Sie sind auf Seite 1von 26

Univerzitet u Banjoj Luci

Filozofski fakultet
Studijski program: Predkolsko vaspitanje

Diplomski rad

Odrastanje djece bez roditeljskog staranja

Mentor: Prof.dr Pero Djurainovi

Banja Luka, februar 2015.god.

Student: Bogdana Guskic

Sadraj:
1.

Uvod:................................................................................................................ 3

2.

DEFINISANJE POJMA DJECE BEZ RODITELJSKOG STARANJA...............................5


Razliite su okolnosti koje dovode do odsustva roditeljskog staranja. Prema postojeem
zakonodavstvu dijete bez roditeljskog staranja i dijete bez adekvatnog roditeljskog staranja je:. .5
Mjere organa starateljstva u zatiti interesa djece bez /adekvatnog/ roditeljskog staranja su:......6
Djeca bez roditeljskog staranja i djeca iji je razvoj ometen porodinim prilikama imaju pravo na
smjetaj u drugu porodicu ili ustanovu socijalne zatite i to do:..........................................7
2.2 Djeca razdvojena od biolokih porodica........................................................8
2.2 Djeca bez roditeljskog staranja...................................................................10

3.

0 KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA I NJENA PRIMJENA U BOSNI I HERCEGOVINI


13
3. 1 PREGLED KRENJA DJEIJIH PRAVA U CILJNOJ GRUPI..................................15
3.1.1. Nedisk riminacija (lan 2 Konvencije o pravima djeteta )........................15
3.2 Pravo na opstanak i razvoj..........................................................................19
3.3 Pravo na ivotni standard............................................................................19
3.4 Upis u matine knjige roenih.....................................................................20
3.5 Pravo na zdravstvenu zatitu......................................................................20
3.6 Pravo na obrazovanje.................................................................................. 21
3.7 Pravo na visoko obrazovanje djece bez roditeljskog staranja......................21
3.8 Pravo na izdravanje................................................................................... 22
3.9 Pravo na odogovarajui smjetaj.................................................................22
3.10 Pravo na porodino okruenje i zatita djece bez roditelja........................23
3.11 Pravo na redovne line kontakte sa roditeljima.........................................24

ZAKLJUAK........................................................................................................... 25

1. Uvod:
Televizijske reportae o institucijama za djecu bez roditeljskog staranja nastaju
najee za vrijeme praznika, a povod nisu sama djeca nego dolazak donatora s poklonima.
Djeca su na snimcima razigrana i vesela, donatori i osoblje institucija imaju priliku da
ispriaju svoje prie, a o svakodnevnom ivotu tienika, kako ih se esto naziva, na kraju
opet ne saznamo nita.
Dijete bez roditeljskog staranja moe biti dijete bez oba roditelja, dijete nepoznatih
roditelja, naputeno dijete, dijete roditelja lienih roditeljskih prava ili roditelja sprijeenih da
vre roditeljsku dunost (Zakon o osnovama socijalne zatite, zatite civilnih rtava rata i
3

zatite porodice sa djecom, Slubene novine FBiH broj 36/99). U ovu kategoriju spadaju i
djeca iji je razvoj ometen porodinim prilikama, npr. nesreenim odnosima ili siromatvom
(Selimovi J., Sofovi J.: 2010,13). S obzirom da neodgovarajua briga o djeci moe
rezultirati ometanjem njihovog razvoja, ali i ugroavanjem djeijih prava, Konvencija o
pravima djeteta prepoznaje da djeca imaju najbolju ansu za pravilan razvoj unutar porodice
iji odrasli lanovi, roditelji, iskazuju drutveno prihvatljivo ponaanje.

Djeca bez roditeljskog staranja se kod nas, meutim, najee smjetaju u ustanove
koje se nazivaju domovima, to moe zvuati i kao vrlo gorak cinizam imajui u vidu da
ustanove po definiciji nemaju svojstva doma.
Djeca u ustanovama odrastaju bitno drugaije nego djeca u porodici. Prije svega su
uskraena za porodicu, i samim tim u nepovoljnijem poloaju. U toku odrastanja se sva djeca
suoavaju sa mnogobrojnim problemima, a jedan od najbitnijih s vremenom postaje pitanje
osamostaljenja. Za djecu bez roditeljskog staranja to pitanje ima posebnu teinu u trenutku
kada postaju punoljetna, a ne mogu raunati na podrku porodice. Ovoj skupini je na samom
poetku oduzeto pravo na jednak tretman, nemaju zagarantovanu pomo te se oslanjaju samo
na vlastite kapacitete. Stoga su neophodni posebni programi institucijske podrke za mlade
koji naputaju ustanove spomenutog tipa.
Ovdje se ne radi o nekakvim posebnim zahtjevima mladih iz ustanova za djecu bez
roditeljskog staranja. Oigledno je da danas u BiH ni mnoge porodice nisu u stanju na pravi
nain podrati osamostaljenje svojih lanova. injenica je, meutim, da u najveem broju
sluajeva tienici institucija za djecu bez roditeljskog staranja bivaju preputeni sami sebi
kada navre 18 godina, i potpuno sami moraju rjeavati pitanja od ivotne vanosti. Teko da
ih je boravak u ustanovama na pravi nain pripremio za to, i nerijetko se deava da prave
pogrene izbore koji ih vraaju meu korisnike socijalne pomoi.
Zatita djece bez roditeljskog staranja regulisana je Konvencijom o Pravima djeteta
ije su odredbe ratifikovane i u nae zakonodavstvo. Djetetu koje je privremeno ili stalno
lieno porodine sredine ili kojem, u njegovom najboljem interesu, ne moe biti doputeno da
u takvoj sredini ostane, ima pravo na posebnu zatitu i pomo drave. Prema Konvenciji
strane ugovornice moraju u skladu sa svojim nacionalnim zakonima obezbjediti alternativnu
4

brigu za takvo dijete, koja moe da ukljui, izmeu ostalog, smjetaj u drugu porodicu,
kafalah prema islamskom pravu, usvojenje ili, ako je neophodno, smjetaj u odgovarajue
ustanove za brigu o djeci . Pri razmatranju rjeenja za ovakvu djecu posebna panja treba da
bude posveena potrebi uspostavljanja kontinuiteta u podizanju djeteta kao i etnikom,
religioznom, kulturnom i jezikom porijeklu djeteta.

2. DEFINISANJE POJMA DJECE BEZ RODITELJSKOG


STARANJA
Veliki broj djevojica i djeaka zbog razliitih ivotnih dogaaja ne odrasta sa mamom i
tatom.

Razliite su okolnosti koje dovode do odsustva roditeljskog staranja. Prema postojeem


zakonodavstvu dijete bez roditeljskog staranja i dijete bez adekvatnog roditeljskog staranja je:

dijete koje nema roditelje,


dijete koje je naputeno od roditelja, dijete iji roditelji nisu u mogunosti da mu
prue potpuno staranje zato to su ogranieni u vrenju roditeljske dunosti /

prava ili su lieni roditeljskog prava,


te dijete iji je razvoj ometen porodinim prilikama jer roditelji zbog nesreenih
porodinih odnosa, materijalnih ili drugih razloga, nisu u mogunosti da mu
obezbjede normalne uslove za pravilno vaspitanje, fiziki i psihiki razvoj.
Slika 1.

Djeca bez roditeljskog staranja uivaju posebnu drutvenu zatitu. Centar za socijalni
rad, kao organ starateljstva, je dio mree ustanova i institucija socijalne zatite koje pruaju
podrku djeci bez roditeljskog staranja i razvijaju sistem drutvene brige od djeci, posveujui
posebnu panju pravu djeteta da odrasta u porodinom okruenju kao osnovi za pravilan
psiho-socijalni razvoj djeteta.

