UDK 808.

62-52
Izvorni znanstveni rad

Dunja BROZOVI-RONEVI (Zagreb)

NA MARGINAMA NOVIJIH STUDIJA

O ETIMOLOGIJI IMENA IIRVAT

Posljednjih je godina rasprava o podrijetlu Hrvata i njihova imena postala goto

vo modnom temom kojoj se okreu ne samo vrsni znanstvenici ve esto, naalost,
i mnogobrojni diletanti. Tiskano je nekoliko knjiga i priloga posveenih ili iskljuivo
toj temi ili se ona usputno u njima razm atra u okviru ire problematike o podrijetlu
Hrvata i doseljenju Slavena na Balkan. Pritom se meutim esto ne lue dvije
razliite razine pristupa problemu.
Prva se odnosi na problem podrijetla junoslavenskoga naroda Hrvata, odnosno
na problem njegove etnogeneze. Naime, slavenski je narod prema definiciji onaj
narod koji se slui nekim slavenskim jezikom, te su sukladno tome Hrvati jedan od
slavenskih naroda.
Drugi je problem podrijetla one etnike zajednice koja je bila prvobitnim nosi
teljem neslavenskog etnonima Hrvati. Tu se dakle razm atra etimologija etnonima

Hrvat.
Prva je tema, problem etnogeneze Hrvata, uglavnom vezana za problem pod
rijetla ostalih slavenskih naroda, iako je za nju uoljiv vei broj specifinih pitanja.
Primjerice, radi li se o jednoj ili o vie seoba slavenskih plemena na jug? Ako je
rije o dvjema seobama, radi li se u objema o istom ili razliitom tipu Slavena?
Ako se radi o razliitim Slavenima, razlikuju li se oni prema dijalekatnim obilje
jima ili samo prema socijalnoj organizaciji? Potom, nuno je razmotriti iri pro
blem pradomovine Slavena, osobito u kontekstu obnovljenih teorija o panonskoj ili
ak balkanskoj pradomovini svih Slavena. Balkanska je teorija naravno usko vezana
uz tezu o autohtonosti Hrvata, osobito na jadranskom podruju, no njoj u prilog
nove rasprave ne donose nikakvih novih argumenata te je stoga moemo gotovo sa
sigurnou odbaciti. Za panonsku pak teoriju u obzir za razm atranje jedino se moe
7

D. Brozovi-Ronevi: Na m arginam a novijih studija... (7-23)

FOC 2 (1993)

uzeti sjeveroistoni dio Panonije kao dio sjevernije pradomovine Slavena.1 Zatim,
aktualizira se i udio starosjedilaca Ilira i Ilira, odnosno raznih antikih etnikuma
koji su tim pojmom bivali obuhvaani, te ostalih vie ili manje romaniziranih etni
kih skupina u dodiru i stapanju sa slavofonim pridolicama. Sljedee je znaajno
pitanje koliko je uope brojano bilo "Protohrvata (pripadnika upravo one zajednice
za koju se moe rei da je bila jezgrom budueg hrvatskog plemena, koje je pak
na neki nain bilo, barem imenom, jezgra buduega hrvatskog naroda) te kada su
oni jezino slavizirani, u pradomovini prije seobe, ili je pak moda slavizacija
dovrena na prostoru na kojem Hrvati i danas obitavaju?
Z a drugu temu takoer moemo na samom poetku postaviti cio niz zanimljivih
pitanja.
Koja je etimologija i podrijetlo sedam antroponima to ih je zabiljeio Konstantin Porfirogenet (od njih je jedan ujedno i etnonim Hrvat) te koja je etimologija
apelativa ban? Ne smije se zanemariti ni pitanje etnogeneze Srba i etimologije etnonima Srbin, jer je neosporno da su Hrvati i Srbi bivali susjedima i na podruju
Bijele Hrvatske odnosno Bijele Srbije te i na podrujima koja jo danas nastavaju.
Oba su etnonima vjerojatno neslavenska, jer su i za ime Srbin neuvjerljive sve do
sada ponuene slavenske etimologije.
Osobito je znaajno pitanje koji su sve Slaveni bili okupljeni u Protohrvatima.
Oito je, naime, da nisu svi Slaveni koji su se nazivali Hrvatima govorili istim
praslavenskim dijalektom. Dapae, ustanovljeno je da su Hrvati i na jugu i na sje
veru bili blie svojim slavenskim susjedima nego drugim Slavenima koji su se ta
koer nazivali Hrvatima. Jo je uvijek meutim nedovoljno istraeno, a pitanje je
moe li se uope istraiti, jesu li Slaveni okupljeni pod zajednikim imenom Hrvat
imali osim imena ita zajedniko, u socijalnoj organizaciji, folkloru, vjeri, tradicija
ma i predajama. Slino vrijedi i za Srbe, jer znano je da nema nikakvih specifinih
izoglosa zajednikih sjevernim, (to jest) luikim i junim Srbima.
Imena petorice brae (Klukas/Kuklo, Muhlo/Muklo, Lobel/Lovel, K osenc/
Kosjenac, Hrvat) i dvije sestre (Tuga i Buga) pod ijim su vodstvom, kako pie u
Konstantina Porfirogeneta,2 Hrvati doli u svoju dananju postojbinu, nisu zabilje
ena u antroponimijskom sustavu niti jednog poznatoga jezika. Jedino to sa sigurno
u o njima moemo rei jest da ta imena nisu slavenska. Neka bi od njih even1

Obnovljenu raspravu na tu lemu pokrenuo je O.N. Trubaov u vie studija koje je objavio u

Voprosy azykoznanija 4/1982: 5/1982; 2/1984 ; 3/1984; 4/1985 i nedavno sakupio u posebnoj knjizi
Etnogenez i ku l tura drevnejsih slavjan. Lingvistieskie issledovanija. Moskva 1991.
2

Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio. Ed. Gy.Moravcsik, 142.

FO C 2 (1993) D. Brozovi-Ronevi: Na m arginam a novijih studija... (7-23)

tualno mogla biti turkijska, iranska ili baltika, ali nikako se svih sedam antroponima
ne bi moglo nai unutar istoga jezinoga sustava. Germansko ili, preciznije, gotsko
podrijetlo tih imena moemo iskljuiti jer je nemogue da bi svih sedam imena
moglo biti tue u germanskim jezicima (ujedno ni rije ban nije germanskoga po
drijetla). Z a razm atranje etimologija tih protohrvatskih antroponima nuno je logi
ko i tipoloko rasuivanje, a u postojeoj je literaturi toga esto ba najmanje.
Sustavan pregled dosadanjih tumaenja tih imena moe se nai u knjizi Alemka
Gluhaka.3
Za ime Hrvat, koje je ujedno i etnonim, najprihvatljivija je, ili kako kae Radoslav Katii, najmanje je nevjerojatna, iranska etimologija. Potvrena je vjero
jatno i natpisom iz Tanaisa iz II
III. stoljea, gdje se hrvatsko ime biljei u obliku
XoQoa8o, Xo(3o\jct0o<;. Za ostalih bi se est imena teko mogla pretpostaviti
iranska etimologija, no iz toga se podatka ne moe mnogo toga zakljuiti, jer su se
i u to doba imena preuzimala, iako vjerojatno ipak neto tee nego danas. Dakle,
neiranski karakter est antroponima ne bi trebao biti apsolutnom zaprekom za iran
sko podrijetlo Protohrvata, to vie to je ime Hrvat, zbog dvostruke uloge, antroponimske i etnonimske, najvanije, a ono "zvui vrlo iranski.4
U mnogobrojnim raspravama kojima se dokazuje iransko podrijetlo Hrvata,
uglavnom se proputa ukazati na injenicu da hrvatski jezik ne poznaje ni jedan je
dini iskljuivo hrvatski iranizam koji ne bi ujedno bio i opeslavenski. Tipoloki je
to posve neshvatljivo ako su pretpostavljeni iranski Protohrvati slavizirani upravo u
sredini onih Slavena od kojih je nastao dananji hrvatski narod. Iranizme u slaven
skim jezicima sustavno je obradio i klasificirao Oleg N. Trubaov.5 Pritom je po
kazao da su iranizmi u junoslavenskim jezicima oito periferni, jer su najsiroma
niji i uglavnom pojedinani. Kao najistaknutiji praslavenski iranizam navodi etnonim
Hrvat, ali smatra da je on kod junih Slavena sekundaran, odnosno da je primljen
posredno preko zapadnih i istonih Slavena, a ne izravno od Iranaca.6 Z a tu tvrdnju
ipak ne navodi valjanih dokaza pa je moemo smatrati spornom. Jedina specifina

