You are on page 1of 18

BOSNA DO 18 VIJEKA

1. Pojam silahdar
Silahdar ili silihidar doslovno znai dralac oruja, a kao dvorsko zvanje znai
dvorjanik na dvoru sultana ili namjesnika provincija koji je nosio sve dijelove gospodareva
naoruabja i davao mu ga po potrebi. Bilo ih je vie, a njihov starjeina se nazivao
silahdaraga.
2. Okunica avlija u Bosni
Pred svakom kuom je bila manja ili vea avlija, atrij. Ona je bila sva pokaldrmljena
kamenom oblutkom i zasaena okolo lozom, cvijeem i drugim zelenilom. Nasuprot kue
nalazio se ljetni mutvak a u mnogim avlijama bio je i bunar ili esma sa pitkom vodom. Avliju
od ulice dijeli visoki zid,a gdje je bilo potrebno po zidu se stavljao paravan od dasaka
kalkan. U zidu se nalazi kapija sa dva krila ili kanata sa velikim mjedenim halkama ili
zvekirima, a kraj kapije se obino nalazi i mali prozori kapidik. Neposredno uz avliju je i
baa sa ljivikom i povrem, a u blizini su i jednokrilna vrata, konipke, koje vode u avliju
prvog komije.
Ovkave kue je obino gradio srednji, zanatlijski stale. Imuniji ljudi su ponegdje
imali i bogatija rjeenja kue. Takva kua se sastojala od dva posebna ulaza ili meusobno
spojena kraja. U jednom kraju su samo mukarci i zove se selamluk a u drugom kraju su samo
ene i mlai lanovi porodice haremluk. Ukoliko su krajevi spojeni onda se otprilike na
sredini nalazi zid sa okruglim ili vertikalno postavljenim ormariem kojim se dostavlja hrana
iz haremluka u selamluk. Tipine primjere takvih kua pruaju kua Osman pae Skopljaka i
Svrzina kua u Sarajevu.
3.Pjesnici Sarajeva u 16.stoljeu
Najbogatija knjievnost i po obimu i po raznovrsnim anrovima napisana je na
osmansko turskom jeziku. Meu proznim djelima se istiu ljetopisi i historijske rasprave.
Prve znaajnije doprinose dao je Lufti paa (umro 1533).
Dva pjesnika pjevala su i na bosanskom i na osmansko turskom jeziku: Hasan
Kaimija koji je spjevao kompletan Divan dok je sauvano i neto pjesama na bosanskom
jeziku. Muhamed Hevai Uskufi najvei dio svog djela pie na bosanskom jeziku. Autor je
uvnog tursko bosanskog rijenika.
Jedan od najpoznatijih poznavalaca, prevodilaca i komentatora perzijske klasike u
Osmanskom carstvu bio je Mevlana Sudi efendi al Bosnavi (umro 1592). Od pjesnika na
perzijskom jeziku treba istaknuti Dervi pau Bajezidagia (umro (1603) i Muhammed
Negrisija (umro 1635). Najznaajnije djelo bonjake batine na perzijskom jeziku je
Bulbulstan Fevzije Mostarca.

4. Seljaci i seljaka privreda u Bosni u 16.vijeku


U 16.vijeku dolo je do promijena u sastavu bosanskog seljatva, to e dovesti do
ubrzanog prelaenja stoara na zemljoradnju. Jo u prvoj polovini 16.vijeka Osmanlije u
osvojenim krajevima naseljavaju vlahe iji e se broj u Bosanskom sandaku u ovo vrijeme
naglo poveati. Oni su sauvali svoje stoarske povlastice i naseljeni su tu kao kolonizacioni
ali i kao vojni element. U nekim novoosvojenim nahijama osim njih nije ubiljeeno drugo
stanovnitvo. Vlasi naseljeni u Bosanskom i Zvornikom sandaku poeli su obraivati
naputene zemlje i sve vie prilaziti zemljoradnji, slina situacija je i sa vlasima u
Hercegovini.
Sa prelaskom na zemljoradnju poinje i prilagoavanje njihove drutvene organizacije
novim uslovima proizvodnje. Starjeinstvo lagano prestaje biti vezano samo za katune i
poinje ukljuivati i teritorijalni princip. U nahijama se javljaju knezovi kao starjeine nahija,
a primuri kao starjeine sela. Proces je bre tekao u Zvornikom i nekim dijelovima
Bosanskog sandaka nego u Hercegovakom sandaku.
Osim vlaha Osmanlije su prema zapadu selili i obine seljake. Bilo je sluajeva da se
seljaci iseljavaju u Osmanske posjede na sjeveru te se osipanje seoskog stanovnitva
nadoknaivalo naseljavanjem vlaha. U carskim hasovima u Bosanskom sandaku bilo je
1540.g 9879 vlakih kua. Veina vlaha ulazila je u sastav hasova bosanskog sandakbega i
upravnika Klikog sandaka.
Za socijalni poloaj vlaha presudne e biti mjere donijete poslije Mohake bitke, kada
su vlasi izjednaeni sa obinom rajom. Sada krajevi u kojima su ivjeli vlasi prestaju biti
pogranin, granica se pomijera dalje od njih i Osmanlije su je osigurale tvravama sa
muslimanskom posadom. Dotadanje derbendijske slube nisu ukinute, ali su ukinute
povlastice vojnuka, akindija i martolosa. Jedina ako je gdje bilo potrebno ostavljani su
martolosi u ogranienom ili veem broju. Tako sredinom 16.vijeka u Zvornikom sandaku
postoji 25 martolosa konjanika sa ranijim povlasticama.
Stoari u ovom periodu polahko poinju odlaziti i na hrvatsko i mletako tlo. Vlasima
se pridruuju i obini zemljoradnici nezadovoljni poveanim teretima i procesom brzog
stvaranja ifluka. Sve je vie negodovanja tako da su Osmanlije primorani da pojaavaju
kontrolu teritorija, da uspostavljaju nove derbendijske slube i sl. Dolazi i do upada
neprijatelja na teritoriju Osmanskog carstva te tokom 40-ih i 50- ih godina 16.vijeka
Osmanlije nastoje otkloniti tu opasnost. Neki Osmanski zapovjednici kao Malko beg,
Ferhat beg i Hasan paa Predojevi uspijevali su vlahe na granici okupiti oko sebe koji e
im posluiti kao znaajni vojni element.
Pretenu veinu seoskog stanovnitva u sandacima u Bosni u 16.vijeku inilo je
kransko stanovnitvo. Suprotnost izmeu krana seljaka i muslimana u drugoj polovini
16.vijeka pojaava se zbog sve veeg otpora krana seljaka prema osmanskoj vlasti. U toku
16.vijeka poloaj seljaka je bio neto tei. Dolazi do nazadovanja privrede iako se zbog
osmanskog osvajanja poveala koliina poljoprivrednih proizvoda, ona nije bila dovoljna pa
se u Bosnu uvoze odreene namirnice.

Uporedo sa pritiskom posjednika ifluka u 16.vijeku na raju raste i pritisak gospodara


