Richard Swedberg - Načela Ekonomske Sociologije

NAELA EKONOMSKE
SOCIOLOGIJE
Richard Swedberg
Zagrebaka kola
ekonomije i managementa
BIBLIOTEKA GOSPODARSKA MISAO
Richard Swedberg Naela

ekonomske sociologije
Naslov izvornika
Principles of economic sociology
Sadraj
Copyright 2003 by Princeton University Press. Published by Princeton University Press, 41 William
Street, Princeton, New Jersey 08540. In the UK: Princeton University Press, 3 Market Place,
Woodstock, Oxfordshire 0X201SY.
All rights reserved.
Za hrvatsko izdanje Copyright 2006 MATE d.o.o., Zagreb
Sva prava pridrana. Nije doputeno niti jedan dio ove knjige reproducirati ili distribuirati u bilo kojem
obliku ili pohraniti u bazi podataka bez prethodnog pismenog odobrenja nakladnika.
P OPIS
Nakladnik
MATE d.o.o., Zagreb
Za nakladnika
Vesna Njavro
TABLICA I SLIKA
P REDGOVOR Glavni urednik

P REDGOVOR
Urednici
HRVATSKOM PRIJEVODU
dr. sc. uro Njavro

dr. Zdenka Damjani, dr. Emil Herak, dr.
VI
Maa Magzan, mr. Aleksandar Vuki dr. Emil
IX
Herak
Prevoditelj
Poglavlje I.
Klasici ekonomske
sociologije
Recenzenti prijevoda dr. Kristijan Krka, dr. Daniel Miin
Poglavlje II. Suvremena ekonomska sociologija
32
Poglavlje III. Ekonomska organizacija
53
Poglavlje
74
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb

IV.
Tvrtke
UDK 316.334.2pristupi
330.1
Poglavlje V. Ekonomski i socioloki
tritima
Poglavlje
Poglavlje
Poglavlje
SWEDBERG, Richard.
VI. Trita
u povijesti
Naela ekonomske
sociologije / Richard Swedberg ; <prevoditelj
Emil Herak>. - Zagreb : Mate : Zagrebaka kola ekonomije i
VII.
Politika
ekonomija
managementa,
2006. i- (Biblioteka
Gospodarska misao)
Prijevod djela: Principles of economics sociology. - Bibliografija.
VIII.-Pravo
i ekonomija
Kazalo.
104
131
158
189
Poglavlje IX. Kultura i ekonomski razvitak
218
Poglavlje X.
Kultura,
povjerenje
i potronja
I. Ekonomska
sociologija
Naela
241
Poglavlje XI. Rod i ekonomija
259
ISBN 953-246-011-X (Mate)
460217024
Poglavlje XII. Makina dilema i druga pitanja za

ekonomske sociologe
282
L ITERATURA
303
K AZALO
356
Popis tablica i slika
Tablice
Tablica 2.1. Razliiti Svjetovi opravdavanja,
prema Boltanskom i Thvenotu
50
Tablica 7.1. Tipovi dominacija i njihovi uinci na

racionalni kapitalizam, prema Weberu
17
Tablica 7.2. Stavovi prema raznim oblicima

djelovanja vlada u nekim zemljama OECDa
Tablica 7.3 Odnos izmeu oblika dominacije, tipa

administracije i sredstava plaanja, prema Weberu
17
Tablica 7.4. Postotak siromanih ljudi u raznim

zemljama OECDa, prije i poslije prijenosa sredstava
Tablica 8.1. Mogue inaice u vlasnikim pravima:

primjer ruralne industrije u Kini
17
Tablica 9.1. Reakcije na pritisak za ostvarivanje

novanoga uspjeha u Sjedinjenim Dravama
Tablica 11.1. Vrijeme koje radnici u Sjedinjenim

Dravama s punim radnim vremenom utroe na
kuanske zadatke, mjereno u satima na tjedan,
1987
18
2
20
Slike
Slika 1.1. Predmetno podruje drutvene
ekonomije, prema Weberu
Slika 1.2. Od ekonomske akcije do ekonomskih

organizacija, prema Weberu
23
Slika 1.3. Razliiti naini organiziranja ekonomije,

prema Polanyiju.
2
3
vm
PO P IS TAB L IC A
Slika 3.1. Kapitalizam i alternativni naini organiziranja

ekonomskih procesa i ekonomskih interesa.
SLIKA
58
Slika 3.2. Razliiti tipovi kapitalizma, prema Weberu

Slika 3.3. Drutvene mree u Silikonskoj dolini.
Slika 6.1. Atenska agora oko 400. pr.Kr.
Slika 8.1. Uloga prava u drutvu: pravno-centrirano
gledite u odnosu na drutveno-centrirano gledite.
Slika 8.2. Predmetno podruje ekonomske sociologije
prava, prema Weberu
Slika 9.1. Od religijske etike do ekonomske ekipe,
ili kako provoditi socioloku analizu interesa,
prema Protestantskoj etici.
Slika 11.1. Shematski prikaz ena s plaenim uposlenjem
prema ivotnom/obiteljskom ciklusu.
Francuska i Britanija, oko 1850.
61
69
13
7
19
1
191 23
270
Predgovor
Nakana je ove knjige posluiti kao opi uvod u ekonomsku sociologiju,

razmjerno novo podruje u drutvenim znanostima, vanost kojega
brzo raste i u Sjedinjenim Dravama i u Europi. Ekonomska sociologija
predstavlja vrstu analize koja mnogo obeava, a s obzirom na brzinu
kojom se razvijala proteklih desetak godina, u 21. stoljeu lako bi
mogla postati jednom od kljunih konkurentnih metoda u analizi
ekonomskih pojava - na istomu rangu s neoklasinom ekonomijom,
teorijom igara i bihevioralnom ekonomijom.
Ekonomska sociologija moe se ukratko definirati kao primjena
sociolokih tradicija u pokuaju objanjenja ekonomskih pojava. Ekonomska sociologija uglavnom ima iste interese i ciljeve kao i ekonomska znanost. No u jednom se jasno razlikuje od konvencionalne ekonomske znanosti: svojim izravnim i snanim fokusom na ulogu koju
drutveni odnosi i drutvene institucije igraju u ekonomiji. ivjeti u
drutvu znai biti povezan s ljudima i sudjelovati u drutvenim institucijama - a to duboko utjee na ekonomske akcije svih ekonomskih
aktera. To utjee i na individualne i na ukupne ishode takvih akcija.
Obrasci drutvenih interakcija i institucije koje ljudi stvaraju i rabe u
svojim nastojanjima da zarade za ivot i ostvare profit ine glavni
predmet ekonomske sociologije. Kao i u teoriji igara, u sociologiji ne
postoji izdvojeni homo oeconomicus - postoje samo ljudi koji u meusobnoj interakciji nastoje ostvariti svoje interese.
Predstaviti ekonomsku sociologiju iz nove perspektive te iznijeti
njezine glavne pojmove, ideje i nalaze bila su dva glavna cilja za
pisanje ove knjige. Novu perspektivu koju elim predstaviti prvenstveno se odnosi na obuhvat struke: ekonomska sociologija ne bi se trebala
zanimati samo za utjecaj drutvenih odnosa na ekonomske akcije (to
je sada njezina glavna briga), nego bi takoer trebala voditi rauna
1 interesima, ili u irem smislu teiti da se analiza postavi na
razinu interesa, slino kao to je to uinio Max Weber u
Protestantskoj etici
duhu kapitalizma. I doista, ta Weberova znamenita studija
moe se smatrati paradigmom i vodiem u pristupu

ekonomskoj sociologiji. Povesti se za Protestantskom etikom
uinit e analizu izotrenijom i takoer realnijom.
Pristup to ga u ovoj knjizi zagovaram moe se opisati kao pokuaj
usmjerivanja analize na socioloki pojam interesa. Za brzu ilustraciju
PREDGOVOR
to za mene znai socioloki pojam interesa, opet u se pozvati na

Webera, sada na znamenit odlomak iz njegove sociologije religija u
kojoj se slui metaforom o kretanju ljudskih akcija po razliitim
kolosijecima, ak i kada su nadahnute slinim poticajima. Tonije,
Weberovo je obrazlaganje da interesi pokreu ljudske akcije, no nain
kako akteri vide svijet (pa tako i vlastite interese) odluit e u koji e
opi smjer te akcije krenuti. Taj je odlomak ovaj:
Nad ljudskim ponaanjem ne vladaju ideje, nego materijalni i idejni interesi. Ipak, vrlo esto 'slike o
svijetu', stvorene idejama, odluuju, poput skretniara, kolosijeke po kojima dinamika interesa pokree
akcije ([1915] 1946b: 280).
Interessen (materielle und ideelle), nicht: Ideen, beherrschen unmittelbar das Handeln der
Menschen. Aber: die 'Weltbilder', welche durch 'Ideen' geschaffen wurden, haben sehr oft als
Weichensteller die Bahnen bestimmt, in denen die Dynamik der Interessen das Handeln
fortbewegte.
Weberovo je obrazlaganje, dodao bih, tek jedan od nekoliko razliitih

naina na kojima se interesa i drutveni odnosi mogu povezati u sociolokoj analizi. Drugi prijedlozi o smjeru kojim treba poi mogu se nai u
djelima Alexisa de Toquevillea, Jamesa Colemana, Pierra Bourdieua i
mnogih drugih. U irem smislu, zamisao da interesima treba pridati
sredinje znaenje u tumaenjima drutvenih [oblika] ponaanja ve
se dugo vremena iznosila - u takvih mislilaca kao to su David Hume,
Adam Smith i John Stuart Mill. Prema njihovim analizama, postoje
razne vrste interesa - ne samo ekonomski interesi. Interesi se mogu
sukobiti, meusobno se blokirati, meusobno se pojaati, i tako dalje.
Iz te perspektive, ni institucije se ne trebaju shvatiti kao pravila
[regule, op. prev.] (to je danas popularna definicija), nego kao
osebujna suoblija interesa i drutvenih odnosa. Ti su mislioci razradili
prilagodljiv i moan tip interesne analize, koji sada moda trebamo obnoviti i ponovno primijeniti. Prema njihovu receptu, za valjanu analizu
treba najprije otkriti interese aktera, a potom ih empiriki istraiti te
proslijediti hipoteze zasnovane na tom interesnom fokusu. Ukratko,
pratiti interese!
Svjesno sam se trudio da ne dopustim vlastitim shvaanjima o sredinjoj vanosti interesa da utjeu na moj pregled razliitih studija ostvarenih u ekonomskoj sociologiji. No poprilian broj tih studija ima
neko stajalite o interesima - ili ih uvaavaju ili ne, izriito ili preutno
a to u spomenuti i prokomentirati. Pa ipak, nadam se da e
itatelj naii na uravnoteen i poten pregled mnogih razliitih
vrsta radova koje su trenutno dio ekonomske sociologije.
PREDGOVOR
XI
Trenutno Sada se ekonomska sociologija nalazi u fluidnu stanju, to

oteava pravilno saimanje i prikazivanje njezinih kljunih nalaza i
kljunih pojmova. Taj zadatak dosad nije pokuan. Nain na koji je ova
knjiga organizirana pokazuje kako sam tomu odluio pristupiti. Prvo
raspravljam o povijesti ekonomske sociologije: o njezinim glavnim
pojmovima i glavnim nalazima. Poslije slijedi rasprava o kapitalizmu, o
tvrtkama i tritima. Zatim se istrauje uloga politike i prava. Knjiga se
nastavlja s prikazom odnosa izmeu kulture (pa tako i potroake) i
ekonomije, te izmeu roda/spola i ekonomije. Posljednje poglavlje
posveeno je razliitim pitanjima koja ili jesu na dnevnom redu
dananje ekonomske sociologije ili bi to trebala biti, meu njima i
pitanju treba li se ekonomska sociologija postati politikom znanou.
Poglavlja 1 i 2 - Klasici ekonomske sociologije i Suvremena
ekonomska sociologija - prikazuju glavna djela i u klasinoj i u suvremenoj ekonomskoj sociologiji. U raspravi o klasinoj ekonomskoj
sociologiji postavio sam teite na doprinose Webera, Durkheima i
Simmela. U nova tumaenja ulazi i pokuaj osvjetljenja uloge interesa
u tradicionalnoj ekonomskoj sociologiji, zajedno s uvodom u Tocquevillea kao jednoga od najvanijih ekonomskih sociologa. Bourdieuovo
djelo bilo je zapostavljeno u suvremenoj ekonomskoj sociologiji, pa u
to pokuati ispraviti prikazom njegovih ideja. Glavna je poruku u ta dva
poglavlja dvostruka: prvo, da postoji snana tradicija u ekonomskoj
sociologiji, i drugo, da se ekonomska sociologija ne smije usredotoiti
iskljuivo na drutvene odnose, kao to se danas obino ini, nego
mora razmotriti i ulogu interesa.
U poglavljima 3 i 4 - Ekonomska organizacija i Tvrtke - tvrdim da
se velik dio ekonomskoga ivota moe promatrati u smislu ekonomske
organizacije, odnosno s gledita kako su ljudi, institucije i materijalni
predmeti meusobno povezani i razdvojeni. Poglavlje 3 razmatra kako
je ekonomija organizirana u velikim razmjerima, od industrijskih
okruga do globalizacije. Ono iznosi i model za konceptualiziranje
kapitalizma iz socioloke perspektive. U poglavlju 4 sredinja je tema
jedna osobita vrsta ekonomske organizacije koja u dananjoj ekonomiji
igra kljunu ulogu: moderna tvrtka. Prikazane su i prokomentirane
ekonomske i takoer socioloke teorije o tvrtki. Glavna je teorijska
postavka u ta dva poglavlja to da ne moemo potpuno razumjeti
dinamiku razliitih vrsta ekonomske organizacije ukoliko ne shvatimo
da su njihove strukture odreene kombinacijom interesa i drutvenih
odnosa.
Poglavlje 5, Ekonomski i socioloki pristupi tritima, raspravlja o
razliitim teorijama o tritima. Dok je ekonomiste najvie zanimalo
XII
PREDGOVO R
kako predvidjeti cijena, sociolozi su pokuali razviti teoriju o tritima

kao drutvenim strukturama ili institucijama. Poglavlje 6, Trita u
povijesti, nastoji unaprijediti trenutno stanje sociologije trita.
Zalaem se za to da pojam interesa bude sadran u toj analizi, i ilustriram potencijalnu mo toga pojma s pomou povijesne grae. Prikazana je i tipologija trita u povijesti.
U poglavlju 7, Politika i ekonomija, tvrdim da nam je potrebna
ekonomska sociologija politike. Meu oblicima koje takva vrsta analize
moe poprimiti nalaze se i fiskalna sociologija te studije raznih
pokuaja politikih sila - i drave i interesnih skupina - da upravljaju
ekonomijom. To je poglavlje nadopunjeno poglavljem 8, Pravo i
ekonomija, u kojem tvrdim da su ekonomski sociolozi zapostavili
ulogu zakona u gospodarskom ivotu i da to zanemarivanje treba
ispraviti. Tipino je da ekonomske pojave imaju i pravnu dimenziju i to
unosi novi sloj u analizu. Skicirat u plan rada za ekonomsku
sociologiju prava, s teitem na institucije kao to su vlasnitvo,
nasljedstvo i tvrtke kao pravni akteri. Naglasit u da pravo, odnosno
zakoni, moe blokirati, usporiti ili ubrzati ekonomski rast.
O pitanju kulture i njezina odnosa s ekonomijom raspravljam u dva
poglavlja: u poglavlju 9, Kultura i ekonomski razvitak, i u poglavlju
10, Kultura, povjerenje i potronja. Pokuavat u dokazati da nijedna
ekonomska sociologija nije potpuno ako zapostavlja kulturu
to dananja glavna struje u ekonomskoj sociologiji ini.
Kultura se definira kao skup vrijednosti i stvaranja znaenja.
Dok ekonomisti obino zanemaruju kulturu i vode rauna o
ekonomskim interesima, ekonomski sociolozi koji zagovaraju
kulturni pristup obino ine upravo suprotno: oni istiu vanost
kulture, ali zanemaruju ekonomske interese. Tvrdit u i da
povjerenje i potronja spadaju u raspravu
o kulturi.
U poglavlje 11, Rod i ekonomija, istiem da se rod/spol u dananjoj
ekonomskoj sociologiji uglavnom zanemaruje, iako su znanstvenici u
razliitim drutvenim znanostima proizveli golemu koliinu grae koju
moemo koristiti. Ekonomska sociologija mora odgovoriti na pitanje
kako iskoristiti prikladne dijelove te opsene grae. Predlaem tri
osobito vane teme: ekonomiju kuanstava (s teitem na ideju o
ujedinjujuem obiteljskom interesu), ene i zaposlenje na tritu rada
(s teitem na ideju o zasebnim enskim interesima) i ulogu emocija u
gospodarstvu. Tvrdim da se na emocije ne smije gledati kao na neto
to poremeuje normalno djelovanje gospodarstva, gledite koje je
danas uobiajeno, nego kao na integralne dijelove gospodarskih
djelovanja.
Posljednje poglavlje, Makina dilema i druga pitanja za ekonomske
sociologe, iznose etiri kljuna pitanja o kojima se, prema mojem
PREDGOVOR
miljenju, treba raspravljati: 1) trenutno zapostavljene teme u ekonomskoj sociologiji, koje bi u njoj trebale biti sadrane; 2) kako obraditi
problem promiljanja u ekonomskoj sociologiji; 3) prednosti i nedostaci
uporabe pojma interesa u ekonomskoj sociologiji, i 4) ulogu koja
ekonomska sociologija moe imati kao politika znanost. U poglavlju u
saeti i prodiskutirati glavnu teorijsku postavku ove knjige - potrebu
razmatranja i interesa i drutvenih odnosa. Predloit u naine kako da
se u takvoj vrsti analize izbjegnu tautologija i redukcionizam.
Priznanja
U pisanju ove knjige pomogli su mi mnogi ljudi. Ponajprije Mabel
Berezin, kojoj je knjiga posveena s ljubavlju, svom ljubavlju koju
imam. Takoer elim zahvaliti Peteru Doughertyu iz izdavake kue
Sveuilita Princeton (University of Princeton Press), koji mi je prije
mnogo godina dao nadahnue za kljunu tezu u ovoj knjizi. Peter je
doista odlian urednik i tono zna kako ohrabriti pisca. Kevin Mclnturff, iz iste izdavake kue, pomogao mi je u mnogim praktinim
stvarima. Za odlino redigiranje i pomo u pisanju knjige zahvalan sam
Lindi Truilo i Ellen Foos.
Posebice elim spomenuti tri bliska prijatelja i kolege: Patrika
Aspersa, Marka Granovettera i Maura Zambonija. Svoj trojici ovdje
hvala! Takoer elim zahvaliti i drugim ljudima koji su mi svi mnogo
pomogli, a to su: Howard Aldrich, Reza Azarian, Jens Beckert, Rick
Biernacki, Anne Boschini, John Campbell, Bruce Carruthers, Frank
Dobbin, Malcolm Feeley, Magnus Haglunds, Susan Hanson, Johan
Heilbron, Soren Jagd, Erik Ljungar, Thorbjorn Knudsen, Sarah McLanahan, Marry Makler, Robert K. Merton, Eva Meyerson Milgrom, Victor
Nee, Trond Petersen, Tiziana Sardiello, Dick Scott, Neil Smel- ser,
Philippe Steiner, Pyszard Szulkin, Michael Woolcock, Hans i Karin
Zetterberg i Harriet Zuckerman.
Zahvalan sam Centru za via istraivanja u bihevioralnim znanostima, u kojem sam proveo akademsku godinu 2001/2. i u kojem
sam napisao vei dio ove knjige. Novanu potporu za rad u Centru
dobio sam od Centra za ope dotacije (Center General Funds) i iz dotacije Zaklade William i Flora Hewlett br. 2000-5633. Knjiniarke centra
Cynthia Zeigler i Emma Raub strpljivo su me i odlino opsluivale.
Doug McAdam bio je sjajan domain. Knjigu sam zavrio tijekom
nekoliko mjeseci u Sveuilitu Cornell, gdje mi je bilo uitak raditi s
Victorom Neeom i u Centru za gospodarska i drutvena istraivanja.
XIV
PREDGOVO R
Za vrijeme pisanja ove knjige umro mi je otac, Hans Swedberg. To se

dogodilo 4. srpnja 2001. u Stockholmu. Jako sam ga volio i esto
mislim na njega.
Dio grae za poglavlja 5 i 6 temelji se na autorovu radu Markets in
Society (Trita u drutvu), koji uskoro izlazi u knjizi Neila Smelsera i
Richarda Swedberga (ur.), The Handbook of Economic Sociology,
drugo izdanje (Princeton and New York: Princeton University Press i
Russell Sage Foundation). Malo drukija verzija poglavlja 8 objavljena
je pod naslovom The Case for an Economic Sociology (U prilog
ekonomskoj sociologiji), Theory and Society sv. 10(2002).
U Stanfordu, svibnja 2002.
NAELA EKONOMSKE SOCIOLOGIJE
I.
Klasici ekonomske sociologije
sociologija ima bogatu i aroliku tradiciju, koja je poela

negdje na prijelazu u 20. stoljea i nastavlja se do danas. Od te
tradicije potjee nekoliko korisnih pojmova i ideja - ovo poglavlje, i
idue, pokuat e ih ukratko prikazati i postaviti u odreenu
perspektivu. Otkad se pojavila, ekonomska sociologija doivjela je dva
vrhunca: 1890-1920, u doba utemeljitelj sociologije (koji su se svi
zanimali za ekonomiju i pisali o njoj), i danas, tj. od poetka 1980ih
godina nadalje (za povijest ekonomske sociologije vidi Swedberg
1987,1997; Gislain i Steiner 1995). Manji broj vanih radova iz
ekonomske sociologije, u autorstvu ekonomista kao i sociologa, nastao
je u razdoblju izmeu tih dvaju vrhunaca, od 20ih godina do sredine
80ih.
Glavna teza ovoga poglavlja, i ove knjige u cjelini, jest ova: da
bismo izgradili jaku ekonomsku sociologiju, moramo povezati analizu
ekonomskih interesa s analizom drutvenih odnosa. Iz takve
perspektive, institucije postaju shvatljive kao konfiguracije osobitih
interesa i drutvenih odnosa, koje su obino tako vane da ih i zakoni
potkrepljuju. Pokuat u takoer pokazati da mnoga klasina djela iz
ekonomske sociologije imaju slino gledite o primjeni pojma interesa
u analizi ekonomije.
Budui da moj prijedlog o nunosti povezivanja interesa i drutvenih
odnosa odstupa od postojee paradigme u ekonomskoj sociologiji, u
prvom odjeljku koji slijedi treba neto rei o primjeni pojma interesa u
drutvenoj teoriji. To se moda ini kao skretanje s glavnoga puta, no
treba poeti s opim odjeljkom o interesima jer to pomae u tumaenju
zato je taj pojam tako koristan. Poslije tog prikaza slijedi odjeljak o
temi koju ja nazivam klasinom ekonomskom sociologijom, a u kojem
se najvie raspravlja o radovima Toquevillea, Marxa, Webera,
Durkheima i Simmela. Nekoliko je stranica posveeno dostignuima
nakon klasika i prije trenutne obnove ekonomske sociologije (koja je
poela 1980ih godina). Kljune su osobe iz toga razdoblja Schumpeter,
Polanyi i Parsons.
E KONOMSKA
Uloga interesa u drutvenoj analizi

Od srednjega vijeka nadalje, razni oblici metode koju moemo nazvati
P O G L AV L J E I
istraivanjima (povijest te vrste analize malo je poznata, no vidi Orth et

al. 1982; Hirschman 1986; Holmes 1990; Peillon 1990). Naziv interes
isprva je ekonomske prirode (primjerice, interesna stopa = kamatna
stopa), i moe se nai u takvim podrujima kao to je rimsko pravo. U
toj ranoj fazi naziv interes imao je ogranieno znaenje i zauzimao je
sporedno mjesto u tadanjim raspravama. To se promijenilo kad se
pojam interesa poeo rabiti u politikom ivotu. Tijekom sedamnaestoga
stoljea interes je postao pomodnim poj mom, koji je oscilirao izmeu
istoznanice za bezobzirno makjavelistiko ponaanje vladara i
jednostavnoga pomagala u analiranju ljudskoga ponaanja. Upravo je to
vrijeme postalo popularnim geslo interes ne lae. Govorilo se takoer
o razliitim grupnim interesima, kao to su pravni interesi,
zemljoposjedniki interesi i novani interesi (Gunn 1968).
Tijekom sedamnaestoga stoljea, osobito u sklopu francuske
moralne filozofije, ljudi poput La Rochefoucaulda i Pascala razvili su
psiholoki pojam interesa (vidi Heilbron 1998). Dio sloenosti koju su ti
autori ugradili u pojam interesa moe se ilustrirati
La
Rochefoucauldom maksimom samointeres neke vezuje, ali druge
osvjetljuje ([1665] 1959:42). Uloga interesa u ljudskim djelovanjima
takoer je fascinirala nekolicinu filozofa iz osamnaestoga stoljea, prije
svega Davida Humea, to je oito u njegovoj Raspravi o ljudskoj
prirodi (= A Treatise on Human Nature, 1739-40) kao i u
Ogledima (= Essays, 1741). Primjerice, Hume je odbacio zamisao da
su interesi nekako odreeni, jednom zauvijek, i da su proizvod ljudske
prirode i biologije: Iako interes moe vladati nad ljudima, ipak sm
interes, kao i sva ljudska djelovanja, sasvim ovisi o mnijenju ([1741]
1987: 51). U tome se razlikovao od francuskoga filozofa Hlvetiusa,
koji je neto poslije tvrdio da nad fizikim svijetom upravljaju zakoni
pokreta, kao to nad moralnim svemirom upravljaju zakoni interesa
(citirano prema Hirschman 1977: 33).
To da su i ekonomisti uvidjeli korisnost pojma interesa oito je iz
nekoliko odlomaka iz Bogatstva naroda Adama Smitha (= An
Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations,

1776). U najpoznatijem kae se sljedee:
Ne oekujemo svoju veeru zbog dobrote mesara, pivara ili pekara, nego zbog njihova obzira prema njihovu
vlastitom interesu. Ne pozivamo se na njihovu ljudskost, nego na njihovo samoljublje, i nikada ne govorimo s
njima o svojim potrebama, nego o njihovim korisnostima ([1776] 1976: 26-27).
Kao to je dobro poznato, Smith je sugerirao i da pojedinani interesi nekako na kraju unapreuju opi interes, kao da ih vodi kakva
nevidljiva ruka. No iako je Smitha fascinirala pozitivna uloga samointeresa, bio je jako svjestan da pojedinca pokreu i drugi interesi, osim
K L A SI C I E KO N O M SK E SO C IO LO G I JE
samointeresa. Primjerice, u prvom retku Teorije moralnih osjeaja,

on napominje: Koliko god se moe pretpostaviti da je ovjek sebian,
u njegovoj prirodi oito postoje neka naela zbog kojih se zanima za
sudbine drugih, i zbog kojih mu njihova srea postaje potrebnom, iako
on od nje ne dobiva nita, osim uitka da ju gleda (The Theory of
Moral Sentiments [1759] 1976: 47).
Do devetnaestoga stoljea pojam interesa [ve] je omoguio
fleksibilnu vrstu drutvene analize, u kojoj se interesi meusobno
suprotstavljali, blokiraju, pojaavaju i tako dalje. Pojedinci su imali
svoje interesi, a imali su ih i skupine: postojao je i javni interes i interes
svakoga pojedinoga graanina. Pojam interesa igrao je kljunu ulogu
takoer u analizama tako otroumnih mislilaca kao to su bili John
Stuart Mill i Alexis Clrel de Tocqueville. No potkraj stoljea ekonomisti
su poeli ograniavati taj pojam na ekonomske interese, a napokon su
ga poeli i zamjenjivati drugim pojmovima, kao to su korisnost i
preferencije. Ekonomski je interes sada postao odlikom homo
economicusa, to jest izoliranoga ekonomskoga agenta, koji sve zna i
maksimalizira svoju korist (vidi, primjerice, Persky 1995). Umjesto da
sugerira hipoteze za empirijsko prouavanje, sada je analiza poinjala i
zavravala s interesima (s ekonomskim interesima). Ukratko, jedna
ograniena vrsta interesne analize poela je zamjenjivati bogatu i
kompleksnu interesnu analizu iz prijanjih stoljea. Ta se tendencija
uvrstila tijekom dvadesetoga stoljea, i ona i dalje prevladava u
ekonomskoj znanosti i, uvelike, openito u drutvenim znanostima.
U povijesnim pregledima pojma interesa ne spominje se injenica
da se socioloki pojam interesa razvio potkraj devetnaestoga i
poetkom dvadesetoga stoljea, osobito u djelima Webera i Simmela.
U nastavku e biti vie govora o tom razvitku. Zasad je dovoljno rei
da je za tu koncepciju od sredinje vanosti postavka da se interesi
mogu osmisliti, izraziti i ostvariti jedino u drutvenim okvirima i preko
drutvenih odnosa - a to je stajalite suprotno gleditu moderne
ekonomske znanosti.
Moje je osobno gledite o interesima blisko Weberovu, pa u zato
prvo neto rei o Weberovoj zacijelo najpoznatijoj tvrdnji o interesima.
Ona se nalazi u programskom dijelu njegova rada o sociologiji religiji, i
ve smo ju citirali u Uvodu:
Nad ljudskim ponaanjem ne vladaju ideje, nego materijalni i idejni interesi. Ipak, vrlo esto 'slike o svijetu',
stvorene idejama, odluuju, poput skretniara, kolosijeke po kojima dinamika interesa pokree akcije ([1915]
1946b: 280).
Prema tom citatu interesi pokreu ljudsko djelovanje, ali drutvena

sastavnica (u ovom primjeru religija) odreuje kako e se te akcije
P O G L AV L J E I
religijski, politiki i tako dalje). Svi su interesi drutveni na sljedea dva

naina: [prvo], svi su dio drutva u kojemu je pojedinac roen; i
[drugo], pojedinac mora voditi rauna o drugim akterima kada svoje
interese pokuava ostvariti.
Primjena pojma interesa u sociolokoj analizi ekonomije ima nekoliko
prednosti. S jedne strane, ako interese zanemarimo, postoji opasnost
da ne shvatimo silu koja lei u osnovi akcija. To zato ljudi idu na
posao svaki dan i to to pokree svako pojedino privatno poduzee
ponajprije je ekonomski interes. Pojmovi moi i izvora moi obuhvaaju
neke iste pojave kao i interes, ali svakako ne sve. Drugo, interesi mogu
pomoi u objanjavanju zato je izabran jedan smjer akcije, a ne neki
drugi. Dok neke alternative mogu biti vrlo privlane akteru zbog
njegovih interesa, druge ga moda uope ne interesiraju. Drugim
rijeima, interesi utjeu na odluku aktera, odnosno na njegov izbor.
Slino tome, primjenom ideje o ekonomskom interesu u analizu
unosimo dinamiki element, razliit od dinamike koju pokreu samo
drutvene interakcije. Interesi se mogu meusobno suprotstavljati,
meusobno se podravati, i tako dalje. Ekonomski interesi, neto poput
seksualnih interesa, esto se nalaze u zaleu, oekujui priliku da se
ostvare. I ako su potisnuti, mogu ipak iskoiti - neto kao to se crno
trite obino pojavljuje kada drava zabranuje prodaju neke robe.
Napokon, s pomou pojma interesa moemo uspostaviti prirodnu vezu
ne samo s biolokom stranom ljudskih bia, nego i s okoliem.
Ekonomski su interesi u konanici ukorijenjeni u potrebama ljudskoga
organizma i u njegovoj ovisnosti o okoliu.
Jednako vano kao i uvoenje pojma interesa u ekonomsku sociologiju, tvrdim, jest izbjegavanje stajalita prema interesima koje danas
prevladava u ekonomskoj znanosti, a koje je obino duboko
nesocioloko, pa i naturalistiko po naravi. Treba tu rei nekoliko stvari.
Prvo, zagovoram koncepiju interesa blisku tomu to Aldred Schultz
naziva drugostupanjskom tvorbom (a construct of the second
degree), naime, [rije je o] analitikom pojmu koji su drutveni
znanstvenici izmislili za prouavanje drutvene stvarnosti ([1953]
1971: 6). Drugim rijeima, pojam interesa jest analitiki alat. Drugo, u
ostvarenju svojih interesa akteri se moraju na razne naine usmjeriti
na druge aktere; dakle, drutvena struktura mora uvijek biti dio
analize. Tree, za razliku od ekonomista, u kojih postoje samo jedna
vrsta interesa (koju, prema pretpostavci, ekonomski maksimalizirajui
akter potpuno shvaa), ekonomska sociologija sloboda moe se
osloniti na bogatu tradiciju interesne analize koja u zapadnoj misli see
daleko u prolost. Prema toj tradiciji, postoje mnoge razliite vrste
interesa, a sve se mogu nalaziti u
K L A S I C I E KO N O M S K E S O C I O LO G I J E
Dobro pitanje. Da, radimo za vae (najbolje) interese. The New

Yorker Collection 2002 Charles Barsotti preslikano iz
cartoonbank.com. Sva prava zadrana.
razliitim meusobnim spojevima. Napokon, u ekonomskoj znanosti

pojam interesa katkad se koristi tautoloki, a to se oito u sociolokoj
analizi interesa mora izbjegavati.
Kad se jednom dobro opie razlika izmeu sociolokoga pojma
interesa i vrste interesa o kojoj govori glavna struja u ekonomskoj
znanosti, treba odmah istaknuti da je za ekonomske sociologe jedna
od dodatnih prednosti u primjeni pojma interesa ba to to omoguuje
prirodni dijalog s ekonomistima. U ekonomskoj znanosti pojam interesa
nalazio se u sreditu analize jo od vremena Adama Smitha. Bude li
ikada postojala jedinstvena drutvena znanost o ekonomiji, pojam interesa - zajednom s pojmom drutvene interakcije - vjerojatno e biti
njezina osnova (za daljnju raspravu o pojmu interesa u sociologiji, vidi
str. 297-299).
Klasina ekonomska sociologija i njezine pretee

Smatra se da se naziv ekonomska sociologija prvi put pojavio 1879.
u jednom radu britanskog ekonomista Jevonsa ([1879] 1965: xvii).
Naziv su poslije preuzeli sociolozi, te se moe nai u djelima
Durkheima i Webera iz razdoblja 1890-1920. (primjerice, sociologie
conomique, Wirtschaftssoziologie). Tijekom tih desetljea nastala
je i klasina ekonomska sociologija, i to u takvim radovima kao to su
Durkheimov O podjeli drutvenoga rada (= De la division du
travail social, 1893), Simmelova Filozofija novca (= Philosophie
des Geldes, 1900) i - daleko najvanije djelo - Weberova Ekonomija i
drutvo (= Wirtschaft und Gesellschaft, napisana izmeu
P O G L AV L J E I
1908. i 1920.). To to obiljeava klasinu ekonomsku sociologiju, kako

ju ja nazivam, uglavnom je sljedee. Prvo, Weber i njegovi kolege
osjetili su se kao pioniri, kao da izgrauju novu vrstu analize. Drugo,
fokusiralo se na temeljna pitanja, primjerice: Kakvu ulogu ima
ekonomija u drutvu? Na koji se nain socioloka analiza ekonomije
razlikuje od ekonomske? Tomu treba dodati i pokuaj da se odmjeri
kapitalizam i shvati njegov utjecaj na drutvo - na veliku
transformaciju - kako je to Polanyi sroio.
Gledajui unatrag, jasno je da postoje nekoliko djela iz razdoblja
prije 1890-1920. koja na razne naine predoznauju spoznaje iz
ekonomske sociologije. Vana razmiljanja o trgovini i drugim
ekonomskim pojavama mogu se nai, primjerice, u Montesquieuovu
djelu O duhu zakona (= De lesprit des lois, 1748). U tom se djelu
nalazi pionirska usporedbena analiza naina kako razliiti politiki
reimi (republike, monarhije i despotske drave) utjeu na ekonomske
pojave. Uloga rada u drutvu sredinja je tema u opusu Saint-Simona
(1760-1825), koji je takoer pomagao u populiziranju pojma
industrijalizam (1964). No u nastavku raspravljat emo samo o dvjema
linostima prije Webera, o Tocquevilleu i Marxu. Tocqueville je osobito
zanimljiv, jer je njegova analiza ekonomskih pojava, pa i njihove
socioloke dimenzije, bila gotovo zanemarena. Marx je gorostasna
linost u misli dvadesetoga stoljea i uvelike je dio tradicije koja je
pomogla nadahnuti stvaranje ekonomske sociologije.
Alexis Clrel de Tocqueville

Prvi prinosnik ekonomskoj sociologiji o kojemu u raspravljati - Alexis
Clrel de Tocqueville (1805-1859) - obrazovao se u pravu, i najvei dio
svojega znanja o ekonomiji stekao je iz vlastitoga studija u mladosti
(uglavnom, iz radova koje je napisao Jean-Baptiste Say). Poslije u
ivotu poprilino e mnogo nauiti o ekonomiji iz razgovora s
prijateljima kao to su bili John Stuart Mill i Nassau Senior. Tocquevillea
je najvie zanimala politika, no njegova je analiza u pravilu obuhvaala
itavo drutvo i esto se doticala ekonomskih tema. Kao to je rekao
Joseph Schumpeter, jedan od njegovih poklonika: Tocqueville je
uvelike slikao ekonomskim bojama (1954: 820). Tocquevilleovi su
najvaniji radovi, u pogledu njegove analize ekonomije: O
demokraciji u Americi (= De la Dmocratie en Amrique, 183540) i Stari reim i Revolucija (= UAncien Rgime et la
Rvolution, 1856). Neto dopunske informacije nalazi se i u
Tocquevilleovim manje vanim djelima, kao to je Sjeanja na
(= Memoire sur le pauperisme, 1835).

Demokracija u Americi djelo je vano za ekonomsku sociologiju
ponajprije jer analizira ameriku ekonomsku kulturu u ranom devetnaestom stoljeu i jer pokuava suprotstavljati aristokratska i
demokratska drutva u njihovim politikim, kao i gospodarskim
razmjerima. Dolazei iz drutva s visokom razinom dravne regulacije,
Tocqueville se divio Sjedinjenim Dravama, koje je proputovao u devet
mjeseci 1831/32. Dravljani te trgovake nacije imali su posve
drukiji odnos prema riziku nego Europljani; takoer su mnogo vie
tolerirali ekonomske neuspjehe i steajeve. Kad je Tocqueville opisivao
odnos Amerikanaca prema gospodarskim stvarima, esto je rabio
izraze koji su spajali interese s emocijama: trgovake strasti, ljubav
prema bogatstvu i slino. To nije znailo da Amerikanci ne bi bili
racionalni. U dugoj raspravi o pravilno shvaenom naelu
samointeresa, kako ga je nazivao, Tocqueville je tvrdio da Amerikanci
smatraju da je u njihovu vlastitom interesu to da se ponaaju moralno i
u skladu s religijom - te da ih je to uilo strpljenju i ujedno ih inilo
metodinima i uinkovitima u ekonomskim stvarima: Smatra se
tonim da ovjek sebi slui kada slui drugim stvorenjima i da je u
njegovom privatnom interesu ispravno postupati ([1835-40] 1945, 2:
129). U Demokraciji u Americi, Tocqueville se esto osvrnuo na razne
vrste interesa poput samointeresa (vlastitoga interesa, op. prev.),
javnoga interesa, materijalnoga interesa i tako dalje. Takoer je
tvrdio da je u aristokratskim drutvima kljuna jedinica obitelj, dok je
to u demokratskim drutvima pojedinac sa svojim interesima.
Tocquevillea je jako fascinirala uloga koju su organizacije igrale u
Sjedinjenim Dravama, opet u usporedbi s Francuskom, u kojoj je
drava nadzirala pravo stvaranja organizacija. Svuda kamo je putovao
nailazio je na organizacije - vjerske organizacije, politike organizacije,
gospodarske organizacije, i tako dalje. Amerikanci svih dobi, svih
[ivotnih]
poloaja,
svih
raspoloenja,
neprestano
stvaraju
organizacije ([1835-40] 1945, 2: 114). Tocqueville je vjerovao da
organizacije, posredujui izmeu odvojenoga pojedinca i drave, mogu
odigrati kljunu ulogu u usmjeravanju demokratskih drutava prema
napretku. On je takoer primijetio da sudjelujui u razliitim
dragovoljnim organizacijama Amerikanci stjeu korisna znanja koja
mogu poslije primijeniti kada ele pokrenuti kakvu vlastitu ekonomsku
organizaciju. U toj opasci Tocqueville se pribliava dananjim
tvrdnjama o socijalnom kapitalu.
Moram naglasiti da je dinamina ekonomska kultura koju je Tocqueville susreo u Sjedinjenim Dravama postojala samo u dravama
bez ropstva. Gdje je god postojalo ropstvo, ekonomski napredak bio je
slab. Jedan od najupadljivijih odlomaka iz Demokracije u Americi
opisuje to to je Toqueville vidio kada je plovio po rijeci Ohio, s
P O G L AV L J E I
Na lijevoj obali toka [= rijeke] stanovnitvo je rijetko; s vremena na vrijeme moe se opaziti kakav odred
robova kako se polako kree po polunaputenim poljima; iskonska uma pojavljuje se iznovno na svakom
zavoju; drutvo kao da spava, ovjek se ini besposlenim, i jedino priroda prua scenu aktivnosti i ivota.
S desne obale, naprotiv, uje se rastrojeno zujanje, koje izdaleko objavljuje prisutnost industrije; polja
prekrivaju bogati urodi; otmjenost zdanja najavljuje ukus i aktivnost radnika; a ini se da ovjek uiva u tom
bogatstvu i tom zadovoljstvu koje je nagrada za rad...
Na lijevoj obali Ohia rad se brka s idejom o ropstvu; dok je na desnoj obali poistovjeen s [idejom] o obilju
i napretku; na jednoj je strani ponien, na drugoj mu se iskazuje ast ([1835-40] 1945,1:376-77).
Za ekonomsku sociologiju jako je zanimljivo i djelo Stari reim i

Revolucija, osobito zbog njegove analize poreza i fiziokrata. Tijekom
stoljea francuska je drava uvijek traila nove izvore prihoda i u toj je
potrazi pokazivala mnogo domiljatosti. Ishod bijae mnotvo razliitih
poreza i dabina, koje su pale na teret pogotovo nepovlatenih slojeva.
Jedna vana i nepredviena posljedica oslobaanja aristokracije od
nekih poreza i tereta, primjeuje Tocqueville, bila je ogorenost,
osobito u seljaka; i openito, porezni je sustav usmjerio razliite klase
prema meusobnom suprotstavljanju. Tocqueville takoer primjeuje
da su porezi i zajmovi bile funkcionalne alternative za vladare. Napokon, njegov portret fiziokrata mnogo vie govori o politikim idealima njihova voe, Quesnaya, i njegovih kolega, nego o njihovim ekonomskim idejama, i ba je u tome njegova analiza inovativna.
Fiziokrati, kako ispada, uvelike su cijenili kinesku birokraciju, i u biti su
eljeli uspostaviti centraliziranu dravu - upravo to ega se Tocqueville
bojao i to je prezirao.
Karl Marx
Drugi glavni pretea ekonomske sociologije bio je Karl Marx (1818
83). Kao i Tocqueville, Marx je imao pravno obrazovanje (i takoer
filozofsko), no u ekonomiji bio je samouk. Meutim, za razliku od
njegova francuskoga suvremenika, Marxa je opinjavala uloga ekonomije u drutvu; razvio je teoriju u kojoj je ekonomija odreivala opu
evoluciju drutva. To to pokree ljude u svakodnevnom ivotu, tvrdio
je Marx, jest materijalni interes, a to je takoer odreivalo strukturu i
evoluciju drutva openito. Iako je Marx htio razviti strogo znanstven
pristup prema drutvu, njegove ideje bile su proete njegovom politic-
kom eljom da promijeni svijet. Filozofi su svijet samo razliito tumaili, napisao je u mladosti, ali radi se o tome da se on izmijeni
(11845] 1978: 145). Krajnji je ishod bio marksizam - jedna mjeavina
drutvene znanosti i politike ideologije, stopljenih zajedno u jedinstvenu doktrinu.
Iz razliitih razloga oito je da ekonomska sociologija ne moe
prihvatiti marksizam pod njegovim uvjetima. Osim greaka uobiajenih
za misli iz devetnaestoga stoljea, Marxov je rad previe tendenciozan
i dogmatski da bi se prihvatio u cjelini. Umjesto toga, danas pred
ekonomskom sociologijom stoji zadatak odrediti te dijelove marksizma
koji mogu biti korisni, te ih zatim izdvojiti (ekstrahirati). Pritom je
moda uputno slijediti Schumpeterov prijedlog, te praviti razliku
izmeu Marxa kao sociologa, kao ekonomista i kao revolucionara
(Schumpeter [1942] 1994: 1-58). Postupajui tako nedvojbeno se gubi
jedinstvo Marxova djela, kao to Schumpeter napominje. No izbjegnuto
je cjelokupno odbacivanje Marxa, pa se moe spasiti to to je u
njegovu djelu relevantno za ekonomsku sociologiju.
Do danas je bilo malo pokuaja izdvajanja dijelova iz Marxova opusa
koji mogu biti korisni za ekonomsku sociologiju, pa, dakle, to to slijedi
mora se smatrati preliminarne naravi. Marxovo polazite u njegovim
zrelim radovima jesu rad i proizvodnja. Ljudi moraju raditi da bi ivjeli,
a to je tono za sva drutva. Prema jednom sredinjem odlomku u
Kapitalu, Rad je nuno stanje za postojanje ljudskoga roda, neovisno
o svim vrstama drutva (Marx [1867] 1906: 50). Materijalni su interesi
univerzalni, a rad je po prirodi drutven, ne individualan, jer ljudi
moraju meusobno suraivati da bi opstali.
Marx je otro kritizirao ekonomiste zbog toga to su u svojim
analizama polazili od izdvojenoga pojedinca, a katkad je govorio o
drutvenim pojedincima da bi istaknuo da je pojedinac uvijek
povezan s drugim ljudima (primjerice, Marx [1857-58] 1973: 84-85).
Najvaniji su interesi, slino tome, kolektivne naravi - Marx ih naziva
klasnim interesima. No ti e se interesi ostvariti jedino ako ljudi sebe
prepoznaju kao pripadnike odreene klase. Primjerice, u djelu 18.
brumaire Louisa Bonapartea Marx primijeuje da su sredinom 19.
stoljea seljaci bili nesposobni uvrstiti svoj klasni interes ...
Identinost njihovih interesa nije urodila jedinstvom ... oni nisu tvorili
klasu ([Der achtzehnte Brumaire des Louis Bonaparte 1852]
1950: 109).
Marx je otro kritizirao ideju Adama Smitha prema kojoj se individualni ekonomski interesi nekako povezuju i unaprjeuju opi
drutveni interes, kao s pomou kakve nevidljive ruke. Naprotiv,
prema Marxu, klase se meusobno bore s takvom estinom da se povij
est pie slovima krvi i vatre ([1867] 1906: 786). Buroasko drutvo
ne predstavlja u tom
10
P O G L AV L J E I
pogledu nikakvu iznimku, jer ono potie najee, niske i zloudne

strasti ljudskoga srca, Furije privatnoga interesa (15).
U djelima kao to su Manifest komunistike partije (= Manifest
der kommunistischen Partei, 1848; u suautorstvu s Friedrichom
Engelsom), Gundrisse (1857-58), Prilog kritici politike ekonomije
(= Zur Kritik der politischen konomie, 1859) i Kapital (= Das
Kapital, 1867), Marx je prikazao povijest klasne borbe od najranijih
vremena do budunosti koju je predviao. U znamenitoj formulaciji iz
1850ih Marx tvrdi da na stanovitom stupnju odnosi proizvodnje ulaze
u proturjeje s proizvodnim snagama, a posljedica je revolucija te
prijelaz na nov nain proizvodnje ([1859] 1970: 21). U Kapitalu Marx
pie da je razotkrio ekonomski zakon kretanja modernoga drutva, i
da taj zakon djeluje s eljeznom nunou prema neizbjenim
rezultatima ([1859] 1970: 21).
Ekonomska znanost, filozofija i pravo ne predstavljaju samostalne
pokuaje shvaanja ljudskog drutva, kako njihovi praktiari obino
tvrde, nego su, prema Marxu, dio klasne borbe i odraavaju to to se
zbiva u ekonomiji. Oni su dio nadgradnje, nasuprot bazi (primjerice,
Marx [1859] 1970: 21). Drugim rijeima, ekonomska znanost, filozofija
i pravo odraavaju interese razliitih klasa, no poto njihovi praktiari
nisu toga svjesni, njihova podruja istraivanja imaju tendenciju
pretvoriti se u ideologiju.
Jedna dobra odlika Marxova pristupa jest njegov realizam i uvidnost u shvaanju siline kojom su ljudi tijekom povijesti bili spremni
boriti se za svoje materijalne interese. Takoer je pridonio shvaanju
naina kako velike skupine ljudi, sa slinim ekonomskim interesima, u
stanovitim okolnostima iskazuju sklonost prema udruivanju u nastojanju da ostvare svoje interese. Nakon to je povezao pojam klase s
ekonomskom strukturom gospodarstva, lako se kretao od razine pojedinoga radnika do razine kapitalizma u cjelini. Marx se takoer uvelike
trudio ostati u toku razvitka ekonomske znanosti, a treba mu odati priznanje da je otkrio mnoga podruja drutvenoga ponaanja koja su,
suprotno tadanjim miljenjima, doista bila pod utjecajem ekonomskih
interesa. Pravo, ekonomika, filozofija i tako dalje redom su pod utjecajem ekonomskih interesa - sve da je pria i sloenija od toga.
Na looj strani, s gledita ekonomske sociologije, Marx je ozbiljno
podcijenio ulogu koju drugi interesi, osim ekonomskih, igraju u
ekonomskom ivotu. Nije mogue obraniti njegovu postavku da ekonomski interesi u posljednjoj instanci odreuje to to se zbiva u drutvu. Drutvene strukture, tipovi i stavovi su kovanice koje se nelako
slijevaju, kao to Schumpeter napominje u Kapitalizmu, socijalizmu
i demokraciji ([= Capitalism, Socialism, and Democracy, 1942]
1994: 12). Na kraju, Marxov pokuaj pretvaranja svoje analize u
filozofiju povijesti
11
takoer nije prihvatljiv s gledita moderne ekonomske sociologije.

Drugim rijeima, Marxov opus nalazi se podosta daleko od ekonomske
sociologije.
Max Weber
Meu klasicima ekonomske sociologije, Max Weber (1864-1920) zauzima jedinstveno mjesto. Weber je prvi pokuao sustavno razraditi
distinktnu ekonomsku sociologiju - ujedno postaviti i njezine teorijske
temelje i provesti einpirika istraivanja s pomou nje (Swedberg
1998). Njegovo iskustvo profesora ekonomije zacijelo je pomoglo u
tome. Vrlo je vana i ekonomska i drutvena narav glavnoga
istraivakog zadatka koji je Webera zaokupljao tijekom njegove
karijere, naime shvaanje podrijetla i prirode modernoga kapitalizma. U
svojim radovima Weber je obilno primjenjivao opu interesnu analizu
svoga vremena - koju je uvelike i poboljao, uglavnom tako to ju je
uinio vie sociolokom.
Weberovo akademsko obrazovanje bilo je iroke naravi, a glavni je
naglasak bio na pravu i na povijest zakona, to mu je bila specijalnost.
Napisao je dvije disertacije, kako se u to vrijeme trailo za sveuilino
namjetenje u Njemakoj - jednu o srednjovjekovnim trgovakim
drutvima i drugu o prodaji zemljita u ranom Rimu. Njegov savjetnik
na prvoj disertaciji bio je Levin Goldschmidt, u 19. stoljeu vodei
strunjak za povijest trgovakoga zakona, a na drugoj August Meitzen,
poznati povjesniar poljoprivrede. Treba spomenuti da su obje
disertacije obuhvaale razvojne pojave kljune za uspon kapitalizam:
pronalazak tvrtke i nastanak privatnoga zemljinog vlasnitva.
Weberove dvije disertacije, zajedno s naruenom studijom o ruralnim radnicima, privukle su panju vie ekonomista, pa mu je poetkom
1890ih ponueno predavako mjesto u ekonomici (politika ekonomija
i financije), prvo u Freiburgu i poslije u Heidelbergu. U tom je svojstvu
predavao nekoliko teajeva u ekonomici, iako je prvenstveno
objavljivao radove o ekonomskoj povijesti i o pitanjima politike.
Primjerice, Weber je obilno pisao o novom burzovnom zakonodavstvu u
Njemakoj, koje je na prijelazu stoljea poticalo estoke prepirke
(Weber 1999, [1889-96] 2000). Ouvan je i nacrt jednoga Weberova
uvodnog teaja u ekonomici, koji pokazuje da je Weber dobro poznavao
i
analitiku
tradicije
britanske
ekonomske
znanosti
i
drutvenopovijesnog pristupa njemake ekonomske znanosti (Weber
[1898] 1990). Weber je tvrdio da je analitika tradicija vrlo korisna za
teorijske zadatke, no kad je rije o empirikim temama, trebaju nado
12
P O G L AV L J E I
puniti spoznajama iz povijesne tradicije.

Potkraj 1890ih Weber je obolio i u iduih je dvadeset godina radio
kao samostalni znanstvenik. Tijekom tih godina napisao je svoju
najslavniju studiju, Protestantsku etiku i duh kapitalizma (= Die
protestantische Ethik und der Geist des Kapitalismus, 1904-5), i
niz studija
1 ekonomskim etikama svjetskih religija. Weber je 1908.
prihvatio poloaj glavnog urednika golemoga prirunika o
ekonomici, Temelji socijalne ekonomike (~ Grundriss der
Sozialkonomik), za koji je nekoliko uglednih njemakih i
austrijskih ekonomista pristalo pripremiti priloge. Weber je od
samoga poetka ostavio za sebe temu ekonomija i drutvo,
kao dopunu za predmete poput ekonomije i tehnologije i
ekonomije
2 stanovnitva. Knjiga koja je danas poznat pod naslovom
Ekonomija i drutvo, u sadanjoj engleskoj verziji (=
Economy and Society), sastoji se iz grae koju je Weber
kanio objaviti i iz raznih rukopisa pronaenih poslije njegove
smrti, koje su urednici Weberova opusa pogreno smatrali da
treba ukljuiti u taj rad (za povijest iza rada Ekonomija i
drutvo, vidi primjerice Mommsen 2000). Malo prije svoje
smrti 1920. Weber je poslao izdavau prva etiri poglavlja
prvoga dijela knjige; vrlo je vjerojatno da bi bio ostatak
materijala u Ekonomiji i drutvu revidirao, iznova napisao ili
odbacio (Weber [1922] 1978; 1-307).
Godine 1919-20. Weber je odravao i teaj o ekonomskoj povijesti,
koji se rekonstruirao nakon njegove smrti na osnovi studentskih
biljeaka i koji je danas poznat pod naslovom Ekonomska povijest (Wirtschaftgeschichte, engl. General Economic History). Iako je
prvenstveno ekonomsko-povijesni rad, Ekonomska povijest ([1923]
1981) sadri mnogo zanimljive grae za ekonomske sociologe i moe
se itati kao dopuna tekom teorijskom poglavlju o ekonomskoj
sociologiji u Ekonomiji i drutvu (poglavlje 2, Socioloke kategorije
gospodarskog djelovanja).
Mnogo toga to je Weber napisao iz podruja ekonomske sociologije
moe se nai u dva djela: u Ekonomiji i drutvu (1922) i u Sabranim
ogledima iz sociologije religije (- Gesammelte aufstze zur religionssoziologie, 1920-21). U potonjem se nalaze Protestantska
etika (u revidiranoj verziji iz 1920.), Protestantske sekte i duh
kapitalizma (= Die protestantische Sekten und der Geist des
Kapitalismus 1906; rev. 1919-20) i temeljiti radovi o gospodarskim
etikama svjetskih religija, meu njima Religija Kine ([=
Konfuzianismus und Taoismus, 1920] 1951), Religija Indiju ([=
13
Nedvojbeno najvanija pojedina studija jest Protestantska etika (za

podrobniju raspravu, vidi poglavlje 9).
Citat iz Predgovora o tome kako idejni i materijalni interesi pokreu
ljudske akcije, ali po kolosijecima koje postavljaju ideje, potjee iz
Sabranih ogleda iz sociologije religije, te saima nain kako Weber
koristi pojam interesa da bi shvatio religiju. Protestantska etika, primjerice, usmjerena je na tu vrstu interesne analize, a to daje toj studiji
njezinu osobitu boju. Pojedinog vjernika u asketskom protestantizmu
pokree elja da bude spaen (vjerski interes) i on djeluje sukladno
tome. Radei tako on slijedi kolosijek koji je postavila njegova religija.
Iz razliitih razloga, pojedinac napokon poinje vjerovati da je
metodiki obavljen svjetovni rad sredstvo prema spasenju - a kad se to
dogodi, njegov se vjerski interes spoji s njegovim ekonomskim
interesom. Posljedica spajanja tih dvaju interesa na kolektivnoj razini
golema je koncentracija ljudske energije koja pomae u razbijanju
vlasti tradicionalne religije nad ljudskim ivotima i u oslobaanju duha
modernoga kapitalizma.
Dok je pisao Protestantsku etiku, Weber je objavio esej
Objektivnost u drutvenim znanostima i u drutvenoj politici, u kojem
je lijepo saeo teorijska gledita iz svojih ranih analiza ekonomije ([Die
Objektivitt sozialwissenschaftlicher und sozialpolitischer

Erkenntnis, 1904] 1949). Neki pojmovi i ideje predstavljeni u tom
eseju i danas su vrlo korisni, poput ideje da ekonomska znanost mora
biti iroka i po znaajkama nalik na kiobran (Sozialkonomik', 6465). Socijalna ekonomija, prema tom gleditu, treba obuhvaati ne
samo ekonomsku teoriju, nego i ekonomsku povij est i ekonomsku
sociologiju.
Weber tvrdi da ekonomska analiza mora obuhvaati ne samo
ekonomske pojave, nego i ekonomski relevantne pojave i ekonomski uvjetovane pojave ([1904] 1949: 64-65; vidi sliku 1.1.). Ekonomske pojave sainjavaju ekonomske norme i institucije, koje su
esto svjesno stvorene u ekonomske svrhe i koje su ljudima znakovite
prvenstveno zbog njihovih ekonomskih aspekta. Primjeri su korporacije, banke i burze. Ekonomski relevantne pojave jesu neekonomske
pojave koje mogu utjecati na ekonomske pojave. Paradigmatski je primjer asketski protestantizam, kako je analiziran u Protestantskoj
etici. Napokon, ekonomski uvjetovane pojave jesu pojave na koje u
stanovitoj mjeri utjeu ekonomske pojave. Tip religije koju neka
skupina obino usvaja, primjerice, djelomino ovisi o vrsti posla koju
njezini pripadnici obavljaju. Dok se ekonomska teorija moe hvatati
samo s ekonomskim pojavama (u njezinoj racionalnoj viziji),
ekonomska povijest i ekonomska sociologija mogu se nositi s
ekonomski uvjetovanim i ekonomski relevantnim pojavama.
14
P O G L AV L J E I
Vjerska sloboda mi je prvi cilj, no dugrono planiram

baviti se prodajom nekretnina.
The New Yorker Collection 1974 Donald Reilly
preslikano iz cartoonbank.com Sva prava
zadrana.
15
Slika 1.1. Predmetno podruje drutvene ekonomije, prema Webern

Napomena: U svojim ranim radovima Weber je smatrao da je studij ekonomije (Sozialkonomik) podijeljen u tri dijela: prouavanje ekonomije
(ekonomske pojave), prouavanje pojava koje utjeu na gospodarstvo
(ekonomski relevantne pojave) i pojava koje su djelomino pod
utjecajem ekonomije (ekonomski uvjetovane pojave).
Izvor. Max Weber, Objectivity in Social Sciences and Social Policy, str.
64-65, u: Essays in the Methodology of the Social Sciences (New York: Free Press,
1949).
Neto drukiji pristup i prema ekonomskom sociologiji i prema interesima moe se nai u Ekonomiji i drutvu ([=Wirtschaft und
Gesellschaft, 1922] 1978), osobito u kljunom poglavlju (63-211) o
teorijskoj ekonomskoj sociologiji, koje je Weber napisao 1919-20.
Ekonomija i drutvo ponajprije je Weberov pokuaj razraivanja
novog i strogog pristupa sociologiji, a pogotovo dva pojma o kojima on
tu raspravlja vrlo su vane teorijske sastavnice u tom nastojanju. To su
drutvena akcija i poredak (Ordnung). Prvi pojam ima dvije
odrednice: akcija, koja je definirana kao ponaanje ispunjeno
smislom, te drutvena, to znai da je akcija usmjerena prema
nekom drugom akteru. Poredak nastaje kada se drutvene akcije neko
vrijeme ponavljaju i kada poprimaju izgled objektivnosti. Oko poredaka
obino nastaju razne sankcije koje im daju dodatnu stabilnost i
postojanost. Ekonomisti prouavaju istu ekonomsku akciju, koju
pokreu iskljuivo ekonomski interesi
odnosno elja za koristi, prema Weberovoj formulaciji ([1922]
1978: 63). Ekonomski sociolozi, s druge strane, prouavaju
drutvenu ekonomsku akciju, odnosno akciju koju pokreu
ekonomski interesi i koja je usmjerena prema drugim akterima.
Drutvene ekonomske akcije pokreu ne samo ekonomski
interesi, nego i tradicije i emocije.
Ako na trenutak zanemarimo pojedinane akcije, kae Weber, te fokusiramo na empirike jednorodnosti, mogue je razlikovati tri tipa: tip
nadahnut obiajem (pa i navikom), konvencijom (normom) i in-
P O G L AV L J E I
interesom (Interessenlage) po prirodi su instrumentalne i usmjerene

prema identinim oekivanjima. One pretpostavljaju, drugim rijeima,
drutveni okvir u kojoj svi akteri misle i rade na isti instrumentalan
nain. Jedan je takav primjer moderno trite, na kojem je svaki akter
istrumentalno racionalan i rauna na to da e svi drugi akteri takoer
postupati racionalno.
Weber je jako naglasio da se interesi uvijek percepiraju subjektivno;
ne postoje objektivni interesi izvan individualnog aktera. U tipinoj
reenici on govori o interesima aktera kako ih oni sami shvaaju
([1922] 1978: 30; za ulogu znaenja u sastavu ekonomskih pojava, vidi
primjerice Weber [1907] 1977: 109; cf. [1922] 1978:98). Weber
takoer primijeuje da kada se vie pojedinaca ponaaju
instrumentalno u odnosu na njihove pojedinane interese to obino
stvara obrasce ponaanja koji su znatno stabilniji nego kada vlasti
nameu norme. Ljudima je teko, primjerice, uiniti neto to nije u
skladu s njihovim ekonomskim interesima.
Ekonomske akcij e dva aktera koja su orijentirana jedan na drugoga,
tvrdi Weber, tvore ekonomski odnos. Takvi odnosi mogu se razliito
izraziti, pa i u sukobu, takmienju i u pokuajima nametanja vlastite
volje drugomu (mo). Ako dvojicu ili vie aktera povezuje osjeaj
pripadnosti, njihov je odnos komunalan; ako ih povezuju interesi,
tada je asocijativan ([1922] 1978: 38-43). Ekonomski odnosi (kao i
svi odnosi) mogu i biti otvoreni ili zatvoreni. Vlasnitvo, primjerice,
predstavlja osobit oblik zatvorenoga ekonomskog odnosa.
Ekonomske organizacije predstavljaju jo jedan vaan oblik zatvorenih ekonomskih odnosa, a Weber uvodi potpunu tipologiju ekonomskih organizacija. Ta tipologija obuhvaa sve od isto ekonomskih organizacija do takvih kojima je glavni zadatak reguliranje ekonomskih
poslova, primjerice sindikati (vidi sliku 2.2). Weber pridaje osobitu
vanost ulozi tvrtke u kapitalizmu, koju je smatrao revolucionarnom
silom.
Poput mnogih drugih ekonomskih pojava, i trite je usredotoeno
na sukob ekonomskih interesa - u ovom sluaju prvenstveno izmeu
prodavaa i kupaca (Weber [1922] 1978: 635-40). No prema Weberu
razmjena nije jedino obiljeje trita; postoji i konkurencija. Konkurenti
se prvo moraju meusobno boriti da bi se doznalo tko je posljednji
prodava i tko posljednji kupac (borba izmeu konkurenata). Scena
za razmjenu uspostavlja se tek kada se ta borba rijei (borba za
razmjenu). Jedino je racionalni kapitalizam usredotoen na modernu
vrstu trita (164-66). U tzv. politikom kapitalizmu klju za ostvarivanje profita jest u politikoj vlasti, koja davanjem povlasti ili na
druge naine potpomae privatne ekonomske interese. Tradicionalni
17
Slika 1.2. Od ekonomske akcije do ekonomskih organizacija, prema

Weberu Napomena'. U Ekonomiji i drutvu Weber je sustavno izgraivao
ekonomsku sociologiju, poevi od ekonomske akcije, te nastavljajui
preko ekonomskih odnosa do ekonomskih organizacija.
Izvor. Max Weber, Economy and Society: An Outline of Interpretive Sociology
(Berkeley: University of California Press, [1922] 1978), 48-50, 74-75, 34043).
trgovaki kapitalizam obuhvaa trgovinu na malo, u novcu ili robi.

Racionalni kapitalizam, za razliku od drugih dvaju oblika kapitalizma,
nastao je samo na Zapadu.
Nekoliko podrobnih opisa drugdje u ovoj knjizi dopunit e ovaj kratak
pregled Weberove ekonomske sociologije. Moje je stajalite da je
Weberov rad tako bogat i sloen da ga se treba upoznati iz prve ruke;
upravo ne postoji drugo nego da itatelj osobno istrauje njegovo djelo.
Prema mom miljenju, za ekonomsku sociologiju najkorisnija su tri
teksta: Protestantska etika, Ekonomija i drutvo i Opa
ekonomska povijest.
P O G L AV L J E I
mile Durkheim
Jasno je daje mile Durkheim (1858-1917), u usporedbi s Weberom, o
ekonomiji znao manje, o ekonomskim je temama pisao manje i uope
je manje doprinio ekonomskoj sociologiji. Takav zakljuak, meutim, ne
oznauje najvanije u vezi s Durkheimovim djelom, naime to da je ono
vrlo originalno i jo uvelike neistraeno u svjetlu ekonomske sociologije
(npr. Steiner 1992, u tisku). Iako Durkheim nije bio strunjak za
ekonomiju i nikada nije predavao ekonomiju, ipak je prouio mnoga
najvanija djela u tom podruju, poput radova koje su napisali Adam
Smith, Mill, Say, Sismondi, Schmoller i Wagner. Iako se nijedan od
Durkheimovih vlastitih radova ne moe oznaiti kao rad iskljuivo o
ekonomskoj sociologiji, mnogi njegovi radovi ipak dodiruju ekonomske
teme (vidi osobito O podjeli drutvenoga rada [= De la division du
travail social, 1893] 1984 i Lekcije o fizikoj sociologiji etike i
prava ([= Leons de sociologie physique des moeurs et du droit,
1950], engl. Professional Ethics and Civic Morals, 1983).
Durkheim je i snano podrao projekt razvitka ekonomske
sociologije time to je poticao neke svoje studente da se specijaliziraju
u tom podruju te rutinski uvrtavao sekciju o ekonomskoj sociologiji u
svoj asopis, LAnne Sociologie (= Socioloki godinjak). U jednom
svom lanku o zadacima sociologije i njezinih raznih potpodruja,
Durkheim je dao sljedeu definiciju ekonomskoj sociologiji:
Napokon, postoje ekonomske institucije: institucije u vezi s proizvodnjom bogatstva (kmetstvo, zakupnika
zemljoradnja, korporativna organizacija, proizvodnja u tvornicama, u mlinovima, kod kue i tako dalje),
institucije u vezi s razmjenom (trgovake institucije, trita, burze i tako dalje). One tvore prirodnu predmetnu
grau ekonomske sociologije ([1909] 1978: 80).
Iako se nijedno od Durkheimovih glavnih radova - da ponovimo

ne moe oznaiti kao studija iz ekonomske sociologije, rad koji
je tomu najblii jest njegova doktorska disertacija O podjeli
drutvenoga rada ([1893] 1984). Sredinji je argument toga
djela da se zapadno drutvo razvilo od neizdiferencirana stanja
do razvijene podjele rada. Ekonomisti poput Adama Smitha,
istie Durkheim, gledaju na podjelu rada iskljuivo kao na
ekonomsku pojavu i osobito ih fascinira porast proizvodnje i
sve to iz toga proizlazi. Meutim, to to ekonomisti ne
uspijevaju vidjeti jest drutvena dimenzija podjele rada - kako
19
ona moe pomoi integrirati i povezati drutvo, stvarenjem mnotva

ovisnosti.
Kako se drutvo razvija prema sloenijoj podjeli rada, mijenja se i
pravni sustav. Od preteno represivne naravi, s izvoritem u kaznenom
zakonu, pravni sustav sada prelazi na nadoknadivost i poiva na
zakonu ugovora. U raspravi o ugovoru, Durkheim istie i to da je
iluzorno povjerovati, kao to je Herbert Spencer povjerovao, da drutvo
moe funkcionirati jednostavno ako svi pojedinci slijede svoje privatne
interese i u skladu s time sklapaju ugovore. Durkheim napominje: ako
zajedniki interesi zbliavaju ljude, to je samo na nekoliko trenutaka...
[Sjamointeres je najnepostojaniji na svijetu ([1893] 1984: 152).
Spencer takoer krivo shvaa prirodu ugovora. Prema Durkheimu,
ugovori nee biti uinkoviti u drutvu u kojem pojedinci mogu initi to
god ele, nego samo u drutvu u kojem je samointeres obuzdan i
podreen drutvu u cjelini. Ugovor nije dostatan po sebi, nego je
mogu tek zbog regulacije ugovora, koja je drutvena po podrijetlu
(162).
Jedna od Durkheimovih glavnih briga u O podjeli drutvenoga
rada bila je [bojazan] da bi ekonomski napredak zapadnih zemalja
poput Francuske u kasnom 19. stoljeu, zbog oslobaanja pohlepe
pojedinaca, mogao razbiti drutvo. U Durkheimovu djelu to je pitanje
esto sroeno u smislu privatnih interesa protiv opega interesa.
Primjerice, tvrdi se daje podreivanje zasebnih interesa opem
interesu... samo izvorite svih moralnih djelatnosti ([1893] 1984: xliii).
U Samoubojstvu Durkheim takoer primjeuje da ukoliko se drava ili
koje drugo posrednitvo ne moe ukljuiti i regulirati ekonomski ivot,
posljedica e biti ekonomska anomija ([Le suicide, 1887: 1951: 246,
259). Ljudi trebaju to da bi im ekonomske akcije vodili pravila i norme, i
vrlo loe reagiraju na anomijske ili anarhike situacije. Samoubojstva,
primjerice, poveavaju se ne samo kada gospodarstvo naglo poe na
loije, nego i ona kada poe uzlazno.
U mnogim Durkheimovim radovima, pa tako i u Pravilima socioloke metode, mogu se nai otri napadi na glavnu struju u
ekonomskoj znanosti. Tijekom sve svoje akademske karijere Durkheim
je vrsto vjerovao da ekonomska znanost, ako ikada eli postati
znanou, mora postati granom sociologije. Kritizirao je ideju o homo
oeconomicusu zato to je smatrao da se ekonomski sadraj ne moe
razdvojiti od drutvenoga ivota i da se zanemaruje uloga drutva. Za
razliku od ekonomskoga ovjeka, pisao je, stvarni ovjek - jest
kompleksan na drugi nain: on pripada nekom vremenu, nekoj zemlji;
on ima obitelj, grad, domovinu, religijsko ili politiko vjerovanje; i svi ti
imbenici i mnogi drugi stapaju se i povezivaju se na tisuu naina,
sustjeu se i isprepleu svoj utjecaj a da nije mogue na prvi pogled
rei gdje jedan
20
P O G L AV L J E I
poinje i drugi zavrava (Durkheim [1888] 1978:49-50). Nije problem,

istie Durkheim, u tome da ekonomisti primjenjuje apstraktni pristup,
nego u tomu da su izabrali pogrene apstrakcije:
Zar nije koritenje apstrakcija legitimno orue ekonomske znanosti? Nedvojbeno - no ipak sve apstrakcije nisu
podjednako tone. Apstrakcija se sastoji u tome da se dio realnosti izolira, a ne ukloni (1887: 39).
Durkheim je takoer napao ekonomiste za njihovu neempirinost i

za pomisao da mogu jednostavnom logikom analizom razgonetnuti
djelovanje ekonomije ([1895] 1964: 24). Njegova je optuba da
ekonomisti empiriku realnost zamjenjuju svojim vlastitim idejama. A
zatim, na temelju potonjih, oni prave zakljuke - te predstavljaju
rezultat kao primjenjiv na drutvo koje su prvo odluili ne prouavati.
Durkheim tu vrstu analize naziva ideolokom tendencijom ekonomske
znanosti (25).
Durkheimov vlastiti recept za skladno i dobro funkcionirajue industrijsko drutvo poznat je veini sociologa. Svaka industrija treba biti
organizirana u nekoliko korporacija, u kojima pojedinac moe nai svoj
pravi dom. Pojedinac e prosperirati, jer pripadnost grupi stvara
toplinu -toplinu koja potie i osvjeuje ivot svakoga pojedinca, koja
ga ini sklonim suivljavanju [s drugima] i otapa sebinost (Durkheim
[1893] 1984: lii).
Durkheim je bio vrlo svjestan uloge interesa u ekonomskom ivotu,
te je u Osnovnim oblicima religioznog ivota naglasio da je glavni
poticaj za ekonomske akcije uvijek [...] bio privatni interes (Durkheim
[1912] 1965: 390). Ta injenica, meutim, ne znai da je ekonomski
ivot tek samointeres i da je lien moralnosti: Ostajemo [u svojim
ekonomskim poslovima] u odnosu s drugima; navike, ideje i sklonosti
koje je obrazovanje utisnulo u nas, i koje obino vladaju naim
odnosima, ne mogu nikada biti sasvim odsutne (390). No i u tom
sluaju, drutveni element ima jo jedno izvorite, osim ekonomije, i
napokon e se istoiti i nestati ako se povremeno ne obnovi. I obnoviti
se moe jedino ako ljudi zaborave
o ekonomiji i poveu se u kolektivne djelatnosti tek radi toga da budu
zajedno. Ako se to ne uini, drutvo e usahnuti - i napokon, usahnuti
e i ekonomija.
Georg Simmel
Nije poznato do koje je mjere Georg Simmel (1858-1918) poznavao
ekonomsku znanost. On je rijetko navodio izvore u svojim radovima,
21
i u najboljem sluaju katkad je u tekstu spomenuo Adama Smitha ili

Karla Marxa. Tono je i to da kad je Simmel raspravljao o ekonomskim
pojavama bilo je to esto u sklopu kakve ire neekonomske pojave koja
ga je zanimala, kao to je radio i Durkheim. Ipak, Simmelovo djelo
sadri mnogo to je vrijedno za ekonomsku sociologiju. Isto je tono da
Simmelov opus - kao i Weberovi i Durkheimovi radovi - ostaje, u tom
pogledu, uvelike neistraen.
Potonju tvrdnju ilustrira i injenica da Simmelov glavni rad, Sociologija (Soziologie, 1908), sadri vrlo vanu analizu interesa. U
glavnom teorijskom poglavlju te knjige Simmel se obraa problemu o
tome kakva treba biti socioloka analiza interesa i zato je interesna
analiza neophodna za sociologiju. Dvije njegove glavne pretpostavke
jesu da interesi potiu ljude na formiranje drutvenih odnosa i da se
interesi jedino mogu izraziti preko drutvenih odnosa. Da citiramo
Sociologiju:
Socijacija je oblik (ostvaren na bezbroj razliitih naina) u kojem se pojedinci povezuju u jedinke i unutar kojeg
ostvaruju svoje interese. I na temelju svojih interesa - osjetnih ili idealnih, trenutnih ili trajnih, svjesnih ili
nesvjesnih, sluajnih ili teleolokih - pojedinci stvaraju takve jedinke ([1908] 1971:24).
Jo je jedna kljuna Simmelova prepostavka ta da se interesi, a

takoer i ekonomski interesi, mogu drutveno izraziti na vie razliitih
naina:
Jedan te isti interes moe se oblikovati u vrlo razliitim situacijama. Primjerice, ekonomski interes ostvaruje se
i u konkurenciji i u planskom organiziranju proizvoaa, i odvojeno od drugih skupina, kao i u fuziji s njima
(26).
Sociologija sadri i nekoliko sugestivnih analiza ekonomskih pojava,

pa i konkurencije. Primjerice, u poglavlju o ulozi broja aktera u
drutvenom ivotu Simmel sugerira da konkurencija moe poprimiti
oblik tertius gaudens (trei je onaj koji ima koristi). U takvoj
situaciji, u kojoj su tri aktera, akter A iskoritava injenicu da se akteri
B i C takme za njegovu naklonost - primjerice, da to kupi ili da to
proda. Prema tome, konkurencija nije neto to se tie samo
konkurenata (aktera B i C); ona se isto tako odnosi na aktera A, na cilj
konkurencije.
U Sociologiji postoji i jedan mnogo potpuniji odjeljak o konkurenciji, u
kojem Simmel razluuje konkurenciju od konflikta. Dok konflikt obino
znai izravno sueljavanje izmeu dvaju aktera, prema Simmelu
konkurencija podrazumijeva paralelne napore, to znai da drutvo
moe imati koristi od akcija obojice aktera. Umjesto da unitite svojeg
oponenta, kao to se ini u konfliktu, u konkurenciji pokuavate initi
upravo to to va konkurent ini - jedino bolje. U toj analizi Simmel
22
P O G L AV L J E I
treim akterom (tertius gaudens), te primjeuje da vjet konkurent

uvijek pokuava odgonetnuti to muterija eli, da bi prednjaio pred
svojim takmacima:
Bezbroj puta ona [to jest konkurencija] postie to to obino moe [postii] jedino ljubav: nagaanje najdubljih
elja drugoga, ak i prije nego to ih on shvati. Antagonistika napetost prema konkurentu izotri osjetljivost
poslovnoga ovjeka na tendencije u javnosti, ak do razine vidovitosti u odnosu na budue promjene u
ukusima, modama i interesima javnosti ([1908] 1955:62).
Simmelovo drugo glavno socioloko djela jest Filozofija novca

(1900), koje ima donekle ambivalentan status. Primjerice, Durkheim ga
nije odobravao, zbog mijeanja anrova, a, prema Weberu, ekonomisti
su prezirali Simmelov nain obraivanja ekonomskih tema (Frisby
1978; Durkheim [1902] 1980; Weber 1972). Iako je i tono da je
Simmel na donekle idiosinkretiki nain mijeao filozofska razmiljanja
sa sociolokim opaanjima, da se uvelike oslonio na anegdote, te da
nije imao ni reference ni podcrtne biljeke, Filozofija novca ipak
mnogo nudi, ako se proita prema vlastitoj logici (usp. Poggi 1993).
Simmelovo djelo sadri, primjerice, mnoga uvidna razmiljanja o svezi
izmeu novca i autoriteta, izmeu novca i emocija, te izmeu novca i
povjerenja.
Vrijednost novca, primjeuje Simmel, obino se protee tek do
autoriteta koji za njega jami - ili samo unutar ekonomskoga kruga
([1907] 1978: 179-84). Novac je okruen raznim ekonomski vanim
osjeajima, poput nade i straha, elje i zabrinutosti (171). Bez
povjerenja, tvrdi Simmel, drutvo upravo ne moe postojati, a isto
tako, novane bi transakcije propale da nema povjerenja (179).
Povjerenje, nastavlja on, sadri dva elementa u odnosu na novac. Tu je
prvo injenica da ako se neto prije dogodilo, vjerojatno e se dogoditi
i ubudue. Ljudi koji danas prihvaaju, primjerice, neku vrstu novca,
vjerojatno e ga prihvaati i sutra. Tu vrstu povjerenja Simmel naziva
slabim oblikom induktivnog znanja. No postoji i druga vrsta
povjerenja, koja nije utemeljena na iskustvu i koja se moe okarakterizirati kao neracionalno vjerovanje. Tu potonju vrstu Simmel naziva
kvazireligijskim vjerovanjem, te primjeuje da je prisutno ne samo u
novanim transakcijama, nego i u poslovima povezanima s kreditom.
Poslije klasik
Iako je ekonomska sociologija odlino krenula u vrijeme klasik, poslije
1920. oslabjela je te se nije vratila punoj snazi sve do 80ih godina.
Zato se
2J
to dogodilo, pomalo je nejasno, pa zato treba nai kakvo objanjenje.

Jedan je razlog vjerojatno to to ni Weber ni Simmel nisu imali studente
koje bi zanimala ekonomska sociologija. Bilo je drukije s Durkheimom.
Neki od njegovih studenata pisali su o ekonomskim temama, no
Durkheimova vrsta ekonomske sociologije takoer je napokon
oslabjela.
Moe se dodati da je najznaajniji rad jednog od Durkheimovih studenata Esej o daru (= Essai sur le don, 1925) Marcela Maussa. U
tom se radu nalazi znamenita tvrdnja da se dar ne smije krivo shvatiti
kao jednostrani in dareljivosti, jer podrazumijeva obvezu uzvraanja.
Mauss se takoer osvrnuo na povijest pojma interesa i na to kako se
njegovo znaenje s vremenom razvijalo:
Sama je rije interes novija, izvorno [je] raunovodstvena tehnika: latinska rije interest zapisavala se u
raunovodstvenim knjigama uz iznose kamata koje je trebalo ubrati. U drevnim sustavima moralnosti najvie
epikurejske vrste tragalo se za dobrim i za ugodnim, ne za materijalnom koriu. Ideje o profitu i o pojedincu,
uzdignute do razine naela, mogle su se uvesti jedino nakon pobjede racionalnosti i merkantilizma. Gotovo se
moe odrediti datum - od Mandevilleove Basne o pelama [1714, 1729] - kad je trijumfirao pojam
individualnog interesa. Te dvije rijei mogu se prevesti na latinski, grki ili arapski tek s velikim naporom i uz
uporabu opisnih izraza ([1925] 1990: 76).
No iako je opravdano govoriti o propadanju ekonomske sociologije

izmeu 1920. i 80ih godina, ipak je u tom razdoblju nastalo nekoliko
vanih studija. Za ekonomsku sociologiju veliku vrijednost imaju radovi
osobito Josepha Schumpetera, Karla Polanyija i Talcotta Parsonsa (za
prikaz doprinosa drugih sociologa u tom razdoblju, vidi Swedberg
1987:42-62). Sva trojica napisala su svoja najvanija djela dok su bili u
Sjedinjenim Dravama, no jasno je da su njihova razmiljanja bila
duboko ukorijenjena u europskoj drutvenoj misli.
Joseph Schumpeter
Ne moe se raspravljati o djelu Josepha A. Schumpetera (1883-1950) a
da se ne kae neto o doprinosu koji su ekonomisti, u irem smislu, dali
ekonomskoj sociologiji. Openito, moe se rei da je rad nekolicine
ranih ekonomista vrlo zanimljiv za ekonomsku sociologiju. Jedan je
primjer Alfred Marshall (1842-1924), ije su sve analize vrlo relevantne
za ekonomsku sociologiju ([1920] 1961, 1919; usp. Aspers 1999). Tu je
takoer Vilfredo Pareto (1848-1923), sa svojom glasovitom
sociolokom analizom rentijera nasuprot pekulanata, te poslovnih
ciklusa, i jo mnogo
24
P O G L AV L J E I
toga ([1916] 1963; usp. Schumpeter 1951; Aspers 2001b).

Radovi Thorsteina Veblena (1857-1929) katkad su se pojavljivali u
sociolokim asopisima i vrlo su relevantni za ekonomsku sociologiju.
Meu Veblenovim najvanijima doprinosima ekonomskoj sociologiji
spadaju njegove analize tema poput potroakog ponaanja
(upadljiva potronja, engl. conspicuous consumption), razloga
zato se industrijalizacija usporila u Engleskoj (kazna za preuzimanje
vodstva, engl. the penalty for taking the lead) i nedostataka
neoklasine ekonomske znanosti ([1889] 1973, [1915] 1966, [1919]
1990; usp. Tillman 1992). Steeni interes (engl. a vested interest),
prema Weblenovoj nezaboravnoj formulaciji, jest trno pravo dobiti
neto za nita (Veblen 1919: 100). Napokon, treba spomenuti i
Wernera Sombarta (1863-1941), Weberova prijatelja i kolege. Sombart je pisao o povijesti kapitalizma, o ekonomskom duhu njegova
doba i o potrebe za verstehende ekonomijom [ekonomijom
razumijevanja, razumjevajuom ekonomijom] (1902-27,1930,1935).
Svaki od tih ekonomista zasluuje vie od puka spominjanja u povijesti ekonomske sociologije, no to najvie vrijedi za samoga Josepha
Schumpetera (npr., Swedberg 1991a). Za razliku od svih drugih ekonomista, Schumpeter je uspio premostiti dva razdoblja u modernoj
ekonomskoj znanosti - razdoblje na prijelazu stoljea, kad je moderna
ekonomska znanost nastala, i razdoblje nekoliko desetljea poslije,
kada je bila matematizirana i pretvorena u ono to je poznato kao
glavna struja ekonomske znanosti (engl. mainstream economics).
Slino tome, Schumpeter je spojio dva razliita razdoblja u sociologiji,
suraujui s Maxom Weberom 1910ih i s Talcottom Parsonsom 30ih i
40ih godina. Schumpeter je takoer jedinstven meu ekonomistima jer
je govorio izriito o ekonomskoj sociologiji i pokuavao odrediti osobito
mjesto za nju, pokraj ekonomske teorije i ekonomske povijesti. U
svojem zalaganju da se ekonomsku znanost otvori drugim drutvenim
znanostima, Schumpeter je bio oito nadahnut Weberom i poput
Webera nazivao je taj iroko postavljen tip ekonomske znanosti
Sozialkonomik, tj. drutvenom ekonomijom.
Na jednom mjestu u svom istraivanju Schumpeter kae da ekonomska teorija prouava mehanizme ekonomskog ponaanja, dok se ekonomska sociologija fokusira na ustanove unutar kojih se ekonomsko
ponaanja odvija ([1949] 1951:287-87). Schumpeter izraava to isto
gledite na drukiji nain u radu Povijest ekonomske analize (=
History of Economic Analysis):

Prema zgodno sroenoj frazi: ekonomska analiza bavi se pitanjima kako se ljudi ponaaju
u bilo koje vrijeme i kakve ekonomske uinke postiu ponaajui se tako; ekonomska
sociologija bavi se pitanjem kako su doli do toga da se ponaaju tako. Odredimo li
K I . A S I C I E KO N O M S K E S O C I O LO G I J E
25
ljudsko ponaanje dovoljno iroko da obuhvaa ne samo akcije i motive i naklonosti, nego i drutvene ustanove
koje su relevantne za ekonomsko ponaanje, kao to su vlast, nasljedstvo imovine, ugovaranje i tako dalje, ta
fraza zapravo nam kae sve to nam je nuno (1954:21).
Schumpeter je napisao tri vane socioloke studije. Jedna je lanak o

drutvenim klasama, koji je i danas zanimljiv, djelomino zbog naina
kako je Schumpeter razlikovao uporabu pojma klase u ekonomista i u
sociologa ([1927] 1991). Dok ekonomisti vide klasu uglavnom kao
formalnu kategoriju, tvrdi on, sociolozi ju vide kao ivu stvarnost. To je
jedino mjesto u Schumpeterovom djelu gdje on izravno povezuju
ekonomsku teoriju sa svojom sociolokom analizom. Schumpeter to
ini koristei svoju teoriju o poduzetnicima da bi objasnio uspon i pad
buroaskih obitelji. S nestajanjem poduzetnitva poslije jedne ili dvije
generacije, nestaje i bogatsvo i status poduzetnikove obitelji.
Schumpeterova druga studija jest lanako prirodi imperijalizma
( [ 1919] 1991), koji se vrlo dobro nosi u usporedbi s radovima
Hobsona i drugih autora. Schumpeterova je osnovna ideja da je
imperijalizam po prirodi pretkapitalistiki i duboko iracionalan, te daje
u biti izraaj jedne ratnike klase ili sloja koji smatra da mora
neprestano osvajati nova podruja ili da e inae nazadovati i izgubiti
mo. Kapitalizam i imperijalizam, kae Schumpeter, nemaju nita
zajednikoga. Svaki imperijalizam koji danas postoji ostatak je
feudalnih vremena.
Schumpeterova trea socioloka studija moda je najzanimljivija s
gledita suvremene ekonomske sociologije: Kriza porezne drave (=
Die Krise des Steuerstaates, 1918). O tom radu i njegovu sadraju
raspravljat emo opirnije u poglavlju 7, u sklopu analize uloge drave
u ekonomiji. Sam je Schumpeter opisao taj lanak kao studiju iz
financijske sociologije (Finanzsoziologie), a njegova je glavna teza
da dravne financije predstavljaju izvanredno motrite za analiziranje
dravnih akcija. Kao moto za svoju studiju Schumpeter je citirao slavu
reenicu oca financijske sociologije, ekonomista Rudolfa Goldscheida:
Proraun je kostur drave, lien svih zavaravajuih ideologija
(Schumpeter [1918] 1991: 100).
Sam Schumpeter nije smatrao Kapitalizam, socijalizam i
demokraciju (= Capitalism, Socialism and Democracy, 1942)
sociolokim radom, no glavna je teza te knjige po prirodi duboko
socioloka: motor kapitalizma i dalje je itav, ali njegova je institucijska
struktura oslabljena i naruena, pa je sada ranjiv i vjerojatno e biti
zamjenjen socijalizmom. U pogledu potonje teze
trijumfa socijalizma nad kapitalizmom - Schumpeter je oito
pogrijeio, a tono je i to da se dananjem itatelju njegova
analiza sila koje potkopavaju kapitalizam moe initi
neobinom i idiosinkretskom. Schumpeter je
26
P O G L AV L J E I
tvrdio, primjerice, da se intelektualcima daje previe slobode pisati to

to ele i da je buroazija prestala imati obitelji s mnogo djece jer ih je
vidjela kao prevelik troak. Pa ipak, treba odati priznanje Schumpeteru
za to to je sugerirao da ponaanje intelektualaca i strukturiranje
moderne obitelji, i tako dalje, doista utjeu na ekonomski ivot. Moe
se dodati i da je Schumpeter uvelike pretformulirao ideje nove
institucionalne ekonomike. Kapitalizam, socijalizam i demokracija
takoer je proet otrim zapaanjima o konkurenciji, monopolu i,
dakako, o kljunoj temi itave studije: o ekonomskoj promjeni. S
uobiajenim stilskim arom i smislom za proturjenu prirodu stvarnosti
Schumpeter je potonju temu nazvao kreativnim unitenjem'.
U samoj jezgri svih Schumpeterovih radova nalazi se poduzetnik te
nain kako njegove akcije utjeu na ekonomiju (1934: pogl. 2). Nema
sumnje da je sam Schumpeter smatrao svoju teoriju o poduzetnitvu
dijelom ekonomske teorije. Tonije, vidio ju je kao pokuaj stvaranja
sasvim nove vrste ekonomske teorije, koja je trebala biti mnogo
dinaminija od Walrasove teorije. Nita manje, mnoge Schumpeterove
ideje o poduzetnitvu socioloke su naravi i mogu obogatiti dananju
ekonomsku sociologiju. Njegovoj sredinjoj ideji - da se poduzetnitvo
moe definirati kao sastavljanje novih kombinacija postojeih resursa moe se lako socioloki usmjeriti. I isto vrijedi za njegovu ideju da su
glavni neprijatelji poduzetnika ljudi koji se dre tradicije i protive se
inovacijama. Schumpeterov rad o poduzetnitvu i dalje nudi mnogo, te
zasluuje mjesto u novonastajuoj sociologiji poduzetnitva (npr.
Thornton 1999, Swedberg 2000b).
Karl Polanyi
Poput mnogih drugih linosti u ekonomskoj sociologiji, Karl Polanyi
(1886-1964) nije stekao formalno obrazovanje u ekonomskoj znanosti
(npr. Polanyi-Levitt-Mendell 1987; Polanyi-Levitt 1990). kolovan kao
pravnik, Polanyi se poslije sam obrazovao u ekonomiji (uglavnom
austrijskoga tipa), kao i u ekonomskoj povijesti i ekonomskoj
antropologiji. Iako mu je pristup bio interdisciplinaran, njegova je
specijalnost bila ekonomska povijest, s naglaskom na predindustrijske
ekonomije i na Englesku devetnaestoga stoljea. Iako su Polanyijevi
radovi postali poprilino popularni meu dananjim ekonomskim
sociolozima, mnogi dijelovi njegova opusa i dalje su nepoznati, a drugi
dijelovi nisu jo posve asimilirani.
Polanyijev najslaviji rad, Velika preobrazba (= The Great
Transformation, 1944), koncipiran je i napisan tijekom drugoga
K I , A S I C I E KO N O M S K E S O C I O LO G I J E
27
1977; Block 2001). Njegova je glavna teza da je u Engleskoj

devetnaestoga stoljea uinjen revolucionaran pokuaj uvoenja
sasvim nove vrste ekonomije, u kojoj se sve usredotoilo na trite.
Nijedna vanjska vlast, ni politika ni vjerska, nije smijela imati ikakvu
mo u ekonomskim poslovima; trite je trebalo sve rjeavati
(samoregulirajue trite). Tijekom 40ih i 50ih godina donijet je niz
zakona koji su trebali pretvoriti taj projekt u stvarnost, a oni su pretvorili
zemlju i radnu snagu u robu koja se moe slobodno kupovati i
prodavati. Isto tako, odreivanje vrijednosti novca bilo je oduzeto
politikim vlastima i preputeno tritu. Prema lolanyiju, takav nain
postupanja moe voditi jedino u propast:
Lieni zatitnoga pokrivaa kulturnih ustanova [zbog djelovanja trita], ljudska bi bia poginula zbog uinaka
drutvene izloenosti; umrli bi kao rtve otre drutvene dislokacije uslijed poroka, perverzije, kriminala i gladi.
Priroda bi spala na svoje elemente, susjedstva i krajolici [bili bi] okaljeni, rijeke zagaene, vojna sigurnost
ugroena, mo proizvodnje hrane i sirovina unitena ([1944] 1957: 73).
Kada su negativni uinci trinih reformi postali oiti u drugom dijelu

devetnaestoga stoljea, nastavlja Polanyi, nastupile su protumjere
(dvojni pokret, engl. the double movement). No te su samo
pomogle dalje podrivati drutvo, a razvojne pojave poput faizma u
dvadesetom stoljeu mogu se u krajnoj liniji izvoditi od zlokobnog
pokuaja u Engleskoj devetnaestoga stoljea da se sve pretvori u
trite.
Polanyi dio svoje analize u Velikoj preobrazbi oblikuje u smislu
interesa, te tvrdi da su u svim drutvima prije devetnaestoga stoljea
opi interesi grupa i drutava (drutveni interesi) bili mnogo vaniji
od novanih interesa pojedinaca (ekonomskih interesa). Preusko
poimanje interesa, istie Polanyi, mora zapravo dovesti do iskrivljene
vizije drutvene i politike povijesti, a nijedna isto novana definicija
interesa ne ostavlja prostora za tu ivotnu potrebu za drutvenom
zatitom ([1944] 1957: 154).
Teorijski dio Velike preobrazbe, za razliku od povijesnoga,
usredotoen je na Polanyijevu kritiku ekonomske teorije te na njegove
pojmove ukorijenjenosti (embeddedness) i naela ponaanja
(principles of behaviour, poslije nazvano oblicima integracije,
forms of integration). Meutim, najpotpunija razrada tog dijela
Polanyijeva rada ne nalazi se u toj knjizi, nego u Trgovini i triitu u
ranim carstvima (= Trade and Market in Early Empires, 1957),
osobito u Polanyijevom eseju Ekonomija kao instituizirani proces (=
The Economy as Instituted Process). Polanyi kritizira ekonomsku
teoriju za to to je u biti formalna - to iskljuivo fokusira na
izbornost, na odnose izmeu sredstava i ciljeva te na tobonju
oskudnost stvari (resursa, op. prev). Takoer postoji i ekonomistika
28
P O G L AV L J E I
zabluda, ili tendencija u ekonomskoj znanosti da se ekonomija

poistovjeuje iskljuivo s tritem ([1944] 1957:270). Formalnom
pojmu ekonomije Polanyi suprotstavlja sadrajni (substantive)
pojam ekonomije, koji se temelji na stvarnosti, a ne na logici.
Sadrajno znaenje ekonomskoga polazi od ovjekove ivotne
ovisnosti o prirodi i o drugim ljudima ([1957] 1971: 243). U
sadrajnoj ekonomiji zamisao o ekonomskom interesu izravno je
povezana s ljudskim sredstvima za ivot, dok je to u formalnoj
ekonomiji posve umjetna konstrukcija (1977).
Ukorijenjenost je najpoznatiji pojam koji se danas povezuje s
Polanyijevim djelom, pa zato treba napomenuti da je Polanyi koristio
taj pojam na nain drukiji nego to se danas obino rabi (usp. Barber
1995). Prema dananjoj uporabi, ekonomske su akcije u naelu uvijek
nekako ukorijenjene u drutvenu strukturu. Prema Polanyiju, s druge
strane, ekonomske akcije postaju razorne kada su neukorijenjene, tj.
kada nisu pod vlasti drutvenih ili neekonomskih autoriteta. Pravi je
problem u kapitalizmu to da drutvo ne odluuje o ekonomiji, nego
ekonomija odluuje
o drutvu: umjesto daje ekonomski sustav ukorijenjen u
drutvene odnose, ti su odnosi sada ukorijenjeni u ekonomski

sustav ([1947] 1971:70; kurziv iz izvornika). Da bi se stvari ispravile,
zakljuuje Polanyi, ekonomija se mora ponovno ukorijeniti [u
drutvo] i politika kontrola mora se ponovno uspostaviti nad
ekonomskim sustavom.
Meu naj vanij e Polanyij eve pojmove, to se tie ekonomske
sociologij e, spadaju njegovi tzv. oblici integracije. Polanyijev je opi
argument da je racionalni samointeres, izmeu ostaloga, daleko
prenestabilan da bi mogao tvoriti temelj drutva - razlog je taj to
ekonomija mora biti kadra osigurati ljudima materijalnu podrku na
trajnoj osnovi. Postoje tri oblika integracije ili naina da se ekonomija
stabilizira i da dobije nuno jedinstvo (vidi sliku 1.3): uzajamnost, koja
se odvija unutar simetrikih skupina poput obitelji, srodnikih skupina i
susjedstava; preraspodjela, premjetanja dobara iz centra kakve
zajednice, poput drave; te razmjena, raspodjela dobara posredstvom
trita koja odreuju cijene ( [ 1957] 1971 ). Polanyi objanjava da
obino postoji neka pomijeanost izmeu tih triju oblika i njihovih
Talcott Parsons
Talcott Parsons (1902-79) kolovao se kao ekonomist u
institucionalistikoj tradiciji i nekoliko je godina predavao ekonomiju na
Harvardskom sve
29
Individualna razina:
Institucionalna razina:
Slika 1.3. Razliiti naini organiziranja ekonomije, prema Polanyiju.

Napomena'. Ekonomija se moe organizirati samo na nekoliko temeljnih naina koji odgovaraju specifinim institucijama: uzajamnosf, preraspodjela i
4
razmjena\
Izvor: Karl Polanyi, The Economy as Instituted Process, str. 243-69, u:

Trade and Market in Early Empires, ur. Karl Polanyi, Conrad Arensberg i Harry
Pearson Pegnery (Chicago, [1957] 1971).
uilitu prije nego to se 30ih prebacio na sociologiju. Tada je razvio

ideju da se ekonomska znanost bavi odnosom izmeu sredstava i
ciljeva drutvene akcije, dok se sociologija bavi vrijednosnim aspektom
(gledite analitikoga imbenika). Tijekom 50ih Parsons je preinaio
svoje ideje o odnosu izmeu ekonomske znanosti i sociologije u radu
koji je napisao zajedno s Neilom Smelserom, Ekonomija i drutvo (=
Economy and Society, 1956). Taj je rad Parsonsov glavni doprinos
ekonomskoj sociologiji, iako je napisao i nekoliko drugih radova koji su
vani za to podruje (npr., Camic 1987; Swedberg 1991b). Treba isto
spomenuti i daje Parsons preveo na engleski mnoge Weberove radove
o ekonomskim temama; on je takoer prokrio nove putove svojim
vanim esejem o Weberovoj teorijskoj ekonomskoj sociologiji u radu
Teorija drutvene i ekonomske organizacije (Parsons, The Teory
of Social and Economic Organization, 1947).
Struktura drutvene akcije (= The Structure of Social Action,
1937) moe se opisati kao snaan napad na utilitaristiku drutvenu
misao, pa i na ideju da interesi predstavljaju arhimedijsku toku iz koje
valja analizirati drutvo. Znanstvenici koji istiu interese, primjeuje
Parsons, ne mogu izii na kraj s Hobbesovim problemom poretka; i oni
obino pokuavaju izii iz te dileme uvodei pretpostavku da se ljudski
interesi meusobno ne sukobljavaju. Parsons se posluio izrazom kojim
je Elie Ha- lvy naznaio tu soluciju: postulat prirodnoga jedinstva
interesa ([1937] 1968:96-97). To to utilitaristi ne shvaaju, meutim,
jest to da su norme (utjelovljujui vrijednosti) uvijek apsolutno nune
30
P O G L AV L J E I
i da se osigura poredak. Interesi su uvijek dio drutva, ali drutveni se

poredak na njima ne moe izravno izgraditi (405).
U Ekonomiji i drutvu (1956) Parsons i Smelser napominju da su
dvije discipline, ekonomska znanost i sociologija, meusobno vrlo udaljene i da se to stanje mora ispraviti. Autori predlau da i sociologija i
ekonomika trebaju postati dijelovi ope teorije o socijalnim sustavima.
Ekonomija po sebi moe se shvatiti kao podsustav koji je u interakciji s
ostalima trima podsustavima (s politikim, s integrativnim
podsustavom i s kulturno-motivacijskim podsustavom). Ideja o
ekonomiji kao podsustavu, koja se moe nai u Parsonsovom i
Smelserovom radu, podsjea na Weberovu zamisao o ekonomskoj
sferi. No dok se Weberova zamisao odnosi samo na vrijednosti,
Parsonsov i Smelserov ekonomski podsustav ima i adaptivnu funkciju,
kao i osobitu institucionalnu strukturu. Moemo rei, napokon, da
ekonomisti nisu dobro prihvatili Ekonomiju i drutvo, i da ta knjiga
nije uspjela zakresati zanimanje za ekonomsku sociologiju ni u
sociologa. Smelserov pokuaj u iduem desetljeu da pokrene
ekonomsku sociologiju bio je podjednako neuspjean (Smelser
1963,1965,1976).
Saetak
Ovo je poglavlje pokazalo da ekonomska sociologija ima dugu tradiciju
u uem smislu rijei priblino od 1900., u irem smislu od
mnogo prije. Tvrdio sam da se ne samo Marx, nego i
Tocqueville, mogu smatrati vanim preteama takve vrste
analize. Vanost pojma interesa u ekonomskoj sociologiji
ilustrirana je raspravom o nainu kako su utemeljitelji
sociologije koristili taj pojam. Tu se daje i kratka povijest pojma
interesa u socijalnoj teoriji, od 18. stoljea nadalje.
Max Weber bio je nedvojbeno najvanija linost u ranoj ekonomskoj
sociologiji. Bio je jedinstveno uvjeban za pokretanje projekta kakva je
ekonomska sociologija, jer je radio i kao ekonomist i kao ekonomski
povjesniar, prije nego to se okrenuo sociologiji. Meu utemeljiteljima
sociologije, bio je i jedini koji je pokuao poloiti sustavne teorijske
temelje za ekonomsku sociologiju. To je uinio u drugom poglavlju
Ekonomije i drutva. Kao i opuse drugih klasinih autora u
ekonomskoj sociologiji, i Weberov treba i dalje mnogo prouavati.
Ekonomska je sociologija ula u stanovit zastoj nakon 1920. i nije se
ponovno oivjela do sredine 80ih. Ipak, bilo je nekoliko vanih radova u
razdoblju nakon klasika - osobito radovi Schumpetera, Parsonsa i
Polanyija. Od tih triju mislilaca, dananja je generacija ekonomskih
K I. AS I CI E KO N O M S KE S O C IO LO G IJ E
3I
sociologa naglasila Polanyija. Polanyi je izumio pojam ukorijenjenosti,

a takoer je ponudio neke druge pojmovne alate, poput njegovih triju
oblika integracije. S druge strane, radovi Schumpetera i Parsonsa bili
su vie-manje zapostavljeni. I dok je mogue raspravljati o vrijednosti
Parsonsove ekonomske sociologije, jasno je da je Schumpeterov rad
vrlo vaan za ekonomsku sociologiju. Od Schumpeterovih mnogih doprinosa, u suvremenoj ekonomskoj sociologiji osobito mjesto zasluuju
njegova teorija o poduzetnitvu i analiza ekonomije u knjizi
Kapitalizam, socializam i demokracija.
II__________________
Suvremena ekonomska sociologija
Do 70ih godina ekonomska je sociologija ve vie-manje izumrla. Ranih

80ih, meutim, pojavilo se nekoliko studija, najavljujui da e se
uskoro dogoditi neto novo (White 1981b; Stinchcombe 1983; Baker
1984; Coleman 1984). A kad je 1985. Mark Granovetter objavio
teorijski esej Ekonomska akcija i drutvena struktura (engl.
Economic action and social structure) - nove su ideje pronale svoj
manifest. Iste je godine Granovetter odrao govor u Amerikom
sociolokom drutvu, u kojem je govorio o potrebi za novom
ekonomskom sociologijom - pa je tako novi pokret dobio i ime.
Nije sasvim jasno zato se ekonomska sociologija, nakon desetljec
zapostavljenosti, odjednom oivjela sredinom 80ih. Vjerojatno je u
tome odigralo ulogu vie imbenika, i unutar podruja sociologije i
izvan njega. Do poetka 80ih, poslije stupanja na vlast Reagana i
Tiatcherove, popularnost je stekla jedna nova neoliberalna ideologija,
koja je ekonomiju
i ekonomiste - postavila u sredite drutva. Do sredine 80ih
ekonomisti su poeli mijenjati tradicionalno razgranienje
izmeu ekonomske znanosti i sociologije (Mi analiziramo
ekonomiju, a vi drutvo). I bilo je upada u podruja koja su
sociolozi tradicionalno smatrali svojim teritorijem.
U tom su razdoblju radovi Garyja Beckera, Olivera Williamsona i
slinih autora poeli privlaiti pozornost sociologa. Moda se u tom
ozraju pojavila zamisao da sociolozi mogu uzvratiti istom mjerom te
preuzeti ekonomske teme; u svakom sluaju to se dogodilo. Napokon,
moda je neuspjenost afirmacije Parsonsove ekonomske sociologije,
zajedno s propadanjem industrijske sociologije 1970ih godina i
marksizma 1980ih, ostavila prazninu u amerikoj sociologiji, to je
olakalo uspon discipline poput nove ekonomske sociologije.
Takvo vienje stvari proizlazi, donekle, iz toga to je Mark
Granovetter rekao u svom govoru iz 1985., u kojem je uveo naziv
nova ekonomska sociologija. Granovetter je povezao staru
ekonomsku sociologiju s industrijskom sociologijom i s perspektivom
ekonomije-i-drutva Parsonsa, Smelsera i Wilberta E. Moorea - dva
pristupa, kako je rekao, koja su bila u punom ivotu 1960ih godina, ali
koja su naglo izumrla (Granovetter 1985a). Parsonsov oprezan
pokuaj dogovaranja primirja izmeu ekonomista i sociologa takoer je
SU VR E M E N A E KO N O M SK A SO CI O LO GI J A
33
tonu. Prema Granovetteru, nova ekonomska sociologija napada

neoklasine tvrdnje iz osnove, te eli preuzeti kljune ekonomske
teme, a ne fokusirati na periferijske teme, na nain kako je to Parsons
predloio. Moje je stajalite, zakljuio je Granovetter, da je neto
temeljito krivo u mikroekonomiji i da nova ekonomska sociologija mora
tu tvrdnju jasno i glasno iznijeti, osobito [u odnosu na] sredinja
podruja trinih struktura, proizvodnje, utvrivanja cijena, raspodjele i
potronje (1985a).
Nova ekonomska sociologija

Od sredine 80ih nova se ekonomska sociologija pokazala vrlo
uspjenom u osvajanju nie za sebe u amerikoj sociologiji (vidi tekstni
okvir). Tijekom 80ih nova ekonomska sociologija imala je samo jedno
uporite - Dravno sveuilite New Yorka Suny Brook, gdje su djelovali
Mark Granovetter, Michael Schwartz i njihovi studenti - no danas je
dobro zastupljena na vie sveuilita, pa i na tako uglednima kao to
su Cornell, Berkeley, Princeton, Stanford i Northwestern. Poprilino
mnogo ekonomskih sociologa radi i u vrhunskim poslovnim kolama.
Malo ekonomskih sociologa radi izvan akademskih ustanova, iako treba
spomenuti da nekoliko sociologa djeluje u Svjetskom banci.
Ti novi ekonomski sociolozi proizveli su mnotvo visokovijednih
lanaka i monografija, kao to su Strukturalne rupe (= Structural
Holes, 1992) Roberta Burta, Preobrazba korporativne kontrola (=
The Transformation of Corportative Control, 1990) Neila Fligsteina
i Drutveno znaenje novca (The Social Meaning of Money, 1994)
Viviane Zelizer. Ti radovi ilustriraju i sposobnost ekonomskih sociologa
da brzo iskoriste spoznaje iz mrene teorije (Burt), iz organizacijske
teorije (Fligstein) i kulturne sociologije (Zelizer). Popularnost
ekonomske sociologije potvruje i pojavljivanje vie zbornika, nekoliko
itanki, jednog prirunika i jednog udbenika (npr. Zukin i DiMaggio
1990; Guilln et al. 2002; Granovetter i Swedberg 1992, 2001; Biggert
2002); Smelser i Swedberg 1994 - u tisku; Carruthers i Babb 2000).
Sve u svemu, moe se rei da je nova ekonomska sociologija uspjela
izgraditi vrste institucionalne temelje za svoje podruje.
Mark Granovetter o ukortjenjenostii

Iako je bilo vie pokuaja iznoenja opih teorija i paradigmi u novoj
ekonomskoj sociologiji, postoji samo jedan pokuaj dosljednog razra-
35
divanja jedne cjelovite teorije: rije je o teoriji o ukorijenjenosti Marka

( iranovettera. Kako smo ve spomenuli, ta teorija bila je prvi put
naznaena u Granovetterovu lanku iz 1985. u asopisu American
tournai of Sociology. Od sredine 80ih Granovetter je svoje
obrazlaganje znatno nadopunio i doradio u raznim tekstovima, koji su
se odnosili na dva velika projekta u pripremi: jedan je opi teorijski rad
o ekonomskoj sociologiji pod naslovom Drutvo i ekonomija:
Drutvena konstrukcija ekonomskih institucija [engl. Society and
Economy: The Social Construction of Economic Institutions], a
drugi je istraivanje (u suautorstvu s Patrickom McGuireom) o
nastajanju elektrodistribucijske industrije u Sjedinjenim Dravama.
(Materijal iz Drutva i ekonomije koji slijedi, prema informaciji koje
sam dobio od Granovettera, objavljen je tijekom vie godina:
Granovetter 1990, 1992a, 1992b, 1992c, 1993, 1995b). Prije rasprave
o Granovetterovoj teoriji o ukorijenjenosti, treba napomenuti da on
sam smatra tu teoriju dijelom svoje ire teorije o strukturnoj
ekonomskoj sociologiji, koja je uvelike izrasla iz rada Harrissona
Whitea (npr. Granovetter 2002). Naposljetku, Granovetterove analize
razliitih vanih tema - kao to su cijene, traenje posla, te poslovne
grupe - mogu se nai i drugdje u ovoj knjizi.
Granovetterov najvaniji rad u kojem raspravlja o ukorijenjenosti
njegov je lanak iz 1985. Ekonomska akcija i drutvena struktura,
koji je djelovao kao katalizator u nastanku nove ekonomske sociologije,
i koji je vjerojatno najcitiraniji lanak u suvremenoj ekonomskoj
sociologiji. Kljuni razlog za tu popularnost jest opa sofisticiranost
Granovetterova obrazlaganja, na to u se poslije vratiti. Vrlo je vana i
injenica da je Granovetterov lanak itateljima otvorio jedan itav nov
svijet moguih istraivanja. Dio njihove oduevljenosti osjetio je i sam
Granovetter, kao to se vidi u sljedeem citatu iz jednoga intervjua iz
1985.
Mislim da se odmah pred naim nosevima nalazi pravi zlatni rudnik predmetne grae koju mi [sociolozi]
moemo vrlo korisno analizirati. U uvodu novom izdanju Temelja ekonomske analize [=
Foundations of Economic Analysis] Samuelson je govorio o zlatnom dobu 1930ih, kad se u

ekonomsku analizu poela uvoditi matematika i kad su se iznenada mogle rijeiti svakakve vrste nerijeenih
problema u ekonomiji o kojima se godinama beskorisno raspravljalo. Iznenada, s malo primjene matematke, svi
su ti problemi poeli nestajati. Samuelson kae: Bilo je kao da pecate u djevianskom jezeru: ulovite pravu
ribetinu svaki put kada bacite udicu... To je bilo zlatno doba, a danas, dakako, stvari nisu tako lake. No u to
doba svatko koji je znao malo matematike mogao je uskoiti i postii udesne rezultate. Mislim da je neto
slino danas tono za ekonomsku sociologiju. Mislim da postoji golem nedirnut teritorij, itavo djeviansko
jezero - ponovno
za svakoga tko zna malo sociologije (1987a: 18).
36
P O G L AV L J E I I
Granovetterov lanak iz 1985. o ukorijenjenosti obuhvaa mnoge

teme i katkad je teko slijediti glavno obrazlaganje. No u jednoj od
prvih verzija lanka jasno izranja ovaj argument:
Kritiari koji su pokuali reformirati temelje ekonomske znanosti veinom su sami bili ekonomisti. Njihov je
napad obino bio usmjeren na uobiajenu koncepciju racionalne akcije. Ja tu tvrdim da postoji jedno
drugo temeljno obiljeje neoklasine ekonomske teorije koje daje vie plodnoga prostora za napad: [to je]
pretpostavka da ekonomski akteri stvaraju odluke u izolaciji jedni od drugih - samostalno od svojih drutvenih
veza: koju u nazvati pretpostavkom o atomiziranom odluivanju (Granovetter 1982: 2).
Treba naglasiti da je Granovetter u svojem lanku iz 1985. zauzeo

stanovite o ukorijenjenosti koje se u nekoliko pogleda razlikuje od
Polanyijeva. Dok je Polanyi tvrdio da su pretkapitalistike ekonomije
uvijek bila ukorijenjene, za razliku od kapitalistikih, Granovetter je
dokazivao da su sve ekonomije ukorijenjene - no manje nego to je
Polanyi tvrdio za pretkapitalistike ekonomije. Ta se pozicija drugdje
oznauje kao pozicija slabe ukorijenjenosti, za razliku od pozicije
jake ukorijenjenosti (1992b: 27-29; Granovetter 1985b: 482-82).
Granovetter ne daje nikakvu izriitu definiciju ukorijenjenosti, nego
tek kae da su ekonomske akcije ukorijenjene u konkretne, tekue
sustave drutvenih odnosa (1985: 487). Treba naglasiti da su mree
centralne u njegovom poimanju ukorijenjenosti: mree drutvenih
odnosa prodiru neujednaeno i u razliitoj mjeri u razliite sektore
ekonomskoga ivota (1985b: 491). Prema Granovetteru, treba praviti
razliku izmeu izravnih veza aktera i njihovih daljnjih veza - to to on
drugdje naziva relacijskom ukorijenjenou nasuprot strukturnoj
ukorijenjenosti (1990: 98-100, 1992b: 34-37).
Granovetterova najvanija dopuna lanku iz 1985. bilo je
povezivanje stanja ukorijenjenosti s teorijom o institucijama.
Oslanjajui se na rad Petera Bergera i Thomasa Luckmanna
Drutvena konstrukcija stvarnosti (engl. The Social Construction
of Reality, 1969), Granovetter je tvrdio da se na institucije moe
gledati kao na skruene mree (1992a: 7). Interakcije meu ljudima
postupno stjeu objektivnu kvalitetu, te ih napokon ljudi shvaaju kao
gotove injenice. Prema Granovetteru, za ekonomske je institucije
osobito to to one mobiliziraju resurse za kolektivnu akciju (6).
Mnogo se raspravljalo o Granovetterovu tumaenju ukorijenjenosti,
a bilo je katkad i kritike. Jedan pokuaj dorade Granovetterove teorije
uinio je Brian Uzzi, koji je tvrdio da tvrtke mogu biti premalo
ukorijenjene kao i preukorijenjene, te da su tvrtke najuspjenije
kada postoji ravnotea izmeu njihovih udaljenijih trinih veza i
njihovih
S U V R E M E N A E KO N O M S K A S O C I O LO G I J A
37
postojanijih veza (1997). Granovetter je Uzziju odgovorio da je pokuaj

mjerenja stupnja ukorijenjenosti moda manje produktivan kao pristup
nego da se ukorijenjenost shvati kao neka vrsta kiobrana pod kojim
bi se mnoge razliite i preciznije vrste istraivanja mogle provesti o
nainima na kojima drutvene mree utjeu na ekonomiju, na
ekonomsko ponaanje, ekonomske akcije, ekonomske institu (1998:
88-9). Nekoliko je kritiara primijetilo da je Granovetter podosta
izostavio iz svoje analize, pa i kulturu, politiku i vezu s makrorazinom
(vidi npr. Zukin i DiMaggio 1990; Zelizer 1988; Nee i Ingram 1998;
Krippner 2001). Prema prijedlogu Zukina i DiMaggia, to bi se moglo
ispraviti ako bi se istraila ne samo strukturna ukorijenjenost, nego i
politika, kulturna i kognitivna ukorijenjenost.
S gledita interesa, u Granovetterovu obrazlaganju mogue je
razluiti institucionalnu razinu od mikrorazine. Na institucionalnoj
razini, kako smo ve spomenuli, Granovetter govori o ekonomskim
institucijama u smislu mobilizacije resursa za kolektivnu akciju - a
takvo gledite dobro pristaje sociolokoj interesnoj analizi. Isto je tono
za Granovetterovu mikrorazinsku analizu, no tu je njegovo
obrazlaganje neto drukije i inovativnije. Prije svega, on se izriito
distancira od vrste interesne analize kakva se moe nai u glavnoj
struji ekonomske znanosti, jer potonja izostavlja socioloku dimenziju.
Bilo koji prikaz ljudskih interakcija u kojem se tumaenje svodi na
individualne interese, napominje on, oduzima dio temeljnih znaajki
odnosa koji karakteriziraju ekonomske kao i druge akcije (2002:36). I
zatim dodaje - i tu se pojavljuje inovativnost - da ekonomske akcije
nikada ne mogu biti 100% ekonomske, nego one sadre i
neekonomske elemente. Sve su drutvene akcije, tvrdi Granovetter, pa
i ekonomske, uvijek u stanovitoj mjeri proete sredinjim ljudskim
motivima, poput drutvenosti, odobravanja, statusa i moi (1992b:
26). Saimajui Granovetterovo tumaenje na mikrorazini: ekonomske
akcije nikada nisu nadahnute iskljuivo ekonomskim interesima - im
akter ue u interakciju s drugim akterima, upliu se i drugi interesi,
naime drutveni interesi.
Doprinos I: Primjenjivanje strukturne sociologije i mrea

Nova ekonomska sociologija dala je doprinose raznim vanim podrujima i, kako smo ve istaknuli, sama se oslonila osobito na mrenu
analizu, organizacijsku teoriju i kulturnu sociologiju. Sve je vie
pokuavala iskoristiti i povijesnu grau i komparativni pristup - a ta dva
pristupa uvelike razlikuju ekonomsku sociologiju od glavne struje
ekonomske znanosti.
Upitno je treba li sociologiju racionalnoga izbora smatrati dijelom nove

ekonomske sociologije, pa ipak tono je da su neki sociolozi
racionalnog izbora, osobito James Coleman, imali vaan utjecaj na
nedavnu obnovu ekonomske sociologije u Sjedinjenim Dravama, a
Colemanov rad zasluuje da bude istaknut.
Iako sociolozi koji provode mrenu analizu ne smatraju se uvijek
strukturnim sociolozima, ipak veina strukturnih sociologa koristi
mree, a strukturna sociologija odigrala je i presudnu ulogu u promicanju i dopunjavanju mrene analize u sociologiji. Strukturna sociologija moe se openito definirati kao teorijski pristup, usredotoen
na postavci da su odnosi izmeu ljudi i pozicija presudni u drutvenom
procesu (npr. Mullins i Mullins 1973: 251-69). Njezini praktiari esto se
slue matematikim pristupom i fokusiraju na drutvene mehanizme te
izbjegavaju regresijsku analizu i sline metode koje u objanjavanju
koriste varijable. Kljuna je osoba strukturne sociologije Harrison
White, iji je rad od kasnih 60ih nadahnjivao mnoge njegove
harvardske studente, meu njima Marka Granovettera, Scotta Boormana i Michaela Schwartza.
Whiteov rad o mreama, lancima slobodnih poloaja (vacancy
chains) i tritima bio je vrlo vaan za dananju ekonomsku sociologiju
(za Whiteov rad o lancima slobodnih poloaja i tritima, vidi poglavlje
5). U svom glavnom teorijskom djelu, Identitet i kontrola: strukturna
teorija drutvene akcije [= Identity and Control: A Structural

Theory of Social Action], White poinje svoju analizu pozivajui se na
fiziku ovisnost ljudi o njihovu okruenju, no on primijeuje i da se
interesi uskoro ukorijenjuju u drutvene odnose. Materijalna
proizvodnja mora pokrenuti scenu, kae on, [i] daljnja materijalna
proizvodnja svake vrste nuna je da drutvena akcija ne stane, ali i
sama drutvena akcija inducira nove [vrste] proizvodnje, koje mijeaju
drutveno materijalnim (White 1922: 24).
Kad je rije o strukturnoj sociologiji, treba istaknuti da Mark
Granovetter vidi sebe ponajprije kao strukturnoga sociologa, ne kao
teoriara ukorijenjenosti ili mrea. Njegov se lanak o ukorijenjenosti
iz
1985.
zavrava, primjerice, osvrtom na spoznaje moderne
strukturne sociologije, a u svojem najnovijem teorijskom
iskazu, on izriito govori o strukturnoj ekonomskoj sociologiji
(1985b: 508; 2002; 35, 54). Programski iskaz uz
Granovetterovu seriju knjiga Strukturna analiza u drutvenim
znanostima (= Structural Analysis in the Social Science,
1987-) sadri jednu od najsaetijih izjava o tome to ta vrsta
sociologije eli postii. Granovetter istie da strukturni pristup
odbacuje metodoloki individualizam kao i sljedee pristupe u
sociologiji: tehnoloki i materijalni determinizam, uporabu
39
Da, ja proizvodim stvari. Proizvodim stvari koje se nazivaju pogodbe.

The New Yorker Collection 2002 William Hamilton
preslikano iz cartoonbank.com Sva prava zadrana.
janjenja koja uglavnom ovise o apstraktnim pojmovima kao to su

ideje, vrijednosti, mentalne harmonije i kognitivne karte (Granovetter
1987b, 1999c). Kako emo uskoro vidjeti, Granovetter je bio vie puta
kritiziran zbog zanemarivanja kulture - i u vezi s tim pitanjem
djelomino je preokrenuo svoju poziciju (Granovetter 2000).
S usponom nove ekonomske sociologije 80ih godina, ubrzo je narasla
popularnost mrene analize (za tehniki uvod, vidi Wasserman
i
Faust 1994). Bilo je, primjerice, mnogo zanimljivih studija o
svezama meu korporacijama i, u irem smislu, o drutvenim
mreama koje tvore industrijske okruge (npr. Ebers 1997,
Saxenian 1994). Godine 1992. Ronald Burt objavio je
monografiju pod naslovom Strukturne rupe [= Structural
Holes], koja analizira konkurenciju, oslanjajui se na
Simmelovu ideju da je dobro biti u poloaju da moete iscrpiti
dva konkurenta, jednoga protiv drugoga (tertius gaudens ili
trei ima koristi; Burt 1992). Ve spomenuta studija Briana
Uzzija o ukorijenjenosti (1997) takoer se poziva na mree, a
tako isto Granovetterovi pionirski eseji o poslovnim grupama
40
Dobivanju posla 1= Getting a Job, 1974/], u poglavlju 5 u ovoj

knjizi). Mogu se spomenuti i brojne druge odline studije (npr. Powell i
Smith-Doerr 1994)
pa i stanovite kritike na raun mrenoga pristupa, zbog
zanemarivanja uloge koju politika i kultura igraju u
ekonomskom ivotu (npr. Fligstein 1996: 657).
Doprinos II: Primjenjivanje organizacijske teorije

Nova ekonomska sociologija vrlo je uspjeno primijenila organizacijsku
teoriju u istraivanju mnogih vanih tema u ekonomskom ivotu, poput
strukture tvrtki, veza izmeu korporacija i njihovih okruenja, i slino.
Organizacijska teorija naslijedila je mnoge teme iz industrijske
sociologije (Hirsch 1975). Za nekoliko sociologa zaposlenih u poslovnim
kolama postalo je uobiajeno primijeniti organizacijsku teoriju u
istraivanju moderne korporacije.
U tom kontekstu donekle je manjakavo to to suvremena organizacijska teorija nije uspjela jasno razluiti ekonomske od neekonomskih
organizacija. Barem za organizacijske teortiare, relevantna jedinica za
analizu je organizacija, ne tvrtka. Organizacijski teoretiari isto ne vole
priznati da u drutvu postoji bilo to drugo osim organizacija, to
ograniava njihovu sposobnost da se bave nekim vanim ekonomskim
pojavama (npr. Davi i McAdam 2000). Ti su nedostaci moda i jedan
od razloga zato organizacijski sociolozi nisu skloni teoretiziranju o
ulozi ekonomskih interesa u organizacijama.
Moderna organizacijska teorija obuhvaa nekoliko razliitih pristupa,
od kojih su tri bila osobito vana za razvitak nove ekonomske
sociologije:
ovisnost
o
resursima
(resource
dependency),
populacijska ekologija (population ecology) i novi institucionalizam
(new institutionalism).
Ovisnost o resursima perspektiva je koja moda najbolje pristaje uz
socioloku interesnu teoriju, sa svojom tvrdnjom da organizacije ovise
o svojim okruenjima da bi preivjele. Jedan primjer koji se oslanja na
taj pristup jest studija Roberta Burta Korporativni profiti i kooptacija
(Corporate Profits and Cooptation, 1983). Kljuna je tvrdnja u tom
radu da profit tvrtke odreuje spoj triju imbenika - broj dobavljaa,
konkurenata i klijenata. Burt pokuava dokazati da to je vea
strukturna autonomija neke tvrtke, to e i njezin profit biti vei. Ili,
drugim rijeima, ako ima mnogo dobavljaa, malo konkurenata i
mnogo klijenata, tvrtka e biti u dobrom poloaju da kupuje jeftino i da
prodaje skupo. Veze s drugim tvrtkama mogu ojaati poloaj tvrtke u
odnosu na njezino okruenje.
U populacijskoj ekologiji, kao i u novom institucionalizmu, interesi
41
Igraju drugorazrednu ulogu i openito su nedovoljno teorijski obraeni.

