lbnHiam

Poslanikov ivotopis

Sarajevo,

1998.

Poslanikov tivotopis

Predgovor

U periodu dahilijjeta, Arapi su od svoje povijesti znali samo ono to

su s generacije na generaciju nasljeivali usmenim predanjem. Tako je narav
te povijesti u cjelosti bila sukladna naravi arapskoga ivota: tu su se nalazila
slavna djela bliih i daljih predaka, osobito izraena kroz junatvo, plemeni
tost i asnost; tu su bile vijesti koje su govorile o porijeklu, rodoslovlju i sa
veznitvima, legende o Ka 'bi i njenim sluiteljima, o Zemzem-vrelu i njego
vu poteknuu, o plemenu Durhum i kurejijskim velikanima, o suzbijanju
pokuaja stvaranja raskola medu narodom, o kazivanjima vraeva i njihovim
bajalicama, te mnogo toga drugoga to je odslikavalo njihov ukupan vjerski,
politiki i drutveni ivot.
Islam ih je zatekao u takvom stanju, kako prenose i prepriavaju ta
kazivanja i ta izvijea. No, u pojavi islamskog poziva i, prije njega, u
udesnim znacima koji su nagovjetavali poslanstvo, zatim u pretposla
nikom ivotu Boijega Poslanika i u njegovom plemenitom stasanju, u kas
nijim zbivanjima Objave i dogaajima s muslimanima, ashabima Boijega
Poslanika, i njegovim neprijateljima, u odnosu Poslanika prema muslimani
ma, mnogobocima, kranima i Jevrejima - u svemu tome su nali bogatu i
obimnu gradu i ona je, istina jednako usmenim putem, sve vie i sve bre
prodirala medu njih i postajala tema njihovih razgovora. Kur'an, Poslanikov
hadis i rijei ashaba su tako bili bogat registrator tog novog ivota.
I dok je Kur'an bio ispisivao, dotle je Poslanikov hadis dugo vremena
bio daleko od toga, i ljudi su o njemu saznavali samo preko usmenih predan
ja pouzdanih ljudi. Naime, openito se niko nije usuivao biljeiti hadis, to
je bio rezultat jednog hadisa koji se prenosio od Ebu Se'ida el-Hudrija, a u
kojem stoji da je Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Od
mene nemojte nita pisati osim Kur'ana ! Ko je pisao neto drugo, neka to iz
brie ! "

Razlog ovakvog stava bio j e sasvim oit i jasan: postojala j e bojazan

da se Objava, ije je objavljivanje bilo u toku, ne pomijea s Poslanikovim
rijeima. Zabrana biljeenja hadisa je, bez sumnje, imala taj cilj i bila je
ograniena na period dok je trajalo objavljivanje Boije Knjige.

Ibn Hiam

Meutim, to je potrajalo tako sve do hilafeta ' Umera b. 'Abdulaziza,

koji je vladao od 99.- 1 0 1 . hidretske godine. Navodi se da je on etrdeset
dana molio Allaha za pravo rjeenje u pogledu pisanja hadisa, pa ga je Allah
uputio na to da se moe biljeiti, to je on i dozvolio Ebu Bekru b. Muham
medu b. 'U meru b. Hazmu, i on je zapisao sve hadise koje je bio zapamtio, i
potom ih poslao u sve vee islamske centre. Ovaj Ebu Bekr je inae bio ka
dija i guverner Medine, a umro je 1 20. hidretske godine.
' Umer b. 'Abdulaziz je isto tako naredio Muhmmedu b. Muslimu b.
ihabu el-Zuhriju, Malikovu ejhu, da ispie hadise Boijega Poslanika, pa
je i on sainio jednu hadisku zbirku.
Nakon toga muslimani su nastavili s biljeenjem hadisa, i pritom se
nisu drali jedinstvanog plana i rasporeda, ve su to inili na razliite naine,
zavisno od toga za ta bi se neki od njih opredijelio. Tako nalazimo da su
neki od njih sastavljali itavu knjigu o samo jednoj erijatskoj temi, no ubrzo
se pisanje iznijansiralo, i ve smo ih mogli vidjeti kako su hadiske zbirke po
dijelili u poglavlja, i kako su, primjerice, razvrstati i izdvojili u njih one had
ise koji govore o Poslaniku, o njegovu roenju, dojenju i ostalome, sve do
primanja Objave, zatim su u drugom poglavlju pobrojani hadisi koji govore
o njegovim stanjima u Mekki nakon toga, o njegovom pozivanju Kurejija u
Allahovu vjeru, o njegovoj strpljivosti na neprijatnostima koje su njemu i
njegovim ashabima prireivane i sl., kao to su obraivali i vojne pohode, ot
premanje jedinica i sve drugo to je vezano za dihad.
Historiari su ili u drugom smjeru i ispisivali knjige iz ope historije,
dok su se neki od njih posveivali iskljuivo historijatu ivota Boijega Pos
lanika, ime su zadovoljavali svoje posebne vjerske potrebe, koji su u
linosti Poslanika vidjeli, bez sumnje, uzor svim muslimanima i uputu
upuenima.

Pisci ivotopisa
Prvi koji je pisao Poslanikov ivotopis bio je 'U rve b. el-Zubejr b. el
' Avam (92. godine po Hidri), zatim Ebban b. 'Usman ( 1 05. od.), Vehb b.
Munebbeh ( 1 10. god.), erhabil b. Sa'ad ( 1 23. god.), Ibn ihab el-Zuhri
( 1 24. god.), 'Abdullah b. Ebi Bekr b. Hazm ( 1 35 . god.) itd.
Naalost, sve ove knjige su izgubljene i samo se neki njihovi frag
menti mogu nai razasuti tu i tamo po pojedinim historijskim djelima kao to
je, primjerice, Taberijeva historija. Jedino je sauvan dio knjige Vehba b.
Munebbeha i on se nalazi u Heidelbergu, u Njemakoj !

Poslanikov tivotopis

Nakon njih pojavila se itava plejada autora, od kojih su najpoznatiji

Musa b. 'Ukbe ( 1 4 1 . god.), Mu'ammer b. Raid ( 1 50. god.) i Muhammed b.
lshak ( 1 52. god.).
Zatim slijedi druga generacija u kojoj su Zijad el-Bekkai ( 1 83. god.),
el-Vak.idi, autor El-Megazija, zatim Ibn Hiam (218. god.) i Muhammed b.
Sa'ad, autor EJ-Tabekata (230. god.).

Ibn Ishakov ivotopis

Od svih ovih knjiga najznaajnija je i najpouzdanija Poslanikov
ivotopis Muhammeda b. Ishaka1 , koju je on napisao u prvim danima vlada
vine Abbasija. Kau da je jedanput doao u Bagdad, kod el-Mensura, i pred
njim zatekao njegova sina el-Mehdija. "Ibn Ishak", upitao ga je el-Mensur,
"zna li ti ko je ovo?" "Znam", odgovorio je on. "To je sin voe pravovjer
nih" . " Idi", rekao mu je, "i saini mu jednu knjigu, od vremena kad je Allah
stvorio Adema, alejhi-s-selam, pa do ovih tvojih dana! "
Ibn Ishak je otiao, i doista mu sainio takvu knjigu, ali mu je Halifa
rekao: " Razvukao si je, Ibn Ishak. Hajde, skrati je ! "
T a velika, razvuena knjiga zadrana j e u riznici voe pravovjemih.

Ibn Hiamov ivotopis

Nakon Ibn Ishaka, otprilike pola stoljea, pojavio se Ibn Hiam2 i njel. Muharnmed b. Ishak b. Jesar b. Hijar Ebu 'Abdullah el-Medeni ei-Kurei, tienik

Kajsa ibn Mahzeme b. 'Abdulmuttaliba b. 'Abdi Menafa. Djed Jesar mu je pao u zaroblje

nitvo u 'Ajn et-Ternri, mjestu zapadno od Kufe, ovamo prema unutranjosti, koje su musli

mani osvojili za vrijeme Ebu Bekra,

1 2.

godine po Hidri. Tada je doveden u Meinu, gdje

mu je i roen unuk Muhammed, 85. godine, i gdje je proveo svoju ranu mladost. Potom je
krenuo u obilazak islamskih podruja, pa je tako l

1 5.

godine posjetio i Aleksandriju, i tom

prilikom ostavio zapis o jednoj grupi Egipana. Zatim je otputovao za Kufu, obiao Mezopot

amiju, Rejj, Basru i zadrao se u Bagdadu, u kojem je

1 52.

i umro. Ibn 'Adijj za njega kae:

"Ibn lshaku je dovoljna ast to to je bio prvi koji je panju vladara s beskorisnih knjiga skre

nuo na pohode Boijeg Poslanika, njegovo poslanstvo i poetak stvaranja svijeta."

2.

Puno ime mu je: Ebu Muhammed 'Abdulmelik b. Hiam b. Ejjub ei-Himjeri. Odras

tao je u Basri, a zatim otiao u Egipat gdje se s njim susreo imam E-Safi 'i, pa su j edan dru
gome izrecitirali dosta stihova iz arapske poezije. Pored redigiranog Ibn lshakova

Zivotopi.'ia,

Ibn Hiam je sainio i knjigu o porijeklu plemena Himjer i njegovih kraljeva, te knjigu o sti

hovima koji se nalaze u ivotopisima, a koji nemaju osnova u arapskoj poeziji. Umro je u Fus

tatu,

2 1 8.

godine.

Ibn Hiam

gov i votopis nam prenio u revidiranom, proienom obliku, posredstvom

samo jednog ovjeka - Zijada el-Bekkaija.1
Treba napomenuti da Ibn Ishakova knjiga, koju nam je prenio Ibn
Hiam, nije bila ovakva kakvu danas posjedujemo, jer je Ibn Hiam u njoj
izvrio mnoge izmjene, izbacivao, dodavao, ponekad kritizirao i suprotstavljao
mu se predanjima koja su prenosili drugi znalci. Na poetku svoje knjige djel
omino je i pojasnio nain na koji je prezentirao Ibn Ishakovu knjigu.
No, i pored svega toga, mi nimalo ne sumnjamo u to da se Ibn Hiam
u ovom poslu odnosio krajnje profesionalno i odgovorno, i da nije izmijenio
nijednu jedinu rije Ibn Ishaka, niti je ita dodao pri pojanjenju pogreke,
objanjenju nerazumljivog ili podupiranju neega suprotnim predanjima, a
da ispred toga nije naznaio: Ibn Hiam kae: !
U sutini, osnovna namjera mu je bila da se knjiga uini konciznijom,
pa je u tu svrhu eliminirao itav period prije Ismaila, sina Ibrahimova, a.s.,
od vremena poetka stvaranja, zatim poglavlja koja su govorila o Ismailovim
sinovima, kao i sve ono to je on smatrao da nije niukakvoj vezi s Poslanika
vim ivotopisom. Tako je izostavio i mnoge stihove u iju vjerodostojnost
prenosilaca je sumnjao.
Onaj ko bude paljivo istraivao princip Ibn Hiamova prezentiranja
ivotopisa, nesumnjivo e zapaziti njegovu naglaenu odgovornost i krajnju
profesionalnost, to je i inae bila odlika muslimanskih uenjaka u starim
vremenima.

Znaaj Ibn Hiamova ivotopisa

Kako god bilo, Ibn Ishakova knjiga je sve do danas ostala temeljno
djelo za itaoce Poslanikova ivotopisa. Skoro da nema nikoga ko se makar i
ovla pozabavio izuavanjem njegova ivotopisa a da se pred njim nije naj
prije nala Ibn lshakova knjiga.

l. El-Bekkai. Puno ime mu je: El-Hafiz Ebu Muhammed Zijad b. 'Abdulmelik b. et

Tufejl el-Bekkai el-'Amiri el-Kufi. El-Bekkai je odnosno ime, a odnosi se na Benu el-Bekka,

iz Benu 'Amira b. Sa 'sa 'e. Kad je doao u Bagdad, tu je mnogo govorio o Poslanikovim po
hodima i pritom se pozivao na Muhammeda b. Ishaka, kao Sto je govorio i o nasljednom pra

vu od Muhammeda b. Salima. Potom se opet vratio u Kufu, gdje je i umro, za vrijeme Haruna

183. godine. Ibn Hiam ga je inae iznimno cijenio. Vidimo ga kako na poetku svoje knjige

kae: " Izostavio sam neto o emu je runo govoriti, zatim ono to vrijeda neke ljude, te ono

to nam svojom predajom nije potvrdio El-Bekkai!"

Poslanikov ivotopis

ivotopis

Ibn lshakov
Hiamov

ivotopis,

je meu uenjacima oduvijek poznat kao Ibn

naprosto stoga to ga je on interpretirao i izvrio njego

vu redakciju. Ibn Halkan kae: "Ovaj Ibn Hiam je sabrao ivotopis Boije ga
Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u onom aspektu koji se odnosi na nje
gove vojne pohode, pokrete i postupke, a koje je zabiljeio Ibn lshak. Zatim
je to redigovao i saeo, i to je taj ivotopis koji je sada dostupan ljudima, a

ivotopis Ibn Hiama.

ivotopis strunjaci i komentatori

koji je poznat kao

Za taj

su pokazali veliki interes.

Tako je opsean komentar na njega dao Ebu-1-Kasim 'Abdurrahman es

Suhejli1 u svojoj knjizi pod naslovom

Netaknuta livada.

Nakon njega knjigom se pozabavio i Ebu Zerr el-Haeni,2 koji je u

svojoj knjizi

Komentar Poslanikova tivotopisa,

koju je objavio dr. Bronle,

prokomentirao manje jasna mjesta u njoj i djelomino se kritiki osvrnuo na

IlJU.
Svoj komentar je dao i Bedruddin Muhammed b. Ahmed el-'Ajni u
knjizi

Otkrivanje vela u komentaru ivotopisa Ibn Hiama,

koji je zavrio

805 . godine.
S druge strane, nalazimo i one koji su teili k tome da ovaj

ivotopis

unekoliko samu. U tome su se posebno istakli: Burhanuddin Ibrahim b. Mu

hammed, poznat ko Ibn el-Mirhal el-afi'i, koji ga je s jedne strane saeo, a

s druge mu dodao neto to je smatrao da mu nedostaje, i od toga sainio
knjigu od osamnaest poglavlja koju je naslovio sa

ivotopisu,

Blago u satetom

a ije je pisanje zavrio 611. godine; zatim Ebu el-'Abbas Ah

ivotopis saeo u
koju je sainio 711.

med b. Ibrahim b. 'Abdurrahman ei-Vasiti, koji je takoer

knjigu pod naslovom

Satetak ivotopisa Ibn Hiama,

godine.
Neki su sav

ivotopis preinaili u pjesmu

i kazali ga kroz stihove. Ta

kav je Ebu Muhammed 'Abdul aziz b. Muhammed b. Said ed-Dumejri ed

Dejrini, umro 663. godine, i Ebu Bekr Muhanuned b. Ibrahim, poznat kao
Ibn e-ehid, umro 793. god. Njegova knjiga je sastavljena od nekoliko hil
jada stihova, a nosi naslov

Skora pobjeda u ivotopisu voljenoga.

l . Ebu el-Kasim 'Abdurrahman b. 'Abdullah b. Ahmed b. Asbeg el-Has'ami es-Suhejli

el-Endelusi el-Maliki. Suhejl je ime doline u Endelusu, u provinciji Malika. Skoro sav svoj
ivot je proveo u Endelusu, u kojem je i roen 508. godine. Tri posljednje godine ivota pro
veo je u Marakeu, gdje je 581. i umro.

2. Ebu Zer Mus'ab b. Muhammed b. Mes'ud ei-Dejani ei-Haeni, porijeklom iz

Haina, sela u Endelusu i jednog od plemena Kuda'a. Roen 532., a umro 604. godine

lO

Ibn Hiam

Redakcija Ibn Hiamova ivotopisa

Jo u svojoj ranoj mladosti ja sam uvijek iznova pokuavao ovu izu
zetno znaajnu knjigu proitati od poetka do kraj a, ali me je od toga uvijek
odvraala zamrenost koju sam nalazio u nainu prezentiranja, te digresiv

nost koja mi je umrtvljivala panju i esto izazivala dosadu, i tek bih

proitao razbacane odjeljke koje bih vidio kao bae posred prostrane, bez
vodne pustinje i koji bi me, ljepotom svoga izraza i velianstvenou poruke,
prosto mamili na itanje.

Istina je da sam u itanj u ivotopisa Boije ga Poslanika nalazio neto

slino onom to sam nalazio u itanju K ur'ana i Poslanikova hadisa: - iskre

nu pobonost, skruenost i predanost, i moda me je samo ta, u meni zaprete
na taj na, uvijek iznova tjerala da se opet vratim tom itanju : naime, i moj

rahmetli otac je pisao o Poslanikovu ivotopisu i o tome sainio jednu manju

knjigu

koju

tivotopisu.

je

naslovio

Satetak poetnih lekcija o Muhammedovu

Knj igu je podijelio u trideset lekcija i ona se dugo vremena koris

tila kao udbenik u vjerskim zavodima, ali i u opem kolstvu u kojem su

predviena posebna predavanja pod nazivom " as Poslanikova

bila

ivotopisa " .

Pa i pored toga, nikada m i nije polazilo za rukom da knjigu proitam

u cjelosti, zbog ve spomenute zamrenosti i mnotva digresija u njoj. Tamo

su se pred svakim itaocem isprjeavala duga poglavlja s imenima zaroblje
nih na Bedru, s imenima muslimana koj i su uestvovali u B ici na Bedru, a

koji su bili Kurejije ili ensarije, pa onda onih od njih koji su tamo poginuli,

zatim koliko je koji od njih i koje mnogoboce pobio, koji su sve stihovi

izreeni o toj bici, te jo mnogo drugih stvari koje su nabrajane uz to, kao to

je, primjerice, komentiranje kur'anskih ajeta, to nije u direktnoj vezi sa sa

mim ivotopisom, premda nije niti izvan njega.

Uz to, tu e i jo neto - lanac prenosi laca, kojim je zapoinjao najvei

broj poglavlja
kritiare.

.ivotopisa,

a to nema nikakva znaaja, izuzev za strunjake

U ovoj svoj oj "redakciji" pokuao sam iz knjige izvui samo ono bit

no, samo tzv. osnovni tekst, i tako je itaocu ponuditi u novom ruhu, pri

jemivom i privlanom za itanje. Istovremeno sam strogo vodio rauna o

tome da tekst knjige do kraja bude autentian, kako bi se italac njome u pot

punosti mogao okoristiti i citirati je ba kao i u njenom izvornom izdanj u . U

tekstu nisam izmijenio niti jedno jedino slovo, i u tome sam do kraja ostao
dosljedan. Kad god sam navodio Ibn Hiamove rijei, uvijek sam ispred njih
stavljao njegovo ime ili sam to, kad je to zahtijevao kontekst, inio u fusnoti.

Poslanikov tivotopis

II

Ostali dio teksta je Ibn lshakov u Ibn Hiamovoj prezentacij i . Lanac prenosi

laca sam navodio samo onda kad je to bilo neophodno, svejedno da li se na

njega pozivao Ibn lshak ili Ibn Hiam, to sam uvijek jasno razdvajao.

Sve tekstove sam nastojao precizno odmjeriti i tano omeiti, a ono

to je zahtijevalo objanjenje - objasniti, u emu sam se oslanjao na komen

tatore Poslanikova ivotopisa, na tradicionalnu literaturu i na oficijelni jezik.

U svakom sluaju, ova moja redaktura jest samo vid olakice onome

ko nema prilike itati original i ona je spona koja nau dananju omladinu
povezuje s njihovim plemenitim, starim naslijeem.

Dovoljno je to to se ova knjiga moe proitati za samo nekoliko

dana i to se tako iz nje vrlo brzo moe izvui velika korist, za razliku od
originala kojeg je proitati vrlo teko, a to obino oduzme nekoliko mjeseci
vremena.

Molim Allaha da ovu knjigu uini korisnom. Ujedno smatram da sam

njom dao i mali doprinos znanosti, a sve to sam elio bilo je da postignem
Allahovo zadovoljstvo i zadovoljstvo Njegova Poslanika.
U Novom Kairu,

2.

rebi'a

1 396. - aprila I976.

godine

'Abdusselam Harun

Poslanikov ivotopis

13

isti rodoslov od Muhammeda do Adema, a.s.

E bu Muhammed b. 'Abdul mei ik b. Hiam kae:
Ovo je knjiga ivotopisa Boijeg Poslanika, neka su na njega mir i

blagoslovi

Boij i :
Muhammed
b.
' Abdullah
b.
' Abdulmuttalih
( 'Abdulmuttalibovo ime je ejba) b. Haim (Haimovo ime je 'Amr) h.
'Abdu Menaf (njegovo ime je el-Mugira) b. Kusajj (Kusajj ovo ime je Zejd)

b. Kilab b. Murre b. Ka'b b. Luej b. Galib b. Fihr b. Malik b. en-Nadr b . Ki

nana b. Huzejme b. Mudreka (Mudrekino ime je ' Amir) b. Ilijas b. Mudar b.

Nizar b. Me 'add b. Adnan b. Edd b. Mukavvim b. Nahur b. Tejrih b. Ja'rub

b. Jadub b. Nabit b. Isma'il b. Ibrahim Halilurrahman b. Tarih (tj . Azer) b.
Nahur b . Savirig b. Rauv b . Falih b. Ujbir ibn alih b. Erfahez b. Sam b.

Nuh b . Lemk b . Mettueleh b. Uhnuh (tj . ldris-pejgamber, prema nekima) b.

Jerd b. Mehlil b. Kaj nen b. Janu b . ejs ibn Adem, sallallahu 'alejhi ve sei
lem.

Ovu svoju knj igu - kae on - s Boijom pomou zapoinjem od

Isma 'ila b. Ibrahima i navest u cijelo njegovo potomstvo, jednog po jednog,

sve do Boijeg Poslanika, neka su na njega mir i blagoslovi B oiji, kao to

u navesti i rijei koje se prenose od nj ih. Radi konciznosti teksta neu spo

minjati one Isma'ilove potomke koji nisu direktno na ovoj linij i . Nakon toga

prei u na sam ivotopis B oijega Poslanika, s.a.v.s. Tu sam izostavio neke

fragmente koje je Ibn Ishak spomenuo, a u kojima se ne spominje B oiji

Poslanik, niti je o tome objavljen ijedan ajet u Kur'anu . Uz to, oni nemaju

nikakva znaaja za ovu knjigu, nita u njoj ne bi pojasnili niti potvrdili, te

sam ih izostavio radi konciznosti. Isti je sluaj i sa stihovima koje navodi Ibn

Ishak, a koji ak niti rijetkima nisu poznati. Tu su i drugi fragmenti - o neki

ma od njih je neprilino govoriti, dok bi neki mogli uvrijediti pojedine lj ude;

tree nam, opet, ne potvruje el-Bekkai1 u svom pripovijedanju. Sve ostalo

u, ako Bog da, prezentirati ve prema raspoloivom materijalu i osobnim

saznanjima.

l . Ibn Hiamov uitelj, inae uenik Ibn Ishaka. Puno ime mu je: Zijad b. 'Abdul lah b.
et-Tufejl el-Bekkai. Umro 183. godine. El-Bekka' je ogranak plemena Benu 'Amir b. Sa 'sa'a.

Ibn Hiam

14

Rodoslov lsmailova potomstva

Ismail, sin lbrahimov, a.s., imao je dvanaest sinova. To su: Nabit,
Kajzar, Ezbel, Mia, Musme ' a, Mai, Dima, Ezer, Tima, Jatur, Nebe i Kaj

zum.

Isma'ilov sin Nabit rodio je Jaduba, on Ja'ruba, on Tejriha, on Na

hura, on Mukavvima, on Ededa a Eded ' Adnana.

Od 'Adnana je nastalo vie plemena koja su sainjavali potomci

Isma' ilovi.

'Adnan je imao dva sina: Me'adda i Akka.

Akk je otiao u Jemen, jer se oenio od E'arijjina i tako ostao meu

njima. Na taj nain su i jezik i postojbina bili jednaki. E 'arijjuni su inae

potomci E'ara b. Nebta b. Ededa b. Hemej sia b. 'Amra b. Urejba b .

Jaduba b . Zejda b . Kehlana b . Jaduba b . Ja'ruba ibn Kahtana.

Me'add b. 'Adnan je imao etvoricu sinova: Nizara, Kudau, Kanesa i

Ijada. Kudaa je otiao u Jemen i prikljuio se plemenu Himjera b. Sebee.

Kanesovo pleme je, prema tvrdnji Me'addovih rodoslovaca, propalo. Od njih

je vodio porijeklo i Nu 'man b. el-Munzir, kralj Hire.

San Rebie b. Nasra

Rebia b. Nasr, kralj Jemena, jedan od mnogobroj nih vladara tebabia

(nadimak jemenskih vladara, op. prev.), jedanput je usnio straan san koji ga

je jako uplaio. Pozvao je sve vraeve svoga kraljevstva, sve sihirbaze,

predskazivae1 i zvjezdoznance i rekao im: "Sanjao sam straan san i jako se

uplaio od njega. Recite mi njegovo tumaenj e !""lspriaj nam ga, pa emo ti

rei !", odgovorili su. "Ako vam ga ispriam, neu biti siguran da ste mi ga

pravilno protumaili", rekao im je. "Njegovo tumaenje zna samo onaj koji

ga znadne prije no to mu ga ja ispriam !" Jedan od njih tad ree: "Ako kralj
to eli, onda neka poalje po Satiha i ikka, jer su oni najvei znalci i oni e
mu dati odgovor na ono to trai !"

Kralj je onda posalo po njih, i prvi je doao Satih. "Sanjao sam jedan

straan san i jako se uplaio od njega", rekao mu je. "Ispriaj mi ga! Ako to

umjedne, znae i njegovo tumaenje ! " "Uiniu to !", odgovorio je Satih.

"Vidio si krijesnice kako izlaze iz tame i padaju po niziji, te jedu sve to lo

banj u imade ! "

l . 'Aif - onaj koji predskazuje prema pticama, prema njihovim imenima, glasovima i letu

Poslanikov ivotopis

15

"Nita nisi pogrijeio, Sati h", rekao mu je kralj . "No, kako ti to

tumai?"
"Kunem se dolinom izmedu dva kamenjara Hanea", odgovorio je

Satih, "u vau zemlju e se spustiti voj ska Habea (Abesinija), i osvojie sva

podruja od Ebjena pa do Durea ! "1

"Tako ti oca, Satih", rekao je kralj , "za nas je to vrlo jarosno i bolno.

A l kad e to da bude? Da l i u mom vremenu ovom, ili poslije?"

"Ne, poslije e to biti", odgovorio je Satih. "Poslije vie od ezdeset

ili sedamdeset godina kada protee ! "

"Pa hoe li t a vlast nj ihova potrajati, ili e kratkotraj na biti?'', upitao

je kralj .
"Kratko e trajati - sedamdeset i jo koju godinu vie", odgovorio j e .

"Poslije e potueni biti, i otud bjeei otii".

"A ko e ih potui i istjerati ih?"

"Irem b . Zu Jezen. Napae i h iz pravca Adena i nijednog od nj i h

nee ostaviti u Jemenu".

"Hoe li njegova vlast potraj ati ili e i ona kratka biti?"

"Kratka e biti".
"Ko e je prekinuti?"
"Poslanik krijeposni, kojemu e objava od Uzvienoga doi."
"Od koje loze e on biti?"
"Od potomaka Galiba b . Fihra b. Malika b . el-Nadra, i bie kralj naro

da svoga sve do kraja vremena (dehr) ! "

" A zar vrijeme ima svoj kraj ? ! "

"Ima. I svi e s e ljudi tad sakupiti, i prvi i posljednji. Dobri e tada

biti sreni, a loi nesreni".
"Je li tano to to mi kae?"
"Jest, tako

mi

svitanja i nonog sumraka, i jutra kad se upotpuni, sve

to sam ti rekao - istina j e ! ", odgovorio je S atih.

Potom je kralju doao ikk, pa je i njega pitao sve ono to je pitao i

Satiha, ali mu nije rekao ta je Satih odgovorio, kako bi vidio hoe li ili nee

kazati isto.

"Da", odgovorio je ikk. "Vidio si krijesnice kako izlaze iz tame i pa

daju izmedu livade i brijega, i jedu sva iva bia ! "

l . Ebjen i Dure - gradovi u Jemenu

16

Ibn Hiam
Kada je to rekao, kralju je ve bilo jasno da govore isto, da jednako

kazuju, premda je Satih rekao: " Padaju po niziji, te jedu sve to lobanju
imade" , a ikk: "Padaju izmeu livade i brijega, i jedu sva iva bia. "
"Ni u emu nisi pogrijeio, ikk", rekao mu je kralj . "Al kako ti

tumai to?"

" Kunem se licem insana, u vau e se zemlju spustiti vojska Sudana,

pobijedie svu glinu benana (tj . sve vae ruke i noge, op. prev.) i osvojie
sve - od Ebjena pa do Nedrana ! " , odgovorio je ikk.
"Tako ti oca tvoga, ikk", upitao je kralj , "za nas je to vrlo jarosno i

boln o ! Al kad e to biti? Da li u mom vremenu ovom, ili poslije?"

"Ne " , rekao je ikk. " Poslije e to biti. Potom e vas od nji h spasiti je

dan vel ikan moni, i ponizit e ih jako " .

" Ko e biti taj vel ikan moni?", upitao je kralj .

" Bie to mladi, nimalo prezren ni slab. Doi e im iz porodice Zu

Jezena, i nijednog od nji h u Jemenu ostavit nee. "

" Hoe l i potraj ati ta njegova vlast, ili e ona kratkotraj na biti?", opet

je pitao kralj .

" Kratka e biti " , rekao je ikk, "a prekinut e se s poslanikom koj i e

s istinom i pravdom doi meu vjernike i uglednike. On e biti kralj svoga

naroda sve do Dana presude . "

" A ta je Dan presude?", priupitao je kralj .

"Dan kada e raun polagati vladari " , odgovorio je ikk. "Dan kad e

se s neba razliitim pozivima zvati, to e uti i ivi i mrtvi; dan u kojem e

ljudi sakupljeni biti, u kojem e dobri likovati i svakakvo dobro posti i . "
"Je l i tano to to mi kae?", upitao je kralj .

"Jest, tako mi Gospodara nebesa i Zemlje ! " , odgovorio je ikk. "I onoga

to je izmeu tog dvoga, sve to sam ti rekao - istina je, bez imalo sumnj e ! "

N a Rebi 'u je snano djelovalo t o to s u mu kazala ova dvoj ica. On je

zatim spremio svoju kuu i ukuane i poslao ih u Irak. Po nj ima je poslao i

pismo jednom perzijskom v ladaru po imenu Sabur b. Hurzazu, i on ih je nas

tanio u Hiri .

Preuzimanje jemenskog kraljevstva od strane Ebu Keriba Tubana

Esada i njegov pohod na Jesrib
Nakon propasti Rebi 'e b. Nasra cjelokupno jemensko kraljevstvo se
vratilo Hassanu b. Tubanu Esadu Ebu Keribu.

Pos/anikov tivotopis

17

Put za to utro mu je njegov otac Tuban Esad kad je sa istoka krenuo

prema Medini, vodei rauna da niim ne izazove njene stanovnike. Meu

njima je ak ostavio i svoga sina koji je kasnije muki ubijen. Potom je po

novo doao u Meinu, ali je ovoga puta bio vrsto odluio da je opustoi i

uniti njene itelje. Meutim, branioci tog podruja, na elu s ' Amrom b.

Talletom, su ustali da mu se suprotstave, i zapodjenula se bitka. Branioci

tvrde da su se protiv njega danju borili, a nou ga gostili ! Njega je to

ushiivalo. "Tako mi Boga", govorio je, "na je narod vrlo plemenit ! "

Tubbeun 1 je j o bio u sukobu s Medinjanima, kad s u m u dola dvojica

jevrej skih rabina, vrlo upuena u znanje svetih knj iga. Doli su mu kad su
uli da on eli unititi Meinu i njene itelje. "Ne ini to, kralj u !", rekli su

mu. "Ako ne odustane od te svoje namjere, zatvorie ti se put, i mi n ismo

sigurni da te ubrzo nee stii kazna!" "Zato?", upitao je. "Zbog ega to? ! "

"Ona e biti pribjeite jednom poslaniku iz plemena Kurej , koji e s e poja

viti pred Smak svijeta ovdje u ovom podruju", odgovorili su oni. "Medina

e mu biti dom i boravite ."

Vidjevi da su ova dvojica veliki znalci, Tubbeun je odustao od s voje

prvobitne nakane. Zadivilo ga je ono to je uo od nj ih, pa je napustio Medi

nu i prihvatio njihovu vjeru. Inae, on i njegov narod su bili idolopoklonici.

Tubbeun je zatim krenuo u pravcu Mekke koja mu je stajala n a putu

za Jemen . Kada je bio izmeu Usfana i Emeda,2 prila mu je grupa ljudi iz

plemena Huzejla b . Mudrike i rekla mu : "Kralju, hoe li da ti pokaemo

kuu u kojoj je mnogo blago, a koju su zanemarili raniji vladari . Puna je bi

sera, krizolita i safira, srebra i zlata !" "Hou", rekao je, a oni su nastavili :

"To je kua u Mekki, i njeni itelj i je oboavaj u i mole se kod nje."

Ovim su ga eljeli uvui u propast, jer im je bilo znano da je propao

svaki vladar koji je krenuo u pohod na Ka 'bu i koj i se s il niki ponaao u nje

noj blizini.

Kad se ve bio spremio za ono to su mu rekli, poslao je po onu dvojicu

rabina da uje i njihovo miljenje o tome. Oni su rekli: "Ti su ljudi samo htjeli
da ti i tvoja vojska upropateni budete, jer mi, osim Ka 'be, ne znamo ni jednu

kuu na Zemlji koju je Allah uzeo za Sebe. Ako uradi to na ta su te nagovor

ili, sigurno e nastradati i ti i svi oni koji budu s tobom!" "ta bih onda trebao
uraditi kad doem do nje?", upitao ih je. "Radi ono to budu radili tamonji

ljudi", odgovorili su. "Obilazi oko nje, veliaj je i slavi, obrij glavu i skrueno
se odnosi prema njoj , sve dok je ne napusti !" "A ta vas sprjeava od toga?",

l.
2.

Tubbe'un, tj. Tuban Es'ad, otac Ebu Keriba

Mjesto u podnoju Medi ne

18

Ibn Hiam

upitao je. "To je, Allaha nam, kua naeg praoca Ibrahima", odgovorili su . "To
kaemo vama, ali oni koji su tamo zatvaraju nam put kipovima koje su postav
ili oko nje i krvlju koju prolijevaju uz nju. Oni su neist, muric i ! "

Posluao je nj ihov savjet i povjerovao u sve to s u mu rekli. One

ljude iz plemena Huzejl je priveo i odsjekao im i ruke i noge, a potom nasta
vio put prema Mekki. im je stigao u nju , odmah je uinio tav af (obilazak)

oko Ka 'be, i tu zaklao kurban i obrijao glavu. U Mekki je ostao est dana i
za to vrijeme klao kurbane, ljudima dijelio hranu i sipao med .

U snu mu je reeno da Ka 'bu treba prekriti, pa ju je prekrio jednim

grubim prekrivaem, no opet mu je kroz san poj anjeno da je treba prekriti

neim ljepim. Onda ju je prekrio plahtom i jemenskom tkaninom.

Tubbeun je, tvrdi se, bio prvi koj i je prekrio Ka'bu i koji je to opo

ruio svojim namjesnicima iz plemena Durhum. Njima je naredio da je

iste i da joj ne primiu krv, strv i ensku neist od bajza i nifasa. Na Ka'bi

je j o napravio vrata koja su se mogla zakljuavati.

Zatim ju je napustio, zaputivi se s vojskom i onom dvojicom rabina

prema Jemenu. Stigavi tamo, pozvao je svoj narod da prihvati vjeru koju je

on prihvatio. Odbili su to, ali su odluili da o tome presudi vatra koja se tada
nalazila u Jemenu i koja je bila njihov presudi telj kad bi se u neemu sporili:

krivog bi progutala, a pravom ne bi naudila!

Tubbeov narod je izaao s kipovima i sa svim onim ime se nastojao

pribliiti B ogu, dok su rabini izali sa svojim knjigama objeenim oko vrata.

Sjeli su ispred otvora na koj i je izlazila vatra, ali kad se ona pojavila i suknu

la prema njima, oni su ustuknuli i prestraili se. Prisutni su ih zbog toga

ukorili i zatraili da se strpe. Rabini su zatim pokazali strplj ivost i vatra ih je

obujmila sa svih strana. Progutala je sve kipove i sve ostalo to su bili do

nijeli, ali i ljude plemena Himjer koji su to nosili. Rabini su izali sa svoj im

knjigama o vratovima, a ela su im bila znojna. Vatra im nimalo nije naudi

la, a pleme Himjer je tada cijelo prihvatilo vjeru svojega kralj a.
Od tada i otud jevrej stvo u Jemenu vue svoje korijene !

Kad je njegov sin Hassan b. Tubban Esad postao kralj , krenuo je sa

iteljima Jemena s namjerom da pregaze arapska i nearapska podruja. Kad

su ve bili na podruju Bahrejna, pleme Himjer sa jo nekoliko plemena je

odbilo nastaviti put. Htjeli su da se vrate u Jemen. Obratili su se kraljevom

bratu ' Amru, koji je takoder bio u toj jemenskoj voj sci, i rekli mu : "Ubij svo
ga brata Hassana ! Mi emo tebe imenovati za kralja, a ti nas onda vrati u
nau zemlj u ! " On se saglasio i svi su to prihvatili osim Zu Ru'ajna el

Himjerije, koj i to n ije odobrio. Svoje protivljenje je izrazio stihovima koje je

ispisao na cedulji, koju je potom zapeatio:

Poslanikov ivotopis

19

Ta, ko bi kupio nesan za san ?!

Sretan je onaj ko radostan zanoi.
Ako Himjer prevari i izda,
Pa, oprosti Ti, Bote, - Zu Ru 'ajnu !
Cedulju je dao ' Amru i rekao mu : "Neka ovo bude kod tebe !", i tako

je bilo. ' Amr je ubio svojega brata Hassana i s vojskom se vratio u Jemen.

Meutim, po povratku nije mogao nikako zaspati, i neprestano ga je muila

nesanica. Kad ga je sasvim iznurila, obratio se lijenicima i predskazivaima

meu vraevima i gatarima. Jedan od nj ih mu je rekao: "Tako

mi

Boga, nika

da niko n ije ubio svojega brata ili roaka nepravedno, kao to si ti ubio svo

jega brata, a da mu se nije oduzeo san i obuzela ga nesanica!" Kad mu je to

kazano, on je pogubio sve one koji su ga nagovorili da ubije brata Hassana, a

bili su to uglednici Jemena. Kad je red doao i na Zu Ru 'ajna, ovaj mu je re

kao: "Ja kod tebe imam opravdanj e " . " Koje?!", upitao je on. "Pismo koje

sam ti dao " , odgovorio je, i ' Amr je izvadio papir i u njemu naao ona dva

stiha. S hvatio je da ga je Zu Ru aj n dobro savjetovao, pa ga je pustio.

Amr nije vladao dugo. Poslije njegove smrti pleme Himjer su zahva

tili neredi, i tu su se pocijepali. Tad im se nametnuo jedan ovjek iz njihova

plemena koji nije bio kraljevskog roda. Zvao se Lahnia Jenuf Zu enatir. On

je pobio sve njihove uglednike i razvalio sve kue kraljevske porodice.

Lahnia je bio nemoralan ovjek i inio je ono to je inio Lu tov n arod

(pederastija, op. prev.). Poslao je ovjeka da mu pozove Zurata Zu Nuvasa

ibn Tubana Esada, brata Hassanova, koji je bio sasvim mali kada je Hassan
ubijen, a koji je sada bio krupan mladi, stasit i bistra uma. im je kod njega

doao glasnik, on je odmah shvatio ta je posrijedi. Uzeo je tanak eljezni

no i sakrio ga sebi pod stopalo, a zatim se odazvao pozivu. im su ostali

sami, priskoio mu je, bacio se na njega i udarao ga noem sve dok ga nije

usmrtio. Kada je izaao pred ljude, oni su mu rekli: "Neemo drugoga kralja
osim tebe, jer ti si nas rijeio tog pokvarenjaka ! "

Tako s u g a proglasili svojim kraljem, a itav Himjer i sva jemenska

plemena su bili uz njega. On je bio posljednji himjerski kralj , i on je onaj

koji je naredio da se iskopaju jarci (uhdud). Vladao je prilino dugo.

U Benderanu 1 su ivjeli ostaci sljedbenika vjere Isaa, sina Merjemi

na, spas Boiji neka je na njega. Bili su to dobri ljudi i slijedili su pravi put.

Na elu im je stajao 'Abdullah b . es-Samir, i kad je Zu Nuvas sa svojom

vojskom doao do njih, pozvao ih je u jevrej stvo. Dao im je da se odlue : ili
J.

Ustvari Tedran, jedna od jemenskih provincija

20

Ibn Hiam

to ili smrt ! Iskopao je za njih duboke jarke (uhdud) i dio njih spalio u nj ima.

Neke je pogubio sabljom, a neke masakrirao. Tada je stradalo oko dvadeset

hiljada krana. O tom Zu Nuvasu i njegovoj vojsci Uzvieni Allah je obja
vio Svome Poslaniku, s.a.v.s.:

Prokleti neka su rovova gospodari, koji su ih

vatrom i gorivom napunili, kad su okolo nje sjedili, i svjedoci bili svemu to
su vjernicima inili! Nisu im se zbog drugog svetili, doli zbog toga to su u
Allaha, Silnoga i Hvaljenoga, vjerovali.' (El-Burud, 4.- 8.).
Neki tvrde da je meu onima koje je Zu Nu vas pogubio bio i 'Abdul

lah b. es-Samir, njihov prvak i voa.

Pobjeda Abesinaca nad Jemenom

Jedan kranin iz Sabe, po imenu Devs Zu Sulu ban, uspio je umai na

svome konju jaui preko pijeska u kome su mu se gubili tragovi. Jahao je u

jednom smjeru sve dok nije stigao do dvorca rimskoga cara. Od njega je za

traio da ih pomogne protiv Zu Nuvasa i njegove vojske, i ispriao mu sve

ta im se desilo.

" Tvoja je zemlja mnogo daleko od nas" , rekao mu je kralj , "ali u ti ja

napisati pismo za abesinskog kralja. I on je nae vjere, a mnogo je blii vaoj

zemlj i " .

U pismu je traio od tamonjeg kralja d a ih pomogne i osveti ih.

Devs je s carevim pismom otiao Nedaiju, i on je spremio sedamde

set hiljada svojih vojnika. Za vojskovou je postavio izvjesnog Erjata, a

meu vojskom je bio i Ebre ha el-Erem.

Erjat se zaputio preko mora, plovei sve do obale Jemena. Za svo to

vrijeme Devs Zu Suluban se nije odmicao od njega.

Pred nj ih je izaao Zu Nuvas sa Himjerom i ostalim plemenima koja

su mu bila pokorna. Kada je udarila voj ska na voj sku, Zu Nuvas i njegovi sa
borci su doivjeli poraz. Vidjevi ta je zadesilo njega i njegov narod, upra

vio je konja prema moru, oinuo ga i natjerao u vodu, i u nj u zalazio sve

dublje i dublje, dok nisu sasvim potonuli.

Bili su to njegovi posljednji trenuci .

U Jemen j e uao Erjat i zagospodario nj ime.

J. Svi navodi iz Kur'ana preuzeti su iz:

Kur'an, sa prijevodom na bosanski jezik,

Enes Kari; izdava: Bosanska knjiga, Sarajevo 1995.

preveo

Poslanikov ivotopis

21

Sukob Erjata i Ebrehe

Erjat je vie godina vladao Jemenom a zatim mu se, u vezi s tretma

nom Abesinaca, suprotstavio Ebreha el-Habei i Abesinci su se podijelili.

Jedni su stali uz Erjata a drugi pristupili Ebrehi, te se okrenuli jedni protiv

drugih . Kad su se zavaene strane primakle jedna drugoj , Ebreha je Erjatu
poslao sljedeu poruku: "Nemoj da Abesinci udare jedni na druge, pa da ih

tako makar i malo oslabi ! Izii ti sam preda me, a ja u pred tebe, pa koj i od

nas dvoj ice pobijedi nek njemu pristupi cijela voj ska ! "

Erjat mu j e odgovorio: "Pravo s i rekao !" Zatim j e istupio Ebreha, a

bio je niskoga rasta i zdepast. Meu kranima je slovio kao vrst vjernik.

Istupio je i Erjat, ovjek izrazite ljepote, visok i stamen, sa koplj em u

ruci. Za Ebrehom je iao mladi po imenu 'Atveda i titio mu lea. Erjat je

digao koplje i njim udario Ebrehu, cilj ajui ga u sredite glave. Koplje ga je,

meutim, udari lo po elu i okrznulo mu obrvu, nos, oko i usnu, zbog ega je
i nazvan

el-erem (ovjek razderana nosa).

Utom je iza Ebrehinih lea na Er

jata nasrnuo 'Atveda i pogubio ga. Sva Erjatova vojska je prila Ebrehi i Ab
esinci su se u Jemenu ujedinili oko njega.

Sluaj vlasnika slonova

Nedugo zatim Ebreha je u gradu San 'ai sagradio crkvu Kullejs kojoj

u to doba na Zemlj i nije bilo ravne, i tim povodom napisao Nedaij u : "O

kralju ! Sagradio sam ti takvu crkvu kakva nije sagraena nijednom kralju
prije tebe, i neu se proi sve dok njoj ne privuem arapski had !"

Kad se meu Arapima ulo za to njegovo pismo, jedan od nese' ija1 se

jako rasrdio te otiao do Kullejsa i u njoj obavio nudu, a onda se ponovo
vratio u svoju zemlju.

uvi za to Ebreha je pitao za poini oca tog ina. Reeno mu je: "Ar

apin. Jedan od onih koj i pripadaju onoj Kui u Mekki koj oj Arapi ine

hodoae. Kad je uo tvoje rijei: -Dok njoj ne privuem arapski had-,

raestio se do te mjere da je doao i u njoj obavio nudu ! Time ti je htio sta
viti do znanja da ova crkva nije dostojna toga."

l . El-nesee - mnoina od rijei nasi'. To su bili ljudi koji su prolongirati mjesece!

Naime, kad bi se vratili s Mine, jedan od ljudi iz plemena Kinane bi ustao i rekao: "Ja sam
onaj koji je nedodirljiv, koji nije duan dati odgovora i ija je odredba bespogovorna ! " "Tako
je ! " , odgovorili bi prisutni. "Stoga nam odgodi jedan mjesec: skini svetost s mjeseca muharre
ma i prebaci je u safer!" Naime, Arapi nisu voljeli da im se veu tri sveta mjeseca u kojima
nisu smjeli napadati i pljakati, jer je mnogima to bila egzistencija. Ovo odgaanje zvalo se
insa'.

22

Ibn Hi.am
Ebreha se na to silno rasrdio i zakleo se da e otii do Ka 'be i sruiti

je. Naredio je Abesincima da se spreme i pripreme, a potom je krenuo po

vevi sa sobom mnoge slonove. Kad su Arapi saznali za to, osjetil i su veliku

zebnju i strah. Taj pohod su doivljavali kao nasrtaj na njihova prava, budui
da su uli da on eli sruiti Ka 'bu, Allahovu svetu kuu.

Protiv Ebrehe se digao najvieniji ovjek Jemena - njihov kralj Zu

Nefr. On je svoj narod, kao i sve Arape koji to ele, pozvao u rat protiv njega
i njegova pohoda na Al lahovu svetu kuu - protiv njegove nakane, naime, da

je razori i sravni sa zemljom. Sa svima onima koj i su mu se odazvali on je

izaao pred Ebrehu i napao ga. Meutim, doivio je poraz, uhvaen je i priv

eden kao zarobljenik.

Ebreha je nastavio pohod u namjerenom pravcu s ciljem da ostvari

svoju nakanu . Meutim, kad je bio u podruju plemena Has'am, tu mu se su

p rotstavio N ufeji b. Habib el-Has 'ami s dva ogranka svoga plemena ehranom i Nahisom - te s jo nekim drugim arapskim plemenima koja su

pristala uz njega. Ebreha je, meutim, i nj ih potukao, a Nufej l je dopao za

robljenitva. No, on se saglasio s Ebrehom i poao s njim da mu pokazuje
put !

Dok je prolazio kroz Taif, pred njega je izaao Mes 'ud b. M u ' attib, s

jo nekim ljudima iz plemena Sekif. "Kralj u ! " , rekli su mu, mi smo robovi

tvoji, sluamo te i pokorni smo, mi ti se ne protivimo. Meutim, ova naa

kua (tj . Lat) nije ona koju ti eli. Ta se nalazi u Mekki, i mi emo s tobom

poslati ovjeka koj i e ti pokazati put !" Ebreha ih tako nije dirao.

S nj im su poslali Ebu Rigala i on mu je bio vodi prema Mekki. Ali,

kad su stigli u Mugammes1 , ovaj Ebu Rigal je umro, a Arapi su njegov grob
gaali kamenjem. To je onaj grob na koj i se ljudi u Mugammesu i dan-danas

bacaju kamenjem.

Stigavi u Mugammes, Ebreha je poslao jednog Abesinca, nekog El

Esveda b . Mafsuda, da na konju odjae do Mekke. Njemu je u Tihami dato

veliko blago koje je pripadalo Kurejijama i jo nekim plemenima. Samo od
' Abdulmuttaliba b. Haima, velikana i prvaka Kurej ija,

uzeo je dvije sto

tine deva. U poetku su se plemena: Kurej , Kinana, Huzejl i druga koja su

ivjela u blizini Ka'be, namjeravala suprotstaviti Ebrehi, no ubrzo su zakl

juila da za takvo to ipak nisu dovolj no snana, pa su od te zamisli odustala.

Ebreha je u Mekku poslao Hunata el-Hamjerija i naredio mu : "Raspi

taj se ko je najvieniji i najcjenjeniji ovjek tamo, pa kad ti ga pokau, ti mu

reci : " Kralj ti poruuje sljedee: Nisam doao da s vama ratujem, ve samo

1 . Mugammes - mjesto u blizini Mekke, na putu za Taif

Poslanikov ivotopis

23

elim sruiti tu kuu. Ukoliko nam se ne suprotstavite, znajte da tada neu

proliti vau krv ! " Ako rekne da ne eli ratovati sa mnom, ti onda doi sa
njim!"

Hunata se tako, im je uao u Mekku, odmah poeo raspitivati ko je

najcjenjenij i ovjek meu Kurejijama. Reeno mu je: ' Abdulmuttalib ibn

Hiam. Odmah je otiao do njega i ispriao mu sve to mu je Ebreha naredio .

' Abdulmuttalib j e n a t o odgovorio: "Mi, Allaha mi, n e elimo ratovati s

njim, niti za to imamo snage. Ovo je Allahova sveta kua i kua Njegova

prijatelja Ibrahima, alejhi-s-selam. Ako On Ebrehu sprijei, pa - to je Njego

va kua i Njegova je svetinja, a ako ga pusti pa, Allaha mi,

mi je

ne moemo

braniti ! " "Hajde sa mnom do Ebrehe ! ", rekao mu je Hunata. "Naredio mi je

da doem s tobom" .
I, ' Abdulmuttalib je poao, s nekoliko svojih sinova.

im su stigli u logor, on je odmah pitao za Zu Nefra koj i mu je bio

veliki prijatelj . Saznavi gdje je, istog se asa zaputio k njemu. Zu Nefr je

bio u svojoj elij i . "Vidi l i ti ikakva izlaza, Zu Nefre, iz ove nevolje?" , upi
tao ga je.

" Kakav izlaz moe vidjeti zarobljenik", odgovorio je Zu Nefr, "koji je

u rukama kralja i svakog jutra ili veeri eka da ga on pogub i ! ? Ne, doista,
ne vidim nikakva izlaza iz toga. No, slonar Unejs je moj dobar prijatelj, i

njemu u poslati poruku - zamoliu ga da uini to moe i upozoriti ga da je

to od velike vanosti. Zamoliu ga da te on najavi kralju, pa da mu ti lino

iznese svoje miljenje, te da se, ukoliko to bude mogao, kod njega zauzme

za tebe . "

"To m i je dovoljno ! ", rekao je ' Abdulmuttallib.

Zu Nefr je Enisu odmah poslao poruku: ' Abdulmuttalib je prvak Ku

rejija i vlasnik je mekkanske karavane. U niziji hrani ljude a po visovima

zvijeri. Kralj je od njega dobio dvije stotine deva. Zatrai mu prijem kod nje
ga i budi mu od koristi koliko moe ! "

"Uiniu to ! ", bio j e Unejsov odgovor.

Potom je razgovarao s Ebrehom.
"O kralj u ! ", rekao mu je. "Pred tvojim vratima se nalazi prvak Ku

rejija i trai da ga primi. On je vlasnik mekkanske karavane, u niziji hrani

ljude a po brdima zvijeri. Dozvoli mu da ue i da ti kae ta eli !"

' Abdulmuttalib je bio izrazito lijep ovjek, prijatne vanjtine i

velianstven u svoj oj pojavi . Kad ga je Ebre ha ugledao, izrazio mu je veliko

potovanje i nije krio svoju zadivljenost njime. Ukazao mu je tu ast da sjed

ne netom uz njegovu sjediljku. Nije elio da ga Abesinci vide kako zajedno

24

Ibn Hiam

nj im sjedi na prijestolju njegova kraljevstva, pa je sam siao i sjeo na ilim,

davi znak 'Abdulmuttalibu da sjedne pored njega. Zatim je rekao prevodio

cu: "Pitaj ga ta eli ! "

' Abdulmuttalib j e rekao da eli da mu kralj vrati onih dvije stotine

deva koje je uzeo od njega.
uvi to, Ebreha je rekao prevodiocu : "Reci mu: zadivio si me kad

sam te ugledao, a sad kad si progovorio, ohladio si mi. Spominje mi dvjesta

deva koje sam ti uzeo, a ne spominje Kuu koja je simbol tvoje vjere i vjere

tvojih predaka, a koju ja hou sruiti ! "

"Ja sam gospodar deva", odgovorio je ' Abdulmuttalib, " a ta Kua ima

svoga Gospodara i nju e On tititi ! "

"Od mene je ne moe zatititi ! " , rekao je Ebreha.

"Vidjet e moe li ! " , kazao je ' Abdulmuttalib.
Ebreha mu je vratio deve, a on je po povratku Kurej ijama ispriao

cijeli sluaj . Zatim je naredio da napuste Mekku i da se sklonu u brda i

klance, jer je strahovao od divljanja vojske . Potom je ustao i uzeo za haiku

ka'benskih vrata. Sa njim je ustala i grupa Kurej ija, pa su zajedniki molili

Allaha i od Njega traili pomo protiv Ebrehe i njegove vojske.

Drei u ruci haiku ka 'benskih vrata, ' Abdulmuttalib je govorio:

Boe moj, ovjek sputava ivotinju svoju,

pa sputaj i Ti tu skupinu Tvoju!
Nek krst njihov i sila njihova
ne nadvlada sutra silu Tvoju !
Ako njih odbije Ti, a primi nas
reci nam tad, molimo Te, ta da inimo mi!
Zatim je pustio iz ruke haiku i s ostalim svijetom se zaputio prema

brdima, odakle su gledali ta e Ebreha uiniti s Mekkom kad ude u nju .

Ebreha s e odmah s jutra spremio z a ulazak u Mekku. Pripremio j e

svog slona, p o imenu Mahmuda, i rasporedio vojsku . B io je odluan d a po

svaku cijenu porui Ka'bu i da se odmah vrati nazad u Jemen. Medutim, kad

su slona upravili prema Mekki, sa strane mu je priao Nufejl b. Habib, uzeo

ga za uho i rekao mu: "Lezi, ili se vrati tamo odakle si doao ! Ti se nalazi u
Allahovom svetom mjestu ! "

Onda m u j e pustio uho, a slon j e kleknuo !

Nufej l se urno udaljio i uspeo se na brdo. Slona su udarali da se

Poslanikov tivotopis

25

digne, no nije htio. Zatim su ga po glavi tukli tabrezinom1 , udarali mu kuke

po donjem dijelu stomaka i krv mu putali, ali on nije htio ustati. No, kad su

ga okrenuli prema Jemenu, odmah se pridigao i potrao. Isto se tako ponaao

i kad su ga okrenuli u pravcu ama, a kad su ga, nakon toga, opet okrenuli

prema Mekki, on je ponovo kleknuo.

Uzvieni Allah je tad na nji h s mora poslao ptice, koje su nalikovale

crnim morskim lastavicama i vorcima, i svaka je ptica nosila po tri kamena:

jedan u kljunu a dva u kandama. Kamenje je bilo veliine leblebije i

soivice, ali koga god bi pogodilo, usmrtilo bi ga. Oni koji nisu bili

pogoeni, bjeali su jurei putem kojim su doli, padali po svim putevima,

ruili se niz svaku strmen i davili se u svim izvorima!

Ebreha je umro pogoen kamenom.
Ibn Ishak kae:

" Kada je Uzvieni Allah poslao Muh amrneda, sallellahu ' alejhi ve

sellem, On je jednu od blagodati Svoj ih i dobrote Svoje prema Kurejijama

spomenuo i to to je od nji h odvratio Abesince i tako im produio vijek. Re

kao je:

Zar nisi vidio ta je s gospodarima slona Gospodar tvoj uinio ?! Zar

lukavstvo njihovo nije upropastio i protiv njih jata ptica poslao, koje su na
njih grumenje gline okamenjene bacale, pa ih On kao lie crvotono uinio?

(Sura El-Fil).

Potomci Nizara b. Me'adda

Nizar b. Me'add je imao tri sina2 : M udara, Rebi'u i Enmara.
Mudar je imao dvoj ic u : Ilijasa i ' Ajlana.
llijas je imao trojicu: Mudreku, Tabihu i Kame 'u.
Mudreka je imao dvojicu: Huzejma i Huzejla.
Huzejme je imao etvoricu: Kinanu, Eseda, Esedeta i Elhuna.
Kinana je imao etvoricu: N adra3 , Malika, Abdu Menata i Milkana.

Nadr je imao dvoj icu: Malika i Jahluda.

Malik b. Nadr je rodio Fihra b . Malika.
Fihr je imao etvoricu sinova: Galiba, Muhariba, el-Harisa i Eseda.
Galib je imao dvojicu: Lueja i Tej ma.

l . Tabrezi n - eljezno orue s povijenim krajevima na vrhu; vrsta sjekire

2.
3.

Ibn Hi am je dodao jo jednoga: lj ada b. Nizara

Ibn Hiam kae: "Nadr je Kurej, i svi njegovi direktni potomci su Kurejije. Ostali
nisu". Ima, meutim, miljenja da je Kurej zapravo Fihr b. Malik.

26

Ibn Hiam
Luej je imao etvoricu: Ka'ba, 'Amira, Sama i Avfa.
Ka'b je imao trojicu: Murru, Addijja i Husaj sa.

Murra je imao trojicu : Kilaba, Tejma i Jakzata.

Kilab je imao dvojicu: Kusajja i Zuhreta.
Kusajj je imao etvericu :

i Abdu Kusajja.

Abdu Menafa, Abduddara, Abdul'uzza-a

'Abdu Menaf je imao etvericu: Haima, ' Abdu emsa, El-Muttalliba

i Nofela.

Djeca 'Abdulmuttaliba b. Hiama

Ibn Hiam kae:

Abdulmuttalib b. Hiam je imao deset sinova i est kerki . To su:

'Abbas, Hamza, ' Abdullah, Ehu Talih, Zubejr, Haris, ' ldla, Mukavim, Dir

ar, Ehu Leheb (pravo ime mu je 'Abdul ' uzza), Safijja, Ummu Hakim el
Bejda' , ' Atika, Umejma, Erva i Berra.

Roditelji Boijeg Poslanika, s.a.v.s.

Abdullah b .

Abdulmuttalib je otac B oije g poslanika, najodabrani

je g sina Ademova, Muhammeda b. Abdullaha b. Abdulmuttaliba, mir i bla

goslovi Boiji neka su na njega i neka se milost Allahova spusti na njega i

njegovu porodicu.

Majka mu je Amina bint Vehb b. 'Abdu Menaf b. Zuhret b. Kilab b .

M urre b . K a ' b ibn Luej b . Galib b. Fihr b . Malik b . Nadr.

Njena majka je Berra bint 'Abdul'uzza b. ' Usman b. ' Abduddar b.

Kusajj b. Kilab ibn Murre b. Ka'b b. Luej b. Galib b. Fihr b. Malik en-Nadr.

Boiji Poslanik, s.a.v.s., je po ugledu najasnij i sin Ademov, ali i naj

odabraniji po svome porijeklu, kako s oeve tako i s materine strane. Uz to,

on sam je druge inio asnim, plemenitim, slavnim i velikim.

Kopanje vrela Zemzem i pogaanje oko njega

Jedanput, dok je

Abdulmuttallib spavao u hidru, u snu mu je dolo

nareenje da zapone s kopanjem Zemzema.

On je o tome ispriao sljedee:

Poslanikov ivotopis

27

- Spavao sam u hidru 1 , kad mi neko doe i ree : "Kopaj Tibu ! " " ta

je to Tiba? ! ", ja ga upitah, a on ode od mene. Idueg dana sam se ponovo

vratio svome leaju i zaspao na njemu, a on mi opet doe i ree : "Kopaj
Madnunu !" "A ta je Madnuna! ?", upitao sam, a on se opet izgubio.

S ljedeeg sam dana ponovo zaspao na istom mjestu, i on mi je ponovo

doao ! " Kopaj Zemze m ! " , rekao mi je. "A ta je Zemzem?", upitao sam. "Ni

kada nee presahnuti !", odgovorio je. "Niti e mu se voda umanjiti. On e

napajati hadije velianstvene, a nalazi se izmeu buraga i krvi2 kod legla

gavrana arenih krila ! "

Kad mu je sve tako bilo pojanjeno i ak mu pokazano mjesto n a ko

jem se nalazi, on je shvatio da je san bio istinit. Odmah je, sljedeeg jutra, sa
svojim tada jedinim sinom Harisom, otiao na to mjesto i poeo kopati . Kad

mu se ukazala kamena obzida bunara, uzviknuo je: " Allahu ekbe r ! " (Bog je

najvei ! ), i Kurejije su odmah znale da je naao ono to je traio. Pri li su

mu i rekli : " ' Abdulmuttalib, to je bunar naeg praoca Isma'ila, pa i mi na

njega imamo pravo - prema tome, ukljui i nas u njegove vlasnike ! " " ao mi

j e ! ", odgovorio je on. "Ovo je neto za ta sam samo ja odabran ! " " B udi

pravedan, 'Abdulmuttal ibe ! " , nastavili su oni. "Ta, mi te neemo pustiti dok
to ne raspravimo. " "Odredite nekoga", rekao je 'Abdulmuttalib, "koga elite,

i ja u pustiti da nam on presudi. " "Neka to bude proroica Benu Sa'ada, Hu

zejma", predloili su, i on je rekao: " Neka bude."

Spomenuta proroica je ivjela u brdima ama. ' Abdulmuttalib je

krenuo s nekoliko ljudi iz plemena Benu 'Abdi Menaf, a s njima su j ahali i

predstavnici svih kurejij skih plemena.

Putevi su tada bili teko prohodni i kad su bili u jednom od tih be

spua, negdje izmeu Hidaza i ama, ostali su bez imalo vode, i toliko su

oednjeli da su bili izgubili svaku nadu u spas. Zatraili su vode od ljudi iz

kurej ijskih plemena, ali su ih oni odbili. "Nalazimo se u bespuu", rekli su,

"pa se boj imo da i nas ne zadesi takvo to !"

Vidjevi to, a bojei se za sebe i svoje ljude, 'Abdulmuttalib je pitao:

" ta vi mislite?" "Nae miljenje je tvoje miljenje", odgovorili su. " Nareuj

ta hoe ! " "Mislim da bi svaki od nas", rekao je ' Abdulmuttalib, "trebao

sam sebi iskopati raku sa snagom koja mu je j o preostala. Tako, kako koji
od nas bude umirao, ostali e ga zakopavati u njegov grob i zatrpavati ga pil

Hidr el-Ka 'ba - temelj Ibrahima, a. s., koji su Kurejije ostavile pril ikom gradnje

2 Prenosi se da je 'Abdulmuttalib, poavi da kopa, ugledao kao biljeg mravinjak i gav

ranovo gnijezdo, a da nigdje nije bilo buraga i krvi. Utom je od jednog mesara pobjegla krava
i on ju je sustigao tek kad je ula u harem Ka 'be. Tu ju je i zaklao, ba na oznaenom mjestu, i
tu je potekla krv i sadraj bu raga. 'Abdulmuttalib je tad poeo kopati na opisanom mu mjestu.

28

Ibn Hiam

jeskom. Na kraju e ostati samo jedan ovjek, a njegovo rtvovanje je bez

bolnije od rtvovanja svih putnika !"

"Divno si to smislio!", rekli su njegovi saputnici iz plemena ' Abdu

Menaf, i

svaki od nj ih sebi poeo kopati mezar. Onda su sjeli i iekivali

smrt od ei. Tad im se 'Abdul muttalib ponovo obratio. "Allaha mi", rekao

je, "ovakvo nae bacanje u smrt bez pokuaja da se iznae neki izlaz, znak je
slabosti ! Ta, moda e nam Allah na nekom mjestu podariti vodu ! ? Kreite !"

Kad su se spremili, oni iz kurejijskih plemena su upitno gledali u

nj ih . ' Abdulmuttalib je priao svojoj devi i uzjahao je, no im je krenula, is

pod njenog stopala je izbilo vrelo pitke vode ! ' Abdulmuttal ib je glasno iz
govorio tekbir. "Allahu ekber!", uzviknuli su i njegovi saputnici, i svi skoili

i bacili se na vodu, utoli li e i napunili svoje mjeine. ' Abdulmuttalib je

onda pozvao i Kurej ije. "Doite i vi !", rekao je. "Allah nas je evo napojio.
Pijte i napojite svoje ivotinje ! "

Doli su, napili s e i napojili svoje ivotinje.

"Allaha nam", rekli su, "presueno je u tvoju korist, 'Abdulmuttalibe
i mi te nikada vie neemo upitati za Zemzem. Onaj koji ti je dao vodu u

ovakvoj pustari, taj ti je dao i Zemzem. Vrati se ti svome pojilu !"

Tako su odustali od daljnjeg puta i vratili se nazad.

'Abdulmuttalibov zavjet da e zaklati sina

Nakon to je, pri kopanju Zemzema, doivio sve one neprijatnosti od

Kurej ija, 'Abdulmuttalib b. Hiam se zavjetovao da e , ako stekne deset si

nova koj i e mu poivjeti tako da mu budu od pomoi, jednoga od njih zak

lati kod Ka'be na ime rtve Allah u ! Kad ih je doista i imao toliko, i kad je

uvidio da e mu oni biti od velike pomoi, sakupio ih je i upoznao ih s tim

svoj i m zavjetom. Pozvao ih je da se ne protive obeanju datom Allahu i oni

su ga posluali.

"Ali, kako emo to uiniti?", pitali su.

"Neka svaki od vas uzme po jednu strelicu", odgovorio je on, "i neka

na njoj napie svoje ime. Nakon toga doite kod mene !"

Tako su i uradili, a onda doli kod njega, i on ih je odveo do Hubela1 ,

koj i se nalazio u jednom udubljenj u unutar Ka 'be, u kojem su skup ljani pok
loni dari vani Ka 'bi.

l. Hubei - ime kumira

Pos/anikov ivotopis

29

Tu je, kod Hubela, bilo sedam strelica, i na svakoj od nji h se nalazio

po jedan l ist. Na jednoj je pisalo "krvarina", i kad se ne bi mogli sloiti ko od
nj ih treba da je ponese, gatali bi s tih sedam strelica. Ako bi izala ta s

"krvarinom", krvarinu bi imao nositi onaj kome bi ona izala. Na drugoj je

pisalo "da" , i ona je sluila za neto to su namjeravali uiniti. ak i u tom

sluaju oni su gatali strelicama ! Na treoj je pisalo "ne". Kad su htjeli neto

poduzeti, prilazili su strelicama i ako bi izala ova strelica, odustajali su od

toga. Na etvrtoj strelici je pisalo "od vas", na petoj "povezan", na estoj

"nije od vas" a na sedmoj "voda" . Naime, kad su namjeravali kopati bunar,

prilazili su strelicama meu kojima je bila i ova potonja i kako bi one izale,

tako bi i radili.

Kad su htjeli osunnetiti djeaka, vjenati nevjenana, ukopati umrlo

ga ili ako su sumnjali u porijeklo nekoga od njih, uvijek su odlazili Hubelu.

Prilagali su stotinu dirhema i zaklanu devu ili brave i to davali vlasniku

strelica koji je gatao pomou njih. Zatim su privodili onog u vezi kojeg su
htjeli neto razjasniti. Govorili su: "Boe na, ovo je taj i taj, i
njim elimo to i to, pa nam Ti pokai istinu koju traimo !"

mi

u vezi s

"Bacaj !", rekli bi potom vlasniku strelica. Ako bi izala strelica n a ko

joj je pisalo "od vas", oni bi ga prihvatili kao takvoga i drali ga za ovjeka
ista porijekla. Meutim, ako bi izala strelica "nije od vas", smatrali su ga

saveznikom, a ako bi izalo "povezan", i dalje bi ga smatrali kao i do tada

niti je njihova porijekla, niti je saveznik ! Ako bi izalo "da", nastavil i bi ga

tretirati kao i do tada, a ako bi izalo "ne", te bi godine odgaali njegov
sluaj do neke druge prilike !

svim svojim vanijim poslovima postupali su po uputstvu strel ica!

' Abdulmuttalib je vlasniku strelica rekao: "Sinak, baci ovima s ovim

nj ihovim strelicama !", ispriavi mu pritom o zavjetu koji je dao. Zatim je

svaki od nji h priloio svoju strelicu na kojoj je pisalo njegovo ime. ' Abdul

lah je bio naj mlai sin 1 'Abdulmuttalibov i ocu najdrai, i ' Abdulmuttalib j e
smatrao da, ako njega strelica promai, - promail a je koga treba !

Kad je vlasnik strelica uzeo strelice i pripremao se da ih razbaci, 'Ab

dulmuttalib je stao pored Hubela i molio se B ogu.

ovjek je bacio strelice i one su pokazale na 'Abdullaha!

' Abdulmuttalib ga je tada uzeo za ruku , ponio veliki iroki no i zapu

tio se prema Isafu i Na 'ili da ga tamo zakolje.

Kurejije su, primijetivi ga, ustali sa svoj ih zbornih mjesta, prili mu,

te ga pitali ta to on namjerava uiniti. "Hou ga zaklati !", odgovorio je.

1. Tj . tada, inae je Hamza bio mlai od njega, a ' Abbas mlai i od Hamze

30

Ibn Hiam

"Nee, tako nam Boga", rekli su oni i sinovi njegovi, "nego e mu nai
neku ispriku. Jer, ako ti to uini, 'Abdulmuttalib, onda e uvijek neko dovo

diti svoga sina da ga zakolje, pa ljudi tako nee moi opstati !"

Mugira b. 'Abdullah b . ' Umer b . Mahzum, ovjek iz posestrimskog

plemena, mu je rekao: "Nee ga, Boga mi, nikad zaklati, nego e mu nai
neku ispriku ! Ako je njegov otkup naa imovina, mi emo ga otkupiti!"

Kurej ije i sinovi njegovi su mu rekli: "Ne ini to, 'Abdulmuttalib,

ve s njim otii u Hidaz. Tamo ivi jedna gatara koja ima svojega slugu -

dina. Nju pitaj , pa onda ini to hoe. Ako ti ona kae da ga zakolje, ti ga

zakolj i , a ako ti kae neto drugo, postupi po tome !"

Otili su do Medine i tamo saznali da spomenuta gatara ivi u Hajbe

ru . Kad su je pronali, 'Abdulmuttalib joj je ispriao ta je namjeravao uradi

ti sa sinom i kako se zavjetovao. "Vratite se sada nazad", rekla je gatara,

"dok meni ne doe moj sluga, pa u ga pitati".

im su otili od nje, ' Abdulmuttalib je odmah uputio dovu Allahu.

Ujutro sljedeeg dana ponovo su bili kod gatare. "Stigla mi je vijest!",

rekla je ona. "Recite mi: kolika je kod vas karavana?" "Deset deva", odgo
vorili su. "Vratite se u svoje mjesto", nastavila je ona, "i dovedite vaeg sina

i deset deva. Potom za oboje njih bacite strelice, pa ako izau na sina, vi do

dajte jo deva, i tako sve dok va Gospodar ne bude zadovoljan. Ako pak
strelice pokau deve, zakoljite onda nj ih umjesto njega. To e znaiti da je

va Gospodar time zadovoljan, i va sin e na taj nain biti spae n ! "

Izali s u o d nje i vratili se u Mekku .

Budui da su se svi sloili s onim to je rekla gatara, ' Abdulmuttalib

je ustao i uputio dovu Bogu. Potom su doveli ' Abdullaha i deset deva. ' Ab
dulmuttalib je stajao kod Hubela i molio Boga Uzvienog. Utom su razbacili

strelice i one su pokazale 'Abdullaha ! Dodali su novih deset deva, i ' Abdul

muttalib je ponovo ustao i molio Allaha Uzvienoga, i oni su ponovo bacili i

opet je strelica pokazala ' Abdullaha! ' Abdulmuttalib je namirivao novu de
setinu deva, ali strelica je stalno pokazivala ' Abdullaha, tako da je broj

uloenih deva dostigao stotinu !

' Abdulmuttallib je opet ustao i molio Boga.

Opet su bacili i strelica je ovoga puta pokazala deve !
"Eto, tvoj Gospodar je s tim zadovolj an, ' Abdulmuttalibe ! ", rekle su

Kurej ije i drugi tu prisutni .

Pripovijedaju d a je 'Abdulmuttalib tada rekao : "Nije, Boga m i , sve

dok bacanje ne ponovim jo tri puta !", i oni su opet razbaci li strelice na ime

' Abdullaha i na ime deva, a ' Abdulmuttalib je ponovo ustao i molio se

Poslanikov tivotopis

31

Bogu . . . Strelica je pokazala deve ! Bacili su i drugi put, a 'Abdulmuttalib je

jednako stajao i molio se, a strelica je i ovog puta pokazala deve. Vratili su
se bacanju i po trei put, a 'Abdulmuttalib je i dalje stajao i molio se . . I trei
.

put je strelica pokazala deve !

Zatim su deve poklane i tako ostavljene, a niko nije bio vraen niti

sprijeen da i h uzme.

ta je reeno Amini dok je nosila Boijeg Poslanika

Tvrdi se, barem tako kazuju ljudi, a Bog najbolje zna, da je Amina

bint Vehb, majka B oijega Poslanika, neka su na njega mir i blagoslovi

Boiji, govorila da joj je, kad je zanijela Boije ga Poslanika, neko doao i re
kao: "Zanijela si prvaka ovog ummeta; zato, kada ga rodi, reci: "Molim mu

zatitu od Jedinoga, da ga sauva zla svakog zavidlj ivca ! " Potom mu nadjeni

ime Muhammed ! "1

Isto se tako prenosi da je, kad ga je zanijela, vidjela kako iz nje izlazi
svjetlost zahvaljujui kojoj je vidjela dvorce B usre u amu.
Nije prolo mnogo vremena a ' Abdullah b. 'Abdulmuttalib, otac

Boije g Poslanika, s .a. v.s., je preminuo - dakle dok mu je ena jo bila trud

na.

Roenje Boijeg Poslanika

Boiji Poslanik, neka su na njega mir i blagoslovi Boiji, roen je u

ponedjeljak, kada je proteklo dvanaest noi mjeseca rebiu-1-evela, u Godini

slona.2

Kajs b. Mahzema kae : "Ja i B oiji Poslanik smo roeni u Godini slo

na; mi smo vrnjaci ! "

J . Prije njega s u samo tri osobe dobile ovo ime. To su: Muhammed b . Sufj an b.
Mudai ', pradjed Firezdekov, zatim Muhammed b. Uhajha b. el-Dellah i M uhammed b.
Hamran b. Rebi 'a. Njihovi su oevi doli kod prvaka nekih plemena koji su bili upueni u Ob
javu, i oni su im kazali da e uskoro biti poslat i posljednji Boiji poslanik, po imenu Mu
hammed. Kako su i m ene ve bile trudne, zarekli su se da e svome djetetu, ako bude muko,
dati ime Muhammed. Tako su i uinili, potajno se nadajui da bi ba to dijete moglo biti na
vijeeni poslanik !
2 Prema nekima, taj dogaaj (po kojem s e ta godina nazvala Godina slona, op. prev.) se
zbio jedan ramazan prije njegova roenja.

32

Ibn Hiam
Od Hassana b . Sabita se prenosi da je rekao: "Bio sam, Allaha

mi,

povelik djeak, sa sedam ili osam godina, i shvaao sam sve to se govorilo,

kad sam jedanput uo jednog Jevrejina kako iz sveg glasa vie s tvrave u

Jesribu: "O Jevrej i ! O Jevrej i ! " Kad su se sakupili, udei se i pitajui se ta

mu je, on im je rekao : " Noas se pojavila Ahmedova zvijezda pod kojom je

roen ! "

Kad ga je rodila, majka mu j e poruila djedu m u Abdulmuttalibu:

"Roen ti je djeak; doi da ga vidi ! " ' Abdulmuttalib je doao odmah i ona
mu je ispriala ta je vidjela kad ga je zanijela, ta j oj je reeno za njega i

kako j oj je nareeno da mu nadjene ime.

Tvrde da ga je 'Abdulmuttalib uzeo i odnio u Ka 'bu, i tu stajao, molio

se Allahu i zahvaljivao Mu na daru koji mu je dao. Potom ga je opet vratio

njegovoj majci i istog asa se zaputio da mu potrai kakvu dojilju. Pronaao

je neku enu iz plemena Sa ' ad b. Bekr po imenu Hali ma bint Ehi Zeejb.

Halimina izjava
Halima je priala da je sa svojim muem i malim siniem kojeg je

dojila meu enama Benu S a ' ada, bila izala iz svoga mjesta u potrazi za do

jenadima.

"Bilo je to", priala je, "u vrlo sunoj godini koja nam nita ostavila

nije. Izala sam na jednom zekastom magarcu, a sa sobom smo vodili i nau

oronulu devu, koja niemu vie nije vrijedila. Te noi niko od nas nije zas

pao od djeteta koj e je silno plakalo od gladi.

mojim grudima nije bilo nita

da ga utjei, a ni u deve nije bilo mlijeka da ga nahrani. S amo smo ekali

oblak i rastereenje. Jahala sam na magarcu, a jahanje mi je bilo tako

dotuilo da smo od slabosti i iznurenosti jedva izdravali. Tako smo, traei

dojenad, stigli do Mekke. Svakoj od nas koje smo ile ponuen je B oiji

Poslanik, s . a . v . s . , ali ga je svaka odbila kad joj je reeno da je siroe. Mi

smo, naime, od djetetova oca oekivale nagradu, i mislile smo: " ta moe
uraditi njegova majka i djed?" Stoga ga nismo eljele. Meutim, sve ene
osim mene su ve bile uzele po jedno dojene, i kad smo se spremali za pov

ratak, rekla sam svom muu: "Ja, Boga mi, ne elim da se jedina meu svo

jim prijatelj icama vratim bez dojeneta. Ipak u otii do onog siroeta i uzeti
ga!" " Kako hoe", rekao je on. "Moda e nam Allah u njemu dati beriet !"

"Otila sam do njega i uzela ga", nastavila je Halima, "a to sam uradi

la samo zato to nisam nala nikoga drugog. Meutim, kad sam ga donijela

na svoju jahau ivotinju i stavila ga sebi u krilo, moje grudi su se trgle pre
ma njemu s obiljem mlijeka ! On je dojio sve dok se nije zasitio, a s njim je

Poslanikov ivotopis
dojio i njegov brat, pa se i on zasitio. Potom su obojica zaspali, premda

kako sam rekla, od naeg sina prethodne noi nismo mogli spavati.

33

mi,

Moj mu je zatim priao naoj oronuloj devi i iznenada ustanovio da

joj je vime puno mlijeka. Pomuzao ju je i

mi

smo se dobro napili njena mli

jeka, tako da vie nismo bili ni gladni ni edni. Zanoili smo i proveli jednu
predivnu no ! "
" Kad smo osvanuli " , kazivala j e dalje Halima, "moj mu mi j e rekao :

"Zna, Halima, uzela si blagoslovljeno stvorenj e " .

da je tako ! " , odgovorila sam.

"I

ja se, B oga mi, nadam

Zatim sam uzjahala na magarca, nosei i njega sa sobom. Magarac je,

Allaha mi, tako iao da ga nijedan drugi nije mogao slijediti. Moje prijatel

jice su mi govorile : "Za B oga miloga, keri Ebu Zeejba, saekaj nas ! Pa je li

to isti onaj magarac s kojim si i pola ! ? " "Jeste, B oga mi" , odgovorila sam,
"to je onaj isti ! " " B oga mi u njemu neto ima", rekle su.

Potom smo stigli u naa podruja - podruja plemena Benu Sa'ad, a ne

znam da ima neplodnije zemlje od nje. Meutim, kada smo njega donijeli,

moja je stoka stalno dolazila sita i puna mlijeka. Muzli smo je i pili njeno mli

jeko, dok drugi u vimenima svoje stoke nisu mogli nai niti kap jednu! Oni su

svojim pastirima govorili : "Pobogu, napasajte i vi tamo gdje napasa pastir

keri Ebu Zeejba ! " Meutim, njihova stoka je i dalje hodala gladna, ne dajui

nijednu kap mlijeka, dok je naa stoka bila sita i davala obilno mlijeko.

Tako smo stalno imali viak i obilje, za cijele dvije godine koje je

proveo kod nas. Rastao je mnogo bre no to su rasli drugi djeaci. Nije
imao ni dvije godine, a ve je bio vrst djeak. Zatim smo ga odveli njegovoj

majci, silno elei da ga i dalje zadrimo kod sebe budui da smo se uvjerili
u njegovu berietnost. Razgovarali smo s njegovom majkom i ja sam j oj re

kla: " Da ga hoe ostaviti kod mene dok ne poraste, jer ja se u Mekki bojim

za njega ! "

Uvjeravali smo j e sve dok nije pristala da ga ponovo vratimo s nama.

I opet smo ga vratili. Jednoga dana, nekoliko mjeseci poslije toga, sa

svojim bratom po mlijeku on je uvao sitnu stoku iza naih kua, kad nam je

iznenada dotrao njegov brat sav drhtei . "Onaj moj brat Kurejij a ! " , govo

rio je meni i ocu mu, " Uzela su ga dvojica ljudi u bijeloj odjei, povalili ga i
rasporili mu stomak, i neprekidno ga trlj ali ! "

Moj mu i ja smo odmah pourili prema njemu. Zatekla sam ga kako

stoj i lica izbezumljena od straha. Mu i ja smo mu prili i uzeli ga.

" ta ti je, sinko ? ! " , pitali smo. "Dola su

odgovorio je. "Povalili su me, rasporili

znam ta ! "

mi

mi

dvojica ljudi u bijelom",

stomak i traili neto u njemu. Ne

34

Ibn Hiam

Odveli smo ga u na ator, i moj mu mi je rekao: "Halima, bojim se

da ovaj djeak nije obolio. Odvedi ti njega njegovima, dok se to jo ne vidi
na njemu ! "
Tako smo g a odmah spremili i odnijeli njegovoj majci. "Zato s i ga
dovela?", upitala me je ona. "Ta, toliko si se trudila da ostane kod tebe ! " Re
kla sam: "Bog mi je dao moga sina, a ja sam svoje izvrila. Pobojala sam se
da mu se to ne desi i evo sam ti ga dovela, to uostalom i sama eli. "
"Ne b i t i t o tek tako uinila", rekla j e ona. "Reci mi ta j e po srijedi ! "
Nije me se prola sve dok joj nisam ispriala. "Zar si se uplaila da
mu ejtan ne naudi? ! " , upitala je, i kad sam ja odgovorila potvrdno, rekla je:
"To nikako! ejtan, Allaha mi, nema puta do njega. Moj sin je doista neto
posebno. Hoe li da ti kaem neto u vezi s njim?" " Kako da ne ! " , odgovo
rila sam, a ona je nastavila: " Kad sam ga zanijela, vidjela sam kako je iz
mene izala nekakva svjetlost koja je obasjala dvorce Busre, u zemlji
amskoj . Zatim je trudnoa napredovala a ja, Boga mi, nisam vidjela lake i
jednostavnije trudnoe od nje. Kad sam ga rodila, stavio je ruke na zemlju, a
glavu digao prema nebu. Ostavi ti njega i - sretan ti put! "

Otvaranje grudi
Ibn lshak kae:
Priao mi je Sevr b. Jezid, navodei neke uene ljude, a ja se drim
samo onoga to je rekao Halid b. Ma'dan el-Kelai, da je jedna grupa ashaba
zamolila Boijeg Poslanika, s.a.v.s., da im ispria neto o sebi. "Da" , odgov
orio je on. "Ja sam molba moga praoca Ibrahima i radosna sam vijest brata
mojega Isaa. Moja majka je, kad me je zanijela, vidjela kako je iz nje izala
svjetlost koja je obasjala dvorove ama. Dat sam na dojenje u pleme Benu
Sa'ada b. Bekra.
Jedanput sam sa svojim bratom po mlijeku uvao sitnu stoku iza
naih kua, kad su mi iznenada dola nekakva dva ovjeka u bijeloj odjei.
Nosili su zlatan leen pun leda. Potom su me uzeli i rasporili mi stomak. Iz
vadili su mi srce i raspolutili ga, pa iz njega izvadili crnu grudvicu usirene
krvi i bacili je. Onda su mi srce i stomak prali onim ledom sve dok ih nisu
dobro oprali. Zatim je jedan od njih rekao onom drugom: " Izvagaj ga sa de
setericom iz njegova ummeta ! " On me izvagao sa njima, i ja sam pretegao !
" lzvagaj ga sa stotinom od njegova ummeta! " , opet je rekao onaj . lzvagao
me, i ponovo sam ja pretegao ! "Pusti ga! " , rekao je onaj . "Allaha mi, da ga
izvaga sa cijelim njegovim ummetom, i tada bi on pretegao ! "

Poslanikov tivotopis

35

Djedova zatita
Boiji Poslanik je, sa svojom majkom Aminom bint Vehb i djedom

mu 'Abdulmuttalibom b. Haimom, bio u Allahovu okrilju i zatiti. Allah je

uinio da on raste lijepo, budui da mu je namjerio posebnu poast ukazati.

Kad mu je bilo est godina umrla mu je majka u mjestu Ebva' izmeu

Mekke i Medine. B i la ga je odvela njegovim dajdama iz plemena Benu

' Addijj

b.

Neddar i umrla je pri svom povratku za Mekku .

Poslanik je tako ostao s djedom 'Abdulmuttalibom b. Haimom. 'Ab

dulmuttal ibu je u sjeni Ka 'be postav ljan duek i njegovi sinovi su sjedali

pored njega dok on ne doe. Nijedan nije, iz potovanja prema ocu, sj edao

na duek. Boiji Poslanik, koji je ve bio vrst djeak, doao bi i sjedao na

njega. Njegove amide bi ga uzimale i sklanjale ustranu. Kad je to vidio
'Abdulmuttalib, rekao je: "Pustite mog sinia, jer tako mi A llaha, on je

neto posebno ! " Onda bi ga sa sobom posadio na duek i rukom mu milovao

lea. Radovalo ga je kako se on ponaao.

Kada je B oij i Poslanik navrio osam godina, umro je i ' Abdulmutta

lib. B ilo je to devete godine od "Godine slona" .

Amidina zatita
Poslije ' Abdulmuttaliba Poslanik je ostao sa svojim amidom E bu

Talibom.

U plemenu Benu Lihb bio je jedan ovjek uven po svoj im predska

zanjima ( ' ait), i kad bi on doao u Mekku Kurejije bi kod njega dovodili
svoje djeake da ih pogleda i predskae im budunost. Tako je i Ebu Talih s

ostalim djeacima kod njega doveo i B oije ga Poslanika. On ga je pogledao

a onda mu je neto drugo nakratko odvratilo panju od njega. Potom je uz

viknuo: "Onaj djeak ! Ovamo s njim ! "

Vidjevi da mu je j ako stalo do njega, Ebu Talib ga je prikrio. On je

govorio: "Za B oga miloga, vratite mi onog djeaka kojeg sam maloprije vi
dio! On e, Boga mi, biti vrlo znaaj na linost ! "

Susret s Behirom
Ubrzo e otom Ebu Talih se spremao da s jednom trgovakom karava
nom poe za Sam. Kad je ve bio zavrio s pripremama i pribavio sve to

mu treba za put, B oij i Poslanik, s.a.v.s., mu se poeo umiljavati i on mu

36

Ibn Hiam

nije mogao odoljeti . "Allaha mi, ba u ga povesti sa sobom", rekao je, "i

n igdje se neemo razdvajati ! "

I poveo ga je sa sobom.
Kad je karavana bila u Busri, naila je na isposnika po imenu Behira,

koji je bio u svojoj elij i . On je bio temeljito upuen u kransko uenje, a u

toj eliji je boravio sve otkada se zakaluerio. Tvrdili su da svoje znanje crpi
iz jedne knjige koju je drao u eliji, a koja se prenosila s koljena na koljeno.

Ranijih godina su oni esto prolazili pored njega, no on im se nikada nije

j avljao, niti je izlazi pred njih. Te godine je to uinio. Kad su se primakli

njegovoj eliji, pripremio im je obilan objed.

Kau da je to uradio zbog neeg to je ugledao iz svoje elije. Navodno

je u karavani koja se primicala prepoznao Boijega Poslanika i vidio oblak
koji je samo njega natkriljavao. Karavana je zatim prispjela i zaustavila se u

hladu jednog drveta nedaleko od njega. On je gledao oblak koji je natkrilio

ono drvo i vidio kako su se grane drveta svile i primakle Boijem Poslaniku,

s .a.v.s., i kako je on potraio hlad pod njima. Kada je to vidio, izaao je iz

svoje elije i poslao im poruku : " Kurejije, pripremio sam vam objed i elim

da mu svi prisustvujete - i djeca i odrasli, i robovi i slobodni ljudi ! "

Jedan od nj ih j e primijetio: "Boga mi, Behira, danas s i ba neobian !

Ranije se nisi ovako odnosio prema nama, iako smo esto ovuda prolazili -

pa ta je to danas tako posebno? ! "

Behira je odgovorio: " Pravo si rekao - bilo j e kako kae. Meutim,

vi ste ipak gosti i ja sam poelio da vas poastim, da vam pripravim jelo i da

se svi najedete" .

Desilo se da su se svi sabrali kod njega, osim B oijega Poslanika,

s . a . v . s . On je naime bio dijete, pa je ostao pod drvetom da motri na ivotinje

svoje karavane. Meutim, kad je Behira paljivije preao pogledom po pri

sutnima, nije zapazio onaj znak koj i se nalazio kod Poslanika. " Kurejije ! " ,

rekao j e . " Neka niko n e izostane o d hrane ! " "Niko nije n i izostao " , odgovori

li su oni, " osim jednog djeaka. On je najmlai meu nama, pa smo ga ostav
ili da pazi na nae ivotinje. " "Nemojte tako" , rekao je B eh ira. "Pozovite i

njega da jede s vama ! " Jedan od Kurej ija je tada uzviknuo: " Tako mi Lata i
Uzzaa, sramota je da izostavimo ba 'Abdulmuttalibova sina ! " Potom je us

tao, uzeo ga u naruje i posadio meu ostale. Kad ga je ugledao, Be hira ga je

poeo palj ivo promatrati traei ona obiljeja njegova tijela koja je nalazio

kod sebe u knjigama.

Nakon to su gosti objedovali i razili se, on mu je priao i rekao mu :

" Djeae, za ime Lata i Uzza-a, neto u te pitati, a ti mi odgovori ! " Behira
mu se obratio na taj nain zato to je uo da se njegov narod zaklinje tim

Poslanikov ivotopis

37

imenima. Tvrde da mu je Poslanik na to rekao: "Nemoj me pitati nita u nj i

hovo ime, jer ja Boga mi to dvoje najvie prezirem ! " Behira je na to uzvra
tio: "Tako ti Boga, odgovori mi na ono to te budem pitao ! " "Pitaj to

hoe ! " , rekao je Poslanik. Behira ga je pitao o nekim stvarima vezanim za

njegovo stanje u snu, za sadraj i izgled njegovih snovienja. Poslanik mu je

priao o svemu tome, a njegovi odgovori su se potpuno slagali sa svoj stvima

koja je Behira nalazio u knjigama. Zatim mu je pregledao lea i na njima op
azio peat poslanstva, ba meu plekama kako je i bilo najavljeno.

Kad je s tim zavrio, priao je njegovom amidi Ebu Talibu i upitao

ga: "ta je tebi ovaj djeak?" "Sin", odgovorio je on. "Nije ti sin ! " , rekao je

Behira. " Ovaj djeak ne bi trebao imati iva oca ! " " Pa, sin je moga brata ! " ,

odgovorio j e Ebu Talib. "ta j e bilo s njegovim ocem?", upitao je Behira.

"Umro je jo dok ga je mati nosila u svojoj utrobi " , rekao je Ebu Tali b. " Isti

nu si rekao ! " , zakljuio je Behira. " Vrati se sa svojim bratiem u njegovo

mjesto i dobro ga uvaj od Jevrej a ! B oga mi, ako oni vide i saznaju o njemu
ono to sam ja saznao, sigurno e poeljeti da mu naude ! S tvojim bratiem

e se desiti neto velianstveno ! "

Ebu Talib j e odmah potom s nj im pourio u Mekku .

Sram.ni rat
Kad je izbio sramni rat (harb el-fidar), B oiji je Poslanik imao dva

deset godina. 1 Taj dan je nazvan Danom srama, budui da su u njemu dvije
plemenske zajednice povrijedile svetost - Kinana i Kajsu ' Ajlan . Naime, oni

su prekrili ono to je meu njima bilo strogo zabranjeno. Voa Kurej ija i

Kinane je bio H arb b. Umejje i s poetka dana inicijativu je imalo pleme

Kaj s, no situacija se sredinom dana obrnula.

enidba Hadidom
Hadida bint Huvej lid je bila trgovkinja, vrlo ugledna i bogata ena.

Za svoj imetak je unajmljivala mukarce da njime trguju, a ona im je za to

l . Ibn Hiam navodi da je i Boiji Poslanik bio svjedokom nekih dana tzv. sramnog rata,
istiui da su ga njegove amide izvele sa sobom. Poslanik je o tome rekao: "Ja sam dodavao
strijele svojim amidama ! " , tj. strijele njihovih neprijatelja koje su padale oko njih. Taj sramni
rat je ujedno bio i posljednji. Rije je o sramnom Berradu (ime mjesta na kojem je dolo do
sukoba, op. pre v.). Prije njega su bila jo tri sramna rata: prvi se zbio izmeu plemena K i nane
i Hevazina, drugi izmeu Kurej a i Hevazina a trei izmeu Kinane i Hevazina. Podrobnije o
ovim ratovima vidjeti u knjizi El- 'Ikd el-ferid i u EI-Egani.

Ibn Hiam

38

plaala odreeni procenat. Kurejije su inae bili ljudi trgovci . Kad je Had
ida saznala o Boijem Poslaniku sve ono to je saznala u pogledu njegove
iskrenosti, njegove velike povjerlj ivosti i plemenita morala, uputila mu je po

ruku i predloila mu da on s njenom imovinom zarad trgovine ode u am, a

ona e ga za to nagraditi vie nego to je nagraivala ostale. S nj im bi poao

i njen djeak Mej sera. Poslanik je tu ponudu prihvatio i zajedno s Mejserom

poao na put do ama.

Poslanik se spustio u hlad jednog drveta, nedaleko od elije jednog is

posnika. 1 lsposnik je dugo buljio u Mej seru, a onda ga upitao: " Ko je onaj

ovjek koji se sklonuo u hlad onog drveta?" "To je jedan Kurejija", odgovo
rio je Mejsera. " Od stanovnika je Svetita ! "

"Pod ono drvo se niko drugi nije spustio doli poslanik ! " , rekao j e is

posnik.

Boiji Poslanik je u amu prodao svu robu koju je dovezao iz Mekke

i za to kupio sve to je namjeravao kupiti. S tim tovarom je s karavanom kre

nuo put Mekke. U podne, u vrijeme najvee ege, Mej sera je vidio dva mele

ka kako iznad Poslanika zakriljuju sunce i prave mu hlad dok je on jahao na

devi. Stigavi u Mekku, predao je Hadidi sve to je dovezao. Ona je to pro

dala, a zarada j oj je bila dvostruka, ili skoro tolika.

Mej sera joj je ispriao ono to je njemu rekao onaj isposnik, a spome

nuo je i hlad koji su mu pravila dva meleka. Hadida je bila odluna, inteli

gentna i dostojanstvena ena. Krasile su je mnoge lijepe osobine kojima ju je

Allah poastio. im j oj je Mej sera to ispriao, pozvala je Boijega Poslani

ka, s.a.v.s., i bez okolianja mu rekla: " Tebe elim, amidiu, zbog tvojega
rodbinstva i zbog ugleda koji uiva u svome narodu ; zbog tvoje povjerlji
vosti i lijepa morala, i zbog tvoje iskrenosti. . . ! " , i ponudila mu se za enu.

Hadida je po svom porijeklu bila najcjenjenija Kurejijka. Uivala je naj

vei ugled i bila najimunija ena. Svaki njen sunarodnik bi bio poaen

time da je to mogao postii .

Kad je to rekla Boijem Poslaniku, s.a.v.s., on je to ispriao svojim

amidama. S nji m je do Huvej lida b. Eseda2 poao njegov amida Hamza.

Tu ju je zaruio, a potom i oenio.3

l . Zvao se Nestura.
Puno ime mu je: Huvejlid b. Esed b. 'Abdul 'uzza b. Kusajj b. Kilab b. Murre b. Ka'b
b. Luejj
3 . Na ime mehra dao joj je dvadeset mladih deva. Ona je bila prva ena koju je oenio i
do njene smrti se nije enio drugom.
2.

Poslanikov tivotopis

39

Ona mu je rodila svu njegovu djecu, osim sina Ibrahima 1 : Kas ima, po
kojemu je dobio i nadimak (Ebu el-Kasim, otac Kasimov), Tahira i Tajjiba2 ,
Zejnebu, Rukiju, Ummu Kulsum i Fatimu, neka su na sve njih mir i blagos
lovi Boiji.
Kasim, Taijib i Tahir su umrli prije njegova poslanstva (fi-1-dahiliije),
dok su mu sve kerke doekale islam, primile ga i s njim uinile hidru u Medinu.

