SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ: HRVATSKI JEZIK I KNJIEVNOST
KOLEGIJ: HRVATSKA KNJIEVNOST 20. ST.
AKADEMSKA GODINA: 2014. / 2015.

ANTUN BRANKO IMI - PREOBRAENJA

Mostar, travanj 2015.

Sadraj
UVOD......................................................................................................................
1.

Antun Branko imi ivot i stvaralatvo........................................................

2.

Preobraenja.................................................................................................

3.

A. B. imi pjesnik boja.................................................................................

4.

Analiza izabranih pjesama.............................................................................

4.1.

Pjesnici......................................................................................................

4.2.

Moja preobraenja.........................................................................................

4.3.

Opomena....................................................................................................

4.4.

Povratak.....................................................................................................

ZAKLJUAK...........................................................................................................
LITERATURA:.........................................................................................................

UVOD

Antun Branko imi se smatra najveim pjesnikom ekspresionistike faze hrvatske

knjievnosti. Europski ekspresionizam, sukladno tome i hrvatski ekspresionizam, se
odlikuje krtosti izraza, racionalizacijom rijei, odbacivanjem deskriptivnoga te
naglaavanjem napetosti, unutranje dinamike i pokreta to se ostvaruje isticanjem
glagola i eliptinim izrazom. Takoer, od iznimne vanosti za ekspresionistiki izraz je
slobodan stih i iezavanje interpunkcije. Pisac uranja u sadraje svijesti (vizija,
halucinacija, slutnja,) te sve oslikava jakim i jarkim bojama, osobito plavom bojom
kao simbolom metafizikoga svijeta.
Sva nabrojana obiljeja ekspresionizma itatelj imievih pjesama, u jedinoj njegovoj
zbirci pjesama Preobraenja, moe jasno prepoznati te u svijesti stvoriti sliku
siromatva, ljubavi, boli, rata i religioznosti koju pjesnik iz dubine due prenosi na papir.
Donadini je uzviknuo Dolje estetike, dolje ukus!, a imi kao da uzima tu krilaticu kao
misao vodilju u svom stvaralatvu pa zahtijeva da pisac odbaci dekorativnost i otmjenost,
da skinu, kako on kae, odijelo sa sebe, i kragne, mansete, kravate te odbacuje sve
figure, trope, metonimije i aliteracije. Smatra da je vano prenijeti gotovu istinu bez
ikakvih uljepavanja i tenji za nadnaravnom ljepotom.
Njegova Preobraenja su kamen temeljac modernog hrvatskoga pjesnitva u kojem
relativno kratkim, saetim pjesmama uspijeva vjerno prenijeti ivot u pjesmu.