timara i organa koji su upravljali carskim i sandakbegovim hasovima. Bosanska kanunnama i kanun nama Klikog sandaka morale su zabraniti da se umjesto osmine uzima
sedmina prihoda sa zemlje, te su odredile da se ne uzima vie od jedne osmine ukupnog
prihoda.
5. Putne kominikacije u 18.vijeku
Roba se prevozila planinskim krajevima na konjima a po Posavini i kolima. Ovaj
posao su obavljali ponosnici ili kirdije. Ceste su sve vie propadale budui da se kaldrma nije
popravljala. Najbolje sauvane ceste su Stambolska dada od Sarajeva prema Novom Pazaru i
cesta Sarajevo Travnik. Mostovi su najee drveni i zahtijevaju este popravke. Preko
veih rijeka saobraaj se vrio skelama. Najvanije skele su na Savi(Bosanska Dradika,
Koba, Brod, Brko i Raa) na drini (Zvornik, epk i Brod iznad Foe). Od Zenice niz rijeku
Bosnu do ua nije bilo u 18.vijeku ni jednog mosta, isti je sluaj i na Uni od Bihaa do ua i
na Vrbasu od B. Luke do ua.
Na osamljenim mjestima uz ceste su bile karaule ili ardaci sa manjim posadama koje
su titile putnike od razbojnika i hajduka. I neki mostovi imale su takve karaule. Uz ceste su
bili karavan saraji i hanovi iji broj je u 18.vijeku znatnije porastao. Osim snijega i poplava
saobraaj su ometale hajduke druine. U upotrebi su bili i vodeni putevi, a osim po Savi
manje lae su plovile i po Sani, Uni, Bosni i dr.
6. Pojam bostandija
Doslovno znai povrtlar. Bostandija je kategorija dvorske vojske koja vri dunost
vanjske zatite sultanova dvora te ima funkcije policije. Oni su prije svega bili zadueni za
uvanje sultanove linosti, raspravljali su sa svil licima nepoeljnim sultanu osim velikih
vezira koji su nerijetko dolazili iz njihovih redova.
7. Ajani u Bosni u 18.vijeku
U 18 vijeku u Bosni sve vanija je uloga ajana, naroito u onim mjestima gdje nije
bilo veih tvrava. Ajani su i u politikom ivotu Bosne 18 vijeka igrali vanu ulogu a nekad i
odluujuu ulogu u ajanskom vijeu.
Ajani i njihovi slubenici su vrlo rano uz taksit poeli nezakonito ubirati i razne
doprinose u svoju korist. Tako se kupila posebna nagrada za mubaire, zatim neka vratarina,
trokovi za menzilhane i konaita i slino. Pri emu su vrene razne zloupotrebe. Tako su
ajani i njihovi slubenici mijeali stavke u poreskim knjigama (defterima), unosili u spiskove
dvostruki iznos taksita i umjesto dva obroka godinje ubirali ga pod razliitim izgovorima i po
nekoliko puta godinje. Sve ovo dovelo je do velikog nezadovoljstva u zemlji naroito meu
seljatvom.

9. Posljedice i rezultati banjalukog boja


Hildburghausen je opsadu Banje Luke poeo 24. jula 1737. Opkoljeni grad se hrabro
drao i odbijao sve pozive na predaju. U meuvremenu je tadanji vezir Hekimoglu Ali-paa
izvrio opu mobilizaciju i potrebne vojne pripreme. Vojska iz svih kadiluka okupljala se na
Travnikom polju. Ali-pai se pridruio zvorniki kapetan Mehmed-beg Fidahi sa veim
vojnim snagama. Cjelokupne bosanske snage brojale su oko 10 000 vojnika. Ali- paa je sa
glavninom vojske stigao 2. avgusta na pola dana hoda od Banje Luke. Tu je izvren raspored
trupa za odluujui boj. Desno krilo je drao Mehmed beg Fidahi sa krajikim kapetanima.
Lijevo su bili bosanski alajbezi sa zaimima i timarlijama, njihovom braom i sinovima.
Centrom je neposredno zapovijedao Ali-paa sa janjiarima i jednim brojem odreda
mobiliziranih irom Bosne.
Odluujua bitka je poela oko podne 4. avgusta 1737. godine. U pet frontalnih juria
Bonjaci su do veeri istog dana potpuno razbili austrijske ete i natjerali ih u panian bijeg
preko Vrbasa. Iste noi Hildburghausen je sa svojim tabom napustio bojno polje a 13.
avgusta se sa preostalom vojskom povukao preko Save, na poetne poloaje.
Na bojnom polju kod Banje Luke ostali su mrtvi i ranjeni, kao i velike koliine oruja
i municije. Prem izvorima koji govore o ovoj bici navodi se da je u njoj poginulo oko 1000
habzburkih i 600 bosanskih vojnika. Pobjeda je bila sjajna i nesporna pa se za nju ulo na
teritoriji cijelog Osmanskog carstva. O izvojevanoj pobjedi su pisali pjesnici i historiari.
Ovaj veliki boj i bonjaka pobjeda pod Banjom Lukom imali su za Bonjake znaaj
presudnog otadbinskog rata. Snagom domaih ljudi Bosanski ejalet je pruio habzburkoj
vojsci snaan i dostojanstven otpor. Ljudi su branili svoje domove, porodice, rodni kraj. Na
njihovo odluno i disciplinovano ponaanje uticalo je saznanje da e u sluaju poraza
doivjeti sudbinu svojih sunarodnjaka Slavonije, Dalmacije, Like i Krbave. Zbog toga
banjaluki boj u ovom ratu ima znaaj patriotskog rata i odraava visok stepen hrabrosti i
rodoljublja. U odbrani Bosanskog ejaleta, kako u banjalukom boju tako i do kraja rata, svi
znaajniji vojni zapovjednici su bili domai ljudi. To je bilo presudno za njihovo hrabro i
srano dranje u toku najteih iskuenja. Ostvarena pobjeda sauvala je Bosanske Muslimane
od fizikog unitenja i pojaala svijest o pripadnosti ovom tlu na kome su stoljeima ivjeli.
Kao takav, banjaluki boj predstavlja jednu od prvih stranica bosansko- muslimanske
samosvijesti.
10. Banje u Bosni
Za potrebe odravanja line higijene gradili su sse po gotovo svim naseljima javna
kupatila ili hamami. Osim kunih banjica ili hamamdika, gotovo sva naselja Bosne imala su
bar po jedno javno kupatilo. Unutranji protstor hamama se dijelio u vie prostorija. Psjetilac
je ulazi najprije u adrvan, najveu prostoriju u hamamu s odjeljcima za svlaenje i
adrvanom na sredini. To je bila neka vrsta ekaonice i sale za odmor i zabavu poslije
kupanja.
Prvi poznati hamam u Bosni sagradio je Gazi Isa beg u Sarajevu 1462.g kod Careve
damije. U Mostaru su bila dva hamama: Sinan pain na Mejdanu uz legatorovu damiju i
ejvan begovu uz tabhanu. U Sarajevu je od sedam hamama sauvan samo Gazi Husrev
Begov. U Banjaluci su bila tri hamama. U Poitelju, Stocu i Blagaju bio je po jedan hamam.
Najbolje je sauvana Gazi Husrev-begova banja. U njoj su se istovremeno mogli
sasvim odvojeno kupati i mukarci i ene. Podignuta je oko 1557.g od kamena i moe da slui

za primjer u graevinarstvu te vrste. Njezini masivni zidovi nose dvije velike kupole. Svako
odjeljenje zgrade, muko i ensko, imalo je glavnu dvoranu sa kabinama za svlaenje.
11. Muafijjet
Ovaj termin znai potpuno ili djelomino osloboenje od svih ili podjedinih stalnih
(redovnih) ili povremenih (izvanrednih) dravnih ili feudalnih obaveza. Ustanova muafijeta
bila je vrlo iroka. Obuhvatala je prije svega vojnike ili poluvojnike drutvene redove koji
su regrutovani od seljakih masa. Igrala je znaajnu ulogu u stvaranju razlike u redovima
nemuslimasnke raje i to prije svega u pitanju osloboenja od linog poreza, glavarine.
13. Biblioteke u Bosni do kraja 18.vijeka
Meu najvanije javne biblioteke u Bosni spadaju Gazi Husrev-begova u Sarajevu
(1537), Karaoz-begova (1570), Dervi-paina (kraj 16 vijeka) u Mostaru, Eli Ibrahim
paina u Travniku (1705) i u drugim mjestima.
Gazi Husrev begova biblioteka u Sarajevu je jedna od najstarijih boblioteka na
jugoistoku Evrope. Ova biblioteka je prvobitno sluila potrebama uenika Gazi Husrev
begove medrese. Tek je 1863 i 1864.g pretvorena u javnu ustanovu. U njoj je pohranjeno vie
hiljada istonih rukopisa, zatim svezaka na arapskom, turskom, perzijskom, bosanskom,
njemakom i francuskom jeziku. Ona je prva biblioteka u Sarajevu iz osmanskog perioda za
koju se pouzdano zna kad je osnovana.
Kakav je bio prvi knjini fond biblioteke tekoje ustanoviti zbog sih neprilika koje su
zadesile ovu biblioteku. Posebno u vrijeme pohoda eugena Savojskog. Tada su zapaljeni skoro
svi vakufski objekti a pokretna imovina opljakana iz Gazi Husrev begova vakufa. Knjini
fond biblioteke poveavao se i na taj nain to su mnogi pojedinci uvakufili ili poklanjali ovoj
biblioteci svoje knjige ili cijele biblioteke.
Fond biblioteke broji oko osamdeset hiljada svezaka i knjiga, naslova asopisa i
dokumenata na orjentalnim, bosanskim i nekim evropskim jezicima. Periodika se sastoji od
najstarijih listova tampanih u BiH, nekih Sarajevskih dnevnih listova i asopisa koji su
izlazili ili danas izlaze u BiH. Zbirka dokumenata koji se odnose na prolost BiH broji oko
4000 dokumenata. Najstariji rukopis u biblioteci je djelo Ihjau ulumud-din od Ebu Hamid
Mehmeda el Gazalije.
Ono to ini biblioteku posebnom jeste to da ona posjeduje mnogo djela iji su autori Bosanci
i Hercegovci poput: Hasan Zijai, puno ime mu je Hasan elebi, zatim slijedi Ali Dede
Bonjak, Hasan Kafi Pruak i drugi.
14. Ajani
Predstavlja prvaka, odlunika. To je ugledna i uticajna linost jednog kraja, mjesta ili
stalea.
15. Gradovi i gradska privreda u 17.vijeku

