Delaluddin Rumi

Divani
emsi Tabrizi
Izbor, prevod i komentari:
Ahmed Ananda

~ sadraj ~
Uvod O ivotu Mevlane Delaluddina Rumija
Gazeli - 1-99
Komentari gazela
Dodatak
Rjenik
Literatura

Uvod
O ivotu Mevlane Delaluddina Rumija

Ovo je putovanje ka najboljem od stanita, tamo gdje nas najvee blagodati

ekaju. Kada ovo budu itali aici ~ oni dotaknuti Boanskom ljubavlju ~ osjetie veliku
radost, kao to se edna polja raduju zvucima grmljavine, koji ne nagovjetavaju nita
drugo do li blagodatnu kiu i kao to se umorne oi raduju snu.
Ovo putovanje e donijeti radost dui i lijek naem tijelu. Na njemu se nalazi
ono to iskreni ~ u ljubavi prema Allahu ~ vole, i ono za im ude. Za putnike ~ na
duhovnom putu ~ koji trae i eznu za onim to hladi njihove oi i donosi radost
njihovoj dui, ovdje su sakupljene najslae od voaka, najuzvienije od svih stvari koje
se prieljkuju i za kojima se vatreno udi; dovodei tako bolesnika lijeniku, vodei
aika Voljenom.
Neka je hvaljen dragi Allah! Na ovom Putu stie se najvei od svih darova i
najdragocjenija od svih nagrada, on e obnoviti va zavjet prijateljstva ~ sa Allahom ~ i
olakati potekoe. Ove rijei e biti bolne onima koji su ~ od Boga ~ daleko, a oni koji
su blagoslovljeni ~ darom vjerovanja ~ radovat e se ovim rijeima i zahvaljivati
Nebesima na njima.
U utrobi ovoga broda krije se blago privlanije od mlade ene; ovdje je nagrada
za one u svog Gospodara zaljubljene. Punoa mjeseca i batina koju smatraste
izgubljenom, evo vam se sada vraa. Evo jo nade za one koji nadu izgubili nisu, evo
bogatih panjaka za one izgladnjele, evo udesnih stvari o kojima niste ni sanjali! Evo
slatkog iekivanja nakon pustoi u vaim srcima, evo nagovjetaja beskrajne irine
nakon umalog oajanja!
Sunce se opet raa; svjetlost u ovoj knjizi darivamo onima koji poslije nas budu
u aru ljubavi gorili. Molimo Uzvienog Allaha za pomo, svaka hvala Njemu
pripada. Zahvalnou, ovjek uva blago srca svoga i otvara puteve mnogim
blagodatima; ali, nita se ne dogaa osim onog to On odredi.

Jedna od stvari koja u meni probudi enju ljubavi

bijae ovaj dogaaj davni, dogaaj udesni.
Spavao sam u nemaru spram svoje boli
milovan slatkim dahom maestrala,
al tada je ona zapjevala,
iz grma, golubica siva!
Njen vapaj i bolna enja
3

na moju ljubav me potsjetie,

dugo sam bio daleko od svoje due,
usnuo u moru iluzije!
Plakala je golubica siva te zaplakah i ja,
svaka joj suza bijae sjajnija od bisera...
Uzvienost pripada onima koji nas Putem vode
Svjetlost njihovih srca vodi nas do slobode!
Neka se Allah smiluje na one koji vode Putem i one koji idu iza njih, na one koji
ispunjavaju svoje zavjete i one koji tee da to uine. Neka ih On obaspe Svojom
milou, obiljem i ogromnim blagodatima! Jer On je Najbolji, od svih od kojih se trai,
Najplemenitiji cilj svih nadanja! Allah je najbolji zatitnik i Najmilostiviji od onih
koji milost pokazuju, najbolji od prijatelja i nasljednika, najbolji od onih koji
nadomjetavaju i opskrbljuju one koji su posijali sjemena u vrtu ljubavi. 1

Gluho je doba noi Sjedim pred hrpom knjiga, prevoda i orginalnog teksta
ovjeka koji je roen u Belhu, dananji Avganistan, prije 800 godina ovjeka koji je
pjevao u ljubavi, a rodio se u zemlji u kojoj se danas lije krv. Zato i zbog ega, ne
znam. Previe je objanjenja i premalo istine u cijeloj toj prii.
Sa njegovim rijeima, iz kojih isijava njegovo bie, no brzo proe. Ali ova no
je duga, jer ini mi se gotovo nemoguim iznjedriti bisere iz okeana njegove mudrosti.
Dok nisam poznavao perzijski bio sam slobodan, kao ptica, da pjevam o njemu
inspiriui se prijevodima koji su preblijeda kopija Boanski nadahnutog originala.
Sada sam vezan i zarobljen nedostinou izvornika, nemoi da se on uspjeno
prevede ostajui vjerodostojan njegovoj misli i rijei.
Ovo je samo poetak prie o Delaludinu Rumiju, uenjaku koji je postao
zaljubljenik; ovjeku koji se okretao poput zvijezda oko srca galaksije i pozivao svojom
pjesmom i plesom. Pozivao na iskonski put ljubavi. Pozivao da krenemo sudbonosnim
putem povratka. Povratka naoj istinskoj prirodi. Povratka naoj biti...

Belh je napustio kao djeak i zaputio sa sa svojim ocem Behaudinom Veledom

ka Mekki i Medini. Njegov otac je svojim duhovnim okom vidio pobijenjele horde
mongolskih osvajaa kako gaze sve pred sobom. Napustili su Perziju upravo prije,
moda, najvee katastrofe u njenoj historiji. U isto vrijeme, Behauddinu je dojadila
ljubomora i stalni napadi tamonjih filozofa, a naroito Fahruddina Razija. Tu je
uistinu nastao nepremostivi ponor, ponor izmeu istinskog duhovnog iskustva i
praznih, nesuvislih rijei.

Cijeli ovaj dio teksta, od samog poetka, dio je uvoda MESNEVIJE IV u prevodu autora. Rijei
ispisane kurzivom nisu dio orginalnog teksta, ve su dodate radi pojanjenja.
1

Behauddin je bio veoma poznat upravo po svojoj duhovnoj zrelosti. Zvali su ga

Sultanul-ulema2, jer je, kako kae pria, jedne noi tri sto ljudi Belha, mahom uenjaka,
usnilo isti san. U njihovom snu, poslanik Muhammed a.s. sjedio je u atoru u sred
pustinje sa svojim sljedbenicima. Tada je Behauddin uao u taj ator gdje je primljen sa
velikim potovanjem. Poslanik mu ree da sjedne sa njegove desne strane i ree
prisutnima: Od danas elim da Behauddina zovete Sultanul-ulema.
Ujutro oni pohrlie do Behauddina da mu ispriaju taj san no on ih zaustavi i
sam im objelodani ono o em su sanjali. I tako njemu ostade taj nadimak.
Fahruddin Razi i njegovi sljedbenici stalno su se jadali vladaru Belha
Harezmahu na Behauddina govorei mu da on sakuplja tolike pristalice zbog toga to
eli da mu preotme prijesto. Tako je sultan Muhammed Harezmah poslao sljedeu
poruku Behauddinu, elei da ga iskua: Ako na uitelj eli da postane vladar Belha
ja u mu jo danas predati svoj prijesto i povjeriti svoju vojsku, a za sebe bih molio da
mi dozvoli da napustim Belh, jer ni u jednom gradu nema dovoljno mjesta za dva
vladara.
No, ubrzo je od Behauddina stigao sljedei odgovor: Selam sultanu Belha.
Prijesto, vojska, blago i zemlja su prolazne stvari ovoga svijeta koje pristaju sultanima.
No, mi smo dervii koji nemaju nikakvog interesa za te stvari. Ostavite vi nas da mi
putujemo sretnih srca, a sultan neka ostane s mirom meu svojim podanicima i
prijateljima.
Kasnije se sultan pokajao i molio je Behauddina da ostane, ali on je i tada
pokazao da pravi dervi ne slijedi volju sultana ve Allaha Uzvienog. Napustio je
grad sa cijelom porodicom da bi Belh ubrzo potom horde Dingis Kana potpuno
sravnile sa zemljom.
Prolazei kraj Niapura, sreli su uvenog sufiju Feriduddina Attara, koji je
Rumiju poklonio svoju knjigu Esrar Name ili Knjigu Tajni. Pria se da je Attar,
ugledavi Bahauddina i njegovog malog sina Delaluddina, povikao: Gle uda ! Evo
nam stie rijeka, koja vodi moni okean iza sebe ! Prenosi se jo da je ejh Attar
razgovarajui sa Behauddinom izjavio: Tvoj sin e zapaliti oganj u mnogim srcima
irom ovoga svijeta.

Poslije Niapura, nastao je period putovanja, koji je, otprilike, trajao 16 godina.
Konja je bila na kraju tog puta, a prije toga, proli su Bagdad, Kufu, Mekku, Medinu,
Jerusalem, Damask, Halep, Erzinkan i Lerende, grad danas poznat kao Karaman
Pria se da im je tadanji sultan Bagdada u znak dobrodolice darovao posudu
u kojoj je bilo tri hiljade zlatnika. No Behauddin mu je vratio tu posudu sa rijeima:
Sultanova imovina je sumnjivog porijekla, nezakonito steena, ja ne mogu prihvatiti
poklon od nekoga ko je svoj ivot posvetio ispraznim uivanjima i zabavi.
Kasnije je na svojim predavanjima, Behauddin je graanima Bagdada poruio
sljedee: Mongoli dolaze i rue sve pred sobom, pale, mue, ubijaju. Ni vas ta poast
nee mimoii. Zato se pripremite za ono to je neizbjeno, podignite zastore nemara i
neznanja sa svojih srca, okrenite se prema Uzvienom Allahu dok jo ima vremena!
2

Sultanul-ulema - sultan uenjaka

5

Mevlana je mnogo kasnije u Mesneviji, masovnom i kapitalnom djelu klasinog

sufizma od oko 25000 bejtova ili distihova, o kojem e biti govora kasnije, naveo jednu
priu o starom muziaru koja govori o tome da nikada nije kasno iskreno se okrenuti
Allahu i da su vrata Njegove milosti uvijek otvorena. Pria ide ovako:

Bijae neki muziar koji je, kao mladi, bio obdaren veoma lijepim glasom.
Sa svih strana svijeta ljudi su dolazili da ga uju i nije trebalo dugo pa da i sam sultan
sazna za njega. Bijae pozvan pred sultana i ovaj ga primi na svoj dvor za dvorskog
muziara. Tako je on ubrzo postao veoma bogat i slavan, pjevao je iz noi u no, a
nerijetko i po danu zabavljao sultana i njegove brojne podanike.
Tako su godine prolazile, a njegova slava je poela lagano da kopni. Njegov
glas, koji je bio tako snaan i kristalan u mladosti, poeo je da zapinje i hra. Nisu vie
pomagala ni mnogobrojna ljekovita sredstva niti vjebe, ve svima je postalo jasno da
su njegovi najbolji dani iza njega. U svakom sluaju bilo je tu mnogo novih, mladih,
talenata spremnih da pjevaju pred sultanom i njegovom gardom. Nije prolo mnogo
vremena, a taj, negdanji, sjajni pjeva je potpuno bio zaboravljen. Ubrzo mu se vie
niko nije mogao sjetiti ni imena. Kao da nikada nije ni postojao. Bar to se tie
obinoga svijeta.
U svojoj sedamdesetoj godini taj ovjek je bio potpuno sam. Njegovo bogatstvo
se istopilo, a sa njime su ga napustili i svi prijatelji. Njegov glas je bio potpuno
ohrapavio, no, ionako, sada nikoga nije vie bilo ko bi ga mogao, bar iz pristojnosti, ili
nekog interesa, sluati. Smrt je tom ovjeku svakim danom bila blia i on je, sa
oajanjem, postao svjestan da u svome ivotu nikada, ni za jedan jedini trenutak, nije
mislio o Bogu.
Bio je isuvie zauzet pjevanjem, sakupljanjem bogatstva, provodom i enama.
Sa gorinom je shvatio da se nijednom gestom, nijednom molitvom nije zahvalio
Stvoritelju za izuzetan dar koji je dobio od Njega. On, u stvari, nije ni znao kako da
obavlja molitvu. Mada je mnogo puta prolazio pokraj damija i vidio ljude koji su
klanjali u njima, jednostavno nije pridavao ni malo panje svemu tome. Sada je bilo
isuvie kasno, on je Allaha ignorisao itav svoj ivot i vjerovao je da e i Allah
ignorisati njega, klanjao on ili ne klanjao.
Ipak, bio je preplavljen enjom da iskae svoju zahvalu Allahu, bez obzira na
sve. I tako on ode na mezarje i tamo pade na koljena, po prvi put u svome ivotu i tu
poe govoriti stihove koji si nadirali iz njegovog ojaenog srca. Tako je jadni i skrhani
starac svirao i pjevao svome Gospodaru dok ga umor nije savladao i dok nije tu, na
mezarju, zaspao
Mevlana nam potom opisuje kako je halifa toga doba Omer sanjao da treba otii
i odnijeti zlatnike tom ovjeku i kako je on to i uinio. I kako ga je on potom uputio u
duhovne tajne i kako se na tog ovjek spustila velika milost Allahova.
Dakle potrebno je samo jednom iskreno, iz dna due, obratiti se Uzvienom
Allahu i on e se odazvati. Kuran asni kae: Zovite Me i Ja u vam se odazvati.
Zaista, nikada nije kasno, sve dok je dua pod grlom, nada postoji sve dok smo ivi.


ta je bilo sa svim onim ljudima koji su prije 800 godina sluali Behauddina,
sultana uenjaka i Rumijevog oca, nije poznato i koliko li je njih, kao i onaj stari svira,
zaplakalo iz dubine svoje due traei spas i uputu. No, ista pria traje i danas, samo
su se glumci promijenili.
Oni su svoj put nastavili prema Mekki, tamo su obavili hadd i potom preko
Jerusalima, jo jednog sudbonosnog i krvlju natopljenog mjesta u naim vremenima,
zaputili prama konanom odreditu svoga putovanja. Bio je to grad Konja u tadanjoj
Rumeliji, odakle i dolazi Rumi, ime po kojem je Delaluddin poznat u svijetu, mada bi
pravilnije bilo Belhi, poto se rodio u Belhu. Datumi njegovog roenja variraju od 1201
do 1207 g. Neki navode godinu 1203, dakle, tano 800 godina od ove
2003 g.
Jedan od bliskih Behauddinivih prijatelja, erefeddin Lala iz Samarkanda, bio je
zajedno sa njima, na tom sudbonosnom putovanju. On je imao ki Devher Hatun.
Bila je izuzetne ljepote i stoga srca. Ona i Mevlana su zajedno odrasli i tu na putu su
se vjenali. U proljee 1225. g. odrana je skromna ceremonija njihovog vjenanja, no,
ubrzo potom umrla je Rumijeva majka, a za njom i njegov stariji brat Muhammed
Aleaddin. Oboje su sahranjeni u Keremanu.
Ali tako to biva, uvijek neko seli, a neko dolazi na ovaj prolazni svijet. Mevlana
je dobio dva sina i jednog je nazvao Sultan Veled po svome ocu, a drugog Aleaddin
elebi po svome bratu. Oni su im pomogli da prebole drage osobe koje su otile sa
ovoga svijeta.
Anadolija je u to doba bila vjerski veoma iva pokrajina. Mnogi uenjaci i
ejhovi su se tu nastanili bjeei pred mongolskom invazijom. Tako je ona postala
centar vjerskog ivota. U njoj su tada vladali selduci i polako su, na njenim
prostorima, poeli osnivati svoje gradove.
Prije samog dolaska u Konju, Mevlanina porodica je boravila neko vrijeme u
Lerendeu. Tamonji namjesnik Emir Musa zavolio je Behauddina i postao njegov
iskreni sljedbenik. Naravno, i tu su se pojavili razni zavidnici i zlobnici, poeli su
plaiti Emira da e mu sultan zamjeriti to je takvog uenjaka zadrao u Lerendeu i
ljubomorno ga uva za sebe.
Ubrzo je i sultan saznao za to i poslao optuujuu poruku svome Emiru. Po
Behauddinovom nalogu Emir je otiao u Konju da objasni sultanu da je elja samog
Behauddina bila da se nastani Lerendeu, no sultan je i tada insistirao da Beha pree u
Konju govorei: Moja elja je da budem sljedbenik i rob takvoga ovjeka, a grad
Konja postane njegov dom.
Mali karavan se opet pokrenuo. Nakon sedam godina provedenih u Lerendeu
kamile i konji su jo jedamput osedlani. Veliki osvaja Anadolije sultan Kejkubad ih je
ponizno doekao, prihvatio je uzde Behauddinovog konja i naoigled svih proveo
kroz Konju, ka svojoj palati. Meutim Behauddin nije elio da stanuje u sultanovoj
palati, jer njemu kao uenjaku pristajala je samo medresa; tako se oni nastanie u
najveoj medresi u Konji.


Ubrzo potom, Baha Veled je poeo sa predavanjima u medresi i damijama.
Jedne prilike, na njegovom predavanju nali su se sultan i njegovi namjesnici. On je, na
sebi svojstven nain, briljantno objanjavao ajete iz Kurana. Jedan od sultanovih
namjesnika bio je duboko zadivljen time, no, u jednom trenutku, pomislio ja da Beha
unaprijed priprema svoja predavanja, te je u stanju da govoriti tako dobro.
Behauddin prekinu predavanje i zatrai od tog ovjeka da proui neto iz
Kurana, tanije deset ajeta. Ovaj to uini i Behauddin mu ih rastumai na licu mjesta,
nita manje briljantno od samog predavanja. Uvidjevi da ima posla sa izuzetnim
Allahovim robom, ovaj sultanov Emir dade rije da e sagraditi novu medresu samo
za Behauddina i njegovu porodicu. Tako je i bilo. To je bijae mjesto u kojem su se
trajno nastanili.
Sultan Kejkubad imao je veliko potovanje za Behauddina. Savjetovao se sa
njime u svim situacijama. Sagradio je divne zidine u Konji, ukraene zlatnim motivima
i reljefima. Te zidine bijahu vrsta brana od neprijatelja i poplava.
Jedne prilike, dok su etali po tim sjajnim zidinama, sultan upita Behauddina:
O sultane uenjaka, ta misli o ovim zidovima?
Bez sumnje je da si ti sagradio sjajne zidove koji te tite od neprijatelja i dugih
nepogoda, ali ima li ti neto to te moe zatititi protiv uzdaha onih koji su potlaeni i
strijela koje odapinju iskreni vjernici. Pokuaj sagraditi utvrenje dobroinstva i
pravde i sakupiti vojsku dobrih vjernika. To e ti biti bolje od hiljadu ovakvih zidova,
odgovori mu Behauddin.
Sultan mu tada poljubi ruku, zbog ovih mudrih rijei upute i pokloni ruinjak
na istonoj strani palate. Jednom dok je bio u tom ruinjaku Behauddin je rekao:
Ovdje e biti grobovi moje djece, njihove djece i unuka. Tako je i bilo. I dan danas
Mevlanino turbe se nalazi u tom kraljevskom ruinjaku.
Put od Belha do Konje je trajavo 16 godina. Behauddin Veled je ivio samo dvije
godine u Konji. Kada je stigao u Konju imao je ve preko osamdeset godina i bilo je
prilino oronuo. Starost je donijela svoje i njegov je dugi ivot stigao svome ishoditu.
U zimu, 1231. g. iznenada se razbolio i tri dana nakon toga preselio je na bolji svijet.
Nakon njegove smrti izgradili su mu jednostavno turbe od suene cigle.
Kasnije, selduki vezir Sulejman Pervane elio je Behauddinu podii vee i ljepe
turbe, ali Mevlana ga je odgovorio od te namjere rijeima: Zar ti moe sagraditi vee
i ljepe kube od onoga koje ve grli nebeska prostranstva?
Tako je Behauddin Veled napustio ovaj svijet, grlei Nebeska prostranstva, no,
iza sebe je ostavio sjajno sunce, svoga sina Delaluddina, koji je svojom svjetlou
zatamnio sjaj nebesa, postidio mjesec i sve zvijezde iz nebeskog okeana
Behauddin Veled je nestao u vjenosti i tako je zapoelo novo poglavlje
Mevlaninog ivota. Jo od svoga djetinjstva, u Belhu, Mevlana je bio izloen uticaju
sufijske mudrosti. Prisustvovao je sijelima dervia, sluao njihove pjesme o predanosti
Allahu, bio upuen u razna duhovna pitanja vjere. Sluao je predavanja svoga oca, bio

odgajan od strane njegovih iskusnih dervia, upoznao uvene uenjake i sufije toga
vremena.
Poslije Behauddinove smrti, Mevlana je shvatio da je Konja konano odredite
njegovog zemaljskog putovanja. Shvatio je da mu je dunost da se nastani u mjestu u
kojem je njegov otac napustio ovaj prolazni svijet. Vremenom je zavolio taj grad . Iz
njegovih zabiljeki o Konji izdvaja se sljedee: Ovaj grad bi se trebao zvati: Grad
Allahovih Prijatelja. Svako dijete koje se ovdje rodi bie blisko Allahu. Sve dok tijela
Behauddina, Sultana uenjaka, i njegovih potomaka budu ovdje, neprijatelj nee
uspjeti da osvoji ovaj grad. Sve do kraja vremena, Konja e biti zatiena od propasti,
jer nae duhovno i materijalno blago zakopano je ovdje.
Poslije Behauddinove smrti mnogi su traili od Mevlane da zauzme njegovo
mjesto, ali on se jo nije osjeao spremnim da prihvati tu odgovornu dunost. Tada je
nastao period njegovog duhovnog usavravanja. edan iskustvenog znanja i
duhovnih otkrovenja povukao se u samou i tamo strpljivo boravio sve dok se nije
pojavio ejh Burhaneddin iz Tirmiza.
ejh Burhaneddin bijae uenik Bahe Veleda. No, iznenada, jednoga dana,
noen vihorom Boanske ekstaze, on napusti Belh i ode da luta pustinjama. Nakon
izvjesnog vremena pojavio se u gradu Tirmizu, gdje je ivio povueno i smireno.
Prenosi se da je jednoga dana, na sijelu dervie, iznenada, ustao i povikao:
Jaoj meni! Moj ejh Behauddin je napustio ovaj svijet. Ustajte da mu klanjamo
denazu. I tako se i dogodilo. Denaza se klanjala Behauddinu, sultanu uenjaka,
istovremeno, u Konji i Tirmizu. Nakon denaze Burhaneddin je rekao: Sin moga
ejha Delaluddin Muhammed ostao je sam. Dunost mi je sada da idem u Konju,
spustim glavu u prainu po kojoj je gazila noga moga ejha i pobrinem se za njegovog
sina.
Tako se ejh Burhaneddin zaputio u Konju. Dakle, on je nastavio da vodi
Mevlanu dalje stazama duhovnog usavravanja. Prenio mu je znanje o halu.3 Nakon
izvjesnog vremena poslao ga je u Siriju, u Halep. Tamo je Mevlana dalje uio od
muderrisa Kemaluddina, koji je poznavao njegovog oca i bio veliki uenjak svoga
doba. U Halepu je boravio godinu dana, a zatim se uputio u Damask.
U to doba, Damask je bio utoite mnogim uenjacima koji su se sklanjali pred
naletima mongola. Tu je boravio i uveni sufija Muhjuddin Arebi. Mevlana je tu imao
prilike da se sretne sa mnogim sufijama, da od njih ui i sa njima razmjenjuje svoje
spoznaje. To je bio veoma plodonosan period u sticanju duhovnoga znanja. Imao je
otvoren pristup mnogim medresama, tekijama i tajnim sijelima. Tu u Damasku,
boravili su i prolazili putnici - namjernici, duhovni tragaoci sa sve etiri strane svijeta.
arija u Damasku je odisala ivotom, ali i mistinom atmosferom prisustva mnogih
Boijih prijatelja.
Jednoga dana, prenosi se, Mevlana je iao kroz arijsku guvu kada ga neko
iznenada uhvati za ruku. Taj ovjek mu, potom, poljubi ruku sa dubokom
potovanjem i ree: O ti koji sija sjajnije od svake zvijezde na nebesima znanja, ipak
ne poznaje ni moju prainu! Ne ostavljajui vremena Mevlani da bilo ta odgovori ili
uini, ovaj ovjek se izgubi u guvi.
3

Znanje o halu - svjesnost Allahovog prisustva.

9

Nakon etvorogodinjeg boravka u Damasku Mevlana se vratio u Konju. Usput

je svratio u Kajseri u kojem je tada boravio ejh Burhaneddin. ejh se zajedno sa njime
uputio u Konju.
ejh Burhaneddin je veliki znaaj pridavao postu. Znao je postiti i po petnaest
dana neprekidno. Govorio je: Budite gladni, koristite peat gladi. Glad je klju riznica
mudrosti. Glad otvara izvore istinskih spoznaja, koji borave u najdubljoj svijesti
Poslanika i Boijih prijatelja!
Mevlana je, pod budnim okom takvoga uitelja, proao mnoge stanice
duhovnog puta. Sa njime je upoznao mnoge tajne koje donosi duhovna praksa
gladovanja i odricanja od svjetovnih uitaka. Tako je stiglo i vrijeme njihovog
rastanka. Ipak, Mevlana nije elio da ga taj duhovni lav napusti i Berhaneddin je samo
traio povoljnu priliku za to.
Burhaneddin je pokuao otii, jedne prilike, ali mula ga je zbacila sa sebe i pri
padu je slomio nogu. Mevlana mu pritra i ugleda polomljenu kost.
Bravo! Burhaneddin tada ree, dobri uenik je svome uitelju slomio nogu!
Mevlana je tada shvatio da ga ne moe na silu zadrati i da ga mora, u svome
srcu, pustiti da ide. Zapazivi promjenu u stanju svoga uenika Burhaneddin mu ree:
Sine moj, ti si spreman. Niko od duhovnih putnika ti sada ravan nije. Postao si lav
uenosti i spoznaje. Budui da sam i ja takav jedan lav, ovdje nema mjesta za obojicu.
Stoga je elim da idem iz Konje. Neka ti ne bude ao, jer e te ubrzo posjetiti jedan
veliki duhovni prijatelj. On e biti tvoje ogledalo, a ti njegovo. On e te uvesti u svijet
duhovnih tajni, a i ti njega. Upotpunit ete jedan drugoga, u ovom svijetu od vas
dvojice nee biti veih prijatelja!
Mevlana je razumio poruku svoga uitelja. Tako je Burhaneddin otiao u Kajseri.
Jednog lijepog proljetnog dana 1239. g., Mevlana se oprostio od svoga uitelja kvasei
suzama njegove ostarjele ruke. Burhaneddin je u Kajseriju ivio povueno. Nudili su
mu mjesti imama, ali on je toliko bio obuzet duhovnim stanjima da nije bio u stanju da
klanja kao drugi ljudi. Ostajao bi u namazu toliko dugo da ga niko u tome nije mogao
slijediti i stoga se opet povukao u osamu. Nedugo nakon njegovog dolaska u Kajseri,
osjetio je da se blii njegov odlazak sa ovoga svijeta. Pozvao je jednoga dana svoje
uenike i rekao im: Zatvorite vrsto vrata ove uboge elije i svijetu objavite: Garib4
Burhaneddin napustio je ovaj svijet!
Prenosi se da su mu posljednje rijei bile sljedee: O Uzvieni Allahu! Prijatelju
moj! Uzmi ovu duu, slobodnu od oba svijeta! Odstrani iz nje svaku radost sem
radosti za Tebe!

Garib stranac, tuinac, u duhovnom smislu: onaj kome je stran ovaj svijet i sve u njemu, a blizak onaj svijet.
10


Naa pria o Mevlani lagano stie do svoga usijanja. Stgli smo do mjesta gdje su
se susrela dva okeana. No, prije nego kaemo neto o tome, moramo progovoriti koju
rije o emsu Tabriziji. Pria o njemu je neizostavna u ovoj prii o Mevlani,
Delaludinu Muhammedu Rumiju.
Ko je bio emsuddin Tabrizi? Ko je bio taj ovjek koji je Mevlanu zapalio
beskrajnom vatrom ljubavi? Ko je bio ovjek kome je Mevlana posvetio svoj Divan,
poeziju od preko 36 000 hiljada bejtova ili 3300 gazela?
Pokuaemo neto da kaemo o njemu na osnovu malo vjerodostojnih
podataka koji su nam ostali o toj Boanskoj lutalici.
Porijeklom je bio iz Azerbejdana. Roen je u Tabrizu. Koliko je poznato,
njegov se otac zvao Melikdoglu. Od malih nogu bio je neobian i isticao se meu
drugom djecom. Imao je veliku ljubav za vjeru i prije svoga punoljetstva znao je
provesti po etrdesed dana gladujui, bez ikakve elje za hranom. Duhovna e, tako
vitalna i neizostavna za svakog iskrenog putnika, u njemu se nastanila jo od rane
mladosti.
Njegovi roditelji bijahu zabrinuti za njega pa je ems, jedne prilike, poveo oca
do rijeke i pokazao mu na na kokoku pod kojom su leali paii, kokodakala je u
panici vidjevi ih kako plivaju u vodi.
Oe, vidi li ti ovo? upita ga ems, isti je sluaj i sa nama. Dok kokoka, u
velikoj brizi, kokodae na obali, njeni mladi rone i plivaju ka drugoj strani. Moe li
sada da razumije razliku izmeu osobina koje su uroene i Bogom dane i onih koje se
trudom stiu?
Na ovaj nain, ems je svome ocu pokazao da on pripada nekoj drugoj
duhovnoj porodici koja umije da pliva u moru duhovnog znanja. ems je bio to pae
koje je bezbrino plivalo duhovnim vodama.
U sufijski put, tarikat, uveo ga je ejh Ebubekir koji bijae pleta koara. No,
ems je najvei dio svog ivota proveo putujui. U maladosti napustio je Tabriz i od
tada se nikada vie nije skrasio. Bio je pravi lutajui dervi. Na svojim lutanjima sreo je
mnogo uitelja, ali dugo nije mogao da sretne pravog ovjeka, ovjeka srca.
Prenosi se da je, jedne prilike, stigao do nekog ejha koji ga je upitao ta trai i
zato je doao.
Traim Boga! ems mu odgovori.
Bog vlada nebesima i pokree brodove na njihovim putanjama, sav vaan,
odgovori ejh.
uvi to, ems se bez rijei ustade i napusti ga.
Druge prilike, dok je bio u Bagdadu, posjetio je poznatog ejha Evhaduddina.
Kada ga ems upita ta radi, ree da gleda odraz mjeseca u lavoru.
Ako nema ir na vratu, zato ne podigne svoju glavu i pogleda u nebo.
Tamo e ugledati pravi mjesec. No, ti si sklon lavorima, sjenama, i stoga ne moe
pronai ono to trai, ree mu ems.
Evhaduddin bijae toliko pogoen ovim rijeima istine da zgrabi emsovu ruku
i zamoli ga da mu bude duhovni vodi.
11

Ti ne moe izdrati moje drutvo, ree mu ems.

ejh Evhaduddin nije se dao tako lahko odbiti, nastavio je moliti emsa da ga
vodi duhovnim putem.
U redu, konano pristade ems, pristajem, ali pod jednim uslovom.
Morae sa mnom piti vino na bagdadskom bazaru!
Ne zaboga, takvo neto nikada ne bih uinio! odgovori zaprepateni ejh.
A, da li bi ti otiao i kupio vina za mene?
Ne, nipoto, ni to ne mogu ispuniti!
Eto vidi, najposlije ree ems, jesam li ti rekao da ti nisi u stanju da izdri
moje drutvo. Proi se ti dervia. Ja traim ovjeka slinog sebi, a ne nekoga ko bi bio
moj ejh ili ja njegov. Ja traim zrelog ovjeka od koga istina nije skrivena.
Na ovakve i sline naine ems bi se oslobaao onih koji nisu bili cilj njegovog
putovanja. On bi takve ljude odmah, u par rijei, prepoznao, i tako se potraga
nastavljala.
Jednog dana naiao je na Baba Kemala i s njime proveo neko vrijeme. Jedan od
Baba Kemalovih prijatelja bio je Fahruddin Iraki koji je doivljavao stanja Boanskog
nadahnua i tada bi pisao velianstvenu poeziju. Svoje stihove, davao bi Baba Kemalu.
Jedne prilike, Baba Kemal upita emsa: O emsuddine, zar se u tvome srcu ne krije
istina o kojoj pjeva Fahruddin?
ems odgovori: Ja nemam sposobnost da izrazim to to se u mome srcu krije,
kao to to ima Fahruddin, ali to ne znai da se srcu mome ne nalazi ta istina. Za
razliku od mene, on ima sposobnost da u haljine zaogrne tajne i time im da ukras i
sjaj.
O Sunce Tabrisko! ree Kemal Baba, pogledavi ga oima ljubavi, Allah e ti
jednoga dana darovati takvoga prijatelja koji e u tvoje ime otkriti sve tajne od poetka
do kraja vremena. Sa njegovog jezika tei e mudrost srca tvoga!
Pria se da je naposlijetku, u ezdesetoj godini svoga ivota, ems zavapio s
podignutim rukama ka nebesima: O Allahu, imali na ovom svijetu iskrenih aika,
onih koji Te istinski trae, glavu bih dao da jednog takvog naem!
Idi u Rumeliju,glas srca se javi, idi u zemlju Rum, tamo e ga nai:
Oni koji iskreno trae nai e put do stanita Njegova. Od svega na ovom svijeti
vrijedi vie suza za Njime prolivena. ems Tabrizi suze je lio zarad svoga Danana.
Zato je njega Danan 5 uputio ka stanitu prijatelja.

emsuddin Tabrizi stigao je u Konju novembra 1244 godine. Ugledavi visoke

munare, srce mu zaigra od radosti. Proao je kroz kapije, tog sudbonosnog grada, i
smjestio u skromnoj musafirhani.6 Sljedeeg dana 25 novembra susreo se sa voljenim.
ems je izaao na ulicu i ugledao Mevlanu na konju, u pratnji njegovih
sljedbenika. ems, kao opijen, potra, uhvati konja za uzde i zagleda se u oi

5
6

Danan lit. Dua due, fig. Voljeni

Musafir putnik, hane kua; kua putnika, svratite, han.
12

zauenog Dalaluddina. To mjesto, pokraj ekerfuru musafirhane, nazvano je

Meredjel Bahrejn mjesto susreta dva okeana. 7
Upitao bih te neto, o mula,8 ree ems, molio bih te da mi razjasni jednu
udnu i tegobnu stvar.
Govori, o kalenderijo,9 kakve te tegobe mue, ree mu Mevlana.
O voo muslimana! Ko je bio uzvieniji, poslanik Muhammed a.s. ili Bajezid
Bistami? upita ga ems.
udnovati ovjee, zar se moe porediti poslanik Muhammed a.s. koji je
svjetlost i milost svim svjetovima, sa Bajezidom koji je samo jedan od Allahovih
odabranika?
U pravu si, ree ems smjeei se, ali, nije li Poslanik a.s. rekao: to mi Se
vie otkriva sve te manje poznajem, dok je Bejezid izjavio: Slavljen nek sam ja
velianstveni!
Mevlana na to odgovori: Kalenderijo! Tvoje pitanje je zaista udnovato i teko.
Odgovor na njega znaju samo istinski znalci. Bajezid je gucnuo samo kap iz golemog
okeana Allahove pojavnosti i potpuno se opio, dok se e Poslanikova stalno
poveavala, mada je ispio mnogo aa iz tog okeana. Njegov stepen blizine se stalno
poveavao i sa njime njegova e za Allahom. to je kod ovjeka vea e za Allahom
to je on uzvieniji. Po tome se niko nije mogao mjeriti sa Pejgamberom Muhammedom
a.s. Bajezid je samo jedan mali zaljev u moru njegovom!
uvi ovaj govor uima svoga srca, emsovo more ljubavi uzavre i prekipi. On
pade u dezbu10 i viknu - Allah, preplavljen enjom ljubavi. Od tog uzvika, Boanska
svjetlost zasija u srcu Dalaluddina i on u tom trenutku jasno vidje da Allaha slavi
cijeli univerzum, da sva bia ovoga svemira, od kamenja do zvijezda, neprestano
veliaju i slave Uzvienog Stvoritelja, ponavljajui njegovo sveto ime. Boanska ljubav
savlada emsa i on pade na zemlju onesvjeen.
Mevlana sjaha sa konja i ponese ga u medresu u kojoj je stanovao. U medresi,
on poloi njegovu glavu u svoje krilo, ekajui da se ems osvijesti. U tom trenutku
prisjeti se rijei svoga ejha Burhaneddina: Uskoro e ti Allah poslati istinskog
prijatelja
Da li je ovo taj ovjek, pomisli Mevlana, gledajui emsa koji se lagano budio
iz nesvijesti
Mevlana je pozvao emsa da se preseli u njegovu medresu. Smjestio ga je u
jedan ugao, pored adrvana i biblioteke. Dok su razgovarali, ems se zagleda u knjige
i upita Dalaluddina: ta je ono tamo?
To su samo prazne rijei, odgovori Mevlana.
To ti vie ne treba, ree ems i velikom brzinom poe bacati knjige u bazen
adrvana.
Velikim dijelom, ova biografije, pored drugih izvora koji e biti navedeni na kraju knjige, bazira se na
romansiranoj biografiji 'Whirling Dervishes' Onder Mehmeta, dakle ona je subjektivnog karaktera i ne
mora nuno biti cijela istina o Mevlani; jo uvijek u Bosni nije izala Mevlanina biografija bazirana na
podrobnijem, naunom, istraivanju.
8 Mula - uitelj
9 Kalender lutajui dervi
10 Dezba duhovni zanos
7

13

Mevlana to mirno posmatrae, al se u srcu njegovom javi tuga zbog dvije

knjige koje bijahu baene u vodu.
ems to odmah primjeti pa ga upita: Zbog ega ti se srce alosti?
Prijatelju moj, nije mi ao svih tih knjiga osim dvije, Mevlana odgovori.
Te dvije knjige bijahu Esrarnama knjiga tajni, od ejh Attara, koju je on, jo
kao mali, dobio od njega, i knjiga koju mu je ostavio njegov otac Behauddin Veled.
Ne tuguj Mevlana, mi to moemo lahko popraviti, ems ree pa izvadi iz
bazene te dvije knjige, suhe i pranjave kao to bjahu i prije. Potom obrisa prainu sa
njih i dade ih Mevlani

Poslije toga, Mevlana i ems bijahu nerazdvojni. Sve to bi ems zatraio od

njega Mevlana bi inio s ljubavlju i velikim oduevljenjem. ems mu je zabrani da ita
knjige govorei: Umijee Boanske ljubavi se ne moe nauiti u medresi.
Stanje Mevlane, u vrijeme intenzivnog druenja sa emsuddinom, njegov sin,
Sultan Veled, opisao je sljedeim rijeima: Iznenada, ems se pojavio u naim
ivotima. Tada se Mevlanina sjena povukla pred svjetlou njegovoga sunca. Iz
udaljenih obala svijeta ljubavi stigao je prah tiine. Stigao je neujno, bez buke doboa
i tamburina. ems nas je poduavao o stanjima Boanske ljubavi. Mevlana, koji je bio
dosegao sam vrhunac znanja, sada je morao poeti sve iz poetka. Kao to su svi drugi
slijedili i potovali Mevlanu, on je sada slijedio emsa, jer on ve bijae dostigao stanje
beskrajne ljubavi prema Bogu.
ems je stigao neujno i pozvao Mevlanu da se nastani u svijetu Boanske
ljubavi, da uskoi u oganj aka i tamo se pee i sagori. Prije emsovog dolaska
Mevlana nije imao smiraja, mada je imao sve to se moe poeljeti. Imao je ljubav i
potovanje ljudi, poloaj i ime. Bio je veliki uenjak i duhovni autoritet, nisu mu bile
strane ni mnoge tajne vjere. No, njegovo srce jo nije bilo sagorjelo u ognju ljubavi.
ems je u njegovom srcu otvorio nove vidike, vidike ovjeka koji je iskustveno saznao
sve ono to je Mevlana uio u knjigama, ovjeka koji je gladan, edan i bos u
poderanim haljama, praio drumovima duhovne enje i ljubavi; lutalice i usamljenika
koji je ostavio sve zarad Uzvienog Allaha.
ems je u njemu probudio ljubav za muzikom i plesom. Muzikom koja je nosila
u sebi duhovnu enju, plesom onih zanesenih Boanskom blizinom. Njih dva su
provodili dane i noi zatvoreni u svom svijetu i opijeni van svih granica. Iz prostorije
u kojoj su boravili uli su se zvuci rebaba i naja11 i esti povici: Allah! Allah! Bili su
potpuno zaneseni u svom duhovnom svijetu, u kojem nije bilo pristupa nikome.
Razmijenjivali su beskraj tajni, koje Uzvieni Allah sputa na takvu vezu
nepatvorene ljubavi i povjerenja.

11

Rebab iani instrument; naj frula od trstike

14


U maloj sobi u kojoj su boravili Mevlan i ems, pucali su beskrajni vidici i
horizonti. Gorjeli su zajedno u uzavrelom kotlu ljubavi i beskrajne duhovne enje.
ems bi govorio Mevlani: Iskreni duhovni tragalac nikada nije umoran od
prijateljstva. Za njega nema slae hrane od ponavljanja Allahovog imena za sofrom
predanosti. Duhovna spoznaje postie se putem tri stvari: jezikom koji ponavlja ime
Boije, srcem koje rtvujui sebe pokazuje zahvalnost Allahu i tijelom koje strpljivo
eka. Tijelo je kao koljka na suhom, ono mora biti natopljeno odricanjem,
samoobuzdavanjem i duhovnim nastojanjima. Nema nita bolje od duhovne
poniznosti. Sretan je ovjek koji je zadovoljan onim to ima i ne eli ono to imaju
drugi. Istinski prijatelj mora biti tajanstven, poput Allaha. Mora podnositi runa djela i
mahane svoga prijatelja, ne smije biti povrijeen njegovim grijeenjem. Ne smije mu
svoja lea okrenuti i ne smije ga okrivljivati. Mora neumorno pratati, ba kao to i
sam Allah voli da prata i pokriva nae grijehe.
Mevlana je, bez daha, upijao emsove rijei istinske mudrosti i spoznaje.
Napredovao je takvom brzinom da se uskoro nije znalo ko je tu kap, a ko more. Dva
okeana su se prelijevali jedan u drugoga i nije vie bilo vano ko je tu uenik, a ko
uitelj. Bili su jednostavno dva duhovna prijatelja, svjetlost njihovih srca sijala je istim
sjajem.

U kratkim trenucima njihove odvojenosti, Mevlana je svima govorio o

emsovoj veliini. Traio je od njih da budu paljivi prema njemu i da mu ukau
duno potovanje. Dugo i nairoko bi im govorio o tome.
Sultan Veled, Mevlanin sin, jedne prilike priao je emsu, poljubio ga u ruku i
pitao ga ima li ita to bi mogao uiniti za njega.
ta je s tobom Velede, ree ems, otkuda odjednom takvo potovanje i
uvaavanje kod tebe?
O potovani, moj otac je govorio o tebi s tolikim uvaavanjem da smo svi
izbezumljeni zbog toga. Kada bih i hiljadu godina ivio to mi ne bi bilo dovoljno da ti
iskaem svu zahvalnost koju zasluuje, ree Veled ushieno.
To ne moe biti, ree ems, ni hiljade emsuddina nije vie od trunke
praine u kuli Delaluddina. Neka sam ja doao i do Boanske veze, i vidjevi mnoge
zaogrnute Boanskim prisustvom, priao Boanskoj svjetlosti. Neka sam ja upoznao
mnogo Boijih prijatelja i nevidljivi svijet, ipak sam nemoan da dostignem Mevlaninu
veliinu. Nema toga koji se moe pribliiti njegovom dohovnom vienju Boga!
Mevlana i ems meusobno su se upotpunjavali, prelazili zajedno planine
spoznaje, penjali se skupa Allahovim stepenicama Boanske blizine. I dok su oni tako,
zatvoreni u svome svijetu duhovnih tajni, bezbrino drugovali, napolju je poela
polahko da se zagrijava i kljua ljubomora.
Mevlana je bio omiljen u Konji. Njegova predavanja bila su uvijek preplavljena
sluaocima. Narod ga je volio i neizmjerno cijenio. No, sada se on potpuno povukao iz
javnog ivota. Nije vie bilo njegovog milog i uenog glasa meu njima. Nestao je bez
traga. U poetku, ljudi su to prihvatali kao neto privremeno. Nadali su se da e
15

njegova odvojenost brzo proi, ali to se poelo otezati u nedogled, on se nije

pojavljivao meu njima. Mjeseci su prolazili
Tako su poela gunanja. Isprva tiho, a onda sve glasnije i glasnije. Ko je taj
lutajui dervi koji im je ukrao njihovog uitelja? Da li on uopte ima iste namjere?
Doao je i opinio Mevlanu, uvukao ga u nekakav udan, nerazumljiv svijet! Ko je on
da Mevlanino srce uini hladnim prema nama, odvoji ga od knjiga i poduavanja?
Kako je mogue takvo neto? On je zasigurno neki mag koji je zaarao naeg uitelja!

Prolo je vie od est mjeseci od kako je ems stigao u Konju. Mevlana, za svo to
vrijeme, ni jednom nije otiao u medresu. Negodovanja su bivala sve vea i otvorenija.
Prolazei jednom kraj grupe takvih nezadovoljnika, Mevlana im je prie i ree: Zato
to u vama nema ljubavi vi osuujete emsuddina. U njemu nema ni trunke od onoga
to mu pripisujete.
Da cijela stvar bude jo gora ems je poeo braniti Mevlani da se via sa
ljudima. elio ga je zatititi od njihovih otrovnih misli i zajedljivog govora. Jednoga
dana, uenik Mevlanin doao je u medresu da se vidi sa njime. No, ems mu nije
dozvolio da ue govorei: ta si to ti donio sa sobom to bi Mevlani bilo potrebno?
Mladi se na ove rijei razbijesni i povika na emsa: A ta si mu ti donio pa
daje sebi za pravo da ga otrgne od nas?
Ja sam mu donio sebe, za njega sam svoju glavu zaloio, mirno ree
emsuddin.
Ovo je mladia jo vie razljutilo i provalija me Mevlaninim uenicima i
emsom svakim danom se poveavala. Sve otvorenije poeli su govoriti protiv njega.
Nisu proputali prilike da ga vrijeaju, napadali su ga na svakom koraku.
Jednoga dana odravala se ceremonija u jednoj od tekija u Konji. ems i
Mevlana stigoe tamo zajedno. Sjeli su u kut dvorane koja je bila ispunjena sufijama i
uenjacima. Oni se nadmetahu u prepriavanju izreka i udotvornih djela velikih
sufija. ems sve to neko vrijeme mirno sluae, no, u jednom trenutku vie ne mogae
trpjeti ispraznost njihovih rijei te skoi je na noge i povika: Koliko ete jo dugo
uzaludno troiti vae vrijeme, ponavljajui, kao papagaji, rijei uenjaka!? Kada ete,
umjesto toga, poeti govoriti rijeima Boanskog nadahnua? Dokle ete hodati sa
tapovima drugih ljudi? Gdje su, u svemu tome, vae rijei i vaa djela?
Svi redom oborie svoje glave, postieni ovim ubojitim rijeima istine. No, te
rijei potstakoe jo veu netrpeljivost i mrnju prema njemu.
U martu 1246. godine, mrnja prema emsu dostie vrhunac i on iznenada
nestade, bez traga

Mevlana bijae neutjean nakon to je ems nestao. Povukao se u samou, a srce

mu postade vulkan iz kojega je sukljala lavina poezije. U tom vulkanu je provrelo
more gazela, od kojih je svaki po jedna tajna, a u isto vrijeme ista enja za istinom.

16

Divani ems je, dakle, nastao prije Mesnevije; u njemu se jasno vidi Rumijev
duhovni preobraaj od uvenog uenjaka i vaiza12 do zanesenog dezbije, opijenog
pjesnika ljubavi. Ta unutarnja alhemija ljubavi dogodila se u njegovoj vezi sa emsom.
U Divanu se, na najbolji nain, moe bar malo dokuiti, osjetiti i doivjeti to to se
dogaalo u zvjezdanim noima, u pustinji u kojoj su boravili samo Mevlana i ems.
Kaem pustinji jer, sem Allaha Uzvienog, tu treem pristupa nije bilo.
Tu su se susrela dva okeana i Divan se s pravom moe tako i nazvati: Mjesto
gdje se dva okeana sastaju. Iz tog mora nepreglednog, iz tih dubina nedokuivih,
rodilo se preko 3300 gazela koji svjedoe o besmrtnim tajnama koje je Allah Uzvieni
pohranio u obinog insana. Oni svjedoe o snazi koju posjeduje ljubav i predanost, o
nadahnuu koje nastaje kada se sretnu dvije due koje se istinski edne istine. Vjernik
je vjerniku ogledalo.13 U ogledalu emsa, Mevlana je vidio mnoge tajne koje donosi
usamljenost i lutanje, fukaratina14 srca i bol za blizinom Voljenog, a u ogledalu
Delaluddina, ems je naao ahbaba kojeg je cijelog ivota traio i za kojeg je glavu
svoju dao, ovjeka koji je bio sposoban da shvati i ponese tajne koje su razdirale
njegove grudi; istinu koja ga je cijelog rastoila, ljubav u kojoj je iv sagorio.
Da li je tu rije o klasinom odnosu izmeu ejha i murida, tj. uitelja i uenika,
ili odnosu izmeu dva zaljubljenika i Boija odabranika koji su se vie upotpunjavali
nego to je jedan bio na viem stupnju od drugoga, Allah sami zna. Ostavljam to
svakom da prosudi prema svom nahoenju. Ono to je u toj vezi bitno je to da je ona
porodila ogromno more mudrosti, oduevljenja i snage koja je i nama danas itekako
potrebna da bi ostali na Allahovom Putu u ova doba optih previranja, sukoba i
zabluda.
U Divanu se nalazi mono vino mudrosti i ljubavi koje zacijelo ima dovoljnu
snagu da nas nadahne, ispuni i pokae da sav sjaj ovoga svijeta ne moe pomraiti ni
jedan jedini bejt 15 iz Divana. Onaj koji zaroni u to more nee izgoriti u vatri ovoga
svijeta, ve u vatri ljubavi Boanske. U tom moru su razni i udnovati biseri, pa ako ne
moemo razumijeti sav njihov sjaj neka nas to ne mui i ne zabrinjava. U njemu ima
bisera za svakoga. Ponekada je ovjeku dovoljna jedna rije da ga vrati na Put sa kojeg
je zalutao, zato treba traiti i roniti u to more pa e u njemu, svako za sebe, voljom
Uzvienog Allaha, pronai biser za sebe

Mevlana je kao izbezumljen iao nekoliko puta u Damask u potrazi za

emsuddinom. To sumanuto traganje na trenutak je donosilo hladovinu njegovome
uzavrelom srcu, ali i sam je bio svjestan da nije u stanju, sopstvenim naporima,
pronai voljenog. O tome Mevlana sam kae:

Ja sam zaljubljeni ludak Damaska.

Vaiz onaj koji vazi, dri govore i predavanja.
Poznati hadis: Mumin je muminu ogledalo; mumin je iskreni, osvjedoeni vjernik.
14 Fukaratina srca duhovno siromatvo, oznaava ovjeka koji je svjestan da sve pripada Uzvienom
Allahu i da je ovjek siromah u svakom smislu te rijei, jer za materijalnu i duhovno opskrbu moe
zahvaliti samo Allahu.
15
Bejt - distih
12
13

17

Srce sam mu svoje dao.

Tri puta sam letio tamo,
No, voljenog nisam naao.
Namirisan mirisom noi crne,
tih crnih uvojaka,
ja Boije Sunce traim
poput kakvog ludaka.
No, ako je Sunce Tabrisko ondje
Ja sam kralj Damaska!
Na kraju vratio se u Konju i gorio sam u tiini. Par mjeseci poslije toga stigle su
vijesti o emsu. Vien je u Damasku. Mevlana mu je napisao pismo, ne bijae pisano
tintom, ve vatrom.

O, svjetlosti srca moga, doi!

O, enjo, moj smiraju, doi!
O, ti, majstore ljubavi, doi!
ivot je moj u rukama tvojim
Ne mui me vie, voljeni, doi!
O Sulejmanu, gospodaru Pupavca, doi!
Predugo si, predugo, otsutan bio, doi!
Zaime Boga Jedinoga, doi!
O voljeni prijatelju, doi!
Daljina od tebe me uniti
Preklinjem te voljeni, doi!
Ti si sami izvor dobrote
Ne ostavljaj me bez svoje ljepote
Grijeh svoj namiri, smiluj se, doi!
Arapi govore taal, Perzijanci kau bija
Rijei ove isto znae: Doi!
Doi da me ogrije tvoje sunce
Da mi opet smijeak na licu treperi
Odkako ode ja sam slomljen
Srcem i duom te preklinjem, doi!
Doi brzo, bez odlaganja doi!
O emsuddin Tabrizi!
Ne ekaj, put ne odlai
Samo put taj je tebe dostojan
O kralju srca brzo doi!

18

Pismo bijae odmah odneeno u Damask, ali odgovor od emsa nije stizao.
Mevlana je pisao i pisao, ali iz Damaska je stizala samo tiina, tek ponekad naruena
umom istonih vjetrova. ems je utao, kao zaliven. Igrao je svoju bolnu igru ljubavi
predano do kraja, do posljednje kapi krvi.
Najzad, stigoe vijesti od emsa. Kotao ljubavi bijae se usijao. ems bijae
spreman da se vrati u Konju. Mevlana posla u Damask Sultan Veleda, koji je poput
svoga oca gajio ogromnu ljubav prema emsu. Nae ga u ondje kako bezbrino igra
mice u ulinoj ajdinici. Odavao je izgled ovjeka bez ikakvih briga, kao da ga
Mevlanino stanje nije nimalo doticalo. Nasmijeio se ugledavi Sultan Veleda. Ovaj
mu odmah predade Mevlanino pismo koje je nosio u njedrima. Ree mu da su se svi
njegovi protivnici pokajali i pred njega stavi bogate darove.
Zlato i srebro za mene nemaju nikakve vrijednosti. Poziv Mevlane je
dovoljan, ree ems.
Potom, sve to je dobio podijeli sirotinji u Damasku. Ubrzo potom, uputili su se
zajedno prema Konji, starim drumovima musafirhana, karavanseraja, kamila i
ljubavi

Prvi put kada je stigao u Konju, ems je stigao nezapaen. Ubogi kalenderija,
poderan, gladan i bos, bio je samo jedan od hiljade drugih putnika namjernika, lutalica
koji su prolazili kroz Konju. No sada, na kapijama Konje, doekali su ga svi uglednici
grada, sufije, uenjaci i naravno njegov voljeni Mevlana.
Kae se: Aik mora svoju svoju tajnu skrivati kao zmija svoje noge, mora je
duboko zakopati u svojim grudima, jer ako se njegova tajna otkrije on mora nestati.
ejh Attar u svome djelu Govor Ptica nam govori:

O tajnama ovim ovim govora nema, dosta!

Ko otkrije tajne ove bez ivota osta!
Otvarala se tajna emsovih grudi, on vie nije bio nepoznati kalenderija, Konja
je shvatila da se u tim prsima krije neto nesvakidanje, neto to je potpuno uzelo
pamet njihovom voljenom uitelju Dalaluddinu.
Masa je s uenjem i nelagodom posmatrala njihov ponovni susret. ems nije
nikoga vidio sem njega. Ovoga puta, ems je bio na konju, a Mevlana ispod njega.
ems sie sa konja, njih dva se zagrlie, bez rijei uoe u medresu i zatvorie vrata za
sobom
ems je hvalio Mevlani njegovoga sina Sultan Veleda. Zaista Veled je pokazao
veliku brigu i potovanje za njega na putu. S druge strane, ems je taj put iskoristio da
mu prenese neto od svoga neiscrpnog iskustva i znanja.
Ja sam dobio dva dara od Boga, govorio je ems Mevlani, prvi je moja glava,
a drugi je tajanstvenost moja. Svoju glavu sam poklonio tebi, a svoju tajanstvenost
tvome sinu..
Svi oni koji su se zamjerili emsu, dooe da trae oprosta od njega i potom
mu ukazae duno potovanje. Shvatili su koliko ems znai Mevlani i da on nema
19

nikakvih niskih interesa prema Delaluddinu. Otkrila se tajna o emsovoj veliini, al

tajna njegove nutrine, tajna njegove ljubavi i odnosa sa Mevlanom ostala je daleko od
njihovog razumijevanja. Vrata medrese su i dalje bila zatvorena, vrata medrese bila su
nepremostivi bedem iza kojih su se i dalje kuhale tajne u beskrajnom kazanu ljubavi.
Ples dervia sema,16 esto se odravao po mnogim zavijama i tekijama u
Konji. Muzika ples i slavljenje nisu prestajali. Jedne prilike, Mevlana i ems su
prisustvali takvom jednom sijelu. Razgovaralo se poasnim mjestima i ta znai
poasno mjesto za uenjake, dervie i ostale. Doe red i na Mevlanu da govori te on
ree: Sredina dvorane je poasno mjesto za ulemu uenjake, kutak tekije je poasno
mjesto za dervie; za sufije, poasno mjesto je sa strana, a poasno mjesto aika je kraj
njegovog Mauka.17 To ree i sjede pokraj emsa.
Takve situacije opet su polahko poele vraati stvari onakvim kakve su bile
prije nego je ems otiao iz Konje. Mnogi su, iz ljubavi prema Mevlani, nastojali da
budu utivi i ljubazni prema emsu, ali on je za veinu njih. u dubini njihovih dua.
bio jedan udak kojega i pored najiskrenijih nastojanja ipak nisu mogli razumijeti.
Linost njegova ostajala je pokrivena debelim velom misterije koja ih je lagano, ali
sigurno, prila. Pred njegovom vatrom niko nije mogao ostati ravnoduan, u njoj je do
sri sagorjevao Mevlana, dok je cijela Konja na njoj lagano tinjala
Sam je Mevlana bio presretan. Ve je uz emsa bio preao mnoge stepenice
duhovnog sazrijevanja. Njegovi gazeli su neprestano tekli poput dennetskog izvora.
To je bilo vrijeme kratkog i obilatog blagostanja, koje obino dolazi pred buru

Noas sam tvoj gost, o Voljeni srca moga,

Ne spavaj noas, o ruo vjenog ruinjaka!
Moje srce tebi pripada, moj ivot tebi pripada,
Ne spavaj noas, gospodaru srca moga!
Ti si radost moga srca, ti si vrt osmijeha,
Bez tebe su oba svijeta samo pusta tamnica.
Ne, ne sklapaj oi svoje, ekaj, ne spavaj,
Ovo je naa no, Voljeni, oi svoje ne sklapaj
Mevlana je ovoga puta preduzeo sve mjere predostronosti ne bi li zadrao
emsa kraj sebe. U njegovoj kui je stanovala mlada i lijepa djevojka po imenu Kimja.
Jo kao malu Mevlana je usvojio. Odrastala je u duhovnoj atmosferi, okruena brigom
i ljubavlju. Bila je uena, tiha i ponizna. Svaka Mevlanina elja bila je za nju svetinja.

