ROBERTA J. M.

OLSON DAVOR SIFTAR PRODUCTION

TALIJANSKA RENESANSNA SKULPTURA .

Renesansa: odnos prema prirodi i odnos prema klasičnoj umjetnosti.

Skulptura ima ključnu ulogu u pojavi i odreĎenju renesanse, u skulpturi se rješavaju 2 osnovna
problema: slobodnostojeća skulptura i trodimenzionalno prikazivanje prostora.

Milano: Visconti, zatim Sforza

Verona: Scaglieri
Padova: Carrara
Venecija: nezavisna republika, zapravo oligarhija - vladavina nekolicine
Napulj: do početka 15. st. pod kućom Anţuvinaca, a zatim pod Španjolskom
1250. smrt cara Fridrika II.
1309 - 1376. pape stoluju u anţuvinskom Avignonu, a Rim je kulturna pustinja.

U to vrijeme Firenca simpatizira Guelfe koji su u savezu s papom, ali je okruţena Gibelinskim
bastionima: Sienna, Pisa i Arezzo, koji podrţavaju nasljednike Fridrika II. To utječe na razvitak
ukusa i običaja. Gradovi se povečavaju i dolazi do ekonomskog prosperiteta. Početkom 14. st.
3 najveća grada Europe su Firenca, Palermo i Venecija (svaki sa 100 000 stanovnika).

Zbog jake antičke tradicije, stilovi su u Italiji drukčiji, pa romaničke i gotičke skulpture već imaju
karakteristike renesanse. Stoga se moţe postaviti pitanje kada renesansa zaista počinje.

1. PRVI PERIOD .

NIKOLA PISANO kipar i arhitekt

Aktivan 1258 - 1278; Vasari mu pripisuje početak prve od 3 faze renesansne skulpture. Vje-
rojatno je roĎen u Apuliji, školovao se u Pisi ili je radio za Fridrika II. prije nego se nastanio
u Pisi.

PROPOVJEDAONICA BAPTISTERIJA
U PISI 1260.

Propovjedaonica je bliţa arhitektonskoj skulpturi ne-

go običnom liturgijskom objektu. Heksagon (simbol
Kristove smrti) harmonira s kruţnim oblikom (simbol
ponovnog roĎenja, vječnosti i Boga) graĎevine.

5 reljefa (šesta strana je otvorena za pristup) je odvo-

jeno crveno-smeĎim kolonetama klasičnog stila. Sce-
ne su izvedene u bijelom mramoru. Propovjedaonicu
nosi središnji stup postavljen na sokl s grotesnim liko-
vima i ţivotinjama (predstavljaju poganske elemente
podvrgnute kršćanstvu) i 6 vanjskih stupova, od kojih
su 3 postavljena na leĎa lavova koji se šuljaju oko
pobijeĎenog plijena - romanički motiv koji simbolizira
trijumfirajuće kršćanstvo. Stupovi koji imaju gotovo
korintske kapitele (skulpture i duboko zasijecanje pod-
sjećaju na tehniku kasne antike) nose arhivolte s trodi-
jelnim romaničkim arkadama s inkrustiranim usjecima.
1
U trokutnim poljima su proroci i evanĎelisti, izmeĎu reljefa je 6 gotovo slobodnostojećih figura: 5
vrlina i Sv. Ivan Krstitelj. U skladu s toskanskom tradicijom, scenama dominiraju figure, a reljef je
visok. Scene na reljefima prikazuju:
1. Navještenje, RoĎenje i objava trima kraljevima
2. Poklonstvo kraljeva (tretirano kao 3 ţivotne dobi)
3. Prikazanje u hramu
4. Raspeće
5. Posljednji sud
Najjača afirmacija Pisanovog klasicizma vidi se u "Snazi", jednoj od vrlina: to je prvi suvremeni
prikaz golog heroja na klasični način (atribut: lavlja koţa), a cijela teţina mu počiva na desnoj nozi.
Nagost i fizičku snagu kasnije će naslijediti Michelangelov David.

PROPOVJEDAONICA
KATEDRALE U SIENI 1265 - 1268.

Ambicioznije raĎena od one u Pisi, oktogonal-

na, 7 reljefa, na uglovima su figure od bijelog
mramora, priča na reljefima se očitava u konti-
nuitetu, što još više naglašavaju 2 karniše i tra-
ka s inkrustacijama iznad donje karniše. Pove-
ćan je broj figura u svakoj sceni, ali je smanje-
na njihova veličina. 4 vanjska stupa počivaju
na leĎima lavova: 2 na lavovima koji razdiru
svoje ţrtve, a 2 na lavicama koje hrane mlade.
Središnji stup: prikaz slobodnih umjetnosti.

Promjene na reljefima s obzirom na Pisu:

1. Vizitacija (umjesto Navještenja)

2. Putovanje i Poklonstvo kraljeva
(4 drveta sugeriraju pejsaţ)
3. Pogubljenje nevine dječice
(izveo Giovanni Pisano)
4. Posljednji sud
POKLONSTVO KRALJEVA

Klasični lik Herkula ("Snaga") iz Pise zamijenjen je tradicionalnije prikazanom ţenskom figurom.
Nova je kompozicija narativnih reljefa - nizovi likova su jedni iznad drugih - osjećaj dubine i jaki ho-
rror vacui. Motiv koji zauzima veću površinu, dubina ureza i "most" (komadić kamena koji povezuje
glave s reljefom) elementi su iz kasne antike i dokazuju da je Nikola proučavao kasnoantikne sar-
kofage. U 16. st. dodane su stube i propovjedaonica je stavljena na današnje mjesto.

FONTE MAGGIORE Perugia, 1278.

Zadnje poznato djelo na kojem je radio Nikola Pisano

(sa sinom Giovannijem), smješteno ispred gradske
viječnice. Fontana sadrţi političke i alegorijske aluzije
na besplatni pristup vodi – jedno od temeljnih prava
rimskih graĎana. IzgraĎena je iz bronce i mramora,
poligonalna, a arhitektonski elementi dominiraju nad
skulpturom. Fontana ima 3 nivoa i počiva na
koncentričnim stubama koje izravnavaju neravno tlo.

2
1. nivo: 25 - strana školjka, svaka sačinjena od 2 okomita reljefa (radovi po mjesecima, slobodne
umjetnosti, ţivotinje simboli Perugie, Romul i Rem, Esopove basne i scene iz Geneze).

2. nivo: vanjski i unutarnji stupovi podupiru manju školjku s 12 strana, a voda izvire iz brončanih
glava ţivotinja (etrušćanski utjecaj). Na uglovima ove školjke su 24 figure: povijesni ili
alegorijski likovi, vjerski i profani.

3. nivo: jednostavna brončana školjka s datumom 1277. g.; tri karijatide koje na glavi nose vaze
okrunjuju fontanu.

Prema Vasariju, nakon završetka fontane Nikola se vraća u Pisu i tamo do smrti radi na ve-
likim bistama jake ekspresivnosti na vanjskoj strani Baptisterija, vrlo različitim od mlade-
načkih djela. Njegov pristup skulpturi - prekid s apstraktnim simbolizmom koji je dominirao
prethodnim epohama - predlaže novi stav koji će naslijediti Donatello i Michelangelo.

GIOVANNI PISANO 1240 - 1314.

Nikola Pisano je otkrio da mu gotika pruža nove izražajne mogućnosti a Giovanni je to još
više produbio. Vjerojatno je putovao u Pariz oko 1270. i na njega je utjecala francuska
bjelokost. Zanimaju ga pokret, emocije, igra svjetla i sjene, koje je proučavao na francuskoj
gotičkoj skulpturi i kasnoj antici.

NACRT PROČELJA KATEDRALE U SIENI 1284.

Giovanni je bio glavni majstor gradnje katedrale u Sieni i postao je graĎaninom Siene. Nacrtao je
najstariju i najkompleksniju od svih velikih fasada talijanske gotike, od čega je bio izveden samo
donji dio. Skulpture starozavjetnih proroka, proročica i antičkih filozofa su jako oštećene.

PROPOVJEDAONICA U PISTOJI
Sant Andrea, 1301.

Zbog dimenzija male romaničke crkve, Giovanni

Pisano preuzima 6 kutni oblik propovjedaonice iz
Baptisterija u Pisi, ali u Pistoi su vidljive gotičke
karakteristike: gotički šiljci i gotički lukovi, kako bi
se naglasilo uzlazno kretanje. Figure na uglovima
odvajaju narativne reljefe. Jedna od dvije lavice
ispod stupova hrani svoju mladunčad, a treću la-
vicu zamijenjuje bradati Atlant u jakom kontrapo-
stu. Na uglovima izmeĎu proroka je 6 sibila, a
geniji im šapću na uho (motiv koji će Michelange-
lo upotrijebiti na svodu Sikstinske kapele).

Likovi i geste su ekspresivni, kompozicija je dija-

gonalna, skulptura je duboka, vaţna je sjena.
Osjeća se utjecaj francuske bjelokosti. Gotički
elementi: tragovi pozlate i inkrustacije od stakle-
ne paste u obliku četverolista. Vidljivi su tragovi
dlijeta. Giovanni Pisano je po prvi put napravio
reljefe koji su nagnuti prema promatraču, kako
bi bili bolje vidljivi. Vrhunac patetike predstavlja
reljef "Pokolj nevine dječice".

3
PROPOVJEDAONICA KATEDRALE U PISI
1302 - 1311.

SagraĎena od mramora iz Ferrare, smještena u desni

kor, bila je oštećena u poţaru, a neki dijelovi su danas
po muzejima u svijetu. Propovjedaonica je 8 - kutna, a
Giovanni joj na vrhu stuba dodaje povišeno mjesto,
koje omogućuje dodavanje još 2 reljefa, tako da ukup-
no ima 9 panoa - 2 plitka na podiju i 7 konveksnog ob-
lika. Teška karniša "miče oko gledatelja" po reljefima,
a epizode su superponirane. Dodane su i nove teme:

1. tri epizode iz ţivota Sv. Ivana Krstitelja

2. Izdaja, Izrugivanje, Bičevanje i Krist pred Kaifom

Neuobičajene su različite proporcije meĎu likovima,

umjesto gotičkih lukova su po dvije volute koje se ne
sastaju u centru, proroci su ispruţeni. Giovanni je inspi-
riran antičkim djelima u Pisi i očevom propovjedaoni-
com u Baptisteriju, ali vidljiva je razlika u njihovu stilu.

MADONA S DJETETOM Padova, 1306.

kapela obitelji Scrovegni,

Madona nosi gotičku krunu, manji je utjecaj francus-

ke gotike - ublaţena je antičkim modelima. Ona i di-
jete koje drţi na kuku gledaju jedno drugo, a figura
je u kontrapostu.

ARNOLFO DI CAMBIO 1245 - 1310.

Suvremenik G. Pisana, u mladosti radio za Nikolu, po-

tom odlazi u Perugiu i Rim. Vidi se utjecaj N. Pisana,
antike i tradicije srednjovjekovnog Rima. Značajan je
autor nadgrobnih spomenika 14. st. U Rimu radi brojna
djela za S. Pavla izvan zidina i crkvu Sta Maria in Tra-
stevere. Radi planove za firentinske crkve, a pripisuju
mu se katedrala u Orvietu i Palazzo Vecchio u Firenci.