U populacijskoj ekologiji glavni interes o kojem se vodi rauna je elja
za preivljavanjem, a analize obino nastoje pokazati da difuzija
pojedinih organizacijskih oblika prolazi kroz niz razliitih stadija. Prvi je
stadij vrlo spor poetak, zatim slijedi eksplozivan rast, a napokon
dolazi do postupna smirivanja (Hannah i Freeman 1989). Pojedine
studije toga procesa, provedene u nekoliko industrija, oito su popunili
jednu prazninu
ii ekonomskoj sociologiji (npr. Carroll i Hannan 1995). Meutim,
obuhvat populacijske ekologije donekle je ogranien. Bilo je i
primjedbi da je "kljuna pretpostavka toga pristupa [...] da se
organizacije bitno ne mijenjaju s prolazom vremena (DiMaggio
1988: 4-5).
Novi institucionalizam pod snanim je utjecajem ideja Johna Meyera i usmjeren je na temu koja bi se mogla nazvati kulturnim i kognitivnim aspektima organizacija (za kljune tekstove, vidi Powell i
DiMaggio 1991). Meyer tvrdi da organizacije obino nastoje izgledati
racionalnijima nego to zapravo jesu i da se odreeni modeli za organiziranje razliitih djelatnosti esto primjenjuju u okolnostima koje im
uope ne odgovaraju. Primijeeno je da snaga novoga institucionalizma lei u tome to istrauje imbenike koji umanjuju vjerojatnost da
akteri prepoznaju svoje interese, ili da djeluju sukladno njima, i to
fokusira na okolnosti zbog kojih aktere koji i prepoznaju svoje interese,
i nastoje djelovati sukladno njima, postaju nespobnima to initi
(DiMaggio 1988: 4-5).
Novi institucionalizam nedvojbeno je dao vaan doprinos novoj
ekonomskoj sociologiji, a na stanovite je naine doprinio i interesnoj
teoriji, jer je naznaio podruja u drutvenom ivotu u kojima teorija
interesa nije primjenljiva. Takoer je mogue povezati spoznaje novog
institucionalizma s konvencionalnijom vrstom interesne analize. Kao
primjer moe se navesti studija Neila Fligsteina o velikim
korporacijama u Sjedinjenim Dravama, Preobrazba korporativne
kontrole (The Transformation of Corporative Control, 1990). U njoj
Fligstein pokazuje da se viegranski oblik organizacije proirio iz
mimetikih razloga - ali takoer i zato to je taj oblik olakao tvrtkama
Doprinos III: Primjenjivanje kulturne sociologije

Od samoga poetka nova ekonomska sociologija bila je po prirodi pluralistika i obuhvaala je nekoliko razliitih perspektiva. Tijekom 80ih
inilo se neko vrijeme da e strukturna sociologija uskoro potisnuti dio
42
svojih takmaca, osobito sociologiju kulture, parsonovsku sociologiju i

sociologiju varijabli. No to je nastojanje nailo na jak otpor, osobito od
pobornik kulturnoga pristupa.
Kako smo ve spomenuli, zagovornici strukturnoga pristupa odrekli
su se nekih svojih prijanjih kritika u odnosu na kulturni pristup. U
dananjoj ekonomskoj sociologiji, kao i 80ih godina, tek je mala skupina ekonomskih sociologa ostala snano privrena koritenju kulturnoga pristupa. No danas takoer mnogo je ljudi kojima se ini sasvim
prirodno, u njihovim istraivanjima ekonomije, govoriti o simbolima, to
znai o strukturama i slino (za raspravu o pojmu kulture i njezinu
odnosu prema ekonomiji, vidi poglavlje 9).
injenica da danas tako puno ekonomskih sociologa pokuava u
svojim analizama voditi rauna o kulturi mnogo duguje radu dvojice
najistaknutijih zagovornika kulturne perspektive u ekonomskoj
sociologiji, Viviane Zelizer i Paula DiMaggia. U programskom lanku iz
1988. Zelizerova je kritizirala suvremenu ekonomsku sociologiju zbog
njezine sklonosti da sve svede na drutvene odnose i mree. To je
stanje nazvala drutveno strukturnim apsolutizmom (Zelizer
1988:629). Ona primjeuje da u radovima znanstvenika poput Burta i
Granovettera kultura se zadrava kao ostatak opasne parsonovske
prolosti (629). No Zelizerova odbacuju i alternativu da se sve u
ekonomiji svede na kulturu (kulturni apsolutizam). Cilj treba biti, kae
ona, uvaavanje ekonomskih i kulturnih imbenika, da bi se zacrtao
srednji put izmeu kulturnoga i drutveno strukturnog apsolutizma
(629).
Slino tome, i DiMaggio se skeptino odnosio prema sveobuhvatnoj
kulturnoj analizi ekonomije; za njega je bilo vrlo vano da se u analizu
uvrsti stanovita kulturna komponenta - ali tek to (1994: 27; usp. Zukin i DiMaggio 1990: 17-78). Prema DiMaggiu, kultura moe biti ili
konstitutivna ili regulativna. Kultura djeluje konstitutivno preko
takvih elemenata kao to su kategorije, scenariji i koncepcije
djelovanja, a regulativna preko normi, vrijednosti i navika.
Konstitutivna nasuprot regulativne dimenzije kulture ima ovakav odnos
prema interesima:
Kultura moe djelovati na ekonomsko ponaanje ili utjeei na nain kako akteri definiraju svoje interese
(konstitutivni uinci...), ili ograniavajui njihove napore u vlastitu korist (regulativni uinci), ili
oblikujui sposobnost grupe da se mobilizira ili njezinoga cilja za koji se mobilizira (DiMaggio 1994:28).
U tom citatu DiMaggio govori o uinku kulture na ekonomiju. A da

ekonomija moe oblikovati i kulturu, tvrdi on, mnogo je oitije
(1994:27).
Meu empirikim studijama ekonomije koje se oslanjaju na pojam
kulture, radovi Viviane Zelizer zauzimaju centralno mjesto (vidi i npr.
43
Abolafia 1998). Svoj prvi vaan rad Zelizerova je posvetila istraivanju

ivotnoga osiguranja u Sjedinjenim Dravama, s naglaskom na sukobu
izmeu sakralnih vrijednosti i ekonomskih vrijednosti koji je nastao
nakon uvoenja te vrste osiguranja (1979). Ljudi prvo nisu htjeli
prihvatiti da se na ljudski ivot moe postaviti cijena, tvrdi ona, no to
se poslije promijenilo.
Poslije Trita i morala (= Markets and Morals) Zelizerova je
objavila studiju s naslovom Odreivanje cijene neprocjenjivom
djetetu (Pricing the Priceless Child), u kojoj opisuje slian razvitak,
ali sada u suprotnom pravcu. Na djecu, koja su u devetnaestom
stoljeu imala znatnu ekonomsku vrijednost, u dvadesetom stoljeu
sve se vie poelo gledati emotivno, kao na neprocjenjivu vrijednost.
U svojoj najnovijoj vanoj studiji, Drutveno znaenje novca (= The
Social Meaning of Money, 1994), Zelizerova dokazuje da novae ne
predstavlja neutralnu, nedrutvenu supstanciju, kako se obino tvrdi,
nego da se naprotiv pojavljuje u raznolikim kulturnouvjetovanim
Doprinos IV: Izgraivanje povijesne i

komparativne tradicije u ekonomskoj
sociologiji
Kao smo ve rekli, Max Weber napisao je niz studija iz ekonomske sociologije koje su po prirodi bile povijesne i komparativne, te pritom se
oslonio na bogatu tradiciju povijesnih istraivanja u Njemakoj. Nakon
Weberove smrti, meutim, radovi te vrste vie-manje su nestale iz
agende ekonomske sociologije. U novoj ekonomskoj sociologiji postoje
neki pokuaji da se weberovska tradicija povijesno-komparativnih
istraivanja obnovi i optet dovede do procvata (npr. Dobbin, u tisku).
No to je teak pothvat, a moda e trebati nekoliko generacija uenosti
da se ostvari, kako pokazuje nedavni pokuaj Thede Skocpol i drugih
da u Sjedinjenim Dravama utemelje povijesnu sociologiju. Ipak, vano
je, ini se, da dananji ekonomski sociolozi pokuaju ponovno izgraditi i
povijesni i komparativni pristup ekonomskim temama. Jedan je razlog
taj to su Weber i drugi znanstvenici pokazali kakvi se solidni
znanstveni radovi mogu dobiti na toj osnovi. Jo je jedan razlog to to
ta vrsta istraivanja predstavlja podruje na kojem ekonomska
sociologija ima komparativnu prednost u odnosu na glavnu struju
ekonomske znanosti. Zbog svoje pretpostavke da postoji samo jedan
uinkovit i racionalan nain djelovanja, glavna struja ekonomske
znanosti nije sklona povijesnom pristupu i takoer je nesklona primjeni
komparativnog pristupa.
Na povijesnu grau oslanja se nekoliko radova iz nove ekonomske
44
1998; Zelizer 1979,1985). Njima treba dodati studiju Brucea

Carruthersa o financijama u Engleskoj u sedamnaestom i
osamnaestom stoljeu i nekoliko novijih radova koji kritiziraju prikaz
Alfreda Chandlera o usponu velikih industrijskih korporacija u
Sjedinjenim Dravama. Carruthersa je najvie zanimalo dokazati da
nisu samo ekonomski interesi utjecali na politiku, nego i obratno:
politiki interesi utjecali su na ekonomsku akciju, pa i na akcije na
tritu (1996: 7). Koristei se izvornom graom o trgovini dionicama
Istonoindijske kompanije na poetku 1700ih, Carruthers je utvrdio da
su politike ambicije jasno utjecale na odluke od koga kupovati i komu
prodavati. I kritika Chandlera slino je tomu isticala ulogu drave u
nastanku velikih industrijskih korporacija. Chandlerova kljuna ideja da su pomaci u tehnologiji i nastanak zemaljskoga (nacionalnoga)
trita na prijelazu u 20. stoljee stvorili potrebu da se velika
korporacija reorganizira kao viegranska jedinica - iz razliitih je
razloga opetovano izazivala prigovore (Fligstein 1990; Roy 1990,1997;
Freeland 1996,2001).
Iako je u novoj ekonomskoj sociologiji ve nastalo nekoliko povijesno
usmjerenih radova, malo je komparativnih studija. Jedna od
najinovativnijih je knjigaFranka Doblina, Kovanje industrijske
politike: Sjedinjene Drave, Britanija i Francuska u doba

eljeznice (- Forging Industrial Policy: The United States, Britain
and France in the Railway Age, 1992). U njoj autor pokazuje kako se
u devetnaestom stoljeu industrijska politika tih triju zemalja
razlikovala u nekoliko vanih pogleda, te tvrdi da to dokazuje koliko je
pogreno krenuti u analizu s pretpostavkom da u odlukama o politici
vladaju univerzalni zakoni interesa i racionalnosti (Dobbin 1994b: 1).
Pokuaji politologa da analiziraju industrijsku politiku s gledita teorije
o interesnim grupama, prema Dobblinu, manjkavi su na slian nain,
Doprinos V: James Coleman i sociologija zasnovana na

interesima
U posljednjih nekoliko desetljea najradikalniji pokuaj razraivanja
socioloke interesne analize uinio je James Coleman (1926-1995).
Njegov je trud poelo ranih 1960ih, no najpotpunije se izrazio u
Osnovama drutvene teorije (= Foundations of Social Theory),
koje je objavio 1990. U tom je projektu pokuao iskoristiti interes kao
temelj za svu sociologiju
i
u poetku je malo pozornosti posvetio ekonomskoj sociologiji
(vidi, meutim, Coleman 1994). Treba ipak rei da je, priblino
u vrijeme kada se pojavio Granovetterov esej o ukorijenjenosti,
45
Colemanova je glavna poruka u lanku iz 1984. ta da ekonomisti

nisu uspjeli obuhvatiti drutvene odnose u svojim analizama. Takoer
je primijetio da:
Glavni put kojim se ekonomska sociologija kree od mikrorazine pojedinoga aktera do makrorazine koja
obuhvaa mnogo aktera jest preko svugdje prisutna pojma reprezentativnog agenta. No jednostavna
agregacija oito je neprimjerna za pojave poput povjerenja, jer je povjerenje odnos izmeu dvaju aktera (85).
Poput Granovettera, da bi ilustrirao svoju tvrdnju, Coleman rabi ove

tri teme: povjerenje, trite i tvrtke.
Kljuno teorijsko poglavlje u Osnovama drutvene teorije, pod naslovom Akteri, resursi, interes i kontrola (poglavlje 2 = Actors, Resources, Interest and Control), sadri pokuaj da se teorija interesa
preosmisli i uini sociolokom. Colemanovo je polazite da nije dovoljno govoriti o akterima i njihovim interesima; morate dodati i to to
on zove resursima i kontrolom. Glavna je ideja da ako jedan akter
ima neto to drugoga interesira, dvojica e htjeti interakciju. Ili, prema
Colemanovoj terminologiji, ako akter A kontrolira kakav resurs koji je
od interesa akteru B, ili obratno, ta e dvojica ui u interakciju (usp.
Emerson 1964; vidi sliku 2.1). Jedan je primjer takve vrste interakcije
prihvaanje zaposlenja te preputanje kontrole nad vlastitim trudom
drugoj osobi u zamjeni za plau.
Osnove, kao i druga Colemanova djela, sadri mnoge analize koje su
vrlo relevantne za ekonomsku sociologiju. Tri osobito vane analize
bave se povjerenjem, socijalnim kapitalom i modernom korporacijom.
Coleman je osmislio povjerenje vrlo drukije nego Simmel (vidi poglavlje 1 u ovoj knjizi). Dok je Simmel istaknuo stranu povjerenja koja
se sastoji od nepromiljenoga vjerovanja, Coleman okarakterizira
povjerenje kao svjesnu okladu. Izraunate to moete dobiti i to
izgubiti ako vjerujete nekoj osobi, pa u odreenim okolnostima
odluujete vjerovati toj osobi (Coleman 1990: 99). ini se da takvo
shvaanje povjerenja prilino dobro odgovora biznesu; jer iako
vjerujete ljudima - oprezni ste u svom povjerenju.
Coleman definira socijalni kapital kao svaki drutveni odnos koji
moe pomoi pojedincu kada pokuava ostvariti svoj interes. Funkcija
identificirana pojmom socijalni kapital jest vrijednost koju ti aspekti
drutvene strukture imaju za aktere, u smislu resursa koje akteri mogu
koristiti da bi ostvarili svoje interese (1990: 305). I neka tvrtka,
primjerice, predstavlja oblik socijalnog kapitala - iako je socijalni kapital
obino nehotina posljedica neke akcije, poduzete s drugim ciljem.
Naposljetku, Colemana jako zanima i sposobnost tvrtke - nakon
46
Slika 2.1. Interes i drutvena interakcija, prema Colemanu.

Napomena. Kada jedan akter kontrolira resurse koje interesiraju
drugoga aktera, postoji poticaj da akteri stupe u interakciju.
Izvor. James Coleman, Foundations of Social Theory (Cambridge:
Harvard University Press, 1990), 30.
to su ju ljudi stvorili da bi ostvarili svoje interese - da razvije i vlastite

interese (vidi pogotovu Coleman 1974). Za Colemana je tvrtka u
osnovi drutveni izum i teorija agentstva osobito je korisna u njezinoj
analizi.
Nedavna
Europi
dostignua
ekonomskoj
sociologiji
Nova ekonomska sociologija ponajprije je amerika pojava i tek se

nedavno poela iriti po Europi. U Europi, kako smo ve rekli,
ekonomska sociologija postupno je zamrla u vremenu nakon klasik,
iako su se neke njezine teme poslije analizirale u okvirima industrijske
sociologije, potroake sociologije i teorije stratifikacije (primjerice,
Swedberg 1987). No mnogi su vodei europski sociolozi pisali o
ekonomiji, u sklopu svojih opih zanimanja za drutvo. To je tono ne
samo za jueranju generaciju
primjerice za Raymonda Arona, Michela Croziera i Ralfa
Dahrendorfa -, nego i za dananje vodee sociologe, poput
Niklasa Luhmana, Jrgena Habermasa i Pierrea Bourdieua (usp.
Giddens 1973, 1986).
Primjerice, Niklas Luhman (1927-1998) napisao je nekoliko zanimljivih eseja o ekonomiji, koji su bili donekle zanemareni u dananjim
raspravama (na pr. Berkert 2002a: 201-40). Njegova je glavna teza u
svim tim esejima da se ekonomska sociologija moe razviti jedino ako
se njezin pristup preustroji i krene... od koncepcije ekonomije kao
podsustava drutva (Luhman [1970] 1982: 221-22; usp. 1988, 1998).
Jrgen Habermas mnogo je manje pisao o ekonomiji od Luhmana, i
47
mnogo se raspravljalo o njegovoj opoj tezi - da se u suvremenom

drutvu ivotni svijet (Lebenswelt) pojedinca odvezao od sustava
(System), pa tako i od ekonomskoga podsustava (Habermas 1984-87;
usp. Sitton 1998).
Od svih vodeih europskih sociologa, meutim, Pierre Bourdieu
(1930-2002) pokazao je daleko najvie zanimanje za ekonomiju, od
svojih studija u Aliru tijekom 50ih do tako novih radova kao to je
njegova analiza stambenoga trita u Drutvenim strukturama
ekonomije (= Les Structures sociales de leconomie, 2000).
Bourdieu je takoer nekoliko brojeva svojega asopisa Actes de la
Recherche en Sciences Sociales posvetio ekonomskim pitanjima,
kao to su socijalni kapital (= Le capital social, br. 31, 1980),
drutvena konstrukcija ekonomije (= La construction sociale de
leconomie, br. 65, 1986) i ekonomija i ekonomisti (= conomie et
conomistes, br. 119, 1997). Njegov je doprinos odnosu izmeu
kulture i ekonomije poprilian i raspravljat emo
o njemu poslije u ovoj knjizi (poglavlju 10). Najvanije je, meutim, to
to je Bourdieu razvio jedinu postojeu teorijsku alternativu u
ekonomskoj sociologiji modelu ukorijenjenosti, naime ideju da je
ekonomija polje, sa svim to taj naziv podrazumijeva.
Bourdieuov najistaknutija studija, zanimljiva za ekonomsku sociologiju - Rad i radnici u Aliru (Travail et travailleurs en Algrie,
1963)
moe se opisati kao iznimno bogat etnografski rad (za skraenu
verziju na engleskomu, vidi Bourdieu 1979; vidi takoer
Bourdieu i Sayad 1964; Boudieu 2000b). Dio snage toga rada
proizlazi iz autorova vjeta supostavljanja tradicionalistikog
habitusa ili sklonosti alirskih seljaka s racionalnim habitusom
ljudi koji ive u kapitalistikom drutvu.
Dok seljak u Aliru ima snaan i gotovo mistian odnos prema
zemlji, kae Boudieu, takav odnos nije mogu u drutvu pod prevlau
najamnog rada i kapitala. U Aliru rad nije u izravnom odnosu s
produktivnou; umjesto toga, ljudi pokuavaju sve vrijeme neim se
baviti. Pojam vremena takoer odvaja pretkapitalistiki habitus od
kapitalistikoga u nizu drugih pitanja. Na novac i na kredit, primjerice,
ne gleda se jednako u Aliru kao u modernom kapitalistikom drutvu,
jer stanovnici u pretkapitalistikom drutvu teko se odnose prema
apstraktnoj i racionalnoj budunosti. Novac i razmjena smatraju se
manje vrijednima od stvaranja zaliha i trampe, a kredit, koji je vezan za
osobu umjesto za njezinu imovinu, trai se samo u rijetkim
sluajevima, poput jake osobne nevolje. U Aliru, trgovaki pothvati
preferiraju se mnogo vie od industrijskih, jer su rizici manji.
No Bourdieu svojim radom o Aliru nije stvorio samo primjernu
studiju iz ekonomske sociologije; on je razradio i jedan opi pristup u
48
tterovom radu o ukorijenjosti. Taj se pristup moe opisati kao primjena

Bourdieuove ope sociologije, usredotoene na pojmove polja,
habitusa i razliitih vrsta kapitala. Godine 1997. Bourdieu je objavio
lanak pod naslovom Ekonomsko polje (= Le champ conomique),
koji je nakon nekoliko godina revidirao i dao mu novi naslov Naela
ekonomske antropologije (=Principes dune anthropologie conomique) (Bourdieu 1997, 2000a, u tisku). Poto je Bourdieu vrlo kritian
prema Granovetterovom pristupu - jer zanemaruje strukturnu dimenziju drutva, koja je jako razraena u pojmu polja - moglo bi se dosta
opravdano govoriti o dva rivalska pristupa u dananjoj ekonomskoj
sociologiji.
Prema Bourdieuu, mogue je poimati ekonomiju kao polje, to jest,
kao strukturu trenutnih i moguih odnosa (Bourdieu i Wacquant 1992:
94-120; Bourdieu 1997). Industrije, tvrtke i mnoge druge ekonomske
pojave mogu se shvatiti kao polja. Svako polje ima svoju logiku i
interes. Struktura polja moe se shvatiti i u smislu njegove raspodjele
razliitih vrsta kapitala. Osim financijskoga kapitala, sljedee tri vrste
kapitala osobito su vane: socijalni, kulturni i simbolski. Socijalni
kapital odreen je vezama osobe; kulturni kapital obrazovanjem i
obiteljskim pozadinom osobe; a simbolski kapital razliitim elementima
na kognitivnoj osnovi, kao to su dobra volja i lojalnost proizvodnoj
marki (1997; za opi prikaz razliitih vrsta kapitala - analizu u kojoj je
Bourdieu bio pionir - vidi Bourdieu 1986). Pojedini akteri u
ekonomskom polju donose sa sobom svoj ekonomski habitus (ili
ekonomske sklonosti), to postavlja njihove budue akcije u odnos
prema njihovom prolom iskustvu. Ideja homo economicusa
predstavlja, prema Bourdieuu, neku vrstu antropolokoga udovita
(1997: 61). Bourdieuov ekonomski akter ne djeluje racionalno, nego na
razumno.
Osim polja, kapitala i habitusa, postoji i etvrti vrlo vaan pojam u
Bordieuovu djelu: interes ili ono to tjera aktera da sudjeluje u polju.
Prema Bourdieuu, [ijnteres znai biti tamo, sudjelovati, priznati da
se igra isplati igrati i da je vrijedno goniti uloge stvorene tom
injenicom
i
preko nje; to znai priznati igru i priznati njezine uloge
(1998b: 77; usp. Bourdieu 1990, Bourdieu i Wacquant 1992:
115- 17). Suprotnost od interesa (ili illusio) jest
ravnodunost (ili ataraxia). Svako polje ima vlastit interes,
ak i kada se skriva pod krinkom nezainteresiranosti. Bourdieu
kritizira verziju interesa koja postoji u ekonomista zato to je
nepovijesna - daleko od toga da je antropoloki nepromjenjiv,
interes je povijesna proizvoljnost (117).
Pogrenu pretpostavu da su zakoni ekonomskoga polja primjenjivi
u svim drugim drutvenim poljima Bourdieu naziva ekonomizam
49
(1998b: 83). On ovako saima svoje stajalite o pojmu interesa, kako se

rabi u ekonomskoj znanosti i sociologiji:
rije interes... vrlo je opasna i zato to moe sugerirati utilitarizam, to je nulti stupanj sociologije. Rekavi
to, sociologija ne moe odbaciti akciom interesa, shvaenim kao osobita investicija u uloge, to je ujedno
i uvjet i proizvod lanstva u nekom polju (1993b: 76). v
U dananjoj ekonomskoj sociologiji nije se mnogo raspravljalo o

Bourdieuovoj ekonomskoj sociologiji i nije ju se mnogo prouavalo.
Istaknutost (= Distinction), primjerice, ima mnogo to rei o
oblikovanju preferencija i takoer sadri nov pristup potroatvu
(Bourdieu [1979]
1986,
usp. Bourdieu i de Saint Martin 1990). Bourdieuov
naglasak na ekonomsku patnju i njegov pokuaj da se to
povee s pitanjem teodiceje lakoer je vrlo zanimljiv (Bourdieu
et al. 1999). A zanimljivo je i njegovo srodno nastojanje da
prodiskutira normativne aspekte ekonomske sociologije,
primjerice u nedavnom zborniku lanaka tiranija kapitala
(Bourdieu 1998a). O svim tim temama raspravljat e se u ovoj
knjizi poslije.
Ne bj bilo korektno, meutim, ostaviti itatelja s dojmom da je
Bourdieu jedini zanimljiv ekonomski sociolog u suvremenoj Europi. Tu
su takoer, primjerice, Luc Boltanski i Laurent Thvenot, iji je rad o
razliitim nainima na kojima se neka akcija moe opravdati ili
legitimizirati (svjetovi opravdavanja) od velike potencijalne relevantnosti za ekonomsku sociologiju. ovjek koji radi za tvrtku moe,
primjerice, opravdati to ini ili pozivom na uinkovitost (svijet trita)
ili na lojalnost (domai svijet) - s vrlo razliitim rezultatima (Boltanski
i
Thvenot [1987] 1991). Sve u svemu, prema Boltanskom i
Thvenotu, postoje est glavnih vrsta opravdavanja u
zapadnom svijetu, od kojih su trite i industrija od osobitog
interesa za ekonomsku sociologiju (vidi tablicu 2.1).
Boltanski je takoer jako kritizirao mreni pristup zbog toga to je po
naravi ideoloki i to je vrlo prokapitalistiki (Boltanski i Chiapello 1999;
usp. Boltantski 1987, 1990). Bruno Latour i Michel Callon doprinjeli su
mrenoj teoriji, tvrdei da pojedinci i organizacije mogu biti ne samo
akteri, nego i objekti (na pr. Law i Hassard 1999; usp. Callon 1997,
1998). Strojevi, primjerice, mogu odrediti vrste pokreta koje operatori
strojeva moraju izvoditi te naine kako moraju uzajamno djelovati s
drugim ljudima u procesu proizvodnje.
ini se daje centar Europe u pogledu inovativne ekonomske
sociologije trenutno Francuska, a uz radove koje smo tek spomenuli
treba dodati i studiju o francuskim ekonomistima Frdrica Lebarona
(20001, u tisku),
51
studiju o radu u pravnikoj tvrtki Emmanuela Lazege (2000) i studiju o

razliitim vrstama ekonomskog znanja Philippea Steinera (1998, 2001).
Isto tako, i neki francuski ekonomisti piu radove koji su bliski ekonomskoj sociologiji (Heilbron 2001a). To je osobito tako u ekonomista koji
pripadaju koli regulacije i ekonomici konvencija (na pr. Storper i Salais
1997; Boyer i Saillard 2002). U prvih je naglasak na ekonomski sustav
kao na osobitu socioekonomsku jedinicu koju treba reproducirati;
potonji pak istiu ulogu koju konvencije ili regularnosti uklopljenih u
rutina imaju u ekonomskom ivotu (npr. Boyer 1990: 117-23; usp. Lewis
1986). Treba dodati da je djelo Boltanskoga i Thvenota o svjetovima
opravdavanja openito vieno kao socioloka inaica ekonomije
konvencije (usp. Fave- reau i Lazega, u tisku; Jagd, u tisku).
Osim u Francuskoj, postoji poprilino mnogo vanih istraivanja iz
ekonomske sociologije i u drugim europskim zemljama. Sociologija
novca i financija, primjerice, ima nekoliko vjetih djelatnika u Engleskoj
i
panjolskoj (na pr. Dodd 1994, Ingham 1998; Izquierdo 2001). U
Njemakoj se trenutno zavrava usporedbena studija o
nasljedstvu (Beckert, u tisku; vidi takoer Beckert 2002b). U
Italiji su se ponovno okrili industrijski okrui pa se one tamo i
dalje prouavaju (na pr. Trigilia 2001). Carlo Trigilia objavio je
1998. opi uvod u ekonomsku sociologiju, koja je upravo
preveden na engleski (Trigilia 2002). Karin Knorr Cetina u
Njemakoj i Patrik Aspers u vedskoj, zasebno, uli su u projekt
razraivanja fenomenolokog pristupa ekonomskoj sociologiji
(Knorr Cetina i Brgger 2002; Aspers 2001c, 2001d). Napokon,
europski centar za sociologiju racionalnog izbora i izgradnje
modela nalazi se u Nizozemskoj i mnogi radovi [iz tih smjerova]
zanimljivi su za ekonomsku sociologiju (na pr. Lindenberg 1985;
Saetak
Iz ovoga poglavlja, kao iz prethodnoga, jasno proizlazi da postoji jedna
distinktna tradicija ekonomske sociologije, koja je rezultirala nizom
radova od kojih se svi bave ekonomskim pitanjima iz socioloke
perspektive te koji su nastali u poprilino dugom vremenskom
razdoblju. Tradicija ekonomske sociologije nije, meutim, dobro
integrirana, u smislu da bi novi radovi nastavljali tamo gdje su prijanji
zavrili. Ekonomska sociologija nije jo nala svog Roberta Mertona, koji
je u Drutvenoj teoriji
drutvenoj strukturi (= Social Theory and Social Structure)
konsolidirao
i
uvrstio temelje sociologije tako to je pomno pratio to se
52
istraivakim nalazima i pojmovima.

Oito je da u tradiciji ekonomske sociologije postoje nekoliko razliitih perspektiva. U suvremenoj ekonomskoj sociologiji, primjerice,
postoji Granovetterova perspektiva ukorijenjenosti kao i Bourdieuova
perspektive ekonomskoga polja. U klasinoj ekonomskoj sociologiji
potpuno razvijena perspektiva moe se u Webera, a u razdoblju poslije
drugoga svjetskog rata, u Poljanyiju kao i u Parsonsa i Smelsera. Mnoge
vane ideje, neke od kojih bi se mogle proiriti i razviti u potpune
teorijske perspektive, mogu se nai u djelima Durkheima, Simmela,
Pareta i Veblensa.
to se tie pojma interesa, u ovom u prethodnom poglavlju pokazalo
se da su svi suvremeni mislioci u ekonomskoj sociologiji primijenili taj
koncept
no nisu mu svi u svojim teorijskim shemama dodijelili izrazitu
ulogu. Domet koji su autori pripisivali pojmu interesa u sklopu
ekonomske sociologije takoer je podosta varirao. S jedne
strane, postoji minimalistika pozicija u ljudi poput Durkheima,
koji je tvrdio da pojedinani interesi, ako nisu podreeni opim
interesima, tete drutvu - ak i kada su bitni za ekonomiju. S
druge strane, postoji maksimalistika pozicija u ljudi poput
Jamesa Colemana, koji je tvrdio da pojam interesa treba biti
temelj itave sociologije. Weber, Simmel, Bourdieu i mnogi
drugi nalaze se negdje izmeu tih dvaju pozicija. To to oni
tvrde - a moja je pozicija bliska njihovoj - jest da sociologija
treba ispravno primijeniti pojam interesa da bi se shvatila i
ekonomija i druge sfere drutva; no sociologija obuvaa i
podosta vie od interesa.
Sugestivne ideje o nainima primjene pojma interesa mogu se nai
na pretek u radovima koji tvore tradicionalnu ekonomsku sociologiju.
Weber sugerira da postoje materijalni interesi kao i idealni interesi;
Granovetter da mjeavina ekonomskih i drutvenih interesa pokree
ekonomske akcije; a Bourdieu da svako polje ima vlastiti skup interesa.
III
Ekonomska organizacija
ekonomska organizacija esto se rabi vie-manje kao
istoznanicu za tvrtku, osobito u suvremenoj organizacijskoj teoriji.
No naziv ekonomska organizacija moe se shvatiti i u drugom i irem
smislu - kao organizacija itavih ekonomija, i u ovom e se poglavlju
koristiti u tom smislu (o tvrtkama emo raspravljati u poglavlju 4). To
drugo znaenje naziva ekonomska organizacija povezano je s pojmom
drutvene organizacije, koji je bio popularan u ranoj sociologiji i koji
se odnosi na opu organizaciju drutva. Ekonomisti katkad shvaaju
ekonomiju u smislu drutvene organizacije. Primjerice, u knjizi
Ekonomska organizacija (= 'fhe Economic Organization, 1933),
Frank Knight pie da se
N AZIV
ekonomija bavi drutvenom organizacijom ekonomske djelatnosti. U praksi je njezin opseg jo i mnogo ui;
mnogo je naina kako se ekonomska djelatnost moe drutveno organizirati, no prevladavajua metoda u
modernim nacijama je sustav cijena, ili slobodno poduzetnitvo ([1933] 1967: 5-6: usp. Arrow 1974: 33).
Tvrdim da bi se ekonomska sociologija trebala baviti drutvenom

organizacijom u iroj definiciji koju Knight oznauje, i ne samo raspravljati o trinoj ekonomiji ili, kako to Knight naziva, o sustavu
cijena. Takoer bi trebalo drutvenu organizaciju ekonomije koncipirati
drukije nego u standardnoj ekonomskoj znanosti, naime u analizu
treba dosljedno i sustavno uvesti drutvenu dimenziju.
Shvatimo li ekonomsku organizaciju u dva razliita smisla, kako sam
naznaio, postaje lake integrirati analizu tvrtki u opu analizu
ekonomije. Jedna je druga prednost u takvu pristupu da se analiza
moe pokrenuti pozivanjem istovremeno na aktere i njihove interese i
na drutvenu strukturu koju ti akteri moraju uzeti u obzir kada
pokuavaju ostvariti svoje interese. Treba naglasiti da nisu samo pojedinci akteri u ekonomiji, nego su to i organizacije - ili barem ih tako
vide pojedini akteri (za potonju tvrdnju vidi Weber [1922] 1978: 14). Tu
tvrdnju dodatno uslonjava injenica da su tvrtke stvorene da bi
ostvarile ekonomske interese njihovih lanova utemeljitelja, no one
ubrzo razvijaju vlastite interese. Prema Colemanu, taj nov skup
interesa sastoji se prvenstveno od interesa prema oslobaanju korporativnih aktera od okova koje su im nametnuli suvereni [tj. njihovi
54
P O G L AV L J E I I I
lanovi] (Coleman 1974: 44).

Kao odraz obrazlaganja dvaju razliitih znaenja naziva ekonomske
organizacije, ovo je poglavlje posveeno ekonomskoj organizaciji u
irem smislu, dok je idue poglavlje posveeno ekonomskoj organizaciji
u uem smislu, to jest modernoj tvrtki. U oba poglavlja nastojat emo
raspravu o ekonomskoj organizaciji dovesti u odnos s pojmom interesa.
to se tie moderne tvrtke, ve je bilo nekih pokuaja uvoenja tog
pojma u analizu, to je razvidno u teoriji o agentstvu (inilatvu,
op.prev.), u teoriji Jamesa Colemana o ekonomskim organizacijama, u
gleditu Jamesa Marcha
o korporaciji kao koaliciji razliitih interesa. Postoje i slini pokuaji
uvrtavanja interesa u analizu ekonomske organizacije u irem smislu,
no oni nisu tako uobiajeni.
Prema mojem prijedlogu, to bi se openito moglo ispraviti ako bi se
sveukupna ekonomija preosmisliti kao mrea ekonomskih i drugih
interesa, povezanih na razne naine preko drutvene interakcije i drutvenih struktura. Institucije predstavljaju kljune vorove u toj mrei
interesa i drutvenih odnosa, vorove koje je osobito teko razuzlati. I
to to nije svezano, treba dodati, moe biti podjednako vano kao i to
to je svezano. I doista, mnoge pojave koje vidimo kao distinktne drutvene organizacije zapravo su obrasci drutvenih interakcija i interesa,
nesvezani u kljunim tokama. Ovisno o strukturi drutvenih odnosa,
interesi mogu se meusobno potkrepljivati, meusobno se blokirati, i
tako dalje.
Iako je to poimanje ekonomske organizacije simplicistiko, u smislu
da polazi od preotre podjele izmeu interesa i drutvenih odnosa, ono
ipak moe doarati smjer kojim treba krenuti. Da bi se primijenilo, treba
dodati, taj nain poimanja ekonomske organizacije u irokom smislu
mora se i uiniti mnogo odreenijim. Prvi je korak u tom smjeru
ocrtavanje obrisa nedvojbeno najvanijeg oblika ekonomske
organizacije u dananjem drutvu, naime kapitalizma. To emo uiniti u
iduem odjeljku, koji e obuhvatiti i dva druga oblika ekonomske
organizacije u irokom smislu - industrijske okruge i globalizaciju.
O drutvenoj organizaciji ekonomije

ini se jasnim da ekonomska sociologa treba staviti kapitalizam u samo
sredite njezine analize, jer je u dananjem svijetu kapitalizam
dominantan nain organiziranja ekonomije - i pravno i politiki i
drutveno. No prije nego to uemo u raspravu o kapitalizmu treba
K KO N O M S K A O R G A N I Z A C I J A
55
neto vie rei o ekonomskoj organizaciji u irokom smislu. Doseg

ekonomske organizacije u tom smislu oito je golem te je u tome
obuhvaeno naelno sve od pojedinih zbirki tvrtki do globalne organizacije ekonomije. I trita mogu se shvaati kao ekonomske organizacije - kao to se mogu i gradovi, regionalne ekonomije, ekonomije
pojedinih zemalja (nacionalne ekonomije) i trini blokovi. Neki od tih
primjera pokazuju da je crta izmeu dvaju znaenja ekonomske
organizacije fluidna i da se moe povui u razliitim potezima, ovisno
o trenutnoj svrsi.
Neke teme koje ulaze u kategoriju ekonomske organizacije u smislu
sveukupne ekonomije imaju bliski odnos prema okoliu - prema fizikoj
stvarnosti i prostoru. Ekonomska geografija ogranak je drutvene
znanosti koji je najvie pozornosti posvetio toj temi, a meni je jasno da
ekonomska sociologija moe od te vrste analize mnogo nauiti. Ne
samo ila postoji tradicija vanih radova koja see do poetaka
ekonomske geografije, nego i ekonomska geografija sada doivljava
neku vrstu preporoda (za korisni uvod u to podruje, vidi Clark, Feldman
i Gertler
2000).
Treba ovdje jo neto rei o ekonomskoj geografiji, jer je to podruje
bilo u ekonomskoj sociologiji sasvim zapostavljeno. Moglo bi se tvrditi
da se ekonomska sociologija, u tom odnosu, ne razlikuje mnogo od
glavne struje u ekonomskoj znanosti. U posljednjih nekoliko godina,
meutim, ekonomisti su poeli obraati pozornost na ekonomsku
geografiju, i razvijali su disciplinu koju nazivamo nova ekonomska
geografija (Malecki 2001). Primjerice, Paul Krugman objavio je 1995.
djelo Razvitak, geografija i ekonomska teorija (= Development,
Geography and Economic Theory), koje predstavlja vaan pokuaj
toga glasovitog ekonomista da odredi neko ope stajalite o tom
pitanju. Krugman snano zagovara integraciju ekonomske geografije u
ekonomsku teoriju, no takoer kritizira veinu postojeih radova u
ekonomskoj geografiji. Glavna je mana ekonomske geografije, tvrdi
Krugman, njezin nedostatak strogosti i dobro izraenih modela.
Krugmanov nain pristupanja ekonomskoj geografiji, meutim, ne
ini se za ekonomsku sociologiju vrlo korisnim, jer to to je osobito
zanimljivo u ekonomsko-geografskoj vrsti analize upravo je njezina
tenja da empirijski obradi injenicu da su ekonomske djelatnosti utemeljene u materijalnoj i prostornoj stvarnosti. U opreju Krugmanovom stajalitu, moemo spomenuti rad Jeffreya Sachsa, koji je takoer
ekonomist i pobornik ekonomske geografije. Sachsov je osobni doprinos
ekonomskoj geografiji to to je skrenuo pozornost na krajnje ekonomske potekoe zemalja smjetenih u tropskoj zoni: takve zemlje
funkcioniraju pod utjecajem niza geografskih uvjeta koji obino uspo
56
ravaju njihov rast (Gallup i Sachs 1999; Sachs 2000; Sachs, Mellinger i
Gallup 2001). Sachs ne tvrdi da geografija odreuje ekonomske sudbine zemalja; drutvene institucije i kultura takoer su odluujui imbenici. Ipak, geografija se mora uzeti u obzir.
Prema Sachsu, zemlje u tropima obino imaju slabija tla, jaku eroziju
tla i mnoge zarazne bolesti. U toj geografskoj zoni, istie Sachs, jedine
zemlje koje su ekonomski uspjele jesu Singapur i Hong Kong - dvije
male ekonomije koje u svojem uspjehu nisu ovisile o poljoprivredi. U
eseju Biljeke o novoj sociologiji ekonomskog razvitka (- Notes on a
New Sociology of Economic Development), Sachs ovako saima odnos
izmeu ekonomskog uspjeha i geografije:
Stanoviti geografski uvjeti snano pogoduju usvajanju kapitalistikih institucija: obalne drave
umjesto drava u zaleu, drave blizu drugih kapitalistikih drutava, drave uz glavne
meunarodne trgovake putove,
regije s plodnom poljoprivredom, koja sa svoje strane podrava visok stupanj urbanizacije
(2000:36-37).
Kapitalizam
Kapitalizam, da se vratimo drutvenoj dimenziji ekonomije, naziv je
koji potjee iz devetnaestoga stoljea i koji je tijekom godina poprimio
brojna znaenja, koja se djelomino preklapaju i takoer proturjee
jedna drugima (Braudel [1979] 1985c: 231-39; cf. Block
2000)
. Ekonomisti su, primjerice, do prije nekoliko desetljea
taj naziv izbjegavali. Najtipinije definicije kapitalizma sadre
razne inaice teme, prema kojoj je [kapitalizam oblik]
organizacije ekonomskih interesa koji omoguuje traganje za
profitom i za vjeito obnovljenim profitom (Weber [19041905] 1958. 17). Marx je izrazio istu ideju u Kapitalu u svojoj
glasovitoj formuli N-R-N, gdje N oznauje novae, R robu i N
novae s dobitkom (Marx [1867] 1906: 163-96). Tome treba
dodati i to da je privatno vlasnitvo preduvjet za kapitalizam, ili
vie socioloki reeno, kapitalizam moe postojati samo ako
pojedinac ima zakonsko pravo iskljuiti druge iz koritenja
kakva predmeta ili osobe (usp. Weber [1922] 1978: 44).
Suprotnost kapitalizmu jest ekonomija usmjerena na zadovoljavanje
potreba a ne na akumulaciju profita, u kojoj je voenje kuanstva"
(= domainstva, op.prev.) to to je vano, ne stvaranja profita
(Weber [1922] 1878: 86-100). Takvi su primjeri velika imanja u antici,
K KO N O M S KA O R GA N IZ AC I JA
57
komunalna ekonomija i planirane ekonomije socijalistikoga tipa.

Imovina moe u toj vrsti ekonomije biti privatna kao i kolektivna; a kad
je rije o potonjoj, vano je praviti razliku izmeu formalnoga vlasnitva
i stvarnoga prava raspolaganja imovinom.
Ta razlika izmeu voenja kuanstva i ekonomske organizacije
usmjerene na profit bliska je Marxovoj razlici izmeu uporabe vrijednosti i razmjenske vrijednosti, te na kraju krajeva ima korijene u
Aristotelovu glasovitu pojmovnom paru umijeu upravljanja domainstvom (oikonomia) i umijeu stjecanja (hrematistika; usp.
Marx [1867] 1906: 42-43; Aristotle 1946: 18-38). Podrijetlo rijei
ekonomija obino se izvodi od grke rijei za upravljanje kuanstvom
(domainstvom) ili imanjem (Finley [1973] 1985: 17). Kapitalizam se
odnosi ponajprije na razmjenu i hrematistiku, dok su uporabna
vrijednost i oikonomia karakteristine za nekapitalistike oblike ekonomije.
Ja zagovaram jednu drukiju strategiju pristupa opoj prirodi kapitalizma - primjenu tradicionalne definicije ekonomista prema kojoj
ekonomiju sainjavaju proizvodnja, raspodjela i razmjena (npr.
Samuelson 1970: 4). Iz te perspektive, ekonomski proces poinje proizvodnjom, nakon koje slijedi raspodjela i potronja. Klju za razliite
naine organiziranja ekonomije, prema toj perspektivi, prvenstveno se
nalazi u organizaciji raspodjele. Prema Polanyiu, kako smo ve
napomenuli, raspodjela moe poprimiti jedan od triju sljedeih oblika:
preraspodjela, uzajamnost ili razmjena (v. poglavlje 2). Preraspodjela se
tipino primjenjuje u ekonomiji pod dominacijom drave, kao u socijalizmu ili drevnom Egiptu, a to to pokree proizvodnju jest potreba
za potronjom. Uzajamnost je uobiajeno u ekonomiji na obiteljskoj
osnovi ili u ekonomiji u kojoj je srodstvo najvanije; a i tu proizvodnju
pokree potreba za potronju. Razmjena je, napokon, u izravnom
odnosu s postojanjem trita - i jedino razmjena moe dovesti do kapitalizma. Razlog je taj to proizvodnju u kapitalistikoj ekonomiji pokree ne samo potreba za potronjom, nego i elja za profitom.
Povezanost profita s razmjenom i razlog zato akteri ele sudjelovati
u razmjeni moe se ilustrirati osvrtom na tzv. Kaldorov-Hicksovoj
koncepciji uinkovitosti (Posner 1998: 14-15). Prema toj koncepciji,
razmjena je uinkovita kad je korisna obojici aktera u mjeri veoj od
mogue tete treoj stranci. Ukratko, drutveni profit mora nadmaiti
drutveni gubitak.
Jedan je takav primjer kada akter A, s biciklom koji vrijedi 100 USD,
prodaje ga akteru B za 150 USD, a da ne oteti aktere C, D i tako dalje.
Taj primjer jasno pokazuje zato dva aktera ele sudjelovati u razmjeni:
obojica imaju koristi od nje.
58
A. Ekonomski proces openito
B. Ekonomski proces u kojem raspodjela poprima oblik preraspodjele
C. Ekonomski proces u kojem raspodjela poprima oblik uzajamnosti
D. Ekonomski proces u kojem raspodjela poprima oblik razmjene
Slika 3.1. Kapitalizam i alternativni naini organiziranja ekonomskih

procesa i ekonomskih interesa.
Napomena: Sve ekonomije obuhvaaju proizvodnju, raspodjelu i
potronju. Kapitalizam se razlikuje od drugih ekonomskih sustava
ponajprije u nainu organizacije raspodjele: kao razmjena na tritu a
ne kao uzajamnost ili preraspodjela. Najvanije je stalno reinvestiranje
profita u proizvodnju. Proizvodnja ovisa o pet faktora: zemlja, radna
snaga, kapital, tehnologija i organizacija (Marshall).
To to kapitalizam ini jedinstvenim jest to da ga pokree ne samo

potreba za potronjom nego i elja za profitom. Taj se profit takoer
U KO N O M S K A O R G A N I Z A C I J A
59
mora neprestano reinvestirati u novu proizvodnju da bi omoguio nov

profit (vidi. sliku 3.1.). Upravo taj povratni krug od profita do
proizvodnje pretvara kapitalizam u tako dinamian ekonomski sustav,
koji uvijek revolucionira ekonomiju kao i drutvo. Posljedica kapitalizma,
da citiramo Komunistiki manifest, jest stalno revolucioniranje
proizvodnje, neprekidno remeenje svih drutvenih odnosa, vjena
nesigurnost i kretanje... (Marx i Engels [1848] 1978: 476). U preraspodjeli i uzajamnosti, naprotiv, nedostaje ta potraga za profitom i
povratni krug investiranja i u biti oni predstavljaju statike vrste ekonomske organizacije. Drava i obiteljska/rodbinska grupa kanaliziraju
dio vika u novu proizvodnju, radi osiguravanja reprodukcije, no to je
vrlo razliito od dinaminog sustava orijentiranoga na profit, u kojem su
promjene stalne.
To to smo upravo prikazali osnovni je model kapitalizma, koji se
mora kompleksnije razraditi da bi koristio ekonomskoj sociologiji.
Razmatranje etiri kljune komponente te analiziranje svake s pomou
sociologije jedan je nain postupanja. To bi nam dalo sociologiju proizvodnje, raspodjele, potronje i profita. Proizvodnja se, primjerice, moe
dalje ralaniti na zemlju, radnu snagu, kapital, tehnologiju i
organizaciju (Marshall). Osim toga - i veoma vano - moraju se uzeti u
obzir kultura i politike institucije (meu njima i pravni sustav). Svaki od
tih imbenika moe ili olakati proces stvaranja profita, usporiti
ga ili ga blokirati. Tvrdim da bi istraivanje kapitalizma po tim
smjernicama stvorilo ekonomsku sociologiju s planom rada za mnogo
godina u budunosti (v. Swedberg, u tisku, b).
Postoje druge teorije o kapitalizmu koje je korisno imati na umu.
Prema mom miljenju, dananjoj ekonomskoj sociologiji, najvie odgovara teorija Max Webera. Prvo, Weber ne govori o kapitalizmu (u
jednini), nego o kapitalizmima (u mnoini), a to je i nain na kojemu se
u suvremenoj drutvenoj znanosti taj naziv sve ee rabi. Primjerice,
nedavno se tvrdilo da je kapitalizam [...] konstrukt koji je analitiki
zanimljiv samo u mnoini: kapitalizmi se moraju definirati i usporediti
jedan vis--vis drugoga (Stark 1996: 1017; usp. Swedberg u tisku c).
Drugo, Weber je pokuavao razviti koncepciju kapitalizama
usredotoenu na drutvenu akciju, za razliku od vienja kapitalizma kao
neke vrste sustava s vlastitim zakonima, u skladu s Marxom. I konano,
Weberova tipologija kapitalizama duboko je povijesna po prirodi, s time
da svaki tip nastaje iz intenzivnoga povijesnog istraivanja.
Razliiti tipovi kapitalizma mogu se nai na pretek u Weberovu djelu
u cjelini, slino kao to se razni pojmovi kapitala pojavljuju u
Bourdieuovu djelu. Neki su vrlo evokativni, primjerice pustoiovski
kapitalizam, rentijerski kapitalizam i parijski kapitalizam. No u teorijskoj
ekonomskoj
60
sociologiji, Weber ima ogranieniji stav i tu on govori samo o tri glavna

tipa kapitalizma: o racionalnom (ili modernom) kapitalizmu, o
politikom kapitalizmu i o onomu to naziva tradicionalnim
trgovakim kapitalizmom ([1922] 1972: 164-66). Umjesto da ih
definira, meutim, Weber ih tek rabi kao oznake za est razliitih
glavnih modusa kapitalistike profitostvaralake usmjerenosti. Weber
definira stvaranje profita kao oblik ekonomske djelatnosti, koji je
usmjeren na prilike za traenje nove moi nad dobrima jedanput,
opetovano, ili stalno (90).
in stvaranja profita s kapitalistikom orijentacijom moe poprimiti
nekoliko kvalitativno razliitih oblika, od kojih svaki tvori odreen
[socioloki] tip. etiri tipa postoje ve tisuama godina, kae Weber,
dok se dva mogu nai samo na Zapadu, i to u modernim vremenima.
Dva potonja odnose se na primjere racionalnog ili modernoga
kapitalizma i u osnovi ih sainjavaju napredne financije, neprestana
proizvodnja te stalno kupovanje i prodavanje na slobodnom tritu. Od
ostalih etiriju oblika stvaranja profita, politiki kapitalizam (politiki
orijentiran kapitalizam) obuhvaa primjere kada se profit ostvaruje
preko drave, putem kontakata s dravom ili pod izravnom fizikom
zatitom drave. Tradicionalni trgovinski kapital sastoji se od malih
trgovinskih robnih i novanih akcija (v. sliku 3.2).
Weberova tendencija da tipove kapitalizma razlui u razne vrste
drutvene akcije vjerojatno je posljedica njegove elje da uzemlji pojam
kapitalizma u dnevne djelatnosti ekonomije i da se udalji od tendencije
vienja kapitalizma kao sustava vrlo dalekog od pojedinanog aktera. U
potonjemu, usput reeno, Weberovo rasuivanje blisko je rasuivanju
Hayeka, koji je tvrdio da prikazivanje kapitalizma kao sustava
predstavlja oblik objektivizma te stvara iluziju da kapitalizam ima
vlastiti skup zakona (Hayek 1943: 41; usp. Hayek 1942: 286).
Ne bi bilo dobro, meutim, ostaviti itatelja s dojmom da Weberova
koncepcija kapitalizma obuhvaa samo interakcije izmeu pojedinaca i
da u njoj ustanove ne igraju nikakvu ulogu. Kao to smo spomenuli u
prvom poglavlju u opisu Weberove teorijske ekonomske sociologije,
ekonomski akter usmjeruje svoje ponaanje ne samo prema drugim
akterima, nego i prema porecima, koji se sastoje iz propisanih
skupova drutvenih akcije, provedenih na razliite naine. Ti su poredci
katkad institucije, a sredinja ekonomska institucija u modernom
kapitalizmu racionalna je tvrtka, pod vodstvom poduzetnika te s
radnom snagom koja je odijeljene od sredstava proizvodnje. Drava i
njezine agencije upravljanja na predvidljiv i pouzdan nain slino tome
zatiuju i podravaju ekonomski poredak privatnoga vlasnitva. Pravni
je sustav dio racionalne drave i slino je pouzdan i vrijedan povjerenja.
Golema ulaganja u industriju mogu biti profitabilna jedino ako su
6l
Slika 3.2. Razliiti tipovi kapitalizma, prema

Weberu Napomena:
Br. 1. Neprestano kupovanje i prodavanje na slobodnim tritima,
neprestana proizvodnja roba u kapitalistikim poduzeima.
Br. 2. Spekulacije standardiziranom robom ili vrijednosnim papirima,
neprestano financijsko djelovanje politikih organizacija, promidbeno
financiranje novih poduzea preko prodaje vrijednosnih papira,
spekulativno financiranje novih poduzea i drugih ekonomskih
organizacija radi stjecanje moi ili radi profitabilne regulacije trita.
Br. 3. Grabeni profit moe nastati, primjerice, iz financiranja ratova,
revolucija i politikih voa.
Br. 4. Neprestano poslovno djelovanje zahvaljujui sili ili dominaciji,
primjerice davanje poreznih i slubenikih koncesija, kolonijalni profiti
(plantacije, monopolistika i prisilna trgovina).
Br. 5. U poglavlju 2 Privrede i drutva nema vie informacija o tom tipu
politikog kapitalizma.
Br. 6. Trgovina i spekulacija u valutama, profesionalne i kreditne
ekstenzije, stvaranje sredstva plaanja, preuzimanje platenih funkcija.
Prema Weberu, postoje razliiti tipovi kapitalizma, ne samo jedan tip,
kako je Marx tvrdio. U Privredi i drutvu Weber predlae tri tipa: racionalni
kapitalizam, politiki kapitalizam i tradicionalni trgovaki kapitalizam.
Izvor: Richard Swedberg, Max Weber and the Idea of Economic Sociology
(Princeton: Princeton University Press, 1998), 47.
vidljive u svojim odlukama. Moderni kapitalizam, zakljuuje Weber u

glasovitom odlomku, nije isto to i neobuzdana pohlepa:
U vrtiu kulturne povijesti treba uiti da se ta naivna ideja o [modernom] kapitalizmu mora jednom zauvijek
odbaciti. Neogranina pohlepa za dobiti nije ni malo istovjetna kapitalizmu, te jo manje njegovu duhu.
Kapitalizam moe ak biti istovjetan obuzdavanju,
62
ili barem racionalnom ublaavanju tog iracionalnog nagona. No kapitalizam je istovjetan potrazi za profitom i
stalno obnovljenim profitom, posredstvom neprestanog racionalnog kapitalistikog poduzetnitva ([19041905] 1958:17).
Weberovo je vienje kapitalizma duboko povijesno po prirodi i

zasnovano na usporedbena istraivanja nekoliko razliitih civilizacija,
kao i na temeljna istraivanja kapitalizma na Zapadu. Aspekt koji je
Webera najvie zanimao bilo je podrijetlo modernoga ili racionalnog kapitalizma, a jasno je da ga je ta tema zaokupljala od njegovih najranijih
istraivanja, dok je bio doktorant, do njegove smrti tridesetak godina
poslije. Zato se racionalni kapitalizam, zasnovan na profitabilnosti,
razvio samo na Zapadu? ... netko mora istraiti to pitanje, kako je to
Weber napisao u pismu nekoliko tjedana prije smrti (citirano u Hennis
1992: 29).
Kao to Weber istie da se na kapitalizam ne smije gledati kao na
samo ekonomsku pojavu, u praenju povijesti modernoga kapitalizma
on vodi rauna i o politikim, pravnim i kulturnim imbenicima ([1922]
1978, [1923] 1981). Za razliku od dananjih ekonomskih povjesniara,
koji obino vide industrijsku revoluciju kao presudni dogaaj u povijesti
modernoga kapitalizma, Weber prati njegovo podrijetlo mnogo dalje
unazad i djelomino do drugih imbenika. Jedan osobito vaan dogaaj
zbio se 1500ih i 1600ih, uspon asketskoga protestantizma koji je
omoguio da se slomi vlast religije nad ekonomskim ivotom i da se
ljudi ispune energijom u svom radu, i u stvaranju profita (v. Marshall
1982 za raspravu
o Weberovoj tezi).
No, prema Weberu, mnogi vani dogaaji zbili su se prije
Reformacije, pa tako i otkria nekoliko kljunih ekonomskih institucija,
meu ostalim novca i obiteljske tvrtke. Izvori racionalne drave nalaze
se u politikoj zajednici srednjovjekovnog grada - i isto tako [izvori]
modernog trgovakog zakonodavstva, s pravilima o steaju,
mjenicama i slino. Nekoliko kljunih dogaaja zbilo se i poslije uspona
asketskoga protestantizma, kao to je bila pojava masovne potroake
potranje i primjena znanosti u industriji. U jednom trenutku u
osamnaestom stoljeu zapadni kapitalizam zamalo je zauvijek zastao,
sve dok ga nisu opet pokrenula neka kljuna otkria u metalurgiji. Sve
u svemu, moe se rei da je prema Weberu moderni ili racionalni
kapitalizam nastao u evoluciji koja je trajala nekoliko stoljea i koja je
uglavnom bila sluajne naravi. Weber se takoer jako brinuo da e
moderni kapitalizam, koji je po naravi vrlo dinamian, uskoro biti
zamjenjen drukijom vrstom kapitalizma, obiljeenom birokratskom
stagnacijom i ugnjetavanjem (usp. Mommsen 1974).
Dananji ekonomski sociolozi shvatili su kapitalizam kao neto po
sebi
E KO N O M S K A O R G A N I Z A C I J A
63
razumljivo i nisu uspjeli razviti neku sociologiju kapitalizma. Openito,

radije su se bavili srednjodometnim pojavama, kao to su tvrtke i razne
vrste mrea (no vidi Block 1996, Mee i Swedberg, u tisku). No od
sredine 1990ih nastala je sve vea masa radova o razliitim vrstama
kapitalizma (npr. Hollingsworth, Schmitter i Streeck 1994; Berger i Dore
1995; Crouch i Streeck 1997; Hollingsworth i Boyer 1997; Hall i Soskice
2001; u svojoj modernoj verziji taj anr see do Shonfielda, 1965). Te su
se studije uglavnom oslanjale na tradiciju politike ekonomije i tek su
nedavno poele pokazivati interes za ekonomsku sociologiju. Obino su
fokusirale na predstavljanje i usporeivanje razliitih oblika kapitalizma,
osobito u Zapadnoj Europi, Sjedinjenim Dravama i Japanu. Takoer se
esto javlja i zanimanje za fleksibilnu specijalizaciju u industrijskim
okruzima i za uinak globalizacije.
Studije u tradiciji politike ekonomije vrlo se kritiki odnose prema
ideji o konvergenciji prema jednom univerzalnom tipu ekonomske
organizacije, ideji koja je i dalje popularna meu ekonomistima, a kao
alternativu pokuale su oslikati razne kombinacije dravnih
mehanizama koje postoje u razliitim tipovima nacionalnoga kapitalizma. Prema jednom istraivakom nalazu iz te agende, nije samo jedan
oblik vlasti - pa ni trite - odgovoran za funkcioniranje nacionalnih
ekonomija; tipino se radi o nekoliko oblika vlasti (Schmitter 1997).
Prema drugom istraivakom nalazu, jednom kad je stanovita kombinacija oblika vlasti uspostavljena, obino se dugotrajno odrava
(ovisnost o kretanju, engl. path dependency). Sada se raspravlja o pitanju jesu li europske zemlje okarakterizirane osobitom kombinacijom
mehanizama osim u sferi drave i trita, koja obuhvaa ne samo
udruenja poslodavaca, nego i sindikate (Hollingsworth i Boyer 1997).
Druga pitanja o kojima se raspravlja obuhvaaju [temu] o moguoj konvergenciju europskih drava unutar Europske unije i o posljedicama
istovremenog uvoenja kapitalizma i demokracije u Istonoj Europi
(Stark i Bruszt 1998).
Kao primjer analize koja se oslanja ne samo na politiku ekonomiju,
nego i na novu ekonomsku sociologiju, moe se spomenuti esej Rogera
Hollingswaya Institucionalna ukorijenjenost amerikoga kapitalizma
(engl. The Institutional Embeddedness of American Capitalism, 1997).
Prema autoru, na drutveni sustav proizvodnje u Sjedinjenim Dravama
jako je utjecajala odsutnost aristokracije i, dakle, nepostojanje potrebe
za demokratskom revolucijom takve vrste kakva je bila potrebna u
mnogim europskim zemljama. Ve do sredine devetnaestoga stoljea
pojavio se oblik organizacije industrije poznat kao ameriki
manufakturni sustav, koji je bio okarakteriziran normama
individualizma i poduzetnitva. Snaga te kulturne tradicije, koja je
64
povezana s amerikim puritanizmom, takoer objanjava zato se nije

uspio pojaviti snaan domai radniki pokret.
Do kraja devetnaestoga stoljea, nastavlja Hollingsworth, masovna
je proizvodnja, s naglaskom na hijerarhije i repetitivne poslove, poela
je dominirati industrijom (fordizam), a ta je situacija trajala do 50ih i
60ih godina. Dotada, meutim, tvrtke iz drugih zemalja s uinkovitijim
sustavima proizvodnje poele su izazivati amerike tvrtke. Iz mnogih
razloga amerike su tvrtke bile slabo ukorijenjene u postojee
drutvene odnose, a to im je otealo proizvodnju visokokvalitetne robe.
Dananja amerika manufakturna industrija, primjerice, teko konkurira
industrijama iz zemalja kao to su Japan i Njemaka, u kojima su tvrtke
dublje ukorijenjene u drutvene strukture i radnici su struniji.
Tradicionalna ovisnost amerikih tvrtki, za svoja financiranja, o tritu
kapitala, takoer je poticala stanovitu kratkorokovnost (shorttermism).
S druge strane, ista slaba ukorijenjenost olakala je amerikim
tvrtkama da se brzo prilagode novim zahtjevima i da sastave nove
biznese. Grane kao to su raunala i poluvodii, primjerice, cvjetaju u
Sjedinjenim Dravama, kao odgovor na brze promjene u potranjama i
u okolnostima. Gledajui na budunost amerike ekonomije,
Hollingsworth zakljuuje da odstutnost drave blagostanja, u spoju sa
slabim graanskim drutvom, stvara teke ivotne izglede za sve, osim
za manjinski dio stanovnitva (za podrobnu studiju o ekonomiji SADa
vidi Campbell, Hollingsworth i Lindberg 1991 i openitije za ameriku
iznimnost, vidi Lipset 1996).
Kao zakljuak za ovaj odjeljak o organizaciji ekonomije u obliku
kapitalizma, korisno je itatelja jo jednom uputiti na model na slici 3.1.
Prema tom modelu, povratna veza izmeu profita i reinvesticije jest ono
to racionalni kapitalizam ini tako dinaminim. Weberova teorija o
trima razliitim tipovima kapitalizma pokazuje da je on bio svjestan tog
mehanizma, a jedna od Weberovih glavnih tvrdnji o politikom i
tradicionalnom trgovinskom kapitalizmu upravo je da ta dva tipa
kapitalizma nisu nikada uspjela razviti djelatnu povratnu veze te vrste.
Naprotiv, kada suvremeni sociolozi raspravljaju o kapitalizmu, stanje
je donekle drukije. Njihova je elja da istaknu vanost drutvenih
odnosa i institucija esto tako jaka da se kljuni mehanizam kapitalizma
- stvaranje profita i njegova reinvesticija u proizvodnju - gotovo nikad
ne spominja, i rijetko teorijski obrauje. To dovodi do manjkave vizije
kapitalizma i do neuspjeha u shvaanju njegove dinamike kao i
sposobnosti mobiliziranja ljudi i resursa za svoje ciljeve.
65
Industrijski okrui
Industrijski okrui jo su jedna vrsta drutvene organizacije ekonomije koja je u posljednjih desetak godina privukla veliku pozornost. Tu
je pojavu prvi prouio Alfred Marshall, koji je izumio i taj naziv (engl.
industrial districts). Za razliku od nacionalnih oblika kapitalizma,
industrijski okrui odreeni su zemljopisnim i drutvenim granicama, ne
politikim granicama. U smislu temeljnoga modela kapitalizma,
industrijski okrui predstavljaju nain organiziranja proizvodnje na
osnovi razmjene i s konkurentima i sa srodnim tvrtkama u neposrednoj
prostornoj blizini.
Istraivanje industrijskih okruga potaknuli su prije nekoliko desetljea
talijanski znanstvenici, nizom studija o srednjim i sjeverno- istonim
regijama Italije. Pokazalo se da se industrijski okrui mogu nai i u
mnogim drugim zemljama, u Europi i izvan nje, a takoer u ranim
stadijima industrijalizacije. Danas se rasprava o industrijskim okruzima
stopila sa irom raspravom o vanosti ekonomskih regija. Takoer se
proirila da bi ukljuila velike korporacije, ne samo tvrtke malih i
srednjih razmjera.
Alfred Marshall obratio se problemu industrijskih okruga u oba svoja
glavna djela, u Naelima ekonomije (= Principles of Economics
[1920] 1961, 1: 271-73) i u Industriji i trgovini (= Industry and
Trade 1919: 283-88, usp. Bellandi 1989). Naglasio je prednosti koje
industrije imaju ako su smjetene u blizini drugih industrija: Vlasnik
izolirane tvornice, i kad ima na raspolaganju obilje ope radne snage,
esto se mora teko snalaziti zbog nedostatka neke vrste posebno
kvalificirane radne snage, a kvalificirani radnik, kad u njoj [= u tvornici,
op.prev.] izgubi posao, ne moe lako nai utoite ([1920] 1961, 1:
271-72). Osim injenica da u industrijskoj oblasti radnici sa strunim
kvalifikacijama mogu lake nai zaposlenje, a poslodavci koji trebaju
radnike sa strunim kvalifikacijama mogu lake nai takve radnike,
Marshall spominje i velike prednosti [za industrijske oblasti], koje se
drugdje ne mogu nai, i atmosferu [koju] nije lako preseliti (1919:
284). Tajne trgovine postaju nikakve tajne, nego se nalaze,
takoreeno, u ozraju, i djeca mnoge od njih naue podsvjesno ([1920]
1961, 1: 271). Shef- fied u Engleskoj i Solingen u Njemakoj daju se kao
tipini primjeri industrijskih oblasti. Marshall takoer kae da ako su
mnoge male tvrtke smjetene u meusobnom bliskom prostoru, moi
e primijeniti skuplje i specijaliziranije strojeve, nego ako bi bile
izolirane.
Sredinom 1970ih talijanski su znanstvenici, u studijama o srednjoj
66
i sjeveroistonoj Italiji, poeli razraivati ideje sline Marshallovima.

Osobito je Arnaldo Bagnasco ukazao na to da ekonomiju Tree Italije
nije organizirala drava (kao u junoj Italiji), a niti je pod dominacijom
velikih industrijskih korporacija (kao u sjeverozapadnoj Italiji). Umjesto
toga, ona ovisi o tvrtkama malih i srednjih razmjera (Bagnasco 1977;
usp Triglia 1995; Barbera 2002). Tipovi robe koji se proizvodi u tom
dijelu Italiji poprilino su tradicionalni, primjerice keramike ploice,
tekstil i kona roba.
Malo poslije Charles Sabel i njihovi suradnici u raspravu su uveli
povijesnu perspektivu (Piore i Sabel 1984; Sabel i Zeitlin 1985). Tu su
diskusiju prenijela i na opciju razinu, predloivi da su tvrtke malih i
srednjih razmjera mnogo bolje u fleksibilnoj specijalizaciji (kako su to
nazvali) od staromodne fordistike industrije, koja iziskuje
hijerarhijsku organizaciju i golema, stabilna trita. Fleksibilna
specijalizacija zagovara se takoer kao ideal za budunost, jer se moe
nositi s tritima koji trpe nagle i nepredivljive promjene, to je
uobiajeno u suvremenom kapitalizmu.
Bilo je mnogo zanimljivih empirijskih istraivanja o industrijskim
oblastima u Europi, sve od Tree Italija pa primjerice do BadenWrttemberga u Njemakoj i Gnosja u vedskoj (npr. Semlinger 1995,
Sjstrand, u tisku). Engleskojezini itatelj moe stei dojam o prirodi
talijanskih industrijskih oblasti proita li studiju Marka Lazer- sona o
Modeni u Emiliji-Romagni (1993). Tamo nekoliko povezanih tvrtki
surauje u proizvodnji trikotae. Jedna tvrtka obavi tkanje, druga
rezanje, trea dodaje rupice za dugmad i priije dugmad, i tako dalje.
No danas postoji i tip industrijske oblasti, razliit od tipa s malim i
srednjim tvrtkama, koji se prvo istraivao u Europi. Taj novi tip
sainjavaju tvrtke u podruju najnaprednije moderne tehnologije, a uz
male i srednje tvrtke, tu se nalaze i goleme tvrtke. Silicijska dolina
predstavlja arhetip te vrste industrijskih oblasti, u kojima je vrijednost
proizvoda stvarno golema i u koje se pothvatniki kapital (venture
capital) uvelike investira.
Jedna od najboljih studija o kompjuterskoj industriji u Silicijskoj dolini,
koji se oslonio i na literaturu o industrijskim oblastima, jest rad AnnaLee
Saxenian Regionalna prednost: kultura i konkurencija u
Silicijskoj dolini i uz Cestu 128 (= engl. Regional Advantage:
Culture and Competition in Silicon Valley and Route 128,1994).
Kljuna teza toga rada jasna je iz naslova: nisu toliko vani ni pojedini
poduzetnici ni tvrtke, nego struktura regionalne ekonomije, ili
industrijske oblasti. Treba jo napomenuti da studija Saxenianove
fokusira na dvije takve oblasti, a taj pristup omoguuje autorici da
razlui imbenike koji stvaraju i koji ne stvaraju djelatne i uinkovite
oblasti.
U KO N O M S K A O R G A N I Z A C I J A
67
I podruje uz Cestu 128 u Bostonu i Silicijska dolina u sjevernoj

Kaliforniji imaju svoja ishodita u podrci amerike vlade istraivanjima
u vezi s vojnim potrebama tijekom Drugoga svjetskoga rata. U poetku
je postojala i veza izmeu vlade i sveuciliSt (MIT u Bostonu i
Sveuilita Stanford u Kaliforniji). No poslije se ukljuio trei presudan
partner
biznis. U poetku je Cesta 128 bila mnogo uspjenija od
Silicijske doline, no ubrzo je kasnih 80ih zaostala. Glavni je
razlog za to, prema Saxenianovoj, bio u tome to su te dvije
regije ve prije imale vrlo razliite drutvene strukture. Cesta
128 tvorila je to to autorica naziva samostalnim
[industrijskim] sustavom baziranim na tvrtkama, dok je
Silicijska dolina bila decentralizirna regionalna [industrijska]
oblast s mrenom bazom (1994; 8). Uz Cestu 128 tvrtke su se
obino nalazile daleko jedna od druge. Htjele su biti neovisne
jedna o drugoj i imale su tradicionalne hijerarhije. Financije su
obino davale banke; steaj je znaio osobni neuspjeh, a
uposlenici koji bi mijenali poslovdace riskirali bi tube.
U Silicijskoj dolini, naprotiv, tvrtke su se nalazile prostorno
meusobno blizu; hijerarhije su se izbjegavale u najveoj moguoj
mjeri, a uposlenici su se esto druili nakon posla. Kapital su pribavljali
financijeri nove vrste: pothvatni kapitalisti (venture capitalists), koji su
esto bili bivi poduzetnici i koji su eljeli imati udio u poslovima.
Uposlenici su mijenjali poslove tako esto da nije bilo smisla tuiti ih, a
poduzetnici bi esto jedanput ili dvaput propali u poslovima prije nego
to bi uspjeli (ponovljeni poduzetnici, repeat entrepreneurs). Glavni
razlog za uspjeh Silicijske doline, zakljuuje Saxenianova, treba traiti u
ulozi koju su neformalne mree odigrale u regiji.
Od 1999. postoji i veliki socioloki projekt o Silicijskoj dolini, pod
vodstvom Marka Granovettera, pod naslovom Mree Silicijske doline
(Granovetter 1996b). Glavna je ideja ta da, premda svi govore o
presudnoj ulozi mrea u Silicijskoj dolini, nitko ih zapravo nije prouio
empirijski i u vremenskom tijeku. Opi je razlog zato to treba uiniti,
tvrde Granovetter i njegovi suradnici u jednom ranom radu s toga
projekta, taj da e se tako stei tona i bogata predodba o drutvenoj
strukturi Silicijske doline (Castilla et al. 2000). Bilo je i prijedloga da
klju uspjeha u Silicijskoj dolini nije toliko u istraivanju pojedine
uspjene tvrtke (i u oponaanju njih), koliko u razumijevanju osebujnih
mrea utkanih izmeu aktera iz nekoliko razliitih sektora, primjerice
izmeu tvrtki, pothvatnih kapitalista, pravnih tvrtki, obrazovanih
institucija, politikih vlasti i tako dalje.
Da bi ilustrirali plodotvornost primjene sustavne mrene analize,
Granovetter i njegovi suradnici proveli su nekoliko primjernih analiza
(Castilla et al. 2000). Jedno se bavilo stvaranjem tvrtki u industriji
poluvodia u Silicijskoj dolini, tonije procesom odvajanja i osamostaljivanja (spin-off) koji je poeo 1957. odlaskom nekoliko uposlenika iz
korporacije Williama Shockleya (osmorica izdajnika, engl. the
Tratorous eight). Ako se vezom smatra situacija kad je jedna osoba
aktivna u osnivanju dviju korporacija, rezultati analize za godine 194786. pokazali su da je mali broj poznatih ljudi imao svaki ponaosob vie
od deset veza. No ta je analiza pokazala i da se nekoliko znatno manje
poznatih aktera jako angairalo u stvaranju poduzea. Drugim rijeima,
rezultat istraivanja ukazuje na potrebu nadilaenja popularnih opisa
poduzetnitva, da bi se povijest pravilno shvatila.
Drugo istraivanje Granovettera i njegovih kolega o tvrtkama pokrenutima pothvatnim kapitalom koje su djelovale na Zapadnoj obali
izmeu 1958. i 1983., otkriva znatno drukiju vrstu mrea (Castilla et
al. 2000). Umjesto razmjerno pravilno povezane mree, kao u procesu
odvajanja i osamostaljivanju u industriji poluvodia, tu se javlja,
ponajprije, grozd tvrtki s mnogim meusobnim vezama. To znai da su
sve te tvrtke osnovali ljudi koji su sudjelovali i u osnivanju drugih tvrtki
na bazi pothvatnoga kapitala. No, kako se pokazalo, postoji i stanovit
broj meusobno nepovezanih tvrtki, pa se postavlja pitanje jesu li bile
osnovane kakvim alternativnim nainom.
Treu i posljednju analizu mrea koju su Granovetter i njegovi
suradnici proveli pokuaj je prouavanja interakcija izmeu razliitih
sektora u Silicijskoj dolini. Podaci o kalifornijskim tvrtkama odreenih
vrsta, koje su 1999. sudjelovale u poetnoj javnoj ponudi, ukazuju na
postojanje jasnog obrasca interakcija izmeu pravnih tvrtki, investicijskih banaka i raunovodstvenih tvrtki (v. sliku 3.3). Manji broj visokouglednih tvrtki iz svake kategorije sudjeluje u mnogim poslovima.
No pokazalo se kao iznenaenje da su pravne tvrtke lokalne, a ne na
razini cijele zemlje (nacionalne). Prema autorima, teko je rei bi li se
rezultati ponovili s boljim uzorkom. Ipak, opi je zakljuak jasan: naime,
u Kaliforniji akteri iz nekoliko sektora surauju u industriji informacijskih
usluga (information retrieval services) - a moda Granovetter i njegovi
kolege tono nagaaju da ta injenica na kraju krajeva objanjava
uspjeh regije.
Globalizacija
Vrsta ekonomske sociologije koja se razvila od sredine 80ih godina u
Sjedinjenim Dravama, nije bila po naravi osobito meunarodno
usmjerena. Ona nije pokazivala vee zanimanja za povezivanje s
drugim
69
Slika 3.3. Drutvene mree u Silicijskoj dolini.

Napomena'. Ova slika prikazuje mreu tvrtki u poetnoj javnoj
ponudi u industriji informatikih usluga (information retrieval services
industry) (SIC 7275) 1999. godine u Kalifomiji. Od tih devetnaest
poetnih javnih ponuda, etrnaest ih se odnosilo na pravne tvrtke,
devet na vodee banke i est na raunovodstvene Ivrtke. Crtom su
oznaene dvije tvrtke koje su sudjelovale u jednoj od tih javnih ponuda.
Duina crte u suprotnom je omjeru prema broju suuesnika. to je
veza dua, to je [meujodnos slabiji (Castilla et al. 2000: 243).
Izvor. Emilio Castilla et al., Social Networks in Silicon Valley, u:
Chong- Moon Lee et al. (ur.), The Silicon Valley Edge, A Habitat for
Innovation and Entrepreneurship (Stanfrord University Press, 2000),
243. Upravni odbor Sveuilita I .eland Stanford Jr., s doputenjem
istraivakim tradicijama, s tradicijama koje prouavaju meunarodnu
ekonomiju, kao to su politika ekonomija, teorija o svjetskim sustavima
i razvojna ekonomika (za iznimke v. npr. Gereffi 1994; Evans 1995;
Orr, Biggart i Hamilton 1997; Riain i Evans 2000; Guilln 2001a, b). Taj
tend predstavlja slabost suvremene ekonomske sociologije, a slabost je
i odsutnost ekonomske sociologije u raspravi o globalizaciji.
70
S ekonomskoga gledita, globalizacija je naziv kojim se danas

oznauje irenje modernoga kapitalizma diljem svijeta. Zduno se raspravlja, meutim, o tome tono koliko je taj proces napredovao. Proizvodnja, raspodjela i potronja nekad su se odvijale u jednoj te istoj
zemlji (osim uvoza/izvoza), no globalizacija znai da su dravne granice
sve manje vane za funkcioniranje kapitalizma. To slabljenje dravnih
granica izraava se na nekoliko naina. Proizvodnja, primjerice, danas
esto obuhvaa nekoliko zemalja, a potronja se moe ostvariti u nekoj
treoj zemlji. Reinvesticija profita u proizvodnju takoer esto
zanemaruje dravne granice. Ukratko, sav kapitalistiki mehanizam
proizvodnja, raspodjela, potronja i reinvesticija profita - ve djeluje u
stanovitoj mjeri globalno, esto s punom podrkom politikih vlasti.
Zanimanje za globalizaciju poelo je oko 1990. i po svojoj prirodi je
interdisciplinarno, uz sudjelovanje nekoliko visoko profiliranih sociologa
iz specijalnosti izvan ekonomske sociologije. Jedna od kljunih linosti i
pobornika ideje o globalizaciji svijeta jest urbani sociolog Manuel
Castells, autor rada Informacijsko doba: ekonomija, drutvo i
kultura (= The Information Age: Economy, Society and Culture,
1996- 98). Prema Castellsu, pojavila se jedna nova ekonomija,
pokrenuta novim tehnologijama. Ta je ekonomija po prirodi globalna, ne
samo meunarodna:
Globalna je ekonomija nova povijesna stvarnost, drukija od svjetske ekonomije. Svjetska ekonomija, u kojoj
akumulacija kapitala napreduje kroz svijet, postojala je na Zapadu sve od estnaestoga stoljea, kako su nas
poduili Fernand Braudel i Immanuel Wallerstein. Globalna je ekonomija neto drugo: to je
ekonomija sa sposobnou djelovanja u stvarnom vremenu na planetarnoj

razini (92; kurziv iz izvornika).
To to karakterizira globalnu ekonomiju, prema Castellsu, jest po-.

najprije to to je utemeljena na novoj vrsti infrastrukturalne tehnologije
na napravama za obradu informacija i na samoj obradi informacija.
Primjene te tehnologije i ini imbenici doveli su do porasta trgovine,
stranih investicija i do stvaranja meunarodnih financijskih trita s
golemin obrtom, osobito u novcu. Sva su trita kapitala u razliitim
djelovima svjeta meusobno povezana i kapitalom se upravlja 24 sata
na dan. Trita robe i usluga postaju sve vie meunarodna (za trite
radne snage, meutim, to mnogo manje stoji). Sve su vodee tvrtke
aktivne na svjetskom tritu i takoer su u procesu da se preobraze iz
multinacionalnih u transnacionalne korporacije. Potonje su horizontalno
organizirane i mogu se najbolje okarakterizirati kao mree (mrena
poduzea; Castells 1996: 151-200).
Castellsovo gledite da je svjetska ekonomija doivjela temeljnu
E KO N O M S K A O R G A N I Z A C I J A
71
promjenu i postala globalna, osporili su mnogi drutveni znanstvenici,

meu njima i ekonomski sociolozi. Neil Fligstein, primjerice, ukazao je
na to da se svjetska trgovina nije tijekom posljednjih desetljea znatno
proirila u relativnom smislu, da informacijska tehnologija i
telekomunikacije ine tek mali dio svjetske trgovine i svjetskoga BNP i
da se temeljna struktura tvrtki nije promjenila kao posljedica
informacijske tehnologije (1996,2001:191-222). Drugi su drutveni
znanstveni takoer osporili gledite da je globalizacija dovelo do bitnih
promjena u ekonomiji (v. npr. Held i McGraw 2000).
No ak i da se nije dogodio takav vaan pomak o kojoj Castells i neki
drugi teoretiari globalizacije govore, sociolozi su ipak opisali mnoge
zanimljive promjene na meunarodnoj razini. Jedna se odnosi na to to
Saskia Sassen naziva pravnim reimima (legal regimes), koji
reguliraju tvrtke koje djeluje transnacionalno (2000; usp. Dezalay i
Garth 1996). Kao primjer pravnog reima Sassenova spominje mnoge
meunarodne arbitrana centre koji su nedavno nastali; ona takoer
skree pozornost na amerikanizaciju meunarodnoga trgovakog
pravosua.
John Meyer i njegovi suradnici u svojoj su analizi dali jo jedan
socioloki doprinos razumijevanju globalne ekonomije (za pregled v.
Meyer 2000). Glavni im je argument da se sada na Zapadu proizvode
osobiti modeli za organiziranje politike, obrazovanja i ekonomije, koji se
zatim oponaaju i ire po svijetu. Prema jednom tom modelu, moderna
nacija-drava mora se baviti prvenstveno ekonomskim razvitkom.
Druge modele mogue je opisati kao skripte za raunovodstvo, za
programe organizacijske obuke, za opisivanje kako treba izgledati
uspjena tvrtka i tako dalje. U svim tim modelima, tvrdi se, od kljune je
vanosti ideja ili mit o racionalnom akteru - bilo to u obliku nacijedrave, moderne organizacije ili pojedinca. Meyer objanjava kako se
na te aktere gleda u modernom drutvu:
Akteri su entiteti s pravima ili interesima i s propisanim pravom ili nadlenou da te interese zastupaju.
Akterima je stoga propisano djelovanje - koje je izvedeno uglavnom iz moralnog univerzuma: oni su u tom
smislu mali bogovi (2000: 239).
U ekonomskoj sociologiji preostaje oito mnogo posla u odnosu na

meunarodnu ili globalnu razinu. Osobito je vano, ini se, da
ekonomska sociologija pronae vlastit nain analiziranja tema na toj
razini, umjesto da tek preuzme pristup, primjerice, iz teorije o svjetskim
sistemima. Jedan nain za to kako da se pone, moda je bolje
iskoritenje mrene analize, organizacijske teorije i kulturne sociologije tri pristupa koji su se pokazali vrlo dobrima u odnosu na
srednjodometne ekonomske
72
Potpuno se slaem s tobom o kapitalizmu,

neokolonijalizmu i globalizaciji, ali si stvarno prestrogo
osudio oping.
The New Yorker Collection 2001 Edward Koren
Preslikano iz cartoonbank.com Sva prava zadrana.
pojave. Drugi nain bio bi da se istakne vanost odreenih interesa u

pokretanju itava procesa. Vjerojatno je beskorisno nabrajati tema koje
bi trebalo istraivati, jer ih ima puno. Ipak, svakako su nune dobre
socioloke studije o meunarodnim financijskim agencijama (kao to su
MMF, IBRED i WTO), te studije o ekonomskim okruzima i zemljama osim
uobiajenih lanica OECDa o kojima sociolozi obino piu. Takoer je
vano imati na umu da je kljuni cilj kapitalizma profit, i da e kljuni
akteri koristiti i kulturu i organizaciju i mree, sve u svojoj potrazi za
profitom.
E KO N O M S K A O RG AN IZ AC IJ A
73
Saetak
Postoje neke prednosti u koritenju pojma ekonomske organizacije u
konvencionalnom smislu, i u irokom smislu, to jest, kao istoznanice za
opu organizaciju ekonomije. Postupa li se tako, kao to u pokuati
pokazati u iduem poglavlju, bit e lake shvatiti osobitost tvrtki i
njihovih veza jedna s drugom i takoer s politikim sustavom, drutvom
u cjelini, i tako dalje. Takoer postaje jasno da su tvrtke, u stanovitom
smislu, vrlo sline drugim oblicima ekonomske organizacije, kao to su
industrijske oblasti, globalizacija i kapitalizam. Sav drutveni ivot, pa
tako i ekonomija, moe se koncipirati u smislu interesa, povezanosti i
nepovezanosti.
Od svih vrsta ekonomske organizacije u irem smislu, kapitalizam je
nadaleko najvanija i ujedno je prirodno polazite za ekonomsku
sociologiju. Kapitalizam se moe shvatiti kao oblik drutvene i ekonomske organizacije koji je karakteriziran injenicom da mu je jedan od
ciljeva profit, a ne samo potronja, i da se profit neprestano reivestira u
novu proizvodnju. Profit se prvo treba generirati i zatim uloiti u novu
proizvodnju, u povratnom krugu. Upravo to ini kapitalizam tako
dinaminim oblikom ekonomske organizacije, to dovodi do neprestane
kreativne
destrukcije
(Schumpeter).
Meuranimpokuajimakonceptua- liziranja kapitalizma, treba istaknuti
Weberov rad i njegovu korisnu tipologiju racionalnog kapitalizma,
politikog kapitalizma i tradicionalnog trgovakog kapitalizma. Moderna
rasprava o kapitalizmu, koja istie inaice kapitalizma, takoer je vrlo
zanimljiva.
Industrijski okrui i proces globalizacije primjeri su ekonomske
organizacije u irem smislu. Literatura o industrijskim okruzima - od
radova Alfreda Marshalla o Engleskoj do djela AnnaLee Saxenian o
Silicijskoj dolini - vrlo je zanimljiva za ekonomsku sociologiju. Mnogo od
toga to se napisalo o globalizaciji nedvojbeno sadri pretjerivanja i
hiperbole. Ipak, ekonomska sociologija globalizacije jako je potrebna i
neki pokuaji u tom smjeru ve su uinjeni. To da tvrtke imaju kljunu
ulogu u modernom kapitalizmu - na lokalnoj, zemaljskoj i globalnoj
razini - predmet je iduega poglavlja.
IV.
Tvrtke
kapitalizma i trinih mehanizama na kojima poiva, moderna
korporacija predstavlja najvaniji tip ekonomske organizacije u dananjem svijetu, pa je zato vano i da ekonomsku sociologiju daje prioritet
razvitku sociologije tvrtke. Moje osobno miljenje o tome kako se to
moe postii, ima tri prijedloga. Prvo, ekonomski bi sociolozi trebali
odluno napustiti tendenciju, uvelike prisutnu u organizacijskoj teoriji,
da obrade tvrtke kao da su sline drugim vrstama organizacije. Drugo,
mora se shvatiti da tvrtke poprimaju mnoge razliite oblike, svaki s
vlastitim sociolokim profilom: partnerstvo, obiteljske tvrtke, zajednike
dionike korporacije, i tako dalje. I tree, ekonomski bi sociolozi, u svoju
analizu tvrtki, trebali pokuati uvesti pojam interesa. Organizacijska
teorija izgraena je na pretpostavci da su sve organizacije na nekoj
temeljnoj razini istovjetne, a to zamagljuje i jo neto vano u
ekonomskoj sociologiji, naime to da postoji razlika izmeu organizacija
kojima je cilj stvaranje profita i organizacija kojima to nije cilj.
Postoje ope prednosti u razmatranju tvrtki u smislu interesa: tako je
mogue potpunije uvaiti snagu ili mo aktera; lake je objasniti zato
se bira jedan tip akcije, a ne drugi, te lake je shvatiti kako se nekoliko
akcija moe povezati u snanu dinamiku. No tono kako bi trebalo konceptualizirati tvrtke s pomou socioloke teorije interesa neto je to jo
treba razraditi i prodiskutirati. Taj se cilj moe postii na razne naine
to je vjerojatno i nuno, jer postoje mnoge vrste tvrtki (male
tvrtke, obiteljske tvrtke, dionike tvrtke, transnacionalne tvrtke,
i tako dalje). Tvrtke, dakako, takoer predstavljaju institucije - i
kao takve mogu se opisati kao osobite konstelacije interesa i
drutvenih odnosa, koje imaju podrku pravne mainerije.
Jedan nain da tvrtke ponemo shvaati kao osobite institucije, i u
smislu interesa, jest sljedei. Na opoj razini, moderna dionika tvrtka
predstavlja osobit nain mobiliziranja i organiziranja nekoliko razliitih
ekonomskih interesa. Moe se rei i da tvori legitimni pravni poredak,
koji stanovitom broju pojedinaca postavlja skupni zadatak proizvoenja
za trite. Taj je poredak usmjeren na stvaranje profita, a pravno i
drutveno shvaen je kao pojedinaan akter. Ljudi koji rade za tvrtku
ine to iz svojih interesa i u biti pozivanje na te interese omo
P ORED
T V RT K E
75
guuje tvrtki da proizvodi to to prodaje. U prosljeivanju vlastitih

ekonomskih interesa, kao i interese tvrtke, akteri unutar tvrtke obino
razvijaju grupne interese, koji mogu, ali ne moraju, pomoi u ostvarivanju profita. Suvremene tvrtke poprimaju mnoge razliite oblike i ne
moraju se automatski poistovjetiti s divovskim dionikim korporacijama
pod kontrolom golema broja vlasnika. Konkretno, obiteljske tvrtke
mnogo su ee nego to se obino smatralo i u ekonomskoj su
sociologiji bile veoma zanemarene.
Ekonomske teorije o tvrtki

I ekonomisti i sociolozi dali su doprinose istraivanju tvrtke, koji su vrlo
dragocjeni za sociologiju organizacije. No njihovi pristupi tom predmetu
bili su vrlo razliiti. Dok su ekonomisti, radei i dalje u tradiciji teorije o
tvrtki, obino gledali na pojedine tvrtke, sociolozi su prouavali tvrtke u
mnoini i takoer uzimali u obzir njihova okruenja. Sociolozi su se
oslanjali na organizacijsku teoriju i, kao to smo prije primijetili, radije
su govorili o organizacijama uope, nego o ekonomskim organizacijama
po sebi. Ekonomisti, naprotiv, razmatrali su iskljuivo ekonomske
organizacije, pogotovu tvrtku. Ekonomisti su u svojoj analizi takoer
isticali ulogu interesa, to su sociolozi rijetko inili. S druge strane,
ekonomisti su imali malo rei o drutvenim odnosima u tvrtki, za razliku
od sociologa. Napokon, dok su ekonomisti pretpostavljali da postoji
nekoliko stiliziranih aktera unutar jedinstvenoga tipa tvrtke, sociolozi su
uoavali razlike izmeu nekoliko razliitih grupa u nekoliko razliitih
tipova tvrtki.
Tradicionalno se smatra da je teorija o tvrtki nastala iz Cournotova
rada 1830ih godina. Cournot je u biti konceptualizirao tvrtku tako da
maksimizira profit, ovisno o ogranienjima tehnologije i potranje.
Standardni alat za analizu tvrtke u ekonomskoj znanosti dvadesetoga
stoljea bila je i takozvana proizvodna funkcija, obino definirana kao
tehniki odnos koji ukazuje na maksimalan mogui iznos, koji moe
proizvesti svaki pojedini skup specifinih unosa (faktora proizvodnje); [i]
definira se za svaki dani skup tehnikog znanja (Samuelson 1970:
516). Takoer, prema suvremenoj ekonomskoj znanosti, mnoge informacije iz okruenja potrebne za tvrtku prenose se preko cijene, ne preko kontakata i drutvenih odnosa (Hayek 1945).
U posljednjih nekoliko desetljea, meutim, konvencionalna teorija
o tvrtki naila je na jaku kritiku zbog njezina neuspjeha u tretiranju
unutarnje strukture tvrtke. Jedan je autor pisao da u standardnoj teori
76
P O G L AV L J E I V
ji cijena, sama je tvrtka primitivni atom ekonomije, neindividualizirani,

jednoumni agent u interakciji sa slinim neindividualiziranim potroaima i dobavljaima sredstava [faktora], u trinoj ekonomiji (Putterman 1986: 5). Izriui tu kritiku drukije, moe se rei da se ak uz
pretpostavku o postojanju nekoliko stiliziranih aktera u tvrtki, njezina
unutranja struktura (kao i njezino okruenje) tretira zapravo kao crna
kutija.
Kada ekonomisti danas raspravljaju o tvrtki, oni govore ponajprije o
jednoj od nekoliko teorija koje tvore organizacijsku ekonomiju, ili pak
pokuavaju analizirati strukturu tvrtke s pomou mikroekonomije. Taj je
pristup vie-manje zamjenio ono to se nekada zvalo teorijom o tvrtki.
No prije nego preemo na organizacijsku ekonomiju, treba razmotriti
neke druge pokuaje ekonomista da bi analizu unutranje strukture
tvrtke i njezina okruenja obogatili u odnosu na analizu iz tradicionalne
teorije
o tvrtki. Ti radovi pokazuju, izmeu ostaloga, veliku osjetljivost prema
nainu strukturiranja razliitih interesa u tvrtki, te za uinke koje to ima
za nain voenja poslova. Interesi koji se razmatraju obuhvaaju
interese vlasnika, menadera i uposlenika.
Jedna takva alternativna analiza moe se nai u Bogatstvu naroda.
Adam Smith primjeuje, primjerice, da u privatnom trgovakom
drutvu odgovarate svim svojim imetkom, dok u dionikom drutvu
odgovorate samo razmjerno iznosu to ste uloili, a to dovodi do znatno
manjeg riskiranja u potonjem sluaju nego u prvomu ([1776] 1976:
741). On istie da ljudi nisu tako oprezni s tuim novcem kao s
vlastitim, pa se zato interes vlasnik dionikoga poduzea razilazi od
interesa menadera:
Od direktora takvih kompanija, meutim, poto su menaderi tuega novca, a ne vlastitoga, ne moe se
oekivati da e nad njim motriti s istom brinom budnou kojom partneri u prvatnom trgovakom drutvu
esto motre nad vlastitim... Nemar i rasipnitvo moraju uvijek, vie-manje, prevladati u upravljenju poslovima
takvoga drutva (741).
Jedna druga alternativna analiza tvrtke iz pera ekonomista nalazi se u

opusu Alfreda Marshalla. Prema Marshallovoj poznatoj tvrdnji, ekonomska znanost treba se baviti ne samo zemljom, radnom snagom i kapitalom, nego i etvrtim faktorom proizvodnje: organizacijom (Marshall [1920] 1961, 1: 138-39, 240-313; 1919: 178-394). Organizacija
ekonomije postoji na razliitim razinama, jedan od kojih je tvrtka ili
dioniko drutvo, a Marshall posveuje mnogo truda analize njegove
unutarnje strukture, kao i vanjskim odnosima. Njegov se najvaniji doprinos prouavanju vanjskih odnosa tvrtke nalazi u njegovoj teoriji o in-
T V RT K E
77
ilustrijskom okrugu, koju smo predstavili u poglavlju 3 ove knjige. to

se tie unutranje organizacije tvrtke, Marshall, izmeu ostaloga, istie
da se dioniko drutvo pod rukovodstvom (plaenoga) menadera
obino ustee od inovacija:
Vlasnik posla, kada razmilja o nekoj promjeni, u vaganju ukupne dobiti koje bi ona donijela poslu u odnosu na
ukupni gubitak, voen je vlastitim interesom. No privatni interes plaenoga menadera ili slubenika esto ga
vodi u drugi smjer: put najmanjeg otpora, najvee udobnosti i najmanjeg osobnog rizika obino znai ne
zalagati se mnogo za poboljanje, te traiti uvjerljive izgovore za izbjegavanje poboljanja koje drugi predlau,
sve dok se njegova uspjenost ne ustvrdi kao sigurna (Marshall 1919: 324).
Marshall raspravlja i o znaaju lojalnosti prema korporaciji i o tome

kako ona daje uposlenicima osjeaj zadovoljstvo zbog uspjeha i ugleda
I tvrtke], neto slino ljubavi ljudi prema svojoj domovini. Ta je lojalnost, on dodaje, dalje razvijena [u] mnogim pokretima, dizajniranima
tako da u uposlenik stvore izravni interes za uspjenost tvrtke za koju
rade (Marshall 1919: 327).
Bogato empirijsko znanje o tvrtkama i industrijama koje openito
karakterizira Marshallov rad, a osobito njegovu Industriju i trgovinu
(- Industry and Trade, 1919), iezlo je iz glavne struje ekonomske
znanosti sve do 40ih, kad su ga obnovili ekonomisti iz podruja
industrijske organizacije. To su podruje nedavno preuzeli teoriari
igara, to mu je znatno ojaalo analitiku mo - ali je i okonilo tradiciju
pisanja empirijskih studija. itatelj moe stei dojam o tom razvitku,
usporedi li dugogodinji standardni udbenik F.M. Scherera s njegovim
danas vodeim konkurentnom, Teorijom o industrijskoj organizaciji
(= The Theory of Industrial Organization) Jeana Tirolea (Scherer i
Ross 1990; Tirole 1988; usp. Bourdieu 2000c: 243).
esto se istie da je nedostatak analitike otrine karakterizirao
stariji pristup industrijskoj organizaciji, to olakava objanjavanje zato
je to podruje tako brzo popustilo pred teorijom igara. No ta se optuba
ne moe uputiti trojici tvoraca bihavioralne teorije o tvrtki: Ri- chardu
Cyertu, Jamesu Marchu i Herbertu Simonu. Relevantnost njho- vih ideja
za ekonomsku sociologiju poprilino je oito, ali nedovoljno shvaena,
pa se u najboljem sluaju mogu nai tek sluajne reference na njihove
radove. Za ekonomske sociologe bilo bi prirodno krenuti od rasprave o
sukobima interesa u tvrtkama, kao to o tomu raspravljaju Cyert i
March u knjizi Behavioralna teorija o tvrtki (engl. = A Behavioral
'Theory of the Firm, 1963). U njoj autori primjeuje da se problemu
odreivanja cilja tvrtke obino pristupa tako da se ili identificira zajedniki cilj ili se pretpostavlja daje cilj tvrtke identian cilju poduzetnika.
78
No to dovodi do kontradikcije: neoklasine teorije o tvrtki priznavale su

naelo da su ekonomski akteri motivirani vlastitim interesima, no
zanemarivale su sukobe interesa unutar tvrtke, ili su pretpostavljale da
e se oni rijeiti prethodnim ugovorom, kojim uposlenici pristaju
slijediti interese poduzetnika (Cyert i March [1963] 1992: 215). Cyert i
March istaknuli su da je prisutnost nerijeenoga konflikta upadljiva
osobina organizaciji (1963: 28).
U djelu Poslovna tvrtka kao politika koalicija (= The Business Firm
as a Political Coalition) James March razradio je nekoliko ideja iz
Behavioralne teorije o tvrtki, osobito zamisao da akteri s interesom
prema tvrtki pokuavaju sastavljati koaliciju da bi ostvarili svoje interesi
(1962; Cyert i March 1963). Raspon aktera o kojima March raspravlja
daleko je vei od onih koje Adam Smith i Alfred Marshall spominju, i tu
su dobavljai, muterije, dravne agencije, trgovinske organizacije,
sindikati, razne vrste uposlenika, i tako dalje. Slinosti izmeu
Marchovih ideja i takozvane udjelniarske teorije (engl. stakeholder
theory) oite su (Donaldson i Preston 1995; Jensen 2001).
Neki zanimljivi prilozi teoriji o sukobima interesa mogu se nai u
tekstovima Herberta Simona o ulozi organzacija u ekonomiji. U jednom
takvom tekstu Simon raspravlja o lojalnosti uposlenika i primjeuje
da ona predstavlja rairenu i vanu pojavu po sebi (Simon 1977;
usp. Simon 1991). On nadopunjuje Marshallovu analizu lojalnosti, naglaavajui njezinu kvalitetu ekonomske emocije. Lojalnost, za
Simona, nije tek nain da se uposlenici poistovjete s interesima
tvrtke; ona je i snaan izvor agresije. U mnogim sluajevima kada
postoje sukobi interesa ili pretpostavljeni sukobi interesa
izmeu grupe koju nazivamo mi i grupe koju nazivamo oni,
spremni smo ne samo zatititi nas, nego i biti vrlo agresivni
prema 'njima" (Simon 1997: 54).
Organizacijska ekonomika
To to ide pod imenom organizacijske ekonomike (ili
ekonomike
organizacije)
dio
je
nove institucionalne
ekonomike, koja je nastala 1970ih i manje-vie ula u glavnu
struju ekonomske znanosti nakon jednog ili dvaju desetljea
(Barnes i Ouchl 1986; Mllgrom i Roberts 1992; Gibbons
u tisku; za kratak opis v. Douma I Schreuder
1998). Organizacijska ekonomika sastoji se od nekoliko
osobitih tipova analiza, od kojih su najpoznatije analiza
transakcijskih troAkovu i teorija agentstva. Postoje i
pokuaji analiziranja tvrtke * gledllta teorije Igara,
T VRTK E
79
se oslanjaju na mjeavinu tih teorija.

Razne teorije koje tvore organizacijsku ekonomiku povezuje to to svi
polaze od pojedinca i njegova samointeresa. Za razliku, recimo, od
povjesniara, organizacijski ekonomisti ne polaze tako da prouavaju
svoje teme povijesno i poslije razvijaju analitike modele. Umjesto toga,
oni izgrauju svoje teorije prvenstveno kroz analitiko rezo- niranje. I za
razliku od sociologa, organizacijski ekonomisti ne polaze od postavke da
su drutveni odnosi kljuni za ekonomiju i da ih treba empirijski utvrditi.
Umjesto toga, oni obino polaze od individualnog samointeresa i uvode
drutvene odnose ili institucije poslije, moda da bi objasnili zato je
uinkovito koristiti kakvu instituciju ili kako se neki interes moe
ostvariti uspostavljanjem odreenih drutvenih odnosa. Logiki je
argument obino dovoljan, a empirijski podaci esto su odsutni.
No iako se sociologija tvrtke razlikuje u nekoliko kljunih toaka od
organizacijske ekonomike - osobito u pogledu vanosti koju pripisuje
drutvenim odnosima u ostvarivanju interesa -, jasno je da potonji tip
analize predstavlja velik napredak u ekonomskoj teoriji i da od njega
ekonomska sociologija moe mnogo nauiti. Sklonost prenaglaavanju
elementa ekonomskoga samointeresa, nautrb drutvenih odnosa,
katkad je nadoknaena osjeajem za povijest (kao u djelu Douglassa
Northa), uvoenjem dugorone perspektive (kao u evolucijskom
pristupu), ili idejom o proturjeju izmeu racionalnog ponaanja, koje je
kooperativno, i racionalnog ponaanja, koje to nije (kao u dilemi zatvorenika). Kako emo uskoro vidjeti, u mnogim sluajevima konani je
rezultat fleksibilniji i inovativniji tip interesne analize, koji uvodi nove i
vane spoznaje u opu tradiciju interesne analize o kojoj smo nakratko
raspravljali u poglavlju 1.
Transakcijska trokovna analiza

Podrijetlo transakcijske trokovne analize see do lanka Priroda
tvrtke (The Nature of the Firm, 1937), koji je R.H. Coase napisao u
dvadesetim godinama svoga ivota, kad jo nije znao mnogo o ekonomiji (Coase 1991). Taj lanak bio je kljuan za to da Coase 1991.
primi Nobelovu nagradu; moe se opisati kao analitika vjeba koja polazi od konvencionalne teorije cijena, u koju se zatim pokuava unijeti
malo realnosti. Priroda tvrtke nije se mnogo itala do 70ih godina, kad
se shvatilo da taj tekst sadri ne samo svje pristup prema tvrtki, nego i
prema ekonomskoj analizi uope. To to se osobito cijenilo bilo
8o
je da se Coaseov pristup tako dobro uklapao u tadanje pokuaje

primjenjivanja ekonomskog pristupa na neekonomske pojave - to
ekonomisti vole nazivati ekonomskim imperijalizmom (usp. Udehn
1991). Od tada nadalje zanimanje za Coaseov lanak bilo je golemo.
Coase poinje svoju Prirodu tvrtke opaskom da u standardnoj
ekonomskoj teoriji sve djeluje samo od sebe i volonterski. Kada se
cijene mijenjaju, pojedinci i tvrtke sami se prilagode toj injenici jer im
je to u vlastitom interesu initi. No, prema Coaseu, taj opis ekonomije
nije kraj prie, a razlog je taj to pojedinac ne djeluje volonterski unutar
tvrtke. Radniku se kae to mu je initi i on djeluje u skladu s tim. Iz te
injenice Coase zakljuuje da postoje dva razliita naina organiziranja
ekonomije: preko trita ili preko tvrtke. Trita i tvrtke predstavljaju
alternativne metode koordiniranja proizvodnje ([1937] 1988: 36).
No ako se poslovi u ekonomiji mogu obavljati na dva naina, kada je
koja alternativa koritena? I ire reeno, zato uope postoje tvrtke, ako
trita mogu sve rijeti? Coaseov je odgovor na ta pitanja to da
koritenje trita donosi trokove, a ako su ti trokovi vei od trokova
koritenja tvrtke, tada e se naelno koristiti tvrtka. Citiramo li
najvaniju pojedinanu reenicu u Prirodi tvrtke: Glavni razlog zato
je profitabilno osnovati tvrtku ini se da je u troku koritenja
mehanizama cijena ([1937] 1988: 38). U svom lanku Coase ne rabi
naziv transakcijski troak, no ta je ideja prisutna. Troak koritenja
trita, tvrdi on, obuhvaa takve stvari kao to su trokovi za dobivanje
informacija, za sklapanje ugovora, i tako dalje. Coase zakljuuje daje
njegova teorija o tvrtki ujedno i [analitiki] izvediva i realistina
(54).
Ako je Coase bio taj koji je dao ideju o transakcijskom troku, onda je
ovjek koji je popularizirao i rairio tu ideju i u ekonomskoj i u srodnim
znanostima bio Oliver Williamson. To je uinio u neprekidnom nizu
knjiga i lanaka tijekom 70ih i 80ih, od kojih je najvaniji bio Trita i
hijerarhije (= Markets and Hierarchies, 1975; v. takoer
Williamson 1985, 1986). Kljuna ideja Trita i hijerarhija (1975) zgodno
je uhvaena u naslovu rad i dramatizira Coaseovu spoznaju iz 1937.,
naime to da trita i tvrtke tvore dvije alternativne metode
koordiniranja proizvodnje (ili, prema Williamsonovu nazivlju, tvore
razliite strukture upravljanja [engl. governance structures]).
Tijekom 70ih, kad se pojavila Williamsonova knjiga, i organizacijska
teorija ve se razvila, za razliku od 30ih, kad je Coase pisao svoj lanak,
i Williamson je zduno smatrao da su ekonomisti uinili veliku pogreku
kad su dopustili da im prouavanje organizacija izmakne i postane
odvojena disciplina po sebi. Prema Williamsonu:
T VRTK E
Prouavanje ekonomske organizacije obino se zbiva kao da su trini i upravni modaliteti nepovezani. Trina
organizacija je oblast ekonomista. Unutranja organizacija predmet je specijalista za organizacijsku teoriju. I ta
se dva nikada nee susresti (1975: ix).
Iako je Williamsonovo glavno nadahnue za transakcijsku trokovnu

analizu poteklo od Coasea, on joj je dao i vlastit biljeg. Williamson je
popularizirao i naziv transakcijski troak (engl. transaction cost), te
ga ovako definirao - to su
Ex ante trokovi skiciranja, pregovaranja i osiguravanja ugovora i, jo vie, ex post trokovi
neprilagoenosti i ispravaka koji nastaju kada je primjena ugovora krivo postavljena zbog praznina, pogreaka,
propusta i neoekivanih poremeaja; [to su] trokovi voenja ekonomskoga sustava (Williamson 1991:103).
Dok je Coase govorio samo o dvjema strukturama upravljanja - o

tritu i tvrtki -, pod pritiskom kritike Williamson je uskoro dodao treu:
hibridni ili autonomni oblik organizacije, utemeljen na dugoronim
ugovornim odnosima (Williamson 1991: 102). Vrlo je vano da je
Williamson pokuao operacionalizirati Coaseove spoznaje i utvrditi
tono pod kojim e se okolnostima vjerojatno koristiti trite umjesto
tvrtke. Opi je odgovor na to pitanje, tvrdi on, da e se tvrtka koristiti
kad su transakcije este, kada su nesigurne i kada su potrebna specifina ulaganja (tzv. specifinost aktiva [engl. asset specificity]). Drugim
rijeima, trite e se koristiti kada ne postoji specifinost aktive, kada
su transakcije jednostavne, ili kada se zbivaju samo jednom.
I Coase i Williamson obino se slue poprilino jednostavnom
inaicom interesne analize: izbor ili tvrtke ili trite ovisi iskljuivo
o tomu koji je od njih jeftiniji. To obrazlaganje nije uvjerljivo, ako se
koristi za tumaenje povijesnog nastanka moderne tvrtke. Kako je pokazala povijest moderne tvrtke, nastanak tvrtke bio je postupan i teak
proces - daleko izvan dohvata jednostavne interesne analize u smislu
trokova i dobiti (usp. Weber [1923] 1981: 225-29, 279-82). No kad se
transakcijskim trokovnim pristupom tumai izbor koritenje ili trita ili
tvrtke, kad je potonja ve lako dostupna, tada je ta teorija mnogo
uvjerljivija (iako i dalje ostaje prijedlog koji se treba empirijski provjeriti).
Transakcijska trokovna analiza u Coaseovim i Williamsonovim
inaicama dovela je, meutim, do inovacija u interesnoj teoriji, djelomino zbog tvrdnje o troku koritenja ugovora. U standardnoj
ekonomskoj teoriji tijekom veeg dijela dvadesetoga stoljea obino se
podrazumijevalo da e svi akteri potivati zakon, to znai da nije imalo
mnogo smisla raspravljati o trokovima nadziranja ekonomskog
82
sustava ili pozivati se na pravni sustav na drugi nain. Transakcijska

trokovna analiza, s druge strane, ne pretpostavlja zakonito ponaenje,
nego pretpostavlja da se akter ponaa oportunistiki i da e prekriti
zakon moe li u tome uspijeti. Prema Williamsonu, od kojega potjee ta
inovacija, oportunizam je inaica samointeresa (1975: 7). On svoje
gledite objanjava ovako:
posljedice oportunizma nepotpuno su razraene u konvencionalnim ekonomskim modelima tvrtki i trita. Kao
to je Diamond primijetio, standardni ekonomski modeli... [tretiraju] pojedince kao da igraju igru prema
odreenim pravilima koje potuju. Oni ne kupuju vie nego ono za to znaju da mogu platiti, oni ne
pronevjeruju novac, ne pljakaju banke. No, dok se prema konvencionalnim pretpostavkama takve vrste ponaanja odbacuju, u analizi trita i hijerarhija kljuna uloga pripisuje se oportunizmu, u bogatom varijetetu
oblika (Williamson 1975: 7).
Jo jedan nov pogled na pojam interesa u transakcijskoj trokovnoj

analizi moe se nai u djelu ekonomskog povjesniara Douglassa
Northa, koji sebe povezuje s ogrankom transakcijske trokovne analize
drukijim od Williamsonove - s pristupom Washingtonskog sveuilita.
Openito, Northa je jako zanimao zadatak uvoenja razliitih tipova
transakcijskih trokova u ekonomsku povijest, poput trokova mjerenja,
trokova zatite, i tako dalje. U kombinaciji s njegovim ranim naglaskom
na razlike u cijenama kao glavni pokreta ekonomskog razvitka, to
omoguuje realistiku i inovativnu vrstu analize (npr. North i Thomas
1973; Nee - u tisku).
U knjizi Institucije, institucijske promjene i ekonomska
performansa (= Institutions, Institutional Change and Economic

Performance, 1990), North je dopunio tu analizu, predloivi da se
institucije mogu odrediti kao pravila i da se na organizacije moe
gledati kao na igrae u igrama utemeljenima na pravilima. Sve
organizacije igraju da bi pobijedile, prema Northu, jamano zbog
njihova samointeresa (itatelj e se moda sjetiti Bourdieuove tvrdnje o
interesu kao illusio, ili isplativosti igranja igre, nasuprot ataraxia ili
ravnodunosti prema igri, to smo predstavili u poglavlju 2). No ne
mogu pobijediti svi igrai, pa zato postoji velika vjerojatnost da e
pokuaj ostvarivanja samointeresa zavriti neuspjehom. I organizacije
koje doista pobjeuju, tvrdi North, uglavnom pobjeuju zbog vjetine u
igranju igre, koju su stekle s vremenom. Drugim rijeima, iako je u
Northovoj analizi tvrtke razmatranje trokova i profita sredinje, on tu
analizu ini jo sloenijom, doputajui mogunost da tvrtke pogrijee u
ostvarivanju svoga samointeresa, da im pokuaji zavre neuspjehom te
[daje opasku] da tvrtke trebaju razviti vjetinu u ostvarivanja svoga
samointeresa.
T V RT KE
83
Teorija o agentstvu
Iako je pojam agentstva (= inilatva, posrednitva, op.prev.) u glavnoj
struji ekonomske znanosti jo donekle nov, i u nju je uao prije nekoliko
desetljea, stoljeima je u zapadnoj pravnoj doktrini imao vano mjesto
(Mller-Freinfels 1978). Takozvani zakon o agentstvu upravlja odnosom
izmeu osobe (agenta) koji djeluje u ime druge osobe (glavne stranke)
vis--vis tree osobe (tree stranke). Kljuna je ideja da agent moe
djelovati na pravno obvezujui nain u korist glavne stranke u odnosu
na treu stranku. Zakon o agentstvu vrlo je vaan u ekonomskom
ivotu, gdje se primjenjuje na poloaj menadera, brokera, prodavaa i
tako dalje.
Postavka o agentstvu koristi se neto drukije u ekonomskoj znanosti nego u pravu. Ekonomisti uglavnom promatraju odnos izmeu
glavne stranke i agenta (takozvani unutarnji ugovor), a manje ih zanima ovlatenost agenta da povezuje glavnu stranku s treom strankom
(npr. Pratt i Zeckhauser 1985; Clifford Smith 1987). Prava je inovacija u
ekonomskoj znanosti, meutim, prerada odnosa izmeu glavne stranke
i agenta u smislu istih interesa i zatim njegova primjena na unutarnju
organizaciju tvrtke. Glavna stranka (npr. vlasnik) koristi agenta (npr.
glavnoga rukovoditelja) da bi realizirao svoj interes -, no to je zakomplicirano injeniconuda se i agent mora brinuti o svom interesu i da se ta
dva interesa esto sukobljavaju. Da citiramo tipinu reenicu: Ako su
obje stranke u odnosu kvalitetni maksimalizatori korisnosti, tada postoji
dobra osnova za to da se pretpostavi da agent nee uvijek djelovati u
najboljem interesu glavne stranke (Jensen i Meckling 1976: 308).
Postoje, meutim, razliiti naini usklaivanja interesa dviju stranki,
primjerice nadzorom (monitoringom) ili s pomou ekonomskih poticaja.
Oba ta naina stoje novca; postoji i dodatni problem tko e koga
nadzirati? (Alchian i Demsetz 1972: 782).
Ekonomisti obino primjenjuju teoriju o agentstvu prvenstveno u
prouavanju naina kako ulagai u korporacije mogu sebe uvjeriti u
povrat sredstava (vidi npr. Scheifer i Vishny 1997). Najbolja studija te
vrste jest lanak Michaela Jensena i Williama Meckinga Teorija o tvrtki:
menadersko ponaanje, trokovi agentstva i struktura vlasnitva (=
Theory of the Firm: Managerial Behavior, Agency Costs, and Ownership Structure, 1976; usp. Fama i Jensen 1983, Jensen 1998). U njemu
autori istiu da e se menader, ima li manje od 100% tvrtke, manje
zalagati za poveanje dobiti nego vlasnik. Da tomu kontrira, vlasnik
moe pokuati nadzirati menadera (to dovodi do tzv. trokova moni-
84
S jedne strane, uklanjanje posrednika bi znailo smanjenje

trokova, poveanje prodaje te vee zadovoljstvo kupaca; s
druge strane, mi smo posrednici.
The New Yorker Collection 1997 Robert Mankoff
toringa) i/ili mu moe dati ekonomske poticaje da bi djelovao u interesu

vlasnika (to dovodi do takozvanih trokova vezivanja, engl. bonding
costs). Ako su trita kapitala uinovita, slau se autori, te dvije vrste
trokova, zajedno s rezidualnim trokom (to zajedno ini troak
agentstva), snosit e menader.
Neki sociolozi pokuali su u svom radu primijeniti tu inaicu teorije o
agenstvu koju su razvili ekonomisti, uz preinake da bi bila prikladnija za
njihove potrebe. Jedan je Harrison White, koji tvrdi da pojam agentstva
vrlo dobro pristaje sociologiji: intenzivno je drutven u svojim
mehanizmima, jer jednu osobu ini raditi neto za drugu vis--vis tree
osobe, no samo u velikoj ovisnosti o izgledu drutvenog krajolika
(1985: 187). U Identitetu i kontroli (= Indentity and Control) White
tvrdi i da je agentstvo vrlo zanimljivo jer pomae u pokretanju neke
akcije i istovremeno kontrolira tu akciju (1922: 245-54). inei to, ono
unosi fleksibilnost i suprotstavlja se hijerarhiji. Nadalje, agentstvo je na
razne naine bitno za identitet agenta.
James Coleman jo je jedan sociolog koji se u svojim radovima
T VRTK E
85
oslanja na teoriju o agentstvu, osobito u Temeljima drutvene teorije

(= Foundations of Social Theory). Poput Harrisona, Coleman istie
da je teorija o agentstvu vrlo prikladna za sociologiju: Jednom kad se
izvri transakcija u kojoj je glavna stranka zadovoljila interese agenta
(primjerice, novanom isplatom) u naknadu za agentove akcije u ostvarivanju interesa glavne stranke, drutveni je sustav stvoren (1990:
152). No za razliku od ekonomista, Coleman tvrdi da i radnici, ne samo
menaderi, imaju osobite interese, koji mogu biti u raskoraku s interesima korporacije.
Coleman uvodi jednu drugu novinu u analizu interesa, sugerirajui da
se agent moe vrlo jako identificirati s glavnom strankom, i pretvoriti
njezin interes u vlastiti (1990: 157-62). Povezan agent (engl. affine
agent, kako se taj tip aktera naziva) moe se na taj nain identificirati s
poslodavcem, nacijom, zajednicom i tako dalje. Coleman dodaje da ta
vrsta identifikacije nije nikada potpuna, a razlog je taj to interesi nisu
arbitrarni, uobliljivi po volji pojedinca, nego ih obuzdavaju strege, od
kojih su neke psiholoke (161).
Druge perspektive u organizacijskoj ekonomici

Osim analiza na osnovi agentstva i transakcijskih trokova, ekonomisti
su u prouavanju tvrtki rabili i teoriju igara, evolucijsku teoriju i pristup
prava i ekonomija. Kako smo ve spomenuli, ekonomisti su esto
koristili mjeavinu tih perspektiva. Jensen i Meckling, primjerice, u
jednom svojem eseju iz 1976., obrazlau da se tvrtka moe razmatrati
kao skup ugovora, u kojemu ugovorne stranke obuhvaaju uposlenike,
muterije, kreditore i tako dalje. Jensen i Meckling zakljuuju da je
zamisao o tvrtki pravna fikcija, te da je bolje tvrtku opisivati kao
povezani skup ugovornih odnosa (engl. a nexus of a set of contracting relationships) (311). I mnogi drugi ekonomisti otkrili su da je
ta perspektiva korisna (npr. Hart 1995).
Iako ideja o agentskom ugovoru koju su razvili ekonomisti uvodi
realizam u analizu tvrtke, zamisliti svu tvrtku kao kolekciju ugovora
moe imati upravo suprotan uinak. Kao primjer moe se spomenuti
poznati lanak Armena Alchiana i Harolda Demetza, Proizvodnja,
informacijski trokovi i ekonomska organizacija (= Production, Information Costs, and Economic Order, 1972). Ta dva autora tvrde da
tvrtka nema nikakvu mo, jer su svi njezini odnosi ugovorni ili volonterski:
86
Tvrtka... nema nikakvu zapovjednu mo, nikakav autoritet, nikakvo disciplinarno djelovanje iole razliito od
obinog trinog ugovaranja izmeu dvojice ljudi... Rei uposleniku da natipka pismo umjesto da poloi
dokument u registar isto je kao da kaem svom trgovcu [namirnica] da mi proda ovu marku tunjine umjesto one
marke kruha (1972: 777).
Jedna druga perspektiva koju su ekonomisti primijenili u analizi

organizacija, a koja je postala osobito vana u industrijskoj organizaciji,
jest teorija igara (Tirole 1988). Tip problema kojim se ta vrsta analize
bavi obuhvaa tajne sporazume, barijere pristupu i monopolistiku
konkurenciju. U analizi tvrtki, kao i inih pojava, glavna je snaga teorije
igara njezin naglasak na strateko ponaanje u kojemu akter, pri
odluivanju o vlastitoj akciji, uzima u obzir mogue akcije drugoga aktera (za raspravu o odnosu izmeu teorije igara i sociologije, v.
Swedberg
2001).
S gledita interesa, najinovativniji doprinos teorije igara ekonomiji
organizacije moda je u zamisli o zatvorenikovoj dilemi ili u injenici da
ukoliko svatko od nekoliko aktera slijedi svoje individualne interese na
racionalni nain, svi e zavriti u situaciji goroj nego to bi se dogodilo
da su suraivali. Robert Axelrod i drugi teoriari teorije igara tvrde da se
raskorak izmeu individualne i kolektivne racionalnosti moe u nekim
sluajevima nadvladati, pogotovu ako se igra mnogo puta igra (1984).
Teko je prosuditi koliko su Axelrodove ideje u tom konkretnom pogledu
tone. Jasno je, meutim, da ideja o evoluciji dobro pristaje drutvenom
pristupu tvrtki (vidi npr. Nelson i Winter 1982; Nelson 1994).
Reakcije sociologa na organizacijsku ekonomiku

Sada u sociologiji, niti u ekonomskoj sociologiji, ne postoji ozbiljniji
pokuaj prodiskutiranja organizacijske ekonomike i ocjenjivanja njezinih
razliitih snaga i slabosti. Openito, moe se rei da se u sociolog
mogu nai pohvale i kritike i ravnodunost. Kako smo spomenuli, James
Coleman i Harrison White smatrali su neke dijelove teorije
o agentstvu vrlo korisnima. Takoer se osjea da mnogi sociolozi podravaju ponovno uvoenje institucija u glavnu struju ekonomske znanosti i da s oitom simpatijom prate napore Williamsona i njegovih
kolega u tom pogledu. Socioloka analiza organizacija revitalizirala se
jednostavno zbog dodira s jednom drugom drutvenom znanou i njezinim pristupom.
T VRTK E
87
Neki su sociolozi jako negativno ocijenili organizacijsku ekonomiku, i

sasvim su ju odbacili. Primjer je Charles Perrow, koji u Kompleksnim
organizacijama (= Complex Organizations) tvrdi da je teorija o
agentstvu potencionalno opasno tumaenje ( 1987:235-36; za opu
kritiku pristupa racionalnog izbora u organizacijskoj ekonomici, vidi Zey
1998). Razlog za tu opasnost, reeno nam je, jest taj to agentstvo
pretpostavlja da je akter oportunist, a to se gledite moe proiriti na
drutvo openito s negativnim posljedicama. tovie, daje se naslutiti
daje Perrowu odbojno to to ekonomisti tako olako pretpostavljaju da e
radnici postati lijeni ako nisu pod strogim nadzorom.
Iako je tono da ekonomisti iz glavne struje (osim ekonomist radne
snage) nisu pokazali veliko zanimanje za radnike i njihove probleme,
ipak je takav tip kritike mnogo preopenit i ujedno pogrean. Prvo,
analitika mo teorije 0 agentstvu ne ovisi o pretpostavci da je akter
oportunist. Probleme agentstva, primjerice, imat e i tvrtke u vlasnitvu
radnika, ne samo tvrtke u vlasnitvu tradicionalnih kapitalista - bili oni
oportunisti ili ne bili. Isto je pogreno, kako ja to vidim, pomisliti da
interesna analiza podrazumijeva sumnjiav ili ponizan pogled na
ljudska bia te da joj oportunizam mora biti u sreditu. Primjena
interesne teorije koja se moe nai u djelima Webera, Milla i
Tocquevillea zacijelo bi ukazivala na suprotno.
Korisniju kritiku organizacijske ekonomike dao je Mark Granovetter u
lanku o ukorijenjenosti iz 1985. Granovetter u biti tvrdi da
ekonomistima nedostaje umijee kada trebaju analizirati drutvene odnose, pa im zato analize jako stradaju. Razlog je za to taj to su igrai
novi i nisu proli obuku; oni su socioloka novoroenad u umi
(Granovetter 1985b: 502). Oliver Williamson, primjerice, pretpostavlja
da trita i organizacije pripadaju dvjema razliitim svjetovima koji nemaju nita zajednikoga. A Kenneth Arrow obrauje moralnost na nesocioloki nain, pretpostavljajui da se svi akteri ponaaju u skladu s
nekim opim moralom. Stvarnost, prema Granovetteru, mnogo je sloenija, a odluka hoemo li vjerovati nekoj osobi ili joj neemo vjerovati,
primjerice, ovisi 0 tomu poznajemo li dotinu osobu, poznaju li drugi
ljudi kojima vjerujemo tu osobu, i tako dalje. Granovetter takoer
kritizira ekonomiste zbog njihove tendencije pretpostavljanja da su sve
postojee ekonomske organizacije uinkovite samom injenicom da
postoje, jer bi inae ve nestale. To je klasina funkcionalistika pogreka, kae Granovetter, koju su sociolozi nadvladali davno (za slino
obrazlaganje, vidi Roy 1990). Kao krajni rezultat, on dodaje, tip analize
koju Williamson i njegovi kolege provode destimulira detaljnu analizu
drutvene strukture (Granovetter 1985b: 505).
Osim Granovetterove kritike u njegovu lanku o ukorijenjenosti,
88
treba jo spomenuti Oberschallov i Leiferov srodan pokuaj kritiziranja

organizacijske ekonomike zbog toga to koristi uinkovitost kao
objanjenje za sve to analizira (1986). Ta je tvrdnja slina Granovetterovoj, no da bi ju dokazali, autori postupaju drukije. Primjerice,
Oberschall i Leifer napominju da se mo obino zanemaruje u objanjenjima na osnovi uinkovitosti, da se zanemaruje dvoznanost ciljeva
i da treba imati mnogo sloeniji pojam o izboru, nego to se koristi u
ekonomskoj znanosti. U suptilnoj opasci, oni primijeuju da u glavnoj
struji ekonomske znanosti ekonomski akter nikada nije razoaran niti
iznenaen (249).
Treba dodati dvije konane misli. Prvo, kritike i Granovettera i
Oberschalla i Leifera odnose se samo na razvitak do sredine 80ih, a od
tada se mnogo zbilo. Drugo, nekoliko je drutvenih znanstvenika
prigovorilo organizacijskoj ekonomici i zato to se njezine prognoze nisu
potvrdile u empirijskim provjerama. David i Han, primjerice, citiraju
Williamsonovu tvrdnju da je transakcijska trokovna analiza empirijska
pria o uspjehu - no napominju da je oko polovina empirijskih provjera
dala negativne rezultate (1998; vidi takoer Williamson 1996b; 55).
Koliko je meni poznato, ne postoji slina ocjena teorije o agentstvu - no
jako je potrebna (za neke empirijske dojmove, vidi npr. Arrow 1985).
Socioloke teorije tvrtki

Za razliku od ekonomista, sociolozi su ve odavno pokuavali analizirati
tvrtke kao drutvene institucije ili drutvene organizacije, a danas
postoji duga tradicija razraene socioloke analize te vrste. Ta tradicija
poinje s Maxom Weberom negdje na prijelazu u dvadeseto stoljee;
nastavila se u sklopu nove grane industrijske sociologije, a danas se
uglavnom provodi u sklopu sociologije organizacija. Industrijska
sociologija jo je iva, kao i srodna grana sociologije rada, no prva je
izgubila mnogo snage.
Iako je sociologe oduvijek zanimala drutvena struktura tvrtki i
drugih organizacija, s druge strane malo su pozornosti posveivali ulozi
ekonomskih interesa u njima. U organizacijskoj teoriji nije jako vano
vrijedi li koja tvrtka milijardu dolara ili stotine milijardi. Iako su se i
Weber i Marx trudili povezati analizu ekonomskih interesa s analizom
drutvene strukture, u sklopu njihovih pokuaja da shvate kapitalizam,
takav se nain rada u sociologiji dvadesetoga stoljea moe nai rijetko.
ini se da su industrijska sociologija i sociologija organi
T VRTK E
89
zacija, primjerice, uvelike svjesno izbjegavale ekonomsku dimenziju (tj.

ulogu ekonomskih interesa), moda da bi bolje razotkrili ulogu
drutvenih odnosa. Kad su su interesi ponovno pojavili u toj vrsti analize, kao to su i morali, bilo je to obino u preinaenom obliku. Uobiajeno je, primjerice, da napomene u organizacijskoj teoriji i industrijskoj sociologiji govore o resursima tvrtke, o poticajima za radnike i
slino. No teoretiziranje o tim elementima i prouavanje njihovih
uinaka uglavnom se preputalo ekonomistima. Za suvremenu ekonomsku sociologiju, dakle, vaan je zadatak ponovno uvesti ekonomske interese u socioloku analizu tvrtki, pritom koristei socioloke spoznaje
o drutvenoj strukturi organizacija.
Max Weber
Mnogo se manje zna to je Max Weber rekao o ekonomskim organizacijama nego to se obino misli, a za to postoji vie razloga. Jedan
je povezan s openito slabim zanimanjem sociologa za njegovu
ekonomsku sociologiju. No u organizacijskih sociologa postojala je i
tendencija zanemarivanja Weberova vienja tvrtke te usmjeravanja pozornosti samo na dio njegove analize organizacija, naime na njegovu
teoriju birokracije. Ta je tendencija uvelike povezana s nevoljkou sociologa koji se bave organizacijskom teorijom da razmotre to je specifino za ekonomske organizacije; umjesto toga, njihova je ambicija da
pridonesu znanju o organizacijama openito.
Weberov tekst koji se obino citira u organizacijskoj teoriji odlomak je
pod naslovom Birokracija iz utjecajne antologije Od Maxa Weberei
(~ From Max Weber), koju su sastavili Hans Gerth i C. Wright Mills
(Gerth i Mills 1946: 196-244; usp. Weber [1922] 1978: 956-1005).
Meutim, u cjelovit prikaz Weberove analize ekonomskih organizacija
trebalo bi uvrstiti znatno vie od njegove teorije o birokraciji, iako ta
teorija predstavlja najspektakularniji dio njegova rada o organizacijama.
Takav bi prikaz trebao pokazati i kako se ekonomske organizacije
tretiraju (1) u njegovoj teorijskoj sociologiji, (2) u njegovoj povijesnoj
sociologiji, i openitiji (3) u njegovoj analizi zapadnoga kapitalizma. Da
bih ilustrirao kako bi takav cjelovit prikaz trebao izgledati, posluit u se
Weberovom analizom tvrtke kao primjerom.
U prvim teorijskim poglavljima Ekonomije i drutva Weber pomno
gradi temelje za poimanje tvrtke iz perspektive drutvene akcije (v.
osobito Weber [1922] 1978: 48-56, 74-5). Drutvene akcije usmjerene
jedna na drugu ine drutveni odnos, a kada postoje due vrijeme,
mogu se pretvoriti u drutveni poredak (vidi moju prijanju raspravu u

poglavlju 1). Weber definira organizaciju kao zatvoren ili ogranien
drutveni odnos, koji se pretvorio u poredak, a provodi ga pojedinac ili
upravno osoblje. Odnosi nastaju jer ljudi osjeaju da pripadaju zajedno
(komunalni odnosi [odnosi zajednitva]) ili zato to imaju zajednike
interese (asocijativni odnosi). Ekonomske su organizacije po prirodi
asocijativne i esto volonterske. Neke samo djelomice ulaze u
ekonomiju, dok druge moda reguliraju dijelove ekonomije (poput
sindikata) ili su nadlene za odravanje opeg ekonomskog poretka
(poput drave). Neke ekonomske organizacije, meutim, bave se
prvenstveno ekonomijom - a tvrtka je jedna od takvih.
U kapitalistikom drutvu tvrtka je orijentirana na stvaranje profita,
za razliku od odravanja kuanstva ili potronje. Moderna racionalna
tvrtka slui se raunovodstvom kapitala, to je nain utvrivanja tono
koliko e se profita ostvariti u odreenom vremenskom razdoblju. Vodi
ju poduzetnik, a uposlenici su obino posluni i uinkoviti inovnici te
disciplinirani radnici. Moderna tvrtka hvata prilike za profit na
racionalan nain, a moe uinkovito djelovati samo ako ima podrku
racionalne drave i racionalnog pravnog sustava, jer za to da bi
uinkovito djelovala, treba veliku mjeru predvidivosti.
Uz tu teorijsku analizu moderne tvrtke u smislu drutvene akcije,
Weberovo djelo sadri i opis, u irokim crtama, njezina povijesnog
nastanka (v. osobito Weber [1923] 1981: 225-29, 279-82). Ne smije se
zaboraviti, kae Weber, da se oblici osnivanja i [oblici] tvrtke moraju
izumiti, ba kao tehniki proizvodi ([1922] 1978: 2000). Neki od tih
institucionalnih izuma nastali su u nekoliko razliitih civilizacija-, to su
primjerice uporaba obitelji kao trajne trgovinske jedinice i uporaba krnende za jednokratne trgovinske operacije.
Komenda se moe opisati, treba dodati, kao ekonomski odnos
izmeu dvojice trgovca - jedan ostaje kod kue, dok drugi odlazi u
tuinu te je odgovoran za prodaju. Ako je partner koji ostaje kod kue
uloio sav svoj novac u pothvat, obino bi imao pravo na dvije treine
prihoda, a ako je uloio polovinu novca, na jednu treinu. Jedna vrlo
vana osobina komende jest to da je trebala rani oblik raunovodstva
kapitala, jer je bilo nuno izraunati vrijednost ukupnoga poduzea i
prije prodaje robe i poslije te prodaje.
Neka institucionalna obiljeja tvrtke, meutim, nastala su samo na
Zapadu, ili mnogo prije u tom dijelu svijeta nego drugdje. irenje trgovinske jedinice izvan kruga obitelji, primjerice, prvo je postalo uobiajeno na Zapadu. Jedna druga institucionalna inovacija bila je zajednika odgovornost ili mogunost da jedan lan obitelji sklopi ugovore
koje obvezuje i druge lanove. Razdioba izmeu vlasnitva koje pripada
T V RT K E
91
pojedincu, na jednoj strani, i vlasnitva koje pripada tvrtki, na drugoj,

zbila se u srednjovjekovnoj Italiji, ili tonije - u Firenzi u etrnaestom
stoljeu. Iz vlasnitva tvrtke, za koje nalazimo oznaku corpo della
compania, primjeuje Weber, razvio se pojam kapitala ([1923]
1981: 228). Priblino u isto vrijeme izumljen je i vrlo vaan pravni
pojam: zamisao o pravnoj osobnosti, ili ideja da se organizacija, s
pravnog gledita, moe tretirati kao pojedinac, s ovlastima sklapanja
ugovora, s vlastitim imetkom i tako dalje ([1922] 1978: 705-31).
Ali zapadna tvrtka, kako je postojala u talijanskim gradovimadravama u srednjem vijeku, bila je jo vrlo daleka od moderne tvrtke.
Tijekom reformacije, Weber primijeuje, u tvrtku se unio nov i mnogo
metodiniji odnos prema poslovanju, koji je temeljito utjecao na njezine
operacije. Tvrtke su sada stegle svoje djelatnosti i postale mnogo
aktivnije i kompetitivnije; poduzetnici i radnici promijeli su svoje stavove i ispunili se energijom. Postupno se razvila i ideja o ulaganju putem dionica, prvo u politikoj sferi i poslije u divovskim kolonijalnim
kompanijama, poput nizozemske i britanske istonoindijske kompanije.
Trebat e, meutim, jo mnogo vremena do poetka slobodne trgovine
dionicama i do pretvaranja moderne dionikog drutva u uobiajeno
obiljeje ekonomskoga ivota.
Ralf Dahrendorf tvrdi da Webera treba smatrati osnivaem industrijske sociologije, a vrlo je mogue da je bio meu prvima koji su
analizirali situaciju radnika na radnom mjestu s pomou sociologije
(Dahrendorf 1956: 24). No treba i napomenuti da takva vrsta analize
tvori integralni dio Weberove ope analize tvrtke i uspona racionalnog
kapitalizma. Weber razlikuje tri glavne kategorije ljudi u tvrtki: poduzetnike, inovnike/birokrate i radnike. Moderni kapitalizam duguje velik dio
svoje snage, kao i svoj povijesni proboj, njihovoj preobrazbi u metodine poduzetnike, poslune inovnike i strune radnike.
Poduzetnik ima mentalitet vrlo razliit od inovnikova: on je samostalan u prosuivanju, eljan je ostvariti profit, i uope je vodei duh
tvrtke (Weber [1922] 1978: 1403). U vie pogleda on je suprotnost
inovniku. inovnici se posebno obuavaju za svoj posao; oni imaju
ograniena podruja odgovornosti, a proeti su osjeajem dunosti i
asti poloaja. Radnici, napokon, nemaju imovinu i potpuno su ovisni
o zapoljavanju da bi uzdravali sebe i svoje obitelji. Moderna je tvornica takoer uinila nunim da radna snaga bude metodina i disciplinirana. No osim to industrija oblikuje radnike, i oni mogu na nju
utjecati (Weber [1908-09] 1988). Primjerice, ako radnik radi marljivije
nego njegovi drugovi, pa time prijeti da e sniziti stopu [isplate] po komadu, drugi ga radnici esto prisiljavaju na smanjenje njegova truda
(Weber [1908] 1980: 133).
92
Kad se sociolozi pozivaju na Weberovu analizu tvrtki, ona se tretira

iskljuivo kao dio njegove teorije o birokraciji. Pod rijeju birokracija
Weber nije mislio samo na upravu i na inovnike, nego i na opu
strukturu tvrtke. Goleme korporacije, prema Weberu, vjerojatno e se
organizirati kao birokracije, a glavni je razlog to to su birokracije
uinkovite. One rade kao stroj - tj. tono i brzo (Weber [1922] 1978:
973).
Prema Weberovom vienju, u modernom kapitalizmu postojala je i
opa tendencija prema stapanju s birokratskom tradicijom (koja ima
drukije podrijetlo od tvrtke), a to je kretanje dovelo do birokratizacije kapitalizma (Weber [1922] 1978: 999). To to obiljeava zapadni
kapitalizam je ravnotea izmeu stvaranja profita i birokracije. Ako e
birokracija jednom u budunosti pobijediti nad motivom profita i okrenuti ravnoteu u svoju korist, moderni e kapitalizam izgubiti svoj
revolucionarni karakter, uguiti se i na kraju ustupiti mjesto nekom
nedinaminom totalitarnom sustavu, koji bi podsjeao na drevni Egipat
(Weber [1922] 1978: 202; vidi takoer Mommsen 1974, Swedberg
1998: 51-52). Birokracija, ukratko, Weberu ne znai samo uinkovitost.
Weberovo vienje birokracije kao racionalna naina organiziranja
svijeta, koji je udruio snagu s interesima kapitalista, uglavnom se zapostavlja u sociologiji organizacija, u kojoj su znanstvenici prije gledali
na Weberovu teoriju kao na opis toga kako su organizacije openito
izgraene i kako djeluju. Robert Merton (1952), primjerice, primijetio je
da metodiki i objektivni stav birokrata moe nesvjesno dovesti do
suprotne vrste ponaanja, Alvin Gouldner (1954) da mo i znanje u
organizaciji ne idu nuno jedno s drugim, a Arthur Stinchcombe (1959)
da postoje drugi naini organiziranja proizvodnje osim s pomou
weberovske birokracije. Postoji i poprilino mnogo istraivanja koja
pokazuju da pet-est obiljeja koja zajedno, prema Weberu,
karakteriziraju birokraciju, u empirijskoj stvarnosti ne koezgistiraju (npr.
Albrow 1970: 50-66; Scott 1998: 42-49).
Iako je jasno da su takve studije ukazale na brojne greke i nedosljednosti u Weberovoj analizi (i da su ujedno dodale mnogo vrijedne
vlastite spoznaje), manje je oito jesu li uspjeno tretirali Weberove
glavne probleme u njegovoj analizi tvrtke. To to je Webera osobito zanimalo u prouavanju tvrtke jest niz pitanja tijesno povezanih sa zapadnim tipom kapitalizma i njegovom mjeavinom eksploatacije,
dominacije i uinkovitosti.
U smislu interesa, moda se to moe izraziti na sljedei nain. Weber
je prvenstveno pokuavao razgonetnuti tonu konstelaciju interesa i
drutvenih odnosa koja karakterizira modernu tvrtku, a takoer kako
pojedinac reagira u njoj. Jedan od njegovih odgovora u Ekonomiji i
T V RT K E
93
drutvu na potonju vrstu pitanja jest ovaj:

Svu ekonomsku aktivnost u trinoj ekonomiji poduzimaju i provode pojedinci, djelujui da bi osigurali svoje
osobne idealne ili materijalne interese. To je naravno jednako tono kad je ekonomsko djelovanje orijentirano
prema poredanim obrascima organizacija, bilo da su oni sami djelomino angairani u ekonomskoj djelatnosti
(poput drave), prvenstveno ekonomski po karakteru (poput tvrtke), ili tek reguliraju ekonomske djelatnosti
(poput sindikata). Zaudo, ta se injenica rijetko uzima u obzir ([1922] 1978: 202).
Industrijska sociologija i sociologija rada

Weberova vizija o irokoj ekonomskoj sociologiji koja bi raspravljala ne
samo o osnovnim ekonomskim institucijama kapitalizma, ve bi vodila
rauna i o opoj organizaciji rada, nije se nikad ostvarila, ni u Europi ni
u Sjedinjenim Dravama. Umjesto toga, socioloko istraivanje
ekonomije razbilo se u nekoliko potpodruja, a teme o tvornikom
ivotu i radu preuzelo je podruje nazvano industrijska sociologija (to
obuhvaa i sociologiju rada), koje je nastalo 30ih u Sjedinjenim
Dravama. Do 1970. mnoge teme iz industrijske sociologije apsorbirala
je organizacijska sociologija, jer se smatralo da se industrijska
sociologija nije uspjela obnoviti i da se uvelike preusko fokusirala na
tvrtku (tvornika sociologija, engl. plant sociology, v. Hirsch 1975).
No ideja o korisnosti podruja pod nazivom sociologije rada ostala je
nepromjenjena, pa takvo podruje i dalje postoje.
Kako ja to vidim, ekonomskoj sociologiji svakako bi koristilo da
obuhvati mnoge teme kojima su se tradicionalno bavile industrijska
sociologija i sociologija rada. No dananja ekonomska sociologija nije
uspjela u tom pogledu, i u cjelini nije posvetila veu pozornost radnicima, sindikatima i svakodnevnom ivotu u uredima i tvornicama.
Dananja ekonomska sociologija - takoer i sociologija tvrtke - imala bi
koristi i od toga da se bolje upozna s dostignuima koje su se tijekom
godina ostvarile u industrijskoj sociologiji i sociologiji rada. Tomu
moemo dodati da su, u prouavanju ekonomije, ta dva polja zadrala
praksu sudjelovanja i promatranja, to je u ekonomskoj sociologiji
rijedak [pristup] (za iznimku, vidi Abolafia 1998).
Kad je bila na vrhuncu, industrijska sociologija bila je vrlo ivo
podruje, i u njoj je nastalo nekoliko klasinih studija. Tko si god postavi
zadatak da pregleda to podruje u pokuaju da izdvoji doprinose
ekonomskoj sociologiji, provest e uzbudljivo vrijeme, jer je in-
94
dustrijska sociologija bogata spoznajama i etnografskim podacima o

radnom ivotu. Meu klasicima koje su napisali ameriki sociolozi, tu
su Ljudski odnosi u ugostiteljskoj industriji (= Human Relations
in the Restaurant Industry, 1948) Williama Footea Whytea, Ljudi
koji upravljaju (= Men Who Manage, 1959) Melvillea Daltona i
Socioloko oko (= The Sociological Eye, 1971) Everetta C.
Hughesa. Meu podjednako magistralne studije iz Europe spadaju
Nezaposleni u Marienthalu: so- ciografija jedne nezaposlene

zajednice (= Die Arbeitslosen von Marienthal. Ein
soziographischer
Versuch
ber
die
Wirkungen
langandauernder Arbeitslosigkeit, 1933) Marie Jahode, Paula
Lazarsfelda i Hansa Zeisela, Rad u komadiima (= Le Travail en
miettes, 1950, engl, naslov The Anatomy of Work) Georgesa
Friedmana,
i
Birokratski fenomen (= Le Phnomne
bureaucratique, 1964) Michela Croziera.
Industrijska sociologija dala je osobito vrijedne doprinose u tri
podruja: rad i profesije, neformalni odnosi i sukobi povezani s radom.
U modernom drutvu, prema Everetteu C. Hughesu, ljudi stjeu velik
dio svoga identiteta kroz rad, i esto nastoje to to rade da bi zaradili
kruh, uzdii u profesiju. Pokrivanje pogreaka na poslu i obavljanje prljavih poslova jo su dva vana pitanja (Hughes [1931] 1979, 1971).
Klasina industrijska sociologija takoer istie vanu ulogu neformalnih
odnosa na radnom mjestu, pokazujui da ljudi u tvornicama i uredima
obino stvaraju male radne grupe i da te grupe utjeu na mnoga vana
pitanja, kao to su rasna diskriminacija, proizvodnost i ljudsko
samopotovanje. Industrijska sociologija istraivala je i dosadu i sukobe
na poslu, te svakodnevne drame na radnom mjestu, primjerice u
glasovitom djelu Donalda Roya, Vrijeme za banane (= Banana
Time, 1958).
Kritiari su esto optuivali industrijske sociologe da su tretirali
tvornice kao zatvorene drutvene sustave, izolirane od ostalih zbivanja
u ekonomiji. Postojala je i tendencija preputanja ekonomistima obradu
svih ekonomskih tema, poput trita, cijena i slino. Nadalje, industrijska je sociologija sebe vidjela kao dio ire paradigme u drutvenim
znanostima, po kojoj se moderno drutvo moe najbolje karakterizirati
kao industrijsko drutvo. U takvoj vrsti drutva postojao je bitni sklad
interesa izmeu radnika i uprave; takoer se tvrdilo da sva industrijska
drutva imaju tendenciju konvergiranja.
Unato tim nedostatcima, u studijama industrijskih sociologa ipak
moemo nai mnoge odline uvide u ulogu koju interesi igraju u radnom ivotu. tajkovi i sustavi rada po komadu, primjerice, prouavani
su iz vrlo realistike perspektive (npr. Gouldner 1954; Roy 1952). Jo
jedna popularna tema bio je nain djelovanja sustava poticaja na razini
tvornice, na to upuuje mnogo studija takve vrste saetih u
95
T VRTK E
Gle opet - nevidljiva ruka trita pokazuje mi friku

figu.
The New Yorker Collection 1998 Charles Barsotti
Preslikano iz cartoonbank.com. Sva prava zadrana.
knjizi Novac i motivacije (= Money and Motivation, Whyte et al.

