Sergej Filipovi

Tehnika kola i prirodoslovna gimnazija Ruera Bokovia, Osijek

E-mail: filipovic.sergej@gmail.com
UDK: 94(497.5)1914/1918(091)

Hrvatske prosudbe i reakcije na nadolazei rat

Ovaj esej bavi se pitanjem kako su hrvatski politiari doekali Prvi svjetski rat i kako su
se snali na njegovom poetku. U eseju se tvrdi kako je veina politiara rat doekala
prilino nespremno, no da to nije negativno utjecalo na dogaaje koji su uslijedili,
odnosno na izlazak Hrvatske iz Austro-Ugarske i nastanak Drave Slovenaca, Hrvata i
Srba, a kasnije i Kraljevine Jugoslavije.
Kljune rijei: Prvi svjetski rat, hrvatske stranke, jugoslavenski odbor

Sabor iz 1861. moe se uzeti kao toka u kojoj se u Hrvatskoj formiraju politike stranke iji e se stavovi odrati praktiki sve do poetka Prvog svjetskog rata.
Narodna liberalna stranka zalagala se za hrvatsku uniju s Ugarskom, ali pod uvjetom da ista prizna cjelokupni teritorijalni integritet Hrvatske (ukljuujui tada odvojene Dalmaciju i Vojnu krajinu) i smatra ju ravnopravnim politikim partnerom.
Unionistika stranka zalagala se za gotovo bezuvjetnu uniju s Ugarskom. Trea stranka, Samostalna narodna stranka, smatrala je kako je za Hrvatsku najpametnije povezati se s Austrijom i na taj nain izvui koristi za svoj daljnji razvoj. Stranka prava
zalagala se za samostalnu hrvatsku dravu koja bi s Carevinom bila povezana samo
osobom cara, tj. za personalnu uniju Hrvatske i Austrije, a ako bi sluajno Monarhija
propala i raspala se, za hrvatsku samostalnost i neovisnost. Nakon Hrvatsko-ugarske
nagodbe iz 1868. godine, sukobi meu strankama se nastavljaju, a niti jedna ne vodi
dovoljno konzistentnu i smiljenu politiku da bi uspjela donijeti korjenite promjene
hrvatskog statusa u Monarhiji. Takva se politika odvijala sve do 20. st. te Hrvatska
ostaje potinjena politikama Austrije i Ugarske. Poetkom 20. st. javljaju se politiari koji kreu tzv. Novim kursom, pri emu se najvie istie Fran Supilo. Dolazi
do Rijeke, a zatim i Zadarske rezolucije, koje pozivaju na pribliavanje Ugarskoj i
suradnju Hrvata i Srba. Hrvatska puka napredna stranka, Hrvatska stranka prava i
Srpska samostalna stranka ujedinjuju se u Hrvatsko-srpsku koaliciju koja ubrzo postaje najjaa stranka u Hrvatskoj. Godine 1904. javlja se jo jedna politika stranka
Hrvatska puka seljaka stranka. Vodi je politiar koji e obiljeiti prvih desetak godina hrvatske politike nakon Prvog svjetskog rata - karizmatini Stjepan Radi. Iako
slinih stavova kao HSK, Radi u Koaliciju ne ulazi jer se njegova stranka jo uvijek
politiki profilirala, te je smatrao da e to uiniti bolje ako ostane samostalna. Treba

