Sie sind auf Seite 1von 40

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj. zb. 29. 47-86 (2002)

ZORISLAV HORVAT

SAUVANI NADGROBNI SPOMENICI NEKIH SENJANA I


OSOBA ZNAAJNIH ZA POVIJEST SENJA - U SENJU I
DRUGDJE

Zorislav Horvat
Zagrebaka 17
HR 10340 Vrbovec

UDK: 726.8(497.5 Senj)" 14/15'


Izvorni znanstveni lanak
Ur.: 2002-05-14

Senjani su, kao i ostali u srednjem vijeku, bili pokapani u crkvama, pod svojim
nadgrobnim ploama. Nije ih mnogo ostalo zbog raznih nedaa: ratova, pregradnji,
nerazumijevanja. Najvei! je tetu napravilo njemako bombardiranje 1943. Neki Senjani
ili ljudi vezani uz Senj, pokapani su i drugdje, pa i izvan Hrvatske, na teritoriju dananje
Republike Slovenije. Ovdje se govori o nadgrobnim ploama iz razdoblja srednjeg
vijeka, sve do sredine 16. st., i to onima koje su koliko-toliko sauvane.

Nadgrobni spomenici, postavljani u crkve - upne ili redovnike -jedan


su od najeih kamenih artefakta srednjeg vijeka. Naravno da ni Senj nije bio
iznimka, a Senjani, oni plemeniti, knezovi Krki Frankopani, uskoci i obini
graani, pokapani su pod takvim ploama u franjevakim crkvama - starijoj
izvan gradskih zidina i u novijoj "intra muros", zatim u dominikanskoj crkvi sv.
Nikole, u katedrali pa i drugdje.1 Nas bi ovom prigodom zanimale nadgrobne
ploe iz razdoblja srednjeg vijeka: iz 14./15. pa sve do sredine 16. st., ali bez
onih iz novije franjevake crkve." Neke nadgrobne ploe i njihove tekstove
1

A. GLAVICIC, 1992, 83.


" Ulomci nadgrobnih ploa i drugih pojedinosti iz novije franjevake crkve sv. Franje
pohranjeni su u Muzeju sakralne batine, Gradskom muzeju te u Nehaju. O njima vidi: B.
LJUBOVI, 1997.
Al

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

spominju stariji autori: M. Magdi, I. Kukuljevi Sakcinski, P. Tijan i drugi, no


kako nisu sauvane, ne bismo ih ovom prigodom obraivali.
Nadgrobne ploe moemo podijeliti u nekoliko grupa:
A - Nadgrobne ploe Senjana iz senjskih crkava
B - Nadgrobne ploe Senjana i osoba zaslunih za Senj, a pokopanih
negdje drugdje
C - Nadgrobne ploe knezova krkih, senjskih i modrukih/
A. Nadgrobne ploe iz Senja
-

Sipurisa, senjska patricijka (f 14. st., prvobitno pokopana u starijoj


franjevakoj crkvi);
Biskup Ivan de Cardinalibus (t 1392., pokopan u senjskoj katedrali)
Iota d'Este, supruga Stjepana Frankopana (1*1456., prvobitno
pokopana u starijoj franjevakoj crkvi);
Dominika Betrii (1T508., pokopana na groblju kraj crkve sv. Marije
na Artu);
NN (t 15. st. - poetak 16. st.) ulomak ploe, vjerojatno iz starije
franjevake crkve, danas u Gradskom muzeju u Senju).
B. Nadgrobne ploe Senjana ili ljudi zaslunih za Senj, pokopanih izvan

Senja
-

Martin Mojsijevi (f 1492., pokopan u crkvi pavlinskog samostana kraj


epikog jezera u Istri, ploa se danas nalazi u istarskom Belaju, u
kapeli dvorca grofova Auersperga);
- Luka Sartor-Kraja (t oko 1520., bio pokopan u franjevakoj crkvi u
Bihau; ploa je danas u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, u BiH);
- Petar Krui (1*1537., pokopan na Trsatu; ploa...?);
- Erazmo Schairer (ti554., pokopan u Ljubljani, danas u Narodnom
muzeju u Ljubljani, Republika Slovenija);
- Ivan Lenkovi (t 1569., pokopan u franjevakoj crkvi u Novom Mestu
u Republici Sloveniji).
Najmanje sauvanih srednjovjekovnih nadgrobnih ploa ima u Senju, no
i za to postoji objanjenje: onu prvu, stariju franjevaku crkvu najprije su
spalili Turci, a zatim ju je sruio Ivan Lenkovi, kako ne bi Turcima posluila
Nadgrobne ploe raznih grobnica knezova Krkih Frankopana ne e biti ovom prigodom
obraivane jer zasluuju poseban rad; preslaganje. rekonstrukcija ploa i natpisa, opisi i
snimanja/prijedlozi za restauraciju.

48

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj. zb. 29, 47-86 (2002)

kao utvrda pri moguoj opsadi Senja. Sruena je i dominikanska, kasnije


pavlinska crkva sv. Nikole, zbog ruevnosti. Katedrala je esto obnavljana i
preureivana, a bombardiranje godine 1943. jo je vie otealo razumijevanje
situacije s nadgrobnim ploama. Pri tom bombardiranju stradala je i novija
franjevaka crkva, kao i grbovi I. Lenkovia i knezova Frankopana, skupa s
mnoinom nadgrobnih ploa, nastalih nakon sredine 16. st.4 Iz crkve sv. Marije
na Artu potjee ploa s likom senjske graanke Dominike Betrii, no nije
sauvana niti jedna druga, a moralo ih je biti.

A. Nadgrobne ploe Senjana


1. Senjska patricijka Sipurisa (vjerojatno 14. st., nekad u starijoj
franjevakoj crkvi u Senju)
Nadgrobna ploa Sipurise iskopana je pri obnovi crkve sv. Franje 1888.
Ploa je valjda bila okrenuta naopako. A. Glavii pretpostavlja da je pri
ruenju stare i gradnji nove franjevake crkve ploa prenesena u novu crkvu
unutar zidina, i to zbog posve praktinih razloga: ploa je "reciklirana", tj.
pokrivala je neki noviji grob.5 Nakon njezina otkria 1888. prenesena je u
dvorite bivega franjevakog samostana - za poploenje! Oko 1980., pri
betoniranju taraca bivega samostanskoga klaustra, tada ve u zgradi gradske
uprave Senja, ploa je ponovno pronaena i smjetena u lapidarij u Nehaju (SI.
1). Nadgrobna se ploa prema tipu slova datira u 14. st.6
t S DNE SIPURISE
UXSOR QDA DNI
VERCII ET HEDUM
EIUS
to bi se moglo proitati kao:
t GROB GOSPOE SIPURISE SUPRUGE POKOJNOG GOSPODINA
VERCIJA I NJEGOVIH NASLJEDNIKA.

5
6

. LJUBOVI, 1997. 1-3, te izvadci iz nekih projekata na kraju rukopisa.


A. GLAVII. 1992, 86. bilj. 18.
I. KUKULJEVI SAKCINSKI. 1891, 239; B. LJUBOVI, 1997, 35.
4Q

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

SI. 1. Senj, nadgrobna ploa patricijke


Sipurise
vjerojatno
iz stanje
rranievacke crkve, danas u Gradskom
e (crte
/ . - Z.
ry Horvat,
u
* tekst
i *
muzeju u Senju
I. KUKULJEVI SAKCINSKI, 1891.)

Senj. zb. 29, 47-86 (2002)

Karakteristino je da ovu plou


ne poznaje M. Magdi, pa se moe
zakljuiti da u njegovo doba jo nije
bila vidljiva.
Sauvan je gornji dio ploe,
priblino 1/3: ako je irina 84 cm,
visina ploe bila bi dvostruka, tj. 168
cm. Uokolo sauvanog ruba ploe tee
nepravilan, uputeni rub, koji je
vjerojatno nastao prilagoivanjem pri
ugraivanju na novo mjesto u novijoj
franjevakoj crkvi, bilo da je ploa
posluila kao pokrov jednoga novoga
groba, bilo tek za poploenje. Popreni
trokutasti utor vjerojatno je izveden pri
poploivanju
dvorita
bivega
franjevakog samostana krajem 19. st.
Posve pri vrhu ploe je rupa,
vjerojatno od uvrivanja alke za
dizanje i sputanje ploe na grobnicu.
Dok je ploa bila itava i na svom
mjestu, vjerojatno je u donjem dijelu
bila proviena jo jednom alkom. S
obzirom na vjerojatni nastanak ploe
sredinom 14. st., nije vjerojatno da je
na ploi jo togod bilo uklesano, npr.
grb.

. Leonard
2

de
_, .. ...
., 10 ^~
,
Cardinalibus
u
v(1392.; rpokopani
r
.
senjskoj katedrali)
Danas je na svom prvobitnom
mjestu jedino jo ploa (dva) biskupa de Cardinalibus de Pensauro, a nalazi se
u lijevom zidu svetita katedrale, u prozorskoj nii iznad vratiju prema sakristiji
(SI. 2). Odmah recimo da se ovdje ne radi samo o nadgrobnoj ploi ve i o
dosjetljivu smjetaju sarkofaga u prozorsku niu.
M. MAGDIC. 1877.

50

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29. 47-86 (2002)

3Wn||f

4^^'<:\'

' <:2^:

, %

..

SI. 2. Senj, katedrala, grobni spomenik senjskih biskupa Ivana i sinovca Leonarda
de Cardinalibusa (iz 1392.) (foto . Griesbach, 1934, fototeka HAZU, Zagreb)
51

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

Plastino je obraena bona stranica, okrenuta prema prostoru svetita,


te gore, poklopac sarkofaga - grobnice. Iznad te "visee" grobnice postavljenje
ukrasni navoj, baldakin, to sve skupa podsjea na rimsku edikulu. Prednju
plou grobnice nose tri profilirane kamene konzole, od kojih je ona srednja bila
bogatije ukraena i heraldikim titom. Na bonoj stranici grobnice isklesana
su dva grba - biskupa Ivana de Cardinalibusa te njegova neaka Leonarda,8
koji gaje naslijedio u biskupskoj asti (SI. 2, 3).

CABD1NALIS de PENZAUKU

SI. 3. Grbovi biskupa Ivana i Leonarda de Cardinalibusa (I. BOJNII, 1899, T-158)

U sredini bone ploe grobnice je reljef s mrtvim Kristom, kojega iz


groba vade Majka Boja i sv. Ivan. Gore i dolje je profilirani vijenac, a onaj
gornji jo ima pojas, ukraen listiem i grozdovima. U prostoru prozorske nie
horizontalno je postavljena ploa s prikazom biskupa na odru. Iznad grobnice,
ve unutar prozorske nie je "baldakin", ukraen reljefima, dekorativnim
kruitem i heraldikim titom s janjetom koje dri zastavu s kriem. Lijevo i
I. BOJNII, 1899, 219, T-158; E. LJUBOVI. 1988, 49-50.