Sema u biti znai oslukivanje, a onaj koji uje Boansku muziku ne moe se otrgnuti plesu; otuda se
ovaj pojam najee povezuje sa ritualnim plesom dervia.
17 Aik zaljubljeni, Mauk voljeni; Mauk moe biti i Allah Uzvieni, ali i duhovno prijatelj.
16

20

Kao to je Mevlana bez pogovora ispunjavao svaki emsov hir, tako je i ems
ispunjavao sve njegove zahtjeve. Tako, Mevlana zatrai od njega da uzme ovu mladu
djevojku za enu i ems na to pristade. Priredie skromno vjenanje i ems se nastani
u holu medrese koji pregradie zastorom. Time je jo manji broj posjetilaca imao
pristupa medresi. Poslije vjenanja, ni oni rijetki povremeni posjetioci nisu vie bili
primani. Sve je bilo podreeno emsu.
Drugi Rumijev sin, Aleadin elebi, bio je mladi nestalne i nemirne naravi. Bio
je neto mlai od Sultan Veleda i za razliku od njega, emsa ni malo nije simpatisao.
ta vie ga je uznemiravao i izazivao estim dolascima, u drutvu svojih prijatelja.
Jedne prilike, ems se obrati Aleadinu kada primjeti da gleda u njegove
unutarnje odaje18 i ree: O, svjetlosti oiju mojih! Ti posjeduje mnogo kvaliteta, ali bi
trebao biti malo obazriviji kada prolazi kraj moga prozora.
Aleadina ove rijei duboko uvrijedie i on bijesno odgovori: ija je ovo kua, o
ejhu, da je ti mora tako ljubomorno uvati?
Tako je sve opet poelo. Grupa koja je i prije mrzila emsa ponovo se poela
aktivirati. Pridruili su im se i neki vjerski fanatici, a u tom kolu je sada bio i
Mevlanin sin, Aleadin elebi. Otrovni jezici su opet poeli da rade. Kakva je to samo
drskost? Stranac ti upadne u kuu i brani ti da se u njoj kree slobodno! govorio je
Aleadin s gorinom u srcu.
Iz te gorine, mrnje i zavisti poela se ponovo plesti mrea oko emsuddina.
Nad njime se nadvio crni oblak sudbine, jer svaka srea na ovome svijetu kratko traje.
Nebeske sfere su se lagano kretale svojim putanjama, onim koje je Uzvieni Allah
uspostavio, a i svaki stvor ispod njih svoju odreenu putanju izbjei nije mogao.
Nevidljivim nitima emsa je sudbina vukla njegovom smiraju.
Nekako, u isto vrijeme bilo je najplodonosnije doba u Mevlaninom i emsovom
prijateljevanju. Bila je to jesen njihovoga poznanstva, jesen puna udesnih boja i
slatkih plodova ljubavi i spoznaje Jesenja svjetlost, ni jaka ni preblaga, obasjavala je
njihove razgovore; njihovo druenje lagano je stizalo svome upotpunjenju
ta ovjek mora uiniti da bi stigao do Boga? upitali su emsa jednoga dana.
Da bi ovjek stigao do Boga mora se odrei svojih iluzija, odgovori on.
Jeste, ukljui se Mevlana, no, da bi ovjek postao slobodan od mate i lai on
mora, cijelim svojim biem, biti predan Bogu.
Te se dvije stvari esto prepliu na putu koji vodi, kao to to Mevlana kae, od
sebe do sebe. Ponekad se ovjek bori sa svojim iluzijama i lanim razumijevanjem da
bi se pribliio Allahu, a ponekad mu se, srcem svojim predaje, da bi On to srce Sebi
privukao. To su inae dva dobro poznata puta u svim duhovnim tradicijama. Put
napora i duhovnog pregalatva, ienja srca, i put predanosti, zanosa i ljubavi. esto,
ne postoji jasna granica izmeu ta dva puta, prije bih rekao da svaki iskreni putnik
mora gaziti i jednu i drugu stazu.
Te jeseni Mevlana je bio obuzet putem predanosti i ljubavi. U Mesneviji,
Mevlana je o ljubavi ispjevao sljedee stihove:

U islamu je strogo zabranjeno gledati kroz prozor neije kue. ovjekov dom je njegova svetinja u
koju niko nepozvan ne smije zavirivati.
18

21

Po uzdasima srca ljubav se poznaje,

No, to bolest nije ko bolesti ostale.
Bolest ljubavi drugaja je od ostalih,
Ljubav je instrument tajni Allahovih!
Bila to ljubav vjena il ljubav prolazna,
Na kraju nas ona vodi do Allaha.
Ma ta, ja vama rekao o ljubavi,
Rijei se postidim kad se ona pojavi.
Mada rijei daju objanjenja mnoga,
Ljubav bez rijei je jasnija od toga.
Mada pero, spretno, uurbano pie,
Kad do aka doe, ono rascijepi se
Mevlana je bio pun ljubavi za sva stvorenja. Volio je emsa, ljude, ivotinje,
biljke, kamenje i zvijezde. Sve je posmatrao kao dio Boanske tajne. Sve ima svoju
ulogu i svoj smisao, jer Allah je sve stvorio zarad svrhe uzviene. esto je govorio
emsovim neprijateljima pozivajui ih na ljubav: Ne dozvolite da gorina i nitavilo
prevlada u vama. Zavolite i ono to vam je mrsko sada. Na sve strane tee ljubav
Boija. O, prijatelji! Gdje su vam ae? Nemojte ispijati ae zle krvi, ispijajte ae
Njegove ljubavi. U toj opijenosti i svijet skriveni, pred vama e se lahko otvoriti. O
brao moja! Ne skrivajte svoja osjeanja, ne stiskajte ih u dubini svojih grudi. Mrnja je
klopka u koju su mnogi uhvaeni!

Ipak, ove rijei teko su dopirale do ljudskih srca. Dok je u Mevlaninom srcu
sijala svjetlost, u grudima mnogih skupljali su se crni oblaci. Gromovi mrnje i bijesa
sijevali su u mnogim prsima. Bljetale su munje osvetoljubivosti.
Iznenada, u to vrijeme razbolje se Kimja, emsova ena, i nakon kratke bolesti
preseli na vjeni svijet. Taj dogaaj samo doli ulje na vatru nerazumijevanja i mrnje.
Ogovaranja i zli jezici proirie se na sve strane. Tako brzo bijae zaboravljeno vrijeme
kada se ems vratio u Konju, obasut poastima, primljen lijepo od svih. Nutrine ljudi
se otvorie, podie se plima unutarnjeg nezadovoljstva koja prati veinu ljudi. Strijela
koja je ve odavno bila odapeta nije se mogla zaustaviti. Nekolicina ljudi, uglavnom
Mevlaninih uenika, poela je kovati zavjeru protiv emsa.
I tako jedne noi, kucnuo je as sudbine. Bio je utorak, 5 decembar 1247. godine.
Blijeda svijetiljka osvijetljavala je malu sobicu u kojoj su, jo uvijek opijeni jedan
drugim, boravili ems i Mevlana; u kojoj su nevidljivim nitima raspetljavali tajne
ljudskog postojanja. Opijeni, zaneeni, iako je plamen njihove ljubavi bio sazreo do
punine i u kazanu te ljubavi ve bijahu sagorjeli.
22

U sitne sate noi zaulo se lupanje na vratima. O, emsuddine, s vana je

pozvao glas, putujui dervii ele da ti poljube ruku, hoe li izai na as?
ta li je ems mogao osjeati u tim sudbonosnim trenucima? Ima li pera u ovom
svijetu da to opie? Ima li srca da to osjeti? Mada svako od nas zna da e, jednoga
dana i sam stajati na pragu tih dveri, malo ko se priprema za taj prelazak preko praga
ovoga i onoga ivota. Da li je u tim trenucima ems sjetno pogledao Mevlanu? Da li
mu je suza skliznula niz lice? Kau da Boiji ljudi znaju as svoje smrti. Kau da
Allahovi prijatelji mogu osjetiti svoju smrti danima prije nego ih posjeti. Pa to mogu
ponekad i obini ljudi. Teko je povjerovati da takav jedan ovjek kao to bijae ems,
ne bijae svjestan ta znai prei prag odakle ga dozivae nepoznati glas. Teko je
povjerovari da nije znao da to bijae glas smrti. emsuddin, Sunce Tabrisko, preao je
taj prag smireno
ta se poslije toga dogodilo, ostaje tajna. Mnogi smatraju da je ems bio ubijen
te noi. Po nekim izvorima ems je izaao u tu mrklu, hladnu, decembarsku no.
Potom se zauo uzvik - Allah! Navodno bio je napadnut i izboden od strane onih koji
su mu svo vrijeme o glavi radili. No, on je ostao tajanstven u svojoj smrti, ili nestanku,
kao to je bio tajanstven i u svome ivotu. ta se stvarno dogodilo to zna samo on i
Allah Uzvieni. Ono to mi znamo zasigurno je sljedee - te hladne decembarske noi
Mevlana ga je vidio posljednji put. ems je preao prag i vie se nije vratio

Ovoga puta, na emsov nestanak, Mevlana nije reagovao kao prije. Dva okeana
stopila su se u jedan. Mevlanino voe bilo je ve dozrelo. On je sada gledao svijet
oima iste mudrosti, da rastanaka nema znala je nutrina due njegove. to je ovjek
blii Bogu, blii je i okeanu Njegovog jedinstva, blii je jednoi sveopteg postojanja.
Izmeu nas i Allaha postoji hiljade zastora tame i svjetlosti, no, izmeu Njega i nas
nema zastora. Onaj koji se priblii i uroni u more Njegovog jedinstva kida zastore
izmeu sebe i svega to postoji. Time nestaje i udaljenosti izmeu njega i stvorenja
dok su, u isti mah, stvorenja daleko od njega. Onaj koji pree prag jedinstva, u srcu
svome objedinjuje cijeli svemir, jer njegovo srce je sada postalo okean Univerzuma.
Taj okean Mevlanine mudrosti sada je poeo privlaiti mnoge pristalice. Brana
koju je pretstavljao ems povukla se, vrata medrese su se otvorila. Sa svih strana
pohrlili su oni edni vode iz tog mora. A okean Mevlanin, nastavio je plesati u ritmu
ljubavi i duboke mudrosti. Vrijeme divana i opijenosti se lagano stiavalo, vrijeme
opijenog zaljubljenika je prolazilo sa posljednjim liem na granama njegovog ivota.
Stiglo je vrijeme Mesnevije.
Husamuddin elebi bio je sin Muhammeda, iji je otac Hasan bio iz Urmije. U
svojoj porodinoj lozi imao je uvenog sufiju koji se zvao Ebul Vafa i koji je umro 1107.
g. u Bagdadu. Njegova porodica vremenom se nastanila u Konji. On je imao veliku
ljubav prema Mevlani i redovno je dolazio na predavanja u medresu koja je poslije
emsovog nestanka postala otvorena za sve koji su traili mudrost i znanje.
Husamuddin je poklonio Mevlani svu svoju imovinu, koja nije bila mala, tako da su
Mevlanine pristalice, sada, dobile tekiju na mjestu gdje se nalazila kua
Husammedinova.
23

Husamuddin je bio veoma obrazovan i uen. Predavao je u vie medresa u

Konji. On i Mevlana su ubrzo postali nerazdvojni prijatelji. Gdje god da je Mevlana
iao Husamuddin je bio pored njega. U njemu je Mevlana zadobio novog duhovnog
prijatelja.
Prije Husammedina, i nakon emsovog nestanka, Mevlana je upoznao jo
jednog velikog ovjeka. Bio je to zlatar Salahuddin. Naime, jednog dana Mevlana iao
kroz bazar. Tako se naao u sokaku zlatara. Udarci zlatarskih ekia probudili su u
njemu Boansko osjeanje. Oima svoga srca ugledao je velianstvenu viziju. Vidio je
planete i njihove satelite kako se u savrenoj harmoniji i redu, u ritmu kosmike
ljubavi, okreu oko sunca. Mevlana je podigao svoju desnu ruku s dlanom okrenutim
prema nebu, glava mu je pala na desno rame, lijevu ruku je okrenuo prema zemlji i
poeo da se okree u ritmu zlatarskih ekia. Kao da je elio da spusti na zemlju
ljepotu sa nebesa.
Nije se prestao okretati i stanje dubokog mira se sputalo na njega. Ljudi su se
okupili oko ovoga udnovatog prizora i mnogi zlatari su prekinuli sa poslom da bi
vidjeli ta se to na ulici deava. Zvuk mnogih ekia umuknuo je, ali ne i onaj koji je
dolazio iz radionice Salahuddina. On je naredio svojim egrtima da ne prestaju kucati i
po cijenu da otete zlatne listove, a on sam je izletio napolje i pridruio se Mevlani u
njegovom plesu.
Kada se, lagano, Mevlana prestao vrtiti, ugledao je Salahuddina. U tom
trenutku njih dvojica su se prepoznali. Prepoznali su se kao dvije due koje se odavno
poznaju, moda ak iz Ezela.19 Mevlana zagrli Salahuddina i otada postae
nerazdvojni prijatelji. Pria se da je Salahuddin tom prilikom izjavio: O zlatari!
Cijeloga ivota sam imao dodira sa zlatom, ali do danas nisam znao ta je to isto
zlato. Eno vam mojega zlata. Slobodno sve odnesite, jer ja sam se danas neizmjerno
obogatio, pronaao sam istinski rudnik zlata.
Salahuddin nije znao itati ni pisati, ali je bio ovjek unutarnje istoe i
bogatstva. Imao je snano pamenje, pamtio bi lahko sve to bi uo na dervikim
sijelima. Kada bi ga upitali da neto objasni, znao je dati tako lucidne i mudre
odgovore da je uskoro dobio titulu ejha, uitelja, na sijelima koje je drao Mevlana.
On je za Mevlanu bio pravo osvjeenje i utjeha nakon emsa. Bio je ovjek smirenosti i
Mevlana ga je mnogo cijenio. Smatrao ga je Boanskim svjetlom meu ljudima
Husamuddin se pojavio u Mevlaninom ivotu nakon to je Salahuddin preselio
na bolji svijet. Allah nikada nije ostavljao Mevlanu bez iskrenog i vrijednog prijatelja.
Jednoga dana, Husamuddin upita Mevlanu: Moj sultanu, sastavio si more
gazela, tvoj Divan je sada prepun. Kada e sastaviti djelo poput Govora Ptica, ejh
Attara? Taj rad bi mogao pratiti sve duhovne putnike, bez obzira na kojem se stepenu
razumijevanja oni nalazili.
Mevlana se nasmijeio i izvadio iz svoga ogrtaa poetnih 18 bejtova Mesnevije
govorei: O, Husamuddine, svjetlosti mojih oiju! Ja sam samo ekao da me to
upita! On potom prui svitak papira Husamuddinu i ovaj poe naglas itati:

19

Ezel - praiskon
24

1. Binev ez naj un hikajet mikuned

Ez udajiha ikajet mikuned

Posluajte naj, ta nam pria, govori,

Zbog rastanaka njega razdiru boli.
2. Kez nejistan ta mera bubridend
Ez nefirem merdu zen nalidend

Otkada me od Najistana istrgoe kae Muko, ensko, zbog mog vapaja plae!
3. Sine hahem erha erha ez firak
Ta bigujem serhi derdi itijak

Ja traim prsa skrhana rastancima,

Da svoju bolnu enju podijelim sa njima.
4. Har kesi ko dur mand ez asli hi
Baz ujed rozigari vasli hi

Ko god da se daleko od svog korijene odmetne,

ezne za se opet jednom s njime sastane.
5. Men beher emijjeti nalan udam
ufti bedhalan vu hohalan udem

Ja bolan uzdiem u drutvu svakom,

Sapatnik sam, prijatelj, sretnom i nesretnom.
6. Her kesi ez zani hod ud jari men
Ez deruni men neust esrari men

Svako mi je zarad sebe prijatelj bio,

No, tajnu due moje ne istrai niko.
7. Sirri men ez nalei men dur nist
Liki emu gu ra an nur nist

Tajna moja od mog vapaja nije daleko,

Al to rasvijetlit ne moe ni uho ni oko.
8. Ten zi an vu an zi ten mastur nist
Liki kes ra didi an destur nist

25

Tijelo od due, dua od tijela nije skrivena,

Ali vidjeti duu niko dozvole nema.
9. Ataest in bangi naj vu nist bad
Her ki in ata nedared nist bad

Vatra je ovaj vapaj naja to vjetar nije,

Ko ove vatre nema, nek ga nije!
10. Ate ikast kender naj futad
ue ikast kender mej futad

Naj je opijen vatrom ljubavi,

Ljubavna e u vinu boravi.
11. Naj harifi herki ez jari burid
Perdeha je perdeha ji ma derid

Naj je drug svakome ko je odvojen od prijatelja,

Tonovima svojim zastore nam cijepa.
12. Hemu naj zehri vu tirjaki kji did
Hemu naj demsazu mutaki kji did

Ko to naj je, vidje l iko mehlem, otrov?

Ko to naj je, vidje l iko takav govor?
13. Naj hadisi rahi pur hon mikjuned
Kissahaji iki Mednun mikjuned

Naj govori o putu, krvi puna,

Kazuje nam prie o ljubavi Mednuna.
14. Mahremi in hoi duz bihoi nist
Mer zebanra muteri duz gjo nist

Mudrost ovu razumije samo lud od ljubavi!

Sem srca ko moe taj jezik razumijeti?
15. Der gami ma rozha bigjah ud
Rozha ba soziha hemrahi ud

Zbog bola nam dani uzaludni bie,

Nestae, u plamenu vatre izgorie.
16. Roziha ger refti gjo reu baki nist
26

Tu biman ej anki u tu paki nist

Nije vano, neka idu dani

Samo Ti, Najii, sa nama ostani!
17. Her ki duz mahizi abe siri ud
Her ki bi rozisti roze diri ud

Sem ribe, vode se zasiti svako,

Bez hljeba dan ne prolazi lahko.
18. Per nejabed hali puhte hii ham
Pes suhan kjutahi bajed vesselam

Zar sirovi zna ta osjea skrhani?

Stoga zbogom, govor ovaj prekini! 20

Husemuddin preblijedi, suze mu potekoe niz lice. Potom izljubi ruke svome
uitelju: O, Mevlana! Sultane moj! Neka ovo nikada ne prestane. Neka se rijeka tvojih
rijei pretvori u more!..
O elebi! To zavisi od tebe. Ako pristaje da zapisuje moje stihove, ja u ih
govoriti sve dok Allah to ne prekine! ree mu Mevlana.
Ja sam tvoj rob O, Mevlana! Srce moje i dua ne ele nita drugo.
Onda pii o,Husamuddine

Tako je poela Mesnevija, djelo koje ima preko 25000. bejtova ili distiha.
Mevlana je govorio u vinogradima, dok su etali kraj toplih izvora Ilgin, u
hammamima Konje. Za njih vie nije bilo razlike izmeu noi i dana. Stihovi su tekli,
kao rijeka koja je neumitno rasla na svom putu prema okeanu. Mevlana koji je bio
okean, krenuo je na put ka okeanu, na put od sebe ka sebi. Tekli su stihovi u savrenoj
metrici i rimi. Tekli su stihovi bremeniti najdubljim tajnama ljudskoga postojanja. No,
to zna samo onaj koji je zavirio u more zvano Mesnevija.
Mevlana je, kako to obino biva, znao ponekad danima i noima govoriti bez
prekida, a znalo bi se desiti da pauza potraje i do dvije godine. esto bi njih dvojica
bili gladni i neispavani, nekada bi znali noima govoriti o nekom bejtu. U Mesneviji,
Mevlana se esto direktno obraa Husamuddinu: O, Husamuddine, O, svjetlosti
istine! Otvori riznice ove tree knjige, po strani ostavi sve izgovore, jer snaga Tvoja
dolazi od Allaha, a ne od vena i krvi u tvom tijelu! A potom u predgovoru estog

20

U dodatku ove knjige nalazi se komentar ovih bejtova.

27

dilda21 Mevlana kae: O, Husamuddine! O ti srca ivoga! Ova mudrost mora tei,
njena prilvana sila je neibjena, poput snage koja je u tebi. Tvoje znanje i poimanje
dostie takve dubine da se cijelom svijetu od toga zavrtila pamet. O, ovjee Ruha,
ovaj posljednji dild tebi poklanjam!
Bez sumnje Mesnevija je mehlem srcima. Ona posjeduje maginu mo
privlaenja ka svojim tajnama. U Sarajevu ona se govori, iza zastora svakodnevice, ve
500 godina. Njena rijeka jo tee i nosi sobom due edne istine ka Boanskom okeanu.
Imao sam tu ast da i sam prisustvujem tim sijelima i uvjerio sam se u njenu
djelotvornu mo. Ona mijenja one koji je sluaju i one koji ustraju u njenom sluanju.
Tu se smjenjuju mudre rijei i prie. esto se pria prekida u samom poetku i poslije
nekih 200 300 bejtova Rumi joj se ponovno vraa, ali samo na kratko i tako u
nedogled. Mesnevija tee kao jedno nepregledno i prelijepo tkanje koje nam prosto ne
dozvoljava da se odvojimo od njega.
Svi predgovori su napisani na arapskom jeziku, dok je sama Mesnevija
napisana na perzijskom jeziku. Moda se pitate ta sama Mesnevija znai. Mesnevija je
u stvari pjesnika forma. Ona je pogodna za pisanje dugih epova, za prianje i za rijei
mudrosti. Svaki dvostih se rimuje. Djelo Govor Ptica napisano je u formi mesnevije, i
prema tome, i to djelo je jedna mala mesnevija. Vjerovatno je djelo nazvano Mesnevija,
jer je bilo nemogue nazvati Mesneviju drugaije. To bi bilo kao da ovjek uzme jednu
kap iz tog mora i nazove ga njenim imenom. Ne, to je nemogue. Mesnevija je more
bez imena i obala
Priroda naeg pripovijedanja ne dozvoljava nam da se dublje uputamo u taj
okean. Ovdje se ve nalazi nekoliko pria iz Mesnevije i nekoliko drugih izvadaka.
Potpuno smo nemoni da sumiramo to neicrpno djelo, ili pak da ulazimo u detaljnu
analizu tog djela. Donijeemo par kapi iz toga mora. U estom dildu Mesnevije
nailazimo na sljedeu priu:

Bijae u Bagdadu nekakav ovjek po imenu Ali, koji potroi uludo svoje
naslijedstvo. Njegov se ivot bliio kraju i on poe moliti Allaha da mu pomogne.
Ubrzo usni san u kojem mu bijae pokazano mjesto na kom je bilo zakopano blago,
negdje u Kairu. On se odmah spremi za put, ode do Kaira i pronae mjesto iz svoga
sna i poe kopati.
No, tu ga zatee nona straa. Poee ga ispitivati o prirodi njegovoga posla.
Bijae im jako sumljiv, kao to mora biti sumljiv stranac koji u sred noi kopa nekakvu
rupu. ovjek im ispria da ga je u Kairo doveo njegov san o zakopanom blagu.
Narednik te strae se od srca nasmija te ree: Vidim da ti nisi nikakav lopov ve
obina budala! I ja esto sanjam da u kui nekakvog Alija u Bagdadu postoji zakopano
blago, ali ja nisam izgorio po glavi da idem da ga traim. Potom on u detalje opisa
Alijevu kuu i ne sanjajui da sam Ali stoji pred njime.
Ali ne ree ni rijei tom naredniku. Spremi svoj alat i vrati se nazad u Bagdad.
Pretpostavljate ta je Ali naao u podrumu svoje kue. Tamo je iskopao ogromno
blago koje je okonalo njegovu bijedu

21

Dild svezak, esti dild esta knjiga.

28

Blago je skriveno u naem srcu, poruuje nam Mevlana, no, potrebno je

prevaliti veliki put da bi ovjek to razumio. Potrebno je pregaziti pustopoljine i
planine ovoga svijeta da bi ovjek stigao do svoga srca. Dua mora prei mnoge doline
postojanja prije nego razumije da je planina Kaf, na kojoj ivi Simurg ili Uzvieni
Stvoritelj, u riznicama srca njegova.
Jedna interesantna i pouna pria govori o sultanu i njegovom blentavom sinu.

Bijae u Bagdadu neki sultan ije se carstvo prostiralo s jednog na drugi

kraj svijeta, njegove riznice bijahu prepune blaga, njegova vojska bijae brojna i
nepobjediva, no, imade je prilino glupog sina. Kada bi pitao svoje vezire da mu ga
opiu, oni su se dovijali na najmatovitije naine, govorei: Vae velianstvo va sin je
nevin poput proljetnog dana ili pak svje za probleme ovoga svijeta, ili, on
posmatra ivot sa oima jednostavnosti, ili, on se ne bavi komplikovanim stvarima,
jer one odnose mir njegovog srca, i tako dalje. No, kada sultan nije bio u njihovoj
blizini govorili su mnogo otvorenije: Ah! Sultanov sin je glup poput najgluplje mule
iz Basre, koje je bijae predugo ostavljena na suncu, pa ak i gluplji.
Sultana je sve to jako titalo i inio je sve da njegov sin doe do malo pameti.
Najposlije odlui da sazove sve najeminentnije uenjake u carstvu nebili poduili
njegovog sina raznovrsnim disciplinama, nadajui se da e to popraviti njegov kritini
nivo inteligencije.
Problem je bio jednostavan, mislio je sultan. Za sve postoji neko rjeenje pa i
za ovaj sluaj.
Sultan, koji je uspjeno savladavao sve izazove ivota i nikada do tada nije
naiao na problem koji se nije mogao rijeiti, smatrao je da i gluposti njegovoga sina
mora biti lijeka.
Dakle, sakupio je najbolje uenjake svoga carstva i izaao pred njih s rijeima:
Vi ste svi ueni ljudi, najbolji u svojim oblastima. Ja znam da sve vas ekaju vani
spisi i neodloni poslovi kod kue, ali ovdje je uenik kome treba pouka pa bih vas
molio da ga poduite.
Niko od njih nije bio toliko glup da ne napravi razliku izmeu carske molbe i
zapovijedi. Svi uenjaci klimnue glavama i tako je zapoelo kolovanje sultanovog
sina. Godine su se smjenjivala, prolijetala proljea i jeseni. Svakoga dana, od jutra do
veeri govorila bi se poezija, memorisale matematike formule, izuavali zakoni vjere.
Neki od uitelja su umirali u procesu i drugi su dolazili na njihovo mjesto. Bili su
izmeu dvije vatre: nestrpljivosti sultana da konano ugleda rezultate sinovljeve
poduke i neizmjerne gluposti njegovoga sina.
Napokon, pred sultanom se pojavi jedan od iscrpljenih uenjaka i ree: Vae
velianstvo, va sin je zavrio svoje studije, sada nema vie nijedne stvari pod
kupolom nebesa koju on nije studirao i izuio. Mi smo ispunili na zadatak, va sin je
postao uenjak.
Sultanovo srce konano je zapuhnuo lahor olakanja, no, sumnja ga jo uvijek
nije bila potpuno napustila. Odmah je, s nestrpljenjem, pozvao da mu dovedu sina.
Sin se spotae ulazei u carske odaje. Na njemu bijae nova i sjajna odora uenjaka,
pod mikama je nosio dvije debele knjige.
29

Sine moj, kliknu sultan, srce moje skae od radosti vidjevi te u toj lijepoj
odori uenoga ovjeka, kojemu nijedna mudrost vie nije strana. No, dozvoli mi jednu
malu provjeru.
Sultan se potom okrenu i uze smaragdni prsten, koji je ve ranije bio pripremio.
Sakri ga u svojoj ruci, isprui je prema sinu i upita: Reci mi, moj uenjae, ta drim u
svojoj ruci?
Na sultanovo zaprepaenje, njegov sin, bez razmiljanja i sa sigurnou,
odgovori: U tvojoj ruci je neto okruglo i zeleno.
Budui da si stvar izvrsno opisao, sada nam svima lijepo kai njeno ime, ree
oduevljeni sultan.
Pa, sin ree, budui da je ta stvar zelena i okrugla, to bi morala biti
lubenica.
ta kae!!! povika, kao gromom pogoeni, sultan. Ti potpuno razumije
najtananije detalje koji bi zadivili i zaudili naumnije od ljudi, to je odraz tvoga
ogromnoga znanja, no pored svog toga znanja tebi je promakla jednostavna injenica
da u aku ovjeka ne moe stati lubenica!
Ovom smijenom i pounom priom Rumi nam govori o knjikom znanju koje
ide u velike irine saznavanja, no nije u stanju da razumije najjednostavnije od stvari.
Ova pria je upuena ljudima koji sakupljenjem injenica ele obuhvatiti ono to je
nedostupno ljudskom umu. Te unutarnje stvari dostupne su samo srcu, koje za njih, i
poslije njihovog iscrpnog i podrobnog izuavanja, ostaje velika zagonetka. Oni mogu
lahko izmjeriti rastojanje izmeu zemlje i sunca, oni znaju odrediti prirodu zvijezda,
izvriti u tanine najkomplikovanije matematike proraune, no, za tajne ljudskog srca
oni ostaju slijepi i nijemi. Mevlana nas poduava da knjiko znanje moe imati neku
svrhu za one kojima trebaju rijei i objanjenja, ali ovjek koji razumije bez rijei, za
rijeima i objanjenjima nema nikakve potrebe.

Pored Mesnevije i Divana, Rumiju se pripisuje jo jedno djelo: Fihi ma Fihi, u

bukvalnom prevodu: U njemu je, to je u njemu, ili Knjiga o Unutarnjem. To djelo
nastalo je iz njegovog druenja sa Sujelmanom Pervane. Njihove razgovore zapisivao
je Sujelmanov pisar. Ovo je ujedno njegovo jedino prozno djelo, u kojem se tu i tamo
pojavljuju stihovi poezije. Fihi Ma Fihi ima sedamdeset est dijelova i bavi se
najraznovrsnijim temama. Ovo djelo ulazi u sve detalje sufijskog puta govorei o
Apsolutnom Biu, Allahu, zemlji i nebesima, pojedinanoj i apsolutnoj svijesti. Ni ovo
djelo kao ni Mesneviju Mevlana nije pisao svojom rukom Iz ove knjige izdvajamo
samo kratki citat koji je u saglasnosti sa gore navedenom priom iz Mesnevije:
Uenjaci naega vremena umjeni su da rascijepe dlaku na etrdeset dijelova, veoma
su ueni u stvarima koje, u biti, nemaju neke vanosti. No, ono to je od najvee
vanosti, ono to im je najblie, njihovo srce, ostaje za njih tajna. Oni poznaju sve
ostalo osim sami sebe

30

Jo od vremena kada je Mevlana prvi put stigao u Konju, u njoj su boravili i

ivjeli mnogi uveni dervii i sufije. Jedan od njih bio je Sadreddin Konjevi. uveni
sufija Muhjiddin Arebi bijae oenio njegovu majku koja je tada bila udovica. Tako je
Sadreddin odrastao obasut duhovnim obiljem koje je na njega prenio ejh ul Ekber
najvei od svih ejhova, kako su jo zvali Muhjuddina Arebija.
No, izmeu Sadreddina i Mevlane, postojala su mnoga razmimoilaenja u
pogledu vjerovanja. Sadreddin je bio bogat i uticajan ovjek. Njegova kua bi se
slobodno mogla nazvati palaom, imao je mnotvo sluga, ivio je poput kakvog
sultana. S druge strane, Mevlana, unato svojoj uvenosti, je uvijek bio i ostao
siromah. Bio je jedan od velikih kritiara sjaja i bogatstva. Njegovi uenici su bili
mahom zanatlije i obina raja.
Na jednom sijelu u Sadreddinovoj kui, jedan od gostiju, Emir Kemaluddin,
obraajui se Mevlani, ree: Tebe slijede samo sitne zanatlije i raja. Zar takvi ljudi
pristaju uz ljude znanja i mudrosti? Gdje god se trai kakav zlatar, kroja il bakalin
zasigurno e se takav nai kraj tebe.
U pravu si, odgovori Mevlana, no, zar Mensuri Haladd nije tavio vunu
za dueke, zar nije uveni Muhavali bio obini tkalac? Kakvu tetu ti zanati mogu
nanijeti znanju i uenosti? Osim toga, oni ueni, dobri i bogati mene ne zanimaju,
meni trebaju sirova srca koja imaju udnju da sagore!
Sadreddin je vremenom zavolio Mevlanu i njihove razlike su se svakim danom
smanjivale. Jedne prilike, Mevlana mu je doao u posjetu. Sedruddin sjede na koljena
pred njim iz utivosti i potovanja koje je sada za njega imao. Jedan od Sadreddinovih
dervia upita Mevlanu: Da li bi nam mogao razjasniti pojam fakirluka - duhovnog
siromatva?22
No, Mevlana je bio u stanju fikra razmiljanja, i nije odgovorio na pitanje iako
ga je ovaj dervi ponovio vie puta. Kada je Mevlana otiao, Sadreddin prekori svoga
dervia: O neuljudni, sirovi ovjee! Mevlana ti je odlino odgovorio na pitanje, samo
ga ti nisi razumio. Dervi koji je sazrio nikada ne govori u prisustvu starijih, osim
jezikom svoga unutarnjeg stanja. Fakir je onaj koji je odbacio zemaljsku i nebesku
odjeu sa sebe i ogrnuo se ogrtaem nepostojanja. Takav ovjek boravi u tiini srca
svoga i on svojom tiinom govori.
No, mnogi nisu mogli razumijeti govor Mevlanine tiine. Kako je njegova
zvijezda rasla tako je rasla i zavidnost mnogih. Jednom je ejh Nedmeddin rekao da
e opovri svaku rije koju Mevlana izgovori. Poslije izvjesnog vremena Mevlana se
pojavio i rekao: La illahe ilallah Muhammeden resulullah. To je osnovni princip
Islama koji kae: Nema Boga osim Allaha, a Muhammed je njegov Poslanik. Zar je
ejh Nedmeddin mogao opovrgnuti te rijei? Ispao je budala pred svima i kasnije,
shvativi svoju greku, traio je oprost od Mevlane.
Mevlana je jednom izjavio: Tajne sedamdeset i dvije frke,23 nisu tajne za
mene.
Ove rijei razbijenjele su vjerske fanatike u Konji i oni odoe do kadije da ga
optue. Kadija ga odmah pozva i upita: Da li ti sebe zaista smatra prijateljem svih
frka?
Vidi bilj. 14
Frka vjerska sekta. Prenosi se da se sve vjere vremenom podijele u frka; Judaizan na 71, Hrianstvo
72, a Islam 73.
22
23

31

Smatram, odgovori Mevlana.

Kadija tada osu na njega plotun pogrda i uvreda, nazivajui ga najcrnjim
imenima. Mevlana ga je mirno sluao i kada on zavri ree: Sve to si o meni rekao
istina je, o dobri ovjee!
Takav odgovor, sa takvom prisebnou, i bez imalo negodovanja na njagore
pogrde koje mu je taj ovjek uputio, razoruale su kadiju. U njemu se dogodila
unutarnja promjene te on ganut Mevlaninim stanjem zaplaka i zamoli ga za oprost.
Mevlanine prsa bijahu dovoljno iroka za sve ljude bez obzira kakvoj vjeri ili
ubijeenju oni pripadali.

Pria o Mevlani bi mogla tei u nedogled, no, svakoj prii pa i ovoj mora doi
kraj. Ostalo nam je jo malo prostora da ispriamo o linosti Mevlanata, mada se ve
iz priloenog moe dosta zakljuiti kakav je bio Dalaluddin Muhammed Rumi. O
njegovoj skromnosti izdvajamo sljedeu anegdotu iz njegovog ivota.
Mevlana je jedne prilike otiao do hammama. No, primjetivi da je uvar
hammama pomjerio neke ljude da bi njemu dao bolje mjesto, izletio je napolje kao
oparen. Oni koji su ga vidjeli takvog kau da je gorio od stida zbog onoga to se desilo
unutra.
Njegova hrana bila je jogurt, u kojem je bio izgnjeen bijeli luk, i hljeb. Ako bi
mu ko poslao kakvo bogatije jelo, dao bi ga svojim uenicima. U Konji su krovovi bila
zaravnjeni i on bi esto spavao na krovu svoje medrese. Inae, spavao je veoma malo.
Noi i noi znao je provoditi budan u molitvi.
Oblaio se veoma jednostavno. Na glavi je nosio ulah od kamilje dlake, a dugi
ogrta od obinoga platna esto bi davao onima koji su u potrebi.
Bio je prilino visok i mrav ovjek. Koa mu je bila blijeda, penine boje, oi
boje ljenjaka, sijede kose. Nosio je bradu kratko potianu.
Njegovo srce i njegov dom bili su otvoreni za sve one koji trae duhovne istine,
no, on je o onima koji trae materijalne stvari rekao sljedee: Ko god prema nama
rairi ruke svoje traei dobra ovoga svijeta, moraemo okrenuti svoja lica od njega.
Vrata naih elja su zatvorena. Naa srca su sa onima koji nas ue da dajemo, a ne da
uzimamo.
Mevlana je mnogo volio djecu i djeca su voljela njega. esto bi prekidala svoju
igru i sjatili se njemu, ljubei mu ruke. Mevlana ih je ljubio, uvjek odvajui vrijeme za
razgovor sa njima. Jedne prilike neko dijete, zaneeno arom igre, povika prema
Mevlani: Mevlana ekaj me, odmah dolazim!
Mevlana ga strpljivo saeka da se igra zavri. Dijete potom dotra do njega i
jedan drugom izljubie ruke.
Mevlana nije pravio razlike meu ljudima. Bez obzira na njihovo vjerovanje,
porijeklo ili boju koe, sve ljude smatrao je lanovima jedne porodice. Svi ljudi su u
biti dobri, govorio je, njihovo zlo i poronost je samo privremena, tama postoji samo
zato da bi svijetlost jae zasijala. Jednom e ta svijetlost sve preplaviti i vie nigdje nee
biti tame.
Mevlana je volio sva stvorenje. Biljei se da je danima iao meu ruevine i
hranio kuju koja se bila okotila. Hranu u srebrnim posudama, koju mu je slao

32

Sulejman Pervane, toj kuji bi nosio. Kada bi mu neki zamijerali na tome, odgovarao bi:
Njihov prirodni nagon i potrebe su jae od naih i stoga njima je hrana potrebnija.
ak kada je bio i najzauzetiji nije zaboravljao svoju porodicu. Bio je dobar mu i
savjestan otac.

Godine su lagano prolazile. Blijedila je Mevlanina koa, a njegovo tijelo je

mravilo. ivot proveden u odricanju pogeo je njegovo tijelo i prilino ga istroio. No,
njegove oi sjajile su jo snanijom svjetlou, njegovo srce je bilo mlado i svjee. Sa
usana njegovih jo uvijek su tekle besmrtne rijei ljubavi.
U jesen 1273. g. Konja bijae pogoena nizom zemljotresa. Ljudi su pohrlili
napolje i mnoge noi proveli pod atorima. Na dan kada je jedan od jaih zemljotresa
potresao Konju, Mevlana je rekao svojim uenicima: Ne bojte se. Zemlja je samo
gladna i otvara svoja usta, traei hranu. Uzvieni Allah e uskoro zadovoljiti njenu
elju i vi ete zaboraviti svoju nesreu.
Zemljotresi su stali, ali Mevlana se razbolio. Legao je u postelju. Svi poznati
lijenici pozvani su da izlijee ovoga Boijeg miljenika. No, ovdje nikakava medicina
nije pomagala. Sadreddin Konjevi mu je doao u posjetu, bodrei ga i elei mu
ozdravljenje, no, Mevlana mu ree slijedee: Neka Uzvieni Allah tebi podari
zdravlje. Sada je samo ova koulja, fina i tanka kao dlaka, ostala izmeu aika i
Mauka zaljubljenika i Voljenog. Zar mi nee poeljeti da je skinem sa sebe i
ujedinim se sa Bogom? Zar ti ne bi elio da se moja svjetlost vrati Svjetlosti
beskrajnoj?
Mevlanina ena Kerra Hatun bila je neutjena. O, kad bi Mevlana mogao
ivjeti jo stotinu godina isijavajui svoju svijetlost istine na ovaj svijet, darujui mu
obilje bisera mudrosti iz svoga nepreglednog okeana, govorila je u suzama.
Kada je Mevlana uo za njene rijei rekao joj je: ta! Zar sam ja Faraom ili
Nemrud da ivim stotine godina. Ostao sam dosta dugo u tamnici ovoga svijeta da
bih vam pomagao. Ja nisam lopov da budem ovdje zatvoren.
Svojim uenicima Mevlana je govorio:
Ne tugujte brao moja to naputam ovaj svijet. Ma ta da se desi ja u uvijek
biti sa vama. I moj ivot i moja smrt nose dobrobit za vas. Volite Allaha Uzvienog i
uvajte se grijeha. Jedite malo, spavajte malo, govorite malo. Borite se protiv svoga
nefsa, protiv njegovih niskih strasti i elja. uvajte se rasipnitva i raskalaenosti,
to vie moete provodite vrijeme sa ljudima od mudrosti i istinskog znanja. Znajte,
najsretniji je onaj ovjek koji moe pomoi drugima.
Ve svima je postalo jasno da je Mevlanina zemaljska svjetiljka polahko, ali
sigurno dogorjevala. No prije njegovog odlaska stanje mu se iznenada popravilo, lice
mu je od ushienja sijalo. Razdaljina izmeu njega i Voljenog kao da vie nije ni
postojala. Mevlana je preselio na bolji svijet 17. Decembra 1237. godine.
Na denazu su mu doli svi. Bilo je tu i perzijanaca i turaka i arapa, bilo je tu i
dervia i imama. Bilo je tu ak i rabina i svetenika, jevreja i hriana. Neki od
muslimana se poalie Velikom Veziru zbog njihovog prisustovanja pokopu. uvi to
33

jedan rabin ree: Ne, ovaj sultan Boiji i nama pripada. Iz njegovih rijei razumjeli
smo istinu naih svetih knjiga. Mi ga volimo i potujemo ba kao i vi. Zar on sam nije
rekao: Sedamdeset i dvije frke vjerska pravca, sluaju tajnu svoju od mene. Moja
melodija ini na stotine zvukova istovremeno.
U plau, jedan svetenik ree: Mevlana je veliko sunce koje je po ovjeanstvu
razasulo svjetlost svoje milosti. Cijeli svijet voli sunce koje sve grije podjednako. Zar
nas iko smije odbiti od toga sunca?
Jedan drugi jevrej je dodao: Mevlana je poput hljeba. Svima je hljeb potreban.
Nema gladnog ovjeka koji e odbiti hljeb kada mu se ponudi!
Tako, niko nije bio udaljen sa njegove denaze.
Mevlana je sahranjen u ruinjaku, istono od sultanove palate. Kau da je
njegova maka ekala pred zakljuanim vratima njegove sobe, odbijajui da jede i pije.
Tako je i jedna ivotinja, iz ljubavi prema njemu, uginula. Sahranili se je u blizini
njegovog groba.
Ali, ta je on sam rekao o svojoj denazi? Mevlana nam je ostavio vie gazela o
smrti, od kojih se izdvaja poznati gazel koji je nazvan ebi Arus, nevjestina no ili no
vjenanja:

ebi Arus ~ No Vjenanja

Na dan smrti kad lijes moj se, bude kreto prema grobu,
Ne mislite da je ao, svijet napustit ovom robu.
Ne plaite, ne viite, govorei da jad to je,
Smrti nema, ne tugujte, polomite vragu nogu!
Na denazi, vidjevi me, ne viite - Ode! Ode!
To je vrijeme sjedinjenja, na sastanak idem Bogu.
I kada me u grob spuste ne recite - Zbogom! Zbogom!
Ja sam tada sa Voljenim, samo tijelo je u grobu.
Kada vidi da me spuste, znaj ti da sam dignut tada,
Kada zau, sunce mjesec, svjetlost nije zala robu.
Za tebe je smrt zalazak, no, to je samo ivot novi,
Dui to je izbavljenje, nema zatvora u grobu.
Svako sjeme posijano, iz zemlje e opet nii,
I ovjek je jedno sjeme koje proklija u Bogu.
Prazna kofa iz bunara izai e kao puna,
Duh Jusufa ne ali se zbog lanaca oko nogu.

34

Usne svoje ti zatvori, svijetu ovom reci zbogom,

Srce tvoje zapjevat e, vjenost pronai u Bogu! 24

Mevlana je otiao Ali, noi ove gluhe itekako je prisutan u mome ivotu.
Planirao sam ove godine otii na ebi Arus u Konji.25 ebi Arus znai no vjenanja.
No u kojoj je Mevlana otiao, kao mlada, vjenom Voljenom. No, ja sam morao
odgoditi svoje putovanja da bih pisao ove rijei o njemu. Svo vrijeme bio je tu pokraj
mene. Prisustvo njegovoga duha snano sam osjeao. Pa ta ako neu biti u Konji za
par dana, kada pada ebi Arus? Bavei se njegovim ivotom i djelom, ja sam preao
jedan velianstven put. Kao da sam i ja s njime putovao po pustopoljinama Azije.
Bjeao od ljutih mongola. Vidio svjetlosno lice ejh Attara. Upozoravao stanovnike
Bagdada. Proao sa njime Mekku, Medinu, Jerusalem. I ja sam upoznao lutajueg
kalenderiju, udnovatog Boanskog ovjeka, emsuddina Tabriziju. I ja sam plakao sa
Mevlanom za njime i radovao se njegovom ponovnom dolasku. Pa onda tu su i svi
drugi dragi likovi iz ove udesne prie: zaneeni zlatar Salahuddin pa Husamuddin,
neumorni aik eljan istine i mnogi mnogi drugi iskreni putnici ovoga puta
vjenosti..

Mevlana je otiao,
Al' jo je uvijek tu sa nama.
Smrti nema
Ahmed Ananda
U Sarajevu
17. Dec. 2003. g.

24
25

Vidi gazel 69.

Svake godine na taj dan u Konji skupljaju se ljubitelji Mevlane da mu odaju poast.
35

36

Gazeli

37

Doi, doi, ma ko da si,

samo doi!
Nevjernik, il onaj to oboava idole,
doi!
Bio ti i poklonik vatre, doi!
Doi, harabat ljubavi nije mjesto oajanja,
Nek si prekrio i po stotinu puta
svoja pokajanja
Doi, doi, samo ti doi!

38

Gazel 1
Hej devaru, zar ne vidi, deve opijene su ti?

Pjan je emir, pjan je sultan, jaran, duman opijeni!

Batovane, grom zikiri, oblak-saki sema ini,
Pjan je slavuj, pjan ruinjak, trn i rua opijeni!
Nebesa se ludo vrte, okree se atom svaki,
Pjana zemlja, pjana voda, vjetar, vatra, opijeni!
U tom halu sve sad igra, objanjenja, ne pitaj ti,
Pjana dua, pamet pjana, srce, oko opijeni!
Sve od aka sada bruji, ah Voljeni, ah Voljeni!
Tar je pijan, pjani prsti, harfa, usne opijeni!
Povueni sad asketa i sufija edni,
Sred arije hrke deru pleu opijeni!
Sva stvorenja, sad od vina, opijena, sema ine,
Svemir cijeli pijan plee, hej sinko probudi se!

39

Gazel 2
Hej aiku, proi se pameti, postani lud, postani lud,
U srcu svome oganj upali, leptir budi jer nema kud.
Proi se sebe, a kuu elja, o aiku, ti porui,
Pod istim krovom, u istoj kui, sa aicima boravi.
U sedam voda duu operi, srce svoje od mrnje saperi,
Ispunjen vinom ljubavi, postani pehar, pehar postani.
Postani dua svih dua, da te Dua due ne ostavi,
Ako s pjanima eli biti, budi opijen, opijen postani.
Minua o ljubavi voljenog sanja, ona za licem njegovim udi,
Ma pusti snove i puste elje, u tom moru ti biser budi!
Kad dua tvoja u nebo poleti, ude de se s Njim sastane,
Kao aici, utopi se u to nebo, nek od tebe nita ne ostane.
Proi se lejletul kabura, lejletul kader postani,
Duama koje od kadra ne bjee, oaza mira budi i ostani.
Katancem elja zakljuana su vrata naih srca,
Ti klju dublje enje postani, otkljuaj naa srca.
Stablo voljenog drveta, milovae nur Mustafin,
Kad ti od stabla manji nisi i ti budi voljeni.
Ako Lice svoje pokae, ti ogledalo postani,
U ealj pretvori se, ako lokne raspe Voljeni.
Do kada e ii pravo kao top, poput konja skakutati?
Do kada, kao lovac, krivo putovati, kad mora kraljica postati?
Od srca smo zahvalni ljudima na hedijama, imovini,
Imovine proi se, srce svoje sagori, ti Hanan postani!
Jednom ti bijae mineral, jednom bijae hajvan,
Jednom bijae dua, sad postani Danan!

40

Gazel 3
Lagano, lagano, skup pijanih dolazi,
Lagano stiu oni akom opijeni.

Milostivih srca su, sr ljepote donose,

Lica su im kao rue, iz ruinjaka dolaze.
Lagano stiu oni, to od ovog svijeta nisu,
Nestalni nestae, vjeni, evo, sada stiu.
Srca su im riznice pune vjenog blaga,
Dooe ovdje zbog nas siromaha.
Tijela su im bolesna od derta ljubavi,
Ipak zdravi stiu, jer im ljubav derman bi.
Poput kapi sunca, due su im iste,
Spustie se zbog nas u ove nizine.
Sretna li je baa koja takve rue krije,
Njihovo je voe svjee i u zimu zrije.
Evvel njihov milost je, ahir njihov milost je,
Lagano iz ruinjaka, ruinjaku dolaze.

41

Gazel 4
Umrite, umrite, u aku ovom umrite,
Od aka nam je umrijeti, ruh nam je zadobiti.
Umrite, umrite, ne bojte se smrti ove,
Iz zemlje ove roeni, visinama poletite.
Umrite, umrite, nefsa svog se proite,
Nefs je zatvor znajte vi, njegovi ste robovi.
Korijen ropstvu srezat e otra sablja ljubavi,
Zatvor kada sruite, sultani ste, emiri.
Umrite, umrite, pred Kraljem ljepote,
Jer kraljevi biete, kad kraj Njega umrete.
Umrite, umrite, izaite iz tih tmina,
Tame se vi proite, u vama sjae mjeseina.
utite, utite, dah te smrti utnja je,
Boijim glasom govori srce koje utihne!

42

Gazel 5
Uhvati se za halju njegove milosti, jer on iznenada nestaje,
Ne vuci ga kao strijelu, jer on pred lukom nestaje.

O kakve to oblike uzima, kakve to varke izmilja?

Kad je i tijelom prisutan, duom svojom nestaje!
Na nebu ga ne trai, jer ko mjesec on u vodi sjaji,
Kad stigne to tog mora, on u nebu nestaje.
Trai li ga u vjenosti, na zemlju te postavi,
Trai li ga na zemlji, u vjenosti nestaje.
Ko to strijela izleti iz luka, poput ptice tvoga uma,
Znaj sigurno da on, pred svakom matom nestaje.
Ja u od svega nestati, jer me strah obuhvati
Znaju da moj milostivi ve odavno nestaje.
Poput ludog vihora, ja letim i bez krila,
Ko to rua mila, pred dahom jeseni nestaje.
Ime e njegovo nestati u dimu prazne rijei,
Prije nego i pomisli - Takav jedan nestaje.
On e od tebe pobjei, lik mu nee zadrati,
Osjet iz srca e nestati, dok lice njegovo nestaje.

43

Gazel 6
Unutar dva svijeta, O Voljeni, bez Tebe radosti ne vidjeh,
Vidjeh puno udesa, al poput Tebe uda ne vidjeh.

Kau da je vatra razbuktala sudbina kjafira,

No, od vatre Tvoje udaljenog sem Bu Leheba ne vidjeh.
Ja sam mnogo puta, na prozor srca, uho svoje prislonio,
Mnoge sam rasprave sluao, al usana ne vidjeh.
Na Tvog roba Si, iznenada, izlio toliko ljubavi,
Sem Tvoje milosti beskrajne, za to uzroka ne vidjeh.
O sakija, oi moje! Takvog poput tebe,
Nikada u Perziji, nit Arabiji, ne vidjeh.
Vina mi toi, sve dok sebe ne ostavim,
U dui svojoj sem umora drugo ne vidjeh.
Hej ti mlijeko, eeru, sunce mjesee!
Majko, oe! Sem Tebe ja roda ne vidjeh!
O vjeni aie, lutalico, pjesnie,
Utoite moje, tebi ravna ne vidjeh.
Mi smo estice elika, tvoja ljubav magnet je,
Ti si izvor svake enje, u sebi tu e ne vidjeh.
Uuti brate moj, odbaci pravila i uenje,
Dok on put ne pokae, sem njega puta ne vidjeh .

44

Gazel 7
O aici, aici! Vrijeme vam je svijeta se odrei,
Uho due moje uje melodiju polaska.

Pogledajte, kamilar se digao, sve kamile spremio!

O putnici, ustajte, nije sad vrijeme spavanja!
Ovi zvuci, sa svih strana, zvuci su odlaska,
U svakom dahu, dua je, svjesna svoga nestanka.
Sa visina nebeskih i sa zvijezda ognjenih,
Sputeni smo ovdje, da bi se tajna otkrila.
Od kretanja nebeskih, teak san te uhvati,
Krhak je ovaj ivot, tekoga sna se priuvaj.
O srce potrai Voljenog, jarane potrai Jarana!
Probudi se uvaru noi, nije sad vrijeme spavanja.
Sa svih strana svjetiljke, na sve strane muzika,
Noi ove, iz svijeta prolaznog, vjeni se svijet poraa!
Bijae blato, a sada si srce, bijae neuk, a znalac sada,
Onaj koji te ovdje spusti, povee te i dalje, do vjenoga grada.
O kako su prijatne boli, koje osjea, dok te njeno vue,
Vatra je Njegova blagodat za te, ne mrti svoje elo mlada.
U dui se tvojoj eli nastaniti, zamke pokajanja tvojih odstraniti,
Od tih arolija estica svaka do sri treperi, od vajkada.
O ti smijena marioneto, to smatra da gospodari zemljom!
Obuzdaj te niske strasti, spasi se od sigurnog pada!
Sjeme si prevare posijao, sam si sebe zavarao.
O nesretnie, nitavnim si smatrao Hakka!
O magare! Gdje ti je sijeno? O kotlu! Najbolji si garav!
O sramoto svoga roda! Najbolji si na dnu bunara!
U meni je jedan Drugi, tim sjajem moje oi sjaje,
Zbog Njeg i voda pri, ta vatra vjenost daje.
U depu nemam oraha, u srcu nemam straha,
45

Put grubosti ostavih, mirisan poput ruinjaka.

Oi su moje iz ove glave, al iz nekog drugog neba,
Ja, sam, na pragu sjedim, ovog i onog svijeta
Na pragu su samo oni, iji je govor tiina,
Ovu tajnu rekoh i dosta, utnja je put do visina!

46

Gazel 8
Kakve to izgovore nudi, o srce, izgovora nema za grijehe tvoje;
Ljubav Voljenog tako je postojana, ah, srce moje nevjerno je!
Neizmjerna je milost Njegova, a ti protivrjeno i nestalno!
Ah! Toliko ljubavi ti je dao, toliko grijeha ti uinilo!
Toliko zavisti, zle mate, misli tamnih u vaim je prsima,
Toliko velianstvenosti, panje, toliko ljubavi kod Njega!
On te stalno provjerava da bi tvoja gorka dua slatka postala,
On te stalno privlai u ruinjak svojih izabranika.
Kada se iskreno pokaje i kad ti je Boije ime na usnama,
U tom trenu On te ponese ka istim i ivim srcima.
Kada te strah zbog grijeha obuzme i oajniki bude izbavljenje traio,
Pogledaj, tu kraj tebe je Onaj, Koji ti je srcu strah spasa podario.
Ponekad ti On oi zatvara, postaje kamiak u Njegovim rukama;
Igra Njegova nema kraja, sad si u blatu, sad u nebesima.
Utiskuje na momente udnju, za srebrom, zlatom, enama;
Pa opet dui svjetlost daruje, istog srca Mustafina.
S jedne strane, privlai te evlijama, a s druge, gura ka gafilima,
Moe samo potonuti, ili put pronai meu takvim virovima.
Ah! Uputi beskraj molitvi, prolij suze u noi,
Ne bi li muzika sedam nebeskih sfera mogla i do tvog srca doi!
Kada su uajbovo naricanje, pla i suze, prevrili sve granice,
U svitanje, spusti se glas sa nebesa i sljedee mu prenese Ako si grijenik, oprostih ti i pobrisah grijehe tvoje
Ako je raj to to trai, pogledaj, ve tvoj je!
Ree -Ne traim ni jedno ni drugo, ve Boga da vidim licem u Lice,
Nek se zapale sedam mora, zarad Njeg u u njih skoit nemilice.
No, ako od Njega budem otjeran, ako mi zatvorite ove oi, krvlju natopljene,
Bolje mi je tada u vatri da boravim raj onda nije za mene!
Bez lica Njegova, raj je mrski pakao, sagorjeh u ovoj boji i mirisu smrti,
Ah! Gdje je ta svjetlost velianstvena, ok koje se cijeli svemir vrti?

47

Rekoe mu - Svoj pla ti malo stiaj, smanji malo svoje naricanje,

Vid se gasi i oi oslijepe kad pla i suze preu sve granice.
Ree - Ako presahnu oi moje, ako od suza oi oslijepe,
Cijelo moje bie vid e zadobiti, pa zato da brinem ak oi su slijepe?
Nek oi moje zauvijek obnevide, neka zauvijek vid presahne,
Ako nisu vrijedne Voljenog vidjeti, oi takve nisu za mene.
U svijetu ovom svaki ovjek je rtva svoje ljubavi,
Neki zavoljee Sunce velianstveno, a neki puku vreu krvi.
Svaki ovjek svoju ljubav izabira, bila dobra ili loa,
alosno bi bilo da ieznemo zarad prebijenog groa.
Jednoga dana, ovjek jedan s Bajezidom putovae,
Bajezid ga pogleda pa mu ree - ta to radi bijednie?
Magarca tjeram - odgovori ovjek. Bjei od mene! - Bajezid povika Ja Rabbi, ubij njegovog magarca, da on moe postati rob Allaha!