Mjere organa starateljstva u zatiti interesa djece bez /adekvatnog/ roditeljskog


staranja su:

PRUANJE POMOI RODITELJIMA


ODREIVANJE MJERE POJAANOG NADZORA

NAD

VRENJEM

RODITELJSKOG PRAVA

Prema Porodinom zakonu mjere organa starateljstva u zatiti interesa djece su


stepenovane, tako da se kreu od mjera podrke porodici do mjera intervencija na
promjenama u porodici. Pruanje pomoi roditeljima i mjera pojaanog nadzora nad vrenjem
roditeljskog prava obuhvata pruanje usluga socijalnog i drugog strunog rada roditeljima ija
djeca odrastaju u riziku izuzimanja iz porodice.

Porodini zakon propisuje da roditelji i ostali lanovi porodice ne smiju dijete


podvrgavati poniavajuim postupcima, duevnom i tjelesnom kanjavanju, odnosno
zlostavljanju. Ako su roditelji, odnosno onaj roditelj kod kojeg dijete ivi, zlostavljali dijete ili
zanemarili brigu o djetetu, zanemarili vaspitanje djeteta ili je kod djeteta dolo do poremeaja
u vaspitanju, organ starateljstva moe dijete oduzeti i povjeriti ga drugom roditelju, nekom
drugom licu ili odgovarajuoj ustanovi ukoliko ne postoji sudska odluka o povjeravanju
djeteta.

Djeca bez roditeljskog staranja i djeca iji je razvoj ometen porodinim


prilikama imaju pravo na smjetaj u drugu porodicu ili ustanovu socijalne zatite i to
do:

osposobljavanja za samostalan ivot,


povratka u sopstvenu porodicu ili zbrinjavanja u porodicu usvojioca ili drugu

porodicu,
do zavretka redovnog kolovanja odnosno osposobljavanja za samostalan ivot.

Proces smjetaja obuhvata perspektive djeteta bez adekvatnog roditeljskog staranja,


roditelja, hranitelja i profesionalca. Svaki smjetaj djeteta pokree lavinu osjeaja u djetetu,
7

roditeljima, i hraniteljima. Profesionalci tada rade sa tri razliita doivljaja iste situacije djetetovim, hraniteljevim i roditeljskim. esto osjeaju i vlastitu tjeskobu kod izdvajanja
djeteta iz porodice i smjetaja u drugu porodicu.

Niko ko ima roditelje ne moe razumjeti dubinu osjeaja usamljenosti i tuge djece bez
roditeljskog staranja. Dok su ivi roditelji su tu negdje prisutni, ako ne uz nas, onda
svakako u nama, i uvijek postoji nada da se mogu promijeniti. To nam ne mogu oduzeti ma
kako loi, okrutni, zanemarujui ili zlostavljajui bili. Kada ih nema, kada se ne mogu vratiti
ili promijeniti, nedostaje onaj osjeaj nade koji daje sigurnost da e jednom biti dobro ma
kako loe trenutno bilo. Taj osjeaj nosi svaki korak pri ulasku djeteta koje nema roditelje u
hraniteljsku porodicu.

Profesionalno i etiko postupanje u povjeri djece bez adekvatnog roditeljskog staranja


hranitelju, kod odvajanja djece i roditelja, uplitanja u lino i apsolutno roditeljsko pravo i
pravo djeteta na ivot sa roditeljima, obuhvata razumijevanje djeteta i roditelja, te postupanje
u interesu djeteta uz istovremeno potovanje osnovnog principa najmanjeg posezanja u
porodine odnose i prava djeteta da odrasta u vlastitoj porodici.
Profesionalni stav u takvim situacijama zahtijeva i potpuni uvid u vlastita subjektivna
iskustva. Prisjeanje da je dijete u nama koje se snalo u svijetu odraslih, bilo i zavisno i
povrijeeno, pomoi e nam u empatiji, ali moramo poznavati to dijete kako ne bismo imali
iskrivljen uvid u razumijevanju djeteta pred nama. Isto tako, razumijevanje i prihvatanje
vlastitih roditeljskih ogranienja profesionalcu moe pomoi u empatiji ali i u spreavanju
projekcije subjektivnih iskustava na roditelje sa kojima se sreemo u praksi.
Roditelji prilikom smjetaja djeteta doivljavaju jo jedan u nizu gubitaka - gube dijete,
roditeljsku ulogu, socijalnu ulogu, ivotnu ulogu....
Hranitelj se susree sa bezbroj strahova i pitanja, sa tjeskobom i nesigurnosu. A dijete...
aneoski povjerljivo i ma koliko pripremljeno i zatieno (u sutini je nezatieno) jer kako
razumjeti svijet odraslih.

esto ne znamo ni koliko e trajati smjetaj to svima koji su ukljueni stvara


potekoe. Privremenost stvara osjeaj nesigurnosti, strah od ponovnog gubitka. Smjetaj
moe biti privremeni, povremeni, dugoroni, kratkotrajni - zavisno od individualnih potreba
porodice i djeteta. Nakon smjetaja kontakti sa roditeljima i srodnicima se realizuju na osnovu
multidisciplinarne odluke tima paljivom procjenom svih relevantnih faktora. Ako su tokom
smjetaja djeteta ispunjeni osnovni preduslovi kroz sticanje emocionalne sigurnosti djeteta, te
ivotnih i socijalnih vjetina i obrazovanja, a nakon smjetaja stvoreni uslovi za zaposlenje,
prihode i stanovanje, svako dijete u procesu osamostaljivanja ima jednake mogunosti da ivi
kao samostalna odrasla osoba.

2.2 Djeca razdvojena od biolokih porodica


Politika koja se sprovodi djeluje preventivno i ima djelimino uspjene rezultate.
Smanjenje broja djece razdvojene od biolokih porodica drugi je pokazatelj rezultata defnisan
Politikom.Jedan od principa politike je izbjegavanje nepotrebnog razdvajanje djeteta i
roditelja. U Politici se naglaava darazdvajanje djece od njihovih biolokih porodica moe
imati ozbiljne i potencijalno negativne posljedice na razvojdjeteta, moe utjecati na
sposobnost djeteta da uspostavlja bliske odnose sa drugima, moe oslabiti ili unititinjegov
lini i porodini identitet, kao i pripadnost zajednici, te mu uskratiti neormalnu podrku
koju obino pruaira porodica ili zajednica iz koje dijete potjee. U lanu 9. Konvencije o
pravima djeteta, na koju se Politika oslanja,istie se pravo djeteta da ivi sa svojim
roditeljima, osim u sluaju kada se u odgovarajuem postupku ocijeni da jeodvajanje od
roditelja u najboljem interesu djeteta.