52

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

desno od heraldikog tita su reljefi, jedan s lavom, koji u zubima dri jelena, a
drugi opet s lavom, kojeg neki ratnik (Herkul?) pokuava svladati.
Rudimentarno kruite je trostruko te ima karakteristike venecijanske gotike.
Lijevo i desno od sarkofaga, na rubu prozorske nie, stoje dva anela koji
oblikovno povezuju sarkofag i baldakin u cjelinu; aneli u svojim rukama dre
svijenjake. Ove su dvije skulpture dosta grubo izraene, grublje od ostalog,
kao da su nedovrene; moda su one tu tek improvizacija, tj. moda potjeu s
nekoga drugog objekta. Lijevi aneo vizualno pokriva glavu skulpture biskupa
de Cardinalibusa, koja se uz to nalazi u maloj nii u lijevoj paleti prozora.
Ploa s reljefom biskupa iz prostora svetita slabo je vidljiva s obzirom na to da
je podignuta oko tri metra nad podom, u najboljem se sluaju nazire obris
biskupa s prekrienim rukama na trbuhu.
Natpis desno uz grobnicu biskupa de Cardinalibusa, na posebnoj manjoj
kamenoj ploi, glasi:9
t HIC JACET REVERENDVS
IN CRISTO DNO PATER DOMINVS
JOHANNES DE CARDINALIBVS
DE PENZAVRO DECRETORVM DO
CTOR EPISCOPVS SEGNIENSIS
QVI OBIIT M CCCLXXXXII DIE II APRILIS
QVOD SEPVLCRVM FECIT FIERI R DONS LEONARDVS
DECRETORVM DOCTOR DICTI DNI JOHANNIS VEPOS ET
SVCCESSOR IN EPISCOPATVM IMMEDIATVS ETIAM
PRO SE PRO IPSIS DEVM ORATE DEVOTE
U hrvatskom prijevodu:10
OVDJE LEI POTOVANI U KRISTU OTAC GOSPODIN IVAN DE
CARDINALIBUS IZ PEZARA, DOKTOR KANONSKOG PRAVA,
BISKUP SENJSKI, KOJI JE PREMINUO 2. TRAVNJA 1392. OVAJ JE
GROB DAO NAINITI POTOVANI OTAC GOSPODIN LEONARD,
DOKTOR KANONSKOG PRAVA, REENOG GOSPODINA IVANA
NEAK I NEPOSREDNI NASLJEDNIK U BISKUPSKOJ SLUBI.
MOLITE BOGA ZA SEBE I ZA NJIH PREDANO.
Tekst prema: M. MAGD1, 1877, 16-17.
Preveo M. KRUHEK, na emu mu ovom prigodom zahvaljujem.

53

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni .spomenici...

Senj. zb. 29,47-86(2002)

Zanimljivo da su oba biskupa de Cardinalibus bila, prije nego su postali


senjski biskupi - kanonici zagrebakog kaptola, a Ivan de Cardinalibus ak je
posjedovao kuu u zagrebakom Gradecu i uivao predij u sesvetskoj upi!11
Leonard de Cardinalibus bio je uz to i ostrogonski vikar "in spiritualibus"
ostrogonskog nadbiskupa Ivana III. de Osi, koji je pak neko vrijeme bio i
zagrebaki biskup (1386-?).12
Oblikovanje grobnice biskupa de Cardinalibusa u nas je prilino rijetko,
iako nalazimo tragove takve "visee" zidne grobnice u susjedstvu, u bivoj, sad
ve nepostojeoj pavlinskoj crkvi kraj Novog Vinodolskog.1 Zatim, slina je
bila i grobnica Katarine Marije, keri Ivana VII. Frankopana, u franjevakom
samostanu na Koljunu, na otoku Krku.
Po miljenju Lj. Karamana radi se o talijanskim utjecajima, a po A.
Schneideru, grobnica je "tipian" primjer gotikoga firentinskoga zidnog groba
ranog trecenta.15 Tim talijanskim utjecajima ne trebamo se uditi s obzirom na
talijansko podrijetlo obaju biskupa de Cardinalibus de Penzauro, jer potjeu iz
Pesara na drugoj obali Jadrana.
Oblikovanje grobnice govori o osrednjem majstoru, ije je djelo Lj.
Karaman stavio u ono "granine sredine,16 majstor se prilagodio mogunostima
i eljama sredine te skuenom prostoru senjske katedrale. Grobnica biskupa de
Cardinalibusa pojednostavljena je grobnica onih u Italiji ali i Dalmaciji, iz
njihovih znaajnijih sakralnih objekata.17 Za senjske prilike ona je bogato
koncipirana.
Napomenimo da se u starijoj franjevakoj crkvi u Senju vjerojatno
nalazila - po miljenju D. Vukievi Samarije povodom izlobe o djelovanju
franjevaca u nas18 - grobnica ukraena skulpturama, vjerojatno Ivana VI.
Frankopana. Nakon ruenja starije franjevake crkve sredinom 16. st. neke su
skulpture sauvane i bile ugraene u zapadno proelje novije franjevake crkve
u Senju (SI. 19). Recimo jo da su ove skulpture bile vrlo kvalitetne izrade.1'

11

LJ. IVANAN. 1925. 105.


LJ. IVANAN. 1925. 106-108.
13
Z. HORVAT, 1999, 156-158; VJ. KLAI. 1901. 292.
14
LJ. KARAMAN, 1963, 43.
15
B. iE. LJUBOV1. 1996,41.
16
LJ. KARAMAN. 1963, 43.
' Npr. katedrale u Splitu, Trogiru...
,s
D. VUKIEVI-SAMARIJA, 2000. 168.
19
Ovom ih prigodom ne bismo obraivali.
12

54

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

3. Iota d'Este (tl456.; nadgrobna se ploa prvobitno nalazila u staroj


franjevakoj crkvi izvan zidina).

SI. 4. Senj, nadgrobna ploa Iote d'Este (11456.), neko u franjevakoj crkvi
(Fototeka Ministarstva kulture, INDOK za zatitu kulturne batine, Zagreb)
55

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

Pri bombardiranju Senja 1943. stradala je i ploa Ixote (Iote) d'Este,


supruge kneza Stjepana Frankopana. Danas su sauvana tek dva manja ulomka
ove ploe, jedan je u Muzeju sakralne batine u Senju, a drugi je u katelu
Nehaju.20 Ploa je bila uzidana u lijevu stranu svetita crkve sv. Franje, iza
oltara, te joj je nedostajao donji dio (SI. 4). Poznat je tekst s ruba ploe, pisan
humanistikom:
HIC
IACET
CORPVS
MAGNIFICE
DOMINE
IXOTE
FILLIE
SSIEQVE \ CQMITIS MCCCCLVI DIO XXVI MENS IS
IAN VARII21
U prijevodu bi to bilo:
OVDJE POIVA TIJELO PREASNE GOSPOE IZOTE KERI
(MODRU)KOG KNEZA 1456., DANA 26. MJESECA SIJENJA.

SI. 5. Nadgrobna ploa Iote d'Este (crte


J. Brunmida, Arhiv Arheolokog muzeja u
Zagrebu)

U Arheolokom muzeju u Zagrebu sauvan je crte ovog epitafa J.


Brunmida s poetka 20. st., skupa s natpisom (SI. 5)."" Crte je vrlo dobar i
donosi, u usporedbi s fotografijom, sve relevantne podatke.
-u . LJUBOVIC. 1997, 19.
Gj. SZABO, 1940, 43.
Pri popravku junog proelja crkve sv. Kria u Krievcima naeni su ispod visokih
gotikih prozora broda zazidani omanji gotiki prozori, dosta nisko postavljeni, male visine, kao i
21

56

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

Na svom je epitafu Iota prikazana na odru, s jastukom pod glavom te


rukama prekrienim na trbuhu. Iznad nje je iljasti luk s tek naznaenim kruitem.
U petama luka su mali kapiteli s volutama (jonski?), a koje nose spiralno uvijeni
dekorativni stupici. U trokutima izmeu nadvoja i okvira isklesana su dva grba,
lijevo knezova Krkih Frankopana, a desno knezova d'Este. Uokolo ploe tee
dosta uzak, jednostavan okvir sa zapisom na humanistici. Odjea (vjerojatno)
odgovara statusu jedne visoke plemkinje, odrasle u Italiji: o njoj je ve pisala R.
Mateji,23 te se time ovom prigodom vie ne bismo bavili. Zanimljivo je
oblikovanje grbova: oni su smjeteni u krune vijence, a ne heraldike titove, to
oito treba pripisati utjecajima renesanse: s obzirom na odnos iva-mrtva heraldika,
takav nain smjetaja sadraja grba na jedan potpuno apstraktan nain moemo
ubrojiti meu prve primjere u naoj heraldici. Istina, u Senju je krajem 15. st.
isklesano nekoliko grbova u lovorovu vijencu,24 koji je, meutim, jo uvijek savijen
oko heraldikog tita.
Stariji autori - I. Kukuljevi Sakcinski i Vj. Klai - donose potpuni tekst s
Iotine ploe, oito zapisan oko 1888., kad se dogodila velika obnova franjevake
crkve, te on glasi25
HIC IACET CORPUS MAGNMCE DOMINE LXOTE, FILIE QVONDAM
DOMINI NICOLAI MARCHIONIS ESTHENSIS ET CONSORTIS
MAGNMCI DOMINI STEPHANI SEGNIE, VEGLIE, MODRUSSIEQVE
COMITIS ET CE(TERA) (ANNO) MCCCCLVI DIO XXVI. MANSIS
JANVAR
Hrvatski bi prijevod glasio:
OVDJE POIVA TIJELO PREASNE GOSPOE IOTE KERI
POKOJNOG GOSPODINA NIKOLE VOJVODE DESTE I SUPRUGE
PREASNOG
GOSPODINA
STJEPANA
KNEZA
KRKOG,
SENJSKOG I MODRUKOG ITD. (GODINE) 1456., 26. DANA
MJESECA SIJENJA.
onaj u Knegincu. Crkva sv. Kria u 16. se stoljeu nala izvan gradskih zidova, te je posebno
okruena svojim zidinama i polukulama (moda su to bile i palisade!) Vjerojatno su tom
prigodom na brodu zazidani veliki stariji gotiki prizori i otvoreni mali, nisko postavljeni, kako
ne bi stradali od izravnog hitca u sluaju turske opsade. Na crte me upozorio I. Mirnik iz
Arheolokog muzeja u Zagrebu, na emu mu ovom prigodom zahvaljujem!
23
R. MATEJI, 1962, 99-100.
24
Npr. aragonski grb iz novije franjevake crkve u Senju.
25
1. KUKULJEVI SAKCINSKI, 1901, 335.

