W. K. C. GUTHRIE POVIJEST GRCKE FILOZOFIJE KNJIGA I. RANIJI PREDSOKRATOVCI I PITAGOROVCI Preveli Laura Blazetié Juraj Bubalo Branko Malié OCT, JS Os @ ie iss % oh =e ae 25 & 53} 3° es XK Forpas ee aan be Zagreb, 2005,Nastov izvornika A HISTORY OF GREEK PHILOSOPHY Copyright © Cambridge University Press 1962 (© NAKLADA JURCIC dido,, Zagreb, 2005, Nijedan dio ove knjige ne smije se umnofavai, fotokopirat ‘ina bilo koji natin reproducrati bez nakladnkova pisanog dopustenjaSADRZAJ Predgovor BiljeSka 0 izvorima Popis kratica 2... L IL ML UVoD I SAZETAK POCECI FILOZOFUE U GRCKOS MILECANL A.Uvod .. B.Tales .... (2) Razdoblje: Sunéeva pomréina (2) Obitelj @) Tradicionalni karakter (4) Matematika (8) Voda kao arche: jedinstvo svih stvari (©) Mitski prethodnici ; (1) Racionalna objainjenja. (8) Samopromjena i Zivot: hilozoizam (9) Jedinstvo bitka: znanost i mit Dodatna napomena: voda i’ © Anaksimandar (1) Zivot, psana djel, interest (2) Neogranigeno kao arche @) Opreke . « (4) Znavenje apeiron (8) Bozanski apeiron (6) Kozmogonija i kozmologiia IK xm xv 21 33 33 37 38 42 42 45 49 st 52 56 59 Gt 61 4 66 70 14 5VI D. BE, (7) Podrijetlo Zivotinjskog i ljudskog tivota (8) Meteorologija Dodatna biljeska: ‘bezbrojni syjetovi’ Anaksimen . (1) Zivot i pisana zaostavitina (2) Zrak kao arcke. . (3) Nesvjesne pretpostavke ss (4) Objainjenje promjene: razrjedenje i zgunjavanje . . () Zrak, tivot i bozanstvo (©) Kozmogonija i kozmologija (1) Meteorologija (8) Zakljuéak Mileéani: zakijuéak . PITAGORA I PITAGOROVCT A B. ©. Zivot Pitagorin i izvanjska povijest skole D. Poteskoée Metode pristupa (2) Izvori Sestog i petog stoljeca (@) Tevoriéevttog stoljeca bez Aristotela i njegowh utenika (3) Post-platonitki izvori (4) Metoda a priori Ocrt pitagorovske filozofije (1) Coxjek i njegovo mest u prrodi (2) Brojevi i kozmos (a) Uvod: glazbeni interval Dedaina biljeska: ‘Brzina’ivsinatona (b) Brojevi i stvari: Aristotelovi dokazi za opéu narav uéenja (6) Brojevi i stati: postanak stati od brojeva Dodatak: pitagorizam i perzijska religija . 85 88 - 89 96 96 97 98 99 106 ut 116 116 uy 123 124 . 132 132 135 142 - M44 14s . 152 153 177 77 188 190 - 198(@ Kozmologija se pe re) (©) Apstrakcije kao brojevi : 249 (3) Narav duse oss sees 252 E, Pojedini pitagorovei B6 = 263 (1) Hipaz, Bc ae cos 264 (2) Petron 2c =. 266 (3) Ekfant . pee. 2. 267 (4) Hiketa Bee eee 200 (8) Fitotaj an Boneetca an (©) Arhita . 2 205 Dodatak: Vijeme ineogranizeno . - 28 V. ALKMEON = 283 VI. KSENOFAN . . Bon vee 299 (1) Zivot i povijesne okolnosti .... . . « 301 Q) Drustvene i polititke okolnosti ee 2 (3) Spisi eee = 304 (4) Tradicja eee ee ee 304 (5) Destruktivni kriticizam fees 308 (6) Konstruktivna teologija..... . . - cee 310 (7) Bog poistovjesen sasvijetom 6... 2. eee 317 (8) Sva stvorenja su rodena iz zemlje... . 319 (9) Smjena vlaznih i suhih dob. eee 322 (10) Astronomija i meteorologija . . . 324 (11) Teorija spoznaje . seen es 3B (12) Zakijutak . . pobpn seen uoaaces) VIL HERAKUIT 2 ee eens 335 (1) Teskoée i natin rada oo 2. 335 (2) Iavori . . ce as 336 @) Pisanadjela..... . « eee 337 (4) Vrijeme izivot ... .. Bocuse) (5) Nejasnoéa i prezir prema ljudskom ody sss. 340 vil(©) Prorotka osobina : (7) Veze s ranijim misliocima . (8) Filozofske metode: istrazivanje sebe . (9) Logos (10) Tri osnovna iskaza . (11) Konagno objainjenje teorije promjene: vatra i dua (12) Promjena i nepromjenjivost: pojam mjere (2) Sklad iz suprotnost (©) Sve je u neprestanom pokretu i (©) Svijet ~ vjeéno Biva vatra (13) Potpuna slika svijeta: teologija (14) Religija i usud duse : (15) Astronomija i meteorologija (16) Zakijutak Bibliografija Opéi indeks vu Dodatak: Iskaz 0 rijeci 343 345 346 348, 360 360 32 316 - 380 - 384 388 . 391 = 398 402 - 403 . 407 . 419PREDGOVOR (Ova knjiga oznatava poéetak pothvata zapodetog na inicijativu sindika izdavatke kuce Cambridge University Press. Oni su zakljuéili, prvo, da po- stoji znaéajna potreba za obuhvatnom povijesti klasitne grtke filozofije na engleskom jeziku, Jedina takva dostupna povijest Thinkers Theodora Gomperza u éetii sveska, Gi je posljednji dio Gomperz dovrSio 1909. To je 2a ono vrijeme bilo vrijedno djelo, iako ponesto diskur- ivno, no tijekom posijednjih pola stoljeéa provedeno je mnogo detaljnih istrazivanja koja nisu ostavila nedodimnutim niti jedan dio ovog tematskog podrugja, i na nekim su mjestima radikalno izmijenila njegove konture. Drugo, sindici su zauzeli stajaliste da je plan povijesti slozene od djela vige autora, od kojih je Cambridge University Press u proslosti izdao tako vrijedne primjere, imao odredene nedostatke, te da bi za ovu temu u clini bilo bolje kad bi ona bila proizvod jednog uma. Njihova je treéa Zelja bila da djelo od svojih Gitatelja ne zahtijeva znanje grékog jezika, U potpunosti sam svjestan veliéine ovog zadatka, kao i viastite smje- losti koja je bila potrebna da bih prihvatio prijedlog sindika da ga preuz- mem. Teikoée su suprotne onima s Kojima se suotava pionirsko djelo. Posve suprotno od pionirskog istrazivanja, ova se povijest bavi temom ij je gotovo svaki detalj vitestruko prouéavan. Ono 8to je potrebno (a malo je nih koji ¢e osporiti tu potrebu) jest obuhvatan i sustavan prikaz koji ée u najveéoj moguéoj mjeri biti pravedan prema suprotstavijenim gledistima uglednih znanstvenika, posredovati medu njima, i pruZiti najrazumnije za- Kljuéke u jasnom i dtljivom obliku. Osobine koje se ovdje traze nisu toliko originalnost i genijalnost koliko bistrina uma, trezvenost, dobra prosudba i ustrajnost. (Osim toga, da bismo rasvijetlili gréku misao, potrebne su nam i imagi- nacija, sposobnost uZivljavanja i pronicavost. To znadi uéi u misli judi obli- kovanih civilizacijom koja je od nas vremenski i prostorno jako udaljena, Koji su pisal i govorili drugaéijim jezikom. Za neke od nih, iako ih moze- mo nazivati filozofima, ne samo razum, ve¢ i pjesni8tvo, mit i bozansko otkrivenje bijahu putevi do istine. Njihov tumaé mora biti znanstvenik koji ima sluha za istantanost i skrivena znatenja grékog jezika, sposoban uspo- Sodrediti njegovu uporabu od strane filozofa s onom pisaca ne-filozofske poczije i proze. U idealnom sluéaju on bi se trebao u pojasnjavanju sluziti modernim tehnikama filozofskog kriticizma i pritom ostati imun na sve tendeneije ka anakronizmu. ‘Takav uzor ne postoji. Navodeéi njegove kvalifikacije nemam nikakvih namijera tvrditi da ih ja posjedujem: nadam se samo da bi syjesna i ekspli- citna spoznaja 0 takvom idealu mogla potaknuti primjerenu skromnost i pomoéi mu da se koliko je mogu¢e pribliZim tom uzoru, Ono sto nitko ne moze postiéi jest ovladati znanjem o cijeloj poplavi spisa 0 toj temi, od vre- mena grékih komentatora sve do danas. Ja se mogu samo nadati da moj vlastit izbor autoriteta nije bio previse proizvoljan ili neadekvatan, i sloziti se s jednim od najuglednijih modernih kritigara, koji je napisao: ‘Tako bi detaljni rad na cijeloj ogromnoj specijalisti¢koj literaturi bio sam po sebi nesto krajnje pozeljno, meni je izgledalo mnogo vainije zavriti za Zivota’! Gitatelja koji se tek upoznaje s temom modda treba upozoriti da u ra- nom periodu koji pokriva ovaj svezak, od potetka Sestog do sredine petog stoljeéa prije Krista, jo8 uvijek nije povuéena crta razdvajanja izmedu filo- 2ofije, teologije, kozmogonije i kozmologije astronomije, matematike, bio- logije i prirodne znanosti opéenito. Pojam filozofije zato treba biti tumaéen 1 vilo Sirokom znaéenju, iako mo%da ne mnogo Sirem nego Sto ga je on imao u Europi sve do 17. stoljeéa. Do petog stoljeta prie Krista povijest, zemljopis, i u vetikoj mjeri medicina imali su odvojeni tretman od strane nekih pisaca. Njih Gemo dotaknuti samo usput, a bavit éemo se uglavnom onima koji su cijelu prirodu uzeli kao svoje podrugje zanimanja i pokuSali odrediti njen postanak i ustrojstvo i (Gini to iz religioznih motiva ili ne) podrijetio i sudbinu Ijudskog Zivota i njegovo mesto u svijetu, Autori me- dicinskih spisa morali su se suotiti s tim opéenitim teorijama, kojima su spoxitavali pretjerano oslanjanje na opéa naéela umjesto na empirisko is- trativanje. Tu je bilo akeije i reakcije, i upoznavanje s medicinskom litera- turom bitno je za razumijevanje flozofa. S druge strane, mnogo toga Sto bi se danas moglo smatratifilozofskim — etika i politika teorija, logika i epis- temologija ~ u ovom ranom razdoblje ili potpuno nedostaje ili je prisutno samo na poéetnom stupnju. Vaznost pisaca mitskih kozmogonija i teogonija ~ Hezioda, ‘Orfeja’, Ferekida i ostalih ~ kao preteéa filozofa, i njihov razvoj od mitopoetskog prema racionalnom miljenju, u novije se vrijeme sve vige i jasnije pre- poznaje. Citatelji svjesni novih uvida u ideje ranih filozofa koje je omo- guéilo prouéavanje tih mitografa mogu biti iznenadeni i razogarani &to ‘uvodna poglavlja nisu posveéena iskljugivo njima i njiovom utjecaju. Ipak, T Hlenmann Fria! redgovr kn Dcktng und Piloophie,nadam se da ée éitanje poglavija 0 samim filozofima pokazati da ovaj as- pekt nije bio zanemaren. To je bio tezak izbor, no zakljucio sam kako je ipak najbolje da se pitanje u kojoj je mjeri mi8ljenje, primjerice Talesa ili Anaksimena, bilo oblikovano mitovima njihovih vlasttih naroda, kao i na~ roda Egipta i Orijenta, raspravi u izravnoj vezi s njima. (Vidi takoder bi- Ije8ku na str. 33 f dolje.) Moja je namjera, Deo volente, ukljutiti u ovu povijest helenistiski pe- riod, do neoplatonista i onih njihovih prethodnika koji su najbolje shvatjivi 1 vezi § njima. (Usp. str. 19. Koliko mi je poznato Cambridge University Press ima u planu u nastavku ukljuéiti druge autore, Mislio sam predso- ratovce ograniéiti na jedan svezak, no kako se pokazalo, razdoblje do Heraklita, s opseénim prikazom pitagorovaca, pokazalo se dovoljnim da svesci ne bi postali suvige opsezni. [ako to znati da je preda mnom veliki zadatak, ne kanim se ispritavati zbog opsega ove knjige. Vet postoje izvrs- ni kratki pregledi, i nema razloga dodavati im jo8 jedan. Prouéavatelji odredenog filozofa, kole ili razdoblja naéi ée, nadam se, u odvojenim po- glavijima dovoljno materijala za orijentaciju i oblikovanje poéetnih pola- zi8ta za vlastita istrazivanja, Radi znanstvenika klasiéara grtki nije izostavljen, no radi ostalih je, ako nije preveden, ogranigen na biljetke. Sto se tie biljeSki pokuSao sam slijediti naéelo koje navodi dr. Edgar Wind, i uginiti ih ‘nuznim kao temelje za argumentaciju, a istodobno ne toliko nuznim za njezino razumijevanje’.! Na knjige se u biljeSkama pozivam navodeéi obigno njihove skraéene naslove, a na lanke samo navodeéi tasopise, datume i stranice. Potpuni podaci o knjigama i naslovima élanaka mogu se na¢i u bibliografiji. Stan- dardna zbirka grékih tekstova vezanih uz predsokratovsku filozofiju je ona Dielsova, ponovno uredena od strane Kranza (skraéeno DK: vidi biblio- _rafiju str. 407), na koju se konstantno pozivam na stranicama koje slijede. Tekstovi o svakom filozofu podijeljeni su u dva dijela. Prvi (A) sadrditest- ‘monia, odnosno prikaze filozofova Zivota i uéenja koje su napisali kasniji ki autoritet, ili parafraze njegovih spisa; u drugom (B) sakupljeno je ono Sto po misljenju urednika predstavlja izvorne citate samog filozofa. U ovo} knjizi brojevima u odjeljku ‘B’ pasusa obitno prethodi oznaka ‘ft. (fragment), dok je za ostalo zadr2ano slovo ‘A’ Dugujem zahvalnost gospodinu FH. Sandbachu, profesoru H.C. Baldryju i gospodinu G.S. Kirku, koji su titali tipkani rukopis ovog sveska. Zahvalan sam im na njihovim prijateljskim i korisnim komentarima, Ta- koder Zelim zahvaliti gospodinu D.J. Bowmanu za pomoé u pripremanju kazala T predacvor kl Pagan Mites the Reasance (Faber, 1958) XIDopustite mi da zavréim jednom molbom. Nastavijanje ovog rada zahtijeva pracenje perioditne literature, a lako se mogu previdjeti vazni @lanci i monografije. Ako znanstvenici za ovaj svezak misle da je pothvat vrijedan truda, mozda budu toliko Ijubazni da mi posalju kopije svojih gla naka ili podatke 0 novoobjavljenim radovima. Ne mogu obe¢ati bilo kakav odgovarajuti quid pro quo: mogu samo reéi da éu biti iskreno zahvalan. WKCG. Downing College, Cambridge xmBILJESKA 0 IZVORIMA Problem vrlo malog broja saéuvanih originalnih spisa grékih flozofe ko- ‘mentira se u pogl. I (od str. 19 nadalje). Posebno kad se radi o predsokra- tovcima, ovisni smo o odlomcima, saZecima i komentarima koje su napisali kasniji autori, PoteSkoée koje otuda proizlaze odvano su poznate, a odgo- -varajuéi opisi naravi tih izvora dostupni su u nekoliko djela, medu kojima je najbolje i najdostupnije ono G. S. Kirka u KR, 1-7. (Ostale se mote nagi u Ueberweg-Praechter, 10-26, Zeller, Outlines, 4-8, Burnet, EGP, 31-8.) Uzimajuéi to u obzir, ja ne pokuSavam na potetku dati procjenu, vet se bavim odredenim problemima izvora onako kako oni izranjaju vezani uz pojedinaéne mislioce. (Za Aristotela, koji je od kljuéne vainosti vidi st. 34-6.) Ali, neSto od toga moram ovdje ukratko ponoviti kako bih smisle- nim uéinio reference kakve ée biti nulne za ‘At’, ‘Placita’, ‘Plu, Strom ii “Stob. Eck’ Aristotelov uéenik Teofrast napisao je opéu povijest ranije filozofije i zasebne spise 0 pojedinim predsokratovcima, Sacuvani su samo odlomei, iako oni obuhva¢aju veci dio knjige O osjetima. Ova Teofrastova djela dine slavni temelj za ono Sto je poznato kao doksografska tradicija, koja je mala razne oblike: ‘milljenja’ poredana po temama, biografij, ili ponesto ‘umjetne ‘nizove’ (SuaBozei) filozofa uéitelja i uéenika, Klasifikacija doksografskog materijala napravijena je u monumental- nom djelu Hermanna Dielsa Doxogaphi Graeci (Berlin, 1879), koje je ne- procjenjivo zadudilo sve kasnije istrazivaée predsokraticke filozofij. Zbir- ke djela ranijih mislilaca bile su poznate kao 6G (‘mislienja’, odatle izraz ‘doksogratija’) ili wk cpéoxovee (latinizirano kao Placita), Saguvane su dvi- je takve zbirke odnosno saZeci - Epitome, pogreSno pripisivane Plutarbu, i Fizikalni izvadci (gvoxxed éxhoyat) koji se pojavljuju u ‘Stobejevom’ ( vjero- jatno 5, stoljeée nakon Krista) djelu Antologia ili Florilegium. Na temelju biljeSke kr8éanskog biskupa Teodoreta (prva polovina petog stoljeéa) poz~ nato je da obje vuku podrijetlo od stanovitog Ecija, i obje su u Dielsovor izdanju otismute u paralelnim stupcima kao Ecije Placita, Sam Ecije, koji je inave nepornat, vjerojatno je tivio u 2, stoljeéu n. ©. xmIzmedu Teofrasta i Ecija postojao je stoitki sazetak, najkasnije iz 1 stoljeca prije Krista, koji &ini podlogu doksografskih izyjeSéa Vara i Cice- rona, i koji je Diels nazvao Vetusta Placita. Doksografije u Hipolitovom djelu Pobijanje svik hereza i u pseudo- plutarhovskom djelu Stromateis (Miscelanea) saguvanom kod Buzebija &i- ne se neovisnima o Eciju Djelo Zivoti filozofa Diogena Laertija (vjerojatno 3. stoljeée n. e.) saéuvano je u cjelini,j sadréi materijale iz razliitih helenistiékih izvora ne~ jednake vrijednosti Da zakljutimo, nai podaci 0 predsokratovskim filozofima potjeéu prije svega iz odlomaka ili citata iz njihovih djela, koji variraju od jedne Iratke regenice u sludaju Anaksimandra (i moda ak ni toliko kod Anaksi- mena) do gotovo cjelovitog Parmenidovog djela Istiniti put. Drugo, kod Platona je prisutno povremeno spominjanje i komentiranje predsokratskog rmisijenja, a sistematinie izlaganje i kritiku nalazimo kod Aristotela, Ko- natno, postoje post-aristotelovski podaci koji se (uz par iguzetaka koji ée biti spomenuti u razmatranjima o izvorima za pojedinaéne filozofe) bazi- raju na kratkim i ponekad iskrivljenim izvacima iz Teofrastovih spisa, gdje iskrivlienja Eesto imaju oblik prilagodbe stoiékom misljenju. Nazrijeti duh arhajske Gréke kroz ovaj veo primarni je zadatak istrazivanja predsokrato- vaca. Koliko je to vrijedno truda vige od bilo koga drugoga imao je prigodu iskusiti Hermann Diels, koji je pred kraj Zivota, u posthumno objavljenom predavanju, izjavio: ‘Smatram se sretnim sto mi je bilo omoguéeno pred- sokratoveima posvetiti najbolji dio mojih moéi.” Za dodatne detalje Gitatelji se upucuju na gore spomenuto Kitkovo diclo. Uz to, procjena povijesnih Teofrastovih spisa, pouzdanija od ranijih prikaza, sadréana je u knjizi C. H. Kahna Anaximander, 17-24 "leachate mich pk, das es mir erginnt wa, den besten Tell miner Kraft den Vena tikern widen av kan! (Neue abe Mss Alri, 1923, 73), xivPoPIS KRATICA COpéenito, naslovi djela koja su citirana u tekstu nisu skraéivani u mjeri koja bi oteZala njihovo prepoznavanje. Ipak, na neke periodike publika- cije i knjige koje su opetovano citirane pozivam se na sljede¢i nagin STRUCNT CASOPIS! AIA American Journal of Archaelogy AIP American Journal of Philology CP Classical Philology CQ Classical Quarterly CR Classical Review JHS Journal of Hellenic Studies PQ Philosophical Quarterly REG — Revue des Etudes Grecques TAPA Transaction of the American Philological Association OSTALA DIELA ACP H.Cheriss, Arisitle's Criticism of Presocratic Philosophy CAH Cambridge Ancient History DK __Diels-Kranz, Fragmente der Vorsokratiker EGP J. Burnet, Early Greek Philosophy HCF GS. Kirk, Heraclitus: the Cosmic Fragments KR GS. Kirk and J. B. Raven, The Presocratic Philosophers LSJ Liddel-Scott-Jones, A Greek-Englsh Lexicon, 9:th ed OCD — Oxford Classical Dictionary RE Realencyclopsidie des klassischen Altetums, ed. Wissowa, Krollet al TEGP W. Jaeger, Theology of the Early Greek Philosophers ZN _ E, Zeller, Die Philosophie der Griechen, ed. W. Nestle xvL UVOD I SAZETAK Pisati povijest gréke filozofije znaéi opisati razdoblie oblikovanja naseg vlastitog mijenja,stvaranje okosnice na kojoj je ono potivalo sve do druge polovice devetnaestog stoljeéa. Otkriéa o prirodi tvari (ako se jo8 uvijek mote koristti taj termin), velifini i naravi univerzuma, i ljudskoj psyche, Koja su znanstvenici ostvarilitijekom posljednjih stotinu godina, zaista st. tako revolucionarna da mogu rezultirati radikalnim preoblikovanjem na- Seg temeljnog svjetonazora. No, bez obzira na Ginjenicu da su ona jo8 uvijek 1 procesu tako brze promjene da je teSko vidjeti Sto ée biti taj novi okvir misljenja, konzervativnost obiénih ljudskih umova jaméi da Ge mnogo nog Sto je sadrZano unutar tog starijeg syjetonazora nastaviti odredivati nate opée pretpostavke jo$ dugo vremena, Cak ée i moderni filozof prirode Koji proutava zapise najstarijih europskih mislilaca ustanoviti kako s njima ima vie toga zajednitkog nego Sto je ofckivao. Upravo te fundamentalne i bezremene znaéajke velikog dijela grékog misljenja tine vrijednim poku- aj da ga se iznova izlozi suvremenom fitatelju. Postoji i druga strana medalje. $ Greima stojimo na poéetku racional- nog misijenja u Europi. Otuda slijedi da nas treba zanimati ne samo ra- cionalno utemeljeno obrazlozenje manstvenih opazanja, nego i pracenje njegovog pojavijivanja iz magle pred-znanstvenog doba. To pojavijivanje nije iznenadno, nego sporo i postupno. PokuSat Cu opravdati tradicionalnu tvrdnju da Talesa treba smatrati prvim europskim filozofom:; ali neéu pri- tom tvrditi da je jednim skokom prijedena granica izmedu predracionalnih, mitskih ili antropomorfnih koncepeija i éisto racionainog i znanstvenog svjetonazora, Takva jasno odredena granica nije postojala, a ne postoji ni danas, Osim uvida u ono Sto predstavija trajnu vrijednost u grékoj mis, neophodno je spoznati i tinjenicu da se dobar dio latentne mitologije jos nastavlja sklanjati ispod onoga Sto izgleda kao évrsta struktura racional- ‘nog uma. Prirodno, ovo je u veéoj meri ofito w ranijem periodu, no Sak i Aristotel - kojem usprkos svim njegovim kritiéarima tijekom povijesti u dobroj mjeri dugujemo neophodne temelje za apstraktne koncepte na ko- jima je zasnovano naSe mi8ljenje — ima neka évrsta stajaliSta koja u nama pobuduju Sudenje: primjerice, uvjerenje da su nebeska tijela Ziva bi¢a, vjerovanje u posebnu savrSenost cirkularnost ili sferitnosti, i neke éudno- vate pojmove prvotnosti broja tri, koji jasno prethode potecima filozof- skog milena.(Ovo nije osuda mita kao neistinitog po sebi. Njegove prite i metafore wu ranom su stadiju civilizacije bile jedini dostupan (i utinkovit) natin iz- rabavanja dubokih i univerzalnin istina. U kasnijem ih razdoblju zreo rel gijski mislilac poput Platona moze odabrati namjerno, i kao kulmin racionalno zasnovanog argumenta, kako bi priopcio iskustva i vjerovanja Gija su realnost i uvjerijivost stvar uvjerenja koja izmiéu logitkom dokazi- vanju. To je pravi mit, i njegova valjanost i vaznost ne dovode se u pitanie. ‘Opasnost podinje kad Ijudi vjeruju kako su sve to ostavili iza sebe i kad se oslanjaju na znanstvenu metodu temeljenu samo na kombinaciji opazanja i logitkog zakljudivanja. Nesvjesno zadréavanje nastijedenih i iracionalnih nagina miiljenja pod plaStem racionalnog tada postaje prepreka a ne po- mo€ u traganju za istinom. Raziog zasto ovo istidem na potetku jest taj Sto je implicitno prihva- Eanje mitskih koncepata navika koja nikad potpuno ne gubi snagu. Danas, je Gak u veéoj meri prekrivena slojevima terminologije racionalnih disci plina nego Sto je to bio sluéaj u staroj Grékoj. Ovo je éini tezom za primje- Givanje i zato jo8 opasnijom. Bez obezvrjedivanja veliéanstvenih postignuéa Grka na podrugju filo- zofije prirode, metafizike, psihologije, epistemologie, etike i politike, moze- mo primijetiti da su oni, upravo stog Sto su bili pioniri, mnogo blizi mit- skim, magijskim ili proverbijalnim izvorima nekih od principa koje su sma- trali neupitnima, dok mi mozemo posve jasno uotiti te izvore; a to opet baca sumnju na vjerodostojnost nekih od principa koje mnogi danas priha- éaju sa sliénom neupitnoséu. Primjeri su ovih aksioma u misijenju Grka pretpostavka najranije 8ko- Ie u Miletu da je zbilja jedna, nagelo da sliéno priviadi ili djeluje na stiéno (za éiju se podrsku atomist Demokrit nije wzdignuo iznad citiranja poslovi- ce ‘svaka ptica svome jatu leti’ i jednog Homerovog stiha), i ranije spo- ‘menuto uvjerenje o primatu i savrSenstva kruznog oblika i kruznog kre- tanja, koje je bitno utjecalo na astronomiju sve do Keplerova doba, Nije teSko otkriti populame, neznanstvene izvore ovih opéih naéela, no Sto je s nekim naéelima uz koja pristaju suvremeni znanstvenici, il su uz njih done- davno pristajali? Profesor Dingle citira sljedeée:! ‘Priroda prezire vakuum’, “Univerzum je homogen’ (usporedimo premisu Mile¢ana),‘Priroda uvijek djeluje na najjednostavniji nadin’. Nije samo u antitkom svijetu bilo toéno da je, kao Sto on kaze, ‘Univerzum, umjesto da bude kriterij, postao kalup, prije svega skrojen po volji istrazivaéa i onda Kori8ten za davanje laénog, oblika stvarima iskustva’. 