Anarhija i ope slabljenje Osmanskog carstva nepovoljno su se odrazlili na razvitak


privrede u Bosni. Uz opu nesigurnost od hajduije i uskoka postojala je i lina nesigurnost
zbog zloupotreba organa vlasti. Trgovci i obrtnici se upisuju u janjiare te tako naoruani
brane imovinu od nasrtaja. U 17 vijeku su bil este bune i neredi naroito u veim gradovima
Bosanskog ejaleta.
Kao najrazvijeniji gradovi u prvoj polovini 17 vijeka istiu se: Sarajevo, Foa, Mostar,
Banja Luka i Livno. Meu trgovcima se istiu bogati majstori obrtnici. Diferencijacija dovodi
do stvaranja velike drutvene suprotnosti koje do izraaja dolaze u sukobima obrtnika i
trgovaca. Godine 1629 zabiljeeni su neredi u Sarajevu zbog nestaice kruha. U veim
gradovima bosanskog ejaleta sitniji obrtnici su postajali ovisni o bogatim trgovcima i
majstorima.
Pojaane suprotnosti izmeu bogatih i siromanih u bosanskim gradovima poveavao
je i nagli priliv ljudi sa sela koji se bave obrtom i trgovinom ili ive kao najamna snaga, meu
kojima i veliki broj krana. Ve u prvoj polovini 17 vijeka u manjim gradovima ima krana
obrtnika i trgovaca. Poveava se i broj idova trgovaca.
U ovom periodu iako usporeno Sarajevo se i dalje razvijalo. Ono e posati trgovako i
obrtniko sredite Bosanskog ejaleta. Veliki priliv seljakog stanovnitva ubrzao je proces
drutvene diferencijacije, raspadanju i slabljenju cehovskih organizacija i pogodovao je
sukobima i nemirima. U ovo doba dolazi i do estih poara koji nanose znatnu tetu
stanovnitvu i privredi.
U 17 vijeku porasla je uloga domaeg kranskog stanovnitva u privredi Sarajeva.
Pored svih zanimanja kojim su se bavili postojao je i veliki broj trgovaca krana, od ega je
znatan broj bio trgovaca stokom.Beki i Kandijski rat nepovoljno su se odrazili na privredu u
Bosni, naroito gradsku, a posljedice ratova osjetilo je i Sarajevo zbog ega je u drugoj
polovini stoljea poelo da stagnira.
16. Uur
Doslovno znai desetina, dok kao pravni termin oznaava opi naziv za sve naturalne,
feudalne poreze na proizvode od poljoprivrede, vrtlarstva, pelarstva i rudarstva. Primjenjivao
se u tzv. urijskim, desetinskim zemljama. U te zemlje spadaju uglavnom one sa prostora
Arabljanskog polusotrva.
18. Katolika crkva u Bosni i franjevaka provincija Bosna srebrena
Bosanski franjevci su dobili neposredno nakon pada Bosne carsku povelju (ahdnamu)
sultana Mehmeda II 1463.g koja im je doputala crkveni rad. Bosanski franjevci, udrueni od
1517.g u posebnoj franjevakoj provinciji Srebrenika Bosna u tok 16 vijeka jo vie dobijaju
na znaaju, jer pod osmansku vlast dolazi i sjedite Bosanske biskupije u akovu. Podruje
Srebrenike Bosne proiruje se, dok u samoj Bosni, Slavoniji i Dalmaciji franjevci
preuzimaju itavu crkvenu organizaciju. Kao osmanski podanici oni uivaju znatno vie
povjerenja nego drugi svetenici.

Bosna u 16 i 17 vijeku nije podijeljena na upe nego u podruja pojedinih franjevakih


samostana. Nepristajanje Osmanlija da u tom podruju rade i drugi sveenici ili crkveni
redovi sa zapada, omoguilo je bosanskim franjevcima i izuzetan uticaj u Rimu u rjeavanju
pitanja Bosanske biskupije. Kada su u 16 vijeku tri biskupa stradala jer su optueni zbog
svojih veza sa Rimom, papa poinje imenovati administratorima Bosanske biskupije- obino
sa naslovom skradinskog biskupa jedino kandidate koje su predlagali bosanski franjevci.
Kako bosanska biskupija nije imala ni svoj sveeniki seminar, franjevci su samo po
samostanima odgajali narataj na stari nain, a pojedinci su onda odlazili na studije u Italiju.
Uprkos stalnim napomenama o nedovoljnoj naobrazbi bosanskih franjevaca neki od njih su
(Matija Divkovi) pripremali za bosanske katolike naroite vjerske knjige tampane u Italiji.
Ipak, znaenje katolika postepeno opada. Ve po izvjetajima oko 1600.g pravoslavna
vjera prevladava, a broj katolika i dalje opada. U izvjetajima slanim u Rim spominje se
prelaenje veih grupa na islam, zatim sve vea opasnost od pravoslavlja i odseljavanje veih
grupa vjernika.
U razvitku je od velikog znaaja i odnos izmeu katolike i pravoslavne crkvene
organizacije. Ponekad njihovi odnosi su veoma dobri, pa je franjevcima bilo dopupteno da
mogu obavljati bogosluje i naizmjenino sa pravoslavnim sveenicima u istim crkvama.
Meutim, ve od 16 vijeka pokuavaju peki patrijarsi da preuzmu pokroviteljstvo nad svim
kranima na osmanskom dijelu teritorija Peke patrijarije. Ovo pitanje se jo zaotrava
katolikim pokuajima da pridobiju u nekim primorskim krajevima pravoslavno stanovnitvo
za katoliku vjeru. Zbog ratova Mletaka i Habsburgovaca protiv Osmanlija u 17 vijeku
poloaj katolika u Bosni stalno se pogoravao. U toku velikog rata dolazi krajem 17 vijeka do
teih progona, i on se zavrava odseljavanjem velikog dijela katolikog stanovnitva iz Bosne.
19. Posljedice Kandijskog rata
Nakon zakljuivanja mira bosanski namjesnik Ibrahim-paa Tenjak priredio je, o
dravnom troku, veliko slavlje. Istovremeno se slavilo po svim veim mjestima u Bosni.
Ljudi su se radovali to im je konano zapalo malo mira da se odmore i predahnu od
viegodinjeg ratovanja, kako u domovini tako i po dalekim ratitima, od Krita do Bea.
Kraj Kandijskog rata Bosna je doekala finansijski potpuno iscrpljena. Izbijanjem rata
prestala je trgovina sa mletakim dalmatinskim lukama pa je Bosna imala veliku ekonomsku
tetu jer je iz ove trgovine crpila znatne prihode. Poslije zakljuivanja mira osmanske i
mletake vlasti su se trudile da oive bosansku trgovinu. Venecija je nastojala da istisne
Dubrovnik koji je pojedine dijelove Bosne snabdijevao solju. Posebno je oivjela trgovina na
zadarskoj skeli, preko koje je iao promet sa Ankonom. Godinje je na zadarsku skelu
pristizalo iz Bosne vie od 20 000 volova. Ankona je iz Bosne uvozila godinje 700 tovara
voska, 600 bala safijana (kozije koe), 3000 bala volovske koe i 6000 tovara vune.
Ovaj trgovinski polet koji je trajao 14 godina, od zavretka Kandijskog do poetka
Bekog rata, nije bio dovoljan za stabiliziranje bosanske privrede. Slabost seoske privrede
koja je bila glavni izvor sirovina za gradsku esnafsku proizvodnju, prometna nesigurnost i
veliki priliv engleske manufakturne robe bili su uzroci negativnog trgovakog bilansa Bosne.
Stalni rast cijena izazvao je nezadovoljstvo seoskog i gradskog stanovnitva. U maju 1682