57

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj. zb. 29, 47-86 (2002)

Kako
su
pri
restauraciji
franjevakog samostana sve nadgrobne
ploe bile premjetene, moda je i
Iotina ploa skraena zbog nama
nepoznatih razloga, pa bi prema tome
taj stariji tekst mogao biti toan.
I jo: M. Magdi ne spominje tu
plou, no zato!? Moda je i ona bila
okrenuta naopako i tek je pri obnovi
1888. ponovno ugledala svjetlo dana.
Veliina ploe Iote d'Este je prema
Brunmidu 98,5/117 cm: s dosta
sigurnosti
moemo
pretpostaviti
pribline prvobitne omjere ploe 1:2 i
na osnovu toga pokuati nacrtati
rekonstrukciju donjeg dijela ploe (SI.
6). Po logici stvari ondje je bio
prikazan donji dio Iotina tijela,
vjerojatno s papuama, koje su virile
ispod ruba dugake haljine. Tordirani
stupici mogli su poivati na malim
bazama. Rub s tekstilom jo je trebao
uokviriti donji dio ploe, i to bi bilo
sve.
Kasnogotike stilske pojedinosti
- iljasti sedlasti luk s rudimentarnim
kruitem, tordirani stupici - kao i one
renesansne
(grbovi,
kapiteli
s
volutama, humanistika) govore o
SI. 6. Nadgrobna ploa Iote d'Este,
autoru.
koji
je
potekao
iz
pokuaj rekonstrukcije (crte Ana
venecijanskih strana, ili bar o njegovu
Horvat)
kolovanju. Za primjer nam moe
posluiti ploa porekog biskupa Ivana iz Porea u EutVazijani, slinih
oblikovnih koncepcija (SI. 7), a datirana gotovo istom godinom: 1457.
Luk iznad glave biskupa Ivana sedlast je, bez, tragova kruita, ali
prazninu u gornja dva kuta popunjavaju kruni vijenci s tri vitice, kao i na Io-

58

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

tinoj nadgrobnoj ploi, ali bez


grbova.26 Biskupova halja pada do
donjeg dijela okvira, a papue mu se
tek naziru.
Za usporedbu imamo i dvije
nadgrobne ploe iz katedrale sv.
Marije u Krku, jedna je iz kraja 14., a
druga s kraja 15. st. Iako sve tri ploe
- Iotina i one iz Krka - imaju dosta
zajednikih nazivnika, ipak se Iotina
izdvaja svojom kvalitetom.
Starija nadgrobna ploa krkog
biskupa Ivana oblikovanjem pripada
14. st., dosta je jednostavna i bez
grbova uz glavu pokojnika. Ploa
arhiprezbitera A. Schinelle oznaena je
godinom
1496.
te
je
djelo
mediteranske umjetnosti. Ploa je od
nogu vjernika izlizana, pa se prvobitna
finoa izrade gubi. Tu su svi elementi s
Iotine ploe: tordirani stupici, slijepi
sedlasti luk, natpis uokolo ploe,
grbovi lijevo i desno uz biskupovu
glavu. Bitna je dopuna proireni okvir
s viticama, no to je istodobno i
posebno dodatak uz plou. U
usporedbi s Iotinom ploom, starijom
od Schinelline za 40 godina, oito je
zaostajanje ove krke, ne samo po
izradi nego i po detaljima: oni su
zastarjeli, te su ablonsko trajanje
jednoga preuzetog oblikovanja, bez
kreativnog pristupa. I dok na Iotinoj

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

SI. 7. Pore, Eufrazijeva bazilika,


nadgrobna ploa porekog biskupa
Ivana iz Porea (snimka preuzeta iz
knjige V. EKL, 1980, slika 39 na str.
151, foto Slobodan Tadi)

"6 Najednom dvorinom portalu u Splitu u uneti je isklesano pola kugle i oko nje vijenac s
tri vitice. ini se da je to opi dekorativni in centar, primjenjiv na razliitim pozicijama za
"popunjavanje" prazna prostora.

59

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj.zb. 29,47-86(2002)

ploi ve nalazimo i utjecaje renesanse, Schinellina je ploa, iako kasnija, jo


potpuno unutar kasnogotikog manirizma, no dosta mlada.
Iota d'Este udala se za Stjepana Frankopana 1446., te je, dakle, umrla
vrlo mlada 1456. I zaista, lice na ploi liceje mlade ene, no nije vjerojatno da
odgovara Iotinu licu, daje to njezin portret. Po obiaju onoga doba to je tek
simbolini prikaz umrloga.
4. Dominika Betrii (t 1509., nadgrobna se ploa nalazila kraj crkve sv.
Marije na Artu)
Nadgrobna ploa senjske graanke Dominike, supruge Bernardina
Betriia (ili Bedriia) nekad je stajala na groblju kraj senjske kapele sv.
Marije na Artu, a danas je u zbirci kamenih spomenika u Hrvatskom
povijesnom muzeju."
Na ovoj je nadgrobnoj ploi (SI. 8) prikazan cjelokupni lik Dominike, s
glavom poloenom na jastuk, prekrienih ruku na trbuhu, dok joj je preko
koljena razmotan rotulus s tekstom pisanim humanistikom, latinski:28
D(EO) OP(TIMO)
PIENTISSIMUS MANIBVS
BERNARDINI BETRICIHC29 IVD(ICIS)
CARA DOMINICA
CONIVX TVMVLATVR
HIC MDVIIII
Hrvatski bi prijevod glasio:
NAJBOLJEM BOGU! NAJPOBONIJIM RUKAMA BERNARDINA
BETRIIA, SUCA, DRAGA DOMINIKA OVDJE SE POKAPA
1509.30

27

J. BRUNMID, 1912, 182; R. MATEJI, 1962, 99-100; M. VALENTI, 1969, 164165; B. i E. LJUBOVI, 1996, 64.
28
Transkripcija prema: M. VALENTI, 1969, 164.
" Pisanje Betricihc umjesto Betricich oito je pogrjeka klesara.
30
M. VALENTI. 1969. 164-165.

60

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...


Ploa je dobro sauvana te je izraena
od crvenkaste vapnenake bree. Veliina
ploe je 59/177/20. ini se da se po njoj nije
hodalo, tj. da nije bila u podu, ve osovljena
uz neki zid, ali moda vani. Osim neto malo
oteenja
uz
desni
gornji
ugao,
karakteristino je da je otklesan donji rub, a
vjerojatno jer su smetala Dominiina stopala.
Ploa je ve ranije privukla pozornost
odjeom, u kojoj strunjaci za odijevanje
prepoznaju lokalnu narodnu nonju, ije
elemente nalazimo na Krku i u Novome.31 M.
Valenti misli da je tu ve nazona
renesansna moda; vano nam je utvrditi da i
obini graani podiu umjetniki izraene
nadgrobne ploe oblikovane na onda
suvremeni renesansni nain. Osrednje je to
kiparsko djelo izraeno na konvencionalan
nain, dosta stilizirano, te vjerojatno ne
moemo oekivati da su crte lica
individualizirane. Pokojniina haljina u
jednostavnim paralelnim naborima tek je
simbolino naznaena duga haljina. I
napokon ruke: ni tu stari klesar nije bio
previe vjet. Renesansno je smjetanje
teksta na rotulus, tj. koncentriranje teksta,
umjesto da ga se vodi po rubu. Slova su
lijepa renesansna humanistika - bez obzira
na pravopisnu pogrjeku s njezinim
prezimenom.
Usporedimo li Dominiinu nadgrobnu
plou s onom Iote d'Este, upada u oi da je
glava Dominike dobro pokrivena i umotana,
na isti nain kao i na narodnoj nonji ena na
otoku Krku. Dok je Iotina glava slobodna, s
vidljivom kosom, tek s malim velom otraga,
31

Senj. zb. 29, 47-86 (2002)

SI. 8. Nadgrobna
ploa
Dominike Betrii iz crkve sv.
Marije na Artu, Senj (foto
Hrvatski
povijesni
muzej,
Zagreb)

R. MATEJI, 1962, 100-101.

61

Senj. zb. 29, 47-86 (2002)

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

konzervativna je senjska sredina, a i ona okolice, dobro pokrila kosu ena - u


emu treba vidjeti klasne razlike izmeu visoke aristokracije i graana.
injenica da je Dominika na nadgrobnoj ploi ipak odjevena u lokalnu
narodnu nonju, govori daje ploa isklesana u Senju, Novome ili Krku! Klesar
je tu nonju morao vidjeti; Dominiina je odjea klesana prema uzoru u naravi,
to ipak ide u prilog umijeu klesara.

5. Ulomak ploe NN u kamenoj zbirci Gradskog muzeja u Senju


Ovaj je ulomak nadgrobne ploe naen u parapetu topovskog otvora na
II. katu katela Nehaj: To je gornji desni dio ploe. Kamen ploe je sivi
vapnenac, koji je stradao od atmosferilija - s obzirom na mjesto gdje je bio
ugraen - te mu se povrina skida u tankim listiima, razlistava se. Gore, pri
vrhu, naziru se dva reda glagoljskog teksta, bez posebno oznaena okvira.
Natpis je prilino neitak, a prema B. Fuiu mogao bi glasiti;12
H
N?
...GAI(NEGAREDI).
te je na njemu moglo biti napisano ime pokojnika i datum; ono "NEGA REDI"
znailo bi - njegovi nasljednici.

SI. 9. Senj, Gradski muzej, nadgrobna


ploa NN, vjerojatno iz starije razgraene
franjevake crkve (fotografija preuzeta iz
B. FUI, 1982, slika 531)
B. FUCIC, 1982,321.

62

Senj. zb. 29, 47-86 (2002)

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Ispod teksta je kvadratna rupa, oito za privrenje alke za dizanje


ploe, te heraldiki tit, takoer vrlo oteen, a sadraj grba je nestao. Oblikom
heraldiki tit pripada mediteranskom krugu, s palmetom u vrhu te volutama sa
strana.
B. Fui pie daje ploa veliine 92/180/12 cm, no ve sam pogled na
plou (SI. 9) govori daje to vjerojatnije (pretpostavljena) veliina ploe dok je
jo bila itava. Autor pretpostavlja veliinu 87/190 cm, no naravno, to je tek
samo pokuaj odreivanja po podatcima kojima se raspolae.

SI. 10. Senj, Gradski muzej, nadgrobna


ploa NN, vjerojatno iz stanje
franjevake
crkve,
pokuaj
re
konstrukcije (crte Z. Horvat)

V'A\

O ovoj je ploi pisao i A.