Porodini zakon ureuje pravo i obavezu oba roditelja da ive sa svojom djecom i
zajedniki, sporazumno i ravnopravno se staraju o njima. Ukoliko oba roditelja nisu u stanju
da se staraju o svom djetetu, sud e odluitio smjetaju djeteta kod druge osobe ili u ustanovu.
Jedan roditelj koji se stara o djetetu, ili oba roditelja, moguprivremeno povjeriti na uvanje i
odgoj svoje dijete ustanovi ili osobi koja ispunjava uslove za staratelja, ali za tomoraju imati
prethodnu saglasnost organa starateljstva. Zakon o osnovama socijalne zatite, zatite civilnih
rtavarata i zatite porodice sa djecom, osim to ureuje smjetaj djeteta bez roditeljskog
9

staranja i zbog materijalnonesreenih prilika u porodici, ureuje smjetaj djeteta i u


sluajevima kada je djetetu potrebna posebna zatita zbognjegovog zdravstvenog stanja
invaliditeta ili ometenosti u psihofzikom razvoju, kao i poremeaja u odgoju kadase radi
o zanemarenoj i zaputenoj djeci.Zakonom su predviene i posebne mjere koje su duni
provoditi nadleni dravni organi ukoliko roditelj/i ne vri/esvoja prava i dunosti kako je to
odreeno zakonom. Tako je Zakonom predvieno oduzimanje roditelju prava da ivisa
djetetom i pravo da dijete povjeri na uvanje i odgoj drugoj osobi ili ustanovi ako
roditelj/roditelji s kojim dijeteivi ugroava/ju interes djeteta zanemarujui njegovo
podizanje, odgoj, obrazovanje, ili u tome ne spreava drugogroditelja ili lana zajednikog
domainstva da tako postupa, ili ako je zbog toga kod djeteta dolo do poremeaja uodgoju.
Ova mjera se izrie u trajanju od jedne godine, o emu sud odluuje na prijedlog roditelja
kojem je pravooduzeto ili po slubenoj dunosti. Sud moe oduzeti roditeljsko staranje u
sluaju kada roditelj zloupotrebomsvojih prava, ili grubim zanemarivanjem dunosti, ili
naputanjem djeteta, ili nestaranjem o njemu, ili koji u tome nespreava drugog roditelja ili
drugu osobu, zbog ega dovodi u opasnost djetetovu sigurnost, zdravlje ili moral. Ovamjera
traje sve dok za to postoje razlozi, a roditelju se moe vratiti roditeljsko staranje na njegov
zahtjev, na zahtjevdjeteta ili organa starateljstva.

2.2 Djeca bez roditeljskog staranja


Ne postoje precizni podaci o broju djece bez roditeljskog staranja na nivou drave, neprecizni
podaci iz 2010. godine ukazuju na oko 2000 djece bez roditeljskog staranja u BiH (od ega je
oko dvije treine u Federaciji BiH). Meutim, procjenje se da je broj djece bez roditeljskog
staranja mnogo vei i da se kree od 3 000 do 4 000 djece. Sva djeca koja su smjetena u
institucijama pri vjerskim i nevladinim organizacijama nisu evidentirana, kao ni djeca na
hraniteljstvu, gdje je smjetaj uraen od strane roditelja bez posredovanja centara za socijalni
rad. Nedostatak funkcionalne jedinstvene baze podataka o korisnicima socijalne zatite,
ukljuujui i djecu bez roditeljskog staranja i djecu kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja,
sa jedinstvenim standardom prikupljanja, obrade i distribucije podataka, znaajno oteava
registraciju i monitoring u pruanju usluga i zatiti njihovih prava. Pored kategorije djece
registrovane u sistemu socijalne zatite, tu su i djeca koja su odvojena od svojih roditelja bez
znanja nadlenihvlasti (djeca preputena na brigu svoje ire porodice i prijatelja, djeca koja
ive/rade na ulici, djeca rtve trgovine ljudima, djeca smjetena u institucije uspostavljene od
10

strane vjerskih zajednica i NVO-a itd.), ije tane brojke nisu utvrene, pa su podaci
nepotpuni i nepouzdani. Takoer, nedostaju i podaci o razlozima odvajanja djece od roditelja.
Takoer, odreene nejasnoe u statistikama uzrokovane su neusklaenim pravnim odredbama.
Definicija djece bez roditeljskog staranja data je u odredbama entitetskih Zakona o socijalnoj
zatiti: dijete bez roditeljskog staranja je dijete bez oba roditelja; iji su roditelji nepoznati;
naputeno od strane roditelja; ijim roditeljima su oduzeta ili sprijeena roditeljska prava.
Porodini zakoni nemaju posebnu definiciju djece bez roditeljskog staranja. Meutim, ona je
implicirana odredbama o razlozima za stavljanje djece pod starateljstvo: roditelji koji su
umrli, nestali ili nepoznati; roditelji kojima su roditeljska prava oduzeta; roditelji bez pravnog
svojstva; roditelji koji su zanemarivali dijete; roditelji su odsutni ili nisu u mogunosti da
vode redovno brigu o svojoj djeci. Dakle, ne postoji jedinstvena definicija u zakonskoj
regulativi. U ovu kategoriju spadaju i djeca iji je razvoj ometen porodinim prilikama
(roditelji, zbog nesreenih porodinih odnosa ili finansijskih problema, nisu u mogunosti da
obezbijede djetetu normalne uslove za odgovarajue odrastanje, te fiziki i mentalni razvoj),
te oni koji bi mogli biti privremeno odvojeni, mada ne postoji jasna razlika izmeu ove dvije
kategorije. Naime, djeca iz obje kategorije mogu biti smjetena u institucije ili u hraniteljske
porodice. Statistiki izvjetaj o socijalnoj zatiti u BiH navodi broj od oko 4 000 djece pod
starateljstvom, ali ih ne razlikuje prema vrsti starateljstva (da li od strane Centara za socijalni
rad ili fizikih lica), niti prema vrsti smjetaja. Najvei broj djece bez roditeljskog staranja
ine djeca bez oba roditelja, zatim djeca iz jednoroditeljskih porodica, veina njih su stariji po
godinama, jer su najee u ratu 1992 - 1995. godine ostala bez roditelja. Sljedea velika
kategorija su djeca naputena od svojih roditelja, i djeca koja imaju roditelje, ali su njihova
roditeljska prava ograniena iz razliitih razloga (bolest, zatvorska kazna, nedostatak
poslovne sposobnosti, rad u inostranstvu, zlostavljanje i zanemarivanje i dr.). Od posljednje
dvije kategorije, veinu ine djeca samohranih majki (koje su najee mlade ili maloljetne).
Stoga, najvei broj djece bez roditeljskog staranja su djeca iz socijalno ugroenih porodica
koja su trenutno bez roditeljskog staranja, a iji je gubitak roditeljskog staranja uzrokovan
socioekonomskim razlozima. U Federaciji BiH, oko 90% djece bez roditeljskog staranja ivi
u pet kantona: Tuzlanskom kantonu, Zeniko-dobojskom, Unsko-sanskom, Sarajevskom i
Srednjebosanskom kantonu (u ovim kantonima ukupna djeija populacija je takoer najvea).
Ne postoje indikacije o znaajnim odstupanjima brojki u odnosu na spol. Neto vie od 882
djece u BiH smjeteno je u 15 institucija za djecu bez roditeljskog staranja (14 institucija u
FBiH i jedna u RS). Za dvije institucije u Federaciji ne postoje podaci, te samim tim se
namee zakljuak da je broj djece na institucionalnom smjetaju mnogo vei. U ovom
11