3
4

A .G luhak. Porijeklo imena Hrvat. Zagreb 1990, str. 126127; 217-221.

Zgodno je napomenuti da sam prilikom jednogodinjeg studija na Harvardskom sveuilitu,
na katedri za iranistiku napravila jedan mali test, dajui nekolicini iranista koji se nisu ni
kada bavili slavistikom niti pitanjem etnogeneze Hrvata, tih sedam im ena bez objanjenja o
em u se radi. Nitko nije pronaao u njima iranizm e, jedino im je ime Hrvat bilo "sumnjivo.

Oleg N. Trubaov,
str.381. Zanimljiv
zapadnoslavenskim
tamo se uglavnom
Ibidem, 31.

Iz slavjano-iranskih leksieskih otnoenij. Etimologija 1965, Moskva 1967,

je i pomalo neoekivan podatak da kudikamo najvie iranizam a ima u
jezicima, osobito u poljskom. Neto ih je manje u istonoslavenskima i
odnose na pojmove iz svakodnevnog, seoskog ivota.

D. Brozovi-Ronevi: Na marginam a novijih studija... (7-23)

FOC 2 (1993)

iransko-junoslavenska izoglosa koju izdvaja O. N. Trubaov jest razvoj semantike

osnove za hrana, hraniti u znaenju 'jelo' od prvobitnog znaenja 'uvanje, zatita,
pohranjivanje'. Taj je razvoj prisutan na cjelokupnom junoslavenskom prostoru, od
kuda je sekundarno, ali samo dijalekatno, doao i do ekog i slovakog terena.7
Ono to je meutim bitno i to je vidljivo i u Trubaovljevu radu, a to se u pravi
lu zanemaruje, jest da meu junoslavenskim jezicima nema niti jednog podrijetlom
iranskog leksema niti semantema koji bi bio ogranien samo na hrvatski jezik.
Hrvatska rije ban uglavnom se smatra mlaom praslavenskom posuenicom iz
avarskoga jezika *bant < bajan u znaenju 'uglednik, vladar'. U prilog takvoj eti
mologiji navodi se grki oblik zabiljeen u Porfirogeneta kao Povog, Poeavou.
Ta rije meutim, u znaenju kakvo nalazimo kod Hrvata nije prisutna niti u jed
nom drugom slavenskom jeziku, dok ime Bojan < bajan nalazimo kod mnogih sla
venskih naroda.8 Iako se katkad u literaturi navodi da je rije ban perzijska posuenica, argumenti za tu tvrdnju nedovoljni su te se najvjerojatnije radi o sluajnoj
fonetskoj podudarnosti.9 Turkijska etimologija rijei bajan ini se najuvjerljivijom,10
no ipak ne moemo sasvim iskljuiti mogunost da je ban kroatizam koji je, ini se,
i kad se susree kod susjednih naroda, uvijek posuenica iz hrvatskoga. Ako se ipak
radi o posuenici iz turkijskoga, rije ban mogla bi biti praslavenska kao to su
mnogi predosmanlijski turkizmi zabiljeeni u vie slavenskih jezika. 0 . N. Trubaov,
meutim, u svom praslavenskom rjeniku ne navodi ni banb. ni bojani,, ni bajant.
Moglo bi se dakle zakljuiti da sedam imena i bani, pripadaju zajednikoj protohrvatskoj batini. Imena predaka i oznaka vladajue funkcije upravo su ono to
treba oekivali da preostane od nekog malog nametnutog vladajueg etnosa i nakon
njegove jezine asimilacije u etnosu nad kojim je zavladao. Stari se jezik zabo
ravlja, ali imena vladara i predaka dugo se pamte,11 dok se titule uvaju kao teh
niki termini.
Protohrvate oito jo uvijek ne moemo etniki identificirati, no tri se moguno
sti ine najprihvatljivijima. Mogli su biti ili etniki i jezino Iranci, ili neki nama

7
8

Ibidem. 35-37.
Opirno o im enu Bojan < bajan vidi 11.Kunstm ann. Bojan und Trojan. Einige dunkle Stellen
des Igorliedes in neuer Sicht. Die Well der Slaven 35/1. M nchen 1990. 162-187.

9 A .G luhak. ibidem. 252-253. bilj.335.

10 Tako je tumai i Skok, Etimologijski rjenik.... sv.l, str. 104-105; Bezlaj, Etimoloki slovar....
sv.l. s tr.10-11. i A .G luhak, Porijeklo.... bilj.335. str.252-253.1 R.Katii smatra da turkijsko
porijeklo avarske posudenice bojanAian moemo smatrati pouzdano dokazanim, usp. Filo
loka razmatranja uz izvore o zaecima hrvatske drave. Starohrvatska prosvjeta 16, Split 1986
[1987], str. 88-89. bilj.44.
11 Tako su ve poslavenjeni Bugari jo dugo sauvali protobugarska (bulgarska) im ena vladara.

10

FOC 2 (1993) D. Brozovi<>Ronevi: Na m arginam a novijih studija... (7-23)

danas nepoznati etnos kojemu su svi srodnici izumrli pa ih nismo u mogunosti ni s

kim usporeivati, ili je taj nepoznati etnikum bio u doba upada meu Slavene u fazi
iraniziranja koja nije u potpunosti dovrena. Nije nepoznato da su u prehistorijsko
doba mnogi etnosi bez traga nestali, ili makar mi jo nismo u mogunosti prepoz
nati njihove tragove, primjerice u hidronimiji.12
Problem etnogeneze Hrvata metodoloki je vrlo zahtjevan i nuno trai izrazito
interdisciplinaran pristup temi. Kako su izvori za ranu povijest Hrvata vrlo turi i
esto proturjeni, potrebno je izraditi precizne filoloke analize tekstova i uvaavati
rezultate etnolokih i arheolokih istraivanja. Etnologija se naalost nedovoljno
zanima za taj problem, a obradi arheolokih podataka oito se metodoloki krivo
pristupalo. Za relevantna razdoblja nema gotovo nikakvih podataka, to znai da je
postojei materijal ili krivo valoriziran ili netono vremenski identificiran. Filolo
kom analizom ranih izvora kao i hrvatskoga folklornog m aterijala s ciljem boljeg
upoznavanja drevnih Hrvata sustavno se bavi jedino Radoslav Katii.13
Iransku hipotezu ili iranske hipoteze o podrijetlu H rvata najvie kompromitira
diletantizam ljudi koji ih zastupaju. esto se radi o autorima koji su oito bez
ikakve filoloke naobrazbe i koji nisu u stanju znanstvenim postupkom dokazati
svoje tvrdnje. Dapae, njihove su metode upravo suprotne znanstvenima, jer pola
zei od odreene postavke, konkretno od tvrdnje da su Protohrvati bili Iranci, oni to
potom nastoje znanstveno dokazati odabirui bez ikakva sustava iz literature samo
one argumente koji potkrjepljuju njihovu unaprijed postavljenu teoriju. Tipini su
primjeri takva pristupa knjige Mirka Vidovia i Mije N. uria.14 Niti jedan od ta
dva autora oito nema ni temeljnih znanja iz indocuropcistike niti poznaje metode
poredbene lingvistike. Osnovna metoda kojom se slue jest uoavanje sluajnih fo
netskih podudarnosti, koje su esto jednostavno rezultat zajednikog indoeuropskog
jezinog podrijetla, ili intenzivnih jezinih dodira koje su Slaveni (ne ekskluzivno
Hrvati) svojedobno imali s govornicima onih iranskih jezika to su se govorili sje-

