Stolno mjesto bosanskih vladara u XIV. I XV.

stoljeu

S primarno obrambeno-strategijskim znaajem, Bobovac je pruao efikasnu

zatitu bosanskim vladarima od bana Stjepana II. (1322-1353) i kralja Tvrtka I.
Kotromania (1353-1391) do Stjepana Tomaevia (1461-1463). Graen, kao i
toliki gradovi diljem Europe, u nekoliko faza, due od jednog stoljea (poetak
XIV. prvi decenij XV. stoljea), Bobovac s 1100 m svojih bedema debljine 100150 cm, s bansko-kraljevskim dvorom i etirima palaama, od kojih su tri bile u
sastavu dvora, gradskim kapijama, crkvenim objektima, kapitelima, nalazima
fresko-slikarstva i raznovrsnog zanatstva, crkvenim zvonima, kraljevskim
mauzolejom koji istie sakralno-kulturni karakter cijeloga ansambla, sa svojih
impozantnih jedanaest kula, svjedoi o svojoj eminentno europskoj situiranosti i
kvaliteti ivota.
Po svojoj osnovnoj namjeni, po nainu arhitektonske izvedbe i posebno po svom
istaknutom politikom znaaju, koji je prelazio okvire bosanske srednjovjekovne
drave, Bobovac dostie onu ulogu i funkciju to su ih za tadanju Ugarsku imali
Stolni Biograd (Szekesfehervr) i Viegrad. Njihov zajedniki prauzor predstavljao
je Aachen Karla Velikog sa stolnom crkvom i dvorom kao modelom prijestolnice
koji se rairio diljem srednjovjekovne Europe. Politika funkcija Bobovca ogleda se
u injenici da se unutar njegovih zidina uvala bosanska kruna zbog koje je
poetkom XV. stoljea, u nastojanju da je se domogne, ovu utvrdu pohodio tada
najmoniji europski vladar Sigismund Luksemburki.
Bobovac su u svibnju 1463. zaposjeli Osmanlije, oznaivi
time kraj njegove politike slave kao prijestolnice
bosanskog kraljevstva. Dana 06.11.2002. godine
Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika
BiH povijesno podruje "Srednjovjekovni
grad Bobovac" proglasila je
nacionalnim spomenikom
Bosne i Hercegovine.