Izjava Vereke b. Nofela

Sve to je ula od Mejsere - to to je rekao onaj isposnik, te da su mu dva
meleka pravila hlad - Hadida je ispriala Vereki b. Nofelu b. Esedu b. 'Ab
dul'uzzau, koji je bio njen amidi. Vereka je bio kranin, prouavao je kranske
knjige i druio se s uenim ljudima. Kad ju je sasluao, rekao je: "Ako je to istina,
Hadida, onda je Muhammed poslanik ovoga naroda! Ja sam saznao da e se u
ovom narodu pojaviti poslanik koji se oekuje. Sada je njegovo vrijeme! "
Vereka je t o iekivao s nestrpljenjem. "Dokle !?", pitao se. O tome j e
izrekao sljedee stihove:
Istrajavao sam i u sjeanju uporan bio,
zbog etnje,
sve dok ne stite glas
i opis od Hadidte, jedan za drugim.
Predugo bjee ekanje, Hadidta,
u njedro Mek.ke, dok ekah tvoje rijei,
da u njima ugledam izlaz!
Ti nam, evo, ispria rijei kaluera, isposnika
(ne telim stati)
"da e Muhammed biti prvak na
i pobijediti svakog protivnika !
Da e u ovoj zemlji bljesnuti s vjetlom
i njime izgradit svijet da se talasa!
Da e porazit svakog koji ga napadne,
a dati pobjedu onima ko su mu braa! "
Eh, da mi je to doekat,
pa da mu budem pristupnik prvi!
1 . Njega mu je rodila Marija, Koptkinja iz Gornjeg Egipta, koju mu je poklonuo El
Mukavkis, koptski velikodostojnik.
2.

Tahir i Tajjib su mu bili nadi mci , dok mu je pravo i me bilo 'Abdullah.

40

Ibn Hiam

Zidanje Ka'be
B oiji Poslanik, s.a.v.s., je imao trideset i pet godina kad su se Ku

rejije sastale da se dogovore oko popravke Ka 'be. N aime, namjeravali su joj

promij eniti krov, jer su se bojali da se ne srui, s obzirom na to da je sva

graevina iznad postolja bila napravljena samo od velikog kamenja, bez

buke.

U primorju Mekke more je na obalu bilo izbacilo lau nekog rimskog

trgovca, koja se tu razbila, pa su Kurejije uzele njene daske i pripremile ih

za krov. U Mekki je ivio i jedan Kopt, stolar, pa im je on dao nekog materi

jala za popravku .

Iz udubine Ka'be, u koju su stavljani svakodnevni pokloni, izlazila je

zmija i sunala se na zidu Ka'be. Pored ostalog, ljudi su se i nje plai li, jer

joj se niko nije primakao a da ona nije digla glavu, zinula i zuuketala svo
jim tijelom. Jedanput, dok se ona po obiaju sunala na zidu Ka'be, Al lah je

poslao jednu pticu koja ju je zgrabila i nekud je odnijela odatle. Kurej ije su

to prokomentirale rijeima: "Moe biti da nam Allah ovim pokazuje da je

zadovoljan naom namjerom. Imamo dobrog radnika, imamo daske, a sad

nas je Allah rijeio i zmije ! "

Kad su se svi saglasi li da je srue, pa da j e iznova sazidaju, Ehu V e hb

b. 'Amr b. ' Aiz b. ' Abd ibn 'Imran b. Mahzum je ustao i od Ka'be uzeo je

dan kamen . On mu je, meutim, ispao iz ruku i vratio se na svoje mjesto.

" Kurejije ! " , rekao je on. "U zidanje Ka'be ugraujte samo svoj poteno

zaraen imetak. Nemojte u nju zidati nepravinu naknadu, prou s kamatom,

niti bilo kakvu nepravdu ! "

Kurejije su zatim podijelile Ka ' bu . Strana na kojoj su bila vrata dodi

jeljena je Benu ' Abdi Menafu i Zuhri, dio izmeu Crnog i Jemenskog ugla
pripao je Benu Mahzumu i jo nekim kurejijskim plemenima; stranji dio

Ka 'be je dat Benu Dumehu i Sehmu, dok je strana s okriljem (hidr) pripala

Benu ' Abduddaru ibn Kusajj u, Benu Esedu b. 'Abduluzzau i Benu ' Addiju

b. Ka 'bu.

Meutim, ljudi su se bojali njena ruenja i plaili su se zapoeti po

sao. El- Velid b. el-Mugira je rekao : "Ja u je prvi poeti ruiti ! " Uzeo je bu

dak i priao joj govorei : " B oe, ne odstupamo od Tvoje vjere ! Boe, mi
samo elimo dobro ! " Potom je sruio stranu izmeu dva ugla, a ljudi su tu

no proveli u iekivanju. " ekaemo" , govorili su . " Ako se njemu ta desi,

vie nita neemo ruiti, i vratiemo je kakva je i bila. Ako mu se, pak, nita

ne desi, to e znaiti da je Allah zadovoljan s ovim to radimo, pa emo

ruiti ! "

Poslanikov tivotopis

41

El-Vel id j e tu no pres pavao mimo i u rano jutro se opet dao n a po

sao. Ruio je on, a s nj im su ovoga puta ruili i drugi. Kad su poruili sve do

temelja - temelja Ibrahimovih, a.s., - naili su na nekakvo zeleno kamenje

koje je bilo poput kamiljih grba i koje je meusobno bilo vrsto povezano.

Kurejijska plemena su zatim sakupila kamenje s ciljem da zaponu

gradnju. Svako je pleme kamenje kupilo za sebe i poelo se zidati. Medutim,

kad su stigli do mjesta na koje je trebalo staviti Crni kamen (el-hader el

esved), izbila je svaa. Svako pleme je htjelo da ga ono postavi na to mjesto.

Na kraju su se svi povukli ustranu, potraili medu sobom saveznike i pri

premili se za bitku.

Neki prenosioci tvrde da je Ehu Umejje b. el-Mugira, u to vrijeme

najstarij i Kurejija, tada rekao: " Kurejije ! Dajte da vam u tome presudi prvi

ovjek koji ude na vrata ovoga Hrama ! " Svi su pristali na to, a na vrata je
prvi uao Boiji Poslanik; s.a.v.s. Ugledavi njega, rekli su: "On je pouzdan

ovjek, slaemo se. Ovo je Mohammed ! "

Kad i m j e priao, rekli s u mu o emu se radi. " Dajte mi jednu tkani

nu ! " , rekao je on na to i potom svojom rukom na nju stavio Crni kamen.

"Neka svako pleme uzme za jedan kraj ove tkanine" , rekao im je, "i neka ga

svi zajedno podignu ! " Tako su i uinili . Kad su Kamen digli do njegova

mjesta, on ga je tu stavio svojom rukom, a zatim je zidanje nastavljeno.

Navjeenje arapskih vraeva, jevrejskih rabina i kranskih

sveenika
Jevrejski rabini, kranski sveenici i arapski vraevi su govorili o

Boijem Poslaniku, s.a.v.s., jo prije njegova poslanstva i isticali da se pri

makla njegovo vrijeme. Rabini i sveenici su to kazivali na temelju svojih

knjiga u kojima su nalazili njegova obiljeja i obiljeja vremena u kojem e

se pojaviti, dok su arapski vraevi to saznavali preko dina koji su pris

lukivati na nebesima. Naime, tada im to jo nije bilo hranjeno gaanjem

zvjezdicama. Vra ili vraara su esto spominjali neto vezano za njega, ali

Arapi tome nisu pridavali vanost. Medutim, kada je Allah poslao Poslanika
i kad se dogodilo to to su oni spominjali, oni su to prepoznali.

Kada se vrijeme sasvim primakla i kad je nastupilo Poslanikovo pos

lanstvo, ejtanima je onemogueno prislukivanje. Izmedu njih i busija koje

su zauzimali zarad prislukivanja, stavljena je pregrada, a oni su gadani

zvjezdicama. Dini su tako shvatili da je to zbog neke Allahove odredbe ve

zane za ljude.

42

Ibn Hiam

Izgled Boijega Poslanika

Ibn Hiam kae:
Izgled Boijega Poslanika, s.a.v.s., najbolje doaravaju rijei ' Umera

Mevla Gufre, koji to prenosi od Ibrahima b. Muhammeda b . 'Alij a b. Ebi Ta

liba. On kae: " Kad bi 'Ali b . Ehi Talih opisivao Boijeg Poslanika, s.a.v.s.,

govorio bi: "Nije bio ni previe visok, ni previe nizak, ve osrednjeg rasta.

Nije imao ni previe kovrdavu a ni sasvim oputenu kosu, ve onako valo

vitu . Nije bio ni predebeo, a ni butrast. Imao je bijel ten i krupne eme oi s

dugim trepavicama, krupne zglobne kosti i plea, sitne malje po prsima i

j ake ake i stopala sa malo malja. Kad je hodao nije koraao vrsto, ve kao
da ide nizbrdo, a kad bi se okrenuo, okrenuo bi se cijelim tijelom. Meu
plekama je imao peat poslanstva - bio je posljednji poslanik.

Bio je najdareljiviji ovjek, naj sranij i , naiskreniji , naj pouzdaniji,

najblae naravi i naj ljepeg ophoenja. Ko ga prvi put vidi osjeti potovanje

prema njemu, a ko se s njim pone druiti, taj ga zavoli " .

Njegov opisiva kae: "Ni prije ni poslije nisam vidio nikoga slinog

njemu . Mir i blagoslovi B oiji neka su na njega ! "

Osobina Boijeg Poslanika prema lndilu

Ibn Ishak kae:
Prema meni dostupnim saznanjima, Isa je, sin Merjemin, meu onim

to mu je objavljeno od B oga u Indil uvrstio svojim sljedbenicima i opis

B oijega Poslanika, s.a. v . s . , to je zabiljeio i apostol Ivan kad je ispisivao

Indil iz vremena Isaa. U vezi s poslanikom koji e im doi, zapisano je

sljedee:

" Ko mene prezre, prezreo je Gospoda. I da ja nisam, u njihovu pri

sustvu, inio ono to niko nije inio prije mene, oni grijeha ne bi imal i . Ali

oni su se, i pored j asnoga znaka, uobrazili i umislili da e me nadvladati, a

takoer i Gospoda. Meutim, rij e koja je u Zakonu mora se ostvariti. Oni su

me prezreli nepravedno, pa kada doe Munhamenna od Gospoda, kojeg e

vam B og poslati, Duh Sveti koj i e od Gospoda izai, on e me potvrditi, a i

vi isto tako, jer ste j o mnogo prije bili sa mnom. O tome vam kazujem, da

ne sumnjate. "

Munhamenna na sirijanskom znai Muhammed, a to j e na grkom

Baraklitis (mnogo hvaljeni, op. prev.)

Poslanikov tivotopis

43

Poslanstvo
Kada je Muhammed, Boiji poslanik, neka su na njega mir i blagoslo

vi Boiji, imao etrdeset godina, Allah mu je, kao milost prema svjetovima i

kao radosnu vijest cijelom ovjeanstvu, dao poslanstvo. Allah, delle

anuhu, je od svakog poslanika kojeg je poslao prije Muhammeda, neka su

na njega mir i blagoslovi Boiji, uzeo obavezu da e on vjerovati u Njega,

priznavati Ga i pomagati Ga protiv Njegovih protivnika. Takoer je uzeo ob

avezu da e to oni prenijeti svima onima koji povjeruju u nji h i koj i ih budu
slijedi li. Svi poslanici su tu preuzetu obavezu i izvrili.

Od 'Aie, neka je Allah zadovoljan njome, zabiljeeno je sljedee :

"Prvo ime je

B oijem Poslaniku,

sallellahu

'alejhi

ve

sellem,

zapoeto poslanstvo, kad ga je Allah odluio poastiti i na lj ude spustiti mi

lost, bili su istiniti snovi . togod je Poslanik vidio u snu , to je po pravilu i

dolazilo poput jutarnjeg osvita. Allah mu je tako omilio samou da mu nita

nije bilo drae od nje" .

Od ' Abdullaha b . ' Ubejdullaha je zabiljeeno da je Boiji Poslanik,

izvjesno vrijeme prije no to e mu Allah ukazati posebnu poast i zapoeti

mu poslanstvo, obiavao kada radi neega izae toliko se udalj iti od naselja

da bi mu se kue izgubile iz vida. Odlazio je u klance Mek.ke i zalazio dubo

ko u njene doline. Tad mu je svaki kamen i svako drvo pored kojeg je prola

zio govorilo: "Mir neka je na tebe, Boiji Poslanie ! " On se okretao oko

sebe, gledao desno i lijevo i iza sebe, ali je svuda vidio samo drvee i ka
menje. Tako je jedno vrijeme samo gledao i sluao, a onda mu je doao
Dibril , 'alejhi-s-selam, i donio mu poast Allahovu, dok se on nalazio u

peini Hira' . Bilo je to u mjesecu ramazan u " .

' Ubejd b . ' Umejr kae:

" B oij i Poslanik, s.a.v.s., je svake godine po jedan mjesec provodio u

peini Hira' . To je inae bio obiaj Kurej ija u dahilijjetu, tj . da se posvete

pobonosti,

daleko od kipova. Poslanik je to radio svake godine u istom

mjesecu, hranei svakog siromaha koji bi naiao. Kad bi s tim zavrio, odla

zio bi do Ka 'be prije no to bi uao i u svoju kuu. Uinio bi sedam ili vie
tavafa oko nje, i tek potom odlazio kui.

Kad je nastupio onaj mjesec u kojemu je Allah odredio ukazati mu

poast, a bio je to mjesec ramazan, B oiji Poslanik je opet otiao u peinu

Hira' , a s njim je bila i njegova porodica. One noi u kojoj ga je A llah

poastio objavom, doao mu je Dibril, ' aleji-s-selam, s Boijom porukom.

Boiji Poslanik, sal lellahu ' alej hi ve sellem, je priao:

44

Ibn Hiam
"Onda mi je doao Dibril, dok sam ja spavao, na jednoj prostirci od

brokata na kojoj je bilo neko pismo. " itaj ! " , rekao mi je. "Ne itam " 1 , od

govorio sam. Na to me on tako pritisnuo da sam poeo osjeati guenje. Po

mislio sam da je to smrt. Onda me on pustio i opet mi rekao: " itaj ! " "Ne

itam ! " , rekao sam, a on me ponovo pritisnuo, tako da sam ja opet pomislio
da je to smrt, a onda me pustio. " itaj ! " , rekao je . " ta u itati? ! " , upitao
sam, i on me ponovo poeo guiti, i ja sam opet pomislio da je to smrt. Za
tim me pustio i rekao: " itaj ! " "ta u itati ! ?" , pitao sam. Tad je rekao:

itaj u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara ovjeka od ugruka! itaj,
plemenit je Gospodar tvoj, koji pouava peru, koji ovjek::! pouava onome
to ne zna. Ja sam to proitao, a on je uutio i otiao od mene. Onda sam se
probudio, imajui osjeaj da mi je u srcu ispisana knjiga!

Napustio sam peinu i, kad sam bio na sredini brda, iz neba sam uo

glas : " Muhammede ! Ti si poslanik Boiji, a ja sam Dibril ! " Stajao s am i

gledao u nebo. Na obz01ju sam ugledao Dibrila u liku ovjeka sastavljenih

nogu . Govorio je: "Muhammede ! Ti si Boiji poslanik a ja sam Dibri l " .

Stajao sam i gledao u njega n e miui s e s mjesta. Onda sam s e okre

nuo od njega, i dalje gledajui u nebo. Meutim, gdje god sam pogledao, vi

dio sam ga tamo ! Stajao sam tako nepomian sve dok Hadida nije poslala
ljude da me trae. Oni su otili uvrh Mekke i vratili se nazad, a ja sam jedna

ko stajao na svome mjestu ! Utom je Dibril otiao, i ja sam krenuo svojima.

Kad sam doao do Hadide, sjeo sam uz njeno bedro i nageo se prema njoj .

" Gdje si to bio, Ebu Kasime?", upitala me ona. "Ja sam poslala ljude da te

trae, pa su ili sve do Mekke i ponovo se vratili nazad ! "

Ispriao sam joj cijeli sluaj, a ona j e rekla: " Raduj se, amidiu, i

budi vrst ! Tako mi Onoga u ijoj je ruci H adi dina dua, ja se doista nadam
da bi ti mogao biti poslanik ovoga naroda! "
Potom je ustala, skupivi svoju odjeu, i otila do Vereke b . Nofela,

njenog arnidia. On je bio primio kranstvo, itao mnoge knjige i sluao

sljedbenike Tevrata i lndila. Ispriala mu je sve to j oj je Boij i Poslanik,

s.a.v.s., rekao da je vidio i uo. Vereka je rekao: " Presveti ! Presveti ! Tako mi

Onoga u ij oj je ruci Verekina dua, ako si mi sve pravo kazala, Hadida,

onda znai da mu je doao najodabraniji melek, onaj koji je dolazio Musau !

On je, znai, doista poslanik svoga naroda. Reci mu to, neka bude vrst ! "

Hadida se zatim vratila Boijem Poslaniku i ispriala mu ta mu je

rekao Vereka. Poslanik je, poto je bio zavrio svoju osamu, otiao do Ka 'be
i inio radnje koje je i ranije obiavao initi. Vereka mu se obratio: "O sine

brata mojega, ispriaj mi sve to si vidio i uo ! " Kad mu je Poslanik ispriao,

l . U drugoj predaji stoji: "Ja ne znam itati ! "

Poslanikov ivotopis

45

rekao je: "Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, ti si doista poslanik ovo

ga naroda ! Tebi je doao naj odabraniji melek - isti onaj koji je dolazio Mu

sau . Ti e sigurno u la biti utjerivan, sigurno e biti vrijedan, prognan i

napadan ! A ako j a doekam taj dan, j a u sigurno Allaha pomoi; On zna

kako ! " Potom je spustio svoju glavu prema njemu i poljubio ga u tjeme.
Poslanik se, nakon toga, vratio svojoj kui.

Poetak objave Kur' ana

Objava Kur'ana je B oijem Poslaniku, s.a.v.s., zapoeta u mjesecu

ramazanu . Allah, d. . , kae :

U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje

Kur'ana, Upute za ljude i jasnih dokaza Prave staze, i luenja Istine od lai.
(El-Bekare, 1 85 . ) . Zbilja, Mi smo ga poeli objavljivati u noi Kadr! A ta ti
misli, ta je no Kadr? No Kadr bolja je od hiljadu mjeseci! Meleki i
Dtibril, s dozvolom Gospodara svoga, u njoj silaze zbog odluke svake, u
njoj je spas sve dok zora ne s vane! (El-Kadr) .
Takoer je rekao : Ha Mim. Tako Mi Jasne Knjige, Mi smo je zbilja u
blagoslovljenoj noi objavljivati poeli, i Mi smo opominjatelji, u njoj se
svaka mudra stvar ralanjuje, po zapovijedi od Nas! (El-Duhan, 1 .-5 .).
Doista, one koji izmeu vas lea okrenue na Dan kad su se mnotva d va su
kobila. . . (Alu ' Imran, 1 55). Taj sukob je bio izmeu Boijega Poslanika,
s.a.v.s., i idolopoklonika, na Bedru.

Islam Hadide bint Huvejlid

Hadida bint Huvej lid je povjerovala u njega kao poslanika i drala

za istinito sve to mu je dolazilo od Allaha. Ona mu je nesebino pomagala u

tome i bila je prva koja je povjerovala u Allaha i Njegova Poslanika i u istin

itost onoga to dolazi od Njega. Allah je time olakao Svome Poslaniku,

neka su na njega mir i blagoslovi Boij i . Sve neprijatnosti koje je sluao i

sva utjerivanj a u la koja su ga j ako rastui vala, Allah je preko nje otklanjao

od njega, im bi joj se vratio. Ona ga je bodrila, ona ga je tjeila, izraavala

svoju nepokolebljivu vjeru u njega i umanj ivala znaaj onoga to su mu

prireivali ljudi.

B oij i Poslanik je rekao : "Nareeno

mi

je da Hadidu obradujem

kuom od bruenog biseija, u kojoj nema ni buke ni muke ! "

46

Ibn Hiam

Prekid objave
Poslaniku je potom neko vrijeme obustavljeno slanje objave, to ga je
bilo sasvim opteretilo, i ega se je pobojao. Onda mu je doao Dibril sa su

rom El-Duha, u koj oj mu se njegov Gospodar koji ga je i poastio objavom,

kune:

Tako mi jutra, i noi kada nastupi s tminama, - Gospodar tvoj, zbilja,

nije te napustio ni omrznuo!, tj .nije te napustio i ostavio, nije te zamrzio pa
te opet zavolio, Zbilja, Onaj svijet bolji je za tebe od Svijeta Ovoga, tj . ono
to Ja imam za tvoj povratak Meni, doista je bolje od poasti koju sam ti naj

prije na dunjaluku dao,

a Gospodar tvoj tebi e podariti, pa e zadovoljan

biti!, tj . dae ti pobjedu na dunjaluku i nagradu na ahiretu . Zar te siroetom
ne nae, pa ti utoite dade, i zalutalim te nae, pa ti Pravu stazu dade, i si
romahom te nae, pa te bogatim uini!. Allah mu napominje kako mu je ve

od samog poetka ukazivao poast, i kako mu je blagodat dao u sirotinjstvu

njegovu, u siromatvu i u nepoznavanju prave vjere kad ga je, milou S voj

om, iz svega toga izbavio.

po srijedi - ne podvikni!,

Siroe kad je po srijedi - ne ucvili, prosjak kad je

tj . ne budi silan i ohol, niti oduran i grub prema Al

lahovim bespomonim robovima.

I o blagodati Gospodara svoga kazuj ti!,

tj .

govori o blagodati i poasti u vidu poslanstva koje ti je dolo od Allaha, od

nosno spomeni to i pozovi k tome !

Poslanik je poeo govoriti o blagodati koju je Allah dao njemu, a s

njim i ostalim ljudima. Govorio je o svom poslanstvu tajno, onoj rodbini u

koju je imao povjerenje.

Prvi muslimani
Prvi mukarac koj i je povjerovao u B oije g Poslanika, neka su na nje

ga mir i blagoslovi B oiji, koj i je klanjao sa nj im i povjerovao u sve to mu

je dolo od Uzvienoga Allaha, bio je 'Ali b. Ebi Talih, kada je imao samo
deset godina.

Jedna od Boijih blagodati prema ' Aliju b. Ehi Talibu jest njegov bor

avak u kui B oijega Poslanika. Kurejije su, naime, jedanput bile zapale u

veliku krizu, a Ehu Talih je imao puno eljadi. U toj situaciji Poslanik se

obratio svom amidi 'Abbasu, koji je bio jedan od naj imunijih ljudi Benu

Haima. "'Abbas" , rekao mu je, "tvoj brat Ehu Talih ima mnogo eljadi, a
vidi kakva je nestaica zadesila ljude, pa hajde da mu to breme malo
olakamo: da mu uzmemo po jednog sina, i da mu tako koliko-toliko

olakamo ! " ' Abbas je pristao na to, pa su se odmah zaputili Ebu Talibu.
"Hoemo da te malo rasteretimo " , rekli su mu, "dok ova kriza ne mine " .
"'Ukajla mi ostavite " , odgovorio j e Ehu Talih, "pa radite ta hoete ! "

Poslanikov tivotopis

47

Boiji Poslanik, s.a.v.s., je uzeo 'Alija i priljubio ga uzase, a ' Abbas

je uzeo D a 'fera. Na taj nain je 'Ali ostao s Poslanikom sve do dolaska Ob
jave. S lijedio ga je, povjerovao u njega i prihvatao sve to je objavljivana.
Neki uenjaci navode da je B oiji Poslanik, kad god bi nastupilo na
masko vrijeme, odlazio u klance Mekke, i da je uvijek sa njim iao i ' Ali b.
Ebi Talih, krijui se od oca, amida i drugih ljudi. Tamo su zajedno obavljali
namaze i vraali se tek nou . Tako su inili danima, sve dok jedanput Ebu
Talib nije naiao na nj ih dok su bili u namazu. "Eh, bratiu ! " , rekao je
Boijem Poslaniku. "Kako vidim, ti ispovijeda neku novu vjeru ! ?" " Da,
amida ! " , odgovorio je Poslanik. "Ovo je Allahova vjera, vjera Njegovih me
leka, Njegovih poslanika i vjera naeg praoca Ibrahima. Allah me je s njom
poslao ljudima kao poslanika. Ti si, amida, najprei da te posavjetujem i
pozovem ovoj uputi, i ti si najprei da mi se odazove i u ovom me potpo
mogne ! " Ebu Talih je odgovorio: "Ja se, bratiu, ne mogu odvojiti od vjere
svojih otaca i od njihovih obiaja, ali tebi, B oga mi, dok sam j a iv nita
naao nee biti uinjeno ! "
Zatim je islam primio Ibn urahbil b . Ka'b b. 'Abduluzza (Zejd b. Hari
sa). Njega je, kao roba iz ama, doveo Hakim b. Hizam b. Huvejlid. Kad je kod
njega dola strina mu Hadida, tada ve ena Boijega Poslanika, on joj je rekao:
"Eto, strina, uzmi sebi jednog od tih djeaka! " , i ona je odabrala Zejda. Ugle
davi ga kod nje, Poslanik ju je zamolio da ga pokloni njemu, i ona mu ga je
poklonula. On gaje oslobodio i posinio. Bilo je to prij e poetka Objave.
Islam je zatim primio Ebu Bekr b. Ebi Kuhafe. Pravo ime mu je
'Atik, dok je ime Ebu Kuhafe Osman. Ebu Bekr je, neka Allah bude zado
voljan njime, svoje primanje islama objelodanio, te ljude poeo pozivati Al
lahu i Njegovu Poslaniku ! On je bio blizak svome narodu, vrlo omiljen i
pristupaan. Bio je najbolji poznavalac kurejijske genealogije i najvie je
znao o nj ima, i dobro i loe. Bio je trgovac, poznat po svojoj moralnosti i do
broinstvu. Ljudi su dolazili kod njega i mnogo se druili s njim zbog njego
va znanja, trgovakih poslova i ugodna razgovora. On je svakoga od njih, u
kojega je imao povjerenja, pozvao Allahu i islamu. Na taj nain su islam
primili: ' Usman b. 'Affan, El-Zubejr b. El- 'Avam, 'Abdurrahman b. ' Avf,
Sa'ad b. Ebi Vekkas i Talha b. ' Ubejdullah. Dakle, nj ih osmerica su bili prvi
muslimani. Obavljali su namaz i dijelili milostinju.
Potom su islam primili : Ebu ' Ubejde b. El-Derrah, Ebu Selema b.
'Abdulesed, El-Erkam b. Ebi el-Erkam1 , ' Usman b. Maz'un i njegova dva
l . U njegovoj kui se Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, skrivao od mekkans
kih Kurejija, i u njoj pozivao ljude u islam. Kua se nalazila na breuljku Safa. To je tako
trajalo sve dok broj muslimana, s 'Umerovim prihvaanjem islama, nije dostigao etrdeset lju
di, nakon ega su izali i z te kue.

48

Ibn Hiam

brata: Kudame i 'Abdullah, ' Ubejde b. El-Haris, Se 'id b. Zejd b. 'Amr i nje
gova ena Fatima, sestra Omera b. El-Hattaba, Esma' , ki Ebu Bekrova,
' Aia, ki Ebu Bekrova, koja je tada bila mala djevojica, Habbab ibn el
Eretti, 'Umejr b. Ebi Vekkas, 'Abdullah b. Mes 'ud, Mes 'ud b. El-Karijj , Sel
it b. 'Amr, Ajja b. Ebi Rebi 'a i njegova ena Esma' bint Selame, Hunej s b.
Huzafe, 'Amir b. Rebi 'a, 'Abdullah b. Dah i njegov brat Ebu Ahmed,
Da 'fer b. Ebi Talib i njegova ena Esma' bint 'Umejs, Hatib b. El-Haris i
njegova ena Fatima bint el-Mudellil, njegov brat Hattab i ena mu Fukejha
bintu Jesar, Mu'ammer b. El-Haris, El-Saib b. ' Usman b. Maz'un, El
Muttallib b. Ezher i njegova ena Remla bint Ebi 'Avf, El-Nuhham ije je
pravo ime Nu ' aj m b. 'Abdullah, ' Amir b. Fuhejra, Halid b. Se 'id b. El- ' As i
njegova ena Emina bint Half, Hatib b. ' Amr, Ebu Huzejfe b. ' Utbe b.
Rebi ' a, Vakid b. 'Abdullah, Halid, 'Amir, 'Akil i Ijjas benu el-Bekir b. ' Abd
Jalil, 'Ammar b. Jasir i Suhejb b. Sinan el-Rumi . 1

Javno pozivanje u islam

Ubrzo potom, Mekkelije su poele u grupama ulaziti u islam, kako
mukarci tako i ene. U gradu se o islamu puno prialo, a pria o njemu
irila se na sve strane.
Uzvieni Allah je zatim naredio Svome Poslaniku da javno obznani
ono to mu dolazi od Njega, da ljude s tim upozna i da ih pozove da to sli
jede. Period tajnog pozivanja u vjeru, dakle do naredbe o njenom javnom
obznanjivanju, trajao je tri godine. Potom je Uzvieni Allah objavio: Ti jav
no ispovijedaj ono to ti se nareuje i mnogobotaca se okani! (El-Hidr,
94.), zatim: I opominji rodbinu svoju najblitu i budi ljubazan prema vjernici

ma koji te slijede! A ako te ne budu posluali, ti reci: Ja samo jasno opomin

jem (E-u ' ara' , 2 1 4.).
Ashabi Boijega Poslanika su, kad bi htjeli namaz obaviti, odlazili u
klance i to inili u potaji od svoga naroda. Tako se jedanput, dok je Sa' ad b.
Ebi Vekkas tamo u jednom klancu Mekke obavljao namaz s grupom ashaba
B oijeg Poslanika, pred njima pojavila grupa murika i poela ih provocirati
i vrijeati zbog toga to su radili, i naposljetku ih napala. Sa'ad b. Ebi Vek
kas je tada jednog murika udario devino m vilinom kosti i rasjekao mu gla
vu. B ila je to prva proljevena krv u islamu.
l . Suhejb je ustvari bio Arapin. Rimljani su ga jo kao djeaka odveli u roblje, pa je bio
skoro zaboravio arapski jezik. Zatim ga je kupio jedan ovjek iz plemena Kelb i prodao ga u
M ekki. Kupio ga je 'Abdullah b. Dud'an i oslobodio ga. U jednom hadisu stoji: "Suhejb je
prethodnik Rimljana ! "

Poslanikov tivotopis

49

Kad je B oiji Poslanik, s.a.v . s . , poeo javno svoj narod pozivati u is

lam, kako mu je to Allah naredio, njegov narod se nije distancirao od njega,
niti mu proturijeio, sve dok nije poeo spominjati i napadati njihova
boanstva. Kad je to uinio, poeli su ga ozbiljnije motriti i proturjeiti mu .
Zajedniki su se okrenuli protiv njega i izrazili mu svoje neprijateljstvo . Izu
zetak su inili samo oni koje je Allah zatitio islamom, no oni su bili malo
brojni, i krili su se.
Naklonost prema B oijem Poslaniku izrazio je njegov amida Ebu
Talih. On ga je titio i zauzimao se za njega, dok je Boiji Poslanik ustraja
vao na Boijoj zapovijedi i javno pozivao u islam. Od toga ga nita nije mo
glo odvratiti.
Kad su Kurejije najzad shvatile da Boiji Poslanik, s.a.v. s., nee
uvaiti nijednu njihovu primjedbu vezanu za njegovo odvajanje od nj ih i
osudu nj ihovih boanstava, i kad su vidjele da mu je naklonjen i njegov
arnida Ebu Talih koji ga je titio i odbijao da im ga preda, meu sobom su
izabrali naj vienije ljude i uputili ih Ebu Talibu. "Ebu Talibe" , rekli su mu,
"tvoj brati vrijea boanstva naa, osuuje nau vjeru, naa poimanja sma
tra glupim, a pretke nam zabludjelim. Zato, ili nas ga rijei, ili ga prepusti
nama ! "
Ehu Talih je uljudno razgovarao s njima, ljubazno odgovarao na nj i
hove upite, i oni su se mirno razili.
Boiji Poslanik je, meutim, i dalje radio svoj posao - objanjavao je
Allahovu vjeru i lj ude pozivao u nju . Razdor izmeu njega i Kurej ija je tako
bivao sve vei, a dvije skupine su se sve vie udaljavale i prezirale meu
sobom. Kurejije su sve ee meu sobom spominj ale B oijeg Poslanika i
jedni druge bodrili i hukali na njega.
Zatim su ponovo otili do Ehu Taliba. "Ehu Talibe" , rekli su. " Ti si
ozbiljan ovjek, cijenjen i potovan meu nama. Mi smo te zamolili da
sprijei svoga bratia, ali ti to nisi uinio. Mi vie ne moemo trpjeti da on
vrijea pretke nae, da naa poimanja dri nesuvislim i da nam omalovaava
boanstva. Ili ga ti zaustavi, ili emo se mi s nj im obraunati, a i s tobom, pa
ko nadjaa ! "
Ehu Talih j e odmah potom poslao p o Boijeg Poslanika. " B ratiu
moj ! " , rekao mu je, doli su mi ljudi iz tvoga naroda i rekli mi to i to . . . ", pre
priao mu je cijeli razgovor, "pa eto, sauvaj i mene i sebe ! Nemoj me op
tereivati onim to nisam u stanju podnijeti ! "
Boijem Poslaniku, s.a.v.s., uinilo se da je njegov amida promijenio
miljenje, da mu vie nee pruati zatitu i da e ga, budui da ga vie nije u
stanju tititi, ostaviti na cjedilu. Rekao mu je: "Amida, tako mi Allaha, kada

50

Ibn Hiam

bi mi oni Sunce stavili u moju desnicu, a Mjesec u ljevicu, s tim da ovo na

pustim, ja to ne bih napustio, pa bilo da to Allah osnai ili da stradam na
ovome putu ! " Zatim je zasuzio, pa zaplakao ; a onda ustao. Kad je krenuo,
Ebu Talib ga je pozvao. "Okreni se, bratiu ! " , rekao je i Poslanik se okrenuo.
" Idi i govori ta hoe. Ja te, B oga mi, niemu neu dati ! "
Kad su Kurejije saznale da j e Ebu Talib odbio napustiti i prepustiti
Boijega Poslanika, te da se nije solidarisao s njihovim neprijateljstvom pre
ma njemu, ponovo su doli kod njega, ovog puta s 'Ummaretom ibn el
Mugirom. " Ovo je ' Ummare b. el-Velid, Ebu Talibe " , rekli su mu, "najkur
pulentiji i najljepi kurejijski mladi - uzmi ga sebi za ispomo, i kao krva
rinu, pa i posini ga; eto, tvoj je ! . . . , a nama predaj svoga bratia koji je napus
tio tvoju vjeru i vjeru predaka tvoj ih, koji je razbio zajednicu tvoga naroda i
koji je ustvrdio da su glupa njihova shvaanja - pa da ga ubijemo ! Jedan za
jednoga ! "
" Runo je to to mi nudite ! " , odgovorio je Ebu Talib. "Zar da mi vi
date svoga sina da vam ga hranim, a da ja vama dam svoga da ga ubijete ! ?
To, Allaha mi, nikada nee moi ! "
El-Mut ' im b . ' Addi je na to rekao: " Bogami, Ebu Talibe, tvoj narod
je pravedno postupio prema tebi i mnogo se trudio da se rijei onog to i ti
mrzi, ali ne vidim da ita hoe prihvatiti od njih ! " "Nisu pravedni prema
meni", odgovorio mu je Ebu Talib, "no ti si se, Mut'ime, sav upregao da me
stavi na cjedilo i da okrene narod protiv mene. Ali, eto, ini to ti je dra
go ! "
Od sporazuma tako nije bilo nita. Sukob se sve vie rasplamsavao,
ljudi su zapadali u sve vea neprijateljstva i nasrtaji jednih na druge su bivali
sve ei. Kurejije su sve energinije zahtijevali da se otkrije svaki ovjek
iz nj ihovih plemena koj i je priao B oijem Poslaniku, s.a.v.s., i koji je pri
mio islam. Svako pleme je potom pourilo da "svoje" muslimane kazni i
odvrati ih od njihove vjere. Poslanika je Allah zatitio od njih njegovim
amidom Ebu Talibom.
Vidjevi sve ono to su inile Kurejije, Ebu Talib je obiao plemena
Benu Haim i Benu el-Muttalib i pozvao ih da zajedno s nj im tite Boijega
Poslanika i stanu u njegovu odbranu. Oni su se sakupili kod njega i podrali
ga, a jedini izuzetak je bio Ebu Leheb, prokleti neprijatelj Boiji.

ta je Velid b. Mugira rekao za Kur'an

Kod uglednog Mekkelije, Velida b. Mugire, bila se sakupila jedna
grupa Kurejija, u vrijeme kad je nastupala sezona hada. " Kurejije ! ", rekao

Poslanikov ivotopis

51

im je, "evo nastupa i ova sezona, i u njoj e vam doi mnoge arapske delega
cije. Oni su, nesumnjivo, uli za tog vaeg sugraanina i vi zato morate zau
zeti jedinstven stav od kojeg niko nee odstupiti, pa da jedni druge pobijate,
ili se u izjavama razlikujete."
"Eto tebe, Benu ' Abdi ems", rekli su mu oni, "reci ti ! Izreci nam stav
koji emo zauzeti . "
" Ne, ne ! , odgovorio je on. "Vi ete rei, a j a u sluati."
"Rei emo da je vra ", rekli su, a on je dodao: "Ne, Boga mi, on nije
vra ! Vraevi su nama odve poznati. To to on ima nije nikakvo mrmljanje
vraa niti njegovo gukanje ! " "Onda emo rei da je lud" , nastavili su. "Nije ni
lud", rekao je on. "Mi smo viali ludilo i dobro znamo ta je ono. To to je kod
njega ne izaziva mu guenje, trzanje ili bulanjenje. " "Pa da reknemo da je
pjesnik ! " "Nije ni pjesnik ! " , odgovorio je. "Mi sasvim dobro znamo sve oblike
poezije: i zeder1 , i hezed2 , i karid3 ; znamo i vesele i tune pjesme. Ono kod
njega nije poezija! " " Rei emo da je arobnjak ! " "Nije ni arobnjak ! " , rekao
je on. "Svi smo esto viali arobnjake i njihove arolije. Ono je kod njega
ipak neto drugo - nije ni nj ihovo puhanje, ni njihovi uzlovi ! "
"Pa dobro, ta ti veli, Ebu ' Abdi ems ? ! " , upitali su.
" Boga mi, u njegovim rijeima doista ima neke udne slasti ! " , odgov
orio je. "Stablo im je prava hurma a kronja tek ubran plod ! ta god da
kaete, vidjee se da nije to ! Ipak, bie najbolje da kaete da je arobnjak, da
govori arolije kojima rastavlja ovjeka od ovjeka, mua od ene, ovjeka
od njegove porodice. "
S tim s u se razili o d njega. Zatim s u zasjeli n a svim prilazima Mekki
i kako su ljudi dolazili na had, svakoga od njih su upozoravali na Poslanika
i skretali mu panju na ono to je kod njega.
O Velidu b. Mugiri Uzvieni Allah je objavio sljedee: Osta vi Meni
onoga to ga Ja sam stvorih, kome Ja imetka velikog pruih, i sinova prisut
nih, i au ga poastih! A on potom, da mu jo i poveam, tudi! Nikako!
Onje inadtija spram Naih Znakova. (El-Muddesir, 1 1 .- 1 6.).
Spomenuta grupa Kurejija je tako govorila o Boijem Poslaniku,
s.a.v.s., svakom ovjeku kojeg je susrela. Tako su mnogi Arapi tog hada
prvi put uli za B oijeg Poslanika! Na taj nain je pria o njemu zajedno s
hodoasnicima otila iz Mekke i proirila se na sve strane arapske postoj
bine.
l . Zeder - pjesniki metar od est stopa
2.

Hezed - pjesniki metar od etiri stope

3.

Karid - pjesnitvo openito

52

Ibn Hiam

ta je Boiji Poslanik doivio od svog naroda

Kurejije su sve tee podnosile situaciju i sve vie ih je pritiskalo ne
prijateljstvo koje su gajili prema B oijem Poslaniku i onim koj i su primili is
lam. Tako su proste ljude sve ee okretali protiv njega, predstavljali ga kao
Jaca i izlagali ga raznim neprijatnostima. Pripisivali su mu pjesnitvo,
arobnjatvo, vraanje i ludilo. Istovremeno, Boiji Poslanik, s.a.v.s., javno
je ispolj avao Boiju zapovijest i nita ni od koga nije skrivao. Takoder je ot
voreno isticao manjkavosti njihove vjere, otuenost kipova koje su oboavali
i svoje nepristajanje na njihovo nevjerstvo.
' Abdullah b. 'Amr b. el- ' As kae :
" Doao sam kod njih i jednoga dana su se, u kutu Ka'be, sastali svi
nj ihovi uglednici. Zapodjenuo se razgovor o B oijem Poslaniku, neka su na
njega mir i blagoslovi B oiji, i oni su rekli : "Nikada nita nismo vidjeli to bi
nalikovalo onom to je kod tog ovjeka, a to evo tako dugo trpimo ! On se
poigrava s naim shvaanjima i vrijeda naa boanstva. Trpimo ba krupnu
stvar! "
I dok su oni tako razgovarali, naiao je B oiji Poslanik. Iao je pravo
prema nj ima i zaustavio se kod Crnog kamena. Zatim je proao pored nj ih,
inei tavaf oko Ka'be. Dok je prolazio pored njih, oni su mu dobacivali
neke rune rijei, to se j asno odraavalo na njegovu licu; ja sam to sasvim
dobro vidio. Kad je i po drugi put proao pored njih, oni su opet isto postupi
Ii, i opet se to odrazilo na njegovu licu. Nakon to su to uinili i trei put,
Poslanik se zaustavio i obratio im se rijeima: "ujte, Kurejije ! Tako mi
Onoga u ijoj je ruci moja dua, ja vam donosim propast ako mi ne povjeru
jete ! ''
Te njegove rijei su ostavile snaan dojam na prisutne, i svi su ostali
nepomini. Onaj koji ga je prije toga najvie vrijeao, on mu se sada obraao
najljepim rijeima: " Idi, Ebu Kasime ! " , govorio mu je. "Ti, Boga mi, nikada
nisi bio neznalica!"
I B oiji Poslanik, s.a.v.s., je otiao. Oni su se, medutim, sutradan po
novo sastali na istom mjestu, i ja sam opet bio sa njima. Jedni drugima su
govorili : "Sjetite se ta je juer bilo - ak i kad vam je rekao ono to ne volite
uti, vi ste ga pustili ! "
I dok su oni tako razgovarali, opet se pojavio B oiji Poslanik! Svi su
skoili kao jedan, i okruili ga. "Jesi li ti onaj to to i to govori?! " , pitali su
ga, navodei vrijeanje njihovih boanstava i vjere koju su ispovijedali . " Da,
ja sam taj koji to kae ! " , odgovorio je Poslanik.

Tada sam vidio kako jedan od njih uhvati za nabor njegova ogrtaa i

Poslanikov ivotopis

53

kako Ehu Bekr, neka je Allah zadovoljan sa njim, stade ispred njega i plaui
ree: "Zar ete ubiti ovjeka samo zato to govori : Moj Gospodarje Allah? ! "
Nakon toga s u s e razili. To j e najgore to sam ja vidio d a s u mu
uinile Kurejije."

Hamzino primanje islama

Priao mi je jedan ovjek koji je primio islam, a koji je imao izrazito
jako pamenje:
"Ehu Dehl je kod Safe proao pored Boijega Poslanika, s.a.v.s., i tu
ga strano izgrdio i izvrijeao, i snano se okomio na njegovu vjeru i
ponaanje. Poslanik mu na to ni jednom rijeju nije uzvratio, ali je to ula
gospodarica 'Abdullaha b. Dud'ana koja je bila tu u svojoj kui. Ehu Dehl
se zatim okrenuo i otiao kod grupe Kurej ija koji su sjedili pored Ka'be, i
sjeo s njima.
Ubrzo zatim naiao je Hamza b. 'Abdulmuttalib, r.a., koj i se upravo
vraao iz lova, opasan svojim lukom. Inae, imao je i jednu bakarnu praku
kojom je bacao kamen i tako plaio divlja. Kad bi se vraao iz lova, zaus
tavljao bi se pored Kurejija, pozdravljao se i zapodijevao razgovor. B io je
najcjenjeniji i najsmjeliji mladi meu Kurejijama.
Kad je prolazio pored 'Abdullahove gospodarice, a Poslanik se ve bio
vratio svojoj kui, ona mu je rekla: "Ehu 'Ummare, da si samo vidio ta je
maloas Ehu el-Hakem b. Hiam uradio tvome bratiu Muhammedu ! Zatekao
ga je ovdje kako sjedi i jako ga izgrdio i izvrijeao, i svata mu runoga izgov
orio. Zatim je otiao, a Muhammed mu ni rijei nije prozborio ! "
Hamza se n a to estoko rasrdio i odmah ubrzao korak, n i pred kim se
ne zaustavljajui. Spremao se da kazni Ehu Dehla, im ga susretne. Uavi
u Hram, ugledao ga je kako sjedi meu ljudima i istog asa krenuo prema
njemu. im mu se primakao, zamahnuo je svojim lukom i snano ga udario
po glavi, tako da mu je napravio veliku brazgotinu. "Zar da ga vrijea, a i ja
sam u njegovoj vjeri ! " , uzviknuo je. " l ja kaem ono to on kae, pa reci ono
meni ako smije ! "
Ljudi i z plemena Benu Mahzum su skoili prema Hamzi s namjerom
da pomognu Ehu Dehlu, no on im je rekao: "Pustite Ehu 'Ummaru ! Ja sam
zaista izvrijeao njegova bratia, i to vrlo run o ! "
Hamza j e n a taj nain prihvatio islam i priklonuo s e Boijem Poslani
ku, s.a.v.s. Kad je on primio islam, Kurejijama je bilo jasno da je Poslanik
dobio veliku pomo i zatitu. Znali su da e Hamza uvijek stati iza njega.
Zbog toga su se klonuli mnogo ega to su ranije radili.

54

Ibn Hiam

ta je 'Utbe b. Rebi 'a rekao o Boijem Poslaniku

Zabiljeeno je da je ' Utbe b. Rebi 'a, inae vrlo ugledan i potovan
ovjek, jedanput, sjedei meu Kurejijama dok je B oiji Poslanik, s.a.v.s.,
sam bio u Hramu, rekao: "Hoete li, Kurej ije, da ja odem do Muhammeda i
da s nj im porazgovaram? Iznijeu mu vie prijedloga i on e vjerovatno neke
od njih prihvatiti. ta god da prihvati, mi emo se s tim sloiti, ali da nas se
proe ! "
B ilo je to neposredno nakon Hamzinog ulaska u islam kada su vidjeli
da se broj muslimana stalno poveava. "Svakako, Ebu el-Veli de ! ", odgovo
rile su Kurejije. "Otii do njega i porazgovaraj s nj im ! "
' Utbe je odmah ustao, otiao do Boijeg Poslanika i sjeo pored njega.
"Bratiu", rekao mu je, "ti si, kao to zna, vrlo ugledan lan naeg plemena i
po svom porijeklu meu nama zauzima znaajno mjesto. Meutim, svom
narodu dolazi s vrlo opasnom stvari kojom razbija nj ihovo jedinstvo, potc
jenjuje njihova shvaanja i vrijea obiaje nj ihovih predaka ! Stoga me
sluaj ! Ja u pred tebe iznijeti vie prijedloga, a ti o tome dobro razmisli.
Nadam se da e bar neto prihvatiti ! "
" Reci, Ebu el-Velide ! " , odgovorio mu je Poslanik, "sluam te" .
"Bratiu", nastavio j e ' Utbe, "ako time to nudi narodu eli postii
bogatstvo, mi emo ti sakupiti naega blaga tako da e biti najimuniji
meu nama ! Ako pak eli poloaj, imenovat emo te naim prvakom i nita
neemo uraditi mimo tebe, a ako hoe vlast, proglasit emo te svojim kral
jem ! Isto tako, ako je taj to ti dolazi demon, kojeg ti vidi, a kojeg nisi u
stanju odagnati od sebe, mi emo ti potraiti lijeka, i za to uloiti svoj imetak
sve dok te ne spasimo od njega. Ta moda je dinn-pratilac savladao ovjeka
da bi se goj io na njegov raun ! "
Sve dok j e 'Utbe govorio, Boiji Poslanik g a j e mimo sluao. Potom
je rekao : "Jesi li zavrio, Ebu ei-Velide?" "Jesam", odgovorio je on. "Sada ti
uj mene ! " , nastavio je Poslanik. "U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog",
zapoeo je, Ha Mim. Objava je od Milostivog, Svemilosnog, Knjiga iji su

ajeti jasno izloteni, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju, vjesnik
radosnih vijesti i opomena - pa opet veina njih glavu okree, nee ni da
uje. "Srca naa su ", govore oni, "pod pokrivaima, daleko od onoga emu
nas ti poziva. (Fussulet, 1 .-5.).
Poslanik mu je i dalje uio ovu suru, a on je utio. Zabacio je ruke za
lea i oslonjen na nj ih paljivo sluao. Poslanik se zaustavio na rijei koja je
oznaavala seddu i pao niice na tle . "Jesi li uo, Ebu el-Velide, jesi li
uo? ! " , pitao ga je. "Pa eto ti, kako hoe ! "

Poslanikov ivotopis

55

' Uthe se zatim vratio svome drutvu. Dok je iao prema njima, oni su
meu sobom komentirali : " Kunemo se Bogom da se Ehu el- Velid vraa s
drukijim izrazom lica od onog s kojim je otiao ! " Kad je sjeo meu njih,
upitali su ga: "ta ima Ehu el-Velide?" " Ima to" , odgovorio je, "da sam uo
takve rijei kakve nikada ranije nisam uo ! B oga mi, one nisu pjesnitvo, a
nisu ni arolija, niti vradbina! Posluajte me, Kurejije, i uinite mi to - pus
tite tog ovjeka s onim to ima kod sebe i izmaknite se ! One rijei koje sam
uo od njega, daleko e se uti. Ako ga drugi Arapi onemogue da ispovije
da novu vjeru, na taj nain ete ga se rijeiti i vi, a da se ne umijeate u to, a
ako ih on pridobije, pa - njegova vlast e biti vaa vlast, i tako ete, zahvalju
jui njemu, biti najsreniji ljudi ! "
"Bogme je on, Ehu el-Velide, i tebe oparao svojim jezikom !", rekli su oni.
" To je moje miljenje " , kazao je on, "a vi inite to vam je volj a ! "

ta je bilo izmeu Boijeg Poslanika i kurejijskih prvaka

Islam se sve vie irio Mekkom meu kurejijskim plemenima, a prih
vaali su ga i mukarci i ene. Kurejije su hapsile koga su stigle i odvraale
koga su mogle odvratiti. Onda su se sastali velikodostojnici svakog plemena:
'Utbe b. Rebi 'a, ejbe b. Rebi ' a, Ehu Sufjan b. Harb, El-Nadr b. el-Haris,
Ehu el-Bahteri b. Hiam, El-Esved b. el-Muttallib, Zeme ' a b. el-Esvd, El
Velid b. el-Mugira, Ehu Dehl b. Hiam, ' Abdullah b. Ehi Umejje, El- ' Asi b.
Vail, Nubejh i Munebbeh. Dogovorili su se da pozovu Muhammeda na raz
govor i priprijete mu. Poruili su mu : "Najuglednij i ljudi tvoga naroda su se
sastali zbog tebe, da porazgovaraju s tobom, pa doi ! "
Poslanik se odmah odazvao njihovu pozivu i poao i m urei, mislei
da su najzad pristali na ono emu ih je pozivao. Poslanik je mnogo brinuo za
njih, silno im elio uputu i teko podnosio njihove uvrede. Priao im je i sjeo
kod njih. "Muhammede ! " , rekli su mu, "zovnuli smo te da porazgovaramo s
tobom. Tako nam B oga, ne znamo da je ijedan Arapin tako nasrnuo na svoj
narod kao to si ti nasrnuo na svoj : uvrijedio si pretke, osramotio vjeru, izgr
dio bogove, omalovaio naa shvaanja, unio razdor u zajednicu . . . Jednos
tavno, nita runo nije ostalo a da ga ti nisi unio u nae odnose ! I sad nam
reci: ako to ini radi imetka, mi emo ti ga toliko sakupiti da e biti naji
munij i meu nama! Ako pak tei poloaju, imenovat emo te za naeg
prvaka, a ako eli vlast, proglasit emo te naim kraljem ! Na kraju, ako je
taj to ti dolazi i to ga ti vidi - demon koj i te spopao, mi emo ti plaati
lijeenje sve dok te ne izbavimo od njega i ne obuzdamo ga ! "

56

Ibn Hiam

Boiji Poslanik, s.a.v.s., im je odgovorio: "Nije nita od toga to re

koste ! S onim s im vam dolazim ja ne traim ni vae imetke, ni poloaj
meu vama, ni vlast nad vama. Allah me alje kao poslanika, objavljuje mi
Knj igu i naredio mi je da vam prenesem radosnu vijest i opomenu. Ja vam
dostavljam objavu svoga Gospodara i lijepo vas savjetujem. Ako to prihva
tite od mene, bit e to vaa srea i na ovom i na buduem svijetu, a ako me
odbijete, ja u se strpjeti i ustrajati u onome to mi Bog nareuje - sve dok
On ne presudi meu nama ! " "Muhammede ! " , rekli su oni, "ako ve ne prih
vaa nita od onog to smo ti predloili . . . , pa, ti zna da nema tjenjeg mjes
ta od ovog naeg, da nigdje nema manje vode i da niko ne ivi tee od nas.
Zamoli onda tog svog Gospodara, koji te je s tim poslao, da nas oslobodi
ovih brda koja nas pritiu, da nam proiri nae mjesto i kroz njega nam pro
vede rijeke, poput onih u amu i Iraku ; i da nam poalje neke pretke nae, a
meu njima i Kusajja b. Kilaba, jer on je bio najvei pobornik istine, pa da
nj ih pitamo o tome o emu nam govori - da li je to istina ili je la ! Ako to
oni potvrde, i ako uradi to to traimo od tebe, povjerovaemo ti i tako znati
tvoje mjesto kod Allaha! - tad emo biti sigurni da te je on doista poslao kao
poslanika, kao to tvrdi ! "
Poslanik i m je, mir i blagoslovi B oiji neka s u n a njega, odgovorio:
" Ja vam nisam zato poslan, ve vam od Allaha donosim ono s im me je On
poslao, i ve sam vas izvijestio o tome. Ako to prihvatite, ono e biti vaa
srea i na ovom i na buduem svijetu, a ako me odbijete, ja u se strpjeti i
ustrajati u onome to mi Bog nareuje - sve dok On ne presudi meu nama ! "
" Ako to nee uiniti za nas, onda uini za sebe ! Moli svog Gospoda
ra da s tobom poalje i jednog meleka koj i e potvrivati ono to ti govori i
koji e nas odvratiti od tebe ! Zamol i ga jo da ti da bae i dvorce, i blago od
zlata i srebra, i da ti tako ispuni ono za im, koliko mi vidimo, udi ! Ta, i ti
hoda po trgovima kao i mi, i ti trai sredstva za ivot, kao i mi . . . Tako
emo znati tvoju vrijednost i mjesto kod tvog Gospodara ! "
Boij i Poslanik im je odgovorio: "Ne, to neu uiniti ! Ja nisam onaj
koji za takvo to moli svog Gospodara, niti sam vam za to poslan. Allah me
je poslao da vam donesem radosnu vijest i opomenu. Ako to prihvatite , ono
e biti vaa srea i na ovom i na buduem svijetu, a ako me odbijete, ja u se
strpjeti i ustrajati u onome to mi Bog nareuje - sve dok On ne presudi
meu nama ! "
"Obori onda nebo na nas, u paradima neka se srui ! " , rekli s u oni,
"kao to tvrdi da to Gospodar tvoj, ako hoe, moe uiniti ! Mi ti neemo
povjerovati dok nam to ne uini ! "
"To pripada Allahu - ako to htjedne uiniti s vama, On e to i
uiniti ! " , odgovorio je Poslanik.

Poslanikov tivotopis

57

" Muhammede ! " , rekli su oni. "Zar tvoj Gospodar nije znao da emo
mi sjediti s tobom i da emo od tebe traiti ono to zatraismo, da emo te
pitati o onom o emu te pitasmo ! ? Zar te, dakle, nije mogao poduiti kako da
nas se rijei, i zar ti nije mogao rei ta e uiniti s nama ako ne prihvatimo
to to nam donosi ! ? Mi smo uli da tebe poduava jedan ovjek iz Jemame,
po imenu Rahman1 , a mi njemu, Allaha nam, nikad neemo vjerovati . Mi
smo te, Muharnmede, dosta trpjeli i neemo te pustiti da djeluje meu
nama, pa - ili emo mi tebe dokrajiti, ili ti nas ! "
Jedan od njih j e j o rekao : "Mi oboavamo meleke, oni s u keri
Boij e ! " Drugi je dodao: "Neemo ti vjerovati sve dok nam ne dovede Alla
ha i meleke ovako suelice pred nas ! "
Kad s u sve t o izgovorili Boijem Poslaniku, s.a.v.s., o n j e ustao. S njim
je ustao i 'Abdullah b. Ebi Umejje b. el-Mugira, njegov tei2 . "Muham
mede" , rekao mu je on, "tvoj narod ti je eto mnogo toga predloio, a ti od njih
nita ne prihvati. Zatraili su od tebe i neke stvari kako bi vidjeli kakvo ti mjes
to zauzima kod Boga, kao to tvrdi, da bi ti na temelju toga povjerovali i sli
jedili te, a ti to ne uini. Potom su traili da za sebe iznudi neto to e im
pokazati tvoju viu vrijednost i tvoje mjesto kod Allaha, pa ni to nisi uinio !
Ja, Allaha mi, n ikada neu povjerovati u tebe, sve dok ne postavi stepenice do
neba i ne uspne se uz njih, a ja te budem gledao sve dok se ne popne do vrha
i otud se ne vrati s etiri meleka koji e ti posvjedoiti da si doista ono to
tvrdi ! Allah mi, ak i to da uini, opet ne mislim da bih ti povjerovao ! "
Utom su se rastali.
Poslanik se svojoj porodici vratio tuan i potiten budui da njegov
narod nije uinio ono emu se on ponadao da e uiniti kad su ga pozvali, a s
druge je strane zapazio da je izmeu njega i njih iznimno veliki j az.

Postupak Ehu Dehla

Kad je B oiji Poslanik, s.a.v.s., otiao od nj ih, Ebu Dehl je rekao:
" Kurejije ! Muhammed je, eto, sve odbio osim to da i dalje vrijea nau vje
ru, da grdi nae pretke, potcjenjuje naa shvaanja i vrijea boanstva naa !
Zato se ja zavjetujem bogu da u ga sutra saekati s najveim kamenom koji
budem mogao ponijeti, pa kada u svojoj molitvi licem na tle padne, tim
kamenom u mu razbiti glavu ! Nakon toga me ili izruite ili podri te, pa
neka Benu 'Abdi Menaf ini to hoe ! "
l . Tj . Musejlima b. H ubejb el-Hanefi, poznat kao Musejlima ei-Kezzab
Abdullah je islam primio prije osvojenja Mekke

2.

58

Ibn Hiam

"Mi te, bogami, nikada neemo izruiti ! " , rekli su oni . "Slobodno ura
di to to si naumio ! "
Idueg dana, im je ustao, Ehu Dehl je uzeo kamen, kao to je rekao,
i sjeo iekujui B oijeg Poslanika. Poslanik je poranio, kao i obino i,
premda je bio u Mekki, u namazu se okretao prema amu (Siriji). Kad je
klanjao stajao je izmeu dva ugla - onog od strane Jemena i ugla s Crnim
kamenom, pa je tako izmeu njega i ama bila Ka 'ba. I toga jutra on j e tako
stupio u namaz, a Kurejije su sjedili u svojim zabavitima i ekali da vide
ta e uiniti Ehu Dehl. Kad je B oiji Poslanik, s.a.v.s., spustio lice na tle,
Ehu Dehl je podigao kamen i poao prema njemu. Meutim, primakavi mu
se, naglo je ustuknuo, i sav preblijedio od straha. Ruke mu vie nisu mogle
drati kamen, pa ga je bacio.
Utom su se oko njega sj atile Kurejije. "ta ti je, Ehu el-Hakeme ! ?" ,
pitali s u g a zaueno. "Poao sam d a uinim ono to sam vam juer obeao" ,
rekao j e , " meutim, kad sam m u s e primakao, isprijeio m i s e nekakav ogro
man devac ! Nikad, Boga mi, ranije nisam vidio kod devca takvu glavu, takav
vrat i zube ! . . . Zamalo me ne proguta ! "

Rije En-Nadra b . el-Harisa

Kad im je Ehu Dehl to ispriao, En-Nadr b. El-Haris je istupio i re
kao: " Kurej ije ! Snalo vas je bogme neto emu jo niste doskoili. Mu
hammed je meu vama bio uzoran mladi, jedan od vama najdraih, vrlo is
tinoljubiv i krajnje pouzdan. Sada, kada ste mu u zaliscima vidjeli sijede
vlati i kad vam je doao s tim s im je doao, vi ste rekli : arobnjak ! A, B oga
mi, nije arobnjak ! Mi smo vidjeli mnoge arobnjake i njihova bajanja i uz
love. I reldi ste: pjesnik ! Nije, Boga mi, ni pjesnik ! Mi dobro znamo pjes
nitvo i sluali smo sve njegove vrste - i hezed i redez ! I jo ste rekli :
luak ! A nije, Boga m i , ni l u d ! Znamo ta je ludilo. To kod njega nije ni
bjesnilo, ni tlapnj a, niti bunilo. Kurej ije, dobro razmislite o sebi, jer vas je
bogme zadesila krupna stvar ! "
En-Nadr b . el-Haris j e bio veliki kurejij ski prgavac i esto j e uznemi
ravao Boijega Poslanika, s.a.v.s., i kovao mu razne spletke. Iao je u Hiru i
tamo nauio mnoge legende o perzij skim kraljevima i o Rustemu i lsfendija
ru. On bi, kada bi Poslanik sjeo meu ljude da ih opomene Allahom, i da
svoj narod upozori na Boiju kaznu koja je stizala prijanje narode, sjedao na
njegovo mjesto, kad bi on otiao, i govorio: " Kurejije! Ja, Boga mi, ljepe
priam od njega! Priite, ja u vam ispriati ljepu priu ! " Zatim bi im
priao legende o perzij skim kraljevima, o Rustemu i Isfendijaru, i na kraju bi

Pos/anikov tivotopis

59

ih pitao: "Po emu to Muhammed ljepe pria od mene ? ! "

Ibn 'Abbas, r.a., je rekao: " O njemu je u Kur' anu objavljeno osam
ajeta: ajet kad mu se govore ajeti Nai, kate: "To su prie naroda drevnih ! , te
ostali ajeti u kojima se spominju prie. "

Neprijateljstvo mnogoboaca prema nezatienim muslimanima

Kurej ije su potom poele napadati svakog ko bi primio islam i poao
za Boijim Poslanikom, neka su na njega mir i blagoslovi Boiji. Svako je
pleme nasrtalo na svoje preobraenike, muslimane. Hapsili su ih i muili
premlaivanjem, glau i 2eu, naroito za vrijeme mekkanske ege kad je
vruina bivala skoro nepodnoljiva. One koje su uspjeli slomiti odvraali su
od nj ihove vjere. Meu muenima bilo je onih koj i nisu mogli podnijeti
muenje pa su se odricali nove vjere, a bilo je i nepokolebljivih koje je Allah
titio.
B ilal, tienik i osloboeni rob Ebu Bekra, r.a., bio je jedan od onih
koje su odgojili pripadnici Benu Dumeha. Zvao se B ilal b. Rebbah, a majci
mu je bilo ime Hamama. Iskreno je, svim svojim biem, prihvatio islam,
imao je isto srce. Umejje b. Halef b. Vehb b. Huzafe b. Dumeh ga je, za
vrijeme podnevne ege, izvodio napolje i u mekkanskoj ravni ga povaljivao
na lea, a onda nareivao da mu se na grudi stavi golem kamen. Zatim mu je
govorio: "Tako e, Boga mi, ostati sve dok ne izdahne ili se ne odrekne
Muhammeda i opet pone oboavati Lata i ' Uzzaa ! " Bilal je i u takvim mu
kama uzvraao rijeima: "Jedan je! . . . Jedan ! " Jedanput je, dok je on tako bio
muen i izgovarao te rijei, pored njega proao Vereka ibn Nofel. "Jedan je!
Jedan, Allah mi, B ilale ! " , rekao je i on. Zatim je otiao do Umejje b. Halefa i
ostalih muitelja, i rekao im: "Zaklinjem se B ogom - ako ga ovako ubijete, ja
u ga smatrati muenikom na Boijem putu ! "
Potom je, dok su njega tako muili, pored Umejje b . Halefa proao
Ehu Bekr es-Siddik. " Zar se ne boji B oga zbog tog siromaha? ! " , upitao ga
je. "Dokle e ga tako muiti?" "Ti si ga i zaveo" , odgovorio je Umejje, "pa
ga ti i izbavi iz ovih muka ! " "I hou ! " , rekao je Ehu Bekr. "Eto i ja imam
jednog crnog momka koj i je i vri i jai od njega. U tvojoj je vjeri, pa u ti
ga dati za njega ! " " Dogovoreno ! " , sloio se Umejje. "Eto, uzmi ga ! "
Ehu Bekr, r.a., j e njemu dao svoga mladia, a uzeo j e B ilala i oslobo
dio ga.
On je, prije no to je preselio u Meinu, oslobodio ukupno est robo
va koji su bili primili islam. Bilal je bio sedmi. To su : 'Amir b. Fuhejre,
Ummu ' Ubejs, Zinnira, koja je odmah po dobitku slobode izgubila vid, pa su

60

Ibn Hiam

to Kurej ije prokomentirale rijeima: "Niko joj vid nije oduzeo doli Lat i
' Uzza ! " "Lau, tako mi Ka'be ! " , uzvratila je ona. "Lat i 'Uzza ne mogu ni
natetiti niti kakve koristi donijeti ! " Nedugo zatim Allah joj je ponovo vratio
vid !
Oslobodio je i Nehdiju i njenu kerku, koje su bile ropkinje jedne
ene iz plemena Benu ' Abduddar. Naime, njihova gospodarica ih je bila pos
lala po nekakvo mlivo i, prolazei tuda, Ebu Bekr je uo kako im govori:
" B oga mi vam nikada neu dati sl obodu ! " "Nemoj tako ! " , rekao j oj je on.
"Povuci zakletvu ! " " Da je povuem ! " , odgovorila je. "Ta, ti si ih zaveo, pa ih
ti i oslobodi ! " " Koliko trai?", upitao je Ebu Bekr. "Toliko i toliko", rekla
je. "U redu, uzimam ih ! " , rekao je Ebu Bekr. "Sad su slobodne . . . Vratite joj
njeno mlivo ! " "Ebu Bekre ! Hoemo li ga najprije samljeti, pa joj ga onda
vratiti?", upitale su one. " Kako vi hoete ! " , kazao je.
Tako je prolazio i pored sluavke Benu Mu' emmela, koja je takoer
bila muslimanka. ' Umer b. el-Hattab ju je tukao da ostavi islam, budui je
tada jo bio murik (mnogoboac). Tukao j u je sve dok se nije zamorio. "Iz
vini " , rekao j oj je naposljetku . "Odustajem samo zbog umora ! " Ebu Bekr ju
je otkupio i dao j oj slobodu .
Ebu Kuhafe mu je nakon toga rekao : "Sinak, koliko vidim ti samo os
lobaa neja . Ako ve to ini, zato onda ne oslobaa jake mukarce koji
te mogu braniti i tititi ? ! " "Oe " , odgovorio je Ebu Bekr, "ono to radim,
inim to zarad Allaha, delle anuh u ! "
Pripadnici plemena Benu Mahzum su, za vrijeme podnevne ege, iz
vodili ' Ammara b. J asira i njegove roditelje, a svi su bili muslimani, i muili
ih vrelim mekkanskim pijeskom. Pored njih je prolazio Boiji Poslanik, neka
su na njega mir i blagoslovi Boiji, i govorio im: "Strpi se, porodico J asiro
va ! Obean vam je Dennet ! " Jasirovu majku su tako i ubili . Do posljednjeg
daha je odbijala sve osim islama!
Bestidni Ebu Debi, koji je na sve to snano podsticao Kurej ije, kad
god bi uo da je neko, ko je uivao ugled i mo, primio islam, jako bi ga
izgrdio i izrugivao mu se. "Napustio si vjeru svojega oca koji je bio bolji od
tebe ! " , govorio bi mu. "Ali mi emo ti ve pokazati tvoju glupost, dokazati
tvoju nerazumnost i ostavit te bez ugleda ! "
Ako j e novi musliman bio trgovac, govorio mu je: "Odbiemo ti kup
ce i upropastiti imetak ! " , a ako je bio siromaan i nezatien, udarao ga je i
provocirao.
Od Se 'ida b. Dubejra se prenosi sljedee:
"Pitao sam ' Abdullaha b. ' Abbasa: ' Jesu li ashabi Boijega Poslanika,
s.a.v.s., doista bivali tako mueni da su mogli imati opravdanje za naputanje

Poslanikov ivotopis

61

svoje vjere ? ! ' 'Jesu, Allaha mi ! ' , odgovorio je on. ' Oni su ih znali tako tui, iz
&ladnjavati i muiti eu, da se od te estine nisu mogli pridii da sjednu !
Cinili su to s njima sve dok neki od njih nisu pristali na ono to su traili od
njih ! Tako bi npr., nekome od njih rekli : ' Lat i 'Uzza su tvoji bogovi, mimo
Allaha ! ' , a on bi odgovorio: ' Jesu ! ' B ilo je i takvih sluajeva da se pored njega
nade kotrljao, i oni mu kau: 'Ovaj kotrljao - to je tvoj bog, mimo Allah a ! ' , a
on odgovori : ' Da, jeste ! ' , rtvujui tako sve, samo da mu se umanje muke ! "

Prva seoba u Abesiniju

Boiji Poslanik, neka su na njega mir i blagoslovi Boiji, gledao je ta
sve podnose njegovi sljedbenici, dok je on uglavnom bio poteen toga, zah
valjujui svome mjestu kod Allaha, ali i amidi mu Ebu Talibu. Kad je vidio
da im on nimalo ne moe pomoi, rekao je: " Kako bi bilo da odete u Abesi
niju ! ? Tamo ima jedan kralj kod kojega se nikome nasilje ne ini. To je
zemlja istinoljubivosti, pa . . . dok vam Allah ne nade neki izlaz iz stanja u ko
jemu ste sada ! "
Ubrzo nakon toga, njegovi sljedbenici su se doista i zaputili prema
Abesiniji, strahujui od prevelikih iskuenja i bojei se za svoju vjeru. B ila
je to prva hidra (seoba) u islamu.
Prvi koji su otili za Abesiniju bili su: ' Usman b. ' Affan i njegova
ena Rukijja, kerka Boijega Poslanika, zatim Ebu Huzejfe b. ' Utbe i nje
gova ena Sehla bint Suhejl, El-Zubejr ibn el- 'Avam, Mus'ab b. ' U mejr,
'Abdurrahman b. 'Avf, Ebu Seleme b. 'Abdulesed i njegova ena Ummu Se
leme bint Ehi Umejje, ' Usman b. Maz 'un, ' Amir b. Rebi 'a i njegova ena
Lejla bint Ebi Hasme, Ebu Sebre b. Ebi Ruhm i Suhejl b. Bejda ' . Oni su
sainjavali prvu grupu muslimana koja je otila u Abesiniju.
Zatim je tamo poao i Da' fer b. Ebi Talih, r.a., a za nj im i preostali
muslimani, i svi su se sastali u Abesiniji. Jedni su doli s porodicama, a dru
gi sami.
Ukupan broj mukaraca koj i su krenuli i stigli u Abesiniju, izuzima
jui malu djecu, kao i onu koja su tamo rodena, bilo je: osamdeset i tri.

Kurejije u Abesiniju alju svoju delegaciju da zatrai isporuku

izbjeglica
Kad su Kurejije saznale da su sljedbenici Boijega Poslanika,
s.a.v.s., na sigurnom u zemlji Abesiniji, da su tamo dobili smjetaj i utoite,

62

Ibn Hiam

sastali su se i donijeli odluku da Nedaiju upute dvojicu svojih jakih lj udi

da od njega zatrae isporuku izbjeglica kako bi ih odvratili od nj ihove vjere i
izveli ih iz sigurnog mjesta. Za to su odabrali Abdullaha b. Ebi Rebi 'u i
Amra b. el- Asa b. Yaila. Sakupili su im mnoge poklone za Nedaija i nje
gove patrijarhe i s tim ih otpremili za Abesiniju.

Od Ummi Seleme bint Ebi Umejje b. el-Mugire, ene Boijega Posla

nika, s.a.v.s., se prenosi sljedee:
" Kad sam stigla u Abesiniju, ugostio nas je divan domain - Nedai .
Tu smo bili sigurni za svoju vjeru i u miru smo je ispovijedali. Niko nas nije
uznemiravao, niti smo bila ta runo uli. Kad su za to saznale Kurejije, sas
tali su se i dogovorili da Nedaiju poalju dvojicu svojih jakih lj udi s pok
lonima sastavljenim od najskupocjenijih ukrasa Mekke i najljepih
izraevina od koe. Sakupili su mu veliku koliinu koe i za svakoga patrija
rha pojedinano predvidjeli poseban poklon. S tim su poslali ' Abdullaha b.
Ebi Rebi ' u i ' Amra b. el- Asa i dali im precizne instrukcije. Rekli su im:
' Dajte svakom patrijarhu njegov poklon prije nego to s Nedaijem ponete
razgovor o njima. Zatim i Nedaiju uruite poklone, a potom ga zamolite da
vam ih izrui i to prije nego to popria s njima ! '

Tako su krenuli n a put i kad su stigli kod Nedaija, t u s u zatekli nas

u jednoj prelijepoj kui, kod divnog domaina. Najprije su svakom patrijarhu
predali njegov poklon, prije no to su obavili razgovor s Nedaijem. Svak
om od njih su, uz poklon, rekli: ' U zemlju vaega kralja pobjegla je grupa
naih nerazumnih mladia, koji su napustili vjeru svojega naroda, a nisu
prihvatili vau vjeru. Ispovijedaju neku novu vjeru, i nama i vama nepozna
tu. Nas su kralju poslali naj vienij i ljudi naeg naroda s molbom da nam ih
isporui . Molimo vas da, kad budemo s kraljem razgovarali o njima, sugeri
rate kralju da nam ih isporui, a da nikako s njima ne razgovara. Na je nar
od, naime, razboritiji od njih i najbolje zna za ta ih o suuje ! '
Patrijarsi su obeali da e im to uiniti.

lj

Zatim su poklone iznijeli pred Nedaija, i on ih je primio. " Kra u ! " ,

obratili s u mu se, "u tvoju zemlju j e prebjegla jedna grupa naih nerazumnih
mladia, koj i su napustili vjeru sv9jega naroda, a nisu prihvatili tvoju vjeru.
Ispovijedaju nekakvu vjeru koju s sami izmislili, a koja je i nama i vama
nepoznata. Tebi su nas poslali najvieniji ljudi naeg naroda, nj ihovi oevi,
amide i blia rodbina, s molbom da nam ih vrati . Oni su razboritiji od njih
i dobro znaju za ta ih osuuju i kore ! "
' Abdullah b. Ebi Rebi ' a i ' Amr b . el- 'As su, meutim, doivjeli upra
ono
ega su se plaili. Naime, im je Nedai sasluao nj ihov govor, pa
vo
trijarsi oko njega su odmah rekli : "Pravo kau, kralju. Njihov narod je raz-

Poslanikov tivotopis

63

boritiji od njih i on najbolje zna za ta ih okrivljuje. Isporui ih, neka ih vrate

u njihovu zemlju, njihovu narodu ! "
No, Nedaija j e t o rasrdilo i o n j e ljutito rekao : "Ne, tako m i B oga!
Oni su mi tek nedavno pristigli; doli su u moju zemlju i izabrali upravo
mene, i ja ih neu isporuiti dok ne vidim ta oni imaju rei na ovo to su ka
zala ova dvoj ica! Ako bude onako kako ovi kau, predau ih i vratiti ih nj i
hovu narodu, ali ako ne bude tako, ja u ih zatititi od njih, lijepo ih ugostiti i
pruiti im sve to im treba ! "
Zatim j e poslao po sljedbenike Boijega Poslanika, s.a. v .s. Kad i m je
stigao njegov glasnik, oni su se sakupili i meu sobom se poeli dogovarati.
"ta da mu kaemo kada doemo pred njega?", pitali su jedni. " Rei emo,
Boga mi, ono to znamo", odgovarali su drugi. " Rei emo ono to nam je
naredio na Poslanik, pa neka bude ta e biti ! "
Kad su uli kod kralja, koji je ve bio pozvao svoje episkope, a oni
oko njega otvorili svoje knj ige, on ih je upitao: " Kakva je ta vjera zbog koje
ste napustili svoj narod, a niste uli u moju vjeru, niti u vjeru bilo kojeg dru
gog naroda? ! "
S njim je razgovarao Da'fer b. Ebi Talih. On je odgovorio: "Mi smo,
kralju, bili neuk narod. Oboavali smo kipove, jeli meso uginulih ivotinja, inili
razvrat, kidali rodbinske veze, uznemiravali susjede, jai je tlaio slabijega. . .
ivjeli smo tako sve dok nam Allah nije poslao poslanika, jednoga od nas, ije
porijeklo, iskrenost, povjerljivost i neporonost dobro poznajemo. On nas je poz
vao Allahu, da istaknemo Njegovu jedinost i da samo Njemu robujemo, da na
pustimo ono to smo mi i preci nai oboavali mimo Njega. Naredio nam je da
govorimo samo istinu, da izvravamo preuzete obaveze, da uvamo rodbinske
veze, da se lijepo odnosimo prema susjedu, da se suzdravamo od zabranjenoga
i od krvi. Zabranio nam je razvrat, laan govor, jedenje imetka siroeta i potva
ranje estitih ena. Naredio nam je da samo Allahu robujemo i da Mu nita ne
pripisujemo; naredio nam je namaz, zekat i post . . . " i nabrojao mu ostale islamske
propise, a mi smo to sve potvrivali. "Sve to nam je Poslanik rekao da je dolo
od Allaha, mi smo to prihvatili i primijenili. Samo smo Allaha oboavali i nismo
Mu nita pripisivali. Zabranjivali smo ono to nam je On zabranio, a doputali
ono to je On dopustio. Na narod je, meutim, prema nama pokazao neprija
teljstvo. Muili su nas i silom odvraali od nae vjere kako bi nas ponovo, um
jesto robovanja Allahu Uzvienome, vratili oboavanju kumira. Oni ele da mi
opet inimo sve ono runo to smo ranije inili. I kad su svom silom navalili na
nas, kad su nam poeli initi nasilje, kad su nam uskratili sve mogunosti i is
prijeili se izmeu nas i nae vjere, tada smo doli u tvoju zemlju. Tebe smo,
kralju, izabrali mimo ostalih, eljeli smo biti u tvojoj blizini i mi se nadamo da
nam se kod tebe nee initi nepravda! "

64

Ibn Hiam
" Ima li kod sebe ita to je dolo od Allaha?", upitao je Nedai .
" Imam", odgovorio je Da' fer.
"Proitaj mi ! "

On mu je proitao poetak sure Merjem, a Nedai je, Allaha mi, tako

zaplakao da su mu se suze slijevale u bradu ! Plakali su i njegovi episkopi
suze su im kapale na knjige. Zatim je Nedai rekao : "Ovo i ono to je dolo
Isusu bez sumnje je iz istog izvora ! Idite vas dvoj ica - ja vam ih, Boga mi,
neu predati. Ni govora ! "
Kad su izali od njega 'Amr b. el- ' A s j e rekao: "Sutra u mu, tako mi
B oga, doi s neim ime u ih sasjei u korijenu ! " 'Abdullah b. Ebi Rebi 'a,
koji je meu nama bio neto priznatiji, na to je rekao: "Nemoj tako ' Amr!
Ta, oni imaju i svoje roake, makar se i ne slagali s nama ! " "Ja u mu, Boga
mi, rei da oni tvrde da je Isa, sin Merjemin, samo rob B oij i ! ", bio je upor
an 'Amr.
Sljedeeg dana je doista i rekao kralju: "O kralj u ! Oni o Isusu, sinu
Marijinu, govore krupne rije i ! Pozovi ih i pitaj ta kau o njemu ! "
I kralj je poslao po njih da i h upita o tome . "
Ummu Seleme dalje kae: "To n a m je bilo najtee. Ponovo smo se
okupili na jednom mjestu, radi dogovora. ' ta ete rei o Isau, sinu Merjemi
nu, kada vas upita o njemu?', pitali su jedni. ' B oga mi emo rei samo ono
to je Allah rekao, a to nam je prenio Njegov Poslanik - pa neka bude ta e
biti ! ' , odgovarali su drugi.
Kad su uli kod kralja, on ih je upitao: ' ta vi kaete o Isusu, sinu
M arij inu?'
Opet mu je odgovorio Da 'fer b. Ebi Talih. ' Kaemo o njemu ono to
nam je o njemu prenio na Poslanik, neka su na njega mir i blagoslovi
B oiji; on nam je rekao : ' Isa je Allahov rob, Njegov poslanik, Njegov duh i
Rije Njegova koju je ubacio u istu djevicu Merjemu . '
Nedai j e rukom udario po tlu i s a zemlje uzeo jedno malo drvce.
' Isus, sin Marijin, je samo ovoliko drukij i od toga kako si ga opisao ! ' , rekao
Je.
Patrijarsi oko njega su negodovali.
' B oga mi je tako, svejedno to negodujete ! ' , rekao im je on. 'Vi sada
idite - u mojoj zemlj i ete biti sigurni . Ko vas uvrijedi, bie kanjen . . . Ko vas
uvrijedi, bie kanjen ! Ni jednog od vas ne bih povrijedio za brdo zlata! Vra
tite toj dvojici nj ihove poklone - njihovi mi pokloni ne trebaju ! ' "
"Njih dvoj ica su " , kae Ummu Seleme, " od njega izali pokunjeni,
neobavljena posla. Mi smo i dalje ostali tu, uivajui kao i do tada. Tako

Poslanikov ivotopis

65

smo ivjeli neko vrijeme, a onda se iznenada pojavio neki ovjek, Abesinac,
koji ga je pokuavao svrgnuti s prijestolja. Allaha mi, ne znam da smo se
ikada zabrinuli kao tada, jer smo se bojali da taj ovjek ne savlada Nedaija,
pa da doe neko ko ne bi znao o nama ono to je on znao.
Nedai je izaao pred njega, a razdaljina izmeu njih je bila tolika
koliko je bio irok Nil. Sljedbenici B oije g Poslanika, neka su na njega mir i
blagoslovi Boiji, su pitali: ' Ko e otii tamo do mjesta dogaaj a, i otud nam
donijeti kakvu vijest?' 'Ja u ! ' , javio se El-Zubejr b. el- 'Avam, koj i je bio
najstariji meu njima. Oni su mu napuhali jedan mijeh koji je on stavio na
grudi i na njemu preplivao na drugu stranu Nila, na kojoj se vodila bitka.
Kad je preplivao tamo, nastavio je ii dok im se nije primakao.
Mi smo upuivali dovu Allahu da Nedai savlada svog protivnika i
da ojaa svoj prijesto. Tako smo stajali u iekivanju konanog ishoda, kad
se pojavio El-Zubejr. urio je i mahao svojom odjeom. Vikao je: ' Veselite
se ! Pobijedio je Nedai ! '
Allah j e unitio njegova protivnika, a njemu uvrstio vlast u zemlji.
Cijela Abesinija je bila uz njega. U njegovu domu smo proveli lijepe trenut
ke, sve dok se nismo vratili u Mekku kod Boijega Poslanika, s.a.v.s."

Islam 'Umera b. el-Hattaba

Tek to su se ' Amr b. el- ' As i ' Abdullah b. Ebi Rebi 'a vratili Ku
rejijama neobavljena posla i s poklonima koje je Nedai odbio primiti, na
islam je preao i ' Umer b. el-Hattab, koji je bio izrazito gord i odluan
ovjek. S njim i s Hamzom sljedbenici B oijega Poslanika, s.a.v.s., su dobili
jaku potporu, tako da su ak i nadmaili Kurejije.
'Abdullah b. Mes 'ud je govorio: "Nismo mogli ni klanjati kod Ka'be
dok na islam nije preao ' Umer b. el-Hattab. Kad ga je on prihvatio, suprot
stavio se Kurej ijama i sam poeo klanjati kod Ka'be, a onda i mi sa nj im.
' Umer je islam primio kad su ashabi Boijeg Poslanika, sallellahu ' alej hi ve
sellem, otili za Abesiniju.
Koliko ja znam, ' Omer je islam primio na sljedei nain : njegova ses
tra Fatima bint el-Hattab i mu j oj Se 'id b. Zejd su ve bili muslimani, ali su
od ' Omera krili svoj islam. Musliman je takoer bio i Nu ' aj m b. 'Abdullah
el-Nehham, pripadnik njegova plemena Benu 'Addi b. Ka'b, ali je i on tajio
islam iz straha od svoga naroda.
Habbab b. el-Erett je esto odlazio kod Fatime bint el-Hattab i uio
joj Kur'an . Jednoga dana ' Umer je opasao sablju i zaputio se ka Boijem

66

Ibn Hiam

Poslaniku, s.a.v.s., i grupi njegovih sljedbenika za koje mu je reeno da su se

sakupili u jednoj kui kod Safe . Grupa se sastojala od blizu etrdeset
mukaraca i ena, a meu nj ima je bio i Poslanikov amida Hamza b. 'Ab
dulmuttalib, Ebu Bekr es-Siddik, 'Ali b. Ebi Talib i drugi koji su ostali u
Mekki uz Boijeg Poslanika, u vrij eme dok su ostali bili u Abesiniji. U putu
ga je susreo Nu'ajm b. ' Abdullah i upitao ga: " Dokle ti, ' Umere?" " Idem do
Muhammeda, tog otpadnika, koj i je razjedinio Kurejije, uvrijedio ih, osra
motio njihovu vjeru i izvrijeao im boanstva" , odgovorio je ' Umer. " Idem
ga ubiti ! "
"Nosi te, Allaha mi, strast, ' Umere", rekao mu je Nu 'ajm. "Zar misli
da e te Benu 'Abdi Menaf pustiti da hoda zemljom ako ubije Muhamme
da? ! Najbolje je da se ti vrati svoj ima i dobro odvaga stvar ! " "Na koje to
moje misli, Nu 'ajme?", upitao je 'Umer. "Na tvoga zeta i amidia - S e ' ida
b. Zejda b. ' Amra mislim", odgovorio je, "i na sestru ti Fatimu bint el
Hattab. Ta, i oni su primili islam, i slijede Muhammedovu vjeru ! Idi najprije
kod njih ! " 1
I 'Umer je stvarno krenuo svojoj sestri i zetu.
Kod njih se tada nalazio Habbab b. el-Erett i uza se imao jednu strani
cu sure Ta Ha, koju je itao pred nj ima. uvi 'Umerove korake, on se brzo
sklonuo u njihovu ostavu, ili u neku drugu slinu prostoriju. Fatima bint el
Hattab je uzela stranicu Kur'ana i stavila je sebi pod bedro. Meutim, ' Umer
je napolju ve bio uo Habbabovo uenje, i kad je uao upitao je: " Kakvo je
ono mrmljanje koje sam uo? ! " "Nita nisi uo ! " , odgovorili su oni. " Tako
mi B oga, uo sam ! " , rekao je on. "A reeno mi je da i vi slijedite vjeru Mu
hammedovu ! " Istog momenta je nasrnuo na svoga zeta Se ' ida b. Zejda. Nje
gova sestra Fatima je skoila da ga odvrati od mua, no on ju je tako udario
da joj je potekla krv ! Kad je to uradio, ona i njen mu su mu rekli : "Pa, do
bro. Primili smo islam i povjerovali u Allaha i Njegova Poslanika! Eto, pa
sad radi ta ti je volj a ! " No kad je ' Umer vidio krv svoje sestre, bilo mu je
ao to je to uradio, pa se malo presabrao. " Daj mi tu stranicu koju ste
maloas itali ! " , rekao je. " Da vidim ta je to to Muhammed donosi ! "
' Umer j e znao itati, i kada j e t o rekao, njegova sestra j e kazala: " B ojim se
za nju ! " "Ne boj se ! " , rekao je on i zakleo se svojim bogovima da e j oj je
ponovo vratiti. Onda je ona poeljela da ga privoli islamu. " Brate" , rekla mu
je, "ti si sa svojim mnogobotvom neist, a tu stranicu smije dotaknuti samo
ist ovjek ! "

l . N u 'aj m ga j e n a taj nain elio odvratiti od Boijega Poslanika, s.a. v .s., za kojeg se
bio pobojao. Uznemiriti Fati mu i njenoga mua ipak je bilo manje zlo !

Poslanikov tivotopis

67

' Umer je tada ustao i oprao se, a zatim mu je ona dala stranicu sa su
rom Ta Ha. im je proitao njen prvi dio, rekao je: "Ja lijepih i plemenitih
rijei ! " uvi to, izaao je i Habbab, i rekao mu : "Allaha mi, 'Umere, da
samo zna kako bih volio da Allah hoe tebe odabrati u dovi Njegova Posla
nika! B a sam ga juer uo kako kae: " Boe, ojaaj islam Ebu el-Hakemom
b. Hiamom ili 'Umerom b. el-Hattabom ! Allaha mi, Allaha mi, 'Umere ! "
" Reci mi, Habbabe" , rekao mu j e tada 'Umer, "gdje se sada nalazi
Muhammed, pa da mu odem i primim islam ! "
"Nalazi se u jednoj kui kod Safe " , odgovorio je Habbab, " a s nj im je
i jedna grupa njegovih sljedbenika".
' Umer je uzeo i opasao svoju sablju, te odmah krenuo ka Boijem Pos
laniku, s.a.v.s., i njegovim ashabima. Kad je pokucao na vrata, i kad su uli
njegov glas, jedan od njih je ustao i provirio kroz pukotinu na vratima. Ugle
davi njega opasana sabljom, prestraen se vratio do Boijega Poslanika.
"Boiji Poslanie", rekao je, "pred vratima je ' Umer, opasan sabljom ! " "Pusti
ga ! ", rekao je Hamza b. 'Abdulmuttalib. "Ako bude traio dobro, daemo mu
ga, a ako htjedne zlo - ubiemo ga njegovom sabljom ! " "Pusti ga! " , rekao je
Boiji Poslanik, s .a. v .s, i ovjek ga je upustio unutra. Poslanik se tad pridigao i
poao 'Umeru u susret. Susreli su se u sobi i on ga je uzeo za pas, ili za nabor
njegova ogrtaa, a onda ga snano privukao sebi. "S kojim dobrom, Ibn el
Hattab? ! ", upitao ga je. " Kako ja vidim, ovo e, Allaha mi, biti krupan
dogaaj ! " "Boiji Poslanie", odgovorio je 'Umer, "doao sam ti rei da ja
vjerujem u Allaha, Njegova Poslanika i u Objavu koja dolazi ! "
N a t o j e B oiji Poslanik glasno izgovorio tekbir i prisutni su odmah
znali da je 'Umer primio islam! Svi su se uskomeali i pomjerili sa svojih
mjesta. U sebi su osjetili veliku radost, jer su dobro znali da e 'Umer, uz
Hamzu, sada tititi Boijega Poslanika i da su njegovim prelaskom u njihove
redove postali ravnopravni svoj im neprijateljima.
' Umer je kasnije priao: "Kad sam primio islam, odmah sam te noi
razmiljao o tome koj i je od Mekkelija najljui neprijatelj Boijega Poslani
ka, neka su na njega mir i blagoslovi Boiji, pa da mu odem i kaem mu da
sam i ja primio islam. "E bu Dehl ! ", rekao sam samome sebi, i im je svanu
lo pokucao sam na njegova vrata. On mi je otvorio i srdano me doekao:
" Dobro doao ! " , rekao mi je. "Bujrum, sestriu . 1 ta ima novoga?" " Doao
sam samo da ti kaem" , rekao sam mu, "da sam povjerovao u Allaha i Nje
gova poslanika Muhammeda, i da sam povjerovao u Objavu koja mu dola
zi ! " Na to mi je on pred licem zalupio vratima. " B og te udaljio od svakog do
bra ! " , rekao je. "I tebe i to s ime si doao ! "
l . ' Umerova mati Hantema bint H i am b. ei-Mugira bila je sestra Ebu Dehla b. H i ama

68

Ibn Hiam

Rije o Sahifi (Stranici)

Kad su Kurejije vidjele da su sljedbenici Boijega Poslanika, s.a.v.s.,
otili u zemlju u kojoj su bili potpuno sigurni, i da je Nedai sve one koji su
potraili utoite kod njega uzeo u svoju zatitu, i kad su vidjele da je i ' Umer
preao na islam i zajedno s Hamzom b. 'Abdulmuttalibom stao uz B oijeg
Poslanika, te da se islam sve vie iri medu plemenima, sakupili su se i donijeli
odluku da saine jedan dokument kojim e se obavezati da pripadnicima Benu
Haima i Benu 'Abdulmuttaliba nee davati svoje keri i da se oni nee eniti
od njih, te da im nita nee prodavati niti to kupovati od njih.
Kad su se saglasili o tome, napisali su to na list papira a zatim taj pa
pir ovjerili i okaili usred Ka 'be, kao znak svoje odlunosti.
Stranicu je ispisao Mensur b. ' !krima, kojeg je Boiji Poslanik, sallel
lahu ' aleji ve sellem, prokleo te su mu se neki prsti ukoili.
Nakon to su Kurejije tako postupile, svi pripadnici Benu Haima i
Benu el-Muttaliba su otili do Ehu Taliba b. ' Abdulmuttaliba i svi se sakupi
li na jednom mjestu. Iz Benu Haima se jedino izdvojio Ehu Leheb 'Ab
dul ' uzza b. ' Abdulmuttalib, koji je preao Kurej ijama i nesebino im poma
gao. Govorio je, pored ostalog, i ovo: "Muhammed mi obeava stvari koje
ne vidim. Tvrdi da e one biti poslije smrti, a ta mi je dao u ruke ? ! " Zatim
je puhao u ruke i govorio: "Neka ste proklete ! Ne vidim u vama nita od
onog to govori Muhammed ! " Tada je Uzvieni Allah objavio: Propale, da
Bog da, ruke Ebu Lehebove, a onje i propao! (El-Leheb, 1 .) 1
Tako s u proveli dvije i l i tri godine, sve dok s e nisu sasvim iscrpjeli.
Nita im nije stizalo, osim u strogoj tajnosti i to od nekih Kurejija koji su
htjeli ostati s njima u vezi .

Neprijatnosti koje je Poslanik doivljavao od svoga naroda

Kad je Allah zatitio Svoga Poslanika od Kurejija tako to su njegov
amida i njegovi sunarodnjaci iz plemena Benu Haim i Benu el-Muttalib

J . Neki tvrde da je povod objavi ovoga ajeta bio taj to je Boiji Poslanik, s.a. v.s., kad mu
je objavljeno: l opominji :;voju rodbinu blitnju!, otiao na Safu i, uspevi se na nju, poeo vikati:
"Brzo ovamo, k meni!" Kad su se oni sakupili oko njega, on ih je upitao: " ta mislite, ako bih
vam ja rekao da se tamo u dolini nalaze konjanici koji kane napasti vas - biste li mi povjerova
Ii?!" "Nikad od tebe mi nismo uli la ! ", kazali su oni. "Pa eto", rekao je on, "ja vas upozoravam
na veliku patnju koja vas eka ! " Na to je Ebu Leheb rekao: "Propao dabogda, zar si nas za to
ovdje sabrao?!", na ta je Uzvieni Allah objavio: Propale, dabogda, ruke Ebu Lehebove...

Poslanikov tivotopis

69

stali ispred njega i tako sprijeili nakanu Kurejija, oni su ga poeli ismijava
ti, podsmjehivati mu se i s njim se prepirati. Istovremeno, objava je tretirala
Kurejije i zbivanja unutar nj ih, ali i njihove pojedince koj i su izraavali
naroito neprijatelj stvo prema Boijem Poslaniku. Neki od njih su i imeno
vani, dok se na ostale aludiralo u openitom govoru o nevjernicima.
Medu nama poznatim Kurejijama o kojima govori Kur'an je i amida
B oijeg Poslanika - Ebu Leheb b. 'Abdulmuttalib i njegova ena Ummu
Dernil b. Harb Umejje "nosaica drva". Ona je , naime, nosila trnje i prosi
pala ga po putu kojim je prolazio Poslanik, s.a.v.s. O njima Uzvieni je Allah
objavio: Propale ruke Ebu Lehebove, i on propao! - koristiti mu nee blago

njegovo, a ni ono to je stekao, u vatru e on usplamtjelu ui jamano, i ena

njegova to drvlje nosi, o vratu njezinu bit e ute od /iine usukane! (Sura
El-Leheb).
Ibn Ishak kae : " Reeno mi je da je Umrnu Demil, kad je ula ta je
o njoj i njenom muu objavljeno u Kur'anu, odmah otila do Boijega Posla
nika, koj i je u jednom mesdidu pored Ka'be sjedio s Ebu Bekrom es
Siddikom, i u ruci nosila kamen, no kad se zaustavila pred njima, Allah ju je
onemoguio da vidi Poslanika; vidjela je samo Ebu Bekra. "Ebu Bekre ! up
itala je. "Gdje ti je drug tvoj ? ! ula sam da mi se ruga! Ako ga naem, ovim
kamenom u mu, Boga mi, razbiti usta ! Potom je otila, a Ebu Bekr se okre
nuo Poslaniku. "Zar te nije vidjela, Boiji Poslanie ! ? " , upitao je. "Nije me
vidjela", odgovorio je Poslanik. "Allah me je za nju uinio nevidljivim ! "
ll,

11

Umejje b . Half b . Veheb b . Huzafe b . Dumeh je, kad god bi ugledao

Boijega Poslanika, rugao mu se i podsmijavao. O njemu je Uzvieni Allah
objavio: Teko svakom klevetniku podrugljivcu, koji blago zgre i broji ga,

mislei da e blago njegovo vjenim uiniti njega ! A ne valja tako! On e,

zbilja, u dehennem baen biti! A ta je Dehennem - znade li ti ? - Vatra
Allahova razbuktala, koja e dopirati do srca, koja e iznad njih biti zatvore
na, po stubovima rairena! (Sura EI-Humeze).
Zatim, El- ' As b. Vai l ei-Sehmi . . . Habbab b. el-Erett, ashab Boije ga
Poslanika, s.a.v.s., bio je kova sablji, pa je tako iskovao i sablje El- ' Asu b.
Vailu, koje je ovaj bio poruio kod njega. Kad mu ih je isporuio, El- ' As je
doao da izmiri svoja dugovanja. "Habbab ! " , rekao je pri dolasku. "Zar va
prijatelj Muhamrned, u ijoj se i ti vjeri nalazi, ne tvrdi da e oni u
Dennetu imati koliko hoe zlata i srebra, odjee i slug a ! ?" " Da ! ", odgovorio
je Habbab. "Onda me priekaj do Sudnjeg dana", kazao je, "pa kada uem u
Dennet, tamo u ti vratiti dug! Ta, neete valjda ti i tvoj drug, Habbabe, kod
Allaha biti odabraniji od mene, ili dobiti veu nagradu ! ? " Tim povodom Al
lah, delle anuhu, je objavio: Da li si vidio onoga koji ne vjeruje u Znake
Nae i veli: "Zbilja, meni e biti dato bogatstvo i djeca! " Da li je on

70

Ibn Hiam

nevieno otkrio, ili je od Svemilosnog obeanje primio ? Nije! A Mi emo

zapisati ta on govori i kaznu njemu emo dugom uiniti, i naslijedit emo
Mi ono o em on govori, a k Nama e on sam doi! (Merjem, 77.-80.).
Prema jednom kazivanju koje sam uo, Ebu Dehl b. Hiam je jedan
put susreo Boijega Poslanika, s.a.v.s., i rekao mu: " Boga mi, Muhammede,
ili e se ti proi vrijeanja naih boanstava, ili emo mi poeti vrijeati
Boga koga ti oboava ! " Tada je Allah objavio: Ne psujte one koje mnogo

boci, mimo Allaha, prizivaju, da ne bi i oni psovali Allaha iz odmazde i

neznanja! (El-En 'am, 1 08.).
Reeno mi je da Boiji Poslanik, nakon toga, vie nije govorio protiv
nj ihovih boanstava, ve je samo ljude pozivao Allahu.
Zatim, En-Nadr b. el-Haris b. Keledeh b. ' Abd Menaf b. 'Abduddar
b. Kusajj . . . Kad bi Boij i Poslanik sjedio meu ljudima i pozivao ih Allahu
uei im poglavlja iz Kur'ana, istovremeno skreui Kurejijama panju na
nevolje i kazne koje su stizale narode prij anje, on je, im bi Poslanik otiao,
sjedao na njegovo mjesto i ljudima priao o svijetlom Rustemu i lsfendijaru,
te o mnogim perzijskim kraljevima. Govorio je: " Muhammed, Boga mi,
nita ljepe ne pripovijeda od mene, a i njegova kazivanja su samo prie na
roda drevnih koje sam i ja sakupio kao i on ! " Allah je tim povodom objavio:

I oni govore: "To su naroda prijanjih prie, trati da mu ih prepisuju i da mu

ih jutrom i veerom itaju!" Ti reci: "Objavljuje Kur'an Onaj Koji tajnu ne
besa i Zemlje zna ! On doista prata i samilostan je! " (El-Furkan, 5.-6.). Na
njega se odnosi i ajet: . . koji veli, kad mu se kazuju Nai Znaci: "To su prie
naroda drevnih!(EI-Kalem, 1 5 .), kao i ajet: Teko svakom Jacu, grijeniku,
koji slua Znake Allahove to mu se kazuju, a potom nadmen ostaje kao da
ih ni uo nije! Pa, obraduj ti njega kaznom bolnom ! (El-Dasije, 7 .-8.).
.