Glavii: po njemu, ploa je pri
vaenju
iz parapeta
nehajske
pukarnice prepolovljena, jedan je
dio imao tri reda glagoljskog teksta,
drugi je dio ploe bio gladak, prazan.
Glavii donosi i vjerojatnu veliinu
ploe 90/120/13 cm, dok je dio ploe
s natpisom i grbom 68/80/13.
Glaviicu su slova toliko izlizana da
je nemogue ita proitati, no on
pretpostavlja da se radi o grobu
knezova Krkih, moda Dujma ili

A. GLAVICIC, 1981-82,85-87.

63

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

Leonarda. Heraldiki tit s volutama na gornjim uglovima te palmetom u


sredini govori o 15., poetku 16. st.: takvo oblikovanje heraldikih titova
odgovara kasnoj gotici - ranoj renesansi. Mislim da se ovdje radi o kasnijoj
nadgrobnoj ploi, o nekom drugom odliniku, koji je takoer mogao biti
pokopan u starijoj franjevakoj crkvi, a ne o nekom pripadniku porodice
Krkih Frankopana. Zatim, odnos glagoljskog teksta, alke za podizanje ploe
(tj. rupe koja je preostala) te sam grb govore o specifinom oblikovanju:
vjerojatno je glagoljski tekst naknadno urezan (SI. 10). U usporedbi s kasnijim
"uskokim" ploama vidimo neke slinosti, ali i dvije bitne razlike: tekst je
smjeten nad grbom, a ne ispod grba, te nema kao na "uskokim ploama" iz
sredine 16. st., plastino naglaen okvir. No, je li jo postojao i latinski tekst u
donjem dijelu ploe, ispod grba?
Ta ploa najvjerojatnije potjee iz stanje franjevake crkve pa je, prema
tome, mogla nastati tijekom druge polovice 15., poetkom 16. st. Neizlizanost
ploe, slabija vrsta kamena i naknadno urezani glagoljski tekst sugeriraju
mogunost daje grobnica iz koje potjee ova ploa, bila - vieetana, tj. daje
ova ploa bila pokrovom jedne nie etae grobnice...Vieetane grobnice bile
su u uporabi, pa je npr. brod franjevake crkve u Grebenu na Sani bio njima
potpuno ispunjen.34 Obnova upne crkve u Sotinu, koju je nedavno vodio
Hrvatski restauratorski zavod iz Zagreba (. Simii), otkrila je takoer jednu
takvu grobnicu u svetitu sotinske upne crkve. Dakle, pokapanje u grobnice u
vie etaa ne bi bila novost.
I na kraju vana napomena: ovo je jedina - sauvana - nadgrobna
ploa iz Senja s popratnim tekstom na glagoljici. ovjek se zapita nije li
hrvatski tekst uklesan kasnije kao pomono sredstvo za raspoznavanje
vlasnika grobnice, a da su natpisi na grobnicama ipak bili - latinski!
Ovime smo obradili sve poznate sauvane senjske nadgrobne ploe,
no bez onih iz novije franjevake crkve, kojih je do 1943. bilo preko
trideset, iz razdoblja od 1552. do 1579. Kao to je ve reeno, njih ovom
prigodom ne bismo obraivali, one izmiu razmatranom razdoblju srednjem vijeku.35
No, jo je Senjana i (li) ljudi zaslunih za Senj koji su bili pokopani u
blioj i daljoj okolici, a koje bismo ovom prigodom obradili.
34

B. GRALJUK, 1998, 267.


Njih je obradila B. Ljubovi iz Gradskog muzeja u Senju, u elaboratu "Inventarizacija i
zatita grae iz razruene crkve sv. Franje u Senju", listopad 1997., strojopis. Zahvaljujem
kolegici na susretljivosti.

64

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj. zb. 29, 47-86 (2002)

6. Martin Mojsijevi (fl492.; pokopan u crkvi pavlinskog samostana


kraj epikog jezera)
Martin je Mojsijevi bio pokopan u crkvi pavlinskog samostana kraj
epikog jezera u Istri, no ploa je danas postavljena uz zid kapele sv. Henrika
kraj ladanjskog dvorca grofova Auersperga u istarskom Belaju (SI. 11).
Veliina ploe je 95/206/(?) (debljina nepoznata). Mojsijevii su podrijetlom
senjski patriciji, koji su bili u slubi knezova Frankopana, a u Istru i do
vlastelinstva Koljak doli su rodbinskim svezama36. Pavlini se kraj epikog
jezera spominju ve 1287.: krajem 14. st. darovnica oblinjeg burga Kozljaka
potvruje postojanje samostana.37 Negdje sredinom 15. st. tri brata Mojsijevia
dolaze u posjed burga Kozljaka te su oni oito i pavlinski zatitnici. Dva
Mojsijevia nestaju u onim burnim vremenima, tako je samo zadnji od njih Martin - pokopan u pavlinskoj crkvi, to potvruje i glagoljska pisana
oporuka38. Samostan se ukida i prije reformi cara Josipa II. - 1782., a 1783.
knez Auersperg kupuje pavlinske posjede.39 Vjerojatno je to i bio razlog da
Mojsijevievu nadgrobnu plou nalazimo uz zid Auerspergove ladanjske
kapele u Belaju.
Na ploi kneza Martina Mojsijevia prikazan je njegov potpuni grb, tj.
ine ga tit i nakit nad njim. U polukrunom heraldikom titu je okrunjeni lav
uzdignut na stranje noge. U glavi tita jo je nekakav zapis glagoljicom. Lav
je okrenut na desnu (heraldiki lijevu) stranu, a tako je i kaciga nad titom - to
je u stvari heraldiki neispravno.40 Kaciga nad titom je turnirska, te je
okrunjena. Iz krune nad kacigom raste neto to bi moglo biti nojevo pero.
Umjesto uobiajena plata oko kacige i tita, isklesane su granice na
kasnogotiki nain. Iznad ukrasa nad kacigom jedna vitiasta linija predouje
reminiscenciju na slijepa kruita na bolje izvedenim nadgrobnim ploama tog
doba.
I to oponaanje kruita izvedeno je na isti nain kao i granice oko grba
- naivno, jedino to one oponaaju neto drugo. Tekst pisan glagoljicom tee
na gotiki nain uokolo ruba ploe te glasi:41

36

. FU1, 1960,38.
M. KRUHEK, 1989, 72
38
, URMIN, 1898, 366, br. 244.
39
M. KRUHEK, 1989,72.
40
ELU, natuknica "Heraldika"
41
B. FUI, 1982,71.
37

65

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici.

Senj. zb. 29, 47-86 (2002)

LET G(OSPOD)N(I)H C U P
B TU LEI PL(E)M(E)N(I)TI M/
/(U) B(LAGOROD)NI KN(E)Z
MARTI//N
Kl BIVI G(OSPODI)N V
KOL(A)KI Kl SE
PRIP(ORU)E(VA)E
B(LAENO)MU/
/S(VETO)MU A(D)RIJU
AP(OSTO)LU

tj. let gospodnjih 1492. Tu lei plemeniti


mu, blagorodni knez Martin, ki bivi
gospodin v Kolaki, ki se preporuevae
blaenomu sv. Jadriju apostolu. Osim
glagoljskog natpisa posebno nam privlai
pozornost kasnogotiki dekorativni motiv
"okresane granice", tipian za kasno 15.
st. Nalazimo ga kao ukras ograda
pjevalita i empora, kapitela, oltara,
nadgrobnih spomenika i si. irom srednje
Europe. Takav motiv, iako jednostavniji i
primjereniji stilu, ima nadgrobna ploa N.
Raubera iz klaustra dominikanaca u
Rijeci. " U nedalekom Pazu isklesano je
1496. svetohranite s motivom okresanih
granica
umjesto kruita. Meutim, teko
SI. 11. Belaj u Istri, dvorac
je
govoriti
o nekoj direktnoj slinosti,
Auersperga, nadgrobna ploa
Martina Mojsijevia, nekad u
osim da se radi o pripadnosti stilu svog
pavlinskom
samostanu
na
doba. Na Mojsijevievoj su ploi nazone
Cepikom jezeru (crte B. Fui,
neke
nepravilnosti,
provincijalizmi,
1960.)
nespretnosti domaega klesara: lav na
titu te kaciga okrenuti su na krivu stranu, tj. heraldiki lijevu, a ne desnu
stranu, kaciga j e dana tek shematski, a osim toga j e nesrazmjerna; kruna na
kacigi loe je odmjerena. Ptiice u gornjim kutovima, iznad reminiscencija
luka, moda podsjeaju na rano kranstvo, no nalazimo ih u susjednoj
V. EKL, 1980. 140, SI. 68.

66

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

Sloveniji, u kofjoj Loci, na nekoliko heraldikih ploa, to ih je vjerojatno


klesao Jakob Schnitzer iz Loke.43 Koje bi to sveze mogle biti? Moda je na
klesar Moj sije viceve nadgrobne ploe radio u tadanjoj Kranjskoj? Moda bi
se moglo - dananjim izrazom - rei da je Mojsijevievu plou klesao naivni
umjetnik, s predispozicijama za klesara, ali bez dovoljnoga formalnog
obrazovanja. Tu "naivnost" indirektno potvruje natpis na glagoljici, oito
namijenjen lokalnoj publici.

7. Lvca Sartor (Kraja; f oko 1520.; pokopan u bivoj franjevakoj crkvi


sv. Antuna u Bihau, dananjoj Fethiji damiji)
Popravci i ureenje damije Fethije u Bihau krajem prolog stoljea
otkrili su da je stariji pod u damiji bio izveden od naopako okrenutih
nadgrobnih ploa, preko kojih je zatim postavljen pod od jelovih dasaka.
Odmah im se 1894. zapoelo s otkrivanjem tog poda, javio se pop Drago
Krmpoti: njegovo izvjee u Katolikom listu opisuje prvi dan rada, kad je
i otkriven vei dio tih nadgrobnih ploa. Prvo je bila otkrivena ploa
Ivana Izaia, zatim Nikole Farkaia, pa Petra Rebrovia. Ploa plemia
Kobasica naena je na zidanoj raci i ini se daje to bila jedina raka koja je
tom prigodom bila naena. Zatim su slijedile ploe Ivana Buckovia, Luke
Cvitkovica i na kraju Luke Sartora.46 U svemu je tog dana otkriveno sedam
ploa a sljedeeg dana jo dvije. Ispod tih ploa naeno je mnogo ljudskih
kostiju, pomijeanih sa zemljom, to je sve odneseno u zajedniku
grobnicu pokraj nove franjevake crkve - "ak pune etiri krinje" - pie
pop Krmpoti.
M. Vego se posebno bavio ba nadgrobnim ploama iz Fethije,47 ali ne
i samim okolnostima nalaza.
43

E. CEVC, 1970, 198-199.


D. KRMPOTI, 1894, 260-261.
45
D. KRMPOTI, 1894, 260-261.
46
Pogledajmo koje su to ploe naene 1894. u bihakoj Fethiji damiji, bivoj franjevakoj
crkvi sv. Antuna. Ploe su navedene prema godini postavljanja, odnosno smrti, s tim da je ploa
Luke Sartora Krajaa stavljena na poetak i bez naznake smrti njezina vlasnika, jer nije sauvana:
- Luka Sartor (Kraja) (nepoznata godina) - Luka Cvitkovi (1524.) - Nikola
Farkai (1519.) - Petar Rebrovi (nepoznata godina)
44

Ivan Buckovi (1520.)-Juraj D.... (1560.)