48

Gazel 9
O hadije, gdje ste, gdje ste nestali?
Va Mauk je ovdje, doite, nemojte lutati .
Voljeni je tu kraj vas, zid do vaeg zida,
Ne lutajte pustinjama, On nije daleko od vaega vida.
Kada biste skriveno Lica ugledali,
I hadija i kjaba i kua biste postali.
Ve sto puta na hadd vi otioste,
Bar jednom nek vam due u nebesa polete.
Kjabu ste mnogo i mnogo hvalili,
No, tajne nam njene jo niste pokazali.
Pokaite buket rua ako taj ruinjak vidjeste,
Pokaite biser due ako iz tog mora dooste.
Muku ste golemu uloili da bi tu riznicu dobili,
Ipak na toj riznici vi ste zastor najvei.
U vame je skrivena riznica, crnom zemljom pokrivena,
Izaite iza tamnih oblaka, budite sjaj mjeseca.
Ponos Tabriza, sultan svijeta, lice je svoje otkrio,
To udesno sjetlo, svojim je nurom, duu svaku razotkrilo!

49

Gazel 10
Hej vi to Rabba traite, probudite se,
Izvan vas On nije, u vama je, u vama je!

Zato traite ono to niste izgubili?

Trag izgubljen nije, zalud vam je tragati.
Vi ste esme, harfovi, kelami, kitabi,
Kao Dibril isti, nebeski resuli!
Kod kue, ostajte, ne traite na sve strane,
Jer kua Rabbova, znajte, u vama je.
U vama je zat i sifat, sad na aru, sad na zemlji,
U bekau vi ste vjeni, u fenau izgubljeni.
Ako elite Mauku lice ugledati,
Ogledalo srca svoga morate uglaati.
Sve tajne su od naeg Rabba potekle,
I vi ovih tajni vrijedni ste, vrijedni ste!
ems, hakk Tabrizi, sultan ovih tajni je,
O gdje ste vi koji tajne traite!?
Da vam sultan srca, zlatom, rubinima ispuni,
iroka srca priite sultanu, hej vi uspavani!

50

Gazel 11
Svijet ovaj aici drugaijim oima vide,
Voljeni, lezet, srce, dan, u ljubavi sve je drugaije!
Srca mudrih ljudi poznaju mnoge tajne,
Ali vrelo srce aika, druge tajne poznaje.
Mnogi mudri jezici opijeni zanijemie,
Jer za tajne opijenih, terduman drugi je.
U zemlji se krije srebro, kao milost u istoj dui,
Tajnu vrijednost kad bi znao, sve bilo bi drugaije.
Mudrost, ljubav i spoznaja, merdevine su do Boga,
No za onog to u enji gori, put do Boga drugi je.
Putnici noi, kraj sultana uma i uvara tiho brode,
Ali duu pijanu od aka, sasvim drugi puti vode.
Srca ludo opijenog, voljeni, duhovnim svijetom putuje,
No kad se ljubav spusti na srce, tad Voljeni drugi je.
Hej jezici, srcem govorite, jer On srca krade!
Usne svoje zatvorite, jer Dost srcu drugi je.
ems Tabrizi, za sve svijee ovog svijeta, leptir je,
Jer oi njegove, koje srcem motre, posve su drugaije!

51

Gazel 12
Svaka no, za nas, no kadra je,

Mlaak drugih, pun mjesec nama je.

No u kojoj kjamil s nama je,
Stotinu noi kadra, nama je.
Do nas bol prolaznog ne dopire,
Ko je ist od sebe, taj vjean je.
Od fakra stid nas ne bije,
eg se drugi stide, nama ponos je.
Zunar je kufra, ispod hrke fakira,
U eheru svakom po tom uven je.
Biser koji dva svijeta ne vide,
U srce naeg mora upade.
Dan sudnji u ovom svijetu naosmo,
Misliti o njemu, nama, nema potrebe.
Budi razi, svim to Hak ti poalje,
U ljudima, nema moi nikakve.
Sunce Tabriza, koje cijeli alem grije,
U naemu atoru se krije.

52

Gazel 13
U mukloj noi, ti sklopi svoje oi,

Nek znaju dumani, ne, to nisu snovi.

Mada zna da sve, ba sve, e proi,
Oko tvoje pijano treperi u noi.
Nepravda tvoja milost je suta,
Greka tvoja pravda je suta.
Mnoge glave pokosi oko sakije,
Sabljom, koja samo kap vina je.
Oko nae, u moru, krvi je,
Od tog vala, svijet cijeli, ruina je.
Nekad si krvnik, nekad milost sama,
Nekad isto vino, nekad sakija.
Sakija i vino, istina su suta,
Odkud ljubav ova? Samo Allah zna!
Mi znamo samo, da od vatre srca,
Ovaj eher sada, sav je mirisan.
Stoga, usne zatvorite, u more uronite,
U morskim dubinama spas je ribama!

53

Gazel 14
Ja opijen, a ti lud, ko e kui da nas vodi?

Rekoh li ti, bar sto puta, dva pehara manje popi.

U eheru ovom sada, ja ti trijeznoga ne vidim
Jedan gori od drugoga, svi su ludi, opijeni!
Duo moja u harabat kreni, da osjeti lezet srca svoga,
Tebi nema ni sree ni mira bez sohbeta tvoga voljenoga.
Na svakom koraku, jedan opijeni, dostu pijanome vrsto stee ruku,
Sakija ti sada svakom stvoru, rujnim vinom kalajie muku.
Vino ti je i plata i troak, ti si vakuf te mejhane,
Od tog vina ni kapljice ne daj, da u usta trezvenima padne.
Hej cigani, vae vam tambure, pjaniji sam ja ili ste vi?
Hej zar nismo, ko u bajci, udnovato opijeni?
Jedan ludo opijeni, doe meni iz daljine,
U njegovim oima se, tristo rua sada vide.
Ko laa bez sidra plovi, sred visokog mora,
U tom moru aka nesta, sto suhih mudrova!
Odakle si? - upitah ga; nasmijei se, ree - Duo moja!
Dijelom jednim sam od Turkestana, dijelom jednim sam ti od Furkana!
Dijelom jednim sam od blata, vode; dijelom jednim sam od due, srca!
Dijelom jednim obala sam mora; dijelom jednim sjaj sam svih bisera!
Ja mu rekoh dost moj budi, to ja jesam budi i ti,
Ti sebe ne zna,- odgovori, - sam sebi stranac ti si.
Srce moje pijano je, potonue u tom halu,
Tajnu udi da otkrije, al prsa nema za tu tajnu!
U halki utuk insana, utuk mora i ti biti
Ovakav savjet od ejhova, znaj, ti nikad nee uti!
O sjajniji od sjajnih zvijezda, o ludo opijeni
Ruke k nama isprui, ne idi od nas voljeni!
emsul Hakk Tabrizi, zar e od nas sad otii?
Sto fitni si posijao, pamet svima rasturio, o voljeni ne idi!

54

Gazel 15
Ah, kad bi ti znao Put do mejhane ljubavi,
Kiblu bi predao vjetru, Kjabu zaboravio bi.
Kiblu ti ostavi, Kjabe proi se,
Ako srce s Voljenim putuje, pusti oboje.
U ezelu On je vino vjenosti natoio,
Opijenou, vjeno, glavu mahmurlukom rastoio.
Vinom opijeni smo, On krmar je te mejhane,
emu sve te rasprave, znaj sinko, sve On je.
Pustih elja proi se, zaputi se u mejhanu,
Krmar stari smijei se, u nebeskom on je halu.
O aiku proi se suhih pobonjaka,
U njih licemjerstvo je, pretjeranost, varka.
Pravim putem idu, sljedbenici ljubavi,
Oni koji vole, brzo e u vjenost utonuti.
Zato u tebi nema vatre, koja u njima gori?
Kada vatra te mejhane svijet cijeli sagori!
Ponos cijelog Tabriza, ems, hakk dina i jekina je,
Od svih grijeha on je ist, od svih mahana slobodan je.

55

Gazel 16
uo sam da namjerava putovati, ne ini to!
Drugog jarana zavoljeti, ne ini to!
Stranac si u ovom svijetu, a nita ti nije strano,
Koplje usmjerava ka srcu ranjenom, ne ini to!
Ne kradi se od nas, ne idi tuincima,
Ti kriom gleda drugoga, ne ini to!
O mjesee, zbog koga su nebesa zauena!
Ti nas skrha, u uenje natjera, ne ini to!
Gdje je zavjet i obeanje koje nam dade?
Rije tvoja, zavjet, otpade, ne ini to!
Zato obeavati i zavjete davati?
Zato tit od zakletvi praviti, ne ini to!
O ti, ije srce je iznad smrti i ivota,
Zato sada bjei iz postojanja svoga, ne ini to!
Po volji se tvojoj kreu pakao i raj,
Ti nas sada u vatru baci, znaj, ne ini to!
Unutar tvoje eerne trske, od otrova smo sigurni,
Al otrov i eer mijea samo ti, ne ini to!
Dua je moja oganj eeni, al ni to ti nije dovoljno,
Zbog tvog otsustva, lice mi je izblijedilo, ne ini mi to!
Kad ti sakrije lice svoje, mjesec od bola potamni,
Ti ak i njega kani pomraiti, ne ini to!
Nae usne suhe postaju, kad ti prinese au,
Zato oi suzama kvasi, ne ini to!
Poto lance aika podnijeti ne moe,
Zato nam onda razum zasljepljuje, ne ini to!
Ti odnosi halvu, bolesnom od gladovanja,
No dublje gura u emer mog stanja, ne ini to!
Moje haram oko krade tvoju ljepotu,
O voljeni, sveti se mome kradljivom pogledu, ne ini to!

56

Povuci se prijatelju, jer sada vrijeme za rijei nije,

U ljubavnom uenju ti si uljez, ne ini to!
Sem ljepote emsuddina, Sunca iz Tabriza ,
Ako ita pogleda u oba svijeta, ne ini to!

57

Gazel 17
U aku treba ivjeti, mrtvo srce ak ne raa,
Znaj, sinko, iv je onaj ije srce ak poraa.
Lav rikati mora, sablja otro sjei,
No, ak e vatrom svojom i najtvre ispei.
I silnici i hajduci, na ovom su Putu poput ena,
Stazom ovom gazit nee noga sjajem ukraena.
U ritmu ratnih kuduma, stie korpus ljubavi,
Kao kad Rustam, svijetlog ela, ruke ka nama isprui.
Zar moe takvu glavu sablja sudbine posjei?
Srce je njegovo vrelo, puno nebeske ljubavi!
Zar moe takvo srce tama svijeta osvojiti?
Svi napadi i torture njemu e ljubav poveati!
irin srni ne zavidi, jer 'ja hu' su njene oi,
Okrene li glavu od cvijetne bae samo la e ti tada doi.
Hej sinko, potrai aike, u njima potrai Njega,
Mauk ih ponekad otkrije, a ponekad oni Njega.
Kao to more sedef usnama svojim prekrije,
Morski Sedef ljubavi e kap moju da upije.

58

Gazel 18
Ako ti je krv uzavrela od ljubavne drai,
Tad skromnost zaboravi i Voljenog trai.

Sve poznato, shvati, daleko je od znanja,

Otvori srce za ljubav i budi rob tog stanja.
Zar e aik, lud od ljubavi, ludost svoju otkriti?
Zar e neukrotivi ovjek vjetra, srce svijetu pokloniti?
U vatri aka on e Voljenog dozivat,
Bosih nogi i razderan, s enjom smrt e oekivat.
Pauk svoju mreu plete, majstor je svog zanata,
U svoje mree aka i nas Voljeni hvata.
On imade Lejlino lice, rujno vino ljubavi,
Nae usne ostae suhe, ovjek vjetra nas ostavi.
Jeste li itali kitabe stare, u kojima ak vrije,
Tu se pamet gubi, tu krv gori, tu se vino pije!
Strah te smoit stopala, o, ti jadni stvore,
A zna dobro da mora uronit u more!
Opijenost, bolna enja, sutina su suta,
Ak ne leti prema nebu, ak se s neba sputa.
Na tesbihu aika bie biser i ti,
Rob ljubavi postani, mi emo ti teslim biti.
Zar ne vidi kako zemlja nebu robuje?
Zar ne vidi kako ruh nad tijelom caruje?
Zemlju svako gazi, a ona daje plodove,
Mauku, aik e sve dati, zbog tog e sve da dobije!
Ne skrivaj se, o aiku, ispod svoga jorgana!
Prospi krv po pustinji, traei svog Dragana!
Srce moje ti posluaj, kako gorko naj tuguje,
Rad Voljenog raspameen je, s bolnom enjom druguje.
Kad se srce raspukne i porastu ptiu krila,
To se krv uzavrela od ljubavi opila.

59

Tad nebesa igraju, pleu sjajne zvijezdice,

Cijeli svemir uzdie, od ljubavne groznice!
Srce sija od aka, svjetlost tamu prekrila,
U ekstazi ljubavi sva se bol izgubila.
Ja sam nijem pred Tobom, o Voljeni Ti govori,
Zbog Tvog lica cijeli svemir od ljubavne enje gori!

60

Gazel 19
Kad bi se drvo, stopalom ili krilom, moglo pokrenuti,
Od zublji pile, sjekire otre, ne bi moralo patiti.
I kad sunce, obno, ne bi krilima svojim putovalo,
Zar bi svjetlosnim valima zore, svijet tada obasjalo?
I kad se slana voda, od mora do neba, ne bi uspinjala,
Zar bi bez pomoi rijeka i kia ikada baa prolistala?
Od svog zaviaja otrgnuta, kada se kapljica vratila,
Zar nije tada koljku pronala i sjajnim biserom postala?
Zar se nije Jusuf od Jakuba, suznih oiju, rastao?
Zar nije na tome putu carstvo i sreu zadobio?
Zar nije na Mustafa, dika svemira, put Medine krenuo?
Svu vlast zadobio, gospodarem hiljadu zemalja postao?
Put ka sebi izaberiti, poto nemate takvih krila,
Kao to rudnik rubina odraz Sunevog zraka prima.
Na put iz sebe ka sebi krenite, o hadije!
Jer takvim putovanjem zemlja, rudnikom zlata postaje!
Od kiselog i gorkog ka slatkoi, neka te put ponese,
Ko to iz slane zemlje na hiljade voaka iznikne.
Od emsa, dike Tabriza, tih uda se nagledaj,
Jer svako drvo dobija ljepotu, kad ga dirne sunev sjaj!

61

Gazel 20
Pustinja naa u beskraj see,

Due nam i srca nemir aka stee.

Svijet unutar svijeta, lice Voljenog krije,
U ogledalu Njegove due, srce se akom grije.
Na Putu beskrajne ljubavi, glava aika pade,
U praini druma lei, dok mu srce vjenost znade.
Pitaj o tajni tog srca, ako eli znati,
ta je vino, a ta krma, u kojoj aik pati.
Al zalud, nijemo je to uho, nemoe ti nita rei,
O ljubavi i njenoj vatri, jer mora se i sam pei.
Jer i tvoga srca slavuj zapjevati mora,
Zaogrnut velom tajni, preletjet sedam mora.
O teko je govoriti, govoriti je greka!
Ova pria nema kraja, i miso je o njoj teka.
No aik mora govoriti, jer bol mu grudi para,
Rob u bolnoj agoniji, zvat mora Vladara.
Tu jarebica i soko, jednim mahom lete,
Zrak planinski dah im para, al ih to ne mete.
Zar nisu na sedmom nebu jer ih ljubav grije,
U sreditu vasione Voljeni se krije.
I od sedmog neba, aik leti dalje,
Putanja je odreena, Mauk poziv alje.
Zar tu eljama mjesta ima, valja ih sapeti,
Pa e shvatit da Voljeni, Sam ka Sebi leti!
Slavuj leti ruinjaku, da se s ruom spoji,
Slavuj poje, rua cvate, dennet mili moji!
Zaboravi priu ovu, ako vino nee piti,
Ovoj prii kraja nema, ja je neznam zavriti.
Trai onog koji sebe nema, svake noi, svakog dana,
U ogledalu srca njegovog se krije, ljepota naega Sultana.

62

Gazel 21
ta da inim, O vjernici, ne poznajem vie sebe,

Nisam hrian, ni jehudi, nit musliman, ni poklonik vatre.

Nisam od istoka, ni zapada, ni od kopna, ni od mora,
Niti sam od zemlje ove, nit' od zvijezda koje nebom plove.
Nisam od zemlje, ni od vode, ni od vjetra, ni od vatre,
Nisam od nebesa plavih, nit praina sa ove sedade.
Nisam iz Indije, Kine, Bugarske, nit Saskina,
Nisam iz Irake kraljevine, niti Horasana.
Nisam od ovog svijeta, nit budueg, Denneta ni Dehennema,
Nisam od Adema i Have, Edena ni Rizvana.
Mjestom sam bezmjesni, trag moj ne postoji,
Nisam ni tijelo ni dua, ve praina koju gazi Voljeni.
Dvojnost sam napustio, oba svijeta sjedinio,
Jednog traim, Jednog znam, Jednog vidim, Jednog sanjam.
Hu je evel, Hu je ahir, Hu je zahir, Hu je batin!
Ne znam nita osim Hu, nema nikog osim Hu!
Peharom ljubavi opijen, iz ruku mi kliznu oba svijeta,
Ja vam drugog posla nemam, pored aka, milovanja.
Ako ikada u svom ivotu provedem trenutak bez Tebe,
Kajau se od tog trena sve do Dana Sudnjeg.
Ako bar jednom u svom ivotu, osvojim trenutak sa Tobom,
Pod noge u baciti oba svijeta i plesati uzhieno!
O ems Tabrizi, u ovom svijetu ja sam ludo opijeni!
Usne moje aputati znadu samo akom opijene rijei!

63

Gazel 22
Svaki oblik, po prirodi, nastao je iz praznine,

Kad oblika nestane, njegova vjena priroda ostaje.

Ako si spoznao sutinu ljepote i sr mudrih rijei,
Shvatie da ono to nestaje, nema stvarno postojanje.
Bezvremen je izvor svih voda, vrelo Njegovo nepresuno je,
Budu da smrti nema, emu te gorke suze?
Duh tvoj je to vrelo, sva stvorenje poput rijeka,
Sve dok je Izvora toga bie i rijeka.
Isprazni svoje srce od boli, pij sa toga Izvora,
On presuit nee, izvirat e vjeno ta voda!
Od trenutka kada si u ovaj svijet sputen,
Date su ti merdevine, da bi iz njeg spaen bio;
Prvo ti bijae mineral, potom biljka pa hajvan,
Tu tajni nema, tvoj razvoj je jasan;
Kasnije si kao ovjek zadobio razum, znanje, vjeru,
Pogledaj samo kako si iz blata u ruu izrastao!
Bez sumnje jednoga dana ti e melek biti,
Zemlju napustiti, ka Nebu poletjeti!
Nadilazei i stanite meleka, ti postani Okean,
ija e kap vea biti od stotinu mora Omana.
Proi se pustih idola, za skut Voljenom prihvati,
Mada ti je tijelo ostarilo, dua e ti vjeno mlada biti!

64

Gazel 23
Ja sam vajar koji forme vaja i u trenu svakom idola izvaja,

No, kad se Tebe sjetim, oni porue se, pred licem Tvojim oni istope se.
Ja nainim na hiljade oblika, u njima se dua moja oslika,
No, kad vidim Tvoje lice, u vatru ih bacim nemilice.
O da l Ti pijanome ae puni, il Ti trezvenome snove rui?
Svaku kuu koju sagradim ja, ruka Tvoja u ruinu pretvara.
Dua moja u Tebi iezava, s Tobom se spaja,
Zbog mirisa Tvog nutar nje, ja je oboavam.
Svaka kap krvi moje, koja zemlju natopi,
Govori o naoj vezanosti, pria o naoj ljubavi.
U kui ovoj od blata i vode, skrhano je srce moje,
Ui u ovu kuu, o Voljeni, il mene iz nje izbavi!

65

Gazel 24
Ti si biser za kojeg, na svijetu, niko zlata nema,
Merdan srca tvoga sija usred ovog svijeta!

Od lica tvoga bit' daleko, kazna je to gorka,

Mada tebe vrijedan nije, ne kanjavaj svog roba!
Onog koji upadne u strani talas nevolja,
Spasit' moe samo ruka prijateljstva tvoga.
Znaj, stalnosti prave u ovom svijetu nije,
Postojanost tvoja, vjenu sreu krije.
Sretan li je kralj, lovcem tvojim matiran,
Sretan li je onaj za tvoje drutvo odabran.
U svakom dahu dua, pada pred tvoja stopala,
Prah je onaj koji nije prah stopala tvoga.
enju za tobom kao dar dobie sve ptice,
Teko ptici koja u enji za tvojim pojem nije!
Ja bjeati neu od strijele i luka tvoga,
Jaoj srcu koje ne prostrijeli oganj aka tvoga.
Ko je hvaljeni, a ko onaj koji hvali?
Tebe svaka zerra u ovom svijetu slavi!
O mukama Mednuna, Nizami je pisao rime,
Ne mui me, ljubav tvoju ne mogu podnijeti vie.
ems Tabrizi, ti si sunce, koje nas ljepotom grije,
Nema sultana na ovome svijetu koji tvoj prosjak nije.

66

Gazel 25
Vratio se onaj mjesec, nebo ga ni u snu ne vidje;
Stie s vatrom koju voda ugasiti ne moe.
Gle kue tijela moga, gle due moje!
Shrhah se i opih peharom ljubavi njegove.
Kada krmar te mejhane habib srca postade,
Krv se u vino pretvori, srce moje sagorje.
Kad lice njegovo zavede, oi moje pijane,
Pehar se srca ispuni, pamet moju odnese.
Svaka kua koju taknu vreli zraci sunevi,
Sve do krova sagori, do temelje skrha se.
Srce vidje iznenada more ljubavi,
Te u njega uskoi, govore' pronai me!
emsuddin, dika Tabriza, sunce aka toga je,
Tragom njegovim, poput oblaka, svako srce putuje.

67

Gazel 26
Pismo za tebe, sino, dadoh zvijezdama eznem da te sluim, o ti, lica mjeseeva!

Seddu uinih, govorei rob sam sunca sjajnoga,

Koje svjetlou svojom kamenje u zlato pretvara.
Potom razgolih prsa svoja, na njima rana stotine,
O meni vijest prenesi rekoh voljenom koji krv pije!
Zaljuljah beiku da smirim edo srca svoga,
Dijete zaspe kada se zanina beika njegova.
edu srca mlijeko podari, od bolne ei spasi nas,
O ti koji u svakom dahu pomae na stotine jadnika!
eher jedinstva je postojbina due, od evvela do ahira,
Koliko e jo dugo u zatoenitvu drati ovoga gariba?
Ja padoh u tiinu, a ti me sad spasi mahmurluka,
O sakija, jo vina sipaj, mojim pijanim oima.

68

Gazel 27
Davud ree hej Padiahu, kad potrebe nema za nama,
Mudrost kakva je, reci, u stvaranju svijeta dva?

Hakk mu ree o prolazni ovjee, Bijah skrivena riznica,

Pa zavoljeh da se otkrije ta riznica milosti i obilja.
Ogledalo postavih - srce je lice njegovo, a svijet ovaj nalije;
Nalije smatra boljim, jer mu lice ti ne poznaje.
Kad se slama s glinom izmijea, od ogledala nema koristi,
Odijeli slamu od ilovae i ono e isto postati.
Mot vino ne postaje dok ne fermentira sred kraga,
Ako eli osvijetliti srce svoje, uloi bar malo napora.
Dui koja izae iz tijela kae moj Sultan
Kao to doe tako i ode, bagodati Mojih gdje je trag?
Svi znaju da alhemijom bakar zlato postaje,
Ovom rijetkom alhemijom i na bakar je promijenjen.
Ovo sunce ne trai tad, ni hrku, od milosti Hakka,
Za stotinu gologlavih on je kruna, ogrta za deset gariba.
Sinko, zarad poniznosti, na magarcu jahao je Isa,
Zarad ega bi inae na magarcu jahao vjetar Saba?
Hej duo, rtvuj svoju glavu u potrazi ovoj poput izvora,
O pameti, da bi More postojanja pronala, idi putem nestanka.
Hakka stalno zikiri, sve dok sebe ne zaboravi,
I dok se u Prizivanom ne izgubi, bez smetnje zikra i zakira.

69

Gazel 28
Danas ugledah jarana, koji ukras svakog posla je,

Dua se njegova vinu u nebesa, poput due Mustafine.

Sunce je licem njegovim postieno, srce i sfere zbunjene,
Od sjaja njegova, ilovaa i voda, sjajnije su od vatre.
Pokai mi merdevine rekoh da se na nebo uspenjem;
Te merdevine su glava tvoja ree pod stopala svoja spusti je!
Na glavu poloi stopala, na zvijezdama stajae,
Doi na krilima vjetra, nek ti vjetar korake ponese.
Vjetar ti nebeski, u svakom dahu, stotine puteva otkriva,
Ka tim nebesima, svakog svitanja, poleti poput molitve.

70

Gazel 29
Hej aici! Hej aici! Ovog dana i ja i vi,
u kovitlac morski smo upali, pa ko zna plivati?
Mada plima svijeta plavi sve i svaki je talas poput planine,
Za vodene ptice nema brige, bol je to za ptice letaice.
Naa lica od zahvalnosti sijaju, jer nas poduie o moru i valima,
I o tome da more i voda, ivot produuju ribama.
O ejhu na, pekir daj; o vodo, da zaronimo pusti nas,
O Musa Imranov, doi, tapom udari povrinu mora.
Ovaj vjetar u svakoj glavi budi razliitu strast,
Nek enja moja za sakijom bude, a vama sve ostalo preputam.
Jue je sakija na putu odnio ae opijenima,
Danas opet vino sipa, da nas kutarie haljina.
O ti, kojem mjesec i jupiter zavide, sa nama si a ipak sakriven,
Lagano, lagano me privlai Zar mi nee rei kuda?
Kud god da krene sa mnom si, o svjetlosti moja oka dva,
Opij me do kraja ako eli, povedi me putem nestanka.
Znaj, svijet je poput Gore Sinajske, a mi tragai ko Musa,
U svakom trenu tedelijat stie i rascjepljuje planinu Sinaja.
Jedan njen dio postaje zelen, a drugi bijel poput narcisa,
Jedan njen dio postaje biser, a drugi poput rubina i ambera.
Ako eli da ugleda Njega, Njegov planinski lanac pogledaj,
O planino, kakav te to vjetar sa zemljom sravnio? Mi se opismo od eha!
Hej batovane! Batovane! Zato se raspravlja sa nama,
Ako ti mi groe uzesmo, ti odnese ese nae, pune dukata.

71

Gazel 30
Svakog trenutka na tajnu dua sputa se objava s nebesa,
Doi, koliko e jo dugo ostati na zemlji, poput taloga!?
Poput taloga je onaj ija je dua oteala od nemara,
Kad se talog proisti, dua sama krene ka vrhu bureta.
Ne mjeaj ilovau svakog daha da bi se voda tvoja proistila,
Da bi se talog tvoj svjetlou ispunio, da bi se bol tvoja izlijeila.
Dua je poput lampe, ali dim joj je vei od svjetlosti,
Kada dim pree svaku mjeru, u toj kui se svjetlost ugasi.
Ako smanji njezin dim, uivae u svjetlosti lampe,
Od svjetlosti tvoje obasjano bie i ovo i ono stanite.
Gleda li vodu zamuenu, nebesa nee vidjeti,
Sunce i mjesec nestaju kada se hava zatamni.
Kad sjeverac s nebesa puhne, proisti se zrak,
Zbog ovoga proienja u sehuru pue vjetar Saba.
Duhovni vjetar daha, lijei prsa od svake boli;
Kad bi se dah zaustavio na tren, dua bi nestala.
Dua je garib u ovom svijetu i udi za eherom La-mekan,
O zato, zato, ostaje da pase, ova dua hajvanska?
Koliko e jo dugo putovati, o ti, ista duo, milostiva?
Soko si kraljevski pa poleti nazad, prema ruci Padiaha.

72

Gazel 31
Hej aici, aici, stie vrijeme sjedinjenja, sastanka,
S nebesa se spusti glas, poziv mjesecolikih ljepotica.
Hej radosne glave, radost stie ire' halje,
U njen se lanac uvezasmo, radost nas je opila.
Stie vino vatreno, ejtan u uglu sjedi sam,
Ui, o besmrtni sakijo; poleti, o duo, eljna nestanka.
U svakom trenu minstrel slatkog daha u zvono udara,
O radosti, osedlaj vrance svoje, nadahni nam due, o Saba.
Hej naju, ti to tajne zbori svojim slatkim notama,
Obno i obdan meni stie miris vjernosti prijatelja.
Nek iznova pone sve, na tim krilima de zasviraj,
Slavom obasjaj glave dobrih, o ti, sunce vjenog sjaja.
Uuti srce, ne deri zastore, ispij krag utljivih,
Zastiri i zastor budi, dok te ne podere milost Boija.

73

Gazel 32
Opet u skrhanom halu sam, rastrojen duom tvojom,
Pa svaki lanac koji uvee, ja pokidam duom tvojom.
Poput neba sam, poput mjeseca, poput svijee od sjaja tvoga,
Sva pamet sam, sva ljubav sam, svaka dua duom tvojom.
Opijenost moja je od tebe, mahmurluk moj od trna tvog,
Gdje god ti lice okrene, svoje okreem duom tvojom.
Pogreno rekoh, pogrean govor u ovom halu nije zaudan.
Jer au od vina poznat' ne mogu, sada duom tvojom.
Ja sam divanija u okovima, a svakog dinna okivam,
Ja, divanija, Sulejman sam, kralj dina duom tvojom.
Bilo koje sure sem ljubavi da glavu digne iz srca mog,
U svakom dahu tjeram ja iz srca duom tvojom.
Doi, hej ti koji se sebe napusti, jer vraaju se oni koji odoe,
Ne ode ti mojom duom, nit' ja osta duom tvojom.
Hej munkiru, u dui svojoj ti ne skrivaj svoju nevjeru,
Jer tajnu tvoje sudbine otkriu ti duom tvojom.
Iz aka prema tebi, o emsu iz Tabriza, ja ne spavam noima,
Poput leptira koji izgara, perian sam duom tvojom.

74

Gazel 33
U ruke mi metlu dade, onaj lijepi;
Sa dna mora - ree prainu pometi!
On potom istu metlu sagori u vatri;
Ree iz vatre ti sad ovu metlu izbavi!
Iz zbunjenosti poklonih se pred njime,
Bez sadida - ree ti seddu uini!
Bez sadida sedda!? Zar to moe biti?
Bezuslovna je ree slobodna od elja svih!
Poloih svoj vrat pred njime i rekoh Glavu sadida ti sabljom Zulfikar posijeci!
to je vie sabljom udarao, vie glava iz mene je raslo;
Sve dok iz moga vrata, ne izraste sto hiljada glava.
Bio sam lampa, jedan fitilj svaka glava,
Plamenovi bia moga dizae se sa svih strana.
Iz glava mojih svjetlost se dizala,
Od Istoka do zapada sijae vatra njihova.
ta su istok i zapad u mjestu La-mekan?
Spremna je sve sagorjeti, crna vatra hamama!
O ti ledne naravi, gdje je enja srca tvoga?
Koliko e jo dugo ostati u lavoru pouda?
Iz vrueg lavora ustani, kreni ka vatri ljubavi,
Strgni svoju odjeu, svijet pogledaj istinskim oima!
Sve dok ne ugleda lik koji ti srce privlai
Sve dok ne ugleda boje u bai tulipana!
Kad tamo pogleda, panju na prozor usmjeri,
Vidjee ono za im srce ezne u odrazu ogledala.
Hamam predstavlja est smjerova, a prozor je la-mekan;
Iznad tog prozora je ljepota naega sultana.
Od odsjaja njegovog obojie se voda i zemlja;
Na Turke i Zanzibar se spusti kia ivotna.

75

Dan proe, a pria moja ne bijae kratka,

Dan bijeli, no zvjezdana, posramljeni su ovim rijeima!
Mene opi sultan onaj, emsuddin iz Tabriza,
Glavu moju opio je vinom nad svim vinima!

76

Gazel 34
Uposliu rado sluh i glavu, za govor usne tvoje,
Ah sree, kad ti otvori vrata i kae ui hade!

O Hidrovom izvoru on suhoj usni prede prie tajne,

Prema stasu ljudi kroja ljubavi kroji ogrtae.
Svaki izvor pijan je pijanstvom oka njegova,
Drvea zapleu poneena laganim vjetrom sehura.
Bulbul rui veli otkrij mi tajnu srca svoga?
Ne brini, sami smo, ovdje nema nikoga.
Sve dok sebe ima ree nita o tom nee saznat',
Uloi trud i proi se sebe, sred ovog zemnog stanita.
Usko je grlo igle ljubavi, zasigurno ovo znaj,
Nijedan konac primiti nee kad vidi da je uduplan.
Pogledaj kako sunce gori, do svog grla u vatri,
Da bi licem njegovim lice zemlje, svijetlo moglo postati.
Kada je prema zapaljenom grmu iao Halil istiniti,
Ja sam Kevser grm ree skini svoje cipele i prii.
Ne plai se vatre moje, jer ja sam voda ljekovita,
Stigao si do blagodati, stanita asti, o Halile, merhaba!
Biser si istoga sjaja, rubin, dua vjena i prolazna,
U vremenu ovom neuporediv si, na svijetu ti nema ravnoga.
Voena rukom ljubavi, svaka ruka stigne na dvor Sultana,
Tobom dua nevjernika, za vjeru biva odabrana.
U cik zore stie sa kraljevskim peharom u rukama,
Duu moju prema poniznosti vue, govorei merhaba!
ta od srca bude, kad mu ruku stegne ruka dilbera?
Kad ga zovne kamen mudrosti, ta biva od grubog olova?
Stie dilber udnovati, u rukama mu koplje k'o u Arapa,
Sluga tvoj sam rekoh; ree prii, ovjee od edeba.
Srce poskoi i ree idem! Pamet ree - ne idem ja,
Milostivo on dade znak i kaza priite obadva!

77

Operi sad ruke i usta svoja, jer sofra se s neba spustila,

Da dlanovi tvoji ne bi odali miris luka i peruna.
Rudnik soli je stigao, odazovi se ako si aik i dobri,
Pusti asu i pehar, uzmi tesbih, proi se erbeta!
Zatvaram sada usne svoje, da bi svjetiljka noi i dana
Mogla plamom jezika svoga ispriati priu do kraja.

78

Gazel 35
ah je stigao, stigao je kralj! Ukrasite odaje divana,
Posijecite vene u ast ovog lijepog iz Kanaana.

Stie Dan od dana dan, stoga ne pominjite dan,

U prisustvu njegovom svaka dua nije drugo do kurbana?
Bez aka izgubljen bijah, a sada se pojavi ak,
Bijah planina, a sada sam slamka, za konja sultana.
Bio on Turin il' Tadik, rob ovaj bie kraj njega,
Ko to je tijelo blizu due, al' mu dua nije znana.
Hej jarani, stie srea, stie vrijeme da se teret preda,
Sulejman prijestolju stie, da odstrani prokletog ejtana.
Iskoite iz sebe, emu strah, zar ste bez ruku i stopala?
Pitajte Hudhuda, ako put ne znate, do palae Sulejmana.
Tamo izrecite svoj munadat, tajne svoje i potrebe,
Zaista Sulejman poznaje govor svakoga murgana.
Govor je vjetar, hej robe, rijei ti srce odvlae,
Al' on kae, svi zajedno skoite u plamen periana.

79

Gazel 36
Vidje li ti ikada ijednog aika da se svoje enje zasiti?
Vidje li ti ijednu ribu da se ovog mora zasiti?
Vidje li ti ijedan lik da je bjeao od slikara?
Vidje li ti ijednog Vamika da je od Azre traio oprosta?
U odvojenosti aik je poput imena, praznog od znaenja,
Al' znaenje mauka neme potrebe za imenima.
Ti si more, a ja riba, ini sa mnom ta te volja,
Pokai milost, mo aha pokai, bez tebe sam nitavan.
Postiena u kut bjei, vatra, kad te ugleda,
Ko god iz vatre ruu ubere, vatra mu rue poklanja.
Muka je ovaj svijet bez tebe, nek nikada bez tebe ne bude,
Duom tvojom molim te, bez tebe ivot je agonija.
Lik tvoj, poput sultana, u mom srcu paradira,
Poput Sulejmana koji ulazi u Mesdid-ul-Aksa.
Hiljadu lampi jedna postae, cijeli hram osvijetljen bijae,
Kraj vrela Kevser stigoe ridvan i hurije.
Subhan Allah! Subhan Allah! Na nebu je beskraj mjeseca,
Svetite je puno hurija, skrivene su samo od oiju sljepaca.
Velianstvena i sretna je ptica koja pronae stanite aka,
Na planini Kaf mjesto moe nai samo ptica Anka.
Velianstvena Anka je ahinah, emsuddin iz Tabriza,
On nije sunce istoka ni zapada, nit' ikakavog stanita.

80

Gazel 37
Kako bi to bilo, kad bi onaj lijepi, uzeo moju ruku sutradan,
Na prozor moj povirio, draestan poput mjeseca.

Da hoe ui ivot due moje i odvezati mi ruke i stopala,

stopala i ruke moje vezae rukom progonstva.
O danu dana mog, danom tvojim kunem se, ivota nema bez tebe,
Nema radosti u drutvu za mene, ni jedno me vino opiti ne moe.
Ako me on odbije i kae - Idi, ta eli ti od mene?
Sjeta tvoja, bojim se, i mene sjetnim uinie!
Vrat svoj u poviti da mu budem kurban, staviu sablju pred njega,
Govore' glava te boli zbog mene, udri po mojoj sada!
Ti zna da bez tebe ne elim ivjeti, duo moja,
Smrt je bolja od progonstva tako mi Onoga koji due oivljava!
Nikada neu povjerovati da bi mogao napustiti roba svoga,
Uvijek sam govorio da su takve rijei samo puste lai dumana.
Ti si dan moj i bez tebe, duo moja, ja ivjeti ne znam,
Ti si oko moje i bez tebe ja nemam oko koje stvari sagledava.
Pusti sada neka idu ove rijei, minstrelu udari u vjetar,
Rebab i def pred nas iznesi, ako ve nema naj!

81

Gazel 38
Ah, to isto vino, do vrha nam natoi danas,

Brzopleti toak nebesa, zaudi i zbuni do kraja.

Makar ta tajnovita aa stie od oka skrivena,
Danas je nemogue sakriti opijeno stanje haraba.
O ljubavi, srea ti je kupovina, slatke si misli i govora,
Skini sada veo sa lica tajnovitoga kralja.
Onaj dragocjeni nadahnuto govori, javlja se sa svih strana,
Hej ti, ruinskih obraza, pehare ispuni do kraja.
Ako srce tvoje ne eli otkriti tajnu ruinjaka,
Zato si duan ruine vodice ti otvorio danas.
Kad si nam ve pamet ukrao i rijeku ovu u tok natjerao,
Baci onda u nju i paie vodene, ne oklijevaj sada.
O duo, mi smo poput sjemena, baeni u ovaj mejdan,
ivotima naim, suhih usana, traimo kini oblak.
Na sve strane lani poslanik govori neete nai!
Ne daj Boe vikni na sav glas i tu zlokobnu vranu otjeraj!
O ti to smutnje sije u ruh svaki i krade due insana,
I trga rebab iz ruku Ebu Bekra, sviraa rebaba,
Ono to danas elim za tebe je da pijan i lud postane,
I zaepi jednom tu duu brbljivu i tu pamet bez adaba.
Voda ivota nama je postala oevidna poput haera,
Mlijeko gubave kamile znai ivot za Arapa.
O velianstvene ljepote njegove! uti i gledaj bez daha;
Ne daj da za nas sazna svaki gafil usred sna.

82

Gazel 39
Poput rue, smijem se cijelim tijelom, ne samo usnama,
Jer tu sam, bez bia svoga, sam sa kraljem svijeta.
Ti sa svjetiljkom stie u sehur i skrha srce moje,
Duu mi uzmi k'o i srce, nek dua ne ostane sama.
Iz bijesa i ljubomore, duu strancem ne ini za srce,
Povedi i jedno i drugo, nek dua ne ostane sama.
Uputi kraljevski poziv, cijelo moje bie pozovi,
O sultane, do kad e srce biti uz tebe, a dua moja sama?
Kao sino, ako ne doe i noas da zatvori usne moje,
Stotinu albi uiniu, duo moja, neu naricati sam.

83

Gazal 40
Doi, hej ti, koji duu novu svijetu dade,
zaustavi sve poslove pameti nae lukave.

Dok me k'o strijelu ne otpusti, ne mogu poletjeti,

Doi, jo jednom mora strijelu ovu odapeti.
Pehar je opet pao sa krova, zbog ljubavi tvoje,
Sa krova ti opet poalji merdevine svoje.
U kom je pravcu Njegov krov - jedan me upita;
U onom pravcu odakle je dua sputena.
U tom pravcu svake noi ide dua svaka,
On odatle svakog jutra due na zemlju vraa.
Iz tog se pravca iznova na zemlju sputa proljee,
Odatle svakog jutra, On novu lampu nebu daje.
Iz tog pravca tap doe i postade adaha,
Odatle on u pakao smjesti vojsku firauna.
Iz tog pravca u tebi se javi ova potraga,
Ti sam si zalog, a ubi se u traenju zaloga.
Ti si ovjek koji se popeo na magarca,
Te o ovom i onom, magarcu postavlja pitanja.
Uuti, opasna je Njegova ljubomora,
Zbog nje On u more ne uvodi sve i svakoga.

84

Gazel 41
O uzvieni, ti trga strune naih sazova,
Al' hiljade drugih harfi ovdje ima.

Budu' da smo upali u kande ljubavi,

ta nam smeta ako odu harfa i naj?
Ako izgore svi rebabi i harfe ovog svijeta,
Skrivenim harfama, jarane, znaj, kraja nema!
Ti zvuci, ta muzika, diu se do neba,
Al' njih uti ne mogu ui gluhoga.
Ako ugasnu sve lampe i svijee ovoga alema,
Nema boli, jer ostae kremen i varnica.
Pjesme su kao pjena na licu okeana,
Na povrini vode, znaj, bisera nema.
Ipak, milostivost pjene izvire iz bisera,
Odraz odraza, iji sjaj je na nama.
Pjesme su grane derta, e sjedinjenja,
Sinko, poredit' se ne mogu korijen i grana.
Stoga usne ti zatvori, a otvori prozor srca,
Tim putem ti razgovaraj s duama.

85

Gazel 42
Hej duo, ti si ue spasa svim duama,
Ti ruh pokree, dui svakoj daje krila.
Sa tobom nemamo straha od gubitka,
Ti svaki gubitak u dobitak, pretvara!
Jaoj nama, od strijela mrskih pogleda,
Poput luka zategnutih tmurnih obrva!
Ti usne zaeeri rubinskim usnama,
Iz udnje za tobom govore usta ta.
Hej, u ruke si nae kljue spustio,
I sa njima otvorio vrata svjetova!
Ako ti u svakom dahu nisi meu nama,
Zato su svezane haljine ljepotica?
Ako vino tvoje nije zalog ljubavi,
o emu onda svaki zalog svjedoi?
Ako ti nisi iznad naih nagaanja,
Kroz koga opstaju sva ova nagaanja?
Ako si sakriven od naeg alema,
Kroz koga se obznanjuje svaka stvar skrivena?
Ma proi se pria ovog dunjaluka,
Dua je moja odve od njih umorna!
Dui koja upade u more eera,
Stvari ovog svijeta ne dopiru do srca.
Onaj koji postane prah tvojih stopala,
Ne mari vie za nebesa visoka.
Zavei sada jezik na, o, zatiti nas,
Ne bacaj nas usred tih razvezanih jezika.

86

Gazel 43
Vidjeh lice, lijepo poput ruinjaka,
To oko i svjetiljku svih svjetala.

Tu kiblu pred kojom dua na seddu pada,

Tu radost, to mjesto spasa.
Tamo u duu zaloiti srce povika,
Proi u se sebe i bia svoga!
Na slavlje tada i dua stie,
I poe pljeskati rukama.
ta rei o ovoj srei um ree od koje se stide nebesa.
Miris ovaj ruinski do empresa ispravi
Svaka lea duplo povijena.
Kroz ak svaka stvar preobraena bude,
Armenac se promijeni u Turina.
Hej duo, ti postade svih danova Dan!
O tijelo, napusti te tjelesnost sva!
Rubin je zekat naega Dosta,
Dervi jede zlato Bogatoga.
Merjem je u dertu opet pronala,
Svjeih i zrelih datula.
Da oko tuinca na njih ne padne,
Svijetu ne otkrivaj svoja dobra djela.
Ako u vjeri za spasom tei,
Sigurnost trai sred halveta.
ta je mjesto povuenosti? Kua srca!
U srcu se ti nastani hadija!
U kui srca zadobije svako,
Rujno vino postojanja.
Uuti, lati se umijea tiine,
Pusti ta vjeta izgovaranja.

87

Vjeru ti prigrli srcem cijelim,

Znaj, srce je mjesto imana.

88

Gazel 44
Iza vela krvi, aik krije ruinjak,

Aici sa demalom aka imaju hiljade poslova.

Razum kae est smjerova su granice, nema nam izlaza,
Ljubav kae put postoji, mnogo puta ga preoh ja.
Razum pone trgovati kada bazar ugleda,
Ljubav vidje mnoge bazare sjajnije od tog bazara.
Tamo ima mnogo Mensura koji akom voeni
Napustie mimbere ovoga svijeta i uspee se do neba.
Aici, ispijajui boli, zadobiju nadahnuta stanja,
Ljudi uma, crnih srca, 'nutar sebe kriju neznanja.
Ne idi - um veli - u tom vrtu je samo trnje,
To trnje je vae ljubav kae trnje vam je u srcima.
uvaj se, ne govori, iz srca izvadi trn nemara,
Pa da moe unutar sebe ugledati ruinjak.
ems Tabrizi ti si sunce, skriveno oblakom harfova,
Rije svaka ugasne, kad tvoje sunce izae iza oblaka.

89

Gazel 45
Idite jarani moji i voljenog sa sobom povedite,
Al' na kraju meni tog odbjeglog idola dovedite.
Malodijama slatkim, izgovorima zlatnim,
Tog draesnog mjeseca, u kuu moju namamite.
Ako obea da e doi, nekog drugog daha,
To su varke, lukavstva, u njih ne vjerujte!
Dah njegov sve sagara, pun je raznih arolija,
Let vjetra zaustavlja, vodu u vor vezuje.
Kad s bereketom i ljepotom, stigne moj voljeni,
Posjedajte u prainu i gledajte udo Boije!
Kad demal njegov zasija, postidi se svaka ljepotica,
Jer lice njegovo, sjaja suneva, gasi lampe sve.
Idi hitro, o srce moje, u Jemen dilberu mome,
Tom sjajnom rubinu ponesi moju ljubav i selame.

90

Gazel 46
Taj vrt nek u njem' do kijameta svaka rua procvjeta,
Ta rua nek se zbog njene ljepote raspadnu oba svijeta!
U praskozorje taj lijepi princ plijenu se prikrada,
Nek srca naa postanu plijen njegovih pogleda!
Kakve to poruke oima mojim, on alje svakog daha?
Nek oi moje opijene budu od njegovih uzdaha!
Ja razbih vrata halveta, zahid me s dovom otjera;
Ree idi, nek srce tvoje ne pronae smiraj nikada!
Zbog te dove on me ostavi, bez mira, bez srca;
On je edan krvi nae, Allahu ga preputam!
Srce je moje poput Zuhrine harfe nek mu strune sagore,
Tijelo je moje poput mjeseca koji gasne od aka.
Ne gledaj mjesec koji se tanji, nit' Zuhrino skrhano stanje,
Pogledaj ljepotu boli njegove koja do nebesa narasta!
Kakva je to mlada sred due? Nek odrazom njenoga lica,
Svijet osvjeen i obojen bude, kao ruke vjerenika.
Obraz due pogledaj nek vjeno ostane lijep i mlad!
Tjelesni obraz ti ne gledaj, on stari i propada.
Tijelo je crno poput gavrana, ovaj svijet je ledna zima,
Zato nek proljee due u tebi vjeno behara!
S etiri elementa su uslovljeni tijelo i svijet prolazni,
Nek srce ovog roba ivi samo zarad Jedinoga.

91

Gazel 47
Pokreni svoju loknu koja amber prosipa,
Na ples natjeraj due sufija.
Sunce, mjesec, zvijezde, igraju oko nas,
Cijela zemlja, svemir cijeli, plee sa nama.
S jednom je notom samo, milost tvoja minstrelska,
Sufije s nebesa u kolo ovo spustila.
Vjetar proljea urno stie, s pjesmom na usnama,
Vedrinu svijetu donese, podie ivot iz mrtvila.
Mnoge se zmije pripitomie, trn se i rua sprijateljie,
Vrijeme dijeljenja darova stie ahu ruinjaka.
U svakom dahu iz bae miris poruku nosi
Danas jaranima od srca reci merhaba!
Ruinjak ti, iz tajne svoje, govori rijei ove
Uroni u tajnu svog bia, da bi dua tvoja oivjela!
Da bi pupoljak ljiljana mogao tajnu empresu otkriti,
Da bi tulipan mogao jasenu vijesti dobre prenijeti,
Da bi iz dubina mogla nii, tajna svakog sjemena,
Merdevine u nebesa idu, iz bae duhovnog zrijenja!
Vrapci i bulbuli zasjeli na visokim granama,
Aici uivaju blagodati iz riznice Padiaha.
Ovo lie je poput jezika, ovi plodovi poput srca,
Lie apue sve dok se ne pojavi lice plodova.

92

Gazel 48
U vrijeme boli, ti si radost srca moga,
U gorini siromatva, ti si blago ruha moga.
Ono to mata ne zamilja, niti razum poima,
Od tebe dui mojoj stie, jer ti si kibla moja.
Milou tvojom, oi moje motre vjena prostranstva,
O kralju, zar me sad zavesti moe kraljevina prolazna.
Melodija onoga koji donosi o tebi vijesti radosne,
Makar i u snu, bolja je od pjesama svih pjesnika.
Sred molitve, o kralju, lik tvoj je vazda
Obavezan za mene kao i fatiha..
Za grijehe kjafira milost, i efaat tebi pripada,
Ti spaava i upuuje one ija su srca kamena.
Ako skrivena riznica razastre blago pred mene,
Ako vjeno obilje ponudi svoja kraljevstva,
Seddu u duom uiniti, lice u prainu poloiti,
Govore od svega me zanima samo ljubav njegova.
Vrijeme sastanka za mene vjeni ivot predstavlja,
ja sam tada daleko izvan okvira vremena.
ivot je laa, a blizina tvoja gutljaj vina vjenosti,
Bez tebe ta bi laa izgubljena plovila.
Dvadeset hiljada elja nekada sam imao,
A sad zbog enje za njime ni jedna nije ostala.
Uz pomo milosti njegove siguran sam postao,
Taj sultan gajba mi ree ti si dua dunjaluka!
Biser znaenja 'Hu' obasjao je duu i srce,
Huu i ulini pas zavija, za mene nema drugoga!
U vrijeme sastanka ruh poleti, a tijelo se zamrzne,
Mada on tijela nema, jasno je vidljiv za mene.
Ostarih u boli za njime, al' kad Tabriz spomene,
Sva snaga i mladost, opet se vrati srcu mome.

93

Gazel 49
Opet zemlju ljube' do ljiljana stie ljubiica,
Opet rua u rubin obuena halje svoje podera.
S nebesa opet stigoe oni, brzi poput vjetra,
Opijeni, ushieni, u zelenim haljinkama.
Stie i empras s barjakom, bijesno zimu tjerajui,
Sa vrha planine slatka anemona lice svoje pokaza.
Eselamu alejkum zumbul mirisni ree jasminu,
Alejkumu selam - odgovori - dobrodoao u ruinjak.
S naklonou Uzvienog stie i sufija,
Poput hrasta tape rukama, plee kao vjetar Saba!
Gande poput stidljivih djeva lice svoje sakriva,
Vjetar mu otkri veo i ree - pokai lice hadija!
Prijatelj je u naem sokaku, voda sred naeg izvora,
Lopo se u tajni tvojoj krije, zato si blijed i suhih usana?
Zima se povue emernog lica, krvnik sree ubijen je sada,
Dugo nam poivio ti, o jasmine, i tvoja hitra stopala!
Vragolasti narcis namiguje zelenim baama,
Baa taj govor shvata i kazuje - nareuj paa!
Karanfil vrbi govori - tebi sam se nadao,
Otvaram ti tajne odaje - ree vrba o mirisni, merhaba!
O narando - jabuka ree - zato si se sklupala?
Plaim se - odgovori - od oiju vjetra nestanoga.
Grlica sa gugutanjem stie, govore - gdje je Prijatelj sad?
Na ruu joj bulbul pokaza i potom slatko zapjeva.
Iza beharanja ovoga svijeta krije se tajni behar,
Mjeseevih obraza i slatkig usana, vina amo sakija!
Mjesec taj se podigao iz sjenkovitih tmina,
Nur lampe njegove nadilazi sjaj sunca podnevnoga.
Ah, mnoge rijei ostae ne reene, a ve se sputa tama,
Sve to no nemogae rei, rei e svjetlost svitanja.

94

Gazel 50
Za uho si me uhvatio, kuda me to vodi, kuda?
U tvom srcu ta je, reci, ta je tajna tvoja?
Plemeniti, kakvu si mi orbu sino zaprio?
Bog mili znade, u ljubavi ovoj koliki je sevdah.
Budu' da su u ruci tvojoj ui zvijezda i nebesa,
Kuda mogu ii sem putanjom koju im ti uklesa?
Meni si uhvatio oba uha, a drugima samo jedno,
O ne putaj ih, ne putaj! - kae tajna uha moga.
Kada rob u starost zagazi, gazda ga oslobaa,
U mene vlasi sijede, a ti me opet zarobljava.
Zar nee i djeca osijediti na danu kijameta,
Gle, tvoj kijamet starcu ovom crne kose dariva.
Poto mrtve oivljava, starce u mladie pretvara,
Ja u tiinu uronih i posvetih se dovama.

95

Gazel 51
Ako ljubav ne poznaje, no o tom upitaj,
Pitaj o blijedim obrazima i ispucalim usnama.
Kao to voda prie prede o mjesecu i zvijezdama,
Tijela naa prie kazuju o umu i duama.
Hiljade vrsta adaba dua od aka saznaje,
Znaj, o takvom adabu se ne ui u kolama.
Meu stotinama drugih, aika e lahko poznati,
On je poput sjajnog mjeseca na nebu me' zvijezdama.
Pamet je tu zbunjena, jer ne poznaje mezheb ljubavi,
Iako je znanja puna, o svakom od mezheba.
Ko zadobije Hidrovo srce iz vode vjenog ivota,
Ne mari za vodu i sve izvore ovog dunjaluka.
Ne ori bau uprazno, zaviri u duu aika,
Vidjee tamo ruinjake Nejreba i Damaska.
Ma ta je Damask, tu je dennet pun meleka, hurija!
Pamet je posve zbunjena tim licima i usnama.
Od tog vina bolesti nema, nema ni mahmurluka,
Od te halve munine nema, niti lica zgrena.
Od kralja do prosjaka, ovdje su svi roblje trbuha,
Od svake gladi, elja svih, ljubav duu oslobaa.
Zar se ljubav ponosi kupovinom, prodajom, trgovinom?
Zar lav podrku trai od lukavih lisica?
Jo zrelu hurmu ne naoh u palminjaku ovog svijeta,
Zubi moji otupjee od svih nezrelih datula.
Noen vjetrom, na krilima aka poleti u nebesa,
Poput sunca ti se proi hajvanskih jahalica.
Aikovo srce usamljeno nije, k'o srca ljudi nezrelih,
Aik se ne plai odvojenosti, k'o oni unutar zidova.
Milostivi zatitnik je ak zarad dua izabrao,
Uzrok svih uzroka, ak je kupio mimo svakog uzroka.
Namjesnik aka spusti se u prsa kadije Kaba,
96

Da bi se srce njegovo postidjelo brbljarija i presuda.

Ah, kakav je ovo alem, kakvo ustrojstvo i uredba!?
U savreno ureeni svijet ljubav je hiljade zbunjenosti bacila.
Sva radost ovoga svijeta, o prosjae aka,
Znaj, samo je pozlata, a ljubav je rudnik zlata.
O ljubavi, lukavstvima i zamkama, srce si mi ukrala,
Ne daj Boe lagala si, al' tako ljupko, sva arobna!
elim da te slavim, o ljubavi, i pjevam ti hvale,
Al' sam perian u tebi, zbunjen preko svih granica.
O aku, kad bih te hvalio sa sto hiljada jezika,
Ljepotu tvoju dota' ne bi mogla moja zamuckivanja.

97

Gazel 52
O ti koji nema ljubavi, spavanje za tebe halal je,
Na nasib je ak i boli ljubavne, a ti spavaj i dalje.
Zarad Jarana postasmo leptiri svijee koja nas sagara,
Ako u tvom srcu nema enje ove spavaj ti i dalje.
U beskrajnoj potrazi za Njime, mi hitamo poput potoka,
Ako te prsa ne bole zarad potrage ove spavaj ti i dalje.
Put ljubavi je izvan i iznad sedamdeset i dvije sekte,
Budu' da je mezheb tvoj la i pretvaranje spavaj ti i dalje.
Na doruak je kap zore Njegove, a suton naa veera,
Poto za veerom i kebabom udi spavaj ti i dalje.
Mi se poput bakra topimo traei kamen mudrosti,
Tebi kao jastuk i cigla je dovoljna pa spavaj i dalje.
Poput pjanca ti posre i pada sve do zore,
Gle svie, vrijeme je molitvi, a ti spavaj i dalje.
Sudba je nama san zabranila, o mladiu idi,
Ti od sna bjei, a dua ti spava pa spavaj i dalje.
U ruke aka upadosmo mi, pa ta nam je initi?
Ti sebe nikome ne moe dati pa spavaj i dalje.
Hej usnuli, mi pijemo krv, a ti hranu dere,
Pun stomak tijelo u san vue pa spavaj i dalje.
Mi smo pamet napustili, proli se raunice,
A ti si pun svjeih izgovora pa spavaj i dalje.
Ja poderah haljinke rijei i prooh se govora,
O, obueni u prazne brbljarije, spavaj ti i dalje.