GROB KARDINALA DE BRAYE Orvieto, 1282.

Iz crkve San Domenico u Orvietu i tvori cjelinu s gotič-

kim tabernaklom. Gore je Bogorodica na tronu, a 2 sve-
ca uokviravaju središnji natpis (jedan od njih, Sv. Marko,
predstavlja Bogorodici De Brayu). Ispod je grob na
kojem 2 anĎela-Ďakona (jedan lijevo, jedan desno)
povlače zastor da otkriju leţeću figuru - način da se
uravnoteţi i oţivi kompozicija. To je novi element koji
proizlazi iz antičkih modela. Ispod grobnice je sarkofag.

4
BOGORODICA S DJETETOM 1302.

Di Cambio ju je izradio za lunetu glavnog portala

katedrale u Firenzi. Oči su joj od stakla, zjenice bo-
jane, a tijelo je masivno. Mirna statičnost je u supro-
tnosti s pokretom i emocijom skulpture.

TINO DA CAMAIANO 1285 - 1337.

Rodom iz Siene, radio je za Pisana. Od 1323 - 1337.

radi za Roberta Anžujskog u Napulju, te tako u ju-
žnu Italiju unosi tradiciju toskanske skulpture.

MILOSRĐE 1321.

Masivna figura, pronaĎena u okolici Firence, nije

dovršena i ne zna se za što je bila namijenjena.

GIOVANNI DA CAMPIONE
CANGRANDE DELLA SCALA
Verona, 1333.

Na sjeveru Italije, u ¼ 14. st. javlja se interes za pro-

fanu sliku renesanse - konjaničke statue velikih di-
menzija, koje predstavljaju trijumf individue. Ukus
za takve statue utemeljuje ovaj grob Cangrandea.

LORENZO MAITANI 1270 - 1330.

1310. postaje glavni majstor katedrale u Orvietu.

Projektirao je 4 masivna stupa na pročelju i deko-
raciju u niskom reljefu koja se čita kao Biblija (sce-
ne iz Novog i Starog zavjeta) ali u vertikalnom
nizu. Dovršene su scene samo iz donjih dijelova.

SCENA IZ POSTANKA

5
ANDREA PISANO 1290 - 1348.

JUŽNA VRATA
BAPTISTERIJA U FIRENCI 1330 - 1336.

1329. Udruţenje suknara naručuje dvoja bronča-

na vrata za Baptisterij u Firenci. Tamo to nitko nije
znao napraviti, pa je pozvan Andrea Pisano iz
okolice Pise, grada poznatog po radu u bronci.
Vjerojatno je bio školovan kao zlatar, jer je očit
senzibilitet za detalje. Tehnička inovacija je po-
zlata okvira i likova kako bi se postigao kontrast.

Na vratima je 28 pravokutnih ploča i čitaju se

odozgo, slijeva udesno, svaka vratnica zasebno.
U 4 ugla svake scene postavljene su lavlje glave
(marzocco - firentinski grb). Scene su odvojene
trakama s rozetama i ukrasnim čavlićima. Ovi su
ornamentalni detalji ponovljeni u zupcima koji
uokviruju gotičke četveroliste. Prostor na ploča-
ma je definiran samo likovima (slično Giottu u
kapeli Peruzzi, Sta. Croce). U gornjem dijelu sva-
ke od vratnica je 10 scena iz ţivota Sv. Ivana
Krstitelja, kojemu je posvećen Baptisterij i koji je
zaštitnik Firence.

SKULPTURE ZVONIKA Firenca, 1336 - 1343.

Zvonik je započeo Giotto, a nalazio se dijagonalno

suprotno portalu Baptisterija. Andrea Pisano je za-
vršio prvi dio heksagonalnih reljefa, a zatim je radio
na slobodnostojećim stranama gornjeg dijela.

"SKULPTURA"

pokazuje preokret u njegovoj stilskoj evoluciji i mo-

numentalnija je od prijašnjih reljefa.

NINO PISANO, Andrein sin, započinje karijeru u

očevoj radionici. Specijalizirao se za skulpture
Madone s djetetom, pune poetičnosti i blagosti.

1348. epidemija kuge odnosi 40 - 60 % populacije Sienne i Firence. Sienna se nikada nije
oporavila od te katastrofe, ni ekonomski ni umjetnički. Prevladava nova reakcionarna i
pesimistička klima u pobožnosti i fanatizam koji inzistira na dogmi. Sienjani vjeruju da su
kažnjeni jer su se priklonili ovozemaljskim dobrima, što će imati dramatičan utjecaj na
umjetnost. Ekonomija je u teškoćama, narudžbi je sve manje, pogotovo za skulpturu koja je
često skupa. Očito je nazadovanje s obirom na prijašnje ideje, a stil ove epohe naziva se
"stil crne kuge".

6
ANDREA ORCAGNA
SMRT I UZAŠAŠĆE DJEVICE 1359.

Ovaj tabernakl je smješten u Orsanmichele u

Firenci i nosi autorov potpis. Dvije scene treti-
rane su kao jedna i razdijeljene horizontalnim
pojasom. Rad pokazuje dihotomiju stavova
svoje epohe prema ovozemaljskom i duhov-
nom. U donjem dijelu, trodimenzionalni pros-
tor je dočaran polukruţno postavljenim likovi-
ma oko Djevice poloţene na sarkofag. U sre-
dini, Krist drţi malo dijete koje simbolizira nje-
nu dušu. U gornjem dijelu prikazana je Djevi-
ca u mandorli okruţenoj anĎelima. Tabernakl
je inkrustiran dragim kamenjem, zlatom i sta-
klom koji stvaraju blistavu polikromiju.

2. RENESANSA U SVOJOJ ZRELOSTI .

POČETAK DRUGE FAZE

Početkom 15. st. u Firenci su okupljeni svi elementi potrebni za renesansu. Razvija se humanizam,
interes za rimsko pravo i prijevode tekstova. Širenjem grčke i latinske knjiţevnosti traţe se novi
umjetnički, literarni i politički uzori, a Firentinci vide svoju drţavu kao novu rimsku republiku. Umje-
tnost je bila pod mecenatstvom 7 glavnih cehova, a kasnije dolazi do individualnog mecenatstva.

LORENZO GHIBERTI 1378 - 1455.

SJEVERNA VRATA
BAPTISTERIJA U FIRENCI

1400 - 1. Arte di Calimala raspisuje natječaj za dru-

ga vrata Baptisterija (istočni portal, kasnije stavljen
na sjever). Sedam Toskanaca sudjeluju u natječaju
na temu Ţrtvovanje Izaka. Danas su poznata samo
2 panoa s nateječaja: Bruneleschijev (1377 - 1446)
i Ghibertijev (1378 - 1455). 1403. Ghiberti je progla-
šen pobjednikom. Njegov rad karakterizira slikovno
i vizualno jedinstvo, a vaţnu ulogu imaju svjetlost i
pejzaţ. Njegov Izak nosi idealizam antičke umjetno-
sti, upotrebljena je boja i manje skupa tehnika. Naru-
čitelji mijenjaju temu: ţivot Krista u 20 scena, a eva-
nĎelisti i crkveni oci na 8 scena.
1424. vrata su postavljena. Osim na blagdane, uvijek
su zatvorena, a na oba krila scene se čitaju odozdo.
Trake su naglašene četverolistima iz kojih izlaze gla-
ve proroka (umjesto Pisanovih lavova). Neki dijelovi
su pozlaćeni.

7
Ghiberti je radio i druge narudţbe: arhitekturu, vitraje, radove u skupim metalima i drvu. Njegova je
radionica sluţila kao škola novoj generaciji umjetnika: Donatellu, Michelozzu, Ucellu i Masolinu.
Firentinski umjetnici dobili su naobrazbu univerzalnih crtača, što je navelo Vasarija da kaţe kako je
disegno (crteţ) tajna njihova uspjeha.

Ghiberti je napisao Komentare Vitruvija, pokušavajući dati teorijsku bazu svojim djelima i
povećati saznanja o umjetnosti. To je bilo jedno od glavnih djela o umjetnosti tog vremena.
Zahvaljujući Komentarima, vidi se kako je umjetnost bila intelektualni, a ne manualni posao.
Bio je jedini umjetnik quattrocenta koji je napisao svoju biografiju.

ZAOKRET U FIRENTINSKOJ SKULPTURI 1410 - 1420.

Umjetnici rade projekte vezane za katedralu u Firenci - 4 sjedeća lika evanĎelista u prirodnoj
veličini u nišama oko glavnog portala. 1408. narudţba je podijeljena:

Donatello (Sv. Ivan),

Nanni di Banco (Sv. Luka),
Niccolo Lamberti (Sv. Marko)
Bernardo Ciuffagni (Sv. Matej).

DONATELLO 1386 - 1466.

DAVID Palazzo della Signoria, Firenca, 1408 - 1412.

Postavljen u Palazzo della Signoria, nakon što je

od starozavjetne osobe postao graĎanski heroj s
profanim konotacijama. Odjeća mu je na bedru
prerezana kako bi se mogla vidjeti noga. Vidljive
su i neke "anomalije": dugi vrat i neobične pro-
porcije. Idealizirana glava (inspirirana antičkim
Antinojem) najavljuje njegovog Sv. Jurja i Miche-
langelova Davida. Oči mu nisu izraĎene - moţda
su bile bojane. Ovaj David je prvi u nizu skulptura
heroja koje ujedinjuju graĎanske i religijske vrline.

SV. MARKO Orsanmichele, Firenca, 1411 - 1413.

Svetac - zaštitnik suknara. Teţina noge je pojača-

na draperijom s vertikalnim naborima nalik kaneli-
rama, za razliku od slobodne noge koja izlazi iz ni-
še. Povećani su glava i ruke, torzo je izvučen. Lik
stoji na jastučiću, što je tradicionalni simbol sveto-
sti. Mnogi ga smatraju prvom pravom renesansnom
skulpturom.

8
SV. IVAN 1415.

Skulptura je izvedena za gledanje odozdo i

prikazana je u skraćenju (tipična crta Dona-
tella), ima piramidalni oblik što joj daje sta-
bilnost, izduţenu glavu, vrat i torzo. Emitira
auru inteligencije, što će kasnije inspirirati
Michelangela za skulpturu Mojsija.

SV. JURAJ 1417.

Mramorni kip raĎen za ceh oruţara. Prikazan

je mladi heroj kao inkarnacija dvorskih viteških
vrlina i moţda je nosio brončanu opremu.
Ispod se nalazi reljef na kojem je dobivena
atmosferska perspektiva smanjivanjem dubi-
ne reljefa. Na desnom dijelu (prikaz arkada)
Donatello je koristio ortogonalne linije, temelj
linearne perspektive koju će usavršiti Brune-
leschi oko 1420.