7 The Scone Aavenare (Poma, 1952), 168.Povijest gréke filozotije prikladno je podijeliti na razdoblja koja poka- zuju istinsku razliku u stajalistima i interesima, i koja djelomigno odgova- raju promjenama izvanjskih ckolnosti i natina Zivljenja. Ona se takoder razlikuju prema lokalitetima centara iz kojih su na gréki svijet vrSeni glavmi intelektualai utjecaji. No, ako prihvatimo ovakvu podjelu, vazno je ne izgu- biti iz vida jednako stvaran kontinuitet Koji odlikuje razvoj misijenja od Mileéana do neoplatonigara. Da bismo pokazali ovaj kontinuitet, vrijedno je truda pokuSati dati kratak prikaz razvoja gréke filozofije prije nego 8to je nastavimo detaljno razmatrati. Na sledeéih nekoliko stranica iznosimo zemljopisni prikaz zemlje koju trebamo istraditi, a uvijek je dobro pogle- dati Kartu prije samog polaska na putovanje. [Naa je paZja prvo usmjerena na istoénu granicu grékih naseobina. Tu, u Joniji, na zapadnoj granici Male Azije pod viadavinom Lidijaca i Per- zijanaca, u Sestom stoljecu prije Krista, dogodilo se nesto Sto nazivamo povetkom europske filozofije. Ovdje se s Miletskom Skolom otvara prvo, ili predsokratovsko razdoblje nase teme. Ovi Ijudi, stanovnici jednog od naj- vecih i najbogatijin gr&kih gradova, s brojnim kolonijama i razgranatim stranim kontaktima, bili su obdareni neutaZivom znatizeljom u pogledu naravi vanjskog svijeta, procesa kojim je on dosegnuo svoje sadainje stanje { svoju fizi¢ku strukturu. U pokuSajima da zadovolje ovu intelektualnu Zud- rnju za znanjem oni ni u kojem sludaju nisu iskijudivali moguénost boZan- skog djelovanja, no pritom su dosli do shwvaéanja Sto su se jako raztikovala od politeizma koji je previadavao u grékom drustvu njihovog vremena. Vjero- vali su da je svijet proizaSao iz prvotnog jedinstva, i da je ta jedna pratvar jo8 uvijek permanentni temelj sveg njegovog bitka, iako se sada pojavijuje u razlititim oblicima i manifestacijama. Te su promjene objaSnjavane kao rezul- tat vjetnog kretanja pratvari uslijed sebi svojstvene esencijalne Zivosti, a ne zbog bilo kakwog vanjskog utjecaja. Razlika izmedu materjalnog i uzroku- judeg naéela joi se uvijek nije osje¢ala, i prvotnom se biGu’, buduéi da je Zivjlo vjetno i bilo uzrognikom kako viasttog kretanja i promjene, tako i cijelog uredenog svijeta zemlje, neba i mora, prirodno propisivao epitet‘bodanskog” Krajem Sestog stolje¢a, filozofski je poticaj prenesen s istognih na za- padne granice grékog svijeta, seobom Pitagore sa Samosa u gréke na- seobine u juinoj Italij. Zajedno s fizitkim premjestanjem, dogodila se i promjena duha, Otad pa nadalje, jonski iitalski ogranak filozofije razvijali su se na razliite nadine, iako ova podjela nije tako jasno definirana kao sto su 10 pretpostavijali neki kasniji gréki uéenjaci i Klasifikatori, a bilo je i neéto uzajamne razmjene utjecaja, kao kad je, primjerice, Ksenofan iz azi- jatskog Kolofona slijedio Pitagorin put i naselio se u Veliko} Grékoj. Sto se Top pre engl ‘ety,tide Pitagore i njegovih sljedbenika, promjena duha utjecala je ina motive i na sadréaj njihove filozofije, Od zadovoljavanja tiste Zelje za znanjem i ra- umijevanjem, njenom je svrhom postalo polaganje intelektualnih temelja za religiozni natin Zivota; i u sebi je poprimila manje fizi¢ki, apstraktniji i vige matematicki karakter. Prougavanje materije ustupilo je mjesto prouéa- vanju oblika, Taj su logigki trend na zapadu slijedili Parmenid iz Eleje i njegova &kola, a njegov je vhunac postignut u Parmenidovu uéenju da se pravi bitak ne nalazi u fizitkom svijetu zato Sto bi iz premisa "To jest’ i ‘To je jedno’ (za koje se mode reti da su bile temelj kozmologije Mileéana; u svakom slugaju Parmenid je tvrdio da druga slijedi iz prve), kao jedini valjani zakljuéak proizlazilo potpuno poricanje fizitkog kretanja i promje- ne. Razum i osjetila davali su proturjegne odgovore na pitanje: ‘Sto je stvarnost?’, a prednost je trebalo dati razumu. Gotovo istovremeno, ili malo ranije, osebujni i enigmatigni Herakiit iz, Efeza takoder je napredovao prema sudbonosnoj podjeli izmedu razuma i osjetila. Nauéavao je da je ludost ostanjati se na osjetiina opazanja ne- proyjerena prosudbom razuma, njihovog zakonitog tumaéa, no nije otiSao tako daleko da bi ih apsolutno odbacio kao Sto je to uradio Parmer Nasuprot Elejcima, koji su poricali sama moguénost kretanja, on je ciel prirodni svijet promatrao kao vjeéni ciklus strujanja i mijene, Nemoguée je bilo mirovanje, a ne kretanje. Svaka prividna stabilnost bila je samo rezul- tat privremenog zastoja medu suprotstavijenim napetostima koje su ne- prestano bile na djetu. Vjetan je samo logos, koji je u svom duhovnom as- pektu racionaino naéelo koje vlada kretanjem univerzuma, ukljuéujuei za- kon cikliéke mijene, Ta je odrednica (‘u svom duhovnom aspektu’) nuzna zato Sto se u ovom ranom stadiju misljenja nista joS ne shvaéa kao stvarno ako se na neki naéin fizitki ne manifestira, te je tako logos blisko povezan sa supstancijom koja je u Heraklitovom svijetu imala odredenu vistu prven- stva, to jest § vatrom, ili ‘onim vrucim i suhim’. Originaine i paradoksalne filozofije Heraklita i Parmenida imale su ‘znatajnog utjecaja na Platona, Ostatak predsokratovskog razdoblja bio je obiljeZen naporima filozofa prirode da prelaskom od monizma na plural zat izbjegnu Parmenidov neugodan zakljutak. Ako je monisti¢ka hipoteza vodila do poricanja realnosti otigledne raznolikosti svijeta koji nas okruzu- je, onda je ta hipoteza trebala biti odbatena u korist fenomena. To je bilo razmisljanje Empedokla, Anaksagore i atomista. Empedoklo je bio Sicili- janac, i kao drugi filozofi Velike Gréke kombinirao je svoje traganje za prvotnom naravi stvari sa zahtjevima duboko religioznog svjetonazora, kkojem su narav i sudbina fjudske duse bili temeljni interesi, Njegov je ‘odgovor na Parmenidovu filozofiju bio u supstituciji éetiri temeljne tvari ili elementa (zemlja, voda, zrak i vatra) umjesto monisti¢kog nacela Mile- 4Gana, Anaksagora je iz Male Azije donio duh jonske fizike u Atemu, adje je 4ivio u vrijeme Sokrata i Euripida, i utivao u prijatelistvu Perikla i njegova Kruga. Njegovo je nautavanje 0 materiji sastavijenoj od neogranienog broja kvalitativno razligitog ‘sjemenja’ bilo na pola puta prema kulminaciji ove pluralistidke fizike u atomizmu Leukipa i Demokrita Zanimijiv rezultat beskompromisne Parmenidove logike filozofe je su- ‘ofavao s problemom uzroka kretanja. Na svom potetku, racionalno je misljenje od mitologije naslijedilo shvaéanje da su svi fizitki entitett u odredenom stupnju Zivi. O odvajanje duha i materije jo8 se nije mislilo, i mileéanskim monistima zato je bilo prirodno pretpostaviti da je jedinstve- na prvotna supstaneija svijeta - voda ili magla ili sto god to bilo — bila uzrotnik viastitih transformacija. Nisu smatrali da je to ne8to Sto iziskuje objaSnjenie, ili da bi bilo tko mogao traditi odvojeni uzrok kretanja. Inte~ lektualne mane ove naivne kombinacije materije i duha, pokretanog i po- kretaéa, u jednom materijalnom entitetu, postaju o¥igledne veé kod He- raklita, Dovodeéi svijet takoreéi do potpunog zastoja, Parmenid je time po- taknuo zakljutak da je kretanje fenomen koji zahtijeva viastito objatnjenje, te kod kasnijih predsokratovaca vidimo ne samo promjenu od jedinstva do pluraliteta fiztkih elemenata, nego i pojavijivanje uzroka kretanja pored i odvojeno od samih elemenata koji se kresu. Empedoklo je, potaknut potrebama viastitog moralnog i religijskog, jednako keo i fizikalnog sustava, postulirao dva takva uzroka, koje je na- zvao Ljubav i Sukob. U fizitkom svijetu, oni se na mehaniki nagin koriste a bi uzrokovali naizmjence spajanje sa svakim od Seti elementa, i odva- janje od svakog od njih, pomotu éega je stvoren kozmos. U religijskoj sferi oni omoguéuju moralni dualizam jer su uzroci dobra odnosno zla. Anaksa- gori su Platon i Aristotel odavali priznaje kao prvom Zovjeku koji je us- twrdio da je Nous, Um, pokretaé kretanja koja su dovela do formiranja koz~ mosa od sigusnih spermata materije koji su, prema njegovom gledistu, bili njegovi materijalni sastavni dijelovi. Osim toga, on je izrtito insistirao na transcendentnom karakteru ovog Nous-a, Koji je ‘postojao sam i po sebi? i ‘nije bio pomijeSan ni sa ¢im drugim’. Leukip i Demokrit nisu kao uzrok kretanja uzimali nti jedan odvojeni postoje¢i entitet, poput Empedoklovih suprotstavijenih sila ili Anaksagori- nog Nous-a, na isti pozitivan natin kao i sami elementi. Stoga ih je Aristo- tel optuzio da su zanemarili cijeli problem uzroka kretanja. No njihov je odgovor zapravo bio suptilniji od drugi, i u duhu znanstveniji, Problem je djelomice bio u tome sto je Parmenid poricao postojanje praznog prostora, oslanjajuti se na apstrakini argument da ako Bitak jest, praznina moze biti samo prostor gdje Bitak nije. Ali, nista ne postoji osim Bitka, i re¢i za Bitak da ‘to on nije’ logitki je nemoguée. Praznina nije Bitak, i zato ne egzistira Suprotstavijajuéi se Parmenidu na njegovom viastitom podruéju, zdravora- 5zumsko razmisljanje atomista tvrdilo je da ‘ne-Bitak egzistira onoliko ko- liko i Bitak’;t. buduéi da je Bitak i dalje bio poiman kao ono sto je vezano uz tjelesnu egzistenciju, oni su zakljuéili da mora postojati mjesto koje ne zauzima tijelo. Oni su pretpostavili da je ukupnost realnosti sastavjjena od sitnih évrstih atoma koji plutaju u beskonaénom prostoru. Jednom kad je ova slika postala osvijestena i eksplicitna, kao Sto se to sada po prvi put do- godilo, materija je takoreéi oslobodena, pa se moda moglo éiniti logiénim pitanje koje se odnosilo na atome oslobodene u beskrajnom prostoru: "Zasto bi oni trebali mirovati?” kao i ‘ZaSto bi se trebali kretati?” Tako im 2bog toga ne odaje priznanje, Aristotel dolazi blizu sri njihovog dostig- rnuéa kada kaze da su atomisti ‘utinili prazninu uzrokom kretanja’’ Da bi se ovo shvatilo kao istinska vrijednost, potrebno je razumjeti kakav je odvaini korak bio pretpostaviti postojanje praznog prostora usprkos novo} Parmenidovoj logici. Postupno osvjeStavanje problema prvog uzroka kretanja, neodvojive povezano 5 odnosom izmedu tvari i Zivota, jedna je od glavnih niti koje treba pratiti u tumatenju misljenja predsokratovaca. U doba Anaksagore i Demokrita, u Ateni se pojavila promjena koju su u Starom vijeku uglavnom povezivali uz Sokratovo ime, Od sredine pe- tog do kraja Getvrtog stoljeca prije Krista traje drugo glavno razdoblje, koje bi se po misljenju vecine moglo nazvati zenitom gréke filozofije. Sjediste mu je Atena, a nafistaknutije intelektualne lignosti su Sokrat, Platon i Aris- totel. Pomak interesa koji je oznaio potetak ovog razdoblja moze se opi sati kao pomak od univerzuma prema éovjeku, od zanimljivih intelektual- nih pitanja kozmologije i ontologije prema neodloznim pitanjima Ijudskog Zivota i ponaSanja, No nitifizitka strana mikrokozmosa nije bila iskljuéena. Sokratovi su suvremenici bili Hipokrat i najraniji od njegovih anonimnih sljedbenika koji su zajedno s njim stvorli impresivni korpus lijeéniskih i fiziologijskih spisa znanih kao Hipokratski korpus. U to je doba, prema Aristotelu, ‘istrativanje prirode stalo, a filozofi su svoju paénju usmijerili prema moralnoj praksi i politi¢koj misli'? Otprilike tri stoljeéa kasnije, Ciceron je tvrdio priblizno isto, Sokrat ‘e filozofiju prizvao s neba i naselio jeu gradove i domove ljudi’. On ju je ‘doveo u zivot zajednice, prisiljavajuéi je da se bavi pitanjima vrline i poroka, dobra i zla’. Ono Sto se dogadalo na nebesima bilo je daleko izvan naseg dohvata, a éak i da nije bilo tako, nije bilo od znataja za krepostan Zivot? Uistinu se moze tvrditi da je novi duh u Sokratu naSao svog prvog pra- vog filozofa, no reci da je on zapravo bio odgovoran za promjenu syjetona- TF 256 w2. 2 Par, 52828, Thaw 4,1 e 14 18zora matilo bi iéi predaleko, Uéenje sofista onog vremena bilo je u velikoj ‘mjeri vezano uz etiku i politiku, iu tome oni nisu trebali Sokratov potica). To su bili dani kad je Atena dostizala polititku zrelost, kad je preuzimala vodeéu ulogu unutar Gréke zahvaljujuci svom ponaSanju u Perzijskim rato- vima i osnivanju Delskog saveza koje je potom uslijedilo i kad je razvila de mokratski oblik viadavine koji je svakom slobodnom gradaninu davao ne samo pravo izbora vlastitih vladara veé i pravo da osobno glasuje o pitanji- ma javne politike pa éak i da sudjeluje u obnaanju visokih i vaznih sluZbi. Svatko je osjeéao potrebu da se osposobi za uspjeh u weurbanom Zivotu tog grada-dréave. Usporedno s rastom moéi i bogatstva Atene, rasla je i njezi- za arogancija u vanjskim odnosima, koja je, uz posliedice rata izmedu Grka i nesretan ishod pohoda na Siciiju (u ogima suvremenika neizbjezna odmazda za hybris), prouzrotila njezin pad u ruke njenog rivala Sparte Godine rata bile su iznutra obiljezene rastuéom korupcijom Periklove de- mokracije, ubilaéko okrutnom revolucijom oligarha, i povratkom demo- kracije u kojoj duh osvete nipotto nije bio odsutan. Svi su se ovi dogadaji 2bili a Sokratova Zivota, i stvorli su atmosferu stetnu za provodenje nepri- stranih znanstvenih istrazivanja. Za Aristofana, koji je bio dovoljno vjerno ogledalo misljenja vecine, filozofi prirode bili su beskorisna vrsta ljudi i prikladan predmet za ne uvijek dobroéudno ismijavanje. Stanje fizikalnih spekulacija samo po sebi je doprinijelo stavu da je vrijeme za zdravorazumsku reakciju protiv njih. U nedostatku preciznih ceksperimenata i znanstvenih instrumenata koji bi ih omoguéili, Ginilo se kao da filozofi prirode ne samo da ne objainjavaju svijet, nego se sve vi8e udaljavaju od njegova objainjenja. Nije iznenadujuce Sto je veéina judi suogena s izborom: vjerovati s Parmenidom da su mijena i kretanje ne- stvarni, ili vjerovati da se stvarnost sastoji od atoma i praznine (atoma koji nisu bili samo nevidljivi veé su im takoder nedostajale i ostale osjetilima zamjetljive osobine okusa, mirisa i zvuka koji su Ijudskom bicu znaéile sve) zakljucila kako im svijet filozofe malo toga moze reci, Istovremeno, neki su opreku izmedu odredenih stvari koje su bile ‘samo ‘konvencionalne” i ostalih koje su egzistirale‘u prirodi (bila ona po- sudena od fii¢ara ili jednostavno nesto Sto se snjima dijelilo kao dio opéeg duha vremena) spremno iskoristili kao temelj za napad na apsolutne vri- jednostiili bozansku kaznu u etiékoj sferi. Vriina je, poput boje, bila u oku promatraéa, nije ezzistirala ‘po prirod’. U raspravi koja je uslijedila, So- kerat je ulozio sve svoje snage u obranu apsolutnih vrijednosti koja je pro- ialazila iz njegovih paradoksa: ‘Vrlina je znanje’ i ‘Nitko svojevoljno ne éini lo’. Njegovo je stajalite bilo da je privlaénost dobrote neodoljiva svakome tko shvaéa njenu pravu narav, i neuspjeh u pokoravanju njenim standar- 1a moze biti samo posijedica nedostatka potpunog razumijevanja. U po- 7sledu ovog potpunog razumijevanja on nije tvrdio da ga je i sam postigao, nego da je za razliku od ostalih bio svjestan vlastitog neznanja. Buduci da je to barem bila polazi’na totka, i da je neopravdana samouvjerenost u po- ‘ledu etitkih stvari po njegovorn misljenju bila glavni uzrok nanofenja ne- pravde, on je sebi u zadatak uzeo uvjeriti jude u njihovo neznanje 0 naravi dobrote i tako ih pridobiti da, zajedno s njim, pokusaju tome doskoeiti. U ‘ostvarivanju tog zadatka, on je razvio dijalekticku i elenkticku metodu ar- ‘gumentacije kojoj kasnjifilozofi toliko puno duguju. ObjaSnjavanje izvanrednog utjecaja Sokrata na flozofiju koja je slijedila moramo ostaviti za kasnije. Ovdje se moze reti kako su skoro sve Kasnije Skole, bilo da su ih utemeljili njegovi viastti uéenici, bilo da su, poput stoiciz- ma, utemeljene dugo nakon njegove smrti, bile one dogmaticke ili skeptitke, hedonistitke ili asketske, Sokrata proglaSavale glavnim izvorom sve mudrosti ukljucujud i vlastitu. Ovo w najmanju ruku upucuje na to da Gemo pogriesiti ako njegov utjecaj pokuSamo pojednostavniti. Skole koje su utemeljilinjegovi nepostedni uéenici ukljucuju logitki domisljate Megarane, Kirenjane koji su voljeli ulitak i motda asketske Kinike, kao i Platonova Akademiju, no mi samo 0 ovo} posljedinjoj imamo nesto vise od fragmentarnog zanja Sokrat je svojim nasljednicima ostavio neke od najtezin intelektualnih problema. Moze se éiniti kako je, u pozivanju Ijudi na traganje za ‘pravom naravi dobrote’ kao jedinim zahtjevom ispravnog divijenja, on prije éinom vjere negoli éinom razuma odluéio (a) da dobrota ima ‘pravu narav’, (b) da je Covjekov duh mode zahvatiti, (c) da ée njeno intelektualno zahvaéanje biti jedan u potpunosti dovoljan poticaj za pravilno djelovanje u praksi. No to, opisano modernom terminologijom, znadi postaviti temelina pitanja ontologije, epistemologije, etike i psihologije. Kad je rijeé o problemu sadrZanom u prijeporu ‘priroda ~ protiv ~ konvencije’ suvremenicima bi se ‘moglo prije uéiniti da se kao dokazano uzima nesto Sto nije dokazano nego kkao njegovo rjeSavanje. Odluéan braniti i prosiriti nauéavanje svog utitelja, Platon je svojim univerzalnijim genijem, iako nije imao imena za upravo spomenute su- vremenije grane filozofije, utkao nesto od svake od njih u izvanrednu tapiseriju svojih dijaloga. Dobrota je imala stvarnu narav jer je stajala na Gelu svijeta ‘ideja’!. One su bile idealni entiteti koji imaju supstancijalnu copstojnost onkraj prostora i vremena, i tvore savrSene obrasce prema ko- jima su bile oblikovane prolazne i nesavrSene predodabe istina u etidkim, matematitkim i ostalim sferama koje su sve to mi susreéemo u ovom svijetu, Znanje je moguée zbog toga Sto je, kako su tvrdili pitagorovei i rugi religiozni uditelji, judska duSa (kojoj je intelekt za Platona bio najvisi 7 Op pre. eh. armsi najbolji dio) besmrtna, te ona stalno iznova ulazi u smrtna tijela, Izmedu svojih inkamnacija ona se suogava s vjetnim idejama. Kontaminacija tjele- snim otupljyje sje¢anja na njih, koja mogu biti zmova probudena iskustvom njihovih nesavréenih i promjenjivih predodzbi na zemlji i, nakon sto je tako krenula na put, filozofska dusa moze, éak iu ovom Zivotu, ponovno zabvatiti veliki dio istine pomotu procesa rigorozne intelektualne i mo- ralne samodiscipline. Filozofija je usmjeravanje volje i emocija kao i in- telekta, Dusa ima tri dijela, po2udni, voljni ii impulzivni, i razumni. Eros, ili libido svakog od njih upravijen je prema drugoj visti predmeta (tje- lesnom zadovoljstvu, poéastima i ambiciji, mudrosti). U dusi pravog filo zofa dvama nizim dijelovima nije dozvoljeno prijeci granicu njima svoj- stvenih funkeija; koligina erosa usmjerena prema njihovim predmetima je ‘umanjena, i s odgovarajucim poveéanjem u snazi usmjerava se prema cilje- vima razuma, koji su znanje i dobrota. Na taj nagin sokratovski paradoksi dobivaju Siru psiholosku osnovu. Platon nije bio statigan duh, Ono Sto sam dosad rekao uglavnom opisuje njegova uyjerenja u srednjoj dobi njegova Zivota onako kako su ona izrazena u velikim dijalozima tog razdoblja, posebno u Menonu, Fedonu, Drfavi i Gozbi. Otuda je ponikla njegova polititka teorija, aristokratska i autoritara, Kasnije shvaca kako doktrina o vjeénim, transcendentnim ide- jama, koju je prihvatio s donekle religioznim entuzijazmom, nameée ozbilj- ne intelektualne probleme. Kao teorija spoznaje ta je doktrina iziskivala dalje istrazivanje, a ni relacije izmedu ideja i pojedinaénosti, ili izmedu jedne i druge ideje, nije bilo lako racionalno objasniti, Platon se nije ustru- Eava0 pozabaviti ovim problemima, ito ga je navelo na stvaranje kritiékih spisa koji prema gledi8tu nekih filozofa dvadesetog stoljeéa gine njegovo najvainij filozofsko postignuée, osobito Parmenid, Teetet i Sofst. Parmenid na niz teSkoéa sadréanih u teoriji ideja ukazuje, ne nudedi rjeSenje. Teetet je istraZivanje o naravi znanja, a Sofis, u raspravi o metodama klasifikacije, 0 vezama izmedu najobuhvatnijih ideja, io razliitim zmagenjima ‘ne-bitka’, postavija temelje za mnoga buduéa djela s podruéja logike. laton je do kraja zadrZao teleolosko i teisticko glediste o prirodi. Ti- ‘mej sadr2i kozmogoniju kojoj je cilj pokazati primat osobnog uma u stvara- aju svijeta, — kojeg je Bozji um zasnovao tako da bude najbolji od svih mo- guéih svjetova. Ipak, Bog nije svemoéan. Svijet mora uvijek biti manje savrien od svojeg idealnog model buduéi da ono od ega je sastavijen nije stvoreno od strane Boga veé dano, te sadr#i neumanjivi minimum tvrdogla- vo iracionalne ‘nuznost’. Da je svijet proizvod inteligentnog plana ponov- 1no se tvrdi u njegovom posljednjem djetu, Zakonima, kao vrhuuncu detaljne zakonodavne sheme. Njegov je cilj potkopati sofistiéku antitezu prirode i zakona: zakon je prirodan, i ako je ‘zivot prema prirodi’ ideal, onda bi to trebao biti Zivot wz postivanje zakona.Aristotel je dvadeset godina bio Platonov prijatelj i uéenik, i to je ostavilo neizbrisivog utjecaja na njegovu misao, Buduei da je njegov vlastiti filozofski temperament bio znatno drugaéiji od onog koji je odlikovao nje- 0v0g uitelja, bilo je neizbjedno da se u srcu njegove filozofije prepoznaje ton sukoba. Njegov vise praktitan mentalitet nije imao potrebe za svijetom transcendentnih entiteta koji je vidio kao puko vizionarno dupliciranje stvarnog svijeta iskustva. Veoma se divio svom sunarodnjaku, Traéaninu Demokritt, i lako je zamisliti kako bi, da nije bilo Platona, atomistiéki po- led na svijet kao na sluéajno spajanje atoma mogao dodivjeti izvanredan Tazvoj U njegovom ostrom i znanstvenom umu. Umjesto toga, on je kroz cijeli Zivot od svog akademijskog nastjeda zadréao i teleologijski svjetona- zor i shvaéanje 0 najveCoj vaznosti forme koje je ponekad vodilo do po- teskoGa u razradi njegove viastite interpretacije prirode. ‘Svaki je prirodni predmet spoj materije i forme pri Gemu ‘materija’ u svom apsolutnom smislu znati ne fiziéko tijelo (jer svako fizicko tijelo po- sjeduje u odredenom stupnju formu), veé potpuno neogranigen supstrat Koji je bez. neovisne egzistencije, ali se logiéki zahtijeva kao ono demu su forme imanentne. Imanentne forme zauzimaju mjesto transcendentnih Platonovih ideja.! U svemu je sadrZana teZnja za razvojem viastite spe- cifiéne forme, kao Sto se najjasnije vidi u organskom napredovanju od sjemenke do bilike ili od embrija do odrasle jedinke. Proces se takoder moze opisati kao razvoj od potencijalnosti do aktualnosti. Ova podjela egzistencije na potencijalnu i aktualnu bila je Aristotelov odgovor na Par- ‘menidovo poricanje promjene koje se temelji na tvrdnji kako nigta ne moze postati bilo izvan onoga Sto jest ili onoga sto nije. Na vrhu scala naturae egzistira Sista aktualna forma, koja kao savrSeno Biée nema udjela u materi ili potencijalnosti; ij. Bog. Njegova je egzisten- cija nuéna po natelu da niti jedna potencijalnost ne dolazi do aktualnosti ‘sim pomocu nazotnosti veé aktualnog biéa: u fizi¢kom stvaranju, sje- ‘menku,prvo proizvodi zrela biljka, dijete mora imati oca. (Za Aristotelovu teleologiju temeljno je da koko’ dolazi pri jajeta.) Na ovoj razini, aktu- alno i potencijalno samo su relativni pojmovi, no odréavanje teleoloskog uredenja cijelog Univerzuma iziskuje savréeno i apsolutno Biée. Za Aristo- tela, kao i za Platona, teleologija implicira da aktualno egzistira telos, konaéni posljednj i djelatni uzrok za esenciju stvari kao i za pojedinagne i relativne uzroke koji su na djelu unutar odvojenih vista U svojoj viastitoj naravi Bog je cisti um ili intelekt, jer to je najvisi tip biéa i jedino Sto moze biti pojmljivo kao ono ito egristira odvojeno od ma- ‘Op. rev, Gv w seen hors is Yom iz 0 to se uvastm prievadime Pe toon mai di 'ObGe zn Arstotslove oun” (blk). 10teri. On nije namjeran stvoritel, jer bilo kakva briga za svijet formi-u-ma- teriji mogla bi umanjiti njegovo savrSenstvo i na ovaj ga ili onaj natin uklju- iti u potencijalno. No, njegova egzistencija je dovoljna da dr2i u pokretu (a ne da ‘stavja u pokret, jer je 2a Aristotela svijet vjetan) eijelisvjetski poredak aktiviranjem univerzaine i naravne teznje ka formi. Drugim rije- ima, sve teéi u okviru vlastitih ogranitenja imitirati Bozje savréenstvo. Fizitki, njegova egzistencija vodi izravno do kruénih kretanje potaknutin inteligencijama koje pokreéu nebeska tijela, koja zauzvrat éine moguéim procese zemaljskog Zivote. Prema ovom stajalistu, Ijudski rod postojtvibe- struko udaljen od Boga, no posjedovanje razuma daje mu jedinstveni po- Jo%aj, neku vrstu izravne linije komunikacije. Na taj je natin put intelektu- alne kontemplacije, filozofije, 2a éovjeka natin ostvarenja njegove prave naravi. Za njega, kao i za ostatak prirode, pritodno je razviti aktivnost svog najviSeg dijela,teZti realizaciji svoje specifitne forme. Za njega, a razliku od ostatka zemaliske prirode, to anati (kao sto Aristotel kaze u desetoj knjizi Eke) kultivirati bozansku iskru koju nosi u sebi. Napustanje transcendentnih Platonovih ideja imalo je dalekoseznih posljedica za etiku. Postojanje pravednost, hrabrosti, umjerenost itd, medu apsolutima ovog transcendentnog svijeta znaéilo je da su odgovori na pitanja Jjudskog ponaSanja vezani uz metafizitko znanje. Covjek moze djelovati is- pravno Gineéi Sto mu je reseno, oslanjajuci se na ‘maijenje’ koje su mu drugi usadili; no u tom sluéaju on ne posjeduje ‘znanje’o tome za8to se tako pona- Sa. Navela ispravnog ponaanja moraju biti sigumo utemeljena na évrstim principima, i zato trebamo filozofa koji je dugim i napornim vjedbanjem ponovno stekao svoju spoznaju o stvamosti, odnosno o apsolutnim idejama valina koje se samo bijedo odrazavaju u bilo kojem kreposnom &inu na zem- Ij. U Aristotela je sve to promijenjeno. Moralna vrlina i pravila ponaSanja leZe u potpunosti u podruéju kontingentnog. U prve duije knjige Enike on nas tak Sest puta podsjeca na navelo prema kojem se preciznost ne treba bez razlike traditi u svim predmetima i kako je neprimjerena u prouéavanju moralnosti, Kojojcilj nije znanje nego djelovanje. Reenica ‘mi ne pokusa- ‘vamo otkeiti Sto je vrlina, nego postati dobri ud’ ini se smitljeno upravije ‘nom Platonu i Sokratu, U psibologiji, Aristotel je duu definirao kao, u tebnitkom smisu i, formu’ tijela; tj. najvigu manifestaciju odredenog spoja form tere Koji je 2ivo bi¢e. Ovo, naravno, ne implicira epifenomenalisicko gle- diste. Tako neéto znaéilo bi izokrenuti njegovu filozofiju naglavce. Forma je prvotni uzrok i nije ni na Koji naéin ovisna o materiji. To ipak iskjutuje nauk o seobi dua koji je Platon dijetio s pitagorovcima. Aristotel se kloni pitanja o besmrtnosti, no éini se da je vjerovao u prezivljavanje, iako ne nuzno individuaino predivijavanje, nous-a, koji je naSa veza s boZanskim, i, kako se on jednom izrazio, jedini dio nas koji ‘ulazi izvana’. u‘Veliki dio Aristotelovog postignuéa jest znanstven, posebno u pogledu deskriptivnog i klasifikatorskog rada na podrugju prirodopisa, gdje Sirina njegovog znanja i valjanost njegove metode jo8 izazivaju divijenje onih koji se bave tim podrugjem, Identifikacija i opis vrsta bili su, naravno, zadaci prikladni geniju filozofa koji je, kao i njegov utitelj vidio stvamost u formi, ali je ipak otkrio tu formu u svijetu prirode umjesto da je otjera onkraj prostora i vremena. On je bio utemeljitelj prirodnih znanosti kao odvoje- nih disciplina, iako dvojbena prednost priznatog raskola izmedu ‘znanosti’ i filozofije jos lez u buduénosti. U logici, koju nije smatrao dijelom filozo- fije veé njenim organonom ili oradem, u veéoj se mjeri oslanjao na Platona nego Sto se to ponekad uvida. Ipak, tu kao i drugdje, njegov izvanredan dat za sustav i red vodi ga daleko iznad pukog preuredenja tudih ideja, i daje ‘mu mjesto pravog utemeljtelja formalne logike i znanstvene metode. Aristotel je bio utitelj Aleksandra Velikog, ostao je njegov prijatelj tijekom razdoblja njegovih osvajanja, i umro je manje od godinu dana nakon Aleksandrove smrti 323. On se stoga pojavijuje na pragu novog po- vijesnog poretka kojim je potelo treée glavno razdoblje gréke filozotij. Bez obzira na to je li Aleksandrov cilj bio uspostaviti syjetsku zajednicu (a to je pitanje oko kojeg se puno raspravija), on je uspio postiéi da nakon njegovog doba mali, neovisni i samodostatni gradovi-drZave, koji su inili esencijalnu okosnicu Klasiénog grékog Zivota i misljenja, izgube dobrim dijelom narav potpuno neovisne zajednice. Umrijev8i rano i nedovrSena posla, on je svojim nasljednicima ostavio prostrana podrudja Europe, Azije i Aftike, a oni su ih razdijelili na glomazna carstva kojima su monathisti¢ki Vladali. Promjene u svjetonazoru koje su sljedile te zna¢ajne vojne i poli- titke dogadaje bile su raznovrsne, iako nesumnjivo postupne. Sigurno je da Grci nisu lako ni brz0 napustili svoje vjerovanje u grad kao prirodnu jedi- nicu, zajednicu kojoj su pripadali i kojoj su dugovali svoju odanost. Tu su odanost lokalnim zajednicama podréavali sami kraljevi-nasljednici, koji su postovali moé gradova-driava te i sami u njihovom ofuvanju vidjeli naj- bolje jamstvo za prezivljavanje helenske civilizacije okruZene egzotiénim utjecajima istofnih zemalja u koje ona sada bila presadena. Gradovi su zato jo8 imali izravnu kontrolu nad lokalnim odnosima i Zivotom svojih gradana, iako su bili nadgledani od strane srediinje viasti, i stari polititki duh Grka bio je odréavan na Zivotu, iako je neizbjezno, kako je vrijeme prolazilo, postao (kako je rekao Rostovtzeif) prije muncipalan nego poli- ticki u pravom smisha. Ujedinjavanje gradova u saveze posebice na kopnu, dogadalo se kao posljedica rastuée svijesti o jedinstvu Helena. U ranom period novog doba nisu manjkali znaci optimizma i samo- pouzdanja, vjere u Ijudske sposobnosti i trjumf razuma, Golemo direnje hetenskog horizonta, moguénosti putovanja i trgovine s dotad malo pozna- 2tim i barbarskim dijelom svijeta, te otvaranje moguénosti za novi podetak u novim zemljama poveéali su osjeéaj aktivnosti i nade. No kako je vrijeme prolazilo, stalne politike borbe i ratovi medu dinastijama, i uznemiryjudi Uginak iznenadnih novih kontakata izmedu grékog i orijentalnog stila Ziv- Ijenja, jednako kao i djelotvorna asimilacija gradova u novim kraljevstvima, poéeli su stvarati osjecaj nesigurnostii tjeskobe, koji se, zajedno s ostalim ‘opéim osobinama tog razdoblja, ogledao u filozofii toga doba. Rastuci