##9,RJENICI,HRVATSKI

HRVATSKI
ENCIKLOPEDIJSKI

RJENIK

Hrvatski Enciklopedijski Rjenik

47.000 hrvatskih imena, prezimena

i
lokalitete njihove
rasprostrarnjenosti
18.000 obraenih imena iz zemljopisa
povijesti, mitologije
i
ope kulture

Ureivaki odbor
prof, dr. Vladimir Ani | * dr. Dunja Brozovi Ronevi Ljiljana Cikota
prof. dr. Ivo Goldstein Slavko Goldstein i mr. Ljiljana Joji (glavna urednica)
prof. dr. Ranko Matasovi (glavni urednik) prof. dr. Ivo Pranjkovic

Recenzenti
prof. dr. August Kovaec
prof. dr. Marko Samardija
prof. dr. Josip Sili

Izdanje su potpomogli
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske

Izdava
NOVI LIBER
Juriieva 23, Zagreb
Novi Liber

Za izdavaa
Sanja Petrui-Goldstein

HRVATSKI
ENCIKLOPEDIJSKI

RJENIK

NOVI

LIBER
ZAGREB 2002

Autori
prof. dr. Vladimir Ani (osnovni korpus hrvatskih rijei) dr. Dunja Brozovi Ronevi (onomastika)
prof. dr. Ivo Goldstein (osnovni korpus stranih rijei) Slavko Goldstein (biografska graa)
mr. Ljiljana Joji (sistematizacija grae i koordinacija) prof. dr. Ranko Matasovi (etimologija)
prof. dr. Ivo Pranjkovi (naglasci i gramatika)
Redaktori
Ljiljana Cikota dr. Nada Gai prof. dr. Ivo Goldstein Slavko Goldstein
mr. Ljiljana Joji prof. dr. Ranko Matasovi mr. Tomislav Stojanov dr. Nada Vajs-Vinja
Struni suradnici
dipl. in. Antun Alegro (botanika) mr. Sanja Brbora (venecijanizmi)
prof. dr. Tomislav Cvita (kemija) prof. dr. Radovan Erben (biologija, zoologija)
prof. dr. Ivo Goldstein (povijest) dr. Pavle Goldstein (informatika)
prof. dr. Draen Poje (meteorologija) dr. Mirna Senti (medicina) prof. dr. Juraj iftar (matematika)
dr. Vesna Zeevi (gramatika) prof. dr. Tomislav ivkovi (fizika)
Pomoni suradnici
Hrvoje Brozovi Silvana Brozovi Lara Cernicki Mate Kapovi Iva Krbler
mr. Vlasta Kova Igor Kusin Jadranka Pintari Cedomir Vinji
Tehniki suradnici
Naila Kopri Dunja Stankovi
Unos podataka
Mirjana Cikota Gordana Grbei Janko Komoar Danijela Kului
Kontrolno itanje i korektura
Ljiljana Cikota Mirjana Cikota Thao Nguyen-Goldstein mr. Amir Kapetanovi
Naila Kopri Blanka Penik-Kroflin Dunja Stankovi Mirjana Suevi
Radojka Tanhofer Ankica Tomi Mirela uul

Grafika priprema teksta i prijelom

DENONA d.o.o. - Zagreb

Sadraj
Prvi Hrvatski enciklopedijski rjenik
Uvod

Kako se sluiti Rjenikom

VI

Vm

Lj

XI

Kratice i popis jezika

XXII

Nj

Znakovi

XXVI

Prefiksi

XXVII

Sufiksi

XLI

Rjenik M

jp.

XLVII

A
B

Ipy

E
F
G

KL

-.

840

905

%.

S^

io83

.A.

1084

210

X
Y
Z

1151
:

1268

- 0$i$-

'^^^^^^'
:J
m
1298
1367
W&M
||

:..

;.;.,

m&jg

;^SrB|
JI:

-'

458

1405
1448
l453

,idtJt
K

-.:M: 1454
SS'
1455
1503

*
J|

Alfabetske tablice

415

776
842

294
DODACI
I
, jjkfe
330
Nad stoljeima hrvatskoga jezika
;..
366

......:..

1
J

j
1
.....J|,

693

.M

206

291

-^^M
...........;...,-^^^

--l^:

690

|.|

192

288

^...,

Q l

164

|?r...

..:..M

T
u

77

653

iStL

M .,^.
N

, . . XXIV

Kratice i odrednice

/.|feliI

'

1513
1515
1562

Metrike i angloamerike
mjerne jedinice

516

Kronoloke tablice

540

Nobelove nagrade

:^j|L.
wqob <j$#
SEfe.....