Potom El-Ahnes b. urejk Veheb e1-Sekafi, koj i je bio vrlo cijenjen

ovjek, ije se mi ljenje resprektiralo. On je esto vrijeao Boijega Poslani
ka, neka su na njega mir i blagoslovi Boiji, i oponirao njegovim rijeima,
pa je Uzvieni Allah o njemu objavio: Nil ' sluaj ijednog krivokletnika, bi

jednika, klevetnika to hodi prenosei tude rijei, koji dobro sprijeava,

granicu prestupa, grjenika, surovoga, a nakon toga i uljeza! (El-KaJem, 1 0.1 3 .).
El-Velid b. el-Mugira je jedanput rekao: "Zar se objavljuje Muham
medu, a ne meni kao velikanu i ugledniku Kurej ija ! ? J zar da bude zaobien
i Ebu Mes 'ud 'Amr b. 'Umej r ei-Sekafi, prvak plemena Sekif, a mi smo veli
kani Mekke i Taifa ! ? . . . " Na to je Allah objavio: I govore: "A zato nije ob

javljen ovaj Kur'an iz ova dva grada ovjeku nekom velikom ?!" Zar da oni
raspodjeljuju milost tvoga Gospodara ? Mi meu njih raspodjeljujemo to im

Poslanikov tivotopis

71

je za ivot potrebno na Svijetu ovome, i jedne iznad drugih za nekoliko razi

na odlikujemo da bi jedni druge sluili! A milost tvoga Gospodara bolja je
od onog to oni gomilaju ! (El-Zuhruf, 3 1 .-32.).
Ubejj b. Halef i ' Ukbe b. Ebi Mu 'ajt su bili iznimno bliski prijatelji;
odnosi meu njima su bili upravo bratski. Jedanput je 'Ukbe sjeo uz B oije ga
Poslanika i odsluao ono to je on govorio, no kad je za to uo Ubejj , odmah
je pourio do njega i prvo to je rekao bilo je: "Zar je mogue da si sjedio s
Muhammedom i sluao njegovu priu ? ! Ja te vie ni pogledati neu, a neka
moli govoriti s tobom", tvrdo se zakleo, "ako jo ikad sjedne kod njega,
poslua njegov govor, ili proe pored njega, a da mu ne pljune u lice ! "
Allahov neprijatelj , ' Ukbe b . Ebi Mu'ajt, B og ga prokleo, doista je to
i uinio. O njima dvojici Allah je objavio: Na Dan kad nevjernik bude ruke

svoje grizao, govorei: "Kamo sree da sam se sa Poslanikom Puta prihvatio,

kamo sree, jadan ti sam, da toga i toga nisam uzimao za prijatelja, on je
mene od Opomene od vratio nakon to mi je ona bila stigla ! " A ejtan
ovjeka tek u propasti ostavlja! (El-Furkan, 27.-29.).
Ubejj b. Halef je doao B oijem Poslaniku, neka su na njega mir i
blagoslovi Boiji, nosei u ruci truhlu kost koja se na dodir pretvarala u prah.
"Muhammede ! " , rekao mu je. "Ti tvrdi da e ovo Bog opet oivjeti, nakon
to je ovako istruhnulo ! " Zatim je to stisnuo akom i onda to puhnuo u vje
tar, u pravcu Poslanika. "Da, ja to tvrdim ! " , rekao je Poslanik na to. " Allah
e to proivjeti kao to e proivjeti i tebe, nakon to i ti bude takav, a zatim
e te uvesti u vatru ! " Allah je tada objavio: I primjer nam navodi, a kako je

stvoren - zaboravi! I veli. "Ko e kosti ove, kad budu istruhle, oiviti?! " Ti
reci: "Onaj e ih oiviti Koji ih prvi put stvori! I On za svako stvorenje do
bro zna, Onaj Koji vam iz drvea zelenoga vatru stvara pa vi njome loite!
(Jasin, 78 .-80.).
Prema saznanjima do kojih sam doao, pred B oijeg Poslanika, koji
je tom prilikom obilazio Ka 'bu, izali su: El-Esved b. el-Muttalib b. Esed b.
'Abdul 'uzza, El-Velid b. el-Mugira, Umejje b. Ebi Half i El- 'As Vail el
Sehrni, sve velikani svojih plemena, i rekli mu: "Muhammede, hajde da
oboavamo isto boanstvo, da zajedniki sudjelujemo u tome. Hoemo rei :
ako j e t o to t i oboava bolje o d onoga to m i oboavamo, m i emo se opre
dijeliti za to, a ako je bolje ovo nae, onda se ti opredijeli za njega!" Potom
je Allah objavio: Reci: "O vi nevjernici! Ja neu robovati onima kojima vi

robujete, a ni vi neete robovati Onom Kojem ja robujem; ja nisam bio rob

onih kojima ste vi bili robovi, a ni vi niste bili robovi Onome Kome robujem
ja ! Vama - vjera vaa, a meni - vjera moja! (Sura El-Kafirun).
Zatim Ebu Dehl b. Hiam . . . Kad je Uzvieni Bog spomenuo drvo

72

Ibn Hiam

zekkum, prijetei im nj ime, on je rekao: "Znate li vi, Kurejije, kakvo je to

drvo zekkum, kojim vas Muhammed plai?" "Ne znamo ! " , odgovorili su oni.
"To su one najbolje medinske burme, masne i mesnate" , rekao je on. "Ako ih
se domognemo, B oga mi emo ih se rado nagutati ! " Allah je tada objavio: A

drvo zekkumje zbilja hrana grjenika! Kao rastopina kovine je, u trbuhu vret
e, kao to voda kljuala vrije! (El-Duhan, 43 .-46.), tj . drvo zekkum nije to
to on tvrdi da je.
J edanput je El-Velid b. el-Mugira zastao s Boijim Poslanikom, i njih
dvojica su razgovarali. Poslanik ga je nastojao privoljeti u islam. Dok su oni
tako priali, naiao je slijepac Ibn Ummi Mektum i obratio se B oijem Pos
laniku traei da mu proui neto iz Kur' ana. Poslanika je to dovelo u nepri
j atnu situaciju, i on se uzrujao. To ga je, naime, omelo u ubjedivanju El
Velida, odnosno u njegovu nastojanju da ga privoli da prihvati islam. Poto
je slijepac bio uporan u svojoj molbi, Poslanik se okrenuo od njega srdito i
ostavio ga. Potom je Allah objavio: Namrtio se i okrenuo zato to mu je slij

epac priao: A ta ti zna, motda on tudi da se oisti, ili opomene, pa da mu

Opomena od koristi bude! A onoga ko bogat je, ti njega s vjetuje, a ti nisi
kriv ako on nee da se oisti! A onoga ko ti prie turei, i jo strepi, na njega
se i ne osvre ti! Tako ne ini! A ovo je zbilja opomena, pa ko hoe, opom
enut e se, na listinama asnim, uzvienim, istim! ( ' Abese, 1 .- 1 4.), tj . Ja
sam te poslao kao donosioca radosne vijesti i kao opominjaa - svi imaju
jednako pravo na tvoju opomenu. Zato ti nemoj sprjeavati onog koji doista
eli islam i nemoj ga sprjeavati u tome zbog onog koji ga ne eli !
Oni koj i su Boijega Poslanika, neka su na njega mir i blagoslovi
Boiji, uznemiravali u njegovoj kui, bili su: Ebu Leheb, El-Hakem b. Ebi
el- ' As, ' Ukbe b. Ebi Mu 'ajt, 'Addi b. Hamra' el-Sekafi i Ibn el-Asda' el
Hezeli. Svi su oni bili njegovi susjedi i od svih njih kasnije je primio islam
jedino El-Hakem b. Ebi el- ' As. Oni su na Poslanika, dok bi on klanjao, znali
bacati oviju unutricu, ili je pak staviti u njegov zemljani up koji bi mu bio
stavljan na poslugu. Poslanik je zbog toga bio prinuen potraiti zaklonjeno
mjesto u kojem se je krio od njih za vrijeme namaza. Kad bi ga oni tako uz
nemirili i priredili mu takvu neprijatnost, Poslanik bi unutricu sklanjao jed
nim drvetom i zaustavaljao se na svojim vratima. " Kakav je ovo komiluk,
potomci 'Abdi Menafa! ?", govorio je, izbacujui unutricu.

Povratak muhadira iz Abesinije

Ashabi B oijeg Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, koji su se na
lazili u Abesiniji, uli su da su stanovnici Mekke listom preli na islam. Na

Poslanikov ivotopis

73

osnovu te vijesti pourili su se vratiti svojim kuama, ali kada su se pribliili

Mekki saznali su da je to bila obina la. Tako su samo neki od njih uli u
Mekku, i to kradom ili pod zatitom nekog domaina (divar).
Ukupan broj ashaba koji su iz Abesinije stigli u Mekku bio je trideset
i tri ovjeka.
Oni koji su uli pod zatitom nekog domaina, a ija imena su nam
poznata, su sljedei : ' Usman b. Maz 'un b. Habib el-Dumehi, koj i je uao
pod zatitom El-Velida b. el-Mugire, zatim Ebu Selema b. ' Abdulesed b. Hi
lal b. 'Abdullah b. ' Umer b. Mahzum, koji je uao pod zatitom svog dajde
Ebu Taliba b. 'Abdulmuttaliba te Ummu Ebi Selema Birra bint ' Abdulmutta
lib.

Povreda odluka "Stranice" (Sahife)

Jedna grupa Kurejija je prekrila dogovorene sankcije protiv pleme
na Benu Haim i Benu el-Muttalib, koje su bile zapisane na "stranici" (sahi
fi). U tome je prednjaio Hiam b. ' Amr, koji je bio brati Nadle b. Hiama
b. 'Abd Menafa po materinoj liniji. Hiam je sa Benu Haimom bio u prija
teljskim vezama i u svom narodu je bio vrlo cijenjen . Prema mojim saznanj i
ma, on je dolazio s devom natovarenom hranom, kod Benu Haima i B enu
el-Muttaliba koji su boravili u jednom klancu. Kad bi stigao na poetak klan
ca, skidao je ular s evina vrata i tako se sputao niza stranu, sve do njih.
Potom se vraao i isto to inio s tovarom odjee.
Onda je otiao do Zuhejra b. Ebi Umejje b. el-Mugire, ija je majka
bila plemkinja, kerkaAbdulmuttalibova.
"Zuhejr" , rekao mu je, " zar si pristao na to da ti jede, oblai se i
eni, a da tvoje dajde budu u stanju u kojem jesu - da se s njima ne trguje,
da se od njih ne eni i za njih ne udaje ! ? Kunem se Bogom, da se radi o
dajdama Ebu el-Hakema b. Hiama i da si ti njega pozvao onome, emu je
on pozvao tebe, on ti se nikada ne bi odazvao ! "
"Pobogu, Hiame ! " , rekao je Zuhejr. "ta ja tu mogu? Ja sam sam i da
imam samo jo jednog ovjeka, prekrio bih onaj dogovor! " " Ima jo jed
nog ovjeka ! " , odgovorio je Hiam. " Kojeg? ! " "Mene ! " , rekao je. "Potrai
nam i treeg ! " , saglasio se Zuhejr.
Potom je otiao do el-Mut ' ima b. 'Addija. "Mut' ime " , rekao mu je,
" zar si saglasan s tim da propadnu dva ogranka plemena 'Abdu Menafa na
tvoje oi, samo zato da bi udovoljio Kurejijama? ! A, Allaha mi, ako im to
omoguite, vidjeete da e oni vrlo brzo i prema vama isto postupiti ! " "Za-

Ibn Hiam

74

boga ! " , odgovora je ovaj . "Pa ta ja tu mogu, ja kao pojedinac ? ! " "Ima jo
jednoga ! " , rekao mu je. " Kojeg?" "Mene ! " "Trai nam i treeg ! " , kazao je
Mut' im. "Ve sam ga naao ! " , odgovorio je. " Ko je ! ?" "Zuhejr b. Ehi
Umejje." " Trai nam onda i etvrtoga! " , rekao je.
Zatim je otiao do Ehu el-Bahterija b. Hiama i obratio mu se slino
kao i El-Mut'imu b. 'Addiju.
" Ima li jo neko ko bi to podupro?", upitao je. " Ima" , rekao je Hiam.
"Zuhejr b. Ehi Umejje, El-Mut'im b. 'Addi i ja." "Trai i petog ! " , sloio se
el-B ah teri .
Nakon toga otiao je Zeme ' atu b. el-Esvedu b. el-Muttalibu, popriao
s njim i podsjetio ga na njegove rodbinske veze i obaveze. "Ima li jo iko
saglasan s tim o emu mi govori?", upitao je on. "Ima, dakako", odgovorio
je i imenovao mu ljude.
Potom su se svi ispeli na Hatm el-Hadun, ponad Mekke, tu se sastali,
usaglasili miljenja i dogovorili se da obesnae odredbe koje je diktirala "Strani
ca" (Sahifa). "Ja u s tim otpoeti" , rekao je Zuhejr, "i prvi u ja govoriti . "
U rano jutro sljedeeg dana sili s u na svoja uobiajena sastajalita.
Zuhejr b. Umejje je na sebe stavio ogrta i, nakon to je sedam puta obiao
oko Ka 'be, okrenuo se ljudima i rekao:
" Mekkelije! Zar emo mi jesti i odijevati se, a da Benu Haim prop
adne, jer niti mogu to kupiti niti prodati ! ! J a se, Allaha mi, neu smiriti dok
se ta nepravedna i okrutna Stranica ne pocijepa ! "
Ehu Dehl, koj i se nalazio u jednom kraju Harema, n a t o j e povikao:
" Boga mi, lae ! Stranica se nee pocijepati ! "
"Mi

Zeme 'a b. el-Esved mu je uzvratio. "Lae, Boga mi, ti ! " , rekao je.
tom stranicom nismo bili zadovoljni ni u trenutku kad je pisana ! "

Ebu el-Bahteri j e dodao: " Pravo j e rekao Zeme ' a. Mi se ne slaemo s

tim to pie na njoj i ne prihvatamo to ! " "Tako je ! " nadovezao se i El
Mut'im b. 'Addi. "Lae onaj ko kae drukije ! "
Slino je reagovao i Hi am b . 'Amr.
"Sve je to odlueno nou, " rekao je Ehu Dehl, " na nekom drugom
mjestu, ne ovdje ! "
Ehu Talib je, z a svo t o vrijeme, sjedio u jednom kutku Harema.
Potom je El-Mut 'im poao prema "Stranici" s namjerom da je podje
pa, ali kad joj je priao naao je samo jedan komadi na kojem je pisalo: " U
Tvoje ime, moj Boe." Sve ostalo j e bio pojeo crv.
"Stranicu " je, inae, ispisao Mensur b. ' Ikrime i kau da mu se nakon
toga ukoila ruka.

Poslanikov tivotopis

75

lraanin koji je svoju devu prodao Ebu Dehlu

Ibn Ishak kae: "Priao mi je 'Abdulmelik b. ' Abdullah b. Ebi Sufjan
el-Sekafi kojemu je to inae bilo vrlo dobro poznato:
" Neki ovjek iz Iraa je u Mekku doveo svoju devu i nj u je od njega
kupio Ebu Dehl. Meutim, otezao je da mu je isplati. Dotini Iraanin je
jedno vrijeme hodao Mekkom, a onda se zaustavio pred mjestom gdje su se
sastajale Kurej ije, dok je Boiji Poslanik sjedio u jednom kutku Harema. "O
Kurejij e ! ", uzviknuo je ovjek. " Ko mi od vas moe pomoi protiv Ebu el
Hakema b. Hiama? Ja sam, kao to vidite, stranac, putnik, a on mi je uskra
tio moje pravo . "
Ljudi koji s u t u sjedili rekli s u mu : "Vidi li tamo onog ovjeka to
sjedi", pokazujui mu na Boijeg Poslanika, sallallahu ' alejhi ve sellem, i
podsmijavajui se, jer im je bilo dobro poznato neprij ateljstvo izmeu njega
i Ebu Dehla, - "idi do njega, on e ti pomoi."
Iraanin je, meutim, odmah poao ka Poslaniku.
" Robe B oij i " , rekao mu je, "Ebu el-Hakem b. Hiam me je prevario i
ne da mi ono to mi pripada, a ja sam, kao to vidi, stranac, putnik. One
tamo ljude sam pitao ko mi moe pomoi protiv njega i uzeti mi od njega
ono to mi pripada, i oni su mi pokazali na tebe. Pa daj, uzmi mi to, B og ti se
smilovao ! Idi kod njega ! "
Boiji Poslanik j e ustao i poao sa njim. Vidjevi to, Kurejije su jed
nom izmeu sebe rekli : " Idi za nj im i vidi ta e uraditi ! "
Poslanik j e izaao i pokucao n a Ebu Dehlova vrata. " Ko je?", upitao
je Ebu Dehl. "Muhammed", rekao je Poslanik. " Izai ! " Ebu D e hl je izaao,
a lice mu je bilo ukoeno i sasvim blijedo. "Daj ovom ovjeku to to mu du
guje ! " , rekao mu je Poslanik. " Hou ! " , odgovorio je on. "Odmah u mu dati
to to mu pripada ! " Potom je uao u kuu i ovjeku izmirio dug.
Poslanik se zatim okrenuo. " Idi svojim putem ! " , rekao je Iraaninu.
ovjek je otiao i zastao pred skupom Kurej ija. "Neka ga Bog nagradi do
brim ! " , rekao im je. "On meni, bogami, uze dug . "
Utom je stigao i onaj ovjek keg su poslali d a prati Poslanika. "ta,
bolan, vidje tamo? ! ", pitali su ga. "udo golemo ! " , rekao je. "Allaha mi,
samo mu je pokucao na vrata, a on mu je izaao sav ukoen. Rekao mu je:
"Daj ovom ovjeku ono to mu pripada! " , a on je odgovorio: " Hou. Odmah
u mu dati." Zatim je uao u kuu i vratio se s novcem koji je dugovao ! "
Ubrzo zatim doao j e i sam Ebu Dehl.
"Pobogu, ta ti je ! ?" , doekali su ga. "Bogami ne znamo da si ikad

76

Ibn Hiam

tako postupio ! " "Proite me se ! " , odgovorio je on. "Allaha mi , samo je poku
cao na moja vrata i im sam uo njegov glas obuzeo me neki ludi strah, te
sam mu morao izai. Nad svojom glavom sam ugledao ogromnog devca s
glavom i vratom kakve u ivotu nisam vidio, i imao je strane zube ! Al laha
mi, da sam ga odbio, taj bi me dev ac ba progutao !

Isra'
Nakon toga je Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, prenijet
nou iz Mekke u Jerusalim, odnosno iz El-Mesdid el-Harama u El
Mesdidu el-Aksa 1 , tj . u Hram u Ilija'u. Islam se tada ve bio znatno proirio
u Mekki, kako medu Kurej ijama, tako i medu svim drugim plemenima.
Prema kazivanju koje sam ja uo, 'Abdullah b. Mes ' ud je o tome is
priao sljedee:
" Boijem Poslaniku, sallellahu ' alejhi ve sellem, je doveden burak .
To je ivotinja na kojoj su noeni i poslanici prije njega. Svoje kopito je
stavljala na krajnju taku koju je vidjela pred sobom. Stavljen je na nj u, a s
njim je poao i njegov prijatelj (Dibril, op. prev.). Vidio je mnoge znakove i
udesne stvari izmedu nebesa i zemlje. Kada je stigao u Bejt el-Makdis, tu je
zatekao Ibrahima, alejhi-s-selam, Musaa i Isaa, koji su bili medu grupom
poslanika koji su se sakupili da ga doekaju. S nj ima je najprije obavio na
maz, a potom su mu ponuene tri ae: u jednoj je bilo mlijeko, u drugoj
vino a u treoj voda.
Sam Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, je o tome priao: " Kad su
mi ponuene te ae, ja sam uo glas : " Ako uzme vodu, utopie se i on i nje
gov Ummet; ako uzme vino, zalutae i on i njegov Ummet a ako odabere
mlijeko, bie upuen i on i Ummet mu ! " Tako sam uzeo au s mlijekom i
popio je. Dibril, alejhi-s-selam, mi je tada rekao: " Bie upuen i ti i tvoj
Ummet, Muhamrnede ! "
Ibn Ishak kae : "Prenosi se od El-Hasana da j e rekao: " Boiji Posla
nik, sallellahu 'alejhi ve sellem, je priao: " Dok sam spavao u jednom kutku,
iznenada mi je doao Dibril i dotakao me svojim stopalom. Sjeo sam, ali
nita nisam vidio, te sam se ponovo vratio postelji. On mi je opet doao i
opet me dotakao svojim stopalom. Ja sam sjeo, no ni tad nisam nita vidio,
pa sam se opet vratio postelji. On mi je doao i trei put, i dotakao me stopa
lom. Sjeo sam, a on me uzeo za miice i ja sam ustao. Doveo me je do vrata

l . EI-Suhejli kae: "Prema nekima, bilo je to godinu dana prije Hidre.''

Poslanikov ivotopis

77

Mesdida, kad vidjeh tu nekakvu bijelu ivotinju, neto izmeu mazge i ma

garca. Na slabinama je imala dva krila i njima je potiskivala noge. Prednje
noge je stavljala na krajnju taku do koje je sezalo oko.
Stavio me je na nju i poao sa mnom. Nigdje se nismo razdvajali . "
El-Hasan, u svom kazivanju, dalje kae : " I Poslanik, sallellahu 'alejhi
ve sellem, je poao, a s njim i Dibril, ' alejhi-s-selam. Kad su stigli do Bejt
el-Makdisa, tu su, meu grupom poslanika zatekli Ibrahima, Musaa i lsaa i
zajedniki su klanjali namaz, a Boiji Poslanik im je bio imam. Potom su
Poslaniku donijete dvije posude: u jednoj je bilo vino, a u drugoj mlijeko.
Poslanik je uzeo posudu s mlijekom i iz nje pio, dok je posudu s vinom osta
vio. Dibril mu je tad rekao: "Uputio si se prirodnoj vjeri (fitrah, tj . islamu),
ba kao to e i tvoj Ummet, Muhammede ! a vino vam je zabranjeno ! "
Boiji Poslanik se zatim vratio u Mekku. im j e svanulo, otiao je
Kurejijama i ispriao im ta mu se desilo, no veina nj ih je rekla: "udno i
nepojmljivo ! Deva, bogme, urno ide od Mekke do ama itav mjesec dana,
i itav se mjesec otud vraa, pa zar da Muhammed ode i vrati se za samo jed
nu no ! ?"
Zbog toga su se mnogi ljudi koji su bili primili islam vratili svojoj sta
roJ VJen.
Svijet je pourio Ehu Bekru. "ta ti, Ehu Bekre, misli o svome prija
telju? On tvrdi da je sino iao do Bejt el-Makdisa, da je tamo klanjao i opet
se vratio u Mekku ! " "Laete na njega ! " , odgovorio je Ehu Bekr. "Ne, ne
laemo ! " , rekli su. "Eno njega tamo u mesdidu, pria o tome." "Allaha mi ,
ako on tako kae, onda istinu kae ! " , bio je kategorian Ebu Bekr. "Zato
vas to udi? Pa on mi govori da mu vijest od Allaha dolazi s neba na Zemlju
u jednom djeliu noi ili dana, i ja mu vjerujem ! To je puno vee od toga
emu se vi udite ! " Zatim je poao B oijem Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve
sellem. "Boiji Poslanie" , rekao mu je "jesi li ti priao ovim ljudima da si
sino stigao do Bej t ei-Makdisa?" "Jesam" , odgovorio je Poslanik. "Ispriaj
to i meni ! " , traio je Ebu Bekr. "Evo sam i doao zbog toga." "ekao je, a ja
sam gledao u njega", priao je Boiji Poslanik. Zatim mu je poeo opisivati
svoje putovanje, a on mu je poslije svakog detalja govorio: " Istinu kae !
Svjedoim da si ti Boiji Poslanik ! "
Kada j e zavrio, Boiji Poslanik mu j e rekao: "Ti si, Ebu Bekre, dois
ta istinoljubiv (es-Siddik) ! "
Tad ga j e i prozvao Siddikom.
Od Seida b. el-Musejjeba se prenosi da je B oiji Poslanik svojim
ashabima opisao Ibrahima, Musaa i Isaa koje je vidio te noi. Rekao je: " Nis
am vidio ovjeka slinijeg meni od Ibrahima, niti sam ja kome sliniji od

78

Ibn Hiam

njega . . . A Musa je sme, visok, suhonjav, skladno graen i ima povijen nos,
poput ljudi iz plemena enua. Isa, sin Merjemin, je ovjek bijele puti, os
rednjeg rasta, glatke kose, sa mnogo benova na licu, kao da je tek izaao iz
hamama i kao da e mu s glave poprskati kaplj ice. Meu vama mu je naj
sliniji 'Urve b. Mes 'ud el-Sekafi . "

Mi 'rad
Ibn Ishak kae: "Priao mi je ovjek, u kojeg ja nimalo ne sumnjam,
da mu je Ebu Se'id el-Hudri, r.a., ispriao sljedee:
"uo sam Boijeg Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, kako je re
kao: " Kad sam zavrio sa svim onim to je bilo u Bejt el-Makdisu, nastupio
je mi 'rad. Nikad nita ljepe nisam vidio od njega ! To je ono prema emu
umirui prua svoj pogled na samrti. Tamo me uspeo moj prijatelj (Dibril,
op. prev.) i doveo me do jednih vrata nebeskih koja se zovu Bab el-hafeza.
Na nj ima stoji jedan melek po imenu Isma'il, a pod njegovom rukom se na
lazi dvanaest hiljada meleka. Pod rukom svakoga od nj ih ima dvanaest h ilja
da drugih meleka . . . " .
Zatim je prouio: Vojsku tvoga Gospodara samo On zna!
- Kad m e je uveo, on j e upitao: "Ko j e ovo, Dibrile?" "To j e Mu
hammed" , odgovorio je. "Zar je ve poslat? ! " , priupitao je. "Jeste", odgovo
rio je. Zatim mi je od B oga zatraio svako dobro.
Kad sam uao u najdonje nebo, tu sam vidio nekog ovjeka kako sje
di, a sve mu se predoavaju due ljudske . Nekima od nj ih, kad mu se
pokau, kae : " Dobra ! " i puno joj se obraduje. " Dobra dua, izala iz dobrog
tijela ! " , govori. Za druge kae : " Uf! " i namrti lice. "Loa dua, izala iz
loeg tijela ! " , doda.
" Ko je ovaj , Dibrile?", upitao sam. "To je tvoj praotac Adem ! " , od
govorio je. "Njemu se predoavaju due njegova potomstva. I kada pored
njega proe vjernikova dua, on joj se obraduje i rekne : " Dobra dua, izala
iz dobrog tijela ! " , a kada proe nevjernikova, uzdahne, prezre je i ona ga ras
tui. "Loa dua, izala iz loeg tijela ! " , rekne tada.
Zatim sam vidio ljude ije su usne bile poput devine gubice. U ruka
ma su drali grumenja vatre, veliine kamenice, i ubacivali ih sebi u usta, a
ona su im izlazila na stranj ice. " Ko su ovi, Dibrile?", pitao sam. "To su oni
koji su nepravedno jeli imetak siroadi", odgovorio je.
Onda sam vidio ljude s ogromnim stomacima kakve nikada ranije nis
am vidio. B ili su na putu naroda faraonskog koji je, kada je izlagan vatri,

Poslanikov tivotopis

79

preko njih pretravao poput ednih deva. Gazili su ih, a oni se nisu bili u
stanju pomjeriti sa svojih mjesta. " Ko su ovi, Dibrile?", pitao sam. " To su
oni koj i su jeli kamatu " , rekao mi je.
Zatim sam vidio ljude ispred kojih se nalazilo lijepo i debelo, a pored
nj ih loe i smrdljivo meso. Jeli su ovo smrdljivo, a ono lijepo ostavljali. " Ko
su ovi, Dibrile?", upitao sam, a on mi je rekao: "To su oni koj i su ostavljali
ene koje im je Allah dopustio i odlazili onima koje im je Allah zabranio ! "
Potom sam vidio ene objeene o dojke. " Ko su ove, Dibri le?", pitao
sam. "To su ene koje su muevima podmetale djecu koj a nisu njihova ! " , od
govono Je.
Onda me je uspeo na drugo nebo, gdje su bili teii: Isa, sin Merje
min, i Jahja ibn Zekerij ja.
Zatim me uspeo na tree nebo. Tu je bio neki ovjek, izrazito lijep,
poput punoga mjeseca. " Ko je ovo, Dibrile?", upitao sam, a on mi je rekao :
"To je tvoj brat Jusuf b. Ja'kub . "
Potom m e uzdigao na peto nebo. T u j e bio jedan sredovjean ovjek
bijele glave, sa dugom, bijelom bradom. Nikada nisam vidio ljepeg
ovjeka! Kad sam Dibrila upitao ko je on, rekao mi je: "To je miljenik svo
ga naroda Harun b. 'Imran . "
Zatim m e uspeo n a esto nebo. Tu s e nalazio jedan sme ovjek, vi
sok i povijena nosa, kao da je iz plemena enu'a. Kada sam Dibrila upitao
za njega, rekao mi je: "To je tvoj brat Musa ibn ' Imran . "
Onda me uspeo n a sedmo nebo. Tu je bio jedan sredovjean ovjek
koji je sjedio na stolici pored vrata el-Bejt el-ma'mura (" Naseljena kua" ). U
nju svakoga dana ue sedamdeset hiljada meleka i nee se iz nje vratiti sve
do Sudnjega dana. Nikoga od tog ovjeka nisam vidio slinijeg meni, niti
sam ja nekome slinij i nego njemu. " Ko je ovo, Dibrile?", upitao sam, a on
mi je rekao : "To je tvoj praotac Ibrahim. "
Zatim me je uveo u Dennet i tu sam vidio jednu mladu djevojku,
tamnocrvenih usana. "Za koga si ti?", upitao sam je, jer sam je dobro vidio
pa me oarala. "Ja sam za Zejda b. Harisa", rekla je."
B oiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, je tada Zejda b. Harisa
obradovao njome. Zatim je rekao: "Onda sam se vratio. Kad sam prolazio
pored Musaa b. 'lmrana, a kako vam je on bio dobar prijatelj ! , on me upi
tao: " Koliko ti je namaza propisano?" "Pedeset namaza dnevno", odgovorio
sam. "Namaz je teak", rekao je on, "a tvoj Ummet slabaan. Zato se vrati
svome Gospodaru i zamoli Ga da olaka tebi i tvome Ummetu ! " Vratio sam
se i zamolio svoga Gospodara da olaka meni i mome Ummetu, i On mi je
umanjio za deset. Kad sam se vraao i naiao pored Musaa, on mi je opet

80

Ibn Hiam

isto rekao. Ja sam se ponovo vratio, i umanjeno mi je jo za deset. Stalno mi

je tako govorio, kad god bih se vraao do njega: "Vrati se i moli ! " , sve dok
mi namazi nisu svedeni na pet, u toku jednoga dana i noi. Nakon toga, kad
sam se vratio do njega, on mi je opet isto rekao. "Vraao sam se svome Gos
podaru i molio Ga" , odgovorio sam, "sve dok me nije postalo stid ! Vie ne
mogu ! "
Ko od vas obavi ovih pet namaza, i z uvjerenja i panje prema njima,
imae nagradu onih pedeset propisanih namaza !

Smrt Ebu Taliba i Hadide

Hadida bint Huvejlid i Ebu Talih su umrli iste godine.
Smru Hadide B oijem Poslaniku, sallellahu ' alejhi ve sellem, su se
poele nizati razne tekoe. Naime, ona mu je za islam bila glavni pomonik
i najvie ga podravala, i njoj je povjeravao sve svoje brige, njoj se tuio.
Veliki gubitak mu je bila i smrt amide Ebu Taliba, koji je za njegovu misiju
predstavljao vrstu potporu i zaklon. On ga je titio i pomagao protiv svako
ga zla njegova naroda.
Gubitak ove dvije osobe desio se tri godine prije Poslanikove seobe u
Medi nu.
Nakon smrti Ebu Taliba Kurejije su intenzivirale svoja neprijateljst
va prema Poslaniku i poele mu prireivati raznovrsne neprijatnosti, to se
za Ebu Talibova ivota nisu usuivale. To je ilo do te mjere da mu je jedan
put jedan od njihovih prostaka preprijeio put i na glavu mu prosuo prainu,
te je Poslanik takav uao u svoju kuu. Prila mu je jedna od njegovih kerki
i s njega plaui skidala prainu. " Nemoj plakati, keri ! " , on joj je govorio.
" Allah e zatititi tvoga oca ! " Kasnije je priao: " Kurejije mi, uglavnom,
nita runo nisu uinile, sve dok nije umro Ebu Talib."
Kad se Ebu Talih smrtno razbolio i kad su to doznale Kurejije, jedni
drugima su rekli : "Islam su primili i Hamza i Omer, a vjera Muhammedova
je uzela maha u svim kurejijskim plemenima . . . Hajdemo stoga kod Ebu Ta
liba, pa nek' nam pripremi svoga bratia i nek' njemu da nae garancije. Mi,
bogme, nismo sigurni da nam on nee uzeti primat ! "
Ibn ' Abbas kae: "Tako s u otili kod Ebu Taliba i s njim obavili raz
govor. Sve su to bili uglednici njegova naroda: ' Utbe ibn Rebi ' a, ejbe b.
Rebi ' a, Ebu Dehl b. Hiam, Umejje b. Halef i Ebu Sufj an b. Harb. "Ebu Ta
libe" , rekli su mu, "ti zna kakvo mjesto zauzima kod nas a, kao to vidi, u
stanju si koje zabrinjava. Takoer su ti poznati odnosi izmeu nas i tvoga

Poslanikov iivotopis

81

bratia. Zato ga pozovi i daj mu nae garancije, a od njega uzmi garancije za

nas : neka se on nas proe, a mi emo se proi njega, neka ostavi nau vjeru,
a mi emo ostaviti njegovu ! "
Ehu Talih j e potom poslao po Poslanika. "Bratiu," rekao mu je, "ovo
su uglednici tvoga naroda. Doli su da ti dadnu garancije i da iste uzmu od
tebe. " "U redu ! " , odgovorio je Poslanik. "Neka mi daju samo jednu rije dobie njome sve Arape, a prihvatie im je i stranci ! " " Hoemo, tako nam
tvoga oca ! " , rekao je Ehu Dehl . " Daemo ti ih deset ! " " Recite : " , nastavio je
Poslanik, "La ilahe illellah i proite se oboavanja bilo koga osim Njega ! "
"Ovaj nam ovjek, bogme, nee dati ono to mi traimo ! " , kazali s u oni.
" Hajdemo mi, i nastavimo slijediti vjeru predaka naih, dok Allah ne presudi
izmeu nas i njega ! "
Zatim su otili, a Ebu Talib se obratio Poslaniku : "Nisi im, bratiu,
Boga mi traio mnogo ! " Kad je to rekao, B oiji Poslanik se ponadao da bi i
on mogao primiti islam. "Amida ! " , govorio mu je. " Izgovori ove rijei, one
e ti na Sudnjem danu omoguiti efa'at (zauzimanje) ! "
Vidjevi silno nastojanje B oijeg Poslanika, Ebu Talib j e odgovorio:
"Da se ne bojim da e biti vrijedan, ti i potomstvo tvoga oca poslije mene, i
da e Kurejije pomisliti da sam to rekao iz straha od smrti, ja bih ih doista
izgovorio. Ovako, mogu ih izrei samo da tebi udovoljim ! "
Kad mu se smrt sasvim pribliila, 'Abbas j e pogledao u njega i primi
jetio kako mie usnama. Dobro je naulio ui. "Bratiu ! " , rekao je Poslaniku.
"Moj brat je izgovorio ono to si mu govorio ! " "Nisam uo ! " , rekao je Posla
nik.
Allah, delle anuhu, je o onoj grupi koja se bila sakupila kod Ebu
Taliba i kazala to to je kazala, objavio: Sad. Tako mi Kur'ana slavnoga,

zbilja su u osionosti i raskolu oni koji ne vjeruju! Koliko smo samo pokol
jenja unitili prije njih! Oni su pomo zazivali, ali za sve kasno bif I ude se
to im jedan od njih opominjatelj doe. I nevjernici vele: "Ovo arobnjak i
latov je! Zar on da uini botanstva Bogom jednim ? Zbilja, ta je stvar vrlo
udnovata! " I gla veine medu njima krenue: "Ma, idite i sa vaim
botanstvima se strpite! To je doista neto to se naveliko hoe! Za ovo nis
mo uli mi od minulih naroda ", - tj . od krana koji su govorili: " Allah je
trei od trojice ! " - "ovo nije drugo do izmiljotina! (Sura Sad, 1 .-7.).
Zatim je Ebu Talib ispustio duu.

82

Ibn Hiam

Poslanik odlazi da trai pomo od plemena Sekif

Nakon smrti Ebu Taliba Kurej ije su intenzivirali svoje neprijateljst
vo prema Boijem Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve sellem, i pravili mu raz
novrsne neprijatnosti kakve se nisu usuivali initi za njegova ivota. Zbog
toga je Poslanik bio prinuen otii do Taifa da zatrai pomo od plemena
Sekif i da se njima zatiti od svoga naroda. Uz to, on se nadao da bi oni mog
li prihvatiti i objavu koja mu je dolazila od Allaha.
U Taif je poao sam.
Doavi tamo, krenuo je prema jednoj grupi Sekifljana, tada naj istak
nutijim linostima tog plemena. Rije je o trojici brae: 'Abd Ja ' lile b. ' Amr
b. 'Umejr, Mes 'ud b. 'Amr b. 'Umejr i Habib b. ' Amr b. 'Umejr. Za jednim
od njih bila je ena Kurejijka, iz plemena Benu Dumeh. Poslanik je sjeo
kod njih i pozvao ih u islam. Objasnio im je da je kod njih doao da mu oni
pomognu oko islama i da stanu uz njega protiv onog dijela njegova naroda
koji je neprijateljski nastrojen prema njemu .
Jedan od nj ih mu je, medutim, odgovorio da e on strgnuti pokriva s
Ka'be ukoliko se pokae tanim da je ba njega Allah poslao ! Drugi je re
kao: "Zar Allah nije mogao nai nikoga drugog da ga poalje ! ? " , a trei: "Ja,
Boga mi, neu uope da razgovaram s tobom! Ako si doista poslanik, kao to
kae, onda si ti vrlo opasan da bih ti ja odgovarao, a ako lae na Allaha,
onda mi ne prilii da s tobom razgovaram ! "
Boiji Poslanik je ustao. " Ako ve tako hoete, onda neka tako i
bude, ali nemojte priati o tome ! " , rekao im je na rastanku. Naime, nije elio
da za ovo uje njegov narod, pa da ih to jo vie osokoli. Oni ga, medutim,
nisu posluali ve su, naprotiv, nahukali svoje prostake i robove da ga
vrijeaju i krie za njim, pa se tu ubrzo poeo skuplj ati svijet. Neki su ga i
sklonuli u jednu bau koja je pripadala 'Utbi b. Rebi 'i i ejbi b. Rebi 'i, koji
su se i nalazili u njoj . Oni prostaci koji su ili' za Poslanikom su se razili, a
on je poao u hlad, i sjeo pod lozu groa, a dva Rebi ' ina sina, koji su vidjeli
sve ta ga je snalo od onih prostaka iz Taifa, zurila su u njega.
Poslanik je susreo i onu enu iz Benu Dumeha. "Vidi ta nas snae
od tvojih tienika ! " , rekao joj je.
Kad se smirio, Boiji Poslanik je, kako mi je reeno, rekao: " Boe
moj , Tebi se obraam za slabost snage svoje, za manjak virtuoznosti i za
svoju beznaajnost kod ljudi. O Ti Najmilostiviji, Ti si Gospodar nemonih,
Ti si moj Gospodar. Kome Si me to prepustio: dalekom koji me mrko g leda
ili neprijatelju kome Si me predao ! ? Opet, ako se Ti ne srdi na mene, sve
jedno mi je - Tvoj mi je oprost drai. Utjeem se svjetlu lica Tvojega, pred

Poslanikov tivotopis

83

kojim su se obasjale tmine i na kojem poiva i ovaj i onaj svijet, od toga da

se Ti rasrdi na mene ili da mi se odobri Tvoja ljutnja! Tebi se priklanjam,
da Ti bude zadovoljan, a nema snage niti moi, osim pomou Tebe ! "
Kada su ga u takvom stanju vidjeli Rebi ' ini sinovi, ' Utba i ejba, pre
ma njemu su osjetili saaljenje. Pozvali su svog momka, inae kranina po
imenu 'Addas, i rekli mu: "Stavi jedan grozd u tanjir i odnesi ga onom
ovjeku tamo ! " Momak je tako i uinio. "Jedi ! " , rekao je stavljajui grozd
pred Poslanika. Pruajui ruku prema tanjiru, on je izgovorio: "Bismillahi, (u
ime Boga) ! " , a zatim poeo jesti.
Pogledavi ga zaueno, 'Addas je primijetio: "Te rijei ovdanje sta
novnitvo ne izgovara ! " "Iz koje si ti zemlje 'Addas, i koja ti je vjera?", upi
tao ga je Poslanik. " Kranin sam", rekao je. " Iz Nineve . " 1 " Iz sela dobrog
ovjeka, Junusa b. Matej a ! ? " , primijetio je Poslanik. "Zar ti zna ko je bio
Junus b. Matej ? ! " , zaudio se 'Addas. "To je moj brat ! " , odgovorio je Posla
nik. "On je poslanik, a i ja sam poslanik ! "
'Addas se na to sagnuo prema Poslaniku i poljubio ga u glavu, ruke i noge !
Jedan od Rebi 'inih sinova je rekao onom drugom: "Pokvari ti, eno,
momka ! " Kada je ' Addas doao do njih, rekli su mu : "Teko tebi, 'Addas !
Zato si onom ovjeku poljubio glavu, ruke i noge ? ! " "Gospodaru " , odgovo
rio je on, "na ovoj zemlji nema nita bolje od njega! On mi je rekao neto to
moe znati samo poslanik ! " "uvaj se, 'Addas ! " , upozorili su ga, "nemoj da
te sluajno odvrati od tvoje vjere ! Tvoja je vjera bolja od njegove ! "

Dinni i z Nasibina
Poslanik je, zatim, iz Taifa krenuo prema Mekki, izgubivi nadu u
ikakvo dobro od Sekifa. Kada je bio u Nahli2, kasno nou je ustao da klanja.
Utom je naila grupa dinna, njih sedam, kako mi je reeno, koje je spome
nuo i Allah, delle anuhu. Bili su iz Nasibina.3 Zastali su i odsluali Poslani
kovo uenje, a kad je zavrio, pourili su svome narodu da ga opomenu povjerovali su u ono to su uli, i odazvali se pozivu koji im je upuen.
O nj ima je Allah izvijestio Svog Poslanika. Rekao je:

A kad tebi poslasmo nekolicinu dina da Kur'an sluaju, pa kad pri

sustvovae uenju njegovu, rekoe: "utite! ", a kad se ono zavri, oni se nal . Nineva - selo kod Mosula, u Iraku.
Nahla - jedna od dvije nizije, no putovanja udaljena od Mekke. Jedna se zove Nahla
amija, a druga Nahla Jernanija.
2.
3.

Grad na podruju Poluotoka. Nalazi se na karavanskom putu ud Mosula prema Siriji.

84

Ibn Hiam

rodu svome, opominjui ga, vratie i rekoe: "O na narode! Mi smo zbilja
Knjigu jednu sluali, koja nakon Musaa objavljena bi, potvrujui istinitim
one prije nje objavljene, napuuje Istini i Putu pravome! O na narode! Oda
zovite se vi pozivate/ju Allahovu i u Njega, Allaha, povjerujte, On e vam
grijehe oprostiti i od bolne patnje vas zatititi! (El-Ahkaf, 29.-3 1 . ).
Jo je rekao: Ti reci: "Meni je objavljeno da je jedna skupina dtinna
prislukivala . . ", i sve do kraja ove sure. (Sura El-Dinn)
.

Poslanikov izlazak pred plemena

Poslanik je zatim stigao u Mekku, a njegov narod, s izuzetkom grupe
malobrojnih ali bespomonih koji su povjerovali u njega, izraavao je izrazi
tu netrpeljivost prema Poslaniku i njegovoj vjeri. Stoga je on, za vrijeme
sveanosti koje su se odravale s vremena na vrijeme, izlazio pred arapska
plemena i pozivao ih Allahu. Govorio im je da je on od Boga poslati posla
nik i traio od njih da mu vjeruju i da ga uzmu u zatitu dok im on ne objasni
ono s im ga je Allah poslao.
Rebi 'a b. 'Ubad kae :
- Bio sam mlad djeak i nalazio se s ocem na Mini. Boiji Poslanik je
stajao na mjestu gdje su se sputala arapska plemena i govorio: "O Benu taj i
taj, ja sam vam od Boga poslati poslanik. On vam nareuje da samo Njega
oboavate i da Mu nita drugo ne pripisujete, da se okanite oboavanja ovih
kipova i da vjerujete meni, da me uzmete u zatitu dok vam ne objasnim ono
s ime me Allah alje ! " Za njim je iao jedan kiljav no uredan ovjek koji je
imao dvije pletenice i bio ogrnut adenskim ogrtaem. Kad bi Boiji Poslanik,
sallellahu 'alejhi ve sellem, zavrio sa svojim govorom, taj ovjek se nadov
ezivao. "O Benu taj i taj ! ", govorio je. " Ovaj vas poziva da sa svojih vratova
skinete Lata i ' Uzaa, i da se odreknete svojih saveznika od Benu Malika b.
Ukaja . 1 Poziva vas svojoj novotariji i zabludi, i zato ga ne sluajte i ne oba
zirite se na njega ! "
" Ko j e ovaj to ide za njim i nadovezuje se n a njegove rijei?", pitao
sam oca. "To je njegov amida", rekao mi je. "'Abdul 'uzza b. Abdulmuttalib,
Ehu Leheb. "
Ibn Ishak kae : "Ibn ihab el-Zumeri nam je priao da je Poslanik
iao kod Benu Kinde, kod kojih je poglavar bio neki Mulejh, i pozivao ih Al
lahu, no oni su ga odbili.
l . To je jedan dinnski kvart, kojemu se pripisuju tzv. ukajijske deve, inae di vije koje
od svega bjee.

Poslanikov tivotopis

85

Zatim je iao kod Benu Amra b. Sa 'sa 'a da i njih pozove oboavanju
Allaha. Jedan od njih, po imenu B ajhara b. Firas, mu je rekao : " Kada bih
uzeo ovog kurejijskog mladia, B oga mi bih nj ime pojeo sve Arape ! " Zatim
je dodao: "ta misli ako te mi podrimo u tome, a potom te Allah uini
monijim od tvojih neprijatelja - hoemo li mi, u tom sluaju, imati prioritet
poslije tebe ? ! " "Prioritet ima Allah" , odgovorio je Poslanik, "i On ga daje
tamo gdje hoe ! " "Na metu , znai, stavimo Arape" , rekao je ovaj, "pa kad te
Allah uini monim, onda primat pripadne drugom ! Takvo to nam ne tre
ba ! " I oni su ga odbili.

Kad su se ljudi vratili (sa svetkovine u Mekki, op. prev.), otili su do

svoga ejha kojeg je starost ve bila tako ophrvala da vie nije mogao s nji
ma ii na svetkovinu. Tako su oni, kad god bi se otud vratili, odlazili kod
njega i priali mu o svemu to bi tamo vidjeli. Kada su mu te godine doli, a
bili su se upravo vratili sa sveanosti hadda, on ih je pitao ta se sve tamo
zbivalo. " Doao nam je jedan kurejijski mladi", rekli su mu, "jedan od
Benu Abdulmuttaliba, koji je tvrdio da je poslanik, i pozivao nas da ga uz
memo u zatitu, da ga pomognemo i povedemo u nae krajeve ! "
Starac j e stavio ruke n a glavu, a zatim rekao: "Moe l i se to, Benu
' Amire, ikako popraviti, moe li se nadoknaditi?! Tako mi Onoga u ijoj je
ruci moja dua, takvo to nijedan potomak Isma ' ilov nikada nije rekao ! Ta
gdje vam je pamet bila? ! "
Prenosi se od 'Abdullaha b . Ka'ba da je Boiji Poslanik, sallellahu
'alejhi ve sellem, s istim ciljem, posjetio i Benu Hanife, ali su se oni prema
njemu ponijeli gore negoli ostali Arapi.
Poslanik je, medutim, bio uporan u svome nastojanju. Kad god bi se
ljudi, za vrijeme neke svetkovine ili hadda, sputali u Mekku, uvijek je iz
lazio pred nj ih, odlazio im i plemena pozivao Allahu i islamu, te im pre
doavao uputu i milost koje su mu dolazile od Allaha. Nijedan Arapin, koji
je bio iole uven i cijenjen, nije doao u Mekku, a da on nije izaao pred nje
ga, pozvao ga Allahu i upoznao ga s objavom koja mu je dolazila !
Tako je doao i Suvej d b. Samit, iz plemena Benu Amr b. A vf, zar
ad hadda ili umre, i im je to Poslanik saznao, odmah je otiao da ga po
trai . Kad ga je pozvao u islam, Suvejd mu je rekao: "Moda je to to ti ima
poput onoga kod mene? ! " "A ta je to kod tebe? ! " , upitao je Poslanik. " Reci
Lukmanovi . " "Pokai mi ih ! " , zatraio je Poslanik i on mu ih je izrecitovao.
"Doista lijep govor" , rekao je Poslanik, "ali je ipak ovo kod mene bolje ! Kod
mene je Kur'an koji mi objavljuje Allah Uzvieni. On je Uputa i Svjetlo ! "
Zatim mu j e prouio odlomak i z Kur' ana, i pozivao ga u islam, ne odmiui
se od njega. "Uistinu lijep govor ! " , rekao je on i otiao. Ubrzo se vratio

86

Ibn Hiam

svome narodu u Medini, ali ga je, nedugo zatim, ubilo pleme Hazred. Nje
gov narod za njega kae: "Mi mislimo da je ubijen kao musliman."
B ilo je to prije rata izmeu Evsa i Hazreda, koji se dogodio u Bu'asu,
na jednoj strani M edine.

Poetak islama kod ensarija

Kada je Allah, delle anuhu, odluio afirmirati Svoju vjeru i podu
prijeti Svoga Poslanika, sallellahu 'alej hi ve sellem, tog hadda je Poslanika
susrela jedna grupa ensarij a. On je, inae, i te sezone izlazio pred arapska
plemena, kao to je to inio i ranije, i kada je bio kod Akabe 1 , tu je naiao na
grupu ljudi iz plemena Hazred kojoj je Allah namjeravao podariti veliko
dobro.2
Kad ih je susreo, Poslanik ih je upitao ko su oni.
" Iz Hazreda smo", odgovorili su.
"Saveznici Jevreja?"
" Da.
" Hoete l i sjesti da malo porazgovaramo ! ?" , zamolio je Poslanik.
" Hoemo", rekli su.
Zatim su sjeli i Poslanik ih je pozvao Allahu, upoznao ih s islamom i
prouio im neke odlomke iz Kur'ana.
Jedan od razloga to su brzo pristali na islam bio je taj to su u njiho
vim krajevima s njima ivjeli Jevreji, koji su batinili objavu i znanje, dok su
oni bili mnogoboci i oboavali kipove. Ponekad je medu nj ima dolazilo ak
i do sukoba. Kad bi se takvo to desilo, Jevrej i su im govorili :
" Uskoro e se pojaviti Boiji Poslanik - evo je dolo njegovo vrijeme !
Kad se pojavi, mi emo mu se pridruiti i zajedno s nj im se obraunati s
vama, ba onako kako se obraunala s 'Adom i Iremom ! "
Tako su oni, im im se obratio B oiji Poslanik i pozvao ih Allahu, od
mah to prokomentirali rijeima:
" Ovo je, bogme, taj poslanik kojim nam Jevrej i prijete. Oni nipoto
ne smiju biti bri od nas ! "
Tako su s e odazvali njegovu pozivu i tvrdo mu obeali da e mu sve
vjerovati i prihvatiti kompletan islam koji im on predoi. Naposljetku su rekli:
l . El-'Akaba - mjesto izmedu Mine i Mekke. Od M ekke udaljeno neto oko dvije milje.
S njega se bacaju kamenii 'Akabe.
2.

Bilo je to jedanaeste godine poslanstva.

Poslanikov tivotopis

87

"Mi smo iza sebe ostavili narod meu kojim vlada takvo zlo i neprija
teljstvo kakvo ne vlada ni meu jednim drugim narodom! Moda ih Allah pre
ko tebe pomiri ! I njih emo pozvati ovome i pojasniti im ovu vjeru koju smo
prihvatili od tebe. Ako ih to sjedini, nee biti cjenjenijeg ovjeka od tebe ! "
Potom su se rastali i oni s u se vratili u svoje krajeve, ali sad kao pri
padnici nove vjere. Koliko mi je poznato, bilo ih je esterica i svi su potjecali
iz plemena Hazred.
U Medini su svima priati o Boijem Poslaniku, sallellah 'alejhi ve
sellem, i sve Medinjane pozivali u islam. Ta vijest se iznimno brzo irila
meu tamonjim stanovnitvom, tako da uskoro nije bilo nijedne kue a da
se u njoj nije spominjao Boiji Poslanik !

Prvi ugovor na 'Akabi

Naredne godine na hadd je dolo dvanaest ensarija i s Poslanikom
su se susreli na ' Akabi. B ila je to tzv. Prva 'Akaba, na kojoj su Boijem
Poslaniku, sallellahu ' alejhi ve sellem, dali prisegu na vjernost (bej 'at), po
put one poznate prisege ena. 1 B ilo je to prije propisivanja borbe . U ovoj
grupi su, meu ostalima, bili i : Es'ad b. Zuraa, Rafi ' b. Malik, ' Ubade b . el
Samit i Ebu-1-Hejsem b. et-Tejjehan.
Od ' Ubade b. el-Samita se prenosi sljedee:
"Bio sam jedan od onih koji su prisustvovali prvom 'akabskom ugo
voru. Ukupno nas je bilo dvanaest. Poslaniku smo iskazali vjernost na nain
kako su to uinile ene i to prije no to nam je propisana borba. Obavezali
smo se tada da: nita Allahu neemo pripisivati, da neemo krasti, blud
initi, ubijati svoju djecu, izmiljati potvore i da mu neemo biti neposluni
ni u kakvu dobru . "Ako se budete toga drali", rekao nam je on, "imat ete
Dennet, a ako bilo to od toga iznevjerite - pa, sud o vama pripada Allahu:
On e vas kazniti, ili vam oprostiti ! "
Ibn Ishak kae :
" Kad su se rastajali, Boiji Poslanik je sa nj ima poslao Mus'aba b.
' Umejra b. Haima b. ' Abd Menafa i stavio mu u zadatak da ih upoznaje s
kur' anskim surama i da im objanjava propise islama.
Iz tog razloga je u Medini prozvan el-Mukri' - ua. Predvodio ih je i
u namazu, jer pripadnici plemena Evs i Hazred nisu eljeli da ih predvodi
neko iz jednog, odnosno drugog plemena !
l . Tj . na isti nain tzv. prisega ena obavljena je drugog dana osvojenja Mekke, na
breuljku Safa, nakon prisege mukaraca.

88

Ibn Hiam

Drugi 'akabski ugovor

Mus'ab b. 'Umej r se zatim vratio u Mek.ku. Te sezone hadda u
Mek.ku su doli i neki muslimani ensarije, zajedno s hodoasnicima iz svoga
naroda koji su jo uvijek bili murici (mnogoboci). Doavi tamo, obeali
su Boijem Poslaniku, sallellahu 'alej hi ve sell em, da e se nai na ' Akabi,
srednjega dana suenja (ejjam et-terik) 1 , dana u kojemu im je Allah ukazao
poast, u kojemu je pomogao Svome Poslaniku i ojaao islam i muslimane.
Ka'b b. Malik kae:
- Poli smo s hodoasnicima iz naega naroda koji su jo bili murici .
S nama je bio i el-Serra' ibn Ma'rur, na velika i uglednik. Kad smo s e zap
utili i napustili Meinu, el-Berra' nam je rekao : "Znate ta, ja sam nadoao
na jednu stvar, ali ne znam da li ete se sloiti sa mnom? ! " "O emu se
radi ? ! " , upitali smo. " Razmiljao sam", rekao je, "da ovo zdanje" - tj . Ka'bu
- " ne ostavljam za leima i da se u namazu okrenem prema njoj ! " "Boga mi",
odgovorili smo mi, "koliko mi znamo, Boiji Poslanik se u namazu uvijek
okree prema amu2, i mi ne elimo postupati drugaij e ! " "Ja u se ipak ok
renuti prema Ka 'bi ! " , rekao je on. " Ali mi neemo ! " , kazali smo.
Tako smo, kad bi nastupilo vrijeme namaza, mi klanjali okrenuti pre
ma amu, a on prema Ka 'bi. Korili smo ga zbog toga, no on nije odustajao
od svoje odluke. Kad smo stigli u Mek.ku, rekao mi je: "Bratiu ! Hajde sa
mnom do Boijeg Poslanika, pa da ga upitamo za onaj moj postupak u putu
jer, Allaha mi, osjeam nelagodu zbog toga, budui da ste vi postupali dru
gaije ! "
Tako smo se zaputili B oijem Poslaniku, premda ga nismo poznavali,
jer ga nikada ranije nismo bili vidjeli !
Usput smo susreli nekog ovjeka iz Mek.ke i upitali ga za B oijeg
Poslanika. "Poznajete li ga?", upitao je on. "Ne ! " , odgovorili smo.
"A znate li njegovog amidu 'Abbasa b. ' Abdulmuttaliba?"
"Znamo" , rekli smo, jer smo 'Abbasa doista poznavali. Poto je bio
trgovac, esto je dolazio kod nas.
" Kada uete u harem, onaj ovjek to sjedi s 'Abbasom - to je on ! " ,
kazao je.
l . Ejjam et-terik - tri uzastopna dana nakon prinoenja rtava. Za to vrijeme su na sun
cu suili meso zaklanih ivotinja.
2. Tj . prema Bejt el-Makdisu, u Jerusali mu.

Pos/anikov tivotopis

89

Uavi u harem, uistinu smo vidjeli 'Abbasa gdje sjedi, a pored njega
i Boijeg Poslanika. Nazvali smo selam i sjeli kod njega.
" Ebu Fadle ! ", rekao je Poslanik. "Poznaje li ovu dvoj icu?"
"Poznajem", odgovorio je ' Abbas. "Ovo je el-Berra' b. Ma'rur, velikan svoga naroda, a ovo je Ka 'b b. Malik."
Allaha mi, ja nikada neu zaboraviti ono to je Poslanik tada rekao :
"Pjesnik!?", upitao je.
"Da, pjesnik", rekao sam.
" Boiji Poslanie ! " , kazao je el-Berra' b. Ma 'rur. "Na ovom svom pu
tovanju dovde, a Allah me je ve uputio u islam, odluio sam da ovom zdan
ju ne okreem lea, te sam se u namazu okretao prema njemu . Moj i saputni
ci, meutim, nisu pristali na to, pa ja zbog toga u sebi osjeam nelagodu.
Zato bih volio znati ta ti misli o tome, B oiji Poslanie ? ! "
"Ve s i imao kiblu ", odgovorio mu j e Poslanik, " i d a s i se bogdom
zadrao na njoj ! "
El-Berra' se nakon toga opet vratio kibli B oijeg Poslanika, sallellahu
'alejhi ve sellem, i zajedno s nama klanjao okrenut prema amu. Potom smo
pristupili obredima hadda, a s Poslanikom smo se dogovorili da se naemo
na 'Akabi srednjega dana terika. Kad smo zavrili sa haddom i nastupila
no u kojoj smo s Poslanikom dogovorili sastanak, sa sobom smo poveli i 'Ab
dullaha b. 'Amra b. H arama Ebu Dabira, jednog od naih velikodostojnika i
uglednika. Inae smo od naih saplemenika murika sve to drali u tajnosti. S
Ebu Dabirom smo obavili jedan razgovor i tom prilikom mu rekli: "Ebu
Dabire, ti si na velikodostojnik i uglednik, i mi ne elimo da, zbog stanja u
kojem jesi, sutra bude gorivo za vatru ! " Zatim smo ga pozvali u islam i rekli
mu da e nam na 'Akabi doi Poslanik! On je odmah primio islam i zajedno s
nama prisustvovao 'Akabi. tavie, bio je na starjeina! Te noi smo, zajedno
s ostalima, zanoili u naoj postaji, a kad je minula jedna treina noi, ustali
smo i zaputili se B oijem Poslaniku. Ili smo kriomice, unjajui se poput
maaka. Sastali smo se u klancu kod 'Akabe, nas sedamdeset i tri mukarca i
dvije ene: Nusejba bin t Ka 'b i Esma bin tu 'Amr b. 'Addi. 1
Tu smo, u klancu, bili svi n a broju i iekivali smo Boijeg Poslanika.
Kad se pojavio, s njim je bio i njegov amida el- ' Abbas b. 'Abdulmuttalib,
koji je tada jo uvijek bio u vjeri svoga naroda. Meutim, izrazio je elj u da i
on prisustvuje vanom dogaaju svoga bratia i da ga podri u tome. Kada je
sjeo, prvi je progovorio el- ' Abbas b. ' Abdulmuttalib:
l . Ibn lshak kae: "Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, se nije rukovao sa
enama, ve ih je samo sasluao i rekao im: " Idite, primio sam vau prisegu ! "

90

Ibn Hiam

"Hazredije ! " , rekao je, a Arapi su ovaj kvart ensarija nazivali Haz
red, svejedno to su u njemu ivjeli i ljudi iz Evsa , " Muhammed je, kao to
znate, na i mi ga titimo od naeg naroda, mi koji o njemu imamo slino
miljenje. On uiva veliki ugled u svome narodu i zatien je u svojoj zemlji.
Meutim, uporan je u tome da se vama prikloni, da se vama prikljui! Pa eto,
ako smatrate da ete se drati toga zbog ega ste ga pozvali i da ete ga tititi
od onih koji mu se protive, onda izvolite, preuzmite odgovornost ! Ali, ako
ga mislite prepustiti i ostaviti na cjedilu nakon njegova izlaska pred vas,
onda ga odmah sada pustite, jer je on cijenjen i siguran u svome narodu i u
svojoj zemlj i ! "
"uli smo sve to s i rekao ! " , kazali smo mi. "Govori ti, Boiji Posla
nie ! Trai za sebe i svog Gospodara sve to hoe ! "
Zatim j e govorio Boiji Poslanik, sallellahu ' alejhi ve sellem. Uio je
odlomke iz Kur' ana, pozvao Allahu, podstakao na islam a potom rekao:
"Od vas traim prisegu na to da ete me tititi od svega onog od ega
titite vae ene i vau djecu ! "
Tad mu je priao el-Berra' b. Ma 'rur i uzeo ga za ruku. "Jakako ! " , re
kao je. "Tako mi Onoga koji te doista posla kao poslanika, mi emo te svaka
ko tititi od svega onog od ega titimo i svoje velove (tj .ene ! ) ! Dajemo ti
prisegu na to, Boiji Poslanie ! Ta mi smo, Allaha mi, sinovi rata, vini
svakom oruju koje smo naslijedili s oca na sina ! "
I dok j e el-Berra' tako govorio Boijem Poslaniku, sallellahu ' alejhi
ve sellem, prekinuo ga je Ebu el-Hajsem b. et-Tej han .
" Boij i Poslanie" , rekao j e , " izmeu nas i nekih ljudi" - mislio j e na
Jevreje - "postoje tijesne veze koje emo mi prekinuti. ta misli, ako to
uinimo, a tebe u meuvremenu Allah naputi da se vrati svome narodu i os
tavi nas ? ! "
Poslanik s e n a to osmjehnuo.
"Nikako ! " , rekao je. " Krv je krv i to bude s vama, bie i sa mnom. Ja
pripadam vama, a vi meni. Ratujem protiv onih koj i ratuju protiv vas, a u
miru sam s onim koj i su s vama u miru ! "
Jo je rekao:
"Izaberite izmeu vas dvanaest starjeina da budu na elu svoga naro
da - devet iz plemena Hazred i tri iz Evsa ! " 1
l . I z Hazreda s u izabrani: Es'ad b . Zirare, Sa'ad b. er-Rebi ', 'Abdullah b. Revaha,
Rafi ' ibn Malik, ei-Berra' b. Ma'rur, 'Abdullah b. 'Amr b. Haram i ' Ubade b. el-Samit, a iz
Evsa: Esid b. Hudajr, Sa'ad b. Hajseme i Rifa'a b. el-Munzir. Ibn Hiam kae: "Upueniji u
nji h ubrajaju Ebu el-Hejsema b. et-Tej hana u mjesto Rifa 'e."

Poslanikov tivotopis

91

Kada smo Boijem Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve sellem, dali prise

gu na vjernost, s vrha ' Akabe je ejtan kriknuo tako prodomim glasom kak
vog nikada ranije nisam uo:
"Imate li to za Muzemmema 2 i otpadnike? ! Ve su se sakupili protiv
vas, o Minjani ! "
" Ovo j e akabski Ezebb. To je Ibn Ezjeb ! "3, rekao j e Poslanik. " No,
idite sada vaim jahalicama ! "
"Tako mi Allaha koji te s Istinom posla", rekao mu j e tada el- ' Abbas
b. 'Ubade ibn Nadla, "ako hoe, mi emo sutra sa sabljama poi na stanov
nike Mine ! "
"Takvo to nam nije nareeno ! " , odgovorio j e Poslanik. "Stoga se
vratite vaim j ahalicama."
I mi smo se vratili naim leajima i tu zanoili. Meutim, im smo os
vanuli, doli su nam kurej ijski velikani.
"Hazredije ! " , rekli su . "uli smo da ste doli ovom naem ovjeku
da ga izvedete na nae oi i da mu iskaete poslunost u ratu protiv nas . to
se nas tie, vi ste posljednji meu Arapima s kojima bismo mi eljeli ratova
ti ! "
N a te njihove rijei nai mnogoboci su se zakleli Bogom da nieg
takvog apsolutno nije bilo i da njima nita slino nije poznato. Oni su, ustva
ri, istinu rekli jer doista o tome nita nisu znali. Mi smo se, meutim, samo
zgledali meu sobom. Ljudi su potom poeli bjeati s Mine. Neki su ili
tragom vijesti koja je procurila i ubrzo ustanovili da je tana. Zatim su se
dali u potragu za uesnicima i uspjeli pronai Sa'ada b. ' Ubadu u mjestacu
Ezahir nadomak Mekke, kao i el-Munzira b. ' Amra, a obojica su bili star
jeine. I dok i m se el-Munzir uspio nekako suprotstaviti, Sa 'ada su uspjeli
uhvatiti. Vezali su mu ruke za potiljkom povocem njegove deve i tako ga,
tukui ga, uveli u Mekku. Budui da je imao dugu kosu, esto su ga vukli za
njene vlati.
Sa'ad kae :
- Bio sam tako u njihovim rukama kad se iznenada preda mnom uka
zala jedna grupa Kurej ija u kojoj je bio jedan ist i bijel ovjek, ugodne
vanjtine, jedan od onih na prvi pogled dragih ljudi. Pomislio sam: " Ako
meu nj ima ima ijedan dobar ovjek, onda je to nesumnjivo ovaj ! " Meutim,
kad mi se primakao, podigao je ruku i snano me oamario ! " Boga mi, pos
lije ovoga ne mislim da meu njima ima dobrih ! " , pomislio sam u sebi. I
2.

Muzemmem - pokueni, mnogoboci su tako zvali Poslanika.

3.

Ezebb b. Ezjeb - ime ejtana.

92

Ibn Hiam

tako, dok su me drali zarobljena, jedan od njih mi se blagonaklono prima

kao i rekao mi : "Teko tebi ! Zar nikog meu Kurejijama nema ko ti je sus
jed ili s kim si u nekoj vezi ! ?"
"Imam, Allaha mi ! " , odgovorio sam. "titio
sam trgovinu Dubejra b. Mut' ima b. ' Addija b. Nofela b. 'Abdi Menafa i
sprjeavao ljude u mom kraju da mu kakvu nepravdu uine. Isto sam inio i
el-Harisu b. Harbu, Umejj i b. 'Abd emsu b. 'Abd Menafu . "
" Pa, zaboga, spominji nj ihova imena i reci ta ima meu vama ! " , re
kao mi je dotini.
I ja sam odmah poeo s tim, a on je otiao do nj ih dvojice. Naao ih je
u hramu kod Ka'be i odmah ih izvijestio o meni.
"Jedan ovjek iz plemena Hazred se sada tue oboren na tle " , rekao
je, "no, on priziva vaa imena i istie kako meu vama postoji meusobno
tienje ! "
" O kojem ovjeku je rije?", pitali su.
"Zove se Sa'ad b. ' Ubade. "
" Pravo kae ! " , kazali s u oni. "On j e titio nau trgovinu i sprjeavao
je da nam se bilo to runo dogodi u njegovom kraj u ! "
tem.

Tako j e Sa'ad izbavljen i z nj ihovih ruku i puten d a ide svojim pu-

Zahtjevi posljednjeg 'akabskog ugovora

Do ovog ugovora je dolo kada je Allah Svome Poslaniku odobrio
borbu. Stoga se on jo zove i Bej ' at el-harb (ugovor o ratovanju), i on je,
osim onih iz prvog 'akabskog ugovora, imao i neke nove zahtjeve. Naime,
prvi ' akabski ugovor podrazumijeva ugovor sa enama, jer Allah, delle
anuhu, jo nije bio odobrio Poslaniku rat. No kad mu je to odobrio, Poslanik
je sa nj ima, na posljednjem 'akabskom susretu, sklopio ugovor o ratovanju
protiv pripadnika i crvene i crne rase (tj . ljudi svih rasa, op. prev.). Na to se i
sam obavezao, a njih je vezao za nj ihova Gospodara, obeavi im, ako se
budu drali date rijei, Dennet.
O tome 'Ubade b. el-Samit kae sljedee:
" Boijem Poslaniku, sallellahu ' alejhi ve sellem, smo se obavezali na
pokornost u pogledu rata. Pristali smo na poslunost i bespogovornost u
tekoi i lahkoi, u muci i rahatluku. Zarekli smo se na nesebinost, te da ni
kome neemo uzeti njegovo pravo, da emo uvijek i svuda govoriti samo is
tinu i da se, kada je u pitanju Allah, niije g prijekora neemo plaiti . "

Poslanikov tivotopis

93

Nareivanje borbe
Boijem Poslaniku prije ' akabskog ugovora rat nije bio doputen, niti
se smjela proliti neija krv. Bilo mu je nareeno samo pozivanje Allahu,
strpljivost u podnoenju neprijatnosti i izbjegavanje neznalica. Istovremeno,
Kurejije su surovo zlostavljate muhadire koji su ga slijedili s namjerom da
ih odvrate od nj ihove vjere ili pak da ih protjeraju s nj ihovih ognjita. Pred
njima su bila samo dva izbora - ili da napuste svoju vjeru ili da budu estoko
mueni u njihovim rukama, odnosno da bjee sa svojih ognjita! Tako su
jedni pobjegli u Abesiniju, drugi u Meinu, trei na druge strane . . . I kada su
Kurejije prevrile svaku mjeru u svojoj drskosti prema Allahu, delle
anuhu, kada su odbile ast koju im je On htio ukazati, kada su Njegova Pos
lanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, u la utjerivali, a one koj i su Njega
oboavali i isticali Njegovu jedinost, te Poslanika Mu slijedili i svoje vjere se
vrsto drali, jako muili i proganjali, Allah, delle anuhu, je tada Svom
Poslaniku propisao borbu i osvetu protiv onih koji su im nasilje inili i koji
su ih napadali.
Prema kazivanju ' Urveta b. el-Zubejra i drugih uenjaka, prvi ajet ko
jim se Poslaniku doputa rat, prolijevanje krvi i borba, bio je ovaj :

Dozvoljeno je braniti se onima koji su napadnuti, zato to im se nasil

je ini. A Allah je doista moan da im pomogne, i onima koji su bez ikakva
prava iz stanita svojih protjerani samo zato to su: "Gospodar na je Allah ! "
- govorili. Da Allah n e suzbija ljude jedne drugima, porueni bi do temelja
bili manastiri, i crkve, i sinagoge, i dtamije u kojima se mnogo spominje Al
lahovo ime! A Allah e zbilja pomoi one koji Njega pomognu! - Allah je
doista moan i silan - one koji e, ako im Mi damo vlast na Zemlji, namaz
klanjati i zekat davati i dobroinstvo zapovijedati i zlo zabranjivati, a kod
Allaha je kraj svih stvari! (El-Hadd, 39.-4 1 .).
Borba im je, dakle, doputena zato to im je nepravda injena, prem
da se niuemu nisu ogrijeili u svojim odnosima prema ljudima. S druge
strane, radilo se o ljudima koj i e, ako pobijede, namaz obavljati, zekat dava
ti, dobro nareivati a zlo sprjeavati. Radilo se, dakle, o B oijem Poslaniku,
sallellahu 'alejhi ve sellem, i njegovim ashabima, Allah neka je zadovoljan
njima !
Potom je Allah, delle anuh u, obj avio:

I borite se protiv njih sve dok mnogobotva ne nestane, tj . sve dotle dok
se vjernici ne prestanu od svoje vjere odvraati silom, i dok vjera Allahova
slobodna ne bude!, (El-Bekare, 1 93 .) tj . dok se samo Allah ne bude

oboavao, i niko vie uz Njega!

94

Ibn Hiam

Poziv muslimanima na seobu u Meinu

Nakon to je Allah, delle anuhu, Poslaniku odobrio rat i nakon to
mu je ova grupa ensarija zadala rije da e se drati islama i pomagati njega i
njegove sljedbenike, te nakon to mu je priao jo jedan broj ljudi, B oiji
Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, naredio je ashabima muhadirima kao i
onim muslimanima koji su ostali u Mekki, da uine seobu (hidru) u Meinu
i da se tako pridrue svojoj sabrai ensarijama.
"Allah vam je osigurao brau i boravite u kojem ete biti sigurni " ,
rekao im je.
I poeli su odlaziti u grupama, jedni za drugim. . . Poslanik je,
meutim, ostao u Mekki i tu ekao dopust svog Gospodara da i sam krene
prema Medini . . .

Prvi muhadiri u Medini

Prvi ashab Boijeg Poslanika, sallellahu ' alejhi ve sellem, koji je
uinio seobu u Meinu, a koji je bio Kurejija, iz plemena Benu Mahzum,
bio je Ebu Seleme b. 'Abd el-Esed. On je otiao u Meinu godinu dana prije
'kurejijskog ugovora. Najprije se iz Abesinije vratio u Mekku, Boijem Pos
laniku, no kako su ga Kurej ije mnogo uznemiravale i kako je, uz to, uo za
islam onih ensarija, brzo je napustio Mekku.
S ljedei je bio ' Amir b. Rebi 'a sa svojom enom Lej lom bint Ebi
Hasme, a za njim je doao ' Abdullah b. Dah koj i je mnogo propatio sa
svojom porodicom i bratom mu ' Abdom ibn Dahom, odnosno Ebu Ahme
dom. Ovaj Ebu Ahmed je imao oteen vid, no i pored toga znao je bez
vodia proi Mekku uzdu i poprijeko, i uz to je bio pjesnik.
Zatim je seobu uinio Omer b. el-Hattab i 'Aj b. Ebi Rebi ' a ei
Mahzum, a potom su pristizali ostali muhadiri.

Poslanikova Hidra
Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, je ostao u Mekki i tu
iekivao odobrenje za hidru. S njim je, izuzev onih koji su bili uhapeni ili
pak odvraen i od svoje vjere, ostao samo ' Ali b. Ebi Talib i Ebu Bekr b. Ebi
Kuhafa el-Siddik, Allah neka je zadovoljan njima. Ebu Bekr je mnogo puta
od Boijeg Poslanika traio dozvolu za hidru, ali mu je on uvijek govorio:
" Ne uri ! Moda e ti Allah dati saputnika ! " Ebu Bekr je, dakako,
prieljkivao da mu saputnik bude upravo on.

Poslanikov tivotopis

95

Kad su Kurejije vidjele da se oko Poslanika okupila znaajnija grupa

ljudi i prijatelja mimo njih i njihova kraj a, i kad su vidjele da se domai mus
limani preseljavaju kod nj ih, odmah im je bilo jasno da su sebi nali sigurno
boravite i zatitu. Stoga su poeli motriti na Boijeg Poslanika i njegovu
eventualnu seobu, jer im je bilo oito da se on, ustvari, ve spremio za rat
protiv njih.
U tom smislu su upriliili i jedan sastanak u svojoj vijenici, tj . u
zdanju koje je datiralo od Kusajja b. Kilaba i u kojem su Kurejije donosile
svaku iole znaajniju odluku, s ciljem da se dogovore ta im valja initi u po
gledu Boijeg Poslanika, jer im je on ve bio postao ozbiljna prijetnja.
Ibn Abbas kae:
- Kad su se odluili na to i usaglasili dan sastanka u vijenici zarad
dogovora u vezi s Poslanikom, ujutro toga dana su se zaputili tamo, a bilo je
to u tzv. danu guve (jevm ez-zahmah). Utom je pred njih iziao lblis u liku
ostarjelog ejha, obuen u ogrta sa kapuljaom. Zastao je pred vratima
vijenice, a kad su ga upitali ko je zapravo on, rekao je: "ejh sam iz
Nedda.1 uo sam za ovaj sastanak pa sam doao da ujem ta ete rei.
Moda u i ja imati neko miljenje ili vam dati kakav savjet ! "
" U redu" , rekli su. "Moe ui ! "
Tu su se bile sakupile sve vienije Kurejije.
"Svi ste svjedoci " , zapoeli su raspravu,"i svi ste vidjeli kakva je dje
latnost Muhammedova. Vie nismo sigurni da se nee drznuti protiv nas s
onim svojim ljudima. Stoga, u vezi s njim, moramo zauzeti jedinstven
odluan stav ! "
Potom su pristupili razmatranju problema.
"Zatvorite ga u eljeznu odaju", rekao je jedan od njih, "i na vrata sta
vite katanac . Tako ekajte sve dok ga ne stigne ono to je stiglo i druge
sline pjesnike - Zuhejra i Nabigu, kao i ostale, prij e njih. Dok ga ne snae
smrt, dakle ! "
"Ne, Boga mi ! " , reagirao j e ejh i z Nedda. " Nije vam to rjeenje.
Naime, ako tako postupite, to e nesumnjivo procuriti kroz vrata koj a ste
zakatanili i dospjeti do njegovih ljudi . To e ih iziritirati i vrlo brzo e se
dii protiv vas, oteti ga iz vaih ruku, a onda vas sa njim brojano i preva
zii, te vas na kraju potpuno savladati ! To vam nikako nije rjeenje. Dajte ta
drugo ! "

l . Es-Suhej l i kae: " Rekao i m j e d a j e i z Nedda, jer s u oni bili odluili d a n e puste ni
jednog ovjeka iz Tihame. budui da su tamonji ljudi bil i naklonjeni Muhammedu. Iz tog
razloga im se i prikazao u liku ejha iz Nedda.

96

Ibn Hiam
Zatim su nastavili razmatranje.

"Hajde da ga istjeramo odavde i protjeramo s naih podruj a ! " , pred

loio je jedan. " Kad ve bude istjeran odavde, nije nas briga gdje e otii i
gdje e biti. Kad to sredimo, stanje emo opet dovesti u red i sve e biti kako
je i bilo ! "
"Ne, B oga mi ! " , opet je reagirao ejh i z Nedda. "Ni to vam nije
rjeenje. Zar niste vidjeli kako on lijepo umije priati, kako mu je govor slat
korjeiv i kako plijeni ljudska srca gdje god doe ? ! Kunem se Bogom, ako
tako postupite, da e on otii kod nekih Arapa i nametnuti im se svoj im
rijeima i govorom tako da e oni poi za njim! Zatim e sa njima doi kod
vas i pregaziti vas u vaoj roenoj zemlji, sve vam istrgnuti iz aka i initi s
vama to mu se prohtije. To nikako ! Dajte neko drugo tjeenje ! "
Potom je rije uzeo Ebu Debi b. Hiam.
kao . "

"Ja imam jednu ideju", rekao je, "koje se niko od vas jo nije dota"O emu se radi, Ebu el-Hakeme? ! " , upitali s u prisutni.

"O tome", rekao je, "da mi iz svakog plemena izaberemo po jednog

mladia, snanog, plemenitog porijekla i vienog meu nama, i da svakom
od njih damo po jednu otru sablju, te da tako zajedno odu do njega i istovre
meno ga, svi kao jedan, snano udare i ubiju ga. Tako emo se svi napokon,
odmoriti od njega, dok e se njegova krv jednako odnositi na sva plemena, a
' Abdu Menaf nee biti u stanju ratovati protiv svih, ve e se morati zado
voljiti otkupninom koju emo im mi rado isplatiti ! "
" To j e rjeenje ! " , rekao je ej h i z Nedda. "Ovo to kae ovaj ovjek.
To je, zapravo, i jedino rjeenje. Drugoga nema! "
S tim s u se sloili i svi prisutni, i n a tome s u se razili. Utom je
B oijem Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve sellem, doao Dibril. "Noas nemoj
spavati u postelji u kojoj spava ! " , rekao mu je.
Te noi, kad se ve sasvim bila zgusnula nona tama, mladii su se
sakupili pred njegovom kuom i pratili ga kada e poinuti pa da se ustri
jeme na njega. Primijetivi ih, B oiji Poslanik je rekao 'Aliju b. Ebi Tali
bu:
"Lezi ti u moju postelju. Pokrij se ovom mojom zelenom burdom i
spavaj slobodno ! Tebi se od njih nita runo nee desiti ! "
B oiji Poslanik se, inae, pri spavanju pokrivao tom burdom.
Muharnmed b. Ka'b el-Kurazi kae :
"U grupi koja je bila pred kuom Boijeg Poslanika bio je i Ebu
Debi b. Hiam. On se pred vratima obratio ostalima:

Poslanikov tivotopis
"Muhammed vam tvrdi " , rekao je, "da ete, ako poete za njim,
vladari kako Arapa tako i nearapa, te da ete nakon smrti opet
proivljeni i da ete tada imati bae poput onih u Jordanu. U protivnom,
ne poete za njim, kae da e vas poklati i da ete opet poslije smrti
proivljeni, no tada ete imati vatru u kojoj ete se priti ! "

97
biti
biti
ako
biti

Potom je iz kue izaao B oiji Poslanik, sallellahu 'alejhi v e sellem, i

rukom uzeo aku praine. " Ba tako kaem ! " , rekao je. "A ti si jedan od
njih ! " . Allah je uinio da ga nijedan od njih ne vidi, a on je svakome od nj ih
na glavu posuo neto praine, uei pritom ajete iz sure Ja-sin: Ja-sin. Tako
mi Kur'ana mudrog . , pa sve do rijei: Pa smo im koprenu na oi stavili i
.

oni nisu vidjeli.

Zavravajui ove ajete sipao je posljednjem od njih prainu na glavu !
Potom se udaljio.
Zatim je doao neko ko nije bio iz njihove grupe. "ta tu ekate ? ! " ,
upitao je. "Muhammeda ! " , rekli su. "Bog vas pomeo ! " , kazao je ovaj . " Mu
hammed vam je, Allaha mi, izaao ! ak je svakoga od vas posuo prainom
po glavi i onda se mimo udaljio! Zar ne vidite ta se desilo sa vama? ! "

Svaki od njih j e tada stavio ruku na glavu i pod njom osjetio prainu.
Odmah su pohitali da pretrauju kuu, ali - ugledali su 'Alija koji je leao na
postelji pokriven burdom Boijega Poslanika. "Evo, bogme, Muhammeda ! " ,
rekli su. "Spava. N a njemu j e njegova burda." Tako s u ekali sve do svitanja.
Kada je iz postelje ustao 'Ali, Bog neka je zadovoljan sa nj im, svi su se
zaudili. " Bogme je pravo rekao onaj to nam se obratio ! " , rekli su.
Ibn Ishak kae:
"Ehu Bekr, Bog neka bude zadovoljan njime, bio je vrlo bogat
ovjek. Kad je od B oijeg Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, traio doz
volu da uini Hidru i kad mu je Poslanik rekao : "Nemoj uriti ! Moda e ti
Allah dati saputnika ! ", on se ponadao da time misli na sebe, te je ubrzo ku
pio dvije deve koje je hranio zatvorene u svojoj kui.
Aia kae: " Boiji Poslanik je Ebu Bekru dolazio iskljuivo s poetka
ili s kraj a dana, ujutro ili naveer. Tog dana, meutim, kad je dobio dozvolu
da napusti Mekku i uini Hidru u Medinu, doao nam je usred podnevne
ege, u vrijeme u kojem nam nikada ranije nije dolazio. Vidjevi ga, Ehu
Bekr je rekao: "Neto se je desilo, dok je Poslanik doao u ova doba ! " Kada
je uao, Ehu Bekr mu se, snebivajui se, digao sa svoga leaja. Poslanik je
sjeo, a s Ebu Bekrom smo bile samo moja sestra Esma i ja.
" Neka iziu ovi to su kod tebe ! " , rekao je Poslanik.
"Tu su samo moje keri, Poslanie ! " , odgovorio je Ehu Bekr. "ta
ima novo? Govori slobodno ! "

98

Ibn Hiam
"Allah mi je dozvolio da izaem i uinim Hidru ! "
"Zajedno, Boiji Poslanie? ! "
" Zajedno ! "

" Nikada ranije", kae Aia, "nisam vidjela da neko plae od sree, a
tad sam vidjela Ebu Bekra ! "
"Boiji Poslanie " , rekao je, "evo nam ovih deva koje sam mahsus
spremio za ovo ! "
Zatim su unaj mili ' Abdullaha b. Erkata, koji je inae bio idolopoklo
nik (murik), da im bude vodi u putu. Njemu su dali i deve da budu kod nje
ga i da ih hrani dok oni ne krenu . "
Ibn Ishak kae :
" Koliko je meni poznato, kada je B oiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve
sellem, naputao Mekku za to je znao samo ' Ali b. Ebi Talih, Ebu Bekr es
Siddik i njegova porodica. ' Alija je Poslanik, kako sam uo, izvijestio o
svome odlasku i tom prilikom mu naredio da ostane u Mekki i ljudima po
dijeli njihove stvari koje su bili pohranili kod njega. Naime, ko god je u
Mekki strahovao za neto svoje, ostavljao je to kod Boijeg Poslanika, jer je
on bio uven po svom potenju i povjerljivosti.
Kad je Poslanik izvrio sve pripreme za polazak, doao je kod Ebu
Bekra b. Ebi Kuhafe i zajedno su izali kroz otvor na stranjem dijelu nje
gove kue. Potom su se zaputili prema peini Sevr 1 i uli u nju. Ebu Bekr je
rekao svom sinu ' Abdullahu da oslukuje ta e ljudi danju govoriti o njima i
da s tim vijestima dolazi nou kod njih. Svom momku ' Amiru b. Fuhejri je
rekao da mu danju uva stoku, a da je predveer potjera pored njih, te da ih
nou posjeti u peini.
Tu im je hranu, takoer nou, donosila njegova kerka Esma.2
U peini su ostali tri dana. Uvidjevi da su izgubile trag Poslaniku,
Kurejije su nudile stotinu deva onom ko im ga dovede. Ebu Bekrov sin ' Ab
dullah je danju boravio meu njima i oslukivao ta spremaju Boijem Pos
laniku i kakvi se sve razgovori vode o nj ima dvojici, te ih nou izvjetavao o
tome. Fuhejra je pak napasao stoku zajedno s mekkanskim obanima, a pred
veer ju je nagonio pored njih kako bi sebi mogli namusti mlijeka i neku od
nj ih eventualno zaklati. Ujutro, kad bi ih ' Abdullah naputao i odlazio prema
Mekki, Fuhejra je po tragovima njegovih stopala tjerao stoku kako bi se iz
brisao trag .
l . Nalazi se na jednom brdu u podnoju Meleke.
2. Ibn Hiam prenosi od Hasana ei-Basrije ovo: "Boiji Poslanik i Ebu Bekr su u peinu
stigli nou. Ebu Bekr je uao prvi kako bi je ispitao i vidio da u njoj sluajno nema kakva zvij
er ili zmija. Svojim tijelom je zaklanjao Poslanika."

Poslanikov tivotopis

99

Nakon tri dana, kad su ih ljudi ve bili prestali spominjati, doao im je

ovjek kojeg su bili unaj mili i sobom doveo tri deve - dvije za njih dvoj icu i
jednu za sebe. Dola je i Ebu Bekrova kerka Esma i donijela im poputbinu.
Meutim, zaboravila je ponijeti remen i kad su njih dvoj ica ve bila krenula,
otila je da tu poputbinu uvee, no kako nigdje nije bilo remena, skinula je
svoj pojas i to njime uvezala.
Po tome je prozvana Zatu-n-nitak - Vlasnica pojasa. 1
Kad je Ebu Bekr primakao deve B oijem Poslaniku, sallellahu ' alejhi
ve sellem, ponudio mu je onu bolju. " Uzjai Poslanie ! " , rekao mu je. " Zalog
su ti moji i otac i mati ! "
"Ja ne jaem devu koja nije moj a ! " , odgovorio j e Poslanik.
"Pa tvoj a je, Poslanie, i niija drugo ! "
" Nije moja. No koliko si je platio? ! "
"Toliko i toliko" , rekao j e Ebu Bekr.
" Kupujem je po toj cijeni, dakle ! " , insistirao je Poslanik.
" Onda su tvoje obj e ! "
Tako s u uzjahali i poli . . . Ebu Bekr je za sobom poveo i svog momka
Fuhejru da im se u putu nae pri ruci.
Esma kae: " Kad su B oiji Poslanik i Ebu Bekr ve bili otili, kod nas
je dola jedna grupa Kurejija u kojoj je bio i E bu Dehl b. Hiam. Zaustavili
su se pred vratima i ja sam izala pred nj ih. "Gdje ti je otac?", pitali su. "Ne
znam, Boga mi ! " , rekla sam. Tad me je Ebu Dehl, onako odvratan i zao,
tako oamario da mi je iz uha ispala minua!
Zatim su otili, a mi tokom tri naredne noi nismo nita znali o
Boijem Poslaniku. Utom je naiao jedan dinn, otud iz podnoja Mekke,
pjevuei stihove koj i su se pjevali meu Arapima, sve dok nija izaao na
gornji dio Mekke. Ljudi su ili za njim i sluali njegov glas, premda ga nisu
vidjeli.
Tako smo saznali u kojem se pravcu nalazi Poslanik. Znali smo,
naime, da ide prema Medini."
Suraka b. Malik b. Du 'um pria:
- Kada je B oiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, napustio Mek
ku i zaputio se prema Medini, Kurej ije su ponudile stotinu deva onome ko
im ga vrati . I dok sam ja tako sjedio na mjestu gdje smo se obino sastajali,
l . Ibn Hiam kae: " uo sam od vie uenjaka da kau: 'Vlasnica dva pojasa (Zatu-n
nitakajn).' To objanjavaju time to je ona svoj pojas pocijepala na dva dijela: jednim je uve
zala poputbinu, a drugim se ponovo opasala."

l OO

Ibn Hiam

doao je jedan na ovjek i poeo priati kako je maloas vidio trojicu jahaa
koji su proli pored njega. " Siguran sam da je to bio Muhammed sa svojim
saputnicima ! " , rekao je. Ja sam mu namignuo, upozoravajui ga tako da uti.
"Mora da su to bili ljudi iz tog i tog plemena", rekao sam, "i da su traili
devu koj a im se izgubila ! " " Bie da je tako ! " , kazao je onaj i vie nije govo
rio o tome. Ja sam jo malo posjedio, a onda pourio kui. Tu sam naredio
da mi se pripremi konj, koj i mi je potom doveden u unutranjost doline. Za
traio sam i oruje, pa mi je i ono iznijeto na stranji izlaz. Na kraj u sam
uzeo svoje strelice kojim sam gatao i, nakon to sam se opasao, poao. Pot
om sam izvadio strelice i pristupio gatanju. Meutim, izala je strelica "Nee
mu tetiti." 1 , to mi nimalo nije bilo drago budui da sam ga elio dovesti
Kurejijama i zauzvarat uzeti onih stotinu obeanih deva. No ipak sam uzja
hao i poao njegovim tragom. I dok je konj tako jurio, iznenada je posrnuo i
ja sam pao sa njega. "ta je sad ? ! " , pitao sam se. Zatim sam ponovo izvadio
strelice kojim sam gatao i opet je izala ona na kojoj je pisalo: " Nee mu
tetiti ! " Ja sam, meutim, bio uporan i nastavio sam ga pratiti slijedei nje
gove tragove. Kad sam ih ve bio sustigao i jasno raspoznao, konj je opet
posrnuo i ja sam opet pao sa njega! " Ama, ta je ovo ? ! " , pitao sam se . Pono
vo sam izvadio svoje strelice, no i taj put je izala ona: " Nee mu tetiti ! "
Meutim, nisam htio odustati i nastavio sam ii z a tragom. Kad sam ih pono
vo ugledao, moj konj je opet posrnuo. Prednje noge su mu propale u zemlju i
j a sam se sruio. On je zatim iupao noge, a iz zemlje je izbio uskovitlao
dim. Kad sam to vidio, bilo mi je jasno da ga se neu moi doepati, odnos
no da me je pobijedio. Tad sam ih zovnuo: "Ja sam Suraka ibn Du 'um ! " ,
rekao sam. "Saekajte d a porazgovaramo. Neu vas, Allaha mi , uznemiravati
niti vam bilo to naao uiniti . "
"Pitaj g a ta hoe?", rekao j e Poslanik Ebu Bekru, i o n me t o upitao.
" Hou da mi napie neto to e biti znak meu nama dvojicom ! " ,
rekao sam.
"Napii mu, Ebu Belcre ! " , kazao je on.

I Ebu Bela mi je napisao nekoliko rijei na kosti, listiu ili komadu

glinenog posua, vie se ne sjeam tano, i to bacio do mene. Uzeo sam ga,
stavio u svoj tobolac i lcrenuo nazad. Nikome ni rije nisam rekao o onom
to se desilo. Kad je bilo osloboenje Mekke i kad je Boiji Poslanik, salle l
lahu ' alejhi ve sellem, zavrio s Hunejnom i Taifom, izaao sam s onim pis
mom s namjerom da mu ga pokaem i susreo ga u Di 'arrani 2. Uao sam u
l . Tj. to je pisalo na njoj.
2. Voda izmedu Taifa i Meleke.

Poslanikov ivotopis

101

konjiki odred ensarija, a oni su me gurali kopljima viui mi: "Nu ! Nu ! ta

hoe? ! " No, ipak sam se probio do Boijeg Poslanika koj i je jahao na devi .
Allaha mi, kao da i sad vidim njegovu nogu u stremenu, onako poput srike
sa vrha palme ! Podigao sam ruku u kojoj sam drao ono pismo. " Boiji Pos
lanie ! " , rekao sam. " Evo onoga pisma koje si mi dao. Ja sam Suraka b. Ma
lik b. Du ' um."
"Ovo je dan vjernosti i dobroinstva", odgovorio je. "Prii ! "
J a sam mu priao i tu primio islam. Onda sam ga htio neto upitati, ali
se nisam mogao sjetiti ta. "Boiji Poslanie", rekao sam tek da neto kaem,
"jedna zalutala deva se navadila na moja korita koja sam ja napunio za svoje
deve. Hou li imati nagradu ako i nju napojim?" " Hoe ! " , rekao je. "Imae
nagradu. Za svako ivo bie imae odgovarajuu nagradu ! "
Nakon toga sam se vratio svome narodu i za B oijeg Poslanika dao
svoj doprinos.
Ibn lshak kae :
" Nj ihov vodi, 'Abdullah b. Erkat, ih je izveo na donju stranu Mekke
pa sve do obale gdje su, tamo nie 'Usfana, presjekli put i nastavili ii doli
nom Emeda. Potom se konsultirao s njima i ponovo, kada su proli Kudejd,
presjekao put. Zatim je proao kroz Harrar, pa kroz Likfu i njen prokop, pot
om kroz prokop Mehad, a onda i kroz njegove breuljke . Zatim su zali du
boko u breuljke Zu el-Gadavejna, a odatle u unutranjost Zu Kira. Onda ih
je uspeo na el-Dedadid pa na el-Edred i proveo ih kroz Zu Selem, po
druje neprijatelja Ti ' hina, onda na el-' Ababid pa kroz el-Faddu . "
Ibn Hiam kae:
"Nakon toga se spustio do el-' Arda, gdje su neke deve ve poele
podobro usporavati. Boijeg Poslanika je tu prihvatio jedan ovjek po imenu
Evs b. Hader 1 , inae musliman, i stavio ga na svoju devu po imenu Ibn er
Rida' , da na njoj jae sve do Medine. S njim je poslao i svoga djeaka
Mes' uda b. Hunejdu. Zatim ih je vodi poveo iz el- ' Arda, provevi ih kroz
prijevoj el-' Air, na desnoj strani Rukube, a zatim se spustio u dubinu Rima.
Potom su stigli do Kuba'a, kod plemena Benu ' Amr b. ' Avf. B ilo je to u po
nedjeljak, nakon dvanaest noi rebiu-1-evela, u vrijeme estoke podnevne
ege, kada je sunce stajalo skoro vertikalno. "

l . Ovaj Evs b. Hadt.er je ashab, za razliku od svoga i menjaka, takoer Evsa b. Hadera,
koji je bio predislamski pjesnik.

l 02

Ibn Hiam

Dolazak u Kuba'
' Abdurrahman b. ' Uvejmir b. Sa'ade kae da su mu neki ljudi, ashabi
B oijeg Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, priati sljedee:
- Kada smo uli da je B oiji Poslanik napustio Mekku, stalno smo
iekivali njegov dolazak. Ujutro, im bismo klanjali jutarnji namaz, izlazili
smo u otvorenu pustinju i tu iekivali Poslanika. Nismo se micali otud sve
dok nas sunce ne bi natjeralo da se sklonemo u hlad. Ako nigdje u blizini
nije bilo hlada, vraali smo se u kue jer su dani bili iznimno vrui. I tog
dana kada je Poslanik doao, takoer smo sjedili kao i obino, ali kako nigd
je nije bilo hlada, vratili smo se u kue. Poslanik je ba tada naiao, a prvi ga
je ugledao jedan Jevrejin ! On je znao ta smo radili i znao je da iekujemo
dolazak Boijeg Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem. Ugledavi ga, iz sveg
glasa je viknuo: " Benu Kajla ! l Dolazi vam evo vaa srea ! "
M i smo svi istrali pred B oijeg Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sei
lem, i ekali ga u hladu palme. S njim je bio i Ebu Bekr, koj i je otprilike bio
iste dobi kao i on, dok veina nas nikada ranije nije bila vidjela B oijeg Pos
lanika. Ljudi su se bili okupili oko Ebu Bekra, ne znajui ko je ko od njih!
Tek kad je Poslanik ostao nezatien od sunca i kad ga je Ebu Bekr natkrilio
svojim ogrtaem, tek tada smo shvatili koji je od nj ih Poslanik ! "
Ibn Ishak kae:
- Poslanik je, kako tvrde, najprije otiao kod Kulsuma b. Hidma,
premda neki istiu da je prvo svratio kod Sa'ada b. Hajseme. Ovi prvi kau :
" Poslanik je, tek kada je izaao od Kulsuma b. Hidma otiao i s ljudima pos
jedio u kui Sa'ada b. Hajseme, jer je on zapravo bio neoenjen, bez poro
dice, a kue takvih su veinom bile dodijeljene muhadirima."
Ebu Bekr je, meutim, odsjeo kod Hubejba b. Isafa. Neki kau da se
njegov stan nalazio kod Haride b. Zejda.
'Ali b. Ebi Talib je u Mekki ostao jo tri dana i tri noi. Za to vrijeme
je podijelio ljudima sve one stvari koje su oni bili pohranili kod Boijeg Pos
lanika. Potom se prikljuio B oijem Poslaniku i zajedno s njim odsjeo kod
Kulsuma b. Hidma.
Poslanik je u Kuba'u, kod plemena Benu 'Amr b. 'Avf, ostao etiri
dana: ponedjeljak, utorak, srijedu i etvrtak, i za to vrijeme sagradio svoju
damij u.

l . To su sve ensarije. Kaj la je ime njihove pranene.