dolo je do otvorene bune seljaka u srajevskom kadiluku. Seljaci su se pobunili zbog


zloupotrebe organa sudske i upravne vlasti. Kako je u to vrijeme bilo puno nerijeenih
sluajeva ubistva u kadiluku, sarajevski mulla i muselim naumili su da na ime toga od svakog
seljaka naplate globu i novac meusobno podijele.
Seljaci su se usprotivi plaanju globe i u velikom broju 26. maja 1682. godine doli u
Sarajevo. Seljaci su udarili na sud, ubili mullu i njegovog pomonika, a sudnicu preturili i
opljakali. Uz to su porazbijali etiri kue sudskih posluitelja. Seljacima se pridruila i
gladna sarajevska sirotinja koju je predvodio pjesnik Hasan Kaimija. Nakon to je pobuna
uguena svi njeni uesnici su strogo kanjeni. Hasan Kaimija je protjeran iz Sarajeva a ostali
su platili veliku odtetu.
20. Obrazovni sistem u Bosni do kraja 18 vijeka
Kada su u pitanju obrazovne institucije potrebno je napomenuti da ih u
predosmanskom periodu na podruju Bosne nije bilo. Osmanlije su u Bosnu donijeli turski
jezik, arapsko pismo, vjeru islam ali i pored toga domae stanovnitvo je zadralo bosanicu.
Kao rezultat mijeanja arapskog i domaeg pisma nastala je arebica. Ovim pismom napisana
su djela bosanske muslimanske knjievnosti nazvane alhamijado. Kao produkt ukupnih
drutveno-politikih i pravnih karakteristika drave nastao je konfesionalni karakter kolskog
sistema Osmanskog carstva. Pokuaj reformi u osnovni kolama zapoeo je u periodu
tanzimata. Meutim zbog opih prilika u Osmanskom carstvu te zbog otpora koji je dolazio sa
razliitih strana reforma obrazovanja nija nala svoju punu primjenu.
Tokom osmanske vladavine na podruju ejaleta Bosna nastale su i djelovale tri vrste
konfesionalnih kola:muslimanske, pravoslavne i katolike a od kraja 16 vijeka i jevrejske.
Sve kole poivale su na vjerskim temeljima i nastava se odvijala po razliitim nastavnim
planovima. Sve obrazovne institucije u muslimanskom kolstvu nastajale su i razvijale se pod
uticajem ranije osnovanih kola u Osmanskom Carstvu. Osmanski sistem obrazovanja bio je
jedinstven na cijelom podruju Carstva. Prva i najstarija uilita u islamu bile su damije.
Postepeno je damija gubila svoju ulogu, a obrazovnu ulogu preuzeli su mektebi i medrese.
Meu najbrojnije kole koje su u osmansko doba postojale u Bosni spadaju mektebi ili
sibijan mektebi. Na prostoru Bosne i Hercegovine postojale su tri vrste mekteba: pravi
mektebi, mektebi putujuih hoda i privatni mektebi. Pravi mektebi nastajali su kao
dobrotvorne ustanove zahvaljujui zavjetenju bogatih pojedinaca. U mjestim au kojima nije
bilo mekteba putujue hode popunjavale su tu prazninu dok je privatne mektebe izdravao
narod.
Mektebe je najee izdravao narod a graeni su obino uz damije. Nastava je
uglavnom poivala na verbalizmu. Uilo se napamet i bez razumijevanja. Osim Kur'ana kao
najvanijeg udbenika koristile su se i druge knjige koje se esto nazivaju kitabi. Pod
medresom na ovim prostorima podrazumijevale su se srednje i via kola. Uenici u
medresama nisu podijeljeni po razredima nego po skupinama. Kao i ostale obrazovne
institucije i medrese su osnovale bogate i ugledne osobe.
21. Amil
Prvobitno znai preduzetnik nekog posla. U tom osnovnom znaenju ova se rije
upotrebljavala od najstarijih vremena u itavom islamskom svijetu. Kao tehniki termin znai
upravni inovnik.
22. Mehmed paa Kukavica

Od Beogradskog mira pa u narednih 5 decenija na teritoriji Bosanskog ejaleta vladao


je prividan mir. Bonjaci su i dalje slali vojnike na rusko i perzijsko ratite, ali u znatno
manjem broju. Trokovi prethodnih ratova dovode do poveanja poreza a poveanje poreza do
seljakih buna i nemira. Nemira je bila na poetku 18. stoljea, u vrijeme rata sa Austrijom
1737-1739. ali su najvee pobune zabiljeene izmei 1747. i 1757. godine. Tada je u
Sarajevu, kao i u drugim bosanskim gradovima i palankama vladala velika anarhija i jedino se
potovala rije jaega. Bune su izbile irom Bosne a najjae su bile u Sarajevu, Mostaru, Tuzli
i Tenju. U pobunama su poinjene velike materijalne tete. Zbog estih pobuna Porta je
mijenjala bosanske namjesnike stavljajui im u zadatak da ih ugue.
Pobunu je nemilosrdno uguio Mehmed-paa Kukavica i posjednike prisilio na
davanje poreza i to sa svim zaostacima. Tako je nakon deset godina pobune Bosna umirena.
Vano je istaknuti da seljaci nisu dovodili u pitanje legitimnost vlast, posebno vladara, niti
sam feudalni poredak. Oni su se pobunili protiv zloupotrebe vlasti i uvoenja novih poreza.
Seljaci u Bosni su se borili za stari poreski sistem, odnosno povlastice koje su imali.
Mehmed paa Kukavica, roeni Bonjak je prvo imenovan za specijalnog komesara
(mubaira) sa zadatkom da u Bosni zavede red. Prvi rezultati koje je u tome postigao
preporuili su ga za poloaj bosanskog vezira, na koji je postavljen krajem 1752.g. On je
1753.g lino doao u Teanj u ijoj je okolin buna bila i najotrija. Tom prilikom Teanjci su
mu meusobno garantovali da se odru voe pobunjenika Muharemija, te da e ga progoniti.
Ubistvom Muharemije Kukavica je uklonio jednog od zaetnika bune i njenog
najsposobnijeg i najdosljednjijeg vou. Mehmed paa je u gaenju seljake bune imao
odlunu i snanu pomo sarajevskih baeskija, a nakon 1753.g uspio je da iskorijeni i ostala
arita bosanske bune. On se pri tome vjeto koristio lukavstvom, prijetnjama i stvaranjem
razdora meu voama bune. Tamo gdje ni to nije dovoljno pribjegavao je najgrubljoj sili tako
to je nemilosrdno progonio pobunjenike, ubijao njihove voe i saradnike, a pristalice
zatvarao, unitavao im imetak i palio kue. Mehmed paa je sve one koji su kao posjednici
zemlje (ifluka) bili obavezni na plaanje poreza prisilio da ponovno ponu davati taksit i to
sa svim zaostalim obrocima.
On se nemilosrdno obraunavao sa janjiarskim baeskijama te su ostale samo
sarajevcke bae i baeskije koji su preli na stranu legitimnih vlasti. Bosna je poslije punih
deset godina nemira anarhije i buna umirena ili kako je to Mehmed-paa Kukavica u
izvjetaju sultanu napisao ponovno osvojena, odnosno feth uinjena.
23. Spahije krani
Meu kranima spahijama bilo je ljudi koji su bez otpora predali vane tvrave. U
neto kasnije osvojenim djelovima hercegove zemlje zadrali su kao spahije veliki broj
domaih feudalaca, a ukoliko su primali u svoju feudalnu klasu predstavnike krupnih
porodica, bili su to veinom mlai lanovi.

