See

discussions, stats, and author profiles for this publication at:

https://www.researchgate.net/publication/276353536

Regionalni prirunik za
sakupljae ljekovitog bilja
Book January 2013

READS

1,320
1 author:
Danijela Steevi
University of Montenegro
52 PUBLICATIONS 215
CITATIONS
SEE PROFILE

Available from: Danijela Steevi

Retrieved on: 13 June 2016

Zora Daji Stevanovi, Danijela Steevi

Dejan Pljevljakui

2013

SADRAJ

Autori: prof. dr Zora Daji Stevanovi1, doc. dr Danijela Steevi2 i dr Dejan

Pljevljakui3
Urednici: Slobodan Deli, Mirjana Arsenovi
Izdavai: optina Pluine (Crna Gora), optina Ljubovija (Srbija)
Za izdavae: Mijuko Bajagi, Miroslav Mii
Lektor: Jadranka Nikoli
Fotografije: Danijela Steevi

I Opti dio
1. Potencijal sektora ljekovitog i aromatinog bilja
(LAB) na globalnom, evropskom i nacionalnom nivou . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Dizajn i priprema za tampu: Vinja Umievi

2. Razliite mogunosti korienja samoniklog,

ljekovitog i aromatinog bilja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

tampa: Codex print

3. Pojam i tipovi biljne ljekovite sirovine (droge). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Tira: 1000

4. Principi odrivog sakupljanja ljekovitog bilja

i ouvanje biodiverziteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
2013 optina Pluine i optina Ljubvija. Sva prava zadrana.

4.1. Ugroavanje populacija, vrsta i resursa ljekovitog bilja . . . . . . . . . . . . . . . . 10

4.2. Procjena broja jedinki i veliine populacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

ISBN 978-9940-9552-0-5

4.3. Botanika determinacija i vanost razlikovanja

ljekovitog od otrovnog bilja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

BESPLATAN PRIMJERAK

4.3.1. Razlikovanje ljekovitog od otrovnog bilja

(principi i najvaniji primjeri) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
4.4. Tehnike i alati odrivog sakupljanja razliitih biljnih droga . . . . . . . . . . . . 26

Publikacija Regionalni prirunik za sakupljae ljekovitog bilja nastala je kao dio

realizacije Lokalnog akcionog plana za biodiverzitet (LBAP) optine Pluine (Crna
Gora) i optine Ljubovija (Srbija), u okviru projekta Mrea za lokalno akciono
planiranje za biodiverzitet na Zapadnom Balkanu SEE BAP II, kojim je rukovodio
Evropski centar za zatitu prirode (ECNC European Center for Nature Conservation),
u saradnji sa Regionalnim centrom za ivotnu sredinu (REC Regional Environmental
Center). Projekat je finansiran od strane Ministarstva spoljnih poslova Finske, u
periodu od 2011. do 2013. godine.

4.5. Vrijeme branja i biljni kalendar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

4.5.1. Biljni kalendar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
4.6. Smjernice za berae prije polaska na branje
ljekovitog bilja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
5. Kvalitetna dorada biljne droge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
5.1. Suenje

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

5.2. Pakovanje, skladitenje i uvanje biljnih droga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

6. Zakonodavni okvir u Crnoj Gori i Srbiji za sektor ljekovitog bilja . . . . . . . . . . . . . . . 47

Ovaj Prirunik je namijenjen razliitim kategorijama sakupljaa ljekovitog bilja na

teritorijama optina Pluine i Ljubovija, koji e podjednako sluiti i poetnicima, kako
bi se upoznali sa osnovnim pojmovima o ljekovitom bilju, morfologiji, razlikovanju
ljekovitih od otrovnih biljaka, nainima sakupljanja..., ali i iskusnijim sakupljaima,
koji e na vrlo lak i jednostavan nain usvojiti dodatno znanje o biljkama koje imaju
odreenu komercijalnu vrijednost, o kvotama i trenutnom stanju u sektoru ljekovitog
bilja u Crnoj Gori i Srbiji.

7. Standardizacija i sertifikacija stvaranje dodate vrijednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

7.1. Meunarodni standardi kvaliteta (GACP,
HACCP, ISSC MAP) i sertifikati (geografsko porijeklo,
organski, FairWild) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

II Specijalni dio
Pregled odabranih vrsta ljekovitog bilja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Beogradu

Prirodno-matematiki fakultet, Univerzitet Crne Gore, Podgorica
3
Institut za prouavanje lekovitog bilja Dr Josif Pani, Beograd
2

narodni naziv, latinski naziv, opis biljke, stanite, dio biljke koji se
sakuplja, vrijeme sakupljanja, napomena, dejstvo, kultivacija

I OPTI DIO
1. Potencijal sektora ljekovitog i aromatinog bilja
(LAB) na globalnom, evropskom i nacionalnom nivou

Prema najnovijim procjenama, izmeu 50.000 i 80.000 biljnih vrsta na

globalnom nivou ima primjenu u tradicionalnoj i modernoj medicini. Za
26.000 vrsta postoji zvanina verifikacija o pozitivnim efektima na ljudsko
zdravlje. Na svjetskom tritu se u prometu nalazi oko 3.000 vrsta, na
evropskom oko 2.000, dok se u Crnoj Gori i Srbiji vri promet od oko 150
vrsta.
Posebno u razvijenim zapadnoevropskim zemljama, Americi i Kanadi,
trend korienja ljekovitog i aromatinog bilja (LAB) je u stalnom poveanju,
pri emu se procjenjuje da ukupan promet preparata i proizvoda od LAB-a
na svjetskom tritu dostie oko 60 milijardi dolara. Evropska unija vai
za najvee jedinstveno svjetsko komercijalno trite za LAB sa uvozom od
oko 120.000 tona u vrijednosti od 200 miliona amerikih dolara (podaci se
odnose na period od 1991. do 2000. godine), sa oekivanom stopom godinjeg
rasta od 5 do 10%.
Najvei evropski uvoznik je Njemaka, sa oko 38% (preko 45.000 tona
godinje), a zatim slijede Francuska, sa 17% i Italija, sa 9% ukupnog uvoza
(prema navodima Sekretarijata Commonwealtha, 2001). EU je ujedno i
najvei proizvoa LAB, sa ukupno 62.700 hektara pod ovim kulturama,
gdje najvei udio imaju Francuska, panija i Njemaka. Najvei izvoznici
ljekovitog bilja su Indija, SAD, Kina, Egipat i Turska, a od zemalja u okruenju
Bugarska i Albanija.
Prema najnovijim procjenama, do 2050. godine oekuje se da e promet
LAB na globalnom nivou biti oko 5 triliona amerikih dolara (sadanji
globalni promet je 60 miliona amerikih dolara), a stopa rasta izmeu 15 i
25%. Na EU tritu promet LAB se trenutno procjenjuje na 56 milijardi
amerikih dolara, u kojem Njemaka uestvuje sa vie od 50% (sa uvozom i
sa izvozom). Najvei trenutni uvoznici su Hong Kong, Japan, Njemaka, USA,
Francuska. Najvei izvoznici su Kina, Njemaka, Egipat, Meksiko, Indija, USA.
Iako je biva Jugoslavija bila glavni snabdjeva ljekovitog i aromatinog
bilja (LAB) Evropske unije, Crna Gora i Srbija posljednjih dvadesetak godina,
od perioda sankcija, imaju minornu ulogu u ovoj vrsti djelatnosti. Trita
5

koje je SFRJ ranije imala, zauzele su jugoistono-evropske zemlje Bugarska

i Albanija i srednjoevropske zemlje Maarska, Poljska i Slovaka. Ako se
zna da samo u Italiji godinji promet LAB iznosi skoro milijardu amerikih
dolara, jasno je da se moraju preduzeti mjere kako bi se podstakao razvoj
herbalnog sektora i izvoz, ne samo sirovine, ve i preparata na bazi ljekovitog
bilja.
U Crnoj Gori, promet i izvoz LAB se mjeri u stotinama hiljada eura, a
glavni partneri su zemlje regiona, posebno Srbija i Albanija. U 2012. godini u
Srbiji je promet LAB iznosio preko 24,5 miliona amerikih dolara, od ega je
prihod od izvoza bio 19 miliona amerikih dolara. Meutim, u izvozu bilja,
sa oko 2/3 su dominirale zainske biljke, dok je izvoz ljekovitih vrsta, u uem
smislu, bio 5,8 miliona amerikih dolara. Najvei uvoznici bilja iz Srbije su
EU (62%) i zemlje CEFTA (35%).
to se tie plantanog gajenja ljekovitog bilja, uprkos povoljnim
agroekolokim uslovima, ova djelatnost u obje zemlje, naalost, umjesto da
raste, stagnira. U Crnoj Gori je procenat povrina na kojima se gaji ljekovito
bilje zanemarljiv. U Srbiji je pod zasadima ljekovitog bilja (bez zainskog)
negdje izmeu 2.000 i 2.500 ha, to je za oko polovinu manje u odnosu na
povrine iz ranih devedesetih. Nepovoljne okolnosti u vezi sa plantanim
gajenjem su neizvjestan otkup, nestabilne cijene, zahtjevna tehnologija
dorade i visoki standardi kvaliteta sirovine. Takoe, neke LAB se odlikuju
viegodinjom i spororastuom formom, pa se tek poslije nekoliko godina
moe dobiti vii prinos droge, zbog ega je sakupljanje iz prirode sigurnije
i isplativije. Takoe, u situacijama kada na nekom podruju samonikle LAB
imaju brojne populacije, njihovo sakupljanje je loginiji izbor od gajenja.

2. Razliite mogunosti korienja samoniklog,

ljekovitog i aromatinog bilja
Sakupljanje samoniklog LAB moe biti veoma isplativa komercijalna
djelatnost, iako je tipina za manje razvijene zemlje. Treba imati u vidu
da odrivo sakupljanje ovog bilja podstie ne samo ruralni razvoj i razvoj
lokalne zajednice ve utie i na ouvanje prirodnih resursa LAB. Svaka
ljudska aktivnost koja se u prirodi vri na adekvatan, pravilan i pravovremen
nain, podstie obnavljanje prirodnih populacija i spreava spontane
promjene u ekosistemima (prirodne sukcesije), koje vode zarastanju,
zakorovljavanju i zaumljavanju prirodnih livada, panjaka i umskih
progala, to dovodi do nestanka mnogih populacija komercijalno znaajnih
6

vrsta. Najzad, sakupljanje, prerada i upotreba bilja omoguava i ouvanje

kulturnog identiteta nacije i naroda, kao i tradicionalnih znanja i praksi, koje
sve vie nestaju.
Ljekovito i aromatino bilje, zajedno sa umskim plodovima i gljivama,
od davnina su se u narodu koristili kao ljekovi i pomona ljekovita sredstva
(ajevi, tinkture, ekstrakti, melemi, sirupi itd.), kao hrana ili dodaci hrani, kao
prirodni aditivi i konzervansi, sredstva za zatitu bilja (prirodni herbicidi,
fungicidi i insekticidi), sredstva za bojenje..., dok su u eri industrijalizacije
postali sirovina za farmaceutsku, konditorsku, industriju alkoholnih i
bezalkoholnih pia, sirovina za biogas, a pronali su upotrebu kako u
kozmetici, tako i u proizvodnji parfema. S obzirom na to da je izraen trend
promocije zdravstvenog, seoskog, etno- i eko-turizma, lokalni tradicionalni
proizvodi od ljekovitog bilja (ajevi, melemi, sirupi, marmelade, alkoholna
pia, kompoti, sokovi, med i pelinji proizvodi obogaeni biljem, kao i drugi
prehrambeni proizvodi koji sadre ljekovito bilje), poeli su da dobijaju
posebnu vrijednost. Njihova izrada i plasman dobijaju sve vei znaaj
u razvoju lokalne zajednice i imaju pozitivan uticaj na socio-ekonomski
poloaj beraa. Berai, meutim, moraju biti obueni da prepoznaju bilje,
da koriste pravilne tehnike branja, suenja, skladitenja, da budu upueni u
osnovne zakone u ovoj oblasti, kao i u primjenu standarda u sektoru koji se
tie ljekovitog i aromatinog bilja.

3. Pojam i tipovi biljne ljekovite sirovine (droge)

Biljna droga, u uem smislu, predstavlja ljekovitu biljnu sirovinu
porijeklom iz prirode, ili iz gajenja. To su uglavnom osueni biljni organi. U
irem smislu, to su i produkti koji iz biljnog organizma mogu biti izdvojeni
jednostavnim postupcima i jednostavnim procesom prerade (destilacija,
cijeenje, kuvanje, maceracija itd.) To su najee masna i etarska ulja, smole,
gume, skrobovi, voskovi i balzami. Biljni organi koji se tretiraju kao droga su
korijen (radix), rizom podzemno stablo (rhizoma), krtola (tuber), lukovica
(bulbus), list (folium), cvijet (flos), plod (fructus), sjeme (semen), kora (cortex),
gornji, vrni nadzemni dio biljke, obino u cvijetu, sa stabljikom i listovima
(herba), pupoljak (gemma) i iarka (strobulus). Primjer za razliite droge dat
je u Tabeli 1. Kod nekih biljaka kao droga se koristi samo jedan organ (npr.
kod pirevine samo rizom, kod uve i lovora samo listovi, kod vrba samo kora),
a kod nekih dva ili vie (kod bijelog sljeza se koriste korijen, list i cvjetovi, kod
koprive korijen, list i nadzemni dio biljke, kod borovnice list i plod...).
7

Tabela 1: Primjeri za pojedine biljne droge

Biljna droga

Latinski naziv

Primer

Narodni naziv
primera

vrni nadzemni
dio

herba

Achilleae herba

herba hajduke
trave

list

folium

Malvae folium

list crnog sljeza

korijen

radix

Gentianae radix

korijen lincure

rizom

rhizoma

Acori rhizoma

rizom iirota

krtola

tuber

Salep tuber

krtola salepa

lukovica

bulbus

Alii sativi bulbus

lukovica bijelog
luka

cvijet

flos

Sambuci flos

cvijet zove

plod

fructus

Cynosbati
fructus

plod ipurka

sjeme

semen

Hyppocastani
semen

sjeme divljeg
kestena

kora

cortex

Frangulae
cortex

kora kruine

iarka

strobulus

Lupuli strobilus

iarka hmelja

pupoljak

gemma

Betulae gemma

pupoljak breze

4. Principi odrivog sakupljanja ljekovitog bilja

i ouvanje biodiverziteta

Crna Gora i Srbija, kao dio Balkanskog poluostrva, po svom geografskom

poloaju i svim specifinostima (reljef, edafske, hidrografske, klimatske
prilike i drugo), karakteriu se bogatim biljnim svijetom, sa blizu 4.000 vrsta.
Ovo podruje moe se smatrati i centrom raznovrsnosti ljekovite flore, koja
se javlja ne samo u okviru livadskih, panjakih i umskih ekosistema ve
8

i unutar rijetkih i specifinih stanita (visokoplaninska vegetacija, ibljaci,

movare, slatine itd.). Veliko bogatstvo Crne Gore i Srbije u ljekovitom bilju
(preko 700 vrsta u upotrebi) dozvoljava njihovu eksploataciju, ali uz mjere
zatite i ouvanja prirode i biljnih vrsta, po principima odrivosti. Veliki
znaaj koji sektor proizvodnje i prerade ljekovitog bilja ima u svijetu, kao i
trend poveanja tranje za ovim sirovinama i njihovim preparatima, dovodi
do naruavanja stanja (genetike varijabilnosti populacija) i ugroavanja
vrsta koje su pod veim pritiskom sakupljanja.
U okviru resursa LAB sa podruja Crne Gore i Srbije, najveu
vrijednost imaju samonikle populacije vrsta koje su najvie u upotrebi
i koje se sakupljaju u najveim koliinama. Meu njima se mogu izdvojiti:
Vaccinium myrtillus (borovnica), Juniperus communis (kleka), Rosa canina
(ipurak), Salvia officinalis (pelin/alfija), Urtica dioica (kopriva), Hypericum
perforatum (kantarion), Origanum vulgare (vranilova trava), Tilia spp. (lipa),
Althaea officinalis (bijeli sljez), Primula veris (jagorevina), Thymus spp.
(majina duica), Helichrysum italicum (smilje), Satureja montana (vrijesak),
Crataegus monogyna (glog), Sambucus nigra (zova), Betula pendula (breza),
Hedera helix (brljan), Arctostaphyllos uva-ursi (meee uvo/uva), Achillea
millefolium (hajduica), Equisetum arvense (rastavi), kao i jo neke druge.
ak 90% ljekovitih biljnih vrsta, koje se pojavljuju na tritu, sakupljeno
je iz prirode (osim ve pomenutih, tu su i npr. Agrimonia eupatoria
petrovac, Filipendula hexapetala suruica, Sanguisorba officinalis dinjica,
Teucrium chamaedrys grica/podubica, Teucrium montanum trava iva,
Gallium verum ivanjsko cvijee, Taraxacum officinale maslaak, Gentiana
asclepiadea trava od utice, Symphytum officinale gavez, Plantago major
enska bokvica, P. lanceolata muka bokvica, Centaurium umbellatum
kiica, Rubus idaeus malina, R. fruticosus kupina, Carlina acaulis vilino
sito/kraljevac, kao i mnoge druge. Postoje takoe i biljke koje se gaje. Meu
njima se mogu spomenuti ljekovite vrste, kao to su pitoma nana (Mentha
x piperita), kamilica (Matricaria chamomilla), timijan (Thymus vulgaris),
matinjak (Mellisa officinalis), macina trava/odoljen (Valeriana officinalis),
bora (Borago officinalis), neven (Calendula officinalis), bosiljak (Ocimum
basilicum) itd., kao i grupa zainskih vrsta, kao to su selen (Levisticum
officinale), perun (Petroselinum crispum), celer (Apium graveolens), miroija
(Anethum graveolens), kim (Carum carvi), mora (Foeniculum vulgarae), anis
(Pimpinella anisum) i druge.
Od nekoliko hiljada ljekovitih i aromatinih vrsta, samo se njih 900
gaji. U naim krajevima, gajenje se svodi na 2030 vrsta, ukljuujui, prije
svega, zainske biljke (miroija, mora, perun, kim itd.), a meu ljekovitim
biljkama, u uem smislu, najvie se gaji njih desetak (kao to su kamilica,
pitoma nana, timijan, matinjak, macina trava/odoljen, bijeli sljez, neven...).
9