Poslanika v tivotopis

1 03

Dolazak u Meinu
Poslanik ih je, uz velianstven ispraaj, napustio u petak. Duma ga
zadesila
u plemenu Benu Salim b. 'A vf kod kojih je klanjao u damiji u
je
unutranjosti doline Ranuna' .
Bila je to prva duma koju je klanjao u Medini.
Poslije dume su mu prili ' Itban b. Malik i 'Abbas b. 'Ubade b. Nad
la i u ime plemena Benu Salim pozvali ga kod njih.
" Boiji Poslanie ! " , rekli su, "ostani kod nas. Brojni smo, opskrbljeni
i jaki ! " "Pustite je, ona ima nareenje ! " , odgovorio je Poslanik i deva je kre
nula naprijed. Kad je naila pored kue Benu el-Harisa b. el-Hazreda, pred
njih su izili Sa'ad b. el-Rebi ' , Harida b. Zejd i 'Abdullah b. Revaha, kao
predstavnici plemena Benu el-Haris b. el-Hazred. " Hajde kod nas, B oiji
Poslanie ! " , rekli su . "Brojni smo, opremljeni i snani ! " "Pustite je, ona ima
nareenje ! " , opet je odgovorio Poslanik i deva je krenula naprijed. Kad je
naila pored kua Beni 'Adijja b. en-Neddara, inae Poslanikovih bliih
roaka, jer je jedna od njihovih ena bila i Ummu 'Abdulmuttalib Silmi bint
Amr, pred njih su ispred svog plemena izili Selit b. Kaj s i Ebu Selit U sej re
b. Ehi Harida. "Hajde kod svojih roaka, B oiji Poslanie ! " , rekli su. " Broj
ni smo, opremljeni i jaki. " "Pustite je ! ", odgovorio je Poslanik. "Ona ima
nareenje ! "

Pustili su je, i deva j e nastavila dalje.

Kad je dola do kue Benu Malika b. el-Neddara, tu je kleknula, na
vratima Poslanikove damije! Na tom mjestu je tada bilo gumno koje je prip
adalo dvojici siroia iz plemena Benu el-Neddar - Sehlu i Suhejlu sinovi
ma 'Amra -, koji su bili pod starateljstvom Mu 'aza b. 'Afraa. Kleknuvi
tako, zadrala se jedno vrijeme, dok je Poslanik jednako sjedio ne miui se
s mjesta. Potom se opet pridigla i malo se udaljila odatle. Poslanik je nije
ometao niti upravljao. Deva je zatim pogledala iza sebe i ponovo se vratila
na mjesto gdje je prvobitno bila kleknula. Tu je kleknula i ovaj put, zatim se
promekoljila, riknula i spustila na tlo. Poslanik je tada siao, a njegov
prtljag je preuzeo Ebu Ejjub Halid b. Zejd i odnio ga u svoju kuu. I Posla
nik je prvo svratio kod njega i odmah upitao ije je vlasnitvo gumno. " Sehla
i Suhej la 'Amrovih sinova", odgovorio je M u ' az b. 'Afra. "To su moja dva
siroia i ja u ih nagovoriti da pristanu da ga ustupe. Moe na njemu sagra
diti damiju ! "
I Poslanik j e doista naredio da se tu gradi damija. U meuvremenu,
dok nju i kue nije sagradio, stanovao je kod Ebu Ejjuba. Inae, i sam je
uestvovao u gradnji damije kako bi i ostale muslimane podstakao na to.

l 04

Ibn Hiam

Tako su u gradnj i uestvovali i muhadiri i ensarije i tu uloili veliki trud.

Jedan musliman je o tome rekao:
" Ako bismo sjedili dok Poslanik radi, bila bi to od nas grijena rabota! "
Muslimani su, gradei ovu damiju, spjevali stih:

Nema ivota doli ivota onog,

smiluj se zato, Bote, ensarijama
i onom ko poe za Hidrom!
Poslanik je na to odgovarao :

Nema tivota doli tivot onaj!

Smiluj se zato, Boe!,
moli te muhadtir i ensarija ovaj!
Poslanik se, dakle, zadrao u kui Ebu Ejjuba sve dok se nije dovrila
izgradnja njegove damije i kue, u koju se potom i preselio, neka je na nje
ga Allahovo zadovoljstvo i milost.
Ebu Ejjub pria:
- Kad je Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, doao kod mene,
nastanio se u donjem dijelu kue, dok smo ja i moja majka stanovali u gorn
jem. Jedanput sam mu rekao : "Boiji Poslanie, meni je doista neprijatno i
golemo mi je to da ja budem iznad tebe, a ti da bude dolje. Hajde ti prijei
gore, a mi emo sii dolje ! "
"Ebu Ejjube", odgovorio je on, "meni i ovima sa mnom je zgodnije da
budemo u donjem boju ! "
Tako j e Poslanik ostao u donjem, a mi na gornjem spratu kue. Jedan
put se, medutim, desilo da nam se razbije veliki krag pun vode i mi smo
pourili da je pokupimo bojei se da ne prokapa na B oijeg Poslanika i tako
mu nanese neprijatnost. Vodu smo kupili jednim komadom kadife koj i je na
sebi imao rese, jer nismo imali im drugim. Spravljali smo mu i veeru i slali
je na donji sprat. Kada bi nam vratio posudu s ostatkom hrane, moja majka i
ja bismo dodirivali mjesto na kojem bi ostali tragovi njegove ruke. Potom
bismo preostalu hranu pojeli, nastojei tako postii beriet.
Desilo se da smo mu jedanput poslali veeru u kojoj je bilo luka, da li
bijelog ili crvenog, ne sjeam se vie, i Poslanik ju je vratio. Na hrani nisam
primijetio nikakav trag njegovih ruku ! Zabrinut zbog toga, odmah sam otiao

Poslanikov tivotopis

l 05

do njega. "Boij i Poslanie ! " , rekao sam. "Vratio si nam veeru, a na hrani
nisam primijetio ni traga od tvoje ruke ! Moja majka i ja smo do sada, kad
god bi nam ti vratio posudu u kojoj ti je bila veera, dodirivali mjesto u ko
jem bi se ocrtavala tvoja ruka nastojei na taj nain postii beriet ! "
" Veeras sam u hrani osjetio miris ove biljke " , odgovorio je, " a j a se
nou u osami obraam svome Gospodaru . Medutim, to se vas tie, vi ga
moete jesti ! "
I mi smo, doista, pojeli tu hranu, no Poslaniku vie nikada nismo u
jelo stavili luka ! "
Ibn Ishak kae :
" Boijem Poslaniku su svakodnevno stizali muhadiri. U Mekki su
bili ostali samo zatoeni i oni koji su odvraeni od islama. Oni pak koji su
napustili Mekku, nisu sa sobom poveli cijele svoje porodice niti sav svoj
imetak. To su uinili samo rijetki: Benu Maz'un iz plemena Benu Dumeh,
zatim Benu Dah b. Riab, saveznici Benu Umejje, te Benu el-Bukejr iz
plemena Benu Sa'ad b. Lejs, inae saveznici Benu ' Adijja b. Ka'ba. Njihove
kue su u Mekki ostale zakljuane, bez ive due u njima. "

Govori i ugovori u Medini

B oiji Poslanik je, od svoga dolaska u mjesecu rebiu-1-evelu pa do safe
ra te iste godine, svo vrij eme proveo u Medini. U tom periodu sagraena je i
damija i kua, a oko njega su se okupili svi muslimani ovog dijela ensarija. U
tom dijelu Medine vie nije bilo nemuslimanske kue. Jo su bili preostali
samo pripadnici Hatma, Vakifa, Vaila i Umejje koji su inae pripadali pleme
nu Evs i ivjeli u njegovoj etvrti. Oni su i dalje ostali u mnogobotvu (irk).
Prva hutba koju je Boiji Poslanik, kako sam uo od Ehu Seleme b.
Abdurrahmana, a sauvaj nas Boe od toga da Poslaniku pripiemo neto
to on nije rekao, bila je, nakon to je izrazio zahvalu Allahu, sljedea:
- O ljudi ! Dobro se spremite za sutra ! Znajte da e svaki od vas sigur
no umrijeti i ostaviti svoje stado bez pastira. Potom e mu Gospodar njegov
rei, a nee imati nikakva tumaa niti zaklona od Njega: "Zar ti nije doao
Poslanik Moj i Objavu ti dostavio?! Zar ti nisam imetak dao i poastio te
svim i svaim - pa ta si spremio za sebe ? ! " On e se tada osvrnuti desno i li
jevo, ali nita vidjeti nee ! Pogledae i ispred sebe, ali e ugledati samo
Dehennem ! Stoga, ko od vas mogne da se spasi od vatre makar i s pola da
tule, neka to uini, a ako ni to ne bude u stanju, onda s lijepom rijeju, jer se
i ona, kao i svako dobro, nagrauje desetorostruko, pa sve do sedam stotina
puta ! Neka je na vas mir, milost i blagoslov B oiji ! "

l 06

Ibn Hiam
U drugoj hutbi B oiji Poslanik je rekao:

"Sva zahvala pripada samo Allahu. Njemu zahvaljujem i od Njega

pomo traim. Allahu se utjeem od zla nas samih i od runih djela naih.
Koga Allah uputi, nema toga ko e ga u zabludu odvesti, a koga u zabludi
ostavi toga niko uputiti ne moe ! Svjedoim da nema Boga osim Allaha Jed
inoga koji nema sudruga. Najbolj i govor jest Allahova knjiga i uspio je onaj
kome je Allah ukrasi u njegovu srcu i koga u islam uvede nakon nevjerstva
njegovog, te onaj ko tu Knjigu odabere mimo svih ljudskih govora. To je
doista najljepi govor i najdjelotvorniji ! Volite ono to Allah voli i volite Al
laha iz svega srca. Nemojte da vam ikad dosadi Allahov govor i Njegovo
spominjanje, i neka nikada vaa srca ne pokau osornost prema Njemu ! Al
lah, zapravo, izmeu svega to je stvorio bira i probira. On to naziva i zabra
nim djelima 1 i odabranim ljudima . . . I dobrim i lijepim govorom koji u sebi
sadri sve dozvoljeno i nedozvoljeno to je ljudima dato. Samo Allaha
oboavajte i nita Mu ne pripisujte, bojte Ga se na Njemu dolian nain i bu
dite iskreni prema Allahu u svemu to vaa usta prozbore ! Neka meu vama
vlada boanski duh ljubavi, jer Allah se srdi ako se dogovor sa Nj im ne
potuje ! Ve-s-selamu 'alejkum ! "
Boij i Poslanik je sainio pisani dokument izmeu muhadira i ensa
rija. Istovremeno, on je predstavljao i ugovor sa Jevrejima koji je pretpos
. tavljao miroljubive odnose. Poslanik im je njime garantirao slobodu vjere i
vlasnitva, kao to im je precizirao prava i obaveze. Taj dokument glasi:
"U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog. Ovo je dokument od Mu
hammeda poslanika, a odnosi se na vjernike i muslimane iz plemena Kurej i
iz Jesriba, kao i na sve ostale koj i su im se prikljuili i zajedno se borili sa
nj ima. Oni su jedan Ummet, mimo svih ostalih ljudi. Muhadiri iz plemena
Kurej ostaju u stanju u kojem ih je zatekao islam ( ' ala rib 'atihim), na isti
nain meu sobom ureuju pitanje krvarine i meu sobom oslobaaju ili ot
kupljuju zarobljenike na lijep i pravedan nain. I pripadnici Benu 'Avfa osta
ju u stanju u kojem su bili dosada i u pogledu krvarine se ponaaju kao i ra
nije. Svaka njihova skupina e osloboditi ili otkupiti svog zarobljenika na
l ijep i pravedan nain meu sobom. I Benu Sa'ade ostaju u stanju u kojem su
bili dosada i u pogledu krvarine se ponaaju kao i ranije. Svaka njihova sku
pina e osloboditi ili otkupiti svog zarobljenika na lijep i pravedan nain
meu sobom. I Benu el-Haris ostaju u stanju u kojem su bili dosada i u po
gledu krvarine se ponaaju kao i ranije. Svaka njihova skupina e osloboditi
ili otkupiti svog zarobljenika na lijep i pravedan nain meu sobom. I Benu
el-Duem ostaju u stanju u kojem su bili dosada i u pogledu krvarine se
l . Tj. zi kr i uenje K ur' ana, shodno ajetu: On stvara .to hoe i odabire...

Poslanikov tivotopis

l 07

ponaaju kao i ranije. Svaka njihova skupina e osloboditi ili otkupiti svog
zarobljenika na lijep i pravedan nain meu sobom. I Benu el-Neddar osta
ju u stanju u kojem su bili dosada i u pogledu krvarine se ponaaj u kao i ra
nije. Svaka nj ihova skupina e osloboditi ili otkupiti svog zarobljenika na li
jep i pravedan nain meu sobom. I Benu ' Amr b. ' Avf ostaju u stanj u u
kojem su bili dosada i u pogledu krvarine se ponaaju kao i ranije. Svaka nji
hova skupina e osloboditi ili otkupili svog zarobljenika na lijep i pravedan
nain meu sobom. l Benu el-Nebit ostaju u stanju u kojem su bili dosada i u
pogledu krvarine se ponaaju kao i ranije. Svaka njihova skupina e oslobo
diti ili otkupiti svog zarobljenika na lijep i pravedan nain meu sobom. I
Benu el-Evs ostaju u stanju u kojem su bili dosada i u pogledu krvarine se
ponaaju kao i ranije. Svaka njihova skupina e osloboditi ili otkupiti svog
zarobljenika na lijep i pravedan nain meu sobom. Vjernici svoga siro
manog lana, ili onog ko je pritisnut dugovima, nikada nee ostaviti usaml
jena: oni e mu, na lijep nain, uvijek pomoi pri otkupu ili krvarini. Vjernik
nikada nee sklopiti saveznitvo s prijateljem drugog vjernika mimo tog
vjernika. Svi iskreni vjernici e ustati protiv onoga od njih koji se osili ili
pak htjedne poiniti veliko zlodjelo, grijeh ili iriti neprijateljstvo i nered
meu vjernicima - oni e protiv njega biti svi kao jedan, makar se radilo i o
djetetu nekog od njih ! Vjernik nikada nee ubiti vjernika zarad nekog nevjer
nika, niti e nevjernika pomoi protiv vjernika ! Nemuslimani (zimmetullah)
u islamskoj dravi , koj i su u Allahovoj zatiti, jesu svi jednaki - i posljednji
njihov ovjek e biti zatien! Vjernici su jedni drugima prijatelji mimo osta
lih ljudi. Jevreji koji budu sa nama imat e pomo i potporu, nikakva im se
nepravda nee initi niti e se s nekim udruivati protiv njih. Odnos vjernika
prema miru je jedinstven : vjernik nee biti u miru mimo drugog vjernika
kada je u pitanju borba na B oijem putu. Tu e biti jednaki i pravedni meu
sobom. Svaka borbena jedinica koja s nama poe u boj bit e praena dru
gom. Vjernici e, za svakog svog ubijenog, za njegovu krv koja je pala na
Boijem putu, za naknadu ubiti po jednog neprijatelja. Pravi, bogoboj azni
vjernici e se drati naj ljepe i najtemelj itije upute. Mnogoboac (murik) ne
smije uzeti u zatitu niti kurejij ski imetak niti nekoga od nj ih, niti vjernika
smije ometati u tome. Ko neosnovano i bez oita razloga ubije vjernika, na
njega e se primijeniti odmazda, osim u sluaju ako se s ubistvom saglasi
tienik ubijenog . Inae, svi vjernici e biti protiv njega i obavezni su da ga
napadnu.
Vjernik koji prihvaa sadraj ovog dokumenta i koji vjeruje u Allaha
i u Sudnji dan, nikada nee pomoi novatora u vjeri niti e ga primiti kod
sebe. Ko takvog pomogne ili ga uzme sebi u zatitu, stii e ga B oije pro
kletstvo i srdba B oija na Sudnjem danu, i od njega se nee prihvatiti ni

l 08

Ibn Hiam

pokajanje ni iskupnina. U emu god da se raziete, vratit ete se i pozvati na

Allaha, delle anuhu, i na Muhammeda sallellahu ' alejhi ve sellem.
Jevreji od sebe izdvajaju sredstva zajedno sa vjernicima, sve dok su u
ratu . Jevrej i iz plemena Benu Avf ine jedinstvenu zajednicu (Ummet) sa
vjernicima. Jevrejima njihova vjera, a muslimanima nj ihova, kao i njihovi
tienici i ivoti. Izuzima se samo onaj ko bude inio nasilje i grijeh. Takav
e opet nauditi samo sebi i svojoj porodici. Jevrejima iz Benu el-Neddara
pripada sve to i Jevrejima Benu A vfa. I Jevrej ima Benu el-Harisa pripada
sve to i onima iz Benu 'Avfa. I Jevrejima Benu Sa'ade pripada to i Jevrej i
ma Benu A vfa. I Jevrej ima Benu Duema pripada to i onima iz Benu
Avfa. I Jevrejima Benu el-Evsa pripada isto to i Jevrejima Benu Avfa. I
Jevrej ima B enu Sa' lebe pripada sve to i Jevrejima Benu 'Avfa. Izuzetak je
samo onaj ko nasilje i grijeh poini, a takav e nauditi samo sebi i svojoj po
rodici. Defna, ogranak Sa ' lebe, ima isti status kao i sama Sa ' leba. I Benu
el- itejbi pripada sve to i Jevrejima Benu 'Avfa, a dobro treba da bude bra
na zlu. Prijatelji plemena Sa ' leba su jednaki njima i jevrejska druina je
inae kao i sami Jevreji. Niko od njih nee moi izai osim s dozvolom Mu
hammeda, sallellahu ' alejhi ve sellem. Nikome nee biti onemoguena osve
ta za ranu, jer ko ubije drugoga zapravo e ubiti sebe i svoju porodicu, osim
onaj kome bude nasilje uinjeno. Sve ovo mi je Allah primio i priznao. Jev
reji e u ratu sudjelovati sa svojom imovinom, a muslimani sa svojom. Jedni
druge e pomagati u borbi protiv onog ko nasrne na bilo koga iz ovog doku
menta. Meu njima e vladati poteni i prijateljski odnosi u kojima e dobro
biti brana zlu. Nijedan subjekat meu spomenutima nee uiniti nikakav pri
jestup prema svom savezniku, a pomo e biti pruena svakome od njih
kome neka nepravda bude uinjena. I Jevrej i e troiti svoju imovinu, zajed
no s vjernicima, sve dok se nalaze u ratu. 1 Cjelokupan teritorij Jesriba je svet
i nepovrediv za sve subjekte ovog dokumenta. Komija je poput vlastite
linosti - ne smije mu se nanositi nikakva teta niti initi kakav grij eh prema
njemu. Onim to nije lino vlasnitvo smije se trgovati samo uz dozvolu nje
gova posjednika. Sve to se dogodi meu subjektima ovog dokumenta - neki
sluaj ili svaa koja bi mogla izazvati nered, - ima se obratiti na Allaha
Uzvienog i na Njegova poslanika Muhammeda, sallellahu ' alejhi ve sellem.
Sve to je u ovom dokumentu, doista mi je to Allah primio i priznao ! Sa Ku
rejijama i nj ihovim pomagaima nema nikakve trgovine i svi e se
meusobno pomagati protiv onog ko nasrne na Jesrib. Inae, ako im se ponu

l . Bilo je to prije prepisivanja dizje (glavarine), dok je islam jo bio slab. Jevreji su
tada imali svoj dio u ratnom plijenu, kad god su se borili zajedno s muslimanima. Stoga se
ovim dokumentom i njima propisuje materijalno ulaganje u ratove.

Poslanikov tivotopis

l 09

di primirje da ga se pridravaju i odravaju, i oni to prihvate i tako postupe, i

prema njima e se postupiti na isti nain. Ako pak oni ponude neto slino,
vjernici e to prihvatiti i drati se toga. Izuzetak je samo onaj ko bude voje
vao protiv vjere. Svi ljudi imaju svoju zonu odgovornosti na strani i u po
druju u kojem ive. Jevrej i plemena el-Evs, kao i nj ihovi tienici, imaju
isti tretman kao i svi ostali koj i su obuhvaeni ovim dokumentom, uz garan
ciju punog potovanj a. Lijep odnos e biti brana zlu. Ko bilo ta uradi mimo
ovoga sam e snositi posljedice toga. Sve to je u ovom dokumentu , to mi je
Allah odobrio i primio, te e se stoga to odnositi i na bilo kojeg nasilnika ili
zlikovca. Ko god htjedne napustiti Meinu bie siguran, kao i onaj ko ostane
u njoj , osim onog ko kakvo nasilje i zlodjelo uini. Allah je doista uz onog
ko dobro ini i estito ivi, kao to je i Muhammed, poslanik Boiji, sallella
hu 'alejhi ve sellem. "

Bratimljenje izmeu muhadira i ensarija

Ibn Ishak kae:
- B oij i Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, je potom pristupio bra
timljenju svojih ashaba - muhadira i ensarija. Tom prilikom je, prema mo
j im saznanj ima, a B oe sauvaj da bih rekao neto to nije tano ! , rekao
sljedee:
"Pobratimite se, u ime Allaha, dvoj ica po dvojica! . . . . " Zatim je uzeo
ruku ' Alija b. Ebi Taliba i rekao: "Ovo je moj brat ! " Tako su B oiji Posla
nik, sallellahu ' alejhi ve sellem, predvodnik poslanika, elnik bogobojaznih i
poslanik Gospodara svih svjetova kojem meu Njegovim stvorenj ima nema
ravna niti slinoga, i Ali b. Ebi Talih, neka B og bude zadovoljan sa nj im,
postali braa! Braa su postali i Hamza b. ' Abdulmuttalib, "Boiji lav" i lav
Njegova Poslanika, te Poslanikov amida i Zejd b. Harisa, osloboeni rob
Boijeg Poslanika. Hamza mu je kasnije, u B ici na Uhudu, kad ga je sledio
tok borbe, oporuio da, ako ga tu smrt zadesi, izvri njegovu oporuku . Pobra
tili su se i Da' fer b. Ebi Talib, koj i je, prema onome kako ga je Poslanik
kasnije vidio u Dennetu, imao dva krila, i Muaz b. Debel, pobratim Benu
Seleme.

Pobratili su se i slijedei:
Ebu Bekr el-Siddik b. Ebi Kuhafa i Harida b. Zuhejr; Omer b. el
Hattab i ' ltban b. Malik; Ebu Ubejde b. el-Derrah i Sa'd b. Mu 'az; Abdur
rahman b. 'Avf i Sa'd b. el-Rebi ' ; ez-Zubejr b. el- ' Avam i Seleme b. Selame
b. Vak; ' Usman b. ' Affan i Evs ibn Sabit b. el-Munzir; Talha b. ' Ubejdullah
i Ka'b b. Malik; Sa'id b. Zejd b. 'Amr b. Nufejl i 'Ubejj b. Ka'b; Mus'ab b.

1 10

Ibn Hiam

'Umejr i Ehu Ejjub Halid b. Zejd; Ehu Huzejfe b. 'Utbe i ' Ubad b. B ir;
'Ammar b. Jasir i Tih b. Ehi Beltea' i ' Uvej m b. Sa'ade ; Selman el-Farisi i
Ehu el-Derda' , te Bilal, tienik Ehu Bekra i Ehu Ruvejha.
Ovo su imena samo nekih ashaba Boijeg Poslanika, sallellahu 'alej
hi ve sellem, meu kojima je Poslanik sproveo bratimljenje. Imena ostalih
nam nisu poznata.

Sluaj s ezanom
Kada je Boiji Poslanik, sallellahu ' alejhi ve sellem, u Medini ve bio
sasvim siguran i kad su se oko njega okupili svi muhadiri, te kad su se ensa
rije homogenizirali i islam postao dominantan pa se obavljao namaz, propi
sani zekat i post, uvedene erijatske kaznene mjere, regulirana pitanja doz
voljenog i zabranjenog - jednom rijeju kad je islam sasvim zaivio meu
nj ima, podruje koje su nastanjivale ensarije je bilo u cjelosti ispunjeno ima
nom.
U poetku , netom po Poslanikovom dolasku u Meinu, ljudi su mu na
namaz dolazili bez konkretnog poziva. Stoga je on poeo razmiljati da
uvede rog, poput onog jevrejskog na iji zvuk su oni odmah urili na svoju
molitvu, ali je na koncu odustao od toga. Naredio je da se izglaa i jedan
gong u koji bi se udaralo i tako muslimanima oglaavalo vrijeme namaza.
I dok je izrada gonga bila u toku, ' Abdullah b. Zejd b. Sa'leba, brat
Belharisa b. el-Hazreda, je usnio jedan interesantan san u kojem je uo neki
dozivajui glas. Odmah tog dana je otiao kod B oijeg Poslanika i ispriao
mu ta je sanjao.
" Boiji Poslanie" , rekao mu je, "u snu mi je sino neki ovjek kruio
oko mene, obuen u dvoje zelene balj ine i u ruci nosio gong! "ovjee ! " , up
itao sam ga, "bi li mi prodao taj gong? ! " , "to e ti?", upitao je. " Da njime
pozivam na namaz", odgovorio sam. "Zato njime ? ! " , rekao je. "Hoe li da
te uputim na neto bolje?" " Kako da ne ! " , kazao sam. "Reci mi ! " " Uini to
rijeima: Allahu ekber, Allahu ekber; Allahu ekber, Allahu ekber. Ehedu en
la ilahe illellah, ehedu en la ilahe illellah. Ehedu enne Muhammeden resu
lullah, ehedu enne Muhammeden resulullah. Hajje ' ale-s-salah, hajje 'ale-s
salah. Hajje 'ale-1-felah, hajje 'ale-1-felah . Allahu ekber, Allahu ekber. La
i labe ille ll ah ! " , rekao mi je . "
Kad j e t o ispriao Boijem Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve sellem, on
je rekao: "To je doista istinit san, ako B og da! Idi i ispriaj to Bilalu i neka
tako pozove na namaz, jer je njegov glas prodomiji od tvoga ! "

Poslanikov ivotopis

111

I dok je Bilal uio ezan, uo ga je ' Umer b. el-Hattab u svojoj kui i

odmah, vukui usput svoj ogrta, pourio do Boijeg Poslanika.
"Boiji Poslanie", rekao je, "tako mi Onoga koji te s Istinom poslao,
i ja sam sanjao isto to i on ! " "Allahu hvala za to ! ", odgovorio je Poslanik.

Oboljeli ashabi Boijeg Poslanika

' Ai a, neka je Allah zadovolj an njome, pria:
" Kad je B oiji Poslanik, sallellahu ' alejhi ve sellem, doao u Meinu,
to podruje je bilo zahvaeno velikom epidemijom groznice, tako da su i
mnogi ashabi oboljeli od nje, dok je Poslanika Allah sauvao te nevolje. Ebu
Bekr i njegovi tienici: B ilal i 'Amir b. Fuhejra su ivjeli u jednoj kui i
svu trojicu je zahvatila groznica, i ja sam pola da ih obiem. B ilo je to prije
propisa o pokrivanju. Kad sam dola, oni su se grili od jakih bolova. Pri
makla sam se Ebu Bekru.
" Kako si, oe?", upitala sam. On je odgovorio:
" Meu svojima osvie svako, a smrt mu je blia od remena obue . . .
tako ! "
"Otac, Allaha mi, ne zna ta govori ! " , rekla sam. Onda sam s e pri
makla 'Amiru b. Fuhejri.
" Kako si?", upitala sam i njega. Odgovorio je:

Smrt naoh prije no to je okusih !

A kraj plaljivca vreba ponad njega.
Svako se trudi koliko podnosi
Kao bik koji se titi snagom svoga roga!
"Ni ' Amir, Boga mi, ne zna ta govori ! " , rekla sam.
Bilal se u svojoj groznici bio opruio u dvoritu kue i kad sam pola
prema njemu, visokim tonom je progovorio:
"Da li u ikada vie provesti no u Fehhu 1
Da mi j e znati? !
Usred rastinja metvice i ukve.
Da li u ikada vie vodu Medenne 2 piti
I gledati ammu i Tafil 3 ! ?"
l . Fehh - mjesto iznad Mekke.
2. Medenna - trg predislamskih Arapa koji se nalazio u donjem dijelu Mekke, na udal
jenosti od oko 1 2 milja.
3. amma i Tafil - dva brda u Mekki.

1 12

Ibn Hiam

Sve ovo sam odmah ispriala Boijem Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve

sellem. "Oni doista buncaju", rekla sam, "i usljed velike groznice ne znaju
ta govore ! "
" Boe moj ! ", odgovorio j e Poslanik. "Uini d a zavolimo Meinu kao
to volimo Mekku, pa i vie od toga! Daruj nam beriet u svemu to se vaga
muddom i sa'om1 , i premjesti ovu epidemiju u Duhfu2 ! "

Datum Hidre
Boiji Poslanik, sallellahu ' alejhi ve sellem, je u Meinu stigao u poned
jeljak, u vrijeme najee ege kada je sunce stajalo skoro okomito, nakon dva
naest noi mjeseca rebiu-1-evvela. Imao je tada pedeset i tri godine, a otkako je
dobio prvu objavu bilo je proteklo trinaest godina. U Medini je proveo ostatak
mjeseca rebiu-1-evvela, rebiu-1-ahar, dumade-1-ula, dumade-1-uhra, redeb,
a'ban, ramadan, evval, zu-1-ka'ade, zu-1-hidde i muharrem.

Prva bitka
U mjesecu saferu, dakle na poetku dvanaestog mjeseca od svog do
laska u Med inu, Poslanik je poduzeo svoj prvi vojni pohod. B ilo je to u V ed
danu, tzv. Bitka na Ebvau. Cilj su bile Kurejije i Benu Dumra b. Bekr b.
' Abd Menat b. Kinana. Tom prilikom su Benu Dumra s njim sklopili primir
je i B oiji Poslanik se potom vratio u Meinu bezbjedno, bez ikakvih izne
naenja ili urota. Tu je proveo ostatak mjeseca safera i prvi dio rebiu-1evvela.

Pohod 'Ubejde b. el-Harisa - prva zastava koju je digao Poslanik

Boiji Poslanik je poslao jedan odred od ezdeset, odnosno osamdeset
konjanika na elu s ' Ubejdom b. el-Harisom b. el-Muttalibom b. ' Abd Mena
fom b. Kusajjom. Kompletan odred sainjavali su muhadiri, bez ijednog en
sarije. ' Ubejde je s nj ima doao do jednog izvora, u donjem dijelu klanca el
Murre, gdje se suoio s ogromnim brojem Kurejija. Meutim, do sukoba
izmeu njih nije dolo. Jedino to se desilo bilo je to da je jedna strijela pog
odila Sa' ada b. Ebi Vekkasa. Bila je to prva odapeta strijela u islamu.
Dvije grupe su se zatim razdvoj ile, a muslimani su tu imali i svoju od
stupnicu.
l . Mudd i sa' - vrste mjere.
2. Duhfa mjesto izmeu Mekke i Medine.
-

Pos/anikov tivotopis

1 13

Odlazak Hamzinog odreda do obale mora

Sa istog tog mjesta Poslanik je poslao jo jedan odred od trideset kon
janika na elu s Hamzom b. ' Abdulmuttalibom b. Haimom. Odred su i ovog
puta sainjavali iskljuivo muhadiri, a Hamza ih je odveo do obale mora iz
pravca el-Isa. Tamo se suoio s Ehu Dehlom b. Hiamom s koj im je bilo tri
stotine konjanika iz Mekke. Meutim, izmeu njih se isprijeio Meddi b.
' Amr el-Dihni koj i je s obje strane odravao prijateljske odnose, te su se
dvije grupe ponovo razdvojile bez borbe.

Pohod na Buvat
Boiji Poslanik je zatim, u mjesecu rebiu-1-evvelu, krenuo s voj skom
prema Kurej ijama 1 i stigao do B uvata 2 iz pravca Radve 3, ali se nije su
kobljavao. Otud se ponovo vratio u Meinu gdje je ostao ostatak mjeseca re
biu-l-ahira i dio dumade-1-ula.

Pohod na el-'Uajru
Potom je Poslanik ponovo krenuo na Kurejije zaputivi se planins
kom stazom Benu Dinara, a onda ravnicom ei-Habbara sve dok se nije zaus
tavio pod palmom u jednoj ravni Ibn Ezhera. Pod palmom je obavio namaz i
tu se sada nalazi njegova damija. U tom mjestu mu je spremljena hrana i on
je objedovao zajedno s ostalim ljudima. Ondje gdje je kuhana hrana j o su
vidljiva kamena postolja na koja su stavljani upovi. Vodu su mu donosili s
izvora po imenu el-Muteres.

Nakon toga je nastavio put ostavljajui el-Halaik 4 na lijevoj strani,

probijajui se kroz tjesnac poznat kao Abdullahov tjesnac. Zatim je skrenuo
ulijevo i spustio se u Jeljel odakle je, zajedno sa svojim i ljudima iz Dabbue,
siao jo nie sve do jednog bunara pored kojeg su se malo okrijepili. Potom
je nastavio preko polja Mele! sve dok nije izaao na put u podruju malih
pustinjskih enklava el-Jemama. Put ga je odatle vodio pravo sve do el
' Uajra u niziji Jenbu 'a. Tu je proveo cijeli dumade-1-ula i nekoliko noi
dumade-1-ahire, i za to vrijeme dogovorio prijateljske odnose s Benu Mud
lidom i njihovim saveznicima iz plemena Benu Damra.
Na kraju se bez borbe vratio u Meinu.
l . U Medini je kao svog zamjenika ostavio Es-Sai ba b. 'Usmana b. Maz'una.
-

2. Bu vat planina u Arabiji, blizu Jenbu 'a.

3. Radva - planina kod Medine.
4. EI-Halaik - zemljite u Medini koje je pripadalo 'Abdullahu b. Ahmedu b. Dahu.

1 14

Ibn Hiam

Odred Sa'ada b. Ehi Vekkasa

U meuvremenu je Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, pos
lao u pohod Sa'ada b. Ehi Vekkasa sa osam grupa muhadira. Oni su otili
do El-Harrara u podruju Hidaza, ali su se vratili bez uputanja u borbu.

Pohod na Safvan - prva bitka na Bedru

Po povratku s pohoda na el- ' Uajru, Boiji Poslanik je u Medini ostao
samo nekoliko noi, u svakom sluaju manje od deset, kad je medinska stada
napao Kurz b. Dabir el-Fihri. Poslanik je odmah krenuo u potragu za njim'
stigavi ak do jedne doline po imenu Safvan koj a se nalazila na jednoj stra
ni B edra. Medutim, Kurz b. Dabir mu je uspio umai, no i pored toga ovaj
pohod se tretira kao prvi pohod na Bedr. Nakon njega Boij i Poslanik se
opet vratio u Meinu i tu proveo ostatak dumade-1-ahire, redeb i a 'ban.

Odred 'Abdullaha b. Daha

B oij i Poslanik, sallellahu ' alejhi ve sellem, je u mjesecu redebu
poslao ' Abdullaha b. Daha, svog povjerenika iz tzv. prvog Bedra, sa osam
eta sastavljenih iskljuivo od muhadira i pritom mu uruio jedno pismo,
naredivi mu da ga otvori i proita tek nakon dva dana putovanja. I 'Abdul
lah je krenuo, no nikoga nije prisiljavao da pode sa njim.
Nakon dva dana putovanja otvorio je pismo. U njemu je pisalo:
" Kada proita ovo moje pismo, nastavi dalje sve dok ne doe do Nahle,
tamo izmedu Mekke i Taifa. Odatle motri na Kurejije i prikupi nam sve
mogue informacije o njima ! "
Proitavi pismo, rekao je: " Razumio sam i pokoravam se ! " Potom se
obratio svojim ljudima. " Boiji Poslanik mi nareuje da idem sve do Nahle i
da otud motrim na Kurejije, te da ga izvijestim o tome. Zabranjuje mi da
bilo koga od vas prisiljavam na to. Prema tome, ko od vas hoe i eli da se
tamo nade, neka pode, a ko ne eli neka se vrati ! Ja, osobno, idem po zapovi
jesti B oijeg Poslanika ! "
I poao je, a s njim su poli i njegovi ljudi. Nijedan od njih nije odustao.

l . Za upravnika Medine u tom njegovom odsustvu i menovao je Zejda b. Harisu.

Poslanikov tivotopis

1 15

Tako je zaao u Hidaz. No na jednoj visoravni, pored izvora zvanog

Bahran, Sa'ad b. Ebi Vekkkas i 'Utbe b. Gazevan su izgubili svoju devu
koju su dotle bili naizmjenino jahali. Tako su njih dvojica ostala da je trae,
dok je ' Abdullah b. Dah s ostalima nastavio dalje sve dok nisu stigli do
Nahle. Tu je pored nj ih naila kurejijska karavana natovarena groicama,
koom i drugom kod Kurejija uobiajenom trgovinskom robom. U karavani
su se nalazili: ' Amr ibn el-Hadremi, 'Usman b. ' Abdullah b. el-Mugira i nje
gov brat Nofel b. ' Abdullah, te el-Hakem b. Kej san.
Kad su ih ugledali tako blizu, pobojali su se. 'Ukkae b. Muhsan, koji
je imao obrijanu glavu, istupio je s ciljem da izvidi situacij u. Kad su njega
ugledali, umirili su se.
"Domai su ! " , rekli su. " Nema mjesta bojazni ! "
Onda su se poeli konsultirati u vezi s njima. Bilo je to posljednjeg
dana mjeseca redeba 1. "Ako ih noas pustimo", zakljuili su, " zai emo u
zabranjene mjesece i nita im neemo moi, a ako ih pobijemo, nesumnjivo
emo ih pobiti u zabranjenom mjesecu ! "
Bili su tako u dilemi i bojali se nasrnuti na njih. Zatim su se okuraili
i saglasili se da ih napadnu i ubiju koga mognu, a da robu zaplijene . Vakid b.
' Abdullah et-Temimi je potegao strijelu, pogodio 'Amra b. el-Hadremija i
ubio ga. ' Usman, b. ' Abdullah i el-Hakem b. Kejsan su zarobljeni, dok je
Nofel b. 'Abdullah uspio umai. ' Abdullah b. Dah se s karavanom i dvoji
com zarobljenika potom vratio u Medinu kod Boijeg Poslanika.
Meutim, kad su stigli u Medinu, naili su na neprijatnost.
"Ja vam nisam naredio da ubijate u zabranjenom mjesecu ! " , rekao im
je Poslanik i odbio uzeti bilo ta od njihovog ratnog plijena. Na te Poslani
kove rijei oni su izrazili svoje kajanje i pomislili da su izgubljeni. Muslima
ni su ih otro ukoriti za djelo koje su uinili.
"Muhammed i njegovi ljudi su dopustili da se narui svetost zabranje
nog mjesec a ! " , bila je reakcija Kurejija na to. "U tom mjesecu su, eto,
izvrili ubistvo, oteli imovinu i zarobili ljude ! "
Muslimani koji s u se jo uvijek nalazili u Mekki, odgovorili su: "To
to su uinili, uinili su u mjesecu a 'banu ! "
Kada su ljudi posvuda poeli priati o tome, Allah j e Svom Poslaniku
objavio:

Pitaju te o borbi u svetom mjesecu. Ti reci: "Borba u njemu grijeh je

veliki! Ali, odvraanje od Allahova Puta, i nevjerovanje u Njega, i okretanje
1 . Naredni dan je, naime, ve pripadao tzv. zabranjenim mjesecima u kojima se nije
smjela prolijevati ljudska krv (op. prev.)

1 16

Ibn Hiam

od Hrama svetoga, i progon stanovnika njegovih iz njega - to je vei grijeh

kod Allaha ", tj . ako ste ih vi i napali u svetom mjesecu, pa oni su vas odv
raali od Allahova Puta, uz to to jo i ne vjeruju u Njega, kao to su vas tje
rali od Hrama svetoga i protjerivali vas odatle, a vi ste njegovi stanovnici to je kod Allaha vee od ubistva nj ihovih ljudi koje ste vi poinili, "A zlos
tavljanje je gore od ubijanja ! (El-Bekare, 2 1 7 .), tj . zavodili su muslimana u
njegovoj vjeri sve dok ga ne bi ponovo vratili u nevjerstvo, a to je kod Alla
ha vee i groznije od ubistva. A oni e se boriti protiv vas neprestano da bi
vas od vjere vae odvratili, ako ikako budu mogli, tj . oni e ustraj no initi
najodvratnije i najgroznije stvari i nee se toga okaniti niti se pokajati.
Kad su ovi ajeti objavljeni, ime je Allah rasteretio musli mane i od
stranio od nj ih zabrinutost i strah koj i su ih bili zahvatili, Boiji Poslanik je
odluio zadrati karavanu i dvoj icu zarobljenika. U meuvremenu su mu
Kurej ije poslale ponudu za otkup ' Usmana b. 'Abddullaha i el-Hakema b.
Kejsana, na ta je Poslanik odgovorio: "Ne, neemo vam ih izruiti sve dok
nam ne dou naa dva ovjeka - tj . Sa'ad b. Ehi Vekas i 'Utbe b. Gazvan - za
koja strahujemo od vas ! U sluaju da ih ubijete, i mi emo ubiti ovu dvojicu
vaih ! "
Ubrzo potom stigli su i Sa'ad i 'Utbe, pa j e Poslanik u zamjenu za
nj ih oslobodio zarobljene.
El-Hakem b. Kejsan je kasnije primio i slam i postao dobar musliman.
Ostao je uz Boijeg Poslanika sve dok nije poginuo kao ehid u bici kod
B i ' ru Ma' une. ' Usman b. ' Abdullah je, meutim, ostao u Mekki gdje je i
umro kao nevjernik.

Preusmjerenje kible prema Ka 'bi

Tvrdi se da se preusmjerenje kible prema Ka 'bi desilo u mjesecu
a'banu, na poetku osamnaestog mjeseca od preseljenja Poslanika iz Mekke
u Meinu.

Velika Bitka na Bedru

Boij i Poslanik, sallellahu ' alejhi ve sellem, je doznao da se iz Sirije
vraa Ebu Sufjan b. Harb s velikom kurejijskom karavanom koj a je nosila
ogromno blago i trgovaku robu. S karavanom je ilo trideset do etrdeset
ljudi, meu kojima su bili i Mahzema b. Nofel i ' Amr b. el- ' As, te je odmah
muslimane uputio prema njima.

Poslanikov ivotopis

1 17

"To je kurejijska karavana", rekao im je, "koja nosi njihovo blago.

Idite joj u susret - moda je Allah uini naim plijenom ! "
J ljudi su krenuli prema njoj, neki lahko, a neki snebivajui se, jer
nisu vjerovali da e se Boiji Poslanik i u rat uputati.

Primakavi se Hidazu, Ebu Sufjan je pomno oslukivao vijesti i stra

hujui za svoje ljude raspitivao se kod prolaznika. Neki od njih su ga izvijes
til i : "Muhammed je sakupio ljude i namjerava vas napasti ! " , to mu je jo
vie povealo oprez. Odmah je unajmio Damdama b. 'Amra el-Giffarij a i
poslao ga u Mekku, naredivi mu da ode do Kurejija, da im kae da im je
imovina u opasnosti i da je Muhammed sa svojim lj udima izaao da ih pre
sretne.
Damdam b. ' Amr je s tom porukom istog asa odjurio za Mekku . . .
Meutim, tri noi prije no to e Damdam stii u Mekku, ' Atika b int
' Abdulmuttalib je usnula jedan grozan san od kojeg se jako uplaila. Stoga je
odmah poslala po svog brata ' Abbasa b. ' Abdul muttaliba.
" Brate " , rekla mu je, "ja sam sino sanjala neto to me je jako
uplailo i bojim se da tvoj narod ne zadesi kakvo zlo i nevolja. Zato n ikome
nemoj rei to u ti kazati ! "
"A ta s i to sanjala? ! " , upitao j e 'Abbas.
"U snu sam, " , ispriala je ' Atika, "vidjela konjanika kako se primie
sa svojom karavanom i zaustavlja se u ei-Ebtahu, a potom iz sveg glasa vie:
"Ustajte nehajni i pozabavite se svojom pogibelj i koja vam se nadvila u
trome ! " Onda sam vidjela kako se ljudi okupljaju oko njega: on ulazi u
mesdid, a oni idu za njim. I dok su tako stajali oko njega, on i njegova kara
vana su se odjednom pokazali na krovu Ka'be, odakle je on opet viknuo:
"Ustajte nehajni i pozabavite se svoj om pogibelj i koja vam se nadvila u
trome ! " Zatim se sa svojom karavanom pojavio na vrhu Ebu Kubej sa 1 pa i
otud vikao na isti nain. Potom je uzeo jedan veliki kamen i bacio ga s vrha
brda. Kamen je padao kroz zrak da bi se u podnoju rasprio, a njegovi dije
lovi uli u svaku mekansku kuu ! "
"Rije je, doista, o ozbiljnom snu ! " , rekao j e ' Abbas . " uti i ti o nje
mu i nikome ga ne spominj i ! "
Zatim j e izaao i u putu susreo El-Velida b . ' Utbu b . Reb i 'u, svog do
brog prijatelja, i odmah mu ispriao to to je uo, zamolivi ga pritom da o
tome nikome ne pria. El-Velid je, meutim, to ispriao svom ocu ' Utbi i
tako se vijest o tome proirila cijelom Mekkom, tako da su je prepriavale i
Kurejije u svojim sastajalitima !
l . Ebu Kubejs - brijeg na istoku Mekke.

1 18

Ibn Hiam

' Abbas pria:

- Slijedeeg jutra sam poao da obavim tavaf oko Ka 'be, a Ebu Oehl
b. Hiam je ve sjedio s jednom grupom Kurejija. Raspravljali su o Atiki
nom snu . Ugledavi mene, rekao je: "Ebu Fadle! Kad zavri s tavafom,
svrati malo do nas ! " Tako sam i uradio - kad sam obavio tavaf priao sam im
i sjeo meu njih, i prvi mi se obratio Ebu Dehl:
" Kad se to kod vas pojavila ta proroica? ! "
" Na ta misli?", odgovorio sam.
"Na san koj i je usnula ' Atika."
"A ta je usnula? ! " , upitao sam.
" Benu 'Abdulmuttalib ! " , kazao je. "Zar vam nije dovolj no to su vam
mukarci poslanici, ve su vam se i ene poele time baviti ! ? 'A tika tvrdi
kako je u snu ula onoga kako kae: " Diite se u trome ! " Mi emo vam, eto,
ekati to troje, pa ako bude tano to to je kazala, ono e se i desiti, a ako
prou tri dana, a nita se ne desi, zapisaemo vas kao najlaljiviju familiju
meu Arapima ! "
' Abbas dalje kae :
" Nije mi bilo teko ispriati o snu ' Atikinom, no ipak sam to odbio.
Porekao sam da je 'Atika sanjala bilo ta i u tome smo se razili . Te noi u
moju kuu dolazile su ene plemena Benu 'Abdulmuttaliba i korile me:
"Kako ste dozvolili tom odvratnom pokvarenjaku da vrijea vae lj ude, a
onda i ene ! ? Ti si sve to, jel' da, lijepo sasluao, a nisi mu umio odgovoriti ! "
" Ipak sam neto uinio" , odgovorio sam, "premda m i nije bilo teko d a mu
ispriam! Ali u mu se, Allaha mi, suprotstaviti i ako se ponovo vrati na ovu
temu, doista u vas zatititi od njega ! "
Treeg dana od ' Atikinog sna ustao sam ljut i neraspoloen. inilo mi
se da mi je promaklo zadovoljenje moje tatine. Uao sam u mesdid i ugle
dao Ebu Dehla b. Hiama. Odmah sam, tako mi Allaha, poao prema njemu
da ga presretnem ne bi li mi ponovo rekao neto slino, pa da mu vratim
milo za drago - a bio je mrav ovjek, iljata lica, otra jezika i otroumna
pogleda, - no on je uurbano poao prema vratima mesdida. " ta li mu je,
Bog ga prokleo ! ? " , pomislio sam u sebi. " Da to sluaj no ne ini stoga da ga
ne izvrijedam? ! " Medutim, on je uo ono to ja nisam - glas Damdama b.
'Amra el-Giffarija koji je vikao iz doline stojei na svojoj devi, koj oj je bio
razrezao nos, izvrnuvi sedlo i pocijepavi mu obod. Vikao je:
" O Kurej ije ! Udarac, udarac ! Vae blago s Ebu Sufjanom - pre
prijetio ga je Muhammed sa svoj im ljudima! Ne vjerujem da ete ga moi
spasiti. Pomo ! Pomo ! "

Poslanikov tivotopis

1 19

To nas je obojicu okupiralo i nismo imali vremena jedan za drugog.

Ljudi su vrlo brzo bili spremni.
" Misli Muhammed i njegovi ljudi " , govorili su, "da e i ovoga puta
biti kao s karavanom Ibn el-Hadremij a ! l Bogme e sada vidjeti neto drugo ! "
Neki s u polazili osobno, a neki u svoje ime slali drugoga. Na taj nain
je u boj krenulo kompletno pleme Kurej. Od svih njegovih uglednika izos
tao je jedino Ebu Leheb b. 'Abdulmuttalib koji je u svoje ime poslao el
Asija b. H iama b. el-Mugiru, kojemu je zauzvrat otpisao etiri hiljade dirh
ema duga koje mu je dugovao.

Umejje b. Halef, krupan i debeo starac je utom oko sebe okupio one
koji su ostajali. Dok je on u haremu sjedio s ljudima, doao mu je 'Ukbe b.
Ehi Mu it nosei u ruci kadionicu sa arom i alojevim drvcetom, i spustio je
pred njega.

" Okadi se, Ehu 'Ali ! " , rekao mu je. "Ionako si kao ena ! "
"Bog te unakazio da Bog da ! " , odgovorio j e on. " I tebe i to s im si
doao ! "
Zatim j e ustao, spremio se i poao s a ostalima.
Kad je ve sve bilo spremno i kad su trebali krenuti, sjetili su se rata
koj i se desio izmedu njih i plemena Benu Bekr b . Abdi Menat.
" Da nam oni ne zadu s leda ! ?" , pitali su se i to ih je bilo skoro pokole
balo. Medutim, tad im se prikazao Iblis u liku Surake b. Malika b. Du ' uma
el-Medledija.
"Ja u se pobrinuti za to da vam s leda ne doe nikakva neprijatnost",
rekao im je. "Slobodno idite, i to odmah ! "
Boij i Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, j e krenuo nakon nekoliko
noi mjeseca ramazana. S njim su, dakako, bili i njegovi ashabi . ' Amr b.
Ummi Mektuma je odredio da predvodi ljude u namazu, dok je Ebu Lubabu
vratio iz Revhae i imenovao ga upraviteljem Medine. Zastavu je predao
Mus'abu b. ' Umejru, a bila je bijele boje. Ispred B oijeg Poslanika su ile
dvije crne zastave. Jednu je nosio 'Ali b. Ebi Talib i ona se zvala el- ' Ukab
(crni orao, prim. prev.), dok su drugu nosile neke ensarije.
Ashabi B oijeg Poslanika su tada imali ukupno sedamdeset deva i ja
hali su ih naizmjenino. Tako su Boiji Poslanik, 'Ali b. Ehi Talih i Mersed
b. Ebi Mersed el-Ganevi naizmjenino j ahali jednu devu . Drugu su jahali
Hamza b. ' Abdulmuttalib, Zej d b. Harisa, Ebu Keba i Enesa - Poslanikovi
osloboeni robovi, treu Ebu Bekr ' Umer, ' Abdurrahman b. ' Avf itd.
l . Tj . 'Amr b. ei-Hadremi koji je ubijen od orunika 'Abdullaha b. Daha.

1 20

Ibn Hiam

Iz Medine su krenuli brdskom medinskom stazom prema Mekki . Za

tim su proli kroz el- ' Akik, Zu el-Halife, Evlat el-Dej, Turban, Melel, Ga
mis el-Hamam, onda kroz male pustinje el-Jemama, Sejalu, kanjon Revhae i
enuku. U mjestu ' Irk el-Zabjeh su susreli nekog beduina i pitali ga za kara
vanu, no od njega nita nisu mogli doznati. Neki ashabi su mu tad rekl i:
" Zato ne pozdravi Boijeg Poslanika? ! " "Zar meu vama ima Boij i Posla
nik? ! " , upitao je on. " Data da ima ! " , odgovorili su i on ga je pozdravio.
"Ako si ve Boij i Poslanik", rekao je potom, "onda mi reci ta se nalazi u
stomaku ove moje deve ? ! " Tu se umijeao Selema b. Selame b. Vak. "Zato
o tome pita Boije g Poslanika?" , rekao je. " Hodi meni i ja u ti odgovoriti .
Skoio si na nju i sada se u njenom stomaku nalazi jare ! "
"Fuj ! " , rekao j e na to Boij i Poslanik. "Obrukao si ovjeka ! " , a zatim
se okrenuo od Seleme.
Potom se Poslanik spustio do Sedseda, bunara u Revhai, a onda
krenuo dalje do Munsarefa. U Munsarefu je put prema Mekki ostavio na lije
voj strani i krenuo desno, prema Nazejji, u pravcu Bedra, brzo preavi doli
nu Ruhkan, negdje izmeu Nazejje i klanca Safra' . No kad se primakao
ovome klancu, odaslao je Besebsa b. 'Amra el-Duhenija i 'Adijja b. Ebi el
Zagbau el-Duhenija da mu prikupe informacije o Sufjanu b. Harbu i ostali
ma. Istovremeno je sa svojim ljudima jednako slijedio put.
Ubrzo potom mu je stigla vijest o pohodu Kurejija koje su dolazile
da zatite svoju karavanu. Odmah je svoje ljude izvijestio o tome i pristupio
konsultiranju s nj ima. Prvi se javio Ebu Bekr es-Siddik i lijepo i mudro gov
orio. Potom je ustao El-Mikdad b. ' Amr.
" B oiji Poslanie ! " , rekao je. " Idi po Allahovu nahoenju, a mi smo s
tobom. Mi ti, tako mi Allaha, neemo rei kao to su Jevreji rekli Musau:
" Idi ti i tvoj Gospodar i borite se ! Mi emo evo ovdje sjediti ! " Mi tebi veli
mo: Idi ti i tvoj Gospodar i borite se, a i mi emo se boriti uz vas ! Tako mi
Onoga koji te s Istinom posla, da nas povede ak u B erk el-Gimad 1, mi bis
mo se i tada s tobom borili protiv svakog ko ti stane na put, sve dok ne doe
do cilj a ! "
Boiji Poslanik mu s e lijepo zahvalio n a t i m rijeima i z a njega Alla
hu dovu uputio. Potom je rekao :
" Ljudi, recite ta da inimo ! "
Tu se prvenstveno obraao ensarijama jer su oni bili i brojniji, a i kad
su na 'Akabi davali svoju prisegu rekli su mu : " Boiji Poslanie, mi ti ne
grantiramo bezbjednost dok ti ne doe u nae kue, a kada doe tad si u
l . Berk el-Gimad - mjesto u Jemenu.

Poslanikov iivotopis 121

naem okrilju. Tu emo te tititi od svega onog od ega titimo svoju dj ecu i
svoje ene ! " Poslanik se stoga bojao da ga ensarije misle tititi samo ako ga
neko napadne u Medini, a ne i u sluaju ako ih povede protiv nekog neprija
telja izvan njihova kraja.
Kad je to rekao, pridigao se Sa 'ad b. Mu 'az.
" Boiji Poslanie ! " , rekao je. "Ti, Allaha mi, kao da se ponajvie
nama obraa? ! "
" Da, vama ! " , rekao j e Poslanik.
"Ta mi smo, Poslanie, povjerovali u tebe" , odgovorio je Sa'ad, "i u
sve to nam ti kae . Posvjedoili smo da je to s ime nam dolazi prava Isti
na i dali smo ti naa obeanja i nau tvrdu rije da emo te bespogovorno
sluati i pokoravati ti se . Idi , B oiji Poslanie, gdje god hoe mi emo svu
da ii s tobom ! Tako mi Onog koji te s Istinom posla, da nas u ovo more po
vede i zagazi u njega, i mi bismo zagazili s tobom, i niko od nas ne bi izos
tao. Nama nije mrsko da nas sutra povede protiv neprijatelja. Mi smo
estoki u ratu i tvrdi u boju. Moda e ti Allah o nama pokazati neto to e
te jako obradovati. Povedi nas, s B oijom pomoi ! "
-

Ove Sa'adove rijei mnogo obradovae Boijeg Poslanika i ulie mu

novu snagu. "Poite i radujte se ! " , rekao je. " Allah mi je obeao jednu od
dvije skupine 1 , i ja kao da evo sada gledam mjesta njihove pogibije ! "
Potom se spustio u neposrednu blizinu Bedra. Onda j e uzjahao s jed
nim od svojih ljudi 2 i krenuo u okoli. U putu su naili na jednog starca i
kod njega sc raspitivali o Kurejijama, o Muhammedu i njegovim ljudima i o
svemu to eventualno zna o njima.
"Neu vam nita rei", rekao je starac, "dok mi ne kaete ko ste?"
"Ako ti nama kae, kazaemo i mi tebi ! " , odgovorio je Poslanik. "Jedno za
drugo, dakle ? ! " , rekao je starac. "Uredu, neka vam bude. uo sam da je Mu
hammed sa svojim ljudima poao toga i toga dana, i ako je tano rekao taj
to mi je to ispriao, oni se sada nalaze u tom mjestu ", - precizirajui mjesto
u kojem se Poslanik doista i zaustavio. " Isto tako sam uo da su Kurejije
krenule toga i toga dana, i ako je taj koji mi je to ispriao istinu rekao, oni se
sada nalaze u tom mjestu" , - rekavi ime mjesta u kojem su se Kurej ije dois
ta i nalazile. "Sada mi recite ko ste vi?"
"Mi smo od vode ! " , odgovorio je Poslanik i udaljio se od njega. " ta
to znai od vode ? ! " , ostajao je starac pitajui se. " Da niste od vode Iraka? ! "
l . Prva skupina je, u stvari, velika kurejijska trgovaka karavana, u kojoj se nalazio i
Ebu Sufjan i Ebu Amr b. el- As. Druga je ona koju je otjerao Ebu Dehl, a koja je bila vrlo
brojna i dobro naoruana.
2. B io je to Ebu Bekr es-Siddik.

122

Ibn Hiam

Poslanik se potom vratio svojim ljudima. Kad se spustila veer poslao

je grupu ljudi, meu kojima je bio i 'Ali b. Ebi Talih, el-Zubejr b. el- 'Avam i
Sa'ad b. Ebi Vekkas, da odu do izvora na Bedru i izvide situaciju oko njega.
Tu su zatekli kurejijske vodonoe meu kojima je bio i Eslem, momak iz
Benu el-Hadada i 'Arid ebu Jesar, mladi Benu el- ' Asa b. Sa'ida. Nj ih su
doveli natrag i ispitivali ih, dok je Boiji Poslanik stajao u namazu.
"Mi smo kurejijske vodonoe" , rekli su. "Poslali su nas da im done
semo vode s izvora. "
Ljudima se nije dopala nj ihova pria, jer su se nadali da bi oni mogli
biti Ebu Sufjanovi ljudi. Stoga su ih poeli tui i kad su ih ve sasvim izmrc
varili, priznali su da uistinu pripadaju Ebu Sufjanu. Tad su ih prestali tui, a
Boiji Poslanik je dva puta na seddu pao, potom zavrio namaz, a onda re
kao: " Kad su vam istinu govorili, vi ste ih tukli, a kad su slagali pustili ste ih !
Pravo su rekli, Allaha mi, oni su kurejijski. Izvijestite me o Kurej ijama ! "
" Kurejije se nalaze tamo iza onog posljednjeg brda", odgovorili s u oni.
" Koliko ih ima?" , pitao je Poslanik.
"Ne znamo" , kazali su.
" Koliko dnevno kolju ivotinja?"
"Jedan dan devet, a drugi deset."
" Ima ih, dakle, izmeu devet stotina i hiljade ! " , zakljuio je Poslanik.
" Ko od uglednika ima meu nj ima?"
" Ima ' Utbe b. Rebi'a", odgovorili su,"zatim ejba b. Rebi 'a, Ebu el- .
B ahteri b. Hiam, Hakim b. Hizam, Nofel b. Huvejlid, el-Haris ibn ' Amir b.
Nofel, Tu 'ajma b. Adijj b. Nofel, el-Nadr b. el-Haris, Zeme ' a b . el-Esved,
Ebu Dehl b. Hiam, Umejje b. Halef, zatim dva Hadadova sina - Nebih i
Munebbih, onda Suhejl b. 'Amr i 'Amr b. 'Abdu Vudd . . . "
Tad se Poslanik okrenuo ljudima.
" Izgleda da vam je Mekka poslala najbolje to je imala ! " , rekao im je.
U meuvremenu su Besebs b. 'Amr i 'Adijj b. Ebi el-Zagba' ili prema Bedru. Zaklonuli su se za jedan breuljak, nedaleko od izvora na Bedru i
napili se iz svoje male pohabane mjeinice. Na izvoru je bio Meddi ibn
'Amr el-Duheni i 'Adijj i Besebs su uli dvije djevojke koje su se pored iz
vora prepirale oko duga. Dunica je govorila: " Karavana stie sutra ili preko
sutra, pa u im ja kakvu uslugu uiniti i tako ti vratiti dug . " "Tako je ! " , rekao
je Meddi i razdvojio ih. uvi to, 'Adijj i Besebs su uzjahali svoje deve i
zaputili se B oijem Poslaniku, te mu ispriali ta su tamo uli.
U to vrijeme je na izvor doao Sufjan b. Harb kako bi, iz opreza, IZ
vidio situaciju prije dolaska karavane.

Poslanikov tivotopis

1 23

"Jesi li ikoga osjetio u blizini?", upitao je Meddija b. ' Amra. " Nisam
vidio nikog nepoznatog ", odgovorio je ovaj . " Istina, vidio sam dvojicu
jahaa koji su stajali tamo iza onog breuljka. Napili su se vode iz svoje
mjeinice i otili. "
Ebu Sufjan s e odmah zaputio prema mjestu za koje mu j e reeno da
su stajali na njemu. Uzeo je balegu njihovih deva, izmrvio je i u njoj primije
tio kotice.
"Moga mi Boga, ovo je od medinske hrane ! " , rekao je.
Potom se hitro vratio svojim ljudima, devu okrenuo u drugom pravcu
i tako izbio na obalu . Bedr je ostavio na svoj oj lijevoj strani, jaui brzo .
Poto je bio siguran da je dobro osigurao karavanu, Kurej ijama je
uputio sljedeu poruku : "Vi ste izali da zatitite svoju karavanu, svoje ljude
i imetak. Bog je sve to ve izbavio, te se stoga moete vratiti ! " " Bogme se
mi neemo vratiti dok ne doemo na Bedr ! " , rekao je Dehl b. Hiam. Bedr
je, naime, Arapima bio jedno od vaarskih mjesta gdje se svake godine stje
cala svakojaka roba. "Tu emo da provedemo tri dana, da koljemo ivotinje,
dijelimo hranu i toimo vino. Tu e da nas zabavljaju pjevaice, da svi Arapi
uju za nas, na pohod i silu. Poslije e nas svi itekako uvaavati, dovijeka.
Kreimo ! "
I Kurej ije s u krenule i tako stigle do kraja dol ine. Utom j e Allah pos
lao oblak i zemlja je postala mekahna. To je doprinijelo da se tlo pod noga
ma Boijeg Poslanika i njegovih ljudi poelo lijepiti za njih, no ipak ih nije
sprjeavala u hodu. Kurejije, meutim, nisu mogle nastaviti put. Stoga je
Poslanik prije nj ih stigao do vode i zaustavio se kod izvora koji je bio naj
blii Bedru. El-Hubab b. el-Munzir ga je upitao:
"Boiji Poslanie, je li ti ovo mjesto odredio Allah, te ga mi ne
moemo zamijeniti, ili se radi o ljudskoj procjeni, ratu i varki ? ! "
"Rije j e o procjeni, ratu i varki " , odgovorio j e Poslanik.
"Onda ovo nije najbolje mjesto, B oiji Poslanie ", rekao je el-Hubab.
"Povedi ljude do najblieg izvora od nj ih, i tu emo se zaustaviti. Potom
emo zatrpati sve bunareve koji se nalaze iza njega, a na samom izvoru
emo sagraditi veliki bazen i napuniti ga vodom. Onda emo ih napasti, i mi
emo imati odakle piti, a oni nee ! "
"Odlina idej a ! " , rekao j e Poslanik i poveo ljude z a sobom.
Kad su stigli do izvora koji je bio najblii Kurej ijama, zaustavili su
se, i Poslanik je naredio da se bunarevi zatrpaju. Na samom izvoru je sagra
dio bazen koji se ubrzo napunio vodom i oni su u njega zabacili svoje kante.
Sa 'ad b. Mu 'az je rekao : " Boij i Poslanie, daj da ti sagradimo kakav

1 24

Ibn Hiam

ador pa da bude u njemu, i da ti uz njega pripremimo tvoje deve ? ! Mi

emo se suoiti s neprijateljem, pa ako nas Allah pomogne te ga nadvlada
mo, bie to ono to i elimo, a ako budemo potueni, ti sjedi na svoje deve i
prikljui se oni ma to su ostali iza nas ! Ta iza tebe je ostalo mnogo naroda,
Boij i Poslanie, i oni ti nisu nimalo manje dragi od nas. Da su znali da e
ii u rat, sigurno ne bi izostali ; neka te Allah pomogne s njima, neka se sav
jetuju i bore s tobom ! "
Boij i Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, mu se lijepo zahvalio na
tome i za njega uputio dovu Allahu. Zatim mu je doista sagraen ador, i on
je boravio u njemu.
Kad su osvanuli, Kurejije su se pokrenuli. Prilazili su, a kada ih je
Poslanik ugledao kako se sputaju niz ' Aknakal, tj . pjeanu dinu s koje su
silazili u dolinu, rekao je: "Boe moj , Kurejije evo dolaze u svom svom sja
ju i raskoi . Oni se Tebi protive i u la utjeruju Tvoga Poslanika. Boe moj ,
podari mi pomo koju Si mi obeao i uniti ih ovoga jutra, moj Boe ! "
Spustivi se, jedna grupa Kurejija se zaputila prema bazenu B oijeg
Poslanika.
"Pustite i h ! " , rekao je Poslanik.
Koj i god se je od njih tad napio, bio je ubijen, izuzev Hakima b. Hiza
ma. On je jedin i poteen, nakon ega je primio i islam, te postao dobar
musliman. Tako je kasnije, kad bi mu se u borbi umorila desna ruka, govo
rio: "Ne, tako mi Onoga koj i me spasio na dan Bedra ! "
Kad su se umirili, poslali s u 'Umejra b. Veheba el-Dumehija, d a os
motri Muhammedove, sallellahu 'alejhi ve sellem, ljude. On je na konju
optrao oko muslimanske vojske i odmah se vratio do njih.
" Ima ih oko tri stotine - koj i vie i l i manje", rekao je. "No pustite me
da pogledam da nemaju kakvu zasjedu i l i pojaanje ! "
Zatim je pojurio niz dolinu i odmakao vrlo daleko. Kako nita nije vi
dio, opet se vratio do nj ih.
"Nisam nita naao" , rekao je, "ali sam vidio ivotinje kako na sebi
nose usude: vidio sam medinske deve kako nose totalnu smrt - ljude koj i ne
maju nikakve zatite niti pribjeita do svojih sablj i ! Boga mi moga, mislim
da od njih nijedan nee biti ubijen prije no to ubije dvoj icu vaih ! A ako po
biju vas onoliko koliko ima nj ih, onda u ivotu nema vie dobra! Eto, pa vi
dite ta ete ! "
uvi to, Hakim b . Hizam j e odmah poao meu ljude. Doavi kod
'Utbea, rekao mu je:
" Ebu el-Velide, ti si kurejijski velikan i uglednik, i tvoja rije se

Poslanikov ivotopis

1 25

slua. Hoe li mi uiniti neto zbog ega e te spominjati po dobru dok je

svijeta i vijeka ! ? "
"A ta t o , Hald me?", upitao j e 'Utbe.
"Vrati ljude i preuzmi na sebe obavezu svog saveznika 'Amra b. el
Hadremija! " 1
" Hou " , rekao j e ' Utbe. " to se mene tie, smatraj to gotovim. Eto
sam ti se obavezao ! On je bio moj saveznik i na meni je da mu podmirim
krvarinu i imetak koji mu je uniten . No, otii ti do Hanzalina sina2, jer ako
e se iko ovome usprotiviti, usprotivit e se on ! "
Potom je 'Utbe b. Rebi ' a ustao i obratio se prisutnima.
" Kurejije ! " , rekao je. "Allaha mi, nita neete uraditi time to ete se
sukobiti s Muhammedom i njegovim lj udima ! Ako ga se i domognete, opet
e neki ljudi jedni drugima u lice gledati s mrnjom i prijezirom zato to mu
je ubio amidia, tetia ili nekoga iz njegove familije ! Stoga se vratite i pus
tite Muhammeda ostalim Arapima - ako ga oni ubiju, pa to i jest ono to ste
eljeli, a ako se to ne desi, on e se vas proi, a vi od njega nikada neete
uti to to elite ! "
Hakim dalje pria: "Od njega sam otiao Ebu Dehlu i zatekao ga
kako je ve izvadio svoj tit iz futrole i podmazuje ga uljem.
"Ebu el-Hakeme ! " , rekao sam mu . '"Utbe me je poslao do tebe da ti
kaem to i to . . . ! ", i ispriao mu sve to je ' Utbe kazao.
" Boga mi se prepao kad je ugledao Muhammeda i njegove ljude ! " ,
odgovorio j e on "Ali nikako ! Neemo se vratiti dok Allah ne presudi izmeu
nas i Muhammeda! Ni ' Utbe ne misli to to je rekao, ve je vidio da Mu
hammed ima malo ljudi, a meu njima mu je i sin, i on vas zbog njega
plai ! "
Potom je poruio ' Amiru b . el-Hadremiju: "Ovaj tvoj saveznik eli da
se vrati s ljudima, a ti si svoju odmazdu vidio vlastitim okom. Ustani i trai
svoje pravo i zadovoljenje za smrt svojega brata ! "3
'Amir b. el-Hadremi je odmah ustao, izaao na vidno mjesto i poeo
glasno vikati : "Jao moj ' Amr! Jao moj 'Amr! " Tako se razbuktalo borbeno
raspoloenje, ljudi su se raestili i sve ih je sjedinilo ono zlo u njima. To je
potpuno potisnulo poziv koji im je 'Utbe bio uputio.

l . Vidi poglavlje: odred 'Abdullaha b. Daha, str.

2.

Tj. Ebu Dehla b. Hiama, ija je mati od Hanzale b. Malika.

Tj . trai od Kurejija da se dre svoga ugovora s tobom, jer je on bio njihov susjed i
saveznik.
3.

1 26

Ibn Hiam

El-Esved b. ' Abd el-Esed el-Mahzumi, vrlo opak ovjek i niska morala, re
kao je: "Obavezujem se pred Bogom da u se po svaku cijenu napiti s njiho
va bazena, da u ga razoriti ili ubiti onog ko mi stane na put ! "
Kada j e poao, pred njega j e izaao Hamza b . ' Abdulmuttalib. Prili
kom susreta Hamza ga je tako udario da mu je nasred potkoljenice odbio
nogu ! B ilo je to nedaleko od izvora. On je pao na lea, a iz noge mu je
snano ik.lj ala krv i mlaz je iao u pravcu njegovih ljudi. Onda je puzei
doao do bazena i uao u njega kako bi ispunio svoju zakletvu. Hamza je
iao za nj im, a kad je uao u bazen, tako ga je udario da ga je usmrtio.
Nakon njega je izaao ' Utbe b. Rebi 'a sa svojim bratom ejbom i sin
om el-Velidom b. 'Utbetom. !stupivi ispred prvoga reda, pozvao je na dvo
boj . Pred nj ih su izala trojica mladia ensarija: ' Avf i Mu'aviz, sinovi Hari
sovi, i jo jedan ovjek po imenu 'Abdullah b. Revaha.
" Ko ste vi?", upitala su ona trojica.
"Ensarije" , odgovorili su ovi.
"Mi s vama nemamo nita ! " , kazali su, a potom je jedan od nj ih doviknuo: "Muhammede ! Izvedi pred nas nama ravne, iz naeg naroda ! "
"
' Ubejde b. el-Haris, dii se ! " , rekao je Poslanik. "Ustani Hamza, i ti ' Ali ! "
Kad su nj ih trojica istupila, oni s u opet pitali: " Ko ste vi?" ' Ubejd je
odgovorio: " ' Ubejd", Hamza je rekao: " Hamza", a 'Ali: " ' Ali . "
"Tako" , kazali su. " Ravni su nama, i asni ! "
' Ubejd, koji j e bio najstariji meu nj ima, izaao j e pred ' Utbeta b.
Rebi 'u, Hamza je izaao pred ejbu b. Rebi 'u, a 'Ali pred el-Velida b. ' Ut
beta. Hamza je odmah ubio ejbu, a ' Ali el-Velida, dok su ' Ubejde i 'Utbe
razmij enili po jedan snaan udarac tako da su oboril i jedan drugoga. Utom
su Hamza i ' Ali dotrali sa svojim sabljama i dotukli 'Utbeta, a ' Ubejdeta
odnijeli nazad.
Ljudi su se zatim uzburkali i dvije strane su se primakle jedna drugoj .
Poslanik je svojim ljudima naredio da ne zapoinju dok im on ne naredi.
" Ako vas pak pokuaju opkoliti, onda ih gaajte strijelama ! " , rekao
im je. Inae, nala.z io se je u svom adoru zajedno s Ebu Bekrom.
B itka na Bedru odigrala se u petak uj utro, sedamnaestog dana mjese
ca ramazana.
Poslanik je najprije uredio borbene redove, a zatim se vratio u svoj
ador. S nj im je bio samo Ebu Bekr el-Siddik. Boiji Poslanik, sallellahu
'alejhi ve sellem, se utom poeo obraati svome Gospodaru, spominjui pob
jedu koja mu je obeana.
Jo je govorio: " B oe moj, ako danas ova grupa bude poraena, nee

Poslanikov ivotopis

1 27

Te imati ko oboavati ! " " Boiji Poslanie ! ", rekao mu je na to Ebu Bekr.
" emu takvo preklinjanje ! ? Ta Allah e ti sigurno dati ono to ti je obeao ! "
Poslanik je utom nakratko utonuo u san u svom adoru, no ubrzo se
je probudio. " Raduj se, Ebu Bekre ! " , rekao je. " Evo ti stie Boija pomo !
Eno Dibrila - vodi konja za uzde, a na naborima mu se vidi praina ! "
Potom je izaao pred ljude i poeo ih bodriti. Govorio i m je: "Tako
mi Onoga u ijoj je ruci Muhammedova dua, nema toga koji se danas bude
borio ustrajno i s istom namjerom, navaljujui naprijed i ne bjeei, i tako
bude ubijen, a da ga Allah nee uvesti u Dennet ! "
'Umejr b. el-Humarn, pobratim Benu Seleme koji je u ruci drao datule i
jeo ih, rekao je: "Ah. Ah. Zar izmedu mene i Denneta ostaje samo to da me
dotini ubiju ! ? " Potom je bacio datule i dohvatio sablju. U toj bici je i ubijen.
B oiji Poslanik je potom uzeo pregrt pijeska i okrenuo se prema Ku
rejijama. " Unakazili se, da Bog da ! " , rekao je u njihovu pravcu otpuhnuo
pijesak. Onda je naredio svojim ljudima: "Zapnite ! " I desila se katastrofa:
Allah je tom prilikom ubio mnoge kurejijske silnike, a mnogi njihovi ugled
nici su dopali ropstva.
Ibn 'Abbas prenosi da je Poslanik toga dana rekao svojm ljudima: "Saz
nao sam da su mnogi ljud iz Benu Haima i nekih drugih plemena dovedeni
mimo njihove volje, jer oni nemaju nikakva razloga da se bore. Zato, kada
neko od vas naie na koga iz Benu Haima, neka ga ne ubija. Ko naie na Ebu
el-Bahterija b. Hiama b. el-Harisa b. Eseda, neka ni njega ne ubija, kao ni El
' Abbasa b. 'Abdulmunaliba, jer je i on doveden mimo svoje volje ! "
Ebu Huzejfe j e tad rekao: " Zar da ubijamo nae oeve, brau i famili
ju, a da ne ubijemo el- 'Abbasa? ! Allaha mi, ako ga ja susretnem, ja u ga
tresnuti sabljom ! "
Te njegove rijei s u stigle d o B oijeg Poslanika i on se obratio ' Ume
ru b. el-Hattabu.
"O Ebu Hafs " , rekao mu je, "zar se sabljom moe udariti lice amide
Boijeg Poslanika? ! "
"Pusti me, Boiji Poslanie, i ja u ga sabljom udariti po vratu ! " , od
govorio je 'Umer. " Tako mi Allaha, i on je postao licemjer! "
Ebu Huzejfe je kasnije priao: "Jo uvijek me progoni to to sam tada
rekao, te se i sada toga priboj avam. Valjda e mi to potrati pogibij a na
Boijem putu ! "
I doista, poginuo je kao ehid u B ici na el-Jemami.

Bedr je jedino mjesto gdje su se borili i meleki. U ostalim bitkama

jesu bili prisutni u velikom broju i bili moni, ali nisu udarali .

1 28

Ibn Hiam

Kad je bitka bila zavrena, Boiji Poslanik je naredio da se meu ubijenima

pronae Ebu Dehl.
Ibn Mes ' ud kae:
- Odsjekao sam mu glavu i donio je Boijem Poslaniku. "Boij i Pos
lanie ! " , rekao sam, "Evo glave Allahova neprijatelja Ebu Dehla ! " "Tako
mi Allaha, osim kojeg drugog boga nema ! " , rekao je on, a bila je to njegova
stalna zakletva. "Jest, tako mi Allaha, osim kojeg drugog boga nema ! " Zatim
sam mu glavu bacio pred Poslanika, a on je izrazio zahvalnost Allahu ! "
Nakon toga je Poslanik naredio da se poginule Kurejije bace u bu
nar, to je i uinjeno. Izuzetak je bio jedino Umejje b. Halef. Naime, on se
bio naduo u svome oklopu i cijelog ga ispunio svojim tijelom, te kad su ok
lop poli upati poelo mu je otpadati tijelo. Njega su ostavili i tu ga zagrnuli
pijeskom i kamenjem.
Kada su ih sve tako pobacali u bunar, ljudi su duboko u noi uli
Boijega Poslanika kako stojei nad njima govori:
"O vi dolje u bunaru ! O ' Utbe b. Rebi 'a, o ejba b. Rebi 'a, o Umejje
b. Halef, o Ebu Dehle ! . . . , - i tako je nabrajao sve koji su bili u bunaru, "jeste
li nali istinitim ono to vam je obeao va Gospodar?? Ono to je obeao
meni, ja sam naao istinitim ! "
" Boiji Poslanie ! " , upitali su tada muslimani. "Zar to doziva one
koji su ve sagnj ili ? ! "
"Vi nita bolje od njih ne ujete ovo to govorim", odgovorio j e Pos
lanik, " samo to mi oni ne mogu uzvratiti ! "
Boiji Poslanik j e potom naredio da se sakupi sva roba koju su ljudi
bili pokupili, to je ubrzo i uinjeno. Meutim, muslimani se u tome nisu
mogli sloiti . Oni koji su kupili robu govorili su: "Ovo je nae ! " , no za sebe
su je traili i oni koji su bili u borbi . "Bogme, da nas nije bilo, vi to ne biste
mogli uzeti ! " , govorili su . "Mi smo nj ih odvratili od vas pa ste uzeli to to ste
uzeli ! " Oni koji su uvali B oijeg Poslanika iz bojazni da mu se ne primakne
ko od neprijatelja, imali su svoje razloge. "Bogme, vi nita niste prei od
nas ! " , isticali su. " I mi smo namjeravali biti neprijatelja, ali nam je Allah iz
nenada podario Svoju potporu . I mi smo mogli pokupiti tu robu kada je tamo
niko vie nije uvao, ali smo se boj ali za Boijeg Poslanika, da ga se neprija
telj ne doepa, i ostali smo uz njega. Stoga vi nita niste prei od nas ! "
Nakon ove pobjede Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, je
poslao ' Abdullaha b. Rev ahu da odnese radosnu vijest stanovnicima ' Alije 1
i da im ispria kakvu je pobjedu Allah, delle anuhu, podario Svome Poslal . El-' Alija - oblast u Arabiji, visoravan izmedu Nedda i Tihame.

Poslanikov tivotopis

1 29

niku i muslimanima, dok je stanovnicima na donjoj strani uputio Zej da b.

Harisu. Zatim se, sa svojom dugom karavanom, zaputio prema Medini,
vodei sa sobom i zarobljene mnogoboce, meu kojima je bio i 'Ukbe b. ebi
Mu'ajt i el-Nadr b. el-Haris. Sobom je nosio i plijen kojeg se domogao od
mu rika, a za brigu o njemu imenovao je ' Abdullaha b. Ka 'ba b. ' Amra b.
' Avfa.
U povratku, kada je proao uti klanac, spustio se niz pjeanu dinu
koja se nalazila izmeu tog klanca i el-Nazejje i tu svim muslimanima rav
nomjerno podijelio plijen koji su uzeli od mnogoboaca (murika) .
Zatim su nastavili putovanje.
Kada su bili u el-Revahi pred Poslanika su izali tamonji muslima
ni da mu estitaju na pobjedi koj u je Allah podario njemu i onima koji su bili
sa nj im. Seleme b. Selame im je dobacio: "Na emu nam to estitate? ! Ta
suoili smo se Boga mi samo s ishlapljelim starcima koji su bili poput sve
zane deve, pa smo je mi samo preklali ! "
" B ili s u t o izabranici, bratiu ! " , rekao mu j e Boiji Poslanik, blago
se osmjehnuvi.
Kada su bili u Safra'i, tu je pogubljen El-Nadr b. el-Haris, a ubio ga
je ' Ali b. Ehu Talih. U 'Irk el-Zabji je pogubljen ' Ukbe b. Ehi Mu 'ajt. Kad je
Boiji Poslanik naredio da se pogubi, on ga je upitao: "A ko e ostati djeci,
Muhammede ! ? " "Ostae vatra ! " , odgovorio je Poslanik. ' Ukbeta je pogubio
'Asim b. Sabit b. Ebi el-Akleh el-Ensari.
Zatim je Poslanik nastavio put i u Meinu stigao dan prije zaroblje
nika. Nakon to su, sljedeeg dana, i oni stigli, on ih je izdvojio od svojih
ljudi. " Lijepo postupajte sa njima ! " , rekao je.
S druge strane, prvi kurejijski ranjenik koj i se vratio u Mekku bio
je el-Hajsuman b. 'Abdullah.
Kurejije su najprije poeli oplakivati svoje mrtve, a onda su rekli :
"Prestanite s tim, jer ako za to uju Muhammed i njegovi ljudi, poee vas
vrijeati ! Isto tako, nemojte traiti svoje zarobljene - neka budu neko vri
jeme kod njih, jer vam tako nee traiti veliku otkupninu ! " No, el-Esved b.
el-Muttalib je na Bedru izgubio tri svoja sina: Zeme'u b. el-Esveda, ' Ukajla
b. el-Esveda i el-Harisa b. Zeme'u, i rado je plakao za nj ima. Jedne noi je, u
takvom stanju, u blizini uo naricanje neke ene i, poto je bio slijep, naredio
je svome djeaku: "Pogledaj je li joj opravdano to njeno naricanje ! Je li to
Kurejije oplakuju svoje mrtve ! ? I ja bih rado naricao za Ehu Hukej mom" , tj .
Zeme' om, "jer me za njim ispee moja nutrina! "
" To je neka ena", rekao mu je djeak pri povratku. "Plae za devom
koja joj se izgubila ! "

1 30

Ibn Hiam
I to je ono o emu je el-Esved spjevao:

Zar ona plae to joj se deva izgubila

I zarjoj nesanica zato prijei san ?!
Ne plai za bekrom 1 , ve za Bedrom plai,
Na kojem nam se kaznie preci!
Za Bedrom. . . poasti Benu Husajsa
I Mahzuma i grupe Ebu-1- Velida.
Pa, i ako je sh vatljiv tvoj pla,
Ta ja oplakujem Harisa, Java Esvedova!
I njihov plaljivac - ta ne dosauj nam vie,
Jer Ebu Hukejmi nema ravnoga!
Nakon izvijesnog vremena Kurej ije su ponudile otkup zarobljenih
ljudi. Prvi je to uinio Mikrez b. Hafs koji je traio iskupljenje Suhejla b.
'Amra. Nakon to je s njima obavio razgovor i postigao njihovu saglasnost,
oni su rekli: "U redu, daj to to nas sljeduje ! " " Dajte da moj ovjek bude um
jesto njegovog ", rekao je on, "a njega pustite kako bi vam poslao svoju ot
kupninu ! " I oni su pustili Suhejla, ali su umjesto njega kod sebe zadrali
Mikreza !
No prije toga, 'Umer b. el-Hattab se obratio Poslaniku.
" Boiji Poslanie" , rekao je, "pusti me da Suhejlu b. 'Amru iupam
guu pa da mu se jezik njegov isplazi, da nigdje vie i nikada ne progovori
proti v tebe ! "
" Neu da ga unakazim pa da Allah unakazi mene", odgovorio je Pos
lanik, " ako sam ve poslanik ! "
Meu zarobljenima se nalazio i Ebu el- 'As b. el-Rebi' b . 'Abduluz
za, zet B oijeg Poslanika, mu njegove kerke Zejneb. Kada je ona primila
islam, islam je njih razdvojio, ali ih Poslanik nije mogao rastaviti ! Tako je, i
pored svoga islama, ostala s nj im, uprkos tome to je bio idolopoklonik
(murik). Ostala je u Mekki ak i nakon Poslanikova preseljenja u Meinu.
Kada su Kurej ije krenule na Bedr, s njima je poao i Ebu el-' As b. el-Rebi'
i tu dopao ropstva. U Medini je bio kod B oijeg Poslanika, sallellahu ' alejhi
ve sellem.

l . Bekr - mladi mujak deve.

Pos/anikov iivotopis

131

Kad su Mekkelije poslale otkup za svoje zarobljene, i Zejneb, kerka

Boijeg Poslanika, je takoer poslala otkupninu za svoga mua Ehu el- ' Asa
b. el-Rebi 'a, u kojoj se nalazila i ogrlica koju joj je, prilikom udaje, pokloni
la Hadida. Ugledavi tu ogrlicu, Poslanik se jako uzbudio.
"Ako moete, pustite joj njena zarobljenika i vratite joj njenu otkupni
nu ! " , rekao je svojim ljudima.
" Hoemo, Boiji Poslanie ! " , odgovorili su oni i pustili joj mua, a
njoj vratili njenu imovinu.
Ehu el- 'As je otiao u Mekku, dok je Zejneb ostala u Medini kod
Boije g Poslanika. Tako ih je islam rastavio.
Neposredno pred osvojenje Mekke Ehu el-' As je, kao pouzdan ovjek,
trgovakim poslom otputovao u am. Zajedno sa svojim ulogom ponio je i
uloge mnogih Kurejija. Po obavljenom poslu, kad se s karavanom vraao
nazad, na njega je naiao jedan Poslanikov odred i zaplijenio mu cijelu kara
vanu, dok je on sam uspio umai. Kako se odred sa zaplijenjenom robom od
mah vratio u Meinu, Ehu el-' As se pod okriljem noi primakao Zejnebinoj
kui i kod nje zatraio utoite, to je ona i prihvatila. On je, dakako, doao
traiti svoju robu . Tog jutra, kad je Poslanik iziao na jutarnju molitvu i za
jedno s ljudima zanijjetio namaz, Zejneb je iz enske odaje glasno viknula:
" Ljudi, ja sam pruila utoite Ehu el-' Asu b. el-Rebi 'u ! "
Zavrivi namaz, Boiji Poslanik se okrenuo prisutnima.
" Ljudi ! " , rekao im je. "Jeste li i vi uli ono to sam ja uo? ! "
"Jesmo ! " , odgovoril i su. " uli sm? ! "
"Tako mi Onoga u ijoj j e ruci Muhammedova dua", nastavio j e Pos
lanik, "ja nita o tome nisam znao dok nisam uo ono to ste i vi uli ! Ali,
svako od muslimana ima pravo pruiti zatitu ! "
Potom se okrenuo i pravo otiao svojoj kerki.
" Keri " , rekao joj je. "Lijepo mu pospremi sobu, no on ti se nipoto
ne smije pribliiti ! Ti mu vie nisi dozvoljena ! "
Prema kazivanj u ' Abdullaha b . Ehi Bekra, Boiji Poslanik j e pozvao
onu grupu koja je zaplijenila Ehu el- ' As ovu robu, i rekao im:
"Ovaj ovjek je, kao to znate, sada kod nas, a vi ste zaplijenili njego
vu robu . Mi bismo voljeli kada biste se lijepo ponijeli prema njemu i vratili
mu to to ste uzeli od njega, no ako se ne slaete, onda je to Allahov plijen
koji vam je podario, i vi na njega polae te najvee pravo ! "
"Vratiemo mu, Boiji Poslanie ! " , odgovorili su oni . "Ja ta emo
nego vratiti. "
I odmah su poeli. Jedan je nosio kantu, drugi dotrajalu mjeinu, trei

1 32

Ibn Hiam

koni divit, pa ak i motku koja je bila namijenjena za petlje na vrei ! Tako

su mu vratili doslovno svu robu. Nijedna sitnica nije nedostajala. On je sa
svim tim otiao za Mekku i svakom Kurejiji dao ono to mu je pripadalo, tj .
koji je bio dao svoj ulog u tu trgovinu. Na kraju je upitao: "Ima li iko da nije
uzeo svoj dio?" "Nema" , odgovorili su. " Bog neka te dobrim nagradi, jer
doista si poteno i konkretno obavio svoj posao ! "
" Eto", rekao je on, "ja sada svjedoim da nema drugog boga osim Al
laha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik! Allaha mi sam htio
kod njega primiti islam, ali sam se bojao da ete pomisliti kako sam to
uinio da bih se domogao vaeg imetka. Zato prihvatam islam sada, kada
vam je Allah dostavio vau robu i kad sam je se rijeio ! "
Zatim j e napustio Mekku i doao kod Boijeg Poslanika.
Meu onim zarobljenicima koj i su puteni bez otkupnine, poznati su
nam sljedei: Ebu el- ' As b. el-Rebi ', el-Muttalib b. Hantab Sajfijj b. Ehi
Rufa'a, Ehu 'Azzet 'Amr b. 'Abdullah b. 'Usman b. Uhejb b. Huzafe b.
Dumeh, koji je bio vrlo siromaan i imao mnogo keri. On se obratio
B oijem Poslaniku, sallellahu 'alej hi ve sellem. " Boij i Poslanie", rekao mu
je,"ti zna koji je moj dio robe. Meni je prihod jako potreban, jer imam veli
ku porodicu, pa ako moe budi milosrdan prema meni ! " I Boiji Poslanik
mu je izdvoj io njegovu robu, nakon to mu se obavezao da drugima nee
priati o tome. U vezi s tim, Ebu ' Azzet je spjevao pjesmu u kojoj hvali
B oijeg Poslanika i istie mu ugled u njegovu narodu. U pjesmi kae:

Ko e, u moje ime, izvijestit poslanika Muhammeda

I rei mu: Ti si istina i vladar hvale vrijedan!
Ti si ovjek koji Istini i Uputi zove
I za to kod Allaha Uzvienog ima svjedoke mnoge!
Ti si ovjek koji ima mjesta kod nas,
I tvoj polotaj medu nama je lagodan i visok.
Protiv koga ti ratuje, onje nesrean doista,
A sretan je onaj s kim si u miro!
Otkupnina za murike je iznosila od etiri do hiljadu dirhema po osobi,
osim onih koji su osloboeni bez nadoknade, meu kojima je bio i Ehu 'Azzet.
Ukupan broj muhadira, koje je Boiji Poslanik poveo sa sobom na
Bedr, bio je osamdeset i tri ovjeka. Iz plemena el-Evs, raunajui tu i Posla
nika, bilo ih je ezdeset i jedan, a iz plemena el-Hazred sto i sedamdeset.
Svih zajedno, dakle i muhadira i ensarija, u B ici na Bedru je bilo tri
stotine i etrnaest ljudi .

Poslanikov ivotopis

1 33

Pohod na Benu Sulejm u el-Kudru

Kad se B oiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, vratio u Meinu,
tu se zadrao samo sedam noi, a onda opet osobno poveo vojsku na pleme
Benu Sulej m 1 , i doveo ih sve do njihova vrela po imenu el-Kudr. Tu se
zadrao tri noi i potom se bez borbe vratio u Meinu, u kojoj je ostao preos
tali dio mjeseca evvala i cijeli zu-1-ka'ade. Za to vrijeme otkupljen je i naj
vei broj zarobljenih Kurejija.

Pohod na es-Sevik
Potom je, u mjesecu zu-1-hidde, krenuo na es-Sevik 2, u potrazi za
Ebu Sufjanom b. Harbom. Te godine hadske obrede su obavili samo mno
goboci, a Ebu Sufjan, kada se s ostalim poraenim Kurejijama sa Bedra
vratio u Mekku, zarekao se da voda nee dotai njegovu glavu od
dunupluka 3 sve dok ne napadne Muhammeda ! Da bi ispunio zavjet, meu
Kurejijama je sakupio dvije stotine konjanika i zaputio se preko en
Neddijje i spustio se u jedan kanal koji se nalazio pored brda zvanog Sejb,
na udaljenosti otprilike jedne potanske stanice od Medine. Te noi je, pod
okriljem mraka, doao kod Benu el-Nadire i pokucao na vrata Hujejja b. Ah
taba, no on mu nije htio otvoriti, te se pobojao. Zatim je otiao do Sell ama b.
Mikema, najuglednijeg ovjeka u Benu en-Nadiri, kod kojeg je stajalo i nji
hovo blago koje su skupljali s ciljem da se ugoste gosti, od njega zatraio
dozvolu za ulazak i on ga je primio. U gostio ga je hranom predvienom za
goste, iznio mu pie i ispriao sve to je znao o stanju u nj ihovu okruenju.
Te iste noi Ebu Sut]an se po mraku vratio svojim ljudima. Nekoliko njih je
zatim poslao u Meinu i oni su joj prili sa jedne kosine po imenu el-' Urejd i
spustili se u Palmov gaj . Tu su u jednoj njivi naili na nekog ensariju i njego
vog prijatelja, te ih oboj icu ubili i potom se vratili nazad. Ljudi su ih,
meutim, opazili i Boij i Poslanik je odmah poao u potragu za njima. No
vratio se neobavljena posla, jer je Ebu Sufjan sa svoj im ljudima uspio umai.
U njivi u kojoj su ubijene ensarije, nali su mnoge stvari koje su napadai
bacili kako im ne bi smetale u bijegu.
l . Za vrijeme odsustva za upravnika Medi ne je imenovao Siba 'a b. 'Urfuta el-Giffarija,
dok neki misle da je postavio Ibn Ummi Kulsuma.
2. EI-Sevik - nazvan je tako zbog toga to su na tom mjesn1 Ebu Sufjanovi ljudi bacili naj
vei dio svojih stvari na koje su potom navalili muslimani. Sevik i nae znai kaa od penina ili
jemena brana, i jede se pomijeana s mlijekom, medom i maslom, ili pak samo s vodom.
3. Dunupluk - vjerska neistoa koja nastupa odmah po poluciji i koja zahtijeva kupanje.

Ibn Hiam

1 34

Kad su se vratili u Meinu, ljudi su upitali Poslanika:

" Boiji Poslanie, moemo Ii i ovo nazvati vojnim pohodom (gazva)?"
"Moemo ! " , odgovorio je Poslanik.

Pohod na Zu Emer
Nakon povratka sa pohoda na el-Sevik, Boiji Poslanik je u Medini
proveo ostatak mjeseca zu-1-hidde, ili pak vei njegov dio, a potom je kre
nuo na Nedd, odnosno prema Gatafanu . Ovaj pohod je poznat pod imenom
Zu Emer l .
U Neddu je proveo cijeli mjesec safer, ili neto manje od toga, a onda

se, bez borbe, vratio u Meinu gdje se zadrao cijeli rebiu-1-evel, ili pak sko
ro cijeli.

Pohod na el-Furu ' pored Bahrana

S ciljem napada na Kurej ije, B oiji Poslanik je ponovo digao vojsku
i s njom doao do B ahrana - jednog rudnika u Hidazu na strani el-Furu 'a.

