You are on page 1of 28

BOSNA DO KRAJA 18 VIJEKA

1. Pojam derbendija
Klaniari, seljaci koji su uvali klance, klisure, mostove i uope nesigurne prolaze na
putevima koji su provodili putnike. Oni su pruali putnicima utoite i osiguravali prolaze
kroz opasna mjesta. Za tu slubu buli su redovno osloboeni izvanrednih nameta, a neki
djelomino ili potpuno i feudalnih poreza. bili su duni da stanuju u svom selu a ako bi
zanemarili dunost gubili su privilegije i tretirani su kao obina raja.
2. Most na Trebinjici (Arslanagia most)
Po svojoj liniji i formi zanimljiv je i Arslanagia most kod Trebinja. On je na sredini
imao kulu koja je nou zatvarala prolaz preko njega. Most na rijeci Trebinjici je podigao
Mehmed paa Sokolovi a otvoren je 1574.g. Most je povezivao Bosnu i Novi a preko njega
je ila skoro sva trgovina. Most gubi znaaj nakon to Mleani 1687.g zauzimaju Novi. Na
gubljenje njegovog znaaja uticala je i izgradnja puteva prema Dubrovniku.
Jedan od muslimana iz novog je bio i Arslan aga koji je dobio zadatak da naplauje
mostarinu te je napravio kuu odmah pored mosta. Vremenom je tu niklo cijelo selo, koje se
zvala Arslanagii pa se i most poeo nazivati Arslanagia most. Most je prvi put oteen u
Drugom svjetskom ratu a zatim i 1965.g kada su vlasi odluile da na tom mjestu prave
hidrocentralu.
Most je rastavljen i stajao je na oblinjem polju vie godina da bi 1970.g poelo
njegovo premjetanje i nakon dvije godine gradnje ovaj most je otvoren nekoliko kilometara
nie u trebinjskom naselju Gradina. Selo Arslanagia most je potopljeno i ostalo je samo
nekoliko kua iznad nivoa jezera. Naziv mosta je 1993.g promijenjen u Perovia most,
navodno zbog toga to su Arslanagii nastali od porodice Perovia. Nije sigurno da je itav
most djelo osmanske arhitekture.
Bonjaci u Habzburko Osmanskom ratu 1593. do 1606.
Poraz kod Siska doao je na stotu obljetnicu pobjede na Krbavskom polju. Zato je
teko pao i Carigradu a naroito u Bosni, gdje se to nije moglo lahko preboljeti. Tako je dolo
do novog rata protiv Habzburgovaca u kom su aktivno uestvovali Bonjaci, od zapadnih
granica Bosne do krajnjeg sjevera Ugarske.
Kao povod za objavu rata uzeta je injenica da beki dvor nije nita poduzeo protiv
piratskih akcija senjskih uskoka. Oni su pod komandom njemakog kapetana stalno presretali
i pljakali mletae brodove koji su prevozili osmansku robu.
Rat je trajao 13 godina, a za to vrijeme na osmanskom prijestolju su se smijenila
trojica sultana: Murat III, Mehmed III i Ahmed I. Rat je voen sa promjenljivom ratnom
sreom. Neki gradovi su vie puta prelazili iz jednih u druge ruke. Osmanski strateki interes
u ovom ratu bilo je osvajanje Egera na sjeveroistoku Ugarske i Kanjie na jugozapadu. Poslije
desetodnevne opsade 13. oktobra 1596. godine Eger je prisiljen na predju. Osmansku vojsku u
ovoj bici je predvodio veliki vezir Ibrahim- paa, rodom iz Novog ehera kod Maglaja.
Opsada Kanjie bila je tea i munija, zbog movarnog poloaja grada. U ljeto 1600. godine,
1

nakon opsade od 44 dana, osvojena je i Kanjia. Tokom ovog rata Bonjaci su se pokazali kao
najpostojaniji borci. Oni su velikoj mjeri zasluni za ova dva najvea uspjeha u ovom ratu.
Posljednja faza rata obiljeena je sloenim pregovorima za zakljuivanje mira. Poslije
due diplomatske aktivnosti, izmeu austrijskog cara i sultana zakljuen je mir 11. novembra
1606. u itavi. Ugarska je najveim dijelom ostala u sastavu Osmanskog carstva, dok je
Erdelj ostao u poluzavisnosti od sultana. Sultan i car su u ravnopravnom poloaju. To je bilo
prvi put da je Osmansko carstvo priznalo nekom stranom vladaru da je ravan sultanu.
Osmansko carstvo je do novih teritorija u Ugarskoj i Lici dolo dobrim dijelom
zahvaljujui vojnicima Bonjacima, zato je osmanska dravna politika svjesno ila na
koloniziranje Bonjaka na ovim prostorima. U Bosni je vren pritisak na posjednike timara da
se nastanjuju u novoosvojenim krajevima. Zato je razumljivo da su Bonjaci dali veliki broj
visokih vojno-upravnih i sudskih inovnika u ugarskim i slavonsko-hrvatskim zemljama.
Rauna se da je tokom 150 godina osmanske vladavine samo na poloaju budimskog
beglerbega bilo vie od dvadeset Bonjaka.
Proces naseljavanja Ugarske i Hrvatske zahvatio je i najire bonjake slojeve.
Bonjaka naselja su bila posebno brojna i jaka uz granice oko Kanjie, Szigeta, Peuha,
Ostrogona, Stolnog Biograda, ali se susreu i u Potisju i Banatu. Evlija elebi je zabiljeio
1660/61. da se u svim gradovima osmanske Ugarske govori bosanski, odnosno da su Budim,
Peuh, Stolni Biograd, Sziget, Kanjia, iklo i drugi gradovi obine bonjake varoi
Bonjakom kolonizacijom i prihvatanjem islama od strane starosjedilaca formirala se
za vrijeme osmanske vladavine, na prostoru izmeu Drave, Dunava, Save i Ilove, nova
demografska grupa koju su inili Bonjaci. Pri kraju osmanske vladavine na tom prostoru je
ivjelo 115 000 muslimana, preteno Bonjaka, 72 000 katolika, najveim dijelom Hrvata, 33
000 Srba i 2 000 Maara. Bonjaci i drugi muslimani inili su neto vie od polovine
stanovnitva na tom prostoru.
4. Prihvatanje islama
Dolaskom osmanlija u Bosnu dolaze i dvije vane injenice koje e kasnije odrediti
sudbinu ovih prostora. Naime, zapoinju dva procesa koji e se uporedo odvijati a to je pojava
nove vjere, islama, a drugo je imigracija novog, stoarskog stanovnitva, tzv. vlaha. Cijelim
bosanskim prostorom vladala je tzv. crkva bosanska, zatim jednim dijelom pobjeuje
kranska ortodoksija a jednim dijelom islam koji se prvobitno iri meu ostacima pristalica
crkve bosanske a naroito meu kriptobogumilima. Narod je ostajao isti samo se u njegovim
dijelovima mijenjala vjera. Zatim dolazi do doseljavanja novog stanovnitva koje je bilo
toliko znaajno kao da tog stanovnitva u Bosni ranije nije ni bilo. S obzirom na karakteristike
tog stanovnitva moe se rei da pojam vlah u cjelini odgovara pojmu pravoslavno
stanovnitvo.
U Bosni je proces prelaska na islam bio bri o obuhvatniji zahvatajui kako
malobrojna varoka tako i seoska naselja. U Ugarskoj, a vjerovatno i u sjevernoj Bosni islam
je bio djelomino prisutan jo od 11 do 13 vijeka kao rezultat trgovakih veza ili naseljenih
muslimanskih plaenika koji su uvali granice o emu podatke donose arapski putopisci i
vizantijski pisci. Kako je i sjeveroistona Bosna bila u okvirima Ugarske postoje indicije da je
u toj oblasti bilo islama i ranije. Meutim Ugarskim akcijama islama je nestalo tako da je
prekinuta veza izmeu prvih pomena islama i stvarne pojave islama.
2

irenje islama u Bosni zapoelo je tek stupanjem Osmanlija na bosansko tlo tj.
uspostavljanjem njihove prve stalne pozicije u Vrhbosni. Iz veine radova se vidi da se pitanje
irenja islama ne moe odvojeno posmatrati od krstjanskog pitanja. Iz radova proizilaze i
reciproni stavovi o etnikoj ili konfesionalnoj pripadnosti autohtonog bosanskog
stanovnitva ko kojeg su preteno nastali bosansko-hercegovaki muslimani.
U Bosni je proces prelaska na islam tekao bre i iao je odmah u irinu zahvatajui sva
naselja. irenje islama u Bosni nije moglo biti rezultat nikakvih represivnih mjera novog
gospodara, nego posljedica ranijih historijskih dogaaja. Uzroci takve pojave nalaze se u
politikim, drutvenim i ekonomskim prilikama prije podpadanja pod osmansku vlast te u
taktici koju su Osmanlije primjenjivale u tim zemljama.
Neposredno pred dolazak Osmanlija raspoloenje naroda prema kralju je bilo veoma
loe, zatim ekonomski poloaj naroda je bio veoma teak i na kraju njihovo stradanje
neposredno pred dolazak osmanske vlasti samo je produbljivao krizu izmeu gospodara i
naroda. Poloaj seljaka koji je bio u kmetskom odnosu prema feudalcima bio je znatno tei od
poloaja obine zemljoradnike raje pod osmanskom vlau. Takoe taktika koju su
Osmanlije primjenjivali prema onima koji im se nisu suprostavljali djelovala je u pravcu
prihvatanja osmanske vlasti ali i vjere.
Stav osmanske drave prema svojim podanicima drugih vijera bio je odreen
propisima erijata koji priznaje sve monoteistike religije. Prema tome pristupanje islamu
stanovnitva u Bosni nije moglo biti rezultat bilo kakvog prisiljavanja od strane drave. Razni
domai izvor izriito potvruju da je pristupanje islamu bio in line slobodne odluke svakog
pojedinca.
Prihvatanje islama od strane sitnog plemstva posluilo je kao primjer siromanom
seljaku koji se nadao da e pored slobode da izrazi svoje negodovanje sada imao mogunost
da i ekonomski pobolja svoj poloaj. Osmanlije ukidaju status kmeta i sve ih proglaavaju
rajom to je imalo velikog znaaja naroito tamo gdje su bili brojni feudalci.Prihvatanjem
islama seljak je osloboen haraa kojem su podlijegali svi odrasli krani zbog toga to nisu
bili obavezni da sue u vojsci.
Pravu prekretnicu u irenju islama u Bosni predstavljao je poraz Ugarske na Mohau
(1526). Poraz je otpoeo ope demoralisanje kranskih podanika. Podaci iz osmanskih
popisa pokazuju da je ba poslije te godine nastalo ire prihvatanje islama od strane seoskog
katolikog stanovnitva. Uzroci zbog kojih je proces teako bre u ovim krajevima mogu se
svesti na etri osnovne komponente: a) haotine politike i ope drutvene prilike koje su
Osmanlije zatekli; b) ekonomske povlastice koje su na osnovu erijatskih i kanunskih propisa
dobili novi muslimani; c) nezadovoljstvo i otpor pristalica crkve bosanske prema kranskoj
ortodoksiji u koju su samo formalno bili utjerani i koji je prikreveno trajao sve do dolaska
osmanske vlasti i d) odreene slinosti izmeu uenja krstjana i islama.
5. Pojam emin