- Bernardin Stivkovi (1523.) - Ivan Izai (1563.) - Ivan i Gapar Kobasi (1523.)
47
M. VEGO, 1954, 258 i bilj. 11.

67

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

SEPVLTVK

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)


SI. 12. Biha, Fethija damija, nekadanja
franjevaka crkva sv. Antuna - ulomak
ploe Luke Sartora; ploa je danas u
Zemaljskom
muzeju
u
Sarajevu.
Nedostajui se dio pokualo rekonstruirati
(foto prema M. VEGO, 1954, T-I/1-;
rekonstrukcija Z. Horvat)

On zna da su nadgrobni spomenici


"bili uzidani na desnoj strani broda, na
vidljivom mjestu. Sigurno je da nisu
prvobitno bili u podu, jer bi u tom
sluaju bili istroeni hodanjem, to
nije sluaj. Turci su ih naprosto skinuli
i stavili u pod, na poetku same lae." 48 To sve moe biti istina, no vano je da
se Vegovo miljenje u nekim pojedinostima slae s izvjeem popa Krmpotia.
Danas su te ploe pohranjene u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, u BiH. 49

M. VEGO, 1954,269.
. TRUHELKA, 1942, 12

68

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29.47-86(2002)

Uz te ploe iz bihake Fethije damije naeno je u blioj i daljoj okolici


vie ploa, uglavnom slinih stilskih osobina, opet veinom iz franjevakih
samostana:50
-

Cetin - Juraj Grguri Karinjanin (1502.);


Ivanjska (kraj Otoke na Uni u Republici Bosni i Hercegovini) - Grgur
Blagajski (1502.);
Rakovica - nepoznati vlasnik, godina i mjesto prvobitne postave;
Zrin - Nikola III. Zrinski (1534.?);
Slunj - Juraj (?) Frankopan Slunjski (1553?).

Nadgrobna ploa Luke Krajaa-Sartora (SI. 12) sauvana je tek


djelomino, s tekstom pisanim humanistikom po rubu ploe. Veliina ploe
69/98/14 cm. Osim teksta na ovom se dijelu ploe ne nalazi nita drugo:
RI LVCE SARTORIS / DE BIHICHIO / NECNON ET HER....51
D. Krmpoti, . Truhelka i M. Vego smatraju da se radi o nekom
krojau, koji se na drutvenoj ljestvici toliko popeo da moe imati nadgrobnu
plou u crkvi sv. Antuna.52 Tobonji Luka Kroja D. Krmpotia i ostalih
najvjerojafiije nije kroja: R. Lopai spominje daje "Juraj Budaki kupio od
grada Steninjaka 1484. imanje Siljavi na Kupi, a sinovi njegovi Bartol te
Nikola, kanonik u Zagrebu, nabave god. 1490. imanje Blatnicu od plemia
Matka, sina Martina Krajaa (Sartor) od Steninjaka".53 Oito je Kraja =
kroja = latinski Sartor. Prema Duiinu, Krajae nalazimo u Krstinji, zatim
Otocu, Modruama, a konano se naseljavaju u Senju i Zagrebu.54 Svi su ti
Krajai nosili pridjev prema mjestu boravka: od Steninjaka, de Otochac, de
Bihichio. Nije vjerojatno da bi se jedan kroja mogao pisati na takav nain.
Usporedimo sve sauvane nadgrobne ploe iz Bihaa: tekst tee po rubu,
u smjeru kazaljke na satu, a poinje na gornjoj lijevoj strani ploe. Ako
primijenimo takav nain pisanja i najee ponavljanu shemu, vidimo da na
nadgrobnoj ploi Luka Krajaa Sartora nedostaje gornji dio ploe, na kojem se
mogao nalaziti njegov grb (SI. 12). Na taj nain tekst bi mogao glasiti:

5U

Z. HORVAT, 1996, 81-91.


Transkripcija prema: M. VEGO, 1954, 260.
52
D. KRMPOTI, 1894, 261; . TRUHELKA, 1942, 260; M. VEGO. 1954, 260.
53
R. LOPAI, 1895,94.
54
V. DUIIN, 1938, 25-26.
51

69

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

(SEPVLTVRA / NOBILIS VI)RI LVCE SARTORIS / DE BIHICHIO /


NECNON ET HER(EDVM SVORVM...)
Hrvatski bi prijevod glasio:
GROB PLEMENITOG MUA LUKE KRAJAA BIHAKOG I
NJEGOVIH NASLJEDNIKA...
Godina Lukine smrti nam je nepoznata, no s obzirom na jednostavnost
izvedbe i slinost s ploom Ivana Buckovia iz 1520. pretpostavimo daje to
priblino i vrijeme postavljanja nadgrobne ploe Luke Krajaa Sartora.
lanku V. Duiina o obitelji Kraja priloen je i njihov grb iz 1635.
tit je raetvoren te ima jo unutarnji grb (SI. 13). Gornje lijevo (heraldiki
desno) polje u titu ima lava, uzdignuta na stranje noge, sa sabljom u api, to
je tipino za nae grbove 16.-17. st. Karakteristino je da unutarnji grb ima
kri, dakle radi se o potvrdi uvjerenja ljudi 16. st. da se bore za vjeru: "pro fide
catholica". Moda je to bio osnovni grb (Luke) Sartora, taj kri mogao bi biti
razlog da su Turci razbili plou odmah nakon osvajanja Bihaa 1592.
A o samom oblikovanju te nadgrobne ploe nema se to rei, osim da su
slova humanistika, to govori o kasnijem dobu i nasluivanju renesanse.

55

70

V. DUIIN, 1938,25.

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29. 47-86 (2002)

8. Petar Krui (fl537., pokopan u kapeli kraj franjevake crkve na


Trsatu)
Petar je Krui poginuo u boju s Turcima pod Klisom 1537. Pokopan je
u kapeli sv. Petra kraj franjevake crkve BDM na Trsatu, prvo njegovo tijelo Turci su mu glavu odsjekli kao dokaze svog trijumfa - a kasnije je njegova
sestra Jelena glavu otkupila pa je i glava stavljena u grobnicu. ' Kapela sv.
Petra s grobnicom za Petra Kruia sagraena je dvije godine nakon njegove
smrti (SI. 14), a na grob je stavljena ploa s latinskim natpisom.57
HOC PETRI CRVSSICH MARMOR TEGIT OSSA PEREMPTI
PROH DOLOR A TVRCIS, QVOS SEGNA, CLISSAQVE NVNQVAM
VIVENTE TIMVIT. MORS CORPVS, SPITITVS ASTRA
POSSIDET ET CESTAS CELEBRAT RES FAMA PERENNIS SVPERSTES&
ELOGIVM PIE APPOSITVM
MAVSOLEO CLARISSIMI EQVITIS
AVREATI PETRI CRVSSICH
MDXXXVII.
Hrvatski bi to glasilo:58
OVA KAMENITA PLOA POKRIVA KOSTI PETRA KRUIA,
KOJEGA TURCI, JAOH, POGUBIE. DOK JE ON BIO IV, SENJ I
KLIS NIKADA SE NE BOJAHU TURAKA. ZEMLJA UZE NJEGOVO
TIJELO, NEBO I DUU. A NJEGOVO JUNATVO RAZNOSI PO
SVIJETU NEUMRLA SLAVA. - OVAJ JE NATPIS POSTAVLJEN
NA GROB SLAVNOG VITEZA PETRA KRUIA G. 1537.
Ploa vise ne postoji.

' Karakteristino je pokapanje Kruieva tijela bez glave, to je u ono doba ratova s
Turcima bila ea pojava. Tako je nadgrobna ploa Bernardina Stivkovia iz bive franjevake
crkve sv. Antuna - danas Fethije damije u Bihau u Bosni i Hercegovini - pokrivala "tijelo bez
glave" ("corpus sine capite"). B. Stivkovi je poginuo 1523., borei se za katoliku vjeru - "pio
fide catolica"; M. VEGO, 1954, 261-262.
57
A. RAKI, 1991, 123.
58
A. MIJATOVI, 1990,33.

71

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

SI. 14. Rijeka, Trsat, franjevaki samostan, detalj grafike iz 18. st.

Sredinom 17. st. proirena je franjevaka crkva na Trsatu, tako da joj je


na mjestu kapela sv. Petra i sv. Ane dodan boni brod, a od kapele sv. Petra
ostao je oltar sv. Petra. Ondje je i danas kripta, u kojoj su tijekom druge
polovice 17. st. pokopani i drugi znaajni muevi tog doba.59
U osi oltara sv. Petra danas se u podu nalaze tri ploe: prva je
postavljena duom stranom paralelno s oltarom, druga je mala, te govori o
glavi Petra Kruia, dok je trea smjetena okomito na oltar. Prva je ploa
danas jako izlizana, izraena od upljikava kamena, a na njoj se ne vidi je li
bilo ondje to uklesano: slova, grb ili si. Moda bi ova ploa mogla odgovarati
nadgrobnoj ploi Petra Kruia?

P. CVEKAN, 1985, 168.

72

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

Mala je ploa recentna, veliine


oko 55/35 cm, s natpisom na latinskom
jeziku
Hic
depositum servatur caput
clarissimi clisae Equitis
PETRI KRUZIC
tMDXXXVII
Hrvatski bi to bilo:
Ovdje je pohranjena glava
presvijetloga kliskog viteza Petra
Kruia, f 1537. Trea je ploa takoer
recentna, iako dosta neitka, te
odgovara
kasnijim,
baroknim,
ukopima.