izvjetaju nisu navedeni podaci o djeci smjetenoj u institucijama za djecu ometenu u razvoju
(po dvije u oba entiteta), kao ni o djeci smjetenoj u Prihvatni centar Duje, u koje se takoer u
posljednje vrijeme smjetaju djeca bez roditeljskog staranja zajedno sa odraslim (koji su tu
zbog duevnih oboljenja, loeg materijalnog stanja, zatim stara i iznemogla lica koja ne mogu
da ive sama, osobe sa invaliditetom i dr.).4 Sredinom 2008. godine transformisan je Djeiji
centar Most u Zenici, a u ovoj godini zatvoren je i Dom za djecu bez roditeljskog staranja u
Kiseljaku kod Zvornika, prije svega to nije imao adekvatne uslove za zbrinjavanje djece.
Meutim, tokom 2009. godine u Vareu, Srednjebosanski kanton, otvorena je Ustanova za
prihvat i odgoj djece Mala kola, to je u suprotnosti sa procesom deinstitucionalizacije. Od
postojeih institucija, pet su vrlo velike, sa smjetajnim kapacitetima za 100 i vie djece, a tri
institucije imaju kapacitet za smjetaj od 50 do 100 djece. Oko 80% kapaciteta ustanova je
iskoriteno, a oko 50% djece boravi u ovim institucijama due od tri godine. Najmanje 20%
djece u institucijama ostaje do punoljetstva, a neka od djece posljednjih godina kroz razliite
projekte dobijaju smjetaj i podrku i nakon 18 godina kako bi nastavili sa kolovanjem
(projekti nevladinih organizacija, SOS Djeijih sela, kua na pola puta u Sarajevu i Tuzli,
podrka mladim nakon 18 godina u okviru programa zbrinjavanja djece u Djeijem selu Selo
mira Turija, i dr.). Analizom raspoloivih podataka dolo se do zakljuka da je u posljednje
dvije godine povean broj djece u institucijama, oko 30% djece u institucijama je u dobnoj
skupini od 15 do 18 godina, a 20% djece je u dobi od 0 do 5 godina. U pravilu, sva djeca u
institucionalnom smjetaju redovno pohaaju kolu, ali je veoma mali broj djece od 2 do 5
godina ukljuen u predkolsko obrazovanje ili projekte ranog razvoja. Podaci o broju djece u
hraniteljstvu su nepotpuni, ne postoje tane evidencije u centrima za socijalni rad niti u
nadlenim ministarstvima. Prema procjenama, u Republici Srpskoj oko 80% djece bez
roditeljskog staranja smjeteno u hraniteljske porodice. Veina djece u hraniteljstvu smjetena
je kod svoje ire porodice (85% - 90%). Uporedni podaci za period od 2006. do 2010. godine
ukazuju na neznatan pad broja djece koja su smjetena u hraniteljske porodice u BiH. To bi
mogao biti rezultat injenice da su djeca, koja su roditelje izgubila u ratu i koja su odrastala u
svojim irim porodicama, u najveem broju postala su punoljetna. Stopa pohaanja kole u
ovoj kategoriji je nia, to se posebno odnosi na djecu koja ive u irim porodicama i u
ruralnim sredinama, najee zbog nedostatka nadzora i pristupanosti kolama. Prema
podacima dostavljenim od Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, djeca na
smjetaju u djeija sela (SOS Djeija sela5, Djeije selo Selo mira Turija) smatraju se
smjetenim u nevladine organizacije porodinog smjetaja, odnosno hraniteljske porodice. to
se tie usvajanja djece bez roditeljskog staranja, stopa je i dalje niska: u FBiH tokom 2008. i
12

2009. godine usvojeno je 71 dijete. Najvei broj usvajanja zabiljeen je u Kantonu Sarajevo
(24), Zeniko-Dobojskom kantonu (15), Unsko-sanskom kantonu (11), Srednjebosanskom
kantonu (11) i Tuzlanskom kantonu (10).

Tabela 1. Tabelarni pregled oblika zbrinjavanja u BiH.


U ovom radu se bavimo i pitanjem djece kojima prijeti gubitak roditeljskog staranja, te kako
odgovoriti i preventivno djelovati na problem. U Smjernicama za alternativno zbrinjavanje
djece, navedeno je: S obzirom da je porodica temeljna grupa drutva i prirodno okruenje za
razvoj, dobrobit i zatitu djece, napore treba prvenstveno usmjeriti na omoguavanje djeci da
ostanu ili se vrate na staranje svojim roditeljima. Drava treba osigurati da porodice ostvaruju
pristup oblicima podrke namijenjenim za njihovu starateljsku ulogu. Svako dijete i mlada
osoba treba ivjeti u poticajnom, zatitnikom i brinom okruenju koje promovie njegov
odnos, njegov puni potencijal. Djeca sa neadekvatnim roditeljskim staranjem ili bez
roditeljskog staranja su posebno izloena opasnosti da im bude uskraeno takvo obiteljsko
okruenje. U sluajevima gdje djetetova vlastita porodica nije u stanju, ak ni uz
odgovarajuu podrku, pruiti djetetu adekvatno staranje, ili dijete zanemaruje i odrie se ga,
drava je odgovorna da titi prava djeteta i osigura odgovarajue alternativno zbrinjavanje, sa
ili preko nadlenih lokalnih organa i ovlatenih organizacija civilnog drutva. Uloga drave je
da kroz nadlene organe osigura nadzor nad sigurnou, dobrobiti i razvojem svakog djeteta
smjetenog u neki oblik alternativnog zrinjavanja, kao i redovne provjere radi utvrivanja
prikladnosti pruenog aranmana zbrinjavanja.6 Ne postoje pouzdani podaci o djeci u BiH
kojoj prijeti odvajanje od roditelja. Jedan od razloga tome je da je rije o vrlo heterogenoj
populaciji, sainjenoj od niza kategorija i podkategorija djece, koja su obuhvaena sistemom
socijalne zatite iz razliitih razloga. Pretpostavke na osnovu podataka dobijenih iz intervjua
sa profesionalcima su da se, s jedne strane, ne evidentiraju sva djeca; dalje, evidentiraju se
porodice, a ne djeca, kojih esto u jednoj porodici ima vie; a sa druge strane, da se jedna
porodica, odnosno, jedno dijete, broji vie puta jer najee pripada u nekoliko kategorija.
Ipak, neki pokazatelji govore da se radi o oko 113 600 djece.
13

3. 0 KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA I NJENA


PRIMJENA U BOSNI I HERCEGOVINI
Konvencija o pravima djeteta usvojena je na generalnoj skuptini UN 20. novembra 1989.
godine, prvi je sveobuhvatni dokument kojim se garantuju prava djece u svim oblastima
ivota i jedini je meunarodni instrument koji je dostigao univerzalnu ratifikaciju. Drave
ratifikacijom Konvencije preuzimaju odgovornost da: provedu odgovarajue zakonske,
upravne i druge mjere u cilju implementacije prava priznatih u Konvenciji (lan 4), preduzmu
mjere do krajnih granica, a njima dostupnim sredstava u cilju ostvarivanja kulturnih,
socijalnih i ekonomskih prava (lan 4), ostvare meunarodnu suradnju, razmjenu
odgovarajuih informacija na polju zdrastvene zatite, medicinskog, psiholokog i
funkcionalnog lijeenja djeteta sa invaliditetom, (lan 23, stav 4), objave principe i odredbe
Konvencije, na odgovarajui i adekvatan nain, kako djeci, tako i odraslim (lan 42),
izvjetavaju Komitet UN-a o promjerama koje su donijele, a koje djeluju na prava priznata u
Konvenciji, i o napretku koji je postignut u uivanju tih prava u roku od dvije godine od
stupanju na snagu Konvencije u toj dravi, a nakon toga svakih pet godina. Konvencija o
pravima djeteta ukljuena je u Aneks I Ustava BiH (Dodatni sporazumi o ljudskim pravima
koji e se primjenjivati u Bosni i Hercegovini). Meutim, Ustav BiH ne govori ni o nainu
primjenjivanja Konvencije (neposredno ili putem donoenja domaih zakona), ni o prvenstvu
u sluaju neusaglaenosti sa domaim zakonodavstvom. Od posebne je vanosti injenica da
ne postoji podzakonska regulativa sa konkretno razraenim kriterijima za ostvarivanje prava
djeteta, kao i odgovornosti za njihovo krenje, te da odredbe Konvencije nisu u potpunosti
implementirane u sve grane prava. Ustav BiH delegira pitanja socijalne zatite na nivo entiteta
i ne istie posebno pitanja porodice i djeije zatite. Dakle, ne postoji dravno zakonodavstvo,
ve je na snazi vie zakona (preko 20) na razliitim nivoima vlasti koji ureuju zatitu djece.
Bez obzira na brojne zakone koji reguliu oblast socijalne i djeije zatite u BiH, moe se
konstatovati da u njima nisu dovoljno razraeni mehanizmi koji obezbjeuju zatitu djece uz
potovanje odredbi Konvencije, to dovodi do velikih razlika u njenoj implementaciji unutar
BiH. Iz tih razloga vano je raditi redovni monitoring primjene Konvencije, odnosno
izvjetaje o krenju i napretku u tom pogledu. Bosna i Hercegovina redovno podnosi izvjetaj
Komitetu UN za prava djeteta o promjenama, a istovremeno alternativni izvjetaj podnose i
nevladine organizacije iz BiH. Na osnovu podnesenog izvjetaja Komitet je procijenio da je
14