15

Povijest u nastavi 25

spomenuti i pravae koji su bili podijeljeni u dva tabora. Oko Josipa Franka nastaje
ista stranka prava (tzv. Frankovci), a oko Mile Starevia Starevieva stranka prava
(tzv. Milinovci). Nakon gubitka vlasti 1906. godine Narodna stranka je praktiki
nestala s politike scene kojom je godinama vladala.
U vrijeme osnivanja HSK stigle su vijesti da je Rusija izgubila rat s Japanom.
Vijesti su primljene s nevjericom, a oni koji su smatrali da bi Rusija mogla biti
ta koja e potpomoi junoslavensko ujedinjenje izgubili su vjeru u tu mogunost.
Unija s Ugarskom, iako se inila kao jedina ansa za poboljanje hrvatskog poloaja
u Monarhiji, opet nije donijela eljene plodove jer su Maari nastavili voditi svoju
tradicionalnu politiku potinjavanja. Situaciju je dodatno zakomplicirao vanjskopolitiki dogaaj koji je utjecao i na unutarnju politiku situaciju u Hrvatskoj aneksija Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. Tim se inom HSK kao najjaa
stranka u Hrvatskoj, iji su bitan dio inili Srbi, nala u vrlo neugodnoj situaciji. Ona
je dijelom drave koja je aneksiju provela, a s druge strane Srbija, odnosno srpski narod, najvei je protivnik iste te aneksije. Problem dodatno zahuktavaju austrijske vlasti koje 1908. godine montiraju Veleizdajniki proces, optuujui pripadnike Srpske
samostalne strane da surauju sa Srbijom i da su izdajice Monarhije. Josip Frank,
iju politiku J. Horvat naziva politikom koja pod maskom najborbenije opozicije
vodi najoportunistikiju politiku1, pojavljuje se kao saveznik Bea te potie sukob
sa Srbima. Uskoro se pokazuje da su procesi bili politiki orkestrirani i namjeteni, a
nakon Friedjungovog procesa Monarhija u oima Europe gubi dio svoje vjerodostojnosti i biva osramoena. Ovaj dogaaj ima bitne posljedice na unutranjopolitiku
situaciju u Hrvatskoj. Kako bi zatitio HSK, Fran Supilo izlazi iz Koalicije, a na
vodeoj ga poziciji zamjenjuje Svetozar Pribievi to uzrokuje promjene u politici
stranke. Ona gubi dozu revolucionarnosti koju je imala pod Supilom, polako se
pretvara u reimsku stranku i gubi svoja prvotna naela i principijelnost.
Prvi balkanski rat izaziva nove paradokse. Tada se meu narodom stvara atmosfera zanosa zbog uspjeha Junih Slavena u ratu s Osmanskim Carstvom, dok austrougarskoj politici ti uspjesi ne odgovaraju jer na Srbiju gleda kao na glavnog protivnika
na Balkanu. tovie, ve tada malo nedostaje da Monarhija sa svojim snagama ue
u Srbiju i zapone rat. Oito je da su hrvatski interesi i interesi Monarhije bili vrlo
razliiti te da je uskoro trebalo doi do prijelomne toke u kojoj bi se ti interesi ili
izjednaili ili bi svaka strana otila svojim putem.
Iako se opasnost rata moe predvidjeti, hrvatski su politiari i dalje skuenih gledita te zanemaruju mogunost rjeenja hrvatskog pitanja izvan granica Monarhije.
Pred sam poetak rata HSK se zalae za reviziju Nagodbe kao ustavne podloge za
dravnopravni poloaj Hrvatske u Dualistikoj Monarhiji; Frankovci osjeaju veliku antipatiju prema Srbima, zalau se za ujedinjenje hrvatskih krajeva u trijalizam,
a spremni su prihvatiti i dualizam; Milinovci ele ujedinjenje hrvatskih krajeva u
samostalno i nezavisno dravno tijelo pod ezlom Habsburgovaca; Stjepan Radi
1 Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske (Zagreb: August Cesarec, 1990), 278.

