Nema malog dobrog djela

Sura Zilzal (Zemljotres) je 99. sura u Kur'anu, ima 8 ajeta. U ovoj suri se
govori o zemljotresu koji e nastupiti kad melek Israfil puhne drugi put u
rog. Ova sura govori o Sudnjem danu, jaa ovjekovo uvjerenje, potvruje
Allahovu d.. istinu da e ljudi biti proivljeni. Upravo na pitanje
vjerovanja u Sudnji dan je taka po kojoj se vjernici razlikuju od nevjernika.
Od Ibn Omera, r.a., prenosi se daje rekao: Kada je objavljeno: Kad se
Zemlja najeim potresom svojim potrese ... ., Ebu Bekr je zaplakao.
Poslanik, s.a.v.s., upitao ga je: ta te je natjeralo na pla, Ebu Bekre? On
mu je odgovorio da gaje rasplakala ova sura. Poslanik, s.a.v.s., mu potom
ree: Da ne grijeite i da se ne ogreujete, Allah bi poslije vas stvorio
drugi ummet koji bi grijeio i kome bi pratao!
I kada Zemlja izbaci terete svoje; tj. dotada sve ono to je bilo skriveno u
njoj, ukljuujui i tijela-ili ostatke mrtvih. U Muslimovom Sahihu od Ebu
Hurejre se navodi da je Allahov Poslanik a.s. rekao:Zemlja e iz sebe
izbaciti svoje skrivene riznice blaga u obliku oblog stuba od zlata. Doi e
ubica pa rei: Radi ovoga sam ja ubio! Doi e onaj to je rodbinske veze
prekinuo i rei: Radi ovoga sam ja rodbinske veze pokidao! A doi e i
kradljivac pa rei: Radi ovoga je meni ruka odsjeena! Potom e ga
zamoliti da im pomogne ali od njega nee dobiti nita.
i ovjek uzvikne: "ta joj je?!Kur'an govori o proivljenju ljudi na Sudnjem danu i njihovoj
iznenaenosti govori se u 52. ajetu sure Jasin: Teko nama! Ko nas iz naih grobova
oivi?Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!(Jasin, 52.) I
vjernici i nevjernici e se osvjedoiti o istinitost Allahovih d.. rijei. Sa jednom temeljnom
razlikom, da e vjernicma, biti drago jer je Allah d. obeao nagraditi njihov trud, a
nevjernicima, zulumarima, silnicima bit e strah i muka jer znaju da ih eka odgovaranje za
njihova nedjela. Vjernici e se radovati vjenom ivotu a nevjernici strahovati.
.toga Dana e ona vijesti svoje kazivati: Zemlja se svjedoiti ta se to

sve na njoj deavalo. Prva poruka: Paziti na svoja djela jer na Sudnjem
danu nee biti tajni, sve e biti otkriveno. Svakom ovjeku, bez izuzetka,
1