1566
1572
1579

Prvi Hrvatski enciklopedijski

rjenik

unciklopedijski rjenici objedinjuju dva pristupa jeziku: pristup lingvistiki i pristup enciklopedijski.
U naem Hrvatskom enciklopedijskom rjeniku te se dvije komponente proimaju u definicijama, u etimo
logiji i onomastici, u interpretacijama natuknica iz mitologije, povijesti, zemljopisa, znanosti i ope kultu
re. Dok sistematizacija natuknice tei prema enciklopedijskoj formi (s noseim osnovnim pojmom i nadovezanim grozdom izvedenica i dopunskih informacija), u izboru i opisu grae prevladava lingvistika
komponenta. Stoga su i imena iz povijesti i ope kulture uvrtavana preteno po kriterijima upotrebe u je
ziku kojem pomau da bolje izrazi misao - primjerom, metaforom, slikovitom usporedbom ili naprosto
dopunskom informacijom.
Kao svaki ozbiljan i ambiciozan jednojezino-jednosveani rjenik, i ovaj na prvi Hrvatski enciklope
dijski rjenik prije svega nastoji ispuniti svoju osnovnu leksikografsku funkciju: maksimalno obuhvatiti
bogati korpus ivoga hrvatskoga govornoga i pisanoga jezika - bez diskriminacije prema bilo kojoj vrsti
rijei, ali s jasnom odrednicom o njihovu porijeklu i poloaju u jeziku. Na toj je osnovi nastao ovaj
Rjenik s ukupno 175.000 uvrtenih pojmova: od toga oko 110.000 obraenih rijei i njihovih izvedenica,^2
te oko 47.000 vlastitih hrvatskih imena, prezimena i toponima o njihovoj rasprostranjenosti i priblino
18.000 objanjenih imena iz mitologije, povijesti, ope kulture i zemljopisa. Tematskom irinom i brojem
unosa to je dosad daleko najbogatiji jednosveani hrvatsko-hrvatski rjenik.
Obilna koliina grae diktirala je format knjige vei od uobiajenog rjecnikog, ali jo uvijek priklad
nog za priruniku uporabu. Alternativa je bila izdanje u dva sveska, to bi osjetljivo povisilo kupovnu ci
jenu. Tako smo dobili, uvjetno reeno, pet prirunika u jednome: rjenik s preciznim definicijama; sustav
ni prikaz gramatikih oblika i naglasaka; etimologiju koja ide duboko do indoeuropskih i praslavenskih
korijena; onomastiku koja pored hrvatskih imena i prezimena biljei i njihovo porijeklo i rasprostranje
nost; leksikonsku komponentu s osnovnim podacima o znaajnim linostima, povijesnim dogaajima i
mjestima kojih su imena u iroj upotrebi.
Novi Liber zapoeo je s prof. dr. Vladimirom Aniem dogovore o izdavanju i koncepciji prvoga Hrvat
skog enciklopedijskog rjenika u proljee 1998. godine. Projekt je prvi put obznanjen na promociji
Rjenika stranih rijei Vladimira Ania i Ive Goldsteina u lipnju 1999. godine. Tada se ve poela okuplja
ti grupa autora i strunih suradnika koji su trogodinjim intenzivnim radom ostvarili projekt u opsegu
veem nego to je prvobitno bio planiran. To je bilo mogue, jer se imalo na emu graditi. Dotadanja iz
danja Novog Libera Rjenik hrvatskoga jezika Vladimira Ania (prvo izdanje 1991, drugo proireno izda
nje 1994, tree proireno izdanje 1998), Rjenik stranih rijei Vladimira Ania i Ive Goldsteina (prvo izda
nje 1999, drugo dopunjeno izdanje 2000) bila su oslonac i najvaniji izvor grae za prvi Hrvatski enciklo
pedijski rjenik. Na tim prethodnim izdanjima, kao i na Kronologiji Hrvatska - Europa - Svijet (urednik
Ivo Goldstein), steena su potrebna iskustva, uspostavila se organizacija skladnog kolektivnog rada i po
stepeno se okupljao i formirao krug ljudi sposobnih i za vee projekte.
I tako je prvi Hrvatski enciklopedijski rjenik izrastao kao sinteza i kruna dvanaestogodinjeg izda
vaeva rada i s njime povezanih autora i suradnika. Pomoglo je to su se u Hrvatskoj posljednjih godina
pojavili brojni opi i specijalizirani rjenici i druga leksikografska i filoloka izdanja. Mnoga su od njih
konzultirana, osobito ona Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea i Naklade Leksikon, kao to su kon
zultirana i neka leksikografska izdanja poznatih stranih izdavaa.

