UDC 903 + 292 (38) (05) UDC 938 + 809.10 + 572 (05) YU ISSN 0350-0020 AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE i GODISNJAK KNJIGA XXVIL CENTAR ZA BALKANOLOSKA ISPITIVANJA Knjiga 25 Redakcioni odbor ALOJZ BENAC, BORIVOJ COVIC, RADOSLAV KATICIC I FANULA PAPAZOGLU Sekretar Redakeije EDINA ALIREJSOVIC Urednik, ALOJZ BENAC, vedovni élan Akademije nauka i umie‘nosti Bosne i Hercegovine SARAJEVO 1989.UDC 903 + 292 (38) (05) UDC 938 + 809.10 + 572 (05) YU ISSN 0350-0020 ACADEMIE DES SCIENCES ET DES ARTS DE BOSNIE-HERZEGOVINE EERE ANNUAIRE TOME XXVII CENTRE D’ETUDES BALKANIQUES Livre 25 Comité de Rédaction ALOJZ, BENAC, BORIVOJ COVIC, RADOSLAV KATICIC et FANOULA PAPAZOGLOU Secrétaire de la Rédaction EDINA ALIREJSOVIC Rédacteur en chef ALOJZ BENAC, membre de Académie des sciences et des arts de Bosnie-Herzégovine SARAJEVO 1989.10. SADRZAT Petar Hr. Iievski: Doprinos linearnih B tekstova u rasvetljavanju gréke religije kasne bronzane epohe — Contribution of Linear B Tex's to Elucidating the Greek Religion of the Late Bronze Age cane Radoslav Katiéic: Diomed na Jadranu — Diomedes an der Adria .......0..0.00s sce |. Zivko Mikié: Novi staréevatki antropoloski nalazi jugoslovenskog Podunavlja Nouvelles trouvailies anthropologiques de Staéevo provenant du Ba; sin danubien yougoslave ...... bopene . eit im jugosiaw: doba u jugoslovenskom Podunavlju 2 Donauraum — Srednje bronzano . Rastko Vasi¢. Jedan prilog prouéavanju svemske grupe — Une contribution a Pétude du groupe de Syrmie os epoaeede : Aleksandar Jovanovié Prilog prougavanju pojasnih plogiea sa ilirskog prostora — Hin Beitrag zur Erforschung der Giirtelplatten vom illyrischen Raum Zivko Mikié — Evgentje Hosovski: Prvi rezultati paleodemografske analize o srednjovekovnoj nekropoli ‘Vinéa—Beli Breg — Les premiers résultats de Yanalyse paléodémo- graphique concernant Je nécropole médiéviic Vinea—Beli Bre . Jozef Stanko: Quelques étymolo fausses: Blagoje Govedarica: Ein Beitrag zur synchronen Untersuchung der Entstehung und Ent~ wieklung der Frahbronzezeit in Siidosteuropa — Jedan prilog sinhro- fom proutavanju nastanka i razveja ranog bronzanog doba u jugo- istognoj Evropi ... 5 Prikazi i kritike — Récensions et critiques: — A. Fol, B. Nikolov, R. F. Hoddinott, The new Thracian Treasure from Rogozen, Bulgaria (Rastko Vasié) Strana 39 9 1 103 15 135, 145 167 181u — Mijovié Pavle, Kulture Crne Gore (Ante Skegro) ze RMgpaxonaTposnauosa Hepa, Chowelnnyy oR xexeuvornuxwor nepioa 4o CP Maxegounja (Ante Skegro) ~ Viesnik Arheoloskog muzeja u Zagrebu XX/1987 (Ante Skegro) — Vinupu 1 AsGanyn (Alojz Benac, Lidija Fekeza) Hronika — Chronique: — Cetvrt vijeka Centra za balkanoloska ispitivanja (Ante Skegro) — Résultats des recherches effectuées par le Centre d'études ballaniques en 1987 (Edina Alirejsovié) = Zakljuéei sa XXVI sjednice stalnih éanova Centra za balkanoloska pitivanja, odrzane 12. maja 1988, godine u Sarajevu Zakijuéci sa drugog sastanka radne srupe 2a izradu pubiiacie ° grékoj antici u Jugoslaviji 184 188 192 195DOPRINOS LINEARNIH B TEKSTOVA U RASVETLJAVANJU GRCKE RELIGIJE KASNE BRONZANE EPOHE PETAR HR. ILIEVSKI UDC 292 (38): 003.341 UDC 903.7038) ,,637" 938 Apstrakt 1. Uvod. — Znagenje gréke religiie za knjizevno, umetnicko i kulturno stvaralastvo antitkih Grka, — 2. Izvori iz kojih erpimo informacije 0 ranoj fazi gréke reli- gije i nauéna vrednost njihovih podataka, — 3. Dvojni karakter gréke religije (nebeski i htonigni kultovi); saznanja iz: a, arheoloskih nalaza i b. iz mitolotkih i literarnih izvora. — 4. Da li je termin , ,kritsko-mikenska”, odn. ,minojsko-mikenska” religiia osnovan sa stanovista najnovifih atheoloskih i filoloskih saznanja. — 5. Koliko su opravdana oceki- vanja da ée linearni B tekstovi resiti sporna pitanja u vezi sa poreklom i potetnim stadiju- mom razvoja gréke religije. — 6. Podaci iz linearnih B tekstova © mikenskom panteonu. — 7, Tevodi iz etimolo’kih analiza mikenskih teonima. — 8, Pisani dokazi 0 postojanju po sebno izgradenih kultnih objekata (hramova) u mikenske doba. — 9. Jezitka pripadnost za osnovne religijske poimove. — 10. Kontinuitet izmedu mikenske i klasitnogr¢ke religije. Udeo i vaznost mikenske civilizacije za tazvoj gréke mitologije. — 11. Zakljucak. — Sta nam novo otkrivaju mikenski dokumenti o grékoj religiji u uporedenju sa sazna- njima iz vremena pre detifrovanja linearnog B pisma. 1. Neosporna je Ginjenica da su najuzviseni usko povezani s religijskim i mitoloskim predstavama antiékih Grka. NajlepSa umet- nicka dela klasiéne arhitekture, vajarstva, slikarstva i dr. inspirisana su verskim ide- jama, Poznato je da se dramska umetnost razvila iz dionisijskog rituala, koji je kod Grka bio osloboden sujevernog straha. Oéigledno je da se visoka dostignuca gr genija u raznim oblastima kulture, literature i umetnosti ne mogu potpuno razumeti bez poznavanja one podosnove koja je dala podstrek za stvaranje takvih dela trajne vrednosti. Zato nije Eudno Sto, i pored ogromne postojece literature o grékoj religi interes za nju ne prestaje i broj studija, narocito u vezi sa njenim poreklom i ranom fazom razvoja, iz dana u dan sve vise raste. Medutim, mnogi problemi i dalje ostaju nereseni. Novi arheoloski nalazi, materijalni ostaci mikenskog kulta, a u poslednje vreme i pisani podaci 0 grékoj religiji kasne bronzane epohe bacaju izvesnu svetlost na te probleme i daju povoda za daljai detaljnija prouéavanja ove materije. Da bismo mogli odgovoriti na pitanje kakav je doprinos linearnih B tekstova u resavanju spo- menute problematike, moramo se prvo podsetiti na saznanja do kojih se dosto pre deSifrovanja pisma kojim su pisana ta dokumenta.Grvéka religija se nije razvila odjednom kao savr8eni sistem? koji je mogao zado- voljiti duhovne potrebe svih gradana. Ona je rezultat vi8evekovnog postepenog raz~ voja. Konstatovana je injenica da je gréka religija izraz grckog duha. Ono sto je grckoj religiji davalo vitalnu snagu jeste, pre svega, sposobnost ovog naroda da apsor: buje tekovine susednih naroda, zatim da svemu tome udari svoj pecat i oformi nesto novo, sopstveno, koje vidimo kod Homera i u V veku stare ere (u procvamm Periklovog vremena), i najzad, da sav taj amalgam preda drugima kao svoje origi- nalno stvaralastvo. Na sligan natin kao &to je obrazovan gréki etnos i jezik* mesanjem novonaselje- nih indoevropskih plemena na Balkanu oko 2000. godine stare ere sa starosedeocima juznog dela Balkanskog poluostrva, tako je i gréka religija plod jedne fuzije verskih predstava koje su sa sobom donela ova plemena sa zatecenim kultovima i pred- stavama 0 bogovima starosedelaca. Poznato je da su politeisti¢ke religije gostolju- bive prema tudim bogovima. I preci Grka, koji su se krajem IIT ili pocetkom II milenija pre n.e. naselili na Balkanu, prihvatili su zategene tude bogove na isti navin kao i Jason kolhidske, po retima Apolonija Rodoskog (Schol. II, V, 1274): axévdce be 0 "Idan nave 16 malady Moc. 16 be fp onévdew tors cig ddhodacniyy dgteopévovs toig &yxerglots Yeots, 6 oh xa AleEavdgdr yaar xexonzévar. Retko su stari narodi imali dovoljno hrabrosti da, kao Jevreji, odbace bozanstva svojih suseda 2. Nema sumnje da forma i sadrZina gréke religije iz potetka i sredine prvog milenija stare ere predstavijaju jedan amalgam balkanskih i mediteranskih kultova sa bogopostovanjem koje su na Balkan donela spomenuta indoevropska plemena — preci Grka. Odavna se pretpostavijalo da je do tog meSanja do8lo verovatno u mikensko doba, koje doskora nije bilo dovoljno dobro poznato iz sigurnijih izvora. Uglavnom su dva izvora iz kojih crpimo informacije za mikensku, delimitno i za minojsku epohu. To su arheologki nalazi® i skromni dokumenti iz toga vremena pisani na glinenim tablicama slogovnim, linearnim B pismom.* Mitologija se s pravom ne uzimaza ozbiljan izvor. Ona nije istorija. Ali u nekim mitovima ima pokoje zrno istorijske istine. Kada se govori mitologiji, mora se imati na unm znacenje naziva ,.mit”. Ova se ret upotrebljava kako za pri¢e o bogovima tako io fjudima i o pojedinim mestima;! sadr2i kosmogonska tumacenja i objaSnjenja prirodnih po- 1M. P, Nilsson, Greek Popular Religion, New York — Columbia Univ. Press?, 1947, 4, ipak smatra da Grei nisu imali_poseban religijski sistem: ,,The writers were not prophets, and the philosophers were seekers of wisdom, not of religious truth. The fate of religion is determined by the masses... ‘The Greeks had religious ideas, of course, but they never made them into a system, What the Greeks called :heology was either metaphysics, or the doctrine of the persons and works of the various gods”. I prema Aristotelu (Metaphysica X, p. 1064a 11 a je xyden doaopia, Up. i F. M. Conford, Principivom Sapientiae, The Origins of Greek Philosophical Thought, Cambridge 1952, 111s. 2 Up. J. Chadwick, The Pre-history of the Greck Language, Cambridge Ancient History? vol, II, chap. 39, Cambridge 1963, 10—17, * Nedavno je izisla knjiga C. Renfrewa, Towards an archaeology of mind, Cambridge 1982, u Kojoj se govori kako se pomocu studija materijalnih ostataka mogu rekonstruisati obitaji i verovanja Ijudi koji su umrli pre mnogo vekova. U izvesnom smistu to moze biti tatno. Ali, ¥. dole, u interpretaciji nemih arheoloskih podataka nailazi se na neverovatno velike teskos *M. Ventris and J. Chadwick, Documents in Mycenaean Greek (Docs), I ed. by J. Chadwick, Cambridge 1973, 125—129, 279289, 459464 itd; M. Gérard-Rousseaus Les men= tions religieuses dans les tablettes myceniennes, Roma 1968, sa citiranom literaturom J. Chadwick, The Mycenaean World, Cambridge 1976, $4—101 i dr. * To su vedinom etioloska objainjenja imena mesta, reka i plemenskih naziva. Heroji su najéeSée rodonacelnici nekih plemena. 6java.* Mitovi koji se odnose na Ijude i mesta, u stvari su omoguéili prilaz centrima mikenske epohe, Rukovodeéi se uglavnom njima, nauénici entuzijaste XIX i XX veka uspeli su da otkriju sjajnu mikensku civilizaciju kasne bronzane epohe.? Zbog toga se ne moze potpuno negirati veza ovih mitova sa legendarnim centrima iz bronzanog doba na Balkanu i Mediteranu. Cinjenica je da veliki mitoloski ciklusi pripadaju glavnim mikenskim centrima i njihova vaénost odgovara stepenu vaz- nosti gradova u to doba. Glavni centar po kome je i sama epoha nazvana jeste Mikena. Ali se ne moze prihvatiti kao istinit mit da su mikenske kiklopske zidove podigli bogovi.* Prilikom otkrivanja spomenutih centara, u poslednjih stotinu godina naden je obilan arheolo’ki materijal. Mnogobrojni nalazi su shvaceni kao kultni ostaci tadasnje religije, koja je u prvo vreme bila nazvana ,,kritsko-mikenskom’ ili ,,mi- nojsko-mikenskom”. Istori¢ari religija na8li su se ispravljeni pred tekim problemom, kako da objasne sve te ostatke. Intenzivnim studijama retkih specijalista (kakvi su bili Nilson, Person, Picard, Marinatos i dr.) literatura o ovim pitanjima je prosto preplavila. Nijedna oblast humanitarnih disciplina nije toliko podlozna hipotezama i konjekturama kao sto je to rekonstruisanje predistorijske religije. Podaci 0 njoj se izvlage, uglavnom, iz nemih arheoloskih nalaza, koji se mogu tumatiti na razne nacine. Njihova interpretacija, u odsustvu bilo kakvih literarnih tekstova, zadaje ogromne teskoce. Svaka Ijudska figura moze se objasniti kao idol nekog boZanskog lika, Svakom kerami¢kom sudu neobiénog izgleda moze se pripisati kultna namena. Svaki arhitektonski detalj moze se dovesti u vert sa nekim svetiliStem. Slozenij likovne scene, kao one na sarkofagu iz Agije Trijade, jo8 su problematitnije.