Kao upravni termin emin u osmanskoj dravi znai slubenik kojem je povjeravana
uprava, sakupljivanje, popisivanje, uvanje i zatita odreenih dravnih prihoda, carskih
domena i dobara uope.
6. Odakluk-timari
Poslije poraza vojske Bosanskog ejaleta pod Siskom 1593. godine gdje je poginuo
veliki broj Bosnjackih spahija uspostavlja se institucija odzakluk-timara.Ta institucija je bila
jedinstvena za BiH i nije postojala vise nigdje u Osmanskom Carstvu i mnogi su je smatrali
unikatnom privilegijom. Odzakluk timar je znacio da samo u BiH timar tj. imanje dato na
uzivanje postaje nasljedno tj. prelazi sa oca na sina umjesto ranije prakse da spahija moze biti
uzivaoc timara samo dotle dok obavlja ili je sposoban za vojnu sluzbu.Upravo tako i nastaje
Bosnjacka vojna aristokracija i upravo se preko toga i uspjeva ostvariti i namjera da niko osim
Bosnjaka nemoze biti spahija u Bosanskom ejaletu.
Veliki broj bosanski spahija dobio je kao timar ili zijamet zapravo svoju staru bastinu,
pa su time bosnjacke obitelji sacuvale zemlju u svom posjedu.Time je uspostavljen
odzakluktimar - obiteljsko nasljedno feudalno imanje koje je postalo okosnica privrednog
zivota u Bosni. Iskljucujuci mogucnost da stranci imaju posjede u Bosni, spahijski sistem u
bosanskom sandzaku postao je najkohezionija snaga bosnjackih feudalaca i najjaci u cijelom
Osmanskom imperiju. Domace spahije su jacale i postajale osnovni cinilac u politickom
zivotu Bosne, cesto jaci i od uleme (vjerski sloj) i od gradskog sloja stavnovnistva. Sandzak
se dijelio a nahije (okruge). Interesantno je da su Osmanlije zadrzale administrativne granice
bivsih bosanskih zupa, dakle svaka je nahija imala skoro identicnu povrsinu kao nekadasnja
zupa, a cak su im i imena ostala ista. Nahiju je cinila carsija (grad) ili nekoliko kasaba (sela)
koja su imala vise od 200 kuca. Nekoliko nahija u pravnom pogledu sacinjavlao je jedan
kadiluk (teritorij pod jurisdikcijom jednog kadije - sturcnjaka za serijatsko pravo). Kasnije u
XVII stoljecu, kadiluci imaju istu povrsinu kao i kapetanije (rejon pod vojnom komandom
kapetana). Na celu nahije bio je muteselim (ili muselim) kojeg bi birali stanovnici nahije na
dvije godine. Kasnije su sve te funkcije postale nasljedne.
Pritisak na sitni feudalni posjed-timar i veliki gubici u ljudstvu nastali u ratovima koje
su vodili ljudi iz nasih krajeva doveli su do promjene u dodjeli timara i uopste statusa timara
kao feudalnog posjeda u Bosni i Hercegovini. Sultan odobrava da se timarski posjedi u Bosni
kao ejaletu daju u nasljedstvo u porodici, bez obzira na to da li u datom trenutku postoji
nasljednik sposoban za rat. To je tzv. odzakluk. Odzakluk je odigrao znacajnu ulogu u
agrarnim odnosima u Bosni i imao presudan uticaj na politicke i drustvene odnose u Bosni i
na odnos stanovnika Bosne i Hercegovine, prvenstveno Muslimana, prema centralnoj vlasti.
Osim sto je ovo podrucje bilo granicno prema Evropi, narocito poslije Karlovackog mira
(1699.), i zbog toga imalo znacajnu stratesku vaznost, ono je zahvaljujuci sistemu kapetanija i
odzakluka predstavljalo oblast sa specificnostima u politickim i drustvenim odnosima. Vlast
je uglavnom bila u rukama domaceg sloja koji se gotovo autonomno odnosio prema centralnoj
vlasti. Posebno je vazno istaci da se centralna vlast nije mogla mijesati u pitanje timara. Na taj
nacin u Bosni i Hercegovini timar je kao ustanova mnogo vise zasticen nego u drugim
pokrajinama i kao posljedica toga timarski sistem je ovde bio cvrsci nego u drugim zemljama
i duze se odrzao na snazi.
To je imalo jos jednu znacajnu posljedicu u Bosni i Hercegovini. Receno je da
Osmanlije nisu poznavale ni priznavale plemstvo po krvi. Medjutim, priznajuci da timar i
zeamet prelazi u porodici kao nasljedje, samim tim je priznato pravo nastanka plemstva, koje
nije samo vojnickog karaktera nego i krvno plemstvo. Odatle se u ovoj zemlji i stvorila dosta
4

jaka kompaktnost unutar timarske organizacije. Ako se tome doda da je vecina kapetana
pripadala feudalnom sloju, odnosno begovima, onda nije tesko zakljuciti odakle dolazi dosta
stabilna ravnoteza u drustvenim strukturama kao i politickim odnosima u ovoj zemlji. Ovakav
feudalni sloj uspio je da se organizuje kao vodeca drustvena snaga i da se u politici prema
centralnoj vlasti pojavljuje kao predstavnik interesa ove zemlje. U tome nema razlike izmedju
Bosne i Hercegovine, jer je to jedna zemlja. Konacno, od XVIII vijeka odbrana Bosne i
Hercegovine pada uglavnom na ledja nasih ljudi, sto jos vise povecava njihovo uvjerenje da
oni, bas kao i njihova zemlja, imaju specifican polozaj u okviru Osmanskog Carstva.

7. Hasan kafi Pruak


Hasan Kafija Pruak roen je u Pruscu gdje je i proveo najvei dio svog ivota, na
poloaju kadije prusakog kadiluka. Spada u red najznamenitijih linosti kod Bonjaka. ivot
mu se kretao izmeu obrazovanja i nauke s jedne strane, te administracije i politike s druge
strane. Nakon to je napunio 12 godina, poeo je sa sticanjem znanja upisavi jednu od
postojeih (srednjih) kola u Bosni. Najvjerovatnije je pohaao jednu od tadanje tri mederese
koje su radile na teritoriji Bosne, a zatim je otputovao u Istanbul sa navrene 23 godine.
U Istanbulu znanje stie pred najveim alimima tog vremena, sve dok nije dobio
diplomu uitelja i vratio se u svoj Prusac 1575. godine, gdje poinje sa predavanjem
uenicima i pisnjem naunih djela. Jedan period je radio kao pomonik vrhovnog muftije za
Bosnu u Sarajevu, nakon ega se vraa u Prusac i ponovo radi kao uitelj sve dok nije
imenovan za kadiju Prusca. On aktivno uestvuje u svim znaajnim deavanjima, tako da je
uesnik i nekih od znaajnijih bitaka koje su se vodile na granicama Osmanskog catstva. Na
poraz Osmanske vojske kod Siska 1593. godine, te niza poraza koji su potom uslijedili,
gledao je kao negativnu posljedicu unutranjeg i vanjskog stanja u kom se Carstvo nalazilo.
Po njegovom miljenju uzroci ovakvog stanja u Carstvu proizili su iz obrazovnih, kulturnih i
moralnih kao i politikih, vojnih i ekonomskih faktora. Uoavajui slabosti, on ne trai samo
njihove uzroke nego i da, na osnovu racionalizma ponudi i rjeenje.
Kafija pie uveno djelo Usulu-l-hiekm fi nizami-l-alem, u kojem pojanjava
ispravne temelje na kojima poiva i pomou kojih opstaje vlast. Djelo predstavlja moralnopolitiku raspravu o ureenju drave i drutva. U prvoj verziji, koja je napisana 1596. godine
na arapskom jeziku, eli da ukae na uoene znake bure u Osmanskom carstvu i nada se da e
ih tadanji sultan Mehmed III zaustaviti. U jesen iste godine djelo podnosi dravnim
dostojanstvenicima s molbom da ga urue sultanu. Preporuie mu da spomenuto dijelo
prevede i protumai na turskom jeziku. Kafija to i ini i odlazi lino do prijestolnice, te knjigu
daje na uvid glavnom vojskovoi. On knjigu predoava Sultanu, koji se zadivi njome. Sultan
je nagradio Kafiju imenujui ga doivotnim kadijom Prusca, te mu poklanja veliki novani
dar od kojeg Kafija gradi novu etvrt u Pruscu, koja je sadravala amiju, kolu, sudnicu i
kuu za zikr.
Temelji mudrosti o ureenju svijeta je podijeljeno na uvod, etiri poglavlja ili temelja
i zakljuak. U uvodnom dijelu Pruak ukazuje na odreene negativne pojave i kae da svaka
od njih ima svoje stvarne uzroke. Naroito ukazuje na etiri uzroka koji rezultiraju nizom
posljedica.Ti uzroci su slijedei:
1. Prvim uzrokom slabljenja unutar-politikih i vojnih prilika Osmanske drave
proglaio je zanemarivanje pravde i voenja valjane politike, iz razloga-to se dravni
poslovi ne povjeravaju ljudima sposobnim za njih.
5

2. Na drugom mjestu je nemaran odnos prema savjetovanju, razmjeni miljenja i


planiranju, a sve zbog oholosti i uobraenosti velikaa i njihovo izbjegavanje da se drue sa
uenjacima i mudrim ljudima ( jer e oni otkriti stvarno stanje ).
3. Trei razlog slabosti drave, po njegovom sudu, bio je u indolentnosti u
rukovoenju vojskom i upotrebi oruja i ratne opreme za vrijeme borbe s neprijateljem, a
uzrok je u tome to se vojnici ne boje starjeina.
4. Krajnjim uzrokom svih nedaa Pruak je pripisao lakomosti na mito i sklonosti ka
enarna( uzrok svih uzroka ).
Na samom poetku Temelja mudrosti o ureenju svijeta, poelio je da njegovo djelo
bude od pomoi vladarima, uputa vezirima, uzor mudracima i potpora siromasima.Nudei
rijeenje stanja u dravi, on po uzoru na drevne uenjake dijeli ljude u etiri razreda:
oni za sablju ( vladari, namjesnici, vojnici )
oni za pero ( uenjaci, mudraci, pobonici )
oni za poljoprivredu ( raja )
oni za zanat i trgovinu
Podijela ljudi po staleima, koja su odreena podijelom rada i njihovim obavezama, a
ne po naslijeu, roenju i sl., je poruka sultanu da samo sposobni ljudi, u svojoj struci rade
predviene poslove, a ne kako autor navodi raja i zanatlije uestvuju u borbenim dejstvima
jer su vojnici zanemarili svoju dunost, da bi drava imala prosperitet i uspjeh. Takoe
naglasak daje na vrstu ruku-zakon i moralna osjeanja, to su preduvijeti za sprijeavanje
rasula i anarhije.
Dajui miljenje o ljudima koji nisu niti u jednom od nabrojanih kategorija Kafija
kae: to se tie onoga koji je izvan ovih stalea, ne treba ga kao takva ostaviti, nego ga, po
miljenju islamskih mudraca, treba primorati da pristupi jednom od njih ( stalea ), a prema
sudu nekih filozofa, treba ga pogubiti, jer je na teret ljudskoj zajednici. U davna vremena
vladari su, jedanput godinje nareivali da se pronau besposliari i odstrane. Zbog toga su
izdavane naredbe zapovjednicima luka evropske Turske ( Rumelije ) da progone nomade i ne
dozvole im ulazak u Rumeliju.
PRVI TEMELJ: O Uredbi drave i njezinu trajanju;U poglavlju O nainu ureenja
drave i njenom trajanju sistematizirao je pitanja vezana za funkcionisiranje drave i organa
uprave. Do propasti dolazi kada nastanu slijedee pojave:
kada sladostrae i pomama zagospodare nad razumom vladara,
meusobna zavist i nepovjerenje ministara,
povlaenje vojnika iz borbe i zanemarivanje savjetovanja o ratu
Naglaavajui pravdu u ovom poglavlju, pokuao je ukazati na dunosti i obaveze
ljudi, pa i samog vladara, na dunostima dravnika i vojnika , jer je pravda ideja i simbol
ureenja zajednice i kako autor navodi Ona je postavljena kao imperativ jer ima porijeklo u
Boijoj zapovijedi i na njoj Kur'an bitno insistira. U brojnim citatima daje primjere kako
pravednost i dobra politika treba da se manifestuju.

Sve u cilju da se zakon nepristrasno primjenjuje na sve, vraanje prava potlaenim,


sigurnost na putevima itd. A da bi se sve ovo ostvarilo, vrlo vaan je izbor pravih ljudi na
odgovorna mijesta, istiui sposobnost, vjernost i iskrenost kao vrline koje treba zahtijevati od
judi u javnoj slubi. Svijet postoji sa etiri vrline:
sa naukom uenjaka
sa pravednou vladara
sa pobonou
sa dobroinstvom i dareljivou ljudi
Govorei o vrlinama koje treba da krase vlastodrce i vladare Kafija istie slijedee: Vladar:
ponosan, blage udi, strpljiv, da uiva povjerenje, da ne bude brz u izricanju suda o ovjeku
kada o njemu neto uje.
DRUGI TEMELJ: O savjetovanju, blagostanju, miljenju i razmiljanju. Ako se
vodee linosti Carstva ne konsultiraju sa obrazovanim i mudrim, to vodi brojnim grekama i
slabostima u voenju drave, jer vladar, ako se ne savjetuje sa uenima koji nisu na vlasti, ne
moe znati pravo stanje u dravi.
TREI TEMELJ: O upotrebi ratnih sprava i o ratu, o uredbi i oduevljavanju vojske.
Uestali osmanski neuspjesi na bojnom polju, dali su povod ulaenja u ovu problematiku. Do
tih neuspjeha nije samo dolazilo zbog neuvjebanosti ili ne upotrebe novijeg i savremenijeg
naoruanja i opreme ili zbog ne prisustva sultana na bojitu nego i zbog stalnih politikih
previranja u carstvu, politikanstva, kolaboracije i saradnje sa neprijateljem velikaa i ope
dekadence drutva i carevine.
Pruak savremene dogaaje, odnosno tadanje dogaaje, uporeuje sa slinim iz blie
i daljeprolosti, te iznosi stavove poznatih vojskovoa. Uzroci opadanja vojne moi
Osmanskog carstva vidi u nedostatku dovoljne vojne obuke, nekoritenju savremenog
naoruanja i njegovog nenabavljanja, a naroito u starjeinskom kadru. Optuuje osnovne
zapovjednike da ne prisustvuju vojnim smotrama, pa neznaju ni koliko vojnika imaju, ni kako
su naoruani, ni kakva im je dunost.
ETVRTI TEMELJ: O uzrocima pobjede, o boijoj pomoi i o povodima propasti
O preduslovima za pobjedu.Kafija se poziva na savjest, potenje, korektan odnos ali i otro
zahtijeva disciplinu iodgovornost koje bi se morale provoditi preko autoritativne vlasti.
Postupci koje ljudi ine, a samim tim i njihovi prvaci i uenjaci, vojskovoe i vojnici, obini
ljudi, zemljoradnici i zanatlije autor shvata kao glavne preduslovepobjede.
Uvjet za pobjedu, Kafija vidi i u odlunosti i rijeenosti vladara da obuzda vojsku,
obeavajui dobroinstvo i nagradu nakon pobjede. On kae da dezerterstvo treba kazniti, a
kao to je vee reeno: Povui se na vrijeme bolje je nego ustrajati u nevrijeme, ime eli
rei da je potrebno voditi rat i boriti se glavom i zdravim razumom.
8. Pojam mukata
Kao osmanski finansijsko pravni termin znai: plaanje poreza-paualno u novcu,
zakup-paualna zakupnina i objekat zakupa a to je moglo biti svako dravno, feudalno i
vakufsko dobro, svaki izvor prihoda.
9. Bitka kod Ozje
7