osje- aj nevainosti i bespomoénosti pojedinca, Eak i odavno ustaljenih drustve~ nil i politikih jedinica, pred mo€nim i nesavladivim silama koje kao da su oblikovale dogadaje bezlignom neizbjeZnoSéu sudbine, imao je na ljudski um utjecaj nalik ovom u naSe doba. S jedne strane, oni koji su se posvetili proutavanju imali su slobodu tragati za znanjem radi znanja, u Gemu su takoder mogli nai utotiste od nesigurnosti svakodnevnog Zivota, no to se nije manifestiralo u odvaznim i originalnim misaonim uzletima poput onih na povecima filozofije, Prouéa- vateljskim radom i posebnim znanostima, kojima su Aristotel i njegovi su- radnici postavili tako izvanredne temelje, marljivo su se bavili prvo u sa- ‘mom Liceju Ijudi poput Teofrasta (Aristotelova prijatelja i nasljednika) i Stratona, a potom u Aleksandriji, kamo je sam Straton odselio da bi posta uéitelj simu viadara Egipta. Ovdje je na potetku tre¢eg stoljeca prije Krista za dinastije Ptolemejevi¢a, vjerojatno na poticaj Demetrija iz Falerona, utemeljen Muze} s velikom knjitnicom i opservatorijem. Prog- nan iz. Atene, ovaj uéenjak-dréavnik, koji je bio Teofrastov prijatel i koji je gotovo sigurno pohadao Aristotelova predavanja, donio je duh Liceja na egipatski dvor Ptolemeja I oko 295. Nova i karakteristiéna osobina ‘ovog razdoblja bilo je ozbiljno, dobro dokumentirano prouéavanje pro’- losti, i u okviru toga Zivota i djela ranijih filozofa, Primjena znanosti na tehnologiju, posebno u vojnoj sferi, takoder je zamjetno napredovala u helenisti¢kom razdoblju. Postupni gubitak osjeéaja zajednistva i smanjena moguénost sudje- lovanja u javnom divotu, omoguéavali su intelektualcima vige slobode za prepustanje samotniékim proutavanjima i istrazivanjima no istodobno su izazvali opéi osjeéaj nesigurnosti, bescljnosti i otudenosti. U ranijim, kom- paktnijim dréavama pojedinac je u prvom redu bio gradanin, s jasno od- redenim pravima i duznostima i vlastitim mjestom u drustvu. Najveéa nje~ ‘mu poznata zajednica bila je ona u kojoj su i njega gotovo svi poznavali ‘Sve su druge zajednice bile strane, is njima se susretao samo kroz diploma- ciju ili rat. Njegov je svijet, poput Aristotelovog univerzuma, bio skladno ureden. Imao je centar i periferiu. Kako je napredovalo helenistitko doba, ‘on je sve vie postajao nalik demokritovskom atomu, besciljno plutajuéi u beskonaénoj praznini. U tom osje¢aju otudenosti, uobitajene nesreée po- 13put siromaSiva, progona, ropstva, osamljenosti i smrti dobivale su jo stra8nije oblike i dodivijavalo ih se s jo8 veéom zabrinuto8éu. Jedan je re- zultat toga, osobito u kastjjem helenistikom periodu, bila sve vea popu- larnost misterijskih religija, i grékih i stranih, koje su u ovom ili onom ob- liku obe¢avale ‘spasenje’. Kultovi te vrste, iz Egipta i azijskih zemalja, koji su Greima i ranije bli poznati, stjecali su sedbenike iz svih slojeva drus- twa. Naravno, to nije ostalo bez utjecaja na filozofiju. Za zadovoljavanje novih potreba pojavili su se novi sustavi, ji je deklarirani cil bilo postigi ono Sto se nazivalo ataraxia, nepomuéena mirnoéa, ili autarkeia, samodo- statnost. Filozofije koje su dominirale od kraja Setvrtog stoljeéa prije Krista bile su epikurejstvo i stoicizam. Postjednji je posebice postigao tako Siroko asprostranjeni utjecaj da bi ga se skoro moglo nazvati reprezentativaom filozofijom helenistigkog i gréko-rimskog doba. Oba su filozofska pravea svoju inspiraciju tradila u misliocima velikog kreativnog razdoblja koje je zavrsilo § Aristotelom. Zbog toga im ipak nije nedostajalo originalnosti, koja se narotito moze pripisai stoicizmu, Zaista, nie lako rei kada toéno jedan filozofski sustav prestaje biti sintezom ranijeg misljenja i postaje riginalna tvorevina. Malo tko ée Platonu poreéi originalnost, no njegova filozofija ipak moze biti opravdano predstavijena kao izviruéa iz promis- Ijanja rijeti Sokrata, pitagorovaca, Heraklita i Parmenida, Ono sto razlikuje helenisti¢ke sustave pri je, kao Sto sam naznatio, razlika u motivima. Fi- lozofija vise ne izvire, kao Sto su Platon i Aristotel ispravno tvrdili za njen potetak, iz osjeéaja Gudenja, Njena je funkeija osigurati dusi pojedinca u otigledno neprijateljskom ili ravnodusnom svijetu osje¢aj mira, sigurnosti i samodostatnosti. Zato je prirodno da su filozofi bili manje izravno zainte- resirani za pitanja kozmologije i fizike, i da su za fizitki kontekst svojih moralnih uéenja izabrali prilagodbu neke od postojecih shema. Na taj nagin u helenistiékom svijetu, premda u odredenoj mjeri promijenjena, i dalje tive promisljanja ranijih Skola fizitara, Epikur, koji je bio mladié kad su umrli Aristotel i Aleksandar, izdvaja religiju kao korijen duhovne slabosti. Najveéi pojedinacni uerok duSevne uuznemirenosti leéao je u strahu od bogova i onoga Sto Eovjeka éeka nakon smiti, Bilo je nedopustivo da Ijude proganja misao kako je Ijudska vrsta ‘osudena na milost i nemilost skupine hirovitih i judima slignih boZanstava koju je Gréka naslijedila od Homera, bogova éija je pakost mogla progoniti svoje Zrtve i nakon smrti. Demokritova atomistitka teorija, koja je nas- tanak Univercuma i svega Sto se u njemu dogada objainjavala bez postu- lata o bozanskom djelovanju, izgledala mu je kao nesto Sto istovremeno i izrazava istinu i oslobada Covjeka od strahova koji su ga najvise progonil Bogovi nesumnjivo postoje, no ako, u skladu s istinskom pobozno8éu, vje~ 4rujemo da vode Zivot mirnog i nepomuéenog blaZenstva, to iskijuduje pret- postavku da se oni bave Ijudskim ili svjetovnim stvarima. Dua (koja je sastavijena od narotito finih atoma) nakon smrti biva raspréena, Zato je budalasto bojati se smri, jer sve dok mi zivimo smrt nije prisutna, a kad dode mi vige ne postojimo i zato smo nesyjesni toga da je dosla. Za razliku od Demokrita, koji je gotovo sigurno postulirao potetno nasumigno kretanje atoma u svim smjerovima, Epikur je pretpostavljao da je neometano kretanje atoma jednoliéno u pogledu smijera i brzine, sto je Uuzrokovano njihovom teZinom. Svojom izvanrednom pronicavoséu anti- cipirao je otkriée moderne znanosti da u vakuumu sva tijela padaju jed- nakom brainom, neovisno 0 njihovim relativnim tezinama, no jos je wvijek ‘morao pronaéi objasnjenje za njihovo sudaranje i povezanost. PronaSao ga je u pretpostavci da u atomima postoji sila koja uzrokuje vrlo male otklone S njihove putanje u neodredenom yremenu i na neodredenim mjestima, i ‘ova je oéigledno neobjainjena hipoteza postala kljuénom postavkom nje- {gova sustava. Zajedno s njegovom teorijom o materijalnoj, atomskoj struk- turi uma, on ju je koristio za objasnjavanje slobodne volje, jer je, preuzima- jugi atomski sustay, bio odluéan po svaku cijenu izbjeci determinizam svo- ga prethodnika Demokrita. Vidjeti sebe kao roba sudbine, rekao je, gore je nego vjerovati starim mitovima o bogovima. Kao najvige dobro u Zivotu odredio je ‘uditak’, no bilo bi ga toénije opisati kao odsutnost boli. Preporuéao je ponasanje koje je bilo suprotno od wZivanja u tjelesnim nasladama, buduéi da prepustanje obilju hrane, piéa i ostalih tjelesnih zadovoljstava ni na koji nagin nije bilo prikladno za postizanje one ‘slobode od boli tijela i nemira duha’ u kojojiskljudivo lezi zadovoljstvo mudrog éovjeka. Takoder, ‘nije moguée Zivjeti ugodno bez da ivimo razborito, Zasno i pravedno’. (Ciceron je bio donekle u pravu kad je rekao kako je Epikur uspio obraniti svoju turcinju da je wtitak summum bo- num jedino tako sto je toj rijedi dao maéenje koje nitko drugi nije pre- poznao.) Iako ispravna, epikurejska etika bila je u odredenoj mjeri nega- tivna, da ne kazemo egoistitna, buduti da je postizanje mimoée duha, Sto je bio njezin cil, iziskivalo suzdréavanje od svih javnih duznosti i odgovor- nosti Ideal je bio “Zivjeti neprimijeéeno’. No iako je u pogresnim rukama mogla biti degradirana na razinu Horacijeve svinje, to flozofiji, onakvoj kakvu je Zivio i poduéavao Epikur, nije manjkalo ni intelektuatne hrabrosti ni moralne plemenitosti. Ipal usprkos njegovim argumentima koji su govorili suprotno, poruka nade i ut- jehe koja je podivala uglavnom na tvrdnji da smart znati potpuno gaSenje vetini ljudi nije se éinila kao nesto Sto nosi obeéanje spasenja. Njezina pri- Vlaéna snaga u usporedbi s misterijskim religijama nije bila velika. Istovre- ‘meno joj je njezin eksplicitai hedonizam, i postavijanje vrline na drugo 15mjesto u hijerarhiji dobara, donio neodobravanje drugih filozofskih Skola, Stoicizam je w svom distom obliku bio éak rigoroznija doktrina, no pokazao se sposobnim egzistirati na razliitim razinama i dobiti iru potporu, Stoici- zam je postao moéna privlaéna sila, posebice kad su ga Rimljani prilagodili Mlastitim idealima ponaSanja, Povecima novog helenizma obiljezjc je dala nacionalnost njegovog os- nivaéa, Zenona iz Kitije, koji uopée nije bio Grk nego fenitki Semit, kao Sto je to skoro sigurno bio i Hrizip iz Solija kraj Tarsusa koji je sistemati rao stoitko uéenje, Zenon se oftro suprotstavio ideji da je univerzum pro- dukt sluégja. Umjesto toga naSao je klicuistine u Heraklitovu kompleksu um-materija i u srediste svog sustava stavio je Logos, koji je svoje materi jalno utjelovljenje imao u vatri. Ovaj spoj uma i materije, 2a Heraklita pri- rodna pretpostavka, bio je za Zenona syjesna postavka koja je proizasla iz prouéavanja i eksplicitnog odbacivanja platoniékih i aristotelovskih oblika dualizma. Nista ne moze postojati bez materijalnog utjelovijenja. Kozmos je djelo providnosti koja sve stvari ureduje imajuéi dobro kao cilj, proizvod je svjesnog umijeéa, no njegov tvorac ipak nije transcendentan, BoZanska csencija prozima sve, iako ne svugdje jednakom istogom. Jedino u Sovjeku od svih sublunarnih stvorenja ona uzima oblik logosa, materijalno pred- stavljenog kao topli dah (pnezma). U vanjskim je nebesima ona jo8 &i8éa, sti vatreni um slobodan od nizih elemenata koji ga zagaduju na zemlji i oko zemlje. Buduci da posjeduje logos, koji manjka nizim Zivotinjama, Zovjek, iako je njegovo tijelo Zivotinjsko, dijeli najvi8i dio svoje naravi $ bodanstvom; i buduci da sve teZi Zivjeti u skladu sa svojom najboljom naravi, Zivot u skladu s logosom ispravan je cilj za Eovjeka. Odatle stoi¢ki ideal Mudraca, Koji je nauio da nista osim unutarnjeg ja nije vazno. Iz- vanjske stvari (2dravije, imovina, ugled), iako Zivotinjska strana Covjeka opravdava u stavijanju nekih ispred ostalih, istinski su nevaine. Biti u svo- joj nutrini ispravan jest sve Sto je vaino. Ova spoznaja o nevaznosti iz- vanjskih okolnosti gini Mudraca nepokolebljivo smirenim (autarkes), ito je jedino 8to je potrebno za sretan Zivot. Ne utitak, nego vrlina (izjednaéena s mudro8éu) jest najvige dobro. Dui je jedinstvo vratio Hrizip, koji je sveo porive i Zudnje na prosudbe (Ovo je dobro za mene’, itd.), gradeéi tako novi temelj za sokratovsko nagelo da je vrlina znanje. Vrlina je apsolut, poput pravednosti ili istine. Odatle stoitki paradoks da nema stupnjeva izmedu apsolutne dobrote ili mudrosti i apsolutne ludosti ili poroka. Savréeni je Mudrac izimno rije- dak, a svi su ostali budale, i ‘svi su grijesi jednaki. Ovo je bilo ilustrirano razligitim analogijama, primerice time da ée se Covjek utopiti bez obzira na to je li mu glava jednu ili nekoliko puta po Sest stopa ispod povriine 16vode.! Kao i sa izvanjskim stvarima, stoici su priznali da postoje postupci koji imaju stednju vrijednost od kojih su neki bolji od drugih, iako niti je- dan nije istinski dobar ili lo. Jedinstvenost vrline, i univerzalno fjudsko posjedovanje logosa, nosili su za stoike dalekosezni zakljucak da se mudrost moze jednako naéi u robova i ena, kao i u slobodnih muskaraca. Zaista, svi su liudi po prirodi slobodni i jednaki. Uz ovo je vezana stoiéka koncepeija iudske zajednice. Zivjeti u zajed- nici jednako je pritodan ljudski nagon kao i samoodréanje, a idealna je zajed- nica ona koja obulvaca cijelt Ijudsku vrstu, Kozmopolis ii svijet-gra, jer svi su [judi braéa, sinovi jecinog Boga. Cijela ideja lindskog bratstva, Cak i ako je nastala (Kako su neki tvrili) u umu samog Aleksandra, veliki dio svog razvoja i Sienja duguje nauavanju stoika. Treba ipak spomenuti da je ova koncepeija saztela vjerojatno tek nakon Zenona i njegovih siedbenika, i da je svoj vrhu- nac dosegia s Epiktetom krajem prvog stoljeéa nakon Krista. U meduvre- menu, éovjek ima odgovornost prema drZavi u kojoj se nalazi, iako se njeni zakoni mogu 1 velikoj mjeri razlikovati od naravnog zakona Kozmopolisa, Za razliku od epikurejstva, stoicizam preporuéuje aktivno sudjelovanje u Zivotu zajednice, i pokusava Greima vratiti neSto od osjecaja zajednistva koji se izgu- bio s nestankom neovisnih gradova-dréava, ‘Zenon i Hrizip dali su osobito znaéajne doprinose disciplinama episte- mologije, logike i filologije. Po prvi su put rasprave o prirodi i o uporabi jezika vodili judi koji su se stuzii grékim jezikom i bili ukorijenjeni u tradi- ciju grékog misljenja, no koji su ipak bili bilingualni, i kojima materinji jezik nije bio grEki, veé neki drugi. Oni su usvojili tadasnju podjelu filo- zofije na fiziku, logiku i etiku, no te su discipline bile ujedinjene a sustav integriran univerzalnim znaéajem logosa, Ova vitalna kozmiéka sila, ili bodanstvo, imala je dvostruku funkeiju, kao princip znanja i princip uzro- kovanja. Ponekad nas to podsje¢a na Platonovu Ideju Dobra, koju je on usporedio sa suncem kao nedim 0 emu ne ovise samo egzistencija i Zivot prirodnog svijeta, veé i naa percepcija tog svijeta pomoéu vida. Logos takoder ima odiglednu srodnost s hilozoisti¢kim nagelom nekoliko predso- kratovskih kozmologa uz Heraklita. Oni su voljeli re¢i da njihovo jedin- stveno naéelo, istovremeno i materija od koje je satinjen kozmos i djelatni uzrok njegova kretanja, i “zna sve stvari’ i ‘upravija svim stvarima’. Ipak, za Zenona mozemo reéi, kao i za Platona, da je, Koliko god on dugovao svo- jim prethodnicima, njegova sinteza proZeta novim duhom koji joj daje pravo da je neovisno od ostalih nazovemo jednim od velikih filozofskih sustava svijeta. ¥ Op. prev. engl. one fot, edna topo, caglesia mjera za dau, peda went od 3048 en “Fathom small uaa od 18 m, Sst stop 7Ovaj preliminarni pregled nema za ciljslijediti dalinji razvoj stoicizma. On je dobio novi zamah u drugom stoljecu prije Krista zaslugom Panetija iz Rodosa, koji je velikim dijelom odgovoran za njegovo uvodenje u Rim i nje- govu prilagodbu rimskim idealima i obrascima misijenja, Smatrajuéi Sokrata utemeljteljem sve novi filozofije, ugledao se na Platona i Aristotela ne ‘manje nego na Zenona. Po naravi praktigan Soyjek, prijatelj Scipiona i povje- snitara Polibija, Panetije je naglaSavao nuzost primjene stoiékih naéela u praksi. Njegove aristokratske sklonosti dovele su ga do odbacivanja ranije teorije 0 prirodnoj jednakosti svih Ijudi u Korist teorie 0 prirodnim razli- kama medu Ijudima, a njegovi odnosi s rimskim drutvom bili su zapravo povezani s njegovim uvjerenjem da je idealna dréava — koju je on vidio kao sredinu izmedu autokracije i demokracije koja svakom dijelu stanovnistva daje prava i duznosti koji mu pripadaju ali nigta ve od toga — u uredenju Rima dosfa blizu svog praktiénog ostvarenja. U meduvremenu su druge Skole — skeptici, peripatetici, Akademija - nastavile 5 radom, no moze se s pravom reti da ih je Stoa zasjenila. Pod Karneadom, istaknutim protivnikom stoicizma, Akademija se u drugom stoljeéu prije Krista okrenula ka skepticizmu i odbijanju vjerovanja u mo- ‘ucnost sigurnog znanja, Ovo se promijenilo pod Antiohom, Ciceronovim usiteljem i prijateljem, za kojega je Ciceron rekao da je bio ‘si perpauca ‘mutavisset, germanissimus Stoicus’. On je iskreno vjerovao kako razlike iz- medu nauavanja pripadnika Akademie, peripatetika i stoika leze vie u rijegima nego u stvarnosti. Opéenito se moze reéi da je, usprkos o8trim ajamnim kritikama, uvijek postojala svijest o tome da te skole imaju ‘mnogo toga zajednikog, i da je, posebice u podrugju etike, epikurejizam stajao izoliran i izdvojen, praéen zajednickim neodobravanjem. im je postao nova svjetska sila, i rimski je etos svuda ostavljao utje- caja. Rimski genij nije se iskazao originalnoséu na podrugju filozofije, no i sam Gin interpretiranja filozofskin dostignuéa Grka na latinskom jeziku, koji je tako uspjeSno proveo Ciceron, donio je sa sobom odredene modi fikacije. Ciceronov spis 0 Duznastima, stoigki xapixovea, iako uglavnom temeljen na Panctiju, postao je traktat De Offic, a offcium je bila kon- cepcija koja je veé posjedovala tisto rimsku povijest i asocijacije. Jednako tako, stoitki ideal Ijudske zajednice nije ostao potpuno isti promatran kroz vizuru latinskog humanitas, a slitne, vise ili manje suptilne razlike postojale su i izmedu drugih ekvivalentnih pojmova, poput grékog xozsteia i latin- skog res publica. U Ciceronovo je doba ponovni procvat dozivjela filozofija pitagoro- ‘vaca, zahvaljujuéi nekim mistiocima koji su uoéili religiske potrebe tog vre~ mena i Koji su bili privugeni mistinom koncepeijom veze izmedu boga i ovjeka, no koji su joj Zeljeli dati ve filozofskog temelja nego Sto su mudi 18emocionalni kultovi Izide ili Kibele. Naravno, ta gréko-rimska Skola nije bila liSena utjecaja praznovjerne lakovjernosti tog vremena. Upravo njezi no postojanje uzrokuje mnoge tesko¢e u rekonstruiranju pitagorizma iz doba Platona i ranije. Vecina nasi podataka o pitagorizmu dolazi od pi- saca iz kasnijeg razdoblja, a ono Sto oni kaZu 0 ranijoj fazi kontaminirano je post-aristotelovskim idejama, Citave knjige bile su pisane i objavijivane 1w ime dobro znanih ranih pitagorovskih misilaca Najveéi znaéaj neopitagorovaca vjerojatno je u tome &to su u treéem stoljeéu nakon Krista pomogli utrti put Plotini: kao i cijelom velikom i utjecajnom neoplatonitkom pokretu, Neoplatonitari Porfirje i Jamblih, napisali su Pitagorin Zivotopis, a postojala je i srodnost izmedu dviju skola, to je blo i prirodno i neizbjezno, imajuéi u vidu w kojoj su mjeri Pitagorini nasljednici utjecali na Platonovu misao. Sada smo presli granicu izmedu predkrSCanskog i kr8éanskog doba. Moglo bi se Siniti da je Isusov nauk i nauk Satice njegovih hebrejskih slied- benika u svom primitivnom obliku imao malo veze s impresivnim i konti- nuiranim razvojem gréke filozofije. No nakon Aleksandrovih osvajanja ovaj je kontinuirani razvoj bio praéen sve Sirim moguénostima utjecaja na druge narode. Gréki i semitski jezik veé su se susreli u Zenona i kasnijih stoitkih filozofa. Prvi judi koji su zapisali novo Evandelje to nisu uéinili na svom materinjem jeziku, veé na jeziku Platona i Aristotela, prilagodenom njegovoj novoj ulozi ~ lingua franca znatno poveéanog helenskog svieta. Zadatak preobraéenja pogana donio je potrebu da ih se susretne na pod- rugju koje dobro poznaju, Sto je utinio vet Sveti Pavao u svom poznator govoru Atenjanima, u kojem hvali kr¢ansko uvjerenje da su svi ljudi Boy sinovi, citirajuéi stih stoiékog pjesnika Aratusa. Kasnije postoji stalna in- terakeija izmedu kriéanskog i poganskog misljenja. Stav krééanskih pisaca prema grékojfilozofiji varira od ekstremnog neprijatelistva do znatne sim- patije, od Tertulijanovog “Kakve veze ima Jeruzalem s Atenom?” do ideje da je grtka filozofija preparatio evangelica — ideje da je, kao Sto je to twrdio Klement Aleksandrijski,filozofija Grke pripremila za Krista, onako kako je Zakon pripremio Zidove. S pojavom izrazito duhovne religiozne filozofije neoplatonizma, interakcija je postala jo$ zaéajnija. Bilo s neprijateljskim ili pomirljivim namjerama, razumijevanje i odredeni stupanj prihvaéanja stajaliSta suprotne strane postali su nuznost. Na taj natin, éak i s izrasta- rnjem krS¢anstva u priznatu religiju civiliziranog svijeta, nije dosio do prekida Kontinuiteta, nti je utjecaj gréke tradicije prestao. Platon, Aristotel i stoici i dalje su imali utjecaja na skolastike srednjeg vijeka. Cambridge je imao svoje platoniste u 17. stoljeéu, a danas ima svoje katoliéke tomiste i protes- tantske platoniste. 19Da bismo mogli pratiti cijelu ovu prigu nije dovoljna jedna knjiga, a vjerojatno niti jedan govjek. Spomenuo sam nastavijanje gréke tradicije u okviru krSéanske filozofije zato jer je to neSto 80 ne smije biti zaborav- Jjeno, i sto je danas jedan od razloga za nastavak proutavanja antitke gréke isli. No, ovo ée djelo biti ogranieno na nekrSanski svijet, i buduéi da je tako, mislim kako je bolje da ono zavrli prije neoplatoniéara nego da ih pokuSa obuhvatiti. $ Plotinom i njegovim sljedbenicima, kao i s njihovim kxScanskim suvremenicima, pojavljuje se novi religiozni duh koji nije iz vorno gréki (sam Plotin bio je EgipCanin, a njegov weenik Porfiije Sirijac koji se izvorno zvao Malchus), i usmjeren je vibe prema naprijed, kao pri- prema za srednjovjekovnu filozofiju nego unazad prema antiékom svijetu. Prije nego Sto zapognemo, valja jo8 nesto razjasniti. U izlaganju ove povijesti spomenut ¢u imena velikog broja filozofa i pokuSati procijeniti njiltova postignuéa. No pritom su saéuvani cjelovitiili logi¢ki povezani spisi tek trojice ili Cetvorice medu njima. Platonovi su nam dijalozi dostupni u cijelosti. Od Aristotela nam je ostala velika kolidina raznolikih spisa koji su dijelom biljeske za predavanja a dijelom zbirka pisane grade vige ili manje uobligene u znanstvene rasprave o predmetima Kojima se bavi. Unutar ‘ovog korpusa nije uvijek lak biti siguran je li ono Sto posjedujemo doslo iz pera samog Aristotela ili nekog od njegovih uéenika, niu kojoj je mjeri ono to je u osnovi Aristotelovo bilo prepravijano i prosirivano od strane njego- vih uéenika i redaktora, Uz te rukopise, Koji su imali uporabnu namjenu w sklopu njegove peripatetitke Skole i imaju malo pretenzija na knjizevmu vrijednost, Aristotel je ostavio odredeni broj objavijenih dijaloga koji su u antici izazivali divjenje kako svojim stilom tako i svojim sadréajem, no oni su izgubljeni. Imamo neke cjelovite rasprave njegovog nasljednika Teofra- sta, Epikur je bio jedan od najplodnijih pisaca antike, no danas su saéuvana samo tri njegova filozofska pisma priateljima (od kojih niti jedno, mada sadrée izvorne Epikurove stavove, vjerojatno nije djelo njegove ruke), 2b ka od detrdeset “Temeljnih doktrina’ — svaka je samo regenica ili kratki pa- ragraf — i neki aforizmi Za sve ostale vainije predstavnike gréke filozofije, ukljucujuei primje- tice sve predsokratovee, Sokrata (Koji nije niSta pisao) i stoike, ne izuzima- juéi ni samog Zenona, mi smo ovisni o citatima i izvadcima razligite duzine koji se pojavljuju kod drugih autora, ili o parafrazama i tudim izlaganjima njihovog mislienja, adje se testo iskazuje vise ili manje otigledna pristra- nost. Ovaj vrlo izrazen problem za svakog povjesnitara gréke filozofije valja imati na umu od samog poéetka. Osim za Platona i Aristotela, pitanje naravi i pouzdanosti na8ih izvora neizbjedno se uvijek iznova nameée. 20IL. POCECI FILOZOFIJE U GRCKOJ nee reditum Diomedis ab interitu Meleagri nee gemino bellum Troianum orditur ab ovo. Posve praktiéni razlozi nalaiu nam da svoju temu ne slijedimo predaleko u prodlost do njenog embrionalnog stadija, ili barem ne do vremena prije njenog zaéeéa. Sto moZemo nazvati zaéetkom gréke filozofije? Ona se po- javila kad se u Hudskim umovima poéelo oblikovati uvjerenje da prividni kaos zbivanja mora u svojoj pozadini sadrZavati red i da je taj red djelo im- personalnih sila. Za um pred-filozofijskog Sovjeka, nema posebne pote’ koée u objainjavanju ofigledno sluéajne naravi mnogin zbivanja u svijet. (On zna da je on sam bie impulsa i emocija, pokretano ne samo razumom. veé i Zeljama, jubavju, mrZnjom, radoséu, ljubomorom, osvetoljubivoséu. Sto je prirodnije od toga da zbivanja u svijetu oko njega imaju sliéno obja’- njenje? On sebe vidi kao prepuStenog na milost i nemilost nadmocnim i neshvatlivim silama, 2a koje se ponekad Gini da djeluju imajuéi malo obzi- ra za dosijednost i pravdu. One su nesumnjivo manifestacije biéa slitnih Zoyjeku, samo dugovjednijih i moénijih. Na cilj ne iziskuje upuStanje u ne- razjainjena pitanja antropoloskih rasprava s opravdanjem da bi one mogle pruditi neka nuzna objainjenja 0 prvobitnom izvory, ili izvorima religiskih, vjerovanja, Sve Sto trebamo znati jest da je rijeé o tipu politeizma ili polide- ‘monizma koji je dominirao ranim grékim misljenjem i koji se u svim svojim slikovitim detaljima moZe prouavati u homerskim spjevovima. Tamo sve ima personificirano objainjenje. Ne samo vanjski i fizitki fenomeni poput ike i oluje, gromova i sunéevog sjaja, bolesti i smrti, veé takoder i oni ne~ Kontrolirani psiholoski impulsi kroz koje Zovjek osjeéa kako je u vlasti neéega Sto je izvan njegova nadzora. GrjeSnia Zudnja je Afroditino djelo, éin ludosti znati da je ‘Zeus odu- 2e0 Sovjeku pamet’,izuzetna hrabrost na bojnom polju zasluga je boga koji je ‘udahnuo snage u junaka’. Na ovaj nagin Ijudska moralna slabost zado- voljava jednu od svojih najtrajnijih potreba, potrebu za isprikom. Odgovor- ost za prenagljene postupke zbog kojih ée potinitelj Zaliti kad (da upo- trijebimo na8 suvremeni znakovit izraz) ‘dode k sebi’ moze se prebaciti s potinitelja na vanjsku prisilu. U danasnje vrijeme impersonalni Simbenici (potiskivanje, kompleks, trauma i slitno), koji su zamijenili Afroditu i Dio- niza, ponekad se koriste u iste svrhe. aMoglo bi se éiniti da vjerovanje da su igratke moénih ali moralno ne- savréenih botanstava, ljude stavlja u vrlo ponizavajuti i Zaljenja dostojan polozaj, i pesimisti¢ki pogled na Ijudsku sudbinu éesto je izrazen u Home- ra, Istovremeno, to vjerovanje ukljuéuje jednu gotovo arogantnu pretpo- stavku, koju pojava vie filozofskog syjetonazora mora otkloniti; jer u ona nnajmanju ruku pretpostavija da se sile koje vladaju univereumom na blisko ‘osoban naéin bave Ijudskim brigama. Bogovi ne razmisljaju samo o sudbini Govjeéanstva kao cjeline, veé ak i 0 usudu pojedinaca (s Kojima, ako je rijeé 0 vodama, mogu biti Zak i kryno povezani). Ako A prosperira, dok je njegov susjed B uni8ten, to ée biti zato jer je jedan od njih zadobio naklo- ‘ost, a drugi neprijateljstvo nekog boga. Bogovi se svadaju oko toga hoée li Grei ili Trojanci pobijediti u ratu; Zeus saZalijeva Hektora, no Atena tradi veliganje Ahileja, Ljudi mogu susretati bogove i izrazavati im svoje osje- ¢aje. Kad se Apolon, nakon Sto je zavarao Ahileja uzevsi judski oblik Age- nora, napokon razotkriva, bijesni junak u njegovoj nazotnosti plane: ‘Ti si me prevario, Apotone, i da imam moé ja bih ti se zato osvetio.’ Usprkos nedvojbenoj nepobjedivosti bogova, ovaj prisni susret zmedu neba i zemlje ‘morao je imati svoju utjeSnu i poticajnu stranu. Pod utjecajem najranijeg filozofskog razmiljanja, ‘Otac bogova i judi’ i njegova bozanska obitelj bi- jahu rastogeni u impersonalnu ‘nuZnost’, u djelovanje prirodnih zakona i utjecaj ‘zraka, etera, voda i ostalih cudnovatih stvari’, kako ih Sokrat naziva u Fedonu. Mnogima je to moralo donijeti osjeéaj osamljenosti i napus- tenosti, te nije neobitno da je stari i slikoviti politeizam u velikoj mjeri zadrao svoj utjecaj i nakon pojave vise racionalistiékih kozmoloskih gle- dista, u Sestom stoljeéu prije Krista (Osim toga, da bismo na pravi natin ocijeniliizvanredno postignuée ra- nih filozofskih mislilaca, moramo biti svjesni da je na tadainjem stupnju Ijudskog znanja religijsko objaSnjenje bilo daleko najprirodnije i najyjero- jatnije. Svijet kakvog nam ga pokazuje naga percepeija jest kaoti¢an i nedo- sljedan, Sloboda i neodgovornost osobne volje, a jo8 vise nepredvidive po- sliedice sukoba suprotstavijenih volja, objanjavaju njezine hirove, barem povrino gledano, daleko bolje nego hipoteza o jedinstvenom redu koji viada svijetom. Zaista, u pokusaju objasnjavanja svijeta na temelju takve hipoteze, prvi su filozofi, kako je s pravom rekao Henri Frankfort, ‘napre- dovali s nerazumnom smiono8éu na temelju jedne potpuno nedokazane pretpostavke’. Religijsko objainjenje bilo je dovoljno ne samo za objainjavanje sva- Kodnevnih zbivanja u ondaéajem svijetu, veé i njegovih dalekih posetaka U tom smislu mozemo ak i prije pojave filozofije vidjeti zamjetan razvoj u smjeru uredenog procesa, Tendencija prema sistematizaciji svoj vrhunac doseZe u Heziodovoj Teogoniji, no ipak je u tom spjevu postanak neba, 2zemlje i oceana i svega sto se u njima nalazi jos uvijek predstavijen kao re- zultat slijeda brakova i radanja personalnih bica. Imena tih biéa - Uran (Nebo), Geja (Zemlja) itd. ~ mogla bi ukazivati na to da oni nisu nigta vide od prozimo prikrivenih fiziékih fenomena; ipak, moramo imati na umu da je Geja bila autentiéna bodica koja je od drevnih vremena bila predmet narodnog vjerovanja i Siroko rasprostranjenog kulta, U Heziodovoj je koz- ‘mogoniji svemoéna kozmitka sila jo$ uvijek Eros, ‘najljepSi medu besmrt- rim bogovima’. On je simbol ljubavi, i radanja, i njegova je nazoénost od potetka muna da bi potakla sparivanje i radanje Koji se smatraju jedinim izvorom nastanka svih dijelova univerzuma, kao i biéa koja univerzum nas- tanjuju. Koliko je taj rani pogled na svijet utjecao éak i na misljenje onih koji su prvi nastojali prona¢i neko vise pritodno i impersonalno objasnje~ nije, jest nesto Sto Gemo pokusati odrediti kad dodemo do detaljnog razma- tranja njihovog djela. Zasad mozemo reéi da su oni u svom pokuSaju prika- zivanja svijeta kao uredene cjeline, i u svojoj potrazi za njegovim arche ili poéelom, imali prethodnike u genealogijama teologa Hezioda i njegovoj ideji dasmos-a, ili podjele podrugja i funkcija medu glavnim bogovima: no Konagno odbacivanje antropomorfnih prikaza, sa svim svojim dalekoseznim posijedicama za slobodni razvoj misljenja, samo je njihova zasluga.! Rodenje filozofije u Europi sastojalo se dakie u napustanju~ na razini svjesnog misijenja ~ mitolo8kih reSenja problema koji su se bavli postankom i prirodom univercuma i procesa koji se unutar njega zbivaju. Umjesto reli- sijskog vjerovanja uspostavljeno je vjerovanje koje je bilo i ostalo temelj ‘znanstvenog miljenja sa svim njegovim trijumfima i ogranigenjima: odnos- no, vjerovanje da vidljvi svijet u sebi skriva racionalan i razumljv red, da se uzroci prirodnog svijeta moraju traditi unutar njegovih granica, te da je autonomni Ijudski razum naé jedini i dovoljai instrument za tu potragu. duce pitanje za razmatranje jest tko su pokretati ove intelektualne revolu- cije, u kakvim su uvjetima Zivjeli i prema kojim su utjecajima bili otvoreni. Njezini prvi predstavnici, Tales, Anaksimandar i Anaksimen, bijahu gradani Mileta, jonskog grékog grada na zapadnoj obali Male Azije, od povetka Sestog stolje¢a prije Krista pa nadalj. U njihovo je vrijeme Milet, koji je veé postojao oko petsto godina, bio centar koji je zragio ogromnom energijom. Anticka tradicija slavi ga kao maticu ne manje od devedeset kolonija, a moderna istraZivanja potwrduju postojanje oko detrdeset i pet ~ Sto je, samo po sebi, zapanujuéi broj2 0 Heiodu tno pretty flozofikihkramogonisa vi O.Gign, Der Unpran, po, F.M, Comfors rn. Sp. og Jedn od nea iran rail med mat loot je Perc ss Sou ir estogwoljes pie Kita, oTnjer je odién pri eaino Kiko Kk 72, pln, N,v 112 Mets Lnieeoped.per XC em per anc mara one, Cano it Hier v. Gating u RE, 150. 23Jedno od najstarijih medu njima bilo je trgovatko naselje Naukratis u Bgiptu, utemeljeno sredinom sedmog stolje¢a prije Krista. Milet je posje- dovao veliko bogatstvo, koje je stekao kao trgovaéko srediste za sirovine i gotove proizvode koji su na obalu stizali iz. unutrainjosti Anatolije, i 2 hvaljujuéi izvozu raznih vlastitih proizvoda, MileCanski vuneni proizvodi bili su poznati diljem grékih zemalja, Brodarstvo, trgovina i obrt omoguci su ovom prometnom luékom gradu vodeci polozaj i Siroke veze, koje su se protezale od Crnog mora na sjeveru, Mezopotamije na istoku, Egipta na jugu i grtkih gradova june Ttalije na zapadu. Viast u Miletu bila je aris- tokratska, a njegovi su visi slojevi Zivjti u ozragju Iuksuza i kulture koja se opéenito po svojim tendencijama moze opisati kao humanisti¢ka i materi- jalistigka. Njegov je visoki standard zivljenja bio previge otigledan proizvod Ijudske energie, resursa i inicijative da bi se bogovima priznavale bilo kakve veée zasluge. Pjesnistvo Jonjanina Mimnerma najbolje je izradavalo mietski duh krajem sedmog stolje¢a prije Krista, Njemu se éinilo da Bo- govi, ako i postoje, imaju pametnijeg posta od bavljenja Ijudskim pro- blemima. ‘Od bogova nam ne dolazi ni dobro ni zlo.’ Pjesnikov je pogled bio okrenut nutrini, promatranju Ijudskog Zivota samog po sebi. On je hhvalio uZivanje u trenutnim zadovoljstvima, u branju ruza dok su jo8 u cvatu, Zalio za brzim prolaskom mladost i bijedom i slaboséu starosti. Filo- zof iz istog doba i drustva gledao je prema van, prema svijetu prirode, i svo- jim Ijudskim umom pokuSavao proniknuti u njegove tajne. Oba su inteligi- bilni proizvodi iste materijalne kulture, istog sekularnog duha. Oba na svoj natin protjeruju bogove u drugi plan, i objafnjenje postanka i naravi svijeta kao rezultat djelovanja antropomorfnih boZanstava éini im se jednako ne- prikladno kao i uplitanje bozanske providnosti u Ijudske poslove. Nadalje, jednom kad je sazrelo vrijeme za napuStanje mitoloskih i teologkih naéina misljenja, razvoj novog nagina razmisijanja bio je potpomognut Zinjenicom da nit tamo niti u jednoj drugoj grékoj drZavi sloboda misljenja nije bila sputana zahtjevima teokratskog oblika drustva kakvo je postojalo u susjed- nim dréavama Orijenta, ‘Okruzenje miletskih filozofa pruzalo je dakle i slobodno vrijeme i po- ticaj za nepristrano znanstveno istraZivanje, a Platonovo i Aristotelovo pra- vilo prema kojem je izvor i vrelo filozofije éudenje ili znatizelja,’ ovdje je nailo svoje opravdanje. Tradicija te Ijude opisuje kao praktiéne, aktivne u politikom Zivotu i zainteresirane za tehnitki napredak; no upravo je zna- tigelja ~ a ne pomisao na ovladavanje silama prirode na Ijudsku korist ili Stetu ~ bila ta koja ih je dovela do prvih grandioznih pokusaja razjai Javanja prirodnih fenomena koji im daju pravo na slavu. U primjeni razliti- T Ar Mataph. A, 99212; Paton, Thee. 1588 24tih metoda pobolffanja ljudskog Zivota, Egipéani, Koji su Zivjelitisuée go- dina prije ovih Grka, vjerojatno bi ih mogli nautiti neke korisne lekeij. Ipak, baklja filozofije nije se upalila u Egiptu, jer joj je nedostajala nuzna iskra, ubav za znanjem i istinom zbog njih samih, koja je u Grka bila tako snaéno izraZena i koju su utjelovili u svojoj rijeéi philosophia.* Filozofiju (ukljudujuei distu znanost) mogu omesti jedino utilitaristitki motivi, zato Sto ona zahtijeva visok stupanj apstrakcije od svijeta neposrednog iskustva, Siru generalizaciju i slobodnije kretanje razuma u sferi Zistih koncepata nego Sto to dozvoljava podioznost praktitnim ciljevima. To da praktigne svthe dugoroéno takoder mogu biti ostvarene ako se omoguéi sloboda uzletima éiste znanstvene spekulacije toéno je no sporedno. Filozofija se nije uzdigia iz zahtjeva za zadovoljavanjem potreba ili ugode u Ijudskom 2i- votu, Naprotiv, zadovoljenje tih potreba bilo je preduyjet njenog nastanke Modemo se sloziti s Aristotelom, koji, nakon isticanja da filozofija ima svoje potelo u éudenju, dadaje: ‘Povijest podrZava ovaj zakljuéak, jer je po- traga za zadovoljenjem intelektualne znatizelje zapoéela tek nakon ito su osigurane stvari nuzne ne samo za Zivot, veé za lagodan Zivot’ stim u vezi mozemo se sloziti i s Hobbesom koji je rekao praktitki isto: ‘Dokolica je maka filozofije; a opée blagostanje je majka mira i dokolice: gdje su prvo nastai i procvat dozivjeli veliki gradovi, tamo se najprije podela proutavati filozofija’ Pogled na zemljopisni polozaj Mileta i njegove odnose s okolnim si- Jama takoder je vazan za na’ predmet. Smjesten na istoénom rubu podrué- {ja naroda koji su govorili grékim jezikom, graniéio je s juine strane s vrlo razliitim svijetom Istoka; zapravo, kao Sto je jedan suvremeni povjes drevne Perzije bio naglasio, njegov polozaj i aktivnost izlozili su ga snaénoj strujiorijentalne misl?.? To je veé dugo op¢epoznata tinjenica, no zakljutci koji su izvodeni o stvarnom dosegu orijentalnog utjecaje na najranije gréke filozofe esto su bili protuslovni, i ponckad su se svodili na puka nagadanja temeljena prije na predrasudama nego na znanju. Nekim helenofilima u devetnaestom stolje¢u bilo je teSko prihvatiti bilo kakvo odstupanje od iste originalnosti gréke misli. A kad se javila neizbjeZna reakcija na takvo stajaliste, onima koji su osjeéali da je pretjerano divijenje svemu Sto je gréko trajalo predugo bilo je jecinako te8ko priznati Greima bilo kakvu originalnost. U svakom sluéaju, nije proslo mnogo vremena otkako je dedi- friranje vige tisuéa glinenih plotica (koje ni priblizno nije okonéano) omo- " Totnojei pales vt, da ie opis ana ov zatene “vote modi orn ‘ndenja “jl nekom porebnom ima il unto” Dobar lesa, hur, Yor, em {abenik nwo jesvon posed sop pa tones zatene kes ud mal on oj sa abl ‘doco FAT. Oimstcad, Misr ofthe Peso Empire, 208guCilo vrednovanje znanosti i filozofije drevnog Bliskog istoka, pa tako i objektivniju procjenu njihovog utjecaja na Grke. Kako bismo se prije svega pozabavilipitanjem kontakata i moguénosti za razmijenu ideja, moramo se prisjtiti da je Jonija vecim dijelom bila pod vladavinom Lidije u vrijeme kralja Alijata, koji je osvojio Smirnu i susreo ravnopravne protivnike u Mileéanima, s kojima je sklopio ugovor."' Alijat je vladao od 610. do 560, u razdoblju koje se velikim dijelom poklapa s vre- ‘menom kad je Zivio Tales. Alijatov sin Krez dovriio je osvajanje jonskog ‘obalnog pojasa, a nakon sto ga je $46. porazio perzijski car Kir on je postao dijelom Perzijskog Carstva. Ipak, izgleda da su oba ova vladara postovala moé i reputaciju Mileta, koji je odrz0 svoj privilegirani i nezavisni polozaj i nastavio Zivjeti viastitim Zivotom bez njihovog pretjeranog uplitanja. Iz ‘ovoga je jasno da su Milecani poput ostalih Jonjana imali mnogo prilika za, ‘upoznavanje duha Orijenta s pasivnog aspekta. § aktivne strane, ovi su po- duzetni Grei kopnom putovali do Mezopotamije i morem do Egipta; a sva dokazna grada upucuje na to da prvi filozofi nisu bili pustinjac, izolirani od previranja njihova doba, veé energitni i praktiGni fjudi, medu kojima je i Tales, Koji je u svakom sluéaju putovao barem u Egipat. (© Mezopotamijii Egiptu skloni smo, usprkos njihovom visokom stup- nju civilizacije, misliti kao o dréavama u kojima je sloboda miljenja bila ogranigena zahtjevima religije koja je imala veliki utjecaj na sva podrugja judskog Zivota i koja je sludila interesima despotske centralizirane viasti; u Kojima je kralj bio utjelovijenje bozanstva, Ra ili Marduka, a sveéenstvo koje ga je okrudivalo pobrinulo se da njegov autoritet ne bude umanjen bilo Kakvim prodiranjem slobodne misli. To je toéno, i jedna od najdojmlji- vii vrlina Grka bila je njihiova netolerancija prema svim takvim sustavima. Ipak, ova glomazna teokratska carstva nisu niposto bila lena intelektual- nih postignuéa, Kao Sto kaze jedan poyjesni¢ar zmanosti Poricati pravo na naziv ‘judi od znanosti onim genijalnim umovima koji su izumili tehniku mnozenja i dijejenja; koji su u mjerenju stranica temelja Keopsove piramide uéinli greSku od Samo jednog inéa na duljinu od 755‘, stopa; Koji su otkrili kako odrediti smjenu godignjih doba uzimajuci za mjernus jedinicu vrijeme izmedu dvie konjunkeije Sunca i zvjezde Sirius to bi zna- Gilo suziti znavenje tog pojma vise nego Sto bismo miu ovo industrijsko daba trebali biti spremni utiniti Da bi predvidio pomréinu Sunca, kao Sto mu se pripisuje, Tales se koristio znanjem Babilonaca® To su u svakom sluéaju bile najranije civilizacije, za- Trae a7 2 W.P-D. Wightman, The Growth of Scot ear 2 si 39, dale 26sluéne su za temeline vjestine pripitomljavanja Zivotinja, obradivanja tla, lonéarstva, ciglarsiva, predenja, tkanja i metalurgije. Egipéani i Sumerani bakar su mijeSali s kositrom da bi dobili korisniju broncu, a u proizvodnji svog poznatog tekstila Jonski gradovi poput Mileta Kopirali su azijsko tumijeée, koje je nadmativalo gréko. Dug erke matematike Babilonu i Egiptu bio je nesto sto su i sami Grei priznavali, Herodot pige kako je po njegovom misljenju geometrijaiz- misljona u Egiptu i odande prenesena u Gréku, i kako su Grei od Bat lonaca preuzeli podjelu dana na dvanaest dijelova, te nauéili sluZiti se polo- som i gnomonom, instrumentima (ili mozda jednim instrumentom pozna~ tim pod razligitim imenima) za odredivanje doba dana i glavnih prekretni- cau godini, poput solsticija i ekvinocija, Aristotel iznosi opéu tvrdnju da su matematigka umijeca utemeljena u Egiptu.! ‘Ako su Egipéani bili najjagi u geometrij, dosad odgonetnuti zapisi kli nastim pismom ukazuju na to da su Babilonci bili oS dalje odmaknuli uw aritmetici. Babilonci su koristili aritmetitke metode u astronomiji da bi predvidjeli nebeske pojave s iznimnim stupnjem tognosti, a te su tehnike bile razvijene prije 1500. godine prije Krista, Nedavna istrazivanja navode na to da je, suprotno onome Sto se ranije vjerovalo, babilonska astronomija bila utemeljena na matematickim izraéunavanjima prije nego na opazan) ‘ma, Sto je dovodi jos blize duhu Gréke, barem onakvom kakvog predstavija Platon. Da spomenemo joS jedmu granu znanja, egipatski papirusi, iz 2000. ‘godine prije Krista pokazuju da je tamo veé bio postignut znaéajan napre- dak w tjeénigkom umijecu i kirurg Cijela je ova zaliha 2nanja i vjeStine Greima stajala na raspolaganju tako da se mozemo sloziti da bi nazvati njih prvim znanstvenicima pred- stavljalo nametanje nemoguée uskog znatenja tom pojmu. Ipak, ako oni nisu stvorili znanost, postoji opéa i utemeljena suglasnost da su je podigl na potpuno novu razinu, Ono sto bi bez. njih jednostavno stagniralo na odredenom osnovnom stupnju u njihovim je rukama dozivjelo nagli i spek- takularan napredak. Taj napredak nije iSao u praveu lakSeg ostvarivanja praktignih ciljeva. On nije, osim sluéajno, promicao baconovski ideal: ‘osigu- rati Covjekovu Zivotu bezbrojne korist’. Uistinu je vjerojatno, iako je dugo ‘remena bilo previse olako poricano, da su jonski filozofi bili Zivo zaintere~ sirani za tehnigke probleme; no upravo su na tom podrugju bili najvise skloni revno utiti od susjednih naroda. Jedinstvenost njihovog vlastitog postignuéa leti drugdje. Ono ée nam se rasvijetliti kad shvatimo da — jako su filozofija i ‘manost do danas neodvojive — svejedno govorimo o egipatskoj i babilonskoj znanost, a pritodnije nam je pozivati se na filozofiju Grka. Zasto je tako? T Hat W109, Ae. Met 981528. 2a usporedbu ov ju odlomal vii da, se. 28. arNarodi Egipta i Mezopotamije, koliko mozemo otkriti, nisu imali in- teresa za zanje radi samog znanja, veé samo u onoj mjeti u kojoj je ono sludilo u praktiéne svrhe, Prema Herodotu, oporezivanje je u Egiptu bilo uutemeljeno na velitini parcela na koje je zemlja bila podijeljena u okviru sustava privatnog vlasni8tva. Ako je povrSina zemljista 2bog poplavijivanja Nila bila umanjena, vlasnik je to mogao prijaviti i kraljevski bi nadglednici iznova izmjerili povrsinu parcele radi odgovarajuceg smanjenja poreza. Priznavajuéi Egipéanima da su bili prvi geometri, Herodot navodi milienje da su ba8 ti problemi potakli razvoj geometrije. Aristotel, s druge strane, postignuéa Egipéana na podruéju matematike pripisuje éinjenici da su sve- Genici utivali u dokolici koja im je omogu¢avala intelektuatnu aktivnost. (On tvrdi da se teoretsko zane (‘znanosti koje nisu usmjerene ni na pruza- nje uzitka a niti na zadovoljavanje Zivotnih potteba’) java tek nakon Sto su zadovoljene egzistencijalne potrebe. “Tako se to znanje prvo javija u onim podrugjima gdje je Ijudima omoguéena dokolica. Matematitka umijeca prvo su se razvila u Egiptu, jer je tamo sveéenitka kasta mogla uiivati u dokolici.’ Herodot takoder piSe 0 prihodima i privilegijama vezanim wz sveGeniki staleZ, uyjetovanim time Sto su hramovi posjedovali zemlju. Ako je sveéenik bio pisar, to ga je oslobadalo svih drugih postova. Ipak, Aristo- tel suvige uporno zagovara svoju omiljenu teoriju, koju namese i u mnogim drugim prilikama, pa Herodotovo objainjenje ogranigenja egipatske geo- metrije na praktignu primjenu ostaje vjerojatnije.| U pogledu tvrdnje da je nepristrana intelektualna aktivnost plod dokolice, Aristotel je sigurno u pravu, Njegova greska leZi u tome sto egipatskoj geometriji pripisuje kara- Kter i svrhu kakvu je ona imala u Ateni Getvrtog stoljeéa, gdje je bila dio slobodnog obrazovanja i predmet teoretskog istrazivanja. U Egiptu je ona sluzila mjerenju zemljista ili gradnji piramida? U Babiloniji je vetiki utjecaj na praktitni Zivot imala religija, a religija je bila astralna. Tako je astronomija bila praktigna znanost, a cijenli su je zbog, toga Sto je obrazovanim ljudima objaSnjavala ponaganje stelarnih bodanstava. Promatranja i proraéunavanja Kojima se bavila bila su opsezna i tofna, no bila su vezana wz sluzenje dréavnoj religij. S druge strane, gréka je filozofija u svojim poéecima, barem sto se tive tradicionalnih bogova, bila agnostika ili prema njima posve neprijateljski nastrojena, 7 Ghirano ia anilive dtu o Hat, 1091 Ar. Meaph,9IB2U Koja vod C. Macdonald ‘Own Grit CR, 1950, 11982, 10 Prasitoo urmjerenje eppetsre maton eens taker i njenezaimlve procjene v Pl ‘eno Zatonima (88), Koja im pret Sto jo)Paton azzaa veto dene pie ke da ‘Sede prinjer Exit. Vell So expt aitatite bio je ealentan grt logs (Veh Karpin. ‘Sj es} "The Sourecs of Greek Mathemaues' J Oogeevom prfevodu Nkomahevg Fs Inroducto Animetize) 28(Ovi su narodi, Koji su Greima bili susjedi a u nekim stvarima i utitelj, bili: zadovoljni kad bi metodom pokuSaja i pogregaka razvili tehniku koja je djelovala. Nastavijali su se sluziti njome ne osje¢ajuti potrebu da otkriju zaSto je ona djelovata — vjerojatno stoga Sto je podruéje uzroka jo8 uvijek bilo u domeni religijskih dogmi umjesto da se otvori slobodno} logitkoj ras- pravi. Ovdje leZi fundamentalna razlika izmedu njih i Grka. Grei su pitali ‘Zakto?, i taj je interes za uzroke odmah vodio do sljedeéeg zahtjeva: zah- ‘jeva za generalizacijom. EgipCanin je znao da je vatra korisno orude. Ona Ge wWiniti njegove cigle tvrdima i izdr2jivima, grijat ée mu kuéu, pretvoriti pijesak u staklo, kalitideljezo i izvlaéiti metal iz rudaée. On je Koristi za te potrebe i dovoljno mu je da uiiva u rezultatu u svakom od nabrojanih, sluéajeva. No ako se poput Grka upitamo zatto istastvar, vatra, Gini sve te razliite stvari, onda vile ne razmi8ljamo odvojeno o vatri koja je upaljena uu peci za petenje cigle, vatri u ognjistw i vatri u kovagnici, nego se podinje- mo pitati kakva je opéenito narav vatre: Koja su njena svojstva kao vatre? (Ovo napredovanje ka generalizaciji predstavija bit napretka koji su natin Grei. Babilonci su se sludili algebarskim metodama, sto pokazuje kako su bill svjesni nekih opéih pravila algebre, no ‘oni su formulirali matematitke probleme samo sa specifiénim brojéanim vrijednostima za koeficjente jed- nadabi. ‘Nisu pokuSavali izvesti generalizaciju na temelju tih rezultata.”! Za Egipéane se zamisao 0 geometriji svodila na pojedinatna éetverokutna ili trokutna polja. Grei su je podigli sa stupnja konkretnog i materijalnog i poteli razmiiljati o Getverokutu i trokutu kao takvom, koji ima jednaka svojsiva neovisno o tome je li utjelovijen u poljima od nekoliko jutara ili u komadi¢ima drveta ili tkanine dugim nekoliko inta, ili jednostavno prika- zan pomotu crta povuéenih w pijesku. Zapravo je njihovo materijalno utjelovljenje prestalo biti vazno, i tako smo dodli do otkriéa koje vi8e od bilo kojeg drugog stoji kao posebna zasluga Grka: otkriéa oblika ili forme. Gréki se smisao za oblik odrazavao 1 svakoj manifestaciji njihove aktivnosti ~ u knjizevnosti, grafiékim i pla- stignim umjetnostima jednako kao i u njihovoj filozofiji. On oznagava na- predak od percepeije do koncepeije, od pojedinaénih primjera opazenih vi- dom ili dodirom do univerzalnog pojma uobligenog u na’em umu ~ u skulpturi ne viSe pojedinatnog éovjeka nego ideal Covjetanstva; u geome- tri, ne vide trokuta veé narav trokutnog oblika i posliedice koje logitki i nuzno slijede iz toga Sto trokut jest? TS. Mason 4 Hixon of Sines (1983), 7: . Gordon Chile, cram Wigman, op. cl. 4 2 Arthur Lane to dobro obj soo jal Grok Pate (1948), 11: "Do obi se moe ti mpi metodars stor aajonsts toa se dog prion ekparmettne manipulate men Jal ion me Koncept uum os pra do opajog ota un sad dostupen mai. Anta ‘nyjmrt, lez unetnst pokizuj af onoxptai sa prema abit to doje aden & rk 29Osnovne generalizacije bile su naravno nuzne Gak i za praktitnu i er pirijsku znanost i matematiku poput one u Egipéana. No, oni o njima razmisijali kao 0 jedinstvenim konceptima, nisu analizirali i definirali te Koncepte i tako ih Ginili iskoristivim kao gradu ii sastavne dijelove za visi stupanj generalizacije. Takvo Sto iziskuje sposobnost apstrakinog razmi- Sjanja 0 odredenom konceptu, kao 0 negem jedinstvenom Sto posjeduje specifiénu narav. Tada Ge se iz te sada definirane naravi iavesti daljnji zakljuéci te Ge se tako moti izgraditi cijeli znanstvenii filozofski sustav 3t0 je bilo nedostizno sve dok je misljenje ostajalo na utilitaristikom stupnju. U astronomiji, Babilonci su tijekom stoljeéa prikupili golemu kolitinu po- dataka, temeljenih na pomnjivim promatranjima i izuzetnoj inventivnosti u proragunavanjima, no nije im palo na um iskoristiti tu masu podataka kao temelj za oblikovanje racionalne kozmologije poput one Anaksimandrove ili Platonove. Ovaj dar za apstrakeij, sa svojim neogranigenim moguéno- stima i (moramo dodati) svojom inherentnom opasnoséu, bio je posebno svojstvo Grka. Opasnost lezi, naravno, u iskuéenju da netko pokusa tréati Prije nego Sto je nautio hodati. Ljudski je um prvi put otkrio doseg vlastite moéi ito je bilo opojno iskustvo. Umjesto dosadnog prikupljanja Ginjenica, on se pokusava vinuti daleko iznad dostupne dokazne grade, do velike sin- teze koja je velikim dijelom njegova viastita kreacija, Najranijim filozofima ptirode nije padalo na pamet provesti Zivot u strpljivom ispitivanju, klasifi- ciranju i usporedivanju razliitih vrsta Zivotinja i biljaka;iliu razvijanju ek- sperimentalnih metoda pomoéu kojih bi mogli analizirati sastav razltitin oblika materije. Znanost i filozofija nisu zapodele na taj nagin. One su 2a- poéele tako Sto su Ijudi postavljali temeljna pitanja — i tvrdili da na njih imaju odgovore — poput pitanja o genezi postojecih stvari, odnosno, odakle su one potekle i od éega su satinjene? Je li cijeli svijet saginjen od jedne supstancije ili od vise njih? Govorio sam o opasnostima ovakvog pristupa, Koji se modernom znanstveniku moze Giniti u najdostovnijem smisla nao- pak. Ipak, da nitko nije zapogeo postavijati takva temeljna i univerzalna pi- tanja, znanost i filozofija kakve danas poznajemo moda nikad ne bi bile rodene. Imajuei u vidu funkcioniranje ljudskog uma, one se nisu mogle po- javiti niti na jedan drugi na8in. Cak bi i danas svaki znanstvenik priznao da bi njegovi eksperimenti bili bez ploda kad ne bi bili vodeni syjetlom neke ideje vodilje, odnosno, kad se ne bi temeljili na hipotezi oblikovanoj u umu ali jo8 uvijek nedokazanoj, éije potvrdivanje ili pobijanje daje pravac kon- ‘Tego wil Keg dugg nara 2a Koi mao, Pros na temelo“grometijsin” dekoraci no. ‘og ranog ona, on su vo dob mogs bit pxpuno sep oboe st prin fenomens, Za bh blo nemozute perp presmes i ond eonstaro pret to peep preemie Umjeinicho del, Nakon pereepei dol je ofan meatala proses stare konpa ako led rant kept “twjela® modem det atone} an 30kretnom istrazivanju. Prebliska vezenost uz fenomene, kakvu je diktirala praktigna narav znanosti Orijenta, ne¢e nikada dovesti do znanstvenog ra- zumijevanja. Znanstveno istrazivanje, kao Sto je to rekao jedan francuski znanstvenik, pretpostavija ‘ne samo Ijubav prema istini zbog nje same, vet i odredenu sposobnost apstrakcije, rasudivanja na temelju éistih koncepata ~ drugim rijedima, odredeni filozofski duh, jer je znanost u striktnom zna- Genju rodena hrabrim spekulacijama najranijih filozofa’* ‘Sami Grei imali su frazu koja dobro sazima nagin koji im je omogu- Gio da odu dalje od svojih prethodnika i suvremenika. To je fraza .6yov ‘&iS6vat. TeZnja da se ‘da logos’ bila je tipitno grtka, Logos Se ne moze na zadovoljavajuéi naéin prevesti jednom rijegju. Suogeni sa skupom fenome- na, Grei su osjeéali da moraju doprijeti iza njih da bi objasnili njihovo pos- tojanje u konkretnom obliku i naginu na koji su postojali. Savrieni je logos opis koji istovremeno objainjava. Osim oblika i strukture, omjera i raz- mjera, logos moze znatiti, ovisno o kontekstu, uzrok, definiciju, objasnjenje ~ sve tipiéno gréki pojmovi, i sve sto je u grékom umu bilo toliko blisko povezano da se Ginilo prirodnim to izazitijednom rjegju? Kao Sto je Aris- totel