Sie sind auf Seite 1von 19

FEMINISAM, Miel

Poloaj ene u 19. Vijeku


19. stoljee- stoljee irenja divljeg kapitalizma. Imperijalizam i kolonijalizam- trite
prerasta u svjetsko. Konkurencija raste i oituje se u ciklikim krizama. U toj otroj
konkurenciji kapitalizam je mogao opstati samo ako se osloni na permanentnu baznu
akumulaciju (neplaeni rad ena koji uvjetuje snagu rada svojih mueva i djece- neprodajna
proizvodnja). Ona i danas omoguava kapitalistiku akumulaciju omoguava stvaranje
poetnog kapitala. I ene radnice, ali i ene buroazije su igrale besplatnu ulogu vrlo skupo
plaenog impresarija u oblasti prodaje.
Sitni posjednici su za razliku od radnika se u konkurencijskom ozraju mogli da opstanu
zahvaljujui pomoi ena, bez ikakve naknade u zanatskih radionicama ili prodavaonicama,
dok je enama radnicama rad u tvornicama uvijek ostao osporavan i najloije plaen.
Osuda rada ena i kod tradicionalista i kod socijalista (19.st.). rad ena u manufakturama
samo dopunski rad, njihova zarada samo dopunska. Ukljanjanje ena sa trita rada
umirili radnike, kua je osiguravala domaicu podreenu kuanstvu.
Neudate ene u gradovima su samo poslom mogle osigurati svoju egzistenciju, a u nedostatku
posla su se odavale prostituciju.
ene se bune: radnice zbog malih plaa, nezaposlenosti, trajanje poslova koje su im davali, a
buroaske: protiv oduzimanja svih politikih i ekonomskih prava. No, ene iz razliitih
drutvenih slojeva nisu se uvijek meusobno solidarizirale. One ostaju proturjene i u doktrini
i u svakodnevnoj praksi.
ene u drutvenim pokretima 19.st.
Socijalistike i utopistike teorije i drutveni pokreti 19. St. su bili izraz potrebe da se
promjeni ekonomski i drutveni sistem koji je unitavao radnike obitelji. ene su bile njihovi
zaetnici. Reformisti (udruivanje kapitala i rada u svrhu poboljanja poloaja radnike
klase), a socijalni revolucioneri su bili za ukidanje kapitala i uvoenje novih oblika.
* zahtjev za vanbranom zajedicom kod ena (falanster)- Saint Simonisti i dalje ne ele
ukinuti sveti zakon o braku, a Fourierovi uenici ne podravaju jednako obrazovanje za
djevojice i djeake. Cabet ak ne priznaje ravnopravnost ene i iskljuuje ih iz javnih

poslova. Flora Tristan jo prije Marksa kae emancipaciju radnika ostvarit e sami radnici;
oslobaanje ena i oslobaanje cjelokupnog proletarijata.
Radniki savez (1843.), Flore Tristan, zahtjevi: obrazovati radniku klasu pomou vrstog
saveza, zahtjevati pravo na rad za sve M i , enama pruiti adekvatno obrazovanje, priznati
ravnopravnost M i , u svakom regionu podizati radnike domove u kojimabi se obrazovala
djeca radnike klase. savez izmeu feminizma i revolucionarnog socijalizma (naiao na
neodobravanje)
asopisi La voix des Femmes (Eugenie Niboyet)/ LOpinion des Femmes: trai se pravo ena
na glasanje i izbore, ekonomska prava ena (tu stavku im buroazija ne oprata), smanjivanje
radnog vremena na 12 sati, poboljanje organizacije narodnih radionica koje su osnovane s
ciljem zapoljavanja veeg broja ena, jaslice za djecu unutar radionice i profesionalno
obrazovanje zahtjevi kategorino odbijeni (Narodne skuptina)
Samo jedan zahtjev pobjeuje: pravo na rad unijet u deklaraciju privremene vlade
Republike kao pravo svih graana.
Jeanne Deroin i Pauline Ronald ele sprovesti Florinu ideju Federacija radnikih saveza za
borbu protiv nepravdi koje pogaaju radnike to je bilo previe za republikansku buroaziju
svi uesnici mitinga pohapeni.
U Engleskoj se ene bore za fikiranje cijene brana (1812.), sudjeluju s mukarcima u pokretu
artista, te zauzomaju mjesta vodeih radnikih sindikata (1830.), te osnivaju trajkove
(1843./44.).
U Americi radnice pokreu svoj list potaknute nezadovoljstvom zbog duine radnog vremena,
niskim plaama, brzine proizvodnje i plaanja u naturi veza izmeu drutvene revolucije i
emancipacije ena je bila vrsta.
U Francuskoj je ta veza obogaena narodnim feminizmom meu enama iz sitne i srednje
buroazije koje su imale visok nivo obrazovanja.
U drugoj polovici 19.st. razvoj revolucionarnog socijalizma (Marx, Engels): emancipaciju
ena su vidjeli samo kao posljedicu razvoja proletarijata; podravali su borbu za politika i
ekonomsa prava ena i bili protiv antifeminizma svih malograanskih konzervativaca.
Antifeminizam je zahvatio i sindikaliste koji su enema zabranjivali pristup tritu rada zbog
konkurancije. Sindikalisti su esto stupali u traj kada bi se ene zaposlile (pitanje ukidanja