1. Antun Branko imi ivot i stvaralatvo

Antun Branko imi roen je 1898. g. u Drinovcima pokraj Gruda gdje je zavrio puku
kolu. Od 1910. polazio je u irokom Brijegu franjevaku gimnaziju, ali 1913. godine
nakratko boravi u Mostaru, a zatim odlazi u Vinkovce, gdje je zavrio etvrti i peti razred
gimnazije. Zatim odlazi u Zagreb, gdje nastavlja kolovanje. Dvije godine kasnije, kada
pokree asopis Vijavica, imi zbog propisa koji uenicima nisu doputali objavljivanje
novina, prekida kolovanje. Od tada se posveuje knjievnosti, objavljuje lanke i pjesme
u brojnim asopisima (Gri, Kritika, Plamen, Hrvatska prosvjeta i dr.), te 1919. godine
pokree asopis Juri. Godine 1924., kada pokree i asopis Knjievnik, obolio je, te je u
nadi izljeenja otputovao u Dubrovnik. Nakon to mu se zdravstveno stanje pogoralo,
vratio se u Zagreb, gdje je ubrzo preminuo, u 27. godini ivota.
imi je bio pjesnik izrazite tenje da zgusnutim, krtim stihom intenzivira doivljaj
svijeta. Takav je bio i kao esejist i kritik: volio je strogi red, uvao se razlivenosti i
praznine. Roen u Hercegovini (Drinovci), zapoeo je pjesmama koje oponaaju A. G.
Matoa, ali je naglo izveo dramatski zaokret, napustio sedmi razred zagrebake
gimnazije, pokrenuo asopis, primio ekavski izgovor (u emu e ga ubrzo kratkotrajno
slijediti i mnogi drugi hrvatski pisci) i nastupio kao novi pjesnik i kritiar, nadahnut
bekim ekspresionistikim asopisom "Der Sturm", pa je slijedio i njegov program s
uporitem u posvemanjem negiranju tradicije i osporavanju bilo kakve sveze izmeu
knjievnosti i stvarnosti u kojoj ona nastaje. Prvim svojim asopisom ("Vijavica", 1917.),
a zatim i drugim ("Juri", 1919.), saeto je oznaavao svoj knjievni smjer sadran u
(ekspresionistikom) uvjerenju, da je umjetnost najintenzivniji doivljaj svijeta i da zato
ne smije, pa i ne moe biti angairana u slubi bilo koje tendencije. Ako to u ono doba i
nisu vie bile nove misli jer su ih ve zagovarali i hrvatski modernisti, one su sada bile
izgovarane nainom koji do tada kod nas nije bio poznat.
U knjievnosti se javlja 1913. godine Zimskom pjesmom (asopis Lu), kojom
nasljeduje Matoevo stvaralatvo. U vrijeme kada pokree Vijavicu, imi se okree
dijelom ekspresionistikom shvaanju umjetnosti te svoju poetiku izlae u svojim
programatskim tekstovima, objavljenim u Vijavici i Juriu (Namjesto svih programa,
Usamljenost duha i dr.), ulazei tako u prijepore s knjievnim suvremenicima i

prethodnicima.1 Za ivota je objavio jedino zbirku Preobraenja (1920) u kojoj je

dijelom sabrao pjesme koje su ve bile objavljene u periodici. Ovom zbirkom imi se
predstavio itateljstvu kao izraziti avangardist, koji svoje stihove gradi na podlozi
uenja svijeta, a neovisno o pravilima tradicijom utvrenog jezinog i formalnog ustroja
stihotvorstva. Knjievnopovijesna znanost imiev stih smatra meuprostorom vezanog i
slobodnog stiha (Slamnig). Rije je o osobitoj uporabi slobodnoga stiha, koji je odreen
deseterakom podlogom.
Prvi je kod nas, poslije kratkotrajnog poetnitva, naelno odbacio vezani stih i rimu pa
progovorio saetim, esto i grafiki simetrinim slobodnim stihom te stvorio uzor poezije
kreirane "iznutra", kao najintenzivnijeg doivljaja svijeta. Pjesnik tijela, grada i siromaha,
nije svoje teme vidio u socijalnom nego iskljuivo u individualno-psiholokom znaenju.
Pjesnik ljubavi i smrti, osjeao je trajnu tjeskobu i duhovni nemir, ali i svijest da je pred
kljunim pitanjima ivota i svemira nemoan kao ovjek, a kao pjesnik moe ga samo
spoznavati. Reskou svoga stiha prodirao je kao otricom noa u dubine ljudskoga bia,
u njegovu egzistencijalnu samou. Zato njegove pjesme, naoko tako hladne i esto
svedene na gole konstatacije u izravnom iskazu, blistaju posebnim sjajem.
U tako kratko vrijeme, koje ne ispunjava ni puno desetljee, preavi put od matoevsko
- wiesnerovskog impresionizma do osloboenog, a formalno stijenjenog ekspresionizma,
postao je virtuoz koji s malo rijei otvara bezdane prostore misli i ivotnog smisla. 2
Znao je graditi pjesmu, zgunjavati stih, birati pravu rije: esto jednostavnoj i obinoj
pjesmi, znao je udahnuti punu izraajnost. Bolujui od rane mladosti, nosio je u sebi smrt
i bio svjestan da ona u njemu raste te da e ga jednoga skorog dana posve ispuniti i
prerasti. To se i dogodilo 2. svibnja 1925. godine. Oko podne, s knjigom Le poete
assassine do uzglavlja, preminuo je jedan od najveih pjesnika hrvatske avangarde, ako
ne i hrvatskoga pjesnitva uope. Pokopan je 4. svibnja na groblju Mirogoj u Zagrebu.
1
Peorda, Mile; pogovor knjizi; imi, Antun Branko; Preobraenja; Naklada HRVOJE d. o. o.
Zagreb; Koper Zagreb Grude, 2006.; str. 114.