uraen veoma mali napredak, te je dostavio preporuke s obavezom da se radi na napretku u


pogledu implementacije Konvencije. To se posebno odnosi na dio koji regulie pravo djeteta
da ivi sa svojim roditeljima. Istie se neophodnost pruanja sve vrste podrke kako bi
porodica mogla ispuniti svoj zadatak, obezbjeivanje podrke djeci i roditeljima u cilju to
kraeg odvajanja u sluajevima kada je to bilo neophodno, kao i razvijanju alternativnih
porodinih oblika zbrinjavanja djece.1 UN Komitet za prava djeteta je prepoznao znaajne
praznine u implementaciji Konvencije o pravima djeteta, pa je uputio poziv meunarodnoj
zajednici da razvije meunarodne smjernice za alternativno zbrinjavanje djece. Genaralna
skuptina UN-a je 20. novembra 2009. Godine formalno pozdravila izdavanje dokumenta.
Smjernice za alternativno zbrinjavanje djece. Smjernice su okvir djelovanja u
zbrinjavanju djece bez roditeljskog staranja, prvenstveno velika podrka dravama i
profesionalcima u razumijevanju odredbi Konvencije, kao i praktinom radu u alternativnom
zbrinjavanju djece bez roditeljskog staranja.

3. 1 PREGLED KRENJA DJEIJIH PRAVA U CILJNOJ GRUPI


3.1.1. Nedisk riminacija (lan 2 Konvencije o pravima
djeteta )
Najei oblici, problemi sa kojima se djeca suoavaju i uzroci krenja prava
Stigmatizacija
Najee su stigmatizirana djeca iz manjinskih skupina, kao na primjer, romska,
siromana djeca, prosjaci, djeca sa posebnim potrebama, ovisnici, izbjeglice, raseljeni i
povratnici, djeca smjetena u institucijama socijalne zatite, djeca u sukobu sa zakonom, djeca
rtve seksualnog iskoritavanja. Mediji preko svojih poruka esto doprinose stigmatizaciji i
drugim oblicima krenja djeijih prava, najee prava na privatnost. Iz prakse je poznato da
su djeca bez roditeljskog staranja sa posebnim potrebama i djeca Romi u najveem broju
sluajeva smjetena u institucijama u kojima, u veini sluajeva, ostaju i do punoljetstva, ili
ak i kasnije. Za ovu djecu teko je nai hraniteljske porodice ili potencijalne usvojitelje. Njih
se esto odriu i najblii srodnici, s obzirom da im je u najveem broju sluajeva potrebna i
1 Za detalje pogledati dokument Preporuke UN Komiteta za prava djeteta, 2005.

15

dodatna podrka, uz sav teret stigme koju nose sa sobom. Stigmatizacija i odbacivanje
novoroenadi esta je kod maloljetnih majki i vrlo mladih roditelja, posebno u ruralnim
podrujima, koji se odriu svoje djece odmah po roenju. Ta djeca najee budu smjetena u
institucije, gdje nerijetko ostaju dugi niz godina. esti su sluajevi da samohrane majke ne
ele dati pristanak da djeca idu na usvojenje nego godinama odravaju povremen i povran
kontakt s njima, krijui to od okoline. Na taj nain djeci se, s jedne strane, uskrauje pravo na
ivot u porodici, a sa druge strane nita znaajno se ne deava u cilju njihovog trajnog
zbrinjavanja. Trenutno, drutvo nije u mogunosti obezbijedi sve neophodne uslove za
samostalan ivot samohranih roditelja (zaposlenje, stambeno pitanje, ostele neophodne vidove
podrke). Najvei broj naputenih beba zabiljeen je u 2009. godini kada je u institucije za
djecu u Tuzli, Sarajevu, Banja Luci i Zenici smjeteno preko 70 male djece, od ega je 50%
naputenih beba.
Diskriminacija u instucionalnom smjetaju
Djeca smjetena u institucijama ne uivaju podjednaku zatitu drave, prije svega jer
ne postoje standardi institucionalnog zbrinjavanja. Evidentirano je krenje osnovnih prava ove
djece: da uestvuju u organizovanju ivota, to obuhvata, na primjer, izbor jelovnika, odjee i
obue, mogunost da stiu osnovne ivotne vjetine, kao to je priprema hrane,
osposobljavanje za samostalni ivot, sticanje samopouzdanje i sl. Institucije osnovane i
finansirane od strane vjerskih organizacija i stranih donatora u veini sluajeva nisu dio
dravnog sistema socijalne zatite, nisu pod direktnim nadzorom vlasti i ne podnose redovne
izvjetaje o svom radu, te nije poznato koliko se kre prava djece koja su zbrinuta u njima.
Neke su procjene da je kod djece zbrinute u ove institucije zastupljen vei stepen socijalne
iskljuenosti. Djeca bez roditeljskog staranja koja borave vie godina u institucijama u
lokalnoj zajednici su stigmatizirana i nazivaju ih domcima, siroadima, esto su izvrgnuta
podsmijehu svojih vrnjaka u koli, izolirana od vrnjaka i drutva. Uzroci pojave
diskriminacije u instiucionalnom smjetaju su viestruki: velike institucije su neprilagoene
potrebama i pravima djece, da djeca dugo borave u njima, zatim nedovoljan je broj strunog
kadra za rad sa djecom, nedovoljna je informisanost i senzibilizacija javnosti o poloaju i
problemima djece bez roditeljskog staranja, prisutne su predrasude i stereotipi, izraeni su
kulturoloki i tradiconalni uticaji, siromatvo u dravi, itd.
Slika 2. Diskriminacija djece.

16

Posljedice za djecu su takoer brojne: problemi u ponaanju, emotivna preosjetljivost,


depresivnost, stidljivost, agresivnost, maloljetniko prestupnitvo, ovisnosti, suicidalne
predispozicije. Dokazano je da su djeca koja borave dui period u institucijama nedovoljno
osposobljena za samostalan ivot, teko postiu potpunu samostalnost i samoaktuelizaciju,
evidentirano je zaostajanje u psihofizikom razvoju. Posljedice za neku djecu su trajne i
nepopravljive.
Diskriminacija kod usvajanja
Ogranienje kod usvajanja djece diktiraju relevantni zakoni: postoje prepreke za
usvajanje djece od strane lica iz drugog entiteta (Porodinim zakonom RS-a predvia da samo
dravljanin RS-a moe biti usvojitelj); prepreke u odnosu na uzrast djeteta (djeca starija od 10
godina u FBiH, odnosno od 5 godina u RS nemaju pravo na potpuno usvojenje, iako veina
usvojitelja preferira ovaj oblik); nedovoljno koritenje mogunosti oduzimanja roditeljskog
prava u sluajevim gdje je prisutno zanemarivanje djece. Nedostatak jedinstvene baze
podataka i saradnje izmeu centara za socijalni rad na svim nivioma u dravi takoer utiu da
mali broj djece ide na usvajanje. Veoma rijetko se usvajaju romska djeca i djeca sa smetnjama
u razvoju od strane graana BiH, zbog ega su ove grupacije dodatno diskriminiraju.
17

Slika 2. Usvajanje djece.