SERIJA PROROKA za niše gornjeg dijela zvo-

nika u Firenci; likovi su prikazani bez atributa, a
neki su uzeti s fasade katedrale i opet korišteni:
SV. JURAJ ABRAHAM I IZAK

ABRAHAM i IZAK 1421.

Donatello miješa poze Bruneleschijevih i Ghilber-

tijevih figura s natječaja. Energični tretman brade
preuzima Michelangelo za svog Mojsija. Svi su
mu proroci individualizirani.

HABACUC 1436. od 16. st. naziva se

"Lo Zuccone"

Vidljiv je realizam jači od onog na rimskim portre-

tima iz 3. st. Lik gleda prema dolje, a usta su mu
otvorena kao da govori. Dok ga je radio, Donatello
je uzviknuo: "Govori, govori, ili neka te uhvati
dizenterija!"
HABACUC

9
NANNI DI BANCO 1374 - 1421.

UZNESENJE Firenca, 1414 - 1421.

Nalazi se na timpanu Porta della Mandorla katedrale

u Firenci. Gotički elementi: proporcije, teška haljina
pomaknuta vjetrom. Tipično renesansno: teško tijelo
u kontrapostu. Putti su rezultat proučavanja antičkog
tipa. Medvjed koji traţi med je metafora duše koja tra-
ţi spasenje. Straţnji plan je bio obojen u plavo i zlat-
no, a Djevica je drţala ljiljan i pojas. Početkom 15. st.
Banco ureĎuje pročelje Orsanmichele.

Crkva je istodobno u graĎanskoj i religijskoj funkciji.

U 14. st. svaki ceh se obavezao u jednu nišu staviti
skulpturu svog sveca zaštitnika. 1406. to je postala
obaveza koja je prouzročila lavinu narudžbi. Umjetni-
ci nastoje raditi skulpture koje se gledaju odozdo i
koje će biti u interakciji s promatračima na ulici.

QUATTRO SANTI CORONATI 1408 - 1413.

IzraĎeni za ceh kipara u kamenu i drvu. Prikazane su

4 figure u polukrugu, u prirodnoj velični: Claudije, Cas-
tor, Simforin i Nikostrat – kršćanski kipari koji su odbili
Dioklecijanu napraviti kip Eskulapa i zato su mučeni.
Likovi su u togama, desna figura se obraća drugima –
narativni element. Rad je inspirirao Masaccia za kape-
lu Brancacci. Na reljefu ispod prikazani su radovi ceha.

SV. IVAN KRSTITELJ 1412.

To je Bancova prva velika skulptura. Nabori draperije

više zaklanjaju nego otkrivaju tijelo. Figura nosi rotulus
na kojemu je jedna od prvih manifestacija humanistič-
kog pisma.

SV. LUKA 1415.

Na licu je vidljiv utjecaj antičke skulpture, smireni izgled,

raĎen za gledanje odozdo. Obje ove skulpture pokazuju
plemenitost i snagu, u usporedbi s onima Lambertia i
Ciuffagnia, koje su bez ţivota i originalnosti.

SVETI LUKA

10
JACOPO DELLA QUERCIA 1374 - 1438.

Najveći sienski kipar polovine 15. st., pripisuju mu se i mnogi polikromni radovi u drvu.

GROB ILARIE DEL CARRETTO

katedrala, Lucca, 1408 - 1413.

Grob je djelomice uništen, ostao je sarkofag i

leţeća figura. Uz noge gospodarice je pas,
simbol vjernosti. Na sarkofagu putti u kontra-
postu nose teške girlande. Putti su toliko pre-
plavili 15. st. da ga nazivamo "vrijeme putta".
Moguće je da je izmeĎu sarkofaga i lika bila
trapezoidna traka koja ublaţava prijelaz, te da
je sarkofag imao arhitektonski okvir i baldahin.

ACCA LAURENTIA 1414 - 1419.

Figura je inspirirana rimskom Venerom, a

gojaznost i teška odjeća karakteristični su
za Querciu. Lik se bavi dječacima Romu-
lom i Remom - jedan joj se stisnuo uz gru-
di, a drugi uz njezinu nogu nastoji privuči
njenu paţnju.

ISKUŠENJE na portalu San Petronia,

Bologna, 1438.

Iskušenje je jedna od 10 scena Geneze raĎena

za pilastre portala crkve San Petronia. Iz Adamo-
ve muskulature vidljivo je kako je autor poznavao
anatomiju. Zmija s glavom ţene na drvu spoznaje
nudi smokvu. Likovi stvaraju prostor, a njihova
izuzetna tijela utjecala su na Michelangela, koji
im se divio za svog boravka u Bologni.

Od 12. st. u Italiji se radi dosta drvenih skulptura, koje su manje skupe od mramornih ili
brončanih, a najčešće se prikazuju Raspeće i Djevica s Djetetom. 1450. ova umjetnost u
Toskani gotovo nestaje, zadržava se jedino u Sienni i na selu. Osim za raspela, drvo je
pogodno i za druge kultne objekte jer je lako prenosivo.

11
3. ŠIRENJE RENESANSE .

SIENNA .

1416. NARUDŽBA ZA KRSTIONICU U SIENNI

LORENZO GHIBERTI 1378 - 1455.

Ghiberti radi plan za heksagonalnu bazu u mramoru, ukrašenu reljefima od pozlaćene bronce, koji
prikazuju ţivot Sv. Ivana Krstitelja. Izradio je 2 reljefa:

1. KRŠTENJE KRISTOVO u pejzaţu

2. SV. IVAN PROPOVJEDNIK

FIRENCA .

LORENZO GHIBERTI

VRATA RAJA NA BAPTISTERIJU U

FIRENCI 1425 - 1452.

Ghiberti započinje raditi druga vrata na Baptiste-

riju - Vrata Raja, 1452. postavljena na istočnu
stranu, jer su prva vrata bila prebačena na sjeve-
rnu stranu. Vratnice sadrţe 10 pravokutnih ploča;
proroci i proročice su u bočnim frizovima, odvoje-
ni glavama u medaljonima (2 glave prikazuju au-
tora i sina Vittorija). Na prvu ploču stavlja 4 epizo-
de iz Geneze. Reljefi su u potpunosti pozlaćeni,
što pokazuje bogatstvo ceha. Vidi se jak utjecaj
antike, vjerojatno zbog još jednog autorovog bo-
ravka u Rimu. U mnogim scenama koristi linear-
nu perspektivu.

12
DONATELLO 1386 - 1466.

HERODOVA GOZBA
baptisterij u Sienni, 1427.

Donatello radi reljef Herodova gozba zamišljen

da se gleda odozgo. Scena je smještena unutar
sustava revolucionarne linearne perspektive, ar-
tikulirane arhitektonskom kompozicijom. Mate-
matičar Antonio Manetti izum ovog sustava pri-
pisuje Brunelleschiju. Prostor ima 3 plana: u pr-
vom planu je Herod, u drugom mladić svira, a u
trećem sluga nosi glavu Ivana Krstitelja. Primi-
jenjeni su različiti postupci za dočaravanje pro-
stora: pod je izveden od ploča ortogonalnih i
poprečnih linija, u zidu iza Heroda nedostaju dvi-
je cigle a rupe su perspektivno prikazane, u "da-
ljini" se smanjuje dubina reljefa i dimenzija prika-
za. Pozlaćena bronca, 60 x 60 cm.

VENECIJA .

Zakon zabranjuje stranim majstorima raditi u Veneciji, ako nemaju mjesto za boravak i
prihode. 1401. dužd traži firentinskog kipara - arhitekta za Duždevu palaču; vidljiva je želja
za unošenjem renesansnog stila. Brojni umjetnici bili su privučeni (ne oni najbolji), ali su
bili razočarani jer su se morali usporeĎivati s Donatellom, Ghibertijem, Nanni di Bancom i
Della Querciom. Najveći doprinos venecijanskoj skulpturi 15. st. dali su:
Niccolo di Pietro Lamberti
Pietro di Nicolo Lamberti (Niccolov sin, s ocem radi na gornjem dijelu pročelja Sv. Marka)
Nanni di Bartolo

PIETRO DI NICOLO
LAMBERTI 1370 - 1451.
SPOMENIK DUŽDU
TOMMASU MOCENIGU 1423.

Spomenik je postavljen u crkvi Santi Giovanni e

Paolo. Nicolo usvaja kićeni stil koji Venecijanci
cijene. Izveo je nevjerojatno kompleksan balda-
hin, kojeg odmiču anĎeli kako bi se vidjela leţe-
ća figura duţda. Na vrhu je "Pravda", kao jasna
politička deklaracija. Na sarkofagu su niše sa
školjkama i figure vrlina, u kojima su usklaĎene
toskanske i venecijanske forme.

13
NANNI DI BARTOLO
SALOMONOV SUD 1438.

Zadnji od 3 kutna reljefa na Duţdevoj pala-

či, izveden od istarskog kamena, preko pu-
ta crkve Sv. Marka.

SPOMENIK BRENZONIJU 1439.

U San Fermo Maggiore u Veroni. Ispod bal-

dahina je prizor Uskrsnuća, a iznad je freska
Antonia Pisanella Navještenje. Na vrhu, na
kapitelu je figura proroka. Sarkofag ima kla-
sične pilastrime, a ispod su zaspali vojnici. SOLOMONOV SUD SPOMENIK BRENZONIJU

MEDALJE .

Medalje predstavljaju vezu s rimskom prošlošću i glorificiraju pojedinca.

ANTONIO PISANELLO 1395 - 1455.

Antonio Pisanello, slikar i arhitekt, najbolji je u toj vrsti

umjetnosti. Spaja naturalizam i simbolizam te afirmira
vaţnost umjetnika potpisujući svoje medalje. Više od
20 god. Pisanello je crtao medalje za vladajuće obite-
lji i talijanske dvorove: d' Este iz Ferrare, Gonzage iz
Mantove i Alfonza I. iz Napulja. Najčešće su od bron-
ce, na prednjoj strani je profil osobe, a na straţnjoj grb. MEDALJA CECILLIJE GONZAGE

4. DONATELLO: VELIKI INOVATOR .

1425. Donatello se povezuje s Michelozzom di Bartolomeom,

zlatarom koji je radio i u Ghibertijevu ateljeu. Zajedno rade:

GROB BALDASSAREA COSCIJA

baptisterij u Firenci, 1422 - 1428.

Prvi grob koji sadrţi cijeli renesansni repertoar. Dva kolosalna stupa
od granita, brončana leţeća figura, na bazi kerubini i girlande, izme-
Ďu 4 pilastra su 3 niše s reljefnim prikazima vrlina, sarkofag nose 4
konzole, a izmeĎu njih su 3 grba. Sprijeda 2 putta otvaraju rotulus s
natpisom. Lavovi nose leţeću figuru na nosilima. Portret Coscije iz-
veden je iz posmrtne maske. Zid iza groba je iz 3 dijela, što se po
preporuci Albertija koristilo na posmrtnim spomenicima. Luneta je u
obliku školjke (simbol regeneracije duše), a u njoj je bista Djevice s
djetetom. Teški zastor sa širokom bordurom daje jedinstvo spomeniku.

14
LUCCA DELLA ROBBIA 1400 - 1482.

CANTORIA katedrala u Firenci, 1431 - 1438.