2
Isto, 119. str.

2. Preobraenja

U svibnju 1920. godine A. B. imi objavljuje svoju prvu, i jedinu, knjigu

Preobraenja, s etrdeset i osam pjesama, posveenu Tatjani. Tiskana je u petsto
primjeraka, na dvadeset sedam stranica, s crteom Save umanovia na ovitku.
imiev doivljaj svijeta i ivota zapoinje i zavrava upravo na spoznaji vlastitog
nestajanja. Javlja se sukob nestajanja tijela, ali ne i due. U tom sukobu nastaju, ljubav i
smrt kao osnovni motivi lirike, jer se kroz njih ostvaruje poetak i svretak ivota. Ljubav
je sinonim za ivot i tu je pjesnik uspio dati svoju najjau ekspresiju, najjau poetsku
snagu. Druga opsesija njegova ivota i stvaralatva je smrt, koju doivljava kao neto
normalno. Odnosno kao to postoji ivot, tako jednostavno postoji smrt. Spustio se u
mukotrpno i bolno traenje smisla ljudskoga postojanja te na relaciji krajnjih ovjekovih
polova ivot - smrt pokuao prodrijeti u dubinu ljudskoga bia to je itekako uspio.
Toj, drugoj fazi pripada najvanija pjesnika knjiga 20. stoljea hrvatske knjievnost
Preobraenja. Smjesa pjesnikovih osjeaja, unutarnjeg nemira i prilike tog vremena
ine temelj ove uspjele pjesnike zbirke. Pjesme su poredane posebnim redoslijedom
inei jedinstvenu sadrajnu cjelinu. Slobodnim, nevezanim stihom, izostavljajui
interpunkciju, dao je i vizualnu snagu svojim lirskim motivima iako je zaetnik
pojmovne umjesto slikovne poezije. Upravo za ekspresivni ritam najvie odgovara
slobodni stih jer ritam nije ekspresivan ako je svaka rije u pjesmi na svom mjestu. Uz to,

rima jae djeluje ako je rjea jer je tako vrjednija to se moe jasno uoiti iz opusa
pjesama iz Preobraenja.3
Zbirka poinje pjesmom Pjesnici, u kojoj pjesnik velia samo zvanje pjesnika, no
takoer prikazuje nemir, koji ne da unutarnjem oku da spava i koji mori.
Kao uvod u samu zbirku i objanjenje naslova je pjesma Moje preobraenje. Glavni
simboli su mjesec, zvijezde i sunce, koji simboliziraju neto uzvieno i nedostino, neto
iznad samog ivota. Oni u itateljima pobuuju odreeno divljenje, ali i samu elju da i,
ovjek kao bie kojeg na kraju ovozemaljskoga puta eka smrt, prijee u divotu zvijezda.
Nadalje, u ovoj zbirci se dotie ivota kao puta bez dna na kojim mnogi ne proive da
vide kraj: ...U mraku mnoga srca mru; Mi sa grobova diemo se dalje nosei u uhu
zadnji krik onih koji ostae na put....
imi oituje svoju bol i kroz ljubav i ljubomoru. Smatra sebe rtvom: ...rtve bogu
nae ljubavi...; dok same ene usporeuje sa zvijezdama (neim nedostinim): ...Te
ene sad su zvijezde...; dok ljubav prikazuje kao neto lijepo ugueno mrnjom: ...u
vazi meu njima zaboravljen tih i crven cvijet ljubavi gori....
Iako je veliki dio svoga ivota proveo u Zagrebu nije zaboravio na svoj rodni kraj i
ljepotu netaknute, nevine prirode te teki ivot siromaha kojeg je i sam iskusio: ko
nekoliko bijelih, sveanih asova iz crnog ivota ljudi.
Sebe smatra bolesnikom koji udi spas odnosno preobraenje: ...Moje je tijelo bolesno i
udi tihu bolnicu...; muenikom koji sam koraa ivotnim stazama: ...prva no kroz
koju idem sam... ; Predstavnik je osamljenog ovjeka neshvaenog od drutva u kojem
ivi: ...Ja zovnem u noi iz svih snaga na prozoru staklo se zatrese i smiri....
Posebno mjesto u zbirci zauzima Bog, kao oslonac kojem se utjee i moli da ga vodi
kroz ivot: ...Budi nad mojom glavom moj pratilica zvijezda....