e najvie trebati svjedok u njegovu korist. Poslanik a.s. kae da e i ezan

biti nai spasitelji u trenutcima kad nam pomo, dobro djelo bude
najpotrebnija. Muhammed a.s. kae: Nita i niko nee uti glas mujezina, din,
ovjek ili neko drugi, a da mu nee svjedoiti na Sudnjem danu. (Buhari)
Tog Dana e se ljudi odvojeno pojaviti da im se pokau djela njihova;
Doslovno kao izdvojena bia (etaten).
Slino se kae i u u suri El-En'am 94. ajet: A doi ete Nam pojedinano,
onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivi dobra koja smo vam bili
darovali...
Druga poruka: Svako e za sebe, pojedinano, kao to se kae u ajetu,
odgovarati. Naime, ljudi na ovom svijetu esto puta se pozivaju na
kolektiv, i neije druge uspjehe pripisuju kao svoje, iskoritavaju jedni
druge. Isto kao to dobro koji jedni urade osjeaju drugi, tako isto i loe
kad se uradi osjeaju drugi. Ovaj ajet govori da e to biti vrijeme istinite
pravde koja se nije mogla do kraja na dunjaluku ostvariti. Na Sudnjem
danu se loi ljudi nee moi kriti iza dobrih ljudi. Ljudi e doi odvojeno,
kao to se naglaava u suri Zilzal, svako za sebe. Ni sa sinovima ni sa
kerima, ni sa roditeljima. Allah d. je Sudnji dan nazvao u Kur'anu sa
mnogo imena. Jedno od imena Sudnjeg dana je Jevmul-hisab. Dan
polaganja rauna. Svako e da svodi svoj raun. U zadnja dva zadnja ajeta
jedna poruka glasi: da e sve biti zapisano. i Gospodar kae:
Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet e ga, a onaj ko
bude uradio i koliko trun zla - vidjet e ga. (Ez-Zilzal, 7-8)
Trea poruka je da obratimo panju na ono to zovemo, odnosno mislimo
da su sitnice a nisu. Ova sura poruuje da nema malog, nevanog dobrog
djela. Iz ovih posljednjih ajeta sure Ez-Zilzal (Zemljotres) Gospodar nas ui
da ovjek ne smije podcjenjivati, omalovaavati ni dobro ni loe djelo ma
kako ono bilo veliko odnosno malo. Ovi zadnji ajeti govore da ovjek ne
proputa dobro djelo. Zerra koja se spominje u ajetu u arapskom znai
sitnica, praka, neto malo, neznatno.
Ajeti su objavljeni prema Seidu Ibn Dubejru zbog onih koji su, kada je
objavljeno: hranu su davali ma da su je i sami eljeli,(Ed-Dehr, 8) rekli da

nee dobiti nagradu, odnosno kaznu ako ono to uine, bilo dobro ili zlo
bude neznatno.
Dok

je Ebu Bekr, r.a., ruao s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., objavie se

ajeti: Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet e ga, a onaj ko bude
uradio i koliko trun zla - vidjet e
ga, pa Ebu Bekr prestade jesti i ree: Allahov Poslanie, hoemo li vidjeti
svako loe djelo koje smo uradili? On mu ree: To to ete vidjet od
onoga to prezirete jeste ono zbog ega ete biti kanjeni, a dobra djela
uvaju se njihovim vlasnicima za ahiret.
Mukatil je rekao: Povod objave ovih ajeta jesu dvojica ljudi. Jednom bi od
njih dolazio prosjak i on bi udjeljivanje hurmi i oraha smatrao nitavnim,
govorei: Ovo nije nita. Nagraivani emo biti samo za stvari koje su
nam drage, a mi ih udijelimo: Drugi je nitavnim smatrao mali grijeh poput
lai ili ogovaranja, govorei: Nee mi ovo nita nauditi. Allah je kaznom
zaprijetio samo za velike grijehe: To je bio povod da je Uzvieni objavio ove
ajete, elei ljude potaknuti i na sitna djela, jer to sitno dobro djelo samo
to nije postalo krupno. Isto tako, elio ih je upozoriti i na mali grijeh, jer
malom grijehu malo fali da bude veliki. Isto tumaenje prenosi i Ibn Abas.
Kao to se kae u ajetu da su bitne i sitnice, da e se i one vidjeti.
Obraanje panje na sitnice kod ljudi nekada definiramo kao neto dobro a
nekada

kao

neto

loe.

pozitivnom

kontekstu-lijepom

primjeru,

obraanja panje na sitnice, to bi znailo da ovjek pazi na detalje da u

odnosu prema drugom da ne uvrijedi nekoga, da vrati dobro djelo koje mu
je uinjeno, da se ne ogrijei prema Gospodaru. A u loem primjeru
obraanja panje na sitnice znailo bi kada osoba nekim stvarima kojima
ne treba poklanjati veliku panju ona to radi. Konstantnim injenjem i mali
grijeh moe postati veliki, kao i malo dobro djelo-veliko djelo. Za neke
osobe ljudi kau da su sitniari, cjepidlake i da krtare ne onome na emu
ne treba krtariti. ovjek nekada, umjesto svojih problema i mahana,
obraa panju na tue probleme i mahane, i tako proputajui vrijeme da
rijei svoju brigu i ono za ta e on biti pitan.
Proputanjem dobrih djela ovjek se predaje, a oputa, a ustrajavanje na
dobrim djelima je konstantna borba koja traje
3

sve dok je ovjek

iv.