rada ena). Sukobi meu spolovima u tamparijama (mukarci su htjeli sauvati monopol u
slaganju teksta) loa sindikalna politika sindikati postali mjera zatite u cilju
ograniavanja prava ena na rad, no nisu se dale: stupale su u trajk im bi njhovi interesi bili
dovedeni u pitanje ili su organizirale vlastite organizacije za obranu (ensko radniko
udruenje, SAD).
Od 1850. ene su organizirale zasebne ogranke u okviru mukih sindikata. 1860. ameriki
sindikati traili su jednake plae i za mukarce i za ene.
Amerike radnike heroine: Ella Wiggins, Ella Wheeler, Mother Jones, Aunt Molly Jackson.
Sindikalno vodstvo je iskljuivo muko, politike patrije i Parlament takoer.
Klara Zetkin pokrenula list jednakost : izraz socijalistikog feminizma osnovala je i enski
ogranak njemake socijaldemokratske partije. Ona i Rosa Luxembourg borile su se za uee
siromanih u revolucionalnim djelatnostima, za internacionalni, pacifiki socijalizam. R.
Luxembourg je dala i ogroman doprinos reformuliranju ekonomskih teorija onog doba.
ene u Rusiji udruene s narodniki uestvovale su u teroristikim akcijama za obaranje
caristikog reima (Vera Figner, Venera revolucije ugled voe uivala). Prisustvo i ena
aristokratkog podrijetla.
U Francuskoj za vrijeme parike komune (1870.) je Louise Michel je aktivno uestvovala u
drutvenim promjenama. S Elizabeth Dimitrieff je osnovala Udruenje ena, enski ogranak
Internacionale, iji je cilj bio organizacja rada ena. Trai se svjetovno obrazovanje i
otvaranje novih kola za djevojke koje je do tada bilo zanemareno, otvaranje jaslica za
njihovu djecu. Mnoge ene su u tim dogaajima se borile rame uz rame s mukarcima; iz
bogatijih slojeva i iz naroda, ali te borbe su uglavnom prolazile nezapaeno u marksistikoj i
buroaskoj literaturi.
ene u dobrotvornim i vjerskim pokretima 19.st.
Dobrotvorni pokreti ene iz vladajuih klasa prevladavaju iako je bilo i ena iz srednje
klase.
Vlade u Europi uvode osnovno i obavezno obrazovanje djevojaka (pokret Froebel). Udruenja
koja su pomagala nezaposlenim enama da emigriraju u Ameriku, potom kranska poduka
(Vojska spasa, Umjereno Kransko ensko udruenje, Kransko udruenje mladih ena-

ogranci u kolonijama, kontakti ena s kolonijama). Akcije za pomo siromanim koje su


osnivale ene u 19.st. su bile volonterske naravi, im je vlada poela s osnivanjem novih
slubi za pomo siromanim poela je ponovno prednost mukim plaenim zaposlenicima.
ene u 19.st. ustale i za obranu prava etnikih manjina i nacionalistikih tenji pokorenih
naroda. Annie Besant predvodila trajk radnica u tvornici naoala u Londonu je bila i
braniteljica nacionalnog pokreta u Indiji. Borbe za mir- pacifistika udruenja u Engleskoj
1820. i SADu 1830. to je bio sutinski element aktivnosti ena kroz vijekove.
Feministiki pokret u 19.st
Narodni feminizam je nastao poetkom 19.st. u Francuskoj i ugl su ga podravale ene iz
srednjih slojeva i ene radnice. Borba za politika i ekonomska prava; put do stjecanja tih
prava vodi preko borbe radnika za socijalistiko drutvo. Iako se u tom stjecanju prava
nameu problemi i otpor socijalista; emancipaciju ena mogu izvesti samo ene same!
(Margaret Fueller): kljuna ideja koja nagovjetava kasnije feministike pokrete.
U Engleskoj prvi feministiki manifest za prava ena 1825. William Thompsom na inicijativu
Ane Viler teorija o zajednikim interesima (dodatak da etvrtina enskog stanovnitva nema
oca ni mua koji bi je zatitio).
U Engleskoj 1851. i 1867. osnovana su feministika udruenja koja su se borila za politika
prava ena i za izbor u Parlament Johana Stuarta Milla, velikog pobornika ovog prava.
Josephine Butler se 15 gdina borila za uvoenje obavezne doktorske kontrole koja bi vaila za
sve radnice s ciljem suzbijanja venerinih bolesti. Takoer se borila za uvoenje zakonske
regulacije prostitucije na kontinentu.
ene u vicarskoj i Njemakoj manje zainteresirane za stjecanje politkih prava. Zahtjevi
feministkinja odnosili su se na promjenu ili ukidanje braka, pravo ena na vanbranu djecu,
socijalna zatita ena.
U Francuskoj svaa ena sukob vatrenih feministkinja (Jenny dHericourt i Juliette
Lambert) i antifeministikim misliocima onog doba (A. Comte, Michelet, Girardin,
Proudhon). Kada je carstvo odobrilo slobodu udruivanja 1868. Feministkinje ustaju u obrani
svojih prava: vode ogorene borbe, otvaraju klubove, pokreu listove (apel na ene da povedu
borbu za osloboenje: da dravni polsovi budu dostupni i enama, jedankost M i na poslu, u
braku i obitelji).

asopis la Citoyenne koji pokree Hubertine Auclert borei se za politika prava ena prvo je
glasilo sufraetkinja.
Feministkinja 19.st. je dobivanje prava obrazovanja na svim nivoima. Za pravo na
srednjokolsko obrazovanje feministkinje u Francuskoj su vodile veoma otru borbu. Na kraju
stoljea ene su mogle uz veliki otpor mukaraca (trajk, protest) upisivati i fakultete. U
SADu ene su osnivale zasebne univerzitete.
Velik broj ena se u 19.st. proslavilo u umjetnosti i znanosti. Problem ena povezivale s
uspostavom mira u svijetu.
Ideja o povezivanju svih ena svijeta u zadobivanju svojih prava. Otpor katolike crkve u
Francuskoj u emancipaciji ena, otpor koji ene u liberalnijim anglo-amerikim zemljama
nisu iskusile.
Skupovi meunarodnog karaktera (skup saveta ICW) okupljaju ene diljem svijeta kako bi
stavili toku na ugnjetavanje ena uspostavljanje masovnog feminizma stvaranje prvog
prototipa Internacionale ena: treba pokazati da je emancipacija ena interes itavog
ovjeanstva, a ne samo ena, jer ona znai i emancipaciju mukaraca. Na ICW skupu
raspravlja se i o djelovanju u oblasti mira, ovjekoljublja, ureivanja industrijskog rada i
zanimanja, politikih i drutvenih borbi, reformi zatvora, bolnica i misija, obrazovanja ena
itd. Sve to je ljudski feminizmu nije strano!