3
Zbornik radova Sto godina Antuna Branka imia; urednitvo Instituta za hrvatski jezik,
knjievnost i povijest, Pedagoki fakultet; Mostar, 1998.; Palameta, Miroslav: Pjesnik preobraenja str.
82. str.

Socijalne pjesme su takoer jedna od znaajnijih obiljeja zbirke. Pjesnik prikazuje

socijalnu podijeljenost i nepravdu, sa simpatijom i empatijom prema onima koji pate:
...crvena i ladna srca muklo ko ure tuku....
imi je slikovitost ostvario bojama: crvenom, utom, plavom, crnom i bijelom. Svaka od
njih ima svoje znaenje za opis pjesnikovih misli i psiholokih previranja.
uta prikazuje neistou (uta rijeka); bijela neutralnost, mir, spokoj; plava je hladna
boja, boja neba koja predstavlja uzvienost. Suprotstavljaju se topla crvena (najee
prikazuje neto pozitivno) i crna (prikazuje loe stanje, alost), te je najjai kontrast
izmeu bijele (dobra) i crne (zla). Kontrastom boja u pjesmi je ostvario vizualne motive,
koji su pridonijeli slikovitosti pjesme.4
Zbirka zavrava pievom porukom - opomenom: ...ovjee pazi da ne ide malen ispod
zvijezda..., koja je moda i najsnanija poruka koju jedan pjesnik moe uputiti
ovjeanstvu. Iz nje se moe iitati poruka ovjeka ovjeku koja kae da se treba ivjeti
veliinom i dostojanstvom te da e se jedino tako zadrati mir u dui i bezbrino koraati
prema zvijezdama kao idealu zavretka ivota. Zavrava zakljukom da iza ljudi uvijek
dolazi netko novi, netko budui: ...U bezdanom bojem oku ogledaju se mirijade
buduih svjetova....

3. A. B. imi pjesnik boja

U zbirci pjesama Preobraenja radi se o razvoju fizikoga, u manjoj mjeri, psihikoga

doivljaja boja. imi je zaista umjetnik koji svojom rukom svira boje kako bi potaknuo
psihiki doivljaj kod itatelja. Pri tome vei naglasak stavlja na odreene boje.

4
mega, Viktor: A. B. imi i europski ekspresionizam; rad Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti; knjiga 25; 2002.; str. 42.

Plava se boja pojavljuje ak 99 puta te 16 puta leksemom modar. Ova boja se doivljava
kao simbol dubine, mudrosti, stabilnosti, istine i metafizikoga. U teoriji je definirana i
kao hladna boja to imi prihvaa te svoju plavu boju koristi kako bi oslikao tamna
psihika raspoloenja. Osim neba, imiu su plave i noi, mjeseina, zrak, oblaci pa ak
su i plave zvijezde. Zajedniki nazivnik ovih izraza je funkcija motiva visine, ak
astralnog, to se moe protumaiti kao slutnja esto skriveno izraavana u imievim
stihovima ili pak nada u budunost.5 Metafiziko znaenje plave boje ponajvie se
osjea u stihovima u kojima je plava praznina, prostor, suton, staze ili pak sam pjesnik. U
takvim se stihovima takoer osjea pjesnikova slutnja, nada, traeno smirenje: Ja
koracam livadama plav od sutona (Hercegovina).
Nakon plave, boja koja se najee pojavljuje u imievim pjesmama je uta. Kao to je
sluaj s plavom bojom, i utu imi u nekim pjesmama upotrebljava deskriptivno,
konvencionalno pa tako kae: jesen je utim liem skrita (Lutanje). Takoer, rabi utu
boju da oslika prazninu u dui ljudskoga bia, da predoi skori dolazak neizbjene smrti
te joj proiruje znaenje na mirise.
Crvena kao topla boja snanog intenziteta u imievim pjesmama nerijetko slui, u
stilskom smislu, kao element za kontraste, ali i figure poput personifikacije, metafore i sl.
Ponekad je kombinira i s komplementarnom zelenom tvorei tako sklad: Dolje nad
zelenom vodom krvare crvene noge mjeseca (Vee i ja). imi crvenu kombinira i sa
crnom s kojom tvori gotovo mistinu ili pak fatalnu kombinaciju: Na rubu polja izmeu
crnih stabla crveno mrtvo objeeno sunce (Teki zrak). I crvena i crna u ovom stihu
aludiraju na smrt.
I akromatske boje zastupljene su u pjesnitvu Antuna Branka imia: bijela, crna i siva.
Po uestalosti koritenja, nakon plave, je upravo bijela boja koja kod njega ima dvojako