U toku viestoljetnog postojanja, Osmansko carstvo je esto ratovalo sa susjedima. U


prvom dijelu njegove historije, osmanska vojska je najvie ratovala na prostorima Male Azije
protiv postojeih bejluka. Vremenom, te borbe su se prenijele i na druge susjedne zemlje, prije
svega protiv Bizantskog i Perzijskog carstva. Od XV stoljea zapoinju brojni ratovi
sultanove vojske i sa njegovim evropskim susjedima: Ugarskim kraljevstvom, Habsburkom
monarhijom i Mletakom republikom, te brojnim srednjovjekovnim dravama na prostorima
zemalja jugoistone Evrope. U XVII i XVIII stoljeu osmanska drava sve ee ratuje i sa
susjednom Rusijom.
U svim tim borbama uestvuju sultanovi podanici iz svih pokrajina Carstva, meu
njima su nerijetko bili i Bonjaci iz Bosanskog ejaleta. U jednom od tih ratova sa Rusijom,
1736. godine pozvani su da se bore na osmansko - ruskom frontu kod dananjeg Oakova. Do
jesenjih mjeseci 1736. godine mobilizirano je oko 10.000 ljudi. Oni su pod neposrednom
komandom tadanjeg hercegovakog sandakbega Beir-pae engia otili u Moldaviju,
gdje su proveli zimske mjesece. Njihov odlazak je oslabio odbrambenu mo Bosanskog
ejaleta kao najisturenije pokrajine evropskog dijela Osmanskog carstva .
U proljee 1737. godine su nastavili put prema dobivenom ratnom rasporedu kod
Oakova (Ozije). Tu su u neposrednoj borbi sa ruskom vojskom 14. jula 1737. godine
doivjeli poraz. Mnogi od prisutnih Bonjaka su zajedno sa Beir-paom izgubili ivot.
Preostali dio je u narednom periodu bio u ruskom zarobljenitvu. Tek nakon potpisivanja
osmansko-ruskog mirovnog ugovora 28. decembra 1739. godine, preostali dio zarobljenih
Bonjaka dobio je priliku da se vrati kui. Do toga je dolo tek 1742. godine. Od 10.000 ljudi
koliko ih je bilo mobilizirano 1736. godine, est godina kasnije (1742) kui ih se vratilo svega
1.340, tj. manje od jedne petine. I ovaj podatak nam govori zato u XVIII stoljeu dolazi do
smanjenja Bonjaka u Bosni koji su tokom XVIII stoljea ginuli u brojnim ratovima, umirali
od zaraznih bolesti ili odlazili u elji da u drugim pokrajinama Carstva nau bolje uvjete
ivota.
10. Alada damija
Po vanjskoj ljepoti i unutranjim slikama, te kamenorezakim dekoracijama i
arabeskama, naroito se istie u Bosni Alada damija u Foi, podignuta od strane inspektora
rudarstva Hasana Nazira. Damiju je gradio Ramadanaga neimar iz kole poznatog
osmanskog graditelja Mimar Sinana.
Alada damija( arena damija, damija Hasana Nazira) izgraena je 1549/1550
godine i spadala je u kategoriju veih damija te je prva u Bosni izgraena u klasinom
osmanskom stilu. Njena najvea vrijednost je to su sve kasnije damije graene oslanjajui
se na ideju Alada damije. Predstavljala je jedno od najznaajnijih graditeljskih ostvarenja.
Cjelina je bila izuzetno vrijedna, bili su sauvani adrvan, dio ogradnog zida i kasnije
sagraena esma u avlijskom zidu.
Alada damija je do temelja sruena u ratu od 1992 do 1995.g. na osnovu dosadanjih
istraivanja ostaci ove damije naeni su na dvije lokacije. Na jednom lokalitetu su naeni
profilirani ulomci za koje je utvreno da se radi o dijelovima trijema i kamenih stubova koji
8

su pripadali sofama damije. Na drugoj lokaciji naeni su ostaci za koje je utvreno da


pripadaju munari i mihrabu damije.
11. Pojam Tapija
Je isprava o zemljinom posjedu, posjedovna isprava, koju je izdao spahija
domainima na njegovom timaru. Ovom ispravom domain-seljak je uveden u posjed i sticao
je pravo posjedovanja zemlje i ivota na njoj. Ona je izdavana prilikom svakog prenosa
mirijske zemlje, osim u sluaju zakonskog nasljeivanja koje se do sredine 16 vijeka svodilo
samo na direktne muke potomke posjednika a tada je proireno i na njegove keri. Za ovu
ispravu plaala se taksa koja se zvakla resmi tapu ili tapijska pristojba.

13. Zadubine Kukavice


Pitanje njegova bogatstva ostaje nejasno, 1752. godine Mehmed-paa je u Bosnu
doao kao hadija, a o njegovom bogatstvu steenom prije te godine govori enjenica da je
neke svoje vakufe poeo ili izgradio prije kraja 1752. Znai prije nego je postao paa i
bosanski namjesnik. Do 1758. nastala je veina objekata njegova vakufa, mada je i poslije te
godine nastalo nekoliko vakufskih objekata.
Mehmed-paa je uvakufio vie od osamdeset raznih objekata, a po vakufnami,
zapravo njenu prijepisu vidi se da su ti objekti izgraeni u osam mjesta: Foi, Goradu,
Prijepolju, Sarajevu, Visokom Travniku i u travnikim selima Slimena i Vitez. To su sljedei
objekti: etiri damije jedna medresa, etiri mekteba, pet uprija, jedan sebilj, etiri esme, tri
karavan saraja, jedan hamam te jedan bezistan i vie duana.
Damija hadi Mehmed-pae Kukavice bila je smjetena u Prijekoj ariji iznad
dananjeg upravnog sredita grada. Damija se je odlikovala masivnim kamenim zidovima,
kalotnim kamenim kubetom i visokom munarom od tesanog kamena. Tlocrt damije je isti
kvadrat. Sofe damije je do 1992.nadkrivala jednostrena krovna konstrukcija postavljena na
jednostavne drvene stubove. Ti elementi su odudarali od glavnine objekta, pa je Alija Bejti s
pravom primijetio da su sofe morale biti netkrivene kamenim kubetima naslonjenim na
kamene stubove. To je vremenom propalo i zamijenjeno je drvenom konstrukcijom.
Ulaz u damiju krasila su dvokrilna drvena vrata ija su krila cijelom povrinom
ornamentirana nizom kvadrata sa rozetama u sreditu svakog od njih.Motiv kvadrata ima
orjentalno porijeklo dok rozeta predstavlja isti domai motiv, to je dokaz da je to djelo
domaih majstora. Unutranjost damije ukraava mihrab i mimber sa vie umjetnikih
ukrasa. Iako bez ornamenata ispod kubeta i erefeta, damija je djelovala skladno i
impresivno, te zauzima ubjedljivo prvo mjesto meu etiri hadi Mehmed-paine dasmije
koje je izgradio.

Tarih na kamenoj ploi iznad ulaznih vrata napisan je turskim jezikom u etiri distiha
sa hidretskom godinom 1165.(od 20.11. 1751. do 7. 11. 1752.). Ime vakifa se navodi kao
hadi Mehmed-beg, aubaa sultana Mahmuda, to jasno govori da je ta damija grena prije
nastupanja na poloaj bosanskog namjesnika, odnosno sultanovog memura.
Mekteb i medresa izgraeni su na lijevoj strani harema damije, u jednom krilu od
erpia i drveta. Takav sklop objekata ovog tipa u Bosni, poznat je samo u sluaju hadi
Mehmed-paine damije, medrese i mekteba ovdje u Foi. Medresa je radila do poetka
Drugog svjetskog rata.
Karavan-saraj nalazio se u neposrednoj blizini damije i medese, na suproznoj strani
ulice. Poslije Drugog svjetskog rata karavan-saraj je restauriran, tako da je prizemlje, gdje su
prije bile tale za kiridijske konje, pretvoreno u restoran, dok je sprat posluio prvobitnoj
namjeni. Ovaj karavan-saraj nije imao unutranje avlije i bio je itav pod jednim
etverostrenim krovom, tako da je to zapravo han veih dimenzija, i ako se u vakufnami zove
karavan-sarajem.
Mostovi koje je Mehmed-paa izgradio u Foi (izgradio je dva), premoavali su
ehotinu i Drinu.Bili su izgraeni od drveta pa zato vie nisu u ivotu. Most preko ehotine
stajao je na izlazu iz Donje arije, ispod pazarita, gdje se i do Drugog svijetskog rata nalazio
jedan most. Most na Drini bio je u Donjem polju na mjestu dananjeg eljeznikog mosta.
Alija Bejti neiskljuuje mogunost da je taj most bio na Brodu, pet kilometara juno od
grada, na mjestu starijeg mosta koji je bio vakuf sultan Sulejmana, a kojeg opisuje Evlija
elebija polovinom sedamnaestog stoljea.
Sahat-kula, mada nije spomenuta u vakufnami iz 1758.godine, po opeprihvaenom
miljenju je vakuf Mehmed-pae, a izgraena je poslije pomenute godine. Sahat-kula je
izgraena od kamena, prizmatinog je oblika, poput ostalih bosanskih sahat-kula. U presjeku
je etverokutnog oblika sa visinom od oko 16m.Ulazna vrata su veoma mala, svega 96 cm
visine.Uz kulu idu drvene etverokrake stepenice sa podestima u okovima.Pod vrhom se
nalaze etiri otvora u obliku prozora sa iljastim lukom, ispod kojih su smjeteni brojanici sa
kazaljkama.
Tekija kao ni sahat-kula nije pomenuta u vakufnami iz 1758. ali Alija Bejti na temelju
originalnih isprava iz 19.st. navodi postojanje tekije hadi Mehmed-pae Kukavice u Foi i
jednog turbeta, svakako iz ranijeg vremena, uzdravanog zajedno sa tekijom iz prihoda
kranske dizije bosanskog ajaleta. Naime, tu tekiju pominje jo Evlija elebija pod imenom
Bajazid-babina, a Mehmed-paa ju je samo obnovio i odredio njeno uzdravanja.
Damija Mehmed-pae Kukavice u Sarajevu izgraena je na temeljima starije,
Duradik hadi-Ahmedove, nastale prije 1554.godine.Muvekit navodi kako je ta damija
izgorjela i kako je na njenim temeljima Mehmed-paa izgradio svoju. Izgraena je od erpia.
Munara je od kamena. Damija je sagraena 1755 godine.
Mekteb Mehmed-pae u Sarajevu nalazio se je uz njegovu damiju, u Patkama, sa
njene istone strane.Zgrada mekteba bila je jednostavna, poput obine bosanske kue.Poput
damije i mekteb je stajao na temeljima Duradik hadi-Ahmedova, starijeg zdanja, stradalog
u poaru iz 1697.godine. Mehmed-pain mekteb izgraen je kad i sama damija.U njeg je bila
10