MORAZE DEVETNAESTO STOLJEE


Romantizam
Pojam romantian se pojavio u 16. St. u Engleskoj u kontekstu koji je slian
srednnjovjekovnim romanima (pastoralni, viteki romani). U smislu iracionalnog, nestvarnog
i romanesknog imalo je u poetku pejorativno znaenje (nestvarno, smjeno, pretjerano).
Lanom svijetu romana suprostavljena je istinitost prirode. Jo od poetka 18.st. pojavljuje se
to novo estetsko strujanje kao priznavanje vanosti mate u umjetnikom djelu: svaki element
koji je svojom privlanou zaokupljo matu. Pomalo gubi vezu s knjievnim anrom od koga
je prvobitno potekao (roman) i poinje se primjenjivati za divlje i melankoline aspekte
prirode (pejzaa- pitoreskno).
Romantino poseban osjeaj to ga izaziva vanjski izgled stvari u osobi koja ga promatra,
romaneskno fantastino, bajoslovno, pitoreskno ono to upada u oi i pobuuje matu
(prolazni i treperavi efekti, brzo izmjenjivanje, boja svjetla, sjenenestalne nejednolinosti i
jedva primjetljive varijacije zanimanje za planinske pejzae).
Subjektivan dojam rijei romantian je pogodan za definiranje novog knjievnog anra u
kojem sugestija i inspiracija imaju znaajnu ulogu. U Engleskoj e rije romantizam ui neto
kasnije (antiteza izmeu romantinog i klasinog doba).
Magija mate, Jean Paul Richter: definirao bit romantinog mentaliteta i senzibilnosti. Kad je
daleko od nas sve postaje poezija. Sve postaje romantino. Bit romantizma se sastoji u onome
to se ne moe izraziti. Rije i oblik samo su pomono sredstvo. Romantini zanos ushiuje
umjetnika koji se niti ne trudi formom oblikovati svoje snove, jer bi to bilo njihovo
oskrvnue.
Uloga egzotizma u romantinoj knjievnosti
Analogija izmeu misticizma i egzotizma; mistik je usmjeren izvan vidljivog svijeta u
transcendetalnu sferu ka sjedinjenju s boanskim. Sklonost prema egzotinom nas usmjerava
na sfere izvan prostornih datosti i prua nam iluziju da je ono dalje idealno podneblje za
zadovoljavanja naih osjeaja. Djela od 14.st. koja odiu egzotizmom (kineski stil + gotika).
William Beckford sklonost egzotizmu: djela Vathek, Snovi, snatrenja i dogodovtine.
Englezi su uslijed prosvjetiteljstva izraavali nostalgiju za mistinim i pitoresknim srednjim

vijekom iji su ideali bili openi 18.st. enja za srednjim vijekom: proizvodnja dokumenata
iz prolosti (adaptacija tradicionalnih pjesama + autorovi dodaci). Johann Gottfried Herder
skupljao narodne pjesme koje su kao izraz kolektivnog narodnog duha za njega bile najvei
domet poezije. Objavljuje ih pod nazivom Glasovi naroda u njhovim pjesmama. Kao i
Rousseau prirodu je drao svetom, a drutvo neto to je ovjeka iskvarilo. Rousseove
Ispovijesti je prvi primjer one romantine potrebe da se razotkrije svoje srce, to e izazvati
poplavu slinih djela na granici s loim ukusom.
Strastveno zanimanje za rasu to e u nekim oblicima dovesti i do pretjeranog nacionalizma,
koji se moe pripisati romantizmu.
Egzotizam se povezivao s folklorom i u 19.st. urodio mnogobrojnim zbirkama narodnih
pjesama: Toskanske, korzike, ilirske i grka narodne pjesme (Nicola Tommaseo), Narodne
pjesni ilirske (Stanko Vraz), Legenda stoljea (Victor Hugo), Antike i barbarske pjesme
(Leconte de Lislea), Rue Istoka, ...
Teorija o uzvienom
Knjievno-kritika raspreva O uzvienom (grki retor 1.st.) na koji su se pozivali engleski
estetiari i filozofi 18.st. koji su procjenjivali vrijednost umjetnikog djela prema emocijama
koje ono izaziva, a e prema estetskim zakonima kako je to u njihovo vrijeme bilo
opeprihvaeno. Nathan Drake na tragu toga izlae estetiku strave i uasa apologija crnog
(gotikog) romana.
Promjena ukusa u ime uzvienog dovela je do toga da je Michelangelo (zadovovljstvo i patnja
klasicisti mu prije u istom nalazili mane) dobio prvenstvo nad Rafaelom iji je talent do tad
bio neprijeporan. Preci Sturm und Drang Rousseau i Johann Georg Hamann (poezija majka
ljudskog roda). Dug SuD manje dolazio do izraaja u Njemakoj nego u Engleskoj (Heinrich
Fussli i William Blake- racionalizam + misticizam: Vjenanje neba i pakla). Filozofija
enciklopedista Sistem prirode krajnje materijalistika, pravo pojedinca izvan granica
religije i morala otvarajui prostor seksualnim perverzijama i pretjeranosti. Blake; apsolutna
prevlast mate, umjetnik prorok nadahnut boanskim porukama.
Jedan od aspekata teorije o uzvienom je poistovjeivanje s nekim fantastinim i
zastraujuim temama. Neki pisci 18.st. su njegovali upravo najspecifinije aspekt uasnog;
stravu i uas. Karl Moor u Razbojnicima (1871. Schiller) tip pobunjenog anela.