4.1. Ugroavanje populacija, vrsta i resursa ljekovitog bilja

Kako se daleko najvei broj ljekovitih vrsta sakuplja iz prirode,
prekomjerno i nestruno branje bilja dovelo je do ugroavanja ak
15.000 vrsta na globalnom nivou, od ega je 4.000 sa veoma smanjenim
i ogranienim populacijama. U Evropi broj ugroenih vrsta je 150, meu
kojima se nalaze lincura (Gentiana lutea), branka (Arnica montana), gorka
djetelina (Menyanthes trifoliata), gorocvijet (Adonis vernalis), meee uvo/uva
(Arctostaphylos uva-ursi), rosulja (Drosera rotundifolia), preica (Lycopodium
annotinum, L. clavatum), slatki korijen (Glycyrrhiza glabra), kao i vrste iz
porodice orhideja i islandski liaj (Cetraria islandica).
injenica je da su neracionalno, nekontrolisano i nestruno sakupljanje,
ali i odsustvo ispae, sakupljanja bilja i drugih ljudskih aktivnosti u mnogim
naputenim planinskim podrujima, doveli do smanjenja resursa ili
potpunog nestanka odreenog broja populacija LAB na podruju Srbije i
Crne Gore (npr. lincure i gorocvijeta). Neke druge biljke, usljed velike tranje,
industrijalizacije, izgradnje saobraajnica, irenja poljoprivrednog zemljita,
podizanja hidrocentrala, sistema kanala i raznih drugih razloga, postaju sve
vea rijetkost u nekim regionima (kiica, anelika, slatki korijen itd.), pa je
neophodno preduzeti sve potrebne mjere radi ouvanja ljekovitih vrsta i
njihovih stanita.
Nizom naunih studija potvreno je da se ljekovito bilje sa podruja Crne
Gore i Srbije odlikuje dobrim kvalitetom, odnosno visokim sadrajem aktivne
materije, to je uglavnom posljedica pogodnih klimatskih karakteristika
(dovoljan broj sunanih i toplih dana, povoljne koliine padavina) i dobrog
kvaliteta zemljita. Da bi se i buduim generacijama omoguilo da uivaju
u bogatoj prirodi i da imaju priliku da sakupljaju bilje koga ima u izobilju,
neophodno je voditi rauna da se pretjeranim i nepravilnim sakupljanjem
ne unite resursi koji spontano postoje u prirodi. Stoga, moraju se potovati
odreena pravila o sakupljanju biljaka sa odreenog podruja.
Zakonski okvir obje zemlje regulie pitanje eksploatacije biljnih resursa.
Ukupne koliine vrsta koje se mogu sakupljati i stavljati u promet utvruju
se na osnovu prethodno procijenjenog stanja vrsta u prirodnim stanitima
svake godine. Biljke sa nacionalne liste zakonom zatienih vrsta, kao i vrste
od meunarodnog znaaja, strogo je zabranjeno sakupljati.
Sakupljanje nezatienih divljih vrsta u Crnoj Gori propisano je
Pravilnikom o bliem nainu i uslovima sakupljanja, korienja i prometa
nezatienih divljih vrsta koje se koriste u komercijalne svrhe (Sl. list CG,
br. 62/10). U zavisnosti od podruja odreuju se maksimalno dozvoljene
koliine koje se mogu sakupiti u sezoni (kvote). Prilikom potraivanja
10

dozvole za sakupljanje ljekovitih biljaka, potrebno je napisati zahtjev za

izdavanje dozvole, koji se upuuje Agenciji za zatitu ivotne sredine, a u
kojem se navode imena (narodna i latinska) vrste/a koje se ele sakupljati,
zatim koliina u kg, lokacija i vrijeme sakupljanja, svrha i nain sakupljanja.
Ako se planiraju ubirati resursi iz umskih ekosistema, potrebno je sklopiti
ugovor sa Upravom za ume i njega priloiti uz zahtjev.
Monitoring zatienih vrsta u Srbiji vri Zavod za zatitu prirode
Srbije. Dozvolu za sakupljanje i stavljanje u promet zatienih vrsta izdaje
Ministarstvo energetike, razvoja i zatite ivotne sredine, po prethodno
pribavljenom miljenju Zavoda za zatitu prirode Srbije. Koliine zatienih
vrsta koje se sakupljaju i stavljaju u promet, Ministarstvu predlae Zavod
za zatitu prirode Srbije do 31. januara za tekuu godinu. Dozvola za
sakupljanje i stavljanje u promet izdaje se za zatiene vrste u svjeem stanju
i vai do 1. marta naredne godine. Dozvola se izdaje pravnom licu, odnosno
preduzetniku koji se bavi djelatnou sakupljanja i prometa zatienih vrsta,
na osnovu objavljenog konkursa koji sprovodi Ministarstvo. Konkurs za
izdavanje dozvola za tekuu godinu objavljuje se najkasnije do 1. marta te
godine i sadri vrste i koliine koje se mogu sakupiti za potrebe korienja
i prometa i druge potrebne podatke koji se unose u prijavu za konkurs.
Dozvola sadri: naziv pravnog lica ili preduzetnika; vrstu i koliinu koja se
moe sakupiti; nain i uslove sakupljanja; podatke o otkupnim stanicama;
rok za dostavljanje podataka o vrstama i koliinama koje su sakupljene,
iskoriene i stavljene u promet i druge potrebne podatke.
Za sakupljanje i stavljanje u promet zatienih vrsta plaa se naknada u
iznosu od 10% u odnosu na formirane cijene zatienih vrsta na godinjem
nivou. Cijene zatienih vrsta Ministarstvo utvruje po prethodno
pribavljenom miljenju ministarstva nadlenog za poslove trgovine, a prije
objavljivanja konkursa.
Pravno lice, odnosno preduzetnik koji je dobio dozvolu za sakupljanje
i stavljanje u promet zatienih vrsta, duan je da Ministarstvu i Zavodu za
zatitu prirode Srbije dostavlja podatke o zatienim vrstama sakupljenim,
iskorienim i stavljenim u promet do 31. januara tekue godine za prethodnu
godinu, na obrascu o sakupljanju i prometu zatienih vrsta, koji se daje za
svaku vrstu i svaku otkupnu stanicu (Obrazac OZV).
Pravno lice, odnosno preduzetnik koji se bavi sakupljanjem bilja radi
njihovog korienja i stavljanja u promet, tj. otkupom, duan je da organizuje
strunu obuku ili drugi oblik rada sa sakupljaima i izvri provjeru znanja
sakupljaa kojima izdaje potvrdu o strunoj osposobljenosti sa rokom
vaenja za sakupljaku sezonu. Sakuplja zatienih vrsta je duan da ima sa
sobom potvrdu i da je na zahtjev pokae inspektoru zatite ivotne sredine ili
drugom ovlaenom slubenom licu.
11

4.2. Procena broja jedinki i veliine populacije

Pravilno sakupljanje bilja podrazumijeva:

posjedovanje osnovnog botanikog znanja (sposobnost identifikacije

vrste i poznavanje njene biologije i ekologije: kako se razmnoava,
koliko brzo raste, za koje vrijeme dostie fazu u kojoj je najbolje
brati, na kojim stanitima je traiti itd.);

procjenu veliine populacije (resursa) na terenu;

znanje o maksimalnim koliinama koje se mogu sakupljati radi

obnavljanja resursa;

znanje o vrstama ije je sakupljanje zabranjeno ili veoma

ogranieno;

korienje optimalnih orua i alata za branje;

poznavanje terena, kao i higijensko-zdravstvenih procedura.

Da sakupljanje ljekovitog i aromatinog bilja ne bi rezultiralo

iscrpljivanjem resursa, neophodno je napraviti procjenu broja jedinki na
konkretnom stanitu, odnosno povrini sakupljanja.
Brojnost vrste se procjenjuje sedmostepenom skalom, tj. ocjenama od
r do maksimalne vrijednosti 5:
(r) biljka je veoma rijetka, na povrini koju posmatramo, obino samo
jedna jedinka;
(+) biljka je rijetka, svega par jedinki na povrini, obino se radi o sitnim,
zeljastim vrstama;
(1) vrsta zauzima do 20%
eksploatacija nije racionalna);

U zavisnosti od ocjene zastupljenosti, mogu se veoma grubo predvidjeti

koliine koje se mogu sakupiti sa podruja velikog do 5 km2, to je realna
zona branja za manju grupu beraa u jednoj sezoni.
Na osnovu studije/elaborata za resurse Deliblatske pjeare, veoma
gruba procjena resursa ljekovitog bilja na osnovu ocjene brojnosti/
pokrovnosti vrste, za podruje od 5 do 10 km2, data je u Tabeli 2:

Tabela 2: Procjena maksimalnih koliina bilja koje se moe sakupiti sa

podruja veliine do 10 km2 u jednoj sezoni branja

ocjena 2

300500 kg suve mase po sezoni / po sektoru

ocjena 3

5001000 kg suve mase po sezoni / po sektoru

ocjena 4

10002000 kg suve mase po sezoni / po sektoru

ocjena 5

>2000 kg suve mase po sezoni / po sektoru

povrine (biljka slabo zastupljena,

(2) zauzima od 20% do 40% povrine (biljka relativno zastupljena,

eksploatacija razumna u sluaju biljaka koje ne rastu u busenovima i
gomilama, nego pojedinano);
(3) zauzima od 40% do 60% povrine (biljka dobro zastupljena,
eksploatacija uz ogranienja);
(4) zauzima izmeu 60% i 80% povrine (biljka veoma dobro zastupljena,
eksploatacija opravdana);
(5) zauzima od 80% do 100% povrine (biljka dominira, eksploatacija
poeljna).
12

Brojnost biljke procjenjujemo u odnosu na druge biljke na toj povrini.

To je, dakle, jedna relativna procjena, u poreenju sa ostalim biljkama na
tom prostoru. Povrina sa koje jedan bera sakuplja bilje tokom jednog dana,
u sluaju veoma dobro zastupljenih vrsta (ocjene 4 i 5) ne bi trebalo da bude
manja od 1 do 2 ha (100 x 100 m, tj. 100 x 200 m).

Vano pravilo sakupljanja u vezi sa ouvanjem i zatitom

resursa ljekovitog bilja je da sa odabrane povrine nikada ne
treba sakupiti sve biljke. Uvijek se mora ostaviti odreen broj
dobro razvijenih, zrelih, ali i mladih jedinki, koje e se dalje
razmnoavati i osigurati opstanak vrste na tom stanitu.

U odnosu na tip droge (kora, herba, cvijet, rizom, plod itd.) koja se
koristi, postoje odreena pravila koliki broj jedinki se mora ostaviti na datom
prostoru (Tabela 3).
13

Tabela 3: Maksimalne koliine biljne droge koja se moe sakupljati sa

jedne povrine (% od ukupne povrine sa koje se sakuplja)

Biljna droga

korijen/rizom/krtola

20, svake tree godine

list

30

cvijet

70

plod/sjeme

7080

U zavisnosti od djelova biljaka koji se sakupljaju, potrebno je ostaviti

odreeni broj jedinki, kako ne bi dolo do potpunog nestanka populacije.
Ako se sakupljaju podzemni organi (korijeni, rizomi, krtole ili lukovice)
najmanje 80% jedinki trebalo bi ostaviti netaknuto. U zemlju bi trebalo
vratiti dio korijena ili rizoma sa pupoljcima. Pri sakupljanju korijena
drvenastih vrsta, ne smije se sjei, niti iskopavati glavni korijen. Smiju se
sakupljati samo neki od bonih korijena.
Kora se skida sa grana u vidu uzdunih traka du jedne strane. Nikada
se ne skida sa svih jedinki na jednoj povrini. Trebalo bi ostaviti najmanje
svako drugo drvo i voditi rauna da se skidanjem kore ne otete unutranja
tkiva i drvo ne izloi dejstvu mikroorganizama i zasuivanju.

SAKUPLJANJE MORA OSIGURATI OPSTANAK VRSTE

I DOVOLJNU KOLIINU/PRINOS NA DUG PERIOD
I ZA NIZ BUDUIH GENERACIJA KOJE E BRATI I
KORISTITI BILJE SA TIH PROSTORA.

4.3. Botanika determinacija i vanost razlikovanja

ljekovitog od otrovnog bilja

Kljuni preduslov za sakupljanje ljekovitog bilja je njegovo

raspoznavanje. Botanike karakteristike biljaka odnose se na ivotni oblik
(jednogodinje, dvogodinje i viegodinje zeljaste biljke, polubunovi,
bunovi i drvee), kao i morfoloke karakteristike vegetativnih (korijen,
stablo, list) i generativnih (cvijet i cvasti, plod, sjeme) organa.
Najvanije morfoloke karakteristike vegetativnih organa prikazane su
na slikama 164.

Korijen: Korijenov sistem kod dikotila je osovinski, sastavljen iz glavnog

korijena (osovine) i bonih korijena, a kod monokotila je iliast, sastavljen iz
spleta tankih, adventivnih korijena (Slika 1).

Ako se sakuplja herba, minimum 30% biljaka bi trebalo ostaviti

netaknuto.
Pri sakupljanju listova, minimum 70% listova bi trebalo ostaviti na
svakoj jedinki.
Pri sakupljanju cvjetova, 30% cvjetova svake jedinke i 30% biljne
populacije mora biti sauvano.
Ako se sakupljaju plodovi i sjemena, najmanje 30% mora da se ostavi
na svakoj jedinki radi regeneracije.
Prilikom branja vrlo je bitno voditi rauna da se biljke ne oteuju, kao
i da se ne unitavaju i ne uznemiravaju biljke (i ivotinje) koje ive na istom
stanitu.
14

Slika 1: Korijen dikotiledonih (lijevo) i monokotiledonih biljaka (desno)

4
Slike preuzete i modifikovane prema Swink, F. and G. Wilhelm (1994): Plants of the Chicago
Region. 4th ed. Indianopolis: Indiana Academy of Science

15

Stablo: Kod zeljastih biljaka je zeleno i tanko, a kod drvenastih

odrvenjelo, mrke boje, prevueno plutom; stablo moe biti granato ili
negranato, uspravno ili poleglo po zemlji. Nekada moe biti izmijenjeno
(metamorfozirano) u rizom, lukovicu, krtolu, ili imati stolone, vitice (raljike)
za prihvatanje ili trnove (Slika 2).

List: Listovi se veoma razlikuju kod razliitih vrsta. Po rasporedu mogu

biti naizmjenini, naspramni, prljenasti. Po obliku liske mogu biti veoma
razliiti: linearni, lancetasti, okrugli, jajasti, srcasti, trouglasti, streliasti,
kopljasti, igliasti itd., cijeli ili dijeljeni (trodjelni, dlanoliko dijeljeni, perasti),
prosto ili sloeno sastavljeni (Slika 3). Listovi mogu biti iste ili razliite
boje i dlakavosti, sa lica i nalija, sa i bez lisne drke (sjedei), sa ili bez
zalistaka. Razlikuju se i po lisnoj nervaturi, koja je obino upadljivija na
naliju. Listovi dikotila imaju mreastu nervaturu, varijabilni su po obliku,
rasporedu i sloenosti, a kod monokotila imaju paralelnu nervaturu, obino
su naizmjenini, lancetasti (izdueni) i bez lisne drke, sa lisnim rukavcem.

Slika 3: Raspored listova, osnovni tipovi lisne ploe i dijeljenosti lista

16

17

Cvijet: Cvjetovi se meusobno veoma razlikuju po simetriji, boji, obliku

i grai broju cvijetnih djelova. Mogu biti monosimetrini (posebnog oblika
u vidu npr. leptira, glave ptice sa kljunom, u vidu dvije usne kao usnatica i
zijevalice itd.) i polisimetrini (sa vie jednakih latica). Boja cvjetova veoma
varira. Sem potpuno crne, sve druge boje cvjetova postoje u prirodi. Graa
cvjetova razlikuje se po broju cvijetnih djelova: ainih i kruninih listia,
pranika i tukova. Dikotile imaju obino petolane ili etvorolane cvjetove,
a monokotile trolane (Slika 4).
Cvasti su grupe cvjetova. Mnoge biljke imaju cvjetove samo u cvastima,
kao to su resa, klas, klip, grozd, metlica, gronja, glavica (kod glavoika, npr.
cvijet maslaka i kamilice), tit i druge (Slika 5).
Plod: Plodovi kod biljaka su posebni i zbirni (puno malih plodova, kao
npr. kod kupine i jagode). Posebni plodovi mogu biti soni (bobica, kotunica,
sinkarpna kotunica) i suni (mijeak, mahuna, aura, oraica, krilata
oraica, ahenija, krupa, ljuska i ljuica itd.) (Slika 6).

Slika 5: Najei tipovi cvasti

Sjemena se razlikuju po boji sjemenjae, veliini, nainu rasijavanja

(dlake, dodaci za leenje itd.), koliini hranljivog tkiva koju sadre i drugim
osobinama.

Slika 4: Razliiti tipovi i forme cvjetova

18

Slika 6: Najei tipovi plodova

19

Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vjetina i zahtijeva veliko

znanje koje je potrebno sticati godinama, sa velikom upornou i trudom.
Neke vrste su izmeu sebe veoma sline, barem po nekom karakteru, kao
to je oblik i veliina lista, dijeljenost lisne ploe, visina i razgranatost stabla,
prisustvo rizoma, puzeih stabala stolona, boja i oblik cvijeta, izgled
cvasti, tip ploda itd., te je zbog toga neophodno upoznati sve razvojne faze
i morfoloke karakteristike ciljnih vrsta. Biljka se najlake prepoznaje u
fazi cvjetanja, meutim, dobar botaniar, bera i travar trebalo bi da zna
da ih raspoznaje i u drugim fazama razvia. Ova vrsta znanja je najvaniji
preduslov za bavljenje sakupljanjem, doradom, preradom i prometom
ljekovitog bilja i njihovih proizvoda.
Bera poetnik trebalo bi da se orijentie na manji broj njemu dobro
poznatih vrsta i da, kasnije, najbolje na terenu i uz pomo iskusnih beraa
ili strunih lica, postepeno savladava vjetinu prepoznavanja i poznavanja
biljaka.
Veoma je vano sa sobom na teren nositi specijalni vodi za branje,
ilustrovani prirunik, ili drugu odgovarajuu literaturu radi lakeg uvida
i kontrole determinacije (prepoznavanja) biljaka. Ukoliko postoje neke
nedoumice, zbog mogue slinosti biljaka ili neto neuobiajenog habitusa
(izgleda) biljke, a to moe biti posljedica drugaije klimatske sezone,
obavezno konsultovati struno lice, radi potvrde determinacije biljke. U
sluaju greke, sakupljen materijal se mora baciti, ukoliko nema nikakvu
upotrebnu i komercijalnu vrijednost.

4.3.1. Razlikovanje ljekovitog od otrovnog bilja

(principi i najvaniji primeri)
Iako naizgled veoma sline, biljke se meu sobom veoma razlikuju po
sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu
vrijednost, itava koliina mora da se baci, a itav uloeni trud i rad
propadaju. Sa druge strane, jo vea opasnost i teta je od zamjene ljekovite
biljke sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno tetnom vrstom. Postoje
primjeri ozbiljnih trovanja ljudi, ak i sa fatalnim (smrtnim ishodom) zbog
nepoznavanja ljekovite flore, odnosno nehotine zamjene ljekovitih vrsta
otrovnim.
Primjer 1: Zamjena ljekovite lincure (Gentiana lutea) otrovnom
bijelom emerikom (Veratrum album) (Slike 7 i 8)
Kao to se sa fotografija moe zapaziti, listovi ovih vrsta su donekle
slini, pa i graa stabla, u prvoj i drugoj godini razvia lincure. Meutim, tip
i oblik cvasti, kao i graa cvijeta se veoma razlikuju (kod lincure su cvjetovi
u prljenovima spratovima, u pazuhu listova, jarko uti i krupni; kod
bijele emerike se oni nalaze u vidu metliaste cvasti sa sitnijim bijelim
cvjetovima. Paljiv sakuplja e i na nivou mlaih jedinki, po optem izgledu
biljaka i u vegetativnoj fazi (prije cvjetanja) moi da jasno razlikuje ove
dvije vrste. Podanak je kod lincure vrlo dugaak, debeo i razgranat, spolja
smee do tamnosmee boje, a na presjeku ut, dok je kod emerike podanak
kratak, jajolik, uspravno postavljen i obrastao korijenjem. Listovi su veoma
slini, eliptini, izraene paralelne nervature, ali su kod lincure naspramno
postavljeni, dok su kod emerike naizmjenini.
Primjer 2: Zamjena ljekovitog afrana (Crocus spp.) otrovnim
mrazovcem (Colchicum autumnale) i meeeg luka/srijemua (Allium
ursinum) otrovnim urevkom (Convallaria majalis) (Slike 912)
afran, zapravo sueni tuak afrana, veoma je cijenjen zain, jedan od
najskupljih na svijetu. Dobija se iz vrste Crocus sativus koja se gaji. U divljini
rastu druge, sline vrste, koje uglavnom nemaju komercijalnu vrijednost.
Vrste roda afran na prvi pogled podsjeaju na mrazovac, meutim, po nizu
karakteristika se razlikuju, kao to je vrijeme cvjetanja: afrani se javljaju u
proljee, a mrazovac u jesen. Listovi afrana su ui i, po pravilu, sa uzdunom
bijelom prugom, a u cvijetu se nalaze samo tri pranika. Kod mrazovca ih
ima est. Obje vrste rastu na livadama ili panjacima.