Tu se zadrao dva mjeseca: rebiu-1-ahir i dumade-1-ula, a onda se, takoer

bez borbe, ponovo vratio u Meinu 2

Sluaj Benu Kajnuka'a

Na pijacu ovoga plemena3 jedna je Arapkinj a donijela svoju robu.
Zauzela je mjesto pored nekog juvelira, no oni su joj traili da otkrije svoje
lice, to je ona odbijala. Dotini juvelir je potom uzeo za jedan kraj njene
odjee i svezao joj ga za lea. Kad je ena ustala, otkrilo joj se njeno stidno
mjesto a oni su se poeli grohotom smijati . ena je zavritala, a jedan musli
man je skoio i ubio juvelira, koji je inae bio Jevrejin. Jevrej i su se zatim
okomili na tog muslimana i udarali ga sve dok nije izdahnuo. Potom je po
rodica ubijenog pozvala muslimane protiv Jevreja, muslimani su se razjarili i
izmeu njih i Benu Kaj nuka 'a je otpoeo sukob.

l . Za vrijeme odsustva za upravnika Medine je odredio ' Usmana b. 'Affana.

2. Ovoga puta je za upravnika Medine odredio Ibn U mmi Mektuma.
3.

Benu Kaj nuka' - dio Jevreja koji je ivio u Medi ni.

Poslanikov ivotopis

1 35

Benu Kaj nuka' je tako postalo prvo jevrej sko pleme koje je prekrilo spora
zum postignut izmedu njih i B oijeg Poslanika. Poslanik ih je stoga opkolio,
te su morali priznati njegovu vlast. Utom mu je priao ' Abdullah b. Ubejj b.
Selul, kad ih je Poslanik dakle nadjaao, i rekao mu : "Muhammede ! Lijepo
postupaj prema mojim roacima ! " , ali ga je B oiji Poslanik uutkivao. " Mu
hammede ! Lijepo postupaj prema mojim roacima ! " , opet je rekao Ibn Selul,
a Poslanik se tad okrenuo od njega. On je potom stavio ruku u kesu sa titom
Boijeg Poslanika.
"Pusti me ! " , rekao mu je Poslanik i tako se rasrdio da mu se promije
nila boja lica. "Pusti me, ovjee ! "
"Ne tako mi Boga ! " , odgovorio je ovaj . "Neu te ostaviti na miru dok
mi ne obea da e lijepo postupiti prema njima - prema etiri stotine ne
naoruanih i tri stotine naoruanih koji su me titili i od Arapa i od stranaca,
a koje si ti usukao jednim potezom! B oga mi se ja bojim velikog belaj a ! "
"Eto t i ih ! '' , rekao m u je Poslanik. " I dalje s u tvoji ! "
Zatim je Poslaniku priao 'Ubade b . el-Samit, od ijih saveznika s u im
dolazile sline reakcije kao i od ' Abdullaha b. Ubejja. On ih se tom prilikom
odrekao pred Boij im Poslanikom i sa sebe pred Bogom i Njegovim Poslani
kom skinuo svaku odgovornost za nj ihove postupke. " Boiji Poslanie ! " , re
kao je. "Od sada prijateljujem samo s Allahom, Njegovim poslanikom i vjer
nicima, i odriem se saveznitva tih nevjernika i nj ihova prijateljstva ! "
N a njega i na ' Abdullaha b . Ubejj a se i odnosi sljedee kazivanje u
suri el-Maide: O vjernici! Ne uzimajte za zatitnike Jevreje i krane! Oni

su jedni drugima zatitnici. A ko ih od vas za zatitnike uzme, njihov je! Al

lah doista nee na Pravu stazu uputiti narod silniki. Ti vidi one u ijim
srcima bolest je, kako se natjeu njima da odu, govorei: "Bojimo se kakve
nesree da nas ne snae ! " A motda e Allah doista pobjedu dati, ili neki iz
laz od Sebe pruiti, pa e se tada oni, zbog onog to su u duama svojim skri
vali, kajati. I rei e vjernici: "A zar su doista to oni koji su se vrsto Alla
hom - najveom zakletvom svojom - zaklinjali, i da su doista s vama,
govorili ?! " Djela njihova u propast e otii, a oni stradalnici postati! O vjer
nici! Ako neki od vas od vjere svoje otpadne, Allah e doista mjesto takvih
dovesti ljude koje On voli, i koji Njega vole, vjernicima ponizne, nevjernici
ma osame! Na Allahovu putu oni e se boriti, ni od ijeg prijekora nee
strepjeti. A to je Allahov dar, On dar Svoj kome hoe podaruje, Allah sve
obuhvaa i Sveznajui je. Vai zatitnici su samo Allah, i Njegov Poslanik, i
vjernici koji namaz klanjaju i zekat daju, ponizno to inei.
Potom se, u nastavku, istie ovo pristajanje ' Ubade b. el-Samita samo
uz Allaha, Njegova Poslanika i vjernike, te njegovo odricanje od Benu Kaj-

1 36

Ibn Hiam

nuka'a, od njihova saveznitva i njihove zatite: A koji Allaha i Njegova

Poslanika i vjernike uzmu za zatitnike, pa, Allahova strana pobjednika bit

e! (El-Ma' ide, 5 1 .-56.).

Pohod Zejda b. Harise prema el-Karedetu, jednom od izvora

Nedda
Kurejije su se, nakon onog to se dogodilo na Bedru, bojale puta
kojim su ili za am. Iz tog razloga su se opredijelili za drugi put - onaj koji
je vodio prema Iraku . Tim putem su krenuli neki nj ihovi trgovci, medu koj i
ma je bio i Ebu Sufjan b. Harb, koji je sa sobom nosio veliku koliinu srebra,
inae okosnicu nj ihove ukupne trgovine. Za vodia su unajmiti jednog
ovjeka iz plemena Benu Bekr b. Vail po imenu Furat b. Hajjan.
Boiji Poslanik, sallellahu ' alejhi ve sellem, je na njih poslao Zejda
b. Harisu koji ih je susreo kod spomenutog izvora i uspio se domoi kom
pletne karavane s cjelokupnim blagom. Ljudi iz karavane su mu, medutim,
uspjeli umai. Plijen je dostavljen Poslaniku.

Bitka na Uhudu
Nakon tragedije kurej ijskih nevjernika " stanara bunara" na Bedru i
nakon povratka njihovih poraenih snaga u Mekku, te nakon to je Ebu Suf
jan b. H arb vratio svoju karavanu, medu Kurejije koji su na Bedru izgubili
svoje oeve, sinove i brau zali su : ' Abdullah b. Ebi Rebi 'a, ' Ikrime b. Ebi
Debi i Safvan b. Umejje. Najprije su porazgovarati s Ebu Sufjanom b. Har
bom, a potom i s ostalima koji su u spomenutoj karavani imali svoju robu.
" Kurejije ! " , rekli su im, "Muhamrned vam je nanio veliku nepravdu i
pobio vae najbolje ljude. Stoga nas, vaim imetkom, podrite u ratu protiv
njega, ne bismo li povratili plijen koji je on uzeo od nas ! "
I Kurejije su se saglasile. Sakupili su se za rat protiv B oijeg Posla
nika, sallellahu ' alejhi ve sellem, i to nakon to je to uinio Ebu Sufjan s os
talim uesnicima u trgovini one karavane, medu kojima je pored Arapa bilo i
drugih, kao i ljudi iz nekih plemena Kinane, te iz Tihame. Tako su krenuli
vodei sa sobom i ene, s ciljem da borci budu ilaviji u borbi, odnosno da
ne bjee s boj noga polja.
Predvodio ih je Ebu Sufjan b. Harb, vodei sa sobom Hindu bint
' Utbe. U pratnji ' Ikrime b. Ebi Dehla bila je Ummu Hakim bint el-Haris b.
Hiam b. el-Mugira. U pratnji, el-Harisa b. Hiama b. el-Mugire je bila Fati-

Poslanikov iivotopis

1 37

ma bint el-Velid b. el-Mugira, dok je uz Safvana b. Umejju ila Berza bint

Mes 'ud el-Sekafijja, a uz 'Amra b. el- 'Asa Rejta bint Munebbeh b. el
Haddad.
Ili su dok se nisu spustili kod dva izvora na jednom brdu u unu
tranjosti Sebhe, uz kanal na rubu doline naspram Medine. uvi za nj ihov
dolazak, dok su muslimani bili tu gdje su bili, Boiji Poslanik im se obratio.
"Sanjao sam, Allaha mi, lijep san ! ", rekao im je. "Sanjao sam kako mi
se kolje jedna krava, a na otrici svoje sablje vidio sam pukotinu. Jo sam
sanjao kako svoju ruku zavlaim u vrst pancir, to smatram da se odnosi na
Meinu 1 Zato, ako hoete, ostanite u njoj , a nj ih pustite tamo gdje su se
zaustavili. Ako se tu zadre, bie u vrlo looj poziciji, a ako krenu na nas,
doekaemo ih ovdje u Medini ! "
S ovim miljenjem Boijeg Poslanika, - naime da im ne treba izlaziti u
susret, saglasio se i 'Abdullah b. Ubejj b. Selul. Poslanik osobno nije elio izla
zak. Meutim, neki muslimani koje e Allah poastiti pogibijom u bici na Uhu
du ili nekim drugim bitkama, a kojima je promakla B itka na Bedru, rekli su:
" Boiji Poslanie, povedi ti nas na nae neprijatelje, da ne misle da ih
se bojimo i da smo slabi i ! "
'Abdullah b . Ubejj b . Selul j e insistirao na svome.
" B oiji Poslanie ! " , govorio je. "Ostani u Medini i ne izlazi im! Alla
ha mi, nikada iz nje nismo izali pred naeg neprijatelja, a da nas on nije
otetio, niti se ikada desilo da je on na nas nasrnuo ovdje, a da mi nismo
otetili njega! Zato pusti, Boij i Poslanie - ako se tamo zadre, bie u vrlo
runu zatvoru, a ako pou na nas, ljudi e ih udariti pravo u lice, dok e ih
ene i djeca odozgo gaati kamenjem ! Ako se pak vrate, vratie se neobavl
jena posla, kako su i doli ! "
Oni koji su eljeli izai pred neprijatelja ubjeivali su tako B oijeg
Poslanika dok on na koncu nije uao u svoju kuu i opasao se orujem. B ilo
je to u petak, nakon to je zavrio s duma-namazom. Toga dana je umro je
dan ensarija po imenu Malik b. 'Amr, i Poslanik je najprije njemu klanjao
denazu, a onda izaao pred ljude. Oni su u sebi ve bili poeli osjeati nela
godu i kaj anje.
" Boijeg Poslanika smo izvrgli neprijatnosti", rekli su. "A, nismo trebali ! "
Kad s e o n pojavio pred njima, rekli s u mu : " B oij i Poslanie, m i smo
ti priredili neprijatnost, a to nismo trebali uiniti. Ako ti eli ostati ovdje ostani, Allah te blagoslovio ! "
l . Boiji Poslanik j e rekao: " Krava predstavlja neke moje ashabe koji e izginuti, dok
pukotina na otrici moje sablje znai da e poginuti i neko iz moje porodice ! "

1 38

Ibn Hiam

" Ne prilii Poslaniku " , odgovorio je on, "kad ve uzme oruje da ga

odloi prije no to stupi u borbu ! "
Tako j e krenuo sa hiljadu svoj ih ashaba. Medutim, kad su bili u
evtu, mjestu izmedu Medine i Uhuda, od njega se odvojio ' Abdullah b.
Ubejj b. Selul i za sobom poveo itavu treinu ljudi.
"Posluao je njih, a ne mene ! " , rekao je on. "Ne znamo zato bismo
ovdje ginul i ! ?"
S tog mjesta su se vratili licemjeri i sumnjiavci koji su se poveli za njim.
Za nj ima je poao 'Abdullah b. 'Amr b. Haram.
" Ljudi ! " , govorio im je. "Podsjeam vas na Allaha. Kada se va narod
i va Poslanik vrate od njihova neprijatelja, nemojte se odvajati od nj ih ! "
" Da smo m i znali da ete v i ii u borbu " , odgovorili su oni, "ne bismo
vam ni primili islam ! Mi smo mislili da nee biti borbe ! "
Kad g a nisu posluali i kada s u ustrajali u svom odvajanju od nj ih, on
im je rekao: "Allah vas udalj io, dabogda! On e Svoga Poslanika uiniti neo
visnim od vas . "
Pred B itku na Uhudu ensarije s u upitale Boijeg Poslanika: "Boiji
Poslanie, da smo zatraili pomo od naih saveznika Jevreja?"
" On i nam ne trebaj u ! " , odgovorio je Poslanik.
Poslanik je s preostali m ljudstvom krenuo dalje i zaustavio se u onom
klancu Uh uda, na kraju doline pored Bedra. Uhu d im je bio iza leda.
" Neka niko ne zapoinje s napadom dok mi ne naredimo ! " , rekao je.
Kurejije su svoje kamile i konje pustile da slobodno pasu po njivama
Samge 1 , na drugoj strani "kanala" , nasuprot muslimanima. Kad je Boiji
Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, izdao naredbu o zabrani napadanja, je
dan ensarija je to prokomentirao rijeima: "Zar da se pasu nj ive Benu Kajle2,
a da mi to samo gledamo ! ?"
Boiji Poslanik je, medu sedam stotina svojih boraca, vrio raspored.
Za komandanta strijelaca odredio je Abdullaha b. Dubejra, koji je tom pril
ikom obukao bijelu odjeu. Ovaj odred se sastojao od pedeset ljudi .
"Vi strijelama zaustavite konj icu", naredio mu je Poslanik, "kako nam
ne bi prili s leda i kako bismo s tu stranu bili osigurani. Budi nepropustljiv s tvoju stranu nam ne s miju prii ! "
Sam Poslanik je n a sebe stavio dva oklopa, a zastavu je povjerio
Mus'abu b. 'U mejru, pobratimu Benu ' Abd ed-Dara.
1 . Samga - podruje u blizini Uhuda.
2. Rije je o plemenima E vs i Hazred. Kaj la je ime njihove pramajke.

Pos/anikov ivotopis

1 39

Poslanik je tada dozvolio dvojici mladia, Semuri b. Dendebu i

Rafi 'u b. Hadidu, inae brai Benu Harise, da uestvuju u borbi premda su
imali samo po petnaest godina. Prvobitno je i njima bio zabranio, ali kad mu
je reeno: " Boiji Poslanie, Rafi ' je strijelac ! " , dozvolio mu je, no onda mu
je reeno : " Ali Boiji Poslanie, Semura u hrvanju obara Rafi ' a ! " , pa je odo
brio i njemu . Usamu b. Zejda je, meutim, vratio kao i ' Abdullaha b. 'Umera
b. el-Hattaba, Zejda b. Sabita, el-Berrau b. 'Aziba, 'Amra b. Hazma i Usejda
b. Zuhejra. Nj ima je kasnije dozvolio da uestvuju u B ici na Hendeku, iako
su i oni imali samo po petnaest godina.
Raspored trupa vrile su i Kurej ije, kojih je bilo itavih tri hiljade uz
dvije stotine konja koje su vodili sa strana. Dio konjice na desnoj strani pov
jerili su Halidu b. el-Velidu, a one na lijevoj ' Ikrimi b. Ebi Dehlu.
Boiji Poslanik je upitao: " Ko e uzeti ovu sablju zajedno sa njenom
zadaom?" Tad su mu prili mnogi ljudi, ali je on nikome od nj ih nije dao,
sve dok mu nije priao Ebu Dudana Simak b. Harea.
"A kakva je to njena zadaa? " , upitao je on.
" Da njome udara neprijatelja sve dok se ne iskrivi ! " , odgovorio je
Poslanik.
"Ja u je uzeti, B oiji Poslanie, sa tom njenom zadaom ! " , rekao je
on i Poslanik mu ju je dao. Ebu Dudana je inae bio izrazito hrabar ovjek i
pravi virtuoz u borbi. Kad bi svojim crvenim rupcem sebi svezao glavu, ljudi
bi odmah znali da e ui u borbu. Tako je i ovog puta, im je od B oijeg
Poslanika uzeo sablju, izvadio svoj rubac i omotao ga oko glave. Zatim je
koopemo poao izmeu redova. Ugledavi ga tako, Poslanik je rekao:
"Ovaj nain hoda Allah izuzetno mrzi, osim u ovakvim prilikama ! "
S druge strane, Ebu Sufjan je, s ciljem da one ljude i z Benu ' Abd ed
Dara koji su nosili zastavu podstakne na borbu, govorio: "O vi iz Benu 'Abd
ed-Dara ! Vi ste nau zastavu uzeli u B ici na Bedru pa nas je snalo ono to
ste i sami vidjeli. No lj udima se daje prema njihovim zastavama - ako one
nestanu, nestaju i oni ! Stoga nas ili zadovoljite naom zastavom ili je prepus
tite nama pa da mi vas njome zadovoljimo ! " Oni su ljutito reagirali na to, a
onda mu obeali : "Mi emo ti dati nau zastavu, a sutra, kad se sukobimo,
vidjet e ta emo uraditi ! "
Ebu S ut] an j e upravo to i elio.
Kad su se dvije vojske suoile i pribliile jedna drugoj, Hinda bint
' Utbe se digla meu enama koje su je okruivale, zatim su uzele defove i
udarale u njih iza mukaraca, tako ih podstiui na borbu.
Hinda je govorila stihove:

1 40

Ibn Hiam

Naprijed, naprijed Benu 'Abd ed-Dar!

Naprijed, tienici pozadine,
Udrite ih otricama britke sablje!
Jo je govorila:

Naprijed, naprijed grlimo vas

l spremamo krevet mehak!
Ako nazad, onda razlaz
l to razlaz vrlo gorak!
Znak raspoznavanja meu borcima Boijeg Poslanika u Bici na Uhu
du bile su rijei: " Emit, Emit ! "
Utom j e zapoela bitka i sukob se rasplamsao.
Ebu Dudana se tako borio da je prodro duboko u suprotnu stranu.
Niko mu se nije naao na putu, a da ga on nije pogubio. No, i meu
muricima je takoer bio jedan ovjek koji nijednog naeg ranjenika nije os
tavio, a da ga nije dotukao. Nj ih dvojica su se pribliavala jedan drugome, i
ja sam molio Allaha da se susretnu. Ubrzo su se doista i susreli i meu sob
om razmijenili dva udarca. Murik je udario Ebu Dudanu, no on se zatitio
svojim konim titom i nj ime mu istodobno uklijetio sablju. Potom je on
njega udario i usmrtio ga. Zatim sam ga vidio kako zamahuje sabljom ponad
razdjeljka na glavi Hinde bintu 'Utbe, i kako je opet povlai nazad 1
I Hamza b . 'Abdulmuttalib se borio estoko. Kad je ubio Urtata b.
'Abd urahbila b. Haima ibn ' Abdu Menafa b. ' Abd ed-Dara, jednog od
nosilaca zastave, pored njega je naiao Siba' b. ' Abduluzza el-Gubanijj ,
koji je imao nadimak Ebu Nijar. Ugledavi ga, Hamza je viknuo: "Doi i ti,
sine sjekaice draica ! " Njegova majka je, naime, u Mekki sunetila ensku
djecu !
Vahijj , momak Dubejra b. Mut 'ima, kae : "Allaha mi sam gledao
kako Hamza svojom sabljom sijee ljude i nita ne ostavlja pred sobom, po
put lugave deve. Utom je, prije mene, pred njega izaao Siba' ibn 'Abduluz
za, a Hamza mu je doviknuo: "Doi i ti, sine sjekaice draica ! " Zatim ga je
snano udario pravo po glavi. Ja sam u tom momentu zamahnuo svoj im
kopljem i, dobro nanianivi, uputio ga prema njemu . Pogodio sam ga u don
j i dio stomaka i koplje je izbilo na drugu stranu, izmeu njegovih nogu . On
l . Ebu Dudana kae: "Vidio sam osobu kako histerino grebe ljude, i odmah poao pre
ma njoj . Tek kad sam zamahnuo sabljom, ustanovio sam da je ena. Sablju Bolijeg Poslanika
sam poastio tako to njome nisam udario en u ! "

Poslanikov iivotopis

141

je tako krenuo prema meni, ali nije izdrao, pao je. J a sam malo saekao, a
kad je izdahnuo priao sam mu i uzeo svoje koplje, te se odmah zaputio u lo
gor. Naime, ja sam i imao samo taj zadatak da njega ubijem. Ubio sam ga
samo zato da me oslobode ropstva, i doista, im sam se vratio u Mekku, do
bio sam slobodu. U Mekki sam ostao sve dok je Boiji Poslanik nije osvojio.
Tad sam pobjegao u Taif i tu se zadrao. No kad je otud jedna deputacija
otila Boijem Poslaniku da e red nj im primi islam, putevi su mi se zamrsili.
Razmiljao sam: "Otii u u S am, ili Jemen, ili u neke druge zamlje ... " Tako
sam sav bio zaokupljen time, kad mi jedanput jedan ovjek ree : " ta ti je ! ?
On, Allaha mi, nikoga nije pogubio ko j e uao u njegovu vjeru i ko je posv
jedoio njegovo svjedoenje ! " Kad mi je to rekao, ja sam odmah krenuo za
Meinu, Boijem Poslaniku.
On ni prema kome nije bio tako suzdrljiv kao prema meni dok sam
stajao ponad njega i izgovarao posvjedoenje Istine.
"Vahijj ! ?", upitao je prepoznavi me.
" Da, B oiji Poslanie ! " , rekao sam.
" Sjedi i ispriaj mi kako si ubio Hamzu ! " , kazao je.
Kad sam mu sve ispriao, rekao mi je: "Teko tebi ! Skloni od mene
svoje lice, da ga nikada vie ne vidim! "
Od tada sam se uvijek krio od Boijega Poslanika, na svakom mjestu,
kako me ne bi opet vidio. Tako sve dok ga Allah nije uzeo sebi ! . . . "
Mus'ab b. 'Umejr se borio titei B oijeg Poslanika, sallellahu ' alejhi
ve sellem, sve dok nije tako poginuo. Ubio ga je lbnu Kame 'a el-Lejsi, koji
je mislio da je ubio B oijega Poslanika, te je odmah potrao Kurejij ama
viui: " Ubio sam Muhammeda ! "
im j e Mus'ab poginuo, Poslanik je zastavu predao 'Alij u b . Ebi Tali
bu, koj i se, zajedno s ostalim borcima, opet nastavio boriti.
Kad se bitka jako rasplamsala, Poslanik je sjeo pod ensarijsku zastavu
i poslao po ' Alija b. Ebi Tali ba s naredbom da mu donese zastavu koju mu je
predao.
Stigavi pred njega, ' Ali je rekao: "Ja sam Ebu-l-Kusam! " 1 Ubrzo za
tim pozvao ga je E bu Sa ' ad b. Ebi Talha, koji je nosio zastavu murika.
"Ebu-1-Kusame ! " , rekao mu je. "Nee li izai na mejdan? ! " " Hou,
dakako ! " , odgovorio je 'Ali i istupio izmeu redova. Razmijenili su udarce i
'Ali ga je udario i oborio. Onda se okrenuo od njega, ne dotukav i ga. Kad
l . "Ja sam Ebu-1-Kusam" - doslovno: "Ja sam velika nedaa!" rekao je to, naime, kao od
govor Ebu Sa ' adu na njegove rijei: "Ja sam velika nesrea - ko mi smije izii na mejdan?"

1 42

Ibn Hiam

su ga ashabi upitali zato ga nije dotukao, odgovorio je: " Doekao me svo
jim sramotnim dijelom, pa me od njega odvratilo saaljenje! Shvatio sam da
ga je ve ubio Allah, delle anuh u ! "
Sjajno se borio i 'Asim b . Sabit b . Ehi el-Akleh. O n je pogubio Mu
safi 'a b. Talhu i njegova brata el-Dulasa b. Talhu. Obojicu ih je pogodio
strijelom. Musafi ' je, tako pogoen, doao svojoj majci Sulafi i stavio joj
glavu u krilo. " Ko te je pogodio, sine?" , upitala je ona, a on je rekao: "Onoga
koji me gaao uo sam kako kae : "Evo ti ! Ja sam ibn Ebi-1-Ak.leh ! " Njego
va majka se zavjetovala da e se, ako se ikada domogne njegove glave, iz
nje napiti vina!
Hanzala b. Ebi 'Amir el-Kasil se susreo s Ehu Sufjanom. Kad ga je
ve bio svladao, ugledao ga je eddad b. el-Esved, tj . Ibn a'ub, tako nad
mona, priao mu i ubio ga. Boiji Poslanik je tada rekao: "Vaeg druga" ,
mislei na Hanzalu, "upravo kupaju meleki ! " Ljudi su odmah poeli pitati
njegove: "Zbog ega!" Kad su upitali njegovu enu, ona je rekla: " Izaao je
neokupan (dunub), im je uo poziv da se kree u boj ! "
Potom je Allah muslimanima spustio Svoju pomo i tako ispunio
obeanje koje im je dao. Neprijatelja su poeli temeljito sjei, tako da su
prodrli i do samog komandnog adora. U njegov poraz vie n ije bilo sumnje.
El-Zubejr kae : "Allaha mi, gledao sam poslugu Hinde bint ' Utbe i
njene prijateljice kako hitro bjee ne nosei sa sobom nita, ni malo ni veli
ko. Odjedanput su nai strij elci nagrnuli prema komandnom adoru do kojeg
smo izbili, i tako ostavili slobodan put konj ici iza naih lea.
I konjica nam je prila otpozadi. Neko je vikao: "Muharruned je ubijen! " , i
mi smo se vratili, a oni su onda navalili na nas i to nakon to smo im pobili sve
koji su im nosili zastavu, tako da joj se niko od njih nije mogao primai . Zastava
je stajala baena na zemlju, sve dok je nije uzela 'Umra bint 'Alkame el
Harisijja. Ona ju je podigla Kurej ijama i oni su se opet okupili oko nje.
Muslimani su se tako razotkri li i neprijatelju je polo za rukom da ih
se domogne. Bio je to za nj ih dan velike nevolje i velike kunje. Tu je Allah
mnoge muslimane poastio pogibijom na Njegovu putu. Nepovrijeen nije
proao ni sam B oiji Poslanik. On je pogoen kamenom i od tog udarca pao
na bok. Pogoen mu je i sjekuti, a ranjen je i u lice, i povrijeena mu je
usna. ovjek koji ga je ranio bio je ' Utbe b. Ehi Vekkas. Niz Poslanikovo
lice lila je krv, a on ju je brisao govorei : " Kako e uspjeti narod koj i u crve
no boji lice svoga Poslanika koji ih poziva njihovu Gospodaru ! ? "
Uzvieni Allah j e o tome objavio: Ti nikakva udjela nema. u tome
hoe Ji Allah njima oprostiti, ili e ih kazniti, jer oni su, doista, zloinci!
(Alu ' Imran, 1 28.).

Pos/anikov ivotopis

1 43

Od Ebu Se'ida el-Hudrija se prenosi da je tada B oijeg Poslanika, sal

lellahu 'alejhi ve sellem, pogodio 'Utbe b. Ebi Vekkas i time mu slomio don
ji sjekuti, te mu ozlijedio donju usnu, a da ga je 'Abdullah b. ihab el-Zehri
ranio u elo, dok mu je Ibn Kame 'a povrijedio gornji dio obraza.
Poslanik je pao i u jednu od jama koje je iskopao Ebu 'Amir s ciljem
da u njih, onako zakamuflirane, popadaju muslimani. Tad ga je za ruku uzeo
' Ali b. Ebi Talib, dok ga je iz jame podigao Talha b. ' Ubejdullah. Krv iz
rane na licu Boijeg Poslanika isisavao je Malik b. Sinan, otac Ebu Se ' ida el
Hudrija, i potom je izbacivao napolje. Boiji Poslanik je govorio: " Ko dotak
ne moju krv, njegovu krv nee dotai vatra ! "
Kad s u Kurej ije n a njega nasrnule svom silinom, Boiji Poslanik je
upitao: " Ko e nam od vas otkupiti sebe ? ! " Tad je iskoio Zijad b. el-Seken,
sa jo petoricom ensarija, i jurnuo na neprijatelja titei Poslanika. Tako su
jedan po jedan i ginuli. Zijad, odnosno '!mare b. Jezid b. el-Seken, bio je
posljednji. Borio se sve dok nije bio teko ranjen, kad je priskoila druga
grupa muslimana i potisnuta neprijatelja. "Primaknite mi ga ! " , rekao je Pos
lanik i oni su ga primakli. On mu je pod glavu stavio svoju nogu i tako je iz
dahnuo - s obrazom na nozi B oijega Poslanika!
Poslanika je titio i sam Ebu Dudana. Kad ga je strijela pogodila u
leda, on se nadvio nad njim, tako da se vie strijela zabilo u njega. Sa'ad b.
Ebi Vekkas je strijele odailjao u suprotnom pravcu, branei tako B oijeg
Poslanika.
On kae: - Ebu Dudana mi je dodavao strijele i govorio: " B acaj !
Samo bacaj ! rtvujem ti za to i oca i mater ! "
N a kraju mi j e dodao strijelu koja nije imala iljka. "Baci i nju ! " , re
kao je . "
Prvi koji j e prepoznao B oijeg Poslanika, nakon ovog poraza i nakon
to se bilo proulo da je Poslanik ubijen, bio je Ka'b b. Malik. "Prepoznao
sam mu oi koje su svjetlucale ispod tita za glavu ! " , kae on. "Onda sam iz
sveg glasa viknuo: 'Radujte se, muslimani ! Evo Boijega poslanika ! ' On mi
je, medutim, pokazivao da utim. "
Vidjevi ga, muslimani su ga digli na ruke, i on je tako s nj ima poao
prema klancu. Uz njega su bili: Ebu Bekr es-Siddik, ' Umer b. el-Hattab, ' Ali
b. Ebi Talib, Talha b. ' Ubejdullah, El-Zubejr b. el- 'Avam, neka Allah bude
zadovoljan s njima, zatim El-Haris b. el-Simma i grupa drugih muslimana.
Kada je Poslanik iziao na klanac, opazio ga je Ubejj b. Halef.
"Muhammed ! " , rekao je. "Ako se ti izvue, neu se ja izvui ! "
" Boiji Poslanie, " , kazali su oni to s u bili s a njim, "treba li da ga neko od
nas napadne?! "

1 44

Ibn Hiam

"Pustite ga ! " , odgovorio je Poslanik.

Meutim, kad se ovaj isuvie pribliio, Boiji Poslanik je od El
Harisa b. el-Simme uzeo njegovo koplje i neki ljudi su, kako mi je is
priano, o tome kazivali : "Kad je Poslanik uzeo koplje, tako se s njim zatre
sao da smo se mi razbjeali od njega poput muha s devinih lea! Zatim se
okrenuo prema njemu i tako ga ubo u vrat, da se ovaj nekoliko puta povalio
po svome konj u ! "
Ebu Ubejj j e ranije, kad bi u Mekki susreo B oijeg Poslanika, znao
rei: " Muhammede ! Ja imam svog el- 'Avza 1 , konja kojemu svakoga dana
dajem dvanaest kilograma sjemana. S njega u te ubiti ! "
Poslanik j e odgovarao: "Naprotiv ! J a u ubiti tebe, ako B og da ! " Tako
je, kada se ovoga puta vratio Kurej ijama, s omanjom ogrebotinom o vratu,
u kojoj se ve bila zgruala krv, rekao: "Ubi me, Boga mi, Muhammed ! "
" Bogme si ti ostao bez srca", odgovorili su mu, " iako i nisi tako lo ! "
" Ranije mi j e u Mekki govorio: "Ja u te ubiti ! " , pojasnio j e on. " I Al
laha mi, da je samo pljunuo na mene, doista bi me i ubio ! "
Ovaj Allahov neprijatelj umro j e u Serifu 2 , p a su g a karavanom pre
nijeli u Mekku .
Kad su bili na kraju klanca, Ali b. Ebi Talib je siao i u svoj koni
tit zahvatio vode iz vrela Mihras 3, te je donio B oijem Poslaniku da se na
pije. Poslanik je, meutim, osjetio neugodan miris i utke se ustegao od pia.
No, tom vodom je saprao krv sa lica, a zatim je sasuo sebi na glavu. Sipajui
vodu govorio je: " Allah se jako rasrdio na onog koj i je okrvavio lice Njego
va Poslanika ! "
Poslanik j e zatim poao prema jednoj litici n a Bedru namjeravajui se
popeti na nju, ali - ve je bio u godinama, tjelesno slab, i uz to jo pritisnut
sa dva oklopa. Pri pokuaju da se uspne na nju nije uspio, pa je ispod njega
unuo Talha b. ' Ubejdullah i on ga je podigao navie. Poslanik je tada re
kao: "Talha je zaradio Dennet za sve ono to je uinio B oijem Poslaniku ! "
Meu onima koji s u poginuli u Bici n a Uhudu bio j e i Muhajrik, pri
padnik plemena Benu Sa' leba b. el-Fitjevn. On je, na dan B itke na Uhudu,
rekao : "Jevrej i ! Vi dobro znate da ste duni pomoi Muhamme da ! " "Ali, da
nas je subota ! " , odgovorili su oni. "Nema nikakve subote ! ", rekao je on, uzeo
sablju i svoju ratnu opremu, i dodao: "Ako poginem, sve to imam pripada
Muhammedu, i on time slobodno raspolae ! " Zatim je otiao do Boijeg
l . El- 'Avz - ime konja.
2. Serif - mjesto est milja udaljeno od Mekke.
3. Mihras - ime vode na Uhudu.

Poslanikov ivotopis

1 45

Poslanika i borio se s nj im sve dok nije poginuo. Poslanik je za njega rekao:

"Muhajrik je najbolji Jevrejin ! "
Ehu Hurejre je znao upitati:
" Znate li ovjeka koji je uao u dennet, a da nije obavio nijedan namaz? ! "
Poto niko od njih nekog takvog nije poznavao, on je odgovarao: " To
je Usajrim Beni 'Abd el-Ehel, tj . ' Amr b. Sabit b. Vak."
El-Husajn b. Abdurrahman kae: - Upitao sam Mahmuda b. Eseda o
El-Usajrimu, i on mi je ispriao slijedee: "Odbijao je da njegov narod prih
vati islam, no kad je B oiji Poslanik izaao na Uhud, islam mu se uinio
drukijim i on ga je primio. Istog asa je uzeo sablju, potrao i zaao medu
ljude. S njima se borio sve dok ga rana koju je zadobio nije sasvim oslabila.
Kad su ljudi iz Benu 'Abd el-Ehela po bojnom polju traili svoje mrtve,
naili su na njega. "Ovo je, Allaha nam, Usajri m ! " , rekli su. " ta li ga je do
velo ovdje?! Ta on je poricao ovaj govor (tj . Kur'an, op prev.) ! " "Otkud ti
ovdje? ! " , upitali su ga. " ta tebe dovede, ' Amre - da li ljubav prema tvome
narodu ili pak elja za islamom ? ! " "elj a za islamom ! " , odgovorio je. " Pov
jerovao sam u Allaha i Njegova Poslanika, i primio islam. Zatim sam uzeo
sablju, pridruio se Boijem Poslaniku i borio se sve dok me ovo nije zadesi
lo ! " Ubrzo zatim je izdahnuo na njihovim rukama. Kad su to ispriali Posla
niku, on je rekao: "Usajrim je doista dennetlija! "
' Amr b. el-Damuh je bio j ako hrom ovjek i imao je etiri sina poput
etiri lava, koji su s B oijim Poslanikom uestvovali u mnogim bitkama. Na
dan Uhuda oni su ga htjeli zatvoriti. "Allah je tebi dao ispriku ", rekli su mu .
No on je otiao Boijem Poslaniku i poalio mu se. "Moji sinovi me ele
zadrati od ovoga", kazao je, "i sprijeiti me da poem s tobom, a ja bogme
elim da s ovom svojom hromou ukoraim u Dennet ! " "Tebi je Allah dao
ispriku, i ti se nisi duan boriti ! " , odgovorio mu je Poslanik. Njegovim si
novima je rekao: "Vi ga nemojte sprjeavati ! Moda ga Allah nagradi po
gibijom na Njegovu putu ! " Tako je i on je poao s Poslanikom i zbilja pogi
nuo u Bici na Uhudu.
Hinda bint 'Utbe i ene koje su bile sa njom, masakrirale su ubijene
borce Boijeg Poslanika, i odsijecale im ui i noseve. Hinda je, tavie, od tih
uiju i noseva pravila halhale i ogrlice, dok je svoje halhale, ogrlice i mindue
dala Vahijju, momku Dubejra b. Mu'tima. Iz Hamze je ak izvadila njegovu
jetru i zubima je grizla, pa poto je nije mogla progutati, bacila ju je !
El-Hulejs b. Zebban, koji je u Bici na Uhudu bio voda Ehabia1 ,
l . Ehabi - naziv za grupu ljudi iz raznih plemena. U ovom sluaju radi se o onima koji
nisu bili Kurejije. (prim.prev)

1 46

Ibn Hiam

naiao je pored Ebu Sufjana i vidio ga kako vrkom strijele udara u vilicu
Hamze b. 'Abdulmuttaliba, govorei: " Kuaj , neposlunie ! "
"O Benu Kinana ! " , rekao j e El-Hulejs. "Pogledajte ta kurejijski
prvak radi od svog mrtvog amidia koji se nije u stanju braniti ! "
" Ku ! " , odgovorio j e Ebu Sufjan . "Nemoj nikome priati o ovome !
Bio je ovo trenutak moje slabosti ! "
Pred polazak s bojnoga polja, Ebu Sufjan b . Harb se popeo na brdo i
viknuo iz svega glasa: "Pobijedio si, pa se uzdigni ! Rat je nadmetanje, pa
kako kad ! Uzvisi zato Hubela (tj . svoju vjeru) ! " 1
" Ustani, ' Umere, i odgovori mu ! " , rekao je na to B oiji Poslanik.
" Reci mu : Allah je Uzvieniji i Velianstvenij i ! Mi nismo jednaki - nai pog
inuli su u dennetu, a vai su u vatri ! "
Kad mu je ' Umer to rekao, Ebu Sufjan ga je pozvao:
'"Umere, doi kod mene ! "
" Idi mu ! " , rekao je B oiji Poslanik. " Idi vidi ta hoe ! "
Kad j e otiao kod njega, on g a j e upitao:
"Preklinjem te Allahom, 'Umere, reci mi jesmo li doista ubili Mu
hammeda? ! "
" Niste, Boe sauvaj ! " , odgovorio j e 'Umer. "On upravo slua ta ti
govori ! "
" Ti si kod mene ipak i bolji i iskreniji od Ibn Kamee ! " , rekao je, mis
lei na rijei Ibn Kamea: "Ja sam ubio Muhammeda!"
Zatim je Ebu Sufjan viknuo: "Medu vaim ubijenim ima izmasakrira
nih. Ja se zbog toga, bogami, niti radujem niti srdim. Nisam to ni zabranio
niti naredio ! "
Odlazei sa svojim ljudima jo j e doviknuo:
"Sljedei vam je termin Bedr, naredne godine ! "
Boiji Poslanik j e jednom od svojih ljudi rekao: "Reci mu : Nek' to
bude dogovoreni termin ! " Zatim se Poslanik obratio 'Aliju b. Ebi Talibu.
" Idi za njima", rekao mu je, "i gledaj ta e uraditi i kakve su im namjere.
Ako budu uzjahali deve, a konje vodili pored sebe, to znai da polaze za
Mekku . Ako pak uzjau konje, a povedu deve, znai da e krenuti prema
Medini. Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj a dua, ako podu prema njoj , tamo
emo izii pred njih i svom silom im se suprotstaviti ! "
' Ali kae: "Ja sam poao za njima, pratei ta e uraditi. Oni su uz
jahali deve, konje poveli pored sebe i upravili se prema Mekki . "
2 . Hubei - jedan od idola predislamskih Arapa.

Poslanikov tivotopis

1 47

Ljudi su se potom posvetili poginulima. Boiji Poslanik je pitao: " Ko

e mi pogledati ta je sa Sa'adom b. er-Rebi 'om? Da li je medu ivima ili
mrtvima?"
Jedan od ensarija 1 je rekao: "Ja u pogledati, Boiji Poslanie, ta je
sa Sa'adom ! "
Zatim j e otiao i naao ga ranjena medu poginulim, jedva iva. " Re
kao sam mu " , kae on, "Boiji Poslanik mi je naredio da pogledam jesi li
medu ivima ili medu mrtvima ! "
"Ja sam medu mrtvima ! " , odgovorio je. " Boijem Poslaniku prenesi
od mene selam i reci mu: Sa'ad b. er-Rebi ' ti poruuje: Neka te Allah nagra
di najljepim ime je nagradio nekog poslanika od njegova ummeta! Prenesi
selam i svome narodu i reci im: Sa'ad b. er-Rebi ' vam poruuje: Kod Allaha
neete imati opravdanja ako se vaem Poslaniku bilo ta desi, a medu vama
ima i jedno oko koje trepe ! "
"Zatim je", kae ovaj , "izdahnuo prije n o to sam poao o d njega. Ja
sam se vratio Poslaniku i sve mu ispriao kako je bilo."
Nakon toga Poslanik je iziao da trai Hamzu b. ' Abdulmuttaliba i
naao ga nasred doline rasporena stomaka, izvaene jetre i izmasakrirana,
odsjeenog nosa i uiju. Vidjevi ga takvog, Boiji Poslanik je rekao:
"Kad se Safijja ne bi odve rastuila, i da se ne bojim da to poslije
mene nee biti obiaj , ostavio bih ga ovako da ode u utrobe zvijeri i voljke
ptica! Ako mi Allah ikada omogui da pobijedim Kurejije, na bilo kojem
mjestu, doista u izmasakrirati trideset njihovih ljudi ! "
Vidjevi toliku tugu Boijeg Poslanika i njegov bijes zbog onog to je
uinjeno njegovom amidi, muslimani su rekli : " Allaha nam, ako nam ikada
Allah podari pobjedu nad njima, tako emo ih izmasakrirati kako to nikada
nije uinio nijedan Arapin ! "
Od Ibn 'Abbasa se prenosi da j e Allah, delle anuhu , n a ove njihove
rijei objavio sljedee:

Ako kanite da na nepravdu uzvratite, tad uzvratite samo onoliko koli

ko vama bi uinjeno! A ako se strpite, pa to je zbilja za strpljive bolje. Budi
strpljiv ti! A strpljiv e biti samo s Allahovom pomoi! I nemoj se zbog njih
talostiti, niti zbog toga to spletke kuju u tjeskobi biti! (En-Nahl, 1 26.- 1 27.).
Boiji Poslanik, sallellahu 'alej hi ve sellem, je nakon toga oprostio i
zabranio masakriranje.
Zatim je naredio da se Hamzino tijelo prekrije burdom, a onda mu je
klanjao denazu donijevi pritom sedam tekbira. Potom je naredio da se tijel . Bio je to Muhammed b. Selema ei-Ensari.

1 48

Ibn Hiam

la ostalih poginulih poloe pored njegovoga i tako im je, svima klanjao

denazu.
Na taj nain je Hamzi klanjao sedamdeset i dvije denaze-namaza!
Ibn Ishak kae : - Kako sam uo, Safijja bint 'Abdulmuttalib je pola
da ga vidi, jer joj je on bio roeni brat, od istog oca i iste majke. No Poslanik
je njenom sinu El-Zubejru b. el- ' Avamu rekao : "Idi pred nju i vrati je nazad
- neka ne vidi ta je uraeno od njenoga brata ! " "Majko ! " , rekao joj je sin.
"Poslanik ti je naredio da se vrati . " "Zato?! ", upitala je. "Ja znam da je moj
brat izmasakriran, no on je poginuo u ime Allaha, a ima li nam vee radosti
od toga ! Sigurno u ja vladati sobom i strpiti se, ako B og da ! "
Kada se Ez-Zubejr vratio Poslaniku i to mu ispriao, on je rekao :
" Onda je pusti ! "
Ona je, priavi mu, pogledala u njega i tiho prozborila: "Mi smo Al
lahovi i njemu se vraamo ! " Zatim je uputila dovu za oprost grijeha, a onda
je Poslanik naredio da se pokopa.
Lj udi su neke od poginulih prenosili u Meinu i tamo ih pokopavali,
ali je to Poslanik ubrzo zabranio.
" Ukopavajte ih na mjestu gdje su pali ! " , rekao je.
Od 'Abdullaha b. Sa ' lebe se prenosi da je Poslanik, stavi nad pogin
ulim u B ici na Uhudu, rekao :
"Ja sam svjedok za ove ! Nema nijednog ranjenika koji zadobije ranu
na B oijem putu, a da ga Allah na Sudnjemu danu nee proivjeti s tom ran
om koja e krvariti. Boja e biti boja krvi, a miris poput miska! Vidite ko je
od njih znao najvie Kur' ana pa njega u kaburu stavite naprijed, da bude
imam svoj im drugovima ! "
Ukopavani s u po dvojica ili trojica u jedan kabur.
Nakon toga Poslanik se vratio u Meinu. U putu ih je susrela Hamna
bint Dah i ljudi su joj usput j avljali o smrti brata joj Abdullaha b. Daha.
Ona je odgovarala: "Mi smo Allah ovi i Njemu se vraamo ! " , i upuivala mu
dovu za oprost grijeha! Jednako je postupila i kad su joj javili za smrt njenog
dajde Harnze b. 'Abdulmuttaliba. No kad su rekli da joj je poginuo i mu
Mus'ab b. 'Umejr, vrisnula ja i zajaukala !
Vidjevi njenu postojanost kod spomena pogibije brata joj i dajde, i
njen vrisak kod spomena mua, Poslanik je rekao:
" Mu kod svoje ene zauzima posebno mjesto ! "
B oiji Poslanik je proao i pored neke ene iz plemena Benu Dinar koja
je na Uh udu izgubila mua, brata i oca. Kad su joj to saopili, ona je upitala:
"A ta je s Bojim Poslanikom? ! "

Poslanikov tivotopis

149

"On je dobro, majko " , rekli su joj. "Onako je kako ti voli da je ! "
"Pokaite m i ga, da ga vidim ! " , kazala je, i oni su joj ga pokazali. Ugledavi
ga, rekla je: "S vaki je udes, poslije tebe, beznaajan ! "
Stigavi kui, Poslanik je svoju sablju dao kerki Fati mi .
" Operi sa nje krv, keri ! " , rekao joj je. "Danas me je, Boga mi, iskreno sluila. "
I 'Ali b. Ebi Talib joj j e dao svoju sablju.
" Operi krv i sa nje ! " , rekao je i on. "Boga mi je i mene danas sluala ! "
"Ako si se ti iskreno borio ' Ali, znaj da se iskreno borio i Seh l b . Hunej f i Ebu Dudana ! " , kazao je Poslanik.
Bitka na Uhudu odigrala se u subotu, polovinom mjeseca evvala.
U nedjelju, idueg dana, esnaeste noi mjeseca evvala, glasnik
Boijeg Poslanika je pozivao ljude da podu u potragu za neprijateljem : "Sa
nama ne s mije poi niko ko juer nije bio u bici ! " , govorio je. Utom se
Boijem Poslaniku obratio Dabir b. ' Abdullah b . ' Amr ibn Haram. " Boiji
Poslanie ! " , rekao mu je, " moj otac je mene ostavio sa mojih sedam sestara.
- Sine, rekao mi je, ni ti ni ja ne bismo trebali ostaviti te ene same, bez
muke glave medu njima. Ja te, medutim, ne mogu staviti ispred sebe kada je
u pitanju uee u borbi s Boijim Poslanikom ! Zato ti ostani sa svojim sest
rama ! I eto, j a sam tako ostao . "
Poslanik m u je n a to dozvolio d a i o n pode s nj ima.
Cilj je, naime, bio da se zastrai neprijatelj, tj . da kada uje za to, po
misli kako su oni jaki, te kako ih poraz nimalo nije oslabio.
U tom svom pohodu stigli su do Hamra' el-Eseda, mjesta oko osam
milja udaljenog od Medine. Za vrijeme odsustva Poslanik je za upravitelja
Medi ne odredio Ibn Ummi Mektuma. On je tu dunost vrio tri dana: poned
jeljak, utorak i srij edu, a zatim se Poslanik vratio u grad.
Pored njega je naiao Ma 'bed b. Ebi Ma'bed el-Huzai, ije je pleme
Huza'a, inae, kako njegovi muslimani tako i mnogoboci, sve svoje tajne
povjeravalo Boijem Poslaniku jo od njihova susreta u Tihami. Od njega
apsolutno nita nisu krili, a Ma 'bed je tada jo uvijek bio murik.
" Muhammede ! ", rekao je naiavi pored njega. "Nama je Boga mi,
teko palo to to ti se dogodilo, i mi doista elimo da te Bog oporavi od toga! "
Zatim j e otiao, dok se Poslanik jo uvijek nalazio u Hamrai el-Esedu.
Iao je dok nije susreo Ebu Sufjana b. Harba i njegove ljude. Bilo je to u Er
Rev hai 1 , gdje su se upravo bili dogovorili da se opet vrate na Boijeg Posla
nika i njegove ashabe.
l.

Er-Revha' - selo koje je pripadalo Mezjeni, dva konaka udaljeno od Medi ne.

1 50

Ibn Hiam

"Pobili smo njegove najopasnije ljude, njihove voe i uglednike ", re

kli su, "pa zato da odemo prije no to ih unitimo u korijenu ! Svakako se
moramo vratiti i po ostale da ih se ve jedanput konano rijeimo ! "
Ugledavi Ma 'beda, Ebu Sufjan g a j e upitao: " ta ima iza tebe,
Ma 'bede?"
" Ima Muhammed" , odgovorio je on. "Poao je za vama s tolikom
vojskom koliku ja nikada ranije nisam vidio! Jako su ljuti na vas, a pridruili
su mu se i oni koji nisu uestvovali u bici, jer su se izgleda pokajali zbog
toga. Bijesni su na vas kao risovi ! "
" ta to pria, ovjee ? ! " , uzviknuo j e Ebu Sufjan.
" B ogme, svakog momenta moe ugledati nj ihove prve konjanike ! " ,
rekao j e on.
"Ali mi smo se upravo dogovorili da se vratimo na njih i da im dok
rajimo onaj ostatak ! " , nastavio je priati Ebu Sufjan .
"Ne bih t i t o savjetovao ! " , kazao je Ma'bed. "Ono to sam ja vidio
nagnalo me je da o tome spjevam i pjesmu ! "
" ta si spjevao? ! " , upitao je.
I Ma 'bed je poeo recitovati :

Moja se deva na smrt preplai

Kad zemljom poteko.e ete konjanika
Da se srue na lavove plemenite
Koji nisu kratki pri susretu,
Niti su nevjeti sedlu i oruiju!
!ja samjurio, mislei da se zemlja nagela
Kad su se ispeli do nas,
S voom neizdatim!
I rekoh: O teko Ibn Harbu
Od susreta sa njim, kada se potrese Batha 1
Sa ljudima na njoj!
Upozoravam ljude Harema 2 javno,
Svakog ko pameti ima, i to je razumno,
Upozoravam na vojsku Ahmedovu
I konjanike mu silne!
l . El-Batha' - ime mjesta na kojem se tada nalazio Ebu Sufjan.
2. Misli na njih, Kurejije, jer su oni iz Mekke gdje se nalazi harem Ka 'be.

Poslanikov tivotopis

151

Za moje upozorenje o vo neka se ne kate: Prie!

Stihovi su ovo za Ebu Sufjana

I za njegove ljude!
Utom su pored njih naili neki konjanici iz plemena ' Abd el-Kajs.
" Kuda idete?", upitao je Ebu Sufjan.
" Idemo za Meinu " , odgovorili su. "Poli smo po namirnice . "
" Biste l i Muhammedu prenijeli poruku od mene?", upitao i h j e . " Ako
mi to uinite, sutra u vam na ' Ukkazu natovariti groica ! "
Kada su pristali, o n je rekao:
"Poruite mu da smo odluili udariti na njih da ih dokrajimo ! "
Kad su ti konjanici naili n a B oijeg Poslanika u Hamrai el-Esedu,
prenijeli su mu tu poruku, a on je samo rekao: " Dovolj an nam je Allah. On je
najbolji oslonac ! "
Poslanik je u vezi s tim, prije no to je krenuo za Meinu, uzeo
Mu 'aviju b. el-Mugiru b. Ebi el-' Asa i Ebu ' Izza el-Dumehija, kojeg je bio
zarobio na Bedru, a onda mu potedio ivot, a on mu je rekao: "Pusti me,
Boij i Poslanie ! "
"Boga mi " , odgovorio mu j e Poslanik, "nakon ove poruke, ti nee la
gati svojima u Mekki i govoriti im: Dvaput sam prevario Muhammeda ! 3 Zu
bejre, pogubi ga! " I Zubejr ga je pogubio.
Zatim se Boiji Poslanik vratio u Meinu.
'Abdullah b. Ubejj b. Selu! je imao svoje posebno mjesto za vrijeme
duma-namaza i to mu niko nije osporavao. B ila je to naroita ast za njega i
njegov narod meu kojim je inae bio neobino cijenjen. Kada bi Boiji Pos
lanik sjedio petkom dok bi ljudima drao govor, on bi ustajao i govorio: "O
ljudi ! Pred vama je, evo, B oiji Poslanik, koji vam je sobom ukazao veliku
poast i uinio vas mnogo potovanim. Zato ga podrite i pomognite, dobro
ga sluajte i izvravajte ono to trai od vas ! "
Potom bi sjedao i nastavljao dalje sluati.
No kad je, na dan Uhuda, uinio ono to je uinio, i kada se s onim
ljudima vratio nazad, ponovo je na duma-namazu ustao i izgovorio iste
rijei. Meutim, muslimani su ga sa svih strana poeli vui za odjeu.
"Sjedi, Allahov neprijatelju ! " , govorili su mu. "Nisi dostojan toga. Ti
si sve svoje rekao ! "
3 . Prema nekima, rekao m u je: "Vjernik ne biva ujeden dva puta iz iste rupe! Pogubi ga,
'Asime b. Sabite ! " , i on ga je pogubio.

152

Ibn Hiam

On je na to ustao i, prekoraujui preko ljudi, krenuo prema izlazu.

" Boga mi, kao da sam rekao neto runo " , govorio je, "time to sam
ustao i podupirao ga ! "
N a vratima mesdida susreo ga je jedan ensarija.
" ta je tebi, ovjee ! ?" , upitao ga je on.
" Ustao sam da ga poduprem" , odgovorio je, "a njegovi ljudi su sa
svih strana skoili na mene, poeli me vui za odjeu i otro me koriti, kao
da sam rekao neto runo ! "
"Teko tebi ! " , rekao mu je ovaj . "Vrati se, pa neka ti Boiji Poslanik
uputi dovu za oprost ! "
"Bogme " , odgovorio je, "ja ne elim da mi se on moli za oprost ! "
Ibn lshak kae:
" B itka na Uhudu je bila velika nevolja, nedaa i kunja. Allah je
njome iskuavao vjernike i i sprobavao licemjere koji su svoje vjerovanje is
poljavali samo jezikom, dok su u srcima tajili nevjerstvo. Bio je to dan u ko
jem je Allah mnoge Svoje miljenike poastio pogibijom na Njegovu putu."

Dogaaj u Er-Redi 'u tree godine po hidri

Nakon Bitke na Uhudu Boijem Poslaniku je dola jedna deputacija
iz plemena 'Adal i El-Karra.
" Boiji Poslanie ! " , rekli su mu, " medu nama ima islama, pa smo
doli da nam poalje nekoliko svojih ljudi da nas upute u propise vjere, da
nam ue Kur'an i naue nas erijatskim odredbama. "
Poslanik j e z a tu misiju odredio sljedee ljude: Merseda b. Ebi Merse
da, Halida b. el-Bekira, 'Asima b. Sabita, Hubejba b. 'Adijja, Zejda b. el
Desina i 'Abdullaha b. Tarika. Za vodu puta im je odredio Merseda b. Ebi
Merseda.
Medutim, kad su bili kod Er-Redi 'a, izvora koji je pripadao plemenu
Huzejl, a koji se nalazio na poetku El-Hud 'e 1 u pravcu Hidaza, ovi su ih
iznevjerili i sebi u pomo pozvali pleme Huzejl. Dok su oni tako sjedili na
svojim devama, iznenadili su ih ljudi sa sabljama u rukama. Vidjevi da su
prevareni, i oni su trgnuli svoje sablje da im se suprotstave.
"Mi vas, da znate, ne elimo ubiti ! " , rekli su im oni. "elimo samo da
od Mekkelija togod dobijemo za vas ! Pred Bogom vam se obavezujemo da
vas neemo ubiti ! "
l . El-Hud' a - mjesto izmeu 'Asfana i Mekke.

Poslanikov ivotopis

1 53

Mersed b. Ebi Mersed, Halid b. el-Bekir i 'Asim b. Sabit su odgovori

li: "Mi od murika nikada neemo prihvatiti nikakav ugovor niti obavezu ! "
' Asim b . Sabit j e jo izrekao stihove:

Kakva mije mahana to sam estok strijelac

A luk moje strijele zategnut ijak?!
S njenog pravca koplja skreu!
Smrt je istina, a ivotje la.
Sve to Bog odredi stii e ovjeka
I on Njemu ide, i tamo se sreu!
Zatim je jurnuo na nj ih i borio se dok nije poginuo, zajedno sa svoja
dva druga.
Kad je ubijen ' Asim, ljudi iz plemena Huzej l su mu htjeli uzeti glavu
kako bi je prodali Sulafi bintu Sa'ad ibn uhejd koja se u Bici na Uhudu, u
kojoj je izgubila svoja dva sina, zarekla da e se, ako se ikada domogne 'Asi
move glave, iz njegove lobanje napiti vina !
Medutim, u tome ju je sprijeio roj pela i osa!
Naime, poto se on bio isprijeio izmedu njih i njega, oni su rekli:
"Ostavimo ga tu do mraka ! Uzeemo ga tada, kad roj ode." No, Allah je
spustio obilnu kiu, te je naila velika voda i odnijela 'Asimovo tijelo !
On se jo ranije bio Allahu vrsto obavezao da nikada nee dopustiti
da ga dodirne idolopoklonik, niti da on dodirne njega, kako se ne bi ukaljao
od tog dodira!
Kada je 'Umer b. el-Hattab uo da ga je zatitio roj pela i osa, rekao
je:
"Allah uva Svog roba vjernika! ' Asim se bio zarekao da ga, dok
bude iv, nee dotaknuti idolopoklonik, niti e on dotaknuti njega, pa ga je
Allah zatitio od onog od ega se on uvao u ivotu ! "
Zejd b. ed-Desin, Hubejb b. ' Adijj i ' Abdullah b . Tarik, su popustili,
smekali se i vie voljeli ivot. Pruili su ruke, i oni su ih zarobili . Potom su
ih poveli za Mekku, s ciljem da ih tamo prodaju. Ali kad su bili u Zabranu,
' Abdullah b. Tarik je istrgnuo ruke iz konopa kojim je bio vezan i izvukao
sablju, no oni su bili iza njega i bacili se kamenjem na njega. Njegov kabur,
Bog mu se smilovao, j o se nalazi u Zabranu.
Hubejba b. ' Adijja i Zejda b. el-Desinu su doveli u Mekku i kod Ku
rej ija ih zamijenili za dvojicu zarobljenika iz plemena Huzejl koji su se na-

Ibn Hiam

1 54

lazili kod njih. Hubejba je Hudejr b. Ebi Ihab zamij enio za 'Ukbeta b. el
Harisa b. ' Amira, kako bi ga pogubio za osvetu svojega oca.
Zejda b. ed-Desinu je uzeo Safvan b. Umejje kako bi ga ubio za svo
jega oca Umejju b. Halefa. Safvan ga je sa svojim momkom po imenu Nistas
poslao u El-Ten'im 1 Naime, izveli su ga iz harema da ga ubiju. Tu se saku
pila i grupa Kurej ija, meu kojima je bio i Ebu Sufjan b. Harb. Kad je Zejd
priveden da bude pogubljen, on ga je upitao:
"Tako ti Boga, Zejde, bi li sada volio da je tu, namjesto tebe Mu
hammed, i da njemu sijeemo vrat, a da si ti meu svoj ima? ! "
" Tako mi Allaha" odgovorio je Zejd, "ja ne bih volio ni da je Mu
hammed na svom sadanjem mjestu pa da ga samo jedan tm ubode, a da sam
ja meu svoj ima ! "
" Nisam vidio d a iko ikoga tako voli, kao to Muhammedovi ljudi vole
Muhammeda ! " , rekao je Ebu Sufjan.
Zatim ga je Ni stas pogubio. Allah mu se smilovao !
Od Mu 'avijje, ropkinje Hudejra b. Ebu Ihaba, koja je ve bila primi
la islam, prenosi se slijedee:
" Hubejb je bio kod mene, zatoen u mojoj kui . Jedanput sam proviri
la u njegovu sobu i vidjela kako u ruci dri i jede grozd velik poput lj udske
glave ! U to vrijeme nisam nigdje vidjela da se jede groe ! Kad se pri makio
vrijeme njegova pogubljenja, rekao mi je: "Poalji mi kakvo otro eljezo da
se nj ime uredim pred ubistvo ! " Ja sam jednom djeaku iz mahale dala britvu
i rekla mu : "Odnesi ovo onom ovjeku tamo u kui ! " No im je djeak
otiao kod njega, pomislila sam: "Eto ta uradih ! Boga mi e ubiti djeaka,
pa da poravna raun: glava za glavu ! " Meutim, kad mu je djeak pruio
britvu, on ju je uzeo, a potom rekao: "ivota ti tvoga, dijete, kad te je majka
poslala meni s ovom britvom, nije se bojala moje prijevare ! " Zatim ga je
mimo pustio. "
Hubejba s u ubrzo izveli i odveli ga u El-Ten 'im d a ga tamo razapnu.
"Ako hoete, pustite me da klanjam dva rekata namaza ! " ,upitao ih je,
i oni su mu to dozvolili. Zatim je klanjao dva rekata, kako je to i inae inio
i, kad se nakon toga opet vratio na svoje mjesto, rekao je: "Da se nisam bo
j ao da ete pomisliti kako sam oduljio s namazom iz straha od smrti, klanjao
bih vie rekata ! "
Hubejb b . 'Adijj j e tako bio prvi ovjek koji j e kod muslimana uveo
obiaj klanjanja dva rekata prije pogubljenja.

1.

Et-Ten 'im - mjesto izmedu Mekke i Serifa, est milja udaljeno od Mekke.

Poslanikov ivotopis

1 55

Zatim su ga digli na daske. Kad su ga svezali, rekao je: "Boe na,

dostavili smo objavu Tvoga Poslanika, pa izvijesti ga sutra ta je uraeno sa
nama ! " Potom je dodao: " Boe moj , tano izbroj nj ihov broj i poubijaj ih
pojedinano ! Nikoga od njih nemoj ostaviti ! "
Onda su g a pogubili. Allah mu se smilovao.
Mu 'avija b. Ebi Sufj an je govorio: "I ja sam toga dana bio meu pri
sutnima, sa svojim ocem Sufjanom. On me bacio na zemlju iz straha od ove
Hubejbove dove ! Oni su govorili: " Kad se na ovjeka prizove kazna B oija,
a on legne na zemlju, to se onda odbije od njega ! "
Tako je neto kasnije 'Umer b . el-Hattab, r.a., naimenovao Sa'ida b.
' Amira b. Hizjema el-Damahija za upravnika nekih dijelova ama. Njemu
se dogaalo da se iznenada onesvijesti pred ljudima. To je doprlo i do 'U me
ra, i reeno mu je da je ovjek bolestan. Kad ga je jedanput posjetio, ' Umer
ga je upitao: "Sa 'ide, ta te to pogaa?" "Voo pravovjemih " , odgovorio je
on, "ja uope nisam bolestan. B io sam, meutim, prisutan kad je pogubljen
Hubejb b. 'Adijj i uo sam dovu koju je uputio Allahu. Od tada pa sve do da
nas, na kojem god mi to skupu naumpadne, ja se onesvijestim ! "
To mu j e kod ' Umera imalo veliki znaaj .
Ibn ' Abbas kae: " Kad j e ona grupa, u kojoj su bili Mersed i ' Asim
nastradala tamo u El-Redi 'u, neki licemjeri su govorili: "Teko njima, pre
varenim, kako uludo stradae - niti ostadoe meu svojima, niti dostavie ob
javu svoga ovjeka ! " Na te njihove rijei Allah, delle anuhu, je objavio:
Ima svijeta ije te besjede o ivotu na Ovom Svijetu ushiuju, tj . takav ispol
java islam samo jezikom svoj im, i koji Allaha svjedokom uzimaju za ono to
je u srcima njihovim, to je neto sasvim drugo od onoga to govore, a takvi
su protivnici najei, tj . najvie polemiziraju kad razgovaraju s tobom i kad
ti se obraaju, " im zavlada neki od njih, ," tj . kad ode od tebe, svom snag

om se trudi da na Zemlji nered ini, usjeve i rod nitei! A Allah nered ne

voli!, dakle ne voli takvo njegovo djelovanje i nije zadovoljan sa njim. I kad
se: Boj se Allaha ! - kate takvome, njega tada vrsta odluka da grijei obuz
me! Pa, dosta njemu dehennem! O, grozna li stanita ! Ima svijeta koji se
preda srcem svim Allahova zadovoljstva traei, a Allah je robovima Svojim
milostiv, (El-Bekare, 204.-207 .) tj . otkupili su sebe od Allaha za borbu na
Njegovu putu, i za postupanje po Njegovim propisima, sve dok u tome nisu
izgubili svoje ivote.
Ovo se sve odnosi na spomenutu grupu.
Meu stihovima koj i su izreeni o ovome svakako je i ono to je spje
vao sam Hubejb b. ' Adijj kad je uo da su ga Kurejije odluile razapeti. Ti
stihovi su sljedei:

1 56

Ibn Hiam

Skupie se oko mene svi, skupie svoja plemena

l svi se sjatie.
Svaki od njih je ispoljavao neprijateljstvo
I trudio se protiv mene.
A ja sam bio okovan, i u gubilitu.
Doveli su i sinove svoje, i ene
I primaknut sam dugoj gredi, isprijeenoj.
_Allahu se alim za svoje stranstvo,
A potom i za jad, i za ono to su mi spremili
Kada se sruim.
Gospodaru 'Ara ! Uini me strpljivim za ovo
to mi se sprema !
Ta rastrgali su mi meso, a hranu uskratili mi.
I sve to u ime Bia Boanskoga!
On e, ako hoe, blagosloviti zglobove
Tijela mog, rastrganog.
Stavili su me pred izbor: Nevjerstvo ili smrt!
I oi su mi zasuzile.
Ali ne iz straha ili alosti!
Ja od smrti straha nemam, jer mrtav sam svakako
No bojim se vatre plahe, rasplamsale odasvud.
Ne bojim se, Allaha mi, ako umrem k'o muslim
Na koju u stranu pasti, jer pad moj je za Njega!
Pred dumanom neu pokazati ni strah ni poniznost.
Ja se, doista, samo Allahu vraam.
Hasan b. Sabit je, oplakujui Hubejba, spjevao:

Zato tvoje oko obilne suze ne lije na grudi,

Poput bisera nespokojnih,
Za Hubejbom, mladiem nad mladiima svim ?!
Vidjevi da nije slab niti plahovit
Kad smrt ga srete.
Idi, Hubejbe, Allah te nagradio dobrim,
l Dtennetom vjenim, kod hurija u drutvo!
ta ete rei kad meleki se dobri
Na obzorju ukatu,
I Poslanik vas upita:
Zato ubiste ehida Allahova,
Zbog ovjeka nepokorna,
Koji nered izazva svuda uokolo, i u izobilju?!

Poslanikov iivotopis

157

Dogaaj kod Ma 'une u mjesecu saferu

etvrte godine po Hidri
Boij i Poslanik, sallellahu ' alejhi ve sellem, je proveo u Medini osta
tak mjeseca evvala, zatim zu-1-ka 'ade, zu-1-hidde, - jer su te godine
hadd obavljali murici -, i muharrem. U mjesecu saferu , poetkom
etvrtog mjeseca od bitke na Uhudu, poslao je svoje ljude do bunara po ime
nu Ma 'una.
Naime, njemu je u Meinu doao Ebu Bera' ' Amir b. Malik b.
Da'fer, tzv. mula'ib el-esinne (vjet borac kopljem), i Poslanik mu je pre
doio i pozvao ga u islam. On, medutim, nije primio islam, ali ga nije ni od
bacivao. Rekao je: " B ilo bi dobro da stanovnicima Nedda poalje nekoliko
svojih ljudi da ih pozovu ovoj tvojoj stvari. Vjerujem da e ti se odazvati ! "
" B ojim se za njih od stanovnika Nedda! " , odgovorio je Poslanik.
"Ja sam njihov prijatelj " , rekao je Ebu Bera' . "Poalji ih neka ljude
pozovu u islam ! "

I Poslanik je poslao El-Munzira b . 'Amra, i z plemena Benu Sa'ade,

tzv. el-mu 'nika li jemute (onaj koj i uri u smrt), s jo etrdeset probrani h lju
di. Medu njima je bio i El-Haris b. es-Simma, Haram b. Milhan, 'Urve b.
Esma' , Nafi ' b. Bedil b. Verka' i ' Amir ibn Fuhejre, momak Ebu Bekra es
Siddika. B ili su to ljudi sve bolji od boljega, i ili su sve do jednog bunara po
imenu Ma'una koj i se nalazio izmedu teritorije Benu 'Amira i kamenjara
Benu Sulej ma. Oba ova mjesta su se nalazila blizu bunara, premda je kamen
jar Benu Sulejma bio neto blii.
Stigavi na to mjesto, Harama b. Milhana su, s pismom Boijeg Pos
lanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, poslali Allahovu neprijatelju ' Amiru b.
el-Tufej lu. Medutim, im mu je ovaj doao, on je nasrnuo na njega i ubio ga
i ne pogledavi u pismo. Onda je protiv njih u pomo pozvao i pleme Benu
Amir, no oni mu se nisu odazvali. Rekli su: "Mi nikad ne bismo prekrili
rije Ebu Bera' e ! On je s njima postigao sporazum i obeao im gostoprimst
vo. " No, on je onda pozvao plemena Sulejm i oni su mu se odazvali . U veli
kom broju su krenuli na njih i opkolili ih dok su ovi jo bili na svojim
jahaim ivotinjama. Vidjevi ih kako se pribliavaju, isukali su sablje i stu
pili u borbu. Svi su izginuli, Allah im se smilovao, osim Ka'ba b. Zejda. Nje
ga su ostavili, jer je ve bio na izdisaju. Takav je i pokupljen, zajedno s po
ginulim. Medutim, preivio je i kasnije poginuo kao ehid u bici na
Hendeku. Neka mu se Allah smiluje.

158

Ibn Hiam

Ovu pobijenu grupu otkrili su ' Amr b. Umejje el-Damri i jedan ensa
rija iz plemena Benu 'Amr b. 'Avf 1 Na njih su im pozornost skrenule ptice
koje su kruile iznad poprita. "Tamo, Boga mi, ima neto ! " , rekli su i uputili
se u tom pravcu. I naili su na njih. Leali su u lokvama krvi, a tu su jo uvi
jek stajali i konji s kojima se juriala na nj ih !
" ta misli?", upitao je Ensarija.
" Mislim da trebamo otii do Poslanika i izvijestiti ga o ovome", od
govorio je 'Amr. No ensarija je na to uzvratio:
"Ja, osobno, neu otii sa mjesta gdje je ubijen El-Munzir b. ' Amr.
Neu da mi drugi priaju o njemu ! "
Zatim j e jurnuo n a njegove ubice i tako i sam poginuo.
'Amra b. Umejju su zarobili. Meutim, kad im je rekao da je iz pleme
na Mudar, 'Amir ibn et-Tufejl ga je pustio. Oiao mu je prednji dio glave i
oslobodio ga na ime nekakvog navodnog duga njegove majke.
'Amr je potom krenuo nazad. Kad je bio tamo u El-Karkari 2, na sam
om poetku doline, prila su mu dvoj ica ljudi iz plemena Benu 'Amir i
sklonili se u hlad u kojem je i on stajao. Izmeu ovog plemena i Boijeg Pos
lanika postojao je ugovor i odravani su kontakti za koje ' Amr b. Umejje
nije znao. Kad su mu prili, on ih je upitao odakle su, i kad su mu rekli da su
iz Benu 'Amira, pustio ih je dok nisu zaspali, a onda ih napao i oboj icu ubio.
Smatrao je da je tako od Benu 'Amira naplatio osvetu za ono to su oni
uinili s ljudima B oijeg Poslanika.
Meutim, kad je doao kod B oijeg Poslanika i to mu ispriao, Posla
nik je rekao: " Ubio si dvojicu ljudi koje u ja morati namiriti ! " , a zatim je
dodao: "Ovo je Ebu Bera' ina posla! Ja to nisam elio i bojao sam se za posl
jedice ! "
Ebu Bera'u j e jako teko palo to je Benu 'Amir prekrio njegovu za
datu rije i to su zbog toga stradali toliki Poslanikovi ljudi.
Meu poginulima je bio i ' Amir b. Fuhejre.
Od Hiama b. ' Urveta, koj i to pria od svoga oca, prenosi se da je
' Amir b. el-Tufejl pitao: " Koji je to od njih kojeg sam, kad je ubijen, vidio
gore, izmeu nebesa i Zemlje, a onda i iznad samih nebesa ! ? "
" B io je t o ' Amir b. Fuhejre ! " , odgovorili su.
l . Bio je to El-Munzir b. Muhammed b. 'Ukbe.
2.

El-Karkara - mjesto, osam potanskih stanica udaljeno od Medi ne.

Poslanikov tivotopis

1 59

Protjerivanje Benu en-Nadira etvrte godine po Hidri

B oiji Poslanik je otiao do Benu en-Nadira da od njih zatrai pomo
u namirivanju one dvojice ubijenih iz Benu 'Amira koje je ubio 'Amr b.
Umejje el-Damrijj , a koji su s Poslanikom imali ugovor o dobrosusjedstvu.
Naime, izmeu Benu en-Nadira i Benu 'Amira je takoder postojao ugovor i
saveznitvo.
Kad im je Poslanik doao i izloio im ono to trai od njih, oni su re
kli: " Da, Ebu el-Kasime. Dobie to to trai od nas i mi emo te pomoi u
onom to eli ! "
Zatim s u nasamo medu sobom razgovarali.
"Vie vam se nee pruiti ovakva prilika", rekli su, dok je Poslanik
sjedio pored zida nj ihove kue. " Koji e se od vas ispeti gore i na njega baci
ti kamen, te nas ga se tako rijeiti ? ! "
N a t o s e odmah odazvao ' Amr b. Diha b. Ka'b.
"Ja u to uraditi ! " , rekao je i otiao popeti se na krov.
B oiji Poslanik je bio sa grupom svojih ashaba, medu kojima su bili i
Ebu Bekr, 'Umer i 'Ali, neka Allah bude zadovoljan s njima.
Utom mu je s Neba stigla vijest o njihovoj namjeri i on je ustao i
poao prema Medini. Njegovi ashabi su ga najprije zadravali, a kasnije su i
sami poli da ga trae . Usput su susreli nekog ovjeka koji je dolazio iz prav
ca Medine, i kad su ga upitali za Poslanika, on je rekao: " Da, vidio sam ga
kako ulazi u grad. " Potom su svi urno krenuli tamo i kada su doli kod nje
ga, on im je ispriao o vijesti koju je primio u vezi s namjeravanom prevar
om od strane Jevreja. Stoga je odmah naredio da se izvre pripreme za rat i
pohod na njih. Ljudi su se digli i ubrzo stigli do Jevreja. Oni su se, medutim,
u meuvremenu bili utvrdili, pa je Poslanik naredio da se posijeku palme a
njihove utvrde zapale.
"Muhammede ! " , poeli su ga oni dozivati. "Ti si ranije zabranjivao da
se nered pravi 1 i korio si one koj i su to inili ! ta li tek misli o sjei palmi i
njihovu paljenju? ! "
Jedna grupa ljudi iz plemena Benu 'Avf b . el-Hazred, medu kojima
je bio i ' Abdullah b. Ubejj b. Selu!, Vedi ' a, Malik b. Ebi Kukal, Suvejd i
Da'is poslali su Benu en-Nadiru glasnika i poruili im:
" Izdrite i odolite - mi vas neemo ostaviti same. Ako budete napad
nuti, i mi emo se boriti s vama, a ako vas istjeraju, i mi emo poi sa
vama ! "
l . Tj . da s e sijeku stabla voaka, op. prev.

1 60

Ibn Hiam

Raunajui na to, Jevreji su svakoga momenta oekivali njihovu

pomo, no ona nikako nije stizala. Zatim je Allah u njihova srca ubacio
strah, pa su na kraju zatraili od Boijeg Poslanika da ih protjera, ali da ne
prolijeva njihovu krv. Ponudili su da im od imovine pripadne samo ono to
mognu ponijeti njihove deve, ukljuujui i svu ratnu opremu koju su imali,
to je Poslanik prihvatio.
Tako su i ponijeli svu imovinu koju su mogli natovariti na deve. Neki
od nj ih su izvaljivati ak i navratke s vrata svojih kua, stavljali ih na deve i
tako odlazil i ! Najvei dio njih je otiao u Hajber, dok su ostali produili za
am. Od njihovih uglednika koji su otili za Hajber bili su: Sellam b. Ebu-1Hukajk, Ibn er-Rebi ' i b. Ebi el-Hukajk i Hujejj b. Ahtab. im su oni tamo
stigli, lokalno stanovnitvo im je iskazalo svoju odanost.
Priao mi je 'Abdullah b. Ebi Bekr da se govorilo kako su na deve,
pored imetka, stavili i ene i djecu, koji su drali defove i frule, dok su iza
njih ile pjevaice i pjevale pjesme. Medu njima je bila i Ummu 'Amr, koja
je bila u posjedu 'Urveta b. el-Verda el- ' Absijja, a koju su bili kupili od nje
ga 2.
Ili su u sjaju i gospotini kakve nije vidio niko ko je ivio u nj ihovu
dobu !
Preostalu imovinu su ostavili Boijem Poslaniku, sallellahu 'alej hi ve
sellem. B udui da je pripala iskljuivo njemu, mogao je njom raspolagati
sasvim slobodno, kako je htio, pa ju je podijelio samo prvim muhadirima.
Ensarije nisu imale uea, izuzev Sehla ibn Hunejfa i Ebu Dudane Simaka
b. Haree koji su spomenuli svoje siromatvo, pa je Poslanik dao i njima.
U vezi s Benu en-Nadirom objavljena je cijela sura El-Har, koj a go
vori o kazni kojom ih je Allah kaznio, te o tome kako im je naturio Poslanika
i ta je on sve uradio s njima. U suri se, pored ostalog, kae:

On je izveo nevjernike izme' sljedbenika Knjige iz njihovih stanita

za vrijeme prvoga progonstva ! Vi niste ni pomiljali da e oni izai, a oni su
2. Zvala se Selma i bil a udata u Mezjeni, no Urve b. el-Verd ju je zarobio prilikom jed
nog napada na njih. Kako se, kad bi mu neto zatrebalo, obraao esto Jevrejima za zajam i
kako je uglavnom nji ma prodavao robu koju bi zaplijenio, tako su oni imali priliku da je vide,
te ih je ona oarala svojom ljepotom. Traili su da im proda i nju, ali je on odbijao. Oni su ga,
meutim, prevarili opivi ga alkoholom. Tako su je kupili od njega, imajui za to i svjedoke.
On je o tome izrekao stihove:
Napojie me vinom, a zatim se, neprijatelji Botiji,
Ogradie o lati i potvrde kojekakve.
Hej ljudi! Kako mi se du.a savlada za neto
to mi ga prezire pamet?!

Poslanikov tivotopis

161

mislili da e ih, zbilja, tvrave njihove zatititi od Allaha! Pa ih Allah kazni

odakle se nisu ni nadali i u srca njihova strah uli, svojim rukama i rukama
vjernika kue su svoje ruili, tj . ruili su ulaze svoj ih kua izvaljujui navrat
ke i tovarei ih na deve. Pa pouku iz svega uzmite, o vi uviavni! A da Allah
nije ve bio propisao njima izganstvo, to je bio izraz Allahova gnjeva, jo
na Ovom Svijetu On bi ih kaznio!, tj . sabljama, A na Onom svijetu njima
kazna Vatre pripada! , pored toga to ih je zadesilo. Neke palme to posjekli
ste, ili ih ostaviste da usprav na svojim osnovama stoje, s Allahovim
doputenjem bilo je, dakle posjeene su po Boijoj zapovijesti i njihova
sjea se, prema tome, ne moe smatrati injenjem nereda. Bio je to samo iz
raz Allahova gnjeva, i da On ponizi raskolnike! A to je Allah plijena od
njih, tj . od Benu en-Nadira, dao Poslaniku Svome, niste zarad toga vi kasom

gonili ni konje ni kamile, nego, Allah poslanicima Svojim vlast nad kim On
hoe daje. Allah sve motel A to je Allah od stanovnika sela dao plijena
Poslaniku Svome, to pripada Allahu i Njegovu Poslaniku, tj . sve ono to
muslimani osvoje ratom, tjerajui kasom konje i deve, pripada Allahu i Nje
govu Poslaniku i njegovim blitnjima, i siroadima, i siromasima, i putnici

ma - eda ne bi to bogatstvo kolalo me' vaim bogataima - i to vam Posla

nik dadne, to uzmite, a to vam zabrani, to vi ostavite! (El-Har, 5.-7.).
Ovo je meu muslimanima druga raspodjela onog to je osvojeno rat
om, na nain kako je to propisao Allah.
Uzvieni je zatim rekao:
Zar ti ne vidi kako oni koji su licemjeri, tj . 'Abdullah b. Ubejj, njegovi

ljudi i svi oni koji su poput njih, vele }aranima svojim koji ne vjeruju izme'
Sljedbenika Knjige: , dakle pripadnicima plemena Benu en-Nadir, Ako vi bu

dete pr-ognani, i mi emo s vama zbilja izii, i zbog vas se nikada nikome
neemo mi pokoriti! A ako vi budete napadnuti, svakako emo vas pomoi!
A Allah svjedoi da su oni doista laci. A da oni budu prognani, sa njima ne bi
poli, i da budu napadnuti, ne bi ih pomogli! A kad bi ih i pomogli, lea bi im
okrenuli, i oni pomognuti ne bi bili! Zbilja, vi.e oni od vas strepe u s vojim
grudima nego od Allaha, a to je zbog toga to su oni ljudi koji ne razumiju!
Svi zajedno se ne smiju protiv vas boriti, osim u selima i gradovima
utvrenim, ili iza zidina! Sila njihova samo me' njima je testoka! Ti misli
da su oni skupa - ali, srca njihova su razjedinjena! To je zbog toga to su oni
ljudi koji ne razmiljaju. Nalik su onima koji su skoro, prije njih, kob stvari
svoje iskusili, i njima pripada kazna bolna! - Ovdje se misli na Benu Kajnu
ka' . - Nalik su ejtanu kad veli ovjeku: "Ne vjeruj!" Pa kad uznevjeruje,
rekne mu tada: "Ja nemam s tobom nita! Ja se, zbilja, bojim Allaha, svjetova
Gospodara! " Pa posljedica za njih obojicu bit e da e zbilja u Vatru oni,
vjeno e u njoj ostati, a to je kazna za nevjernike! (El-Har, 1 1 .- 1 7 ).
.

1 62

Ibn Hiam

Pohod Zat er-Rika, etvrte godine po Hidri

Nakon ovog pohoda na Benu en-Nadir, B oiji Poslanik, sallellahu
'alejhi ve sellem, je cijeli rebiu-1-ahir i dio mjeseca dumade proveo u Medi
ni. Zatim je s vojskom krenuo prema Neddu, a cilj su mu bila plemena
Benu Muharib i Benu Sa' leba - dva ogranka plemena Gatafan. Ovog puta je
upravljanje Medinom povjerio Ebu Zerru el-Giffariju, a on se s vojskom
spustio u Nahlu 1 Ovaj pohod je poznat pod imenom Zat el-Rika' 2. Posla
nik je na tom mjestu susreo ogromnu vojsku plemena Gatafan. Dvije vojske
su se bile primakle jedna drugoj, ali do sukoba nije dolo. Jedni drugih su se
pobojali do te mjere da je B oiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, sa
svoj im ljudima klanjao namaz za strah ! Zatim je krenuo nazad.
Od Dabira b. 'Abdullaha se prenosi sljedee :
"Poao sam s B oijim Poslanikom tamo za Nahlu, u pohodu Zat er
Rika' , a jahao sam na svojoj slabanoj devi. Kada je Poslanik ispratio i posl
jednje ljude, svi su se kretali naprijed, a ja sam poeo zaostajati. Na kraju me
je sustigao i sam Boiji Poslanik.
" ta je s tobom, Dabire?", upitao me je.
"Ova me deva usporava, Boiji Poslanie ! " , odgovorio sam.
" Daj neka klekne ! " , rekao je i sam siao sa svoje deve. " Daj mi taj
tap iz ruke" , kazao je, " ili mi s drveta otkini drugi ! "
Zatim j e uzeo tap i nekoliko puta je pucnuo njime.
"Uzjai ! " , rekao je, ja sam uzjahao i deva je krenula. Tako mi Onoga koji
ga s Istinom posla, nakon toga je njegova deva ak smetala mojoj devi u hodu !
Usput sam razgovarao s B oijim Poslanikom i on me u jednom momentu upitao:
"Dabire, bi li mi prodao tu devu?"
"Ne, B oiji Poslanie ! " , odgovorio sam. "Pokloniu ti je ! "
"Neu tako" , kazao j e on. " Hajde, prodaj mi j e ! "
" Koliko daje, B oiji Poslanie?", upitao sam.
" Kupujem je za dirhem ! "
"Malo je, B oiji Poslanie ! "
l . N ahla - mjesto u Neddu, na teritorij i koja j e pripadala plemenu Gatafan.
2. Zatu er-Rika' - nazvan je tako (zat er-rika'- krpnjaa), jer su na tom mjestu krpi li
svoje zastave. Neki tvrde da je ovaj pohod dobio takvo ime po jednom drvetu koje se tu nala
zilo, a koje je imalo isti naziv. Postoji i miljenje da je to mjesto nazvano tako stoga to im je
tu kamenje bilo izranjavalo stopala pa su ih u vezivali u krpe.

Poslanikov tivotopis

1 63

"Onda za dva dirhema ! "

"Ne n i za dva ! "
Tako je podizao cijenu dok nije stigao do oke.
"Slae li se s tom cijenom, Boij i Poslanie?", upitao sam.
"Slaem ! " , odgovorio je.
" Onda je prodata. "
" Onda je kupljena ! "
Zatim me upitao:
"Jesi li se oenio, Dabire?"
"Jesam, B oiji Poslanie", kazao sam.
"Ve udavanu ili djevojku?"
" B ila je ranije u davana. "
"A zato nisi oenio mladu djevojku, pa da tepate jedno drugome? ! "
" Boiji Poslanie" , rekao sam, "otac mi je poginuo u B ici n a Uhudu a
iza sebe je ostavio sedam keri, i zato sam oenio zrelu enu koja oko sebe
moe okupiti tu ensku eljad i brinuti se o njima ! "
" Dobro si uradio, ako B og da ! " , kazao j e on. " Kad stignemo u Sirar 1
narediemo da nam se zakolje neto ivotinja i tu emo provesti taj dan. Ona
e uti za nas i tamo ispraiti svoje jastuie ! "
"Ali, B oiji Poslanie", rekao sam, "mi, nemamo jastuia! "
"Bie, bie ! " , odgovorio je on. "No, kad stigne, uini neto ljupko ! "
Kada smo doli u Sirar, Boij i Poslanik j e doista naredio da se zakolju neke ivotinje i tu smo proveli cijel i taj dan. Kad se spustila veer, B oiji
Poslanik je uao u kuu, a zatim smo uli i mi. Svojoj eni sam ispriao cijeli
razgovor izmeu mene i Poslanika.
" Pa eto ti ! " , rekla mi je ona. "Sluam i pokoravam se ! "
Ujutro sam poveo svoju devu i natjerao je da klekne pred vratima
Boijeg Poslanika. Zatim sam u mesdidu sjeo nedaleko od njega. On je, im
je izaao, ugledao devu.
" ta je ovo ? ! " , upitao je.
" Doveo ju je Dabir, B oiji Poslanie ! " , rekli su mu.
"A gdje je on?", upitao je. Kada su me pozvali, rekao mi je:
"Bratiu, vodi ovu devu - ona je tvoja ! "
Zatim j e pozvao Bilala.
" Idi s Dabirom" , rekao mu je, "i podaj mu jednu oku ! "
l . Sirar - mjesto, tri milje udaljeno od Medine.

1 64

Ibn Hiam

Otili smo i on mi je dao oku i pridodao jo malo. To mi se, Allaha

mi, stalno poveavalo i dobro se osjealo u naoj kui, sve dok nas juer nije
ovo zadesilo - (tj . u Bici na Harri) ! "
Od njega je takoer zabiljeeno i ovo:
" Bili smo s Boijim Poslanikom, sallellahu 'alej hi ve sellem, u poho
du Zat er-Rika' , tamo u Nahli, i tom prilikom je jedan na ovjek ranio enu
nekog mnogoboca. Kad je Poslanik sa svojom karavanom otiao otud, sti
gao je njen mu koji je negdje bio odsutan i kada je saznao za to zakleo se da
se nee proi dok ne poini krvoprolie meu Muhammedovim ljudima!
Tako se odmah zaputio tragom Boijeg Poslanika.
Poslanik se u meuvremenu bio zaustavio na jednom mjestu.
" Ko e vas tititi ove noi?'', upitao je i odmah su se javila dvojica
ljudi - jedan muhadir i jedan ensarija.
"Mi emo, Boiji Poslanie ! ", rekli su.
" B udite tamo na ulazu u klanac ! " , kazao je Poslanik.
Kad su stigli tamo, ensarija je upitao muhadira:
" Koji dio noi eli da ti prepustim - prvi ili drugi?"
" Pusti mi prvi dio", odgovorio je ovaj .
Potom se muhadir opruio i utonuo u san, dok j e ensarija ustao i
zapoeo klanjati.
Utom je izbio onaj ovjek.
Ugledavi ensariju, zakljuio je da je on u stvari njihova straa, te je po
tegao strijelu i zabio je u njega. Zatim ju je izvadio i ponovo ga ubo njome, no
on je i dalje stajao uspravno ! Potom ga je ubo i trei put, pa opet izvadio i opet
ubo ! Ovaj je tada uinio ruku', pa seddu, a onda probudio onog drugog.
" Dii se ! " , rekao mu je. "Ja sam gotov ! "
Ovaj je skoio i - vidjevi da i h je dvojica, onaj ovjek je shvatio da
je u nezavidnoj situaciji, te se dao u bijeg.
Ugledavi ensariju tako krvava, muhadir je uzviknuo:
"Da Bog sauva! Zato me nisi probudio im te prvi put udario? ! "
"Uio sam kur'ansku suru", odgovorio j e ovaj, " i nisam je htio prekinuti
dok je ne zavrim, no kad me je udario vie puta uinio sam ruku' i evo, javio ti !
Ali, Allaha mi, da se nisam pobojao za granicu koju mi je Poslanik naredio da je
uvam, on bi mi prije prekinuo duu no to bi me natjerao da prekinem suru ! "
Ibn Ishak kae :
"Po povratku s ovog pohoda B oiji Poslanik je u Medini proveo osta
tak mjeseca dumade- 1-ula, dumade-1-ahire i redeb."

Poslanikov tivotopis

1 65

Druga bitka na Bedru mjeseca a 'bana etvrte godine po Hidri

Poslanik se, u mjesecu a 'banu, spustio do Bedra, kako se i bio do
govorio s Ebu Sutjanom 1 Tu ga je ekao itavih osam noi. Ebu Sufj an je
sa svojim ljudima krenuo iz Mekke, no kad je bio u Medenni, u pravcu Ez
Zahrana, poeo se kolebati i razmiljati da se vrati.
" Kurejije ! " , obratio se svojim ljudima. "Vama odgovara samo plod
na godina u kojoj moete uzgajati voe i piti mlijeko. Ova godina vam je,
meutim, suna i neplodna i ja bih se zato vratio. Hajde vratite se i vi ! "
I ljudi su se vratili. Mekkelije s u i h prozvale " voj ska sevika. " 2
"Vratili ste se samo zato da biste pili sevik ! " , govorili su im.
Poslanik je na Bedru iekivao dolazak Ebu Sufjana. Utom mu je
doao Mahijj b. ' Amr ed-Damri, s kojim se ranije, u pohodu Veddan, do
govorio da e s Benu Damrom odravati miroljubive odnose.
"Jesi li to doao, Muhammede, da se kod te vode sretne s Ku
rejijama?" , upitao je.
"Jesam, brate Ebu Damre ! " , odgovorio je Poslanik. "No, ako ti eli,
mi emo povui dogovor koji smo ranije postigli, i udariti na tebe - pa ta
Bog dragi dadne ! "
" Ne Muhammede, B oga mi ! " , rekao je. "To nam nije potrebno od
tebe ! "
Poslanik j e i dalje iekivao Ebu Sufjana. Pored njega j e naiao
Ma'bed b. Ebi Ma'bed el-Huza' i i, vidjevi B oijeg Poslanika i devu kako
uri pod njim, spjevao je nekoliko prigodnih stihova.3

Pohod na Dumet el-Dendul mjeseca rebiu-1-evvela

pete godine po Hidri
Boij i Poslanik se vratio u Medinu i u njoj proveo narednih mjesec
dana, do kraja zu-1-hideta. Te godine hadd su obavljali mnogoboci. B ilo
je to etvrte godine od dolaska Boijeg Poslanika u Medinu.
1. Za upravitelja Medine ovog puta je imenovao 'Abdullaha b. 'Abdullaha b. Ubejja b.
Selula el-Ensarija.
2.

Se vi k - vrsta jela.
Ove i jo neke naredne stihove nismo naveli , jer ni na koj i nain ne doprinose kvalite
ti knjige - niti je poveavaju niti umanjuju - pa smo ih u ovom izdanju i zostavili (nap. izda
vaa).
3.

1 66

Ibn Hiam

Nakon toga je s vojskom krenuo na Dumet el-Dendul 1 , no vratio se

prije nego je i stigao do nje , ne ulazei niukakvu borbu. Sav preostali dio go
dine proveo je u Medini.

Bitka na Hendeku mjeseca evvala pete godine po Hidri

B itka na Hendeku odigrala se u mjesecu evvalu, pete godine po
Hidri.
Naime, jedna grupa Jevreja, u kojoj je bio i Sellam b. Ebu-1-Hukajk
en-Nadari, zatim Hujejj b. Ahtab en-Nadari, Kinane b. Ebu-1-Hukajk, Hevze
b. Kaj s el-Vai li i Ebu 'Ammar el-Vaili, koji su i organizirali pohod protiv
Boijeg Poslanika, otili su do Mekke s ciljem da u rat protiv njega pozovu i
Kurejije.
" Mi emo biti uz vas sve dok ga potpuno ne unitimo ! " , rekli su im.
"Jevreji ! " , pitale su ih Kurejije. " Vi ste sljedbenici prve Knj ige i do
bro znate u emu se mi razilazimo s Muhammedom. Recite nam je li bolja
naa ili Muhammedova vjera?"
"Vaa vjera je bolja! " , odgovorili su Jevreji, "i prema tome, polaete
vee pravo na Istinu od njega. "
O ovoj grupi Jevreja Allah je objavio sljedee: Zar ne vidi one koji

su dio Knjige dobili kako u kumire i avole vjeruju, i kako govore onima
koji ne vjeruju: "Ovi su ispravnijom stazom od vjernika upueni! " Takve je
Allah prokleo. A koga Allah prokune, takvome nee nai da e mu iko moi
u pomo pritei! Kad bi takvi udio u vlasti imali, oni tad ljudima ne bi ni ko
Jiko trunku jednu dali, ili bi pak takvi svijetu zavidjeli na onome to mu je
Allah dao iz Svoje dobrote! ", tj . poslanstvo, "A Mi smo Ibrahimovoj porodi
ci dali Knjigu i Mudrost, i dali smo im monu Vlast. Pa jedni od njih u Knji
gu vjeruju, a jedni od nje odvraaju! Takvima je dosta - Dtehennem usplam
sali! (En-Nisa , 5 1 .-55.).
'

Kurejije su se jako obradovale takvom odgovoru, izrazili saglasnost

s jevrejskim prijedlogom i otpoeli se ivo angairati na pripremama za rat
protiv B oijeg Poslanika . . .
Pomenuta grupa Jevreja se potom zaputila plemenu Gatafan, te i njih
pozvala u rat protiv Boijeg Poslanika. Rekli su im da e i oni biti uz njih, kao
i to da su se s tim saglasile i Kurejije. Tako su pridobili i pleme Gatafan.

l . Dumet el-Dendul - jedna od saobraajnica prema Medini, petnaest konaka udaljena

od nje. Tom prilikom je upravljanje gradom povjerio Su ba 'u b. 'Urfetu.