Della Robbia, do tada malo poznat kipar, dobiva

narudţbu za pjevalište koje će biti postavljeno iz-
nad vrata sjeverne sakristije. Gornji dio podsjeća
na rimske sarkofage, a galerija je poduprta kon-
zolama. Sprijeda su 4 reljefa, a 2 sa strana. Če-
tiri druga reljefa izmeĎu 5 konzola su u sjeni. Dje-
ca pjevaju, plešu i sviraju razne instrumente (ide-
alizirani prikaz), ilustrirajući 150 - ti psalam napi-
san na tri trake.

DONATELLO 1386 - 1466.

CANTORIA katedrala u Firenci, 1433 - 1440.

Donatello radi pandan Robbijinoj cantoriji, iznad

vrata juţne sakristije. Kasnije je odande skinuta,
a njena je rekonstrukcija upitna, pogotovo bron-
čane glave. Izveden je kontinuirani friz putta
(bez ikakve idealizacije) na tri strane cantorije.
Slobodnostojeći parovi stupova naglašeni su
kockicama, što je neobičan motiv.

MADONNA PAZZI Firenca, 1420 - 1430.

Ovaj reljef pokazuje kako Donatello umije prika

zati njeţnost i intimnost. Madonna ovdje nema
aureolu, inovaciju koja će se generalizirati tek u
sljedećem stoljeću. To je jedan od prvih radova
za koje se zna da su bili kopirani u štuku i tera-
koti, a Donatello je meĎu prvima otkrio upotrebu
terakote za izvedbu vaţnih djela.

NAVJEŠTENJE CAVALCANTI
Sta Croce, Firenca, 1430.

Materijal: pozlaćena pietra serena (sivi pješćenjak).

Oblik edikule proizlazi iz antičkih stela, pilastar je
u obliku rimske urne, ali novost su kapiteli koji evo-
ciraju Janusa, čuvara vrata koji razmišlja o prošlo-
sti i budućnosti. Donatello tim motivom pokazuje
kako je navještenje i trenutak inkarnacije. Figure
su u prirodnoj veličini, a Djevica je u kontrapostu.

15
DAVID Firenca, 1430 - 1450.

U početku je bio u dvorištu Palazzo Medici, kas-

nje je postavljen u Palazzo della Signoria. Dona-
tello je vjerojatno bio u sluţbi Medičejaca, jer je
pokopan u kripti San Lorenzo blizu Cosme Me-
dicija. David utjelovljuje androgeni ideal, a vidljivo
je kako je izvor bila i literatura, a ne samo vizua-
ni repertoar u kojem je David uvijek prikazivan
kao kralj, a ne kao pastir.

AMOR – ATYS 1430 - 1450.

Smatralo se kako je ovo djelo antičko, ali Vasari

tvrdi da je Donatellovo. Figura drţi nogu na zmiji
kao mladi Herkul, na nogama ima krilca kao Mer-
ur, rep kao satir, na leĎima krila kao Kupido, odje-
ća dopušta da mu se vide spolni organi kao atysu
ili rimskom seljaku, a na pojasu i kacigi nosi mak
- upućuje li to na san ili smrt? To predstavlja eni-
gmu koju ni Vasari nije dokučio.

GATTAMELATA Padova, 1453.

Donatello je 1443. pozvan u Padovu kako bi izveo

ovu konjaničku statuu. Prikazan je ratni konj koji
ispred prednjeg lijevog kopita ima topovsku kuglu
kako bi se time dobio pokret. Oruţje Gattamelate
je ukrašeno antičkim motivima i on nosi štap poput
rimskog zapovjednika. Kip pokazuje tenziju izmeĎu
idealnog i realnog. Na visokom postolju smješten je
ispred bazilike Sant' Antonio, gdje je Gattamelata
pokopan. Spomenik nema natpisa, što ga čini sli-
kom univerzalne moći.

SV. IVAN KRSTITELJ Venecija, 1438.

Drvenu skulpturu naručila je firentinska kolonija

u Veneciji za kapelu u Santa Maria Gloriosa dei
Frari. Usta su mu otvorena kao propovjedniku, a
lijevi kapak mu je teţak i naglašava naturalizam.

16
MARIJA MAGDALENA Firenca, 1453.

Obojano i pozlaćeno drvo. Asketski lik svetice

prikazan je s još naglašenijim naturalizmom,
čak joj se mjestimice vidi i kost lubanje. To više
nije bludnica - pročišćena vatrom Boga dosegla
je duhovnu ljepotu.

JUDITA I HOLOFERNO Firenca, 1460.

1495. djelo je skupa s Davidom postavljeno u

Palazzo Vecchio, kako bi se pokazao trijumf
republike. Četiri otvora na krajevima jastuka
sugeriraju da je skulptura bila zamišljena kao
fontana, ali nije pronaĎen nikakav trag cjevo-
voda. Likovi su postavljeni tako da "tjeraju"
gledatelja u obilazak oko skulpture, što se ni-
je prakticiralo još od antike. Vrat Holoferna je
već napola prerezan i krv curi u potocima. Te-
ma vina prikazana je na reljefima na soklu. MARIJA MAGDALENA JUDITA I HOLOFERNO

RELJEFI MUKE KRISTOVE

San Lorenzo, Firenca, 1460.

Pred kraj ţivota Donatello radi seriju reljefa u

bronci za San Lorenco, na temu Muke Kristove.
Reljefi su raznih dimenzija i u 16. st. postavljeni
su na dvije propovjedaonice. Na reljefu "Krist
pred Pilatom i Kaifom" Krist je od susjedne
scene odvojen stupcem poput onog Marka Au-
relija ili Trajana, a sluga s dva lica poput Janusa
pruţa Pilatu posudu koji pere ruke od svake krivnje.

5. SKULPTURA FIRENCE POLOVINOM 15. st .

Ekonomija koja cvjeta, politička stabilnost i napredak humanizma daju generalni osjećaj
blagostanja. Firenca iz provincijskog grada prerasta u europsku snagu. Razvija se privatno
mecenatstvo, vrednuje se ikonografija i osobni ukus. Medici su bili na vlasti do 1494. i
diskretno ali sigurno upravljali oligarhijskom vladom.

DE STATUA Albertijev traktat

Humanizam se širi zahvaljujući prijevodima Platona i Albertijevim traktatima, koji je prvi nakon anti-
ke napisao teorijsko djelo De statua i obiljeţio preokret u skulpturi renesanse. Prema njemu, cilj
umjetnika je oponašanje prirode, a ne samo filozofskih i vjerskih pravila, kao u srednjem vijeku. Po-
stavio je teorijske principe renesanse: ravnoteţa pojedinačnog (osobnog) i idealnog, te inzistiranje
na harmoniji svakog dijela sa cjelinom. Traktat je na talijanskom objavljen 1568. g. Zamjeralo mu
se da je prekompliciran, ali vidljiva je veza izmeĎu njegovih mjera i nekoliko Donatellovih djela.

Kad je 1443. godine Donatello otišao u Padovu, grupa kipara poetične inspiracije proizašla je iz
gracioznih formi Ghibertija. Najčešće su obraĎivane 3 teme:
17
1. Djevica s djetetom – u javnim graĎevinama i privatnim kućama
2. grobnice – ţelja da se obnavlja ime i slave preci (povećanje kulta individue)
3. biste

LUCCA DELLA ROBBIA 1400 - 1482.

Formirao se u Ghilberijevu ateljeu. Šarm njegovih skulptura najavljuje Rafaelove grazie.

Širokoj publici se više sviĎao nego misteriozna Donatellova djela. Njegov najveći doprinos
je u skulptorskoj tehnici. Prema Vasariju, on je "izmislio" lakiranu terakotu koja nije skupa i
još je više pridonijela popularnosti skulpture. Koristio je široku paletu boja, ali najviše
upotrebljava nebesko plavu i mliječno bijelu. Tijekom više od 75 godina ova tajna je čuvana
u Robbijinom ateljeu, gdje su radili i Andrea (Luccin nećak) i Giovanni (Andrejin sin).

- 1448. izradio je prve slobodnostojeće figure – dva anđela drvenih krila za katedralu
- 1461. izradio je medaljone za kapelu Pazzi i suraĎivao s Brunelleschijem
- Ukrasio je privatni radni kabinet Pietra Medicija u Palazzo Medici
- Izradio je mnogobrojne reljefe – grbove obitelji i cehova

Vladala je velika potraţnja za Djevicama s Djetetom, pa ih Lucca della Robbia radi na 2 načina:
kao originalna djela i ona namijenjena proizvodnji u velikim serijama u njegovu ateljeu.

DJEVICA S JABUKOM 1460.

Napravljena je za Medicije. Plava pozadina simbolizira ne-

bo, oči su plavo-sive s ljubičastim zjenicama, Dijete s obje
ruke drţi jabuku, a Djevica razmišlja o sudbini svog sina.

Istovremeno je stasala generacija kipara lirskog stila,

koji rade u mramoru. Trojica umjetnika koji su domini-
rala Firencom do 1470. godine bili su iz Settignana:

Bernardo Rosselino
Antonio Rosselino (mlaĎi brat)
Desiderio da Settignano

BERNARDO ROSSELINO 1409 - 1464.

GROB LEONARDA BRUNIJA

Sta. Croce, Firenca, 1446.

Leonardo Bruni je napisao Historiae Florentini populi - prvo

veliko djelo renesanse na povijesnu temu. Njegova figura
leţi iznad sarkofaga, u rukama drţi svoju knjigu, a na glavi
mu je kruna od lovora. Postignuta je harmonična integracija
likova u arhitektonsku formu, što postaje model za nadgrob-
ne spomenike do kraja stoljeća. Cjelina podsjeća na trijum-
falni luk, a poruka koju prenosi jest trijumf individue i vječni
ugled, više nego spasenje duše. Iza leţeće figure su tri plo-
če crvenog mramora koji je naglašavaju i daju geometrijsku
stabilnost. Kompozitni pilastri podsjećaju na Masaccijevo
Trojstvo, a jedini posve kršćanski element je medaljon Dje-
vice s Djetetom. Ovaj se spomenik smatra prvim humanisti-
čkim grobom.
18
DESIDERIO DA SETTIGNANO
GROB CARLA MARSUPPINIJA
Sta. Croce, Firenca, 1464.

Za razliku od Brunijevog groba, ovde je naglasak na

ukrasima i likovima. Sarkofag ima oblik kade. Na vrhu
je posmrtna svjetiljka s vječnim plamenom, od koje se
spuštaju dvije velike duge girlande. Zadrţana je forma
trijumfalnog luka i Djevica s Djetetom u medaljonu, a
iza leţeće figure Marsuppinija su četiri vertikalne mra-
morne ploče.

ANTONIO ROSSELINO 1427 - 1479.

GROB PORTUGALSKOG KARDINALA

San Miniato, Firenca, 1466.