20

21

11

12

Slika 11: srijemu (Allium ursinum)

Slika 12: urevak (Convalaria majalis)

Slika 13: poljska preslica

(Equisetum arvense)

Slika 7: lincura (Gentiana lutea)

Slika 9: afran (Crocus tommasinianus)

Slika 8: emerika (Veratrum album)

Slika 14: movarna preslica

(E. palustre)

Slika 10:
mrazovac (Colchicum autumnale)

13

14
Slika 15: zova (Sambucus nigra)

9
22

10

15

Slika 16:
burjan/aptovina (Sambucus ebulus)

16
23

U naim tamnim listopadnim umama, prostor dijele dvije sline vrste:

srijemu i urevak, koji se mogu zamijeniti samo u prvim fazama razvia.
Ve kada procvjetaju, razlike postaju veoma jasne. Najpouzdaniji nain
razlikovanja listova ovih vrsta jeste aroma. Listovi srijemua, ak i kada su
veoma mladi i skroz nerazvijeni, miriu na luk. Podzemni izdanak srijemua
je predstavljen izduenom lukovicom, a urevka kratkim i zadebljalim
rizomom sa puno adventivnih korijena. Cvjetovi obje vrste su bijeli, ali imaju
drugaiju formu i tip cvasti. Kod urevka, oni su zvonoliki i u jednostranim
grozdovima, a kod srijemua imaju jasno odvojene latice, a cvast je okrugla.

dlakavih sa nalija i neto uih. Cvjetovi su kod zove bijeli, skupljeni u titaste
cvasti karakteristinog, veoma prijatnog mirisa. Cvjetovi burjana su bijeli
ili blijedoroze boje, skupljeni u titaste cvasti izuzetno neprijatnog mirisa.
Plodovi su vrlo slini sjajne, crno-ljubiaste okrugle kotunice.
U flori Crne Gore i Srbije ima vie otrovnih vrsta, ije se karakteristike
moraju znati da bi se prepoznale i sprijeile mogue zamjene sa biljem
koje se sakuplja. Takve su na primjer: crna i bijela emerika, jedi, kukuta,
mrazovac, urevak, ljutii, razvodnik, tatula, bunika, kukurijek i mnoge
druge.

Primjer 3: Zamjena ljekovitog poljskog/njivskog rastavia

(Equisetum arvense) otrovnim vrstama rastavia (Equisetum telmateia,
E. palustre) (Slike 13 i 14)

U sluaju potrebe za sakupljanjem otrovnog bilja,

neophodno je preduzeti dodatne mjere opreza u radu:

Za trite je jedino vrijedan poljski rastavi ili preslica Equisetum

arvense i nikako se ne smije zamijeniti sa drugim vrstama rastavia, koje su
otrovne ili se ne sakupljaju.
Sabiraju se iskljuivo sterilne jedinke poljskog rastavia. One su zelene
boje i granate, a razvijaju se po odumiranju fertilnih, na kraju proljea i
poetkom ljeta. Fertilne jedinke se javljaju ve pred kraj zime, braonkaste
su boje, negranate i na vrhu imaju sporonosni klasi. One se ne sakupljaju.
Na glavnom stablu sterilnih jedinki, na mjestima grananja, kao i na samim
granama, nalaze se karakteristini rukavci (ohreje). Oni predstavljaju
srasle, siune listove i na vrhu se zavravaju sa 612 zubia. Po broju
zubia u rukavcu, ovu vrstu je lako razlikovati od slinog, velikog rastavia
(E. telmateia), koji ih ima 2030 i koji se ne sakuplja. Druga slina vrsta je
ablji rastavi (E. palustre), ali kod njega se fertilna i sterilna stabla razvijaju
istovremeno, odnosno sporonosni klasovi i listii razvijaju se na istom stablu.
Primjer 4: Zamjena ljekovite zove (Sambucus nigra) otrovnim
burjanom/aptovina (Sambucus ebulus) (Slike 15 i 16)
Obje vrste pripadaju istom rodu, pa otuda potie i njihova slinost.
Osnovna razlika je u ivotnoj formi. Zova je nisko drvo ili bun, a burjan/
aptovina je viegodinja zeljasta biljka. Mlade grane zove su zelene, a na
presjeku se vidi meka, bijela sr, dok su kod burjana crvenkaste. Listovi su
kod zove neparno perasto sloeni, obino se sastoje od 5 jajastih liski, sasvim
blago zupasti skoro cijelog oboda i goli, a kod burjana su neparno perasto
sloeni, sastoje se od 5 do 9 jae razvijenih liski, jasno testerastih po obodu,
24

Ne smije se sakupljati vie vrsta u isto vrijeme.

Djeca i trudnice ne smiju raditi sa otrovnim biljem.

U toku rada ne smije se jesti, puiti, niti rukama dodirivati

lice, a usta bi trebalo zatititi gazom.

Po zavrenom poslu, potrebno je presvui radnu odjeu i

odmah temeljno oprati ruke i cijelo tijelo.

Otrovno bilje se sui, pakuje i odlae odvojeno od ostalog

bilja; ni u jednom trenutku, otrovno bilje ne smije biti u
istoj prostoriji sa drugim.

Na svakom pakovanju se mora oznaiti vrsta droge, staviti

znak upozorenja (mrtvaka glava), kao i natpis: OTROV.

Za sluaj trovanja potrebno je imati prirunu apoteku i

odmah otii ljekaru.

Iskusan bera sa sigurnou umije da razlikuje razliite vrste biljaka

koje sakuplja, te su greke rijetke i sluajne.

25

4.4. Tehnike i alati odrivog sakupljanja razliitih

biljnih droga
Sakupljanje biljaka mora se vriti paljivo, struno i efikasno. Pri
sakupljanju bilja treba voditi rauna o linoj higijeni, higijeni alata koji se
koristi, odabiru lokacije i procjeni resursa, vremenu i nainima ubiranja/
sakupljanja, kao i pakovanju i transportu biljaka od terena do mjesta suenja.
Neke vane napomene u tehnikama sakupljanja su:

a) Beru se samo odrasle jedinke (ukoliko drugaije nije dogovoreno u

specifinim sluajevima).

b) Bilje se bere u fazi i po vremenu kada obezbjeuje najbolji kvalitet.

c) Sakupljaju se samo djelovi koji se koriste.

d) Sakupljanje bi trebalo vriti uvijek na razliitim mjestima u okviru

teritorije sakupljanja.
e) U narednim sezonama bilje bi trebalo brati na novim mjestima.
f) Uvijek sakupljati tako da se svaka druga biljka ostavi.
g) Bilje se bere samo istim rukama i u istoj odjei.

h) Bilje nikada ne sakupljati pored puteva, sa deponija, smetlita i

drugih prljavih i zagaenih mjesta.
i) Koristiti iste batenske makaze, no ili manji srp za branje bilja.

j) Sakupljeno bilje stavljati POSEBNO. Svaku biljku stavljati u posebnu

koaru, veu jutanu, papirnu ili platnenu vreu. Najlonske vree
nijesu preporujive, jer se bilje u njima veoma brzo upari, tj. poinje
da se kvari!

Tehnike berbe koje su zabranjene ukljuuju udaranje biljaka

tapovima, kidanje i upanje biljaka, sjeenje grana, korienje eljeva za
branje plodova, vaenje biljke sa korijenom (ako korijen nije biljna droga) i
svaku drugu tehniku koja ugroava biljnu vrstu na datom stanitu!
Flos (cvijet): Precvjetale i uvele cvjetove ne treba brati, jer nemaju
vrijednost. Branje se vri runo, pri emu treba paziti da cvijetne drke budu
to krae. Mogu se koristiti i manje makaze.
26

Folium (list): Treba izbjegavati branje lista kod veoma mladih biljaka,
jer su tada listovi puni vode, a siromani aktivnim materijama. Takoe,
listovi se ne beru kod biljaka u cvijetu, mada postoje i izuzeci od ovog pravila.
Stare, oteene i suve listove ne treba nikako brati. Branje listova je runo
ili manjim makazama, pri emu se list bere sa manjim dijelom lisne drke,
pazei da se ne oteti stablo. U praksi se, meutim, esto beru cijele biljke, a
po zavrenom branju, prije suenja, listovi se odvajaju od stabljika.
Herba (nadzemni dio biljke u cvijetu): Obino se bere 2530 cm vrnih
djelova biljke u cvijetu. U sluajevima vee brojnosti i dobre pokrovnosti na
veim povrinama, bilje za sakupljanje herbe se moe i kositi, na primjer
pomou manjeg srpa. U sluaju manje brojnosti, koristiti odgovarajue
makaze.
Cortex (kora): Skida se sa mladih grana i stabala. Kora koja je stara i
ispucala nije za upotrebu. Kora se paljivo zasijeca istim, otrim noem i
guli.
Fructus (plod): Ne smiju se brati nezreli plodovi. Soni plodovi (bobica
npr. plod ribizle, kotunica plod trnjine, sinkarpna kotunica plod jabuke,
zbirna kotunica plod kupine i zbirna oraica plod ipurka i jagode) se
beru zreli, a veina suvih plodova (aura, mijeak, oraica, ahenija, krupa)
se bere malo prije sazrijevanja, kako ne bi ispalo sjeme. Plodove treba
brati runo. Takozvanim eljevima kojima se u naem narodu mnogo
beru borovnice, oteuju se listovi, stabljike i pupoljci, te biljke imaju manji
potencijal rodnosti u narednim godinama, a teka oteenja mogu dovesti i
do uginua biljke.
Radix, rhizoma, tuber (korijen, rizom, krtola): Podzemni organi
biljaka sakupljaju se paljivim kopanjem aovom, pri emu je nakon vaenja
korijena, rizoma ili gomolja, potrebno odsjei korijenovu glavu, tj. dio
podzemnog organa sa bar jednim pupoljkom i vratiti u zemlju da bi se razvili
novi izdanci biljke.
Alat koji se koristi za sakupljanje mora biti ist i mora se koristiti samo
za sakupljanje jedne biljne vrste. Kada se prelazi na sakupljanje druge biljne
vrste, alat se mora ponovo oistiti i oprati, da se ne bi kontaminirala biljna
droga. Takoe, prelaskom na branje druge biljke, potrebno je oprati ruke.
Dakle, sutina tehnika odrivog sakupljanja je da se pri sakupljanju
nadzemnih djelova ostavi najmanje 1/3 jedinki na stanitu radi dalje
reprodukcije, a kod sakupljanja podzemnih djelova oko 4/5 biljaka, s tim to
se pri tome odsijeca korijenova glava (dio rizoma i gomolja) i vraa u zemlju,
radi dalje reprodukcije; to naroito vai za ugroene i rijetke biljne vrste i sve
one ije su brojnosti populacija male i javljaju se kao pojedinane biljke (uta
lincura, oman, iirot, vilino sito itd.).
27

4.5. Vrijeme branja i biljni kalendar

Da bi sakupljanje ljekovitog bilja bilo isplativo, prikupljene biljke moraju
poslije branja i primarne dorade (klasiranje, pranje, suenje) zadrati
sastav i kvalitet ljekovitih i aromatinih sastojaka. Zbog toga je neophodno
poznavanje tehnika i postupaka pravilnog branja biljaka, njihove primarne
dorade i uvanja do prodaje. Pri sakupljanju ljekovitog bilja, tj. biljnih droga,
pored ostalog, izuzetno je znaajno vrijeme branja odreene vrste, kao i koji
se dio bere. Opte pravilo je da se BILJE BERE PO SUNANOM I MIRNOM
VREMENU, POSLIJE ROSE. Tada ima najvie ljekovitih sastojaka. Bilje nikada
ne treba brati rano ujutru, kada je velika vlaga i rosa i nikada po kii!
NADZEMNI DJELOVI (herba) stablo (caulus) i listovi (folium) sakupljaju
se dok su jo mladi i soni, uglavnom prije ili tokom cvjetanja, zajedno sa
cvijetom. Sakupljaju se po suvom vremenu, najbolje u periodu od 10 do 11 i
od 14 do 15 asova. Biljke ne treba brati do same zemlje, jer su donji djelovi
kod nekih vrsta odrvenjeli. Listovi se beru sa kratkom lisnom drkom ili bez
lisne drke. Svi ubrani djelovi biljke bi trebalo da budu svjei.
Flos (cvijet) se bere tokom cvjetanja. Najbolje u samom poetku
cvjetanja, jer je tada najbogatiji aktivnim sastojcima. Cvjetovi se sakupljaju
po lijepom vremenu, kada su poeli sa otvaranjem, odnosno kada je jedna
treina cvjetova otvorena, a ostali u pupoljku.
Folium (list) je najpogodnije brati na poetku cvjetanja biljke.
Herba (nadzemni dio biljke u cvijetu) se, kao to je napomenuto za
cvijet, sakuplja na poetku cvjetanja i tokom punog cvjetanja, kako bi se
izbjegla faza precvjetavanja i poetka plodonoenja.
Cortex (kora) se skida sa mladih grana i stabala u rano proljee, prije
listanja, jer se tada lako odvaja od drveta. Ukoliko nije skinuta u proljee,
kora se moe skidati i u kasnu jesen, nakon opadanja lia. Skida se samo
zdrava, glatka, mlada i iva kora sa mladih grana. Ispucala, stara i mrtva kora
nema ljekovita svojstva. Nakon skidanja, radi lakeg suenja i lagerovanja,
koru je potrebno sjei u uzdune trake 23 cm iroke i 1030 cm duge.
Pupoljci se sakupljaju prije listanja, u rano proljee.
Fructus (plod) se, u nekim sluajevima, bere zreo, a kod nekih vrsta
poluzreo (nedozreo). Za veinu sonih plodova vai da se beru zreli, dok se
suvi plodovi uglavnom sakupljaju prije sazrijevanja. Vrijeme sakupljanja
zavisi od zrenja, a to je obino druga polovina ljeta i jesen. Opali plodovi se,
po pravilu, ne sakupljaju, jer su esto poeli da trule ili su oteeni.
Sjemen (sjeme) se bere potpuno zrelo, obino u jesen.
28

Radix, rhizoma, tuber (korijen, rizom, krtola): Kod viegodinjih

biljaka, podzemni organi se iskopavaju u rano proljee i u kasnu jesen, a
kod jednogodinjih na kraju vegetacije, ili, ponekad, u vrijeme cvjetanja.
Po vaenju iz zemlje dobro se operu i odmah sue, u toploj prostoriji ili na
jakom suncu. Na sakupljenom materijalu ne smije biti ostataka korijenove
glave ili pljesnivih djelova.

4.5.1. Biljni kalendar

Svaka biljna vrsta, zavisno od svojih fenofaza, ima sopstveni kalendar

branja, tj. najoptimalnije vrijeme sakupljanja.
Mjeseci u godini u kojima je optimalno sakupljanje odreene biljne droge
su, naravno, samo uslovni, a to zavisi od godine, tj. klimatskih karakteristika
datog perioda (koliina i vrsta padavina snijeg, kia; temperatura, vlanost
itd.). Zavisno od geografskog poloaja, klimatskih faktora, terena, da li je
godina suna ili ne, zavisno od mikrostanita, ekspozicije i dr., optimalno
vrijeme se od navedenog moe pomjeriti i za vie od mjesec dana. Dati
podaci se odnose na prosjena stanita za navedene biljke. S obzirom na to
da na razliitim stanitima (nadmorskim visinama) biljke listaju, cvjetaju
i plodonose u razliito vrijeme, u kalendaru se za neke droge navodi vie
mjeseci. Neke vrste se pojavljuju tokom itave godine (brljan, maslaak,
kopriva, troskot, imela), te imaju dugaak kalendar branja, a neke se
pojavljuju kratko, npr. odmah poslije zimskih mrazeva, kao visibaba, neke
ljubiice i afrani to su vrste sa kratkim kalendarom branja.
JANUAR/FEBRUAR: imela, borovi, brezovi i drugi pupoljci
MART: cvijet jagorevine, rusomaa, kora vrbe i kruine,
kopriva, ljubiica, podbijel, plunjak, pupoljci drvea

maslaak,

APRIL: rusomaa, meee uvo/uva, cvijet jagorevine, kora drvea,

gavez, maslaak, podbijel, kopriva, dan i no, plunjak, rusa, brljan
MAJ: meee uvo/uva, rusomaa, cvijet gloga, bokvica, cvijet zove, lipa,
kopriva, list breze, list kupine, rastavi, rusa, zova, brljan, list borovnice
JUN: hajduica, ranjenik, sljez (cvijet), rusomaa, rastavi, sitnica,
kantarion, orah, crni sljez, bokvica, trava iva, podubica, majina duica,
kopriva, list borovnice, estoslavica, glog, jagoda, malina, kupina, divlja nana,
metvica, neven, pelen, rastavi, razliak, virak, vranilovka, brljan, vodopija
JUL: hajduica, sljez (cvijet), list ika, pelen, rusomaa, kiica, rastavi,
sitnica, kantarion, crni sljez, bokvica, troskot, iva, grica/podubica, majina
29

duica, plod borovnice, divizma, estoslavica, jagoda, kupina, kopriva, divlja

nana, metvica, vranilovka, petrovac, ivanjsko cvijee, vodopija, zeji trn,
macina trava

5. Kvalitetna dorada biljne droge

AVGUST: hajduica, list sljeza, list ika, pelen, rusomaa, kiica,

kantarion, kleka, bokvica, troskot, ubar, trava iva, grica/podubica, majina
duica, plod borovnice, divizma, divlja nana, metvica, kupina, petrovac,
vranilovka, brljan, vodopija, zeji trn, macina trava

Kada se biljni materijal donese sa terena, potrebno ga je na pravilan

nain doraditi da bi se mogao kasnije upotrebljavati, odnosno staviti u
promet. Bilje ne treba sabijati prilikom transporta, niti mehaniki oteivati.
Transport treba obaviti to prije da droga ne bi tokom puta poela da se
kvari. Biljna droga se mora na odgovarajui nain pripremiti kako bi se
ouvao njen kvalitet. Primarna dorada ukljuuje pranje, rezanje, sjeckanje
i klasiranje (odvajanje djelova biljne droge) koje se vri prije suenja, kao i
suenje biljne sirovine.

SEPTEMBAR: pelen, plod gloga, kleka, bokvica, troskot, ipak, plod

zove, korijen maslaka, plod borovnice, divizma, drenjina, trnjina, zeji trn,
macina trava, brljan
OKTOBAR: sljez (korijen), plod gloga i drijena, kleka, zeji trn, trnjina,
korijen maslaka, brljan
NOVEMBAR: sljez (korijen), imela, brljan
DECEMBAR: imela

4.6. Smjernice za berae prije polaska na branje

ljekovitog bilja

30

izbor najboljih lokacija za branje (dovoljno blizu naselja zbog

trokova prevoza i brzine transporta, posebno zbog pranja,
klasiranja, ienja i suenja, kao i lokacije dovoljno udaljene od
potencijalnih izvora zagaenja);

izbor biljnih vrsta i napomene u vezi sa pravilnom determinacijom

(raspoznavanjem) biljaka, obezbjeivanjem prirune literature,
vodia za branje sa ilustracijama, koji se obavezno nosi na teren;

tehnike branja/sakupljanja za svaku

najpogodnijih orua i alata za branje;

instrukcije u vezi sa higijenom i istoom;

instrukcije o najpogodnijim nainima pakovanja i transporta bilja

sa terena do mjesta suenja bilja;

informacije o maksimalnim koliinama i periodu branja (zbog

budueg otkupa);

obezbjeivanje povratne informacije sa terena o stanju resursa

ljekovitog bilja.

pojedinanu

vrstu

Po dolasku u objekat gdje e se vriti primarna dorada, sakupljeni biljni

materijal mora biti hitno istovaren, raspakovan i poloen na isto i zasjenjeno
mjesto. Materijal ne bi trebalo da bude izloen direktnim sunevim zracima,
osim ako za to ne postoji konkretna potreba, kao u sluaju plodova i korijena.
Sirovina mora biti zatiena od dodatne vlage ili kie.
Biljke se moraju oprati ukoliko su zaprljane ili pranjave. Takoe,
moraju se paljivo pregledati i oistiti od svih primjesa, drugog bilja, zemlje
i neistoa. Biljna droga se mora odvojiti: odstraniti korijene i donje djelove
biljke u sluaju herbe, odvojiti listove (folium), cvjetove (flos) ako ve nijesu
odvojeni prilikom sakupljanja na samom terenu. Dakle, treba odvojiti
vrijedne djelove biljke (vrni djelovi herba, listovi, cvjetovi) od djelova koji
su stari, odrvenjeli ili ne predstavljaju biljnu drogu. Oteeni djelovi moraju
se odbaciti. Ukoliko se to ne uradi odmah, poslije suenja to nee biti mogue.
Korijene i druge podzemne biljne droge treba odvojiti od nadzemnog
dijela ako to nije uraeno prilikom sakupljanja. Korijeni i drugi podzemni
organi se moraju dobro oistiti od zemlje i onda temeljno oprati snanim
mlazom tekue vode. Potom se isjeku na odgovarajue djelove (shodno
zahtjevima kvaliteta, npr. ako su veliki i robusni, na dva do etiri dijela, ili na
druge naine). Korijene i druge podzemne organe po pranju i sjeenju, treba
odmah ocijediti i staviti na suenje. Neki korijeni se prije suenja ljute.