Od krana spahija u Hercegovakom sandaku knez Herak Vrane drao je zeamet


koji je 1477.g iznocio oko 29000 aki. Herak je odmah poslije osvojenja veeg dijela
Hercegove zemlje drao vei timar, a u oktobru 1476.g dobiva leno nahije Trebinje i Popovo.
Za dvojicu krana spahija, ije je porodino ime zapisano, ima dokaza, da su potomci
domaih feudalaca i da su imali timare jo u prvim godinama poslije osvajanja: Radoje
Masnovi je posjedovao timar od oko 5500 aki u nahiji Neretvi, Radoje Stani je drao
timar od oko 5300 aki a trei sa upisanim imenom uro Kapi, od oko 2100 ake u nahiji
Olovac. Potomke Radoja Staniia koji su preli na islam nalazimo u 16 vijeku kao ugledne
spahije i posjednike ifluka.
24. Kapetanije u Bosni u drugoj polovini 16 vijeka
Doavi do Save i Une Osmanlije su se upoznale sa institucijom kapetanstva pa i oni
poee po graninim mjestima osnivati kapetanije. Posve sigurno znamo da su krajem 16
vijeka sjedili kapetani u Gradikoj, Krupi, Bihau, Klisu i Gabeli. Za Krupu i Biha znamo da
su prije Osmanlija imali svoje kapetane. Vrlo vjerovatno je da su jo 1600.g imali kapetane
Herceg-Novi, Dubica i Udbina, jer se u Herceg-Novom sreemo s ovom institucijom 1606.g u
Dubici 1611.g a u Udbini 1620.g.
Gdje su Osmanlije organizirali prvu kapetaniju jo se ne zna sa sigurnou. Najstariji
spomen kapetana pitie iz 1558.godine. Te godine postojala je gradika kapetanija. Njen
kapetan bio je Dafer-beg sin klikog sandaka Malko-bega Karaosmanovia. Odmah po
zauzeu Krupe 1565.g postavili su Osmanlije svog kapetana. Istije sluaj i sa Bihaom 1592.g
dok je klika kapetanija osnovana prije 1596, a gabeoska prije 1591.g. Prema tome, potpuno
je sigurno da su izmeu 1558 i 1596 postojale kapetanije u Gradikoj, Krupi, Gabeli, Bihau i
Klisu. Njihov postanak pada u doba ratobornih namjesnika Malko-bega Karaosmanovia,
Ferhat-bega Sokolovia i Hasan-pae Predojevia.
25. Odijek Banjalukog boja u knjievnosti
Prva svjedoanstva vezana za austrijsko osmanski rat i prvu ratnu godinu zapisana su
kod savremenika tih dogaaja Omera Novljanina i Ahmeda Hadinesimovia. Omer-efendija,
kadija iz Novog, opisao je tok bitaka koje su se vodile od 1737 do 1739.g na tlu Bosanskog
ejaleta sa posebnim osvrtom na boj kod Banja Luke. Njegovo djelo nosi naziv Historija
(Hronika) Bosne u vrijeme Hekim-oglu Ali pae. Interesantno je da je prvo izdanje ovog
dijela tampano u Istambulu jo 1741.g.
O ovom vremenu nastala je i druga hronika autora Ahmeda Hadinesimovia iz
Prusca. Za razliku od Novljaninove ova Hronikanema naslova. Ovo djelo je vie
historijsko-memoarska knjievnost BiH na orjentalnom jeziku. Djelo se moe podijeliti na tri
dijela: a) dio koji se odnosi na rusko-osmanske borbe 1736.i 1737.g; b) na austrijskoosmanski rat (1737-1739) i c) Hadinesimoviev boravak u zarobljenitvu u Rusiji. Kada
opisuje dogaaje kod Banja Luke, Hadinesimovi izriito naglaava da je taj boj bio ne u
slubi odbrane Osmanskog carstva, nego iskljuivo u odbrani BiH.

Manje-vie interesantne podatke daju i drugi hroniari Bosne 18 vijeka. Tu su prije


svega djela bosanskog franjevca fra Nikole Lavanina i najpoznatijeg sarajevskog hroniara
Mula Mustafe Baeskije. O austrijsko-osmanskom ratu nastale su i brojne prie i pjesme.
Jedna os dauvanih predaja odnosi se na Buim koju je zabiljeila dr. Aia Softi.
Najvie usmenih predaja sauvalo se u narodnim pjesmama. Sigurno je od svih do
sada poznatihBoj pod Banjalukom godine 1737.najcjelovitija vjerno i iskljuivo posveena
ovom dogaaju. To je ujedno i prva bonjaka narodna epska pjesma koju je zabiljeio i
objavio Mehmed-beg Kapetanovi-Ljubuak.
26. Slikarstvo i slikari u 17 vijeku
Slikarska umjetnost od dolaska Osmanlija razvijala se i dalje na vjerskoj osnovi, ali
sad u tri pravca:muslimanski umjetnici radili su u duhu orjentalne, arapske i perzijske kole,
katolici u duhu italijanskih kola, prvenstveno venecijanske, a pravoslavni u duhu slikarstva
koje je imalo svoju osnovu u vizantijskom.
Tokom 16 vijeka zapoinje vrlo intenzivan rad na slikarskoj umjetnosti meu
pravoslavnim i katolikim stanovnitvom, a naroito je bio znaajan u 17 vijeku. U tom
pogledu Bosna nije nimalo zaostajala za susjednim zemljama. Slikarskim radom najobimnije
je 17 stoljee. U prilog toga razvoja iao je silan zamah u trgovini, od Sarajeva do Damaska
na Istok, do talijanskih primorskih gradoca na Jadranu i Bea na sjever. Sarajevo je bilo centar
slikarske umjetnosti, zahvaljujui svoj uspon u tom pogledu upravo trgovakom kapitalizmu.
Prvi od velikih slikara sa poetka 17 vijeka bio je prezviter Strahinja, kako se sam
potpisao na jednom od svojih radova u crkvi manastira Ozrena 1609.g za koji se pretpostavlja
da je njegov autoportret. Slika se nalazi u oltaru spomenute crkve. Izraena je irokim
potezima etke, tehnikom afreska. Strahinja je slikar zidnih povrina, velikog zamaha i
talenta. On je 1606.g slikao spoljanji narteks dobrunske crkve. Javlja se 1592.g u Pljevljama,
a ranije u Dovolji.
Slikari Jovan, ore i Nikola zavrili su 1608.g slikanje zidova crkve Lomnice. Po
ouvanosti djelo spomenutih slikara spada meu najdragocjenije tvorevine slikarske
umjetnosti u Bosni. Slikanje male crkve u Mostaima kod Trebinja dovravao je slikar
Vasilije (1624) on je vjerovatno radio i na oslikavanju crkve manastira zavale. Savremenik
slikara Vasilija je Jovan Mangafa, koji je radio ikone na tablama od dasaka. Od njega su
poznate tri slike od kojih su dvije signirane godinom 1620 i 1623.
Jovanov mlai savremenik, slikar Andrej je due vremena radio u Sarajevu. Poznavao
je djela klasinih majstora ikonografa i uio zanat na dobrom mjestu. Od njega imaju dvije
slike sa signaturom. Jedna od tih, sv. Kirjak raena je 1649.g a druga tzv. Deisis, naslikana je
1654.g. ona iz 1649.g smatra se najljepim ikonografskim djelom 17 vijeka u BiH.
U drugoj polovini 17 vijeka radila su u Sarajevu dva odlina slikara. Od jednog je
poznato devet radova; sedam se nalazilo u Crkvenom muzeju pravoslavne crkve u Sarajevu,
Jedan u muzeju grada Sarajeva i jedan u Parizu. Drugi je ostavio 16 malih slika na glavnom
ikonostasu stare crkve u Sarajevu koje prikazuju tzv. velike praznike pravoslavne crkve.