rekao, jedina cjelovita definicija jest ona koja ukljutuje objaénjenje uzroka. TR: Bera, Mle dee cence pega x33 - 2 Dati onjenf ecano uz para termine 2g dano fe kaa, vezi uz Herta (r Met) 31Ml. MILECANI A. uVOD Prerasli smo trend na koji se 1907. pozalio Cornford: pisati povijest filozofije ‘kao da je Tales iznenada pao s neba i tresnuvsi o zemlju inustio: “Sve mora biti naginjeno od vode!” To je oznaéilo promjenu u pristupu koju je Walther Kranz, pripremajuéi peto izdanje Dielsovih Fragmenata predsokratovaca (1934,), proveo na prijedlog koji je sam Diels iznio u svome predgovoru éetvrtom izdanju ~ naime da se poglavije izvadaka iz ra- nih kozmoloskih, astronomskih i gnomskih spisa, koji su u prijaSnjim izda- njima bili prognani u dodatak, smjeste na potetak. Time se otvara tesko tanje: treba li ova knjiga sljediti isi plan? Cvrst razlog protiv toga jest stalni prijepor oko izvornosti i datiranosti zapisa ove ‘pred-filozofijske’ pre~ daje Koji su, najvecim dijelom, saguvani jedino kao navodi kod pisaca znatno kasnijeg razdoblja. Mozcmo biti sigurni da je Heziodova Teogonija (jedino saéuvano djelo te vrste) prethodila filozofima iz. Mileta, no kad je rije 0 fragmentima orfitke kozmogonije, ili Epimenidove Teogonije, tesko je sa sigurnoséu ocijeniti predstavijaju li oni utjecaj na Mile¢ane ili su, nasuprot tomu, neSto sto se duguje samim Mileéanima, Tako je Kern u Epimenidovim fragmentima vidio Anaksimenov utjecaj, a Rohde je 0 ‘rap- sodiskoj teogoniji’, koja je pripisivana Orfeju, tvrdio da je ‘na vrlo malo jesta na kojima postoji stvarna podudarnost izmedu rapsodija i Fere) Heraklita, Parmenida ili Empedokla, pjesnik rapsodija zapravo posudi ‘a ne vjerovnik’.! Suvremeno je mnijenje u cjelini glavne erte syjetonazora koji je izrazen u orfickim teogonijskim i kozmogonijskim fragmentima sklono datirati u 6. st. pr. Kr., no dvojbe ostaju. Imajuéi ovo na umu, najbo- Jje bi bilo odmah krenuti u ispitivanje ostavstine onih koji se wobiéajeno nazivaju, ne bez razloga, prvim filozofima. Na njihove stvarne ili moguée prethodnike upucivat éemo kada ovaj pregled to bude iziskivao, Razliku izmedu onih koji su svijet opisivali mitoloSkim i nadnaravnim pojmovima i onih koji su prvi nastojali stvari objasniti naravnim wzrocima zabvaljujemo u prvome redu Aristotelu. One prve on naziva theologi, a n De Oph pines Phere hogs. Roe Phe, App, "Vela oni cog tia. Za sweat asa 0 foe pan ih Cutie, Or ha lg, pop. IV 33ruge physic! ili physiologi, a poetak novoga ‘fizitkog’ nazora na svijet pripisuje Talesu i njegovim nasljednicima u Miletu, slaveci samog Talesa ao ‘prvog utemeljitelja ove vrste filozofije” Ako je suditi prema oskud- nim pisanim tragovima Aristotel je bio u pravu, a osim toga teSko je vjero: vati da bi Govjek poput njega — toliko naklonjen znanstvenom pogledu na svijet, to ga je navelo da oStro kritizira beskoristnost ‘mitske sofisterje” i koji je tvrdio da je antropomorfna religija misljena za ‘pokoravanje syjeti- ne’, iz utilitaristiékih pobuda ~ proglasio pripadnike miletske Skole svojim prethodnicima da se nisu doista uspjeli izboriti protiv ranijeg, mitskog natina razmisljanja. Kad govori da filozofija svoj izvor ima u zaéudnosti, on doista u jednom trenutku, u iznenadnom bljesku razumijevanja, pruza ru- ku onima s druge strane ponora, uzgredice priznajuci da je u odredenom smislu ljubitelj mita istodobno Ijubitelj mudrost ili filozof, buduéi da je mitska grada takoder nesto Sto izaziva osje¢aj zatudnosti u ijudskim misli- ‘ma; no on je posve jasan da se ta sliénost ne proteze dalje od toga. Aristotel uwistome kontekstu kaZe kako filozof tezi k znanju koje treba biti ispravno i sveobuhvatno te, nadasve, treba teziti spoznavanju uzroka. Jedino su opéi pojmovi pravi predmeti spoznaje: samo poopéenje moze dovesti do otkriéa uzrok’ pod kojima veé Aristotel, poput suvremenog znanstvenika, misli opée zakone. Mit, s druge strane, prije trazi pojedinatne uzroke za pojedi- naéne dogadaje. Kao sto je Frankfort zapisao: ‘Fenomene razumijemo ne po onome Sto ih Gini posebnima, nego po onome sto ih Gini o¥itovanjima opéih zakona. No opéi zakon ne moze valjano opisati pojedinana obiljezja svakog dogadaja. A pojedinatno obiljezje dogadaja jest upravo ono naj- sniaanjje iskustvo ranog éovjeka.” Za proutavatelje predsokratovaca od primame je vaénosti razumjeti Aristotelov natin specifiéne zbog specifiéne naravi izvord naseg znanja o njima.s Ne samo da je Aristotel na§ najraniji autoritet za mnogo toga sto su oni nautavali, nego se i kasnija doksografska tradicija vra¢a povijesnomu djelu njegova uéenika Teofrasta i pod utjecajem je njegove Skole, a u znat- noj mjeri i njegove nadmoéne osobnosti. Ovdje na pogetku mozemo pri- mijetiti da je, u smistu u kojem Frankfort upotrebljava rijeé ‘mi’, Aristotel apravo jedan od nas premda je od nas odvojen nekih 2300, a od podetaka prirodne filozofije samo 250 godina. Uzgred regeno, to donekle pokazuje doseg i Platonova i Aristotelova postignuéa. Neki se od njegovih rezultata danas mogu Giniti apsurdnima, primjerice njegova struktura svemira, no njegova metoda misjjenja omoguéuje mu da on se Iako kreée medu ap- 7 he, ean, 2 hat, 982018 | open pog 2; Frankton, fore Phoiphy, 2 3 Vid bith o sora, ej 34straktnim pojmovima a Gitav je njegov napor usmjeren na objainjavanje upuéivanjem na opée zakone, Sto ga je dovelo do utemeljenja formaine lo- agike i do suotavanja s vjeénim problemom znanstvenog proutavanja: kako je uopée moguée znanstveno utemeljeno znanje 0 pojedinaénome, buduéi da je zmanstveno objainjenje samo podvodenje pod opée zakone. Prosao je ddug put od prvih nespretnih pokuSaja odbacivanja mitoloskoga objasnjenja, pa je stoga jasno da postoji opasnost od iskrivijavanja w njegovu prikazu ‘onoga Sto je znao ili mislio da znade o ranim doktrinama. On je ponaiprije bio sustavan filozof a tek potom povjesniéar, i njegovo je istrazivanje pret- hhodnika stoga bilo eksplicitno usmjereno na rasyjetijavanje koliko ih je da- Ieko odveo put koji je vodio do njegove vaste koncepeije zbilje. Njemu (to je posve razumijivo) nije palo na um da to modda i nije bio njihov cilj i da su oni Zeljeli igi u drugom smjeru koji je mozda i viSe obe¢avao, Ipak, moguéi uéinak toga na pouzdanost onoga Sto on o njima kage kadito je beskrajno preuvelitavan. Golem korpus njegova djela sasvim je dostatan za procjenu njegovih umnih dosega i sposobnosti prosudivanja. ‘Tko god ih je tao, mogao se uvjeriti da je Aristotel bio prvorazredni misti- lac, na trenutke briljantan, lucidan i metoditan, razborit i oprezan, Govori- tina ovaj naéin o jednome od vodetih filozofa svih vremena zvuti smijesno, no ne i suvino, jer zacijelo bi se moglo pretpostaviti kako su te njegove osobine, kad je rijeé 0 logici, ontologiji, etici i politici, biologi i zoologiji, opéenito izrazene u najviéem mogucem stupnju, no da su ga kad je sudio 0 svojim prethodnicima u filozofskoj tradiciji toliko zasljepljivali problemi i pretpostavke vlastitog sustava misljenja da je izgubio moé trezvenog ra- sudivanja pa €ak i svaki pojam o ispravnom natinu tretiranja grade koja mu je na raspolaganju. To je posve u suprotnosti s onim Sto 0 njemu znademo nna temelju drugih dijelova njegova opusa. Mozemo takoder dodati, kao prvo, da on ima stanovitu prednost nad nama koju mu daje jednostavna Ginjenica da je bio Jonjanin, i da je pisao i govorio istim jezikom kao i nje- govi zemljaci dva ili tri stoljeéa prije te da je dijelio njihov svjetonazor u uno veéoj mjeri nego to bismo mi to ikada mogli; drugo, da je imao priliku iz. prve ruke i sveobuhvatno upoznati se sa spisima nekih od nih; i treée, da je kolitina pozornosti koju je posvetio svojim prethodnicima sama po sebi dokaz pravoga povijesnog pristupa temi koja je, dolazeci od takvog autoriteta kao Sto je Aristotel, tesko mogla dovesti do tako krivih zaklju- taka koje mu poneki pripisuju. Ne samo da je smatrao ispravnim svako is- trazivanje © novoj temi zapoéeti iscrpnim prikazom prethodnih misljenja, nego je takoder napisao zasebna djela 0 ranijim filozofskim skolama, Nje- gova izgubljena knjiga o pitagorovcima spada u one za koje bismo dali mnogo da ih dobijemo u posjed. 35Da zakijusimo: koli¢ina postojecih spisa, bilo Aristotelovih bilo zapisa, njegovih uéenika s predavanja, dostatna je ne samo da opéenito zajaméi pouzdanost njegova prosudivanja, nego takoder i da nas upozori na mjesta adje bi ona mogla izostati i da nas opskrbi gradom kojom mozemo sami ponititi winak njegova osobnog filozofskog pogleda te da nam pokaze adie éc iskrivijenost i koja vista iskrivijenosti vjerojatno nastati, Naravno, kad Mile¢ane predstavija kao one koji su otkrili samo materijalni uzrok stvari, zanemarivSi onaj eficijentni, formalni i finalni ili kad kritizira ato- iste zbog zapostavijanja problema pokretnog uzroka, jasno nam je da, jako je njegova analiticka sposobnost bila daleko ispred njihove, njegovo povi- jesno shvaéanje nije iSlo u korak s njim u mjeri koja bi mu omogucila da ih sagleda iz ispravne perspektive. Sustavi ranijih fziéara nisu bili bezuspjeSni ili su bili djelomice uspjeni pokusaji prilagodavanja zbilje njegovoj éetve- rostrukoj shemi uzrognosti, premda nam on ne moze puno pomoéi kad u rvoj Kknjizi Metafizike govori kao da su to bili. No, kad upoznamo njegovu filozofiju opéenito i u pojedinostima, ne bi trebalo biti previge tesko wzeti to wobzir. Njegova najozbilinija pogreSka vjerojatno ée biti, ne zapravo po- sreino razumijevanje, nego neravnoteza njihovih interesa izazvana rigo- roznim odabirom. On se bavio samo jednim aspektom miletskoga miilje- ja, onim ‘filozofijskim’, koji je u prvome redu kozmogonijski, Oskudna in- formacija, primjerice, 0 Anaksimandru, kakvu imamo iz neperipatetiékih izvora, navodi na zakljuéak da je on doista posjedovao jonski duh univer- zalne historie, te da su njegove zamjedbe o podrijetlu svemira i Zivota bile samo wvod u opis zemlje i njezinih stanovnika kakvi danas postoje, sadréa- vajuéi elemente onoga Sto bismo danas nazvali zemljopisom, etnologijom i kulturoloskim studijama,! Prelazak s ‘mitskoga’ ili ‘teoloskoga’ na ‘izitk’ ili ‘prirodni’ nazor na svijet nastupio je, kako nam kaze Aristotel, s Talesom Mileéaninom, koji zajedno sa svojim sugradanima Anaksimandrom i Anaksimenom tvori ono Sto danas zovemo miletskom kolom. U prilog izrazu ‘skola’ s pouzdanoséu mozemo rei da su svi bli gradani istoga grada, i da su bili suvremenici; kasnija je predaja njihove odnose opisala kao odnose uéitelja i uéenika, su- radnika i nasljednika, a iv onome Sto znademo o ajihovim uéenjima zam- jetna je stanovita nit kontinuiteta. Ii dalje od toga znatilo bi nagadati, no i v0 Sto je regeno zapravo je dovoljno? 7 Vii dale st 63. Opie o Ariston zasupa kro pvjsnitara us Guthrie, HS 195. (i), 354, 2 dotsograit) pred Analsmandarje Tales Soros a uals (Theopr. wp. Simp DK, 12.A8 sohfeg al ratpos(l DK, A 17, p. Cede Pr 18 populist sda Burl, EGP, $i 8) pips wal sane (Strabo, DK, AS pours (ppl, DR. 11). Vil Ken, sca ter, IB. Aoalsioea Heoveey‘Avoxwavépow (Dio, Lace, DK, 13 Ai} jean Etlgae (Theeph, fp Simpl, DK, AS} uo, dacs ct macexor (Caren, Magan, Pet BKs AB, 1, Ls) 36Samu procjenu miletskih filozofskih dosega najbolje bi bilo ostaviti za keraj (dolje str. 117i dalje). Pitanje koje je pobudivalo njihov interes bilo je otprilike sljedeée: moze li se ovaj ofigledno kaotigni i neuredeni svijet svesti na jednostamnija nagela tako da na’ um moze dokuditi Sto on jest i kako djeluje? Od éega je napravijen? Kako se zbiva mijena? Kako se stvari radaju i rastu, a potom propadaju i uminu? Kako se moze objasniti smjena dana i noéi, Ita i zime? Mileéani nam priviaée pozornost time Sto su bili prvi koji su ukazali na to da se odgovori na ta pitanja mogu pronaéi w mis- Jjenju. Odbacili su mitoloska i zamijenili ih intelektualnim rjeSenjima. Bez obzira postoji i neki boZanski um u pozadini prirodnih djelovanja, ili th pak prozima, kazati da Posejdonov gnjev izaziva oluje ili da Apolonove ili Artemidine strijele prouzrokuju smrt vige nije bilo zadovoljavajuce. Svijet kojim su upravijali antropomorfni bogovi u kakve su njihovi suvremenici vjerovali - bogovi koji su i po svojim strastima kao i vanjskom izgledu nalikovali ljudime ~ bio je svijet Kojim je upravljao hit. Filozofija i manost kreéu s odluénim uvjerenjem da svojstvena uredenost, ane hir, lez u temel- jima prirodnih pojava te da objasnjenje prirode treba traziti u njoj samo} Oni nisu odbacili sve predrasude proizasle iz mitskoga ili antropomorinoga nnazora na svijet. Covjeéanstvo to jo8 ni danas nije uéinilo. No, koliko nam je poznato, oni su bili prvi koji su pokrenuli istrazivanja s uvjerenjem na kojem potiva cjelokupno znanstveno miljenje, da zbunjujuéa zamrSenost, pojavnosti prikriva poredak stvari koji je bitno jednostavniji, uredeniji i mote se dokutit iudskim umom. B. TALES Diogen Laertie (I, 13) kaze kako jonska filozofja zapotinje s Anaksiman- dom, ali da je Tales, “Mile¢anin te stoga i Jonjanin, podutavao Anaksi- mandra’. O gledistu toga kasnog kompilatora imalo bi se mnogo toga re¢i. Koliko nam je poznato, Talesa bi trebalo smatrati pretegom, a prvi filo- Za moderna zakijiana o poston june redone Sole wp. Rob, rk Thought 38, Bur- set, EGP wou. #14, Oinieinu v Chantena Sho, sr. 23% “Upoorevam ns nei dese "i" teb uzet dono, narno, vodgorrjezem edna prema modernom zaaéeju Nee Poms [Newmatiam poicin dokaavat cj to tr, bodes dau L- Robin A. Re (Le Sc dar n= ‘iui I, 32) po mom mono ueal dovljoo were, Uzimajue vob ot kone po rmos enim ptenjina Mes, metas generalnog sera proulaenj wojce Mana ke ta Sis unjk pocaue ate kao tov [ont caveden gor] ob i no Ka ako om ogatom pad ao Hoje Bet, oj su ses nsodorom sarom mlajiom Elwrom metal | ec epee $e abot eblizacie, net posta eo ppt kts brats Lakota A. Rey (apc 56) "ta corporation pisopicosetentigue™ Tie ho su u ono dob scbito na Itchy fostoale ‘aa ne adem he eo okopile mecerke, mage, solge, 2 da ne govoriao 9 cwung [ehom mo Peagoran sunsteng} Sal” ‘ 7zofijski sustav 0 Kojemu mozemo bilo sto reéi jest onaj Anaksimandrow. Kod Grka se Talesovo ime oduvijek isticalo s velikim ponosom, kao ime vrsnoga mudraca i znanstvenika, pa se od Herodota naovamo o njemu puno pripovijedalo; no sve ono sto bi upuéivalo na pomisao da je on ute- meljio jonsku filozofijsku Skolu zapravo je bezazlena Aristotelova tvrdnja, koji ju je povezao s pukim iskazom da je Tales odredio vodu kao supstan- ciju od koje je sve natinjeno. Taj je ‘materijalni princip’ opisan pojmovima Aristotelova milienja, koji su daleko od onih Kojima se Tales uopée i ‘mogao sluziti. Kolika je pritom bila razlika u samome misljenju, pitanje je za razmatranje. U svakome siuaju, Aristotel jasno kaze da se ostanje na sekundarne izvore (Aéyerat, Met. A, 98422), ne znajuci nista povrh toga o razloznosti na kojoj se temeljio spomenuti iskaz, kao ni detalje o Talesovim kozmologijskim pojmovima osim da je vjerovao kako zemlja pluta na vodi. Medutim, s obzirom na Aristotelov autoritet i injenicu da je smatrao opravdanim Talesa nazvati ‘uteme|jiteljem ovoga tipa filozofije’ (tj. filozo- fije oni koji su prema Aristotelovim idejama priznavali samo ‘materijalni zrok’ i Koji su prema njegovu gledistu bili prvi koji su zasluzili ime filo- zofa), vrijedilo bi ispitati antitke izvore da bismo otkrili, me nuzmo kakav je bio Covjek (ier odito je bio nedovoljno poznat ak i vetini oni koji su 0 ‘njemu govorili), nego barem kakva je slika 0 njemu bila vazeéa u anti¢kom svijetu i kakva su mu se ostvarenja pripisivala. Potom mozemo krenuti D.Lproem.1, 345 tbe rh nde yeas wa le say ny dvododa, 38likost prirode samo pomotu nedega Sto je dio same prirode, pomoéu pri- rodne wari. Talesovo su postignuée poyjesni¢ari prikazali iz dvije potpuno razligite perspektive, s jedne strane kao zatudujuéu anticipaciju modernog znan- stvenog misljenja, a s druge kao puku prozirmu racionalizaciju mita. Za- pravo, vjeéna fascinacija koju izazivaju Mile¢ani le2i baS u tome da njihove ideje tvore most izmedu dvaju svjetova ~ mitolo8kog i racionalnog, Potraga za jedinstvom u univerzumu iza mnogovrsnosti fenomena vjeéna je i uni- verzalna. Ona je religiska i estetska, filozofska i znanstvena potreba; i ona se pojavljuje u svim povijesnim razdobljima. Vidjeli smo je u religioznom pjesnistvu pred-filozofskog doba a pronaéi Gemo je u njenom najekstrem- nijem obliku stotinu ili vige godinu nakon Talesa, kod Parmenida. U mo- demo smo doba vidjeli filozofa kako komentira estetski zahtjev za je- dinstvom i logigara kako ga opisuje kao jedinu stvar koja ée zadovoljiti potrebu za objasnjenjem. Ako se okrenemo fizi¢arima, na¢i éemo kako je- dan od njih pi8e 0 ‘naporima fizike za postizanjem jedinstvenog pogleda na svijet. Mi ne prihvaéamo pojavnosti u njihovoj viSebojnoj punini, veé ih Zelimo objasniti, odnosno Zelimo jednu dinjenicu svesti na drugu.”! Ako postoji vrijeme i mjesto o kojem mozemo reéi da je tada i ondje ova po- ‘raga 7a jedinstvom izronila iz mitske i usla u znanstvenu fazu, to je upravo Milet u Sestom stoljecu prije Krista. Odavde predstoji dug put. Filozofija je rodena tako nedavno da je jedva uspjela stati na viastite noge, i to tek uz esto osvrtanje ke svom roditelju i pridrZavanje za njegovu ruku; no rodena je, zato jer je netko tragao za Zeljenim jedinstvom u pritodnoj tvari i mak- ‘uo bogove s kozmogonijske scene. Von Weizsicker u svom ulomku dalje govori o tome kako u ovom procesu unificiranja raznolikosti pojavnosti znanstvenik nalazi nuznim objasniti ono sto je moguée percipirati pomoéu onoga sto nije moguée percipirat, i bez obzira na to mozemo li zaslugu za taj daljnji korak pripisati Telesu ili ne, pouzdano éemo ustanoviti kako ga je poduzeo njegov prijatelj i nasljednik Anaksimandar. Dodatna napomena: voda i ‘vot’ Oklijevamo povuéi paralelu izmedu gledista ovih ranih misliaca i onih koji pripadaju suvremenijoj znanosti, zato jer je tako lako preuveliat sliénosti i potaknuti varljive zakljutke. Posve je moguée da su MileCani, sudeéi po njihovim metodama i rezultatima na drugim podruéjima histore, bili pai vi promatradi i mozda su éak poteli shvaéati uporabnu vrijednost eksperi- ‘menta; no kad se radi o gradi univercuma, skoro je apsurdno staviti njihova FF. Vou Weiser, The Wor View of Physics, 20 39nadahnuta nagadanja uz bok zakljuécima moderne eksperimentaine zna- nosti. (Jo8 jedno podrugje otigledno puno zamki je usporedba antigke i moderne teorije atomizma.) Ipak, fascinacija koju veCina Ijudi osje¢a pri- likom pojavijivanja slitnih ideja u medusobno vrlo udaljenim razdobijima Ijudske povijesti prirodna je i opravdana ako nam je ljudski duh uopée podrugje interesa; i, uz odgovarajuée odvajanje od glavnog argumenta, moida si moZemo dozvoliti malo popustjivost U odabiru vode kao jedinog i glavnog elementa, Talesa je slijedio van Helmont, koji je na prijelazu iz Sesnaestog u sedamnaesto stoljece bio predstavnik sliéne prijelazne faze izmedu praznovjerja i racionaliz~ ‘ma, sa svojom vjerom u alkemiju i privrienoséu Paracelsusu s jedne strane, i sa svojom posve¢enoScu znanosti Sto mu je priskrbilo naziv oca moderne kemije s druge strane. U 20. stoljecu, sljedeéi odlomak pokoj- nog Sir Charlesa Sherringtona od posebnog je interesa za postaviku prema kojoj je Talesov izbor bio odreden pretpostavljenom vezom iz~ medu vode i Zivota: Voda je veliki davatelj ‘tivota’. Ona Zivot éini moguéim. Ona je dio plana u sklopu kojeg se na nafem planetu razvio Zivot. Svaka je jajna stanica vecim dijelom voda, i voda je njeno prvo staniste. Vodu ona koristi u bezbrojne svthe; kao mehanidku potpora i leZite za svoje opnaste slojeve dok se obli- kj islazu. U ranom stadiju embrij se veéim dijelom sastoji od membrana. Tu ‘odredeni dio raste brzo zbog rasta njegovih stanica, a neki drugi buja ili splagnjava iz razigitih razloga ili naprosto da bi naiao prostora za sebe, U jed- nom sredistu posebne aktivnosti ovojnica ée se zadebljai, a u nekom drugom 6e se stanjit i oblikovati rupa. Ovako se usta, koja pro ne vode nikamo, sada ‘otvaraju u trbuh, A u cijelom tom procesu voda je glavno stedstvo.! ‘Wightman ovako saZima Talesovu ideju: ‘Tales se stvarima bavio onakvima kakve jesu, ne stvarima uredno slozenim o¥i8enim od strane kemi€ara. Njegova je zamisao stoga, iako sigurno ne pot- uno ispravna, bila i ostala vrijedna i niposto besmislena. Veéi dio zemljine povrsine je voda; voda je nazotna u svakom dijelu nase atmosfere; Zivot kkakvim ga znamo nemogut je bez vode; voda je najblia ostvarenju alkemi- areva sha 0 univerzalnom otapalu; voda nestaje kad je osuii vjetar i opet pada iz oblaka kao kiss; led se pretvara u vodu kao i snijeg koji pada s neba; i fncka zemlja koja je okruZena neplodnom pustinjom postaje plodna, bogata i nnapugena zato je je svake godine naplavjuje velika masa vode2 ian om i Nore, 121, (ad. Pesan, 1131, 2 Growth of Skene Ia, 10. 60C. ANAKSIMANDAR (1) Zivot, pisana djela, interesi Anaksimandar je bio Talesov mladi prijatelj i sugradanin (str. 36, blj. 2, gore). Apolodor s neuobi¢ajenom preciznoséu govori o njemu da je imao Sezdeset i éetiri godine 547/6. pr. Kr. (D.L. I, 2)! Slijedeci tradiciju prema kojoj Tales nije nista pisao, Temistije je Anaksimandra opisao kao ‘prvog, medu Greima koji je, koliko nam je poznato, imao dovoljno smjelosti da objavi raspravu o prirodi’. Sigurno je da je napisao knjigu, koja je Gini se doila u ruke Ijetopisca Apolodora te donekle moZemo biti sigurni da je bila u knjiznici Liceja u Aristotelovo i Teofrastovo doba, Ipak, mozda je vri- jedno napomenuti kako nijedan pisac prije Aristotela ne spominje niti ‘Anaksimandra niti Anaksimena. Platon, premda iznosi pritu 0 Talesu, te navodi tvrdnju, koja mu se drugdje pripisuje, da su sve stvari pune bogova, nigdje ne spominje druga dva Mile¢ana, niti pravi pouzdane referencije na njihova uéenja. Ta je znaéajna éinjenica navela Svicarskog uenjaka Gigona na pretpostavku kako mora biti da je Aristotel, s njegovim dubokim zani- manjem za povijesne aspekte predmeta, trazio radove ove dvojice i otkrio primjerke koji su do njegovog vremena bili zagubljeni. ‘Suda? navodi naslove Anaksimandrovih djela: O privodi, Opis zemlje, Zoijezde stajacice, Sfera, ‘i nekoliko drugih’. Oni vjerojatno potjeéu iz kata- Joga Aleksandrijske knjiZnice i predstavijaiu dijelove jedinstvenog djela koje je sam Anaksimandar gotovo sigurno, u skladu s obigajem njegova ‘vremena, ostavio bez imena, a, pod pretpostavkom da su naslovi zapravo podnaslovi, popis je vrlo lako mogao varirati. U antici se naslov ‘O prirod?’ (rept gboeas) bez iznimke pripisivao pisanim djelima predsokratovaca, Koji su na osnovi glavnog smjera njihovog interesa bili poznati kao ‘filozofi rirode’ ili ‘izioloz’ (pvoxxot, ovatoAsyor: tako kod Aristotela). Dotigna je fraza bila u uporabi kao naslov veé u petom i Setvrtom stoljeéu pr. Kr. ppremda ta éinjenica ustvari nije dokazana odlomcima koji se uobigajeno citi- raju da bije potkrijepil,w kojima neki hipokratski autor il Paton upucuju ‘na one koji piso prio’: tai slitne fraze izdvajaju ih kao priznatu skupinu, no ne mode se reéi da upuéuju na neéto tako odredeno kao sto je naslov. Sigur TO dob hoje je So Anaksimandar vi Heidel w Proc. Am Ae 921,253 2 Yi 39, 3 ge 8 Upper De Vx Med 201, 620 Lite), Pata, Ls. 214 B Fedon 96 A, Buf, 910 Nave, Kaen ‘Mon. LIL As Gen Bt Cor 3356 8, Pi 88218 (aaah Verdes, ocd). Osa se na ‘eke of ah ira, Heidel (Proc. im. Ace. XLV (1810), 81 Je rekao: "Gouvo je yes das fo- {ot ado u dots neo pie aj eign bl wobiajeo navoden pod esto seas, Jak ‘ereals (Memos, 1947, 2723) tka" petom tom sljeed goes oiglno to nas temo sulentnim matovor sain Sloth spre 6niji dokaz pruZa neSto Gemu znanstvenici izgleda nisu obratili osobitu painju, naime tvrdnja da je sofist iz petog stolieéa Gorgija napisao knjigu kkoju je nazvao ‘O onome to nije ili O prirod?.! Nema sumnje u to da je namjerno provokativni naslov izabrao sam Gorgija, niti da je nastao kao parodija veé postoje¢ih naslova. Posebno je mogao imati na umu svojeg su- vremenika Melisa, dia je knjiga, prema Simpliciju (Phys. 70. 16, De Caelo, 557.10; DK, 30 A 4), bila nazvana ‘O prirodi ili onome &to jest’. “Mote se dosta pouzdano pretpostaviti da klasifikacije Anaksimandro- vih spisa u Suda-i predstavlja ukupan opseg njegovih interesa. To je, za jedno s dobro utvrdenom Einjenicom da je nacrtao kartu tada poznatog svijeta, navelo Heidela na zakljuéak da je on bio vige geograf nego filozot te da je ograni¢eni interes za njega kod peripatetika koji su bili odgovorni za doksografsku tradiciju zbog toga dao pomalo iskrivljenu sliku njegovih postignuéa promatranih u cjelini, IzvjeStajio njegovoj karti sezu unatrag do velikog aleksandrijskog geografa i knjiznitara Eratostena, primjerice Stra- bonov, koji, tvrdeci da je geografija podrudje proutavanja koje zavrjeduje biti nazvano filozofijskim, kaze, nakon Sto je pravo prvenstva na tom polju dao Homeru (I, 1, 11, DK, 12.A 6): Oni koji su ga slijedili bili su ofigledno znaéajni ljudi upomatis filozofijom. Eratosten kaze da su prva dvojica poslije Homers bili Anaksimandar, po- znanik i sugradanin Talesoy, i Hekate) iz Mileta, Anaksimandar je bio prvi koji je naéinio geografsku plotu (kartu zemlje], dok je Hekatej ostavio ras prava za koju se moze utvrditi da je njegova iz drugih njegovih spisa? ‘Anaksimandra se takoder isticalo zbog njegovih astronomskih dostig- nuéa, Koja prirodno slijede iz njegovog zanimanja za kozmos u cjelini. Regeno je (D.L. Il, 2) da je sastavio sferu, tj-neku vrstu modela nebesa, no 6 tome na Zalost ne znamo pojedinosti, @ jo8 se nalazimo u maglovitom ijelu povijesti kada je pripisivanje pojedine djelatnosti i otkriéa pojedincu gotovo nemoguée provjeriti. U Cicerona ditamo kako je prvi sferoidni model zvjezdanog svoda oblikovao Tales (eam a Thalete Milesio primum esse tomatam, De Rep. 1, 14, 22). Heidel spominje da je, prema Pliniju (II, 31, DK, 12 A 5), Anaksimandar otkrio kosinu zodijaka, no ne bilje2i na tom mjestu da je Eudem u svojoj Astronomskoj histori to pripisao u za- slugu Enopidu u petom stoljeéu (DK, 41.7). Kao i za Talesa, za Anaksi- mandra je reéeno da je izumio, ili uveo, pokazivaé s uspravnom motkom (gnomon), i pomoéu njega razaznavao ‘obtatnice, vremena, godinja doba i 7 Sets aah Math, Vl, 65 (DK, 82 83) 0 20 Eepapoutvo. 