98

Gazel 53
Doite, doite, svaka je rua procvala,
Doite, doite, eno i naeg Dilbera.
Sakupite ovdje sve due i svjetove,
Suncu ih predajte, jer on lijepu sablju isuka.
Smijte se rugobi koja se pretvara,
Plaite za prijateljem koji je odvojen od prijatelja.
eher cijeli prekipi od srdbe kada stie glas,
Da se zindira opet oslobodio divanija.
Kakav dan? Kakav dan? K'o da je kijamet!
Da nije knjiga djela ve s nebesa sputena!
U bubnjeve udarite, nita ne govorite,
ta e tu srce i pamet kad je i dua nestala?

99

Gazel 54
U kui u kojoj se uvijek uju zvuci naja,
Sjedi hade pa ga pitaj ija je kua ta.
Odkud u njoj oblik idola, ako ta kua Kjaba je?
Otkud u njoj svjetlost Boija, ako je to hram Mughana?
U toj je kui blago koje svemir pohraniti ne moe,
Ta kua i hade su samo predstava i drama.
Ne sputaj ruku na njena vrata, ta kua je hamajlija,
Ne govori s njime, on je pijan ve noima.
Praina i smee kue ove, mous su i ambergis,
Vika i povici iz kue ove rime su, melodija.
Ma ko put da nae do njenih vrata,
Sultan je svijeta, Sulejman svoga vremena.
O hade, povi svoju glavu bar jednom s toga krova,
Jer u tvome lijepom licu je zalog sree i smiraja.
Kunem se duom tvojom, carstvo cijelog svijeta,
Bez lica tvoga je samo opsjena i magla.
Vrt je zbunjen pa ne zna ta je listak a ta cvat,
Ptice su hajran pa ne znaju ta je mamac a ta zamka.
Ovaj hade nebeski poput Zuhre je i mjeseca,
Ovo je kua ljubavi koja nema kraja ni granica.
K'o ogledalo dua je sliku tvoju u srcu pohranila,
Srce je poput elja upalo u vrhove tvojih kovrda.
ene su vene rezale u prisustvu Jusufa,
Hej duo doi, Dua je due meu nama.
Svi u ovoj kui su pijani, niko nema habera
Ko je uao, a ko nije, ovdje su svi bez imena.
Ne sjedi opijen na pragu, brzo, ulazi unutra!
U mraku ostaje onaj koji pred vratima ovim oklijeva.
I hiljade Bogom opijenih u biti su jedan,
Onaj opijen strau, puca na dva dijela.
Ui u dunglu lavova i ne boj se ranjavanja,
100

Bojazni su i strahovi odlike slabanih ena.

Znaj, tu rana nema, sve milost i ljubav je,
No, mata tvoja je poput mengela na vratima.
Zapali tu umu veliku i uuti, o srce!
Jezik svoj povuci, ukroti tog zijanera.

101

Gazel 55
Ak u nauci, uenosti i knjigama nije,
Sve to ljudi govore, to put aka nije.
Grane aka su u ezelu, a korijeni u ebedu,
Ovo drvo nit' na nebu nit' na zemlji nije.
Strasti smo ukrotili, razum smo odbacili,
Delala ovoga razum dostojan nije.
Sve dok ima poudu, znaj u njoj se idol krije,
Mauk mora postati, jer u tome strasti nije.
ovjek mora na splavu brodi u strahu i nadi,
kad stigne do fena-a, sem utapanja drugog nije.
O ems Tabrizi, ti si more, a i biser ti si,
U biu tvome nita sem tajne Allahove nije.

102

Gazel 56
Ko je pred vratima? ree. Rekoh - rob tvoj ponizan.
Zato si ovdje? ree. Gospodaru, traim selameta.
Do kada e u njih upirati?- ree. -- Dok me ne pozove unutra.
Do kada e pred njima gorjeti? ree. Rekoh Do kijameta!
Pozvah se na ljubav, duom svojom zakleh se,
Da sam zarad ljubavi prodao svu mo i carstva sva.
Za svaku tvrdnju kadija dokaze trai ree,
Svjedoci su mi suze- rekoh na licu blijedom, evo dokaza.
Dokaz ti nije valjan ree oi su ti vlane zarad svijeta,
Velianstvenou pravde tvoje rekoh one su ispravne i bez grijeha.
Ko ti je pratilac? ree. Misao o tebi, o kralju.
Ko te doveo ovdje? ree. Rekoh Tvoja aa mirisna.
Koje su ti namjere? ree. Rekoh Prijateljstvo iskreno.
ta te meni privuklo ree. Rekoh Milost tvoja beskrajna.
Gdje ti je najljepe? ree. Rekoh na perivojima Malika.
ta si tamo vidio? ree. Rekoh Stotine kerameta!
Zato si oajan? ree. Rekoh Iz straha od razbojnika.
Ko je taj razbojnik? ree. Rekoh Ova optuivanja!
Gdje je sigurnost? ree. Rekoh U odricanju i ljubavi.
ta je odricanje ree. Rekoh Put selameta.
Gdje je nevolja? Ree. Rekoh U sokaku tvoje ljubavi.
Kako si u njeg' dospio? ree. Rekoh Putem istikameta.
Sada tiina! Ako nastavim govoriti o njegovim tajnama,
Ti e iz sebe iskoiti, ne mareza krov i vrata.

103

Gazel 57
Pokai lice, za vrtom i ulistanom udnja moja je,
Otvori usne, za eerom udnja moja je.
O sunce, pokai lice iza zastora oblaka,
Za tom svjetlosnom ehrom udnja moja je.
Tvoj vjetar mi donese zvuke sokolarskih kuduma,
Vratih se, jer za rukom sultana udnja moja je.
Idi od mene, ne dodijavaj ljutnu se ti na mene,
I te rijei su slatke od tebe, za njima udnja moja je.
Slatke su i tvoje rijei - idi , kralj nije kod kue!
ak i za osornim rijeima vratara udnja moja je.
O slatki vjetru koji dolazi iz bae mog jarana,
Ponesi me, jer za vijestima o bosiljku udnja moja je.
Hljeb i voda nebeskoga toka, slie kii varljivoj,
Ja sam kit, za morem Omana udnja moja je.
Poput Jusufa ja nariem, bolan u suzama,
Za lijepim licem Jusufa iz Kanaana udnja moja je.
Allaha mi, ovaj eher je bez tebe zatvor za me postao,
Za pustinjama, planinama, udnja moja je.
Od saputnika plaljivih srce moje umorno je,
Za lavom Boijim, Rustemom, udnja moja je.
Dua mi je umorna od faraona i njegove tiranije,
Za svjetlou lica Musaova udnja moja je.
Umoran sam od nezadovoljstva ljudi, plaa, prigovaranja,
Za povicima onih akom opijenih udnja moja je.
Od bulbula ljepe pjevam, al' zbog zavisti zlobnika,
Na jeziku mome peat je, za naricanjem udnja moja je.
Sino je ejh sa lampom po eheru tumarao suznih oiju,
Umoran sam od dina i zvijeri govorae za insanom udnja moja je.
On se nai ne moe rekoe mu i mi smo dugo traili,
Ree - Za tim to svako nai ne moe udnja moja je.
Mada sam bez ijedne pare, malehni rubin ne prihvatam,
104

Za rijetkim, dragocjenim rubinom udnja moja je.

Skriven od svakog oka, a svaku stvar On vidi,
Za Onim skrivenim, djela vidljivih, udnja moja je.
Stanje moje prevazilo je svaku e i elju,
Mimo postojanja i mekama za Sutinom udnja moja je.
Uho moje u priu imana i opijeno postade,
Reci za tijelom i duom imana udnja moja je.
U jednoj ruci vinska aa, u drugoj sulufi Jarana,
Plesati usred tog bazara udnja moja je.
Rebab kae sa svakim dahom od enje umirem,
Za rukom i prsima Osmana udnja moja je.
Ja sam rebab ljubavi, ljubav moj rebab je,
Milost i rahmet Milostivog udnja moja je.
Hej spretni minstrelu, ti ovaj gazel nastavi,
Za rijeima ovakvim vjeno udnja moja je.
O emsu, sunce tabrisko, zasijaj u svitanje ljubavi,
Ja sam hudhud za Sulejmanom udnja moja je.

105

Gazel 58
Mada s lijeva i desna sijevaju otre kritike,
Onaj koji srce na putu rtvuje od aka ne odustaje.
Mjesec svjetlost rasipa, a psi laju na njega,
Lave tetu ini psima, on mjesec ne dotie.
Aik je planina, a ne slamka vjetrom poneena,
Mnogo je muha vjetar povaljao kraj puta.
Po pravilu, grdnje i pokuda ljubav izaziva,
Po pravilu, ljubav je gluha na sva kuenja.
Zrelost na ovom putu je naputanje oba svijeta,
Ljubav se krije u naputanju svih nagrada.
Isa sa etvrtog neba zove merhaba!
Operite ruke i usta jer sofra je postavljena.
Idi, u Prijatelju nestani, u harabatu nepostojanja,
Ma gdje da se nau dva pijanca, zametne se rasprava.
Zaao si u ejtanovu avliju pa vie pravde, pravde!
Trai pravdu od Allaha, ova tala je puna hajvana.
Od ene ne trai savjeta rekao je Mustafa,
Nefs na je ena ta, pa makar bio i zuhdija.
Pij vina dok ne uvehne tvoj govor i sve rijei,
Na kraju, zar nisi aik, zar ovo nije mejhana ljubavi?
Makar ti svaka rije bila poput zlata Daferova,
Kad se Dafer pojavi, svaka rije je nitavna.

106

Gazel 59
O Danane, ljepota ruha je velika i uzviena,
Al' ljepota i blagost tvoja je posve druga stvar.
O ti koji godinama opisuje osobine due,
Pokai jednu osobinu koja je vrijedna sutine Njegove.
On arolijom svojom svjetlost oku poveava
A onim u njegovoj blizini zastorom pokriva.
Ja otvorenih usta stojim divei se toj ljepoti,
U svakom dahu Allahu Ekber! - jezikom srca ponavljam.
Zbog srca oko neprestano udi za tobom,
Ah, kako srce i oko hrani udnja ta.
Ne govori o hurijama, mjesecu, ruhu i dinima,
On od svega drugi je, njemu nema slinoga.
Ljubav ta je pomilovala i ovoga roba,
Ima li jo srca vrijednih aka toga?
Svako srce koje probdije no u udnji za tobom,
Postane svijetlo kao bijeli dan, svijet njime biva obasjan.
Bliski tebi su oni koji se kutarisae elja,
Allah elje ispunjava onom koji elja nema.
Svi nezreli koji padoe u vatru ove ljubavi,
U Kevser su upali, ljubav je tvoja poput Kevsera.
Nadaju se blizini tvojoj ja elim poletjeti,
Kada sam odijeljen od tebe na glavi mojoj je praina.
Ne budi tuno, srce moje, od zuluma dumana,
Sjeti se da na kraju svima Dilber bude kadija.
Ako se duman raduje zbog mog afran-blijedog lica,
Zar moja blijedoa nije proizala iz ruinog rumenila?
Poto se opisati ne moe ljepota mog Mauka,
Kako je golem moj dert, a kako nitavna moja pohvala!
Jah, pravilo vai za siromanog jadnika,
Naricanje se njegovo smanjuje to mu se bol poveava.

107

Poput mjeseca sijae, emsulhakk iz Tabriza,

Ma ta je mjesec i njegov sjaj!? To lice je sjajnije od mjeseca!

108

Gazel 60
Dua koji istinskom ljubavi zaogrnuta nije,
Nije drugo do sramote, to dua nije.
Opij se akom, jer ak je sve to jeste,
Bez ljubavi puta do Jarana nije.
Pitaju te ta je ljubav, naputanje volje, reci;
Ko svoju volju napustio nije, u njemu volje nije.
Aik je ahinah, dva svijeta pod njegovim stopama,
Za ono pod njegovim stopama, aha briga nije.
Ak jeste i aik jeste, od ezela do ebeda,
Pusti sve sem ljubavi, nita postojano nije.
Do kada e ti grliti mrtvog mauka,
Duu zagrli, jer nju nita obgrlilo nije.
Sve to se rodi u proljee u jesen umrijee,
Rui aka novi behar, znaj, pomaga nije.
Svakoj rui od behara, trn je prijatelj,
Vino od loze, jarane, bez glavobolje nije.
Ne budi gladnih oiju, na putu iekivanja,
Allaha mi od iekivanja nita gore nije.
Srce usmjeri na zlatnik istine, ako nisi bez srca,
Tajni ovoj uho predaj, ak' na njem' minue nije.
Ne klati se na vrancu tijela, na nogama se bolje ide,
Krila daje Allah onom koji na tijelu zajahao nije.
Ma pusti ti sve brige, srca svog se proi,
Poput ogledala u kojem slike i lika nije.
Kad isto od likova postane, lik svaki ono poima,
Ni od koga onaj istog lika, znaj, postien nije.
Ako isto ogledalo ima, u njemu se ti ogledaj,
Da ti istinu u lice kae, on uplaen i postien nije.
Poto je lice elika glaanjem odraz zadobilo,
ta je tek sa duom na kojoj praine nije.

109

Ipak, izmeu srca i elika postoji jedna razlika,

Srca je uvar tajni, a elik to nije.

110

Gazel 61
U svakom dahu glas ljubavi sputa se s lijeva i desna,
Mi letimo ka nebu, eli li poletjeti sa nama?
Na nebesima jednom bijasmo, jarani sa melecima,
Pa vratimo se tamo, hade, tamo je sunce naeg ehera!
Od nebesa mi smo vii, od meleka mi smo vei,
Pa zato ih ne nadii kad je Velianstvo kua naa.
Gdje ovaj svijet praine, a gdje svijet iste sutine?
Sputeni smo ovdje da bi poletjeli, ovdje nema smiraja.
Nad nama je naklonost Boija, a duu predati na nama,
Vodi naeg karavana je Mustafa, Dika Svemira.
Od uvojaka njegovih stie nam slatki miris Nisima,
Sjaj te arolije stie s lica Tako mi jutra sjajnoga.
Od lica tog mjesec se rascijepi, ne mogae podnijeti njegov sjaj,
Ah, tolika sree se spustila na tog poniznog prosjaka!
U srcu svome ugledaj to neprestano cijepanje mjeseca,
emu da luta pogled tvoj dalje od tog vienja..
ovjeanstvo, poput morskih ptica, stie iz mora dua,
U moru roena, zato da ptica gnijezdo ovdje svija?
Znaj, mi smo biseri Mora, postojbina naa je u Njemu,
Pogledaj kako se vali diu iz mora naih srca!
Kada se die val Elesta, on nasuka lau tijela,
Kada se laa opet nasuka, stiglo je vrijeme sastanka.

111

Gazel 62
Ovo je vrijeme sastanka, vrijeme vjene ljepote,
Vrijeme naklonosti u moru savrene istotote.
Valovi darova se digoe, grmljavina okeana stie,
Svanulo je jutro berietno; ma ne, to svjetlost Allaha je!
Kakav je ovo lik? Ko je ovaj ah i emir?
Ko je ovaj mudri pir? Sve to samo zastor je!
Mehlem ovom zastoru je ovaj pjanski hal,
U glavi naoj i oima izvor ovog pia je.
U glavi nema niega, al' u tebi su glave dvije,
Jedna od zemne praine, a druga od istog neba je.
Ah, mnoge iste glave po praini su razbacane!
Znanje o pranjavoj glavi u onoj drugoj glavi je.
Ova ista glava je skrivena, a pranjava vidi se,
K'o to iza ovoga svijeta, vjeni svijet krije se.
Zavei svoju mjeinu sakija, vina toi iz naega pehara,
Pehar spoznaje dublji je od najdubljeg bunara.
Ja rekoh Suncu istine koje iz Tabriza sijae
Svjetlost tvoja sa svima je, a od svega daleko je!

112

Gazel 63
On Zuhru i mjesec cijele noi zamkama poduava,
Njegove oi arolijom peate dva oka nebeska.
O muslimani, pogledajte srca svoja, ta je to sa njima!?
Blizak sam Njemu pa sa mnom nema srca ni jednoga.
Stvoren sam iz ljubavi Njegove, te Mu dadoh srce svoje,
Voka se naslanja na grozd od kojeg je proistekla.
Ja bjeim od sopstvene sjene, jer svjetlost je skrivena od nje,
Kod Njega nae smiraj onaj koji utekne od varljivog svijeta.
Vrh uvojaka Njegovog kae - na konopu ovom zaigraj,
Lice svijee Njegove kae gdje je pervan da izgara?
Zarad plesa na konopu, o srce pouri, poskoi,
U tu vatru baci se kad se zapali svijea ta.
Bez tog plama nee moi kad upozna radost sagaranja,
Ni voda ivota te vie ne odijeli od toga plamena.

113

Gazel 64
Bijah onog dana kad Imena ne bijae,
Kad postojanje cijelo bezimeno bijae.
Imena i imenovano vidljivim uinismo,
Na dan kad razdvojenosti me duama ne bijae.
Vrh Maukove lokne postade znak ljubavi,
Al' te svijetle lokne tog dana ne bijae.
Sav svijet hrianski, svaki krst pretraih,
Al' Voljeni moj na krstu ne bijae.
Odoh u hram pagana, pretraih drvene pagode,
Al' ni traga od Njega tu ne bijae
Odoh do planina Herata i Kandahara,
U planinama i dolinama Njega ne bijae.
Potom, odluan, na Kafsku Goru stigoh,
Ali tamo sem Anka ptice drugog ne bijae.
Ja uzde svoje potrage usmjerih ka Kjabi,
Al' u tom utoitu svih Njega ne bijae.
Pitao sam Ibn Sinu o Njegovom stanju,
Al' On u domenu Ibn Sine ne bijae.
Stigoh i do mjesta od dva luka daljine,
Ni na tom uzvienom dvoru Njega ne bijae.
Sve dok se ja ne zagledah u srce svoje,
Nigdje Ga ne naoh, nigdje drugo ne bijae.
Sem iste due, emsa iz Tabriza,
Niko opijen i skrhan akom ne bijae.

114

Gazel 65
U svakom dahu sto dua pred tobom pada i die se,
Putovanje jedne puste due, ta je onda za tebe?
Gdje god ti spusti stopalo, glava iz praine izrasta,
Zarad ije to glave ovjek smije oprati ruke od tebe?
Na dan kada dua poleti, mirisom tvojim poneena,
Dua zna, samo dua zna, miris svoga Danana.
im opijenost tobom glavu ovu napusti,
Sto uzdaha dua pusti, svaka dlaka tuguje.
Ispraznih kuu srca, da se ti u njoj nastani,
Tanjim se ko mjesec, a ljubav tvoja raste i puni se.
Valja duu prokockati, samo to dobitak donosi,
Tiina, o hade, samo srce koje trai vrijedno je!
O Sunce iz Tabriza, za tvojim akom traga dua moja,
K'o laa bez tabana, preko mora jezdi, putuje.

115

Gazel 66
Na nebu se pojavi Mjesec, u praskozorje,
Sie sa visoka i zagleda se u mene.
Kao vjeti soko koji pticu vreba,
Zgrabi me i poleti sa mnom u visine.
Bacih pogled na sebe, al' sebe vie ne vidjeh,
U tom mjesecu tijelo moje dua postade.
Kada u dui putovah, sem njega drugo ne vidjeh,
Tajna iskonske ljepote meni jasna postade.
Devet sfera nebeskih u njemu se izgubie,
Laa moga postojanja u tom moru nestade.
Kada se vali podignu iz tog vjenog okeana,
Razum se opet pojavi i svoju pjesmu zapjeva.
Tada se more zapjenua, u svakom valu od pjene,
Neto uzme oblije, a neto tijelo odjene.
Svaki talas tijela koji od mora poziv dobije,
S morem se odmah stopi, u njemu dua postane.
Bez kraljevske naklonosti, ems-ul-Hakk Tabrizija,
To more ne moe postati, taj mjesec vidjeti ne moe.

116

Gazel 67
Neko ree umro je uitelj Sanai,
Smrt takvog velikana nije mala stvar.
On ne bijae ljuspica da ga vjetar opue,
Ne bijae voda da se u zimu zamrzne.
Ne bijae ealj da ga kosa iskrivi
Ne bijae sjeme da ga zemlja samelje.
On bijae riznica u pranjavom jarku,
Jer oba svijeta za njega zrno jema bijahu.
Zemljanu formu zemlji je vratio,
Duu i razum u nebo je ponio.
Drugu duu koju svijet ne poznaje,
Allaha mi, kaem, on Dananu predade.
isto vino koje sa talogom pomijeano bijae,
Stie na vrh bureta, od taloga pobjee.
Prijatelju dragi, na putu mnogi zblie se,
Mervanac sa onim iz Reja, Kurd sa onim iz Rumelije,
Al' svaki od njih se svojoj kui vrati,
Zar hrka od grube vune uz svilu sjajnu pristaje.
Tih ti budi sada poput nokte u lai nuna,
Vladar je iz teftera govora pobrisao tvoje ime.

117

Gazel 68
Nema milosti koju onaj lijepi darovao nije,
Ako vi za nju uskraeni ostaste naa greka nije.
Ogoreni ste, jer on prema vama okrutan bijae,
Zar iko vidje na oba svijeta da oni lijepi okrutnosti ne rade?
Ljubav njegova je trska eerna, mada on eer ne daje,
Ljepota njegova je savreno vjerna, mada on vjeran nije.
Pokai mi kuu koja nije osvijetljena lampom od njega,
Pokai trijem koji lice njegovo svjetlom ispunilo nije.
Ovo oko i lampa su svjetla dva, svako za sebe,
al' kada su zajedno niko ih razlikovat ne moe.
Kad se izgubi u spoznaji val jedan izjavi:
Samo Allah Uzvieni ljepotu Svoju poznaje.
Svaka od ovih metafora je greka, puko objanjenje,
Hakk je objavio Tako mi zore zbog svjetlosti ehre njegove.
Nikome jo kroja Sudba, koulju nije skrojila,
Koju on potom na komadie izcijepao nije.
Sunce lica emsuddina, ponosa cijelog Tabriza,
Ne sijae nikad na ono to propada da ga vjenim uinilo nije.

118

Gazel 69
Na dan smrti kad se moj tabut kretao bude,
nemoj mislit' da srce moje u dunjaluku je.
Ne plai za mnom i ne vii o jada, o jada!
Upae u ejtanovu zamku, a jad to je.
Denazu moju kad vidite ne viite - ode ode!
Vrijeme sjedinjenja i sastanka to je za me.
I kad me u kabur spuste ne recite zbogom, zbogom!
Jer kabur je perda koja drutvo danetlija krije.
Kada vidi to sputanje, razmisli o proivljenju,
Zalazak suncu i mjesecu odkuda zijan je?
Za tebe je to zalazak, al' to u biti izlazak je,
Za tebe je kabur zatvor, a on sloboda danu je.
Koje sjeme u zemlju baeno proklijalo nije?
Pa zato ti onda sumnja u ovjekovo sjeme?
Zar u bunar sputeno vedro puno iza' nee?
Zar se dua Jusufova ali to u bunar baena je?
Usne svoje zatvori na ovoj strani, a na onoj ih otvori,
Uzvici tvoga trijumfa na la-mekanu odzvonie.

119

Gazel 70
Pogledaj me, jer bie moj drugar u kaburu,
One noi kad napustio bude svoj duan i kuu.
Selam moj e tu uti, odmah e razumjeti,
ni u jednom trenu ne bijae zastrt od mojih oiju.
U vrijeme uitka i sree, u vrijeme tegoba i muke,
Ja bijah poput mudrosti unutar tvojih prsiju.
Te udne noi kada bude uo dobro poznat glas,
Spasie se ujeda zmije, izbjei mrava sablazan!
Opijenost akom u tvoj kabur donijee darove,
Vino i ljepotice, svijee i kebabe, slatkie i mirise.
U vrijeme kada mi upalimo lampu razuma,
Kako li e samo povikivati mrtvi iz kabura!?
Od uspravljanja mrtvih, od bubnjeva kijameta,
Od tih uzvika zbunie se praina kaburistana.
efine e svoje razderati, zaepiti ui iz sablazni,
No, ta su razum i ui pred strahotnim zvukom roga?
Otvori oi, pogledaj, da greku ne poini,
Nek ti jedno budu bit posmatraa i vienoga.
Kud god srcem pogleda lik moj e vidjeti,
Gledao ti prema sebi, il' prema toj zbrci i povicima.
Izlijei oi svoje, proi se lanog vienja,
U tom trenu zle e oi biti daleko od mog demala.
Tu oprezan budi, ja nemam oblije ovjeka,
Ruh je tanan, a ljubav je jako ljubomorna.
Otkud mjesta obliju sred nebeskog osjeaja,
Jedan zrak ogledala due, ovdje sve tajne otkriva.
Udari u kudume i zaputi se ka rindanima ehera,
Dan je proienja stigao za one sazrele na putu aka.
Da su ljudi mjesto zlata i dukata traili Allaha,
Ti ne bi vidio ni jednog slijepca da sjedi na ivici jarka.

120

U eheru naem otvorio si kuu zaljubljenih pogleda,

Te, poput nura, poglede milosti baca zatvorenih usana.
Ja sam onaj u tiini koji nepeene dri u tmini,
Od svih ti si najvrjedniji, ta tajna je od mene skrivena.
Doi prema istoku poput emsa iz Tabriza,
Pogledaj zvijezdu pobjede i zastavu pobjednika.

121

Gazel 71
U svakom dahu srce osjea miris Jarana,
Zato ve noima, srce moje ne spava.
Sino bijah u vrtu ljubavi, srca enje puna,
Sunce Njegovo proviri, iz oka je rijeka potekla.
Svaka nasmijana rua koja nikne s njegovih usana,
Izbjegne sablju Zulfikar, izbjegne trn postojanja.
Svako drvo i vlat trave u tom vrtu plesae.
Al' oko nepeenih ples njihov ne vidje.
Iznenada, s istoka, pojavi se empres na,
Opie s perivoji, drvee zaleluja granama.
Lice kao vatra, vino kao vatra, ljubav plamena,
Ah, kud da idem! - dua opijeno povika.
U svijetu Nebeskog Vahdeta mnotvu mjesta nema,
Al' mnotvo neminovno postoji u svijetu koji propada.
Ovdje e izbrojati sto hiljada slatkih jabuka,
Ako eli nainiti Jednu, znjei ih svojim rukama.
Bezbroj grozdova iskoi iz zastora ljutura,
Kad svake ljuture nestane, ostane vino Emira.
Ma pusti rijei i harfove, jezik srca posluaj,
Sjedinjenje se sputa milou, ne iz tvojih poslova.
ems Tabrizi sjedi na prijestolju kraljeva,
Pred njime su rime moje ponizne poput robova.

122

Gazel 72
Ko ukrade srce moje!? zavapih sred noi crne.
Ja ree od lica moga stide se mjesec i sunce.
Zato je srce tvoje ree svakojakih slika puno?
Svaka je odsjaj tebe rekoh u svakoj je tvoje lice.
Kakav je to lik ree prekriven krvlju srca?
To sam ja rekoh zaglibljen, srca ranjena.
Vezah vrat due svoje, k'o zalog je spustih pred njega
Ovo je zalog ljubavi - rekoh - ne goni ovog mahruma!
Darova mi kraj konia, punog fitni, nestaluka,
Povuci da povuem ree - al' koni ne prekidaj.
Iz atora due, svjetlije no ikada, bljesnu lice mog Turina,
Ruke ispruih, al' on ih oinu i ree - ne diraj!
Ah, tako si surov rekoh; ree ovo znaj,
Surov sam radi dobrote, ne iz mrnje i prezira.
Svako ko ue i kae 'ja' - po elu ga udaram,
Ovo je hram ljubavi, hajvanu, nije ovo tala!
ovjek srca, Salahuddin, odraz je onog Turina,
Oi protrljaj, isto srce, isto srce pogledaj!

123

Gazel 73
Zar da dua ne poleti, kad od Denabi Delala
Zauje milostivu naredbu poleti u nebesa!?
Zar riba nee s vrueg kopna u vodu skoiti,
Kada uje zvuk valova hladnog okeana?
Zar soko nee od plijena ka sultanu poletjeti,
Kada poziv vrati se zauje od kuduma?
Zar nee, poput leptira, zaplesati sufija,
Na suncu vjenosti spasiti se, propasti, belaja?
O, kakva milost, ljepota, dar vjenog ivota,
Zar nemaran za to biti, o zablude, o jada!
Poleti, poleti, hej ptico, ka svome izvoritu,
Krila su ti rairena, pobjegla si iz kafeza.
Od gorke vode zaputi se ka vodi ivota,
Iz ropskog predvorja vrati se bogatoj sofri dua.
Pouri, pouri, o duo, jer nas dvoje idemo,
Iz ovog svijeta odvojenosti, u svijet sjedinjenja.
Ah, koliko emo jo, poput djece, u svijetu praha,
Skute puniti prainom, kamenjem i mrvicama.
Od praine ruke operimo, ka nebesima poletimo,
Proimo se djetinjarija, krenimo ka slavlju insana.
Pogledaj kako te je samo zemljani oblik zarobio,
Razderi taj dak i digni glavu ka sjajnim zvijezdama.
Uzmi ovu knjigu u desnu ruku od vjetra ljubavi,
Nisi dijete da desnu od lijeve ne umije raspoznati.
Bog ree izaslaniku razuma digni svoja stopala,
Ruci edela On ree odgrizi uho slastima.
Glas dui stie ka skrivenom ti pouri,
Uzmi dobit i blago, ne narii vie zbog bolova.
Vikni da si Sultan, objavi to na sve strane,
Milost je odgovora tvoja, tvoje je znanje pitanja.

124

Gazel 74
Od cijelog svijeta, izabrah samo tebe,
Zar te nije briga za boli due moje?
Srce je moje samo igraka u tvojoj ruci,
Radost i tuga moja za tebe su vezani.
Kraj onoga to eli ti, ta da elim ja?
Kraj onog to mi podari, ta da traim ja?
Iz srca moga bere, as rue, as trnje,
Te ja as miriem, as sam oajan.
Ako me ini onakvog, onakav sam,
Ako me eli ovakvog, ovakav sam.
U lai ovoj, kako eli, boji duu moju,
Pa ta je onda ljubav moja, ko sam onda ja?!
Ti si Prvi, i Posljednji bie samo ti,
Kraj moj boljim od poetka mog uini.
Kada si sakriven od ehla sam kajfira,
Kada se obzani od ljudi dina sam.
Sem onoga to si mi dao, ta imam ja?
Pa ko je onda sem tebe u mojim grudima?

125

Gazel 75
Sretna su vremena kad sjedimo na divanu, ti i ja;
Dva lika i oblika dva, ali jedna dua, ti i ja.
Ljepota bae, poj ptica, darivaju vodu ivota,
Kad se u tom vrtu pojavimo, ti i ja.
Zvijezde s neba sputaju oi svoje prema nama,
Mjesec im due pokazujemo, ti i ja.
Ja i ti, bez mene i bez tebe, sjedinjeni odvajkada,
Od zlih jezika sigurni, u ekstazi, ti i ja.
Papagaji nebeski srca upaju od zavisti,
Na nebesima na kojim se smjeimo, ti i ja.
Ah, udno je da u jednom kutu sjedimo, ti i ja,
A ipak smo u Horasanu i Iraku, ti i ja,

126

Gazel 76
Do sokaka hade odoh; Gdje je hade ? upitah ja.
Hade se zaljubio rekoe luta opijen, od mjesta do mjesta.
Obavezu imam rekoh bar mi pokaite neki znak,
Ja sam njegov prijatelj, nisam njegov duman.
Hade se u Baovana zaljubio - odgovorie za njega Kraj bai i rijenih obala, ti potrai ga.
Opijeni aici, ko bez glave, tragaju za svojom ljubavi,
Kad se neko zaljubi, idi, od njeg' ruke operi ti!
Riba u vodi ivi, ne privlai je zemna praina,
Zar aik moe ostati u sferi boje i mirisa?
Led koji lice sunca sjajnog ugleda,
Topi se i nestaje u sjaju lica suneva.
A tek onaj koji je aik naega Sultana,
Neuporedivog, Vjenog, Milostivog Sultana!?
Taknut tom vjenom neuporedivom alhemijom,
Bakar zlato postaje na poziv Vrati se.
Za ovaj svijet ne mari ti, uteci od est smjerova,
Koliko e dugo po svijetu tumarati kao luda?
Na kraju e te neizbjeno, htio ti il' ne htio,
Pred aha dovesti, da bi ast i slavu zadobio.
Da meu njima ne bijae glave magaree,
Isa bi, noktu po noktu, otkrio tajne sve.
Ja zatvorih put usnama, a otvorih stazu tajnama,
S jednom kapi oslobodih se svake prie i govora.

127

Gazel 77
U kui srca, hej duo, ko se to nastani?!
Na kraljevskom mjestu, sem aha, ko smije sjediti?
Iaret mi rukom dade Reci ta od mene eli ti?
ta pijan ovjek sem vina i slatkia moe poeljeti?
Slatkie koji stiu od srca, vino iste svjetlosti,
Vjeno slavljenje koje u intimi On je Hakk postoji.
Hej, na slavlju vinopija ima mnogo varalica!
uvaj se da ne posrne, ovjee srca mehkoga!
uvaj se, ne idi u halku razvratnika,
Oka sklopljenog k'o latica, k'o rua otvorenih usana.
Ovaj svijet je ogledalo, tvoj lik savrenstvo ljubavi,
Hej ljudi, zar moe dio od cjeline vei biti?!
Nogom kroi, poput trave, jer u ovom ulistanu,
Dilber poput rue jae, a ostali koraaju.
On je sabljar i sablja je, koji sjee i posjeeni,
On je pamet, um sav, koji pamet sagori.
Taj ah Salahuddin je poivio nam za svagda,
Nek mu ruka bude na mom vratu niska bisera.

128

Gazel 78
U saraju srca vidjeh moga Voljenoga,
Na rebabu svirae pjesmu srca moga.
Sa dodirom, k'o vatra, svirao je kajde,
Pijan, skrhan i pun hila od none pijanke.
Sakiju pozivae melodijom Iraka,
Cilj mu vino bijae, a izgovor sakija.
S kragom, sakija lica mjeseeva,
Iz kuta se die i na srijedu stavi ga.
Prvi pehar napuni vinom pjenuavim,
Vidje li ti ikada da se voda zapali?
Od aika do aika on pehar proslijedi,
Potom seddu uini i prag mejhane poljubi.
Moj Voljeni uze pehar i naiskap ispi ga,
Vinski plamen pree preko lica njegova.
Ugledavi ljepotu ruha on ree zlim oima U zemanu ovom nema takvih kao ja.
ems ul - hakk dahan, mauk aikan,
U svakom dahu vidi tajne, due, ruhova.

129

Gazel 79
Za lezet due svoje prii dematu aika,
Ui u sokak harabata da pijane ugleda.
Isprazni au strasti, da ne bi bio postien,
Zatvori oi svoje da oko tajni ugleda.
Rairi svoje ruke ako eli zagrljaj,
Razbij idola od gline, da lice Lijepog ugleda.
emu miraz toliki zarad stare aduzije?
Zarad hljeba koliko e jo polomiti sablji i kopalja?
Silnik nije sakija, milostiva je halka njegova,
U toj halki zasjedni, izbjegni okrutnost vremena.
U njoj prodaj ivot jedan, a kupi ivota stotine,
Budi manje vuk i pas, da milost Pastira ugleda.
Noas stie Voljeni pa nemoj opijum gutati,
Zatvori usne za hranu, da usnu Njegovu ugleda.
Toga i toga kae duman je oteo od mene,
Svako stvorenje ostavi, da lice Njegovo ugleda.
Razmiljati nemoj osim o Stvoritelju svemira,
Bolje ti je brini o dui neg' kako da hljeb ugleda.
Prostrana je zemlja Allahova, pa zato truhne u zatvoru?
Proi se vornatih misli da prostranstvo denneta ugleda.
Uzdri se od govora da bi govor tamo zaimao,
Proi se due i svijeta da Duu svijeta ugleda.

130

Gazel 80
Haber ti je upravo stigao, moda ti habera nema,
Krvari srce vatreno, moda ti srca nema.
Mjesec je lice otkrio, svjetlosna krila rairio,
Duu i srce posudi ako due i srca nema.
Od skrivenog luka danonono stie strijela krilata,
Predaj ivot slatki kada tita nema?
Bakar postojanja, kao Musa, u zlato ti pretvori,
Pa nema boli ako zlata Karunova nema.
U tebi je Egipat, ti u njemu trska eerna,
Pa nema boli ako s vana eera nema.
Postao si rob sureta, poput idolopoklonika,
Unutar si poput Jusufa, al' nazara due nema.
U Ruh e se zaljubiti, drugog nee gledati,
Kad ljepotu Ruha u zrcalu due ugleda.
O pameti, zar nije zulum njega mjesecom nazvati?
Njega mjesecom nazvati!? Ti besireta nema!
Glava ti je poput lampe koja ima est fitilja,
Kako e svih est upaliti kada vatre nema?
Tijelo ti je kao deva koja ide Kjabi srca,
Zbog magaretine ne ide na had, ne to magarca nema.
Ako do Kjabe ne krene, Sudba e te tamo odvesti,
Ne bjei, o brbljivi, od Hakka ti sklonita nema.

131

Gazel 81
Doi, doi! Gdje e drugo nai dosta takvoga!
U oba svijeta gdje e nai takvog dildara?
Doi! ne lutaj, ne trai na sve strane,
Za novce svoje nigdje nee nai drugog bazara.
Ti si suha dolina, a ja kia obilna,
Ti si samo ruina, a ja graditelj ehera.
Pored mojih bisera, te radosti svitanja,
Svijet ne vidje, nit' e vidjet' sjaja takvoga.
Hiljade slika pokretnih u snu moe vidjeti,
Al' svaka slika nestaje kad proe vrijeme sna.
Sad oko iluzije zatvori, a oko uma otvori,
Poudna dua koi sve, osjet je poput magarca.
Ti u vrtu ljubavi potrai sirup medeni,
Nezrele grozdove gnjei, a sire prodaje narav ovjeka.
Zaputi se u hastahanu Stvoritelja tvoga,
Zar iko ozdraviti moe bez Lijenika toga?
Svijet je tijelo bezglavo bez sranog ovjeka
Ko turban ti uvij se oko aha takvoga
Dok sav ne sagori iz ruku ogledalo ne isputaj,
Ruh je to ogledalo, tijelo tvoje samo praina.
Gdje je sretni trgovac iji se jupiter uspinje?
Da sa njime trgujem, da kupim vranca njegova.
Doi razmiljaj o meni, jer ja misao dadoh ti,
Ako rubine kupuje, kupi ih iz moga rudnika.
Zakorai prema onome koji ti dade stopala,
S dva oka pogledaj, onog koji oi otvara.
Raduj se onome ije more tvoju pjenu podie,
Ne poznaje boli i nevolje, nebeska radost njegova.
Bez uiju svojih posluaj, bez jezika s njime razgovaraj,
Pun je lai i otrova govor svakog jezika.

132

Gazel 82
Pogledaj u lice ljubavi da zaima odlike ovjeka,
Ne sjedi sa nezrelima, sledie se od daha njihova.
Od lica ljubavi potrai neto drugo sem oblika,
Vakat je doao da savjet primi od iskrenog habiba.
Poto si komad ilovae u nebo nee poletjeti,
Osim ako se ne zdrobi i postane praina.
Ako se sam ne skrha, skriie te Onaj koji te sazda,
Kada te smrt polomi vie nee biti odvojena substancija.
Kada list pouti svjeim ga korijen zeleni uini,
Ne ali se ti na ljubav koja ti licu blijedilo darova.
Prijatelju, ako u naem medlisu ti stigne do cilja,
Zasjee na prijestolju, svaka e ti elja biti ispunjena.
Al' ako na ovoj zemlji jo mnogo ljeta ostane,
Od mjesta do mjesta e lutati poput kockice ebea.
Ako te ems Tabrizi povue ka svojim dubinama,
Oslobodie se zatvora i vrnuti plavim visinama.

133

Gazel 83
Kad stigoh u tvoj eher, ti se u halvet povue,
Kad odoh iz tvog ehera, ne baci ni pogled na mene.
Izabrao ti milostivost, il' bio ti okrutan,
Ukras svakog slavlja si, dui mojoj utjeha.
Zbog svoje ljubomore ti skriven ostaje, inae,
Poput sunca skriven si, a svaka te zerra odaje.
Iako ivi u halvetu, svakom si srcu miljenik,
Ako jednu perdu podere, sve e perde poderati.
Srce kufra si vezao, srce imana si opio,
Svima si pamet uzeo, svaku glavu zarobio.
Sve rue su plijen decembra, svaka glava vinom opijena,
Ti i jedno i drugo, od ruku smrti spasava.
Al' rua nema vjernosti i put do nje ne postoji,
Na putu ti vodi si, pomaga, prijatelj iskreni.
Ako su neki vene rezali zarad lica Jusufova,
Ti si dvije stotine Jusufa odvojio od pameti i srca.
Od loega i dobroga ti oblikuje sure ovjeka,
Da takav moe na dva farsanga pobjei od zlog mirisa.
Nainie ga zalogajem praine, da bi isti panjak postao,
Od prljavtine je oien onaj kojem si duu taknuo.
Doi, o srce, kreni ka nebesima, ka Boijim panjacima,
Zar nisi ve dovoljno paslo na panjacima ivotinja?
Sve elje usmjeri ka Onome u Koga si nadu izgubio,
Ah, od poetne beznadenosti tako daleko si stigao.
Tih budi da progovori Gospodar koji ti govor podari,
Kao to je nainio vrata i kljuaonicu, On i klju naini.

134

Gazel 84
Na poslijetku ti na put krenu, u Neznano ode,
udnim, udnim, putem ti od ovog svijeta ode.
Otrese krila i pera, razbi kafez postojanja,
Te ka nebu poleti, u svijet dua ode.
Bijae soko miljeni, od stare ene zarobljen,
Al' kad zau kudum Sokolara, u la-mekan ti ode.
Bijae bulbul opijeni, me sovama ovog svijeta,
Kad ti stie miris ulistana, ti u ulistan ode.
Muie te glavobolje, od gorkih vina svijeta,
Naposlijetku u harabat Vjenosti ti ode.
Ode stopama blaenstva, pravo poput strijele,
Brzinom strijele ti iz luka svijeta ode.
Lane upute svijet ti dade, ta stara okrepina,
Ti la ostavi i putem istinske upute ode.
ta ti treba sad tijara, kad postade sunce sjajno?
ta ti treba ovaj svijet kad ti ka Srcu ode?
uo sam o pogledu due kada se oi ugase,
ta ti sad treba pogled due kad Dui dua ode?
O srce, ptica rijetka si, jer lovei za akira,
Sa dva krila, kao titom, ti ka koplju ode.
Rua bjei od jeseni, a ti udna ruo, neustraiva,
epure' se pred vjetrom jesenjim, bez straha u vjenost ode.
Sa neba, poput kie, ti pade na zemnu prainu,
Na sve si strane tekao, ka Izvoru najzad ode.
Tih budi, mirno spavaj, slobodan od boli govora,
Jer i ti sada, srcem svojim, s voljenim jaranom ode.

135

Gazel 85
Opet melodija sree stie s usana naja,
Zaigraj duo i srce, radosti nema kraja.
Rudnik sree sad blista, sija biser svijeta,
Sofra vjenosti spremna, sa svih strana graja.
Pjani smo i ushieni, jer proljee opet stie,
Svuda presvlai ruho, na obraze rumen nie.
On je more, mi oblaci; on blago, a mi ruina;
K'o pervane vue nas, ka svijei morskih dubina.
Ja sam opijen, izvinite, ne sudite mi sada,
Jer nurom Mustafe rascijepiu mjesec iznad grada.

136

Gazel 86
Poput hljeba, egipatskog, moje su rime,
No ih prekrije i ne moe ih jesti vie.
Stoga jedi sada dok su jo zelene,
I prije no ih praina vremena prekrije.
Toplo stanite srca, njihovo je mjesto,
U svijetu ovom one umiru od zime.
Poput riba drhte na zemljici suhoj,
Jo samo jedan dah i bie ohlaene.
Makar ti i jeo, zamiljaju' ih svjee,
I suvie toga njihova tajna krije.
Ti ne pije drugo do li svoju matu,
Ovo nisu drevne prie, hej ovjee!

137

Gazel 87
Rob sam, al' oslobodih svoga gospodara,
Uenik, al' poduih svoga ustada.
Dua sam, od svijeta juer roena,
A ipak drevni svijet poraam.
Glaalo sam koje s pravom moe rei,
Da je ogledalo nainilo od elika.
Surmom obojih oi mnogim slijepcima,
Poduih mnoge koji bijahu bez razuma.
Oblak sam crni u noi bez sna,
Koji due priprema za dan rastanka.
U vatri aka moja udesna praina,
Vjetrom potpiri lampu nebesa.
Od sree sultan onaj oka nije sklopio,
Jer ja, rob, sino, prisjeah se njega.
Zar sam grijean to ovako govorim?
Pa ti si me opio vinom svoje ljubavi!
Uuti, na ogledalo ve pade praina,
A jad je iznova puhati u njega.

138

Gazel 88
Sve dok je lice Dosta u oku naeg srca,
ie je nae radost i slavlje bez kraja.
Kad na divanu jarani okupljeni sjede,
Allaha mi, me njima je iroka poljana.
I kad se enja naih srca ispuni,
Od hiljade hurmi jedan trn je bolji.
Kad usnemo povinutih glava u sokaku Jarana,
Jastuci, pokrivke nae, zvijezde su Plejada.
I kada nas Jaran svee u lokne svoje duge,
No Snage, snagom naom odie.
Kad u ogledalu due, ljepota Njegova zasija,
Doline i vijenci planina postaju brokat i svila.
A kad miris Njegov nanese lahor Istoka,
U njemu se uju zvuci naja, violina.
Kad u praini ispiemo Njegovo ime,
Crnooka hurija biva svaka zerra praine.
Kad nad vatrom govorimo Njegove rime,
Vatra, uzbuktala, voda ledna postaje.
Ma ta jo da kaem, kad Mu pomenem ime,
Sve, to zamrlo je, ivot zadobije.
Tanahnost ta, u kojoj ljubav ivi,
Od hiljadu biti, sutinu dublju krije.
U trenu kada ljubav pokae lice,
Sve stvari se gube, nestaju iz sredine.
Sad tiina, peat je sputen ve odavno,
Svako srce ezne za Uzvienim Hakkom.

139

Gazel 89
Kojim sam putem stigao ovdje?
Vratiu se, ovdje nema nita za mene.
Samo dah otsutnosti iz sokaka Jarana,
Haram je, zabranjen u mezhebu aika!
Ako u cijelom selu ima ikoga,
Allaha mi, samo iaret je dovoljan.
Zar moe vrabac iz ove zamke pobjei?
I simurg je zarobljen usred ovog kafeza!
O srce, ne lutaj drumom ovog svijeta,
Mirno sjedi, u tebi je stanica smiraja.
Izaberi pustinju koja ivot dariva,
Trai vino koje duu akom opija.
Sve drugo je oblik, miris i boja,
Sve drugo je rat, jad i sramota.
Uuti, sjedi, umiri svoja stopala,
Pijan si, a pred tobom bezdan, provalija.

140

Gazel 90
Makar i cijeli svijet pun bio trnja,
Srce aika je ispunjeno ruama.
Makar i toak nebesa u nemoi zastao,
U svijetu aika nema stajanja.
Makar i svi ljudi u oaj i beznae pali,
Taj oaj dotai nee duu aika.
Baci aika na mjesto gdje su svijee zamrle,
Sto hiljada svjetlosti kriju grudi njegove.
Makar sam bio, on nikad nije usamljen,
Jer Mauk sakriveni uvijek sa njime je.
Vino aika iz prsa nadire,
Uvijek u njima su tajne tanahne.
Ni sto obeanja aika smirit' ne moe,
Na hiljade varki znade Onaj koji srce krade.
Pa ako i vidi bolesnog aika,
Zar nije Onaj lijepi kraj njegovog jastuka?
Budi jaha ljubavi i puta se ne plai,
Vranac aka u tren oka put svaki preleti.
U jednom e te skoku on kui dovesti,
Makar put krivudav bio i pun opasnosti.
Zar e suhu slamu jesti dua zaljubljenika!?
U podrumu najguih vina ive due aika!
U emsuddinu iz Tabriza pronaoh srce ja,
U istom trenu trijezno je i pijano do dna.

141

Gazel 91
Smrt je naa samo vrijeme sastanka,
On je Allah, Jedan - tajnu tu ko zna?
Svjetlost sunca razaspe se usred prozora,
Kad se prozor zatvori, mnotvo otpada.
Mnotvo koje u grou obitava,
Nestaje u motu koji nast'o je iz groa.
Svaki onaj koji ivi nurom Allaha,
Smru due vjeni ivot zadobija.
Tih budi, ne govori loe o onima
Koje nadioe stanice dobra i zla.
Ti ka Hakku pogledaj, o tom to vidi ne priaj,
Da On moe oko tvoje probudit' iz sna.
Da ti moe podariti oko istog vienja,
Sve tajno i skriveno to oko otkriva.
Ono svijet motri svjetlou Hakka,
Zar je ita skriveno za svjetlost Allaha?
Svaka svjetlost, u biti, potie od Njega,
Ali svaka svjetlost ipak nije vjeita.
Vjena je samo svjetlost Allaha,
Od mesa i tijela potie svjetlost lana.
Vidi samo oko pomazano surmom Hakka,
Paklena je svjetlost svakog drugog oka.
Nur Njegov sija zarad Halila,
Svjetlom uma svoga gleda oko magarca.
O moj Boe, kad obilje tvoje ugleda
Ptica oka poleti vjetrom Tvojim poneena.
Kutb koji je nebo svih nebesa,
Neumorno trai svjetlost Tvoga stanita.
Ah, podari mu da Te ugleda,
Nemoj ga tjerati zbog njegovih propusta.

142

U svakom dahu nek ti iz oka liju suze,

Oko sauvaj od zamke stasa i obraza.
Oko spava, a ti budan bdije,
Takav san je savrenstvo, srea bez kraja.
Ali oko koje u tom snu smis'o ne nae,
Probudi ga i nedaj mu da spava.
Nek se bori i nek gori u vatri ljubavi,
Nek do groba nestaje i kopni zarad Hakka.

143

Gazel 92
Mi smo poput mlina, a srce zrno kukuruza,
Zar mlin poznaje svrhu okretanja toga?
Tijelo nae kamen je, a voda mis'o njegova,
Kamen kae - ta tok nosi, samo voda zna.
Voda veli o tajni ovoj pitaj mlinara,
On me sputa sa visina, on bit moju zna.
Mlinar kae o ti to za hljebom udi,
Ak' se toak ne okree, nee biti ni brana.
Mnoga mudost lei u procesu ovom,
Uuti, o tajni ovoj pitaj ti Allaha.

144

Gazel 93
Sreu ne trai, jer ka boli strijemi onaj lijepi,
Ti si plijen pod kandama lava, prijatelju dragi!
Ako Dilber kamen na tvoju glavu spusti,
Raduj mu se k'o da je mous tatarski.
U tebi je jedan duman skriveni,
Tu adahu ne moe istjerat' bez grubosti.
ilimdija ilim prai, al' na ilim ne cilja,
Istjerati prainu, svrha je klofanja.
U tebi su slojevi praine, zastori jata,
Jednim se udarcem ne moe istjerati praina.
Svakim udarcem, svakom grubou, malo po malo,
U snu i javi nestaje praina, sa sranog ogledala.
Ako u san eli pobjei, znaj, i tamo te ekaju
Udarci Jarana, grubosti Dobroinitelja.
Zar stolar tee drvo da bi ga unitio?
Srce stolara dobro poznaje svrhu tesanja.
Stoga, svako zlo je hajr na putu Hakka,
Time ovjek na kraju postaje ist i suptilan.
Pogledaj samo kou koju koar tavi neumorno,
U svoj toj neisti, iznova i opet iznova,
Da iz nje moe izai skrivena prljavtina,
Mada koa o tom svemu ba nita ne zna.
O ems, Ponosu Tabriza, u tebi je vrlina golema,
Pouri, jer monu snagu krije u svojim tajnama.

145

Gazel 94
Ja sam onaj kojeg opini tvoja ljepota,
Patnja koju nosi ima hiljade arolija.
Sunce si mojih oiju, od tvoga demala sijaju,
Oku je najmilija svjetlost lica tvoga.
Ja zbog tvojih grubosti, lice neu pokriti,
Za tu okrutnost mehlem je milost ruha moga.
Na tebe se poalih, ree sebi mehlem budi ti,
Zar u mene lijek za boli svoda nebeskoga?!
Patnju moju ne zna ti, ne mogu je otkriti,
Skrati priu, dugake su boli srca moga.

146

Gazel 95
Ljubav je ka nebu letjeti,
Sto perdi, u svakom dahu poderati.
U prvom dahu, daha se odrei,
U posljednjem koraku, bez nogu putovati.
Nevidljivim ti smatraj ovaj svijet,
to ti se priinjava nemoj ni gledati.
Rekoh - o srce, berietno budi,
to halku aika pronae ti,
Dalje od nazara, Nazar da dobije,
U nutrinu prsa svojih da probije.
Hej duo, odakle stie ovaj dah?!
Hej srce, odakle ovaj otkucaj?
Hej ptico, govori jezikom ptica!
Tvoje skriveno znaenje poznajem ja.
Dua ree u nebeskoj penici bijah,
Dok se pekla kua od vode i blata.
Visoko iznad penice poletjeh ja,
Kad vidjeh da se pee ta kua prolazna.
Kad se umorih, brzo me povukoe,
ta da kaem, u tu kuu me spustie.

147

Gazel 96
Biem svojim, aicima potrage nije,
Drugog tragaa u svijetu, znaj ti, od Njeg' nije.
Ovaj svijet i onaj, jedna su sutina,
U hakikatu, kufra, dina, vjerovanja nije.
O ti daha Isaova, ne dii iz daleka,
Rob sam onog koji, dalekog daha nije.
Ako kae - idem iza, ne idi, iza nema,
Ako kae - idem ispred, puta ispred nije.
Otvori svoje ruke, rairi halje svoje,
Za boli tvoje, dragi brate, drugog lijeka nije.
Dobro, loe? sretna srca dervi prima sve,
Koji nema te vrline, takav dervi nije.
Ko god da sebe nadie, srce mu je stanite,
Srcu takvom u ovom svijetu, znaj ti, mjesta nije.

148

Gazel 97
No crna obavija samo lica gafila,
U noi mojoj svjetlom sija lice moga Dilbera!
I kad udar sudbine, svijet trnjem prekrije,
Trnje svima, rue nama, zbog ljubavi Dilbera!
Nek sve stigne do ruine, iz ruine opet nikne,
Srca naa skrhana su harabatom Dilbera!
Svaki haber ovog svijeta? samo oaj, jad i bijeda!
Mi nemamo habera, sem o licu Dilbera.

149

Gazel 98
Boiji ovjek Merdi Hoda
Merdi Hoda je pjan i bez araba;
Merdi Hoda je sit i bez kebaba.
Merdi Hoda je u udu, hajran;
Merdi Hoda nit jede nit spava.
Merdi Hoda je ah pod hrkom fukare;
Merdi Hoda je riznica haraba.
Merdi Hoda nije od vjetra ni zemlje;
Merdi Hoda nije od vatre ni ab-a.
Merdi Hoda je more bez kraja;
Merdi Hoda lije blago bez oblaka.
Merdi Hoda ima sto luna, nebesa;
Merdi Hoda ima sto aftaba.
Merdi Hoda, alim je od Hakka;
Merdi Hoda nije fakih od kitaba.
Merdi Hoda je iznad kufra i dina;
Merdi Hoda leti iznad grijeha i sevaba.
Merdi Hoda, sine, jae van mrtvila;
Merdi Hoda je svjetlost od adaba.
emsuddin, skriveni, ovjek je Boiji,
Trai i pronai Boijeg ovjeka!

150

Gazel 99
Tako mi Allaha, Koji u praiskonu svjetlo upali,
On, Svemogui, ivi, Sveznajui,
Upali lampu svjetlou Svoje ljubavi,
Sto hiljada tajni Nur taj objelodani.
Jednim dahom Sojim svijet ivotom ispuni,
Nasta vladar i potinjeni, aik i voljeni.
U udnovatoj hamajliji emsa iz Tabriza,
Sakrivena je riznica uda Njegovih.
Od trena kad on ode putem nestanka,
Na vosak se odvoji od meda njegova.
Daleko od ljepote njegove, tijelo propada,
A dua, poput sove, budna je noima.
Ah, okreni uzde svoje ka srcu to izgara!
Obuzdaj malo surlu slonu svoga zanosa!
Sema nije halal bez prisustva tvoga,
Kao ejtan prokleta, muzika je postala.
Bez tebe ni jedan gazel potei ne moe,
Bez milosti tvoje rijei su nemone.
Nek oseka naa jutrom tvojim bude obasjana,
Hej ponosu Armenije, Rumelije, Sirristana!