Romantini kobni mukarac: tajnovito podrijetlo (zavodljivo), strast, aluzije na neku stranu
krivnju, melankolija, blijedo lice zagledanih oiju u neto neizrecivo. Kult bolnih osjeaja.
Stari se mitovi iscrpili: obaranje starog sustava. Ljubavne pjesme Roberta Burnsa. Podrugljiva
veliina prosjaka, siromaha i pijanaca koji prosipaju svoj crni humor (Veseli prosjaci).
Giuseppe Parini: napad na drutvo.
Pierre Augustin Caron de Beaumarchais, Figarov pir: iznio sve osjeaje to su ih filozofi ulili
u srce naroda: elja za uivanjem, mrnja na sadanjost i tradiciju, udnja za novim.
Identificirao se s Figarom: spretan puanin, vjetak u umjetnosti spletkarenja, ovjek kojem
sve polazi za rukom, koji e se izdignuti s Revolucijom i i napraviti karijeru pod Napoleonom.
Otro negodovanje vs. postojeeg poretka i netrpeljivost neobuzdanog individualizma.
Romantizam i poezija prirode
James Thomas Godinja doba (poezija prirode).
William Collins Oda veeri (evociranje prirode jo vie osloboeno tradicionalnim
pisanjem) elegina poezija: melankolija i tuga.
William Cowper: zadatak spjev: svakodnevni seoski ivot, opis pejzaa do u pojedinostisklad svojih razmiljanja s okolnostima koje ih pobuuju. Tenja za jednostavnou:
iscjediteljska mo prirode.
Meditativna poezija: ponovni zanos u posljednjoj etvrtini 18.st. Petrarkom koji je bio
popularan u elizabetansko doba, a onda zaboravljen i ismijan. Ponovno pravo plakanja i
umiranja od ljubavi i tuge. Javljaju se prijevodi njegovih dijela i talijanski sonet kao uzor za
izraavanje tuge, razoarenja i boli (Charlotte Smith, William Lisle Bowles).
Vrhunac romantine senzibilnosti: Goetheov Werther.
Realnost seljakog ivota: George Crabbe: u klasicistikoj tradiciji opisuje realistiniju sliku
seoskog ivota bez pastoralnog idealiziranja (Selo i Grad-romani). Ne moemo ga smatrati
romantiarom!
Mnogi su na novu estetsku revoluciju ostali imuni kao pr. Jane Austin (opisivanje, klasina
suzdranost i smisao za humor). ak je u knjizi Northanger Abbey ismijala romantiarski

zanos. Prikaz zemlje i odreene drutvene klase (sitna buroazija) vie no specifinost
vremena u kojem djela nastaju (jednako dobro bi vjerovatno pisala i u viktorijanskom dobu).
Realni svijet i mitovi
Horizont nekih pisaca je ogranien, ne piu o aktualnim zbivanjima svog vremena.
Johan Wolfgang Goethe (1749-1832) sudjelovao u Strum und Drang pokretu kao i Herder i
divio se narodnim baladama: preputa se opinjenou morbidnosti i smrti; Korintska
zarunica i Put u Italiju. Idealist, pozitivist, erudit, univerzalni duh, vjeruje u revoluciju, grozi
se nad svojim vremenom te se daje u potragu za traenjem. Werther 1774. - olienje
sentimentalnog ovjeka. Mit o Faustu simbol romantiarskog traenja. Hermann i Doroteja:
pretaa onog stanja uha koje e nadvladati Restauraciju. Wilhelm Meistel (odgojno-obrazovni
roman), Goetz von Berlichingen (povijesna drama), zapadno-istoni divan (ari egzotizma).
Uspjeva izraziti svoje aljenje za prolim vremenom romantiara zaljubljenog u antiku, pie
rimske elegije sa senzualnou, radoznalost i stvaralaka mo bez granica.dominantno mjesto
u Europi koju zanima melankolija i tenja za tiranijom.
Friedrich Schiller pridonio teoriji estetike svojim raspravama o umjetnosti (idealistiko
gledite), ali nije ostao gorostasna veliina. Pisao povijesne drame (Maria Stuart,Don Carlos,
Djevica Orleanska, Wallenstein).glazba kao medij bolje izraavala Schillerove misli (Himna
radosti npr.). Pjesma o zvonu, Grki bogovi (tualjka nad propau starih bogova- kontrast
vedrog paganstva i sumornog kransktva: oblik egzotizma).
Holderlin neshvaeni genij, utjelovljuje sukob romantiarskih i klasicistikih ideala
Ugo Foscolo osjetio samu bit grkog svijeta, a ne samo nostalginu enju za njim: duboka
ljubav i svarena forma: Gracija
Romantini pokret u Njemakoj
U Engleskoj romantizam vrsta opreka klasicizmu, u Njemakoj ne. Tu je pokret nazvan u
poetku Nova kola: Goethe, Schiller bez deklaracije kao protukasini. Pjesnici su traili
inspiraciju u starim knjievnostima, posebno romanskim Shakespeare. Na sveuilitu u Jeni
borave mnogi priznati intelektualci. Schelingova filozofija bliska mistinom shvaanju
prirode romantiara. Schleger se zanosio sinkretizmom osjeta i osjeaja, pojedinca i naroda
ideja o naprednoj i sveobuhvatnoj poeziji (Lucindi).

Novali mistik, originalni genij- Himne noi, stvorio anr muzika nokturna (teme ljubavi i
smrti).
Die jungere Romantik druga skupina romantiara (Heidelberg): braa Grimm
Pripovjedai prve polovice 19.st. koji su doprinjeli ugledu njemake knjievnosti: mata,
neobinost, humor u kojem specifine romantine oznake koegzistiraju s njemakim
realizmom i najavljuju razdoblje Biedermeier.
Jean Paul: romantini idealizam proet kontrastom istih junaka koje pokreu uzviene ideje
i demonskih bia koje mue unutranji sukobi. Levana ili nauka o odgoju (djelo proeto
humorizmom koje je on smatrao najdjelotvornijim u odgajanju).
Ernst Hoffmann humor + uznemirujue bizarnosti, sam pridonio svom imidu ekscentrika,
jer se ono protee kroz sva djela u prikazima jezovitih pria sa realistinim prikazima (avolji
eliksiri). Elementi strave i uasa u to vrijeme na cijeni.
Heinrich von Kleist obrauje teme potenog pojedinca u sukobu s pokvarenim drutvom.
Tragedije pie: tenja za uzvienim idealnom kojeg u nemogunosti dosezanja tjera na
silovitost i divlji bijes (srodno muzikoj estini Straussa).
Z. Werner sklonost mistinom i fatalizmu (Dvadeset etvrti veljae- seljak ubija stranca za
kojeg se ispostavlja da mu je sin). Najavio dolazak tragedija sudbine koja e kasnije imati
mnogo uspjeha dijeljm europskih pozornica. Jezovit sadraj njegova djela je toliko odgovarao
duhu vremena da je Goethe financirao njegovo izvoenje.
Romantini pokret u Engleskoj
U Eng.najvii domet romantini lirizam. Primjeujemo jednu usmjerenost: povratak pukim
tradicijama, narodu, selu. Maniffest u predgovoru Lirske balade jezerskih pjesnika
(Wordsworth i Coleridge): obnavljanje temelja drutvene etike to ga je izazvala Francuska
revolucija. u tom predgovoru najavljuje se renesansa stvaralake originalnosti, slobodnog
izraavanja emotivnog ivota i matanja sve znaajke koje su obiljeavale elizabetansko
doba.
Wordsworth Preludij, Izlet: propovjeda bratstvo meu ljudima i pretvara ga u ortodoksni
didaktizam. Osjeanje prirode izdvajanje elementa kako bi dao trajnu i konkretnu sliku
svega to opisuje. Dijete ima veu sposobnost prodrijeti u tajnu stvari nego odrasli njegovi