2 Zacstomkeizprckegeogratie tad oj to podupr (DL. I,2, Agtemer uDK, 1246 td) sp, Heep 27+ 25 pojedinost nada 0 naval Anlaimandrove lve, Kab, Arasnand, aravnodnevnice’ (Euzebije, DK, A 4, cit. D.L. Il, 1). Herodot je, kao Sto smo vidjeli (str. 26, gore), dréao Kako je to uvezeno iz Babilona, a razlike u ‘vrdnjama naSih autoriteta upuéyju u najmanju ruku na stanovitu sumaju oko dosega Anaksimandrovih postignuca u ovoj stvari.! Taj je pokazivaé, prema Favorinu (ap. D.L. I, 1), on postavio u Sparti, gradu s kojim ga povezuje i Ciceron (De Div. 1, 50, 112), u pri8i prema kojoj je on bio za- sluéan za spomena vrijedno spaSavanje ljudskih Zivota kada je upozorio Spartance na nadolazeéi potres te ih uvjerio da provedu noé na otvore- nom. Kao sto se moze oekivati na osnovi Anaksimandrovih geografskih interesa, on je o€igledno posjedovao jonsku sklonost ka putovanju, a Elian (c. A.D. 200) kaze da je vodio ekspediciju u potrazi za jednom od brojnih miletskih naseobina, tj. onu u Apoloniji na obali Crnog mora (V.H. III, 7, DK, A 3). Nema sumnje da je kao i Tales igrao aktivnu ulogu u javnom zi- votu svoga grada, Zak i ako vise ne mozemo prihvatiti da je statua iz Sestog stoliega s Anaksimandrovim imenom, tiji je donji dio otkriven u miletskom bouleuterionu, podignuta filozofu u East.3 Heidela je njegova minuciozna analiza dokaza iz ne-peripatetiskih iz- vora dovela do zakljutka kako je Anaksimandrova knjiga bila, u kratkom i saZetom obliku,¢ univerzaina povijest i geografija ‘Sj je cilj ocrtati povijest ‘ota kozmosa od trenutka njegova izranjanja iz beskonaénosti do auto- ova vremena’. Promiguéi ovu tendenciju jos dalje, Cherniss kaie: ‘Anaksi- mandrova namjera bila je dati opis nastanjene zemlje, u geografskom, etnoloskom i kulturalnom smisiu, te natina na koji je postala to Sto jest’ To bi znatilo kako je jedini dio Anaksimandrova uéenja o kojemu ne posje- ujemo nista osim fragmentarnih i krajnje upitnih informacija, naime nje~ gova kozmogonija, njemu bila samo usputna, ili pripremni stupanj 2a ‘osnovnu svrhu djela, Mozemo prihvatiti kako je vjerojatno da su Aristotel i njegovi sljedbenici presutjeli dijelove knjige koji ih nisu zanimali, no igi to- Jiko daleko u obratnom pravcu znaéilo bi preteti dokaze. Na ovom miestu. na osnovni cilj mora biti pokuSaj rekonstrukcije ‘Anaksimandrovih kozmogonijskih pogleda, a u tome se, kao sto smo vidje~ li, nalazimo w boljoj situaciji nego u Talesovu siuéaju. Nitko od onih od ko- {ih smo crpil informacje, ili od njihovih izvora, nije imao spoznaje o Tale- Tebpe DE taeonabace Bue, eofyaye Su 2 Cieeron price eae bart 0 prosan,eousporedsesprognozama hoje dnote ei pomori i poledets na oss nba aaroiuh welt | bast, waseaja Analsimand ‘pysens Bil zanimbjvo aati ako je Yo Analsimandar samo ufnia: motdapulem promatanis ponians rd, io asl okie Lasse jer ptresa 194 (Dhe Time, sn 195 ijl ao dan pr ‘atral rode oe aaj nan da nada on dla) ® Burnet ae sumna (EGP, 2), no vl W. Drs ub... 1984, 103-17, is, 0880 sor kp ie mrad rpads dnatora ih naaite Usp. DL Th 2 xav 8 dpcoxdveaw aa notoat wzouhadn vy Beco. 63sovoj knjizi. Oslanjali su se na anegdote ili na nekoliko apoptegmi, tija je autentitnost sumnjiva ili ak joS gore. Anaksimandrovu raspravu pak mo- ‘ga0 je navoditi i kritizirati njezin stil Teofrast, a reteno nam je kako je ‘Apolodor vidio jedan primjerak u drugom stoljecu pr. Kr. S velikom sigur- nnokéu mode se pretpostavii kako su i Aristotel i Teofrast posjedovalidotis- no djelo i Sto god misilio njihovim tumaéenjima, valja biti oprezan u kri- tiziranju toga Sto oni govore, sa stajaliSta naSe razmjerne neupuéenosti. (2) Neograniéeno kao ‘arche’ Najbolja polazna totka bit Ge objaSnjenje koje daje Simplicije, vecim dije- Jom izvedeno iz Teofrasta (Phys. 24.13, DK, A 9i B 1): Anaksimandar je imenovao arche (usp. str. 48, gore) i potelo postojetih stvari kao apeiron, ‘neograniceno’, bivajust prvi koji je uveo ovo ime za arche, On kaze da ono nije niti voda niti bilo koji drugi od tzv. elemenata, nego jedna drugadija supstancija, koja je neogranigena, iz koje nastaju nebesa i sjetovi ‘unular njih. Stvari propadaju u one stvari iz kojih dobivaju svoj bitak, kao Sto je pravo; jer one placaju pravedna oditemm jedne drugima za nepravdu u skladu s nalogom [ili moéda ‘globom'] vremena ~ kako on to postavija na donekle poetski nagin, Posto je na ovaj nadin parafrazirao i dijelom citirao Anaksimandrove rijedi, Simplicje ih, nakon Aristotela i Teofrasta, nastavja tumatiti: Jasno je da kada je primijetio kako se getiri clementa mijenjaja jedan u dru- oga, nije smatrao razumnim zamisi jedan od nit kao da sof osnoviosta- lima, nego je postulirao neito drugo. Stovile on ne objatnjava genesis na osn0- vi kvalitatime promjene elementa, nego izdvajanjem opreka koje wzrokuje vetno kretanje Malo je odlomaka koji su opisivali predsokratovsko uéenje izbjeglo te- meljito krivim interpretacijama brojnih modernih komentatora. Gornji ni- je nikakav izuzetak, a u njemu su otkrivene, ako ne i stvorene, mnoge po- teikoée. Usputna primjedba da je Anaksimandrov jezik ovdje donekle po- ctski, daje nam dragocjen podatak o tome da prethodna reéenica, premda u grékom postavljena u neizravni govor, zadrZava nesto od njegovih rijet. U najmanju ruku, kritika se mora odnositi na reéenicu: ‘jer one placaju 7 Nola raja let: Cijlarteiea & by 88. 06 ypdveu sje ks agent tskana DK ako takoder | Cornford CO, 1534, i 2, of doze da Teas, a0 veoma grr ise, ae 1 pinot kvealg to tots ober mjtoKrvesas th Sve fh yop pea a glsendat. Prema ornete (EOP, 52) navod pine # mah 1 zoaby, kao prema Viastost (PO, 1952, 108, i 5), Fe ‘nal kak jae xpbveo hk nelaeso- Heidel jeu CP, 192,253 donee seobavezan Usp. ‘Bkoder U Hucher W Herma, 1983, 2581. (8 ak ve zanna 2 aan Tetrasa od Simp ‘lt, MeDiami,Theophr on Pane Ceaser 14 Vi kodet rane above pened, naman td tf lao} oegorprgled pista tomate, 155, 64pravednu oditetu jedne drugima za nepravdu u skladu s odredbom vre- mena’, a to je dovoljno jamstvo za to da je prethodna reéenica to¢an prikaz, ‘Anaksimandrove misli.! Igjava sadrZana u Simplicijevom objainjenju, pre~ ma kojoj Anaksimandar objainjava iskon stvari ‘izdvajanjem opreka’,itd., poziva se bez sumnje na Aristotela, koji piSe (Pigs. 1, 4, 187 a 20): ‘Drugi nauéavaju kako su opreke u jednom te da se izdvajaju, kako kaze Anaksi- mandar’? Jasno je (premda se zauzelo drugatije glediste) da prva regenica u od- Jomku iz Simplicija znati da je Anaksimandar bio prvi koje dao ime apei- ron (beskonatno, neogranieno) arche-u. To da je on takoder bio prvi koji je rabio arche 2a ono sto su pisci od Aristotela nadalje nazivali ‘podmet’, imajuéi pritom na umu nesto posve drugo, ne proizlazi iz ovog nego iz jed- nog drugog odlomiks iz Simplicijusa (Phys. 150.22): ‘Anaksimandar kaze da su opreke bile u podmetu, Koji je bio beskonaéno tijelo, te da su bile izdvo- jene: on je bio prvi koji je nazvao podmet arche’. Primjeéujemo takoder da je Teofrast smatrao nuinim objasniti tu arhaiému rijeé dodajuti aristote- lovski pojam ozoryetov (clement)? ‘S Anaksimandrom fizikalna teorija pravi znatajan korak prema pojmu od kojega se udalila mnogo puta prije njegove ponovne pojave u vrlo razliitom obliku u modernom svijetu: pojmu nezamjetljvog. ‘Fizikalni po- gled na svijet, pie fizitar Weizsficker, ‘oduvijek je imao tendenciju prema nezamjetljivom. To neposredno izrasta iz nastojanja fizike da postigne jedinstven pogled na svijet. Ne prihvaéamo pojave u njihovoj raznobojnoj punini, nego ih Zelimo objasniti, odnosno Zelimo svesti jednu Ginjenicu na drugu. U tome procesu je ono sto je zamiettjivo objasnjeno onim sto nije zamiettjivo’ ‘Anaksimandar je stoga odbacio ideju da bi voda, ili bilo koja od popu- lamo (a kasnije i filozofijski) priznatih elementarnih masa koje se srecu u svijetu kakav jest, mogla poslutiti kao osnova za sve druge, Umijesto toga ‘on je iza svih njih postavio neimenovanu supstanciju, manje odredena ‘znataja, koju je opisao kao apeiron (od privativnog a, koje upucuje na od- Unsiog MeDirmi, Thea on Frese. Coes, 86 McDiarmid rao pram kad kab «tolteta ede dro atogoepraene moe na kale ves sodnsom nasal se apo 7 Gonep‘Avaluanip ro, Afisotl ere sara Ansimsndrovo‘neomedno”« Erpedsk lovom i Atsisagorinom micosnom, a nor Je pean aio, jr on pes ee po. ute fesranjdvounsce kau je hen Petment. Nakon ag, oso su posal sve dak teks oj Assman ne mogso ms Noone od auenaos syedoeansta, a erojae0 ako je Heidel relao,dokazanofvan rake sume’ (CP, 1912, 21) mx oxo vos oom ee eam Anatiandas bio Hee bexpnaba It moda dxoeponoban (Kaka, Anasmandr, (91). 3 Usp Hele, CP, 1912, 215 ~ 16, McDiarmid (Pepe. onthe Preoe, Case, 138 2) je aio prada sumsju 0 oxo posted] co, no ngarprgorr Kako Sip. Pls 10 nije doz da je ‘Shatsmandar ratio ae pnt dr se smo na oe! traanog tls Po ovo planj up ake ‘neg, TEGP, 26, Kahn neimander, 30-2, vee stom aavedenn ot 58-5. 65sutnost, i peras = granica ili meda). Nije bilo razloga za to da se vod, zem- Ija, vatra ili bilo koja druga poznata, osjetilima zamjetljiva pojava promatra kao da prethodi ostalima. Izvorna struktura svemira mora biti neSto primi- tivnije i u veéoj mjeri krajnje nego bilo koja od nijih, koje su sve zajedno drugotne manifestacije ili modifikacije, nastale procesom ‘izdvajanja’ Nameéu se, dakle, sledeéa pitanja: Zaito je on na taj natin oti8ao iza pojava? Sto je mislio pod apeiron’ Sto su bile ‘opreke’, iu kojem smislu su bile u ‘jednom i izdvojene iz njega’? (3) Opreke Pretpostavka postojanja osfetilima nespoznatljive stvarnosti iza osjetilno spoznatifive bila je, za nekoga tko tradi jedinstvo iza mnogostrukosti po- java, opéenito uzevsi razumna, kao Sto je to potvrdio Weizsticker s totke pledista znanstvenika, Anaksimandar je uz to imao jedan poseban razlog da je pribvati, atime dolazimo do temeljnog obiljedja gréke misli s dugom i utjecajnom povijesti, naime do pojma prvobitnih opreka. Kasnije, kada su supstancija i akcidencija kod Platona i Aristotela jasno razluéene, govorilo se kako su elementi ~ zemlja, voda, zrak i vatra — definirani pomoéu jednog ili vibe parova suprotnih kvaliteta, vruceg, hladnog, viaznog i suhog, te kako su zbog svojih protuslovnih atributa uvijek u stanju sukoba, Europska knjizevnost potvrdila je Zivotnost ovog polu-antropomorfnog pojma. Od Ovidija— Frigida pugnabant calidis, umentia siceis— prelazimo na Spensera ‘The earth the air the water and the fre ‘They gan to range themselves in huge array, ‘And with contrary forces to conspire Each against other by all means they may — i Mittona ~ Hot, cold, wet and dry, four champions fierce Strive here for mister. Kada je Anaksimandar poku’ao prvi put dati filozofijski izraz ovoj ideji, nije bilo moguée uspostaviti jasnu granicu izmedu supstancije i akciden- cije. Ba kao Sto je govorio 0 ‘Neomedenom’, jednako tako je oznaéavao opreke élanom i prilogom* kao ono vruée, ono hladno, ono viaéno i ono * Guthrie ov mst iti nett ie moguteUoomo preven va nits engi sa starogrkng Rie eo presarani oj fi Fraltes supa potem dada Sana po, 66suho.! One, kako kaze Cornford, za Anaksimandra nisu kvalitete nego stvari. “Ono vruée” nije bilo toplina, shvaéena kao pripisano svojstvo neke supstancije koja je topla. To je supstantivna stvar, a “ono hladno”, njezina opreka, je pak druga stvar. Stoga je bilo moguce misliti o vruéem i hladnom kao o dvije opreéne stvari koje su se mogle sjediniti u nerazlikovaom stanju, kao mjefavina vina i vode’ (Princ. Sap. 162). ‘Sukob opreka nepobitna je éinjenica prirode. Voda, na primjer, dja je narav to da gasi vatru Sim na nju naide, teSko da mode biti iskonska sup- stancija iz koje je vatra, zajedno sa svim drugim oblicima materijalno pos- tojeseg, dobila svoj bitak. Aristotel postavlja argument na ovaj natin, bez da spominje Anaksimandra po iment: rislioci proglaSavaju ovo fee. supstanciju razliitu od elemenata iz koje si se oni razvili] neogranigenim, a ne zrak ili vodu, da bi sprijedili njihovo ‘unistenje od strane onog koje je neograniéeno; jer oni su oznaéeni wzajamnom ‘oprednosti ~ primjerice zrak je hladan, voda viaina, vatra vruéa - tako da ako bi jedan od njih bio neograniéen, drugi bi propali. Takvo kakvo jest, kau oni, ‘ono je neSto drugo, iz ega su dosti poznati elementi (Phys: II, 204 b 24). Na taj sukob upucuje sam Anaksimandar u jedinom dokazano autentié- nom fragmentu svojih spisa: ‘One plaéaju pravednu odstetu jedne drugima 20g nepravde u skladu s odredbom vremena’. Da bi se izbjegao nesporazum, ovdje se mora istati dstinkeija koja se na prvi pogled éini priiéno istantanom. Postoji smisao Kojem voda (on0 hladno i viazno) moze dovesti do rodenja njezine opreke, vatre (ono vruée i suho). Nikakav drugi smisao ne moie se pridati Anaksimandrovoj izreci sim da ‘nepravda’ Koju one éine lezi u zadiranju jedne u drugu, recimo, ada vatra proguta nesto od vode koja joj je suprotstavljena, i obratno. Za- pravo je uobigajeno gréko vjerovanje, koje se jo8 jasnije pokazuje kod ‘Anaksimandra, bilo da vatrena vruéina na obodu svemira (fj. sunce u pos- tojeéem poretku svijeta) ne samo da isparava viagu zemlje i mora, pret- {Tao je pijoce o aparon ~ the bound, Tome smo pokul dosti na a patina: w pom lata Je eo prem pat ib poli, kao slo esta u gene primera, jedan so ‘gave velit slovon, dal te deta = the Bauder ~ Necro o amas da ie eon) Teomedenoj stan peg 0 neomedsnome senor. Kada J pak, see o c-means ka ‘Skundare pom polska to parce, vi, hit, vn Faure mena ano oi je mpl elle Shan the’ enemy eau 2 ted rd tou agro, dale: oo re, {no Mado, ao no ono suka Na poral naan posta natok se begaa ue god wo mo. bike, adnan pe pod Hontlst omoguae evn razumijevanje zaca (op. pre) "Simpl. 15034, DK. 9. Mosoma priest da prods se do Plonovog wemena spsrkine merce atin muh edome rai od "cep" suo” ons jo wick mor pia op oj ako’ (zie) kao nepcnat polo (Phas. 12 1). Ne mogu se slits Hosehorovom argumertacjom (oj sedi Reload; usp. Homes, 1953, 256) opree koje Spline nbraa Hao Anstsimanirove su -analsimandeoake’ it visi so Spe Jere dnapoww io "2g toga kn Hohe, So ne vastopa Fase Gio ono wate) E50 ‘of Ino var’, No ooo re jaa Anabamandea tkoder hilo menos poe 67varajuéi je na taj naéin u izmaglicu ili zrak, nego je na kraju palii pretvara u vatru. To je proces 0 kojem se govorilo kao o ‘hranjenju’ sunca vodom ili viagom, kao Sto smo vidjeli u vezi s Talesom (str. 56, gore). U ovom smisiu vatra moze biti stvorena iz vode, no samo zbog njiho- vog istodobnog postojanja, a, kako Anaksimandar kaze, ravnoteta medu njima se uvijek ponovo uspostavija: presizanju jedne od opreka slijedi od- mazda u kojoj druga ponovo zadobiva izgubljeno tlo, Vatra se bladi u oblak, oblak u kisu koja obnavija zemaljsku vlagu. To izmjeniéno napre- dovanje i povlagenje vruceg i suhog, hladnog i vlaznog, jasan je izraz smje- ne godisnjih doba.! Ono ni na koji nagin ne protuslovi promatranju koje je dovelo do napustanja jecine od opreka kao prvobitnog arche, jer ostaje is- tina da u svemiru koji je cio voda, kao Sto je bio onaj iz egipaiskih i mezo- potamijskih mitova koje je Tales mozda malo ishitreno racionalizirao, ni- kad nije mogla nastati nikakva vatra. Jer da bi voda presla u vatru potrebno je djelovanje veé postojece vatre. (Otuda proizlazi da se reéenica ‘stvari propadaju u one iz kojih dobiva- ju svoj bitak, prema nuznosti’ ~ bila ona Anaksimandrova, ili Teofrastova ili Simplicijeva parafraza ~ ne moze odnositi (kao Sto se opetovano pomis- Jjalo) na prvobitno nastajanje opreka iz, i njihovo konaéno ponovno ura- njanje u, krajnji apeiron, nego samo na njihove uzajamne pretvorbe u pos- tojecem poretku. U suprotnom njezina veza s navodom koji slijedi ne bi {mala nikakvog smisla? Da rezimiramo, Anaksimandar je primijetio kako je prirodna tenden- cija svakog od elemenata da proguta svoju opreku. Vatra i voda neizostav- no moraju biti u sukobu. Kada se stetnu bore se dok jedna ili druga ne pre- vlad, t ii se vatra gasi i ne ostaje ni8ta osim vode, ili se pak vode isusuje i bojno polje ostaje iskljuéivo u posjedu vatre. To se takocter moze prikazati, Simplicijevim rijetima, kao prijelaz vode u vatru i vice versa. Postoji, na- ravno, prijelazni stupanj, koji se dade jasno uotiti, pretvaranja vode u paru ili isparenje, 80 je kod Grka ukljuéeno u pojam aer. Potpunu i konaénu pobjedu u cijelom svijetu nikad ne postize ova ili ona od suprotstavljeni sila (ii onih koji se parniée, kako ih je Anaksimandar zamislio): ravnoteza medu njima uvijek se obnavija ili odréava. Ako jedina postigne prednost na odredenom mjestu, druga prodire na nekom drugom. " Tako Heidel, On Anatimander CP, 1912, 28-4 | Pre. Am Acad 1913, 4; Vinson. CP, 194,17; Coraford, Pine: Sap 168 Vuats (CP, 1947, 10) mis ako je mpi 8 dy acai, jer otgedno pute ba Neome ea, no zee J se 9 Neomedenom ito mio ko 9 mao. Toedleke mane ejtoo beg i wep upetue s Neomeena, lite je cr tuna sl odie Ka a. * ch es dita weary Phy 24.2. 68Ako se svijet razvio iz jedinstvene supstancije, onda ona mora posto- jati u najmanju ruku u tolikoj Koligini koja bi bila dostatna da satini svijet u celini, a vjerojatno i jos dosta pored toga. No da je vatra postojala u talikoj Kolitini, onda bi neizbjezno wdivala vjeénu pobjedu nad svojim potencijal- nim suparnicima, od kojih niti jednome ne bi bilo moguée postojanje; ili ako bi arche i physissvijeta bila voda, onda nikada ne bi moglo biti vate. To ostaje istina bilo da wzmemo Anaksimandrova rijeé apeiron, koju je on primijenio na prvobitno stanje materi, kao da strikino oznatava neSto ne- ogranigeno veliginom, kao 8to je uéinio i Aristotel, ili naprosto kao neodre- denu koliginu dovoljnu da poslu2i kao izvor ili rezervoat" iz. kojega je sve Sto postoji proizvedeno. Sto je on to&no mislio pod tom rijedi bilo je pred- ‘met znatnih sporenja, a sada dolazi na red da se i to razmotri Dugo se obiéavalo dréati kako je Milecane zanimalo samo pitanje ‘Od Eega je stvoren svijet?” Oni su pretpostavijali da je saginjen od jedne ma- terjalne supstancije, i pital su se samo da li je ona bila voda, zrak ili neSto teée. To je bilo Aristotelovo glediste, jer kada ih je razmatrao sa stajalista svoje éetverostruke sheme, traZe¢i samo, kako nam sam kaze, anticipacije twarnih, djelatnih, oblikovnih i svrnih uzroka onakvih kakvima ih je on zamifljao, pokazalo se da se oni bave samo ‘podelima materijalne vrste? (rag év Bang elSer pdvac, Met. 983 b 7). No ogranigavajuci na taj nagin doseg i svrhu svojega pregleda, on je nesumnjivo odveo u krivom praveu one Koji su, ne obaziruéi se na njegovo izritto ofitovanje o vlastitim na- mjerama, pretpostavili da je pisao povijestfilozofije, Ne ‘tvar’ (za koju oni nisu posjedovali rijeg, jer nisu poznavali nijedan drugi oblik onoga Sto pos- toji) nego je prije ‘priroda’ (physis) ispravna kijuna rijeg. Ako se nijedan pouzdan primjer primjene ove rijeti i ne pojavljuje u oskudnim fragmen- tima filozofa prije Heraklita, imamo je u vilo sliénom obliku kod Homera? ato je uz univerzalnu suglasnost antike dovoljno da se opravda Pohlenzova twrdnje da je ‘pojam physis tworba jonske znanosti, u kojoj su oni sabrali svoje novo razumijevanje svijeta’? On je uobitajeno oznatavao stvarnu gradu ili narav stvari, ukljuéujuéi natin na Koji se ponaSaju, premda je takoder mogao znaéiti‘rodenje’ ili ‘rast’ (primjerice kod Empedokla, fr. 8) Oni nisu nepovezani, jer, kao Sto je rekao Aristotel (Phys. 193 b 12), ‘Physis vu smislu nastajanja je put do physis* (u smislu stanja ili strukture Koja je na raju dosegnuta). Physis je mogla biti ujedno proces i grada ili razvijeni ob- lik, a Mileéani su bili zainteresirani za oba vida, premda dokzi takvi kakvi rig anton are, ako j to plana Heidel w CP 912,219 2 Od X, 305, olan obi. Usp. Kahn, Anasmandey, bi 1120, hk 2 2 Nemo und Py’, Hermes 193,26, tea rsa 0 zat te Hew Kirk, MCR, 23,20051 69jesu, upuéuju na to da je drugo znaéenje (koje ona ima u Odiseji) vjero- jatno previadavalo u Sestom stoljeéu prije Krista, “Novo razumijevanje svijeta’ sastojalo se u zamjeni prirodnih uzroka za mitoloske, odnosno unutarnjeg razvoja za vanjsku prisilu. To je, kao sto ae Pohlenz, dobro izraZeno putem poopéavajuée uporabe physi," koja je neito bitno unutarnje i urodeno svijetu, potelo njegova rasta i sadainje organizacije, poistovjecena na ovom ranom stupnju s njenim materijalnim sastavom. Primarna pretpostavka nije da se ona naprosto sastoji od je- dinstvene materijaine supstancije, nego da raznorodnost njezina sadainjeg poretka nije oduvijek, nego se razvila iz nevega radikalno jednostavnijeg w odredenoj vremenskoj toéci. (4) Znazenje ‘apeiron’ (Ovom jednostavnom poéetnom stanju ili arche- Anaksimandar je dao ime Neomedeno, a procese na osnovi kojih je poredak svijeta izronio iz njega on opisuje kao ‘izdvajanje’. Ako se najprije uzme u obzir samo potetno stanje, postavlja se pitanje kako ga je on zamiiljao i za8to ga je nazvao apei- ron? Aristotel (Phys. 203 b 15; DK, A 15), za kojeg je ta rijet posjedovala strogo odredeni smisao neéega beskonaénog, spominje pet razmatranja koja vode do uvjerenja da je ne’to apeiron. Mozemo pretpostaviti da ona uukljutuju sve tradicionalne vidove koje je tijeé sadrZavala do njegova vre- ‘mena i ukljudivo s njim. U prvom od njih, vremenskom, Anaksimandrov apeiron svakako zavrjeduje naziv beskonaéno. Pojam vremenski besko- ‘nagnog bio je blizak grékom umu od davne antike u religioznom shvacanju besmrtnosti, a Anaksimandrov opis odgovarao mu je u svojim odrednica- ima, jer kao i mnogi od njegovih nasljednika on je, kaze Aristotel (Phys. 203 b 13; DK, B3), nazvao svoje arche ‘besmrtnim i neraspadijivim’. Prema Hi- politu on je na njega primijenio takoder rijeti ‘viegno i ne-stareée’ (Ref. 1, 6, 1; DK, B 2). To ga izdvaja kao nesto sto je drugadijeg reda od bilo cega Sto se moze izdvojiti u svijetu kakav jest, te takoder ilustrira smisao arche kao ujedno iskonskog stanja stvari — jer je postojalo oduvijek ~ i vjeéne osnove njihova bitka. Arche svin stvari ne mode simo imati arche ~ potetak jet onda ne bi ono nego to drugo arche bilo ono krajnje. A ono Sto nema nikakvo arche, i takoder nikakav podetak, jest apeiron, jer bi arche bilo gra- nica, Tako, zapravo, kaze Aristotel (Phys. 203 b 7), rabeCi argument koji se Comfordu udinio kao da posjeduje ‘arhaiéan priavuk’? 7 Vio mogaée na ovom sup scgantajdim genitnom ao roo doo oy Baw, pemdaje ‘ee Herat (123 DK) rab u apslutor sms Tz vatogeu prog pretyataves de se el ngument wats na smog Anglsinundra ws. CH abou Fesch Kapp 1988, 9-29. 70Osim vremenskog smisla ‘vjeénog’, apeiron posjeduje dva osnovna ‘matenja, ovisno 0 tome misli li se na ‘mede’ (perata) koje mu nedostaju kao na vanjske ili kao na unutarnje. Ako je tijelo ogranigeno izvana, to mote biti samo zbog toga Sto mu se suprotstavlja neSto drugo, ili se barem tako Ginilo Aristotelu i kasnijim piscima.! $ onu stranu njegove granice mora postojati nesto drugadije od njega. Obratno, dakle, tijelo koje je neo- granigeno na ovaj nagin mora se beskonaéno protezati, ili u najmanju ruku do u neodredeno, u prostornom smislu. U Eeijevoj Placita (DK, A 14) go- vori nam se da je Anaksimandar smatrao apeiron beskonaénim w kvantita- tivnom smislu ‘zbog toga da postajanje ne prestane’. Postojece ‘opreke’, kao ito smo vidjeli, i kompleksnija tijela sastavljena od njih, neprekidno propadaju, Sukladno tomu, éini se da se argumentira u prilog tome da, ako se odréava njihova zaliha ~ kao Sto je to stuaj odvajkada — rezervoar iz. ko- jeg dolaze nove zalihe — to jest, apeiron — mora biti neiscrpan te stoga beskonagan. Ipak, éini se dvojbenim da se sam Anaksimandar postutio tim argu- mentom2 Prije se éini kako je autor povukao zakljuéak iz reéenice u kojoj Atistotel poriée kako je to valjan razlog da se pretpostavi postojanje bes- konaénog tijela, no bez sugestije da je Anaksimandar to wéinio. ‘Niti je uno’, pie Aristotel (Phys. 208 a 8; DK, A 14), ‘za beskonacno osjetiino tijelo da postoji po djelatnosti da ne bi prestalo nastajanje; jer propadanje jedne stvari mode biti nastanak druge, dok cjelina ostaje konagna’. To sto “Aristotel ka¥e otigledno je ispravno. Proces nastajanja i propadanja je kruZan. Propadanje ne znadi nestajanje u nista, nego promjenu u drugi oblik tvati, Cini se da je citkularnost, koju Anaksimandar simboli¢ki prika- zuje kao izmjenu ‘nepravde’ i ‘odstete’, od sredisnje vaznosti unutar njego- ve misli, Ako on nije uotio kako ona odstranjuje nuznost neiscrpnog rezer- voara prvobitne tvari iz kojega se vjetno crpi da bi se oblikovalo nova stvorenja i druge stvari u svijetu, onda je bio manje o’trouman nego sto nas na to upuéuju izvjetai, Nije vjerojatno da je Anaksimandar bio sposoban shvatiti pojam stro- {0 prostorne ili kvantitativne beskonacnosti, Koji je pridoSao s novim do- stignuéima matematike. Zapravo je rije€ 0 tisto pojmovnom odredenju, koje nema znaéaja u svijetu neposrednog osftilnog iskustva. Kao jedan od pet razloga za vjeru u beskonaéno, Aristotel navodi da se broj, matema- titka veliina i prostor izvan neba smatraju beskonagnim ‘jer se nikada ne iserpljuju u naSem misljenju’> Malo je vjerojatno da je Anaksimandar raz- 7 Poe 94232 nexspacylvoy dl aps 2 pale. 2 Ono so sje gen pot mnjnja Buneta (EGP, 57), Comforda (rine. Sap. 173, Cheaissa (ace, 39) deg 5 ply. 203 © 23 8d. 18 Ev «9 woot mh boda. nijao na ovaj natin, Svakako je apeiron smatrao ogromnom masom koja obuhvata (nepeéyetv, Ar. Phys. 203 b 11) cijeli na’ svijet, no njegovu umu se mogla prikazati i, kako je sugerirao Cornford, kao golema sfera. Rijeg se 1 grékom rabila da opi8e ujedno i sferoidni i kruZni oblik, a, u dobu koje nije posjedovalo znanstvenu gramatiku, semantiku ili logiku, judi su u to- likoj mjeri bili prepuSteni na milost i nemilost rijeéi da to nije uvijek lako poimiti. Rijed je bila vie kao jedinstveno cjelovito bi¢e, a njezina razlitita ‘maéenja, Koja bez tesko¢e analiziramo i odvajamo, mogla su se pokazati samo kao razliiti vidowi ili strane jedinstvenog smisla. Ispravno je, dakle, uzeti u obzir éinjenicu da se apeiron rabio za sfere i prstene, bez sumnje kako bi se uputilo na to da se oko njih moze kretati bez da se ikada naide na granicu. To se posebno istige kada Aristotel kaze (Plys. 207 a 2) da se prsten moze nazvati neogranienim kada nema udu- Dinu u koju se umese dragulj. Empedoklo (fr. 28) govori o neogranigeno} sferi a ista ried se rabi za neobrubljeni ogrtaé i grupu vjernika koji stoje u Krugu okupljeni oko oltara, “Apeiron se takoder rabio kada se na umu imalo unutarnju perata-u, da bi se uputilo na to kako ne postoji granica izmedu dijelova celine. Na taj nadin