5
Penko, Tihana: Boja u pjesnitvu hrvatskoga ekspresionizma (A. B. imi, V. erina); struni
rad; Sveuilite u Zagrebu, 2012.; str. 27.

znaenje. S jedne strane oznaava radost, enju, vjeru, dobro, dok je s druge strane u
funkciji oznaavanja bolesti, hladnou i beivotnost.6
Kontrasti izgraeni na bijeloj boji prilino su snani, osobito oni u kombinaciji s crnom
bojom. U pjesmi Hercegovina vidljiv je takav kontrast, ali i ekspresionistika upotreba
bijele boje: Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih bijelih prozora: ko nekoliko bijelih
sveanih asova iz crnog ivota ljudi.
imi se najbolje izraavao crnom bojom, jer je u njoj punoa znaenja oaja s kojim se
susretao u ivotu i koju je ugradio u dio svojih pjesama. Crnom bojom pojaava intenzitet
izraavanja emocionalnosti, ekspresije koja zalazi u apstrakciju: Kraj ljubavi u dui
mrtvo zvoni, vee slazi s neba plavo, sputam tihe crne zastore (Mrtva ljubav). Uz
pridjev crn veu se rijei poput tih, teak, nijem, bespokretno, uvelo, mrtvo, dugo,
nepoznat, dubok. Sve do jedne aludiraju na negativno znaenje, tmurnu atmosferu punu
upravo oaja, runih slutnji, smrti. Uz atmosferu koju doarava, neizbjeno je osjetiti i
znaenje koje naglaava osobito crna boja, a koje je u imievim pjesmama mahom
negativno, odnosno ni u jednom se sluaju crna boja ne namee u smislu sveanosti ili
otmjenosti. Po zastupljenosti boja u njegovom stvaralatvu, crna boja je trea po redu u
njegovom opusu pjesama. U istom tonu beznadnosti i tmurnoga raspoloenja imi
koristi sivu boju koja se u zbirci pjesama Preobraenja spominje samo jednom: Ja
poznam oaj blijed i bolesno zelenkast s pogledom u prazna lica ljudi u sivomu zraku i sa
strahom ispred crnog bezdana u dui (Mladi). Ve je ovaj primjer dovoljan da se odredi
svrha sive boje kao odrednice negativnog raspoloenja, atmosfere, osjeaja, u skladu s
crnim strahom, ali i bolesnim oajem. Siva u veini sluajeva ne nosi skriveno znaenje,
ve se uz nju izravno upuuje na ono to ona i doarava.
Moe se zakljuiti da je imi u punoj mjeri koristio boju kao sredstvo pjesnikog izraza,
pridavi joj pritom emocionalna i simbolika znaenja stavljajui je u kontraste, gradei
od nje metafore, personifikacije, postiui izrazite lirske intenzitete. U osnovne je boje
unio posebnost izraza, unutarnje ekspresije svijeta, ivota, smrti, bolesti i tako stvorio
paletu boja na kojoj dominira plava, bijela, crna, uta, crvena. Akromatske boje u
6
Isto, str. 30.

imievim pjesmama, crna, bijela i siva nose snaan dojam, osobito u ekspresionistikim
sintagmama, kao npr. crna vjenost/ crn plat vjenosti, crna muka u kojima u crno boji
vrijeme i osjeaje. Kakvoa obojenoga jezika zari se u veini imievih pjesama, ali u
Preobraenjima taj se pjesniki dar blagom svijetlou zvijezda, kroz Opomenu
poglavito, odjelotvorio u punoi otajstvene harmonije, i pokazao ekspresionistiku
puninu kao posebnu estetsku kvalitetu i poetski dobitak.7

4. Analiza izabranih pjesama

4.1.