SI. 15. Grb Petra Kruia (I. BOJNII,


1899, T-69)
9. Erasmo Schairer (f 1547.; ploa je danas u Narodnom muzeju u
Ljubljani, u Republici Sloveniji)
U Narodnom muzeju u Ljubljani (R. Slovenija) pohranjen je epitaf
Erazma von Schairera (SI. 16),60 (umro oko 1547.), koji se nekada nalazio uz
lijevi vanjski zid ljubljanske katedrale. Za Erazma von Schairera se zna da je
bio senjski kapetan - to mu pie i na epitafu, pa branitelj Bea od
Sulejmanove vojske, zatim je vodio carsko povjerenstvo 1537., kad je trebalo
pregledati stanje obrane na Hrvatskoj granici itd.61 Njegov epitaf predouje
viteza u oklopu, koji u desnoj ruci pridrava tit "nalik na elo konjske glave" s
grbom, a u desnici zastavu s njegovim potpunim grbom (SI. 16). Natpis tee
uokolo ploe, pisan humanistikom, na njemakom jeziku:

6U
61

E. CEVC, 1981,85-88.
M. KRUHEK, 1995, 116.

73

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj. zb. 29, 47-86 (2002)

HIE LIGT BEGRAWEN DER / EDLIGES STRENG RITER HER ERAS VM


(SC)HAIRER RO KHN MT (...) / HAU(B)TMAN ZV ZENG DEM / GOT
GEN(...) STORWEN AM 18 TAG FEBRUARY IM 1547IAH(HR)
Hrvatski bi to glasilo:62
OVDJE LEI POKOPAN VRLO PLEMENITI VITEZ ERAZMO
SCHAIRER RIMSKOG CARSKOG VELIANSTVA ZAPOVJEDNIK U
SENJU. PREMINUO U GOSPODINU NA 18. DAN VELJAE 1547.
GODINE.

SI. 16. Ljubljana, Narodni muzej, nadgrobna


ploa Erazma Schairera iz 1547. (foto prema
E. CEVC, 1981, slika 49 na str. 86)
'" Prijevod M. Kruheka, na emu mu ovom prigodom zahvaljujem.
1A

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj. zb. 29.47-86(2002)

U tekstu se istie da je E. Schairer "Haubtman zu Zeng", dakle nema


zabune, on je bio senjski kapetan, koji se, istina, u izvorima pie na vie naina,
a E. Laszowski ga je u svojim Habsburkim spomenicima sveo na prezime
Sauer. ~ S obzirom na to da na ovom nadgrobnom spomeniku pie Schairer,
tako emo ga i mi pisati, smatrajui to najispravnijim oblikom pisanja njegova
prezimena.
Razlog mnoini inaica njegova prezimena je nesigurna srednjovjekovna
ortografija, ali nain pisanja ovisi i o onima koji su to pisali: najvea su
odstupanja u pismima samih uskoka, koji su ga pojednostavnili u Sarar! Bilo je
jo asnika s ovim prezimenom, koji se kasnije spominju, pa ak i s istim
imenom, a najvjerojatnije se radi o nasljednicima ovoga senjskog kapetana.
Vrlo brzo nakon cetinskog izbora 1527. Ferdinanda Habsburkog za
hrvatskog kralja, u Senju se pojavljuje Erasmus "Sauer" (Scheyr, Sarrar itd.)
kao kapetan Senja, koji na toj dunosti nasljeuje Petra Kruia. God. 1530.
vojnici iz Otoca piu kapetanu Erazmu "Sararu" (ba tako piu!), da ne e
ostati ondje, ako ne dobiju plae!64 No u pismu samog E. Schairera kralju
Ferdinandu,65 on se potpisuje "Erasm von Scheyr", dok ga E. Laszowski u
ekscerptu na poetku ovog lista ipak spominje kao "Sauer"! kao i svagdje
drugdje gdje se ovaj javlja pisan na druge naine.
Vratimo se natrag grbu Erazma von Schairera (tj. "Sauera") s njegova
epitafa: na titu su to tri roga za barut, postavljena jedan nad drugim (SI. 16).

" U Habsburki??! spomenicima E. Laszowskog E. Schairer se spominje pisan na vie


naina, a Laszowski smatra da se radi o E. Saureru; E. LASZOWSKI, 1914: Sauraw, Scheirer,
Scheurer, Sayrer, Sarar, Sarrar, Sauer; E. LASZOWSKI, 1916: Sarar, Scheyr. Schayer, Sayrer.
Uvijek se radi o istoj osobi - senjskom kapetanu Saueru, tj. Schaireru.
Na njegovu nadgrobnom spomeniku pie Schairer, te emo ga i mi tako pisati, smatrajui to
najispravnijim oblikom pisanja njegova prezimena.
64
R. LOPAI, 1914,345.
65
R. LOPAI, 1916, 174-176.

75

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

Sam je tit oblikom "nalik na elo konjske glave", to moda treba


potvrditi Schairerove veze s Mediteranom, tj. Senjom. Grb slina sadraja
naen je u Otocu prije tridesetak godina, na kamenu zidu tale iza mosta
prema Sumeici (gostionica "Volan"). Snimio ga je svojedobno (oko 1967.)
novinar Veernjeg lista J. Cvitkovi, koji me na njega i upozorio (SI. 17).
Sadraj grba dostaje nejasan, no to bi zaista mogla biti tri roga za barut,66 to
je autor ovog lanka i prije mislio. Lijevo i desno od grba uklesana su slova
EVS, a iznad grba 1665, to vjerojatno oznauje godinu klesanja. Slova EVS
zaista mogu biti inicijali Erazma von Schairera, ne senjskog kapetana, ve
jednog njegova potomka. Tijekom drugog desetljea 17. st. u Otocu boravi
Erazmo von Schairer (mlai!), koji djeluje na obnovi otokih utvrda.67 M.
Kruhek upozorio me na neka izvjea s poetka 17. st. u kojima on govori o
potrebi obnove utvrda u Otocu i Prozoru. Onamo je E. von Schairer (mlai) i
otiao "als ein Inspector", te predloio to i kako dalje.68 I zaista, uskoro se 1619. - kraj Otoca gradi Fortica, trokutasti katel s krunim kulama na
uglovima.69 Je li u gradnji Fortice imao udjela von Schairer? Nemamo
podataka, no sva je vjerojatnost daje on na neki nain sudjelovao u gradnji.
God. 1663. ban Nikola Zrinski porazio je Turke kod Jurjevih stijena
nedaleko od Otoca, te je moda ova bitka bila povodom za nove radove na
Otokim utvrdama, pa otuda i godina 1665, kao sjeanje na njih. No, je li tada
bio nazoan opet neki Erazmo von Schairer (II.? III.?), nije zasad jasno.
Oblik otokoga heraldikog tita u stvari je zakanjela kasna gotika,
bolje reeno provincijalizirana verzija u izvedbi nekoga priuenoga klesara.

10. Ivan Lenkovi (t 1569; pokopan u Novom Mestu u Sloveniji)


O Ivanu je Lenkoviu kao i o njegovu nadgrobnu spomeniku dosta
pisano, pa bismo ovom prigodom tek saeli ono najvanije (SI. 18, 19).
S obzirom na grb - krilati zmaj (SI. 18) - moda je Ivan Lenkovi
odvjetak plemena Kaia, koje je takoer imalo u grbu zmaja - krilatu zmiju 66

67

J. CVITKOVI, 1968.

E. LASZOWSKI, 1902, 92.


DAS, Ljubljana, f. 176, kat. 234, str. 354-359, Graz 14. VI. 1615. Podatak dobio od M.
Kruheka, na emu mu ovom prigodom zahvaljujem.
69
Moemo se zapitati, nije li trokutasti tlocrt otoke Fortice primijenjen zbog tada nedavne
pobjede nad Trucima kod Siska 1592.7
68

76

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

"kau" (SI. 21) Njegovo je tono podrijetlo dosta nejasno, no prihvaeno je


miljenje d a j e on odvjetak malog plemstva s Korane. Konano, V. Duiin
u Kaie ubraja i Lenkovia. 70 S obzirom na to da je Kaia od davnina
bilo u Cazinu,71 mogua je pripadnost Lenkovia tom plemenu. Lenkovii Ivan i Juraj - imali su kranjsko plemstvo, jer su se njihovi predci poetkom
16. st., bjeei pred Turcima, naselili s druge strane Pljesevice. Ivan je
Lenkovi imao gradove u tom dijelu dananje Slovenije - u dananjoj
Beloj Krajini: Podbreje (Freythurn), Mehovo (Maichau), Gornji
Mokronog (Obernassenfuss), Otoec (Wrdl).72 On je sam sredinom
stoljea u Podbreju sagradio katel te naselio uskoke (!), dok su oblinji
Gradec (Slovenija) posjedovali hrvatski plemii Gusii! U taj su dio
Slovenije - u Belu Krajinu te u umberku i po Hrvatskoj, naseljeni uskoci,
a Lenkovii, Gusi te Kobasi bili su njihovi kapetani.
Ivan se Lenkovi svojim znaajem i djelovanjem dovinuo do visoka
poloaja u austrijskoj carevini, do dunosti generala Hrvatske i Slavonske
krajine. Za nas je vano d a j e I. Lenkovi od 1538. senjski kapetan odmah
nakon Schairera. On je, napokon, i sagradio katel Nehaj nad Senjom.
Umro je 1569., a pokopan u crkvi franjevakog samostana u Novom Mestu,
u Sloveniji. Nadgrobna ploa mu se nalazila u brodu crkve, na zidu izmeu
dananjih kapela sv. Franje i sv. Antona,73 no skupa s ploama W.
Willandersa i J. Siegersdorfa prenesena je 1867. na novo mjesto pod
zvonikom.74
Tom su prigodom sve tri ploe poneto oteene, a izostali su i
natpisi te detalji ugradbe renesansnog karaktera (SI. 19). Natpis, koji je
obiljeavao Lenkovievu plou, nalazio se ispod nje te je glasio: 75

70

V. DUIIN, 1937, 5. E. CEVC misli Lika: E. CEVC, 1969, 184, ali i Vj. KLAI i A.
MIJATOVI.
71
R. LOPAI, 1943, 130.
72
I. STOPAR, 1986, 275-276, 306-309; E. CEVC, 1969, 185.
73
E. CEVC, 1969, 181.
74
Juraj Siegersdorf je takoer bio senjski kapetan, a umro je 1974. E. CEVC, 1969, 191.
75
1 . VRHOVEC, 1891, 93; E. CEVC, 1969, 186-187. Podatke o natpisu na ploi autoru je
poslala Majda Pungerar iz Dolenjskog muzeja u Novom Mestu, Slovenija, na emu joj ovom
prigodom zahvaljujem.

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici.