® Takve © Kosmogonija je u grékoj mitologiji predstavijena kao teogonija pod providnom maskem njihovih imena, npr.: Ouranos (bog neba), Gaia (Majka-zemlja), Helios (sunce). U prvo vreme (kod Homera) gréka mitologija je bila nerazdvojno povezana s religijom. Ali, preko racionaliza- torskog i humanizatorskog procesa mit je tokom vremena izgubio mnogo od svoje religijske sa driine i pridobio filozofsko znacenje, up. H.D. F. Kitto, The Greeks u sephrv. prevodu V. Ko- stiéa, Novi Sad 1963, 237ss. Tragi¢ari su se koristili mitovima za postizanje dramatitnog efekta j ‘pri tom su se dopuitale razne promene u njihovoj sadrZini, Narotito je Evripid imao slobodan oxinos prema mitovima i dozvoljavao je sebi da ih prektojava prema shvatanjima intelektualne Sredine svoga vremena. Jo§ slobodniji odnos su imali pohomerski epski pesnici, a poklasini logo- grafi i mirografi imali su ulogu skupljaéa i sistematizatora mitova, sligno savremenim folkloristima. + ‘Tako, Hajnrih Sliman 5 Homerom (kome je slepo verovao) u ruci, pofao je da trazi Troju i otktio ju je na Hisarliku u Maloj Aziji, Odmah potom on se uputio ,,bogatoj zlatom Mikeni”, prestonici grékog vode kralja Agamemnona. Krajem proslog veka pokazali su se na videlo centri Oko kojilt su se pleli mitovi Trojanskog ciklusa. Ohrabren ovim velikim otkriGem, engleski atheo- Jog Artur Evans posao je da traZi labirint mitoloskog kralja Minosa i pogetkom naéeg veka otkopa> ga je u Knosu nedaleko od savremenog Irakliona na Kritu, On je uspeo da u rusevinama otk F arhiv sa nekoliko hiljada glinenih plocica napisanih specijalnim slogovim pismom, linearom B, koje je ostalo neprotitano do stedine naSeg veka. Cetiri decenije posle otkrica Knosa, Ameri- kanac Karl Blegen otkrio je Nestorov Pilos u Meseniji na Peloponezu i nasao je jo8 jedan takav arhiv sa pisanim tablicama, Tako, mitovi su dali kljué za otkrivanje i drugih mikenskih centara i hramova, kao Tirins u Argosu, s Kojim su povezani Heraklovi podvizi; Heraion, hram Here, zaétitnice peloponeskog Argosa, hram Helena u Sparti, Kadmeion, wrdavu kulturtregera Kadme u Tebi i mnogi drugi. * Opsirnije v. kod M. P, Nilssona, The Mycenaean Origin of Greek, Mythology, Berkeley 1932, I iad. 1972, ® Procesija Zena koje prinose Zrwe, sakralni simboli: dvojne sekire sa pticama nad njima i drugi ukrasni ili sakralni elementi na sarkofagu iz Agije Trijade predmet su razligitih tumacenja, up. M. P. Nilsson, A History of Greek Religion®, Oxford 1949, 15—183 — The Prehistoric Mi- grations of Greeks, Opuscula Selecta TI1, Lund 1960, 486s.; W. K. C. Guthree, The Religion and Mythology of the Grecks, The Cambridge Ancient History, II ed. Cambridge 1961, pp. 9, 203, 7su i mnogobrojne skulpturne i ikonografske predstave'® i drugi kultni predmeti tzy. ,,kritsko-mikenske religiie”, Teko¢e u odredivanju da li je neka figura u umet- nigkoj predstavi ljudska ili bozanska, prosto su nesaviadljive.'! Cak i u okolnostima kada je religijska namena nalaza neosporna, one mogu predstavijati ili bozanske idole ili votivne prinose u Ijudskom obliku. Ptice i zmije se cesto izobrazavaju na religijskim scenama; prve se objainjavaju kao bozanske epifanije, a druge kao pri- jateljski domaci genijii htonitna bozanstva. No, ni tu se ne moze iskljuéiti profana upotreba kao dekoracija. Ni predstava goluba u hri8canstvu ne moze se razumeti kao epifanija Svetog Duha bez evandeljskog teksta. Opiirne diskusije su vodene o pitanju imena i funkcija ,.kritsko-mikenskih” bozanstava na osnovu arheoloskih nalaz inja sa zmijama domaceg oltara iz~ gleda predstavlja bozanstvo vegetacije domaéem kultu. A oltar sa ,,rogovima po- sveéenja” smatra se da je povezan sa boginjom planine, gospodaricom zivotinja — Artemidom. Mnogostrukost boZanstva moze oznatavati dve razlitite stvari: isti judi mogu verovati u nekoliko boginja, smatrajuéi da svaka ima razligiti karakter i funkciju, ili u jednu, koja ima vise funkeija, kao, npr. Atena u Klasi¢nogrékoj mitologiji: boginja mudrosti, umetnosti i rata. Obratno, razlicita drustva_ mogu podtovati identi¢ne bogove pod razlititim imenima, kao, npr., Diksina i Britomartis na Kritu, koje st docnije Grei identifikovali s Artemidom. Pitanje je, kaze Guthree (0.c.), da li su Minojci na planinskom Kritu postovali poscbne boginje domaceg ognjista, polja, planine, divijih Zivotinja, mora i rata, ili jednu veliku boginju koja jeu sebi kombinovala sve ove aspekte i bila prvo po8tovana kao Naa Gospa ovoga ili onoga prema potrebama razlicitih Klasa."® Groki politeizam mnogo duguje imagi- naciji grékih pesnika, Ni umetnost Minojaca nije liSena imaginacije koja je mogla biti primenjivana kako u religijske tako i u svetovne svrhe. Planinska majka, koja je na Kritw prvobitno bila boginja prirode, za8titnica Hivotinjskog i biljnog sveta, mogla je istovremeno biti postovana i kao personifi- kacija Majke-zemlje, slitna Demetri, boginji plodova zemlje i umrlih duSa koje su sahranjivane u njoj. Htonitni karakter boginja domacinstva i kraljevskih palata je posvedoten kultnim vazama (sudovima) bez dna na njenom oltaru, koje su bile namenjene za izlivanje Zrtve htoniénim bozanstvima. Medutim, samo na osnovu arheoloskih ostataka teSko je precizno odgovoriti kakve su bile religijske predstave vernika koji su se sluzili tim predmetima, Po reéima velikog eksperta za gréku religiju M. P. Nilssona, ogromni arhcoloski materijal bronzanog doba otkriven na Balkanu i meditcranskim zemljama predstavlja % Za ilustraciju ovde moze da poslufi skulpturna stupa iz Gernavode u Rumuniji. Ona se sastofi od dve figure: jedna bremena Zena sedi na podu, a jedan muz na stogigu rukama steze glava, up. D. Berciu, Cultura Hamangia, Bucuresti 1966, fig. 1, 2. Ova je Kompozicija dosad objainjavana na razlitite nagine. Berciu (1. c.) smatra da je mud ..mislilac’, M. Gimbutas (Lhe Prehellenic and Pre-Indoeuropean Goddesses and Gods: The Old European Pantheon, Acta of the 24 International Colloquium of Aegean Prehistory, Athens 1972, 97;— The Gods and Goddes- se8 of Old Europe 7000 — 3500 B.C. Myrhs, Legends and Cult Images, London 1974, 303. 230, 237) dokazuje da muz predstavlja ,,zabrinutog boga”, ,,jednogodisnjeg Dionisa koji sada treba da_umre”, a Zena — ,,Boginju-majku”. B. A. PuiGaxop (Aawwecmeo opens caaasna, AH CCCP, Mockna 1981, 170), medutim, realisti¢ki gleda na skulpturu i nalazi da je mud, u stvari sszabrinuti seljak — zemljoradnik koji se, posto je izorao i zasejao zemlju, sada odaje madiji da izmoli kisu”. Up. W. K. C. Guthree, o + Up, i Sp. Marinatos, Eph *. (V. gore prim, 9), 15. Archaeol. 1927, 26.jslikovnicu bez teksta” (a picture-book without text). Da bi ovu_,,slikovnicu” prinudili da progovori, filolozi i arheolozi su se poslu2ili kombinatornim i kompara- tivnim metodom. Preko analize mitova, imena bozanstava, legendi o izvesnim kult- nim mestima i ccremonijama koje su produfile da se praktikuju iu istorijsko vreme, navinici su pokugavali da dopune sliku kojut st pruzali arheoloski nalazi. No, ona je idalje ostala nckompletna i u mnogo emu neprecizna. Slicnost dotada poznatog arheoloskog materijala iz minojskog i mikenskog perioda davala je poved da sc zakljuti da je sredinom LL milenija stare ere postojala jedna ista religija na Kritu i u juznom delu Balkanskog poluostrva, Atheoloski nalazi! vodili su zakljuku da su minojska i mikenska religija bile identiéne. Zato je bilo uobizajeno da se govori o jednoj ,,kritsko-mikenskoj”, oda. ,,minojsko-mi- kenskoj” religiji. Pod takvim je naslovom (Minoan-Mycenacan Religion...) i Nilsson izdao 1927. g. svoju znagajnu studiju. U drugom izdanju od 1950. g. on je mnogo oprezniji kada govori 0 homogenosti egejske religije iz sredine IT mitenija pre n.e.,!5 pa ipak studiju je objavio pod istim imenom, 3. Teza 0 jednoj ,,kritsko-mikenskoj” religiji i kulturi bila je podvrgnuta revi- viji jo8 tridesetih godina naieg veka. Tada su Klasicni filolozi i arheolozi poteli otkrivati dva razliéita sloja u grckoj religiji Klasitnog perioda i pretpostavljali su da je do fuzije ovih slojeva dodlo u bronzano doba. Konstatovano je da prvi slo} predstav- ja htonicnu religiju indigenog, agramog stanovaigtva, koje je postovalo mnogo- brojne boginje: Planinsku majku, Majku-zemlju, Zastitnicu divijih Zivotinja, Bo- ginju ptica, zmija i dr., Gji se likovi mogu videti na sacuvanim figurinama, relje~ fima, na gemama i prstenima. Drugi slo} je bio religija nebeskih_ boZanstava koje su doneli novodoseljeni stanovnici, preci Grka. Oni sut bili polunomadsko i ratoborno pleme koje je potovalo muska bozanstva neba i vremena. U bronzano doba na Balkanu je doglo do spajanja izmedu boginje Majke-zemlje — Argivke Here i nebeskog oca Zevsa. Takav spoj dveju religija moze se videti i u atinskom mitu 0 boginji Ateni. Atena, oéevidno jedno predgréko bozanstvo (na to ukazuje i sufiks ~and, ~1v7 i odsustvo grtke etimologije), na Akropolju se je takmicila s Posejdonom za prevlast nad Atikom. Bogovi su obeéali Atiku. onom bozanstvu koje é njenim stanovnicima pokloniti bolji dar. Posejdon im je podario konja, a Atena mastinu, Mitoloski kralj Atike Erehtej je dosudio zemlju Ateni, ali je i Posejdonu dao mali posed. Odavde se vidi da su staroscdeoci Atike, Koji su postovali boginju, bili mo¢- niji, alii da je bilo dopusteno da se naseli i drugo pleme koje je postovalo muska bozanstva. Fuzija dveju religija u bronzano doba nije se izvrsila glatko i bez borbe. Mit o Hijakintu otkriva da su imigrenti u Lakoniji zauzeli dominantno mesto, & © M, P. Nilsson, Minoan-Mycenaean Religion and Its Survival in Greek Religion, Lund 1927, p. 7. Prema Nilsonu, ,,the Minoan and Mycenaean religions were identical in their out- ward forms. Practically... we must treat both as one”. 1 Kako na Kritu, takoi na kopau i drugim ostrvima nadeni su ostaci istih 2rtvenih prinosa iz kasne bronzane epohe, v. nize o minojskom Feligijskom simboiu ,,dvojna sekira’”, B, C. Dietrich (Atti e memorie del 1° Congreso Internazionale di Micenologia, 2, 922—1115) naglasava da se na osnovu arheoloskog materijala teSko moze izcvojiti minojski od mikenskog kulta, v. nize sledecu primedbu. 18 Gn je 1936. godine napisao sledece: ,,"Phe treatment of the Minoan and the Mycenaean religions as a unity was imposed by the materials, which are exclusively archaeological, a picture book without text, a5 it is said, and which are the same, whether found on Crete of on the main- and, Consequently, I was complied to this treatment faute de micux, but I have never shut my eyes to the possibility, nay the probability that the same figures and pictures and implements may serve Widely differing religious ideas”, Archiv fiir Religionwissenschaft 33, 1936, p. 84 reprinted in Opuscula Selecta 1, Lund 1952, p. 684.da su starosedeoci bili potisnuti.! Sama ret édir90s, Koja ozmatava ime cveda i ime jednog boga vegetacije, nije gréka. Na predgréko poreklo reéi upucuje i sufiks ~vhos u ' Ydxawtoc. Medutim, pitanje je da 1i htonigna retigija moze da se smatra religijom samo starosedclaca, a nebeska religija novodoseljenih Indoevropljana. Bilo bi apsurdno istorijskoj Grékoj ogekivati jednu tako jasnu podelu izmedu dvaju suprotnih vidova religije i dopustiti da je gréki etnos sastavijen samo iz dva plemenska cle- menta. Na putu za Balkan preci Grka su poprimili mnogo sto8ta od maloazijskih naroda i njihovih religija.!” Na Balkanu su bili nadmoéniji, ali su postovali i svoje i zateéene bogove ili ujediniavali predstavnike dveju religija pod istim imenom, oznacavajuéi razliku mozda samo promenom epiteta. U jednom istom narodu mogli su se postovati i nebeski bogovi, najéedée ih je postovala vladajuéa klasa, i htoniéni, koje je postovao narod koji je obezbedivao sebi prehranu lovom i zemljoradnjom.”* Minojci su bili miroljubiv narod i, mada su stvorili urbanu civilizaciju, nisu napu- Stali zemljoradnju i zastitnike vegetacije. Cinjenica da su mikenski Grei prihvatili i minojske htonitne kultove govori da im takvo bogopostovanje nije bilo sasvim tude. Dvojni karakter gréke teligije je svojstven i u Kklasiéno doba. Toga je bio svestan i Platon (up. Zakoni 728 C). Pored Homerovih olimpskih bogova, gréki je narod postovao i htonitna bozanstva,™ a sav taj Kompleks religijskih ideja i kultova formi- ran je tokom dugog niza vekova. 4. U grckoj religiji se primecuju elementi religija i drugih naroda Prednjeg i Srednjeg istoka, ali je na mikensku gréku religiju neosporno najveci minojski uti- caj. Od arheolodkih nalaza mogu se pratiti razvojne faze toga uticaja u mikenskim kultovima, npr.: dvojna sekira, simbol minojske religije i svugde prisutan znak kao hrigGanski krst ili muhamedanski mlad mesec, prenesena je iz minojskog w heladski kult zajedno sa Zivotinjskim Zrtvama, Isto tako, nadene su vaze za Zrtve levanice sa minojskim i mikenskim predstavama. Medutim, mikenski oltar i zgrade namenjene za kultne potrebe sasvim su razligite od minojskih (v. nize). Ranije se smatralo da Minojci i Mikenci nisu imali posebne zgrade za sveti- a. U srednjominojsko doba na Kritu su pecine bili kultni centri. Nekada su one sluzile kao zakslon neolitskir stanovnicima, a kasnije su se u njima obavljali kultni obredi. Tamo su nadeni mnogobrojni kultni predmeti. Isto su tako Zrtvenici otkri- veni i na planinskim vrhovima,2® gde se praktikovao kult ognju i na Zrtvu su se pri- % Prema legendi, u Amikli pored Sparte postojao je praznik pod imenom Hijakintija, kada su se viSili obredi u Cast Hijakinta (*Ydair00c) i Apolona. Ritual u ast Hijakinta bio je tuZan; izlevale su se Zrive na zemlju, Drugi dan, posveéen Apolonu, bio je radostan i Ijudi su se odavali veselju. To znagi da su Ijudi koi su postovali Apolona, boga sunca, dosli u Amiklu medu Ijude koji su verovali u boga vegetacije i plodnosti zemlje. PoboZnost je nalagala da se ne zanemaruju ni postojedi Kultovi i tako se meSalo novo sa statim. Ali, tokom vremena zaboravijen je pravi raz log dvojnog kulta, koji je po tradiciji produzio da se praktikuje. Buduéi da su se Zrtve izlivale pokoj- nicima, Zelja da se objasni i osmisli kult naila je izraz u mitu da je Hijakint bio dobar prijatelj Apolonu, ali jednom, prilikom bacanja diska, Apolon je nehotice pogodio i ubio Hijakinta. Prema jedno} verziji, Zefir, koji je bio Apolonov rival, dunuo je disk nastranu i udario Hijakinta po glavi up. H. J. Rose, A Handbook of Gr. Mythology, London 1928, 4% ed. 1950. ¥ Pocetke gréke religije otkriva na Istoku i B. C. Dietrich, The Origins of the Greck Reli~ sion, Walter de Gruiter, Berlin 1973 (v. glavu Beginnings in the East). On ne odrige veze sa Kri- tom, ali ukazuje na éinjenicu da je Krit jos ranije (od kasnog neolita pa sve do podetka bronzanog Perioda oko 2800. g.) imao Kontakte sa bliskoisto¢nim narodima i njihovim kulturama. © Up, B. A. Poidaxon, oc. gl. VI. ” M. P. Nilsson, Greek Popular Religion*, 1947, passim. © A. Karetsou, The Peak Sanctuary of Mt. Juktas u Sanctuaries and Cults in the Aegean Bronze Age, ed. by R. Higg and N, Marinatos, Stockholm 1981, 137—153. 