12 Npr. u nekim podrujima Rusije, do volkog bazena i porjeje Kame, hidronimija se ne moe
pripisati nikakvu poznatom jezinom tipu (utvreno je da nije ni altajska ni uralska ni in
doeuropska ni paleosibirska).
13 Posljednjih godina R.Katii obraduje hrvatsku folklornu batinu i sustav vjerovanja u irem
kontekstu slavenskih i indoeuropskih tradicija, nalazei u njoj mnogobrojne potvrde zajedni
ke praslavenske batine kod Hrvata. Do istih rezultata dovela ga jc i analiza prvih hrvatskih
pisanih zakona. Usp. njegove radove u nekoliko posljednjih brojeva Wiener Slavistischcs Jahr

buch.
14 Mirko Vidovi. Hrvatski iranski korijeni. Zagreb 1991. i Mijo N. uri. Slaroiranskn pod
rijetlo Hrvata. Zagreb 1991.

11

D. Brozovi-Ronevi: Na m arginam a novijih studija... (7-23)

FOC 2 (1993)

verno od Crnoga mora, prvenstveno sa Skitima i Sarmatima. M. Vidovi, dodue,

meu inom literaturom navodi i nekolicinu etimolokih rjenika, ali se iz samoga
djela njihova uporaba ne moe uoiti. Svojim etimologiziranjem ti autori samo
negiraju znanost na koju se tako esto pozivaju.
Osnovno je njihovo polazite: Hrvati (dakle Iranci) batinici su stare i visoke
iranske civilizacije, biljee se ve na proglasu cara Darija i u svetoj knjizi Avesti.
Iranizmima u hrvatskom jeziku tako postaju rijei koje pripadaju zajednikoj indo
europskoj leksikoj batini. Kao dokazi o iranstvu H rvata navode se i poznati praslavenski, opeslavenski, a ne iskljuivo hrvatski iranizmi. ak i turski perzijanizmi
koji su opebalkanski turcizmi iz osmanlijskog doba u njih postaju dokazom za
iranstvo Protohrvata.
Iranolozi pronalaze iransko, a time i hrvatsko podrijetlo kod velikog broja an
tikih naroda. Tako su i Iliri i Hetiti prema njima Iranci. A ime Hrvat izvodi Vido
vi i iz imena zem lje Hatti, u kojoj su Iranci utemeljili hetitsko carstvo. Jedna se
skupina toga naroda odvojila i na podruju dananjega Krakowa utemeljila Horni
Hatti, odnosno Gornju Hrvatsku.
Etnonim Hrvati pronalazi M. Vidovi, kao i svi iranolozi, na poznatom Darijevu proglasu pisanom na staroperzijskom jeziku klinastim pismom u obliku Harauvati. Isto se ime navodi i u hebrejskoj transliteraciji aramejskog izvornika kao
Hr\vxtj. Mnogi u toj perzijskoj pokrajini, smjetenoj na jugu dananjeg Afganistana,
znanoj iz doba ahemenidske dinastije, koja se u avestijskom biljei kao Harahvaiti,
a na staroperzijskom Harahuvati, prepoznaju pradomovinu Protohrvata. Teko je to
kategoriki pobiti, no ak da je ta pretpostavka i tona, nikako se na tem elju nje ne
moe zakljuiti da je hrvatski jezik jedan od izravnih izdanaka staroiranskog jezi
ka (?!), kako to ine nai samosebesmatrajui jezikoslovci. Oba autora navode da
postoji vie tisua iranskih rijei u hrvatskom jeziku i to ilustriraju primjerima tipa
dva, thri tri, satasto itd. Treba li tomu komentar.
Moda te knjige nisu ni zavrijedile da im se posveuje ikakva panja, no ipak
u upozoriti na nekoliko tipinih onomastikih izvoenja kako bih doarala mato
vitost koja izrasta iz iranofilstva autora.
Etnonim Slaveni dolazi od Savensi, Savii, odnosno radi se o etnikumu nazvanom
po rijeci Savi uz koju su takozvani Slaveni obitavali. I Madari su tako iranskoga
podrijetla, jer im se ime tvori o iranskoga Magi Ari, to znai 'arijski magovi'.
Panonija je zapravo Banonija, zemlja nad kojom vlada ban.
M. N. uri mnogo prostora posveuje iranskoj toponimiji i antroponimiji
na tlu Hrvatske. U popisu literature on navodi i knjigu Petra imunovia Istonojadranska toponimija, te iz nje navodi nekoliko citata, ali je oito da je ne ko12

FOC 2 (1993) D. Brozovi-Ronevi: Na m arginam a novijih studija... (7-23)

risti pri toponimijskim izvoenjima.

Dakle, prema njemu, Ragusa, lokalno ime za srednjolatinski Ragusium, nastalo
je od imena medijske pokrajine Raga (Ragha), rodnog mjesta Z aratustre (danas
Teheran), koje spominje i Darije na svom proglasu. Dolaskom rimskih legija dobiva
i latinski sufiks -us (str. 69). Staroiranski vardana, ili skraeno var, znai 'grad1.
Otuda imena hrvatskim gradovima Daruvar, Bjelovar, Varadin (str. 15lb).
Daruvar je 'grad koji treba zadrati', ili 'dobar grad'. Bjelovar je 'bijeli grad',
smjeten zapadno od Daruvara. Varadin 'vjeran grad' jest iranska sloenica vardaena < var 'grad' + daena 'vjera', dakle grad vjeran bana M. N. uri zna da
rije varo veina jezikoslovaca smatra madarskog postanja, ali to oito za njega
nije dovoljno uvjerljivo. Dodue i Madari su Iranci.
I Zagreb su osnovali Iranci, jer a-gram-a na staroiranskom oznaava posljednju
zajednicu vojnika i pratnje, < grama 'seoska zajednica' (str. 7778). Sisak, Segestica, Siscia prema njemu su latinizirani oblici za staroiransku pokrajinu Segestan i
mjesto Sisakht, a oblinje mjesto itarjevo dobilo je ime po svojim stanovnicima
Skitima. Zadar je staroiranski grad Zadrakarta, danas Atrabad jugoistono od Ka
spijskoga jezera. Split nosi ime drevnog istonoiranskog grada Spalatura. Takvih
prim jera ima nebrojeno mnogo.
I hrvatska je hidronimija prenesena iz Irana. Rije una u staroiranskom znai
'spojnica', a rijeka Una jest spojnica, pritok Savi. Na staroiranskom adra znai
'malen, ovisan', to su Hrvati u novoj domovini prilagodili u Odra. Kupa je dobila
ime prema najpoznatijoj rijeci starovjekovnog Irana, Kubhi, danas Kabulrud na
istoku Afganistana. Mirna na staroiranskom znai 'lijepa'. Krka je nazvana prema
iranskoj rijeci Rud~e Kharkheh to se sputa sa sjeverozapadnih planina gorja Zagros. I tako dalje. I imena hrvatskih otoka donesena su iz Irana. Hvar na staro
iranskom znai 'sunce1, a znano je da je Hvar najsunaniji otok na Jadranu. Ime su
sa sobom donijeli Parani, staroiransko pleme. Krk je nazvan prema plemenu Karka,
kako se i danas izgovara kod H rvata akavaca.
Nije potrebno dalje navoditi primjere "iranskih etimologija, iako u urievoj
knjizi moemo pronai objanjen i velik broj hrvatskih prezimena, nastalih ili od
drevnoiranskih toponima ili od imena suvremenih afganistanskih plemena. Nuno je
ipak upozoriti na diletantizam prisutan ne samo kod uria i Vidovia ve i kod
mnogih drugih iranofila koji svoje radove objavljuju i u vrlo itanim asopisima.15
Njihovo nepoznavanje jezinih odnosa dovodi do potpunog nesnalaenja u vremenu