1955). Jedan od najzanimljivijih nalaza o kojima izvjeuje to djelo, jest
to da pojedini radnici reagiraju vrlo razliito na pojedine poticaje. Neki
ljudi ostaju sasvim nedirnuti i jednostavno nastavljaju raditi. Drugi
odgovaraju na poticaje, ali prestaju se truditi na razini koju propisuje
grupna norma. Neki ljudi, napokon, zanemaruju grupnu normu i nadmauju ju - to su takozvani razbijai norme ( rate busters). Dok su ti
koji svoj zadatak vide u odravanju grupne norme vrlo drutveni
(stegai, restricters), razbijai norme obino su izolirani, i unutar
tovrnice i izvan nje.
Jo jedna fascinantna slika interakcije izmeu interesa i drutvenih
odnosa nalazi se u knjizi Ljudi koji upravljaju Melvillea Daltona. Da bi
se poslovi glatko odvijali, tvrdi Dalton, treba mnogo dodatnih kvaliteta i
resursa, osim slubeno priznatih. Kada problemi nastaju u sivoj zoni
izmeu zakonitih i nezakonih stvari, uposlenici su esto u tajnosti
96
upitani jesu li spremi pomoi (uz nakladu), ak i ako to znai da e

morati prekriti zakon ili neki moralni kod. Oni obino kau da; interesi, ukratko, nadvladaju moral u takvoj vrsti situacije. Ili, u Daltonovim rijeima, aktivna traiteljska priroda ovjeka, njegova drevna i
oita tendencija da izvrta svijet prema svojim interesima i da bira i
odgovara na dijelove svoje okoline, erodira [u sluajevima kao to su ti]
prodike roditelja i nadreenih (Dalton 1959: 265).
Dok je industrijska sociologija vie-manje nestala i stopila se u
organizacijsku sociologiju, sociologija rada jo je iva u smislu da se
vode teajevi iz toga podruja, objavljuju se asopisi i tako dalje. Mnogo
te grae relevantno je za sociologiju tvrtki. Rani je primjer
Proizvoenje suglasnosti Michaela Burowoya (= Manufacturing
Consent, 1979), studija o jednoj tvornici u Chicagu. Taj rad nastavlja u
najboljoj tradiciji industrijske sociologije, s etnografskim opisom svakodnevnog ivota u tvornikim halama. Autorova je glavna teza da radnici
izmiljaju razne naine da im vrijeme proe bre kako bi mogli izdrati
monotonost rada. Pretvaranje (engl. making out), kako je ta praksa
poznata, drugim rijeima proizvod je dvaju razliitih interesa: interesa
radnika da bude plaen (to znai da mora uiniti to za to je plaen) i
njegova interesa da nae raditi neto izazovno. Jedna studija koja je
takoer vana i za sociologiju tvrtki i za ekonomsku sociologiju jest rad
Andrewa Abbotta, Sustav profesija: esej o podjeli strunoga rada
(= The System of Professions: An Essay on the Division of
Expert Labor, 1988). U toj se studiji nalazi fascinantni povijesni i
komparativni prikaz nekoliko glavnih profesija, meu njima i prava i
psihijatrije. Klju za razumijevanje profesija, tvrdi Andrews, jest u
analiziranju kako neke grupe uspijevaju kontrolirati stanovite vrste
rada, proizvodei apstraktno znanje o njima - i takoer sprjeavajui
ulazak drugih grupa u njih.
Pozornost posveena rodu/spolu, jedna je od najvanijih novina u
sociologiji rada od 70ih. Postupno se shvatilo da rod igra veliku ulogu u
odreivanju tko to radi u tvrtki, i za koju plau. Ogledna je rana studija
u tom anru, rad autorice Rosabeth Moss Kanter Mukarci i ene
korporacije (= Men and Women of the Corporation, 1977), s
raspravom o tajnicama, suprugama rukovoditelja i enama koje
pokuavaju ostvariti karijere na poslu. Kada su ene vrlo malobrojne na
nekom poloaju, esto se na njih gleda kao na predstavnice ena,
umjesto kao na pojedince (simboli, engl. tokens, prema nazivlju
Kanterove).
Fokusirajui na rod mogue je skicirati nekoliko novih naina na
kojima su tvrtke povezane sa svojim okolinama. ini se, primjerice, da
mnoge potekoe koje ene susreu na poslu imaju vezu s niskim
statusom ena u drutvu openito (Miller 1988). Spolno uznemirivanje
T VRTK E
97
dobar je primjer, jer se ta vrsta ponaanja odnosi na openit poloaj

moi mukaraca u drutvu, i na nain kako im je doputeno izraziti
svoje spolne interese. Poloaj ena na poslu povezan je i s njihovim
poloajem u domu, osobito s neproporcionalnim odgovornostima za
kuanski rad i za djecu (za podrobniju raspravu o tim pitanjima, vidi
poglavlje 11).
Jo jedna nova tema na agendi dananje sociologije rada jest potkazivanje (engl. whistle-blowing), ili to to se zbiva kada uposlenik odlui raskrinkati svojeg poslodavca za nezakonito ili neetiko ponaanje
(npr. Miceli i Near 1991; Miethe i Rothschild 1994; Alford 2001). Lojalnost tvrtki, to se obino smatra neim poeljnim, u takvim se sluajevima izokree i oslobaa brutalnom estinom protiv potkazivaa, iji
ivot moe biti u tom procesu upropaten (Haglunds, u tisku). Analizirati
tu vrstu dogaaja u smislu idealnih i materijalnih interesa moe ga
osvijetliti, jer nasilnost reakcije protiv potkazivaa, kao i njegova hrabrost da progovori, ukazuje na djelovanje snanih i duboko ukorijenjenih
sila. Moe se takoer primijetiti da vlada SADa primjenjuje materijalne
poticaje da bi u nekim okolnostima ohrabrila potkazivanje. Primjerice,
potkaziva koji pomae vladi vratiti pronevjereni novca iz zdravstvenih
fondova, fondova obrane i slino, ima prema zakonu pravo na stanovit
postotak (obino 15-25%).
Bilo bi takoer vrlo korisno - i za sociologiju rada i za ekonomsku
sociologiju - ako bi se provelo vie istraivanja o ljudima koji zarauju za
svoj ivot baratajui novcem drugih ljudi, primjerice o ljudima koji rade
u bankama, na burzama, u brokerskim tvrtkama (npr. Lockwood 1958;
Eccles i Crane 1988; Abolafia 1998). Kupovanje i prodovanje u irem
smislu drugo je podruje u kojem sociologija rada i ekonomska
sociologija mogu nai malo zajednikoga terena.
Organizacijske teorije i sociologija tvrtke

Od svega to se trenutno radi u sociologiji, jasno je da organizacijska
sociologija ima najvie potencijala da bude korisna u projektu daljnjeg
razvitka sociologije tvrtke (za pregled, vidi Scott 1998). etiri
perspektive suvremene organizacijske sociologije koje se ine
najizglednijima u tom kontekstu, jesu ovisnost o resursima, populacijska
ekologija, mrena analiza i novi institucionalizam. No s obzirom na
vaan doprinos to ga organizacijska sociologija moe dati, treba ipak
zapamtiti da organizacijska sociologija ne izdvaja tvrtke u posebnu
kategoriju s vlastitim osobitim profilom, nego pokuava obuhvatiti sav
spektar organizacija, te razviti
98
ope teorije o organizacijama. Iako doista ve postoje poeci sociologije

tvrtke, treba jo mnogo toga uraditi (Bernoux 1995; cf. Stinchcombe
1960).
Tvrtke ipak jesu razliite u vie pogleda od drugih organizacija, a te
razlike opravdavaju potrebu za sociologijom tvrtke i isto pomau u
objanjavanju zato ta vrsta analize dovodi do svojevrsnih rezultata.
Ponajprije, tvrtkama je glavni cilj stvaranje profita, i to utjee na njihovu
strukturu organizacije i na njihovo ponaanje. Tvrtke se osnivaju iz tog
razloga, a zatvorit e se ako ne uspiju donijeti profit. Drugo, zakon
tretira tvrtke drukije od drugih organizacija. Postoje posebni zakonski
postupci koji se moraju slijediti kada se tvrtke pokreu, kao i kada se
ukidaju; neke dnevne djelatnosti tvrtki takoer su podlone pravosuu,
i provode ih posebni sudovi. Tree, tvrtke imaju vlastite organizacijske
osobine, a te imaju drukiju povijest od one koja karakterizira druge
tipove organizacija. I napokon, mnoge razne vrste ekonomskih interesa
igraju vanu ulogu u tvrtkama i duboko utjeu na njihove ponaanje.
Zato da bi zaradili za ivot o tvrtkama ovisi vie uposlenika nego o
ikojoj drugoj vrsti poslodavca; ulagai ovise o tvrtkama za profit
i
tvrtke kontroliraju vie ekonomskih resursa, s kojima mogu
odluiti to raditi, od bilo koje druge vrste organizacije. Borba
za kontrolom nad ekonomskim organizacijama takoer je
mnogo ea nego borba za kontrolu nad mnogim drugim
organizacijama.
Kako smo ve spomenuli, sociolozi posveuje vie kontinuirane
pozornosti drutvenoj dimenziji organizacija nego to to ine ekonomisti, pa i ekonomisti koji sada predvode organizacijsku ekonomiju. No
postoji jedna druga toka u kojoj se sociolozi koji prouavaju organizacije razlikuju od ekonomista: oni ne fokusiraju toliko na jednu
tvrtku, ve prouavaju vie tvrtki. Pomak od jedne tvrtke na kolektiv
tvrtki, predstavlja, prema Granovetteru, podjednak kvalitetni skok kao
i
pomak s pojedinca na tvrtku (1994:453). Taj pomak poprima
sljedee izraze: sociolozi se esto pozivaju na organizacijsko
polje; oni analiziraju kako jedna organizacija ovisi o drugim
organizacijama (kao u ovisnosti o resursima); oni promatraju
velik broj organizacija posebne vrste (kao u populacijskoj
ekologiji), te razvijaju pojam poslovne grupe da bi prouavali
odreene grupe tvrtki. Sociolozi su takoer prednjaili u
uvoenju mrea kao naina analiziranja povezanosti meu
tvrtkama. U nastavku emo razmotriti kako su sva ta nastojanja
da se fokusira na tvrtke u mnoini relevantna za sociologiju
tvrtki.
Zamisao o polju razradili su zasebno sociolozi u Sjedinjenim Dravama i u Europi, a najdotjeraniji teorijski izraaj dao joj je jedan od
njezinih zaetnika, Pierre Bourdieu (v. npr. DiMaggio 1986; DiMaggio
T V RT K E
99
u ovoj knjizi). U analitikim terminima, kae Bourdieu, polje

se moe definirati kao mrea, ili kao konfiguracija, objektivnih
odnosa izmeu poloaja (Boudieu i Wacquant 1992: 97). Polje
je takoer obiljeeno injenicom da ima osobitu povijest, a
ponaanje aktera djelomino oblikuje njihovo prolo ponaanje
(habitus). U polju se odvija stalna borba
i
akteri imaju na raspolaganju razliite vrste kapitala (financijski
kapital, drutveni kapital i tako dalje). Ekonomija tvori posebnu
vrstu polja, kao to posebnu vrstu polja tvori i neka industrija ili
pojedina tvrtka. U jednoj nedavnoj studiji, primjerice, Bourdieu
je industriju privatne stambene izgradnje analizirao kao polje,
te skicirao vanost koju je francuska drava imala u oblikovanju
toga trita preko raznih oblika regulacija i posebnih vrsta
zajmova (Bourdieu 2000c). ire gledano, Bourdieuova ideja o
polju s osobitom strukturom moi, u kojoj interes ili illusio
pokree pojedinog aktera, jako je prikladna za projekt
sociologije tvrtke.
Teorija koja se naziva ovisnost o resursima nastala je 70ih u sklopu
organizacijske sociologije i u biti kae da za svoj opstanak organizacije
trebaju resurse iz svoje okoline - to jest, iz drugih organizacija (Pfeffer
i
Salancik 1978; za opi uvod, vidi poglavlje 2). Pojedina e
organizacija stoga uvijek biti ovisna o svojoj okolini, a njezino e
vodstvo obino pokuavati razviti strategije da bi se nosilo s
vanjskim ogranienjima. Ideja
1 ovisnosti o resursima moe se vrlo lako primijeniti u analizi
ponaanja tvrtki, i nadahnula je velik broj takvih studija (za
pregled, vidi Davi i Powell 1992). No i taj pristup doivio je
kritiku, meu inim razlozima
2 zato to zanemaruje injenicu da amerike tvrtke sve vie
dobivaju financijske resurse iz izvora razliitih od organizacija
(banaka), naime iz financijskih trita (Davi i McAdam 2000:
203-6). U Sjedinjenim Dravama opada i vanost koritenja
susveza (interlocks), kao naina kooptiranja drugih tvrtki.
U populacijskoj ekologiji relevantna jedinica prouavanja nije
tvrtka, nego populacija tvrtki iste vrste (Hannan i Freeman 1989;
Hannan i Carroll 1992; vidi takoer poglavlje 2). Te se populacije s
vremenom razvijaju, i to kao posljedica dviju sila: legitimacije (to je
vie organizacija neke vrste, to je vea njihova legitimacija) i
konkurencije (to je manji broj organizacija, to je vea koliina resursa
za svaku od njih). Negativna je strana to da populacijska ekologija ne
pravi razlike izmeu ekonomskih i neekonomskih organizacija, a
takoer ne uzima u obzir druge drutvene strukture, osim organizacija
(Davi i McAdam 2000: 206-8). Ipak, jasno je da naglasak na populacije
organizacija iste osobite vrste moe mnogo doprinjeti trenutnom znanju
100
fije korporacija i industrija, koju su pokrenuli Carroll i Hannon.

Pojam poslovne grupe teorijski je razradio ranih 90ih Mark Granovetter, koji je taj tip organizacije definirao kao skup pravno zasebnih
tvrtki, povezanih zajedno nekim formalnim i/ili neformalnim nainima
(Granovetter 1994: 454; usp. Granovetter 1995a, u tisku a). Prema
Granovetteru, za sociologe je vano da prouavaju vrste organizacijskih
konfiguracija koje se nalazi u sredini izmeu pojedinih tvrtki
i
makroekonomskih pojava. Poslovne skupine, prema njegovu
miljenju, karakterizirane su varijacijama du est dimenzija:
vlasnikih odnosa, naela solidarnosti, strukture autoriteta,
moralne ekonomije, financija i odnosa prema dravi. Poznati su
primjeri keiretsu u Japanu i chaebol u Koreji. Poslove grupe
vani su ekonomski igrai i u tako vanim zemljama kao to su
Indija, Kina i Tajvan. Na Tajvanu, primjerice, sto vodeih
poslovnih grupa zasluno je za 45% BDPa 1996. godine
(Granovetter, u tisku a). Nije poznato kakvo je stanje u SADu ak i da su poslove grupe po svoj prilici slabije nego u tek
spomenutim zemljama, prvenstveno zbog pravnih prepreka
protiv njihova nastanka.
Sociolozi su takoer dali kljune doprinose prouavanju ekonomskih
organizacija, pa i tvrtki, oslanjajui se na mrenu teoriju (za pregled
vidi npr. Powell i Smith-Doerr 1994, u tisku). Kao analitika metoda,
mreni je pristup vrlo fleksibilan i moe se koristiti za skiciranje odnosa
meu tvrtkama i unutar njih (Uzzi 1996). Postoji i europska kola
miljenja koja tvrdi da se i artefakti - drugim rijeima, ne samo
pojedinci i organizacije
mogu vidjeti kao vorovi u mrei (Callon 1997). Nain na kojem
je artifakt konstruiran - recimo kakav instrument - utjecat e na
ponaanje osobe koja se njime slui. Takav pristup stvarima
moe dovesti do novih
zanimljivih poimanja tvrtki (npr. Sverrisson 1994).
esta mrena vjeba bila je i prouavanje obrazaca koje stvaraju
pojedinci koji su lanovi vie upravnih odbora. Postupajui tako, moe
se skicirati osobit obrazac koji otkriva kako su tvrtke meusobno
povezane preko tzv. susveza (interlocks) (Mintz i Schwartz 1985; za
pregled vidi Mizruchi 1996). Ideja o mreama isto se primjenjivala u
skiciranju ekonomskih konfiguracija tvrtki, razliitih od susveza, kao to
su industrijske okrui, meuorganizacijski oblici suradnje i mrene
organizacije (npr. Powell 1990; Baker 1992; Saxenian 1994; Ebers
1997; Podolny i Page 1998; Knoke 2001).
Primjena mrene analize da bi se shvatilo ponaanje tvrtki doivjela
je, meutim, stanovitu kritiku. Prema jednoj vrlo openitoj vrsti kritike,
mreni je pristup dio ideologije neoliberalizma, kao to su to
i
fleksibilnost i nizrazmjerivanje (downsizing) (Boltonski i
T VRTK E
101
znaju mnogo o informacijama koje putuju tim vezama izmeu tvrtki

(Hirsh 1982; Stinchcombe 1990; usp. White 1992: 65). Posljednja vrsta
kritike bliska je onoj o pokidanim vezama, ili ideji da bi se susveze,
ako su tako vane kao to se tvrdi da jesu, trebale obnoviti ako se
sluajno pokidaju (lanovi upravnih odbora umiru, odlaze u mirovinu i
tako dalje). No istraivanja su pokazala da dolazi do zamjena tek u
manjem broju sluajeva (za prikaz literature o pokidanim vezanama
kao i za pobijanje tog obrazlaganja, vidi Stearns i Mizruchi 1986).
Napokon, u mnogim mrenim analizama postoji tendencija fokusiranja
iskljuivo na drutvene odnose i zanemarivanja uloga interesa - to ih
obino ini manje realistinima nego to bi mogle biti.
Kljune ideje novog institucionalizma esto se izvode iz lanka
Johna Meyera i Briana Rowana iz 1970., koji se bavio organizacijama u
suvremenom drutvu, ali koji je dao i mnoge sugestije za sociologiju
tvrtke (Meyer i Rowan 1977; za nedavne radove sline tematike, vidi
DiMaggio i Powell 1991). Temeljna je ideja da se moderne organizacije,
pa i tvrtke, ne mogu adekvatno shvatiti samo u smislu uinkovitosti i
instrumentalnog djelovanja (usp. poglavlje 2). Naprotiv, moderna
organizacija mora ispuniti dva proturjena zahtjeva: obavljati stvari i u
sebe inkorporirati sadraje iz svoje okoline koje e joj dati legitimnost.
Problem je to potonje oteava obavljanje stvari. Jedno je rjeenje tom
problemu, tvrdi se, da organizacija prisvoji formalnu strukturu koja je
legitimna, te da prepusti da se svakodnevne djelatnosti obavljaju kao
prije, samostalno od formalne strukture (odvajanje, engl. decoupling).
Dakle, iz strukturnih razloga (teorija o kontingentnosti, contingency
theory) opovrgnuta je ideja prema kojoj se organizacije glatko uklapaju
u svoje okoline. Meyer
i
Rowan sugeriraju da je najlake shvatiti organizacije kao
drutvene konstrukcije, i da je moderno drutvo puno
racionalnih mitova o tome kako se stvari trebaju obaviti.
Perspektiva novog institucionalizma nastala je djelomino u reakciji
na miljenje da je najlake tumaiti organizacije s pomou ekonomskih i
tehnolokih varijabli, a to moe ujedno objasniti i dio njezina otpora
prema prouavanju ekonomskih organizacija, te, umjesto toga,
koncentriranje na javne organizacije, poput kola i sveuilita. Ipak, neke vane studije o tvrtkama nastale su i u sklopu novog institucionalizma, primjerice Transformacija korporativne kontrole Neila
Fligsteina (= The Transformation of Corporative Control, 1990).
Fligsteinova studija moe se opisati kao pokuaj tumaenja evolucije
goleme amerike tvrtke od 1880., kojim se osporava standardni prikaz
Alfreda Chandlera (Chandler 1962, 1977; vidi i kritiku Chandlera u
Freeland 1996,
2001)
. Dok je Chandler vidio uspon i strukturu goleme
moderne tvrtke kao odgovor na nove pomake u tehnologiji i na
(nacionalnoga) trita na prijelazu u dvadeseto stoljea, Fligstein

naglaava druge imbenike. On osobito istie ulogu drave, pa i njezine
pokuaje da zakonodavstvom zaustavi monopole, zatim istie nain
kako su menaderi gledali na industrije u kojima su djelovali (koncepcije
kontrole) i ulogu koju je u irenju golemih tvrtki odigrao izomorfizam
(Fligstein 1985).
Kao to mrena analiza ima pobornike odbacivanja zamisli da bi
interesi morali imati kakvu ulogu u njihovim studijama, tako je i u
novom institucionalizmu. Nedavno, primjerice, dvojica njegovih kljunih
teoriara tvrdila su da razraene interesno-utemeljene teorije ne
uspijevaju shvatiti da akteri imaju mnogo manje moi nego to se
obino misli u drutvenim znanostima. Zapadna kultura ima tendenciju
veliati aktere i pripisati im sve dogaaje koji slijede iz njihovih akcija;
oni se tretiraju kao mali bogovi (Meyer 2000: 239, Meyer i Jepperson
2000: 100). Prema mojem miljenju, ta je kritika aktera zanimljiva - ali
daleko preradikalna, pogotovu kada znai da se uloga interesa u
ekonomskom ivotu zanemaruje (za slino i pozitivnije gledite, usp.
DiMaggio 1988).
Saetak
Postoji nekoliko vanih pristupa koji se mogu koristiti u analiziranju
modernih tvrtki i u ekonomskoj znanosti i u sociologiji. Ovo ih je poglavlje prikazalo i o njima raspravljalo. U ekonomskoj znanosti postoji
teorija o tvrtki i organizacijska ekonomija (uglavnom teorija o agentstvu
i transakcijska trokovna analiza). U sociologiji postoje teorija o
ovisnosti o resursima, populacijska ekologija i novi institucionalizam.
Takoer sam tvrdio da se moraju uzeti u obzir Weberova analiza tvrtke,
kao i mnogi njegovi uvidi u industrijsku sociologiju i sociologiju rada.
Mrena analiza i pojam poslovne grupe takoer vani instrumenti.
Da bi se razvila realistina i razraena sociologija tvrtke, svakako je
vano ojaati ekonomsku sociologiju na vie naina. Trenutno, to bi
znaiti raditi po ovim smjernicama: Najprije, ekonomska sociologija
mora napustiti sadanju tendenciju u organizacijskoj teoriji da se tvrtka
izjednai s drugim organizacijama. Treba mnogo vie povijesnog znanja
o nastanku razliitih vrsta tvrtki, pa i o obiteljskih tvrtki, koje su u
ekonomskoj sociologiji bile neopravdano zapostavljene. Mnogo se vie
pozornosti mora se usmjeriti na ulogu svakodnevnog rada u tvrtkama,
a u tomu bi industrijska sociologija 50ih godina mogla posluiti kao
uzor. Fokus studija, moe se dodati, treba biti usmjeren na tvrtke u
mnoini, ne na pojedinu tvrtku ili representativnu tvrtku, kao to se
zbiva u glavnoj
T V RT K E
103
struji ekonomske znanosti. I napokon, da bi bila realistina, analiza

treba bili orijentirana na interese.
Postoje stanoviti pokuaji odvajanja analize tvrtke iz ope organizacijske teorije, no taj se proces treba ubrzati. Dijelovi povijesti uspona tvrtke ve su obraeni u ekonomskoj historiografiji i poslovnoj
historiografiji, a ekonomski sociolozi moraju se bolje upoznati s tom
graom, osobito kad je rije o obiteljskim tvrtkama. Druge dijelove te
povijesti, zbog posebnih potreba ekonomskih sociologa, treba jo istraiti. to se tie vanosti rada, iz raznih studija u industrijskoj sociologiji i sociologiji rada jasno je da ljudi u modernom drutvu stjeu velik
dio svojih identiteta iz svojih poslova i da takoer provode velike
dijelove ivota na radnom mjestu. Iz vie razloga, sociologija tvrtke koja
ne bi posvetila dunu pozornost radu imala bi ozbiljne mane.
Sociologija tvrtke isto bi trebala nastaviti prouavati tvrtke u mnoini,
jer se to pokazalo dobitnom istraivakom djelatnou. Da se ekonomski interesi uvijek moraju uzeti u obzir, ini se oitim kad se analiziraju
ekonomske organizacije kao to su tvrtke.
V.
Ekonomski i socioloki pristupi tritima
Ovo i idue poglavlje posveena su tritima. Vie je razloga za

posveivanju dvaju poglavlja toj temi. Jedan se odnosi na sredinjost
trita u kapitalistikoj ekonomiji. To to razlikuje kapitalistiku ekonomiju od socijalistike, kao i od komunalne/familijarne vrste ekonomije,
povezano je s nainom kako je strukturirana raspodjela - kao
razmjena, ne kao preraspodjela ili uzajamnost (usp. poglavlje 3). Jo
jedan razloga za posveivanje toliko teksta tritima jest to da je znanje
o tritima i dalje poprilino rudimentarno u ekonomskoj sociologiji.
Postoji nekoliko pokuaja razrade opih teorija trita, no nijedan se nije
pokazao vrlo uspjenim.
Kako poboljati tu situaciju? Moj pokuaj da odgovorim na to pitanje
moe se iznijeti u dva koraka. U ovom poglavlju prikazat u stanje u
kojem smo danas i to moemo nauiti iz ekonomske znanosti; to je
sadanje stanje sociolokih istraivanja trita i to se tomu moe pridodati iz djel ekonomista. Poet u s Adamom Smithom i zavriti s novom institucionalnom ekonomijom, te se usput osvrnuti na pokuaje
sociolog da razviju teorije o tritima. U iduem poglavlju prebacit u
brzine i pokuati unaprijediti znanje o tritima, iznosei neto
povijesne grae. Takoer u pokuati pokazati kako se u analiziranju
trita moe primijeniti pojam interesa.
Ekonomisti o tritu - iz socioloke perspektive

Sociolozi su katkad vrlo kritini u svezi s tim to ekonomisti imaju rei
o tritima, uz obrazloenje da ekonomiste zanima jedino oblikovanje
cijena, a ne trite kao svojevrsna institucija. U nekoj su mjeri i u pravu.
Primjerice, George Stigler primijetio je prije nekoliko desetljea da se
ekonomska teorija bavi tritima [i] da je zato izvor neugodnosti to se
tako malo pozornosti posvetilo teoriji trita (1967: 291). Deset godina
poslije Douglass North istaknuo je daje neobina injenica to
literatura
o ekonomiji... obuhvaa tako malo rasprave o sredinjoj instituciji na
kojoj poiva neoklasina ekonomija - o tritu (North 1977: 710; za isti
argument usp. Barber 1977: 30). I R.H. Coase rekao je prije neto vie
E KO N O M S K I I S O C I O LO K I P R I S T U P I T R I T I M A
IO5
desetljea: iako ekonomisti tvrde da prouavaju trite, u modernoj

ekonomskoj teoriji samo trite ima egzistenciju tajanstveniju nego
tvrtka (Coase 1988: 7). Prema Coaseu, ekonomiste jedino zanima
odreivanje trinih cijen'a (7).
No sve i da ekonomska znanost ima znatno vie rei o oblikovanju
cijena nego o institucionalnoj dimenziji trita, ja tvrdim da bi
ekonomska sociologija uinila veliku pogreku ako bi zanemarila to to
ekonomisti mogu kazati o tritima. Ekonomska teorija, kako ja to vidim,
dala je nekoliko sugestivnih uvida u djelovanje trita koji mogu biti vrlo
korisni za ekonomsku sociologiju. I injenica je takoer da je postojea
literatura znatno raznovrsnija nego to sociolozi obino misle, i da su
ekonomisti tijekom posljednjih nekoliko desetljea pokazivali sve vee
zanimanje za institucionalnu dimenziju trita.
Trite u klasinoj politikoj

ekonomiji (od Adama Smitha
do Marxa)
Postoje mnoge razlike izmeu pojma trita u klasinoj politikoj ekonomiji i pojma koji je nastao potkraj devetnaestoga stoljea poslije
marginalistike revolucije. Prvo, klasini ekonomisti vidjeli su trite kao
jednako ili sajmitu ili odreenom zemljopisnom podruju. U njihovim
oima trita je bilo neto konkretno, za razliku od apstraktnog pojma u
narednih ekonomista. Drugo, glavni je naglasak u klasinoj politikoj
ekonomiji na proizvodnji, ne na razmjeni. To to odluuje o cijeni u biti je
koliina radne snage potrebne da se kakva roba proizvede. I tree,
trite je mjesto gdje se interesi susreu i usklauju (gdje se postiu
dogovori, op.prev.). Ti su interesi katkad povezani s drugim interesima,
primjerice s politikim interesima, opim drutvenim interesima i tako
dalje. Takva vrsta teoretiziranja o tritima u smislu razliitih vrsta
interesa, a koja se oslanjala na tradiciju interesne analize, poslije je
nestala.
Od preko trideset poglavlja u Bogatstvu naroda, samo dva imaju
rije trite u naslovu: Podjela rada je ograniena opsegom trita
(knjiga I, poglavlje III) i O prirodnoj i trinoj cijeni robe (knjiga I,
poglavlje VII). Iz toga bi se moglo initi da je Adamu Smithu mehanizam
trita bio sporedno pitanje. To, meutim, uope nije sluaj, sve da je
pristupio toj temi iz razliita zornog kuta nego to je danas uobiajeno.
Smitha nije zanimalo toliko oblikovanje cijena, nego prvo i prvenstveno
to da ljudi ele meusobno razmjenjivati robu ako mogu dobiti neto to
sami ne proizvode - to jest, ako postoji podjela rada. to je podjela rada
P O G L AV L J E V
sloenija, to e ljudi pokazivati vie zanimanje za meusobnu razmjenu

robe - pa e biti i vie "bogatstva. Poto mala trita ne mogu
uzdravati sloenu podjelu rada, presudna su velika trita.
Adama Smitha fascinirala je sposobnost ljudskih bia da uu u
meusobnu razmjenu. Pisao je da je sklonost mijenjati, trampiti i razmjenjivati neto to je ljudima dano po prirodi i to se ne moe nai u
ivotinja. Nitko jo nikad nije vidio ivotinju koja bi kretnjama i
prirodnim glasovima naznaila drugoj: To je moje, a ono je tvoje. Spreman sam dati ovo za ono. ([1776] 1976: 25-26). Prema Smithu, dvoje
ljudi sudjeluje u meusobnu razmjenu jer je to nain interakcije koji e
zadovoljiti obje stranke: Daj mi ono to ja elim i dobit e ono to ti
eli (26). Neki e proizvoa u naelu ui u razmjenu, obrazlae
Smith, kada ima interes da to uini - i takav je sluaj kada
nadoknauje svoje trokove za materijal i za nadnice i povrh toga
ostvaruje profit (65-66).
Smith je takoer htio pokuati razumjeti cijene koje nastaju na
tritu. Osnovna je pretpostavka da postoje dvije vrste cijena: prirodna
cijena
i
trina cijena. Prirodna je cijena temeljena na koliini rada
koji je potreban da se neto proizvodi i koji ima tendenciju da se
dugorono ustali. Trina cijena, s druge strane, vrti se oko
prirodne cijene i moe se oblikovati ili ispod nje ili iznad nje,
ovisno o sluajnim uzronicima. Razliitim mjerama mogue je
umjetno odrati trinu cijenu iznad prirodne cijene, primjerice
monopolom, zakonodavstvom i tajnou. Postoje, meutim,
granice dokle se to moe nastaviti.
Kao to smo ve rekli, Smith je imao tendenciju vidjeti evoluciju
trita kroz povijest kao rezultat prirodnoga hoda. U biti je zanemario
injenicu da trita imaju vrlo razliite strukture i da su trita sve osim
prirodna. Ipak, Adam Smith posvetio je prilino mnogo pozornosti
institucijama, i svugdje u Bogatstvu naroda mogu se nai otroumne
opaske o veliini i smjetaju trita, o ulozi zakona i propisa na njima, i
slino. Smith je bio i vrlo svjestan kvalitetne razlike izmeu trita
radne snage i drugih vrsta trita, to se jasno vidi u sljedeem navodu:
Kakva je obina plaa za rad, ovisi svugdje o ugovoru koji se obino sklapa izmeu tih dviju stranki, iji
interesi nisu nipoto isti. Radnici ele dobiti to vie, a gospodari dati to manje je mogue. Prvi su spremni
povezati se da bi poveali plae za rad, a drugi da bi ih snizio.
Nije teko, ipak, predvidjeti koja stanka, u svim obinim prilikama, mora imati prednost u sporu i prisiliti
drugu na prihvaanje njezinih uvjeta. Gospodari, poto su malobrojni, mogu se mnogo lake povezati, a zakon,
osim toga, doputa, ili barem ne zabranjuje njihovo povezivanje, dok ga radnicima zabranjuje ([1776] 1976:
83-84).
E KO N O M S K I I SO CI O LO KI PR I ST U P I T R I T IM A
IO7
S radovima Davida Ricarda i Johna Stuarta Milla politika ekonomija

postala je mnogo apstraktnija, te je izgubila velik dio interesa za
konkretne ekonomske institucije, pa tako i za trita. Opi rezon njihove
analize i dalje je bio da proizvodnja odreuje pravilne ili prirodne cijene,
te da je trina cijena obino posljedica sluajnih imbenika. Ricardova
Naela politike ekonomije i oporezivanja (= The Principles of
Political Economy and Taxation, 1817) sadri, primjerice, poglavlje u
tom smislu, pod naslovom O prirodnoj i trinoj cijeni, a Mili, u
Naelima politike ekonomije (- Principles of Political Economy,

1848) pripisuje znanstveni prioriet zakonima proizvodnje pred
raspodjelom bogatstva. I Ricardo i Mili, meutim, takoer otvaraju
neto prostora u svojim analizama za tip analize koji se bavi potranjom
i ponudom. To je osobito tono za Milla, koji je, prema nekim
komentarima, moda naslutio da su u tom pogledu na pomolu
promjene.
Neto slino moe se rei za ulogu interesa u Ricardovoj i Millovoj
analizi. Obojica su rabila pojam interes i oslanjali se na tradiciju
interesne analize; no oni su i pomaknuli znaenje interesa u smjer da
postane iskljuivo ekonomsko i istoznano ekonomskoj analizi openito.
Ricardo, primjerice, tvrdi da u sustavu savreno slobodne trgovine,
naini kako e se pojedine zemlje ponaati povezuje, jednom opom
svezom interesa i meuuzronosti, univerzalno drutvo nacija diljem
civiliziranoga svijeta ([1817] 1973: 81). Slino tomu, John Stuart Mill
preuzeo je nazivlje interesne tradicije kada je iznio svoju poznatu
tvrdnju da ekonomska teorija moe biti znanost jedino ako zanemari
ulogu obiaja u ekonomiji i ako pretpostavi da savrena konkurencija
postoji. U obinim tritima, primjeuje on, ljudi esto plaaju razliite
iznose za istu stvar, ne uspijevaju pronai najniu cijenu zbog lijenosti
ili nemara, i tako dalje - no sve to ekonomist mora zanemariti ([1848]
1987: 242-48,411). Ekonomija moe postati prava znanost samo
pretpostavljajui da se sve stranke brinu o svojim interesima (411).
Poput drugih klasinih politikih ekonomista, kad je rije o odreivanju cijene neke robe, Karl Marx smatrao je proizvodnju vanijom od
trita. Ipak, posvuda u Marxovu djelu mogu se nai i brojne zanimljive
opaske o tritu, ili o sferi cirkulacije kako ga je on radije nazivao.
Prvo, Marx istie da trite u biti sainjavaju drutveni odnosi. Jasno
je, primijeuje sarkastiki u Kapitalu, da roba ne moe sama poi na
trite i ostvariti razmjenu navlastiti raun ([1987] 1906: 96).
Vrijednost nije priroena nekoj robi, nego tvori odnos izmeu ljudi,
izraen kao odnos izmeu stvari (85). Nain na kojemu su ekonomisti u
Marxovo vrijeme govorili o cijenama samo je pothranjivala privid da
vrijednosti ne stvaraju ljudi, nego da su nekako svojstvene predmetima
P O G L AV L J E V
samima. Ishod, prema Marxu, bio je osobit fetiizam robe, u kojemu

su ljudi projicirali ivot u predmete, jer nisu shvaali da oni sami
stvaraju te vrijednosti svojim radom (81-96).
Marx je takoer naglasio da sva trita imaju osobite povijesti i da su
te povijesti esto obuhvaale potlaenost i izrabljivanje. Jedan takav
primjer bila bi kolonijalna trita. Moderni je kapitalistiki sustav poeo
kad su lordovi istjerali engleske seljake sa zemlje, od 1500ih nadalje,
to je stvorilo ljude koji trae plaeni posao. Takozvana primitivna
akumulacija... nije nita drugo nego povijesni proces razdvajanja
proizvoaa od sredstava proizvodnje ([1867] 1906: 786). No prema
Marxu, povijesna informacija takve vrste krije se od ljudi s pomou loe
napisane povijesti i [jedne] ideologije po kojoj je sve to se zbiva na
tritu dobrovoljno i miroljubivo. Marx je tvrdio i da se tajni klju za
razumijevanje rada kapitalistike ekonomije nalazi u proizvodnji, ne u
tritu. Upravo se u tajnom stanitu proizvodnje stvara viak, a ne u
tritu - toj bunoj sferi u kojoj se sve dogaa na povrini (195-96).
Marginalistika revolucija:
stvaranje modernoga pojma
trita
Potkraj devetnaestoga stoljea, pojam trita koji je postojao u
ekonomskoj teoriji pretrpio je veliku promjenu u radovima Walrasa,
Jevonsa, Mengera i drugih. Razlika izmeu novog pojma trita i prijanjega, iz klasine politike ekonomije, bila je velika. Prije prikazano
poprilino konkretno i stvarno, sada je trite postalo neto apstrakno
te je privuklo golem analitiki interes kao mehanizam za odreivanje
cijena i raspodjele resursa. Povijesni i drutveni pristupi bili su odluno
odbaeni u tom razdoblju, tijekom bitke metoda (Methodenstreit) koja
je poela u Njemakoj i Austriji i ubrzo se prenijela u Englesku
i
Sjedinjene Drave. Pojam trita toliko se stanjio da je John
Neville Keynes stariji govorio o hipotetskom tritu ([1891]
1955: 247-49), a W. Stanley Jevons jednostavno je izjednaio
analizu trita s teorijom razmjene (Jevons 1911: 74). No to je
bila cijena koju se isplatilo platiti, jer je postalo mogue rijeiti
mnoge teke teorijske probleme koji su muili rane ekonomiste.
Osobito, postalo je mogue osmisliti i modelirati svu ekonomiju
kao sustav trita.
U pristupu novom pojmu trita prikladno je poi od dviju definicijskih
tvrdnja, koje su se esto citirale na prijelazu stoljea i koje se i dalje
E KO N O M S K I I S O C I O L O K I P R I S T U P I
TRITIMA
se da pod tritem ekonomisti ne misle na neko mjesto gdje se
provode kupnje i prodaje, nego na ukupno podruje iji su dijelovi tako
sjedinjeni odnosima neograniene trgovine da cijene postiu iste razine
svuda, lako
i
brzo (Cournot 1838, citirano u Marshall [1920] 1961,1:325).
Drugi citat kae vie-manje isto: to je vie trite savreno, to
e biti jaa tendencija da se ista cijena plati za istu stvar u isto
vrijeme u svim dijelovima trita (Marshall [1920] 1961,1:
324).
Te dvije tvrdnje pokazuje, ponajprije, da su ekonomisti na prijelazu u
dvadeseto stoljee mislili da se pojam trite treba proiriti od
jednostavnog oznaavanja sajmita/trnice na svako podruje u kojemu
se nalaze kupci i prodavai neke odreene zajednice. Kako znamo iz
socijalne povijesti naziva trite, taj je prijedlog odraavao svakodnevnu uporabu te rijei (Oxford English Dictionary, 1989). No inovativno bilo je dodavanje nazivu trite i jednoga novog znaenja. To
novo znaenje ne istie se u tvrdnjama Cournota i Marshalla veoma
jasno, no potonji ga nagovjetava izborom rijei savreno. Najkrae
reeno, savreno trite vrlo je apstrakno trite, okarakterizirano
savrenom konkurencijom i savrenim informacijama (Knight [1921]
1985: 76-9, Stigler 1968). Harold Demsetz opisao je promjenu koja se
dogodila u ekonomskoj teoriji:
Trita su postala empirijski prazne konceptualizacije foruma u kojima se razmjena
bescijeno odvija. Pravni sustav i vlada otpravljeni su u daleku pozadinu (Demsetz
1982: 6).
Iako se kritika moe usmjeriti na novo tumaenje pojma trita koje

je uvela marginalistika revolucija, mora se priznati da je jedno od
njezinih velikih dostignua osmiljavanje trita kao sredinjeg mehanizma alokacije u ekonomiji. Ta ideja nedvojbeno odraava promjenu
koja se postupno dogaala na Zapadu: ekonomija bila je sve vie
usredotoena na trita, a ona i jesu alocirala sve veu koliinu bitnih
artikala (robe). Novi je pojam trita takoer podrazumijevao da su sva
trita u nekoj ekonomiji meusobno povezana i da e promjena u
jednomu od njih dovesti do promjen u drugima. Lonu Walrasu,
osobito, odaje se priznanje za razvijanje ope analize ravnotee. Prema
Walrasu ([1874] 1954: 84), Sav se svijet moe promatrati kao golemo
ope trite, sastavljeno od razliitih posebnih trita, u kojima se
drutveno bogatstvo kupuje i prodaje. Moe se primijetiti da proizvodnja nije igrala veliku ulogu u Walrasovoj viziji, koja je bila i preapstraktna.
Meu glavnim ekonomistima iz toga razdoblja, Alfred Marshall
usmjerio je najvie pozornosti na trite kao empirijsku pojavu po
110
P O G L AV L J E V
sebi. On je uveo i neke analitike novine koje su postale dijelom

glavne struje ekonomske znanosti. Tako je, primjerice, Marshallovo djelo
Naela ekonomije (= Principles of Economics, 1890) prvi put opoj
javnosti predstavilo glasovitu krivulju potranje i ponude ([1920] 1961,
1: 346). Da ponovimo, kljuna ideja u Marshallovoj definiciji trita jest
da svaki put kada lokalne cijene za isti proizvod konvergiraju, ti proizvodi postaju dijelom istoga trita. U poglavlju o tritu u Naelima
ekonomije, Marshall je zacrtao vrlo ambiciozan program o tome kako
treba istraivati organizaciju trita ([1920] 1961,1: 324). Prema tom
programu, kad se analiziraju posebna trita, treba uzeti u obzir novac,
kredit i vanjsku trgovinu - kao i sindikate, udruenja poslodavaca i kretanja u poslovnom ciklusu.
O nekim tim pitanjima konano je raspravljao u Industriji i trgovini
(= Industry and Trade, 1919) i u Novcu, kreditu i trgovini (=
Money, Credit and Commerce, 1923), no Marshall nikada nije naao
vremena uhvatiti se u kotac s tritem prema svojem poetnom planu.
Sastavimo li Marshallove misli iz razliitih njegovih djela, otkrit emo da
se Marshallovo razmiljanje o tritima tijekom godina poprilino
mnogo mijenjalo. Dok je u Naelima ekonomije na trita gledao
uglavnom u smislu potranje i ponude, trideset godina poslije naglasio
je njihovu drutvenu dimenziju. U Industriji i trgovini, primjerice,
Marshall je definirao trita ovako: U svim svojim razliitim
znaenjima, trite se odnosi na skupinu ili na skupine ljudi, od kojih
neki ele dobiti neke stvari, a neki su u prilici ponuditi to to drugi ele
(1919: 182).
Marshallov rad pokazuje njegovu uvjerenje u vanost pet sljedeih
imbenika za shvaanje trita: prostor, vrijeme, formalni propisi,
neformalni propisi te prisnost izmeu kupca i prodavaa. Analiza trita
u Naelima ekonomije fokusira na prva dva od tih pet imbenika, dok
se
o trima preostalima raspravlja opirnije u Industriji i trgovini. S
obzirom na prostor, trite moe biti ili ire ili ue (Marshall [1920]
1961, 1: 325-26). Areal trita moe se takoer poveati ili smanjiti,
ovisno
o okolnostima. Na trite utjee i mjera do koje se i vrijeme uzima u
razmatranje - je li razdoblje o kojemu je rije kratko (to znai da je
ponuda bila ograniena na to to je pri ruci na tritu), dugo (to
znai da je na ponudu utjecala proizvodna cijena robe), ili vrlo dugo
razdoblje (to pak znai da je na ponudu utjecala cijena radne snage i
drugih sredstava potrebnih da se dotina roba proizvede; vidi Marshall
[1920] 1961,1: 330).
Trita takoer mogu biti ili organizirana ili ne, a time je Marshall
htio rei da je njihov rad ili formalno reguliran ili nije (1919: 256-57).
Burza je primjer organiziranog trita (1923: 88-97). Zapravo, poput
TRITIMA
kao naj razvijeni oblik trita. Trita mogu biti ili opa ili posebna.
Pod [pojmom] posebno trite Marshall je mislio na trite u kojem
postoji neka vrsta drutvene veze izmeu kupca i prodavaa koja
olakava transakcije, dok je ope trite u pravilu anonimno. Napokon,
ovisno o stupnju neformalne regulative, trita mogu biti ili otvorena
ili monopolistika (1919: 395-99). Prema Marshallovu gleditu,
konkurencija se obino mijenja ovisno o vrsti trita o kojoj je rije.
Primjerice, najei i najokrutniji oblik konkurencije mogao se nai u
tritima na granici da postanu monopolistika (1919: 395-96).
Austrijska kola: trite kao proces

Korijeni neoaustrijske ekonomike seu do rada Carla Mengera, koji je
trite vidio kao spontan i nehotian ishod postupnoga povijesnog
razvitka ([1883] 1985: 139-59). Dvije glavne linosti neoaustrijske kole
bili su Ludwig von Mises i njegov student Friedrich von Hayek, a mnoge
njihove kljune ideje razvijene su u meuratnorn razdoblju. I Mises i
Hayek imali su neobino iroke intelektualne interese, koji su
obuhvaali drutvenu teoriju uope, kao i ekonomsku znanost.
Primjerice, Mises je poznavao Maxa Webera i bio je lan Njemakog
sociolokog drutva. I Hayek i Mises dali su i vane doprinose raspravi o
ekonomskoj naravi socijalizma, uglavnom obrazlaui da nije mogue
imati racionalnu ekonomiju bez trita koja odreuju cijena (vidi
Misesove i Hayekove lanke u Hayek 1935; za povijest te rasprave vidi
Udehn 1981; Brus i Laski 1989). U posljednjih nekoliko desetljea radovi
Misesa i Hayeka postali su dijelom neoliberalnog vala, pa su ta nekada
rijetko itana djela prela meu danas esto citiranih.
Perjanica neoaustrijske ekonomike jest teorija o tritu kao procesu
(Mises 1961, [1966] 1990; Hayek 1976; Shand 1984). Trite nije
mjesto, stvar ili kolektivni entitet, kako je to Mises sroio, ono je
proces, pokrenut meuigrom djelovanja razliitih pojedinaca,
suraujuih unutar podjele rada. Neoaustrijanci su smatrali da trite
nastaje spontano; ono je ishod ljudskog djelovanja, ne ljudskog
plana. Trita su po prirodi decentralizirana i prvenstveno izgraena s
pomou lokalnih spoznaja o tomu koliko neto kota i gdje se nalaze
prilike (vidi osobito Hayek 1945, [1946] 1948). Prema jednoj slavnoj
Hayekovoj tvrdnji, veina informacija nunih akteru da bi donio kakvu
odluku prenosi se preko cijena razliitih predmeta; sve to on mora
uzeti u obzir jest uspon i pad cijena, a ne i zato je to tako (Hayek
1945). Odluka koja bi inae bila vrlo sloena, tako je postala razmjerno
jednostavna.
P O G L AV L J E V
112
U opreju tomu to ekonomisti iz glavne struje nazivaju ekonomijom,

Hayek tvrdi da trite nema sredite, nego da ga tvori mrea razliitih
isprepletenih ekonomija (1976:108). To vienje trita radikalno
odudara od neoklasinoga, prema kojemu su i Mises i Hayek bili vrlo
kritini. Prema njihovu vienju, sva se ekonomska znanost mora
usredotoiti na pojam trita, a naziv ekonomija treba zamijeniti
nazivom katalaktika, odnosno znanost o razmjeni (Kirzner 1976: 72).
Keynesova
ekonomike
kritika
shvaanja
trita
glavnoj
struji
Dok je neoaustrijska teorija o tritu u poetku imala slab utjecaj na

stvarni svijet, s idejama Johna Maynarda Keynesa bilo je vrlo drukije.
Tijekom nekoliko desetljea nakon drugoga svjetskog rata politiari u
veini zemalja pokuavali su primijeniti Keynesove prijedloge, osobito
njegovu ideju da se drava mora aktivno umijeati u ekonomiju da bi
ublaila poslovni ciklus i uspostavila prihvatljivu razinu zaposle- nosti
(Hali 1989). Svi smo sada kejnesovci, kako je to rekao Nixon 1971. samo nekoliko godina prije nego to je kejnesijanstvo poelo slabjeti.
Keynesovo polazite u Opoj teoriji (= General Theory, 1936)
sadrano je u njegovoj napomeni da je prijanja ekonomska teorija
pogrijeila, jer je prihvatila Sayov zakon o tritima zdravo za gotovo,
naime da ponuda stvara vlastitu potranju, odnosno da ekonomski
sustav uvijek radi u punom kapacitetu ([1943] 1954: 69). Razmotri li
se nain kako trita stvarno djeluju, tvrdi Keynes, postaje jasno da zabrinjavajui jazovi i neravnotee postoje izmeu trita, kao i izmeu
potranje i ponude unutar pojedinih trita. Kao posljedica tih jazova i
neravnotea nezaposlenost je obino stalna u modernom drutvu, i
ekonomija je openito troma. Keynesovo rjeenje za problem kako
uskladiti potranju i ponudi, pa tako osigurati pravilno djelovanje
trita, bilo je da se koristi drava. Konkretno, drava mora preuzeti
odgovornost za usklaivanje potronje i ulaganja.
Keynesovo neprihvaanje ideje da trita mogu vlastitim djelovanjem osigurati drutvu visok stupanj proizvodnosti i opeg blagostanja
evidentna je iz njegove analize trita radne snage i burze. Glede
trita radne snage, Keynes je napomenuo da se prema klasinoj i
neklasinoj ekonomskoj znanosti sva trita na kraju oiste i prema
tome nezaposlenost... ne moe se pojaviti (1936: 16). No poto
nezaposlenost postoji, ta je analiza bila oito netona, pa je potreban
novi teorijski pristup tritima radne snage. U analizi burze, slino
tomu, Keynes je
K KO N O M S K I I S O C I O L O K I P R I S T U P I
TRITIMA
tvrdio da je to to se dogaa poprilino razliito od onoga to bi se

trebalo dogoditi prema ekonomskoj teoriji. Na modernoj burzi, rekao je
Keynes, vei dio napora usmjeren je na predvienje to strunjaci za
prosjeno miljenje smatraju da e biti prosjeno miljenje (156). To
nastojanje da se odgonetne budua cijena dionica - umjesto zdravog
ulaganja u uspjena poduzea - dovelo je, prema Keynesovu shvaanju,
do niza problema. I opet je kao rjeenje zagovarao da drava
intervenira i regulira ekonomiju.
Industrijska organizacija i pojam trine strukture

Teorija industrijske organizacije naglasit e osobitu vrstu trita industrijsko trite - i ujedno uvesti snaan empirijski pristup prema toj
vrsti trita. Kao i Keynesove ideje, podruje industrijske organizacije
nastalo je u tekom meuratnom razdoblju. I slino kao i Keynes,
teoriari industrijske organizacije htjeli su ujedno ustati protiv neoklasine tradicije i ostati u njoj. Novi je pristup imao korijene u Marshallovoj Industriji i trgovini, no katalizatorski uinak za podruje
industrijske organizacije imalo je djelo Edwarda Chamberlina Teorija
monopolistike konkurencije (= Theory of Monopolistic
Competition), objavljeno 1933. Chamberlin se vrlo kritiki odnosio
prema teoriji o potpunoj (savrenoj) konkurenciji, smatrajui da je patila
od mnogo slabosti. Konkretno, teorija o potpunoj konkurenciji
razmatrala je tek jedan od dvaju kljunih elementa u konkurenciji,
naime broj trinih aktera. Diferencijacija proizvoda, s druge strane, bila
je sasvim zanemarena.
U stvarnosti, tvrdio je Chamberlin, monopolistiki i konkurentni
elementi gotovo se uvijek pojavljaju zajedno - zato i naziv monopolistika konkurencija. Diferencijacija proizvoda, nastavio je, moe se
ostvariti na nekoliko naina, primjerice putem patenata, zatitnih
znakova i reklame. Razlikovanje proizvoda moe se postii i posve
drutvenim imbenicima, kao to su ugled prodavaa, osobne veze
prodavaa s kupcima i opi ton ili karakter njegovoga poduzea
(Chamberlin 1933: 56, 63). Chamberlinovo vienje razlikovanih
proizvoda podrazumijeva, naravno, novi pristup tritima: Pod istom
konkurencijom, trite svakoga prodavaa savreno se stapa u [trita]
njegovih takmaca; sada pak treba priznati da je svako u stanovitoj mjeri
izolirano, pa cjelina nije jedno jedinstveno trite, nego mrea srodnih
trita, jedno za svakog prodavaa (1933: 69). Kao posljedica te
tvrdnje, sada je postalo tee odrediti granice izmeu trita.
11 4
P O G L AV L J E V
Idui korak u razvitku podruja industrijske organizacije uinjen je

nekoliko godina poslije u lanku Chamberlinova kolege na Harvardu,
Edwarda Masona (1939). Prema Masonu, nuno je prouiti politike
cijena korporacija te uvesti vie empirijske grae u neoklasinu teoriju
1 cijenama. Mason je predloio da se to moe postii
klasificiranjem empirijske grae prema trinim stukturama.
Mason je bio u svom nazivlju donekle nejasan, no u naelu je
tvrdio da trite i trinu strukturu treba definirati u odnosu na
poloaj pojedinog prodavaa ili kupca; [te da] struktura
prodavaevoga trita... obuhvaa sve okolnosti koje uzima u
obzir u odreivanju svojih poslovnih politika i praksi (1939:
69). Jednom kada je struktura trita poznata, nastavlja Mason,
mogue je ustvrditi kako se cijene odreuju i, zatim, kakav e
biti uinak na ekonomiju u cjelini.
Masonove ideje ubrzo su generirale golemu koliinu empirijskih
istraivanja i uskoro postale su poznate kao paradigma struktureponaanja-performanse (Structure-Conduct-Performance). Prema
tom pristupu, trite je u biti identino industriji. Obino se
podrazumijeva da trina struktura oznauje stvari poput ulaznih
barijera i koncentracije prodavaa, trino ponaanje oznauje
politike usmjerene na takmace i politike odreivanja cijena, a trina
performansa odnosi se na pitanja vie u vezi s politikim ocjenama,
primjerice je li neto pravedno ili nije (Caves 1964). Najpopularniji
udbenik iz industrijske organizacije i dalje govori o paradigmi
strukture-ponaanja-performanse, iako se rano shvatilo da je
uzronost o kojoj je rije sloenija nego to je Mason na poektku mislio
(Scherer i Ross 1990: 5). Popularnost teorije igara u novijim
istraivanjima industrijske organizacije imala je tendenciju potisnuti
zanimanje za Masonovu paradigmu (Schmalensee
2 Willig 1989; Tirole 1988). Veina tih istraivanja, meutim, kako
smo napomenuli u poglavlju 4, bila je visoko teorijske prirode, i
Poslijeratni razvitak istraivanja o tritima

Od drugoga svjetskog rata bilo je mnogo zanimljivih pomaka u
ekonomskoj teoriji koji su pridonijeli znanju o tritima kao mehanizmima odreivanja cijena. To je tono i za istraivanja o tritu openito i
za razliite specijalnosti u ekonomici, kao to su trita radne snage,
finacijska trita i tako dalje. Teorija ope ravnotee, primjerice,
uspjeno je obradila i rijeila mnoga teka teorijska povezanih s analizom velikoga broja meusobno spojenih trita (Arrow 1968). Tu je i
TRITIMA
II5
teorija igara, koja je prokrila put uvoenju meusubjektiviteta u glavnu

struju ekonomske znanosti, predloivi tip formalne analize u kojoj svaki
akter uzima u obzir odluke drugih aktera (Kreps 1990, Gibbons 1992).
ikaka kola zagovarala je udjeljivanje tritu mnogo central- nije
uloge u ekonomskoj teoriji, kao i u pitanjima politike. I konano bilo je
nekoliko zanimljivih pomaka u ekonomici informacija. Naglasak na ulogu
znanja u djelovanju trita potaknuo je studije o tritima defektne
robe, o trinom signaliziranju i tako dalje (Akerlof 1970; Spence
1974).
S gledita ekonomske sociologije, meutim, dio tih novijih istraivanja manje je relevantan. Model apstraknoga trita iz ope teorije
ravnotee, primjerice, nije iz vie razloga prikladan za ekonomsku
sociologiju, pa i zato to taj tip analize ne moe se nositi s nezaposlenou, s povijesnim vremenom ili s vanim ekonomijama razmjera
(Davidson 1981, Hahn 1981). Veina istraivanja iz teorije igara takoer
je vrlo artificijelna, i obino ne mogu uspostaviti vie nego simboliku
vezu sa stvarnim svijetom (Swedberg 2001; za iznimke vidi Greif 1993,
1994). ikaki ekonomisti, s jedne strane, uinili su neke vane pomake
u prouavanju implicitnih trita (Becker 1981) i u istraivanjima kako
pravni sustav poboljuje rad trita (Posner 1981), to potie javnu
regulaciju trita (Stigler 1971) i kako su sloboda i trite meusobno
povezani (Friedman 1962). S loe strane, ikaka kola ima tendenciju
pretpostaviti da je trita a priori dobro i izjednaiti ekonomski ivot
openito s tritem.
Ipak, poprilino mnogo dananjih istraivanja u ekonomskoj teoriji
poticajno je za ekonomske sociologe koji se bave tritima. Jedan je
primjer pokuaj Alana Blindera da anketnim istraivanjima testira
valjanost razliitih teorija o ljepljivosti cijena (price stickiness). Prema
njegovim nalazima, cijene ne rastu lake nego to padaju; nadalje, ini
se da menaderi ne prakticiraju anticipativno odreivanje cijena (Blinder 1998). Postoji i nekoliko radova koji razmatraju ulogu koju standardi
zajednice o potenju igraju na tritu. Najvanija je spoznaja iz tih
studija da osjeaj potenja u ljudi utjee na djelovanje trita. Nalazi
pokazuje, primjerice, da se ne smatra potenim iskoristiti pomake u
potranji da bi se nadnice smanjile ili cijene poveale, ali da se to prihvaa ukoliko su profiti ugroeni (Kahneman, Knetsch i Thaler 1986).
Openito, pristup bihavioralne ekonomike osvjeujue je empirijski i u
mnogim pogledima blizak ekonomskoj sociologiji (Dawes i Weber, u
tisku).
Rad Dennisa Carltona o mehanizmima trinog kliringa (1989) jo je
jedan primjer istraivanja trita koji je zanimljiv za ekonomske
sociologe. On tvrdi da postoje razni mogui mehanizmi za postizanje
P O G L AV L J E V
Eh, da bi bilo barem tako

lako.
The New Yorker Collection 1998 Charles Barsotti
Preslikano iz cartoonbank.com. Sva prava zadrana.
klirinkoga trita. Na nekim tritima kliring se postie s pomou

cijena, no takva aukcijska trita skupo je stvoriti i esto propadaju.
Na mnogim tritima, tvrdi Carlton, kliring se postie preko mehanizama cijena, ali samo u spoju s nekim drugim mehanizmom. Potonji
mehanizam moe biti drutvene prirode, kao to je duina trajanja
odnosa izmeu kupaca i prodavaa ili prodavaevo poznavanje potreba
kupaca. U nekim sluajevima, napominje Carlton, uope nije mogue
uspostaviti organizirano trite; umjesto toga treba se osloniti na neko
drugo rjeenje, primjerice na prodavno osoblje. Ovisno o poslovnom
ciklusu, trita mogu takoer obaviti kliring po razliitim cijenama.
I istraivanja koja se nazivaju novom institucionalnom ekonomikom
vrlo su korisna za socioloku teoriju o tritima. Taj je pristup, treba naglasiti, privukao znanstvenike iz mnogih oblinjih podruja, kao to su
ekonomska povijest i pravo. Tri vodea znanstvenika u tom podruju
ve su spomenuta u ovoj knjizi - Ronald Coase, Oliver Williamson i
TRITIMA
Douglass North, a bilo je rijei i o kljunim pojmovima u novoj institucionalnoj ekonomici, kao to su transakcijski trokovi, vlasnika prava i
tako dalje. Svi su ti pojmovi bili razraeni ili iskljuivo s tritem na umu
(poput trokova potraivanja i trokova mjerenja), ili su takvi da ih je
mogue primijeniti ne samo na trite, nego i na druge ekonomske
institucije (poput transakcijskih trokova i vlasnikih prava).
Nova institucionalna ekonomika usmjerila je i neto pozornosti na
trite kao osobitu drutvenu instituciju. To pogotovu vrijedi u primjerima Northa i Coasea. U Institucijama, institucionalnoj promjeni
i ekonomskoj performansi (= Institutions, Institutional Change
and Economic Performance, 1990) North s pomou alata nove
institucionalne ekonomike ocrtava glavne korake u razvitku trita. On
takoer naputa opu tendenciju izjednaavanja trita s uinkovitou
i istie da neke ekonomske institucije - ukljuujui trite - mogu
zapravo znaiti vee, a ne nie transakcijske trokove. North zakljuuje
da je trite vrea pomijeanih institucija; neke poveavaju
uinkovitost, a neke smanjuju uinkovitost (1990: 69).
Opi rezon u Coaseovu radu slian je kao i u Northovu, no postoje
neke bitne razlike. Potkraj 1980ih godina Coase je napisao lanak koji je
vie-manje programski iskaz za teoriju o tritu kao instituciji (1988).
Prema tom lanku, ekonomisti su preesto izjednaili trite s odreivanjem trinih cijena, to je dovelo do situacije u kojoj je rasprava
1 samom tritu sasvim nestala (7). Autor napada i pojam o
trinoj strukturi, tvrdei da mnoga istraivanja o trinoj
strukturi razmatraju imbenike poput broja tvrtki i razlike u
proizvodnji, no ne uspijevaju uoiti trite po sebi. Kao nain da
se ispravi to zamarivanje, Coase predlae da se istraivanja
moraju usmjeriti na trita kao drutvenu instituciju koja
olakava razmjenu (8 ). Fizika struktura trita, kao
2 njegova pravila i regulacije, prema Coaseu, postoje ponajprije
da di smanjili trokove razmjene. Kad je, s druge strane, trite
rasuto po velikom podruju, drava moda treba intervenirati
da bi regulirala kupovanje i prodavanje, ako uope i postoji
Sociolozi o tritima
Pomanjkanje komunikacije izmeu ekonomista i sociologa koje je
obiljeavalo dvadeseto stoljee dovelo je do situacije, dobro izraene u
Schumpeterovoj igri rijei da bi ekonomisti morali stvoriti svoju
primitivnu sociologiju, a sociolozi svoju primitvnu ekonomiku
(Schumpeter 1954: 21). No pria s time nije gotova - jer ba kao to se
u
P O G L AV L J E V
ekonomskoj literaturi mogu nai sofisticirana zapaanja o drutvenoj dimenziji trita, u sociologa je bilo zanimljivih pokuaja shvaanja kako
trita djeluju openito. Poto je socioloka literatura o tritima toliko
manja od ekonomske literature, mnogo je lake prikazati taj doprinos
sociologa i ocijeniti njegovu vrijednost.
U tekstu u nastavku izdvojio sam te pokuaje sociologa da objasne
rad trita, koje smatram najvanijima i najkorisnijima. To su We- berov
pristup, model W(y) Harrisona Whitea i radovi posveeni temama koje
nazivam trita kao mree i trita kao dijelovi polja. Drugi mogui
kandidati bili bi trud Parsonsa i Smelsera u Ekonomiji i drutvu (=
Economy and Society) da odrede nekoliko polazita za sustavni
razvitak sociologije trita (1956: 143-75), analiza trita Karla
Polanyia ([1944] 1957, [1947] 1971, [1957] 1971) i pokuaj razmatranja trita iz kulturno-socioloke perspektive (Zelizer 1979;
Abolafia 1998).
Svi su ti pristupi na razne naine doprinjeli sociolokoj analizi trita.
Parsons i Smelser, primjerice, pokazali su vrlo jasno da su trita dio
ireg drutvenog sustava, a isto su to pokazali i sociolozi koji se
oslanjaju na kulturni pristup. Vaan je i argument Karla Polanyia da se
ne smije koristiti moderna teorija o tritima za analiziranje trita u
pretkapitalistikim drutvima (za vruu raspravu u ekonomskoj antropologiji o statusu ekonomske analize ranih drutava, vidi Orlove
1986). Nekoliko vrijednih studija fokusiraju na posebne aspekte trita,
a pri tome ne sugeriraju nuno i cjelovite teorije o tritima. Primjerice,
postoje zanimljive analize o ulozi statusa na tritima,
o nainu kako se oblikuju trini identiteti, i jo o mnogim drugim
temama (Abolafia 1984; Garcia 1986; Collins 1990; Lie 1992; Podolny
1992; Aspers 2001c, d).
Weber o tritima
Weber se od svih ranih sociologa daleko najvie zanimao za trita, a
osobito je u svojim posljednjim godinama ivota pokuavao razraditi to
to je nazivao sociologijom trita ([1922] 1978: 81). No ak i u
svom predsociolokom razdoblju Weber je tritima posveivao prilino
mnogo pozornosti. Kao mlad znanstvenik i profesor ekonomike, Weber
je, primjerice, opseno pisao o burzi (1999, [1894-96] 2000; vidi
takoer Lestition 2000). To je pisanje dokaz Weberove uvjerenosti da
burze imaju bitnu ulogu u modernoj kapitalistikom ustrojstvu i da se
mogu organizirati na razne naine, ovisno o stajalitu drave, o
H KO N O M S K I I S O C I O L O K I P R I S T U P I
TRITIMA
iskustvu poslovnih ljudi u djelovanju na burzi, i tako dalje. Weber istie

pravnu i etiku dimenzija poslovanja na modernoj burzi, no takoer ga
je fascinirala politika uloga burze - njezina uloga kao sredstvo moi u
ekonomskoj borbi meu narodima ([1892-96] 2000: 369).
Taj je naglasak na borbu oit u Weberovima predavanjima, nekoliko
godina poslije, kao profesor ekonomije. Weber je 1880ih predavao
ekonomsku teoriju u Freiburgu i Heidelbergu, a to se tie trita slijedio
je prvenstveno Mengerova mnijenja. Weber je, meutim, dodao svoj
osobit obol tim predavanjima, tvrdnjom da je cijena na tritu rezultat
ekonomske borbe (borbe cijena) ([1898] 1990: 45). Borba oko cijena,
objasnio je, ima dva aspekta, koji se moraju razdvojiti. S jedne strane,
postoji borba konkurencije izmeu potencijalnih inte- resentata za
razmjenu; s druge strane, postoji borba interesa izmeu dviju
stranaka koje e na kraju ui u razmjenu. Weber je takoer tvrdio da
kad se u analizi treba odrediti empirijska cijena, umjesto teorijske
cijene, treba uzeti u obzir nekoliko novih imbenika, kao to je injenica da akteri ne posjeduju savrene informacije.
Kad je otprilike desetljee poslije Weber poeo sebe definirati kao
sociologa, preradio je svoju analizu trita iz gledita drutvene akcije.
Rani rezultati tih nastojanja mogu se nai u Protestantskoj etici i
duhu kapitalizma, o kojoj emo raspravljati u iduem poglavlju. No
najsustavniji izraaj Weberova pokuaja razraivanja sociolokog
pristupa tritima moe se nai u Ekonomiji i drutvu, gdje jedan od
kljunih odlomaka glasi ovako:
Moe se rei da trite postoji gdjegod postoji konkurencija oko prilika za razmjenu, pa i da je tek jednostrana,
izmeu mnogo potencijalnih stranaka. Njihovo fiziko sakupljanje na jednom mjestu, poput mjesne trnice,
sajma (daleke trnice) ili burze (trita trgovaca), predstavlja samo najkonsistentniju vrstu trine formacije.
No jedino to fiziko sakupljanje omoguuje potpunu pojavu najosobitijeg obiljeja trita, tj. cjenjkanja ([1922]
1978:635).
Kao u svojim ranijim predavanjima o ekonomskoj teoriji, Weber je i

sada odredio pojmovnu razliku izmeu razmjene i konkurencije. Prema
Weberu, drutvena akcija na tritu poinje konkurencijom i zavrava
razmjenom. U prvoj fazi, potencijalni su partneri u svojim ponudama
voeni potencijalnim djelovanjem neodreeno velike skupine stvarnih ili
zamiljenih konkurenata, umjesto samo vlastitim akcijama ([1922]
1978: 636). Drugim rijeima, orijentacija je tu na druge, umjesto na izravnu drutvenu interakciju. No druga odnosno konana faza drukije je
strukturirana, a tu su akteri jedino te dvije stranke koje napokon ostvaruju razmjenu (636). Prema Weberovom vienju, trina razmjena ta
120
P O G L AV L J E V
koer je iznimna jer predstavlja najinstrumentalniji i proraunat odnos

koji je mogu izmeu dvojice ljudskih bia. U tom je smislu rekao da
razmjena predstavlja arhetip svih racionalnih drutvenih akcija i
oznauje odvratnost za svaki sustav bratske etike (635,637). Iako klase dobro uspijevaju na tritima, one predstavljaju prijetnju statusnim
skupinama.
Weber je u svojoj sociologiji trita naglasio element borbe ili sukoba.
Koristio je nazive trina borba i govorio o borbi ovjeka protiv
ovjeka na tritu ([1922] 1978: 93, 108). Konkurencija, primjerice,
definira se kao miroljubiv sukob... utoliko koliko predstavlja formalno
miroljubiv pokuaj stjecanja kontrolu nad prilikama i prednostima koje
drugi ele. Razmjena, s druge strane, definira se kao kompromis
interesa sa strane stranaka u tijeku kojega se robe ili druge prednosti
predaju kao uzajamne naknade (38, 72).
Webera je, osim toga, jako zanimala interakcija izmeu trita i
ostatka drutva. Weberovu razmiljenju s tim u vezi mogue je pristupiti s pomou njegove analize uloge koju regulativa (pa i pravna
regulativu) ima na tritu. Trite, kako Weber tumai u Ekonomiji i
drutvu, moe biti ili slobodno ili regulirano ([1922] 1978: 82-85). U
pretkapitalistikim drutvima obino postoji poprilino visoka razina
tradicionalne regulative trita. Racionalnije trite, meutim, manje
je formalno regulirano. Najvei stupanj trine slobode postie se u
kapitalistikom drutvu u kojem su uklonjeni neracionalni elementi. Da
bi trite bilo racionalno i predvidljivo, napominje Weber, mora se
ispuniti nekoliko uvjeta, meu njima i razvlaivanje radnik od
proizvodnih sredstava, uspostava proraunljivih zakona i tako dalje
(161-61). Kapitalistika su trita, drugim rijeima, ishod dugoga
povijesnoga procesa. Iz Ekonomije i drutva, kao iz Ope
ekonomske povijesti, moe se razabrati kako je Weber vidio povijesni
razvitak trita.
Harrison White o tritu: model W(y)

Od sredine 1980ih sociolozi su se zainteresirali za trita vie nego
ikada prije, a ako koja osoba zasluuje prizanje za to to je pomogla
pokrenuti taj interes, to je Harrison White (vidi osobito 1981b; za uvod
u Whiteove ideje o tritu, vidi White i Eccles 1987; Aspers 2001d;
Azarian uskoro). Whiteovo istraivanje trita, koje je poelo sredinom
70ih, hrabri je pokuaj stvaranja sasvim nove i sasvim socioloke teoriju
o tritima
takozvani model W(y). Na oblikovanje te teorije donekle je utjecalo
TRITIMA
Whiteovo
duboko
nezadovoljstvo
neoklasinom
ekonomikom.
Suvremena ekonomska znanost, prema Whiteu, ne zanima se za
konkretna trita i uglavnom je zaokupljena razmjenskim tritima,
umjesto proizvodnima (odnosno tritima na kojima akteri proizvode
robe). Kao posljedica, kae White, ne postoji neoklasina teorija o
tritu - [jedino] ista teorija o razmjeni (1990: 3).
No iako White eli potpun prekid s teorijom o tritu koju podravaju
ekonomisti, jasno je da su na njega snano utjecali neki birani
ekonomisti. Primjerice, on se nekoliko puta poziva na Marshallove i
Chamberlinove analize, a esto se koristi teorijom signaliziranja
Michaela Spencea (White 1976,1990; usp. Spence 1974). Spence je
oito utjecao na jedno kljuno obiljeje Whiteove teorije o tritu, naime
na ideju da se trita sastoje iz drutvenih struktura koji su djelomino
stvoreni i reproducirani putem signaliziranja meu sudionicima. Na
proizvodnom tritu, tvrtke neprestano provjeravaju to druge tvrtke
ine i shodno tomu prilagoavaju svoje akcije.
Tipino trite koje White opisuje jest proizvodno trite, zato to su
proizvodna trita, za razliku od razmjenskih trita, karakteristina za
industrijske ekonomije. Takva vrsta trita, prema Whiteu, obuhvaa
oko tucet tvrtki koje su navikle vidjeti sebe kao dijelove jednog trita, a
koje i kupci tako vide. Sredinji je mehanizam u drutvenoj konstrukciji
trita trini raspored (engl. market schedule), koji White operacionalizira kao W(y), gdje W oznauje dohodak i y obujam. Taj je
raspored, prema Whiteu, umnogome stvarniji od analize potranje i
ponude u ekonomista. Poslovni ljudi znaju kolika je cijena proizvodnje
neega i pokuavaju maksimizirati dohodak tako da odreuju neki
obujam za svoj proizvod. S druge strane, oni ne znaju kako e potroai
gledati na njihov proizvod - oni znaju jedino koje se stvari prodavaju, u
kojim obujmima i po kojim cijenama.
Ako su poslovni ljudi u svojim raunicama toni, moi e na tritu
pronai niu za svoje proizvode, niu koju e njihove muterije potvrditi,
kupujui odreen obujam [proizvoda] za odreenu cijenu. Ovisno
o svojoj strukturi, neko trite moe pripadati jednom od etiriju tipova:
paradoksni, smljeveni, prekrcati i eksplozivni (White 1981b).
White je svaki tip modelirao i svaki moe postojati samo u specifinim
okolnostima. Najpreciznija definicija (proizvodnog) trita u Whiteovu
radu glasi ovako:
Trita su opipljive klike proizvoaa koji motre jedan na drugoga. Pritisak sa strane
kupca stvara zrcalo u kojemu proizvoai vide sebe i ne potroae (1981b: 543).
Nakon to je posvetio nekoliko godina rada iskljuivo tritima, White
122
P O G L AV L J E V
je pokraj 80ih i ranih 90ih preao na druge teme. U Identitetu i

kontroli (= Identity and Control, 1992), primjerice, predstavio je
opu teoriju akcije. to se tie trita, taj je rad zanimljiv prvenstveno
jer integrira autorovo prijanje istraivanje o tritima u iru teorijsku
cjelinu. Proizvodna trita viena su kao primjeri suelja, prema
Whiteovu nazivu, koja su defininirana kao odreeni naini stjecanja
kontrole u drutvenoj molekuli (1992: 41-43). U suelju, pojedinani
identiteti aktera (primjerice tvrtki) nastaju preko kontinuirane
proizvodnje. Ali kontrola se moe postii na razne naine; u takozvanoj
areni, kontrola nastaje stvaranjem jedne druge i mnogo opcije vrste
identiteta, koja je u biti zamjenjiva. Razmjenska trita tipini su
primjeri arenskih trita, kako ih White naziva.
U nedavnom radu pod naslovom Trita iz mrea (= Markets
from Networks), White dalje razrauje svoju teoriju o proizvodnim
tritima te iri i njezin obuhvat. Umjesto da fokusira iskljuivo na
pojedina proizvodna trita, White tu pokuava vidjeti kako se ona
uklapaju u iru cjelinu neke industrijske ekonomije. Razlikovao je tri
razliita akcijska sloja: dotoni sloj (engl. up-stream), sloj
proizvoaa i niztoni sloj (engl. downstream) (White 2001).
Dotone tvrtke u osnovi daju ulazne sadraje (input), dok [proizvodni]
izlaz (output) ide nistonim tvrtkama. Postoji i dinamian odnos
izmeu trita i meusobno zamjenjivih artikala (robe) (White 2002 ).
Trita kao mree

ini se da je primjena mrea u analizi trita popularnija od drugih
perspektiva u sadanjoj ekonomskoj sociologiji (vidi, npr., studije
spomenute u Powell i Smith-Doerr 1994 i u Lie 1997). Glavni je razlog
za to vjerojatno to to je metoda mrene analize vrlo fleksibilna te omoguuje istraivau da ostane u bliskoj vezi s empirijskom stvarnou i
da ujedno teorizira. S loe strane, mrena analiza nema cjelovitu teoriju
o tomu to je trite, nego umjesto toga predstavlja opu metodu za
trasiranje drutvenih odnosa. Zato ljudi ulaze u razmjenu, te pod kojim
se uvjetima uspostavlja trite, nije dio te teorije, nego neto to joj se
treba pridodati - a pridodaje se rijetko kada. U protutei mrenom pristupu tritima, moe se primijeniti model W(y) Harrisona Whitea, koji
izriito fokusira na trgovinske uvjete koji odreuju kada neko trite
moe postojati, i na uvjete pod kojima se akteri mogu uklopiti u trite.
Whiteov rad Trita iz mrea, kako je naznaeno u njegovu naslovu,
obuhvaa i mreni pristup. Taj dio analize, meutim, nadopu
23A
E KO N O M S K I I S O C I O L O K I P R I S T U P I T R I T I1M
njuje autorovu opu teoriju o proizvodnim tritima.

Knjiga Marka Granovettera Pronalaenje posla (= Getting a Job,
1974) moe se opisati kao dosad najuspjenija mrena studija trita.
Openitije, rije je o primjernoj studiji iz ekonomske sociologije: teorijski
je inovativna, podrobno istraivana i analitiki jasna. To je moda
najcitiranija knjiga u dananjoj ekonomskoj sociologiji, ba kao to je
Granovetterov lanak o ukorijenjenosti najcitiraniji lanak (1985b). Iako
je Pronalaenje posla napisano 70ih, njegov ga je autor prisvojio za
novu ekonomsku sociologiju, iz ovog razloga:
U retrospektivi, [Pronalaenje posla] bio je jedan od prvih primjera toga to nazivam novom
ekonomskom sociologijom, koja se od starijih radova razlikovala svojom usmjerenou na sredinji, umjesto
na periferijalni aspekt ekonomije, i svojom spremnou da ospori valjanost neoklasine ekonomske teorije u
jednoj od njezinih sredinjih domena (1995c: vii).
Pronalaenje posla pokuaj je analiziranja drutvenih mehanizama,

s pomou kojih ljudi pronalaze zapoljenje, a temelji se na istraivanju
profesionalnih, tehnikih i upravnih radnika u Newtonu, manjem
predgrau Bostona. Napravljen je sluajni uzorak: oko 280 ljudi popunili
su upitnik, i sa 100 od njih voeni su intervjui. Pitanja su pokuavala
utvrditi, osobito, tko je ispitanicima dao informacije koje su dovele do
njihovih zapoljavanja. Granovetter je htio doznati, primjerice, jesu li
ekonomisti u pravu kada smatraju da na tritu radne snage informacije
o poslovima stiu do svih sudionika. Pogotovo, jest li tono da se osoba
koja je pronala novi poslao moe najbolje opisati kao netko tko je traio
posao prema naelima maksimiziranja korisnosti?
Granovetter je zakljuio da savrena trita radne snage postoje
samo u udbenicima i da ideja o racionalnoj potrazi za poslom ne
odraava to to se dogaa kada ljudi trae poslove (1974: 25). Neki se
ljudi doista angairaju u potrazi za poslom - ali ne i svi ljudi koji dobivaju
poslove. Primjerice, postoji poprilino mnogo ljudi koji se jave za posao
tek kada im prie netko s konkretnim prijedlogom (kvazitrai- telji;
oko 20%). Nadalje, ljudi koji aktivno trae posao nisu ti koji e vjerojatno
na kraju dobiti najbolje poslove. Teorija ekonomista o traenju posla
takoer proputa jednu kljunu injenicu, naime to da se mnotvo
informacija o tritu radne snage zapravo prenosi kao nusproizvod inih
drutvenih procesa (52). U mnogim sluajevima to to je vano jesu
kontakti - do te mjere, autor zakljuuje, da bez obzira na sposobnost ili
zasluge, [ljudi] bez pravih kontakata bit e kanjeni ( 100).
1 24
P O G L AV L J E V
Granovetterovo istraivanje pokazalo je sljedee: gotovo 56%

ispitanika zaposlilo se preko kontakata, 18,8% preko izravnih prijava,
19,8% putem formalnih sredstava (od toga polovina preko oglasa), i
ostatak na razne druge naine. Pretpostavka ekonomista da se informacije o novim poslovima ire ravnomjerno kroz trite radne snage
bila je oito pobijena (39,1% ispitanika dobilo je informacije izravno od
poslodavca, 45,3% preko nekog kontakta, 12,5% preko dva kontakta, i
samo 3,1% preko vie od dva kontakta). Za Granovettera je bilo osobito
vano to to se u velikoj veini sluajeva osoba koja se zaposlila tek
rijetko ili povremeno druila s osobom od koje je dobila informacije
(27,9% rijetko, 55,6% povremeno i 16,7% esto). Granovetter je
tu situaciju ovako teorizirao: ljudi koje intimno poznajete (bliske
veze) obino svi dijele istu koliinu ogranienih informacija i zato vam
rijetko mogu pomoi. S druge strane, povrniji poznanici (slabe veze)
imaju pristup vrlo razliitim informacijama - i stoga e moda vie
pomoi osobi koja trai posao (za cjelovit prikaz teze o snazi-slabihveza, vidi Granovetter 1973). Granovetter je takoer primijetio da ljudi
koji dugo ostaju na jednom poslu nove poslove pronalaze mnogo tee
nego oni koji esto mijenjaju poslove.
Granovetterova analiza trita radne snage podosta je razliita od
teze koju je njegov mentor, Harrison White, iznio u Lancima mogunosti (= Chains of Opportunity, 1970). White obrazlae u tom radu
da se svako put kad se netko zaposli stvara i novo prazno radno mjesto
koje treba popuniti - a [kada se popuni] nastaje jo jedno prazno mjesto
koje treba popuniti, i tako dalje. Ukratko, kad se neka osoba zaposli,
nastaje pokret koji presjee itavo trite radne snage. Testirano prema
Granovetterovim nalazima u Pronalaenju posla, jasno je da
Whiteove ideje o lancima praznih mjesta doista izraavaju dio
dinamike na tritu radne snage - ali svakako ne svu. U 44,9%
sluajeva osoba koja se zaposlila zamijenila je odreenu [drugu] osobu;
u 35,3%, naprotiv, radno mjesto bilo je sasvim novo, a u 19,9% radno
mjesto bilo je novo, ali je isti tip posla postojao od prije.
Kad je 1995. Granovetterova studija bila ponovno objavljena, autor je
napomenuo da su novi dokazi potvrdili njegove procjene iz 1974. te
daje uobiajeno pronalaziti posao preko informacija iz mrea (u
Sjedinjenim Dravama 45% sluajeva, u Japanu 70-75%, usp.
Granovetter 1995c: 139-41). Takoer je primijetio da su ekonomisti
tijekom posljednjih nekoliko desetljea tu injenicu i dalje zanemarivali i
drali se svoje teorije o racionalnom traenju posla.
Meu ranim mrenim studijama trita vrijedi istaknuti i jedan rad
Waynea Bakera. U svojoj doktorskoj disertaciji, Trita kao mree (=
Markets as Networks, 1981), Baker je predstavio i ope teorijsko ob-
TRITIMA
razlaganje za socioloku teoriju o tritima kao i empirijsku analizu.

Ekonomisti, prema Bakeru, razradili su implicitnu, umjesto eksplicitne
analize trita: Poto se trite obino podrazumijeva - ne prouava
veina ekonomskih analiza implicitno karakteriziraju trite
kao jednolinu ravnicu (1981: 211). No u stvarnosti trita
nisu homogena, nego drutveno konstruirana na razne naine.
Analizirati te strukture glavni je zadatak srednjodometnih
teorija trita kao mree (183).
Kako se to moe uiniti s pomou mrene analize, jasno je iz empirijskog dijela Bakerove disertacije, koji je bio objavljen i zasebno (Baker 1984; vidi Baker i Iyer 1992 za matematiku obradu). Koristei se
empirijskim podacima s nacionalnog trita vrijednosnih papira, Baker
je pokazao da je mogue razluiti najmanje dva razliita tipa trinih
mrea: manju i razmjerno gustu mrea, i veu, raznolikiju i labaviju. Na
toj je osnovi Baker ustvrdio da standardno ekonomsko vienje trita
kao neizdiferenciranu cjelinu vodi u pogrean pravac. No Baker je htio i
pokazati da drutvena struktura trita utjee na nain kako trite
djeluje, a da bi to uinio razmotrio je promjenjivost cijena [dionikih]
opcija. Otkrio je da fragmentirani i vei tipu mrea uzrokovao mnogo
veu promjenjivost nego u manjim, intenzivnijim mreama. Drutveni
strukturni obrasci, zakljuio je, dramatino utjeu na smjer i veliinu
promjenjivosti cijena (1984: 803).
Trea vana mrena studija o nainu djelovanja trita nalazi se u
lanku Briana Uzzija Drutvena struktura i konkurencija u meutvrtkovnim mreama: paradoks ukorijenjenosti (= Social Structure
and Competition in Interfirm Networks: The Paradox of Embeddedness, 1997; usp. Uzzi 1996). Na temelju etnografske studije dvadesetak tvrtki u odjevnoj industriji New Yorka, autor je otkrio da te tvrtke
imaju tendenciju dijeliti svoje trine interakcije na trine odnose,
kako ih nazivaju, i na bliske ili posebne odnose. Prema autoru, prvi
vie-manje odgovaraju vrsti odnosa koja se moe nai u standardnoj
ekonomskoj analizi, dok drugi odraavaju Granovetterovu zamisao o
ukorijenjenosti. Trini odnosi bili su obino ne samo ei od bliskih i
posebnih odnosa, nego i znatno manje vani. Ukorijenjeni odnosi bili su
osobito korisni u sljedeim situacijama: kad je povjerenje bilo vano,
kad je drugoj stranki trebalo prenijeti vrlo podrobne informacije, i kad se
radilo o nekim vrstama zajednikog rjeavanja problema.
Uzzi j e protumaio svoj e nalaze ovako: da bi se posao uspj eno
odvij ao, nije mogue osloniti se iskljuivo na trine veze (kao to
ekonomisti tvrde), niti iskljuivo na ukorijenjene veze (kao to sociolozi
tvrde)
nego je potrebna neka mjeavina obiju tih vrsta veza. Ideal je
ravnotea izmeu trinih veza i ukorijenjenih veza, odnosno
126
P O G L AV L J E V
e ukorijenjenih veza stvara preukorijenjenu mreu. Tvrtke koje imaju

preukorijenjene mree imale bi, primjerice, potekoe u pokupljanju
novih informacija.
Uzzijeva je interpretacija svojih nalaza, u smislu interesne analize, to
da akteri u tvrtkama [koje je istraio] nisu ni sebini ni altruisti- ki,
nego se preokreu naprijed-nazad izmeu samointeresa i suradnje.
[K]rute pretpostavke da su pojedinci prirodno skloni ili samointeresu
ili suradnji previe su jednostavne, jer isti pojedinci istovremeno djeluju
i sebino i suradniki s raznim akterima u njihovim mreama (1997:
42). Autor svoju analizu ini sloenijom, tvrdei da suradniko
ponaanje moe katkad biti nain zadovoljavanja interesa koje bi bilo
teko zadovoljiti u neovisnom poslovanju: mnogostrane veze izmeu
aktera omoguuju da prednosti i interesi, koje nije lako priopiti preko
trinih veza, uu u pregovore (1997: 50).
Trita kao dijelovi polja (Bourdieu i drugi)

Jedan teorija o nainu djelovanja trita, kojoj nije odano duno
priznanje, jest teorija Pierrea Bourdieua, najsaetije prikazana u njegovom programskom iskazu pod naslovom Naela ekonomske antropologije (= Principes dune anthropologie conomique, 2000a, u tisku,
usp. 1997). Bourdieu polazi od ideje da je ekonomski ivot uvelike
rezultat susreta izmeu akter s posebnim dispozicijama (habitusima) u
ekonomskom polju, i da je trite pod jakim utjecajem polja iji je
integralni dio. Ekonomsko polje moe biti neka industrija, zemlja, sav
svijet i tako dalje. Njegovu strukturu, koristimo li industriju kao primjer,
tvore odnosi moi izmeu tvrtki, koji se odravaju s pomou kapitala u
raznim kombinacijama (financijski kapital, tehnoloki, drutveni i tako
dalje). Postoje dominantni [odnosi], kao i dominantne tvrtke, a izmeu
njih odvija se neprestana borba. To to se zbiva izvan polja, osobito na
razini drave, takoer igra vanu ulogu u borbama unutar neke
industrije.
Trite, da ponovimo, zamiljeno je kao dio polja i pod dominacijom
njegove dinamike. Struktura polja, primjerice, odreuje cijene, a ne
obratno. Cjelina nije rezultat cijena; cjelina je ta koja odreuje cijene
(Bourdieu 2000a: 240). Teorije Marka Granovettera i Harrisona Whitea
pogrene su, prema Bourdieuu, jer zanemaruju uinak strukture polja
na trita; one izraavaju interakcijsku viziju, suprotnu od strukturne
vizije. Bourdieuovo vlastito vienje trita najbolje je izraeno u
sljedeem navodu iz Naela ekonomske antropologije.
TRITIMA
To to se naziva tritem je dakle cjelokupnost razmjenskih odnosa izmeu aktera koji se meusobno takmie.
Te interakcije ovise, kako Simmel kae, o neizravnom sukobu, to jest, o strukturi [polja] koja je drutveno
konstruirana preko odnosa moi. Akteri u polju u razliitim mjerama doprinose tim odnosima moi, njihovim
modifikacijama koje uspijevaju uiniti, osobito kontrolirajui i preusmjeravajui mo drave (2000a: 250;
prijevod R.S.).
U Naelima ekonomske antropologije Bourdieu spominje rad Neila

Fligsteina, a jasno je da izmeu njihovih gledita postoje znakovite
paralelne. Na jednom mjestu u lanku Trita kao politika (= Markets
as Politics) - Fligsteinovo najvanije oitovanje o tritima
on kae, primjerice: moje je vienje trita priblino u skladu s
idejom o organizacijskim poljima, utoliko to trite sainjavaju
tvrtke ije su akcije usmjerene jedna na drugu (1996b: 663;
usp. 2001: 67- 78). Fligstein se takoer slae s Bourdieuom da
je pokuaj primjene mrene analize u analiziranju trita
nezadovoljavajui, jer fokusira iskljuivo na drutvenu
interakciju. Mrena analiza, prema njegovom miljenju, ne
uspijeva razmatrati ulogu politiku, gledite aktera i to to
karakterizira trita kao drutvene institucije.
Prema Fligsteinu, trita se mogu opisivati kao drutvene situacije u
kojima se robe razmjenjuje za novanu cijenu, a te situacije nastaju
jedino ako su prisutna tri sljedea elementa: vlasnika prava
(property rights), strukture vlasti {governance structures) i
pravila razmjene (rules of exchange). Vlasnika prava definiraju se
kao drutveni odnosi koji odreuju tko ima pravo na profit od tvrtke.
Strukture vlasti ine pravila za organiziranje tvrtke, za konkurenciju i za
suradnju. A pravila razmjene odreuju uvjete pod kojima se razmjena
moe ostvariti i tko moe u njoj sudjelovati.
Kao i Bourdieu i Weber, Fligstein istie ulogu sukoba i borbe na
tritu. No Fligstein takoer dopunjuje tu vrstu analize, sugerirajui da
to to pokree pojedine tvrtke i karakterizira moderna proizvodna
trita prvenstveno su pokuaji eliminiranja konkurencije - pokuaji
ublaavanja uinaka konkurencije s drugim tvrtkama (1996b: 657).
Trita kao politika sadre brojne prijedloge za empirijsku provjeru,
sve povezane s tom idejom. Prema jednoj, drava obino pokuava pomoi u stabiliziranju trita i u uklanjanju konkurencije. Prema drugom
prijedlogu, trina kriza slijedi kada najvee tvrtke u podruju ne
uspijevaju sebe reproducirati, to dovodi do interorganizacijske borbe
za mo. Postojea trita, sugerira Fligstein, mogu se takoer transformirati djelovanjem egzogenih imbenika, kao to su ekonomske krize i
invazije drugih tvrtki.
Teorije Bourdieua i Fligsteina, kako su ovdje prikazane, mogu se
128
P O G L AV L J E V
initi donekle shematske i suhoparne, pa zato treba naglasiti da su oba

autora provela empirijska istraivanja konkretnih trita. Bourdieu je,
primjerice, analizirao trita privatnih domova i knjinih proizvoda u
Francuskoj (1995, 2000c). U ta dva istraivanja, relevantno je polje
prikazano u bogatoj empirijskoj detaljnosti, to Bourdieuovu shemu
oivljuje i pokazuje kako se moe primijeniti u analizi trita. A Fligstein
je pokazao vanost razmatranja trita u smislu vlasnikih prava,
struktura vlasti i pravila razmjene, koristei kao studijski primjer Jedinstveno trite Europske unije (Fligstein i Mara-Drita 1996; usp. Fligstein
i Sweet 2001). Kako to tvrtke pokuavaju kontrolirati konkurenciju, i
kako drava moe na razne naine oblikovati trite, snano je istaknuto i u Fligsteinovoj studiji o evoluciji goleme tvrtke u Sjedinjenim
Dravama tijekom dvadesetoga stoljea (1990).
Cijene i oblikovanje cijena

Postoje i neki kljuni aspekti trita koje su ekonomski sociolozi slabo
istraivali. Imam na umu dvije teme - nain odreivanja cijena i uloga
zakona na tritu. Druga tema bit e razmotrena u poglavlju 8 , no
treba ju spomenuti i u ovom poglavlju. Nijedna se razmjena ne moe
obaviti bez ugovora, a zakon igra vanu ulogu na tritima takoer u
mnogim drugim vanim pogledima.
to se tie cijena i njihova odreivanja, jasno je da su tom problemu
ekonomski sociolozi posvetili malo pozornosti. Klasini autori gotovo su
ga ignorirali, a isto je uinila dananja generacija ekonomskih
sociologa. No kao i uvijek, postoje iznimke. Meu klasinim autorima,
Weber primjeuje, primjerice, daje uvoenje fiksne cijene predstavljalo
revoluciju u ekonomskoj etici, i da ju prvi uvodili baptisti i kvekeri
([1920] 1946: 312; usp. Kent 1983). Weber takoer istie da su
puritanci pomogli u populariziranju [zamisli o] konkurentnoj cijeni u
anglosas- kim zemljama, nasuprot ideji o pravednim i tradicionalnim
cijenama ([1922] 1978: 872-73). Naposljetku, u Ekonomiji i drutvu
moemo nai i sljedei programski iskaz o cijenama: novane cijene
proizvod su sukoba interesa i kompromisa; one, dakle, rezultiraju iz
konstelacija moi (108). Weber dodaje da cijene rezultiraju iz borbe
i da su cijene raunski instrumenti samo kao procijenjene
kvantifikacije odnosnih mogunosti u toj borbi interesa (108).
Jedan dananji pokuaj koritenja tih ideja moe se nai u studiju
o odreivanju cijena u amerikoj industriji elektrinih distributera u
devetnaestom stoljeu (Yakubovich i Granovetter 2001). Weberova
TRITIMA
sugestija da su cijene rezultat konstelacija moi razraena je na zanimljiv nain u toj studiji, koja skree pozornost u tom sklopu i na nekoliko
empirijskih istraivanja iste teme, koja su proveli ekonomisti (Blinder
1998; vidi takoer vanu raspravu izmeu Machlupa i Lestera u
Machlup 1946, 1947; Lester 1947).
Granovetter je primijenio i pristup ukorijenjenosti za objanjavanje
ljepljivosti cijena (Granovetter i Swedberg 2001: 13-14). Ekonomski
su sociolozi, osim toga, prouavali fiksiranje cijena, utjecaj statusa na
cijene, te kako se cijene odreuju u raznim tipovima aukcija (Smith
1989; Podolny 1992; Baker i Faulkner 1992; Uzzi i Lancaster, u tisku).
Nadalje, ve je dugo vrijeme primijeeno da se u odreivanju cijena u
amerikoj kompjuterskoj industriji rabi sljedee praktino pravilo:
[cijena je] tri puta vie od troka proizvodnje (MacKenzie 1996: 53).
Ekonomski sociolozi, najkrae reeno, poeli su razmatrati problem
oblikovanja cijena - no nisu jo formulirati mnogo opih spoznaja, i vei
dio posla tek predstoji.
Saetak
Sociolozi prvenstveno vide trita kao institucije, dok ekonomisti
fokusiraju na problem oblikovanja cijena, uglavnom konstruirajui
modele. No sve da glavna struja ekonomske znanosti nije posvetila
mnogo pozornosti tritima kao institucijama ili empirijskim pojavama,
pokuao sam pokazati da se u ekonomskoj literaturi mogu nai mnoge
korisne ideje o toj temi. To sam ilustrirao raspravom o radovima brojnih
ekonomista, od Adama Smitha do danas. Posebno sam pokuao
osvijetliti ideje Alfreda Marshalla, neoaustrijske kole, Keynesa i jo
nekih ekonomista koje su osobito poticajne u tom pogledu. U Marshalla,
primjerice, pronali smo itav program za realistino prouavanje
trita; neoaustrijska kola predloila je da se trite treba zamisliti kao
proces, i tako dalje.
U odnosu na ekonomiste, sociolozi su posvetili znatno manje pozornosti tritima. Ipak, razradili su nekoliko teorija o tritima, poput
Weberove ideje o tritima od konkurencije do razmjene, modela W(y)
Harrisona Whitea, gledita o tritima kao mreama i ideje da se trita
trebaju poimati kao dijelovi polja. Raspravljali smo o nekim idejama o
nainu odreivanja cijena i o njihovu analiziranju iz socioloke perspektive, od Weberove o ulozi moi u odreivanju cijena do Fligsteinove
ideje da korporacije nastoje izbjei konkurenciju i da ele postojane
cijene. Preostaje, meutim, mnogo rada do nastanka zadovoljavajueg
130
P O G L AV L J E V
korpusa socioloke literature o tritima, pa tako i o oblikovanju cijena.

Neke sugestije za to kako nastaviti rad bit e predstavljene u iduem
poglavlju.
VI
Trita u povijesti
ekonomski sociolozi osjeaju nelagodu pred trenutnim stanjem
znanja o tritima, i u ekonomskoj znanosti i u ekonomskoj sociologiji.
Iako shvaaju da je bilo nekoliko dobrih uvida u djelovanje trita, oni
osjeaju da jo mnogo ili najvei dio posla - tek predstoji (npr. Krippner
2001). S obzirom na razne teorijske pristupe koritene za analizu trita
u ekonomskoj sociologiji, morali bismo moi, naelno, krenuti naprijed u
vie smjerova - primjenom mrene teorije, pojma polja i modela W(y).
Jai oslonac na povijesnu grau o tritima nego dosad, mogao bi biti
jedan korak u pravomu smjeru. U analizu trita treba se takoer
eksplicitno uvesti i pojam interesa. U analiziranju trita ekonomski
sociolozi nisu dosada mnogo iskoristili povijesnu grau, no ona moe
biti vrlo pouna, osobito za razumijevanje meudjelovanja izmeu
trita i ireg drutva. Pojam interesa, kako u pokuati pokazati, moe
unijeti realizam u analizu - primjerice, usmjeravajui pozornost na nain
kako ekonomska i politika mo izrastaju iz trita, i kako povratno
utjeu na strukturu trita. Pojam interesa moe se koristiti i da bi
pokazao stupanj trine ovisnosti, koja karakterizira razliite skupine
ljudi.
Oslanjajui se na nazivlje predstavljeno u poglavlju 3, moemo
shvatiti da trita tvore osobite oblike ekonomske organizacije, kao to
ih tvore i tvrtke i industrijski okrui. Oznaiti trita kao ekonomsku
organizaciju ima, meu inim, zdrav uinak protiv jedne ideje, koja se
katkad susree u politikim raspravama, naime da su trita stvorena
ponajprije radi ruenja drugih drutvenih struktura - i da su niknula
spontano, kao gljive poslije kie. Jednostavni oblici trita mogu se
samostalno pojaviti u mnogim situacijama, no glavni tipovi trita koji
postoje u modernom drutvu predstavljaju razraene drutvene
strukture. Jednom kada se odlui da se trite moe shvatiti kao oblik
ekonomike organizacije, takoer je prirodno pokuati odrediti tono
kakvu tipu drutvene organizacije trite pripada, to ga razlikuje od
njegove okoline i toga kako je povezano s njom.
U analiziranju veza izmeu trita i njihove okoline, glavna struja
ekonomske teorije ne pomae mnogo, jer polazi od pretpostavke da se
trita mogu analizirati kao da ine vie-manje samostalne sustave.
Mnogi
P O G L AV L J E V I
131
Pod ekonomskom teorijom, mi [ekonomisti] smatramo u stanovitom

smislu da su trita sredinja institucija u kojoj su pojedinane akcije u
interakciji, te da su druge institucije od zanemarive vanosti (Arrow
1998: 94). No iako je glavna struja ekonomske teorije hendikepirana
svojom pretpostavkom o tritu kao samostalnom sustavu, u usporedbi
s ekonomskom sociologijom ona je prednosti, jer bolje razumije ulogu
ekonomskih interesa na trita. Upravo je samointeres, prema ekonomskoj teoriji, to to tjera aktere na sudjelovanje u razmjeni, sve dok se na
tritu ne uspostavi ravnotea.
No ekonomska teorija trita vrlo je uska u fokusu i obuhvaa tek
manji dio toga to trita stvarno ine. Tonije, u glavnoj struji
ekonomske znanosti teorija o tritu vie-manje je istoznana teoriji o
apstraktnoj cijeni. Drutveni odnosi unutar trita obino se izostavljaju,
kao to ilustrira sljedei opis Kennetha Arrowa o nainu shvaanja
trita u ekonomskoj teoriji:
Teorijska slika trita jest [slika] o bezlinoj razmjeni. Zadrat u se na primjer konkurencije. Po danoj cijeni
(ili tonije, uz danost svih cijena) pojedini agenti odluuju koliko treba ponuditi i koliko treba traiti. Te
ponude i potranje jednostavno se zbrajaju; kad su cijene takve da je ukupna ponuda jednaka ukupnoj potranji
u svakom tritu, ravnotea prevagne. Ne postoji poseban odnos izmeu ponuaa i potraitelja; to jest,
ponuau je isto prodaje li jednom potraitelju ili drugom, ili obratno (1998:94).
Jedna je od snaga ekonomske sociologije, kad je rije o analizi trita,

to to su sociolozi vini u otkrivanju drutvene strukture pojava. Kako
smo pokazali u prijanjem poglavlju, i sociolozi su razradili nekoliko
teorija o tritima, koje sve daju sredinje znaenje drutvenim strukturama. No kako je rad na sociolokoj teoriji o tritima napredovao,
tako su nastajali i novi problemi. To je osobito tono za pokuaj
razmatranja trita iskljuivo u drutvenom smislu (trita kao
drutvene strukture). Iako je u tom tipu analize mogue nai osvrte na
resurse i profite, njima se posveuje malo postojane pozornosti. Nema
mnogo rasprave ni teoriziranja ni o tomu da interesi igraju sredinju
ulogu u djelovanju trita.
Iako mislim da je ozbiljna greka ne tretirati interese pri razradi
socioloke analize trita, takoer je jasno da se to moe uiniti na vie
naina. Moj vlastiti prijedlog kako postupati, skiciran je u pet iduih
propozicija:
To to tritu daje jedinstvenu mo jest to da ga akteri koriste dobrovoljno, jer omoguuje i jednoj i
drugoj stranci u razmjeni da dobije neto bolje nego to je imala prije (usp. poglavlje 3).
T R I TA
POVIJESTI
133
Stupanj interesa to e ga neki akter pokazati za trite ovisi o tomu koliko je o tritu ovisan.
Tip interesa koji e akter pokazati za trite uvelike ovisi o tome je li mu interes ekonomski, politiki, i
tako dalje.
Ekonomska mo oznaava vjerojatnost kojom neki akter moe navesti druge aktere da dobrovoljno
posvete svoje napore kakvu zadatku, s ponudom novca (za razliku od drugih oblika moi koji djeluju
kroz autoritet, to jest putem naredbi ili prisile).
Interes koji politiki akteri pokazuju za trite ovisi o koliini resursa koja prolazi kroz trite, i o tomu
koliko je drutvo u cjelini ovisno o tritu.
Nain kako se te propozicije mogu primijeniti u rasvjetljavanju

djelovanja trita pokazat e se u nastavku ovog poglavlja, koje je posveeno prikazivanju nekih vanih tipova trita koji su postojali u povijesti.
Polazite: stvarna trita u povijesti

U svojem nastojanju da dalje razrade teoriju o tritima, ekonomski bi
sociolozi, prema mom miljenju, trebali kao svoja polazita prihvatiti
konkretna trita - kako su djelovala u stvarnom ivotu i kakve su bile
njihove posljedice i za ekonomiju i za ire drutvo. To nije jedini mogui
nain postupanja, no takvo polazite pomae u prekidanju s
artificijelnou, koja je na kraju obiljeila pojam trita u glavnoj struji
ekonomske teorije, kao i u javnom diskursu. Ono bi takoer moglo
pomoi u nadahnjivanju novih poimanja trita, to je upravo danas
potrebno.
Sociolozi bi trebali prouavati ne samo suvremena trita, nego i
trita iz prolosti, jer to daje potrebne informacije o ulozi koju trita
igraju u razliitim tipovima drutava i ekonomija. Prirodno je da velik dio
relevantne grae za analize takve vrste potjee od povjesniara, koji su
tijekom godina napisali obilje studija o tritima. Odlian uvod u tu vrstu
povijesne grae je drugi svezak divovskoga rada Fernanda Brau- dela,
Civilizacija i kapitalizam, 15-18. stoljee (= Civilisation matrielle,
conomie et capitalisme, XVe-XVIIIe sicle), koji predstavlja jedan
od rijetkih pokuaja pisanja povijesti trita i pregleda postojee
literature ([1979] 1985b: 25-137).
Predstavit u nekoliko opih tipova trita iz razliitih povijesnih
razdoblja da bih ukazao na vrstu problema kojima bi se sociologija
trita trebala danas baviti. Poet u s tritima u osvitu povijesti, a
13 4
zatim nastaviti i prijei na trgovaka trita (trita za trgovce), nacionalna trita i tako dalje. U svakom primjeru, pokuat u pokazati kako
su razliiti ekonomski interesi uli u razliite drutvene konfiguracije
i kako je to rezultiralo tritima, koja djeluju na razliite naine.
Drutveni uinak tih razliitih tipova trita takoer e se
analizirati.
Vanjska trita
Openito se smatra da je trgovina poela vrlo davno u ljudskoj
povijest, iako nije mogue odrediti priblian datum kada se prvo pojavila (npr. Weber [1923] 1981; Curtin 1984; Clark 1987). Jedan od razloga zato su se ljudi tako davno angairali u trgovini bila je neravnomjerna distribucija resursa po svijetu - poput soli, minerala i opsidijana
(vrsta crnog vulkanskog stakla, koji je idealan za izradu orua s otrim
rubovima). Zajednice koje su ivjele na rubu ekolokih mea obino su
meusobno trgovali. Kakvo nomadsko pleme u pustinji, primjerice,
trgovalo bi sa sjedilakim plemenom, koje je ivjelo u podruju uz
pustinju.
Prema Weberu, najranija vrsta trita imala je vrlo osobitu drutvenu
strukturu: u poetku je trgovina djelatnost izmeu etnikih grupa; ona
se ne odvija izmeu pripadnika istoga plemena ili iste zajednice, nego
je u najstarijim drutvenim zajednicama vanjska pojava, poto je
usmjerena na strana plemena ([1923] 1981:195). Sa sociolokog
gledita vrlo je znakovito da se u tim vanjskim tritima (kako ih ja
nazivam) moglo trgovati samo s ljudima koji nisu pripadali vlastitoj
zajednici. Weber pie:
Svuda nalazimo na primitivnu, strogo integriranu unutarnju ekonomiju, takvu da nema rijei o bilo kakvoj
slobodi ekonomskog djelovanja meu pripadnicima istog plemena ili klana, povezanu s potpunom slobodom
trgovine prema vani. Razlikovala se unutarnja i vanjska [ekonomska] etika, a u vezi s potonjom postojala je
potpuna nemilosrdnost u novanim postupcima ([1923] 1981: 312 - 13).
Razina povjerenja u tom tipu trita vjerojatno je bila niska; takoer

je mogue da su se s vremenom razvile i stabilne norme za provoenje
razmjene - no to jednostavno ne znamo (Simmel [1907] 1978: 94-97;
Benet [1957] 1971). Najraniji oblik trgovine bila je trampa, i trebalo je
due vrijeme prije nego to se novac koristio za plaanje ljudi koji su
ivjeli izvan svojih vlastite zajednice (vanjski novac za razliku od
unutarnjeg novca) (Weber [1923] 1981: 237-39].
T R I TA U P O V I J E S T I
U smislu interesa, vjerojatno je da je vrijednost predmeta razmijenjenih na vanjskim tritima bila poprilino neznatna i da drutvo
nije ovisilo o toj vrsti trgovine, niti za svoj opstanak niti za stvaranje
bogatstva. Nijedna se grupa nije iskljuivo posvetila trgovini, a trgovalo
se prvenstveno zbog upotrebne vrijednosti [robe], ne za profit. No kako
se [razvijala] specijalizacija, tako je i trgovina rasla. Prolazila je preko
vee udaljenosti i raspon predmeta za trgovinu takoer se poveao.
Neka plemena poela su se specijalizirati za trgovina; stvaralo se
bogatstvo, a pojavile su se i skupine trgovaca. Kako su trita postojala
sve bogatija, tako su poela privlaiti i politike vladare. Jo dugo
vremena, meutim, vladari e prezirati trgovce; smatralo se mnogo
asnijim stei bogatstvo nasiljem, nego cjenkanjem na tritu (Brown
1947).
Unutranja trita
Kao primjer unutranjeg trita koristit u atensku agoru, jedno od
najbolje istraivanih trita u antici (npr. Thompson i Wycherley 1972;
Camp 1986). To e trite sluiti i kao ilustracija jedne ire postavke,
naime da su trita ubrzo stekla vrlo sloenu drutvenu strukturu i visok
stupanj regulacije. Unutranja trita, za razliku od vanjskih, su
prvenstveno i najvie karakterizirana stanjem unutra zajednice. Jo je
jedno definicijsko obiljeje to da pripadnici zajednice trguju i
meusobno, ne sa strancima. To oznauje i vanu promjenu u ekonomskoj etici, sve i da fiksnih cijena nee jo dugo biti. Novac se ekstenzivno koristio na tom stadiju razvitka, to je olakalo trgovinu i
veoma povealo opseg predmeta kojima se moglo trgovati.
Svaki grki grad imao je u svom sreditu agoru ili javni prostor,
odreen za trgovinu, politiku, vjerske obrede i druenja. Agora se esto
naziva ivim srcem grkoga grada, a u osnovi je bila otvoreni trg,
odvojen od/ostatka grada kamenim meaima. Obino su tamo bile
prodajne tezge, javne zgrade i stoa, to jest otvorena kolonada koja je
mogla sluiti za razne svrhe. Hramovi i vjerski kipovi mogli su se nalaziti
posvuda u tom prostoru. Neke ekonomske crte agore proizlaze iz
sljedeega opisa:
Trgovanje kad je agora bila puna, tj. u jutro, zacijelo je bio buan i uzrujavajui pothvat, s mnogo cjenkanja.
Prodavai riba bili su osobito na zlu glasu: prema komikim pjesnicima, koristili su grki ekvivalent za
Billingsgate [glasovitu riblju trnicu u Londonu], zurili su u muterije kao gorgone, traili prekomjerne cijene
s izrazom tipa uzmi ili ostavi, i podvaljivali pokvarene ribe. Veina gradova imala je slubenike, zvane
agoranomoi,
136
za vrenje nadzora i osiguravanje potenih poslovanja. Atena je, osim toga, imala itne inspektore, za trgovinu
koja je bila osobito vana, i inspektore za utege i mjere. Iz napisa itamo da su se agoranomoi brinuli o istoi i
urednosti agore i ulica i da su nadzirali odnose izmeu poslodavaca i uposlenika (Wycherley 1976: 66).
Iz ovoga citata jasno je da je atenska agora bila jedna od

najnaprednijih u grkim gradovima dravama. Njezina fizika obiljeja
mogu se vidjeti u slici 6.1., koja prikazuje rekonstrukciju agore oko 400.
pr. Kr. Brzi pregled otkriva da su se brojne trgovake, politike,
drutvene i vjerske djelatnosti odvijale u agori. Atenski senat i njezino
izvrno povjerenstvo koristili su dvije zgrade uz zapadnu granicu
(bouleutrion i tholos). U sreditu moe se vidjeti prostor za
gledatelje razliitih natjecanja i slinih zabava (orkhstra). Openito,
Atenjani su uivali u izlascima na agoru, kao to ljudi danas uivaju
kada odlazi u grad ili u prodajne centre. Od vjerskih kipova i hramova,
neki su bili posveeni Hermesu, bogu trnice.
Trgovanje se odvijalo po itavoj agori - u privremenim daarama, u
prodavaonicama, uz tezge gdje su se nalazili mjenjai novca i bankari.
ini se da je juna stoa, uz junu granicu, bila trgovako sredite, a blizu
nje nalazila se kovnica, gdje su se proizvodile bronane kovanice grada.
Iz razliitih napisa moe se doznati i to se zbivalo kad bi tko rabio krive
utege ili kovanice preniske vrijednosti: kovanice bi se unitavale ili
zapljenjivale. Zakonskim prekrajima, takoer i prekrajima trinog
zakona, bavili su se mnogi sudovi u agori.
Iako su graani Atene za svoj ekonomski opstanak donekle ovisili o
tritu, uglavnom su ivjeli od poljoprivrede. Ipak, uinak trita na
drutvene odnose u lokalnoj zajednici bio je vrlo vaan, to pokazuje
prisutnost bogatih trgovaca i bankara. Atensko trite takoer je igrala
kljunu ulogu u financiranju grada drave i njegovoj vanjskoj politici.
Trgovci i bankari zaradili su svoj novac uglavnom trgovinom, ne
proizvodnjom, a prevladavajui ekonomski ideal bio je i dalje samostalni
poljoprivredni posjed. Mnogi su graani prezirali trgovce i cjenjkanje na
trnici, meu njima i Aristotel, ije je neprijateljstvo prema zaraivanju
novca dobro poznato. Hermes prema grkoj mitologiji nije bio samo
zatitnik trnice, nego i bog zatitnik lopova - to ukazuje na nain kako
su veleposjednici i mnogi drugi ljudi u zajednici gledali na trgovce
(Brown 1947).
Trita za trgovce (Europski sajam)

Unutranja trita u osnovi su lokalna trita u smislu da su ljude
opskrbljivala robama iz njihove neposredne okoline. No vrlo rano u
137
Slika 6.1. Atenska agora oko 400. pr.Kr.