5.1. Suenje
Suenje ljekovitog i aromatinog bilja predstavlja veoma vaan
proces u ouvanju kvalitetne biljne droge. To je jedan od najstarijih naina
konzerviranja prerade ivotnih namirnica, a ujedno i najvaniji dio
primarne dorade bilja. Ono predstavlja proces koji potpomae isparavanje
31

vode iz biljnog tkiva, koristei pri tom toplotu i kretanje vazduha. Toplota
moe da potie od Sunca, ili se moe generisati vjetakim izvorima, pri emu
se troe neki od energenata (nafta, mazut, ugalj, drva, gas i sl.), a kretanje
vazduha takoe moe biti prirodno ili forsirano mehanikim fenovima.
Razliiti djelovi biljnog tijela sadre razliit % vode: sjemena i suni plodovi
od 10 do 15%, zeleni djelovi biljke preko 70%, a soni plodovi do 90%. Zato
je i odnos svjee i suve mase pojedinih biljnih organa drugaiji, kao to je
prikazano u Tabeli 4. U prosjeku iz 45 kg ubranih listova dobije se oko 1
kg suve mase; iz 59 kg svjeih cvjetova dobije se samo 1 kg osuenih, dok
se od 34 kg svjeih korijena dobije oko 11,5 kg suve mase. Smatra se da
je droga dobro konzervirana kada je vlaga u biljnom tkivu sniena na 10
14%. U praksi se vlaga biljnog materijala procjenjuje krtou pod prstima (na
terenu), odnosno korienjem vlagomjera (u laboratorijama).

Odnos svjea: suva

Betulae folium (list breze)

4.5 : 1

Farfarae folium (list podbijela)

4.5 : 1

Fragariae folium (list jagode)

5:1

Melissae folium (list matinjaka)

5:1

Myrtilli folium (list borovnice)

4.5 : 1

Mori nigri folium (list crnog duda)

4:1

Plantaginis folium (list bokvice)

5:1

Pulmonariae folium (list plunjaka)

4:1

Rubi fruticosi folium (list kupine)

4.5 : 1

Odnos svjea: suva

Taraxaci folium (list maslaka)

4.5 : 1

Frangulae cortex (kora kruine)

4:1

Urticae folium (list koprive)

5:1

Quercus cortex (kora hrasta)

3.5 : 1

Uvae ursi folium (list medvetke)

3:1

Salicis cortex (kora vrbe)

3.5 : 1

Cynosbati fructus (plod ipka)

3:1

Chamomillae flos (cvijet kamilice)

5:1

Juniperi fructus (plod kleke)

2,2 : 1

Crataegi flos (cvijet gloga)

5:1

Myrtilli fructus (plod borovnice)

6:1

Farfarae flos (cvijet podbijela)

5:1

Sambuci fructus (plod zove)

5:1

Malvae flos (cvijet crnog sljeza)

5:1

Absinthii herba (nadz. dio pelena)

4.5 : 1

Primulae flos (cvijet jagorevine)

5.5 : 1

Basilici herba (nadz. dio bosiljka)

4.5 : 1

Sambuci flos (cvijet zove)

6:1

Bursae pastoris herba (nadz. dio rusomae)

4:1

Tiliae flos (cvijet lipe)

4:1

Centaurii herba (nadz. dio kiice)

3.5 : 1

Verbasci flos (cvijet divizme)

6:1

Chamaedrys herba (nadz. dio podubice)

4:1

Althaeae folium (list bijelog sljeza)

4:1

Equiseti herba (nadz. dio rastavia)

4.5 : 1

Bardanae folium (list ika)

4:1

Euphrasiae herba (nadz. dio vidove trave)

4.5 : 1

Belladonnae folium (list velebilja)

6:1

Herniariae herba (nadz. dio sitnice)

3.5 : 1

Tabela 4: Odnos svjee i suve mase pojedinih biljnih djelova

Naziv droge

32

Naziv droge

33

Naziv droge

34

Odnos svjea: suva

Hyperici herba (nadz. dio kantariona)

3:1

Marrubii herba (nadz. dio oajnice)

4:1

Millefolii herba (nadz. dio hajduice)

4:1

Origani herba (nadz. dio vranilovke)

4.5 : 1

Polygoni avicularis herba (nadz. dio troskota)

5:1

Serpylli herba (nadz. dio majine duice)

3.5 : 1

Saturejae montanae herba (nadz. dio vrijeska)

4:1

Solidaginis herba (nadz. dio zlatnice)

4:1

Teucrii montani herba (nadz. dio ive trave)

4:1

Violae herba (nadz. dio ljubiice)

7.5 : 1

Althaeae radix (korijen bijelog sljeza)

4:1

Belladonnae radix (korijen velebilja)

3:1

Cichorii radix (korijen vodopije)

4:1

Gentianae radix (korijen lincure)

3.5 : 1

Inulae radix (korijen omana)

4:1

Ononidis radix (korijen zejeg trna)

3:1

Saponariae radix (korijen sapunjae)

3:1

Symphyti radix (korijen gaveza)

4:1

Taraxaci radix (korijen maslaka)

4.5 : 1

Urticae radix (korijen koprive)

Odgovarajue suenje i rukovanje biljnim materijalom je od kljunog

znaaja za proizvodnju visokokvalitetne droge, jer e tako doraena sirovina
tritu biti ponuena kao lijek. Suenje poinje od trenutka branja, tako
da je za postizanje visokog kvaliteta suve mase ve u ovoj fazi bitan izbor
korpi, vrea, gajbi, torbi i sl. Preporuuju se mreasti materijali kroz koje
biljka moe da die, a treba izbjegavati nepropusne plastine kese koje
podstiu degradaciju biljnog materijala. Ako se primijeti promjena u boji
i mirisu prije poetka suenja, svaka dalja prerada svjeeg materijala je
uzaludna. Vrijeme izmeu branja i suenja treba da bude to krae. Kada je
nemogue odmah pristupiti suenju, na primjer zbog ogranienog kapaciteta
suare, biljni materijal je neophodno izvaditi iz vrea i razastrti u tankom
sloju dok se ne pristupi njegovom suenju. Takoe treba imati na umu da
se ne sue sve ljekovite biljne sirovine pod istim uslovima. Biljke kod kojih
je aktivna materija lokalizovana u etarskom ulju, u suarama se sue na
niim temperaturama od ostalih biljaka. Takoe se biljke sa viim sadrajem
vode sue u tanjem sloju od onih kod kojih je sadraj vode nizak. Pogreno
rukovanje biljnim materijalom prilikom suenja moe dovesti do sniavanja
kvaliteta ljekovite sirovine, kao i do potpune neupotrebljivosti. Neke biljne
vrste se tee sue od drugih, a to najvie zavisi od poetnog sadraja vode
u svjeem materijalu i propustljivosti tkiva. U Tabeli 5 prikazani su neki
primjeri djelova biljaka koje je lako, srednje teko ili teko suiti.
Tabela 5: Djelovi biljaka prema lakoi/teini suenja

Lake za osuiti

Srednje teke za
osuiti

Teke ze osuiti

hrast kora

troskot herba

zova cvijet

kruina kora

kamilica cvijet

podbijel

zlatnica herba

dan i no herba

maslaak korijen

3:1

kantarion herba

breza list

glog plod

Calami rhizoma (rizom iirota)

5:1

lipa cvijet

kopriva herba

imela herba

Tormentillae rhizoma (korijen trave od

srdobolje)

2.5 : 1

rastavi herba

glog cvijet sa listom

kleka plod

Crataegi summitates (cvijet i list gloga)

5:1

hajduka trava herba

rusa herba

ipurak plod

35

Postoje razliite metode suenja biljnih droga. U osnovi su to razliite

varijante prirodnog i vetakog suenja.

b) Varijante vjetakog suenja biljaka

1. Koricenje grijaa u zatvorenom prostoru

a) Varijante prirodnog suenja

1. Na otvorenom
Slino kao kod suenja sijena, ova varijanta je najstariji i
najjednostavniji metod konzervacije svjeeg biljnog materijala. Na istu
ravnu povrinu se razastre biljni materijal i ostavi da se sui u tankom
sloju do potpune krtosti. U ovoj metodi se koriste suneva toplota i prirodno
kretanje vazduha (vjetar). Biljni materijal ne bi trebalo izlagati direktnoj
sunevoj svjetlosti zbog gubitka karakteristine boje i sniavanja kvaliteta
usljed pregrijavanja. Preporuka je: suenje u tankom sloju na promajnom
i zasjenjenom mjestu. Kod ove varijante suenja poeljno je improvizovati
natkrivene mreaste police (lese) na koje e se slagati svjei biljni materijal, a
koje e maksimizirati protok vazduha i odvoenje isparene vode. Nepovoljne
vremenske prilike, kao i jutarnja rosa na veim nadmorskim visinama,
mogu ugroziti efikasnost ove metode, pa se predlae nono ili interventno
pokrivanje vazduno-poroznim materijalima.

2. U zatvorenom prostoru
Suenje biljaka u zatvorenom prostoru otklanja mogunost nepovoljnog
uticaja vremenskih prilika (oluja, padavina, rose i magle) na kvalitet
biljne sirovine. Vano je da prostor bude ist, suv i dobro provjetren, a po
mogunosti i da ima drvene podove. Najee se za ove namjene preureuju
objekti na gazdinstvu koji vie ne slue svojoj namjeni (tale, upe, tavani,
ostave, ambari i sl.). Podrumske prostorije i garae nijesu pogodne za ove
namjene jer najee imaju visok procenat vlage u atmosferi. U zatvorenim
prostorima biljni materijal se takoe moe suiti na improvizovanim
mreastim policama (lesama) ili, to je veoma est sluaj, biljke se mogu
vezivati u snopove i tako kaiti na zategnute kanape ili ukucane eksere na
letvama. Prostorija mora imati mogunost provjetravanja, a poeljno je i da
se mreama sprijei pristup insekata biljnom materijalu. Ukoliko se kae
snopovi, njihova veliina treba da bude takva da se omogui kompletno
suenje do srca snopa. Vezivanje snopova je najbolje obaviti gumicom za
tegle, poto snopovi prilikom suenja znatno gube na zapremini, pa se deava
da biljke ispadaju iz veza napravljenih kanapom.
36

U proljenim i jesenjim mjesecima, ili tokom dugog perioda loeg

vremena u ljetnjim mjesecima, prirodno suenje biljaka nije pogodan
nain obrade zbog visoke vlanosti i niske temperature vazduha, pri emu
je isparavanje vode iz tkiva svjeeg materijala ogranieno. Ukoliko se
temperatura u zatvorenom prostoru povisi uvoenjem grejnih tijela (pei,
grijalica, radijatora i sl.), vazduh u prostoriji e postati suvlji i pokazati
veu spremnost za prihvatanje i odvoenje isparene vode iz svjeeg
biljnog materijala. Na taj nain proces suenja se ne prekida, a smanjuje se
mogunost promjene karakteristine boje i mikrobioloke kontaminacije
ljekovite biljne sirovine, odnosno sniavanja njenog kvaliteta. Treba takoe
imati na umu da za veinu ljekovitih biljaka temperatura u prostoriji ne bi
smjela da pree 60oC, dok je 40oC maksimalna temperatura za biljke koje
sadre etarska ulja. Veoma je vano voditi rauna i o provjetravanju kako
bi dolo do izmjene prezasienog vazduha vodenom parom iz prostorije sa
suvljim spoljanjim vazduhom.
2. Prinudna ventilacija svjeim vazduhom
Ponekad je potrebno zarad ekonominosti, ili boljeg planiranja
proizvodnje, na odreeni period ouvati kvalitet i zdravstvenu ispravnost
vee koliine biljnog materijala. To se postie prinudnim dovoenjem
svjeeg (suvog) vazduha i odvoenjem vazduha zasienog vodenom parom.
Ovi sistemi se najee sastoje od ravnih ili kosih polica u prostorijama, ili
tunelima, gdje je cirkulacija vazduha obezbijeena mehanikim kretanjem
ventilatora. Budui da je ovaj postupak u pogledu suenja prilino spor,
preporuuje se esto prevrtanje i rastresanje materijala, poto moe doi do
slijeganja biljne mase, ime donji slojevi postaju nepropusni za vazduno
strujanje. Ogranienje ove metode je to se moe koristiti samo u toplijim
danima ljetnjih mjeseci, ukoliko se izbjegavaju jutarnji i noni pikovi visoke
vazdune vlage. Najee se na ovaj nain konzervira svjea biljna sirovina
do konanog suenja, u sluajevima ogranienog kapaciteta suara i kratke
kampanje branja.
3. Prinudna ventilacija toplim vazduhom
Suenjem ljekovitih biljaka u struji toplog vazduha postie se najbolji
kvalitet sirovine. Na ovaj nain se fizioloki procesi unutar biljnog tkiva
i mogunost razvoja mikroorganizama na svjeem biljnom materijalu
nakon branja svode na minimum. Sutina ovog procesa suenja je, kao i u
37

prethodnim primjerima, odvoenje vika vlage iz biljnog materijala. U ovom

sluaju se koristi vjetaki izmjenjiva toplote i obezbjeuje cirkulacija
vazduha mehanikim kretanjem ventilatora. Izmjenjivai toplote koriste
razliite energente od kojih su u industrijskoj doradi najei tehniki gas,
mazut i nafta, dok su za manje proizvoae pogodna drva i ugalj (nepovoljni
su za vee sisteme zbog pepela). Struja se kao energent za suenje izbjegava
zbog neekonominosti. Izbor energenta za suenje u suarama je od
kljunog znaaja u kalkulaciji proizvodnje sirovine ljekovitih biljaka, poto
u strukturi trokova, pored borbe protiv korova kod gajenih vrsta, odnosi
najvei dio (do 70%). Prednosti ovog postupka dorade su blagovremeno i
ujednaeno suenje na kontrolisanoj temperaturi. esto je zahtjev kupca da
sirovina bude osuena u posebnom tipu sunice, na lesama sa preciznom
specifikacijom i na odreenoj temperaturi. Iako je proces suenja u sutini
isti, prema konstrukcionim rjeenjima razlikuje se vie razliitih tipova, od
kojih se najee srijeu tri: podne, tunelske i trakaste.
Podne suare su objekti sa perforiranim podom kroz koji prolazi suv i
topao vazduh, koji strujanjem kroz naslagani biljni materijal odvodi suvinu
vlagu. Prednost ovog tipa suare je to se materijal moe slagati u debljem
sloju, a u toku suenja se moe vie pute prevrtati. Nedostatak ovog tipa
suenja je neracionalno iskoriavanje toplog vazduha, budui da je koliina
osuene sirovine u krajnoj raunici mala za koliinu uloene energije.
Tunelske suare su najea konstrukciona rjeenja i srijeu se kako
kod malih proizvoaa, tako i u industrijskim kompleksima. Biljni materijal
je kod ovog tipa suenja naslagan na lese (mreaste police), a lese su na
odreenom razmaku jedna iznad druge poreane na kolica koja se kreu po
inama. Zavisno od kapaciteta tunelske suare, broj kolica se kree od 2 do
20, a tunel ima svoj ulaz i izlaz. Nakon slaganja svjeeg biljnog materijala
na lese, kolica se uguraju u tunel u kome struji topao vazduh. Svaka sljedea
kolica se uguravaju iza prethodnih pomjerajui ih u tunelu za jedno mesto.
Kada se procijeni da je sirovina na prvim kolicima dovoljno suva, ona se
izvlae napolje na izlaz suare, a na ulaz se uguraju nova kolica sa svjeim
biljnim materijalom. Na ovaj nain se postie kontinuitet u suenju i u daljoj
preradi, to je nekad potrebno zbog tehnike organizacije posla.
Trakaste suare su sa aspekta automatizacije procesa najpovoljniji tip.
Svjea biljna masa se ubacuje odozgo i pada na traku koja je horizontalno
odvodi na drugu traku ispod nje. Topao vazduh struji odozdo prema gore,
tako da ne dolazi do reverznog vlaenja ve osuenog materijala. Utroak
radne snage na opsluivanju ovako konstruisanih maina je sveden na
minimum. Proces suenja je kontinualan i utroak energije po ovom metodu
je najekonominiji. Takoe se na ovaj nain u jedinici vremena moe
38

osuiti najvea koliina biljne sirovine. Trenutno je jedini i najvei problem

uvoenja ovih suara u proizvodnju njihova visoka cijena.

5.2. Pakovanje, skladitenje i uvanje biljnih droga

Osueni biljni materijal mora se pravilno upakovati, skladititi i uvati,
kako bi biljna droga to due ouvala svoj kvalitet. U tom smislu, mora se
voditi rauna o istoi ambalae, njenom kvalitetu, kao i osiguravanju mjesta
skladitenja od tetoina i vlage. Prvi postupak u uvanju biljne droge po
zavrenom suenju je pakovanje.
Pakovanje bilja zavisi od biljne vrste, koliine i tipa biljne droge, kasnijeg
skladitenja i prevoza do kupca itd. Bilje se najee pakuje u bale, male i vee
jutane, platnene, polietilenske ili vre papirne dakove, kartonske kutije i
slino. Njenije biljne droge (npr. cvijet, pupoljci, kukuruzna svila, igovi kod
afrana) mogu se pakovati u manje kutije od neprozirnih materijala.
Prilikom punjenja vrea, kutija i sanduka, materijal se ne smije
sabijati kako ne bi dolo do lomljenja i oteivanja biljne droge. Ambalaa
za pakovanje mora biti ista prije pakovanja i ne bi je trebalo reciklirati,
pogotovo za razliite biljke i razliite biljne droge. Takoe, ne preporuuje se
ambalaa od vjetakih materijala (najlon vree, plastika), ve od prirodnih.
Materijal za ambalau mora biti vrst, postojan, nepromoiv i neproziran,
kako se biljna droga ne bi izlagala svjetlosti, dejstvu vlage i tetoinama.
Pored ambalae, mora se voditi rauna o dokumentaciji i evidenciji, te
svaka vrea/pakovanje mora biti oznaena, stavljena na odgovarajue
mjesto i propraena odgovarajuom dokumentacijom (naziv biljke i biljne
droge, koliina, datum i lokacija sakupljanja, ime sakupljaa itd.). Najbolje
je koristiti etikete koje se zaiju ili vrsto prikae za vreu (ambalau). Uz
to, ista etiketa, odnosno isti podaci trebalo bi da postoje i unutar ambalae,
najbolje da su ispisani na vrem kartoniu, grafitnom olovkom. Kako bi se
zatitio proizvod i kako bi se smanjio rizik od napada tetoina, savjetuje se
da se pakovanje izvri to je mogue prije.
Tokom dueg stajanja biljna droga gubi svoja svojstva. Smatra se da se
ona moe koristiti, zavisno od kvaliteta primarne dorade, najvie do dvije
godine od dana sakupljanja. Stoga nije racionalno praviti velike zalihe, jer
viak droge koja se ne plasira, postaje neupotrebljiv. Glavni uzroci kvarenja
droga su vlaga, svjetlost, niske i visoke temperature, kao i tetoine (bakterije,
gljivice plijesni, insekti, glodari).
39

Vlaga je veliki uzronik kvarenja biljne droge. Biljni materijal moe

apsorbovati ak do 20% atmosferske vlage, ime biva izloen truljenju,
odnosno dejstvu mikroorganizama plijesnima i bakterijama. Stoga se biljne
droge moraju uvati u vrstim, nepromoivim vreama, a vree odlagati
u suva, promajna i sigurna skladita. Vlanost vazduha ne bi trebalo da
bude via od 60%, a temperatura ne via od 25. Optimalne temperature
skladitenja su one izmeu 10C i 25C. Vlaga u objektu skladitenja mora
biti paljivo kontrolisana. Vlanost biljaka uzrokuje raspadanje aktivnih
supstanci. Pored toga, vlane biljke mogu se vrlo brzo upariti i ubuati.
Takav materijal se mora odmah baciti.
Direktna suneva svjetlost dovodi do toga da bilje izblijedi i biljna droga
izgubi svoju prirodnu boju. To se pogotovo odnosi na cvijet. Do gubljenja
prirodne boje dolazi i kod listova, to je jedan od prvih znakova opadanja
kvaliteta biljne droge. Sa druge strane, iako bilje nekada izgleda dobro i
prirodno, ono nema onaj kvalitet koji je imalo prilikom branja, usljed nekih
propusta u postupcima od sakupljanja do skladitenja.
Izlaganje vazduhu tokom skladitenja potpomae oksidaciju odreenih
supstanci u biljnoj drogi. Stoga, ambalaa mora biti nepropusna ne samo
za vodu/vlagu i svjetlost, nego i za vazduh. Oksidacija nekih supstanci
u bilju je bra u prisustvu vie temperature, vodene pare ili nekih drugih
gasova u vazduhu. To znai da je vano da se bilje pakuje u kvalitetnu
ambalau, ali i da prostor skladitenja bude ist, provjetren (bilo prirodno
ili korienjem ventilatora i drugih aparata za kruenje i hlaenje vazduha)
i sa kontrolisanom mikroklimom, tj. relativnom vlagom, temperaturom i
smanjenom svjetlou. Aromatine biljne droge relativno lako oksidiu i pod
uticajem oksidacionih procesa gube svoje karakteristine mirise i arome,
ime postaju praktino neupotrebljive.