Duboka niša, melankolična ikonografija, grob je izve-

den kao da je integriran u kapelu i po tome se razliku-
je od Brunijevog i Marsuppinijevog groba. Ingeniozna
ideja je mala kamena ploča na inkrustiranoj rešetki
koja podsjeća na pogled u drugi svijet (trompe l' oeil),
a referira se i na rimske grobove koje se gledalo kroz
rešetku. Iznad rešetke dva anĎela nose medaljon u
kojem je Djevica s Djetetom.

BISTE .

Biste se sredinom 15. st. u Firenci javljaju mnogo češće nego u drugim talijanskim regijama. Na to
su utjecala 3 faktora: otkrivanje naturalizma, interes za individuu i antički primjeri. RaĎene su u pri-
rodnoj veličini, a predstavljale su spoj rimskih i religijskih poprsja. Bile su "rezane" kod prsne kosti,
bez baza, glava lagano pomaknutih u stranu. Ponekad se kao predloţak koriste posmrtne maske.
Muški likovi su pokazivali zrelost, mudrost i naglašavali su psihološke crte, a ţenski mladost i fizič-
ke crte. Nakon 1500. skulptorski portret gubi popularnost zbog širenja slikarskog portreta. 1550. g.
poprsja se opet javljaju kao neovisan način izraţavanja u Firenci, Veneciji i drugim gradovima.

MINO DA FIESOLE 1429 - 1484.

PIETRO MEDICI poprsje, 1453.

Izradio je još dva poprsja članova obitelji Medici,

koja su bila u nišama iznad vrata u Palazzo Me-
dici. Modeli su ponekad bili odjeveni all' antica.
U modi su bili i idealizirani portreti rimskih careva.
Sredinom stoljeća osim posmrtnih maski, uzimale
su se maske i ţivih ljudi za izradu bisti.

19
BENEDETTO DA MAIANO 1442 - 1497.

PIETRO MELLINI poprsje, 1474.

Uveo je prozaičan pristup portretu u minucioznom izraţaju,

te realizam u prikazu i najmanje bore. Ova je bista različita
od drugih jer ima okruglu bazu.

Biste žena rijetko nose potpis, datum ili ime. One su idealizirane, odjevene po posljednjoj
modi, imaju izbrijano čelo, izbrijane obrve, frizuru s uvojcima, nose dijademu, imaju
aristokratski izgled i pokazuju veću uniformnost od bista muškaraca.

ANTONIO ROSSELLINO 1427 - 1479.

POPRSJE DAME 1470.

Nekoliko puta je bila atribuirana Desideriju da Settignanu,

ali najvjerojatnije pripada Rossellinu zbog stilskih razloga:
trodimenzionalnost je daleko izraţenija, a model puno ja-
sniji. Prikazan je veći dio torza nego kod ostalih modela.
Osobnost lika je jako naglašena, glava je pomaknuta una-
zad i daje dojam kao da komunicira s nevidljivom osobom.

ANDREA DEL VERROCCHIO 1425 - 1488.

PORTRET ŽENE poprsje, 1480.

Lik je prikazan do struka, vide se ruke s malim buketom

cvijeća na prsima i kao da komunicira s promatračem.
Ova radikalna inovacija nije promakla Leonardu, njegovu
učeniku, koji je to iskoristio u svojim slikanim portretima.
Bista pokazuje idealnu firentinsku ljepotu 1470-tih godina,
vrsta haljine kao da je s Botticellijevih gracija u "Proljeću",
a jedna od njih ima jednaku frizuru (iz istog su vremena).

6. PROCVAT: FIRENCA NA KRAJU 15. st .

1469 - 1492. Firencom upravlja Lorenzo il Magnifico. 1494. g. Karlo VIII. napada Firencu,
dolazi do progona Medicija i obnove republike. Za vrijeme njegove vladavine bilo je
naručeno jako malo javnih skulptura. MeĎu važnijim kiparima na kraju stoljeća bili su:

Benedetto da Maiano
Nino da Fiesole
Andrea della Robbia

20
BENEDETTO DA MAIANO 1442 - 1497.

RETABL NAVJEŠTENJA 1489.

Djelo se sastoji od retabla, predele i trodimenzionalnih

kipova svetaca u nišama. Mnogo toga duguje Rosselli-
novom retablu u kapeli Picollomini, a po upotrebi per-
spektive - tabernaklima sakramenata. Izvrsna dekoraci-
ja ipak nema psihološki intenzitet Donatellovih scena.

ANDREA DELLA ROBBIA 1434 - 1525.

Nastavlja rad svog strica Luce, ali razvija vlastiti stil:

"vatasti" oblaci, likovi su uz površinu, scene su manje ap-
straktne i manje klasične (kod Luce: plavo nebo i visoki
reljef). Oko 1480. počinje ga se naveliko kopirati. On po-
većava svoju produkciju, ponekad na uštrb kvalitete, a na
velikim djelima on je autor samo glavnih likova. 1537. g.
Medici se vraćaju na vlast. Andrein sin Giovanni i njego-
va obitelj nastavljaju posao. To više nije ista originalnost i
kvaliteta, ali se dobro prodaje jer nije skupo, a u sebi uje-
dinjuje prednosti i skulpture i slikarstva.

Dvojica glavnih kipara na kraju 15. st. prije Michelangela bili su Andrea del Verrocchio i
Antonio del Pollaiolo. Dali su novi elan skulpturi, iako su napustili Firencu 1480-tih godina.

ANDREA DEL VERROCCHIO 1425 - 1488.

GROB PIETRA I IVANA MEDICIJA

San Lorenzo, Firenca, 1472.

Verrocchio je imao zlatarsku naobrazbu, pa elegan-

ciju i principe te umjetnosti primijenjuje u skulpturi.
Grob ima dvije obraĎene strane, što je vaţan korak
prema slobodnostojećem grobu. Na otvoru izmeĎu
dva prostora nalazi se rešetka koja oponaša plete-
nu mreţu od uţeta, što podsjeća na prelazak s ovog
na onaj svijet, koja je uokvirena cvjetnim obrubom.
Na vrhu luka je dijamant izveden u bronci, kao sim-
bol snage, otpora i besmrtnosti Medicija. Sarkofag
od porfira ukrašen je lišćem akantusa u bronci -
simbol ţivota i obnove.

21
NEVJERICA SV. TOME
Orsanmichele, Firenca, 1483.

Prije Verrocchija ova tema nije izvedena u tri dimenzije.

Figura Sv. tome izlazi iz niše u prostor, a očit je interes
za fizionomiju i ekspresivnu draperiju, što utječe na
Leonarda (zapanjujuća je sličnost ovog Krista i onog na
Leonardovoj Posljednjoj večeri). Ovo djelo najavljuje vi-
soku renesansu.

DAVID Firenca, oko 1476.

Jedno od najslavnijih djela s kraja 15. st. raĎeno za Me-

dicije, koji ga prodaju Signoriji, sjedištu firentinske vlade
i kasnije je postavljen u Palazzo Vecchio. Ovaj elegantno
odjeveni David sposoban je ubiti Golijata, za razliku od
golog, ranjivog, dvosmislenog i senzualnog Donatellovog
Davida. Verrocchijev trijumfalno pozira s bodeţom u ruci,
ali nema anatomskog pretjerivanja, psiholoških implika-
cija i kompleksnost Donatellovog.

PUTTO S DELFINOM oko 1470.

IzraĎen za fontanu vile Medici u Careggi. To je uranjeni

primjer ponovnog pojavljivanja antičkih fontana, gdje vo-
da izlazi iz cijevi u delfinovim ustima.

COLLEONE Venecija, 1488.

Konjanička statua postavljena na Campo Santi Giovanni

e Paolo u Veneciji. Verrocchio je završio konjanika i konja
samo u glini, i umro prije nego je izlivena u bronci. Razli-
ka izmeĎu Colleonea i Donatellovog Gattamelate je u to-
me što podignuta noga konja nema potporanj (topovsku
kuglu) i tehnološki je napredniji, a lik nosi suvremeno oru-
ţje i figura mu je tordirana.

ANTONIO DEL PALLAIOLO 1431 - 1498.

Bio je sin trgovca kokošima, stekao je zlatarsku naobrazbu,

a najveću ulogu u njegovu ţivotu odigralo je putovanje u Rim.

GROB PAPE INNOCENTA VIII. Sveti Petar, Rim, 1498.

Papa je prikazan dva puta: kao ţiv i kao mrtav. U donjem

dijelu je sarkofag na konzolama i na njemu leţeća figura.
Iznad je papa u katedri, izveden u tri dimenzije, kako bla-
goslivlja. Lijevo i desno oko njega su po dva reljefa vrlina.
Iznad njega je teška karniša, a nad njom luneta s reljefom
triju teoloških vrlina.

22
HERKUL I ANTEJ 1470.

Likovi su prikazani u grču borbe, očito je poznavanje

anatomije i vještina u prikazivanju fizičkog i emocio-
nalnog nasilja. Kao potpornji sluţe tri kornjače.

BERTOLDO DI GIOVANNI 1420 - 1491.

Donatellov učenik, umjetnik kuće Medici, specijalizirao
se za statuete, medalje i reljefe u bronci.

BELEROFON I PEGAZ Padova, 1486.

Bertoldovo najpoznatije djelo. Ova tema koja nije prika-

zivana od antike, postaje tipična za renesansu. Grčki
heroj Belerofon predstavlja hrabrost, a Pegaz besmrt-
nost. Skulptura je izlivena u jednom komadu.

7. BLJESAK RENESANSE IZVAN FIRENCE 1450 – 1500 .

RIM .

U Rimu cvjeta skulptura, a papinski dvor naručuje mnogobrojna djela.

FILARETE, arhitekt, kipar i teoretičar, postavlja temelje rimske renesansne škole.

SIENNA .

FRANCESCO DI GIORGIO MARTINI

1439 - 1501. Kipar, slikar, arhitekt i autor traktata. Bio je vrlo
traţen umjetnik, radio je za Federica de Montefeltra u Urbinu.

ANĐELI katedrala u Sieni, 1497.

AnĎeo s glavnog oltara, nosi kandelaber u obliku roga izobilja.

Postavljen na mali pijedestal, lijevom nogom ne dodiruju tlo.
Svjetlucavost lica, treperenje svjetla na draperiji uzgibanoj vje-
trom i tekstura krila daju dojam kao da je upravo sletio (moţda
utjecaj Leonarda).

23
RIMINI .

AGOSTINO DI DUCCIO 1418 - 1481.

DEKORACIJA
u Tempio Malatestiano, Rimini, 1456.

"SATURN", plitki reljef, smješten je izmeĎu dva pilas-

tra, a iznad se nalazi izuzetno krupna girlanda. Agos-
tino je radio dekoraciju za vrijeme vladavine tiranina
Sigismonda Malateste, koji je franjevačku gotičku
crkvu dao pretvoriti u "hram". Tempio Malatestino je
postao grobnim spomenikom i mauzolejem toliko ve-
ličanstvenim da je apsorbirao cijelu graĎevinu.

NAPULJ .

FRANCESCO LAURANA 1430 - 1502.