16

Sergej Filipovi: Hrvatske prosudbe i reakcije na nadolazei rat

je za ujedinjenje Hrvata u Monarhiji pod hrvatskim imenom ili za iru zajednicu

balkanskih naroda izvan Monarhije, pri emu bi mu prvo rjeenje ipak bilo puno
drae. Sve navedene stranke teko pronalaze dijalog jedna s drugom i vlada izrazita
politika nekultura. Tako rascjepkana politika scena je kratkovidna, orijentirana na
sukobe unutar sebe i nedovoljno spremna da bi unaprijed razmiljala o tome to bi se
moglo dogoditi ukoliko doe do rata i to e tada biti s Hrvatskom. O tome svjedoe
i svae u Saboru nakon ubojstva prijestolonasljednika Franje Ferdinanda. Iako svi
osuuju njegovo ubojstvo, ne smilja se jedinstvena hrvatska politika, ve se i dalje
nastoje ostvariti partikularni interesi pojedinih stranaka. Stranke se vode zastarjelim i
ve odavno potroenim idejama dualizma i trijalizma, koje pripadaju Saboru iz 1861.
godine, pa tako i njihova politika zaostaje za modernom politikom misli. ini se da
su zbivanja pred Prvi svjetski rat za veinu hrvatskih politiara bila prekompleksna
te se nisu snalazili u tako visokoj politikoj igri. Samo mi Hrvati, kao obino, ostat
emo nespremni, upozorava Ivo Pilar 1915. godine.2 F. Supilo, jedan od rijetkih
koji smatra da e sljedeih nekoliko godina odluiti o sudbini Junih Slavena i koji
nastoji razmiljati unaprijed, na politikim je marginama. Na vodeim politikim
pozicijama su krivi ljudi. Stoga, unato brojnim pokazateljima da bi se mogao dogoditi, rat hrvatske stranake prvake iznenauje, a plan to e biti s Hrvatskom ukoliko
Monarhija propadne ne postoji.
Iz navedenih razloga vodeu ulogu u hrvatskoj politici za vrijeme Prvog svjetskog
rata preuzimaju emigrantski politiari koji su dalekovidniji, bolje razumiju politike
prilike tog vremena i prate modernu politiku misao koja e biti najizraenije predstavljena u 14 toaka amerikog predsjednika Woodrowa Wilsona. Uz ve spomenutog Frana Supila, znaajnu ulogu odigrali su Ante Trumbi i kipar Ivan Metrovi,
pri emu se potonji, uz neosporni kiparski talent, vrlo dobro snalazi i kao politiar.
Hrvatske politike prvake koji su Prvi svjetski rat doekali nespremni barem
djelomice opravdava teza da je rat bilo teko predvidjeti. Prema mnogim povjesniarima, Austro-Ugarska, zbog svojih unutarnjih problema, nije bila spremna pokrenuti
rat koji je ipak pokrenula. Takoer, Hrvatsko-srpska koalicija bila je 1914. godine
uvjeravana od strane Srpske vlade da do rata nee doi jer su Srbi umorni od ratova
s Turskom, Bugarskom.3 Ipak, miljenje je autora ovoga eseja da su hrvatski politiki
prvaci morali imati i plan B ako se rat ipak dogodi, to znai da svoju zadau nisu
izvrili.
Nakon opisivanja politike situacije i iznoenja argumenata kako je veina hrvatskih politiara rat doekala nespremno, slijedi potkrjepa drugog dijela teze: njihova
nespremnost nije negativno utjecala na budunost Hrvata nakon Prvog svjetskog
rata. Dva su glavna argumenta za to. Prvi je da su se hrvatski politiari u emigraciji
dobro i vrlo brzo organizirali i na taj nain ispravili greku politiara u domovini.
Fran Supilo ve 1914. godine lobira kod britanskih, francuskih i ruskih politiara,
2 Franjo Tuman, Hrvatska u Monarhistikoj Jugoslaviji (Zagreb: Hrvatska sveuilina naknada, 1993),
149.
3 Bogdan Krizman, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu (Zagreb: Globus, 1989), 45.

17

Povijest u nastavi 25

svjestan to bi se moglo dogoditi bude li dogovora izmeu Antante i Italije. Osnivanje