15 Mnogi radovi koji nekritiki "dokazuju iranstvo u imenu Hrvata ne potujui pritom ni osnov
ne jezine injenice tiskani su u Maruliu. katolikom kalendaru Danici, a neki su uz to
pretiskani i u politikom tjedniku Glasnik.

13

D. Brozovi-Ronevi: Na m arginam a novijih studija... (7-23) FOC 2 (1993)

i prostoru, te tako povezuju i usporeuju dananji hrvatski leksik npr. s iranskim

rijeima zabiljeenima u 5. st. pr. n. e., u pravilu preskaui praslavenski stupanj u
razvoju hrvatskoga jezika. Takoer, govorei o iranizmima, ne prave nikakvu razli
ku izmeu istonih i zapadnih iranskih jezika, koji su ve u 5. st. pr. n. e. bili prilino
udaljeni.
Neke od zabluda koje se nekritiki prenose potjeu ve od Stjepana Sakaa.16
On je satrapiju Harahvati s Darijeva natpisa, koja je oznaavala istodobno i
zemlju i ljude koji je nastavaju, prepoznao kao prapostojbinu Hrvata i ustanovio put
koji je hrvatsko ime prelo od juga Afganistana do Jadrana: Harahvati > Harahvaiti > Harahvat > Horohvat > Horuat > Horoat > Horvat > Hrvat. Tu je i izvor
"kajkavstva Protohrvata. Tomislav Hcres,17 uz Vidovia i uria najvatreniji pri
stalica iranstva u Hrvata, tako tvrdi da ime Horvat nije madarski oblik hrvatskoga
imena nego izvorno hrvatskokajkavski. Oni i upitnu rjeicu kaj "pronalaze ve na
dvoru kralja Kira Velikog i Darija I.?! ini se da je mnogima uzor bio povjesniar
Dominik Mandi18 koji takoer na nelingvistiki nain gleda na etnicitet kajkavaca,
akavaca i tokavaca, i nekritiki ih smjeta u duboku prolost. On iz grkog zapisa
onda jo iranskog imena Choroathos iz 2 .-3. st. izostavljanjem grkog sufiksa -os
dobiva isto hrvatsko ime u starom kajkavskom izgovoru: 'Horvat' (str. 17).
H crcs zaista kompromitira samu problematiku etnogeneze Hrvata, kao i asopi
se koji ga tiskaju. On neprestano povezuje i usporeuje stvari koje se usporeivati
ne mogu, preskaui bez problema i tisuljea i tisue kilometara. Npr. za H eresa
je Hrvacija iz glagoljske listine hrvatsko-ugarskoga kralja Matijaa Korvina isto
to i Darijeva Harahvaiti (Harauvatti), i to ni vie ni manje nego u hrvatskoakavskom narjeju, a dokaz za to bilo bi selo Harvacija koje je putopisac Borna Bebek
pronaao 6 km od afganistanskog grada Kandahara. Ukoliko to selo ak i postoji,
oblik na -cija u glagoljskoj je listini sigurno latinski utjecaj. Tu H eres prebacuje
dananje akavsko-kajkavsko-tokavske odnose u peto stoljee pr. n. e., povezujui
-ar~ u harv- sa sekundarnim akavskim ar nastalim vokalizacijom samoglasnoga r
(kakvi su npr. mlai oblici u Harvati, parst, smart).
U svom je posljednjem radu objavljenom u Danici 1993., namijenjenom irem
itateljstvu, H ercs konano "objasnio svoju zbrkanu teoriju. Prozvao ju je "iransko-autohtonom" pokupivi od obje upravo najnevjerojatnije primjere. Prema Here16 Stj.Krizin Saka. Historijski razvoj imena H rvat", od Darija I. do Konstantina lorfirogeneta.
ivot 23. Zagreb 1942. str.3-20.
17 Tomislav Heres. Hrvatsko ime u prolosti i sadanjosti, Maruli 3, Zagreb 1990, str.201-307:
G rka i iranska teorija o podrijetlu Hrvata, Maruli 4, Zagreb 1992, str.501-514: Podrijetlo
Hrvata i postanak im ena Zagreb i Sisak. Danica 1993, str. 177-182.
18 Dominik M andi, I Inati i Srbi. dva stara razliita naroda. Zagreb 1990.

14

FOC 2 (1993) D. Brozovi-Ronevi: Na marginam a novijih studija... (7-23)

su, prapradomovina je Hrvata u unutranjem Iranu, na podruju dananjeg Irana i

Afganistana. Staroiranski Hrvati bili su grana Medijaea koji su doli na Jadran naj
kasnije u 5. st. pr. n. e. Veliku Hrvatsku ustanovili su ogranci H rvata koji su se na
putu iz Irana zaustavili uz obale Crnog mora, i otud preko Ukrajine i Rusije doli
do Zakarpaa. Jedan dio zateenog stanovnita stopio se sa SarmatimaHrvatima
(ime Sarmata samo je tui praoblik imena Hrvat) i od njih su nastali dananji
Hrvati, a od ostalih su se razvili drugi slavenski narodi. Ve u prapradomovini
Hrvati su bili narod u dravnom, etnikom i nacionalonom smislu sa svojim po
sebnim narodnim jezikom s tri ve tada oblikovana narjeja (akavsko, kajkavsko i
tokavsko), izgraenim knjievnim jezikom, klinastim pismom, koje se tijekom vre
mena razvilo u glagoljicu... (Danica 1993, str. 178). Potom se H eres uputa u tu
maenje toponima, no tu uglavnom preuzima tue bedastoe. Tragedija je jedino
to e ovaj njegov rad mnogi proitati, a neki e mu zacijelo i povjerovati.
Tu se konano postavlja pitanje s kojom motivacijom nastaju takvi, sa znanst
venog stanovita bezvrijedni radovi. Ako im je poticaj elja za neobinou, tu su
zasigurno vrlo uspjeni. Naalost, jer do sada su Hrvati bili skromniji u istraiva
njima svojih korijena te su megalomanije tipa SibirSrbija, Etruani = Slaveni (Slo
venci) ili Vcneti = Slovenci, venetski = slavenski, upravo slovenski, preputali drugi
ma. Ako im je namjera meutim da dokazuju neslavenstvo Hrvata, ideologizirajui
pritom, kako smatra Katii, svoj antislavizam. znanost se tu mora otro suprotsta
viti. H eres ne skriva svoju hrvatsku megalomaniju izjavivi kako je "hrvatski narod
bio rasadnik iz kojega su se rasplodili svi oni narodi koje su bizantski Grci skupnim
imenom nazivali Slaveni (Maruli 4/1992, str. 513), a prahrvatski medijski jezik u
temelju je takozvanoga praslavenskoga jezika pa time i u temelju svih dananjih
slavenskih jezika (Danica 1993, str. 178). Problem je u tome da takvi iranofilski
autori najvjerojatnije nisu ni svjesni da njihove tvrdnje i konstatacije nemaju mnogo
veze s lingvistikim znanjem i znanou.
Dobru volju da problem etnogeneze Hrvata, i Srba, priblii irem itateljstvu
pokazuje Vojislav P. Nikcvi.10 On hrvatsko ime izvodi od grke imenice / ( ' m i
'zem lja1, veselei se pritom paradoksu da su katoliki Hrvati podrijetlom svoga
imena vezani uz Bizant, a ime pravoslavnih Srba nastalo je od latinskoga sen vs
'podlonik' (Dubrovnik 1987, str. 1718). U drugoj svojoj raspravi (Maruli 1992)
osvre se na iranske teorije o podrijetlu Hrvata. Nairoko citira i prepriava Heresa, a potom odbacuje iransko podrijetlo (str. 176), ali mu je argumentacija jezino
19 Vojislav 1*. Nikcvi. Porijeklo i znaenje im ena Hrvat i Srbin, Dubrovnik 6, Dubrovnik 1987.
str.5-28: Srednjovjekovna etnogeneza Hrvata. Dubrovnik 5-6. Dubrovnik 1989. str.30-57: Iran
ske teorije o im enu Hrvat. AluruU 2. Zagreb 1992. str. 169188.

