360

Anali Dubrovnik 49 (2011)

osjetio se, istie Palffy, na podruju knjievnosti;

1606. objavljena je prva gramatika, Novae Grammaticae Ungaricae, Alberta Molnara Szencija,
1626. Gyorgy Kaldija na maarski je preveo
Bibliju Szent Biblia,1650. Pal Medgyesi objavio
je Prvu maarsku retoriku, 1653. Csere Apaczai
obogatio je maarsku enciklopediju novim rijeima, itd. Nakon Petnaestogodinjeg rata i Mira
u Srijemskim Karlovcima 1699, te nakon 1711.
godine, uslijedilo je vrijeme davno oekivanog preporoda.

Rade Petrovi, Ruski konzulat u Dubrovniku od

osnivanja do 1878. godine. Dubrovnik: Srpska
pravoslavna crkvena optina u Dubrovniku, 2010,
191 str.

Treu cjelinu ini Kronologija (1516.-1711.)

(278-288) svih znaajnijih datuma i godina u novovjekoj povijesti Ugarskoga Kraljevstva, dakle u
16, 17. i 18. stoljeu.

Iako je uloga ruskog konzulata u Dubrovniku

ponekad bila znaajnija od uloga drugih ruskih
konzulata na ovom podruju, njegova povijest do
danas nije dovoljno istraena. Rade Petrovi imao
je ovu spoznaju na umu tijekom istraivanja u Arhivu vanjske politike Carske Rusije (AVPR) u
Moskvi. Njegova otkria dala su vrlo interesantne
rezultate, a posebnu pozornost privlai i opirni
izvjetaj o Dubrovakoj Republici (1792) Antonija Gike, prvog ruskog konzula u Dubrovniku.

Na kraju treba naglasiti da je ova knjiga, zbog

kronolokog pristupa obradi povijesnih dogaaja,
odlian primjer kako zanimljivim nainom pripovijedanja napraviti pregled povijesti zemlje za
jedno cijelo povijesno razdoblje. Takoer, zanimljivosti knjige pridonose ilustrirani prikazi zemljovida, shematski nacrti strukture ugarske vlasti i plemstva te slike knjievnih i arhitektonskoumjetnikih djela nastalih u Ugarskoj u vrijeme
ranoga srednjeg vijeka.

Predgovor (str. 7-12) je prvo poglavlje knjige Ruski konzulat u Dubrovniku od osnivanja do
1878. godine, u kojemu autor opisuje svoje susrete s Rusijom od djeakih dana u Dubrovniku,
preko predavanja koja je drao na poznatim ruskim
sveuilitima, do arhivskih istraivanja u AVPR.
Na temelju nakupljenog istraivakog iskustva
procijenio je da je graa ruskih arhiva od prvorazrednog znaaja za istraivanje povijesti podruja bive Jugoslavije, i ire.

Boena Glavan

O vrijednosti tog arhivskog blaga samo za sebe

govori drugo poglavlje ove knjige, koje obuhvaa
znanstvenu studiju Ruski konzulat u Dubrovniku
od osnivanja do 1878. godine (str. 15-43, saeci
na hrvatskom, ruskom i engleskom jeziku: str. 4549). Autor istie da je ruski konzulat u Trstu ve u
vrijeme Petra Velikog bio spona izmeu Dubrovake Republike i Ruskog Carstva. Novu fazu
odnosa predstavljao je osnutak ruskog konzulata
u samom Dubrovniku 1788. godine. Glavna uloga ovog konzulata bila je obavjetajno-diplomatska
i takva je ostala sve do 1878. godine. Naime, Dubrovnik je bio znaajni promatraki punkt vanjske
politike carske Rusije s posebnim naglaskom na
Crnu Goru i Hercegovinu. I ne samo to. Prvi ruski
konzul u Dubrovniku, Antonije Gika, imao je zadatak posvetiti punu panju i politikom sustavu
same Dubrovake Republike. Rusiju je Republika interesirala kao model dravice koja se, stoljeima okruena velikim silama, uspjeno odrala.
Rusija je model Republike namjeravala ponuditi
kao rjeenje za pitanje autonomije egejskih otoka.