10nosile (bacale u vatru) Zive zivotinje i Ijudi u Cast Planinske majke, zastitnice zve- rova. Na kopnu je kult obavijan u samim palatama. U Pilosu je naden pokretni oltar pored ognjista u megaronu.?! Novija iskopavanja u Mikeni, medutim, otkrila su dve kultne sobe u mikenskoj citadeli odvojene od megarona.?* U malom dvoristu piloske palate otkriven je priévrSéen oltar jednog svetiliSta.** I na drugim mestima na Peloponezu i ostrvima otkrivene su posebne zgrade za svetilista,** a nize (t. 5 i 8) videcemo i svedoganstva o posebnim hramovima u mikensko doba i iz linearnih B natpisa. Tako pod silnim minojskim uticajem, mikenska religija ima i svoje sp ne erte, tako da se ova dva pojma (minojski i mikenski) ne smeju meSati, Na osnovit najnovijih arheoloskih nalaza i u svetlosti mikenskih pisanih dokumenata, arheolozi danas nalaze éetiri razligne faze u razvoju religijskog sistema u egejskom basenu kasne bronzane epohe:?° a. mingjski period na Kritu sa importiranim elementima iz Male Azije (XVI vek pre n.e.); b. heladski period na kopnu sa neznatnim elementima srednjoheladskox doba, sastavljen od indoevropskih i predgrékih elemenata; c minojsko-heladski sinkretizam na kopnu, Koji se moze nazvati mikenska religija i a. heladsko-minojski sinkretizam na Kritu, narotito u Knosu, poznat preko linearnog B pisma iz knoskog arhiva. Vrlo}eindikativna i ginjenica da su pismo i jezik Mino- jaca bili razliéni od mikenskih. Dok su se Minojci sluzili linearnim A pismom, Kojim se pisalo negrékim jezikom, Mikenci su se sluzili linearnim B pismom i grck jezikom u jednoj arhaitnoj formi. To daje dovoljno razdoga da se i termin ,,kritsko- “mikenska” ili ,,minojsko-mikenska” religija mora razdvojiti na minojsku i mikensku. Neke specifiéne forme minojske i mikenske kultne praktike, zaista se mogu rekonstruisati na osnovu materijalnih ostataka (oltara, zgrada, keramitkih sudova itd.), kao i Zrtvenih ostataka (zivotinjske Kkosti, karbonizirano Zito i sl.). Medutim, kakva je bila verska sadrZina, kakvo je bilo njihovo ,,vjeruju”, bez religijskih tekstova ne moze se U potpunosti razumeti Zato se mnogo oéekivalo od kritskih (minojskih) i mikenskih dokumenata pis nih slogovnim pismom. U prvoj polovini naeg veka smatralo se da Ge ovi teksto regiti maltene sva sporna pitanja u vezi sa grékom religijom. Desifrovanje linearnog B pisma, medutim, nije ispunilo do kraja sve nade. ,,Slikovnica” je, neosporno, obogacena izvesnim tekstom, ali on je veoma oskudan, éesto amfibolian, Za pra- vilno razumevanje tog teksta potreban je kriticki prilaz i detaljna analiza natpisa. Arheolozi su otkrili mnogobrojne figurine boginja bez imena, a na mikenskim tab) cama Gitamo imena boginja gotovo bez ikakvog opisa. Pitanje je kako usaglasiti .slikovnicu bez teksta” sa fragmentarnim tekstom bez ilustracija.** 5. Kad je reé o mikenskim tekstovima, treba najpre strogo voditi racuna o osobinama linearnog B pisma, koje ne beleZi sve Konsonante i diftonge, niti duzine vokala, Sto dovodi do razligitog Citanja i interpretacije pojedinih grékih reci, a time i 2 C, Blegen—M. Rawson, The Palace of Nestor at Pylos in 1966, 88. 2: Lord W. Taylour, New Light on Mycenaean Religion, Antiquity 44, 1970, 270-280. # Blegen and Rausen, Palace of Nestor, vol. 1, 1 30)—305. Na primer, u Ajsini u Argoskom zalivu, na Delos, u Hagii Eirene na Keosu, u Filakopi ha Melosu i dr., up. C. Renfrew, Antiquity 52, 1978, 7—15, — Higg — Marinatos, 0. ¢., 67—79. 2 )R, Hage, Mycenaean Religion, The Helladic and the Minoan Components, Linear B: 41984 Survey, ed. by A. Morpurgo-Davies and Y. Duhoux, Louvain-la-Neuve, 1985, 203-225, CE A. Brelich, Religione micenea: Osservazion! metodologiche, Atti e memor 50. + 11, Roma 1968, 919: ,,abiamo testi senza illustrazione”’. W, Meseniay 1, 1 congrcelih natpisa. Isto tako, mora se imati u vidu i karakter samih natpisa, koji ugla- vnom, predstavijaju inventare i administrativno-racunovodstvena dokumenta palata. Niihova sadrzina, zapisana lapidarnim stilom i ideogramama kao Siframa, uglavnom je ckonomskog karaktcra. Takav natpisni sadraj ne daje mnogo direktnih informa- cija o religijskom Zivotu. U tekstovima nije zapisana nijedna molitva niti kakvo svieruju”, kao sto ima sluajeva u dokumentima sa Prednjeg i Srednjeg istoka toga vremena, Pa i pored svega toga, podaci sa linearnih B tablica su veoma v: jer su autentitni za vreme o kome se govori is Pomoéu kontekstualnog metoda iiz ovog oskudnog materijala mogu se izvuéi dragocene informacije 0 grékoj religiji bronzanog doba. Ovde najpre pada u oéi birokratski sistem koji vodi evidenciju o celokupnom zivota u zemiji, ukljueujudi i nadzor nad religijom, koju je kontrolisao kako u ekonomskom tako i u kultnom po- gledu — u vezi sa ispunjavarjem obaveza prema pojedinim bozanstvima i njihovim sluziteljima, Prvi utisak koji ostavljaju tekstovi jeste dinjenica da je religija predstavljala vazan faktor u Zivotu Mikenaca, Veliki procenat tablica, mada vecinom fragmentar- nih, odnosi se na kultne obaveze. I pored sve amfiboliénosti u predavanju grékih revi linearnim B pismom, na tablicama se ipak lako mogu protitati kako nazivi za osnovne religijske pojmove (apr., bog, svetiliire, svet ‘sacer’ itd.), tako i imena ve- Gine grékih bogova olimpske dinastije, npr.: Zevs, Poseidon, Pajavon, Enialios, Hermes, Ares, Dionis i boginje: Hera, Artemida, kao i imena nekih nizih boganstava Eilejtija, Erinija i mnoga druga koja se ne javijaju u kasnijoj grekoj religiji Na tablicama se registruju prinosi raznih produkata, Zivotinjskih, éak i Ijud- skih Zrtava pojedinim (po iment) ili svim bogovima — pa-si te-o-i jpansi theoi”i aéot Deois, U natpisima sa jasnom religijskom sadrdinom daju se informacije, prvo, 0 vremenu, kada treba da se prinesu Zrtve, imenom meseca ili praznika; drugo, oznagava se mesio, oda. sveriliite kuda treba da se odnesufodvedu Zrive; treée, home od bogova su one namenjene i, Eetvrto, daje se opis értvenih prinosa: produkti: brasno, jetam, masline, smokve, med, ulje (esto zatinjeno mirisima, sto znai da nije za Konsumaciju), mazila, zacini, vuna, tkanine itd, 8to se moze donekle videti i danas u crkvema na hramovnim i manastirskim slavama; krvne Zrtve: volovi, ovee koze, svinje, pa i ljudske reve —muskarci bogovima, zene boginjama v. nize PY Tn 316). Lapidarnost linearnih B tekstova, pisanih pismom neadekvatnim za gréki jezik, daje povoda za razlicite interpretacije podataka 0 mikenskoj grékoj religiji.2? Jedni mikenolozi®* s lakocom rekonstruigu sistem mikenske religije. Oni se koriste podacima iz linearnih B natpisa i na osnovu njih éesto prave izvode sa dalckoseZnim zakljuccima, ne vodedi raéuna ni o paleografiji slogovog pisma, ni o jezi¢kim osobi- nama mikenskog grékog dijalekta, niti o kontekstu natpisa. Drugi* su jako skepti¢ni razavaju sumnju iu slucajevima neospornih identifikacija. To su dve neprihvat- Hjive krajnosti. Stetne su neosnovane sumnje u sve informacije koje erpimo iz miken- skih natpisa, ali za otkrivanje nauéne istine jo$ vecu opasnost predstavlja tendencija prenaglaSavanja dokaza iz mikenskih izvora, time se udaljava od konkretnih Sinje- V. nize za po-re jo. Na pr. C. A. Hype, Sawn w xyauiliypa sunencon Fpenuu, 1987, 285—324; La civilni micenea, Roma 1965, 227272, V. lit. kod M. Gérard-Rousseau, o.c., passim,nica. Odvelo bi nas daleko izlaganje i osporavanje neosnovanih hipoteza o miken- skoj religiji predlozZenih za poslednjih tridesetak godina.” Na osnovu interpretacije pomoéu filoloskog kontekstualnog metoda izvornih pisanih podataka, ne zanemarujuéi pri tom ni paralele sa saznanjima iz drugih iz vora, naroéito arheoloskih, u svom napisu tretiram slede¢a pitanja: Sta nam u stvari otkrivaju linearni B tekstovi o mikenskoj religiji i da li epigrafski podaci sa glinenih tablica potvrduju ili negiraju zakljucke izvedene iz studija arheolo’kih nalaza i filo~ lo8kih analiza pre de8ifrovanja mikenskog pisma? Moze li se iz linearnih B tekstova razabrati kakav je bio karakter mikenskog kulta? Sta se moze zakljuditi na osnovu etimologkih analiza nekih dosad poznatih teonima mikenskog panteona? Kakve podatke pruzaju dokumenti u vezi sa doskora spornim pitanjem da li je u mikensko vreme bilo posebnih hramova van domacih oltara? U emu se sastoji kontinuitet izmedu mikenske i klasitnogréke religije i time se one razlikuju? Ima li nekakve veze izmedu mikenskog drustva i gréke mitologije? — Odgovor na ova i druga sligna pitanja zahteva strogu kritiénost i obazrivost prilikom objasnjavanja miken- skih pisanih podataka. No, pre svega, za ilustraciju da vidimo kako izgledaju mi- kenski natpisi sa religijskom sadrZinom. Od veéeg broja ovakvih natpisa citiraéemo pet: dva iz piloskog arhiva (Tn 316 i Fr 1202), dva iz Knosa (Ep | i V 52) i jedan iz Tebe (Of 36): KN V 52 + 52 bis + 8285 1ooue ] eee 1 a-ta-na-po-ti-ni-ja y 2 enu-wa- 1 pasja-wo-ne = 1—_po-se-daf-o-ne Gospodarici Athane 1 Enialiju 1, Pajavonu 1, Posejdonu 1 PY Fr 1202 s> _ TY 2 . ih “u ea Mw 2 > parko-we va me-tu-wo , ne-wo , ma-te-re , te-i-ja OLE+Pd 5 S$ 1 (Praznik) mladog vina Majci bogova 166 1. zacinjenog salvijom ulja ® Up. IL Xp. Hanenexa, Kou yilomipedaiia na fapaseau aachy sucenckailia 1 cacee- uekaita penduja, Hpnnoan MAHY, Oanesennie 3a 2unirsnctinka 1 surtepatypya ayKa XT, 2, 1986, 5 — 26. 13Oo AMY | *a91 “ago o1e UL AdPY Tn 316 po-ro-wi-to-jo , \ ijetoge , packi-ja-si , do-ra-qe , pesre , po-re-na-ge 1 2 3 puro take, potinija ave *275" 1 wut | 4 5 ma-nasa, atx #273" Tower 1 po-si-da-eja aur #273" 1 we 1 titi-sero-e , avr #276 1 do-pota avr *275* 1 6 vacat 7 vacat 8 \ vacat 9 sacat 10 puro vacat reliqua pars sine regulis 316 v1 ijeto-ge , po-sidaijo , acke-ge , wa-tu v2 \ do-ra-ge , pe-re , pocre-na-ge , ake v.3la | . ja 1 puro AUR 215° 1 MUL 2 go-wit J. ko-ma-we-te- vA Hete-ge , pere-*82jo , i-peme-de-ja-ge disrja-jo-ge v5 \ do-ra-ge . pe-re-po-re-na-ge , a , pe-re-*82 aun "2/3" 1 wei 1 v6 ] ivemede-ja avn #273 1 diu-ja avr #279" T wen 1 v7 puro! ema-a, , are-ja avR *2/6¥ 1 VIR v8 inje-to-ge , di-usio, do-ra-ge , pe-re , po-re-na-ge a-ke vo \ di-we aur #273" 1 vin 1 e-ra aur #273% 1 mer 1 v.10 | dithmijo, dino, tjewe , ave 2273 16) nacat v1 puro ‘racat vil2 vacat KN FP I 4 31 a de-t-ki-jo-jo "me-no’ 22 dickarta-jo | di OLE St 33 da-da-re-jo-de OLE $2 4 pade OLE St 5 parsi-te-o-i OLE 1 6 ge-ra-si-ja OLE S$ 1f J amicni-so, | pasiteo-i SIL 8 exri-snu , OLE V3 9 *47-da-de OLE V1 10 a-ne-mo , / i-je-te-ja va ol vacat 2toso OLE 3 $2 V2 Prevod: Meseca Deukija Diktajskom 7 12 1. ulja Dajdaleonu 24 1. ulja Pade 121. ube, svim bogovima 36 1. uba Gospodariei zverova 121. ulja Amnisos svim bogovima 24 1. ulja 61. ula 21. ulja sveStenici vetrova 81. ula Ukupno 136 1. uljaee ku LANA 1 a-ke-ti-ra, , wa-na-kal 2. po-ti-ni-ja , wo-ko-de , a-ke-ti-ray ku LANA | 2 (odredi8te u alativu) kw vuna 1, 8valje, Gospodaru? Domu Gospodarice, svalje ku vuna 1 (Potniés woikonde, akestriai ku LANA) U interpretaciji ovih i drugih sliénih natpisa nailazi se na mnogobrojne prob- Jeme, a odatle i na razlike u obja8njenju pojedinih reéi i celih tekstova. Mikenolozi nistt istog mi8ljeaja ni o tome s kakvim ciljem je napisana piloska tablica Tn 316.2! Dok jedni smatraju da ona predstavija kalendar®* za Zrtvene prinose bogovima, drugi je objainjavaju kao ,,zapisnik sa burne sednice uoti ncke velike opasnosti”. Da bi otklonili predstojecu napast, Ijudima nista drugo nije preostajalo nego da se obrate bogovima za pomo¢ i da ih umilostive skupocenim (zlatnim) darovima i Ijudskim Zrtvama.*® Za poéetnu ret (po~ ‘o-jo), koja se odnosi na ceo natpis, predlozeno je nekoliko tumatenja.