151

Komentari

152

gazel 1
Hej vodiu kamila, ti to ide svojim poslom, to ivi u zaaranom krugu
svakodnevnice, i ne pita se o smislu postojanja i duhovnoj ljepoti koja u ovom svijetu
postoji. Zar ne vidi da se tu, ispred tvoga nosa kriju mnoge tajne, zar ne osjea tu
opijenost, taj miris ljubavi koji svakog moe oboriti s nogu, bio on sultan il emir,
duman il jaran.
Hej ti to si zarovio svoju glavu u zemlju i to smatra da je moe urediti
onako kako ti hoe, moj ovjee pogledaj! Nita se ne dogaa tvojom voljom, cijeli
svemir igra i plee u ritmu Njegove muzike, pa mu se i ti prepusti.
Voda, vatra, vjetar i zemlja, zerra svaka, sve opstoji samo putem Njega, sve Ga
slavi, sve Mu se pokorava.
Tu nema mjesta za objanjenja, tu pametovanju mjesta nema. Prihvatanje je prvi
korak ka Njegovim tajnama. Prihvatanje, pa zatim robovanje i predanost. Kada bi
ovjek zadobio srani vid shvatio bi da je svaki atom Njegovog bia neprestano u
zikrullahu ~ slavljenju Allaha ~, sa svakim otkucajem, srce nae govori Allah! Allah!
Allah! Ali ljudi ne znaju i ne trae, pa zato i ostaju uskraeni za tu vjenu istinu.
Muzika ljubavi ne prestaje od kada je Allah Uzvieni rekao Kun ~ Budi ~, od
samog praiskona sve stvoreno udi samo za Allahom Velianstvenim. Sve nae tenje
i elje su u biti usmjerene ka Njemu, jer On je poetak i kraj svega.
Onaj koji ovo vidi i u srcu svome osjea, prevaziao je zastore dvojnosti, a u
svijetu jedinstva boli nema, patnje nema, nema zla. Tu je sve samo jedan ritam, jedna
rije, jedna melodija slavljena, opijenosti, ljubavi, ekstaze.
Dakle, sve u biti udi za Rabbom Uzvienim, mi smo sputeni u ovaj pranjavi
dunjaluk samo da bi, onom mrvom slobodne volje, Njegovi postali. Zato insan to ne
vidi, pa i samo mu ime to kae: insan ~ onaj koji zaboravlja. Tu smo da bi se prisjetili
onoga bela iz ezela ~ priznavanja Allaha u praiskonu ~, zato nam se valja probuditi iz
sna naega, zato nam valja otvoriti oi i duu i srca, jer velika je teta biti po strani i
amiti u nekakvoj crnoj rupi gafleta ~ nemara~ kada se sve oko nas, kamenje, biljke,
mjesec i zvijezde, vrti u ritmu ljubavi Njegove.

gazel 2
Pameu se ne moe stii do vjenog odredita, samo onaj koji kao leptir sagori u
plamenu ljubavi stigne na kraj puta. Reeno je: Ibadetite, zikrite i slavite Allaha sve
dok vas ne proglase ludim. Zar moe ovaj svijet razumijeti aika? Pa i Poslanika a.s.
zvali su mednun

153

Vjena tema o borbi i savladavanju sebe, tj. svoga nefsa, svojih strasti,
pogubnih i ispraznih elja. U ovom bejtu je pokazan put, a to je sohbet ~ drutvo aika
~, drutvo iskrenih vjernika, ljudi koji su shvatili svu ozbiljnost puta Istine.
Nefs prolazi kroz sedam nivoa proienja, svi su spomenuti u asnom
Kuranu poimenice: Nefsi Emara, Levama, Mulhima, Mutmeina, Radija, Merdija i
Safija. Na tom putu nefs ili dua se isti od svih negativnih atributa i predznaka, sve
dok ne postane safija ~ proiena dua. Za taj put valja otvoriti srce, tj. postati pehar,
osloboditi prostor u njemu, da bi se u njega moglo natoiti vino ljubavi koje tee od
ezela.
Valja putovati s brinou, samilou i ljubavi za sva stvorenja. Dervi je poput
suhe zemlje, praine po kojoj svak gazi i pljuje, a ipak sa dolaskom kie, ta ista praina
ozeleni, raa plodove i hrani svakoga. To i na Uzvieni Gospodar stalno ini; On
hrani mumine i kjafire ~ vjernike i nevjernike ~, zahide i zalime ~ pobone i one koji zlo
rade ~, na njegovoj trpezi svi dobijaju svoju opskrbu, ali tajnu hranu due poznaju
samo aici, oni iz tame ovoga svijeta znaju izdvojiti svjetlost. I dok su drugi opijeni
pogubnim vinom strasti i elja, oni su opijeni vinom ljubavi i Allahove blizine. Samo
onaj koji je opijen tim Boanskim piem, moe prii njihovoj halki ~ krugu njegovih
odabranika ~, drugima tu pristupa nema.
Zemaljska ljubav je samo blijedi odraz Boanske ljubavi. Mada se putem ove
prolazne ljubavi moe neto nazrijeti od te ljubavi vjene, ne trebamo zaboraviti da
nam valja zaroniti u more i pronai biser istinske ljubavi. Put je jasan, a to je: primiti na
znanje, vidjeti, osvjedoiti se i na kraju postati ono, o emu nam je znanje u samom
poetku dato.
Fena fi-Allah ~ nestajanje u Allahu ~ je cilj svakog aika.
ta je to lejletul kabur? To su mrtva srca koja ude za prolaznim svijetom.
Lejletul Kader ovdje simbolizuje srce koje je otvoreno da primi Boanske tajne. Samo
dua na stepenu raziluka ~ zadovoljstva sa Allahovim odreenjem ~, moe biti inspiracija,
utjeha i odmorite duama koje lete unaokolo, kao muhe bez glave, u pomamnoj vatri
svojih elja.
elje, udnje i niski porivi predstavljaju teak oklop i katanac na naim srcima.
Zbog toga je srce zatvoreno za ono vino ljubavi, o kojem smo govorili i koje od ezela
tee. Te elje je mogue pobijediti samo dubljim eljama i tenjama. Klin se klinom
izbija. Otuda aici toliko uporno potenciraju bolnu enju ljubavi kao jedini protulijek
pogubnim eljama strastvene due.
Pa ak je i stablo jedno bilo opijeno tom ljubavlju, pa zar nije sramota za insana,
u kojega je Allah pohranio svoje najtananije tajne, da pogazi takav jedan dar i da na
kraju bude gori od jednog drveta. Sve su to uda teko shvatljiva, jer kao to rekosmo
u poetku, pamet je nemona da spozna tajne Boanske.

154

Budi praina pod Njegovim stopalima, nastoji da slijedi svaki Njegov hir.
Trudi se koliko moe da upozna njegovu Volju. A kada te On dotakne, moj brate,
sav se predaj vjetru Njegove blizine.
Dokle e ljudi sami sebe ograniavati na ahovskoj tabli ivota. Ono to nas
pravi uskim i ogranienim je neispravno razumijevanje vjere. Zaista je dar najvei
dobio onaj na ije je srce Allah spustio tajne vjere. Taj postaje slobodan, na ahovskoj
tabli ivota on putuje nesputano, u svim pravcima.
Ko nije zahvalan ljudima, ne zna biti zahvalan ni Allahu, ali zar svoje srce treba
predati toj zahvalnosti, zar srce svoje treba pomijerati zarad sitnog dunjalukog
interesa? Ne, niukom sliaju. Srca mora sagorjeti i Hanan postati, tj. sama bit
zahvalnosti. A sva hvala pripada samo Njemu, Velianstvenom, Uzvienom!
Ovako se, na jo jedan nain, mogu opisati stepeni due. A to je: Od gotovo
mrtvog minerala tj. srca koje je mrtvo za istinu, ono se penje preko poudnog
hajvanskog ~ ivotinjskog ~ srca, do srca koje slijedi put istine, da bi na kraju postalo
More Due. Dakle od kapi minerala, rijekom elja do Mora Vjenosti

gazel 3
Iz praskozorja stvaranja lagano stiu oni opijeni Boanskom ljubavlju.
Srca njihova su puna milosti, a lica ruinske ljepote, jer stigoe iz praiskonskog
ruinjaka ljepote.
Boijom voljom, na ovaj svijet silaze oni to u svojim srcima nemaju svjetovnih
tenji, njihova srca motre bez daha predjele onostranosti i stoga to nemaju tenji niti
interesa za ovim svijetom, oni su vjeni za razliku od onih koji srca svoja predaju
nestalnom svijetu i sa njime odlaze u zaborav i propast.
Takvi ljudi, koji nose tenju za vjenim, u svojim prsima kriju riznice vjenosti,
a svaki onaj koji vidi te riznice zaeli da ih i sam dobije; oni dotaknuti bojom i mirisom
evlija, koji ni boje ni mirisa nemaju, od siromanog postanu bogati, a sr tog bogatstva
je duhovna glad i potraga.
Sudbina tijela i jeste da propadne, al' kad je ve tako bolje da propadne od boli
aka, jer samo time ovjek postaje zdrav. Boli ljubavne su lijek, u pustinji ovoga svijeta
zdravi su samo oni koji su bolesni od ljubavi.
To su posebni ljudi istih srca i dua, koje Allah sputa na ovaj svijet da bi
druge ljude vodili duhovnim putem ljubavi.
Sretan li je onaj koji prepozna takve ljude i primi ih u bau srca svoga, takvom
e rue cvasti u vakat svaki, takav bere najslae plodove ivota koji nikada ne mogu
uvehnuti, u toj bai plodovi zriju neprestano.

155

U samom evvelu, praskozorju stvaranja, praiskonu, i ahiru, na kraju ovoga

svijeta, milost je ono to ostaje i prevladava. Allah Uzvieni je stvorio svijet iz ljubavi i
milosti svoje; na kraju svega opet e ta ljubav i milost prevladati sve. I ovaj svijet je
Njegov ruinjak, onaj koji je u svom srcu razumio tajnu njegove milosti ne pravi
razlike izmeu ovoga i onoga svijeta, srce je njegovo ka Rabbu Uzvienom usmjereno,
ma gdje da se on nalazio. U srcu njegovom je milost prva i posljednja, tj. milost
bezvrenmena, kuda god da zagazi njegova noga on e biti u srcu ruinjaka.

gazel 4
Umrite prije smrti, umrite iz ljubavi, jer onaj ko umre zarad Voljenog postaje
istinski iv, on zadobija ruh, jer kada nefs nestane i kada sve njegove perde ~ zastori ~
popadaju, tada, ba kao to sunce zasija kada se pred njime raziu oblaci, tako i zasija
ruh u dubinama nae tajne, zasija u svjetlosti Ruhullaha.
Na ovoj zemlji valja posao odraditi, ovdje treba umrijeti, ovdje treba sve dati
Rabbu Velianstvenom, ovdje treba pobijediti sve strahove koji potiu iz poudne i
samoive due. Plodovi i tajne su pohranjene u pranjavom dunjaluku, pa kada se
ponovo rodimo, nakon to smo nefs sahranili u zemlju, i u svjetlosti tajne opet
izniknemo, preostaje nam let ka Njemu, let ka nebeskim visinama potpunog
priblienja kojim e nas voditi vjetrovi Njegovi.
Nefsi emara je komandujua dua, dakle dua koja nam nareuje ta da inimo
i kako da se ponaamo. To je dua koja je potpuno obuzeta sljepilom i samoivou,
glupou i neznanjem, a ipak bi da vlada, komanduje i odreuje ljudsku sudbinu.
Zaista, zar ima goreg zatvora od toga, pogotovo to taj ovjek u svakom asu misli da
je on taj koji dri stvari pod kontrolom. Najtee u svemu tome je kada Allah Uzvieni
dui takvoj produi rok za kaznu, pa ona srlja sve dublje u bezdan svoje propasti, sve
dok je neminovno ne zadesi ono od ega se niko ne moe spasiti - pravda Allahova.
Samo ljubav nas moe izbaviti iz ove sigurne propasti, jer dua nadahnuta
akom trudi se i nastoji da ide putem vjere. U toj borbi, i na toj stazi, stie olakanje.
Allahovom milou, ona postaje slobodna jednoga dana samo ako istraje do posljednje
kapi krvi. Tada ona od roba postaje sultan, kap obina postaje More beskraja i
bezvremenosti...
Strijemite ka Kralju, bilo da se tu radi o Rabbu Uzvienom ili evliji na mekamu
proienja, ovdje nam je pokazan put. Valja postati praina pod stopalima odabranih
ljudi, zaista nema drugog puta za pobjedu nad nefsom. Treba umrijeti pred takvim
jednim ovjekom, postati mejt u njegovim rukama, samo tako e on biti u stanju da
nam podari ono to je Allah njemu dao - slobodu i vladavinu.
Proite se tame neznanja, straha, zavisti, ljubomore, pohlepe, mrnje, ponosa,
sujete itd., pa e u vama zasijati mjeseina ljubavi i istine, tj. kao i mjesec i vi ete
postati ogledalo u kojem e se odraavati svjetlost Boanska.

156

I sve ovo naravno nije mogue bez samovanja, tiine, pokornosti, predanosti,
poniznosti. Valja zaista postati niko i nita. Onaj koji ide putem ljubavi mora stiati
svoj jezik i svoju duu da bi uo glas srca svoga, mora postati nijem u ovom svijetu da
bi na onom svijetu, tj. u duhovnom svijetu, zadobio glas. Sav na posao je u ovom
laganom nestajanju, povlaenju iz ovog prolaznog svijeta, mada ionako to nemimovno
dolazi. Ipak, valja potpuno nestati i utihnuti prije nego stigne edel da se ide, jer zaista
je to sramota golema - izai Rabbu na oi a da mu nismo ve poklonili i srce i duu, a
da nismo rad Njeg ve sagorili i nestali. To je jad najvei

gazel 5
Druenje sa duhovnim ljudima je poput koraanja po otrici sablje; vrlo lahko
se okliznuti na tom uskom i opasnom terenu i pasti daleko od njihove milosti; u isto
vrijeme, velike se blagodati kriju za onoga koji proe cijeli put sa njima. Uhvatiti se za
halju njihove milosti znai prije svega pokazati iskrenost i pravi adab u njihovom
prisustvu. A pravi adab se krije u rijeima Adema a.s. Ja sam zgrijeio, ja Rabbi
oprosti mi; a ne u rijeima prikletog ejtana Zar mogu ja imati krivice kada je sve u
Tvojem odreenju.
U narednim bejtovima Mevlana opisuje nemogunost da se takav ovjek ili
takvi Boiji ljudi uhvate ili obuhvate logikom i razumom. U njihovoj sutini takvi su
ljudi nestali, oni su nepostojei po naim standardima postojanja, a postojei sa
Allahom Uzvienim. Pa kako onda moe ovjek koji misli da je postojei, a u biti je
noen vjetrom nestalnosti i nepostojanja, razumjeti ovjeka koji je naoko nepostojei, a
uao je u more pravog postojanja? Samo poniznou i pravim adabom. Takvim
ljudima nita ne predstavlja ni pamet ni obrazovanje ni inteligencija; ovdje se samo
trai poniznost i adab Ja Hu.

gazel 6
Put knjikog znanja ima svoje koristi ali i ogranienja. To znanje nas ne moe
odvesti do cilja. Za aika, dotaknutog Boanskom ljubavi, svako znanje se ostvaruje u
blizini Voljenog. Ovdje Mevlana govori da je pakao biti odvojen od ove vatre ljubavi.
Ebu Leheb je bio veliki protivnik Muhammeda a.s., zato Mevlana kae da je on bio u
paklu odvojenosti od svoga Gospodara. Ko ove vatre nema on je gubitnik najvei.
Mnoge rasprave i uenost ipak ne dovode do cilja, jer milost i ljubav Boanska
ne slijede nikakvu logiku, do njih se razumom stii ne moe. Samo vino ljubavi ima
snagu da ovjeka rastavi od sebe. Samo u toj ljubavi ovjek moe nadii svoju
sebinost i pohotu. Svaka svijest o sebi donosi samo umor i prazninu, stoga, o ti koji
vino sipa, o sakija, sipaj vino ljubavi u moju ednu duu sve dok se ona ne izgubi u
moru vjene ljubavi.

157

Duhovni prijatelj, onaj koji nam otvara oi i koji nas vodi putem, sve je za nas. I
majka i otac i sunce i mjesec! Sjajem njegove svjetlosti mi stiemo do vjenog izvorita.
On nas ui predanosti, jedino pravilo i znanje koje nam je potrebno je da se vrsto
drimo toga svjetla u kojem se krije bit svjetla Boanskog.
O istom Mevlana nam pria u Mesneviji:
Jednom je veliki ejh Bajezid krenuo na hadd u Mekku. U svakom mjestu,
usput, traio je Boije ljude, one u kojima su tajne Njegove pohranjene.
Ima li iko u ovom gradu, pitao je, da je oslonjen o stubove duhovnog
vienja?
Jednog dana, tako usput ugleda ovjek iskrivljenog poput mjeseevog srpa.
Bajezid u njemu vidje ovjeka uzvienog dranja i Boanske prirode. Mada je bio
slijep, srce mu je sijalo poput sunca bio je poput slona koji sanja o svojoj rodnoj
Indiji. Bajezid sjede kraj njega i upita ga za zdravlje. Saznade od njega da je dervi i da
ima porodicu.
Kuda si krenuo Bajezide, stari ovjek ga upita. Kuda tegli svoje kofere, o
putnie u ovoj zemlji neznanoj!
U zoru kreem za Mekku, odgovori Bajezid
Dobro, koliko si novaca ponio za taj put?
Dvije stotine srebrenjaka. Pogledaj uiveni su pod pazuhom moga ogrtaa!
Obii oko mene sedam puta, ree mu starac. Znaj, to ti je bolje od hada, a te
dirheme poloi pred mene, o plemeniti ovjee! Time e upotpuniti svoje hodoae i
vjenost zadobiti. Time e prei Planinu istoe i postati ist i siguran. Kunem se
Boanskom istinom, koju je tvoja dua vidjela, da sam ja Allahu drai od Njegove
svete abe. Mada je aba kua pobonog sluenja, moje tijelo je kua Njegove
najdublje tajne. Od kada je On abu sainio nikada u nju nije uao; a u ovoj mojoj kui
nema niega sem Boga ivoga. Vidjevi mene vidio si Njega, kruio si oko abe
istinske. Sluiti meni znai sluiti Njemu, ne smatraj Ga odvojenim od mene. Otvori
svoje oi i pogledaj me da bi mogao vidjeti Svjetlost Boansku u tijelu ovjeka!
Bajezid poslua i odazva se ovim tananim rijeima mudrosti, i sauva ih u
svome srcu poput zlata.
Pourite, u svakom trenutku traite sjenku duhovnih sultana, da bi u toj sjenci
mogli prevazii svjetlost sjajnog sunca

gazel 7
U svakom trenutku dua prima poziv iz gajba da umre i da se proe svoga
ogranienog postojanja. Uho pravog aika uje taj poziv u svakome dahu.
Kamilar, onaj koji vodi kamile, nestalnom stazom pustinjskom, dakle murid koji
poznaje put, spreman je za putovanje. Allah Uzvieni ima svoje ljude na zemlji, one
koji djelaju u skladu sa Njegovim emrom i koji, stoga, mogu voditi ljude tekom i
opasnom stazom postojanja, ali niko ne moe povesti ili uputiti onoga koji spava.

158

Dok neke due vrsto spavaju, nebeska muzika u svakom dahu poziva duu na
putovanje nestanka, put na kome dua sagara i u svome nestanki vjeni ivot zadobija.
Svrha naeg postojanja je ova tajna nestanka, fena-a, i vjenog postojanja, beka-a; u
tome je sva ljepota i paradoks da bi smo zadobili vjeno postojanje mi moramo
nestati, do korijena sagorjeti.
Nebeska kretanja predstavljaju promjenljivost i nestalnost ovozemaljskog
postojanja; u perzijskoj poeziji esto ujemo formulaciju - znaj, nestae svaka glava u
okretu plavog svoda! Dakle, na povrini ivota je kretanje koje sve i svakoga odnosti u
smrt, ova smrt je posve drugaija od fena-a, jer nije dobrovoljna. Ipak, mnogi su ovdje
zavedeni prolaznou i nastoje uhvatiti okret plavog svoda, zaustaviti vrijeme,
obuhvatiti vjetar svojim rukama. Od sveg tog devera, insana upravo uhvati teak san;
sve je ovdje puno kontradiktornosti, jer upravo nesuvisla kretnja tijela i razuma
dovodi do tekoga sna due i obrnuto aktivnou due dolazi do nestanka
tijelesnosti i ogranienog razumijevanja i na taj nain dua stie svome ishoditu.
Mevlana kae krhak je ovaj ivot.... Ne daj da te zavedu prolazne stvari, nemoj da
spava tekim snom nemara; probudi se jer, evo, cijeli svemir te poziva na taj put
spasa...
Ljubav je najsnaniji pokreta ovjekove due; bilo da se radi o aiku i Mauku ili
prijateljskoj ljubavi; ljubav nam daje krila za ovo putovanje, za ovaj let iz noi nesanice
u jutro vjenog buenja.
Dua je baena u ovaj svijet iz vjenog svijeta i u sebi je zadrala tu iskru vjenosti;
to je ta kap koja mora pronai put ka Okeanu, to je to sjeme vjenosti koje se mora
nanovo roditi usred prolaznoga svijeta i tako u nedogled tee Boanska igra. A, u biti,
On Sam Sebe kroz stvorenja slavi, On se Sam u Sebi vjeno obnavlja; uvijek Isti,
Neprolazan, Vjean, a uvijek Drugaiji i Novi.
Ovdje Mevlana govori o razvoju due koja je, pri padu u prolazni svijet
suprotnosti, zadobila njegove osobine neukosti, teine itd; ali On Uzvieni, Koji nas je
spustio u takvo stanje, vadi nas iz njega. Uslov za to je preputanje i predanost Islam
je predanost Boijoj volji.
Sve iluzije moraju sagorjeti na tom putu, ta vatra je navia blagodat za nas; mi smo
poput mlade koja ide ka svome vjenanju u vjenom svijetu. Mauk nas privlai, a
dua sklona zlu se opire i u tome je ta bol; ali, svaka dua htjela - ne htjela mora prei
taj put. Sila Mauka je nezaustavljiva, sila ljubavi je neumoljiva, makar na oko u
ljubavi nema sile, u biti njena privlana mo vodi nas poput slijepaca, mi vidimo da
samo zaljubljeni ine najnerazumnije stvari; samo zaljubljeni moe putovati putem
nestanka, samo aik udi smrti, svi ostali se grevito bore da ostanu; svi ostali su u
velikom strahu...
Zato se ovdje kae zamke pokajanja? Pa lijepo, dua se toliko navikne na stanje
pokajanja da ne eli ii dalje, a u isto vrijeme stalno nove grijehe ini, jer onaj koji se
sav usredsredio na svoje grijehe neminovno biva njima opet privuen i ini ih iznova,
159

da bi se odmah pokajao i tako u nedogled. Fokus ovdje treba biti na Njemu

Velianstvenom, a ne naim grijesima i pokajanjima. Svaka zerra, svaka estica,
svjesna je ove nebeske arolije udaljavanja i privlaenja; On Uzvieni se eli u nama
nastaniti, a ve je Dua due nae; On nas privlai, a blii nam je od vratne ile
kucavice; to su udesa od kojih cijeli svemir treperi najvee udo je to da je On tako
blizu, a mi od Njega tako daleko.
Sada se Mevlana obraa silnicima koji zaboravljaju da je nad svakim stvorom
Allahova ruka; svaki silnik je u biti marioneta svojih strasti; nefsi emara je dua koja
komanduje, dakle ona komanduje silnicima da ine ono to ine na njihovu tetu. Onaj
koji ne obuzda ovu duu sigurno e iskusiti kaznu estoku, srazmjerno zulumu koji je
poinio na zemlji. Jasno je da oni koji imaji vie moi i vlasti ine i vei zulum, ako su
u rukama poudne i komandujue due koja naprosto tjera putem propasti i zla.
U sljedea dva bejta Mevlana opisuje takve ljude koji su zarad ovoga svijeta i svoje
opake due zaboravili Hakka ili Allaha Istinitog; oni koji su zavarali sami sebe, a i
druge ljude; opet u zavisnosti sa svojim poloajem u drutvu; jaoj njima, njih zaista
eka bolna kazna.
Dok je s druge strane aik pronaao Onog koji je stran veini ljudi i zato Mevlana
kae Drugi. On je Drugi jer nije nalik niemu, nema druga i ni sa im se ne moe
porediti. Aikove oi Njegovim sjajem sjaje, od toga sjaja sjaj ovoga svijeta blijedi i svi
njegovi ukrasi, titule i asti.
Aik nema straha, niti je zagrabio od ovoga svijeta ono to mu ne pripada; on
uzima ono to mu je Allah Uzvieni odredio; nije grub u svome traenju i zahtijevanju
od Rabba Uzvienog ono to mu nije nasib; ova grubost je nain veine ljudi. Nije grub
pa da se stalno ali na svoju sudbinu i ono to mu se ovdje deava. Iskreni aik je
smiren i zadovoljan svojim stanjem, ma kakvo ono bilo.
Njegove oi vide neto drugo, zato to nisu oslijepljene stvarima ovoga svijeta, on
je kao pravi dervi na pragu ovoga i onoga svijeta; dok je u tom stanju preko njega tee
milost Allahova. Onaj na pragu moe i primiti i predati; primiti iz svijeta vjenosti i
predati u ovaj svijet prolazni.
Na tom pragu sjede oni ija su srca utihnula. Od etiri stvari tiina je nauzvienija.
Gladovanjem pobjeujemo ejtana; nespavanjem se borimo protiv nefsa;
osamljivanjem spoznajemo sutinu ovog svijeta, a utnjom stiemo do Uzvienog
Allaha. Postoji utnje jezika i utnje srca. Prvo ovjekov jezik uuti, a onda njegovo
srce; ali oni kojima srce utihne mogu biti ponovo natjerani da govore zarad onih koji
putuju. Tako je i Mevlana onaja koji govori po emru Allaha Uzvienog. Njegovo srce je
utihnulo i motri onaj svijet, ali jezik njegov mora govoriti odazivajui se pozivu
Uzvienog. Preko 25000 bejtova Mesnevije i oko 40000 bejtova Divana nije zapisivano,
ve su rijei same tekle dok su ih drugi biljeili. Allah Uzvieni je rekao: Kada Ja
zavolim svoga roba, postajem sluh kojim on uje; vid kojim on vidi; govor kojim on
govori; ruka kojom on hvata.

160

gazel 8
Izgovori su najgori put da se ovjek popravi, oni su gori i od loeg djela. Stoga,
iskreni se kaju, ne kriju se iza izgovora. Srce uvijek iznova tri za prolaznim stvarima
ovoga svijeta, a Uzvieni Allah ga uvijek iznova vraa i tako ta veza traje.
A sve da bi naa gorka dua, slatka postala. U provjerama dolazi to
transformacije, preobraenja sebine i samoive due, u duu koja ponizno traga za
Istinom.
Dalje se opisuje put od iskrenog pokajanja do stanja nadahnua, vjena igra
Boanska, skupljanja i irenja srca. Zatim vrijednost duhovne enje i suza koje nas
pribliavaju Njemu. Zatim vrijednost drutva onih koji su na njegovom Putu, ista
ljubav uajbova. Naposlijetku, za sve ovo magarac mora postradati, a to je na nefs, ili
naa poudna , ograniena, dua koja nas tjera da zaboravino sve ove ljepote gore
opisane zarad brige o njemu magarcu; i stoga Bajezid moli Allaha da ubije tog
magarca opsjene, da bi ovjek mogao oiviti u istinskom svijetu i postati slobodan od
tekog robovanja prolaznim stvarim, robujui Allahu Uzvienom. Sloboda nefsu, ili
poudnoj dui, znai teko robovanje. To je filozofija koja nam stie sa Zapada u
ovom trenutku ovjek mora imati slobodu da ini ono to mu je ugodno, ono to mu
prija itd to je, u biti, mrano robovanje; prava sloboda je sloboda od nefsa, a ne
sloboda nefsa a niko se ne moe nefsa osloboditi dok ne postane iskreni Abdullah
rob Allaha..

gazel 9
Istinski had je tavafiti kjabu srca, to je najtee putovanje od rijei, tj. upute, do
njenog razumijevanja i sputanja tajne na srce. Tek tada ovjeku postane jasno da sve
ono to je traio nalazi se u njemu.
Voljeni je u svakom trenutku kraj nas, blii od vratne ile kucavice.
Skriveno Lice, Lice koje neprestano bdije nad nama, Lice koje je uvijek tu na
dohvat ruke. Ovaj svemir je stvoren iz ljubavi, iz udnje da se to Lice otkrije. Smisao
naeg ivota je ugledati tu ljepotu neizmjernu. Neki e samo gledati Lice svoga
Gospodara. Sve nestaje sem Lica Njegova
Mnogo ste puta putovali u zahiru, u spoljanjosti traili odgonetke tajni, ali one
se kriju u batinu, pa zavirite jadnom i tamo, poletite na krilima tih tajni. Pokaite tajne
due, ako ste iskreni vjernici. U Kuranu asnom nam je dato kompletno uenje o
dui-nefsu i svim njegovin stepenima proienja. O ruhu nam je dato malo znanja jer
tajne ruha samo On zna.

161

Nema koristi kititi se zahirskim ukrasima, ako zaista poznajete bit ovog svijeta
pokaite to. Ako ste iskreni robovi Allahovi gdje vam je biser Njegove ljubavi i
predanosti.
ovjek ulae ogroman trud da bi upotpunio sve aspekte vjere i to je hvale
vrijedno, ali onaj koji se ogranii samo na formu, u biti, uopte ne razumije vjeru. Po
zahiru se batin poznaje, i onaj koji koraa ispravno u zahiru stii e do batina. Ali ako
smatra da batin nije bitan, i ako svojim djelima pridaje veliku vanost, onda on ne vidi
da je time sam sebe zastro od unutarnje svjetlosti. Na kraju krajeva, ovjek je najvei
zastor sam sebi, njegova poudna dua mu je najljui neprijatelj.
U vama je skriveno blago, ruh Boanski, koji je pokriven crnilom vae due. Put
proienja nefsa je sutina duhovnog puta, bez toga puta mjesec ruha nee nikada
zasijati u ogledalu srca.
Insani Kjamil, ems Tabrizi se pojavio i lice svoje otkrio. Mevlana je opijen tim
jasnim, proienim, licem u kojem se tajne Boanske otkrivaju. U udesnom svjetlu
lica toga svaka se due razotkriva. Ono svakoj dui odraava njenu sutinu i njeno
stanje. Insani Kjamil je poput ogledala u kome svako moe vidjeti sebe

gazel 10
O umorni putnie na putu ka Allahu, kada e jednom shvatiti poruku ajeta:
Blii smo vam od vratne ile kucavice. Sve to ti je potrebno tu je na dohvat ruke.
Samo tvoja vjena glad te odvaja od Onoga koji te neprestano hrani i snabdjeva.
Praktino, mi smo od Njega dobili sve to nam je potrebno, darovao nam je i mnogo
vie to moemo zamisliti, zato:
emu traiti ono to nije izgubljeno, zato hlepiti izaim kada je On uvijek sa
nama, uda su to i tajne nedokuive, ali On je dostupan u svakom dahu vremena,
onome koji za Njime istinski udi.
Svaki ovjek je Allahovo znamenje, na svakom ovjeku je utisnut trag i peat
Njegov. Ruh Allahov je udahnut u nas, pa zar ima ita vie od toga, pa zar ima veeg
dara od toga: Udahnuo sam u njega od Svoga Ruha
Srce je muminsko kua Allahova pa Ga nema potrebe igdje drugo traiti, a sufija
Lamekani kae: Dugo sam Te i dugo traio dok nisam shvatio da Ti u srcu mome
boravi.
ovjek je stalno izmeu dva stanja: kabda-skuenosti srca i basta - rairenosti
srca, jer On je El-Kabid: Onaj koji suava srce, koji ovjeka paralizuje i nema mu
olakanja bez Njega, i On je El-Basit: Onaj koji srce iri da prihvati Njegovu ljubav i
uputu. Dakle, ovjek se stalno kree izmeu ove dvije krajnosti, a srce njegovo je
izmeu dva prsta Allahova. Na taj nain se srce lagano u ruinu pretvara, nestaje pred

162

Njime. Kroz te dvije krajnosti ovjek stie do svog konanog nestanka ili fena-a, da bi
potom zadobio beka ili istinsko postojanje u Njemu.
Taj put proienja nefsa vodi ka putu glaanja srca. Jedno uslovljava drugo.
Srce se mora stalno istiti od naslaga prolaznih elja i strijemljenja. Kada, konano,
postane slobodno od svih prohtjeva, postae proieno, U takvom, istom zrcalu srca
ukazae se Lice Boansko.
Allah Uzvieni je sve tajne razasuo po ovom svemiru, samo da bi ih mi otkrili.
Njemu one zasigurno nisu potrebne. Hazreti Pir, Abdul Kadir Gejlani, prenosi rijei
Uzvienog Hakka u Gavsiji: Ja sam tajna insana, a insan je Moja tajna. Sve te tajne su
ovdje radi nas, a ono malo slobodne volje nas ini tajnom Allahovom, u tome su
pohranjene misterije udnovate.
Insani Kjamil je potpuni, proieni ovjek u kojem se tajne Allahove
odraavaju. Na ogledalu srca njegovog jasno se odraavaju tajne Boanske.
Pa traite ga vi koji traite, probudite se vi koji ste uspavani, otvorite svoja srca
prema njemu, pa e i vas ogrijati sunce koje u njegovim grudima sjaji

gazel 11
Onaj koji je u ljubavi sve vidi drugim oima. Lezet ili duhovno zadovoljstvo,
dan ili dua za njega su posve drugaiji od onih koji su jo nezreli.
Srce puno oiljaka ljubavi druge tajne vidi, ono za te tajne ima drugi terduman
ili razjanjenje.
Postoje utanaene merdevine do Boga, ali postoje i drugi putevi kojima idu oni
hrabri i ludi. To su oni ludi od duhovne enje i ljubavi.
Postoje oni koji mirno i lagano putuju duhovnim morima, no oni pijani putuju
na visokim valovima Boanske ljubavi.
Allah je Delbar ili kako se to kod nas kae Dilber. Na perzijskom jeziku Delbar
znai onaj koji odnosi srce. On uzima srca onih koji su iskreni, no oni koji su utihnuli, i
koji su usne svoje zatvorili iz Boanskog zanosa, za njih Dost ili Prijatelj drugi je.
ems Tabrizi je crni leptir za sve svijee ovoga svijeta, jer on se, ne alei krila
svoja, zaletio u vatru ljubavi i tamo sagorio, ono to oi takvog ovjeka vide posve je
drugaije.

gazel 12
Za aike koji gore od ljubavne enje svaka no je lejletul kadr, jer udnja koja je
u drugima tek poela pa je nezrela i nepeena poput mladog mjeseca, u njima je
163

upotpunjena kao mjesec puni. Stoga, za onoga ije je srce puno ljubavi, no
velianstvenosti, snage i moi, u svakoj je noi.
Jer s njima je dilber-ajar, onaj hrabri, koji im je srca ukrao, dilber je onaj koji srca
odnosi ili krade, a ajar je onaj kabadahija, pustahija, junak koji je odnio veliku bitku
nad svojim nefsom, onaj koji je sebe izgubio, onaj u kome se ogleda velianstvenost
Boanska, dakle ems Tabrizi, i stoga, kada je takav jedan ovjek meu aicima, u
jednoj noi stotine su noi kadra-odreenja, milosti, snage, ljepote, jer taj mjesec puni
sija u njihovim prsima, taj puni mjesec je meu njima.
Zar tada mogu bilo kakve nedae, boli, sumnje, slutnje i druge negativnosti
prodrijeti u tu halku sretnika koji okupljeni oko sunca sjajnog sjede i sohbete? Ne, ni
sluajno, u toj halki nema boli, nema patnje, nema sumnji, i stoga, tu sama vjenost
boravi! To je no ljubavi bez granica, no u kojoj vrijeme i prostor postaju nevani, u
njoj je svjetlost od hiljade sunaca.
Od kuda takvim ljudima sram zbog fakirluka - siromatva, bilo da je rije o
duhovnom ili materijalnom siromatvu, kada je njihova dika, ems, prvak u obje vrste
siromatva; niti je prigrabio sebi ita od ovog dunjaluka, niti je pripisao sebi ita pred
velianstvenou Hakka. Fukara u svakom smislu te rijei je upravo najsretnije i
najberietnije stvorenje u svemiru, takav ovjek je velika srea za one koji vide, u ijim
oima ima samo malo praine. Za takve ljude koji 'vide' stvarnost onakvom kakva
istinski jeste, fakirluk, siromatvo, bijeda, onoga koji je potpuno razi, potpuno
zadovoljan time, neto je s ime se treba ponositi, a to drugi ljudi iz svog neznanja
naopako vide.
'Ispod hrke moje zunar kufra je,' kae Rumi. Zunar je hrianski kaji ili konop
kojim hrianski svetenici veu svoje mantije. Ova ljubav, ovaj put neobini
mnogima izgleda kao kufr - nevjera, a s druge strane, onaj koji se uvjerio, ne treba vie
vjerovanje, jednom kada Kjabu vidimo vjerovanje u Kjabu otpada, jer sada smo se
uvjerili u njeno postojanje. U vjeri postoje nivoi osvjedoenja, mekami proienja
nefsa-due, na svakom nivou nae poimanje i naa svijest se mijenjaju. I sam Poslanik
a.s. je traio oprost 70 puta na dan, ne na svoje greke ve na svoje stanje, na svoj
mekam iz kojeg nije vidio ono to vidi na viem mekamu. Ako krenemo na vrh neke
planine, u svakoj etapi puta vidimo drugaije i ire, to smo blie vrhu na vidokrug
se poveava, samim tim je i nae vienje potpunije i ire. Rumi i njegovi jarani aici
uivaj taj uhret, to znai uveni su, poznati su po zunaru kufra, tj, kao udnovati,
nerazumljivi ljudi, neobini itd, a kakvim bi ih inae mogao smatrati ovaj slijepi svijet
koji zbog svojih niskih strasti nita ne vidi. Pa to je jasno, svaki onaj koji se nalazi na
putu osvjedoenja bie izopenik iz ovog svijeta, garib-tuinac, stranac, ali zato svaka
no za njega je no kadra u kojoj hiljade sunaca sija.
U njegovim grudima je biser ljubavi koji oba svijeta nemogu obujmiti: Mene
svemir nad svemirom ne moe obuhvatiti, ali moe srce iskrenog mumina-vjernika.
Taj biser, kroz iju prizmu se prelamaju zraci Boanskog lica, jeste insani kjamil. Rumi
kae: Evo taj kjamil nas dopade, u more srca naih upade, taj biser nepoznat i prezren
od svih, evo u naim srcima se za sva vremena nastani.
164

Sa takvim ovjekom u naoj blizini, stigli smo ve u ovom svijetu do haeradana okupljanja, sudnjeg dana. Ve ovdje i sada, sred ovog pranjavog dunjaluka, srca
nam izgorjee u susretu sa takvom svjetlou, svjetlou kjamila. Onaj koji u fenau
nestane u ovom svijetu, zato da razmilja o maheru-mjestu okupljanja ili haeru,
samom inu okupljanja sudnjega dana, on nema potrebe da fikri-razmilja o tome, sve
njegove misli su nestale u Moru vjenosti.
A ako ti nisi ve nestao u tom Moru, najbolji put je Put Kanaata-zadovoljstva sa
Allahovom odredbom. Rumi kae: budi zadovoljan sa svim onim to dolazi od
Njegove milosti, ali isto tako i Njegovog izzeta- snage, moi,veliine, ugleda; pa i kada
bude u tekim trenutcima, jer Hakk - Onaj Istiniti i Pravedni, alje na nas Svoju
milost, a i kanjava nas Svojom moi, a sve samo da bi nas upravio ka Sebi. On stalno
svojim djelovanjem podeava nae koordinate na Put ka Njemu. Ko to ne razumije i ko
nije razi-zadovoljan njegovom odredbom, zaista je daleko zabasao i nema
razumijevanja u vjeri. to se tie milosti koju posjeduje insan, po sopstvenom
nahoenju, ona je nepotpuna, sebina, ograniavajua , ak otrovna. Za Rumija je ona
kaharli, to znai: od nje se ovjek ukahari, uhelai, upropasti, pogotovu oni koji
vjeruju da im od ljudi takvih, nepotpunih, moe neto doi, kakav ar, ili kakva korist,
e ti su jo dalje zabasali.
Za aike kjamil je vie od oba alema-svijeta, prema tome, kada se takav jedan
kjamil, poput emsa-sunca oba svijeta, nae pod sjenom njihovog atora, dakle meu
njima, ta dalje ovjek da kae, pogledajte samo te parabole-sunce, koje svojim sjajem
nadilazi oba svijeta, smjestilo se u sjenu obinog atora, spustilo se u okruje aika,
zasijalo meu njima. Tu ljepotu, tu ekstazu, tu milost, srce zaista lahko zamisliti ne
moe

gazel 13
Scena prva:
U gluho doba noi u bai kraj vatre sjede Delaludin i emsudin. Zvijezde
blistaju na nebesima, nebo je tamni bezdan svjetlucavog sjaja. emsudin je sklopio
svoje oi i mislima odlutao daleko zvjezdanim beskrajem, a Delaludin, akom opijen,
kao da sebi govori, apue mu treperavim glasom:
O emsuddin Tabrizi, sred tihe noi, sklopio si svoje oi, jer vakat je za spavanje
i cijeli dunjaluk je utonuo u san, ali to to si i ti oi zatvorio ne znai da spava. Ne, to
nije san, neka znaju dumani
Jarane moj, ti zna da ovako bez sna, odvaljeni, opijeni, otkaeni, ne moemo
vie dugo izdrati, ti i ja. Ti zna da ovo stanje nemogue potrajati ne moe. Ipak,
tvoje oko opijeno odaje al, nemir, strepnju, pred onim to dolazi i neizbjeno je.

165

O emsudin Tabrizi, ovako vie ne moe. Zulum tvoj je milost suta, potedi
me svoje milosti! Zijan tvoj je ista pravda, potedi me svoje pravednosti! Jer aa je
moja do vrha puna, ne moe dalje o emsudine!
To tvoje pijano oko mnoge je glave opilo. Samo kapljica ljubavi iz oiju tvojih,
mnoge je glave pogubila. Od tog aka oi nae more krvi su postale. Ta krv je stanje
naega srca koje u krvi nestaje. Od vala te ljubavi svemir nad svemirom harabat -ruina
postaje
O, nekad si pravi krvnik, koji sabljom ljubavi sijee poroke nae due, a nekad
nas zove k sebi poput Isa-a, milostivo, njeno u visine. Nekad si sakija, koji vino
ljubavi toi i opija nas do kraja, a nekad si samo vino, koje nam struji u venama.
To vino ljubavi, sakija koji ga toi, nisu drugo do li hak-istina, realnost, zbilja.
Samo Allah Uzvieni zna, otkuda je potekla ljubav ta
Ono to znamo mi, opijeni aici, je da nam srca gore u velianstvenom kotlu
ljubavi i da svaka glava u ovom eheru, mada ne razumije, osjea njen miris.
O emsudin, svima je ve jasno da se u toj kuhinji pee neto nesvakidanje,
opasno i uznemiravajue. To je tako oevidno, da i glave nepeenih pred time nisu
ravnodune.
Stoga, ebabu moj, mi moramo zanijemiti, mi moramo uronuti u more tiine, ako
je to ikako mogue. Poput riba moramo zaroniti u dubine, jer evo nad nama lebdi
opasnost prava, sav se eher uzburkao, glave su se usijale, nema zato za nas spasa do
li u hladu dubokog okeana
Scena druga:
ems se prenu iz svojih snovienja,
otvori oi, osmjehnu se osmjehom vjenosti i ree:
Pa neka, sine srca mog, nek bude to biti mora,
sve je ovo samo jedan san, sve je ovo samo jedan stih,
sve je ovo samo jedan dah,
i ti i ja i no ova beskrajna.
A kada zora, sred svjetlosti zarudi,
u vjenom svijetu gdje nema snova,
gdje nema tuge, gje nema bola,
opet emo ovako opijeni sjediti,
okeanom tiine obavijeni, ti i ja,
kao kap u beskraj utonula,
i svaki nestanak je samo poetak
nekog novog nestanka
Mi smo samo kap ljubavi u moru nestala26
26

Ovo je slobodno, dramaturgovano, tumaenje prevodioca.

166

gazel 14
Vino o kojem Mevlana pjeva vino je ljubavi prema Allahu. Inae, u sufijskoj
simbolici esto se spominje vino, opijenost, zaneenost, sakija. Sakija je onaj koji vino
toi, dakle, onaj koji toi vino ljubavi.
Prenosi se da je ems Mevlanu u samom poetku njihovog druenja esto
isprobavao. Jednom prilikom ree Mevlani da ode u ariju i donese mu dvije boce
vina. Mevlana bijae sav u udu, ali ipak bez pogovora ode, kupi dvije boce vina, sakri
ih pod svoj ogrta i uputi se kui. No, usput se spotae i, naoigled svih, boce s vinom
mu ispadoe iz ruku i slomie se. Mevlana je odmah shvatio da je pogrijeio u tome to
je krio vino od oiju zavidnika i tako je cijela stvar bila jo gora po njega. On se tada
vrati do prodavaa vina, opet kupi dvije boce vina, uze ih u ruke. iroko ispruenih
ruku, u kojima bijae vino, on krenu nazad ka voljenom emsu. Ljudi su posmatrali s
uasom njihovog uenjaka kako nosi zabranjeno vino u svojim rukama. Kada je stigao,
emsa razbi to vino o kamenje govorei: Opijenost i vino koje u ti ja sipati nemaju
nikakve veze sa ovom krvlju obojenom tekuinom.
O ovome ne smije biti zabune. Zar moe onaj dotaknut Boanskom blizinom i
ljubavlju nai bilo kakav uitak u neemu drugom? Svaki uitak ovoga svijeta je
isprazan i nitavan prema uitku Njegove blizine. No, ovo moe razumijeti samo onaj
koji popio bar jednu kap vina iz te Nebeske mejhane.

gazel 15
O tragaoe na duhovnim stazama, kada bi ti se Njegovom milou otvorila
svjetlost Puta koji vodi do mejhane u kojoj se sutina ljudska potkuhava, i u kojoj se
toi vino ljubavi, a koje jedino ima tu mo i snagu da nas otrgne od pogubne vezanosti
za na nefs - poudnu duu koja nam komanduje i vodi nas u sigurnu propast, onda bi
ti razumio smisao rijei: Kuda god pogledate tamo je Allahova strana, a onaj koji to
iskusi, u svojoj najtananijoj tajni, ne mora vie brinuti o kibli i kjabi, jer one su samo
smjernice i putokazi do Njegovog uzvienog stanita, a kada ovjek stigne na kraj
puta, smjernice mu vie nisu potrebne.
Ako je srce potpuno predano Allahu d.. onda je On taj koji ga vodi Svojim
putem do Sebe, to je put rijetkih i odabranih Allahovih robova. To je put bez
posrednika i takvom ni smjernice ni putokazi ne trebaju.
U ezelu su, govorei bela, sve due potvrdile da je Allah Uzvieni njihov
Gospodar, ve tu su neke due dobile peat onih koji to nikada nee zaboraviti, ve
tada su se neke due napile vinom ljubavi za svoga Gospodara Uzvienog, i nita to
nije moglo promijeniti; slatka opijenost Njime i danas traje i vjeno e trajati za te
sretnike. Njihova srca i njihova pamet sagorila je jo u ezelu, pa im je jo samo
167

preostalo da ekaju, opijeni Njegovom ljubavlju, da ih On privue i potopi u okeanu

svoje vjenosti..
Aici su opijeni tim vinom elesta,vjenosti, a Sakija je Allah d.., za njih su sve
rasprave bezvrijedne, jer znaju da je On na obje strane, On je i sa jednim i sa drugima,
jerzaista: Nema ni moi ni ikakvog deavanja bez Njega, Uzvienog,
Velianstvenog
O ti, koji trai to vjeno utoite i stanite, kreni Putem borbe protiv svoje
poudne i tiranske due, nema spasa bez tog putovanja. Trai mejhanu u kojoj je
krmar ovjek koji se proao sebe, jer samo takav ti moe biti od pomoi na Putu. I
bez rijei, takav ovjek te vodi svojim halom, svojom predanou i ljubavlju prema
Allahu Uzvienom. On i tebe poziva da uloi trud kako bi dospjeo na isto mjesto. On
te suncem Allahovog nura, koji se isto odraava u njemu, poziva da ista svjetlost i u
tebi zasija..
Oni koji idu ovim putem bez ljubavi, drei se suhe forme, zaista nee daleko
dogurati; oni su vjeno sputani vrstim lancima, licemjerstva, pretjerivanja i lai, koji
proizilaze iz uskog razumijevanja vjere..
Pravi put je put ljubavi, njime se najbre stie do Vjenog odredita..
Avaj, zato u tebi nema toga ara ? Zar ti ne vidi tu vatru koja cijeli dunjaluk iz
dana u dan sagorjeva, zar ne vidi da sem te ljubavi nita nema istinskig znaaja, zato:
Trai svog sultana koji je stigao do Hakka, koji se uvjerio i osvjedoio u tajne
vjere, u tajne ove ljubavi, i koji je ist od mahana i grijeha. Taj i takav insan e te
povesti putem nestajanja, putem tajni, putem sagorijevanja, putem ljubavi. Samo
takav insan zna put do konanog smiraja i ishodita. Trai i gori moj jarane pa e se
moda Allahovom milou i na tebe spustiti taj bereket i ta srea neizmjerna, pa da i ti
postane slobodan od sebe, ist i spreman da se sretne sa svojim vjenim Maukom

gazel 16
Pored svega to govori emsu u ovom gazelu, Mevlana se nalazi u stanju
ljubavnog uenja. To stanje duboke zauenosti ejh Attar, u svom djelu Govor Ptica,
smjestio je u estu dolinu Puta. Rumi kae: Dua je moja oganj eeni! U toj dolini
aik izgori od uenja. Primjer za to stanje, koji nam daje ejh Attar je sljedei:
Siromanog, ali lijepog mladia zavoljela jedna princeza. Tajno naredi svojim
slukinjama da ga opiju i donesu do njenih odaja. Tako one i uinie. Mladi se lagano
budio iz sna divei se princezinim odajama, o toj ljepoti nije ni sanjao, a kamoli da je
vidio. No kada ugleda princezu potpuno izgubi pamet. On fukara u njenom krevetu!!!
Taj osjeaj je potpuno preplavio lijepog siromaha. No, s jutrom kada zaspa slatkim
snom, princeza naredi da ga odnesu neopaeno. To je bila, ipak, nemogua veza. Kada
se mladi, poslije izvjesnog vremena probudi, u svojoj sirotinjskoj sobici, uenje

168

njegovo bijae beskrajno. Sanjao li je sve to? Nije! On podera svoje haljine i mednun
luda postade.
ems nije otiao iz Konje zbog brige za svoj ivot, kako to moe u prvi mah
izgledati. On je morao zadati Mevlani posljednji udarac ljubavi, baciti ga u oganj
pakleni, oduzeti mu gladnom halvu, zariti jo dublje no u emer njegovog stanja
U tom halu, u tom stanju uenja aik se gui u sopstvenoj krvi, luta besciljno i
nita mu vie nije jasno. No, to je posljednji stepen pred utrnue, posljednji stepen
pred ieznue u Allahu. Takvog ovjeka niko ne moe razumijeti, on luta sam i
potpuno unezvijeren, ali miris Voljenog je duboko utisnut u srce njegovo. Onaj
nesretni mladi osjea miris svoje voljene, miris princezinih tajnih odaja, gdje god da
se kretao. To je stanje vrhunske patnje i vrhunske ljepote, to je stanje u kojem je on
postao potpuno nesposoban da misli o bilo emu drugo sem uvojaka voljene. U tom
stanju sagorjeva i najtananiji osjeaj odvojenosti u dui, mada dua Voljenog ne vidi

gazel 17
Sve to inimo, trebamo initi iz ljubavi prema Allahu d.. Mrtva srca nisu
sposobna da djelaju na taj nain, sve to ona ine, ine iz sitnih interesa, pohlepe,
zavisti, bolesti srca. Takva srca su mrtva i samo ih Allahova Milost moe oivjeti i
nadahnuti da krenu putem vjere, mada e ostati manjakava, sve dok istinski ne oive
u ljubavi.
Na dunjaluku postoje razna stvorenja i pojave. Samo Allah zna tajne koje je u
svakom pojedinanom biu pohranio. Svako ima nekakav svoj tabijat, narav, prirodu,
ali valja se uzdignuti van toga, u sfere duhovnog priblienja. Valja putovati ka Rabbu
Uzvienom. Na tom putu srce polahko sagorijeva i nestaje pred Njegovim
ozuhurenjem-obznanjivanjem. Zaista, i najtvri e sagoriti i nestati na tom putu, u to
nema nikakve sumnje.
Tu ne pali vanjska snaga i silina, tu su tirani poput male nejake djece. Na tom
putu nikakva la ne moe opstati, nikakav lani sjaj i ukrasi se ne mogu odrati. Samo
oni srca lavljeg, u svakom asu spremnog na rtvu, mogu ovom stazom kroiti.
To ja zaista veliki dihad, velika borba sa samim sobom. Tu se uju kudumi
ljubavi koji nas neprestalno pozivaju da ne posustanemo i da se borimo do kraja.
Aika, koji gori na tom putu, titi Allahova milost. Srce je njegovo vrelo pa se
moe oblikovati u Allahovoj radionci ljubavi. Ono se pee u Njegovoj kuhinji srca, a
to mjesto nadilazi prosjena zbivanje i stvari koje vrsto ostaju u okovima svoje
sudbine.
Svijet ovaj mrani, pohlepni i nepravedni, ne moe pokolebati istinskog aika.
On zna da sve to se deava, deava se sa Njegovim izunom-doputenjem, zbog toga je
aik razi sa svime. Bilo radost ili bol, srea ili tuga, pravedno postupanje sa njim ili,

169

naizgled, nepravda koja mu je naneena, sve e to iskrenog mumina samo pribliiti

Allahu. Pa zar nam nije lijepo reeno da smo ovdje poslani samo da bi bili iskuani.
Aik ne zavidi niemu, jer on je naao Voljenog u svome srcu, u njegovim oima
je svjetlost ljubavi i tim oima on posmatra svijet. U njegovom srcu je ljubav i samilost
za sva Allahova stvorenja.
I zato moj sine, ti koji si jo nezreo i nepeen, potrai one ija su srca sagorena
radi Njega. U njima se On jasno oituje. U njima e Ga najbolje upoznati. Onome koji
iskreno trai, Mauk- Voljeni Allah, otkrije takve ljude, uputi ih na njih i da im da
mogu spoznati njihovu veliinu. Takvi ljudi, onima koji iskreno ude, otkrivaju Njega
Uzvienog. Mevlana u jednom drugom gazelu kae:
Trai onog koji sebe nema, svake noi svakog dana,
u ogledalu srca njegovog se krije ljepota naega Sultana.
Na kraju dolazi fena-ieznue u Allahu d.. Nestanak u moru Njegove ljubavi.
Taj posljednji korak pripada samo Njemu. Samo On uvodi u taj okean onoga koga
hoe. Na nama je samo da gorimo na obalama tog mora i ekamo da nas vjetar
Njegove ljubavi u to more ponese, spusti i potopi

gazel 18
Ako ti je krv uzavrela od ljubavne drai
Poto je prevod ovog gazela prilino slobodan, ovdje donosimo izvorni prijevod bejt po
bejt sa komentarom.
Ako si aik i ljubav trai, otru sablju uzmi,
stidljivosti i obzirima vrat ti prerei.
Znaj da je ugled na putu velika prepreka.
Ove rijei nemaju skrivenih motiva pa ih primi istog uma.
Zato je divanija ludost pokazao na hiljadu naina?
Zato je taj Boiji izabranik pokazao hiljadu arolija?
Sad je poderao haljine svoje i zbrisao preko planina;
sad otrov ispio i iezao u fena.
Poto je obini pauk ulovio plijen velianstveni;
pogledaj ta e uiniti zamka Moj Gospodar Velianstveni!
Poto je ljubav za Lejlino lice takvu vrijednost imala,
a kako e biti sa Prenio je svoga roba nou?
Zar nisi vidio divane Vejse i Ramina?
170

Zar nisi itao priu o Vamiku i Azri?

Sakuplja svoje haljine da ih more ne bi smokrilo,
a mora hiljadu puta u more uskoiti.
Put aka je sav od opijenosti i mahmurluka;
pljusak se sputa sa neba, zar moe kia poletjeti u nebo?
Ti e biti biser u halki aika,
ako ti je u uhu halka Kraljevog roba, o gospodaru!
Kao to je ova zemlja rob nebesa,
kao to je tijelo rob ruha.
Doi, reci ta je zemlja izgubila ovom povezanou;
kakvu jo samilost razum nije pokazao ovome tijelu?
Hej sine, ne pristaje ti udarati u bubanj ispod jorgana;
poput hrabrog ovjeka, zabodi svoju zastavu usred pustinje.
Pod ovom zelenom kupolom,
uhom due posluaj bolni vapaj aika.
Kada konopac tvojih haljina popusti iz opijenosti ljubavi,
pogledaj meleke u dezbi i zapanjene hurije!
I kako je svijet niski i visoki uznemiren zbog ljubavi
koja sve nisko i visoko prevazilazi!
Kada se sunce podigne gdje no ostaje?
Kada vojska milosti stigne gdje bol ostaje?
Ja utihnuh, o duo duine due govori li to ti?
Zarad udnje za licem tvojim svaki atom sada zbori.
***
Ako si aik i ljubav trai, otru sablju uzmi,
stidljivosti i obzirima vrat ti prerei.
Aik ne poznaaje stid i obzire; nije sramota Mauka traiti; moliti i kumiti pred
Njegovim pragom. Bit ljubavi je poniznost i predanost; al', s druge strane, kod
zaljubljenih nema adaba ni obzira. Aiku se ne zamjera na onome to govori, otra sablja
ljubavi sijee sva obzire i pravila.
Znaj da je ugled na putu velika prepreka.
Ove rijei nemaju skrivenih motiva pa ih primi istog uma.