vn
Hrvatski enciklopedijski rjenik zajedniko je djelo grupe autora i njihovih brojnih suradnika nazna
enih na impresumu knjige. Nosilac projekta je Ureivaki odbor, u ijem su sastavu i svi autori najvani
jih sastavnih dijelova Rjenika. Odbor je djelovao plodno i skladno, s uzajamnim pomaganjem, uvaava
njem i tolerancijom. Svatko je itao sve i sugestijama sudjelovao u svakoj fazi projekta, ali svatko je bio
kompletno nadlean za konano oblikovanje svoje komponente Rjenika i dao joj svoje autorsko obiljeje.
To unutar Ureivakog odbora nitko nikom nije osporavao i tako je naznaeno na impresumu. Otud i neke
manje razlike u pristupu pojedinim segmentima Rjenika koje, po miljenju izdavaa, podvlae osnovnu
koncepciju otvorenosti i tolerancije ukupnog djela. Izdava se zahvaljuje svim lanovima Ureivakog
odbora upravo na takvome nainu rada. Zahvaljujemo i redaktorima, strunim i pomonim suradnicima,
tehnikim suradnicima i korektorima na skladnoj i plodnoj suradnji koja nas ohrabruje da emo zajedniki
ostvariti i daljnja izdanja Hrvatskog enciklopedijskog rjenika kao i druga leksikografska djela koja iz
njega proizlaze ili ga nadograuju.
Kao i sva dosadanja rjenika izdanja Novog Libera, objavljivanje Hrvatskog enciklopedijskog
rjenika bitno su potpomogli nai stalni pretplatnici. I ovaj put u dovoljnom su se broju odazvali na na
poziv za pretplatu, to nam je omoguilo da obogatimo sadraj i znatno poveamo obeani opseg izdanja i
da ga objavimo u obeanom roku. Zahvalni smo i Ministarstvu kulture i Ministarstvu znanosti i tehnologi
je Republike Hrvatske. Ranija rjenika izdanja Novog Libera naalost su imala samo minimalnu ili najee - nikakvu podrku tih nadlenih ustanova. Ovaj put pomo je bila znatno primjerenija. Omo
guila nam je da pretplatnu i maloprodajnu cijenu izdanja dovedemo u okvire koji su - obzirom na
koliinu grae i opseg izdanja - osjetljivo nii od uobiajenih na hrvatskom knjiarskom tritu.
Na kraju, najvea izdavaeva zahvalnost ovjeku s kojim je prvi Hrvatski enciklopedijski rjenik
zapoeo i koji ga na nau veliku alost nije doekao: velikom hrvatskom filologu Vladimiru Aniu. Umro
je 30. studenoga 2000. godine kada su se konture ovoga Rjenika ve nazrijevale, a radovi na kompletira
nju bili u punom jeku. U temelje ovoga Rjenika ugraena su Anieva djela: osnovna graa iz njegova
Rjenika hrvatskoga jezika i odnos prema jeziku izraen u ostalim Anicevim leksikografskim djelima, a
teoretski razraen u zbirci njegovih eseja Jezik i sloboda. S trajnom zahvalnou svom najzaslunijem
autoru, podsjeamo i ovom prilikom na kljunu misao iz predgovora prvome izdanju Anieva Rjenika
hrvatskoga jezika s kojim je 1991. poeo i ivot Novoga Libera:
Kao i svako ivo bie, kao ivot sam, jezik ivi punim ivotom i prirodno se razvija samo u slobodi,
osloboen od politike instrumentalizacije i svih vrsta pritisaka. I hrvatskom je jeziku vrijeme za takvo
osloboenje. Ne trebaju mu samoizolacionistike barijere prema drugim kulturama i jezicima, niti prisilne
spone bilo s kime. U punoj slobodi sam e definirati srodnosti i istovjetnosti, kao i samosvojnosti i razlike.
S tim mislima preputamo prvo izdanje prvoga Hrvatskoga enciklopedijskoga rjenika koritenju i sudu
hrvatske javnosti.