dovedena i voda iz vodovoda koji je napajao i esmu ispred damije. U poaru iz


1780.godine, ta zgrada je izgorjela, zatim obnovljena i sluila je svojoj namjeni do iza AusroUgarske okupacije 1878.godine.
Sebilj Mehmed-pae nalazio se je na samoj Baariji, nie od onoga dananjeg, sve
do 1858.godine, gdje je do 1868. bila postavljena gradska straarnica. Te godine straarnica je
uklonjena i na njenome mjestu ponove je izgraen sebilj, koji nije istovjetan sa Mehmedpainim, ali je vjerovatno izgraen po uzoru na taj stariji, 1891.godine taj novi sebilj je
poruen i zamjenjen drugim koji je 1913.godine premjeten na dananje mjesto. Prvobitni
Mehmed-pain sebilj je sagraen 1754.godine.
U Travniku je, pored Foe, Mehmed-paa ostavio najvie objekata svoga vakufa.U
Gornjoj ariji je podigao; damiju, medresu, mekteb, tri esme, bezistan i vei broj
duana.Pretpostavlja se da je u Travniku sagradio jednu sahat-kulu uz svoju damiju i jedan
hamam.
Damija Mehmed-pae u Travniku izgraena je uz vezirske saraje.Vremenom je
propala i na njenom je mjestu 1867.godine hadi Alibeg Hasanpai izgradio svoju damiju,
barem po dimenzijama i krovnoj konstrukciji istovjetnu starijoj, Mehmed-painoj, od koje je
jedino ostala kamena munara.
Medresa koju je u Travniku izgradio Mehmed-paa, nalazila se je u Gornjoj ariji,
nasuprot njegova bezistana.Od nje je do pedesetih godina 20.stoljea ostao samo prednji zid
sa kapijom i tarihom iznad ulaza, iz kojeg se vidi da je medresa izgrae od 25.8.1759.do
12.8.1760.g., 1873.godine i medresu je kao i damiju obnovio hadi Alibeg Hasanpai.
Bezistan Mehmed-pae u Travniku, jedan je od dva takva objekta u tome gradu i jedan
od est u Bosni i Hercegovini. Iz tariha koji se nalazi na pomenutom bezistanu, vidi se da je
izgraen u od 13.12.1757.-10.1.1758.g. Sagraen je istonije od damije u Gornjoj ariji, uz
groblje. Sahat-kula uz Mehmed-painu damiju, po Aliji Bejtiu, takoer je Mehmed-pain
vakuf.Graena je poput one u Foi, po istom nacrtu i od istog materijala.I nju je obnovio
hadi Alibeg Hasanpai. U Travnikim selima Vitezu i Slimenima, Mehmed-paa je sagradio
mekteb u prvom i damiju u drugom, koja je bila tipina bosanska damija sa drvenom
munarom. Oba objekta su ve davno propala.
Alija Bejti, na osnovu podataka Hamdije Kreevljakovia, navodi i jedan enski
hamam u Travniku kao vlasnitvo vakufa Mehmed-pae Kukavice.Taj hamam se je nalazio na
mjestu kasnije podrunice zemaljske banke za Bosnu i Hercegovinu, neto nie od medrese i
naputen je prije 1878.godine.
Mehmed-paa je u Goradu izgradio i uvakufio most na rijeci Drini, nainjen od
drvene grae, na mjestu gdje je jo od 1568.godine stajao most budimskog pae Mustafa-pae
(Sokolovia), a zatim i most Kaba-Kulak Ibrahim-pae, bosanskog namjesnika, izgraen
1730/31. i propao u godinama 1736-37. usljed poplava drine koje biljee i Muvekit i Kadi.
Petnaestak godina iza toga, Mehmed-paa Kukavica je napravio svoj most. Do kraja
prve polovine 19.stoljea tu je postojao most, nezna se jeli to bio onaj kojeg je izgradio
Mehmed-paa, ili je to bio neki noviji most.

11

I u Visokom je Mehmed-paa Kukavica uvakufio jedan most preko rijeke Bosne, kako
se vidi iz njegove vakufname. Bio je od drveta i otplavljen je prije 1834.godine, kad je na
tome mjestu izgraen novi most, a na ijem je mjestu kasnije izgraen savremeni betonski
most.
Dva karavan-saraja izgraena u Prijepolju, takoer su vakuf Mehmed-pae.Ne zna se
gdje su izgraeni i kako su izgledali, mada je sasvim mogue da se ti, Mehmed-paini, kriju
pod imenima i danas ouvanih hanova, a koji su dobili imena po svojim zakupcima, usljed
ega je zaboravljeno njihovo pravo ime.
Most na Limu, od drvene grae, Mehmed-paa je sagradio na desnom kraku
carigradskog druma, na mjesti nekog starijeg mosta, kojeg 1550.godine pominje Mleanin
Catarino Zeno, a kasnije i Evlija elebija. Danas na istome mjestu postoji drveni most na putu
iz Prijepolja za Pljevlja.
Mehmed-paa je svoju vakufnamu legalizirao u samom vezirskom saraju u
Travniku.Datum te legalizacije je 21.jula 1758. Pored travnikog kadije, koji je legalizirao
vakufnamu, tu je bio prisutan i postavljeni mutevelija, Ali efendija sin Husejnbega.Inae,
original vakufname je izgubljen, ali postoji ovjereni prijepis u Vakufskoj direkciji u Sarajevu.
14. Most u Viegradu (Most Mehmed-pae Sokolovia)
Kamenim mostom kod Viegrada veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi premostio je
Drinu i ovjekovjeio svoje ime. Most predstavlja jedno od najmonumentalnijih dijela
arhitekture, a izgraen je u periodu od 1571 do 1577.g, na mjestu gdje je put povezivao Bosnu
sa Istanbulom iznad rijeke Drine. Izgradnja mosta povjerena je najveem osmanskom
graditelju Koda Mimar Sinanu, jednom od najveih arhitekata svijeta. most je zadubina
Mehmed-pae Sokolovia velikog vezira troice sultana.
Dio mosta preko rijeke ini jedanaest lunih otvora od kojih je zadnji otvor na desnoj
obali oslonjen na dva podzida. Most lei na devet velikih kamenih stubova dok je irina puta
na mostu est metara. Ogradni zidovi su debljine 60 centimetara a pristupna rampa je iroka
oko 6,6 metara sa ogradama i duine je oko 120 metara. U rampi su i tri luna otvora.
Kamen za zidanje mosta sjeen je u mjestu Banja oko 5 km niz desnu obalu Drine. Na
sredini ovog mosta stajala je drvena kula koja je poruena 1886.g. Kula je predstavljala
straarnicu ispod koje je bio prolaz. Stubovi svod i eoni zidovi raeni su od sedre a pojedini
kameni blokovi vezani su eljeznim klamfama zalivenim olovom. Most je vie puta
popravljan.
15. Pojam erahor
To je pripadnik posebnog odreda pomonih vojnih snaga u pograninim provincijama.
Oni su regrutovani iz redova kranskog stanovnitva pograninih oblasti. U red su
prvenstveno upisivane seoske zanatlije, zidari, duneri i drugi koji su radili kao zidarski
majstori i radnici na izgradnji i popravci tvrava. Oni su popisivani na posebne spiskove,
12

mobilisani su na zapovijed i odvoeni u odreena mjesta. Za svoju slubu dobijali su platu ili
su bili osloboeni izvjesnih dravnih daa.
16. Granice Bosanskog ejaleta u 18 vijeku
Karlovakim mirom Bosanski ejalet je dobio prema Austriji i Mletakoj dalmaciji uz
neznatne razlike gotovo iste granice koje je imao u vrijeme Berlinskog kongresa 1878.g. izvan
th granica pripadali su Bosni 1699.g gradovi: Cetingrad, Furjan, Drenik, Lapac, Borievac i
Imotski sa kotarom, dok je Gabela sa okolinom pripala Mletakoj Dalmaciji.
Godine 1699. Bosanski ejalet se sastojao od pet sandaka: Bosne, Hercegovine, Klisa,
Bihaa i Zvornika, a odmah nakon toga ukinut je Bihaki sandak i njegov teritorij pripojen je
Bosanskom sandaku. U ejaletu je bilo 38 kadiluka, Sarajevo je kadiluk vieg stepena i
sastojao se od pet nahija (Sarajevo, Visoko, Fojnica, Neretva i Prozor). Odim Sarajeva dijelili
su se na nahije i neki drugi kadiluci.
Mirom u Poarevcu Austrija je dobila pojas Bosanskog zemljita od ua Drine uz
Savu i Unu do Novoga irok oko 6 do 10 km, ali je ovaj pojas zahvatao i Bijeljinu. Na
zapadnoj bosanskoj granici Porta je dala Austriji grad Furjan, a istim mirom Mleani su dobili
Imotski sa kotarom i grad avinu, a izgubili Gabelu dok je sa obje strane dubrovakog
teritorija Osmansko carstvo dobilo izlaz na more.
17. Dubiki rat-Svitovski mir
Osmansko-austrijski rat voen od 1788 do 1791. godine u historiji je poznat kao
Dubiki rat. Austrija je Porti slubeno objavila rat 8. februara 1788. godine, u vrijeme kad je
bosanski namjesnik bio Beir-paa Egribuzli. Prije objave rata beke uhode su obile sve
znaajnije tvrave i mjesta Bosanskog ejaleta i razvile obavjetajnu mreu. Njihovi saradnici
su ih obavjetavali o svemu to je moglo posluiti u ratu. Car Josip II je u Bosanski ejalet
uputio dvije proklamacije. U prvoj je pozvao pravoslavno stanovnitvo da mu se pridrui,
obeavajui mu ista prava koja se uivali njihovi istovjernici u Habzburkoj monarhiji. U
proklamaciji upuenoj Bosanskim Muslimanima on obeava da e biti zatieni svi oni koji se
uzdre od neprijateljstva, jami im imovinsku sigurnost i ravnopravnost islama sa drugim
vjeroispovijestima. Bez obzira na sva obeanja, Bonjaci su na sjeverozapadnim granicama
Bosne pruili snaan otpor austrijskoj vojsci.
Komandant carske vojske, princ Lihtentajn sa svojim odredima je prvog dana rata
opsjeo Novi, Dubicu, Ostrovicu i Gradiku. U pomo braniocima stiglo je oko 2000 Sarajlija i
Visoaka. Na teritoriji cijelog Bosanskog ejaleta izvrena je opa mobilizacija. Pod
izgovorom de se moraju vratiti u Sarajevo zbog velikog poara, Sarajlije i Visoani napustie
svoje poloaje. Njihovim odlaskom odbrana pograninih gradova spala je na mjesne posade i
domae stanovnitvo. Na elu austrijske vojske doveden je general Laudon. Poto je saznao
da u pograninim mjestima nema veih osmanskih snaga on krenu u ofanzivu. 26. avgusta
zauzeo je Dubicu a 3. oktobra 1788. i Bosanski Novi.

13

Mobilizacija bosanske vojske zavrena je u jesen a vojska se okupljala na


Banjalukom polju. U dogovoru sa ajanima i kapetanima bosanski namjesnik je planirao
vojne operacije u proljee 1789. godine. Zbog svoje neaktivnosti on je smijenjen a novi
namjesnik postaje Arslan Mehmed-paa. U vrijeme dolaska novog valije austrijska vojska je
prela Savu i opkolila Bosansku Gradiku te je 29. jula 1789. i osvaja.
Poto ni Mehmed-paa nije izvrio postavljene zadatke Porta za novog namjesnika
imenuje Mehmed-pau Miralema, raunajui da e namjesnik porijeklom iz Bosne sranije
braniti Bosanski ejalet. Ni on nije pokazao vee vojno umijee pa ga je u februaru 1790.
zamijenio hadi Salih-paa. On je bio energiniji u mobilizaciji. Sazvao je sve ajane i
kapetane na zajedniki dogovor i proglasio opu mobilizaciju. Iz svake kue u vojsku je
morao poi po jedan za rat sposoban mukarac. Prije nego to se mobilisana vojska prikupila
austrijski general Vali s brojnim etama doe do Cetina i za 4 dana ga osvoji.
U to vrijeme u Beu je umro car Josip II pa su zaraene strane, uz pomo pruskog
cara, razmiljale o mirovnim pregovorima. Prvo je sklopljeno primirje izmeu zaraenih
strana po kom su zaraene strane ostale na osvojenim pozicijama. Austrija je bila za sklapanje
mirovnog sporazuma jer je saznala da se na teritoriji Bosanskog ejaleta grupiu vee
osmanske snage. Mirovni sporazum je postpisan 9. avgusta 1791. godine u Svitovu. Po
odredbama ovog sporazuma od teritorije koja je pripadala Bosanskom ejaletu Austrija je
dobila Cetin, Lapac, Srb, te pojas zemljita ispod Pljeevice i Plitvikih jezera. Carske trupe
su se morale povui iz Bosanske Dubice, Bosanskog Novog i Bosanske Gradike. Mirom u
Svitovu ublaeni su teritorijalni gubici osmanske drave. Nakon dva stoljea estih ratova na
teritoriji Bosanskog ejaleta nastupie mir.
19. Debelija
Doslovno znai oklopnik, dok kao osmanski vojnii termin znai kategoriju konjanika
sa odreenom ratnom opremom koje je feudalac sa sobom vodio ili kao zamjenu u rat slao.
Svaki spahija koji je imao timar sa prihodima od najmanje hiljadu aki bio je i sam debelija.
To znai da je morao lino vriti vojnu slubu na konju sa odgovarajuom opremom. Ako to
kojim sluajem nije mogao morao je slati debeliju kao zamjenika.
20. Kandijski rat sa osvrtom na Dalmaciju
Prve ratne operacije na bosansko-dalmatinskoj granici poele su 1646. Tada je novi
bosanski namjesnik, Ibrahim-paa Sivii gabeljak sa vojskom napao mletake posjede u
sjevernoj Dalmaciji. Tom prilikom je osvojen Novigrad i poruen je jedan broj mletakih
palanki. Osmanski odredi pokuali su osvojiti i ibenik ali su odbijeni. Mleani su poslije
toga uzvratili napadom na pogranina osmanska utvrenja meu kojima je i Skradin.
Ve u poetku borbi hrvatska upa Poljica je otkazala pokornost sultanu i prela na
stranu Venecije. Godine 1647.na stranu Venecije prelazi i Cetinska krajina odnosno primorje
od Cetine do Neretve. Mleanii istovremeno stupaju u kontakte sa vlakim starjeinama u
graninim podrujima Bosanskog ejaleta pa se jedan dio vlaha preseljava iz Bosne u
Dalmaciju. Od njih se uspostavlja nova uskoka organizacija sa uporitima u Ravnim
kotarima i Makarskom primorju. Uskoci e postati glavna mletaka sila u borbi za Dalmaciju
tokom Kandijskog rata.
Mleani ve 1647.g kreu u napad na Zadar i ibenik te tom prilikom osvajaju
Zemunik a pored njega osvajaju jo Varnu i Nadin. Poseban znaaj za Veneciju imati e
zauzimanje Nadina koji je uz Knin smatran za najjae utvrenje Likog sandaka. Mletaka
14