Poslanikov tivotopis

167

Ubrzo potom Kurejije su krenule u pohod, a na elu im je stajao Ebu

Sufjan b. Harb. Krenuo je i Gatafan, a predvodio ga je ' Ujej ne b. Husn, koji
je vodio Benu Fezaru, te El-Haris b. ' Avf b. Ebi Harisa el-Murri, na elu
Benu Murre, i Mus ' ar b. Ruhajla sa dijelom ljudi koj i su mu se odazvali iz
plemena Ede 'a.
im je uo za nj ih i njihove namjere, Boiji Poslanik je odmah nare
dio da se oko Medine iskopaju rovovi (handek). U tome je i osobno
uestvovao, kako bi muslimanima dao dodatni podsticaj . Tako su svi ustraja
vali u kopanju. Izostala je jedino nekolicina licemjera koji su se izgovarali
slabou i kradom odlazili svojim kuama, bez znanja i dopusta Poslanikova.
Ostali muslimani su, kada bi imali neku neizostavnu potrebu, odlazili do
Poslanika, upoznavali ga s tim i od njega traili dopust, koji su redovito dob
ijali, da bi se odmah po obavljenoj potrebi vraali svome poslu duboko
svjesni dobra koje ine . O nj ima je Allah, delle anuhu, objavio sljedee:

Vjernici su samo oni koji vjeruju u Allaha i u Njegova poslanika, i koji, kada
su s njim na vatnom susretu, ne odlaze dok od njega ne dobiju doputenje.
Doista, oni koji od tebe doputenje trate, takvi vjeruju u Allaha i Njegova
Poslanika. A kad oni od tebe doputenje zatrate zbog nekih svojih stvari, ti
dopusti kome htjedne od njih, i od Allaha im oprosta zatrati. Doista, Allah
prata i samilostan je. (En-Nur, 62. ) .
Ovaj ajet s e odnosi na one muslimane koji s u strogo vodili rauna o
svojim obavezama i koji su uditi za tim da urade to vie dobra, te koji su se
strogo pokoravali Allahu i Njegovu Poslaniku.
Potom je Uzvieni, obraajui se licemjerima koji su izbjegavali po
sao i naputali ga bez Poslanikova dopusta, rekao sljedee :

Ne smatrajte Poslanikov poziv medu vama pozivom kojim pozivate

jedan drugoga! Allah zbilja zna one od vas koji kriom izlaze! Pa nek' na
oprezu budu oni koji se njegovoj zapovijedi suprotstavljaju da ih ne zadesi
iskuenje ili da ih ne pogodi kazna bolna. Doista, Allahu pripada sve to je
na nebesima i Zemlji! On zna na emu ste vi!, tj . jeste li iskreni ili laete, A
na Dan kad se budu Njemu vratili, On e ih izvijestiti o onom to su inili!
Allah dobro zna svaku stvar! (En-Nur, 63.-64.).
Tek to je Boiji Poslanik zavrio s kopanjem rovova oko Medine,
naile su Kurejije sa deset hiljada ljudi iz razliitih plemena meu kojima je
bio i dio iz Benu Kinane i iz Tihame, i spustili se do plemenske zajednice
Esjal, izmeu el-Durufa i Zugabe.
Pleme Gatafan i ljudi iz Nedda koji su im se prikljuili, doli su s
druge strane i spustili se u Zeneb Nakma, u pravcu Uhuda.
Poslanik je krenuo s tri hiljade muslimana, a postavili su se tako da

1 68

Ibn Hiam

im je planina Sei ' dola iza leda. Tamo je Poslanik postavio i svoj ator, a
izmeu njega i neprijatelja se nalazio samo rov. Naredio je da se ene i djeca
sklonu u utvrenja.
U meuvremenu je Allahov neprijatelj Hujejj b. Ahtab el-Nadari
otiao do Ka'ba b. Eseda el-Kurazija koji je, u ime plemena Benu Kurejza,
sa njima sainio ugovor o prijateljstvu, a miroljubive odnose je gajio i s
Boijim Poslanikom i njegovim nru:odom, s kojima je takoer imao slian
ugovor. im je uo da mu dolazi Hujejj b. Ahtab, zatvorio je vrata svoje
utvrde i na njegovo kucanje ih nije htio otvoriti.
"Za ime Boga, Ka'be ! " , viknuo je Hujejj . "Otvori mi ! "
"Ti s i zlokoban ovjek" , odgovorio je ovaj , " a j a s Muhammedom
imam ugovor i ne elim ga raskinuti : od njega sam uvijek i mao samo vjer
nost i i skrenost. "
"Pobogu, otvori m i d a porazgovaramo ! " , ustrajava je Hujejj .
"Ne, neu to uiniti ! "
" B oga m i s i vrata zatvorio samo zato da me ne poasti deiom ! " 1 ,
rekao j e na kraju Hujejj i tako ga natjerao da mu otvori vrata.
" ta ti je, Ka'be ? ! " , kazao mu je pri ulazu. " Doao sam ti sa slavom
vjenosti i mora uzburkanog ! Doveo sam ti Kurej ije sa svim njihovim
voama i gospodom, i spustio ih do Esjala u Rumi, a doveo sam i Gatafan s
nj ihovim voama i gospodom, i njih spustio do Zenebi Nakmaa, pored Uhu
da. Obeali su mi i potpisali da nee otii dok potpuno ne unitimo Muham
meda i one sa nj im ! "
" Doao si mi, Allaha mi, s a sramom vjenosti" , odgovorio mu je
Ka'b, "i oblakom beskinim koji je prosuo vodu svoju, te grmi i sijeva, a u
njemu niega nema! Zaboga, Hujejj ! Pusti me da ostanem ovakav, jer od
Muhammeda sam uvijek imao samo i skrenost i vjernost ! "
Ka'b je, meutim, bio uporan u nastojanju da ga nagovori, tako da mu
je na kraju dao vrste garancije i asnu rije da e se, u sluaju da se Ku
rejije i Gatafan vrate neobavljena posla, s njim zatvoriti u njegovo
utvrenje, pa ta bude s jednim neka zadesi i drugoga.
Tako je Ka'b b. Esed prekrio svoj ugovor i odrekao se prijatelj skih
odnosa s Boijim Poslanikom.
Kada je vijest o ovome stigla do Boije g Poslanika i muslimana, Pos
lanik je poslao Sa'ada b. Mu 'aza b. el-Nu' mana, tadanjeg prvaka plemena
Evs, te Sa'ada b. ' Ubadu ibn Dulejma, prvaka Hazreda, 'Abdullaha b. Re
vabu i Huvata b. Dubejra.
l . Dei - ukusno jelo od krupno samljevenog ita.

Poslanikov tivotopis

1 69

" Idite i provjerite istinitost tih informacija ! " , rekao im je. "Pa ako
budu tane, saopite mi ih na nain koji u samo ja razumjeti, tako da ne
obeshrabrite ljude. No ako ustanovite da se dre ugovora koj i postoji meu
nama, recite to ljudima javno ! "
I oni su otili do njih. Meutim, situacija je tamo bila mnogo gora od
informacija koje su bile doprle do Poslanika.
" Ko je taj B oiji poslanik ? ! " , pitali su. " Izmeu nas i Muhammeda ne
postoji nikakav ugovor niti dogovor! "
Sa 'ad b. Mu 'az, budui da j e bio plahovit ovjek, zapodjenuo je s nji
ma estoku svau i j ako su se meu sobom izvrijeali. "Ostavi se njihovih
psovki ! " , rekao mu je Sa'ad b. ' Ubade. "Ono to je meu nama, mnogo je
vie od toga ! "
Potom su se vratili B oijem Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve sellem, i
nakon to su ga pozdravili samo su rekli: "'Ada! i el-Karra ! " , aludirajui time
na prijevaru ta dva plemena koj u su ona uinila prema Hubejbu i njegovim
ljudima 1
" Allahu ekber ! " , rekao je Poslanik. "Allah je Najvei ! Radujte se,
muslimani ! "
Kunja j e bila pregolema, a strah estok. Neprijatelja su imali i s
gornju i s donju stranu, i vjernici su svata pomiljali. Kod nekih licemjera
licemjerstvo se sasvim ukazivalo. Tako je Mu 'atti b b. Kuejr govorio: " Mu
hammed nam je obeavao da emo jesti blago kisre perzijskog i cara rims
kog, a danas niko od nas nije siguran otii ni do zahoda ! " Evs b. Kajzi je re
kao, i to pred grupom ljudi iz svog plemena: "Boiji Poslanie, nae kue
nisu zatiene od neprijatelja. Pusti nas da iziemo i odemo do njih, tamo iz
van grada ! "
U takvom okruenju murici su ih drali dvadeset i nekoliko noi,
skoro mjesec, a da meu njima nije dolo do veeg sukoba. Bilo je samo
meusobnog gaanja strijelama i blokada.
Kad je ljudima ve postalo nepodnoljivo, Boiji Poslanik je poslao
poruku ' Ujejni b. H usnu i El-Harisu b. 'Avfu el-Murriju i dao im treinu me
dinskih e.lodova, s tim da oni sa svojim ljudima odustanu od njega i njegovih
ashaba. tavie, postignuta je i neka vrsta mirovnog sporazuma, o emu je
sainjen ak i dokument koji, dodue, nije bio potvren niti je imao konaan
oblik. Bio je to zapravo nacrt koji je trebalo izdiskutirati. Namjeravajui da
to i uini, Poslanik je pozvao Sa'ada b. Mu ' aza i Sa'ada b. ' Ubadeta i to im
predoio, te od nj ih zatraio miljenje o tome.
l . Vidjeti poglavlje Dan er-Redi'a tree godine po Hidri.

1 70

Ibn Hiam

" Boiji Poslanie" , upitali su oni, " je li ti to voli pa hoe da to i mi

uinimo, ili je Allahova naredba po kojoj se mora postupiti, ili je pak neto
to hoe uraditi za nas? ! "
" Hou uraditi za vas ! " , odgovorio j e Poslanik, " A inim to, Allaha mi,
samo zato jer vidim da su se svi Arapi digli protiv vas i sa svih strana vas
stegli. elim vam koliko-toliko olakati a njima otupiti nj ihovu otricu . "
" Boiji Poslanie," rekli s u m u oni, " mi smo zajedno s njima bili u
mnogobotvu i oboavali kipove, dok j o nita nismo znali o Allahu - ni tada
oni od toga ne bi pojeli ni jednu hurmu, izuzev moda u gostima kod nekog,
ili kroz trgovinu, pa zar da im sada, kad nas je Allah poastio islamom, upu
tio nas i tebe nam darovao, dajemo na imetak?! To nam, Allaha nam, ne tre
ba ! Moemo im dati samo sablju, pa nek Allah presudi meu nama."
"Onda, neka bude tako ! " , rekao je Boiji Poslanik. Sa'ad b. Mu 'az je
zatim uzeo ispisanu stranicu i izbrisao sve to je pisalo na njoj . "Neka se
malo pomue za nas ! ", zakljuio je.
Poslanik i muslimani su tako i dalje ostali u istom stanju, sa svih stra
na okrueni neprijateljem. No, do borbe nije dolazilo. Jedna grupa ku
rejijskih konj anika, meu kojima su bili i 'Amr b. 'Abdu Vudd, 'Ikrime b.
Ebi Dehl i Hubej ra b. Ebi Veheb (oboj ica iz plemena Mahzum), te pjesnik
Darrar b. el-Hattab, bila se jedanput spremila za napad. Uzjahati su konje i
prolazei pored kua Benu Kinane, uzvikivali: "Spremite se kinjanani za rat.
Danas ete vidjeti ko su pravi konjanici ! "
Zatim s u se okrenuli i jurnuli prema Medini, d a b i se ubrzo potom
zaustavili ispred rova. "Ovo je zamka", rekl i su kad su ga ugledali, "koja
Arapima nije poznata! " 1
Potom su se upravili prema jednom uskom mjestu u rovu, udarili
konje i tako ga prebroditi. Onda su na konj ima kasali tamo-amo po
zaputenom zemljitu, izmeu rova i planine Sei'. Utom je iziao 'Ali b. Ebi
Talib s nekolicinom muslimana i zauzeo im prolaz na rovu na kojem su
prodrli unutra. Konjanici su se okrenuli i jurei poli prema njima.
' Amr b. ' Abdu Vudd se j o ranije borio na Bedru pa, poto je tamo
bio teko ranjen, nije ga bilo na Uhudu. Stoga se za ovu bitku bio specij alno
obukao kako bi mu mjesto bilo zapaeno. Zaustavivi konja, upitao je:
" Ko e mi izai na mejdan?"
Iziao mu je ' Ali b. Ebi Talib.
l . Ibn Hi am kae: "Tvrdi se da je Poslaniku na nju ukazao Selman ei-Farisi, inae Per
zij anac."

Poslanikov tivotopis

171

" 'Amre ! " , rekao mu je. "Nisi li se ti Allahu obavezao da e, ako te

neko od Kurej ija pozove jednoj od dvije stvari, jednu obavezno prihvatiti? ! "
" Da" , odgovorio j e 'Amr. "Obavezao sam se."
"Ja te eto pozivam Allahu, Njegovu Poslaniku i islamu ! "
"To mi ne treba ! " , odgovorio je.
" Onda te pozivam na borbu ! "
"Zato bratiu?" , upitao je 'Amr. " Boga mi, ne elim da te ubijem ! "
"Ali ja, Boga mi , elim ubiti tebe ! " , odgovorio j e 'Ali.
'Amr je na to planuo, skoio s konja i najprije ga malo zadravao, a
onda ga udario po njuci, te krenuo prema 'Aliju. Tako je otpoela borba,
oni su kruili jedan oko drugoga, i na kraju ga je 'Ali ubio.
Konji su im se dali u bijeg i sami u trku savladali rov, bjeei nazad.
' Ikrime b. Ehi Dehl je tada, iz malodunosti zbog 'Amrova poraza,
bacio svoje koplje, o emu je Hassan b. Sabit spjevao sljedee stihove:

Pobjete i nama baci svoje koplje,

Ili to, moda, nisi uinio, 'Ikrime ?!
Okrenuo si se i potrao poput noja
im si skrenuo s puta.
Nisi pogeo lea iz ljubaznosti
Ve ti potiljak bjee k 'o kod hijene mlade.
Lozinka Poslanikovih ashaba i Benu Kurejze je za vrijeme B itke na
H en deku bila: " Ha mim. Nee pobijediti."
B oiji Poslanik i njegovi ashabi su proivjeli sav onaj strah i patnju
koju je Allah opisao, a koja je bila rezultat neprijateljskog demonstriranja
sile pred nj ima i njegova prisustva svuda uokolo.
U jednom momentu Poslaniku je priao Nu 'ajm b. Mes'ud. " Boiji
Poslanie ! " , obratio mu se. "Ja sam primio islam, a moj narod to ne zna.
Reci mi mogu li ja to uiniti ? ! "

" Ti s i kod nas jedinstven pojedinac " , odgovorio j e Poslanik, "i ako
moe, odvrati te svoje od nas . Rat je, ustvari, varka ! "
I Nu ' aj m b . Mes'ud j e otiao d o Benu Kurejze s koj ima j e u predis
lamskom periodu imao vrlo prisne odnose.
" Benu Kurejza ! " , rekao im je. "Vi dobro znate koliko vas volim i do
bro su vam poznati odnosi izmeu nas . "

1 72

Ibn Hiam

"Znamo to vrlo dobro", odgovorili su, " i u tebe nimalo ne sumnjamo."

" Kurejije i oni iz plemena Gatafan nisu u istoj poziciji kao vi", nasta
vio je on, "ovaj kraj je zapravo va kraj i tu su vai imeci, vaa djeca i ene, i
vi ga ne moete preobraziti u neto drugo. Kurejije i Gatafan su ovdje doli
samo da bi ratovali protiv Mohammeda i njegovih ljudi, a vi ste ih u tome
podrali . No njihov kraj, njihovi imeci i ene su na drugom mjestu. Nisu, da
kle, u istoj poziciji kao vi. Njima ako se ukae prilika, oni e je i iskoristiti, a
ako ne, vratie se u svoja mjesta a vas ovdje ostaviti s Muhammedom. U tom
sluaju vi ste izgubljeni, jer mu se sami ne moete suprotstaviti . Stoga se ne
biste trebali boriti s ovim pridolim dok od nj ih u zalog ne uzmete neke nji
hove prvake, da budu tu u vaim rukama kao garancija za vau borbu protiv
Muhammeda, sve do njegova sloma."
" Dobro si rekao ! " , kazali su oni, " tako i treba da bude."
Potom je otiao Kurejijama i Ehu Sufjanu b. Harbu i onima koj i su
bili uz njega rekao: "Vama su dobro poznate moje simpatije prema vama,
kao i moje neslaganje s Muhammedom. Saznao sam jednu vanu stvar, pa
sam smatrao da mi je dunost da vam je saopim, kao savjet, s tim da me ne
odate ! "
"Neemo te odati ! " , kazali s u oni. " Reci o emu se radi ? ! "
"Neka znate" , nastavio je, "da su se Jevreji pokajali to s u prekrili
svoj dogovor s Muhammedom i ve su ga o tome izvijestili. " Hoe li biti
zadovoljan" , pitali su ga, "ako od Kurej ija i Gatafana uzmemo neke njihove
prvake i izruimo ih tebi da ih pogubi, a onda se prikljuimo tebi i zajedno
dokrajimo preostale? ! " On im je rekao da pristaje. Stoga, ako Jevreji od
vas kao zalog zatrae neke ljude, nemojte da biste im dali i jednoga ! "
Zatim je otiao d o Gatafana.
"Vi ste moja loza i moja familija", rekao je njima, "i najdrai ste mi
ljudi, pa ne mislim da imalo sumnjate u mene ! "
"Tako je ! " , odgovorili su, "u tebe n e sumnjamo nimalo ! "
"Onda me neete nikome n i odati ! " , upitao je.
"Neemo ! " , kazali su, i on im je ispriao isto to i Kurejijama, i jed
nako ih upozorio.
Kad je bila subotnja veer, mjeseca evvala pete godine po H idri,
Allah je Svoga Poslanika pomogao tako to je uinio da Ehu Sutjan b. Harb i
prvaci plemena Gatafan poalju Benu Kurejzi upravo '!krimu b. Ebu Dehla,
na elu delegacije Kurej ija i Gatafana, s ciljem da im prenesu poruku : "Mi
nismo u svome kraju, a konji i deve nam propadaju. Stoga, krenite u borbu,
da konano zavrimo to s Muhammedom ! "

Poslanikov tivotopis

1 73

" Danas je subota" , ovi su odgovorili, "dan u kojem mi nita ne radi

mo. Vama nije nepoznato da su neki od nas pokuali neto raditi u tome
danu, pa ih je zato stigla kazna. Uz to, mi se ne elimo s vama boriti protiv
Muhammeda dok nam neke svoje ljude ne date kao taoce kako bi nam bili
garancija dok ne dokrajimo Muhammeda. Bojimo se, da ete se vi, ako vas
ovaj rat pritijesni i ne mognete ga izdrati, hitro vratiti u svoj kraj i nas ovdje
same ostaviti sa nj im, a mi mu se tako ne moemo suprotstaviti ! "
Kad s u i m se vratili s ovakvom porukom od Benu Kurejze, Kurejije i
Gatafan su zakljuili: "Ono to nam je rekao Nu 'aj m b. M es 'ud je bogme is
tina ! " I odgovorili su im: "Mi vam neemo poslati nijednog naeg ovjeka, i
ako se hoete boriti, iziite i borite se ! " Benu Kurejza su na ovo rekli :
"Tano j e ono to je rekao N u 'aj m - ovi ele poto-poto napasti, pa ako prili
ka bude povoljna, iskoristie je, a ako ne bude, odj urie u svoje krajeve i nas
same ostaviti sa nji m ! " Zatim su Kurejijama i Gatafanu poruili: "Mi doista
neemo sa vama udariti na Muhammeda ukoliko nam ne date vae taoce ! "
Ovi na to, naravno, nisu pristali i tako j e Allah prekinuo njihovu saradnju. U
studenim noima slao je na njih izrazito hladan vjetar koj i im je prevrtao
lonce i obarao im posue.
Saznavi za njihov razdor i podijeljenost, Boiji Poslanik je pozvao
Huzejfu b. el-Jemana i poslao ga da izvidi ta rade nou.
Od Muhammeda b. Ka'ba el-Kurazij a se prenosi sljedee:
"Jedan ovjek iz Kufe je upitao Huzejfu b. el-Jemana: "Oe ' Abdullahov ! Jeste li vi ba vidjeli B oijeg Poslanika i druili se s njim ? ! "
"Jesmo, bratiu ! " , odgovorio mu j e ovaj .
"Pa, ta ste sve radili?", pitao je dalje.
" ta da ti kaem" , rekao je, " B oga mi smo se trudili ! "
"Allaha mi " , kazao je onaj , "da smo mi bili sa njim, ne bismo mu dali
da koraa zemlj om, ve bismo ga nosili na svojim ramenima ! "
" B ratiu ! " , rekao mu j e Huzejfe. " Bili smo s Boijim Poslanikom na
Hendeku i on je jedan dio noi proveo u namazu. Potom se okrenuo prema
nama i upitao: " Ko e od vas otii da vidi ta rade, ali da nam se vrati " , (in
sistirao je na povratku), "Zamoliu Allaha, delle anuhu, da mi taj bude
pratilac u Dennetu ! " Niko se, meutim, nije javljao, to iz straha, to zbog
gladi i hladnoe ! Onda je B oiji Poslanik pozvao mene i - ja nisam imao dru
gog izbora ve da se dignem. " Huzejfe", rekao mi je, "idi i zai meu nj ih, te
vidi ta rade, no ne preduzimaj nita dok nam se ne vrati ! " I ja sam otiao i
zaao meu njih, a vjetar i Allahova voj ska je s njima inila to je inila: nije
im ostavljala na miru ni lonce, ni vatru, ni graevine ! Ebu Sufjan je ustao i
rekao: " Kurej ije ! Neka svako od vas pogleda ko sjedi s njim ! " Ja sam

1 74

Ibn Hiam

ovjeka koji je bio pored mene uzeo za ruku i upitao ga: " Ko si ti ?", a on mi
je rekao: "Taj i taj ! " 1
Ebu Sufjan je zatim rekao : " Kurej ije ! Allaha mi, niste u mjestu u ko
jem se moe ostati. Propali su nam i konji i kamile, Benu Kurejza nas je na
pustio i od njih smo uli ono to nismo eljeli, a zatim nas, kao to vidite,
iba ovaj vjetar od kojeg nam ni lonci ne mogu ostati mimi, ni vatra ne moe
opstati niti graevina izdrati . Hajdemo stoga odavde ! Ja odlazim ! "
Potom je priao svojoj devi koj a je bila svezana, sjeo na nju i udario
je te je tako s njim skoila na tri noge, a povez kojim joj je bila vezana
etvrta noga popustio je tek kad je ustala! Da nije bilo Poslanikova zahtjeva:
" Ne preduzimaj nita dok nam se ne vrati ! " , ja sam ga mogao ubiti strije
lom, da sam htio ! "
Huzejfe dalje kae:
"Vratio sam se B oijem Poslaniku i zatekao ga kako klanja na
arenom ogrtau koji su nosile neke njegove ene. Primijetivi me, primakao
me sebi do nogu i na me bacio jedan kraj ogrtaa. Zatim je uinio ruku ' i
seddu, a ja sam jednako bio pod tim ogrtaem. Potom sam mu ispriao sve
kako je bilo.
Kad su pripadnici plemena Gatafan uli ta su uradile Kurejije,
jurei su se zaputili put svojih krajeva.
Boiji Poslanik, a s nj im i muslimani, ujutro je ostavio Hendek i vra
tio se u Meinu, te odloio oruje.

Pohod na Benu Kurejzu pete godine po Hidri

Kad je bilo vrijeme podneva, B oijem Poslaniku je doao melek
Debrail umotan u almu od brokata. Jahao je na mazgi na ijim se leima
nalazilo sedlo prekriveno kadifom od svilenog brokata.
"Jesi li to odloio oruje, B oiji Poslanie ? ! " , upitao je.
"Jesam, odloio sam", odgovorio je Poslanik.
" Meleki ga, meutim, jo nisu odloiti", nastavio je Dibril, "i ja sam
se sada vratio samo na njihovu molbu. Muhammede ! Uzvieni Allah ti
nareuje da krene prema Benu Kurej zi. I ja u tamo, da ih malo uzdrrnam ! "
Tad je B oij i Poslanik naredio glasniku da ljudima objavi :
l . U knjizi erh ei-Mevahib stoji: "Udario sam po ruci onoga sa desne strane i uzeo ga
za ruku. "Ko si ti?", upitao sam ga, a on je rekao: "Mu'avija b. Ebi Sufjan ! " Zatim sam udario
po ruci onoga s lijeve strane. " Ko si ti?", upitao sam njega. '"Amr b. el- 'As ! ", rekao je.

Pos/anikov tivotopis

1 75

" Ko uje i pokorava se, neka nipoto ne obavi popodnevnu molitvu

( ' asr), osim kod Benu Kurejze ! "
Zatim j e 'Alija b . Ebi Taliba s a zastavom isturio naprijed, prema
Benu Kurejzi, i ljudi su se stjecali oko nje. Kad se 'Ali primakao nj ihovim
utvrdama, uo ih je kako runo govore o Boijem Poslaniku, sallellahu ' alej
hi ve sellem, te se vratio i u putu susreo Poslanika.
" B oiji Poslanie", rekao mu je, " moda se ti ne bi trebao primicati
onim pokvarenjacima ! "
"Zato ? ! " , upitao j e Poslanik. "Da i h nisi uo kako me vrijeaju?"
" Da, to sam uo ! ", odgovorio je 'Ali.
" Da su me vidjeli, sigurno tako ne bi govorili ! " , kazao je Poslanik, a
zatim, primakavi se njihovim utvrdama, viknuo: "Brao majmunska ! Zar
vas Allah nije ponizio i na vas sruio S voj gnjev? ! "
"Tebi to nije nepoznato, Ebu el-Kasime ! " , odgovorili su oni.
Zaavi u njihov kraj , Poslanik se zaustavio kod jednog od njihovih
bunareva po imenu Enna, tamo na strani gdje su se nalazili njihovi posjedi,
a za njim su pristizali i ostali ljudi . Neki su se vraali s none molitve (el-'ia'
el-ahire), a da nisu bili obavili popodnevnu, drei se Poslanikovih rijei:
"Neka niko nipoto ne obavi popodnevnu molitvu, osim kod Benu Kurej ze ! "
Meutim, kako su i h ratne obaveze bile potpuno okupirale, nisu htjeli obaviti
tu molitvu, kako je to Poslanik rekao, "dok ne dou kod Benu Kurejze . "
Tako s u t u molitvu doista i obavili kod njih, ali tek nakon none molitve (el
'ia'), za ta ih Allah u Svojoj Knjizi nije ukorio, niti je Poslanik ljutito pos
tupio prema njima.
Boiji Poslanik je Benu Kurej zu drao u okruenju dvadeset i pet
noi, tako da ih je ta blokada potpuno iznurila, a Allah im je u srca ulio strah.
Hujejj b. Ahtab je, kako je to i obeao, nakon odvajanj a Kurej ija i
Gatafana, ostao s Benu Kurejzom u njihovim utvrdama. B ilo je to njegovo
ispunjenje zavjeta koji je dao Ka'bu b. Esedu.
Kad su ve sasvim bili sigurni da ih B oiji Poslanik nee pustiti dok
ih ne slomi, Ka'b je ustao i obratio im se.
"Jevrej i ! " , rekao je. "Zadesilo vas je eto to to vidite i ja vam pred
laem tri mogunosti, pa odaberite koj u hoete . "
" Koje s u mogunosti?", pitali su .
" Da poemo za ovim ovjekom i da ga priznamo" , kazao je, "jer vam
je, Boga mi, sasvim jasno da je on uistinu Poslanik poslati kojega vi nalazite
u vaoj Knjizi ! Tako ete biti sigurni za vae ivote, imetke, djecu i ene ! "
"Nipoto ! " , rekli su oni. "Mi nikad neemo napustit propise Tevrata i
ni zata ga neemo zamijeniti ! "

1 76

Ibn Hiam

"Ako to ne prihvatate" , nastavio je on, " hajde onda da pobijemo svoje

ene i djecu, i da onda s orujem izaemo pred Muhammeda i njegove ljude,
neoptereeni porodicama, pa ta Bog dragi da! Ako stradamo, stradamo: za
sobom ne ostavljamo potomstvo za koje bismo strahovali. Ako pak pobijedi
mo pa, ivota mi, nai emo sebi ene i djecu ! "
"Zar da ubijemo te bespomone? ! " , rekli su. " Kakav bi to, onda, bio
ivot poslije njih? ! "
"Ostaje posljednje", nastavio je. "Noas je subotnja veer i Mu
hammed i njegovi ljudi vjerovatno misle da su sad sigurni od nas. Hajde da
ih napadnemo, ne bismo li ih uhvatili naprepad ! "
"Zar da sami sebi pokvarimo subotu ! " , kazali s u oni. " l uinimo neto
to nije uinio niko od onih prije nas, osim onog to ti je poznato, zbog ega
su, kao to zna, pretvoreni u majmune ! "
"Nijedan od vas " , zakljuio j e Ka'b, "otkako ga je mati njegova rodila,
nijednu no nije proveo odluan ! "
Zatim su B oijem Poslaniku uputili poruku : " Poalji nam Lubabu b.
'Abd el-Munzira da ga konsultiramo u vezi s ovim naim pitanjem ! "
Poslanik i m ga je odmah poslao i im su ga ugledali, ljudi s u mu
prili, a ene i djeca pritrali plaui, to je njega j ako raznjeilo.
"Ebu Lubaba" , upitali su ga, "ta misli o tome da prihvatimo Muham
medovu presudu?" l
" Da ! " , odgovorio je on i pritom rukom pokazao na grlo. "To je onda
pokolj ! " 2
Ebu Lubaba kae:
" Allaha mi, nisam se bio ni pomakao s mjesta, a ve sam shvatio da
sam iznevjerio Allaha i Njegova Poslanika ! "
Potom se vratio nazad, ali nije otiao Boijem Poslaniku, ve j e uao
u mesdid i svezao se za jedan od njegovih stubova.

l . Kad su, usljed estoke blokade, shvatili da e biti izgubljeni, poslali su e 'sa b. Kajsa
i on je Poslaniku predloio da postupe kao i Benu Nadir, tj. da odu s enama i djecom i da po. nesu od imovine samo ono Sto se mogne natovariti na deve, izuzev oruja. Poto to Poslanik
nije prihvatio, e's je rekao: "Potedi nam ivote i sauvaj nam ene i djecu - ostalo nam vie
nita ne treba ! " Poslanik je, meutim, i to odbio i jedino na ta je pristajao bilo je da prihvate
njegovu presudu. e's i m se tako vratio s tom porukom. " (Citat preuzet iz erh el-Mevahiba,
od EI-Zerkanija.)
2 . U erh el-Mevahibu stoj i : " ini se da je Ebu Lubaba to razumio iz Poslanikova ne
prihvatanja da im potedi ivote. Shvatio je da e ih on poklati ako pristanu na njegovu presu
du, i zato je Benu Kurejzi pokazao na vrat."

Poslanikov tivotopis 177

"Neu napustiti ovo mjesto", rekao je, "sve dok mi Allah ne oprosti
za ono to sam uradio ! Allahu sam se zavjetovao da nikad vie neu kroiti
na podruje Benu Kurejze i da nikad vie neu biti vien u mjestu u kojem
sam iznevjerio Allaha i Njegova Poslanika ! "
Kada j e Boij i Poslanik, koji ga j e dugo iekivao, uo za to, rekao je:
" Da mi je doao, ja bih mu oprostio, ali kad je ve tako postupio, onda ga ja
odatle neu osloboditi sve dok mu Allah ne oprosti ! "
Od Ummi Seleme se prenosi da j e B oiji Poslanik, sallellahu ' alejhi
ve sellem, rekao: "Ebu Lubabi je oproteno ! " "Hou li ga obradovati Boiji
Poslanie?", upitala sam i on mi je rekao: "Ako hoe ! "
Zatim je stala na vrata svoje sobe, a bilo j e to prije propisa o pokri
vanju, i rekla: "Raduj se, Ebu Lubaba ! Allah ti je oprostio ! "
" Ljudi su odmah skoili d a g a odveu " , kae Ummi Seleme, " n o on
im nije dao ! " "Ne, Allaha mi ! " , rekao je. "Hou da me Boiji Poslanik oslo
bodi svojom rukom ! " I doista ga je oslobodio Poslanik, uj utro kad je iao na
sabah-namaz. "
Ibn Hiam kae:
" Ebu Lubaba je est noi proveo svezan za gredu. Pred svaki namaz
dolazila mu je njegova ena i odvezivala ga, kako bi namaz mogao obaviti, a
on bi se potom ponovo vezivao za gredu. "
Benu Kurejza j e uj utro pristalo n a presudu B oijeg Poslanika, sallel
lahu 'alejhi ve sellem. Tim povodom su Poslanika odmah skolili ljudi iz
plemena Evs.
" Boiji Poslanie" , govorili su, "oni su samo nai saveznici, a ne i
plemena Hazred, a ti zna kako si juer postupio sa saveznicima nae brae ! "
Poslanik je, naime, prije Benu Kurejze, u blokadu bio stavio Benu
Kajnuka 'a koji su bili saveznici Hazreda, i kada su pristali na njegovu pre
sudu, zatraio ih je Abdullah b. Ubejj b. Sei ul, i Poslanik mu ih je poklo
nuo. Kad mu se sada Evs obratio, upitao ih je: "Je li to elite da im presudi
va ovjek?"
"elimo" , rekli su oni, a Poslanik je dodao: "Eto onda, neka to bude
Sa'ad b. Mu 'az ! "
Sa'ada b . Mu'aza je postavio u ator kod jedne ene po imenu Rufej
da, iz plemena Eslem, koji se nalazio u sklopu njegove damije. Ta ena je
lijeila ranjene i brinula se o stvarima koje bi neko od muslimana izgubio.
Njoj je Poslanik upuivao i one koje je na Hendeku bila pogodila strijela.
"Vodite ga u ator kod Rufejde " , govorio je, "kako mi ne bi bilo daleko da
ga obiem ! "

1 78

Ibn Hiam

Kada je Sa 'ada odredio za presuditelja Benu Kurejzi, njegovi saple

menici su doli po njega i stavili ga na magarca na kojem je bilo jastue od
koe. Sa 'ad je inae bio krupan i lijep ovjek. Tako su krenuli prema
B oijem Poslaniku. Usput su mu govorili: "Ehu 'Amre, budi dobar prema
svojim tienicima ! Poslanik je i postavio tebe da lijepo postupi prema nji
ma! " Kad su mu ve bili dosaditi s tim, on je samo rekao : "Vrijeme je da
Sa'ada za Allahove propise niko ne moe kritikovati ! " Neki od njegovih,
koji su tada bili tu, vratili su se u kuu Benu 'Abd el-Ehela i on im je, uvi
ta je rekao Sa'ad, oplakao ljude Benu Kurejze prije nego je Sa'ad i doao do
njih ! 1
Kada su stigli kod B oijeg Poslanika i muslimana, Poslanik je rekao:
"Ustanite pred svojim prvakom ! " Muhadiri, Kurej ije, misle da je Poslanik
pod tim mislio samo na ensarije, dok ensarije smatraju da je mislio na sve,
openito. Oni su ustali i rekli mu : "Ehu ' Amre, B oiji Poslanik ti je povjerio
tvoje saveznike da im ti izrekne presudu ! "
" Drite se tu Allahova ugovora i Njegove oporuke ! " , odgovorio je
Sa'ad b. Mu'az. "Da im je drugi presuditelj , ne bih j a presuivao ! "
"Tako je ! " , rekli su oni.
" Slau se s tim i ostali koji su ovdje?", upitao je Mu'az okrenuvi se u
pravcu u kojem je bio Boiji Poslanik, jer se iz potovanja prema njemu bio
malo zakrenuo ustranu.
" Da ! " , odgovorio je Poslanik.
" Onda im presuujem: " , kazao je Sa'ad, " mukarce pobiti, imovinu
im podijeliti, a djecu i ene zarobiti ! "
"Presudio s i po Allahovu zakonu ! " , rekao mu je Poslanik, " Onom iz
nad sedam nebesa! "
Zatim su privedeni i Boiji Poslanik ih je dao zatvoriti u kuu B int el
Harisa 2, a onda je otiao do medinskog trga, istog onog koji se i danas nalazi
tamo, i na njemu iskopao jame. Potom je poslao po njih i u tim jamama ih
pogubio.
Dovoeni su mu u grupama, a meu njima je bio i Allahov neprijatelj
Hujejj b. Ahtab i Ka'b b. Esed, njihov voa. Ukupno ih je bilo oko est ili
sedam stotina, premda oni koji su skloni uveliavanju kau: "Izmeu osam i
devet stotina ljudi."
l . Tj . on je iz Sa 'adovih rijei: "Vrijeme je d a Sa'ada z a Allahove propise niko n e moe

kritikovali ! ", razumio da ih namjerava pobiti, pa ih je stoga oplakao prije njihove stvarne
smrti.
2. Zvala se Kejsa bint el-Haris.

Poslanikov tivotopis

1 79

Kad su jednu grupu, u kojoj je bio i Ka 'b b. Esed, poveli pred B oije g
Poslanika, oni su ga pitali: " ta misli da e uiniti s nama?" " Kako vi nigdje
nita ne shvaate ? ! " , odgovorio je on. "Zar ne vidite da vas niko ne poziva i
da se nijedan od onih koji su odvedeni nije vratio?! Radi se, tako mi B oga, o
pogubljenju ! "
Takvo stanje j e trajalo sve dok Boiji Poslanik nije konano zavrio s
njima.
Kada je priveden Allahov neprijatelj Hujejj b. Ahtab, na sebi je imao ogr
ta ruiaste boje 1 kojeg je on sa svih strana pomalo cjepnuo, kako mu ne bi bio
ukraden, a ruke su mu konopom bile vezane iza vrata. Pogledavi u Boijeg Pos
lanika, rekao je: "Ne korim sebe zbog neprijateljstva prema tebi, no kaem: "Ko
Boga ostavi, sam ostavljen bude ! " Zatim se okrenuo prema ljudima. "Ljudi ! ", re
kao je. "Boija odredba je besprijekorna, i ona je zapisana i odreena. Ovo je po
kolj kojeg je Bog propisao Jevrejima ! " Zatim je sjeo i bio pogubljen.
Od ' Aie, majke pravovjemih, se prenosi sljedee:
"Od ena im je pogubljena samo jedna. Bila je, Allaha mi, kod mene,
razgovarala sa mnom i grohotom se smijala dok je Boiji Poslanik na trgu
ubijao njene ljude ! Iznenada je neko viknuo njeno ime: "Gdje je ta i ta?" "Ja
sam ta, Boga mi ! " , rekla je. " ta ti je, pobogu? ! ", upitala sam. "I mene e
pogubiti ! " , kazala je. "Zato?" "Zbog neeg to sam uradila! "2 Zatim je od
vedena i pogubljena."
' Aia je kasnije priala:
"Allaha mi, nikada neu zaboraviti ! . . . udno od nje: bila je razdraga
na i mnogo se smijala, a znala je da e biti pogubljena ! "
Boiji Poslanik j e naredio d a im se imaju pogubiti svi odrasli
mukarci. 'Atijje el-Kurazi kae: "Boiji Poslanik je naredio da se Benu Ku
rejzi pobiju svi odrasli muki lanovi. Ja sam tad jo bio djeak i kad su vid
jeli da jo nisam zreo, pustili su me ! "
Od Ejjuba b . ' Abdurrahmana se prenosi sljedee:
- Selma bint Kaj s je bila jedna od Poslanikovih tetaka i zajedno s njim
je klanjala namaz u kojem je promij enjena Kibla, i dala mu prisegu na po
kornost onda kada su to inile ene. Rufa'a b. Samuel, tada ve zreo ovjek
koji se inae poznavao s njima, sklonuo se kod nje i tu potraio zatitu.
"Boiji Poslanie", rekla je ona, "sve ti daba, pokloni mi Rufa ' u ! Kae da
e klanjati i da e jesti devino meso! " Poslanik joj je udovoljio i tako mu je
ona spasila ivot."
l . Htio j e d a s e poj avi u arkim bojama.
2. Ibn Hiam kae: "Ona se na Hallada b. Suvejda bacila mlinom i ubila ga."

1 80

Ibn Hiam

Zatim je imovinu Benu Kurejze, njihove ene i djecu, podijelio meu

muslimanima.
Neke zarobljenice je, po Sa'adu b. Zejdu el-Ensariju poslao u Nedd
kod brae mu Benu Abd el-Ehela, i on je za njih uzeo neto konja i oruja.
Boiji Poslanik je od njihovih ena za sebe izabrao Rejhanu bint
Amr b. Hunafu i ona je kod njega ostala sve do njegove smrti. On joj je nu
dio i brak, to je podrazumijevalo i pokrivanje, no nije pristala. "Boiji Pos
lanie", rekla mu je, "pusti me da samo ostanem u tvome vlasnitvu - to je
lake i meni i tebi ! ", i on ju je pustio.
Kad ju je zarobio, nije htjela primiti islam i ustrajavala je na svom
jevrejstvu. Poslanik ju je stoga izolirao i u sebi joj puno zamjerio zbog toga.
Meutim, jedanput dok je bio sa svojim ashabima, iza sebe je uo klepet na
luna. "Ovo je sigurno Sa' leba b. Sa'ja! " , rekao je Poslanik, "Ide da me obra
duje Rejhaninim islamom! " I doista je bio Sa'leba. "Boiji Poslanie" , rekao
je doavi kod njih, "Rejhana je primila islam ! " Poslanik se tome silno obra
dovao.
Kazivanje o Bici na Hendeku i o Benu Kurej zi Uzvieni Allah je obja
vio u suri El-Ahzab, gdje je spomenuo svu patnju ali i blagodat koju im je
dao, kao i potporu im kada je patnju otklonuo od njih, naroito nakon prigo
vora licemjera: O vjernici! Sjetite se prema vama blagodati Allahove kad su
vam dole vojske, pa smo mi vjetar na njih poslali i vojske koje vi niste vid
jeli! Allah vidi sve to inite vi. Pod pojmom vojske ovdje se podrazumije
vaju Kurejije, Gatafan i Benu Kurejza, dok vojske koje je Allah na njih pos
lao s vjetrom jesu ustvari meleki.
Uzvieni Allah dalje kae: Kad su vam dole iznad vas i ispod vas,
kad su vam oi razrogaene bile, a srca u grla dola, tad ste o Allahu mislili
misli svakojake!
Oni koji su im doli s gornje strane bili su Benu Kurejza, a s donje:
Kurejije i Gatafan.
Allah dalje kae: Tamo su vjernici na kunju bili stavljeni i potresom
stranim potreseni! A kad su licemjeri i oni u ijim srcima je bolest govorili:
"Allah i Njegov poslanik samo su nam obmanu obeali!, to se odnosi na
rijei Mu 'attiba b. Kuejra 1 , koje citira Uzvieni, kad je jedna skupina njiho
va kazala: "O stanovnici Jesriba! Nema vama opstanka, pa se vratite! " A jed
na njihova grupa od Vjerovjesnika je doputenje traila i govorila: "Kue su
nae nezatiene! - a nisu bile nezatiene, ve su oni htjeli samo da umak
nu!, to se odnosi na rijei Evsa b. Kajazzija i ostalih koji su razmiljali po

l . Vidi prethodno poglavlje.

Poslanikov tivotopis

181

put njega. Da su im sa raznih strana uli, tj . u Meinu, i da su od njih mnogo

botvo tratili, pristali bi, vrlo bi se malo oko mnogobotva dvojili, a jo prije
Allahu su se bili obavezali da lea nee okrenuti! A za obavezu datu Allahu
e se pitati. Ovdje se misli na Benu Harisu koji u Bici na Uhudu samo to se
nisu bili pokolebali, zajedno s Benu Selemom. Potom su se Allahu obavezali
da vie nikada neto slino nee pomisliti i ovdje im se spominje ta obaveza
koju su sami preuzeli. Uzvieni zatim kae: Ti reci: "Bjetanje vam nee ko
ristiti ako bjetite od smrti ili pogibelji, i tad ete samo malo utivati ! " Ti reci:
"Ko e vas zatititi od Allaha ako vam zlo On bude telio, ili ako vam On Mi
lost bude telio ?" Nee oni sebi nai, osim Allaha, ni zatitnika, ni poma
gaa ! Allah zbilja zna one meu vama koji su druge zadrtavali, tj . licemjere,
i svojim prijateljima govorili: "Hodite nama !"! boju nisu prili, osim malo
njih, tj . jedino da bi prikrili svoje namjere, za vama se polahkomivi!, iz pa
kosti koju su tajili u sebi. Kad nastupi strah, vidio si ih kako gledaju u tebe, a
oi im kolutaju kao u onoga pred smrt onesvijeenoga!, od silnog straha i
uspanienosti . A kad strah minu, oni vas jezicima otrim psuju, tj . govore
ono to vi prezirete, jer oni ne prieljkuju onaj svijet, niti ih stimulira
tamonja nagrada. Oni se uasno boje smrti, kao neko ko se niemu ne nada
poslije nje. Oni misle da Saveznici jo nisu otili, tj . Kurej ije i Gatafan, a da
Saveznici opet dou, teljeli bi zbilja, da su u pustinji tad me' beduinima,
raspitujui se za vijesti o vama! A i da su meu vama ostali, samo bi se malo
borili.
Potom se obratio vjernicima: Vi u Allahovu Poslaniku lijep uzor
imate za onoga ko se u Allaha uzda, i Onom Svijetu nada, kako se sami oni
ne bi okrenuli od njega ili od mjesta u kojem se on nalazi.
Zatim je spomenuo vjernike i njihovu iskrenost i vrsto vjerovanje da
im je nevolja samo iskuenje i da ja Allahovo obeanje istinito. Uzvieni
tako kae: A kad su vjernici vidjeli Saveznike, rekli su: "Ovoje ono to nam
je Allah obeao i Poslanik Njegov, a istinu veli Allah i Poslanik Njegov ! " A
to im je samo vjerovanje i predanost uvealo!, tj . da istraju u tom iskuenju i
da se predaju i sasvim pouzdaju u Boga u pogledu obeanja koje im je dao
Allah i Njegov Poslanik. Zatim se nastavlja: " Me' vjernicima ima ljudi koji
ispunjavaju zavjet dat Allahu! Pa ih ima koji su poginuli, tj . koji su okonali
svoje djelo i vratili se svome Gospodaru, poput onih koji su poginuli na Be
dru i Uhudu, a i onih koji to oekuju, tj . da stigne pomo koju im je Allah
obeao, i pogibija na Njegovu putu, kako su se ashabi i dotad ponaali, i ni
malo se promijenili nisu, nisu dakle posumnjali niti se ikada pokolebali u
svojoj vjeri, kao to je nisu niim ni zamjenjivati, da bi Allah nagradio isk
rene za iskrenost njihovu, i da, ako htjedne, licemjere kazni ili im oprosti!
Zbilja, Allah prata i samilostan je. A Allah je one koji ne vjeruju s njiho-

1 82

Ibn Hiam

vom srdtbom odbio, tj . Kurejije i Gatafan, nisu dobra postigli, a Allah je

vjernike potedio borbe! Allah je moan i silan ! I izveo je Sljedbenike
Knjige koji su ih pomagali tj . Benu Kurejza, iz tvrava njihovih, i strahom
im srca ispunio, pa ste jedne poubijali, a druge ste zarobili!, pobili ste, dakle,
mukarce a djecu i ene zarobili. I u nasljedstvo vamje dao zemlju njihovu, i
kue njihove, i imetke njihove, a i zemlju kojom prije ni hodili niste, dakle
Hajber. Allah je doista svemoan ! (El-Ahzab, 9.-27.).
Kad se tako konano okonao sluaj Benu Kurejze, kod Sa'ada b.
Mu 'aza se provalila rana koju je bio zadobio, i od toga je ubrzo umro, kao
e hid.
Od El-Hasana el-Basrija se prenosi sljedee:
- Sa'ad je bio krupan ovjek, no kad su ga ljudi ponijeli bio im je la
hak. Neki licemjeri su tad rekli: "Bogme i nije bio neto krupan ! Nikad laku
denazu nismo nosili ! " Kad je za to uo Boiji Poslanik, rekao je: "Njega su
nosili drugi, mimo vas ! Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, meleki su
se obradovali Sa'adovoj dui i boanski Prijesto ( ' Ar) mu se zatresao ! "
N a strani murika s u ubijena trojica ljudi : Munebbih b. 'Usman b .
' Ubejd, kojeg j e pogodila strijela i od te rane j e umro u Mekki; zatim je, iz
plemena Benu Mahzum b. Jakaza, ubijen Nofel b. 'Abdullah b. el-Mugira,
ije tijelo su traili od Poslanika da im ga proda. Naime, on je bio zaao u
hendek i tu se zaglibio, te je tako ubijen. Muslimani su mu pokupili tijelo, a
Boiji Poslanik je rekao: "Nije nam potrebno niti njegovo tijelo, niti nadok
nada za njega! " Tako ga je ostavio i pustio ih da ga preuzmu.
Iz Benu 'Amira b. Luejja ubijen je 'Amr b. 'Abdu Vudd, a ubio ga je
'Ali b. Ebi Talib.
U sukobu s Benu Kurejzom od muslimana su poginuli sljedei: Hai
lad b. Suvejd, na koga je baen mlin koji ga je snano udario po potiljku.
Tvrde da je Boiji Poslanik za njega rekao: "On e, doista, imati nagradu
dvojice ehida! "
Jo je umro i Ebu Sinan b . Mihsan b. Hursan, u vrijeme dok je Boiji
Poslanik drao Benu Kurejzu u blokadi. Tako je i ukopan u groblju Benu
Kurej ze.
Na koncu, kad su se napadai vratili s hendeka, Boiji Poslanik je,
kako sam saznao, rekao: "Poslije ove godine, Kurejije vas vie nee napada
ti, ve ete vi napadati njih ! "
I , doista - Kurejije ih nakon toga vie nisu napadale, ali je zato on
napadao njih sve dok Allah nije uinio da osvoji Mekku !

Poslanikov tivotopis

1 83

Pohod na Benu Lihjan

Nakon prethodno spomenutih zbivanja, Boiji Poslanik je u Medini
proveo mjesece: zu-1-hide, muharrem, safer, rebi'u-1-evvel i rebi'u-1-ahir, da
bi u mjesecu dumade-1-ula, dakle poetkom estog mjeseca od osvojenja
Benu Kurejze, krenuo u pohod na Benu Lihjan, u potrazi za uesnicima El
Redi 'a: Hubejbom b. 'Adijjem i njegovim ljudima. Nastupio je tako kao da
za cilj ima Siriju, pokuavajui ih se domoi na prepad.
Tako je iz Medine iziao 1 preko brda Gurab koje se nalazi na putu za
Siriju, zatim je proao kroz Mahid, pa kroz El-Betra'u, a onda skrenuo lijevo
i iziao na B in 2 i kamenjare El-Jemame. Odatle ga je put pravo vodio do El
Mihadde, u pravcu Mekke, gdje je ubrzao hod i zaas siao u Guran u ko
jem su bila stanita Benu Lihjana.
Guran je inae dolina smjetena izmeu Emeda i ' Usfana, pored
mjestaca po imenu Saja.
Meutim, zatekao ih je spremne: bili su se ispeli i utvrdili na planins
kim vrhovima i kada je Poslanik vidio da mu nije polo za rukom iznenaditi
ih, rekao je: "Da smo se spustili u ' Usfan, Mekkelije bi mislili da smo doli u
Mekku ! "
Zatim se, sa dvije stotine svojih jahaa, doista i spustio u 'Usfan, oda
kle je poslao dvojicu do Kura'a el-Gumejma i kada su se vratili, svi su se u
koloni zaputili prema Medini.
Dabir b. ' Abdullah je govorio:
- uo sam Boijeg Poslanika kako, polazei za Meinu, kae: "Povra
tie se oni i pokajati, ako Bog da, i zahvaljivati naem Gospodaru ! Utjeem
se Allahu od putnog zamora i od tuge na mjestu povratka; i utjeem Mu se
od rune slike u pogledu porodice i imetka ! "

Pohod na Zu Kared
U Medini je Boiji Poslanik proveo samo nekoliko noi kad je na nje
gove deve u El-Gabi, na konjima Gatafana, napao ' Ujejne b. Hisn b. Huzejfe
b. Bedr el-Fizari. Uz deve je bio jedan ovjek iz Benu Gifara 3 i njegova
ena: njega su ubili, a nju sa sobom ponijeli na devi.
l . Za upravitelja Medi ne je odredio Ibn Ummi Mektuma.
2. Dolina, nedaleko od Medine.
3.

Bio je to sin Ebu Zerrov.

1 84

Ibn Hiam

Prvi koji ih je primijetio bio je Seleme b. 'Amr b. el-Ekve ' el-Sulemi,

koji je bio na putu za El-Gabu, opasan lukom i strijelom. S njim je bio i mo
mak Talhe b. ' Ubejdullaha, koji je sa sobom vodio svog konja. lspevi se na
vrh prijegiba El-Veda'a, ugledao je neke njihove konjanike, zatim se okre
nuo prema planini S el ' i viknuo: "Neprijatelj ! " Onda je silovito krenuo za
njima, bijesan kao zvijer, i kad im se primakao, suprotstavio im se strijela
ma. Kad god je koju strijelu odapeo, rekao je: "Evo ti je, od Ibn el-Ekve'a!
Danas je dan propasti oloa ! " , no kad su se konji okrenuli prema njemu, on
se dao u bijeg, da bi im se ubrzo opet isprijeio i im bi mu se pruila prilika,
na njih odapeo strijelu. I opet je svaki put govorio: "Evo ti je, od Ibn el
Ekve'a! Danas je dan propasti oloa! "
Jedan od njih j e n a to rekao: "Boga mi je on olo (evke ' a) . " 1
Viku Ibn el-Ekve ' a je uo i sam Boiji Poslanik, te je i on poeo vika
ti po Medini : "Pomo ! Pomo ! " , na ta su prema njemu sa svih strana jurnuli
konjanici.
Prvi koji je dojurio do njega bio je El-Mikdad b. 'Amr, zatim 'Ubad
b. Bir b. Vak, Za'ad b. Zejd, Usejd b. Zuhejr, 'Ukkae b. Mihsan, Muhriz
b. Nadla, Ebu Katade el-Haris b. Rib ' ijj i Ebu 'Ajja 'Ubejd b. Zejd.
Kada su se ve svi bili okupili oko njega, Poslanik im je za vou od
redio Sa'ada b. Zejda. "Idi", rekao mu je, "u potjeru za njima, a ja u ti se
pridruiti s ostalima."
Prilikom sudara konjanika, Ebu Katade el-Haris b. Rib'ijj je ubio Hubejba
b. 'Ujejnu ibn Husna i prekrio ga svojom burdom, a zatim se prikljuio ostalima.
Kada je Poslanik naiao s muslimanima, iznenada su ugledali Hubej
ba prekrivena burdom Ebu Katade ! Ljudi su ustuknuli. " Ebu Katade je ubi
jen ! ", rekli su. "Ne, nije to Ebu Katade ! ", odgovorio je Poslanik, " to je
ovjek kojeg je on ubio, pa je na njega stavio svoju burdu da biste znali da je
to on uinio ! "
'Ukkae b . Mihsan je sustigao E vbara i njegova sina 'Amra b. Evba
ra, koji su jahali na jednoj devi. Gaao ih je kopljem i obojicu ih ubio.
U toj akciji uspjeli su spasiti neto deva. U meuvremenu, Boiji Pos
lanik se zaustavio na brdu, prema Zu Kardeu, gdje su mu se prikljuili i osta
li ljudi. Tu je ostao jedan dan i jednu no.
"Kad bi me pustio s jedno stotinjak ljudi " , rekao mu je Seleme b. el
Ekve ' , "mogao bih spasiti i preostale deve ! "
"Gatafan sada od njih muze mlijeko ! " , odgovorio je Poslanik.
l . Mala igra rijeima. Naime, rije evke'a znai: praviti neprilike, a istovremeno je, uz
neto izmijenjen redoslijed slova, aluzija na njega - Ekve 'a (prim. prev.).

Poslanikov tivotopis

1 85

Zatim je na svakih stotinu ljudi zaklao po jednu ivotinju, a potom se

vratio u Meinu.
Nedugo poslije toga, na jednoj od Poslanikovih deva stigla je ona
ena iz plemena El-Gifari i odmah dola Boijem Poslaniku, te mu ispriala
sve ta se desilo. Na kraju je rekla: "Boiji Poslanie, ja sam se zavjetovala
Allahu da u zaklati ovu devu, ako me On spasi na njoj ! "
"Runim joj uzvraa ! " , odgovorio je Poslanik, smijeei se. "Ona te
nosila i Allah te na njoj spasio, a ti bi da je zakolje ! Uz to, nema zavjeta u
nepokornosti Bogu, niti u neemu to nije tvoje vlasnitvo ! Ovo je zapravo
jedna od mojih deva, pa se ti mirne due moe vratiti svojoj kui ! "

Pohod n a Benu el-Mustalik

Nakon toga je Boiji Poslanik proveo u Medini dio mjeseca
dumade-1-ahire i cijeli redeb, a onda je, u mjesecu a 'banu, este godine po
Hidri, krenuo u pohod na Benu el-Mustalik, ogranak plemena Huza'a.
Naime, do Boijijeg Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, je stigla vij
est da Benu el-Mustalik vri pripreme za napad na njega, pod vodstvom El
Harisa b. Ebu Dirara, oca Duvejrije bint el-Haris, jedne od njegovih ena.
im je uo za to, Boiji Poslanik je odmah krenuo prema njima i susreo ih kod
vode po imenu El-Murejsi' 1 , koja se nalazila tamo prema Kididu, u pravcu
morske obale. Tu se sjatilo itavo mnotvo i odmah je dolo do sukoba. Allah
je porazio Benu el-Mustalika i ubio mnoge od njih. Poslanik je zarobio njiho
vu djecu, ene i materijalna dobra, to mu je Allah dao kao ratni plijen.
Na strani muslimana stradao je jedan ovjek iz Benu Ka'ba b. 'Avfa,
po imenu Hiam b. Subaba. Pogodio ga je neki ensarija iz ete ' Ubadeta b .
el-Samita, mislei d a j e i z neprijateljske vojske, te g a j e tako grekom ubio.
Dok je Boiji Poslanik bio tu pored pomenute vode, sa svih strana su
mu pristizali ljudi. S 'Umerom b. el-Hattabom je iao i njegov najamnik iz
Benu Gifara: Dehdah b. Mes'ud, koji mu je vodio konja, i kad su bili kod
vode on se oko nje pogurao sa Sinanom b. Veherom el-Dihnijem, i dolo je
do tue. El-Dihni je viknuo: "O ensarij e ! ", a Dehdan: "O muhadiri ! " , na
ta se 'Abdullah b. Ubejj ibn Se l ul jako rasrdio. S njim je bila i grupa iz nje
gova naroda, u kojoj je bio i Zejd b. Erkam, tada vrlo mlad momak. "Zar su
ve to postigli? ! " , rekao je Ibn Selul. "Nadmaili su nas i postali veina u
naim krajevima! Ja, Boga mi, nas i kurejijske galabije 2 ne smatram nikako
l . Zbog toga neki ovu bitku nazivaju i bitkom na EI-Murejsi'u
Delabibu Kurej - kurejijske galabije. Idolopoklonici su tako nazivali muhadire
koji su primili islam.
2.

1 86 Ibn Hiam
drukije nego kao to je reeno: "Hrani kue, pa e te ujesti ! " No, ako se vra
timo u Meinu, jai e iz nje svakako istjerati slabijega! " Onda se okrenuo
prisutnima iz svog naroda i dodao: "Sami ste tome krivi : vau zemlju ste im
uinili doputenom i s njima podijelili svoja materijalna bogatstva, a da ste
im uskratili to to je bilo u vaim rukama, oni bi otili na neko drugo mjes
to ! "
To j e uo i Zejd b . Erkam, i odmah otiao d o Boijeg Poslanika, koji
je upravo bio okonao boj s neprijateljem. Kad mu je to priao, pored Posla
nika je bio i 'Umer b. el-Hattab.
"Naredi 'Ubbadu b. Biru da ga pogubi ! ", rekao je on.
" Kako, 'Umere", odgovorio je Poslanik, "kada e ljudi poslije priati
da Muhammed ubija svoje ljude?! No, javi da se putuje ! "
B ilo je to u vrijeme u kojem Poslanik nije obiavao putovati; i ljudi
su krenuli.
uvi da je Zejd b. Erkam izvijestio Poslanika o onom to je rekao,
'Abdullah b. Ubejj b. Sel ul se odmah zaputio do njega i pred Poslanikom se
zakleo Bogom: "Nisam rekao ono to Zejd tvrdi, niti sam ita govorio o tome ! "
O n je, inae, u svom narodu bio iznimno cijenjen ovjek. Kad j e ova
ko rekao Boijem Poslaniku, tu prisutne ensarije su rekle: " Boiji Poslanie,
moda mladi nije najbolje uo i upamtio to je ovjek rekao ! " Tako su na
ginjali Ibn Ubejju b. Selulu i stavljali se na njegovu stranu.
Tek to je Poslanik uzjahao i krenuo na put, naiao je Usejd b. Hudajr
i pozdravio ga poslanikim pozdravom i selamom, a zatim ga upitao: " Boiji
Poslanie, Boga mi si krenuo u nevakat, to ti se ranije nije deavalo? ! "
"Zar nisi uo ta j e rekao va ovjek? ! " , upitao j e Poslanik.
" Koji ovjek, Boiji Poslanie?"
"'Abdullah b. Ubejj . "
" ta j e rekao?"
"Tvrdi da e, ako se vrati u Meinu, jai iz nje istjerati slabijega."
"Pa ti e, Boiji Poslanie, Allaha mi, istjerati njega, ako hoe ! ", re
kao je Usejd. "Allaha mi je on slab, a ti si jak ! "
Zatim j e dodao:
"Polahko s njim, Boiji Poslanie, jer Allah je tebe nama poslao, a
njegov narod njemu nie biserje da ga krunie ! Stoga on dri da si mu ti
uzurpirao vlast ! "
Poslanik je s ljudima nastavio dalje, hodio cijelu no i jutro narednog
dana, sve dok sunce nije postalo prejako, kad je naredio da se zaustave. Ubr
zo su svi polijegali po zemlji i iznureni utonuli u san.

Poslanikov tivotopis

1 87

Poslanik je postupio na ovaj nain s ciljem da to vie ljude zaokupi

izjavom 'Abdullaha b. Ubejja, koju je izrekao prethodnog dana.
Potom je nastavio put, kreui se u pravcu Hidaza, u kojem se zausta
vio pored vode po imenu Bak ' a, povie El-Neki 'a. im je tu stigao, zapuhao
je jak vjetar od kojeg su se ljudi uznemirili i uplaili.
" Nemojte ga se bojati ! ", rekao im je Boiji Poslanik. "Pue zbog smrti
nekog nevjernikog velikana! "
I doista, kad su stigli u Meinu saznali su da je tog dana umro Rufa'a
b. Zejd b. el-Tabut, pripadnik plemena Benu Kajnuka'a i jedan od jevrej skih
velikana, koji je bio veliki zatitnik licemjera.
Nedugo zatim, objavljena je sura u kojoj je Allah, preko Ibn Ubejja,
spomenuo i ostale licemjere koji su bili poput njega. Boiji Poslanik je tad
uhvatio za uho Zejda b. Erkama i rekao: "Ovaj je svojim uhom ispunio dug
prema Allahu ! "
Kad je 'Abdullah b . 'Abdullah b . Ubejj uo ta se vee za njegova
oca, rekao je: " Boiji Poslanie, uo sam da kani ubiti ' Abdullaha b. Ubejja
zbog onoga to si doznao o njemu. Ako to ve mora uiniti, onda te molim
da to naredi meni i ja u ti donijeti njegovu glavu ! Tako mi Allaha, Haz
redije dobro znaju da niko od njih nije pazio svoga oca bolje od mene i ja se
bojim da, ako nekome drugom naredi da ga ubije, neu moi podnijeti da
gledam kako se ubica 'Abdullaha b. Ubejja kree meu ljudima! Bojim se da
bih ga ubio i tako ubio vjernika za nevjernika, te otiao u Dehennem ! "
"Naprotiv ! ", rekao mu j e Boiji Poslanik. "Mi emo lijepo postupati
sa njim i drati dobrim njegovo prijateljstvo sve dok on bude sa nama ! "
Nakon toga, kad b i ' Abdullah b . Ubejj bilo to novo uinio, sam b i ga
njegov narod kritikovao, zamjerao mu i osuivao ga. Zapazivi to, B oiji
Poslanik se obratio ' Umeru b. el-Hattabu.
" ta sad misli, ' Umere?", upitao ga je. "Da sam ga ubio onda kad si
mi govorio, tad bi se svi prvaci digli da ga brane, a da ja sad tim istim prvac
ima naredim da ga ubiju, oni bi ga i ubili ! "
"Znano mi je", odgovorio je 'Umer, "da je rjeenje Boijeg Poslanika
na mnogo viem nivou od mog rjeenja! "
Zatim je iz Mekke stigao Mikjas b. Subaba, naizgled kao musliman.
"Boiji Poslanie ! " , rekao je. " Doao sam ti kao musliman i traim krvarinu
za svoga brata koji je ubijen grekom ! "
Poslanik j e odmah naredio da mu se izmiri krvarina za brata mu
Hiama b. Subabu. On je, meutim, kratko ostao kod Boijeg Poslanika i
ubrzo napao ubicu svoga brata i ubio ga, a potom se, kao otpadnik od islama,
vratio u Mekku.

1 88

Ibn Hiam

I na strani Benu el-Mustalika je stradalo nekoliko ljudi. Tako je, prim

jerice, 'Ali b. Ebi Talih ubio dvojicu njihovih: nekog Malika i njegova sina,
dok je 'Abdurrahman b. 'A vf ubio jednog od njihovih konjanika po imenu
Ahmer ili Uhajmir.
Boiji Poslanik je u zarobljenitvo uzeo mnoge pripadnike Benu el
Mustalika i njihova podjela se proula meu muslimanima. Meu zarobljeni
ma je bila i Duvejrija bin t el-Haris b. Ebi Dirar, kasnije ena Boijeg Posla
nika.
' Aia kae:
- Kad je Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, vrio raspodjelu
zarobljenih pripadnika Benu el-Mustalika, Duvejrija bint el-Haris je pripala
Sabitu b. Kajsu b. el- emmasu, ili njegovu amidiu, i s njim sainila ugo
vor o visini svoga otkupa. Inae je bila slatka i vrlo ljupka ena i, kao takva,
nijednoga mukarca nije ostavljala ravnodunim. Tako je dola kod Boijeg
Poslanika traei pomo od njega za ugovor koji je sainila. Allaha mi, im
sam je ugledala pred vratima svoje sobe, prezrela sam je: znala sam da e je
takvu kakvu sam je ja vidjela, vidjeti i Boiji Poslanik! Ula je kod njega i
rekla: "Boiji Poslanie, ja sam Duvejrija bint el-Haris b. Ebi Dirar, kerka
prvaka svoga naroda, i eto me je zadesio ovaj belaj, kao to zna. Pri raspod
jeli sam pripala Sabitu b. Kajsu b. el- emmasu, ili njegovu amidiu i obav
ezala mu se na svoju otkupninu, pa sam ti dola da mi pomogne u tome ! "
" Ima neto bolje od toga ! " , rekao j e Poslanik.
"A ta to, Boiji Poslanie? ! "
"Da j a izmirim tu tvoju obavezu, i da te oenim! "
" Pristajem, Boiji Poslanie ! " , rekla je ona, i Poslanik je dodao: "Nek'
bude tako ! "
Vijest o tome da j e Poslanik oenio Duvejriju bint el-Haris ibn Ebi
Dirar brzo se proirila, i ljudi su rekli : "Ovo je sad tazbina Boijeg Poslani
ka! " , i pustili one koji su bili u nj ihovim rukama.
'Aia dalje kae:
" Zahvaljujui ovoj njegovoj enidbi, osloboeno je stotinu pripadnika
Benu el-Mustalika, i ne znam da je ijedna ena bila od vee koristi svome
narodu ! "
Od Jezida b . Rumana se prenosi sljedee:
- Nakon to su primili islam, Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sei
lem, im je poslao El-Velida b. ' Ukbeta b. Ebi Mu'ajta i oni su, uvi za nje
gov dolazak, jaui izali pred njega. No kada je on uo za njih, pobojao ih
se i vratio se Boijem Poslaniku, te mu rekao da su ga namjeravali ubiti i da

Poslanikov ivotopis

1 89

su ga sprijeili da od njih uzme zekat! Muslimani su zatim sve ee spomin

jali vojni pohod na njih, tako da je Poslanik na koncu i odluio da to preduz
me. l dok su oni bili na tome, Poslaniku je dola jedna njihova delegacija.
"Boiji Poslanie", rekli su, "mi smo bili uli da dolazi tvoj izaslanik,
pa smo iz poasti izali pred njega, ali i da mu predamo kod nas ukupljeni
zekat. On se, medutim, okrenuo i odjurio nazad i sad, kako smo uli, tvrdi da
smo mi izali pred njega da ga ubijemo, a mi to, Allaha nam, nismo namjera
vali ! "
Allah j e o ovom sluaju objavio sljedee:
O vjernici, akoli vam kaka v razvratnik vijest koju donese, vi je prov
jerite da ljude kakve iz neznanja napali ne biste, pa da se potom kajete za
ono to uradiste! I meu vama je Allahov Poslanik, znajte! Kada bi vam se
on u mnogo emu pokoravao, vi biste nastradali! Ali, Allah je vama vjero
vanje omilio, i lijepim ga u srcima vaim uinio, a nevjerstvo vam, i razvrat,
i neposluh omrznuo. (El-Hudurat, 6.-7 .).
Vraajui se s ovog putovanja, na kojem je s njim bila i 'Aia, nado
mak Medine licemjeri su o njoj poeli priati potvoru koju su smislili.

Sluaj potvore prilikom pohoda na Benu el-Mustalik

este godine po Hidri
Od ' Aie se prenosi sljedee:
" Kad je Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, namjeravao
negdje krenuti na put, kockom je odluivao medu svojim enama koju e od
njih povesti sa sobom, to je uinio i prilikom pohoda na Benu el-Mustalik i
kocka je pokazala mene, te me je Poslanik poveo sa sobom.
ene bi tada jele samo lahku hranu kako, usljed putovanja, ne bi nate
kle i obnemogle. Ja sam, kad se moja deva osedlala, sjela u svoju nosiljku, a
onda su doli ljudi koji su mi sedlali devu i ponijeli me, potom odozdo uhva
tili nosiljku, podigli je, stavili na devu i uvezali je konopcima, a zatim devu
uzeli za glavu i poveli je.
Kad je Boiji Poslanik zavrio to svoje putovanje, oformio je karava
nu i krenuo nazad. Nedaleko od Medine se zaustavio i na tom mjestu proveo
dio noi, a onda javio da se putovanje nastavlja, i ljudi su krenuli . . .
J a sam izala zbog neke svoje potrebe, a oko vrata sam imala ogrlicu
sa biserima iz Zafara 1 , i kad sam zavrila s tom potrebom, ogrlica mi se
l . Zafar - grad u Jemenu, nedaleko od Sane.

1 90

Ibn Hiam

otkaila a da ja to nisam primijetila. Tek kad sam se vratila do deve, vidjela

sam da je nema, no ljudi su ve polazili. Ja sam opet otila do onog mjesta i
tamo nala svoju ogrlicu, ali su u meuvremenu doli oni koji su se brinuli o
mojoj devi, osedlali je i na nju stavili moju nosiljku, mislei da sam i ja u
njoj, kao to sam to obiavala biti. Dobro su je u vezali, nimalo ne sumnjajui
da sam ja u njoj, a onda poveli devu i otili. Kad sam se ja vratila tamo, tu
vie nije bilo nikoga - niti je ko zvao, niti se ko odazivao ! Svi su bili otili ...
Ja sam se umotala u svoju haljinu i legla. Znala sam da e se, kad
primijete da me nema, vratiti po mene. Tako sam leala, kad - naie Safvan
b. el-Mu 'atta} el-Silmi, koji je isto tako zaostao zbog neke svoje potrebe, i
uope nije konaio s ostalima. U gledao je moju siluetu i priao mi. Inae, bio
me je vidio jo ranije, prije nego nam je propisan hidab. Ugledavi me, re
kao je: " AIIahovi smo i Njemu se vraamo ! Supruga Boijeg Poslanika! " Ja
sam i dalje bila umotana u svoju odjeu. " ta je tebe omelo, Allah ti se smi
lovao? ! " , pitao je, a ja mu nisam odgovarala. Onda je primakao devu i rekao
mi da uzjaem, a on se odmakao u stranu. Kada sam uzjahala, uzeo je devu i
poveo je, urno traei ljude. Meutim, nikoga nismo sustigli, niti su oni pri
mijetili da me nema, sve dok nije svanulo. Ljudi su se tad zaustavili i tek to
su se opustili, ovaj se pojavio sa mnom i ljudi koji su uestvovali u potvori
su rekli to to su rekli. Masa se uznemirila zbog toga, a ja, Allaha mi, nita
od toga nisam znala!
Kad smo stigli u Meinu, ja sam se jako razboljela, ali i dalje nita
nisam znala. Pria je, meutim, stigla i do Boijeg Poslanika, sallellahu
' alejhi ve sellem, kao i do mojih roditelja, ali meni niko nita nije govorio.
Jedino sam primijetila da mi je Boiji Poslanik uskratio dio svoje panje, jer
je inae, kad bih se ja na neto poalila, bio vrlo paljiv i milostiv prema
meni. Tad, meutim, nije bio takav, to je meni teko padalo. Kod mene je
tih dana boravila moja majka 1 , koja me njegovala, i Poslanik bi, kada bi
uao kod mene, samo prozborio: " Kako ste ? ! " , i ni rijei vie ! To me je silno
rastuivalo i ja sam ga, vidjevi tu njegovu otuenost, upitala: "Boiji Posla
nie, kada bi mi dopustio da prijeem kod svoje majke, da me tamo nje
guje ? ! " On mi je samo odgovorio: "Budi bez brige ! "
' Aia dalje kae:
" I ja sam prela kod svoje majke, jo uvijek nita ne znajui, i nakon
dvadeset i nekoliko noi sam ozdravila.
Mi nismo, poput stranaca, zahode imali u kuama. To smo mi prezira
li i takvo to nam je bilo odvratno. Ili smo u prazan i nenaseljen prostor Me
dine, i tako su ene izlazile svake noi porad svojih potreba. Jedne noi sam
l . Zvala se: Zejneb bint 'Abdi Di h man, prema tvrdnji Ibn Hi ama.

Poslanikov tivotopis

191

i j a izala, a sa mnom je bila i Ummu Mistah bint Ebi Ruhem ibn el-Muttalib
b. Abdi Menaf. Ila je tako sa mnom i saplela se o svoju odjeu. "Prokleti
Mistah ! " , rekla je pritom. "Tako ti Allaha", rekla sam ja, "zar nije runo da
tako kae za ovjeka muhadira koji je uestvovao u Bici na Bedru !"
" A zar ti nita ne zna, keri Ebu Bekrova?! " , upitala je ona.
"A ta bih to trebala znati ? ! " , kazala sam i ona mi je ispriala sve to
je reeno u onoj potvori.
"Zar je to mogue ? ! " , rekla sam.
"Da, mogue je ! " , odgovorila je ona.
I - ja nisam mogla obaviti svoju potrebu, ve sam se vratila nazad.
Tako sam plakala da sam mislila da e mi se jetra prekinuti ! "Neka ti Allah
oprosti", rekla sam svojoj majci, " ljudi su priati to to su priati, a ti meni
ne ree o tome ni rijei ! "
" Keri", rekla mi je majka, "ne uzimaj to toliko k srcu, jer e, Allaha
mi, rijetko nai lijepu enu koju njen mu voli i koja ima inoe, a da ljudi o
njoj ne priaju i ne zanovijetaju ! "
Aia dalje kae:
"Boiji Poslanik je tako jedanput ustao i ljudima odrao govor, za koji
ja nisam znala, i tom prilikom, nakon zahvale i pohvale Allahu, rekao: "Lju
di ! ta misle oni koji me vrijeaju kroz moju porodicu, koji o njima govore
neistine, dok ja o njima, Allaha mi, znam samo dobro? ! Govore to i o
ovjeku o kojem ja takoer znam samo dobro, a u moju kuu ulazi samo
onaj ko je sa mnom ! "
Najvie toga je, meu ljudima i z plemena Hazred, pri sebi imao 'Ab
dullah b. Ubejj b. Selul, uz sve ono to je rekao Mistah i Hamna bintu Dah,
ija je sestra Zejneb bint Dah jedina mi meu enama Boijeg Poslanika
bila ravna. Zej nebu je, meutim, Allah zatitio njenom vjerom i ona je govo
rila samo dobro, za razliku od Hamne bint Dah koja je sudjelovala u
irenju potvore i mene isticala kao suprotnost njenoj sestri, to je mene jako
boljelo.
Nakon ovakvog Poslanikovog istupa, Usejd b. Hudajr je rekao:
"Boiji Poslanie, ako su ti ljudi iz plemena Evs, mi emo te zatititi od njih,
a ako su naa braa iz plemena Hazred, naredi to hoe - Allaha mi su zas
luili da budu pobijeni ! "
Utom je ustao Sa'ad b . ' Ubade, koji se dotad inio dobrim i
pobonim ovjekom, i nato rekao: "Lae, Allaha mi - neemo ih pobiti ! Re
kao si to, tako mi Boga, samo zato jer zna da su ti ljudi iz Hazreda, a da su
iz tvoga naroda, sigurno ne bi tako govorio ! "

1 92 Ibn Hiam
"Lae ti, Allaha mi ! " , odgovorio je Usejd. "Sigurno si i ti pravi mu
nafik, dok tako brani munafike ! "
"Ljudi su skoili na noge", kae 'Aia, " i izmeu ova dva plemena se
umalo nije dogodilo zlo. Boiji Poslanik je zatim siao 1 i doao kod mene, a
onda pozvao 'Alija b. Ebi Taliba i Usamea b. Zejda, kako bi se konsultirao
sa njima.
to se Usamea tie, on je o meni rekao mnogu pohvalu i zahvalnost, i
na kraju zakljuio: "Boiji Poslanie, mi o tvojoj porodici znamo samo do
bro. Ovo je oita la i neistina ! " , dok je 'Ali rekao: "Boiji Poslanie, ena
uistinu ima mnogo - moe je i zamijeniti ! Upitaj njenu sluavku - ona e ti
najpravije rei ! "
Onda j e B oiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, pozvao Burejru2
da je pita, a 'Ali je odmah skoio prema njoj i jako je udario. " Ima sve pravo
da kae Boijem Poslaniku ! " , rekao joj je pritom. "Znam samo dobro ! " , od
govorila je ona. "Jedino to sam joj mogla prigovoriti bilo je to to bih ja
znala zamijesiti tijesto i zatraiti od nje da ga pripazi, a ona bi znala zaspati,
pa bi ga pojela ovca! "
Nakon toga je Boiji Poslanik uao u moju sobu, u kojoj su ve bili
moji roditelji, te jedna ena ensarijka. Ja sam plakala, a i ona je plakala sa
mnom. Poslanik je sjeo, Allahu izrazio slavu i hvalu, a onda rekao: "'Aia, ti
si svakako ula ta su sve ljudi priali, pa boj se Boga! Ako si uinila neto
od toga, pokaj se Allahu, jer Allah prima pokajanje od Svojih robova! "
Allaha mi, kada mi j e t o rekao, u meni se krv zaustavila i nita nisam
osjeala ! ekala sam da mu u moje ime odgovore moji roditelji, ali oni su
utjeli. Tad sam se osjeala tako bijedno i bezvrijedno da nisam ni pomiljala
da bi Allah o meni mogao objaviti neto to bi se uilo po damijama i s
ime bi se namaz obavljao ! No, prieljkivala sam da Boiji Poslanik vidi u
snu neto ime bi Allah pokazao da je sve ono o meni bila la, budui da On
zna da sam ja ista od toga, ili pak da mu poalje kakvu vijest. A da to obja
vi o meni - ta Allaha mi sam sebi bila isuvie bijedna da bih mogla oekivati
takvo to ! 3
Budui da moji roditelji nita nisu odgovarali, upitala sam ih: "Zar
neete odgovoriti Boijem Poslaniku ? ! " " Boga mi, ne znamo ta da mu od
govorimo ! " , rekli su oni. Ne znam, Allaha mi, nijednu porodicu da ju je zad
esilo neto slino ovome to je tih dana zadesilo porodicu Ebu Bekra!
l . Tj . sa minbera.
2. Burejra - ime 'Aiine sluavke.
3. Tj. da se to objavom osudi (prim. prev.).

Poslanikov ivotopis

1 93

Poto moji roditelji nisu htjeli nita govoriti, opet su mi potekle suze i
ponovo sam se isplakala. Onda sam rekla: "Za to to spominje, ja se nikada
neu pokajati Allahu! Ja odve dobro znam da u, ako potvrdim to to go
vore ljudi, a Allah najbolje zna da sam ista od toga, rei neto to nije bilo,
a ako to poreknem, vi mi neete vjerovati ! "
"Zatim sam se pokuala sjetiti Ja'kubova imena", kae 'Aia, "ali mi
to nikako nije polazilo za rukom. "Ali u rei", rekla sam, "kao to je rekao
otac Jusufov 1 : A meni samo lijepo strpljenje ostaje! Allah e meni pomo
podariti protiv svega to iznosite vi! (Jusuf, 1 8.).
I dok je Poslanik bio pokriven odjeom, a pod glavu mu stavljeno jas
tue od koe, od Allaha mu je dolo ono to mu je dolazilo. Kad sam to vid
jela, nimalo se nisam uplaila ni zabrinula, jer znala sam da sam ista i da
Allah, delle anuhu, nee biti nepravedan prema meni, no moji roditelji tako mi Onoga u ijoj je ruci 'Ai ina dua, jo ni znoj s Poslanika nije bio
obrisan, a ja sam mislila da e im due izii od silnog straha da od Allaha ne
doe potvrda onog to su govorili ljudi !
Zatim je s Poslanika obrisan znoj i on je sjeo. Iz njega je teklo poput
boba srebrena bisera u kiovitom danu ! Brisao je znoj s ela i govorio: "Ra
duj se ' Aia! Allah je potvrdio tvoju istotu ! " "Njemu neka je hvala! " , rekla
sam.
On je potom izaao pred ljude i odrao im govor. Pritom im je
prouio ono to mu je objavljeno u vezi s tim, a onda naredio da se privedu
Mistah b. Usame, Hassan b. Sabit i Hamna bint Dah, koji su imali naj
veeg udjela u proturanju lai, te su primjereno kanjeni za to (duribu hadde
hum). "
lbnu lshak kae:
- Neki ljudi iz plemena Benu el-Neddar kazuju da je Ebu Ejjubu
Halidu b. Zejdu njegova ena Umm Ejjub rekla: " u li ti ta ljudi priaju o
' Ai i?", a on je rekao: "Da, uo sam, no to je oita la ! B i li ti takvo to ura
dila, Ummu Ejjub? ! " "Ne bih, Allaha mi ! ! ", odgovorila je ona. "Eto, a ' Aia
je, Boga mi, bolja od tebe ! " , kazao je on.
'Aia nastavlja:
" Kur'an je spomenuo one koji su uestvovali u ovoj potvori. Uzvieni
je rekao: Zbilja, oni koji su doli s potvorom, jesu jedna skupina izmeu vas!
Ne smatrajte to zlom po vas, tavie, to je dobro po vas/Svakom od njih bit
e kazna prema grijehu zaraenom, a onome od njih koji je u tome veliki
udio imao pripada kazna velika. (En-Nur, l l .). To se odnosi na Hassana b.
l . Otac Jusufov: Ja 'kub, 'alejhi-s-selam, jedan od Boijih poslanika (prim. pr.).

1 94 Ibn Hiam
Sabita i njegovo drutvo, koji su govorili to to su govorili, a onda je
Uzvieni rekao: A zato nisu vjernici i vjernice, kad ste to uli, sami o sebi
dobro pomislili!, (En-Nur, 1 2.) tj . trebali su rei onako kao to je rekao Ebu
Ejjub i njegova ena. Zatim je rekao: Tada kad ste to na jezike svoje primili i
ustima s vojim govorili o onom o emu nikakva znanja niste imali, i to ste
nitavnim smatrali, alije kod Allaha to golemo! (En-Nur, 1 5 .)
Kada je objavljeno ovo o Aii i o onima koji su o njoj govorili to to su
govorili, Ebu Bekr, koji je dio svojih sredstava izdvajao za Mistaha, budui da
je bio potreban tome, a bio je s njim i u srodstvu, je tada rekao: "Allaha mi,
vie nikada nita neu izdvojiti za njega, niti u mu, zbog onoga to je rekao o
'Aii i to nam je priredio neprijatnosti, ikada ikakvu korist uiniti ! "
Allah je, povodom toga, objavio: Neka se oni vrijedni i bogati od vas
nikako ne zaklinju da nee dijeliti blitnjim, i siromasima, i iseljenicima na
Putu Allahovu! Neka prijeu preko toga i nek' prataju, pa zar i vi voljeli ne
biste da i vama Allah oprosti? A Allah prata i samilostan je! (En-Nur, 22.).
Ebu Bekr je na ovo rekao:
" Dakako, bogme, da elim da mi Allah oprosti ! " Zatim je nastavio
izdvajati za Mistaha, onako kako je to inio i ranije.
"Nikada mu to vie neu uskratiti " , rekao je. "Allaha mi ! "
Ibn Ishak kae:
- O kanjavanju Hassana i njegova drutva jedan je musliman spjevao
sljedee stihove:

Kuae Hassan, koji mu bjee rod,

! Hamna,
I Mistah s njima, gorak plod!
tenu svog Poslanika obijedie,
U nepoznato se upustie,
Tako srdtbu Gospodara 'Ara Plemenitog
Izazvae,
I tugu navukoe na sebe!
Preko nje uvrijedie Poslanika
I sramotu tu raznijee na sve strane,
I sebe obrukae tako!
Stoga se na njih sasue
Bievi upleteni,
Poput pljuska
Kad iz oblaka
Odozgo potee!

Poslanikov tivotopis

1 95

Dogaaj na Hudejbiji krajem este godine po Hidri

Boiji Poslanik je u Medini proveo mjesec ramazan i evval, a onda
je, u mjesecu zu-1-ka' ade, krenuo da obavi 'umru, ne namjeravajui se
uputati u bilo kakve sukobe. ' Nastojao je podstaknuti i druga arapska i okol
na beduinska plemena da pou s njim na taj put, jer se plaio da mu Ku
rejije ta ne prirede: da ne izau pred njega s ciljem da ga napadnu ili da mu
ne dozvole pristup Ka'bi . Meutim, veliki broj 'Arabija (stanovnika pustinje,
beduina, op. prev.) mu se nije odazvao i on je krenuo sa muhadirima, ensa
rijarna i drugim Arapima koji su mu se prikljuili. Sa sobom je potjerao i
rtvene ivotinje,2 te se obukao u ihram pokazujui time da samo eli posje
titi Ka 'bu i izraziti joj svoje potovanje, te da nipoto ne eli rat.
Kada je bio na ' Usfanu,3 tu ga je susreo B ir b. Sufjan el-Ka 'bijj i re
kao mu: "Boiji Poslanie, Kurejije su eno uli za ovaj tvoj put i spustili se
u Zi Tuva, 4 a sa sobom su poveli i tek odevene deve, prepune mlijeka. Zav
jetovali su se Allahu da ti nipoto nee dozvoliti ulazak u Mekku. Na elu
konjice im je Halid ibn Velid i nju su isturili do Kura' el-Gamima! " 5
"Teko Kurej ijama! " , rekao je na to Boiji Poslanik. "Rat ih je sas
vim izjeo i ta bi im falilo da se prou uplitanja izmeu mene i ostalih Arapa
- ako me ovi unite, upravo su im uradili po volji, a ako mene Allah uini
jaim, onda oni mogu masovno primiti islam, ili se tad mogu boriti sa mnom
sa svojom sauvanom snagom! S ta misle Kurej ije - ta ja u se boriti za ono
s ime me Allah poslao, sve dok me On ne uini nadmonim, ili dok ova ija
ne ostane usamljena? ! "
Zatim je upitao: "Ima l i neko ko bi nas mogao povesti nekim drugim
putem, mimo tog na kome se oni nalaze?"
"Mogu ja, Boiji Poslanie ! " , javio se neki ovjek iz Benu Eslema i
poveo ih jako neprohodnim putem, punim kamenja, sve izmeu klanaca.
Kad su ga preli, onako iznureni su se svi spustili na zemlju, na mjestu gdje
se zavravala dolina. "Recite : " , rekao im je Boiji Poslanik, "Nestagfirullahe
l . Ibn Hiam kae da je tom prilikom upravu nad Medinom povjerio Numejli b. ' Abdul
lahu ei-Lejsiju.
2. Ukupno je bilo sedamdeset ugojenih deva, dok je njih bilo sedam stotina. Znai da je
na svakih deset ljudi bila po jedna deva.
3.
4.

'Usfan - odmorite, dva dana hoda udaljeno od Mekke.

Zi Tuva - mjesto nedaleko od Mekke.

5. Kura' ei-Gamim - dolina ispred 'Usfana, osam milja udaljena od njega.

1 96 Ibn Hiam
ve netu bu ilej hi!" 1 , i oni su to ponovili za njim. Zatim je dodao: "To je, Alla
ha mi, olakavanje (hitta) koje je predoeno Jevrejima, no oni ga nisu htjeli
izgovoriti ! "
Zatim j e naredio: "Idite desno, izmeu bilja, putem koji e vas izvesti
na prijegib El-Merrar, na padini El-Hudejbije, podno Mekke ! "
I muslimani su krenuli tim putem.
No, kad je kurejijska konjica opazila prainu koja se dizala iza njih,
shvatila je da su oni krenuli drugim putem, te se u galopu vratila Ku
rejijama.
Poslanikova deva, kreui se prijegibom El-Merrar, je iznenada kleknu
la i ljudi su rekli : "Gle, kad klekne vie nee ni da se makne !" "Ne, nije to! " ,
rekao je Poslanik. "Nije t o njena narav, nego j e od Mekke prij ei isti Onaj koji
je prijeio i slonove ! Stoga u danas, na svaki kurejijski prijedlog koji se bude
ticao rodbinskih veza, odgovoriti potvrdno ! " Onda je naredio da se stane.
"Boiji Poslanie", rekli su mu, "u ovoj dolini nema vode kod koje
bismo se mogli zaustaviti ! "
N a to je Poslanik i z svog tobolca izvukao jednu strijelu i dao je nek
om od svojih ashaba koji ju je spustio u jedan od postojeih bunareva i gur
nuo je duboko dolje, te se u njemu voda uzburkala i u obilju se pojavila, tako
da su je ljudi ustavljali kako ne bi zahvatila i mjesto na kojem su se bile
spustile deve! 2
Utom, kad je Poslanik ve bio osjetio sigurnost, doao mu je Budejl
b. Vereka el-Huza'i, s jo nekoliko ljudi iz plemena Huza' , i oni su ga kroz
razgovor pitali za razlog njegova dolaska. On im je rekao da nije doao s
namjerom da ratuje, ve da samo eli posjetiti Ka 'bu i izraziti potovanje
njenoj svetosti. Jo im je rekao otprilike isto ono to je rekao i B iru b. Sufja
nu, i oni su se potom vratili Kurejijama.
" Kurejije ! " , rekli su im po povratku. "Vi o Muhammedu govorite un
aprijed. Muhammed nije doao da se bori, ve samo eli posjetiti Ka'bu ! "
Oni su ih, meutim, sumnjiili i izrugivali i m se. " ak i ako nije
doao da se bori", rekli su, "u nju ipak nikada nee ui silom, pored nas !
Takvo to Arapi nikada nisu priati o nama! "
Pleme Huza'a j e inae imalo prisne odnose s Boijim Poslanikom,
kako njegovi muslimani tako i mnogoboci, i znali su mnoge njegove tajne.
S druge strane, ni oni nisu od njega tajili nita to se zbivalo u Mekki.
l . "Allaha molimo za oprost i Njemu se kajemo! " - aluzija na Boije rijei: l izrecite
olaka vanje!, tj. : 'Boe na, skini (hattJ) sa nas grijehe nae! "
2. Mebrek - mjesto za kleanje deva, pored vode.

Poslanikov tivotopis

1 97

Kurejije su potom poslale Mikreza b. Hafsa b. el-Ahjefa, i kad ga je

Poslanik vidio kako dolazi, rekao je: "Ovo je nepouzdan ovjek! " No i nje
mu je ponovio ono to je rekao B udjelu i njegovim ljudima, te je i on to pre
nio Kurejijama.
Oni su mu zatim poslali El-Hulejsa b. 'Alkamu - ili Ibn Zibanu - koji
je u to vrijeme bio prvak Ehabia1 , i kad je Poslanik njega ugledao, rekao je:
"Ovaj je iz naroda koji dobro dri do Boga! Poaljite pred njega rtvene
ivotinje, neka ih vidi ! " I doista, kada je vidio svu tu silu kako se sa jedne
strane doline slijeva prema njemu, a na vratovima im ogrlice2, ija se koa
od duga nekorienja ve bila izlizala i pohabala, odmah se vratio Ku
rejijama, prije nego je i stigao do Boijeg Poslanika, iz svog velikog
potovanja prema onome to je vidio. Kad im je to ispriao, oni su mu rekli :
"Sjedi tu ! Ti s i samo neuki ' Arabija! " Kako g a j e t o jako povrijedilo, rekao
je: " Kurejije! Mi s vama nismo za ovo stupili u savez, i za to s vama postig
li ugovor! Zar da se odvrati od B oije kue onaj ko je doao da joj izrazi
svoje potovanje? ! Tako mi Onoga u ijoj je ruci El-Hulejsova dua, ili ete
pustiti Muhammeda da obavi to zarad ega je doao, ili u se ja sa svojim
Ehabiima razii poput jednoga! "
" Ih, Hulejse ! " , odgovorili su oni. "Pusti nas da sami odluimo ta
hoemo ! "
Zatim su Poslaniku poslali ' Urveta b . Mes'uda es-Sekafija, koji je,
kad je stigao, sjeo pred njega i rekao: "Muhammede ! Zar si sakupio razliite
ljude i s njima doao kod svojih da ih razbije?! Eno tamo je Kurej, sa ko
jim su i deve bogate mlijekom 3 - svi su obukli tigrove koe i Bogu se zavjet
ovali da pored njih u Mekk.u nikada nee ui silom! Ovi pak to su sad s
tobom, sutra e, kunem se Bogom, otii od tebe ! "
Ebu Bekr es-Siddik je u tom momentu sjedio iza Boijeg Poslanika.
"Bijednie Latine 4 draice ! " , rekao mu je on na to. "Zar da ga mi ostavimo ? ! "
" Ko j e ovaj, Muhammede?", upitao je.
"Sin Ehu Kuhafe", odgovorio je Poslanik.
"E, Boga mi, da me ranije nisi dobrim zaduio, sad bih ti ja po zasluzi
odgovorio ! " , rekao je ' Urve. "No eto sad smo poravnali ! "
l.

Ehabi - skup ljudi i z raznih plemena; takoder: Abesinci (op.prev.).

2. Ogrlice se stavljaju na rtvene ivotinje kako bi se tako obiljeile.

3. Tj . dugo vremena mogu biti tu, hranei se tim mlijekom (op. prev.).
4 . El-Lat - jedno od glavnih boanstava predislamskih Arapa (op. prev.).

1 98 Ibn Hiam
Zatim je uzeo prebirati po bradi B oijeg Poslanika, dok mu je on gov
orio, a iznad glave mu je stajao El-Mugire ibn u 'be, drei u ruci komad
eljeza. Kad god bi ovaj dotakao bradu Boijeg Poslanika, on bi ga lupnuo
po ruci. "Makni ruku s lica Boijeg Poslanika", govorio mu je, "prije no to
je vie ne mogne vratiti sebi ! "
"Zaboga! ", odgovarao j e 'Urve, "Zato si tako grub i osoran ? ! "
Poslanik se n a to samo smjekao.
" Ko je ovaj, Muhammede?", upitao ga je ' Urve.
"To je tvoj brati", odgovorio je Poslanik. "EJ-Mugire ibn u 'be."
"Varalica, znai ! " rekao je. "Zar ti nisam, koliko jue, saprao tvoju
sramotu? ! " 1
Poslanik j e zatim i njemu rekao ono to j e rekao i njegovim prethod
nicima, tj . da nije doao ratovati.
Za vrijeme tog svog boravka kod Poslanika, 'Urvetu je zapao za oko
odnos njegovih ashaba prema njemu: kad god je htio abdestiti, oni su urili
da mu pomognu oko toga, kao i kad je htio to ispljunuti, i nijedna dlaka mu
ne bi otpala, a da je oni nisu uzimali !
Kada se vratio Kurejijama, rekao je: " Kurejije ! Bio sam kod kisre
perzijskoga u njegovu kraljevstvu, i kod cara u njegovoj carevini, kao i kod
En-Nedaija u njegovu kraljevstvu, ali se Bogom kunem da nijednog vlada
ra nisam vidio da je u svom narodu ono to je Muhammed medu svojim
ashabima! Vidio sam ih kako ga nikada niemu sama ne preputaju, pa eto,
recite mi ta vi mislite ! "
Boiji Poslanik j e zatim pozvao Hiraa b. Umejju el-Huzaija i uputio
ga Kurejijama u Mekku, stavivi ga na devu po imenu "Es-Sa' leb". Po nje
mu je poslao poruku njihovim prvacima, s namjerom da ih upozna s razlozi
ma svoga dolaska, no oni su mu devu zaklali, a njega zamalo pogubili! Spa
sili su ga Ehabii, koji su ga uzeli pod svoju zatitu, i on se tek tako mirno
mogao vratiti Boijem Poslaniku !
Poslanik je zatim pozvao 'Umera b. el-Hattaba da njega poalje u
Mekku kako bi on kurejijske prvake upoznao s razlozima njegova dolaska.
No, 'Umer je rekao: "Boiji Poslanie, plaim se za sebe ! Pored toga, u Mek
ki nema nikoga iz Benu 'Adijja b. Ka'ba koji bi me mogao zatititi, dok je
Kurejijama odve dobro znano moje neprijateljstvo prema nj ima, te moja
l . Ibn Hi am kae: " ' U rve je ovim htio rei kako je El-Mugira b. u 'be, prije svog pre
laska na islam, ubio trinaest ljudi iz plemena Benu Malik, ogranka S ekifa, pa je doS lo do ne
mira izmeu ova dva ogranka. S jedne strane je bio Benu Malik, kao pobornik ubijenih, a s
druge pristae El-Mugire. 'U rve je tada dao trinaest krvarina za ubijene i tako sredio stvar."

Pos/anikov tivotopis

1 99

bezobzirnost kada su oni u pitanju. Ali ja ti zato mogu pokazati ovjeka koji
je za to mnogo prikladniji od mene: 'Usman b. 'Affan ! "
Poslanik j e onda pozvao 'Usmana b . 'Affana i njega poslao Sufjanu i
kurejijskim prvacima, kako bi ih uvjerio da on nije doao ratovati, ve da
samo eli posjetiti Ka 'bu i izraziti potovanje njenoj svetosti.
'Us mana je na putu za Mekku susreo Ebban b. Sa 'id b. el- ' As, kada
je ve bio uao u Mekku, ili pak prije toga, i poveo ga pred sobom! Potom
mu je pruio zatitu u svojoj kui, i on je tako mogao prenijeti poruku
Boijega Poslanika. Otiao je do Ebu Sufjana i kurejijskih velikana i kazao
im ono zbog eg ga je Poslanik poslao njima. Kada je zavrio, oni su mu re
kli : "Ako eli da tav af uini oko Ka 'be, izvoli ! " "Ne elim to uiniti" , od
govorio je on, "dok to ne uini Boiji Poslanik ! "
Kurejije su g a zatim zadrale kod sebe, a do Boijeg Poslanika i
muslimana je stigla vijest da je 'Usman b. 'Affan - ubijen!