IZDAVA
U Zagrebu, travnja 2002. godine

i\ :;: ::l

mm

Ovaki novi jednojezini rjenik hrvatskoga jezika odgovara svojom pojavom na pitanje - to je hrvat
ski jezik? Na jednoj zdravorazumskoj, povrnoj, ali ne zato i pogrenoj razini promatranja, rijei su gradivno tkivo jezika, ono od ega se jezik sastoji. Svaki novi rjenik stoga svojom organizacijom, odabirom
rijei koje sadrava, i informacijama o tim rijeima koje prua, prikazuje jezik na nov nain.
Rjenici mogu biti deskriptivni (opisni) ili preskriptivni (propisivaki). Preskriptivni rjenici propisuju
koje se rijei trebaju smatrati standardnima, pravilnima, pripustivima u birane knjievne tekstove ili go
vor javne komunikacije. Deskriptivni rjenici jednostavno prikupljaju rjeniko blago nekog jezika koje je
doista u upotrebi, ili je bilo u upotrebi, suzdravajui se pritom od vrijednosnih kvalifikacija. Razlika
izmeu deskriptivnih i preskriptivnih rjenika nije tako stroga kao to moda proizlazi iz njihove definici
je; svaki je opis, naime, ujedno u nekom smislu i propisivanje, jer ukljuuje svjesnu odluku leksikografa o
tome to e odabrati kao predmet svojega opisa - koje e rijei uvrstiti u rjenik, i kako e ih odabrati, ak
i kada ne tvrdi da su odabrane rijei ujedno i birane, odnosno prihvatljive u standardnom jeziku. Kon
cepcija je Hrvatskog enciklopedijskog rjenika izrazito deskriptivistika: cilj nam je bio prikupiti i leksi
kografski na nov nain obraditi rjeniko blago suvremenoga hrvatskog jezika. Ureivakom odboru ovo^
ga Rjenika postavilo se stoga najvanije pitanje o odabiru korpusa, odnosno izvora iz kojih e biti crpene
rijei koje e u nj biti uvrtene.
Najsuvremenija metoda prikupljanja rjenike grae oslanja se na analizu raunalnih korpusa, elektron
ski pohranjenih zbirki tekstova nekoga jezika. Ukoliko je takav korpus dobro sastavljen, vodei rauna o
svim razinama jezine upotrebe, te ukoliko je dovoljno velik, njegova analiza autoru rjenika omoguuje
da posve objektivno utvrdi koje se rijei nekoga jezika doista upotrebljavaju (u pisanoj komunikaciji), ko
liko esto se upotrebljavaju, i u kojim kontekstima. Hrvatski nacionalni korpus, koji prikuplja tim lingvi
sta okupljen pri Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, nije u trenutku kada je zapoi
njao rad na naem Rjeniku jo bio dovoljno reprezentativan da bi se enciklopedijski rjenik hrvatskoga je
zika mogao sastaviti samo na temelju toga korpusa. Mnoge rijei koje takav rjenik mora sadravati prerijetke su ili prespecifine (pripadaju terminologiji pojedinih struka) da bi se pojavile u dosada prikuplje
nom leksikom blagu za Hrvatski nacionalni korpus, a osim toga, elektronski korpusi odraavaju samo je
zik pisane komunikacije, a u znatno manjoj mjeri razgovorni jezik. Pa ipak, ovaj je Rjenik u hrvatskoj
leksikografskoj tradiciji prvi koji je nastao sustavnim koritenjem grae iz elektronskoga korpusa hrvat
skog jezika.
Ovaj je Rjenik bitno odreen graom na osnovi koje je nastao. Koriteni su prije svega Rjenik hrvat
skoga jezika Vladimira Ania, kao najiscrpniji rjenik suvremenoga hrvatskog jezika, te Rjenik stranih
rijei V. Ania i I. Goldsteina, kao najiscrpniji izvor rijei koje se najbolje mogu nazvati internacionali
zmima, a koje ukljuuju veinu terminologije razliitih struka. Ti su izvori sustavno dopunjeni rijeima
iz Hrvatskoga nacionalnog korpusa, elektronskog korpusa hrvatskoga jezika koji je dostupan na internetu
(http://www.ffzg.hnk.hr), terminolokim prirunicima za pojedine struke, te razliitim enciklopedijskim
prirunicima. Jedino za onomastiku grau nije bilo gotova izvora koji bi se mogao iskoristiti, te je stoga
onomastika sekcija Enciklopedijskoga rjenika uistinu pionirski pothvat u hrvatskoj leksikografiji. Mno
ge su rijei u Rjenik uvrtene i zbog toga to su produktivne u onomastici, tj. zato to se iz njih izvode
osobna imena. To se osobito odnosi na brojne mrtve turcizme, germanizme i dijalektizme, koji inae ne bi
nali svojega mjesta u enciklopedijskom rjeniku suvremenoga jezika. U Rjenik smo takoer uvrstili i
brojne rijei koje se u tekstovima suvremenoga hrvatskog jezika nalaze jo neadaptirane, dakle tuice za