likovi skromni i jednostavni (Usamljena etelica, Matanja siromane Suzane, Idem u


budunost sam kao oblak, Westminsterski most). Osjeaj to ga u pjesnika probuuje priroda
je temljeni osjeaj. Mir prirode je i projekcija moralnog mira kojem treba ovjek teiti, a ne
sanjajui o utopijskoj zemlji ili potpunoj obnovi drutva, revolucije.
Coleridge (Balade o starom mornaru) nastojao je pomiriti njemaki idealizam s
anglikanstvom, njegov je doprinost razvoju engleske filozofije
Sreu treba traiti na ovoj skromnoj zemlji u kojom ivimo (filozofija). Koncept Eliota,
biedermeiera i Wordswortha. Otkrie radosti u svakodnevnom, prirodnom Wordsworthova
reakcija na revolucionarno evanelje stoljea.
Engleska graanska misao to je prevladala u prvoj polovini 19.st. usko je vezana za
ekonomsko jaanje srednje klase i nastavlja racionalistiku tradiciju 18.st. Utilitarizam u
pristupu drutvenom ugovoru koje nadahnjuju politiku liberala.
Kampanja liberala za provoenje reformi nai e svoj odraz u pobunjenikom duhu druge
generacije romantiara (povratak prirodi romantiara i agresivni liberalizam Cobbetta).
Georege Gordon Byron- utjelovljenje revolucionarnog duha (Putovanja Childea Harolda).
Njegov romantizam se svodi na moralni aspekt, fale mu suptile nijanske svojstvene prvim
romantiarima. Pripada 18.st.po humoristikom i satirikom stilu neizmjerno je cijenio
Popea. Golema snaga njegove inspiracije. Njegove vizije o slobodi zbrkane, ali ideja tiranje je
poprilino jasna i protiv nje koristi otrov stila koji je odjekivao jae od licemjernog
naklapanja europskih slubenih politiara.
Veliki romantiarski pjesnici priznaju dva aspekta stvarnosti: ozbilja i ekstetian lik svetaca,
te s druge strane nacereni likovi.
U Engleskoj Byron je ostao ogranien na drugorazrednog pisca, ali na europskom kontinentu
je cijenjen vie no bilo koji drugi strani pisac i na njegova djela se bacila itava vojska
prevodioca. Imao je odlunu ulogu u panjolskom romantizmu (vrhuac 1837. godine).
Percy Bysshe Shelley romantiarski moral + snana mata. Njegova lirika najvii oblik
europskog romantizma. Poistovjeivao je prirodu s ovjekom (Osloboeni Prometej):
zemaljske tene usmjerava prema jednom obrascu slobodnijeg, produhovljenijeg
ovjeanstva. Njegova poezija je sugestivna i eterina u suprotnosti s klasinom poezijom.

Romantizam u Engleskoj nije urodio velikim dramskim djelima.


Vittorio Alfieri najvei talijanski pjesnik 18.st.: oduevljen padom Bastilje, ali vidjevi
tiraniju puka, obuzelo ga je protufrancusko raspoloenje, mrnja protiv tiranije, sukob strasti i
dunosti, neobuzdani individualizam. Njegov duh vezan uz prosvjetiteljstvo, ali su mu
osjeaji romantiarski. Njegov revolucionarni duh je prekriven ledenom ukruenou
klasicizma.
Walter Scott romani iz kotske povijesti, 1819. Ivanhoe rekonstrukcija eng. povijesti 12.st.
vremena Rikarda Lavlje Srca i kriara. Quentin Durward (Francuska za Luja XI.) golem odjek
u Europi gdje je potakao pravu modu povijesnih romana (iroko polje egzotizma). Radnja
njegovih romana se odvija u elizabetanskoj Engleskoj i za Marije Stuart. Autentina slika
ivota naroda u kotskoj proeta laganom komikom i istinskim ovjekoljubljem.
Uravnoteena temperamenta, bez dubljih tenji romantiarskog senzibiliteta. Strana mu je
sklonst za stravu i uas. Pretaa buroaske knjievnosti viktorijanskog doba.
Talijanski oblik romantizma i engleski utjecaj
Romantizam je u Italiji zahvatio tek sekundarne elementa kao npr. naputanje usporedbi s
grkom klasikom u korist srednjovjekovnih te zamijenjivanje mitolokih alegorija sablastima
i utvarama. Vincenzo Monti, Ugo Foscolo (uzori u Wertheru). U Italiji se ukorijenio jedan vid
romantizma: sklonost malim ljudima (Wordsworth kao uzor, apoteoza u djelima George
Eliotove).Manzonijev manifest : ganuti srca malih ljudi jednostavnou, uzimanje u obzir
svakog pojedinca i njegovog svijeta u kreiranju historije. Njegvo cjelokupno knjievno djelo
usmjereno na ugnjetavane i potlaene. Poniznost je za njega vie duevno raspoloenje, nego
drutveno stanje (prihvaenja sudbine onakva kakva jest). Manzoni i Wordsworth u poetku
ienici franc. racionalizma, a zavrili su s umjerenim kranskim konformizmom, koji je u
Wordsworthu naginjao knzervativizmu, a u Manzoniju liberalizmu. Oboje postali nastavnici u
posljednjem dijelu ivota.
Byron i Scott dali obiljeje formalnoj strani romantizma, dok je unutranja bit romantinog
mentaliteta nala izrazu antici okrenutoj egzotizmu Johna Keatsa. On je esteta, no njegova
najdublja poezija ima etiku osnovu (ivot kao dar - ljepota). On je dosegao navii vrhunac do
kojeg je stigao engleski romantizam. Kult klasinog svijeta koji je u sebi nosio klicu
posljednjeg trzaja romantizma.