** Na ilustraciji crteza (v. gore) vidi se da je natpis podeljen na est delova, od kojih su dva ostala prazna. Svaki od ona éetiri napisana passa potinje istom formulom: tje-to-ge . .. do-ra-qe , pe-re 5 porre-na-ge , a-Re . «5 " Ovo je jedna izolovana tablica, Dok obiéno nekoliko tablica satinjava jedan dokumene ‘Tn 316 ne moze se spojiti ni sa jednim drugim. Napisana je sa dosta grevaka, popravki, izosta. vijenih znakova i nenapisanih redova. Pisar je poteo pisati prvo na jednoj strani, napisao je Sest redova, a zatim se predomislio, zbrisao je taj tekst i okrenuo tablicu na drugu stranu, Posto je na njoj napisao manje od polovine, vratio se ponovo na izbrisanu stranu i produsio je da pile, ali i ovde mu je ostalo nekoliko nepopunjenih redova. Za paleografiju tablice v. E. L. Bennett, Jt PU-RO vacant, Chaumont Myc, Colloquium (1975), 1979, 221-234, L. R. Palmer, A Mycenaea Calendar of Offerings, Eranos 53, 195, !—13;— The In- terpretation of Myc. Greek Texts, Oxford 1963, 261—268, Njegovu tezu zastupaju i drugi mikeno- Jozi, v. poslednju podrsku u A. Sacconi, La tavoletta di Pilo Tn 316: Una registrazione di carat tere eccecionale? Minos 20—22, 1987, 551—555. » J. Chadwick, Docs? 438464; — Myc, World, 89—97; L. Baumbach, Res Myce- naeac, 28—40; — SMEA 20, 1979, 1585. Predstavnici ove teze navode sledeée razloge za syoje shvatanje, Tekst tablice je napisan u Zurbi nemarno i sa greskama, a prinosi su izvanredni (13 zlatnih posuda i 10 Ijudskih 2rtava). Medutim, E. L. Bennett (v, prim. 31) nalazi da je natpis konstruisan bolje nego mnogi dregi. Sto se, pak, tide izvanrednih darova i liudskih Zrtava, mogu se izvesti paralele ne samo sa grékom praksom (cf. BCH 104, 1980, 673—676) veé i sa drugim religijama w kojim su prinoSeni ovakvi darovi i ljudske Zrtve. Iu slovenskoj paganskoj rel bilo je sluéajeva da su se u odredene dane godine prinosile i ijudske Zrtve. Iz Nestorove hronike se vidi da su te Zrtve birane kockom, up. M. Leze, Slovenska mitologija, Beograd 1984, 153. * Veina mikenologa se slade da je to ime meseca, no u identifikaciji se razlikuju (v. nize), ali ima aucora Koji nalaze da to oznagava litno ime (up. B. Feopriten, C.oaaps ....5 $.¥.) ili profesiju prowistos, tj. lice Koje se brine od pro-widein (M. Gérard-Rousseau, 0.c. 179), lice Odgovorno za magacin sa uljem (L, Deroy, Z. A. 37, 1987, 9). 16no gotovo za svaku ret dosad su data razlitita obja8njenja.* Problem predstavija i pitanje kako da se shvate mnogobrojni teonimi, spomenuti na tablici, a nepoznati iz kasnijeg grékog. Pa i pored svega toga, u jednom su svi mikenolozi saglasni, aime da se ovde radi o veoma vaznom tekstu sa religijskom sadrzinom, Kao naj- prihvatljiviji, predlazem sledeci prevod natpisa: Naligje: Cvetnog meseca. Pilos prinosi Zrtve u Sfagijanama i nosi darove i vodi Zrtve Potniji: (Gospodarici): jedan zlatan pehar, jedna Zena Mnasi: jedna zlatna posuda, jedna Zena Posideji: jedna zlatna posuda, jedna Zena ‘Triput Heroju: jedan zlatan pehar Gospodaru kuée: jedan zlatan pehar. Pilos (sledi pet praznih redova) Lice: Pilos prinosi Zrtve na oltaru Posejdona i grad (wastu) vodi i nosi darove i vodi Zrtve: jedan zlatan pehar, dve Zene: GYowiji (i) Komaweteji Pilos prinosi Zrtve na oltaru Perswe i Iphemedeje i Diwije i nosi darove i vodi Zrtve: Perswi: jedna zlatna posuda, jedna Zena Iphemedeji: jedna zlatna posuda Diwiji: jedna zlatna posuda, jedna Zena Hermesu Areji: jedan zlatan pehar, jedan muSkarac Pilos prinosi Zrtve na oltaru Zevsa i nosi darove i vodi Zrtve Zevsu: jedna zlatna posuda, jedan muskarac Heri: jedna zlatna posuda, jedna Zena Drimiju sinu Zevsa: jedna zlatna posuda Pilos (prazni redovi) ‘Tri glagolske forme: #-je-10. .. peere i a-ke kijutne su revi za razumevanje sadrdine nat- pisa, Autori Docs-a (285) najpre su povezali i-je-to s glagolom fru “slat!” u mediju 3.1. sing. prez. Medutim, toponim pa-ki-ja-si, koji za njim sledi u lokativu, sintaksitki ne odgovara znatenju ‘ovog glagola. Bolje resenje nalazi L. R. Palmer (v. prim. 32), koji povezuje formu 5 osnovom Sisee od jednog glagola koji se nije sauvao u grékom, a oznaava “posvecivati’, Sto se da zaklju- Giti na osnove drugih reei iz ove osnove, npr. stind. isird-, kome odgovara gréko iagdc Jieuds.— Glagolska forma pe-re [pherei] péget, 3. 1, prez. ‘nosi’, do-ra {déra] déigu “darove’ i a-ke jagei] dyer ‘od? (bolje nego dyn, pasivan aor. od dona, L, R. P.. 0.¢.)3 po-Fe-na se po svako}, verovatnosti odnosi na Ijudske Zrtve koje se vode na oltare. U TH Of26 ova se imenica javlja u dativu plurala (dat. finalis) po-re-si /. .-ensi/; za njih se daje vuna, Interesantno je zabeleziti obitaj koji je do- skora praktikovan i u nasim krajevima, naime da se iz samilosti ubijaju ljudi preko vune, up, §. Trojanovic, Lapot u St. Stanojeviéa, Narodua enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenatka, kaj, I, I—M, str. 602, ibyNatpisi ovakve sadrZine, kako smo spomenuli, potinju datumom oznaéenim imenom meseca ili praznika. Na knoskim Fp tablicama spominju se imena Sest meseci: a-ma-ko-to/Haimakid (?)/, cf. aluaxrds “Kevavi’ (verovatno od Zrtava), (KN Fp 14)3 jo-jo (Fp 1); gen., up. antroponim de-u-hi-jo |Deukios, Deukiin| (MY Au 102); di-co [Diwioio}, gen., (Fp 5), up. Avog, ime meseca kod antitkih Makedonaca i dr., vezano za ime Zevsa; ka-ra-e-ri-jo(Ep 6, -7, -15),var.ka-ra-e-i-jo (Ep 354), up. Kaaguiv, ime meseca u Efesu; ra-pa-to |Lapata] (Fp 13), up. nayvds Aasdro (Schwyzer, Dial. 667, Arkadija); wo-de-zi-jo |Wordewios| (Ep 16, 48), mesec ruza.%* Tn 316 isto tako podinjeimenom meseca u genitivu: po-ro-wi-to-jo, a spomi se i u nominativu®’: po-ro-wi-to (isp ety ort -1232). Jo8 1955. godine L. R. Palmer (v. prim. 32) identifikovao je ovu ret sa Pldwistos ‘Plovan’, tj. mesec kada u proleée ponovo potinje plovidba. Ovu identifikaciju prihvatila je vedina mikeno- Joga. Aatidki Grei su stvarno izbegavali plovidbe tokom zime, ali je isto tako poznata injenica da su imena meseci obicno data prema prirodaim pojavama u toku godine. Najkarakteristicnije obelezje proleéa je budenje vegetacije i zato bi mnogo adekvat. nija bila identifikacija imena po-ro-wi-to sa Phlowistos od jedne glagolske imenice phlowos i denominativnog glagola phloié “cvetati’ i korenskog phled ‘izobilovati’, na Sta je ukazao i M. D. Petrusevski jo8 1962. godine.®* Naziv je sligan knoskom “mesecu ruza’ Wordewios. Ova bi identifikacija odgovarala klasi¢no-grékom prazniku Anthestéria, Praznik cveca’, a po njemu i mesec’ Avd_ecrygisy, ueast Dionisa. Inte- resantno je zabeleziti da je jedan od epiteta Dionisa Pheds, a epitet Demetre P2e/a, i da su izvedeni od iste osnove od koje je i mikenski mesec po-ro-wi-to |Philowvistos| Od drugih oznaka vremena kada se prinose Zrtve, u piloskim tablicama se spominju: me-iw-wo-ne-wo u PY Fr 1202, Etimolosko objainjenje ovih reti nas vodi ka genitivu é9vos od imenice £9» “opojno piée, vino’, ali pridev ne-ev0 /newos) véog, m. r., nije usaglagen u padezu. J. Chadwick (Docs? 480) ovde dopusta kratkut genitivsku formu kao u knoskoj Fp seriji. E. L. Bennett® rekonstruige formu ne-wo- <-jo> i pretpostavija da je to mesec “novog vina’ koji se praznovao u proleée pod imenom Pithoigia na Antesterijama. L. R. Palmer pretpostavija pluraisku formu redéev vedy, u sto J. Chadwik (1. c.) sumnja, a M. D. PetruSevskit! ove reti objas- njava kao etnik jednog imena mesta pedvovers, wedFovetc, gen. peSvoriiFos od MeBdrn. Najprostije reSenje ipak nudi emendacija koju je predlozio E, L. Bennett mie-tu-t00, ne-so-<-jo > i tekst bi se mogao prevesti (v. gore str. 13): ,,(Na prazniku!®) miladog vina, Majci bogova (titula koja se u Klasi¢nogréko} mitologiji daje Reji) 166 1. zadinjenog ulja”. *° Up. M. D, Peirutevski, Z. A. 9, 1959, 104. © U vezi sa padednom formom meseca i kratkom genitivskom formom, modda stari abl., v. TL, Xp. Hanencxu, Adsaiaueoia... 90, 137. M.D. P., Z. A. 12, 1962, 302—304. * The Olive Oil Tablets, Suppl. 2 ,,Minos”, Salamanca 1958, 20. © Interpretation, 434, * Discussions mycénologiques, 2. A. 12, 1962/63, 309s. “* U piloskim Fr tablicama spominju se imena i drugih praznika, kao: re-ke-to-ro-te-ri-jo (343), var. re-ke-e-to-ro-te-rinjo (1217), verovatno lekhestrétérion ‘prostiranje postelje’, to-n e-he-te-ri-jo (1222) i dr., ali ih nije lako identifikovati i otkriti njihovu sadrzinu, up. Docs? 41 18U piloskoj Fr seriji spomenut je i pa-Ri-ja-ni-jo-jo me-no [Sphagianioio menos], gen. (Fr 1224) “Sfagijanskog meseca’, nazvan tako prema svetkovini (prazniku) u mestu pa-Ri-ja-ne. Pa-hi-ja-ne |Sphagianes|, nom. plur. na ~Gnes, tip ’Azagvaves je jedan od devet gradova u Ovostranoj provinciji piloskog kraljevstva i veoma vaio kultno mesto, Koje se éesto iu razlititim formama spominje na piloskim tablicama.t* Ovde su trebali biti izvrSeni i veliki Zrtveni prinosi, opisani u Tn 316: pa-ki-ja-si |Sphagiansi!, lok. plur., koji se formalno razlikuje od instr. (-abl.) pa-Ri-ja-pi |Sphagianphil.*° PokuSaj da se lokalizuje ovo mesto na ostrvu Zayla u Mesenskom zalivu blizu Pilosa odbacio je J. Chadwick (Docs 143), jer je tamo zamlja neplodna, a iz piloske E serije se vidi da je zemlja u okolini pa-ki-ja-ne obradiva. On pretpastavlja (v. Myc. World, 45) da pa-hi-ja-ne oznatava i oblast 1 Kojo} se nalazi palata i da je icultni centar pod ovim imenom bio oko 3 km severno od palate. Tamo su nadent i grobovi iz mikenskog vremena, pa se moze dopustiti da je ovaj centar bio u upotrebi i posle propasti palate. U Docs? (568) konstatuje se da je ovo ime bez zadovoljavajuce interpretacije. Sudeéi po sufiksw -dnes pretpostavlja se da je i osnova negrtka. No, ako sc ima u vidu Ginjenica da su Grei na ovom tlu Ziveli oko 650 godina pre nego Sto su_tablice bile napisane, moze se s pravorn dopustiti da je taj sufiks veé bio adoptiran i adp- tirani da se je mogao dodavati i gr¢kim osnovama, Toponim je po svakoj verovat- nosti izveden iz osnove glagola aden ‘Klati, Zrtvovati’, od koje je obrazovana i ime- nica opdytoy “Ixtva’, cesto u plural opdyra, paif. opayla i upotrebljava se kao topo nim. Interesantno je ovde zabeleziti jednu semantigku paralelu u jevrejskom: glagol savah ‘klati, Zrtvovati’ (to slaughter; to sacrifice) i evah “Zrtva’ (slaughter, sacri- fice).4* Ovakvi nazivi u toponimijskoj upotrebi javijaju se i u drugim jezicima, up., npr., kod nas: Trebinje, Trebiite i narotito TrebiZani (Sezana), etnik upotreb- Ijen kao toponim, isto kao i Sphagianes, izvedeni iz imenice koja oznatava mesto gde se prinose Zrtve (ogdyior, zevah, tréba). Glavno svetiliste u Sfagijanama je bilo posveéeno Porniji ‘Gospodarici’.” Svetiligta (oltari, sveti gajevi) gde su se prinosile Zrtve u mikenskim dokumenti- ma obiéno su nazivana po imenu bozanstva: di-wi-jo, var. di-u-jo (Tn 316), di-wi-jo-de |Diwionde| (PY Fr 1230),!® alativ ‘Zevsov oltar (hram)*; po-si-da-i-jo (Tn 316) i da-i-jo-de (PY Fn 187.18), alat. ‘svetili8te Posejdona’ itd. (v. gore Tn 316). ima i takvih svetiliSta koja su nazvana i po imenu mesta gde su se ona nalazila, sliéno danaSnjim manastirima, up. Sv. Preéista, manastit kod Kiteva, ali i Krninski manastir (statiji naziv) ili Kigeska Pretisca. Ina mikenskim tablicama ima sli¢nih oznaka: di-ha-ta-de | Diktande| ‘(svetiliste koje se nalazi u planini) Dikte’ (KN Fp 7, © Ceo tekst glasi: pa-hi-ja-ni-jo-jo, mecno, po-se-da-o-ne pa-ko-we, e-ti-toe OTL + PA re Sfagijanskog meseca Posejdonu zatinjeno ulje salfijom i ...(o3 nekom mirisavom travo-n) 2 os 1. 4s Varijanta za po-ki-ja-ne, nom. plur. na -anes je pa-ki-ja-ni-ja (PY On 300.3); 0 slignim formama, poznatih iz kasnijih izvora, npr., "ABdnes —’Atavls, “Aveigndiveg—? De ye oF up. M, D. Petrusevski, Z. A. 9, 84. sb Opsimnije v. I. Xp. Minne crt, Abaaitusotl. .., 62—66, 126s. “6 Smatram prijatnom duinoséu da se na ovom mestu zahvalim Ani Somlo, koja je pro verila znagenja ovih reti u Ben-Yehudinom retniku, koji mi nemamo u Skoplju. © Kao sto smo spomenuli (v. gore), ono je bilo bliza palate, Pa i svetiliSta na Krivu suse isto tako nalazila u blizini palate, up. J. T. Killen, Piety begins at home: Place-names on Knos= 303 records of religious offerings, Tractata Mycenaea, Skopje 1987, 163—177. “© Za razlike u Sitanju ove forme v. P. Hr. Tlievski, Minos 7, 1963, 1438s. 19F 866), pored di-ka-ta-jo di-we [Dikataidi Divcei! “Diktajskom Zevsw’ 5 ili a-mi-ni-so ja ME+-RI AMPHORA | /Ammiséi Eleuthiai! (KN Gg 705) ‘Amniskoj, jedna amfora meda’. I Homer spominje (Od. XIX.188) da se u jednoj pecini blizu Amnisa nalazilo svetiliste Eleuthije, a to su potvrdila i arheoloska isko- pavanja. Iznad pristani’ta u Amnisu otkrivena je pecina sa stalagmitom, a pored ajega ograden oltar oko koga su nadeni mnogobrojni kultni predmeti iz vremena od mikenskog do rimskog perioda, Sto znaéi da je ta pegina upotrebljavana u kultne svrhe i dugo posle pada mikenskih palata, a sigurno je bila u upotrebi i u minojsko vreme, pa i ranije. Homer isto tako spominje da je u Nestorovom Pilosu glavno svetiliste bilo posveeno Posejdonu (Od. TII.43). I iz mikenskih dokumenata se vidi da je Posejdon bio mnogo postovan u Pilosu. Njegovo ime se javlja i u knoskom arhivu (v. gore V 52), a na piloskim tablicama to je jedan od najfrekventnijih teo- nima posle Pornije (Posejdon se javlja zajedno sa izvedenicama iz. njegovog imena ukupno oko 30 puta, a Po-ti-ni-ja — 40 puta). Posejdon je jedini olimpski bog koji u Pilosu dobija redovne godisnje dazbine Zitarica, up. Es seriju: po-se-da-o-ne, do-so-mo , we-te-i te-te-i |Poseidaonei dosmos wetei-werei!. Njegovo svetiliste je oznaéeno na tri natina: pu-ro /Pulos|, I[vhos, wa-tu |zoastul Féorv i po-si-da-i-jo [Poseidaion| ‘oltar Poscidonov’. 