Bej 'at er-Ridvan (prisega na vjernost zvana Ridvan)

Ibn Ishak kae:
- 'Abdullah b. Ebi Bekr mi je priao da je Boiji Poslanik, kada je do
njega stigla vijest da je 'Usman ubijen, rekao: "Neemo otii dok ih sve ne
sataremo ! " , i odmah je pozvao ljude da mu daju prisegu na vjernost. B ila je
to tzv. prisega Ridvan, koja je sprovedena pod jednim drvetom.
Ljudi su kasnije govorili: "Boiji Poslanik im je traio prisegu za
smrt ! " , dok Dabir b. 'Abdullah kae: "Boiji Poslanik nam nije traio prise
gu za smrt, ve je traio da se obaveemo da neemo bjeati ! "
I ljudi su mu prisegnuli n a to. Od tu prisutnih se niko nije suzdrao,
izuzev El-Dedda b. Kajsa, pobratima Benu Seleme. Dabir b. 'Abdullah je
govorio: "Boga mi, kao da ga sad vidim priljubljena uz pazuho svoje deve priljubio se uz nju, kako bi se zaklonuo od ljudi ! "
Ubrzo potom Boiji Poslanik j e saznao da j e vijest o 'Usmanovu
ubistvu bila netana. "

Primirje (sklapanje mira) na El-Hudejbiji

Naposljetku su Kurejije Boijem Poslaniku poslale Suhejla b. 'Amra,
iz plemena Benu 'Amir b. Luejj, sa zadatkom da sa njim sklopi mir, ali uz

200 Ibn Hiam

izriit zahtjev da te godine odustane od svoje namjere da ude u Mekl<U. "Mi
nikad neemo dopustiti da Arapi priaju kako je on u nju, pored nas ovoli
kih, uao silom ! " , rekli su.
Kad ga je Poslanik ugledao kako im se primie, rekao je: " ele mir,
im mi alju ovog ovjeka ! " Suhejl je, po dolasku kod Poslanika, govorio
nadugo i nairoko, a onda su se usaglasili i pristupili izradi mirovnog sporaz
uma.
Medutim, kad je ve sve bilo utanaeno i bilo preostalo jo samo to
da se stavi na papir, 'Umer b. el-Hattab je skoio i hitro otiao do Ehu Bekra.
"Ehu Bekre ! " , upitao ga je. "Nije li on Boiji Poslanik? ! " "Svakako da
jeste ! ", odgovorio je Ehu Bekr. "A nismo li mi muslimani? ! ", nastavio je
'Umer. "Jesmo ! " , kazao je Ehu Bekr. "A nisu li oni murici? ! " "Da murici
su ! " "Zato onda da sramotimo nau vjeru ? ! " " 'Umere, dri se njegova
stremena! ", rekao je Ebu Bekr. "Ja svjedoim da je on Boiji Poslanik! " "I ja
svjedoim da je Boiji Poslanik ! " , kazao je 'Umer, a onda otiao do Boijeg
Poslanika. "Boiji Poslanie ! , upitao je i njega. "Nisi li ti B oiji Poslanik? ! "
"Dakako da jesam ! ?", odgovorio je on. " A zar m i nismo muslimani? ! " ,
"Jeste", kazao j e Poslanik, "muslimani smo ! " "Zar oni nisu murici? ! "
"Jesu" , odgovorio j e on. "Pa zato onda brukamo nau vjeru?!", upitao je
' Umer. "Ja sam Allahov rob i Njegov poslanik" , rekao je Boiji Poslanik.
"Neu iznevjeriti Njegovu naredbu, i On me nee zanemariti ! "
' Umer je kasnije govorio: "Zbog onoga to sam tada uradio, i sada
udjeljujem sadaku, postim, klanjam i ljudima otkupljujem slobodu, bojei se
rijei koje sam tad izgovorio, premda sam elio samo dobro! "
Boiji Poslanik je zatim pozvao 'Alija b . Ehi Taliba, Boije zado
voljstvo neka je s njim, i rekao mu: "Pii: B ismillahi-r-Rahmani-r-Rahim ! " ,
n a ta j e Suhejl odmah reagirao. "To m i j e nepoznato ! " , rekao j e . "Napii: U
tvoje ime, Boe moj ! " , i on je tako napisao.
Zatim je rekao 'Aliju: "Pii dalje: Ovo je ono o emu se Muhammed,
Boiji poslanik, saglasi o sa Suhejlom b. Amrom. . . "
"Da te priznajem za Boijeg poslanika", prekinuo ga je 'Amr, "ne bih
se borio protiv tebe ! Umjesto toga, napii samo svoje ime i ime svog oca ! "
I Boiji Poslanik j e rekao:
"Pii: Ovo je ono o emu se Muhammed, sin 'Abdullahov, saglasio sa
Suhejlom b. 'Amrom . . . "
Oni su se dogovorili da ljude potede rata narednih deset godina, i u
tom periodu ljudi trebaju biti sigurni i obustaviti napade jedni na druge, s tim
da onaj Kurejija koji doe Muhammedu bez dozvole svoga skrbnika, ima
biti vraen Kurejijama, dok onaj od Muhammeda koji doe Kurejijama,

Poslanika v ivotopis 20 l

njemu nee biti vraen ! Meu nama je zatvorena torba! 1 Ne smije biti potk
radanja niti iznevjere, a ko hoe s Kurejijama sklopiti kakav ugovor ili spor
azum, moe to slobodno uiniti !
Na to su poskoili oni iz plemena Huza'a.
"Mi imamo ugovor i sporazum s Muhammedom! " , rekli su, a onda su
poskoili ljudi iz Benu Bekra. "Mi smo u ugovoru i sporazumu s Ku
rejijama" , istakli su oni. "Ti e se ove godine vratiti od nas, i nee ui u
Mekku, a idue godine moe ui sa svojim ljudima i u njoj ostati tri dana !
Mi emo za to vrijeme izai iz nje. Moe uza se imati oruje koje nosi j aha
- sablje u koricama - i nita drugo ! "
I dok su Boiji Poslanik i Suhejl b. 'Amr tako uobliavali tekst ugo
vora, odjedanput je naiao Ehu Dendel b. Suhejl b. 'Amr, okovan u gvoe,
i pravo krenuo prema Poslaniku, iji su ljudi ve bili izali, obuzeti sumnjom
da e ita biti od pobjede koja je Poslaniku nagovijetena u snu. Jo kad su
vidjeli ovaj mirovni sporazum i ovo povlaenje, te tegobu koju je Poslanik
zbog toga trpio u sebi, to je tako negativno djelovalo na njih, da su zamalo
bili upropateni !
im je Suhej l ugledao Ehu Dendela, odmah je skoio prema njemu i
snano ga oamari o, a onda ga uhvatio za prsa i poeo vui. "Muhammede ! ",
rekao je. "Dogovor izmeu nas dvojice je pao prije no to ti je ovaj doao ! "
"Jeste, Suhejle ! " , odgovorio je Poslanik. "Tako je."
Zatim ga je uzeo pritezati i vui, kako bi ga ponovo vratio Ku
rejijama, no Ehu Dendel je vikao iz sveg glasa: "Muslimani ! Zar u biti
vraen muricima, pa da me izvedu iz moje vjere ! ?"
Ljude je to dodatno opteretilo.
"Ehu Dendele ! " , obratio mu se Poslanik. "Saberi se i strpi. Allah e
tebi, kao i svim tvojim sapatnicima koji su potlaeni, sigurno nai ras
tereenje i izlaz ! Mi smo, eto, s njima sklopili mirovni sporazum za ta smo
im, kao i oni nama, Allaha uzeli za jamstvo i mi to neemo iznevjeriti ! "
' Umer b . el-Hattab j e skoio i idui pored Ehu Dendela sve mu gov
orio: "Strpi se, Ehu Dendele ! Oni su murici, a krv murikova je kao krv
psa! " Istovremeno mu je stalno primicao balak sablje. "Nadao sam se da e
uzeti sablju i njome udariti svoga oca! " , govorio je kasnije.
Meutim, on to ocu nije priredio, i taj sluaj se tako okonao. Na kra
ju, kada je sporazum konano bio uoblien i ispisan, Poslanik je kao svjel . "Meu nama je zatvorena torba!" - rekao je to kao primjer za srca koja su u sebi poni
jela ono na ta su se obavezali .

202

Ibn Hiam

doke uzeo nekoliko muslimana i nekoliko murika. B ili su to: Ebu Bekr es
Siddik, 'Umer b. el-Hattab, 'Abdurrahman b. 'Avf, 'Abdullah b. Suhejl b.
'Amr, Sa'ad b. Ebi Vekas, Mahmud b. Mesleme, Mikrez b. Hafs, koji je tada
jo uvijek bio murik, i 'Ali b. E bi Tali b, koji je i pisao tekst sporazuma.
Boiji Poslanik je inae bio utaboren na zemljitu koje je bilo izvan
Harema (el-Hill), dok je molitvu obavljao u dijelu koji je pripadao Haremu.
im je zavrio s mirovnim sporazumom, odmah je priao svojoj rtvenoj
ivotinji i zaklao je, a potom sjeo i sebi obrijao glavu. Kad su ostali vidjeli
ta je on uinio, odmah su pohitali da to i sami uine.
Ubrzo potom Poslanik je krenuo nazad formirajui za sobom karavanu.
Na tom putu, negdje izmeu Mekke i Medine, objavljena mu je sura El-Feth:
Mi emo ti zbilja dati da pobijedi pobjedom jasnom, da bi tebi Allah
oprostio ono to je od krivica tvojih prethodilo i to je poslije uslijedilo, i da bi
Svoju blagodat spram tebe upotpunio i Pravim Putem te uputio. (El-Feth, 1 .).
U nastavku sure Uzvieni je rekao: Allah e zbilja obistiniti san Pos
laniku Svome: u Sveti Hram ete, ako Allah da, sigurni ui doista, obrijanih
glava svojih i kosa potkraenih, ne strahujui! A On je ono to ne znadoste
znao. . . (El-Feth, 27.).
Ovo se odnosi na san koji je usnuo Boiji Poslanik: da e u Mekku
ui siguran, bez straha, pa je rekao: obrijanih glava i kosa potkraenih, ne
strahujui ! A On je ono to ne znadoste znao, pa vam je i bez toga pobjedu
blisku dao", tj . mirovni sporazum na Hudejbiji.
El-Zuheri kae:
"U islamu dotad nije bilo vee pobjede od te. Do tada je stalno dolazi
lo do sukoba, gdje god bi se ljudi sreli. Nakon ovog primirja, kad se konano
stalo s ratovanjima i kad se ljudi vie nisu bojali jedni drugih, ve su kod
nesporazuma i verbalnih zakoljica razgovarali meu sobom, ko god je pred
stavio islam bilo kome ko ita razumije, taj ga je i prihvatao ! Za te dvije go
dine broj muslimana se udvostruio, pa ak i prevaziao taj broj ! " 1
. .

Odlazak u Hajber mjeseca muharrema sedme godine po Hidri

Po povratku s El-Hudejbije, Boiji Poslanik je u Medini proveo mjesec
zu-1-hide i dio mjeseca muharrema, budui da je obavljanje hada te godine pri
palo muricima, a ve u drugom dijelu muharrernaje krenuo prema Hajberu.
l . Ibn H ia m kae: "Ove Ez-Zuherijeve rijei potvruje i injenica da je Boiji Poslanik,
prema navodu Dabira b. 'Abdullaha, na Hudejbiji bio sa hiljadu i etiri stotine ljudi, dok je
dvije godine nakon toga, prilikom osvojenja Mekke, izaao sa deset hiljada ljudi. "

Poslanikov ivotopis 203

Od Ehu Mu'attiba b. 'Amra se prenosi sljedee:

" Kad je Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, ugledao Hajber,
svojim ashabima, meu kojima sam bio i ja, je rekao: "Stanite ! " , a onda iz
govorio sljedeu dovu:
"Ailahumme Rabbe-s-semavati ve ma azlelne, ve Rabbe-1-erdine ve
ma aklelne, ve Rabbe--ejatini ve ma adlelne, ve Rabbe-r-rijahi ve ma ezrej
ne ! Fe inna nes'eluke hajre hazihi-1-krujeti ve hajre ehliha ve hajre ma fiha,
ve ne'uzu bike min erriha ve erri ehliha ve erri ma fiha! Akdimu, bismil
lah ! "
("Boe moj, Gospodaru nebesa i svega to ona natkriljuju; Gospodaru
zemalja i onog to one nose; Gospodaru ejtana i onih koje su oni zaveli i
Gospodaru vjetrova i onog to su oni raznijeli - molimo Te za dobro ovoga
mjesta, za dobro njegovih stanovnika i svega to se nalazi u njemu ! Tebi se
utjeemo od njegova zla, od zla njegovih stanovnika i od svega to je u nje
mu ! Krenite, u ime Boije ! ")
On jo kae: "Ovu dovu je Poslanik uio pred svakim mjestom u koje
je ulazio."
Enes b. Malik kae:
- Boiji Poslanik, kad je htio nekoga napasti, nikada ga nije napadao
dok ne osvane, i ako bi tada otud uo ezan, odustao bi od napada a ako ne bi,
napao bi !
U Hajber smo tako stigli nou, i Poslanik je tu zanoio. Poto ujutro,
kad je svitalo, nije uo ezan, uzjahao je a s njim smo uzjahali i mi. Ja sam ja
hao iza Ehu Talhe, a noga mi je doticala Poslanikovu nogu. U putu smo
naili na radnike Hajbera, ranoranioce, koji su izali sa lopatama i irokim
korpama, i kad su nas ugledali, rekli su: "Muhammed i vojska ! " 1 , te se okre
nuli nazad bjeei. Boiji Poslanik je rekao: "Allahu ekber! Srui se Hajber!
Kad se mi spustimo na iju teritoriju, runo bude jutro onima koji su opo
minjani ! "
Ibn lshak kae:
- Kad je Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, iz Medine poao
za Hajber, iao je preko ' Isra 2, i na tom mjestu mu je sagraen mesdid. Za
tim je proao kroz Sahbau 3 i s vojskom iao naprijed sve do jedne doline po
l . Za vojsku je ovdje upotrijebljena rije hamis, to u osnovi znai pet, budui da se
vojska sastoji od pet dijelova: desnog boka, lijevog boka, isturenog dijela, zaelja i sredinjeg
dijela.
2. Isra - i me jednog brda izmeu Medine i doline El-Fer' .
3 . Es-Sahba' - ime mjesta. Izmeu njega i Hajbera s e nalazi samo Revha.

204 Ibn Hiam

imenu Er-Redi ' , gdje se zaustavio, tu izmeu njih i plemena Gatafan, kako
bi se isprijeio i onemoguio ih da prue pomo stanovnicima Hajbera, jer su
ih oni inae pomagali protiv Boijeg Poslanika.
Saznao sam da je Gatafan, uvi za dolazak Boije g Poslanika u Haj
her, sakupio svoje ljude i krenuo da pritekne u pomo Jevrejima, no kad su
malo poodmakli, iza sebe su, tamo gdje su ostavili svoje porodice i imetak,
uli neobine zvukove, pa su pomislili da su se ovi okrenuli na njih, te su se
odmah vratili nazad. Tako su i ostali, tu meu svojima, i nisu se uplitali
izmeu Poslanika i Hajbera.
Boiji Poslanik se polahko primicao njihovim posjedima, i jednog po
jednog ih uzimao, usput osvajajui jedno po jedno utvrenje. Prvo utvrenje
koje je osvojio, bila je utvrda Na'im, i u njoj je ubijen Mahmud b. Mesleme,
kad je s nje na njega baena stijena koja ga je ubila na licu mjesta. Potom je
osvojen El-Kamus, utvrda Benu Ebi el-Hukajka. Tu je Boiji Poslanik zaro
bio vie zarobljenika, meu kojima je bila i Safijja bint Hujejj b. Ahtab, koja
se nalazila kod Kinane b. el-Rebi 'a b . Ebi el-Hukajka, i njene dvije
amidine. Safijju je Poslanik izabrao za sebe.
Dehijje b. Halifa ei-Kelbi ju je bio od Poslanika traio za sebe, no
kako ju je on ve bio odabrao za sebe, njemu je dao one njene dvije
amidine. Ostali zarobljenici Hajbera su podijeljeni meu muslimanima.
Poslanik je tako osvojio najvei broj njihovih utvrenja i domogao se
najveeg dijela njihove imovine. Na kraju su ostale samo dvije utvrde: El
Vatih i El-Sulalem, i one su posljednje pale. Njih je Poslanik drao u
okruenju vie od deset noi.
Jedan Jevrejin po imenu Merhab iziao je iz njihove utvrde, nosei
sobom svo svoje naoruanje. Idui je pjevao u redezu 1 :
Ja sam Merhab, Hajberu dobro znan
Savreno otrog orutja, junak dokazan !
Ponekad ubodem a i udarim nekad
Kad na me srdit na vali lav!
I toja titim, tome se primai ne dam!
" Ko e na mejdan?! " , upitao je, a Ka'b b. Malik je odgovorio:
Hajber ve zna da sam ja Ka 'b,
Koji razgoni brige, hrabar i postojan !
Kad rat zapone, slijedi ga drugi rat,
Uza me je ma, k'o munja sjeka!
l . Redez - vrsta metra u arapskoj poeziji .

Poslanikov ivotopis 205

Pregaziemo vas, da prga v splasne,

l nagradu dati il' vratiti plijen !
Odustat od onog to je bilo,
To nije grijeh !
" Ko je spreman za ovoga?", upitao je Boiji Poslanik.
"Ja sam za njega ! " , rekao je Muhammed b. Mesleme. "Bijesan sam i
napet sav - juer mi je ubijen brat ! "
"Izii pred njega! ", rekao m u j e Poslanik i dodao: "Boe, pomozi ga
protiv njega ! "
Kad su se primakli jedan drugome, izmeu njih s e isprijeila neko
staro drvo 1 i oni su se obojica nj ime titili. Kad god bi se jedan od nj ih zak
lonio za njega, onaj drugi bi sabljom odsjekao nekoliko grana, tako da je ono
ubrzo izmeu njih stajalo poput ovjeka, bez ijedne grane na sebi ! Merhab je
tad silovito jurnuo na Muhammeda b. Meslemu i uspio ga udariti, no ovaj se
zatitio svojim konim titom, u koji se zaplela njegova sablja i tu se
zadrala. Muhammed b. Mesleme ga je tad udario, i ubio ga.
Poslije Merhaba izaao je njegov brat Jasir, takoer pitajui ko e mu
izai na mejdan. Hiam b. 'Urve tvrdi da je pred njega izaao El-Zubejr b. el
'Avam, i da je njegova majka Safijja bint 'Abdulmuttalib tad rekla: "Pogi
nue mi sin, Boiji Poslanie ! " , na ta joj je Poslanik odgovorio:
"Naprotiv ! Tvoj sin e ga ubiti, ako Bog da! " Kad su se susreli, El
Zubejr ga je doista i ubio.
Od Seleme b. 'Amra b. el-Ekvea se prenosi sljedee:
"Boiji Poslanik je na nekoliko hajberskih utvrda najprij e sa svojom
zastavom poslao Ehu Bekra es-Siddika, i on se, nakon borbe, ve sasvim
iscrpljen vratio nazad bez ikakva uspjeha. Zatim je, sljedeeg dana, poslao
'U mera b. el-Hattaba, ali se i on, nakon duge borbe, premoren vratio ne post
igavi nita! Tad je Boiji Poslanik rekao: "Sutra u doista zastavu dati
ovjeku koji voli Allaha i Njegova Poslanika, i koji nee pobjei ! Allah e
preko njega dati pobjedu ! " Zatim je pozvao 'Alija b. Ehi Taliba, ije se oko
bilo upalilo pa ga je on malo zapijucnuo, a onda mu rekao: " Uzmi ovu zasta
vu i nosi je sve dok ti Allah ne prui Svoju pomo ! "
Seleme kae:
- Krenuo je s njom, Allaha mi puui od siline, i strano je urio; a mi
smo slijedili njegov trag. Onda je zastavu pobo u gomilu kamenja od kojeg
je bila sainjena utvrda. Utom je s vrha utvrde proviri o jedan Jevrejin. " Ko si
l . Drvo 'uar. ije je stablo glatko, a grane slabane.

206 Ibn Hiam

ti?", upitao je. " 'Ali b. Ehi Talih ! ", odgovorio je on. "Uzdigli ste se", kazao
je Jevrejin, "a to nije objavljeno Musau ! " 1
'Ali se, uistinu nije vratio dok Allah preko njega nije pruio Svoju
pomo !
Boiji Poslanik je, kako je ranije naspomenuto, dvije njihove utvrde El-Vatih i El-Sulalem, drao u okruenju. Na koncu, kad im je ve sasvim
bilo oito da e propasti, zatraili su od njega da im potedi ivote i da ih
protjera iz tog kraja, i on je to prihvatio. Inae je ve bio uzeo kompletnu im
ovinu iz svih njihovih utvrenja: El- ekka, Netate, El-Ketibe i ostalih, i bila
su ostala jo samo ta dva. Kad su stanovnici Fedeka 2 uli da su ovi tako pos
tupili, poslali su Poslaniku poruku da i njima potedi ivote i da ih protjera, a
da oni njemu, zauzvrat, ostave svu svoju imovinu, to je on i uinio.
Meu delegacijom koja je posredovala u pregovorima, bio je i Muhaj
sa b. Mes'ud, porijeklom iz Benu Harise, i kad su stanovnici Hajbera nadoli
na tu ideju i predloili je Poslaniku, oni su od Poslanika zatraili da s njima
popolovi tu imovinu. "Mi je znamo bolje od vas", rekli su, " i due smo s
njom u doticaju ! " I Poslanik je pristao na to polovljenje, ali s tim da "ako vas
mi odluimo protjerati - protjerat emo vas ! "
Slian sporazum je sainjen i sa stanovnicima Fedeka. I dok j e Haj her
preao u ope vlasnitvo (plijen) muslimana, dotle je Fedek pripao iskljuivo
Boijem Poslaniku, jer muslimani na njega nisu nagonili svoje konje i deve.3
Kad se situacija u potpunosti stabilizirala i Poslanik bio siguran od
bilo kakva iznenaenja od strane stanovnika Hajbera, ena Sellama b.
Mukema Zejneb bint el-Haris, mu je poklonila jednu peenu ovcu, prije
toga se raspitavi koji dio ovce Poslanik najvie voli ! Kako joj je reeno da
najvie voli but, u taj dio je i najvie stavila otrova, a onda zatrovala i cijelu
ovcu ! Kad ju je donijela i stavila pred Boije g Poslanika, on je odmah uzeo
but i s njega odgrizao jedan zalogaj, ali ga nije progutao. S njim je bio i Bir
b. el-Bera' b. Ma'rur, koji je takoer s tog buta uzeo zalogaj, no on ga je i
progutao, dok je Poslanik svoj zalogaj izbacio iz usta. "Ova kost mi kae da
je zatrovana! " , rekao je i pozvao Zejneb, i ona je priznala. "Zato si to uradi
la?", upitao ju je. "Ti dobro zna ta te je sve snalo od mog naroda" , rekla je
ona, "i ja sam mislila: ako je kralj, rijeiu ga se, a ako je doista Poslanik,
onda e mu biti kazano ! " Boiji Poslanik joj je ovo oprostio dok je Bir od
zalogaja koji je progutao - podlegao!
l . Naime, ime 'Ali znai: uzvien, uzdignut, pa se dotini Jevrejin malo poigrao rijeima
(op. prev.).
2. Fedek - ime sela u Arabiji.
3. Tj. nisu uloili nikakav trud da ga osvoje (prim. prev.).

Poslanikov tivotopis 207

Zavrivi s Hajberom, Poslanik je otiao do mjesta Vadi el-Kura, i

njegove stanovnike nekoliko noi drao u okruenju. Potom se vratio u Me
dinu.
Kada je prvi put imao odnos sa Safijjom, a bilo je to u Hajberu ili
negdje na putu za Meinu, kojom prilikom ju je za Poslanika naroito nagiz
dala, frizirala i dotjerala Ummu Sulejm bint Milhan, majka Enesa b. Malika,
Boiji Poslanik je s njom zanoio u atoru, oko kojeg je cijele te noi obila
zio Ebu Ejjub Halid b. Zejd, opasan sabljom. Ujutro, vidjevi ga tamo, Pos
lanik ga je upitao: " ta je tebi, Ebu Ejjube ? ! " "Boiji Poslanie", odgovorio
je on, "pobojao sam se za tebe od te ene, jer ti si joj ubio oca, mua i njen
narod, a i sama je donedavna bila u nevjerstvu ! Eto, bojao sam se za tebe ! "
Tvrde da j e Poslanik tada rekao: "Boe, T i uvaj Ebu Ejjuba kao to
je on cij elu no uvao mene ! "
Idui od Hajbera prema Medini Boiji Poslanik je, negdje u putu, pri
kraju noi, upitao: " Ko e nam paziti na zoru, da mi malo prilegnemo?" "Ja
u ! " , javio se B ilal. "Ja u ti je paziti, Boiji Poslanie."
Zatim su se zaustavili i ubrzo svi pospali. Bilal je stupio u molitvu i
dugo ostao u njoj, a potom se naslonio na svoju devu i pogledom iekivao
zoru, no oko ga je prevarila i ophrvao ga je san. Probudite su ih tek zrake
sunca. Poslanik se digao prvi. " ta ovo uradi od nas, B ilale? ! " , upitao je.
"Boiji Poslanie", odgovorio je on, "zgrabio me onaj to je zgrabio i tebe ! "
"Tako i jest ! " , rekao j e Poslanik i nedaleko odatle odveo svoju devu t e joj
naredio da klekne. Potom je, zajedno s ostalim ljudima, uzeo abdest i Bilal u
naredio da proui ikamet, te je s ljudima obavio molitvu. Na kraju, predavi
selam, okrenuo se prema njima i rekao im: " Kad zaboravite molitvu, obavite
je kad je se sjetite, jer uzvieni Allah kae: Obavi namaz kad me se sjeti!
Koliko mi je poznato, kad je Boiji Poslanik osvojio Hajber, sve
kokoke ili domae ivotinje je dao Ibn Lukajmu el- ' Absijju.
Osvojenje Hajbera je bilo u mjesecu saferu. Ibn Lukaj m el- ' Absijj je o
Hajberu spjevao sljedee stihove:
Netatu Poslanik pogodi vojskom bijelom, golemom,
irokom i vrstom.
I oni shvatie, kad razbijeni bjee, da su pokoreni,
jer posred njih se naoe ljudi iz Eslema i Gitara.
Benu 'Amr b. Zur'a ujutro jurnu jako
i oni u El-ekku u tamu zapadoe usred dana !
Repove povukoe po zemlji ravnoj

208 Ibn Hiam

i samo kokoke ostae da krijete u osvit jutra.
Svakom tvravom se pozabavi konjica
iz Benu Ehela ili iz Benu el-Neddara.
Muhadtiri istaknue obiljeja svoja
i ne pomislie na bijeg!
Ja sh vatih: Muhammed e sigurno pobijedit
i tu ostati do safera.
Jevreji toga dana razrogaie oi,
u onoj halabuci, pod vikom stranom!

Dolazak D a 'fera b. Ebi Taliba u Etiopiju i obraanje

muhadira Etiopljanima
Ibn Hiam kae:
- Od El- 'abija se prenosi da je na dan osvojenja Hajbera Boijem
Poslaniku doao Da 'fer b. Ehu Talih, i on ga je poljubio meu oi, zagrlio
ga i rekao: "Ni sam ne znam ime sam vie obradovan - da li osvojenjem
Hajbera ili Da'ferovim dolaskom! "
Ibn Ishak kae:
- Ashabi Boijeg Poslanika, koji su se nalazili u Etiopiji sve dok on
po njih El-Nedaiju nije poslao ' Amra b. Umejju el-Damrijja, koji ih je,
ukrcavi ih u dvije lae, vratio nazad u vrijeme kad se Poslanik nalazio u
Haj beru, nakon El-Hudejbije, jesu slijedei: iz Benu Haima b. Abdi Mena
fa: Da 'fer b. Ehi Talih b. 'Abdulmuttalib, s kojim je bila i njegova ena
Esma bintu 'Umejs el-Has 'amijj a, te sin mu 'Abdullah b. Da'fer koji je u
Etiopiji i roen: iz Benu 'Abdi Semsa b. ' Abdi Menafa: Halid b. Se'id b . el
' As b. Umejje ibn 'Abdi ems, njegova ena Emina bint Halef b. Es'ad i
dvoje njihove djece - Se'id b. Halid i Erna bint Halid, oboje roeni u Etiopiji,
zatim njegov brat b. Se'id b. el- ' As, Mu'ajkajb b. Ehi Fatima, koji je kod
' Umera b. el-Hattaba bio zaduen za dravnu kasu, te Ehu Musa el-E'ari;
iz Benu Eseda 'Abdul ' uzzaa je bio El-Esved b. Nofel b. Huvejlid;
iz Benu Abdiddara b. Kusajja: Dehm b. Kaj s;
iz Benu Zuhre b. Kilaba: ' Amir b. Ehi Vekkas i ' Utbe b. Mes'ud;
iz Benu Temima b. Murra: El-Haris b. Halid b. Sahr;
iz Benu Dumeha b . ' Amra: ' Usman b. Rebi'a b. Ehban;
iz Benu Sehma b. 'Amra: Mahmije b. el-Dez' ;

Poslanikov ivotopis 209

iz Benu 'Adijja b. Ka'ba: Me' amer b . 'Abdullah b. Nadla;

iz Benu ' Amira b. Luejja: Ehu Hatib b. ' Amr i Malik b. Rebi 'a;
iz Benu el-Harisa b. Fihra b. Malika: El-Haris Bihi 'Abdu Kajs b. Lukajt.
U te dvije lade zajedno s njima su ukrcane i ene onih muslimana koji
su tamo preminuli.
To su dakle oni koje je El-Nedai ukrcao na lade s 'Amrom b. Umej
jom el-Damrijjem. Ukupno su brojali esnaest ljudi, dok je ukupan broj onih
koji su izostali sa Bedra, a nisu otili kod Poslanika u Mekku, te koji su tamo
doli kasnije, mimo ove dvije El-Nedaijeve lade, bio trideset i etiri ovjeka.

Naknadna 'umra mjeseca zu-1-ka'dea sedme godine po Hidri

Po povratku iz Hajbera, Boiji Poslanik je u Medini proveo sljedee
mjesece: rebiu-1-evvel, rebiu-1-ahir, dumade-1-ula, dumade-1-ahire, redeb,
a 'ban, ramadan i evval, i u tom periodu je tu i tamo slao odredene ete i
poduzimao odredene borbene aktivnosti.
U mjesecu zu-1-ka'deu, dakle u istom onom mjesecu u kojem su ga,
godinu dana ranije, murici onemoguili da obavi namjeravanu 'umru, kre
nuo je da je sad naknadno obavi. S njim su poli i svi oni koji su prethodne
godine zajedno s njim bili vraeni. Bilo je to sedme godine po Hidri.
uvi za njihov dolazak, Mekkel ije su se izmjestile iz grada, a medu
Kurejijama je kruila pria o tome da je Muhammeda i njegove ljude pritis
la muka, iznurenost i nedaa.
Ibn ' Abbas kae:
- B ili su se poredali ispred njihove Skuptine (Dar en-nedve), kako bi
njega i njegove ljude mogli posmatrati. im je uao u kompleks Ka 'be,
Boiji Poslanik je provukao svoj ogrta ispod desnog pazuha, a drugi kraj
zabacio na lijevo rame tako da mu je jedna miica bila otkrivena, a onda re
kao: "Neka se Allah smiluje ovjeku koji im danas pokazuje sopstvenu sna
gu ! " Potom je dotakao ugao Ka'be s Crnim kamenom (rukn) a onda je hitrim
korakom krenuo obilaziti, u emu su ga dosljedno slijedili i njegovi ashabi.
Kad ga je Ka 'ba zaklonila od njih i on dotaknuo njen juni ugao, usporio je
korak i iao polahko sve dok nije doao do "Crnog ugla", kad je opet krenuo
urno i tako napravio tri kruga (tavaf).
Ostale krugove je obiao sporim korakom. "
Od njega se takoder prenosi i t o da je Poslanik na tom svom putovan
ju oenio Mej munu bint el-Haris dok je na njemu jo uvijek bio ihram. Njom
ga je oenio El- ' Abbas b. Abdulmuttalib.

2 1 O Ibn Hiam
Poslanik je u Mekki proveo tri dana. Treeg dana mu je, na elu ku
rejij ske delegacije, doao Huvajtib b. Abdul 'uzza, kojeg su Kurejije
zaduile da ga izvede iz Mekke.
"Isteklo ti je vrijeme ! " , rekli su mu oni po dolasku. "Odlazi sad od
nas ! "
"Zato me ne biste pustili", odgovorio je Poslanik, "da medu vama
ovdje sprovedem svoju svadbu, da pripremim gozbu pa i vas pozovem na
nju ? ! "
" Ne treba nama tvoja hrana! ", kazali s u oni. "Odlazi od nas ! "
I B oiji Poslanik j e otiao, a skrb nad Mejmunom j e povjerio Ebu
Rafi 'u, koji mu ju je i doveo do Serefa 1 , gdje ju je i preuzeo i onda otiao za
M edin u.
Ibn Hiam kae:
" Kako mi je kazivao Ebu 'Ubejde, Allah delle anuhu je tada obja
vio: Allah e zbilja obistiniti san Poslaniku Svome: "U Sveti Hram ete, ako
Allah da, sigurni ui doista, obrijanih glava svojih i kosa potkraenih, ne
strahujui! A On je ono to ne znadoste znao, pa vam je i bez toga pobjedu
blisku dao. (El-Feth, 27.).

Pohod na Mu'tu u mjesecu dumade-1-ula

osme godine po Hidri
Poslanik je u Medini proveo ostatak mjeseca zu-1-hideta, prepustivi
muricima da te godine obave had, zatim mjesec muharrem, safer, rebiu-1evel i rebiu-1-ahar, a onda je u mjesecu dumade-1-ula, poslao vojsku za Siri
ju koja je u Mu'ti 2 pretrpjela znatne gubitke. Na elo te vojske postavio je
Zejda b. Harisu i tom prilikom rekao: "Ako Zejd pogine, umjesto njega je
Da 'fer b. Ebi Tali b, a ako i on pogine, ljude e voditi 'Abdullah b. Reva
ha ! "
Ljudi s u se odmah poeli pripremati i spremati za polazak. Bilo i h je
tri hiljade. Neposredno pred polazak narod je izaao u velikom broju da is
prati Poslanikove vojskovoe i da ih pozdravi . Za vrijeme ispraaja, 'Abdul
lah b. Revaha je zaplakao ! "Zbog ega, Ibn Revaha? ! " , upitali su ga, a on je
rekao: "Nije iz ljubavi prema ovome svijetu, niti iz prevelike ljubavi prema
vama, ve sam uo Boijeg Poslanika kako ui jedan ajet iz Boije Knjige u
l . Seref - mjesto nedaleko od Et-Ten 'ima.
2 . Mu 'ta - selo u podruju ravnice El-Beka' , u Siriji.

Poslanikov iivotopis 2 1 1

kojem se spominje Dehennem: Nema od vas niti jednoga a da nee stii do

pakla! To je od tvoga Gospodara konana presuda!, i ja ne znam kako se,
kad do njega stignem, mogu vratiti ! ?"
"Neka Allah bude uz vas", govorili su im muslimani, "i neka vas On
titi ! Nek' nam vas dobre vrati ! "
Abdullah b. Revaha j e n a to izrekao stihove:

Alija Milostivog molim za oprost

I udarac rane iroke,
Iz koje iklja zapjenuana krv,
Ili pak ubod ruke nemirne,
Vine zabosti koplje
U utrobe i jetre!
Pa kada prou pored moga mezara
Da katu: "Allah ga je uputio kao ratnika,
I pravim je putem iao!
Zatim su izali, a za njima je izaao i Boiji Poslanik, sallellahu alej
hi ve selle m. Nakon to ih je on ispratio, 'Abdullah b. Revaha je rekao:

Mir ostaje za onim

Koga ti isprati pod palmom
Ti - najbolji hrabritelj i prijatelj!
Onda su ili, sve tamo do Me 'ana, u podruju Sirije, kad su uli da se
Hirkal, sa hiljadu grkih vojnika zaustavio u Meabu, u oblasti El-Balkae, te
da mu se prikljuilo jo sto hiljada ljudi iz Lahme, Duzama, El-Kajna, Beh
rae i Belijja 1 , na elu s nekim ovjekom iz Belijja i s jednim iz plemena
lraa po imenu Malik b. Rafila. Saznavi za to, muslimani su dvije noi
proveli u Me 'anu razmiljajui i vijeajui o tome to bi im valjalo initi. Na
koncu su odluili. "Pisaemo Boijem Poslaniku", rekli su, "i izvijestiti ga o
brojnosti neprijatelja, pa ili neka nam poalje pojaanje, ili neka nam naredi
ta da inimo ! "
' Abdullah b . Revaha i h je, medutim, hrabrio i sokolio. "Narode ! " ,
govorio i m je, "to to v i sada izbjegavate jest, Allaha mi, upravo ono zbog
ega ste i poli na ovaj put, a to je tenja za pogibijom na Boijem putu ! Mi
l . Lahm, Duzam, EI-Kajn, Behra' i Belijj - imena plemena (op. prev.).

2 1 2 Ibn Hiam
se protiv neprijatelja ne borimo brojnou, silom ili mnotvom, ve se bori
mo samo s ovom vjerom kojom nas je Allah poastio ! Stoga glavu gore i naprijed ! Jedno od dva dobra nam je sigurno: ili pobjeda ili smrt na Boijem
putu ! "
"Boga mi, dobro kae ! " , rekli s u oni, i krenuli.
Kad su bili u graninim dijelovima El-Belkae, u jednom selu koje se
zvalo Mearif isprijeila im se Hirkalova annada, sastavljena od Bizantinaca
i Arapa, i krenula prema njima. Muslimani su se stacionirali u jednom selu
po imenu Mu 'ta, i tu je dolo do susreta dviju vojski. Muslimani su se raspo
redili tako to su desno krilo povjerili ovjeku iz Benu 'Uzre koji se zvao
Kutbe b. Katade, a lijevo krilo jednom En sariji po imenu Abaje b. Malik.
Utom je otpoeo boj. Zejd b. Harisa se, nosei zastavu Boijega Pos
lanika, borio sve dok nije iskrvario pod udarcima neprijateljskih strijela. Za
tim je zastavu uzeo Da'fer. On se s njom borio sve dok se nije spetljao tako
da se nije mogao kutarisati, te je skoio sa svoga rideg konja i potkresao je
sabljom, a onda se nastavio boriti dok nije poginuo. Umirui, izgovarao je
stihove:
O kako si, Dtennetu, lijep
i kako je ugodna blizina tvoja,
i hladno pie u tebi!
Patnja njihova im se primie;
nevjernici su,
i daleko neka je rod njihov
od mene!
Kad god ih sretnem, ja u ih biti!
Ibn Hiam kae:
"Priali su mi neki dobro upueni, kojima ja sasvim vjerujem, da je
D a 'fer b. Ebi Tali b zastavu uzeo u desnu ruku, pa su mu je odsjekli, onda ju
je uzeo u lijevu, pa kada su mu i nju odsjekli, prigrlio ju je nadlakticama, i
tako je ubijen, Allah neka je zadovoljan sa njim. Bilo mu je trideset i tri go
dine, a za onakav njegov odnos prema Poslanikovoj zastavi, Allah mu je u
Dennetu podario dva krila pomou kojih moe letjeti kuda eli ! Neki kau
da ga je tada jedan Bizantinac udario tako da ga je presjekao napola! "
Ibn l shak kae:
- Nakon Da'ferova ubistva, zastavu je preuzeo 'Abdullah b. Revaha
i s njom, na svome konju, istupio naprijed, a onda se poeo malo dvoumiti i
kolebati. Zatim je rekao:

Pos/anikov tivotopis 2 1 3

Zakleo sam se, duo: u boj e sigurno stupit'!

Stupit e, ili e, doista, prisiljena bit' na to!
Kad ljudi nahrupie i jauk nainie strani,
ta je to meni, pa te vidim prezire Dtennet?!
O tako dugo si spokojna bila,
A da li si ita drugo, do li kap u mjeini tronoj?!
Jo je rekao:
I ako ne pogine.. opet e umrijeti, duo
Al' u toj smrti prtit e se na vatri!
Sve to si htjela, eto ti je dato,
Da ini i dobro i zlo, pokazano tije!
Potom je siao s konja. Utom mu je priao njegov amidi nosei u
ruci kost s peenim mesom. "Ojaaj malo! " , rekao mu je, "jer ovih si dana
svata preturio preko glave ! " On mu je to uzeo iz ruke i zubima otkinuo ko
madi mesa, a onda je uo lom i drobljenje, tamo na popritu. "A ti ovdje, na
dunjaluku? ! " , rekao je, bacio kost, uzeo sablju i jurnuo naprijed. Borio se
estoko, sve dok i sam nije poginuo.
Zastavu je zatim uzeo Sabit b. Akrem, iz Benu el-Adlana. "Muslima
ni ! " , viknuo je. "Izaberite nekoga meu sobom ! " "Eto tebe ! " , odgovorili su
oni. "Ja ne mogu prihvatiti ! " , kazao je on, i oni su se sloili da to bude Halid
b. el-Velid. im je on preuzeo zastavu, potisnuo je neprijatelja a onda se od
vojio od njega i izvukao se sa svojim ljudima.
Kada se s njima to deavalo, Boiji Poslanik je, kako sam uo, rekao:
"Zastavu je uzeo Zejd b. Harisa i s njom u ruci se borio sve dok nije pao kao
ehid. Potom ju je uzeo Da 'fer, te se i on s njom u ruci borio dok nije pogi
nuo kao ehid ! " Zatim je zautio, a lica ensarij a su se iskrivila. Pomislili su da
je 'Abdullah b. Revaha moda pri sebi imao neto to im ne bi bilo drago.
"Zatim ju je uzeo ' Abdullah b. Revaha, pa se i on s njom u ruci borio, dok i on
nije pao kao ehid ! " , dodao je utom Poslanik. Zatim je rekao: "Svi su mi u snu
pokazani kako su podignuti u dennetu, na leajima od zlata. Na leaju ' Ab
dullaha b. Revahe sam zapazio iskrivljenost i naherenost u odnosu na leaje
njegova dva druga. "Zbog ega je ovo?", upitao sam. Reeno mi je: "Oni su
odmah stupili u borbu, a 'Abdullah se malo kolebao, pa tek onda to uinio ! "
Kada se Halid izvukao s ljudstvom, vraao s e kreui se poput kara
vane. Nadomak Medine susreo ih je Poslanik i muslimani, dok su im djeca
trei ila u susret. Poslanik je, s ljudima, dolazio jaui.

2 14

Ibn Hiam

" Uzmite djecu i ponesite ih ! " , rekao je. " Meni dajte Da'ferova sina. "
Oni su mu tad doveli 'Abdullaha b. Da 'fera i on ga je nosio na svojim ruka
ma.
Na pridolazeu vojsku ljudi su bacali prainu.
"Bjegunci ! " , vikali su im. "Pobjegli ste sa Boijeg puta! "
"Nisu bjegunci", govorio j e Poslanik, "ve povratnici, ako Bog da!" 1

Osvojenje Meleke mjeseca ramazana osme godine po Hidri

Nakon to je odaslao vojsku za Mu 'tu, Boiji Poslanik je mjesece
dumade-1-ahire i redeb proboravio u Medini. Utom je pleme Benu Bekr b.
'Abdu Me nat b. Kenana atakovalo na H uza 'u, a povod je bio taj to je jedan
ovjek iz Benu el-Hadremijja, koji se zvao Malik b. 'Ubad, a koji je tada bio
u saveznitvu sa El-Esvedom b. Reznom, izaao zarad trgovine i kad je bio
negdje na sredini teritorije plemena Huza', ovi su ga napali, ubili i uzeli mu
sve to je nosio uzase. Zatim je Benu Bekr napao nekog ovjeka iz Huza'e i
ubio ga, a onda je H uza', neposredno pred svoj ulazak u islam, napalo trojicu
pripadnika Benu el-Esveda b. Rezna el-Dilija: Selma'a, Kulsuma i Zuejba, i
pogubili ih kod obiljeja koja su oznaavala ulazak u zatienu zonu Harema
(ensab el-harem).
I dok su Benu Bekr i Huza'a bili na tome, izmeu njih se isprijeio is
lam i oni su se time zabavili. Kad je postignut mirovni ugovor na Hudejbiji,
izmeu Boijeg Poslanike i Kurejija, jedan od obostranih uvjeta je bio i taj
da svako moe slobodno prii Poslaniku, obavezati mu se na bilo ta i s njim
sklapati ugovore, kao to to slobodno moe uiniti i s Kurejijama. Tako je
Benu Bekr priao Kurejijama, dok se pleme Huza'a opredijelilo za Boijeg
Poslanika.
Kad je bilo primirje, Benu el-Dil iz Benu Bekra je to iskoristio da se os
veti Huza 'u za onu trojicu koju su oni pogubili iz Benu el-Esveda b. Rezna.
S tom namjerom je Nofel b. Mu 'avija el-Dili krenuo na elu Benu el
Dila, iji je tada i bio vojskovoa, premda ga nije slijedilo cij elo pleme Benu
Bekra, te je pleme H uza ' , koje se u tom momentu nalazilo pored svoje vode
po imenu el-Vetir, pustio da tu i zanoi, a onda su im epali jednog njiho
vog ovjeka i povukli se u svoja plemena. Malo zatim su napali, a Kurejije
su ih potpomagale orujem i ak se neki od njih borili s njima, zaklonjeni
nonom tamom.
l . Lej su bi-1-furrar ve lakinnehum el-kurrar - "Nisu bjegunci, ve povratnci ! " , tj. opet e
se, ako Bog da, tamo vratiti ! (op.prev.)

Pos/anikov tivotopis 2 1 5

H uza' su stjerati na zatienu zonu Harema, i tada se Benu Bekr obra

tio vojskovoi: "Nofele ! " , rekli su mu, "zali smo u zonu Harema, pa - uvaj
se Boga ! "
O n j e tad izrekao krupnu rije.
"On danas nema Boga ! " 1 , rekao je. "Benu Bekre, uzmite svoju osve
tu ! ivota mi moga, vi doista ak i kradete u zoni Harema, pa zato onda ne
biste u njemu uzeli i svoju osvetu ? ! "
One noi kad s u i h pustili da zanoe pored vode i m "el-Vetir", epati
su im ovjeka koji se zvao Munebbih, a koji je inae imao slabo srce. On je
bio izaao s jednim svojim saplemenikom, nekim Temimom b. Esedom, i
kada su opazili ove, rekao mu je: "Temime, spaavaj se ! Ja sam, Boga mi, io
nako mrtav, svejedno da li me ubili ili pustili - moje je srce ve pukl o ! "
I Temim se dao u bijeg. Kad s e osvrnuo, vidio j e kako s u Munebbiha
epali, i kako su ga ubili.
Kad je pleme H uza' ulo u Mekku, sklonuli su se u kuu Budejla b.
Vereka'a, te u kuu jednog svog prijatelja po imenu Rafi ' . Nakon toga, poto
su ih Benu Bekr i Kurejije nadvladale i uinile s njih to to su stigle, te tako
prekrili dogovor i sporazum postignut s Boijim Poslanikom, jer je pleme
H uza' bilo uz njega i u njegovu saveznitvu, 'Amr b. Salim el-Huza 'i i jedan
ovjek iz Benu Ka 'ba su se zaputili do Poslanika u Medinu, to je ubrzo za
posljedicu imalo osvojenje Mekke. U Medini ga je zatekao kako meu ljudi
ma sjedi u damiji, te se zaustavio pored njega i obratio mu se stihovima:
Gospodaru! Podsjeam Muhammeda,
saveznika naeg pretka, i njegova pretka stara:
Vijo bijaste djeca, a mi ve oevi odrasli!
Zatim primismo islam, i ne povukosmo ruku!
Stoga pomagaj, Allah te uputio, i to ovoga asa!
Pozovi robove Botije - neka nam dodu kao pojaanje,
i nek' medu njima Poslanik Botiji bude isti,
ije se lice na svaku sramotu mrti sa vojskom poput mora da plovi zapjenuan !
Kurejije ti prekrie obeanje i pogazie ugovor potvreni!
U Kedau 2 mi postavie uhodu
l . Tj. "Za Nofela nema Boga ! " , to je rekao iz svoga nevjerstva.
2. Keda - mjesto na najvioj taki Mekke.

2 1 6 Ibn Hiam
i vjerovae da nikog pozvati neu.
A oni su slabi i malobrojni!
Oni su nas pustili da zanoimo u el- Vetiru,
gdje no u molitvi provodismo,
i ubijae nas dok mi ruku ' i seddu inismo!
Kad je zavrio, Boiji Poslanik mu je rekao: "Bie pomognut, ' Amre
b. Salim! "
Utom su se Poslaniku na nebu ukazali oblaci. "Ovaj oblak (doista) na
govjetava pomo Benu Ka'ba! " , rekao je.
Malo poslije kod njega je doao Budej l b. Vereka', s jo nekoliko lju
di iz plemena Huza'a, te su ga izvijestili o onom to ih je zadesilo, posebno
mu naglasivi kurejijsko potpomaganje Benu Bekra protiv njih. Potom su
krenuli put Mekke, a Boiji Poslanik je ljudima rekao: " Kao da ete biti s
Ebu Sufjanom, koji dolazi da osnai sporazum i jo produi rok ! "
Budejl b . Vereka' i njegovi ljudi su se kretali prema Mekki, i u ' Usfa
nu 1 su susreli Ebu Sufjana b. Harba kojeg su Kurejije poslale Boijem Pos
laniku da s njim potvrdi sporazum i jo produi dogovoreni rok, jer su se
pobojali posljedica onog to su uinili.
Susrevi se s Budejlom b. Verkaom, Ebu Sufjan ga je upitao: "Odakle
dolazi Budejle?", jer je sumnjao da je on bio kod Boijeg Poslanika.
"Malo sam obilazio H uza 'u ovuda po obali i tamo po unutranjosti
doline", rekao je Budejl.
" Nisi bio kod Muhammeda? ! ", nastavio je Ebu Sufjan.
"Nisam", odgovorio je Budejl, a kad je krenuo dalje prema Mekki,
Ebu Sufjan je rekao: " Ako je bio u Medini, morao je devu nahraniti njenim
koticama ! "
Zatim j e priao mjestu gdje j e leala Budejlova deva, uzeo komad
njene balege, izmrvio ga i u njemu naao kotice medinske datule. " Kunem
se Bogom da je bio kod Muhammeda! ", rekao je.
Zatim je krenuo i nije se zaustavljao sve dok nije stigao do Poslanika
u Medini. Najprije je svratio kod svoje kerke U mm Habibe bint Ebu Sufjan,
i kad je sjeo na postelju Boijeg Poslanika, ona ga je digla i postelju smotala.
" Keri", rekao je on, "ne znam da li to meni daje prednost nad tom
posteljom, ili pak postelju pretpostavlja meni? ! "
l.

'Usfan - i me mjesta, dva konaka udaljeno od Mekke.

Poslanikov tivotopis 2 1 7

"Ovo je postelja Boijeg Poslanika", odgovorila je ona, " a ti s i ovjek

murik, neist, i ne elim da takav sjedi na postelji Boijeg Poslanika! "
" B ogami keri", rekao je on, "tebe je, nakon to s i otila od mene,
zadesilo zlo ! "
Potom je otiao do Boije g Poslanika i obratio mu se, no kako mu on
nita nije odgovorio, otiao je do Ebu Bekra i molio ga da on razgovara s
Poslanikom, ali je Ebu Bekr odbio to uiniti. Zatim je otiao 'Umeru b . el
Hattabu, pa i s njim zapodjenuo razgovor na istu temu.
"Zar da vam se ja zauzimam kod B oijeg Poslanika?! " , rekao je
'Umer. "Tako mi Allaha, kad ne bih imao nita drugo do jednog malog mra
via, i njime bih se borio protiv vas ! "
Od njega je otiao do 'Alija b . Ebu Taliba, Bog neka je zadovoljan sa
njim, uz kojeg je bila i Fatima, kerka Boijeg Poslanika, neka je Allah i s
njom zadovoljan, i njen sin Hasan b. Ali koji je tu puzao ispred nje.
"Ali ! " , rekao mu je Ebu Sufjan. "Ti si mi rodbinski blii od ostalih
ljudi. Ovdje sam doao iz velike nude, i nemoj da se vratim, kako sam i
doao, oajan. Zauzmi mi se kod Boijeg Poslanika! "
"Pobogu, Ebu Sufjane ! " , odgovorio mu je 'Ali. "Poslanik je neto
tvrdo odluio i mi mu u vezi s tim ne moemo vie rei ni rije i ! "
O n s e zatim okrenuo Fatimi.
" Keri Muhamrnedova! ", rekao joj je. "Bi li ti naredila tom svom
siniu da medu ljudima nade nekog ko e mi garantirati zatitu, pa da dovi
jeka bude prvak Arapa? ! "
"Bogami, moj sin jo nije dorastao tome", odgovorila je ona, "da
medu ljudima nekome trai zatitu. A, opet, niko to ionako nee uiniti pre
ko Boijeg Poslanika! "
"Ebu el-Hasane ! " , opet se obratio 'Aliju. "Stvari su mi se jako iskom
plicirale; teko mi je. ta mi ti savjetuje? ! "
" Boga mi ti ne znam nita to bi t i moglo biti od koristi ! " , rekao je
Ali. "No, poto si ti prvak Benu Kinane, ustani i zai malo medu ljude, a
nakon toga se vrati u svoje mjesto ! "
"Misli l i da e mi t o biti od koristi? ! "
"Ne mislim, Allaha mi ! " , odgovorio j e on. "Ali ti ja ne vidim nita
drugo. "
Naposljetku s e Ebu Sufjan digao u damij i i rekao: "Ljudi ! Traio
sam, eto, medu ljudima nekog ko bi mi htio pruiti zatitu ! "
Zatim j e uzjahao devu i otiao.
im je stigao kod Kurejija, oni su ga odmah pitali za novosti . "Prvo

218

Ibn Hiam

sam bio kod Muhammeda", ispriao im je, "ali mi on, Allaha mi, nita nije
odgovorio! Potom sam otiao do Ibn Ebi Kuhafe, no nita nisam postigao.
Nakon njega sam bio kod Ibn el-Hattaba i kod njega sam naiao na izraeno
neprijatelj stvo ! Zatim sam posjetio 'Alija, i on mi je bio najmeki. On mi je i
predloio da neto uradim, ali ne znam da li mi je to ta koristilo ili nije ! "
" ta ti j e 'Ali predloio?", pitali su ga.
"Predloio mi je da zaem meu ljude i pronaem nekoga od njih ko
bi me uzeo u zatitu, to sam ja i uinio ! " , rekao je.
" A je li to i Muhammed odobrio?", pitali su oni.
"Nije", kazao je.
"Pih ! ", rekli su mu. " ovjek te je samo namagario ! To to si rekao
ljudima, bogme ti nita ne vrijedi ! "
"Ja drugog izbora nisam imao", kazao je on. "Nita mi drugo nije bilo
preostalo."
Poslanik je ve bio naredio da se izvri priprema, a od svojih ukuana
je zatraio da opreme i njega. Utom je Ebu Bekr uao kod svoje kerke
'Ai e, neka Bog bude zadovoljan sa njom, i zatekao je u poslu oko spreman
ja nekih Poslanikovih stvari. " Keri ! " , upitao ju je. "Je li vam to Boiji Pos
lanik naredio da ga spremite ? ! " "Jeste", kazala je ona. "Spremi se i ti ! " " ta
misli, gdje ide?", upitao je. "Allaha mi, ne znam ! " , odgovorila je.
Poslanik je ubrzo upoznao ljude s tim da ide za Mekku, i podvukao
im je da to shvate krajnje ozbiljno i da se dobro pripreme. "Boe moj ! ", re
kao je na kralu. "Ti onemogui Kurejije da nas primijete il' da saznaju za
na dolazak! Zelimo ih iznenaditi u njihovoj zemlj i ! "
I ljudi s u se spremili.
Meutim, dok je Poslanik vrio posljednje pripreme za polazak prema
Mekki, Hatib b. Ebu Belte 'a je poslao pismo Kurejijama u kojem ih je izv
jetavao o pripremama koje vri Boiji Poslanik za pohod na njih. Pismo je
dao nekoj eni i obeao joj dobru nagradu ukoliko ga dostavi Kurejijama.
Ona je pismo metnula sebi u kosu i nad njim splela pletenice. Potom je kre
nula . . .
O ovom Hatibovom gestu Poslaniku j e stigla vijest s neba, i on j e od
mah pozvao 'Alija b. Ebu Taliba i El-Zubejra b . el-'Avama. "Sustignite tamo
neku enu na putu za Mekku ! Hatib b. Ebu Belte 'a po njoj alje pismo Ku
rejijama i u njemu im skree panju na ovo to smo im spremili ! "
Oni s u odmah jurnuli z a njom. Sustigli s u j e u jednoj uskopanoj zeml
j i koja je pripadala Benu Ebi Ahmedu, i odmah zatraili da sjae. Detaljno su
pretraili sve to je bilo na ivotinji i kad nita nisu pronali, 'Ali b. Ebu Ta-

Poslanikov iivotopis 2 1 9

lib joj j e rekao: " Kunem se Allahom da Boijem Poslaniku nije reena la,
niti je la reena nama! Ili e sama izvaditi to pismo, ili emo te mi svu otk
riti ! "
Vidjevi da je sasvim odluan to i uiniti, ona je rekla: "Odmakni se ! "
Kad se odmakao, rasplela j e pletenice i i z kose izvadila pismo. Zatim ga je
predala 'Aliju i on se s njim odmah vratio Poslaniku.
Poslanik je potom pozvao k sebi Hatiba. "Zato si ono uradio, Ha
tihe?'', upitao ga je.
"Prvo hou da kaem: ja vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika! " ,
odgovorio j e on. "Meutim, j a sam ovdje meu vama sam, nemam tu n i svog
korijena niti porodice, a tamo meu njima mi je i dijete i porodica. Zbog
toga sam im se htio malo dodvoriti ! "
"Boiji Poslanie! " , rekao je na to 'Umer b . el-Hattab. "Pusti me da
mu odsijeem glavu - izrodio se u munafika! "
"Ah, ta zna, ' Umere", odgovorio mu j e Poslanik, " valjda j e Allah
dobro znao sve uesnike B itke na Bedru, kad je rekao: "Radite to hoete - ja
sam vam ve oprostio ! "
Allah je o ovom Hatibovom postupku objavio sljedee: O vjernici!
Ne uzimajte Moga neprijatelja i s voga neprijatelja za prijatelje, ljuba v im
darivajui, a oni poriu Istinu koja dola je vama, i izgone Poslanika i vas
zato to vjerujete u Allaha, vaega Gospodara, ako ste ve izili da se borite
na Putu Mojemu i traei zadovoljstvo Moje - a vi njima ljubav kradom pok
lanjate! Ja znadem sve to vi skrivate i sve to obznanjujete, a ko to od vas
bude inio, pa - s Puta pra voga on je zalutao! Ako vas oni uh vate, neprijatelji
e vam biti, i prema vama, u zlu, ruke svoje i jezike svoje pruat e, a ude i
za tim da vi ne vjerujete! Nee vam ni rodbina vaa, ni djeca vaa na Danu
sudnjem koristiti, On e vas tad razdvojiti. Allah sve ta vi radite vidi. Dobar
primjer imate vi u Ibrahimu i onima koji su s njim bili, kad narodu svom
rekoe oni: "S vama ni.ta nemamo mi, a ni s onima kojima se, a ne Allahu,
klanjate vi! Poriemo vas mi, a neprijateljstvo i mrnja izmedu vas e se
javljati sve dok vi u Allaha Jedinoga ne budete vjerovali! (El-Mumtehine, 1 .4.), i dalje, sve do kraja ovog kazivanja.
Poslanik je zatim nastavio put, a za upravitelja Medi ne je odredio Ebu
Ruhma el-Giffarija. Na put je poao nakon to je bilo prolo deset noi rama
zana, pa je postio i on i svi oni koj i su ili s njim, i ornrsili su se tek kad su
bili u El-Kudejdu, izmeu ' Usfana i Emeda.
Potom je krenuo dalje. Kad se spustio u kanjon Ez-Zahran, sa deset
hiljada muslimana, tu mu se, iz plemena Sulejm, pridruilo jo sedam stoti
na ljudi. Neki tvrde da ih je bilo i hiljadu, i jo toliko iz plemena Muzej na. U

220 Ibn Hiam

svakom plemenu je ve bio veliki broj muslimana. S Poslanikom su krenuli i
svi muhadiri i sve ensarije. Nijedan od njih nije izostao.
Poslanik je, dakle, ve bio u kanjonu Ez-Zahran, a Kurejije jo nita
nisu znale o tome, niti o njegovim namjerama.
U jednoj od tih noi Ebu Sufjan b. Harb, Hakim b. Hizam i Budejl b.
Vereka' su izali da osluhnu uokolo ne bi li saznali ili nauli kakvu vijest.
U meuvremenu, Poslanika je u putu ve bio susreo El-' Abbas b.
'Abdulmuttalib, a na vrhu jedne stijene, na padini brijega negdje izmeu
Mekke i Medine, na njega su naili i Ebu Sufjan b. el-Harb b. 'Abdulmutta
lib i 'Abdullah b. Ebu Umejje b. el-Mugira, te su kod njega zatraili prijem.
Poslaniku ih je najavila Umm Selema. Rekla je:
"Boiji Poslanie, tu je tvoj amidi i tei ti i zet ! "
"Oni mi ne trebaj u ! " , rekao je Poslanik. "Amidi mi j e udarao na
obraz, a tei i zet je u Mekki svata govorio ! "
Ebu Sufjan je sa sobom vodio i malog sinia, i kad i m je saopeno
kako je Boiji Poslanik reagirao, on je rekao: "Ili e mi, Boga mi, dopustiti
da uem kod njega, ili u ja doista s ovim svojim siniem otii daleko u be
spue, da tamo umremo od gladi i ei ! "
uvi z a to Boiji Poslanik i m se saalio i dozvolio i m da uu. Tom
prilikom su obojica primili islam.
O svom prihvaanju islama, Ebu Sufjan b. el-Haris je spjevao i sti
hove, u koj ima se, pored ostalog, izvinuo Poslaniku za ono to je bilo ranije.
Rekao je:
Tako ti ti vota tvoga, ja sam ljude vodio u rat
da konjica idola Lata pobijedi Muhammeda,
i zbunjen iao u svojoj mrkloj noi!
A evo sad, vrijeme doe kad se ja uputih
i pravi pronaoh put!
Uputi me neko izvan mene,
i s Allahom me pridobi onaj kog' stalno proganjah !
Odvraah i udaijavah mnogo od Muhammeda,
a sad ga smatram svojim, premda ne potjeem od njega !
Oni su oni, i ko ne govori po hiru njihovu,
svejedno to zdravo misli, biva koren i utjerivan u lat.
elim im udovoljiti,
al' ne priklanjam se onima s kojima se u s vemu ne slaem!

Poslanikov ivotopis 22 1

Zato reci Sekifu da s njim ne telim ratovat'.

Reci tom plemenu da drugi je prijetio,
jerja ne bijah u vojsci koja epa Amira,
niti pomogoh tome, ni jezikom svojim ni djelom!
Uinie to plemena druga, koja dooe izdalek<l,
otud sa strane - iz Sehama i iz Surdeda! 1
Tvrde da ga je Poslanik, kad mu je izgovorio stih: "I s Allahom me
pridobi onaj kog stalno proganjah ! " , potapao rukom po prsima i rekao mu:
"Ti si me stalno proganjao ! "
Dakle, kad se Boiji Poslanik spustio u kanjon Ez-Zehran, El- ' Abbas
b. 'Abdulmuttalib je tada rekao: "Teka li jutra Kurej ijama ! Boga mi, Ako
Poslanik silom ue u Mekku, prije no to mu dou i od njega zatrae sigur
nost, bie to njihov konaan kraj ! "
El- ' Abbas kae: "Sjeo sam n a bijelu Poslanikovu mazgu i na njoj od
jahao do El-Eraka. M islio sam: moda u naii na neke skupljae drva, ili
nekog ko nosi mlijeko ili ko je izaao nekim svojim poslom, pa da ga
poaljem za Mekku da im kae gdje se nalazi Poslanik, da dou kod njega i
od njega zatrae sigurnost prije nego kod njih doe silom ! "
On dalje kae: "Iao sam tako jaui i obazirao se uokolo ne bih li
naao ono zbog ega sam i poao, kad mi je do uha iznenada dopro razgovor
Ebu Sufjana i Budej la b. Vereka'a, koji su se vraali s obilaska. uo sam
Ebu Sufjana kako kae:
"Nikad nisam vidio ovo like vatre i toliko voj ske kao noas ! "
"To j e pleme Huza'a. Uzrujao i h j e rat ! " , odgovorio j e Budejl.
"Huza'a je, bogme, znatno slabija i nije tako mnogobrojna da bi ove vatre i
ova voj ska mogla biti njena! " , rekao je on.
Kad sam prepoznao njegov glas, zovnuo sam ga i on me je odmah
prepoznao.
"Ebu el-Fadl?", upitao je i ja sam rekao: "Da, ja sam ! "
" ta ti je, pobogu?! Zalog nek' s u ti i otac mi i majka? ! " , upitao je.
"Teko tebi, Ebu Sufjane ! " , rekao sam mu. "Evo tu je Boiji Poslanik,
sa mnotvom ljudi, i crno e biti jutro Kurejijama, Allaha mi ! "
" Pa reci ta da se radi, zalog nek' su ti i otac mi i majka? ! " , upitao je.
" Boga mi, ako te se domogne, nema sumnje - pogubie te ! " , rekao
sam mu. "Nego, sjedi ti na stranji dio ove mazge i ja u te odvesti do Posla
nika, pa od njega zatrai sigurnost za se ! "
l . Seham i Surded - mjesta u podruju Ukka, arapskog plemena u jemenskoj Tiha mi.

222

Ibn Hiam

On je uzjahao iza mene, dok su se njegova dva pratioca vratila nazad.

Prilazio sam tako s njim i kad god bismo proli pored neke muslimanske va
tre, uvijek su pitali: "Ko je ovaj?" , no im bi prepoznali mazgu Boijeg Pos
lanika i mene na njoj, govorili su: "Amida Boijeg Poslanika, na njegovoj
mazgi."
Meutim, kad smo prolazili pored vatre 'Umera b. el-Hattaba, on mi
je, nakon to je upitao: " Ko je ovo?", priao i ugledavi na stranjem dijelu
ivotinje Ebu Sufjana, rekao je: "Ebu Sufjan, Allahov neprijatelj ! Hvala Al
lahu koji nam te je dao u ruke bez ikakva ugovora ili sporazuma! "
Zatim se okrenuo i urno i otro poao prema Boijem Poslaniku, a ja
sam podbo mazgu i malo ga pretekao, tek koliko spora ivotinja pretekne
spora ovjeka! Sjahao sam s mazge i uao kod Boijeg Poslanika, a odmah
za mnom je uao i 'Umer i istog asa rekao: "Boiji Poslanie, tu je Ebu Suf
jan, Allah nam ga je predao u ruke bez ikakva ugovora ili sporazuma! Pusti
me da ga ja ubijem! "
"Boiji Poslanie ! " , rekao sam ja. " Ja sam g a uzeo pod svoju zatitu ! "
Zatim sam sjeo u z B oijeg Poslanika, uzeo g a za glavu i rekao mu:
"Noas ga, Boga mi, osim mene niko drugi ne moe razgovoriti ! "
Poto je 'Umer ve isuvie navaljivao da uini to to je bio namjerio,
ja sam rekao: "Polahko, 'U mere ! Da je on kojim sluajem iz Benu 'Adijja b.
Ka'ba, sigurno ne bi tako govorio, meutim, dobro zna da je iz Benu 'Abdi
Menafa ! "
"Polahko, 'Abbas ! ", rekao j e on. " Kad s i ti primio islam, tvoj islam
mi je bio drai od islama El- Hattaba, da ga je on tada primio! "
" 'Abbas ! ", rekao mi je Poslanik. "Odvedi ga do svog odmorita, pa
mi ujutro doi sa njim! "
Otiao sam i on je tu no prenoio kod mene, a ujutro rano sam g a od
veo do Boijeg Poslanika.
"Zaboga, Ebu Sufjane ! ", rekao mu je Poslanik. "Zar ti jo nije dolo
vrijeme da shvati da nema drugog boga osim Allaha! ?"
" I oca bih svoga rtvovao za te, i majku ! " , odgovorio je on. "Kako si
samo blag i plemenit, kako sklon spajanju ljudi ! Boga mi sam razmiljao: da
pored Allaha ima jo koji drugi bog, on bi mi do sada ve u neemu koristio!"
"Zaboga, Ebu Sufjane ! " , nastavio je Poslanik. "Zar ti nije dolo vri
jeme da shvati da sam ja doista Boiji Poslanik !?"
" I oca bih svoga rtvovao za te, i majku ! " , odgovorio je on. " Kako si
samo blag i plemenit, kako sklon spajanju ljudi ! to se pak toga tie, u sebi
jo uvijek imam rezerve prema tome ! "

Poslanikov ivotopis 223

El- ' Abbas mu je tada rekao: "Zaboga, prihvati islam i posvjedoi da

nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, prije
no to izgubi glavu ! "
I on j e tada posvjedoio Istinu i tako primio islam.
El-' Abbas kae: "Rekao sam: Boiji Poslanie, Ebu Sufjan je ovjek
koji voli posebnost; voli da bude istaknut. Uini mu neto u tom smislu ! "
"Da ! " , rekao je. " Ko ue u kuu Ebu Sufjana, bie siguran i ko zatvo
ri svoja vrata ili ue u Harem, i on e biti siguran ! "
Kada j e Ebu Sufjan otiao otud, namjeravajui krenuti za Mekku,
Boiji Poslanik je rekao: '"Abbas, zadri ga tamo u tjesnacu doline, kod one
isturene stijene, dok pored njega ne proe Allahova vojska - da je dobro
vidi ! "
El-'Abbas kae: " I j a sam poao s a njim, te sam ga kod tjesnaca do
line i zadrao, kako mi je to naredio Boiji Poslanik.
Utom su poela prolaziti plemena sa svojim zastavama.
Kad god bi nailo koje pleme, on je uvijek pitao: " Ko su ovi, 'Ah
base?", a ja bih mu odgovarao: " Sulejm," , na ta bi on rekao: " ta ja imam sa
Sulejmom? ! " Kada bi nailo drugo pleme, on bi opet pitao: " 'Abbase, ko su
ovi?", a ja bih mu rekao: "Muzejna", i on bi opet dodao: " ta ja imam s Mu
zejnom?! " Tako je bilo sve dok nisu prola sva plemena. O svakom od njih
me je pitao ponaosob i kad bih mu ja rekao ko su, uvijek je dodavao: " ta ja
imam s njim ! "
Kada j e naiao Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, s a svojom
"zelenom" brigadom 1 , u kojoj se se mogle vidjeti samo otrice od metala,
tad je rekao:
"Subhanallah, 'Abbas ! Ko su ovi? ! "
"Ovo j e Boiji Poslanik sa muhadirima i ensarijama! " , odgovorio
sam, a on je na to rekao:
"Ovima se niko nije u stanju suprotstaviti ! Boga mi, Ebu el-Fadle,
vlast tvoga bratia e sutra biti ogromna! "
"Ebu Sufjane", kazao sam ja, "radi se o poslanstvu ! "
"Pa dobro, dakle! " , rekao je. "Tako je ! "
"Brzo sad do svoga naroda! " , rekao sam mu.
im je doao kod njih, odmah je povikao iz sveg glasa: " Kurejije !
Evo vam Muhammed stie sa silom kojoj se niste u stanju suprotstaviti, pa
ko ue u kuu Ebu Sufjana, taj e biti siguran ! "
l . Ibn Hiam kae: "Nazvana j e "zelenom" zbog mnogog metala koji se isticao u njoj ! "

224 Ibn Hiam

Utom je pred njega izala Hinda bint ' Utbe i uzela ga za brk. "Ubijte
masnu, gojaznu mjeinu ! " , rekla je. "Runa li je bio straa narodu svom ! "
"Teko vama ! ", kazao j e on. "Nemojte da vas ova sluajno zavede !
Muhammed vam dolazi sa silom kojoj se niste u stanju suprotstaviti
ali, neka znate: ko ue u kuu Ehu Sufjana, taj e biti siguran! "
"Bog te ubio! " , rekli su oni. " ta e nam koristiti tvoja kua? ! "
" I ko zatvori vrata svoje kue, takoer e biti siguran", dodao je, "ba
kao i onaj ko ue u Harem ! "
Ljudi su se tad razletjeli, urei u svoje kue i ulazei u Harem.
Od 'Abdullaha b. Ehu Bekra se prenosi da je Boiji Poslanik, kad je
doao do Zu Tuvaa, zaustavio ivotinju koju je jahao i od jedne polovice
crvene hiberske burde 1 nainio sebi turban, te iz skruenosti prema Allahu,
vidjevi da ga je poastio osvojenjem Mekke, tako pognuo glavu da mu je
vrh brade skoro dodirivao prednji dio sedla!
Esma' bint Ehu Bekr kae: "Kad se Boiji Poslanik zaustavio na Zu
Tuvau, Ehu Kuhafa, koji je ve bio oslijepio, rekao je tada kerki svog najm
laeg sina: " Keri, hajde ispni se sa mnom na Ehu Kubej s ! " 2, i ona je s njim
pogledala odozgo. " ta vidi keri?", upitao je. "Vidim jednu veliku gomilu",
rekla je ona. "To je konjica", kazao je on, a ona je dodala: "I jo vidim nekog
ovjeka kako ispred te gomile ide urno, as tamo, as ovamo. " "To im je vojs
kovoa", zakljuio je on. "Gomila se, Allaha mi, iri ! ", uzviknula je ona, nata
je on rekao: "Boga mi je konjica pokrenuta! Brzo me vodi kui ! "
Konjica g a je, meutim, susrela prij e nego j e stigao do kue. Kako je
djevojka oko vrata imala srebrnu ogrlicu, neko od njih je naiao pored nje i
strgao joj je s vrata! "
Esma' dalje kae:
" Kad je Boiji Poslanik uao u Mekku, a potom i u Harem, doao mu
je Ehu Bekr vodei svoga oca. U gledavi ga, Poslanik je rekao: "Zato djeda
nisi ostavio u kui, pa da ja budem taj koji e doi njemu ? ! " , nata je Ehu
Bekr odgovorio: "Boiji Poslanie, prije on treba doi tebi nego da ti ide
njemu ! "
Zatim g a j e posadio pred Poslanika. On g a j e rukom pomilovao po
grudima, i reko mu: "Hajde, primi islam ! " , i on ga je primio.
Kad je Ehu Bekr uao s njim, njegova je glava bila poput segama3, pa
je Boiji Poslanik rekao: "Promijenite mu to s kose ! "
l . Hiberska burda - vrsta jemenske burde.
2. Ebu Kubejs - ime brda u Mekki.
3.

Segam - vrsta drveta iji je cvat izrazito bijel, pa s nji m porede sijedu kosu.

Pos/anikov ivotopis 225

Zatim je Ehu Bekr uzeo za ruku svoju sestru, i rekao: "Preklinjem vas
Allahom i islamom za ogrlicu moje sestre ! ", ali mu se niko nije odazvao.
"Trebala si dobro uvati ogrlicu, sestro", rekao je njoj, "jer je danas kod ljudi
zbilja malo povjerenja!"
* * *

Na dan osvojenja Mekke, Hunejna i Et-Taifa lozinka ashaba Boijeg

Poslanika je bila sljedea: kod Muhadira je bila: "O Benu 'Abdurrahman ! " ,
kod El-Hazreda: "O Benu 'Abdullah ! " , a kod El-Evsa: "O Benu 'Ubejdul
lah ! "
Boiji Poslanik, sallellahu ' alejhi ve sellem, kad je svojim voj sko
voama naredio da uu u Mekku, zatraio je od njih da nikog ne ubijaju,
osim nekih pojedinaca koje je on spomenuo poimenino. Njih je naredi o da
se pobiju, makar ih pronali i pod pokrivaem same Ka'be ! Meu njima je
bio i 'Abdullah b. Sa 'ad, pripadnik ' Amira b. Luejja. Njega je Poslanik nare
dio ubiti zato to je bio primio islam i ak Boijem Poslaniku jedno vrijeme
pisao Objavu, a onda se ponovo odmetnuo u rnn ogobotvo i vratio se Ku
rejijama. On se bio sklonuo kod 'Usmana b. 'Affana, koji mu je bio brat po
mlijeku, i on ga je krio kod sebe dok ga nije doveo Boijem Poslaniku, kad
su se ljudi i stanovnitvo Mekke ve bili smirili, i od njega mu zatraio si
gurnost. Tvrde da je Poslanik tada dugo utio, i tek se onda saglasi o s tim, a
kad je 'Usman otiao od njega, rekao je onima oko sebe: " utio sam, ne bi li
neko od vas ustao i pogubio ga! " Jedan ensarija je rekao: "Pa zato mi nisi
namignuo, Boiji Poslanie? ! " , nato je Poslanik odgovorio: "Poslanik ne
ubija migom! " 1
Meu njima je bio i 'Abdullah b. Hatal, ovjek iz Benu Tej ma b. Ga
liba. Njega je Poslanik naredio ubiti zato to je bio musliman i on ga je bio
poslao da ubere zekat. S njim je tad poslao jo jednog ovjeka, a s njima je
poao i njegov sluga, koji je takoer bio musliman. Negdje u putu on je tom
slugi naredio da mu zakolje jarca i od toga mu spravi jelo, a on je malo prile
gao i kad se probudio, ovaj mu nije bio spravio nita. Zbog toga je nasrnuo
na njega i ubio ga, a onda se odmetnuo u rnn ogoboce.
Kod njega su bile i dvije djevojke pjevaice: Fertena i njena drugari
ca, koje su se pjesmom izrugivale Boijem Poslaniku, pa je Poslanik naredio
da se i one pogube zajedno s njim.
l . Ibn Hiam kae: "On je zatim primio islam i ' U mer mu je kasnije povjerio neke svoje
poslove, kao i 'Usman b. 'Affan, nakon njega."

226 Ibn Hiam

Zatim, El-Huvejris b. Nukajz, jedan od onih koji su ga vrijeali u
Mekki.
Potom Mikejs b. Subaba: njega je Poslanik naredio pogubiti zbog
toga to je ubio onog ensariju koji je, grekom, ubio njegova brata, kao i
zbog toga to se Kurejijama ponovo vratio kao mnogoboac.
Tu su jo i Sara, sluavka Benu 'Abdulmuttaliba, i 'lkrime b. Ebi
Dehl . Sara je bila od onih koji su mu u Mekki pravili svakojake neprijatnos
ti, dok je 'Ikrime pobjegao u Jemen. Meutim, njegova ena, Urrunu Hakim
bint el-Haris ibn Hiam, je primila islam i od Boijeg Poslanika je zatraila
da mu prui sigurnost, to je on i prihvatio. Ona je po njega otila u Jemen, i
kad ga je povela Boijem Poslaniku, on je primio islam.
'Abdullaha b. Hatala su zajedniki ubili Se'id b. Hurejs el-Mahzumi i
Ebu Berezt el-Eslemi, dok je Mikjesa b. Subabu pogubio Numejle b. 'Abdul
lah, ovjek iz njegova naroda, nata je njegova sestra rekla:
iivota mi, Numejle ponizi rod svoj,
i Mikjesom rastui posjetioce zimske!
Pa Bogu nam se tui onaj, ko vidje poput Mikjesa,
da se porodilji ne daje hrana poroajna !
to se tie dviju Ibn Hatalovih djevojaka, jedna od njih j e pogubljena,
dok je druga negdje pobjegla, pa kad joj je od Poslanika zatraena sigurnost,
on joj je to i dao.
S igurnost je zatraena i Sari, pa je Poslanik i to usliio. Ona je ostala
tu dok je jedan ovjek, u vrijeme 'U mera b. el-Hattaba, nije u El-Ebtahu pre
gazio konjem i ubio je.
El-Huvejrisa b. Nukajza je pogubio 'Ali b. Ebi Talih .

Od Ummi Hani'e, kerke Ebu Taliba, se prenosi sljedee:

- Kad je Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, stigao do vrha
Mekke, meni su pobjegla dvojica ljudi iz Benu Hahzuma, inae moji roaci,
a ja sam bila kod Hubejre b. Ebu Veheba el-Mahzumij a. Utom je kod mene
doao moj brat, ' Ali b. Ebi Tali b, i rekao: "Allaha mi, ubit u ih obojicu ! " Ja
sam za njima zakljuala vrata i odmah otila do Boijeg Poslanika koji se
nalazio u vrhu Mekke. Zatekla sam ga kako se kupa iz jednog velikog anka

Poslanikov tivotopis 227

u kojem su se jo vidjeli tragovi tijesta, dok ga je kerka Fatima zaklanjala

njegovom odjeom. Kad je zavrio s kupanjem, uzeo je svoju odjeu i opa
sao se njome, a potom klanjao osam rekata duha-namaza. Zatim mi je priao.
"Dobro dola, Umm Hani' ! " , rekao je. "S kojim dobrom?" Ja sam mu is
priala za onu dvojicu ljudi i za Alija, a on je rekao: "Koga ti uzme u
zatitu, uzimamo ga i mi, a kome ti da sigurnost, dajemo mu je i mi ! Neka
ih ne ubija! "
Od Safijje bint ejbe se prenosi da je Boiji Poslanik, sallellahu 'alej
hi ve sellem, kad je uao u Mekku i kad su se ljudi smirili, otiao do Ka 'be i
na svojoj jahaoj ivotinji sedam puta obiao oko nje, dodirujui Crni kamen
kukastim tapom koji je nosio u ruci. Po zavretku tavafa pozvao je ' Usmana
b. Talhu i od njega uzeo klju od Ka 'be, i kad su mu otvorili, uao je u nju.
Tu je naao goluba napravljena od alojeva drveta, pa ga je svojom rukom
polomio, a zatim bacio. Potom je stao na vrata Ka'be, a u mesdidu se ve
bilo sakupilo mnogo ljudi."
Ibn lshak kae:
- Boiji Poslanik je stao na vrata Ka 'be i rekao: "Nema Boga osim
Allaha! On je Jedini i nema sudruga! Njegovo obeanje je Istinito, On
pomae robu Svom i Sam poraava sve vojske ! Svako dobroinstvo, svaka
krv ili imetak koji se ovdje iskao za sebe, evo se nalazi pod mojim nogama,
osim slube odravanja Ka'be i donoenja vode hadijama.
Svako ko ubije grekom, poluhotimino, bie kanjen biem i
tapom, i u tome e biti krvarina, s tekim uvjetima: stotina deva, od kojih
etrdeset moraju biti steone !
O Kurejije ! Allah vam je odstranio dahilijjetsku gordost i vae
velianje svojih predaka. Svi ljudi potjeu od Adema, a Adem je od zemlj e ! "
Potom je prouio ajet: O ljudi! Mi smo vas od mukarca i tene stvori
li i plemenima i narodima vas uinili, da biste se upoznavali! Od vas je kod
Allaha najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji! (El-Hudurat, 1 3.).
Zatim je upitao: "O Kurejije ! Kako me vidite da postupam sa
vama?"
"Dobro.", odgovorili su oni. "Brat si plemenit i sin si brata plemenitog ! "
"Idite, slobodni ste ! ", rekao je.
Potom je sjeo unutar mesdida, a onda mu je priao 'Ali b. Ehi Talib,
nosei u ruci kljueve od Ka'be.
"Boiji Poslanie", rekao mu je, "objedini nam i vratarsku slubu s
napajanjem hadija, Allah te blagoslovio ! "

228

Ibn Hiam

"Gdje je ' Usman b. Talba?", upitao je Poslanik, i kad su mu ga pozva

li, on mu je rekao: "Evo ti tvoji kljuevi, ' Usmane ! Danas je dan do
broinstva i ispunjavanja elj a ! "
Hiam kae:
- Neki uenjaci su mi priali da je Boiji Poslanik, sallellahu ' alejhi
ve sellem, na dan osvojenja Mekke uao u Ka'bu i tu ugledao slike meleka i
druge likove, meu kojima i Ibrahima, 'alejhi-s-selam, predstavljena kako u
ruci dri strelice koje konsultira za neku svoju odluku. "Bog ih ubio ! " , rekao
je tada. "Naeg velikana su nainili da strelice konsultira ! ta Ibrahim ima sa
strelicama!?" Nije bio Ibrahim ni jevrej ni kranin, ve je bio ovjek iste
vjere, predan Bogu jedinome! I nije mu boanstvo pridruivao nikoje! (Alu
' Imran, 67.).
Potom je naredio da se sve te slike izbriu, to je i uinjeno. Jo su mi
priali da je u godini osvojenja Mekke jedanput u Ka'bu uao s Bilalom i
naredio mu da proui ezan, dok su u dvoritu Ka 'be sjedili Ehu Sufjan b.
Harb, " Uttab b. Esid i El-Haris b. Hiam. ' Uttab b. Esid je tad rekao: "Bog je
poastio ' Uttaba time to ovo nije bio sluao, da ne slua ono to e ga rasr
diti ! " El-Haris b. Hiam je rekao: "Da znam da je doista pravi, ja bih ga slije
dio ! ", dok je Ehu Sufjan kazao: "Ja neu rei nita, jer da ja bilo ta kaem,
to bi i ovaj ljunak razglasio ! "
Malo zatim i m j e priao Boiji Poslanik.
"Znam ta je rekao svaki od vas ! ", rekao im je i sve im ponovio to su
govorili, nata su El-Haris i ' Uttab rekli: "Svjedoimo da si doista Boiji
Poslanik ! Niko drugi nije bio s nama, da bismo mogli rei da te on izvijes
tio ! "
Ibn Hiam kae:
- Od Ibn 'Abbasa se prenosi slijedee: "Na dan osvojenja Mekke,
Boiji Poslanik je u Mekku uao na svojoj jahaoj ivotinji, i tako uinio ta
vaf, dok su se svuda oko Ka'be nalazili kipovi optoeni olovom. On je u njih
upirao motkom koju je drao u ruci i pritom govorio: Doe Istina, a ieze
lat! Zbilja, lat iezava! (El-Isra', 8 1 .).
U kojeg god je kipa upro u lice, on se je sruio na potiljak, a u kojeg
god je upro u potiljak, on se sruio na lice ! Na kraju nijedan nije ostao us
pravno.
Neki pripovjedati dogaaja, u koje ja imam puno povjerenje, priali
su mi da je Fedale b. 'Umejr el-Lejsi imao namjeru ubiti Boijeg Poslanika
dok je ovaj, u godini osvojenja Mekke, jedanput inio tav af oko Ka 'be. Kad
mu se ve bio primakao, Poslanik ga je upitao: "Fedale ? ! "
"Da ! " , odgovorio mu je on. "Fedale, Boiji Poslanie ! "

Poslanikov ivotopis 229

" ta si govorio sebi, Fedale?", upitao ga je dalje Poslanik.

"Nita! " , odgovorio je on. "Spominjao sam Allaha ! " , nata se Posla
nik nasmijao, i rekao: "Zatrai od Boga oprost ! " Zatim mu je stavio ruku na
grudi, i njemu se tako srce smirilo.
Fedale je kasnije govorio: " Allaha mi, nije bio ni skinuo ruku sa mo
jih prsa, a ve mi niko na svijetu nije bio drai od njega! "
Fedale kae: " Kad sam se otud vraao kui, naiao sam pored ene s
kojom sam prije toga bio razgovarao, i ona me opet pozvala na razgovor, ali
ja sam to ovoga puta odbi o ! "
Zatim j e pourio, govorei stihove:
Hajde da priamo! ", ree mi ona,
a ja joj rekoh: "Ne! To ti brani Allah,
i islam, vjera nova ! "
Da si samo vidjela Muhammeda i njegove ljude,
na Dan osvojenja,
kad se kipova lomljava ula sama.
Ti bi vidjela kako se Allahova vjera ukazuje jasno,
i kako lice .irka prekriva tama !
Ibn Ishak kae:
- U osvojenju Mekke uestvovala je ukupno deset hiljada muslimana.
Samo iz Benu Sulejma ih je bilo sedam stotina, a neki ak tvrde da ih je bilo
i hiljadu . Iz Benu Gifara ih je bilo etiri stotine, a iz Benu Muzejne hiljadu i
tri ovjeka. Ostali su bili iz plemena Kurej, zatim ensarije i njihovi savezni
ci, te dijelovi Arapa iz plemena: Temim, Kaj s i Esed. "

Bitka na Hunejnu osme godine po Hidri nakon

osvojenja Mekke
im je pleme Hevazin saznalo da je Boiji Poslanik osvojio Mekku,
Malik b. 'A vf en-Nasrijj je odmah pourio da sakupi sve ogranke i podo
granke toga plemena. Odazvali su mu se Sekif, Nasr, Duem i Sa'ad b.
Bekr, te manji broj ljudi iz plemena Benu Hilal, koji su ujedno bili i jedini iz
Kajsu 'Ajlana, dok iz ogranaka Ka'b i Kilab, koji su isto tako pripadali Heva
zinu, nije bilo nikoga ko je ita u njima znaio.

230 Ibn Hiam

U Benu Duemu se nalazio Durejd b. es-Samma, starac na iji bla
goslov se ekalo u svemu, inae vrstan poznavalac ratovanja i vrlo iskusan u
tom pogledu. Sekif je imao dvoj icu prvaka, dok se u El-Ahlafu nalazio Karib
b. el-Esved b. Mes'ud b. Mu'attab, a u Benu Maliku Zu el-Himar Subej ' b.
el-Haris b. Malik i njegov brat Ahmer b. el-Haris, a na opem nivou plemena
vostvo je pripadalo Maliku ibn 'Avfu en-Nasrijju.
Pripremivi sve za polazak na Boije g Poslanika, sa ljudima je spre
mio i njihovu imovinu, ene i djecu, i kada su bili u Evtasu 1 , tu su im se
prikljuili i ostali ljudi, meu kojima je bio i Durejd b. es-Samma, koji se
nalazio na elu kolone, u drvenoj nosiljci.
"U kojoj se to dolini nalazite?", upitao je im su zali u dolinu, i kad
su mu rekli da su u Evtasu, rekao je: "Najljepe mjesto za konje: niti ima
otra kamenja, niti je odve mehko ! A zato to ujem riku deva, revanje
magaraca, pla male djece i blejanje ovaca? ! "
"Malik Ibn 'Avf je s ljudima poveo i njihovu imovinu, ene i djec u ! " ,
reeno mu je.
"A gdje je Malik?", upitao je i oni su ga ubrzo doveli kod njega. "Ma
lik", rekao mu je, "ti si, eto, postao prvak svoga naroda, a ovo je dan odluke.
Dananja odluka e biti prijelomna za budunost ! Zato to ujem rikanje
deva, revanje magaraca, pla male djece i blejanje ovaca?! "
"S ljudima sam poveo i njihovu imovinu i ene im", rekao je on.
"A zato ? ! " , upitao ga je Durejd.
"Namjeravao sam iza svakoga od njih staviti njegov imetak i enu
mu, da se bori branei i h ! " , kazao je Malik.
Durejd je nato zamljackao jezikom, udei se neemu takvom !
"Pastir ovaca, Boga mi ! " , rekao je. " Moe li gubitnika ita odvratiti?!
Malik, ako e i dobiti ovu bitku, tu e ti koristiti samo onaj ko nosi sablju ili
koplje, a ako doivi poraz, ovako e se samo obrukati i izgubiti i ljude i
imetak ! "
Zatim j e upitao: " Kako s u s e u ovome ponijeli Ka'b i Kilab?"
"Od njih nema nikoga! " , odgovorili su, a on je na to rekao: "Upravo
nedostaju odluni i hrabri ! Da se ovdje radi o visini i slavi, Ka 'b i Kila b si
gurno ne bi izostali ! , Da ste, bogdom, i vi postupili kao oni ! Ko ima od vas?"
"Ima 'Amr b. Amir i 'A vf b. Amir", odgovorili su.
"Oba neiskusna za rat ! ", kazao je. "Niti koristi od njih, niti tete ! Ma
lik, time to si grupu Hevazina isturio naprijed uz grivne konja, nee postii
l . Evtas - dolina, smjetena meu nastambama plemena Hevazin.

Poslanikov tivotopis 23 1

nita! Digni ih na teko dostupna mjesta njihova kraja i visove njihova naro
da, a zatim pred mandejce1 izai na leima konja, pa ako te poslui srea,
ovi iza tebe e ti se odmah prikljuiti, a ako ne uspije, ljudi i imetak e ti
biti dobro zaklonjen i ! "
"Boga m i t o neu uiniti ! " , rekao mu j e Malik. "Ti s i ba ostario i
pamet ti je zahvatila senilnost ! Hevazinlije, ili ete mene sluati, ili u se ja
naslonuti na ovu sablju dok mi ona ne izae na lea! (Naime, Malik nije
elio da Durejd b. es-Samma meu njima ima ikakva utjecaja, odnosno da
im ita znai njegovo miljenje).
"Tebe sluamo ! ", rekli su oni uglas.
"Nikada nisam doivio ovakav dan ! " , kazao je na to Durejd b. esSamma, "niti mi je ikad slian promakao ! "
Da sam i ja eto mlad,
pa da jurim kasom i galopom sada,
i da tjeram krivnoduga konja,
poput divojarca mlada!
Malik je zatim rekao ljudima:
" Kad ih ugledate, pocijepajte korice vaih sablji i na njih jurnite svi
kao jedan ! "
Saznavi da mu Hevazin neto sprema, Boiji Poslanik je do njih pos
lao 'Abdullaha b. Ehi Hadreda el-Eslemija, naredivi mu da se uvue medu
njih i medu njima provede neko vrijeme dok ne razazna ta mu spremaju, te
da ga potom izvijesti o tome. Ibn Hadred je tako i uinio: uvukao se medu
njih i tu ostao sve dok nije saznao sve pojedinosti u vezi s njihovim priprem
ama za rat protiv Boijeg Poslanika. Istovremeno je doznao sve o Maliku i
raspoloenju plemena Hevazin, te se s tim vratio i o tome detaljno informi
rao Boijeg Poslanika.
Poslanik je odmah spremio pohod na njih, i dok su jo trajale pri
preme, neko mu je rekao da kod Safvana b. Umejje ima mnogo titova i
mnogo oruja, i premda je Safvan tad jo uvijek bio mnogoboac, poslao je
po njega neke svoje ljude.
"Ehu Umejje", rekao mu je kada je stigao, "posudi nam oruje koje
ima, da se sutra obraunamo s naim neprijateljem! "
"Je l i to prisila, Muhammede? ! " , upitao je on. " I otimaina ! ?" "Ne",
odgovorio je Poslanik. "Samo pozajmica g arantirana, koju emo ti vratiti ! "

l . M andejci - tj. sabejci (vatropoklonici). Tako su nazivali muslimane zato to su i z idol

opoklonstva preli u islam.

232

Ibn Hiam

"Onda nema problema ! " , rekao je on i dao mu stotinu titova i dovol

jan broj oruja. ak tvrde da mu je Poslanik zatraio da on to i prenese do
njega, i da je on i to uinio !
Zatim je Boiji Poslanik krenuo, a uz onih deset hiljada ljudi s kojima
je uao u Mekku, s njim je polo i dvije hiljade Mekkelija, tako da ih je
ukupno bilo dvanaest hiljada. Za upravitelja Mekke i zapovjednika nad onim
koji su ostali u njoj, odredio je ' Uttaba b. Esida b. Ebu el-'Isa b. Umejju b.
' Abdi emsa. Onda je otiao u namjeri da se suoi s Hevazinom.
Od El-Harisa b. Malika se prenosi sljedee:
- S Boijim Poslanikom, sallellahu 'alejhi ve sellem, smo krenuli za
Hunejn, a bili smo tek izali iz dahilijjeta. Tako smo ili s njim, a ku
rejijski nevjernici i drugi Arapi su imali jedno ogromno zeleno drvo, koje se
zvalo Zatu envat (Visuljica) i oni su svake godine dolazili kod njega, na nje
ga vjeali svoje oruje, uz njega klali ivotinje i tu ostajali po cijeli dan.
Idui tako s Poslanikom, mi smo ugledali ogroman zeleni lotos i odmah smo
sa strana puta poeli dozivati: "Boiji Poslanie, naini i ti nama Zatu envat,
kao to ga i oni i maju ! " "Allahu ekber (Allah je najvei) ! " , rekao je Poslanik.
"Tako mi Onoga u ijoj je ruci Muh arnrnedova dua, govorite isto ono to je
Musaov narod govorio Musau : O Musa, deder i ti nama boanstvo napravi
kao to i oni boanstva imaju! , a Musa im ree: Ta, vi ste doista narod nez
nalaki! (El-Ahkaf, 1 38.). To su zbilja konstante, i vi ete sigurno slijediti
postupke onih prije vas ! "
Od Dabira b . 'Abdullaha se prenosi sljedee:
- Kada smo doli pred Hunejnsku dolinu, spustili smo se u jednu od
dolina Tihame, jako iroku i vrlo strmu, tako da smo se kolobatali niz nju .
Bilo j e to pred kraj noi, u gustoj tarni, tik pred svitanje. Oni su, medutim,
prije nas bili stigli u tu dolinu i svuda nam po stranama, tjesnacima i udolina
ma bili postavili zasjede, i dobro se pripremili i rasporedili, i Allaha mi, dok
smo se mi tako sputali, tek su nas iznenadile ete koje su na nas jurnule u
jedan mah, i ljudi su se smeli i nagrnuli nazad, niko se nikom ne sklanjajui !
Boiji Poslanik se bio izdvojio udesno i vikao: "Ovamo, ljudi, ova
mo ! Ja sam Boiji Poslanik! Ja sam Muhamrned ibnu 'Abdullah ! Zato to
deve tako navaljuju jedne na druge ? ! "
Ljudi su se, medutim, razbjeali a s Poslanikom je ostala samo jedna
grupa muhadira, ensarija i lanova njegove porodice ! "
Ibn Ishak kae:
- Kad su se ljudi tako poraeni povukli, i kad su neki neotesanci iz
Mekke vidjeli taj poraz, pojedini od njih su progovorili zlobom koja se krila

Poslanikov ivotopis 233

u njihovim srcima. Ebu Sufjan b. Harb je, naprimjer, rekao: "Poraz im se

nee zaustaviti do mora, a strelice 1 su mu doista u tobolcu ! "
Debela b . el-Hanbel je uskliknuo: " Danas arolija ne djeluje ! "
ejbe b . 'Usman j e kasnije priao: "Rekao sam sebi: "Danas u od
Muhammeda uzeti svoj danak ! Danas u ubiti Muhammeda ! "
Zatim sam poao u potragu z a Boijim Poslanikom, sallellahu 'alejhi
ve sellem, da ga ubijem! Onda me je obuzelo neko udno osjeanje i obuzelo
mi srce, i ja to nisam mogao izdrati. Tako sam shvatio da je zatien od
mene, da mu nisam u stanju nita uiniti ! "
Neki ljudi i z Mekke s u mi priali d a j e Boiji Poslanik, kad j e u putu
od Mekke za Hunejn vidio ogromno mnotvo Allahove vojske koja je ila sa
njim, rekao: "Danas neemo biti poraeni zbog svoje malobrojnosti ! "
El- ' Abbas b . 'Abdulmuttalib kae:
- Bio sam s Boijim Poslanikom, sallellahu 'alejhi ve sellem, i drao
uzdu njegove bijele mazge, kojom sam je dobro stezao. Inae sam bio krupan
ovjek i imao jak i prodoran glas i, kad je Boiji Poslanik vidio onu zbrku i po
metnju ljudi, vikao im je: "Gdje ete, ljudi ! ?", ali nisam primijetio da su se oni
i na ta obazirali. Onda je rekao meni: " 'Abbas, vii: "O ensarije, o ljudi Se
mure ! "2, i oni su se tek tada poeli odazivati : "Evo nas, evo nas ! "
Tako se deavalo da ovjek pokua obuzdati svoju devu, ali zbog
njene usplahirenosti to mu nije polazilo za rukom, pa je uzimao svoj pancir i
vjeao ga sebi oko vrata, te uzimao sablju i tit i skakao s deve ostavljaj ui je
da ide kud hoe, a on se upravljao prema mome glasu i tako dolazio do
Boijeg Poslanika! Kad ih se tako sakupilo stotinjak, krenuli su prema ne
prijatelju i zapodjenuli borbu. U poetku su bile blagosiljane ensarije, ali se
na kraju govorilo: "Bravo Hazredije ! ", jer su se tu pokazali kao najustrajniji
i najtvri u borbi. Zatim se Poslanik uspravio na svojim uzengijama i pogle
dao na mjesto na kojem su se ljudi tukli sabljama. "Borba se tek sada ras
plamsala! "\ rekao je.
Od Dabira b. Abdullaha se prenosi sljedee:
- Na devi se pojavio neki ovjek koj i je nosio zastavu Hevazina. U
jednom momentu mi vidjesmo kako na njega nasre Ali b. Ebi Tali b, neka
se Allahovo zadovoljstvo prospe na njega, i jedan ensarija. Kako mu je 'Ali
prilazio otpozada i devu mu udarao pri dnu nogu, ona kleknu na stranji dio i

l . Misli na strelice pomou kojih su gatali i koje su konsultirali pri donoenju kakvih odluka.
2. Semura - vrsta akacije, bot. acacia gummifera (prim.prev.).
3. Poslanik je ovdje upotrijebio rije vetiR, to doslovno znai pe, odnosno jama za va
tru, i on je prvi koji ju je upotrijebio u znaenju borba (prim. prev.).