Giacomo Leopardi pesimizam kao prirodan stav zrelog i osvjetenog pojedinca. Njegova
posljednja poruka je da treba junalki prihvatiti takav ivot (tenja za sreom u jednostavnom i
priprostom svijetu). Idealiziranje stare Grke. Ilustriranje ivota malih ljudi to se uklapa u
matricu talianske knjievnosti 19.st.
Andre Chenier profinjen humanista doimao se kao kakav pjesnik stare aleksandrijske kole
koji je stekao razbludno i rafinirano iskustvo 18.st. njegova deviza je da treba uskladiti nova
nostojanja s idealom klasika. Njegov stil se odlikuje klasinom hladnoom s uplivom
romantine senzibilnosti razbludne melankolije.
Romantizam u Francuskoj
Poetkom 19.st. vodi se borba izmeu branitelja klasicizma i pobornika romantizma.
Romantiarski senzibilitet zajedniki je meutim i jednima i drugima, no oni su po liniji
razgranienja odvajali ta dva svijeta koja su doivljjavali suprotna (Ga de Stael, O
Njemakoj utvrdila tu oprenu razliku izmeu romantizma i klasicizma apologeta
romantizma: djela Delphine, Corrine).
Francois Rene de Chateaubriand trijumf romantizma u Francuskoj (Atala, Put od Pariza do
Jeruzalema, Uspomene s onu stranu groba). Slui se matovitim metaforama u svojim
melankolinim vizijama potkrepljujui esto svoja naivna razmatranja, pronalazi slike koje
izazivaju ganue. Brani kranstvo od napada enciklopedista. Njegov Duh kranstva je
knjievni manifest u koejm ustvari prekida s klasicizmom kojeg je u smrt odvelo okretanje
lea vjeri i usredotoavanje na ovjeka. On pokuava mitologiju izgnati iz knjievnosti koja je
ravnoduna prema preirodi, a na njeno mjesto dovesti gotiku umjetnost i Bibliju. Plono
oslikani likovi (stereotipne ene, mukarci kao retorika dramatizacija njegove vlastite
linosti.). Kod opisa osjeaja to u njemu pobuuje neki pejza Chateaubriand je jedan od
najveih prozaika. Utjecaj na francusku poeziju s poetka 19.st.
O Njemakoj i Duh kranstva temelj francuskog romantizma.
Alphonse de Lamartine Chateaubriandova melankolija: Pjesnike meditacije, 1820.,
harmonika muzikalnost njegovih stihova, najnjeniji osjeaji, ali bez spleena. Svojim
osjeajima nastojao dati vii oblik filozofske i humanitaristike poezije. Romantina pria
Graziella postie uspjeh kod ire itateljske publike. Nakon Meditacija koje su oboavane
Lamartine je bio utjelovljenje pjesnika svog vremena kada se na njega gledalo kao na neko

idealno bie koje nije s ovog svijeta i koji saima sve ljudske nade i patnje i vodi ljude prema
kraljevstu istog duha.
Alfred de Vigny njegovom poezijom prevladava simbolika i osjeaji samoe, tjeskoba puna
gorine, ne vjeruje ni u ljude, ni u prirodu. Sve to postoji pati, ak je i mudrost u oajavanju,
muevne rezignacije.
Uzburkana politika povijest Francuske 19.st. ogleda se u romantinoj knjievnosti; sklonost
melankoliji, mitovima, tenja za boljim svijetom, dramatina borba ovjeka protiv sudbine.
Knjievna djela veliaju pobunjenike, ljude koji se bore za vie ideale, tragaju za istinom.
Gerard de Nerval poinio samoubojstvo, njegovo traganje za idealnom enom mijeaju se u
obliku inkarnacija Izide i Marije, boice i ene, majke i ljubavnice i mijeaju se u obliku
tajanstvene Aurelije. Putovanje na Orijent, djelo.
1832. prvi romantiarski kruoki oko Charlesa Nodiera
Viktor Hugo predgovor drami Cromwell: sve to je u prirodi moe bit predmet umjetnosti, a
suprotnost izmeu lijepog i runog, uzvienog i grotsknog moe prevladati samo umjetnost.
Snana mata i senzibilnost. Odraavanje ivota kroz umjetnost u njegovoj cjelovitosti,
pravila i konvencije knjievnih anrova valja ukinuti. Zvonar crkve Notre-dame, najvei
europski roman napisan pod utjecajem W. Scotta, povijesne drame neke su preivjele do
danas zahvaljujui Verdiju. U izgnanstvu se posvetio knjievnom radu, pie nostalgine
pjesme u zbirci Kontemplacije, Kazne, Legenda stoljea. Roman Radnici na moru i Jadnici
povijesni i filozofski roman uzdizanje pojedinca kroz okajanje. Suprostavlja patnje irokih
narodnih slojeva s egoizmom buroazije. Realistiki opisi najskrovitijih prizora iz gradskog
ivota. Legenda stoljea velika tajanstvena epopeja u kojoj ovjek postupno osvaja
slobodu.
Charles Augustine Sainte Beuve: knjievni kritiar izvaredne sposobnosti psiholokog
udubljivanja. Opravdavao romantizam kao tehnika umjetnikog izraavanja. Majstor
knjievne kritike.
Alfred de Musset sklonost estokim ljubavima i lokalnom koloritu zemalja europskog juga,
pisao i pjesnike pripovjetke u Byronovom maniru, smisao za dublja psiholoka zapaanja i
voenje dijaloga.

