Doba vojnikih careva (235 284)

Nakon ubistva cara Aleksandra Severa 235. godine, posljednjeg prestavnika dinastije Severa,
uslijeo je niz careva koji su birani iskljuivo od strane vojnika, sistem principata koji je uveo car
August je prestao da postoji a senat je izgubio svaki znaaj. Prvi vojniki car bio je Maksimin
Traanin (235 238), cijelu svoju vladavinu proveo je na ratitu protiv Alamana, a kasnije i
Sarmata i Daana. S obzirom da je sluio interesima vojnika, navukao je na sebe mrnju
gornjeg sloja tako to je poveao poreze i nasilno konfiskovao njihovu imovinu. Vano je
napomenuti da je za njegovo vrijeme dolo do masovnog progona krana. 1 Nezadovoljstvo se
pretvorilo u otvoreni ustanak, koji je izbio u Africi poetkom 238. godine. Ustanici su za cara
proglasili Gordijana I, a senat je to sa oduevljenjem potvrdio. Meutim, meu ustanicima nije
bilo organizirane vojske, tako da je ustanak brzo uguen a Gordijan I je izvrio samoubistvo.
Saznavi za to, senat je izabrao dva nova cara Pupijena i Balbina (senatorski carevi), a unuk
Gordijana I, Gordijan III, je na zahtjev plebsa izabran za cezara. Obavjeten o dogaajima u
Rimu, Maksimin je krenuo sa postrojbama na Rim, ali je za vrijeme neuspjele opsade Akvileje
bio od svojih vojnika ubijen.2
Nedugo nakon toga, Pupijen i Balbin su ubijeni, i Gordijan III (238 244) je ostao jedini
gospodar.3 Parti su pod vodstvom apura I provalili u Mezopotamiju, to je nagnulo mladoga
cara da krene na istok. Pohod je voen dosta uspjeno ali nije zavren jer je mladi car ubijen. Na
tronu ga je naslijedio prefekt pretorija Filip Arapski (244 249). Primarni cilj po dolasku na
vlast bilo je stabiliziranje pozicije, radi ega je odluio da se vrati u Rim to je mogue prije. 4
Sklopio je mir sa Partima, po kome su Rimljani zadrali Malu Armeniju i Mezopotamiju. Nije se
dugo zadrao u Rimu zbog provale Karpa u Trakiju 245. godnie, koji su ve sljedee godine
potisnuti. Za vrijeme proslave hiljadugodinjice Rima 247. godine doivio je vrhunac svoje
vladavine. Ali u provincijama je poloaj bio veoma teak, dolo je do velikih ustanaka na istoku,
koje je Decije uguio. Nezadovoljstvo je i dalje raslo, ponajvie u vojsci, tako da je Decija ovaj
put proglaen od strane vojnika za cara. Do bitke izmeu dva princepsa dolo je kod Verone 249.
godine u kojoj je Decije porazio i ubio Filipa.
Decije (249 251) je nastojao obnoviti staru rimsku tradiciju kao osnovu imperije, pa je
pokrenuo prvi opi progon krana u carstvu. 5 Na podruju Donjeg Podunavlja osjeao se jak
pritisak Gota koji su prelazei Dunav pljakali Meziju i Trakiju. Decije je poveo pohod u elji da
1 Maksimin Traanin
2 Maskin
3 Maskin
4 2009