27. Kapetanije i njihove nadlenosti


Po beratima kapetan je u prvom redu aga prvog demata farisa ili konjanika,a onda
zapovjednik ostalih aga i nefera svoje kapetanije. Iz istih izvora vidi se jasno kako je glavna i
zapravo jedina dunost kapetana i potinjenih mu gaga i nefera uvanje gradova i palanka na
granici. Iz ostalih dokumenata vidi se da su oni uvali puteve i opasne prolaze kojim se kreu
trgovci i ostali poslovni ljudi. Moemo zakljuiti da je sluba kapetana prvenstveno vojnikog
karaktera i u tome je slina slubi dizdara, jedino to vlast kapetana zahvata vee teritorije sa
jednim i vie gradova.
Zna se da je kapetan podnosio prijedloge bosanskom veziru za postavljanje
potinjenih mu aga i nefera onoga demata kome je on sam aga. Kapetani su izdavali pasoe
putnicima u inostranstvo, nadzirali su uvoz i izvoz preko granice i sprjeavali krijumarenje.
Preko kapetana ili su dopisi od bosanskog vezira i sandak-bega njima odgovarajuim
funkcionerima u pograninim zemljama.
Oni upravljaju upranjenim carskim hasovima teritoriju svojih kapetanija.
Zahvaljujui svom poloaju kapetani su doli do velikih posjeda tako da neki kapetani
postadoe mali knezovi. Isto tako svi kapetani su bili lanovi ajanskog vijea. Kapetani su
predlagali age i nefere. Obavljali su poslove oko okrivljenika i osuenika, sakupljali su i
zakupljivali dravne prihode itd.
29. Kajmekam
Oznaava zamjenika, zastupnika ili namjesnika. Kada je sultan lino polazio u vojni
pohod,s a njim je uvijek iao i veliki vezir, dok je u prijestolnici ostavljan kajmekam. Isto tako
kada je beglerbeg odnosno sandakbeg polazio u vojni pohod, na neku dunost ili kada nije
mogao odmah nastupiti na dunost u svojoj provinciji on je imenovao kajmekama da ga za
vrijeme odsustva zamjenjuje u svim njegovim dunostima u rezidenciji.
30. Poloaj seoskog stanovnitva u 15 vijeku
Da bi olakali poloaj ugroenih sela u blizini granice i da bi njihove seljake privoljeli
da ostanu na svojoj zemlji Osmanlije su nekim selima umjesto feudalnih davanja naplaivali
filuriju. U prvih nekoliko godina nakon osvajanja rijetki su sluajevi prelaska na islam na
selu, tek jedan broj seljaka oko Sarajeva je prihvatio islam. Proces prelaska na islam
sedamdesetih godina 15 vijeka uzima vie maha, a do kraja stoljea broj muslimana je sve
vie rastao. Proces nije tekao u svim krajevima jednako a naroito teko je uspijevao meu
vlasima. U Hercegovakom sandaku jo 1477.g postoji mali broj muslimana seljaka. Vei
broj seljatva bili su pravoslavni seljaci. Kasnije na islam prelaze domai feudalci te rijetko
vlasi. U Zvornikom sandaku u 15 vijeku proces prelaska na islam se takoe sporo odvijao.
Masovno prelaenje seljaka na islam u Bosni predstavljalo je osnovu za jeanje
osmanske vlasti. Osmanski izvori iz 15 vijeka daju podatke o poveanim redovima bosanske
crkve: krstjanima i gostima dok nema podataka o njihovim obinim pristalicama. U
Hercegovakom sandaku u 15 vijeku prisutne su skupine krstjana u planinskim selima dok
vijesti o njima na poetku 16 vijeka postaju vrlo rijetke. Proces prelaska na islam u selima u

kojima krstjani ive sa ostalim seljacima nije previeuzeo maha. Oni po svom poloaju u
odnosu na Osmanlije nisu nita drugaiji od kranskog stanovnitva.
Poloaj seljaka u Bosni u 15 vijeku se nije razlikovao od poloaja seljaka u drugim
Osmanskim dijelovima na Balkanu. Ali postoje odreene razlike izmeu zemljoradnikog i
stoarskog dijela seljatva. Seljaci zemljoradnici bili su vezani za zemlju a vlasi su bili
slobodni seljaci obuhvaeni carskim ili sandakbegovim hasom.
32. Hekim oglu u Banjalukom boju
Ali-paa Hekim-oglu je bio svjestan injenice da je odlaskom na ruski front ova
pogranina sultanova pokrajina ostala bez velikog broja najboljih oficira i za rat sposobnih
boraca. Na raspolaganju su mu bile preostale profesionalne formacije stacionirane po
bosanskim veim i manjim tvravama. Te dio za rat sposobnih do tada nemobiliziranih ljudi
Bosanskog ejaleta.
Po odluci ajanskog vijea iz 1737.g vezir Ali-paa je sa najbliim saradnicima
napravio ratni odbrambeni plan koji se sastojao u sljedeem:
a) da se u sva 32 kadiluka Bosanskog ejaleta izvri opa mobilizacija svih ljudi
sposobnih za odbranu Ejaleta
b) komandu nad vojskom povjeriti ne samo profesinoalnim oficirima, nego i
sposobnim linostima kojima vojna sluba nije osnovno zanimanje
c) u to kraem roku mobilizirati se za rat sposobne osobe.
Branioci Bosanskog ejaleta su rat i vojniki i psiholoki doekali spremno. Ve prve
mobilizirane jedinice koje su dole na travniko polje po vezirovom nareenju upuene su u
pogranine tvrave. Do 20.jula 1737.g iz svih kadiluka Bosanskog ejaleta dole su
mobilizirane jedinice na Travniko polje kao glavno zborno mjesto sultanove vojske. Vezir je
bio svjestan ozbiljnosti situacije zbog ega je odmah kao pomo braniocima poslao
sarajevskog kajmekama Ibrahim-agu.
Uskoro iza ovoga prema Banjoj Luci poao je i bosanski namjesnik sa mobiliziranim
jedinicama. Kod Karaule veziru dolaze glasnici iz Stare Ostrovice sa vijestima da su branioci
na ovom dijelu odnijeli pobjedu nad austrijskim oruanim snagama. Druga dobra vijest za
bosanskog namjesnika i njegovu vojsku stigla je sa bojnog polja kod Jurkovia.
U periodu dok su osmanske oruane snage iz Bosanskog ejaleta nalazile u Podranici
svakodnevno su u namjesnikov tab stizale vijesti sa vie strana od branilaca Bosne, naroito
iz onih mjesta koja su bila napadnuta od austrijske vojske. Vezir je obavijeten da su Buim
opkolile austrijske snage pod komandom hrvatskog bana Josipa Esterhazija a Cetingrad
karlovaki general grof Juraj Herbertajn.
Ali paa je morao donijeti brzu odluku. Morao je dio mobiliziranih jedinica sa
Podranice poslati u pomo ili na okupu zadrati glavninu mobilizirane vojske a branioce

Buima i Cetingrada jednostavno prepustiti sudbini. Odluio je da krene prema Banja Lucu
budui da bi nju tee bilo vratiti ako padne u ruke neprijatelja.
Nekoliko dana prije ovoga dio glavnine vojske sastavljen od nekoliko odreda pod
vodstvom Mehmed-bega Fidahia otiao je u pravcu Banja Luke. Doavi do opkoljenog
ehera Mehmed-beg je procijenio da sa vojskom ne moe probiti neprijateljski obru i
pridruiti se braniocima u tvravi o emu je obavijestio i samog Ali-pau a ovaj mu je
savjetovao da se dobro kamuflira i dok budu ekali da prave splavove i kerepe kako bi se
njima vojska prebacila na drugu stranu Vrbasa.
Hildburghausen je opsadu Banje Luke poeo 24. jula 1737. Opkoljeni grad se hrabro
drao i odbijao sve pozive na predaju. U meuvremenu je tadanji vezir Hekimoglu Ali-paa
izvrio opu mobilizaciju i potrebne vojne pripreme. Vojska iz svih kadiluka okupljala se na
Travnikom polju. Ali-pai se pridruio zvorniki kapetan Mehmed-beg Fidahi sa veim
vojnim snagama. Cjelokupne bosanske snage brojale su oko 10 000 vojnika. Ali- paa je sa
glavninom vojske stigao 2. avgusta na pola dana hoda od Banje Luke. Tu je izvren raspored
trupa za odluujui boj. Desno krilo je drao Mehmed beg Fidahi sa krajikim kapetanima.
Lijevo su bili bosanski alajbezi sa zaimima i timarlijama, njihovom braom i sinovima.
Centrom je neposredno zapovijedao Ali-paa sa janjiarima i jednim brojem odreda
mobiliziranih irom Bosne.
Odluujua bitka je poela oko podne 4. avgusta 1737. godine. U pet frontalnih juria
Bonjaci su do veeri istog dana potpuno razbili austrijske ete i natjerali ih u panian bijeg
preko Vrbasa. Iste noi Hildburghausen je sa svojim tabom napustio bojno polje a 13.
avgusta se sa preostalom vojskom povukao preko Save, na poetne poloaje.
Na bojnom polju kod Banje Luke ostali su mrtvi i ranjeni, kao i velike koliine oruja
i municije. Prem izvorima koji govore o ovoj bici navodi se da je u njoj poginulo oko 1000
habzburkih i 600 bosanskih vojnika. Pobjeda je bila sjajna i nesporna pa se za nju ulo na
teritoriji cijelog Osmanskog carstva. O izvojevanoj pobjedi su pisali pjesnici i historiari.
Ovaj veliki boj i bonjaka pobjeda pod Banjom Lukom imali su za Bonjake znaaj
presudnog otadbinskog rata. Snagom domaih ljudi Bosanski ejalet je pruio habzburkoj
vojsci snaan i dostojanstven otpor. Ljudi su branili svoje domove, porodice, rodni kraj. Na
njihovo odluno i disciplinovano ponaanje uticalo je saznanje da e u sluaju poraza
doivjeti sudbinu svojih sunarodnjaka Slavonije, Dalmacije, Like i Krbave. Zbog toga
banjaluki boj u ovom ratu ima znaaj patriotskog rata i odraava visok stepen hrabrosti i
rodoljublja. U odbrani Bosanskog ejaleta, kako u banjalukom boju tako i do kraja rata, svi
znaajniji vojni zapovjednici su bili domai ljudi. To je bilo presudno za njihovo hrabro i
srano dranje u toku najteih iskuenja. Ostvarena pobjeda sauvala je Bosanske Muslimane
od fizikog unitenja i pojaala svijest o pripadnosti ovom tlu na kome su stoljeima ivjeli.
Kao takav, banjaluki boj predstavlja jednu od prvih stranica bosansko- muslimanske
samosvijesti.
Zavretak rata i Beogradski mirovni sporazum