Diskriminacija na osnovu spola


Diskriminacija na osnovu spola je esta pojava kod zbrinjavanja djece bez roditeljskog
staranja, djece sa smetnjama u razvoju na institucionalnom smjetaju, na smjetaju u
internatima pri vjerskim zajednicama i, u nekim sluajevima, kod smjetaja u patrijarhalnim
hraniteljskim porodicama. Pojava je izraenija u ruralnim podrujima. Neke institucije
pruaju obuku ivotnih vjetina samo za djevojice, a prisutan je i nedostatak razumijevanja
ravnopravnosti spolova od strane strunog osoblja. Djevojice su esto rtve komercijalnog
seksualnog iskoritavanja. Stereotipi u obrazovnom sistemu i feminizacija siromatva je
realnost u BiH. Istraivanje koje podrava UNICEF naglaava nevolje nekih 3 500 djece bez
roditeljskog staranja u BiH i identifikuje pojavu nasilja zasnovanog na jednakosti spolova.
Diskriminacija u sistemu obrazovanja
Iskljuenost iz sistema obrazovanja je prisutna na osnovu mjesta stanovanja, statusa
povratnika, invaliditeta, pripadnosti manjinskim narodima, a najmasovnija je u predkolskom
obrazovanju. Predkolsko obrazovanje je jo uvijek dostupno samo djeci u urbanim sredinama
iji su roditelji zaposleni. Evidentna je neefikasnost u rjeavanju problema vezanih za pojavu
diskriminacije na nivou kola, nastavni planovi i programi jo uvijek promoviu nacionalne
podjele, kole u povratnikim mjestima esto ne postoje, nema adekvatnih programa za
18

integraciju djece povratnika, izbjeglica i raseljenih osoba, neujednaeni su budetski prihodi i


izvrenje obaveza isplata za naknade trokova prevoza, udbenika i stipendija. Veliki broj
djece ostaje izoliran iz sistema obrazovanja, veina romske djece i djece sa smetnjam u
razvoju ne zavravaju srednju kolu ili fakultete to vodi prema manjim mogunostima za
zaposlenje i samostalan ivot, kao i prema brojnim drugim problemima (osjeaj manje
vrijednosti, psihiki problemi, nesigurnost). Djeca ometena u razvoju su mahom iskljuena iz
redovnog sistema obrazovanja, kolski programi i pristup kolama nisu prilagoeni njihovim
potrebama a kolski objekti, najee, nemaju adekvatan prilaz za uenike sa fizikim
onesposobljenjem. Udruenja roditelja ove djece suoavaju se sa nedostatkom financijskih
sredstava i esto nisu dovoljno podrana iz opinskih i kantonalnih budeta. U veini
sluajeva roditelji sami obezbjeuju sredstva za prevoz i nadoknadu za podrku od strane
druge osobe. Situacija je dodatno oteana za djecu i porodice iz ruralnih podruja. Lini
asistent je privelegija samo malog broja ove djece. Prisutan je negativan odnos prema
inkluzivnoj nastavi od strane djece, roditelja i nastavnika, kao i nedostatak adekvatne
tehnologije za poduavanje djece sa posebnim potrebama.

3.2 Pravo na opstanak i razvoj


Veliki uticaj na potovanje prava na opstanak i razvoj ima posljeratna situacija u
zemlji, prije svega politika i ekonomska. U BiH je i dalje veliki broj interno raseljenih lica
koji se nisu vratila u ranija mjesta prebivalita, ali i veliki broj povratnika, od kojih je 70% na
granici preivljavanja. Problem siromatva, kao posljedica velikog broja nezaposlenih, u
ekonomski nerazvijenoj dravi, optereenoj posljedicama rata, tranzicijom i recesijom, snano
utie na ne potovanje prava djece. To su osnovni razlozi zbog kojih mnoga djeca nemaju
uvjete za pravilan rast i razvoj. Sistem socijalnih usluga nije modernizovan, a saradnja
relevantnih sektora, prije svega zdravstva, socijalne zatite i obrazovanja, nije
zadovoljavajua, ne podrava djecu i njihove potrebe i ne titi njihova prava. U porodicama
koje su siromane opremljenost domainstava nije odgovarajua za razvoj i odgoj djece.
Roditeljima esto nedostaju vjetine za podizanje djeteta. Samo 3% trudnih ena pohaa
savjetovanja organizovana u institucijama zdravstvene zatite. Prenatalna dijagnostika je
nedovoljno razvijena ili nekim trudnicama nedostupna jer nisu zdrastveno osigurane,
nedovoljno su informisane, ive u udaljenim podrujima, a nemaju ni podrke branog
partnera za posjetu zdrastvenoj ustanovi. Izmeu 6 i 9% djece pohaa predkolsko
19

obrazovanje. 6,5% djece iz ope populacije u dobi od 2 do 9 godina imaju potekoa u


razvoju. Nedostatak programa rehabilitacije u zajednici za ovu djecu ima negativan uticaj na
njihov rani rast i razvoj. Kod djece koja borave u institucionalnom zabiljeeni su izraeniji
problemi u ponaanju nego kod djece koja ive u porodicama. Djeca u institucionalnom
smjetaju zaostaju u razvoju jer u veini sluajeva nemaju mogunosti da uspostave bliske
odnose i privrenost sa jednom osobom, prisutno je nezadovoljenje emocionalnih potreba,
socijalna iskljuenost, zapostavljanje, nedostatak kontakta sa roditeljima i srodnicima i dr.
Evidentiran je porast broja brakova djevojica ispod 18 godina sa znatno starijim
mukarcima, to nekada dovodi do socijalne iskljuenosti porodica i djece. Prema
nezvaninim podacima iz 2010. godine, broj brakova maloljetnih lica je znatno povean, kao i
broj djece roene iz tih brakova.

3.3 Pravo na ivotni standard

Loi ivotni uslovi ozbiljno ugroavaju uslove ivljenja djece u porodici, koli, odnose
sa vrnjacima, kao i uee u kulturnim aktivnostima. Rat, spor ekonomski oporavak,
kompleksna politika situacija, nerijeeno pitanje odrivog povratka, glavni su uzroci takvog
stanja. Nedostatak povlastica i programa zapoljavanja za mlade bez roditeljskog staranja
nakon 18 godina utie na loe njihov status i standard.
Odbor za prava djeteta UN poziva drave lanice da osiguraju uvjete u kojima siromatvo kao
takvo ne vodi do donoenja odluke o izdvajanju djeteta iz porodice i do izvanporodinog
zbrinjavanja. Preporuuje dravama lanicama da poduzmu sve potrebne mjere za podizanje
ivotnog standarda meu porodicama koje ive u siromatvu, izmeu ostalog kroz uvoenje
strategija za smanjivanje siromatva i kroz razvoj lokalne zajednice, ukljuujui i
sudjelovanje djece u tim procesima. Odbor zahtijeva od drava lanica da poveaju napore za
osiguravanje materijalne pomoi i podrke djeci i njihovim porodicam, a koje ive u socijalno
i/ili ekonomski nepovoljnijim uvjetima. Povrh toga, drave lanice trebaju osigurati da su
djeci koja ive u siromatvu omoguene i dostupne socijalne i zdravstvene usluge,
obrazovanje i odgovarajue stanovanje. 2
2 lan 27. Konvencije o pravima djeteta
20

3.4 Upis u matine knjige roenih


Znatan broj djece u BiH nije upisan u matine knjige roenih, a meu njima je najvei
broj romske djece. Time su djeci uskraena osnovna prava, a najea posljedica je njihovo
iskljuivanje iz sistema zdravstvenog osiguranja, obrazovanja i socijalne zatite. Posljednjih
godina uloen je dodatni napor da se u matine knjige, odmah po roenju, dok su majke jo
uvijek u bolnici, upiu sva novoroena djeca, te je na taj nain smanjen broj neupisane djece.