6. Od dugatkog spiska teonima koji se spominju u mikenskim dokumentima, zadrzaéemo se samo na najkarakteristicnijim. Pretpostavka na osnovu arheoloskih nalaza da su u minojskoj i mikenskoj religiji bile poStovane mnogobrojne boginje nalazi potvrde i u mikenskim natpisima. Jedna statistika iz Tn 316 je vrlo indika~ tivna. Kao primaoci darova ovde se javija 13 bozanstava, od koji su 9 boginje, a pet bogovi. Od 13 zlatnih posuda 8 dobijaju boginje, a pet bogovi. Od deset Ijudskih, 2rtvi osam Zena se prinosi boginjama, a samo dva muSkarca — bogovima. Domi- nantnost boginja je otigledna. Jedno od prvih mesta u bogopostovanju pripada Poiniji (po-ti-ni-ja) ‘Gospo- darica’. Ona je svugde prisutna, Ovaj je naziv poznat od Homera kao epitet Atene i drugih boginja. To je jedna od najéeS¢ih oznaka Zenskih bozanstava ina mikenskim tablicama. Potnija je prva spomenuta i na poznatom piloskom natpisn Tn 316. Nijeno je svetiliste bilo blizu palate u Sfagijanama, Na elu tog svetilista stajala je sveStenica, poznata i po imenu: i-je-re-ja e-ri-ta |hiereia Eritha). Iz tablica PY E serije saznajemo da je Potnijino svetili8te u Sfagijanama opsluzivao veliki bro re-o-jo do-e-ro i ¢, do-e-ra |theviv doeloi, doelai|. Ali j¢ Pornia imala svetilista i u mnogim drugim mestima. Samo u dya-tri slutaja po-ti-ni-ja se javija samostalno. Obitno je zajedno s nekom odrednicom: imenom mesta w genitivu koje joj prethodi ili pridevom koji mote i da joj sledi. Kao zaititnica pojedinih mesta javlja seu nekoliko primera: ne-wo-pe-o po-ti-ni-ja (PY Ce 665) °P. mesta Newopeo’; u-po-io po-ti-ni-ja (PY Fn 187.8; Fr 1225-1, -1236) ‘P. mesta Upo’, u Knosu: da-pus-ri-to-jo po-ti-ni-ja [Laburinthoio Potnial (Gg 702), sa alternacijom glasa 1 : d kao u *Odvecets, ’Olvaaess, Ulixes i tipiénim predgrékim sufiksom ~indhos.!® U izrazu a-ta-na-po-ti-ni-ja (KN V 52) neki mike- nolozi® su videli boginju Atenu, ali je, u stvari, i to jedna Athands Potnia ‘Gospo- darica mesta Athana’, jedan predgréki toponim na -dnd, kojim je moglo biti imeno- vano vige mesta ili st, kako se to obitno deSava, doseljenici iz atitke Atine mogli # Up. M. Budimir, Zeus Labraundos, Labrus, Laburinthos, Z. A. 9, 1959, 85—96. % Up. Docs 311 "to Mistress Athena’, L. A. Stella, o.c. 2288. 20su preneti kult svoje Potnije i na druga mesta. Kod Homera je boginja isto tako jedna pridevska forma’ A%yjrdn, t). “Atinska (za8titnica)’. Up. jo8 i e-re-tvi-jo po-ti-ni-ja (PY Vn 48.2) Potnia mesta E’. U sastavu sa pridevom Potnia se javija kao a-stoi-ja (PY Fr 1206) “Azijska’, i-ge-ja |Hippeia! (PY An 1281) ‘Konjska’. U Tebi se javlja samostojno: po-ti-ni-ja wo-ko-de (v. gore Of 36), Sto ukazuje na poznati klasiéni lokalitet Porniai,® kao kultno mesto Demetre i Kore nedaleko juno od Tebe, (up. Paus. IX, 8. 1; St. Byz. ‘Yzobiiai twee oftaag pact tag Horviag rijg Bowrrias xexAija%a), Strabo 9. 2, 32 i dr. Interesantan je naziv si-to-po-ti-ni-ja |Sitdi z. Mikene (Oi 701. 3), ji prvi deo upuéuje na Sire, poznati epitet Demetre, Ovo daje osnova da se zakljuti da mikenska Potnija, izmedu ostalog, oznatava Demetru Thesmophoros, boginju zemijoradnje. Naziv Pornia je, u stvari, potasna titula, Pod ovim se epitetom podrazumeva vige razlititih boginja, no na prvom mestu boginja vegetacije i plodnosti, Majka Zemlje, koja je u Egejskom basenu bila postovana pod raznim vidovima i imenima.®® Grci su kasnije razdelili ove aspekte u razligita bozanstva, stvarajuci od njihovih funkcija individualna bozanstva.** Ima indicija na osnovu kojih se da zakljutiti da da je ovakva individualizacija veé bila zapoceta u mikensko doba. Pored opiteg naziva po-ti-ni-ja, na tablicama se javljaju i posebna imena boginja, kao: a-ce-mi-te, var. a-ti-mi-te |Artemiteil, dat, Artemidi, poznata pod imenom adrvta Syydv ‘Gospo- darica zverova’. Njoj odgovara i ge-ra-si-ja iz KN Fp 1 (v. gore); e-ri-nu/Erinus} “Erinija’s ma-te-re ce-i-ja |Matrei theidi|, ‘Majka bogova’, up. lat. mazer deorum i pagansko slov. mater bésovskaja). Pridevom izvedenim od ove imenice: po-ti-ni-ja-we-jo oznatena su stada ovaca u nekoliko mesta na Kritu (iz knoske arhive), kovati i druge zanatlije iz Pilosa, ali o tome vige na drugom mestu.>4 Ime vrhovnog boga Zevsa javlja se kako u knoskom tako i u piloskom arhiva na natpisima gde se registruju Zrtveni prinosi i drugim bogovima, Dativska forma di-we |Diwei! Aiet (v. gore Tn 316. v. 9; KN Fp 1.2) dokumentovana je iu kla- sitnogrékoj, kiparskoj slozenici AvFet-prtog “bogu-mil’, up. i AcFe-Deis. a gen di-wo: di-ri-mi-jo, di-wo, i-je-we |Drimidi Dios hiewei! (Tn 316. v. 10). Zevsus odn. na njegov oltar di-w-jo |Diwion| prinosi se, zlatan pehar i jedan muz. Da je ovde ret o Zevsu, svedoti i ime Hera, e-ra /Hera} "Hoa, spomenuto u istom redu Tn 316. v. 9. Njoj se daje na istom Zriveniku zlatna posuda i jedna Zena. U knoskom Fp 1.2 natpisu ime Zevsa se javlja sa epitetom: di-ka-ta-jo, di- we [Diktaidi Divei Diktajskom Zevsu’. Iz kasnije mitoloske tradicije je poznato da je Zevs bio roden i othranjen u jednoj pegini na planini Dikte, dvadesetak km jugoistoéno od Knosa. Jo8 pre dedifrovanja linearnog B pisma specijalisti su usta- novili da je pod kritskim uticajem Zevs pridobio karakteristitne crte egejskog boga vegetacije i da su u njegovu éast priredivane orgijastiéne misterije vezane s kultom plodnosti. Gréki Zevs, bradati otac bogova i Ijudi, olimpski gromovnik i gospodar 5 Opsirnije za Potniju v. J. Chadwick, Minos 5, 2, 1957, 117—129, za Porniai kod Tebe 122s, — The Thebes Tablets 11 89; M. Rocchi, Po-ti-ni-ja ¢ Demeter Thesmophoros a Tebe, SMEA 19, 1978, 63—67. 8 Prema Guthree (BICS 6, 1959, 35—46), Potnija u Pa-ki-ja-ne je univerzalna majka Honuisroscos. 59 Tz litnog iskustva mi je poznato da danas i u nagoj sredini ima Ijudi koji smatraju da su Bogorodica i Preéista dva lica, ,,majka i kéerka”. 5 P, Hievski, Evidence for Temple Economies from the Linear B Texts, sledi. 21neba, bio je ,,besmrtan”. Na Kritu, medutim, on je postao bog koji se svake godine rada i umire kao Dionis. Na Kritu se nalazilo ne samo njegovo rodno mesto, jedna pr [theoio| gen. sing. Taraz jo do-e-ro, ili do-e-ra "bodji rob’ ili ‘robinja’ javija se stotinu puta samo u piloskoj natpisa, gde se registruju zemljoposednicki odnosi, uglavnom, u rejonu pa-ki-ja-ne.®* Forma u dativu plurala te-o-i |theois/ Seoig je lako prepoznatijiva. Ona se obiéno javija u frazi pa-si ce-o-i [pansi theoi*i/*? zit Devig “sian bogovima,™ Pilosko kraljevstvo mora da se nalazilo u velikoj opasnosti kada se palata morala odlugiti na ovakay korak. I u istoriji novijeg datuma bilo je slignih sluéajeva da su crkvena zvona konfisko- vana da bi se iz njih izlili topovi. ® Ovo je jedna odluka palate upucena lokalnim funkcionerima 16 administrativnih jedinica koje su sadinjavale pilosko kraljevstvo, za rekviziciju hramovne bronze. Titule funkcionera nisu sasvim jasne, jer kasnije sa promenom socijalnog ustrojstva, one nisu satuvane. Najvazniji i najod- govorniji od njih su ko-re-te-re i ajihovi zamenici po-ro-ko-re-te-re, jer ispod formule samo njihova imena figuriraju pored imena mesta. ™ Od veéeg broja razlignih sugestija kako treba shvatiti izraz ka-ko na-wi-jo, najptihvatlji- ja je “hramovna bronza’, v. J. Chadwick, Docs? $62; A. Leukart, Coll. Myc. Chaumont 1975, 1979, 186s., druktije St. Hiller, ibidem’ 191. © HL Sliman je mislio da su Mikenci bili Fenigani, A. Evans, opsednut panminojskom te- zom, smatrao je da su Grei u mixensko doba bili nepismeni robovi i da je gréki ep prvo bio zapi- san na minojskom jeziku, a zatim preveden na gréki, up. JHSt, 1912, 288, %'V, Godisnjak Centra za balkanol. ispitivanja, knj. 24 (prim. 84). 9,1 KN Ep 15,15 -5:25 615 13.25 “14.25 16.1) 18.25 -48.2,35 Ga 953. “117. 30ali ima primera i bez opredeljenja pa-si, up. PY Fr 1226: ro-w-si-jo, a-ko-ro, te-o-i, pa-ko-we OLE+PA v 3 [Lousoi agroi theoi"i sphakowens OLE--PA/ “bogovima u rejonu Lousoi zadinjeno ulje 4.8 1’. Javija se i pridev izveden od ove imenice re-i-ja u frazi ma-te-re te-i-ja |matrei theial. Ovde treba spomenuti i termin iz kultnog Zivota te-0-po-ri-ja theophoria) Seopogla [KN Ga 1058, Od 696), kao i slozeno ensko litno ime re-o-do-ra [Theodora Ocoddga |MY V 659.4). Nema mesta za bilo kakvu sumnju da je znatenje mikenske forme te-o isto kao u Klasiénom, vizantijskom i savremenom grékom Sedg ‘bog’, nezavisno od toga kakva se sadrZina podrazumevala pod ovom rei u razna vremena. Vaino je ovde da se istakne razlika u nazivu boZanstva izmedu grékog i drugih indoevropskih jezika. Dok vecina ie. jezika ret za ‘bog’ i “boZanstvo’ izvodi iz osnove *deiw-, up. stind. deva-, lat. deus, lit. dievas [slov. div iz te osnove je sa promenjenim zna¢enjem, znati ispolin], w grékom je upotrebljena imenica te-o Sedc.°* Ova tipitno gréka ret je veé bila u upotrebi u mikensko doba i Ziva je do danas. Tipitno grtka ret je i pridev i-je-r0 /hieros! isgd ‘svet’ (sacer). Gore smo videli da je ova reé u poimenigenoj formi sr. r. td iegdy upotrebljena kao termin za sveti- liste.°* U pridevskoj upotrebi na tablicama je dokumentovana kao epitet za zlato, up. PY Ae 303: puro , i-je-re-ja , do-e-vo , e-ne-ka , hu-ru-so-jo , i-je-ro-jo FEM 14 ++ [Pulos hiereas doclos heneka khrusoio hieroio|®® ‘U Pilosu 14 -+ robinja (sluga) sve8tenice radi sveStenog zlata’, Ovde se mozda misli na poznatu instituciju hijerodula, ali to je samo pretpostavka. Odsustvuje ret déiyog, -oug *posvecenje’ i pridev iz iste osnove dytog ‘sacer’,®* Koji je poznat kako iz klasidnogrékog tako i iz kasnijih perioda do danas. U teksto- vima se javlja termin te-me-no |temenos| réuevos, koji je, prema Hesihiju, sinonim za diyos, up. dea’ tepévea. Temenos je u tablicama upotrebljen sa znacenjem: teri- torija koja pripada suveren, up. i Hom. réuevog Baotiijiov II. XVIII, 550 ++. U dosada otkrivenim mikenskim tekstovima isto tako se ne javija reé dovos “svet’, sa izvesnom semanti¢om razlikom u odnosu na znatenje koje ima dotos. Dok fegde oznaéava ne&to sveto Sto pripada bogovima, davoc ima vise subjektivno znagenje ‘pobozan’ i odnosi se na Ijude i njihove obaveze prema bogovima. Ali odsustvo ovih revi (éyog i éev0¢) moze se objasniti prirodom i oskudnoséu miken- skih tekstovi Cesto se javljaju termini za svedtenik i sve’tenica: i-je-re-u hiereus] i t-je-re-ja |hicreia|,® izvedene od iste osnove od koje je i i-je-ro fede. Addjektiv i-je-re-wi-jo /hierewios| upotrebljen je kao opis jednog suda /KN K 875), a moze da bude i liéno * Btimologija reti nije jasna, up. P. Chantraine, DELG, s. v. * Opsirnije o svetilistima mikenskog vremena v. St. Hiller, Mykenische Heiligtiimer: Das Zeugnis der Linear B Texte wR. Hagg—N. Marinatos, Sanctuaries ... (prim. 25); M. Casewitz, Temples et Sanctuares,Gis 1984, 18—95; P. Carlier, Palais et sanctuaires dans le monde mycénien, Le systéme palatial en Orient, en Gréce et i Rome, Actes du Colloque de Strasbourg 1985, 255—282. %° LR. Palmer, interpr. 284s. ovde vidi "zlatni oltar’, ali to se ne mode potvrditi arheo- Joskim nalazima, up. M. Gérard-Rousseau, o.c. 113..M, Lejeune, Prétres et prétresses dans les documents myc., Hommages 4 G. Dumézil, Bruxelles 1960, 130, nalazi da ieqoio ovde moze biti pridev ’sveto ziato’ ili imenica *zlato svetilista’. * LR. Palmer, Interpr., 264s, nalazi da se u PY Tn 316 javija glagol ova od ove osnove u a-Re /hagé| ‘was purified’, ali takvo znagenje ne mode sintaksitki da se uklopi u kontekst pored pe-re |phereij, koje stoji paralelno sa a-ke. Vide 0 ovo} profesiji v. M. Lejeune, o.c. (ptim. 95). 31ime Hierewios, odn. Hierewidn. U klasi¢nogrékom ima nekoliko slozenica izvedenih od osnove ove imenice za oznaku Zreca/svedtenika d¢ iegd béter: feoatros, iepa- nods, fega-ndhos i dr.** U mikenskim se natpisima od ovih slozenica javija i-je- ro-wo-ko |hieroworgos| fegovayds (Callim., Fr. 450) “izvr8ilac Zrtvenih prinosa’. 