Na ostvarenim pobjedama Bonjacima je estitao lino sultan Mahmud I svojim


pismom upuenim Ali-pai. Sultan se ujedno zahvalio svim zapovjednicima i vojnicima na
svemu to su uinili u odbrani Carevine. Ali- pai je na dar poslao sablju i ogrta. Uz to je
priloio 35 000 aki, kao pomo oteenima, kako bi se barem donekle ublaile finansijske i
ekonomske nevolje Bosne i Bonjaka. A nevolje su uistinu bile velike. Prije svega, gubici u
ljudstvu usljed ratova i kuge su bili ogromni, dok su rezerve hrane bile pri kraju, pa je zemlji
prijetila glad. Zato je postojao opravdan strah ta e se dogoditi ako Austrija opet frontalno
napadne. Sreom, cijela je 1738. godina protekla u uobiajenim arkanjima sa austrijskim
graniarima uz Unu i Savu.
Na drugoj strani, Ali-paa je elio da vrati Uice koje je Austrija osvojila 1737.
godine. On je zauzeo poloaje na Drini a odatle uputio Mehmed.bega Fidahia i Ibrahima
Alipaia, da osvoje Uice. Oni su usput zauzeli aak i Poegu a austrijska posada je 24.
marta 1738. predala Uice.
Iako su se vodile estoke borbe oko Beograda poeli su mirovni pregovori. Austrija je
nastojala da zadri Beograd i neto teritorije juno od Save i Dunava. 23. Jula 1739. godine
dolo je do odluujue bitke kod Hisardika, nedaleko od Beograda. U brojnoj osmanskoj
vojsci bilo je i 12 000 Bonjaka, pod komandom Ali-pae. Austrijskom pjeadijom je
zapovijedao Hildburghausen, pa su se Ali-paa i on drugi put nali sueljeni. Tokom bitke,
koja je trajala 12 sati, Austrijanci su pretrpjeli teak poraz. Meu poginulih 6000 vojnika bilo
je 10 generala i 346 viih oficira. Sutradan se austrijska vojska povukla na sjevernu, lijevu
obalu Dunava. Veliki vezir je s vojskom preao Dunav pa je 30. jula dolo do nove bitke kod
Paneva, u kojoj su Austrijanci poraeni. Time je Beograd potpuno opkoljen.
U takvoj situaciji u Beogradu je, uz posredovanje Francuske, sklopljen mir 1. septembra 1739.
godine. Austrija je izgubila sve posjede u Bosni, koje je stekla Poarevakim mirom, osim
Donjeg Furjana. Granica izmeu Habzburkog i Osmanskog carstva stabilizirana je na
Dunavu i Savi. Time je sjeverna granica Bosne konano povuena i utvrena du rijeke Save.
to se Bonjaka tie rat 1737-1739. za njih je bio dramatian koliko i slavan. Oni su
tada konano odbranili svoj poloaj na datom geopoitikom prostoru. Na njihovo herojstvo su
bile ponosne kasnije generacije Bonjaka pa je ono i u pjesmama opjevano.
33. Geostrateki znaaj Hercegovakog sandaka
Stanje u Hercegovini poslije osmanskog napada iz 1463. g., stvoreno oslobodilakom
akcijom Hercega i njegovih sinova, nije bilo dugog vijeka. Suzbijeni i zaprijeeni u
napredovanju prema sjeveru, a ozlojeeni Hercegovim vezama s Ugarskom, Osmanlije su
iskoristili ponovne svae u njegovoj kui i odluili da osvajanjem njegovih oblasti naknade
svoje gubitke u sjevernoj Bosni. U julu 1465. g. oni su preduzeli novu ofanzivu protiv
Hercegovine. To je, ustvari, bio nastavak akcije iz 1463. g. Turska vojska, pod
zapovjednitvom bosanskog sandakbega Isa-bega Ishakovia i njegovih vojvoda Ismaila i
Ahmeda, provalila je u julu 1465. g. u Hercegovu zemlju i uspjela brzo prodrijeti do
dubrovake granice. U njihove ruke najprije su dospjeli Mileevac, Samobor, Prilep, a onda i
ostali gradovi na istoku. Zatim su se poeli primicati Primorju, tako da se ve od septembra

1465. g. javlja njihova vlast u neposrednom dubrovakom zaleu. Ve 12. septembra 1465. g.
sjedio je turski subaa u Lugu. Ljubomir, Popovo, urovii i Pocrnje bili su istog mjeseca
jurisdictio Turcorum. Krajem oktobra i u novembru bilo je u njihovoj vlasti Uskoplje,
Bijela, Zupci, Gacko i Kuti. Jedine take otpora bili su neki utvreni gradovi, u prvom redu
Klju i Mievac. Meutim, ni oni se nisu mogli dugo odrati. Klju je osvojio Ahmed vojvoda
poslije 3. juna 1466. a prije maja 1468. g. Poslije 3. juna 1466. pao je i stari prijestoni Blagaj
sa sjevernom Hercegovinom.
Nakon toga drao je Vlatko, posljednji herceg od Sv. Save, u svojoj vlasti, osim
Novog i Risna u Draevici, jedan uzan i prilino neobraen pojas zemljita od Boke do ua
Neretve, koji je kako-tako odvajao dubrovaku teritoriju od neposredne turske oblasti.
Ostali dio njegove oevine, ukoliko je nisu bili pritisli Turci, drali su knez Vladislav,
Mleani i Maari. Naime, kad su Turci udarili na Hercegovinu, ni Mleani nisu ostali
skrtenih ruku. I kao to su Maari 1463/1464. g. preoteli Turcima nekoliko veih gradova
biveg bosanskog kraljevstva, tako su sada Mleani, kao saveznici i zatitnici novoga hercega
Vlatka, zadrali Imotsku krajinu i makarsko primorje, to su posjeli u oktobru 1465. godine.
Maari su se bili utvrdili prvo u Poitelju, a zatim, kada su ovaj grad zauzeli Turci
(1471), u Kou na ostrvu Posrednici. Kakav je bio konaan ishod turske provale u
Hercegovinu 14651470. g. nije jasno u svim pojedinostima. Rezultati dosadanjih
istraivanja pruaju hronoloki ovu sliku.
Tokom ljeta 1465. g. pali su Hercegovi gradovi na istoku i u Podrinju. U septembru
iste godine bili su u njihovim rukama Lug, Ljubomir, Popovo, urovii i Pocrnje, oktobra
Uskoplje i Bijela, u novembru Vrsinje (upci), Gacko i Kuti. Prije decembra te godine zauzeli
su i Cernicu. Sljedee godine drali su jo Korita, Banjane i Riane, a 1467. bili su gospodari
i Trebinja. Poslije 3. juna 1466. osvojili su Blagaj, a prije maja 1468. g. i Klju.
Zemlje i gradove koje su oduzimali od hercega Stjepana i njegovih sinova od poetka
svoje ofanzive do poetka 1470. g. Turci su pretvorili u jedan vilajet koji su pripojili
susjednom Bosanskom sandaku. Neposrednu upravu u pojedinim nahijama u Hercegovini
vrili su vojvode Bosanskog sandaka Isa-bega Ishakovia.
Poetkom 1470. g. osnovan je od osvojene teritorije u Hercegovini poseban
hercegovaki sandak.nSve do najnovijeg vremena mislilo se da je osvojenim dijelovima
Hercegovine od poetka turske vlasti upravljao poseban vojvoda sa sjeditem u Foi,
nezavisno od sandakbega Bosanskog sandaka, i da prvi namjesnik humski bijae Ahmedvojvoda, kome je Truhelka naao prvi spomen u jednom zakljuku dubrovakog Vijea
umoljenih od 4. februara 1466. g.[33] Zaveden injenicom to su se hercegovaki kao i
bosanski sandakbezi u XV st. nazivali ne samo krajinicima nego i vojvodama, kao i
vilajetske i nahijske vojvode,[34] on je mislio da je najstariji vojvoda u Hercegovini koji mu
je bio poznat bio vojvoda cijele Hercegovine, njen sandakbeg. Meutim, taj Ahmed-vojvoda
nije upravljao cijelom humskom zemljom, nego samo jednom nahijom, pa naravno nije ni
imao rang sandakbega, kao to taj rang nije imao nijedan drugi vojvoda u Hercegovini sve
do 1470. g. Te vojvode bili su ljudi bosanskog sandakbega isto onako kao to su oni kasnije,