Senj. zb. 29, 47-86 (2002)

"Hei liegt begraben und ruhet der


Edl und gestreng Ritter Hanns
Lenkovitsch zu Freythurn an der
Culp, weyland Kaysers Ferdinandi
und jeziger Kays. May. auch furstl.
Durchlaucht
Herrn
Carl
Erzherzogen
zu
Oesterreich
gewester Rath und Obrist FeldtHauptmann
der dreyen
Lande
Steyer, Caranthen und Crain an der
Windischen
und
kroatischen
Grnizen und mehr Ort Flecken. So
gestorben ist den 22. Tag Juni im
1569.
Jahr,
dem
Gott
der
AllmUchtige sambt seinen allda
begrabenen Sohn Wolf Cristoph
und alien glaubigen Seelen ein
christlichen
Urstand
verleihen
wolle. Amen"
Hrvatskim bi to jezikom bilo:76
"Ovdje
lei
pokopan
i
smiren plemeniti i odlini vitez
Ivan Lenkovi od Freythurna na
Kupi,
cara
Ferdinanda
i
sadanjega carskog velianstva i
presvijetlog
gospodina
Karla
austrijskog savjetnik i vrhovni
SI. 18. Novo Mesto (Slovenija),
zapovjednik
triju
zemalja
nadgrobna ploa Ivana Lenkovia iz
tajerske, Kranjske i Koruke te
1569. (foto prema E. CEVC, 1981, slika
Slavonske i Hrvatske granice i vie
54 na str. 91)
utvrenih mjesta. Umro je 22.
dana lipnja 1569. godine; neka mu
svemogui Bog skupa s njegovim sinom ovdje pokopanim Vukom
Kristofom i svim vjernim duama podijeli kransko smirenje. Amen"
Preveo M. Kruhek, na emu mu ovom prigodom zahvaljujem.

78

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici.


SI.
19.
Novo
Mesto
(Slovenija) nadgrobna ploa
Ivana
Lenkovia;
crte
Jakoba aelja iz sredine 19.
st. prije nego je ploa
premjetena
pod
zvonik
franjevake
samostanske
crkve (prema E. CEVC,
1981, slika 4 na str. 186;
crte se danas nalazi u
Dolenjskom
muzeju
u
Novom Mestu)

Senj. zb. 29. 47-86 (2002)


. .-

If
-

"L- -

'

Na Lenkovievu j e nadgrobnom spomeniku (veliine 90/184 cm)


prikazan vitez u suvremenom oklopu, s maem o pojasu, buzdovanom u lijevoj
te kopljem sa zastavom u desnoj ruci. Na zastavi je potpuni grb s krilatim
zmajem plemena Kaia. Desno uz glavu isklesan je potpuni grb obitelji Egk, s
raetvorenim kasnogotiko - renesansnim titom.

70

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

MCICgllIiGinus.

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)


SI. 20. Grb plemena
B O J N I I , 1899, T-57)

Kaia

(I.

Lenkovieve grbove nalazimo u Senju na dva mjesta: u katelu


Nehaju te - nekada - na glavnom proelju franjevake crkve unutar zidina
(SI. 21). Prema Emilijanu Cevcu oblikovanja obaju ovih grobova srodna su
s onim nadgrobne ploe u Novom Mestu. 77 Vizir na Lenkovievoj kacigi na
njegovoj nadgrobnoj ploi dignut je, a nas gleda jedan bradati mu: Cevc
misli da lice ne mora odgovarati realnosti, tj. da se radi samo o openitom
oblikovanju, a da tek natpis i grb (grbovi) oznauju pripadnost ploe.78
Autor Lenkovieve ploe klesao je jo neke ploe, od kojih na onoj
Gallenbergovoj nalazimo vinjetu sa slovima GS, za koje E. Cevc misli da
bi mogli biti inicijali autora-klesara. Kvalitetom izvedbe, klesar-kipar GS
ipak nije preao razinu dobroga majstorskog rada.79 Sam majstor
najvjerojatnije potjee iz neke domae, slovenske radionice. Prema tome bi
i grbovi Lenkovia bili isklesani u Sloveniji i dovezeni u Senj skupa s
raznim ratnim potrebama...

E. CEVC, 1981,95.
E. CEVC, 1981, 81.
E. CEVC, 1981, 82.

80

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj. zb. 29, 47-86 (2002)

SI. 21. Senj, franjevaka


crkva sv. Franje, poruena u
II. svjetskom ratu, grb Ivana
Lenkovia na glavnom
proelju (foto . Griesbach,
1936., fototeka HAZU,
Zagreb)

:x"

Zakljuak
Nadgrobne ploe, epitafi i si. znaajni su svjedoci svog doba, i
umjetniki, i povijesno i socijalno, oni su najizravnija potvrda postojanja ljudi,
i onih znaajnih, i onih manje znaajnih. Na alost, nadgrobne ploe istodobno
prati i sudbina crkava, u kojima su pokojnici ispod njih pokapani: ruenja, ratni
vihor, graevinska moda, neodravanje, neije neshvaanje i pomanjkanje
potovanja - sve je to drastino smanjilo njihov broj.
81

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj. zb. 29. 47-86 (2002)

Malo ih je sauvano, zaista malo, tek toliko da svjedoe svoje doba.


Nastali su na mjestu susreta dvaju umjetnikih utjecaja - Mediterana i srednje
Europe, prilagoeni sredini u kojoj su nastali: Karaman to naziva umjetnost
granine sredine. ak su i izraziti mediteranski utjecaji oblikovali nadgrobne
ploe prema razini sredine, reducirajui bogatstvo detalja, a zadravajui
osnovnu misao. Karakteristina je grobnica biskupa de Cardinalibusa, koja ima
osobine toskanske umjetnosti, ali svedene na reminiscencije, na jednostavnije
pojedinosti.
Starija franjevaka crkva izvan zidina, koja je sruena zbog obrambenih
razloga, oito je bila mauzolej knezova Krkih Frankopana, a moda i drugih
odlinika. Tek pojedini ulomci svjedoe umjetniko bogatstvo, koje je uniteno
u strahu od Turaka: to je dio ploe Iote d'Este, supruge kneza Stjepana
Frankopana, te nekoliko skulptura, ugraenih u glavno proelje novije
franjevake crkve unutar zidina. No, ni njih vie nema. Analize pokazuju
daje najvjerojatnije da dvije nadgrobne ploe, Iotina i ona Sipurise, nisu bile
prenesene skupa sa zemnim ostacima, ve su bile iskoritene za druge grobove,
okrenute naopako ili tek za puko poploenje novije franjevake crkve.
Nadgrobnu plou Iote d'Este moemo ubrojiti medu kvalitetnije proizvode
sredine 15. St., iako nije jasno gdje je klesana, u Senju, Poreu, Krku, Veneciji?
Oblikovanjem ona pripada mediteranskom krugu, a mogunost transporta
morem otvara iroke mogunosti... Zatim, je li Iotina ploa bila epitaf,
nadgrobna ploa u podu ili pokrovna ploa sarkofaga? Najvjerojatnije ono
drugo. Razmatranja Dijane Vukievi Samarije pokazuju da je sva
vjerojatnost daje u starijoj franjevakoj crkvi bila i bogato ureena grobnica,
zidna ili pak tumba, po njezinu miljenju Ivana V. Krkog Frankopana.
Prihvatimo ideju takve monumentalne grobnice, no ija je bila, mislim daje jo
uvijek otvoreno pitanje. Tu se moemo odmah povezati na pitanje: ija je bila
nadgrobna ploa, dio koji je naen negdje u Senju, a bila je na grobu neke
znaajne plemkinje - po miljenju A. Glaviica jedne Frankopanke?
Nadgrobne ploe Senjana i ljudi znaajnih za sudbinu Senja nalazimo i
drugdje, diljem Hrvatske, i preko njezinih granica. Posebno je zanimljiva ploa
plemenita Senjana Martina Mojsijevia, sahranjena u crkvi pavlinskog
samostana kraj epikog jezera u Istri iz dva razloga: tekst o M. Mojsijeviu
pisanje glagoljicom te izradba djeluje - po dananjim mjerilima - kao "naivna
umjetnost". Nema vie sauvanih ovakvih nadgrobnih ploa, te je to znaajnije
njezino postojanje.
Nadgrobna ploa Luke Sartora, naena u podu bive franjevake crkve,
danas Fethije damije u Bihau, upravo je dobra ilustracija svog doba 82

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj. zb. 29. 47-86 (2002)

poetka 16. st.: Sartori - Krajai iz svog se kraja nedaleko Karlovca sele du
granice prema Turcima i na kraju se zaustavljaju u Senju. Skromna je to bila
ploa, no ini se daje to bio duh toga doba: ostaviti trag o svom postojanju i
djelovanju, uklesan u kamen...
Ploa NN-a s kraja 15. i poetka 16. st., najvjerojatnije iz starije
franjevake crkve, moe nam pomoi u sagledavanju naina pokapanja u
vieetane grobnice te oblikovanja primjerenog takvu oklopu. Glagoljski natpis
moda je tek informacija dodana kasnije i nema sveze s prvobitnim
oblikovanjem ploe. Moda se i plou Sipurise, supruge Vercija moe ubrojiti
u ovakav tip nadgrobnih ploa.
Posebnu grupu nadgrobnih spomenika ine oni senjskih kapetana P.
Kruia - E. Schairera - I. Lenkovia. Karakteristino da su dva od njih trojice
pokopana u franjevakim crkvama, koje su u ono doba, krajem 15. i tijekom
16. st. bile mauzoleji boraca protiv Turaka, no naravno i drugih.
Jako je znaajan redoslijed prvih senjskih kapetana: Krui - Schairer Lenkovi, gledajui njihovu nacionalnu pripadnost: Hrvat - Austrijanac podrijetlom Hrvat, a nadgrobne im se ploe nalaze daleko od Senja. Za
Kruieva se ivota Senj nije bojao Turaka, Lenkovi organizira obranu Senja i
gradi Nehaj, dok Schaireru (Sarraru!) posada iz Otoca prijeti, da e otii ako
ne dobije plau jer je nisu dobili ve nekoliko mjeseci! No, epitafi onih dvaju
zadnjih senjskih "Hauptmana" sauvani su, izraeni u boljoj maniri druge
polovice 16. st., te svjedoe da su oni bili ponosni na taj svoj poloaj, na to da
su bili senjski kapetani.
Nadgrobne ploe knezova Krkih Frankopana, razasute diljem
Hrvatske, zasluuju poseban rad, jer je to ova hrvatska plemika porodica i
zasluila. Nadgrobne su ploe Senj ana, u Senju i drugdje, znaajan
dokument o Senju i njegovim ljudima, ma koliko ih je malo sauvano, dio
su svog doba, ljudi i njihova djelovanja. Bilo je tu obinih graana,
plemia te onih s vrha drutvene ljestvice. Oblikovanje ploa i epitafa
varira izmeu naina Mediterana i srednje Europe, a izradili su ih majstori
razliita kolovanja i mogunosti. Neke su ploe import, neke su moda
nastale i u samom Senju. Na alost su pregradnje, ratna razaranja, ali i
neshvaanje znaenja prolosti, unitili mnoge ploe. Zadnja je propast bila
1943., u bombardiranju Senja...