IX

razliku od posuenica; premda one imaju granian status - teko je rei valja li ih smatrati rijeima hrvat
skoga jezika ili ne - odluili smo ih uvrstiti ukoliko se dovoljno esto pojavljuju u hrvatskim tekstovima.
Da bismo posebno istakli njihov osobit status, one su u Rjeniku podcrtane, npr. freeware, a navodi se i
njihov priblian izgovor u hrvatskome.
Treba jasno istai da je popis rijei koje su ule u Enciklopedijski rjenik odraz izvora na temelju kojih
je nastao; ureivaki odbor nije nastojao proistiti te izvore u skladu s nekim unaprijed odreenim sta
vovima koje su rijei u izvorima prikladne, a koje nisu, koje valja prihvatiti kao dio standardnog jezika, a
koje treba izbaciti, koje se rijei upotrebljavaju u suvremenom govornom standardu, a koje su zastarjele ili
u iskljuivo regionalnoj upotrebi. Takva bi odluka, ak i da ju je zajedniki donosio tim lingvista, ipak
nuno bila subjektivna. Stoga na Rjenik, u skladu sa svojom naelno deskriptivnom orijentacijom, vjerno
odraava izvore iz kojih je crpen.
Hrvatski enciklopedijski rjenik koncepcijski se razlikuje od svih dosadanjih hrvatskih jednojezinih
rjenika. On meu rijei hrvatskoga jezika ukljuuje i imena, rijei koje obino zanemarujemo, odnosno
ne obiavamo o njima govoriti. Dva su tipa imena ukljuena u ovaj rjenik: 1. osobna imena ljudi i
zemljopisna imena (antroponimi i toponimi) koji se izvode iz ostalih rijei hrvatskoga jezika ili su raspro
stranjeni u Hrvatskoj; toj skupini imena posveena je onomastika zona Rjenika, od ostatka rjenikoga
teksta odvojena kvadratiem ( ) ; 2. imena poznatih osoba, veinom povijesnih linosti; imena povijesnih
linosti tretiraju se u Hrvatskom enciklopedijskom rjeniku ravnopravno drugim rijeima, pri emu rjenika natuknica navodi osnovne podatke o nositelju pojedinih imena - premda takva imena ne obiavamo
smatrati rijeima hrvatskoga jezika, ona to nedvojbeno jesu; ime Napoleon je imenica koja se u hrvatsko
me moe sklanjati, koja mijenja svoj naglasak u deklinaciji (Napoleon, Napolena, itd.), koja se, dakle, u
isto formalnom smislu ponaa kao i druge imenice u jeziku; denotativno je (izravno) znaenje te imenice
osoba (ili nekoliko osoba) koje su nosile ime Napoleon, a konotativno (preneseno) znaenje ovjek koji
se ponaa kao Napoleon (Bonaparte), i u takvom se, prenesenom znaenju, pojavljuje u hrvatskim teksto
vima. Iz imenice Napoleon moe se u hrvatskome izvoditi posvojni pridjev (Napoleonov), odnosni pridjev
(napoleonski), a moemo zamisliti da bi tkogod iz te imenice mogao skovati i nove rijei, npr. denapoleonizacija (Francuske). Stoga smo smatrali opravdanim uvrstiti imena povijesnih linosti u Enciklopedijski
rjenik, pri emu su odabrane najistaknutije osobe iz raznih podruja povijesti, kulture, umjetnosti i znano
sti. Izbor povijesnih linosti koje su uvrtene nuno je barem donekle subjektivan, no u ovome je Rjeniku
taj izbor i prilino obuhvatan. U obradi enciklopedijskih natuknica o povijesnim linostima drali smo se
naela da se o njima izriu samo bitne injenice, poput godina roenja i smrti i najvanijih djela i njihovih
najbitnijih osobina, a da se izbjegavaju vrijednosni sudovi i kvalifikacije.
Unaprijed se ini da svaki govornik nekog jezika poznaje svoj jezik, i ne mora znaenje rijei iitavati
iz rjenika. Pa ipak, jezino je znanje razliito raspodijeljeno meu govornicima nekoga jezika, te se ne
moe oekivati da se svatko podjednako dobro snalazi u specifinim terminologijama pojedinih struka, u
argonima razliitih drutvenih grupa, ili u regionalnim govorima (dijalektima). Meutim, jednojezini
rjenik nije uvijek mjesto gdje korisnik moe utvrditi znaenje izraza koji ne poznaje. Tko ne zna razliku
izmeu jasena i javora vjerojatno je nee nauiti iz rjenicke definicije koja ukljuuje latinske termine fraxinus excelsior i acer pseudoplatanus. Znanje o tome to znai jasen ukljuuje daleko vie nego to se
moe opisati u jednojezinom rjeniku: ukljuuje oblik drveta, podatke o tome emu to drvo slui, kakva
mu je kora, lie i plodovi, i mnogo drugoga. Ipak, kratka rjenika definicija koja ukljuuje latinske nazi
ve rijei jasen i javor moe pruiti informaciju o tim rijeima pomou koje e korisnik u drugim izvo
rima i prirunicima, npr. iz biologije, doznati vie o njihovu znaenju. Jednojezini rjenik moe biti kori
stan ukoliko prua korisne informacije o rijeima, odnosno ukoliko opisuje i usustavljuje jezino i enci
klopedijsko znanje o rijeima nekoga jezika.
Ukupnost informacija o rijeima organizirana je u dvije dimenzije:
A) jezina dimenzija; ona obuhvaa dvije osi: os oblika (izraza) i os znaenja (sadraja)
B) izvanjezino podruje; ono obuhvaa tri osi: vremensku (povijesnu), prostornu (zemljopisnu) i
drutvenu
Sadraj rijei (znaenje) opisuje se u Rjeniku definicijama; definicije, meutim, ne mogu u potpunosti
opisati znaenje rijei, te se stoga redovito uz definicije navode i rijei koje su s opisivanom rijei zna-