Laurana je roĎen u mjestu Vrana u Dalmaciji. Ime mu se prvi put javlja vezano uz trijumfalni luk
Alfonsa I. Bio je internacionalni majstor: 1461 - 1466. radio je u Francuskoj, u Marseillesu i Avigno-
nu, a tamo je i umro. 1467. g. sudjeluje u gradnji kapele Mastrantonio de S. Francesco u Palermu.

TRIJUMFALNI LUK ALFONSA I.

Castelnuovo, Napulj, 1468.

Smješten je izmeĎu dvije kule dvorca i sadrţi dvije super-

ponirane arkade sa 6 registara. Luk objedinjuje rimsku tri-
jumfalnu ikonologiju s pogrebnom, kršćanske i povijesne
elemente s heraldikom Alfonsa I. GraĎevina je kompleks-
na zbog svoje trostruke funkcije: trijumfalnog spomenika,
ulaza u dvorac i kenotafa. Veličina likova se povećava ka-
ko raste visina. Izgubljene su figure svetaca i konjanička
statua. U najvišem dijelu je grob Partenope, prve kraljice
Napulja i posuda s Alfonsovim srcem. Reljefi prikazuju tri-
jumfalni ulazak Alfonsa u Napulj 1443. godine. Ovo nije
djelo samo jednog mastora - izvori navode kako je radio s
Pietrom da Milanom, Paolom Romanom i 33 pomoćnika.

BISTE

Radio jako stilizirane i idealizirane portrete ţena.

Svima je karakteristična frontalnost, okruglo lice
s visokim jagodicama i teškim kapcima. Likovi o-
daju apstrakciju i geometrijske forme koje svode
na minimum osobne crte lica. Ovi portreti pred-
stavljaju ţenski aristokratski ideal.
PORTRET ŽENE BATISTA SFORZA POSMRTNA MASKA

24
CENTRALNA ITALIJA .

NICCOLO DEL' ARCA 1435 - 1494.

OPLAKIVANJE KRISTA
Sta Maria della Vita, Bologna, 1485.

Nicola d' Apulia, kasnije poznat pod imenom

Niccolo del' Arca, iz Baria dolazi u Bolognu,
gdje radi ovu impozantnu skupinu od terakote
u bolničkoj crkvi.

GUIDO MAZZONI
OPLAKIVANJE KRISTA
Sta Anna dei Lombardi, Napulj, 1492.

Mazzoni je izveo mnogobrojne skupine od te-

rakote, prije ovog prvog poznatog djela. Zami-
jenio je ekspresionizam Arcinog Oplakivanja
gotovo ekstremnim realizmom.

LOMBARDIJA .

Na katedrali u Milanu radili su francuski i njemački majstori zajedno s lokalnima i tada se pojavljuje
novi stil: veći je naglasak na dekoraciji nego na proporcijama. 1396. g. u Paviji, blizu Milana,
Visconti osniva Certosu, koja nakon 1460. g. postaje mjesto velike aktivnosti u skulpturi. 1451 -
1465. g. tamo boravi Filarete, koji je jako utjecao na lombardijsku skulpturu. Značajni kipari:

Antonio Rizzo
Cristofo i Antonio Mantegazza
Giovanni Antonio Amadeo

VENECIJA .

ANTONIO BREGNO
SPOMENIK FRANCESCU FOSCARIJU 1466.

Spomenik se nalazi u Sta Maria Gloriosa dei Frari u

Veneciji. Nekada je bio obojen i pozlaćen, ima veliki
baldahin koji rastvaraju vojnici na korintskim stupovi-
ma. Klasični repertoar, koji u Veneciju uvodi firentin-
sku ideju po kojoj bi grob trebao tvoriti neovisnu arhi-
tektonsku jedinicu.

25
ANTONIO RIZZO
SPOMENIK NICOLOU TRONU 1476.

Smješten je u Sta Maria Gloriosa dei Frari, pre-

ko puta spomenika Foscariju. Sadrţi 5 registara
i 26 likova, koje je radilo više majstora. Duţd se
pojavljuje 2 puta, kao stojeća i leţeća figura.

ADAM I EVA 1485.

1483. Rizzo postaje protomagistar na Duţdevoj

palači, koju obnavlja nakon velikog poţara.
Autor je kipova Adama i Eve, koji su prvotno bili
postavljeni u nišama na glavnom pročelju.

PIETRO LOMBARDO 1435 - 1515.

SPOMENIK PIETRU MOCENIGU

Santi Giovanni e Paolo, Venecija, 1481.

Na vrhu spomenika je figura Krista, a ponavljanje

broja 3 (po vertikali i horizontali postavljeni likovi)
daju harmoniju i jedinstvo. Lombardo je arhitekt i
kipar, radi grobove koji svi imaju trijumfalne luko-
ve. Nakon Rizza postaje protomagistar Duţdeve
palače.

TULLIO LOMBARDO 1455 - 1532.

SPOMENIK ANDREI VENDRAMINU

Santi Giovanni e Paolo, Venecija, 1495.

Karakterističan je potpuni razvoj trijumfalnog luka.

U nišama su prvotno bili goli Adam i Eva, danas
poznati samo preko kopija. Skulptura Adama po-
kazuje antičke uzore; niša u kojoj se nalazio bila
je crna, a figura od bijelog mramora - šokantan
prizor u kontekstu venecijanske tradicije. To je je-
dan od prvih primjera golog senzualnog Adama,
što će se kasnije pojaviti u slikarstvu Giorgionea i
Tiziana. Lombardo je prvi venecijanski kipar koji
uranja u klasični stil, a moţda je bio i kolekcionar.

26
8. VISOKA RENESANSA .

LEONARDO DA VINCI 1452 - 1519.

Nije poznat kao kipar iako je naobrazbu stekao u ateljeu Verrocchia.

1482. bio je optuţen za sodomiju, pa piše Ludovicu Sforzi, vojvodi
Milana, da ga zaposli. Ţelio je napraviti skulpturu propetog konja 3
puta većeg od prirodne veličine, što je predstavljalo problem kod lije-
vanja bronce. 1493. kip još nije bio izliven, pa je materijal posluţio
za topovske kugle protiv Francuza. Da Vinci se ponovo prihvatio
svog projekta konjaničkog spomenika kondotijera Trivulcea, koji je
ostao samo u skici.

GIOVANNI FRANCESCO RUSTICI 1474 - 1554.

PROPOVJED SV. IVANA KRSTITELJA

baptisterij u Firenci, 1511.

Djelo izvedeno u bronci, nalazi se iznad Sjevernih

vrata baptisterija u Firenci. Osjeća se Leonardov
utjecaj, što nije čudno, jer su ţivjeli u istoj kući.
Svaka figura je na pijedestalu, meĎusobno su od-
vojene kaneliranim stupovima, a pogledi su im
okrenuti prema promatraču.

ANDREA SANSOVINO 1467 - 1529.

RoĎen je u Monte San Savino u Toscani. Bio je

Palladijev učenik, a stil mu je rafiniran i dekorativan.
U Rimu radi za papu Julija II.

KRŠTENJE KRISTA baptisterij u Firenci, 1505.

Skulpture su smještene su iznad Istočnih vrata bap-

tisterija. Figure su na postamentima i meĎusobno
odijeljene stupovima. Stil je blizak Ghibertijevom, ali
monumentalniji, dekorativan i rafiniran, u antičkoj
maniri koja je vidljiva u drţanju i stavu figure Krista.

JACOPO SANSOVINO 1486 - 1570.

Pravim imenom Jacopo Tatti, ulazi u atelje Andreje Sansovina i uzima njegovo ime. S
Michelangelom i Giulianom da Sangallom sudjelovao je u iskopavanju Laokoona 1506.
godine i kasnije ga je kopirao.

27
SKIDANJE S KRIŽA oko 1510.

Jacopo je prijatelj slikara Perugina, za kojega radi ovu

maketu od voska, tkanine i pozlaćena drva. To je nje-
govo najstarije sačuvano djelo. Makete Sansovina su
putokazi u povijesti skulpture, jer govore o tehnici ko-
ju su, umjesto crteţa, upotrebljavali mnogi kipari. Kako
se njihov status poboljšavao, tako su njihove makete i
crteţi više čuvani.

BAKHO 1518.

Mramorna skulptura koju je radio u Rimu. Sigurno je

vidio Michelangelovog Bakha, ali ovaj je puno druga-
čiji: njeţan je i veseo, nasuprot onom pijanom Miche-
langelovom.

MADONNA DEL PARTO 1518.

Mramorna skulptura raĎena je za nišu koju je projekti-

rao u crkvi Sant' Agostino u Rimu. Djevica je inspirira-
na antičkim modelom Apolon svira citru, isko je njena
glava bez sumnje pod utjecajem djela Andreje Sanso-
vina iz iste crkve. Jacopo se kasnije sve više posveću-
je arhitekturi.

9. MICHELANGELO 1475 - 1564. .

Michelangelo Buonarotti je prvi umjetnik za kojeg se još za života govorilo da je genije.

Kratko se školovao kod Ghirlandaia (1488.) gdje uči osnove slikarstva i crteža. Sam je
razvio tehniku i osobni stil, pa se može reči da je bio samouk. Inspirirao se Giottovim
freskama u kapeli Peruzzi i Masacciom u kapeli Brancacci. Oduševljavaju ga antička
skulptura i Donatello. Kod Medicija ostaje do smrti Lorenca (1492). Kada su mu razbili nos,
to je doprinijelo njegovoj sramežljivosti i mizantropiji.

DJEVICA NA STEPENICAMA 1492.

Očit je utjecaj grčkih stela. Djevica u klasičnom profilu

sjedi na kvadratnom bloku i ne gleda dijete koje je za-
kriveno draperijom. U straţnjem planu četir mlada čo-
vjeka drţe dugačku tkaninu koja moţe asocirati na
mrtvački pokrov ili tkaninu korištenu kod skidanja s kri-
ţa. Pet stepenica se podudara s 5 slova imena Maria.

28
BITKA oko 1492.

Njegov drugi i nedovršeni rad, u bijelom mramoru iz

Carrare, prenosi Plinijevu ideju kako je nedovršeno
djelo bolje, jer pokazuje metodu i misaoni put umjet-
nika. Za izradu ovog djela očito je proučavao antič-
ke sarkofage, te djela Bertolda, Pisana i Pollaiola.

RASPEĆE oko 1492.

Nakon smrti Lorenza Medicija vraća se ocu i prouča-

va anatomiju. Nadstojnik crkve Santo Spirito mu daje
leševe, a on zauzvrat radi ovo drveno Raspeće, za
glavni oltar. Na tragu Brunelleschijevih i Donatellovih
raspeća, ovaj Krist budi samilost, a senzualno tretira-
nje tijela blizu je njegovih ostalih aktova.

SANT PROCULUS 1494.

Skulptura podjeća na Masaccia i Donatella. Već se

moţe zapaziti namršteno čelo (terribilità) - zastrašu-
jući aspekt njegova Davida.

BAKHO 1498.