Anali Dubrovnik 49 (2011)

Nakon Antonija Gike, ruski konzuli u Dubrovniku (do 1878) Karlo Fonton, Fedor Ivanovi
Nedoba, Anton Jakovljevi Coronelli, Jeremija
Mihailovi Gagi, Petar Nikolajevi Stremouhov,
Konstantin Dmitrijevi Petkovi i Aleksandar Semjonovi Jonin drali su se trajne odrednice svojega posla: praenje zbivanja u Hercegovini i
Crnoj Gori. Ova injenica naroito je dola do
izraaja u vrijeme Jonina. U vezi toga dovoljno
je citirati engleskog predstavnika u Istanbulu, Sir
Eliota, koji je 1875. godine vie puta ukazivao da
se glavni stan hercegovakih ustanika nalazi u
Dubrovniku, mislei pritom na tamonji ruski
generalni konzulat.
Opis Dubrovake Republike (specijalni izvjetaj prvog ruskog konzula iz Dubrovnika Carskom dvoru u Petrogradu od 2/13. juna 1792. g.)
(str. 51-52) uvodi nas u ve spominjan Gikin izvjetaj: Slika Dubrovake Republike 1792. godine grofa Antonija Gike Carskom kolegijumu za
inostrane poslove (str. 55-79), koji je s francuskoga jezika preveo Nikola Kova. Autor Rade
Petrovi istie vrijednost ovog izvjetaja ve zbog
same injenice da ga je Gika napisao nakon etiri godine konzulovanja u Dubrovniku, to jest, u
vrijeme kada je situaciju u Republici jako dobro
poznavao. Gika u izvjetaju daje prikaz podruja
Republike, njegove geografske karakteristike s
posebnim osvrtom na kopnene i morske granice,
iznosi podatke o zakonodavnom, upravnom i sudskom ustroju Republike, prikazuje socijalnu strukturu stanovnitva, procjenjuje dubrovaku trgovaku mornaricu, malu kopnenu vojsku, privrednu i
financijsku mo Republike, njene poslovne veze s

361
drugim dravama. Veliki dio izvjetaja posveen
je dubrovakoj vanjskoj politici i njenim diplomatima koji su vodili dobro promiljenu politiku
prema Osmanlijama, Mleanima, Austrijancima,
panjolcima, Francuzima, Kraljevini Dviju Sicilija, Papinskoj dravi.
Konzul Gika nije samo prikazao Dubrovaku Republiku nego je dao i svoje brojne ocjene o
njoj. A one su za nas i danas posebno zanimljive
i vane, prije svega kao dokument vremena i
shvaanja, pa ih kao takve treba uzimati i koristiti, zakljuuje autor.
Anton Gika: Slika Dubrovake Republike
iz 1792. godine (str. 83-181) faksimil je izvornog Gikina izvjetaja koji predstavlja bitan prilog ovoj knjizi.
injenica je da dubrovako podruje posjeuje veliki broj turista s podruja biveg Sovjetskog
Saveza. injenica je takoer da su rusko-hrvatski
odnosi u stalnom usponu, a moe se rei da im korijeni lee u starim dubrovako-ruskim vezama.
Ovi zakljuci potaknuli su Radu Petrovia da stvori novi prikaz veza Carske Rusije i Dubrovake
Republike. Njegova studija o ruskom konzulatu u
Dubrovniku objavljena je ve 1991. godine u zborniku Radio Sarajevo-trei program. Sada joj je
dodan opsean Gikin izvjetaj prikazan u izvorniku
i u prijevodu, koji je Rade Petrovi popratio biljekama s detaljnim objanjenjima. Tako je nastalo
ovo vrlo korisno cjelovito djelo o povijesti dubrovako-ruskih odnosa.
Vesna Miovi