10. M. ‘inley™ je konstatovao diskontinuitet izmedu mikenskog i klasi¢no- artkog sveta. To je neosporno tacno za sferu socijalnog i ckonomskog zivota. Reli gija je, medutim, stabilnija i konzervativnija. O tome svedodi i tinjenica Sto ni posle hriséanizacije na Balkanu nisu prestali da se praktikuju paganski obicaji pri- rodne religije za plodnost zemlje." U tim obiajima ima kontinuiteta mnogo sirih i dubljih razmora. O kontinuitetu izmedu mikenske i klasitnogréke religije govori, na prvom mes- tu, Ginjenica Sto je vecina bogova Kojima se prinose darovi u mikensko doba ista iu klasigno vreme, mada nije sasvim sigurno da li su bogovi sa mikenskih tablica, poznatii u klasiéno doba pod istim imenom, imali i iste funkcije. Poznato je da je posle propasti mikenskih palata do$lo do znatnih socijalnih promena u jegejskom basenu. Neki termini iz socijalnog Zivota su satuvani u grékom, ali sa promenjenim smislom. Tako je, npr., ga-si-re-u u mikensko doba bio lokalni upravnik i ruko- vodilac nekog zanatlijskog esnafa, a BasvAedc je u pomikensko doba postao suveren. Suveren u mikensko dobs bio je wa-na-ka |zanax/ (F)dvag, a kasnije su dvaxes na Kipru postali nazivi za rodake basileja. Takvih promena je moglo biti i u reli- giji. Jedno isto boZanstvo u mikensko doba je moglo imati jedne, au klasi¢no doba druge funkcije. Mikenski antroponimi, isto kao i teonimi, potvrduju kontinuitet izmedu mi- kenskog i Klasi¢nogrékog sveta."°" U mikenskim dokumentima ima dosta veliki broj lignih imena predgrékog porekla, no vecinom su gréka, obrazovana, uglavnom, naisti natin kao u Klasi¢nogrékom. Kontinuitet grékog jezika iz mikenskog vremena najlak’e se ogleda u leksici, koja je ve¢ bila oformljena u mikensko doba. Ima tipic- no gr¢kih reéi koje vode poreklo iz ovog perioda. Pored gorespomenutih naziva za neke osnovne pojmove iz verskog i kultnog Zivota, ovde bih pomenuo jo8 i a-t0- r0-qo Janchrog'os| dyigionoc, do-e-ro |doclos| dotdos, Re-se-nu-wo |xentvos|, at. Sévog dt, dial. Zetvos, pa i sama ret heroj je iz mikenskog perioda, v. gore za ti-ri- “ Up. L-L. Perpillow, Les substantifs grecs en -eus. Paris 1973, 263s.: F. Bader, Demiour- gos. Les composes grecs du type ,,Demiourgos”, Paris 1965, 33, 137 n. 112. * Economic History Review, 1957. 400 Za ilustraciju éu navesti jedan takav primer iz s, Pobozja, oko 15 km severno od Skoplja. ‘Taj se obiéaj, poznat pod imerom ,,sureti” (maske), obavija svake godine drugog dana Uskrsa. Udestvuju samo muskarci; Zenske uloge tumate preruseni muskarci. Program se iz godine u go- dinu u ne’emu menja, medutim neke uloge su konstantne: lekar, pop i milicioner. Lekar obitno vrSi neku operaciju, najéeSée porada; pop blagosilja, osveéuje, ventava; milicioner odréava red. Interesantna je predstava oranja, sejanja i blagosiljanja za rod. Dvojica, maskirana volovskim rogo- vima i upregnuta u jaram, vuku drveno ralo (mada se danas u selu ore gotovo iskljudivo traktorom); treéi drdi ralo, a za njim Zena see Zito i svi blagosiljaju da Zito rodi. U poslednje vreme ovaj se obi- &aj modernizuje u ponevemu, ali on u osnovi ostaje kult plodnosti sa maskama domacih Zivotinja, najéeiée jaraca i koza. Ove godine (1988), izmedu ostalog, lekaru se pridrazio veci bro} ,,medicin- skog osoblja”. Tu su se nasla i sanitarna Kola s upregnutim magarcem i natpisom: .,Komisija za Kontrolu side”, Bubnjevi i zurle progone besove i bolesti, a narod se odaje veselju. 3 Ovde treba dodati da takvu potvrdu pruzaju i mnogobrojni toponimi dokumentovani za tablicama pod istim imenom pod kojim su poznati i kasnije, npr., na Kritu: a-mi-ni-so /Amnisos| *Aumabs, ko-no-s0 |Knossos| Krwaaéss ku-do-nizja |Kudonial Kedoria, pa-i-to |Phaistos| Bavorés tucri-so | Tulisos|, Tekods i dt. u kontinentalno}_Grékoj: pu-ro (Pulos| IThoz, pe-re-u-ro-na-de /Pleuronade} Hievodvdde, te-ga-de |Thég"ansde| Orjjiarade, ro-u-so |Lousoi] Lovool itd. Mnoga od ovih mesta su povezana i sa religijskim Zivotom. 32Takav je sluéaj isa antroponimima, up. a-re-ka-sa-da-ra [Alexandral, e-he-da-mo | Ekheddmo’ nfios, e-ti-ru-po-to-re-mo-jo {Euruptolemoio| Eigu- nrblejos, te-do-ra |Theodbra] Ocoddga i mnoga druga disto gréka liéna imena. Manogobrojna lina imena sa mikenskih tablica poznata su i kao mitolo’ka imena, Od 60 imena lica poznatih u mitoloskoj gencalogiji Neleida, porodice iz koje potiée Nestor, na tablicama, narotito iz piloskog arhiva, javijaju se 42 imena, npr, de-u-ka-ri-jo (PY An 654.12) odgovara Deukalionu, rodonatelniku ove loze. On se, sliéno starozavetnom Noju, jedini sa svojom Zenom Pirom (Tiga) spasac potopa na ladi koju je izgradio po Prometejevom savetu. Interesantno je da se javlja iime njegove Zene, up. pu-ca |Purwa] (KN Ap 639). Na piloskim tablicama se javlja i patronimik a-da-ra-ti-jo |Adrastios}, (PY ‘An 656.14) od Adrdstos, a u mitologiji ” Adgya70s je poznat kao voda pohoda protiv Tebe. Dokumentovano je i ime ne-e-ra-tvo [Neheldwos|, (PY Fn 79.5) od_osnove “nes~ ‘vraéati, spasti (vojsku, narod)’. Nedets otac Nestora, u stvari je kratko, hipo- Koristiéno ime od Neheldwos ‘Spasitelj naroda’. Od oko 750 imena lica, bogova i domadih Zivotinja kod Homera, na_miken- skim tablicama se javljaju 160 u istoj ili malo promenjenoj formi. Ovde, medutim treba da sc naglasi da imena lica na mikenskim dokumentima nist nikakvi heroji nego obitni Ijudi, ugiavnom iz srednjih i nizih drustvenih slojeva: vojnici, zemljo- radnici, stotati, Kovati, theoio doeloi i dr. Tako je de-u-ka-ri-jo |Deukalion/ desetar jedne primorske strazarske jedinice, potéinjen dragom komandiru. E-ko-to |Hek- ror/ je najamnik dveju parcela zemlje koje se mogu zascjati sa oko 45 kg semena. Ime Ahila, a-hi-re-u [ARhileus|, javlja se na knoskoj tablici Ve 106 bez drugog teksta i ne moze se reéi Sta je bio, a u piloskoj PY Fn 79.2 a-Ri-re-we | ARhilewei/, dat., prima 5 manjih mera (oko 48 kg) jetma; ka-ra-u-ko /Glaukos| (PY Cn 285.4). Spomenu- Zemo jo samo nekoliko imena, mada se spisak ovakvih paralela moze jo8 produ- Fiti: o-re-ta JOrestas/ ’Ooéatyc, (PY An 657.3), ta-ta-ro |Tantalos| Téyrakos (PY Eo 224), ru-toe-ta [Thuestas] Ovéorag (PY Un 267) i dr. Imenom atinskog heroja TTezeja, osnivata grada, te-se-u | Theseus] u PY En 74,5 je nazvan korisnik jedne par zemije od 4 manje mere (38,4 kg semena). Ime Herakla, nacionalnog heroja Doraca, mote se rekonstruisati na fragmentu ¢]-ra-ke-re-ave [Herahlewis|, “Hoowdijc, Kastor i Poluks: u ka-to |[Kastér] (KN Dp 1169), a Polidewks so moze rekonstruisati na osnovu drugih imena koja sadr#e elemente ove slozenice: po-ru-ka-to |Polukastos) (KN Ve 74), v. Hodvzdorn (Od. UIT, 464) i de-u-ki-jo |Deukios, Deukidn|, |MY Au 102/ itd. Kako objasniti ovu veru izmedu mitoloskih grékih imena i litnih imena sa tablica lineara B? Poznato je da je sjaj mikenske civilizacije potamnco kada su u XII v. pre n. Dorci, necivilizovano gréko pleme, sili sa epirskih planina u urbanizovanu sredi- opljackali i zapalili Kraljevske palate mikenskih contara i naselili su se u Tes: na Peloponezu. Da bi legalizovali svoju okupaciju ovih zemalja, oni su se o5- onili opet na mitove. Proglasili su se potomcima Herakla iz Argosa, a to znati da su autohtoni”. Prema mitn, Herakle je bio prognan iz Peloponeza na sever, a sada se njegovo mnogobrojno pokolenje u trecem Kolenu vraca u ,,svoju zemlju”, na koju ,,polaze istorijsko pravo”. Dorska okupacija od XII—-VIII veka pre n. e, u Grvkoj je poznata kao ,,mraé- ni period”. U odsustvu polititkog i kulturnog jedinstva, a bez pismenosti, u_grckoj sredini su se potele razvijati legende o Zivotu u sjajno mikensko doba, isto kao sto 33su.u periodu osmamlijske dominacije na Balkanu poéele bujati epske narodne pesme u Kojima se glorifikuje Zivot u srednjovekovnim feudalnim dr%avama i pojedini nacionalni heroji. Za vreme ,,mratnog perioda” nastaje i gréki ep o legendarnim junacima iz mikenskog doba. Tradicija je jo8 bila Ziva i podgrevala je spomen na ,lepa stara vremena”. Ova je poezija bila osobito Ziva medu potomeima onih mikenskih poro- dica koje su pred najezdom Doraca pobegle sa Peloponeza i naile utotiste na ostr- vima Sredozemnog mora i u Maloj Aziji. Nostalgitni za starom domovinom, oni nisu zaboravili nekadaSnje yode, koje su smatrali svojim rodonatelnicima i osniva- dima njihovih gradova i Kolonija. Ta svest se sacuvala i medu stanovnistvom koje je ostalo u kopnenoj Grékoj. U vremenu kada su se povele stvarati urbane sredine, za osnivaée svojih gra- dova i oni su smatrali neke heroje iz mikenskog vremena, Tako su Atenjani posto- vali heroja Teseja kao svoga rodonatelnika i osnivata grada Atene, organizatora i mitskog zakonodavca — vovoBérns. Onaedc je kratka forma jednog slozenog lignog imena koje je u syom prvom delu sadrzavalo element Onav- kao ’Ades- u"AdéEay- bg0¢.208 Legendarni osnivati i drugih grékih gradova nazvani su mikenskim lignim imenima, Ta su imena bila dostojna da ih nose grtki heroji. Nezavisno od toga So su to imena nizih drutvenih slojeva, narodna fantazija ih je idealizovala i pripisi- Vala im natprirodne mo¢i. Heroji su u mitovima predstavljeni kao da su sa majéine ili ogeve strane imali bozansko poreklo. Prema Homeru, oni su bili vi8i, silniji, hrabriji, ,.nego muzi danas”, ali ipak smrtni (smrt nije mogao izbedi ni silni He- rakle). Na sliéan nagin je u na’oj narodnoj pesmi idealizovan i Kraljevié Marko. On je, u stvari, bio turski vazal i poginuo je boreéi se na strani inovernog gospodara protiv hriséana u Rumuniji. Ali, narodna pesma ga je predstavila kao borca protiv ‘Turaka i zastitnika hriScana. Tako, jedno je istorija, a drugo idealizovana proflost u mitovima i pesmama. Za istoriju gréke mitologije i religije osobito je vazan ovaj moment. Kada su se organizovali gréki gradovi, 0 njihovim osnivatima su se plele fantastiéne legende, a ujedno je poteo jaéati i kult heroja i rodonaéelnika plemena, kao 8to su to bili kult Dioskura, Teseja, Herakla i dr. usko povezanih s olimpskim bogovima. Ali je narod istovremeno po&tovao i mnogobrojna htonitna bozanstva. 11. Tz gore izloZenog na kraju mozemo sumirati vaznija zapaZanja o doprinost linearnih B tekstova u rasvetljavanju gréke religije kasne bronzane epohe: a. Osnovni uslov koriséenja podataka iz mikenskih dokumenata o religiji zahteva veliku opreznost i kritignost. U interpretaciji pojedinih reéi i termina mora se strogo voditi ratuna o paleografiji natpisa, o jezitkim osobinama arhai¢nog mi- kenskog dijalekta i o Kontekstu u kome se nalazi dotitna reg. b. Neka saznanja ste’ena na osnovu literarnih izvora i arheoloskih nalaza do de¥ifrovanja linearnog B pisma mogu se potvrditi podacima iz mikenskih dokume- nata, na pr.: svetilista spomenuta u literaturi, kao pecina Ejleitije kod Amnisa, Zevsovo na planini Dikte i dr., potvrdena su kako arheoloskim nalazima, tako 1 podacima iz linearnih B tekstova. Isto tako, natpisi govore 0 dvojnom karakteru mikenske religije sa htonitnim i nebeskim bozanstvima. w8 Cf. A. Heubeck, BZNE 8, 1957, 271; E. Risch, La contribution de la langue mycé= nienne au problime de la transition du palais a la citd, u Stampi. 34c. Od karakteristika mikenske eréke religije na prvi pogled pada u oti domi- nantna wloga Zenskih boZanstava. Tu na prvo mesto dolazi po-ti-ni-ja kao univ Spominju se i posebne boginje: Artemida, Eleutija, Erinija ‘ena nisu sauvana w pomikensko vreme. Sudeci po darovima koji im se prinose na Zrtvu: krvne — suovetaurilia, beskryne — zatinjeno ulje, vino (levanice), zatim Zito, braino i razni plodovi i zatini, moze se zakljutiti da su boginje bile, uglavnom, htoniénog karaktera. 