Takoe su nepovoljne suvie nagle temperaturne promjene, a naglo

hlaenje biljaka moe izazvati kondenzaciju na unutranjim zidovima
ambalae i stvaranje odreenog nivoa vlage u samom uzorku.
Biljni materijal moe tokom nepravilnog skladitenja biti izloen dejstvu
plijesni, bakterija i insekata. Plijesni se obino javljaju na biljnom materijalu
koji nije pravilno i do kraja osuen, ili na materijalu koji se uva na vlanom
mjestu. Naroito su opasne one plijesni koje sadre sluzi, skrob, eere i sline
materije. Osuen biljni materijal okruen plijesnima nije za dalju upotrebu i
mora se smjesta baciti.
Biljni materijal esto sadri razliite insekte, kojima nepravilno uvane
biljne droge slue kao odlino skrovite i zaliha hrane. Najee se u biljnom
materijalu mogu nai moljci, kao i brani i sirni crvi. Ako se u biljnoj drogi
nae neki od ovih tetoina, itava koliina biljnog materijala mora se odmah
baciti, jer se proces napada insekata ne moe kontrolisati.
Skladitenje ljekovitog od otrovnog bilja mora se strogo razdvojiti u
magacinskom prostoru. Otrovno bilje mora biti upadljivo oznaeno i sa
posebnom etiketom i oznakom za otrovnost!
Skladitenje biljaka koje imaju prodorne mirise trebalo bi da bude
odvojeno od ostalih, da ove ne bi primile te mirise.
Materijal ne treba drati na samoj zemlji, zbog vlage, ve najbolje na
malo izdignutim daskama ili policama.
Naroitu panju potrebno je posvetiti protivpoarnoj zatiti jer
osueni biljni materijal veoma lako gori!

Za trajnije uvanje bilja se ne preporuuje suvie visoka temperatura,

budui da ubrzava fermentaciju, a to znai djelovanje enzima koji su najvie
aktivni na odreenoj temperaturi. Na temperaturama viim od 40oC moe
doi do isparavanja i gubitka isparljivih supstanci (etarska ulja), kao i do
raspadanja odreenih aktivnih materija u bilju, a time i do smanjivanja
kvaliteta biljne droge. Dodatna opasnost koju izaziva vrlo visoka temperatura
je i mogui razvitak parazita i tetnih mikroorganizama, pogotovo kad se
biljka, pored uvanja na suvie visokoj temperaturi, dri i na vlanom mjestu.
Iako su niske temperature generalno efikasne u konzervaciji i ouvanju
razliitih materija, previe niske temperature mogu dovesti do taloenja
i kristalizacije nekih aktivnih materija, a time i do promjene sastava biljne
droge.
40

41

Dokumentacija i evidencija

NEKA OD PRAVILA DOBRE PRAKSE

SKLADITENJA BILJA

Proizvode pakovati u iste i suve, u najboljem sluaju

nove vree, kese ili sanduke..
Izbjegavati plastinu ambalau.
Uskladiteno bilje treba etiketama obiljeiti i voditi
tanu evidenciju i urednu dokumentaciju o koliini i
mjestu skladitenja.
Etiketa mora biti jasno ispisana i trajno zalijepljena.
Informacija na etiketi mora biti potpuna i treba
da sadri naziv proizvoda, masu, vrijeme i mjesto
sakupljanja, ime sakupljaa, eventualne napomene.
Pakovani materijal skladititi na istom i suvom mjestu,
osloboenom od tetoina ili od pesticida.
Pakovani sueni biljni materijal skladititi u suvim,
dobro provjetrenim prostorijama, u kojima su dnevne
varijacije temperature ograniene i u kojima je
osigurano dobro provjetravanje.
Objekti za skladitenje i transport moraju biti
osloboeni pesticida i drugih otrovnih materija.
Otrovno bilje se mora posebno i upadljivo obiljeiti i
oznaiti i drati odvojeno od ljekovitog bilja u prostoru
za skladitenje.
Odvojeno drati veoma aromatino (bilje jakog i
prodornog mirisa) od drugog bilja.

Pored etiketiranja, tj. obiljeavanja svakog uzorka, odnosno svakog

pojedinanog pakovanja (vree, bale sanduka ili kutije) sa biljem, gdje, kako
je reeno, treba naznaiti naziv biljne droge, ime sakupljaa, masu uzorka,
datum i mjesto sakupljanja, neophodno je voditi urednu dokumentaciju i
evidenciju o biljnom materijalu.
Po dolasku sa terena, bilo bi dobro da se prije suenja izmjeri neto masa
svjeeg materijala, kako bi se imao u vidu gubitak pri suenju. To je vano
radi kalkulacije trokova i uvida u cijenu robe.
Prilikom stavljanja materijala na suenje, potrebno je uz njega odmah
staviti etiketu sa svim odgovarajuim podacima, kao i podatak o neto (svjeoj
masi). Po zavrenom suenju, izmjeriti materijal i odmah upisati suvu
masu.
Kada se materijal pakuje, napraviti identinu etiketu (kartoni na
kome se pie grafitnom olovkom) i staviti je u ambalau. Originalnu etiketu
prikaiti na ambalau (vrea, kutija, sanduk). Podatke takoe zabiljeiti i u
svesku evidencije i eventualno sauvati kao elektronski zapis na raunaru.
POTREBNO JE VODITI PRECIZNU EVIDENCIJU O SLJEDEEM:

Datum i lokacija sakupljanja biljee se za svaku biljku

POSEBNO.
Navesti naziv biljne vrste sa tipom biljne droge.

Zabiljeiti svjeu i suvu masu i njihov odnos, kao i konanu

neto masu koja je zapakovana u svakom pojedinom pakovanju.

Evidentirati mjesto/oznaku gdje je uskladiteno svako

pojedino pakovanje.
Zabiljeiti datum unosa u magacin.
Zabiljeiti datum iznosa /prodaje iz magacina.
Navesti prodajnu cijenu.
Ako postoje, zabiljeiti i posebne napomene.
Zabiljeiti napomene o lokalitetu sakupljanja i koliini resursa.

42

43

Rezime: Osnovni principi i instrukcije pravilnog sakupljanja

i primarne dorade ljekovitog bilja

DODATNA PRAVILA KOJA TREBA ZNATI O

BILJKAMA

Biljna droga se mora temeljno oistiti i staviti

u iste vree ili kutije.

Biljna droga se bolje uva kada je u manjoj

ambalai

Na svaku vreicu, odnosno kutiju, obavezno

prikaiti etiketu sa nazivom biljne droge,
lokacijom i datumom sakupljanja

ODRIVOST Sakupljanje bilja u mjeri koja omoguava regeneraciju i

brojnost vrsta veu nego to je mogua stopa ugroavanja/iezavanja.
Mora se osigurati optimum uslova za REGENERACIJU biljne vrste i
oporavak resursa, na nezagaenim, ekoloki istim povrinama.
REGULATIVA Sakupljanje bilja mora biti u skladu sa nacionalnim
zakonodavstvom i meunarodnim direktivama (zatiene vrste, prirodne
rijetkosti, ugroene i rijetke vrste, CITES vrste vrste ija je trgovina na
meunarodnom nivou strogo zabranjena).
EKOLOKI I STANDARDI KVALITETA

Bilje se ne smije sakupljati pored puteva, oko fabrika, postrojenja, sa smetlita

i deponija, sa mjesta gdje ivotinje intenzivno pasu (zbog ivotinjske mokrae
i fecesa), kako ne bi sadravalo nepoeljne, tetne i opasne materije.

Biljni materijal uvijek uvati na mjestu gdje

je temperatura bez veih promjena i nikad ne
treba da prelazi 25C, niti da pada ispod 10C.

Bilje sakupljati sa mjesta gdje ga najvie ima i uvijek ostaviti dio biljaka
neubran.

Bilje se bere istih ruku, istim i prikladnim oruem (makaze, no, srp).

Biljnom materijalu se nikada ne smiju dodavati

nove ubrane i osuene biljke novu koliinu
stavljati u novu ambalau

Beru se samo lijepe, zdrave i dobro razvijene jedinke.

Bilje se ne mijea! Ubrano bilje se stavlja pojedinano, svaka vrsta u svoju

posebnu, novu kesu/vreu, korpu ili kolica.

Biljni materijal bi trebalo da se transportuje,

sui, pakuje i skladiti daleko od pesticida,
herbicida, insekticida, ubriva i drugih
otrovnih, tetnih i zagaujuih materija

Biljna droga se sakuplja odvojeno od primjesa, korova, druge trave, sijena itd.

Prilikom branja, vodi se rauna i o zemljitu, nadmorskoj visini i osunanosti,

kako bi biljna droga bila to boljeg kvaliteta.

Najbolje vrijeme za sakupljanje biljaka su srednji i kasni prijepodnevni i

srednji popodnevni sati, kada je sunce izgubilo svoju punu snagu, a rosa se
povukla ili nije jo pala.

Nikada se ne smije sakupljati bilje mokro od kie ili rose.

Korijeni se sakupljaju na jesen ili u proljee, cijele biljke kada su u punom

cvijetu, cvjetovi kada ponu cvjetati, tj. im su procvjetali, listovi kada su
najljepe razvijeni, prije ili na poetku cvjetanja. Kora se bere u rano proljee,
kada i pupoljci, a plodovi kada su zreli, neopali, zdravi i neoteeni, u jesen.

Mere zatite biljne droge u skladitu ne smiju

ukljuiti bilo kakva hemijska sredstva, ve
treba obezbijediti mjere kontrole higijene
i istoe i obezbijediti prostor mehanikim
mjerama zatite (mree za insekte, npr.)

PRIMARNA DORADA I SKLADITENJE

44

Bilje se mora oistiti i odvojiti droga, prije suenja. Ako je bilje prljavo od

45

6. Zakonodavni okvir u Crnoj Gori i Srbiji

za sektor ljekovitog bilja

praine i ukoliko se koriste podzemni organi (korijen, rizom, krtola, lukovica),

materijal se mora paljivo oistiti od zemlje i oprati prije suenja.

Bera mora odmah po sakupljanju da pravilno i potpuno osui sakupljeni

materijal, kako ne bi poeo da bua, da se kvari i fermentie, ime drastino
opada kvalitet biljne droge, koja se onda ne moe koristiti, niti plasirati na
trite.
Svaka biljna droga se pakuje u posebnu i novu papirnu ili jutanu vreu, sa
oznakom i prateom dokumentacijom. Vree za sakupljanje i pakovanje ne
treba koristiti vie puta.

DOKUMENTACIJA I EVIDENCIJA

Poeljno je da bera za svaku biljku koju sakuplja vodi svoju evidenciju, tj.
da ima kartoni koji prati sakupljeni materijal i na kome e napisati: ime i
prezime beraa, datum sakupljanja, lokalitet sakupljanja, naziv biljne vrste,
koliinu (svjea masa, a kasnije se moe evidentirati masa u suvom stanju).

Bera mora odlino poznavati biljke koje bere. Bilje se bere u

koliinama i na mjestima gdje e se obezbijediti njihov opstanak
narednih sezona. Bere se istim rukama i istim alatima, na istim
mjestima. Biljka se ne smije brati po rosi i mokrom vremenu, jer prilikom
suenja potamni, pobua (popljesnavi) i postane neupotrebljiva. Bilje se
bere po lijepom, suvom i toplom vremenu, poslije rose, a svaka biljna
droga se bere i pakuje u posebne korpe ili vree. Nakon suenja, biljka
mora zadrati svoju prirodnu boju i izgled. Biljka se ne smije suiti na
zemlji ili na bilo kom prljavom i vlanom mjestu. List i cvijet, pa i korijeni
i rizomi, se sue u hladu i na promajnom mjestu. Bilje se prirodno
sui u odreenim prostorima, npr. na tavanu, na istom platnenom
arafu, ili na posebno postavljenoj viseoj mrei. Vjetako suenje
podrazumijeva suenje u odgovarajuim sunicama za bilje. Vano je
da je biljna droga izloena dejstvu suvog vazduha, a da nikako ne bude
izloena suncu. Do biljke koja se sui ne smije dolaziti praina i dim. Na
suncu se sue samo neke biljke, obino korijeni, rizomi i plodovi. Svaka
biljka se sui posebno. Bilje se mora tako dugo suiti dok ne postane
sasvim krto i lomno pod prstima. Vano je pri branju, suenju i uvanju,
odvojiti aromatine biljke intenzivnog mirisa od ostalih, kako i ove
druge ne bi poprimile njihov intenzivni miris. Vree za sakupljanje, kao
i za skladitenje ne reciklirati, tj. uvijek koristiti nove.
Za obezbjeenje kvalitetne sirovine neophodno je poznavanje
optimalnog vremena (mjeseca) za sakupljanje pojedinih biljnih vrsta,
odnosno droga, kao i naina primarne dorade i skladitenja.
46

Globalna zajednica putem razliitih direktiva, deklaracija i preporuka

stvara mehanizme zatite ljekovitog bilja u cilju ouvanja ovog resursa za
budua pokoljenja. Neki od meunarodnih dokumenata koji su u vezi sa
zatitom divljih vrsta i populacija, kao i proizvodnjom, preradom i prometom
ljekovitog bilja (i njihovih proizvoda) su:

Konvencija o biolokoj raznovrsnosti (CBD, poznata i kao Rio

deklaracija, 1993);

Konvencija o meunarodnoj trgovini ugroene divlje flore i faune

(CITES, 1975);

Milenijumska deklaracija UN i plan primjene Agende 21 (Program

razvoja UN, 2000);

Smjernice za ouvanje ljekovitog bilja (WHO, IUCN, WWF, TRAFFIC,

2005);

Kartagena protokol o biosigurnosti (2003);

Ramsarska konvencija o movarnim stanitima (1971);

Direktiva Evropske komisije o genetikim resursima (2008);

Evropska direktiva 2001/83/EC o proizvodima za ljudsko zdravlje;

Direktiva Evropskog parlamenta i Savjeta Evrope o tradicionalnim

herbalnim proizvodima 2004/24-EC kao dopuna Direktive 2001/83/
EC.

Zakonska regulativa u oblasti zatite prirode blie definie naine i

mogunosti eksploatacije ljekovitog bilja. Koordinisani pristup ouvanja
biodiverziteta ljekovitog i aromatinog bilja sprovodi se preko brojnih
programa konzervacije na nacionalnom i internacionalnom nivou, shodno
preporukama meunarodnih institucija, kao to su WWF (Svjetski fond
za zatitu prirode), IUCN (Meunarodna unija za zatitu prirode), WHO
(Svjetska zdravstvena organizacija) i druge.
to se tie zakonodavstva u Crnoj Gori, Rjeenjem Republikog zavoda
za zatitu prirode (Sl. list CG, br. 76/06) oko 280 vrsta biljaka je stavljeno na
nacionalnu listu zatienih, pa je samim tim njihovo sakupljanje zabranjeno.
Meu njima su se nale obina lincura (Gentiana lutea), pjegava lincura
47

(Gentiana punctata), branka (Arnica montana), salep (Orchis morio).

Oktobra 2010. godine, Ministarstvo ureenja prostora i zatite ivotne
sredine u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, umarstva i vodoprivrede,
donijelo je Pravilnik o bliem nainu i uslovima sakupljanja, korienja i
prometa nezatienih divljih vrsta ivotinja, biljaka i gljiva koje se koriste
u komercijalne svrhe. Na popisu komercijalnih vrsta nalo se 150 ljekovitih
biljaka, koje se mogu sakupljati i prometovati u skladu sa dozvolama koje
izdaje Agencija za zatitu prirode. Na sakupljene vrste se, kao i u Srbiji, plaa
odgovarajua taksa, koja se uplauje Upravi za ume u iznosu od 5% od
trine cijene robe.
Pravilnikom o proglaenju i zatiti strogo zatienih i zatienih divljih
vrsta biljaka, ivotinja i gljiva u Srbiji (Slubeni glasnik RS, br. 05/10)
zabranjeno je sakupljanje 50, a pod kontrolu korienja je stavljeno 95
ljekovitih i aromatinih vrsta. Meu strogo zatienim vrstama je relativno
malo ljekovitih i aromatinih vrsta, kao to su npr.: Achillea alexandriregis (hajduica kralja Aleksandra), A. chrysocoma (zlatasta hajduica), A.
ochroleuca (spori ukasti), A. ptarmica (kihavica), Artemisia austriaca
(austrijski pelin), Helichrysum arenarium (pjearsko smilje), H. plicatum
(smilje), Tanacetum larvatum (bijeli povrati), Arctostaphylos alpinus
(alpijska uva), Betula pubescens subsp. carpatica (sjeverna breza), Swertia
perennis (svercija), Menyanthes trifoliata (gorka djetelina), H. olympicum
(grki kantarion), Colchicum macedonicum (makedonski mrazovac), Paeonia
officinalis (bour), vrste iz familije Orchidaceae, Adonis vernalis (gorocvijet),
Aconitum ssp. (jedi), Drosera rotundifolia (rosulja), Daphne ssp. (jeremiak),
Sideritis ssp. (arplaninski aj), Micromeria albanica (albanski vrijesak),
Nepeta rtanjensis (rtanjska nepeta), S. nutans (povijena kadulja), S. viridis
(zelena kadulja), Stachys milanii (niki istac), S. serbica (srpski istac),
Teucrium arduini (planinski dubaac) i jo neke. Meutim, vrlo mali broj
ovih vrsta ima i komercijalnu vrijednost (gorocvijet, smilje, gorka djetelina,
arplaninski aj i rtanjska nepeta).

ogranieno kvotama koje predlae Zavod za zatitu prirode Srbije.

Sakupljanje, korienje i promet zatienih vrsta stavljeno je pod kontrolu
radi obezbjeivanja njihovog odrivog korienja, spreavanjem sakupljanja
vrsta sa prirodnih stanita u koliinama i na nain kojim bi se ugrozio njihov
opstanak u budunosti, a kojim bi se naruila struktura i stabilnost ivotnih
zajednica. Ukupne koliine zatienih vrsta koje se sakupljaju u komercijalne
svrhe utvruju se na osnovu prethodno procijenjenog stanja vrsta na
prirodnim stanitima svake godine.
Takoe, ovom Uredbom se zabranjuje sakupljanje biljaka iz malih
populacija, upanje podzemnih organa (korijen, rizom i dr.) kod vrsta kod
kojih se koriste nadzemni organi, lomljenje i sjea stabla i grana drvea
i bunova ako se sakuplja plod, cvijet ili list, kao i sakupljanje u blizini
prometnih saobraajnica i na deponijama otpadnih materija.