Napomena: Atenska trnica imala je sloenu drutvenu strukturu - na
to upuuju njezini dvorita, prodajnice, kameni meai, i drugo.
Izvor. John Camp, The Athenian Agora: Excavations in the Heart of Classical
Athens (London: Thames and Hudson, 1986), 89.
povijesti pojavila se i daleka trgovina. Atenska agora, primjerice, dobivala je velik dio svoje ekonomske ivahnosti iz dodira s drugim tritima u Sredozemlju. Iako razlika izmeu lokalne i daleke trgovine na
prvi pogled moe izgledati kao [razlika] u zemljopisnoj daljini, njihove su
drutvene strukture vrlo razliite. Daleka trgovina mogla je biti krajnje
unosna, za razliku od lokalne trgovine, pa su se zato i akteri razlikovali,
kao i visine ulaganja. Dok se i seljak moe lako doetati do
138
lokalne trnice, to oito za daleka trita nije mogue. Jednom kada je

trgovac napustio svoju zajednicu, poveala se i opasnost od napada i
bila je nuna posebna zatita. Interakcije sa stranim kupcima i
prodavaima obino se odvijala u podruju pod stranom vlau, to je
dovodilo do raznih komplikacija. Ako bi trgovac odluio ostati u tuini,
trebao je poduzeti posebne mjere za svoj boravak, koje su obino
znaile fiziko odvajanje od domae populacije. Trita za daleku
trgovinu esto su bila organizirana kao vanjska trita.
Jedan vrlo osobit tip trita koji je obuhvaao daleku trgovinu i ujedno
predstavljao vanjsko trite, bio je sajam, koji je odigrao kljunu ulogu
u Europi od jedanaestoga do etrnaestoga stoljea (npr. Huvelin 1897;
Verlinden 1963; Lopez 1976). Sajmovi se esto definiraju kao trita (=
trna mjesta, trnice, trgovita, op.prev.), gdje se, u vremenskim
intervalima, skupljaju trgovci iz cijele regije. Weber je precizirao da se
prvi oblik trgovine izmeu trgovca i trgovca susree ... na sajmu
([1923] 1981: 220). Treba dodati da engleska rije za sajam, fair, dolazi
od fria, sa znaenjem slavlje, feta ili praznik, to je podsjetnik
da trgovci nisu bili jedini sudionici u tom tipu trita; sajmovi su bili
otvoreni i obinim ljudima. Sajmovi su bili velebni i veseli dogaaji
sajmovi su znaili - galama, buka, glazba, narodno veselje,
svijet preokrenut naglavce, nered i katkad nemiri (Braudel
[1979] 1985b: 85).
Veina europska sajmova nalazila se na prostoru izmeu Italije i
Flandrije, a u osnovi su oni pomogli u razmjeni robe s juga, pa i zaina
iz Azije, s robom sa sjevera, pogotovo vunenim proizvodima iz Engleske
i Flandrije. Sajmovi su takoer bili vrlo vana novarska trita, osobito
ampanjski sajmovi. Sajam bi se obino odravao na zemlji kojega
feudalnog gospodara, na posebno oznaenu prostoru, gdje bi se
podizali odjeljci i atori. Gospodar bi jamio za siguran prolaz trgovaca i
obino bi im dao pratnju, jednom kad bi uli u njegovu zemlju sa
svojom robom, i za tu uslugu naplaivao je pristojbu. Sajmovi su pruali
gospodaru mnoge druge prilike da zaradi novac. Mogao je kovati nove
kovanice, udijeliti pravo na kockanje, te dopustiti trgovinu bez obzira na
zabranu protiv lihvarenja. Unutar sajminoga prostora vrijedio je
meunarodni zakon trgovaca (lex mercatoria ili trgovaki zakon), a
trgovci su imali vlastite dvorove i birali vlastite suce. Mnogi obini ljudi
odlazili su na sajmove da bi uivali, pili i igrali na sreu. Red su
odravali posebni uvari.
Na sajmovima su se rabili i takoer usavravali novi financijski
instrumenti. Uskoro je bilo mogue, primjerice, obaviti eskont mjenica,
koje su zatim lake prelazile iz ruke u ruku. Te su mjenice, valja
naglasiti, predstavljale oblik zajma koji je bio skrojen posebno prema
potrebama
139
trgovaca. Slino tome, u lex mercatoria obuhvaena su zakonska

pravila prilagoena potrebama trgovaca. Od osobite vanosti bilo je
uvoenje bona fides u trgovaki zakon, to je znailo da se predmet
koji je bio kupljen u dobroj nakani nije mogao opet pripasti izvornom,
poetnom vlasniku. esto je bilo primijeeno da trgovci nisu imali
aparat prisile da bi proveli svoje pravne odluke. Da bi to nadoknadili,
pokuavali su procijeniti kojim trgovcima mogu dopustiti sudjelovanje
na sajmu te omoguiti pristup samo uglednima. Ako bi tko prekrio
zakon, glavna kazna koju su suci imali na raspolaganju bilo je
obznanjivanje da je dotini trgovac nepoten. U novijim znanstvenim
radovima to se naziva pokuajem provoenja trinih zakona s pomou
mehanizma ugleda (the reputation mechanism) (Milgrom, North i
Weingast 1990; Barzel 2002 ; vidi i odjeljak o lex mercatoria u
poglavlju 8 ).
Najvaniji od svih sajmova odravali su se izmeu dvanaestoga i
etrnaestoga stoljea u pokrajini Champagne. Tu su se trgovci sastajali
u etiri gradia, na est sajmova, od kojih je svaki trajao pedeset dana.
Daleko najvanija djelatnost bila je trgovina novcem i kreditom. Dok su
drugi sajmovi obino pokrivali po jednu pokrajinu, ampanjski sajmovi
pokrivali su svu zapadnu Europu. Njihova je vanost u financijskim
poslovima bila golema, a u biti su djelovali kao obraunski zavod za
velik dio Europe.
Nakon etrnaestog stoljea, sajmovi u Champagni i drugdje poeli su
propadati, iz vie razloga. Zbog proirenja trgovine u Europi postalo je
nuno uspostaviti trajna trita, umjesto privremenih. Dotad su Talijani
poeli ploviti izravno do Flandrije, to ih je uinilo manje ovisnima o
sajmovima u unutranjosti kontinenta. ampanjski sajmovi bili su i
vre inkorporirani u francusko kraljevstvo, koje ih je teko
oporezivalo. Napokon, pokraj srednjeg vijeka nastalo je novo trite za
trgovce, koje je uskoro preuzelo dio funkcija sajma - burza (fr. bourse).
Ta se institucije razlikovala od sajma osobito u dva pogleda: bila je
trajna i trgovci nisu morali donositi svoje robu na trite, nego samo
uzorke.
Srednjovjekovni sajam predstavlja mnogo snaniji tip trita od
unutranjega ili lokalnog trita kakvo smo susreli u Ateni. Razlog se ne
odnosi toliko na ovisnost obinih ljudi o robi kojom se trgovalo na
sajmu; obini su ljudi i dalje ivjeli uglavnom od poljoprivrede, a na
sajmovima su se u osnovi prodavali poljoprivredni proizvodi, i to to su
obrtnici sami proizveli. Manufaktura, koja e revolucionirati
svakodnevicu obinih ljudi, jo nije prevladala.
No to to je sajmovima dalo veliku mo, bila je koliina novca koja je
pratila trgovinu izmeu trgovaca. Dotad su se u povijesti Zapada
trgovci etablirali kao osobita skupina s vlastitim identitetom, a tako
140
P O G L AV L J E
er su poeli razvijati vlastite financijske instrumente kao i vlastiti tip

trgovakog zakona. Feudalni gospodari bili su toga vrlo svjesni i
pokuavali su kontrolirati i iskoristiti tu novu ekonomsku mo, najbolje
to su mogli. Jedan je nain bio uvesti poreze i pristojbe na sajmove,
drugi je bio posuditi novac od trgovaca i bankara ili jednostavno zaplijeniti njihovu robu (npr. Coser 1971). Stalna potreba feudalnih gospodara
da financiraju ratove protiv svojih susjeda uinila ih je ovisnima o
trgovcima i bankarima.
Nacionalna trita
Letiminim pregledom rane povijesti trita, stjee se dojam da je
postojao prirodni razvitak od malih i jednostavnih trita do velikih i
sloenih, te da je klju za sav razvitak u djelovanju trgovaca. Jedna
popularna verzije toga gledita nalazi se u Bogatstvu naroda, u
tvrdnji o prirodnoj sklonosti ljudi da se bave trgovinom (usp.
poglavlje 5). Jedna druga verzija tog gledita nalazi se u radovima nekih
ekonomista, koji su tvrdili daje razvitak trita prvenstveno ishod
ekonomskih imbenika, pogotovo djelovanja trgovaca (Sombart 190227; Hicks 1969). No stvaranje nacionalnih trita (zemaljskih trita,
trita pojedine zemlje) nije se odvijalo nimalo automatski. To se moglo
postii samo s pomou politikih aktera, osobito drave (npr. Braudel
[1979] 1985a: 277-385).
Prepreke razvitku velikih trita bile su goleme u Europi tijekom
srednjega vijeka. Da biste putovali po cestama ili rijekama, morali ste
plaati cestarine. Godine 1400., primjerice, bilo je preko ezdesetak
mitnica uz Rajnu (Heckscher [1931] 1994: 57). Za trgovanje u kakvoj
gradskoj trnici morali ste platiti pristojbu, osim ako ste ivjeli u tom
gradu. Gradsko je stanovnitva zabranjivalo seljacima da trguju ma
gdje, osim u gradu, i to po cijenama koje su odreivali stanovnici grada.
Cehovi su strogo kontrolirali tko smije proizvoditi velik raspon robe.
Jedina velika trita koja su postojala u tom razdoblju - sajmovi - vie su
se prilagoavale toj situaciji nego to su joj pruali otpor. Sajmovi nisu
bili trajni, a esto su se odvijali u seoskim krajevima, daleko od
gradova.
Jedna od sila koje su pomogle u nadvladavanju te fragmentacije i u
stvaranju nacionalnih trita bio je uspon merkantilnih dravnika. U
Bogatstvu naroda Adam Smith popularizirao je ideju da je
merkantilizam bio samo okov za ekonomiju i da je sprjeavao sav
ekonomski razvitak. No po inicijativi Gustava Schmollera, povjesniari
su uskoro razradili drukije vienje. Prema Schmolleru, merkantilizam
mora se shvatiti ponajprije kao nain kojim su se vladari suprotstavljali
141
nom lokalizmom i izgraivali modernu dravu, pa tako i nacionalnu

ekonomiju. Prema Schmolleru:
Na kocki je bilo stvaranje realnih politikih ekonomija kao ujedinjene organizme, u sreditu kojih se treba
nalaziti ne samo dravna politika koja see u sve strane, nego i ivo bilo ujedinjenih osjeaja. Jedino tko tako
shvaa merkantilizam moi e ga razumjeti; u svojoj unutranjoj jezgri, [merkantilizam] nije nita nego
stvaranje drave - ne stvaranje drave u uskom smislu, nego stvaranje drave i stvaranje nacionalne ekonomije
u isto vrijeme; stvaranje drave u modernom smislu, koje politiku zajednicu pretvara u ekonomsku zajednicu,
i tako joj daje vee znaenje ([1884] 1987; 150-1).
Danas je Schmollerov obrazlaganje vie-manje prihvaeno meu povjesniarima. Alexander Gerschenkron, primjerice, u svojoj kritici knjige
Johna Hicksa Teorija 0 ekonomskoj povijesti (= A Theory of
Economic History, 1969), slino tome primjeuje da autor previe
govori o ulozi trgovca u stvaranju trita i zanemaruje injenicu da su
merkantilni dravnici od Colberta do Petra Velikoga bili ponajprije veliki
ujedinitelji... politika drave, barem isto toliko koliko i djelatnosti
trgovaca, postavila je temelje za idue velike izljeve industrijskoga
razvitka (metaforiki opisane kao revolucije) i za dolazak politike
laissez-faire-a (Gerschenkron 1971: 665).
Vrste mjera koje su merkantilistiki vladari provodili u borbi protiv
srednjovjekovnog lokalizma mogu se ilustrirati na primjeru Francuske
(npr. Schmoller [1884] 1897, Heckscher [1931] 1994). Luj XI (1461-83)
borio se protiv raznih lokalnih interesa i pokuavao je ujediniti teine i
[druga] mjerila u svom kraljevstvu. Na poetku esnaestoga stoljea
uvedena je slobodna trgovina itom, a Richelieu je raznim mjerama
pokuao promaknuti ideju o velikom nacionalnom tritu. No usklaenih
napora za stvaranje jedinstvenoga trita u Francuskoj bilo je najvie u
doba Colbertove uprave (1662-83). Colbert je izgradio valjane ceste i
kanale; reformirao je rijene dabine i, najvanije, 1664. uspio je ukinuti
carine u gotovo polovini Francuske.
No za uspostavljanje nacionalnih trita, trebalo je mnogo vie nego
to su merkantilistiki vladari mogli sami uiniti. Velike politike
revolucije sedamnaestoga i osamnaestoga stoljeu uvele su slobodu
trgovine i slobodu kretanja i nastanjivanja, to su oboje unaprijedile
stvaranje nacionalnih trita (Hintze [1929] 1975). U Sjedinjenim Dravama, osobito su druga revolucija 1787. i Ustav pomogli da se po prvi
put uspostavi ujedinjeno ameriko trite (Hurst 1956). Trgovina meu
dravama, primjerice, ula je u nadlenost Kongresa unije, a ne
pojedinih drava. Utemeljitelj! Ustava, od kojih su mnogi bili veliki
zemljoposjednici i trgovci, takoer su poticali tijek stvari na razne
naine. Otto Hintze
142
zakljuuje: [U]kratko: do uspona velikih nacionalnih trita... dolo je

ne samo zbog ekonomskih kretanja, nego i zbog politikih akcija blisko
povezanih s velikim revolucijama u Engleskoj, Americi i Francuskoj
([1929] 1975: 442).
Uspostava pravih nacionalnih trita nee e dovriti do mnogo
poslije, kad e razliita sredstva komunikacija - poput telegrafa,
telefona i eljeznice - meusobno povezati i najudaljenija mjesta. U
Sjedinjenim Dravama, primjerice, moderno nacionalno trite nastalo
je na prijelazu u dvadeseto stoljee (npr. Chandler 1977). Ipak, temelji
nacionalnih trita postavljeni su mnogo prije, a da bi se potpunije
razumjela ta vrsta trita, bitno je uzeti u obzir politike, kao i
ekonomske interese. Situacija u srednjem vijeku, koja je prethodila
stvaranju nacionalnih trita, bila je u osnovi takva da su gradovi uspjeli
nadvladati i drali su selo u eljeznoj stezi. U Schmollerovim rijeima:
[T]o to, dakle, imamo pred oima u srednjem vijeku jesu gradska i lokalna ekonomska sredita, iji ukupan
ekonomski ivot poiva na ovom - da su se razni lokalni interesi uspjeli, zasad, sporazumjeti, da su jedinstveni
osjeaji i ideje izrasli iz opih lokalnih interesa, te da gradske vlasti istupaju da bi predstavljali te osjeaje s
itavim nizom zatitnih mjera (Schmoller [1884] 1897:11-12).
Nijedna ekonomska sila nije mogla razbiti tu mo lokalnih interesa

nad ekonomijom; to je mogla uiniti jedino politika sila. Uspjenost
razliitih politikih sila u toj situaciji ne znai, meutim, da su akcije
merkantilne drave uvijek bile korisne za stvaranje nacionalnog trita.
Adam Smith imao je mnogo rei o tome, primijetivi, primjerice, da
birokratski mentalitet osobe poput Colberta nije mu doputao da osmisli doista slobodno trite ([1776] 1976: 663-64). Dio merkantilnog
projekta bilo je stvaranje kolonija, a sav je samostalan ekonomski
razvitak u njima bio efektivno uguen, jer se razvitak manufakture
doputao samo u matinoj zemlji.
Rana racionalna trita

Prema Maxu Weberu, merkantilizam je dao nekoliko vanih doprinosa
stvaranju racionalne drave, i takoer je uinio pionirski pokuaj u
razvijanju nacionalne ekonomske politike ([1923] 1981: 343-44).
Meutim, merkantilizam nije doprinio stvaranju glasovitog duha kapitalizma, koji je Weber vidio kao apsolutno sredinji imbenik u
stvaranju modernoga ili racionalnog kapitalizma. Za tako neto,
merkantilizam je
1 43
bio previe despotski i autoritativan po karakteru; zahtijevao je od

stanovnitva konformizam, ne samostalnost i inicijativnost ([1904-05]
1958: 152).
Dakako, o Weberovim idejama o nastanku novoga duha kapitalizma
mnogo se raspravljalo i mnoge njihove postavke bile su osporene.
Razlog zato one ipak zasluuju spomen u ovom kontekstu, u vezi s
ranim racionalnim tritima - kako ih ja nazivam -, jest zato to
problematiziraju vano pitanje o ulozi koju je mentalitet trinih aktera
odigrao u stvaranju novih vrsta trita. Iz tog gledite, Weberove ideje
nadopunjuju to to smo ve rekli o ulozi konvencionalnih ekonomskih,
drutvenih i politikih imbenika, kao to su zakonska pravila, novac,
teine i mjere, i tako dalje.
Za kritike koje teko prihvaaju Weberovu kljunu tezu u Protestantskoj etici, treba naglasiti da se u njoj govori ne o uinku protestantizma
na kapitalizam, nego o neemu drugom, naime o postojanju novoga
duha kapitalizma, bez obzira na to koji su bili razlozi njegova
nastanka. Weberova je sutinska tvrdnja (bez vjerskog dijela, drugim
rijeima) da je novi duh proeo zapadni kapitalizam negdje poslije
esnaestoga stoljea, i da je tada nastao novi ekonomski ovjek - i
zajedno s njim opa racionalizacija ekonomskoga ivota, pa tako i
trita ([1904-05] 1958: 174).
U Protestantskoj etici i duhu kapitalizma (prvo izd. 1904-5; drugo
izd. 1920), Weber ilustrira razliku izmeu tradicionalnog kapitalizma i
modernog kapitalizma koristei primjer kontinentalne tekstilne industrije. Weber je dobro poznavao tu vrstu industrije, jer je njegova
obitelj posjedovala tekstilne tvornice, a 1908-9. objavit e i detaljnu
empirijsku studiju o radu u tekstilnim tvornicama ([1908-9] 1984).
Weber je oprezno naglasio da se njegov primjer iz tekstilne tvornice
treba shvatiti kao idealni tip, ime je htio rei da je svjesno
pokuavao uhvatiti to to je karakteristino za njezinu drutvenu
strukturu, a ne prikazati neki empirijski tip prosjeka (usp. [1904] 1949).
Do sredine devetnaestoga stoljea, kae Weber, poslovi u mnogim
dijelovima kontinentalne tekstilne industrije i dalje su se obavljali na
tradicionalan nain ([1904-05] 1958: 66-69). Trgovci su opskrbljivali
seljake materijalom za tkanje, a kad bi seljaci zavrili tkanje, predali bi
platno za uobiajenu cijenu. Tada bi se trgovcu obratili posrednici koji su
kupovali platno za svoja skladita. Takoer bi dali nove narudbe, koje
su se prosljeivale seljacima. Trgovac bi radio pet do est sati na dan,
te zaradio malen ali poten profit. Njegov je odnos prema konkurentima
bio prijateljski, i svi su se slagali oko naina kako se posao treba obaviti.
Weber naglaava da je posao trgovca po naravi bio kapitalistiki.
1 44
Trgovac je zaraivao svoj novac iskljuivo poslovanjem; bilo mu je bitno

imati kapital, a s pomou raunovodstva vodio je strogi nadzor nad
koliinom zarada. Ipak, istie Weber, taj posao nikako nije spadao u
moderni tip kapitalizma.
Bio je to tradicionalni posao, ako se uzme u obzir duh koji je pokretao poduzetnika: tradicionalni nain ivota,
tradicionalna stopa profita, tradicionalna koliina rada, tradicionalni nain reguliranja odnosa s radnom
snagom, i u biti tradicionalni krug muterija i nain privlaenja novih. Sve je to vladalo nad voenjem posla, i
bilo je temelj, moe se rei, etosa skupine poslovnih ljudi ([1904-05] 1958: 67).
to je pretvorilo nain poslovanja kontinentalne tekstilne industrije u

moderni kapitalizam. Weber kae da to nije bila neka promjena u
nainu kako je bila organizirana - uzrokovana, primjerice, uvoenja
novih strojeva ili tvornikoga oblika [proizvodnje] ([1904-05] 1958: 6769). Neto je drugo bilo na djelu. U stanovitom trenutku, tvrdi Weber,
mladi je trgovac poeo voditi svoj posao vrlo metodiki i usmjereno
prema cilju. Birao je seljake tkalce briljivije; nadzirao ih je stroe, i u
osnovi je preobrazio seljake u radnike. Takoer je [poeo] trgovati
svojom robom na nain drukiji nego to je bilo tradicionalno, katkad
obraajui se i sam konanoj muteriji. Ispitivao je muterije osobno, te
paljivo sluao to su eljeli. Uvedeno je naelo niskih cijena i velikoga
obrta. Profiti su se reinvestirali, nisu se troili. Kao posljedica tih
promjena u nainu poslovanja, u industriji je izbila estoka borba, a
jedini koji su preivjeli bili su poduzetnici koji su znali kako usvojiti nov
nain poslovanja.
Kao dio ukupnog tog procesa, prema Weberu, mnoga tradicionalna
trita promijenila su se i postala racionalnija. Jedno od tih bilo je trite
radne snage - i sada je nastao nov tip radnika, koji je svoj posao vidio
kao zanimanje, odnosno Beruf (Weber [1904-05] 1958: 59-63).
Tradicionalni radnici, prema Weberu, reagirali su na vee stope uinka
po komadu tako da su radili manje-, imali su tradicionalne potrebe i
jednom kada bi ih zadovoljili, nisu vidjeli razloga za daljnji rad. No
postojale su takoer male grupe radnika koji su imali veoma drukiji
odnos prema svojem poslu, a ti su pripadali protestantskim sektama. Iz
vlastitog empirijskog iskustva iz tekstilne tvornice, Weber je znao da su
mlade pijetistike ene radile osobito mnogo i vrlo metodiki. Bio je i
svjestan da su u osamnaestom stoljeu metodistike radnike esto
napadali drugi radnici, jer su metodistiki radnici radili mnogo i esto
gledali na rad kao na cilj po sebi. I kao to su radini poduzetnici uskoro
istisnuli tradicionalne poduzetnike, tako su i radini radnici uskoro
istisnuli tradicionalne radnike.
1 45
Racionalno trite moe se opisati kao trite usmjereno na profit i na

kojem je bitna regulativa prisutna minimalno. Poto je racionalno trite
predvidljivije, takoer ga je lake analizirati s pomou ekonomske
teorije. Rad, pa i stvaranje profita, ima vlastitu vrijednost i po naravi je
metodian. Budui da su Weberove tvrdnje u Protestantskoj etici
esto krivo shvaene, treba istaknuti dvije konane postavke. Prvo,
Weber ne tvrdi da je novi tip trita koji je nastao s protestantizmom
iskljuivo bio rezultat novoga protestantskog duha. Trite kapitala,
primjerice, ve je postojalo s potpunom institucionalnom strukturom, pa
tako i sa zakonima i trinim pravilima; sve to je trebalo bio je nov
mentalitet. I to to je poelo kao nov mentalitet s izvorom u religiji
uskoro se prenijelo u niz svjetovnih institucija, to je uinilo nunim da i
radnici i poduzetnici razviju racionalni i metodiki mentalitet.
Drugo, da ponovimo, jest to da Weberov glasovito obrazlaganje u
Protestantskoj etici ima dva dijela - ekonomski i religijski dio. Ovdje
nas treba zanimati samo prvo, a to je da se nakon esnaestoga stoljea
na Zapadu zbila promjena u mentalitetu prema stjecanju profita i prema
radu. to je na kraju krajeva uzrokovalo tu promjenu mentaliteta, te je li
religija igrala kakvu ulogu u njegovu irenju, drugo je pitanje. U tom
pogledu, empirijsko pitanje na koje treba odgovoriti nije je li
protestantizam uzrokovao pojavu racionalnoga stava prema tritima
od esnaestoga stoljea, nego je li se takav racionalni stav uope
razvio.
Moderna masovna trita

Industrijska revolucija koja se dogodila u Engleskoj (oko 1760-1830)
takoer je otvorila nov i bitan stadij u povijesti trita. Uobiajeno je da
se industrijska revolucija definira u smislu promjena u proizvodnji: dolo
je do niza kljunih izuma; uvedena je moderna tvornica, i poele su se
rabiti nove vrste goriva, osobito fosilna goriva. Sve te promjene,
meutim, nastale su u kapitalistikom drutvu, to znai da se uloga
trita u ekonomiji dramatino promijenila. Prema glasovitoj izjavi
povjesniara koji je popularizirao naziv industrijska revolucija, bit
industrij ske revolucij e j est da je konkurencij a zamij enila srednj ovj
ekovne regulacije koje su prije kontrolirale proizvodnju i raspodjelu
bogatstva (Toynbee [1884] 1969: 58).
Jo jedan nain objanjavanja to se dogodilo jest - da su odsad
trita poela kanalizirati glavninu proizvodnje i glavninu potronje. Da
bi to bilo mogue, nije bilo dovoljno razviti nova proizvodna i potroaka
trita, nego i nova financijska i distribucijska trita. Osim
146
toga, sva su ta trita morala biti usklaena i meusobno povezana.

Industrijska revolucija, prema Karlu Polanyiju u Velikoj preobrazbi, pokrenula je razvitak koji je znaio zamjenu tradicionalne ekonomije radikalno novom ekonomijom:
Trina ekonomija ekonomski je sustav pod kontrolom, regulacijom i vodstvom jedino trit4; za red u
proizvodnji i raspodjeli roba brine se taj samoregulirajui mehanizam... Samoregulacija podrazumijeva da je
sva proizvodnja na prodaji na tritu i da svi prihodi dolaze od takvih prodaja. Dakle, trita postoje za sve
elemente industrije; ne samo za robu (takoer i usluge), nego i za radnu snagu, zemlju i novae (Polanyi [1944]
1957: 68-69).
Prije industrijske revolucije, trita su se tipino definirala kao

odreena mjesta; trite se odvijalo u odreenom prostoru - recimo na
posebnom gradskom trgu, ili na odreenom zemljitu kakva lorda.
Sada, meutim, trita nisu bila ograniena na osobita mjesta, nego su
se irila zemljopisno, a ta se promjena takoer odrazila na definicije
trita koje susreemo u devetnaestom stoljeu i poslije - primjerice,
definicije Cournota i Marshalla (v. poglavlje 5).
Trina ekonomija koja se sada poela javljati bila je usredotoena
na modernu masovnu proizvodnju. Prije svega, postojalo je masovno
potroako trite, koje e na kraju golemoj veini ljudi dati to to im je
bilo potrebno u svakodnevnom ivotu. Takoer su postojala masovna
trita u proizvodnji, raspodjeli i financijama. Preduvjet da bi sva ta
trita glatko radila, primjeuje Weber, jesu stabilnost i red u drutvu.
Da bi takva vrsta ekonomije djelovala, bile su nune velike koliine
kapitala, a kapitalisti su morali moi raunati na postojanu potranju, i
na predvidljivo ponaanje dravnoga i pravnog sustava (Weber [1923]
1981: 161, 276-77). Iz veberovske perspektive, drugim rijeima,
moderna masovna proizvodnja predstavljala je daljnju razradu
racionalnoga trita, koje je prvo nastalo pod utjecajem asketskoga
protestantizma.
U sreditu novog sustava trita nalazila se moderno potroako
trite, iji se poeci obino trae u Engleskoj u drugom dijelu osamnaestoga stoljea. No ono se potpuno oblikovalo priblino jedno stoljee
poslije, kao dio procesa koji je Douglass North nazivao drugom
industrijskom revolucijom (1981: 171-86). O ulozi potronje u Engleskoj osamnaestoga stoljea mnogo se raspravljalo u najnovijoj ekonomskoj historiografiji (npr. McKendrick 1982; Mokyr 1993; Brewer i
Porter 1993). No najvie se raspravljalo o tomu je li potronja (potranja), prije svega, pokrenula industrijsku revoluciju, ili su to uinili
tehnoloki i njima srodni imbenici (ponuda). To je donekle akadem
147
sko pitanje, jer su potranja i ponuda blisko povezane. Ipak, ta je rasprava dala sve veu koliinu empirijskoga materijal, pa je danas mogue
neto rei o ranoj masovnoj potronji - koji su se predmeti troili, koja ih
je vrsta ljudi troila, i kako su bili distribuirani. Pojedinosti o financijskoj
strani ukupnoga razvitka - o malim zajmovima, kreditu i slino
mnogo su manje poznate.
Uobiajeni tok raspodjele u tom razdoblju iao je preko pojedinane
prodajnice - institucije, koja je imala svoje korijene u gradovima
osamnaestoga stoljea (za povijest prodavaonice, vidi Baudel [1979]
1985b: 60-75). Do osamnaestoga stoljea, prodavaonice u Londonu poele su postavljati prve staklene izloge, na uenje stranih posjetitelja,
a pojavio se i primitivan rani oblik reklame, koji je dopunjavao informacije na cimerima i tradicionalno razvikivanje robe.
Rastue masovno trite najvie se oslanjalo na dva drutvena sloja,
na srednji sloj i na radniku sirotinju; bogatai su preferirali runo
izraene predmete, a bilo ih je, u svakom sluaju, premalo da bi bili
vani u tom kontekstu (Fine and Leopold 1990; Styles 1993). Radnika
sirotinja kupovala je predmete poput pamunih haljina, hlaa, zemljanih
ajnika i ura. Troilo se i mnogo ugljena. Srednji je sloj kupovao kune
predmete poput odjee, reprodukcija slika, pribora za jelo i zavjesa.
Gotova, konfekcijska odjea bila je zanemariva i najvei dio odjee i
dalje se izraivao runo. Razina standardizacije bila je niska i daleka od
dananjih standarda:
U posve brojanom smislu, ipak, u osamnaestom je stoljeu postojala neka vrsta masovnoga trita. Stotine
tisua skromnih potroaa kupovale su velik obujam robe od dalekih proizvoaa i to donekle redovito. No
oprez je potreban glede implikacija masovnog trita na oblikovanje proizvoda i osobito za diferencijaciju
proizvoda (Styles 1993: 540).
Prva prava masovna trita nastala su u drugom dijelu devetnaestoga stoljea. Taj se razvitak dogodio vie-manje istodobno u nekoliko
zemljama, meu njima i u Sjedinjenim Dravama. Sustav distribucije
takoer se promijenio priblino u to vrijeme i nastale su nove institucije
za masovnu potronju. Pojedinane prodavaonice, koje su opskrbljivali
veletrgovci, sada su se morali takmiiti s trgovinskim lancima i robnim
kuama. U tom su razdoblju otvorene robne kue Macy s u New Yorku i
Bon March u Parisu - dvije prve robne kue na svijetu (Schudson 1984:
147-77). Reklamiranje je uvelike napredovalo, a po prvi put pojavili su
se zatitni znakovi (Schudson 1984:147-77). Dostava robe bila je mnogo
bra nego u osamnaestom stoljeu, uglavnom zahvaljujui eljeznici i
parobrodima. Muterije su takoer poele putovati razmjerno daleko
148
da bi kupovali, koristei se tramvajima i poslije automobilima. U drugom desetljeu dvadesetoga stoljea Henry Ford postavio je pokretnu
traku u jednoj od svojih tvornica u Detroitu; proizveo je i prvi doista
standardiziran potroaki proizvod - automobil Model T. Konfekcijska
odjea poela je zamjenjivati runo izraenu odjeu, to je poelo
nakon izuma ivaega stroja 1850ih godina. Napokon, znanost se sve
vie primjenjivala u proizvodnji, to je dovelo do stvaranja mnogih
novih proizvoda.
Na prijelazu u dvadeseto stoljee nastao je nov tip tvrtke - takozvana
viegranska tvrtka (engl. multidivisional firm), koja je imala takvu
upravnu snagu da se mogla nositi s proizvodnjom golemih koliina
robe. U mnogim sluajevima te divovske korporacije takoer su se
brinule o marketingu robe, jer je bilo teko preseljavati goleme koliine
robe s pomou postojeeg sustava distribucije. Prema vodeem
povjesniaru viegranske tvrtke, Alfredu Chandleru, bilo je osobito
teko plasirati strojeve proizvedene za masovno trite:
Masovni marketing novih strojeva, koji su bili masovno proizvedeni izradom i sastavljanjem meusobno
zamjenjivih dijelova, zahtijevalo je mnogo vea ulaganja u osoblje za pruanje specijaliziranih marketinkih
usluga, nego u proizvodno-specifine tvornice i u opremu. Masovna distribucija ivaih strojeva za
domainstva i za proizvodnju odjee, pisaih strojeva, kasa, strojeva za umnoavanja i inih uredskih ureaja;
beraa, etelica i inih zemljoradnikih strojeva; te, poslije 1900., automobila i sloenijih elektrinih aparata sve je to zahtijevalo demonstracije, poslijeprodajne servise i potroake kredite. Poto su ti strojevi bili tek
nedavno izumljeni, malo je postojeih distributera imalo potrebnu obuku i iskustvo za obavljanje tih usluga, ili
financijske resurse za osiguravanje ekstenzivnih potroakih kredita (1984:489-90).
Oko 1900. u Sjedinjenim su Dravama moderna masovna trita

poela sasvim dominirati ekonomijom. Kao dio toga procesa ljudi su u
svojem svakodnevnom ivotu takoer postali sve ovisniji o tom tipu
trita. Primjerice, 1790. 80% svih odjevnih predmeta u Sjedinjenim
Dravama bilo je izraeno kod kue, a jedno stoljee poslije 90% bilo je
izraeno izvan kue (Boorstin 1974: 97-99). U isto vrijeme poeo je postojano opadati i broj ljudi koji su ivjeli od poljoprivrede. To je prirodno
promijenilo prehrambene obiaje ljudi kao i koliinu predmeta koji su se
morali kupovati. Pakiranje hrane u limenke i uporaba eljeznikih
hladnjaa omoguili su prijevoz hrane s jedne strane zemlje na drugu.
Sve je to povealo ovisnost prosjenog Amerikanca o zaraivanju
nadnice, to jest o radu za poslodavca. Istovremeno vlasnici tvornica i
njihovi upravljai (menaderi) postajali su sve moniji zbog njihove
kontrole nad golemim koliinama kapitala. U tom procesu pomogao im
149
je ne samo nastanak nacionalnih trita, nego i stvaranje novih trita

kapitala koji su omoguili koncentraciju dotad nevienih koliina
kapitala. Potkaj 1890ih proizvoai u SADu poeli su sve vie koristiti
burze, pa je zbirna vrijednost dionica i obveznica do 1903. narasla od
milijarde dolara na sedam milijardi dolara.
Meunarodna trita
Kao i nacionalna trita, meunarodna trita imaju svoje osobite
drutvene strukture: odreene tipove aktera, drutvene kontrole i regulacije, i financijskog poretka (npr. Baudel [1979] 1985b; Curtin 1984;
Cameron 1993: 275-302). I ona mogu nastati iz svjesnih politikih nacrta, kao u sluaju nacionalnih trita. To ilustrira, primjerice, sadanje
meunarodno trite, ije su mnoge kljune institucije nastale odmah
poslije drugoga svjetskog rata (npr. Bourdieu 2001: 93-108; Fligstein
2001).
Klica meunarodne trgovine moe se nai daleko u prolosti, tonije
u Mezopotamiji oko 3500 godina pr.Kr., kada je poljoprivredni viak
omoguio malom dijelu stanovnitva da se posveti neemu drugomu
osim poljoprivredi. Najstariji oblici trgovine bili su lokalna trgovina
i
daleka trgovina. Potonja se esto odvijala s pomou takozvanih
trgovakih dijaspora ili mrea trgovaca koji su ivjeli u tuini i
djelovali kao posrednici (brokeri) izmeu dviju zajednica
(Curtin 1984: 1-3; usp. Greif 1989).
Od oko 500 godina pr. Kr.pa do Kristova vremena daleka trgovina
obino se odvijala unutar velikih regija, kao to su bili helenistiki svijet,
Indija ili Kina. No prostor se uskoro proirio, i od 200. pr.Kr. postojala je
veza izmeu Sredozemlja i Kine, trgovinom preko kopna i pomorskim
putem. Trgovina luksuznom robom bila je najraniji oblik daleke trgovine,
no od trinaestoga stoljea nadalje razvitak brodarske tehnike uinio je
unosnim i daleki prijevoz veih koliina obine robe. Nekoliko stoljea
poslije, zbila se tzv. pomorska revolucija, koja je pomogla da europski
trgovci preuzmu glavninu svjetske trgovine, zbog boljega znanja
smjerova svjetskih vjetrova. Trgovake dijaspore, koje su predstavljale
miroljubive oblike trgovine, zamijenjene su trgovakim postajama
potkrijepljenima silom. I tako je nastala mnogo drukija vrsta
meunarodnoga trita.
Industrijska revolucija dovela je do eksplozije u meunarodnoj
trgovini i ojaala je europsku prevlast. U razdoblje 1780.-1880. svjetska
se trgovina poveala dvadeset puta i do sredine devetnaestoga sto
150
P O G L AV L J E
ljea poelo se govoriti o postojeem svjetskom tritu (Marx i Engels

[1848] 1978: 475; Kuznets 1966: 306-207). Pomaci u tehnologiji oruja
omoguili su Europljanima da ojaaju svoju vlast nad svjetskom
trgovinom, a sustav trgovakih postaja sada je zamijenjen izravnom
teritorijalnom kontrolom, koju su nova i naprednija sredstva
komunikacije uinila moguom. Godina 1830ih trebalo je pet do osam
punih mjeseci da iz Londona u Indiju stigne pismo pomorskim putem;
1850ih, za usporedbu, trebalo je etrdeset i pet dana vlakom i
parobrodom, a 1870ih poruka se mogla poslati i primiti isti dan,
telegrafom (Curtin 1984:254). Ideologija slobodne trgovine oblikovala
se u Engleskoj ranih 1880ih i brzo se proirila diljem Europe, iako su
protekcionistiki osjeaji jo bili snani. Do poetka dvadesetoga
stoljea, zakljuuje ekonomski povjesniar Rondo Cameron, moglo se
smisleno govoriti o svjetskoj ekonomiji, u kojoj je sudjelovalo gotovo
svaki naseljeni predio, barem minimalno, iako je Europa bila daleko
najvanija (1993: 275).
estojeprimjedba
da
svjetsko
trite
kojejepostojalonegdjenaprijelazu u devetnaesto stoljee nije imala
premca do nakon drugoga svjetskog rata. Iz vie razloga, svjetska se
ekonomija nakon prvoga svjetskog rata poela raspadati, to je dovelo
do stvaranja razliitih valutnih blokova, kao i do uvoenja autarkije u
nacistikoj Njemakoj. Velika je recesija takoer pogodila meunarodnu
trgovinu, i uvelike ju usporila. Poslije drugoga svjetskog rata Sjedinjene
Drave obnovile su svjetsku trgovinu, s pomou institucija poput
Meunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i GATTa (npr. Block
1977; Shoup i Minter 1977). Tijekom 1950ih europske su valute ojaale
i postavili su se temelji za Europsku uniju. Do sredine 1960ih pojavilo se
i meunarodno trite kapitala, zahvaljujui tzv. eurotritima, i uskoro
je naraslo do golemih razmjera. Promet na globalnim stranim burzama
dostigao je 1,5 bilijuna dolara na dan 1998., od 36,5 milijardi 1974.
(Knorr-Cetina i Briigger 2002:905). Prema nekim teoriarima
globalizacije, tradicionalnu svjetsku ekonomiju zamijenila je takozvana
globalna ekonomija (vidi poglavlje 3; za tradicionalni koncept svjetske
ekonomije, vidi Braudel [1979] 1985c: 21-22).
Potpuno razvijeno meunarodno trite karakterizirano je, prije
svega, time da su ljudi u razliitim zemljama u velikoj mjeri ovisni o
tome to se zbiva u ekonomijama drugih zemalja. To vrijedi i za potroaku robu - hranu, odjeu i drugo, te za poslove i dohotke. Ve do
konca devetnaestoga stoljea, izvozi iz zemalja poput Velike Britanije,
Njemake i Francuske bili su izmeu petnaest i dvadeset posto ukupnih
drutvenih dohodaka svake od tih zemlje (Cameron 1993: 283).
Prekogranino vlasnitvo brzo se irilo tijekom dvadesetoga stoljea,
dovodei do novih oblika ekonomske i politike ovisnosti. Lokalne ka-
151
Postojanje divovskoga meunarodnog trita valuta povezalo je vrijednost valuta pojedinih zemalja sa silama izvan tih zemalja i smanjilo intervencijsku mo centralnih banaka. Meunarodne korporacije takoer
su poele djelovati na podrujima izvan nadlenosti vlada pojedinih
zemalja. Godine 1999. postojalo je oko 63.000 transnacionalnih
korporacija, s [oko] 690.000 inozemnih filijala (Gordon i Meunier 2001:
6 ).
Trita novca i kapitala

Dosad sam pokuavao pokazati da su razliiti tipovi trita koji su
postojali kroz povijest imali, svaki ponaosob, vlastite vrste financijskih
instrumenata i katkad i vlastitu vrstu novca. U jednom trenutku, meutim, poela su se razvijati zasebna trita u novcu i kapitalu, s vlastitom distinktnom dinamikom (za ranu povijest novca i bankarstva, vidi
Weber [1923] 1981: 236-66; usp. Menger 1892). Ta su trita osobito
vana sociologu, zbog goleme koliine novca koja kroz njih kola. Takoer
je vano shvatiti da trita novca i kapitala, da bi postojala, ovise
o drugim tritima, to objanjava zato su se pojavila tako razmjerno
kasno u povijesti. Primjerice, prva moderna tedna banka nastala je
tijekom industrijske revolucije, kada je sve vie ljudi poelo raditi za
nadnice (Smelser 1959: 358-77). Potpuno razvijene banke koje su opsluivale trgovce i politike voe ve su postojale u srednjem vijeku,
kao to svjedoe mnogi primjeri iz talijanskih gradova drava (npr. De
Roover 1963, McLean i Padgett 1997). Ipak, tek su se u devetnaestom
stoljeu banke poele kretati prema samom sreditu svakodnevnog
ekonomskoga ivota, prebacujui se iz trgovine novcem u financiranje
industrije, u emu su braa Pereires u Francuskoj bili pioniri. Sredinje
banke, valute pojedinih zemalja i moderne burze postale su integralni
dijelovi i moderne drave nacije, koja je nastala tijekom devetnaestoga
stoljea (Gilberti i Helleiner 1999, Weber [1894-96] 2000; za sredinje
banke, vidi Zysman 1983, Lebaron 2000b, Abolafia, u tisku).
Rasprava o novcu i bankarstvu u kontekstu trita razlikuje se od
naina kako se te teme obino tretiraju u ekonomskoj sociologiji. O
novcu se esto raspravlja odvojeno od trita, kao da ima samostalnu
egzistenciju i podrijetlo. Sociolozi katkad prouavaju utjecaj novca na
drutvo, ili funkciju novca, na vrlo apstraktnoj razini (npr. Parsons 1963;
Luhman 1988: 230-71; vidi takoer Baker 1987 za trinoorijentirane
pristupe). Na novac se takoer gledalo kao na neku vrstu homogenog
entiteta, koji je u osnovi uvijek isti, bez obzira na drutvenu situaciju. Tu
je poziciju nedavno osporila Viviana Zelizer (1994), koja je tvrdila
152
da ak iako se novac ini svuda jednakim, ljudi esto novac oznauju

(engl. earmark) i odvajaju razliite iznose za razliite svrhe. Da se to
esto zbiva u kunim ekonomijama, jasno je - jedan se iznos odvaja za
stanarinu, drugi za odjeu, trei za djecu i tako dalje. Nije se dosad empirijski istrailo dogaa li se takvo oznaavanje takoer u tvrtkama i u
dravi, no lako je mogue da da.
Kada sociolozi prouavaju banke, oni ih obino vide kao organizacije
povezane s drugim organizacijama (tvrtkama), umjesto kao aktere koji
stvaraju profit na osobitim tritima. Primjer prvoga gledita jest knjiga
Beth Mintz i Michaela Schwatza Struktura moi amerikog
poslovanja (= The Power Structure of American Business), u
kojoj autori analiziraju mree izmeu glavnih amerikih banaka i
korporacija tijekom 1960ih (1985). Prema Mintzovoj i Schwartzu, banke
imaju mo da koordiniraju tvrtke i interveniraju ako neto krene u krivi
smjer (financijsku hegemoniju, za razliku od bankovne kontrole,
koja podrazumijeva jai oblik kontrole, vidi takoer Kotz 1978).
Tvrtkama je, dakako, mrsko biti pod kontrolom banaka, pa se
pokuavaju od toga osloboditi, primjerice, s pomou unutranjeg
financiranja i poslovanjem s nekoliko banaka (npr. Katona 1957;
Stearns 1990).
Prema jednom nedavnom istraivanju amerikih investicijskih banaka, ta vrsta institucije izgubila je tijekom dvadesetoga stoljea velik
dio svoje moi (Chernow 1997; za mrenu studiju investicijskog bankarstva, vidi Eccles i Crane 1988). Bankarstvo odnosa (relationship
banking), te vrste u kojoj je J.P. Morgan prednjaio i koja mu je dala golemu mo, ustupilo je mjesto transakcijskom bankarstvu
(transaction banking), u kojoj se banke natjeu, na osnovi cijena, na
poprilino anonimnim tritima. Jedan je razlog za taj razvitak u izumu
raznovrsnih novih financijskih instrumenata za dobivanje kapitala, to
je omoguilo mimoilaenje banaka i stavile potonje pod vei pritisak da
stvore nove proizvode. Primjerice, tvrtkama je postalo mnogo lake
pronalaziti kapital na tritu bez da se obraaju posrednicima prodajom dionica na burzi, pozajmljivanjem od drugih tvrtki, i tako
dalje. Nadalje, tvrtke u zemljama u kojima je ovisnost o bankama
tradicionalno visoka (kao u Francuskoj, Njemakoj i Japanu) poele su
sve vie ovisiti o tritu dionica za svoja sredstva (npr. Stearns i
Mizruchi, u tisku).
Nisu samo investicijske banke izgubile mo u posljednjih desetljea.
Statistika o sredstvima financijskih posrednika u razdoblju 1989-99.
pokazuju da komercijalne banke i tedne banke u Sjedinjenim Dravama kontroliraju danas oko deset posto manje sredstava, dok su mirovinski fondovi i fondovi uzajamne pomoi rasli vrlo brzo (Stearns i
Mizruchi, u tisku). Moe se dodati, vie openito, da su institucijski
ulagai postali kljuni financijski igrai i da kontroliraju mnoge od naj-
1 53
Da, moda je prekrasno za nas, ali je strano za

trita.
The New Yorker Collection 2000 Christopher
Weyant Preslikano iz cartoonbank.com Sva prava
veih korporacija u dananjem svijetu.

Pokuaji u posljednjih desetljea da se na sav taj razvitak odgovori
preoblikovanjem bankarske industrije proirili su repertoar prosjene
banke, i pretvorili ju u neto vrlo razliito od toga to je nekada bila. U
ovih dvadeset godina [1975-1995], prema Martinu Mayeru
bankarstvo se promijenilo do neprepoznatljivosti (1997: 17; usp. Davis i Mizruchi 1999). Staromodna je razborita depozitarna banka viemanje nestala, kao to su i stari tip bankovnoga blagajnika zamijenili
bankomati i internetsko bankarstvo. Ekonomske organizacije koje nisu
banke takoer su poele poslovati s novcem na naine koji su nekada
bili doputeni samo bankama.
General Motors prodaje osiguranje, daje zajmove i izdaje hipoteke. General Electric Capital Corporation
predvodi sve vee carstvo u ivotnom osiguranju i vodei je izdava komercijalnih dokumenata. IBM duboko
je angairan u kunom bankarstvu i u sustavu elektronskih plaanja, dok AT&T izdaje kreditne kartice. U pet
od posljednjih est godina Ford Motor zapravo je zaradio vie novca kao bankar nego kao proizvoa
automobila. Popis se moe proiriti unedogled. (Chernow 1997: 71)
15 4
Ukratko, kupovina i prodaja novca i kapitala danas se odvija na

nekoliko trita, vrlo dinamine naravi (Mizruchi i Stearns 1994, u tisku;
MacKenzie i Milio 2001). Golemi iznosi o kojima se radi - katkad
milijarde dolara na dnevnoj bazi - stvaraju jake pritiske za financijske
inovacije, i ujedno oteavaju politikim vlastima da ih prate i reguliraju.
Postoji i injenica da su financijska trita uvijek povezana s drugim
tritima, to znai da se problemi u jednom tipu trita ire se na druga trita. Primjerice, slomom tvrtke Long-Term Capital Management
1998. godine nastala je opasnost da se raspadne sav financijski sustav
Sjedinjenih Drava; da se izbjegne takva katastrofa, New York Federal
Reserve Bank predvodila je tedinu operaciju koja je stajala nekoliko
milijardi dolara (MacKenzie 2000). Dodatna opasnost postoji kada se
radi o meunarodnim financijskim tritima koja su nastala poslije drugoga svjetskog rata, jer ona esto nemaju regulacije i nisu pod nadlenou nekih vlasti.
Trita radne snage

Kad je rije o tritima, trita radne snage predstavljaju osobitu
vrstu za sebe. Prema Robertu Solowu, svi osim ekonomista iz glavne
struje osjeaju da postoji neto osobito u vezi s radnom snagom kao
robom i dakle takoer u vezi s tritem radne snage (1990: 3). Da je
Marx vidio radnu snagu kao razliitu od druge robe, dobro je poznato,
kao i njegov pokuaj da odgonetne tajne kapitalizma, analizirajui
vrijednosti stvorenih s pomou ove osobite robe ([1867] 1906: 189).
Prema Kapitalu, kapitalistika epoha... karakterizirana je ovim, da
radna snage postaje u oima samoga radnika oblik robe koja je njegovo
vlasnitvo (189).
Ipak, osoba koju je moda najvie ljutilo to to se na radnu snagu
stalo gledati kao na robu, koja se moe podavati i kupovati kao svaki
drugi predmet - bio je Polanyi. Velika preobrazba puna je zgraanja
nad pokuajem, u Engleskoj devetnaestoga stoljea, da se radna snage
pretvori u robu. Prema Polanyiu, taj je pokuaj bio sasvim pogrean, jer
radna snaga tek je drugo ime za ljudsko djelovanje koje ide [zajedno]
sa samim ivotom, koje se, zauzvrat, ne proizvodi za prodaju, nego za
sasvim druge svrhe, niti nije mogue odvojiti to djelovanje od ostatka
ivota, skladititi ga ili ga mobilizirati ([1944] 1957: 72).
Najranija trita radne snage pojavila su se u trinaestom i etrnaestom stoljeu, kada su se male skupine mukaraca sakupljale u nekom javnom mjestu u selu ili gradu, i nudile svoje usluge na prodaju
1 55
(Braudel [1979] 1985b: 49-54; usp. Weber [1922] 1978: 679). Trita
radne snage, meutim, nisu nuno napredovala u tandemu s kapitalizmom, jer se rana kapitalistika proizvodnja esto odvijala u kuama
seljaka i obrtnika. No od industrijske revolucije nadalje situacija se dramatino promijenila, a rad se sada premjestio u tvornice, gdje su ga
kapitalisti mogli bolje organizirati i nadzirati. Engels je dao klasian opis
nereda i siromatva koje je ta promjena u poetku izazvala u djelu
Poloaj radnike klase u Engleskoj (1845). U to se vrijeme takoer
pojavio i pojam nezaposlenosti. Tijekom dvadesetoga stoljea postalo je
uobiajeno ne samo unajmiti vanjske ljude za korporaciju, nego i promaknuti one koji su ve u njoj radili (unutranja trita radne snage).
Kadrovski odjeli poeli su se pojavljivati na prijelazu u dvadeseto stoljee, kad je postajalo i sve uobiajenije kategorizirati radnike prema
razliitim zanimanjima (Tilly i Tilly 1994).
U dananjem drutvu neke vrste rada kupuje se na tritima radne
snage, a neke ne. Dobrovoljni rad, rad u kuanstvu i neke djelatnosti
koje se odvijaju u tzv. neformalnoj ekonomiji obino nisu plaeni (za rad
u kuanstvu, vidi poglavlje 11). Obrti i profesije takoer imaju trita
radne snage s vlastitim osobitim obiljejima. Profesije, primjerice,
kontroliraju brojnost profesionalaca, a esto i cijene i kvalitetu usluga
koje nude.
Kupci i prodavai na obinim tritima radne snage obino nalaze
jedni druge s pomou oglasa, agencija za namjetanje i veza. Sociolozi
su ve pokazali da i mree igraju vanu ulogu u prijenosu znanja
o slobodnim radnim mjestima (usp. opis Granovetterova djela Pronalaenje posla u poglavlju 5). Istraivai su takoer raspoznali
uobiajeni karijerni obrazac po kojemu radnici esto mijenjaju radna
mjesta dok ne stignu do sredine tridesetih godina ivota, i tada se
skrase. Dok se neki poslodavci, poput vojske i crkve, oslanjaju iskljuivo
na unutranja trita radne snage, veina poslodavaca koristi i
tradicionalno trite radne snage.
Prema glavnoj struji ekonomske znanosti, produktivnost radnika
odreuje plae, kao i izbor osobe koja e biti zaposlena ili promaknuta.
Produktivnost, meutim, notorno je teko mjerljiva, a osim toga jasno je
da mnogi drugi imbenici igraju ulogu osim produktivnosti, poput
duine radnog staa, etninosti, spola i je li [poslodavac] radi na irenju
ili suavanju tvrtki (Granovetter 1986; Farkas i England 1988; Berg i
Kalleberg 2001). Broj slobodnih radnih mjesta koja postoje u jednom
dijelu ekonomije moe biti i pod utjecajem broja slobodnih radnih
mjesta u nekom drugom dijelu, kao posljedica takozvanih lanaca
slobodnih radnih mjesta, koje smo prije spomenuli.
Oito je da interesi imaju vrlo osobitu ulogu na tritima radne
156
snage. Prosjena osoba u modernom drutvu ovisi sasvim o svojoj

plai, a to ime se bavi na poslu jako utjee na njezin status kao i na
njezinu osobnost. Nadalje, vrlo je teko shvatiti pojave sindikalizacije
trajkova, bez pojmova interesa i borbe interesa. Radnika povijest
puna je dogaaja koji svjedoe o snazi kojom su poslodavci i uposlenici
pokuavali obraniti i unaprijediti svoje interese (za drukiji pristup interesnoj analizi sindikata, vidi i raspravu o provlaenju, engl. free riding,
u Olson 1865).
Interes, ukratko, nalazi se u samoj sri razloga zato su trita radne
snage tako razliita od drugih trita, jer to su jedina trita na kojima
je predmet koji se prodaje djelovanje ljudskoga bia. To ime se trguje
na tritima radne snage drukije je od obinih inertnih predmeta
razmjenjivanja, zato to ima vlastite interese, osobit subjektivitet i veze
s drugim ljudima. Kako koja osoba shvaa potenje, takoer moe
utjecati na njezinu produktivnost, kao to to mogu i njezine veze s
drugim ljudima.
Saetak
Ovo je poglavlje poelo s opaskom da neki ekonomski sociolozi misle
da sada ne postoji zadovoljavajua teorija o tritima. Da bi se to
ispravilo, predlaem, u analizu treba uvesti pojam interesa, i takoer
treba bolje iskoristiti postojeu povijesnu grau o tritima. Kad se to
uini, postat e jasno da je poloaj trita u ljudskim zajednicama u
vremenu poprilino varirao. Neka su se trita nalazila u odreenim
lokacijama, dok su druga pokrivala raireniji prostor. Najranija trita
vjerojatno su bila smjetena na rubovima zajednica, dok su se kasnija
trita nalazila u njihovim sreditima. Bilo daje smjeteno u odreenom
mjestu, ili u opem prostoru, red se mora odrati na tritu s pomou
pravila i zakona - i u tome takoer postoji podosta raznolikosti. in
razmjene isto se mora regulirati pravilima i zakonima.
to to se moe razmjenjivati u razliitim vrstama trita poprilino je
variralo kroz povijest. Radna snaga, primjerice, vrlo je osobita roba i
zahtijeva osobit tip trita. Zatim, robe bez ljudskih znaajki razliitih su
vrsta: luksuzna roba, svakodnevni predmeti, masovno proizvedeni
predmeti, i tako dalje. Politike vlasti mogu poticati trita ili pomoi da
se izgrade - no one ih u nekim okolnostima mogu i blokirati, jer trita
mogu poremetiti status quo ili na drugi nain ugroziti etablirane *
interese. to se tie uloge novca - ja snano zagovaram da se novac i
njegov razvitak vide kao dio evolucije trita; postoje, prije svega,
trita
157
na kojima se odvija trampa i ona na kojima se rabi novac. Novac moe

biti unutranji, vanjski, pojedine zemlje ili meunarodni, a nastala je i
golema raznovrsnost kreditnih instrumenata. Interesi, napokon,
naglaavaju vanost trita za pojedince, politike vlasti i ire drutvo,
jer istiu omjer do koje su svi ovisni o tritima za svoje resurse. Ovisnost svih tih aktera o tritima narasla je od vrlo niske do vrlo visoke
razine - a raste i dalje, sve jae. Interesi takoer pomau da se osvijetli
ekonomska mo, koja se akumulira putem trita, i ekonomske resurse
kojima razni akteri raspolau.
Zacijelo je tono da se onima koja smo u tekstu prikazali moe dodati
i
nekoliko drugih tipova trita. Primjerice, razmatranje
elektronikih trita - kako ih je mogue nazvati, moglo bi
osvijetliti kljunu ulogu koju komunikacija i srodne tehnologije
igraju u modernoj ekonomiji. Takoer je mogue propitati i
korisnost nekih tipova trita koje sam izdvojio. Moe se
raspravljati o tomu odgovaraju li Weberova racionalna trita
nekoj smislenoj empirijskoj stvarnosti. Ipak, dvije ope postavke
moraju biti jasne: da dananja sociologija trita moe podosta
nauiti iz postojee povijesne grae o tritima, i da pojam
interesa moe pomoi u razumijevanju naina kako trita
VII
Politika i ekonomija
i trita sredinje su teme u ekonomskoj sociologiji, pa je zato

prirodno otpoeti opu knjigu iz te discipline raspravom o njima. No
postoji nekoliko neekonomskih institucija bez kojih nijedna moderna
ekonomija ne bi mogla postojati, a najvanije su politika vlast i pravni
sustav. Jasno je da samo postojanje ekonomskih aktera i ekonomskih
institucija podrazumijeva, meu inim, da je problem nasilja rijeen i
uklonjen iz ekonomske arene; da je mogue, kad se sukobi pojave u
ekonomiji, pronai i nametnuti rjeenja; i da je mogue donositi odluke
o ulozi ekonomskih i neekonomskih djelatnosti u drutvu u cjelini. Svi ti
imbenici ukazuju na bitnost postojanja zasebnih politikih vlasti, kao
na politiku kao nain utjecanja na te vlasti.
Moram naglasiti da je izdvajanje politike i ekonomije kao zasebne pojave rezultat dugoga i tekoga povijesnog procesa. Norbert Elias
ga opisuje u Procesu civiliziranja (= The Civilizing Process).
Tvrtke
Naviknuti smo razluivati dvije sfere, ekonomiju i politiku. Pod ekonomskim mislimo na svu mreu
djelatnosti i institucija koja slui za stvaranje i stjecanje sredstava potronje i proizvodnje. No takoer, kada
mislimo na ekonomiju, prihvaamo kao gotovu injenicu da se proizvodnja, i ponajprije prisvajanje tih
sredstava, odvija bez prijetnje ili uporabe fizikog ili vojnog nasilja. Nita nije manje po sebi jasno. U svim
ratnikim drutvima s ekonomijom trampe - i ne samo u njima - ma je bio est i neophodan instrument za
prisvajanje sredstava proizvodnje. Tek kad se podjela funkcija poprilino razvila, tek kad se, nakon dugih
borbi, oblikovala specijalizirana monopolistika uprava koja obavlja funkcije vlasti kao svoje vlasnitvo, tek
kad nad velikim podrujima postoji centraliziran i javni monopol nad silom, [tek se tada] takmienje za
sredstva potronje i proizvodnje moe odvijati uglavnom bez intervencije fizike sile, i tek tada postoje takve
borbe koje uobiajeno oznaujemo nazivima ekonomija i konkurencija u specifinijem smislu (Elias
[1939] 1994: 380-81).
Osim procesa monopoliziranja o kojem govori Elias, takoer je

mogue navesti nekoliko drugih tema kojima bi se ekonomska sociologija trebala baviti. Jedna od njih jest pitanje kako definirati ekonom-,,'
ske i politike interese i kako im odrediti osobite uloge u ustavu dru :
tva. Taj ustav esto i odreuje kako su politiki i ekonomski interesi
P O L I T I K A I E KO N O M I J A
159
meusobno balansirani, koja od njih ima prednosti i kako se rjeavaju

sukobi izmeu razliitih interesa. Jo jedan skup tema obuhvaa interesne grupe: kako nastaju i kako utjeu na politike vlasti - i takoer
kako utjeu na ekonomiju preko politikih vlasti. S porastom broja interesa i interesnih grupa u drutvu, i s njihovim priznavanjem, sve je
vjerojatnije da e izbiti sukobi interesa, kao i borbe interesa u irem
smislu.
U ekonomskoj sociologiji politike trebalo bi pripisati vanu ulogu i
seriji tema, koje sainjavaju vlastito polusamostalno podruje, naime
ekonomsku sociologiju prava. Glavni zadatak te vrste analize (kojoj je
posveeno idue poglavlje) bilo bi razraivanje socioloke analize uloge
prava u ekonomiji, te prouavanje kako pravne pojave utjeu na ekonomiju i kako ekonomske pojave utjeu na pravni proces. Politikim i
ekonomskim interesima trebalo bi pridodati i pravne interese, odnosno
interese [aktera] koji upravljaju pravnim sustavom.
U nekim pogledima ekonomska sociologija politike bila bi slina
politikoj ekonomiji (Offe 1996). Njezin glavni interes, primjerice,
odnosio bi se na vezu izmeu ekonomije i politike; takoer bi se zanimala za razmjere moguih dravnih usmjeravanja ekonomije. No u
nekim pogledima ekonomska sociologija politike bila bi razliita od politike ekonomije (u smislu kako se taj naziv rabi u sociologiji). Pripisala
bi, primjerice, mnogo vaniju ulogu pravu, i oslanjala se na drukiju
analitiku tradiciju (usp. poglavlja 1 i 2). Takoer bi se ire fokusirala na
tradicionalno ekonomsko-politiko suelje, a imala bi manje izriitu
politiku agendu.
Vodei rauna o interesima - ekonomskim, politikim i pravnim
interesima - ekonomska sociologija politike osigurala bi sebi realizam.
Bilo bi vano udijeliti i neko kljuno mjesto fiskalnoj sociologiji - pristupu
koji sugerira da financiranje i trokovi drave predstavljaju privilegirani
poloaj iz kojega se moe analizirati drava. Isto tako, ekonomska
sociologija prava ne bi ovisila ponajprije o pravnim injenicama za svoja
objanjenja. Realizam u ekonomskoj sociologiji politike, takoer i prava,
porastao bi ako bi istraivai uzeli u obzir takve injenice, kao to su
identitet aktera, njihove emocije te drutvenu strukturu u kojoj su akteri
ukorijenjeni (Hirschman 1982; Udehn 1996).
Alternativno, tematika ekonomske sociologije politike moe se predstaviti i tako da kaemo da je usredotoena oko tri sredinja zadatka
drave u odnosu na ekonomiju:
kako drava generira i troi svoje ekonomske resurse (fiskalna sociologija);
kako drava pokuava usmjeravati ekonomiju; i
P O G L AV L J E V I I
6
3.
kako drava uspostavlja i nadzire mnoga temeljna pravila za ekonomiju, ukljuujui zakonska pravila.
Da je fiskalna sociologija vana, jasno je ne samo iz injenica da se

i
sama drava mora financirati da bi djelovala, nego i zato to se
od nedavna sve vei udio BNPa zemalja mora kanalizirati kroz
drave. Trenutno je taj iznos golem - priblino 30-50% BNPa u
zemljama OECDa. No elja drave da intervenira u ekonomiju i
da ju usmjeri u razliite pravce see mnogo dalje u prolost,
iako se znatno izmijenila tijekom vremena (Polanyi et al [1957]
1971). Napokon, drava igra bitnu ulogu u uspostavljanju i
nadziranju mnogih pravila koja reguliraju ekonomiju. Neka od
tih pravila politike su prirode, dok se druga mogu tonije
karakterizirati kao drutvena ili pravna. Ako se ta pravila ne
podravaju, ekonomija e ubrzo imati potekoe u funkcioniranju.
Ovo e poglavlje obuhvatiti neke kljune teme iz ekonomske sociologije politike. Prvo u dati kratak uvod u naine kako su sociolozi i
ekonomisti pokuavali konceptualizirati odnos izmeu drave
i
ekonomije. Slijedi prikaz zadataka i dostignua fiskalne
sociologije. Zavrni odjeljak posveen je razliitim pokuajima
drave da usmjeri ekonomiju, ili po vlastitoj nakani ili pod
pritiskom interesnih grupa. U iduem poglavlju, posveenom
pravu, raspravljat emo o pokuaju drave da nadzire osnovna
ekonomska pravila.
Drava i njezina uloga u ekonomiji

O dravi i njezinom odnosu prema ekonomiji mnogo se raspravljalo u
drutvenim znanostima i to je takoer podruje koje spada u
ekonomsku sociologiju politike. Ta je tema, meutim, tako iroka da e
se rasprava u ovom poglavlju ograniiti na modernu zapadnu dravu.
Analize odnosa izmeu drave i ekonomije esto izgledaju nekako
neprirodne, navodei, s jedne strane, entitet pod imenom drava i, s
druge strane, entitet pod imenom ekonomija. Koncipirati dravu kao
dio ope organizacije ekonomije, kako smo predloili u poglavlju 3,
jedan je nain da se izbjegne to otro razdvajanje. Tada bismo fokusirali
na dravu u ekonomiji, a ne na dravu i ekonomiju. Drava je oito na
mnogo naina povezana ekonomijom. Postoje, primjerice, ekonomski
tokovi od svake korporacije.
i
od svakog pojedinca prema dravi u obliku poreza, a svaka je
ekonomska ? razmjena ujedno i ugovor, koji spada u nadlenost
drave. Nadalje, sama drava tek je oznaka za brojne
l6 l
povezane s ekonomijom kao i meusobno.

Jo jedan nain da se ukloni dio neprirodnosti implicitne u izrazu
drava i ekonomija, jest taj da se u analizi doznai mjesto za politiku, odnosno za pokuaje mijenjanja drave i njezinih politika. To bi
skrenulo pozornost na teme kao to su: financiranje politikih stanaka
i
drutvenih pokreta, ekonomski uvjeti pod kojima graani
tendiraju postati aktivni (ili pasivni) u politici, mogunosti
prevoenja ekonomskih ideala u politiku akciju, i mjere do koje
demokracije ovisi o kapitalizmu (za pokuaj uvoenja pojma
socijalnog pokreta u ekonomsku sociologiju, vidi Davi i
MacAdam 2000).
Te i sline teme u literaturi o dravi i ekonomiji bit e dotaknute u
iduem odjeljku, u kojem u prikazati i prodiskutirati neke klasine
pristupe odnosu drave prema ekonomiji. Poet u s Adamom Smithom
i njegovom poznatom raspravom o trima dunostima suverena.
Zatim u komentirati, iz socioloke perspektive, teoriju o javnom izboru
i novu institucionalnu ekonomiku. Na kraju, nain kako su sociolozi
gledali na temu drave i ekonomije bit e prikazan u dva koraka: prvo
klasici (Marx, Weber i Durkheim), zatim nova ekonomska sociologija.
Drava u ekonomiji: gledite ekonomista

U Bogatstvu naroda nalazi se glasovita rasprava o tome to Adam
Smith naziva tri dunosti vladara (Smith [1776] 1976: 687-947).
Njegove su ideje imale vaan utjecaj na javne financije u devetnaestom
stoljeu. No razlog zato ih tu spominjemo je zato to slue i kao uvod u
ulogu drave u ekonomiji, iz perspektive ekonomske sociologije. Ovdje
drugdje oita je vitalnost Smithovih ideja.
Smithu je bilo jako vano razumjeti ulogu drave u ekonomiji: priblino jedna etvrtina Bogatstva naroda posveena je toj temi - ili
vie od polovine, ako se urauna Smithova kritika merkantilizma (Smith
[1776] 1976: 428-686, 687-947). Smithovo vienje merkantilizma
takoer je vrlo zanimljivo u ovom kontekstu, jer se njegove ideje o
liberalnoj dravi mogu shvatiti kao pokuaj izbjegavanja pretjeranih
regulacija i opeg aktivizma koje su obiljeavale merkantilnu dravu.
Prema Smithu, drava u pravilu ne treba intervenirati u rad ekonomije.
Bezbrojne zablude, kae on, mogu se oekivati ako se drava upusti
u nadgledavanje radinosti privatnih ljudi, i u njezino usmjeravanje
prema zanimanjima najprikladnijima interesima drutva ([1776]
1976:687).
l 62
Smithovo vienje drave temelji se na sklopu ideja koji on naziva

sustavom prirodne slobode, a koji se moe okarakterizirati kao oblik
liberalizma. Svaki pojedinac trebao bi, najkrae reeno, biti slobodan
slijediti svoje vlastite interese kako god eli, u okviru zakona.
Smithovim rijeima, Svaki ovjek, sve dok ne prekri pravne zakone,
ostaje potpuno slobodan slijediti svoje interese na svoj vlastiti nain, te
dovesti i svoju radinost i kapital u konkurenciju s onima svakoga drugoga ovjeka, ili reda ljudi ([1776] 1976: 687). Smith zakljuuje da se
drava ne smije umijeati u zbivanja u ekonomiji, dalje od svojih triju
dunosti:
obrane, pravosua i odravanja minimalne
infrastrukture, skupa s obrazovanjem.

Prva je dunost drave, prema Smithu, braniti zemlju od napadaa.
Kako civilizacija napreduje, kae on, drutva imaju tendenciju postati
sve manje ratnika. Razlog za to povezan je s podjelom rada: vrsta
posla koja postoji u razvijenim trgovakim drutvima doputa sve
manje slobodnoga vremena, a slobodno je vrijeme apsolutno nuno za
vojne vjebe. Iako ta tvrdnja moda modernomu itatelju nee zvuati
uvjerljiva, idua hoe. to je zemlja bogatija, prema Smithu, vie je
vjerojatno da e biti napadnuta. Orue takoer ima tendenciju postati
sve skuplje to se vie usavruje. U prijanjim vremenima, drutvo koje
je bilo manje civilizirano i manje uspjeno od drugoga drutva imalo bi
prednost u ratu, no to nije sluaj danas. U modernim vremenima siromanima i barbarskima teko je obraniti se od bogatih i civiliziranih
(Smith [1776] 1976: 708).
Druga je dunost drave odravati zakone, odnosno spreavati stanovnike da jedni druge ugnjetavaju. Pod utjecajem razliitih strasti,
ljudi ele imovinu svojih susjeda; bogati je eli iz pohlepe ili ambicije, a siromani, zbog svoje mrnje prema radu ili ljubavi prema
sadanjoj lagodi i uitku (Smith [1776] 1976: 709). Ako drava ne
postoji, tvrdi Smith, nijedna osoba s imetkom ne bi bila sigurna. Prema
Bogatstvu naroda,
Vlasnik vrijedne imovine, steene viegodinjim radom ili moda kroz mnoge uzastopne narataje, moe jedino
pod okriljem graanske vlasti prespavati i jednu no u sigurnosti. Uvijek ga okruuju nepoznati neprijatelji,
koje nikada ne moe zadovoljiti, iako ih nikada nije izazvao, a od ije ga nepravde moe zatititi jedino snana
ruka graanske vlasti, stalno podignuta daju kazni ([1776] 1976: 710).
Kao i John Locke, Adam Smith smatrao je zatitu privatne imovine

jednom od najvanijih zadataka drave, i s odobravanjem je navodio
Lockeovu tvrdnji da vlast nema drugu svrhu, nego zatititi imovinu
([1776] 1976: 674). Smith je takoer istaknuo da podravanje zakona
163
znai nejednakost: Civilna vlast, utoliko koliko je uspostavljena za

zatitu imovine, zapravo je uspostavljena za zatitu bogatih od siromanih, ili tih koji imaju neto imovine od tih koji je uope nemaju
(715).
Trei je zadatak drave odravanje stanovitih javnih radova i potpora nekim osnovnim oblicima obrazovanja i vjerske poduke. Da bi
trgovina cvjetala, zemlja mora imati dobre ceste, mostove, luke i slino.
Drava mora financirati neke vrste obrazovanja, ili one nee postojati.
Svaki bi ovjek, primjerice, trebao za mali novani iznos nauiti itati
i
pisati. Isto tako treba se subvencionirati nastava znanosti. No
kada drava ima trokove, prema Smithu, ona treba platiti tek
dio njih. Ostatak trebaju platiti oni koji imaju najvie koristi [od
obrazovanja].
Slino tomu, Smith se oslanja na pojam interesa u svojim prijedlozima kako da se najbolje osigura uinkovito obavljanje dravnih dunosti. Sveuilini profesori, da citiramo jedan njegov primjer, nee vjerojatno odrati dobra predavanja, ukoliko im primanja nisu izravno povezana s kvalitetom njihove nastave. Smithovo vienje sveuilinih profesora i njihove tendencije da se opuste vidi se vrlo dobro u sljedeem
citatu:
U interesu je svakom ovjeku ivjeti to lagodnije moe, a ako su mu prihodi
jednaki, obavi li kakvu vrlo teku dunost ili je ne obavi, sigurno je njegov
interes, barem kako se interes obino shvaa, da ju ili zanemari sasvim, ili,
ako je pod kakvom vlasti koja mu to ne doputa, da ju obavi onoliko nemarno i
aljkavo koliko ta vlast doputa. Ako je on prirodno djelatan i ljubitelj rada, u
njegovu je interesu primijeniti tu djelatnost na nain od kojeg moe izvui
kakvu korist, umjesto u obavljanju svoje dunosti, od koje ne dobiva nikakvu
([1776] 1976: 760).
Smith primjenjuje pojam interesa i u svojoj analizi klera, ali tu on

svoju preporuku preokree. Poto je pasivan kler poeljniji od aktivnoga,
kae on, dohodci klera ne smije se uiniti ovisnima o uspjehu u
TEMA
DRAVE I EKONOMIJE U TEORIJI JAVNOM IZBORU I U NOVOJ
INSTITUCIONALNOJ EKONOMICI
Prema iskazu Douglassa Northa, ekonomisti su dravi i njezinoj ulozi

u ekonomiji posvetili malo pozornosti (1981: 20). To su, donekle,
promijenili nedavni pokuaji endogeniziranja drave u ekonomici,
premda je glavna struja ekonomske znanosti uvelike zadrala
svoj tradicionalni fokus na isto trino ponaanje. No vanije od tih

pokuaja prekrajanja standardne ekonomske znanosti je pokuaj i ekonomista i politologa, od 1960ih nadalje, da se logika ekonomske teorije
primjeni u analizi politikog ponaanja u [istraivakom pristupu] koji je
postao poznat kao teorija o javnom izboru (public choice theory) (za
preglede, vidi Mueller 1989; Weingast 1996).
Iz sociolokog gledita, meutim, rezultati teorije o javnom izboru
donekle su dvoznani. S jedne strane, jasno je da je generirala brojne
sugestivne pojmove i ideje. Pomisao da politiari i birai imaju svoje
osobite interese u politikom ivotu ve je vrsto dokazana i zamijenila
je idealiziranije predodbe o imbenicima koji utjeu na politike aktere
(usp. Schumpeterovu analizu demokracije u [1945] 1994: 250-83). To
predstavlja veliko dostignue za teoriju o javnom izboru ili politike bez
romantike, kako ju naziva James Buchanan (citirano u Mueller 1998:
180).
S druge strane, teko je nai empirijsku podrku za neke kljune
pretpostavke teorije o javnom izboru. Ljudi ne glasuju uvijek u skladu sa
svojim lisnicama; birokrati ne pokuavaju uvijek maksimizirati resurse
koje kontroliraju; odluivanje u politikim tijelima ne moe se objasniti
rutinski na osnovi trgovine glasovima ili razmjenjivanja usluga
(amer.engl. logrolling). Ili, drugim rijeima, to to pokree politiko
ponaanje nije iskljuivo samointeres; ideologija i emocije takoer su
vani, kao i drutvene strukture u koje su politiki akter ukorijenjeni (za
pregled studija koje su pokuavale testirati ideje o javnom izboru, vidi
Lewin 1991 i Udehn 1991).
No u javnoizbornoj analizi ipak su nastale mnoge sugestivne ideje
i
pojmovi, a neki zasluuju vie pozornosti nego to im se dosad
u ekonomskoj sociologiji posveeno. Jedan je primjer
najmotraiteljstvo (rent-seeking), odnosno nastojanje aktera
da povue sredstva sa slobodnoga trita za svoje vlastito
raspolaganje (za izvornu formulaciju, vidi Kreuger 1974; za
raspravu o primjeni pojma u ekonomskoj znanosti, vidi Tullock
1987). Bilo je, meutim, vrlo malo pokuaja da se taj pojam
primijeni u sociologiji (za iznimku, vidi Sorensen 2000).
Ustavna ekonomika (constitutional economics), koju su razradili
James Buchanan i drugi, jo je jedna perspektiva iz teorije o javnom
izboru koja bi mogla biti korisna u ekonomskoj'sociologiji. Taj tip analize
fokusira na temeljni okvir ekonomije, a ne, kao u tradicionalnoj
ekonomskoj znanosti, na nain kako se u trinoj ekonomiji provodi
alokacija rijetkih resursa (Buchanan 1987; Brennan i Hamlin 1998). Dok
tradicionalna ekonomska znanost analizira izbore u okviru ogranienja, ustavna ekonomika analizira ustave, ili izbore izmeu
ogranienja (Buchanan 1987: 587). Jedan rani primjer ustavne ekono-
165
mike, Bogatstvo nacija, supostavlja dva vrlo razliita tipa

ekonomskoga sustava: merkantilizam i trinu ekonomiju. Ustavna
ekonomika uvelike se oslanja na rad Knuta Wicksella, koji je tvrdio da
treba prouavati ne samo uinak pravila oporezivanja, nego i kako su ta
pravila u poetku nastala ([1896] 1959; za Wicksellove pokuaje
mijeanja ekonomskih i neekonomskih tema na analitiki nain, vidi
Swedberg 2002).
U mnogim sluajevima, meutim, nije jasno to tvori osnovni okvir
ogranienja na koji se ustavna ekonomika poziva, a koji je alternativno
oznaen kao pravni, institucionalni ili jednostavno ustavni. Ipak,
zamisao da zbivanja u ekonomskom sustavu poivaju na nekoliko
slojeva pravila, da tako kaemo, doista predstavlja vrijedno saznanje,
koje je potencijalno zanimljivo i za ekonomsku sociologiju (za pokuaj
njezine primjene u sociologiji, vidi Coleman 1990: 325-70). Moe se
dodati da je za razliku od tradicionalne ekonomske znanosti ustavna
ekonomika takoer prirodno podesna za komparativni pristup. Napokon,
ta vrsta analize otvara znatno vie prostora za rasprave o normativima
u ekonomskim stvarima, nego to to ini konvencionalna ekonomika, ili
koncepcije kao to su Paretova optimalnost i drutveni izbor.
U novoj institucionalnoj ekonomici, nadasve je Douglass North
pokuao razraditi nov teorijski pristup dravi i njezinoj ulozi u ekonomiji.
North se razlikuje od mnogih ekonomista, jer polazi izriito od premise
daje postojanje drave esencijalno [...] za ekonomski rast (1981: 20).
Takoer je uinio zanimljiv pokuaj da vlasnika prava postavi u samo
sredite teorije o dravi i ekonomiji. U knjizi Northa i Roberta Thomasa
Uspon zapadnoga svijeta (= The Rise of the Western World,

1973), predvia se da e rastue cijene dovesti do uinkovitijih
institucija, pa tako i do uinkovitijih vlasnikih prava.
No to je gledite North poslije ispravio u radu Struktura i promjena u ekonomskoj povijesti (= Structure and Change in
Economic History, 1981). U poglavlju pod naslovom Neoklasina
teorija o dravi (A Neoclassical Theory of the State), on i dalje polazi
od premise da je vladam naelno u interesu poticati ekonomski rast, jer
e to dovesti do vie prihoda u obliku poreza. Takoer se pretpostavlja
da su njegovi podanici/birai spremni plaati poreze u zamjenu za
zatitu i red. No dvije okolnosti mogu navesti vladara na uspostavu
vlasnikih prava koja koe ekonomski rast, ali ipak maksimiziraju
njegov prihod. Jedna se odnosi na stanje kada su transakcijski trokovi
za skupljanje poreze koje vladar eli tako visoki da mu je osobno
unosnije pristati na druge poreze. Postoji i sluaj kada se vladar boji
nekih svojih podanika/biraa, te prilagoava poreze u skladu s time.
66
Northov rad sadri mnoge zanimljive ideje o dravi i njezinom odnosu prema ekonomiji. Jedna se odnosi na zamisao o vjerodostojnom
obvezivanju (engl credible commitment), ili izazovu kapitalistikoj dravi da uvjeri svoje graane u to da je dovoljno jaka da moe zajamiti
provedbu ugovora, ali da nee iskoristiti svoju mo u zaplijeni imovine
(North i Weingast 1989; North 1990: 58-59). To se naziva temeljnim
politikim problemom ekonomije {the fundamental political
problem of an economy) (North, Summerhill i Weingast 2000: 21).
Northova je teorija drave inovativna u svom naglasku na vlasnika
prava i na njihovu vezu s ekonomskim razvitkom. No jednom kada se to
kae, mora se napomenuti da North nije primjereno objasnio kako su
vlasnika prava i oporezivanja meusobno povezana. On ne otvara
pitanje o drugim nainima po kojima drava moe usmjeravati
ekonomiju. North, drugim rijeima, ne daje potpunu teoriju o ulozi
drave u ekonomiji.
Drava u ekonomiji: gledite klasinih sociologa

Svi rani sociolozi - a osobito Marx, Weber i Durkheim - dali su
doprinose sociolokoj analizi uloge drave u ekonomiji. Marxov je glavni
doprinos to to je pokazao da ekonomija odluno utjee na akcije
drave. Moderna drava, suprotno Hegelovu argumentu u Filozofiji
prava, ne zastupa opi interes drutva, nego ope interese buroazije.
Prema poznatoj formulaciji u Komunistikom manifestu, Izvrna
vlast moderne drave samo je odbor za upravljanje opim poslovima
cijele buroaske klase (Marx i Engels [1848] 1978: 475). U Marxovim
kasnijim povijesnim studijama, osobito u Osamnaestom brumaireu
Louisa Bonapartea, to instrumentalistiko vienje drave dopunjeno
je miljenjem da u nekim uvjetima buroaska drava moe stei
razmjernu autonomiju u odnosu na ekonomske interese buroazije.
Primjerice, drutvene klase mogu se nalaziti u meusobnoj ravnotei,
to omoguuje dravi da slijedi samostalni smjer (Marx [1852] 1950;
usp. Milibrand 1961).
Postavka da drava nije samo instrument kapitalista, nego i akter s
vlastitim interesima, postala je popularna 1970ih meu neomarksistima (za pregled, vidi Van den Berg 1988). Fred Block pokuao je
unijeti socioloku fleksibilnost u tu propoziciju, uvodei u analizu pojam
poslovne klime (1987). Block tvrdi da se dravni menederi u
osnovi bave odravanjem dobre poslovne klime, zbog ega drava
radi u opem interesu kapitalizma. Iako dravni menaderi (upravljai)
167
pokuavaju udovoljiti poslovnim ljudima, on takoer dodaje, oni ine

pogreke te prave ustupke radnicima, dok radnici opipavaju put
prema uinkovitom djelovanju, najbolje to mogu, u okviru postojeih
politikih ogranienja (66).
Iako je Durkheim imao mnogo manje rei o ulozi drave u ekonomiji
nego Marx ili Weber, njegove su ideje ipak vane, jer tretiraju tu temu iz
drukije i originalne pozicije. Za Durkheima je moderno industrijsko
drutvo nastalo tako brzo da jo nije steklo stabilnu drutvenu
strukturu. Ishod je bio, s jedne strane, vrlo mona drava, i s druge,
mnotvo izoliranih pojedinaca. U toj situaciji - koja je za Durkheima
predstavljala pravo socioloko udovite - nedostajao je sloj posrednih ekonomskih skupina ([1893] 1984: liv; usp. Torcqueville [183540]
1945, 2: 109-13). Durkheim zagovara preoblikovanje posrednih grupa u
korporacije u svakoj industriju. Te bi se korporacije koordinirale na
regionalnoj razini i na razini cijele zemlje, te napokon i na meunarodnoj razini. Prema Durkheimovu gleditu, drava mora igrati vanu
ulogu u ekonomskim stvarima, no ona ne smije dominirati nad ekonomijom poput moderne drave blagostanja (Giddens 1986).
Za razliku od obinih sindikata, te bi industrijske korporacije trebale
predstavljati ekonomske interese svojih lanova, ali i brinuti se za
njihove drutvene potrebe. One bi morale biti istinske zajednice, iji
pripadnici uivaju u zajednikom druenju i tako svladavaju nemir i
nesretnost, uzrokovane prevladavajuom ekonomskom anomalijom.
U predgovoru drugom izdanju O podjeli drutvenoga rada u drutvu
(- De la division du travail social), u kojoj se nalazi najcjelovitiji opis
Durkheimove komparativistike vizije, on pie, Kada ljudi otkrivaju da
imaju zajednike interese i kada se poveu, to nije samo radi zatite tih
interesa, nego i da bi se druili meusobno i ne osjeali sebe osamljenima usred svojih suparnika, da bi uivali u ugodi meusobnog openja, osjeali jedinstvo s nekolicinom drugih, to na kraju znai provoditi zajedno isti moralni ivot ([1893] 1984: xlviii-xliv).
Osvrt na moralni ivot u prethodnom citatu nije sluajnost. Prema
Durkheimu, drutvo je nadasve moralni entitet, pa [zato] uzdizanje
ekonomije u najvanijeg imbenika u drutvu ne bi rijeilo nijedan
problem koji pogaa moderno industrijsko drutvo. U krajnjoj liniji, to to
je vano jest podreenost posebnoga opem interesu - [to] je izvorite
svih moralnih djelatnosti ([1893] 1984: xliii). Malo drukije reeno,
prema Durkheimu, da bi drutvo prosperiralo, mora postojati ravnotea
izmeu pojedinca i opih interesa.
Meutim, od svih klasinih sociologa, Weber moe najvie pomoi
modernom sociologu koji pokuava analizirati ulogu drave u ekonomiji.
Weber nije bio vezan za tezu da ekonomija mora imati prvenstvo
68
nad drutvom (Marx), ni za [ideju] da drutvo mora imati prvenstvo nad

ekonomijom (Durkheim). Weber je pristupio temi o ekonomiji i dravi
vie nepristrano, pokuavajui ocrtati temeljne mehanizme koji su bili
na djelu.
Iako Weber nikad nije uspio stvoriti sociologiju drave, kako je kanio,
ipak je pisao o dravi i njezinu odnosu prema ekonomiji. Dao je vaan
doprinos fiskalnoj sociologiji, i imao je mnogo rei o ekonomskoj politici
drave. Takoer se dotaknuo problema odnosa izmeu drave i
ekonomije u irem smislu, a na ta razmiljanja osvrnut emo se sada.
Prema Weberu, drava predstavlja osobitu vrstu [vladajue] politike
organizacije, koju karakterizira sljedee: ona kontrola teritorij, ona je
vie nego samo ekonomska organizacija, te spremna je primijeniti
silu, ili prijetnju sile, da bi zatitila svoj teritorij ([1922] 1978: 54, 901-4).
Drava se razlikuje od drugih vladajuih politikih organizacija, prema
posljednjem od tih kriterija, jer nema tek kontrolu nad teritorijem, nego
i monopol nad legitimnom primjenom sile.
Koristei izraz da je vladajua politika organizacija vie nego
samo ekonomska organizacija, Weber uvodi temu koja ima sredinje
mjesto u njegovoj analizi moi, naime da oslanjanje iskljuivo na silu (ili
na ekonomske interese) dovodi do nestabilne moi. Treba neto vie da
bi mo postala neprijeporna, a to vie obuhvaa prvenstveno dvije
stvari: da vladajua politika organizacija kontrolira ne samo
ekonomske poslove, nego i druge djelatnosti u drutvu, te da se njezin
vrijednosni sustav protee dalje od isto ekonomskih poslova.
Bilo je vremena u povijesti kad nije postojala nijedna vladajua
politika organizacija, i kad nitko nije kontrolirao teritorij. Bilo je tako
osobito kad je ekonomija bila, prema Weberu, neizdiferencirana. Kad se
pojavila potreba za trajnom zatitom, nastala je institucija seoskoga
poglavara, prvo u vremenu rata, a poslije i u miru. Proces stjecanja
kontrole nad primjenom sile bio je dug i teak. Weber spominje da su
trgovci i crkva esto podravali pacifikaciju drutva, a kad se proces
dovrio, vladajua politika organizacija ve je postala dravom, s
monopolom nad legitimnom primjenom sile. Primjena sile, prema
Weberu, karakteristino je za politiku, kao to je miroljubivost za ekonomiju. U tome, kao i u drugim stvarima, ekonomija i politika slijede
dvije razliite logike (Weber 1923: 1).
Zamisao da je vladajua politika organizacija na neki nain neto
vie od ekonomije ima sredinje mjesto i u Weberovu najvanijem
doprinosu politikoj sociologiji: u njegovoj tipologiji razliitih vrsta
legitimne dominacije - tradicionalne, karizmatske i pravna (Weber
[1922] 1978: 212-301, 941-1211). Sva su ta tri tipa prvenstveno politike prirode i u biti osiguravaju daljnji opstanak drave. Bez takve
vrste podrke, postojea struktura vlasnitva bila bi ugroena.
Legitimna dominacija je krucijalna i za ekonomsku sferu u irem smislu.
Svaka vrsta legitimne dominacije, prema Weberu, povezana je s
nekom opom organizacijom ekonomije. Svaka vrsta takoer utjee na
ekonomiju na osobit nain. Pravnu dominaciju obiljeava spremnost
podanika da slijede svoje politike voe, ne zbog osobnih kvaliteta tih
voa, nego zato to su izabrani u skladu s prihvaenim pravilima. Toj
vrsti dominacije potrebna je birokracija odnosno inovnitvo (dop. prev.)
da bi uredno djelovala. U povijesti je pravna dominacija koegzistirala s
racionalnim kapitalizmom, kojemu treba takva vrsta predvidivosti, koja
se moe osigurati jedino inovnitvom i potivanjem pravila.
Karizmatsku dominaciju obiljeava sposobnost voe da privue
sljedbenike svojim iznimnim ili nadnaravnim moima. Duh karizmatskoga pokreta silno je suprotstavljen postojeem poretku, osobito u
ekonomiji, koja tvori kraljenicu svakodnevna ivota. No ubrzo zavlada
stanovita rutinizacija, te dolazi do postupna pomirenja izmeu karizmatskog pokreta i postojeeg stanja stvari. Konaan je rezultat obino
tradicionalna vrsta ekonomije, koja ne potie racionalni kapitalizam.
Tradicionalna dominacija, naposljetku, javlja se u dva glavna oblika
- patrimonijalizam i feudalizam, iako se pojavljuje, donekle, i u svim
reimima. U patrimonijalizmu poslunost uglavnom proizlazi iz svetosti
tradicije, a u feudalizmu iz ugovora izmeu gospodara i vazala.
Patrimonijalizam potie kapitalizam, jer vladar eli imati vie resurse na
svom
raspolaganju,
no
zbog
svojih
arbitrarnih
elemenata
patrimonijalizam ne potie racionalni kapitalizam (za Weberovo razlikovanje tipova kapitalizma, vidi poglavlje 3). U tradicionalnom drutvu
obino postoje podruja u kojima vladar mora slijediti tradiciju - ali
postoje i podruja u kojima moe raditi to eli, a u njima se pojavljuje
arbitrarnost. Feudalizam pak ima etiku koja je po duhu jako antimerkantilna, te u osnovi ima konzervativni uinak na ekonomiju (vidi
tablicu 7.1).
Weber ima mnogo rei o ekonomskoj dimenziji svakodnevnog
politikog djelovanja. Njegovi najvaniji pojmovi u tom kontekstu jesu
ekonomska dostupnost [za sudjelovanju u politici] i ivljenje od
politike [to jest, primanje plae za sudjelovanje u politici] ([1917] 1994:
109-12, [1919] 1994: 315). Neke kategorije ljudi, zbog prirode posla to
ga obavljaju, slobodni su ili dostupni da sudjeluju u politici kada to ele.
No to nije mogue drugim grupama. Farmeri i seljaci, primjerice, ne
mogu lako ostaviti svoj posao i ukljuiti se u politiku, dok je to sasvim
mogue, recimo, za patricije u srednjovjekovnom gradu. Moderni
poduzetnik, prema Weberu, obino je zaokupljen svojim pos-
Pravna
dominacija
Karizmatska
dominacija
170
Priroda legiti
pokoravanje
T ABLICA 7.1.
pokoravanje
Tradicionaln Tradicionalna
a
dominacija:
dominacija: feudalizam
patrimonijali
pokoravanje
feudalni ugovor
mizacije
zakonima i
nadahnuto
zbog svetosti
izmeugospoTipovi dominacija
i njihovi uinci
na racionalni kapitalizam,
prema
Weberu
Uinci na eko
pravilima, ne
iznimnim
tradicije;
dara i vazala;
pojedincima
karakterom
voe
postoji
mjeavina
odgovarajua
dicionalnih
lojalnost voi
karizmatskih
prvo neprijatelj
neprijateljska
elemenata
etos feudalizma
ska prema
racionalnom
protiv se
svim vrstama
kapitalizmu
svim vrstama
sustavne
zbog arbitrar
kapitalizma;
predvidivosti;
ekonomske
nog elementa;
ima jako
neprijateljska
djelatnosti;
naklona eko
konzervativan
kad se
nomskom tra
uinak na
neophodna za
nomiju,
racionalni
osobito
kapitalizam
na uspon
zbog svoje
kapitalizma
politikom
kapitalizmu
rutinizira obino je kon- dicionalizmu

zervativna sila
politikom kapitalizmu
ekonomiju
trai
172
171
Kapitalisti, prema Weberu, nisu osobito skloni demokraciji, te obino

zakulisno se Zapadna
dogovarati s jednim
Velika autoritetom, nego imati
Stavovi
prema
raznim oblicima
djelovanja
vlada([1906]
u nekim
zemljama
OECDa
posla
s mnotvom
izabranih
slubenika
1994:
68 , za
drukije
gledite o odnosu izmeu demokracije i kapitalizma, vidi Lipset 1960;
Moore 1966; Diamond 1992; Rueschemeyer i Stephens 1992).
T ABLICA
Slaem
se dapreferiraju
bi 7.2.
drava
NOVA
EKONOMSKA SOCIOLOGIJA DRAVI I EKONOMIJI
Najvei dio novijih sociolokih radova posveenih dravi potjee iz

drugih potpodruja, ne iz ekonomske sociologije, uglavnom iz politike
sociologije, ali takoer i iz organizacijske sociologije. Studije te vrste
esto se dotiu ekonomskih tema, iako im ekonomija obino nije glavni
fokus (npr. Evans, Rueschemeyer i Skocpol 1985; Lauman i Knoke
1987). Jedan je [takav] primjer Kapital, prisila i europske drave,
990-1990 n.e. (= Kapital, Coercion and European States, a.d.
990 - 1990), u kojem Charles Tilly raspravlja, meu inim, o ulozi koju
je kontrola nad ekonomskim resursima imala u stvaranju modernih
nacija-drava. Tillyjevo je obrazlaganje da je potraga za uinkovitim
sredstvima prisile (koja se moraju financirati) dovela do potiskivanja
alternativ naciji dravi, kao to su bili gradovi drave, carstva i
gradska saveznitva (1990, vidi osobito str. 84-99).
Istraivanja o ekonomskoj dimenziji drave blagostanja takoer su se
uglavnom provodila u okviru politike sociologije (npr. Weir, Orloff i
Skocpol 1988). Ta vrsta istraivanja obino je naglaavala preraspodjelu
ekonomskihPrema
resursa
s pomou
drave,
mnogodominacije
se manje utjecali
pozornosti
Napomena'.
Weberu,
svi su
glavnia tipovi
na
posveivalo
nainu
kako
drava
generira
svoj
prihod,
kako
se drave
mogunost uspona racionalnoga kapitalizma
blagostanja
odnosiEconomy
prema poslovnoj
zajednici,
i tako dalje.
Postoje of
i
Izvor:
Max Weber,
and Society
(Berkeley:
University
raznolike
studije
koje 1978),
su pomogle
u ocrtavanju razlike meu zemljama s
California
Press,
[1922]
212-301).
obzirom na stavove njihovih itelja prema dravnom interveniranju u
ekonomiju (vidi tablicu 7.2)
Moe se poteno rei da uloga drave u ekonomiji nije bila visoko na
lom i teko mu je uspostaviti pravilnu blizinu prema politici. Weber je
agendi
nove ekonomske
sociologije,
barem
ne tijekom
prvih
takoer/aglasio
da ako ljudi
koji se bave
politikom
nisu njezinih
za to plaeni,
godina
postojanja.
Jedini
pokuaj
da
se
razradi
opa
teorija
o
odnosu
samo e se bogati zanimati politikom: Demokracija moe jedino izaizmeu
i ekonomije,
se na
kljunoga
takmaca,plaeni
Neila
brati dadrave
ju jeftino
provode odnosi
bogatai,
ili rad
da ju
skupo provode
Fligsteina
(1996;
usp.
1990).
Meutim,
napisano
je
nekoliko
studija
profesionalni politiari ([1918] 1994: 276).
o posebnim
temama,
koje se ina
razne treba
nainedodati
dotiudauloge
drave
u
Na kraju, u
vezi s politikom
novcem,
prema
Weberu
ekonomiji.
O
mnogima
emo
raspravljati
u
iduem
odjeljku,
koji
se
bavi
nema nikakve izborne sklonosti izmeu kapitalizma i demokracije
dravnim
financiranjem,
u zavrnom
poglavlju, kojiu
([1906] 1994:
68-70, [1922]
1978: odjeljku
1415). u
To ovom
to koegzistiraju
razmatra
dravne
pokuaje
usmjerivanja
ekonomije,
i
u
poglavlju
8, o
suvremenom zapadnom drutvu samo je ishod niza povijesnih sluajekonomskoj
sociologiji
prava.
nosti i u budunosti e kapitalizam moda postojati bez demokracije.
trebala...
kontrolirati nadnice zakonom
SAD
Njemaka
Britanija Austrija
Italija
23
28
32 53
72
27
51
49 36
63
19
20
48
67
40
57
85
70
73
83
47
53
81
smanjiti radni tjedan

da bi stvorila radna
mjesta
nadzirati cijene
osigurati zdravstvenu skrb
88
financirati projekte
za otvaranje novih
84
radnih mjesta
Vie troiti na starake
!
80
mirovine
Smanjiti razlike u
primanjima izmeu ljudi s
visokim i ljudi
s niskim primanjima
38
66
65 70
80
173
Brucea Carruthersa da usporedi dva ministarstva financija u meuratnom razdoblju. Prema toj studiji, britansko ministarstvo financija
tijekom 1930ih bilo je upadljivo samostalno od drave i dralo se vrlo
pravovjernog gledita o dravnim trokovima, dok je za ministarstvo
financije SADa u istom razdoblju vrijedjelo suprotno (Carruthers 1994).
Glavna novina u pristupu Neila Fligsteina prema ulozi drave u
ekonomiji, predstavljena je u njegovu lanku Trita kao politika:
politiko-kulturni pristup trinim institucijama (= Markets as Politics:
A Political-Cultural Approach to Market Institutions). Rije je njegovoj
postavci o intimnom odnosu izmeu drave i stvaranja trita. Moderna
drava i moderna kapitalistika trita, tvrdi on, u bliskom su
meuodnosu: Oblikovanje trita vidim kao dio oblikovanja drava
(1996: 657). Drava potie izgradnju trita na razne naine:
izmiljajui specifina imovinska prava, uvodei opa pravila za konkurenciju i suradnju, postavljajui parametre za nain kako korporacije
vide trita i oblikujui pravila razmjene. Uloga drave osobito je vana
u osiguravanju toga da trita ne postanu previe takmiarska, nego da
budu stabilna - i sve korporacije imaju tendenciju podravati tu politiku.
Fligstein je predloio i plan istraivanja za testiranje njegove teorije
o izgradnji drave kao izgradnji trita (1996: 660). Dobra je radna
hipoteza, kae on, da tvrtke pokuavaju navesti dravu na
ograniavanje konkurencije radi osiguravanje stabilnih trita. Jedna
inaica na tu temu jest njegova sugestija da na poetku razvitka
kapitalizma u nekoj zemlji, drava razvija imovinska prava, strukture
vlasti i pravila koji stabiliziraju trita za najvee tvrtke. Jednom na
mjestu, te e strukture snano utjecati na budui ekonomski razvitak
zemlje. Poto ta pravila imaju i podrku najmonijih tvrtki, trebat e
veliku krizu da ih se promijeni - poput rata, recesije ili sloma drave.
Napomena: Podaci u ovoj tablici potjeu iz razliitih istraivanja koje su razne
agencije; provele tijekom 1985-90. Istraivanja o stavovima ekonomista prema
ulozi drave u ekonomiji pbkazuju da oni odraavaju ope stavove u njihovim
matinim zemljama (vidi Frey et al. 1984).
Izvor. S.M. Lipset, American Exceptionalism: A Double-Edged Sword

sociologija
(New Fiskalna
York: Norton,
'
1996)
, 75.
Jedna od kljunih tema ekonomske sociologije jest fiskalna sociologija,
ili Finanzsoziologie, kako se zvala kad je prvi put domiljena u
No treba odmah
spomenuti
i nekoliko
istraivanja.
Te se fiskalne
studije
Njemakoj,
poslije
prvoga drugih
svjetskog
rata. Podruje
odnose
na
ulogu
nacionalnih
valuta
u
oblikovanju
moderne
drave
sociologije privuklo je i ekonomiste i sociologe; njezin naziv izumio je
(Gilbert i Helleiner
na tendenciju
amerikoj
ideologiji
da se
ekonomist
i prvih 1999),
desetljea
na ivotu usu
je odravali
uglavnom
drava
prikae
kao
negativan
utjecaj
na
ekonomiju
(Block
1996),
na
ekonomisti (npr. Mann 1943; Musgrave 1980; Blomert 2001). Jedna
ulogu
ekonomista
u
vladama
(Markoff
i
Montecinas
1993;
Babb
2001)
i
poznata izreka Jeana Bodina mogla bi posluiti kao njezino geslo:
na ulogu novca u amerikim politikim kampanjama (Mizruchi 1992;
174
Financijska su sredstva ivci drave (Bodin [1576] 1986, 6 : 35). No

sredinji je problem fiskalne sociologije iri, te se moe opisati ovako:
kako stvaranje prihoda i to kako ih drava i ine politike vlasti

troe, utjee na same politike vlasti, na ekonomiju i na ostatak
drutva.
Prema toj definiciji, dva su kljuna elementa u fiskalnoj sociologiji: s
jedne strane, stvaranje prihoda i njegovo troenje, s druge strane,
uinak koji ta dva procesa imaju na politike vlasti, ekonomiju i ostatak
drutva. Prihod se moe ostvariti na razliite naine, od kojih su
najvaniji porezi, tarife, danci i dugovi. Nain organiziranja tog procesa
generiranja fondova imat e vaan uinak na politike vlasti, ekonomiju
i ostatak drutva. Porezi mogu biti razliitih vrsta, od kojih svaka ima
svoj socioloki profil (porez na prihod, korporativni porez, porez na
nasljedstvo i tako dalje). Mogunost/nemogunost drave da stvori
prihod takoer je od velikoga interesa. Trokovi drave mogu se rabiti
za razliite svrhe - za rat, socijalnu skrb i tako dalje -, a i to e imati
vane uinke. Moe se pretpostaviti da e politolozi i sociolozi politike
dati prednost istraivanjima u fiskalnoj sociologiji koja analiziraju uinak
prihoda i trokova na politike vlasti, dok e ekonomiste i ekonomske
sociologe vie zanimati studije koje se fokusiraju na uinak tih prihoda i
trokova na ekonomiju.
Krenje puta: Kriza porezne drave Josepha Schumpetern

'Pojam fiskalne sociologije uveo je u drutvenu znanost austrijski
ekonomist Rudolf Goldscheid u knjizi Dravni socijalizam ili dravni
kapitalizam? (Staatssozialismus oder Staatskapitalismus, 1917).
Meutim, rad koji je popularizirao to podruje i postavio ga na vrste
socioloke temelje bio je lanak Josepha Schumpetera Kriza porezne
drave (Die Krise des Steuerstaates, 1918). Prema Schumpeteru,
fiskalna sociologija daje analitiaru mogunost prodiranja duboko ispod
povrine drave i pristupanja itavom nizu vanih drutvenih i ekonomskih pojava ogoljenih od svih fraza ([1918] 1991:101). U Schumpeterovoj analizi krize porezne drave, interesna analiza takoer igra
sredinju ulogu, kao to e uskoro postati jasno.
Prema Schumpeteru, fiskalni dogaaji jako utjeu na tijek ljudske
povijesti i esto su bili razlozima za rat. Opu povijest i kulturu neke
zemlje, tvrdi on, nije mogue primjereno shvatiti ako se ne vodi rauna
o fiskalnoj povijesti. Isto vrijedi za drutvenu strukturu zemalja i za
vane aspekte njihovih ekonomija, poput razvitka industrije i dravne
ekonomske politike. Uope, sigurno moemo govoriti o osobitom
175
skupu injenica, o osobitom skupu problema i o osobitom pristupu ukratko, o osobitom podruju: fiskalnoj sociologiji, od koje oekujemo
mnogo (Schumpeter [1981] 1991: 101).
Glavni dio Schumpeterova eseja posveen je stanju u Austriji odmah
nakon prvoga svjetskoga rata, kad su dravne financije bile tako
iznurene da su ljudi mislili da e se austrijska drava moda slomiti.
Schumpeter je mislio drukije, a povijest je pokazala daje bio u pravu.
No to to je zanimljivo u njegovu eseju nije toliko Austrija, koliko
Schumpeterov pokuaj da uopi taj osobit primjer te pokrene raspravu
1 uvjetima pod kojima drave mogu opstati u kapitalistikom
drutvu i pod kojima ne mogu. On takoer predstavlja vlastitu
verziju nastanka porezne drave, kako ju naziva, ili vrste drave
iji resursi potjeu uglavnom od poreza, za razliku od danaka,
tarifa i slino.
Pozivajui se uglavnom na Austriju i Njemaku, Schumpeter tvrdi da
je moderna drava nastala negdje izmeu etrnaestoga i esnaestoga
stoljea. U tom razdoblju vladar je uspio osvojiti dravu od stalea
2 osigurati za nju ope pravo oporezivanja stanovnitva, to ona
nikada prije nije imala. To to je vladara uinilo tako eljnim
osigurati to pravo, bila je njegova potreba za novcem,
uzrokovana loim poslovanjem, skupim dvorskim ivotom i
neprestanim ratovima. Osobito su ratovi omoguili vladaru da
svoje potrebe predstavi kao opu nunost i da ugrabi pravo
oporezivanja od stalea.
Prema Schumpeteru, nastanak porezne drave doveo je do duboke
transformacije ekonomije, koja je pod feudalizmom bila komunalna po
naravi. Pojedinac se oslobodio, usporedo s tim kako su novac i porezi
bivali sve ei, a to to ga je sve vie motiviralo bio je samointeres.
Takav jak oslonac na samointeres znaio je uvoenje nove i dinamine
sile u ekonomiju, ali i mogunost da bi mogla izbiti neka kriza.
Schumpeter pie:
Tu dolazimo do injenice koja moe postati vodeim naelom za teorijsko shvaanje ekonomske mogunosti
porezne drave. U buroaskom drutvu svatko radi i tedi za sebe i svoju obitelj, te moda za neke ciljeve koje si je
sam postavio. To to se proizvodi, proizvodi se za potrebe privatnih ekonomskih subjekata. Pokretaka sila jest
pojedinani interes - u vrlo irokom smislu i nikako ne u smislu istoznanom hedonistikom pojedinanom
egoizmu. U tom svijetu drava ivi kao ekonomski parazit. Ona moe povui iz privatne ekonomije tek toliko
koliko je u skladu s daljnjim postojanjem tog pojedinanog interesa u svakoj osobitoj sociopsiholokoj situaciji.
Drugim rijeima, porezna drava ne smije traiti od ljudi tako mnogo da izgube financijski interes za proizvodnju,
ili barem prestaju za nju koristiti svoje najbolje energije ([1918] 1991: 112).
176
Kriza porezne drave, prema Schumpeteru, moe izbiti iz vie

razloga. Pretjerano oporezivanje, osobito poduzetnik, bio bi jedan. Dok
Schumpeter tvrdi da je bezopasno oporezivanjem oduzeti mono- polne
profite ili sluajne profite, pretjerano oporezivanje poduzetnika oznailo
bi kraj ekonomskom rastu. Slino tome, ako bi menaderi i druge grupe
s visokim dohotkom morali plaati progresivnu poreznu stopu, ubrzo bi
izgubili interes za to da mnogo rade. Trea situacija koja ugroava
poreznu dravu, te oznauje njezin kraj, zbila bi se ako bi ljudi poeli
traiti sve vie i vie od drave, i istovremeno poeli osporavati
legitimitet privatne imovine i kapitalistikoga naina ivota. Ako bi se to
dogodilo, kae Schumpeter,
tada bi porezna drava prestala i drutvo bi se moralo osloniti na druge motivacijske sile za svoju ekonomiju, ne na
samointeres. Zacijelo je mogue stii do te granice, i s njom do krize koju porezna drava ne moe proivjeti.
Nedvojbeno, porezna drava moe propasti ([1918] 1991: 112).
U Krizi porezne drave Schumpeterova je glavna briga politika, u

smislu da on raspravlja o raznim scenarijima koji mogu dovesti do
nestanka porezne drave. Njegova je fiskalna sociologija takoer ograniena na jedno odreeno razdoblje, kapitalizam, dok se o pretkapitalistikoj dravi gotovo uope ne raspravlja. Schumpeterov lanak doivio
je kritike i zato to je prenaglasio ulogu fiskalnih imbenika u stvaranju
moderne drave, te umanjio ulogu politikih imbenika (Braun 1975).
Nadalje, Schumpeter esto govori kao da se ekonomski motivi
pojedinaca mogu prevesti u kolektivne akcije bez ikakva posredovanja
drutvenih struktura. Takav tip pogreke ozbiljno teti Schumpeterovu
obrazlaganju da e porezna drava nuno propasti kada porezi toliko
narastu da ljudi vie ne vide smisla mnogo raditi.
Max Weber o fiskalnoj sociologiji

Iako Weber nije koristio naziv fiskalna sociologija, ipak su ga jako
zanimali razliiti naini kako su se vladajue politike organizacije
financirale tijekom povijesti i uinci koje je to imalo na ekonomiju i
drutvo. U njegovoj ekonomskoj povijesti antike, primjerice, nalazi se
ovaj dramatski opis naina ubiranja poreza u starom Egiptu:
Znamo kako se ubirao porez u Egiptu: slubenici bi iznenada stigli, ene bi stale plakati, i uskoro bi poeo opi
bijeg i lov; porezni obveznici su lovljeni, tueni i mueni sve dok
177
ne bi platili svotu koju su traili slubenici, koji su i sami odgovarali za kvote odreene prema slubenom katastru.
To je bilo ruho u kojem se drava pojavljivala pred seljacima na Bliskom istoku, i u kojem se pojavljuje i u
moderno vrijeme pred ruskim seljacima ([1909] 1976:131).
U svom teaju o ekonomskoj i drutvenoj povijesti, odranu 1919.1920. i objavljenu pod naslovom Opa ekonomska povijest (=
Wirtschaftsgeschichte), Weber je raspravljao i o procesu koji je doveo
do racionalizacije dravnih financija na Zapadu. Tijekom srednjega
vijeka, primjerice, grad, kao i teritorijalni gospodar, ivjeli su iz tjedna
u tjedan, kao danas, u malim kuanstvima (Weber [1923] 1981: 283).
Racionalna administracija oporezivanja prvo se pojavila u talijanskim
gradovima u srednjem vijeku i ubrzo se proirila u Francusku, Njemaku
i drugdje. Racionalno oporezivanje integralni je dio moderne drave i
neophodno je za tip kapitalizma koji je nastao na Zapadu.
No Weberov glavni pokuaj tretiranja pitanja fiskalne sociologije
nalazi se u Ekonomiji i drutvu (v. osobito Weber [1922] 1978: 194201, i takoer 212-338). U tom se djelu predlae da se najiz- ravnija
veza izmeu neekonomskih organizacija, skupa s dravom, i
ekonomije, moe nai u nainu kako se plaa za te organizacije (194).
Doznaivanje ekonomski rijetkih sredstava zajednikim djelatnostima
zove se financiranje (194). Drava se najee financira kroz poreze
ili liturgije (obveze povezane s povlasticama). Izvor financiranja moe
biti privremen ili trajan, a potonji je oito vaniji. Naini kako se drava
financira utjecat e i na njezinu organizacijsku strukturu i iru
ekonomiju.
Weber daje tipologiju triju glavnih naina financiranja drava: s
pomou vlastitih produktivnih jedinica, putem liturgija i oporezivanjem.
Drava moe posjedovati vrlo razliite vrste vlastitih poduzea, od
feudalnih veleposjeda do modernih tvrtki, a sve obino imaju monopolni karakter. Liturgije, ili obveze povezane s povlasticama, rijetke
su u modernom kapitalizmu, no u povijesti su odigrale vanu ulogu.
Jedan takav primjer bila bi vojna obveza, povezana sa slobodom od
poreza, koja je bila uobiajena za europsku aristokraciju. Jo je jedan
primjer bila obveza nekih slojeva u starom Rimu da plate za obranu
grada i za zabave, kako je to opisao Paul Veyne u knjizi Kruh i cirkusi
(= Bread and Circuses, 1990). Kada drava nema vlastitih poduzea
ni liturgije, ona se obino financira kroz novane priloge, u obliku
poreza. To je tipino za modernu kapitalistiku dravu, ili poreznu
dravu kako ju Schumpeter naziva.
Weber primjeuje da nain na kojemu drave financiraju svoje
179
178
T AIH . ICA 7.3
ima idominacije,
vrlo vane
reperkusije
na strukturu
privatnih
ekoOtlnosdjelatnost
izmeu oblika
tipa
administracije
i sredstava
plaanja,
prema
nomskih
djelatnosti
([1922]
1978:199).
To
vrijedi
za
tri
glavna
oblika
Weberu
financiranja, kao i za nain njihove organizacije. Primjerice, davanjem
koncesija za skupljanje poreza (taxfarming), drava moe prodati
svoje pravo na ubiranje poreze (kao u Rimu); nekim pojedincima moe
se dati prihod za sav ivot u zamjenu za njihove usluge (nadarbine, kao
u Kini), i tako dalje. Svi ti naini osiguravanja novca imat e uinak na
iru ekonomiju, a Webera je osobito zanimalo jesu li osobiti oblici
financija poticali uspon modernog racionalnog kapitalizma ili su ga
skoili. Racionalno oporezivanje, primjeuje on, predstavlja jedini nain
financiranja drave koji izravno potie moderni tip kapitalizma. Naini
financiranja poput davanja koncesija za skupljanje poreza i liturgijske
obveze vezane za imovinu, s druge strane, redom su koili uspon
modernoga kapitalizma. Ti oblici financiranja drave mogu, meutim,
koegzistirati s politikim kapitalizmom. Nadarbine, davanja u naturi i
obvezne slube, napokon, imaju negativni uinak na sve tipove kapitalizma.
Dio svoje fiskalne sociologije Weber unosi i u svoju glasovitu analizu
dominacije. Svaki oblik dominacije, tvrdi on, mora se na neki osobit
nain financirati i mora i imati vlastit nain plaanja svog osoblja.
Karizmatskog vou, primjerice, slijedi mala druina uenika ili
oboavatelja, koji su obino plaeni iz plijena ili neredovitih donacija.
No kada rutinizacija nastupi, uspostavlja se drukiji i tradicionalniji
naina plaanja.
Tradicionalni voa, s druge strane, plaa svoje ljude iz vlastitog
depa, a moda ih i hrani. Podjela rada izmeu razliitih ministarstava u
modernoj dravi ima svoje izvore u ovomu: komornik se bavi riznicom,
maral talama, intendant odjeom i oklopima, i tako dalje.
Tradicionalni voa moe takoer, kao i u feudalizmu, podariti svojim
sljedbenicima goleme zemljine posjede. No takav nain plaanja esto
stvara potekoe za gospodara, jer su vazali vezani za njega samo
lojal- nou i nisu pod njegovom fizikom kontrolom. Pravna dominacija,
na kraju, oslanja se na inovnitvo, u kojemu civilni slubenici dobivaju
plae i mirovine plaane iz poreza (vidi tablicu 7.3).
Pravna
dominacija
Vi
Karizmatska
dominacija
Fiskalna sociologija danas