4. Htonitni kultovi se megaju s nebeskim. Sinkretizam izmedu minojskih i mikenskih kultova je uznapredovao, ali nije bio doveden do kraja. Zevs je na Kritu pridobio osobine htonitnog boZanstva vegetacije. Njegova supruga je predercka boginja plodnosti Hera. Divija — indoevropski Zenski Zevsov pandan postovana jeiu mikensko vreme, ali ju je ovigledno potisnula Hera, koja se javija zajedno sa Zevsom i prima darove u Zevsovom svetiligtu. I neki drugi mikenski bogovi se javijaju u parovima (musko — %ensko), npr., Poseidon — Po-si-da-e-ja; Qe-ra- si-jo — Qo-ra-si-ja; Qo-we (?) — Qo-wi-ja i dr. e. Individualizacija bozanstava je postojala u mikenskoj religiji, ali taj pro- ces, izgleda, jo8 nije bio zavréen, Ima veliki broj preuzetih minojskih boZanstava, ” pi-pi-tu-na, ma-na-sa, pa-de i dr. Mnoga od njih kasnije se ne javijaju. Ona su bila ili zamenjena drugim bovanstvima sliénih funkcija ili su produzila vek kao epiteti olimpskih bogova (npr. pa-ja-wo — Apolon, e-nu-wa-ri-jo — Ares i dr.). f, Najnovija arheoloska i filoloka nauéna dostignuéa ipak dokazuju da se termin ,,kritsko-mikenska”, oda. ,,minojsko-mikenska”” religija mora razdeliti na jmonojsku” i ,,mikensku”, jer i pored pretrpljenog silnog minojskog uticaja mikenska religija ima mnogobrojne svoje specifiénosti. g. Najvainije i epohalno otkriée iz mikenskih dokumenata je tinjenica da su Mikenci bili Grei, Sto ranije nije bilo poznato, i da su poStovali, uglavnom, bogove poznate i u klasiéno doba, Tipino gréka su ne samo imena vaznijih mikenskih bo- gova veé i termini za najvainije religijske pojmove i kultna mesta. Time se potvr~ duje kontinuitet izmedu mikenske i klasi¢nogréke religije i kulture. Kontinuitet se ogleda i u tome Sto sut se kultna mesta iz mikenskog vremena praktikovala i posle propasti mikenskih palata sve do rimskog perioda. h. Vatan doprinos mikenskih tekstova se ogleda i u tome sto je zahvaljujuci njima objagnjen veéi broj mikensko-grékih teonima. U svetlosti fonerskih podataka iz natpisa vet je izvrSena revizija doskora opSteprihvacenih etimologija pojedinih teonima, npr. Ares, Hera (heros), Hermes, Poseidon i dr. Ta su nova objainjenja veé naila svoje odgovarajuce mesto u grékim etimoloskim retnicima. i. Etimolo’ka objaSnjenja teonima, medutim, nisu dovoljna da se uvek sa sigurnoSéu otkrije sadrtina verskih predstava o karakteru i funkeijama nosilaca tih imena, Cak i kada se radi o imenima dije je znavenje sasvim jasno, ne moze se invoditi zakljuéak 0 funkcijama toga bozanstva. Indoevropski *Digus, gréki Zeus, bog vedrog neba, na Kritu je postao htoniéno bozanstvo i bio je slavijen orgijas- titnim svetkovinama kao Dionis. j. Kao Sto je nesigurno izvoditi zakijuéke o funkcijama bozanstava na osnovu etimoloskih objainjenja njihovih imena, tako je nesigurno i nenauéno na osnovu funkeija pojedinih bogova, poznatih iz kasnijih vremena, izvoditi etimologije poje- dinih teonima. k, Iz linearnih B tekstova se vidi kako velikt va%nost ima mikenska civilizacija za razvoj gréke mitologije. Velikd broj grtkih mitolo8kih i herojskih imena ima pune 35,paralele sa mikenskim imenima (kao: a-hi-re-u /ARhileus|, e-ko-to [Hektor], de-u-ka- rijo |DeukaliGn| i dr.). Mikenska su imena obiénih Ijudi srednjih i nigih drugtve- nih slojeva, ali su kasnije Grci izgleda smatrali da su samo mikenska imena dos- tojna da ih nose njihovi heroji, na ijim su se svetkovinama pesnici natecali ko Ge lepSu pesmu ispevati o njima. ‘Summary CONTRIBUTION OF LINEAR B TEXTS TO ELUCIDATING THE GREEK RELIGION OF THE LATE BRONZE AGE In his attempt to evaluate more accurately the contribution of Linear B texts to a know- ledge of the early phase of the development of Greek religion, the author first gives a short survey of the conclusions that had been reached (prior to the decipherment of the Linear B script) on the basis of literary sources and the archaeological evidence that had been known at that time, It had been expected that the Linear B texts would solve controversial problems concerning the origin and the early period cf Greek religion, but these hopes were only partially fulfilled. In view of the fact that their syllabic writing is inadequate to render Greek words with precision, the data from Mycenaean documents should be used cautiously and with a critical attitude. In the identification and interpretaton of individual words, provided by these written documents special attention should be paid to the paleography of the inscriptions, to linguistic peculiari- ties of the archaic Mycenaean diclect as well as to the context, where the treated words appear. Interpreting the data from the tablets through philological and contextual methods and also taking into account parallels from other sources, especially archaeological ones, the paper deals with the following questions: a. What do the Linear B texts tell us about Mycenaean reli- gion and to what extent they confirm or deny the conclusions derived from archaeological dis- coveries and philological analyses before the decipherment of the Linear B script? b. What new ight do they shed on the Mycenaean cult? c. What conclusions could be drawn from etymolo- gical analyses of the divine names encountered on the Mycenaean tablets? d. What data do the documents offer as to the controversial question of whether or not there were separate temples in addition to domestic shrines? s, Is there any connection between the Mycenaean civilization and Greek mythology? On the basis of a critical analysis of original data from the Linear B tablets the author has come to the following results and conclusions: a, The picture of the early Greek religion, obtained from literary sources and urchaculogical discoveries before the decipherment of the Linear B script is confirmed to some extent by the tablets. Sanctuaries mentioned in literature, as the cave of Eileithyia at Amnisos, Zeus’ cave in Mount Dikte, etc., are confirmed both by archaeological finds and by the Linear B texts. Myce- naean inscriptions indirectly also confirm the dual character of the Mycenaean rel chthonic and heavenly deities, b. The most noticeable characteristic of Mycenaean Greek religion is the preponderance of female deities. The most important of these is po-ti-ni-ja /Potnia] as both the mother of Earth and the protectress of animals. Her sanctuaries ate to be found in different places and from their names she becomes known as d-ta-na-po-ti |Athings Potnia), da-puri-to-jo , po-ti-ni-ja |Laburinthoio Potnial, e-re-wi-jo ,po-ti-ni-ja; u-po-jo , po-ti-ni-ja , but also from her animal at~ tributes as po-tinni-fa ,i-ge-ja /Potnia Hippeial “(Protectress) of Horses’. The main Potnia’s san~ ctuary in the Kingdom of Pylos was in pa-hi-ja-ne /Sphagianes|. In MY Oi 701.3 si-to-po-ti-ni-ja [Sitdi Pornidi], dat., is mentioned; its first part points to Zire, a well-known epithet of Demeter. Along with animal sacrifices (suoveraurilia), other offerings of wine, oil, honey (libations) and different kinds of food (whea:, spices, etc.) are mentioned on the tablets. Judging from the latter it is obvious that these deities were chthonic. ¢. Chthonie cults are mixed with heavenly ones. Syneretism of the Minoan and Mycenaean ‘cults was in its advanced phase, but had not yet been completed. In Crete, Zeus acquired characte- 36ristics of a chthonic deity of vegetation. His wife is Héra, a pre-Greek goddess of fertility. Diwia the Indo-European partner of Zeus — was still worshipped in Mycenaean times and had her own shrine in Pylos, but was obviously replaced by Héra, who appears together with Zeus and receives offerings at Zeus’ sanctuary. Other Mycenaean deities also appear in pairs, e.g.: po-si-da-o |Posei~ daén| : po-si-da-e-ia |Poseida*eia]; qe-ra-si-jo : qe-ra-si-ja; go-we (2) 1 qo-Wirja, etc. d, Individualization of deities existed in Mycenaean religion but it seems that this process had not as yet been completed. Apart from Potnia, other goddesses are also mentioned such as Artemis, Eileithyia, Erinys and many others whose names were not preserved in post-Mycenaean times. A large number of Minoan deities had been accepted by the Mycenaeans, e.g. pi-pi-tu-na ending in -tu-na, just as Diktuna; ma-na-sa |Mnassa/ with the pre-Greek suffix -as(s)a3 pa-de, etc. Many of them do not appear later. They were either replaced by other deities with similar functions or preserved as epithets attributed to Olympian gods, e.g. pa-ja-wo |Paiawén| — Apollon e-nu-wa-ri-jo |Enuwalios] — Arés, ete. €, The recent archaeological achievements, backed by the philological studies of Linear B texts, prove that the term ,,Minoan-Mycenaean” religion should be separated into Minoan” and ,,Mycenaean”, for in spite of a strong Minoan influence, Mycenaean religion still had many specific features (cf. R. Hig, ,,Mycenaean Religion: The Helladic and the Minoan Components” in Linear B: A 1984 Survey, Louvain-la-Neuve 1985, ed. by A. Morpurgo-Davies and Y. Duhous). £. The most important and epoch-making discovery resulting from the Mycenaean do- cuments is the fact (unknown until then) that the Mycenaeans were Greeks, and that they wors- hipped the same gods as those in the classical times. Typically Greek are not only the names of the main Mycenaean gods, such as Zeus, Poseidén, Arés, Hermés, Dionysus, Héra, Artemis, etc., but also the terms denoting the most important religious concepts and cult places, such as: te-o [theos! m. and f. “god, goddess’ in various forms (cf. te-0-jo theoio|, gen. Sing., pa-si, te-o-t Ipansi theoi'i), dat. plur., ‘to all gods’); i-je-ro /hieros/, an adjective meaning ‘sacred’ (sacer), ef esne-ha, kucru-sonjo, t-je-ro-jo (PY Ae 303) |hencka khrusoio hieroio| “for the sake of sacred gold’, and as a noun i-je-ro Jhieron! fegdr, 16 ‘sanctuary’; further, i-je-re-u [hiereus] ‘priest’, i-je-re-ja Jhiercia} “priestess’, i-je-ro-two-ko jhierotworgos|, cf. legoveydss et ‘This also confirms the continuity of the Mycenaean and the classical Greek religion and- culture, It is to be noticed that some cult places from Mycenaean times survived and were used 1 post-Mycenaean times until the Roman period and even later, often with other contents. ,. Besides the noun i-je-ro |hieron{, the following terms were also used to denote a san i-ko, wo-ko [toikos/ home, temple’, often in allative wo-(i)-ko-de [woikonde/ (Poinids Marinewos, etc.) ‘to the shrine of Potnia, Marineus’, as well as vads, ef. adj. na-ti-jo jnazvios] in the tablet referring to the requisition of temple bronze (PY Jn 829). The term vad; from *nas- wos, derived from the stem of the verb ra/onas “to live, to inhabit’, as Well as wo-i-ko, denotes shouse of the god(s)’, i. e. ‘the house of the statue(s) of the god(s), temple’, The profession ka~ ra-tvivpo-ro [klawiphoros} *key-bearer’, which usually appears among other temple officials, points to the existence of special cult buildings which were kept locked, h, Mycenaean texts also contributed to the explanation of certain Mycenacan-Greek the- onyms, The traditionally accepted etymology of these theonyms, especially in the cases where the presence or absence of digamma had been assumed, was revised in the light of phonetic daca from the inscriptions. The new explanations of Arés, Hérd (herds), Hermes, Poseiddn, etc.s with~ out digamma have already found their place in Greek etymological dictionaries. Among the Olympian deities only the name of Zeus has a clear Indo-European etymology. Etymological explanations of theonyms, however, do not necessarely always reveal the meaning of the Teligious belief in question, Even in the case of a name whose meaning is quite clear, it is not possible to draw any conclusions about the function of that particular god.Indo- European *Dieus, Greek Zeus, the sky-god, cf. Skt. Dydub, became a chthonic deity. in Crete. ‘The expression di-ka-ta-jo, di-tce |Diktaidi Diwei), dat., points to the later mythological tradi tion which says that Zeus was born and brought up in a cave on the slopes of Mount Dikté (cf. Hesiod, Theog. 477). From later literary sources we learn that in Crete Zeus was worshipped in orgiastic rites as Dionysus. j. Just as it would be unreliable to draw conclusions about the functions of deities merely on the basis of etymological explanations of their names, it is equally inadmissable to derive ety= mologies of the divine names from the functions of certain gods known from later times. 37k, Linear B texts indicate the importance of the Mycenaean civilization for the develop- ment of Greek mythology. A great number of Greek mythological and heroic names have their parallels in Mycenaean names, ¢. g.: a-hi-re-u |Abhilleus), e-ko-to |Hekt6r], de-u-ka-ri-jo |Deu- halidn|, te-se-u |Theseus], etc. Mycenaean anthroponyms are names of ordinary people of the middle and lower social classes, but later, in the so called ,,Dark Ages”, the Greeks idealized Mycenaean society and maintained that only Mycenaean names were worthy of their heroes. ‘The cult of these heroes originated with the emergence of urban settlements and they were con- sidered the founders of their cities, At festivals in honour of these heroes poets competed in com- Posing poems about them and thus Greek epic poetry developed. 