George Sandova Mussetova velika ljubav: idealistiki romantizam, mistini, dobrohotni


socijalizam, simpatija prema malim ljudima,ljubav prema rodnom kraju, opisi odnosa u
graanskim i aristokratkim obiteljima.
Teophile Gautier lart pour lart oslobaanje romantiarskih hirova, ostvarivanje istih
umjetnikih formi, sloboda od moraliziranja i filozofiranja, estetski ideali se ogledaju u
njegovom dendizmu: graanska osrednjost, divljenje raskoi, strasti, fatalnosti,
ekscentricizmu. Gospoica Maupin, djelo.
Larpurlartistika kola (parnasovci) reakcija pjesnika za vjernim i realistikim
prikazivanjem protiv razuzdane improvizacije.
Auguste Barbier zbirka pjesama Jambi (estoka politika satira)
Beranger zbirka ansone (uzvieni osjeaji postali bliski ovjeku s ulice)
Poetkom 19.st. mnogo se pisaca bavilo idejama Revolucije neki da bi je veliali, drugi da
bi je osporavali. Romani W. Scotta i Chateauberianda su pridonieli buenju sklonosti za
povijest i oslobaanja od imaginarnog.
Jules Michelet oivjeti prolost. Povijest Francuske, djelo- remek djelo francuskog
romantizma.
Bdunost romana je bila u analitikom duhu i profinjenom realizmu (Constant, Stendhal)
Stendhal - osvrt na prolost kako bi u njoj traio primjere hrabrosti, a ne puki egzotizam.
Osjetljiv i senzibilan, analizirao psiholoki razvoj i sredstva koje ljude dovose do sree,
idealno razdoblje za njega je Renesansa). Djelo Crveno i crno i Parskom kartuzijanskom
samostanu ostvarivanje sree, povijesi dogaaji opisivani sa subjektivnog stajalita. Pie i
putopise.
Prosper Merimee estoke strasti, tip jakih ena, kult nasilja, pesimizam, neosjetljivost i
ironija daju njegovim djelima pomalo okrutan ton (moda iz straha da ne ispadne smijean).
Peat istinitosi u svojim povijesnim novelama.
Honore Balsac pionir realistikog romana? Bogata mata u opisima drutva koje je u
potpunosti ovisilo o novcu. Njegova Ljudska komedija uz Micheletovu Povijest Francuske se
ubraja u vrhunski domet romantizma u proznom izrazu. Prizori iz privatnog, provincijskog,
svakodnevnog, politikog, vojnikog, seooskog ivota, filozofske i analitike studije. Balzac

izigrava mislioca: njegova filozofska zapaanja u prekidu kontinuiteta radnje, nairoko pria o
pojedinostima, nedostaje mu osjeaj za mjeru. Atmosfera u kojoj s razvija lik i koja ini
njegovu vanjsku ljuturu, prikazivanje drutvenih skupina, njihov razvoj i propadanje
Balsac i Dickenson talent bez profinjenosti, lako zapada u melodramu i sentimentalizam.
Njihovi se nedostaci poklapaju s ukusom to je prevladao u doba bidermajera, koji je
prekrojio romantike ideale po graanskoj mjeri i pokazao djetinjastu sklonost nagomilavanju
detalja. Izmamljivanje skrivene poezije iz na oko beznaajnih stvari, smisao za karikaturu,
ocrtavanje tipinih likova (komini likovi, krci, prevaranti- poprimaju razmjer psihike
opsjednutosti).
Mlada Njmaka i vapski pisci
Oduevljenje prolou val rodoljublja i rodoljubne poezije koji nije drugo potrajao, te je s
vremenom taj aspekt romantizma kao kole, a ne duhovnog pokreta postajao sve
konzervativniji- 1813. Rat za osloboenje: Govori njemakom narodu, Lira i ma.
Nova kola Mlada Njemaka, te druga skupina pisaca koji su se nadahnjivali egzotizmom
(Istokom, antikom).
Nicolaus Lenau lirika svjetskog bola
Heinrich Heine vezan za skupinu Mlada Njemaka i nijedan od pjesnika unutar nje nije
dosegao njegovu veliinu. Produbio tijek emocije i osobni oblik ironije, u poetku posuuje
motive iz narodne poezije. Razvoj ka formalnoj savrenosti, ujednaavanju pjesnikog izraza
s osjeajima. Bogata raznolikost osjeaja, melankolija, a i bezbrinost. Govori kako je
naposljetku stekao moralno zdravlje zahvaljujui dodiru s prirodnom i Sjevernim morem.
Prozno djelo Slike s putovanja: patnja suvremenog ovjeka. Jedno se vrijeme u Parizu
posveuje politikoj publicistici i knjievnoj kritici. Teka bolest mu pojaava melankoliju, te
on u Romanceru bogohuli (Bog-zaetnik svih zala). Njegovo djelo postiglo je veliki uspjeh u
Europi i mnogo se prevodilo, ali i oponaalo.
Morike u svojim djelima najavljuje realizam. Djela Slikar Nolten i Mozart na putu u Prag.
Utjecaj romantizma u ruskoj knjievnosti
Sklonost prema pukkoj poeziji Ivan Andrejevi Krilov: Basne- adaptacija Ezopa i
Lamartinea, neto u Rusiji novo- slikovite aluzije na suvremenike i suvremena zbivanja.

Predromantizam u Rusiji: prenemaganje engleskog utjecaja za vladavine Aleksandra I. strane


utjecaje se nastojalo asimilirati i slavizirati. Romantika tendencija obojila se ito ruskim
mistinim stremljenjima. Aktualni politiki dogaaji ojaali nacionalni osjeaj i kult slavne
slavenske prolosti.
1820. irenje popularnosti Byrona: uzor, knjievni ideal trenutka. Njegova politika poruka
bila je jedna od najvanijih poticaja pokretu dekabrista (zavjernici koji su 1825. Digli ustanak
protiv carizma- opravdanje tog pokreta u pjesmama Pukina Oda slobodi i Selo).
Aleksandar Pukin osniva suvremene ruske knjievnosti. Izopaenik svog drutva
(nerazumijevanje okoline), tenja za slobodnom nesputanim prirodnim elementima.
Stanovita suzdrivost, uravnoteenost (odmjeren ritam 18.st.), jasnoa, ironija,
dobrohodnost, ovjekoljublje. Univerzalnost. Njegov stil se ne da oponaati, on je
neprevodljiv, i doslovan i prilagoen prjevod teko da odgovara originalu to ukazuje na
snaan jezini izraz pukinski. Jevgenij Onjegin, Bakreni konjanik, Boris Godunov
(povijesna drama), Belkinove pripovjetke (artistiki realizam), Kapetanova ki (povijesni
roman).
Mihail Jurjevi Ljermontov njegovi spjevovi tipini za ukus vremena (Demon, Pjesma o
kalanikovu), Junak naeg doba autobiografsko djelo; asnik Peroin, nije roman u pravom
smislu rijei.
Poljski doprinos romantizmu
Adam Mickiewicz propovjedao evanelje akcije, podlijegao stranim utjecajima, druenje s
ruskim intelektualcima (Pukinom).Gospodin Tadija (epski spjev u kojem opisuje staropoljsko
sitno plemstvo, svoj rodni kraj i ljude) .
Julius Slowacki svaki narod posjeduje svoj posebni genij, Kralj Duh koji vlada Poljskom e
osigurati toj zemlji prosperitet. Motiv mesijanskog duha rtvovanja koje proiuje.
Zygmunt Krasinski, inspiriran Boanstvenom komedijom pie Ne-boanstvenu komediju:
dramsko djelo- socijalna tragedija: pakao ljudskog drutva, no on vidi i dolazak zlatnog doba .
eki doprinos romantizmu
Karela Hyneka Mache, spjev Svibanj: razmiljanja osuenika na smrt
Smjerovi i strujanja u romantinoj knjievnosti