171

Ugled, mo i uticaj gode svakom stvoru pa su stoga i prepreka na putu; mada

ima izuzetaka, veina ljudi zaboravi svoga Gospodara i razlog svoga postojanja kada se
nae u poziciji vlasti, moi i ugleda. Mevlana nema takvih ambicija, niti interesovanja
pa stoga trai da rijei njegove primimo bez predrasuda. Naposlijetku, ovo je stvar
svima dobro znana, ali veina ljudi ipak tei ugledu, slavi i moi.
Zato je divanija ludost pokazao na hiljadu naina?
Zato je taj Boiji izabranik pokazao hiljadu arolija?
Mevlana se pita o nainu na koji Hazreti ems djeluje u svijetu. Njegovi putevi
nisu lahko razumljivi, jer on djeluje iz tajne srca svoga, a veina ljudi je voena strahom
i ispraznim ambicijama. Zato njegov put izgleda kao put ludosti i mada je on Boiji
izabranik, ono to on ini svima izgleda kao arolija.
Sad je poderao haljine svoje, i zbrisao preko planina;
sad otrov ispio i iezao u fena.
Boiji ovjek je nemaran prema svojoj spoljanjosti; on neprestano dere hrku
svoga postojanja, neuhvatljiv je za sve ostale, skriven je svima. On pije otrov duhovne
borbe protiv svojih strasti i nestaje duom svojom iz ovoga svijeta; on je fani, tj. iezao
je, njegova pojedinana dua se izgubila u Moru vjenog postojanja i to More ga vodi i
potpuno upravlja njime; takav ovjek djeluje u skladu sa emrom Allaha Uzvienog.
Poto je obini pauk ulovio plijen velianstveni;
pogledaj ta e uiniti zamka Moj Gospodar Velianstveni!
Ovdje se misli na pauka koji je ispleo mreu na ulazu peine u kojoj se bio
sklonio Poslanik Muhammed a.s. pred svojim progoniteljima iz Mekke. Dakle ovdje se
simbolino kae da je jedan obian pauk ulovio plijen ili zadobio toliku milost da
svojom siunom mreom zatiti Diku svemira, Muhammeda a.s. Moj Gospodar
Velianstveni (Kuran; 79:24) je dio Kur'anskog ajeta koji aludira na one koji se budu
predali svome Gospodaru; dakle, oni koji budu njega slavili kakva li tek nagrada njih
oekuje!?
Poto je ljubav za Lejlino lice takvu vrijednost imala,
a kako e biti sa Prenio je svoga roba nou?
Ovdje se rije Lejla, ime djevojke u koju je Mednun bio zaljubljen, i u isto
vrijeme no na arapskom jeziku spominje u oba stiha. U smislu, ako je za jednog aika
Lejlino ime toliko bilo vrijedno, ta je tek sa imenom noi u kojoj Allaha Velianstveni
uzdie svoga roba u najvie sfere postojanja!?
Zar nisi vidio divane Vejse i Ramina?
Zar nisi itao priu o Vamiku i Azri?
Ovo su parovi koji se pominju u staroperzijskoj literaturi; poznati su po ljubavi.

172

Sakuplja svoje haljine da ih more ne bi smokrilo,

a mora hiljadu puta u more uskoiti.
Aik mora po hiljadu puta umrijeti i skoiti u more nepostojanja; ljudi obino
zaziru od toga i uvaju kao malo vode na dlanu svoj ivot i postojanje.
Put aka je sav od opijenosti i mahmurluka;
pljusak se sputa sa neba, zar moe kia poletjeti u nebo?
Put ljubavi je pun uspona i padova; aik je poput opijenoga i svako trijenje je je
bolno za njega, ali on nije taj koji kontrolie svoju ljubav; ona se sputa sa nebesa;
Allaha Uzvieni dri njegovu dui izmeu svoja dva prsta i okree je kako On to eli.
Ti e biti biser u halki aika,
ako ti je u uhu halka Kraljevog roba, o gospodaru!
Biser u krugu zaljubljenika je ovjek koji se predao svome Rabbu; dakle, onaj koji
je predan rob svoga Gospodara; taakav ovjek postaje gospodar i uitelj drugima; due
ostalih moraju biti pokorne takvim ljudima.
Kao to je ova zemlja rob nebesa,
kao to je tijelo rob ruha.
Ovdje nema demokratije ili ti demokracije; prirodni poredak je jasan, a to je
teokratija ili ti teokracija, po latinski. U srcu svemira je Bog; Allaha Uzvieni, sve ostalo
je njegova kreacija; sve ostalo, svjesno ili nesvjesno, njemu robuje. Najuzvienije
Njegovo bie je njegov najodaniji i najpredaniji rob; slobodan je samo onaj koji Njemu
robuje. Primjeri ove hijerarhije su beskrajni; Mevlana ovdje navodi dva. Dakle ne
demokratija ve Boija hijerarhija.
Doi, reci ta je zemlja izgubila ovom povezanou;
kakvu jo samilost razum nije pokazao ovome tijelu?
Arapska rije za namaz ili in molitve je salat, od rijei sila to znai veza ili
povezanost. I zaista zar moe ovjek, koji je bio samo obina kap sjemena, neto
izgubiti u povezanosti sa Gospodarom i Stvoriteljem cijelog svemira; Onog Prvog i
Posljednjeg; Vanjskog i Unutarnjeg, Monog, Milostivog, Samilosnog? Pitanje je zaista
bespredmetno. Darivajui nam ivot i postojanje, On nam je ve svaku samilost
pokazao; izvodei nas iz niega, On nam je ukazao Milost nad svakom milosti. Pa da
vidimo one koji kau da mu ne treba initi salat ili da ne treba obavljati namaz; to je
zaista ono najmanje to ovjek moe uiniti, a opet samo za svoju korist; Njemu nae
oboavanje ne treba.

Hej sine, ne pristaje ti udarati u bubanj ispod jorgana;

173

poput hrabrog ovjeka, zabodi svoju zastavu usred pustinje.

Zato, sine moj, kreni hrabro u pustinju odsustva poude i zabodi zastavu pobjede
nad niskim strastima; ne vrijedi udarati u bubanj iskrene predanosti kada se nalazi do
grla okruen ugodnostima i uivanjima ovoga svijeta.
Pod ovom zelenom kupolom,
uhom due posluaj bolni vapaj aika.
Posluaj zov i pjesmu onih koji su se uputili ovom stazom samoodricanja i
borbe protiv sebe; posluaj spasonosni vapaj onih koji su se uputili stazama
ljubavi.
Kada konopac tvojih haljina popusti iz opijenosti ljubavi,
pogledaj meleke u dezbi i zapanjene hurije!
Jah! Kada se ovjek opije tom pjesmom i kada se razaspu haljine njegovog
odlaganja, bojazni i gafleta, tek kada se opije tim vinom ljubavi vidjee ono
skriveno, vidjee svijet koji je tajna za oi i srca onih koji za taj put ne haju.
I kako je svijet niski i visoki uznemiren zbog ljubavi
koja sve nisko i visoko prevazilazi!
Iz ljubavi je Allah stvorio ovaj svijet; nita i niko ne moe biti ravnoduan
prema aku; ak je u sri svake stvari, a ipak daleko iznad svega, jer on je tajna
Stvoritelja; tajnu ljubavi spoznaje samo onaj koji spozna sebe, a time e spoznati i
svoga Gospodara.
Kada se sunce podigne gdje no ostaje?
Kada vojska milosti stigne gdje bol ostaje?
Kada se spusti istina svaka la nestaje; la, neistina, bol i tama imaju samo
prividno postojanje; kreni putem istine i svjetlosti pa e i u tvom ivotu tame i
lai nestati.
Ja utihnuh, o duo duine due, govori li to ti?
Zarad udnje za licem tvojim svaki atom sada zbori.
O ems Tabrizi, ti si dua svake due, jer tajnu dua poznaje; da li ti
govori ove rijei iz mene? Ja sam se iz ljubavi prema tebi proao sebe i utihnuo,
mada govorim. Cijeli svemir sa enjom zbog tebe uzdie, jer ti si isto ogledalo u
kojem se vidi lice Njegovo. U ogledalu due tvoje krije se lice Boije.

174

gazel 19
Onaj koji se kree duhovnim putem nee patiti od boli nepokretnosti. Svaki
ovjek koji ne ide duhovnim putem sazrijevanja, lahko postaje rtva otrih zublji
izgubljenosti, oajanja i praznine. Bez duhovnog odrastanja ovjek ostaje sebino dijete
koje tei sve stvari da prigrabi, a u tome je propast oita
S druge strane, oni koji su duhovno sazreli poput sjajnog sunca na nebesima,
kreu se prema onim nezrelim, jer da nije tako, njima nikada ne bi svanulo: Hadis kae
Krenite prema Meni jedan korak, Ja u prema vama uiniti deset.
Subhan Allah! U ova tri bejta Mevlana je znalaki opisao i objasnio simboliku
cijelog puta. Prvo govori o nunosti kretanja, kako onih koji trae, tako i onih koji
daju, da bi u treem bejtu pojasnio da je slana voda koja se penje do neba, a to je
duhovna e neophodna da bi se spustila kia bereketa s neba. So izaziva e, oblak
spasa kiu nosi ednim usnama
Svega ovoga ne bi bilo da jednom nismo bili protjerani iz naeg vjenog
stanita. Moda tada nismo bili ni svjesni vrijednosti Boije blizine; moda smo
prognani samo da bi zadobili biser istinske spoznaje. Kae se da je Adem a.s. uzeo
plod sa drveta spoznaje. Ta spoznaja nas je prognala iz Edena, ali na krilima spoznaje
mi se vraamo svome Izvoritu. esto ovjek spozna vrijednost svoga zaviaja tek
poto dobar dio vremena provede daleko od njega.
U istom smislu, bolna je bila odvojenost Jakuba a.s. i Jusufa a.s., ali ona je bila
itekako plodonosna. Jusuf a.s. je morao biti odveden od svoga zaviaja i doma, da bi
na tom pudu zadobio svjetovno carstvo, ali i duhovno carstvo poslanstva i prenoenja
objave ljudima.
Isti sluaj je bio i sa Muhammedom a.s. I on je morao napustiti svoju rodnu
Mekku slijedei emr Allahov. Kada je otiao, Mekka je bila protiv njega, ak su
planirali i njegovo smaknue, ali na povratku on je bio duhovni i svjetovni vladar ne
samo Mekke, ve i cijele Arabije.
Mi nismo od tih ljudi, daleko smo ispod poslanika i njegovih odabranika, ali i
mi moemo putovati duhovnim stazama. Ovim bejtom Mevlana je objasnio taj put.
Sunce simbilizira Poslanike, Allahove prijatelja i druge dobre ljude vjere. Mi moramo
slijediti njihov primjer, borei se protiv sebe da bi stigli do sebe; tj. Mi se borimo protiv
onoga to nismo, a smatramo da jesmo; kada dobijemo tu bitku, stii emo do onoga
to istinski jesmo mada trenutno u to ne vjerujemo. U nama je rudnik rubina, ali nama
je potrebno sunce da bi oni zasijali, pojavili se na svjetlosti dana, jer rubini u tamnim
jamama rudnika nikome nisu od koristi.
To je to putovanje; od sebe ka sebi; Ko spozna sebe spoznao je svoga
Gospodara; dakle ovo putovanje bi se moglo nazvati i put od Njega ka Njemu; neka

175

znaju oni koji su neumorni u odlascima na had. Iao ti i stotinu puta na had, ako se ne
trudi da promijeni sebe i svoje loe navike, sve ti je to za badava.
Od svoje due koja je sada kisela i gorka zbog udaljenosti od svoga Gospodara,
kreni ka Njegovoj blizini koja je slatka poput eera; na tom putu e se i dua tvoja
preobraziti, nee moda ni osjetiti kako tvoja gorina odlazi i kako postaje sve slai i
slai, jer ti na kraju krajeva mora postati poslastica na sofri Danana. Opet dugovna
e i udnja e te tim putem ponajbolje voditi, iz te iskrenosti i enje hiljade e
plodova zadoboti.
Najbolji vodi na tom putu je insani kjamil, ovjek koji je stigao do punine i
zrelosti bia svoga; ovjek koji djeluje u skladu sa voljom Uzvienog Gospodara; dirnut
njegovom ljepotom i ti e sjajan i lijep postati; dodirnut njegovom vatrom i ti e
sagorjeti u kotlu njegove ljubavi.

gazel 20
Moram rei da i ovaj gazel nije ni nalik prijevodu i zato ovdje donosimo
literalni prijevod. Gazeli 18 i 20 bili su moji prvi pokuaji prevoenja Mevlane i to
sa engleskog prijevoda koji je bio prilino slobodan. Ostavio sam ih samo zato to
smatram da imaju poetsku i smisaonu vrijednost, ali zaista su daleko od
originala.
Granica nema pustinja naa,
Mira nemaju due i srca naa.
Svijet unutar svijeta uzima oblik i sliku,
Koji od tih oblika imaju srca naa?
Kad na putu vidi otkinutu glavu,
Kako se kotrlja prema naim poljanama,
Upitaj je, upitaj je, o tajni srca,
Ona zna skrivenu tajnu koja je u nama.
Kako bi bilo kada bi se uho pokazalo,
Koje poznaje jezik kojim pjeva ptica naa?
Kako bi bilo kada bi ta ptica poletjela,
Nosei u ogrlici tajnu naeg Sulejmana?
ta da kaem? ta da pomislim?
Ova pria nadilazima poimanja naa.
Opet, kako da utim kad u svakom dahu
Samo raste patnja i zapanjenost naa!

176

Kakva to jarebica i soko ire svoja krila,

Zrakom i visinama naih planina?
Zrakom koji je usred sedam sfera,
U ijem su zenitu nebesa naa.
Zar nisu sedam sfera ispod spoznajnoga,
Iznad spoznaje se kreu srca naa.
Odkud mjesta tenji za spoznajom i nebesima?
Prema ruinjaku sjedinjenja ide staza naa.
Salah-ul-Hakk vel-Din tebi e pokazati,
Ljepotu ahinaha, naega Sultana.
***
Granica nema pustinja naa,
Mira nemaju due i srca naa.
Pustinja, u smislu oskudnosti dunjaluka, i u smislu duhovnog putovanja
nemarkiranim pustinjskim stazama, nema granica, jer ni duhovno putovanje nema
granica. Ona ima svoj poetak i kraj u onom Beskrajnom, Neogranienom i
Vjenom. Uslov toga putovanje je duhovni nemir, potraga i enja.
Svijet unutar svijeta uzima oblik i sliku,
Koji od tih oblika imaju srca naa?
Sve na ovome svijetu ima neki oblik i sliku, koja ovdje moe predstavljati
neki uzor u ivotu, tenju i strijemljenje. No, ta se dogaa sa naim srcima, kakav
bi oblik i tenju ona morala imati? Odgovor na ovo pitanje slijedi u narednim
bejtovima.
Kad na putu vidi otkinutu glavu,
Kako se kotrlja prema naim poljanama,
Upitaj je, upitaj je, o tajni srca,
Ona zna skrivenu tajnu koja je u nama.
Glava koja je zaloila sebe na putu nepostojanja, tj na putu na kojem srce
tei za oblikom, bojom i mirisom Danana, ona znade tajnu srca i ta se u njemu
dogaa.
Kako bi bilo kada bi se uho pokazalo,
Koje poznaje jezik kojim pjeva ptica naa?
Kako bi bilo kada bi ta ptica poletjela,
Nosei u ogrlici tajnu naeg Sulejmana?
177

Mevlana udi za onima koji imaju ui da uju rijei istine, za onima koji
mogu prepoznati stanja aika. Da bi ptica naega srca poletjela ka tajnama, ona
mora prvo imati uho da uje pjesmu ljudi srca.
ta da kaem? ta da pomislim?
Ova pria nadilazima poimanja naa.
Opet, kako da utim kad u svakom dahu
Samo raste patnja i zapanjenost naa!
Za aika je i tiina i govor teak, jer njegovo srce spoznaje stvari koje su
daleko iznad pojavnosti i teko ih je opisati. S jedne strane, aik vidi apsolutnu
nemogunost da bilo kome prenese svoj hal rijeima, a s druge, on ne moe da ne
govori i pjeva nadahnuto, jer tako sebi na neki nain olakava tu velianstvenu
lahkou i bremenitost istine.
Kakva to jarebica i soko ire svoja krila,
Zrakom i visinama naih planina?
Na goletima duhovnih planina, svi jednim mahom lete; oni koji tamo stignu
vie ne mogu odijeliti sultana od fukare; u tim duhovnim vrletima i prostranstvima
gube se sve granice.
Zrakom koji je usred sedam sfera,
U ijem su zenitu nebesa naa.
Zar nisu sedam sfera ispod spoznajnoga,
Iznad spoznaje se kreu srca naa.
Ovdje se vjerovatno aludira na sedam stanica ili mekama duhovnog
putovanja, na ijem vrhuncu su nebesa ili duhovne postaje aika. Sa druge strane, u
narednom bejtu sedam sfera mogu prestavljati materijalni svemir koji je ispod
svijeta spoznaje i uma, ali srca aika nadilazi svijet spoznaje, u ta emo se
osvjedoiti u narednom bejtu.
Odkud mjesta tenji za spoznajom i nebesima?
Prema ruinjaku sjedinjenja ide staza naa.
Aik iskreni ne tei ni za mekamima, ni za spoznajom, jer u svemu tome se
krije dvojstvo onaj koji spoznaje i ono to se spoznaje, a da ne govorimo o
duhovnim postajama. Put ka ruinjaku sjedinjenja je drugaiji, on na prvom kao i
na posljednjem koraku trai nae cijelo bie, nau tajnu i sutinu.
Ovu priu ti ostavi, o nama ti ne pitaj,
Jer bez glave i repa je ova pria naa.

178

Ako nisi aik i ako ne ide stazama ljubavi proi se ove prie i ovih rijei; za
tebe e ona biti samo nesuvisli govor bez kraja i poetka; za tebe e ove rijei biti
more bez obala i potonue u njemu ako ne zna broditi na lai ljubavi.
Salah-ul-Hakk vel-Din tebi e pokazati,
Ljepotu ahinaha, naega Sultana.
Salahuddin Zerkub bio je Mevlanin pir i duhovni prijatelj nakon to je ems
nestao. Ovdje se on smatra insani kjamilom, dakle ovjekom koji u svom srcu krije
odraz demala ili velianstvene ljepote ahinaha Kralja nad kraljevima, Sultana
sveg postojanja, Uzvienog Allaha.

gazel 21
Mada u najstarijim rukopisima Divana nema ovoga gazela i Arberry ga nije
uvrstio u svoj izbor od 400 prevedenih gazela iz Divana, ipak sam odluio da ga
uvrstim u ovaj ozbor, jer se on nalazi u Nicholson-ovom izborniku, kao i u mnogim
perzijskim izbornicima Divana.
Kako shvatiti rijei 'nisam musliman'? Govor aika i duhovnih zaljubljenika ne
treba uzimati doslovce. Islam je pradanost Uzvienom Allahu, a musliman je onaj koji
je Bogu pokoran i predan. U tom smislu svaka vjera je islam, a svaki istinski vjernik je
musliman, jer bez pokornosti i predanosti Bogu nema ni vjere, ma kakvo ime da joj
ljudi dali. Islam nije neka nova vjera, ve jedna te ista Boija objava koja traje od ezela
praskozorja svega to jeste. U tom smislu grijee oni koji smatraju da postoje mnoge
vjere; istina postoji mnogo razliitih razumijevanja vjere, ali Bog je jedan i njegova
vjera je samo jedna. Moda je ovo nekakvo objanjenje rijei 'nisam musliman', tj. ja ne
pripadam ni Islamu ako Islam smatrate nekom novom vjerom, ili nisam ja musliman u
skladu sa vaim razumijevanjem Islama. Vremenom se svako vjerovanje izvitoperi i
ljudi se podijele u sekte; to se desilo i prije i deava se i danas; od izvornog Islama mi
smo danas, naalost, daleko.
U skladu sa poetnim bejtovima, naredna etiri bejta govore o svemu to jedan
duhovni putnik treba napustiti; poev od raznih strana i pravaca ovoga svijeta, pa
onda sav materijalni svijet, zatim svoje porijeklo, da bi na kraju morao napustiti i oba
svijeta. Sav njegov trud i napor samo je zarad Allaha Uzvienog i nizata drugo.
Opet naredna etiri bejta objanjavaju ono to aik jeste, praina pod stopalima
Danana.
Ovo je gazel opijenosti i hala i tu se nema ta mnogo komentarisati; jednostavno
aik leti na krilima ljubavi i ako si i ti aik, poleti sa njime i uuti

179

gazel 22
Allah uzvieni stvorio je ovaj svijet iz niega; dakle, ono to je stvoreno iz
niega i nema istinsko postojanje; ovaj svijet je poput sjene, pa kada zasija sunce
istinske spoznaje sjena se povlai nazad u nepostojanje.
Ono to prolazi, prema tome nema istinsko postojanje, ono svoje postojanje
duguje Stvoritelju i Njemu se ono i vraa, sve nestaje sem lica Allahova.
U Boanskom izvoru svepostojanja nema vremena ni granica, ivot se
neprestano u njemu obnavlja. Naposlijetku nema nieg osim Njega pa onda emu
bojazan i strepnje, On je uvijek sa nama i uvijek e ostati sa nama, mi smo samo kapi
Njegovog okeana.
Udahnuh u njega ruh od Ruha Svoga, u nama je ruh Bogom udahnuti, u nama je
bezvremeno i nepresuno vrelo ivota; to vrelo ne propada. Prema tome, postojanje
nema kraja ni granica, ono se dodue uvijek mijenja, ali bezvremena konstanta
povezanosti sa Allahom, putem Njegovog ruha, vjeno ostaje.
Zato, ne tuguj prijatelju, isprazni svoje srce od mate koja te navodi da pati.
Mata tvoja ti govori o prolaznosti, boli, nepravdi koje nosi ljudsko postojanje, ali to
vrijedi samo ako zaboravi ovaj izvor vjenosti u sebi, to se dogaa samo kada
nadredi vjetar prolaznosti vjenom izvoru blaenstva i kada, sjedei kraj tog Izvora
ednih usana, eli obgrliti prolaznosti vjetar.
Mada smo sputeni u ovaj prolazni svijet, mi nikada nismo bili odvojeni od
naeg Stvoritelja putem ruha Njegova koji je u nama.
U naredna etiri bejta Mevlana opisuje razvoj ovjeka, od primitivne due do
due koja se vratila vjenom Okeanu svepostojanja. U zavisnosti od stepena mate
kojom je dua ograniena i omaijana, sufije su podijelile duu na mineralnu, biljnu,
ivotinjsku, ljudsku, meleksku i najposlije savrenu. Postoje i druge podijele i stepeni
due, ali sve se svodi na isto dua prolazi izvjesne etape i stanice, probijajui se kroz
gustu maglu obmane i mate, sve dok se ne nae u moru Vjenosti, mada se u biti
nikada nije od njega odvojila. Tajnu ljudskog postojanja i postojanja svega to jeste,
zna samo onaj koji je spoznao, cijelim svojim biem, da smo svi do sri uronjeni u
Njegov okean vjenosti.
Zato, sinko, pusti idole ovog prolaznog svijeta; do kada e biti opinjen
pokretnim slikama koje nemaju postojanosti ni istinskog postojanja? Prihvati se skuta
Onoga koji zna tajnu sveg postojeeg. Predanost Njemu e te dovesti do Mora vjene
ekstaze i blaenstva.

gazel 23
U prva dva bejta Mevlana govori o naoj tendenciji da zavolimo stvari ovoga
svijeta vie od njihovog Stvoritelja, bilo da se radi o ljudima, ivotinjama, biljkama ili
180

predmetima. Sve ono to ovjek zavoli vie od Stvoritelja postaje idol i prepreka do
Njega. Tu su naravno i mnoga stanja due koja ona poprima na svome putu do Istine;
no, to su idoli i prepreke sve dok se ne stigne do Boanskoga lica u ijoj svjetlosti
sagaraju sve neistine i opsjene. Lice proienog ovjeka pokazuje i ukazuje na to lice
Boansko; ono u nama budi sjeanje praiskona i tako probueni mi bacamo sve idole i
sagaramo ih u vatri istinske potrage.
udnovati su putevi Boanski; on pijanoga trijezni, a trijeznoga opija; On rui
sve idole koje dua u srcu svome sagradi; malo po malo, u ruinu pretvara sva naa
lana nadanja i tenje, a sve sa ciljem da nas privue sebi.
Sve dok naa dua ne utone u Okean vjenosti, voena je mirisom ruha
Boanskog koji je u nama.
Svaka kap krvi koji aik prolije u nastojanju da se priblii svome Mauku
svjedoi o povezanosti i ljubavi, jer slino se slinom raduje, ne moemo teiti neemu
ako toga ve nema u nama, ne moemo voljeti neto ako toga nema u nama. Shodno
tome, ne moemo traiti Okean blaenstva ako ve nismo bili u Njemu. Nae
putovanje je putovanje Povratka, On u biti Sebe trai, On kroz sve stvoreno Sam Sebe
oboava.
ta je onda ova kua od blata i vode, ta je onda ovo tijelo prolazno, koji je
smisao ovjekovog pada u okean prolaznosti? Ja Rabbi, samo Ti to zna. Mevlana u
jednom drugom bejtu kae Ti si me ovdje spustio pa me Ti i izbavi. U svakom sluaju,
On trai od nas tenju, ljubav i potragu, a pomae svakome koji se na Putu ovome
trudi i vapi za Njime.

gazel 24
Oda ljubavi prema emsu Tabriziji. Ovo se ponavlja kroz cijeli Divan, na
duhovnom putovanju prijatelj i vodi je neophodan; s njime treba krenuti na ovo
putovanje i prihvatiti sve od njega. Iskrenim slijeenjem stie se do iskrene
predanosti, iskrenom ljubavlju do iskrene Ljubavi.

gazel 25
Jo jedan lijep gazel o krmaru, mejhani, vinu, moru ljubavi. Ma koliko sluali
iste rijei iznova, nikada nije dovoljno. Gladan i edan e sanjati o hrani sve dok se ne
napije i ne najede. Dok se aa puni uje se zvuk vode koja u dodiru s vodom u ai
klokoe, aik mora pjevati svoju pjesmu sastanka; no kada se aa ispuni neme vie
zvuka, tada je ve prekipilo more ljubavi i nastala je tiina sjedinjenja, a to je ono na ta
Mevlana aludira, na kraju gotovo svakoga gazela.

181

gazel 26
U prva dva bejta ponavlja se dobro poznata sufijska simbolika, o duhovnoj
enji, pokornosri, slijeenju i svjetlosti prosvijetljenog ovjeka koji kamena srca, srca
koja su slijepa za duhovni put, pretvata u zlatna, srca koja su zadobila vrijednost
slijeenjem duhovnoga puta.
Rane na prsima aika dokazi su borbe protiv strasti. Voljeni, ili muridi kjamil
pije krv, tj. nanosi bolne udarce nefsi emmari, dakle dui koja komanduje i navraa na
zla djela. U istom smislu, on udarcima svoje ljubavi sagara duu sve dok ona ne stigne
u luku smiraja, a to je nefsi mutmeina ili smirena dua.
Dijete srca predstavlja duhovni stepen istoe. Teko je razumijeti duhovne
stvari dok ovjek ne postane ist poput djeteta. Ovdje, ljuljane beike predstavlja
napor da se ublai e aika, ali to nije mogue to nam objanjava naredni bejt
Aik ne moe ublaiti ili utaiti e srca svoga, samo mu Mauk tu moe
pomoi. Dijete se moe neko vrijeme zavaravati ljuljanjam kolijevke, ali samo mlijeko
majino ga moe smiriti. Shodno tome, do stepena smiraja dovodi samo mlijeko Boije
blizine koja se oituje preko ljudi srca, ijim dahom Allah pomae stotine fakira, onih
koji su priznali i prepoznali istinsku e svoga postojanja.
Istinsko prebivalite, stanite, postojbina due grad je sjedinjenja, kako to
Mevlana kae. Dakle, mjesto jedinstva Uzvienog Stvoritelj sa svim duama. Istinski
aik pati za tim mjestom jedinstva, on je otrijenjen i osvijeten i zna da je ovaj svijet u
biti mjesto progona i zatoenitva, jer dua je daleko od svoga Stvoritelja. Ali, daleko je
samo usred zaborava, jer je zaboravila svoje istinsku postojbinu eher jedinstva. Za
istinskog i osvijetenog vjernika, ovaj svijet je zatvor, a za nevjernika on je vrt.
Svaki vapaj koji je nastao iz bolne enje za blizinom i sjedinjenjem, zavrava u
tiini; najvei dio gazela se zavrava pozivom na tiinu, utihnue, smiraj. Svaki je gazel
poput vala na moru svepostojanja koji se na kraju stiava na obalama smiraja.
Podignut vjetrom aka i enje on se die, ali vrhunac duhovnog puta je mirno more u
kojem nema mjehuria ni impulsa, to je stanje jedinstva. No, aik je jo u stanju kada ne
moe podnijeti mahmurluk duhovne enje i trai jo vina duhovne ljubavi od sakije,
onoga koji vino toi, ili onoga koji poznaje tajne ljubavi, ili ovjeka preko koga Mauk
sipa svoje tajne na ovaj svijet usnuli.

gazel 27
Ni ovaj gazel se ne nalazi u najstarijim prepisima Divana i Arberry ga ne
prevodi, ali Nicholson da.
Pitanje koje svako manje vie postavlja, smisao stvaranja svijeta je zaista teko
dokuiti, jer on se ne moe dokuiti razumom to svjedoe naredni bejtovi.

182

Poznati hadis u kojem Allah Uzvieni kae da je ovaj svemir stvoren iz ljubavi.
Ljubav se ne moe spoznati razumom, ve srcem, a u Kuranu se kae: Nisu slijepe
oi ve srca u prsima. Ili hadis koji kae: Ako je srce zdravo cijelo ovjekovo bie bie
zdravo. Dakle, tajnu stvaranja svemira spoznaje samo srce probueno Njegovom
ljubavlju.
To je ogledalo u kojem se oglaeda Boanska sutina, ili bit Boija se oitava u
srcu istom od ovoga svijeta. No, kao to bejt kae, ljudi ne gledaju unutra ve vani i,
zato to ne poznaju nutrinu stvari, smatraju ono pojavno boljim od onog skrivenog i
stoga ga ne trae. Ovo je pria koja se stalno ponavlja i povezana je sa svime. A Kuran
asni kae Zato ste prodali onaj svijet za neto to ima malu ili nikakvu
vrijednost.
Slama predstavlja strasti koje prljaju naa srca ili naa ogledala u kojima bi se
trebala odraavati bit Boija. Da bi taj odraz bio ist, moramo oistiti naa srca.
Za to je potrebno uloiti trud, ovjek poput vina mora postati zreo, mora
sagorjeti u nebeskom kotlu ljubavi.
Ovo se odnosi na duu koja je ivot provela u nemaru, koja je zanemarila
traenje upute, sticanje znanja i djelovanje u skladu sa tim znanjem, a da ne govorimo
o trudu i sazrijevanju na tom putu. Takva dua je zanemarila blagodati ljudskog
postojanja i mogunosti koje ono nosi.
To je rijetka alhemija ljubavi kojom se srce isti i pribliava Allahu. Ova ljubav
se nalazi u istom odnosu izmeu dva Boija roba. Oni se drue samo zarad
Uzvienog Gospodara.
Sunce je ems Tabrizi, ovjek koji djeluje u skladu s emrom Allaha; prema tome,
on nema potreba bilo ta da trai, ve ta vie, on je taj koji stavlja krunu znanja na
glave onih koji znanje trae i ogre ogrta ili hrku duhovne blizine na one koji su
postali garibi ili tuinci na ovome svijetu i ija srca trae bliskost sa Tvorcem svega.
Poniznost i adab pred takvim ljudina se cijeni; Svi poslanici a.s. su bili krotki i
ponizni pred Allahom Uzvienim. Poniznost i predanost su naini da ovjek pobijedi
magarca u sebi, duu sklonu zlu i nepravdi.
Dua mora nestati na putu spoznaje i ljubavi. Da bi stigla na stepen beka-a ili
vjenog postojanja u Allahu, mora prvo nestati na stepenu fena-a ili nestanka svih
iluzornih kapljica due koji je odvajaju od Mora Istine.
Stalno se prisjeaj Allaha Istinitog, sve dok ne zaboravi svoje ogranieno bie i
postojanje i dok se ne izgubi u Onome koga priziva i sjedini se sa Njime u moru u
kojem nee biti pojedinana kap, koja trai i priziva, ve e posmatrati sve stvoreno
oima Okeana.

183

gazel 28
Veoma lijep gazel o insani kjamilu i njegovim uputama koje se sastoje od
poniznosti i savladavanju sebe. Staviti stopala na glavu znai pobijediti svoje strasti i
postati tih i krotak. Takav ovjek po zvijezdama hodi; dakle, onaj koji je najnii i
najponizniji penje se na najvie sfere. Opet, u posljednjem bejtu, po ko zna koji put se
naglaava vrijednost zore i sehura kada su insanu dostupne mnoge tajne.

gazel 29
U prva dva bejta simbolika je vieslona. S jedne strane, govori se o moru
prolaznosi koje plavi sve, kako kae Mevlana, ali to more postaje blagodat za one koji
znaju plivati, ali ne za one koji u tom moru trae kopno, dakle oni koji su zavedeni
svojom matom, jer u moru jo kopna niko naao nije, niti smiraja sred stranih valova
prolaznog svijeta. Ipak, za aika ti vali su blagodat, jer dolaze od Mauka koji nas njima
iskuava. Aik je spaen u tom moru, jer on pliva umijeem ljubavi i predanosti.
U teem bejtu se svemu to je ve reeno moe samo dodati elemenat
zahvalnosti i saznanja. Treba stalno uiti i sticati znanje o ovom svijetu i njegovim
pogubnim zamkama i opasnostima.
Ovdje se navode metode putovanja. ovjek stalno roni i kvasi se pjenom koja se
nalazi na povrini okeana; ejh nas isti pekirom upute i terbijjeta; proieni time, mi
ronimo u dubine duhovne spoznaje i na kraju Musaov tap nam otvara put
rascijepljujui to more ili razdvajajui put dobra i zla. U moru pojavnog svijeta, putem
svojih odabranika, Allah utire stazu spasenja.
Vjetar prolaznosti i mate stalno stvara nove iluzije; svaka strast je iluzorna, jer
nema stalnosti i ne vodi niemu. U strastvenosti nema smiraja, ve naprotiv one
ovjeka guraju u sve vei nemir poveavajui njegov apetit. S druge strane, enja za
sakijom onim koji toi vino ljubavi je spasonosna, jer predstavlja enju za uputom i
znanjem kako se spasiti tog pogubnog vjetra i tih stranih valova.
Sakija ima metode da ovjeku pomogne da se kutarie nefsa, tj, da zavlada s
njime. Nekada ovjek treba biti opijen vinom ljubavi i Boije blizine, ali nekada mora
trijezne glave posmatrati ovaj svijet.
U naredna dva bejta, Mevlana se obrae svome mauku, ma ko da on bio, ali
najvjerovatnije ovdje se radi o emsu. Voljeni, ovjek srca, je skriven, a prisutan u srcu
naeg srca. Mevlana je edan i udi da ispije cijeli pehar vjenog ivota sa usana
ovjeka srca.
U naredna dve bejta govori se o duhovnoj potrazi, ali ono to traimo tu je sa
nama; planina Sinaj pokazuje svoju velianstvenu ljepotu na svakom koraku puta.
Boje koje se spominju oznaavaju razliite stanice puta; zelena je boja stanita smiraja,

184

a bijela stanita istoe; rubin i amber oznaavaju duhovno upotpunjenje i

savrenstvo.
Onaj koji udi da ugleda Njega treba pogledati vrhunac njegove obznane koja
se manifestuje preko ljudi srca; oni su poput vjetra koji odnosi nae pojedinano
postojanje i uvode nas u stanite nestanka. Aik je pijan i od same pjesme toga vjetra,
jer on zna kojim planinskim vjencima spoznaje pue vjetar nestanka.
Batovan je uvar dennetskih bai kojem mi prodajemo nae pojedinano
postojanje; za par zrna dennetskih aik daje sve to ima, sve svoje ese napunjene
dukatima pojedinanog postojanje.

gazel 30
U prva dva bejta koristi se poredba vrenja koje se odvija u buretu ljubavi.
Objava nije prestala sa poslanicima, ona se neprekidno sputa s nebesa duama
eljnim sazrijevanja. Talog nemara prema tom sazrijevanju biva odbaen zbog svoje
teine, a cilj mu je da postane para ljubavi koja je lahka i die se u nebesa voena
svjetlou objave.
Mijeati ilovau simbolizuje prijanjanje za materijalni svijet. Lijek je, dakle, ne
mijeati blato, nebi li se ruke nae, znai nae djelovanje, proistilo, a samim tim i naa
srca; srce isto od taloga dunije prima svjetlost Boiju.
U naredna etiri bejta opisuje se stanje zaprljane due i put izbavljenja. Naa
neistoa odvaja nas od Njega. Po ko zna koji put ponavlja se vrijednost sehura, vakta
u kojem je rob iskreni blizu Allahu Uzvienom, jer i sehur je nepomuen bukom i
strkom dana.
Duhovni vjetar proienja stalno pue duama koje su na putu borbe sa svojim
strastima. Kada taj vjetar ne bi puhao ili kada se milost Allahova ne bi neprestano
sputala svemu stvorenom, cijeli svemir bi se raspao poput pjene na licu okeana.
Dua naa je tuinac garib u svijetu ovome; njena istinska postojbina je
stanite La mekan. La mekan je u bukvalnom prijevodu stanite ne stanita ili stanite
koje nadilazi vrijeme i prostor i postojanje koje je nama poznato. U prapostojbini dua
nije bilo dualnosti, due su bile jedno sa Allahom i samim tim vjene i bezvremene. To
stanite jedinstva i postojanja u Njemu naa je istinska postojbina, pa zar nije udno
to dua, poput hajvana, ovdje pase travu ispraznosti i nemara. Uzvieni Allah joj je
nemijenio najvia nebesa, a ona zarila glavu u zemlju poput hajvaneta i tu trai sebi
selameta.
Koliko dugo traje putovanje due, pogotovo one koje se proistila, a jo uvijek
emrom Allaha ovdje boravi. To je tajna nad tajnama. U bukvalnom prevodu stoji- Poleti
prema pitaljki Padiaha; dakle opet se eka na emr Uzvienog, da dua koja je kraljevski

185

soko, a ne obina ptica, Njegovom milou, otkrije svoju bit, letei ka Njemu na putu
povratka.

gazel 31
Ovaj gazel na jednostavan nain opisuje stanje nadahnua i duhovnog
oduevljenja. Moda treba malo pojasniti posljednji bejt koji govori o deranju zastora.
Ovdje se radi o zastoru rijei i govora. Kao to je to sluaj u najveem broju gazela
Mevlana poziva na tiinu, i sebe i nas. O srce, uti ne govori vie, zastor budi ili povuci
svoj jezik koji tajne sipa sve dok milost Boije ne podere zastore tvoje odvojenosti i
ponese te u vjeni svijet ljubavi Njegove.

gazel 32
Duom mauka, aik u halu ljubavi kida sve lance prisebnosti i razumnog govora.
A ipak on je nebo, mjesec i svjetlost sva, sva mudrost, ljubav; dua koja svaku
duu zna, duom mauka.
Opijenost je od mauka, mahmurluk od trna njegovog terbijjeta; aik lice okree
prema licu mauka. Pod maukom se ovdje misli na voljenog koji nas vodi putem
nestanka.
Arif ili znalac mora utjeti, ali aik mora govoriti, jer njega zanos prevazilazi. Taj
govor moe biti pogreen u oima onih trezvenih i, na kraju krajeva, jeste pogrean, jer
se stanje ljubavne opijenosti rijeima teko dotie.
Divanija je ovjek lud od ljubavi, okovan lancima aka, a ipak je poput
Sulejmana ukrotio dinne niskih strasti.
Ma kakav impuls ili sure, dakle oblik ili lice, da se pojavi u srcu aika on ih tjera
od sebe. Sve drugo sem Njega u njegovom srcu dobro dolo nije.
Vrati se, o ti koji si srce ispraznio od svih impulsa. Aik udi za blizinom svog
mauka, ali iznad svih je volja Allahova; i aik i mauk su samo marionete u Njegovim
rukama.
O licemjeru, daba u dui svojoj skriva svoju obmanu; aik jasno vidi tvoju
nutrinu, ita te jadan poput bukvara.
Mevlanin je mauk emsuddin iz Tabriza; njegovom duom on izgara u Vatri
nestanka; njegovom duom on se topi u moru ljubavi.

186

gazel 33
U prva dva bejta, s jedne strane, govori se o nemogunosti dostizanja sutine
djelima; a s druge ukazuje da se na putu trai gotovo nemogue, kada uzmemo u
obzir sopstvene snage, ali sve je mogue kada uzmemo u obzir milost Allahovu.
Bez sadida ili onoga koji ini seddu, dakle onoga koji ibadeti ili ini pobona
djela, valja ta djela initi. To znai da ovjek mora robovati Allahu bez sebe ili bez
ikakvog interesa. To je opet dobro poznato stanje nestanka ili nestajanja individualnog
postojanja.
Predanost pred iskusnim ovjekom duhovnog puta koji sijee nae lano
postojanje sabljom zulfikar koja, opet, ima dvije otrice; jedna otrica je milostivost, a
druga je estina; i jedno i drugo su neophodni na putu terbijjeta. Pogubno je imati
samo jednu od ovih osobina, a terbijjetiti ili odgajati ljude. Kuran asni nam to najbolje
pokazuje; on je sav ispunjen sa ova sva sutinska aspekta putem kojih se Alllah
Uzvieni obraa ovjeanstvu.
to vie ovjek napreduje na duhovnom putu to se i njegova spoznaja
poveava; za iskrenog salika neminovna je duhovna ekspanzija. Glava u ovom sluaju
simbolizuje duhovnu spoznaju; ta spoznaja se iskrenom aiku na hiljade puta
poveava.
U naredna dva bejta govori se upravo o onome to se maloprije reklo. Unutarna
spoznaja i unutarnja vizije daju ovjek svjetlost koja sija na sve strane; al tu svjetlost ili
dio njen vide samo oni iskreni.
Ovdje se ide jedan nivo iznad duhovne spoznaje, a to je nestanak u Allahu d.
Mjesto la-mekan je ve objanjeno u gazelu br. 30. Crna bojaje boja nepostojanja
oznaava najvei nivo duhovne spoznaje. Ona predstavnja nestanak u Allahu
Uzvienom. Hamam je kotao Boije ljubavi u kojem sve nestaje.
Naredna tri bejta, kao mnogo puta do sada, pozivaju ovjeka na duhovno
putovanje, dakle, vatrom duhovne enje ovjek se spaava lavora svjetovnih pouda.
Samo jedna vatra drugu zamijenjuje, ovjek mora gorjeti pa neka gori zato u kotlu
ljubavi Boije, a ne u kotlu svojih niskih pouda. ovjek gori sve dok ne doe do
istinske spoznaje i u bai ovoga svijeta prepozna cvijee koje mirie mirisom spasenja,
a to je iskusni duhovni saputnik, drutvo sa miljenicima Allaha, druenje s ahbabima
zarad Allaha itd.
Poznata sufijska alegorija o srcu zrelog ovjeka koje odraava lice Gospodara.
Hamam predstavlja est smjerova, ili ovaj prolazni svijet u kojem se sagara i isti se.
Inae kod Mevlane, hamam se esto spominje u smislu gorenja, jer u njegovo doba, u
njemu se loila velika vatra da bi imao toplu vodu i za ljude toga doba prva asocijacija
na hamam bila je ta vatra estoka, ona je bila ono naimpresivnije u hamamu. Prozor ili

187

ogledalo je insani kjamil koji je, u srcu svome, nadiao materijalni svijet. Allah Uzvieni
se ogleda u takvom insanu, ali On Sam je daleko iznad svega.
To je taj odsjaj ili odraz koji ivot daje svim stvorenjima, a jedino ovjek ima
slobodnu volju da ga trai.
U posljednja dva bejta, tipian savretak gazela pozivom na tiinu, ali i isticanje
vrijednosti samog govora, velianje emsa i stanja opijenosti koje on izaziva. Vino
nads svim vinima je vino ljubavi i blizine Boije koje tee preko njegovih izabranika.
Komentar ovog gazela ejha Nimetulaha Veli-a
ejh Nimetullah Veli je napisao komentar ovoga gazele, ali u formi gazela, pa
emo ovdje donijeti i taj prevod.
1. U ruke mi metlu dade, onaj lijepi;
Sa dna mora - ree prainu pometi!
Metla je tvoj razum, a onaj lijepi je pir iskusan,
More je unutranjost tvoja, a postojanje tvoje ko praina.
2. On potom istu metlu sagori u vatri;
Ree iz vatre ti sad ovu metlu izbavi!
Kada vatra ljubavi razum sagori,
Metla opet postane korisna putem ljubavi.
3. Iz zbunjenosti poklonih se pred njime,
Bez sadida - ree ti seddu uini!
Tvoj razum, sve to je dobro negira,
A ljubav je prihvatanje Istinitig Allaha.
4. Bez sadida sedda!? Zar to moe biti?
Bezuslovna je ree slobodna od elja svih!
Zna li ti kakav je to seda bez sadida,
To je sedda bez samopostojanja sadida.
5. Poloih svoj vrat pred njime i rekoh Glavu sadida ti sabljom Zulfikar posijeci!
Moj vrat oznaava tu glavu samopostojanja,
A otra vrijednost aka je sablja Zulfikar.

188

6. to je vie sabljom udarao, vie glava iz mene je raslo;

Sve dok iz moga vrata ne izraste sto hiljada glava.
Kada od tijela otkine glavu samopostojanja,
Duhovna spoznaja se povea sto hiljada puta.
7. O ti ledne naravi, gdje je enja srca tvoga?
Koliko e jo dugo ostati u lavoru pouda?
Ako si zamrznut ti gorljivo ustani, o putnie!
Napusti vanjtinu i trai unutarnje znaenje.
8. Iz vrueg lavora ustani, kreni ka vatri ljubavi,
Strgni svoju odjei i svijet pogledaj istinskim oima!
Otrgni srce svoje od vrueg kotla tijela,
I proetaj se Vrtovima Due, o hadija!
9. Sve dok ne ugleda lik koji ti srce privlai
Sve dok ne ugleda boje u bai tulipana!
On se tamo bez vela eta, iznad svih zastora,
Ide ka Velianstvu ruinjaka, ka Dui u vrtu lala.
10. Od odsjaja njegovog obojie se voda i zemlja;
Na Turke i Zanzibar se spusti kia ivotna.
Tamo, iz Boije veliine ,u vrtu tulipana,
Izvire beskraj prijatnih likova, o hadija.
11. ta su istok i zapad u mjestu La-mekan?
Spremna je sve sagorjeti, crna vatra hamama!
Tvoj nefs poudni je crna vatra hamama,
A tijelo tvoje, nestalno, je taj vrui hamam.
12. Kad pogleda tamo, usmjeri panju na prozor,
Vidjee ono za im srce ezne u odrazu ogledala.
13. Hamam predstavlja est smjerova, a prozor je la-mekan;
Iznad tog prozora je ljepota naeg kralja.
La- mekan je zasigurno mjesto halveta srca,
Prozor je dua, a kralj je Danan.
14. Bio sam lampa, jedan fitilj svaka glava,
Plamenovi bia moga dizae se sa svih strana.

189

Kad si zajedno s akom, nadiao si ovaj svijet,

Pa obuci haljine Njegovih sifata i zata.
15. Iz glava mojih svjetlost se dizala,
Od Istoka do zapada sijae vatra njihova
Kad jedno postane s bojom Njegovom i mirisom,
Pogledaj svog Jarana koji je Mauk svakog aika.
16. Dan proe, a pria moja ne bijae kratka,
Posramljeni priom ovom sad su no i bijeli dan!
17. Mene opi onaj kralj, emsuddin izTabriza,
Glavu moju opio je vinom nad svim vinima!
Bez sumnje, ja sam sejjid carevine postojanja,
Jer otkrih ono to bijae tajna skrivena.
Kao to se vidi, u komentaru ejha bejtovi nisu isto poredani, nedostaje
komentar na par bejtova i neka objanjenja se razlikuju od Mevlaninih. Npr. u 13-om
bejtu Mevlana za hamam objanjava da predstavlja est smjerova, a da je prozor la
mekan; no, ajh Nimetulah taj bejt ignorie i nudi drugo rjeenje a to je:
Tvoj nefs poudni je crna vatra hamama,
A tijelo tvoje nestalno je taj vrui hamam.
U svakom sluaju ovaj gazel je koristan, jer nudi svoja rjeenja koja su u
potpunoj harmoniju sa uenjem tesavvufa, a svaki ejh donese uenje u skladu sa
svojom spoznajom; svaki od njih o istoj stvari govori na svoj nain. O ovome bi
najbolje bilo citirati ejh Attara i njegovo djelo Govor Ptica: Svaki ejh otkrije uenje na
svoj specifian nain, a onda nestane. Kao i oni prije mene, otkrio sam pticu due onim
uspavanim

gazel 34
Aik se predaje govoru svog mauka, najvei dar za njega je kada se otvore
njegova vrata. Hade je uglednik ili, u ovom sluaj, onaj koji je dostojan vrata Njegovih.
O Hidrovom izvoru vjenog ivota on pria samo onome koji je edan istine,
prema kapacitetu ljudi on ih vodi i otkriva im tajne.
Svaki izvor koji otkriva tajne opijen je pijanstvom Istinitog, cijeli svemir plee u
ritmu njegovog povjetarca koji najljepe pue u cik zore.
Tajna aika i mauka otkriva se samo u potaji, njoj ne mogu prii nezreli.

190

ovjek se mora proi svoga ogranienog bia i postojanja dok je jo na zemlji to je u biti zadaa njegovog postojanja; valja nama vratiti prolazno postojanje Moru
vjenosti dok smo jo tu na zemlji.
Tu se trai potpuno jedinstvo naih misli, rijei i djela; samo onaj potpuno
sagoreni proi e kroz uska vrata sjedinjenja, i najmanji trag prolaznog postojanja
zaglavie se i pokleknuti pred tim vratima najdublje sutine.
Valja potpuno izgorjeti da bi lamba naeg srca zasijala svjetlou jedinstva.
Halil je Musa a.s. i u ova dva bejta se aludira na dobro poznatu priu o grmu
koji je gorio na Gori Sinaja; ta vatra koja sagara nae grijehe, zablude i mahane je
Kevser ili blagodatni izvor u dennetu; samo putem vatre sagaranja na duhovnom
putu, na kojem moramo hodati bosi, ili u poniznoj predanosti, stiemo do vode
proienja i vjene blagodati.
Iskreni salik, duhovni putnik, je biser svih bisera, a ta rei o poslanicima,
Boijim izabranicima, to su najrjei i najsjajniji biseri svih svjetova.
Putnici ljubavi e pronai put do Allaha, ali i oni koji su ili stazama
nevjerovanja mogu se voljom Allaha, voeni duhovnom uputom koje stie preko
Poslanika i Allahovih prijatelja, spasiti i pronai pravi put.
Po ko zna koji put se naglaava vrijednost sehura, kada je dua najotvorenija da
primi duhovno znanje i uputu.
Kao to se grubi bakar alhemijom u zlato pretvara, tako i srce dolazi do svoje
biti dotaknuto srcem od zlata.
Jedan od mnogih susreta izmei emsa i Mevlane. Jedan nosi koplje koji
probada nae iluzije i neznanje, a drugi pokazuje edeb ili ponaanje koje u sebi nosi
poniznost, potovanje i ljubav. To je pravi edeb pred prijateljima Allaha.
Vjena prepirka izmeu razuma i srca; no, ovjek istine prua smiraj naem
razumu i sputa tajne na srca naa; njemu stoga valja predati i jedno i drugo.
Valja oprati nae ruke, to jest, valja proistiti nae djelovanje i na govor da bi
zasluili mjesto za tom sofrom Nebeskom.
Kada rudnik tajni stigne, pusti jelo i pie, jer na toj sofri je Boansko
oduevljenje, a ti tu mora izabrati tesbih ili slavljenje Uzvienog, jer tu je dua sita i
bez hljeba, pijana i bez vina.
Neka svjetlost noi i dana, tj. Svjetlost vaeg postojanja, dovri ovu priu. Svaki
sufija samo da odreene iarete, tj, naznake, a na nama je da putuje tim putem, na
nama je da se trudimo ako hoemo uti cijelu priu do kraja.

191

gazel 35
Jednostavna oda slavljenja i nadahnua; jedan od jednostavnijih gazela koje se
ui u zikiru. Ve sada nakon tridesetak gazela moemo podvui izvjesne razlike meu
njima. Dakle, postoje oni koji jednostavno prenose hal nadahnua i opijenosti, zanosa,
ekstaze; postoje i oni koji govore o najdubljim tajnama postojanja; izmeu se nalaze
oni koji veliaju ovjeka srca, insani kjamila, ali i ukazuju na ogromnu vrijednost veze
duhovnog povjerenja i ljubavi na koju Allah Uzvieni svoje tajne prosipa.

gazel 36
Poput riba u vodi aik plovi u moru ljubavi, voda ribi daje ivot, a ljubav aiku.
Vamik i Azra su ljubavnici iz poznate perzijske legende, njihovu romansu je
opisao Ensari, ali je taj ep izgubljen. Ovdje se radi i o igri rijei oprost, jer ime Azra
znai ona koja oprata. Sve to slui da pokae koliko je aiku ljubav bliska i prirodana,
ma koliko ona svima, u tom smislu, bila strana i daleka.
Aik ne moe postojati bez Mauka; bez njega on je izgubljen i prazan, ali Mauk
je iznad imena i znaenja; aik je onaj koji trai, a Mauk bez potreba.
Mauk je okean, a aik kap, bez milosti Njegove aik je nitavan.
Ruu Boije blizine ubire onaj koji se baci cijelim svojim biem u vatru iskrene
enje za Njime.
U naredna etiri bejta opisuje se ushienje sastanka. Boanska igra ljubavi ne
prestaje ni za jedan jedini trenutak, ali oi slijepaca ne mogu to vidjeti.
To velianstveno stanite sastanka pronalazi samo onaj Njime pozvan i
nadahnut, to je tajna kojoj nema odgonetke. Samo On zna ko su oni za ljubav njegovu
odabrani.
ovjek srca, emsuddin tabrizi je ptica koja pjeva Boanskim glasom; taj glas
nema stanite, niti strana Gdje god da se okrenete tamo je lice Allaha.

gazel 37
Jo jedna oda ljubavi, intime, izmeu aika i mauka; uvijek ista igra blizine i
udaljenosti, smjenjivanja tame i svjetlosti, boli i opijenosti.

192

gazel 38
Jo jedan gazel u halu zaljubljenika i njegova raznovrsna stanja. O Ebu Bekru,
svirau rebaba, vidi u Mesneviji II : 1573. Haer je mjesto okupljanja dua na Sudnjem
danu.

gazel 39
Za razliku od Nicholson-a koji je izabrao mahom gnostike gazele, kod
Arberry-ja nalazimo na raznovrsnost. Ovaj, kao i prethodna dva gazela, ne zahtijeva i
ne izaziva komentar. Interestantno je da u perzijskim izbornicima upravo obiluju
ovakvi gazeli, gazeli koji uvode u hal aika.

gazel 40
U ovom gazelu govori se o mjestu koje je iznad onoga spoznajnog. To je mjesto
la-mekan, dakle, bezmjesnosti, a ipak ono odreuje svo postojanje. To je mjesto bez
ikakvog pravca, a ipak ono sve pravce odreuje. To je izvorno stanite sveg ivota i
mada o tome imamo malo znanja, trebali bi imati na umu da je to nae istinsko i
vjeno odredite, a sve ostalo prolazna i nestalna pjena na okeanu postojanja.

gazel 41
U prva tri bejta govori se o halu aika koji je upao u kande ljubavi, kako to
Mevlana kae. Njegovo nadahnue teko je zaustaviti, jer muzika kojom je on zanesen
nema struna; to je muzika Boanske ljubavi.
Ta muzika neprtestano svira po strunama probuenog srca, ali onaj nepeeni i
gluhi za duhovni put, nita od toga ne moe uti; njegove ui sluaju samo muziku
propasti, a on na alost istinskom smatra tu muziku.
Kremen i varnica aka nalazi se u srcu svakog insana; kada se u srcu upali vatra
ljubavi, ta svjetlost najjae sija; svaka spoljanja svjetlost prema njoj je blijeda i
nitavna.
Sve pjesme i sva muzika ovoga svijeta poput pjene su na licu okeana; nestalne i
prolazne; biser istinske muzike krije se u dubinama; ta muzika nema zvuka.
Pojavni svijet samo je sjena vjenog svijeta; more i njegovi vali su tu samo radi
bisera; Allah uzvieni je pokrio Sebe prolaznim svijetom, samo oni koji su spremni da
putuju iznad zastora, samo oni koji su edni morskih dubina; pronau biser u njima i
priblie se Njegovim tajnama.
Grane vode do korijena, duhovna e vodi do Allaha Uzvienog. Korijen je
praiskonska blizina sa Stvoriteljem, a grane su staze do Njega. Smisao grane je u
korijenu, smisao duhovnog putovanja zavrava se u Njemu.
193

Na tom putovanju se trai isto srce, na toj stazi se trai iskrenost. Treba ostaviti
put nagaanja i govor iz glave koja vidi tvostruko, na ovom putu treba srcem zboriti
sa onima koji srce imaju.

gazel 42
Milou Allaha, ovjek srca prua ue spasa duama ednim istine; u njegovoj
blizini dua se pokree i nadahne za borbu na duhovnom putu, dua poleti na krilima
vjere.
Sve je hajr na putu tome, za nae je dobro sve to nas ovdje snae; nema
gubitka kada smo u blizini ovjeka srca i kada iskreno slijedimo njegove upute.
Ljudi koji iskreno putuju putevima vjere nisu omiljeni meu svijetom, a
pogotovo meu suhim pobonjacima koji kude sve oko sebe; suhi pobonjak vie je
zaokupljen kuenjem drugih nego sopstvenim mahanama, u isto vrijeme smatrajui
da je formalno upranjavanja vjere dovoljno za spas.
S druge strane, ljudi srca hrabre i nadahnjuju ljude da slijede unutarnje puteve
vjere, u ovom sluaju se govori o slasti sohbeta, tj. duhovnog razgovora i druenja.
U takvom sohbetu otvaraju se vrata skrivenih svjetova, spoznaje se ono o emu
ovjek inae na razmilja; to su kljuevi duhovne spoznaje koje sa najbolje obznanjuje
sa usana odabranih ljudi: Hazreti Pir Abdul Kadir Gejlani kae: Znaje se ne spoznaje iz
knjiga ve sa usana odabranih ljudi.
Utjecaj ovjeka srca jak je je u dui aika i za njega uivanja dunjaluka postaju
nitavna, duhovna impresija ima mnogo veu snagu i prua mnogo vei uitak od
svjetovnih uitaka.
Dokaz ovog gore navedenog je duhovna opijenost ili vino ljubavi koje toi
ovjek srca ili sakija; ono ja najjai zalog i dokaz njihove povezanosti.
ovjek srca daleko je iznad sumnji, zbunjenosti i nejasnoa; ali sam esto
prouzrokuje zbunjenost kod drugih, jer ne razumiju njegove puteve, zato se njegovom
stazom putuje sa strpljivom predanou; oni predani i strpljivi bie darovani blagom
razumijevanja.
Ono skriveno, skriveno je uzrokom obznane pojavnih stvari; pogledajmo sjeme
koje je skriveno u zemlji; samo je siuno i nevidljivo, a iz njega izraste stablo golemo.
Sjeme duha se ne vidi, a iz njega je iznikao svemir cijeli.
Pusti vie ovaj pojavni svijet; osnovni problem svakoga ovjeka je
preokupiranost dunjalukom, a danas se taj trend poveava strahovitom brzinom, zbog
ogromne prisutnosti medija u svakoj pori naega ivota. Iskreni putnik na duhovnom

194

putu postaje umoran od tih zapetljanih i pogubnih puteva i smjerova ovoga svijeta, s
vremenom, on takve prie ne eli i ne moe sluati ni uti, jer uho je njegovo potpuno
zaokupirano muzikom koje nema nota, nema struna, niti prstiju da strune potegnu.
To je dua koja je opijena Boanskom muzikom i koja je potpuno svjesna slasti
duhovnog puta i blizine Rabba Velianstvenost, sve stvari ovoga svjeta su za nju
poput bezvrijednih i nestalnih mjehuria na brzim vodama ivota.
Postati prah pod stopalima Voljenog moe onaj koji je u ljubavi sagorio, za
njega ne postoji visoko i nisko, onaj koji je stigao do la-makana ili bezmjesta, zaao u
sfere van prostora i vremena, te ne mari za mekame i duhovno uzdizanje. U biti, to
putovanje nije uzdizanje, ve povratak onome to mi u naoj najdubljoj tajni ve jesmo.
Na kraju svaki govor mora stati, o najdubljim tajnama ovjek moe samo
brbljati; rijei namaju moi ni snage da opiu krajnje stanite, tu prestaje svaka misao,
svaki govor i svako djelovanje.

gazel 43
Srce koje bude zaloeno na putu vjere ivo postaje; dua se na tom putu
preobrazi i proiava. Takvo srce povlai se od svijeta i u tiini oekuje blagodati od
Danana. ovjek koji se u svom srcu nastani, on istinsku vjeru duom svojom prigrli.

gazel 44
Krv srca, estina duhovnog puta, esta je tema u Mevlaninim i Hafizovim
gazelima. Samo putem estoke borbe i ustrajne duhovne enje srce stie do
ruinjaka smiraja. Demal aka je velianstvenost i ljepota duhovnoga puta, ili puta
ljubavi, na kojem se obznanjuje hiljadu tajni i nadahnua.
Razum tu nema pristupa, jer je ogranien; on je potreban i neophodan do
izvjesne granice. Mevlana kae est smjerova, to predstavlja pojavni svijet koji je
ogranien vremenom i prostorom. Izvan toga leti samo srce nadahnuto Boanskom
ljubavlju, jer to je more bez obala.
Razum je lahko zaveden prolaznim stvarim, ljepotama dunjaluka i eljom za
dobiti, vlau itd. No, srce koje je dotaknuto Boanskom ljubavlju zna da na bazaru
ljubavi nema trgovine, tu se sve daje, ali ne radi dobitka. To je najsjajniji bazar gdje
Mauk Sobom nae due kupuje, a mi je Njemu dajemo u bescijenje.
Rije je Mensuri Haladu ija se aa ljubavi bijae prelila, te on nije vie znao
za sebe. Mnogo je takvih Mensura u vjenom svijetu istine, ali ovdje su oni sve vie i
vie skriveni, jer malo ko mari za rijei njihove.