taktika je bila da stalnim hajdukim upadima vee osmanske snage za Bosnu i odvrati ih od
operacija prema jadranskoj obali. Mleani su 1647.g prisilili posadu Ostrovice i njenog
kapetana Jusuf-agu Hadagia na predaju. Krajem iste godine opsjednut je Klis kojem je u
pomo doao i bosanski deftedar Mustafa-aga pa su Mleani odbaeni. Mleani ponovo
napadaju na Klis a istovremen vre napade i na Drni, Knin i Vrliku. Klis je pao u mletake
ruke 30.III 1648.g.
Nakon ovih neuspiijeha osmanlije kreu u odluniji rat na bosansko dalmatinskoj
granici. U bosnu 1648.g kao namjesnik dolazi Dervi Mehmed-paa Omerpai koji
mobilizira dio bosanskih spahija i drugih vojnika a kao zborno mjesto je odredio Livno.
Odatle upadaju u Dalmaciju gdje odnose niz pobijeda, ali pri povratku u Bosnu donesoe i
kugu koja je odnijela mnoge ivote.
Nakon smrti Dervi Mehmed-pae u Livnu za novog bosanskog namjesnika doao je
Hasan-paa Memibegovi koji uspostavlja red i mir u ejaletu. On 1648.g poraava i tjera u
bjekstvo poznatog uskokog starjeinu Iliju Smiljania. Tokom 1649. uspio je suzbiti vie
hajdukih i uskokih napada na teritoriju Bosanskog ejaleta. Hajduki voa Vuk Mandui je
suzbijen kod Kljua na Sani. Hajduci i uskoci pod vodstvom Petra Smiljania provalie u
Liku i opljakae mnoga sela. Katoliki pop Stjepan Sori je napao Udbinu a zatim zajedno
napadaju Ribnik gdje su ih Krajinici potpuno porazili. Petar Smiljani je ubijen a pop Sori
je zarobljen. Nakon ovoga Osmanski odredi iz Bosne prodiru u Dalmaciju te u tom prodoru
ubijaju i Vuka Manduia.
Od tada Kandijski rat prerasta u trajni rat. Osmanlije su du mletako-dalmatinske
granice organizirale pandursku slubu u koju je regrutirano domae kransko i muslimansko
stanovnitvo. Na mletakoj strani skoro sva teina rata spada na hajduke i uskoke gdje se kao
novi voa javljaju Petar i Tadija Kulii. Oni svoja uporita premjetaju na otoke Bra, Hvar i
Korulu.
Pored Dalmacije du mletake granice prema Bosni formirala su se jo dva ratna
podruja jedno na teritoriju Dubrovake republike a drugo u Boki Kotorskoj. Dubrovnik je u
ratu bio neutralan ali se nalazio izmeu dvije zaraene strane. Dok je osmanska strana
potovala neutralnost Dubrovake republike dotle su Mleani grubo krili njen teritorijalni
integritet.
Mleanii su 1654.g uspostavili u Perastu novu hajduko-gusarsku bazu. Ova baza je u
prvom redu bila usmjerena na ometanje pomorskog i kopnenog saobraaja prema osmanskim
lukama i tvravama Herceg-Novog i Risana. Tako je Boka Kotorska postala tree ratno
podruje. Tu su istaknute hajduke harambae i plaenici bili Bajo Nikoli Pivljanin, Niko i
Stevo Popovi, Limo Bajraktar, vojvoda Lazarevi i drugi.
Usljed neopreznosti Mehmed-pae u ruke mleana pala je Gabela zbog ega je on
opozvan a za novog namjesnika je stigao Fazil Ahmed-paa Maglajac. Poetkom 1654.g
dolazi do oivljavanja borbi na bosansko-dalmatinskom frontu. Iste godine Mleani
opkoljavaju Knin kojem u pomo pristie Fadil-paa. On nanosi teak poraz mleanima a u
boju se posebno istakao Hajdar-beg ahinpai. Rat se dalje nastavio manjim napadima a u
timm napadima poginuo je i harambaa Ilija Smiljani.
21. Porezi u Osmanskom carstvu
Drutvena podjela stanovnitva: Oni koji su u dravnoj slubi i primaju plau (askeri) i
oni koji plaaju porez (raja = svi podanici koji plaaju porez bez obzira na vjeroispovijest).
15

Uz ova dva temeljna sloja drutva, u irem smislu mogli bi se jo izdvojiti ulema kao ljudi od
vjere i zakona, te tccar (tudar) koji su obuhvaali trgovce i zanatlije (tudar je doslovce bio
naziv koji se koristio za prekomorske i karavanske trgovce na veliko).Obveze podlonika
prema dravi i spahijama:
- erijatske
- neerijatske
- redovne
- izvanredne
Redovna podavanja:
- zemljarina: za krane ispenda (ispence), a za muslimane resm-i cift. Plaalo se u gotovu
novcu. U poetku je odgovarao ranijem optereenju seljaka u davanju sijena, krmiva, drva i
radnih usluga koje je seljak davao ranijem posjedniku nadarbine (za vrijeme bizantske
uprave). Takoer je u prvo vrijeme iznosio 22 ake.
- glavarina, Dizija, (cizye): za Krane i idove. Veinom prema domainstvu
- desetina (uur) od zemaljskih plodova.
- filurija: Porez u novcu, u poetku u iznosu od 1 dukata, a kasnije ponegdje i viestruko vei;
karakteristian za Vlahe, ali ga plaaju i veina balkanskih stoarskih zajednica u
patrijarhalnim skupinama. Dakle, novana renta od poluvojnih redova. Ipak tko je plaao
filuriju smatran je Vlahom.
- Ostala redovna podavanja: salarija, ovarina i dr.
Tahrir defterleri turske katarske knjige; (defteri = popisi bilo koje vrste)
nijabet Prihod od globa, novanih kazni koje je plaalo gradsko stanovnitvo na temelju
osude kadije i njegovog zamjenika naiba. Nijabet je ujedno i nie sudsko-upravno podruje od
kadiluka.
Izvanredna podavanja: vei broj nameta i tereta, bilo u novcu (avariz) ili naturi, kao i u radnoj
slubi uglavnom radi vojnih potreba (radna renta = kulluk; prinudni otkup, izvanredni porezi,
popravljanje utvrda, i dr.)
22. Odredbe Karlovakog mira
Poto su sve strane bile iscrpljene dugogodinjim ratom, poeli su pregovori uz
posredovanje Engleske, Holandije i panije. Konaan sporazum je postignut u Sremskim
Karlovcima. Po odredbama mirovnog ugovora svaka je strana zadrala teritorije koje je do
16

momenta potpisivanja sporazuma ratom osvojila. Prihvatajui ove odredbe Osmansko carstvo
je 26. januara 1699. godine potpisalo sporazum sa Habzburkom monarhijom a 7. februara
iste godine sa Mletakom republikom.
Karlovakim mirom su oznaene meunarodne granice Bosanskog ejaleta koje su ile
rijekom Savom i Unom, na jugu skoro istovjetnom dananjom granicom Bosne i Dalmacije,
na istoku Smederevskim sandakom, a na jugoistoku granicom nekadanjeg Novopazarskog
sandaka.
Sultan je Karlovakim mirom potvrdio slobodu vjeroispovijesti katolicima u Bosni,
to je austrijskom caru omoguilo da se pod vidom njihove zatite uplie u unutranje poslove
Osmanskog carstva. Ugovorom se jami i sloboda trgovine svim stranama. To je omoguilo
Austriji i Veneciji da komercijalno iskoritavaju Osmansko carstvo i da preko svojih trgovaca
uzbunjuju kransko stanovnitvo protiv sultana.
Karlovakim mirom teritorija Bosanskog ejaleta je osjetno smanjena ostavi skoro bez
cijelog Cernikog, Poekog i Likog sandaka te dijelova Klikog i Hercegovakog. Velikim
teritorijalnim gubicima Osmanskog carstva u Bekom ratu Bosanski ejalet postaje njegova
pogranina provincija.
23. Sursat
To je vrsta izvanrednog naturalnog poreza uzimanog za vrijeme rata od sela koja se
nalaze u okolini puta kojim e proi ordija. Stanovnici tih sela bili su duni da donesu hranu i
da je prodaju po dnevnim cijenama. Slubenici su vrili prikupljanje proizvoda podlonih toj
dadbini. To je bio otkup, ali vie formalno, seljacima su davane priznanice alii one nisu
redovno isplaivane. Kasnije je uvedena praksa da se umjesto namirnica uzima naknada u
novcu.

24. Pohod Eugena Savojskog na Sarajevo 1697.godine


Eugen Savojski se smatra najveim vojnikim genijem tog vremena. Nakon poraza
Austrijanaca kod Bihaa on je odluio da na Bosnu udari drugim pravcem. 12. oktobra 1697.
sa oko 8 000 vojnika on je preao Savu kod Broda. Prije pohoda Savojski je od franjevaca
dobio izvjetaje o razmjetaju osmanske vojske i poloaju pojedinih mjesta na njegovom putu
prema Sarajevu. Bez veih borbi je usput osvojio Doboj i Maglaj 22. oktobra Savojski je
stigao u Visoko gdje je uspostavio logor.
Odatle je uputio izvidnicu prema Sarajevu, sa pismom naslovljenim vrhovnom
poglavaru osmanske varoi Sarajeva, odlinim graanima i svim stanovnicima. U pismu im
poruuje da ako ele da se spasu zla poalju izaslanika odmah jer e u suprotnom carska
vojska nastaviti svoj mar i proliti jo ljudske krvi, mada nije dola s tom namjerom. Kada se
njegov pismonoa vratio krvav sa vijeu da su ga Bonjaci na prilazima gradu ranili, princ
Eugen je 23. oktobra rasporedio svoje ete oko Sarajeva. Odatle je, kako je sam zapisao u
svom ratnom dnevniku, uputio pojedine odrede da poharaju grad.
Za sam grad Savojski kae da se nalazi na irokom prostoru, da je potpuno otvoren i
ima 120 lijepih damija. Stanovnici grada su se razbjeali ostavljajui za sobom veliku
koliinu svakojake robe. Sve su to vojnici opljakali. Predveer, 23. oktobra, grad je
17