15

D. Brozovi-Ronevi: Na marginam a novijih studija... (7-23)

FOC 2 (1993)

neispravna. Naime on smatra da ako su Hrvati iranskog podrijetla, njihov jezik ne

bi mogao pripadati junoslavenskoj skupini. Da su pak poslavenjeni Iranci, kako bi
hrvatski jezik mogao biti sintetikog slavenskog tipa, kada Bugari kao poslavenjeni
turkijski etnikum imaju jezik analitikog tipa. Argumentacija naravno ne stoji, jer
hrvatski ima sintetiku deklinaciju, a bugarski konjugaciju. Osim toga protobugarski
(bulgarski) bio je sintetiki jezik, ali ne fuzijski ve aglutinativno sintetian. Nada
lje, da bi objasnio da Hrvati (Sarmati) ne pripadaju iranskim narodima, Nikevi
nabraja iranske narode u prednjoj i srednjoj Aziji koji govore jezicima iranske gra
ne indoeuropske jezine porodice. Tako Irancima bivaju ne samo Parsi, Kurdi ve i
Azerbejdanci, Arapi, Turkmeni, Asirci, Gruzijci i Jevreji (str. 178). Konano, pri
klanjajui se grkoj teoriji o podrijetlu imena Hrvat <
'zem lja', dakle Hrvati
su 'oni koji vladaju zemljom ', Nikevi smatra da je ime poteklo od naziva koji je
u poetku predstavljao oznaku zanimanja.
Preglede iranskih pogleda na etnogenezu Hrvata u vie je navrata dao Vladimir
Koak, i to preko filoloko-historijskih podataka, paralela iz povijest i umjetnosti i
povijesti religije,20 prihvaajui katkad nekritiki etimologije i tumaenja koja su
danas zastarjela. U vezi s iranskom teorijom o porijeklu Hrvata on smatra da je u
nju ugraeno previe doprinosa istaknutih znanstvenika da bi je se moglo olako
odbaciti, ali s druge strane postaje oito da ni ona danas ne moe predstavljati vie
od komponente u vrlo kompleksnoj problematici hrvatske etnogeneze.
Treba navesti i zbunjujuu kratku studiju Valentina Putaea21 u kojoj se navodi
da je dio Slavena ve u 1. st. n. e. ivio na Balkanu, to nije nemogue, ali je sas
vim neprihvatljiva tvrdnja da je ve tada postojala opreka prema refleksu jata koja
bi etniki dijelila jekavce od ekavaca akavaca i kajkavaca. Iliri, Slaveni i Balti
ivjeli su u meusobnom susjedstvu na sjeveru, pri Baltiku, a prema Putancu grupe
Slavena (Hrvata-kajkavaca?) dolaze zajedno s Ilirima oko 1200. g. pr. n. e. do Pa
nonije, a moda i junije do Like. Tako su u 1. st. n. e. Hrvati ve na liniji Lika
Dubrovnik, i to kajkavci ekavci i svi ikavci (dubrovaki je prema njemu u svom
supstratu ikavski).
Autohtonost H rvata na ovim prostorima, gdje se rije autohton razumije u raz
nim znaenjima, jest skup teorija koji se provlai kroz hrvatsku kulturu ve stolje
ima, o emu je dosta pisao R.Katii.22
20 Vladimir Koak. Iranska teorija o porijeklu Hrvata, Encyclopaedia Modema 39, Zagreb 1992,
str. 391-396.
21 Valentin Putaee, Ubikacija klasinih toponima 'Sisopa' i "Soroga". Zagreb i pitanje prisut
nosti Slavena na Balkanu u 1. st. nae ere. Zagreb 1992.
22 Radoslav Katii, Podrijetlo Hrvata kao znanstveni problem, Scientia yugoslavica 16/3-4, Z a
greb 1990, str.211-212.

16

FOC 2 (1993) D. Brozovi-Ronevi: Na m arginam a novijih studija... (7-23)

Autohtonost danas najizravnije u svojim knjigama zastupa Ivan Mui.23 On

smatra a je jezik stanovnika rimske provincije Dalmacije otprilike istovjetan s je
zikom dananjih Hrvata. Osobito inzistira na primarnosti autohtonog elementa u et
nogenezi H rvata i na elementima kontinuiteta od antike do srednjega vijeka na po
druju Dalmacije. Ujedno Mui nastoji prevrednovati ulogu Gota u etnogenezi
Hrvata, iako su mnogi autori ukazali na vremenski jaz izmeu vremena boravka
Gota na Balkanu i vremena doseljenja Slavena. Ipak on smatra da se jo nije
znanstveno razjasnilo preklapanje krajeva u kojima se spominje hrvatsko ime i onih
gdje su boravili Goti (Crno more, Ukrajina, eka, Poljska itd.), iako i u vezi s tim
preklapanjima ima natega. Hrvatsko se ime (ali jo ne u vezi s hrvatskom etnikom
zajednicom) spominje na krajnjem sjeveroistoku Crnog mora, na rijeci Don (Tanais) u 2.st.n. e., ali meutim to spominjanje hrvatskoga imena nema veze s Goti
ma. Mui ipak ostavlja mogunost da bi etnonim Hrvat mogao biti gotskoga po
drijetla, odnosno da je potekao od germanskoga hropi (zabiljeenog i u oblicima
Hruad Hruat, Hruot). No ime Hrvat vremenski se ne moe izvesti iz gotskog obli
ka *hrdj)~ 'slava', a mlai germanski odrazi te osnove ne mogu biti izvorom hrvat
skoga imena upravo stoga to su mlai.24
Sve dosad navedene teorije o podrijetlu imena Hrvat stare su desetljeima,25 no
posljednjih su se godina javila i neka nova tumaenja. O.Kronsteiner ime Hrvat
vezao je uz turkijsko (tatarski i bakirski) *cher (osm. turski hiir) 'slobodan' + vatu
'udarati, boriti se' > hervata 'slobodni bojovnici'. Karl Menges26 osporava mogu
nost turkijskog podrijetla imena *Xbrvat~. Istie meutim da postoji turkijsko mu
ko ime Qobrat pa bi ime Hrvat moglo biti etnonim tvoren od antroponima, Qobratovi. No to je samo mogunost bez stvarne podloge i zalea. Ipak, ukoliko se raz
m atra turkijsko podrijetlo, ta je mogunost prema Mengesu vjerojatnija nego neka
druga turkijska tumaenja. On meutim daje prednost iranskom podrijetlu imena
Hrvat (str. 128). Najvjerojatnijim smatra ili tumaenje M. Vasmera da je *xtrvat- <
*fu-haurvata 'uvar stoke, pastir', ili ono koje je dao A. I. Sobolevskij: *xtrvat- <
*hu- 'dobar' + ravah 'slobodni prostor, sloboda'.