195

Ponavlja se primjedba razumu iz drugog bejta, s tim to se dodaje jo jedna

dimenzija svemu tome. Ljudi koji raztumom nastoje stii do istine, na kraju iz svoga
ogorenja i oajanja postanu crnih srca. Kada ne uspiju nai ono to trae u svijetu
unutarnjeg, okreu se vani i pridikuju drugima. Te pridike i kuenja postanu hrana
njihovih srca i zato ona postaju crna.
Upravo ono to je reeno za prethodni bejt potvruje se ovim. Srce koje je crno
postalo svugdje vidi crnilo; u ruinjaku za njih rua nema, oni samo trnje vide; a to je
dogaa kada razum svoju mjeru pree i kada ovjek postane suh i bez ljubavi.
Svaki ovjek u sebi ima trn nemara prema duhovnom putu i borbi na njemu,
sav na posao je izvaditi trn niskih pouda iz naeg bia, trn ljubavi za ovim svijetom.
ovjek ljubavi, ems Tabrizi je sakriven iza rijei; sakriven onim to on govori i
onim to o njemu govore. Al kada njegovo istinsko bie zasija, tu svaka rije prestaje;
u trenucima duhovnih iskustava razum se gubi, objanjenja nestaju, a ipak je sve
jasno. U Kuranu asnom se kae: Nisu oi slijepe ve srca u grudima.

gazel 45
Jo jedna oda ljubavi prema emsu i poznati simboli daha koji sve sagara, pa
onda lukavstva kojima mauk aika navodi na tanak led da bi ga pripremio na
potpunu predanost i da bi iz njega izbio svaku hilu pojedinane svijesti. Pa onda
praina u koju aik mora pasti i s njom se sroditi, dakle poniznost na duhovnom putu.
I na poslijetku svjetlost istine koja zasjeni sve ostalo. Zato se ovi simboli uporno
ponavaljaju kroz cijeli Divan? Srce nikada nije umorno od mirisa i uma Okeana; ono
uporno ezne za njime. Mednun je o Lejli sluao istu priu po hiljadu puta i nikada se
nije umorio od nje. Rijei koje teku sa usana aika uvijek su svjee ma koliko se puta
ponavljale.

gazel 46
ems Tabrizi, ovjek srca, vrt je i rua u isto vrijeme. Vrt koji svojom plodnom
zemljom ini da svaka rua u njemu procvjeta. Vrt je simbol putovanja i odgoja. Ta
rua ljepotom svojom opija, prema toj ljepoti oba svijeta su praina, to je ljepota
ovjeka srca u ijem se srcu ogleda ljepota Boija.
Opet se naglaava vrijednost sehura. ovjek srca lovi due zrele za terbijjet,
samo on vidi, svojim otrim pogledom, ije je srce spremno da putuje s njime.
Nemogue je u poetku razumijeti sve poruke i iarete koji u svakom dahu stiu
od ovjeka probuenog srca, ali dovoljni su i uzdasi njegovi da nas ostave na putu i da
nam podgrijavaju duhovnu enju, sve dok ne budemo sposobni razumjeti tajne
njegove.

196

Ponekada je zaista teko napraviti vezu izmeu pojedinih bejtova u gezelu. Ovo
je sluaj s dva naredna bejta. Ko je zahid iz sljedea dva bejta? Kakve on ima veze sa
emsom? Da li je taj zahid ems? Ako je on ems onda se ovo moe razumijeti u
smislu njegovog terbijjeta. Naravno jezik je estok, ali to nije rijedak sluaj u gazelima.
ovjek srca vee iskrenog salika za sebe i nemirom ga baca u uzburkano more
oprenih emocija koje imaju za cilj sagorjeti njegovo ogranieno postojanje. Ovo se
potvruje narednim bejtovima.
U naredna dva bejta govori se o sagorijevanju tijela i srca na duhovnom putu.
Nema tu debelih stomaka. Mevlana poruuje da se tajna krije u boli koju ovjek trpi
zarad istine, boli tjelesne i duhovne, koju ovjek podnosi da bi se oslobodio
negativnosti koje ga dijele od ljepote Boije.
U posljednja etiri bejta govori se o borbi koja je usmjerena protiv tjelesnosti u
ovjeku. Tjelesnost prouzrokuje poroke njegove due, ili bolje reeno, poroci due su
uslovljeni tjelesnou. Tu se javljaju snane metafore, tijelo je crno poput gavrana, a
ovaj svijet je ledna zima, a sve da bi nas uvijek iznova potsjetilo da tijelo propada i da
ovaj svijet propada, a ostaje samo dua sa svojim porocima, ili proiena od njih.
Zato u posljednjem bejtu Mevlana tei Onom Jedinom i zavisnou od Njega zavisi, tj,
da udi djeluje u skladu sa Njegovom voljom, a ne da bude rob etiri elementa, ili
prolaznoga svijeta.

gazel 47
Jo jedan raspjevani gazel, gdje sve igra i pjeva. Ovo je stanje rairenog srca,
priblienog vrtovima. Na kraju interesantan poziv na tiinu. U jesen kada lie opadne
pojave se plodovi, tj, u zrelo doba naeg ivota kada poroci dua opadnu sa drveta
ivota, javie se duhovni plodovi blizine Boije i tada svaki govor prestaje.

gazel 48
U ovom gazelu, po ko zna koji put, govori se o predanosti i ljubavi prema
ovjeku srca, emsuddinu iz Tabriza; potpunom predanou prema takvim ljudima
stie se do potpune predanosti Allahu Uzvienom.

gazel 49
Lijep opis proljea, buenja ivota i mirisnog cvijea u baama i vrtovima, ali
Iza beharanja ovog svijeta krije se tajni behar

gazel 50
Iskreno robovanje ui se od ovjeka, samo onaj koji spozna tajnu robovanja
postaje slobodan; na danu kijameta ili danu kada due budu uspravne, tj ustale pred
svojim Gospodarom da polau raun za svoja djela, samo rob iskreni nee imati

197

straha, jer njegove kose su davno sagorjele u borbi sa sobom, on je ve umro i ponovo
se rodio i otuda crne kose kod njega.

gazel 51
Nejreb je selo u blizini Damaska poznato po svojim vrtovim i ruinjacima.
Kadija Kaba je doao u posjetu Mevlani i tada je Mevlana rekao ovaj gazel. Gazel je
prilino ujednaen i moda bi se mogao prokomentarisati samo sljedei bejt:
Milostivi zatitnik je ak zarad dua izabrao,
Uzrok svih uzroka, ak je kupio mimo svakog uzroka.
Allah Uzvieni je stvorio svijet iz ljubavi, dakle, i due je stvorio zarad iste
stvari. Allah je uzrok svih uzroka, no, ljubav nema uzroka. Ona je u sri svake stvari i
svako bie je na neki nain poznaje, ona se i prima i daje bezrazlono, istinska ljubav je
mimo svakih objanjanja, razmiljanja i logike.

gazel 52
Jasno povuena razlika izmeu aika i nemarnog ovjeka. Obino Mevlana
zove ljude da se probude iz svoga nemara i ovdje je interesantan razliit pristup. On
poduava s jednog drugog stanita i opet poziva na jedan drugaiji nain.

gazel 53
Veoma kratak gazel, ali zagonetan. Dilber je ems vjerovatno i prvi bejt govori
o radosti ponovnog sastanka.
Sunce je ems i njegovoj svjetlosnoj sablji treba predati sve nezrele due, jer
dodirom te sablje due postaju zrele i svjetlosne.
Svako pretvaranje i licemjerje je za osudu, dok valja aliti onoga koji je odvojen
od istinskog prijatelja, kao to je Mevlana bio odvojen od emsa.
Ovo se moe odnositi na emsov nestanak iz Konje ili moe imati samo
simbolino znaenje. Uglavnom, divanija je ovdje ovjek srca, koji trga zindire ili
okove licemjernih obzira kojima svijet cijeli robuje. Zato je on tolika opasnost i
prijetnja licemjerima i onima mlakih i mrtvih srca, u ogledalu njegovom njihovo
nitavilo se jasno pokazuje.
Aik proivi mnogo kijameta u svome ivotu; u jednom bejtu Mevlana kae:
Aik bi trebao hiljade ivota imatiu,
da bi svakog dana po jedan mogao rtvovati.

198

Svirajte i pleite, ali ne govorite. Dua se opila Boanskom vinom, tu vie pamet
i razum ne mogu pomoi. Dua je nestala u moru ljubavi, tu pojavu niko ne umije
objasniti.

gazel 54
U mejhani u kojoj se vjeno srce napaja vinom ljubavi i u kojoj vjeno svira
muzika nestanka, pitaj ovjeka srca ija je ta kua, trai put do takvog stanita.
Zbog velike ljubavi i potovanja prema ovjeku srca, neki bi mogli pomisliti da
je to idolatrija, ali samo formom to je hram sa idolom, jer u sri svojoj u toj kui sija
svjetlost Allaha.
Ta kua je u isto vrijeme harabat u kojem srce postaje ruina, ali i srce koje je
izvor svih tajni. Jer ta unutarnja kua srce obuhvata Bit Boansku, koja je vea od
cijelog svemira, a ta vanjska kua i hade koji sjedi u njoj, paravani su, zastori iza prave
alhemije srca koje sagara voljom Uzvienog Allaha.
Ovo upozorenje ide ka onim nezrelim, jer jednom ko iskreno pokuca na vrata
ljubavi nema mu vie povratka, onaj koji sa pijanima pone trgovati izgubie glavu
svoju, ali u tome i jeste bit putovanja.
Praina i vika terbijjeta su mous i muzika; kotao u kojem srce sagorijeva mjesto
je najveeg bereketa.
Sultan je samo onaj koji sagori u kotlu ljubavi, lav koji se proao svoga bia.
U sljedea tri bejta kae se: O ovjee srca, pogledaj nas, smiluj nam se, jer bez
tebe nema smiraja u ovom svijetu, bez tebe sve je samo smutnja i opsjena; svako lae
manje ili vie; lae i sebe i druge manje ili vie. Zbog te lai svijet je u konfuzuji, zbog
te lai nema sree ni za koga. I ne zna se vie ta je mamac, a ta zamka; ko je onaj to
mami, a ko u hendek upada; van mejhane ljubavi sve je samo ludilo u kojem stalno lud
i zbunjeni, ozbiljnih lica, deveraju oko nekakvih krucijalnih tansakcija.
Ovdje Mevlana i sam otkriva ko je hade, inae ova perzijska rije znai
uglednik, a ta je ta kua. Hade je ovjek srca, a ta kua je kua aka.
Iskreni salik pronae takvoga insana i tu mejhanu i pohrani njihovu tajnu u
svojim prsima.
U sljedea dva bejta govori se o halu te mejhane; tu niko ne mari za titule, ugled
i porijeklo, u toj kui te triarije ne vrijede ni prebijene pare. Ime, ugled i ast vladaju
napolju u svijetu ludila, a unutra arlija povjetarac nestanka i Jusufove ljepote.

199

Ne oklijevaj, o ti opijeni mirisom mejhane, na ovom putu nema stajanja, niko ne

moe vjeno ostati na pragu dva svijeta, zato uskoi i ti u ovaj kotao ljubavi, pridrui
se i ti ovom skupu opijenih.
Nema nesuglasica ni meu hiljadama onih opijenih Boanskom ljubavlju, svi su
kao jedna rije, kao jedan stih; s druge strane, jedan ovjek koji je pun strasti puca na
pola, jer se u njemu samome stalno vodi bitka izmeu raznih izbora. Onaj koji svojom
glavom kani razumjeti ovaj svijet, stalno je u borbi sa samim sobom, jer pamet naa
ovaj svijet ne moe obujmiti
Ui u mejhanu ljubavi, u nju samo hrabri ulaze, samo lavovska priroda smije
kroiti putem nestanka, ali u tom nestanku je ivot jedini, u tom nestanku je milost
najvea; naa mata najvea je prepreka na tom putu, mata je parmak na vratima
spoznaje, kad se parmak otkloni vrata se se sama otvore.
Zapali umu svoga prolaznog bia i mate koja iz straha vidi lavove i dunglu
veliku, uskoi vie u taj kotao sagorijevaja i uuti, o plemeniti; onaj koji istinski putuje
nema vremena za pusta naklapanja.

gazel 55
Ezel je praiskon, a ebed je ono to nema kraja, beskraj. Ak traje od praiskona do
beskraja, njegov korijen i grane su vjene; prema tome o vjenosti se ne moe nauiti u
kolama, vjenost se iskustvom spoznaje. Toj ljepoti razum prii ne moe, ve samo
srce slobodno od strasti. Samo to srce pronalazi ovjeka srca i voeno njegovom
svjetlou nestaje u moru istine.

gazel 56
Veoma neobian gazel o munadatu ili intimnom razgovoru aika i mauka;
mnoge rijei upute stiu nam ovim putem. Prvo, rob trai selamet ili spas samo pred
vratima svoga Mauka. Ovdje se Mauk moe pisati i malim slovom i to ostaje jedna
nepoznanica, ali esto se ovo dvoje ispreplie i vjeni Mauk kroz prolaznog djeluje.
Iskreni aik gori pred tim vratima sve do kijameta. Dokaz ljubavi su suze iskrene enje
prolivene zarad Mauka. udnja njegova je za iskrenim prijateljstvom i blizinom,
privuen je milou Negovom beskrajnom. U perivojima Vladara beskraj je uda koja
se obznanjuju iskrenom aiku. Odricanjem se stie u prisutnost Njegovu, zato je u
sokaku Njegove ljubavi mnotvo nevolja sa kojim se susree dua poudna koja
nestaje, a istikamet, ili odlunost i istrajnost na duhovnom putu, dovodi nas do
Njegovih vrata.

gazel 57
Raspjevani gazel o duhovnoj tenji i njenim razigranim putevima do Obala
selameta. Minstrel je engleska rije koja pomalo slii perzijskoj motreb, a znai pjesnik
lutalica, ili trubadur.

200

gazel 58
Stalna tema o kritikama i kuenju koje prate aike, ali onaj koji ujeda biva
ujeden, jer aik je planina i svaka kritika njega samo snai; zaljubljeni su ionako gluhi
za sve pokude.
Zrelost je napustiti svaku elju za nagradom, iskreni rob nema elja, ve eli
samo raziluk mauka.
Aikovo stanite je harabat nepostojanja, tu je Isaova sofra stalno postavljena.
ovjek mora traiti to stanite, jer u tali dunjaluka nema pravde; zar hajvan
pravdu poznaje? Hajvan tri za zadovoljenjem svojih potreba i ujeda sve i svakoga to
mu se na putu nae.
Naa dua pohlepna je poput ene u smislu slabosti i samosvjesnosti, ak i kada
se posveuje odricanju ini to samo iz sujete; uvijek eli da bude u centru panje i da
se ovaj svijet radi nje okree.
Opij se vinom aka, pustog nefsa ti ostavi, ako si aik doi i nestani na pragu
mejhane ljubavi.
Ovdje je rije O Daferi Sadiku, Allah s njime zadovoljan. Vie o njegovom
zlatu vidi u Mesneviji, I : 2778. Sve rijei i svi opisi nadahnutih stanja, svaki govor o
Mauku, prestaje kada lice Njegovo zasija u tajni naeg srca. Mevlana na drugom
mjestu kae: Kada stignem do ljubavi postidim se svega to sam o ljubavi rekao.

gazel 59
Jo jedna oda ljubavi prema emsu. Stalni simboli: srce koje gori od duhovne
enje, no provedena u toj enji, lice sjajnije od mjeseine.

gazel 60
Dua koja ne gori u vatri ljubavi kao da ne postoji, sramotno je postojanje bez
ljubavi.
Ljubav je jedini put do Mauka, na kraju samo ljubav ima snagu da nas oslobodi
okova nieg postojanja.
Slobodan je samo onaj koji se odrekne svoje slobodne volje i svih prohtijeva, ali
samo najhrabriji i oni sa najjaom voljom mogu uskoiti u taj vir nestanka.
Aik je kralj, jer je zarad Mauka pogazio oba svijeta, svi ostali ljudi su prosjaci,
jer neumorno moljakaju i mole za dobrobiti ili ovoga ili onoga svijeta.
201

Od praiskona do vjenosti, aik postoji, ali je u isto vrijeme nepostojei. Postoji u

Njemu, a ne svojim individualnim prohtjevima; samo onaj koji nestane zadobije
istinsko postojanje.
Sve ostalo je mrtvo, jer grli ono to umire i nestaje; svaki ovjek za sebe izabire
objekat svoje ljubavi i s vremenom zadobija njegove atribute; stoga valja zavoljeti
Vjenoga da bi i mi vjeni postali.
U naredna dva bejta spominje se stalna tema, prolaznost svijeta, kao dokaz
prethodnog bejta.
Nema nita gore od oekivanja, kojim god da je putem ovjek krenuo valja mu
se truditi.
Srce mora tragati za zlatnikom istine, a uho se mora predati mauku da On u
njega stavi minuu. U starom svijetu minua, ili bolje reeno halka u uhu bija je
simbol robovanja, tj. robovima su stavljali halke u ui. Mevlana ovdje govori: nemoj
robovati ovom svijetu, baci tu halku iz svoga uha, pa prinesi uho svoje da primi halku
ljubavi.
Putem iskrenog robovanja ovjek se oslobaa sebe i svih odraza i slika koje u
sebi nosi; ista dua je poput istog ogledala u kojem se ogleda lice Boansko. ovjek
srca je ogledalo koje nam stalno pokazuje nae nedostatke sve dok se i nae srce ne
proisti. To srce postaje vrelo svih tajni, srce proieno zracima Njegove ljubavi.

gazel 61
Elest je dan zavjeta sa Uzvienim Allahom u praiskonu. Ovaj gazel od poetka
do kraja poziva na povratak naoj istinskoj biti, a to je naa bliskost i prisnost sa naim
Stvoriteljem. Nasukali smo se u ovom tijelu i izgubili vezu sa Njime, ali onaj koji bude
svjestan svoga Izvorita vraa se Njemu kada se tijelo opet nasuka, tj. kada dua
napusti tijelo.

gazel 62
Odmah nakon gazela o povratku, stie nam gazel s halom sastanka. Mevlana
govori o dvije glave u svakog ovjeka. Jedna koja ga vue ka praini i druga koja ga
mami u nebesa. ejh Attar to ovako opisuje:
U nama se bitka ljuta vodi samo zato,
Jednim dijelom mi smo svjetlost, a drugim smo blato.

202

ovjek srca, ems Tabrizi svojim nezaprljanim halom svakoga razumije, ali niko
njega ne moe razumijeti, jer srca ljudi su zamagljena neistoama. ovjek istog srca
dobija Boanski atribut da postane svima blizu, ali svi su od njega daleko.

gazel 63
Zuhra je planeta Venera. U prvom bejtu Nicholson i Arberry on piu malim
poetnim slovom, u drugom i treem bejtu Arberry On pie velikim poetnim
slovom, a Nicholson i dalje ostavlja malo. esto je u perzijskom jeziku nemogue
odrediti, isto u jezikom smislu, na koga se odnosi odreeni bejt. Perzijska zamjenica
u nema roda, dakle, ona moe znaiti On, on i ona. U svakom sluaju prvi bejt
govori O ovjee srca, kako su udnovati putevi svoji, u noi dok cijeli svijet spava ti
se igra sa Mjesecom i zvijezdama, ti planete poduava zamkama ljubavi, ali tvoja
arolija i tvoja vjetina zatvara oi nebesa, jer kada se tvoje oi otvore, zbog ljepote
njihove, iz stida zatvore se oi nebeske.

U naredna dva bejta, bez obzira o kome je rije, smisao ostaje isti. Onaj ko je
blizak Allahu ill Njegovim prijateljima, daleko je od ostalog svijeta, jer svijet tu blizinu
ne trai. Ne trai to ni svaki musliman, ili onaj koji se deklarie kao takav. Na putu o
kojem govore sufije, treba srce svoje rtvovati i oduda pitanje O muslimani. ta se
zbiva sa vaim srcima? Ali, dok su srca ljudi uspavana i ak mrtva, aik svoje daje
Dananu, jer samo on prepoznaje svoje praizvorite, samo on poznaje korijen koji ga
vodom ivota napaja.
Naa sjena je naa mata, dakle ono to se prikazuje kao zbilja, a najobinija je
varka. Nema blizine ni hadreta sve dok ovjek boravi u svojoj mati. Mata ili vehm je
ejtan koji kola kroz nau krv, oduda izraz krv ti pusti srca svoga, bez teke muke niko
se mate nije oslobodio.
U perzijskoj sufijskoj poeziji esto nailazimo na izraz vezan Njegovim loknama,
ovdje se misli na ue Allahovo. Ovdje nas Mauk poziva da svojevoljno zaigramo na
Njegovom konopu vezanosti i ljubavi i da svojevoljno uskoimo u vatru Njegove
blizine; taj poziv stoji od iskona i stajae sve dok je svijeta i vijeka, On poziva, a nama
je odazvati se.
O srce, poskoi na konopu vrste povezanosti i blizine sa Njime, baci se u vatru
Njegove ljubavi kada ti se prui prilika za to.
Kada ovjek jednom osjeti bereket Boije blizine, do koje se dolazi samo
sagaranjem iluzija i onoga to drimo vrijednim u naim ivotima, a nije vie od kapi
rose na licu rue sred podnevnog sunca, onda ga nita vie nemoe zavarati i odijeliti
od vatrene potrage. Svjesno ili nesvjesni, svi mi teimo zadovoljstvu i srei, niko ne
eli da pati; stoga treba teiti najveem zadovoljstvu i srei a to je Boija blizina,
Velianstven i Uzvien je samo On..

203

gazel 64
Prva dva bejta su veoma zagonetna. Ko govori ove rijei? Iz drugog bejta bi se
moglo rei da se radi o Gospodaru Uzvienom, ali moglo bi se tu raditi i o dui u ezelu.
S jedne strane, sve je razumljivo ako se radi o Allahu Uzvienom Koji je bio prije svega
i Koji je potom stvorio Adema pa mu dao znanje o imenima, ili o sutini svake stvari.
No, ako se radi o dui koja je bila u svojoj potencijalnoj formi i koja je uinila vidljivim,
voljom Uzvienog, imena i imenovano. Mnoina uinismo vidljivim ne treba da
buni, jer esto se to koristi u perzijskoj poeziji da jedinka kae mi. Nicholson je to
preveo kao jedninu, tj.Imena i imenovano uinih vidljivim. (Arberry nije preveo
ovaj gazel smatrajui ga jednim od sumnjivih gazela.) Bez obzira o kome je rije,
smisao ovih bejtova je u procesu nastajanja stvari, prvo nastaje ime ili ono to odreuje
neku stvar; prvo nastaje sutina neke stvari pa onda ta sama stvar. Tako je i sa
duama. Prvo je stvorena naa sutina, pa onda sve due. Ovo e se povezati na kraju
sa zavrnim bejtovima; u smislu- vano je znati izvorite stvari da bi pronali njihovu
sutinu.
U narednih devet bejtova, govori se o putovanju due nazad ka njenoj sutini,
ali ta sutina se ne moe pronai nigdje napolju. Poto je u samom prapoetku dua
bila sa Njime i sama uestvovala u tajni postojanja, zar Ga sada moe nai negdje
drugo osim u sebi. Mene ne moe svemir nad svemirima obuhvatitit, ali moe srce
iskrenog vjernika. Ova dva luka daljine prema nekim miljenjima se odnose na nae
obrve, dakle kada se s nekim gledate oi u oi vi ste njemu na dva luka daljine.
Pribliili ste se njemu koliko je mogue se pribliite vanjski gledano, ali ni to nije
dovoljno, jer istina je jo blie. Blii smo vam od vratne ile kucavice.
I na kraju, ah bejt, hvala emsu, ovjeku srca, koji ove tajne srcem motri, koji je
ljubavlju Allahovom skrhan i opijen.

gazel 65
Duhovni put je teak, mnogi padaju na tom putu, put je sav prekriven glavama
salika. Ali dua mora traiti i putovati.
Ma gdje da se ovjek srca pojavi, on bereketom svojim die glave posrnule u
prainu, zar moe iko odustati od te sutinske potrage za Allahom Uzvienim i
Njegovim prijateljima.
Samo dua koja je traila miris svoga Danana, samo dua koja je iskreno
putovala prepoznae Njegov miris.
Takva dua osjea velike patnje kada osjedi zahlaenje na svom putu, ovjek se
stalno nalazi izmeu stanja rairenosti i skuenosti srca. Tako se i iskreni putnik nae
u oba ova stanja. Samo to se gafili uvrste u stanju skuenosti srca i tu osjeaju
sigurnost, dok aik pati u takvom stanju i moli Allaha da Ga opet sebi priblii.
204

Put ka Allahu je put pranjenja i tanjenja; ovjek mora isprazniti svoje srce od
idola, a mora i smanjiti svoju ishranu da ga ejtan i nefs ne bi obmanuli. Jedno
uslovljava drugo - ako hoe istu svijet smanji svoju ishranu, ako hoe
blizinuVelianstvenog Allaha, isprazni srce svoje od svega. Tu se trai tiina i
upornost istrajnog putnika.
Na kraju, valja srce svoje zaloiti na kocku ljubavi, valja radi Njega sagorjeti.
Nadahnut ovjekom srca, iskreni salik jezdi preko mora prolaznog svijeta i s
iskrenom predanou roni dubinama okeana, traei koljku i biser Njegove ljubavi.

gazel 66
U praskozorje, u vakat sehura, na duhovnom obzorju pojavio se ovjek srca.
Prepoznavi onoga koji iskreno trai, a ovdje se moramo potsjetiti da je u biti Traeni
onaj koji trai, on poput sokola zgrabi dui iskrenog tragaa.
U dodiru sa duhovnim mjesecom, ovjekom srca, ovjek gubi svoje postojanje
podrano na mati, on se upa iz tjelesnosti kandama milostivog sokola, njegovim
dodirom on dua postaje.
Putovanje u dui je istinsko putovanje, jer to je putovanje unutar stvarnosti, a ne
putovanje ka stvarnosti. Ovdje se radi o okretanju panje, usmjeravanju panje na ono
to ve postoji u nama; u odbacivanju zastora svjetlosti i tame dua postaje svjesna
ezelskog tedelijata. Iskonska ljepota je preblijed prevod za ezelski tedelijat kako stoji u
orginalu. Ezel jeste praiskon svega postojeeg, a tedelijat je jasna manifestacija Istine i
Boanske ljepote. Dakle, kada se ovjek izmakne od zastora postojanje i kjamila motri
okom svoje due, onda jasno sagledava manifestacije Istine, a poto gleda, tu se mora
raditi i o beskrajnoj ljepoti, koja tee od ezela ili praiskona. Ovaj svijet je sav natopljen
milou Boanskom i ta milost tee od praiskona do beskraja; ona je tu kraj nas u
svakom dahu, ali ahid ili svjedok toga je samo onaj koji duom svojom u Dui putuje.
U tom mjesecu nestaje pojavni svijet kao i laa moga postojanja, jer taj mjesec
svijetli svjetlou Ruha, u njemu se jasno manifestuju valovi Boijeg tedelijata. ovjek
srca - kjamil mjesec je, jer on poput mjeseca svijetli svjetlou Boanskog Sunca.
Vali u okeanu Boanskog diu se da prime u svoje dubine one iskrene, ili da
izbace nove due na obale prolaznog svijeta. im se dua pojavi u svijetu prolaznog
postojanja ona svoju pjesmu zapjeva; u poetku je to pjeama ala za vjenim
Okeanom, u poetku je to bolna pjesma odvojenosti, ali s vremenom ta pjesma se
mijenja i postaje kod veine ljudi hvalospjev prolaznom svijetu, sve dok se vjeni val
Boanskog opet ne podigne
Nauka kae da je sav ivot nastao iz vode; jeste ali to je More vjenog postojanja
koje zasigurno mokro nije. U pjeni njegovih valova due se oblikuju; to je tajna nad
205

tajnama, jer iz tog Boanskog kotla jedna dua izlazi crna, a druga plava; jedna visoka,
a druga niska itd. O tim valovima i moru zapjenuanom nita ne znamo; samo Allah
Uzvieni zna tajnu svake due; samo On zna njenu sudbinu i njeno putovanje. Bez
obzira na sve, krajnje odredite svake due je lice Njegovo. Sve nestaje sem lica
Njegova.
Kao to su due izale iz tog okeana i zaogrnule se tjelesima, tako na Njegov
poziv vraaju se nazad svome Izvoritu; samo je On Gospodar naega ivota i nae
smrti.
Bez ovjeka srca, emsa iz Tabriza, mjeseca koji savreno odraava Sunce
Boansko, ovjek ne moe pronai More pojavnosti Boije.

gazel 67
Smrt duhovnog velikana je velianstvena stvar; to je uzvieni trijumf due nad
tijelom to je velianstvena pobjeda duha nad materijom.
ovjek duhovne veliine je riznica zlata koja je skrivena u zapeku ovoga
svijeta; on nije skriven svojom voljom, on je skriven zbog toga to svijet trai
drugojaije blago i neke druge riznice. On u biti i nije skriven, samo ga niko ne vidi,
zbog sljepoe prevelikog gledanja; oi svijeta su irom otvorene u gledanju varke te
stoga nita ne vide.
A na ejh je strpljivo boravio u jarku, u zapeku ovoga svijeta i kada je stigao
poziv od Danana, on je s radou zgulio sa sebe tjelesni omota i poletio u visine.
Kakva je to druga dua, za koju se Mevlana Allahom kune da je on predao
Dananu. To je ona najtajnovitija dua koja ne tei niemu sem licu Boijem; to je
druga dua koju na zemlji malo ko upozna. Dua dunjaluara tei prolaznom svijetu,
dua kjafira tei dehennemu, dua vjernika tei dennetu, a dua aika tei Dananu.
Ta ista dua na zemlji je pomijeana kao talog i vino u vinskom buretu. Ili na
putovanju due kroz ovaj prolazni svijet ona se zblii sa stvarima prolaznog svijeta, ali
fermentacijom vino sazrijeva, ista dua iskae iz bureta prolaznog postojanja i odvaja
se od taloga. Ovdje smo svi zajedno, ali tamo svaka dua e svome jatu poletjeti, a
ista dua e poletjeti ka stanitu svoga Danana.
Ali, treba o ovome utjeti, jer malo ko razumije ovaj govor udesni. Poput nokte
ili takice ili tajanstvenosti u lai sigurne plovidbe valja ove tajne uvati, jer samo
Vladar Uzvieni ove tajne otvara ednim srcima i ka lai spasa privlai one ije grudi
uzdiu bolnom enjom za Njega.

206

gazel 68
ovjek srca beskraj milosti dariva, ovjek srca pragrt tajni otkriva, iz svijeta
skrivenog on sputa vjene istine na srca onih koji za Istinom ude, ali srca mrtva za
tu enju i potragu nita nee okusiti iz te nebeske kuhinje.
I okrutnost njegova je milostivost, jer on estinom svojom budi srca uspavana.
Kada je ovjek u dubokom snu nemara valja ga dobro prodrmati da se probudi i to na
prvi pogled moe izgledati okrutno, ali zar nije milost velika probuditi ovjeka da on
moe ugledati sjaj izlazeeg sunca ili velianstveno praskozorje. Oni lijepi ili oni koji
posjeduju duhovnu ljepotu bude i pozivaju na ovoj zemlji srca koja spavaju u gafletu i
zaboravnosti.
On nas esto gorkim napicima do slatkoe dovodi; ocu je veoma teko istui
svoje dijete, ali ta rajska batina u raj ga vodi i stoga je ta ljubav slatka. On nije predan
stvorenjima, on je rob Allaha. Ostae sa njima dok Mu On ne naloi da krene dalje.
Njegova ljepota je savreno vjerna, jer vjerno odraava Boiju ljepotu.
Za one koji vide, svjetlost prosvijetljenog ovjeka sija na sve strane. Ona je jaa
od svjetlosti suneve i stoga obasjava cijeli dunjaluk. Onom koji je opijen Boijom
ljubavlju svijet cijeli opijen izgleda.
Oko i lampa su dua i tijelo; svako od njih ima u sebi dio svjetlosti Boije, ali
ovdje na zemlji to ne vidi oko koje nije progledalo. Ljudi trpaju hranu u svoja tijela, a u
biti due su im edne. Svaka tenja u svojoj sri tenja je za licem Boijim.
Kada pojedinani val nestane u Moru vjenog postojanja, on shvati da Allah
Sobom ovaj svijet motri, najveu ljepotu On Sobom posmatra. Ovaj svijet je Njegovo
ogledalo, u ogledalu istog srca On motri lice Svoje Velianstveno.
Jezik je nemoan da opie tu velianstvenu alhemiju, tu igru Boansku. Zbog
svjetlosti lica prijatelja svoga Allaha Uzvieni kae Tako mi jutra. Tj, gledajui lice
Svoje u istom srcu evlije On se kune Svojom svjetlou.
Allah Uzvieni pie i brie. Pitanje sudbe i odreenja je preduboko more u
kojem mnogi nestae. Melvana u Mesneviji nadugo o tome govori. On kae da se pero
osuilo u smislu vjenih i objektivnih vrijednosti kao npr, onaj koji ini zlo, zlo e i
nai, onaj koji ini dobro, dobro e i nai, a onaj koji u srcu nema niega sem udnje za
Njime, licem u Lice Njega e gledati. to se tie subjektivnih stvari, tj. putanja kojom
ide laa naeg postojanje, Allah pie i brie, pribliava nas i udaljuje, kanjava i
nadahnjuje.

gazel 69
Ovaj gazel je prepjevan, dosta slobodno, u prvom dijelu ove knjige i stoga ovaj
dosta literalan prevod. Mevlana posve jasno govori o smrti. Za aika smrt je vrijeme
207

sastanka sa Maukom, to je vrijeme za slavlje, a ne za naricanje. U Indiji je obiaj da

mejta nose na obinim nosilima od bambusa; sav je prekriven cvijeem. Ljudi su
obueni u bijelu ili ivopisnu odjeu i svi pjevaju pjesme oduevljenja. Da ne lei
mrtav ovjek ili ena na lijesu, pomislili biste da je to neko slavlje. Mnogo puta sam
gledao takvo to.
U Islamu denaza je dostojanstvena i nadahnjujua. Bio sam na jednoj denazi
koja e mi uvijek ostati u sjeanju. Na jednom brdu iznad Varea i Olova bio sam na
denazi ocu jednog svog prijatelja. Moram priznati da me je samo selo posjetilo na
Indiju. Niske drvene kue, jednostavnost arhitekture i drevni osjeaj povezanosti
ovjeka i elemenata od kojih je on sazdan. Zemlja je tu bila zemlja, voda je tu bila
voda, vjetar je tu bio vjetar. Krenuli smo nosei mejta ka oblinjem brdu i poloili ga u
ilovau. Sve je tu bilo tako neposredno i prirodno; zemlja koju smo odgurivali u mezar,
poprene daske u mezaru, mir i tiina koja je obavijala taj skup ljudi, ispraaj ovjeka
na njegovom posljednjem putovanju. Ipak najljepe od svega bilo je uenje Kurana
koje je plovilo svilom etera prema obljinji planinama dok smo mi, posjedani oko
mezara, sluali u tiini. Sve to bijae jedno veliko potsjeanje o ovjeku i njegovoj
sudbini, ali u isto vrijeme velianstvenosti i prirodnost smrti.
I smrt je jedan od darova Boijih nama ljudima, smrt je veliki ispit za svakog
ovjeka. Kada se ovjek rodi na uho mu se proui ezan, ali nema ezana kada se klanja
denaza. Taj ezan se proui za posljednji namaz koji njemu klanjaju drugi. Eto ta je
ovjekovo postojanje i koliko traje. Ipak dovoljno dugo da ovjek postane aik i da
sagori u ljubavi prema Allahu. Mevlana nas ovim gezelom o smrti poziva na takav
jedan ivot gdje e smrt biti trenutak sastanka i sjedinjenja, velianstveni trenutak
povratka naem iskonskom i istinskom ishoditu.

gazel 70
Odmah nakon gazela o smrti dolazi gazel koji na neuobiajen nain, veoma
impresivno govori o neposrednom dodiru sa onostranim, tj. vremenu kada budemo
prekoraili prag ovozemnog postojanja. Tu se vidi ogromna vrijednost duhovnog
saputnika i prijatelja. Reeno je Oni koji su se voljeli i bili skupa na ovome svijetu bie
zajedno i na ahiretu.
Oni koji su nam duhovno bliski, sa nama su i poslije smrti, vode nas,
nadahnjuju mudrou, brinu i bdiju nad nama.
U samom trenutku prelaska na drugi svijet, glas njihove brige i ljubavi spaava
nas od strahota kabura. Ovdje se jasno vidi vrijednost iskrenog odnosa izmeu dva
insana; svaki pozitivan, konstruktivan i iskren odnos bie nae blago na ahiretu.
Oni, akom opijeni imaju odnos iskrene ljubavi prema Allahu Uzvienom, a taj
odnos je najvee blago na ovom i na onom svijetu.

208

Trenutak kijameta, ili uspravljanja dua, sam po sebi je estok; momenat koji
niko ne moe zamisliti ma koliko da razmilja o njemu. ta je lampa razuma? To je
svjetlost istine koja e jasno zasijati na dan kijameta. Trenutno, mnogo toga nam je
zaklonjeno i ne znamo veinu unutarnjih stvari, ne znamo ta kriju prsa naa. Na taj
Dan, svjetlost istine e zasijati i svaka due e znati ta je pripremila i oduda jauci onih
koji postanu svjesni zla koje su donijeli na Dan kada e samo dobro biti od koristi.
Tada dua valja znati, a to moe znati samo dua koja se borila za blizinu svoga
Gospodara, da smo mi od Njega i da je On uvijek bio sa nama. Bit kapljice i Okeana je
jedna; kvalitet vode u jednoj kapi ne razlikuje se kvalitetu vode Okeana; ruh koji je
Allah udahnuo u insana Ruh je od Njega. Ali ne treba zaboraviti da je On Uzvieni u
isto vrijema daleko iznad svega; On je prisutan u svemu, a u isti mah, daleko sve
nadilazi.
Tu samo pomae srani vid, onome koji ga je stekao milou Allaha, oima srca
ovjek e samo ljepotu vidjeti na taj sudbonosni Dan.
Tu ruh Ruha Ruhom poznaje, dua duu duom prepoznaje, sve drugo mimo
Njega prie ovjeka kao vatra sa hiljadu plamenova; ljubav je ljubomorna, Allah irk
ne oprata, nas ovdje pri, a prie jo vie na drugom svijetu ljubav prema svemu
drugom sem Njemu Velianstvenom.
Stoga ovjek jo na ovome svijetu mora pronai drutvo rindana, onih koji su
sagorili zarad ljubavi njegove, oni koji su sazreli na granama Njegovog aka, drutvo
zrelih ljudi najvee je bogatstvo ovoga svijeta.
Da su ljudi umjesto zlata Ovdje se vidi velika milostivost Allaha. Zaista ljudi su
nemarni prema Njemu i zato poput slijepaca na ivici provalije sjede u nemaru i
neznanju. Srca im tre za prolaznim uivanjima, a svaki naredni korak ih moe
odvesti na dno stranog ponora njihove nemarnosti i nehaja prema Onome Koji im je
dao svako dobro.
ovjek srca halom i djelovanjem ljude poziva i otrijenjuje ih za ove vjene
istine, nepeeni mu ne mogu prii, ve samo oni koji su krenuli putem sagorijevanja.
On je pobjednik na ovome svijetu, jer je pobijedio njegove lukave zamke, a uzdignut i
potovan na onome svijetu, jer je stigao tamo istoga srca, prsiju ispunjenih enjom za
licem svoga Gospodara..

gazel 71
Jo jedna od oda ljubavi prema ovjeku srca i vrijednost poznavanja iskrenog
Allahovog roba. Snagom te iskrene veze ovjek moe zgnjeiti jabuke ili svoje
mnogobrojne elje u ruci ispravnog djelovanja, ili ruci naputanja prolaznih elja.
Ipak, u isto vrijeme, mora znati da se samo milou Njegovom stie do spoznaje. Tu
dolazimo do bezinteresnog djelovanja, djelovanja samo zarad Njega, bez interesa za
linu korist ili bilo kakve elje za dobiti.

209

gazel 72
U ovome gazelu interesantan je pojam konia. Bez sumnje je da on predstavlja
povezanost izmeu dva roba Allahova. Interesantno je koliko je ta veza tanahna, kao
koni, a ipak treba da se rabi, treba stalno da se nadograuje i nadopunjuje, a u isto
vrijeme ne smije se prekinuti. Ovo je izvrsna metafora duhovne povezanosti, ija se
vrijednost stalno istie, ali i njena tanahnost. Tu se hoda po otrici sablje, mali prenos u
lijevo ili u desno moe biti bolan i nenadoknadiv. Zato, o srce, na stazama duhovne
povezanosti oprezno, oprezno, oprezno kroi.
Dalje u ovome gazelu vidimo neto od emsovog karaktera. On je bio pun
ljubavi, ali i veoma direktan i estok kada je to situacija zahtijevala. Zaista to su
osobine Boijeg ovjeka, to je primjer koji nam je ostavio Poslanik a.s. Svaki navodni
uitelj koji ne posjeduje i jedno i dugo bolje je da se u poslove terbijjeta ne laa, za let su
potrebna dva krila.
Kada je emsuddin Tabrizi nestao, kao to se vidi iz uvoda, Mevlanin duhovni
prijatelj postao je Salahuddin Zarkubi, zlatar koji je imao zlatno srce, isto od primjesa
svjetovne pozlaenosti.

gazel 73
Denabi Delal je Allah Uzvieni sa svojim svojstvima Velianstvenosti i
Svemoi, pa je ovo u stvari pitanje Zar se nee odazvati pozivu Velianstvenog i
Svemonog kada te On iz milosti svoje pozove.
U naredna etiri bejta, pojaava se ova neizbjena logika, logika neminovnosti
Boanskoga putovanja koje je toliko blisko i imanentno naoj unutarnjoj prirodi,
koliko je riba privrena vodi, soko svome gospodaru, crni leptir plamenu svijee. To
putovanje, taj odaziv, sutina je naeg postojanja.
Dalje, kao i u mnogim drugim gazelima, Mevlana nas nadahnuto poziva na to
putovanje i na taj let povratka, povratka naem istinskom stanitu, blizini Uzvienog
Gospodara. Na tom putu neminovna je borba sa naim strastima, ptica due ne moe
poletjeti dok se ne oslobodi kafeza prolaznih tenji.
Na kraju svega, to putovanje vodi u stanje sjedinjenja, kap nije od Mora
odvojena. Znanje pitanja se odnosi na duhovno znanje povezanosti sa Allahom
Uzvienim, a milost odgovora pripada duama koje su sagorjele na putu traganja i
pitanja.

gazel 74
Oda ljubavi i predanosti. Kolika je e u ovjeku koji je spreman ovoliko sebe
da spusti pred ovjekom koji srce poznaje i koji srca otvara? Naalost, ovakva vrsta
210

duhovnog ara danas je gotovo nepoznata, zato i jesmo u ovakvom stanju, stanju u
kojem dua kopni od tenje za prolaznim svijetom. Stara pria koja uvijek iznova
potresa nau duu. Hoemo li se probuditi iz ovoga sna, hoemo li konano pogledati
ovaj svijet oima ljubavi?

gazel 75
Za vezu Boanske ljubavi potrebno je dvoje. Dva insana koja su jedno u ei i
duhovnom nastojanju. Dva insana koja istinu motre jednim oima. Dva insana koja su
se oslobodila okova jata, dvije kapi koje svijet posmatraju oima Okeana.

gazel 76
Hade je uglednik ili, u ovom sluaju, ovjek koji je spoznao bit stvari. On ne
haje vie za rue i jasmine, on traga za Onim koji je te rue posadio u bai postojanja.
Svaki onaj koji iskreno krene tim putem opije se mirisom ruine sutine, taj ruu ne
gleda. Naravno baovan je u ovom sluaju Stvoritelj Uzvieni koji je posadio
ogromnu ljepotu u bai dunjaluka, ali sve to postaje praina kada zasija ljepota
Njegova. Aik trai sr ljepote, aik povrinu ne gleda.

gazel 77
Jo jedna pohvala kjamilu - ovjeku srca koji je sablja istine i onaj koji tom
sabljom budi naa srca. On sijee glave munafikluka, a sam je posjeen sabljom ljubavi.
Zar moe iko sjei osim onaj posjeeni? Samo takav je ogrlica ili ukras na vratu aika,
jer posjeena glava istinska glava postaje, ukraena berietnom rukom onoga koji sijee.
Dok se korov ne odstrani nita berietno ne moe iznii.

gazel 78
Sakija, onaj koji vino toi, rob je aika i onih koji su edni vina ljubavi. Samo
pravi aik ispije do dna pehar ljubavi, takvi ljudi su rijetki na ovome svijetu. Posljednji
bejt kae: ems tabrizi, istina ovoga svijeta, Voljeni je zaljubljenika, jer on motri tajne
njihovih dua, on zna za ime ude srca njihova. Na kraju krajeva, on je sakija koji sipa
vino ljubavi zaljubljenima.

gazel 79
Stara aduzija je u stvari stara babetina. Ti je poznati simbol za ovaj svijet.
Znaenje ovog bejta je sljedee: zato si toliko potroio od tijela svoga i od due svoje
da udovolji staroj aduziji ili babetini koja sve svoje mladoenje ubija. Onaj koji svijetu
srce podari biva ispijen i iscijeen do kraja i naposlijetku biva ubijen na poljani ivota.
Strasti ovjeka samo iscijede, a nita mu zauzvrat ne ostave. Ljudi se laaju i sablji i
kopalja da bi se borili za tu staru babetinu, oni liju krv srca svoga za naklonost njenu.
Zaista udnovata stvar, jer sav put se sastoji od naputanja te babetine i kad osjetimo
da njene stege poputaju osjetiemo miris Istine.
211

gazel 80
U svakom trenutku dolaze haberi vijesti i znakovi iz Boanskih predjela, ali mi
ih ne ujemo i ne vidimo, jer nemamo srca, nemamo srca koje gori u vatri zarad tih
vijesti i znakova.
Stoga, valja nam posuditi duu i srce od onih koji ih imaju. Da bi jasno ugledali
mjesec Due, valja nam zadobiti srce. Milou Allahovom ovjek srca je onaj koji budi,
i nadahnjuje naa srca udnjom za licem tog Mjeseca.
Uzvieni Gospodar u svakom dahu alje prema nama strijele ljubavi, nema tita
koji ih moe zaustaviti. Insanu je sueno biti onaj koji ivot svoj predaje Rabbu
Velianstvenom. Musliman je onaj koji je duu Njemu predao. Islam je predanost
Uzvienom Gospodaru.
U orginalu stoji: bakar postojanja, kao Musa, Njegovom alhemijom u zlato se pretvori.
Tj, pusti da te dotakne alhemija Njegova, pusti se kao Musa i zadobi srce od zlata, pa
nee brinuti to su Karunove riznice pune dukata. Pravo zlato je zlato duhovnog
preobraaja, a ne beivotni kamen koji sija i sije samo nesreu i zlo u srcima nezrelih
ljudi.
Sva potraga, na kraju krajeva, vodi do ruha koji je ve u nama. Valja se okrenuti
ka eernim plantaama koje krije srce insana, pa ta e nam onda predstavljati eer,
ta e za nas biti sve slasti ovoga svijeta. Najuzvienija slast se krije u dubinama nae
due.
Al mi robujemo suretu ili formi, i stoga smo idolopoklonici, jer hiljade se idola
kriju na povrini naih dua. U njenim dubinama ljepota je Boanska, ali mi nemamo
nazara ili nemamo tih oiju da vide nutrinu i stoga upadamo, uvijek iznova, u jamu
ispunjenu zmijama. I tako to ide dok nas ne izujedaju toliko da nam nema druge ve
traiti izlaz iz te crne rupe nemara.
U ogledalu istog srca ogleda se ljepota Boanska, svaki onaj koji je ugleda
ostae vjeno zanesen tom ljepotom. Onaj koji gucne kap Boanskog vina nee vie
nikada biti opijen drugim sem Njega.
Mjesec je simbol tog ogledala, jer od odraava suneve zrake, on sija
posuenom svjetlou. Nema besireta ili nema unutranjeg vienja onaj koji ovjeka
srca, u ovom kontekstu, naziva mjesecom. Ovdje se radi o stepenu fena-a ili potpunom
utonuu u Allaha Uzvienog; takav ovjek nije vie posrednik, takav je ovjek uronuo
o More Boijeg Jedinstva.
est fitilja predstavljaju est smjerova, a to opet simbolizuje pojavni svijet koji
ratrkan na sve strane. Tako je i veina ljudi ratrkana na est strana, ali svjetlost
unutarnja u njima ne moe zasijati, jer nemaju vatre ljubavi koja jedino moe upaliti

212

sve fitilje, ili bolje reeno koja moe sagorjeti ratrkanost i udnju za ovim svijetom.
Svjetlost Istine zasigurno nee zasijati u onome koji nije napustio estoglavu adahu
strasti i pouda.
Stvoritelj Uzvieni dao nam je tijelo, tj, u ovom sluaju, dao nam je jahalicu s
kojom nam valja putovati po ovom svijetu, ali ta jahalica nama postaje cilj putovanja te
stoga zanemarujemo putovanje due. Mi stalno zaboravljamo da nam je jahalica tijela
data samo da bi to tijelo robovalo naoj dui, a dua opet naem ruhu. Meutim zbog
nae magaretine, mi magarca ili tijelo stavljamo ispred due, a duu koja jo nije
sazrijela ispred ruha i stoga tapkamo godinama u istom mjestu, dok Kjaba srca strpljivo
eka.
Ipak, naposlijetku, vrijeme ekanja je ogranieno. Na kraju emo htjeli ili ne
htjeli krenuti na vjeno putovanje. Sve je Allahovo i sve se Nemu vraa. Zar se od
Njega iko moe sakriti; zar se ovjek moe sakriti od Onoga koji sve vidi i sve zna. Ve
sutra nai emo se na drugom svijetu, u svijetu istine, pa to se ovjek toga vie
prisjea vie e dobra dui svojoj uiniti.

gazel 81
Nema smiraja sem u mejhani opijenih aika, jer nigdje drugo na svijetu nema
onih koji daruju srce jedni drugima. Aik je aiku u isto vrijeme dilber i dildar, dakle onaj
koji krade ili odnosi srce i onaj koji mu srce dariva. Kroz ljubav srce oivi, i na taj nain
onaj, koji nije imao srce jer je uvehlo u praznini postojanja, opet srce zadobija; samo
ljubav moe mrtvo srce oivjeti.
Za novce aika, ili za enju srca njegova, nema bazara na ovome svijetu; svi su
ovdje zauzeti posve drugojaijom trgovinom. Aik u biti za novce svoje prodaje sebe,
on daje sve da bi Njega zadobio, ali takva trgovina postoji samo u harabatu - taverni
ruine.
U naredna dva bejta, Mevlana govori o svome nadahnuu, o kii obilne
mudrosti koja neprestano lije sa njegovih usana, o biserima koji su sjaja
neprocjenjivog, ali samo onaj koji je postao ruina, tj. skrhao se na pogubnom bojitu
svijeta i postao toga svjestan, trai harabat istinske skrhanosti, trai bisere i vino koje
on nudi.
Ovaj ivot je samo san, varka, iluzija. Za vrijeme ivota, ba kao i u snu, vidimo
mnotvo slika, meutim u vrijeme smrti sve se one raspadnu poput mjehuria u
okeanu postojanja.
Stoga, sav na posao ovdje je zatvoriti svoje poudno oko koje uvijek iznova
raa matu i iluziju, a otvoriti prozore due i razuma. Naa pouda je poput magarca
koji tvrdoglavo odbija da se pokrene putem spasa i smiraja, u isto vrijeme nadajui se
da e mu neko okaiti mrkvu na udici da bi se mogao pokrenuti, ne shvatajui da je
jaha onaj koji dri udicu i da prolazne slasti i uivanja ovoga svijeta nikada ne mogu
stii svome ishoditu.

213

Stoga, povuci se u bau ljubavi, pusti svijet neka ide i neka bludi u svojoj
bezglavoj trci koja nikamo ne ide, kad ve nee da uje rijei Boije upute. Van te
bae, samo se kiselo sire prodaje, a svi oni koji nemaju dunjalukog umijea bivaju
nemilosrno zgnjeeni na poljani dunjaluka.
Svi smo mi bolesnici u neku ruku pa potraimo hastahanu ili bolnicu u kojoj
milou Boijom miljenici Njegovi lijee ljudska srca.
A kada pronaemo takvog insana, valja biti ponizan i ko turban se omototi oko
glave njegove, tj. oko njegovog shvatanja i razumijevanja vjere, jer to je zaista kratica.
Takav ovjek je u isto vrijeme ogledalo tajni Boanskih pa ne odvajaj se od
njega dok ne pree cijeli put. U tebi postoji jedno takvo ogledalo, a to je tvoj ruh, pa
isti prainu svoje tjelesnosti sa njega, gori u toj vatri dok ne sagori sva praina.
Sretni trgovac je onaj koji sebe prodaje i sve svoje zarad ljubavi Boije, samo
takav leti na krilima ljubavi i vjeno se uspinje.
U posljednja etiri bejta, Mevlana nam poruuje: valja prihvatiti misao onoga
koji nadahnjuje druge svojim mislima, valja bisere vaditi iz njegovogn rudnika;
koraati valja prema onome koji nas na put nadahnjuje, koji nas inspirie da krenemo,
hodamo i izdrimo na putu Istine; radovati se treba onome koji pjenu nae due
podie u visine duhovnog priblienja, smiraja i zadovoljstva sa svim to se dogaa;
ovdje se ne trai jezik i ui, ve srce koje i slua i govori bez glasa i jezika.

gazel 82
Ako eli ovjekom postati drui se sa iskrenim robovima Allaha, u isto vrijeme
valja ti izbjegavati drutvo nezrelih, tj. onih koji ne mare za tajne duhovnog puta i ija
su srca umrtvljena i smorena ovim svijetom.
Putem ljubavi ovjek nadilazi svijet oblika, tj. ovaj prolazni materijalni svijet
koji ne zna poklanjati ve samo uzima. Istinska ljubav je nematerijalna i netjelesna, ona
eli da poklanja, a ne da uzima. Iskreni habib ili iskreni prijatelj je neizostavna stavka
na tom putu.
Dok ovjek ne zdrobi svoje ogranieno postojanje, dok ne sagori na oltaru
ljubavi, nema mu leta u vie svere postojanja. Mevlana lijepo poruuje ako eli da
poleti, postani praina.
Bolje je ovjeku izgorjeti prije nego mu doe vakat da krene na vjeno
putovanje, prije nego prekorai prag ovozemaljskog postojanja. Zaista, zaista, zaista,
bolje je gorjeti na ovome nego na onome svijetu, ali gori i sagori samo onaj koji se
zaputio stazama ljubavi.