kada je Hercegovina izdvojena iz bosanskog u zaseban sandak, bili ljudi hercegovakog


sandakbega.
Da ovaj sandak nije bio osnovan prije 1470. g., vidi se iz toga to su se Dubrovani
sve do 1470. g. za razne sporove u vezi s Hercegovinom uvijek obraali bosanskom
sandakbegu Isa-begu Ishakoviu u Vrhbosni, a ne nekom hercegovakom sandakbegu ili
krajiniku.
Prvi put hercegovaki sandak spominje se u jednoj vijesti od kraja februara 1470. g.
[38] Istovremeno se u dubrovakim izvorima spominje Hamza-beg kao hercegovaki
sandakbeg sa sjeditem u Foi. U popisu Bosanskog sandaka, koji je zavren 12. maja 1469.
g., Hercegovina je popisana u sastavu toga sandaka, pa je prema tome ovaj sandak nastao
poslije maja 1469. g. a prije spomenute vijesti s kraja februara 1470. g. Iz jednog zapisa u
istom popisu vidi se da su 13. redepa 874 / 16. januara 1470. g. hasovi u Hercegovini, koji su
ranije pripadali Isa-begu, dodijeljeni nekom Hamza-begu. Taj Hamza-beg nije sigurno niko
drugi nego prvi sandakbeg Hercegovakog sandaka, pa je prema tome ovaj sandak
osnovan 16. januara 1470. godine.
Kad su osnovali Hercegovaki sandak, Osmanlije su nastavili sistematski
organizirati, utvrivati i proirivati svoju vlast u Hercegovini. U nastavku osvajake akcije oni
su prvo preduzeli da potisnu Madare i Mleane i zauzmu tvrdi Poitelj, koji se predao
Hamza-begu neto poslije 20. septembra 1471. godine. Do 1475. g. Turci su posjeli sve
gradove u unutranjosti Hercegovine te Ljubuki u Neretvanskoj krajini i Rog na sjeveru.
Izvan njihove vlasti bili su, tada u unutranjosti Hercegovine, pouzdano se zna, jo samo Novi
i Risan. Kad se poetkom 1482. g. predao i Novi, bilo je zavreno osmansko osvajanje
Hercegovine. Drala se jo neko vrijeme samo ugarska posada u gradu Kou na ostrvu
Posrednici, kod dananjeg Opuzena. Imotska krajina i makarsko primorje ostali su i dalje u
vlasti Mleana.
Zvanino sjedite sandakbegova Hercegovakog sandaka bilo je u Foi od osnivanja
ovoga sandaka do 1572. g.; samo su hercegovaki namjesnici u prvoj polovini XVI st. esto
boravili u Mostaru, koji se tada vie puta spominje kao privremeno sjedite Hercegovakog
sandaka. Stoga se u to doba ponekad hercegovaki sandakbeg naziva mostarski sandak
ili mostarski paa. Kao privremeno sjedite Hercegovakog sandaka Mostar se prvi put
spominje 6. juna 1522. g. Lavaninova hronika spominje mostarskog pau pod Jajcem
godine 1525.[43] To potvruje i branilac Jajca Krsto Frankopan, spominjui u svome
izvjetaju od 24. juna 1525. g. i hercegovakog sandakbega. etiri godine kasnije spominje
se mostarski paa koji je zapovijedao hercegovakim trupama pri prvoj opsadi Bea 1529.
g. I pored svega toga, sasvim je sigurno da i tada, kao i kasnije, sve do 1572. g., glavni grad
Hercegovakog sandaka i sjedite njegova sandakbega bila Foa. To se vidi iz niza pisama
koja su u to doba pisali hercegovaki namjesnici Dubrovakoj republici iz Foe, kad god se
ne radi o nekim vojnim akcijama i inspekcionim putovanjima po svome sandaku. Ljeti su se
esto nalazili na Gatakom polju, ponedak u Novom i drugdje. Vrlo esto i u prvoj polovini
XVI st. hercegovaki sandakbezi obavjetavaju dubrovaku vladu pri svome stupanju na
dunost da su doli u svoje sjedite Fou, isto onako kao to kasnije, poslije 1572. g., to

javljaju iz svoga sjedita Pljevlja. Pa i kad su odsutni iz zemlje, njihovi kajmakami i ehaje
sjede redovno u Foi, odnosno Pljevlju. Od 1572. do 1833. zvanino sjedite hercegovakog
sandakbega bilo je u Pljevlju.
Baagi je pisao da je Hercegovina u svim onim vremenima, kada je predstavljala
zaseban sandak i imala svoga sandakbega, bila neovisna od Bosne. Za njim su se poveli
Skari i Kreevljakovi, zavedeni vjerovatno injenicom to mnogi hercegovaki sandakbezi
u XV i XVI, a naroito u XVII st., imaju titulu paa kao i bosanski beglerbezi, ili to se
nazivaju valijama. Takvo je shvatanje, meutim, pogreno. Nikada nijedan sandak nije bio
neovisan od nekog beglerbega, pa ni hercegovaki.
Hercegovaki sandak bio je od svoga osnivanja pa sve do 1580. g. u sastavu
Rumelijskog ajaleta, a onda je uao u sastav Bosanskog paaluka i otada ostao u njegovom
sastavu sve do 1833. g. tavie, ovaj je sandak mnogo puta, a naroito od XVII v.,
dodjeljivan kao arpaluk ne samo bosanskim beglerbezima nego i bosanskim defterdarima. U
tim sluajevima Hercegovinom su upravljali muteselimi bosanskih vezira odnosno defterdara.
34. Franjevci u Bosni u 18 vijeku
U 18 vijeku javljaju se prvi kolovani lijenici iz Bosne i to prvi Petar Butrovi a
drugi Franjo Graci. Oba su bili franjevci. Bosanski franjevci nastavljaju sa knjievnim radom
piui nove i izdajui starije knjige bosanskih pisaca. Od desetak pisaca 18 vijeka najpoznatiji
su Stjepan Markovac ili Margiti iz Jajca i Filip Lastri iz Oevije kod Varea. Dogaaji iz
prve polovine 18 vijeka zapisani su u hronici fra Nikole Lavanina, dogaaji od 1759 do
1785.g u hronici fra Bone Nenia.
35. Defterhana
To je ustanova u prijestolnici osmanskog carstva kao i u sreditu svakog ejaleta u kojoj
se se sakupljali i uvali svi popisni defteri koji su sadravali popise svih vrsta zemljinih
posjeda, kao i popise njihovih posjednika i stanovnika naseljenih na tim posjedima.