3.5 Pravo na zdravstvenu zatitu


Prema dostupnim podacima, 75,7% djece u BiH ima zdravstveno osiguranje, iako
esto nemaju pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zatiti. Zdravstveno osiguranje djece vezano je
za osiguranje jednog od roditelja: ako roditelji nemaju osiguranje zbog nezaposlenosti ili
nemaju stalno boravite, osiguranje nemaju ni njihova djeca. Ombudsman za ljudska prava u
FBiH i UNICEF izdali su upute o realizaciji prava na zdravstvenu zatitu u svim sluajevima
(publikacija Putokazi). Zdravstvena zatita nije dostupna djeci i ostalom stanovnitvu i zbog
neravnomjerne teritorijalne rasporeenosti zdravstvenih objekata. Zdravstveni sektor
nedovoljno naglaava prevenciju, nedovoljno promovie odgovarajue prakse brige za dijete i
zdravi ivot. Nedostatak edukacije o planiranju porodice i pristupa kontracepcijskim
sredstvima imaju za posljedicu visoku stopu pobaaja i trudnoe kod tinejdera.

3.6 Pravo na obrazovanje


Prema informacijam sa kojima raspolae nevladin sektor u BiH, djeca romske
nacionalnosti su u najveem procentu iskljuena iz osnovnog obrazovanja, procjenjuje se da
80% uopte ne pohaa kolu. Sva djeca koja nisu upisana u matinu knjigu roenih ne mogu
biti upisana u kolu, tako da znatan broj romske djece ostaje neupisan. kole ne prate
porodinu situaciju djece ili to rade veoma malo, tako da o prisustvu djece na nastavi ne
izvjetavaju ni roditelje ni nadlene institucije koje bi trebalo da se ukljue u ovu
problematiku. Ako se uzme u obzir i zanemarivanje djece od strane roditelja, neredovnost i
prestanak pohaanja kole esto ostaju neprimjeeni na vrijeme. To samo doprinosi poveanju
procenata djece koji ne zavre osnovnu, a pogotovo srednju kolu. U praksi je prisutno
21

krenje prava djece na besplatno obavezno osnovno obrazovanje, kako je zakonom


definisano. Situaciju u oblasti obrazovanja uslonjava nepostojanje standarda za kolske
udbenike. Srednjokolsko obrazovanje nije prilagoeno tritu rada i tek od 2010. godine
postalo je obavezno u nekim dijelovima BiH.

3.7 Pravo na visoko obrazovanje djece bez roditeljskog


staranja
Prema zakonu, dijete bez roditeljskog staranja ima pravo na smjetaj u institucije
socijalne zatite do osamostaljivanja ili zavretka redovnog skolovanja. Meutim, u praksi,
djeca se ne ohrabruju da stiu univerzitetsko obrazovanje i prisiljeni su da napuste instituticiju
ubrzo nakon to napune 18 godina. Nepostojanje planova i mree podrke za djecu koja izlaze
iz javne brige od strane dravnog sektora u velikoj mjeri utie na nastavak obrazovanja na
fakultetima.

3.8 Pravo na izdravanje


Veliki broj djece rastavljenih roditelja, kao i djece naputene od roditelja, ne prima
izdravanje niti od roditelja niti od nadlenih centara za socijalni rad. Roditelj i/ili centar za
socijalni rad ne podnose tubu sudovima za obezbjeivanje sredstava za izdravanje djece
nakon razvoda braka ili naputanja, zbog ega veliki broj djece ivi u veoma loim
materijalnim uslovima, sa niskim ivotnim standardom. Naknada za potrebe djece u
hraniteljskim porodicama se plaa iz iznosa izdravanja koju isplauju bioloki
roditelji/odgovorna osoba, ili je snosi samo dijete na smjetaju, mada je, u sutini, naknada
obaveza drave za egzistencijalne trokove djece, koja bi se trebala plaati iz
opinskih/kantonalnih budeta kao to je u sluaju institucionalnog smjetaja. Neredovne
isplate nadoknada za egzistencijalne trokove djece na porodinom smjetaju su i dalje
prisutne, ime se hraniteljske porodice dovode u teku situaciju jer su prinuene da iz svojih
porodinih budeta izdvajaju sredstva za potrebe djece na smjetaju. Veoma esto porodice
nemaju dovoljno sredstava, te je samim tim zbrinjavanje djece neadekvatno, a djeci nedostaju
odgovarajui uslovi za rast, razvoj i prihvatljiv ivotni standard. Posebno je teka situacija u
sluajevima kad se djeca tek smjeste u hraniteljsku porodicu jer su porodice prinuene ekati
nadoknadu i po par mjeseci. Ovo su ujedno i razlozi zbog kojih potencijalne hraniteljske
22

porodice odustaju od hraniteljstva, tj. povlae svoju prijavu. Direktna posljedica ovoga je
uskraivanje prava djetetu na odrastanje u porodinom okruenju i poveavanje broja djece u
institucionalnom smjetaju.

3.9 Pravo na odogovarajui smjetaj


Prema dostupnim podacima, 15,8% domainstava ive u neodgovarajuim ivotnim
uslovima. Nerijeena imovinska pitanja osoba koja imaju status interno raseljenih lica i
povratnika takoer utiu na krenje prava djece. Prostorije nekih institucija u koje su
smjetena djeca bez roditeljskog staranja nisu adekvatne povrine, ili nisu opremljene prema
potrebama djeteta. U nekim ustanovama nije obezbjeeno potivanje prava na privatnost,
sigurnost i zatitu od vrnjakog i drugih vrsta nasilja. Problem smjetaja za djecu koja
naputaju institucionalnu zatitu nakon 18-te godine je prisutan i pokuava se rijeiti kroz
otvaranja kua za mlade, kue na pola puta, stanovanje uz podrku ili produeni smjetaj u
ustanovama za mlade koji studiraju. Velika podrka u realizaciji brige za mlade nakon 18
godina u BiH se realizuje uz podrku nevladinih organizacija i donatorskih sredstava.
Kategorija djece bez roditeljskog staranja je zaboravljena tokom procesa sprovedbe
imovinskih zakona i povrata imovine, voenog od strane meunarodne zajednice. Imovinska
prava djece bez roditeljskog staranja esto nisu zatiena, tako zbog tih propusta jedan broj
djece bez roditeljskog staranja nakon sticanja punoljetstva nema rijeeno stambeno pitanje.
Takoer, bilo je pojava zloupotrebe imovine ove djece od strane staratelja, najee srodnika
djece, koji su u nekim sluajevima ivjeli od imovine djece jer su takoer bili u looj
finasijskoj situaciji. Jedan broj djece i mladih bez roditeljskog staranja koji ive u srodnikim
hraniteljskim porodicama nema adekvatne uslove ivljenja zbog malih stambenih jedinica,
novoizgraenih stambenih privatnih objekta u ranijem mjestu ivljenja koji nisu do kraja
zavreni i na odgovarajui nain opremljeni pokustvom, u nekim sluajevim bez
infrastrukture. esto ovu situaciju prati i loa materijalna situacija zbog nezaposlenosti ili
malih primanja, kao i nesigurno okruenje.