38DIOMED NA JADRANU RADOSLAV KATICIC UDC 292(38) : 875(091) + 8710091) Apstrakt Prikazuje se legenda o Argejeu Diomedu, kojemu se poslije osvojenja Troje svetila Afrodita za ranu koju joj je nanio u borbi. Po povratku u Argos pobjegao je odande pred Zenom i njezinim Ijubavnikom. PoSao je na Zapad. Tamo je osnovao kraljev~ stvo i zatekla ga je smrt, koja je zapravo bila blazenitko preobrazenje i konaéno obogotvo- renje. Ovdje se na temelju Gitave predaje, koliko je poznata ovom piscu, razmatra kako se taj motiv upotrebljavao u staroj grékoj i rimskoj knjizevnosti. Utvrduju se slojevi te predaje, od njezinih potetaka, vjerojatno u ciklitkim epovima, preko tragova Sto su nam ostali iz arhajskoga grékog pjesnistva, do mitoloske grade skupljene w helenistitkih udenjaka, koja je do nas dosia veéinom razdrobljena u sitim zapisima i usputno slozenim biljeskama. Pokazuje se kako su prastare mitske predodzbe dobile topografsku interpretaciju, ali ona nije prvenstveno vezana uz odredena mjesta i Krajeve, nego uz plovne putove na Kojima je dolazilo do najstarijih dodira s tada joS dalekim i nepoznatim svijetom Jadrana. Opisujuci nasu obalu kaze Plinije Stariji (23/4—79. n.c.) u svojem Prirodopisu (Naturalis historia) 3, 140-141 ovo: Rursus in continente colonia Iader, quae a Pola CLX abest, inde XXX Colentum insula, XVII ostitem Tityi fluminis. Liburniae finis et initium Delmatiae Scardona in amane 60 XII passuum a mari. Dein Tariocarum antiqua regio et castellum Tariona, promunturitn Diomedis vel, ut alii, peninsula Hyllis circuitu C, Tragurium civium Romanorum marmore notum, Siculi in quem Tocum divus Claudius veteranos misit, Salona colonia ab Iader CXII — ,,Opet na kop- mu je Kolonia Jader, Koja je od Pole udaljena 160.000 koraka, zatim na udaljenosti od 30.000 otok Kolenta, od 18.000 u%ée rijeke Titija. Kraj Liburnije i potetak Dalmacije je Skardona na toj rijeci 12.000 koraka od mora. Zatim dolazi stari predio Sto pripada Tariotima i tvrdi grad Tariona, pa Diomedov rt ili, kako ga drugi zovu, poluotok Hilida, kojega obilazak iznosi 100.000 koraka, pa Tragurij, naselje rimskih gradana, poznato po mramoru, Sikuli, kamo je boZanski Klaudije poslao veterane, pa kolonija Salona, udaljena od Jadera 112.000 koraka.” Nije te8ko snaéi se u tom zemljopisnom prikazu. On se kreée od sjeverozapada prema jugoistoku i glavna su mu orijentacija gradovi koji imaju. rang rimskih kolo- nija: Pola, Jader, Salona. Medu njima se odreduje udaljenost u tisuéama Koraka. PoSto je Plinije opisao sjevernojadranske otoke, vraca se, na potetku odlomka sto 39je ovdje naveden, na opis kopna i spominje prvo koloniju Jader. Tu se, pomalo neoéekivano i u poremeéenoj perspektivi spominje otok Solta (Colentum). Zatim dolaze, ofito na kopnu, zemlja Tarioti i njihov tvrdi grad Tariona, koji nam daju lijep primjer domorodacke tvorbe rijeti sa smjenom sufiksd -f- i -n-, ali u mladim vrelima i u onomastici nisu ostavili traga, pa se ne mogu ni poblize smjestiti na terenu, Za njima dolazi Diomedov rt ili poluotok Hilida, a onda Tragurij. Za na- selje Sikuli i njegovu veteransku naseobinu misli sc da su leZali negdje kod Biaéa, iznad danaSnjeg splitskog aerodroma, a na obali je dalje Salona. Koliko god je taj opis skrt, on omoguéuje da se sasvim pouzdano identifiicira Diomedov rt. To je najizbotenija totka nase obale, negdje na sredini poteza izmedu Splita i Sibenika, koja se danas zove Rt Ploge (Punta Pianca). Obala je na tom potezu blago zaokruzena i tvori kao poluotok, iako ne ba’ jako izrazit. Iz pomorske persp% tive on se onima Sto sit plovili oko njega vjerojatno pokazivao osjetljivije. Na njem je w najdubljoj starini do koje dopiru satuvane vijesti zivio narod Hili. Njihovo su ime grtki pomorci povezali s imenom Heraklova sina Hila i prema tome iskon~ sttuirali mitoloko rodoslovije.? Poluotok Hilida je dakle onaj odsjeéak obale izmedu Sibenika i Splita na kojem leée Primosten i Rogoznica, a najizlozeniji njegov rt zvao se u starini po Diomedu, ahejskom heroju, Tidejevu sinu, koji je bio kralj u Argosu na Peloponezu, a sudje~ lovao je u ratu protiv Tebe ito su ga vodili epigoni, sinovi one sedmorice koja su s Edipovim sinom Polinikom bili opsjeli Tebu i pretrpjeli poraz pred njezinim sedme- rim vratima. Epigoni su osvojili i oplja¢kali Tebu, a Diomed je poslije s Atridima, Agamemnonom i Menelajem, po8ao pod Troju da povrati odvedenu Helenu. U pri¢ama o trojanskom ratu javlja se kao jedan od glavnih ahejskih junaka, U Ilijadi je Gitava peta knjiga posvecena njegovim junaékim podvizima. Anti¢ko pak ime nagega Rta Plode rjetito svjedoti o tome da je legendarna predaja o heroju Diomedu bila vezana i za Jadran i da je uw imenu toga rta ostavila traga i na naSoj obali.? Predaja 0 tome da je Diomed poslije trojanskoga rata poSao na Zapad i tamo, kao i drugi heroji, zavrSio Zivot® susreée se veé u najstarijoj grékoj poeziji. Liritar Mimnermo iz maloazijskoge Kolofona (divio je u drugoj polovici 7. st. pr. n. e.) Pjevao je u jednoj svojoj clegiji o tome kako je Diomed poslije pada Troje doSao na jadransku obalu juéne Italije i tamo poginuo. Sam tekst te Mimnermove ele~ gije nije nam se saéuvao, ali se njezin sadr¥aj prepritava u sholijama uz Aleksandru, ugeni_ spjev tamnoga aleksandrinskog pjesnika Likofrona, stih 610 (ed. Scheer 206, 28): 1) 68 "Aggodéen, xadd ynor Mipreguos, bad Atojnjdorg reaPeiaa mage exesass vy Aiydieiay modioic nev poryots ovyuoym diva, éyaadiivat 98 vai tnd r08 Koyujrov ros LVevéiov viow. r08 4¢ Auouijdovs aapayevoutvon sic 1d. “Aayos EniBovietoa adr, tov d& xaragvydrra ele tov Posy rij” Hyas duc wards quyetn vty ois Eraigors xal EMbeiy cic’ Frakian 296s Aatvor faidéa, doris abtdy dveiie + Usp. R. Katidié, Podunaulje i Jadran u epu Apotonija Rodanina, Godisnjak 7, Sarajevo 1970, 114—121. 2 Usp. L. V. Sybel, Diomedes, Ausfithtliches Lexikon der griechischen und rémischen Mythologie, herausgegeben von W. H. Roscher, Leipzig 1884—1886, 1024—1027; E. Bethe, Diomedes, Pauly-Wissowa, Real-Zncyklopadie der classischen Altertumswissenschait, 9. Halb- band, Stuttgart 1903, 820823; R. L. Beaumont, Greek Influence on the Adriatic Sea before the Fourth Century B. C.s Journal of Hellenic Studies 56 (1936) stt. 194—195; J. Bérard, La colonisation grecque de Italie méridionale et de la Sicile dans ? antiquité, 2. izd. Pariz. 1957, 368—376; L, Braccesi, Grecita adriatica, wn capitolo della coloniszazione greca in occidente, Bologna 1971, 48. ° Usp. H.R, Katitié, Antenor na Jadranu, Godi8njak 24, Sarajevo 1988, 21. 40(Prato Fragm. 17) — »Afrodita je, kako kaze Mimnermo, jer ju je Diomed ranio, néinila da Egijalija spava s mnogim prefjubnicima i da je Jubi i Komet sin Stene- lov. Kad je Diomed dosao u Argos, ona da mu je radila o glavi, a on da je pribjegao Herinu Zrtveniku i po no¢i pobjegao sa svojim drugovima i doSao u Italiju kralju Daunu, koji ga je xed tod yadxod rijg AOyvig apdderog netrar Breg atBerov bg ré xgdg fo rod ved Wovta. ary 88 4 bv 1G XO@ elxdv xodepotoy te xal rd ddgu Averewovon ke bs tvufodiy Lorne” xodion 88 xed eg rdv-yrdve Eye. 1d 6 xedcamov od rols EAln- mxoig dydiuast tig APyvas eupepds doriv, add" ole navrdrast vd xedain Alyintion éxolour, Butévecor 8! gas td kyaiue rotro Kovoravetvor Basitéa by tH dyood, 4) eviron éxdyupde eort, xarogtitavre Babe, tadra ply di) SOE my Fazer.»sTamo je i Benevent, koji su u davno doba Rimljani nazvali Malevent, a sada ga zovu Benevent jer izbjegavaju hulu od prijaSnjega imena. Vent naime znaci vjetar na latinskom jeziku. U Dalmaciji pak, koja le#i nasuprot tomu gradu, na Kopnu Sto je preko mora, rado udara neko otro i prekomjerno puhanje vjetra, koji kad pripuse nije ondje vidjeti Zovjeka da ide po ulici, nego se svi zatvore u kuée i ostaju tamo. Jer tolika je neka silovitost toga vjetra da zgrabi i digne u zrak Zovjeka konjanika skupa s konjem i posto njime zakovitla Siroko po zratnom pro- storu, baca ga na tle gdje god se zadesi i ubija ga. A Benevent je preko puta Dal- maciji, kako sam rekao, i lei na nekom uzvisenom mjesta pa podnosi dio tegobe od toga vjetra. Taj grad je nekada sazidao Diomed, sin Tidejev, protjeran iz Arga poslije zauzeca Ilija. I ostavio mu je kao obiljezje kljove Kalidonskoga vepra, koje je njegov stric Meleagar dobio kao nagradu za uspjeSan lov. One se sve do mojega vremena nalaze tamo, i vrijedno ih je vidjeti. Opseg im nije manji od tri pedlja u obliku polumjeseca. Pria se da se tu Diomed sastao s Enejom, sinom Anhizo- vim, kad je ovaj doSao iz Tlija, i da mu je po nalogu proroci8ta dao Atenin kip Koji je s Odisejem bio ugrabio kada su njih dvojica dosli u Ilij kao uhode, prije nego su ga Grei zauzeli. Prigaju da se on poslije razbolio i da je 0 toj bolesti pitao proro- Gite i da je odande dobio odgovor kako se nikada ne¢e rijediti zla ne bude li kojem muzZu Trojancu dao taj kip. A gdje na zemilji se on sada nalazi, Rimljani kazu da ne znaju, nego pokazuju sve do mojega vremena njegovu sliku uklesanu u neki kamen u Tihinu (Fortuninu) hramu gdie lezi pred bronéanim Ateninim kipom §t0 je postavljen pod vedrim nebom na istoénoj strani hrama. A ta slika na kamenu ptikazuje je kako ratuje i dize koplie kao na sraz; i ima dug hiton do gleZanja. Lice nije slitno helenskim kipovima Atene, nego je onakvo kakva su u sasvim davno doba pravili Egipcani. A Bizantinci kazu da je car Konstantin zakopao taj kip na tBu Koji je nazvan po njem i tamo ga spremio. To je dakle tako nekako.” ‘Tu se javija rimska tradicija po kojoj je Eneja dobio od Diomeda najvecu trojansku svetinju, pa je tako Rim u najsvetijem smislu postao nova Troja. O tome kako je Diomed w Apuliji osnovao Argiripu i kako je vratio Eneji trojanski paladij pjeva i Vergilije (70—I9. prne.). U svojoj Encidi pripovijeda kako stari kralj Latin, spremajuéi se za rat protiv Eneje i njegovih Trojanaca, Salje poslanstvo Diomedu da ga predobije na svoju stranu, znajuéi da je on stari neprijatel) Troja- naca (8,910): Mittitur et magni Venulus Diomedis ad urbem Qui perat auxiliun — ,,I posian je Venul u grad velikog Diomeda da trazi pomoé.”” Uz te je stihove Vergilijev komentator Servije (oko 400 n.c.) zabiljezio ovo Diomedes revertens de Troia postquam repperit ira Veneris a se vulneratae uxorem apud Argos cum Cylaraba, ut Lucilius, vel Cometa, ut plerijue tradunt, turpiter vivere, noluit reverti ad patriam: vel, ut dicitur, ab adulteris proturbatus: sed tenuit partes Apuliae, et edomita omni montis Gargani multitudine in eodem tract civi- tates plurimas condidit. Nam et Beneventum et Equum Tuticum ipse condidit, et Arpos, quae et Argyrippa dicitur, ad quam nunc Venulus mittitur, non Arpinum, quam constat esse Campaniae, unde Cicero Arpinas. Sane sciendum Apuliam wo dictam vocabulo, sed huius partem quam Diomedes tenuit, Messapiam et Peucetiam a duobus fratribus dictam, qui illic imperarunt: item Dauniam a Dauno rege Apuliae. Hunc Diomedem quidam a Dauno rege Apulorum hospitio receptum dicunt. Sane artificiose ad Diomedem mittitur: movenda est enim indignatio et metus Diomedi 49 iut subveniret Latinis contra Troianos. — ,,Diomed, vracajuci se iz Troje, posto je zbog srdzbe Venerine, koju je bio ranio, nagao svoju Zenu kako u Argosu sra- motno Zivi s Cilarabom, kako priéa Lucilije, ili s Kometom, kako priéa vecina, nije se htio povratiti u domovinu: ili je, kako se priéa, bio protjeran od preljubniki: nego se uputio u predjele Apulije, i posto je tamo svladao sve mnostvo oko brda Gargana, na tom je potezu osnovao vrlo mnogo gradova, Naime on sam je osnovao i Benevent i Ekv Tutik, i Arpe, koji se grad zove i Argiripa. U taj grad sada Salju Venula, a ne u Arpin, koji je za sigurno grad u Kampaniji, odakle je Arpinjanin Ciceron. Valja dobro znati da se sva Apulija zove tim jednim imenom, ali onaj ajezin dio koji je Diomed dr2ao u viasti nazvan je Mesapija i Peucetija po dvoje brace koji su ondje vladali: isto se tako zove Daunija po Daunu, kralju Apulije. Neki pritaju da je taj Diomed bio primljen od Dauna, kralja Apulaca, kao gost. Vrlo je vje8to smisijeno da se Venul Salje upravo Diomedu: treba naime Diomedu probuditi bijes i strah da dode u pomoé Latinima protiv Trojanaca,” Tu se prepoznaje ista legendarna predaja kao u sholijama uz Likofrona i u Metamorfozama Antonina Liberala, a saznaje se 0 osnivanju vise gradova. Argi- ripa je ipak, premda je sholijast ne spominje na prvom mjestu, najvatnija jer se razumije samo po sebi da je Vergilijeva Diomedis urbs upravo ona. Maogo dalje u Encidi pripovijeda Vergilije kako se to poslanstvo vratilo i donijelo nijetan odgovor bas u éasu kada je kralj Latin bio te8ko pritisnut Ene- jinim nadmodi (11,225—230): 225 Hos inter motus, medio in flagrante tumult, Ecce super maesti magna Diomedis ab urbe Legati responsa ferunt: nihil omnibus actum Tantorum inpensis operum, nil dona neque aurum Nec magnas valuisse preces, alia arma Latinis 230 Quaerenda aut pacem Troiano ab rege petendum. »»Dok je sve bilo tako u pokretu, usred rasplamtjele strke, eto jo8 povrh svega zalosni poslanici donose odgovor iz velikoga Diomedova grada: ni8ta nisu postigli ulaganjem tolikoga napora, aigta nisu vrijedili ni darovi ni zlato niti velike molbe. Latini moraju traziti drugo saveznistvo u oruzju ili moliti mir od trojanskoga kralja.” © tome kako Venul (11,241—250): jeSéuje 0 svojem poslanstvu pjeva Vergilije ovako Tum facta silentia linguis Et Venulus dicto parens ita farier infit: »Vidimus, 0 cives, Diomedem Argivaque castra Atque iter emensi casus superavimus omnis Contigimusque manum qua concidit Ilia tellus. Ile urbem Argyripam patriae cognomine gentis Victor Gargani condebat Iapigis arvis. Postquam incrogressi et coram data copia fandi Munera praeferimus, nomen patriamgue docenius, 250 Qui bellum intulerint, quae causa attraxerat Arpos. y & — »Tada su jezici utihnuli i Venul je poslusan izrecenom nalogu stao tako govo- riti: ’Vidjeli smo, moji sugradani, Diomeda i argejski tabor, i prevalili smo put, 50