planuo. Savojski je i sutradan ostao u Sarajevu. Prepustili smo grad i svu okolicu vatri,
zapisao je Savojski. Dok je grad gorio jurini odred je progonio njegove stanovnike.
Poto je zima bila na pragu, princ Eugen je odmah sa vojskom , plijenom i
zarobljenicima, krenuo nazad prema Savi. S njim se po nekim izvjetajima povlailo i oko 40
000 krana. Na putu je pljakao i palio sva Bonjaka imanja. 5. Novembra 1697. godine
princ Eugen je preao Savu i napustio Bosnu.
Posljednja bitka zaraenih drava vodila se prostoru Bosanskog ejaleta kod Stoca,
krajem decembra 1697. godine. Stolaka posada se uspjela odbraniti i protjerati neprijatelja.
Tokom 1698. godine Bonjaci su uglavnom ratovali protiv Mleana, koji su pokuali ojaati
svoj poloaj u zaleu Jadrana. Novi bosanski namjesnik je porazio Mleane na Nevesinjskom
polju a poslije toga Mleani naputaju opsadu Poitelja.
25. Pojam Alajbeg
To je neposredni starjeina spahija i zaima jednog sandaka. Alajbegom je mogao
postati istaknuti zaim i subaa jednog sandaka. Za svoju slubu dobijao je veliki zijamet a
ako ga unaprijede postaje sandakbeg. On je sazivao spahije na vojni pohod i predvodio ih
sandakbegu koji se sa spahijama i ostalom lokalnom vojskom svog sandaka stavljao pod
komandu svog beglerbega. Alajbeg je bio duan da upozori spahije i zaime da budu spremni
za vojni pohod i da dou na odreeno mjesto.
28. Pojam Delija
On je pripadnik posebnog odreda osmanskih snaga u graninim oblastima, naroito u
Bosni i Srbiji. Oni su bili lahka konjica koja je svoj naziv dobila zbog izvanredne vojnike
smjelosti
30. Organizacija Bosanskog ejaleta u 18 vijeku
Karlovakim mirovnim ugovorom Bosanski ejalet postaje najistureniji i najugroeniji
dio evropskog dijela Osmanskog Carstva. Ejalet postaje odbrambeni bedem i krajina (serhat)
na cijeloj svojoj teritoriji. Muslimansko bonjako stanovnitvo, bez obzira na socijalnu
podvojenost i dobrim dijelom nezadovoljno predstavnicima osmanske vlasti, jo u 17 vijeku a
naroito prvih godina 18 vijeka organizovati e jedinstven front odbrane Bosne. Branei
Bosanski ejalet borili su se za opstanak i svoj identitet po kome su se razlikovali od drugih.
Zato su se reorganizovali i vojno i administrativno te tako u naredna tri rata koja su voena na
ovom prostoru tokom 18 vijeka su uspijeli da se odupru neprijateljskim napadima i ouvaju
BiH.
Poslije 1699.g Bosanski ejalet je skoro doao na granice iz 15 vijeka. Novom
administrativno-upravnom podjelom sveden je na pet sandaka:Bosanski, Hercegovaki,
Zvorniki, Kliki i Bihaki, koji je u ratu 1714 1718.g ukinut i pripojen Bosanskom
sandaku. Ovakva podjela je ostala do kraja 18 vijeka.
Pored teritorijalne, vrena je podjela i prema vojnim redovima. Spahijska organizacija
u Bosanskom ejaletu je i tokom 18 vijeka zadrala visok nivo spremnosti za rat. Tome je
doprinijela i zadrana vojna organizacija iz predhodnih stoljea koja se sastojala u sljedeem:
u okviru jednog sandaka spahijska lenska konjica sainjavala je vojnu formaciju-alaj ili puk.
Manja vojna jedinica bio je demat, a jo manja buljuk. Najmanja vojna jedinica u osmanskoj
vojsci pa tako i u spahijskom redu bila je oda. Takoe postojala je i vojna formacija bajrak.

18

Od svih redova stacioniranih u pograninom ejaletu najznaajniju ulogu imale su


kapetanije. To je ograniena manja teritorija koja nikad nije prelazila granice sandaka u
kome se nalazila, ali se deavalo da je bila na teritoriju dva kadiluka. Do kraja 17 vijeka
kapetanije su bile stacionirane du pograninih mjesta i na plovnim rijekama a u narednom
vijeku osnovane su i u unutranjosti du glavnih puteva koji su se iz pograninih krajeva
protezali u srednju Bosnu. Vojne snage u kapetanijama imale su poglavito defanzivni karakter.
Poslije 1699.g na teritoriju Bosanskog ejaleta bilo je 12, a do 1716.g osnovano je jo 16
kapetanija i to sve u pograninim krajevima. Do kraja 18 vijeka bilo je ukupno 38 kapetanija.
Zapovjednici kapetanija zvali su se kapetani. Po pravilu su poticali iz najistaknutijih
bonjakih porodica. Za obavljanje povjerenih im poslova u poetku su dobijali vojnika lena,
ali kako je vrijeme proticalo i njihov se broj uveavao tako se izmijenio i njihov nain isplate.
Umjesto posjeda od drave su na ime plate dobijali novane nagrade u vidu dnevnica koje se
daju jednom godinje. Bosanski kapetanu su se od ostalih razlikovali po tome to su njihove
kapetanske funkcije nasljeivali njihovi sinovi a ako ih nisu imalo onda blia i dalja rodbina
po sistemu odakluka. Tokom 18 vijeka kapetani su bili i odluan politiki faktor. Teritorije
kapetanije bile su podijeljenje na manje jedinice-agiluke.
31. Pojam Akindije
To je opi naziv za pripadnika lahke konjice sastavljene od osmanlija i domaeg
muslimanskog stanovnitva na Balkanu, koja je svojim upadima pripremala osmanska
osvajanja. Svako krajite imalo je svoje akindije a one svog akindijskog bega, obino
sandakbega tog sandaka.

32. Literatura-tri preporuene i dvije dodatne knjige


Grupa autora, Istorija naroda Jugoslavije, od poetka XVI do kraja XVIII veka,
knjiga druga, Beograd 1960.
Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog
svjetskog rata, Sarajevo 1998.
Hadi Senaid, Sead Selimovi, Kultura i tradicija u Bosni i Hercegovini.
Viemilenijski kontinuitet, Tuzla 2012.
Enes Pelidija, Banjaluki boj iz 1737. Uzroci i posljedice, El-kalem, Sarajevo 2003.
abanovi Hazim, Bosanski paaluk-Postanak i upravna podjela, Sarajevo 1959.
33. Pojam mezra
Doslovno znai zirato zemljite, sijalite, polje a kao osmanski agrarno-pravni termin
znai staro selite, naputeno ili raseljeno selo.
36. Pojam zimmija
Doslovno znai tienik. Kao pravni termin predstavlja opi naziv za sve hriane i
Jevreje koji su bili podanici islamske drave koja je duna da im prua linu, moralnu i

19

imovinsku zatitu. Oni su l+plaali lini tribut, glavarinu koja se naziva dizija ili hara. Time
su ispunili svoje obaveze prema dravi a nisu morali da vre vojnu slubu.
37. Pojam emin
Kao upravni termin u osmanskoj dravi znai slubenik kome je povjeravana uprava,
sakupljanje, popisivanje, uvanje i zatita odreenih dravnih prihoda, carskih domena i
dobara uope. Kao rije znai pouzdan, povjerlji, povjerenik, upravitelj i sl.
38. Vlasi stoari u hercegovakom sandaku u drugoj polovini 15 vijeka
Znatan broj vlaha u to doba postepeno prelazi na zemljoradnju i stalno se nastanjuje i
selima pa s vremenom preuizma iste obaveze kao i ostali zemljoradnici. Ali ipak veina vlaha
i dalje ivi u katunima i glavno im je zanimanje bilo stoarstvo. To u prvom redu vrijedi za
Hercegovaki sandak. ak bi se moglo rei da se u osmom deceniju broj stoara poveao u
odnosu na prvo vrijeme poslije osvojenja.
Poveanje broja vlaha i vlakih katuna u Hercegovakom sandaku bilo je posljedica
dolaska novih skupina. Osmanlije su sa istaknutim vlakim starjeinama sklapali ugovore o
naseljavanju pustih zemalja stoarima. Starjeine su dobijale i naknadu za te usluge, zemlje,
mezre, ifluke, vinograde mlinove i drugo.
Odmah poslije osvojenja Hercegove zemlje vlasi su bili obuhvaeni hasom bosanskog
sandakbega a 1477.g nalaze se u carskom hasu. Vlasi su ivjeli u svojim dematima pod
svojim starjeinama:knezovima, vojvodama, katunarima, tekliima i lagatorima. Imali su
svoja ljetita i svoja zimovalita. Vlaki vojnuci uvali su neka utvrena mjesta i poneku
tvravu. U Hercegovakom sandaku osmanski izvori spominju rataje vlakih starjeina tek
potkraj 15 i na poetku 16 vijeka.
39. Ostroaka kapetanija
Ova kapetanija nalazi se na krajnjem sjeverozapadu bosanskog ejaleta na jednom
dijelu kamengradskog kadiluka. Graniila je sa Hrvatskom i kapetanijom bihaom i
krupskom. Poetkom 19 vijeka pripadali su joj gradovi:Ostroac, Bila Stina, Cazin, turli,
Peigrad, Velika i Mala Kladua i Podzvizd. A pored njih u 18 vijeku su joj pripadali jo
Furjan, Drenik i Cetin. Furjan je izgubljen 1718.g, Cetin 1790.g.
Ostroaka kapetanija je bila prva po broju gradova i nefera. Za itavo vrijeme
postojanja ove kapetanije u njoj su kapetani bili iz porodice Beirevia. Kada je osnovana ova
kapetanija ne zna se tano. Sa porodicom Beirevia u Ostrocu sreemo se prvi put 1641.g u
izvjetajz Vuka Krste Frankapana. Ove godine Ostroac nije bio sjedite kapetana.
Kapetan se tu nije nalazio ni 1629.g jer se kapetanija je navodi u jednoj bujruldiji
novog bosanskog vezira Abaza Mehmed-pae. U ovoj bujruldiji se navodi Stina kao sjedite
kapetana. Na osnovu ovoga u ovom kraju je dakle osnovana kapetanija prije 1629.g a sjedit
ekapetana je bila Stina. Vuk Frankopan u ovom gradu ne spominje kapetana nego nekog
harambau Muharema to bi moglo znaiti da Stina nije bila sjedite kapetana. Svi ostali
gradovi spomenuti u bujruldiji imali su tada kapetana. Prema tome Ostroac je postao
sjeditem kapetana poslije 1641., a prije 1690.g.
Prvi po imenu poznati kapetan bio je Osman-aga Beirovi te je tu slubu vrio od
1690 do 1727.g. Njegova zasluga je to su Osmanskom carstvu ostali pogranini
gradovi:turli, Cetin i Podzvizd. Oko 1700.g uz njega se istiu i dizdar ovog grada Mehmed20

aga, ehaja Sefer Kalauzovi, odobaa Omer Kapi, Hoda Mehmed i harambaa Hajdar-aga
Hoki.
Grad Ostroac imao je dva dijela:juni se zvao gospodski, a sjeverni-narodni grad. U
gospodskom je bio kapetanov odak. Osman agin brat Hajdar-aga bio je jedan od aga u
Ostrocu a u isto vrijeme njihov amida Dervi aga dizdar u Sv. Jurju. Osman aga je umro oko
1727.g a iza sebe je ostavio sinove Ibir-bega i Husein-bega, a vjerovatno mu je sin bio i
Hasan-beg. Vjerovatno je Ibir beg bio najstariji Osman-agin sin koji je naslijedio kapetaniju
Ibir je roen oko 1695.g a slubu kapetana je vrio od 1727 do iza 1760 godine. Zbog
starosti je kapetaniju ustupio svom sinu Beir-begu, a umro je 1785 godine. Proslavio se u bici
protiv Austrijanaca 1737.g te je uestovao i u bitci pod Banja Lukom. Beir-beg je jo za
oeva ivota preuzeo upravu kapetanijom te je tu slubu vrio do iza 1771.g. On je iao i na
hodoae u Meku to je velika rijetkost za kapetana pa je postao i hadija. On je po nalogu
bosanskog vezira Mehmed-pae Muhsinovia sagradio u Peigradu 1768.g novi grad sa
tabijama i damiju.
Kada je porta odluila da vrati gradove u Besarabiji okupila je veliku vojsku u koju je
uao i jedan do Bonjaka sa Beir begom. Pod njegovim zapovjednitvom ila su dva
bosanska kapetana Ahmed beg i Mehmed-beg. Godine 1777 buknula je buna protiv
kapetana. Centar bune je bio Cazin, ali je buna uspijeno uguena a pobunjenici su dobil plate.
ta je na kraju bilo sa Beir-begom ne zna se. Iza sebe nije ostavio mukih potomaka pa ga je
naslijedio njegov brat Abdul Mumin-beg.
Iz oskudnih podataka nikako se ne vidi ko je bio ostroaki kapetan u doba austro
ugarskog rata koji je zavren mirom u Svitovu 1791.g ovim mirom izgubljen je i manji
teritorij na prostoru ove kapetanije (Cetin i Drenik). Vjerovatno je u to vrijeme kapetan bio
Mehmed-beg Beirevi. on se suoio i sa zapovjednikom Hasan agom koji je zaposjeo grad
Cetin i u njeg se zatvorio (1809). Mehmed-bega je naslijedio sin Murat-beg posljednji
ostroaki kapetan i posljedni lan kue Beirevia. Slubu je vrio do ukinua kapetanije.
40. Arhitektura u Bosni u 18 vijeku
Arhitektura ovog stoljea je u opadanju. Izgraeno je nekoliko zgrada sa kupolom,
dvije damije (Jajce i Foa) dvije biblioteke (Sarajevo), nekoliko turbeta, nekoliko manjih
kamenih mostova i vie bolje zidanih esmi. Od dvadesetak sahat-kula polovina ih je
sagraena u ovom stoljeu. U Travniku su sagraena dva bezistana i dva javna kupatila. Preko
80 raznih objekata podigao je u ovom ejaletu u estom deceniju bosanski vezir Mehmed-paa
Kukavica.
41. Tuzlanska kapetanija
Tuzlanska kapetanija se nalazila izmeu zvornike i gradaake te je obuhvatala obje
Tuzle. Izlazila je na Svu kod Brkog koje je kao palanka bilo u sastavu ove Kapetanije. Kada
je kapetanija osnovana ne zna se tano. Prvi put se spominje kapetan Tuzle u mostarskom
mahzaru i prema tome postojala je oko 1730.godine ali je nije bilo 1717.g. prije ovoga Tuzla
je bila palanka kojom je zapovjedao dizdar. Kada je Tuzla postala kapetanujom jo uvijek je
sluila stara utvrda a tek 1760.g je poruena a umjesto nje je sagraen grad od kamena.
U ovoj kapetaniji bilo je vie rodova vojske:farisa, starih i novih azapa i tobdija. Po
odreenim podatcima tuzla je spadala meu kapetanje sa veim brojem vojnika. Plae su
dobijalo iz prihoda solane a posada palanke Brko od ciganske dizije. Tuzlanski vojsnici su
sudjelovali u raznim borbama u 18 i prvim godinama 19 vijeka. Tuzlanski kapetan je bio s
21