3.10 Pravo na porodino okruenje i zatita djece bez


roditelja

23

Iako se prema odredbama Konvencije o pravima djeteta institucionalni smjetaj smatra


kao posljednje rjeenje zbog negativnih posljedica na psihofiziki rast i razvoj djece, u praksi
je to u veini sluajeva prvo rjeenje, ime se kri pravo djece na odrastanje i ivot u
porodinom okruenju. Zatita djece bez roditeljskog staranja cjelovito je prikazana kroz
krenje prava na nediskriminaciju i prava iz oblasti opstanka i razvoja djece, a ovdje su
istaknute samo kljune stvari, potkrepljene izjavama socijalnih radnika iz BiH.
Sve je uestalije da zbog loe materijalne situacije i siromatva porodice naputaju
djecu ili nisu u stanju da se na odogovarajui nain staraju o njima, iako je u Smjernicama za
alternativno zbrinjavanje djece navedeno da siromatvo nikada ne smije biti jedini razlog za
razdvajanje djece od roditelja. Evidentna je nedovoljna podrka siromanim i drugim
porodicama pod rizikom, ali i neureen sistem javne porodine brige. Stopa usvajanja djece u
BiH je i dalje niska, iako je od strane graana u FBiH podneseno preko 1100, a u RS oko 600
zahtjeva za usvajanje.
S druge strane, znatan je broj djece na institucionalnom smjetaju koja mogu biti
potpuno (u FBiH do 10 godina, a u RS do 5 godina) ili nepotpuno (do 18 godina) usvojena. U
praksi su rijetki sluajevi nepotpunog usvojenja, koje nije dovoljno promovisano u smislu
njegovih prednosti za djecu bez roditeljskog staranja. Generalno, procedure usvojenja su
dugotrajne i sloene, poevi od pokretanja postupka za oduzimanje roditeljskog prava, preko
nepostojanja jedinstvene baze podataka potencijalnih usvojitelja i djece koja ispunjavaju
uslove za usvojenje, do razliitih opstrukcija od institucija po pitanju izmjetanja i odlaska
djece, jer to je vie djece na smjetaju, vie je novca za instituciju.

3.11 Pravo na redovne line kontakte sa roditeljima


Centri za socijalni rad donose odluku da li e dijete bez roditeljskog staranja imati
kontakt sa roditeljima i srodnicima, kao i o uestalosti takvih kontakta. Zakonima se ne
predvia dunost staratelja da obezbijedi uslove za posjete djeci u institucijama, odnosno
bolnicama, a posjete, ako su i dozvoljene, veoma su ograniavajue, zbog udaljenosti,
nemogunosti roditelja/ staratelja/srodnika da plate prevoz i sl. Evidentirani su brojni
sluajevi krenja prava oeva iz razvedenih brakova na kontakte sa djetetom. Prepreka
redovnom kontaktu postoji i u sluajevima gdje lanovi porodice ive u razliitim dravama,
24

a ima pojava da jedan roditelj ometa pravo drugog roditelja da posjeti dijete, iako je to u
najboljem interesu djeteta. albe od srodnika djeteta zbog krenja prava na kontakt nakon
raspada brane zajednice teko se rjeavaju u praksi. Kroz zakone se ne pridaje dovoljno
panje ovom pravu jer nema jasne definicije ni detaljnih mehanizama realizacije i zatite
prava djeteta na kontakt sa bliom rodbinom. Trenutno, mnoge sudske odluke se ne provode u
praksi. Centri za socijalni radi i sudovi, zbog uvreenog tradicionalizma, esto donose odluke
da se djeca nakon razvoda braka povjeravaju majkama, ne vodei rauna da se oboma
roditeljima da pravo na kontakte sa djetetom i uestvovanje u podizanju djeteta. Jo jedna
potekoa u ostvarivanju prava djeteta na kontakt sa roditeljima je nedostatak podataka o
roditeljima, za ta postoje razliiti razlozi: migracija stanovnita, izbjegavanje odgovornosti
prema djeci, odricanje djece zbog sklapanja novih branih zajednica i mnogi drugi.
Dodatne aktivnosti na uspostavljanju kontakta djece sa roditeljima ili srodnicima
nedovoljno su zastupljenje. Primjer dobre prakse su aktivnosti Doma za djecu iz Tuzle, koji u
posljednih nekoliko godina kontinuirano radi na pronalasku i uspostavljanju redovnog
kontakta djece sa roditeljima i njihovim srodnicima. Jedan broj roditelja nakon razvoda braka
i sklapanja nove brane zajednice naputa djecu i prekida svaki kontakt sa njima, a djeca se
smjetaju u neki od oblika javne brige, te se iz dravnih budeta pokrivaju trokovi za njihov
ivot. U veini sluajeva roditelji se ne obavezuju da izdravaju svoju djecu i u sluajevima
kada imaju dobra primanja.

ZAKLJUAK
Na teritoriji Grada Banjaluka u Centru za socijalni rad trenutno je 90 - oro
evidentirane djece bez roditeljskog staranja koja su zbrinuta u porodice, i 10 - oro djece koja
su smjetena u ustanovu socijalne zatite. Smjetaj u ustanovu socijalne zatite u sadanjoj
praksi je privremeni oblik zbrinjavanja djeteta do smjetaja u hraniteljsku porodicu ili
usvojenja djeteta, navode iz ove ustanove. Razliite su ivotne okolnosti koje dovode do
odsustva roditeljskog staranja odnosno do potrebe da se dijete zbrine u hraniteljsku porodicu.
Djeci koja su prola iskustvo zlostavljanja i zanemarivanja, naputanja, smrti roditelja,
zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu omoguie ublaavanje doivljenih traumatskih
iskustava. Tokom smjetaja djeteta vano je prepoznati i reagovati pravovremeno i adekvatno
na individualne potrebe svakog djeteta. Pored hraniteljske porodice djeci se prua podrka
25

psihologa i socijalnog radnika, a po potrebi i djeijeg psihijatra, gdje imamo izuzetno dobru
saradnju sa Centrom za mentalno zdravlje, kazala nam je Olivera Matikosa, koordinator za
saradnju s partnerima JU Centar za socijalni rad Banjaluka. Odluku o primjeni neke od mjera
zatite djece bez adekvatnog roditeljskog staranja donosi organ starateljstva na osnovu
procjene individualnih potreba djeteta i porodice, odnosno miljenja multidisciplinarnog tima.
Mjere organa starateljstva u zatiti interesa djece su stepenovane tako da se kreu od mjera
podrke porodici do mjera intervencija na promjenama u porodici. Dijete se smjeta u
hraniteljsku porodicu na osnovu miljenja strunog tima Centra za socijalni rad (socijalni
radnik, psiholog, pravnik). Ukoliko dijete nije ivotno ugroeno odnosno ukoliko nije
potrebno urgentno izdvajanje djeteta iz bioloke porodice - postupak zbrinjavanja djeteta je
postepen i ukljuuje pripremu djeteta, roditelja i hraniteljske porodice, pojanjavaju u
banjalukom Centru za socijalni rad. Obaveze Centra za socijalni rad nakon smjetaja djeteta
su praenje smjetaja i nadzor nad radom hraniteljskih porodica. U poetnom periodu od
smjetaja, porodica se obilazi najmanje jednom sedmino, a nekada i svakodnevno.
Istovremeno sa hraniteljima se radi i grupno odnosno, hranitelji imaju sastanke na svakih
petnaest dana u Porodinom savjetovalitu Centra, kae Matikosa. Dijete bez roditeljskog
staranja moe biti smjeteno u hraniteljsku porodicu odnosno ustanovu socijalne zatite ne
samo do sticanja punoljetstva ve i do povratka u sopstvenu porodicu, usvojenja, zavretka
redovnog kolovanja a najkasnije do 26 godine ivota. U hraniteljskoj porodici su tokom
smjetaja djeteta ispunjeni osnovni preduslovi za samostalan ivot a to su sticanje ivotnih i
socijalnih vjetina i obrazovanja. Za vrijeme trajanja smjetaja radi se na potpunom
osamostaljivanju djeteta, gdje dijete uz podrku hranitelja i strunog tima Centra zapoinje
samostalan ivot.

26

Das könnte Ihnen auch gefallen