Jugoslavenskog odbora i lobiranje kod Srbije vrlo je vjerojatno spasilo hrvatske krajeve od cijepanja od kojega bi se Hrvatska teko oporavila.
Drugi je argument nemogunost hrvatskih politiara da znaajnije utjeu na
vanjskopolitike odluke. Iluzorno bi bilo misliti da bi se, u sluaju da su se hrvatski
politiari bolje pripremili za rat, neto promijenilo u odnosu na ono to se nakon
rata zaista i dogodilo. Prije svega se tu misli na eventualno osnivanje nekakve drave Junih Slavena pod hrvatskim vodstvom ili samostalne hrvatske drave u svojoj
teritorijalno povijesnoj cjelovitosti, za to jednostavno nisu postojali adekvatni vanjskopolitiki uvjeti. Naime, i da su se politiari u Hrvatskoj pripremali za rat i smiljali planove to bi se dogodilo bude li Austro-Ugarska poraena u ratu, Hrvatskoj
je nedostajalo realne snage da se izbori za neto vie od ulaska u zajednicu Junih
Slavena pod srpskim vodstvom. Nakon stoljea prepirki s Beom i Budimpetom,
opcija ostanka u razorenoj Austro-Ugarskoj nije vie imala pretjeranog smisla jer su
rokovi za dogovore bili davno proli. Osnivanje samostalne hrvatske drave s obzirom na njezinu vojnu snagu i poraz u ratu nije dolazilo u obzir, bar ne ako se htjelo
na okupu zadrati sve povijesne hrvatske krajeve, a prvenstveno Dalmaciju. Razlog za
to, naravno, bila je talijanska iredentistika politika na Jadranu i Londonski ugovor iz
1915. godine. Hrvatska se jednostavno ne bi mogla sama oduprijeti puno snanijoj
Italiji, i jo k tome ratnoj pobjednici. Iz navedenoga se moe zakljuiti da je najbolja
opcija bila povezivanje sa Srbijom u zajednicu junoslavenskih naroda. Je li se moda
moglo sklopiti povoljniji ugovor sa Srbijom pitanje je podlono raspravi, no ono
to je sigurno jest da je povezivanje sa Srbijom za Hrvatsku tada bilo najmanje zlo.
S obzirom da se to povezivanje i dogodilo, nepripremljenost hrvatskih politiara za
Prvi svjetski rat nije ostavila negativne posljedice. Najbolje to se u tom trenutku
moglo ostvariti se i ostvarilo. Moe se ak ii u krajnost i rei da je nepripremljenost
hrvatskih politiara za rat bila pozitivna jer bi u sluaju pobjede Monarhije u ratu
situacija bila puno drugaija te bi dualizam i trijalizam za koje su se zalagali hrvatski
politiari u domovini bili politika realnost, a ne zastarjela politika ideja.
Veinu je hrvatskih politiara, pogotovo onih u domovini, Prvi svjetski rat iznenadio te se oni, nepripremljeni za tako prijeloman dogaaj, ne snalaze. No sreom
iz toga ne proizlaze negativne posljedice za Hrvatsku. Nepripremljenost hrvatskih
politiara oitovala se u nepostojanju plana B oko pitanja to s Hrvatskom ako
Monarhija izgubi rat, budui da su sva rjeenja hrvatskih stranaka bila vezana uz ostanak u njoj. Nadalje, politike ideje za koje su se hrvatske stranke zalagale pripadale su
razdoblju od prije 50 godina i idejama Sabora iz 1861. Takoer, u kriznim situacijama kao to je svjetski rat, politike stranke se moraju izdii iznad svojih partikularnih
interesa i osmisliti zajedniku politiku. To se nije dogodilo jer rat i njegove mogue
reperkusije u poetku nisu shvaeni dovoljno ozbiljno. No kratkovidnost i zaostalost ideja hrvatskih politiara u domovini ne odraavaju se negativno na budunost
Hrvatske. Razlozi za to lee u pravodobnoj reakciji hrvatskih politiara u emigraciji i

18

Sergej Filipovi: Hrvatske prosudbe i reakcije na nadolazei rat

vanjskopolitikoj situaciji koja, bez obzira na djelovanje politiara u Hrvatskoj, omoguuje ulazak Hrvatske u junoslavensku zajednicu pod vodstvom Srbije. To je bilo
najbolje mogue rjeenje tog doba jer romantiarske prie o hrvatskoj samostalnosti
tada nisu imale uporita u realnosti, ma koliko se neki njima zanosili.
Literatura:
Horvat, Josip. Politika povijest Hrvatske. Zagreb: August Cesarec, 1990.
Krizman, Bogdan. Hrvatska u Prvom svjetskom ratu. Zagreb: Globus, 1989.
Tuman, Franjo. Hrvatska u Monarhistikoj Jugoslaviji. Zagreb: Hrvatska sveuilina naknada, 1993.
SUMMARY
Croatian perspective and reaction to the forthcoming war
The essay views the problem of the emerging World War I from the Croatian perspective. The focus is on the question whether Croatian politicians were prepared for the
upcoming war, and how it influenced Croatia to leave the Austro-Hungarian Empire.
It analyses the work of the most prominent political parties, Croatian political situation before the war, the activity of the political argumentation and foreign policy of
that time.

19