on odgovara pojmu neodredenosti. Tijelo koje je na taj navin neogra nigeno mofe biti sadinjeno od razligitih vista tvari, no one su sjedinjene u rmasu u kojoj se ne mogu razluéiti jedna od druge. Kada stojimo na obali, moiemo jasno vidjeti edje more, zemlja i zrak potinju i prestaju. Svijet nije apeiron w smistu Koji razmatramo. No mozemo zamisliti neku kataklizmmu koja bi unistila te mede, jednako tako kao Sto mozemo zamisliti i posetno stanje kaosa prije nego sto su osnovne podjele u svijetu postale tako jasno razluéene kakve su danas. Kad bi zemlja, more i nebo bili sjedinjeni u jed- nj rastaljenoj masi koja se nadima, svijet bi se mogao opisati kao neome- dena, ili neogranigena, mjeSavina (u grékom &xeipov piyua), Sto znati da bi mede medu njegovim sastavnim dijelovima bile nepostojece i da bi oni bili nerazludivo zbrkani. Doseg meda koje omeduju svijet ne dovodi se u pitanje. Neka mi bude dozvoljeno ponoviti kako na ondagnjem stupnju misli nije bilo moguce jasno razlikovati izmedu razlititih vidova uporabe iste rijeti, NeSto od naslijeda magijske ideje da rijed il ime posjeduje neovisno postojanje i viastite bit, te stoga mogu biti samo jedna stvar, prezivjelo je i do kasnijeg doba od ovog 0 Kojem ovdje govorimo, a utjecalo je Gak i na misao najprosvjeéenijih, pa makar i iz dubina podsvjesnog, Platonov Kratil je dobar primjer toga. Nije dakle rijeé o pitanju u kojem od nekoliko TB, Or 25 (sp. Acsch. dg 1982), Aesch 379 Nock (Ovi de pre ta Corto Prine Sap. 1781), 2‘zavenja je Anaksimandar htio da shvatimo njegovu rijet, nego 0 tome koje je znavenje on imao na umu, To je vjerojatno pre bio pojam unu- tarnje neodredenosti nego prostorne beskonatnosti, jer je ovo prvo nudilo rjeSenje problema koji je nastojao rijesiti. Kao Sto smo vidjeli (str. 66-67, gore), na njega je ostavila dojem teSko¢a koja nastaje ako se pode od pret- postavke da se za prvobitni element uzima voda, ii ‘ono viazno’, kao 8to je to udinio Tales, ili pak bilo koja od opreka s njihovim odredenim zna- Gajkama, Sukladno njegovoj veri u njihovo urodeno neprijateljstvo i ‘ne- pravdu’, svaka pojedina od nih, ne samo da ne bi posludila kao izvor bitka ostalima, nego bi to u potpunosti sprijedila. Prvobitna grada mora biti, takoreéi, neutralna unutar toga neprijateljstva te stoga ne smije imati vlas- tite jasno odredene znaéajke. Ona mora sadrZavati, u prvom redu kao ne- djelatna i sadréana u rastvoru, anagajke svih buduéih opreka koje u od- redeno vrijeme trebaju nastati- da se poshuZimo znakovitom rijegju koja je vjerojatno upravo njegova - ‘izdvojene’ iz nje. Ovdje mozemo naéi naj- vjerojatnije glavni razlog zbog éega je on svoje arche nazivao jednostavno ‘apeiron’. U njemu nije postojala perata izmedu onog vruceg, onog hladnog, conog viaznog i onog suhog. Prije oblikovanja kozmosa, za opreke se moze reéi da jo$ nisu postojale, jer su bile isprepletene do nerazlutivost, Isto- dobno (da posegnemo za jeziénim orudem koje nije bilo na raspolaganju Anaksimandru) one su bile prisutne u potencijalnom stanju, tako da je nji- hovo kasnije izranjanje u zbiljski i djelatni bitak postojalo uvijek kao mo- gucnost. TeSko¢e povezane s tim pojmom, barem u onom obliku u kojem je izrazen u grubom jeziku njegova vremena, nisu odmah postale vidljive. Da bi ih se u potpunosti iznijelo na vidjelo bila je potrebna Parmenidova bes- Kompromisna jasnoéa. Ukoliko se opreke mogu izdvojiti iz. arche, mogli bismo reéi da ih je ono sadréavalo sve vrijeme te ga se stoga nije moglo opi- sati kao jedinstvo. U primjeni drevne formule ‘sve je nastalo iz jedne stvari’, Anaksimandar se zapravo posluzio varkom.! No provesti takvu vrstu kritike bilo je svojstveno naprednijem stupnju misli, nuznoj posta iz- ‘medu naivnog monizma Mile¢ana i aristotelovske distinkcije izmedu razli- itih modusa bitka? * Gijeica da to je teen formula, koa see do dob pie poet flznte, naa je mela taranca du cana arjere nasa sats monisita de maeceme (nin ako bil ee ‘oder interpret) pogrene pojmoe je smo opi od Art. Usp sr gre 2 naj taivo cd da su bap reve moder, dol oko tog je Apalsimandov ape ron edinavennsoptaneia if mjeavien (| Cheri, ACP, 375 fly MeDvarmi Theapy. on Pres Css, 103). Vjroto gre ebjasene don bide Asasinandrornafaw mene nego zevo po ‘ean Arotclvepregetavce da 80 opree ile aperon, of eae Wo mena. On see ‘ti tin piajen. Rai edu aan | vaz-ajaja ku so nek agawal ioplvcodat | Sroepieoban) in mise od malog esse vovor Kotest (2 suprtne Hoscherovo glee wp. KR, 10) B(5) Bozanski ‘apeiron’ Preostaje jo8 ponesto reéi o Anaksimandrovom arche u kontekstu Aristote- lovih rijeti iz Phys. 203 b 6 (DK, A 15): Sve il et iskon ili ima iskon: neogranieno nema poteo, je bi ono bilo nje- ova granice, Stovte, bududi da je iskon [ili izvor ili potelo: arche), ono je ne- nastao i neraspadljvo .. Stoge, kao So ja KaZem, 2a njega ne posto iskon, nego se €ini kao da je on iskon drugi star ida obuhvaga sve sari {usmje- rava sve stvari, kao Sto kafu oni filozofi koji pored neogranigenog. ne po- stavljaju druge uzzoke, kao Um ili Ljubay; {ono je kako oni kadu bokansko, jer je besmrino i neraspadljiv, kako su ga imenovali Anaksimandar i veéina od ‘nih Koji su pital o prod Aristotel ovdje razlikuje kasnije mislioce, kojima se vjera u odusevije- ‘nu samo-pokretnu gradu podela éiniti nezadovoljavajucom tako da su kao Empedoklo i Anaksagora zakoratili prema pojmu zasebne pokretatke sile, ‘udaljivsi se od onih koji su kao Mileéani joS uvijek bili na stupnju hilozoiz- ‘ma. Za njih je jedinstveno arcke ispunjavalo dvostruku ulogu; ono je uklju- Givalo ili okruzivalo sve stvari, a bilo je takoder i upravijajuéa sila. Taj gla- gol (Kvficpviev), dostovno ‘kormilarit?’, Diogen iz. Apotonije (fr. 5) je u pe- tom stoljeéu primjenjivao na zrak, koji je prihvatio kao arche od Anaksi- mandrovog nasljednika Anaksimena. Drugdje kod predsokratovaca prona- lazimo ga u Heraklita (kako god glasilo ispravno éitanje i tumatenje fr. 41; usp. dolje, str. 355-356) i u Parmenida (fr. 12, v. 3). Ta rije, kao i ostatak jezika koji se ovdje navodi iz ‘filozofa koji su se bavili neograniéenim’, najyjerojatnije potjete od Anaksimandra, zajedno s dva epiteta koja mu Aristotel izrigito pripisuje.! Te rijeti, kao Sto Aristotel kade nesto kasnije (207 a 18), dodaju stano- vitu uzvigenost tona izjavama ranih filozofa koji su se bavili apeiron-om. Odista pripisati arche-u ne samo Zivot nego i upravijajuée moéi neposredno sugerira bozanski status. Isti glagol (upravijati, xuBepvaiv) primjenjuje se na bozanstvo, narayno, u ne-filozofskim kontekstima? Stoga ne zaéuduje kada Aristotel pripisuje izritito boZanski maéaj Anaksimandrovom arche kao i onima koji su nautavali kao on. Za Grke to odista, kako on upuéuje u sljedecoj revenici, slijedi izravno iz éinjenice besmrtnosti, Ako ukljucuje Mobi je objaenj koje pata navite wide Kahnowo (Aansimandr, 236 Usyjtl Anaksiman- rovog pinata sera ao dog ogaema (wp. 901, dl) on pie: Za Mieéane nee. oe) tiny Ble predepiirajece v apeton-a nt ie nego So deca pre-gatiauv tjlina soph eit. "Usp. oper, TEGP, 29 2 sivea pp on mepvopa ev, kde ase] Atel u Soph 35 jet isin vPato- novam Srp bade de nego Yano meditskoumiete xc Ob ob Brod sarou mSepvaret (primer, od rene Err! 1865), ”upravljajuéu i vladajuéu moé onda takoder podrazumijeva u najmanju ruku neki oblik svijest. U Anaksimandrovom slu¢aju 0 tom pitanju ne posjedu- jemo dalje dokaze, ali kasniji monisti¢k filozofi pripisuju svjestinteligen- ciju izigito njihovom jedinstvenom materijalnom arche. To je posetak puta koji Ge u konagnici dovesti do odvajanja tvarnog i djelatnog uzroka, od- nosno tvari i duha, u onoj mjeri u kojoj ée teSkoéa koju izaziva njihovo poistovjecenje postajati ofitija; no to jo8 uvijek leZi u buduénosti. Za sada je sama rijet‘tvar’ anakronizam.! (6) Kozmogonija i kozmologija Od prvobitnog stanja, il iskonskog izvora svih stvari, okreéemo se proces. putem kojega je nastao poredak svijeta. Opisan je kao, u op¢enitim crtama, ‘izdvajanje’, uzrokovano ‘vjeénim kretanjem’ u apeiron-u, Aristotelovim rijegima (Phys. 187 a 20), ‘opreke su u jednom i izdvajaju se’. Ta konstata- jja procesa dobro se nadovezuje na naé opis prvobitne naravi apeiron-a kao pogetnog neodredenog sjedinjenja opreka.? No za nae znanje kako je Anaksimandar pretpostavijao da svijet biva oblikovan iz. apeiron-a nismo ‘ogranigeni na opéi pojam ekirisis (ili apokrisis). Dio opisa njegove kormo- gonije, koji Euzebije preuzima iz kompilacije nazvane Siromateis, a koja potjeze od Teofrasta, govori ovako (DK, A 10): "Vala potteno prianaida je prot. G. Vatos mpisno (PQ, 1982, 113: 'Ne poses dob kon- ‘rv doll da i ilo Anatsiandar bie Araksapora mail sioje Hosmogoiio pelo "be (ak "Dotan" Tapa mogu sano rei ako a Arsetelov sedotasto fo iw veo met veri ‘im go nejerojatnin. Vinton vot da dota exalouo() 8 Beiov ene poe Kx supa “hatano' Kd blo Keg od presnkatovaca ui Aaj thst do Esta | Herod, rita ‘om od Artech cele wrmin, (U)dreva nis pocrenuierli a ot dog elt ko {mie bio dortpan goo de sam Analimasarsataeea Fak je apron 2 Oto, Ea pope ja (7) oj velizogoo ops | Demokiabogom (= ar!) pe ower o tome de Anas {rot apron bo bo, neo somo de Anahsmandar wo kao su bsskontal areal bi bog () ‘hom sucj je Roads ako Gamero ob ou eestaost cam ips redojegfodaUrenom Studju (spb dnp). uz Gey tote kod Arcane erm jeri nego je boda {ako wexalonegoe pede. De je Herodot, kj pa bi neoliko pts, pio rasa o ria teco~ {ions io ber sume bin ajsgor mien? frat St ie), poreanje nada kat, 0 se 08 okaavanja esilowo,utemeljenog na tragmentarim iorim, moi ofa ‘Note obs nat je Aahsimandar i je avo je pol ‘botanstn’, arava Gao si- rit vito (am ome je Viton eit) da ono nome pila Bogor lon pope relige 2 arisotel uKotekt uspostavianj dstikje,sojegoie vaste totke led, med die vs> ‘ani aot tora, oi Hoe uta imjeny probit rie prod (AXRolen), oh ~o ko [inj pa bila Anaaimandrowa ke gore so nae onoga je el rene bi Tass fn fra ie prac, voto stoga ios orem peemalo zal. Sede g Simp kae (Phy 15020) ‘Drug! nati en pridodat amjena tas ao wok at chjist postal sas meno pod. ‘ea, nego raxhajatjem (Eos). Tako Anaksmandar Tate day opreke bleu poet, koe €o eodiedeno (Bnapov) tela te da sv iadojee’. On| AMolanns fe honcepi koa prada atte [oe fang eo, njetnowwadene ma ovo met aes al sytem jegve rane preliodite no 16 mas eu vem trent ne Bs 8On kate da je pri rodenju ovoga kozmosa iz yjetne supstancie izdvojena klica, a iz ne je oko pare koja okruZuje Zemlju kao kora drvo izrasla plamena sfera Kada je ona otrgnuta i zatvorena u odredenim prstenima, postali sa Sunce, Mijesec i zijezde. Posljednja revenica moze se bolje razumjeti pomosu usporedbe sa sljedeéim (usp. dolje, str. 78-79). (a) (Aét. TT, 13, 7, DK, A 18) Anaksimandar kale da su zvijezde stijeinjeni zrak (doslovno, ‘uvaljane stvari’) nalik na kota, ispunjene vatrom, te da ispustaju plamenove kroz otvore u odredenom dijelu. (0) (Hipolit, Ref 1, 6,4, DK, A 11) Zvijezde su nastale kao krug vatre, odvo- jen od vatre koja previadava kozmosom i okruzene su maglom. Postoje tupe za disanje, stanoviti cjevasti kanal, kroz koje se pokazuju avijezde. Kada se oni zagepe, nastaju pomrtine Rijeé ySvipov, koja se ovdje prevodi kao ‘lic’, pridjev je koji znadi rodno, plodno, sposobno za radanje, i rabi se za jaja i sjeme.? Nanovo ga tabi Teofrast u De Igne, 44 no samo wt odnosu na Zivot biljaka i Zivotinja.> Nikada neéemo doznati je lito rjeé koju je i Anaksimandar rabio, no ona je u skladu s jezikom koji opisuje organsko radanje, a koji, éini se, prevla- ddava u ovom odlomu te je, kao Sto smo vidjeli u razmatranju Aristotelovib nagadanja o Talesu, vjerojatno ona misaona nijansa koju su ovi rani mis- lioci pritvatili (str. 51 f, gore). Cijela revenica snaZno upuéuje, kao Sto je profesor Baldry dobro istaknuo,* na to da je Anaksimandar zasnovao svoju Kozmogoniju na analogiji s ranim pogledima o sjemenu Zivotinja i razvoju zametka. Mitsko svjetsko jaje orfigkin i drugih kozmogonija pokazuje ko- liko je taj pojam mogao biti primitivan, a ‘izdvajanje” (Gnbxpictc) sjemena 14 maternici, uloga koju igraju vruée i hladno, rijeé ghouds, i ‘odvajanje’ (4roppayfivar) novog organizma od roditelskog tijela, poznati su od gr kkih medicinskih pisaca kao Sto nalaze ujedno i svoje mjesto u ovom pri- kkazu, Sto se tie izraza ghoudc (rijeé navedena gore, koja se prevodi kao *kora’), mozemo se sloviti s Baldryjem da on znaéi ‘bilo Kakva opna koja se oblikuje oko organizma koji raste, bilo da je rjeé o bilji ili Zivotinji. Aris- totel (FL.A., V, 558 2 28) je rabi u istom smislu 2a stijenku koja se razvija ‘oko jaja, Zivotinjskih zametaka i drveéa.s S obzirom na to da je koza svijeta " Mazda je namiera rsp usprei rope 2a dsaje s pues na fra To bi ilo pido, ne se mogl rea def nee 0 ttacm pjetodu «gop 2 primjesosdpua yonuow (nase! Eyovoy) Ar. Hk, 523 82S 28a AGA 73a 6, Patna These, 151 (easopret imu Bwsatov, Yar) 3 yas al Gua nal gun on se). £60, 198,29 CValja pzat dsj tu azatan clement spent we Gate upuce na prez itn Keka s KR, 152, 9 sir tomes dle o sages Keo to ate ak ta formalaia moze bt nv idl Je pak ara Anaad, 1) 5 besoo dabioo moa wpuciat na dexipov, 2a kj drug ae da gx Anaimendas opie kan eioaoy i rip (8 1H, ge), 16sferoidna, na upuéivanju na drvece (Koju je mozda dodao Teofrast ili éak netko kasniji) ofigledno se ne namjerava inzistirati Opisivanje kozmogonije pojmovima organskog Zivota u skladu je s ‘mentalitetom ovih intelektualnih pionira. Anaksimandrovo arche, Kako nam to kaZu doksografi,? bilo je u vjeénom pokretu. Razlog tomu nigdje se ne objainjava, Sto je propust koji Aristotel osuduje, no do kojeg je vjerojatno odio zbog inzistiranja na uvjerenju da je arche vjeéno tivo. Buduéi da za tog Grka sam pojam Zivota ukljutuje samo-uzrokovano kretanje, nije bilo moguée zamisliti a kamoli traZiti nekakav vanjski uzrok. Anaksimandar je odbacio antropomorfnu predodzbu spolnog opéenja koja je éinila osnovu mitskih kozmogonija, no za njega je jo8 uvijek prirodno i racionalno sma- trati utrobu svijeta odudevjenom te ajezino porijeklo nalaziti u nekoj vsti sjemena ili u jejetu. ‘Ova plodina jezgra, bremenita oprekama, odvaja se od Neomedenog i ramvija u vatrenu sferu koja obuhva¢a hladnu, vlaznu masu, Tzmedu njih dvije je tamna izmaglica (€x4p). Na tome se stupnju moze govoriti o samo duije pruobitne opreke koje su se izdvojile: vruée, ukljuénjuéi suho, i hlad- no, ukljuéujuéi viazno. Izmaglica se podize zbog djelovanja vruée periferje na hladno-vladno srediste, te, unutar istog tog djelovanja vruéine, via2no i ‘suho na koncu postaju potpunije razdvojeni, proizvodeci na taj natin zem- Jju i more. Tako Ecije (DK, A 27 fi.) ‘Anaksimandar kaée da je more ostatak prvobitne viage, od koje je vei dio is- patio djelovanjem vatre. Anaksimandar je bio jedan od onih &ja objainjenja porijekla mora spo- minje Aristotel u Meteoroligica-i (353 b 5, engl. prev. Lee): Oni koji su bili bolje potkovani u syjetovnojfilozofij fnasuprot drevnim pjes- nicima teolozima] pretpostavijaju da ono ima potetak, Oni kazu da je isprva cijelo padrugje oko zemlje bilo viadno, te da je, Kako se suiilo, voda Koja je is- parila postala uzrok vjetrova i morskih i mjesetevib mijena, dok je ono Sto je preostalo bilo more: sukladno tomu oni su vjerovali da se more jo8 wvijek isuiuje i umanjuje, te da Ge na kraju doci vrijeme kada Ce potpuno presusii, Po imenu ga spominje Aleksandar iz Afrodizije u komentaru na ovaj odlo- mak (DK, A 27): Neki od njih kabu da je more ostatak prvobitne viage. Podruéje zemlje bilo je vlazno, te je kasnije dio vage isparilo sunce .. no dio nje koji je ostao u Suphi- Tu jet pola asta mele unuarjo Hans pie nego vanish kor. Herodt (VII, 118) vos oj hy ed ovoy ii ea nije dostupo lala da bran. U dba elena Nika {Erjujerbo 2a Mason tame bobs (Al 32) (Th 355,392). FA ipo) 12 Gere nnama zemlje saéinjava more, Stoga se ono neprekidno smanjuje kako ga sunce isuiuje, te ée na Kraju presusiti. Takvog mnijenja, prema Teofrastu, bio je ‘Anaksimandar. Znatajka je mileéanske misli da jednom kada je izdvajanje uzajamno neprijateliskih opreka potelo, kozmogonijski proces nastavija se prirodnim djelovanjem njihovih mo¢i: vruéina isuSuje viagu i tako dalje. Zanimljiv je takoder, u skladu s Aristotelovim i nasim viastitim nagadanjima o Talesu, neposredni primat vlage i vrucine koje dolaze tim zapoéne oplodnja i radanje. Vruéina igra narotito vaznu ulogu kao prvi fimbenik genesis-a, a na kasnijem stupnju djelovanje vruéine na viagu proizvodi animalni Zivot. Te osobine Anaksimandrovog sistema ojaéavaju argumente protiv onih Koji su omalova%avali Aristotelovo nagadanje tvrdeéi da ono proizlazi iz kasnijeg napretka fizioloskih i medicinskih spoznaja u Grékoj. Mi, napro- tiv, nalazimo, kao Sto je i za oéckivati, neke dodirne toéke izmedu dvojice Jjudi koji su bili sugradani i suradnici na istom polju. Sljedeéi stupanj u istom neprekidnom procesu objainjava oblikovanje nebeskih tijela. Kao dodatak dokazima koji su veé navedeni, imamo slje- deée:! (a) Hipolit, nakon navedenih rijeti (str. 90, gore), dodaje: ‘a Mjesee se poka- ‘zuje €as puniji, fas manji veé prema tome da lise prolazi zatvarajy ili otva- raju’. Slijedi redenica u kojoj su neke rijeti verojatno ispustene iz ru- kopisa, ali koja Gini se kaze kako je Sunev kolut dvadeset i sedam puta vveti od promjera Zemlje? a Mjeseéev osamnaest puta, i on dodaje kako je Sunce na najuifoj tei od svih nebeskih tjela, a zijezde su najnize. (b) Simpl. De Caelo 471.4 (DK, A.19, govoreGio planetima): Prema Eudemu, koji pripisuje prvw odredbu njihova rasporeda pitagoroveima, Anaksiman- dar je bio prvi koji je razmatrao njihove veligine i razdaline. Veligine i razdaljine Sunca i Mjeseca odreduju se i danas wzimajuci pomréine kao ppolazne tote naleg znanja, i mozemo s razlogom pretpostaviti da je 10 takoder bilo Anaksimandrovo otkriée’ (c) A8t. TI, 15,6 (A 18): ‘Anaksimandar, Metrodor Hijanin i Krates dr2ali su da je Sunce postavljeno na najvioj toéei, Mjesec za njim, a ispod njih vijeade stajatice i planet (4) Ibid 20, 1 (A 21): ‘Prema Anaksimandru, Sunce je u osnovi krug dvadeset {iosam puta veti od Zemije, oblikovan kao kotaé kola, Rub mu je Supalj i ispunjen vatrom, a u odredenoj tofei dopuita da se vatra vidi kroz owvor kao na vrhu mijeha: to je Sunce’ 7 apa (a) odlomsk it Aes (DK, A 21), ho oiled aeotligerta eens vera ‘mops je je opiso Ee, () AL, 16, $ (A. 18), Sto je kaa je peujeuo Kat (Anasimandar, 5}, sumo sj gonavlanjepethodnog upudirana a Arse Prema bi Dreyer (Planetary Sens 1, 1) ono felt laa est B(e) Tbid. 21,1 (A 21): ‘Anaksimandar kade da je Sunce iste veliéine kao Zem- Ija, ali je krug u kojemu se nalazi njegov oduSak, i putem kojega se pokre- Ge, dvadeset i sedam puta vesi od Zemlic’. (id. 24,2(A.21):“Prema Anaksimandru pomréina Sunca nastupa kada se zadepi otvor kro2 koji izlai vata () Ibid. 25, 1 (A 22): ‘Prema Anaksimandru, Mjesec je u osnovi krug de- vvetnaest puta vedi od Zemlj, nalik kotaéu kola s obrubom koji je Supalj i ispunjen vatrom kao i Sunéev, zakrivien kao Sto je i Sunéev s jednim oduskom nalikcijevi mijeha, Pomravuje se radi okretanja kotata (h) Thid. 29, 1 (A 22): ‘Anaksimandar kade da MjeseGeva pomrtina nastaje kada se zacepi Supljina u kotatu’ (i) bid. 28, 1 (A 2 izostavija postjedaju frazu): ‘Anaksimandar, Ksenofan i Boros Kaiu da Mjesec posjeduje vlastit syetlost, na neki agin rjedu {nego Sunéevay' ‘Unatoé manjim nesklapnostima, moZemo prihvatti sljede¢e objainje- nje kao vjerojatno, Vatrena, sferoidna stijenka oko novorodenog kozmosa se razdvojila (bez sumaje uslijed poveCanog pritiske magle ii pare uzroko- vvane njezinim viastitim djelovanjem na isparavanje vodenog sredista) u od- vojene krugove, oko kojih se, svakog zasebno uzburkala i sklopila gusta magla. Tamo gdje postoje otvori u toj okruzujucoj ovojnici, vidimo sama nebeska tijela. Na taj nagin su Sunce i Mjesec rotirajuci vatreni kotati koji se okreéu oko Zemije, ali uklopljeni u tuljce magle osim na jednoj toéci gdje postoji rupa, kroz Koju istjege vatra poput zapaljenog mlaza zraka kroz pukotinu u njezinoj cijevi (moderna usporedbe je tognija nego gréka u Kojoj zrak istjeée kroz odusak mijeha). Zvjezdane krugove nije tako lako predotiti na osnovi fragmentarnog materijala naSih autoriteta, no valja pretpostaviti kako je svaki sadrZavao mnogo rupa2 Spominjanje Mlijetnog puta, kao kod nekih modernih autoriteta, tesko da pruza adekvatno objas- njenje, premda je njegova pojava moda navela Anaksimandra na ideju ola, Ogigledno ih se zamisijalo kao da svi leze u istoj sferoicinoj ravnini, dok planeti u tom smislu jo8 uvijek nisu bili razlikovani od zvijezda sta- jatica. (Budem, u odlomku (6) gore, pripisuje odredbu planetarnih orbita * Poses reteric, kos we poe kod Stata no ew Pluto) Eslome (Dae. 55), Jasna (imo kjenn Kan, Ancsimander, 0), aj ne mode smart vajnim proton od- ‘emis tose navod sede To neba petpstnti da ie DL M1 (DK, A 1) prema ojo on dba srt od Suc. I rao glee e's Ks al ho ppisvano Ck Tales (St. 4 gore), a akeder | Abalsiea, Snare lntsinestronomje teak da je ade mogia 4 mest, egleda dase po pts jan Janie kod Puense (14) al Heath (Arutrcha,75L) je skepean prea tome | pripsje ole ‘AnasaporL Up. dle 236, dae Za Burnet ries da posto same dno ‘jedan fo’ te me je ha dois smo acti denice veer (ca hoje ae tne ald fe sta anda) spared EGP 6 Tal, T= ‘naa, 10, i 1. Fremda o mote ebjasil 7b ga e"eatioo Kok! manje nego Sunero ih Mise evoyne i se de ga nal thot pd. 9pitagoroveima, Simplicijev uvod u Anaksimandra je, kad je rijet o planeti- ‘ma, zbrkan, kao i njegova sugestija da je sam Anaksimandar mogao izraéu- nati veligine i udaljenosti Sunca i Mjeseca na osnovi promatranja pomrai- na). Pretpostaviti da su zvijezde blize Zemlji nego Sunce ili Mjesee pro- tivno je kasnijo grkoj astronomiji, prema kojoj su zvijezde stajatice ~ kao Sto se i Gini najprirodnijim — na povrsini najudaljenije obodnice sferoidnog kkozmosa, a Sunce, Mjesec i planeti okreéu se ispod njih u razligitim orbita- ‘ma. Anaksimandrov poredak modernom umu namece pitanje kako prsteni zvijezda izbjegavaju da barem katkad ometaju svjetlo Sunca i Mjescca, no ‘veoma je upitno da li se on time svjesno optere¢ivao.! ‘Mozemo pretpostaviti da su prsteni debeli proporcionalno promjeru Zemije. Varijacije u velitinama (promjerima) prstena Sunca i Mjeseca 0 ojima smo obavijeSteni (27 i 18 ili 2819 puta veligina Zemlje) bile su, od Burnetovog vremena (EGP, 68), objasnjavane kao mjere unutarnje ili vanj- ske povrdine prstena, dok Kirk nije istakao jednostavnu éinjenicu da to zahtijeva razliku od dva promjera Zemlje, a ne jednog. On napominje kako ‘veéa brojka moze predstavijati promjer izmedu vanjskih rubova, dok ma- nja predstavlja onaj koji seZe od tofaka koje su na pola puta izmedu unu- tarnjih i vanjskih rubova zraénog obruta’ (KR, 136). U svakom sluéaju veée brojke vjerojatno su poboljfanje jednostavne Anaksimandrove sheme iz- radene vigekratnikom broja tri koje je unio neki komentator. Nije saguvana nikalova turdnja o velitini zvjezdanih prstenova, no s obzirom na to da se za promjer Zemije kage da je trostruk u odnosu na njezinu visinu (str. 82, dole), izgleda da su ti brojevi imali konvencionalno ili sveto porijeklo koje ‘Anaksimandar nije nadrastao; u tom shiaju ini se da je broj koji nedo- staje devet? T Po oom pitniu wp Heath, Arisa, 31, Barnet, BOP, 68 Kaha, Ancdmander, 89 Burnet suger upwsuu as Honera, deft starogitke mis ser prosra, prea ima sof ie ‘eljnin ove to one culvatenoDroer(Pancary Seems 16 aponinje a jeastonomseo prom ‘enje o ujtorly i to} me azadno da Ansksmandar nadie opulooptcran poe {oy se jens od sane Mjesoa Prema dlsograi (Diy IX, 38), Leip je ake smo pu {anj Sune mpl od Zora nos ead ieee eg Meson Sedna eine nj u Placa (DK, 25.4 40.2) pipuje Pamenidu amjeitane aiezda weet nate Ze. Negro aebieno {Eero croeedvat mote pontta dopo Ansinimand, oa Kojeg mot protae ara, No, feo Jute dee doksograt Evo raat lege ie. Usp. ZN, 705, Fao, primjece Taner. Burnet, Heath, Corfe. U preladvauceskeptiénor radi ie trating rede tall se anon acolo eden sprotog ged kod R. Boccous (a. de lee ge 7h Qual impossite yas magier QU mesure, de mane plo ou moins approin tre uagie ds camer apparent dusolel,e que, pris ise qise asa de la grandeur dea tere— Idee natorelementreremte& ollumene = eo a edu ls cies lus haut ets” H. Gomez © ‘Mop canine rasaave orahtim porns analog oj so abil predsaatovapoverae gual ‘tam prisoner rope Hoh polaaue ge artet i projet kaa Fortra grad hr (Gown: Hi Ideas, 194,187), Usp takoder Wi. ation, Res. Mauph 19845, 447. "Pma fae, pa, ‘hc inamo rani pier ntrajoanj a om rites mors pigs rim odors eo} st ‘suse matemtike vate ante Od as Se ald ote da private ble zg ove 80‘Turdnja da je vidljivo Sunce jednake velitine (jednakog promjera) kao Zemija, za Anaksimandrovo je vrijeme od iznimnog znaéaja (stoljeée na- kon toga Anaksagoru se progonilo jer je rekao da je ono usijani kamen vedi od Peloponeza). Ona takoder izaziva teSkoéu ukoliko je pokusamo dovesti strogo u vezu s razdaljinom izmedu Sunca i Zemlje, odnosno promjera nje- gova kola.! To mu se nije moralo nametnuti na um, a svi dokazi potwrduj da je bio neustrativj originalan mislilac. No ipak, moda se ne moze u pot punostiiskljuciti moguénost da izjava nije autentiéna. Pouzdano utvedeno Anaksimandrovo objainjenje pomréina, i Mjese- Gevih mijena, prema kojem one ovise o izmjenignom stezanju i otvaranju rupa u tuljcima magle kroz koje se vide nebeska tijela, drugi je pokazatelj neraavijenosti njegove astronomije, koje opovrgava blagonaklono Simpli- cijevo nagadanje da se on modda veé bio sposoban koristiti tim pojavama w proragunavanju razdaljina Sunca i Mjeseca. ‘Teako je izvuéi jos neke pojedinosti o ovom dijelu njegova sistema s ‘makar pribliznom toénoséu. Ecije govori o krugovima Sunca i Mjeseca kao da su ‘polozeni ukoso’, yjerojatno u odnosu na zvjezdani ekvator, ita fraza je bez sumnje, kako kaze Heath, pokuSaj objaSnjenja godiinjeg kretanja Sunca i mjescénog kretanja Mjeseca. Sugerirani su ingeniozni naéini na koje je Anaksimandar mogao pokuSati objasniti suncostaje,? no svi su oni nagadanja. Cak nije sigurno ni da li rijeé ‘mijene’ (cpora), koja se pojav- Jjuje u odlomeima koji se ofito odnose medu ostalima i na Anaksimandta, ‘upucuje na suncostaje? ili naprosto, kao sto je to nekad sluéaj, na kruZenja nebeskih tijela* U odlomku iz Meteorologica- koji se navodi na str. 77-78,