23 Ivan M ui. Podrijetlo Hrvata. Autohtonost u hr\atskoj etnogenezi na tlu rimske provincije
Dalmacije. Zagreb 1989, i drugo, proireno izdanje Podrijetlo i pravjera Hrvata. Split 1991. Vidi
i autorov odgovor na kritiku R.Katiia u Starohrvatskoj pros\jeti 19, Split 1989, str. 271-284.
24 Na sve nedosljednosti i jezine zablude I.M uia opirno je ukazao R.Katii. Usp. I.M ui,
O podrijetlu Hrvata. Starohrvatska prosvjeta 19, Split 1989, str.243-270.
25 Pregled raznih miljenja dao je B[ogo] Gr[af'enauer] u Enciklopediji Jugoslavije, sv.5, pod na
tuknicom Hrvati. Ime. Tu daje i najvaniju literaturu o im enu Hrvat do 1985.godine.
26 K .M enges, Avaren. Kroaten, Kirgisen, Bulgaren, WSIJ 35, Wien 1989, str.127-133.

17

D. Brozovi-Ronevi: Na m arginam a novijih studija... (7-23)

FOC 2 (1993)

Nedavno je i Heinz Schuster-ewc27 iznio svoje vienje o podrijetlu imena

Hrvat. On smatra da su slavenske osnove *xbrv-, *kn>v- koje nalazimo u imenu

Hrvat, povezane s litavskim arv-, te da predstavljaju vrstu baltoslavensku podlo
gu (str. 212). Isti je odnos zabiljeen i u drugim promjenama inicijalnog indoeurop
skog palatalnog k ' eventualno s prethodnim s, primjerice odnos xovati ~ skovati =
slavenski odnos x ~ sk. Tu meutim ima jo dosta nejasnih odnosa no ipak se mo
gu ustanoviti paralelni baltoslavenski refleksi k - ~ s k - /s k - ~ x~. Ujedno on ukazuje
na vanu injenicu koja se esto previa, kako rije Hrvati ne moe biti mlaega
postanja jer je ula u konsonantske osnove, pa je zabiljeen plural Hrovate (vidi
Trubaov, Etimologieskij slovar'..., sv. 8, str. 150). Navodi Briicknerovu semantiku
'naoruan1 i onu Lehr-Splawinskoga 'borben'. S Brucknerom se slae i Lj. Geitler
koji ime Hrvat povezuje i s litavskim arvas 'oklop', arvuotas 'oklopnik' (gdje bi
bili prisutni odnosi k - ~ s k - /s k - ~ x~). Schuster-ewc to nadalje povezuje (smatra
da se radi o istom semantikom polju) s indoeuropskim *ker- 'rog' > litavski arvas
'oklop'. Tako bi u hrvatskom imenu bio sadran taj korijen, to bi se onda odnosilo i
na oklope s ploicama od rogova i kopita i na ratnike ljemove s rogovima (slino
su se zvali germanski saski Herusci, u tom je imenu germ. *herut- 'rogat, jelen',
od ie. *ker- 'rog').
Slino Schuster-ewcu etimologiju imena Hrvat tumai i Z. Got^b u svojoj ne
davno objavljenoj knjizi o podrijetlu Slavena28. I on praslavenski etnonim *Xbrvat-/
*Xorvat- izvodi od indoeuropskoga korijena *k'erH- 'rog', smatrajui meutim da
je izvedeni apelativ *xbrvb/*xorvb 'oklop' (prvotno oklop od rogova') prehistorijska posuenica iz germanskog *hurwa-/*harwa- koja odgovara praindoeuropskom
pridjevu *k'rHuo-/*korHuo- (gr. xspaoc; 'rogat', lit. arvas 'oklop od rogova').
injenicu da taj pridjev nije realiziran ni zabiljeen u germanskim jezicima smatra
pukom sluajnou i istie kako germanski poznaje ostale izvedenice od indoeurop
skoga korijena *kerH-, prvenstveno samu imenicu *huina - horn 'rog1. Tragovi
*xbrvb 'oklop' bili bi polj. chanvat 'vojnik u gradskoj slubi', slova. chanvat sa,
charvit sa 'braniti se', kaup. chanvatvnia 'naputena koliba' (<- 'straarski zaklon'?)
i jo neke. Ime *Xbrvat-/*Xorvat- bilo bi izvedeno od toga *xbrvb/*xorvt rijetkim
neproduktivnim sufiksom -at- (< ie. -ot-, gdje je * e t-/-o t- dobiveno od polaznog
sufiksa -et~). Po Z. Golqbu velika veina rijei s poetnim x - jesu posuenice iz
drugih izvora: starije iz iranskog i mlae iz germanskog, a malo je slavenskih rijei
s x - koje bi bile u korijenima naslijeenima iz indoeuropskog (poetno ie. ks-, ks-).
0 7

H.Schuster-Sewc, berlegungen zur Etymologie des sdslawischen Volkernamens Hrvat

'Kroate'. H f f l Wien 1990. str.209-215.

28 Z. Golkb. The Origins o f the Slavs : A linguist's View. Columbus 1992.

18

FO C 2 (1993) D. Brozovi-Ronevi: Na m arginam a novijih studija... (7-23)