214

Da bi ovjek ozelenio i zadobio vjeno postojanje u blizini Rabba

velianstvenog, mora poutjeti poput lista na ognju ljubavi, mora sazrijeti na drvetu
duhovne enje i traganja.
Onaj koji u medlisu ili sijelu aika sagori do kraja, ispunie svrhu svoga
postojanja.
No, onaj koji tei dugom ivotu, a u isto vrijeme ne haje za put istine, lutae
ovim svijetom poput kockice ebea, a to je u prenesenom znaenju igra ivota koja
nema poetka i kraja, ali veina ljudi ostaje zarobljena u krugu svoga nemara, lutajui
besciljno ovim svijetom u potrazi za vjetrom nestalnosti koji nije mogue ukrotiti niti
zarobiti, taman kad mislimo da smo ga uhvatili on se iz ruku izmigolji, jer vjetar je
nemogue uhvatiti.
No, dobri moj ovjee, ako u ovom ivotu bude te sree da, voljom Uzvienog
Allaha, naie na ovjeka srca i prepusti se vjetru njegove upute i ljubavi, tim istim
vjetrom noen, vinue se ka plavom beskraju ljubavi Boije.

gazel 83
Oda ljubavi prema emsu iz Tabriza. Farsang je mjera za duinu, 1 farsang je
otprilike 2.5 km.
Pred nama su na ovom svijetu zidovi i zakljuana vrata, ali kao to postoji
zagonetka, kao to postoji tajna, postoji i odgonetka; dovoljno je vjerovati da postoji
izlazi iz labirinta ivota i djelovati u skladu sa tom vjerom i, ako Bog da, uvjerenjem
pa e se i nama jednog dana otvoriti vrata Njegova.

gazel 84
ems Tabrizi je bio tajnovit za svoga ivota i takav je ostao i u svojoj smrti. Niko
sa sigurnou ne moe tvrditi da zna kako je zavrio i gdje je ukopan.
Stara ena predstavlja ovaj svijet, na kojem se iskreni vjernik osjea kao u
zatvoru. Velikani Allahovog puta su poput sokola koji jedva ekaju Njegov poziv da
polete u la-mekan prostor koji nadilazi prostor i vrijeme, mjesto bezmjesnosti,
duhovni svijet koji daleko nadilazi nau mo objenjenja ili opisa; ula nemaju
mogunosti i naina da opiu ono to je u svakom pogledu nadulno.
akur je lijepo Allahovo ime, a znai Zahvalni. Allah Uzvieni je najzahvalniji
od svih, On bogato nagrauje svoje iskrene robove. Ptica koja lovi za Allaha u biti biva
ulovljena. Mevlana u Mesneviji nebrojeno puta ponavlja Postani plijen, nemoj biti lovac.
No, valja nama prvo zasluiti da postanemo plijen akira, onoga koji svoju zahvalnost
obilato sputa na glave zahvalnih.
Mevlanino srce je otilo sa emsom, kada je on nestao Mevlanino srce je
sagorilo do kraja. Srce nae sagara kroz blizinu i udaljenost, a kad srce sagori nema
215

vie udaljenosti, ostaje samo jedinstvo putem kojeg smo priblieni i postajemo
skrivena sutina svega postojeeg.

gazel 85
Ovaj gazel baca traak svjetlosti na na sijelo dervia sa Mevlanom kao suncem u
svome sreditu. Mi moemo samo, uzdiui, zamiljati kako je to bilo i kakva je samo
atmosfera vladala na sijelima na kojim je prisustvovao.
Posljednja dva bejta imaju neobian prizvuk. Iz oblaka iskrene enje suze nae
padaju u more istinskog ivota; u naim skrhanim prsima krije se blago postojanja.
Mi kao leptiri sagorjevamo privueni svijeom morskih dubina, to je tajna pred kojom
bie nae nestaje, jer jedno je povrina vode, a neto drugo dubine okeanske.
Mevlana plee opijen Boijom ljubavlju, on igra u svjetlosti Nura Mustafinog; u
tom halu sve postaje mogue; u tom halu okeanske dubine i nebeske visine pleu u
jednom ritmu vjenosti.

gazel 86
O svojoj poeziji Mevlana je rekao: Iz ljubavi prema svojim prijateljima i iz straha
da bi se mogli dosaivati u mome prisustvu, ja govorim poeziju. Inae, ta ja imam s poezijom?
Allaha mi, nije me briga za rimovane rijei i nema nita goreg u mojim oima od njih. Ipak
sve to je zabiljeeno od njega, osim djela Fihi Ma Fihi, zabiljeeno je u formi poezije.
Sve ukupno oko 65 hiljada betova. Oito Mevlana je iz velike ljubavi prema ljudima
govorio rimovane rijei, vie bi se moglo rei da on to nije radio svojevoljno i da su
one posljedica Boanskog nadahnua. Zaista kada je poezija u slubi nebeskih istina,
nema nita snanije od poetske rijei, ali kada je ona u slubi niskih strasti i poriva,
nema nita gore od takvih rijei. Pitali su jednoga ejha:
O ejhu, ima li ita gore od krmetine?
Ima, odgovori on, muzika!
A, ima li ita vie od zikrullaha?
Ima, ree on, muzika!
U ovom gazelu Mevlana govori o rijeima koje su odvojene od vremena i
prostora u kojem su nastale. Njegove rijei upute imale su punu snagu u datim
okolnostima. Mada je i dan danas Mevlanina poezija itekako aktuelna (od najitanijih
u Americi), mi moemo prenijeti samo mali dijeli izvorne snage njegovih stihova.
Ipak i to malo je vie nego mnogo za nas. Ostao nam je duh vjenog nadahnua koji se
krije iza tih rijei i u skladu sa duhovnim razumijevanjem svakog prevodioca, taj duh
vie ili manje stie i nama. Da ne govorimo o neprocjenjivoj vrijednosti druenja sa
Mevlanom i njegovim rijeima. Ipak, malo je onih koji istinski mogu razumjeti njegove
rijei, jer kao to on kae Ti ne pije drugo do li matu svoju; dakle, svaki ovjek u
skladu sa svojom matom razumijeva njegove rijei, a samo oni koji duom i srcem
izgaraju na putu istine, razumiju njihov smisao.
216

U vezi sa gore nevedenom izjavom Mevlane, doao mi je jedan gazel:

Otkud prezir za rijei ovjeku od rijei,
Otkud prezir za rime onom koji rimom lijei?
Ah, rijei su samo magla, na povrini okeana,
Al' suhima je miris njihov od dubina prei.
Znalac mirisom mami, on nas rijeima hrani,
Korak po korak vodi nas onaj ko je vei.
Mirisom ljubavi voeni, o vi od zemlje roeni,
Zaronite, poletite, pa ete ljubav stei.
Crv u jabuci ivi, samom se sebi divi,
Al' valja leptir postati i sagorjeti u svijei.
Ovoj prii nema kraja, do vjenosti sto belaja,
Putem ovim ti kreni, od njeg' nee utei.
Mevlana, evlija iz Belha, daleko je iznad grijeha,
Izree hiljade rima, a srce njegovo ni rijei.

gazel 87
U ovom bejtu krije se tajna odnosa izmeu gospodara i roba; izmeu ustada ili
uitelja i uenika. Koliko god je robu potreban gospodar i ueniku je uitelj; s druge
strane, gospodaru je potreban rob, uenik uitelju. Jaoj kralju bez kraljevstva, jaoj
mudracu bez srca ednih istine! Pokazujui plemenitost prema robovima svojim
gospodar stie do svoje sutine i time biva slobodan; poduavajui one edne istine
mudrac stie do svoje svrhe i time biva poduen. Tajne se sputaju na veze iskrene
ljubavi i prijateljstva. Bio sam skrivena riznica kae Allah; pa opet: O robovi
moji, kada vi ne biste grijeili, stvorio bih druge koji grijee, samo da bi im mogao
pratati. Mada je Uzvieni Allah daleko iznad svega, on je u isti mah prisutan u
svemu.
Drevni svijet i drevna mudrost pohranjeni su u naim srcima. Mevlana govori o
vjenim istinama koje se kriju u njegovim prsima.
elik je nae grubo bie ili dua koja boravi u gafletu i neznanju. Glaalo su rijei
upute i duhovna praksa u skladu sa tim rijeima, a ogledalo je oiena dua koja
odraava lice Boije.
Surma istine otvara oi slijepima, Mevlanine rijei otvaraju oi razuma.
217

Crni oblak je iskrena zabrinutost za ovjeka i njegovu sudbinu, nekada se

ovjek zaista treba zabrinuti nad svojim ivotom, jer dan rastanka od ovoga svijeta
neumitno dolazi. ta smo pripremili za taj dan? Bolje se o tome brinuti sada nego na
dan kada vie nee biti vremena za to.
Praina je dua koja je lahka i proiena od zemaljskih neistoa, pa stoga se
moe vinuti u visine i postati svjetiljka ili zvijezda u duhovnom nebesima.
Motiv ponovljen iz prvog bejta. I sultan trai ljubav, ma ko da bio on. U ovom
sluaju najvjerovatnije je rije o emsuddinu.
Aicima ne treba zamijerati na njihovim rijeima, u pijanstvu mnogo toga je
dozvoljeno rei, jer oni su opijeni vinom vjenosti i rijei njiehove dolaze sa Njegovih
usana.
Ipak, svaki govor, na kraju, zamuuje stvari, rijei ne mogu iskazati stanja koja
ih prevazilaze. Uuti kada se tvoje ogledalo oisti, neka svaki impuls pojedinanog
bia zamre u tebi. Pravi govor je govor bez rijei, nebesku muziku sviraju bez struna i
talambasa, samo onaj koji uuti moe je uti.

gazel 88
Hal oduevljenja i nadahnua provejava kroz ovaj gazel. Po ko zna koji put
ponavljaju se sve postavke puta ljubavi, srce je eljno te melodije i nikada se od nje ne
umori. U biti, svi udimo za Hakkom Uzvienim, svaka udnja je samo udnja za
njime, ali insan to ne zna i srcu koje je gladno istine utrpava leinu ovoga svijeta.

gazel 89
Ovaj svijet je tamnica za aika, on se udi to se ovdje naao, jer srce njegovo jo
osjea miris ezelske ljepote i sav njegov posao je pronai put ka vjenom stanitu iz
kojeg je sputen u ovaj prolazni i nitavni svijet.
Biti odsutan od toga Izvora i za tren, haram je za aika. Baciti samo jedan pogled
na leinu dunjaluka, za zaljubljenika je haram.
Selo je ovaj svijet, svijet je mali i uzak za srce aika. Ako postoji iko na ovome
svijetu koji osjea njegove boli brzo e ga pronai, kratak je put izmeu dva srca koja
gore u vatri ljubavi, samo jedan znak meu njima, samo jedan pogled je dovoljan.
Da bi se pobjeglo iz ovoga kafeza, ogromna hrabrost je potrebna, i najsnaniji
su zarobljeni u kandama dunjaluka, pamet i snaga obinog vrabca tu ne moe
pomoi, samo ogromna snaga i ljubav koju nosi veza dva iskrena srca.

218

U srcu se krije tajna stanica smiraja, ali srce daje onaj koji je pronaao tu postaju
u sebi. Kada ovjek pronae ovjeka srca, nema potrebe vie lutati svijetom, jer tu put
poinje i tu se put zavrava.
Pustinja koja dariva ivot je mjesto u kojem su zamrle strasti dunjaluka, vino
koje duu opija je vino ljubavi.
Sve drugo osim ljubavi i borbe protiv niskih strasti je propast za ovjeka; svaki
rat je posljedica nezrelosti, bolesti i zla koje se krije u samoivim, sebinim i
samoopsjednutim duama.
Na ovom putu trai se prisutnost srca, svaki novi korak moe biti poguban;
stoga, srce lagano kroi, il ekaj dok te Voljeni ne povede, u svakom trenu ti si na ivici
provalije, pa uti i sjedi dok te ljubav u nju ne gurne.

gazel 90
Put aka, ili put ljubavi uvijek nae izlaz. Iz najtamnijeg bunara postojanja, iz
najcrnjeg i najgueg oaja, iz tame i tmue prolaznog ivota. Grudi njegove kriju
svjetlost ondje gdje je svaka svjetlost zamrla, on je sam kada je u drutvu, ali nikada
sam kada je sam, jer tada nema zapreke ljudskog oajanja od njega do Danana.
Njegov Voljeni mnoge zamke baca poput majke koja igrakama nastoji zavarati svoje
dijete, ali aik tim laama i obeanjima ne vjeruje, e prsa njegovih moe utaiti samo
blizina Danana. U radosti, u boli, Onaj lijepi je uvijek sa njime, no svi mi se u patnji
toga prisjeamo vie. Putem ljubavi najbre se putuje, sve postaje i mekame ljubav brzo
preleti, na vrancu ljubavi jezdi aik, opijen najguim vinima Boije blizine, opijen
mirisom Okeana; tom vrancu krila potpiruje vjetar koji sa mora taj miris i donosi. U
aiku ivi ta nebeska protivrjenost, u isto vrijeme on je trijezan i opijen do dna.
Trijezan u smislu poimanja nestalnosti svijeta i nezainteresovanosti za njega, a opijen,
kao to smo ve rekli, umom i mirisom valova Okeana.

gazel 91
Unutar mnotva krije se Boije jedinstvo. Kada se podignu valovi iz Okeana
postojanja, oni se na trenutak izdvajaju oblikom iz nepreglednih voda tog okeana, ali
zar u njima nije ista voda kao i u Okeanu? Ako analiziramo kap vode i vodu mora,
one e biti identine, ali koliinski postoji ogromna razlika izmeu kapljice i okeana.
Unutar ovjeka je pohranjena Boanska bit, nae putovanje jednako je uzdizanju i
padanju valova u okean postojanja. ovjekov ivot je samo jedan dah tog uspona i
pada. ta je svo vrijeme koje poznaje ovaj svijet? Niti jedna kap u Okeanu Boije
vjenosti! Znajui to, aik ne brine za kap, ve trai i ezne za Okeanom; odgonetke
svih tajni ne kriju se na povrini, ve u plaviastim dubinama Okeana.

219

gazel 92
Eflaki, u svom djelu Menakib, govori o uslovima pod kojim je nastao ovaj gazel:
Jednoga dana ejh Sadruddin Konjevi i kadija Siraduddin, zajedno sa ostalom
ulemom i arifima, bijahu u posjeti glavnoj damiji u Meramu. Sa njima bijae i Mevlana.
Nakon izvjesnog vremena, Mevlana napusti njihovo drutvo, izae iz damije i krenu
do oblinjeg mlina. Ostade tamo dugo u razmiljanju, pa se drutvo uzjoguni,
nemogae vie ekati, te ejh Konjevi i kadija Siraduddin odoe do mlina da ga
potrae. Naoe ga kako se okree oko sebe u ritmu mlinskog rvnja. Kada ih ugleda
ree: Tako mi hakka Njegovog, mlinski rvanj govori: Slavljen i Uzvien je On! ejh
nam dalje prenosi da su on i kadija u tom trenutku uli da rvanj govori: Slavljen i
Uzvien je On! Odmah zatim Mevlana je izrekao ovaj gazel.
Dua je poput kukuruza koji se melje na rvlnju Njegove ljubavi. Dua ostaje
gruba sve dok izbjegava ovaj neumitni proces duhovnog sazrijevanja. Nama nisu
poznata krajnja stanja due, niti je mogue zamisliti kuda nas nosi ta voda. No, u
samom procesu sagorijevanja tajna je skrivena; te tajne je dostojan samo onaj koji
krene putem ljubavi i istraje do kraja. Zato, pouzdajui se u njega valja se pustiti
nizvodno do Okeana Njegovih tajni. Poetak i kraj samo Allah zna.

gazel 93
Bez patnje, ovjek se ne moe osloboditi svojih niskih poriva. Njegova nia
priroda srasla je uz njega, la se tekom mukon iz srca otkida. U isto vrijeme, svaki
ovjek lei uhvaen u kande lava stranog. Taj lav je ovaj prolazni svijet koji traje
samo jedan treptaj vjetra, koliko da taj lav osmotri oko sebe i rastrgne nas svojim
kandama koje smo mi naotrili naim ispraznim i okrutnim ivljenjem.
Dilber je onaj koji srca krade, onaj koji odnosi to pohlepno i gladno srce, a
dariva srce zadovoljno i opijeno onim to ne prolazi. Ako On Uzvieni spusti sijaset
nevolja na nae glave, to je samo zato da bi nam otvorio oi za istinu i lice Svoje
velianstveno; znaj da je to velika blagodat, to je miris svih mirisa koji otklanja smrad
iz naih dua.
Dua pohotna je ta adaha, ta zmija otrovnica se ne moe istjerati bez grubosti.
U vezi sa ovim i sljedeim bejtom, Mevlana nam u Mesneviji opisuje ovjeka koji je
zaspao ispod drveta otvorenih usta. Nekakav ovjek bijae prolazio tuda i vidje kako
mu otrovnica ue u usta. ovjek uasnut gledae kako zmija nestade u utrobi
spavaa. Uto se spava probudi nesvjestan ta mu se dogodilo. Onaj ovjek isuka
svoju sablju i pod prijetnjom smrti natjera spavaa da popije po bureta vode pa ga
potom poe nemilosrdno tui pljosnatim dijelom sablje. Oajni spava moljae ga da
mu kae zato to ini, ali ovaj ga, bez ijedne rijei mlatie, sve dok nije povratio zmiju
iz stomaka. Tek tada uspavani shvati da mu je onaj mudri ovjek bio iskreni prijatelj, a
ne duman.

220

Svi naredni bejtovi samo potvruju i objanjavaju ovu priu i ovo prosto naelo,
bez muke nema slobode ni za koga. Istinska sloboda je sloboda od te adahe, te zmije
otrovnice koja se nastanila u naem biu zbog nae uspavanosti i nemara, ali nema
izlaza i nema spasa od udaraca Dobroinitelja. Samo kada ovo shvatimo i prihvatimo
u tajni naega bia, ti udarci pretvorie se u rue i slatko erbe postojanja.
Stoga, Mevlana u ah bejtu, ili zavrnom distihu, poziva i moli emsuddina da
nemilosrdno po njemu udari biem svoje ljubavi, jer vremena nema, sve leti, valja se
za susret sa Voljenim pripremiti.

gazel 94
Sretan je onaj koji je opinjem nebeskom ljepotom, pa ljepotu prolaznu i ne
gleda. Sretan je onaj ije su grudi ranjene duhovnom enjom, sretan je onaj koji
razumije neophodnost sazrijevanja i kuhanja u kotlu duhovne ljubavi. Sretan je onaj
koji uva boli srca svoga u najdubljoj tajni svoga bia, a ipak ovaj svijet posmatra
oima ljubavi.

gazel 95
Dua je stranac na ovome svijetu, nije ovdje nae istinsko stanite. Prava ljubav
trga zastore tog prividnog postojanja i leti ka stanitu Due. Dui je tijesno u ovoj
prolaznoj kui od blata i vode. Nae putovanje je putovanje iznad boje, oblika i mirisa.
Ptica due letjela je visoko nebesima vjenog svijeta kada je svukoe u tijelo i spustie
na zemlju. No, mnoge su due ovo zaboravile i smatraju tijelo jedinim stanitem, a
tjelesne prohtjeve jedinom istinom ivota. Onaj probueni i osvijeteni duhovnom
ljubavlju poletie nazad ka svom ezelskom stanitu, bljutava je za njega ovozemaljska
srea.

gazel 96
Aici ne trae nita svojim biem, tj. potraga nije nadahnuta naim egom, ve je
naa potraga nadahnuta Onim Koji jedini, u biti, trai. On trai ljubav naih srca, On
trai srce istinski predano Njemu. ta mi moemo traiti osim milosti Njegove. Mi se u
biti samo oslobaamo zamki i iluzija ovoga svijeta; sa svakom spoznajom Njemu smo
blii, sa svakom otklonjenom slabosti sve smo Mu zanimljiviji. Na kraju je samo On taj
koji trai i pronalazi, jer e Njegova, a samim tim i ljubav za nama, neuporedivo je
snanija i vea od nae ei i ljubavi za Njime.
U biti, samo On istinski postoji. U duhovnom svijetu hakikata ili istine, nema
mjesta putovanju i kretanju, kojim su inae uslovljeni kufr nevjerovanje, i din vjera.
Na stepenu osvjedoenja nema vjerovanja, kad ovjek neto jasno vidi nema potrebu u
to da vjeruje. Jedan sufija je rekao:
Svi odoe na had radi vjere, a ja tamo ostah bez vjere.
221

ta pria, bezumnie, ljudi povikae na njega!

Zar ovjek moe vjerovati u ono to je ve vidio, to nije vie stvar vjerovanja,
ve stvar osvjedoenja. Onaj koji se osvjedoio uzdigao se daleko iznad vjerovanja i
nevjere, odgovori mirno sufija.
O ti koji lijei svojim milostivim dahom, ne idi od mene, ostani tu da mogu
robovati naklonosti i ljubavi tvojoj.
U skladu sa prvim bejtom, nema niega ni ispred ni iza. Nema niega osim
Njega. Stoga, o ti srca milostivoga, ne idi od mene, ostani.
Budi milostiv prema drugima, rairi svoje ruke i svoje skute, prihvati one koji
pate zarad ljubavi, jer milostivou se i naa srca lijee; ljubav je mehlem svim ranama.
Pravi se dervi smirio na pustopoljini ovoga svijeta, srce mu se smirilo i vie ne
traga. Prepustio se vjetru Voljenoga i sretna srca podnosi sve udare sudbine. Sve je
hajr za njega, sve to se deava on prihvata srca smirena. Svaki onaj koji za sebe tvrdi
da je dervi, a nije smirio srce svoje i ali se stalno, kao kakva babetina, zaista je daleko
od dervia i njihovoga puta.
Ko nadie sebe i prolazni svijet koji je ogranien vremenom i prostorom, taj se
usjedio u srcu svome; taj je pronaao sigurno stanite srca i nema vie boli za njega;
sve boli dolaze zbog prijanjanja za vjetar prolaznosti, boje, mirisa, ukusa. U srcu je
mjesto la-mekan o kojem je ve bilo govora. To je mjesto iznad svakog mjesta,
bezmjesto, nadprostornost i nadvrijeme. Takav ovjek nema vie mjesta na ovome
svijetu, takav je stranac svima, garib nad garibima. Ovaj svijet takve ljude ne razumije
niti prepoznaje blagodati koje nosi njihova blizina.

gazel 97
Crna no postojanja sputa se samo na glave gafila, dakle one koji borave u
nemaru i zaboravu; aik motri oima svoga srca lice Dilbera, Onoga koji mu je odnio
srce, i stoga nema tame za njega; to svijetlo lice sija od ezela do ebeda.
Makar cijeli svijet trnje prekrilo, to trnje se u rue pretvara tamo gdje borave
aici, alhemijom ljubavi od trnja niu rue.
Onaj koji se skrhao u harabatu Dilbera, ve je zadobio istinsko postojanje i
sitinsko srce; ta ima on sa usponima i padovima ovoga svijeta i svemira!?
On je zatvorio oi i srce za sve vijesti i poslovanja ovoga svijeta; milou
svjetlosti Njegove on nita ne vidi i ne uje; ui srca njegova sluaju Njegovu muziku,
oi due njegove gledaju Dilbera.

222

gazel 98
Velianstvena oda Boijem ovjeku, emsuddinu. U ovom gazelu ostavljene su
mnoge perzijske rijei da bi ostali to blie samom izvoru koji tee i leluja, pjeva, igra i
slavi u Boanskom ritmu.
arab je vino, koje nije potrebno Boijem ovjeku da bi bio opijen. Harab je ruina,
a poznato je da se blago krije u ruinama. Srce Boijeg ovjeka postalo je ruina, ljudima
ovoga svijeta ono nema vrijednosti, ali unutar toga skrhanoga srca krije se skrivena
riznica - tajna naeg postojanja.
Ab je voda na perzijskom, aftab je sunce.
Alim od Hakka je uenjak koji prima znanje direktno od Istinitog; on nije fakih ili
erijatski pravnik koji je zadubljen u svoje kitabe ili knjige. Boijem ovjeku knjige nisu
potrebne.
On djela u skladu sa voljom Uzvienog i stoga nema nita sa grijesima i
sevabima; on zasigurno ne skuplja dobra djela, jer svako je njegovo djelo u skladu sa
emrom Allaha.
Takvog ovjek valja traiti, traiti i traiti. Takav jedan ovjek, emsuddin
Tabrizi, nadahnuo je Mevlanu da se raspjeva poput bulbula i da poleti u visine bez
granica.

gazel 99
Eflaki nam prenosi da je ovaj gazel Mevlana napisao kao etvrto pismo emsu
kad on bijae nestao negdje u Siriji. U posljednjem bejtu Mevlana koristi igru rijei, sa
kojima inae Divan obiluje, naime, am je ime za Siriju, ali i veer na perzijskom jeziku.
Ja sam to preveo kao Zemlja tajni ili stanite tajni; sirr tajna i stan stanite, oblast,
to nije, na kraju krajeva, daleko ni od Sirije. Sirija jeste u to doba bila oblast tajni,
Damask je bio krcat uenjacima i mudrim ljudima Islama. ems je lino proveo tamo
dosta vremena. Armenija se spominje vjerovatno zbog emsovog rodnog Tabriza, koji
danas nije u Armeniji, ali mogue da je onda bio. Rumelija je podruje u kojoj se
nalazila Konja, otuda i Mevlanin nadimak Rumi.

223

dodatak
Uvodnih 18 bejtova Mesnevije - komentar
Posluaj ovaj naj Naj pretstavlja duu koja je jednom, u ezelu ~ praiskonu ~
bila sa svojim Gospodarom, dakle svaku pojedinanu duu. Sve su due jednom bile
zajedno na okupu, za istom sofrom sa Uzvienim Allahom. Mevlana nam zato i govori
da posluamo naj nebi li se sjetili nae istinske prirode, koja tei za najuzvienijim
stvarima. Posluaj, znai isto to i prisjeti se. U asnom Kurnu Allah kae: Zikrullah
ul Ekber ~ prisjeati se Allaha je najvee. Neke od znaenja rijei zikr su: prisjeanje,
prizivanje, dozivanje itd. Dakle sve due su sjedile sa Uzvienih Allahom za istom
sofrom i On je neke pogledao sa radou, a neke sa sjetom. Zato? Pa neke od tih dua
e se sjeati svoga praizvorita, a neke e zaboraviti. Prema tome, sjeanje je sama sr
svake duhovne prakse
Od kada me iz Nejistana istrgoe Od kada je dua sputena u ovaj pojavni i
prolazni svijet ona nije imala ni istinske sree ni smiraja; nekada je bila u samom
vihoru vrhunske ljepote i blaenstva, a sada je u ovom svijetu suza i nepravde. Dakle,
Mevlana je naj koji plae i tuguje za Voljenim, od njegovog vapaja cijeli svemir uzdie.
Kada srce gori istinskom enjom za Voljenim, ta vatra sve zahvata, prije ili kasnije
sve se tom vatrom mora zapaliti, ona je jedina istina naeg postojanja. Bez te enje za
istinom mi smo izgubljeni i beskrajno ojaeni u ovom labirintu prolaznog postojanja.
Prsa traim rastancima iskidana ovjek ija su prsa iskidana bolima za
Allahom trai srodnu duu, njegova usamljenost je pregolema. U susretu takve dvije
due, ili bolje rei, ta dva okeana, otkriva se i Onaj koji je tu vatru zapalio. U ogledalu
dva iskrena duhovna putnika i zaljubljenika ogleda se Uzvieni Gospodar. Oni, jedan
u drugom, pronalaze taj oganj, tu svjetlost koja osvijetljava najdublje tajne. Zaradi
ljubavi sve je stvoreno i stoga je ljubav najsigurniji vodi do samoga Stvoritelja.
Ko god da se od svog korijena odmetne Svaki onaj koji se odvoji od svoga
Voljenog ezne za vremenima kada su bili zajedno. To bi trebalo biti prirodno stanje
svakoga ovjeka, ali nekim udom, svi ljudi se toga ne sjeaju i malo ko u to istinski
vjeruje. Zato nam Mevlana dalje razlae svoju priu, kao da nas uvijek iznova poziva
da se prisjetimo ko smo mi u stvari. Kolika god da je njegova ljubav za Voljenim, on
isto tako ima veliku ljubav za svakog ovjeka. Samo ljubav, Bogom nadahnuta, moe
dati ovjeku takvu snagu i zanos da pjeva kao to je on pjevao. Tri hiljade i trista
gazela u Divanu i preko 24000 bejtova u Mesneviji, sve u savrenoj metrici, smislu i
rimi. To je jedno udo samo po sebi, ili bolje rei, Boansko davanje.
Ja u svakom drutvu emeran postadoh Svako druenje i drutvo ovjeku
koji ezne za istinom postane muno, teko i naporno, u svakom se drutvu njegova
samoa samo poveava. Takav ovjek voljen je od drugih, zbog svoje ljubavi prema
Allahu napustio je ovaj svijet i njegove strasti prolazne. Zaista samo tenja za neim
uzvienijem moe ovjek osloboditi od svih niskih, nefsanskih, prohtijeva i mahana.
224

ovjek koji ezne za Bogom blizak je svima, po svojoj biti, i tu je jo jedan dokaz da je
svaka due u praiskonu bila sa svojim Gospodarom, ali s druge strane, po svome
djelovanju on je razliit od svih. On je stresao sa sebe pogubni uticaj zavisti,
ljubomore, mrnje, pohlepe, ponosa, elje za moi i ugledom itd. Po tome je on garib ~
stranac ~ u ovom svijetu, u svakom drutvu usamljenik je.
Svako po svojoj pameti bijae mi prijatelj Evo otkuda ta usamljenost dolazi.
Veina nas je veoma povrna, sebina, nepaljiva itd. i to se najvie ispoljava u naim
meusobnim odnosima. Zbog toga to bjeimo od puta suprostavljanja nefsu ~
poronoj, niskoj, poudnoj, dui sklonoj zlu ~ on samo vie i vie gospodari nama, kao
to se navodi u asnom Kuranu - Nefsi Emara je komandujua dua, dakle dua koja
nam komanduje i pod ijim vodstvom mi inimo loa i gnusna djela. Onda nije udno
da ljudi takvog ovjeka kao to je Mevlana svojataju i smatraju da poznaju njegovo
stanje, meutim sam on kae: Moju tajnu ne istrai niko. Za to je potrebno lavlje srce,
jer slijediti lava Boijeg moe samo lav. Krenuti u dunglu nefsanskih strasti moe
samo pravi ratnik koji je spreman poloiti ivot u svom svakom dahu.
Tajna moja od mog vapaja nije daleko Pa to je sama bit, kao to sam ve
naveo u komentaru prvoga bejta. Onaj koji je edan nai e izvor. Njegova e e ga
dovesti do izvora i naravno milost Uzvienog Allaha, On Velianstveni tako je stvari
postavio. Allah je sve stvorio iz ljubavi i stoga putem ljubavi i mi stiemo do Njega.
Ljubav i predanost osnovne su potrebe duhovnog putnika. Onaj koji ezne za Njime,
onaj kome se spustila milost ei za Allahom, vrlo je blizu tajne ljudskog postojanja,
ali oko i uho su tu nemoni. Svjetlost tu motri i spoznaje srce koje je okupano
sopstvenom krvlju. Ovaj put zahtijeva krv srca, svaka elja mora umrijeti u nama, sve
sem elje za Njegovim licem. Na ovom putu se umire po hiljade puta, sve dok se srce
ne skrha do dna i dua ne iezne; tek tada Njegova svjetlost u njoj zasija, u Bogu ona
pronalazi istinsko i vjeno postojanje.
Tijelo od due i dua od tijela nije pokrivena Ovaj bejt je prirodan nastavak
prethodnog. Tijelo osjea duu i dua osjea tijelo, oni su u stalnoj vezi i meu njima
nema razdaljine. Ponekada mi nau unutarnju bit, ili tajnu, kako je neke sufije
nazivaju, osjeamo vie, a ponekad manje. Svaki ovjek to doivi bar jedanput u
svome ivotu, a nekima to postan druga priroda. Takvi su u stalnoj vezi sa svojom
duom, pogotovo kada uspiju da je obuzdaju i upute na put ka Allahu; tada dua
postaje prijatelj i saveznik. Ipak, ove oi tjelesne duu ne mogu vidjeti. Stoga to je
Allah Uzvieni htio da nam vjera bude Predanost. Svaka vjera je Predanost. Jedan je
Stvoritelj i stoga postoji samo jedna vjera, a to je Predanost. Ma kako da se vjere
razlikovale meu sobom po imenima i vanjskim obredima, ako u njima nema
Predanosti i ljubavi one nita ne vrijede. Dakle nikom nije dato da vidi duhovni svijet
koji je u nama, sigurno ne golim oima. Zato to se od nas trai da otvorimo nae
duhovne oi, sav put je u tome da se ovjek probudi iz svoga nemara i pone motriti
svijet duhovnim oima. Put do toga ve je objanjen, to je put borbe protiv nefsa i
njegovih niskih prohtijeva i htijenja
Vatra je ovaj glas naja to vjetar nije Opet se vraamo na poetak. Vatra je
e duhovna, ljubavna enja za naim istinskim stanitem u vjenosti, tenja za
225

povratkom naem izvoru, ljepoti i smiraju. Zaista onaj koji je zaveden lanim eljama
vezanim za prolazni svijet, gubi sve i bolje da ga nema. On pati u bolima obmane, on
gori u enji opsjene, on hvata maglu u labirintnu lai i iluzije. Kada se ovaj prolazni
svijet, koji je unaprijed osuen na propast, pretvori u prah, ta e ostati onome koji nije
uzgajao batu srca svoga? ta e biti sa onima koji nisu ubrali ruu ljubavi prema
Allahu? ta e se desiti sa onima koji nisu skinuli zastore sa svojih oiju? Svi e se
vratiti Uzvienom Allahu, svi e se nai pred Njime, ali neki e biti svijetlih obraza, a
neki crnih. Samo On zna zato je sve to tako. No, kada smo ve ovdje u ovoj
nezavidnoj sutuaciji, posluajmo Mevlanu, izgarajmo na putu ljubavi
Vatra ljubavi je to to u naj upade Jeste, ta vatra je ljubav, a opijenost vinom
simbolizuje zanos i duhovnu ekstazu. Svi znamo da vino postaje takvo nakon
fermentacije i da mlado vino ili mot ne opija. Tako je i u ljubavi. Postoji stanje vrenja
ili duhovne fermentacije, i naravno, to je starije vino je bolje. Stanje fermentacije ili
duhovnog vrenja je stanje opijenosti, aik ~ zaljubljenik ~ ne zna ta se sa njim
dogaa On je sav u vatri i njegova stanja se stalno smjenjuju. U tom stanju njegova
duhovna iskra pali sve oko sebe, ona se moe vinuti i do naviih nebesa, ali se moe i
srozati u nizine. To je veoma opasno stanje i u tome stanju duhovni vodi je
neophodan, ali upravo tada takva due ne eli nikakvih stega niti odgoja; popila je kap
okeana i umislila se da je postala more. Zaista teko stanje zato se nipoto ne
upuujte sami na ovo putovanje
Naj je sudrug svakome ko je odvojen od prijatelja Ko god je iskusio boli
odvojenosti, pa makar bila i ovosvjetska, odvojenost od voljene osobe, prijatelja,
rodbine, poznanika itd., razumjee ta nam Mevlana poruuje. Iz malog se penje u
veliko, iz jedne odvojenosti ovjek stie do druge. Onaj koji je iskusio patnju na ovome
svijetu ima jedan od uslova da razumije ove tajne, ima mogunost da razumije muziku
naja, i u skladu sa svojim mogunostima poruku Mevlane, koji kao naj svojim notama
cijepa zastore tame i svjetlosti koji se nalaze u nama.
Poput naja, otrov i mehlem, ko vidje? Zato je sada odjednom naj otrov i
mehlem? Pa naravno, otrov je za nau pohlepnu duu, nefsi emaru, duu sklonu zlu, a
u isto vrijeme je lijek za nju. ovjek u isto vrijeme se raa i umire i taj proces
neprekidno traje sve do konane smrti u ovom svijetu i roenja na drugom. Mevlana
kae u jednom svom gazelu: Aik bi trebao hiljade ivota imati, da bi u svakom dahu po
jedan mogao rtvovati. Ta enja i ljubav nas u isto vrijeme ubija i oivljava, unizuje i
uzvisuje, zarobljava i oslobaa. Toj Boanskoj igri nema kraja, ali sretan je onaj koji je
krenuo tim putem, jer unato njegovih boli i iskuenja to je najvelianstveniji put,
istinski i jedini mogui put za ovjeka. to se prije njime zaputimo to bolje..
Naj govori o putu punom krvi Mednun znai onaj koji je lud od ljubavi.
Opet ista tema krvi i ludila, a u biti tema spasa, ljepote, ushienja, nadahnua i ak
smiraja, jer nema mira bez ludila. Nema stizanja bez prepreka, ko hoe da zapliva,
mora se i smoiti, ko hoe da izvadi biser mora duboko zaroniti
Mudrost ovu razumiju samo oni ludi od ljubavi Pamet ovo uzvieno
stanite ne moe dokuiti, ovo razumije samo onaj koji je ostao bez pameti, ali samo
226

nakon to je svu svoju pamet upregnuo i iscrpio. Razum je neophodan na putu, ali
samo do odreene granice, kada doe do praga vrtova Voljenog, pamet mora
kapitulirati. Dalje vodi samo srce i tu se vraamo opet predanosti; na ogranieni
razum mora se predati na kraju, da bi se u njega spustilo Boansko razumijevanje
Zbog jadanja naeg dani nam uzaludni bijahu Bez ovog puta i nastojanja,
ovjek e se vjeno aliti i nikada nee biti zadovoljan; taman da sazida kulu do
sedmog neba nee ispuniti svoj cilj.. Mi smo ovdje poslani da budemo robovi, a ne da
komandujemo.. Jadanje i aljenje stalno je stanje veine ljudi i to je propast najvea, jer
kao to Kuran asni stalno ponavlja, bili smo samo jedna kap sjemena; sve to imamo On
nam je podario. Stvorio nas je za najuzvieniju svrhu. Pa od kuda nam onda pravo da
se stalno jadamo. Uputio nas je na put vjere. Slao nam je poslanike, stalno nas
pozivajui Sebi! Zaista aliti se i jadikovati je najnii oblik svijesti ili nesvijesti,
zaborava, nerazumijevanja vjenih blagodati koje smo dobili postojanjem. Na kraju
krajeva, otvoren nam je put i ka najtajnovitijim odajama Njegovoga bia
Nije vano to odlaze dani Ali nije vano, neka sve ide. Na koga Mevlana
ovdje misli kada kae: Ti ostani, niko nije ist kao Ti da li se to odnosi na Allaha
Uzvienog ili na probuenog i upotpunjenog ovjeka ~ insani kjamila? Mi znamo da
Allah ostaje i da se nita sa njime ne moe i ne smije porediti. U tom smislu mogue je
da se ovdje radi o kjamilu, potpunom ovjeku, kroz koga se Boanske tajne jasno
oituju i u ijim se oima ogleda lice Boansko. Srce takvog ovjeka je Kjaba, oko njega
se okreu due eljne proienja, ljubavi i istine. On potstie ljude na ovaj duhovni
put, on ih hrabri, nadahnjuje, vodi i upuuje. Tanije reeno, preko njega Allah djeluje
u ovom svijetu. ovjek je Allahova tajna. Insani kjamil ili ovjek koji je upotpunio svoju
svrhu i koji je potinio svoju volju, duu i srce Allahu zlatna je karika, zlatna nit, koja
nas spaja i vodi do Stvoritelja.
Svako se osim ribe zasiti vode Samo onaj koji je uronjen u more Boanske
milosti uvijek ostaje edan. Primjer za to imamo u Poslaniku s.a.v.s koji je vjeno bio
edan Allahove blizine. Ono to je za obinog ovjeka hljeb za aika je Allahova blizina
i ljubav. Hafiz irazi kae: elim da mjesto hljeba svakog dana ljubim miris svog
Danana.Pravi aik je vjeno edan Allaha, put nema kraja i u tome je njegova
najdublja tajna. O Allahu daj nam hljeba Tvoje ljubavi, daj nam vina Tvoje blizine, daj
nam da sem Tebe nita drugo ne traimo!
Zar sirovi skrhanome razumije hal Na kraju poziv na utnju, jer sirovi i
peeni su kao dva mora koja se ne dodiruju. Stoje jedan uz drugog na vjetrometini
ovoga svijeta. Jedan gleda u sunevu svjetlost, a drugi u njegovu sjenu, jedan je
ozarenog lica, a drugi crnog kao ugarak. Jedan uronjen u krv i grijehe, a drugi u krv
srca svoga - krv svjetlosti koja oi otvara i koja vodi do Boga. Jedan runog,
unakaenog lica, mrtvih oiju iza kojih bukte strasti i niski porivi, jedan lijep, oiju
punih ljubavi i dobrote, iza kojih se krije svjetlost Allahova. Tajna ili udo? Pamet ne
moe odgonetnuti poslove ovoga svijeta. Samo Allah zna odgovore na ova pitanja.
Samo On zna ta je u naim srcima.

227

O Allahu Svemoni
oprosti nam nae grijehe,
uputi nas na put istine,
otvori nam oi za Tvoju svjetlost
i srce uini vjeno ednim
Tvoje ljubavi i blizine
Amin!

228

Rjenik manje poznatih rijei

A
abdest
adab
h
ahbab
ahmak
Ahir
Ajaz
Ajman
ajn
akl
alast
alem
alim
amber
Anka
arif
Ar
ashab
Asaf
atabeg
attar
ak
aik
azab
azad

ritualno pranje kod muslimana, pred molitvu.

nepisana pravila lijepog ponaanja u tekiji, damiji ili vani, po uzoru
na ponaanje Poslanika Muhammeda a.s.
uzdah enje, uspio je onaj koji ima ah na Istinu i Uzvienog Allaha
miljenik, prijatelj, blizak drug
neznalica, glupan, tikvan
Allahovo lijepo ime, Onaj posljednji, Onaj koji ostaje nakon svega
sluga kralja Mahmuda
dolina ispred Sinajske Gore
bitak, izvor, osnov
pamet, razum
dan zavjeta sa Allahom d.. u praiskonu
svijet, zemlja, svemir
uenjak, upueni u (vjerske) znanosti
miris
ptica feniks koja ivi sama u pustinji
gnostik, prosvjetljeni, onaj koji je zadobio spoznaju
Boije prijestolje
prijatelj, sudrug, pristalica
mudri vezir Sulejmana a.s.
namjesnik sultana
prodavac mirisa
ljubav, ljubavni zanos, privrenost Uzvienom Allahu d..
zaljubljenik, Boanskom ljubavlju opijeni
kazna, patnja, muka
slobodan u duhovnom smislu

B
bab
Batin
bazar
bejt
beka
belaj
bereket
bulbul
bustan

vrata, poglavlje
bit, unutranjost, tajna, jedno od Allahovih imena
pijaca, mjesto trgovine
dvostih koji se koristi u gazelima
vjenost, istinsko postojanje u Allahu d..
nevolja, muka, nezgoda
blagodat, blagostanje
slavuj
vrt, stanite mirisa

229


ehra
igil

lice
mjesto u Turkestanu poznato po lijepim enama

D
Darije
defter
dergjah

veliki perzijski kralj

tefter, notes, mala knjiga
prostor pred vratima velikana, tekija, mjesto gdje se sakupljaju
dervii
derman
lijek, mehlem
ders
lekcija, predavanje, propovijed
dert
jad, bol duhovne enje
dervi
onaj koji je svoje poslove prepustio Allahu d., onaj koji bdije pred
vratima Uzvienog Allaha, skroman i poboan ovjek koji udi za
spoznajom istine, pripadnik jednog od dervikih redova, sufija, mistik
devlet
srea
din
vjera, religija
dirhem
dinar
Dilbar
isto to i Dilber, dil-srce, bar-odnijeti, Voljeni koji srce odnosi, Allah d..
Dildar
onaj kome se srce dariva, Allah d..
divanija
lud ovjek, onaj koji ne zna za sebe
Dost (dust) bukv. prijatelj, fig. Uzvieni Allah, Stvoritelj
dova
molitva, zaziv Uzvienom
dunjaluar materijalista, onaj koji udi za dobrima ovoga svijeta

D
Damid
dan
dahil
Danan
demal
dezba
Dibril
Dejhun
dim

perzijski kralj koji je posjedovao dem-au istine

dua
neznalica, agnostik, analfabet
dua due, Voljeni, Allah d..
svojstva Boije ljepote i milosti
stanje Boije blizine, ushienje, opijenost, privuenost Allahu d..
melek, aneo koji dostavlja objavu
rijeka koja tee izmeu Horasana i Samarkanda
arapsko slovo, jedan od harfova

aur
ulistan

kjafir, kaur, nevjernik, nemusliman

ruinjak

E
ebed
efendija

to to nema kraja, beskraj

gospodin, uglednik
230

efdalnije
elest
emir
em(e)r
Erak
etr
evlija
evnuh
edel
ezel

korisnije
dan zavjeta sa Allahom d.. u praiskonu
predvodnik, voa
naredba, nalog, dekret
oblast u Perziji
vrsta mirisa
Allahov prijatelj, bogougodnik, Dobri
uvar carskog harema, olienje naruene mukosti
sueni trenutak smrti, smrt, usud
praiskon

F
fajda
fakir(luk)
Fars
fakih
fena
fetva
Ferhad
Ferman
Firdeus
fitna
fursat

korist, dobit
fukara, siromah, ubog, neimatina, jednostavnost, skruenost
pokrajina u Iranu u kojoj se nalazi grad iraz
erijatski pravnik
prolaznost, nestajanje u Allahu d..
erijatska odredba,
junak stare Perzija, koji je volio irin
presuda
najuzvieniji dennet
smicalica. smutnja
snaga, pobjeda

G
gaflet
gazija
gajb
gande
garib

nehajnost, nemar
vojnik, borac, junak
nevidljivi, tajanstveni, skriveni svijet
pupoljak
stranac

H
haber
habib
hadis
hadret
hade
hadd
hajret
Hakk
hakikat
hal

vijest
miljenik, omiljeni, najvii stepen ljubavi prema Allahu d.
govor; esto se odnosi na govor i djelovanje Poslanika a.s.
prisutnost sa Allahom d., osjeanje Allahove prisutnosti
ugledik, ovjek od ugleda, velikan
hodoae Kjabe u gradu Mekki
zapanjenost
Istiniti, ime Uzvienog Allaha d..
stvarnost, sr, bit, istina
pojava, stanje, odnos due i tijela u datom trenutku,
ono to se javlja u srcu,
halal
erijatski dozvoljena stvar
halal olsun neka je prosto
231

halka
halvet
hamajlija
hanikah
harabat
haram
hasura
haer
hazna
heva
Hidr
hikaja
hila
himmet
hizmet
hrka
hudur
hukm
hurmet
Husrev
hutba

krug, zikir dervia se obavlja u halki

osamljivanje, odvojenost, prostorija u kojoj se osamljuje
predmet ili stvar koja uva od uroka
tekija, mjesto gdje ive dervii
mjesto ruine, mjesto gdje se srce u ruinu pretvara
(vjerski) zabranjeno, nedopustivo djelo
gruba pletena prostirka
mjesto okupljanja na Sudnjem Danu
riznica
udnja, elja
vjeno ivi, onaj koji se napio Abu Hajata vode vjenog ivota
pouna pria
varka, podvala,
blagoslov, usmjeravanje srca prema Allahu d.. neijim
blagoslovom
sluba, nesebino sluiti drugima
grubi ogrta dervia
prisutnost srca, svjesnost Allaha d..
vjerska odredba
potovanje, uvaavanje, obzir
perzijski kralj
govor, predavanje, propovijed

I
ibadet
Iblis
id
ihram
ilum
iman
inallah
Irem
ismet
iaret

pobona djela, iskazati djelima predanost Allahu d..

ejtan, avo
bajram
bijela plahta kojom se ogru hadije
duhovno znanje
vjerovanje, uvjerenje
ako Bog da
ime raja, lijepa graevina u pustinji nazvana po ocgraditelja koji je
Boijom odredbom zatrpan u pustinji
istoa due
znak, ljudi duhovne spoznaje ne govore rijeima ve iaretima

J
Jaran
Jusuf a.s.

mnoina od Jar to znai Prijatelj, Voljeni, Alah d..

Boiji poslanik, bio savjetnik Faraonu, Zulejha je bila ena koja se
ludo zaljubila u njega, jedan od najljepih poslanika

K
kabilijjet
kabul

narav, sposobnost, kapacitet na duhovnom putu

prihvaeno, primljeno, ukabuliti - prihvatiti neiju molbu, mi se
232

kada
kader
kadija
Kaf
kanaat
Kanaan
Karun
katil
kemal
keramet

Kerim
Kevser
Keaf
kef
kibur
Kjaba
kijamet
kjafir
kurban
kuvvet
kun

molimo da Allah Uzvieni ukabuli nae dove

presuda, odreenje iz Boijeg znanja
izvrenje Boijeg odreenja kadaa
sudac
planina na kojoj po predaji boravi Simurg, spomenuta u Govoru Ptica,
geografski se nalazi u srednjoj Aziji
zadovoljstvo Boijim odreenjem
pokrajina u Palestini, Jusuf a.s. je bio iz Kannana
bogata u doba Musa a.s. koji je bio proklet zbog svoga zuluma
duman, neprijatelj, krvnik
potpunost, istina od svih svojstava i djela
nadnaravna pojava, neki ljudi to dobiju kao dar od Allaha d.. da ine
stvari koje prevazilaze ono to po prirodi stvari smatramo uobiajenim,
npr. lijeenje dodirom, itanje misli, hodanje po vodi itd.
Plemeniti
ime jedne od rajskih rijeka
onaj koji otkriva
otkrovenje
nadmenost, uobraenost, samoljubljivost, bahatost
sveti hram u Mekki, mjesto hodoaa za sve muslimane i pravac
prema kojem se okreu u namazu
dan proivljenja
nevjernik, onaj koji pokriva istinu
rtva
mo, snaga
budi, Kad Allah hoe neto, On samo kae kun-budi, i ono bude...

L
Lejla
lezet
Lamekan

djevojka u koju se Mednun ludo zaljubio

zadovoljstvo, uitak
stanite ne stanita ili stanite koje nadilazi vrijeme i prostor i postojanje
koje je nama poznato.

M
Mahmud
mahrem
mal
manija
marifet
Mauk
mast
medlis
Mednun
mejhana
mekam
melek

sultan iz Gazne, dananji Avganistan, koji je osvojio Indiju

povjerenik, posveenih, mahrem esrar povjerljivi uvar tajni
imetak
znaenje
spoznaja Allaha d..
Voljeni, Ljubljeni
onaj ludo opijeni Allahovom ljubavlju
skup, drutvo, sijelo
mladi koji je bio ludo zaljubljen u Lejlu, sama rije znai lud
kua vina, mej vino, hana kua, krma
stanite, postaja, razina, nivo na duhovnom putovanju
aneo
233

merhaba
dobro doao
merteba
stepen, rang, poloaj
mesdid
mjesto gdje se obavlja sedda, damija
Mesih
Isa a.s.
mereb
narav, priroda
mezheb
vjera, jedan od etiri duhovna pravca u Islamu
miskin
siromaak, nevoljnik
mizan
boanska vaga, na kojoj e se vagati dobra i loa djela
mudiza
udo, nadnaravna pojava
muflis
onaj sasvim propao materijalno, gola sirotinja
muhtesib
nadzornik, vjerski policajac
muhur
peat
mumin
vjernik, pravovjerni
munafik
licemjer
murad
tenja, elja, odatle murid onaj sa duhovnom tenjom
murid
uitelj, duhovni predvodnik, uputitelj
murid
uenik, onaj koji udi za znanjem, sljedbenik sufijskog reda
musafir
putnik
musafirhana kua za putnike, mjesto gdje su se putnici primali na trodnevni,
besplatan, konak
murik
onaj koji ini irk, idolopoklonik

N
nafaka
nazar
naj
nar
nasihat
nazar-baz
nefs

nefes
nerkes
nijaz
nijjet
nokta
nikab
Nuh a.s.
nur

opskrba
pogled, moe biti blagoslovljeni pogled Allaha Uzvienog ili pogled
nekog od Njegovih prijatelja.
frula, sviralo od spaljene trstike
vatra, vatra paklena
savjet
onaj koji voli da se igra pogledima, odnosi se na razmjenu pogleda
izmeu ena i mukaraca
niski ljudski prohtjevi, porivi, jat, nefs prolazi kroz sedam mekama ili
stanica proienja. To su: Emmara ~ komandujua, poudna, dua
sklona zlu, Levvama ~ pokajnika dua, dua koja sebe kori, Mulhima
~ nadahnuta dua, Mutmeina ~ smirena dua, Radija ~ dua
zadovoljna Allahom d.., Merdija ~ dua sa kojom je Allah d..
zadovoljan, Safija ~ proiena, ista dua.
dah
narcis
izraz pokornosti i predanosti
namjera srca, djela e se suditi prema nijetima
taka, fig. tanahnost, suptilnost
potpuna pokrivka za muslimanku, ono ime je ena pokrivena
Boiji poslanik, onaj koji je voljom Allaha spaen potopa
svjetlost, bljetavilo

234

P
padiah
Parviz
pejgamber
perda
perian
pervan
pir

car, kralj, monarh

Perzijski ah Husrev, sin Nuirvana Pravednog
poslanik, izaslanik, vijesnik, glasnik
zastor, veo
onaj koji nestaje i gubi se zbog duhovne ljepote
crni leptir, onaj koji sagorijeva u svijei istine
starjeina, stari mudri ovjek, ejh, uitelj

R
Rabb
ragbet
rahat
Rahman
rahmet
razi
raziluk
rebab
refik
rijaluk
rindan
Rizvan
ruh

Gospodar, Uzvieni Bog

elja due za nagradom,elja srca za Istinom
miran, spokojan, bezbrian
Milostivi, ime Uzvienog
milost, milosre, Boija milost
onaj zadovoljan Allahovom odredbom i svime to mu se dogodi
zadovoljstvo Allahovom odredbom
iani muziki instrument, ima samo 4 ice
prijatelj
pretvaranje, licemjerstvo
boem, onaj ije je srce sagorjelo, pretvorilo se u ruinu, sred harabatamjesta u kojem se srce u ruinu pretvara
uvat na vratima denneta
dua, duh

S
sabur(iti)
saff
sakija
salihin
salik
saraj
saz
sebeb
sehur
sedada
sejahat
selamet
sema

Sidra
sifati
sihir

strpljivost, strpiti se
red, linija
onaj koji toi vino ljubavi, moe se odnositi na ejha, a moe i na
Allaha Uzvienog
oni dobri i pravedni
putnik duhovnog puta
konaite, odmorite na putu
muziki instrument
uzrok
trenutak smjene noi i dana, zora
ilim na kome se obavlja sedda, ilim za molitvu
duhovno putovanje, putovanje samo zarad blizine Allahove
spasenje
oslukivanje, a onaj koji uje Boansku muziku ne moe se otrgnuti
plesu; otuda se ovaj pojam najee povezuje sa ritualnim plesom
dervia.
mjesto na sedmom spratu nebesa
atributi, svojstva, osobine
opinjenost, zavedenost iluzijom
235

Sikandar
silsila
sirr
sohbet
sufija
Suha
suret

Aleksandar Makedonski
lanac po kojem se prenosi znanje od Allaha d.. preko Poslanika a.s. i
ostalih Allahovih predanih robova
duhovna tajna
razgovor, prisnost, prijateljstvo
dervi, onaj koji je proistio svoju duu
slabo vidljiva zvijezda
slika, obris, oblik u sazvijeu Ursa Manor

ah
ahinah
eher
ejh
eret
irin
irk

kralj, sultan
kralj kraljeva
grad, naselje
duhovni uitelj, vodi sufijskog reda, proelnik tekije
mangup
perzijska ljepotica
idolopoklonstvo, teki grijeh, smatrati nekoga Bogu slinim

T
tad
takva
tamam
tar
tarikat

taruf
tavvaf
tefsir
terbijjet
tekbir
tekija
teslimijjet
tespih
Tur

kruna na glavi
bogobojaznost
potpun, upotpunjen, zavren
etvero-iani instrument, prodornog zvuka
idejni sistem naina ivota zasnovan na erijatu, kako ga je shvatio i
primjenjivao neki vjerski velikan~pir~, takvi vjerski velikani bili su
osnivai tarikata, islamsko duhovno bratstvo, red, put
lijepo ponaanje, perzijski bonton
obilaziti neko mjesto u krugu
tumaenje
duhovni odgoj dervia, ejh terbijjeti, odgaja dervie
formula Allahu Ekber Allah je najvei
tarikatska ustanova, duhovno odgajalite
pokornost, predanost Allahu, ali i ovjeku koji nam moe pribliiti
tajne Njegove, sa zadovoljstvom primiti svaki udar sudbine
brojanica sa trideset i tri ili devedeset i devet bobaka koja se koristi u
musl. molitvi
brdo Tur, Sinajska Gora

V
vaiz
vakat
vakuf
vuslet

onaj koji vazi, dri propovjed

vrijeme
zadubina
jedinstvo, sjedinjenje

236

Z
zahid
zat
zeman
zerra
zevk
zijaretiti
zikr,
zikrullah
zindan
zindiri
Zuhra
zuhur
Zulejha
zulum
zunnar

onaj koji upranjava zuhd-asketizam, onaj koji se povukao od svijeta

linost, bie, o Allahovom Biu se ne moe govoriti
vrijeme
mrvica, mala koliina neega
uitak, zadovoljstvo
posjetiti, obilaziti
sjeanje i spominjanje Uzvienog Allaha d..
zatvor
lanci
zvijezda sjevernjaa
pojava, ozuhuriti se~ pojaviti se
ena Potifara, koja se ludo zaljubila u Jusufa a.s. koji je bio rob njenoga
mua
nepravda
konop koji kranski sveenici opasavaju oko struka

237

~ literatura ~

Delauddin Rumi, Kulijat Divani emsi Tabrizi; Mesnevi Ma'nevi; Fihi ma Fihi
A. J. Areberry, Mystical Poems of Rumi I, II; Discourses of Rumi
Reynold A. Nicholson, Selected poems from the Divani Shamsi Tabriz; The
Mathnawi of Jalaluddin Rumi I -VI; Rumi, Poet and Mystic; The Mystics of Islam
James Cowan, Rumi's Divan of Shems of Tabriz
Edmund Helminski, The Ruins of the Heart; Selected Lyric Poetry of Jalaluddin
Rumi
Mehmet Onder, Mevlana and the Whirling Dervishes
Eva de Vitray - Meyerovitch, Rumi i Sufizam, Antologija sufijskih tekstova

238