Das könnte Ihnen auch gefallen

• The Subtle Art of Not Giving a F*ck: A Counterintuitive Approach to Living a Good Life

  

  Von Everand

  The Subtle Art of Not Giving a F*ck: A Counterintuitive Approach to Living a Good Life

  Mark Manson

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (5794)
• The Gifts of Imperfection: Let Go of Who You Think You're Supposed to Be and Embrace Who You Are

  

  Von Everand

  The Gifts of Imperfection: Let Go of Who You Think You're Supposed to Be and Embrace Who You Are

  Brené Brown

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (1090)
• Never Split the Difference: Negotiating As If Your Life Depended On It

  

  Von Everand

  Never Split the Difference: Negotiating As If Your Life Depended On It

  Chris Voss

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (838)
• • Zeitschriften
  • Podcasts
  • Noten
• Principles: Life and Work

  

  Von Everand

  Principles: Life and Work

  Ray Dalio

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (599)
• The Glass Castle: A Memoir

  

  Von Everand

  The Glass Castle: A Memoir

  Jeannette Walls

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (1712)
• Hidden Figures: The American Dream and the Untold Story of the Black Women Mathematicians Who Helped Win the Space Race

  

  Von Everand

  Hidden Figures: The American Dream and the Untold Story of the Black Women Mathematicians Who Helped Win the Space Race

  Margot Lee Shetterly

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (895)
• Sing, Unburied, Sing: A Novel

  

  Von Everand

  Sing, Unburied, Sing: A Novel

  Jesmyn Ward

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (1103)
• Grit: The Power of Passion and Perseverance

  

  Von Everand

  Grit: The Power of Passion and Perseverance

  Angela Duckworth

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (588)
• Shoe Dog: A Memoir by the Creator of Nike

  

  Von Everand

  Shoe Dog: A Memoir by the Creator of Nike

  Phil Knight

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (537)
• The Perks of Being a Wallflower

  

  Von Everand

  The Perks of Being a Wallflower

  Stephen Chbosky

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (2104)
• The Hard Thing About Hard Things: Building a Business When There Are No Easy Answers

  

  Von Everand

  The Hard Thing About Hard Things: Building a Business When There Are No Easy Answers

  Ben Horowitz

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (344)
• Elon Musk: Tesla, SpaceX, and the Quest for a Fantastic Future

  

  Von Everand

  Elon Musk: Tesla, SpaceX, and the Quest for a Fantastic Future

  Ashlee Vance

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (474)
• Bad Feminist: Essays

  

  Von Everand

  Bad Feminist: Essays

  Roxane Gay

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (1015)
• Her Body and Other Parties: Stories

  

  Von Everand

  Her Body and Other Parties: Stories

  Carmen Maria Machado

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (821)
• The Outsider: A Novel

  

  Von Everand

  The Outsider: A Novel

  Stephen King

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (1839)
• The Sympathizer: A Novel (Pulitzer Prize for Fiction)

  

  Von Everand

  The Sympathizer: A Novel (Pulitzer Prize for Fiction)

  Viet Thanh Nguyen

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (121)
• The Emperor of All Maladies: A Biography of Cancer

  

  Von Everand

  The Emperor of All Maladies: A Biography of Cancer

  Siddhartha Mukherjee

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (271)
• Angela's Ashes: A Memoir

  

  Von Everand

  Angela's Ashes: A Memoir

  Frank McCourt

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (440)
• Brooklyn: A Novel

  

  Von Everand

  Brooklyn: A Novel

  Colm Toibin

  Bewertung: 3.5 von 5 Sternen

  3.5/5 (1937)
• The Little Book of Hygge: Danish Secrets to Happy Living

  

  Von Everand

  The Little Book of Hygge: Danish Secrets to Happy Living

  Meik Wiking

  Bewertung: 3.5 von 5 Sternen

  3.5/5 (400)
• The World Is Flat 3.0: A Brief History of the Twenty-first Century

  

  Von Everand

  The World Is Flat 3.0: A Brief History of the Twenty-first Century

  Thomas L. Friedman

  Bewertung: 3.5 von 5 Sternen

  3.5/5 (2259)
• A Man Called Ove: A Novel

  

  Von Everand

  A Man Called Ove: A Novel

  Fredrik Backman

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (4609)
• The Art of Racing in the Rain: A Novel

  

  Von Everand

  The Art of Racing in the Rain: A Novel

  Garth Stein

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (4200)
• A Tree Grows in Brooklyn

  

  Von Everand

  A Tree Grows in Brooklyn

  Betty Smith

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (1929)
• The Yellow House: A Memoir (2019 National Book Award Winner)

  

  Von Everand

  The Yellow House: A Memoir (2019 National Book Award Winner)

  Sarah M. Broom

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (98)
• Steve Jobs

  

  Von Everand

  Steve Jobs

  Walter Isaacson

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (806)
• Devil in the Grove: Thurgood Marshall, the Groveland Boys, and the Dawn of a New America

  

  Von Everand

  Devil in the Grove: Thurgood Marshall, the Groveland Boys, and the Dawn of a New America

  Gilbert King

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (266)
• The Woman in Cabin 10

  

  Von Everand

  The Woman in Cabin 10

  Ruth Ware

  Bewertung: 3.5 von 5 Sternen

  3.5/5 (2322)
• Yes Please

  

  Von Everand

  Yes Please

  Amy Poehler

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (1891)
• A Heartbreaking Work Of Staggering Genius: A Memoir Based on a True Story

  

  Von Everand

  A Heartbreaking Work Of Staggering Genius: A Memoir Based on a True Story

  Dave Eggers

  Bewertung: 3.5 von 5 Sternen

  3.5/5 (231)
• Team of Rivals: The Political Genius of Abraham Lincoln

  

  Von Everand

  Team of Rivals: The Political Genius of Abraham Lincoln

  Doris Kearns Goodwin

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (234)
• Fear: Trump in the White House

  

  Von Everand

  Fear: Trump in the White House

  Bob Woodward

  Bewertung: 3.5 von 5 Sternen

  3.5/5 (738)
• Fulcanelli - The Mystery of The Cathedrals

  

  Dokument129 Seiten

  Fulcanelli - The Mystery of The Cathedrals

  harcaian_cristina

  100% (27)
• Wolf Hall: A Novel

  

  Von Everand

  Wolf Hall: A Novel

  Hilary Mantel

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (3811)
• John Adams

  

  Von Everand

  John Adams

  David McCullough

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (2409)
• On Fire: The (Burning) Case for a Green New Deal

  

  Von Everand

  On Fire: The (Burning) Case for a Green New Deal

  Naomi Klein

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (74)
• The Light Between Oceans: A Novel

  

  Von Everand

  The Light Between Oceans: A Novel

  M.L. Stedman

  Bewertung: 4.5 von 5 Sternen

  4.5/5 (789)
• The Unwinding: An Inner History of the New America

  

  Von Everand

  The Unwinding: An Inner History of the New America

  George Packer

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (45)
• Manhattan Beach: A Novel

  

  Von Everand

  Manhattan Beach: A Novel

  Jennifer Egan

  Bewertung: 3.5 von 5 Sternen

  3.5/5 (792)
• The Constant Gardener: A Novel

  

  Von Everand

  The Constant Gardener: A Novel

  John le Carré

  Bewertung: 3.5 von 5 Sternen

  3.5/5 (104)
• Almuten Figuris Method PDF

  

  Dokument5 Seiten

  Almuten Figuris Method PDF

  Pedro Costa

  100% (2)
• The Goddess of The Devil PDF

  

  Dokument557 Seiten

  The Goddess of The Devil PDF

  Anonymous ToJLwX

  100% (1)
• Mikropanastron by John Partridge

  

  Dokument0 Seiten

  Mikropanastron by John Partridge

  Letícia Borba

  Noch keine Bewertungen
• Bayer, George - Stock and Commodity Traders Hand-Book of Trend Determination

  

  Dokument49 Seiten

  Bayer, George - Stock and Commodity Traders Hand-Book of Trend Determination

  riri2004109552

  88% (17)
• Rise of ISIS: A Threat We Can't Ignore

  

  Von Everand

  Rise of ISIS: A Threat We Can't Ignore

  Jay Sekulow

  Bewertung: 3.5 von 5 Sternen

  3.5/5 (137)
• Little Women

  

  Von Everand

  Little Women

  Louisa May Alcott

  Bewertung: 4 von 5 Sternen

  4/5 (104)
• The Cosmic Game

  

  Dokument239 Seiten

  The Cosmic Game

  csilvin

  Noch keine Bewertungen
• Guthrie GF 5 PDF

  

  Dokument550 Seiten

  Guthrie GF 5 PDF

  Anonymous ToJLwX

  Noch keine Bewertungen
• Guthrie GF 4 PDF

  

  Dokument572 Seiten

  Guthrie GF 4 PDF

  Anonymous ToJLwX

  Noch keine Bewertungen
• (VI) W. K. C. Guthrie-Povijest Grčke Filozofije. Aristotel - Sučeljavanje-Naklda Jurčić (2007) PDF

  

  Dokument444 Seiten

  (VI) W. K. C. Guthrie-Povijest Grčke Filozofije. Aristotel - Sučeljavanje-Naklda Jurčić (2007) PDF

  vanpec

  Noch keine Bewertungen
• Guthrie GF 2 PDF

  

  Dokument554 Seiten

  Guthrie GF 2 PDF

  Anonymous ToJLwX

  Noch keine Bewertungen
• John Partridge Defectio Geniturarum

  

  Dokument194 Seiten

  John Partridge Defectio Geniturarum

  Garga

  Noch keine Bewertungen
• Deep Sky PDF

  

  Dokument83 Seiten

  Deep Sky PDF

  Anonymous ToJLwX

  Noch keine Bewertungen
• Feng Shui

  

  Dokument161 Seiten

  Feng Shui

  dragana_obradovic_4

  92% (12)
• Ephemerides Recognitae Et Ad Vngvem Cast PDF

  

  Dokument787 Seiten

  Ephemerides Recognitae Et Ad Vngvem Cast PDF

  Anonymous ToJLwX

  Noch keine Bewertungen
• Raphael's Ephemeris 1842

  

  Dokument652 Seiten

  Raphael's Ephemeris 1842

  vtps

  Noch keine Bewertungen
• DK Atlas of World History

  

  Dokument312 Seiten

  DK Atlas of World History

  Rohingya Vision

  100% (2)
• John Gadbury A Collection of Nativities

  

  Dokument113 Seiten

  John Gadbury A Collection of Nativities

  Garga

  100% (1)
• CarbLoversdiet PDF Sample

  

  Dokument6 Seiten

  CarbLoversdiet PDF Sample

  Ciera Brianca

  Noch keine Bewertungen
• ESPON ATLAS - Final Version PDF

  

  Dokument68 Seiten

  ESPON ATLAS - Final Version PDF

  Anonymous ToJLwX

  Noch keine Bewertungen
• The Atlas of Peculiar Galaxies - Halton Arp

  

  Dokument190 Seiten

  The Atlas of Peculiar Galaxies - Halton Arp

  brandondoyle1

  100% (2)
• Fifth Edition Call To Action: Equality

  

  Dokument46 Seiten

  Fifth Edition Call To Action: Equality

  Anonymous ToJLwX

  Noch keine Bewertungen
• Geologic Atlas User's Guide:: Using Geologic Maps and Databases For Resource Management and Planning

  

  Dokument24 Seiten

  Geologic Atlas User's Guide:: Using Geologic Maps and Databases For Resource Management and Planning

  Anonymous ToJLwX

  Noch keine Bewertungen
• Atlasul Biblic PDF

  

  Dokument199 Seiten

  Atlasul Biblic PDF

  Doru Moruz

  100% (3)
• Amateur PDF

  

  Dokument218 Seiten

  Amateur PDF

  Anonymous ToJLwX

  Noch keine Bewertungen
• Final PDF

  

  Dokument84 Seiten

  Final PDF

  Anonymous ToJLwX

  Noch keine Bewertungen
• Gershom Scholem THE GOLEM OF PRAGUE AND THE GOLEM OF REHOVOTH PDF

  

  Dokument5 Seiten

  Gershom Scholem THE GOLEM OF PRAGUE AND THE GOLEM OF REHOVOTH PDF

  Anonymous ToJLwX

  Noch keine Bewertungen
• Glaciers PDF

  

  Dokument153 Seiten

  Glaciers PDF

  Anonymous ToJLwX

  Noch keine Bewertungen
• TechnicalPaper No40

  

  Dokument65 Seiten

  TechnicalPaper No40

  snapdragon23

  Noch keine Bewertungen
• Meat Atlas Jan2014

  

  Dokument68 Seiten

  Meat Atlas Jan2014

  Oingo1

  Noch keine Bewertungen