U prilog tezi da se radi o germanskoj posuenici a ne o baltoslavenskoj rijei,

Gotitb navodi da bi oekivani slavenski razvoj indoeuropskoga korijena, prema li
tavskom arvas 'oklop', arvuotas 'oklopljen1, bio *sorvb, *sorvate, a ne *xbrvb,
*Xbrvate. Ujedno, prvotni finalni naglasak i konsonantska osnova etnonima *Xorvate/
*Xirvate iskljuuju direktno povezivanje s litavskim pridjevom arvuotas.
Jedno od novijih objanjenja podrijetla imena Hrvat dao je H . Kunstmann vra
ajui se ponovo grkoj etimologiji. On smatra da ^ o ^ o p a r e iv dolazi od
'zem lja' + (3aTEQ 'koracam ', to bi znailo da su Hrvati oni koji m jere zemlju
koracima, odnosno da su prozvani grkim imenom po tome to su "doli u zemlju
Dalmaciju. Tako bi ime Hrvat bilo izvedeno od glagola xoqo[3uti]C- Meutim,
R. Katii argumentirano je pobio Kunstmannove etimoloke pretpostavke29 kao i
njegovu teoriju da su se Hrvati, tj. Slaveni, po dolasku na Balkan oko 550. g., nakon
proboja rimske obrane na Dunavu, selili s juga na sjever Europe, te da bi svaki
spomen hrvatskoga ili srpskog imena na sjeveru bio trag doseljenika s Balkana.
Kunstmannovim je tumaenjima posvetila dosta prostora Nada Klai u svojoj knjizi
Povijest Hrvata u srednjem vijeka30 Autorica zakljuuje kako rezultati Kunstmannovih jezinih istraivanja potvruju njezina vienja o slavenskoj seobi s juga na
sjever i prapostojbini dalmatinskih H rvata u Karantaniji.
irokim jezinim kompleksom sjevernih pricrnomorskih krajeva, i prisutstvom
H rvata na tom prostoru, najsustavnije se bavio Oleg N. Trubaov.31 Z a ovu su te
mu relevantni iranski i indoarijski jezici u posebnom odnosu prema slavenskim je
zicima. Odavno je ukazano na mogunost povezivanja imena *xbrvat- i sarmatai,
no tek je Trubaov dao jedno zaista novo tumaenje podrijetla imena Hrvat. I sam
je Trubaov u svojim ranijim radovima smatrao da je hrvatsko ime poteklo iz
iranskog *ha(u)rvata-, to je povezano s avestikim haurvatat- 'cjelovitost, zdrav
lje'. U novije je vrijeme meutim ukazao na mogunost da je ime iranskih Sarmata
{Sarmatai) zapravo inoarijsko *sar-ma(n)t- 'enski'. Naime, ime Sarmatai zapisano
je u tom obliku unutar grke tradicije. Vjerojatno je da su Grci takvo ime uli za
dio iranojezinih plemena, smjetenih sjeverno od Crnog mora, od onih Indoarijaca
koji su iranskim Sarmatima bili susjedi.32
29 R. Katii. Kunstmannovi lingvistiki dokazi o seobi Slavena s juga na sjever, Starohnatska
prosvjeta 20. Split 1991.
30 N.Klai, Povijest Hrvata u srednjem vijeku. Zagreb 1990, str.19-21, 411.
31 Oleg N. Trubaev, Iz slavjano-iranskih..., str.31-32: Lingvistieskaja periferija.... str.25: Etimologieskij slovar.... sv.8, str. 149152 i u knjizi Einogenez i kultura drevnejih slavjan...,
Moskva 1991.
32 Jedan je dio Indoarijaca ostao ivjeti uz obale Azovskog mora nakon seobe drugog dijela na
jugoistok, prem a buduoj domovini Indiji. Jezino je te Sinde, Meote i druge kao Indoarijce
prepoznao O.N. Trubaov.

19

D. Brozovi-Ronevi: Na m arginam a novijih studija... (7-23)

FOC 2 (1993)

Da je ime Sarmatai povezano s indoarijskom osnovom *sar- 'ena' (to *sarpotvreno je i u sindsko-meotskim osobnim imenima, usp. Trubaov, 0 Sindah...,
str. 56), potkrepljuje se grkim tumaenjem sarmatskoga imena kao sloenica
YuvaixoxpaTou[isvoi 'enopodlonici, oni kojima vladaju ene'. Ta se predodba
uklapa u znanja koja imamo o matrijarhatu koji je vladao na tom priazovskom po
druju, osobito o poloaju ena kod Sarmata. Tamo je ujedno, kako navodi Truba
ov, lokaliziran mit o amazonkama, enama ratnicama. Odgovarajui iranski oblik
za indoarijsko *sar-ma(n)t-, bilo bi *har-va(n)t-, i iz njega bi prema Trubaovu
potjecao praoblik hrvatskoga imena.33
Najsustavnije i najcjelovitije djelo dosad kod nas objavljeno o imenu H rvat je
knjiga Alemka Gluhaka, Porijeklo imena Hrvat, Zagreb 1990. Knjiga meutim ima
i svojih nedostataka, prvenstveno u metodolokom pristupu temi. Kako je autor oi
to elio podastrijeti to je mogue vie podataka relevantnih za porijeklo hrvatskoga
imena, knjiga obiluje i podatcima koji nisu usko vezani uz temu, to ju ponekad ini
pomalo nepreglednom.
Prvih je sedamdesetak stranica posveeno kratkom pregledu indoeuropskih i nostratikih jezika. Potom slijedi iznimno korisno poglavlje o semantikoj tipologiji
tvorbe etnonima, koje je uglavnom raeno, kako autor istie, prema V. A. Ntkonovu.
Velika je vanost tog dijela knjige upravo u tome to je to prvi takav sustavni pre
gled etnonima kod nas, na hrvatskom jeziku.
Od 95. strane nadalje autor prati put imena Hrvat. I taj je dio knjige zanimljiv,
no teko se prati osnovna nit jer se za svaki pojam koji se sluajno nae u tekstu
daje etimologija, i na taj se nain nepotrebno optereuje tekst. Ipak autor obrauje
sva kljuna pitanja vezana uz etimologiju samog imena Hrvat, srpski problem
(str. 101), etimologiju imenice ban (str. 109,125,252) i etimologiju sedam mitskih
hrvatskih antroponima. Nadalje daje pregled spominjanja hrvatskoga imena i od
njega nastalih toponima u istonoslavenskim zemljama, Poljskoj, ekoj, Slovakoj,
Polablju, Sloveniji, Crvenoj Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji, Bosni, Makedoniji, Aus
triji, Grkoj, Madarskoj, Rumunjskoj i Italiji. Metodoloki je meutim neispravno
neodjeljivanje starih slavenskih potvrda imena Hrvat i toponima i etnonima hrvatske
postosmanlijske migracije (u Italiji, Austriji, Madarskoj). Korisno je i ukazivanje
na stara spominjanja hrvatskoga imena u engleskim i jo starijim arapskim i he
brejskim zapisima, kao i pregled irenja etnonima Hrvat u samoj Hrvatskoj.
Knjiga zavrava poglavljem o iranskom podrijetlu imena Hrvat. Autor daje
pregled starijih iranskih tumaenja i konano se opredjeljuje za Trubaovljevu eti33

20

Naime, indoarijskom s- odgovara iransko h- pa *sarmat- ~ *harvat- odraava s ~ h jezike.

Sufiks -va(n)t-/-ma(n)t- jest indoiranski pridjevski sufiks.

FOC 2 (1993) D. Brozovi-Ronevi: Na m arginam a novijih studija... (7-23)

mologiju. Na kraju se nalazi iscrpna bibliografija, no nedostaje indeks koji bi olak

ao snalaenje u obilju podataka. Istoj se temi, podrijetlu imena Hrvat, autor vra
ao nekoliko puta, najsustavnije moda, ukratko, u svom upravo objavljenom Hrvat

skom etimolokom rjenika

I Radoslav Katii u vie je navrata obraivao probleme etnogeneze H rvata i
etimologije imena Hrvat. Iscrpno je filoloki analizirao vjeroostojnost tri osnovna
povijesna izvora o doseljenju H rvata (Konstantin Porfirogenet, pop Dukljanin i To
ma Arciakon) vrednujui ih svakog pojedinano unutar vremena u kojem su nasta
li. Osnovno je, kako istie Katii, da je prema sva tri izvora slavenstvo H rvata
neprijeporno. Praslavenska je batina nedvojbeno prisutna i u folkloru, narodnom
pjesnitvu i obiajima i vjerovanjima Hrvata, no ni tragovi autohtonog ilirskog i
drugog stanovnitva nisu netragom nestali. Stoga se Katii priklanja slavistiko-autohtonom modelu etnogeneze Slavena, ne negirajui kontinuitet antikog domoro
dakog etnikog supstrata, kao ni doseljenje H rvata (Slavena) sa sjevera. Samo pak
ime Hrvat, te imena petero brae i dvije sestre predstavljaju prema Katiiu samo
jedan neslavenski sloj meu gens Chroatorum, i moda su odraz socijalnog dualiz
ma kod H rvata.34 Iransko podrijetlo imena Hrvat Katii smatra najmanje nevje
rojatnim, s obzirom na intenzivne dodire starih Slavena (tako i Hrvata) s iranskim
nomadima (Skitima, Sarmatima, Alanima).
Na koncu, ime slavenskih Hrvata prvotno je vjerojatno pripadalo nekom iran
skom plemenu. Da li su Protohrvati bili iranojezino pleme koje je naknadno slavizirano, ili su preci Hrvata ve u pradomovini bili Slaveni koji su potom prihvatili
iransko ime, vjerojatno neemo sa sigurnou nikada utvrditi.