83

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj. zb. 29, 47-86 (2002)

Literatura
Mile BOGOVI, Prijelazno razdoblje Senjske crkve (1450-1550), Senjski zbornik, 17, Senj,
1990,69-92.
Ivan BOJNIIC, DerAdel von Cwatien unci Slavonien, 1995, faksimilirani pretisak iz 1899.
Josip BRUNSMID, skice, Arheoloki muzej u Zagrebu, 1899.
Josip BRUNSMID, Kameni spomenici Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, Vjesnik
Hn'atskog arheolokog drutva, 12, Zagreb, 1912, 182-183.
Emilijan CEVC, Stirje renesansni nagrobnici v Novem mestu, Zbornik Novo mesto 13651965 - Prispevki za zgodovino mesta, Maribor, 1969, 180-195.
Emilijan CEVC, Kiparstvo na Slovenskem medgotiko in barokom, Ljubljana, 1981.
Josip CHVALA, Franjevaka crkva u Senju, Viesti Drutva in.inira i arhitekata, IS/1, 1,
Zagreb, 1984.
Pakal CVEKAN, Trsatsko svetite Majke Milosti i franjevci, njeni uvari, Trsat, 1985.
Josip CVITKOVIC, Je li Otoac grad s dva a moda i tri grba (2). Pronalazak u temeljima,
Veernji list, 24. 2. 1998., Zagreb
Damir DEMONJA, Prilog interpretaciji crkve sv. Franje u Senju, Radovi Instituta zapovijest
umjetnosti, 22, 1998, Zagreb, 23-33.
Viktor DUISIN, Plemstvo i biografija porodice Kraja, Glasnik heraldike, 5-8, Zagreb, 1938,
25-31.
Vanda EKL, Gotiko kiparstvo u Istri, Zagreb, 1982.
P. ENGEL, - P. LOVEI, - L. VARGA, Grabplatten von ungarischen Magnaten aus dem
Zeitalter der Anjou-knige und Sigismunds von Luxemburg, Acta historiae artium
Bugarka, 30, Budapest, 1984, 33-63.
Josip FRANCIKOVI, Crkva sv. Franje u Senju, Bogoslovska smotra, 19/4, Zagreb, 1931,
411-423.
Branko FUI, Gospodin v Kolaki, Bulletin, 8/1, Zagreb, 1960.
Branko FUI, Glagoljski natpisi, Zagreb, 1982.
Ante GLAVICIC, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice, Senjski zbornik, 2, Senj, 1966, 383420.
Ante GLAVICIC, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (V.), Senjski zbornik, 9, Senj, 198182,63-90.
Ante GLAVICIC, Stara i nova groblja, grobovi na podruju grada Senja i ire senjske okolice
(l), Senjski zbornik, 19, Senj, 1992,81-108.
Boris GRALJUK, Franjevaki samostan u Grebenu na Vrbasu, Hivatski iseljeniki zbornik,
251-272.
Zorislav HORVAT, O nekim osobinama nadgrobnih ploa s grbovima u kontinentalnom
dijelu Hrvatske, Bulletin, 1(59), Zagreb, 1988,41-68.
Zorislav HORVAT, Heraldiki titovi gotike arhitekture kontinentalne Hrvatske, Zagreb,
1996.
Zorislav HORVAT, Srednjovjekovna pavlinska arhitcktLira na podruju Senjske i modruko
-krbavske biskupije, Senjski zbornik, 26, Senj, 1999, 123-178.
84

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj, zb. 29, 47-86 (2002)

Zorislav HORVAT, Arhitektura franjevakih samostana u dotursko doba na prostoru


kontinentalne Hr\>atske i Slavonije (arheoloki stadij), katalog izlobe "Mir i dobro umjetniko i kulturno naslijee Hrvatske franjevake provincije sv. Cirila i Metoda",
Zagreb, 2000, 173-190.
Ljudevit IVANAN, Ivan i Leonard de Cardinalibus, senjski biskupi 14. st., prije zagrebaki
kanonici, Bogoslovska smotra, 15, Zagreb, 1933, 104-108.
Ljubo KARAMAN, O djelovanju domae sredine u umjetnosti hrvatskih krajeva, Zagreb
1963.
Vjekoslav KLAIC, Krki knezovi Frankopani, Zagreb, 1901.
Drago KRMPOTI, Kranski grobovi u damiji, Katoliki list, 31, Zagreb, 1894, 260-261.
Milan KRUHEK, Utvrde Senjske kapetanije u XVI. st., Senjski zbornik, 17, Senj, 1990, 93112.
Milan KRUHEK, Krajike utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. st., Zagreb,
1995.
Ivan KUKUUEVI SAKCINSKI, Nadpisi sredovjeni i novovjeki, Zagreb, 1891.
Emilij LASZOWSKI, Monumenta Habsburgica, Zagreb, 1916/II; 1917/.
Radoslav LOPAI, Izmeu Krke i Korane, Zagreb, 1895.
Radoslav LOPAI, Spomenici Hrvatske krajine, Zagreb, (1914/1, 1916/11).
Blaenka LJUBOVIC, Inventarizacija i zatita grae iz razruene crk\'e sv. Franje u Senju
(rukopis), 1997.
Blaenka i Enver LJUBOVIC, Grbovi i natpisi na kamenim spomenicima Senja, Senj, 1996.
Enver LJUBOVIC, Gradski i plemiki grbovi Senja, Senj, 1998.
Mile MAGDIC, Topografija ipoviest grada Senja, Senj, 1877.
Radmila MATEJI, Nonje u Senju i okolici, Rijeka revija, 3-4, Rijeka, 1962. 99-111.
Anelko MIJATOVIC, Petar Krui - kliski i senjski kapetan, Senjski zbornik, 17, Senj,
1990,25-34.
Manojlo SLADOVIC, Poviest biskupijah senjske, modruke ili krbavske, Trst, 1856.
Ivan STOPAR, Burgen und Schlsser in Slovenien, Ljubljana, 1989.
Gjuro SZABO, Arhitektura grada Senja, Hrvatski kulturni spomenici - Senj, I, Zagreb, 1940,
35-52.
uro URMIN, Hrvatski spomenici, I, Zagreb, 1989.
Pavao TIJAN, Grad Senj u povijesti i kulturi hrvatskoga naroda, Hrvatski kulturni spomenici
- Senj, I, Zagreb, 1940, 11-34.
Mirko VALENTIC, Kameni spomenici Hrvatske, Zagreb, 1969.
Marko VEGO, Sredovjeni bihaki latinski spomenici iz XVII vijeka, Glasnik Zemaljskog
muzeja u Sarajevu (arheologija), 9, Sarajevo, 1954, 255-269.
Melita VILII, Arhitektonski spomenici Senja, Rad JAZU, knj. 360, Zagreb, 1971, 65-130.
Ivan VRHOVEC, Zgodovina mesta, Ljubljana, 1891.
Sergej VRIER, Renesanni viteki nadgrobniki v Sloveniji, Zbornik za umetnostno
zgodovino, 7, Ljubljana, 1965, 195-204.
Dijana VUKIEVIC-SAMARIJA, Srednjovjekovna umjetnost u franjevakim samo
stanima, koji su pripadali provinciji sv. Cirila i Metoda, katalog izlobe "Mir i dobro"
85

Z. Horvat: Sauvani nadgrobni spomenici...

Senj. zb. 29, 47-86 (2002)

- umjetniko i kulturno naslijee Hrvatske franjevake privincije sv. irila i Metoda,


12.1. - 23. IV. 2000, Zagreb, 2000, 150-171.
DIE BEWAHRTEN GRABSTEINE EINIGER SENJER UND DER FUR DIE SENJER
GESCHICHTE BEDEUTENDEN LEUTEN - IN SENJ UND ANDERSVVO
Zusammenfassung
Grabsteine sind eines von den ftersten Artefakten des Mittelalters. und in dieser Hinsicht
war Senj keine Ausnalime. Die Grabsteine wurden in der Pffar- und Klosterkirchen errichtet.
Adelige Senjcr. Frsten Krker Frankopane, Uskoken und Burger wurden unter solchen
Grabsteinen in den Franziskaner Kirchen (der alteren auBer den Festungsmauern. und der
neueren "inter muros"), in der Dominikaner Kirche und anderswo begraben. Wegen
verschiedener Bedrangnisse (unter denen die Bombardierung der Stadt Senj die grsste war), des
Umbauens und der unzureichenden Kentnisse von der Bedeutung dieser Grabsteine, wurden viele
dieser Grabsteine devastiert.
Der Autor hat in diesern Artikel ausfuhrlich beschrieben die Grabsteine aus Senj und jene
von Senjern oder von anderen Lenten die f'iir Senj bedienstvoll waren und wurden auer dieser
Stadt begraben. Er bearbeitet die Periode vom 14./15. Jahrhundert bis zur Mitte des 16.
Jahrhunderts. Im ersten Teil beschreibt der Autor die Grabsteine von der Senjer Patrizierin
Sipurisa, von Iota d'Este - der Frau von Stjepan Frankopan - und von dem Dominik Betrii,
sowie das Fragment eines Grabsteines. das heute im Stadtmuseum von Senj bewahrt wird.
Im zweiten Teil werden die Namen von Martin Mojsijevi, Luka Sarto-Kraja. Petar
Krui, Erasmus Schairer und Ivan Lenkovi analvsiert.

THE GRAVESTONES OF SOME SENIANS AND SOME OTHER PERSONS IMPORTANT


FOR THE HISTORY OF SENJ. PRESERVED AT SENJ AND ELSEWHERE
S um m a ry

The gravestones were one of the most frequent Middle Ages artefacts, so that neither Senj
was the exception in that respect. The gravestones were erected in parochial or monastic
churches, while the noble Senians, the princes Krki Frankopani. Uskoks and ordinary citizens
were buried under such gravestones in the Franciscan churches (the older one outside the town
walls, the newer one "intra muros"), in the Dominican church of St. Nicholas, in the Cathedral
and elsewhere. Due to various disasters, specially German bombing in 1943. then because of
various reconstructions and also because of the lack oi' understanding the importance of such
gravestones, a great number of them was destroyed.
The author here describes in details the gravestones from Senj and gravestones of Senians
or other people important for Senj, which were buried outside Senj (period of Middle Ages from
the 14th/I5th c. to mid 16th c). In the part of his essay which elaborate the gravestones from Senj
the author deals with the gravestones of the Senian patrician Sipurisa, the bishop Ivan de
Caidinaiibus, Iota d'Este - wife of Stjepan Frankopan. Dominik Betrii and the fragment of
one gravestone, which is now preserved in the City's Museum. Likewise, in the part elaborating
the gravestones of Senians or the people important for Senj and were buried outside Senj, the
author deals with the following names: Martin Mojsijevi, Luka Sarto-Kraja, Petar Krui,
Erazmo Schairer and Ivan Lenkovi.

86