vojskom u Ozji, Tuzlansku baaga bio je sa vojnicima pod Kladuom 1790.g, a 1829.godiine
tuzlanski kapetan je doao u pomo zvornikom Mahmud-pai.
Prvi poznati tuzlanski kapetan bio je oko 1730.g neki Sulejman kome se spomen
sauvao u mostarskom mahzaru. Prije 1735.g tuzlanski kapetan je postao Dervi Hasan-beg
koji se kasnije spominje kao hadija. On je bio sa vojskom pod Ozjom gdje je i zarobljen sa
ostalim vojnicima iz Bosne. Za to vrijeme slubu kapetana vrio je neki Osman koji se
spominje 1740g. On je bio uzrok nemira koji su izbili sredinom 18 vijeka. Za vrijeme ovog
kapetana sagraen je i tuzlanski grad od kamena. Dervi Hasan-beg umro je u Tuzli 1766.g i
pokopan je u groblju kod Jalske Damije u istom groblju pokopan je i njegov nasljednik koji
je umro 1773.g kojem se ime ne moe proitati.
Ovog kapetana je naslijedio Ahmed-beg koji se kao i njegov otac nazivaju
Osmanpaii. Godine 1772. Dervi Ahmed-beg zajedno sa Zvornikim kapetanom je
otpremljen u Rusiju na bojite. On je umro 1787.g u Tuzli i pokopan je na groblju gdje mu je
i otac pokopan. Oca su nadivjeli najstariji i najmlai sin i oba su bili tuzlanski kapetani.
Sulejman-beg je kapetanovao dvadeset godina. U njegovo vrijeme jedan dio tuzlankse
vojske bio je pod Loznicom a manji pod Kladuom. Murat-beg je vrio slubu oko godinu
dana jer je ve idue godine umro 1805. Vjerovatno on nije ni bio kapetan nego samo
kapetanov zastupnik budui da je iza Sulejman-bega ostao sin Mahmud-beg.
Mahmud-beg je onaj poznati Tuzla-kapetan koji je sa drugim bosanskim kapetanima
sudjelovao u uguenju prvog srpskog ustanka. Kao i drugi kapetani onje bio pristaa reformisa
Bonjacima je sudjelovao na Kosovu u boju sa carskom vojskom svojom neodlunou
doprinjeo je slomu bosanskog pokreta i konanom porazu Gradaevia. Osman-beg Tuzli
posljednji je tuzlanski kapetan koji je tu slubu vrio dvije godine. Nakon ukinua kapetanije
ivio je kod oca u Tuzli, dva puta je iao na had, a umro je 1874.g.
42. Trgovina u Bosni poetkom 18 vijeka
Trgovci su imali svoje esnafe. Kao to su i u prola dva vijeka tako i u ovom,
bosansko-hercegovaki trgovci su trgovali ne samo sa domaim proizvodima nego i sa robom
uvezenom iz Carigrada, Skoplja, Soluna, Dubrovnika i Italije. Sa Italijom su odravali veze,
naroito otkada je bosanskoj trgovini otvorena skela u Splitu.
Osobito se izvozila uinjena koa i razliiti koni proizvodi, naroito obua, konjska
oprema, pa vosak, ebeta i neki drugi artikli, a uvozila se kolonijalna roba, razliite tkanine,
so, kalaj i bakrena rudaa koje su se topile kod nas, naroito u Sarajevu gdje se proizvodilo
bakreno sue i njime podmirivale ne samo domae potrebe nego se radilo i za izvoz.
Zatim su se uvozile razliite tkanine, limun, ribe i masline. S tim se nastavilo i u 18
vijeku. Meu uvoznim predmetima naroito se istie osim spomenutih, kahva, duhan, burmut,
opij, a u drugoj polovini 18 vijeka i egleski elik, premda se eljezna ruda i dalje kopa u
Vareu i njegovoj okolici. Bosanskohercegovakih trgovaca bilo je u Dubrovniku, Splitu,
Skradinu, Zadru i dr. Oni su odravali dobre veze kako s primorskim tako i sa trgovcima u
Bosni. Trgovali su razliitom robom to se izvozila i uvozila u Bosnu. Od sajmova to su se
prireivali u bosni najvaniji je banjaluki koji se odravao svake godine.
43. Odjek krize u Bosni u Osmanskom sistemu u 17 vijeku
Ekonomsko i vojno slabljenje Bosnaskog ejaleta u 17 vijeku je u tijesnoj vezi sa opim
opadanjem Osmanskog carstva. Ratovi pri kraju 16 i na poetku 17 vijeka odrazili su se i na
22

stanje u Bosni. Glavni teret snosili su seljaci, a nezadovoljstvo su jo vie izazivala traenja
Potre od ovdanjeg stanovnitva.
Visoki poloaji u pokrajinskoj upravi mogli su se dobiti samo mitom to je za
posljedicu imalo brzo smjenjivanje beglerbegova i sandakbegova u Bosanskom ejaletu.
esto je i izbor lica za poloaj beglerbega u Bosni pridonio jo veem srozavanju pokrainske
vlasti. Godine 1602. Porta je postavila za upravika Bosne Deli Hasana, 1628., postavljen je za
beglerbega Abaze Mehmed-paa. On je svojim postupcima protiv sebe izaziva janjiare, neke
feudalce i trgovce u Bosni. Vrio je pritiske na bogate trgovce da bi se domogao njihova
imetka. Beglerbeg, Hasan-paa, obavijeten da je svrgnut i osuen na smrt skrivao se 1634.g
neko vrijeme u Sarajevu a onda je pobjegao u umu.
U to doba se smatralo posve normalnim ako bi beglerbeg ili sandakbeg ubirao
dvostruko vie prihoda nego je bilo odreeno. Do veih zloupotreba je dolazilo i zbog toga
pto su sandaci davani u arpaluk bosanskim beglerbegovima i drugim isluenim
funkcionerima.
44. Pojam Varo
Osmanlije su ovu rije preuzeli iz naeg jezika. Ona u naem, arapskom i turskom
jeziku oznaava podgrae. U osmanskoj civilizaciji rije varo najee znai naselje
gradskog tipa koje je iskljuivo ili preteno naseljeno kranskim stanovnitvom koje se
preteno ili iskljuivo bavi gradskom privredom, rudarskom proizvodnjom ili nekim drugim
specijalnim zanimanjem. Ako je varo vremenom naseljena muslimanskim stanovnitvom ona
je postajala kasaba ili eher dok se naziv varo svodio na jednu ili vie hrianskih mahala u
tim mjestima.
45. Pojam anigir
To je dvorjanik koji je sluio gospodara jelom i druge visoke dostojanstvenike. Naziv
dolazi od toga to je sam morao da proba jelo. Carski anigiri nisu sluili samo sultana nego i
divan prilikom njihovog zasjedanja ali i druge visoke dostojanstvenike koji su pozivani na
dvor na zvanine veere.
46. Migracije stanovnitva u 18 vijeku
Migraciona kretanja su bila jedno od glavnih obiljeja Bosanskog ejaleta u
osamnaestom stoljeu. Godine 1701. Porta je pisala bosanskom namjesniku Halil-pai da je
upoznata sa nezakonitim postupcima predstavnika lokalnih vlasti u pograninim krajevima
prema Mletakoj i Dubrovakoj republici. U pismu se navodi da je hriansko stanovnitvo iz
trebinjskog kraja izloeno raznim nepravednim postupcima i zbog toga su mnoge porodice
odluile da se isele i nasele u neki drugi kadiluk. Najvei broj porodica se iselio iz Trebinja i
Zubaca, u elji da vie ne bude pod sultanovom vlau, na prostore susjedne Austrije i
Mletake republike.
U prvim decenijama XVIII. stoljea, Porta radi na tome da vrati to vei broj izbjeglog
stanovnitva, posebno katolikog na taj nain da pokuava vratiti svetenstvo, uz sve mogue
privilegije ukljuujui i smanjenje poreza. Istovremeno, prihvata sve vei broj izbjeglica koje
se iz Slavonije i zauzetih krajeva Ugarske doseljavaju u Bosanski ejalet. Prema pojedinim
izvorima, broj izbjeglica se kree oko 130.000 lica islamske vjeroispovijesti.
47. Dervi paa Bajezidagi

23

Dervi-paa Bajezidagi, roen je u Mostaru polovinom 16. stoljea, a umro u Budimu


14.07.1603. godine. Nakon kolovanja u rodnom gradu, nastavlja uenje u Istanbulu i tu
dospijeva u dvorsku slubu. Kasnije je bio bosanski valija. U tom svojstvu poslan je na
odbranu Budima i tu poginuo. Ostavio je iza sebe jedan divan na turskom i persijskom jeziku.
Pored toga, kako navodi Fevzi Mostarac u svom "Bulbulistanu", napisao je naziruna
"Mesneviju" Mevlana Dzelaludina Rumija u dva toma.
Dervi sam pripovijeda u predgovoru "Murad-name" pie da je kao dijete doao u
Carigrad i stupio u Atmejdan-saraje, a to se dogodilo u vrijeme Selima II. To je bilo kad je
Mehmed-paa Sokolovi stajao na vrhuncu moi i slave, koji je nastojao svim silama da
podigne svoje zemljake na kormilo osmanske drave, sto mu je donekle i polo za rukom.
U Atmejdan-sarajima mladi je Dervi proivio nekoliko godina marljivo uei, a
naroito se bavio prouavanjem arapske i perzijske lijepe knjievnosti. Prilika mu se pruila
da se u tom usavri, jer mu je bio uitelj poznati Sudija kome nije bilo premca u poznavanju
perzijskih klasika. Ubrzo je postao carski lini savjetnik i da se ni asa nije od sultana
udaljivao, da je u carskoj prisutnosti kao dogandi-baa obavljao dunost natkomornika, da je
od prirode bio vrstan pjesnik, a po duevnim vrlinama i uenosti, ravan velikim uenjacima,
da mu je sultan dozvoljavao da prisustvuje carskom vijeu, premda to nije bilo u obiaju.
etib-elebi spominje ga 1592. kao carskog linog savjetnika. Nekoliko mjeseci iza
Muratove smrti 1595. spominje se u jednom fermanu kao bosanski namjesnik. Njegov buran
ivot se nastavlja i 1603. vec je "Dervi-paa iao za sudbinom ili ga sudbina gurala pred
sobom". Tako je u juriu na neprijatelja na Kovin-adi kod Budima poginuo 1603."
Napisao je vrlo uspjenu pjesmu o svom rodnom gradu i tarih posvecen Starom mostu
u Mostaru, a ostavio je Mostaru i medresu, mektab i damiju i opremio biblioteku u damiji.
Pripadao je mevlevijskom tarikatu. Njegova poezija je refleksivna, iskriava meditira o
ivotu, sudbini, ljepoti. Dervi-paa spada meu najznaajnije pjesnike osmanskog vremena u
Bosni.
48. Pojam ispenda
U osmanskom poreskom sistemu ispenda znai lini porez koji je plaala kranska
raja svom spahiji. Naime, svi nepovlaeni podanici osmanske drave bili su obavezni da
svojim spahijama plaaju i line poreze. Za muslimansku raju ti su porezi bili razliiti ovisno
o uzrastu, imovini i branom stanju kao i s obzirom na veliinu posjeda i na na zanimanje pa
se i zato razliito zvao. Za kransku raju taj porez je bio jedinstven i zvao se ispenda. Nju je
plaala sva odrasla za rad sposobna a nepovlatena nemuslimanska raja mukog spola. Plaali
su je i muslimani kada su obraivali zemlju koja je upisana na krane, samo to za njih ona
nije bila jedinstvena i iznosila je 22 ake umjesto 25.
49. Pojam Reis Efendija
On je generalni sekretar beglerbegovog odnosno sandakbegovog kabineta i njihova
divana. On je poslije ehaje bio najblii i najpovjerljiviji saradnik beglerbegov, bio je ef
njegovog kabineta i starjeina svih pisara na dvoru. on je sastavljao i otpremao sve njegove
24