7. Standardizacija i sertifikacija stvaranje

dodate vrijednosti
Da bi korienje samoniklog ljekovitog bilja bilo odrivo, potrebno je u
zakone implementirati i internacionalne standarde za odrivo sakupljanje
ljekovitih i aromatinih biljaka koje je predloila Specijalistika grupa
za ljekovito bilje (MPSG) pri IUCN-u i preporuke Svjetske zdravstvene
organizacije (WHO) za dobru poljoprivrednu i sakupljaku praksu. Prema
ovim standardima neophodno je:

precizno identifikovati vrstu koja se sakuplja, to se moe postii

primjenom botanikih kljueva, ili uz pomo botaniara pri
regionalnim ili nacionalnim herbarijumima;

Druga lista obuhvata vrste ije je sakupljanje takoe zabranjeno, ili se

moe vriti samo na nivou prethodno odobrenih koliina (kvota). Na listi
vrsta ije je sakupljanje zabranjeno, a nijesu na listi strogo zatienih vrsta
kao prirodne rijetkosti, su na primjer: uta lincura, izop, uva, preica, druge
vrste hajduice i kantariona, osim oficinalnih A. millefolium (hajduka trava),
odnosno H. perforatum (kantarion), ije je sakupljanje mogue samo uz
sakupljaku dozvolu, na nivou godinjih koliina, zatim lajer, sipnica itd.

uvati herbarske primjerke vrste koja se sakuplja;

dobro poznavanje morfolokih osobina vrste, kako bi se izbjeglo

sakupljanje slinih biljaka potencijalno rizinih za zdravlje, ali i
rijetkih i ugroenih biljaka;

vrstu sakupljati na stanitima gdje je najbrojnija;

za eksploataciju koristiti samo odrasle jedinke;

U posljednjoj Uredbi o kontroli korienja i stavljanju u promet

divljih biljnih i ivotinjskih vrsta, koja je stupila na snagu 2012. godine,
nalazi se ukupno 63 vrste ljekovitog i aromatinog bilja, ije je sakupljanje

ljekovite biljke i djelove sakupljati tokom odgovarajue sezone da

bi se obezbijedio najbolji kvalitet, kako izvornog materijala, tako i
konanih proizvoda.

48

49

Da bi se osiguralo kontinuirano korienje i dugoroni opstanak resursa

ljekovitog bilja i njihovih stanita, potujui tradicionalne prakse sakupljanja
i upotrebe bilja, kao i dobrobit lokalnog stanovnitva, odnosno beraa i
njihovih porodica, potrebno je:

obezbijediti principe i kriterijume koji e biti primijenjeni u

upravljanju resursima ljekovitog bilja i njihovim stanitima;

obezbijediti instrukcije i vodie za upravljanje i planiranje

gazdovanja resursima;

osigurati monitoring resursa i sistem javnosti i dostupnosti

informacija o vrstama, njihovim populacijama i stanitima;

predloiti sertifikaciju odrivog sakupljanja ljekovitog bilja.

7.1. Meunarodni standardi kvaliteta

(GACP, HACCP, ISSC MAP) i sertifikati
(geografsko porijeklo, organski, FairWild)
Prva verzija standarda je objavljena 2007. godine. Vie posebnih
projekata je realizovano da bi se testirala validnost standarda u razliitim
geografskim, ekolokim i socio-ekonomskim okolnostima. Druga verzija
objavljena je 2009. godine. ISSC (Meunarodni standardi za odrivo
sakupljanje ljekovitog bilja) standardi pridaju vanost socio-ekonomskim
uslovima i poloaju beraa, ali je fokus na ekolokim aspektima koji se esto
nedovoljno obrauju: procjena resursa i odrivost prinosa. Sakupljake
prakse trebalo bi da se baziraju na biolokim karakteristikama vrsta (metoda
i koliine sakupljanja), a planiranje upravljanja resursima trebalo bi da
ukljui njihov stalni monitoring.
U okviru ISSC standarda definisano je est osnovnih principa iz
tri sekcije, a to su: ouvanje resursa divljih vrsta i kontrola i prevencija
negativnih uticaja (ekoloki aspekti), potovanje zakonodavnog okvira, prava
sakupljaa i prava potroaa (zakonodavni etiki aspekti) i primjena dobrih
sakupljakih i dobrih poslovnih praksi (upravljanje i aspekti poslovanja).
Jedan od najnovijih standarda poiva na ranijim GAP standardima
(Standardi dobre poljoprivredne prakse), a posebno GACP za MAP (Standardi
dobre proizvoake i sakupljake prakse za ljekovito bilje, iz 2003. godine,
dati od strane Svjetske zdravstvene organizacije). Ove standarde je predloilo
Evropsko udruenje odgajivaa ljekovitog bilja (EUROPAM) 2010. godine,
50

pod nazivom Vodi za dobru poljoprivrednu i sakupljaku praksu ljekovitog

i aromatinog bilja (GACP/MAP). Ovim standardima su obuhvaeni svi
relevantni aspekti u oblasti gajenja i sakupljanja ljekovitog bilja, a odnose
se na: opte napomene, osoblje i opremljenost, gajenje, sakupljanje iz
prirode, primarnu doradu, skladitenje i transport, opremu, dokumentaciju,
obezbjeivanje kvaliteta, samoinspekciju. Svi ovi standardi veoma detaljno
razrauju dobre prakse u sakupljanju, tehnike, metode primarne dorade,
zatitu resursa, obezbjeenje kvaliteta, fer trgovinu, prava beraa, primjenu
dobrih uzgajivakih praksi kod gajenog ljekovitog bilja itd. Veina principa
koji su navedeni u ovom Regionalnom priruniku preuzeti su iz pomenutih
standarda.
Standardima se naroito naglaavaju: a) zatita resursa, vrsta i stanita,
b) prakse odrivog sakupljanja, ekoloki prihvatljivog gajenja, pravilne
primarne dorade i obezbjeivanja kvaliteta proizvoda i c) socio-ekonomski
aspekti, zatita prava beraa i fer trgovina.
Dosljedna primjena standarda je neophodna radi dostizanja najvieg
kvaliteta konanog proizvoda i kao preduslov za dobijanje sertifikata
kvaliteta, ime proizvod (sirovina suva biljna droga, aj, ekstrakt, sirup
itd.) moe ostvariti viu cijenu na domaem, a posebno na meunarodnom
tritu.
Sertifikacija proizvoda je finalni in i potvrda kvaliteta, ukoliko se tokom
itavog procesa, od sakupljanja do skladitenja i prodaje gotovog proizvoda,
striktno primjenjuju propisani standardi.
U sektoru ljekovitog bilja postoji vie grupa sertifikata: ISO (kvalitet),
HACCP (zdravstveno-higijenska ispravnost i bezbjednost), geografsko
porijeklo, sertifikati za organsku proizvodnju, kao i neki drugi sertifikati
(zavisno od sertifikacionog tijela). Mnotvo sertifikata koji postoje na
tritu nekada zbunjuju potroaa, jer nije dovoljno jasno ta koji sertifikat
predstavlja i kakva je njegova validnost.
Ljekovito bilje je znaajno za veoma veliku grupu proizvoda, korisnika
i trita. Jedna od vanijih karakteristika herbalnog sektora je dugaak i
kompleksan lanac, od beraa do krajnjeg korisnika, to uslonjava primjenu
standarda i sertifikaciju. Tako, na primjer, Regulativa Evropskog savjeta o
organskoj proizvodnji i obiljeavanju organskih proizvoda, br. 834/2007,
od 28. juna 2007. godine, ima za cilj da podri odriv razvoj organske
proizvodnje i njeno funkcionisanje na meunarodnom tritu, osiguravajui
fer konkurenciju, povjerenje potroaa i zatitu njihovih prava.
Najnoviji meunarodni standardi ijom primjenom je mogua
sertifikacija proizvoda od samoniklog ljekovitog bilja su Fer iz prirode
51

standardi i sertifikati, odnosno FairWild. Osnovni cilj ovih standarda i

FairWild sertifikata je osiguranje dugoronog opstanka populacija, vrsta
i stanita ljekovitog i drugog bilja koje se sakuplja iz prirode, uz ouvanje i
potovanje lokalnih tradicija i kultura, kao i podrka najprije beraima, ali i
drugim uesnicima u lancu prometa biljem. Ovi standardi imaju etiri sekcije
usmjerene na: a) sakupljanje i ouvanje resursa, b) pravna i etika pitanja, c)
socijalna pitanja i fer trgovinu i d) upravljanje i poslovni okvir.

BILJEKE

FairWild standardi i odgovarajui FairWild sertifikat podrazumijevaju

potovanje sljedeih 11 principa:
1. ouvanje prirodnih biljnih resursa (konzervacija, sakupljanje
bazirano na znanju i iskustvu, odrivo sakupljanje);
2. spreavanje dejstva negativnih faktora na prirodu (osjetljive vrste i
populacije, ouvanje stanita);
3. usaglaavanje sa nacionalnim i meunarodnim zakonodavstvom i
regulativama;
4. potovanje prava potroaa;
5. promovisanje fer trgovine (spreavanje diskriminacije sakupljaa,
fer ugovor izmeu sakupljaa i otkupljivaa);
6. limitirano uee djece u sakupljanju (definisanje uloge djece
i mlaih sakupljaa u kojim poslovima i u kojoj mjeri mogu da
uestvuju, najee kao ograniena pomo roditeljima);
7. osiguravanje dobiti sakupljaima i njihovoj lokalno zajednici (fer i
korektne otkupne cijene, premije i subvencije za berae, takse);
8. osiguranje fer uslova rada za sve uesnike u procesu sakupljanja
i prerade bilja (radna prava, bezbjednost na radu, fer uslovi
zapoljavanja i plata);
9. primjena odgovornih upravljakih praksi (plan upravljanja/
eksploatacije za vrste i stanita, inventarizacija/monitoring resursa,
trening za sakupljae, transparentnost i uee javnosti);
10. primjena dobrih poslovnih praksi i efikasnog poslovanja;
11. promovisanje vrijednosti FairWild sertifikata kod kupaca.

52

53

BILJEKE

II Specijalni dio
Pregled odabranih vrsta
ljekovitog bilja
Odabir vrsta ljekovitog bilja uraen je sa aspekta
veliine resursa na lokalitetima u optinama Pluine
i Ljubovija i njihove komercijalne vrijednosti. Pregled
vrsta sadri najvanije osobine, upotrebu i djelovanje
ljekovitog bilja. Prikazane su vanije botanike
karakteristike odabranih biljaka, stanite gdje ive,
droga i kalendar branja, upotreba (prema zvaninoj
i narodnoj medicini), a u napomenama su dati status/
kvota, ugroenost, potranja, komercijalna vrijednost
i sl.)

54

55

SADRAJ
HAJDUKA TRAVA, HAJDUICA,
SPORI, STOLISNIK, Achillea millefolium L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
SRIJEMU, MEEI LUK, Allium ursinum L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
IAK, Arctium lappa L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
MEEE UVO/UVA, MEEE GROE,

HAJDUKA TRAVA, HAJDUICA,

SPORI, STOLISNIK
Achillea millefolium L.

Arctostaphyllos uva-ursi (L.) Speng. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

BIJELI PELIN / PELEN, Artemisia absinthium L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
BREZA, Betula pendula Roth.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

RUSOMAA, Capsella bursa-pastoris (L.) Med. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

GLOG, Crataegus monogyna Jacq. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
POLJSKI RASTAVI, PRESLICA, Equisetum arvense L. . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
BRLJAN, Hedera helix L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
KANTARION, Hypericum perforatum L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
SMREKA, OBINA KLEKA, Juniperus communis L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
KAMILICA, Matricaria chamomilla L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
ZEJI TRN, Ononis spinosa L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
PITOMA NANA, Mentha x piperita

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70

VRANILOVA TRAVA, PLANINSKI AJ, Origanum vulgare L. . . . . . . . . . . . . 71

BOKVICE (muka ili uskolisna, enska ili irokolisna, srednja
bokvica), Plantago lanceolata, P. major, P. media . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
TROSKOT, Polygonum aviculare L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
JAGLIKA, JAGOREVINA, Primula veris Huds. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
IPURAK, Rosa canina L. (sensu lato) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
ZOVA, Sambucus nigra L.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75

KUPINA, Rubus spp. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76

VRIJESAK, Satureja montana L.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
ZLATNICA, Solidago virgaurea L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
GRICA, PODUBICA, DUBAAC, Teucrium chamaedrys L. . . . . . . . . . . . . . . 79
TRAVA IVA, Teucrium montanum L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
MAJINA DUICA, Thymus spp. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
CRNA LIPA, SITNOLISNA ILI KASNA LIPA,
Tilia cordata Miller . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
PODBIJEL, Tussilago farfara L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
KOPRIVA, Urtica dioica L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
BOROVNICA, Vaccinium myrtillus L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
VIRAK, Alchemilla vulgaris L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86

56

Opis biljke: Viegodinja zeljasta biljka, sa uspravnom i u

gornjem dijelu granatom stabljikom. Listovi naizmjenini, izdueni
i izdijeljeni u veliki broj sitnih, uskih renjeva (otuda potie narodni
naziv stolisnik). Cvjetovi sitni, bijeli ili svijetlorozi, u malim,
mnogobrojnim glavicama, koje su obavijene vierednim listiima koji
se preklapaju kao crijepovi na krovu. Obodni cvjetovi su jeziasti i
ima ih pet, a unutranji su cjevasti i brojni.
Stanite: Livade, rubovi uma, proplanci, panjaci, od brdske do
planinske zone.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni dio biljke u cvijetu
(Millefolii herba).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (od kraja juna do avgusta).
Dejstvo: Spolja se upotrebljava za rane i za zaustavljanje
krvarenja. Daje se u vidu aja kao sredstvo za ienje krvi, za
lijeenje bolesti jetre i za apetit.
Kultivacija: Biljka se uspjeno gaji u naim uslovima. Prinos
herbe u prvoj godini se kree od 1 do 2 t/ha, dok u narednim moe da
bude i do 5 t/ha.
57

SrIJemu,
meEi
luk
Allium ursinum L.

iak
Arctium lappa L.
Opis biljke: Prilino robusna zeljasta biljka sa razgranatom stabljikom
koja nosi krupne, naizmjenine srcolike listove, prekrivene hrapavim
dlakama. Cvjetovi su rozi, cjevasti, u gustim i brojnim glavicama. Listovi koji
obavijaju glavicu su ekinjasti, na vrhu kukasto savijeni i hrapavi, pa se lako
kae i lijepe za odjeu.
Stanite: Polja, zaputena mjesta, pored puteva, deponija.
Dio biljke koji se sakuplja: Korijen (Lappae radix).
Vrijeme sakupljanja: Jesen (septembar oktobar).

Opis biljke: Izuzetno aromatina zeljasta biljka, sa duguljastom

lukovicom, uspravnom cvjetonosnom stabljikom, koja pri osnovi nosi
dva izdueno eliptina lista. Cvjetovi bijeli, estolani, u rastresitim
okruglastim cvastima. U svim fazama razvia biljka jako mirie na
luk, pa se ta osobina moe koristiti kao najpouzdaniji identifikacioni
karakter. Poznati su sluajevi zamjene sa otrovnim urevkom.
Detaljan popis razlika izmeu ovih vrsta dat je u dijelu 4.3.1.
Razlikovanje ljekovitog od otrovnog bilja (principi i najvaniji primjeri).

Dejstvo: Kao narodni lijek upotrebljava se za lijeenje reume, konih

bolesti, mokranih puteva, bubrega i eluca. Iz korijena se dobija masno ulje
koje ima primjenu u kozmetici i parfimeriji.

MeEE UVO/uva,
MEEE GROE
Arctostaphyllos uva-ursi (L.) Speng.

Stanite: Bukove, bukovo-jeline ume.

Vrijeme sakupljanja: Listovi se sakupljaju prije cvjetanja (april
maj), a lukovice prije listanja (april) ili kada listovi uvenu (jesen).
Dio biljke koji se sakuplja: Listovi (Allium ursini folium),
lukovice (Allium ursini bulbus).
Dejstvo: Lice srijemua je jestivo. Moe da se konzumira kao
salata, zain, kuvano povrce, u supi ili kao sastojak za pesto umjesto
bosiljka. Usoljene stabljike se u Rusiji jedu kao salata. Smatra se
da razliita jedinjenja sa sumporom smanjuju nivo lipida u krvi,
djeluju antioksidativno i inhibiraju agregaciju trombocita. Koristi
se kod gastrointestinalnih smetnji, povienog krvnog pritiska i
arteroskleroze, a spolja kod hroninih osipa.
58

Opis biljke: Niski i polegli vjenozeleni grm, koji obrazuje guste tepihe
na manjim ili veim povrinama. Listovi su koasti, sjajni, vrsti, okruglastoovalni, na licu tamnozeleni, a na naliju neto svjetliji. Cvjetovi nalikuju na
zvonce, bijele su boje, a pri vrhu roze obrubljeni. Po nekoliko njih se nalazi
na samom vrhu cvjetonosnih grana. Plod je jasno crven, okruglast i sjajan.
Stanite: Travnati ili kameniti predjeli iznad gornje umske granice,
rubovi ume.
Dio biljke koji se sakuplja: List (Uvae ursi folium).
Vrijeme sakupljanja: Tokom cvjetanja (od kraja maja do poetka jula).
Dejstvo: Djeluje kao blago sredstvo za pospjeivanje izluivanja
mokrae. Upotrebljava se kod lakih zapaljenja mokranih puteva i beike.
Ulazi u sastav veine urolokih ajeva.
59

BIJEli pelin/
pelen

Breza
Betula pendula Roth.

Artemisia absinthium L.

Opis biljke: Veoma aromatian i granat, sivkasto-bijeli polubun,

koji ponekad preraste 1 m. Listovi u donjem dijelu stabla su na
izrazitim drkama, dva do tri puta izdijeljeni na uske segmente. Na
licu su sivkasto-zeleni, a na naliju gotovo bijeli. Listovi stabla su
manjih dimenzija, na kratkim drkama, jednostavnije dijeljeni, a oni
u zoni cvasti cijeli. Cvjetonosne glavice su okruglaste, sitne, ukastobijele, veoma brojne.
Stanite: Suva, kamenita i osunana mjesta, pored puteva, oko
naselja, na naputenim oranicama i drugim tipovima zaputenih
stanita.
Dio biljke koji se sakuplja: Vrni dio stabljike u cvijetu, bez
donjih djelova (Absinthii herba).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (jul avgust).
Dejstvo: Bijeli pelin sadri gorke materije, etarsko ulje i dr.
Ova biljka je tipino gorko aromatino sredstvo koje se najvie
upotrebljava za spravljanje ajeva za stomak, gorkih rakija i likera,
i kao sredstvo za izazivanje apetita (gorka rakija pelinkovac).
Uzimanje vee koliine pelena dovodi do vrtoglavice, glavobolje i
povraanja.
Kultivacija: Pelin se uspjeno moe gajiti u naim uslovima.
Prinos suve herbe se kree oko 46 t/ha, dok se prinos suvog lista
kree od 1 do 2 t/ha.
60

Opis biljke: Listopadno drvo, sa prepoznatljivom sivo-bijelom

korom debla i dugim objeenim granama, sa kojih vise rombini i na
rubu testerasti listovi. Mladi listovi su ljepljivi. Cvjetovi su neugledni i
u gustim resama. enske su uspravne i kratke, javljaju se u proljee, a
muke su due, rastresitije, visee, a formiraju se u jesen.
Stanite: esto gradi brezike iste ume breze, ali ulazi i u sastav
razliitih svjetlijih uma. Javlja se kao pionirska vrsta na krevinama
uma i poaritima.
Dio biljke koji se sakuplja: Kora (Betulae cortex), sok (Betulae
succus), list (Betulae folium), pupoljci (Betulae gemmae).
Vrijeme sakupljanja: Kora se skida sa mladih grana, na poetku
proljea (mart, poetak aprila), kao i krajem jeseni (oktobar). Vrijeme
za ubiranje pupoljaka i uzimanje soka je kraj zime i poetak proljea
(februar, mart). Listovi se sabiraju dok su jo mladi i ljepljivi (maj,
poetak juna).
Dejstvo: Brezov list se upotrebljava u narodnoj medicini u
obliku aja, kao sredstvo za pospjeivanje izluivanja mokrae i
protiv groznice. Osim toga, list od breze se moe upotrijebiti i kao
stona krma. Brezova kora se upotrebljava u narodu protiv povratne
groznice, bolesti plua, znojenja nogu, ireva itd. Pupoljci se koriste
kao sredstvo za pospjeivanje izluivanja mokrae, aromatik
i holoretik, a koriste se i u kozmetici (amponi). Brezov sok se
upotrebljava za pie, za izradu brezovog vina, brezove vode za kosu i
kao lijek za bolesti bubrega, beike i dr.
61

Rusomaa

Glog

Capsella bursa-pastoris (L.) Med.