Skulptura imitira antiku, raĎena je za kardinala Ria-

rija i ulazi u kolekciju bankara i humaniste Jaccopa
Gallija, kardinalova prijatelja. Skulptura je spiralno
komponirana (serpentinata) i za njenu stabilnost bi-
la bi dovoljna figura satira, ali Michelangelo dodaje
i panj kako bi imitirao grčke bronce. Cilj dionizijskog
kulta je doći do mističnog saveza s Bogom putem
pijanstva i jedenja mesa i krvi, što je ovdje predsta-
vljeno koţom ţivotinje.
BAKHO SV. PROCULUS

PIETÀ Sveti Petar, Rim, 1500.

1497. francuski ambasador naručuje ovu skulpturu

Pietà, što je bila francuska i njemačka tema, još ri-
jetka u centralnoj Italiji. Marija sjedi na kamenu, što
neki interpretiraju kao super petram - na stijeni Cr-
kve, jer je skulptura bila postavljena na oltar Sante
Petronille, stare crkve koja je integrirana u staru
Baziliku Sv. Petra. Lijeva ruka Djevice poziva na
razmišljanje o smrti Spasitelja. Ljepota likova viso-
ke renesanse leţi u neo-platonističkoj ideji prema
kojoj zemaljska ljepota odraţava boţansku ljepotu.

29
DAVID 1504.

To je prva kolosalna (434 cm s postoljem) statua golog

čovjeka od vremena antike. David više nije biblijski pas-
tir s početka renesanse, već mlad i moćan čovjek prika-
zan prije borbe (za razliku od Verrochievog i Donatello-
vog Davida). Sprijeda, torzo podsjeća na "Snagu" Niko-
le Pisana. Terribilità je naglašena sjenom teške kose i
duboko usaĎenim očima. Skulptura je izvorno imala tri-
jumfalnu krunu i bila ukrašena pozlatom. David je pro-
mijenio tokove skulpture zapada. 1873. g. premješten
je u galeriju Akademije u Firenci.

TONDO PITTI 1505.

Moda tondi počinje od 1450-tih godina. Michelangelo ih

je napravio dvije: Tondo Taddei i Tondo Pitti (85 cm), na
kojoj je dublji reljef. Glava Madone izlazi iz granice kru-
ga, ona kao da je svjesna tragične sudbine svog sina,
na krilu drţi knjigu koja je simbol mudrosti, nad kojom se
Dijete nehajno naginje. S lijeve strane Sv. Ivan Krstitelj,
izveden u plitkom reljefu, podsjeća na poslanje Djeteta.

SVETI MATEJ 1508.

Za Michelangelova drugog boravka u Rimu otkopan je

Laokoon i očit je njegov utjecaj na bolnu torziju skulptu-
re Sv. Mateja, jednog od 12 apostola predviĎenih za
Duomo. Matej ostaje zarobljen u kamenom bloku kao
što je zarobljena duša u tijelu.

POBJEDA 1530.

Skulptura je trebala biti u niši izmeĎu Robova. To je

ekstremni pokušaj figure serpentinate: mladić jednim
koljenom kleči na čovjeku (koji je manje dovršen) u
pozi pobjednika nad poraţenim, sibolizirajući pobjedu
vrline nad porokom. Ova je skulptura imala velik utje-
caj na umjetnost 16. st. i odigrala veliku ulogu u raz-
voju "maniere" (manirizma dvora). POBJEDA SV. MATEJ

GROB PAPE JULIJA II.

S. Pietro in Vicoli, Rim, 1545.

1505. g. papa Julije II. zove Michelangela u Rim radi

svoje grobnice, na kojoj je radio 40 godina. 1508. pa-
pa naručuje svod Sikstinske kapele, gdje su ukloplje-
ne i brojne ideje za grob. Grob je trebao imati 3 nivoa,
četrdesetak figura većih od prirodne veličine i reljefe
u bronci. Nakon papine smrti (1513.) njegovi nasljed-
nici predlaţu drugi projekt: konvencionalni zidni grob.
Tamo je bio postavljen Mojsije, a za njega su raĎeni
Robovi i Pobjeda.

30
MOJSIJE 1516.

Mojsije je bio postavljen na drugi nivo groba Julija II.

a danas je smješten na donji nivo crkve San Pietro in
Vincoli. Njegov lik impresivne muskulature deriviran
je iz prorokâ sa stropa Sikstinske kapele. Poza potje-
će od Donatellovog Svetog Ivana Evanđelista. Kon-
trapost i slapovi brade inspirirani su Donatellovim
Abrahamom i Izakom. Rogovi na glavi posljedica su
prevoditeljske greške kod Vulgate, gdje je hebrejski
termin "zrake svjetla" preveden kao "rogovi".

KAPELA MEDICI (Nova Sakristija) San Lorenzo,

Firenza, 1519 - 1534.

1519. - ideja pape Leona X. da kombinira skulpturu i

arhitekturu u obiteljskoj grobnoj kapeli, gdje trebaju biti
slavljena četvorica Medicija. Tema kapele je uskrsnu-
će duše, a kupola je raĎena prema modelu Panteona.
Dvostruki grob nasuprot oltaru ostao je nedovršen,
kad 1534. g. Michelangelo definitivno odlazi. Izvede-
na su 2 groba, jedan nasuprot drugom, podijeljena u
3 dijela. Ispred njih su sarkofazi inspirirani antičkim
modelom iz Panteona. Michelangelo je predvidio 4 ri-
ječna boga ispred sarkofaga i skulpture u 2 bočne ni-
še. U centralnim nišama smještene su statue Lorenza
i Julijana, vojnički odjevene na rimski način - to nisu
portreti nego tipovi i neoplatonistički kontrasti aktivnog GIULIANOV GROB

i kontemplativnog ţivota.

Skulpture Noć i Dan smještene su ispod Giulijana, a

Zora i Sumrak ispod Lorenza. Dojam je kao da ove
skulpture klize s poklopca sarkofaga, a moţe se pret-
postaviti da su derivirane iz figura koje su ukrašavale
etruščanske urne. Noć - ţenski lik, meĎu nogama je
sova, izgled sugerira plodnost - inspirirano antičkom
Ledom, a kruna od maka predstavlja san, snove i dje-
cu noći. Vjeruje se da je glava Sumraka autoportret.
Većina djelomično dovršenih skulptura i Madonna s
Djetetom (pronaĎena u ateljeu) postavljene su 1545. g.
Pitanje nedovršenosti vaţno je kod Michelangela.

LORENZOV GROB

BRUT 1534.

Lik je prikazan u togi, postavljen na sokl poput impe-

rijalnih poprsja, a poged mu je uperen ulijevo.

31
PIETÀ IZ DUOMA 1550.

Ova Pietà je raĎena za njegov vlastiti grob, a Va-

sari kaţe da je čovjek pod kapuljačom autoportret
umjetnika. Kompozicija je piramidalna, povišeni
lik s kapuljačom pridrţava tijelo Krista koje klizi,
Magdalena je s lijeve, a Marija s desne strane. U
pokretu skupine leţi simbolika – lik u prvom planu
se savija prema svom grobu.

PIETÀ RONDANINI 1564.

Još 6 dana prije smrti Michelangelo je radio na

ovom posljednjem djelu. Vidljivo je odsustvo teţine
i tjelesne ljepote, a interes je usmjeren samo na ek-
spresiju duše, što je u radikalnom kontrastu s nje-
govim prijašnjim radovima. PIETA IZ DUOMA PIETA RONDANINI

10. 16. st. I NASLIJEĐE MICHELANGELA .

1520-tih Michelangelov ugled se jako proširio i svi su ga oponašali (oponašanje je u to vrijeme bilo
cijenjeno). Više su prihvaćali njegove forme nego duh njegovih formi i "varijacije" su brojne.

BACCIO BANDINELLI 1493 - 1560.

Kad je Michelangelo napustio Firencu, Bandinelli postaje glavni kipar grada i Medicija (koji
se vraćaju 1530.) za narednih 20 godina. Bio je tašt, ljubomoran, agresivan i pretenciozan.

HERKUL I CASUS 1534.

Skulptura je raĎena u slavu Medicija i njihova

vladavina je ovdje povezana s likom Herkula.
Mišići su prenaglašeni, pa su se neki rugali ki-
pu, a grimase lica su nalik karikaturama, u ţe-
lji da nadiĎe Davida. Njegova je invencija
ukrašeni pijedestal i u tome je postao najkom-
petentniji firentinski umjetnik.

PIETÀ 1559.

Kad je Badinelli čuo da Michelangelo radi ovu

skulpturu za svoj grob i on je počeo raditi jednu
za sebe. Prikazao je idealizirani autoportret, na-
gnut prema naprijed, bez emocija. Krist je neo-
bičnih proporcija (moţda portret njegova sina) i
nespretno poloţen na kameni blok koji nalikuje
malom oltaru. Zapanjujuća je količina mramora
podignuta je s bloka – ova tehnika, suprotna Mi-
chelangelovoj, navješćuje buduće tendencije.

32
BENVENUTO CELLINI 1500 - 1571.

Radio je za pape Klementa VII. I Pavla III., a od 1537 - 1545. bio je zlatar Francoisa I.

SOLJENKA 1544.

Manirističko zlatarsko remek-djelo monumentalno

poput skulpture. Stil Fontainebleau škole i talijans-
ke maniere vidi se u izduţenim tijelima koja su više
u ravnoteţi nego u pokretu, s rafiniranošću u kojoj
su ujedinjene senzualnost i hladnoća. Likovi derivi-
raju iz Michelangelovih figura u kapeli Medici, ali
bez filozofskog sadrţaja. Boţica zemlje drţi svoje
grudi i rog obilja, simbolizirajući hraniteljsku moć,
a pored nje je mali jonski hram za papar. Neptun
na školjci drţi trozub i laĎu za sol. Kompleksna ba-
za od ebanovine ukrašena je kartušama s leţećim
likovima koji podsjećaju na one s Ghibertijevih vra-
ta i predstavljaju 4 doba dana, a izmeĎu su 4 vjet-
ra ili godišnja doba, heraldički daţdevnjak i druge
aluzije na Francoisa I., uokvirene emajlom u boji.

NIMFA IZ FONTAINEBLEAUA 1544.

Brončana luneta namijenjena Zlatnim vratima dvor-

ca, ilustrira jednu varijantu legende o Fontainebleau.
Nimfa ispruţena u pozi klasičnog riječnog boţanstva
desnom rukom grli jelena (jedan od amblema Fran-
coisa I.) čija je glava izvedena trodimenzionalno, a
okruţena je lovačkim psima i divljim svinjama.

PERZEJ I MEDUZA
Loggia dei Lanzi, Firenca, 1554.

Narudţba vojvode Cosma Medicija. Skulptura je in-

spirirana etrušćanskom statuetom, u pozi pobjedni-
ka nad pobjeĎenim. Djelo je pandan Donatellovoj
Juditi. Straţnje lice na zoomorfnoj kacigi moţda je
autoportret. U manirističkom duhu, skulptura ima 8
kutova gledanja. Baza je od bronce i mramora (či-
sta maniera), u nišama su mali brončani likovi, na
uglovima su karijatide, a ispod baze je reljef u bron-
ci Perzej oslobađa Andromedu.

BISTA COSME MEDICIJA 1547.