Mu adminis
tracije
inovnitvo;
sljedbenici
Tradicionalna Tradicionalna
dominacija: dominacija:
patrimonijaliz feudalizam
am
od kunih slu
mala adminis
Nakon doprinosa
i Webera,benika
vrlodose malotracija
zbilo
u iduih
slubenik je Schumpetera
i uenici
slina
pedeset godina
sociologiji, pa bi
bilo netonopatrimonirei da danas
obrazovan;u fiskalnoj
koji poslije
razvijenih
predstavlja
i ivahno podruje istraivanja.
Danas
imapovezano
karijeru
postaju
slubenika
jalnompostoji
i osjeaj
sliniji uobi
s uglavnom
osoblju, no
dunosti
ad hoc i
s osobitim elementom
stereotipi- ziranim
statusa; vazal ima du-
rutinizacije
zadacima
nosti, pogotovo vojne
ajenim
slubenicima
kao
Nain plaanja
posljedica
oporezivanje;
plijen i domin
iz vladareve osob
danci i usluge
administra
slubenik
acije plaaju
ne blagajne;
od podanika;
cije i naknade
dobiva plau i
potrebe
slubenik prvo
lena
slubenicima
moda i miro
slubenika
jede za stolom
vazalima,
vladara, a zatim
dok nii
dobiva nadarbinu
slubenici
vinu
prije
nego
to
rutinizacija dovodi do
drugih oblika naknade
dobivaju
plae kao u
patrimonijalizmu
1970; usp. Mueller 1998: 110). Takoer postoji i istraivanje iz nove

institucionalne ekonomike o povijesnoj evoluciji dravnog duga i o
nainu kako je Slavna revolucija 1688. dovela do nie kamatne stope
na engleskom tritu kapitala (North i Weingast 1989).
I politolozi su dali niz doprinosa podruju fiskalne sociologije,
oslanjajui se na pristupe iz upravnih studija (government studies) i
na teoriju o javnom izboru (npr. Buchanan i Wagner 1977; Steinmo
1989, 1993; Webber i Wildavsky 1986). Zanimljiv je primjer
tradicionalnijeg pristupa lanak Daniela Tarschysa Danci, tarife, porezi
i trgovina: promjenljivi izvori vladinih prihoda (= Tributes, Tariffs and
Trade: The Changing Sources of Government Revenue, 1988). Kako
proizlazi iz naslova, prema tom autoru postoje etiri glavna izvora
vladinih prihoda (pritom trgovina oznauje prihod od poduzea u
dravnom vlasnitvu; dugovi nisu uraunati u izvore prihoda, jer se na
koncu moraju vraati). Tarschys primjeuje da u djelatnostima za
stvaranje prihoda modernih kapitalistikih drava postoji jasna
tendencija pomaka od tarifa, trgovine i danaka na poreze. No u
mnogim zemljama u razvitku, drave i dalje uvelike ovise o izvorima
prihoda razliitima od poreza.
Radovi povjesniara o dravnim financijama predstavljaju jo jedan
neiskoriten izvor za istraivanja u fiskalnoj sociologiji (Brewer 1989).
Kao primjer to se sve moe uiniti s tom vrstom grae, itatelja se
upuuje na esej Michaela Manna, koji koristi podatke o financijama
engleske drave u razdoblju 1130.-1815. (1988). Mann otkriva da su
trokovi pretkapitalistike drave bili uglavnom vojni po prirodi, a to je
imalo temeljni uinak na nain kako se kapitalizam poslije organizirao u obliku nacionalnih teritorija, umjesto u kakvu drugom obliku, stvorenu
iskljuivo trinim silama.
Kako smo ve spomenuli, sociolozi nisu dali gotovo nikakve doprinose fiskalnoj
u pola stoljea
poslije
Webera
i SchumpeNapomena:
Razliitsociologiji
tip administracije
odgovora
svakom
od Weberova
tri tipa
tera.
No
ranih
1970ih
James
OConner
pokuao
je
preraditi
fiskalnu
dominacije i lakoer mora biti plaen na poseban nain.
sociologiju
prema
marksistikom
pojmovlju,
u knjizi
Fiskalna
kriza
Izvor.
Max Weber,
Economy
and Society
(Berkeley:
University
of California
drave
The
Fiscal
Crisis
of
the
State).
Njegova
je
glavna
teza
ta da
Press, ([1922] 1978), 212-301.
u kasnom kapitalizmu postoji opasno proturjeje izmeu dvaju sredinjih zadataka kapitalistike drave - akumulacije i legitimizacije
velik- broj
rasutih
priloga
iz raznih
drutvenih
znanosti.
Ekonomska
i da
e to
na koncu
dovesti
do stanja
u kojem
drava
znanost,jednostavno
primjerice, ima
dugu
tradiciju
prouavanja
dravnih
ne moe osigurati akumulaciju kapitala financija,
i ujedno
uglavnom
u oblasti javnih
financija, a diopreko
tih istraivanja
relevantan
je i
zadovoljavati
stanovnitvo
drutvene
potronje
za fiskalnu
sociologiju
(Musgrave
i Musgrave
1989).
Buchanan
je,
(OConner
1973:
5-10). Nakon
nekoliko
godina
rasprave,
primjerice,
obnovio pojam
fiskalne
OConnerova
je teza
pala uobmane
zaborav,(fiscal
jer seillusion),
smatralo koji
da se
je
odnosi na
situaciju
kada idrava
krije svoje(Bell
trokove
od graana,
previe
mehanika
neizdiferencirana
1976; Block
1981).
uzimajui
zajmove
i pribjegavajui
inflaciji (Buchanan
i Wagner
Za razliku
od OConnera,
John Campbell
u posljednjih
je desetak-
Godina
Prije prijenosa
sredstava
82
PI O
L I T I K A I E KO N O M I J A
Poslije prijenosa i
sredstava
P O G L AV L181
JE VII
T ABLICA
7.4.
petnaestak
godina pokuavao poloiti temelje za fiskalnu sociologiju
i
koja bi s empirijskim stvarnostima bila vie usklaena nego OConne-
Postotak
raznim zemljama
OECDa,
prije i poslije
prijenosa^
rovasiromanih
teza, i kojaljudi
bi seuoslanjala
prvenstveno
na sociologiju
za svoje
teosredstava
rijske smjernice (Campbell 1993; u tisku; Campbell i Allen 1994; usp.
Padgett 1981; Tilly 1990, Carruthers 1996; Hobson 1997). U vanu
pokuaju da podruje povee, u preglednom lanku iz ranih 1990ih,
Campbell predlae da bi u fiskalnoj sociologiji dvije kljune teme trebale
biti odreivanje porezne politike i prouavanje uinaka porezne politike
(1993). Korporacije, primjerice, esto pokuavaju utjecati na poreznu
politiku, a kad je rije o porezima, razliite se politike stranke esto ne
slau.
Iako klasa ima vaan utjecaj na poreznu politiku, Campbell smatra da
je katkad teko tono odrediti naine kako se to zbiva. Struktura same
drave - osobito njezina sposobnost uinkovitoga ubiranja poreza moe utjecati na nain donoenja odluka o porezima. to se tie
uinaka poreza, ima ih u rasponu sve od politikih revolucija (meu
njima i poreznih ustanaka) do uloge filantropstva u drutvu. Jasno je i
da se porezna politika moe primijeniti ili za poticanje rasta velikih
korporacija (kao u vedskoj) ili za poticanje rasta malih poduzea (kao u
Italiji). Mnoge informacije o uincima poreznih politika na razne grupe
mogu se nai u studijama o socijalnoj skrbi, pa tako i u studijama o
njezinu utjecaju na siromane ljude u modernim kapitalistikim
drutvima. Iako moderna kapitalistika drutva stvaraju velika mnotva
siromanih ljudi, mogue je znatno smanjiti njihov broj s pomou
prijenosa sredstava (vidi tablicu 7.4).
U jednom od svojih najnovijih doprinosa, Campbell tvrdi da su
teoretiari globalizacije u krivu kada tvrde da porezne stope u kapitalistikim zemljama imaju tendenciju konvergiranja prema niim stopama
(u tisku). Pozivajui se na uzorak zemalja OECDa, Campbell pokazuje da
je u posljednja tri desetljea opa porezna stopa postupno rasla, do
prosjeka od oko 40% BDPa 1998. godine. Liberalne drave obino su u
tom pogledu ispod prosjeka (u Sjedinjenim Dravama, 28,9%), dok su
poredci s jaom kolektivistikom orijentacijom iznad prosjeka (u
vedskoj 52,0%), a nema nikakvih naznaka o konvergenciji. Postoji i
poprilino mnogo raznolikosti meu raznim zemljama OECDa kad je
rije o razmjernoj vanosti triju glavnih izvora poreza (poreza na
dohodak i profit, poreza za socijalnu skrb, te poreza na robu i usluge).
Teoretiari globalizacije, prema Campbellu, takoer zaboravljaju na
opu ulogu koju institucionalna struktura svake zemlje ima u
odreivanju poreza. Primjerice, ako jedna mona stranka prevladava na
politikoj sceni, porezi su obino nii nego kada postoji vie konkurentskih stranaka. Utjecaj je politikih koalicija sloeniji, no one
SAD
1991
20,9
12,6
Njemaka
1984
21,6
2,8
Francuska
1984
26,4
4,5
Velika Britanija
1986
27,7
5,2
Kanada
1991
19,2
6,6
183
Napomena. Sjedinjene Drave ne prenose sredstava u tako veliku obujmu

kao druge zemlje Zapada i zato je udio ljudi koji ive u siromatvu vei.
Izvor.Vae
Smeeding
et al., citirano
u Neil Fligstein,
Is Globalization
theput
Cause of
velianstvo,
moja plovidba
nee samo
uspostaviti nov
Criseszaofdobavu
the Welfare
neobjavljeni
rad,
University
California at
zaina States?,
s Istoka, nego
e takoer
stvoriti
preko of
tri tisue
Berkeley,
1996,
str.mjesta.
52.
novih
radnih
The New Yorker Collection 2000 Christopher Weyant Preslikano iz cartoonbank.com Sva prava
zadrana.
mogu, u nekim okolnostima, dovesti do viih poreza nego u sluaju

jednostranake vlasti.
spomenutih: stvaranja infrastrukture i osiguravanja stanovnitvu zdrav
ekonomski razvitak. Postoji, recimo, primjer merkantilizma, o kojem
smo raspravljali u poglavlju 6 (usp. Weber [1919] 1924: 347-51).
Postoji
i primjer
imperijalizma,ekonomije
koji su opirno analizirali marksistiku
Dravno
usmjeravanje
uenjaci - pa i Joseph Schumpeter, u zanemarenom eseju pod naslovom
Analiza raznih
dravnih pokuaja
ekonomije
drugi je
Sociologija
imperijalizama
(Zur usmjeravanja
Soziologie der
Imperialismen
zadatak
koji
bi
trebao
biti
u
sreditu
ekonomske
sociologije
politike.
[1919] 1991). Za razliku od marksist, Schumpeter nije mislio
da
Takva
vrsta
analize
obuhvaala
bi,
primjerice,
izgradnju
uobiajenih
postoji samo jedan tip imperijalizma, niti da je imperijalizam proizvod
infrastruktura
(ceste,toga,
luke, prema
elektroopskrbne
mree).
No obuhvaala
bi i
kapitalizma.
Umjesto
Schumpetera,
u jezgri
imperijalizma
sasvim
drukiji
sklop
dravnih
djelatnosti,
kojes dilemom
nisu dio ilitoga
je
stoji
ratnika
klasa
ili ratniki
sloj koji
se suoava
iritito
se ili
Adam Smith nazvao treom dunou vladara - naime, rije je o
propasti.
nastojanjima
da se
potakne
rast. Nakon
drugoga mogu
svjetskog
Mnogi primjeri
toga
kako jeekonomski
drava usmjeravala
ekonomiju
se
rata imnoge
su drave
vie prihvaale
je dio
to
nai
u razdoblju
prije sve
drugoga
svjetskoga da
rata,
i u njihovih
vremenuobveza
samoga
da osiguraju
zdravAlbert
ekonomski
rast, meuanalizirao
ostalim i visok
stupanj
zaposrata.
Primjerice,
O. Hirschman
je nain
kako
je
lenosti. Uspjenost
neuspjenost vlada
je vie
ovisila osamo
njihovim
nacistika
Njemakaili koncentrirala
svoju sve
vanjsku
trgovinu
na
rezultatima
u
postizanju
toga
cilja.
Moda
bi
se
to
moglo
nazvati
etvrnekoliko zemalja da bi nad njima stekla mo (1945). Kontrola drave
tomekonomijom
dunou vladara.
nad
bila je osobito jaka tijekom drugoga svjetskog rata, ne
djelatnosti
koje spadaju
naslov dravno
samo Raspon
u faistikim
zemljama
i u pod
Sovjetskom
Savezu,usmjeravanje
nego i u
ekonomije
vrlo
je
irok,
i
nije
teko
sjetiti
se
drugih
primjera, osim
tek
demokratskim dravama. No bilo je malo sociolokih istraivanja
o ulozi
drave u ekonomiji tijekom ratova, ili tijekom prijelaza u neratne uvjete
(za iznimku, vidi Milkman 1987).
I 84
ile bi i studije o fiskalnim i monetarnim politikama. Treba tu dodati i

sudjelovanje mnogih drava u regionalnim udruenjima, kao to su
NAFTA i EU, i u meunarodnim financijskim tijelima, kao to su MMF i
Svjetska banka (npr. Block 1977; Swedberg 1986; Wood 1986). Primjena ekonomskih sankcija jo je jedna zanimljiva tema u ovom kontekstu - kao to je i inflacija, u mjeri u kojoj ju svjesno potie drava (za
ekonomske sankcije i druge oblike ekonomskog ratovanja, vidi
Wallensteen 1971; Naylor 1999; za socioloku analizu inflacije, vidi
Goldthorpe i Hirsch 1978; Lindberg i Maier 1985).
Dvije vane studije iz novije ekonomske sociologije pokazuju i kako
se dravno usmjeravanje ekonomije moe analizirati iz jedne nove
perspektive: rad Franka Dobbina Kovanje industrijske politike: Sjedinjene Drave, Britanija i Francuska u doba eljeznice (1994b) i
rad Petera Evansa Ukorijenjena autonomnost: drave i
industrijska transformacija (= Embedded Autonomy: States and
Industrial Transformation, 1995 (usp. Dobbin 1993, Dobbin i Dowd
1997). Dobbinov rad moe se opisati kao komparativna studija
industrijske politike o eljeznicama u devetnaestom stoljeu (usp.
poglavlje 2). Razmotri li se paradigma industrijske politike neke
zemlje - to jest, njezin opi pristup ili Gestalt prema politici u bilo
kojem ekonomskom sektoru -, otkrit e se, prema Dobbinu, da ona
blisko slijedi nain politikog odluivanja u toj zemlji. Politika kultura,
prema Dobbinovoj terminologiji, pokree industrijsku kulturu, a
razlog je taj to politiari, kada se susreu s ekonomskim problemima,
obino reagiraju na slian nain kao i kada se susree s politikim
problemima. To vrijedi i za druge aktere koji sudjeluju u industrijskoj
politici, kao to su dravni slubenici, inenjeri i drugi.
Empirijska graa u Kovanju industrijske politike preuzeta je iz
povijesnih studija Sjedinjenih Drava, Francuske i Britanije za razdoblje
izmeu 1825. i 1900. U Sjedinjenim Dravama lokalne zajednice bile su
u poetku vrlo aktivne u promicanju eljeznica. No zbog korupcije, do
kraja devetnaestoga stoljea tu je paradigmu industrijske politike
zamijenila druga, u kojoj su lokalne drave i, jo vie, federalna drava,
poele tititi konkurenciju. Britanija je takoer prola kroz dvije paradigme industrijske politike u razdoblju 1825.-1900.: prvo laissez- faire,
a poslije zatita poduzetnikih tvrtki. Primjerice, karteli su se ohrabrivali
u Britaniji. Francuska je razvila samo jednu paradigmu industrijske
politike, prema kojoj je drava trebala voditi eljezniku industriju i
zatititi ju od anarhije na tritu.
Kroz svu svoju studiju Dobbin ustro pobija teoriju o grupnim interesima i, u irem smislu, ideju da treba ekonomske interese vidjeti
kao izravne imbenike industrijske politike. Empirijski podaci, kae
Dobbin, pokazuju da su u slinim situacijama tvorci politike u Sjedi
185
njenim Dravama, Francuskoj i Britaniji, redom reagirali vrlo razliito

kad je rije o eljeznikoj politici. Glavni je razlog povezan s nacionalnom tradicijom (ili politikom kulturom) dotinih tvoraca politike.
Dobbin odluno odbacuje pomisao o postojanju neke vrste univerzalnog
ekonomskog zakona koji bi se mogao primijeniti na sve zemlje i na sve
situacije. Interesne grupe, kako on to formulira, subjektivne su i
iskonstruirane, ne objektivne i primordijalne (1994b: 219-20).
Knjiga Petera Evansa Ukorijenjena autonomnost sadri otar napad na neoliberalizam, osobito na ideju da su dravne intervencije po
definiciji negativne. Pravo pitanje, prema autoru, nije koliko drava
sudjeluje u ekonomiji, nego kakve je vrste to sudjelovanje. Prema
potonjem kriteriju, Evans predlae ovakvu tipologiju za zemlje u razvitku: razvojne drave (npr. Tajvan), grabeljive drave (Zaire) i
posrednike drave (Brazil). Oslanjajui se na rad znanstvenika poput
Alberta O. Hirschmana i Alexandera Gershenkrona, Evans tvrdi i da
drava ne smiju razvijati industrijske strategije na temelju teorije o
komparativnim prednostima, nego mora pokuavati izgraditi [svoju]
komparativnu prednost (usp. Gerschenkron 1962; Hirschman 1963).
Empirijski dio Ukorijenjene autonomije istrauje pokuaje
razvijanja kompjuterske industrije u Indiji, Brazilu i Junoj Koreji tijekom
1970ih i 1980ih godina. Najuspjenija zemlja u tom pogledu bila je
Juna Koreja, u kojoj je drava nastojala poduprijeti i nastanak malih
poduzetnikih skupina i njihove djelatnosti (i primaljstvo / midwifery/
i gospodarenje /husbandry/, prema Evansovu nazivlju). Indija i Brazil
mnogo su se vie oslanjale na dravnu regulaciju, kao to je
protekcionizam, i na poticaje da se drave ukljui u proizvodnju za
vlastit raun. U tim primjerima drava je preuzela dvije uloge koje Evans
smatra sve vie zastarjelima za poticanje ekonomskog rasta u zemljama
u razvitku - uvarsku i demijurku ulogu. Prema Evansu, uspjeh
junokorejske strategije, i moderne industrijske politike openito,
posljedica je postojanja pouzdanog weberovskog dravnog
inovnitva i injenice da dravu nije pala u ruke neke posebne
interesne grupe. Zajedno, te dvije okolnosti tvore ono to Evans naziva
ukorijenjenom autonomijom.
Iako se velik dio Evansove analize moe izraziti u smislu interesa, on
odluno odbacuje nain na kojem ekonomisti rabe pojam interesa.
Ekonomisti su, tvrdi on, razvili dogmatini i nedijalektiki tip interesne
analize, koja se esto usredotouje na najmotraiteljstvo kada je rije o
zemljama u razvitku. Evansova vlastita analiza u Ukorijenjenoj
autonomnosti, kako on kae, upuuje na veu sloenost, u kojemu se
interesi pojavljuju i nestaju usporedo s razvitkom ekonomskoga procesa.
Prema neoliberalizmu, pie Evans:
86
[D]rava stvara najamninske zaklone koje odgovaraju interesima politiki monih klijenata; klijenti stjeu
ekonomsku koristi od dravnih akcija i uzvraaju s politikim podrkom. Statina simbioza je prirodna politika
posljedica statikoga sudjelovanja. Povijesti tih triju informatikih sektora (to jest, u Indiji, Brazilu i Junoj Koreji)
razotkrivaju politiku dinamiku koje je sve samo ne statika simbioza. Mjesni su poduzetnici prvo bili ravnoduni
promatrai, zatim voljni pristupnici, zatim potporni ali teki klijenti, i napokon bivi klijenti s drugim, privlanijim
prilikama. Kako se proces industrijske transformacije razvijao, tako su se mo i interesi privatnih poduzetnikih
grupa mijenjali. U skladu s tim, mijenjali su se i njihovi odnosi s dravom. Uspjeh drave u poticanju industrijske
promjene potkopao je politiku bazu koju su njezini prijanji napori potaknuli (1995: 224).
No postoje i drugi naini shvaanja procesa po kojem drava usmjerava ekonomiju, osim naina opisanih u radovima Dobbina i Evansa, to
jest kada drava sama odlui provoditi neku strategiju. Ukratko, na
primjenu neke politike, dravu mogu prisiliti odreene grupe, a tu sada
na scenu istupaju interesne grupe. Literatura o interesnim grupama u
drutvenim znanostima je golema, a uglavnom su ju napisali politolozi
(npr. Puhle 2001). Ta literatura obuhvaa interesne grupe i u irem
smislu i u uem smislu. Interesne grupe u irokoj definiciji jesu sve
grupe u drutvu koje imaju neki interes te ga ele ostvariti na politiki
ili na druge naine. Primjeri su sindikati, udruge poslodavaca i
profesionalne organizacije poput Amerikog lijenikog drutva. No
interesne grupe mogu se shvatiti i u uem smislu kao organizacije koje
su slubeno regulirane kao interesne skupine, to jest kao lobiji.
Politoloka literatura o interesnim grupama prilino je vana za
ekonomsku sociologiju, no nije se mnogo koristila. Knjiga Arthura Bentleya Proces vladanja (= Process of Government, 1908) pomogla je
da se potakne moderna amerika literatura o tom predmetu. Jedno je
od fascinantnih odlika toga rada, autorov pokuaj da politiku analizu
zasniva na pragmatiku teoriju o interesima, uglavnom pod
nadahnuem De- weya. Prema Bentleyu, interesi se mogu prouavati
samo na djelu, te uope nemaju nikakvu samostalnu egzistenciju. U
politikom ivotu svaka skupina pokuava ostvariti vlastite interese.
Kao rezultat tih pokuaja, nastaju razliiti pritisci, a to to se zbiva u
politikom ivotu ishod je tih pritisaka. Interes se nikada ne moe
shvatiti odijeljeno; samo u odnosu na druge interese: Nema naina da
se shvati jedan grupni interes, osim u odnosu prema drugima (Bentley
[1908] 1967: 214).
Glavnina literature o interesnim grupama svoj osnovni zadatak vidi u
objanjavanju ili osvjetljavanju nekoga aspekta politikog procesa.
Postojanje interesnih grupa, tvrdi se, moe izraziti interese koje bi inae
bile zanemarene u politikom procesu; interesi mogu i ugroziti
demokrat-
ski proces, kad se zapostavlja opi interes. Studije ekonomista obino se
od toga pristupa razlikuju po tomu to ih esto zanima uinak interesnih
grupa na ekonomski ivot, preko posrednitva drave. Jedan je primjer
poznata teorija o ekonomskoj regulaciji Georgea Stiglera (1971). Iako se
ekonomska regulacija esto zamilja kao neto uspostavljeno u korist
ope javnosti, Stigler kae da je regulacijska politika esto rezultat
uspjenih pokuaja nekih aktera da dravu privole da ona radi u njihovu
korist. U raspravi o tomu je li regulacijske agencije doista osvajaju
dravu za svoje interese ili ne, moe se spomenuti i jedno drugo
gledite: da regulacijske agencije esto u poetku djeluju za javni
interes, ali na kraju padaju pod utjecaj industrije koju reguliraju, jer
moraju koegzistirati s tom industrijom na svakodnevnoj osnovi
(Friedman 1975.128).
Sline je vanosti teorija o interesnim grupama Mancura Olsona.
Njezina osnova iznijeta je u radu Logika kolektivne akcije (= The
Logic of Collective Action), u kojem Olson tvrdi da se interesi
pojedinaca mogu uinkovito povezati u grupni interes samo u
odreenim uvjetima, i to zbog problema provlaenja (1965). Jedini nain
da organizacije s mnogo lanova mogu nastati jest taj da organizacije
prisile svoje lanove na sudjelovanje, ili im ponude posebne poticaje.
Ako to nije mogue, pojedincima je prelako povui se u ravnodunost ili
se ponadati da e drugi obaviti posao - s posljedicom da se nikakva
organizacija ne formira.
U Usponu i padu nacija (= The Rise and Decline of Nations)
Olson koriste te spoznaje da bi razvio cjelovitu teoriju o interesnim
grupama, ili organizacijama za posebne interese, kako ih on naziva.
Kljuna je ideja da interesne grupe mogu unaprijediti svoje ekonomske
interese poveavajui ekonomsku proizvodnju u cjelini, pa tako dobiti
svoj (malen) udio dobiti
ili mogu pokuati osvojiti sve vei dio postojee proizvodnje
(Olson 1982: 36-74). Potonje je mnogo lake i mnogo unosnije,
a posljedica je da ukupna ekonomija drutva trpi zbog uinka
interesnih grupa. Olson takoer tvrdi da je jedan od razloga
zato su ekonomije Njemake i Japana bile tako uspjene poslije
drugoga svjetskog rata, taj to su njihove interesne grupe bile
unitene kao posljedica rata.
Budui da ekonomski sociolozi nisu posvetili veu pozornost interesnim grupama, preostaje jo mnogo posla. S jedne strane, postoji
zadatak razmatranja utjecaja razliitih ekonomskih interesnih grupa na
politike procese, osobito utjecaja sindikata, udruga poslodavaca i razliitih profesionalnih drutava (npr. Berger 1981; Wright 1996; Streeck i
Schmitter 1985). S druge strane, postoji i izazov da se pokua ocrtati ne
samo kako interesne grupe utjeu na politike procese, nego i uinke
88
opstruiranju interesne grupe? Mogu li interesne grupe ubrzati

ekonomiju ili, kako Olson sugerira, samo ju usporiti? Napokon, blisko
povezano s problematikom interesnih grupa je i pitanje sukoba interesa
(npr. Davi i Stark 2001; Swedberg 2003). Te vrste sukoba, koje se
mogu opisati kao situacije u kojima privatni interesi prijete da e
preuzeti javni interes, vrlo su brojne i u politikom i u ekonomskom
ivotu.
Saetak
Ovo je poglavlje pokuavalo razraditi ekonomsku sociologiju politike. Da
bismo postavili temelje za tu vrstu analize, raspravljali smo o dvjema
od triju njezinih glavnih tema: kako drava stvara i troi svoje resurse
(fiskalna sociologija) i kako drava nastoji usmjerivati ekonomski ivot.
O treoj temi - o tomu kako je pravni sustav povezan s ekonomijom
raspravljat emo u iduem poglavlju. Ekonomska sociologija
politike ima sline zadatke kao i politika ekonomija, jer
razmatra sjecite ekonomije i politike. No drukija je u svom
pristupu, jer je manje normativna i takoer se oslanja na
drukiju intelektualnu tradiciju.
Mnogo se moe doznati o ulozi drave u ekonomiji iz ekonomske kao
i iz socioloke literature. to se tie prve, istaknuli smo sljedee
doprinose: tri dunosti vladara Adama Smitha, ustavnu ekonomiku
Jamesa Buchanana i neoklasinu teoriju drave Douglassa Northa. U
sociologiji je osobito vana Weberova teorija o dominaciji, ali i neka
novija graa, poput ideja Neila Fligsteina o sredinjem znaenju drave
u ekonomskom ivotu.
Fiskalnu sociologiju, od Schumpetera nadalje, predstavili smo i
prokomentirali uz obrazloenje da njezin pristup i dalje predstavlja
dobru poziciju za analiziranje akcija drave. Slijedila je rasprava o nainima kako drava pokuava usmjeravati ekonomiju. Nedavni radovi
Petera Evansa i Franka Dobbina ilustriraju to ekonomska sociologija
moe postii u tom pogledu. Bilo je i neto rijei o nainu kako interesne grupe pokuavaju iskoristiti drave u vlastite svrhe.
Da nije mogue analizirati ekonomski ivot u modernom drutvu bez
osvrta na dravu, osnovna je poruka u ovom poglavlju. Ta se spoznaja
moe nai i u ekonomskoj znanosti i u sociologiji, od Adama Smitha do
Maxa Webera i dalje. Prema nazivlju predstavljenom u poglavlju 3,
drava je dio organizacije ekonomije. Isto je tono i za pravni sustav kojemu je posveeno idue poglavlje.
VIII
Pravo i ekonomija
To to je u ovoj knjizi bilo nazvano ekonomskom sociologijom prava
to jest, socioloka analiza uloge prava/zakona u ekonomskom ivotu
dosad ne postoji. Prije nego to pokuamo skicirati kako bi
takva analize mogla izgledati, moe biti uputno upitati se
postoji li uope potreba za ekonomskom sociologijom prava.
Meu ekonomistima ve postoji, uostalom, dobro afirmirano
podruje koje se zove pravo i ekonomika (law and
economics). Nadalje, sociolozi prava (pa i oni marksistikoga
usmjerenja) mnogo su godina analizirali odnos izmeu prava i
drutva, takoer i ekonomije.
Sve je to tono, no moglo bi se tvrditi da ti pristupi nisu postigli to to
bi trebala postii ekonomska sociologija prava. Literatura iz podruja
prava i ekonomike ne pristupa pravnim pojavama na empirijski i
socioloki nain, kako bi to trebalo initi ekonomske sociologije prava.
Naprotiv, u svojim se analizama uvelike oslanja na logiku neoklasine
ekonomike. Ta je literatura i izrazito normativna po prirodi te zagovara
kako bi se suci trebali ponaati i kako bi se novo zakonodavstvo
trebalo konstruirati - obino tako da se bogatstvo maksimizira
(Posner). Dok bi se ekonomska sociologija prava trebala zanimati samo
za pravne aspekte ekonomskog ivota, pravno-ekonomiki pristup
tvrdi da treba proiriti logiku ekonomike na analizu svih tipova prava.
I sociologija prava posvetila je neto pozornosti ekonomiji, i proizvela
nekoliko studija koje su vrlo relevantne za ekonomsku sociologiju prava
(npr. Selznick 1969; Aubert 1983; Bourdieu 1987; Edel- man i Suchman
1997; usp. Posner 1995). Ipak, obino su njezin glavni interes pravo i
drutvo openito, i svakako nije izdvajala ekonomske teme. To je isto
tono, uglavnom, za pokret prava i drutva u Sjedinjenim Dravama
(npr. Abel 1995, Garth i Sterling 1998). Napokon, marksistiki sociolozi
prava napisali su zauujue malen broj studija
o konkretnim pravnim pojavama, relevantnima za ekonomiju, te su
radije raspravljali o opim aspektima uinka kapitalizma na pravni
sustav (Spitzer 1983; usp. Phillips 1980; Renner [1904] 1949, Tigar
2000 ). tovie, te je sociologe ometalo njihovo vienje prava kao
dijela nadgradnje (za pokuaj nadvladavanje tog gledita, vidi E.P.
Thompson 1975; D. Thompson 2001; usp. Cole 2001).
Meutim, kakav bi mogao biti zadatak ekonomske sociologije pra-
190
P O G L AV L J E V I I I
va? Openito, ona bi trebala provoditi oprezne empirijske studije o ulozi

koju pravo igra u ekonomskoj sferi - oslanjajui se prvenstveno (dodao
bih) na analizu koja istie ne samo drutvene odnose nego i interese.
Koristiti rije oprezan u ovom sklopu moe se initi neobinim, no
malobrojne studije koje postoje u tom podruju svjedoe o tako visoku
stupnju sloenosti u interakciji zakona s ekonomijom da elim uputiti
ope upozorenje svim istraivanjima koja stvaraju zamane odgovore
na pitanje o djelovanju pravnih institucija u ekonomiji, pa i na pitanje o
cjelokupnoj ulozi prava u ekonomiji. Prouavanje uloge prava u
ekonomiji koja je u tijeku - jedan je nain opisivanja to bi glavni
zadatak ekonomske sociologije prava trebao biti.
Poput sociologije prava, ekonomska sociologija prava imala bi
zadatke analizirati odnose prava i ekonomije s drugim sferama drutva,
kao to su politika sfera ili privatna sfera obitelji. I kao u primjeru
marksistike sociologije prava, ekonomska sociologija prava razmotrila
bi nain kako ekonomske sile utjeu na pravne pojave, no osim toga
analizirala bi i kako pravo utjee na ekonomiju, opet uz ograde zbog
odnosnih sloenosti. Napokon, slino kao i u pravno-ekonomikom
pristupu, ekonomska sociologija prava prouavala bi nain na kojemu
pravni sustav potie daljnji ekonomski razvitak, te moda takoer
pokazala kako duh poslovnoga drutva moe proeti i dijelove prava
koji nemaju izravne veze s ekonomijom. Tomu treba dodati zadatak
prouavanja kako pravo moe usporiti ili sprijeiti ekonomski rast - taj je
zadatak implicitan u pravno-ekonomikom istraivakom programu,
ali se rijetko provodi.
Mogue je openito skicirati vrstu tema koje bi ekonomska sociologija
prava trebala obuhvatiti, i to oslanjajui se na shemu koju je Weber
iznio u svom eseju o objektivnosti iz 1904., u kojem je opisao podruje
drutvene ekonomike (Sozialkonomik). Ta se shema moe oznaiti
kao drutvenocentrirana shema (drutvo je centar), to znai da se
pojavu koja se analiza (pravo) shvaa kao ovisnu o drutvu, a ne kao
neovisnu (vidi sliku 8.1). Najkrae reeno, cilj je provesti tip analize u
kojem je pravo podreeno opem razvitku drutva (pa i ekonomiji),
umjesto analize u kojoj se pravo i njegova evolucija razmatraju kao
primarni. Kljuna je misao da to to se dogodi u pravu obino ovisni o
tome to se dogodi u drutvu, pa tako i u ekonomiji.
Opa ideja o drutvenocentriranoj analizi moe se vie precizirati, i
takoer primijeniti na odnos izmeu prava i ekonomije - a tu se sada
pojavljuje Weberova shema za drutvenu ekonomiku. Drutvena
ekonomika, tvrdio je Weber u svom eseju iz 1904., trebala bi prouavati
tri vrste pojava: ekonomske pojave (institucije i norme), ekonomski
relevantne pojave (neekonomske pojave koje utjeu na ekonomske
P R AV O I E KO N O M I J A
A. Pravno-centrirano
gledite
Slika 8.1. Uloga prava u drutvu: pravno-centrirano gledite u odnosu

na drutveno-centrirano gledite.
Napomena: Uobiajeno je u literaturi o pravu i drutvu govoriti o
unutranjoj analizi prava, u opreju prema vanjskoj. Unutranja analiza
prvenstveno razmatra pravni sustav, dok se vanjska analiza odnosi na
analizu koja prouava unose u pravni sustav, kao i uinak pravnoga
sustava na drutvo (vidi A, izvedeno iz lanka pravnog strunjaka
Davida Gordona [1975]).
Povjesniar prava Lawrence Friedman, meutim, predloio je drukiji
nain poimanja odnosa izmeu prava i drutva. U toj je shemi drutvo u
sreditu, ne pravo, a to znai da je pravo u naelu ovisno u svom
razvitku o opoj evoluciji drutva. Vana promjena u pravu slijedi i ovisi
o drutvenoj promjeni (Friedman 1975: 269).
Izvori. Za A, vidi David Gordon, Introduction : J. Willard Hurst and the
Common Law Tradition in American Legal History, Law and Society Review
10 (Fall 1975): 10. Za B, vidi Lawrence Friedman, The Legal System: A Social
Science Perspective (New York: Russell Sage Foundation, 1975).
pojave) i ekonomski uvjetovane pojave (neekonomske pojave djelomino pod utjecajem ekonomskih pojava; usp. poglavlje 1). Weber je
unio i neke kvalifikacije u tu shemu, tvrdei da ekonomski relevantne
pojave nikada ne mogu sasvim tvoriti ekonomske pojave, a ekonomski
uvjetovane pojave nikada nisu vie nego djelomino pod utjecajem
ekonomije. Te je kvalifikacije vano imati na umu.
Ukoliko Weberovu shemu primijenimo ne na odnos ekonomije s
drutvom, nego na odnos prava s ekonomijom, dobivamo sljedee.
Najprije imamo ekonomiju, ukljuujui njezine pravne dimenzije. Ona
192
A. Weberovo gledite o podruju koje pokriva drutvene ekonomija
B, Weberova shema primjenjena na odnos izmeu prava i ekonomije
Slika 8.2. Predmetno podruje ekonomske sociologije prava, prema

Weberu
Napomena: U skiciranju podruja ekonomske sociologije prava,
mogue je koristiti Weberovu shemu ekonomike (Sozialkonomik), kao to
pokazuje prvi red ove slike. Kada se primjenjuje na pravo, ta shema
daje ovaj rezultat: ekonomske pojave obino konstituirane s pomou
zakona i regulacija (ekonomske pojave, izmeu ostaloga i njihove
pravne dimenzije); pravne pojave koje utjeu na ekonomske pojave
(ekonomski relevantne pravne pojave), i pravne pojave pod utjecajem
ekonomskih pojava (ekonomski uvjetovane pravne pojave). U ovoj
shemi ekonomija ima prvenstvo nad pravom.
Izvor: Max Weber, Objektivnost in Social Science and Social Policy,
str. 6465, u: Essays in the Methodology of the Social Sciences (New York: Free
bi obuhvaala kljune ekonomske institucije i norme, poput banaka,

korporacije i novca. Pravo u modernom drutvu je sastavnica veine
ekonomskih pojave, to znai da je njihov neophodni kao i organski dio.
Drutveni znanstvenici mogu u svojim analizama izdvajati neprav- ne
dijelove ekonomskih pojava od njihovih pravnih dijelova. U stvarnosti,
meutim, oni su nerazdvojivi.
Osim ekonomije, ukljuujui njezine pravne dimenzije, postoji i
(djelomini) uinak pravnih pojava na ekonomske pojave, kao i (djelomini) uinak ekonomskih pojava na pravne pojave (vidi sliku 8 .2 .).
Treba primijetiti da je ekonomija u sreditu te sheme - i zato ju moe
193
mo nazvati ekonomskom sociologijom prava, umjesto da je naznaimo

kao neto poput sociologije prava specijalizirane za ekonomsko pravo.
Drugim rijeima, ekonomija i njezino djelovanje imaju prvenstvo, a ne
pravo.
U svojem nastojanju da shvati ulogu prava u ekonomskom ivotu,
ekonomska sociologija prava trebala bi se osloniti na spoznaje ekonomske sociologije openito. Primjerice, u suvremenoj ekonomskoj
sociologiji ve je dobrano utvreno da se ekonomske akcije zbivaju u
okviru mrea, i da te mree povezuju korporacije meusobno, povezuju
korporacije s bankama, pojedince s korporacijama i tako dalje. Pravo je
prisutno u svim tim odnosima, pa se zato pojmovi mrea i ekonomskog
(drutvenog) djelovanja mogu rabiti u pokuajima da se bolje shvati
uloga koju pravo igra u ekonomiji. To vrijedi, slino tome, za druge
pojmove i pristupe u ekonomskoj sociologiji, primjerice za pojam polja i
razliitih vrsta kapitala.
Ali ekonomska sociologija prava mora biti i sposobna dati neki doprinos ekonomskoj sociologiji, u njezinom trenutnom stanju. Uvesti
pravo u kadar obino znai pridodati jo jedan imbenik, bez kojega bi
slika ostala krnja. U glavnoj struji ekonomske znanosti, prije 1950ih godina, postojalo je ope suglasje da se pravni sustav moe pouzdano zanemariti, jer toboe ne utjee na tipini tijek zbivanja, a katkad se ini
da je takvo gledite postojalo i u ekonomskoj sociologiji: primjerice, u
novoj ekonomskoj sociologiji pravo je imalo rubnu ili nikakvu ulogu.
Pravo je, meutim, imbenik koji obino utjee na ekonomskog
aktera, u smislu da potonji mora uzeti pravo u obzir. Moe ga se zanemariti u nekim situacijama - to treba izriito rei. Ne treba pretpostaviti da se dravne odluke automatski prevode u zakone, i da se zakoni automatski potuju, jer se ne radi o jednostavnoj uzronoj vezi
jedan na jedan. Pravo uvodi, da tako kaemo, dodatni sloj u analizu, a
iz socioloke perspektive uvijek je vana reakcija aktera na zakon, a ne
to to sam zakon (ili pravna doktrina) kae.
Velik je izazov da se razradi ekonomska sociologija prava po tim
smjernicama, jer to iziskuje znanje iz triju razliitih drutvenih znanosti prava, ekonomske znanosti i sociologije -, kao i sposobnost da se iz te
kombinacije izvue neto novo i socioloki vano. No ve postoje neke
sugestivne ideje o rjeavanju toga zadatka, kako e se pokazati u
ostatku ovoga poglavlja. U prvom odjeljku, neke e ideje isplivati iz
rasprave o opem odnosu izmeu prava i ekonomije. Rad Maxa Webera,
treba istaknuti, najvie se pribliava ve gotovu programu za
ekonomsku sociologiju prava. Weberov rad takoer sadri neke vane
analize odnosa izmeu prava i ekonomike.
Nakon odjeljka o opem odnosu izmeu prava i ekonomike slije
194
di rasprava o trgovinskom zakonu, lex mercatoria, i zatim rasprava o

nekim pravnim institucijama, osobito vanima za ekonomski ivot, kao
to su vlasnitvo (takoer i intelektualno vlasnitvo), nasljeivanje,
ugovori i pojam tvrtke kao pravne osobe. etvrti odjeljak obuhvatit e
neke studije iz suvremene ekonomske sociologije koje su relevantne za
ekonomsku sociologiju prava. Bilo je i nekih radova, relevantnih za nae
svrhe, koje su nastale u tradiciji prava i ekonomike. Zbog jake prisutnosti potonje vrste pristupa u suvremenim istraivanjima prava, u
petom odjeljku oznait u toke podudarnosti izmeu podruja prava i
ekonomike i ekonomske sociologije prava, kao i toke razilaenja.
O pravu i ekonomiji
Postoje nekoliko razliitih pristupa opoj prirodi prava, kako u pravnoj
znanosti tako i u sociologiji prava. Tvrdilo se, primjerice, da je
pravo/zakon naredba suverena (Austin) i da je bit prava povezana s
idejom zakonitosti. No nema razloga da se ekonomska sociologija
prava tijesno vee za jedan od tih pristupa, a ne za drugi. S tim na umu
ipak u tvrditi da je pravo, iz sociolokog gledita, blisko povezano s
predodbom o redu, te da je red presudan i za drutvo i za elite moi.
Iz te perspektive, pravo/zakon moe se razmatrati kao jedno od oruja
u arsenalu moi, nalik na fiziku prisilu. Zakon i nasilje, dakako, nisu
meusobno iskljuivi: esto su povezani. Pravo stvarima namee
stanovit poredak, odredivi to se treba initi u odreenim situacijama.
To vrijedi i kada je izravno izazvan vladar, i u obinim sukobima. Sukobi
u drutvu izbijaju neprestano, a ako se neprestano ne rjeavaju,
naposljetku e nastati kaos. Takoer je jasno da ekonomske djelatnosti
cvatu kada postoji red, te da postoji bliska veza izmeu ekonomije i
reda.
Weberova definicija prava/zakona dobro se uklapa u taj tip obrazlaganja o potrebi za redom u drutvu, naime da pravo/zakon postoji
svuda gdje postoji osoblje koje je postavljeno izriito da odri normativni poredak. Tona je definicija sljedea: Neka naredba nazvat e
se... zakonom ako je izvana zajamena vjerojatnou da e kakav
stoer ljudi primijeniti fiziku ili psiholoku prisilu da se postigne
suglasnost ili da se osvete prijestupi (Weber [1922] 1978: 34; usp.
313-19). Izrazom poredak (Ordnung) Weber vie-manje misli na
institucije (usp. poglavlje 1 ).
Bilo je kritike da Weberova definicija prava/zakona umanjuje ulogu
ideala. Moe se tvrditi, meutim, da priroda poretka o kojem Weber
Nemoj me krivo shvatiti. I zakonitost ima svoje mjesto.

The New Yorker Collection 1995 Bernard Schoenbaum preslikano iz cartoonbank.com Sva prava
zadrana.
govori nije odreena. Pravni sustav nekog potpuno demokratskoga

drutva, primjerice, uklapa se u Weberovu definiciju podjednako dobro
kao i pravni sustav Nacista. Treba takoer istaknuti da, prema Weberu,
pravo moe postojati i u situacijama u kojima vlasti uope ne
primjenjuju fiziku prisilu (ni ne prijete njom); minimalno je potrebna
psiholoka prisila.
Vremensko je trajanje najvanije u pojmu poretka, i prema Weberu
vjerojatno je da e politiki poredak mnogo due trajati ako ljudi prihvate njegovu legitimnost i ako nisu tek primjenom sile nagnani sluati
onoga koji je na vlasti. Bajunetama moete sve uiniti, navodno je
rekao Talleyrand, osim to ne moete sjediti na njima. Weber se u
svojoj teoriji o legitimnosti ne dotie pitanja pravinosti, no jasno je da
se pravinost upravo tu pojavljuje, jer e reim koji je utemeljen ne
samo na legitimnosti nego i na pravinosti, biti vrlo vrst. Kako smo
primijetili u poglavlju 7, prema Weberu postoji nekoliko razliitih tipova
dominacije, a svaki je od njih povezan s osobitim tipom prava.
Tradicionalna dominacija utemeljena je na obiajnom pravu,
karizmatska dominacija na pravu uspostavljenom nadahnuem, a
196
pravna nadvlast na racionalnom pravu.

Weberova obrazlaganje o vanosti uloge prava/zakona u suvremenom demokratskom drutvu, u kojemu je pravna vlast najei tip
dominacije, ne znai da ljudi uvijek potuju zakonska pravila, ili da
moemo znati kako e se ljudi ponaati, jednom kada znamo kakva su
ta pravila. Pravosue, Weber oprezno istie, kae nam to e se dogoditi u odreenim uvjetima, na isti nain kao to pravila neke kartake
igre mogu nam rei kako bi se ta igra trebala igrati ([1907] 1977: 11843). Sociologija, meutim, ima mnogo drukiji pristup pravu: ona pokuavati utvrditi do koje mjere zakonska pravila utjeu na ponaanje
ljudi - do koje mjere ona tvore stvarne determinante ljudskoga
ponaanja (Weber [1922] 1978: 312, kurziv dodan).
Iz socioloke perspektive, prema tomu, postaje oito da mnogi
imbenici, osim prava, odreuju zato se ljudi ponaaju na nain koji
propisuje zakon. Mjere do koje pravo/zakon, a ne kakav drugi imbenik,
odreuje ponaanje, mora se stoga odrediti u svakom pojedinom
sluaju (Weber [1922] 1978: 312). To se moe nazvati prvim naelom
sociologije prava. Treba dodati da u orijentiranju svoga ponaanja prema pravnom poretku akter moe odluiti je li e potivati zakon ili ne. U
potonjem sluaju pravo/zakon moe i dalje djelovati na njegovo ponaanje. Lopov, primjerice, obino e pokuavati sakriti svoja djela.
Uvodei u analizu prava i ekonomije pojam interesa, tvrdim da e ta
analiza postati i sloenija i stvarnija. Ako se ekonomski interesi
suprotstave pravu/zakonu, moemo oekivati, primjerice, napetosti i
moda neposluh, kriminal i korupciju. S druge strane, ako ekonomski
interesi potiu neko ponaanje koje je takoer propisano zakonom, bit
e teko zaustaviti takvo ponaanje. A jo je tee zaustaviti ekonomske
interese koji nisu zatieni zakonom, ali su shvaeni kao pravedni i
legitimni. Treba primijetiti da neki od tih ekonomskih interesa dovode
do porasta proizvodnosti, dok ju drugi usporavaju ili sprjeavaju. Napokon, jedan od naina da se zajami potivanje zakona jest taj da se
stvori interes u nekih ljudi da to bude tako. Takva vrsta regulacijskog
interesa (regulatory interest) moe se stvoriti plaanjem ljudi da
buu suci, policajci, i tako dalje, ali i na druge naine (usp. Heckathorn
1988).
Prema Vilhelmu Aubertu (1980: 20), pojam interesa odigrao je
vanu ulogu u pravu i pravnoj znanosti. Postoji i kola pravne filozofije
nazvana pravna znanost interesa (Jurisprudence of Interests, za
uvod, vidi Schoch 1948). I tako znameniti pravni filozof kakav je, primjerice, Roscoe Pound, u svojem je radu dodijelio kljunu ulogu interesima. Definirao je pravo kao interesi koje se trebaju osigurati, a
vidio je drutvo kao u evoluciji od individualnih interesa prema
197
drutvenim interesima (1920). Rudolf von Jhering vidio je pravo kao

ishod borbe i tvrdio je da ta borba moe biti vrlo nasilna, jer se interesi
esto meusobno suprotstavljaju.
Tijekom vremena, interesi tisua pojedinaca i itavih klasa povezali su se s postojeim naelima prava na takav
nain da se potonji ne mogu ukloniti, a da se ne uini najvea teta prvima. Osporiti naelo ili instituciju prava, znai
objaviti rat protiv svih tih interesa, istrgnuti polip koji se tomu protivi s tisua ruka (Jhering [1872] 1915:10-11).
Teorija prava Davida Humea bila je, slino tome, pod utjecajem
njegove ope vizije da interesi utjeu na ljudsko ponaanje ([1739-40]
1978: 477-573; usp. Hayek 1968, Milgate i Stimson 1998). Pravda nije
toliko ideal, prema Humeu, koliko osjeaj pravinosti koji ljudi razvijaju u
odnosu na njihove interese. Pravo/zakon uspostavlja se u drutvu, jer
ljudi shvaaju da im je u vlastitom i javnom interesu da u drutvu
postoji red. Na taj se nain zatiuje njihova imovina, trgovina postaje
moguom, i tako dalje (Hume [1739-40] 1978: 496).
Obrazlaganje o rjeavanju sukoba Vilhelma Auberta i teorija o pravnoj
kulturi Lawrencea Friedmana dva su daljnja primjera naina koritenja
interesa u pravnoj analizi. Prema Aubertu, rjeavanje sukoba na tritu
moe se suprotstaviti rjeavanju sukoba na sudu. Na tritima je esto
mogue postii kompromis, to jest, pronai cijenu koja je prihvatljiva i
kupcu i prodavau. No kada se ljudi ne mogu dogovoriti za rjeenje, jer
imaju razliite vrijednosti ili se ne slau oko injenica, treba, umjesto
pogodbe, pribjei drukijem nainu rjeavanja sukoba
sudskom sustavu (Aubert 1983; za kritiku, vidi Friedman 1975:
225- 28).
Prema Lawrenceu Friedmanu, pojedinci i skupine imaju interese, ali
oni nisu relevantni za pravni sustav, sve dok se ne pretvore u
zahtjeve (1975: 193-267; usp. 150-54). Pravna kultura definira se
kao to to pretvara interese u zahtjeve, ili to to doputa tu pretvorbu. U
irem smislu, pravna kultura obuhvaa znanje o pravnom sustavu te
stavove i obrasce ponaanja prema njemu (193). Pravni profesionalci pravnici, suci - imaju vlastite interese i takoer vlastiti tip pravne
kulture. Kao to je jasno iz ta dva primjera, vrijednosti i obiaji sredinji
su za pravnu kulturu. Friedman saima svoje gledite o pravnoj kulturi,
interesima i zakonodavstvu, ovako: Moemo preformulirati temeljnu
pretpostavku o zakonodavstvu kako slijedi: drutvena sila, tj. mo,
utjecaj, pritie na pravni sustav i izaziva drutvene akcije, onda kada
pravna kultura pretvara interese u zahtjeve, ili doputa to pretvaranje
(193).
Treba neto rei i o opem odnosu izmeu prava i ekonomije. Tu smo
temu u ovoj knjizi donekle ve dotaknuli. U poglavlju 7, primjerice,

citiran je izvadak iz Bogatstva naroda, prema kojemu nijedna osoba s
imovinom ne bi mogla spavati bez straha od krae ako zakon ne bi
titio njezino vlasnitvo. Upravo smo se osvrnulo na interesnu teoriju
prava Davida Humea, a sva tri temeljna pravila pravosua, spomenuta
u Raspravi o ljudskoj prirodi (= A Treatise on Human Nature),
povezana su s ekonomijom: postojanost vlasnitva, prijenos
[vlasnitva] uz privolu i izvrenje obeanja (Hume [1749-40] 1978:
526).
Meutim, mislilac koji je uinio najpostojaniji napor iz socioloke
perspektive da utvrdi ope odnose izmeu zakona i ekonomske bio je
Max Weber. U Ekonomiji i drutvu Weber sugerira da je mogue govoriti o est takvih odnosa ([1922] 1978: 333-37). Sva tri najvanija,
pozivaju se na neki nain na interese:
Pravo... nipoto ne jami samo za ekonomske interese, ve za najraznovrsnije interese u rasponu od
najosnovnije zatite osobne sigurnost do potpuno idealnih dobara poput osobne asti ili asti boanskih
sila (333).
Oito, pravna su jamstva izravno u slubi ekonomskih interesa u vrlo velikoj mjeri. ak i tamo gdje se ini
da nije tako, ili doista nije, ekonomski su interesi meu najjaim imbenicima koji utjeu na stvaranje
zakona. Jer, svaka vlast koja jami za pravni poredak ovisi, na stanovit nain, o suglasnom djelovanju
konstitutivnih grupa, a oblikovanje drutvenih grupa ovisi, u velikoj mjeri, o konstelacijama materijalnih
interesa (334).
Kada su ekonomski interesi u opreju sa zakonom, tek se ograniena mjera uspjeha moe postii s
prijetnjom sile koja podrava pravni poredak (334).
Weber takoer kae da nije nuno da iskljuivo drava jami za

ekonomske interese preko pravnoga poretka - druge vlasti mogu to
initi podjednako dobro. Posljednje dvije od Weberovih opih tvrdnji
o pravu i ekonomiji odnose se na stanje kada postoji raskorak izmeu
slova zakona i stvarnih zbivanja u ekonomiji. Ekonomski odnosi mogu
se promijeniti, prema Weberu, dok zakon ostaje isti; i neka ekonomska
situacija moe se tretirati u zakonu na razliite naine, ovisno o
pravnom gleditu koje se primjenjuje.
irok karakter tih est pretpostavki vjerojatno je posljedica Weberove nakane da ih prilagodi mnogim razliitim drutvima, iz svih
razdoblja povijesti. No u Weberovu djelu mogu se nai i neke tvrdnje
koje se iskljuivo odnose na kapitalistiko drutvo i na njegov pravni
poredak, i koje su preciznije naravi. Jedna takva osobito je zanimljiva,
jer se odnosi na mo zakona da stvori nove ekonomske odnose.
Ukratko, pravo ne ine samo obvezujui i zabranjujui [paragrafi] kad
je rije o ekonomiji, nego i ovlaujui i omoguujui zakoni
(We-
199
hcr [1922] 1978: 730; kurziv dodan). Kljuni odlomak iz Weberove

sociologije prava o tom predmetu glasi ovako:
Osobi koja se nae stvarno u posjedu moi da kontrolira kakav predmet ili osobu, pravno jamstvo daje stanovitu
sigurnost o trajnosti takve moi. Osobi kojoj je neto bilo obeano, pravno jamstvo daje vii stupanj izvjesnosti da
e se obeanje izvriti. To su doista najosnovniji odnosi izmeu zakona i ekonomskoga ivota. No to nisu jedini
mogui. Zakon moe djelovati i tako da, u sociolokom smislu, prevladavajue
norme koje kontroliraju aparat prisile imaju takvu strukturu da potiu, sa svoje
strane, nastanak odreenih ekonomskih odnosa (667; kurziv dodan).
Weber dodaje da takva vrsta zakona udjeljuje dva razliita tipa privilegija: koje (1 ) [daju] zatitu protiv nekih vrsta upletanja treih
strana, osobito dravnih slubenika, i koje ( 2 ) dodjeljuju pojedincu
autonomiju u reguliranju svojih odnosa s drugima preko vlastitih
transakcija ([1922] 1978: 668 ). Kao primjere drugoga tipa - pravne
institucije koje potiu ekonomske odnose - Weber spominje moderni
ugovor, agenciju, pregovorne instrumente i pojam tvrtke kao pojedinanog aktera. Prema mom vienju, tu imamo neto slino weberovskom planu istraivanja za ekonomsku sociologiju prava, a o nekim
tim institucijama bit e rasprave poslije u ovom poglavlju.
Povjesniar prava Willard Hurst razradit e poslije ideje paralelne
Weberovima o tome kako zakon omoguuje ekonomske akcije i potie
modernom kapitalizmu. Prema Hurstu, ameriki su zakoni odigrali tu
ulogu pogotovo u devetnaestom stoljeu kada su pomogli da ekonomija
raste, omoguujui oslobaanje energije (the release of energy),
da citiramo Hurstovu znamenitu frazu (Hurst 1956, 1964; za uvod u
Hurstov rad, vidi Novak 2000). Sam je Hurst okarakterizirao svoj rad
kao pravnu ekonomsku povijest i kao pravo i ekonomiju, a postoje
neke zanimljive podudarnosti izmeu njegova pristupa i pokuaja
Posnera i njegovih sljedbenika (vidi osobito Hurst 1981: 43-53; usp.
Posner 1998). To to dijeli Hursta od Posnera i njegovih suradnika,
meutim, jest njegov socioloki i empirijski pristup: u Hurstovu
poimanju, pravne i ekonomske pojave su drutvene po karakteru i
moraju se prouavati empirijski, a ne s pomou vjebe u apstraktnom
razmiljanju.
Postavljanje pravnih temelja modernoga kapitalizma:

lex mercatoria
Inovacije u zakonu
jedanaestom
trgovine,
napravljene
Europi
kasnom
200
i u dvanaestom stoljeu, i dalje sainjavaju osnovu kapitalizma. To to se

zbilo u zakonu trgovine u tom kratkom razdoblju moe se, donekle,
usporediti s tehnolokim inovacijama koje su najavile industrijsku revoluciju, ili s promjenom u ekonomskom mentalitetu koja je, prema Weberu,
nastala s protestantizmom. S obzirom na golemu vanost lex
mercatoria
koja je stvorila sve karakteristine institucije modernoga
kapitalizma (Weber [1922] 1978: 1464; kurziv dodan) - ini
se prirodnim da joj treba imati vano mjesto u ekonomskoj
sociologiji prava. Nakon predstavljanja lex mercatoria, ili
trgovakog zakona (engl. Law Merchant), kako se takoer
zvala, osvrnut emo se na pitanje zato je takva velika pravna
kreativnost oznaila upravo to razdoblje (za trgovako pravo u
nezapadnim pravnim sustavima, vidi Weber, prema saetku u
Swedberg 1998: 90-98).
Tijekom jedanaestoga i dvanaestoga stoljea zapadna je ekonomija
doivjela vrlo brz porast poljoprivredne proizvodnosti i trgovine.
Osnovani su novi gradovi i broj trgovaca naglo se poveavao. Trgovci su
prelazili mora i pokrajine u potrazi za profitom, te organizirali trnice i
sajmove tamo gdje ih prije nije bilo. Razvili su i vlastite zakone, koji su
uskoro koegzistirali s crkvenim, gradskim i veleposjednikim zakonima.
Kupnja i prodaja, prijevoz dobara i njihovo osiguravanje, sve je to
potpalo pod zakone koje su sada nastali u trgovakim zajednicama. Svi
su zajedno tvorili poprilino povezani skup pravila - lex mercatoria
koja se prihvaala diljem Europi (za povijesnu lex mercatoria,
vidi Goldschmidt [1991] 1957; Weber [1889] 1988; Berman
1983).
Trgovci su imali vlastite sudove na trnicama i sajmovima to su ih
organizirali, i postavljali su svoje kolege trgovce za suce. Tijekom
srednjega vijeka, trgovci su sluili i kao suci na cehovskim i na gradskim
sudovima. Postupci na trgovakim sudovima bili su obino brzi, i nisu se
ohrabrivala podrobna pravna obrazlaganja. Profesionalni pravnici nisu
bili dobrodoli i nadahnue za presude bila je pravinost. Trgovci su
kontrolirali to se zbivalo na trnicama i sajmovima, ali izvan njih nisu
imali formalnu vlast kada je trebalo nametnuti odluke njihovih sudova.st
to da je stvorila niz institucija koje i dalje uvelike tvore pravnu osnovu
kapitalizma. Uinivi to, pomogla je u sistematiziranju i u
institucionaliziranju niza novih ekonomskih djelatnosti. U popisu
najvanijih tekovina lex mercatoria, nalaze se:
-
zatita kupovine u potenoj namjeri,

patenti i zatitni znakovi,
obveznice,
moderna hipoteka,
I ' R AV O I E KO N O M I J A
simboliko isporuivanje preko ugovora umjesto stvarnoga prijenosa dobara,
tovarni list i drugi prijevozni dokumenti.
(usp. Goldschmidt [1891] 1957, Weber [1922] 1978: 1464, [1923]

1984: .41-42, Berman 1983).
Jo je donekle nejasno koji je bio razlog za veliku pravnu kreativnost
iz koje je izila lex mercatoria u tako kratkom vremenskom razdoblju.
U jednoj usputnoj opasci, Weber je predloio daje nastanak trgovakoga
zakona bila olakana dopustljivou srednjovjekovnoga drutva prema
koegzistenciji razliitih pravnih tijela, od kojih svako odgovara
potrebama konkretnih interesnih skupina (Weber [1922] 1978: 688 ).
Harold Berman, povjesniar pravne filozofije, slino je tomu tvrdio da su
trgovci u srednjovjekovnom drutvu tvorili poprilino koherentnu i
autonomnu skupinu, te da su stvorili zakon koji je odraavao tu
injenicu (1983: 334, 354). Bilo je to i razdoblje velike ekonomske
ekspanzije - koje se naziva trgovakom revolucijom srednjega vijeka
(Lopez 1976) - a trgovci su brzo odgovorili na prilike koje su se pojavile
u njezinu slijedu.
Jedna nedavna studija o lex mercatoria skrenula je pozornost na
uspjeh trgovakih sudova na ampanjskim sajmovima u nametanju
njihovih presuda, iako nisu imali ni dravu ni slinu instituciju da ih
podri (Milgrom, North i Weingast 1990). To to je donekle kompenziralo
nepostojanje mehanizma prisile bila je sposobnost trgovakih sudova
da unite ugled trgovca koji bi se ponio nepoteno. To zvui prihvatljivo,
no sustavna bi studija stvarnih primjera bila mnogo uvjerljivija od vjebi
iz teorije igara koje se nude kao dokazi. Osim toga, iako trgovci nisu
imali dostupa do dravnog aparata prisile, ini se da su im politiki
vladari pomagali kad bi im se obraali.
Prema nekim pravnim strunjacima, od 1960ih nadalje poela se
stvarati jedna nova vrsta lex mercatoria, ponajprije na Zapadu. U
sreditu te nove pravne pojave nalaze se pitanja meunarodnog
ugovaranja, takoer i meunarodne arbitrae (K.P. Berger 1999). Neke
slinosti izmeu tih pomaka i srednjovjekovne lex mercatoria doista
postoje
obje su pojave, primjerice, nastale izvan drave - iako ne treba
pretjerivati te slinosti (Volckart i Mangels 1999). Prije nekoliko
godina, jedan Bourdieuov student i jedan ameriki pravni
strunjak napisali su socioloku studiju o meunarodnoj
trgovakoj arbitrai (Dezalay i Garth 1996). Na osnovi niza
intervjua, autori Bavljenja vrlinama (- Dealing in Virtue)
tvrdili su da je nedavno dolo do vane promjene u
meunarodnoj trgovakoj arbitrai. Iako je u toj vrsti arbitrae
nekada gospodario malen krug europskih pravnih strunjaka,
sve su ju vie preuzimale amerike pravne tvrtke.
202
Kljune pravne institucije

Raspravljati o pravnim institucijama koje tvore lex mercatoria, te
slijediti njihov razvitak kroz stoljea do danas, vaan je zadatak za
ekonomsku sociologiju prava, kao to je i potrebno raspravljati o
nastanku novijih pravnih inovacija, bitnih za moderni kapitalizam. U
ovom odjeljku, meutim, raspravljat emo samo o nekim pravnim
institucijama koje su centralne za modernu kapitalistiku ekonomiju.
Prva od njih - vlasnitvo - ima temeljnu vanost za sve ekonomije, te
je, zbog toga, uvelike regulirana zakonima, koji se neprekidno nameu.
Klasa kao i status u bitnoj su vezi s vlasnitvom. Marx je pravnoj
dimenziji vlasnitva posvetio manje pozornosti, nego njegovu
drutvenom znaenju, a u osnovu ga je supsumirao u pojam
proizvodnih odnosa. Durkheim je predavao o potovanju koje su ljudi
kroz svu povijesti imali za vlasnitvo, te je tvrdio da sila koja stoji iza
toga potovanja proizlazi naposljetku iz moralnoga autoriteta drutva
([1950] 1983: 110-70). Durkheimova je analiza intrigantna i po prirodni
vrlo spekulativna.
Max Weber pisao je opseno o vlasnitvu, i u svojim sociolokim i u
svojim pravnim i povijesnim spisima ([1889] 1988, [1923] 1981). I
Weber je takoer uinio dosad najpostojaniji pokuaj da osmisli vlasnitvo iz socioloke perspektive i da integrira svoj rezultat u iri okvir
ekonomske sociologije (usp. Veblen 1898). Weber je poao od zamisli
da vlasnitvo predstavlja osobit tip drutvenog odnosa, tonije, da ga
tvori drutveni odnos koji doputa prisvajanje ([1922] 1978: 44; usp.
Parsons 1947: 40-49). Da bi vlasnitvo postojalo, odnos mora biti
zatvoren - drugi ljudi moraju biti iz njega iskljueni -, a to omoguuje
akteru da monopolizira uporabu X-a za sebe. Taj je X neki predmet,
osoba i tako dalje. Kada akter prisvaja neto za sebe, on ima to to Weber naziva pravo, a kad se to pravo moe prenijeti nasljeivanjem,
onda postoji vlasnitvo. Ako se to vlasnitvo moe, osim toga, kupovati
i prodavati, postoji slobodno vlasnitvo.
Kada je rije o postupanju s vlasnitvom, u povijesti moemo nai
golemu raznovrsnost. Doznajemo, primjerice, iz Weberovih ranih
radova o antici da je zemljino vlasnitvo u Rimu moralo proi kroz nekoliko stadija prije nego to se moglo slobodno kupovati i prodavati na
tritu (Weber [1891] 1986). Najprije je zemlju posjedovala zajednica, i
zemlja se uope nije smjela prodavati. U buduem stadiju pojedinac ju
je mogao prodati, ali samo pod uvjetom da mu je zajednica to
I ' R AV O I E KO N O M I J A
203
dopustila. I napokon, zemlja je postala posve otuiva; mogla se kupovati

i prodavati po volji.
Kao to su se zemlja i predmeti prisvajali kroz svu povijest, tako je,
prema Weberu, bilo s ljudima. Weberovi su komentari o robovima kao
vlasnitvu poznati, no manje je poznata njegova opaska da u mnogim
drutvima mukarci esto imaju pravnu mo nad svojim enama i
djecom, koja je slina moi koju robovlasnici imaju nad svojim robovima.
Taj dominium [nad enom i djecom, npr. u rimskom zakonu] jest apsolutna... mo oca obitelji, s obrednim
ogranienjima, see do pogubljenja ili prodaje ene te do prodaje djece ili njihova iznajmljivanja kao radne snage
([1923] 1981:48).
U Ekonomiji i drutvu Weber pokuava nabrojiti najvanije socioloke tipove vlasnitva koje su postojale kroz povijest - u poljoprivredi,
industriji i tako dalje ([1922] 1978: 130 - 50). On raspravlja i o tipu
vlasnikih odnosa i o oblicima prisvajanja koji su najprikladniji za
moderni kapitalizam. Kada je rije o radnoj snazi, njegov je odgovor
istovjetan s Marxovim: moderni kapitalizam najbolje funkcionira (za
vlasnike, Weber precizira) kada radnici ne posjeduju proizvodna sredstva. Kada je to sluaj, vlasnik moe birati koje radnike eli unajmiti, te
je nadalje u poziciji da im nametne disciplinu. Osim toga, Weber istie
da e moderni kapitalizam biti uinkovitiji (opet, s gledita vlasnika) ako
se upravljaima (menaderima), a ne vlasnicima, prepusti voenje
korporacija. Iako je prvotni vlasnik i tvorac tvrtke moda nekada bio
vjet upravlja, manje je vjerojatno da e njegovi nasljednici biti takvi,
za razliku od briljivo odabrana upravljaa.
Moderna je sociologija posvetila mnogo pozornosti pojmu vlasnitva
(Gouldner 1970: 304-13). Ipak, u knjizi Psihijatrijske bolnice (=
Asylums), Erving Goffman sugerirao je da individualno vlasnitvo ima
gotovo ontoloku osnovu. Ljudi primljeni u tu vrstu institucije esto ne
smiju zadravati nikakve privatne predmete, pa ni te koji su vani za
odravanje osobnoga izgleda. To uzrokuje veliku bol.
Jedan skup pojedineve imovine ima osobit odnos prema sepstvu. Pojedinac obino oekuje da e imati neku
kontrolu nad izgledom u kojem se prikazuje drugima. Za to su mu potrebni kozmetiki i odjevni predmeti, pribor za
njihovu primjenu, araniranje i odravanje te kakvo dostupno, sigurno mjesto gdje moe pohraniti te predmete ukratko, pojedinac e trebati svoju opremu identiteta (identity kit) da bi upravljao svojom personalnom
frontom (Goffman 1961: 20).
U ekonomskoj sociologiji bilo je nedavno i pokuaja analiziranja
Vlasnitvo
Upravljanje
P R204
AV O I E KO N O M I J A
T ABLICA 8.1.
Pravo na profit
Nametanje
poretka
205
vlasnitva
pomou pojma
vlasnikih
su studije
obino naMogue
inaice usvlasnikim
pravima:
primjerprava.
ruralneTe
industrije
u Kini
stale pod nadahnuem pravno-ekonomike literature, i ne Webera.
Primjerice, tvrdilo se da sociolozi imaju tendenciju zaboravljati da
drava moe promijeniti postojea vlasnika prava i uvesti nova, pa
tako utjecati na ekonomiju (Campbell i Linfberg 1990). U Sjedinjenim
Dravama to se zbilo, primjerice, kad je monopol AT&T nad sektorom
telekomunikacija bio potkraj 1950ih osporen, i zamijenjen
kompetitivnim tritem.
Pojam vlasnikih prava koristio se i da bi se shvatila tranzicija prema
kapitalizmu u Istonoj Europi i Kini, i u teorijskom razmiljanju o
hibridnom tipu vlasnitva koji je nastao nedavno, to jest o vlasnitvu
koje nije ni privatno ni potpuno javno (Stark 1996; usp. Hanley, King i
Toth, u tisku). Oslanjajui se na rad Harolda Demsetza, neki su
strunjaci za Kinu, primjerice, nedavno sugerirali da drutvena
struktura ruralne industrije u toj zemlji pokazuje razlike ovisno
1 strukturi vlasnikih prava, koja se dijele na etiri vrste: pravo na
vlasnitvo, pravo na upravljanje, pravo na ostvareni prihod i
pravo nametanja postojeeg poretka (Oi i Wlder 1999; usp.
Nee 1992; Wlder 1992). Velika raznolikost drutvenih
aranmana pod kojima ruralna industrija u Kini djeluje vrlo je
prikladna za takvo fleksibilno poimanje vlasnitva.
Jedna tema koja se nije mnogo istraivala u sociologiji vlasnitva tie
se prava nad intelektualnim vlasnitvom, koja obuhvaaju takve stvari
kao to su patenti, autorska prava, poslovne tajne i zatitni znakovi.
Kao prvi zakon o patentima obino se spominje engleski Statut
monopola iz 1623, no i ameriki ustav iz 1787. sadri i znameniti pasus
o patentima
2 autorskim pravima. Prema ustavu, Kongres SAD ima ovlasti
poticati napredak znanosti i korisnih umijea, osiguravajui na
ogranieno vrijeme autorima i izumiteljima iskljuivo pravo na
njihove odnosne zapise i izume. Osnovna ideja, kako ju je
Abraham Lincoln glasovito sroio, bila je iskoristiti sustav
patenta da se gorivo interesa doda vatri genijalnosti
(Harmom 2001). No taj pokuaj osiguravanja prava autora i
izumitelja uskoro je bio zamijenjen primjenom zakona o
intelektualnom vlasnitvu, da bi se osigurala prava korporacija
(Friedman 1985:255-56,435-38). To se zbilo u devetnaestom
stoljeu, kad su bile organizirane i prve patentne baze
(patentpools). Drugim rijeima, korporacije su mogle od sada
meusobno kupovati
i prodavati patente.
Vrijednost
intelektualnog vlasnitva za velike korporacije silovito je porasla
tijekom dvadesetoga stoljea, s razvitkom industrija glazbe,
lijekova i kompjutera - koje se katkad nazivaju industrijama
autorskih prava i patenata.
1 >r ava
Privatna osoba/ obitelj
Seoska zajednica
+
+
206
prema unaprijed odreenom cilju. Kada je uokviren na osobit nain, taj zakon ujedinjuje, povezuje i predaje
vlasnitvo i mo u malen broj ruku; on ini da aristokracija, takoreku, izrasta iz zemlje. Ako se oblikuje na
suprotnom naelu, njegovo je djelovanje jo bre; on dijeli, raspodjeljuje te proiruje i vlasnitvo i mo ([1835-40]
1945,1: 50).
Tocqueville je pravio razliku takoer izmeu izravnoga i neizravnoga uinka nasljeivanja. Prvim je mislio na uinak nasljeivanja
na neki materijalni predmet, primjerice na zemljini posjed kada se
podijeli na nekoliko parcela. Neizravnim uinkom oznaavao je injenicu
da podjela zemljina posjeda obino slabi osjeaj obitelji za posjed i
elju da ga se zadri na okupu (Tocqueville [1835-40] 1945, 1: 50-1).
Napomena: U suvremenoj Kini, ruralna industrija ne moe se klasificirati niti
IDurkheim i Weber smatrali su da je nasljeivanje vrlo vano u
kao potpuno kapitalistika niti kao potpuno socijalistika, nego ju je bolje
ekonomskom ivotu. Prema Durkheimu, nasljeivanje u
karakterizirati kao hibridnu. ( ) va j je prikaz izraen uz pomo obrazlaganja u
modernom drutvu predstavlja preitak arhainoga i
knjizi Jean Oi i Andrew Wlder (ur.), Property Rights and Economic Reform
kolektivnog oblika vlasnitva, koji dovodi do nejednakosti.
in China (Stanford:
University
1999).
Oito Stanford
je, rekao
je u Press,
jednom
svom predavanju, da
nasljeivanje, stvarajui od roenja nejednakosti meu ljudima,
koje nisu povezane sa zaslugom ili slubom, obezvrjeuje
sustavuskoro
u samom
svom mjesto
korijenu
(Durkheimsustavu
[1950]
pojedinihugovorni
znanstvenika
je ustupio
unutranjem
213). Prema(1935,
Durkheimovu
mnijenju,
nasljeivanje
nije u
nagrada1983:
za znanstvenike
1973, 2001).
Znanstvenici
objavljuju
skladu is uduhom
u modernom
svoje rezultate
biti suindividualizma
nagraeni priznanjem
svojihdrutvu,
kolega. pa
No se
sa zato
sve
treba ukinuti,
a on znanosti,
je i predvidio
da e nestati
(Durkheim
[1950]
veim porastom
vanosti
primjenjivost
takve
vrste sustava
216-17,
usp.
Schwartz 1996).
nagrada1983:
znatno
se suzila
(Zuckerman
1988). Stoga se postavlja pitanje
Poput
Durkheima,
Weber
je smatrao
da pojaminterese
nasljeivanja
pripada
zatiuje li sadanji pravni sustav
i dalje propisno
izumitelja
prolosti,
jer
tretira
aktera
u
svojstvu
njegova
lanstva
u
obitelji,
a ne u
i potie li njihove djelatnosti.
smislu
njegovih
dostignua.
Weber
je
pripisao
svu
veu
slobodu
Nasljeivanje je usko povezano s pojmom vlasnitva, kao to,
oporuivanja
u modernom
inim,Topotrebi
obitelji
primjerice,
ilustrira
Weberova drutvu,
definicija meu
vlasnitva.
ujedno znai
dada
je
nasljeivanje
prilagode
ivotnim
nepravednostima.
Ljudi
tee,
nasljeivanje dio ireg drutvenoga mehanizma prisvajanja,osim
ili
prema velikodunosti
kao obveza
dolinosti,
da interese
iskljuivanja
drugih ljudishvaenoj
od mogunosti
koritenja
nekog sredstva.
Iako
meu
lanovima
obiteljinasljeivanju
izbalansiraju posvetili
s gleditamalo
posebnih
ekonomskih
su
suvremeni
sociolozi
pozornosti,
to ne
potreba
(670).
Napokon,
Weber
je
osporio
jednostavnu
identifikaciju
nije tako s klasinim sociolozima (vidi, meutim, McNamee i Miller
prvorodstva
s aristokracijom,
istaknuvi
daje ravnopravna
zem1989;
Beckett
2002b, u tisku).
U Demokraciji
u Americipodjela
, primjerice,
ljita
bila
pravilo
u
Francuskoj
i
prije
nastanka
glasovita
Napoleonova
Tocqueville posveuje nekoliko stranica nasljeivanju, koje je smatrao
zakonika iinstitucijom
poslije toga od
([1923]
1981:
108). i politike vanosti ([1835pravnom
velike
drutvene
Kada
je
rije
o
ugovoru,
najcitiranije
djelo u sociologiji
nedvoj40], 1: 48-54, 380-81; 2: 368-70). Prema je
Tocquevilleu,
prvorodstvo
je
beno Durkheimov
spis O podjeli
drutvenoga
U replici
povezano
s aristokratskim
tipom
drutva, a rada.
jednako
pravoHerbertu
na naSpenceru,s iji
je politiki ideal
biloTocquevillea
drutvo kojese
funkcionira
iskljuivo
na
sljedstvo
demokratskim
tipom.
osobito dojmilo
to da
osnovi
ugovora,
Durkheim
je uspostavljene,
istaknuo da ugovori
mogu
e
neke pojedinanih
vrste nasljeivanja,
jednom
kada su
postupno
ali
uinkovitopreoblikovati
djelovati samo
ako prema
ve postoji
drutvena
neumitno
drutvo
svojim
logikama:struktura koja ih
podupire. Sve u ugovoru nije ugovorno... Svaki put kada ugovor
postoji, on se predaje na regulaciju, to je posao drutva i ne
Kada zakonodavac jednom regulira zakon o nasljeivanju, on se moe odmoriti od posla. Stroj koji je jednom
pojedinaca
([1893] 1933: 211). U svojim predavanjima o ugovoru,
pokrenut radit e vjekovima, i napredovati, kao samohodan,
207
Durkheim je raspravljalo takoer o njegovoj evoluciji kroz povijest.

Durkheima, kao i nekolicinu njegovih studenata, osobito je fasciniralo
da ugovore, jednom kada su sklopljeni, potuju i akteri i drutvo. Da
ugovori na taj nain stjeu uistinu obvezujuu silu rezultat je, sugerirao je Durkheim, revolucionarne inovacije u pravu, koja se moe objasniti jedino s pomou sociologije (Durkheim [1950] 1983: 178, 203;
usp. Cotterell 1999:119-33).
Za Webera je zakon ugovora bio omoguujui zakon par
excellence, jer ugovor omoguuje akterima da se ukljue u nove vrste
ponaanja o kojima su se sami dogovorili ([1978] 1922: 666-752).
Ugovori su se primjenjivali ve vrlo rano u povijesti, ali ne u ekonomiji, a
u toj ranoj fazi odnosili su se i na itavu osobu (statusni ugovori,
prema Weberovu nazivlju). Moderni tip ugovora, naprotiv, koristi se
prvenstveno u ekonomskoj sferi i ima uzak doseg (namjenski
ugovori). Da bi racionalni kapitalizam uinkovito funkcionirao, apsolutno je vano da se prijenos imovine obavlja stabilno i glatko; a to je
neto to moe osigurati jedino moderni (namjenski) ugovor.
Weber nikada nije stigao napisati neto o modernoj uporabi namjenskog ugovora (ili o modernoj uporabi drugih pravnih instrumenata
koji imaju sredinje znaenje za racionalni kapitalizam). Ipak, povremeno se dotaknuo strukture modernog ugovora o zapoljavanju, a to
to kae o tome podsjea na Marxa, naime zbog asimetrinosti moi
izmeu radnika i poslodavca sloboda ugovaranja uvelike je iluzorna
(Weber [1922] 1978: 729-30; usp. Marx [1867] 1906: 195-96). Omoguujui zakoni, drugim rijeima, promoviraju formalnu slobodu, za
razliku od stvarne slobode:
Takav tip pravila [to jest, omoguujue pravilo] ne ini nita osim to stvara okvir za vaee sporazume koji su, pod
uvjetima formalne slobode, dostupne svima. U stvarnosti, meutim, dostupni su samo vlasnicima imovine i stoga
zapravo podravaju njihovu autonomiju i pozicije moi ([1922] 1978: 730).
Na jednom mjestu u Ekonomiji i drutvu Weber primjeuje da

poslovni ljudi rijetko odlaze na sud da bi rjeavali sporove u vezi s
ugovorima ([1922] 1978: 328). Taje spoznaja sredinja i u jednom vanom lanku pravnog strunjaka Stewarta Macaulaya, koji zasluuje da
se posebno spomene. U tom lanku, koji se pojavio 1963. u asopisu
American Sociological Review, a temelji se na studiju poslovnih ljudi
u Wisconsinu, autor tvrdi da je opi razlog zato poslovni ljudi nerado
koriste sudski sustav taj to smatraju da to nije nain kako se treba
odnositi prema poslovnim kolegama. Macaulay citira jednog poslovnog
ovjeka, koji je rekao:
208
Ako se neto dogodi, nazovete drugoga ovjeka na telefon i rijeite problem. Ne moete itati pravne klauzule
jedan drugome, ako ikada elite opet poslovati zajedno. Ne hrli se pravniku, ako se eli ostati u biznisu, jer treba se
ponaati dolino (1963:61).
U jednoj kasnijoj studiji Macaulay je sugerirao da upravljai

(menaderi) uglavnom izbjegavaju odlaske na sud, jer je to skuplje
nego drugi naini rjeavanja sporova. U zanimljivu obratu na tu temi,
on istie da je i novac razlog zato se osiguravajue tvrtke doista
obraaju sudovima u sluajevima kada se radi o velikim odtetama u
automobilskim nesreama: U takvim sluajevima, iznos o kojemu se
radi toliko je znatan da nijedan slubenik tvrtke ne eli preuzeti
odgovornost i potpisati ek [za isplatu]; sigurnije mu je to uiniti pod
prinudom sudske presude (1977: 514).
Iako se Macaulayevu istraivanju mora priznati inovativnost, takoer
treba istaknuti da ono ne dokazuje da poslovni ljudi uvijek radije
rjeavaju sporove u meusobnim kontaktima. U istraivanju iz 1990ih
godina Macaulay i drugi istraivai otkrili su dramatian porast broja
sporova oko ugovora koji su dospjeli na sud (Macaulay, Friedman i
Stokey 1995: 103). U svjetlu tog novijeg istraivanja, Ma- caulayeva
teza moda bi se mogla formulirati ovako: poslovni ljudi radije
rjeavaju sporove oko ugovora izmeu sebe, umjesto da se obrate
sudu, no do koje je mjera to tono mora se ispitati u svakom pojedinom
sluaju (za studije koje su nasljeivale Macaulayev izvorni lanak, vidi,
primjerice Macaulay, Friedman i Stokey 1995: 103-4).
Socioloke spoznaje Durkheima i drugih o drutvenoj ukorijenjenosti
ugovora najvie je doradila amerika pravna znanost, pod naslovom
relacijsko ugovaranje (engl. relational contracting). Klasina teorija
o ugovoru, tvrdi ta vrsta literature, bavi se idealiziranim i izoliranim
dijelom stvarnih dogaaja. U stvarnom ivotu sve od proizvodnje do
potronje svezano je u veliku cjelinu organski spojenih relacijskih
ugovora (Macneil 1978, 1985). Iako postoji neka slinost izmeu te
vrste obrazlaganja i naina kako sociolozi gledaju na ugovore, pojam
relacijskog ugovoranja nije privukao velik interes sociologa.
Razlog za to zanemarivanje moda je povezan s opom oskudicom,
ponajprije, modernih sociolokih radova o ugovorima. Postoje neke
iznimke, meutim, meu njima i tradicionalno zanimanje za ugovore
o radnoj snazi (npr. Streeck 1992). Tvrdnja Olivera Williamsona da je
ugovor vezan za trite isto kao to odnosi autoriteta obiljeavaju
tvrtke, izazvao je takoer podosta rasprava meu sociolozima, pa i sugestiju da su stvari u stvarnosti mnogo sloenije (npr. Stinchcombe
1985). U studiji o osiguravajuim ugovorima, Carol Heimer istrauje
upravljanje rizikom u takvu tipu ugovora (1985). Ako se pokua kon
trolirati za dijelove rizika koji potjeu iz zapaanja o povezanosti ponaanja aktera (reaktivni rizik, prema nazivlju Heimerove), vjerojatnosti gubitka stabiliziraju se.
Pravna evolucija moderne korporacije oito je vrlo zanimljiva za
ekonomsku sociologiju prava, a poimanje tvrtke kao pravne osobe
osobito je vana tema. Jo vanije, upravo zahvaljujui tom poimanju
tvrtka je uspjela stei potpunu pravnu samostalnost od pojedinanih
osoba. Da citiramo Webera: Najracionalnije ostvarenje ideje o pravnoj
osobnosti organizacija sastoji se u potpunom odvajanju pravnih sfera
lanova od zasebno konstituirane pravne sfere organizacije ([1922]
1978: 707). Pojam pravne osobnosti predstavlja, drugim rijeima, pravni
mehanizam koji omoguuje pojedincima da se ponaaju na nove
naine. On je i integralni dio strukture moderne zapadne tvrtke.
Samo su dva sociologa posvetila vie nego tek letiminu pozornost
pojmu pravne osobnosti - to su Max Weber i James Coleman. Prema
Weberu, taj pojam spada pod naslov asocijacijskih ugovora i moe se
okarakterizirati kao omoguujui zakon ([1922] 1978: 705-29). Weber
naalost prati samo ranu povijest ideje o pravnoj osobnosti te
primjeuje da se tijekom srednjega vijeka koristila za neke politike i
religijske organizacije, a ne za ekonomske. On spominje, ipak, da se
dopunska zamisao o tvrtki kao vlasniku vlastitog imetka, imetka
razliita od osobnog imetka pojedinaca, poela oblikovati u ranom
etrnaestom stoljeu u Firenci ([1923] 1981: 228). Pojam pravne
osobnosti bio je izbrisan iz francuskog prava tijekom Revolucije, ali se
ubrzo ponovno uveo da bi omoguio trine transakcije. Takva prekida
nikada nije bilo u Engleskoj, gdje se, s druge strane, pojam pravne
osobnosti prvi put susree u trinaestom stoljeu, u vrijeme kada su
gradovi dobivale svoje povelje. Ipak, ideje o ogranienoj odgovornosti i
o dionikoj korporaciji postale su uobiajene tek u devetnaestom
stoljeu (za taj razvitak u Sjedinjenim Dravama, vidi npr. Horwitz 1992:
65-108; za Englesku, vidi Harris 2000).
Dok je Weber o pojmu pravne osobnosti raspravljao u sklopu svoje
sociologije prava, James Coleman mu je odredio mjesto u svojoj opoj
sociologiji (1974, 1982, 1992). Prema Colemanu, prouavanje ideje
o pravnoj osobnosti predstavlja nain praenja evolucije jedne revolucionarne novine u ljudskoj povijesti, naime da ljudi mogu osnivati
grupe za svoje specifine potrebe. Ljudi su oduvijek ivjeli u grupama,
no tek su u razmjerno kasnom stadiju poeli svjesno stvarati nove. Do
pojmovnog je proboja, prema Colemanu, dolo u trinaestom stoljeu,
kad je talijanski pravnik Sinibaldo de Fieschi (poslije poznat kao papa
Inocent IV) iznio zamisao da i persona ficta, odnosno izmiljena
osoba treba imati isti pravni status kao i pojedinac, iako nema fiziko
210
P O G L AV L J E
tijelo (Coleman 1993: 2). To je znailo da su organizacije mogle imati

vlastite interese, to je imalo goleme posljedice za drutveni razvitak
(Coleman 1982: 1993). Danas ivimo u asimetrinom drutvu, u
kojem pojedinac nema gotovo nikakvu mo u usporedbi s modernom
korporacijom (usp. Coleman 1990: 145-74).
Sadanja istraivanja u ekonomskoj sociologiji

Iako jo nije uinjen nijedan pokuaj razvijanja sustavne i ope analize
uloge prava u ekonomskom ivotu - to to se u ovoj knjizi naziva
ekonomskom sociologijom prava -, ipak postoji nekoliko studija koje bi
prirodno ulazile u to podruje (usp. Skryker 2001b). U nekima od tih
studija, primjerice, ekonomski sociolozi uvrstili su u svoje analize
i
raspravu o pravu. Jedan je takav primjer analiza Neila Fligsteina
o nainu kako je protutrustovsko zakonodavstvo utjecalo
tijekom dvadesetoga stoljea na strategije i na unutranju
strukturu moi u amerikim tvrtkama (Fligstein 1990; usp.
Dobbin i Dowd 2000). Mark Granovetter slino je tome
primijetio da se poslovne grupe mogu definirati kao pravno
zasebne tvrtke, te da protutrustovsko zakonodavstvo predstavlja ozbiljnu prepreku za oblikovanje poslovnih grupa u
Sjedinjenim Dravama (Granovetter, u tisku).
Postoji i nekoliko studija koje su se oslonile na spoj organizacijske
sociologije i sociologije prava, te koje su dale vrijedne uvide u odnos
izmeu pravnih i ekonomskih sila (vidi istraivanje o pravnim tvrtkama
u Silikonskoj dolini, u Suchman 1985, 2000). U jednoj studiji kritizira se
pravno-ekonomiki pokret zbog legitimiziranja spolne nejednakosti
na tritu radne snage (Nelson i Bridges 1999). Istraivanja o
neformalnoj ekonomiji, nadalje, sugeriraju da se neformalne ekonomske
djelatnosti mogu definirati kao djelatnosti koje izbjegavaju zakone i
regulacije (npr. Portes i Haller, u tisku).
No takoer je mogue izdvojiti neke ope istraivake teme, u kojima
se raspravlja o stanovitim aspektima uloge prava u ekonomiji. Nekoliko
je studija, primjerice, pokuavalo fokusirati na tvrtku kao na osobitog
pravnog aktera. Bilo je i nekoliko pokuaja istraivanja uloge steaja
kao i situacija kada neka tvrtka ili neki njezini uposlenici prekre zakon.
Najinovativnija od tih triju tema, barem to se tie prouavanja prava
openito, vjerojatno je rad o tvrtki kao pravnom akteru. Ta vrsta
istraivanja izrasla je iz nove institucionalne analize u organizacijskoj
sociologiji i kao svoje polazite primjenjuje ideju da je zakon dio okoline
svake tvrtke (npr. Edelman 1990; Edelman i Suchman
211
1997)
. U nizu studija o zakonu o graanskim pravima iz 1964.
i srodnim zakonima, pokazalo se zato su neke tvrtke, a ne
druge, povoljno odgovorile na taj tip zakona i uspostavile niz
pravnih mjera, poput formalnih albenih procedura za osobe
koji nisu lanovi sindikata te posebnih ureda za jednake prilike u
zapoljavanja i za afirmativnu akciju (Sutton, Dobbin, Meyer i
Scott 1994; Dobbin i Sutton 1998; Kelly
i
Dobbin 1999; Stryker 2001a; za pregled vidi Sutton 2001: 185220). No promatrai su primijetili da mnoge mjere stvorene u
toj legalizaciji radilita (legalization of the workplace)
slue uglavnom za legiti- miziranje tvrtki u oima njihovih
okolina, te da uprave brino paze da nove pravne mjere ne bi
ometale vane interese tvrtki. Prema Edel- manovoj formulaciji,
Strukturalni odgovori organizacija na zakonfe] posreduju u
drutvenom uinku zakona, pomaui da se smisao pokoravanja konstruira na nain koji zadovoljava menederske
interese (Edelman 1992: 1567).
Bilo je nekih zanimljivih sociolokih studija i o korporacijskom
kriminalu - kada tvrtke prekre zakon kao i kada se njihovi uposlenici
upuste u kriminalne djelatnosti (za uvod, vidi Simpson 2002). Nadgledavanje rada burze vrlo je vaan i teak zadatak, s obzirom na
goleme vrijednosti u pitanju i na napasti koje postoje za pojedinca
(Shapiro 1984; usp. Zey 1993; Abolafia 1996). Dok su prijestupi
burzovnih povjerenika i pronevjere prilino jasne pojave s pojmovnog
gledita, to je mnogo manje tako u sluaju prokazivanja i organizacijskih
prijestupa. U primjeru prokazivanja uposlenik se nalazi pod golemim
pritiskom da ne optui vlastitu tvrtku za prijestupe (poglavlje 4).
Jedan primjer organizacijskoga kriminala - to jest kriminalnog
ponaanja koje je korisno za tvrtku, ali ne nuno za pojedinca - odnosi
se na namjetanje cijena. Taj je primjer uobiajen u svim industrijskim
zemljama i tie se goleme koliine novca. U jednom nedavnom istraivanju o namjetanju cijena, pokazalo se da je drutvena struktura te
vrste djelatnosti vrlo prikladna za mrenu analizu (Baker i Faulkner
1993). Namjetanje cijena standardnih proizvoda (npr. sklopnih postrojenja) obino dovodi do decentraliziranih mrea, jer ne treba mnogo
rukovoenja odozgo, dok je suprotno tono za sloenije proizvode (npr.
turbine). to je akter vie povezan u mrei namjetanja cijena, to e biti
vea i vjerojatnost da bude otkriven.
Steaj je oblik ekonomskog zakonodavstva koji su sociolozi poprilino
mnogo istraivali. Preko desetak godina u Sjedinjenim Dravama
provodila su se istraivanja o steajevima, a jedan od njihovih nalaza
jest taj da je u razdoblje 1977-1999. broj steajeva narastao 400% i da
su se esto odnosili na ljude iz srednje klase (vidi Sullivan, Warren i
Westbrook 1989, 2000). No postoji i sve vei broj istraiva
212
nja o korporativnim steajevima. Najvanija od njih - Spaavanje

posla (= Rescuing Business) Brucea Carruthersa i Terencea Hallidaya
-komparativna je studija o amerikom zakoniku o steaju (U.S. Bankruptcy Code) iz 1978. i engleskom zakonu o nesolventnosti ( English
Insolvency Act) iz 1989. (Carruthers and Halliday 1998; vidi takoer
Delaney 1989; Carruthers and Halliday 2000). Prema tim autorima, istraivanja o pravu i drutvu nisu shvatila da pravni strunjaci ne igraju
ulogu samo u tumaenju zakonu, nego i u oblikovanju naina kako se
zakon mijenja i reformira. Carruthers i Halliday takoer tvrde da je
pravni sustav u Sjedinjenim Dravama, za razliku od engleskoga, poticao reorganizaciju tvrtke u tekim vremenima, umjesto likvidacije.
Pravo i ekonomika
Jedno od najuspjenijih pomaka, ne samo u amerikoj pravnoj znanosti
nego i u meunarodnoj, jest pravac koji se naziva pravo i ekonomika,
pravo-i-ekonomika, i koji je nastao ranih 1960ih godina u Sjedinjenim
Dravama (za pregled, vidi Mercuro i Medema 1997). U svojoj ranoj fazi
ta je vrsta analize bila prilino radikalna te insistirala da se logika
neoklasine ekonomike moe primijeniti u rjeavanju nekoliko vanih
pravnih problema, ekonomskih kao i neekonomskih. Nedavno,
meutim, pravac prava i ekonomike poeo je obuhvaati vie
institucionalnih, psiholokih i sociolokih pristupa, a ini se da nema
razloga da jednoga dana ne ukljui i ekonomsku sociologiju prava (npr.
Ellickson 1989; Macneil 2000; Medema, Mercuro i Samuels 2000).
U sreditu pravno-ekonomikog pokreta nalazi se neto to se
zove ikako pravo i ekonomika, a to je podsjetnik da su utemeljitelji
smjera djelovali na Sveuilitu u Chicagu. Od njih je nedvojbeno
Richard Posner najvie uinio da pretvori pravo i ekonomiku u opi
pristup u pravnoj znanosti. On je, primjerice, napisao prvi udbenik, koji
je i dalje utjecajan - Ekonomska analiza prava {Economic Analysis
of Law, prvo izd. 1972, peto izd. 1998) - i on je redovito pokuavao pregledno prikazivati i povezivati to podruje (1975, 1990). Osnovna je
ideja u pravu i ekonomici, prema Posneru, da ekonomska logika moe
i
mora informirati i pravnu analizu i zakonodavstvo. Svaki se
akter pokree samointeresom, bilo da je kriminalac,
zakonodavac ili pravnik. Osobito informativna za suce i za
pravni sustav u cjelini jest postavka
o maksimizaciji bogatstva (1990; 356). Zanimanje za pravo, kae Poser, priblino je slino zanimanju za bogatstvo. Ako moete preurediti
situaciju tako da se proizvodi vie drutvenoga bogatstva, to trebate
213
Iz isto poslovnog gledita, uzeti neto to vam ne pripada

obino je najjeftiniji nain rada.
The New Yorker Collection 1997 Frank Cotham
uiniti. Suci, dakako, moraju slijediti i doktrine obiajnog prava, no te su

doktrine esto nastale u devetnaestom stoljeu, kada je ideologija
laissez-faire bila snana u amerikoj pravnoj misli.
U sreditu Posnerova razmiljanja nalazi se takozvana KaldorHicksova koncepcija uinkovitosti (1998:14). Prema teoremu Paretove
superiornosti, razmjena se treba ostvariti samo kada je barem jedan
akter poslije u boljoj situaciji, a nijedan nije u goroj. Kaldor-Hicksova
koncepcija uinkovitosti manje je zahtjevna i u osnovi kae da je razmjena uinkovita ako uveava drutveno bogatstvo - to jest, ako je
promjena u bogatstvu kao posljedica razmjene, umanjena za moguu
tetu treoj strani, u konanici pozitivna (vidi poglavlje 3 za primjer).
Posner se nedavno poeo definirati vie kao pragmatist nego kao
strogi sljedbenik prava i ekonomike, a slino udaljavanje od
neoklasi-
2 14
nog poloaja moe se primijetiti i kod druge kljune osobe u pokretu

prava i ekonomike. Rije je o R.H. Coaseu, autoru najutjecajnijeg rada
u tom podruju, Problema drutvenoga troka (= The Problem of
Social Cost, 1960). Standardno tumaenje toga lanka, takozvana
Coaseova teorema - moe se saeti na sljedei nain (v. takoer Medema i Zerbe 2000). Pod pretpostavkom da ne postoje nikakvi transakcijski trokovi (to jest, nita ne stoji sastaviti ugovor, otii na sud i
tako dalje), nije vano kojoj e se od dviju stranki u odtetnoj parnici
udijeliti zakonska prava. Logika trita u oba e sluaja dovesti do istoga
rezultata, naime do najuinkovitije uporabe resursa.
Teko je pratiti obrazlaganje u Coaseovu lanku, no Mitchell Polinsky
objasnio je to jednim primjerom (1989: 11-14). Pretpostavite da dim iz
neke tvornice oteuje izvjeeno rublje oblinjih stanovnika. teta rublju
procjenjuje se na 75 USD po kuanstvu, a broj kuanstava jest pet, to
sveukupno iznosi 375 USD. Daljnja teta moe se sprijeiti na dva
naina. Moe se instalirati proista na dimnjaku tvornice, koji stoji 150
USD, ili se svakom kuanstvu moe kupiti elektrina suilica za rublje,
po cijeni od 50 USD po domainstvu. Uinkovito je rjeenje oito
postaviti proista na dimnjak, jer stoji samo 150 USD - mnogo manje
od ukupnih teta, koji iznose 375 USD, ili od kupnje suilica za rublje za
250 USD (5 x 50 USD).
Da ponovimo, Coaseova je tvrdnja da ako su transakcijski trokovi na
nuli, uinkovito rjeenje bit e isto, bez obzira kojoj se strani u parnici
udijele zakonska prava - vlasniku tvornice ili stanovnicima. To se moe
pokazati na sljedei nain. Pretpostavite, prvo, da je parnicu dobio
vlasnik tvornice (u ovom sluaju, pravo na ist zrak). Stanovnici e
morati odluiti ele li i dalje trpjeti punu tetu od 375 USD, podnijeti
troak za kupnju suilica od 250 USD, ili pak troak za instalaciju
proistaa na dimnjaku za 150 USD. Oito je posljednje rjeenje
najuinkovitije. Pretpostaviti sada da su parnicu dobili stanovnici.
Vlasnik tvornice mora birati izmeu naknade stanovnicima za prvotnu
tetu (375 USD), kupnje suilica (250 USD) ili troka za instaliranje
proistaa na dimnjaku (150 USD). Opet - a to zatvara argument - najuinkovitije je rjeenje instalirati proista.
Coaseovi sljedbenici tvrde da im razmatranje najuinkovitijih rjeenja
za razne sukobe omoguuje da pristupe mnogim pravnim problemima
na nov nain te da stvore prijedloge za suce. Mogue je i unaprijediti
pravnu misao postupno poveavajui sloenost Coaseova obrazlaganja,
primjerice uvodei razliite tipove transakcijskih trokova. Mitchell
Polinsky to je uinio, primjerice u radu Uvod u pravo i ekonomiku
(An Introduction to Law and Economics), u kojem je primijenio
Coaseov teorem na nekoliko problema, poput naruavanja ugovora,
215
zakona o tetnom djelovanju i suzbijanja oneienja (1989).

No da pravo i ekonomika sadri vie od strogo loginoga razmiljanja, moe se ilustrirati i Coaseovom vlastitom naizglednom tendencijom ne slijediti takozvani Coaseov teorem. Razlog zato je pretpostavio odsutnost transakcijskih trokova, prema samom Coaseu, bio
je da pokae kako ne treba automatski pretpostaviti da je najbolji nain
rjeavanja odtetnih parica u tomu da se jednostavno prepusti krivcu
da plati za sve tete. Uvoenjem ideje o trinim silama, mogue je
pokazati da postoje i druga - i uinkovitija - eventualna rjeenja. Coase
je isto istaknuo da se glavni argument u Problemu drutvenoga
troka odnosi na situacije u kojima postoje transakcijski trokovi:
Zbog toga e prava koja pojedinci imaju, s njihovim obvezama i povlasticama, uvelike odrediti zakon. Kao rezultat,
pravni e sustav imati dubok uinak na djelovanje ekonomskoga sustava i moda e ga u nekim pogledima
kontrolirati (1991:91).
Jo jedna poznata studija, koja pokazuje svu irinu i kreativnost
pravno-ekonomikog pristupa, jest knjiga Roberta Ellicksona, Red

bez zakona (= Order without Law). Ellickson je bio strunjak za
pravo i ekonomiku, i vjerovao je u Coaseov teorem kad ga je poeo
testirati u empirijskom istraivanju u okrugu Shasta u Kaliforniji.
Situacija koju je izabrao za prouavanje bila je tono ista kao i ta o kojoj
je raspravljao Coaseov lanak o problemu drutvenoga troka, naime
situacija kada goveda koja pripadaju zemljoposjednika A odlutaju na
zemlju zemljoposjednika B i tamo uine neku tetu. Prema Coaseovu
teoremu, kako znamo, nije vano tko u parnici pobijedi, A ili B, pod
pretpostavkom da su transakcijski trokovi na nuli. Meutim, Ellickson
je u svojoj studiji otkrio da su ljudi u okrugu Shasta uglavnom odluili
zanemariti zakon zbog visokih transakcijskih trokova, odnosno zato to
je bilo vrlo skupo rjeavati stvari prema zakonu. No kada su se dogaale
tete takve vrste kakvu je Coase opisao, ljudi su se obino oslanjali na
lokalne norme za rjeavanje sporova. Ellickson je otkrio i da ljudi ne
poznaju zakon. Ukratko, Coaseov teorem nije jako koristan u analizi
stvarnih dogaaja.
Prema jednom drugom Coaseovu uvidu, koji je dobio i neoklasinu
inaicu i ire tumaenje, vlasnika prava vrlo su vana u analizi veine
ekonomskih pojava. Vaan zadatak u Problemu drutvenoga troka,
prema autoru, bilo je objasniti da to ime se trguje na tritu nisu
fiziki entiteti, kako ekonomisti esto pretpostavljaju, nego prava na
izvravanje odreenih akcija, a prava koja ljudi posjeduju uspostavlja
pravni sustav (Coase 1991: 9). Sudei prema golemoj literaturi
o vlasnikim pravima, koja je nastala od 1960ih, ta se ideja pokazala
2l6
vrlo produktivnom (npr. De Alessi 1980; Ostrom 2000). Jednom kada se

usvoji, ispada da pojam vlasnitva pokriva brojne sloene situacije, kao
to ilustriraju vrste vlasnikih prava, povezane s tako razliitim
ekonomskim institucijama kao to su zemlja, kapital, dionike
korporacije, institucije uzajamne tetne i tako dalje. Perspektiva vlasnikih prava takoer potie povijesnu kao i komparativnu perspektivi, a
ve je i nastalo nekoliko studija po tim smjernicama.
Iako je jasno da brojne studije iz literature prava i ekonomike ne
uspijevaju izdvojiti i analizirati uinak drutvenih odnosa, iz upravo
reenoga takoer treba biti jasno, da je pravno-ekonomiki pokret
poprilino razvrstan i dovoljno irok da obuhvati razliite vrste analiza,
pa i ekonomsku sociologiju prava. Moda e jednoga dana ekonomsko
socioloka analize imati mnogo ponuditi pravno-ekonomikom pokretu. No u meuvremenu, pravo i ekonomika sadri mnogo toga to
je zanimljivo za sociologe, u smislu i ideja i empirijskih istraivanja (usp.
Davi i Useem 2000; Davis i Marquis, u tisku). Kad je rije o idejama,
pojam vlasnikih prava tipian je primjer, o kojemu se upravo
raspravljalo. to se tie empirijskih istraivanja, izbor je velik, tu je
i
komparativna studijua Rafaela La Porte i njegovih suautora o
utjecaju obiajnog prava i graanskog prava na ekonomski rast
(1998). Ti su autori otkrili da su prava manjinskih dioniara, i
dioniara uope, mnogo bolje zatiena u pravnim sustavima s
obiajnopravnom
tradicijom,
nego
u
onima
s
graanskopravnom tradicijom. Napokon, vrijeme je da sociolozi
shvate da pravo i ekonomika nije neki konzervativan ili
desniarski projekt (Rose-Akerman 1992). Meu njegovim
praktiarima ima i liberala, socijalnih demokrata i slino. Jo
vanije, mnoge kljune ideje prava i ekonomike vrlo su
korisne za ekonomsku sociologiju.
Saetak
Pravni je sustav dio moderne drave, ali se ne moe svesti samo na
akcije drave. Upravo je zbog te injenice vano da ekonomska sociologija pone razmatrati ulogu prava u ekonomskom ivotu. U ovom se
poglavlju pokualo razraditi agendu za ekonomsku sociologiju prava.
Weberova sociologija prava, tvrdili smo, moe posluiti kao teorijsko
polazite za takav pothvat. To osobito vrijedi za Weberove misli o zakonu kao o aparatu koji omoguuje i ovlauju - to je slino ideji Willarda Hursta da zakon moe katkad djelovati za oslobaanje energije.
Raspravljali smo o srednjovjekovnoj lex mercatoria, kao primjeru
217
zakona koji je doveo do takva oslobaanja energije, te zatim o sljedeim

institucijama: nasljeivanju, vlasnitvu, ugovoru i korporaciji kao
pravnoj osobi. Prikazali smo i prodiskutirali socioloka istraivanja
klasinih autora o tim institucijama. Spomenuli smo i doprinose suvremenih sociologa, osobito njihova istraivanja o tvrtki kao pravnom
akteru, o steajnom zakonu i o zbivanjima kada tvrtke ili njihovi uposlenici prekre zakon.
U ekonomskoj sociologiji prava najvei dio posla tek predstoji, a u
tom procesu mnogo se moe nauiti iz sociologije prava, iz literature o
pravu i drutvu te iz radova napisanih u sklopu pokreta prava- iekonomskog. Odbacuje se ideja da je pravo i ekonomika inherentno
konzervativan smjer. Prouavanje prava i ekonomike u mnogim je
pogledima ispred ekonomske sociologije prava, pa zato moe posluiti
kao izvor nadahnua - kao to mogu i neka istraivanja o pravu i
drutvu, te iz sociologije prava.
IX
Kultura i ekonomski razvitak
DA bi se ekonomske pojave cjelovito shvatile, treba obratiti pozornost
ne samo na politiku i pravnu dimenziju, nego i na ulogu koju igra

kultura. U klasinim studijama iz ekonomske sociologije to je bilo samo
po sebi razumljivo, to je razlog za veliinu tih studija. No tijekom veeg
dijela dvadesetoga stoljea analize u ekonomskoj sociologiji bile su u
tom pogledu manje uspjene. Zbog toga, u redovitim intervalima
provodile su se spasilake operacije tipa vratiti x u igru. Insistirati da
svaka analiza u ekonomskoj sociologiji rutinski vodi rauna o politikim,
pravnim i kulturnim pitanjima jedan je od naina da se to u budunosti
izbjegne.
Ovo e poglavlje poeti odjeljkom o pojmu kulture u ranoj sociologiji,
kao i u suvremenoj sociologiji. No glavni je odjeljak posveen temi
kulture i ekonomskog razvitka. Predstavit emo i prokomentirati niz
radova koji se oslanjaju na pojam ekonomske kulture - od Tocquevilleovih nadalje. Rasprava o odnosu izmeu kulture i ekonomije
nastavit e se u iduem poglavlju, u kojem emo naglasiti doprinose
suvremene ekonomske sociologije.
Pojam kulture i ekonomije

Sociolozi su se koristili pojmom kulture na vie naina, pa i na svakodnevni nain u znaenju visoke kulture. Iz analitikog gledita, meutim, najei je pristup (slijedei Webera) bio da se kultura shvati kao
neto to obuhvaa vrijednosti. Iz te perspektive, socioloka analiza
uvijek mora nastojati skicirati vrijednosti, utjelovljene u drutvenim
strukturama (npr. Lipset 1993; Harrison i Huntington 200).
Tijekom prolih desetak ili dvadesetak godina, meutim, sociolozi su
poeli tvrditi da pojam kulture sadri vie nego vrijednosti, ili
alternativno, da je uope pogreno usredotoiti socioloku analizu na
vrijednosti (za pregled pojma kulture, vidi npr. Sewell 1999). Potonja je
tendencija tipizirana u jednom esto citiranu lanku autorice Ann
Swidler, u kojem ona predlae da kulturu treba shvatiti kao
219
K U LT U R A I E KO N O M S K I R A Z V I TA K
komplet alata (tool kit), u obliku simbola, pria, rituala i slino, koje
akteri koriste kao strategije za djelovanje (1986). Zatim, s razvitkom
kognitivne psihologije, bilo je prijedloga da se i njezine spoznaje trebaju
iskoristiti u razradi novog i modernijeg pojma kulture (DiMag- gio 1997).
Napokon, na sociologe je takoer utjecao antropoloki pojam kulture, i
to u svojem klasinom smislu rukotvorina i u modernom smislu
struktura shvaanja (Geertz 1973). Konani ishod tih pomaka bila je
mjeavina novih i starih znaenja kulture; vrijednosti su obino
dalje dio analize, ali nisu nuno u sreditu fokusa.
Iako postoji neto socioloke literature o odnosu ekonomije prema
kulturi, mnogo jo rada preostaje (za pregled, vidi DiMaggio 1994).
Jedan pojam o kojemu se nije mnogo govorilo, ali koji je, ini se, sredinji u ovom kontekstu, jest pojam ekonomske kulture. Primjerice,
katkad se kae da nacije imaju svoje ekonomske kulture, kao to ih
imaju regije ili tvrtke (korporacijska kultura). Opa je ideja obino u
vienju ekonomskih vrijednosti kao nekako povezanih s ukupnim
vrijednostima neke nacije, regije i tako dalje, ili pak ekonomiju kao
okarakteriziranu nekom osobitom konstelacijom vrijednosti. Treba jo
utvrditi, meutim, do koje je mjere pojam ekonomske kulture spojiv s
novijim pomacima u pojmu kulture. No u svakom sluaju jasno je da je
ta vrsta analize uvelike ispala iz mode u suvremenoj ekonomskoj sociologiji, iako je ranije ekonomske sociologe zanimala analiza ekonomske
kulture itavih zemalja, pa ak i cijelih kontinenata.
Novija ekonomska sociologija nije se bavila ni pitanjem interesa u
odnosu na kulturu. Jedan je razlog za to nedvojbeno bila tendencija u
glavnoj struji ekonomske znanosti da se pojam samointeresa radikalno
odvoji od kulture. Dok se na samointeres gledalo kao na klju za
ekonomsku analizu, kulturu se proglaavalo nevanom. Neki su ekonomski sociolozi odgovorili, ini se, tako da su preokrenuli prioritete
i
proglasili kulturu svevanom, a samointeres nevanim. No
stajalite u ovom poglavlju razlikuje se od stajalita i
ekonomist i mnogih ekonomskih sociologa. Ukratko, tvrdit u
da kultura i interesi pripadaju zajedno, te da je rasprava nuna
radi istraivanja kako su meusobno povezani.
Jedno polazite za takvu raspravu nalazi se u Weberovu djelu, osobito
u njegovoj diskusiji o idealnim i materijalnim interesima u metafori
skretniara. Idealni interesi - recimo interesi u vezi s kulturnim
vrijednostima poput umjetnosti ili religije - mogu imati potpornu silu
koja moe lako biti jednaka ili jaa od sile materijalnih interesa. Treba
odbaciti zamisao da kultura uvijek predstavlja neku vrstu nezainteresirane akcije. Metafora skretniara takoer ukazuje na alternativni
nain osmiljavanja odnosa izmeu kulture i interesa. Weber, da
220
P O G L AV L J E I X
se podsjetimo, sugerira da su vrlo esto slike o svijetu... odredili...,

poput skretniara, tranice po kojima je dinamika interesa tjerala akcije ([1915]1946b: 280). Jedan je nain tumaenja tog citata taj da se
interesi vide kao sila u akcijama, ili kao pokretai akcija, dok je opi
smjer akcija odreen kulturom (ili vrijednostima). Tu se sada moe
posegnuti za novijim pristupima kulturi, da bi analiza postala sloenija.
Moe se, primjerice, iskoristiti ideja da ljudi, kada djeluju, slijedi
odreene scenarije, ili da im percepcije strukturiraju razliiti kognitivni
mehanizmi.
Vrijednosni pristup kulturi:

odnos vrijednosti prema
normama
U lanku Ann Swidler Kultura u akciji (= Culture in Action 1986)
prve su reenice posveene kritici vrijednosne paradigme, kako ju
ona naziva:
Vladajui model za shvaanje uinke kulture na akcije u osnovi zavarava. [Taj model] pretpostavlja da kultura
oblikuje akcije, postavljajui krajnje ciljeve ili vrijednosti prema kojima su akcije usmjerene, to dakle pretvara
vrijednosti u sredinje uzrone elemente kulture (273).
Jedno desetljee poslije, u jednom poznatom lanku, Paul DiMaggio

izveo je slian napad na vrijednosni pristup kulturi. Slaui se s Swidlerovom da vrijednosni pristup prikazuje kulturu kao unitarnu i iznutra
koherentnu u svim grupama i situacijama, on kae:
Vienje kulture kao vrijednosti koje proimaju druge aspekte miljenja, nakana i zajednikog ivota ustupilo je
mjesto vienju kulture kao sklopa pravilima-slinih struktura, koje predstavljaju strateki uporabljive resurse.
Taj pomak ini kulturu mnogo sloenijom. Jednom kada priznajemo da je kultura nedosljedna... postaje bitno
identificirati jedinice za analizu kulture i fokusirati pozornost na odnose meu njima. U biti, naa mjerila prestaju
biti pokazatelji jedne latentne varijable (kulture) (1997: 265).
Swidlerova i DiMaggio tvrde, ukratko, da je vrijednosni pristup

zastarjelo i nesofisticirano vienje iz kojega se moe nauiti malo ili
nita. No to je prenagao zakljuak, kako u pokuati obrazloiti u ovom
i
u iduem poglavlju. Moda je u nekim radovima vrijednosni
pristup kulturi poprimio oblik koji su mu Swidlerova, DiMaggio i
drugi pripi-
K U LT U R A I E K O N O M S K I R A Z V I T A K
221
sali - no taj se pristup sofisticirano rabio u nizu studija o ekonomskoj

kulturi od Tocquevilleovih u devetnaestom stoljeu do Geertzovih u
dvadesetom. U tim se radovima ne gleda na vrijednosti kao na glavne
uzrone varijable, niti je kultura viena kao jedinstvena, bez proturjeja
i sloenosti. Ti radovi zapravo imaju mnoge slinosti s pristupom prema
kulturi koji je meu sociolozima popularan danas.
Prije nego prijeemo na raspravu o nekim radovima koji se oslanjaju
na sofisticiranu primjenu vrijednosnoga pristupa, treba neto rei o
normama, jer se one esto smatraju dijelom toga pristupa. Iako norme
i vrijednosti nisu u sociolokoj analizi istovjetne, esto se pretpostavlja
da se vrijednosti izraavaju u drutvenom ivotu u obliku normi. Norme
obino znae pravila za ponaanje, iji se prijestupi kanjavaju (Homans
1950: 123; usp. Bendor i Swistak 2001: 1494). Teorijski razraenija i
sloenija verzija nalazi se u Weberovoj definiciji konvencije: Poredak
(Ordnung) moe se nazvati konvencijom ukoliko je njegova valjanost
izvanjski zajamena vjerojatnou da e skretanja od njega u danoj
drutvenoj grupi dovesti do razmjerno ope i praktiki vane reakcije
neodobravanja ([1922] 1978:34). Moe se dodati, daje poredak
nain ponaanja koji akteri smatraju vaeim.
Da su norme sveprisutne u drutvenom ivotu, jedno je od najranijih
spoznaja u sociologiji, a ubrzo se otkrilo da je isto tono za ekonomski
ivot. Primjerice, glasovita istraivanja u elektrinim postrojenima
Hawthorne [u Chicagu] utvrdila su da radnici ne slijede samo naredbe i
pravila,
nego
takoer
razvijaju
vlastite
neformalne
norme
(Roethlisberger i Dickson 1939). Kako su potvrdila i opisala kasnija
istraivanja u industrijskoj sociologiji, neke te norme povezane su s
proizvodnou. Ako tko u radnoj grupi proizvodi iznad norme ili ispod
norme, toga e ostali radnici kazniti (v. poglavlje 4).
Analizirati situacije s pomou normi mono je oruje, a uskoro su
sociolozi pokuavali gotovo sve objasniti s njihovoj pomoi. No do
1960ih godina uslijedila je reakcija na tu vrstu analize. Osnovni stav
kritiara bilo je da su sociolozi poeli pretpostavljati da je ponaanje
ljudi posve odreeno normama, iako u stvarnosti preostaje mnogo prostora za samostalno djelovanje (Wrong 1961). Tijekom 1980ih godina
pojavila se nova i razliita vrsta kritike, uglavnom meu sociolozima
koje su se zanimali racionalnim izborom, ali i meu ekonomistima. Ti su
kritiari tvrdili da sociolozi obino shvaaju norme kao same po sebi
razumljive, umjesto da objasne zato uope postoje (Coleman 1990:
241-44). Pokuaji ispravljanja te situacije obuhvaali su prijedloge poput
sljedeih: norme se potuju zbog samointeresa; norme promiu
samointerest, te norme promiu ope interese (Elster 1989; usp. Hechter i Opp 2001).
222
Ti prijedlozi o normama iz perspektive racionalnog izbora nisu doveli

do suglasnosti, niti meu sociolozima niti meu ekonomistima. Neki su
ekonomisti zauzeli stajalite da je veina ekonomskih akcija voena
racionalnou, ali da postoje i neke koje su voene iskljuivo
drutvenim normama. Drugi su ekonomisti sugerirali da u svakoj vrsti
ekonomske akcije postoji neka mjeavina tih dvaju [motiva].
Neki su sociolozi predloili da norme sadre neto zbog kojih ih ljudi
potuje neovisno o svojim interesima, dok drugi insistiraju da su interesi
uvijek prisutni. Sociolozi se ne slau o odnosu izmeu formalnih i
neformalnih normi. Prema jednom stajalitu, formalne se norme svjesno
prikazuju kao racionalne samo da bi organizacijama dale stanovit
legitimitet, dok su neformalne norme prizemnije i pomau da se poslovi
obave (Meyer i Rowan 1977). Prema drugom stajalitu, ako su formalne
norme u nekoj organizaciji slabe, a neformalne norme jake, potonje
mogu evoluirati u protudjelujue norme, ili takozvane opozicijske
norme, koje mogu potkopati uinkovitost organizacije (Nee
1998).
Iako je zaista prerano pokuati rijeiti trenutnu raspravu o prirodi
normi, daljnji komentari o odnosu izmeu interesa i normi imaju
opravdanja. Bilo bi redukcionistiki ne priznati postojanje bitnog neinteresnog elementa u normama - koje se potuju samo zato to su
norme, no to nikako ne znai da se postojanje i struktura nekih normi
ne moe osvijetliti s pomou perspektive interesa. Kada je, primjerice,
neka organizacija osnovana za kakav osobiti ekonomski cilj, nastat e
norme koje su duboko proete (informirane) prvotnim ciljem, kao i
norme koje nemaju mnoge veze s tim ciljem. Neke od potonjih mogu
izraavati ine interese, recimo interes radne grupe, dok e druge biti
teko povezani s nekim osobitim interesom. Uvijek postoje i sluajevi da
se ljudi - iz vlastitih interesa - orijentiraju razliito prema formalnim i
neformalnim normama. Oni mogu odluiti potivati norme ili ih ne
potivati. Oni mogu odluiti, primjerice, asno se ponaati, ili krasti.
Kultura i ekonomski razvitak

Ekonomska sociologija, kako u pokuati pokazati u ovoj odjeljku, moe
se osloniti na bogatu i vanu tradiciju kada je rije o analizi kulture.
Tvrdit u da je rane sociologe posebno zanimao odnos izmeu kulture i
ekonomskog razvitka. To u ilustrirati primjerom Toc- quevilleove
analize amerike ekonomske kulture u Demokraciji u Ame-
223
rici, Weberovim radom o sociologiji religije, te nizom radova nastalih u

drutvenoj znanosti Sjedinjenih Drava nakon drugoga svjetskog rata. U
iduem poglavlju raspravljat u o Bourdieuovu radu o kulturi i
ekonomici, kao i o trenutnom pokuaju u modernoj ekonomskoj sociologiji da se kultura opet vrati u analize.
Amerika ekonomska kultura u

ranom devetnaestom stoljeu (Tocqueville)
Demokracija u Americi daje izvanrednu sliku ekonomske kulture u

Sjedinjenim Dravama u ranim godinama devetnaestoga stoljea. U to
su doba postojale brojne prilike za drutvenu pokretljivost; nisu se jo
nagomila mnoga velika bogatstva, a industrijalizacija je jedva tek
zapoeta. Prema Toquevilleovim shvaanju, demokracija i jednakost - za razliku od aristokracije i nejednakosti - karakterizirale su
zemlju. Tri velika uzroka oblikovala su Sjedinjene Drave: njihovi
zemljopisni uvjeti, njihovi zakoni i njihove moeurs ([1835-40] 1945, 1:
334). Rije moeurs obino se prevodi kao maniri (ponaanje) ili
obiaji, no mogu se takoer prenijeti kao kultura ili, prema Sumneru, kao gledita veine (folkways) ili pravila ponaanja (mores)
(Sumner [1906] 1960: vi).
Na jednom mjestu u Demokraciji u Americi Tocqueville kae da
pravila ponaanja (kako u ih i ja nazvati) neke zemlje objanjavaju
sva moralna i intelektualna stanja naroda ([1835-40] 1945, 1: 310).
Taj pasus i mnogi drugi pokazuju da se jasan element ocjenjivanja vezuje za Toquevilleova pravila ponaanja, na to upuuje i njegov izraz za
najvanije od njih - koje on naziva obiajima srca (les habitudes du
coeur, 1: 310). Tocqueville tvrdi da su zakoni (i politike institucije) bili
vaniji od zemljopisa u oblikovanju Sjedinjenih Drava, i da su pravila
ponaanja bila vanija i od zakona i od politikih institucija. On takoer
sugerira da je utjecaj obiaja (moeurs) to to stvara... prosperitet (1:
334).
Tocqueville je okarakterizirao Sjedinjene Drava kao trgovaku
naciju, gdje postoji neprestano uzbuenje i gdje su ljudi nemirni u
potrazi za materijalnim bogatstvima ([1835-40] 1945, 2: 45, 165, 212).
Amerika je zemlja uda, u kojoj je sve u neprestanom pokretu i svaka
se promjena ini poboljanjem (1: 443). Jednakost prilika u Sjedinjenim
Dravama takoer ini prirodnim da ljudi koriste vlastiti interes kao
vodi za naine kako se trebaju ponaati, umjesto da samo slijede
tradiciju, kao u aristokraciji:
2 24
Nema sile na svijetu koja moe sprijeiti sve veu jednakost prilika da nakloni ljudski um prema traenju korisnoga
ili da vodi svakoga lana zajednica prema zaokupljenosti samim sobom. Mora se stoga oekivati da
e osobni interes postati vie nego ikada glavnim, ako ne i jedinim izvorom
ljudskih akcija (2:132; kurziv dodan).
Dok se u aristokraciji rad osobito ne cijeni, u demokraciji je to mnogo

drukije. U Sjedinjenim Dravama, kae Tocqueville, svako je poteno
zanimanje asno ([1835-40] 1945, 2: 162). Jedan je razlog za to taj da
u demokraciji ima tako malo naslijeenoga bogatstva da svatko mora
zaraivati za ivot i dobivati plau. Ta je norma tako snana u Sjedinjenim Dravama, prema Tocquevilleu, da ak i predsjednik dobiva
plau, a takoer i bogati osjeaju potrebu da rade.
S druge strane, u junim dravama SADa, s kulturom ropstva, rad se
prezire, a posljedica toga jest da ekonomija stradava. Dok je Sjever za
vrijeme Tocquevilleove posjete bio pun ivota i poletnosti, Jug je bio
letargian i poluuspavan. Na Sjeveru su svi radili, no na Jugu su samo
robovi radili (usp. poglavlje 1). Tocqueville je cijenio i injenicu da su
mnogi Amerikanci koje je sreo imali toliko mnogo razliitih poslova. Bio
je svjestan prednosti razvijene podjele rada - paljivo je prouio
Bogatstvo naroda - no primijetio je da obavljanje mnogih poslova iri
um radnika.
Prema Demokraciji u Americi, Amerikanci su jako mnogo cijenili
trgovinu i manufakturu, jer je lake ostvariti brzi profit u tim profesijama nego u poljoprivredi. Poljoprivreda se u Sjedinjenim Dravama
obavlja na drukiji nain nego u Europi. U prvih se pretvorila u biznis,
dok je u Europi i dalje dio aristokratskog drutva, u kojoj je zemljino
vlasnitvo, a ne profit, vladajue naelo. Kao posljedica, u Sjedinjenim
Dravama nema seljaka, nego samo ljudi koji pretvaraju poljoprivredu
u zanat (Tocqueville [1835-40] 1945, 2: 166).
Amerikanci su bolji od Europljana i u trgovini, prema Tocquevilleu,
koji se posluio primjerom prekoatlantske trgovake mornarice.
Amerikanci su uvijek bri od Europljana, iako plaaju svoje mornare vie
i koriste iste vrste brodova. Razlog za tu razliku Tocqueville nalazi u
junatvu njihova naina trgovanja - Amerikanci su, ukratko, hrabriji i
uzimaju vie rizika od Europljana ([1835-40] 1945, 1: 442). Tocqueville
saima svoj obrazlaganje zato Amerikanci bre prelaze Atlantik, na
sljedei nain: Moje je miljenje da se pravi razlog za njihovu prednost
treba traiti ne u fizikim prednostima, nego da se sasvim treba
pripisati moralnim i intelektualnim kvalitetama (1:441). Tu se
Tocquevilleovo obrazlaganje dobro slae s tendencijom naglaavanja
uloge rizika i uzimanja rizika u dananjoj drutvenoj znanosti (npr. Beck
1992; Baker i Simon 2002).
225
Kada je rije o potronji, Tocqueville primjeuje da Amerikanci

iskazuju ljubav za blagostanje i strast za fiziko zadovoljenje
([183540] 1945, 2: 136-37). Oni ne tee za dvorcima ili velianstvenim imanjima poput aristokrata, nego za malim ivotnim udobnostima - dodati nekoliko hvati polju, zasaditi vonjak, poveati nastambu, uvijek initi ivot udobnijim i pogodnijim, izbjei nevolje te zadovoljiti najskromnije elje bez napora i gotovo bez troka (2: 136).
Ta je tenja za malim ivotnim udobnostima univerzalna - siromasi o
njima sanjaju, pripadnici srednjega sloja ih vole, i bogati ive u stalnom
strahu da e ih izgubiti. No te stvari ne moraju vas uiniti sretnim,
rekao je Tocqueville; uvijek elite vie i postajete nemirni u potrazi za
novim zadovoljstvima. Ljudi koji vole male stvari ne postaju
korumpirani ili nemoralni zbog svoje imovine ([1825-40] 1945, 2: 140).
Ipak, cijeniti udovoljenost i potronju ima tendenciju oslabiti duu i
potiho otpustiti njezine opruge djelovanja (1945, 2: 141).
ivot u egalitarnom drutvu poput Sjedinjenih Drava utjee i na
nain shvaanja i ocjenjivanja interesa. U Starom svijetu, primjeuje
Tocqueville, interes se shvaa kao neto vulgarno, kao suprotnost
nesebinosti i visokih moralnih vrijednosti. U Europe je naelo interesa
mnogo grublji nego u Americi, no takoer je mnogo rjei i pogotovo se
mnogo rjee priznaje; u nas ljudi i dalje hine velika odricanja, koja vie
ne osjeaju ([1835-40] 1945, 2: 130).
U Sjedinjenim Dravama interes je manje grub nego u Europi, jer je
stekao moralnu dimenziju, uglavnom kroz religiju. Princip samointeresa ispravno shvaen vlada u Sjedinjenim Dravama, u kojima
ljudi misle da je u interesu svakoga ovjeka biti estitim (Tocqueville
[1835-40] 1945, 2: 130). Kad su estiti na taj nain, Amerikanci naue
odrei se brzih zadovoljstava, to ih ui disciplini. Pojam da je vrlina
[...] korisna moda ne predstavlja vrhunac ljudske moralnosti, prema
Tocquevilleu, ali se dobro uklapa u trgovaku vrstu drutva. On
zakljuuje: Ne bojim se rei da mi se princip samointeresa ispravno
shvaen ini najprimjerenim od svih filozofija potrebama ljudi naega
vremena, te da ga vidim kao njihovo glavno preostalo jamstvo protiv
samih sebe (2: 131).
Kultura, religija i ekonomska etika (Weber)

Max Weber koristi pojam kulture na dva razliita naina, koja se
djelomino poklapaju: za strukture i za vrijednosti. Weber ga koristi u
prvom smislu kada razlikuje kulturne znanosti od prirodnih
226
zato
stoje
shvaanje
(Verstehen)
nuno
za
Kulturwissenschaften, a ne za Naturwissenshaften ([1904] 1949:
znanosti,
74). Pojam kulture koristi se na slian nain kada Weber tvrdi daje
kultura ogranien segment besmislene beskonanosti svjetskih
procesa, ogranien segment kojemu ljudska bia pridaju znaenje i
vanost (81). Moe se rei da kada Weber govori o kulturi u smislu
struktura, on esto ima na umu stvaranje smisla.
Weber je vrlo oprezan kada istie da ekonomske akcije i dogaaji
mogu postati ekonomskima, jedino ako im se dodijeli stanovito
znaenje ili smisao. Primjerice, u jednom od svojih metodolokih eseja
on pie da sutinu toga to se dogaa [u razmjeni] ini znaenje koje
dvije strane pripisuje svom vidljivom ponaanju ([1907] 1977: 109;
usp. [1922] 1978: 98). Weber takoer primjeuje da je razlog zato
akteri biraju jedno znaenje i ne drugo povezan s njihovim kognitivnim
interesom (usp. Habermas [1968] 1971). Kada, primjerice, smatramo
da je neto ekonomsko, jer se odnosi na oskudnost i na
zadovoljavanje potreba, Weber kae da je rije o osobitom tipu interesa:
Svojstvo dogaaja kao drutveno-ekonomskoga dogaaja nije neto to on posjeduje objektivno. Naprotiv, ono
je uvjetovano orijentacijom naega kognitivnog interesa, koji nastaje iz specifine kulture vanosti koju pripisujemo
osobitom dogaaju u danomu sluaju ([1904] 1949: 64).
Weber koristi pojam kulture u drugom smislu (koji se djelomino poklapa s prvim), u smislu vrijednosti. Kako sljedei citat jasno pokazuje, i
taj je pojam kulture sloen:
Pojam kulture je vrijednosni pojam. Empirijska stvarnost postaje za nas kultura, zbog toga i u mjeri u
kojoj ju moemo povezati s vrijednosnim idejama. Ona obuhvaa te segmente i jedino te segmente stvarnosti koje
za nas postaju znaajne zbog te vrijednosne relevancije. Samo je mali dio postojee konkretne stvarnosti obojen
naim vrijednosno- uvjetovanim interesom, i samo je on vaan za nas ([1904] 1949: 76).
U istom eseju iz kojega je preuzet ovaj navod, Weber govori i o

vrijednosno uvjetovanom interesu (76). Taj izraz pokazuje da pojmovi
interesa i kulture nisu uope meusobno suprotstavljeni u We- berovu
radu (kao to esto jesu u dananjoj sociologiji kulture). Oni se dobro
slau meusobno, u smislu da su interesi obino oblikovani
vrijednostima (ili kulturom). To znai, primjerice, da dok ekonomski
interesi ciljaju na korisnost, to to se shvaa kao korisno poprilino se
razlikuje ovisno o dotinim vrijednosnim (ili kulturi). Dok trgovci,
primjerice, jako cijene trgovinu, aristokrati preziru trgovinu i sve koji
227
ive od kupnje i prodaje.

Prema Weberu, u drutvu postoje posebni grozdovi vrijednosti ili
vrijednosne sfere. Postoji, primjerice, politika sfera, ekonomska
sfera, erotska sfera i tako dalje ([1915] 1946a: 331-58). Svaka ta
sfera ima osobitu autonomiju (Eigenesetzlichkeit); a postoje sukobi
unutar svake sfere, kao i izmeu sfera. Kao metaforu za ivot u
suvremenoj zapadnoj kulturi, Weber koristi svijet grke mitologije, u
kojem je pluralnost vrijednosti predstavljena pojedinim bogovima koji se
meusobno stalno sukobljavaju i takmie. Kultura, ukratko, obuhvaa za
Webera takoer i borbu i konflikt.
U svakoj sferi svojih ivota, tvrdi Weber, ljudska bia moraju birati i
odluivati koje e vrijednosti slijediti, to jest, moraju razviti neku etiku. U
politikoj sferi ljudi e razviti politiku etiku, u erotskoj sferi seksualnu
etiku - a u ekonomskoj eferi ekonomsku etiku. Kultura
i
ekonomija vrsto su spojene u Weberovu pojmu ekonomske
etike, koja je imala sredinju ulogu u njegovu radu tijekom 191
Oih godina. Osobito je u tim godina radio na divovskom projektu
pod naslovom Ekonomske etike svjetskih religija {- Die
Wirtschaftsethik der Weltreligionen), koji je rezultirao
djelima Drevni judaizam, Religija Kine i Religija Indije. Osim
tih djela, Weberov je projekt obuhvatio drugo izdanje
Protestantske etike i jo nekoliko eseja. U antologiji Gertha i
Millsa uvrteni su neki ti eseji, primjerice Protestantske sekte i
duh kapitalizam, Religijska odricanja od svijeta i njihove
smjernice (= Theorie der Stufen und Richtungen religiser
Weltablehnung)
i
Drutvena psihologija svjetskih religija (u Gerthovu i Millsovu
zborniku, The Social Pyschology of World Religions, prema
njem. Uvodu /Einleitung/ u rad Ekonomska etika
svjetskih religija).
U Weberovu opusu o pojmu ekonomske etike raspravlja se jedino u
posljednjem od tih eseja, u Socijalnoj psihologiji svjetskih religija
(1915). Ta je rasprava osobito vana, jer mnogo to Weber ima rei o
ulozi kulture u ekonomiji moe se nai u njegovoj analizi ekonomske
etike (u smislu vrijednosti). Weber iznosi dvije tvrdnje o ekonomskoj
etici - jednu u vezi s razinom na kojoj ekonomska etika djeluje, i jednu u
vezi s njezinim drutvenim odreenjem. Bitno je, tvrdi Weber, ne
poistovjetiti ekonomsku etiku s teorijskim zalaganjima za odreene
vrijednosti u ekonomskom ivotu, kakva se mogu nai u moralnoj
filozofiji, teologiji i tako dalja. Ekonomska etika uvijek se odnosi na
zbivanja u praktinom ivotu i stoga predstavlja oblik praktike etike
(Weber [1915] 1946b: 268). Raspravljajui o ekonomskoj etici religije,
Weber napominje, primjerice, da naziv ekonomska etika ukazuje na
praktike poticaje za akcije, utemeljene u psiholokim i pragmatikim
228
to se tie drutvenih sila koje oblikuju i odreuju ekonomsku etiku,

Weberova je glavna poruka da obuhvaaju mnotvo sloenosti. Razliite
ekonomske etike, primjerice, mogu se nai u slinim ekonomskim
organizacijama. Ekonomska etika nije jednostavna funkcija oblika
organizacije, a isto tako ni suprotno ne stoji, da [ekonomska etika]
jednoznano otiskuje oblik ekonomske organizacije (Weber [1915]
1946b: 268). Nadalje, ekonomska je etika obiljeena visokim stupnjem
autonomnosti i ne moe se odrediti iskljuivo [primjerice] religijom
(269). Unato velikom broju razliitih drutvenih sila koje mogu biti
ukljuene u stvaranju ekonomske etike, Weber napominje da kada je
rije o ekonomskoj etici neke religije, obino se mora pripisati veliku
vanost drutvenom sloju kojemu pripadaju nositelji te religije. U
hinduizmu je to nasljedna kasta kulturnih literata, u budizmu
kontemplativni redovnici prosjaci, i u kranstvu putujui obrtniki
nadniari.
Pojam ekonomske etike, kako ga Weber konstruira, u naelu je
primjenljiv na sve vrste ekonomske djelatnosti, jer svaki oblik ekonomske akcije uvijek ukljuuje vrednovanje. Primjera je lako nai i u radnikom svijetu i u svijetu bogataa. Fiziki rad obino se smatra manje
vrijednim od nefizikoga rada, kao to se svuda u svijetu sumnjiavo
gleda na novanu trgovinu. enski rad obino se u odnosu na muki
rad podcjenjuje. Ratnici imaju tendenciju prezirati poljoprivredu, a
aristokrati poslovanje. Tijekom svojih putovanja 1830ih godina Tocqueville je otkrio da je zaraivanje za ivot postalo normom u demokratskoj Americi. To, meutim, nije sprjeavalo Amerikance - i to ljude iz
svih slojeva - da u dvadesetom stoljeu obezvrijede fiziki rad
druge oblike prljavoga rada (Merton 1968b: 199; Hughes 1962).
Isto tako, bogatstvo i rasko vrednovali su se na razliite naine kroz
povijesti. Sa stajalita religije, na bogatstvo se moe gledati kao na
prijetnju spasenju, ili kao na znak da ste blagoslovljeni. Rasko se moe
smatrati neto za uitak, ili neto to treba zabraniti. Ekonomske
promjene i tehnologije takoer su se vrednovale na brojne razliite naine - katkad pozitivno, katkad negativno. A isto vrijedi za prisutnost
siromatva i za odluke o tednji ili troenju - ukratko, sve ekonomske
djelatnosti uvijek se vrednuju.
Ekonomska etika svjetskih religija moe se opisati kao socioloka
studija koja pokuava prouavati uinak glavnih oblika religije na
ekonomsku etiku, i uinke koje su te etike imale na iru ekonomiju. To
djelo pokuava, pogotovo, odrediti ulogu koju je ekonomska etika (ili
ekonomska kultura) odigrala u stvaranju modernoga racionalnog
kapitalizma. Weberov je rad izrastao iz njegove analize iz 1904-5. u
Protestantskoj etici i duhu kapitalizma, a zato emo krenuti s tim
radom (usp. poglavlje 5).
229
Oboavam srednju klasu, s njezinim vrijednostima i svim tim.