Pjesnici

Pjesnici su prva pjesma u zbirci pjesama Preobraenja. U formi je tri strofe: monostih,
distih i tercet. Izmijenjuju se stihovi nejednake duine s krunom kompozicijom pjesme
(prvi stih se ponavlja s varijacijom na kraju). Upravo je taj prvi stih izdvojen kao zasebna
ritmika, znaenjska i sintaktika cjelina koje pjesnike izjednauje s umjetnicima koji
trebaju pronai smisao nad smislom, smisao u smislu. imi pjesnike die u jedan vii
svijet; u svijet u kojem nee samo bivati nego e oivljavati stvari te njihove oi nee biti
slijepe, mrtve te se isto tako nee bespomono prepustiti kozmikoj tiini. I njihove ui su
takoer ive i aktivne. Pozorno oslukuju svaki apat, ali i nevrijeme ivota te se bore sa
svim nedaama. Kao to zvijezde trepere posebnim sjajom okruene modrim nebom, tako
i pjesnici nastoje spokoj svoje due prenijeti u svijet obojen sivilom i tamom.

4.2.

Moja preobraenja

Slobodni, nevezani stih doveden je do savrenstva brojnim epitetima te snanim

ekspresivnim i sugestivnim ritmom. Prva strofa poinje rijeima Ja pjevam sebe kad iz
crne bezdane i mune noi iz kojih se moe zakljuiti ve na poetku da imi
7
Isto, Musa, imun: Boja kao kreativni initelj imieve lirike; str. 116.

konstruira pjesmu na temelju binarnih opozicija: iako mu je lice izmueno i blijedo

probdijelo cijelu munu no, on ga iznosi u kristalno jutro. Pronalazi smisao u boli i
patnji: Umrem na dan bezbroj puta i bezboroj puta uskrsnem. Preobraavanje u
stvaranju za imia nije bijeg od ovjeka nego povratak ovjeku u najhumanijem smislu;
s dalekog e neba sjati nesretnim ljudima kao smisao, utjeha i nada. Zvijezdu vidi kao
zavrnu i najsvijetliju toku zavretka ljudskoga postojanja na zemlji koja e vjeno
pomagati nevoljnicima u njihovim mukama.

4.3.

Opomena

Pjesmu obiljeavaju stilski postupci koji su vezani uz jedinstvenu ekspresionistiku

estetiku. Stoga je direktan i jednostavan izraz oskudan stilskim ukrasima. Od
tradicionalnih izraajnih stilskih sredstava namee se metaforiki simbol koji
predstavljaju zvijezde kao zavrni in svake strofe. Upuuju na sveprisutnu nadstvarnosti
koja ovjeka uvijek eka na kraju ivotnoga puta. No, i njihov se osjeajni pozadinski ton
mijenja od strofe do strofe. Dok u prvoj strofi zvijezde simboliziraju duhovnost, beskraj i
vjenost kao opomenu za ivot koji vodimo, u drugoj strofi ta duhovnost treba obuzeti
cijelo nae bie, dati mu vrijednosti koje osmiljavaju ivot. U treoj strofi dolazi do
logikog kolebanja znaenja i zvijezde se pojavljuju vie u smislu ovozemaljske
stvarnosti koje se smru naputaju (...kada se zadnjim pogledima bude rastajao od
zvijezda!). U zadnjoj strofi zvijezde imaju najsnaniju, nadrealnu simboliku i sinteza su
smisla i boanske vjenosti na koju pjesma upuuje. Zapaa se i rije prah u zadnjoj strofi
koja se moe povezati s biblijskom reenicom: ovjee, prah si bio i u prah e se
pretvoriti. Pjesnik kao da eli itatelju u svaku poru ucijepiti spoznaju da ne ostane
banalan, malen, samo materijalni (...da ne ide malen ispod zvijezda!), da ivot obogati
duhovnim vrijednostima kao to je ljubav, dobrota i istina (...pusti da cijelog tebe proe
blaga svjetlost zvijezda!), da "ni za im ne ali" kad bude stajao pred tim velianstvenim,
uzvienim i neizrecivim, pred zvijezdama kao simbolima boanske prisutnosti.