Vjernik ivi izmeu straha i nade kao to se kae. Imam Gazali kae da su
nada i strah kao dva krila bez kojih se ne moe letjeti. Enes b. Malik
prenosi da je Poslanik, a.s. uao kod jednog mladia koji je bio na samrti.
Vjerovjesnik a.s. ga je upitao: ta osjea (u svojoj dui)?' Tako mi
Allaha, Allahov Poslanie, nadam se i strahujem za svoja djela. Poslanik,
a.s., mu ree: Kod koga se spoje ove dvije stvari na samrtnoj postelji,
Allah e mu dati ono emu se nada i sauvat e ga onoga od ega
strahuje. (Tirmizi)
Jedno fikhsko pravilo kae nema davanja prednosti u dobrim djelima. Niko
za sebe nije siguran za Denet. Niko ne moe rei dovoljno je dobrih djela
ili da ima vika. Davanje prednosti drugome u odnosu na samog sebe je
poeljno i spada u najmoralniji in kao to Allah d.. opisuje stanovnike
Medine-ensarije, kada su ugostili muhadire: i vie vole njima nego sebi,
mada im je i samim potrebno,(Har, 9). Ljudi dijele iz svoje plemenitosti i
radi vjere. Moemo navesti primjer: Ako bi imali vode vode samo za
abdest, a nekom istovremeno trebalo za pie, da utoli nesnosljivu e koja
moe ivot dovesti u pitanje, onda je pree uzeti tejemum a toj osobi dati
da se napije. Meutim, ukoliko se bude radilo o raznim vrstama ibadeta i
pokornosti onda se trebamo takmiiti u dobrim djelima. Hvatajmo dobra
djela i ne proputajmo. Znamo da ovjek kada ide na putovanje uvijek
ponese i malo vie, radi nepredvidivog. Stoga se prednost ne smije davati
u onome to je Allahov hak, a ovjek moe, kako je poznato, davati
prednost kada se radi o vlastitom hakku. Kada znamo da e svako dobro
biti nagraeno onda trebamo iskoristiti priluku za dobro djelo kada nam se
ukae.
Npr. ako znamo za hadis da Poslanik a.s. kae: Uspostavite i poravnajte
safove. Sastavite ramena i popunite praznine. Jer tako mi Onog u ijoj je
Ruci moja dua, ja vidim kako ejtani ulaze u praznine safova kao da su
sitne crne ovce. (Ibn Hibban)
S toga kada se se pojavi prazno mjesto u saffu ispred nas, ne gledajmo u
drugog, nego popunjavajmo, i ne ekajmo da nam neko drugi kae.
Zapisane su predaje o utjecaju sure Zilzal na due ashaba. Predanje od Sa'saa
ibn Muavije, Ferezdekovog amide, da je on doao Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa mu je on
4

prouio: Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet e ga, a onaj ko bude uradio i koliko
trun zla - vidjet e ga.!Na to je on rekao: Dovoljno mi je to, makar nita drugo ne uo iz
Kur'ana!
Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedei u jednoj grupi ljudi meu
kojima je bio i jedan beduin, prouio: Onaj ko bude uradio koliko trun
dobra - vidjet e ga, a onaj ko bude uradio ikoliko trun zla - vidjet e ga.
Tada beduin ree: 'Allahov Poslani e! Zar i koliko jedan trun? On mu
odgovori: Da., pa beduin ree: Teko meni! Zatim ustade ponavljajui
te rijei, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., ree: Zaista je iman uao u beduinovo
srce.
Poznato je u naoj tradicji da stariji savjetuje mlae da se ne vraa
siromah praznih ruku sa praga. Malik, Ibn Seid i Abd ibn Humejd biljee
predanje u kojem se navodi da je Aii, r.a., doao neki ovjek i zatraio
neto za sebe. Ona je imala korpu groa, ali mu je dala samo jedno zrno.
Neko joj je prigovorio zbog toga, pa je ona rekla: To je tee od mnogo
trunja., pa je prouila: Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet e
ga.
Molimo Allaha d.. da mi budemo do onih koji se takmie u dobrim
djelima, i da budemo od onih koje je On opisao da nareuju dobro i rade
dobro. Amin! Ja Rabbel alemin!