enjski povezane: sinonimi (istoznanice), antonimi (protuznanice), a znaenje se esto ilustrira i primje
rima upotrebe; takvi su primjeri u Rjeniku odvojeni uglatim zagradama. Izraz je rijei opisan u Rjenik
prikazom njihovih oblika - ukoliko se radi o promjenljivim rijeima - prikazom naglasaka i promjena u
naglaivanju rijei u paradigmi, te prikazom tvorbenih odnosa medu rijeima koje se izvode iz istoga kori
jena. Zbog toga su rijei u Rjeniku povezane u tvorbeno-znaenjske grozdove, iz kojih njihovi odnosi po
staju zorni. Naelo je organizacije grozda etimoloko (rijei postale iz istoga izvora svrstavaju se u isti
grozd), tvorbeno (tvorbeno jednostavnije rijei su nositeljice grozda, a njihove izvedenice su u nj uklo
pljene), ali i semantiko: znaenjski izvornije rijei nositeljice su grozda, ukoliko jedna od njih nije tvor
beno izvedena iz druge. To se oituje npr. u nizovima rijei izvedenim sufiksima -irati i -acija, gdje nije
moglo biti provedeno isto tvorbeno naelo organizacije grozda (zbog toga je, primjerice, apsorpcija
svrstana pod apsorbirati, ali je deklinirati svrstano pod deklinacija).
Rasprostranjenost rijei u vremenu, prostoru i drutvu ukljuuje obavijest o tome kako se, gdje, od
kojih skupina govornika i u kojim situacijama neka rije koristi. U tu se svrhu u Rjeniku rijei obiljeava
ju raznim kraticama koje istiu u koju sferu pripada neka rije (kratica reg. za regionalizme, zast. za za
starjele rijei, kratice kao lingv., astron. i si. za rijei koje su ograniene na pojedine funkcionalne stilove,
na jezik znanosti i si.).
Naposljetku, povijest i podrijetlo rijei ukljuuje njihovu etimologiju - obavijest o tome iz kojega se
praoblika rije razvila, ili iz kojega je jezika posuena.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb
UDK 811.163.42 (038)
HRVATSKI enciklopedijski rjenik /
urednici Ranko Matasovi, Ljiljana Joji. Zagreb : Novi Liber, 2002.
ISBN 953-6045-21-4
1. Matasovi, Ranko 2. Joji, Ljiljana
I Hrvatski jezik - Rjenik
420417133

Tisak
MLADINSKA KNJIGA, Ljubljana
Tiskanje ovog izdanja dovreno u svibnju 2002.
Naklada 6500 primjeraka