Crataegus monogyna Jacq.

Opis biljke: Prilino gracilna zeljasta biljka, koja na plodnim

zemljitima moe prerasti pola metra. Prizemni listovi su u rozeti
i prilino varijabilni, cijeli, plitko i/ili dublje usjeeni. Listovi stabla
su naizmjenini, kopljasti i sjedei. Cvjetovi su sitni, bjeliasti, u
grozdastim cvastima. Plod je trouglasto srcolik, na dugim drkama.
Stanite: Livade, polja, pored puteva, na zaputenim mjestima.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni dio u fazi cvjetanja
(Bursae pastoris herba).
Vrijeme sakupljanja: Od proljea do kraja ljeta (april
septembar).
Dejstvo: Koristi se kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja, kod
jakog menstrualnog krvarenja, bolnih menstruacija, krvi u mokrai,
proliva, upale beike i za izradu preparata za zaustavljanje krvarenja
iz nosa. Ne preporuuje se upotreba tokom trudnoe.
62

Opis biljke: Listopadni grm ili nisko drvo, sa trnovitim granama

i naizmjeninim, sitnim listovima, usjeenim na 37 testerasto
nazubljenih segmenata. Cvjetovi su bijeli, u gustim titolikim
cvastima. Latica je pet, pranika puno, a plodnica je jedna. Iz nje se
razvija crvena, okruglasta gloginja.
Stanite: Hrastove ume i ikare, ogoljena mjesta, kamenjari u
brdskoj zoni.
Dio biljke koji se sakuplja: Cvjetovi (Crataegi flos), cvjetovi i
listovi (Crataegi summitates), listovi (Crataegi folium), plod (Crataegi
fructus).
Vrijeme sakupljanja: Cvjetovi se sakupljaju na poetku
cvjetanja, kada se polovina njih otvori, a druga polovina ostane u
pupoljku (maj), listovi tokom maja i poetka juna, dok su jo mladi, a
plodovi kad dozriju, od kraja juna do avgusta.
Dejstvo: Cvijet gloga povoljno djeluje na srce kod starijih osoba
sa povienim krvnim pritiskom i oslabljenim miokardom. Takoe se
koristi kao blag sedativ, protiv nesanice, raznih uzbuenja i guenja.
Ne preporuuje se za samomedikaciju!
63

Poljski rastavi/
preslica
Equisetum arvense L.

Brljan
Hedera helix L.

Opis sterilne jedinke: Zeljasta biljka sa uspravnim, izbrazdanim,

lankovitim i granatim stablom, visine do 80 cm. Grane su usmjerene
na gore. Listovi su zakrljali i meusobno srasli u rukavce (ohreje),
koji na vrhu imaju 612 zubia. Vidljivi su kako na glavnom stablu,
tako i na granama. Sterilne jedinke se razviju odmah nakon
odumiranja fertilnih (maj) i traju do poetka jeseni. Nie su (do 30 cm
visoke), kafenkaste boje, negranate, a na vrhu nose sporonosni klasi.
Stanite: Uglavnom vlana i zasjenena stanita, vlane livade,
ume, pored puteva, na oranicama.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni dio sterilnih jedinki
(Equiseti herba).
Vrijeme sakupljanja: Od maja do septembra.
Napomena: U naoj flori je zastupljeno vie vrsta roda Equisetum,
ali samo E. arvense ima upotrebnu vrijednost. Vrste koje jo rastu na
podruju Pive i u okolini Ljubovije su: E. telmateia znatno krupniji
od poljskog rastavia i sa velikim brojem zubaca na rukavcu (2030),
E. palustre fertilne jedinke su zelene, E. pratense i E. sylvatica
grane sterilnih jedinki usmjerene na dolje.
Dejstvo: Preslica je jedno je od najboljih sredstava za lijeenje
bolesti plua, posebno kod plunih krvarenja i tuberkuloze plua.
Veoma je dobra i u lijeenju nekih oblika malokrvnosti, jer pospjeuje
stvaranje crvenih krvnih zrnaca, koristi se kao sredstvo za lijeenje
ira na elucu, fistula na debelom crijevu i drugih oblika ireva,
zatim u lijeenju bolesti mokranih organa. Takoe su zabiljeeni i
uspjesi kod greva u mjehuru, slabog mjehura, bolnog mokrenja,
zadravanja mokrae, upale bubrega s pojavom bjelanevina u
mokrai, upale bubrene nakapnice i krvarenja bubrega.
64

Opis biljke: Vjenozelena puzavica koja se oslanja i penje uz

drvee, zidine ili stijenje. Listovi su naizmjenini, sjajni, koasti, na
licu tamnozeleni, na naliju svjetliji, prilino varijabilni formom,
cijeli ili sastavljeni od 35 renjeva. Cvjetovi se javljaju na jesen, imaju
ukasto-zelenu boju, mali su i grupisani u okruglastim, titolikim
cvastima. Plod je tamnomodra boba.
Stanite: Rasprostranjena u umama, po naseljima, zidinama.
Dio biljke koji se sakuplja: List (Hederae folium), plod (Hederae
fructus).
Vrijeme sakupljanja: List se moe sakupljati tokom cijele godine
jer je vrsta vjenozelena. Plod se sakuplja od zime do poetka proljea
(decembar mart).
Dejstvo: Brljanov list ve u malim koliinama djeluje na krvne
sudove i srce. Koristi se za lijeenje bolesti slezine, polipa u nosu,
bolesti oiju, mekih kostiju, kamena i pijeska u bubrezima, upale
mokranog mjehura i bijelog pranja kod ena, zatim, u lijeenju
konih bolesti, rana i skrofulozne djece (koju je potrebno kupati u
uvarku od brljanova lista).
65

Kantarion
Hypericum perforatum L.

Smreka, obina kleka

Juniperus communis L.

Opis biljke: Do 1 m visoka zeljasta biljka, sa uspravnim i u

gornjem dijelu granatim stablom. Listovi su naspramno postavljeni,
jajasti ili duguljasti, prozirno takasti, pa kada se okrenu prema
izvoru svjetlosti izgledaju perforirano (otuda potie latinski naziv
vrste). Cvjetovi su zlatno uto obojeni, imaju pet latica, na ijem
jednom rubu se uoava niz crnih taaka (lijezde). Listii aice su
zeleni, cijeli, crno ili providno istakani. Pranika je puno, plodnica je
jedna, sa troje vrata.
Stanite: Livade, panjaci, rubovi uma, ikara.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni dio u poetnoj fazi
cvjetanja (Hyperici herba).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (jun jul).
Napomena: U naoj flori je zastupljeno vie vrsta roda
Hypericum, ali samo H. perforatum ima upotrebnu vrijednost. Sline
vrste koje rastu na podrujima Pive i Ljubovije su: H. hirsutum (ima
dlakavo stablo i listove), H. barbatum (aica sa dugim resama bez
ljezdanih dlaka), H. alpinum (rese na aici sa ljezdastim dlakama
ili nekad bez njih, listovi ovalni, pri osnovi srcoliki), H. montanum
(rese na aici ljezdaste, listovi duguljasti, nijesu pri dnu srcoliki).

Opis biljke: Vjenozeleni, dvodomi grm, rijetko onie drvo.

Kronja je gusta, kupasta, etine lancetaste, na naliju tamnozelene,
a na licu sa jednom uzdunom bijelom prugom. enske iarice
nalikuju na bobu. Dozrijevaju u drugoj godini, kada i poprimaju
tamnoplavu boju.
Stanite: ikare, kamenjari, livade, panjaci, od brdske do
planinske zone.
Dio biljke koji se sakuplja: Zrele enske iarice (Juniperi
fructus).
Vrijeme sakupljanja: Od kraja ljeta do pozne jeseni.

Dejstvo: Nadzemni dio kantariona se najee potapa u ulje koje

se nakon odleavanja dalje koristi u narodnoj medicini za lijeenje
ireva, opekotina, hemoroida i raznih povreda. Sve vie se koristi kao
biljni sedativ kod nekih vrsta neuroza.

Napomena: Iznad gornje umske granice raste patuljasta kleka

(Juniperus nana), koja se za razliku od smreke/obine kleke, odlikuje
poleglom formom. Njeni plodovi se takoe mogu koristiti kao izvor
droge.

Kultivacija: Registrovani su veliki problemi napada bolesti

ravosti u plantanom gajenju kantariona. Teoretski se moe
oekivati prinos suve herbe u prvoj godini oko 2 t/ha, dok se u
narednim godinama moe oekivati do 4 t/ha.

Dejstvo: Kleka djeluje kao sredstvo za pospjeivanje izluivanja

mokrae. Ulazi u sastav urolokih ajeva i ajeva protiv katara
bronhija. Kontraindikovana je upotreba kleke kod bubrenih
oboljenja i u trudnoi.

66

67

Kamilica
Matricaria
chamomilla L.

Opis biljke: Uglavnom njena, jednogodinja aromatina biljka,

sa granatim, glatkim i sjajnim stablom, koje nosi naizmjenine listove,
viestruko usjeene na konaste segmente. Cvjetonosne glavice su na
dugim drkama, imaju unjasto izdueno cvjetite, na ijem obodu se
nalaze jeziasti, bijeli cvjetovi, a u unutranjosti uti, cjevasti cvjetovi.
Stanite: Polja, oranice, zaputena stanita, pored puta itd.

neuralgije, reumatizma, krstobolje, unutarnjeg nemira, nesanice,

duevne klonulosti, premorenosti i sl.
Kultivacija: Trite se sirovinom cvijeta kamilice preteno
snabdijeva sa gajenih plantaa. Postoje savremene maine za etvu i
post-etvenu doradu cvijeta kamilice. Prinos suvog cvijeta prve klase
je oko 400 kg/ha, dok se moe oekivati isti toliki prinos i sporednih
proizvoda (pulvisa i kupke).
Napomena 2: Na podruju Pive i u okolini Ljubovije, kamilica
se ne javlja u koliinama znaajnim za komercijalno sakupljanje.
Agroekoloki uslovi podneblja omoguavaju njeno plantano gajenje.

Zeji trn
Ononis spinosa L.

Dio biljke koji se sakuplja: Cvjetne glavice (Chamomillae flos).

Vrijeme sakupljanja: Cvjetanje (maj jun).
Napomena 1: Na prvi pogled kamilica prilino lii na poljski
jarmen (Anthemis arvensis). Osim po aromi, biljke se razlikuju i po
sljedeim karakteristikama: kamilica ima golo i uplje cvjetite, a na
cvjetitu jarmena se nalaze lancetasti listii, a cvjetite je ispunjeno.
Dejstvo: Pomae kod nadutosti, kod proliva i osipa na koi,
zatim kod oboljenja eluca i u sluajevima kada je on pun sluzi
zbog katara, zatim kod poremeaja ili izostanka menstruacije i
kod drugih oboljenja materice i jajnika, kao i kod nesanice, upale
pasemnika, kod groznice, zubobolje i bolnih rana. Korisna je u
lijeenju bubrega, jetre i ui. Izaziva znojenje, djeluje smirujue,
djeluje dezinfekciono i spreava upale svih vrsta, posebno upale
sluzokoe. Spolja se upotrebljava za obloge i ispiranje kod zapaljenja
oiju, upale venjae, kod osipa koji vlae i svrbe. Koristi se za
ispiranje usne upljine i za ispiranje rana. Dobra je za pranje kose,
olakava pranjenje crijeva i na taj nain indirektno lijei hemoroide.
Inhalacija pare kamilice doprinosi brzom poboljanju kada je rije o
kijavici i upali sinusa. Ima ublaavajue dejstvo na groznicu i sniava
temperaturu. Koristi se u lijeenju razdraljivosti, preosjetljivosti kod
68

Opis biljke: Polegli vrlo granati buni sa bodljastim granama,

koje se djelimino uzdiu. Listovi su trodjelni, na rubu plitko
testerasto nazubljeni. Cvjetovi su krupni, rozo-bijeli, nalik na leptira.
Grupisani su u grozdaste cvasti na bonim bodljastim granama. Plod
je mahuna.
Stanite: Livade, rubovi uma, oranice, pored puteva.
Dio biljke koji se sakuplja: Korijen (Ononidis radix).
Vrijeme sakupljanja: Jesen (septembar oktobar).
Dejstvo: Korijen djeluje kao sredstvo za pospjeivanje izluivanja
mokrae. Zeiji trn ulazi u sastav ajeva za mokrenje. U narodnoj
medicini se upotrebljava i protiv reume, hroninih konih i mnogih
drugih bolesti.
69

Pitoma
nana
Mentha x piperita

Vranilova
trava,
planinski
aj
Origanum vulgare L.

Opis biljke: Zeljasta i vrlo aromatina biljka, tamnije zelene boje.

Stablo je granato i moe narasti do 1 m. Listovi su jajasto izdueni,
na rubu plitko nazubljeni. Cvjetovi su sitni, roze ili lila, skupljeni u
okruglaste cvasti, postavljene neposredno jedna iznad druge, pa
tvore klasoliku cvast.
Stanite: Uglavnom se gaji po batama, rijetko se srijee kao
subspontana.
Dio biljke koji se sakuplja: List (Menthae piperitae folium).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (jun avgust).
Dejstvo: Nana se upotrebljava kao prijatan, blag i nekodljiv
lijek za umirivanje, protiv gasova, nadimanja i greva, protiv tekog
varenja, kao stomahik, nana ulazi u sastav ajeva za lijeenje ui.
Nanino ulje ima slaba anestetika svojstva i prijatan miris koji
osvjeava, zbog ega se upotrebljava i protiv gaenja i povraanja.
Kultivacija: Pitoma nana se moe uspjeno gajiti u naim
agroekolokim uslovima. Nana se razmnoava podzemnim stablima
(stolonama). Svake godine se premjeta na drugo mjesto. Najee se
mogu postii dvije etve. Prinos suvog lista se kree od 2 do 5 t/ha.

Opis biljke: Viegodinja zeljasta biljka, sa mrkocrvenom do

ljubiastom i granatom stabljikom. Visine je od 20 do 50 cm, rijetko
kada je via. Listovi su naspramno postavljeni, jajasti i na kratkim
drkama. Cvjetovi su dvousnati, sitni, roze obojeni, u sloenim
cvastima, koji lie na metlicu. Pricvjetni listovi su karakteristino
zagasito ljubiasto obojeni i vieredni.
Stanite: Livade, ikare, rubovi uma.
Dio biljke koji se koristi: Vrni dio biljke u fazi cvjetanja
(Origanum herba).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (jul avgust).
Dejstvo: Koristi se kao jako baktericidno sredstvo protiv kalja,
blagotvorno djeluje protiv upale crijevne sluzokoe, podstie bolje
varenje. aj spravljen od vranilove trave ima diuretina svojstva i
u kombinaciji sa rastaviem se moe preporuiti trudnicama. Kod
infekcija urinarnog trakta daje dobre rezultate u kombinaciji sa
uvom i draljikom. Ulazi u sastav mjeavina za jaanje i ienje
organizma.

Napomena: Na podruju Pive i u okolini Ljubovije pitoma nana

se samo uzgaja za kunu upotrebu. Agroekoloki uslovi pogoduju
plantanom gajenju.
70

71

Bokvice

(muka ili uskolisna, enska ili irokolisna, srednja bokvica)

Plantago lanceolata, P. major, P. media

Opis biljke: Bokvice su zeljaste biljke, sa prizemno postavljenim

listovima i jednostavnom cvjetonosnom stabljikom, koja u vrnom
dijelu nosi cvjetonosni klasi. Cvjetovi su neugledni, sitni i sa dugim
pranicima koji vire vani. Pomenute vrste bokvica se razlikuju po
obliku listova i formi klasia. Muka ili uskolisna bokvica ima uzane,
lancetaste listove, cvjetonosna stabljika moe narasti do pola metra, a
klasi je kratak, valjkast i bjeliasto-kafenkast. enska ili irokolisna
bokvica ima iroko jajolike listove na istaknutim drkama, biljka
rijetko preraste dvadesetak centimetara, a klasii su veoma dugaki i
gracilni, zelenkaste boje. Srednja bokvica ima jajolike listove, suene
u kratku peteljku. Stablo moe narasti do pola metra, ali za razliku
od uskolisne bokvice, ono nije pri osnovi uspravno, nego se povija, a
zatim uzdie. Klasi je izdueno valjkast i srebrnaste boje.
Stanite: Livade, panjaci, oranice, bate, vegetacija pored puta.
Dio biljke koji se sakuplja: Listovi (Plantaginis folium).
Vrijeme sakupljanja: Listovi se sakupljaju u vrijeme cvjetanja
biljke (maj septembar).
Dejstvo: Narod upotrebljava list bokvice za spravljanje ajeva
za lijeenje organa za disanje, protiv plunih bolesti, protiv proliva,
krvarenja, a spolja svje list se stavlja na uboje, opekotine, ireve i
rane. Od lia se takoe pravi sirup koji se pije protiv kalja.
Kultivacija: Bokvica se moe gajiti iz direktne sjetve. U prvoj
godini mogu se obaviti dvije etve iz kojih se moe dobiti oko 2 t/ha
suvog lista, a u drugoj ak i do etiri etve sa prinosom suvog lista
oko 4 t/ha.
72

Troskot
Polygonum aviculare L.

Opis biljke: Polegla zeljasta biljka, sa veoma granatim stablom,

na ijim lancima se nalaze karakteristini koasti rukavci, iz
koji polaze naizmjenini, izdueno jajasti listovi. Cvjetovi su sitni,
bjeliasto rozi. Nalaze se u pazusima listova.
Stanite: Gaena stanita, oranice, bate.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni dio u fazi cvjetanja
(Polygoni avicularis herba).
Vrijeme sakupljanja: Od sredine i kraja ljeta do poetka jeseni
(jul septembar).
Dejstvo: Troskot se uspjeno koristi u lijeenju plunih bolesti,
tekoa u radu bubrega, gihta, reumatizma, proliva, krvarenja crijeva,
utice i rana. Djeluje na poboljanje krvne slike i zbog toga pogoduje
stvaranju vezivnog tkiva. Isto tako, preporuuje se u lijeenju ireva
na elucu. Pomijean sa drugim ljekovitim biljkama koristi se u
lijeenju mnogih drugih bolesti.
73

JAGLIKA,
Jagorevina
Primula veris Huds.

ipurak
Rosa canina L. (sensu lato)
Opis biljke: Listopadni trnovit grm, sa naizmjeninim, perasto
dijeljenim listovima i zaliscima koji srastaju za peteljku. Liske su eliptine,
ka vrhu iljate, a na rubu testeraste. Cvjetovi krupni, listii aice su perasto
usjeeni, latice su cijele i svijetloroze boje. Pranika je puno. Plod je crveni,
mnogosjemeni ipurak.
Stanite: ume, ikare, kamenjari, proplanci, ivice.
Dio biljke koji se sakuplja: Plod, tvrd i nedozreo, kad je crvenonarandaste boje (Rosae fructus).

Opis biljke: Zeljasta biljka, obino do dvadesetak centimetara

visoka. Svi listovi prizemni, izdueno jajoliki, pri osnovi srcoliki
i sueni u okriljenu peteljku. Na licu su tamnozeleni i sa veoma
izraenom utisnutom nervaturom, to im daje izgled zguvanosti.
Nalije je sivkasto i gusto obraslo dlakama. Cvjetonosna stabljika na
vrhu nosi vie utih, zvonastih cvjetova.