The New Yorker Collection 1997 Charles Basonotti
Protestantska etika raspravlja o dvama glavnim tipovima ekonomske etike: jedan odgovara tradicionalnom kapitalizmu, a drugi je
integralan modernom kapitalizmu. No taj drugi tip ekonomske etike
nije izrastao iz prvoga; njegovo je glavno nadahnue proizalo iz
religije. Glavni drutveni mehanizam koji je do toga doveo prikazan je u
Protestantskoj etici, a dopunski [mehanizam] spominje se u Protestantskim sektama i duhu kapitalizma.
Ekonomsku etiku tradicionalnog kapitalizma - ili duh tradicionalnog
kapitalizma da se posluimo Weberovim nazivljem - obiljeavaju
umjereni profiti, slaba konkurencija, te stanovit otpor prema
inovacijama. Kapitalist ne radi osobito mnogo, a radnici prestaju raditi
jednom kada su zadovoljiti svoje tradicionalne potrebe. Ekonomski napredak postoji, ali je postupan i koi ga negativan odnos religije prema
stvaranju profita i zaraivanju kao glavnim ivotnim ciljevima.
Ekonomska etika modernog kapitalizma radikalno je drukija, osobito
u odnosu na rad. Radnici kao i kapitalisti u tom tipu ekonomske kulture
smatraju rad apsolutno od sredinje vanosti u njihovim ivotima; rad
im predstavlja poziv. Ne samo da rade vie sati, oni takoer obavljaju
svoje zadatke na metodiniji i racionalniji nain. Nastao je nov skup
ekonomskih vrijednosti, koje Weber ilustrira citatima iz dje-
230
la Benjamina Franklina. Sjeti se, vrijeme je novac, Sjeti se,

kredit je novac, i Sjeti se da je novac po naravi plodan i raa... Tko
ubije rasplodnu krmau, unitava njezino potomstvo u tisuitom
pokoljenju. Tko ubije krunu, unitava sve to je mogla proizvesti
(Weber [1904- 1905] 1958: 49).
Franklin takoer kae da treba biti toan u poslovanju i voditi rauna
o svom ponaanju u javnosti:
Treba motriti na najneznatnije postupke koji utjeu na ovjekovu vjerodostojnost. Zvuk vaeg ekia u pet
ujutro, ili u osam naveer, smiruje vjerovnika, kad ga uje, za jo est mjeseci; no ako vas vidi za biljarskim
stolom, ili uje va glas u krmi, kada ste trebali biti na poslu, on idui dan potrauju svoj novac (Weber [19041905] 1958:49).
Prema Weberu, ideja da je rad sveta dunost svakog ljudskog bia

potjee od Martina Luthera. No da rad mora biti i metodian i obavljen
na ivahan i netradicionalan nain, to ne potjee od Luthera, nego od
asketskih protestantskih sekti, poput kalvinista, pijetista, baptista,
metodista i kvekera. Sve te sekte, tvrdi Weber, nekako su navele ljude
na promjenu njihova odnosa prema ekonomskim pitanjima na prokapitalistiki nain. Treba, meutim, tono objasniti kako se to dogodilo.
Prema Weberu, nije to bilo toliko zato to su religijske ideje ili propovjedi
utjecali na ljude, nego zato to su ljudi osjetili da su im najdublji
religijski interesi na kocki (Weber koristi naziv Heilsgter, religijska
dobra). Kad se to dogodi, ljudi su spremni i voljni prihvatiti promjene.
Nain razmiljanja ljudi o religijskim pitanjima prelio se zatim u njihove
ekonomske djelatnosti, i uskoro su se i one poele mijenjati.
Prema Davidu McLellandu i Jamesu Colemanu (vidi sliku 9.1),
Weberovo obrazlaganje moe se saeti u sociolokom smislu na sljedei
nain. Pojedini protestantski vjernik prvo asimilira novu asketsku
doktrinu, kojoj je bio izloen (korak 1 ). Ta doktrina zatim utjee na
njegovo ekonomsko ponaanje (korak 2). Kada se uspostavi interakcija
izmeu mnogih takvih asketskih protestanata, njihovo se ekonomsko
ponaanje pretvori u nov ekonomski stil ivota, odnosno u novu
ekonomsku etiku (korak 3).
Weberov prijedlog o nainu prijelaza s ekonomske etike tradicionalnoga kapitalizma na ekonomsku etiku modernoga kapitalizma potaknuo je mnogo rasprave i esto opovrgavanje. No ova knjiga nije mjesto za prikazivanje rasprave o Protestantskoj etici, koja je i preiroka i
presloena da bi se mogla ovdje temeljito obraditi. Izbalansiranu ocjenu
itatelj moe nai u knjizi Gordana Marshalla, U potrazi za duhom
kapitalizma: esej o tezi o protestantskoj etici Maxa Webera (= In
Seach of the Spirit of Capitalism: An Essay on Max Webers

Protestant Ethic
Nova
religijska
doktrina (npr. asketski
protestantizam)
Stav
pojedinog
vjernika
231
Nova
ekonomska
etika
(npr.
duh
kapitalizma)
Korak 3
Stav
prema
radu
i
stvaranju
Slika 9.1. Od religijske etike do ekonomske ekipe, ili kako provoditi

socioloku analizu interesa, prema Protestantskoj etici.
Napomena: U ekonomskoj sociologiji morate se, u biti, spustiti s
povrine zbivanja na razinu interesa, te istraivati kako potonji utjeu na
pojedine aktere. Ova slika prikazuje, prema Webern, kako se pojedini
vjernik prvo susree s novom vjerskom doktrinom (asketskim
protestantizmom) i to povezuje sa svojim religijskim interesima (korak
1). Na kraju e to primijeniti i u svojim ekonomskim interesima (korak 2)
- a kada mnogi ljudi to ine, konaan je rezultat nastanak nove
ekonomske etike (korak 3).
Izvor. David McLelland, The Acheiving Society (Princeton: Van Nostrand, 1961), 47; James
Coleman, Social Theory, Social Research, and Theory of Action, American Journal of Sociology 91
(1986): 1322.
Thesis, usp. takoer Swedberg 1998: 203-6). Najkrae reeno, ini se

da veina suvremenih povjesniara i ekonomskih povjesniara smatra
da je Weber pogrijeio, iako je obrazloenje u Protestantskoj etici nekima uvjerljivo. Prema Davidu Landesu, primjerice, Iskreno reeno,
veina povjesniara danas smatra Weberovu tezu neuvjerljivom i neprihvatljivom. Imala je svoj trenutak, a sad je proao (2000: 11-12; usp.
1998: 174 - 81). No rekavi to, Landes odmah dodaje:
Ja se ne slaem [s tim miljenjem]. Ni na empirijskoj razini, gdje izvori pokazuju da su protestantski trgovci i
proizvoai igrali vodeu ulogu u trgovini, bankarstvu i industriji. Niti na teorijskoj. U biti stvari nalazi se,
doista, stvaranje novoga ovjeka - racionalnog, ureenog, marljivog, produktivnog. Te vrline, iako ne nove,
jedva su bile uobiajene.
P O G L AV L J E I X '
232
Protestantizam ih je uopio meu svojim vjernicima, koji su jedan drugoga prosuivali '
u
skladu
s
tim
standardima
(12).
U neko vrijeme poslije objavljivanja Protestantske etike Weber je !

napisao lanak o ekonomskoj etici u Sjedinjenim Dravama na prijelazu !
u dvadeseto stoljee (Weber [1920] 1946). Webera, koji je 1904. propu-
tovao tu zemlju, osobito se dojmila uloga protestantskih sekti u Sjedinje- j
nim Dravama u devetnaestom stoljeu, te je primijetio da je svatko tko je
htio uspjeti u poslovanju morao postati lanom jedne od njih. To je bilo
zato to se smatralo da su lanove sekti apsolutno vjerodostojni i poteni j
dvije osobine koje su uvelike olakale poslovanje u tako golemoj
zemlji kao to su Sjedinjene Drave.
U analiziranju zato su lanovi sekti imali te visoke moralne kvalitete,
Weber je primijetio da su mnoge sekte svjesno njegovale poslovno
potenje. Metodisti, primjerice, smatrali su daje zabranjeno:
izgovarati previe rijei pri kupovanju ili prodavanju (cjenkati se);
trgovati neocarinjenom robom;
traiti kamatne stope vee od zakonski doputenih;
4. skupljati sebi blago na zemlji (to e rei pretvoriti investicijski kapital u imovinu);
uzimati zajmove bez sigurnosti da e ih se moi vratiti; i
7.
stjecati raskonosti razliitih vrsta (Weber [1920] 1946: 313).
No lanovi protestantskih sekti nisu postali tako bespotedno poteni

samo zato to su sekte cijenile potenost, koristile fiksne cijene,
odbacivali cjenkanje i tako dalje - jo je jedan mehanizam bio na djelu.
Prema Weberu, sekte mogu uzgajati stanovite osobine u svojih
lanova, jer je svaki lan stalno pod prismotrom drugih lanova, te eli
ivjeti prema njihovu standardu ([1920] 1946: 320). U smislu slike 9.1,
koja saima socioloki argument u Protestantskoj etici, korak 3 - od
mikrorazine na makrorazinu - ne ovisi samo o oblikovanju novog ekonomskog ivotnog stila (kako je Weber tvrdio u svojoj glavnoj studiji),
nego i o injenici da je pojedini akter lan sekte, i prema tome pod nazorom svojih vrnjaka.
Vei dio Ekonomske etike svjetskih religija posveen je prouavanju dijelova svijeta u kojima postojee religije nisu dovele do prokapitalistikoga stajalita u ekonomskoj etici. U drevnoj Izraelu, kako
Weber pokazuje u Drevnom judaizmu, religijska etika nije jako cijenila
ekonomske djelatnosti i izriito je upozoravala protiv gramzljiva
ponaanja. Trebalo je pomoi udovicama, sirotinji i bolesnima, a trebalo
je potivati i ivotinje. abat je, primjerice, obuhvaao i ljude i
233
ivotinje. Prema Webern, etika drevnog judaizma bila je, kao i veina
etika, dvojna ili dualistika, u smislu da ste morali potivati pripadnike vlastite zajednice, ali ne i strance. Prema Ponovljenom zakonu
23, 21 - Od tuinca moe traiti kamate, ali ih od svoga brata nemoj
Iraiti...
Iz povijesnih razloga, meu ostalim i zbog antisemitizma, ta se dualistika tendencija poslije pojaala u judaizmu, i to je dovelo do pojave
koju Weber naziva parijski kapitalizam. Ta vrsta kapitalizma nastala je
kao odgovor idova na to to su ih druge etnike grupe tretirale kao
parije, i nije imala visoke moralne kvalitete koje e poslije okarakterizirati ekonomske poslove asketskih protestanata. Za razliku od Wernera Sombarta i drugih, Weber je smatrao da je tip kapitalizma koji su
idovi razvili, zajedno s svojom dualistikom etikom, na povijest
zapadnoga kapitalizma imao slab utjecaj (Sombart [1911] 1982).
U Religiji Kine Weber razmatra ekonomsku etiku taoizma i konfucijanstva. U taoizmu je prevladavala magija, to znai da je ojaavao
ekonomski tradicionalizma i doveo do prihvaanja status quo. U taoizmu, primjerice, postojalo je snano vjerovanje u to da oblik kamenja i
planina moe utjecati na demone i duhove (geomancija). esto su se
pravile zaobilaznice od mnogo kilometara jer, iz geomantskog stajalita, gradnja kakva kanala, ceste ili mosta smatrala se opasnom (Weber [1920] 1951: 199). Slino tomu, smatralo se da rudarstvo uznemiruje duhove u zemlji - kao to ih uznemiruju i eljeznice i tvorniki dim.
Konfucijanstvo je bilo popularno meu mandarinima, i premda ono
nije zagovaralo uporabu magije, elita je smatrala da je magija korisna
za puk. Konfucijanski ideal bio je gospodin (dentlmen), koji cijeni dug i
miran ivot, kao i materijalnu udobnost. Religija Kine zavrava glasovitim pasusom u kojem Weber usporeuje konfucijanstvo s asketskim
protestantizmom. Iako jedan i drugi sadre stanovit racionalizam, prema Weberu oni su u nekim pitanjima meusobno vrlo daleko. Asketski
protestant ne prihvaa svijet takav kakav jest, nego ga eli radikalno
promijeniti u skladu sa svojim religijskim idealima. Konfucijanski
gospodin, naprotiv, bio je konformist i nije osjeao nagon da to
promijeni. Asketski protestant vidio je marljiv i metodiki rad u svom
izabranom pozivu kao nain slavljenja Boga, dok je konfucijanac imao
kao ideala donekle uzdrana i svestrana dentlmena.
U Religiji Indije Weber analizira ekonomsku etiku hinduizma i budizma. U hinduizmu se duh kastinskoga sustava suprotstavio svakoj
vrsti ekonomske promjene ili inovacije. Svaka je osoba pripadala kasti,
a promjene zanimanja, pa ak i radnoga alata, mogle su dovesti do
katastrofe u transmigraciji dua. Riskirali biste da se ponovno rodite
234
kao glista u crijevima psa (Weber [1921] 1958: 122). Stoga je poduzimanje inovacije sprijeeno, jer je sva ekonomska i profesionalna
struktura usidrena u pojedinevu vrlo osobnom interesu za spasenje
(123). Weber saima uinak ekonomske etike hinduizam ovako: Ritualni zakon u kojem svaka promjena zanimanja, svaka promjena radne
tehnika moe dovesti do ritualne degradacije nije zacijelo sposoban iz
sebe roditi ekonomske i tehnoloke prevrate, a niti ne moe olakati
prvo nicanje kapitalizma u svojoj sredini (112 ).
Ni budizam, prema Weberu, ne bi mogao razviti nov tip ekonomske
etike koja bi mogla pokrenuti opsene ekonomske promjene onako
kako je to asketski protestantizam uinio na Zapadu. Budizam trai tu
vrstu mira koja stie sa smru, ne vjeni ivot u spasenju, poput
kranstva. Sveze s ovozemaljskim ivotom, pa tako i materijalni
predmeti i bogatstva, vide se kao porobljivai dua, kao to su i strasti i
elje. Pravi je cilj religiozne osobe da uspije sasvim izbjei bol, koja
proizlazi iz ovozemljskog ivota, te da tako se oslobodi iz kola ponovnih
raanja. Napokon, budizam poput hinduizma otro razluuje religijsku
elitu od puka. Dok se prvi esto oslonio na sustavnu i sofisticiranu
viziju, drugi je zadrao pogled na svijet kao na golem magijski vrt
arolija (Weber [1921] 1958: 255).
Ekonomska kultura i modernizacija

Weberovi radovi poeli su biti dostupni u engleskim prijevodima od
kraja 1940ih i 1950ih godina, i naili su na selektivni prihvat. To se
dogodilo, primjerice, s tumaenjem Webera u veini radova iz literature
o modernizaciji, koja je dominirala u drutvenim znanostima 1950ih i
1960ih godina (npr. Valenzuela i Valenzuela 1978; Chirot 1981).
Primjerice, Weberove tvrdnje o Zapadu iz Protestantske etike bile su
podignute na razinu univerzalno vaeeg modela modernizacije, dok
su sve neindustrijske zemlje bile utrpane zajedno u skupinu
tradicionalnih. Slino tome, Weberov je naglasak na rast zapadnoga
racionalizma tijekom povijesti bio protumaen kao recept za moderniziranje svijeta u razvitku. Na zapadne vrijednosti i na zapadnu kulturu
gledalo se ne samo kao na krajnji proizvod svega razvitka, nego i kao
na sredstvo kojim se moe postati modernim, da citiramo naslov jedne poznate studije u tom stilu (Inkeles i Smith 1974).
Modernizacijska teorija esto se kritizirala zbog svog prejednostavnog pristupa, i danas se rijetko spominje, osim u zloglasnom smislu.
Iako je to moda pozitivan pomak u nekim pogledima, to ne bi tre
K
U LT U R A I E K O N O M S K I R A Z V I T A K
236
balo
biti
T
ABLICA 9.1.
P O G L A V L J E 235
IX
Kulturni ciljevi Institucionalna sredstva
smetnja u shvaanju vanosti mnogih spoznaja nastalih u

literature.
Tonovanoga
pogotovo+uspjeha
vrijedi, primjerice,
za
+
ostvarivanje
u Sjedinjenim
temu
ekonomske
kulture,
kao
to
u
pokuati
pokazati
kratkim
prikaDravama
zom sljedeih tri djela: Drutvena struktura i anomija Roberta K.
Mertona (- Social Structure and Anomie, 1949), Pokuari i prinevi:
sklopu
I. Konformizam
Reakcijemodernizacijske
na pritisak za
drutveni razvitak i ekonomska promjena u dva indonezijska

grada Clifforda Geertza (= Peddlers and Princes: Social
Development arid Economic Change in Two Indonesian Towns,
1963) i Vrijednosti i poduzetnitvo u Amerikama S.M. Lipseta (=
Values and Entrepreneurship in the Americas, 1967). Da je ovaj
pristup drutvu i ekonomiji i dalje vrlo iv i vrlo koristan, moe se
ilustrirati osvrtom na nedavnu knjigu o ulozi vrijednosti u ekonomskom
razvitku, koja sadri radove znanstvenik poput S.M. Lipseta, Davida
Landesa, Jeffreya Sachsa i mnogih drugih (Harrison and Huntington
2000).
U raspravi o uinku Weberove teorije o kulturi kao vrijednosti na
sociologiju u SAD-u, esto se spominje rani rad Talcotta Parsonsa,
osobito njegova sugestija da sociologija treba prouavati ulogu vrijednosti u drutvu, a ekonomska znanosti sredstva za njihovo ostvarivanje
(gledite analitikoga imbenika / the analytic factor view; vidi
Parsons 1935). No vjerniji i zanimljiviji prijenos Weberovih ideja moe se
nai se u radu Roberta Mertona, gdje on sugerira da drutveni znanstvenici trebaju prouavati ne samo vrijednosti drutava (njihove kulturne ciljeve), nego i norme koje reguliraju sredstva koja se moraju primijeniti u ostvarivanju tih vrijednosti (njihove regulacijske norme)
(1968b: 187; usp. Merton 1968a). Za Mertona su vrijednosti kulturno
odreeni ciljevi, svrhe i interesi, a sredstva su naini ostvarivanja ciljeva koji se u drutvu smatraju legitimnim (1968b: 186).
Merton se posluio primjerom amerike ekonomske kulture da bi
ilustrirao razliku izmeu kulturnih ciljeva i institucionalnih sredstava.
Dominantna je tema u toj kulturi da svaki Amerikanac, bez obzira na
njegovo drutveno podrijetlo, moe uspjeti i mnogo zaraditi - i nikada se
ne smije predati. Kao to je Carnegie jednom rekao, Budi kralj u svojim
snovima. Kai sebi, Moje je mjesto na vrhu (citirano u Merton 1968b:
162). Prema tom amerikom snu, uvijek moete zaraditi vie novca, a
Merton spominje jedan nalaz prema kojem svatko u Sjedinjenim
Dravama, bez obzira na svoj dohodak, eli zaraditi oko 25% vie nego
to zarauje sada. Poto ne postoji zavrna toka, mora se uvijek ii sve
dalje i dalje.
Dok svi Amerikanci obino dijele isti ekonomski cilj, legitimna
sredstva kojima se taj cilj moe ostvariti podijeljena su u drutvenoj
strukturi vrlo nejednako. Na dnu ekonomske ljestvice, primjerice, nema
mnogo prilika za pronalaenje dobra posla, ili za pokretanja us-
II. Inovacija
III. Ritualizam
IV. Povlaenje
V. Pobuna
+/-
+/-
237
Postoje jo dva mogua naina reagiranja na drutvene vrijednosti i

sredstva, prema Mertonovoj tipologiji. Prvo, ljudi mogu odluiti da treba
sadanje vrijednosti u drutvu zamijeniti novima, ak iako je potrebno
primijeniti nasilje da bi se to ostvarilo (pobuna). I drugo, ljudi se
jednostavno mogu povui iz drutva, od njegovih sredstava kao i
vrijednosti (povlaenje). Revolucionar je primjer pobune, a skitnica
1930ih primjer je povlaenja.
Weberovski pristup kulturi kao vrijednosti ili praktike etike vrlo je
znalaki primijenio i Clifford Geertz, u Pokuarima i prinevima
(1963), idua studija koju emo prikazati. Glavnina rada posveena je
analizi dvaju malih gradova u Indoneziji - to su Modjokuto na Javi
(24.000 stanovnika) i Tabanan na Baliju (12.000 stanovnika). Potreba za
ekonomskim rastom, kae Geertz, snano se osjea u oba ta grada;
vrijednosti i ukusi ljudi ve su se poeli mijenjati. No takoer je vrlo
Napomena. Prema Mertonu, svi Amerikanci dijele istu ideologiju o
teko
reorganizirati ekonomiju radi boljega uklapanja u novo doba.
novanom
uspjehu - moderne
ali se nalaze
u razliitim
u drutvenoj
Pogotovo nedostaju
tvrtke,
kao nainpozicijama
organiziranja
ekonomstrukturi,
pa
e
stoga
imati
razliit
pristup
legitimnim
sredstvima
za
skih djelatnosti, da bi moglo doi do rasta.
ostvarivanje
tih
ciljeva.
U Modjokutu glavni je ekonomski oblik bazar (trnica), dok je u TaIzvor. Robert K. Merton, Social Structure and Anomie, u Social Theory and Social Structure
bananu ekonomija utemeljena na kooperativnim jedinicama lokalnoga
(New York: Fress Press, 1968b), 194.
tipa. U hazarskoj ekonomiji, kako ju Geertz naziva, prevladavaju pojedinani trgovci, koji troe mnoge energije na meusobno nadmudrivanje.
Ti trgovci ne vjeruju jedan drugomu i rijetko surauju; sama ideja o
pjena biznisa,
a kako je zaraivanje
mnogotvrtke
novcanjima
znak uspjeha
podudruivanju
u kolektivno
poduzee poput
je strana.
U
jednako i za
siromahejei utemeljena
bogatae, siromasi
e moda
iskuenje
Tabananu
ekonomija
na jedinice
koje sepasti
zovuuseka;
one
pribjei
sredstvima.
Merton
naziva
tu vrstu odstupanja
se
mogunelegitimnim
opisati kao egalitarne
grupe
s jakim
kolektivistikim
duhom.
inovacijom
(vidi
tablicu
9.1).
Ameriki
je
san
takoer
za srednju
Iako je lako autoritativnim osobama poput lokalnih teak
aristokrata
moklasu, jertee
istinski
uspjeh vjerojatno
pripadnicima
izmicati.
bilizirati
seke
za razliite
ekonomskenjezinim
svrhe, one
imaju i tendenciju
Jedna je posljedica
toga, sugerira
ta da e
ljudi iz nie
srednje
obeshrabriti
individualnu
inicijativuMerton,
te ograniiti
ponaanje
zasnovano
klase
distancirati
sebe
od
ciljeva
drutva,
ali
ostati
uz
njegova
sredstva.
na samointeresu.
Primjeri
koji zakljuuje
se dre teGeertz,
vrste ritualizma
jesu prerevnostani
U obaljudi
grada,
glavni je ekonomski
problem
inovnik i uplaen
namjetenik.
organizacijski
i kulturni.
Moderna tvrtka ne postoji - a ne postoji ni
Mnogim ljudi
na drutvenom
vrhu ini
takoer
je teko
ivjeti u skladu
s
vrijednosni
sustav
koji pojedincima
prirodnim
suraivati
u obliku
amerikim
- i kao posljedica
mnogi
se opasno
pribliavaju
tvrtke.
Vrstasnom
vrijednosnoga
sustava koji
je nuan
za ekonomiju
tipa
mogunosti
da prekre
zakon ili
uinerijeiti
prijestup.
I to u Mertonovu
tvrtke
(a firm-type
economy
) mora
dva povezana
zadatka,
nazivlju
predstavlja
Na tom
mjestu
obrazlaganju
tvrdi
autor.
S jedneinovaciju.
strane, mora
dopustiti
dau svojem
samointeres
dominira
kada djelatnostima
po drugi putu okviru
uspostavlja
vezumoralnih
izmeu granica.
osujeenih
ekonomskim
stanovitih
I s
ekonomskih
kriminala -mjesto
autor citira
sljedei(biznisu)
Veblenov
druge strane,
mora ambicija
dodijelitii legitimno
poslovanju
u
komentar: Nije
lako u bilo kojem danom sluaju - dato, katkad
irim vrijednostima
drutva.
je nemogue
sve dokse
sudovi
ne uope
progovore
- rei je li
se o je
pojavi
U Modjokutu
samointeres
gotovo
ne regulira,
i zato
bilo
hvalevrijednog
prodavatva,
ili o prijestupu
kaznionicu
potrebno
bazarsku ekonomiju
otro odvojiti
od ostatkaza
drutva.
U Ta195; za
kriminali ostatka
bijelih ovratnika,
vidi
npr.
bananu,(Merton
naprotiv,1968b:
linija izmeu
ekonomije
drutva nije
nimalo
Aubert
1952,
Shapiro
1984,1990;
Calavita,
Tillman
i
Pontell
jasna, a to oteava da se samointeresnom ponaanju odredi mjesto u
1997).
238
ekonomiji. Geertz saima obrazlaganje o vrsti kulture koja je nuna u

modernoj kapitalistikoj ekonomiji:
Ekonomski razvitak obuhvaa uspostavu jasno omeenoga rezervata u kojem ekonomska racionalnost moe
djelovati samostalno od politikih, religijskih, rodbinskih i inih interesa, kao i odreivanje mjesta i vrijednosti
takvog poslovnog ponaanja s gledita ukupnoga drutvenog sustava, [tj.] naina na kojem se, i u svojem
vlastitom rezervatu, mora podvri regulaciji od opeg morala drutva. U modernom drutvu, podruje u kojem
je doputena vlast ekonomske racionalnosti openito je iroko i kontrola barem nad openitijim normativnim
pitanjima donekle [je] labav, no u svakom sluaju to podruje ima odreene granice i kontrola je poprilino
realna (1963:138).
Prije nego to zavrimo s Pokuarima i prinevima, treba neto

rei
o Geertzovoj analizi kineske manjine, jer je tema etnikih manjina
takoer igrala vanu ulogu u suvremenoj ekonomskoj sociologiji (npr.
Bonacich 1980; Light i Karageorgis 1994; Granovetter 1995b; Light u
tisku). U Tabananu, kae Geertz, veina pripadnika kineske manjine
(826 od 12.000 stanovnika) rodila se u Indoneziji i poprilino je dobro
integrirana u lokalnoj balijskoj kulturi. U Modjokutu, s druge strane,
Kinezi su vrlo uspjeni i dinamini poslovni ljudi; oni se identificiraju kao
Kinezi i ne kao Indoneani; i lokalno stanovnitvo i lokalne vlasti
diskriminiraju protiv njih. Izmeu kineske manjine i ostatka drutva u
Modjokutu postoji jak antagonizam. A s erozijom stare integrirane
strukture grada, i njezinom zamjenom modernijom i otvorenijom
strukturom, kako Geertz predvia, taj antagonizam izmeu kineskih
poslovnih ljudi i ostatka drutva vjerojatno e porasti.
Napokon, u nekoliko svojih studija S.M. Lipset oslonio se na vrijednosnu analizu, prema Weberovu nazivu, u istraivanju ekonomskih
kultura Sjedinjenih Drava, Latinske Amerike i Kanade ([1967] 1988,
1989, 1993, 1996). Prema Lipsetu, vano je razlikovati kulturne
vrijednosti drutva od njegove drutvene strukture. Vrijednosti igraju
vanu i samostalnu ulogu u drutvu u cjelini kao i u ekonomiji, i u osnovi odreuju hoe li se kakav mogui plan akcije poduzeti ili nee.
Strukturalni uvjeti omoguuju razvitak; kulturni imbenici odreuju je li
e se mogunost ostvariti ([1967] 1988: 78). Lipset ne govori izriito o
ulozi koju interesi igraju u tom procesu; po svoj su prilici ukorijenjeni u
drutvenu strukturu, no smjer im daje kultura.
U radu Vrijednosti i poduzetnitvo u Amerikama (1967) Lipset tvrdi
da su tri stoljea pod vlasti panjolske i Portugala oblikovala vrijednosti
latinskoamerikoga drutva. Elite tih dviju zemalja prenijele su u
Latinsku Ameriku prezir za rad, osobito za fiziki rad. panjolske i
portugalske elite omalovaavale su zaraivanje novca i trgovinu i
239
Cesto su te poslove dodjeljivale manjinama, kao to su idovi i

muslimani. Snaan protuburoaski mentalitet koegzistirao je s
tolerancijom za sheme za brzo bogaenje, kakav je bio i plan osvajaa
(conquistadores). lako su trgovci u iberijskoj kulturi imali nizak status,
vojnici i sveenici hilisu jako cijenjeni.
Prema Lipsetu, to naslijee iz panjolske i Portugala i dalje je uvelike
prisutno u latinskoamerikoj kulturi. Klasa zemljovlasnika, sa svojim
veleposjedima (latifundias, latifundije), i dalje se smatra idealom, a
djeca iz elite radije studiraju pravo i humanistike znanosti nego
prirodne znanosti ili strojarstvo. Tvrtke su obino obiteljske, i rijetko
postaju dioniarske tvrtke; ne vjeruje se vanjskim ljudima, i prema
njima se dri distanca. Latinskoameriki poslovni ljudi radije ne ulaze u
rizike i vie ih zanimaju kratkorone sheme nego dugoroni projekti. Na
steaj se gleda kao na sramotu.
Ako su vrijednosti Latinske Amerike toliko protiv biznisa, kae Lipset,
zato tamo ipak postoji vaan poslovni sektor? Njegov je odgovor da u
situacijama u kojima dominantne vrijednosti ne podravaju poslovanje,
manjine su u poloaju preuzeti vodstvo. Ta injenica, meutim, ne treba
se shvatiti kao podrka teoriji o poduzetnitvu kao nekoj vrsti
devijantnog ponaanja - takvo je stajalite bilo popularno u slavnim
danima literature o modernizaciji. Oslanjajui se na Weberovo
obrazlaganja u Protestantskoj etici, Lipset sugerira da u zemljama u
kojima dominantni vrijednosni sustav podrava biznis (kao u
Sjedinjenim Dravama ili engleskojezinoj Kanadi), veina poslovnih
ljudi potjeu iz dominantne etnike skupine. Tamo gdje to nije tako (kao
u Latinskoj Americi), mnogi poslovni ljudi potjeu iz manjinskih grupa.
Saetak
U opoj raspravi o pojmu kulture kojom je ovo poglavlje poelo istaknuli
smo da ekonomisti obraaju pozornost na samointeres i zanemaruju
kulturu, dok neki ekonomski sociolozi ine upravo suprotno. No kultura i
interesi nisu meusobno suprotstavljeni, nego tijesno povezani u toj
vrsti analize, koju tvrdim da bi ekonomska sociologija trebala
zagovarati. Prikazali smo razliita teorijska razmiljanja o povezanosti
kulture i interesa, pa i gledite sadrano u Weberovu glasovitom pasusu
o skretniaru. Prema tom modelu, interesi pokreu ljudsko djelovanje,
dok mu kultura (recimo u obliku religije) daje opi smjer.
Kultura se moe u sociologiji definirati na razliite naine, no obino
se vidi kao mjeavina vrijednosti i struktura shvaanja. Odbacili smo
sugestiju
240
Swidlerove i drugih da je zamisao o kulturi kao vrijednosti zastario oblik

analize, jer je to krivo shvaanje naina kako su Weber i njegovi sljedbenici primijenili pojam kulture. Predstavili smo i prodiskutirali nekoliko
studija sociologa o kulturi i ekonomiji, primjerice Tocquevilleovu sliku
amerike ekonomske kulture u ranom devetnaestom stoljeu, Weberov
pokuaj analiziranja uloge ekonomske etike u razliitim civilizacija i
analize ekonomske kulture iz radova znanstvenika poput Mertona,
Geertza i Lipseta.
Tocquevilleova analiza osobito je vano u ovom kontekstu, svakako i
zbog njezine znalake analize interesa. U sutini amerike kulture,
prema Tocquevilleu, nalazi se princip samointeresa pravilno shvaen
to jest, Amerikanci smatraju da je u njihovu interesu da
postupaju estito. Weberov rad o ekonomskoj etici, odnosno o
tendenciji ljudi da svim svojim ekonomskim djelatnosti pripiu
osobite vrijednosti, u ovom kontekstu slino je tomu vaan.
Potonji pristup proeo je i velik dio amerike sociologije odmah
nakon drugoga svjetskog rata zanimanjem za ulogu koju kultura
igra u ekonomskom razvitku. Weberov je utjecaj takoer vrlo
oit u suvremenim doprinosima istraivanju kulture i ekonomije,
o kojima emo raspravljati u iduem poglavlju.
X
Kultura, povjerenje i potronja
suvremena istraivanja o kulturi i ekonomiji razliita su od

istraivanja provedenih poslije drugoga svjetskog rata, jer ne istiu
ekonomski razvitak. Umjesto toga, prvenstveno se razmatra uloga kulture u svakodnevnom ekonomskom ivotu. Za suvremene ekonomske
sociologe vano je to da sve ekonomske djelatnosti imaju kulturnu dimenziju - one su ukorijenjene u kulturu, kao to su ukorijenjene u
drutvene strukture.
Prvi odjeljak u ovom poglavlja posveen je radu Pierrea Bourdieua,
koji je u suvremenoj sociologiji dao najoriginalniji doprinos shvaanju
odnosu izmeu ekonomije i kulture. Slijedit e rasprava o nainu kako je
nova ekonomska sociologija analizirala tu temu, takoer i temu
o povjerenju. Razlog zato spominjem povjerenje u ovom kontekstu jest
- zato to povjerenje predstavlja osobitu vrijednost, i stoga ulazi u
raspravu o kulturi. Trei odjeljak govori o potronji, kao primjeru materijalne kulture ili predmeta to ih ljudi vrednuju.
M NOGA
Kultura i ekonomija u modernoj sociologiji

Jedan od najvanijih doprinosa ekonomskoj sociologiji nakon drugoga
svjetskog rata, koji obuhvaa i njegova razmiljanja o temi kulture i
ekonomije, dao je Bourdieu (usp. poglavlje 2). Ta se tema pojavljuje u
njegovim ranim napisima o Aliru i u njegovim kasnijim radovima
1 Francuskoj, te openito u njegovoj raspravi o teorijskim
pitanjima. Nekoliko kljunih pojmova u Bourdieuovoj sociologiji osobito habitus
2 kulturni kapital - pokazali su se vrlo korisnima u shvaanju
odnosa izmeu kulture i ekonomije. Koristan je i pojam kulturnih
polja, kako ih on naziva, kao to su umjetnosti i knjievnosti, te
njegova teza da interesi u njima igraju prikriveni ulogu.
Habitus ili sklonost moe se ugrubo definirati kao trajna naklonost
aktera da pristupi stvarnosti na odreen nain, kao utjecaj prolosti.
Ovisno o habitusu, akteri e organizirati svoje postupke i predstavljanja
na razliite naine. Homo economicus, naprotiv, nema ni prolost ni
habitus; sve to ini vjeito je novo. U knjizi Alir 1960 (= Algrie
1960)
242
P O G L AV L J E X
Bourdieu opisuje habitus kao sklonost [koja] orijentira i organizira

ekonomske prakse svakodnevnoga ivota - kupovanje, tednju i kredit
i takoer politika predstavljanja, bilo rezignirana ili
revolucionarna (1979: vii-viii). Kljuna tema u Bourdieuovu
radu o Aliru je da je habitus lokalne populacije i dalje
pretkapitalistiki i u raskoraku s kapitalistikom stvarnou koju
su uvele kolonizatorske sile. Posljedica tog sukoba bila je krajnje
bolna i dezorganizacijska za Aliirce (za Bourdieuove najvanije
empirijske studije o Aliru, vidi Bourdieu 1963; Bourdieu i Sayad
1964; za saetak na engleskom jeziku, vidi Bourdieu 1979).
Bourdieu oslikava pretkapitalistiki habitus Aliraca kao kvalitetno
razliit od kapitalistikoga habitusa. U pretkapitalistikom Aliru
temeljna je ekonomska jedinica bila rodbinska skupina, ne ua obitelj
kao u kapitalizmu. Imovina se posjedovala kolektivno, i nije se znalo
koliko svaki pojedinac pridonosi prihodu domainstvu. Kao u mnogim
seoskim drutvima, norma je bila stopiti se u grupu, ne isticati se.
Openito, tvrdi Bourdieu, mnogo se dogaalo u toj vrsti ekonomije kao
da bi se prikrila injenica da su ekonomski interesi u pitanju. Odnos
izmeu rada i proizvodnosti, primjerice, nije bio poznat, ili se nije
razmatrao. Darovi su bili esti - a razmjena darova razmjena je u kojoj i
kojom initelji nastoje prikriti objektivnu istinu razmjene, tj. raunicu
koja zajamuje jednakost razmjene (1979: 22).
Jedna vana razlika izmeu ekonomskog habitusa Aliraca i racionalnog habitusa ljudi koji ive u kapitalistikom drutvu, tvrdi Bourdieu,
povezana je s pojmom vremena. Jedan se primjer tie odnosa prema
radu: u Aliru, prema tradiciji, ovjek koji dri do sebe uvijek mora neto
raditi - barem moe izrezbariti licu (1979: 24). Drugi primjer
pretkapitalistikoga stava prema vremenu povezan je s odnosom prema
novcu. Na novac se gleda kao na neto vrlo apstraktno i manje vrijedno
od stvari koje se njime kupuju. Prema alirskoj poslovici, Proizvod
vrijedi vie od njegova ekvivalenta [u novcu]. Kada je etva dobra,
Bourdieu takoer primjeuje, seljak e obino zgrnuti viak za buduu
potronju, umjesto da ga investira. to tie kredita, pozajmice se daju
jedino prijateljima i rodbini; vrijeme za povrat duga ostaje prilino
nejasno, a ne priznaje se ideja o kamatama (kamate bi znaile da treba
platiti za uporabu resursa tijekom mnogo vremenskih jedinica, prema
tonoj stopi).
Ve smo nagovijestili jedan razlog zato je bilo tako bolno i teko
Alircima, s njihovim pretkapitalistikim habitusom, prilagoditi se novim
kapitalistikim uvjeti: kapitalizam se u alirskom drutvu nije razvio
organski, iznutra, nego su ga, naprotiv, izvana nametnule kolonijalne
sile. Jedan drugi razlog tie se ekonomskih uvjeta alirskog
stanovnitva, a tu u svojem obrazlaganju Bourdieu kritizira tendenciju
K U LT U R A , P O V J E R E N J E I P O T R O N J A
243
u drutvenim znanostima da se kulturne promjene shvate zaista preapslraktno i da se zanemaruje da su uvijek usidrene u ekonomskoj stvarnosti.
Razmotri li se, primjerice, ekonomsko stanje alirskoga stanovnitva,
ubrzo postaje jasno da dok radnici ne ostvare stanovitu granicu
dohotka, oni ne mogu razmiljati i raunati u racionalnom smislu, kako
to rade ljudi koji ive u kapitalistikom drutvu. Na stanovitoj razini
dohotka - kada se alirski radnici osjete sigurnima i kada mogu mirno i
racionalno gledati na budunost -, oni obino odluuju imati manje
djece te razvijaju realistinija gledita. Siromani Alirci, s druge strane,
dalje stvaraju velike obitelji i vrlo se nerealistiki odnose prema
budunosti. Njihova drutvena i ekonomska stvarnost, kae Bourdieu,
tjera ih u prisilnu tradicionalnost (1979: 23).
Bourdieuov drugi vaan doprinos analizi uloge kulture u ekonomiji je
njegov pojam kulturnoga kapitala. Taj pojam nastao je iz istraivanja o
obrazovnom sustavu u Francuskoj, koja su tijekom 1960ih godina
proveli Bourdieu i Jean-Claude Passeron ([1964] 1979, [1970] 1977).
Pokuavajui odrediti ulogu koju obrazovanje igra u reprodukciji klasne
strukture, Bourdieu i Passeron zakljuili su da neto bitno nedostaje u
analizi - i to to nedostaje povezano je s kulturnim nasljeem, koje su
uenici stekli u svojim obiteljima. To to se obino tumai kao
sposobnost i talent, zakljuili su, moe se mnogo bolje shvatiti kao
posljedica kulturne sposobnosti koju su neki uenici nauili od svojih
roditelja, kao dio odrastanja u pravoj vrsti obitelji.
Bourdieu je kritizirao pojam ljudskoga kapitala, koji su Gary Becker i
drugi razradili u suvremenoj ekonomskoj znanosti, zbog toga to
zanemaruje dogaaje u obitelji. Od samoga poetka, definicija
ljudskog kapitala, unato svojim humanistikim zamiljajima, nije se
pomaknula dalje od ekonomizma i zanemarila je, izmeu ostaloga,
injenicu da prinos u uenosti iz obrazovnih djelatnosti ovisi o kulturnom kapitalu to ga je obitelj prije uloila (Bourdieu 1986: 244).
injenica da se uloga kulturnog kapitala u kolskom sustava ne shvaa,
istie Bourdieu, samo ga ini mnogo uinkovitijom.
Prema tipologiji koju je Bourdieu uveo neko vrijeme poslije svojih
istraivanja obrazovanja, mogue je razlikovati tri stanja kulturnog
kapitala: utjelovljeno stanje, opredmeeno stanje i institucionalizirano stanje (Bourdieu 1986). Prvo od tih stanja - utjelovljeno stanje jest to to su Bourdieu i Passeron otkrili u svojim istraivanjima
obrazovanja, te oznauje priblino dobar odgoj i Bildung. Prema Bourdieuu, nije mogue zamijeniti godine koje su nune za razvitak jedne
kultivirane linosti. To je slino sunanju - trebate uloiti vrijeme da
potamnite. Ta verzija kulturnoga kapitala, moe se dodati, imala je
244
P O G L AV L J E X
odreen uinak na stratifikacijska istraivanja, nita manje i u Sjedinjenim Dravama (za raspravu o nainu operacionalizacije kulturnog
kapitala i o uinku tog pojma na sociologiju u SAD-u, vidi Lamont i
Lareau 1988).
Kulturni kapital u opredmeenom stanju obuhvaa predmete kao to
su slike, kipovi i spomenici. Iako svatko koji ima dovoljno novca moe
kupiti te vrste predmeta, simboliki [ih] prisvojiti druga je stvar, a za
to je potreban kulturni kapital. Kulturni kapital u institucionaliziranom
stanju odnosi se uglavnom na akademske stupnjeve. Iako samouk
moe isto toliko znati kao i osoba s akademskom diplomom, on nema
titulu ili neki drugi slubeni znak svojega znaka. Ti se znakovi koriste i u
odreivanju plaa, a ta injenica dovodi do jedne druge teme u
Bourdieuovoj teoriji o kapitalima, naime da se razliiti tipovi kapitala,
takoer i financijski kapital, esto mogu meusobno konver- tirati. To
vrijedi ne samo za kulturni kapital, nego i za socijalni kapital (veze) i za
simboliki kapital (kapital koji ne priznaje da je kapital
vidi u nastavku poglavlju).
Bourdieu je napisao i nekoliko studija o kulturnim poljima, od kojih se
svi dotiu ekonomije (1993a, 1995). No iz perspektive ovog poglavlja,
najfascinantnije nije to to te studije imaju rei o ekonomskoj dimenziji
kulturnih pojava, nego Bourdieuova teza da je osobitost visoke kulture
u njezinoj ideologiji o svojoj nezainteresiranosti, u njezinu
prikazivanju sebe kao antiekonomija (1993b: 40; 1998). Umjet - nost
i knjievnost obino prikazuju sebe kao posve izvan tako profanih stvari
kao to su novac i profit, i kao da tvore vlastitu odvojenu oblast
stvarnosti, koja ima malo zajednikoga s munim borbama u drutvu.
Naglasak na uzvienu vrijednost umjetnosti i knjievnosti dopunjuje se
ideologijom o pojedinanom umjetniku kao vrhunskom stvaratelju
to Bourdieu naziva karizmatskom ideologijom (1993b: 76).
U stvarnosti, meutim, svijet visoke kulture nezaninteresiran je samo
prividno. Pokreu ga interesi i interesne borbe kao i u ostalom
drutvenom svijetu, no prvenstveno ga pokreu neekonomski
interesi, povezani s pitanjima poput ovih: to se smatra knjievnou?
Koji se knjievni anr najvie cijeni? Koji je knjievnik najbolji? Neuspjeh
u opaanju ikakvih drugih interesa u svijetu, osim ekonomskih interesa,
napominje Bourdieu, jest neto za to su krivi ekonomisti; a taj nain
razmatranja stvari moe dovesti do analogne greke svoenja sutine
umjetnosti na ekonomiku, kao u vulgarnom materijalizmu.
Borba za neekonomske interese, kae Bourdieu, moe biti pojednako estoka kao i borba oko ekonomskih dobara, a katkad i ea.
Postoji i injenica da obratni ekonomski svijet, kako Bourdieu naziva
visoku kulturu, nekim akterima daje i poprilino mnogo profita i
245
dohotka - no samo pod uvjetom da sudionici potuju antiekonomsku

ideologiju. Kao to se pretkapitalistika ekonomija prividno temeljila na
asti, dareljivosti i potivanju srodstva, visoka kultura skriva to da su
njezini resursi i profiti raspodijeljeni na predvidivi, strukturni i iskoristivi
nain. Opet, drugim rijeima, nalazimo se u udnom svijetu simbolikog
kapitala, ili kapitala koji se predstavlja kao nezainteresiran za
ekonomske resurse - i koji raspodjeljuje te resurse upravo na osnovi
iskazivanja nezainteresiranosti za ekonomske stvari (Bourdieu 1993a;
Bourdieu i Wacquanr 1993: 119).
Kultura i
sociologiji
povjerenje
suvremenoj
ekonomskoj
Bourdieuove ideje o ekonomiji i kulturi imale su slab uinak na novu

ekonomsku sociologiju u Sjedinjenim Dravama. Jedan je razlog taj da
je glavna struja nove ekonomske sociologije bila pod jakim utjecajem
organizacijske teorije i mrenoga pristupa, a ti su smjerovi bili ili
ravnoduni prema kulturi (organizacijska teorija) ili otvoreno neprijateljski (mrena teorija). Organizacijska teorija je obino zanemarivala
pojam kulture, osim u obliku korporacijske kulture, koja se moe
opisati kao mjeavina pretjerivanja i ozbiljnoga istraivanja (npr. Deal i
Kennedy 1982,1999; Barley i Kunda 1992). Znanstvenici koji
prouavaju mree obino su tvrdili da je teorija kulture toliko neprecizna
da nije jako korisna u analiziranju ekonomskih pojava.
Kritika primijene kulturne perspektive u novoj ekonomskoj sociologiji
u velikoj je vezi s poistovjeivanjem kulture s radom Talcotta Parsonsa,
no meu mrenim analitiarima ta se kritika prenijela i na ope
zapostavljanje vrijednosti, struktura shvaanja i tome slino. Dobar je
primjer utjecajni rad Marka Granovettera, iako treba rei da je
Granovetter nedavno izjavio da ga je kulturna dimenzija ekonomskih
pojava poela vie zanimati (Granovetter 1999a: 11, 2000: 2). On nije,
meutim, promijenio glavno teite svoje kritike, naime daje kulturna
perspektiva tako openita da nije jako korisna u stvaranju preciznih
objanjenja.
Nije podesno, prema Granovetteru, dati uzronu prednost tako
apstraktnim pojmovima kao to su ideje, vrijednosti, duevne skladnosti i kognitivne karte (1996b). Kulturni pristup predstavlja izraz tipa
analize zasnovanog na koncepciji o presocijaliziranom ovjeku (the
oversocialized man), a takoer ima gotovo krunu logiku, jer se
stavovi koriste da bi se objasnili postupci, a prvi se zatim izvode iz
drugih (1992b: 47-48). U usporedbi s tonim preslikavanjem mree
Ni ja ne znam kako je poelo. Sve to znam jest daje dio

nae korporacijske kulture
The New Yorker Collection 1994 Mark Stevens
odnos, kulturna su objanjenja jednostavno previe neprecizna (za

slinu kritiku, vidi i Hamilton i Biggart 1988: S53, S69-S74, gdje se
istie da konfucijanstvo ne moe objasniti ekonomski progres na Tajvanu, u Sjevernoj Koreji i Japanu, jer te tri zemlje imaju vrlo razliite
industrijske strukture).
Ve je rano Viviana Zelizer poela kritizirati stajalite mrene analize
o kulturi, tvrdei da zapostavljanje kulture moe dovesti ekonomske
sociologe do toga da previde mnoge vane ekonomske teme, te ire
gledano reproducirati vrstu jednodimenzijske analize koja obiljeava
glavnu struju ekonomske znanosti. Zelizerova tvrdi da su vrijednosti i
strukture shvaanja centralne za samo konstituiranje ekonomskih
pojava. Uzeti u obzir kulturu, meutim, ne znai zanemariti drutvene
strukture, a svesti sve na kulturu bila bi fatalna pogreka. Potrebno je,
tvrdi ona, skicirati teorijski srednji put izmeu kulturnoga i
drutvenostrukturnoga apsolutizma, sa svrhom da se ulovi sva sloena
meuigra izmeu ekonomskih, kulturnih i drutvenostrukturnih sila
(Zelizer 1988: 629; slino Zelizer 2002).
Paul DiMaggio dugo se protivio stajalitu da treba samo preslikavati
247
drutvene strukture, da bi se dobila potpuna objanjenja u ekonomskoj

sociologiji. No za razliku od Zelizerove, vie je podravao je glavnu
struju u novoj ekonomskoj sociologiji i predloio je nekoliko naina kako
se moe unaprijediti, umjesto da se sasvim napusti (DiMaggio 1994).
Kao to se shvaa da su ekonomske akcije ukorijenjene u mree, Ireba
shvatiti da su ukorijenjene i u kulturu (kulturna ukorijenjenost
DiMaggio 1990: 113; Zukin i DiMaggio 1990: 17-18). DiMaggio se
takoer, mnogo vie od Zelizerove, zauzimao za to da se gledite 0
kulturi u smislu vrijednosti zamijeni gleditem koje se vie oslanja na
nedavne pomake u kognitivnoj psihologiji.
Dosad smo raspravljali prvenstveno o teorijskim stajalitima prema
ulozi kulture u ekonomskoj sociologiji, no postoje i neke empirijske
studije o ekonomiji i kulturi koje treba spomenuti. Nadalje, treba neto
rei o pojmu povjerenja, koji je blisko vezan za pojam kulture. U
empirijskim studijama pokualo se prvenstveno razmotriti ulogu
vrijednosti u razliitim ekonomskim pojavama, i u manjoj se mjeri vodilo
rauna o gleditu aktera. Mitchell Abolafia, primjerice, prouavao je
poglede na svijet meu trgovcima na razliitim tritima vrijednosnih
papira (1998), a Zelizerova je uspjela pokazati da ljudi esto oznauju
novac, ovisno o namjeni u kojoj ga ele koristiti.
Zelizerova je prouavala ulogu vrijednosti u ekonomskom ivotu i u
dva druga istraivanja: o promjeni stavova prema ivotnom osiguranju,
te prema djeci kao ekonomskoj prednosti. Kada se u devetnaestom
stoljeu pojavilo ivotno osiguranje u Sjedinjenim Dravama, prvotni
otpor bio je vrlo jak, jer se smatralo da se ljudski ivot ne smije
vrednovati u novanom smislu. I potreba za neto poput ivotnog osiguranja bila je manje, jer su susjedi i srodnici u tekim vremenima pomagali jedan drugoga. Napokon je ivotno osiguranje postalo prihvatljivije, prema Zelizerovoj, jer je steklo neku vrstu aure svetosti; postalo
je dio procesa koji olakavao nastavak obitelji, kad bi jedan od njezinih
lanova umro. Postojala je i vana injenica da u tekim ivotnim
prilikama ljudi vie nisu mogli raunati na susjede i rodbinu.
Donekle na slian nain, prema Zelizerovoj, djeca u Americi u
devetnaestom stoljeu vrednovala su se u ekonomskom smislu (1981,
1985). No s prolazom vremena djeca su se sve vie iskljuivala iz nove
industrijske ekonomije. Dogodio se i odgovarajui pomak u stavu, od
toga da se na djecu gledalo u ekonomskom smislu iskljuivo emotivnoe.
Djeca su postala ekonomski bezvrijedna, ali emotivno neprocjenjiva
(1981: 1052).
Dok bi se Zelizerova, DiMaggio, Granovetter i neki drugi predvodnici
amerike ekonomske sociologije danas svi redom sloili da u analizama
treba biti mjesta i za drutvene strukture i za kulturu, to su
248
P O G L AV L J E X
stajalite nedavno osporili takozvani novi institucionalisti, na koje je

utjecao rad Johna Meyera. Prema njihovu pristupu, sve dananje ideje o
dravi, korporaciji, akterima i tako dalje, moraju se shvatiti kao
drutvene konstrukcije vrlo odreene vrste, naime zapadne kulture. U
ekonomskoj sociologiji to je gledite istraio Frank Dobbin, u jednom
teorijskom lanku (1994a) i u svojoj studiji Kovanje industrijske politike (1994b). Moe se zacijelo raspravljati o prednostima primijene tako
iroke koncepcije kulture, koja obuhvaa gotovo sve. No jasno je i da je
Dobbin uspio razraditi nekoliko zanimljivih i vanih ideja, polazei iz te
perspektive (za opis djela Kovanje industrijske politike / Forging
Industrial Policy, vidi poglavlje 7).
Na ovom mjestu treba neto rei o ulozi povjerenja u ekonomskom
ivotu, jer je mogue tvrditi da i povjerenje ulazi u raspravu o kulturi.
Povjerenje predstavlja osobitu vrijednost, u smislu da ga pojedinci
visoko cijene, u ekonomskom ivotu kao i drugdje (za opu raspravu
1 povjerenju, vidi npr. Luhmann 1979; Gambetta 1990). Ljudi
kojima se ne moe vjerovati, te drutva u kojima nepovjerenje
prevladava, obino se doivljavaju u negativnom smislu.
Odsutnost povjerenja, kako je i nekoliko studija potvrdilo,
negativno utjee na ekonomski ivot (Fukuyama 1995).
Kao to znamo iz poglavlja 1, Simmel je istaknuo da se svaka novana transakcija temelji na povjerenju - na povjerenju da e neka druga
osoba prihvatiti novac koji ste primili u isplati ([1907] 1978: 170).
Prema Weberu, povjerenje u srodnikom drutvu, kao to je bila drevna
Kina, obino je personalistiko i ogranieno po opsegu, dok je
povjerenje u asketskom protestantizmu univerzalno po opsegu i neosobno po naravi (Weber [1920] 1951: 237, 244-45; usp. Weber [1920]
1946). Durkheim je imao manje rei o povjerenju od Simmela ili Webera, no pojam povjerenja moe se izravno povezati s anomijom. Gdje
ne postoje redovite veze izmeu ljudi, oni obino nee vjerovati jedni
drugima.
I kasniji znanstvenici su se suglasili da je bez irokoga neosobnoga
povjerenja teko pokrenuti ekonomski rast (npr. Banfied 1958; Geertz
1963: 126). Jasno je da sudovi i institucije poput [amerike] Komisije za
vrijednosne papire i brokere {Securities and Exchange Commision)
igraju kljunu ulogu u podravanju ekonomskog povjerenja, kako ga
Carruthers naziva (Shapira 1984; usp. Carruthers, u tisku). Postoji i niz
institucija koje daju informacije o kreditima, kreditnim kategorijama
2 slino, to sve olakava meusobno povjerenje meu
poslovnim ljudima - koje se katkad naziva neosobno
povjerenje (Zucker 1986; Shapiro 1987; Carruthers, u tisku).
Nedavni dogaaji u Sjedinjenim Dravama pokazuju da se i
raunovodstvo treba razmatrati kao
249
industrija za stvaranje povjerenja.

Dok ekonomisti esto gledaju na povjerenje u utilitaristikom smislu
ono funkcionira kao vaan lubrikant u drutvenom sustavu i
ima cijenu kao svaka druga roba (Arrow 1974: 23) - sociolozi,
naprotiv, istiu da povjerenje ima samostalnu kvalitetu, koja se
ne moe svesti na raunice i stvaranje profita (Granovetter
1992b: 38-47; usp. Williamson 1996a). Colemanovo gledite o
povjerenju kao okladi o budunosti spada negdje izmeu tih
dviju pozicija (Coleman 1990:99; usp. poglavlje 2). Napokon,
bilo je tvrdnji da su povjerenje i emocije blisko vezane za
ekonomski ivot, osobito u transakcijama okrenutih prema
budunosti - kao to veina financijskih transakcija i jest (Pixley
Materijalna kultura i potronja

Malen je korak od kulture do potronje (Zelizer, u tisku a). Prije nego to
uimo taj korak, meutim, treba rei da se sociologija potronje razvila
samostalno od ekonomske sociologije - i da se ta [odvojenost] mora
nadvladati, ako e ekonomska sociologija ikada obuhvatiti sve glavne
aspekte ekonomskog ivota (za pregled sociologije potronje, vidi
Campbell 1995b). Mogue je, dakako, raspravljati o tome iz koje bi
pozicije ekonomska sociologija trebala pokuati pristupiti temi potronje
i integrirati je u svoje podruje. Mogue je, primjerice, analizirati
potronju fokusirajui na njezinu ulogu u ekonomskom procesu, nakon
proizvodnje i raspodjele (usp. poglavlje 3). Prema tom gleditu,
potronju u kapitalistikom drutvu ne pokree samo interes potroaa
da zadovolji svoje potrebe, nego i interes kapitalista da ostvari profit.
Mogue je fenomenu potronje pristupiti takoer iz perspektive
trita. Tada bi se razmatrao nastanak i razvitak potroakih trita (vidi
raspravu o masovnim tritima u poglavlju 6 ). Mora se dodati da
potronja obino ima i politiku i pravnu dimenziju (usp. poglavlja 7-8).
Uvodei uvozne carine i poreze, primjerice, drave esto nastoje
usmjeravati potronju. Zakoni protiv raskone potronje (ukljuujui
takozvane zakone o luksuzu) takoer su bile esto pojave u povijesti
(npr. Sombart [1913] 1967; Hunt 1995, 1996).
No mogue je raspravljati o potronji i kao dijelu kulture ili, tonije,
kao dijelu teme ekonomije i kulture. Jedan je razlog za takav postupak
taj da pojam kulture moe rasvijetliti injenicu da pojave poput kupnje,
prodaje i potronje mogu se pravilno shvatiti jedino ako se uzme u obzir
njihovo znaenje. Pozitivni je pomak to to dananja sociologija
potronje uglavnom to doista radi, to se moe pripisati
250
P O G L AV L J E X
[utjecaju] kritike koju su neki antropolozi uputili sociolozima (i ekonomistima) zbog jednodimenzijskog gledanja na potronju (Douglas i
Isherwood 1980; Appadurai 1986; za komentar o potronji u ekonomskoj antropologiji, vidi Miller 1995).
Rekavi to, meutim, treba dodati da neke suvremene studije o
potronji imaju tendenciju preuveliavati ulogu znaenja i prikazivati
potronju kao neto bestjelesno i bez interesa. To osobito vrijedi za
post- moderniste, koji tvrde da ivimo u novoj vrsti drutva potroakom drutvu - u kojem ljudi troe znakove i slike, umjesto
konkretnih predmeta (Baudrillard 1988; usp. Jameson 1983). Iako treba
mnogim post- modernistikim analizama odati priznanje za teorijsku
matovitost, kao i za talent u hvatanju neto poput duha vremena
(Zeitgeist), ta vrsta analize ipak ne vidi neke bitne injenice o
potronji: to da je potronja ivotno vezana za proizvodnju; [da je]
potronja usidrena u konkretnim drutvenim odnosima; i [da je]
pokretaka sila u potronji individualni interes, potaknut i esto
oblikovan profitnim interesima. Suprotna greka od produkcionistike
[vrste] analize, ili tendencije da se zanemari potronja i razmotri
iskljuivo proizvodnja, jest tendencija fokusiranja na potronju,
odvojeno od proizvodnje (Glucksman 2000). Treba biti jasno da nema
potronje bez proizvodnje.
Potronja je vie od semiotike igre znaenja; ona je vrsto usidrena
u sustav drutvenih odnosa, koji obuhvaa ne samo kupca i prodavaa,
nego i kupevu obitelj, srodnike, vrnjake, kolege na poslu, pa i klasne
odnose u irem smislu. Prilino je oito da individualni interes pokree
potronju, jer ljudsko tijelo ne moe opstati bez stanovita unosa hrane.
Zato u sociologiju potronje treba uvrstiti i povijesne studije
o potronji hrane, kao i suvremena istraivanja te pojave (npr. Baudel
[1979] 1985a: 104-265, Fogel 1994; Dreze i Sen 1990-91). Osim materijalnih interesa, pojedinca pokreu i idealni interesi te ga navode na
potronju razliitih predmeta. Podjednako je jasno da postoji i profitni
interes u potronji, i to pomae u objanjavanju pojava kao to su oglaavanje i reiranje potronje (Shudson 1984; Ritzer 1999).
Moe se tomu dodati da pokuaji analiziranja potronje u smislu
interesa imaju dugu tradiciju. U Bogatstvu naroda, primjerice, nalazimo sljedei odlomak, koji je relevantan i danas:
Potronja je jedini cilj i svrha sve proizvodnje; i interes proizvoaa treba se zbrinuti jedino utoliko koliko je to
nuno za unapreivanje interesa potroaa. Ta je naelo posve oigledna i bilo bi besmisleno po-kuati ga
dokazivati. Ali u merkantilnom sustavu, interes potroaa gotovo je uvijek rtvovan interesu proizvoaa, i ini
se da se proizvodnja, i ne potronja, smatra krajnjim ciljem i metom sve industrije i trgovine (Smith [1776]
1976:660).
251
Klasina djela u ekonomskoj sociologiji imaju podosta rei o potronji,

iako bi bilo netono tvrditi daje potronja bila tema koja je osobito
zanimao njihove autore. Marx, primjerice, dodijelio je u Kapitalu potronji poprilino marginalno mjesto (usp. Marx i Engels [1848]; Marx
[1844] 1978: 101-6). U tom radu spomenuo je fetiizam robe, izraz
koji otprilike oznauje to da ljudi u kapitalistikom drutvu ne vide vezu
izmeu potroake robe u trgovinama i izrabljivakog procesa s pomou
kojeg se [ta roba] proizvodi i u kojem sami sudjeluju ([1867] 1906:
81^96). Blia tom kontekstu, meutim, jest Marxova sugestija da se
radna snaga, poput drugih roba, troi u procesu proizvodnje, i da je ta
vrsta potronje (proizvodna potronja) razliita od vrste potronje koja
se dogaa jednom kada radnik primi plau za svoj rad (individualna
potronja) (626).
Weber koristi neto drukiji pojam klase nego Marx - koji je iskljuivo
vezan za proizvodnju, za razliku od pojma statusa, koji je prema
jednom poznatom pasusu u Ekonomiji i drutvu povezan s potronjom i ivotnim stilom ([1922] 1978: 305-6, 926-39; usp. Weber
1989). Ljudi unutar drutvenih klasa obino e pokuavati ograniiti
konkurenciju i razviti statusne grupe, a ako u tome uspiju, nastat e
ekonomski neracionalni obrasci potronje (Weber [1922] 1978: 307).
Simmel se dotie potronje na mnogim mjestima u svojim radovima,
primjerice u svojem lanku o Berlinskoj trgovinskoj izlobi 1896. ([=
Berliner Gewerbeausstellung 1896] 1991) i u analizi rasipnika u
Filozofiji novca ([= Philosophie des Geldes 1907] 1978: 247-51).
Meutim, njegova najee citirana studija u ovom kontekstu je
Moda. Prema Simmelu, moda je u biti proizvod klasnog razlikovanja
([Die Mode 1904] 1957: 544). Ona obino poinje u vioj klasi i poslije
ju oponaaju nie klase, sve dok ne nestaje - i tada sav ciklus pone iznova. Simmelov lak stil u tom i u drugim njegovim esejima moe se
suprotstaviti tekom stilu Thorsteina Veblena u njegovu velikom klasiku
o potronji, Teoriji 0 dokoliarskoj klasi (= The Theory of the
Leisure Class). Veblenova teza o upadljivoj potronji (conspicuous
consumption) - to da prikazivanje skupih predmeta postaje poasno,
kada ne troiti... postaje znak manjevrijednosti i defekta - bila je,
meutim, jako kritizirana i ini se da je u velikoj mjeri ispala iz milosti
([1899] 1973: 64; 64; npr. Adorno 1967; Campbell 1995a).
U meuratnom razdoblju nastale su mnoge studije o tomu kako
obitelji troe svoje prihode (na stanarinu, hranu, odjeu), no istraivanja
o potronji ozbiljno su krenula dalje od takva pristupa tek nakon
drugoga svjetskog rata. Jedan je razlog za to povezan s ekspanzijom
potronje koja se dogodila poslije drugoga svjetskog rata, osobito u
252
P O G L AV L J E X
The New Yorker Collection 1993 Tom Cheney

Preslikano iz cartoonbank.com Sva prava
zadrana.
Sjedinjenim Dravama, a drugi s razvitkom niza novih kvantitativnih

metoda koji su se sada mogle primijeniti u istraivanju potronje. To da
se tih godina sociologija potronje nije pojavila kao zasebno podruje
moda je u nekoj vezi s ideolokim prezirom prema biznisu meu sociolozima u to vrijeme. U prvoj reenici lanka iz 1959., iz asopisa The
American Journal of Sociology, Paul Lazarsfeld tvrdi da veina amerikih sociologa ima ideoloku nesklonost prema biznisu, te dodaje da
je to razlog zato je istraivanje potronje uglavnom nerazvijeno
(1959: 1-2).
Prije 1950., prema Lazarsfeldu, u AJS gotovo nije bilo lanka o
biznisu, i malo se koristila graa iz datoteka raznih organizacija za
istraivanje trita. Dananjem itatelju Lazarsfeldova lanka, sljedei
citat doaruje kakve su studije mogle nastati u to vrijeme, ali za koje
nije bilo akademske publike:
Zatraio sam 1957. od jedne anketne agencije da na uzorku cijele zemlje ispita odobravaju li [ljudi] stalne
promjene u oblikovanju automobil, ili ih ne odobravanju. Jedna polovina nije ih odobravala. No, na upit kako
treba zaustaviti te promjene, samo je 10% smatralo da sami potroai trebaju iskazati potrebnu disciplinu; 60%
eljelo je da industrija sama sebe regulira i 30% podravalo je intervenciju vlade. Osim
253
zauujueg manjka povjerenja ljudi samih u sebe i meusobno, najprimjetniji nalaz

bila je drutvena razlika: grupe s niskim prihodima razmjerno su vie podravale
dravnu regulaciju (1959:10).
No unato ideolokoj nesklonosti u mnogih sociologa, neke vrlo vane

studije o potronji nastale su u amerikoj sociologiji tijekom 1950ih i
1960ih godina, i to pogotovo, ali ne samo tamo, na Sveuilitu
Colombia (usp. Goffman 1951; Easton 2001). Jedna je takva dovela do
formulacije teorije o dvokoranom tijeku komunikacije (the twostep flow of communication), ili ideje prema kojoj masovni mediji ne
utjeu izravno na ljude, nego neizravno, preko takozvanih predvodnika
mnijenja (opinion leaders) (usp. Katz 1960). U knjizi Osobni utjecaj
(- Personal Influence), Elihu Katz i Lazarsfel istraili su, meu inim,
kako ljudi biraju filmove koje e gledati u kinima, i zato se odluuju za
odreenu robu ili odreene mode (1955). U svim tim primjerima, ti su
autori utvrdili da su osobni kontakti bili mnogo vaniji od reklamiranja.
No kad se na Sveuilitu Columbia pokualo tono odrediti mehanizam po kojem je dvokorana teorija o komunikaciji djelovala, sve se
rasteplo u mnotvu novih pitanja i lanaca utjecaja duih od prvotnih
dvaju koraka. Robert Merton uspio je, primjerice, pokazati da predvodnici mnijenja ne obrauju samo obavijesti iz masovnih medija, nego ih
aktivno trae i u drugim izvorima (1968c: 441-74). On je sugerirao,
osim toga, da bi bilo korisno razvrstati predvodnike mnijenja u razliite
kategorije. Dok se neki predvodnici mnijenja zanimaju za dogaaje na
razini zemlje i u svijetu, pa zato itaju opezemaljske novine (kozmopoliti), drugi se mnogo vie zanimaju za dogaaje u lokalnim odnosima i radije itaju lokalne novine (lokalci).
Jedno drugo klasino djelo sociologa stasalih na Sveuilitu Columbia
jest rad Jamesa Colemana, Elihua Katza i Herberta Menzela,
Medicinske inovacije: studija 0 difuziji (= Medical Innovation: A
Diffusion Study, 1966). Ta studija prouava kako su lijenici u nekoliko
malih gradova prihvaali nov lijek na bazi tetraciklina, pod imenom
Achromycine. Na prvi pogled moe se initi da ta studija uope ne
govori o potronji. Tono je, primjerice, da lijenici nisu troili taj lijek,
nego su ga troili njihovi pacijenti. Ipak, lijenici odluuju koje e
lijekove koristiti njihovi pacijenti, a to farmakoloke kompanije nisu
znale. Drugim rijeima, moe se kazati da lijenici troe za druge neto slino kao to roditelji troe za djecu, vojska za vojnike, i tako
dalje. Mnoge studije o potronji preesto ograniavaju svoja istraivanja
na pojedince, i zaboravljaju na potronju organizacija. No reklame,
primjerice, esto su namijenjene organizacijama, ne privatnim
pojedincima.
254
P O G L AV L J E X
Glavni nalaz u Medicinskim inovacijama dobro je poznat, naime da

je prihvaanje novog lijeka ilo mnogo bre meu lijenicima koji su
imali mnogo kontakata s drugim lijenicima, nego meu izoliranim
lijenicima. Prema autorima, razlog je taj to kada ljudi ne znaju kako
postupati (u ovom sluaju: propisati i novi lijek li ga ne propisati),
uinak informacije i uvjeravanja od drugih ljudi najjai je (Coleman,
Katz i Menzel 1966: 117). Taj nalaz iz Medicinskih inovacija esto se
sppominje u literaturi o mreama, te je openito istaknut kao rani i
vaan dokaz moguih dostignua mrene vrste pristupa.
Nije jasno, meutim, otkriva li taj nalaz sve o difuziji novih lijekova i
druge robe. Primjerice, u Medicinskim inovacijama autori nigdje ne
posveuju mnogo pozornosti ulozi ekonomskih imbenika. To je
oigledno ne samo iz upitnika koji su koristili, nego i iz naina kako su
Coleman i njegovi suradnici obradili informacije koje su sami skupili
1 djelovanju trgovakih predstavnika farmakoloke tvrtke. Primjerice, sami su lijenici isticali te ljude za detalje (detail men),
kako su se ti trgovci zvali, kao najvanije izvore koji su skrenuli
njihovu pozornost na novi lijek (1966: 58-60, usp. 179-81).
Jedan nedavni rad u asopisu The American Journal of
Sociology daje dodatne dokaze za to da su Coleman i njegovi
suradnici u svojoj studiji podcijenili vanost ekonomskih
imbenika. Istaknuto je, primjerice, da je tvrtka Lederle, kojoj je
pripadao novi lijek, pokrenula vrlo agresivnu kampanju da bi ga
etablirala. Koritenjem novih podataka o ulozi reklame,
pokazalo se da su autori Medicinskih inovacija pobrkali
drutvenu zaraznost s marketinkim uincima - i kad se
kontroliraju potonji, uinci zaraze nestaju (Van den Butte i Lilien
2001).
Od objavljivanja Medicinskih inovacija istraivanja o potronji su se
ubrzala i krenula u razliite smjerove. Najspektakularnija studija dosada
je Bourdieuova Distinkcija: drutvena kritika prosudbe (= La
distinction: Critique sociale du jugement), koja se pojavila 1979.
Zbog nekoliko kvaliteta to je djelo mea (za njegov utjecaj, vidi
Longhurst
2 Savage 1996). Jedna je odlika njezino uvoenje pojma ukusa u
sociologiju potronje. Slino Kantu, Bourdieu tvrdi da predmet
potronje nije stvar po sebi-, da bi predmet potronje
postojao, mora se uraunati to sam potroa daje predmetu.
Prema Distinkciji, predmeti, ak industrijski predmeti, nisu
predmetni u uobiajenom smislu rijei, tj. samostalni od
interesa i ukusa ljudi koji ih percipiraju, i oni ne nameu
samodokaznost
univerzalnog
sveprihvaenog
znaenja
(Bourdieu [1979] 1986: 100). Bourdieuov drugi vaan doprinos
je to da je nadi- ao to gledite - donekle slino kao to su Marx
255
proizvodnju i drutvene klase.

Prema Distinkciji, uvrijeeno je shvaati ukus kao sposobnost estetskoga prosuivanja u podrujima kao to su glazba, [likovna] umjetnosti i knjievnost. Iako se to rijetko izriito kae, podrazumijeva se
da se ukus pojavljuje jedino u eliti, i da ga nie klase nemaju. Bourdieu
tvrdi da je nuno razbiti tu koncepciju ukusa i zamijeniti je drugom, po
prirodi sociolokom. Da bi to uinio, Bourdieu proiruje pojam ukusa da
bi uvrstio ne samo estetsku potronju, nego i obinu potronju, to
jest potronju odjee, namjetaja i hrane ([1979] 1986: 100). [I] on
takoer proiruje pojam ukusa na sve drutvene klase, te pokazuje daje
sadraj dobra ukusa vrlo vaan dio borbe za nadvla- sti u drutvu.
Ukus, u Bourdieuvoj misli, nema nikakve veze s nezainteresiranim
pogledom na ivot, ili s bestjelesnim vrijednostima u irem smislu.
Krajnje vrijednosti, kako se one nazivaju, nisu nikada nita drugo nego
primarne, primitivne naklonjenosti tijela, utrobni ukusi i mrskosti, u
koje su ukorijenjeni najvitalniji interesi grupe (474).
U teorijskom smislu, Bourdieu tvrdi da se ukus (socioloki gledano)
moe shvaati kao jedan od nekoliko drutvenih mehanizama preko
kojih djeluje ljudski habitus. Suprotno ekonomistima, on insistira da
nijedan potroa ne prilazi robama kao da ih prvi put susree. Potroa
moe slobodno birati - ali e taj izbor biti proet informacijama iz
prolosti. Tonije, teorijska shema koju Bourdieu koristi u Distinkciji
moe se opisati na sljedei nain. Habitus svakoga pojedinca na opoj
je razini oblikovan ne samo pojedinevom klasnom pripadnou, nego i
odnosima njegove klase prema drugima. Pojedinev habitus utjee na
njegov nain djelovanja kroz dva specifina mehanizma: sheme
klasifikacije i ukusa. Ako mnogi ljudi troe isti predmet, nastaje ivotni
stil, a zato se ivotni stil moe opisati kao sustav ukusa (usp. Bourdieu
[1979] 1986: 171). Ukus djeluje, prema Bourdieuu, kao vaan i uvelike
nesvjestan mehanizam u reprodukciji klasnoga drutva, neto poput
obrazovanja.
Bourdieu opisuje Distinkciju kao vrlo francuski rad, i po temi i po
pristupu ([1979] 1986: xi-xiii). Ipak, umijee i matovitost koji proimaju
tu studiju ine ju osobitom takoer iz meunarodne perspektive. Malo
e koji itatelj zaboraviti najsnanije dijelove Distinkcije, primjerice
odjeljak o prehrambenim obiajima francuske radnike klase. Prema
Bourdieuu, francuski radnici gledaju na muko tijelo kao na vrstu moi,
veliku i jaku, s nunim surovim potrebama, a muki radnici radije jedu
meso i kobasice nego ensku hranu, poput ribe i povra (192). Zato
se riba smatra enskom hranom, objanjeno je ovako:
256
P O G L AV L J E X
U radnikoj klasi riba se obino smatra hranom neprikladnom za mukarce, ne samo jer je lagana hrana,
nedostatna za popunjavanje, koja bi se pripremala samo iz zdravstvenih razloga, nego i zato to se riba mora
jesti na nain koji sasvim kontradiktira muki nain jedenja, to jest, suzdrano, u malim zalogajima, laganim
vakanjem, prednjim dijelom usta, na vrhu zubi (zbog kosti) (190).
Tijekom posljednjih desetak godina broj studija o potronji silno je

narastao i mnoge nove teme trenutno se istrauju. One se odnose na
uloge ivotnih stilova u potronji (za razliku od klasno-povezanog
ponaanja), koritenje komercijalnih pozajmica (takoer i kreditnih
kartica) i globalizaciju zatienih imena (za ope uvode u te teme i korisne bibliografije, vidi Corrigan 1997; Slater 1997). Postoji i iva javna
rasprava o potronji - o tome, primjerice, troe li ljudi u Sjedinjenim
Dravama previe na nekorisne stvari (Schor 1998).
U ekonomskoj sociologiji, naprotiv, potronji se nije posveivalo
mnogo pozornosti (vidi, ipak, Granovetter i Soong 1986; Biggart 1989;
Frenzen, Hirsch i Zerrillo 1994). Jedna novija studija, meutim, opisuje
to se moe postii primjenom mrenoga pristupa na potronju: rije je
o radu Drutveno ukorijenjene potroake interakcije (- Socially
Embedded Consumer Transactions) Paula DiMaggia i Hugha Loucha
(1998). Prema tim autorima, esto se u drutvenim znanostima
pretpostavlja da e ljudi koristiti svoje mree za dobivanje informacija
o potencijalnim transakcijskim partnerima (ukorijenjena potranja,
search embeddedness), no manje se susree tvrdnja da ljudi
nabavljuju robu iz unutranjosti svojih mrea (unutarnja mrena
razmjena,
within-network
exchange).
Ipak,
sluei
se
opezemaljskom anketom u Sjedinjenim Dravama iz sredine 1990ih,
autori su uspjeli pokazati da se priblino jedna etvrtina predmeta
poput rabljenih automobila ili kua kupuje od lanova obitelji, prijatelja,
prijateljevih prijatelja, ili slino. Kupci su bili vrlo svjesni prednosti
kupovanja od ljudi iz njihovih vlastitih mrea, i to su pokuavali initi
pogotovo kada nije bilo vjerojatno da e neto drugo kupiti od
prodavaa. Prema zakljuku autora, njihova studija demonstrira da se
gledite ekonomskih sociologa o drutvenoj ukorijenjenosti trita
(Granovetter) moe primijeniti na potroaka trita (DiMaggio i Louch
1998: 634).
Istraivanje potronje danas je vrlo ivo podruje, no ono se i iri u
nekoliko razliitih pravaca. Teorije o potroakom drutvu, tako i
postmodernizam, vide to, primjerice, kao samostalno istraivako
podruje, to odraava tobonju autonomnost potronje u drutvenom
ivotu. S gledita ekonomske sociologije, s druge strane, potronja
moda ima stanovitu samostalnost - no ona je takoer dio mnogo
irega socioekonomskog procesa; i kao takva mora se povezati
257
ne samo s proizvodnjom i raspodjelom, nego i s nizom drugih tema, kao

to su tednja i kredit. Znaenja koje potroaka roba ima za svoje
kupce predstavljaju neophodan dio postojanja te robe, a to treba
shvatiti bolje nego to se shvaa] anas. Kognitivna psihologija moda
moe pomoi u tom procesu, barem tako sada misle neki ekonomski
sociolozi. Proizvodnja i potronja roba, meutim, takoer je i proces, koji
pokreu interesi aktera - interesi potroaa i interesi korporacija koje
proizvode robe. Analiza potronje, ukratko, nije potpuna ako ne zahvati
pitanje interesa - takoer i znaenja koja ti interesi imaju za svoje
aktere.
Saetak
Ovo poglavlju nastavljalo je analizu kulture i ekonomije iz prethodnoga.
Tvrdio sam da je tijekom nekoliko prolih desetljea dolo do pomaka u
ekonomskoj sociologiji, od razmatranja uloge kulture ponajprije u
ekonomskom razvitku do prouavanja njezine uloge u ekonomskom
ivotu u irem smislu. Najvaniji doprinos u ovom istraivakom
podruju u posljednjih nekoliko desetljea dao je Bourdieu, osobito
svojom koncepcijom o kulturnom kapitalu i analizom prividno
nezainteresirane naravi kulturnih polja, kao to su likovna umjetnost i
knjievnost. Na raspravu o kulturi u novoj ekonomskoj sociologiju
uvelike je utjecalo neprijateljstvo prema parsonsovskog pojma kulture,
koje se poslije prenijelo na pojam kulture openito.
Kao i u velikom dijelu suvremene sociologije, i u ekonomskoj sociologiji bilo je pokuaja shvaanja uloge povjerenja - i moe se dodati, s
podjednako malim uspjehom. Prema jednoj korisnoj sugestiji, u
ekonomskom ivotu postoji jedna osobita vrsta povjerenja, koje se moe
nazvati ekonomskim povjerenjem (Carruthers). Logino je da e
povjerenje u ekonomiji biti vie proraunata nego, recimo, u podruju
ljubavi i prijateljstva. Prema tom gleditu, Colemanova ideja o
povjerenju kao svjesnoj okladi bolje odgovara dogaajima tijekom neke
razmjene izmeu kupca i prodavaa, nego zbivanjima izmeu ene i
mua ili meu prijateljima.
Potronja, kao i povjerenje, pripada kulturi u mjeri u kojoj utjelovljuje
neto to ljudi cijene. Iako se istraivanje potronje dugo vremena
razvijalo samostalno od ekonomske sociologije, vrijeme je da se pokua
integrirati u ekonomsku sociologiju. Ovo je poglavlje teilo tom pravcu, i
osobito sam pokuavao prikazati doprinose od koristi za ekonomsku
sociologiju. Tvrdim da je najznaajnija studija potronje u
moderno vrijeme Bourdieuova Distinkcija, s njezinim matovitim po

kuajem razvijanja sociologije ukusa.
XI
Rod i ekonomija
prolih nekoliko desetljea istraivanja o ulozi roda u ekonomiji
brzo su napredovala, [i to] zbog pozornosti koje se posveivala
rodu/spolu u akademskom svijetu, i u drutvu openito. Taj trend daje
ekonomskoj sociologiji jedinstvenu priliku za napredovanje u podruju
istraivanja, u kojem je bilo vrlo malo progresu u veem dijelu
dvadesetoga stoljea. Bilo je inovativnih istraivanja o razliitim
temama, vrlo relevantnih za ekonomsku sociologiju, a nema dvojbe da
rod i ekonomija predstavlja jedno od najizglednijih podruja rada za
ekonomsku sociologiju u iduih nekoliko desetljea. To je bogato podruje, koje se nee lako iscrpsti.
Dosad, meutim, ekonomska sociologija uglavnom nije uspjela izvui
koristi iz te jake plime istraivanja roda i ekonomije; ekonomska
sociologija takoer uglavnom nije uspjela dati neki vlastit doprinos tom
podruju istraivanja. ini se da postoje nekoliko razloga za takvu
situaciju, a jedan je moda u injenicu da su ekonomski sociolozi
veinom mukarci. Viviana Zelizer, primjerice, tvrdi neto slino, te
dodaje da veina mukih ekonomskih sociologa ima poprilino konvencionalnu predodbu o ekonomiji, slino gleditu u glavnoj struji
ekonomske znanosti (Zelizer 2002).
Osobno smatram da ta injenica moe lako objasniti zato ekonomska sociologiju, openito, nije dala vei doprinos istraivanju roda i
ekonomije. No postoji i drugi razlog zato ekonomska sociologija nije
uspjela usvojiti mnogo iz postojeih istraivanja, naime istraivanja roda
i ekonomije provodila su se u mnogim razliitim drutvenoznanstvenim disciplinama i rasuta su u velikom broju asopisa. Nijednom
ekonomskom sociologu nije bilo zanimljivo upustiti se u pretraivanje te
grae, da bi vratio to to je relevantno za ekonomsku sociologiju (za
neke pokuaje u ovom pravcu, vidi Milkman i Townsley 1994; Zelizer
2002; England i Folbre u tisku).
No prije ili poslije taj se zadatak mora obaviti, da bi ekonomska
sociologija bila aurna u pogledu roda i ekonomije. Taj se proces nedvojbeno moe ubrzati ako bi znanstvenici koji se zanimaju za tu temu, i
koji trenutno nisu ekonomski sociolozi, shvatili da ekonomska sociologija
moe ponuditi korisnu perspektivu za stjecanje novih i va
TIJEKOM
P O G L AV L J E X I
26saznanja o rodu i ekonomiji. Moje je osobno miljenje,
nih
ukratko, da
ekonomska sociologija doista ima nekoliko relevantnih pojmova i
perspektiva - kao to su prisvajanje (Weber), ukorijenjenost (Polanyi)
i mree (White, Granovetter). Tu je i ira injenica da ekonomska so- ;
ciologija shvaa ulogu drutvenih odnosa mnogo bolje nego to je
shvaa ekonomska znanost. A za razliku od povijesne znanosti (i od
ekonomske povijesti), ekonomska sociologija vie se zanima za uopavanje svojih nalaza u obliku tipologija i drutvenih mehanizama - koji
mogu biti od velike pomoi i u drugim drutvenim znanostima.
Literatura o velikom broju tema koje spadaju pod naslov ekonomije i
roda, da ponovimo, rasuta je po raznim drutvenim znanostima. Nain
kako sam ovdje odluio rijeiti tu situaciju, jest taj da u fokusirati na
dvije teme koje smatram kljunima, naima rod u kontekstu ekonomije
kuanstva, te ene i posao. Najprije u raspravljati o prvoj temi, zato to
analiza kuanske ekonomije daje strukturalnu perspektivu na pitanja
roda i ekonomije iz koje je mogue pristupiti nizu drugih tema, kao to
su posao, potronja, utede, nasljeivanje i tako dalje. Od tih potonjih
tema, najvie je pozornosti svakako privukao posao. Nakon odjeljka
Kuanstvo, rod i ekonomija i ene, posao i plae, slijedit e
rasprava o temi koja ilustrira kreativnost koju rodovska perspektiva
moe dati ekonomskoj sociologiji, naime tema emocija i ekonomije.
Bi li bilo korisno u analizu roda i ekonomije uvesti i pojam interesa.
Nekoliko feministkinja tvrde da bi, a ja se s njima dakako slaem (Folbre
i Hartman 1988; Jonasdottir 1988). Postoji toliko mnogo ideologije u vezi
s mukim i enskim osobinama, da je moda uputno krenuti od pitanja
interesa. Takoer je jasno da ako elimo provesti uinkovitu interesnu
analizu roda, treba nadvladati zamisao iz glavne struje ekonomske
znanosti da postoji samo jedna vrsta interesa, naime ekonomski interes.
Takva vrsta ekonomizma, kako ju Bourdieu naziva, u tijesnoj je vezi s
idejom da je ekonomski interes povezan s mukarcem na tritu, a
altruizam sa enom u obitelji. No jednom kad su unutar obitelji, s druge
strane, mukarci toboe djeluju iz altruizma, pa se zato - prema glavnoj
struji ekonomske znanosti - u analizi obitelji moe primijeniti funkcija
zajednike koristi (joint utility function).
No iako je oito da bi bilo prerestrukivno primijeniti samo pojam
ekonomskih interesa u analizi roda i ekonomije, postoji li i suprotna
opasnost - to jest, od uvoenja previe vrsta interesa u analizu? Popis
mogunosti doista je dug: muki interesi, enski interesi, obiteljski interesi, seksualni interesi, djeji interesi i emotivni interesi. Ustvrditi da
je tedljivost vrlina te pokuati smanjiti broj interesa najvie to je mogue, jedan je nain postupanja u takvoj situaciji. Druga je strategija
tvrditi da se alati analize trebaju birati prema vrsti analize koja se eli
provoditi, i da zapravo nema mnogo smisla odbaciti neke interese 261

ex
tinte. Da svi upravo spomenuti interesi mogu biti vrlo korisni, ilustrirat
u kratkim komentarom o svakomu od njih.
Pod uvjetom da se ne prihvati bioloki determinizam, zamisao o
postojanju mukih i enskih interesa odmah namee pitanje o nastanku
tih dviju vrsta interesa i o njihovu meusobnom razluivanju. Sve
korisne savjete iz opsene literature o djeakom ili djevojakom odrastanju mogu se, prema mom miljenju, dobitno sjediniti s podacima iz
novonastajue literature o ekonomskoj socijalizaciji djece - o tome kako
djeca ue to je imovina, to je novac, to znai tedjeti, i tako dalje
(Lunt i Furnham 1996). To bi na vrlo prirodan nain uvelo znaajke
mukosti i enskosti u analizu - i moda nam dalo naslutiti zato mladi
mukarci i ene esto biraju razliite poslove.
Postojanje opega obiteljskog interesa, kojemu su i muki i enski
interesi podreeni, i koji obino zastupa mukarac, esto je bilo
kritizirano u literaturi o rodu. Jo je 1867. u jednoj parlamentarnoj raspravi John Stuart Mill iznio sljedei ironini komentar o mukarcima koji
zastupljaju enske interese u ime obitelji:
RO D I E KO N O M I JA
Interesi svih ena sigurni su u rukama njihovih oeva, mueva i brae, koji imaju isti interes kao one, i ne samo
da znaju mnogo bolje od njih to je dobro za njih, nego se brinu mnogo vie za njih nego to se brinu za same
sebe. Gospodine, to je upravo to to se govori za nezastupljene klase. Radnici, primjerice: nisi li oni virtualno
zastupljeni preko zastupnitva svojih poslodavaca? Nisu li interesi poslodavaca i [interesi] uposlenika, kada se
ispravno shvate, gotovo isti?... I, openito govorei, zar nije [tono] da poslodavci i uposlenici imaju zajedniki
interes naprotiv svih vanjskih ljudi, ba kao to ga imaju mu i ena naprotiv svih izvan obitelji? I tovie, zar
nisu li svi poslodavci dobri, obzirni i milostivi ljudi, koji vole radnike i uvijek ele to to je najbolje za njih?
Sve su te tvrdnje podjednako tone, i podjednako prikladne, kao i odgovarajue tvrdnje u odnosu na mukarce i
ene ([1867] 1988:150).
No sve da se potlaenost ena u ime neke svodne koncepcije obiteljskog interesa mnogo kritizirala, sam pojam moe biti vrlo koristan. To
osobito vrijedi za razdoblje prije devetnaestoga stoljea, kao to emo
uskoro pokazati.
Zamisao da djeca imaju osobite interese moe biti korisna zato to
moe dovesti do rasprave o pitanjima poput ovih: mora li akter biti
svjestan interesa da bi to bio legitimni interes; i pod kojim je uvjetima
doputeno da jedila osoba zastupa interese druge? S postupnim poputanjem totalne kontrole koju roditelji imaju nad djecom, iri se prostor u
kojem djeca mogu razvijati svoje vlastite interese. Takoer je jasno da
djece vrlo rano razvijaju vlastite ekonomske interese, i da se oni iz- ,
262
P O G L AV L J E X I ;
Sazvao sam obiteljski sastanak kako bih vas izvijestio da zbog

inflacije moram dvojicu od vas otpustiti
The New Yorker Collection 1974 Joseph Farris
Preslikano iz cartoonbank.com Sva prava
zadrana.
raavaju na razliite naine, u interakcijama s drugom djecom kao i s

roditeljima (Zelizer u tisku a, b). Da pojam seksualnih interesa moe biti
koristan u analizi roda i ekonomije, jasno je iz injenica da seksualna
privlanost igra ulogu u heteroseksualnim i homoseksualnim odnosima.
Taj pojam moe pomoi i u objanjavanju pojava poput koritenja seksa
u reklamiranju, u modernoj industriji seksa, i tako dalje.
Pojam emotivnih interesa, napokon, moe se initi protuintuitivnim i
nepotrebnim. No trebalo bi biti dovoljno spomenuti ve citirano
istraivanje Viviana Zelizer o djeci, da bi se pobila takva reakcija. Kako
je Zelizerova ustvrdila, amerika djeca, koja su nekada imala i ekonomsku i emotivnu vrijednost, postala su iskljuivo emotivna vrijednost za
njihove roditelje (1981, 1985). U jednom kljunom teorijskom poglavlju
Ekonomije i drutva, i Weber je koristio pojam emotivni interes,
kao primjer toga to se zbiva kada ljudi ulaze u odnose zajednitva
([1922] 1978:41).
Jo jedna korisna ideja u tom kontekstu iz tradicije interesne analize
jest Bourdieuova zamisao da postoje podruja u drutvu u kojima je
nezainteresirana akcija norma, kao u visokoj kulturi - i u obitelji
263
(1998b: 88 ). Bourdieuov kljuni argument - da nezainteresirane akcije
prikrivaju neke vrste interesa, i ujedno im pogoduju (simboliki kapital)
moe posluiti kao dobro polazite za analizu roda i ekonomije.
Primjerice, u obitelji se zbiva podjela resursa, esto na tetu
ena. To se ne odnosi samo na novac, nego i na druge resurse,
poput hrane. Kakav moe biti zbirni rezultat davanja prednosti
djeacima nad djevojicama, moe se iitati iz naslova
poznatog lanka Amartye Sena Nestalo je preko sto milijuna
ena (- More than 100 Million Women are Missing, 1990).
Bourdieuova ideja da ljudi pridaju nezainteresiranim akcijama
simboliku vrijednost (jer te akcije odluuje o dobivanju ili nedobivanju
resursa) moe pomoi i u objanjavanju upornosti mnogih osobina koje
se obino povezuju sa znaenjem enskosti i materinstva. Tu su toplina,
briga, altruizam i opa odsutnost natjecateljskoga duha - ukratko, sve
osim jasne i ive svijesti o vlastitim ekonomskim interesima, koja je
karakteristina za homo economicusa..
Kuanstvo, rod i
ekonomija - o
obiteljskom interesu
Svaka rasprava o rodu i ekonomiji stii e prije ili poslije do pojma
kuanstva (ili domainstva, op. prev.), koji je nuan u ekonomskoj
sociologiji iz vie razloga. Jedan je da pomae u prekidanju este tendencije izjednaavanja pojma ekonomije s tritem i daje smjernice za
mnogo iru i korisniju koncepciju ekonomije. Takva koncepcija, predlaem, trebala bi obuhvatiti ne samo trite i kuanstvo, nego i neformalnu ekonomiju, koja je vrlo vana u pitanjima o rodu i ekonomiji.
Tono je da se iroka koncepcija ekonomije moe nai i u djelu Karla
Polanyia, to je jasno iz njegova obrazlaganja o trima oblicima
integracije (razmjena na tritu, preraspodjela s pomou drava i uzajamnost u obitelji ili meu srodnicima). No ipak bih tvrdio daje pojam
kuanstva, kad mu se pristupi iz perspektive roda i ekonomije, moda u
ekonomskoj sociologiji korisniji od Polanyijevih oblika integracije. Jedan
je razlog zato to ne polazi odmah od ideje da je obitelj okarakterizirana
uzajamnou. Postoji, dakako, i zgodna injenica da naziv ekonomika
potjee od grke rijei za upravljanjem kuanstvom. Rije ekonomika,
grka po podrijetlu, sloenica je od oikos, kuanstvo, i semantiki
sloenoga korijena, nem-, ovdje u znaenju regulirati, upravljati,
organizirati (Finley [1973] 1985: 17).
Jo je jedna prednost koritenja pojma kuanstva u raspravi o rodu u
tome to se ljudska vrsta (i radna snaga) razmnaa u kuanstvu.
264
Koritenje pojma kuanstva, drugim rijeima, omoguuje
ekonomskoj
sociologiji da se prirodno povee s demografijom - to je vrlo vano, jer

demografske promjene duboko utjeu na ekonomiju. Dananji porast
starijih ljudi i smanjenje broja mladih, primjerice, imat e u bliskoj
budunosti golem uinak na ekonomiju (npr. Drucker 2001).
Ideja o razmnaanju vrste u kuanstvu upozorava i na vanost 1
ljudskog tijela u ekonomiji, i time pomae u prizemljivanju preap-1
straktne naravi suvremene ekonomske znanosti. Od prvotnoga zna- j
enja upravljanje kuanstvom, preko kasnijeg znaenja kao analiza 'j
bogatstva, naziv ekonomika razvio se tako da je poprimio posve |
dematerijaliziran [smisao] (za povijest razliitih definicija ekonomike,
vidi Kirzner 1976). Od ranog dvadesetog stoljea ekonomika se
prvenstveno definirala kao osobita perspektiva - kao analitiki nain
pristupanja nekom problemu (Robbins 1932; Becker 1976). Tono je,
dakako, da postoje i dobri razlozi za takav nain vienja ekonomike.
Primjerice, mnoge su apstraktne i nematerijalne stvari dio ekonomike,
od usluga o intelektualnoga vlasnitva. Mnogi se problemi mogu lake
rjeavati ako ih zamislimo kao logike probleme, koji se mogu rijeiti
razumom. No takoer je tono da je svaka ekonomija vrsto usidrena u
ljudsko tijelo i njegove mogunosti preivljavanja u prirodi. Priprema
hrane, hranjenje djece, ienje doma - sve su to bitni dijelovi kuanskih
poslova i ekonomije, a trebali bi isto tvoriti vaan predmet za
ekonomsku sociologiju. Tematika kuanske ekonomije moda nije
prihvaena u glavnoj struji ekonomske znanosti, no ona bi trebala biti
jako zanimljiva za ekonomsku sociologiju (npr. Stage i Vincenti).
Iz svih spomenutih razloga, kuanstvo oznauje dobru poziciju za
pristupanje analizi roda i ekonomije. Zato u u nekoliko iduih stranica
pokuati skicirati drutvenu strukturu kuanstva kao i njegov odnos
prema rodu i ekonomiji. Za opi pregled, pouzdat u se u Webera,
jednoga od rijetkih znanstvenika koji je u sociologiji pokuao sustavno
analizirati odnos izmeu kuanstva i ekonomije, od poetaka povijesti
nadalje.
Weber je proveo svoju analizu kao dio svoga pokuaja u Ekonomiji i
drutvu da analizira odnose svih glavnih drutvenih grupa prema
ekonomiji, kroz svu povijest ([1922] 1978: 339-98). Poto je taj rad
napisan u drugom desetljeu dvadesetoga stoljea, njegova analiza mora se oito osuvremeniti i nadopuniti, svakako i kada se radi o pitanju
roda. No ak uz svoje nedostatke, Weberova analiza predstavlja temelj
za daljnji rad. Da bih pokazao kako se Weberova analiza kuanstva
moe produbiti i poboljati u odnosu na temu roda i ekonomije, ponajprije u se osloniti na jedno djelo koje obrauje poloaj ena u eko-
265
nomskom ivotu u razdoblju od 1700. do danas.
Prema Ekonomiji i drutvu, kuanstvo je univerzalna drutvena
grupa, kao to su i srodnika grupa i susjedstvo (Weber [1922] 1978:
356- 80); usp. Weber [1923] 1981: 26-27, 46-50, 225-29). U
sociolokom smislu, kuanstvo se moe okarakterizirati kao zatvoreni
drutveni odnos, u kojem je interakcijski obrazac sredotocen na
seksualni meuodnos mukarca i ene, kao i na odnos izmeu djece i
roditelja. Veliina kuanstva, i koga je sve mogla obuhvaati, mijenjala
se podosta tijekom povijesti. Ipak, kuanstvo uvijek mora imati
stanovitu postojanost, a Weber sugerira da [kuanstva] vjerojatno nisu
ni nastala, sve dok nije postalo mogue ljudima ivjeti od poljoprivrede.
Zajedniko boravljanje nuno je da bi kuanstvo postojalo. Velik dio
drutvene strukture kuanstva, Weber dodaje, moe se opisati u smislu
autoriteta i lojalnosti. Autoritet daje mo mukarcu nad enom,
roditeljima nad djecom i starima nad mladima. Lojalnost je vrlo jaka
meu svim lanovima kuanstva, koji iskazuju i solidarnost naprotiv
vanjskih ljudi.
Osnovna je svrha kuanstva ljudskim biima omoguiti opstanak, a
Weber je kuanstvo opisao kao jedinicu za ekonomsko uzdravanje
([1922] 1978: 357). Iz tog razloga, kuanstvo je i najrairenija
ekonomska grupa u ljudskom drutvu (358-59). U ranoj povijesti
komunizam kuanstva obiljeavao je i potronju i proizvodnju. Svi
lanovi kuanstva pridonosili su to su mogli i ujedno uzimali to im je
trebalo. Imovina kuanstva koristila se zajedniki, i nije postojalo
nasljeivanje, jer je pojedinac bio podreen grupi.
Iako Weberova analiza kuanstva i njegova odnosa prema ekonomiji
ne daje tako mnogo informacija o ulozi roda koliko bismo danas htjeli,
naznaene su osnovne injenice. Unutar kuanstva susree se, primjerice, podjela rada izmeu spolova, koja predstavlja najstariju tipsku
podjelu rada [u povijesti] ([1922] 1978: 1009). ene, kae se, najstariji [su] agent temeljne ekonomije, to jest, neprekidne nabave hrane,
kroz obradu zemlje i pripremu hrane (1009). Imovina kuanstva obino
je u vlasnitvu mukarca i, kako smo rekli, mukarac ima vlast nad
enom. Weber dodaje da su kuanski autoritet i kuanstvo razmjerno
samostalni od ekonomskih uvjeta, unato velike vanosti potonjega, i
da esto izgledaju neracionalnima s ekonomskoga gledita; u
stvarnosti, zbog svoje povijesne strukture oni esto oblikuju ekonomske
odnose (377).
Prema Weberu, kuanstvo se tijekom povijesti razvilo u razliite
smjerove. S jedne strane, razvijajui nove ekonomske institucije pomoglo je u oblikovanju ekonomije; i, s druge strane, poprimilo je razliite oblike u svojem svojstvu temeljne jedinice ekonomskoga uzdra
R O D I E KO N O M I J A
266
vanja pojedinca. Kao primjer prvoga moe se ukazati na
nain kako se
prvobitno kuanstvo razvilo u veliko i autarkino imanje, koje je bilo

uobiajeno u antici i u srednjem vijeku. Planirane ekonomije, pa i njihova socijalistika inaica, takoer spadaju u tu kategoriju. Zadovoljavanje potreba glavni je cilj te vrste ekonomije, ne stvaranje profita; slino tome, ona je usmjerena na gomilanje bogatstva, ne na kapitala.
No kuanstvo se razvilo i u smjeru trita, prvo u obliku obiteljske
tvrtke, a zatim moderne tvrtke. Obitelj je svuda najstarija jedinica
potpore za neprekidnu trgovaku djelatnost, u Kini i Babiloniji, u Indiji i
u ranom srednjem vijeku (Weber [1923] 1981: 225). Prema Weberu,
solidarnost koju su lanovi kuanstva uvijek osjeali jedni prema drugima, osobito u odnosima s vanjskim ljudima, strukturalni je imbenik
koji je pomogao da iz kuanstva iznikne moderna tvrtka. To je povijesni
izvor, prema Weberu zajednike odgovornosti vlasnik privatnih
tvrtku za zaduenja tvrtke (Weber [1922] 1978: 359).
I kao ekonomska jedinica za uzdravanje pojedinaca, kuanstvo se
tijekom vremena poprilino izmijenilo. Premda je mukarac obino imao
mo nad enom, njegova je mo poprimila razliite oblike i razliite
razine intenziteta. Partijarhalnost u istom obliku moe se nai,
primjerice, u veleposjednikim kuanstvima antike. Prema Weberu:
patrijarhat je tipian oblik gospotijskoga razvitka. Njegove su svojstvene osobine udjeljivanje vlasnikih
prava iskljuivo jednom pojedincu, glavi domainstva, od koga nitko nema prava traiti polaganje rauna, i
nadalje despotski poloaj to ga patrijarh nasljeuje i zadrava sav ivot. Taj se despotizam protee nad enom,
djecom, stokom i opremom, [nad] familia pecuniaque rimskoga zakona, koji pokazuje taj tip u svojoj
klasine savrenosti... Mo oca obitelji, tek s obrednim ogranienjima, see do pogubljenja ili prodaje ene i do
prodaje djece ili njihova iznajmljivanja kao radne snage ([1923] 1981:47-8).
Za isti patrijarhat, prema Weberu, preduvjet je da lanovi kuanstva

ostanu neizdiferencirani. Jednom kada postoji javno obrazovanje,
primjerice, to vie nije mogue. Postojanje zasebne politike vlasti
takoer umanjuje potrebu za patrijarhovu fiziku zatitu. Razvitak novca
dodatni je imbenik koji potie slabljenje patrijarhata, jer omoguuje
lanovima kuanstva tono izraunavanje svojih doprinosa kuanstvu.
Dok kuanstva utemeljena na imovini imaju osobitu stabilnost, prema
Weberu, kuanstva utemeljena iskljuivu na zajednikom radu
nestabilna su. U dananjem kuanstvu takoer je uobiajeno ivjeti u
jednom mjestu i raditi u drugom. Moderno je kuanstvo prvenstvo
jedinica za zajedniku potronju, a ine ga majka, otac i djeca.
267
lako Ekonomija i drutvo oslikava kuanstvo od najstarije povijesti
nadalje, to djelo ima mnogo manje rei o ulozi kuanstva u nedavnoj

povijesti. U tom se pogledu Weberov rad mora nadopuniti i treba
razmotriti novija znanstvena djela. Jedan rad kpji je za to koristan jest
knjiga Louise Tilly i Joan Scott - ene, posao i obitelj (= Women,
Work and Family). Ta studija analizira ekonomsku ulogu ena iz
pukih slojeva u Engleskoj i Francuskoj u razdoblju 1700-1950., te
fokusirane toliko na ene kao na zasebnu kategoriju, nego na ene u
sklopu kuanstva i pod utjecajem glavnih demografskih i ekonomskih
trendova.
Za razjanjenje moe se dodati da Tillyjeva i Scottova ne koriste
naziv kuanstvo, nego obitelj. No to to za njih znai obitelj, priblino je
to to su Weber i drugi oznaavali kao kuanstvo u tom razdoblju, to
jest brana srodnika grupa, koja ivi u istom kuanstvu (Tilly i Scott
1989: 7). Tu kao i drugdje boravite je vana odrednica za kuanstvo,
kao to je srodstvo za obitelj (usp. Bender 1967).
Tillyjeva i Scottova tvrde da su se ene i njihov odnos prema poslu i
obitelji u Engleskoj i Francuskoj poprilino promijenili od 1700. do 1950.
Na poetku toga razdoblja, ene su bile dio obiteljske ekonomije, u
kojoj se sav rad obavljao u kuanstvu. S nastupom industrijalizacije
plaeni rad izvan prostora obitelji postao je ei, pa je nastala
obiteljska nadnika ekonomija. Od prijelaza u dvadeseto stoljee
narastao je standard ivota radnike klase, i obiteljsku nadniku
ekonomiju zamijenila je obiteljska potroaka ekonomija. Za svako
od tih triju etapa autorice analiziraju drutvenu i ekonomsku ulogu djece, neudatih keri, udatih ena i udovica. One takoer prate evoluciju
obiteljskog interesa, kako ga nazivaju, u biti tvrdei da su i ene i
mukarci u tom razdoblju pokuavali svoje individualne interese podrediti obiteljskima.
U vrijeme obiteljske ekonomije mnoga su kuanstva iz pukih
slojeva posjedovala male zemljine parcele na selu ili neku
prodavaonicu u gradu. Ljudi su radili i ivjeli u istom mjestu, a na obitelj
se gledalo ponajprije kao na ekonomsko partnerstvo (Tilly i Scott
1989: 43). Oekivalo se i od mukarca i od ene da e neto sadrajno
donijeti tom partnerstvu nakon sklapanja braka; od mukarca,
primjerice, zemljite ili orua, a od ene miraz (namjetaj, odjea i
slino). Nasljeivanje je bilo najvanije u prijenosu ivotnih sredstava, a
roditelji su imali mo nad ivotima svoje djece s pomou kontrole nad
obiteljskom imovinom.
ivot ene bio je teak u svim razliitim etapama. Kao ki ili neudata ena, morala je obino raditi ili u roditeljskom domu ili kao
slukinja u domu druge osobe. Gotovo su se sve ene udavale, jer je
brak predstavljaju najbolju mogunost za preivljavanje. ena je bila
268
zaduena za to da vodi ekonomiju kuanstva, bez obzira
na to to je
mu imao pravnu i fiziku vlast nad njom. ena je bila, najkrae reeno,
kamen temeljac obiteljske ekonomije (Tilly i Scott 1989:54). Ukoliko
bi mu umro, ivot je postao jako teak, jer su se udovice rijetko mogle
ponovno udati. Starost je bila teka openito, a udovice su lako mogle
zavriti kao prosjakinje.
ene su bile takoer zaduene za djecu, iako se u toj povijesnoj etapi
mladoj djeci rijetko posveivalo mnogo panje. No taj je aranman
trajao samo do dobi kada su djeca mogla raditi, to je znailo do dobi
od etiri-pet godina. Pvo su djeaci i djevojice obavljali sline poslove,
no nekoliko godina poslije djeaci bi poeli pomagati svojim oevima, a
djevojice svojim majkama. Tillyjeva i Scottova istiu da su svi lanovi
obitelji radili za ekonomsku uspjeh obitelji, i da je taj interes proimao
sve djelatnosti. Ako bi neudata ki radila kao slukinja, primjerice,
oekivalo se da e predati svoju zaradu svojoj obitelji. Jedan je razlog za
takav naglasak na obiteljski interes bio taj to je pojedinac uvijek morao
popustiti:
U svim sluajevima, odluke su se pravile u interesu grupe, ne pojedinca. To je izraeno u oporukama i branim
ugovorima, u kojima se navode obveze brae i starijih roditelja koji su smjeteni i hranjeni na obiteljskom
imanju, sada u vlasnitvu najstarijeg sina. Oni moraju raditi najbolje to mogu za uspjenost obitelji i u
interesu oznaenoga nasljednika (Tilly i Scott 1989: 21).
S nastupom industrijalizacije, poela je nastajati nova vrsta kuanske

ekonomije: obiteljska nadniarska ekonomija. U toj je ekonomiji bilo
karakteristino da je obitelj morala ivjeti od nadnica, ne od imovine.
Takoer je sada dolo do glasovite podjele izmeu posla i doma. Svi su
u obitelji radili, a sve su se nadnice udruivale da bi obitelj mogla
preivjeti. Prema Tillyjevoj i Scottovoj, netona je da je veina ena
poela raditi u tvornicama za vrijeme industrijske revolucije. Iako su
neke ene pronale uposlenje u tvornicama, veina nije. Ukratko,
postojao je velik kontinuitet izmeu vrste poslova koje su ene
obavljale u ranim etapa industrijalizacije i u predindustrijskom
vremenu.
Ciklus poslova kroz koje su ene prolazile u tom razdoblju, koje je
trajalo priblino od sredine osamnaestoga stoljea do kraja devetnaestoga stoljea, bio je sljedei: Mlade i neudate ene esto su radile u
tekstilnim tvornicama. Ponekad su ivjele kod kue, ponekad nisu, no
njihove nadnice uvijek su se predavale obitelji. Ne ivjeti kod kue i
imati vlastite nadnice znailo je imati stanovitu samostalnost od obitelji, te osjetiti primamljivost izmicanja od obiteljskih pritisaka. No
269
poto su srodnici i obitelj osiguravali zatitu, ranjivost mladih ena
takoer je porasla.
Prvih nekoliko godina braka, ekonomija kuanstva bila bi razmjerno
dobra, jer se temeljila na dvije pune plae. No kad bi djeca poela
pristizati, majke su obino ostajale kod kue i obiteljski prihod osjetio bi
optereenja. Vei dio prihoda odlazio je na hranu. Udate ene radije su
obavljale usputne poslove i zadatke, koji su im doputali da
istovremeno vode kuanstva. Ako bi mu umro ili ostao bez posla, ena
je morala napustiti dom i zatraiti poslove s punim radnim vremenom.
Jednom kada su djeca napustila obitelj, neke su se ene vratile na
trite radne snage. Kada bi ene ostarjele, njihove ivotne prilike esto
su propadale (vidi sliku 11 .1 ).
Dok su se oenjeni mukarci nalazili tijekom radnog dana izvan kue,
udate ene obino su ostajale kod kue i vodile obitelj. Majke su bile
odgovorne za djecu i za sve to je trebalo uiniti u kuanstvu. One su
morale plaati raune i nositi se sa stanodavcem, s vlasnikom
zalagaonice i s lokalnim trgovcima. Morale su takoer planirati to e se
jesti i pripremati hranu. Obitelji ije su majke radile izvan kue ivjele
su od juhe i kruha, ili su kupovale hranu od putujuih ulinih prodavaa
sve do nedjelje, kada je bilo dovoljno vremena za to da se pripremi
pravi obrok (Tilly i Scott 1989: 138). Majka je bila emocionalno sredite
obitelji, i djeca su sav ivot zadravala dubok osjeaj lojalnosti prema
njoj.
Od prijelaza u dvadeseto stoljee nadalje, prema Tillyjevoj i Scottovoj, razvila se potroaka obiteljska ekonomija. To je bilo mogue
zbog porasta proizvodnosti, koji je povezan prije svega s tekom industrijom koja je nastala u to vrijeme. Radnike obitelji imale su uskoro
neto vie novca nego samo za osnovne potreptine, a taj se viak novca troio na djecu, na uljepavanje kue i tako dalje. Mali ukrasni
predmeti, slike na zidovima i cvijee na prozoru, kao i nedjeljna odjea,
pomogli su da se odre forme, a takoer su uinili dom ljepim ivotnim
prostorom (Tilly i Scott 1989: 208). Trebalo je troiti vie vremena na
kupovanje - i opet je to bio zadatak ena.
Poslovi u tekoj industriji bili su namijenjeni mukarcima i donosili su
znatno vie prihoda od poslova koje su ene mogle nai. Potonji su se
uglavnom nalazili u brojnim inovnikim djelatnostima koje su se sada
pojavile. Trailo se sve vie inovnica, tajnica, uiteljica, prodavaica i
tako dalje. Poslova u tekstilnoj industriji bilo je manje, a nitko nije htio
raditi u posluzi. [Djevojke iz pukih slojeva] radije su prihvaale posao
u mlinu ili tvornici, ili ak najnie nadnice kod W00 I- worthsa, i
slobodu., nego najbolji mogui [posao] u kunoj posluzi (Tilly i Scott
1989: 182).
Slika 11.1. Shematski prikaz ena s plaenim uposlenjem prema

ivotnom/obiteljskom ciklusu. Francuska i Britanija, oko 1850.
Napomena: Slika prikazuje uinak industrijalizacije i urbanizacije, kao i
odvojenosti kue od mjesta rada, na sudjelovanje ena u radnom
stanovnitvu tijekom njihovih obiteljskih i ivotnih ciklusa.
Izvor. Louise Tilly i Joan Scott, Women, Work and Family (New York: Holt
Reinhart i Winston, 1978), 127.
Mukarci su primali znatno vee plae od ena u tom razdoblju, a

razlike izmeu mukih i enskih poslova takoer su se poveale. Iako je
prihod radnike klase poprilino narastao, vei dio kunoga prorauna i
dalje se troio na hranu. Godine 1904. 33% engleske djece patilo je
pothranjenosti, a pothranjenost meu djecom - i enama - nestala je tek
poslije prvoga svjetskoga rata. Majke su esto uskraivale sebi hranu u
tekim vremenima. Nemiri zbog hrane i dalje su izbijali i obino su ih
vodile ene. est razlog za te nemire bio je porast cijene kruha, a ene
su zahtijevale pravinu cijenu (usp. Thompson 1971).
271
Poslije drugoga svjetskog rata blagostanje radnike klase dalje
je
raslo, kao i broj inovnikih poslova za ene. Vie udatih ena nego prije
poelo je raditi za plau. No prihodi ena nisu se rabili za njihovu
vlastitu ugodu, nego za poveanje blagostanja obitelji. Troili su se na
djecu, na bolju hranu, rabljene automobile i slino. Mukarci su i dalje
primali znatno vee plae od ena.
Svuda u knjizi ene, posao i obitelj Tillyjeva i Scottova istiu sredinju ulogu obiteljskog interesa. Danas, kao i juer, tvrde one, postupke mnogih mukaraca i ena u krajnjoj instanci pokree obiteljski
interes. I djeji interesi i obiteljski podreuju se tom irem interesu.
Kada su 1989. Tillyjeva i Scottova objavili drugo izdanje svoga rada,
objasnile su u retrospektivi kako su shvaale jak naglasak koji su stavile
na obiteljski interes:
Kada obitelji prave strategije za svladavanje ekonomskih i demografskih pritisaka, ini se da djeluje kao skladne
jedinice. Naa je pretpostavka u veem dijelu knjige da je to tako, da neka vrsta kolektivnog etosa - predodbe o
zajednikom interesu - proima postupke pojedinih lanova obitelji. Iako i dalje to mislimo, takoer mislimo da
naglasak na obitelj kao na strateku jedinicu ne skree dovoljno pozornosti na proces po kojem se te strategije
provode. Taj proces obuhvaa opovrgavanje, pogodbe, pregovaranje i dominaciju, kao i suglasnost o tome to je
obiteljski interes. U nekim sluajevima sukobi su izbijali zbog nejednakih odnosa moi - roditelji koji su
kontrolirali resurse mogli su prisiliti nevoljnu djecu na pristanak; muevi s podrkom zakonik koji priznaju
njihov autoritet u obiteljskim stvarima mogli su izvui suglasnost iz svojih ena; mukarci s pristupom boljim
poslovima zahtijevali su poslunost razmjernu njihovu statusu (Tilly i Scott 1989: 9).
Kao dodatak istraivanju Tillyjeve i Scottove, moe se rei da se to

to one nazivaju obiteljskom potroakom ekonomiju nastavilo
razvijati poslije 1950ih, u Francuskoj i Engleskoj i u drugim zemljama
OECD-a. Pojaao se trend ulaska udatih ena na trite radne snage, i to
je jedan od razloga za porast blagostanja. Drugi je razlog opi porast
proizvodnosti. U mnogim tim zemljama drava blagostanja takoer je
pomogla u smanjenju broja siromanih ljudi (vidi tablicu 7.4. u poglavlju
7).
Sto se tie sve jaeg ulaska ena na trite radne snage u vremenu
nakon drugoga svjetskog rata, nekoliko je istraivanja pokazalo da je taj
proces uvelike povezan s mogunostima zbrinjavanja djece. To se moe
osigurati ili preko trita - uposlite koga da se brine za djecu dok ste na
poslu - ili drava moe subvencionirati zbrinjavanje djece. Prva je
mogunost uinkovita u veoj mjeri samo u zemljama u kojima su
nadnice za uvare djece niske, kao u Sjedinjenim Dravama. Zato neke
272
zemlje zato primjenjuju drugu mogunost.
Od kasnih 1960ih godina nadalje neke su drave blagostanja, osobito

u nordijskim zemljama, mnogo uloile u subvencionirano zbrinjavanje
djece, dok su pak druge zemlje u tome oklijevale. Odnos izmeu ena i
trita radne snage i pomoi za zbrinjavanje djece je jednostavan: to
vie pomoi od drave blagostanja, to vie ena na tritu radne snage
(Esping-Andersen 1999: 59-60; za situaciju u Sjedinjenim Dravama,
vidi i Reskin i Padavic 1994: 157). U nekim se zemljama, zahvaljujui
dravi blagostanja, kuanstvo se promijenilo tijekom prolih desetljea i
u jednom drugom temeljnom pogledu. To je povezano s brigom za
starije ljude. Dok je taj zadatak prije pripadao kuanstvu (i osobito
enama), do danas su ga neke drave ve poele preuzimati
davanjem pomoi starijim osobama u njihovim domovima,
financiranjem starakih domova, i tako dalje.
ene, posao i plaa - o enskim interesima

Iako je pojam obiteljskog interesa koristan za analiziranje teme roda i
ekonomije u kuanstvu, jednom kada ene uu na trite radne snage
potreban je i pojam enskih interesa. Tillyjeva i Scottova pokazale su da
kada su mlade ene u osamnaestom stoljeu poele raditi za nadnice
izvan kue, njihova potencijalna samostalnost od obiteljskoga
kuanstva dramatino se poveala. Vie openito, ini se da jednom
kada ene uu na trite radne snage u velikom broju, njihovi individualni interesi postaju jai i jasniji njima samima. To je dakako tono i
za mukarce, i sukobi izmeu mukih i enskih interesa porasli su
tijekom posljednjih nekoliko stoljea. Ideja o svodnom obiteljskom interesu nije nipoto nestala, no ona se izmijenila pod uinkom rastue
svijesti u mukaraca i ena o njihovim individualnim interesima.
Jedan primjer jae svijesti o enskim interesima odnosi se na percepciju rada to ga ena obavljaju u kuanstvu. Dugo vremena te su
djelatnosti bile nevidljive, ili tonije nisu se raunale kao rad. Primjerice, nisu bile sadrane meu mjerilima za drutveni dohodak, koje
su bile razraene 1930ih i koje se i dalje primjenjuju (Perlman 1987).
ienje, kuhanje i tako dalje nisu se percipirali kao rad ni u javnom
diskursu.
Sociolozi su imali slian stav i nisu primjenjivali pojmove koje su
razvili u industrijskoj sociologiji i sociologiji rada kad su prouavale
djelatnosti ena u kuanstvu. No kako je pokazala Ann Oakley u Sociologiji kuanskih poslova (= The Sociology of Housework)
pojmovi
R2O
7D
4 I E KO N O M I JA
P O G L A V L J E 2X7I3
takve
vrste
T ABLICA
I I . I . - autonomija, monotonija na poslu, i tako dalje -odgovarale
su
i djelatnostima
kuanica
(1974). U svojem
istraivanju
londonskih
Vrijeme
koje radnici
u Sjedinjenim
Dravama
s punim
radnim
kuanica,
pokazala,zadatke,
primjerice,
da to to
ene najvie
vole
vremenomOakleyjeva
utroe najekuanske
mjereno
u satima
na tjedan,
u
vezi s poslom kuanice jest to da ste vlastiti ef; a najvie mrze
1987
kuanske poslove i monotoniju/repetitivnost/dosadu koja je povezana s poslom kuanice (1974: 43).
Neko vrijeme nakon pionirske studije Oakleyjeve, sociolozi su poeli
prouavati enski rad u kuanstvima s pomou vremenskih prorauna.
Danas postoji obilje studija takve vrste, koje usporeuje koliinu sati
koje ene i mukarci troe na rad u kuanstvima. Sve one pokazuju da
ene rade mnogo vie, ak kada imaju plaeni posao s punim radnim
vremenom. Kada se vrate kui s posla, oekuje ih, u stanovitom smislu,
druga smjena (Hochschild 1989). Primjerice, 1998. ene su u
Sjedinjenim Dravama izdvajale 29 sati na tjedan za rad u kuanstvu,
dok su mukarci izdvajali 18 sati. Tono je da mukarci na plaenom
poslu troe vie vremena nego ene (38 u odnosu na 30 sati 1998.
godine). Sve u svemu, meutim, ene rade vie sati od mukaraca (59
sati u odnosu na 56 sati na tjedan 1998. godine).
Jedan drugi istraivaki rezultat iz ovakve vrste studije govori da se
razlika u satnici koju mukarci i ene posveuju kuanskim poslovima
vrlo sporo mijenjala u nekoliko prolih desetljea, te da se takoer
reproducira u koliini kuanskih poslova koju obavljaju keri i sinovi
(Reskin i Padavic 1994: 149-52). Osim toga, ene i mukarci obavljaju u
kuanstvu drukije poslove. Mukarci se obino brinu za vanjske
zadatke i za automobil, dok ene pripremaju hranu, odravanju istou
kue i bave se radom zbrinjavanja (npr. Folbre 2001). Kupovanje je
jo jedan zadatak koji obino pripada enama (vidi tablicu 11.1).
Kao to je rad u kuanstvu postupno bio preosmiljen kao posljedica
zapoljavanje ena na tritu radne snage, tako je i ideju o jednom
glavnom obiteljskom interesu zamijenila predodba o meusobnom
sukobljavanju i takmienju izmeu nekoliko interesa unutar obitelji.
Kako je jedan istraiva toga problema rekao: Umjesto kao jedinicu sa
zajednikim interesom, moda bi bilo prikladnije vidjeti obitelj kao
pogodbenu jedinicu, u kojoj pregovori obuhvaaju irok raspon odluka o
alokaciji novca, vremena i podjeli trinoga i domaega rada (Hobson
1990: 237).
Jedan izvor sukoba o kojem se mnogo raspravljalo u nedavnim
studijama odnosi se na ekonomske resurse obitelji i na pitanje tko o
njima odluuje: mu, ena ili obojica zajedno. Prema jednom prijedlogu,
primjerice, mogue je razraditi mjerilo za stupanj ekonomske
ovisnosti udatih ena o svojim muevima (Sorensen i McLanahan
1987). Pretpostavljajui da je ovisnost A o B ista kao i mo B nad A,
Kuanski zadaci
Mukarci
ene
priprema jela
3,0
8,0
37,5
ienje posua
2,3
5,2
44,2
ienje kue
2,1
6,6
31,8
Mukarci kao
udio ena
vanjski zadaci
4,9
2,1
42,8*
kupovanje
1,7
2,9
58,6
pranje rublja, glaanje
1,0
3,8
26,3
plaanje rauna
1,6
2,0
80,0
odravanje automobila
2,0
0,4
20,0*
vonja
1,2
1,7
70,6
27 5
go vea nejednakost nego u Njemakoj - ali amerike su ene manje
ovisne o amerikim mukarcima (Hobson 1990).
Pojmom o ekonomskoj ovisnosti pretpostavljalo se da brani parovi
udruuju svoje resurse i da ih dijele ravnopravno; a ta je pretpostavka
nedavno doivjela mnogo kritike. ini se da u stvarnosti parovi
postupaju svojim ekonomskim resursima na nekoliko razliitih naina:
svaki parter moe odluivati o vlastitim resursima ponaosob; partneri
mogu udruiti dio svojih resursa, ili dvojica mogu udruiti sve svoje
resurse (Pahl 1989). Treba praviti i razliku izmeu svakodnevnim
upravljanjem obiteljskim prihodom i moi pravljenja stratekih
ekonomskih odluka, jer se jedno i drugo ne mraju podudarati. U nedavnom istraivanju parova u Engleskoj i vedskoj, primjerice, pokazalo
se da ene vjerojatnije upravljaju proraunom u kuanstvima s niskim
prihodima, gdje je plaanje rauna i pravljenje ekonomskih odluka teak
posao, dok mukarci obino preuzimaju vodstvo kada prihodi narastu i
postaju izvor moi (Roman i Vogler 1999).
Velik broj studija iz tematike roda i ekonomije obrauje to to se
dogaa enama, jednom kada uu na trite radne snage. Za ekonomsku sociologiju tri vane teme iz takvih istraivanja jesu sljedee: kakvu
vrstu poslova obavljaju ene; kako ostvaruju promaknua; koliko su
*ene kao
udioi od
mukaraca
plaene.
Postoje
neke
zanimljive studije o enama u ekonomskim
Napomena:
ene
rade
mnogo
vie unekretninama
kui od mukaraca.
Dvijei
profesijama - poput bankarstva
i trgovine
(npr. Strober
djelatnosti
ovoj
tablici
- kupovanje
plaanje rauna - osobito su
Arnold
1987; uBird
1990;
Thomas
i Reskini1990).
zanimljive
za ekonomsku
postojinekoliko
poprilino
mnogo
Treba i spomenuti
da susociologiju.
ekonomistiIako
predloili
teorija
za
podataka
o
prvom,
vrlo
se
malo
zna
o
drugom.
objanjavanje diskriminacije na tritu radne snage protiv ena, kao i
Izvor.drugih
Anne manjina.
Selton Beth,
and poslodavci
Time: Gender
protiv
Prema Women,
jednoj od Men,
tih teorija,
mogu
Differences
in
Paid
Work,
Housework
and
Leisure
(New
York:
odluiti diskriminirati - no za to moraju platiti, jer nee moi
uposliti
Greenwood
Press,
1992),
83.
najbolje djelatnike (Becker 1957). Prema drugoj teoriji - teoriji o statis-
tikoj diskriminaciji - poslodavci procjenjuju proizvodnost potencijalnoga

uposlenika
osnovi operacionalizira
njihove percepcije
grupi
kojoj taj
radnik
pripadai
ekonomskana
ovisnost
seokao
razlika
izmeu
mueve
(Arrow
1972).
Primjerice,
mlada
ena
moda
nee
dobiti
posao
enine razmjerne doprinose njihovu udruenom prihodu. Koristei jer
to
poslodavac
moe smatrati
mlade
obino raaju
djecu koje su
mjerilo, pokazalo
se da je da
udio
enaene
u Sjedinjenim
Dravama
i ovisne
izostaju
s posla.
Postoji i naglo
teorijaopao
da uposlenici
primaju
plae
100%
o svojim
muevima
u godinama
1940.-1980.
prema
njihovu
obrazovanju,
a
ene
primaju
nie
plae
jer
su
(od 83,7% na 30% za ene u bjelakim parovima, i od 68,5% na 27,1%
obino
manje
obrazovane
od
mukaraca
(za
teoriju
o
ljudskom
za ene u nebjelakim parovima). Oko 50% svih udatih ena i dalje je
kapitalu,
Becker
1964). Sociolozi
da100%),
te teorije
ekonomski
ovisnovidi
o svojim
partnerima
(ovisnostsmatraju
od 10% do
dok
mogu
objasniti
dio
razloga
za
neravnopravnost
ena
na
tritu
je isti postotak za mukarce oko 10%. Takoer se pokazalo u razliitim
radne
- ali odnos
daleko izmeu
manje nego
to moe
sociolokii
zemljama
da snage
je ukupni
ope to
razine
nejednakosti
pristup
(za
preglede
i
kritike,
vidi
England
1994;
England
ekonomske ovisnosti ena razmjerno slab. Dok je u Njemakoj, pri-i
u tisku;
Reskin
i Padavic
110-20;
vidi
mjerice,Folbre
nejednakost
niska,
njemake
ene 1994:
su vrlo 32-43,
ovisne o
njemakim
takoer
Bielby
i
Bielby
1988).
mukarcima. U Sjedinjenim Dravama, s druge strane, postoji mnoMnogo je istraivanja, da ponovimo, odnedavna posveeno temi o
vrsti plaenih poslova na kojima rade ene. U djelu ene i mukarci
G L AV L J E X I
276poslu (= Women and Men at Work) BarbaraP OReskin
na
i Irene
Padavic tvrde, primjerice, da spolna podjela rada see daleko u povijesti

i da je
i
dalje snana. One takoer istiu da postoje nekoliko razliitih
naina kako se iz socioloke perspektive moe pristupiti rodnoj
diskriminaciji na poslu. Jedan je nain primijeniti takozvani
indeks segregacije, kojim se razmatra broj ena ili mukaraca
koji bi trebao prei u druga zanimanja, u kojima je njihov
rod/spol podzastupljen, da bi se postigla jednakost meu
spolovima. Izmeu 1900. i 1970. u Sjedinjenim Dravama,
indeks segregacije kretao se izmeu 65 i 69, a do 1990. je pao
na 53 (Reskim i Padavic 1994: 54, 61). Do 2000., ini se, taj e
broj biti nekoliko indeksnih jedinica nii (England i Folbre u
tisku).
Indeks za rodnu/spolnu segregaciju danas je oko dva puta vii od
indeksa za rasnu segregaciju, to znai da bi dva puta vie ena moralo
mijenjati posao da bi sva zanimanja bila integrirana u pogledu roda, od
broja obojenih ena koje bi morale uiniti isto da bi se postigla rasna
integracija. Stvarna segregacija, treba dodati, via je nego to ti podaci
pokazuju, jer se u procjenjivanju rodne segregacije koriste popisni
podaci, to znai da se segregacija unutar zanimanja ne uzima u obzir.
Do koje je mjere radna snaga segregirana na razini tvrtke drugi je
aspekt problema, koji popisni podaci ne biljee.
injenica da su ene bile iskljuene iz najboljih poslova, i/ili da nisu
uope mogle nai posla, katkad je navelo ene na osnivanje vlastitih
ekonomskih organizacija. Sve vea literatura o enskom poduzetnitvu
odraava tu pojavu, iako treba primijetiti da je ta vrsta prisilnog poduzetnitva u mnogim sluajevima dovela do vrlo niskih prihoda (Reskin
i
Padavic 1994: 85; za ensko poduzetnitvo u irem smislu, vidi
Allen i Truman 1993). U ovom kontekstu treba posebno
spomenuti fascinantnu studiju Nicole Woolsey Biggart o
organizacijama za izravnu prodaju, poput Tupperwarea, Anwaya
i slino. U Karizmatskom kapitalizmu (= Charismatic
Capitalism, 1989), ona opisuje tu vrstu organizacija, koju su
tipino osnivale ene i u kojima je radna snaga uglavnom bila
enska. ene koje rade za organizacije poput Tupperwarea
esto su udate ene koje ele nadopuniti svoje prihode, i koje
imaju mueve koji ne ele da im ene rade. Te su organizacije
takoer shvatile da postoji golema (i jeftina) zaliha sposobnih
ena, koje jako ele raditi, ali koje nemaju ni formalne
kvalifikacije ni iskustvo da bi nale dobar posao.
to se tie teme ena i promaknua, jasno je da su u svim zemljama
ene obino na dnu ljestvice i mukarci na vrhu - ak i u profesijama u
kojima ene prevladavaju. Kada se ene uvrste u profesiji u kojoj
277
procesu naputanja te profesije. Potekoa ena u napredovanju u prosjenoj korporacije analizirala je Rosabeth Moss Kanter u klasninom
radu iz literature o rodu i ekonomiji, Mukarci i ene iz korporacije (=
Men and Women of the Corporation, 1977). Kanterova istie da su
mnoge prepreke za napredovanje na koje nailaze ene u prosjenoj korporaciji po prirodi strukturalne, ne individualne. Mukarci po tradiciji
radije vide druge mukarce i sline mukarce na rukovodeim poloajima (homosocijalna reprodukcija, prema nazivlju Kanterove). Mali
broj ena koji se uspije popeti visoko na korporacijskoj ljestvici mora
podnijeti i dodatni teret, jer su [te ene] viene kao predstavnice svih
ena, ne kao pojedinke (tokenizam). ena na niskim poloajima u
korporacijama znaju da su im mogunosti minimalne, te prilagoavaju
svoje ambicije u skladu s tim. Tajnice i inovnice mogu se povezati u
grupe koje vre znatan pritisak na pojedine lanice da ne krenu u
napredovanje, ostavljajui za sobom preostale lanice grupe.
Sto se tie istraivanja teme ena i plaa, uobiajeno je prvo razmotriti meuspolni omjer zarada, to jest enske plae podijeljene
mukim plaama. Tijekom nekoliko desetljea prije 1998. taj je omjer
iznosio oko 60 posto. No 1980ih godina narastao je na 70%, i priblian
je ostao na toj razini sve vrijeme poslije (73% 2000. godine; England i
Folbre u tisku). Nekoliko imbenika objanjava tu veliku razliku.
Sredinom i u drugom dijelu dvadesetoga stoljea, primjerice, bilo je
uobiajeno da ene i mukarci primaju razliite plae za iste poslove to je danas nezakonito u mnogim zemljama. Danas, meutim, neto
drugo najvjerojatnije objanjava razliku izmeu mukih i enskih
primanja. Rije je o rodnoj segregaciji na razini radnoga mjesta i
neisplaivanju jednakih plaa enama i mukarcima, ak i kada rade na
poslovima koji su jednaki u smislu potrebnih umijea, zahtjev- nosti i
tako dalje (usporedive vrijednosti / comparable worth - vidi England
1992).
Openito, ini se da se. u korijenu te pojave nalazi dugotrajno i viemanje univerzalno podvrednovanje enskog rada. To podvrednovanje
moe biti svjesno izraeno u akcijama poslodavaca i mukih radnika, no
u velikoj je mjeri takoer podsvjesno - i zato je osobito teko rijeiti.
Prema Barbari Reskin, nedavni pomaci u kognitivnoj psihologiji moda
mogu pomoi u oslikavanju seksistikog ponaanja potonje vrste. Pokusi
pokazuju, primjerice, da pojedinci automatski kategoriziraju ljude u
vlastite grupe i u vanjske, te da sustavno podcjenjuju razlike unutar
vlastite grupe i preuveliavaju razlike izmeu grupa. Kada su pripadnici
grupe mukarci, jasno je da e se mukarci i ene tretirati razliito - ak
i kada nijedan od mukaraca nije toga svjestan, te svjesno nema
nakane iskljuivati ene (Reskin 2002).
Emocije i ekonomija
Literature o enama i poslu pokazuje da postoji mnotvo tema, kojima
bi ekonomska sociologija morala poeti posveivati pozornost. Jedna
takva, o kojoj se dosad nije raspravljalo, odnosi se na ulogu emocija u
ekonomskom ivotu (vidi Berezin u tisku a; Pixley u tisku). Ta je tema
vana, jer otkad je ekonomska znanost u devetnaestom stoljeu
prihvatila fikciju o racionalnom ekonomskom ovjeku, uloga emocija
u ekonomiji bila je zapostavljena i u biti zanemarena. Moderna
ekonomska znanost opravdala je takav stav, na osnovi postavke da je
sasvim mogue shvatiti ekonomiju ne vodei rauna o emocijama (za
ulogu emocija u ekonomskoj teoriji, vidi Elster 1998).
Kako je ekonomska analiza stigla do te pozicije moe se objasniti na
vie naina. Jedan je osloniti se na Weberovu analizu u Protestantskoj
etici, koja tvrdi da je asketski protestant nastojao kontrolirati svoj ivot,
pa i svoje emocije, te djelovati na metodiki nain. Zamisao
1 emotivnoj uniji s Bogom, kao u luteranstvu, bila je sasvim
strana kalvinizmu. Svu tu strogu disciplinu poslije su u
ekonomsku etiku preveli ljudi poput Benjamina Franklina, koji je
zagovarao zaraivanje vie i vie novca, zajedno sa strogim
izbjegavanjem svih spontanih ivotnih uivanja (Weber [190405] 1958: 53; usp. Barbalet 2000).
Jedan drugi pokuaj objanjavanja kako su emocije bile iskljuene iz
ekonomske teorije nalazi se u radu Strast i interesi Alberta O.
Hirschmana (= The Passions and the Interests, 1977), koji umjesto
weberovske vrste interesne analize primjenjuje idejnopovijesni pristup.
U toj studiji autor tvrdi da su mnogi mislioci u sedamnaestom i osamnaestom stoljeu poeli vjerovati da se interesi u obliku trgovine i
poslovanja, mogu koristiti za smirivanje strasti feudalnih gospodara
prineva, te tako pretvoriti r drutvo opustoeno ratom, u miroljubivo
i
uspjeno drutvo. Od toga vremena nadalje, tvrdi Hirschman,
vjerovalo se da emocije treba potisnuti prilikom donoenja
racionalnih odluka - a takoer prilikom analiziranja potonjih.
Ideja da se emocije trebaju potisnuti kako bi se donijele prave
ekonomske odluke i dalje je dio vladajue ekonomske etike, kao to to
ilustrira jedan citat iz nedavnih etnografskih istraivanja trita obveznica u New Yorku (Abolafia 1996,1998). Jedan je od ciljeva tih trgovaca [brokera] upravo kontrola emocija:
Idealni trgovac obveznicama je trgovac koji je discipliniran, staloen i fokusiran. Trgovci
sudjeluju u neprekidnom protoku fatalnih odluka u odnosu na milijune dolara... Kako je jedan objasnio, 279
Prvo
je moje pravilo za preivljavanje, ne uplesti se previe osobno u trite. Inae ete zavriti u stalnoj borbi s njom
i ne moete pobijediti. Takve izjave o emotivnoj distanci daju se da bi potvrdili osjeaj za kontrolu u samih
trgovaca kao i da bi ga odrazili pred moguim promatraima (1998: 72-73).
Tema da emocije mogu korumpirati i unititi racionalne odluke i dalje

prevladava u ekonomskoj znanosti, od analize rastue burze Roberta
Schillera do radova Paula Krugmana o ekonomiji straha poslije
napada na Svjetski trgovinski centar 11 rujna. Dok Schiller (2000) tvrdi
da ulagai s visokim stupnjem optimizma vjeruju da e burza vjeito
rasti (iracionalna bujnost / irrational exuberance), Krugman istie
da su mnogi Amerikanci pomogli da se ekonomija sroza poslije napada
11. rujna, [jer su] osjeali da je uivanje u loem ukusu (2001a; usp.
Krugman 2001b). Slian pristup emocijama proima i jednu socioloku
analizu spektakularnoga sloma 1998. Fonda za dugorono upravljanje
kapitala (Long-Term Capital Management), to je oito iz naslova
rada: Strah na tritima (= Fear in the Markets, MacKenzie 2000).
Postoji, meutim, i drukiji nain gledanja na ulogu emocija u
ekonomskom ivotu, kao to pokazuje pionirska analiza autorice Arlie
Hochschild, Upravljeno srce: komercijalizacija ljudskih osjeaja (=
The Managed Heart: Commercialization of Human Feeling, 1983).
Glavna je tema u tom radu to da mnogi poslovi u modernom drutvu
ukljuuju i strateku emotivnu komponentu, koju nemilosrdni poslodavci
mogu iskoritavati. Zrakoplovni posluitelji, stjuardese i stjuardi, te
naplatnici rauna, da spomenimo dva najvanija primjera Hochschildove, ne obavljaju samo fiziki rad, nego i emotivni rad, to jest,
vaan dio njihovih poslova sastoji se u pobuivanju osobitih emocija u
muterija: osjeaja zadovoljstva u putnika na zrakoplovu te osjeaja
straha ili stida u dunika. Zbog toga to se neprekidno moraju psiholoki pripremiti da bi pobudili te osjeaje, zrakoplovni posluitelji i
naplatnici rauna, prema Hochschildovoj, izvrgavaju se riziku poremeivanja vlastitih emocija, osobito svoju sposobnost spontanog generiranje emocija. Za te ljude potencijalno je opasno neprekidno izvoditi to
to Hochschildova naziva dubokom [emotivnom] glumom, koja
[iziskuje] primjernu psiholoku pripremu, za razliku od povrinske
glume, poput osmjehivanja kada je to potrebno.
Mnogo vie ljudi od zrakoplovnih posluitelja i naplatnika rauna
obavljaju emotivni rad kao dio svojih poslova. Takav je sluaj, primjerice, u tajnica, prodavaa, socijalnih radnika, ministara i pravnika.
Hochschildova procjenjuje da negdje oko jedne treine amerikih radnika obavlja emotivni rad - polovina svih zaposlenih ena i jedna etvr-
28
tina mukaraca. ene se tipino specijaliziraju za tip posla zrakoplovne

posluiteljice [odnosno stjuardese] (to jest za poslove udovoljavanja i
pomaganja drugima), dok se mukarci specijaliziraju za naplatniki tip
(to jest za dominiranje i zapovijedanje drugima). Budui da ene obino
nemaju vlastite materijalne resurse, one obino moraju pribjei
emocijama da bi ih dobile. Openito niski status ena takoer olakava
iskaljivanje svoga bijes nad njima; nedostaje im to to Hochschildeova
naziva statusnim titom mukaraca. Kada stvari krenu loe, putnici
obino vie zlostavljaju stjuardese nego stjuarde.
Novost u analizi Hochschildeove jest to to ona ne gleda na emocije
kao na neto to remeti ekonomski ivot, nego kao na neto to
predstavlja njegov integralni i organski dio (usp. Lawler i Thye 1999).
Svi smo mi jednim dijelom zrakoplovni posluitelji, kae ona (1983:
11). Ta ideja ima svoje pretee u drutvenoj teoriji: primjerice, u zamisli
Davida Humea o mirnim strastima (uz nasilne strasti) i o tome da
interesi i strasti idu zajedno, umjesto da se meusobno suprotstavljaju
([1739-40] 1978:417). Izrazi poput zainteresirani afekt i strast
samointeresa podsjeaju na potonju injenicu (492; usp. pojam Williama Jonesa o sentimentima racionalnosti - [1897] 1956).
Istraivaki plan koji je implicitan u Hochschildeovu obrazlaganju
znaio bi, dakle, istraivati ulogu emocija u svakodnevnom ekonomskom ivotu - istraivati pojave poput straha od nezaposlenosti,
nade u ekonomski uspjeh, oaja zbog ulaska u steaj, ili gubitka novca
zbog inflacije ili iz inih razloga. Adam Smith istaknuo je u Teoriji moralnih sentimenta ( The Theory of Moral Sentiments) da se
siromani ovjek... stidi svoje sirotinje ([1759] 1976: 113). Polaziti
tako znailo bi uinkovito se suprotstaviti trenutnoj tendenciji vienja
pojma interesa kao u biti neemotivnog i vrlo racionalnog/kognitivnog po
prirodi. Emocije i interesi, tvrdim, esto idu zajedno, a slini su zato
toga to su oboje duboko ukorijenjeni u ljudskoj prirodi, te ih nije lako
potisnuti.
Saetak
Kao to se kultura zanemarivala u ekonomskoj sociologiji, tako je
zanemarivan i rod. Literatura o rodu i ekonomiji, koja je nastala u
prolih nekoliko desetljea, malo je poznata u ekonomskoj sociologiji. To
predstavlja problem, osobito jer su relevantne studije rasute po nekoliko disciplina. Nastojei pomoi u integriranju tih radova, ovo je
poglavlje raspravljalo o sljedeim trima temama: o ulozi roda i ekonomije u kuanstvu, o situaciji ena na tritu radne snage i o ulozi emo-
281
cija u ekonomiji.
Za rane pomake u povij esti kuanstva, osvrnuli smo se na Weberovo
djelo. Mnogo smo prostora i pozornosti posvetili i analizi Louise Tilly i
Joan Scott o situaciji meu seoskim i radnikim enama u Engleskoj i
Francuskoj u razdoblju od 1700. do 1950. Te dvije autorice istaknule su
kljunu ulogu koju je obiteljski interes igrao u tom razdoblju da bi
kuanstvo drao na okupu i integrirao njihove lanove. U prolom
stoljeu porasla je uloga ena na tritu radne snage i smanjila se
vanost obiteljskoga interesa. Danas se obitelj moe okarakterizirati kao
rezultat razliitih i sukobljenih interesa.
Prema enama se postupa drukije na poslu, nego prema mukarcima: ene rade druge stvari i primaju manje plae, ak i kada rade iste
stvari kao mukarci. Ekonomisti kao i sociolozi predloili su razliite
teorije da bi se objasnile te injenice. Prema jednoj, diskriminacija ena
koja se zbiva na tritu radne snage uvelike je nesvjesna - i to znai da
treba izmisliti nove naine da bi se suzbila (Reskin 2002). Openito, ini
se da je diskriminacija protiv ena izravno povezana s podvrednovanjem ena u drutvu, to je po prirodi univerzalna pojava.
Perspektiva roda i ekonomije dovela je do mnogo novih i zanimljivih
uvida u ekonomski ivot. Jedan se odnosi na ulogu emocija u ekonomiji na temu koju je Arlie Hoschschild prokrila u Upravljenom srcu. Za
razliku od uobiajenog gledita, po kojem emocije uvijek dovode do
poremeaja u ekonomiji - ljudi, primjerice, prave loe ekonomske
odluke kada postaju previe emocionalni -, Hoschschildova sugerira
da emocije tvore organski dio mnogih ekonomskih akcija. Taj bi se
prijedlog mogao prevesti u uzbudljiv istraivaki plan za ekonomsku
sociologiju - i mogao bi pomoi u zatvaranju procijepa izmeu strasti i
interesa.
XII_________________
Makina dilema i druga pitanja za
ekonomske sociologe
izlaganjima i analizama kao u prijanjim poglavljima, ovo, zavrno poglavlje posveeno je nizu pitanja koja pozivaju na raspravu.
Prvo pitanje na agendi odnosi se na problem to uiniti s razliitim
temama koje ekonomska sociologija nije obuhvatila (Pitanje br. 1: Problem strukturnih rupa u ekonomskoj sociologiji). Zato su neke teme
bile zanemarene i kako je mogue to ispraviti? Slijedi odjeljak o ulozi
interesa u ekonomskoj sociologiji (Pitanje br. 2: Pojam interesa i njegova uloga u ekonomskoj sociologiji). Budui da je sustavno uvoenje
pojma interesa u ekonomsku sociologiju glavna teorijska postavka ove
knjige, potrebno je saeti i prodiskutirati to to je o toj temi bilo reeno
u prijanjim poglavljima. Primjerice, prema jednom prigovoru protiv
koritenja pojma interesa - koji trai odgovor - ako se sve dogaa zbog
interesa, onda je pojam interesa u opasnosti da postane izlian. Prema
drugoj tvrdnji, pojam interesa je po prirodi redukcionistiki.
Tree pitanje koje je vano dotaknuti prije kraja ove knjige, pitanje je
objektivnosti i promiljanja, odnosno koliko je nuno da ekonomski
sociolozi promisle o uvjetima u kojima su nastala njihova istraivanja i
do koje su razine ta istraivanja u razumnoj mjeri objektivna (Pitanje
br. 3: Uloga objektivnosti i promiljanja u ekonomskoj sociologiji),
Tvrdit u da se rasprava o promiljanju [uvjeta] treba proiriti na
proizvodnju ekonomskog znanja openito, pa tako i na ekonomsku
teoriju, ekonomske ideologije i na ulogu ekonomskih vijesti u medijima.
Posljednje pitanje na agendi u ovom poglavlju moda je najvanije:
do koje mjere trebamo li primijeniti ekonomsku sociologiju izvan
akademskoga svijeta, kao politiku znanost (Pitanje br. 4: Treba li
ekonomska sociologija biti politika znanost). Imao sam to pitanje na
umu kada sam odluio nazvati ovo poglavlje Makina dilema i druga
pitanja za ekonomske sociologe. Moje gledite moda najbolje saima
jedna karikatura koja prikazuje maku kako razmilja o nainima dohvaanja lopte na stolu. Treba li ona prvo teorijski utvrditi tono kako se
to radi, te zatim krenuti na loptu? Ili treba zaboraviti na analizu i
jednostavno krenuti na loptu? Ta karikatura sadri i neka druga znaUmjesto
P I TA N J A Z A E KO N O M S K E S O C I O LO G E
283
enja, ako ju razmotrimo s ekonomskom sociologijom na umu - no to u

prepustiti itatelju (vidi karikaturu na iduoj stranici).
Pitanje br. 1: Problem strukturnih rupa u ekonomskoj

sociologiji
Otkad se ponovno pojavila 1980ih godina, ekonomska sociologija uloila
je mnogo truda u analiziranje kljunih ekonomskih tema, poput uloge
korporacija, banki i mrea. No ona nije uspjela baviti se nekim drugim
vanim pitanjima, i kao rezultat nastalo je nekoliko strukturnih rupa
(usp. Aspers 2001a). Metafora strukturnih rupa vrlo je korisna u ovom
kontekstu, jer skree pozornost na injenicu da se te rupe nisu pojavile
sluajno, tek zato to ekonomski sociolozi nisu mogli sve pokriti.
Naprotiv, za svakom od tih rupa stoji pria koju je vano znati.
Da je to tako moe se ilustrirati osvrtom na neke rupe, koje je ova
knjiga pokuala popuniti. Da je ekonomska sociologija obraala malo
pozornosti na ulogu roda u ekonomiji (poglavlje 11) oito je povezano s
opim manjkom zanimanja za pitanja roda, to je karakteristino za sve
drutvene znanosti i to je posljedica podvrednovanja ena. Tee je
utvrditi zato se tako malo pozornosti posveivalo pravu (poglavlje 9).
Moda zato to se pravo i sociologija predaju u razliitim dijelovima
sveuilita i to su i po naravi vrlo razliiti. Dok profesori prava u biti ue
svoje studente praktinim umijeem, primjenjivima u ivotu, profesori
sociologije ue svoje studente osobitim nainima analiziranja problema
- umijeu za koje ne postoji velika potranja izvan akademskoga svijeta.
Napokon, ekonomski su sociolozi esto zanemarivali potronju (poglavljr
10), a jedan je od razloga to da postoji tradicija po kojoj su tu temu
prouavali sociolozi specijalizirani iskljuivo za potronju.
No zato bi se ekonomska sociologija morala toliko brinuti za popunjavanje tih strukturalnih rupe? Zar nije tono da ekonomska sociologija ima svoju zasebnu perspektivu, i da ne moe nikako na enciklopedijski nain pokriti sav ekonomski ivot, osobito kad je tako
mlada? To je tono. Ipak, bilo bi neobino ako ekonomska sociologija ne
bi raspravljala o svim glavnim temama u ekonomskom ivotu. Student
koji zavri teaj iz ekonomske sociologije, ili proita kakvu opu knjigu o
tom podruju, trebao bi moi stei neke ope socioloke uvide u sva
glavna podruja ekonomskoga ivota.
284
P O G L AV L J E X I I
The New Yorker Collection 2001 Joseph Zeigler