4.4.

Povratak

Ovom pjesmom imi prikazuje motiv altruistike vjene ljubavi. Lirski subjekt se vraa
iz smrti, s druge obale, svojoj dragoj, preko blizih obala, s onu stranu mrke mirne
vode. Pjesma obiluje ekspresionistikim motivima: mrka voda, krik srca, preplaenost,
crna sjenka, I u ovom imievom lirskom izriaju, kao i u veini njegovih pjesama,
moe se uoiti znaaj boja, osobito crne boje i njezinih varijanti (mrko, tmurno). Pjesnik
naglaava da je uz svoju dragu zauvijek, da je uva ak i kad ona to ne vidi, ali osjeti
neobjanjivu prisutnost mira i spokoja. Iskombinirao je koloristike elemente s
kontrastima: dan je mrak, mrko svijetlo podne, u sutonu je crna sjenka. Koristei rije
koracam umjesto koraam eli naglasiti da uz nju mirno hoda, pruajui joj u isto vrijeme
i slobodu i sigurnost.

ZAKLJUAK

Umjetnost je ekspresija umjetnikovih osjeaja. (A.B.imi)

Jedinstvenim pogledima na knjievnost Antun Branko imi zaetnik je ekspresionizma
u hrvatskoj knjievnosti. Njegova je rije napisana odluno, jezgrovito i razgovijetno.
udo, koje otkriva knjievni rad A. B. imia, ne samo poezija, ve i iskrena kritika i
proza i feljtoni pisani, moda, s jo vie osjeaja i doivljaja samog stvaraoca,
jednostavno okreu list sloenih

misaonih rima, lirskih tema, pretjerivanja, ka

najnovijem izraavanju. Iako je imi govorio i pisao o temama koje su obraivali i

drugi, revolucija se u knjievnosti naoigled isticala. Novo je sve osim tematike.
Sagradio je temelje avangardne poezije i zbog toga je izuzetno vaan za vrijeme i
knjievnike nakon njega. Mnogi su nali u imiu neto za svoju duu. Neki ljubav, neki
smrt, neki neokovani stih, neki izostavljanje intrpunkcija, a neki tu snanu ekspresiju
koja gura u stvaranje. Ostao je meu nama kroz pjesme koje ive za njega. One
trepu svojom trajnou u ime pjesnika te istiu udnju koju imi tijekom svog ivota
nije imao, ali joj se nadao. Stvarajui zbirku Preobraenja pjesme su mu bile utoite i
nain mirenja, ne samo s boleu, nego i s negativnim povijesnim zbivanjima u okolini i
vremenu u kojem je ivio.
Antun Branko imi nije mogao birati izmeu bolesti i zdravlja, izmeu siromatva i
bogatstva, ali je izabrao najvee vrijednosti koje je mogao ponuditi ljudima svoja djela:

pjesme, prozu, feljtone... Tako je, iako nasluujui smrt, zauvijek dotaknuo onu rijetku
iskru besmrtnosti kojom jedan umjetnik vjeno ivi.

LITERATURA:
Knjige:
1. Peorda, Mile; pogovor knjizi; imi, Antun Branko; Preobraenja; Naklada
HRVOJE d. o. o. Zagreb; Koper Zagreb Grude, 2006.
2. mega, Viktor: A. B. imi i europski ekspresionizam; rad Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti; knjiga 25; 2002.
3. Zbornik radova Sto godina Antuna Branka imia; urednitvo Instituta za
hrvatski jezik, knjievnost i povijest, Pedagoki fakultet; Mostar, 1998.

lanak:
1. Penko, Tihana: Boja u pjesnitvu hrvatskoga ekspresionizma (A. B. imi, V.
erina); struni rad; Sveuilite u Zagrebu, 2012.