LITERATURA
Bezlaj, France, Etimoloki slovar slovenskega jezika, I. Ljubljana : Slovenska aka
demija znanosti in umetnosti, Intitut za slovenski jezik, zaloila Mlainska
knjiga. 1977.
Gluhak, Alemko. Podrijetlo imena Hrvat. Jezik X X X VII/5, Zagreb 1990, str.
129-138.
Porijeklo imena Hrvat. Zagreb : vlastito izdanje, 1990.
Hrvatski iranski korijeni i staroiransko podrijetlo Hrvata. Kolo 1, Zagreb 1992,
str. 132-143.
34 R.Katii meutim dri da nem a dovoljno argum enata koji bi potkrijepili tezu da su nesla
venski Hrvati vladali kao plemstvo nad avarskim podanicima Slavenima.

21

D. Brozovi-Ronevi: Na marginam a novijih studija... (7-23)

FOC 2 (1993)

Hrvatski etimoloki rjenik. Zagreb : August Cesarec Izdava, 1993.

Goi^b, Zbigniew. The Origins o f the Slavs : A linguistss View. Columbus : Slavica
Publishers, Inc., 1992.
Gr(afenauer) B(ogo). Hrvati. Ime. Enciklopedija Jugoslavije, sv. 5, Zagreb 1988.
Grubii, Silvije. Postanak imena Hrvat, Krni zaviaj 22, Humac 1989, 1725.
Heres, Tomislav. Hrvatsko ime u prolosti i sadanjosti, Maruli X X III/3, Zagreb
1990, str. 291-307.
Grka i iranska teorija o podrijetlu Hrvata. Maruli X X V /4, Zagreb 1992,
str. 501-514.
Podrijetlo Hrvata i postanak imena Zagreb i Sisak, Danica, hrvatski katoliki
kalendar 1993, Zagreb 1992, str. 177182.
Katii, Radoslav. Filoloka razm atranja uz izvore o zaecima hrvatske drave,
Starohrvatska prosvjeta 16, Split 1986 [1987], str. 7792.
Podrijetlo H rvata kao znanstveni problem. Scientia vugoslavica X V I/34, Z a
greb 1990, str. 207216.
Ivan Mui o podrijetlu Hrvata. Starohrvatska prosvjeta 19, Split 1989 [1991], str.
243-270.
Kunstmannovi lingvistiki dokazi o seobi Slavena s juga na sjever. Starohrvatska
prosvjeta 20, Split 1991.
Klai, Nada. Povijest Hrvata u srednjem vijeku Zagreb : Globus, 1990.
Koak, Vladimir. Dolazak Hrvata. Historijski zbornik XL/1, Zagreb 1987, str.
339-383.
Iranska teorija o porijeklu Hrvata. Encyclopaedia Moderna 39/3, Zagreb 1992,
str. 391396. [u neto proirenom obliku objavljeno je u Vjesniku u 4 nastavka
od 16. do 19. IV. 1993.]
Kunstmann, Heinrich. ber den Namen der Kroaten. Die Welt der Slaven 27, 1982,
131-136.
Bojan und Trojan. Einige dunkle Stellen des Igorliedes in neuer Sicht. Die Welt
der Slaven 35/1, Mnchen 1990, str. 162187.
Kretanje Slavena u srednju i istonu Europu. Kolo 56, Zagreb 1991, str.
159-170.
Mandi, Dominik. Hrvati i Srbi; dva stara razliita naroda. Zagreb : Nakladni zavod
M atice hrvatske, 1990.
Menges, Karl. Avaren, Kroaten, Kirgisen, Bulgaren. Wiener Slavistisches Jahrbuch
35,Wien 1989, str. 125- 143.
Mui, Ivan. Podrijetlo Hrvata. Autohtonost u hrvatskoj etnogenezi na tlu rimske
provincije Dalmacije. Zagreb : Nakladni zavod M atice hrvatske, 1989.
Toma Arciakon o podrijetlu Hrvata, Maruli X X II/1, Zagreb l r j., str. 4752.
22

FOC 2 (1993) D. Brozovi6-Ronevi: Na m arginam a novijih studija... (7-23)

Podrijetlo i pravjera Hrvata. Autohtonost u hrvatskoj etnogenezi na tlu rimske

provincije Dalmacije. Split : Kai, 1991.
U povodu Katiieve recenzije. Starohrvatska prosvjeta 19, Split [1991], str.
271-284.
Mkevi, Vojislav P. Porijeklo i znaenje imena Hrvat i Srbin, Dubrovnik X X X /6,
Dubrovnik 1987, str. 528.
Srednjovjekovna etnogeneza Hrvata, Dubrovnik X X X II/56, Dubrovnik 1989,
str. 3057.
Iranske teorije o imenu Hrvat, Maruli X X V / 2, Zagreb 1992, str. 169188.
Saka, Stj. Krizin. Historijski razvoj imena Hrvat od Darija I. do Konstantina
Porfirogeneta (522. pr. Kr. do 959. posl. Kr.), ivot 23, Zagreb 1942., str. 320.
Schuster-ewc, Heinz. berlegungen zur Etymologie des sdslawischen Vlkerna
mens Hrvat 'K roate', CroaticaSlavicaIndoeuropaea, Wiener Slavistisches
Jahrbuch, Ergnzungsband VIII, Wien 1990, str. 209215.
Skok, Petar. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I. Zagreb : Jugosla
venska akademija znanosti i umjetnosti, 1971.
Tpy6aneB , O^ier H . H a CJiaBHHo-HpaHCKHX JieKCHHecKHX oTHomeHHH. 3
Mojiorua 1965, M ocKBa 1987., str. 381.

th

s t s u k o b 117, MocKBa : M3naTeJibCTBO HayKa , 197490.

O C H H f l a x h h x RSbiKe. Bonpocbi !J3biK03HaHHsi 4/1976, 1329.
5l3biK03HaHHe h 3THoreHe3 cjiaBHH. UpeBHHe cjraBsiHe no naHHbiM sthm ojiothh h OHOMacTHKH. Bonpocbi fi3MK03HaHHa I, 4/1982, 1026; II, 5/1982,
3-17; III, 2/1984, 15-30; IV, 3/1984, 18-29; V, 4/1985, 3-17.

d m M O J io rM H ecK H H c n o B a p b CJiaBZHCKHX

3 T H o r e H e 3 n K y jib T y p a n p e B H e iiu jH X

c i ia B H H . J lH H r B H C T H M e c K H e H C C J i e a o -

B3HH3. MocKBa : HayKa, 1991.

Summary
ON SOME RECENT STUDIES ABOUT THE ETYMOLOGY
OF THE NAME HRVAT
This article comments on several recent studies about the etymology of the
ethnonym Croat. It especially focuses on the theory of the Iranian origin of the
Croats and their name. The dilettantism of certain authors (Vidovic, Curie, Heres)
is sharply criticized for dealing with linguistic, particularly onomastic problems wi
thout any philological grounding. The article also summarizes the views of other
authors concerning the origin of the name Croat, such as Menges, Kunstmann,
Schuster-Sewc, Trubacov, Gluhak etc.
23