Svaka podjela je proizvoljna. Trendovi kod pojedinih zemalja su neujednaeni, raskorak.


Meutim 1830. knjievni ukus je krenuo jednim novim smjerom: djelomino vraanje
racionalizmu unutar romantiarskog senzibiliteta nova intelektualna atmosfera , obojena
ukusom i idejama graanstva. U Engleskoj iktorijanski duh, u Njemakoj biremajer.
Bidermajer umjereni oblik romantizma pomjean s realizmom to je prevladao u Europi
sredinom 19.st.
Materijalizam u 19.st.
Idealistika filozofija, te sukob s materijalizmom u 19st. i dalje prevladava u sveuilinoj
nastavi i specijaliziranim knjigama. U drugoj polovici 19.st. slabi idealizam i na njegovo
mjesto dolazi eklekticizam. Dijalektiki materijalizam iz sredine 19.st. uenja Marxa i
Engelsa
1.
2.
3.
4.

Naivni materijalizam antikih filozofa


Materijalizam s metafizikom dominantom filozofa 16-19.st.
Materijalizam revolucionarnih demokrata 19.st.
Dijalektiki materijalizam (suvremeni) 1845. se pojavio kao prirodan i neizbjezan
razvoj tadanjeg poloaja drutva

Izmeu 1830-1850. dolazi do sukoba buroazije i proletarijata (pobune radnika, artizam).


Proletarijat tei mijenjanju drutvene strukture, a to je zahtjevalo poznavanje drutvenih
zakona i kompleksnih pojava i to dijalektikom metodom. Proizvodnja materijalnih dobara
temelj drutva, te bitak determinira svijest, a ne obratno.
Napredak prirodnih znanosti u 19.st. postavio je znanstvene temelje na kojima se moglo
graditi dijalektiko tumaenje prirode (otkrie organske stanice, Darwinova teorija evolucije,
zakon ouvanja i prenoenja energije). Spajanje materijalizma i dijalektike. Hegelova
filozofija i njene dijalektike teorije su najvanije otkrie prva tri desetljea 19.st.
I na Marxa i na Engelsa izvrila dubok utjecaj hegelovska filozofija, iako ni jedan ni drugi
nisu bili pravovjerni hegelovci. iv interes za praktina pitanja i iv demokratizam,
prouavanje uloge materijalnih inilaca u ivotu pojedinih klasa graanskog drutva. Od
idealizma i revolucionarnog demokratizma ka materijalizmu i proleterskom komunizmu.
Feuerbach karika izmeu Hegela i Marxa/Engelsa. Poetak njihova prijateljstva i suradnje
nakon to su se u Parizu pojavili Godinjaci spis protiv hegelovske ljevice. Njemaka
ideologija, u njoj odbacuju svoja nekadanja filozofska stajalita i crtaju materijalitiku

interpretaciju povijesti zamiljanu kao teorijsku osnovu znanstvenog komunizma. Kljuan


problem filozofije je odnos izmeu bitka i spoznaje. Pristae materijalistikog monizma;
materijalizam daje svijetu njegovo jedinstvo. Kretanje i materija su neodvojivi. Kretanje
razvija mehanike oblike u jedan savreniji oblik misao. Spoznaja je svojstvo
visokoorganizirane materije.
Marx Kritika Hegelove filozofije prava, lanci u Francusko-njemakim godinjacima,
Ekonomsko-filozofski rukopisi, Bijeda filozofije, Komunistiki manifest (M i E), Kapital
(djelo sastavljeno od plodova 40 godina rada: ekonomski odnosi u kapitalistikom drutvu.
Zaokupljen primjenom dijelektikog materijalizma kao metode analiziranja i izlaganja
injenica. To djelo je najbolji primjer dijalektike metode na podruju politike ekonomije.).
metoda prelaenja s apstraktnog na konkretno.
Marksizam nije djelo jednog ovjeka, iako je Mrxov doprinos i njegova genijalnost
nenadmaiva!! Nove rajnske novine, njihovo djelo, nakon sloma revolucije sele se u
Englesku.
Historijski materijalizam
Dijalektiki materijalizam prekretnica u povijesti filozofije; filozofija odraava izravne
interese proletarijata (Kao to filoz. u proletarijatu pronalazi svoje materijalno oruje, tako
proletarijat u filozofiji pronalazi svoje duhovno oruje). Preobrazba Hegelove idealistike
dijalektike, svijet ideja je po marxu samo materijalni svijet preraen u ovjekovoj glavi.
Materijalizam je doveden do svog logikog zakljuka i prvi put je primjenjen na prouavanje
drutva, on je konkretan i praktian za razliku od prijanjih materijalistikih sistema koju su
kontemplativni (Filozofi su svijet samo razliito interpretirali, radi se o tome da ga izmijene.).
oni su bili teoretiari filozofije, ali i radnie klase. Zajedno su osnovali savez komunista
(1847-8.) i Prvu internacionalu (1864.-1872), prve dvije meunarodne organizacije
proletarijata. Kriteriji praktine akcije uvedeni su u teoriju spoznaje, a proizvodnja dobara
tretira se kao sam temelj drutva.