protjera Gote iz carstva, no izgubio je ivot u bitci Abrita 251. Godine u kojoj je Rimska vojska
potuena do nogu. Inae Decije je prvi car koji je bio ubijen u otvorenot bitci.
Nakon smrti Decija, vojska je za cara izvikala Trebonijana Gala (251 253), meutim u Rimu je
za cara proglaen Decijev najmlai sin Hostilijan. Da bi izbjegao mogui graanski rat
Trebonijan je priznao Hostilijana za savladara. Meutim dok je Trebonijan bio na putu ka Rimu,
njegov savladar je preminuo od kuge. Prvo to je uradio stupanjem na prijestolje bilo je
osiguravanje mira sa Gotima, zatim je neke krane izloio progonu. Na istoku Partski kralj
apur I je napao i osvojio Armeniju i Siriju, na Dunavu Goti su ponovo poeli sa upadima,
uprkos ugovoru iz 351. godine. Nezadovoljstvo u vojsci je sve vie raslo ali je Emilijan, upravnik
Mezije i Panonije, uspio da motivie vojnike i da nanase teak poraz Gotima. Nakon ovog
uspjeha Emilijan je od strane vojske proglaen za novog princepsa i odma je krenuo prema
Italiji.6 Trebonijan Gal se pripremao za odbranu ali je ubijen od strane svojih vojnika, koji su
procjenili da Emilijan ima vie anse da postane car. Ali Emilijanova vladavina je kratko trajala,
sve tri mjeseca, s obzirom da je Valerijan, namjesnik provincija na Rajni, krenuo sa vojskom
prema jugu kako bi osvetio Trebonijana Gala. Kada su se dve vojske pribliile jedna drugoj,
Emilijana su ubili njegovi vojnici i preli na protivniku stranu, uplaeni snagom Valerijanovih
vojnika.
Valerijan (253 260) je po stupanju na prijestolje svoga sina Galijena (253 268) uinio
savladarem i vrhovnog zapovjednika na zapadu. Pripadao je senatorskoj aristokraciji i sudjelovao
je u upravljanju dravom jo pod Decijem. 7 Potovao je starorimska naela i progonio je krane.
Poloaj carstva pod Valerijanom bio je jo tei nego pod njegovim predhodnicima. Germanska
plemena Franci i Alamani prela su Rajnu; Goti su preli Dunav i doli da granica Ahaje; na
afrike provincije napala su mauretanska plemena; na Istoku su Carstvo ugroavali Perzijanci. 8
Valerijan je zapoeo ofanzivu na istoku 257. godine, gdje je u poetku imao uspjeha vrativi
Antiohiju pod rimsku vlast, meutim u bitci kod Edese 260. godine njegova vojska je poraena a
sam car je pao u zarobljenitvo, gdje je i umro.
Vijest o tome da je Valerijan pao u ropstvo, okirala je tadanji rimki svijet, a lojalnost u
sredinju vlast bila je poljuljana. Galijen je smatran jedinim vladarem carstva. Meutim period
njegove vladavine poznat je po velikom broju pokuaja uzurpacije lokalnih voa, u historiji
poznati kao "tridesetorice tirana". Jo 258. godine u Galiji vlast je uzurpirao Marko Kasijanije
Latinije Posthumus, koji je sebe nazivao obnoviteljem Galije.9 Ubrzo se taj dio carstva odvojio
5 Decije
6 2021
7 Maskin 373
8 Maskin
9 Maskin

od centale vlasti. U isto vrijeme invazija Alamana koja se kretala prema Italiji, zaustavljena je
kod Milana. Stanje na istoku nakon Valerijanovog zarobljavanja je bilo kritino, ofanziva Parta je
nastavljena ali je i suzbijena od strane upravnika Palmire - Odenata. S obzirom da je ostao
lojalan caru Galijanu, dobio je od njega titulu dux Orientis (voa istoka), zatim titulu cara i
zapovjednitvo na rimskom vojskom na istoku. Do 263. godine car je uspjeo na neki nain
osigurati red i mir u dravi, kao i uvrstiti disciplinu u vojsci. Pritisci barbara na granice su bili
sve vei, Alamani i Franci su nadirali na zapadu, Goti i Heruli su pljakali Malu Aziju i Grku.
Provala Herula je uspjeno suzbijena od strane samog cara i potpisan je mir, a car je odmah
krenuo u Italiju kako bi ugusio uzurpaciju vojskovoe Auerola, ali je ubijen od strane urotnika.

Naslijedio ga je Klaudije Gotski (268 270) za kojeg se vjeruje da je uestvovao u zavjeri protiv
Galijana. Nakon to je proglaen za cara, odmah je krenuo da se suoi sa Alamanima koji su
preli Alpe i napali Italiju. Zadao im je teak poraz kod jezeka Benekus u novembru 268. godine.
Nakon ove pobjede krenuo je na Balkan, koji je bio ugroavan od strane Gota. U bitci kod Nia
269. godine Klaudije je uspio potui Gote, porazio gotsku konjicu i zadobio je hiljade
zarobljenika.10 Poslije ove pobjede dobio je titulu Gotski. Poslije ove pobjede okrenuo se protiv
Galije i u nekoliko bitaki stekao kontrolu na dolinom Rone. Njegove uspjene operacije
prekinula je rana smrt krajem 269. godine, dok se pripremao u Sirmijumu za rat protiv Vandala u
carstvu je izbila kuga koja je pokosila i Klaudija.

10 2057