Preslikano
iz
cartoonbank.com
Sva
prava
zadrana.
No to danas nije tako, a kao primjere trenutno postojeih

strukturalnih rupa, mogu se spomenuti sljedee: poduzetnitvo,
stratifikacija i mogua primjena teorije igara u ekonomskoj
sociologiji. Mogli bismo dodati i mnoge druge - recimo rizik, tehnologiju
i odnos izmeu demografije i ekonomske sociologije. Zasada, meutim,
prva tri primjera trebaju biti dovoljna, jer uglavnom elim tek ilustrirati
opa pitanja o kojima je rije.
Jasno je, primjerice, da postojea literatura o poduzetnitvu, stratifikaciji i teoriji igara iz drugih drutvenih znanosti moe mnogo
doprinijeti ekonomskoj sociologiji, i u smislu znanja injenica i u smislu
teorije. To vrijedi ne samo za radove iz ekonomske znanosti, nego i za
ekonomskopovijesne i ekonomskoantropoloke radove, koje ekonomski
sociolozi jo nisu mnogo iskoristili. U nekim primjerima prilino je lako
naglasiti socioloki dio kakve spoznaje iz bliskih drutvenih znanosti,
umanjiti njezin nesocioloki dio, te pretvoriti ju u ekonomsku sociologiju.
To, primjerice, vrijedi za mnoge studije o potronji koje su napisali
drutveni i ekonomski povjesniari. U mnogim sluajevima, razlika
izmeu ekonomske sociologije i bliskih drutvenih znanosti takoer je
terminoloke prirode.
285
Ako je minimalna strategija za ekonomsku sociologiju u pogledu

popunjavanja strukturnih rupa jednostavno importirati studije iz
drugih disciplina, maksimalna je strategija pokuati proizvesti inovativne analize, oslanjajui se na tradiciju ekonomske sociologije. Potonja
je strategija poeljnija iz vie razloga. Na primjer, ako bi ekonomska
sociologija uspjela razraditi inovativni pristup takvim predmetima kao
to rod, pravo, potronja, istraivai iz drugih drutvenih znanosti
poeljeli bi raditi u [okviru] ekonomske sociologije. Ekonomska
sociologija takoer bi se rijeila tereta da pomno prati zbivanja u drugim
drutvenim znanostima, umjesto da se fokusira na vlastita istraivanja.
Iako se mnogi ekonomski sociolozi slau oko postojanja stanovitih
strukturnih rupa - to nipoto nije uvijek tako. Ekonomska sociologija
moe se definirati na nekoliko naina, a ambicije za njezino podruje
takoer variraju. Od triju tema koje sam prije spomenuo, ini se prilino
oitim da poduzetnitvo treba ui u repertoar ekonomske sociologije, i
im se prije to dogodi, tim bolje. Tee je, meutim, znati kako se
odnositi prema drugim temama, te predstavljaju li doista strukturne
rupe (stratifikacija i teorija igara).
Poduzetnitvo nije jako zanimalo drutvene znanstvenike u dvadesetom stoljeu, pa ni sociologe, no danas se pretvara u interdisciplinarno podruje, neto slino kao to se dogodilo s organizacijskom
teorijom nakon drugoga svjetskoga rata. Ekonomski sociolozi, meutim,
sporo su shvatili da poduzetnitvo igra kljunu ulogu u ekonomiji i da e
ju igrati jo vie u budunosti (za neke iznimke, vidi Thornton 1999;
Swedberg 2000b; Aldrich u tisku). U poslovnim kolama diljem svijeta
danas se poduzetnitvo predaje isto kao to su se teajevi u menedmentu predavali ve pola stoljea, a oito postoji nada da e poduzetnitvo postati umijee koje se moe poduavati i rutinizirati.
Za sociologiju poduzetnitva trebalo bi ponajprije napustiti asocijalni
individualizam koji proima to podruje, sve od pokuaja psihologa da
razotkriju poduzetniku linost do fokusa na poduzetnika kao aktera koji
bez tue pomoi gradi svoje bogatstvo i carstvo. Jedan nain
pristupanja bio bi da se poduzetnitvo analizira kao grupna djelatnost,
slino kao to je Rosabeth Moss Kanter sugerirala u Majstorima
promjene (= The Change Masters) (Kanter 1983; usp. Kanter 1988).
Iz te perspektive, poduzetnik je prvenstveno osoba koja moe motivirati
druge ljude, koordinirati njihove napore te ih povezati zajedno u grupu
za ostvarivanje cilja koji je izabrala. Drugi je mogui pristup analizirati
poduzetnitvo s pomou mrene teorije. Iz te perspektive poduzetnitvo
se moe konceptualizirati, primjerice, kao pokuaj nanizanja zajedno
resursa, s pomou brokera, koji se nalazi izmeu razliitih me-
286
P O G L AV L J E XII
usobno potrebnih mrea (Burt 1992). Poduzetnik u tom scenariju u

osnovi ostvaruje svoj profit kontroliranjem prometa izmeu mrea.
U novijim studijama mnogo je zanimanje [privukla] tema novopokrenutih poduzea (startups). Komparativne studije o stopama uestalosti u raznim zemljama poele su se pojavljivati, ali jo predstoji
mnogo rada (Aldrich 1999). Unato prijanjim miljenjima, pokazalo se
da i prvotna vizija poslodavca ima vaan uinak i na strukture tvrtke i
na njezinu performansu (Baron i Hannan u tisku). Primjerice, tvrtka iji
su svi uposlenici bili brino izabrani zbog svoje predanosti obino e biti
uspjenija od tvrtke iji su uposlenici bili izabrani na uobiajeni nain.
Kad se tvrtka pokrene, postoji i potreba unosa iz drugih tvrtki, poput
pravnih tvrtki, tvrtki za poduzetniki kapital, i slino, a nain kako e se
to obaviti vrlo je vaan za razvitak tvrtke (Castilla et al. 2000).
Takoer je jasno da sociolozi mogu iskoristiti spoznaje o poduzetnitvu do kojih je dolo u bliskim drutvenim znanostima, pa tako i u
ekonomskoj znanosti. Iako su ekonomisti u cjelini zanemarili poduzetnitvo, bilo je nekih istaknutih iznimaka. Postoji prije svega rad
Josepha Schumpetera, koji je utemeljio studij poduzetnitva i ija je
definicija poduzetnitva vrlo korisna: sastavljanje nove kombinacije
resursa (1912: poglavlje 2, 1943: poglavlje 2 u tisku). Postoji i rad neoaustrijske kole o poduzetnitvu kao obliku arbitrae (Kirzner 1973,
1997). Prema tom pristupu, poduzetnik je osoba koja neprestano trai
prilike jeftino kupovati i skupo prodavati. Dok Schumpeterov poduzetnik
naruava ravnoteu, akcije neoaustrijskoga poduzetnika pomau da se
uspostavi. Rad Williama Baumola takoer sadri mnoge zanimljive
ideje, od kojih je jedna da poduzetnitvo moe djelovati razorno kao i
konstruktivno (1993). To to diferencira ta dvije [vrste posljedice] je
drutvena struktura i drutveni kontekstu u kojem se poduzetnitvo
ostvaruje.
Tema stratifikacije kao strukturne rupe drukija je u vie pogleda od
poduzetnitva. Najvanije je to to su stratifikacija i ekonomska
sociologija bile tretirane kao dvije razliite podgrane u sociologiji od
samoga poetka, a veina sociologa i dalje smatra da je to sasvim prirodno. Max Weber, primjerice, raspravljao je o ekonomskoj sociologiji i o
stratifikaciji na dva razliita mjesta u Ekonomiji i drutvu (1922); o
prvoj u poglavlju 2 (Socioloke kategorije ekonomske akcije) i o
drugoj u poglavlju 4 (Statusne grupe i klase).
Vodei strunjaci za stratifikaciju takoer nisu mnogo pokuavali
povezati svoj rad na neki temeljit nain s ekonomskom sociologijom - i
to vrijedi i obratno za ekonomske sociologe. Ipak, jasno je da su ta dva
podruja u dodiru i da se takoer u nekim mjestima po-
287
dudaraju. Imovina, primjerice, vana je i u jednom i u drugom, kao to

je i potronja. Treba spomenuti i temu o tritima radne snage, jer
obuhvaa uobiajena pitanja o stratifikaciji kao i pokuaje shvaanja
funkcioniranja trita (npr. Granovetter 1986; Reskin i Padavic 1994).
Vlasnitvo, ini mi se, primjer je teme s velikim razvojnim potencijalom u ovom sklopu. Weberova analiza situacija u kojima su akteri
svjesno iskljueni iz neke mogunosti ima, primjerice, kljunu ulogu u
njegovu pojmu vlasnitva kao i u njegovoj teoriji o stratifikaciji. Iako je
to dovelo do poprilino mnogo istraivanja o stratifikaciji, to se nije
dogodilo u sluaju vlasnitva (za teoriju o iskljuivanju /closure
theory/, vidi Parkin 1979; Murphy 1984, 1988).
Takoer se ini oitim da bi se i ekonomska sociologija i stratifikacijska teorija zanimale za nedavne promjene koje su se dogodile u
strukturi vlasnitva u industrijskim zemljama, od prevladavanja pojedinaca meu vlasnicima prema institucionalnom vlasnitvu. Oko 60%
aktiva tisua najveih korporacija u Sjedinjenim Dravama danas je u
vlasnitvu institucija, poput mirovinskih fondova, uzajamnih zaklada i
osiguravajuih tvrtki (Davis i McAdam 2000: 201). Isto tako, iako
teoriari stratifikacije znaju mnogo o nejednakosti u prihodima, malo je
bilo istraivanja o nejednakosti u bogatstvu (Western 2001). No jasno
je da je potonje mnogo vie nejednako. Podaci s poetka 1990ih za
Sjedinjene Drave ukazuju na to da je gornjih 1% ekonomski aktivnih
graana dobivao 16% svih prihoda, dok je isti podatak za bogate
iznosio 40% (Keister 2000b).
Slino tome, i ekonomska sociologija i stratifikacijska teorija zanimaju
se za temu ivotnih stilova i za njihovu vezu s nainom djelovanja
ekonomije. U ekonomskoj sociologiji to je zanimanje izraslo iz zanimanja
za potronju, i kako je bilo spomenuto u poglavlju 10, pojam ivotnoga
stila zamijenio je klasu kao jedinicu analiza u nekim suvremenim
studijama potronje. S druge strane, pojam ivotnoga stila oduvijek je
bio vaan za stratifikacijsku teoriju, ili barem otkad je Weber
suprotstavio klasu i proizvodnju statusu i potronji/ivotnom stilu.
Nedavno su neki strunjaci za stratifikaciju predloili da bi ivotni stil i
potronja trebali zamijeniti klasu i proizvodnju kao glavne izvore
diferencijacije u modernom drutvu (za uvod u tu literaturu, kao i za
repliku, vidi Grusky i Weeden 2001).
Osobno smatram da postoji jo jedan argument zato bi ekonomska
sociologija trebala inkorporirati neke nalaze iz stratifikacijske teorije.
Bilo bi vrlo neobino, kako ja to vidim, ako se ekonomska sociologija ne
bi zanimala za krajnji rezultat ekonomskoga procesa - odnosno, za
[pitanje] tko dobiva to i kako. Tono kako oblikovati sadrajnu vezu
izmeu ekonomske sociologije i stratifikacijske teorije je neto o emu
288
treba raspravljati. Takva bi vrsta inicijative pomogla i u suzbijanju jedne

stanovite tendencije u dananjoj ekonomskoj sociologiji da se bavi
samo gornjim slojem ekonomije - korporacijama i njihovim glavnim
rukovoditeljima.
to se tie teorije igara - posljednjega od mojih tri primjera - te
njezine mogue primjene u ekonomskoj sociologiji, treba kazati da
veina ekonomskih sociologa nije zainteresirana za teoriju igara i ne
vidi neko mjesto za nju u svojem podruju rada. Razlog je taj to se u
teoriji igara primjenjuje perspektiva racionalnoga izbora, uvelike se
koristi matematika i postoje jake veze sa standardnom ekonomskom
teorijom. Takoer je teko (ako je uope mogue) empirijski utvrditi koje
su strategije djelovanja otvorene akteru, i koje su njihove odnosne
isplativosti. tovie, ini se da je teko primijeniti teoriju igara u
kvantitativnim istraivanjima takve vrste za koju se sociologija specijalizirala. Jedan je poznati metodiar, primjerice, izjavio da se naalost
pokazalo vrlo tekim provoditi empirijski rad, koristei metode GT [=
teorije igara] (Petersen 1994: 501).
Neki dodatni razlozi za to zato je teko primijeniti teoriju igara mogu
se nai u poznatom eseju Ervinga Goffmana o stratekoj interakciji:
Ljudi esto ne znaju koju igru igraju, ili za koga igraju, sve dok [igru] nisu odigrali. ak i kada poznaju vlastitu
poziciju, moe im biti nejasno protiv koga, ako protiv ikoga, igraju, i ako [i igraju] protiv nekoga, [mogu ne
znati] kakva je njegova igra, a kamoli okvir njegovih moguih poteza. I ak znajui vlastite mogue poteze,
moe im biti sasvim nemogue procijeniti vjerojatnost razliitih ishoda ili vrijednost koja se pridaje svakom od
njih... Dato, te razne potekoe mogu se rijeiti aproksimiranjem moguih ishoda i vrijednosti i vjerojatnosti
svakoga, i postavljanjem rezultata u igraku matricu; no iako je to opravdano kao vjeba, aproksimacije mogu
imati (ili se moe smatrati da imaju) alosno malo veza s injenicama ([1961] 1972:149-50).
Velik dio kritike protiv teorije igara i njezine primjene u sociologiji

vjerojatno stoji, no ini mi se da bi teorija igara ipak mogla imati neku
ulogu u ekonomskoj sociologiji. Osobno preferiram prilino jednostavan
tip teorije igara, poput zatvorenikove dileme ili rada Thomasa
Schellinga (za cjelovitiju raspravu o tom i srodnim pitanjima, vidi
Swedberg 2001). Takoer bih tvrdio da postoji poprilino mnogo
situacija u ekonomskom ivotu u kojima strateko razmiljanja igra
kljunu ulogu - a teorija igara mogla bi pomoi [u vezi s] njima.
Uvaavajui sve argumente zajedno, ini se da smo sada daleko od
takve vrste teorije igara koja bi bila potrebna sociologiji. Phillip
Bonacich, koji je prokrio put za primjenu teorije igara u sociologiji,
vjerojatno je
P I TA N JA Z A E KO N O M S K E S O C I O LO G E
289
toan u svojoj ocjeni:

S obzirom na budunost, smatram da sociolozi ne poznaju teoriju igara, a ekonomisti, koji ju poznaju, beznadno
su naivni to se tie drutvenih struktura. Najbolji rad trebat e obaviti ljudi koji su savladali obje discipline
(Bonacich 2000).
Pitanje br. 2: Pojam interesa i njegova uloga u

ekonomskoj sociologiji
Dok prevladavajui pristup u ekonomskoj sociologiji istie vanost
drutvenih odnosa za pravilno shvaanje ekonomije, to i jest vano, ja
tvrdim da interesi moraju biti podjednako integralni dio analize.
Institucije, primjerice, trebaju se shvatiti kao osobite konstelacije
interesa i drutvenih odnosa. Tvrdim da bi se ekonomska sociologija,
ako bi bila zanemarila ulogu interesa, izloila riziku da postane trivijalna,
jer interesi, mnogo vie nego drutveni odnosi, pokreu ekonomiju. To
svakako nije nova spoznaja, kao to pokazuju radovi Webera i drugih
autora. No moderna je ekonomska sociologija uglavnom to zaboravila.
Budui da je ta tvrdnja oito vana za jednu ekonomske sociologije
usmjerenu na pojam interesa, prvo u ukratko saeti razloge za
ekonomsku sociologiju koja bi pridavala kljunu ulogu pojmu interesa, i
zatim u oznaiti neka pitanja o kojima treba raspravljati. Ta pitanja
sadre i to kako treba definirati interes i kako provoditi analizu koja
shvaa interese ozbiljno. Postoje i pitanja u vezi s krunom logikom i
redukcionizmom. Katkad se tvrdi da analizama koje se oslanjaju na
interese prijeti rizik da budu tautoloke. Sve se pokuava objasniti kao
posljedice nekog interesa, slino kao to likovi u jednom Molireovu
igrokazu
objanjavaju
snotvorne
uinke
opijuma
njegovom
uspavljujuom kvalitetom. Takoer se tvrdi da interesna analiza ima
tendenciju sve mehaniki reducirati na neki interes. Napokon, moramo
razmotriti odnos izmeu interesa i motivacije, psiholokog pandana
interesa.
Ideja da bi pojam interesa morao imati sredinje mjesto u analizama
drutvene stvarnosti poprilino je uobiajena, kao to sam pokuao
pokazati u ovoj knjizi. Ona see do samih poetaka drutvene teorije i
moe se nai u radovima mnogih klasinih drutvenih teoriara, kao i u
zaetnika sociologije. U prve spadaju David Hume, Adam Smith i Alexis
de Tocqueville, u druge Max Weber, Emile Durkheim i Georg Simmel.
Osim toga, i neki vodei sociolozi modernoga doba u svojim su
analizama pripisali vaan udio pojmu interesa. To osobito vrijedi za
290
Jamesa Colemana i Pierrea Bourdieua - dvije osobe koje su zavrile u

suprotnim kutovima.
Mnogo se vie moglo rei u ovoj knjizi o opoj povijesti pojma
interesa, ali nisam imao ambicije usavriti rad Stephena Holmes i
drugih u ovom pogledu, osim, meutim, u jednom: htio samo ukazati
na to da postoji i socioloka koncepcija interesa, koja je bila
razraena oko 1900. godine. Osnova je ideja Simmela, Webera i jo
nekih mislilaca bila da se interesi mogu ostvariti jedino u okviru
drutva, te da se uloga drutvenih odnosa uvijek mora uzeti u obzir u
analizi interesa.
Za razliku od stajalita nekih znanstvenika prema pojmu interesu, ja
sam sklon tom pojmu i zagovaram njegovu primjenu. Mislim da ga se
treba smatrati bitnim pojmom u drutvenim znanostima i da je
apsolutno neophodan u ekonomskoj sociologiji. Ako sociolozi [i] koriste
pojam interesa u svojim analizama, oni to obino rade na leeran i
nepromiljen nain, razliit od naina kako se odnose prema kljunim
pojmovima. Kroz svu tradiciju socioloke analize [pojam interesa]
esto se navodi bez daljnje specifikacija, istie jedan komentator
(Demeulenaere 2001: 7715). Kljuni pojmovi, naprotiv, obino se
diskutiraju i definiraju u standardnim radovima; svjesno se dorauju, i
predaju se u uvodnim teajevima i udbenicima sociologije - to se sve
trenutno ne dogaa s pojmom interesa u sociologiji. Ukratko, pojam
interesa predstavlja protopojam, prema nazivlju Roberta Mertona:
Protopojam je rana, nepotpuna, prepodrobna i uvelike neobjanjena ideja... pojam [meutim] opa je
ideja, koja, jednom definirana, oznaena, sadrajno uopena i objanjena, moe uinkovito usmjeravati istraivanja
o prividno razliitim pojavama (1984: 267; kurziv dodan).
Takoer sam tvrdio da je do prekretnice u povijesti pojma interesa

dolo kad su ekonomisti, potkraj devetnaestoga stoljea, napustili
sloenu i mnogostranu vrstu interesne analize, kakvu je mogue nai u
radovima mislilaca poput Tocquevillea i Johna Stuarta Milla. Od tada
nadalje pojam interesa poeo se svoditi na ekonomski samointeres, i
poistovjeivati iskljuivo s njim. I tada se i dogodila da su interesi postali, da tako kaemo, poetak kao i kraj analize. To jest, umjesto da se
interesi koriste za predlaganje uvjerljivih hipoteza, koje sa trebaju
empirijski provjeriti, koristili su se za rezoniranja puta do rjeenja nekih
problema.
Ta strategija moda ima neke prednosti - ali je takoer osiromaila
analizu ekonomskih i drugih pojava. Meu inim, eliminirala je zanimanje
za neekonomske interese, pa i za ekonomske interese, osim
samointeresa. Osim toga, taj nain koritenja pojma interesa ne moe
291
tretirati este situacije u kojima ljudi ne znaju svoje interese, a niti [ne
moe] uvijek obraditi situacije u kojima ljudi znaju svoje interese, jer
moda ne znaju to bi inili da bi ih ostvarivali (usp. Goffmanovu kritiku
teorije igara spomenutu prije u ovom poglavlju). Kada se ekonomska
analiza primjenjuje na neekonomske djelatnosti, ona ih obino preoblikuje u iskljuivo ekonomske kategorije, kao to su konkurencija,
monopol, trgovina i tako dalje. tovie, ona ne vodi rauna o drutvenim
odnosima. Bourdieu je imao na umu sav taj skup problema kada je
rekao da je rije interes... takoer vrlo opasna, jer moe sugerirati neki
utilitarizam koji [oznauje] nulti stupanj sociologije (Bourdieu 1993:
76).
Kroz svu ovu knjigu pokuavao sam istaknuti zato je interes, osobito
kako su ga koristili ljudi poput Humea, Smitha, Tocquevillea i Webera, i
dalje vrlo koristan pojam. Interes je uglavnom to to pokree ljude na
akcije, to je jedan razlog zato pojam interesa daje osobitu dinamiku
analizi. Interes daje snagu ljudima ustati se u zoru i vrlo marljivo raditi
sav dan. Zajedno s interesima drugih ljudi, to je snaga koja moe
pomicati planine i stvarati nova drutva.
Istovremena, analiza interesa moe pomoi u objanjavanju konflikata, koji se izbijaju kada se interesi sukobljavaju. Konflikti se mogu
dogaati u ljudskom umu, kao i meu pojedincima, grupama i
drutvima. No osim to stvaraju konflikte i daju snagu akterima, interesi
mogu i blokirati jedan drugoga, potkrijepiti jedan drugoga, ili uiniti
aktera nepokretnim, primjerice kada zbog njih slijedi neku religiju ili
politiku koja podrava tradiciju. Pojam interesa, ukratko, jest fleksibilno
analitiko orue.
Ozbiljno shvaanje interesa znai i premjestiti teite analize s
povrine zbivanja na duboko-uvrijeene sile koje imaju vaan utjecaj na
drutvene akcije. U tom pogledu, Weberova je analiza u Protestantskoj
etici paradigmatska, jer pokuava analizirati to je ljude navelo da
promijene svoje ponaanje tako temeljito da je nastao potpuno nov
racionalistiki mentalitet. Taj aspekt Protestantske etike moda e se
dugorono pokazati podjednako vanim kao i njezina poznata teza o
vanosti asketskog protestantizma za moderni ivot.
Ozbiljno shvaanje interesa moe i pomoi u odmjeravanju uloge
subjektivnosti i kulture u analizi ekonomskog ponaanja. Ta se uloga
doista ne smije zanemariti - interesi su u stanovitoj mjeri uvijek i
subjektivni i oblikovani kulturom -, no interesi su i objektivni, u smislu
da esto predstavljaju neobino stabilni i uporni dio drutvene
stvarnosti. Drava ili javni moral moe, primjerice, zabraniti neku
djelatnost, ali ona e se svejedno dogaati.
Iz te perspektive, mislioci koji u svojem radu zanemaruju interese
292
mogu se definirati kao utopisti. Ljudi na vlasti esto zanemaruju aktere

koji nemaju slubene interese (studente, recimo) i koji su isto skloni
utopizmu u svojim akcijama i mislima. Biti slobodnolebdei intelektualac nije uope tako pozitivno kao to je Karl Mannheim mislio. Imati
utvren interes moda e vas vezati za postojei poredak i dovesti u
iskuenje da se prodate - ali e vas i pretvoriti u takmaca i usidriti u
stvarnost.
Pokuavao sam istaknuti da su sociolozi i u Weberovoj generaciji
i
danas nastojali integrirati interese u socioloku vrstu analize, te
da je taj pristup (za razliku od nesocioloke i neempirijske
interesne teorije iz glavne struje ekonomske znanosti)
najprikladniji za ekonomsku sociologiju. Taj se pristup moe
sumirati kao [pristup] koji uzima u obzir i interese i drutvene
odnose - pod uvjetom da je jasno da se interesi definiraju i
izraavaju putem drutvenih odnosa. Daleko od toga da je
antropoloka invarijanta, upozorava Bourdieu, interes je
povijesna proizvoljnost (Bourdieu i Wacquant 1992:116).
Jedna druga Bourdieuova izjava oslikava dubinu isprepletenosti
izmeu interesa i drutvenih odnosa: Antropologija i
komparativna povijest pokazuju da svojstveno drutvena
magija institucija moe gotovo svaku stvar uspostaviti kao
interes (Boudieu 1996b: 83).
No iako pojam interesa sadri brojne pozitivne kvalitete, taj je pojam
potaknuo i probleme o kojima treba raspravljati. Jedan je povezan s
potekoom odreivanja to je interes. Dosad u ovoj knjizi, primjerice,
nisam ponudio vlastitu definiciju interesa, a razlog je taj to nisam
pronaao zadovoljavajuu. No u drutvenim znanostima esto je teko
pronai dobre definicije kljunih pojmova (vidi okvir).
Ipak, vrijeme je da iznesem vlastitu definiciju interesa, a ona je kako
ovakva: interesi su pokretai ljudskih akcija na nekoj temeljnoj
razini. Nadalje, interesi su intenzivno drutvene pojave. Kada akteri pokuavaju ostvariti svoje interese, moraju uzeti u obzir druge pojedince;
postoji i injenica da su interesi drutveno definirani.
Ta je definicija dovoljno iroka da moe obuhvatiti mnoge razne vrste
interese, ne samo ekonomske. Dakako, mnogo ovisi o tomu kako se
shvati izraz na nekoj temeljnoj razini. Koristim taj izraz jer se pojam
interesa obino rabi da bi uhvatio glavne snage koje pokreu ljudsko
ponaanje, one koje su doista vane. U interesnoj analizi potrebno je
postaviti analizu na dublju razinu, kao to Weber ini u Protestantskoj
etici. Jednom kada se pojam interesa propisno uvede u analizu, moe
biti korisno takoer ga ispustiti i zamijeniti drugim, odreenijim
terminom, koji bolje opisuje to to pokree aktera u danoj situaciji. To je
nain na kojem su postupali Tocqueville, Weber i drugi mislioci.
293
INTERESI
Nisam uspio pronai definicije pojma interesa u radovima Humea,

Tocquevillea i Webera. Meutim, meu sugestivnije i vanije
definicije iz literature spadaju i sljedee:
Arthur Bentley: Interes, kako emo taj naziv koristiti u ovom
radu [Proces vladanja / The Process of Government],
ekvivalent je za grupu ([1908] 1967:211).
John Dewey: Interes je poticaj koji djeluje u odnosu na
samoostva- rivanje (citirano u Small 1905: 433).
Jrgen Habermas: Interesima nazivam osnovne orijentacije
ukorijenjene u specifinim temeljnim uvjetima mogue
reprodukcije i samokonstituiranja ljudske vrste, naime u radu i
interakciji ([1968] 1971: 196).
John Locke: Graanskim interesima nazivam ivot, slobodu,
zdravlje i tjelesnu lagodnost, kao i posjedovanje vanjskih stvari,
kao to su novac, zemljita, kue, namjetaj i slino ([1689]
1955:17).
Vilfredo Pareto: Pojedinci i zajednice potaknuti su nagonom i
razumom na prisvajanje materijalnih dobara koja su korisna - ili
tek ugodna - za potrebe ivota, kao i za traenje obzira i asti.
Takvi nagoni, koji se mogu nazvati interesima^ igraju vrlo vanu
ulogu u odreivanju drutvene ravnotee ([1916] 1963:1406)
Roscoe Pound: Interes se moe definirati kao zahtjev ili elja ili izuzee, to ga ljudska bia, ili pojedinano ili u grupama ili udrueni ili u
meuodnosima, nastoje zadovoljiti, te o kojem se, dakle, mora voditi
rauna pri usklaivanju ljudskih odnosa i ureenju ljudskog ponaanja s
pomou sile politiki organiziranoga drutva (1959:16).
Jean-Paul Sartre: Interes je bivanje-sasvim-izvan-sebe-u-nekojstvari u mjeri u kojoj ona uvjetuje praxis kao kategoriki zahtjev
([I960] 1976:197).
Albion Small (prema Gustavu Ratzenhoferu): Interes je
nezadovoljna sposobnost, koja odgovara neostvarenomu stanju, i
sklonost je prema takvom preureenju koje bi teilo ostvarivanju
oznaenoga stanja (1905: 433; kurziv uklonjen).
294
Drugo pitanje o kojem trebamo raspravljati tie se tautologije. Jedan

lanak Alberta O. Hirschmana, Pojam interesa: od eufemizma do
tautologije (= The Concept of Interest: From Eufemism to
Tautology), iznosi tvrdnju da je pojam interesa u ekonomista obino
tautoloki, jer se koristi da bi se sve objasnilo (1986). Herman Isay
drugi je znanstvenik koji je izrazio tu vrstu kritike, u jednom od svojih
lanaka o pravu (jurisprudenciji) interesa:
Prvo, predodba o interesu previe je bezbojna i stoga liena sadraja. Ona ne postaje jasnija ako se definira
kao ovjekova elja za ivotnim dobrima [prema Philipu Hecku]. Prema toj definiciji, interes obuhvaa sve
to utjee na ljudska bia ili kao pojedince ili u zajednici: ne samo materijalna dobra, nego i etika, religijska,
moralne interese, interese za pravinost, potenje, najvie interese ovjeanstva, i tako slino. Oertman je s
pravom primijetio da se na taj nain pojam interesa napuhava do takvih razmjera da postaje nekoristan (1948:
316).
Isay zapravo tvrdi da se pojam interesa tretira kao da predstavlja

neki kamen mudraca, to svakako nije. Ako se pojam interesa previe
optereti, slomit e se. Premda se interes ne smije tretirao kao
najvaniji pojam u sociologiji (neto slino, recimo, kao to se klasa
rabi u marksizmu), ipak ga treba smatrati jednim od vanijih
sociolokih pojmova - i svakako pojmom koji je neophodan u
ekonomskoj sociologiji.
Srodna je tema pitanje je li pojam interesa redukcionistiki po
prirodi, to jest, jest li sve reducira na neki interes, ime osiromauje
analizu (Merton 1968c: 553-54; usp. meutim Merton 1976: 82-83,
152-53). Tu kritiku nedavno je iznio Frank Dobbin, koji tvrdi da u
suvremenom zapadnom drutvu ljudi obino sve objanjavaju u smislu
interesa (interesni okvir). No to ne znai da drutvene znanosti
moraju initi isto, prema Dobbinu, koji tome dodaje:
kada antropolozi promatraju totemistika drutva u kojima lokalna vjerovanja kau da ablji duhovi
vladaju svemirom, oni ne tvrde da su abe naslikane na plugovima i prostirkama za obrezivanje zato to
abe doista vladaju svemirom. Oni zakljuuju da su mjetani razvili [takav] sustav shvaanja koji
autoritet nad drutvenim praksama pripisuje abljem totemu. Isto tako, kada prouavamo moderne
drutvene prakse, moramo se truditi koliko moemo da iskoraimo iz referentnog okvira mjetana [to
jest, iz interesnoga okvira (2001a: 78).
Treba napomenuti da glavnina Dobbinova obrazlaganje nije

usmjerena protiv pojma interesa koji se zagovara u ovoj knjizi; meta
njegove kritika je pojam samointeresa u ekonomskoj znanosti.
295
Kako smo prije spomenuli, pojam motivaciji u psihologiji odgovara

[pojmu] interesa u drugim drutvenim znanostima. Paralele izmeu tih
pojmova dobro se istiu u sljedeem citatu:
Psiholozi su skloni tomu da naziv motivacija opisuje elje, potrebe i naklonosti koje vode ponaanje. Bez
motivacije bilo bi malo sukoba ili problema u ljudskom ivotu, osobito ne meu ljudima, jer nitko ne bi mario za
nita. Ali opet, bez motivacije gotovo se nita ne bi obavilo. Zapravo, bez motivacije ljudska rasa ne bi ni mogla
sebe razmnoiti. Motivacija je nuna da bi se ivot nastavljao (Baumeister u tisku).
Budui da postoje mnoga istraivanja o motivaciji, zato jednostavno

ne odbaciti staromodni i knjiki naziv poput interesa, te ga zamijeniti
modernijim i znanstvenijim, poput motivacije? Jedan razlog protiv toga
je zato to bi to svu analizu pretvorilo u psiholoki studij, za razliku od
sociolokoga. Na to su ukazali i Weber i Parsons (Weber [1908] 1975;
Parsons [1940] 1954). Moemo dodati i da interesi nisu uvijek
unutranji; katkad su locirani takoer izvan pojedinca. Interes je tako
fleksibilan i izazovan pojam jer zapravo esto obuhvaa i pojedinca i
grupu, i unutranju i vanjsku [sferu], i bioloku i drutvenu.
Posljednje pitanje koje trebamo komentirati moda je najvanije od
svih, a povezano je s nainom kako se predodba o interesu moe
primijeniti u konkretnim analizama. Moj je osobni stav da se pojam
interesa treba shvatiti ponajprije kao pojmovno orue i kao dio sociologije srednjega dometa. Svakako se ne treba uzdii do razine neke
vrste ope teorije. Pomisao o stvaranju nekakve socioloke interesne
analize podjednako je besmislena kao i stvaranje neke konfliktne
sociologije. Pojam interesa treba biti jedan od kljunih pojmova u
sociologiji - nita vie, nita manje.
Pitanje br. 3: Uloga objektivnosti i

promiljanja u ekonomskoj sociologiji
U ranim danima sociologije, pogotovo na prijelazu u dvadeseto stoljee,
problem objektivnosti bio je predmet mnogih vruih rasprava. Danas,
meutim, tu je diskusiju uglavnom zamijenila rasprava o promiljanju,
koja se bavi suptilnijim sklonostima od tih koji su bile u pitanju prije.
Gledite da uitelj, primjerice, ne smije u uionici promicati vlastite
politike ideje, zamijenilo je zanimanje za tim da uitelj bude svjestan
drutvenih sila koje su utjecale na njegovo razmiljanje (Weber [1904]
1949 nasuprot Bourdieu i Wacquant 1992: 36-46).
296
Ni objektivnost ni promiljanje nisu, meutim, odigrali veu ulogu u

modernoj ekonomskoj sociologiji. Ipak, postoje dobri razlozi da ih se
spomene u ovom kontekstu, osobito ako vjerujemo da je interes vaan.
Primjerice, stav o objektivnosti oito je tee odriv, ako su na djelu jaki 1
interesi, meu njima i ekonomski interesi. Izmeu objektivnosti i
interesa, drugim rijeima, postoji izravna veza. I to su ekonomski
interesi jai, vjerojatno e takoer vie oblikovati objektivnu stvarnost.
Dakle, postoji
izravna veza izmeu promiljanja i interesa.
Kad je rije o promiljanju, jasno je da ekonomski sociolozi moraju
potanko razmotriti vlastite analize i pokuati odgonetnuti kako one, na 1
nepromiljen nain, reproduciraju postojee vrijednosti. Primjerice, j ima li
kakve osnove u optubi da je mrena teorija integralni dio neo- i liberalne
ideologije (Boltanski i Chiapello 1999)? Ekonomska se sociologija ponovo
rodila 1980ih godina, otprilike u isto vrijeme kada je I neoliberalizam
dobivao na snazi; pa opet - postoji li kakav odnos izmeu tih dviju pojava?
Jedno drugo pitanje o kojem treba raspravljati i tie se naina kako etika
poslovnih kola sada utjee na ekonomsku sociologiju. Kako stvari stoje
danas, poprilino velik kontingent amerikih ekonomskih sociologa radi u
poslovnim kolama. Jesu li zbog toga skloniji gledati na stvari iz
perspektive menedera i vlasnika te zanemariti perspektivu uposlenika?
Industrijska sociologija bila je optuena da prouava samo radnike,
zanemarujui ostatak tvrtke; prouavaju li sociolozi u poslovnim kolama
samo vrhuku, zanemarujui ljude na dnu?
Ekonomski sociolozi, prema mom miljenju, moraju poeti promiljati
ne samo o nainu kako se ekonomska sociologija oblikuje, nego
i
o nainu kako oni [sami] percipiraju svijet. Takoer bi bilo
korisno, tvrdim, ako bi to nastojanje obuhvatilo i nain kako se
ekonomsko znanje generira i kako se to znanje percipira u
drutvu. Pod ekonomskim znanjem mislim ponajprije na
ekonomsku teoriju, ekonomske ideologije i ekonomske
obavijesti takve vrste koja se iri preko televizije, radija, novina
i drugih popularnih medija.
Iako znamo neto o ekonomskoj teoriji i kako se stvara, znamo vrlo
malo o ekonomskim ideologijama i ekonomskim obavijestima. Bilo je
nekih pokuaja prouavanja keynesijanstva i neoliberalizma, no preostaje jo mnogo posla (Hali 1989; Campbell i Pedersen 2001). Meutim, to to najvie iznenauje jest gotovo potpuna odsutnost znanja
o ulozi ekonomske znanosti u izvjetajnim medijima. Nain na kojem se
ekonomske vijesti proizvode, uspon ekonomskoga novinstva, ekonomska sociologija medija - ini se da su sve te teme idealne za ekonomske sociologe.
Iako se ini da znamo neto o nainu stvaranja ekonomske teorije,
297
postoje i velike rupe u tom znanju, osobito iz gledita ekonomske

sociologije. Kao i u pogledu drugih strukturnih rupa, trebalo bi prvo bolje
shvatiti to su druge drutvene znanosti saznale o toj pojavi, a zatim
izraditi plan istraivanja. to se tie prvog zadatka, jasno je da su
ekonomisti i povjesniari ekonomske teorije proizveli opsenu literaturu
o ekonomskoj teoriji, s kojom se ekonomska sociologija treba bolje
upoznati.
Dostupan je tek mali i pristran uzorak studija o promiljanju, [no]
sljedei radovi zasluuju spomena. Politiki element u razvitku
ekonomskog znanja [= The Political Element in the Development
of Economic Thought] Gunnara Myrdala na primjeran nain istrauje
kako su vrijednosti utjecale na kljune pojmove ekonomske misli, od njihovih poetaka nadalje ([1930] 1953). Prouavajui formiranje nacionalnih ekonomskih udruga, ulogu ekonomista u meunarodnim organizacijama i slino, povjesniar ekonomske misli, A.W. Coats, pokuao je
za ekonomsku znanost razviti pristup sociologije znanja.
Postoji i zanimljiv pokuaj prouavanja razliitih retorikih mehanizama kojima se ekonomisti slue da bi jedan drugoga u to uvjerili
(McCloskey 1985; za koritenje metafora u ekonomskoj znanosti, vidi
Mirowski 1994). I povijest ekonomske misli vrlo je brzo napredovala u
posljednjih nekoliko desetljea, pa e ekonomski sociolozi moda htjeti
redovito konzultirati asopise poput History of Political Economy
(HOPE) (= Povijest politike ekonomije), te razmotriti radove
1 temama kao to su povijest teorije igara i rane analize prava u
ekonomskoj znanosti (Weintraub 1992; Pearson 1997).
U raspravi o razvijanju promiljena pristupa k ekonomskoj misli, treba
napomenuti da vrlo korisne mogu biti i neke ekonomske teorije. Jedna
od tih teorija jest ideja da ekonomski akteri trae znanje i da ta potraga
ima svoju cijenu (Stigler 1961). Zatim, tu je i teorija o signaliziranju i, s
njom u vezi, pojam asimetrine informacije (Spence 1974, Akerlof
1970). Obje teorije, s neznatnim preinakama, mogu koristiti
sociolozi da bi istraili drutvenu dimenziju ekonomske teorije, kao
i
proizvodnju ekonomskoga znanja u irem smislu. Primjerice, koji
je nain na kojem ekonomisti pronalaze teme za prouavanje u
svojim istraivanjima? Koji je nain na kojem politiari pronalaze
ekonomiste za svoje stoere? Koji je nain na kojem ekonomisti
signaliziraju politiarima da su oni pravi? I na koji nain
signaliziraju ekonomisti jedan drugomu to treba uvrstiti u
pravu vrstu analize, ili iskljuiti iz nje?
No ekonomski sociolozi dali su i neke doprinose sociologiji ekonomske
znanosti. Rije je o donekle heterogenoj zbirci radova, primjerice jedna
komparativna studija o usponu ekonomske znanosti
298
u Njemakoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Sjedinjenim Dravama, jedna

studija o ulozi drave u aktualnom ekonomskom diskursu u Sjedinjenim
Dravama i jedna analiza podruja ekonomske znanosti u Francuskoj
(Block 1996; Lebaron 2000a; Fourcade-Gourinchas 2001). Mogue je
prepoznati i dvije ope teme, oboje - ini se - izgledne. Prva se odnosi
na tendenciju ekonomske teorije da pretvori stvarnost u vlastitu sliku i
priliku - pa poslije, kad se koristi u analiziranju te nove stvarnosti,
otkriva samo to da sasvim odgovara! Primjerice, postoji socioloka
analiza o nainu kako je jedan bivi student ekonomije preobrazio
jedno tradicionalno trite jagoda u malom francuskom gradu u
moderno trite, da bi vie nalikovalo vrsti trita koja se opisuje u
ekonomskim udbenicima (Garcia 1986; usp. Callon 1998). Druga se
tema odnosi na pokuaje da se novije ideje iz sociologije znanosti, povezane s radom Bruna Latoura i njegovih kolega, primijene u analizi
ekonomskih tema (Knorr Cetina i Brgger 2002). Matematiki modeli,
primjerice, za ekonomske teoriare predstavljaju odreenu stvarnost,
koja utjee na nain kako se oni odnose prema tim modelima (Breslau j
iYonayl999).
j
Pitanje br. 4: Treba li ekonomska

sociologija biti politika znanost
Prekoraiti iz istraivanja u drutvenoj znanosti na zagovaranje toga
kako e se to znanje koristiti u drutvu, prema Weberu i tradicionalnoj
doktrini o objektivnosti znai prijei preko arobne crte. Dok drutveni
znanstvenik mora odgovarati za svoju analizu u smislu da mora slijediti
stanovita pravila rezoniranja, njegova je politika sasvim druga stvar.
Politiko ponaanje dio je carstva u kojem svatko ima pravo zauzeti
stajalite koje smatra prikladnim, u skladu sa svojim vrijednostima. Kao
to drutvene znanosti i politika tvore dva razliita carstva, one
podrazumijevaju i dva razliita tipa ponaanja. Treba primijetiti da je i
sam Weber bio politiki aktivan, sve iako je bio znatno vjetiji u
analiziranju politikih dogaaja, nego kao praktiki politiar. Uvijek je
jasno isticao, meutim, ako je neki njegov komentar namijenjen
drutvenoj znanosti, ili ako je pak izraz njegovih politikih vrijednosti.
Nije poznato do koje su mjere dananji ekonomski sociolozi politiki
aktivni. Moj je opi dojam da vrlo malo od njih posveuje mnogo
vremena politici, osobito u Sjedinjenim Dravama, te da postoji ope
miljenje da se ekonomska sociologija ne smije koristiti u politike
svrhe. Jedan od razloga za tu politiku ravnodunost moe biti prijanja
zloraba marksizma, a
2 99
druga je moda osjeaj da je prerano pretvoriti ekonomsku sociologiju u

politiku znanost. Uostalom, ekonomska sociologija poprilino je nov
pristup. Prema tom drugom gleditu, vanije je ojaati ekonomsku
sociologiju kao osobitu vrstu analize, nego ju poslati u politiku.
Brzo prelistavanje glavnih radova u ekonomskoj sociologiji od 1980ih
godina pokazuje da nije dotaknuto pitanje je li ekonomska sociologija
ima kakvu normativnu stranu, i treba li je primijeniti kao politiku
znanost. Postoje, meutim, neke iznimke, a poto ih je rasprava
o ekonomskoj sociologiji zapostavila, one zasluuju da ih predstavimo
podobnije. Jedna se nalazi u djelu Trita, politika i globalizacija Neila
Fligsteina. Nakon predstavljanja svoje teorije o tritima, usredotoene
na ideju da korporacije ne ele konkurenciju, nego ele stabilnost i ne
ele nikakva iznenaenja, Fligstein se osvre na pitanje normativnih
implikacija sociologije trita (1997: 38-41; usp. Fligstein 1996b).
Tvrtke, prema tom obrazlaganju, mogu uinkovito djelovati samo ako ih
drutvo na vie naina podrava. Treba obrazovati uposlenike, a takoer
mora postojati prikladna infrastruktura kao i djelatni pravni sustav. Sve
se te stvari plaaju iz poreza, i to znai da ljudi i vlade imaju pravo na
uzvratne zahtjeve prema tvrtkama (1997:40).
Fligstein tvrdi da njegovo obrazlaganje ide mnogo dalje od ideje o
pravima dioniara, odnosno da i mnogi drugi akteri, koji su dio tvrtke,
imaju slina prava kao i vlasnici (primjerice radnici, zajednice, muterije
i dobavljai). Kljuno je da ire drutvo moe polagati pravo na
korporacije. To to drutvo ima pravo zatraiti, kako Fligstein sugerira,
obuhvaa sljedee:
Zastarjela postrojenja trebaju se uredno zatvoriti. Vlade i tvrtke trebaju aktivno raditi na zadravanje radnika na
realnim poslovima. Treba dati poticaje tvrtkama da proizvodnja ostane lokalna i za promoviranje usluge s
visokom dodatnom vrijednou [kao] i proizvodne poslove. Treba srezati subvencije za tvrtke koje prebacuju
proizvodnju u inozemstvo i sva preostala zatita s pomou tarifa ili netarifnih prepreka treba se ukloniti. Porezi i
tarife na inozemne profite i robe legitimni su. Invazivnim tvrtkama ne bi se smjelo dopustiti da djeluje pod
razliitim pravilima. Dioniari kao to su radnici i politiari moraju biti lanovi upravnih odbora da bi osigurali
ekonomsku voenost investicijskih odluka.
Bourdieu raspravlja o normativnim pitanjima u sklopu svoje

sociologije, a poto su ta pitanja esto povezana s ekonomskim
temama, ona spadaju u raspravu o ekonomskoj sociologiji kao
mogunoj politikoj znanosti. Bourdieuovo gledite o toj
tematici moe se ilustrirati knjiicom inovi otpora:protiv
tiranije trita (= Actes de resistance: contre la tyrannie
du march), koja sadri uglavnom predavanja i govore
odrane prilikom
300
raznih javnih dogaaja, pa i trajkakih sastanaka (1998a - v. takoer

Bourdieu 2001). Glavna je tema u tom radu da je drava blagostanja
pod jakim napadom neoliberalizma, i da je potrebno boriti se protiv
toga, jer drava blagostanja zatiuje ljudi od haranja trita.
Neoliberalizam zagovara individualizam i bori se protiv svake vrste
kolektivizma, osobito protiv sindikata. U svijetu u razvitku, Meunarodni
monetarni fond i Svjetska banka zauzeti su nametanjem neoliberalnih
reformi, s najtunijim posljedicama. Na Zapadu, otkazi i u privatnom i u
javnom sektoru potkopavaju osjeaj sigurnosti u ljudi. Zahvaljujui
uspjehu neoliberalne politike odi 980ih godina, potonje je podjednako
tono za ljude iz srednjih slojeva, kao i za radnike. Ameriki srednji
slojevi, pod prijetnjom nagla gubitka posla, osjeaju uasnu nesigurnost
(to pokazuje da je posao vaan ne samo zbog aktivnosti i prihoda koje
omoguuje, nego i zbog osjeaj sigurnosti to ga daje (Bourdieu
1998a: 36-37).
Prava ekonomska znanost, prema Bourdieu, razmatrala bi sve
trokove ekonomije - ne samo trokove koje zanimaju korporacije, nego
i zloine, samoubojstva i tako dalje, koji su posljedica krivo usmjerenih
ekonomskih politika. Kako bi izgledala ekonomika sree, opisano je
ovako:
Protiv te uske, kratkorone ekonomske znanosti [koja danas prevladava], moramo postaviti ekonomiku
sree, koja bi uzela u obzir sve dobiti, pojedinane i kolektivne, materijalne i simbolike, povezane s
aktivnou (primjerice sigurnost), i takoer sve materijalne i simbolike trokove povezane s neaktivnou ili s
prekarnim zaposlenjem (primjerice uzimanje lijekova: Francuska dri svjetski rekord u koritenju
trankvilizatora). Ne moete prevariti zakon o konzervaciji nasilja: za svako nasilje treba platiti i,
primjerice, strukturno nasilje koje nameu financijska trita u obliku otkaza, gubitka sigurnosti, ltd., prije ili
poslije [vraa se] jednakomjerno u obliku samoubojstava, kriminala i delinkvencije, zlorabe droga,
alkoholizma, i itavim nizom manjih i veih svakodnevnih inova nasilja (1998a: 40).
Bourdieuov napad na neoliberalizam ne razlikuje se mnogo od kritike

koja se moe nai drugdje, meu drutvenim znanstvenicima koji sebe
definiraju kao progresivne i antiliberalne. Jedan dio Bourdieuove kritike,
meutim, ini mi se vrlo jedinstvenim i posebno zanimljivim za
ekonomsku sociologiju: [rije je o] njegovu pokuaju uvoenja nove
grupe pojmova u kritiku neoliberalizma i kapitalizma u irem smislu, koji
slue i kao politiki pojmovi i kao socioloki. Usmjereni su na ideju o
teodiceji te obuhvaaju pojmove poput sociodiceje, drutvene
patnje
i
ekonomskog nasilja (1977,1979, 1998a). Ta nit u
Bourdieuovoj misli see natrag do njihovih ranih studija o Aliru,
no takoer se i nedavno izrazila u njegovu radu, osobito u
golemoj studiji o drutvenoj patnji, Bijeda svijeta (= La
Misre du monde / engl. The Weight of the World,
301
Znate, ljudi, to ja mislim? Usavravanje tehnologije nije

vano. Poveani profiti nisu vani. Vano je to da smo
suosjeajna i dobra ljudska bia.
The New Yorker Collection 1987 J.B. Handelsman
Bourdieu et al. 1999).

Teodiceja - a to je za mene vrlo dragocjeno u Bourdieuovu
obrazlaganju
pokuava odgovoriti na pitanja poput sljedeega: Zato postoji
patnja u svijetu i zato neki ljudi pate vie od drugih?

Bourdieuova je pozicija da je organizacija drutva uvelike
povezana sa stvaranjem patnje, pa zato on govori o
sociodiceji ili drutvenoj patnji (Bourdieu 1998a: 35,43; vidi
takoer Morgan i Wilkinson 2001). Bourdieu, primjerice,
karakterizira neoliberalizam kao konzervativnu sociodiceju,
jer opravdava patnju na osnovi njezine nunosti za ekonomski
napredak (Bourdieu 1998a: 35). Nezaposlenost, iz te
perspektive, predstavlja oblik ekonomskoga nasilja (Bourdieu
1977: 191-92).
Bourdieu se vie puta osvre na Weberovu tvrdnju da uspjeni ljudi
uvijek misle da zasluuju svoju dobru sudbinu, iako je u stvarnosti
njihov uspjeh prvenstveno posljedice dobre sree (teodiceja dobre
sree prema Weberovoj terminologiji, usp. Weber [1915] 1946b: 271).
U modernom kapitalistikom drutvu obrazovni sustav djeluje kao
teodiceja dobre sree, prema Bourdieuu, jer opravdava postojanje
nejednakosti na osnovi pretpostavke da su uspjeni ljudi sposobniji i
302
dalje (teodiceja nesree - Weber [1915] 1946b: 276).

Treba na kraju rei daje moda mogue pristupiti problemu
ekonomske sociologije kao politike znanosti ne samo iz perspektive
teodiceje, nego takoer iz interesne perspektive. Ili, tonije, moda je
mogue razmotriti pitanje o koritenju ekonomske sociologije kao
politike znanosti iz kakve interesne perspektive - koje vrijednosti i
ideale treba ostvariti, oito se ne moe odrediti s pomou ekonomske
sociologije, ili ma koje druge znanosti. Kako ja to vidim, Weber skicira
interesni model za radikalno mijenjanje ljudi i drutva, pa i ekonomiju, u
Protestantskoj etici. Promjene te vrste, kae on, mogu se ostvariti
jedino pozivanjem na najdublje interese ljudi. Ako ljudi misli da su im u
pitanju najvaniji interesi, promijenit e svoje ponaanje - inae nee.
Drugdje u svojoj sociologiji religije Weber razrauje tu spoznaju te
primjeuje, primjerice, da je vrlo malen broj religija uspio ispuniti svoje
sljedbenike energijom tako uinkovito kao to je to uspjelo asketskom
protestantizmu. Religije koje istiu da vjernik mora initi dobra djela,
slijediti stanovite rituale, ili uspostaviti mistiko ponovno sjedinjenje s
Bogom - redom imaju jednu stvar zajedniku: one ne uspijevaju ispuniti
svoje sljedbenike energijom za mijenjanje svijeta. One vode u
tradicionalizam, ne u promjenu.
Prevedeno u pitanje o ekonomskoj sociologiji kao politikoj znanosti,
Weberova je poruka jasna. Nisu vani stavovi u ljudi - to jest, njihovi
ideali o tome kako treba organizirati ekonomiju. Prvenstveno se morate
povezati s interesima ljudi - elite li da se oni sami promijene i da
promijene svijet u kojem ive. No postoji i jedna opomena: Weber nas
upozorava da kada poemo mijenjati svijet, stvari mogu ispasti drukije
nego to elimo. Asketski protestant nije stvorio nebo na zemlji, ali je
pomogao u uvoenju modernoga kapitalizma.
Literatura
Abbott, Andrew. 1988. The System of Professions: An Essay on the Expert Division of
Labor. Chicago: University of Chicago Press.
Abel, Richard (ur.). 1995. The Law and Society Reader. New York: New York University Press.
Abolafia, Mitchel. 1984. Structured Anarchy: Formal Organization in the Commodity Futures Industry. Str.
129-50 u: Patricia Adler i Peter Adler (ur.), The Social Dynamics of Financial Markets. Greenwich,
CT: JAI Press.
Abolafia, Mitchel. 1996. Making Markets: Opportunism and Restraint on Wall Street.
Cambridge: Harvard University Press.
Abolafia, Mitchel. 1998. Markets as Culture: An Ethnographic Approach. Str. 69-85 u: Michel Callon (ur.),
The Laws of the Markets. Oxford: Blackwell.
Abolafia, Mitchel. Forthcoming 2005. Making Sense of Recession: Policy Making at the Federal Reserve Bank
u: Victor Nee i Richard Swedberg (ur.), The Economic Sociology of Capitalism. Princeton:
Princeton University Press
Adorno, Theodore. 1967. Veblens Attack on Culture. Str. 73-95 u: Prisms. Cambridge: The MIT Press.
Akerlof, George. 1970. The Market for Lemons: Quality Uncertainty and the Market Mechanism,
Quarterly Journal of Economics 84: 488-500.
Albrow, Martin. 1970. Bureaucracy. London: Macmillan.
Alchian, Armen i Harold Demsetz.1972 Production, Information Costs, and Economic Organization,
American Economic Review 62 (5) 1972: 777-95.
Aldrich, Howard i Roger Waldinger. 1990. Ethnicity and Entrepreneurship, Annual Review of
Sociology 16:111-35.
Aldrich, Howard. 1999. Organizations Evolving. London: SAGE.
Aldrich, Howard. Forthcoming. 2005. Entrepreneurship. U: Neil Smelser i Richard Swedberg (ur.), The
Handbook of Economic Sociology. New York i Princeton: Russell Sage Foundation i Princeton
University Press.
Alford, Fred. 2001. Whistleblowers: Broken Lives and Organizational Power. Ithaca, NY:
Cornell University Press.
Allen, Sheila i Carole Truman. 1993. Women in Business: Perspectives on Women
Entrepreneurs. London: Routledge.
Appadurai, Arjun. 1986. Introduction: Commodities and the Politics of Value. Str. 3-63 u: Arjun Appadurai
(ur.), The Social Life of Things. Cambridge: Cambridge University Press.
Aristotle. 1946. The Politics of Aristotle. Engl, prijevod: Ernest Baker. New York: Oxford University
Press. [Aristotel. / Politika. Preveo Tomislav Ladan. Hrvatska sveuilina naklada: Zagreb,
1992.]
Arrow, Kenneth. 1968. Economic Equilibrium. Str. 376-89 u: Vol. 4 of David L. Sills (ur.), International
Encyclopaedia of the Social Sciences. New York: The Macmillan Co. i the Free Press.
304
L I T E R AT U R A
Arrow, Kenneth. 1972. Models of Job Discrimination. Str. 83-102 u: A. Pascal (ur.), Racial Discrimination
in Economic Life. Lexington, MA: Lexington Heath.
Arrow, Kenneth. 1974. The Limits of Organization. New York: W.W. Norton.
Arrow, Kenneth. 1985. The Economics of Agency. Str. 37-51 u: John Pratt i Richard Zeckhauser (ur.),
Principals and Agents: The Structure of Business. Cambridge: Harvard Business School.
Arrow, Kenneth. 1998. What Has Economics to Say About Racial Discrimination?, Journal of Economic
Perspectives 12 (2) : 91-100.
Arrow, Kenneth. 1998. What Has Economics To Say About Racial Discrimination?, Journal of Economic
Perspectives 12 (2) : 91-100.
Aspers, Patrik. 1999. The Economic Sociology of Alfred Marshall: An Overview, American Journal of
Economics and Sociology 58: 651-67.
Aspers, Patrik. 2001a. Conversations with the author.
Aspers, Patrik. 2001b. Crossing the Boundary of Economics and Sociology: The Case of Vilfredo Pareto,
American Journal of Economics and Sociology 60: 519-46.
Aspers, Patrik. 2001c. A Market in Vogue: Fashion Photography in Sweden, European Societies 3: 1-22.
Aspers, Patrik. 2001d. A Market in Vogue: A Study of Fashion Photography in Sweden.
Stockholm: City University Press.
Aubert, Vilhelm. 1952. White-Collar Crime and Social Structure, American Journal of Sociology 58:
263-71.
Aubert, Vilhelm. 1980. Inledning till rttssociologin (introduction to the Sociology of
Law). Stockholm: Almqvist 8c Wicksell.
Aubert, Vilhelm.1983. In Search of Law: Sociological Approaches to Law. Totowa, NJ: Barnes
& Noble Books.
Axelrod, Robert. 1984. The Evolution of Cooperation. New York: Basic Books.
Azarian, Reza. Forthcoming. 2003. The General Sociology of Harrison White. PhD thesis,
Department of Sociology, Stockholm University.
Babb, Sarah. 2001. Managing Mexico: Economists from Nationalism to Neoliberalism.
Princeton: Princeton University Press.
Baker, Tom i Jonathan Simon (ur.). 2002. Embracing Risk: The Changing Culture of Insurance
and Responsibility. Chicago: University of Chicago Press.
Baker, Wayne i Ananth Iyer. 1992. Information Networks and Corporate Behavior, Journal of
Mathematical Sociology 16: 305-32.
Baker, Wayne i Robert Faulkner. 1993. The Social Organization of Conspiracy: Illegal Networks in the Heavy
Electrical Equipment Industry, American Sociological Review 58: 837-60.
Baker, Wayne. 1981 Markets as Networks: A Multimethod Study of Trading Networks in
A Securities Market. Ph.D. thesis, Department of Sociology, Northwestern University.
Baker, Wayne. 1984. The Social Structure of A National Securities Market, American Journal of
Sociology 89: 775-811.
Baker, Wayne. 1987. What Is Money? A Social Structural Interpretation. Str. 85-108 u: Mark Mizruchi i Michael
Schwartz (ur.), Intercorporate Relations. Cambridge: Cambridge University Press.
L I T E R AT U R A
305
Baker, Wayne. 1992. The Network Organization irilheory and Practice. Str. 397-429 u: Nitin Nohria i Robert
Eccles (ur.), Networks and Organizations. Boston: Harvard Business School Press.
Banfield, Edward. 1958. The Moral Basis of a Backward Society. Glencoe, ILL.: The Free Press.
Barber, Bernard. 1977. The Absolutization of the Market: Some Notes on How We Got from There to Here. Str.
15-31 u: G. Dworkin (ur.), Markets and Morals. New York: John Wiley & Sons.
Barbera, Filippo. 2000. Economic Sociology in Italy, Economic Sociology: European Electronic
Newsletter 1 (2) : 13-18. See http//: www.siswo.uva.nl/ES
Barley, Stephen i Gideon Kunda. 1992. Design and Devotion: Surges of Rational and Normative Ideologies of
Control in Managerial Discourse, Administrative Science Quarterly 37: 363-99.
Barnes, Jay i William Ouchi (ur.). 1986. Organizational Economics. San Francisco: Jossey Bass
Publishers.
Baron, James i David Kreps. 1999. Strategic Management Resources: Framework for
General Managers. New York: John Wiley.
Baron, James i Michael Hannan. Fortcoming. The Economic Sociology of Organizational Entrepreneurship:
Lessons from the Stanford Project on Emerging Companies. U: Victor Nee i Richard Swedberg (ur.), The
Economic Sociology of Capitalism. Cambridge: Cambridge University Press.
Baudrillard, Jean. 1988. Consumer Society. Str. 29-56 u: Mark Poster (ur.), Jean Baudrillard: Selected
Writings. Oxford: Polity Press.
Baumeister, Roy. Forthcoming. What Do People Want? u: Human Nature in Social Context.
Baumgartner, Frank i Beth L. Beech. 1998. Basic Interests: The Importance of Interests in
Politics and Political Science. Princeton: Princeton University Press.
Baumol, William. 1990. Entrepreneurship, Management, and the Structure of Payoff.
Cambridge, Massachusetts: The MIT Press.
Beck, Ulrich. 1992. Risk Society. London: SAGE.
Becker, Gary. 1957. The Economics of Discrimination. Chicago: University of Chicago Press.
Becker, Gary. 1964. Human Capital. New York: National Bureau of Economic Research.
Becker, Gary. 1976. The Economic Approach to Human Behavior. Chicago: University of Chicago
Press.
Becker, Gary. 1981. A Treatise on the Family. Cambridge: Harvard University Press.
Beckert, Jens. 1997. Grenzen des Marktes. Die socialen Grundlagen wirtschaftlicher
Effizenz. Frankfurt: Campus Verlag. (Eng. prijevod: Beyond the Market. The Social
Foundations of Economic Efficiency. Princeton: Princeton University Press, 2002 forthcoming).
Beckert, Jens. 2002. Unearned Wealth: The Development of Inheritance Law in
France, Germany and the United States. Working Paper, Center for European Studies, Harvard
University.
Beckert, Jens. Forthcoming. Negotiated Modernity: Inheritance in France, Germany,
and the United States since 1800.
306
L I T E R AT U R A
Bell, Daniel. 1976. The Public Household: On Fiscal Sociology and the Liberal Society. Str. 220-82 u:
Cultural Contradictions of Capitalism. New York: Basic Books.
Bellandi, Marco. 1989. The Industrial District in Marshall. Str. 136-52 u: Edward Goodman i Julia Bamford (ur.),
Small Firms and Industrial Districts in Italy. London: Routledge.
Bender, Donald. 1967. A Refinement of the Concept of Household: Families, Coresidence and Domestic
Functions, American Anthropologist 67: 493-504.
Bendor, Jonathan i Piotr Swistak. 2001. The Evolution of Norms, American Journal of Sociology 106:
1493-1545.
Benet, Francisco. [1957] 1971. Explosive Markets: The Berber Highlands. Str. 188-217 u: Polanyi, Karl, Conrad
Arensberg i Harry Pearson (ur.). [1957] 1971, Trade and Market in the Early Empires. Chicago:
Henry Regnery Company.
Bentley, Arthur. [1908] 1967. The Process of Government. Cambridge, MA: Harvard University Press.
Berezin, Mabel. 1997. Politics and Culture: A Less Fissured Terrain, Annual Review of Sociology 23:
361-83.
Berezin, Mabel. 1997. Making the Fascist Self: The Political Culture of Interwar Italy.
Ithaca, NY: Cornell University Press.
Berezin, Mabel. Forthcoming a. 2003. Emotions and the Economy. 2. izdanje. Center for the Study of
Economy and Society. Working Paper Series #12, Cornell University Department of Sociology; forthcoming
New York i Princeton: Russell Sage Foundation i Princeton University Press.
Berezin, Mabel. Forthcoming b. Politics and Emotions. U: J.M. Barbalet (ur.), Special Issue on Emotions,
Sociological Review Monographs.

Berg, Ivar i Arne Kalleberg ur.). 2001. Sourcebook of Labor Markets: Evolving Structures
and Processes. New York: Kluwer.
Berger, Brigitte (ur.). 1991. The Culture of Entrepreneurship. San Francisco: ICS Press.
Berger, Klaus Peter. 1999. The Creeping Codification of the Lex Mercatoria. The Hague: Kluwer
Law International.
Berger, Peter (ur.). 1987. Capitalism and Equality in America. Lanham, MD: Hamilton
Berger, Peter i Thomas Luckmann. 1967. The Social Construction of Reality: A Treatise in the
Sociology of Knowledge. New York: Doubleday.
Berger, Peter. 1986. The Capitalist Revolution: Fifty Propositions about Prosperity,
Equality and Liberty. New York: Basic Books.
Berger, Susanne i Ronald Dore (ur.). 1995. National Diversity and Global Capitalism. Ithaca, NY:
Cornell University Press.
Berger, Suzanne (ur.). 1981. Organizing Interests in Western Europe: Pluralism,
Corporatism, and the Transformation of Politics. Cambridge: Cambridge University Press.
Berggren, Christain. 1993. The Volvo Experience: Alternatives to Lean Production in the
Swedish Auto Industry. London: Macmillan.
Berman, Harold. 1983. Mercantile Law. Str. 333-56 u: Law and Revolution: The Formation of
the Western Legal Tradition. Cambridge: Harvard University Press.
Bernoux, Philippe. 1995. Sociologie des Entreprises. Paris: Points-Seuil.
Bielby, Denise i William Bielby. 1988. She Works Hard for the Money: Household
L I T E R AT U R A
307
Resonsibilities and the Allocation of Work Effort, American Journal of Sociology 93: 1031-59.
Biggart, Nicole Woolsey (ur.). 2002. Readings in Economic Sociology. Oxford: Blackwell.
Biggart, Nicole Woolsey. 1989. Charismatic Capitalism: Direct Selling Organizations in
America. Chicago: University of Chicago Press.
Bird, Chloe. 1990. High Finance, Small Change: Womens Increased Representation in Bank Management.
Str. 145-66 u: Barbara Reskin i Patricia Roos (ur.), Job Queues, Gender Queues: Explaining
Womens Inroads into Male Occupations. Philadelphia: Temple University Press.
Blaug, Mark. 1980. The Theory of the Firm. Str. 175-86 u: The Methodology of Economics.
Cambridge: Cambridge University Press.
Blinder, Alan. 1998. Asking about Prices: A New Approach to Understanding Price
Stickiness. New York: Russell Sage Foundation.
Block, Fred. 1977. The Origins of International Economic Disorder: A Study of the
United States International Monetary Policy from World War II to the Present.
Berkeley: University of California Press.
Block, Fred. 1981. The Fiscal Crisis of the Capitalist State, Annual Review of Sociology 7: 1-27.
Block, Fred. 1985. Postindustrial Development and the Obsolescence of Economic Categories, Politics &
Society 14 (1) : 71-104.
Block, Fred. 1990. Postindustrial Possibilities: A Critique of Economic Discourse. Berkeley,
CA: University of California Press.
Block, Fred. 1996. The Vampire State - and Other Myths and Fallacies about the U.S.
Economy. New York: The New Press.
Block, Fred. 2000. Deconstructing Capitalism as A System, Rethinking Marxism 12 (3) : 83-98.
Block, Fred. 201. Introduction. Str. xviii-xxxviii u: Karl Polanyi, The Great Transformation. Boston:
Beacon Press.
Blomert, Reinhard. 2001. Sociology of Finance - Old and New Perspectives, Economic Sociology:
European Electronic Newsletter 2 (January) : 9-14. See http//: www.siswo. uva.nl/ES
Bodin, Jean. [1576] 1986. Les Six Livres de la Rpublique. 6 vols. Paris: Fayard.
Boltanski, Luc i Eve Chiapello. 1999. Le Nouvel Esprit du Capitalisme. Paris: Gallimard.
Boltanski, Luc i Laurent Thvenot. [1987] 1991. De la Justification. Les Economies de la
Grandeur. Paris: Gallimard.
Boltanski, Luc i Laurent Thvenot. 1999. The Sociology of Critical Capacity, European Journal of
Social Theory 2 (3) : 359-77.
Boltanski, Luc. 1987. The Making of A Class: Cadres in French Society. Cambridge: Cambridge
University Press.
Boltanski, Luc. 1990. Visions of American Management in Postwar France. Str. 343-72 u: Sharon Zulin i Paul
DiMaggio (ur.), Structures of Capital. Cambridge: Cambridge University Press.
Bonacich, Edna. 1980. A Theory of Middleman Minorities, American Sociological Review 38: 58394.
308
L I T E R AT U R A
Bonacich, Phillip. 2001. e-pota autoru, 9. svibnja.

Boorstin, Daniel. 1974. The Americans: The Democratic Experience. New York: Vintage.
Boudon, Raymond. 1982. The Unintended Consequences of Social Action. London:
Macmillan.
Bourdieu, Pierre (ur.). 1991. La Souffrance, Actes de la Recherche en Sciences Sociales 90:1-103.
Bourdieu, Pierre i Abdelmalek Sayad. 1964. Le Dracinement. La Crise de Agriculture
Traditionelle en Algrie. Paris: Editions de Minuit.
Bourdieu, Pierre i Jean-Claude Passeron. [1964] 1979. The Inheritors: French Students and Their
Relation to Culture. Chicago: University of Chicago Press.
Bourdieu, Pierre i Jean-Claude Passeron. [1970] 1977. Reproduction in Education, Society and
Culture. Beverly Hills, CA: SAGE.
Bourdieu, Pierre i Louie Wacquant. 1992. An Invitation to Reflexive Sociology. Chicago: University of
Chicago Press.
Bourdieu, Pierre i Monique de Saint Martin. 1990. Le Sens de la Proprit. La Gense Sociale des Systmes de
Prfrences, Actes de la Recherche en Sciences Sociales 81-82: 52-64.
Bourdieu, Pierre et al. 1999. The Weight of the World: Social Suffering in Contemporary
Society. Stanford: Stanford University Press.
Bourdieu, Pierre. [1979 La Distinction: critique sociale du jugement] 1986. Distinction: A
Social Critique of the Judgment of Taste. London: Routledge.
Bourdieu, Pierre. 1963. Travail et Travailleurs en Algrie: Etude Sociologique. Str. 257- 389 u: Pierre Bourdieu et
al, Travail et Traveilleurs en Algrie. Paris: Mouton & Co.
Bourdieu, Pierre. 1977. Outline of A Theory of Practice. Cambridge: Cambridge University Press.
Bourdieu, Pierre. 1979. The Disenchantment of the World. Str. 1-91 u: Algeria I960. Cambridge: Cambridge
University Press.
Bourdieu, Pierre. 1986. The Forms of Capital. Str. 241-58 u: John G. Richardson (ur.), Handbook of
Theory and Research for the Sociology of Education. Westport, CT: Greenwood Press.
Bourdieu, Pierre. 1987. The Force of Law: Toward A Sociology of the Juridical Field, Hastings Journal of
Law 38: 209-48.
Bourdieu, Pierre. 1990. Symbolic Capital. Str. 112-21 u: The Logic of Practice. Stanford: Stanford
University Press.
Bourdieu, Pierre. 1990. The Interest of the Sociologist. Str. 87-93 u: In Other Words: Essays Towards
a Reflexive Sociology. Stanford: Stanford University Press.
Bourdieu, Pierre. 1990. The Scholastic Point of View, Cultural Anthropology 5 (4) : 380-91.
Bourdieu, Pierre. 1990. The Field of Cultural Production. New York: Columbia University Press.
Bourdieu, Pierre. 1993. Sociology in Question. London: SAGE.
Bourdieu, Pierre. 1995. The Rules of Art: Genesis and Structure of the Literary Field.
Stanford: Stanford University Press.
L I T E R AT U R A
309
Bourdieu, Pierre. 1997. Le Champ Economique, Actes de la Recherche en Sciences Sociales

119:48-66.
Bourdieu, Pierre. 1998a. Acts of Resistance: Against the Tyranny of the Market. New York:
The New Press.
Bourdieu, Pierre. 1998b. Is a Disinterested Act Possible? Str. 75-91 u: Practical Reason: On the
Theory of Action. Stanford: Stanford University Press.
Bourdieu, Pierre. 1999. Rethinking the State: Genesis and Structure of the Bureaucratic Field. Str. 53-75 u: George
Steinmetz (ur.), State/Culture: State-Formation after the Cultural Turn. Ithaca: Cornell
University Press.
Bourdieu, Pierre. 2000a. Principes dune Anthropologie Economique. Str. 233-70 u: Les Structures
Sociales de lEconomie. Paris: Seuil.
Bourdieu, Pierre. 2000b. Making the Economic Habitus: Algerian Workers Revisited, Ethnography 1 (1) : 1741.
Bourdieu, Pierre. 2000c. Les Structures Sociales de lEconomie. Paris: Seuil.
Bourdieu, Pierre. 2001. Contre-feux 2. Pour un Mouvement Social Europen. Paris: Raisons
dAgir Editions.
Boyer, Robert i Yves Saillard (ur.). 2002. Regulation Theory: The State of the Art. London:
Routledge.
Boyer, Robert. 1990. The School of Regulation. New York: Columbia University Press.
Braudel, Fernand. [1979 Le temps du monde. Ill Civilisation matrielle, conomie et
capitalisme, XV-XVIIIe sicle] 1985a. The Perspective of the World. Volume III.
Civilization and Capitalism, 15th-18th Century. III. London: Fontana Press.
Braudel, Fernand. [1979 Les structures du quotidien. I. Civilisation matrielle, conomie
et capitalisme, XV-XVIIIe sicle] 1985b. The Structure of Everyday Life. Volume I.
Civilization and Capitalism, 15th-18th Century. London: Fontana Press.
Braudel, Fernand. [1979 Les jeux de lchange. II. Civilisation matrielle, conomie et
capitalisme, XV-XVIII sicle] 1985c. The Wheels of Commerce. Volume II. Civilization
and Capitalism, 15th- 18th Century. London: Fontana Press.
Braun, Rudolf. 1975. Taxation, Sociopolitical Structure, and State-Building: Great Britain and BrandenburgPrussia. Str. 243-327 u: Charles Tilly (ur.), The Formation of National States in Western
Europe. Princeton: Princeton University Press.
Brennan, Geoffrey i Alan Hamlin. 1998. Constitutional Economics. Str. 401-10 u: Vol. 1 of Peter Newman (ur.),
The New Palgrave. Dictionary of Economics and the Law. London: Macmillan.
Breslau, Daniel i Yuval Yonay. 1999. Beyond Metaphor: Mathematical Models in Economics as Empirical
Research, Science in Context 12 (2) : 317-32.
Brewer, John i Roy Porter (ur.). 1993. Consumption and the World of Goods. London: Routledge.
Brewer, John. 1989. The Sinews of Power: War, Money and the English State. London:
Unwin Hyman.
Brines, Julie. 1994. Economic Dependency, Gender, and the Division of Labor at Home, American Journal
of Sociology 100: 652-88.
Brinton, Mary (ur.). Womens Working Lives in East Asia. Stanford: Stanford University Press.
310
L I T E R AT U R A
Brinton, Mary i Victor Nee (ur.), The New Institutionalism in Sociology. New York: Russell Sage
Foundation.
Brinton, Mary. 1993. Women and the Economic Miracle: Gender and Work in Postwar
Japan. Berkeley: University of California Press.
Brown, Norman 0.1947. Hermes the Thief: The Evolution of A Myth. Madison: University of
Wisconsin Press.
Brus, Wlodzimierz i Kazimierz Laski. 1989. From Marx to the Market: Socialism in Search of
an Economic System. Oxford: Clarendon Press.
Buchanan, James i Gordon Tullock. 1962. The Calculus of Consent: Logical Foundations of
Constitutional Democracy. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Buchanan, James. 1987. Constitutional Economics. Str. 585-88 u: Vol. 1 of John Eatwell et al (ur.), The New
Palgrave. A Dictionary of Economics. London: Macmillan.
Burawoy, Michael. 1979. Manufacturing Consent: Changes in the Labor Process under
Monopoly Capitalism. Chicago: University of Chicago Press.
Burt, Ronald. 1983. Corporate Profits and Cooptation: Networks of Market Constraints
and Directorate Ties in the American Economy. New York: Academic Press.
Burt, Ronald. 1992. Structural Holes: The Social Structure of Competition. Cambridge:
Harvard University Press.
Callon, Michel. 1997. Society in the Making: The Study of Technology as a Tool for Sociological Analysis. Str. 83103 u: Wiebe Bijker et al (ur.), The Social Construction of Tecnological Systems. Cambridge:
The MIT Press.
Callon, Michel. 1998. Introduction: The Embeddedness of Economic Markets in Economics. Str. 1-57 u: Michel
Callon (ur.), The Laws of the Markets. Oxford: Blackwell.
Calvita, K., R. Tillman i H.N. Pontell. 1997. The Savings and Loan Debacle, Financial Crime, and the State,
Annual Review of Sociology 23:19-38.
Cameron, Rondo. 1993. A Concise Economic History of the World: From Paleolithic
Times to the Present. 2. izdanje. Oxford: Oxford University Press.
Camic, Charles. 1987. The Making of A Method: A Historical Reinterpretation of the Early Parsons, American
Sociological Review 52: 421-39.
Camp, John. 1986. The Athenian Agora: Excavations in the Heart of Classical Athens.
London: Thames and Hudson.
Campbell, Colin. 1995. Conspicuous Confusion? A Critique of Veblens Theory of Conspicuous Consumption,
Sociological Theory 13 (March) : 37-47.
Campbell, Colin. 1995. The Sociology of Consumption. Str. 96-126 u: Daniel Miller (ur.), Acknowledging
Consumption: A Review of New Studies. London: Routledge.
Campbell, John i Leon Lindberg. 1990. Property Rights and the Organization of Economic Activity by the State,
American Sociological Review 55: 634-47.
Campbell, John i Michael Allen. 1994. The Political Economy of Revenue Extraction in the Modern State: A TimeSeries Analysis of U.S. Income Taxes, 1916-1986, Social Forces 72: 643-69.
Campbell, John i Ove Pedersen (ur.). 2001. The Rise of Neoliberalism and Institutional
Analysis. Princeton: Princeton University Press.
Campbell, John, Rogers Hollingsworth i Leon Lindberg (ur.). 1991. The Governance of the
L I T E R AT U R A
311
American Economy. Cambridge: Cambridge University Press.

Campbell, John. 1996. An Institutional Analysis of Fiscal Reform in Postcommunist Europe, Theory and
Society 25: 45-84.
Campbell, John. Forthcoming. 2005. Fiscal Sociology in an Age of Globalization: Comparing tax Regimes in
Advanced Capitalist Countries. U: Victor Nee i Richard Swedberg (ur.), The Economic Sociology of
Capitalism. Cambridge: Cambridge University Press.
Carlton, Dennis. 1989. The Theory and the Facts of How Markets Clear. Str. 909-46 u: Richard Schmalensee i
Robert Willig (ur.), Handbook of Industrial Organization. Amsterdam: North-Holland.
Carrell, Glenn i Michael Hannah (ur.). 1995. Organizations in Industry: Strategy, Structure, and
Selection. New York: Oxford University Press.
Carrol, Glenn i Michael Hannan. 2000. The Demography of Corporations and Industries.
Carruthers, Bruce i Sarah Babb. 2000. Economy/Society: Markets, Meanings, and Social
Structure. Thousand Oaks: Pine Forge Press.
Carruthers, Bruce i Terence Halliday. 1998. Rescuing Business: The Making of Corporate
Bankruptcy Law in England and the United States. Oxford: Clarendon Press.
Carruthers, Bruce i Terence Halliday. 2000. Professionals in Systemic Reform of Bankruptcy Law: The 1978 U.S.
Bankruptcy Code and the English Insolvency Act 1986, The American Bankruptcy Law Journal 74
(Winter) : 35-75.
Carruthers, Bruce i Wendy Espeland Nelson. 1998. Money, Meaning and Morality, American
Behavioralist 41 (August) : 1384-1408.
Carruthers, Bruce. 1996. City of Capital: Politics and Markets in the English Financial
Revolution. Princeton: Princeton University Press.
Carruthers, Bruce. Forthcoming. On Credit.
Castells. Manuel. 1996. The Rise of the Networks Society. Oxford Blackwell.
Castells. Manuel. 1996-98. The Information Age: Economy, Society and Culture. Vols. I- III.
Oxford: Blackwell.
Castilla, Emilio, Hokya Hwang, Ellen Granovetter i Mark Granovetter. 2000. Social Networks in Silicon Valley.
Str. 218-47 u: Chong-Moon Lee et al (ur.), The Silicon Valley Edge. Stanford: Stanford University Press.
Chamberlin, Edward. 1937. The Theory of Monopolistic Competition. Cambridge: Harvard
University Press.
Chandler, Alfred. 1962. Strategy and Structure: Chapters in the History of the American
Industrial Enterprise. Cambridge: The MIT Press.
Chandler, Alfred. 1977. The Visible Hand The Mangerial Revolution in American
Business. Cambridge: Harvard University Press.
Chandler, Alfred. 1984. The Emergence of Managerial Capitalism, Business History Review 58: 473503.
Chernow, Ron. 1997. The Death of the Banker: The Decline and Fall of the Great
Financial Dynasties and the Triumph of the Small Investor. Toronto: Vintage.
Chirot, Daniel. 1981. Changing Fashion in the Study of the Social Causes of Economic and Political Change. Str.
259-82 u: J.F. Short (ur.), The State of Sociology: Problems and Prospects. Beverly Hills: SAGE.
312
L I T E R AT U R A
Clark, Gordon, Maryann Feldman i Meric Gertler (ur.). 2000. The Oxford Handbook of Economic
Geography. Oxford: Oxford University Press.
Clarke, David. 1987. Trade and Industry in Barbarian Europe till Roman Times. Str. 1- 70 u: Vol. 2 of M.M.
Postand i Edward Miller (ur.), The Cambridge Economic History. Cambridge: Cambridge University
Press.
Clawson, Dan, Alan Neustadt i Mark Weller. 1998. Dollars and Votes: How Business Campaign
Contributions Subvert Democracy. Philadephia, PE: Ttemple University Press.
Coase, R.H. [1937] 1988. The Nature of the Firm. Str. 33-55 u: The Firm, the Market, and the Law.
Chicago: University of Chicago Press.
Coase, R.H. 1960. The Problem of Social Cost, Journal of Law and Economics 3 (October) : 1-44.
Coase, R.H. 1988. The Firm, the Market and the Law. Str. 1-31 u: R.H. Coase, The Firm, the Market
and the Law. Chicago: university of Chicago Press.
Coase, R.H. 1991. The Nature of the Firm: Origin, Meaning, Influence. Str. 34-74 u: Oliver Williamson i Sidney
Winter (ur.), The Nature of the Firm: Origin, Evolution, and Development. New York:
Oxford University Press.
Coase, R.H. 1991. The Institutional Structure of Production. Stockholm: The Nobel Foundation.
Coats, A. W. (ur.). 1981. Economists in Government: An International Comparative
Study. Durham, NC: Duke University Press.
Coats, A.W. 1984. The Sociology of Knowledge and History of Economics, Research in the History of
Economic Thought 2: 211-34.
Coats, A.W. 1993. The Social Professionalization of Economics. London: Routledge.
Cole, D.H. 2001. An Unqualified Human Good: E.P. Thompson and the Rule of Law, Journal of Law and
Society 28 (2) : 117-203.
Coleman, James, Elihu Katz i Herbert Menzel. 1966. Medical Innovation: A Diffusion Study. New
York: Bobbs-Merrill.
Coleman, James. 1970. Social Inventions, Social Forces 49:163-73.
Coleman, James. 1974. Power and the Structure of Society. New York: W.W. Norton.
Coleman, James. 1982. The Asymmetric Society. Syracuse: Syracuse University Press.
Coleman, James. 1984. Introducing Social Structure into Economic Analysis, American Economic
Review 74 (2) : 84-8.
Coleman, James. 1990. Foundations of Social Theory. Cambridge: Harvard University Press.
Coleman, James. 1993. The Rational Reconstruction of Society, American Sociological Review 58: 115.
Coleman, James. 1994. A Rational Choice Perspective on Economic Sociology. Str. 166-80 u: Neil Smelser i
Richard Swedberg (ur.), The Handbook of Economic Sociology. New York i Princeton: Russell Sage
Foundation i Princeton University Press.
Collins, Randall. 1990. Market Dynamics as the Engine of Historical Change, Sociological Theory 8:11135.
Corrigan, Peter. 1997. The Sociology of Consumption: An Overview. London: SAGE.
L I T E R AT U R A
313
Coser, Lewis. 1972. The Alien as a Servant: Court Jews and Christian Renegades, American Sociological
Review 37: 574-81.
Cotterrell, Roger. 1999. Emile Durkheim: Law in A Moral Domain. Stanford: Stanford University
Press.
Cournot, Antoine. [1838, Recherches sur les principes mathmatiques de la thorie
des richesses] 1927. Research into the Mathematical Principles of the Theory of
Wealth. Trans. Nathaniel T. Bacon. New York: Macmillan.
Crouch, Colin i Wolfgang Streeck (ur.). 1997. Political Economy of Modern Capitalism. London:
SAGE.
Crozier, Michel. [1964, Le Phnomne bureaucratique] 1964. The Bureaucratic
Phenomenon.

Curtin, Philip. 1984. Cross-Cultural Trade in World History. Cambridge: Cambridge University Press.
Cyert, Richard i James March. [1963] 1992. A Behavioral Theory of the Firm. 2. izdanje. Oxford:
Blackwell.
Cyert, Richard i James March. 1963. A Behavioral Theory of the Firm. Englewood Cliffs, NJ: PrenticeHall.
Dahrendorf, Ralf. 1956. Industrie- und Betriebssoziologie. Berlin: Walter de Gruyter. Dalton, Melville.
1948. The Industrial Rate-Buster: A Characterization, Applied Anthropology Winter: 5-18.
Dalton, Melville. 1959. Men Who Manage: Fusions of Feelings and Theory in
Administration.
New York: John Wiley & Sons.
David, Robert i Han, Shin-Kap. 1998. Assessing Empirical Evidence of Transaction Cost Economics: A MetaAnalysis. Cornell University, unpublished paper.
Davidson, Paul. 1981. Post-Keynesian Economics. Str. 151-73 u: Daniel Bell i Irving Kristol (ur.), The Crisis
in Economic Theory. New York: Basic Books.
Davis, Gerald i Doug McAdam. 2000. Corporations, Classes, and Social Movement after Managerialism,
Research in Organizational Behavior 22:195-238.
Davis, Gerry i Mark Mizruchi. 1999. The Money Center Cannot Hold: Commercial Banks in the U.S. System of
Corporate Governance, Administrative Science Quarterly 44: 215-39.
Davis, Gerry i T.A. Thompson. 1994. A Social Movement Perspective on Corporate Control, Administrative
Science Quarterly 39:141-73.
Davis, Gerry i Walter W. Powell. 1992. Organization-Environment Relations. Str. 315-75 u: Vol. 3 of M.D. Dunette
i L.M. Hough (ur.), Handbook of Industrial and Organizational Psychology. 2. izdanje. Palo
Alto, CA: Consulting Psychologists Press.
Davis, Gerry. 1994. The Corporate Elite and the Politics of Corporate Control. Str. 245-68 u: Dodatak 1, C.
Prendergast i J.D. Knotterus (ur.), Current Perspectives in Social Theory.
Davis, Michael i Andrew Stark (ur.). 2001. Conflict of Interest in the Professions. Oxford: Oxford
University Press.
Dawes, Robyn i Roberto Weber. Forthcoming. 2005. Behavioral Economics. U: Neil Smelser i Richard Swedberg
(ur.), The Handbook of Economic Sociology. New York i Princeton: Russell Sage Foundation i
Princeton University Press.
314
L I T E R AT U R A
De Alessi, Louis. 1980. The Economics of Property Rights: A Review of the Evidence, Research in Law
and Economics 2: 1-47.
Deal, Terrence i Allan Kennedy. 1982. Corporate Cultures. Reading, MA: Addison- Wesley.
Deal, Terrence i Allan Kennedy. 1999. The New Corporate Cultures: Revitalizing the
Workplace after Downseizing, Mergers, and Reengineering. Reading, MA: Perseus
Books.
Delaney, Kevin. 1989. Power, Incorporate Networks, and 'Strategic Bankruptcy', Law and Society Review
23 (4) : 643-66.
Demeulenaere, P. Interests, Sociological Analysis of. Str. 7715-18 u: Vol. 6 of Neil Smelser i Paul Baltes (ur.),
International Encyclopaedia of the Social and Behavioral Sciences. Amsterdam:
Elsevier.
Demsetz, Harold. 1982. Economic, Legal, and Political Dimensions of Competition.
Amsterdam: North-Holland.
DeRover, Raymond. 1963. The Rise and Decline of the Medici Bank. Cambridge: Harvard University
Press.
Deutschmann, Christoph. 2001. Capitalism as a Religion? An Unorthodox Analysis of Entrepreneurship,
European Journal of Social Theory 4 (4) : 379-86.
Dezalay, Yves i Bryant Garth. 1996. Dealing in Virtue: International Commercial Arbitration
and the Construction of A Transnational Legal Order. Chicago: University of Chicago
Press.
Diamond, Larry. 1992. Economic Development and Democracy Reconsidered, American Behavioral
Scientist 35 (4/5) : 450-99.
DiMaggio, Paul (ur.). 2001. The Twenty-First-Century Firm: Changing Economic
Organizations in International Perspective. Princeton: Princeton University Press.
DiMaggio, Paul i Hugh Louch. 1998. Socially Embedded Consumer Transactions: For What Kind of Purchases Do
People Most Often Use Networks?, American Sociological Review 63: 619-37.
DiMaggio, Paul i Walter Powell (ur.). 1991. The New Institutionalism in Organizational Analysis.
DiMaggio, Paul. 1986. Structural Analysis of Organizational Fields: A Blockmodel Approach. Str. 355-70 u: Vol 8 of
Barry Staw i L.L. Cummings (ur.), Research in Organizational Behavior. Greenwich: [AI Press.
DiMaggio, Paul. 1988. Interest and Agency in Institutional Theory. Str. 3-21 u: Lynn Zucker (ur.), Institutional
Patterns and Organizations, Cambridge: Ballinger Publishing Company.
DiMaggio, Paul. 1990. Cultural Aspects of Economic Action and Organization. Str. 113 36 u: Roger Friedland and
A.F. Robertson (ur.), Beyond the Marketplace: Rethinking Economy and Society. New
York: De Gruyter.
DiMaggio, Paul. 1994. Culture and Economy. Str. 27-57 u: Neil Smelser i Richard Swedberg (ur.), The
University Press.
DiMaggio, Paul. 1997. Culture and Cognition, Annual Review of Sociology 23: 263-87.
Dobbin, Frank i John Sutton. 1998. The Strength of a Weak State: The Rights Revolution
L I T E R AT U R A
315
and the Rise of Human Resources Management Division, American Journal of Sociology 104: 441-76.
Dobbin, Frank i Timothy Dowd. 1997. How Policy Shapes Competition: Early Railroad Foundings in
Massachusetts, Administrative Science Quarterly 42: 501-29.
Dobbin, Frank i Timothy Dowd. 2000. The Market that Antitrust Built: Public Policy, Private Coerciuon, and
Railroad Acquisitions, 1825 to 1922, American Sociological Review 65: 631-57.
Dobbin, Frank. 1993. The Social Construction of the Great Depression: Industrial Policy during the 1930s in the
United States, Britain, and France, Theory and Society 22: 1-56.
Dobbin, Frank. 1994a. Cultural Models of Organization: The Social Construction of Rational Organizing
Principles. Str. 117-41 u: Diane Crane (ur.), The Sociology of Culture. Oxford: Blackwell.
Dobbin, Frank. 1994b. Forging Industrial Policy: The United States, Britain and France
in the Railroad Age. Cambridge: Cambridge University Press.
Dobbin, Frank. 2001. The Business of Social Movements. Str. 74-80 u: Jeff Goodwin et al (ur.), Passionate
Politics: Emotions and Social Movements. Chicago: University of Chicago Press.
Dobbin, Frank. 2001. Why the Economy Reflects the Polity: Early Rail Policy in Britain, France, and the United
States. Str. 401-24 u: Mark Granovetter i Richard Swedberg (ur.), The Sociology of Economic Life. 2
obnovljeno izdanje. Boulder: Westview.
Dodd, Nigel. 1994 The Sociology of Money: Economics, Reason and Contemporary
Society. Cambridge: Polity Press.
Donaldson, Thomas i Lee Preston. 1995. The Stakeholder Theory of the Corporation: Concepts, Evidence, and
Implications, Academy of Management Review 29 (1) : 65- 91.
Douglas, Mary i Baron Isherwood. 1980. The World of Goods: Towards an Anthropology of
Consumption. Harmondsworth: Penguin Books.
Douma, Sytse i Hein Schreuder. 1998. Economic Approaches to Organizations. 2. izdanje. London:
Prentice-Hall.
Downs, Anthony. 1957. An Economic Theory of Democracy. New York: Harper & Row.
Drucker, Peter. 2001. The Next Society, The Economist (Supplement) November 3: 3-20.
Durkheim, Emile. [1888, Cours de science sociale. Leon douverture] 1978. Course in Sociology: Opening
Lecture. Str. 43-70 u: Emile Durkheim (Mark Traugott, ur.), On Institutional Analysis. Chicago:
University of Chicago Press.
Durkheim, Emile. [De la division du travail social, 1893] 1933. The Division of Labor
in Society. Trans. George Simpson. Glencoe, Illinois: The Free Press.
Durkheim, Emile. [De la division du travail social, 1893] 1984. The Division of Labor in
Society. Trans. W.D. Halls. New York: The Free Press.
Durkheim, Emile. [1895, Les rgles de la mthode sociologique. 1894 ili 1895] 1964. The Rules
of Sociological Method. New York: The Free Press.
Durkheim, Emile. [1895-96, Socialisme] 1962. Socialism. New York: Collier Books.
Durkheim, Emile. [1897, Le suicide. tude de sociologie] 1951. Suicide: A Study in Sociology. Glencoe, II.: The Free Press.
316
L I T E R AT U R A
Durkheim, Emile. [1902] 1980. Georg Simmel, Philosophie des Geldes. Str. 94-8 u: Emile Durkheim,
Contributions to VAnne Sociologique. New York: The Free Press.
Durkheim, Emile. [1908, Dbat sur lexplication en histoire et en sociologie] 1982. Debate on Political Economy
and Sociology (1908) . Str. 229-35 u: The Rules of Sociological Method. New York: The Free Press.
Durkheim, Emile. [1909, Sociologie et sciences sociales] 1978. Sociology and the Social Sciences. Str. 71-90 u:
Emile Durkheim (Mark Traugott, ur.), On Institutional Analysis. Chicago: University of Chicago Press.
Durkheim, Emile. [1912, Les formes lmentaires de la vie religieuse] 1965. The
Elementary Forms of Religious Life. New York: The Free Press.
Durkheim, Emile. [1950, Leons de sociologie physique des moeurs et du droit] 1983.
Professional Ethics and Civic Morals. Westport, CT: Greenwood Press.
Durkheim, Emile. 1887. La Science Positive de la Morale en Allemagne, Revue Philosophique 24: 3358,113-42, 275-84.
Easton, David. 2001. Consuming Interests [On Social Research, Incorporated], University of Chicago
Magazine 93 (6) : 16-22.
Ebers, Mark (ur.). 1997. The Formation of Inter-Organizational Networks. Oxford: Oxford
University Press.
Eccles, Robert i Dwight Crane. 1988. Doing Deals: Investment Banks at Work. Boston: Harvard
Business School Press.
Edelman, Lauren i Mark Suchman. 1997. The Legal Environments of Organizations, Annual Review of
Edelman, Lauren. 1990. Legal Environments and Organizational Governance: The Expansion of Due Process in the
American Workplace, American Journal of Sociology 95: 1401-40.
Edelman, Lauren. 1992. Legal Ambiguity and Symbolic Structures: Organizational Mediation of Civil Rights,
American Journal of Sociology 97:1531-76.
Elias, Norbert. [1939] 1994. The Civilizing Process: The History of Manners and State
Formation and Civilization. Oxford: Blackwell.
Ellickson, Robert. 1989. Symposium on Post-Chicago Law and Economics: Bringing Culture and Human Frailty to
Rational Actors: A Critique of Classical Law and Economics, Chicago- Kent Law Review 65: 23-55.
Ellickson, Robert. 1991. Order without Law: How Neighbors Settle Disputes. Cambridge:
Elster, Jon. 1989. Social Norms and Economic Theory, Journal of Economic Perspectives 3 (Fall):
99-117.
Elster, Jon. 1998. Emotions and Economic Theory, Journal of Economic Literature 36 (March) : 4774.
Elster, Jon. 2000. Rationality, Economy, and Society. Str. 21-41 u: Stephen Turner (ur.), The Cambridge
Companion to Weber. Cambridge: Cambridge University Press.
Emerson, Richard. 1962. Power-Dependence Relations, American Sociological Review 27: 31-41.
England, Paula. 1992. Comparable Worth: Theories and Evidence. New York: Aldine de Gruyter.
L I T E R AT U R A
317
England, Paula. 1994. Neoclassical Economists Theories of Discrimination. Str. 59-69 u: Paul Burstein (ur.),
Equal Employment Opportunity. New York: Aldine de Gruyter.
Esping-Andersen, Gsta. 1994. Welfare States and the economy. Str. 711-32 u: Neil Smelser i Richard Swedberg
(ur.), The Handbook of Economic Sociology. New York and Princeton: Russell Sage Foundation i
Esping-Andersen, Gsta. 1999. The Household Economy. Str. 47-72 u: Social Foundations of
Postindustrial Economies. Oxford: Oxford University Press.
Etzioni, Amitai. 1988. The Moral Dimension: Towards A New Economics. New York: The Free
Press.
Evans, Peter, Dietrich Rueschemeyer i Theda Skocpol (ur.). 1985 Bringing the State Back In. Cambridge:
Cambridge University Press.
Evans, Peter. 1995. Embedded Autonomy: State and Industrial Transformation. Princeton:
Fama, Eugen i Michael Jensen. 1983. Separation of Ownership and Control, Journal of Law and
Economics 26: 301-25.
Farkas, George i Paula England (ur.). 1988. Industries, Firms and Jobs: Sociological and
Economic Approaches. New York: Plenum Press.
Faulkner, Robert. 1971. Studio Musicians. Chicago: Aldine.
Faulkner, Robert. 1983. Music on Demand: Composers and Careers in the Hollywood
Film Industry. New Brunswick, NJ: Transaction Press.
Favereau, Olivier i Emmanuel Lazega (ur.). Forthcoming. 2002. Conventions and Structures in
Economic Organization. Cheltenham: Edward Elgar.
Fine, Ben i Ellen Leopold. 1990. Consumerism and the Industrial Revolution, Social History 15: 151-79.
Finley, M.I. [1973] 1985. The Ancient Economy. London: Hogarth Press.
Fligstein, Neil i Alec Stone Sweet. 2001. Institutionalizing the Treaty of Rome. Str. 29- 55 u: Alec Stone Sweet,
Wayne Sandholtz i Neil Fligstein (ur.), The Institutionalization of Europe. New York: Oxford University
Press.
Fligstein, Neil i Iona Mara-Drita. 1992. How to Make A Market: Reflections on the Attempt to Create a Single
Unitary Market in the European Community, American Journal of Sociology 102:1-33.
Fligstein, Neil. 1985. The Spread of the Multinational Form among Large Firms, 1919 79, American
Fligstein, Neil. 1990. The Transformation of Corporate Control. Cambridge: Harvard University
Press.
Fligstein, Neil. 1996. Is Globalization the Cause of the Crises of Welfare States? University of California at
Berkeley, unpublished paper.
Fligstein, Neil. 1996. Markets as Politics: A Political-Cultural Approach to Market Institutions, American
Fligstein, Neil. 1997. Markets, Politics, and Globalization. Acta Universitatis Upsaliensis # 42.
Stockholm: Almquist 8c Wiksell International.
Fligstein, Neil. 2001. The Architecture of Markets: An Economic Sociology of TwentyFirst Century Capitalist Societies. Princeton: Princeton University Press.
318
L I T E R AT U R A
Fligstein, Neil. Forthcoming. 2005. The Economic Sociology of Supranational Communities. U: Neil Smelser i
Richard Swedberg (ur.), The Handbook of Economic Sociology. Second edition. New York i
Princeton: Russell Sage Foundation i Princeton University Press.
Fogel, Robert. 1994. Economic Growth, Population Theory, and Physiology: The Bearing of Long-Term
Processes on the Making of Economic Policy, American Economic Review 84 (June) : 369-95.
Folbre, Nancy i Heidi Hartmann. 1988. The Rhetoric of Self-Interest: Ideology and Gender in Economic Theory.
Str. 184-203 u: Arjo Klamer et al (ur.), The Consequences of Economic Rhetoric. Cambridge:
Folbre, Nancy. 2001. The Invisible Heart: Economics and Family Values. New York: The New
Press.
Fourcade-Gourinchas, Marion. 2001. Politics, Institutional Structures, and the Rise of Economics: A Comparative
Study, Theory and Society 30: 397-447.
Freeland, Robert. 1996. The Myth of the -Form? Governance, Consent and Organizational Change,
American Journal of Sociology 102:483-526.
Freeland, Robert. 2001. The Struggle for Control of the Modern Corporation:
Organizational Change at General Motors, 1924-1970. Cambridge: Cambridge University
Press.
Freeman, John. Forthcoming. 2005. Venture Capital and Capitalism. U: Victor Nee i Richard Swedberg (ur.),
The Economic Sociology of Capitalism. Cambridge: Cambridge University Press.
Frenzen, Jonathan, Paul Hirsch i Philipo Zerrillo. 1994. Consumption, Preferences, and Changing Lifestyles. Str.
403-25 u: Neil Smelser i Richard Swedberg (ur.), The Handbook of Economic Sociology. New
York i Princeton: Russell Sage Foundation i Princeton University Press.
Frey, Bruno et al. 1984. Consensus and Dissension among Economists: An Empirical Inquiry, American
Economic Review 74 (December) : 986-94.
Friedman, Lawrence. 1975. The Legal System: A Social Science Perspective. New York: Russell
Sage Foundation.
Friedman, Lawrence. 1985. A History of American Law. 2. izdanje. New York: Simon & Schuster.
Friedman, Milton. 1962. Capitalism and Freedom. Chicago: University of Chicago Press.
Friedmann, Georges. [1950, Le Travail en Miettes] 1961. The Anatomy of Work: Labor,
Leisure and the Implications of Automation. New York: The Free Press.
Frisby, David. 1978. Preface to the Second Edition. Str. xv-xlii u: Georg Simmel, The Philosophy of
Money. London: Routledge.
Fukuyama, Francis. 1995. Trust: The Social Virtues and the Creation of Prosperity. London:
Penguin.
Fukuyama, Francis. 2000. Social Capital. Str. 98-111 u: Lawrence Harrison i Samuel Huntington (ur.), Culture
Matters: How Values Shape Human Progress. New York: Basic Books.
Furubotn, Eirik i Rudolf Richter. 1997. Institutions and Economic Theory: The Contribution of
New Institutional Economics. Ann Arbor, MI: University of Michigan Press.
Gambetta, Diego (ur.). 1990. Trust: The Making and Breaking of Cooperative Relations.
Oxford: Blackwell.
L I T E R AT U R A
319
Gao, Bai. 2001. Japans Economic Dilemma. Cambridge: Cambridge University Press. Garcia, MarieFrance. 1986. La Construction Sociale dun March Parfait: Le March au Cadran de Fontaines-en-Sologne,
Actes de la Recherche en Sciences Sociales 65 (November) : 2-13.

Garth, Bryan i Joyce Sterling. 1998. From Legal Realism to Law and Society: Reshaping Law for the Last Stages of
the Social Activist State, Law and Society Review 32 (2) : 409-71.
Geertz, Clifford. 1963. Peddlers and Princes: Social Development and Economic
Change in Two Indonesian Towns. Chicago: University of Chicago Press.
Geertz, Clifford. 1973. The Interpretation of Cultures. New York: Basic Books.
Gereffi, Gary, Ronie Garcia-Johnson i Erika Sasser. 2001. The NGO-Industrial Complex, Foreign Policy
July-August: 56-65.
Gereffi, Gary. 1994. The International Economy and International Development. Str. 206-33 u: Neil Smelser i
Richard Swedberg (ur.), The Handbook of Economic Sociology. New York i Princeton: Russell Sage
Gerschenkron, Alexander. 1962. Economic Backwardness in Historical Perspective: A Book
of Essays. Cambridge, MA: Harvard University Press.
Gerschenkron, Alexander. 1971. Mercator Gloriosus (Review of John Hicks, A Theory of Economic
History) , Economic History Review 24: 653-66.
Gibbons, Robert i Michael Waldman. 1999. Careers in Organizations: Theory and Evidence. Str. 2373-2437 u: Vol.
3B of Orley Ashenfelter i David Card (ur.), Handbook of Labor Economics. Amsterdam: Elsevier.
Gibbons, Robert. 1992. Game Theory for Applied Economists. Princeton: Princeton University Press.
Gibbons, Robert. 1997. Incentives and Careers in Organizations. Str. 1-37 u: Vol. 2 of David Kreps i Kenneth
Wallis (ur.), Advances in Economics and Econometrics. Cambridge: Cambrdige University Press.
Giddens, Anthony. 1973. The Class Structure of Advanced Societies. London: Hutchinson.
Giddens, Anthony. 1986. Introduction. Str. 1-31 u: Anthony Giddens (ur.), Durkheim on Politics and
the State. Stanford: Stanford University Press.

Giddens, Anthony. 1987. Social Theory and The Problems of Macroeconomics. Str. 183-202 u: Social
Theory and Modern Sociology. Stranford: Stanford University.
Gilbert, Emily i Eric Helleiner (ur.). 1999. Nation-States and Money: The Past, Present and
Future of National Currencies. London: Routledge.
Gislain, Jean-Jacques i Philippe Steiner. 1995. La Sociologie Economique, 1890-1920.
Paris: Presses Universitaires de France.
Glucksman, Miriam. 2000. Retailing: Productions and Consumptions Missing Relation, Economic
Sociology: European Electronic Newsletter 1 (3) : 12-16. See http//: www. siswo.uva.nl/ES
Goffman, Erving. [1969] 1971. Strategic Interaction. Str. 83-145 u: Strategic Interaction.
New York: Ballentine Books.
Goffman, Erving. 1951. Symbols of Class Status, British Journal of Sociology 2: 294-304. Goffman,
Erving. 1961. Asylums: Essays on the Social Situation of Mental Patients and Others.
Garden City, NY: Anchor Books.
320
L I T E R AT U R A
Goldscheid, Rudolph. [1925] 1958. A Sociological Approach to Problems of Public Finance. Str. 202-13 u: Richard
A. Musgrave i A.T. Peacock (ur.), Classics in the Theory of Public Finance. London: Macmillan
Goldscheid, Rudolph. 1917. Staatssozialismus order Staatskapitalismus? Vienna: AnzengruberVerlag Brder Suschitsky.
Goldschmidt, Levin. [1891] 1957. Universalgeschichte des Handelsrechts. Stuttgart: Verlag von
Ferdinand Enke.
Goldthorpe, John (ur.). 1984. Order and Conflict in Contemporary Capitalism: Studies in
the Political Economy of Western European Nations. Oxford: Clarendon Press.
Goldthorpe, John i Fred Hirsch (eds). 1978. The Political Economy of Inflation. Cambridge: Harvard
University Press.
Goldthorpe, John et al. 1969. The Affluent Worker in the Class Structure. Cambridge: Cambridge
University Press.
Gordon, David i Sophie Meunier. 2001. The French Challenge: Adaptation to Globalization.
Washington, D.C.: Brookings Institution.
Gordon, David. 1975. Introduction: J. Willard Hurst and the Common Law Tradition in American Legal
History, Law and Society Review 10 (Fall) : 9-55.
Gouldner, Alvin. [1954] 1965. The Wild Strike: A Study in Worker-Management
Relationships. New York: Harper & Row.
Gouldner, Alvin. 1954. Patterns of Industrial Bureaucracy. New York: The Free Press.
Gouldner, Alvin. 1960. The Norm of Reciprocity: A Preliminary Statement, American Sociological
Review 25:161-78.
Gouldner, Alvin. 1970. Toward A Soiology of Property. Str. 304-13 u: The Coming Crisis of Western
Sociology. New York: Avon.
Gouldner, Alvin. 1970. The Coming Crisis of Western Sociology. New York: Basic Books.
Granovetter, Mark i Patrick McGuire. 1998. The Making of an Industry: Electricity in the United States. Str. 14773 u: Michel Callon (ur.), The Laws of the Market. Oxford: Blackwell.
Granovetter, Mark i Richard Swedberg (ur.). 1992. The Sociology of Economic Life. Boulder: Westview
Press.
Granovetter, Mark i Richard Swedberg (ur.). 2001. The Sociology of Economic Life. Drugo obnovljeno i
proireno izdanje. Boulder: Westview Press.
Granovetter, Mark i Roland Soong. 1987. Threshold Models of Interpersonal Effects in Consumer Demand,
Journal of Economic Behavior and Organization 7: 481-510.
Granovetter, Mark i Vassily Yakubovich. 2000. Conversations on Polanyi with the author.
Granovetter, Mark. 1973. The Strength of Weak Ties, American Journal of Sociology 78: 1360-80.
Granovetter, Mark. 1974. Getting A Job: A Study of Contacts and Careers. Cambridge: Harvard
University Press.
Granovetter, Mark. 1982. Economic Decisions and Social Structure: The Problem of Embeddedness. Unpublished
early draft of Granovetter 1985b.
Granovetter, Mark. 1985a. Luncheon Roundtable on the New Sociology of Economic
L I T E R AT U R A
321
Life. August 25,1985. ASA annual meeting, Washington D.C.

Granovetter, Mark. 1985b. Economic Action and Social Structure: The Problem of Embeddedness, American
Journal of Sociology 91: 481-510.
Granovetter, Mark. 1986. Labor Mobility, Internal Markets, and Job Matching: A Comparison of Sociological and
Economic Approaches, Research in Social Stratification and Mobility 5: 3-39.
Granovetter, Mark. 1987a. On Economic Sociology: An Interview with Mark Granovetter, Research Reports
from the Department of Sociology, Uppsala University 1:1-26.
Granovetter, Mark. 1987b. Programmatic Statement on Structural Analysis in the Social Sciences. P. [i] u: Mark
Mizruchi i Michael Schwartz (ur.), Intercorporate Relations: The Structural Analysis of
Business. Cambridge: Cambridge University Press.
Granovetter, Mark. 1988. The Sociological and Economic Approaches to Labor Market Analysis: A Social Structural
View. Str. 187-216 u: George Farkas i Paula England (ur.). 1988. Industries, Firms and Jobs:
Sociological and Economic Approaches. New York: Plenum Press.
Granovetter, Mark. 1990. The Old and the New Old Economic Sociology: A History and an Agenda. Str. 89-112 u:
Roger Friedland i A.F. Robertson (ur.), Beyond the Marketplace: Rethinking Economy and
Society. New York: Aldine de Gruyter.
Granovetter, Mark. 1992a. Economic Institutions as Social Constructions: A Framework for Analysis, Acta
Sociologica 35: 3-11.
Granovetter, Mark. 1992b. Problems of Explanation in Economic Sociology. Str. 25-56 u: Nitin Nohria i Robert
Eccles (ur.), Networks and Organizations. Cambridge: Harvard Business School.
Granovetter, Mark. 1992c. The Nature of Economic Relations. Str. 21-37 u: Sutti Ortiz i Susan Lees (ur.),
Understanding Economic Process. Lanham: University Press of America.
Granovetter, Mark. 1993. The Nature of Economic Relationships. Str. 3-41 u: Richard Swedberg (ur.),
Explorations in Economic Sociology. New York: Russell Sage Foundation.
Granovetter, Mark. 1994. Business Groups. Str. 453-75 u: Neil Smelser i Richard Swedberg (ur.), The
University Press.
Granovetter, Mark. 1995a. Coase Revisited: Business Groups in the Modern Economy, Industrial and
Corporate Change 4: 93-130.
Granovetter, Mark. 1995b. The Economic Sociology of Firms and Entrepreneurs. Str. 128-65 u: Alejandro Portes
(ur.), The Economic Sociology of Immigration. New York: Russell Sage Foundation.
Granovetter, Mark. 1995c. Getting A Job: A Study of Contacts and Careers. 2. izdanje. Chicago:
Granovetter, Mark. 1998. -Society: Mark Granovetter on Network, Embeddedness and Trust, Sosiologi
idag (Norway) 4: 87-113.
Granovetter, Mark. 1999a. Mark Granovetter on Economic Sociology in Europe, Economic Sociology:
European Electronic Newsletter 1 (1) : 10-11. See http//: www. siswo.uva.nl/ES
322
L I T E R AT U R A
Granovetter, Mark. 1999b. Proposal to the Bechtel Initiative: A Network Study of Silicon Valley. Unpublished
proposal; 2 str.
Granovetter, Mark. 1999c. Structural Analysis in the Social Sciences. P. [i] u: Robert Nelson i William Bridges,
Legalizing Gender Inequality. Cambridge: Cambridge University Press.
Granovetter, Mark. 2000. Introduction for the French Reader (Preface to Le March est Autrement,
Descle de Brouwer, Paris, 2000) . Unpublished article.
Granovetter, Mark. 2002. A Theoretical Agenda for Economic Sociology. Str. 35-60 u: M. Guilln et al (ur.),
The New Economic Sociology. New York: Russell Sage Foundation.
Granovetter, Mark. Forthcoming. 2005. Business Groups. U: Neil Smelser i Richard Swedberg (ur.), The
Handbook of Economic Sociology. 2. izdanje. New York i Princeton: Russell Sage Foundation i
Princeton university Press.
Greenfeld, Liah. 2001. The Spirit of Capitalism: Nationalism and Economic Growth.
Cambridge: Harvard University Press.
Greenstein, Theodore. 2001. Economic Dependence, Gender, and the Division of Labor in the Home: A Replication
and Extension, Journal of Marriage and the Family 62: 322-35.
Greif, Avner. 1989. Reputation and Coalitions in Medieval Trade: Evidence on the Maghribi Traders, Journal
of Economic History 49: 857-82.
Greif, Avner. 1993. Contract Enforceability and Economic Institutions in early Trade: The Maghribi Traders
Coalition, American Economic Review 83: 525-48.
Greif, Avner. 1994. Cultural Beliefs and the Organization of Society: A Historical and Theoretical Reflection on
Collectivist and Individualist Societies, Journal of Political Economy 102: 912-50.
Grusky, David i Kim Weeden. 2001. Decomposition Without Death: A Research Agenda for a New Class
Analysis, Acta Sociologica 44: 203-18.
Grusky, David, (ur.) 2001. Social Stratification: Class, Race, and Gender in Sociological
Perspective. Boulder, CO: Westview.
Guilln, Mauro et al (ur.). Forthcoming. 2002. New Economic Sociology: Developments in an
Emerging Field. New York: Russell Sage Foundation.
Guilln, Mauro (ur.). 2001. Is Globalization Civilizing, Destructive or Feeble? A Critique of Four Key Debates in
the Social Science Literature, Annual Review of Sociology 27: 235-60.
Guilln, Mauro. 2001. The Limits of Convergence: Globalization and Organizational
Change in Argentina, South Korea, and Spain. Princeton: Princeton University Press.
Gunn, J.A.W. 1968. Interest Will Not Lie: A Seventeenth Century Political Maxim, Journal of the
History of Ideas 29: 551-64.
Gunn, J.A.W. 1969. Politics and the Public Interest in the Seventeenth Century.
London: Routledge.
Guthrie, Doug. 1999. Dragon in A Three-Piece Suit: The Emergence of Capitalism in
China. Princeton: Princeton University Press.
Habermas, Jrgen. [1968] 1971. Knowledge and Human Interest. Boston: Beacon Press.
Habermas, Jrgen. 1984, 1987. The Theory of Communicative Action. 2 vols. Cambridge: The MIT
Press.
L I T E R AT U R A
323
Haglunds, Magnus. Forthcoming. The Enemy of the People: A Sociological Study of Whistle
Blowing. Ph D thesis, Stockholm University, Department of Sociology.
Hahn, Frank. 1981. General Equilibrium Theory. Str. 123-38 u: Daniel Bell i Irving Kristol (ur.), The Crisis in
Economic Theory. New York: Basic Books
Hall, Peter (ur.). 1989. The Political Power of Economic Ideas: Keynesianism across
Nations. Princeton: Princeton University Press.
Hall, Peter i David Soskice (ur.). 2001. Varieties of Capitalism: The Institutional
Foundations ofCompetetive Advantage. New York: Oxford University Press.
Hannan, Michael i Glenn Carroll. 1992. Dynamics of Organizational Populations. Oxford: Oxford
University Press.
Hannan, Michael i John Freeman. 1989. Organizational Ecology. Cambridge: Harvard University Press.
Hardin, Garrett. 1968. The Tragedy of the Commons, Science 162:1243-97.
Harmon, Amy. 2001. Is the Idea War A Fight to Control A New World Currency?, New York Times
November 11, Section 3: 1,12.
Harris, Ron. 2000. Industrializing English Law: Entrepreneurship and Business
Organization, 1720-1844. Cambrdige: Cambridge University Press.
Harrison, Lawrence i Samuel Huntington (ur.). 1990. Culture Matters: How Values Shape Human
Progress. New York: Basic Books.
Hart, Oliver. 1995. Firms, Contracts, and Financial Structure. Oxford: Clarendon Press.
Hayek, Friedrich von (ur.). 1935. Collectivist Economic Planning. London: Routledge & Sons.
Hayek, Friedrich von. [1946] 1948. The Meaning of Competition. Str. 92-106 u: Friedrich von Hayek,
Individualism and Economic Order. Chicago: University of Chicago Press.
Hayek, Friedrich von. 1942. Scientism and the Study of Society (Part I) , Economica 9: 267-291.
Hayek, Friedrich von. 1943. Scientism and the Study of Society (Part II) , Economica 10: 34-63.
Hayek, Friedrich von. 1945. The Use of Knowledge in Society, American Economic Review 35: 519-30
Hayek, Friedrich von. 1968. The Legal and Political Philosophy of David Hume. Str. 335-60 u: V.C. Chappell (ur.),
Hume. Notre Dame: University of Notre Dame Press.
Hayek, Friedrich von. 1976. The Market Order or Catallaxy. Str. 107-32 u: Vol. 2 of Friedrich von Hayek, Law,
Legislation and Liberty. London: Routledge 8c Kegan Paul.
Hechter, Michael i Karl-Dieter Opp (ur.). 2001. Social Norms. New York: The Russell Sage Foundation.
Hechter, Michael. 1983. Karl Polanyis Social Theory: A Critique. Str. 158-89 u: Michael Hechter (ur.), The
Microfoundations of Macroeconomy. Philadelphia: Temple University Press.
Heckathorn, Douglas. 1996. The Dynamics and Dilemmas of Collective Action, American Sociological
Review 61: 250-77.
Heckscher, Eli. [1931] 1994. Mercantilism. 2 vols. London: Routledge.
324
L I T E R AT U R A
Hedstrm, Peter i Richard Swedberg (ur.). 1998. Social Mechanisms: An Analytical Approach to
Social Theory. Cambrdige: Cambridge University Press.
Heilbron, Johan. 1998. French Moralists and the Anthropology of the Modern Era: On the Genesis of the Notions
ofInterest and Commercial Society. Str. 77-106 u: Johan Heilbron i Bjrn Wittrock (ur.), The Rise of th
Social Sciences and the Formation of Modernity. New York: Kluwer.
Heilbron, Johan. 2001. Interest: History of A Concept. Str. 7708-12 u: Vol. 11 of Neil Smelser i Paul Baltes (ur.),
International Encyclopaedia of the Social and Behavioral Sciences. Amsterdam: Elsevier.
Heimer, Carol. 1985. Reactive Risk and Rational Action: Managing Moral Hazard in
Insurance Contracts. Berkeley: University of California Press.
Held, David i Anthony McGraw (ur.). 2000. The Global Transformations Reader: An
Introduction to the Globalization Debate. Cambridge: Polity.
Hernes, Gudmund. 1975. Makt og avmakt. En begrepsanalyse (Power and
Powerlessness: A Conceptual Analysis). Bergen: Universitetsforlaget.
Hicks, John. 1969. A Theory of Economic History. Oxford: Oxford University Press.
Hindess, Barry 1986. Interests in Political Analysis. Str. 112-31 u: John Law (ur.), Power; Action and
Belief: A New Sociology of Knowledge? London: Routledge.
Hintze, Otto (ur. Felix Gilbert). 1975. The Historical Essays of Otto Hintze. New York: Oxford
University Press.
Hintze, Otto. [1929] 1975. Economics and Politics in the Age of Modern Capitalism. Str. 422-52 u: Felix Gilbert
(ur.), The Historical Esays of Otto Hintze. New York: Oxford University Press.
Hirsch, Paul. 1972. Processing Fads and Fashion: An Organization-Set Analysis of Cultural Industry Systems,
American Journal of Sociology 77: 639-59.
Hirsch, Paul. 1975. Organizational Analysis and Industrial Sociology: An Instance of Cultural Lag, American
Sociologist 10 (February) : 3-12.
Hirsch, Paul. 1982. Network Data versus Personal Accounts: The Normative Culture of Interlocking Directorates.
Paper presented at the annual meeting of the American Sociological Association.
Hirschman, Albert O. [1945] 1980. National Power and the Structure of Foreign Trade.
Berkeley: University of California Press.
Hirschman, Albert 0.1963. Journeys Toward Progress: Studies of Economic Policy Making
in Latin America. New York: Twentieth Century Fund.
Hirschman, Albert O. 1977. The Passions and the Interests: Arguments for Capitalism
Before Its Triumph. Princeton: Princeton University Press.
Hirschman, Albert O. 1982. Shifting Involvements: Private Interest and Public Action.
Oxford: Blackwell.
Hirschman, Albert 0.1986. The Concept of Interest: From Eupemism to Tautology. Str. 35-55 u: Rival Views
of Market Society and Other Recent Essays. New York: Viking.
Hobson, Barbara. 1990. No Exit, No Voice: Womens Economic Dependency and the Welfare State, Acta
Hochschild, Arlie with Anne Machung. 1989. The Second Shift. New York: Viking.
Hodgson, Geoffrey, Warren Samuels i Mart Tool. 1998. The Edward Elgar Companion
L I T E R AT U R A
325
to Institutional and Evolutionary Economics. 2 vols. Cheltenham, England: Edward Elgar.