Vrijeme sakupljanja: Jesen (septembar oktobar).

Dejstvo: Upotrebljava se kod gastritisa, proliva, a naroito kao preventiva
u lijeenju avitaminoza. Znaajna komponenta sastojaka za izbacivanje vika
tenosti i pranjenje crijeva.

Zova

Stanite: Livade, rubovi ume, proplanci, od brdske do planinske

zone.
Dio biljke koji se sakuplja: Podzemni dio biljke (Primulae
rhizoma et radices), cvijet (Primulae flos).
Vrijeme sakupljanja: Podzemni dio se sakuplja u jesen, a cvijet
na proljee. Sakupljaju se samo krunini listii (mart april).
Dejstvo: Korijen jagorevine se najee koristi za razrjeenje
gustog bronhijalnog sekreta i olakavanje iskaljavanja, a takoe se
upotrebljava za izazivanje povraanja, za zaustavljanje izluivanja
sluzi i kao umirujue sredstvo protiv bolova.
Kultivacija: Jagorevina se uspjeno gaji u nekim zemljama
srednje i sjeverne Evrope. Pretpostavka je da bi u naim krajevima
kultivacija bila mogua na nadmorskim visinama preko 1.000 m.
Prinos suvog korijena moe biti 12 t/ha.

Sambucus nigra L.
Opis biljke: Grm ili onie drvo, sa naspramno postavljenim, neparno
perasto dijeljenim listovima. Liske su eliptine, na vrhu zailjene, a na rubu
testeraste. Cvjetovi su blijedoukasti, i u gustim, krupnim, tanjirastim
cvastima. Ugodnog su mirisa. Plod je crnoljubiasta kotunica.
Poznati su sluajevi zamjene sa aptovinom/burjanom (Sambucus ebulus).
Detaljan popis razlika izmeu ovih vrsta dat je u dijelu 4.3.1. Razlikovanje
ljekovitog od otrovnog bilja (principi i najvaniji primjeri).
Stanite: ume, obale rijeka i potoka, ivice.
Dio biljke koji se sakuplja: Cvasti (Sambuci flos).
Vrijeme sakupljanja: Poetak cvjetanja (maj jun).
Dejstvo: Cvijet zove se koristi kod nazeba u obliku aja, za ispiranje usta
i grla, sastojak je aja za ienje i aja za znojenje. Djeluje kao diuretik i
dijaforetik.

74

75

Kupina
Rubus spp.

Opis biljke: Nizak, listopadni i veoma granati trnoviti grm, sa

dugim, povijenim granama. Listovi perasto sastavljeni, uglavnom od
pet testerasto nazubljenih lisaka, na licu tamnije zeleni, na naliju
svjetliji. Lisna drka sa trniima. Cvjetovi su blijedorozi, u vrnim
cvastima, imaju pet latica, puno pranika i puno plodnica, koje grade
zbirni plod kupinu. U zrelom stanju plod je crn.
Stanite: Rubovi uma i ikara, kamenjari, livade, pored puteva.
Dio biljke koji se sakuplja: List (Rubi fruticosi folium), plod (Rubi
fruticosi fructus).
Vrijeme sakupljanja: List se sakuplja u vrijeme cvjetanja (jun
jul), a plod u vrijeme dozrijevanja (avgust septembar).
Napomena: Na podruju Pive i u okolini Ljubovije zastupljeno je
vie slinih vrsta roda Rubus, meutim sve one se tretiraju i u promet
stavljaju pod imenom Rubus fruticosus.
Dejstvo: aj od listova kupine odlino djeluje protiv proliva (ak
i krvavog). Pomae kod krvarenja iz eluca, upale crijeva, bijelog
pranja. Proiava krv, povoljno djeluje na kone bolesti, osipe i liaje.
Lijei promuklost, kaalj, temperaturu, hemoroide i bolesne krajnike.
Stucani listovi se stavljaju kao oblozi na rane, osip i potkone ireve.
Svjei plodovi, preraeni ili stavljeni u rakiju, pomau nervoznim
ljudima da bre zaspu. Izvrsno je ljekovito sredstvo za poboljanje
krvne slike.
Kultivacija: Kupina se gaji kao voarska kultura za dobijanje
ploda. Prinosi ploda se kreu od 10 do15 t/ha. List se moe sakupljati
sa plantaa jednako kao i iz prirode.
76

Vrijesak
Satureja montana L.

Opis biljke: Veoma granati polubun ili patuljasti bun, visine do

50 cm. Listovi su uski, koasti i sjajni, svijetlo istakani i naspramno
postavljeni. Cvjetovi izrazito dvousnati, bjeliasti ili roze proarani,
sakupljeni u pazusima listova u gornjem dijelu stabljike.
Stanite: Kamenjari i kamenjarski panjaci.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni i neodrvenjeli dio biljke u
fazi punog cvijeta (Saturejae herba).
Vrijeme sakupljanja: Od kraja ljeta do jeseni.
Napomena:
Na podruju Pive, zastupljena je endemina
podvrsta planinskog vrijeska: S. montana subsp. illyrica. Pomenuta
podvrsta u tradicionalnoj medicini pronalazi istu upotrebu kao i
tipska podvrsta. Stanitem je uglavnom vezana za vie poloaje i
preferira mjesta izloena vjetru.
Dejstvo: Biljka se koristi za ublaavanje upale mokranih kanala,
organa za disanje i varenje. Ulazi u sastav ajnih mjeavina protiv
proliva i greva u elucu. Spolja se koristi za lijeenje raznih upala
koe i sluzokoe.
Kultivacija: Uspjeno se moe uzgajati u naem klimatu. Prinos
suve herbe nakon druge godine kultivacije se kree oko 23 t/ha.
77

Zlatnica

Grica, podubica, dubaac

Teucrium chamaedrys L.

Solidago virgaurea L.

Opis biljke: Viegodinja zeljasta biljka sa uspravnom i uglavnom

negranatom stabljikom. Listovi naizmjenini, uski, na rubu plitko
testerasti, donji sueni u peteljku, a gornji sjedei. Cvjetonosne glavice
ute, kombinovane od obodnih jeziastih i centralnih cjevastih
cvjetova. Listovi ovoja lancetasti, vieredni. Glavice se nalaze na
kratkim drkama u pazusima listova (nekad po tri zajedno) i tvore
gustu cvjetonosnu zonu u vrnom dijelu stabljike.
Stanite: ume, rubovi uma, ikare.
Dio biljke koji se sakuplja: Cvjetonosni dio stabljike (Herba
virgaureae).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (jul avgust).
Dejstvo: U narodnoj medicini je poznata kao sredstvo za lijeenje
bolesti bubrega i mokranih puteva. Smiruje kaalj, poboljava
iskaljavanje sekreta i pomae kod upale krajnika, grla i plua,
kao i kod bronhitisa i astme. Smanjuje bolove kod reume, gihta i
artritisa, kao i nekih hroninih konih bolesti. Koristi se kod upala
za ispiranje usta i drijela i kod proliva izazvanih nicanjem zuba kod
djece, a pospjeuje zacjeljivanje rane poslije vaenja zuba. Zvanina
medicina, takoe, priznaje ljekovita dejstva ove biljke, pa se ona
koristi za spravljanje razliitih ljekovitih ajeva, prakova, masti i
krema.
Kultivacija: Plantanim gajenjem se nakon druge godine mogu
oekivati prinosi suve herbe oko 45 t/ha.
78

Opis biljke: Niski polubun, sa naspramnim, eliptinim do

jajasto-rombinim listovima, sa testerastim obodom. Cvjetovi rozi,
jednousnati (gornja usna nedostaje), po nekoliko njih smjeteno u
pazusima srednjih i gornjih listova, pa grade dugaku cvjetonosnu
zonu.
Stanite: Livade, ikare, kamenjari, od brdske do planinske zone.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni dio u fazi cvjetanja
(Teucrii chamaedrys herba).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (od kraja juna do avgusta).
Dejstvo: Grica se mnogo vie cijeni i raznovrsnije upotrebljava
u narodnoj nego u naunoj medicini, tako da u mnogim naim
krajevima, posebno planinskim, predstavlja jedan od najomiljenijih
ljekova. Biljka nije otrovna, pa je opravdana njena upotreba za
lijeenje oboljelih organa za varenje. Kao narodni tonik upotrebljava
se u obliku praka, aja, tinkture i dr. Kao mirisno, gorko stiptino
sredstvo upotrebljava se i za lijeenje ui, bijelog pranja, rana,
hemoroida i slino.
79

Trava iva
Teucrium montanum L.

Majina
duica
Thymus spp.

Opis biljke: Polegli polubuni, sa dugakim, granatim, puzeim

stablom, koje se ukorjenjuje i sa kratkim, uspravnim cvjetonosnim
granama. Listovi naspramni, uzani do iroko ovalni. Cvjetovi sitni,
rozi, u i gustim, vrnim, okruglastim ili izduenim cvastima.
Stanite: Livade, panjaci , kamenjari, ikare, rubovi uma.
Dio biljke koji se sakuplja: Cvjetonosne grane (Thymi herba).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (jun avgust).
Opis biljke: Patuljasti, polegli i vrlo granati buni. Listovi su
veoma uski, naspramno postavljeni, sa rubom uvijenim na dolje, na
licu koasti, sjajni, tamnozeleni, a na naliju sivo-bijeli. Cvjetovi su
blijedouti ili krem boje, jednousnati (gornja usna nedostaje), gusto
zbijeni u vrnom dijelu biljke.
Stanite: Panjaki kamenjari, ikare, od brdske do planinske
zone.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni dio u fazi cvjetanja
(Teucrii montani herba).

Napomena: Na podruju Pive i u okolini Ljubovije zastupljeno

je vie vrsta roda Thymus, meutim, sve one se tretiraju i u promet
stavljaju pod imenom Thymus serpyllum.
Dejstvo: Sredstvo za iskaljavanje i antiseptik kod upale disajnih
organa, za poboljanje apetita, protiv smetnji u varenju i nadimanja.
Kao sredstvo za jaanje, koristi se protiv anemije i umora, nazeba,
velikog kalja i bronhitisa.
Kultivacija: Plantanim gajenjem se moe dobiti oko 1 t/ha suve
herbe majine duice.

Vrijeme sakupljanja: Ljeto (od kraja juna do avgusta).

Dejstvo: Koristi se kao sredstvo za jaanje, lijeenje eludanih
bolesti, bolesti unog mjehura i unih puteva. U naim krajevima
ljudi imaju neogranieno povjerenje u ljekovitost te male biljke.
Odatle uzreica: trava iva od mrtvoga pravi iva.
80

81

Crna lipa, sitnolisna

ili kasna lipa
Tilia cordata Miller

Opis biljke: Visoko listopadno drvo, sa bujnom kronjom i

srcolikim listovima, na ijem naliju i u pazuhu nerava se nalaze
uperci kafenkastih dlaka. Cvjetovi su svijetlouti, u rastresitim
cvastima, za iji donji i negranati dio drke je privren uski
priperak.
Stanite: Hrastove i bukove ume.
Dio biljke koji se sakuplja: Cvast sa priperkom (Tiliae flos cum
bracteis).
Vrijeme sakupljanja: Cvjetanje (maj jun).
Dejstvo: Cvijet lipe je stari narodni lijek. Pomae kod znojenja i
oteanog mokrenja, jaa ivce, a upotrebljava se i kao svakodnevni
prijatni napitak.
82

PodbIJel
Tussilago farfara L.

Opis biljke: Viegodinja zeljasta biljka, sa niskim cvjetonosnim

stabljikama, koje se javljaju na poetku vegetacijske sezone (od
kraja fabruara do aprila). Stabljike su kafenkaste boje, prekrivene
ljuspastim listovima. Na vrhu nose jednu, utu glavicu, izgraenu od
obodnih jeziastih i centralnih cjevastih cvjetova. Listovi se razvijaju
poslije cvjetanja i suenja cvjetonosnih stabljika, prizemni su, srcoliki,
plitko renjeviti, a na rubu nazubljeni i crno takasti. Lice je zeleno, a
nalije sivkasto i gusto dlakavo.
Stanite: Oko potoka, izvora, na nasipima.
Dio biljke koji se sakuplja: Cvjetovi (Farfarae flos) i listovi bez
drki (Farfarae folium).
Vrijeme sakupljanja: Cvjetovi se sakupljaju od kraja februara
do poetka aprila, a listovi od kraja aprila do septembra.
Dejstvo: Podbijel podstie izbacivanje bronhijalne sluzi i
blagotvorno djeluje na disajne organe. Oblog od svjeih listova ove
ljekovite biljke koristi se za lijeenje tuberkuloze i teke upale plua,
dok vru aj od podbijela uklanja simptome bronhitisa i astme i
regenerie oteene bronhije puaa. Melem od listova podbijela
umirujue djeluje na upaljene vene, izaziva blagi osjeaj hlaenja,
ublaava bolove i smanjuje otoke.
83

Kopriva
Urtica dioica L.

Opis biljke: Viegodinja zeljasta biljka, visine do 1,5 m. Listovi

su naspramni, trouglasto-srcoliki, na rubu testerasti i kao i stabljika
pokriveni arnim dlakama. Cvjetovi su sitni, neugledni, u dugim i
njenim resama.
Stanite: Rubovi uma, obale potoka, zasjenena i azotom bogata
stanita. esta je na zaputenim stanitima i uz rub puta, meutim,
na ovakvim mjestima je ne treba sakupljati.
Djelovi biljke koji se koriste: Korijen (Urticae radix), listovi
(Urticae folium), vrni dio biljke (Urticae herba).
Vrijeme sakupljanja: Korijen sakupljati na proljee (mart
april), ili u jesen (oktobar), list i nadzemni dio u fazi cvjetanja (od
maja do septembra).
Dejstvo: Listovi koprive se koriste za stimulaciju stvaranja
i izluivanja mokrae kod upalnih tegoba urinarnog trakta i za
lijeenje reumatskih bolova, kao i za ispiranje u prevenciji i lijeenju
pijeska u bubregu. Korijen koprive se koristi kod oteanog mokrenja
u terapiji adenoma prostate u stadijumu II benigne hiperplazije
prostate, takoe pospjeuje perifernu cirkulaciju i koristi se za
sanaciju problema opadanja kose ili koe glave. Sjeme koprive
isti organizam, krvne sudove, jetru, a koristi se i kao biostimulans
za jaanje organizma. Neka istraivanja su pokazala da sniava
vrijednosti masnoa u krvi, kao to su holesterol i trigliceridi.
84

Borovnica
Vaccinium myrtillus L.

Opis biljke: Niski listopadni grmi, sa cijelim, naizmjeninim,

jajastim listovima. Cvjetovi visei, zvonasti, rozikasti, nalaze se na
kratkim drkama u pazuhu listova. Plodovi su okruglaste sone bobe,
plavocrne boje.
Stanite: Bukovo-jeline, etinarske ume, travnate povrine
iznad gornje umske granice.
Dio biljke koji se sakuplja: List (Myrtilli folium), plod (Myrtilli
fructus).
Vrijeme sakupljanja: List se sakuplja prije cvjetanja biljke (maj
jun), a plod kada je zreo (jul avgust).
Napomena: Prilikom sakupljanja voditi rauna da se biljka ne
pomijea sa pasjom borovnicom (Vaccinum uliginosum). Njeni listovi
su neto deblji, objajasti, na vrhu zaobljeni, a ne zailjeni kao kod
borovnice. Boja im je tamnozelena, a nervi svjetliji, pa jasno grade
mreu. Nalije lista je svjetlije. Plodovi su iste boje, ali krupniji od
borovniinih.
Dejstvo: List borovnice se koristi za ublaavanje simptoma
eerne bolesti, kod razliitih gastrointestinalnih poremeaja
(posebno proliva) i smetnji kod urinarnog trakta, hemoroida i za
ienje krvi. Plod borovnice se koristi kod nespecifinih akutnih
proliva. Spolja se koristi za ispiranje kod blagih zapaljenja sluzokoe
usne duplje i grla.
85

LITERATURA

VIRAK
Alchemilla vulgaris L.

Daji Stevanovi, Z., Ili, B. 2005. Odrivi razvoj prirodnih resursa

lekovitog i aromatinog bilja na podruju Srbije. Zbornik radova sa naunog
simpozijuma_ivotna sredina ka Evropi, sa meunarodnim ueem, Beograd,
str. 83-89.
Daji Stevanovi, Z., Vrbnianin, S., Ili, B. 2005. Ruralni razvoj u Srbiji
i odrivost prirodnih resursa lekovitog i aromatinog bilja. Zbornik radova
Ruralni razvoj i zatita ivotne sredine. Vlasotince, 1-3. 09. Jugoslovensko
udruenje za sociologiju sela i poljoprivrede, Balkanska asocijacija za za
sociologiju sela i poljoprivrede, Zavod za sociologiju sela, Beograd, Poljoprivredni
fakultet, Beograd, str. 68-77.
Daji Stevanovi, Z. 2011. Herbal sector of Serbia: General Overview. (www.
amapseec.org)
Hadiablahovi, S., Kasom, G. 2005. Ljekovito bilje i samonikle jestive
gljive u Srbiji i Crnoj Gori, Monografija za sakupljae po principima organske
proizvodnje, GTZ, Podgorica.
Josifovi, M. (ur.). 1972-1974. Flora Republike Srbije, Vol I-X. SANU, Beograd.
Koji, M., Peki, S., Daji, Z. 2004. Botanika. Izdavaka kua Dragani,
Beograd.

Opis biljke: Nia viegodinja zeljasta biljka, sa okruglastim,

plitko-rejevitim listovima, iji su rubovi testerasto nazubljeni i
veoma esto ukraeni kapljicama rose ili kie, nalik na bisere. U
nekim narodima se zbog te osobine zove bisernica ili biserka.
Donji listovi su na dugim drkama, a gorni su sedei. Stabljike su
uspravne, u vrnom delu granate i sa brojnim, sitnim i neuglednim
ukasto-zelenim cvetovima.
Stanite: Livade, panjaci, proplanci od brdskog do planinskog
pojasa.
Deo biljke koji se sakuplja: Nadzemni deo u fazi cvetanja
(Alchemillae herba) ili samo listovi u fazi cvetanja (Alchemillae
folium).
Vreme sakupljanja: Leto (jun - avgust).
Dejstvo: Virak povoljno deluje kod poremeaja menstruacije,
belog pranja, genitalnih tegoba i nelagodnosti u prelaznim godinama.
Zajedno sa hajdukom travom koristi se u meavinama za regulaciju
menstrualnog ciklusa poetkom puberteta.
86

Medicinal Plant Specialist Group. 2007. International Standard for

Sustainable Wild Collection of Medicinal and Aromatic Plants (ISSC-MAP). Version
1.0. Bundesamt fr Naturschutz (BfN), MPSG/SSC/IUCN, WWF Germany, and
TRAFFIC, Bonn, Gland, Frankfurt, and Cambridge (BfN-Skripten 195).
Mratini, E., Miranovi, K., Koji, M. 2006. Samonikle vrste voaka Crne
Gore. Poljoprivredni fakultet, Beograd.
Tasi, S., avikin Fodulovi, K., Menkovi, N. 2001. Vodi kroz svet lekovitog
bilja, Samostalno izdanje, Beograd.
Tucakov, J. 1984. Leenje biljem. Izdavaka kua Rad, Beograd.
Rodina, K. (Ed). 2013. Background document. Trainings on plant collection
and utilization activities, building up entrepreneurial skills and employment
opportunities for local population in Central Europe. TRAFFIC and WWF,
Budapest, Hungary.
Rodina, K. (Ed). 2013. Booklet. Common useful wild plants in Central Europe.
Promoting traditional collection and use of wild plants to reduce social and
economic disparities in Central Europe. TRAFFIC and WWF, Budapest, Hungary.
Stepanovi, B. 1998. Proizvodnja lekovitog i aromatinog bilja. Institut za
prouavanje lekovitog bilja Dr Josif Pani, Beograd.
Steevi, D. 2004. Plant Genetic Resources of Medicinal and Aromatic plants
in Montenegro, current state and perspective, Proceedings from 2nd EPGRI
Meeting in Strumica, December 2004

87

CIP -
,
ISBN 978-9940-9552-0-5
COBISS.CG-ID 24314896

88