naredbe i pisma, primao sve dopise i itao ih svom gospodaru. Bio je i sekretar pokrajinskog
divana i u tome svojstvu je prisustvovao njegovim sjednicama ali sam nije bio njegov izvrni
lan. Postavljao ga j epaa iz redova uleme.
50. Pojam Divan- kjatib
To je pisar u uredima carskog divana, u vezirskom, beglerbegovom ili
sandakbegovom uredu. Dijelili su se na dvije grupe: pisari koji su platu dobijali u novcu od
svog gospodara i pisari koji su na ime plate uivali gedik-timare ili gedik-zijamete tj. lena u
odreenom iznosu vezana za odreenu slubu.
52. Filip Lastri i Bono Beni
Meu bosanskim franjevcima 18. st. bez sumnje se najvie istie fra Filip Lastri,
redovnik i sveenik. Osim to je vodio brigu o vjeri, naroito ga odlikuje ljubav prema Bosni.
Fra Filip se rodio u selu Oeviji kraj Varea 1700. godine. Nakon pripremnog kolovanja i
novicijata u Kraljevoj Sutjesci od 1712. do 1720. zavrio je filozofske i teoloke nauke u
Narniju u Italiji pa je 1724. postao sveenik. Nakon povratka u domovinu postavljen je (1726)
za predavaa filozofije u Poegi, gdje je na latinskom jeziku sastavio opsean prikaz
filozofije. 1729. premjeten je za uitelja franjevakih novaka u Kraljevu Sutjesku, gdje je, uz
tu slubu, obavljao i dunosti kapelana. Pet godina iza toga (1734) postao je kustos. Poslije te
slube, Lastri je desetak godina boravio u Bosni (u Sutjesci i, kako izgleda, takoer i u
Kreevu). Kroz to vrijeme otiao je (1748) u Be do carice Marije Terezije, da joj iznese
molbe bosanskih franjevaca.
U 18. st., nakon austrijskih ratova s osmanlijama, nastala je potreba da se golema
Bosanska zemlja podijeli. Njezino je podruje, naime, potpalo pod razne drave (Veneciju,
Austriju i Tursku). Tom je prilikom i sama Bosna je poljuljana i postala je kustodija, jer je
imala samo tri samostana a koncem 17. i poetkom 18. st. izgubila i etiri petine svoga
katolikog stanovnitva. Bosanski franjevci doivjeli su ovo sniavanje kao udarac, pa su
poslali fra Filipa Lastria u Rim kao svog zastupnika. On se dobro potrudio kod poglavara
Reda i kod pape da se Bosni povrati ugled i da ona zadri svoje staro, ugledno mjesto meu
drugima u Redu. I papa Klement XIII . i generalni ministar Reda izili su ususret toj molbi.
Neto kasnije (1760), kad je peki patrijarh htio da pod svoju vlast podloi i bosanske
katolike, branio je fra Filip, za jedno s jo nekim franjevcima, pred vezirom u Travniku ne
ovisnost bosanskih katolika od pravoslavne crkvene uprave. Preostali dio ivota upotrijebio je
Lastri na spisateljski rad, po kojem je on i najpoznatiji a koji je, po utjecaju, bio i
najdalekoseniji. Osim ve spomenutog filozofskog djela, koje je ostalo u rukopisu, napisao je
jo jedan spis na latinskom: Pregled starina Bosanske provincije. Napisao je etiri
propovjednika djela: Dvojezino svjedoanstvo (na latinskom i hrvatskom jeziku).
Nediljnik dvostruk, (po dvije propovijedi za svaku nedjelju u godini), Svetnjak
(propovijedi o sveci ma i blagdanima) i vrlo omiljenu knjigu Od' uza me. Ovdje ne
navodimo dva tri sitnija djela a ni Lastrievu suradnju na djelu isusovaca Farlatija (Ilirske
zemlje s crkvenog gledita) i Maara Al. Horanyi-ja (Prolost Maara).Napokon je dola i
smrt 1783.
Kao to ga ispunjava svijest o sjajnoj prolosti i velikoj ulozi Bosanske franjevake
provincije, tako je Lastri oduevljen i za Bosnu gledanu s graanskog gledita: ponosan na
lje potu i bogatstvo njezina tla, njezinih umama bogatih planina, njezinih rijeka i potoka,
25

njezine zdrave klime, a takoer ispunjen nostalgijom za nekadanjom samostalnou i


slobodom.
Najvaniji dio Lastrieve djelatnosti za nas je ipak njegovo pisanje na materinskom
jeziku. Tko god je zavirio u njegove spise ne moe se oteti aru njegova jezika, jasnoi
izlaganja, ljepoti slika. Na svakom koraku osjea se kako je on blizak svom narodu, kako zna
da mu ljepotu kranskih istina prikae uvjerljivo, ivo i reljefno, da pronae put do njegova
srca. U Lastrievim djelima vrlo se esto razotkrije ivot on danjih ljudi.
Ali, Lastrievi spisi nisu samo pjesniki lijepi, nego i vrlo iscrpni u tumaenju vjerskih
i moralnih istina, posebno deset Bojih zapovjedi. Teko je izdvojiti koja je zapovijed odn.
zabrana bolje obraena: da li ona o poslunosti, ili o krai, ili o bludnosti. Na slian nain,
vrlo je uvjerljivo protumaeno i sve ono to se tie ispovijedi. Ovaj pisac segne ponekad i
preko isto vjerskih i moralnih pouka pa usput nabaci i mnogu stvar korisnu s ekonomskog,
odgojnog i socijalnog gledita.
Bono Beni (atii kod Kaknja, 1708. - Kraljeva Sutjeska, 27. oujka 1785.),
bosanski franjevac, provincijal Bosne Srebrene, ljetopisac. Kao desetogodinak stupio je u
Franjevaki samostan u Kraljevoj Sutjesci, u kojem je stekao osnovnu i srednjokolsku
naobrazbu. Filozofsko-teoloki studij zavrio je u Italiji(Cremona). Zanimao se za nau
narodnu i crkvenu prolost. Njegov Protocollum conventus Suttiscae smatra se najvrjednijim i
najopsenijim ljetopisom 18. stoljea na bosansko-hercegovakom podruju.
53. Pojam buljuk
To je manji odred raznih rodova plaene vojske pjeaka ili konjanika, janjiara,
martolosa, mustahfiza itd. Neposredni zapovjednik svakog buljuka nazivao se buljukbaa ili
serbruljuk. U zavisnosti od vremena i roda vojske buljuci su bili razliiti po organizaciji i
broju ljudi.
54. Bosna u vrijeme Hasan-pae Predojevia
Prema nekim izvorima rodom je iz Luca kod Sanskog Mosta a po drugim je
porjeklom iz Hercegovine. Na sultanovom dvoru je imao veliku zatitu dvojice zemljaka:
velikog vezira Sijavu-pae i carskog prvog savjetnika Dervi-pau Bajezidagia. Oni su mu
pomogli i da 1591.g bude imenovan za bosanskog namjesnika.
Po imenovanju Hasan-paa dolazi u Bosanski ejaleti i nakon desetak godina mira u
pograninim jestima nastupila je ratna psihoza. On je naredio na uu Petrinice u Kupu da se
gradi dananja Petrinja, izvri vojnu mobilizaciju i poe sa upadima u pravcu Bihaa.
Hasan-paa nastavi sa svojim osvajanjima i 1592.g. Najprije zauze Goru i Hrastovicu a
u pohodima dolazi i do bogatog plijena. Prema planu jedan dio vojske je sa topovima 10.juna
1592.g poslao u pravcu Bihaa a tri dana kasnije se i sam pridruio opsjednutom gradu. Na
prve ponude da se predaju zapovjednik Bihaa kapetan Josip Lamberg je negativno
odgovorio, nakon ega Hasan-paa izda nareenje da se grad napadne sa svih strana. Nakon
pet dana borbe branioci se predadoe napadaima. Osvajanjem Bihaa cijela dananja
teritorija BiH je dola pod sultanovu vlast.
26

Ubrzo nakon ove vojne akcije uslijedila je i nova administrativno-upravna podjela


Bosanskog ejaleta. Od Bihaa i osvojenih teritorija formiran je novi Bihaki sandak. U
vrijeme osvajanja Bihaa bosanskii namjesnik je pod svojom vlau drao teritoriju veu nego
to je imao ijedan srednjovijekovni bosanski vladar.
Hasan-paa nastavlja dalje sa etama i kod Petrinje prelazi Kupu i napada hrvatska
mjesta. Da bi onemoguio dalje njegovo napredovanje hrvatski ban Toma Erdodi-Baka kod
Bresta doeka Hasan-pai. Iz borbe e Hasan paa izai kao pobjednik. Tokom perioda
izmeu 1592 i 1593.g vrio je uobiajne vojne pripreme, a do novih vojnih akcija dolazi 1593.
Hasan paa sa vojskom prijee Kupu kod Petrinje i usput zauze Dreninu i ulogori se
na desnoj obali Kupe kod Siska gdje je ekao vojnu pomo iz Rumelijskog ejaleta koju mu je
obeao vezir Sijavu-paa. U meuvremenu je za velikog vezira izabran Sinan-paa koji na
mjesto novog rumelijskog beglerbega imenova svog sina Mehmed-pau kojii je zamjeno Girli
hasan-pau. Poto je rumelijska vojska morala ekati novog beglerbega oni nee doi na
vrijeme da pomognu Hasan-pai Predojeviu.
U meuvremenu dolazi i do okupljanja habsburke vojske kod Zelina u Turopolju, to
su bile uglavnom krajike ete pod zapovjednitvom bana Tome erdodija. Hasan-paa ne
ekajui pomo prijee Kupu i prvi napade protivnika. Meutim, ovaj put nije imao uspijeha.
Sultanova vojska se morala poraena povui na poetne poloaje. Tog dana, 22.juna 1593.g
ivot je izgubilo 7000 oficira i vojnika iz Bosanskog ejaleta, a meu poginulim je bio i Hasan
paa Predojevi.
55. Proces prelaska na islam u Zvornikom sandaku
Oblast sjeveroistone Bosne bila je karakteristina po smjenjivanju kulturnih uticaja
tokom stoljea. Sa osmanskom vlau ire se uporedo dva suprotna uticaja sa istoka irenje
islama i velika imigracija vlaha-stoara, odnosno irenje pravoslavne crkve. Naroitu vanost
osmanska vlast je poklanjala vlasima usmjeravajui njihovu imigraciju u cijelu ovu oblast.
U sjeveroistonu Bosnu vlasi se naseljavaju samim irenjem osmanske vlasti. U etri
nahije na srbijanskoj strani su ivjeli vlasi dok su na bosanskoj strani naseljavali u cjelini ili
djelomino11 nahija. Kao i drugdje ranije vidljiva je injenica da je irenje islama meu
vlasima u odnosu na zemljoradniko stanovnitvo bilo znatno slabije izraeno. Isto tako
postojala je razlika izmeu srbijanskih i bosanskih vlaha. Sagledavakui taj proces kasnije,
kada je zajedno popisivano i zemljoradniko i vlako stanovnitvo brojani odnos muslimana
u ovoj oblasti 1533.g se kretao od 30% a za daljih 15 godina uz ope poveanje broja
stanovnika taj procenat se poveavao do blizu 40%.
irenje islama u ovom sandaku u drugoj polovini 16 vijeka ima usporeniji tok u
odnosu na prvu polovinu istog stoljea. Meutim ti podaci esto su prividni jer ih je
uslovljavalo nekoliko injenica. Treba naglasiti da je ova oblast postala pravi tranzitni teritorij
nakon formiranja novih sandaka u Slavoniji u drugoj polovini stoljea. Zatim masovna
migracija vlaha usporavala je irenje islama.

27

injenica je da osmanski slubeni popisi za zvorniki sandak iz druge polovine 16


vijeka biljei ne samo usporen tok irenja islama u odnosu na druge oblasti nego i uope
opadanje broja stanovnika. Objanjenje te injenice lei u seobi i usmjeravanju stanovnitva
na novoformirane sandake u Slavoniji. Najvie je muslimanskog stanovnitva otilo u
Slavoniju ba iz onog ugla sjeverne Bosne koji se protee izmeu donjih tokova Drine i
Bosne. Svakako su na irenje islama imalii uticaja i politiki dogaaji. Zbog svega toga
procenat muslimana u ovim oblastima krajem 16 vijeka iznosio je neto manje od 60% od
ukupnog broja stanovnika.

28