Hodgson, Geoffrey. 1988. Economics and Institutions: A Manifesto for A Modern
Institutional Economics. Cambridge: Polity Press.
Hodson, Randy. 1993. Group Standards and the Organization of Work, Research in the Sociology of
Organizations 11: 55-80.
Hollingsworth, Roger i Robert Boyer (ur.). 1997. Contemporary Capitalism: The Embeddedness
of Institutions. Cambridge: Cambridge University Press.
Hollingsworth, Roger, Philippe Schmitter i Wolfgang Streeck (ur.). 1994. Governing Capitalist
Economies. New York: Oxford University Press.
Hollingsworth, Roger. 1997. The Institutional Embeddedness of American Capitalism. Str. 133-47 u: Colin Crouch
i Wolfgang Streeck (ur.), Political Economy of Modern Capitalism. London: SAGE.
Holmes, Stephen. 1990. The Secret History of Self-Interest. Str. 267-86 u: Jane Mansbridge (ur.), Beyond
Self-Interest. Chicago: University of Chicago Press.
Homans, George. 1950. The Human Group. New York: Harcourt, Brace.
Horwitz, Morton. 1992. Santa Clara Revisited: The Development of Corporate Theory. Str. 65-108 u: The
Transformation of American Law 1870-1960: The Crisis of Legal Orthodoxy. New
York: Oxford University Press.
Hughes, Everett C. [1931] 1979. The Growth of an Institution: The Chicago Real Estate
Board. New York: Arno Press.
Hughes, Everett C. 1962. Dirty Work, Social Problems 10 (Summer) : 3-10.
Hughes, Everett C. 1971. The Sociological Eye. Chicago: Aldine-Atherton.
Hume, David. [1739-1740] 1978. A Treatise on Human Nature. Ur. L.A. Selby-Bigge.
Oxford: Oxford University Press Hume, David. [1741] 1987. Whether the British Government Inclines More to
Absolute Monarchy, or to A Republic. Str. 47-53 u: Essays. Indianapolis: Liberty Classics. Hunt, Alan. 1995.
Moralizing Luxury: The Discourse of the Governance of Consumption, Journal of Historical Sociology
8 (4) : 352-74.
Hunt, Alan. 1996. Governance of the Consuming Passions: A History of Sumptuary
Law.
New York: St. Martins Press.

Hurst, James Willard. 1956. Law and the Condition of Freedom in the Nineteenth-
Century.
Madison, WI: University of Wisconsin Press.

Hurst, James Willard. 1964. Law and Economic Growth: The Legal History of the Lumber
Industry in Wisconsin 1836-1915. Cambridge, MA: The Belknap Press.
Hurst, Willard. 1981. ]. Willard Hurst: An Interview Conducted by Laura L. Small.
University of Wisconsin, University Archives Oral History project.
Huvelin, P. 1897. Essai Historique sur le Droit des Marchs et Foirs. Paris: Arthur Rousseau.
Ingham, Geoffrey. 1998. On the Underdevelopment ofThe Sociology of Money, Acta Sociologica 41: 318.
Inkeles, Alex i David Horton Smith. 1974. Becoming Modern: Individual Change in Six
Developing Countries. Cambridge: Harvard University Press.
326
L I T E R AT U R A
Isay, Hermann. 1948. The Method of the Jurisprudence of Interests: A Critical Study. Str. 313-22 u: Magdalena
Schoch (ur.), The Jurisprudence of Interests. Cambridge: Harvard University Press.
Izquierdo, A. Javier. 2001. Reliability at Risk: The Supervision of Financial Models as a Case Study for Reflexive
Economic Sociology, European Societies 391) : 69-90.
Jaff, Edgar et al. 1904. Geleitwort, Archiv fr Sozialwissenschaft und Sozialpolitik 19: vi.
Jagd, Soren. Forthcoming. The French School of Conventions. Cheltenham, England. Edward Elgar.
Jahoda, Marie, Paul Lazarsfeld i Hans Zeisel. [1933, Die Arbeitslosen von Marienthal. Ein
soziographischer
Versuch
ber
die
Wirkungen
langandauernder
Arbeitslosigkeit] 1971. Marienthal: The Sociography of an Unemployed
Community. New York: Aldine.
James, William. [1897] 1956. The Sentiments of Rationality. Str. 63-110 u: The Will to Believe and
Other Essays in Popular Philosophy. New York: Dover.
Jameson, Fredric. 1983. Postmodernism and Consumer Society. Str. 111-25 u: Hal Draper (ur.), The AntiAesthetic: Essays on Postmodern Culture. New York: The New Press.
Jensen, Michael i William Meckling. 1976. Theory of The Firm: Managerial Behavior, Agency Costs, and
Ownership Structure, Journal of Financial Economics 3: 305-60.
Jensen, Michael. 2001. Value Maximization, Stakeholder Theory, and the Corporate Objective Function, Journal
of Applied Corporate Finance 14 (Fall) : 8-21.
Jevons, W. Stanley. [1879] 1965. Preface to the Second Edition. Str. xi-liii U: The Theory of Political
Economy. 5. izdanje. New York: Augustus M. Kelley..
Jevons, W. Stanley. 1911. The Theory of Political Economy. 4. izdanje. London: Macmillan and Co.
Jhering, Rudolf von. [1872] 1915. The Struggle for Law. 2. izdanje. Chicago: Callaghan.
Jonasdottir, Anna. 1988. On the Concept of Interest, Womens Interest, and the Limitations of Interest Theory. Str.
33-65 u: Kathleen B. Jones i Anna Jonasdottir (ur.), The Political Interests of Gender. London: SAGE.
Jones, Stephen. 1984. The Economics of Conformism. Oxford: Blackwell.
Kahneman, Daniel, Jack Knetch i Richard Thaler. 1986. Fairness as Entitlement on Profit Seeking: Entitlements in
the Market, American Economic Review 76: 728-41.
Kanter, Rosabeth Moss. 1977. Men and Women of the Corporation. New York: Basic Books.
Kanter, Rosabeth Moss. 1983. The Change Masters: Innovation and Entrepreneurship in
America. New York: Simon and Schuster.
Kanter, Rosabeth Moss. 1988. When A Thousand Flowers Bloom: Structural, Collective, and Social Conditions for
Innovations in Organizations, Research in Organizational Behavior 10:169-211.
Katona, George. 1957. Business Looks at Banks: A Study of Business Behavior. Ann Arbor:
University of Michigan Press.
Katz, Elihu. The Two-Step Flow of Communication. Str. 346-65 u: Wilburt Schramm (ur.), Mass
Communications: A Book of Readings. Urbana, ILL: University of Illinois Press.
L I T E R AT U R A
327
Katz, Elihu i Paul Lazarsfeld. 1955. Personal Influence: The Part Played by People in the
Flow of Mass Commuications. Glencoe, ILL: The Free Press.
Keister, Lisa. 2000. Wealth in America: Trends in Wealth Inequality. Cambridge: Cambridge
University Press.
Kelly, Erin i Frank Dobbin. 1999. Civil Rights Law at Work: Sex Discrimination and the Rise of Maternity Leave
Policies, American Journal of Sociology 105: 455-92.
Kent, Stephen. 1983. The Quaker Ethic and the Fixed Price Policy: Weber and Beyond, Sociological
Inquiry 53 (Winter) : 16-32
Keynes Sr, John Neville. [1891] 1955. The Scope and Method of Political Economy. 4. izdanje.
New York: Kelley & Millman.
Keynes, John Maynard. 1936. The General Theory of Employment, Interest and Money.
London: Macmillan & Co.
Kindleberger, Charles. 1989. Manias, Panics and Crashes: A History of Financial Crises.
London: Macmillan.
Kirzner, Israel. 1973. Competition and Entrepreneurship. Chicago: University of Chicago Press.
Kirzner, Israel. 1976. The Economic Point of View: An Essay in the History of
Economic Thought. Kansas City, MO: Sheed and Ward, Inc.
Kirzner, Israel. 1997. Entrepreneurial Discovery and the Competitive Market Process: An Austrian Approach,
Journal of Economic Literature 35: 60-85.
Kiser, Edgar i Aaron Matthew Laing. 2001. Have We Overestimated the Effects of Neoliberalism and Globalization?
Some Speculations on the Anamolous Stability of Taxes on Business. Str. 52-68 u: John Campbell i Ove Pedersen
(ur.), The Rise of Neoliberalism and Institutional Analysis. Princeton: Princeton University
Press.
Knight, Frank. [1921] 1985. Risk, Uncertainty and Profit. Chicago: University of Chicago Press.
Knight, Frank. [1933] 1967. The Economic Organization. New York: Augustus M. Kelley.
Knoke, David. 2001. Organizational Change: Business Networks in the New Political
Economy. Boulder, Colorado: Westview Press.
Knorr-Cetina, Karin i Urs Brgger. Forthcoming. Inhabiting the Screen: The Market as A Global Lifeform,
American Journal of Sociology.

Kocka, Jrgen. 1981. Capitalism and Bureaucracy in German Industrialization before 1914, Economic
History Review 34: 453-68.
Kotz, David. 1978. Bank Control of Large Corporations in the United States. Berkeley:
University of California Press.
Kreps, David. 1990. Corporate Cultur and Economic Theory. Str. 90-143 u: James Alt i Kenneth Shepsle (ur.),
Perspectives on Positive Political Economy. Cambridge: Cambridge University Press.
Kreps, David. 1990. Game Theory and Economic Modelling. Oxford: Clarendon Press.
Krueger, Anne. 1974. The Political Economy of the Rent-Seeking Society, American Economic Review
64,3 (June) : 291-303.
Krugman, Paul. 1995. Development, Geography, and Economic Theory. Cambridge: The MIT
Press.
328
L I T E R AT U R A
Krugman, Paul. 2001a. A Bad Week, New York Times September 23: WK17.
Krugman, Paul. 2001b. Fear Itself, New York Times Magazine September 30: 36-41, 54-5, 84-5.
Kuznets, Simon. 1966. Modern Economic Growth: Rate, Structure and Spread. New Haven:
Yale University Press.
La Porta, Rafael et al. 1998. Law and Finance, Journal of Political Economy 106: 1113 55.
La Rochefoucauld. [1665 Rflexions ou sentences et Maximes morales] 1959. Maxims. Engl,
prijevod. Leonard Tancock. London: Penguin Books.
Lamont, Michele i Annette Lareau. 1988. Cultural Capital: Allusions, Gaps and Glissandos in Recent Theoretical
Developments, Sociological Theory 6 (Fall) : 153-68.
Lamont, Michelle. 1992. Money, Morals, and Manner: The Culture of the French and the
American Upper-Middle Class. Chicago: University of Chicago Press.
Landes, David. 1998. The Wealth and Poverty of Nations. New York: Norton.
Landes, David. 2000. Culture Makes Almost All the Difference. Str. 2-13 u: Lawrence Harrison i Samuel
Huntington (ur.), Culture Matters: How Values Shape Human Progress. New York: Basic
Books.
Laumann, Edward i David Knoke. 1987. The Organizational State: Social Change in National
Policy Domains. Madison, WI: University of Wisconsin Press.
Law, John i John Hassard (eds). 1999. Actor Network Theory and After. Oxford: Blackwell.
Lawler, Edward i Shane Thye. 1999. Bring Emotions into Social Exchange Theory, Annual Review of
Lazarsfeld, Paul. 1959. Reflections on Business, American Journal of Sociology 65: 1- 31.
Lazega, Emmanuel. 2000. The Collegial Phenomenon: Social Mechanisms of Cooperation
among Peers. New York: Oxford University Press.
Lazerson, Mark 1993. Future Alternatives of Work Reflected in the Past: Putting-Out Production in Modena. Str.
403-27 u: Richard Swedberg (ur.), Explorations in Economic Sociology. New York: Russell Sage
Foundation.
Lazerson, Mark. 1988. Organizational Growth of Small Firms: An Outcome of Markets and Hierarchies?,
Lebaron, Frdric. 2000. The Space of Economic Neutrality: Types of Legitimacy and Trajectories of Central Bank
Managers, International Journal of Contemporary Sociology 37 (2) : 208-29.
Lebaron, Frdric. 2000. La Croyance Economique. Les Economistes entre Science et
Politique. Paris: Seuil.
Leifer, Eric i Harrison White. 1987. A Structural Approach to Markets. Str. 85-108 u: Mark Mizruchi i Michael
Schwartz (ur.), Intercorporate Relations: The Structural Analysis of Business. Cambridge:
Lester, Richard. 1947. Marginalism, Minimum Wages, and Labor Markets, American Economic
Review 37: 135-48.
Lestition, Steven. 2000. Historical Preface to Max Weber, Stock and Commodity Exchanges, Theory and
Society 29: 289-304.
L I T E R AT U R A
329
Lewin, Leif. 1991. Self-Interest and Public Interest in Western Politics. Oxford: Oxford
University Press.
Lewis, David. 1986. Convention: A Philosophical Study. Oxford: Blackwell.
Lie, John. 1992. The Concept of Mode of Exchange, American Sociological Review 57: 508-23.
Lie, John. 1997. Sociology of Markets, Annual Review of Sociology 23 (1997) : 341-60.
Light, Ivan. Forthcoming. 2005. The Ethnic Economy. U: Neil Smelser i Richard Swedberg (ur.), The
Light, Ivan i Stavros Karageorgis. 1994. The Ethnic Economy. Str. 647-71 u: Neil Smelser i Richard Swedberg
(ur.), The Handbook of Economic Sociology. New York i Princeton: Russell Sage Foundation i
Lin, Nan. 2001. Social Capital: A Theory of Social Structure and Action. Cambridge:
Lindberg, Leon i Charles Maier (ur.). 1985. The Politics of Inflation and Economic Stgnation.
Washington, D.C.: Brookings Institution.
Lindenberg, Siegwart. 1985. Rational Choice and Sociological Theory: New Perspectives on Economics as a Social
Science, Zeitschrift fr die Gesamte Staatswissenschaft 141: 44-55.
Lipset, S.M. 1960. Political Man. Garden City: Anchor Books.
Lipset, S.M. [1967] 1988. Values and Entrepreneurship in the Americas. Str. 77-140 u: S.M. Lipset, Revolution
and Counterrevolution: Change and Persistence in Social Structures. New Brunswick:
Transaction Books.
Lipset, S.M. 1989. Continental Divide: The United States and Institutions of the
United States and Canada. Washington, D.C.: Canadian-American Committee.
Lipset, S.M. 1993. Culture and Economic Behavior: A Comment, Journal of Labor Economics 11: S33047.
Lipset, S.M. 1996. American Exceptionalism: A Double-Edged Sword. New York: W.W.
Norton.
Lipset, S.M. i Gabriel Salman Lenz. 2000. Corruption, Culture, and Markets. Str. 112-25 u: Lawrence Harrison i
Samuel Huntington (ur.), Culture Matters: How Values Shape Human Progress. New York:
Basic Books.
Ljungar, Erik. Forthcoming. Ethnicity and Entrepreneurship in Sweden. PhD thesis, Stockholm
University, Department of Sociology.
Locke, John. [1689] 1955. A Letter Concerning Toleration. New York: Bobbs-Merrill.
Lockwood, David. 1958. The Blackcoated Worker: A Study in Class Consciousness . London:
Allen & Unwin.
Lfgren, Orvar. 1994. Consuming Interests. Str. 47-70 u: Jonathan Friedman (ur.), Consumption and
Identity. Chur, Switzerland: Harwood Academic Publishers.
Longhurst, Brian i Mike Savage. 1996. Social Class, Consumption and the Influence of Bourdieu: Some Critical
Issues. Str. 274-301 u: Stephen Edgell et al (ur.), Consumption Matters: The Production and
Experience of Consumption. Oxford: Blackwell.
Lopez, Robert. 1976. The Commercial Revolution ofthe Middle Ages, 950-1350. Cambridge:
330
L I T E R AT U R A
Luhmann, Niklas. [1970] 1982. The Economy as a Social System. Str. 190-225 u: The Differentiation of
Society. New York: Columbia University Press.
Luhmann, Niklas. 1979. Trust. Str. 1-103 u: Trust and Power. New York: John Wiley and Sons.
Luhmann, Niklas. 1988. Geld als Kommunikationsmedium. Str. 230-71 u: Die Wirtscha der
Gesellschaft. Frankfurt am Main: Suhrkamp.
Luhmann, Niklas. 1988. Die Wirtschaft der Gesellschaft. Frankfurt am Main: Suhrkamp.
Luhmann, Niklas. 1998. Politics and Economy, Thesis Eleven 53:1-9.
Lunt, Peter i Adrian Furnham (ur.). 1996. Economic Socialization: The Economic Beliefs and
Behaviours of Young People. Cheltenham, England: Edward Elgar.
Macaulay, Stewart, Lawrence Friedman i John Stokey (ur.). 1995. Law & Society: Readings in the
Social Study of Law. New York: W.W. Norton.
Macaulay, Stewart. 1963. Non-Contractual Relations in Business: A Preliminary Study, American
Macaulay, Stewart. 1977. Elegant Models, Empirical Pictures, and the Complexities of Contract, Law and
Society Review 11: 507-28.
Machlup, Fritz. Rejoinder to an Antimarginalist, American Economic Review 37: 148- 54.
Machlup, Fritz. 1946. Marginal Analysis and Empirical Research, American Economic Review 36:
519-54.
Maclver, R.M. 1932. Interests. P. 147 u: Vol. 7 of Encyclopaedia of the Social Sciences. New
York: Macmillan.
MacKenzie, Donald i Yuval Millo. 2001. Negotiating A Market, Performing Theory: The Historical Sociology of A
Financial Derivatives Exchange. Paper presented at the European Association for Evolutionary Political Economy,
Siena, November 8-11.
MacKenzie, Donald. 1996. Economic and Sociological Explanations of Technological Change. Str. 49-65 u:
Donald MacKenzie (ur.), Knowing Machines: Essays on Technical Change. Cambridge: The MIT
Press.
MacKenzie, Donald. 2000. Fear in the Markets, London Review of Books April 13: 31- 2.
Macneil, Ian. 1978. Contracts: Adjustment of Long-Term Economic Relations under Classical, Neoclassical, and
Relational Contract Law, Northwestern University Law Review 72: 854-905.
Macneil, Ian. 1985. Relational Contracting: What We Do and Do Not Know, Wisconsin Law Review:
483-525.
Macneil, Ian. 2000. Other Sociological Approaches. Str. 694-718 u: Vol. 1 of Boudewidja Bouckaert i Gerrit De
Geest (ur.), Encyclopaedia of Law and Economics. Cheltenham: Edward Elgar.
Macy, Michael. 1997. Identity, Interest and Emergent Rationality: An Evolutionary Synthesis, Rationality
and Society 9 (4) : 427-48.
Makler, Harery, Alberto Martinelli i Neil Smelser (ur.). 1982. The New International Economy. London:
SAGE.
Malecki, E.J. 2001. Economic Geography. Str. 4084-89 u: Vol. 6 of Neil Smelser i Paul Baltes (ur.),
International Encyclopaedia of the Social and Behavioral Sciences.
L I T E R AT U R A
331
Amsterdam: Elsevier.
Mann, Fritz.Karl. 1943. The Sociology of Taxation, Review of Politics 5: 225-35.
Mann, Michael. 1988. State and Society, 1130-1815: An Analysis of English State Finances. Str. 74-123 u:
States, War and Capitalism: Studies in Political Sociology. Oxford: Blackwell.
Mansbridge, Jane. 1983. Beyond Adversary Democracy. Obnovljeno izdanje. Chicago:

Mansfield, Jane (ur.). 1990. Beyond Self-Interest. Chicago: University of Chicago Press.
March, James. 1962. The Business Firm as a Political Coalition, Journal of Politics 24: 662-78.
Markoff, John i Veronica Montecinas. 1994. El Irresistible Asenso de los Economistas, Desarollo
Economico 34 (April-June) : 3-29.
Marshall, Alfred i Mary Paley Marshall [1879] 1994. The Economics of Industry. Bristol: Thoemmis Press.
Marshall, Alfred. [1920] 1961. Principles of Economics. 9. (variorum) izdanje. 2 vols. London: Macmillan
and Company.
Marshall, Alfred. 1919. Industry and Trade. London: Macmillan.
Marshall, Alfred. 1923. Money, Credit and Commerce. London: Macmillan and Company.
Marshall, Gordon. 1982. In Search of the Spirit of Capitalism: An Essay on Max Webers
Protestant Ethic Thesis. London: Hutchinson.
Martinelli, Alberto. 1987. The Economy as an Institutional Process, Telos 73 (Fall) : 131-46.
Marx, Karl i Friedrich Engels. [1848, Manifest der kommunistischen Partei] 1978. Manifesto of the
Communist Party. Str. 473-500 u: Robert C. Tucker, The Marx- Engels Reader. 2. izdanje. New York:
W.W. Norton & Company.
Marx, Karl. [1845, Thesen ber Feuerbach] 1978. Theses on Feuerbach. Str. 143-45 u: Robert C.
Tucker, The Marx-Engels Reader. 2. izdanje. New York: W.W. Norton & Company.
Marx, Karl. [1844, Geld] 1978. The Power of Money in Bourgeois Society. Str. 101-06 u: Robert C. Tucker,
The Marx-Engels Reader. 2. izdanje. New York: W.W. Norton & Company.
Marx, Karl. [1852, Der achtzehnte Brumaire des Louis Bonaparte] 1950. The
Eighteenth Brumaire of Louis Bonaparte. New York: International Publishers.
Marx, Karl. [1857-58, Grundrisse der Kritik der politischen konomie] 1973.
Grundrisse: Foundations of the Critique of Political Economy. New York: Vintage Books.
Marx, Karl. [1859, Zur Kritik der politischen konomie] 1970. A Contribution to the
Critique of Political Economy. New York: International Publishers.
Marx, Karl. [1867, Das Kapital] 1906. Capital: A Critique of Political Economy. New York: The
Modern Library.
Mason, Edward. 1939. Price and Production Policies of Large-Scale Enterprises, American Economic
Review 29: 61-74.
Mauss, Marcel. [1925, Essai sur le don. Forme et raison de lechange dans les socits
332
L I T E R AT U R A
archaques] 1990. The Gift: The Form and Reason for Exchange in Archaic
Societies. New York: W.W. Norton.
McCloskey, Donald. 1985. The Rhetoric of Economics. Madison: University of Wisconsin Press.
McKendrick, Neil. 1982. The Consumer Revolution of Eighteenth-century England. Str. 9-196 u: Neil
McKendrick, John Brewer i J.H. Plumb etc., The Birth of A Consumer Society. London: Europa.
McLean, Paul i John Padgett. 1997. Was Florence A Perfectly Competitive Market? Transactional Evidence
from the Renaissance, Theory and Society 26 (2-3) : 209-44.
McLelland, David. 1961. The Achieving Society. Princeton: Van Nostrand.
McNamee, Stephen i Robert Miller. 1989. Estate Inheritance: A Sociological Lacunae, Sociological
Inquiry 59 (Winter) : 7-29.
Medema, Steven i Richard Zerbe. 2000. The Coase Theorem. Str. 836-92 u: Vol. 1 u: Boudewidja Bouckaert i
Gerrit De Geest (ur.), Encyclopaedia of Law and Economics. Cheltenham: Edward Elgar.
Medema, Steven, Nicholas Mercuro i Warren Samuels. 2000. Institutional Law and Economics. Str. 418-55 u:
Vol. 1 of Boudewidja Bouckaert i Gerrit De Geest (ur.), Encyclopaedia of Law and Economics.
Cheltenham: Edward Elgar.
Menger, Carl. [1883, Untersuchungen ber die Methode der Socialwissenschaften,
und der politischen konomie insbesondere] 1985. Investigations into the Metod
of the Social Sciences with Special Reference to Economics. Trans. Frances Nock. New
York: New York University Press.
Menger, Carl. 1892. On the Origin of Money, Economic Journal 2: 39-55.
Mercuro, Nicholas i Steven Medema. 1997. Economics and the Law: From Posner to PostModernism. Princeton: Princeton University Press.
Merton, Robert K. [1938] 1970. Science, Technology and Society in Seventeenth
Century England. New York: Fertig.
Merton, Robert K. [1946] 1971. Mass Persuasion: The Social Psychology of A War Bond
Drive. Westport, CO: Greenwood Press.
Merton, Robert K. [1970] 1976. The Ambivalence of Organizational Leaders. Str. 73-89 u: Sociological
Ambivalence and Other Essays. New York: The Free Press.
Merton, Robert K. 1935. Fluctuations in the Rate of Industrial Invention, Quarterly Journal of
Merton, Robert K. 1952. Bureaucratic Structure and Personality. Str. 361-71 u: Robert Merton (ur.), Reader
in Bureaucracy. New York: The Free Press.
Merton, Robert K. 1968a. Continuities in the Theory of Social Structure and Anomie. Str. 215-48 u: Social
Theory and Social Structure. Proireno izdanje. New York: The Free Press.
Merton, Robert K. 1968b. Social Structure and Anomie. Str. 185-214 u: Social Theory and Social
Structure. Proireno izdanje. New York: The Free Press.
Merton, Robert K. 1968c. Social Theory and Social Structure. Proireno izdanje. New York: The
Free Press.
Merton, Robert K. 1973. Priorities in Scientific Discovery. Str. 286-324 u: The Sociology of Science.
L I T E R AT U R A
333
Merton, Robert . 1976. Sociological Ambivalence and Other Essays. New York: The Free
Press.
Merton, Robert K. 1984. Socially Expected Durations: A Case Study of Concept Formation in Sociology. Str.
262-83 u: W.W. Powell i R. Robbins (ur.), Conflict and Consensus. New York: The Free Press.
Merton, Robert K. 2001. poruka e-potom autoru, 14. i 15. rujna
Meyer, John i Brian Rowen. 1977. Institutionalized Organizations: Formal Structure as Myth and Ceremony,
Meyer, John i Ronald Jepperson. 2000. The Actors of Modern Society: The Cultural Construction of Social
Agency, Sociological Theory 18:100-20.
Meyer, John. 2000. Globalization: Sources and Effects on National States and Societies, International
Miceli, Marcia i James Near. 1991. Whistle-Blowing as an Organizational Process, Research in the
Sociology of Organization 9:139-200.
Miethe, Terance i Joyce Rothchild. 1994. Review Article: Whistleblowing and the Control of
Organizational Misconduct, Sociological Inquiry 64: 322-47.
Milgrom, Paul i John Roberts. 1992. Economics, Organization and Management. New Jersey:
Prentice-Hall.
Milgrom, Paul, Douglass North i Barry Weingast. 1990. The Role of Institutions in the Revival of Trade: The
Law Merchant, Private Judges, and the Champage Fairs, Economics and Politics 2,1: 23.
Milkman, Ruth i Eleanor Townsley. 1994. Gender and the Economy. Str. 600-19 u: Neil Smelser i Richard
Swedberg (ur.), The Handbook of Economic Sociology. New York i Princeton: Russell Sage
Milkman, Ruth. 1987. Gender at Work: The Dynamics of Job Segregation by Sex during
World War II. Urbana: University of Illinois Press.
Mill, John Stuart. [1848] 1987. Principles of Political Economy. New York: Augustus M. Kelley.
Mill, John Stuart. [1867] 1988. The Admission of Women to the Electoral Franchise 20 May, 1867. Str. 151-62
u: Vol. 28 of John Stuart Mill, Collected Works. London: Routledge.
Miller, Daniel. 1995. Consumption Studies as the Transformation of Anthropology. Str. 264-95 u: Daniel
Miller (ur.), Acknowledging Consumption: A Review of New Studies. London: Routledge.
Miller, Joanne. 1988. Jobs and Work. Str. 327-59 u: Neil Smelser (ur.), Handbook of Sociology.
London: SAGE.
Miller, Michael. 1981. The Bon March: Bourgeois Culture and the Department Store,
1869-1920. Princeton: Princeton University Press.
Mingione, Enzo. 1991. Fragmented Societies: A Sociology of Economic Life Beyond the
Market. Oxford: Blackwell.
Mintz, Beth i Michael Schwartz. 1985. The Power Structure of American Business. Chicago:
Mirowski, Philip (ur.). 1994. Natural Images in Economic Thought. Cambridge: Cambridge Universitr
Press.
334
L I T E R AT U R A
Mises, Ludwig von. [1966] 1990. Catallactics or Economics of Market Society. Str. 3-27 u: Vol. 3 of Stephen
Littlechild (ur.), Austrian Economics. Aldershot: Edward Eigar.
Mises, Ludwig von. 1949. Human Action: A Treatise on Economics. London: William Hodge.
Mises, Ludwig von. 1961. Markt. Str. 131-36 u: Vol. 7 of E.V. Beckerath (ur.), Handwrterbuch der
Sozialwissenschaften. Stuttgart: Gustav Fischer.
Mizruchi, Mark. 1992. The Structure of Corporate Political Action: Interfirm Relations
and Their Consequences. Cambridge: Harvard University Press.
Mizruchi, Mark. 1996. What Do Interlocks Do? An Analysis, Critique, and Assessment of Research on
Interlocking Directorates, Annual Review of Sociology 22: 271-98.
Mjoset, Lars. 1985. Introduksjon til Reguleringskolen (Intriduction to the Regulation
School). Aalborg, Denmark: Nordisk Sommeruniversitet.
Mokyr, Joel. 1993. Editors Introduction: The New Economic History and the Industrial Revolution. Str. 1-131
u: Joel Mokyr (ur.), The British Industrial Revolution: An Economic Perspective. Boulder,
CO: Westview Press.
Mommsen, Wolfgang. 1974. The Alternative to Marx: Dynamic Capitalism instead of Bureaucratic Socialism.
Str. 47-71 u: The Age of Bureaucracy. New York: Harper & Row.
Mommsen, Wolfgang. 2000. Max Webers Grand Sociology: The Origins and Composition of Wirtschaft
und Gesellschaft. Soziologie, History and Theory 39: 364- 83.
Montesquieu, Charles Louis de Secondt, baron de la Brede et. 1748. De lesprit des lois.
Moore, Barrington. 1966. Origins of Democracy and Dictatorship. Boston: Beacon Press.
Morgan, David i Iain Wilkinson. 2001. The Problem of Suffering and the Sociological Task of Theodicy,
European Journal of Social Theory 4 (2) : 199-214.
Mueller, Dennis. 1998. Buchanan, James. Str. 174-85 u: Vol. 1 of Peter Newman (ur.), The New
Palgrave. Dictionary of Economics and the Law. London: Macmillan.
Muller, Dennis. 1989. Public Choice II. Cambridge: Cambridge University Press.
Mller-Freienfels, Wolfram. 1978. Agency, Law of. Str. 291-95 u: Vol. 1 of Encyclopaedia
Brittannica (Macropaedia) . Chicago: Encyclopaedia Brittannica.
Mullins, Nicholas i Carolyn Mullins. 1973. Theories and Theory Groups in Contemporary
American Sociology. New York: Harper & Row.
Murphy, Raymond. 1984. The Structure of Closure: A Critique and Development of the Theories of Weber,
Collins, and Parkin, British Journal of Sociology 35: 547-67.
Murphy, Raymond. 1988. Social Closure: The Theory of Monopolization and Exclusion.
Oxford: Clarendon Press.
Musgrave, Richard A. 1980. Theories of Fiscal Crisis: An Essay in Fiscal Sociology. Str. 361-90 u: Henry. J.
Aaron i Michael Boskin (ur.), The Economics of Taxation. Washington, D.C.: Brookings Institution.
Musgrave, Richard A. i Peggy B. Musgrave. 1989. Public Finance in Theory and Practise. 5.
izdanje. New York: McGraw-Hill.
Naylor, R.T. 1999. Economic Warfare: Sanctions, Embargo Busting and Their Human
Costs. Boston: Northeastern university.
L I T E R AT U R A
335
Nee, Victor i David Stark (ur.). 1989. Remaking the Economic Institutions of Socialism.:
China and Eastern Europe. Stanford: Stanford University Press.
Nee, Victor i Paul Ingram. 1998. Embeddedness and Beyond: Institutions, Exchange, and Social Structure. Str. 1945 u: Mary Brinton i Victor Nee (ur.), The New Institutionalism in Sociology. New York: Russell Sage
Foundation.
Nee, Victor i Richard Swedberg (ur.). Forthcoming. 2005. The Economic Sociology of Capitalism.
Nee, Victor. 1989. A Theory of Market Transition: From Redistribution to Markets in State Socialism,
Nee, Victor. 1998. Norms and Networks in Economic and Organizational Performance, American
Economic Review 88 (May) : 85-9.
Nee, Victor. Forthcoming. 2005. Norths Theory of Institutional Change and State Capitalism in China. U: Victor
Nee i Richard Swedberg (ur.), The Economic Sociology of Capitalism. Cambridge: Cambridge
University Press.
Nelson, Richard i Sidney Winter. 1982. An Evolutionary Theory of Economic Change. Cambridge:
Nelson, Richard. 1994. Evolutionary Theorizing about Economic Change. Str. 108-36 u: Neil Smelser i Richard
Swedberg (ur.), The Handbook of Economic Sociology. New York i Princeton: Russell Sage
Nelson, Robert i William Bridges. 1999. Legalizing Gender Inequality: Courts, Markets, and
Unequal Pay for Women in America. Cambridge: Cambridge University Press.
Niskanen, William. 1971. Bureaucracy and Representative Government. Chicago: Aldine.
North, Douglass i Barry Weingast. 1989. Constitutions and Commitment: The Evolution of Institutions Governing
Public Choice in Seventeenth-Century England, Journal of Economic History 49: 803-32.
North, Douglass i Robert Thomas. 1973. The Rise of the Western World. Cambridge: Cambridge
University Press.
North, Douglass. 1977. Markets and Other Allocation Systems in History: The Challenge of Karl Polanyi,
Journal of European Economic History 6: 703-16.
North, Douglass. 1981. Structure and Change in Economic History. New York: W.W. Norton.
Novak, William. 2000. Law, Capitalism, and the Liberal State: The Historical Sociology of James
Willard Hurst, Law and History Review 18 (1) : 97-145.
Oakley, Ann. 1974. The Sociology of Housework. New York: Pantheon Books.
Oberschall, Anthony i Eric Leifer. 1986. Efficiency and Social Institutions: Uses and Misuses of Economic
Reasoning in Sociology, Annual Review of Sociology 12: 233- 53.
OConnor, James. 1973. The Fiscal Crisis of the State. New York: St. Martins Press.
Offe, Claus i Helmut Wiesenthal. 1980. Two Logics of Collective Action: Theoretical Notes on Social Class and
Organizational Form, Political Power and Social Class 1: 67-115.
Offe, Claus. 1996. Political Economy: Sociological Perspectives. Str. 675-90 u: Robert Goodin i Hans-Dieter
Klingemann (ur.), A New Handbook of Political Science. Oxford: Oxford University Press.
336
L I T E R AT U R A
Oi, Jean i Andrew Walder (ur.). 1999. Property Rights and Economic Reform in China. Stanford:
Stanford University Press.
Olson, Mancur. 1965. The Logic of Collective Action: Public Goods and the Theory of
Groups. Cambridge, MA: Harvard University Press.
Olson, Mancur. 1982. The Rise and Decline of Nations: Economic Growth, Stagflation,
and Social Rigidities. New Haven: Yale University Press.
Olson, Mancur. 2000. The Kind of Markets Needed for Prosperity. Str. 173-200 u: Power and Prosperity:
Outgrowing Communist and Capitalist Dictatorships. New York: Basic Books.
Opp, Karl-Dieter. 1985. Sociology and Economic Man, Zeitschrift fr die Gesamte
Staatswissenschaft 141: 213-43.
Orlove, Benjamin. 1986. Barter and Cash Sale on Lake Titicaca: A Test of Competetive Approaches, Current
Anthropology 27: 85-106.
Orr, Marco, Nicole Woolsey Biggart i Gary Hamilton. 1997. The Economic Organization of East
Asian Capitalism. London: SAGE.
Orth, Ernst Wolfgang et al. 1982. Interesse. Str. 305-64 u: Vol. 3 of Otto Brunner et al (ur.), Geschichtliche
Grundbegriffe. Stuttgart: Klott-Ketta.
Ostrom, Elinor. 2000. Private and Common Property Rights. Str. 332-79 u: Vol. 2 of Boudewidja Bouckaert i
Gerrit De Geest (ur.), Encyclopaedia of Law and Economics. Cheltenham: Edward Eigar.
Oxford English Dictionary. 1989. The Market. Str. 385-86 u: Volume 9 of The Oxford English
Dictionary. 2. izdanje. Oxford: Clarendon Press.
Padgett, John i Christopher Anseil. 1993. Robust Action and the Rise of the Medici, 1400-1434 , American
Padgett, John. 1981. Hierarchy and Ecological Control in Federal Budgetary Decision Making, American
Pahl, Jan. 1989. Money and Marriage. Basinstoke: Macmillan.
Palmer, Donald. 1983. Broken Ties: Interlocking Directorates and Intercorporate Coordination,
Administrative Science Quarterly 28:40-55.
Pareto, Vilfredo. [1916] 1963. The Mind and Society: A Treatise on General Sociology. 2
vols. New York: Dover Publications.
Parkin, Frank. 1979. Marxism and Class Theory: A Bourgeois Critique. New York: Columbia
University Press.
Parsons, Talcott i Neil Smelser. 1956. Economy and Society: A Study in the Integration of
Economic and Social Theory. New York: The Free Press.
Parsons, Talcott. [1937] 1968. The Structure of Social Action. 2 vols. New York: The Free Press.
Parsons, Talcott. [1940] 1954. The Motivation of Economic Activities. Str. 50-68 u: Essays in Sociological
Theory. New York: The Free Press.
Parsons, Talcott. 1947. Webers Economic Sociology. Str. 30-55 u: Max Weber, The Theory of Social
and Economic Organization. New York: Oxford University Press.
Parsons, Talcott. 1963. On the Concept of Influence, Public Opinion Quarterly 27: 37- 62.
L I T E R AT U R A
337
Parsons, Talcott. 1979. The Symbolic Environment of Modern Economies, Social Research 46 (Autumn) :
436-53.
Pearson, Heath. 1997. Origins of Law and Economics: The EconomistsNew Science of
Law, 1830-1930. Cambridge: Cambridge University Press.
Peillon, Michel. 1990. The Concept of Interest in Social Theory. Ontario: The Edwin Mellen Press.
Perlman, Mark. 1987, Political Purpose and the National Accounts. Str. 133-51 u: William Alonso i Paul Starr (ur.),
The Politics of Numbers. New York: Russell Sage Foundation.
Perrow, Charles. 1987. Complex Organizations: A Critical Essay. 3. izdanje. New York: McGrawHill.
Perrow, Charles. 2002. Organizing America: Wealth, Power, and the Origins of
Corporate Capitalism. Princeton: Princeton University Press.
Persky, Joseph. 1995. The Ethology of Homo Economicus, Journal of Economic Perspectives 9 (2) :
22-31.
Petersen, Trond. 1992a. Individual, Collective and Systems Rationality in Work Groups: Dilemmas and MarketType Solutions American Journal of Sociology 98: 469-510.
Petersen, Trond. 1992b. Payment Systems and the Structure of Inequality: Conceptual Issues and an Analysis of
Salespersons in Department Stores, American Journal of Sociology 97: 67-104.
Petersen, Trond. 1994. On the Promise of Game Theory in Sociology, Contemporary Sociology 23: 498502.
Pfeifer, Jeffrey i Gerald Salancik. 1978. The External Control of Organizations. New York: Harper &
Row.
Phillips, Paul (ur.). 1980. Marx and Engels on Law and Laws. Totowa, New Jersey: Barnes & Noble
Books.
Piore, Michael i Charles Sabel. 1984. The Second Industrial Divide: Possibilities for
Prosperity. New York: Basic Books.
Pixley, Joycelyn. 2002. Finance, Organizations, Decisions and Emotions, British Journal of Sociology
53: 41-65.
Pixley, Joycelyn. Forthcoming. 2002. Emotions and Economics. U: J.M. Barbalet (ur.), Special Issue on
Emotions, Sociological Review Monographs, Oxford: Blackwell Publishing, Str. 69-89.
Pizzorno, Alessandro. 1978. Political Exchange and Collective Identity in Industrial Conflict. Str. 277-98 u: Vol. 2
of Colin Crouch i Alessandro Pizzorno (ur.), The Resurgence of Class Conflict in Western
Europe since 1968. London: Macmillan.
Podolny, Joel i Karen Page. 1998. Network Forms of Organizations, Annual Review of Sociology 24:
57-76.
Podolny, Joel. 1992. A Status-based Model of Market Competition, American Journal of Sociology 98:
829-72.
Podolny, Joel. 1994. Market Uncertainty and the Social Character of Economic Exchange, Administrative
Science Quarterly 39:458-83.
Poggi, Gianfranco. 1978. The Development of the Modern State: A Sociological
Introduction. Stanford: Stanford University Press.
338
L I T E R AT U R A
Polanyi, Karl, Conrad Arensberg i Harry Pearson (ur.). [1957] 1971. Trade and Market in the Early
Empires. Chicago: Henry Regnery Company.
Polanyi, Karl. [1944] 1957. The Great Transformation. Boston: Beacon Hill.
Polanyi, Karl. [1947] 1971. Our Obsolete Market Mentality. Str. 59-77 u: George Dalton (ur.), Primitive,
Archaic and Modern Economies: Essays of Karl Polanyi. Boston: Beacon.
Polanyi, Karl. [1957] 1971. The Economy as Instituted Process. Str. 243-69 u: Karl Polanyi, Conrad Arensberg
i Harry Pearson (ur.), Trade and Market in the Early Empires. Chicago: Henry Regnery Company.
Polanyi, Karl. 1977. The Livelihood of Man. New York: Academic Press.
Polanyi-Levitt, Kari (ur.). 1990. The Life and Work of Karl Polanyi. Montreal: Black Rose Books.
Polanyi-Levitt, Kari i Marguerite Mendell. 1987. Karl Polanyi: His Life and Times, Studies in Political
Economy 22 (Spring) : 7-39.
Polinsky, A. Mitchell. 1989. An Introduction to Law and Economics. 2. izdanje. Boston: Little,
Brown and Company.
Portes, Alejandro i Julia Sensenbrenner. 1993. Embeddednes and Immigration: Notes on the Social
Determinants of Economic Action, American Journal of Sociology 98: 1320-50.
Portes, Alejandro. 1998. Social Capital: Its Origin and Applications in Modern Sociology, Annual
Review of Sociology 24:151-208.
Posner, Richard. 1975. The Economic Approach to Law, Texas Law Review 53: 757- 82..
Posner, Richard. 1981. The Economics of Justice. Cambridge: Harvard University Press.
Posner, Richard. 1990. The Economic Approach to Law. Str. 353-92 u: The Problems of
Jurisprudence. Cambridge: Harvard University Press.
Posner, Richard. 1995. The Sociology of the Sociology of Law, European Journal of Law and
Posner, Richard. 1998. Economic Analysis of Law. 5. izdanje. Boston: Little, Brown and Company.
Pound, Roscoe. 1920. A Theory of Social Interests, Papers and Proceedings of the American
Sociological Society 15:17-45.
Powell, Walter i Laurel Smith-Doerr. Networks and Economic Life. Str. 368-402 u: Neil Smelser i Richard
Swedberg (ur.), The Handbook of Economic Sociology. New York and Princeton: Russell Sage
Powell, Walter i Paul DiMaggio (ur.). 1991. The New Institutionalism in Organizational
Analysis. Chicago: University of Chicago Press.
Powell, Walter. 1990. Neither Market Nor Hierarchy: Network Forms of Organization, Research in
Organizational Behavior 12: 295-336.
Powell, Walter. Forthcoming. 2005. Networks. U: Neil Smelser i Richard Swedberg (ur.), The Handbook
of Economic Sociology. 2. izdanje. New York i Princeton: Russell Sage Foundation i Princeton
University Press.
Pratt, John i Richard Zeckhauser. 1985. Principals and Agents: An Overview. Str. 1- 35 u: John Pratt i Richard
Zeckhauser (ur.), Principals and Agents: The Structure of
L I T E R AT U R A
339
Business. Boston: Harvard Business School.

Puhle, Hans-Jurgen. 2001. Interest Groups, History of. Str. 7703-08 u: Vol. 6 of Neil Smelser i Paul Baltes (ur.),
Elsevier.
Putterman, Louis. 1986. The Economic Nature of the Firm: Overview. Str. 1-29 u: Louis Putterman (ur.), The
Economic Nature of the Firm: A Reader. Cambridge: Cambridge University Press.
Raub, Werner i Jeroen Weesie. 2000. The Management of Matches, Netherlands Journal of Social
Sciences 36 (1) : 71-88.
Rauch, James i Alessandra Casella (ur.). 2001. Networks and Markets. New York: Russell Sage
Foundation.
Rawls, John. 2001. Justice as Fairness: A Restatement. Cambridge, MA: Belknap Press.
Renner, Karl. [1904] 1949. The Institutions of Private Law and Their Social Function.
Boston: Routledge 8c Kegan Paul.
Reskin, Barbara i Irene Padavic. 1994. Women and Men at Work. Thousand Oaks, CA: Pine Forge
Press.
Reskin, Barbara. 2002. Rethinking Employment Discrimination and Its Remedies. Str. 218-44 on Mauro
Guilln et al (ur.), The New Economic Sociology. New York: The Russell Sage Foundation.
Riain, Sen i Peter Evans. 2000. Globalization and Global Systems Analysis. Str. 1085- 98 u: Vol. 2 of Edgar
Borgatta i Rhonda Montgomery (ur.), Encyclopaedia of Sociology. New York: Macmillan Reference.
Ricardo, David. [1817] 1973. The Principles of Political Economy and Taxation. London:
Everymans Library.
Ritzer, George. 1999. Enchanting a Disenchanted World: Revolutionizing the Means of
Consumption. Thousand Oaks, CA: Pine Forge Press.
Robbins, Lionel. 1932. An Essay on the Nature and Significance of Economic Science.
London: Macmillan.
Roethlisberger, Fritz i William Dickson. 1939. Management and the Worker. Cambridge: Harvard
University Press.
Roman, Christine i Carolyn Vogler. 1999. Managing Money in British and Swedish Households, European
Societies 1: 419-56.
Rona-Tas, Akos. 1997. The Great Surprise of the Small Transformation: The Demise of
Communism and the Rise of the Private Sector in Hungary. Ann Arbor, MI: University of
Michigan Press.
Rose-Ackerman, Susan. 1992. Progressivism and the Chicago School. Str. 14-27 u: Rethinking the
Progressive Agenda. New York: The Free Press.
Rose-Ackerman, Susan. 1999. Corruption and Government: Causes, Consequences and
Reform. Cambridge: Cambridge University Press.
Roy, Donald. 1952. Quota Restriction and Goldbricking in a Machine Shop, American Journal of
Sociology 57:427-42.
Roy, Donald. 1958. Banana Time: Job Satisfaction and Informal Interaction, Human Organization
18:158-68.
Roy, William. 1990. Functional and Historical Logic in Explaining the Rise of the
340
L I T E R AT U R A
American Industrial Corporation, Comparative Social Research 12:19-44.

Roy, William. 1997. Socializing Capital: The Rise of the Large Industrial Corporation in
America. Princeton: Princeton University Press.
Rueschemeyer, Dietrich, Evelyne Huber Stephens i John Stephens. 1992. Capitalist Development and
Democracy. Cambridge: Polity Press.
Sabel, Charles i Jonathan Zeitlin. 1985. Historical Alternatives to Mass Production: Politics, Markets and
Technology in Nineteenth-Century Industrialization, Past and Present 108 (July) : 133-76.
Sachs, Jeffrey, Andrew Mellinger i John Gallup. 2001. The Geography of Hunger, Scientific American
March: 71-5.
Sachs, Jeffrey. 2000. Notes on a New Sociology of Economic Development. Str. 29-43 u: Lawrence Harrison i
Samuel Huntington (ur.), Culture Matters: How Values Shape Human Progress. New York:
Basic Books.
Saint-Simon, Henri de. 1964. Social Organization, The Science of Man and Other
Writings. New York: Harper & Row.
Samuelson, Paul. 1970. Economics. 8. izdanje. New York: McGraw-Hill.
Sardiella, Tiziana. Forthcoming. Employment and Employment Agencies in Kista. PhD thesis.
Stockholm University, Department of Sociology.
Sassen, Saskia. 2000. Territory and Territoriality in the Global Economy, International Sociology 15:
372-93.
Saxenian, AnnaLee. 1994. Regional Advantage: Culture and Competition in Silicon Valley
and Route 128. Cambridge: Harvard University Press.
Scherer, F.M. i David Ross. 1990. Industrial Market Structure and Industrial Performance. 3.
izdanje. Boston: Houghton Mifflin Company.
Schleifer, Andrei i Robert Vishny. 1997. A Survey on Corporate Governance, Journal of Finance 737-83.
Schluchter, Wolfgang. 1989. Rationalism, Religion and Domination: A Weberian
Perspective. Berkeley: University of California Press.
Schmitter, Philippe. 1997. Levels of Spatial Coordination and the Embeddedness of Institutions. Str. 311-17 u:
Roger Hollingsworth i Robert Boyer (ur.), Contemporary Capitalism: The Embeddedness of
Institutions. Cambridge: Cambridge University Press.
Schmoller, Gustav. [1884] 1896. The Mercantile System and Its Historical Significance. New
York: Macmillan and Co.
Schoch, Magdalena (ur.). 1948. The Jurisprudence of Interests. Cambridge: Harvard University Press.
Schor, Judith. 1998. The Overspent American: Upscaling, Downshifting, and the New
Consumer. New York: Basic Books.
Schor, Juliet. 1991. The Overworked American: The Unexpected Decline of Leisure. New
York: Basic Books.
Schudson, Michael. 1984. Advertising, The Uneasy Persuasion: Its Dubious Impact on
American Society. New York: Basic Books.
Schumpeter, Joseph A. [1918, Die Krise des Steuerstaates] 1991. The Crisis of the Tax State. Str. 99-140 u:
Joseph Schumpeter (Richard Swedberg, ur.), The Economics and
L I T E R AT U R A
341
Sociology of Capitalism. Princeton: Princeton University Press.

Schumpeter, Joseph A. [1919, Zur Soziologie der Imperialismen] 1991. The Sociology of
Imperialisms. Str. 141-219 u: Joseph Schumpeter (Richard Swedberg, ur.), The Economics and
Sociology of Capitalism. Princeton: Princeton University Press.
Schumpeter, Joseph A. [1927, Die sozialen Klassen im ethnisch homogenen Milieu] 1991. Social Classes in
an Ethnically Homogenous Environment. Str. 230-83 u: Joseph A. Schumpeter (Richard Swedberg ur.), The
Economics and Sociology of Capitalism. Princeton: Princeton University Press.
Schumpeter, Joseph A. [1928, Unternehmer] 2002. Entrepreneur, American Journal of Economics
and Sociology.
Schumpeter, Joseph A. [1942] 1994. Capitalism, Socialism and Democracy. London: Routledge.
Schumpeter, Joseph A. 1934. The Theory of Economic Development. Cambridge, MA; Harvard
University Press.
Schumpeter, Joseph A. 1954. History of Economic Analysis. London: Allen & Unwin.
Schumpeter, Joseph. [1946] 1989. Capitalism. Str. 189-210 u: Essays: On Entrepreneurs,
Innovations, Business Cycles, and the Evolution of Capitalism. New Brunswick:
Transaction Publishers.
Schumpeter, Joseph. [1949] 1951. Communist Manifesto in Sociology and Economics. Str. 282-95 u:
Essays. Cambridge, MA: Addison-Wesley.
Schumpeter, Joseph. 1912. Theorie der wirtschaftlichen Entwicklung. Leipzig: Duncker und
Humblot.
Schumpeter, Joseph. 1951. Vilfredo Pareto 1848-1923. Str. 110-42 u: Ten Great Economists. New
York: Oxford University Press.
Schutz, Alfred. [1953] 1971. Common-Sense and Scientific Interpretation of Human Action. Str. 3-47 u:
Collected Papers. I. The Problem of Social Reality. The Hague: Martinus Nijhgoff.
Schwartz, T.P. 1996. Drkheims Prediction about the Declining Importance of the Family and Inheritance:
Evidence from the Wills of Providence, 1775-1985, Sociological Quarterly 37 (Summer) : 503-19.
Scott, Richard. 1998. Organizations: Rational, National and Open Systems. 4. izdanje.
Englewood Cliffs: Prentice-Hall.
Selznick, Philip. 1969. Law, Society and Industrial Justice. New York: Russell Sage Foundation.
Semlinger, Klaus. 1995. Industrial Policy and Small-Firm Cooperation in Baden- Wrttemberg. Str. 15-30 u:
Arnaldo Bagnesco i Charles Sabel (ur.), Small and Medium-Size Enterprises. London: Pinter.
Sen, Amartya. 1977. Rational Fools: A Critique of the Behavioural Foundations of Economic Behavior,
Philosophy and Public Affairs 6: 317-44.
Sen, Amartya. 1981. Poverty and Famines: An Essay on Entitlement and Deprivation.
Oxford: Clarendon Press.
Sen, Amartya. 1990. More Than 100 Million Women Are Missing, New York Review of Books 37 #
20 (December 20) : 61-6.
Sen, Amartya. 1999. Markets, State and Social Opportunity. Str. 111-45 u: Development as
Freedom. Oxford: Oxford University Press.
342
L I T E R AT U R A
Sewell, William. 1999. The Concept (s) of Culture. Str. 35-61 u: Victoria Bonnell i Lynn Hunt (ur.), Beyond
the Cultural Turn: New Directions in the Study of Society and Culture. Berkeley:
University of California Press.
Shand, Alexander. 1984. The Market. Str. 63-76 u: Alexander Shand, The Capitalist Alternative: An
Introduction to Neo-Austrian Economics. New York: New York University Press.
Shapiro, Susan. 1984. Wayward Capitalists: Target ofthe Security and Exchange
Commission. New Haven: Yale University Press.
Shapiro, Susan. 1987. The Social Control of Impersonal Trust, American Journal of Sociology 93:
623-58.
Shapiro, Susan. 1990. Collaring the Crime, Not the Criminal: Reconsidering the Concept of White-Collar
Crime, American Journal of Sociology 55: 346-65.
Shelton, Beth Anne. 1992. Women, Men and Time: Gender Differences in Paid Work,
Housework and Leisure. New York: Greenwood Press.
Shiller, Robert. 2000. Irrational Exuberance. Princeton: Princeton University Press.
Shonfield, Andrew. 1965. Modern Capitalism. Oxford: Oxford University Press.
Shoup, Laurence i William Minter. 1977. Imperial Brain Trust: The Council on Foreign
Relations and United States Foreign Policy. New York: Monthly Review.
Simmel, Georg. [1896, Berliner Gewerbeausstellung] 1991. The Berlin Trade Exhibition, Theory,
Culture and Society 8:119-23.
Simmel, Georg. [1904, Die Mode] 1957. Fashion, American Journal of Sociology 67: 54158.
Simmel, Georg. [Philosophie des Geldes 1907] 1978. The Philosophy of Money. London:
Routledge. Prvo njemakom izdanje pojavilo se 1900.
Simmel, Georg. [1908, Die quantitative Bestimmtheit der Gruppe] 1950. Quantitative Aspects of the Group.
Str. 87-177 u: Kurt Wolff (ur.), The Sociology of Georg Simmel. New York: The Free Press.
Simmel, Georg. [1908] 1955. Competition. Str. 57-85 u: Conflict and the Web of GroupAffiliation. New York: the Free Press.
Simmel, Georg. [1908, Soziologie] 1971. The Problem of Sociology. Str. 23-35 u: Georg Simmel (Donald
Levine, ur.), On Individuality and Social Forms. Chicago: University of Chicago Press.
Simon, Herbert. 1957. Models of Man. New York: Wiley.
Simon, Herbert. 1991. Organizations and Markets, Journal of Economic Perspectives 5 (Spring) :
25-44.
Simon, Herbert. 1997. The Role of Organizations in an Economy. Str. 33-60 u: An Empirically
Based Microeconomics. Cambridge: Cambridge University Press.
Sitton, John. 1998. Disembodied Capitalism: Habermas Conception of the Economy, Sociological
Forum 13,1: 61-83.
Sjstrand, Glenn. Forthcoming. Gnosj. Doctoral dissertation, Vxj University, Sweden.
Slater, Don. 1997. Consumer Culture and Modernity. Cambridge: Polity Press.
Small, Albion. 1905. General Sociology: An Exposition of the Main Development in
L I T E R AT U R A
343
Sociological Theory from Spencer to Ratzenhofer. Chicago: University of Chicago Press.

Smelser, Neil (ur.). 1965. Readings on Economic Sociology. Englewood Cliffs, NJ: Prentice- Hall.
Smelser, Neil i Richard Swedberg (ur.). 1994. The Handbook of Economic Sociology. New York i
Princeton: Russell Sage Foundation i Princeton University Press.
Smelser, Neil i Richard Swedberg (ur.). Forthcoming. 2005. The Handbook of Economic Sociology.
Second edition. New York i Princeton: Russell Sage Foundation i Princeton University Press.
Smelser, Neil. 1959. Social Change in the Industrial Revolution: An Application of
Theory to the British Cotton Industry. Chicago: University of Chicago Press.
Smelser, Neil. 1963. The Sociology of Economic Life. Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall.
Smelser, Neil. 1976. The Sociology of Economic Life. Second edition. Englewood Cliffs, NJ: PrenticeHall.
Smith, Adam. [1759] 1976. The Theory of Moral Sentiments. Indianapolis: Liberty Classics.
Smith, Adam. [1776] 1976. An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of
Nations. 2 vols. Oxford: Oxford University Press, [hrv. prijevod: Istraivanje prirode i uzroka
bogatstva naroda, 2 sv., preveo Marijan Hanekovi, Zagreb: Kultura, 1952]
Smith, Charles. 1989. Auctions: The Social Construction of Value. Cambridge: Polity.
Smith, Clifford. 1987. Agency Costs. Str. 39-40 u: Vol. 1 of John Eatwell et al (ur.), The New Palgrave.
A Dictionary of Economics. London: Macmillan.
Sombart, Werner. [1913] 1967. Luxury and Capitalism. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Sombart, Werner. 1902-27. Der Moderne Kapitalismus. 3 vols. Leipzig: Duncker und Humblot.
Sombart, Werner. 1930. Die Drei Nationalkonomien. Geschichte und System der Lehre
von der Wirtschaft. Leipzig: Duncker und Humblot.
Sombart, Werner. 1935. Das konomische Zeitalter. Berlin: Buchholz & Weisswange.
Sorensen, Aage. 2000. Toward a Sounder Basis for Class Analysis, American Journal of Sociology
105:1523-58.
Sorensen, Annemette i Sara McLanahan. 1987. Married Womens Economic Dependency, 1940-1980,
Spence, Michael. 1974. Market Signaling: The Informational Structure of Hiring and
Related Processes. Cambridge: Harvard University Press.
Spitzer, Karl. 1983. Marxist Perspectives in the Sociology of Law, Annual Review of Sociology
9:103-24.
Stage, Sarah i Virginia Vincenti (ur.). 1997. Rethinking Home Economics: Women and the
History of A Profession. Ithaca, NY: Cornell University Press.
Stark, David i Lszl Bruszt (ur.). 1998. Postsocialist Ways: Transforming Politics and
Property in East Central Europe. Cambridge: Cambridge University Press.
Stark, David i Laszlo Bruszt. 2001. One Way or Multiple Paths: For A Comparative Sociology of East European
capitalism, American Journal of Sociology 106:1129-37.
344
L I T E R AT U R A
Stark, David. 1996. Recombinant Property in East European Capitalism, American Journal
ofSociololgy 101: 993-1027.
Stearns, Linda Brewster i Kenneth Allan. 1996. Economic Behavior and Institutional Environments: The Corporate
Merger Wave of the 1980s, American Sociological Review 61: 699-718.
Stearns, Linda Brewster i Mark Mizruchi. 1986. Broken-Tie Reconstitution and the Functions of Interorganizational
Interlocks: A Reexamination, Administrative Science Quarterly 31: 522-38.
Stearns, Linda Brewster. 1990. Capital Market Effects on External Control of Corporations. Str. 175-202 u: Sharon
Zukin i Paul DiMaggio (ur.), Structures of Capital: The Social Organization of the
Economy. Cambridge: Cambridge University Press.
Steiner, Philippe. 1992. Le Fait Social Economique chez Durkheim, Revue Franaise de Sociologie
33: 641-66.
Steiner, Philippe. 1998. Sociologie de la Connaissance Economique. Paris: Presses Universitaires
de France.
Steiner, Philippe. 2001. The Sociology of Economic Knowledge, European Journal of Social Theory
4 (4) : 443-58.
Steiner, Philippe. Forthcoming. Principes de la Sociologie Economique Durkheimienne.
Steinmo, Sven. 1989. Political Institutions and Tax Policy in the United States, Sweden, and Britain, World
Politics 41: 500-35.
Steinmo, Sven. 1993. Taxation and Democracy. New Haven: Yale University Press.
Stigler, George. 1961. The Economics of Information, Journal of Political Economy 60: 213-25.
Stigler, George. 1967. Imperfections in the Capital Market, Journal of Political Economy 75: 287-92.
Stigler, George. 1968. Competition. Str. 181-86 u: David L. Sills (ur.), International Encyclopaedia of
the Social Sciences. New York: The Macmillan Co. and the Free Press.
Stigler, George. 1971. The Theory of Economic Regulation, Bell Journal of Economics 2 (Spring) : 321.
Stinchcombe, Arthur i Bruce Carruthers. 1999. The Social Structure of Liquidity: Flexibility, Markets, and States,
Theory and Society 28: 353-82.
Stinchcombe, Arthur. 1959. Bureaucratic and Craft Administration of Production: A Comparative Study,
Administrative Science Quarterly 168-87.
Stinchcombe, Arthur. 1960. The Sociology of Organization and the Theory of the Firm, Pacific Sociological
Review Fall: 75-82.
Stinchcombe, Arthur. 1983. Economic Sociology. New York: Academic Press.
Stinchcombe, Arthur. 1985. Contracts as Hierarchical Documents. Str. 121-71 u: Arthur Stinchcombe i Carol
Heimer, Organization Theory and Project Management. Oslo: Norwegian University Press.
Stinchcombe, Arthur. 1986. Rationality and Social Structure. Str. 1-29 u: Stratification and
Organization. Cambridge: Cambridge University Press.
Stinchcombe, Arthur. 1990. Weak Structural Data (Review of Mark Mizruchi and
L I T E R AT U R A
345
Michael Schwartz, ur., Intercorporate Relations: The Structural Analysis of Business) ,

Contemporary Sociology 19: 380-82.
Storper, Michael i Robert Salais. 1990. Worlds of Production: The Action Framework of the
Economy. Cambridge: Harvard University Press.
Strang, David i Sarah Soule. 1998. Diffusion in Organizations and Social Movements: From Hybrid Corn to
Posion Pills, Annual Review of Sociology 24: 265-90.
Streeck, Wolfgang i Philippe Schmitter (ur.). 1985. Private Interest Government: Beyond Market
and State. London: SAGE.
Streeck, Wolfgang. 1992. Revisiting Status and Contract: Pluralism, Corporatism and Flexibility. Str. 41-75 u:
Social Institutions and Economic Performance. London: SAGE.
Strober, Myra i Carolyn Arnold. 1987. The Dynamics of Occupational Segregation Among Bank Tellers. Str.
107-47 u: Clair Brown i Joseph Pechman (ur.), Gender in the Workplace. Washington, DC: Brookings
Institution.
Stryker, Robin. 2001a. Disparate Impact and the Quota Debates: Law, Labor Market Sociology, and Equal
Employment Policies, The Sociological Quarterly 42 (1) : 13- 46.
Stryker, Robin. 2001b. Its the Law! An Agenda for Socio-Economics. Presidential address, SASE, October 10.
Styles, John. 1993. Manufacturing, Consumption and Design in Eighteenth-Century England. Str. 527-54 u: John
Brewer i Roy Porter (ur.), Consumption and the World of Goods. London: Routledge.
Suchman, Mark. 1985. On Advice of Council: Law Firms and Venture Capital Funds as
Information Intermediaries in the Structuration of Silicon Valley. PhD thesis, Stanford
University, Department of Sociology.
Suchman, Mark. 2000. Dealmakers and Counselors: Law Firms as Intermediaries in the Development of Silicon
Valley. Str. 71-97 u: Martin Kenney (ur.), Understanding Silicon Valley: The Anatomy of an
Entrepreneurial Region. Stanford: Stanford University Press.
Sullivan, Teresa, Elizabeth Warren i Jay Lawrence Westbrook. 1989. As We Forgive Our Debtors:
Bankruptcy and Consumer Credit in America. New York: Oxford University Press.
Sullivan, Teresa, Elizabeth Warren i Jay Lawrence Westbrook. 2000. The Fragile Middle Class:
Americans in Debt. New Haven: Yale University Press.
Sutton, John, Frank Dobbin, John Meyer i Richard Scott. 1994. The Legalization of the Workplace, American
Sverrisson, Arni. 1994. Making Sense of Chaos: Socio/Technical Networks, Careers and Entrepreneurs, Acta
Swedberg, 1998. Max Weber and the Idea of Economic Sociology. Princeton: Princeton
University Press.
Swedberg, Richard. 1986. The Doctrine of Economic Neutrality of the IMF and the World Bank, Journal of
Peace Research 23: 377-90.
Swedberg, Richard. 1987. Economic Sociology: Past and Present, Current Sociology 35 (Spring) : 1-221.
346
L I T E R AT U R A
Swedberg, Richard. 1991a. Schumpeter - A Biography. Princeton: Princeton University Press.

Swedberg, Richard (ur.). 1991b. Theme Issue: Talcott Parsons' Marshall Lectures, Sociological
Inquiry 61 (Winter) : 1-114.
Swedberg, Richard. 1997. New Economic Sociology: What Has Been Accomplished, What Is Ahead?, Acta
Sociologica 40:161-82.
Swedberg, Richard. 2000a. Afterword: The Role of the Market in Max Webers Work, Theory and
Society 29: 373-84.
Swedberg, Richard. 2000b. The Social Science View of Entrepreneurship. Str. 7-44 u: Richard Swedberg (ur.),
Entrepreneurship: The Social Science View. Oxford: Oxford University Press.
Swedberg, Richard. 2001. Sociology and Game Theory: Contemporary and Historical Perspectives, Theory
and Society 30: 301-35.
Swedberg, Richard. 2002. Knut Wicksell as a Classic and as a Social Thinker. Str. 133 46 u: H. Lim et al
(ur.), Editing Economics: Essays in Honour of Mark Perlman. London: Routledge.
Swedberg, Richard. Forthcoming a. 2005. The Economic Sociology of Capitalism: Weber and Scumpeter. U:
Victor Nee i Richard Swedberg (ur.), The Economic Sociology of Capitalism. Cambridge:
Swedberg, Richard. Forthcoming b. Max Webers Sociology of Capitalisms. U: Mark Harvey i Huw Beynon
(ur.), Approaches to Varieties of Capitalism. Manchester: Manchester University Press.
Swedberg, Richard. Forthcoming c. 2005. The Economic Sociology of Capitalism: An Agenda. U: Victor Nee
i Richard Swedberg (ur.), The Economic Sociology of Capitalism. Cambridge: Cambridge
University Press.
Swidler, Ann. 1986. Culture in Action: Symbols and Strategies, American Sociological Review 51:
273-86.
Szelenyi, Ivan. 1988. Socialist Entrepreneurs: Embourgeoisiement in Rural Hungary.
Cambridge: Polity.
Szelenyi, Szonia et al. 1998. Equality by Design: The Great Experiment of Destratification
in Socialist Hungary. Stanford: Stanford University Press.
Tarschys, Daniel. 1988. Tributes, Tariffs, Taxes and Trade: The Changing Sources of Government Revenue,
British Journal of Political Science 18: 1-20.
Thompson, Dorothy (ur.). 2001. The Essential E.P. Thompson. New York: The New Press.
Thompson, E.P. 1971. The Moral Economy of the English Crowd in the Eighttenth Century, Past and
Present 50: 76-136.
Thompson, E.P. 1975. Whigs and Hunters: The Origin of the Black Act. New York: Pantheon.
Thompson, Homer A. i R.E. Wycherley. 1972. The Agora ofArthens. The Athenian Agora
Volume XIV. Princeton: Princeton University Press.
Thornton, Patricia. 1999. The Sociology of Entrepreneurship, Annual Review of Sociology 25:19-46.
Tigar, Michael. 2000. Law and the Rise of Capitalism. 2. izdanje. New York: Monthly Review Press.
L I T E R AT U R A
347
Tillman, Rick. 1992. Thorstein Veblen and His Critics, 1891-1963. Princeton: Princeton
University Press.
Tilly, Charles. 1990. Capital, Coercion and European States, AD 990-1990. Oxford:
Blackwell.
Tilly, Chris i Charles Tilly. 1994. Capitalist Work and Labor Markets. Str. 283-312 u: Neil Smelser i Richard
Swedberg (ur.), The Handbook of Economic Sociology. New York i Princeton: The Russell Sage
Tilly, Louise i Joan Scott. 1989. Women, Work and Family. 2. izdanje (pretisak). New York:
Routledge.
Tirole, Jean. 1988. The Theory of Industrial Organization. Cambridge: The MIT Press.
Tocqueville, Alexis de. [Memoire sur le pauperisme, 1835] 1997. Memoir on Pauperism.
London: IEA Health Welfare Unit.
Tocqueville, Alexis de. [1835-40, De la Dmocratie en Amrique] 1945. Democracy in
America. Trans. Henry Reeve. 2 vols. New York: Vintage Books [hrv. prijevod. O demokraciji u
Americi, Zagreb: Informator, 1995]
Tocqueville, Alexis de. [1856, VAncien Rgime et la Rvolution] 1955. The Old Rgime and
the French Revolution. Trans. Stuart Gilbert, New York: Doubleday & Company
Tomas, Barbara i Barbara Reskin. 1990. A Womans Place is Selling Homes: Occupational Change and the
Feminization of Real Estate. Str. 205-24 u: Barbara Reskin i Patricia Roos (ur.), Job Queues, Gender
Queues: Explaining Womens Inroads into Male Occupations. Philadelphia: Temple
University Press.
Toynbee, Arnold. [1884] 1969. Toynebees Industrial Revolution: A Reprint of Lectures
on the Industrial Revolution. New York: David and Charles.
Trigilia, Carlo. 1986. Small-Firm Development and Political Subcultures in Italy, European
Sociological Review 2 (3) : 161-75.
Trigilia, Carlo. 1995. A Tale of Two Districts: Work and Politics in the Third Italy. Str. 31-50 u: Arnaldo
Bagnesco i Charles Sabel (ur.), Small and Medium-Size Enterprises. London: Pinter.
Trigilia, Carlo. 2001. Social Capital and Local Development, European Journal of Social Theory 4
(4) : 427-42.
Trigilia, Carlo. 2002. Economic Sociology: State, Market and Society in Modern
Capitalism. Oxford: Blackwell.
Tullock, Gordon. 1987. Rent Seeking. Str. 147-49 u: Vol. 4 of John Eatwell et al (ur.), The New
Palgrave. A Dictionary of Economics. London: The Macmillan Press.
Udehn, Lars. 1981. Central Planning: Postscript to a Debate. Str. 29-60 u: Ulf Himmelstrand (ur.),
Spontaneity and Planning in Social Development. London: SAGE.
Udehn, Lars. 1991. The Limits of Economic Imperialism. Str. 239-80 u: UlfHimmelstrand (ur.), Interfaces
in Economic and Social Sciences. London: Routledge.
Udehn, Lars. 1996. The Limits of Public Choice: A Sociological Critique of the
Economic Theory of Politics. London: Routledge.
Udehn, Lars. 2001. Methodological Individualism: Background, History and Meaning.
London: Routledge.
Useem, Michael. 1993. Executive Defense: Shareholder Power and Corporate
Reorganization. Cambridge: Harvard University Press.
348
L I T E R AT U R A
Useem, Michael. 1996. Investor Capitalism: How Money Managers Are Changing the
Face of Corporate America. New York: Basic Books.
Uzzi, Brian i Ryon Lancaster. Forthcoming. Social Embeddedness and Price Formation: The Case of Large
Corporate Law Firms. 2004. Social Embeddedness and Price Formation in Corporate Law Markets,
American Sociological Journal 69 (3): 319- 344).
Uzzi, Brian. 1996. The Sources and Consequences of Embeddedness for the Economic Performance of
Organizations: The Network Effect, American Sociological Review 61: 674-98.
Uzzi, Brian. 1997. Social Structure and Competition in Interfirm Networks: The Paradox of Embeddedness,
Administrative Science Quarterly 42: 35-67.
Uzzi, Brian. 1999. Making of Financial Capital: How Social Relations of Networks Benefits Firms Seeking
Finance, American Sociological Review 64:481-505.
Valenzuela, J. Samuel i Arturo Valenzuela. 1978. Modernization and Dependency: Alternative Perspectives in
the Study of Latin American Underdevelopment, Comparative Politics 10 (4) : 535-57.
Van den Berg, Axel. 1988. The Immanent Utopia: From Marxism on the State to the
State of Marxism. Princeton: Princeton University Press.
Van den Bulte, Christophe i Gary Lilien. 2001. Medical Innovation Revisited: Social Contagion versus
Marketing Effort, American Journal of Sociology 106:1409-35.
Veblen, Ihorstein. [1899] 1973. The Theory of the Leisure Class. Boston: Houghton Mifflin.
Veblen, Thorstein. [1915] 1966. Imperial Germany and the Industrial Revolution. Ann Arbor:
University of Michigan Press.
Veblen, Thorstein. [1919] 1990. The Place of Science in Modern Civilization and Other
Essays. New Brunswick: Transaction Publishers.
Veblen, Thorstein. 1898. The Beginnings of Ownership, American Journal of Sociology 4: 352-65.
Veblen, Thorstein. 1919. The Vested Interests and the Common Man. New York: B.W.
Huebsch.
Verlinden, O. 1963. Markets and Fairs. Str. 119-53 u: Vol. 3 of M.M. Postan i E.E. Rich (ur.), Cambridge
Economic History of Europe. Cambridge: Cambridge University Press.
Veyne, Paul. 1990. Bread and Roses. London: Penguin.
Volckart, Oliver i Antje Mangels. 1999. Are the Roots of the Modern Lex Mercatoria Really Medieval?,
Southern Economic Journal 65 (3) : 427-50.
Walder, Andrew (ur.). 1996. Chinas Transitional Economy. Oxford: Oxford University Press.
Walder, Andrew. 1986. Communist Neo-Traditionalism: Work and Authority in Chinese
History. Berkeley: University of California Press.
Walder, Andrew. 1992. Property Right and Stratification in Socialist Redistributive Economies, American
Waldinger, Roger, Howard Aldrich i Robin Ward. 1990. Ethnic Entrepreneurs: Immigrant
Business in Industrial Societies. Newbury, CA: SAGE.
L I T E R AT U R A
349
Waldrop, M. Mitchell. 1992. Complexity: The Emerging Science at the Edge of Order and
Chaos. New York: Simon and Schuster.
Wallensteen, Peter. 1971. Ekonomiska Sanktioner (Economic Sanctions). Stockholm: Prisma.
Wallerstein, Immanuel. 1974-1989. The Modern World System. Vols. IIII. New Yorjk: Academic Press.
Walras, Lon. [1874, lments dconomie politique pure] 1954. Elements of Pure
Economics. Trans. William Jaff. 4. izdanje. Homewood, 111,: Richard D. Irwin. (Prvo izdanje ovoga
prijevoda pojavilo se 1926).
Wasserman, Stanley i Katherine Faust. 1994. Social Network Analysis: Methods and Applications.
Webber, Carolyn i Aaron Wildavsky. 1986. A History of Taxation and Expenditure in the Western
World. New York: Simon and Schuster.
Weber, Max. [1889] 1988. Zur Geschichte der Handelsgesellschaften im Mittelalter. Str. 312-443 u:
Gesammelte Aufstze zur Sozial- und Wirtschaftsgeschichte. Tbingen: J.C.B. Mohr.
Weber, Max. [1891] 1986. Die rmische Agrargeschichte in ihrer Bedeutung fr das
Staatsrecht- und Privatrecht. Max Weber Gesamtausgabe 1/2. Tbingen: J.C.B. Mohr.
Weber, Max. [1894-1896] 2000. Stock and Commodity Exchanges [Die Brse (1894) ], Commerce on the Stock
and Commodity Exchanges [Die Brsenverkehr] , Theory and Society 29: 305-38, 339-71.
Weber, Max. [1895, Der Nationalstaat und die Volkswirtschaftspolitik] 1980. The National State
and Economic Policy (Freiburg Address), Economy and Society 9 (1980) : 428- 49.
Weber, Max. [1898] 1990. Grundriss zu den Vorlesungen ber Allgemeine (theoretische)
Nationalkonomie. Tbingen: J.C.B. Mohr.
Weber, Max. [1904, Die Objektivitt sozialwissenschaftlicher und sozialpolitischer
Erkenntnis] 1949. Objectivity in Social Science and Social Policy. Str. 49-112 u: The Methodology
of the Social Sciences. New York: The Free Press.
Weber, Max. [1904-05, Die protestantische Ethik und der Geist des Kapitalismus] 1958.
The Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism. New York: Charles Scribners Sons.
Weber, Max. [1906, Zur Lage der brgerlichen Demokratie in Ruland] 1994. On the Situation
of Constitutional Democracy in Russia. Str. 29-74 u: Political Writings. Cambridge: Cambridge University
Press.
Weber,
Max.
[1907,
R.
Stammlers
'berwindung'der
materialistischen
Geschichtsauffassung] 1977. Critique of Stammler. New York: The Free Press.
Weber, Max. [1908] 1975. Marginal Utility Theory and The Fundamental Law of Psychphysics, Social
Science Quarterly 56: 21-36.
Weber, Max. [1908] 1980. A Research Strategy for the Study of Occupational Careers and Mobility Patterns. Str.
103-55 u: J.E.T. Eldridge (ur.), The Interpretation of Social Reality.. New York: Schocken.
Weber, Max. [1908-09] 1988. Zur Psychophysik der industriellen Arbeit. Str. 61-255 u: Gesammelte
Aufstze zur Soziologie und Sozialpolitik. Tbingen: J.C.B. Mohr.
Weber, Max. [1909, Agrarverhltnisse im Altertum] 1976. The Agrarian Sociology of
350
L I T E R AT U R A
Ancient Civilizations. London: New Left Books.

Weber, Max. [1915, Theorie der Stufen und Richtungen religiser Weltablehnung] 1946a. Religious
Rejections of the World and Their Directions. Str. 323-59 u: Max Weber (ur. Hans Gerth i C. Wright Mills),
From Max Weber. New York: Oxford University Press.
Weber, Max. [1915, Einleitung, u radu: Die Wirtschaftsethik der Weltreligionen.
Vergleichende religionssoziologische Untersuchungen] 1946b. The Social Psychology of
the World Religions. Str. 267-301 u: Max Weber (ur. Hans Gerth i C. Wright Mills), From Max Weber.
New York: Oxford University Press.
Weber, Max, [1916, Zwischen zwei Gesetzen] 1994. Between Two Laws. Str. 75-79 u: Political
Writings. Cambridge: Cambridge University Pres.
Weber, Max. [1918, Der Sozialismus] 1994. Socialism. Str. 272-303 u: Political Writings. Cambridge:
Weber, Max. [1919] 1958. Science as a Vocation. Str. 129-56 u: Max Weber (ur. Hans Gerth i C. Wright Mills),
From Max Weber. New York: Oxford University Press.
Weber, Max. [1919] 1994. The Profession and Vocation of Politics. Str. 309-69 u: Political Writings.
Weber, Max. [1920] 1946. Authors Introduction. Str. 13-31 u: The Protestant Ethic and the Spirit
of Capitalism. New York: Charles Scribners Sons.
Weber, Max. [1920, Die Protestnischen Sekten und der Geist des Kapitalismus] 1946. The Protestant Sects
and the Spirit of Capitalism. Str. 302-22 u: Max Weber (ur. Hans Gerth i C. Wright Mills), From Max
Weber. New York: Oxford University Press.
Weber, Max. [1920, Konfuzianismus und Taoismus] 1951. The Religion of China. New York:
The Free Press.
Weber, Max. [1921, Das antike Judentum] 1952. Ancient Judaism. New York: The Free Press.
Weber, Max. [1921, Hinduismus und Buddhismus] 1958. The Religion of India. New York:
The Free Press.
Weber, Max. [1922, Wirtschaft und Gesellschaft] 1978. Economy and Society: An Outline
of Interpretive Sociology. 2 vols. Berkeley: University of California Press.
Weber, Max. [Wirtschaftsgeschichte, 1923] 1981. General Economic History. New Brunswick,
NJ: Transaction Books.
Weber, Max. 1923. Wirtschaftsgeschichte. Munich: Duncker & Humblot.
Weber, Max. 1949. Essays in the Methodology of the Social Scienes. New York: The Free
Press.
Weber, Max. 1972. Georg Simmel as Sociologist, Social Research 39:155-63.
Weber, Max. 1989. Ur. Keith Tribe. Reading Weber. London: Routledge.
Weber, Max. 1999. Brsenwesen. Schriften und Reden 1893-1898. Max Weber
Gesamtausgabe 1/5. 2 vols. Tbingen: J.C.B. Mohr.
Weeks, Johm. 1991. Imperialism and World Market. Str. 252-56 u: Tom Bottomore (ur.), A Dictionary of
Marxist Thought. 2. izdanje. Oxford: Blackwell.
Weingast, Barry. 1996. Political Institutions: Rational Choice Perspectives. Str. 167- 90 u: Robert Gordin i
Hans-Dieter Klingemann (ur.), A New Handbook of Political Science. Oxford: Oxford University
Press.
L I T E R AT U R A
351
Weintraub, Roy (ur.). 1992. Toward A History of Game Theory. Durham: Duke University Press.
Weir, Margaret, Ann Shola Orloff i Theda Skocpol (ur.). 1988. The Politics of Social Policy. Princeton:
Western, Bruce. 2001. Review of Lisa Keister, Wealth in America, Contemporary Sociology 30
(4) : 335-36.
White, Harrison i Robert Eccles. 1987. Producers Markets. Str. 984-86 u: Vol. 3 of John Eatwell et al (ur.),
The New Palgrave Dictionary. A Dictionary of Economic Theory and Doctrine.

London: Macmillan.
White, Harrison C. 1970. Chains of Opportunity: System Models of Mobility in
Organizations. Cambridge: Harvard University Press.
White, Harrison. 1976. Subcontracting with an Oligopoly: Spence Revisited. RIAS Program Working Paper #
1, Harvard University.
White, Harrison. 1981a. Production Markets as Induced Role Structures, Str. 1-57 u: Samuel Leinhardt (ur.),
Sociological Methodology. San Franciso: Jossey-Bass Publishers.
White, Harrison. 1981b. Where Do Markets Come From?, American Journal of Sociology 87: 51747.
White, Harrison. 1985. Agency as Control. Str. 187-212 u: John Pratt i Richard Zeckhauser (ur.), Principals
and Agents: The Structure of Business. Boston: Harvard Business School.
White, Harrison. 1990. Interview: Harrison C. White. Str. 78-95 u: Richard Swedberg, Economics
and Sociology. Princeton: Princeton University Press.
White, Harrison. 1992. Identity and Control: A Structural Theory of Social Action. Princeton:
White, Harrison. 2001. Markets from Networks: Socioeconomic Models of Production.
Whyte, William Foote et al. 1955. Money and Motivation. New York: Harper & Brothers.
Whyte, William Foote. 1948. Human Relations in the Restaurant Business. New York: McGrawHill.
Wickseil, Knut. [1896] 1959. A New Principle of Just Taxation. Str.72-118 u: Richard A. Musgrave i Alan T.
Peacock (ur.), Classics in the Theory of Public Finance. London: Macmillan
Williamson, Oliver. 1975. Markets and Hierarchies: Analysis and Antitrust Implications.
New York: The Free Press.
Williamson, Oliver. 1985. The Economic Institutions of Capitalism. New York: The Free Press.
Williamson, Oliver. 1986. Economic Organization. New York: New York University Press.
Williamson, Oliver. 1991. Transaction Cost Economics. Str. 77-107 u: Neil Smelser i Richard Swedberg (ur.),
The Handbook of Economic Sociology. New York i Princeton: Russell Sage Foundation i Princeton
University Press.
Williamson, Oliver. 1996. Calculativeness, Trust, and Economic Organization. Str. 250-75 u: The
Mechanisms of Governance. Oxford: Oxford University Press.
Williamson, Oliver. 1996. Economic Organization: The Case for Candor, Academy of Management
Review 21:48-57.
352
L I T E R AT U R A
Wilson, Robert. 1993. Nonlinear Pricing. New York: Oxford University Press.
Wood, Robert. 1986. From Marshall Plan to Debt Crisis: Foreign Aid Development
Choices in the World Economy. Berkeley: University of California Press.
Woolcock, Michael. 1998. Social Capital and Economic Development, Theory and Society 27: 151208.
Wright, John. 1996. Interest Groups and Congress: Lobbying Contributions, and
Influence. London: Allyn and Bacon.
Wrong, Dennis. 1961. The Oversocialized Conception of Man in Modern Sociology, American
Sociological Review 26:183-93.
Wycherley, R.E. 1976. How the Greeks Built Cities. 2. izdanje. New York: W.W. Norton.
Yakubovich, Valery i Mark Granovetter. 2001. Electric Charges: The Social Construction of Rate Systems.
University of Pennsuylvania Working Papers in Economic Sociology.
Zelizer, Viviana. 1978. Human Values and the Market: The Case of Life Insurance and Death in 19 th'Century
America, American Journal of Sociology 84: 591-610.
Zelizer, Viviana. 1979. Morals and Markets: The Development of Life Insurance in the
United States. New York: Columbia University Press.
Zelizer, Viviana. 1981. The Price and Value of Children: The Case of Childrens Insurance, American
Journal of Sociology 86:1036-56.
Zelizer, Viviana. 1985. Pricing the Priceless Child: The Changing Social Value of
Children. New York: Basic Books.
Zelizer, Viviana. 1988. Beyond the Polemics of the Market: Establishing a Theoretical and Empirical Agenda,
Sociological Forum 3: 614-34.
Zelizer, Viviana. 1989. The Social Meaning of Money: Special Monies, American Journal of
Zelizer, Viviana. 1994. The Social Meaning of Money. New York: Basic Books.
Zelizer, Viviana. 2001. Economic Sociology. Str. 4128-32 u: Vol. 6 of Neil Smelser i Paul Baltes (ur.),
Elsevier.
Zelizer, Viviana. 2002. Enter Culture. Str. 101-25 u: Mauro Guilln et al (ur.), New Economic
Sociology. New York: Russell Sage Foundation.
Zelizer, Viviana. Forthcoming b. 2002. Kids and Commerce, Childhood. Vol. 9: 371- 396.Zelizer,
Viviana. Forthcoming a. 2005. Culture and Consumption. U: Neil Smelser i Richard Sweedberg (ur.), The
Zey, Mary. 1993. Banking on Fraud: Drexel, Junk Bonds, and Buyouts. New York: Aldine de
Gruyter.
Zey, Mary. 1998. Rational Choice Theory and Organizational Theory: A Critique. London:
SAGE.
Zucker, Lynne. 1986. The Production of Trust: Institutional Sources of Economic Structure, 1840-1920. Str.
53-111 u: Barry Staw i L.I. Cummings (ur.), Research in Organizational Behavior. Boulder, CO:
JAI Press.
L I T E R AT U R A
353
Zuckerman, Harriet. 1988. Introduction: Intellectual Property and Diverse Rights of Ownership in Science,
Science, Technology and Human Values 13 (Winter and Spring)
: 7-16.
Zukin, Sharon i Paul DiMaggio. 1990. Introduction. Str. 1-36 u: Sharon Zukin i Paul DiMaggio (ur.),
Structures of Capital: The Social Organization of the Economy. Cambridge: Cambridge
University Press.
Zysman, John. 1983. Governments, Markets, and Growth: Financial Systems and the
Politics of Industrial Change. Ithaca, NY: Cornell University Press.
Kazalo
Abolafk, Mitchel, 34,94,118,247,279 Abott, Andrew,
Beckert,
96 agentstvo (agency), 71,102 agora, 135-37
Bentley, Arthur, 186,294
akcija, akcije, djelovanje (action) Vidi ekonomska
Berezin,
akcija, drutvena akcija Akerlof, George, 115,299
Berger, Peter, 36 Berman,
Alchian, Arman, 85-6 Alir, 47,241-43 anomija
Harold, 201 Beruf. Vidi
(anomie), 19 antisemitizam (antisemitism), 233
zanimanje
antitrustovsko zakonodavstvo (antitrust legislation),
arbitraa (arbitrage). Vidi tertius gaudens.
Nicole Woolsey, 34,277

bihevioralna ekonomika (behavioral economics).
Vidi ekonomika: bihevioralna ekonomika
birokracija (bureaucracy), 89-92,178-79, 185
Aristotel, 57,137
Blinder, Alan, 116 Block, Fred,
Aron, Raymond, 46
167,299 Bodin, Jean, 173 bogatstvo
Arrow, Kenneth,87,115,132
(wealth), 288 Boltanski, Luc, 49-50
asketski protestantizam. Vidi protestantizam
bona fides. Vidi dobra nakana
ataraxia, 48
Bonacich, Phillip, 290 Boorman,
Atena, 135-37
Scott, 38 Borba metoda, 109
Aubert, Vilhelm, 196-97
Bourdieu, Pierre, xii, 46-9,99,127-28,241- 45,301-03
Austin, Joan, 194
Boyer, Robert, 51 Braudel, Fernand, 133-34 Brazil,
Austrijska ekonomika. Vidi ekonomika: austrijska
185-86 broker. Vidi tertius gaudens Buchanan,
ekonomika Axelrod, Robert, 86
James, 164-65,179 budizam (Buddhism) 233-34
100,210 antropologija (anthropology). Vidi ekonomska

antropologija Apsers, Patrik, 51
Jens,
51,205
Mabel,
278
Biggart,
Burawoy, Michael, 96 Burt, Ronald, 33-4,39-41,42

Bagnasco, Arnaldo, 66 Baker, Wayne, 34,125-26
burza (stock exchange), 119,140,211
bankovna kontrola (bank control). Vidi takoer

centralne banke, trita, trita kapitala, tedne banke
Callon, Michel, 49
(savings banks) Baumol, William, 287 Bazar, 237-38
Cameron, Rondo, 150
Becker, Gary, 32,116,243
Campbell, John, 181

Carlton, Dennis, 116
356
KAZALO
34,44,173,212,249 Castells, Manuel, 70-1 centralne
drutvena ekonomika (social economics).

Vidi ekonomika: drutvena ekonomika
banke (central banks), 152 chaebol, 100
drutvena konstrukcija (social construction), 34,36
Chamberlin, Edward, 113-14,121 Chandler, Alfred,

44,102,142,148-49 cijene (prices), 105-06,116,12930 Vidi takoer pravina cijena; namjetanje cijena
Coase, R.H., 79-82,105,117-18 Vidi takoer
Coaseova teorema
drutvene klase (social classes). Vidi klase drava
Carnegie, Andrew, 236 Carruthers, Bruce,
Coaseova teorema. Vidi takoer Coase, R.H.

Coats, A. W., 298
Colbert, Jean-Baptiste, 142-43
Coleman, James, xii, 38,44-6,53-4,85,210,
231,249,254-55
Crozier, Michel, 46,94
Cyert, Richard, 77-8
ikaka kola (Chicago School), 115-16 inovnitvo.
Vidi birokracija
Dahrendorf, Ralf, 46,91 daleka trgovina (longdistance trade). Vidi trgovina.
Dalton, Melville, 94
dar (gift), 23,242
Davis, Jerry, 34
de Fieschi, Sinibaldo, 210
demografija (demography), 264
demokracija i ekonomija
(democracy and the economy), 171
Demsetz, Harold, 83,85-6,109,204-05
Dewey, John, 294
Dezalay, Yves, 202
DiMaggio, Paul, 34,37,43,220,247
disciplina (discipline), 155
diskriminacija (discrimination), 276
djeca (children), 247-48,261-63,267-71,272
Dobbin, Frank, 34,44,184,211,248,296
dobra nakana (good faith), 139,201
dosada na poslu (boredom at work), 94,96
drutvena akcija (social action), 15
blagostanja (welfare state), 171-72

drava (state), 158-88. Vidi takoer fiskalna
sociologija; imperijalizam; industrijska politika;
merkantilizam; preraspodjela; drava blagostanja
(welfare state) duh kapitalizma. Vidi kapitalizam:
duh kapitalizma
Durkheim, Emile, 18-20,107,202,206-07 dvokorani
tok komunikacije (two-step flow of communication),
253-54
Edelman, Lauren, 211 ekonomika / ekonomska
znanost (economics): austrijska ekonomika, 11112; bihevioralna ekonomika, 77; ekonomika
konvencija, 51; evolucijska ekonomika, 79,85-6;
77,85-6,115, 289-90; teorija igara, 77,85-6,115,
289-90; teorija o opoj ravnotei, 115; kuanska
ekonomika, 264; neoklasina ekonomika, 108111,115-16; novo institucionalna ekonomika, 789,117, 164-66; organizacijska ekonomika, 78-9;
fiziokrati, 8; drutvena ekonomika, 12-3, 24; rije
ekonomika, 264 ekonomika konvencija
(economics of conventions). Vidi ekonomika:
ekonomika konvencija ekonomizam
(economism), 49
ekonomska akcija (economic action), 15- 17,37
ekonomska antropologija (economic anthropolgy),
237-38,250
ekonomska etika (economic ethic), 134, 227-34
ekonomska geografija (economic geography), 55-6
ekonomska mo (economic power). Vidi mo
ekonomska ovisnost (economic dependency), 275
ekonomska povijest (economic history), 131
ekonomska socijalizacija (economic socialization),
261
357
KAZALO
ekonomska sociologija kao alat za politiku (economic
sociology as a policy tool). Vidi ekonomska
sociologija: ekonomska sociologija kao alat za
politiku, ekonomska sociologija u Europi. Vidi
ekonomska sociologija: ekonomska sociologija u
Europi ekonomska sociologija u Sjedinjenjem
Dravama. Vidi ekonomska sociologija:
ekonomska sociologija u Sjedinjenim Dravama
ekonomska sociologija (economic sociology):
suvremena ekonomska sociologija32-52;
ekonomska sociologija kao alat za politiku, 30004; ekonomska sociologija u Europi, 46-51;
ekonomska sociologija u Sjedinjenim Dravama,
33-4; povijest ekonomske sociologije, 1-52; nova
ekonomska sociologija,
33-52; stara ekonomska sociologija,
32-3; naziv ekonomska sociologija, 5; Vidi
takoer - komparativni pristup u ekonomskoj
sociologiji; povijesni pristup u ekonomskoj
sociologiji; strukturalna ekonomska sociologija
ekonomska teorija (economic theory). Vidi
ekonomika ekonomske organizacije (economic
organizations), 53-4. Vidi takoer tvrtke
ekonomske sankcije (economic sanctions), 183-84
ekonomski habitus (economic habitus). Vidi habitus
ekonomski interesi (economic interests). Vidi interes:
ekonomski interesi
ekonomski rast (economic growth). Vidi razvitak
ekonomski relevantne pojave (economic relevant
phenomena), 13-15 ekonomski sustav (economic
system). Vidi sustav, ekonomski ekonomski
uvjetovane pojave (economic conditioned
phenomena), 13,15 ekonomsko polje (economic
field). Vidi polje
elektrodistribucijska industrija (elektrical utility
industry), 35 Elias, Norbert, 158 Ellickson, Robert,
215-16 emocije i ekonomija (emotions and the
economy), 7,225,278,81 Engels, Friedrich,

10,155,105 England, Paula, 34 Engleska, 184,267-72
etika (ethic). Vidi ekonomska etika etniko
poduzetnitvo (ethnic entrepreneurship), 238,239
etninost i ekonomija (ethnicity and the economy),
233,238. Vidi takoer etniko poduzetnitvo
etnografija (ethnography), 94 Europska Unija, 129
Evans, Peter, 185-86
evolucijska ekonomika (evolutionary
economics). Vidi ekonomika:
ekonomika
evolucijska
faktori proizvodnje, 58-9,76-7 Fama, Eugene, 84

Faulkner, Robert, 212 Favereau, Olivier, 51
fenomenologija i ekonomska sociologija
(phenomenology and economic sociology), 51
fetiizam roba, 251 financijska hegemonija (financial
hegemony), 152. Vidi takoer bankovna kontrola
fiskalna sociologija (fiscal sociology), 25, 173-82
fiziki rad (manual labor), 94,228. Vidi takoer prljavi
rad fiziokrati. Vidi ekonomika: fiziokrati
fleksibilna specijalizacija (flexible specialization), 66
Fligstein, Neil, 33-4,41,102,127-28,172-73, 300-01
Folbre, Nancy, 274 Ford, Henry, 148
fordizam (Fordism). Vidi takoer kola regulacija
formalizam, 20
Fourcade-Gourinchas, Marion, 299 Francuska, 501,184,267,72 Franklin, Benjamin, 230,
Friedman, Georges, 94
358
Friedman, Lawrtence, 191,197
KAZALO
hinduizam (Hinduism), 234
Friedman, Milton, 116,248
Hintze, Otto, 142
Fukuyama, Frank, 248
hipoteka (mortgage), 201

Hirschman, Albert O., 183,279
Gambetta, Diego, 248
Hochschild, Arlie, 280,81
Gao, Bai, 34 Garth,
Hollingsworth, Rogers, 63-4
Bryant, 202 Geertz,
homo economicus, xi, 3,19,48,241,263,
Clifford, 237-38
278
geografija / zemljopis (geography). Vidi

ekonomska geografija Gerchenkron, Alexander,
141 Gereffi, Gary, 34 Giddens, Anthony, 46
glavna stranka (principal). Vidi teorija agentstva
hrana (food), 250,256,264-65,271,274 Hughes,

Everett C., 94 Hurst, Willard, 199
Erving, 203-4,253,289,292 Goldscheid, Rudolf,
IBRD (International Bank of Reconstruction and

Development / Meunarodna banka za obnovu i
razvitak). Vidi Svjetska banka
idealni interesi (ideal interests). Vidi interes: idealni
iteresi
174 Goldschmidt, Levin, 11 Gouldner, Alvin, 93
identitet (identity), 122
globalizacija (globalization), 68-72 globalna

ekonomija (global economy), 70 Goffman,
grabeni profit (predatory profit), 61 Granovetter,

Mark, 32,42,67-9,87-8,98-9, 100,123-25,129,24546 Greif, Avner, 115 Guilln, Mauro, 34
Haberman, Jrgen, 46-7,294 Habitus,
48,241,42 Haglunds, Magnus, 97 Halliday,
Terence, 212 Hamilton, Gary, 34 Hayek,
Friedrich von, 60,75,111,12 Heckscher, Eli,
141
hegemonija (hegemony). Vidi financijska
hegemonija Heilbron, Johan, 2,51 Heilsgter. Vidi
religijska dobra Heimer, Carol, 209 Hegel,
G.W.F., 166 Hlvetius, Claude-Adrien, 2 Hermes,
137 hibrid (hybrid), 81 Hicks, John, 141
illusio, 48
imperijalizam (imperialism), 25
inaice kapitalizma. Vidi kapitalizam: inaice
kapitalizma Indija, 185-86,234 Indonezija, 237-38
industrija lijekova (pharmaceutical industry), 25455 industrijska organizacija (industrial
organization), 77,113-15 industrijska politika
(industrial policy), 44, 184,187 industrijska
revolucija, 146-47
industrijska sociologija (industrial sociology),
88,91,93-7
industrijski okrui (industrial districts), 65-8
inflacija, 184
informacija i ekonomija (information and the
economy), 257,299
informalna ekonomija (informal economy), 155-56
infrastruktura (infrastructure), 163 Ingham,
Geoffrey, 51 Innocent IV, 210
inovacije (inovations), 236,254-55. Vidi takoer
poduzetnitvo institucije (institutions), xii, 54. Vidi
takoer
359
KAZALO
nova institucionalna ekonomika; novi
institucionalizam; pravila integracija, oblici (forms of
integration),
28-9
intelektualno vlasnitvo (intellectual property),
201,204-05 interes (interest), xiii, 1-5,133; pojam,
1- 5,23,290-94; definicije, 294; manjak interesa,
244-45,263; ekonomski interesi, 3,49,292; emotivni
interesi,
263; obiteljski interes, 261,272; idealni interesi,
xii, 3,219; enski interesi, 261, 273; materijalni
interesi, xii, 3,219; objektivni interesi, 16;
regulacijski interesi, 196; samointeres (selfinterest), 225; seksualni interesi, 16,262-63;
Vidi takoer conflict / sukob interesa; interesne
grupe; motivacija interesne grupe (interest groups),
184,186- 88
kastinski sustav (cast system), 234 katalaktika

(catallactics), 112
kateli (cartels), 212; Vidi takoer
antitrustovsko zakonodavstvo Katz,
Elihu, 253,254-55 Keiretsu, 100
Keynes, John Meynard, 112-13 Keynes, John
Neville, 109 keynesijanstvo (Keynesianism), 298
Kina, 204,233-34 kineska manjina, 238 klase
(classes), 9,25,288-89 klasifikacije, sheme (schemes
of classification), 256 Knight, Frank,
Knorr Cetina, Karin kolektivna akcija (collective
action), 187 kolonije (colonies), 61 komenda
Jahoda, Marie, 94 jake veze (strong ties), 124 James,
(commenda), 90-1; Vidi takoer tvrtke

Komisije za vrijednosne papire i brokere (Securities
and Exchange Commission, SEC), 211
komparativni pristup u ekonomskoj sociologiji
(comparative approach in economic sociology),
43-4
kompjuterska industrija (computer industry), 66-
William, 281 javni izbor (public choice), 164-66
8,185-86 komunalna ekonomija (communal
Jensen, Michael, 83-4,85 Jevons, W. Stanley, 5,108-09
economy), 16,57 komunikacija (communication),
Jhering, Rudolf von, 196-97 Juna Koreja, 185-86
150 komunizam. Vidi socijalizam konfucijanstvo
Isay, Hermann, 295 Italija, 65-6 Izquierdo, Javier, 51

izumi (inventions). Vidi intelektualno vlasnitvo
Kaldor-Hicksov pojam uinkovitosti, 57 Kanada, 238

Kanter, Rosabeth Moss, 97,277-78,286-87 kapital
(capital), 48,56-9; kulturni kapital, 48,243-44;
ljudski kapital, 243; socijalni kapital, 45,48;
simboliki kapital, 48 kapitalizam (capitalism),
47,54-5,56-65; parijski kapitalizam, 59,233;
politiki kapitalizam, 60-1; racionalni kapitalizam,
60-1; duh kapitalizma, 143-46; tradicionalni
kapitalizam, 60-1,229-30; inaice kapitalizma, 63
karizma (charisma), 169-70,178-79
(Confucianism), 233-34
konkurencija; Vidi takoer monopolna konkurencija;
sasvrena konkurencija konvencija (convention), 15.
Vidi takoer ekonomika: ekonomika konvencija;
norme
konvergencija (convergence), 181,235 kooperacija
(co-operation), 9 korporacija (corporation). Vidi
tvrtka korporativna kultura (corporative culture).
Vidi kultura: korporativna kultura kovnica
(mint), 136 kredit (credit), 139,249 kriminal
bijelih ovratnika (white collar
36
crime), 211-12
KA ZA LO
Lincoln, Abraham, 204
kriminal (crime), 236. Vidi takoer kriminal bijelih
Lindenberg, Siegward, 51
ovratnika Krippner, Greta, 37,131 Krugman, Paul, 55-
Lipset, S.M., 238-39
6,279-80
kua / dom (home). Vidi obitelj; kuanstvo;
Locke, John, 163,294
kuanski posao kuanska

ekonomika (household
economics). Vidi ekonomika; kuanska
ekonomika kuanski posao, 273-74
kuanstvo / domainstvo (household), 57, 363-73. Vidi
takoer kuanski posao kultura i ekonomski razvitak
(culture and economic development). Vidi kultura:
kultura i ekonomski razvitak kultura (culture), 34,413,218-58; pojam kulture, 218-22,226-28; korporativna
kultura, 219,245; kultura i ekonomski razvitak, 222-39
Kulturwissenschaft,226 ; pravna kultura, 197 kulturni
kapital (cultural capital). Vidi kapital: kulturni kapital
Kulturwissenschaft. Vidi kultura: Kulturwissenschaft
kupovanje (shopping), 250,253,257,274, 277. Vidi
takoer potronja; robne kue; organizacije za
izravnu prodaju; trgovine, prodajnice
La Porta, Rafael, 216-17
La Rochefoucauld, 2
lanac slobodnih poloaja (vacany chain),
125
lojalnost, prvrenost (loyalty), 77-8

Long-Term Capital Management, 154
Lord, 267
Luckmann, Thomas, 36 Luhmann, Niklas,
46,152,248 Luther, Martin, 230. Vidi takoer
zanimanje, ljudski kapital (human capital). Vidi
kapital: ljudski kapital
Macauley, Stewart, 208 MacKenzie, Donald, 12930,154 male tvrtke (small firms). Vidi tvrtke: male
tvrtke
maloprodaja (retailing). Vidi trgovine, prodajnice
Manderville, Bernard de, 23 Mann, Michel 180
manjak interesa (disinterest). Vidi interes: manjak
interesa manjina (minority). Vidi kineska manjina;
etniko poduzetnitvo
Marshall, Alfred, 23,58-9,65-6,76-7,109- 11,121
Marshall, Gordon, 231
Marx, Karl, 8-11, 56,57,58,107-08,166-67, 202,251
Mason, Edward, 114-15 masovna potronja (mass
Bruno, 49 Lazarsfeld, Paul, 94,253 Lazega,
comsumption).
Vidi potronja materijalni interesi (material
interests). Vidi interes: materijalni interesi
Emmanuel, 51 Lazerson, Mark, 66 Lebaron, Frdric,
Mauss, Marcel, 23 McLelland, David, 231
51,299
legitimacija (legitimation), 169-70. Vidi takoer
opravdavanje Leifer, Eric, 88
Meckling, William, 83-4,85 meunarodno trite
lex mercatoria. Vidi Trgovaki zakon Light, Ivan, 238
August, 11 Menger, Carl, 108 Menzel, Herbert, 254-
lihvarstvo (usury), 233
55 merkantilizam (mercantilism), 141-42 Merton,
Landes, David, 232 Latinska Amerika, 238-39 Latour,
(international market).
Vidi trita: meunarodno trite Meitzen,
Robert ., 51,92-3,205,235-37,
361
KA ZA LO
253-54,291,296 metafora o skretniaru. Vidi
Weber, Max: metafora o skretniaru Methodenstreit.
Vidi Borba metoda metodoloi individualizam
(methodological individualism), 38,350 Meyer, John,
41,71,102,222,248 Mill, John Stuart, xii,
3,6,18,107,261 milosre (charity), 233 Mintz, Beth,
152 Mises, Ludwig von, 111-12 Mizruchi, Mark, 34
MMF (Meunarodni monetarni fond) (IMF,
International Monetary Fund, 71 mo (power),
16,89,288 Modjokuto, 237-38 monopol (monopoly),
204-05 monopolska konkurencija (monopolistic
competition), 113-14 Montesquieu, Charles de
Secondt, 6
moralnost u ekonomiji (morality in the economy).
Vidi ekonomska etika mree (networks). Vidi takoer
ukorijenjenost multinacionalne tvrtke (multinational
firms). Vidi tvrtke: multinacionalne tvrtke Myrdal,
Gunnar, 298
nenamjerne posljedice (unintended consequences), 2

neoklasina ekonomika / ekonomska znanost
(neoclassical economics). Vidi ekonomika: neoklasina
ekonomika neoliberalizam (neoliberalism), 298,301
neracionalnost (irrationality). Vidi takoer karizma
nevidljiva ruka (invisibile hand), 2,95
nezaposlenost (unemployment), 94,155, 281,301
normativna pitanja. Vidi ekonomska sociologija:
ekonomska sociologija kao alat za politiku norme
(norms). Vidi takoer konvencije North, Douglass,
79,82-3,104-05,117-18, 164-66
nova ekonomska sociologija (new economic
sociology). Vidi ekonomska sociologija: nova
ekonomska sociologija nova institucionalna
ekonomika (new institutional economics). Vidi
ekonomika: nova institucionalna ekonomika
novae (money), 22,95-6,97,151-54,247 novi
institucionalizam (new institutionalism)
Oakley, Anne, 273 Obershall, Anthony, 88 obiaj
(custom). Vidi takoer tradicionalizam u ekonomiji
nacionalna trita (national markets). Vidi trita:
obitelj (family). Vidi takoer djeca; tvrtke: obiteljske
nacionalna trita nacistika Njemaka, 81 nadnice
tvrtke; kuanstvo objektivni interesi (objective
(wages), 276-78,287-89 najmotraiteljstvo (rent-
interests). Vidi interes: objektivni interesi objektivnost
seeking), 164-65 namjetanje / odreivanje cijena
(objectivity), 297-99 oblici integracije (forms of
(price- fixing), 212 nasilje i ekonomija (force and the
integration), 27-8
obrazovanje (education). Vidi kapital: kulturni kapital,
ljudski kapital OConner, James, 180 Oeconomia. Vidi
ekonomika: rije ekonomika okolina / okoli
(environment). Vidi takoer Coaseova teorema Olson,
Mancur, 187-88 ope teorija ravnotee (general
equilibrium theory) Vidi ekonomika: opa teorija
economy).
Vidi sila i ekonomija nasljeivanje,
nasljedstvo (inheritance), 205-06
nastavni planovi u ekonomskoj sociologiji (syllabi in
economic sociology), 34 navika (habit). Vidi
tadicionalizam u ekonomiji Nee, Victor, 34
neizvjesnost (uncertainty). Vidi rizik
362
ravnotee oportunizam (opportunism), 82 Opp,
Karl-Dieter, 221-22
opravdavanje (justification), 49-50. Vidi takoer
legitimacija organizacije (organizations), 34,40-1,53,
89-93,98-102. Vidi takoer teorija kontingenosti;
tvrtke; industrijska sociologija; nova institucionalna
sociologija; novi institucionalizam; organizacijska
ekonomika; populacijska ekologija; ovisnost o
resursima (resourse dependency) organizacije za
izravnu prodaju (direct selling organizations), 277
organizacijska ekonomika (organizational
economics). Vidi ekonomika: organizacijski
ekonomika organizacijska teorija (organization
theory).
Vidi organizacije osiguranje (insurance), 209,247.
Vidi takoer ivotno osiguranje
ovisnost o resursima (resource dependency), 40-1,99100 ovisnost, ekonomska (economic
dependency). Vidi ekonomska ovisnost
Padavic, Irene, 276 Pareto, Vilfredo, 23-4,294
parijski kapitalizam (pariah capitalism). Vidi
kapitalizam: parijski kapitalizam Parsons, Talcott, 2830,42,118-19,152,235, 245
Pascal, Biais, 2 Passeron, Jean-Claude, 243 patenti
(patents). Vidi intelektualno vlasnitvo
patnja (suffering) patrijarhalnost (patriarchy), 267
Perrow, Charles, 87 Petersen, Trond, 289
planirana ekonomija (planned economy). Vidi
socijalizam
podjela rada (division of labor), 18-9,266
Podolny, Joel, 129
poduzetnitvo (entrepreneurship), 26,
66-8,286-87. Vidi takoer etniko poduzetnitvo;
inovacije
KA ZA LO
pokidane veze (broken ties), 101 Polanyi, Karl, 268,118,146,155 Polinsky, Mitchell, 214-15 politika
ekonomija (political economics) politiki
kapitalizam (political capitalism).
Vidi kapitalizam: politiki kapitalizam politika
i ekonomija (politics and the economy), 105-08
polje (field < fr. camps), 47,99,127-28
poljoprivreda (agriculture), 55-6 ponuda (supply).
Vidi potranja i ponuda populacija, 264
populacijska ekologija (population ecology), 41,100
porezi (taxes). Vidi fiskalna sociologija porezna drava
(tax state), 174-76 Portes, Alejandro, 34 poslovna
klima (business climate), 167 poslovne grupe (business
groups), 40,100 poslovne kole (business schools),
297-98 Posner, Richard, 189,199,213-14 posrednik
(middleman). Vidi tertius gaudens.
postmodernizam (postmodernism), 250 potenost
(fairness), 216 potenje (honesty), 232. Vidi takoer
ekonomska etika
pothvatni / poduzetniki kapitalisti, 67-8 (venture
capitalists)
poticaji (incentives), 84,89,163-64. Vidi takoer interes
potranja i ponuda (demand and supply),
122
potronja (consumption), 49,57-8,146-49, 249-57; Vidi
takoer robni magazini, kupovanje (shopping);
trgovine
Pound, Roscoe, 196,294 povijesni pristup u
ekonomskoj sociologiji (historical approach in
economic sociology), 43-4
povjerenje (trust), 2,45,248-49
Powell, Walter, 34
pragmatizam (pragmatism), 294
prapovijesno vrijeme i ekonomija (prehistorical times and the economy),
134-35
363
KA ZA LO
pravda,
pravinost
(justice),
197
pravina cijena (just price), 129 pravila

(rules), 82
pravna kultura (legal culture). Vidi kultura: pravna
kultura pravna osobnost (legal personality). Vidi
tvrtke: pravna osobnost
pravo i ekonomija (law and the economy),
68,71,100,189-217. Vidi takoer pravo- i-ekonomika,
pravo i drutvo pravo-i-ekonomika (law and
economics),
79,85-6,189,212-17 preraspodjela
(redistribution), 28,57-8 priroda (nature), 55-6
prisila (coercion). Vidi sila i ekonomija
prisiljavanje (enforcement). Vidi sila i
ekonomija; vlasnika prava
prisvajanje (appropriation), 202-03 prljavi posao
(dirty work), 94 prodaja (selling). Vidi kupovanje
(shopping) profesija (profession), 96,277
profit, dobit (profit), 57-8,72,119. Vidi takoer
grabeni profit proizvodna funkcija (production
function), 75
proizvodna trita (production markets).
Vidi trita: proizvodna trita proizvodni odnosi
(relations of production), 10
proizvodnost (productivity), 94-6,156 proizvodnja
(production), 59. Vidi takoer faktori proizvodnje
prokazivanje (whistle blowing), 97 promiljanje
(reflexivity), 297-99 protestantizam. Vidi takoer
zanimanje / poziv (vocation) provlaenje (free rider),
187
racionalni izbor (rational choice). Vidi interes:
neracionalnost; sociologija racionalnog izbora
racionalno ponaanje (rational behavior). Vidi intere:
neracionalnost; kapitalizam; racionalni kapitalizam;
sociologija racionalnog izbora raunovodstvo
(accounting), 90-1 rad po komadu (piecework), 95
rad (work), 9,154,228,273. Vidi takoer dosada

na poslu; kuanski posao; rad po komadu;
seksualno zlostavljanje; sociologija rada;
prokazivanje; radnici radna snage, rad (labor).
Vidi podjela rada;
sindikati; rad radnici (workers), 92-7. Vidi
takoer trajkovi; nezaposlenost; nadnice raspodjela,
distribucija (distribution), 57-8. Vidi takoer robni
magazini; razmjena; uzajamnost; preraspodjela;
trgovine rasizam (racism), 7-8
rasko / luksuz (luxury), 148,150,228,232, 250. Vidi
takoer zakoni protiv luksuza rast, ekonomski. Vidi
razvitak Ratzenhofer, Gustav, 294 Raub, Werner, 51
razbijai norme (rate busters), 96 razmjena (exchange),
28,57-8 razvitak (development), 59,218-40 regije
(regions). Vidi industrijski okrui regulacija
(regulation). Vidi industrijska politika; kola regulacije
reifikacije, opredmeivanje (reification). Vidi fetiizam
roba reklama (adverisement), 147,251 religija i
ekonomija (religion and the economy), 7,20,226,34
religijska dobra (religious benefits), 230 Reskin,
Barbara, 276,278 retorika u ekonomici (rhetoric in
economics), 298-99 revolucije i ekonomija
(revolutions and the economy), 10,142,237 Ricardo,
David, 107 Ritzer, George, 251 rizik (risk), 209
robne kue (department stores), 148 rod/spol i
ekonomija. Vidi takoer ene i ekonomija ropstvo
(slavery), 7-8 Roy, Donald, 94-5
Sabel, Charles, 66
Sachs, Jeffrey, 55-6
Saint-Simon, Henri
de, 6
364
KAZALO
sajmovi (fairs). Vidi trita: sajmovi

samointerest (self-interest). Vidi interes:
slabe veze (weak ties), 124
samointeres Samuelson, Paul, 35,75 Sassen,

Saskia, 71
sasvrena konkurencija (perfect
competition),
109,132.
konkurencija
Vidi
takoer
Saxenian, AnnaLee, 66-7

Say, Jean-Baptiste, 6,18,113
Schelling, Thomas, 290
Scherer, F.M., 77
Small, Albion, 294

Smelser, Neil, 29-30,118,152
socijalizacija (socialization). Vidi ekonomska
socijalizacija
socijalni kapital (social capital). Vidi kapital:
socijalni kapital sociologija racionalnog izbor
(rational choice sociology), 44-6
sociologija potronje (sociology of comsumption),
249-57 sociologija rada (sociology of work), 93-7.
Vidi takoer rad
Schmoller, Gustav, 18,141-42

Schumpeter, Joseph, 6,9-11,23-6,174-76, 287
Solow, Robert, 155 Sombart, Werner, 24,233
Schutz, Alfred, 4 Schwartz, Michael, 38,152 Scott,
ekonomika spekulacija (speculation), 61 Spence,
Joan, 267-72 Scott, Richard, 98 segregacija
Michael, 115,121,299 Spencer, Herbert, 19 srodstvo
(segregation), 276-77 seksizam (sexism),
(kinship). Vidi obitelj stara ekonomska sociologija
259,260,273-78 seksualno zlostavljanje (sexual
(old economic sociology). Vidi ekonomska
harassment), 97
sociologija: stara ekonomska sociologija Stark,
Sozialkonomik. Vidi ekonomika: drutvena
Amartya, 263 Senior, Nassau William, 6 Shapiro,
David, 204
statistika diskriminacija (statistical discrimination),
276
Susan, 211 Shiller, Robert, 279-80 signaliziranje
status i statusne grupe (status and status groups),
(signalling), 115
251,287-89 Stearns, Linda Brewster, 34 Steiner,
sila i ekonomija (force and the economy),
Philippe, 1,51 Stigler, George, 104,187 Stinchcombe,
150,158,162,169-70,171,191 Silikonska dolina
Arthur, 93 stratifikacija (stratification), 287-89
(Silicon Valley), 66-8,211 simboliki kapital
strukturna ekonomska sociologija

(structural economic sociology), 37-40
strukturna sociologija (structural sociology), 37-40
sekte (sects), 232-33 Selznick, Phillip, 194 Sen,
(symbolic capital). Vidi kapital: simboliki kapital

Simmel, Georg, 3,19-22,248,251-52 Simon, Herbert,
77-8 sindikati (trade unions), 156,167 siromasi (poor).
strukturne rupe (structural holes), 33 Stryker, Robin,
Vidi siromatvo siromatvo (poverty)55-6,181-82

Sismondi, Jean-Charles-Lonard Simonde de, 18
210
Sjedinjene Drave, 63-4,223-25,235-36,238 Skocpol,
interesi (subjective interests).
stvaranje profita (profit-making), 57,60 subjektivni
Theda, 43
Vidi interes: subjektivni interesi Suchman, Mark,

211
sukob interesa (conflict of interests), 188 Sullivan,
Teresa, 212
KAZALO
sustav, ekonomski (system, economic). Vidi

ekonomski sustav, susveze (interlocks), 101. Vidi i
pokidane veze
suvremena ekonomska sociologija (contemporary
economic sociology).
Vidi ekonomska sociologija: suvremena
ekonomska sociologija Sveuilite Columbia
(Columbia University), 253
Svjetska banka (World Bank), 71 svjetska ekonomija
(world economy), 70 svjetsko trite (world market).
Vidi trita: svjetsko trite Swidler, Anne
kola regulacije (school of regulation), 51 tedne
banke / tedionice (savings banks), 152
trajkovi (strikes), 95,156
Tabanan, 237-38 tajnost (secrecy), 204-05 Taoizam
(taoism), 233 tehnologija (technology), 58-9,667,204-05 tekstilna industrija (textile industry), 144-45
teodiceja (theodicy), 303-04 teorija igara (game
theory). Vidi ekonomika: teorija igara teorija
kontingentnosti (contingency theory), 102 teorija
modernizacija (modernization theory), 234-39 teorija
o svjetskim sustavima (world-systems theory), 70-2
teorija o iskljuivanju (closure theory), 288
teorija o opoj ravnotei (general
equilibrium theory). Vidi ekonomika: teorija o
opoj ravnotei tertius gaudens, 21 Thvenot,
Laurent, 49-50 Thompson, E.P., 189 tijelo (body).
Vidi takoer hrana Tilly, Charles, 43,171 Tilly,
Louise, 267-72 Tirole, Jean, 77
Tocqueville, Alexis de, xii, 3,6-8,205-06,
365
223-25 tokenizam (tokenism), 277
tradicionalizam u ekonomiji (traditionalism in the
economy), 169-70,235,243 tradicionalni kapitalizam
(traditional capitalism). Vidi kapitalizam:
tradicionalni kapitalizam trampa (barter), 135
transakcijski trokovi (transactional costs), 79-83
transmigracija (transmigration), 234 transnacionalne
tvrtke: Vidi tvrtke: transnacionalne tvrtke traenje posla
(job search), 123-25 Trgovaki zakon (Law Merchant),
139, 198-200
trgovako zakonodavstvo; Vidi takoer Trgovaki
zakon trgovina (trade), 134-36,149-51,266. Vidi
takoer razmjena trgovine, prodajnice (stores), 149.
Vidi takoer robni magazini Trigillia, Carlo, 51
trita kapitala (capital markets). Vidi trita: trita
kapitala trita masovne potronje (mass
comsumption markets). Vidi trita: trita
masovne potronje trita (markets), 104-57: trita
kapitala, 151-54; vanjska trita, 134-35; sajmovi,
138-40; unutranja trita, 135-36; meunarodno
trite, 149-51; trita radne snage, 106-07,113,15456; trita masovne potronje, 146-49; nacionalna
trita, 140-43; proizvodna trita, 121- 23; svjetsko
trite, 150; Vidi takoer sociologija trita
Tupperware, 277 tvornica (factory), 93-7,155-56
tvrtke (firms), 17,74-103; velike tvrtke, 44; obiteljske
tvrtke, 74,91,266; pravna osobnost, 209-10;
viegranske tvrtke (multidivisional firms), 148-49;
male tvrtke, 237; transnacionalne tvrtke, 151; Vidi
takoer birokcracija; poslovne grupe; komenda
uinkovitost (efficiency), 88 udjelniarska teorija
(stakeholder theory),
78

Richard Swedberg - Načela Ekonomske Sociologije

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Richard Swedberg - Načela Ekonomske Sociologije

Hochgeladen von

Copyright:

NAELA EKONOMSKE

BIBLIOTEKA GOSPODARSKA MISAO

Richard Swedberg Naela

MATE d.o.o., Zagreb

P REDGOVOR Glavni urednik

dr. sc. uro Njavro

Maa Magzan, mr. Aleksandar Vuki dr. Emil

Poglavlje II. Suvremena ekonomska sociologija

Poglavlje III. Ekonomska organizacija

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb

Poglavlje IX. Kultura i ekonomski razvitak

Poglavlje XI. Rod i ekonomija

ISBN 953-246-011-X (Mate)

Poglavlje XII. Makina dilema i druga pitanja za

Popis tablica i slika

Tablica 7.1. Tipovi dominacija i njihovi uinci na

Tablica 7.2. Stavovi prema raznim oblicima

Tablica 7.3 Odnos izmeu oblika dominacije, tipa

Tablica 7.4. Postotak siromanih ljudi u raznim

Tablica 8.1. Mogue inaice u vlasnikim pravima:

Tablica 9.1. Reakcije na pritisak za ostvarivanje

Tablica 11.1. Vrijeme koje radnici u Sjedinjenim

Slika 1.2. Od ekonomske akcije do ekonomskih

Slika 1.3. Razliiti naini organiziranja ekonomije,

Slika 3.1. Kapitalizam i alternativni naini organiziranja

Slika 3.2. Razliiti tipovi kapitalizma, prema Weberu

Nakana je ove knjige posluiti kao opi uvod u ekonomsku sociologiju,

moe se smatrati paradigmom i vodiem u pristupu

to za mene znai socioloki pojam interesa, opet u se pozvati na

Weberovo je obrazlaganje, dodao bih, tek jedan od nekoliko razliitih

Trenutno Sada se ekonomska sociologija nalazi u fluidnu stanju, to

kako predvidjeti cijena, sociolozi su pokuali razviti teoriju o tritima

Za vrijeme pisanja ove knjige umro mi je otac, Hans Swedberg. To se

NAELA EKONOMSKE SOCIOLOGIJE

sociologija ima bogatu i aroliku tradiciju, koja je poela

Uloga interesa u drutvenoj analizi

istraivanjima (povijest te vrste analize malo je poznata, no vidi Orth et

Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations,

samointeresa. Primjerice, u prvom retku Teorije moralnih osjeaja,

Prema tom citatu interesi pokreu ljudsko djelovanje, ali drutvena

religijski, politiki i tako dalje). Svi su interesi drutveni na sljedea dva

Dobro pitanje. Da, radimo za vae (najbolje) interese. The New

razliitim meusobnim spojevima. Napokon, u ekonomskoj znanosti

Klasina ekonomska sociologija i njezine pretee

1908. i 1920.). To to obiljeava klasinu ekonomsku sociologiju, kako

Alexis Clrel de Tocqueville

(= Memoire sur le pauperisme, 1835).

Za ekonomsku sociologiju jako je zanimljivo i djelo Stari reim i

pogledu nikakvu iznimku, jer ono potie najee, niske i zloudne

takoer nije prihvatljiv s gledita moderne ekonomske sociologije.

puniti spoznajama iz povijesne tradicije.

Nedvojbeno najvanija pojedina studija jest Protestantska etika (za

Objektivitt sozialwissenschaftlicher und sozialpolitischer

Vjerska sloboda mi je prvi cilj, no dugrono planiram

Slika 1.1. Predmetno podruje drutvene ekonomije, prema Webern

interesom (Interessenlage) po prirodi su instrumentalne i usmjerene

Slika 1.2. Od ekonomske akcije do ekonomskih organizacija, prema

trgovaki kapitalizam obuhvaa trgovinu na malo, u novcu ili robi.

Iako se nijedno od Durkheimovih glavnih radova - da ponovimo

ona moe pomoi integrirati i povezati drutvo, stvarenjem mnotva

poinje i drugi zavrava (Durkheim [1888] 1978:49-50). Nije problem,

Durkheim je takoer napao ekonomiste za njihovu neempirinost i

i u najboljem sluaju katkad je u tekstu spomenuo Adama Smitha ili

Jo je jedna kljuna Simmelova prepostavka ta da se interesi, a

Sociologija sadri i nekoliko sugestivnih analiza ekonomskih pojava,

treim akterom (tertius gaudens), te primjeuje da vjet konkurent