Odlično djelo, ali nije naišlo na osobiti uspjeh, pa

Cellini nije dobio posao dvorskog portretista.
Bista je veća od prirodne veličine i izuzetna po
energiji i snazi ekspresije. Modelirana je na an-
tički način, iako su takve herojske proporcije
(110 cm) bile rijetke meĎu antičkim poprsjima.

33
BARTOLOMMEO AMMANATI 1511 - 1592.

NEPTUNOVA FONTANA
Piazza della Signoria, Firenca, 1575.

Neptuna s generalskom palicom u ruci na kolima

od školjke vuku 4 konja koja izlaze iz vode. Njego-
vo drţanje proizlazi iz Bandinellievog oštećenja
mramornog bloka, Michelangelovog Davida i San-
sovinovog venecijanskog Neptuna. Na glavi ima
krunu od metalnih češera, simbol drveta za izradu
brodova. Mramorni bazen ima okotogonalni oblik,
na njemu su 4 brončana lika, a ispod njih sjedi 8
fauna i satira koje su izradili pomoćnici. Tema je
bila značajna u to doba borbe za prevlast u trgovi-
ni na moru, a glavni pretendenti su Venecija i Ge-
nova, dok Firenca ţeli povećati svoj utjecaj preko
luke Livorno. Ammanati je pred kraj ţivota pao pod
utjecaj Protureformacije i potpuno odbacio skulpturu.

VINCENZO DANTI 1530 - 1576.

RoĎen je u Perugiji, stekao je zlatarsku naobrazbu, a uz Gianbolognu i Ammanatija

najvažniji je kipar nakon Bandinellijeve smrti. Napisao je Traktat o savršenim proporcijama
(1567.). Nakon Firence vratio se u rodni grad, postao šef zlatarskog ceha i jedan od
osnivača lokalne akademije.

ČAST TRIJUMFIRA NAD LAŽI Firenca, 1561.

Djelo je impresioniralo Vasarija jer je isklesano

iz jednog bloka. Napetost mišića likova daleko
je realističnija od apstrakcije Michelangela. Ru-
ka Laţi, čiji će psihološki aspekt usvojiti barok,
nastrano je iskrivljena kako bi ostala u orbiti ma-
nirizma. Poza podsjeća na jednu Salviatijevu
sliku i pokazuje interakciju manirističkih umjet-
nika na dvoru Medicija.

ODRUBLJIVANJE GLAVE SV. IVANA

KRSTITELJA baptisterij u Firenci, 1571.

Nalazi se iznad juţnih vrata baptisterija. U centru

kleči Sv. Ivan Krstitelj, desno je u elegantnoj pozi
krvnik s mačem, a lijevo je Salomé, Herodova kći.

34
GIANBOLOGNA 1529 - 1608.

Njegov rad je imao velik utjecaj zahvaljujući masovnoj produkciji malih bronci iz njegove
radionice. Često je svojim pomoćnicima povjeravao taljenje i završnu obradu, što
objašnjava razlike u kvaliteti i patini. Nakon smrti, njegovi učenici su nastavili proizvoditi
varijante njegovih kompozicija. Ova bogata produkcija i različito porijeklo pomoćnika
pridonijeli su širenju manirizma Europom. Gianbologna je nakon Michelangela najznačajniji
talijanski kipar stoljeća i uspostavio je vezu izmeĎu Michelangela i Berninija.

NEPTUNOVA FONTANA Bologna, 1566.

Piramidalna forma, naglašene vertikale, upotreba

bronce na cijelom djelu i logične proporcije fontani
daju jedinstvo koje nedostaje Ammanatiju. Neptun
s trozubom korača velikim koracima, a na uglovi-
ma bazena su sirene kojima iz grudiju izvire voda.
Skulpture i igra vode: cjelina koja anticipira barok.

MERKUR vila Medici, Rim, 1564 - 80.

Najslavnija skulptura Gianbologne, figura fontane

u vili Medici u Rimu. Elegantan lik Merkura stoji na
stupu koji izlazi iz usta Zefira, a voda koja je istje-
cala pojačavala je dojam. Skulptura se moţe gle-
dati iz svih kutova.

PURAN 1560.

Gianbologna je izvrsno modelirao, što pokazuju

njegove brončane ptice (paun, sova, orao) u vili
Medici u Castellu. Kod Purana je začuĎujuća tek-
stura vrata, razbarušeno perje i lepezasti rep.

APENIN vila Medici, Pratolino, 1580.

Spojeno je nekoliko manirističkih tema: kolos,

fontana, utjecaj Michelangela, interakcija umje-
tnosti i prirode. Čini se kao da figura izlazi iz
planine, ruka mu je poloţena na glavu čudovi-
šta iz kojeg izvire voda i pada u bazen.

35
OTMICA SABINJANKI
Loggia dei Lanzi, Firenca, 1583.

Trijada u mramoru, vrhunac figure serpentinate,

postavljena je u Loggia dei Lanzi. To je apogeja
njegove karijere sluţbenog kipara Medicija.

KONJANIČKA STATUA COSIMA I.

Piazza della Signoria, Firenca, 1594.

1587. Ferdinand I. naručuje ovu konjaničku skulpturu.

Prvi put je u Firenci javno izloţena skulptura koja ve-
liča vladara i tretirana je više na povijesni nego alego-
rijski način. Cosmo Medici je 1537. zatekao oslablje-
nu Firencu i od nje napravio prijestolnicu Toskane i
model za buduće monarhije. Konj i konjanik su zase-
bno odliveni u bronci. Na soklu su tri reljefa koja pri-
kazuju političke dogaĎaje za vladavine Cosma, u tra-
diciji apsolutističke propagande. Skulptura je bliţa
Marku Aureliju nego renesansnom modelu. Valovita
griva je u kontrastu sa statičkim tijelom konja. Ovo je
djelo utjecalo na sve kasnije konjaničke statue vladara.

NAPULJ .

GIOVANNI DA NOLA 1488 - 1558.

SPOMENIK DON PEDRU IZ TOLEDA

Napulj, 1570.

Smješten je u crkvi San Giacomo degli Spagnuoli u

Napulju. Tri reljefa pokazuju njegove vojne i diplo-
matske uspjehe, a na 4 ugla su prikazane glavne vrline.

LOMBARDIJA .

JULES ROMAIN 1492 - 1546.

GROB PIETRA STROZZIJA

Sant' Andrea, Mantova, oko 1529.

Romain je izradio koncepciju groba. Četiri karijatide podu-

piru greĎe na kojem se nalazi sarkofag s leţećom figurom
pokojnika odjevenog u togu i sandale. Straţnje karijatide
su u reljefu, a prednje slobodnostojeće.

36
RIM .

GUGLIELMO DELLA PORTA 1490 - 1577.

GROB PAPE PAOLA III. Sveti Petar, Rim, 1575.

Zidni grob, kombinacija raznobojnog mramora, bronce

i pozlate, u tradiciji sjeverne Italije. Papa je prikazan
kao ţiv, u sjedećem poloţaju. Ovo djelo je utjecalo na
barok. Osim ovog groba, Guglielmo je izradio i nekoli-
ko papinih poprsja.

VENECIJA .

JACOPO SANSOVINO 1486 - 1570.

Nakon pljačke Rima, umjetnici s papinskog dvora su se razbježali po cijeloj Italiji . Sansovi-
no se na putu prema Firenci zaustavio u Veneciji i više nijeodlazio. Dužd ga je odmah zapo-
slio na arhitektonskim projektima. Nakon Bonove smrti (1529.) imenovan je protomajstorom
Sv. Marka. Prijateljevao je s Arezijem i Tizianom, a njegov stil podsjeća na Palladia, koji je u
isto vrijeme bio u Veneciji. Zahvaljujući Sansovinu, venecijanska arhitektura se ukrašavala
mnogobrojnim skulpturama. Tijekom čitave karijere zadržao je klasičnu ravnotežu izmeĎu
skulptoralnih i arhitektonskih elemenata, kao u biblioteci Sv. Marka i Loggeti campanila.

LOGGETA CAMPANILA Venecija, 1545.

Logetta je sluţila kao gradska dvorana i cercle pa-

tricijima. Trijumfalni luk ima 3 otvora i entablaturu
rimskog imperijalnog stila. Stupovi su od mramora
u boji. Prevladavaju tipični venecijanski topli tonovi:
crveni mramor iz Verone i bijeli iz Carrare, s finim
trakama zelenog mramora i bronce. 1545. g. u ni-
še su stavljene 4 brončane figure: Pallas, Apolon,
Merkur i Mir. Iznad i ispod niša nalazi se 8 mitolo-
ških reljefa, 5 reljefa na atici i 6 Pobjeda u timpani-
ma. GraĎevina je kasnije dobila terasu, a 1902. je
rekonstruirana nakon rušenja kampanila.

NEPTUN Duţdeva palača, Venecija, 1567.

Način na koji Neptun drţi za rep delfina je blaga

interpretacija teme pobjednika koji dominira nad
pobijeĎenim.

37
SPOMENIK TOMMASU RANGONEU
San Giuliano, Venecija, 1557.

Nalazi se znad glavnih vrata crkve koja je bila u ruše-

vinama i koju Sansovino rekonstruira. Odmaknuo se
od venecijanske navike da se na pročeljima crkava
slave samo plemićki heroji, jer je Rangone bio privat-
na osoba, liječnik i astrolog. Iznad sarkofaga nalazi
se njegova brončana sjedeća skulptura, koja ga pri-
kazuje kao erudita u svom kabinetu. Slikarski, kadar
podsjeća na Tizijanove portrete: Rangone je okruţen
humanističkim predmetima izvedenim na način
trompe-l'oeil u niskom reljefu.

ALEGORIJA OTKUPLJENJA
San Marco, Venecija, 1565.

Brončani reljef prikazuje boţansku svjetlost koju su

slikari postizali bojom. Vasari smatra kako je Sanso-
vino spojio najbolje aspekte dvaju svjetova i tako do-
bio «pravu formu», a upravo su to bile preokupacije
baroknih umjetnika.

GIROLAMO CAMPAGNA 1550 - 1625.

KRISTA PODUPIRU DVA ANĐELA

San Giuliano, Venecija, 1578.

Reljef sa scenom koja je bila jako cijenjena u veneci-

janskom slikarstvu. Tretman kose potječe iz antike, a
mirnoća i elegancija podsjećaju na slikarstvo Veronesea.

GLAVNI OLTAR u San Giorgio Maggiore, Venecija 1593.

Napravljen je prema crteţu Vassilacchija. Piramidalna

struktura, evanĎelisti koji nose globus imaju ulogu
Atlasa, sprijeda je razapet Krist, iznad njega Golubica,
a na globusu Bog-Otac – ovo sveto trojstvo je u cen-
tralnoj osi. Ovakva slika je inspirirana protureformom,
a trompe l'oeil najavljuje Berninija.

ALESSANDRO VITTORIA 1525 – 1608.

Talentirani portretist, popularizirao je poprsja postavljena na postamente:

OTTAVIANO GRIMANI – mramor

DUŽD NICCOLO DE PONTE – terakota
SV. IVAN KRSTITELJ – vidi se utjecaj Michelangela
38