234 Ibn Hiam

mi vidjesmo kako onaj ensarija zamahnu sabljom tako snano da je zaz
vidala kroz zrak, te ovjeku ispod koljena odsijee nogu, tako da je prosto
sletio sa svoje deve !
Ljudi su se estoko tukli sabljama i, Allaha mi, jo sa njih nisu bili
iezli ni svi tragovi poetnog poraza, a do Poslanika su ve dovoeni vezani
zarobljenici !
Boiji Poslanik se u jednom momentu okrenuo prema Ebu Sufjanu b.
el-Harisu b. 'Abdulmuttalibu, iji je islam inae bio vrlo uzoran, i koji je
svo vrijeme bio uz Poslanika, drei za podrepak njegove mazge1 , i upitao
ga: " Ko si ti? ! " "Ja sam tvoj amidi, Boiji Poslanie ! ", odgovorio je on. "
' Abdullah b. Ebi Bekr kae:
- Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, se obazreo i ugledao
Umm Sulejm bint Milhan, sa svojim muem Ebu Talhom. Oko pasa se bila
omotala burdom, jer je bila trudna - nosila je sina 'Abdullaha. Jahala je na
devi, pa se bojala da joj ne izmakne kontroli, te j oj je glavu primakla sebi i
ruku joj proturila kroz haiku na nozdrvama zajedno s povodcem. "U mm Su
lejm? ! " , upitao je Poslanik. "Da", odgovorila je ona. "Ja sam, Boiji Posla
nie, zalog su ti moji i otac mi i majka! Poslanie, pobij one koji se povlae
od tebe, ba kao to ubija one protiv kojih se i bori - doista su to i zas
luili ! "
"Zar nije dovoljan Allah, U mm Sulejm? ! ", rekao joj j e Poslanik.
Kako je u ruci drala bode, Ebu Talha ju je upitao:
" to e ti taj bode, Umm Sulejm?! " ,
"Uzela sam ga", rekla je, "da mogu, ako mi se koji od murika priblii, rasporiti mu stomak! "
" uj ta veli krmeljica, Boiji Poslanie ! " , kazao je Ebu Talha.
Od Ebu Katade se prenosi sljedee:
- U Bici na Hunejnu gledao sam kako se bore musliman i murik, i u
jednom trenutku vidim: pristie drugi murik da pomogne svome saborcu i ja
sam mu priao, zamahnuo sabljom i odsjekao mu ruku. Meutim, on me doh
vatio onom drugom rukom i tako me snano stegnuo, da sam osjetio miris
krvi ! Zamalo me nije ubio, i da u meuvremenu nije bio iskrvario, doista bi me
i ubio. Kad je, zbog iznemoglosti, pao ja sam ga udario i tako ga dokrajio.
Meutim, ta borba s njim me bila sasvim iscrpjela, i ja sam mogao samo gleda
ti kako pored njega prolazi neki ovjek iz Mekke i kako s njega kupi sve to je
imao. Po zavretku bitke Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, je rekao:
"Ko god je koga ubio, pripada mu sve to je naao kod ubijenoga! "
l . Tj. z a kai kojim j e bilo uvreno sedlo.

Poslanikov tivotopis 235

Ja sam rekao: " Boiji Poslanie, ja sam ubio jednoga koji je kod sebe
imao vrijednih stvari, ali me je borba s njim potpuno iznurila, tako da ne
znam ko je to pokupio s njega! "
Tad se javio neki ovjek i z Mekke.
"Istinu kae, Boiji Poslanie ! " , rekao je. "Sve to je bilo kod tog
ovjeka, evo je kod mene, pa podaj mu onoliko s koliko e on biti zadovol
jan ! "
Na to je Ebu Bekr es-Siddik rekao: "Ne, tako mi Allaha! Nee mu
dati samo ono to bi ga zadovoljilo! Zar s jednim od Allahovih lavova koji
se borio branei Allahovu vjeru, eli dijeliti ono to njemu pripada? ! Vrati
mu sve to je bilo kod onog kojeg je on ubio ! "
Poslanik je samo dodao: "Istinu veli - vrati mu sve to ! "
Ebu Katade kae:
- Ja sam to uzeo od njega i prodao, i za to kupio mali palmovik1 Bila
je to prva imovina koj u sam imao u svom posjedu !
Ibn lshak kae:
- Nakon to je poraena pleme Sekif, krvavi sukob se nastavio s njeg
ovim ogrankom Benu Malikom, gdje im je, pod njihovom zastavom, ubijeno
sedamdeset ljudi, medu kojima i 'Usman b. 'Abdullah b. Rebi 'a b. el-Haris
b. Hubejb. Zastava im je inae bila sa Zu el-Himarom 2 , i kada je on ubijen,
'Usman b. 'Abdullah ju je preuzeo i borio se s njom dok i sam nije poginuo.
Murici su, nakon pretrpljenog poraza, otili u Et-Taif.
S njima je bio i Malik b. 'Avf koji je dio njih ulogorio u Evtasu, dok
su se drugi, zapravo samo ogranak Sekifa - Benu Gijere, uputili prema Nahli.
Poslanikova konjica je pratila samo ove koji su poli za Nahlu, a ostale nije.
Za onima koji su krenuli prema Evtasu, Boiji Poslanik je poslao Ebu
Amira el-E 'arija. On je u putu sustigao neke njihove razbijene grupe i oni
su s njim zametnuli borbu, te je tom prilikom Ebu 'Amir zadobio smrtono
san udarac strijelom. Zastavu je potom od njega preuzeo Ebu Musa el-E 'ari,
njegov amidi, i nastavio se boriti s njima, te ih uz Boiju pomo uspio por
aziti.
Nakon tog poraza, Malik b. 'Avf se zaustavio medu svojim konjanici
ma, na jednoj uzviici u putu, i rekao im: "Stanite tu, dok ne prou ovi slabi
ji, i dok vam se ne prikljue i oni zaostali ! " S njima se zadrao i on, i tu os
tao sve dok im se nisu prikljuile i posljednje razbijene grupe !

l . Palmovi k: ar. mahref- skupina od 6-7 palmi.

Zu el-Himar - to je u stvari 'A vf b. el-Rebi

2.

236 Ibn Hiam

Boiji Poslanik je u prolazu naiao pored neke ene koju je ubio Hai
id b. el-Velid, i odjedanput se mnogo ljudi sjatilo oko nje. " ta je ovo?", upi
tao je, i rekli su mu da ju je ubio Halid b. el-Veli d. "Stignite Halida", rekao
je nekima od njih, "i recite mu : Boiji Poslanik ti zabranjuje da ubije dijete,
enu ili poslugu ! "
Pored ostalog, Poslanik j e tada jo neto zatraio od njih: "Ako mi
ikako moete dovesti Dada", jednog ovjeka iz Benu Sa'ada b. Bekra, koji
je bio uinio neto krupno, "nikako ne dajte da vam on izmakne ! ", i kad su
ga uhvatili, zajedno s njim su poveli i njegovu porodicu, te tako i E- ejmau
bint el-Haris b. 'Abdul 'uzza, Poslanikovu sestru po mlijeku. Kako su se,
prilikom njihova sprovoenja, grubo odnosili prema njoj, ona im je rekla:
" Neka znate da sam ja, Boga mi, sestra po mlijeku vaega Poslanika ! " , no
oni joj nisu vjerovali sve dok je nisu doveli pred Poslanika.
Ona je, im je stigla, odmah rekla: "Ja sam tvoja sestra po mlijeku,
Boiji Poslanie ! "
" Ima l i tome kakav znak? ! " , upitao j e on, nata j e ona odgovorila:
" Ima ugriz na mojim leima! Ugrizao si me dok sam te ja jedanput nosila na
svojim stegnima! "
Poslanik j e prepoznao taj znak, te joj j e prostro svoj ogrta i posadio
je na njega. Onda joj je dao da izabere: "Ako hoe", rekao joj je, "ostani
kod mene, bie rado viena i mnogo cijenjena, a ako vie voli da se vrati
svome narodu, i to e ti biti udovoljeno ! " "Otpremi me i vrati mome naro
du ! " , rekla je ona i Poslanik joj je to udovoljio.
Benu Sa'ad tvrdi da joj je tom prilikom poklonuo jednog mladia koji
se zvao Mekhul i jednu djevojku, i da su se oni oenili, te da jo uvijek post
oje njihovi potomci.
Ibn Hiam kae:
- O bici na Hunejnu, Uzvieni Allah je objavio sljedee: Allah vas je
na mnogim popritima pomagao, a i na Dan Hunejna, kad vas je mnotvo
vae zanijelo, ali vam ono nije nimalo pomoglo a zemlja vam je, unato to
je prostrana, tijesnom postala, i vi ste se okrenuli bjetei! A potom je Allah
Poslaniku Svome i vjernicima sigurnost podario, i vojske koje vi ne vidjeste
spustio, a one koji nisu vjerovali na muke stavio. Eto, takva je kazna za nev
jernike. (El-Tevba, 25.-26.).
Ibn Ishak kae:
- Zarobljenici i imovina Hunejna su sakupljeni na jedno mjesto, a za
nadzornika tog ratnog plijena odreen je Me s 'ud b. 'Amr el-Giffari. Zatim je
Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, naredio da se sve to premjesti u
el-Di 'ranu, gdje je i zadrano. "

Poslanikov ivotopis 237

Bitka u Et-Taifu osme godine

im je poraena grupa plemena Sekif stigla u Et-Taif, odmah su zat
vorili sva vrata grada i preduzeli sve neophodne mjere za borbu.
Ovdje treba spomenuti da dvojica ljudi: 'Urve b. Mes 'ud i Gajtan b.
Seleme, nisu uestvovali ni u Bici na Hunejnu, niti su prisustvovali opsadi
Et-Taifa, ve su za to vrijeme bili u Dureu, gdje su se uili praviti borna
kola 1 , katapulte i opsadne kornjae 2
Po zavretku Hunejna, Boiji Poslanik je dakle krenuo za Et-Taif.
Pred njegov polazak tamo, Ka 'b b. Malik je izrekao sljedee stihove:
Mi od Tihame odagnasmo sumnju svaku,
a i od Hajbera!
Zatim odlotismo sablje
i stavismo ih pred izbor:
da su progovorile,
njihove otrice bi sigurno rekle:
"ielimo Devsa ili Sekifa ! "
Stog nisam za neporona,
ako ih u dvoritu vaih kua
ne vidi od nas hiljadu,
kako ruimo krovove kua
u unutranjosti Vedtdta 3
i vae kue ostaju prazne!
Boiji Poslanik se kretao putem preko jemenske Nahle, zatim Kama,
el-Mulejha i Buhret el-Regae u podruju Lijje 4, gdje je dao da mu se sagradi
mesdid, u kojem je i obavio molitvu, a odatle se zaputio putem po imenu
Ed-Dajka, te izaao u Nahb, i na kraju se zaustavio pod jednim lotosom koji
se zvao Es-Sadira, u neposrednoj blizini imanja nekog ovjeka iz plemena

l . Debbabat - borna kola, jedno od ratnih orua u koja su ulazili ljudi i tako zatieni se
gmiui primicali zidovima s ciljem prodora kroz njih.
2. Dubur - opsadne kornjae s kojima se titilo prilikom povlaenja
3. Vedd - mjesto u Et-Taifu.
4.

Nazivi lokaliteta u Et-Taifu.

238

Ibn Hiam

Sekif. Poslanik je tom ovjeku odmah poruio: "Ili izai, ili emo ti poruiti
zid ! " I kako je on odbio izai, naredio je da se taj zid i porui.
Zatim je nastavio put zaustavivi se u neposrednoj blizini Et-Taifa.
Tu je naredio vojsci da se ulogori, no kako su bili vrlo blizu neprijatelja, i
kako su njihove strijele mogle doprijeti do njih, ubijeno mu je nekoliko ljudi,
dok muslimani nisu bili u stanju savladati zid koji su oni bili zatvorili ispred
njih. Stoga je Poslanik, nakon to je izgubio nekoliko ljudi, logor premjestio
kod svoje damije koja se i danas nalazi u Et-Taifu, a onda ih je dvadeset i
nekoliko noi drao u opsadi . Uz njega su bile i dvije njegove ene, od kojih
je jedna bila Umm Seleme kerka Ebu Umejje. Svakoj od njih je sainio
poseban ator, a onda izmedu ta dva atora obavio molitvu. Kasnije, kada je
Sekif primio islam, na tom mjestu je 'Amr b. Umejje b. Veheb sagradio
damiju. Tvrde da se u toj damiji nalazila nekakva nona ptica, i kad god bi
je sunce obasjalo, otud se uo njen glas.
Poslanik ih je tako drao u opsadi i silovito ih napadao. Strijele su let
jele i na jednu i na drugu stranu. 1
Na dan kad su razvaljivani zidovi Et-Taifa, jedna grupa boraca
Boijeg Poslanika se primakla skrivena ispod bomih kola, i s njima nasrnula
na zid s ciljem da ga tako probije, no Sekif je na njih poslao eljezne ipke
usijane na vatri, te su bili prinudeni izai ispod kola, a onda su po njima za
sule strijele i njih nekoliko je tako ubijeno. Poslanik je tada naredio da im se
posijeku vinogradi, i ljudi su se odmah dali na to.
Doznao sam da je Boiji Poslanik, za vrijeme opsade Sekifa, rekao
Ebu Bekru es-Siddiku: "Ehu Bekre, sanjao sam da mi je poklonjena aa
puna kajmaka, i da je onda kljucnu pijetao i sve se iz nje prosulo! " , nata mu
je ovaj odgovorio: "Ne mislim da e im ovoga puta moi uiniti ono to si
namjerio ! " "Ne mislim ni j a ! " , rekao je Poslanik.
Huvejla bint Hakim es-Sulmijja, 'Osmanova ena, je zamolila Posla
nika: " Boiji Poslanie, ako ti Allah da da osvoji Et-Taif, hoe li mi dati
nakit Nadije bint Gajlan i el-Farige bint ' Ukaj l ? ! "
Njih dvije s u naime, imale najvie nakita, od svih ena plemena Sek
if. Poslanik joj je, kako mi je prenijeto, na to rekao: "Zar i ako mi za Sekif
nije dato odobrenje, Huvejla? ! "
Ona j e zatim otila odatle i to ispriala ' Umeru b. el-Hattabu, a o n se
odmah zaputio Poslaniku.
l . Ibn Hiam kae: "Boiji Poslanik ih je gaao i iz katapulta. Priati su mi ljudi u koje
imam puno povjerenje da su prvi koje je Poslanik u islamu gaao iz katapulta bili upravo sta
novnici Et-Tai fa. "

Poslanikov iivotopis 239

" Boiji Poslanie" , upitao je, " ta znai ono to mi je ispriala Huvejla - ona tvrdi da su to tvoje rijei ? ! "
"Da, moje su ! " , odgovorio je Poslanik.
"Zar ti zbilja nije odobreno, Boiji Poslanie?"
"Nije. "
"Pa, hou li ljudima objaviti polazak?"
"Objavi ! "
I 'Umer je objavio da se kree.
Kad su ljudi uzjahali i spremili se za pokret, Se 'id b. 'Ubejd je vik
nuo: "Ovaj kvart, eto, ostade nesalomljiv ! "
"Jest, Boga mi - slavno i asno ! " , rekao je na to ' Ujejne b . Hisn, na
ta mu je neko od muslimana predbacio: "Bog te ubio, 'Ujejne ! Zar hvali
murike zato to su onemoguili Boijega Poslanika, a i sam si doao da mu
pomogne ? ! "
"Ja, bogme, i nisam doao d a s e s vama borim protiv Sekifa", rekao je
on, "ve sam se nadao da e Muhammed osvojiti Et-Taif, pa sam se htio od
njih domoi kakve djevojke ne bi li mi rodila sina, jer je Sekif prepreden nar
od ! "
Dok je Boiji Poslanik jo bio na svome mjestu, doli su mu samo ro
bovi iz Et-Tai fa i primili islam, te im je Poslanik dao slobodu.
Kasnije, kada su i stanovnici Et-Taifa preli na islam, neki od njih su
spominjali te robove, ali im je Poslanik rekao: " Ne, to su sad Allahovi slob
odarci ! "
Meu onima koji su ih spominjali bio j e i El-Haris b . Kelede. Ukupan
broj poginulih na strani Boijeg Poslanika u Et-Taifu bilo je dvanaest ljudi:
sedam iz plemena Kurej, etverica ensarij a i jedan iz plemena Lej s.
Kada je Boiji Poslanik, nakon bitke i opsade, otiao iz Et-Taifa,
Budejr b. Zuhejr b. Ebu Sulmi je opjevao Hunejn i Et-Taif.

Imovina i zarobljenici Hevazina; njihova podjela onima ija je srca

trebalo zagrijati za islam; Poslanikove milosre u tome
Nakon odustajanja od Et-Taifa, Boiji Poslanik je, preko Dahne 1 , sa
svojim ljudima otiao u el-Di 'ranu, gdje je bio smjeten veliki broj zaroblje
nih lica iz plemena Hevazin. Kad je odluio odustati od Sekifa, jedan od
l . Dahna - oblast u Et-Taifu.

240 Ibn Hiam

njegovih ashaba mu je rekao: "Boiji Poslanie, uputi Allahu dovu za njih ! " ,
n a ta je on odgovorio:
"Moj Boe, uputi Sekif na pravi put, i dovedi ih do mene ! "
U El-Di 'rani j e dola jedna delegacija plemena Hevazin. Inae, kod
Poslanika je bilo zarobljeno est hiljada njihovih ena i djece, uz ogroman
broj deva i ovaca.
"Boiji Poslanie", rekli su mu po dolasku, "mi smo staro i ugledno
pleme, i ti dobro zna kakav nas je belaj zadesio, pa budi dobrohotan prema
nama, Bog ti milost Svoju ukazao ! "
Utom j e jedan od njih ustao, a z a njim i drugi, neki Zuhejr iz Benu
Sa'ada b. Bekra, po nadimku Ebu Sured, i rekao: "Boiji Poslanie, tamo u
torovima se nalaze i tvoje strine, tetke i pomajke koje su te dojile i brinule se
o tebi, a da smo dojili ak i El-Harisa b. Ebu irnra ili En-Nu 'mana b. el
Munzira, pa oni bili u sadanjoj tvojoj poziciji, i od njih bismo oekivali
samilost i uzvratno dobroinstvo, a nekamoli od tebe kao najodgovornijeg
ovjeka! "
"Jesu l i vam draa vaa djeca i ene, ili imeci? ! ", upitao j e Poslanik.
"Boiji Poslanie", odgovorili su, "zar da se opredjeljujemo izmedu
naeg imetka i naeg poroda? ! Vrati nam nae ene i djecu, oni su nam drai ! "
"Eto dajem vam ono to pripadne meni i Benu 'Abdulmuttalibu ", re
kao je Poslanik. "No, kad ja s ljudima obavim podne-namaz, vi ustanite i re
cite: " Boijeg Poslanika uzimamo za zagovornika kod muslimana, a musli
mane za zagovornike kod njega, za nau djecu i ene ! ", i ja u vam tada dati
to to sam vam rekao, i jo u traiti za vas ! "
I doista, kad j e Boiji Poslanik s ljudima obavio podne-namaz, oni su
ustali i rekli onako kako im je savjetovao Boiji Poslanik, na ta je on odmah
odgovorio: " to se tie onog dijela koji bi pripao meni i Benu 'Abdulmuttali
bu, - eto vam ga! "
"Ono to b i pripalo nama", dodali s u muhadiri, " pripada Boijem
Poslaniku ! "
"I na dio takoder pripada Boijem Poslaniku ! " , rekle s u ensarije.
" to se tie mene i Benu Temima", rekao je El-Akre' b. Habis, "to
mu ne pripada ! "
"Ni moj, n i dio Benu Fezare, takoder! " , dodao j e 'Ujejne b . Hisn.
"Ni ono to pripada meni i Benu Sulejmu ! " , kazao je 'Abbas b. Mirdas.
"Naproti v ! " , usprotivili su se oni iz Benu Sulejma. "Ono to je nae
to pripada Boijem Poslaniku ! "

Poslanikov tivotopis 24 1

"E, vi me oslabiste ! " , rekao im je na to 'Abbas b. Mirdas.

Zatim je Boiji Poslanik rekao: "Dakle, oni od vas koji uzimaju svoje
pravo u vezi s ovim robljem, treba da znaju da prema svakome od njih imaju
est strogih dunosti, ve od prvoga kojeg dobiju, pa (bolje vam je) da ljudi
ma vratite njihovu djecu i ene ! "
Potom j e tu delegaciju Hevazina upitao za Malika b . 'Avfa, i oni su
mu rekli da se nalazi u Et-Taifu, sa Sekifom.
"Prenesite Maliku ", rekao im je, "da u mu, ako mi doe kao musli
man, vratiti i porodicu i imetak, i da u mu uz to dati jo i sto deva! "
im mu je to prenijeto, Malik j e odmah iz Et-Taifa krenuo k njemu,
no kako se plaio da bi ga Sekif, ako bi saznao za to to je rekao Boiji Pos
lanik, mogao uhapsiti i zadrati, naredio je da mu se pripremi jedna deva, te
zatraio da mu se u Et-Taif dovede i njegov konj, to je i uinjeno, pa je
nou uzjahao tog konja i otiao do mjesta gdje ga je ekala pripremljena
deva. Potom je uzjahao devu i doao kod Boijeg Poslanika. Sustigao ga je u
El-Di 'rani ili u Mekki, i on mu je vratio njegovu porodicu i imetak, i dao
mu jo stotinu deva. Sada, kada je primio islam, strogo se drao njegova
uenja. Nakon primanja islama izrekao je sljedee stihove:
Ne vidjeh i ne uh ni za kog
da je me' ljudima poput Muhammeda:
on obeanje svoje ispunjava,
i kada dijeli daruje mnogo,
a kad god poteli, rei e ti
ta e bit' sutra !
Kad vojske glavni ljudi ustuknu
i povlaiti se stanu,
sa kopljem i udarcem s vake sablje indijske,
budu poput lava
to na lavie svoje,
usred praine od bitke,
motre zaklonjeni, iza busije!
Boiji Poslanik ga je potom imenovao dunosnikom nad dijelom nje
gova naroda koji je primio islam i nad plemenima: Sumala, Selima i Fehm, i
on se s njima borio protiv Sekifa, tako da nijedno njihovo stado nije moglo
izai na pau, a da ga on ne napadne ! Na taj nain je vrio jak pritisak na
njih, o emu je Ehu Mihdan es-Sekafi izrekao sljedee stihove:

242 Ibn Hiam

Neprijatelji se bojae nae strane,
a onda nas napade Benu Selima!
Malik ih dovede na nas
i tako prekri dogovor i zabranu!
Upadoe nam u kue nae
i mi tako postasmo predmet njegove mrtnje!
* * *

Ljudi su ili za njim i govorili: "Boiji Poslanie, podijeli nam na

plijen - deve i ovce ! " Tako su ga stjerali uz neko drvo, koje ga je zakailo i
s trgnulo mu ogrta !
"Vratite mi moj ogrta, ljudi! " , rekao je on. "Tako mi Allaha, da
imate blaga koliko je drvea u Tihami, ja bih vam to sve podijelio, i nikad ne
biste nali da sam krt, kukavica ili laov ! "
Zatim j e stao pored svoje deve i s njene grbe uzeo neto kostrijeti, i
digavi to u zrak, rekao: "Ljudi ! Meni od vaeg plijena ne pripada ni koliko
je ova kostrijet, osim petine. Petina vam se odbija, i ono to spada u nju - pri
loite i konac i iglu, jer kome budu stavljeni okovi, oni e mu biti sramota,
oganj i bruka na Sudnjemu danu ! "
Utom j e jedan ensarija donio klupko sainjeno od vlati kose. "Boiji
Poslanie ! ", rekao je, "uzeo sam ovo klupko da ga stavim kao podsedlicu
svojoj devi koja po leima ima rane ! "
" to se tie mog dijela koji mi od toga pripada", odgovorio j e Posla
nik, "ja ti ga, eto, poklanjam ! "
"Ako j e ve dolo d o toga, onda mi i ne treba! " , rekao je ovjek i ba
cio klupko iz ruke.
Boiji Poslanik je potom dio plijena podijelio onima ija je srca treba
lo zagrijati za islam, naroito onim uglednim, preko kojih bi privukao i nji
hove narode. Tako je, primjerice, Ebu Sufjanu b. Harbu odredio stotinu deva
i isto toliko njegovom sinu Mu 'aviji, zatim Hakimu b. Hizamu, EI-Harisu b.
el-Harisu b. Keledi, Suhejlu b. 'Amru, Huvejtibu b. 'Abdul 'uzzau, El- 'Ala'u
b. Dariji es-Sekafiju, 'Ujejni b. Hisnu, El-Akre 'u b. Habisu et-Temimij u,
Maliku b. 'Avfu en-Nasriju i Safvanu b. Umejji - svima po stotinu deva!
Ispod stotine je dao nekim Kurejijama, meu kojima su: Mahreme b.
Nofel ez-Zuheri, 'Umejr b. Veheb el-Dumehi i Hiam b. 'Amr, iz plemena
Benu ' Amir b. Luejj . Nije mi poznato koliko je njima dodijelio, ali znam da
je bilo ispod stotine.

Pos/anikov tivotopis 243

Po pedeset deva je dao Se'idu b. Jerbu'u b. 'Ankesi i Es-Sehmiju.

Mlade deve, one od oko pet godina, dao je 'Abbasu b. Mirdasu, nata
se ovaj jako rasrdio i izgrdio Boijega Poslanika! O tome je izrekao sljedee
stihove:
Ovakav plijen ja sam postizao
napadaju' na idrijebetu mjesto lahko,
bivaju' budan dok su se drugi odmarali,
i ne spavaju' dok su oni spa vali!
A sada plijen moj i plijen El- 'Abida 1 moga
osta izmeu 'Ujejne i El-Akre 'a !
U ratu branih narod svoj
a nita evo ne dobih - to ne poriem osim devica etiri, koliko svaka nogu imade!
A ni Hisn ni Habis ne bjee bolji
ni od oca moga, tamo pri sukobu,
pa nija ne bijah loiji od njih !
Kog' danas ti ponizi - taj se vie nee uzdii!
"Vodite ga, i umjesto mene mu odsijecite jezik! ", rekao je Boij i Pos
lanik, no kad su mu prili, pristao je na ono to mu je dodijeljeno, i to mu je
uzeto kao odsijecanje jezika koje je naredio Poslanik!2
Od Ebu Se'ida el-Hudrija se prenosi sljedee:
- Kad je Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, darovao Ku
rejije i ostala arapska plemena tako da nita od toga nije preostalo ensarija
ma, oni su u sebi osjetili nelagodu, i meu njima se sve ee mogla uti
runa pria. Jedan od njih je ak rekao: "Boiji Poslanik, Boga mi , dobro
doeka svoje ! " Onda je kod njega doao Sa'ad b. ' Ubade i rekao mu: " Boiji
Poslanie, ensarije u sebi osjeaju nezadovoljstvo prema tebi zbog onog
kako si postupio s plijenom koji si zadobio: podijelio si ga uglavnom svoji
ma, a velike si darove dao i ostalim arapskim plemenima, dok ensarijama
nije ostalo nita! "

l . El- ' Abid - ime njegova konja.

2. Ibn Hiam kae: "Neki ueni ljudi su mi priali da je 'Abbas b. Mirdas doveden pred
Boijeg Poslanika, pa ga je on upitao: "Jesi li ti rekao: A sada plijen moj i plijen El- Abida
moga l osta izmed' EI-Akre 'a i ' Ujejne? ! " , na ta je Ebu Bekr es-Siddik rekao: "Izmed' ' Ujej
ne i EI-Akre ' a ! " "Isto je!", odgovorio je Poslanik, a Ebu Bekr je dodao: "Svjedoim da si ti
onakav kako je rekao Allah: Mi ga nismo pjesnWvu nauili - to mu ne prilii!

244

Ibn Hiam

"Gdje si ti u tome, Sa'ade? ! " , upitao ga je Poslanik, a on je rekao: "I

ja sam dio svoga naroda ! "
"Sakupi mi svoj narod u ovaj tor ! " , zatraio j e Poslanik od njega, i on
je otiao i sakupio ih tamo. Meu njima su doli i neki muhadiri, pa je i njih
pustio da uu, dok je ostale vraao. Kada su svi bili tamo, otiao je do
Boijega Poslanika i rekao mu: "Evo ti se je sakupio sav ovaj dio ensarij a ! "
Poslanik j e tada iziao pred njih, zahvalio Allahu i izrekao M u prim
jerenu pohvalu, a onda rekao:
"O ensarije ! ta znae one vae prie koje su stigle do mene, i ta
ljutnja na mene koju nalazite u sebi? ! Zar vam ja nisam doao kao zabludjel
ima, pa vas je Allah na pravi put uputio? ! Zar vas nisam zatekao siromane,
pa vas je Allah uinio bogatim i zar niste bili neprijatelji jedni drugima, pa
je On zbliio vaa srca? ! "
"Tako je ! " , odgovorili su oni. "Allah i Njegov Poslanik su najvei do
broinitelji, i oni su najbolj i ! "
"Zato mi ne odgovorite, ensarije?", upitao i h j e Poslanik.
"Ta, ime da ti odgovorimo, Boiji Poslanie ? ! " , rekli su oni. "Do
broinstvo i svaka prednost pripadaju Allahu i Njegovu Poslaniku ! "
"Boga mi, da hoete, kazali biste ! ", rekao j e Poslanik. "I istinu biste
rekli, i to bi vam bilo potvreno ! Rekli biste: "Doli smo ti kad su te drugi u
la utjerivali, i povjerovali ti; kada si bio bespomoan pa smo te pomogli;
kada si bio odbaen, pa smo te prihvatili ; kada si bio siromaan, pa smo te
uinili nama ravnome . . . . ! " Ensarije! Zar ste vi u sebi neto osjetili zbog ono
malo dunjaluka, kojim sam one ljude elio pridobiti da prime islam, dok sam
vas prepustio vaem islamu?! Zar ne biste bili zadovoljni time, o ensarije, da
ti ljudi odu s ovcom i devom, i da se onda, s Boijim Poslanikom, vrate
vaim boravitima? ! Tako mi Onoga u ijoj je ruci Muhammedova dua, da
nije bilo hidre, bio bih jedan od ensarija, i kada bi svi ljudi ili jednim klan
cem, a ensarije drugim, ja bih iao onim njihovim! Boe moj, Ti ukai milost
ensarijama, djeci ensarija i djeci djece ensarij a ! "
Ebu Se'id kae: "Oni s u n a t o svi plakali, tako d a s u im se brade nata
pale suzama! Kad je Poslanik zavrio, samo su rekli: "Zadovoljni smo kako
je Boiji Poslanik podijelio i udijelio! "
Poslanik se zatim vratio, a oni s u se razili.

Poslanikov ivotopis 245

'Umra Boijega Poslanika iz El-Di 'rane

Ibn Ishak kae:
- Boiji Poslanik je, zatim, iz El-Di 'rane otiao obaviti 'umru, nare
divi da se preostali dio plijena zadri u Medenni 1 , na strani kanjona Ez
Zahran. Po njenom okonanju krenuo je nazad za Meinu, a za nadzornika
Mekke je imenovao 'Attaba b. Esida i s njim ostavio Mu 'aza b. Debela sa
zadatkom da ljude poduava propisima vjere i da ih ui Kur'anu. Za njim je
iao i dio preostalog plijena.
Poslanik je 'umru obavio u mjesecu zu-l-ka 'de, i u ostatku tog mjese
ca ili s poetka zu-1-hiddeta, stigao u Meinu.
Ibn Is hak kae:
- Ljudi su te godine hadd obavili onako kako su to Arapi i dotad
inili, i ovog puta je muslimane predvodio 'Attab b. Esid. Bilo je to osme
godine po hidri, dok su stanovnici Et-Taifa jo uvijek ustrajavali u svom
mnogobotvu.
Poslanik je ubrzo uao u mjesec ramazan, i tako zaao u devetu godinu."

Sluaj Ka 'ba b. Zuhejra, nakon Poslanikova odustajanja

od Et-Taifa
Po dolasku Boijega Poslanika, nakon njegova odustajanja od Et
Taifa, Budejr b. Zu hejr b . Ebu Sulma je poslao pismo svom bratu Ka 'bu b.
Zuhejru u kojem ga je izvijestio o tome da je Boiji Poslanik u Mekki pogu
bio vie ljudi koji su ga .izrugivali i vrijeali, te da su preostali kurejij ski
pjesnici: Ibn ez-Zeba 'ra i Hubejre b. Ebu Veheb, pobjegli gdje su stigli.
Poruio mu je: ako u sebi osjea potrebu, trkom idi do Boijeg Poslanika,
jer on nikoga nee ubiti ko mu doe kao pokajnik, a ako nee to uiniti,
spaavaj se gdje moe !
Kao odgovor na to njegovo pismo, Ka 'b je spjevao jedan broj stihova
koje je poslao Dubejru, a on to opet nije elio tajiti od Boijega Poslanika,
te mu ih je proitao. Kad je uo: "Neka te time napoji pouzdani ! " , Poslanik
je rekao: " Istinu je rekao, premda je veliki laac - ja sam pouzdani ! " , a kada
je uo rijei: "Moral mu je takav da mu ga ne moe naknaditi ni majkom ni
ocem! " , rekao je: "Dakako, nee se nadoknaditi ni majkom ni ocem! "
l . Medenna . mjesto nedaleko od Mekke.

246

Ibn Hiam

Ibn lshak kae:

- Kada je Ka 'b primio pismo, naao se u nedoumici i nije znao ta da
radi. Osjeao se bijedno i sam sebe saalijevao. Njegovi neprijatelji oko nje
ga su dizali halabuku i govorili: "On je mrtav ! " Na kraju, kad nije naao ni
kakva drugog izlaza, spjevao je svoju kasidu u kojoj izrie pohvalu
Boijemu Poslaniku i istie svoj strah i halabuku svojih neprijatelja klevetni
ka, a onda se zaputio prema Medini. Tamo je najprije svratio do nekog
ovjeka s kojim se poznavao jo iz Duhejne, kako mi je reeno, i taj ovjek
ga je odveo do Boijeg Poslanika u vrijeme kad je obavljao jutarnju molitvu.
Po zavretku molitve kojoj je i sam prisustvovao, pokazao mu je na njega.
"Ono je Boiji Poslanik ! ", rekao mu je. "Prii mu i zatrai od njega
sigurnost ! "
Reeno mi je da je o n priao Boijem Poslaniku, sjeo u z njega i svoju
ruku stavio u njegovu, a Poslanik ga do tad nije poznavao.
"Boiji Poslanie" , rekao mu je, "doao ti je Ka'b b. Zuhejr, kao po
kajnik i musliman i hoe da od tebe zatrai sigurnost, pa hoe li to primiti
od njega ako ti ga dovedem? ! "
"Hou ! ", odgovorio j e Poslanik, a on je rekao:
"Ja sam, Boiji Poslanie, Ka'b b. Zuhejr!"
Ibn Ishak dalje kae:
- 'Asim b. 'Umer b. Katade mi je priao da je tad jedan od ensarija
skoio prema njemu govorei:
"Boiji Poslanie, pusti me da tom Allahovom neprijatelju odrubim
glavu ! "
"Ostavi ga! ", odgovorio m u j e Poslanik. "Doao je kao pokajnik i
odrie se onoga to je bilo prije ! "
Ka 'b se zbog ovoga jako naljutio n a ensarije, osobito s toga to s u se
svi muhadiri o njemu izraavali samo pohvalno. Kad je doao pred
Boijega Poslanika, spjevao je itavu kasidu.

Bitka na Tebuku mjeseca redeba devete godine po Hidri

Boiji Poslanik je vrijeme izmeu zu-1-hiddeta i redeba proveo u
Medini, a onda je naredio da se izvre pripreme za napad na Bizantijce.
Vie naih uenjaka, meu kojima i Ez-Zuhri, Jezid b. Ruman, 'Ab
dullah b. Ebi Bekr, 'Asim ibn 'Umer b. Katade i drugi, bavili su se B itkom

Poslanikov tivotopis 247

na Tebuku, svako prema svojim osobnim saznanjima, tako da kod svakog od

njih nalazimo poneto to nedostaje kod drugih.
Oni navode da je Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, svojim
ashabima naredio da izvre temeljite pripreme za pohod na B izantijce i to u
vrijeme koje je bilo vrlo nepogodno za ljude, kad su bile velike vreline i cije
lim podrujem vladala sua, kad su dozrijevali plodovi i kad su ljudi najvie
voljeli boraviti u hladu, meu tim plodovima, letargino se preputajui vre
menu i mrzei da ih iko bihuzuri. Poslanik je inae rijetko kad polazio u
neku bitku otvoreno govorei kuda ide. U glavnom se o tome izraavao u alu
ziji i spominjao neku drugu stranu - ne onu koju je namjeravao. Meutim, u
sluaju Bitke na Tebuku, postupio je drukije: nju je javno obznanio ljudi
ma, jer je put do tamo bio dalek, jer je vrijeme bilo teko i jer je bilo mnogo
neprijatelja koji su njega imali za cilj .
Zbog svega toga ljudi s u se posebno trebali pripremiti, to j e on
naroito naredio, rekavi im da namjerava napasti B izantijce.
Jednoga dana, dok su tako trajale pripreme, Poslanik je upitao Dedda b.
Kajsa, ovjeka iz Benu Seleme: "Dedde, hoe li ti ovoga ljeta u borbu protiv
utih?! " 1 "Boiji Poslanie", odgovorio je on, "zar me nee osloboditi i ne dovo
diti me u iskuenje?! Ta moj narod dobro zna da nema ovjeka koji vie voli
ene od mene i ja se plaim, kad ugledam ene onih utih, da se neu moi
strpjeti ! " "Oslobaam te ! ", rekao mu je Poslanik i okrenuo se od njega. O El
Deddu b. Kaj su je objavljen ovaj ajet: Ima licemjera koji vele: "Dozvoli mi da u
boj ne idem i na kunju me ne stavljaj!" A eto, ba u smutnji propadoe!
Dehennem e doista obuhvatiti sve nevjernike! (Et-Tevbe, 49.), tj. ako se boji
iskuenja od strane ena bizantijskih, to uz to i nije pravi razlog, iskuenje u
koje je zapao svojim izostajanjem iza Boijega Poslanika i svojim samoodv
raanjemje mnogo vee! On kae: "Iza njega je, doista, Dehennem! "
Licemjeri s u jedni drugima govorili: "Gdje ete po ovoj vrelini !?",
izbjegavajui tako dihad, sumnjajui u Istinu i proturajui kojetarije o
Boijem Poslaniku. O njima je Uzvieni Allah objavio: I jo su meu se go
vorili: "Ne idite u borbu po egi ! " Ti reci: "Vatra Dehennema ea je! " O,
kad bi oni razmislili! Neka se oni malo smiju i dosta plau! To im je nagrada
za ono to stekli su! (Et-Tevbe, 8 1 .-82.) .
Ibn Ishak kae:
- Boiji Poslanik je zatim intenzivirao pripreme za put i od ljudi je za
traio da se s tim pouri, dok je imunije podsticao da izdvajaju iz svojih
sredstava i da donose to je potrebno na Boijem putu. Neki imuni ljudi su
l . uti : Benu el-asfer - tj. Bizantijci.

248 Ibn Hiam

tako donosili i obilno prilagali. ' Usman b. 'Affan je tom prilikom izdvojio
ogromna sredstva, kao niko drugi. 1
Nekoliko ljudi je, opet, Boijem Poslaniku dolo plaui. Radi se o
njih sedam, od kojih su neki bili ensarije, a neki iz drugih plemena; to su: iz
Benu 'Amra b. 'Avfa: Salim b. 'Umejr, zatim 'Ulbe b. Zejd, iz Benu Harise;
Ehu Lejla ' Abdurrahman b. Ka'b, iz Benu Seleme; 'Abdullah b. el-Mugaffel
el-Muzni, ili kako neki kau: 'Abdullah b. 'Amr el-Muzni; Hermijj b. 'Ab
dullah, iz Benu Vakifa i ' Irbad b. Sarija el-Fezzazi.
Oni su, budui da su bili jako siromani, traili od Boijega Poslanika
da im pronae mjesto na kakvoj ivotinji, i kad im je on rekao da im to ne
moe pronai, okrenuli su se oiju punih suza, alosni to nita nemaju pri
loiti.
Doznao sam da je Ibn Jamin b. ' Umejr b. Ka'b en-Nadri susreo Ehu
Lej lu ' Abdurrahmana ibn Ka 'ba i 'Abdullaha b. Mu gaffe la, obojicu upla
kane, i kad ih je upitao zato plau, rekli su mu: "Bili smo kod Boijega Pos
lanika da nam nae mjesto na kakvoj ivotinji, ali nam ga on nije mogao
pronai, a mi nemamo nita ime bismo sebi mogli osigurati polazak s
njim! "
On i m je tad dao svoju devu na kojoj je donosio vodu. Oni su odmah
na nju stavili sedlo, a on im je doturio jo i neto datula i tako su poli s
Boijim Poslanikom.
Navodi se da je to zapravo bila grupa ljudi iz Benu Gifara.
Zatim je Poslaniku dolo vie Arabija, sa razliitim izgovorima i
opravdanjima, ali im Allah Uzvieni to nije uvaio.
U meuvremenu se Poslanik jednako spremao za put, i izvrio posl
jednje pripreme. Jedna grupa muslimana, koja je inae imala namjeru krenuti
s njim, bila je, na ovaj ili onaj nain, sprijeena i tako su izostali, no svakako
ne iz sumnje ili dvoumljenja. Meu njima su bili i Ka'b b. Malik b. Ehu
Ka'b, Murare b. Rebi' , Hilal b. Umejje i Ehu Hajsema - svi vrlo iskreni ljudi,
u iju se odanost islamu nimalo nije sumnjalo.
Poslanik se, po polasku, najprije ulogorio u Senijjet el-Veda'u2
Meutim, neto nie od njega je 'Abdullah b. Ubejj postavio svoj logor, od
vojen od njegovog, tamo prema Zubabu.3 Neki tvrde da ovaj njegov logor
2. Ibn Hi am kae: - Priali su mi neki kojima ja potpuno vjerujem da je 'Usman b. 'Af
fan za vojsku koja se spremala za Bitku na Tebuku, izdvojio hiljadu dinara, na ta je Boiji
Poslanik rekao: "Boe, Ti budi zadovoljan s ' Usmanom, jer i ja sam s njim zadovoljan ! "
2 . Senijjetu-1-Veda' - ime prijevoja iznad Medine, na putu za Mekku.
3. Zu bab - brdo u Medini.

Poslanikov tivotopis 249

nije bio nimalo manji od Poslanikovog i kad je Poslanik krenuo dalje, 'Ab
dullah b. Ubejj je ostao iza njega, zajedno s licemjerima i surnnj ivcima.
Kako je Poslanik 'Alija b. Ehu Taliba bio ostavio za sobom da mu se
brine za porodicu, naredivi mu da stalno bude uz njih, licemjeri su odmah o
njemu poeli iriti dezinformacije.
" Boga mi ga je ostavio samo zato da ga potedi i da izbjegne ovu
patnju ! ", govorili su.
uvi takvu priu, 'Ali je istog asa zgrabio svoje oruje i krenuo pra
vo Boijem Poslaniku, koji se bio zaustavio u EI-Dureu. 1
"Boiji Poslanie", rekao mu j e po dolasku, " licemjeri tamo tvrde da
si me ti zadrao u Medini kako bi me potedio i oslobodio ove patnje? ! "
"Lau ! " , odgovorio j e Poslanik. "Zadrao sam te tamo zbog onih koje
sam ostavio za sobom, i zato idi nazad i zamijeni me i meu mojima i meu
svojima ! Zar ti ne eli, o 'Ali, da u odnosu na mene bude poput Haruna u
odnosu na Musaa, jedino to poslije mene nema vie Poslanika ! ?"
Tako se 'Ali opet vratio u Meinu, dok je Boiji Poslanik dalje nasta
vio put.
Nakon to je Poslanik ve bio otiao iz Medine, Ehu Hajseme se, u
danu s paklenom vrelinom, vratio da nekoliko dana provede sa svojim
ukuanima. Svoje dvije ene je zatekao u kolibama od granja 2 u njegovoj
bai. Svaka je svoju kolibu bila poprskala vodom, njemu rashladila vodu i
spremila mu hranu. Kad je stigao, stao je i s vrata kolibe pogledao u svoje
ene i u ono to su mu bile pripremile. "Boiji Poslanik je tamo na usijanom
suncu i vrelom vjetru, a Ehu Hajseme ovdje u ugodnom hladu sa pripremlje
nom hranom i lijepom enom boravi na svome imanju ! " , rekao je. "Nije pra
vo ! " Zatim je dodao: " Allaha mi, neu ui u kolibu nijedne od vas prije no
to se prikljuim Boijem Poslaniku ! Spremite mi to treba za put ! "
Potom j e izveo svoju devu koju j e koristio z a donoenje vode, stavio
na nju sedlo i odmah krenuo u potragu za Boijim Poslanikom, sve dok ga
nije stigao u Tebuku. Usput je sustigao 'Umejra b. Veheba el-Dumehija,
koji je takoer traio Poslanika, pa su se udruili. Kad su se ve bili primakli
Tebuku, Ehu Hajseme mu je rekao: "Ja pri sebi imam jedan grijeh, pa ne bi
bilo zgoreg da malo ostane iza mene, dok ja ne doem do Boijega Posla
nika ! " Ovaj je tako i uinio.

l . El-DureS - mjesto tri milje udaljeno od Medine, u pravcu Sirije.

2. Kolibe od granja ('ari) - pravili su ih za vrijeme velikih vruina i odozgo pokrivali
granjem, tako daje vrelina u njima bila manja nego u kuama.

250

Ibn Hiam

Dok se primicao Boijem Poslaniku, koji se u tom momentu sputao

u Tebuk, ljudi su rekli : "Eno tamo nekog jahaa - ide prema nama ! "
"Budi to ti, Ebu Hajseme ! " , kazao j e Poslanik.
"Boiji Poslanie, Allaha nam i jest on - Ebu Hajseme ! " , rekli su .
Kad je doao do njih, natjerao je devu da klekne, a onda priao i poz
dravio se s Boijim Poslanikom.
" B io si se primakao propasti, Ebu Hajseme ! " , rekao mu je Poslanik, a
on mu je zatim ispriao kako je sve bilo.
"S bajram! " , rekao je Poslanik i od Allaha mu zatraio svako dobro.
Prolazei kroz El-Hidr 1 , Boiji Poslanik se tu zaustavio i ljudi su iz
tamonjih bunare va bili sebi natoiti vode, a kad su se vratili, Poslanik je re
kao: "Nemojte da biste pili tu vodu, niti da biste je koristili za abdest ! Tijesto
koje ste s njom zamijesili, dajte devama, i nemojte ga vi jesti ! I neka niko od
vas noas nipoto ne izlazi sam ! "
I ljudi s u postupili po rijeima B oijeg Poslanika, izuzev dvoj ice iz
Benu Sa ' ide: jedan je izaao zarad fizioloke potrebe, a drugi da potrai
devu. Prvog je tamo u zahodu zahvatilo guenje, dok je drugog ponio vjetar i
bacio ga na brda plemena Tajji ' . Kada je saznao za to, B oiji Poslanik je re
kao: "Zar vam nisam zabranio da izlazite sami ? ! " Zatim je za onog kojeg je
u zahodu zahvatilo guenje uputio dovu, te ga je to prolo, dok je onog dru
gog, koj i je pao na brda Tajji 'a, pleme Tajji ' poklonilo B oijem Poslaniku
nakon njegova povratka u Meinu.
Ujutro sljedeeg dana ljudi uza se nisu imali nimalo vode, pa su se na
to poalili Poslaniku, i on je odmah Allahu uputio dovu te je On poslao
oblak iz kojeg se prosula kia. Tako su utolili e i jo sa sobom ponijeli po
trebnu koliinu vode.
Odatle je Poslanik nastavio dalje i negdje u putu mu se zagubila deva,
pa su ashabi poli da je trae. U tom momentu je kod Poslanika bio jedan
ashab po imenu ' Umare b. Hazm, ovjek koji je prisustvovao i 'Akabi i Be
dru, inae amida Benu ' Amra b. Hazma, s kojim je, tamo u njegovu zastaja
litu, bio i jedan munafik - Zejd b. el-Lusajt el-Kajnuka'i.
I dok je ' Umare bio kod Boijega Poslanika, ovaj El-Lusajt je tamo u
njegovu zastajalitu rekao: "Zar Muhammed ne tvrdi da je poslanik i da vam
govori o vijestima nebesa, a evo ga ne zna gdje mu je deva? !
Poslanik je tada rekao, a ' Umare je jo uvijek bio kod njega: "Neko je
rekao: "Ovaj Muhammed vam govori da je poslanik i tvrdi da vam kazuje
vijest sa nebesa, a ne zna ni gdje mu je deva! Ja, Allaha mi, znam samo ono
l.

El-Hidr - selo na jednoj strani M edine, u kojem su bili bunare vi Benu Sulejma.

Poslanikov tivotopis 25 1

emu me Allah podui, a On mi je evo pokazao gdje mi je deva: nalazi se u

ovoj dolini, u tom i tom klancu, povodac joj se zakaio za neko drvo! Idite i
dovedite je ! "
Oni s u otili, i ubrzo doli sa devom, a ' Umare se vratio svom zastajalitu.
" Boiji Poslanik nam maloprije ispria vrlo udnu stvar ! " , rekao je po
dolasku. "Neko je neto rekao i Allah ga je izvijestio da je reeno to i to ! " upravo ono to je rekao Zejd b. Lusajt. Na to je jedan od prisutnih, koj i nije
bio tamo kod Poslanika, rekao: "To je, Allaha mi, rekao Zejd prije nego e
ti doi ! "
'Umare j e odmah priao Zejdu i udario ga po vratu.
"Ovamo Allahovi robovi ! " , rekao je. "Nisam ni znao da uzase imam
ovu nesreu ! Gubi se odavde, Allahov neprijatelj u ! Vie nee biti sa
mnom! "
Neki tvrde d a se Zejd nakon toga pokajao, dok drugi kau d a s e oko
njega uvijek vrtilo zlo, sve do smrti mu.
Poslanik je potom krenuo dalje. Kad bi neko od ljudi zaostao, oni su
govorili: - Boiji Poslanie, taj i taj ostade iza nas ! " , a on je samo odgovarao:
"Pustite ga - ako u njemu bude dobra, Allah e vam ga ve nekako prikl
juiti, a ako ne bude, onda e vas njega rijeiti ! " ak i kad je reeno: " B oiji
Poslanie, zaostade Ebu Zerr - deva mu neto usporava! " , opet je rekao:
"Pustite ga, ako u njemu bude dobra, Allah e vam ga prikljuiti, a ako ne
bude, rijeit e vas Ebu Zerra! "
Ebu Zerr je jedno vrijeme oklijevao na svojoj devi i kad j e ve sasvim
bila usporila, uzeo je opremu i ponio je na svojim leima, te pjeice slijedio
trag Boijega Poslanika. Kad se Poslanik bio zaustavio na jednoj od svojih
postaja, neko od muslimana je primijetio: " B oiji Poslanie, eno tamo nekog
ovjeka, ide putem sam ! " " Budi to ti, Ebu Zerre ! ", odgovorio je Poslanik.
Kad su ga bolje osmotrili, rekli su: "I jest, Allaha nam, Ebu Zerr, Boiji Pos
lanie ! " "Neka se Allah smiluje Ebu Zerru ! " , kazao je Poslanik "Ide sam,
umrijee sam i sam e biti proivljen ! "
'Abdullah b . Mes 'ud kae:
" Kada je ' Usman Ebu Zerra protjerao u Er-Rebezu 1 , gdje ga je i sti
gla njegova sudbina, uz njega su bili samo ena mu i djeak. I on im je opo
ruio: "Ogasulite me i umotajte u efine, a onda me stavite na otvoren put i
prvom jahau koji naie recite: "Ovo je Ebu Zerr, ashab Boijega Poslanika,
pomozite nam da ga ukopamo ! "
l . Er-Rebeza - ime mjesta u Arabiji.

252

Ibn Hiam

Kada je preminuo, tako su s njim i postupili, i stavili ga na otvoren

put. Utom je naiao 'Abdullah b. Mes'ud, s jednom grupom Iraana koji su
poli da obave 'umru, pa ih je prestraila denaza nasred puta, koju deve za
malo nisu pregazile.
Onda im je priao djeak.
"Ovo je Ebu Zerr", rekao im je, "ashab Boijega Poslanika. Pomozite
nam da ga pokopamao ! "
Na to je 'Abdullah b . Mes 'ud poeo plakati.
"Istinu je rekao Boiji Poslanik: " , rekao je,"ide sam, umrijee sam i
sam e biti proivljen ! "
Zatim su sjahali i pokopali ga, a onda im j e 'Abdullah b . Mes 'ud is
priao ta se ranije desilo s njim i ta mu je rekao Boiji Poslanik na svom
putu prema Tebuku . "
Kada j e Boiji Poslanik stigao u Tebuk, doao mu j e Johanna b.
Ru 'be, vlasnik luke Ile 1, i s njim se mirno dogovorio, pristajui na davanje
dizje 2, a isto to su uinili i stanovnici Derbae i Ezruha. Poslanik im je za
to napisao i pismenu potvrdu, koja se i sada nalazi kod njih.
Johanni b. Ru 'betu je napisao sljedee:
"U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog. Ovo je garancij a od Allaha
i od Muhammeda, Boijeg poslanika, Johanni b. Ru 'betu i stanovnicima Ile
za njihove lae i karavane, na kopnu i moru. Oni se nalaze pod zatitom Al
laha i zatitom Muhammeda poslanika, kao i stanovnici Sirije, Jemena i mor
eplovci koji budu s njima. Ko od njih uini kakvo zlodjelo, nee se moi is
kupiti imetkom. Ovo je punovane za svakog ko ga uzme! Nije doputeno da
im se uskrauje voda koju crpe, niti da im se zabranjuje put kojim ele ii,
kako na kopnu, tako i na moru ! "

Poslanik alje Halida ibn el-Velida Ukejdiru Dumi

Zatim je Boiji Poslanik pozvao Halida b. el- Velida i poslao ga Ukej
diru Dumi, odnosno Ukejdiru b. 'Abdulmeliku, kralju Kinde, inae
kraninu .
"Nai e ga kako lovi kravu ! " , rekao mu je pred polazak, i Halid je
krenuo.

J.
2.

Ila - nekadanja luka na Crvenom moru.

Dizja - glavarina, vrsta poreza (op. prev.).

Poslanikov tivotopis 253

Kad se primakao njegovoj tvravi toliko da se i golim okom mogao

vidjeti, no je bila vedra i puna mjeseine, a on je sa svojom enom bio na
terasi, kad su odjedanput krave poele rogovima strugati po vratima dvorca.
"Jesi li ikada vidio neto ovakvo? ! " , upitala ga je njegova ena. " Ne, Boga
mi ! " , rekao je on. "A ko bi ovo propustio?", upitala je. "Ne bi niko ! " , odgov
orio je on, siao i naredio da mu se osedla konj . S njim je jo uzjahala grupa
njegovih ukuana medu kojima je bio i brat mu po imenu Hassan. Sobom su
ponijeli kratka lovaka koplja, i tek to su izali napolje, naila je konjica
Boije ga Poslanika i sve ih pohvatala, osim brata mu, koji je ubijen, a koji je
na sebi imao kaftan od brokata ukraen zlatnim listiima. Taj kaftan je Halid
uzeo sa njega i poslao Boijem Poslaniku prije svoga dolaska.
Enes ibn Malik kae:
"Ja sam vidio Ukejdirov kaftan kad je donesen pred Boijega Poslani
ka. Muslimani su ga dodirivali svojim rukama i divili se njegovoj ljepoti.
"Zar se tome divite ? ! " , rekao im je Poslanik. "Tako mi Onoga u ij oj je ruci
moja dua, rupci Sa'ada b. Mu 'aza u Dennetu su mnogo ljepi od toga ! "
Ibn Ishak kae:
- Potom je Halid pred Boijega Poslanika doveo Ukejdira, pa mu je
on potedio ivot, a ovaj je s njim dogovorio mir i pristao na davanje dizje.
Poslanik ga je zatim pustio i on se opet vratio u svoje mjesto. "
Boiji Poslanik j e u Tebuku proveo vie od deset noi, ne idui niku
da dalje, a potom se zaputio prema Medini. Na tom njihovom putu, u jednoj
dolini po imenu El-Muekkak, nalazila se voda koja je curila iz stijene, a
koja je mogla biti dovoljna jednom, dvojici i najvie trojici konjanika. Boiji
Poslanik im je rekao: " Ko prije nas stigne do te doline, neka nipoto ne uzi
ma vodu iz nje dok mi ne doemo ! " No, prije njega je tamo stigla jedna gru
pa licemjera i iscrpjela svu vodu koja se tu nalazila, tako da Poslanik, kada
se tu zaustavio, nije zatekao nita.
" Ko je ovdje doao prije nas?", upitao je i oni su mu ih nabrojali. "Zar
im ja nisam zabranio da ita odavde zagrabe prije nego ja stignem? ! " , rekao
je Poslanik i prokleo ih, te Allahu uputio dovu da ih kazni . Zatim je sjahao i
stavio ruku pod stijenu i u nju nasuo neto vode i njom pokropio to mjesto,
a onda ga rukom pobrisao. Uz to je i neto prouio, i otuda je iknula voda
"praena zvukom poput grmljavine ! " , kako to kau oni koji su to uli. Tad su
se svi ljudi mogli napiti i jo su natoiti za puta! Na kraju je Boiji Poslanik
rekao: "Ako poivite, ili ko od vas poivi, sigurno e uti za ovu dolinu - ona
je mnogo plodnija od zemljita koje se nalazi i ispred i iza nje ! "
Ibn lshak kae:
- Ibn ihab ez-Zuhri spominje, pozivajui se na lbnu Ukejmeta el
Lejsija, a ovaj na bratia Ehu Ruhma el-Gifarija, koji kae da je uo Ehu

254 Ibn Hiam

Ruhma Kulsuma b. el-Hasina, jednog od Poslanikovih ashaba koji su mu is
kazali prisegu na vjernost tamo pod onim drvetom, da kae: "Uestvovao
sam s Boijim Poslanikom, sallellahu ' alejhi ve sellem, u pohodu na Tebuk i
jedne noi, dok smo bili u El-Ahdaru, iao sam nedaleko od njega. Tu je Al
lah na nas spustio drijeme. Kad sam se poeo buditi, vidio sam da se moja
deva primakla njegovoj, pa sam se pobojao da mu ne ozlijedi nogu u uzengi
j i, te sam je pomalo tjerao od njega, ali me domalo opet oko prevarila i zanio
me san, jer smo bili duboko u noi. Moja deva se tako stisla uz Poslanikovu,
a noga mu je bila u uzengiji. Ja sam se probudio tek na njegov uzvik: "Ah ! "
"Oprosti, Boiji Poslanie ! ", rekao sam, a on je samo prozborio:"ldi ! "
Onda me j e poeo pitati o ljudima i z Benu Gifara, koji s u izostali, i ja
sam mu ih nabrojao. Zatim me upitao: "A ta su uradili oni bijele puti, viso
ki, rijetkih brada i tankih obrva?" pa sam mu ja ispriao i o njihovu izostan
ku. "A oni tamnoputi, niski?", upitao je, a ja sam rekao: "Boga mi, ne znam
da takvih ima meu nama ! " "Ma, oni to imaju stoku tamo u ebeketu
edehu" 1 , rekao je i ja sam se sjetio da je jedna grupa takvih bila u Benu Gi
faru. Sjetio sam se da su bili iz plemena Eslem, i da su bili nai saveznici.
"Boiji Poslanie," odgovorio sam mu, "to su ljudi iz Eslema; bili su nam
saveznici." "Nj ihovo izostajanje nije moglo sprijeiti nijednog od njih da na
svoju devu natovari nekog vrijednog ovjeka za borbu na Boijem putu" , re
kao je on, "inae bih ja to radije zadrao za sebe, i bilo bi mi drae da izosta
nu muhadiri, ensarije i ljudi iz Gifara i Eslema! "

Delegacija Sekifa i njeno primanje islama mjeseca ramazana

devete godine po Hidri
Ibn Ishak kae:
- Boiji Poslanik se s Tebuka vratio u Meinu u mjesecu ramazanu, i
u tom mjesecu je kod njega dola delegacija plemena Sekif.
Naime, kad se Boiji Poslanik, nakon odustajanja od njih, vraao pre
ma Medini, za tragom mu je iao 'Urve b. Mes 'ud es-Sekafi i sustigao ga
prije njegova ulaska u Meinu. Tu je odmah primio islam i zatraio od Pos
lanika da se sada s islamom vrati svome narodu. Poslanik mu je, kako to
kau njegovi, na to rekao: "Ubie te ! " , jer se i osobno uvjerio u njihovu osor
nost i odbojnost koju su pokazivali. "Ja sam njima drai od njihovih prvo
roenih, Boiji Poslanie ! "2, odgovorio je ' Urve.
J.

ebeketu edeh - jedna od nastambi plemena Gifar i Eslem.

2. Ibn Hi am kae: - Neki kau da je rekao: "Od njihova oi njeg vida! "

Poslanikov tivotopis 255

On je meu njima doista bio j ako omiljen i njegova rije se sluala.

Tako im je i poao da ih pozove u islam nadajui se da e ga, zbog ugleda
koji je uivao meu njima, i posluati. Meutim, im se on iz svoje sobe ok
renuo prema njima, obznanjujui im svoj u vjeru i pozivajui ih u islam, oni
su ga sa svih strana zasuli strijelama. Jedna ga je i pogodila i od toga je
umro. Pleme Benu Malik je tvrdilo da ga je pogodio jedan njihov ovjek,
izvjesni Evs b. 'Avf, iz Benu Salima b. Malika, dok je El-Ahlaf tvrdio da je
to uradio nj ihov, iz Benu ' Attaba b. Malika, izvijesni Vehb b. Dabir.
" Kako ti gleda na ovu svoju krv?", upitali su 'Urveta na samrti. "Vi
dim to kao poast kojom me Allah poastio", rekao je, "i kao pogibiju na
Boijem putu koju mi je darovao ! Mislim da sam jednak onim ehidima koji
su poginuli borei se s Boijim Poslanikom prije nego je otiao od vas, pa
me zato ukopajte meu njih ! "
Tvrde da j e Boiji Poslanik z a njega rekao: "On j e u svome narodu
poput onoga iz sure Jasin u odnosu na njegov narod! " 1
Nekoliko mjeseci nakon ubistva ' Urveta pleme Sekif je poelo
vijeati meu sobom i doli su do zakljuka da oni nisu u stanju ratovati
protiv svih onih arapskih plemena koja ih okruuju, a koja su primila islam i
Poslaniku izrazila svoj u odanost. Saglasili su se s tim da poalju jednog
ovjeka do Boijeg Poslanika, kao to su poslali i ' Urveta, i u vezi s tim su
porazgovarati s 'Abdu Jalilom b. 'Amrom b. 'Umejrom, koji je bio istih go
dina kao i 'Urve b. Mes' ud, no kad su mu izloili svoj u odluku, on je odbio
to prihvatiti bojei se da se, kada se vrati, i prema njemu ne postupi onako
kako se postupilo s ' Urvetom.
"Uiniu to", rekao je, "samo ako sa mnom poaljete jo ljudi ! "
Nakon dodatnog vijeanja dogovorili su d a s njim poalju jo dvojicu
ljudi iz El-Ahlafa i trojicu iz Benu Malika - da ih, dakle, ukupno poe est. S
' Abdu Jalilom su poslali: El-Hakema b. ' Amra b. Veheba b. Mu 'attiba,
urahbila b. Gajlana b. Selemu b. Mu'attiba i iz Benu Malika: 'Usmana b.
Ebi el- ' Asa b. B ira b. ' Abdi Duhmana, iz Benu Jesara, zatim Evsa b. 'Avfa,
iz Benu Salima i Numejra b. Hareu b. Rebi'a, iz Benu el-Harise.
' Abdu J alil je poao s njima, kao njihov prvak i voa puta. Sa sobom
ih je poveo iskljuivo iz bojazni da se i s njim ne uini isto to i s 'Urvetom
b. M es 'udom, jer kad se vrate u Et-Taif, sa svakim od njih e se pozabaviti
njegova druina.

l . Vidjeti suru Ja-sin, od 1 3. do 27. ajeta. 'Urve je ovdje usporeen s onim treim
ovjekom koji se tamo spominje (op.prev.).

256

Ibn Hiam

Kad su se primakli Medini, spustili su se u jedan kanal i tu zatekli El

Mu giru b. u'beta koji je u vrijeme svoje smjene na tom mjestu napasao
jahae deve Boijega Poslanika, iju su ispau ashabi inae nadzirali na
smjenu. Ugledavi ih, on je kod njih ostavio te deve i trkom odjurio da
Boijeg Poslanika obraduje njihovim dolaskom. Prije nego to je stigao do
Poslanika, susreo ga je Ebu Bekr es-Siddik i on mu je ispriao o Sekifovim
jahaima, da su doli s namjerom da prime islam i iskau prisegu na vjer
nost, s tim da im Boiji Poslanik postavi uvjete i saini im pisani dokument
za njihov narod, njihova podruja i imovinu. "Zaklinjem te Allahom", rekao
mu je Ebu Bekr, "nemoj otii Poslaniku prije mene - volio bih ja biti taj koji
e mu to rei ! "
El-Mugira je pristao i kod Boijeg Poslanika je uao Ebu Bekr i on
mu ispriao o njihovu dolasku.
El-Mugira se vratio onima tamo i s njima se malo opustio, te ih
poduio kako e pozdraviti Boijega Poslanika, ali su ga oni ipak pozdravili
predislamskim pozdravom!
Kad su doli kod Boijega Poslanika, on im je, kako tvrde, na jednoj
strani svoje damije razapeo ator. Dok su pisali dokument, izmeu njih i
Poslanika je posredovao Halid b. Se 'id b. el- 'As, koji je iao as tamo, as
ovamo. Halid je dokumenta pisao svojom rukom, a oni su ili ak dotle da ni
hranu koja im je dolazila od Poslanika nisu htjeli jesti prije nego je isproba
Halid, sve dok nisu zavrili s pisanjem i izjavili svoje prihvaanje islama!
Oni su, izmeu ostalog, od Boijega Poslanika traili da im ostavi
Gorostasa, odnosno idola El-Lata, i da ga ne rui za naredne tri godine. Kada
Poslanik nije na to pristao, smanj ivati su godinu po godinu, dok ga na kraju
nisu molili za samo jedan mjesec nakon povratka! Poslanik je odbio prihvati
ti bilo koji odreeni rok, a oni su, kako su isticali, to pravdali time da se mo
raju zatititi od svojih bezumnika, ena i djece, te da svoj narod ne bi eljeli
prestraiti ruenjem tog idola prije nego u njih ue islam. Meutim, Poslanik
je sve to odbio i insistirao je na tome da tamo poalje Ebu Sufjana b. Harba i
El-Mugiru b. u 'beta, da ga oni porue.
Pored toga to su traili da im se ostavi Gorostas, od Poslanika su
traili jo i da ih oslobodi namaza i da svoje kumire ne rue svojim rukama.
" to se tie vaeg ruenja kumira, toga emo vas potedjeti" , rekao im
je Poslanik, "a to se tie namaza - nikakva dobra nema u vjeri u kojoj nema
namaza! "
"Daemo ti ih, Muhammede", odgovorili su oni, "makar to bio i kuka
viluk! "
Kad s u izjavili svoje prihvaanje islama, i kada im j e Poslanik sainio

Poslanikov ivotopis 257

pismeni dokument o tome, za vou im je odredio 'Usmana b. Ebi el- 'Asa,

najmlaeg meu njima. On je, naime, pokazivao najvie elje da se upozna s
propisima islama i naui Kur' an. Tako je i Ebu Bekr rekao Poslaniku:
"Boiji Poslanie, ini mi se da je od svih njih najvie ovome mladiu stalo
do toga da se uputi u propise islama i da naui Kur' an ! "
Na kraju, kada j e sve bilo gotovo i oni polazili nazad, Poslanik je s
njima poslao i Ebu Sufjana b. Harba i El-Mugiru b. u 'beta, s ciljem da
porue Gorostasa, i oni su poli sa njima. Dok su prilazili Et-Taifu, El
Mugira je htio Ebu Sufjana pro turiti naprijed, ali je to ovaj odbio.
"Ui ti meu svoj narod ! " , rekao mu je i zadrao se na svom posjedu
u Zu el-Hudumu. 1
im je El-Mugire b. u 'be stigao, odmah se ispeo na Gorostasa i
poeo ga udarati krampom. Njegov narod, pleme Benu Mu'atteb, je stao iza
njega bojei se da i njega ne zadesi ono to je zadesilo 'Urveta. ene pleme
na Sekif su tada izale otkrivenih lica i plakale gledajui ta se zbiva s Go
rostasom. Rekle su:
"Sigurno e se rasplakati Deffa '2
to ga pustie nevaljalci,
sablji nevini! "
Dok je El-Mugira Gorostasa udarao sjekirom, Ebu Sufjan je govorio:
"Jao tebi ! Teko tebi ! " Kad je zavrio i Gorostasa sasvim poruio, pokupio je
njegov nakit i ostale vrijednosti koje su tu bile - zlato i biserne koljkice, a
onda poslao po Ebu Sufjana.
Ovdje treba naspomenuti da su jo ranije, kada je ubijen ' Urve, Ebu
Mulejh b. ' Urve i Karib b. el-Esved doli kod Boijega Poslanika, prije zva
nine delegacije Sekifa, i izrazili elju da se odvoje od Sekifa i da ih on nika
da ni u emu ne poistovjeuje s njima. Tada su primili i islam, i Poslanik im
je rekao: "Sada uzmite za prijatelja nekog drugog, koga elite ! " "Za prijatelja
uzimamo Allaha i Njegova Poslanika! " , rekli su oni, a Poslanik je dodao: "I
vaeg dajdu, Ebu Sufjana b. Harba! " "I naeg dajdu Ebu Sufjana! " , rekli su
oni.
Sada, kad su i stanovnici Et-Taifa primili islam, i kad je Poslanik
tamo poslao Ebu Sufjana i El-Mugiru da porue Gorostasa, Ebu Mulejh ibnu

1 . El-Hudum - voda koja se nalazi iza doline El-Kura.

2. Deffa' - intenzivirani oblik participa aktivnog od glagola defe 'a-jedfe 'u to znai brani
ti. Tako su ga nazivali jer su vjerovali da ih on brani od neprij atelja i otklanja od njih nevolje.

258 Ibn Hiam

' Urve je zamolio Boijega Poslanika da iz sredstava Gorostasa izmiri dug
koji je ostao iza njegova oca 'Urveta, i Poslanik je pristao. "Izmiri i dug El
Esveda, Boiji Poslanie ! ", rekao je Karib b. el-Esved. ' Urve i El-Esved su,
naime, bili rodena braa, od jednog oca i jedne majke, a na ovu njegovu mol
bu Poslanik je rekao: "El-Esved je umro kao mnogoboac ! " "Ali, Boiji Pos
lanie", insistirao je Ka.rib, "i muslimana vee krvna veza", mislei pritom na
sebe, "taj dug je, naime, sada na meni i od mene se trai da ga izmirim! "
Poslanik je zatim Ehu Sufjanu naredio da i z Gorostasove imovine iz
miri dugove i ' Urveta i El-Esveda.
Tako je El-Mugire, im je sakupio tu imovinu, rekao Ehu Sufjanu:
"Boiji Poslanik ti je naredio da izmiri dugove ' Urveta i El-Esveda! ", i on
je to odmah uinio.
Tekst dokumenta koji je Boiji Poslanik sainio delegacij i Sekifa glasi:
" U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog. Od Muhammeda, Boijega
poslanika, vjernicima: drvee drae, koje raste u Veddu1 , neka se ne sijee.
Ko bude uhvaen da ini takvo neto, bie bievao i oduzet e mu se njegova
odjea! Ko to prekri, bie uhvaen i isporuen Muhammedu poslaniku. Ovo
je zapovijest Boijega poslanika Muhammeda, sallellahu 'alejhi ve sellem!
Dokument je pisao Halid b. Se'id, po naredbi poslanika Muhammeda
b. 'Abdullaha, i ko god ga prekri, sam sebi e nasilje uiniti u onome to mu
je naredio Muhammed, Boiji poslanik ! "

Deveta godina p o Hidri ili godina deputacija - objavljivanje

sure El-Feth
Ibn ls hak kae:
- Nakon to je Boiji Poslanik osvojio Mekku, zavrio s Tebukom, a
pleme Sekif dalo prisegu na vjernost i primilo islam, Poslaniku su sa svih
strana poele stizati deputacije Arapa. 2
Arapi su, naime, iekivali kako e se prema islamu odnositi Ku
rejije, jer su oni vodili i usmjeravali sva ostala arapska plemena, oni su bili
ljudi Ka'be i Harema, i direktni potomci lsma' ila, sina Ibrahimova, neka je
na njih mir i blagoslov Boiji; jednom rijeju - bili su vode Arapa, to im
l.

Yedd - ime mjesta u Et-Taifu.

2. Ibn Hiam kae: "Ebu 'Ubejde mi je priao da je to bilo devete godine po Hidri i da
su je nazvali godinom deputacija."

Poslanikov tivotopis 259

niko od njih nikada nije osporio. Pored toga, upravo su Kurejije i zametnule
rat s Boijim Poslanikom i suprotstavile se njegovu uenju, a kad je dolo do
osvojenja Mekke prili su i potinili se islamu. Svim arapskim plemenima je
tada postalo sasvim jasno da nemaju snage ratovati protiv Boijega Poslani
ka ili se pak neprijateljski odnositi prema njemu, pa su poeli listom ulaziti u
Allahovu vjeru, ili kako Uzvieni Allah kae, u skupinama, dolazei mu sa
svih strana. Uzvieni Allah je rekao Svome Poslaniku: Kada doe pomo Al
lahova i pobjeda i vidi ljude kako u vjeru Allahovu ulaze u skupinama - tad
ti veliaj Gospodara svoga h valei Ga i trai oprosta, On, zbilja, prata i uvi
jek pokajanje iskreno prima ! (El-Nasr), tj. zahvaljuj Allahu na tome to je
uinio da pobijedi tvoja vjera i moli Ga za oprost, jer On uvijek prima poka
janja.

Dolazak deputacije Benu Temima i objavljivanje

sure El-Hudurat
Deputacije Arapa su tako stizale jedna za drugom. Meu njima je bila
i deputacija Benu Temima, sastavljena od izabranih velikodostojnika, na
elu s 'Utaridom b. Hadibom ibnu Zuraretom b. 'Udu som el-Temimijem. S
njim su jo bili i El-Akre ' b. Habis et-Temimi, Ez-Zibrikan b. Bedr et
Temimi, ovjek iz Benu Sa'ada, zatim 'Amr b. el-Ehtem i El-Habhab b. Jez
id.
U deputaciji Benu Temima su takoder bili i Nu 'ajm b. Jezid, Kajs b.
el-Haris i Kaj s b. 'Asim, porijeklom iz Benu Sa 'ada. Bila je to velianstvena
delegacija Benu Temima. S njima je bio i ' Ujejne b. Hisn b. Huzejfe ibnu
Bedr el-Fezari. Inae, El-Akre' b. Habis i ' Ujejne b. Hisn su bili s Boijim
Poslanikom prilikom osvojenja Mekke, u Bici na Hunej nu i u El-Taifu, a
sada su bili u deputaciji Benu Temima.
im je delegacija ula u mesdid, odmah su iza soba poeli dozivati
Boije ga Poslanika. " Muhammede, izai ! " , vikali su, i ta njihova dernjava je
uznemirila Poslanika. Na koncu je izaao pred njih. "Muhammede ! " , rekli su
mu. "Doli smo da se s tobom nadmeemo u slavi, pa dozvoli naem pjesni
ku i naem govorniku da kau ta imaju ! "
"Doputam vaem govorniku" , odgovorio j e Poslanik. "Neka kae ! "
Tada j e ustao 'Utarid b . Hadib i rekao:
"Hvala Allahu kojem dugujemo svaku prednost i dobroinstvo; On je
dostojan toga - koji nas je uinio kraljevima i podario nam ogromna bogatst
va s kojima inimo dobra djela; koji nas je uinio najmonijim ljudima Isto-

260 Ibn Hiam

ka, najbrojnijima i najimunijima. Ima li nam ikoga ravna? ! Nismo li prvi
meu ljudima i najodabraniji meu njima? Ko hoe da se s nama nadmee u
slavi, neka nabroji neto slino ovome ! Da hoemo, mogli bismo jo mnogo
priati, ali nas je stid puno govoriti o onome to smo dali - poznati smo po
tome ! Rekoh samo ovo, ne biste li i vi mogli kazati neto slino, ili navesti
to bolje od ovoga! "
Zatim je sjeo, a Boiji Poslanik se obratio Sabitu b. Kajsu b . e imasu, iz plemena Benu el-Harise b. el-Hazreda.
" Ustani", rekao mu je, "i uzvrati ovjeku na njegov govor! "
Sabit j e ustao i rekao:
" Hvala neka je Allahu, ije su djelo nebesa i Zemlja! U njih je utkao
Svoju zapovijest i sve obuhvatio Svojim znanjem. Sve postojee postoji zah
valjujui Njemu. Jedna od Njegovih odredbi je i ta da nas je uinio vladari
ma i izmeu Svojih najboljih stvorenja izabrao Poslanika, najplemenitijega
roda, najistinitije rijei i najodabranijega soja, objavio mu Svoju knjigu i
povjerio ga Svojim stvorenjima. Bio je to Allahov izbor meu svim svjetovi
ma. On je zatim ljude pozvao da vjeruju u njega, i tom Poslanikovom pozivu
su se odmah odazvali muhadiri iz njegova naroda, njegovi roaci, ljudi naj
plemenitijega soja, najvieniji i s najboljim djelima. Oni su bili prvi ljudi
koji su se odazvali, a potom je Allah usliao dovu Svoga Poslanika za nas i
mi smo postali Allahovi pobornici i pomonici Njegova Poslanika. B orimo
se protiv ljudi sve dok ne povjeruju u Allaha, pa ko povjeruje u Allaha i u
Njegova Poslanika, zabranjuje nam se njegov ivot i njegov imetak, a ko us
traje u nevjerovanju, vjeno se, za Allaha, borimo protiv njega, i ubiti ga
nam je jednostavno. Eto, rekoh ovo i molim Allaha da oprosti meni, vjernici
ma i vjernicama. Es-selamu 'alejkum!"

Sluaj s 'Amirom b. et-Tufejlom i Erbedom b. Kaj som

u deputaciji Benu 'Amira
Boijem Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve sellem, dola je i deputacija
Benu 'Amira koju su sainjavala tri ovjeka: 'Amir b. et-Tufejl, Erbed b.
Kaj s b. Dez' b. Halid b. Da'fer i Debbar b. Selmi b. Malik b. Da'fer
njihovi prvaci i ujedno najprgaviji ljudi. 'Amir b. el-Tufejl, Allahov neprija
telj, zapravo je i doao kod Boijeg Poslanika s namjerom da ga nekako na
prevaru smakne, premda mu je njegov narod, prije polaska govorio:
'" Amire, svi ljudi primie islam, pa primi ga i ti ! " On im je, meutim, rekao:
"Bio sam se, Boga mi, zarekao da se neu proi dok Arapi ne budu slijedili

Poslanikov ivotopis 26 1

mene, pa zar da sada ja slijedim tog kurejijskog mladia? ! " Zatim se obratio
Erbedu : " Kad doemo kod njega, ja u mu odvratiti panju sa tebe i kada to
uinim, ti ga neprimijetno probodi sabljom ! "
Doavi kod Boijeg a Poslanika, Amir b. el-Tufejl mu j e rekao:
"Muhammede, uzmi me sebi za prijatelja ! "
"Ne, Boga mi, dok samo u Allaha ne povjeruje ! " , odgovorio mu je
Poslanik.
"Uzmi me za prijatelja, Muhammede ! " , ponavljao je on napasno i
ekao da Erbed uini ono to mu je bio naredio, no ovaj nije reagirao. Uvid
jevi da on to nee ni uiniti, jo jednom je rekao: "Muhammede, uzmi me
sebi za prijatelja! ", i opet je Poslanik odgovorio: "Ne, dok ne povjeruje u
Allaha Jedinoga, koji nema sudruga! "
N a kraju je, nakon upornog Poslanikovog odbijanja, rekao: "Boga mi
u ovaj grad ispuniti ljudstvom i konjicom protiv tebe ! "
Kad j e otiao, Boiji Poslanik je rekao: "Boe, potedi me 'Amira b.
el-Tufejla ! "
Odlazei o d Boijeg a Poslanika, 'Amir j e upitao Erbeda: "Zaboga,
Erbede ! Gdje je ono to sam ti naredio? ! Tako mi Boga, na kugli zemaljskoj
nije bilo ovjeka kojeg sam se ja vie bojao od tebe, a od danas te se eto vie
ne bojim ! "
"Nije mi ni briga", odgovorio j e Erbed, "ali nemoj uriti ! Boga mi,
kad god sam htio ono uiniti, uvijek si se ti ubacivao izmeu mene i njega,
tako da sam samo tebe vidio - pa jesam li tebe trebao udariti? ! "
Zatim s u nastavili put, idui prema svom kraju. U putu j e Allah, na
Amira b. el-Tufejla poslao kugu, i od nje je i uniro u kui neke ene iz Benu
Selula. Na samrti je govorio: "Benu ' Amire, zar kuga, kao ona koja zahvaa
mladu devu, u kui ene iz Benu Selula? ! "
Kad s u g a pokopali, njegovi saputnici s u produili dalje, i stigavi u
Benu 'Amir atin, priao im je njihov narod i upitao: " ta ima novo Er
bede?" "Nita ! " , odgovorio je on. "Pozvao nas je da oboavamo neto to
bih ja volio da je sada ovdje kod mene, pa da ga gaam strijelom i ubijem
ga ! "
Dan i l i dva nakon ovih rijei, iziao je, a z a njim j e ila i njegova
deva. Allah je na njih poslao grom koji ih je oboje sprio !
Erbed b. Kaj s j e bio brat p o majci Lubejdu b. Rebi 'i i Lubejd je, opla
kujui ga, izrekao jedan broj stihova.

262 Ibn Hiam

Dolazak El-Daruda u deputaciji 'Abd el-Kajsa

Boijem Poslaniku je doao i El-Darud b. 'Amr b. Hane, brat ' Abd
el-Kajsa. 1
El-Hasan kae:
- Kad je stigao kod Boijega Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem,
porazgovarao je sa njim i Poslanik mu je izloio islam, pozvao ga da ga prih
vati i zainteresirao ga za njega. "Muhammede ! " , rekao je on. "Ja sam ve bio
u jednoj vjeri, a sad je trebam ostaviti za tu tvoju, pa jami li mi ti moju vje
ru? ! " "Da ! " , odgovorio mu je Boiji Poslanik. "Ja ti jamim da te je Allah
uputio neemu boljem od nje ! "
Tada j e primio islam i on i oni koji s u bili tu sa njim. Potom j e zamo
lio Poslanika za jahae ivotinje.
"Allaha mi, nemam kod sebe nijedne da vas natovarim na nju ! " , od
govorio je Poslanik.
"Ne mari, Boiji Poslanie", rekao je on. "Izmedu nas i naeg kraja
ve emo nai kakvu zalutalu devu, pa na njoj moemo dojahati tamo ! "
"Ne, n i za ivu glavu ! " , rekao j e Poslanik. "To ti je pravi plamen vatre ! "2
Od Poslanika se El-Darud vratio svome narodu. Bio je primjerenog
islama i ostao vrst i postojan u svojoj vjeri sve do kraja ivota. Doekao je i
onaj talas otpadnitva od islama.
Kad su se neki pripadnici njegova naroda, koji su bili primili islam,
ponovo vratili svojoj prvobitnoj vjeri sa El-Garurom b. el-Munzirom b. en
Nu'manom b. el-Munzirom, El-Darud je ustao, izgovorio posvjedoenje Is
tine i pozvao u islam.
"Ljudi ! " , rekao je. "Ja svjedoim da nema boga osim Allaha, i da je
Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik ! Ko to ne posvjedoi, smatram da
je nevjernik! "

Dolazak Benu Hanife i s njima Musejleme el-Kezzaba

Kod Boijega Poslanika je dola i deputacija Benu Hanife, u kojoj je
bio i Musejlema b. Habib el-Hanefi el-Kezzab.3
l. EI-Darud je inae bio kranin.
2. Tj. to bi te dovelo do toga.
3.

Ibn Hiam kae: "M usejlema b. Sumame, odnosno Ebu Sumame."

Poslanikov ivotopis 263

Ova deputacija se najprije zaustavila u kui B int el-Haris 1, ene ensa

rijke iz plemena Benu en-Nedar. Neki nai znalci iz Medine su mi priali da
ga je Benu Hanife doveo kod Boijega Poslanika sve ga zaklanjajui
odjeom, dok je Poslanik sjedio sa svojim ashabima, drei ogoljelu palminu
granu na kojoj se samo na vrhu nalazilo neto lia. Stigavi kod Boijega
Poslanika, dok su ga njegovi i dalje zaklanjali odjeom, porazgovarao je sa
njim i neto traio od njega.
"Da mi zatrai ovo lie", rekao mu je Poslanik, "ni njega ti ne bih
dao ! "
Ibn Ishak kae:
- Jedan starac iz Benu Hanife, porijeklom iz El-Jemame, mi je rekao
da je to bilo drukije:
On tvrdi da je deputacija Benu Hanife, kad je dola kod Boijega Pos
lanika, Musejlemu ostavila kod svog prtljanika, i kad su primili islam, rekli
su da se sa njima nalazi i on. "Boiji Poslanie", kazali su, "mi smo tamo os
tavili jo jednog naeg ovjeka, da nam pazi na prtljag i ivotinje ! " Poslanik
je onda naredio da se i njemu dadne isto to i ostalima. "Ta, nije on u loijoj
poziciji od vas ! " , rekao je, mislei pritom na njegovo uvanje imovine onih s
kojima je doao.
Zatim su ovi otili od Boijega Poslanika i njemu odnijeli ono to mu
je dato. Meutim, kad su se vratili u El-Jemamu, Allahov neprijatelj se od
metnuo i sam se proglasio poslanikom, sluei se laima i izmiljotinama. " I
j a s njim sudjelujem u primanju Objave ! " , rekao je. One koji s u s njim bili u
deputaciji je upitao: "Eto, zar vam nije, kada ste mu mene spomenuli, rekao:
"On nije u loijoj poziciji od vas ? ! " Rekao je to jer je znao da i ja sudjelujem
s njim u primanju Objave ! "
Potom i m je poeo skladati tekstove, oponaajui u njima kur' anski
izraz: "Allah je blagodat svoj u dao trudnici, i iz nje izveo bie koje se kree,
izmeu unutranjeg sloja koe i utrobe ! "2
.
Svojim pristalicama je dozvolio alkohol i blud te ih oslobodio obaveze namaza, ali je i pored toga jednako tvrdio da je Boiji Poslanik, sallella
hu 'alejhi ve sellem, doista poslanik !
Pleme Benu Hanife ga j e podravala u tome - Bog sami zna zato.

l . Ebu Zerr kae: "Kau da se zvala Kejsa bin t el-Haris."

2. "Lekad en 'amellahu 'ale-1-hubla ahrede minha nesemeten tes'a. Min bejni sifakin ve
haa."

264 Ibn Hiam

Sluaj 'Adijj a b. Hatima

Adijj b. Hatim je, kako sam saznao, govorio: "Nijedan Arapin nije
vie mrzio Boijega Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, kad bi uo za nje
ga, od mene ! Ja sam bio ugledan ovjek, kranin, i meu svojim narodom
sam iao ubirati etvrtinu ! 1
Privatno sam pripadao toj svojoj vjeri, a javno sam, u svome narodu
bio kralj, zbog privilegija koje sam tako imao. Stoga, im sam uo za
Boijega Poslanika, odmah sam u sebi osjetio prijezir prema njemu. S vom
djeaku, koji je inae bio Arapin, a koji mi je uvao deve, sam rekao: "Izd
voji mi nekoliko debljih, krotkih deva i uvaj ih tu negdje blizu mene, i kada
uje da Muhammedova vojska nadire prema ovamo, javi mi ! " , i on je tako i
postupio.
Jednoga dana, u rano jutro, on je doao kod mene i rekao mi: Adijj !
Ono to si namjeravao uiniti, ako bi te poklopila Muhammedova konjica,
uini sada! Ja sam vidio mnogo zastava i kad sam upitao o emu je rije, re
kli su mi: "To su Muhammedove vojske ! "
Rekao sam mu: "Dovedi mi one moje deve ! " Kad i h j e doveo, natova
rio sam na njih svoju porodicu i sina. "Idem u Siriju, kod svojih istovjeraca,
krana", kazao sam.
Krenuo sam preko EI-Duije 2 ili Huije, kako kae Ibn Hiam, i tu
sam, u starom dijelu tog mjesta, ostavio Hatimovu kerku. Stigavi u S iriju,
tu sam se zaustavio, a tamo, iza mene, ila je konjica B oijega Poslanika, i
meu ostalima, zarobila i tu njegovu ker, koja je, zajedno sa zarobljenicama
iz plemena Tajji dovedena kod Boijega Poslanika. U meuvremenu je
Poslanik saznao da sam ja pobjegao u Siriju, a ta Hatimova kerka je bila
stavljena u jedan ograen prostor, uz vrata mesdida, gdje su se i inae
drale zarobljenice. Kad je pored nje proao Boiji Poslanik, ona mu je,
onakva gojazna kakva je bila, prila i rekla mu: "Boiji Poslanie, otac je
nastradao, a putnik ieznuo, pa pokai prema meni dobrohotnost, Allah je
pokazao prema tebi ! " "A ko ti je putnik?", upitao je Poslanik. " 'Adijj b. Ha
tim ! " , odgovorila je. "Bjegunac od Allaha i Njegova Poslanika? ! " , kazao je
Poslanik, a ona je kasnije priala: "Boiji Poslanik je onda otiao, a mene os
tavio na tom mjestu. Kad je idueg dana opet proao pored mene, ja sam mu
ponovo isto rekla i on mi je opet isto odgovorio, no kad je sljedeeg dana
prolazio, i kad sam bila izgubila nadu u njega, neki ovjek koji je iao iza

"

l . Tj. uzimao je etvrtinu plijena. Arapi su to odreivali svome prvaku.

2. EI-Duija - brdo, nedaleko od Darijje, u podruju Nedda.

Pos/anikov tivotopis 265

njega, mi je pokazao da mu priem i opet mu se obratim, i ja sam mu pono

vo prila. " Boiji Poslanie" , ponovila sam i taj put, "otac je stradao, a put
nik ieznuo, pa pokai prema meni dobrohotnost, Allah je pokazao prema
tebi ! " " U redu ! " , rekao je on, "ali nemoj uriti s izlaskom dok ne nae ne
kog iz svoga naroda u koga ima povjerenje, ko bi te mogao odvesti u tvoj
kraj . Kad nae nekoga takvog, javi mi ! "
J a sam se potom raspitivala o onom ovjeku koji mi je pokazao da mu
se obratim i eljela sam porazgovarati sa njim. Reeno mi je: "To je bio ' Ali
b. Ebi Talih", neka je na njega Allahovo zadovoljstvo.
Tu sam ostala sve dok nisu naili neki jahai iz Belijja ili iz Kuda'e, a
zapravo sam eljela otii do brata, u Sirij u. Otila sam kod Boijega Poslani
ka i rekla mu: "Boiji Poslanie, dola je jedna grupa iz moga naroda, i
imam u njih povjerenje da e me odvesti tamo ! " On mi je dao odjeu, spre
mio me za put, dao mi neto sredstava i ja sam krenula s njima, sve do Si
rije."
'Adijj kae:
- Ja sam sjedio medu svojima, kad vidim - ena u nosiljci, upravila se
pravo prema meni ! Odmah sam rekao: " Boga mi, Hatimova ki ! " , i vidim
jest, ona je. im se zaustavila, odmah je graknu la na mene: "Razbojnie ! Zu
lumaru ! " , vikala je. "Poveo si svoju porodicu i svoga sina, a ostavio ostalu
djecu svoga oca, na sramotu ti ! "
"Pravo kae, sestro ! " , rekao sam. "Nemam nikakva opravdanja - bilo
je ba tako! "
Tada j e sila, i ostala kod mene. B ila j e kategorina ena, i ja sam j e up
itao: " ta ti misli o onom ovjeku?" "Mislim da hitno treba otii do njega! " ,
odgovorila j e ona. " ak i ako nije poslanik, k o m u prije doe, bolje m u je !
Ako je i kralj, nimalo nee umanjiti ast Jemena - bie i dalje to to jesi ! "
" Boga mi, dobro miljenje ! " , rekao sam.
Zatim sam krenuo sve dok nisam stigao u Medinu kod Boijega Pos
lanika. On je bio u mesdidu i ja sam uao kod njega i pozdravio ga. " Ko
je?", upitao je. " 'Adijj b. Hatim", rekao sam i on je ustao i poveo me svojoj
kui. Dok me je on vodio tamo, prila mu je neka vremena, krhka ena i
zaustavila ga, i on se dugo zadrao s njom. Dok mu je ona objanjavala neku
svoju potrebu, ja sam mislio u sebi: "Ovaj, bogme, nije kralj ! "
Zatim j e poao sa mnom. Uvevi me u kuu, uzeo je jedno jastue od
koe napunjeno palminim likom i bacio ga preda me. " Sjedi na to ! " , rekao
je. "Naprotiv, sjedi ti ! " , rekao sam ja. "Ne, nego ti ! " , insistirao je i ja sam
sjeo na njega, dok je on sjeo na zemlju. "Boga mi, kralj se ne ponaa ova
ko ! " , pomislio sam u sebi.

266

Ibn Hiam

"Eh, 'Adijj b. Hatim", upitao me je, "zar ti nisi bio rekusija?" 1

"Jesam", odgovorio sam.
"A zar nisi medu svojim narodom ubirao etvrtinu?"
"Jesam", kazao sam.
"Ali, to u tvojoj vjeri nije bilo dozvoljeno ! " , rekao je on.
"Tako je ! " , odgovorio sam, i ve mi je bilo jasno da je on doista pos
lanik, od Boga poslan, jer je znao ono to drugi nisu znali. Zatim je rekao:
"'Adijj, tebe moda sprjeava da ue u ovu vjeru to to vidi da su
oni sada siromani, ali Allaha mi, njih e uskoro zapljusnuti bogatstvo tako
da ga nee moi svega ni uzeti! Moda te sprjeava da ue u ovu vjeru i to
to vidi da su oni sada malobrojni, a da im je neprijatelja ogroman broj, ali
ti e uskoro uti da e ena, bez ikakva straha ili bojazni, na svojoj devi
poi iz El-Kadisijje i doi ovamo da posjeti ovu kuu ! Moda te opet
sprjeava da ue u ovu vjeru i to to vidi da se vlast i mo nalaze kod dru
gih, ali ti e, Allaha mi, uskoro uti da e bijeli dvorci B abilona biti u njiho
vim rukama ! "
I ja sam tako primio islam."
' Adijj je potom govorio:
"Dvije stvari su se ve desile, ostala je jo ona trea, a bie i ona, Al
laha mi: vidio sam da su osvojeni bijeli dvorci babilonski i vidio sam da ena
bez straha ili bojazni, ide od El-Kadisijje na svojoj devi i kod Ka'be obavlja
hadd, a Allaha mi e se ostvariti i ono tree: sigurno e potei bogatstvo u
toj mjeri da ga nee imati ko uzeti ! "

Dolazak Ferveta b . Musejka el-Muradija

Ibn Ishak kae:
- Boijem Poslaniku je doao i Ferve b. Musejk el-Muradi, koji se
tako raziao s kraljevima Kinde i zbog toga se udaljio od njih, a pribliio se
Boijem Poslaniku. Negdje pred njegov ulazak u islam desio se sukob
izmedu Murada i Hemdana, i Hemdan ih je tom prilikom desetkovao i poku
pio im sve to mu se prohtjelo. Desilo se to u tzv. danu nasipa (jevm er
redm), kad je Hemdanovu vojsku predvodio El-Edde' b. Malik.
Polazei Boijem Poslaniku, i tako se razilazei s kraljevima Kinde,
Ferve b. Musejk je rekao:
l . Rekusije - kransko-sabejska sekta.

Poslanikov tivotopis 267

Kad vidjeh kraljeve Kinde,

da iznevjerie,
poput bedrena ivca,
kad noga nogu izda,
primakoh svoju devu i pooh Muhammedu,
prieljkuju' prednosti njihove
i bogatstva lijepa !
Kad je doao kod Boijega Poslanika, Poslanik mu je, kako sam uo,
rekao: "Ferve, je li te pogodilo ono to je zadesilo ljude na dan nasipa? ! "
"Boiji Poslanie", rekao j e on, "ima l i toga iji b i narod zadesilo ono
to je tog dana zadesilo moj narod, a da ga to ne bi pogodilo? ! "
"To e tvom narodu u islamu biti samo od koristi ! " , rekao mu j e Poslanik.
Naimenovao ga je za upravnika nad plemenima: Murad, Zubejd i
svim ograncima plemena Mezhid. S njim je na El-Sadefu poslao Halida b.
Se 'ida b. el- ' Asa, i on je bio s njim sve do smrti Boijega Poslanika, sallella
hu 'alejhi ve sellem.

Dolazak 'Amra b. Ma' da Jekreba s ljudima iz plemena Zubejd

Boijem Poslaniku je doao i kod njega primio islam i 'Amr b. Ma' d
Jekreb, s jo nekoliko ljudi iz plemena Zubejd.
'Amr je jo ranije, kada su tek bili uli za Boije ga Poslanika, sallel
lahu 'alejhi ve sellem, rekao Kajsu b. Mekuhu el-Muradiju: " Kajse, ti si
prvak svoga naroda, a uli smo da se u Hidazu pojavio jedan Kurejija po
imenu Muhammed, koji tvrdi da je poslanik, pa hajde da ga posjetimo i da se
upoznamo s njegovim uenjem, pa ako doista bude poslanik, kako tvrdi, a
tebi to nee promai, hajde da ga slijedimo. Ako pak ne bude poslanik, ba
rem emo znati emu poziva ljude ! "
Kajs je to, meutim, odbio i tavie, taj njegov prijedlog nazvao nesu
vislim. No 'Amr b. Ma'd Jekreb je bez njega otiao do Boijega Poslanika,
povjerovao mu i primio islam. Kad je za to saznao Kajs b. Mekuh, zaprije
tio mu je i jako se razbijesnio na njega. "Nije me, znai, posluao i otiao je
mimo mene ! " , rekao je.
O tome je 'Amr b. Ma' d Jekreb izrekao i odreene stihove.

268

Ibn Hiam

Dolazak El-E 'asa b. Kajsa u deputaciji Kinde

Ibn Ishak kae:
" Boijem Poslaniku je doao i El-E ' as b. Kajs u deputaciji plemena
Kinda.
El-Zuhri ibn ihab mi je priao da je stigao s osamdeset jahaa iz
Kinde. Kad su uli u mesdid u kojem se nalazio Poslanik, uli su ras
putenih i poeljanih kosa, oiju podvuenih surmom, a na njima su bili hi
berijski ogrtai, obrubljeni svilom. im su uli kod Boijega Poslanika, on ih
je odmah upitao: "Zar vi niste primili islam? ! " Kad su rekli da jesu, opet ih
je upitao: "Pa ta vam znai ta svila oko vratova vam? ! "
Oni su j e tad strgnuli s a sebe, i bacili je.
Zatim mu je El-E ' as b. Kajs rekao: "Boiji Poslanie, mi smo Benu
Akil el-Murar, a i ti si njihov potomak! " , nata se Boiji Poslanik nasmijao.
"U taj rod uvrstite El- 'Abbasa b. 'Abdulmuttaliba i Rebi 'u b. el-Harisa ! " , re
kao je. Ova dvojica su, naime, bili trgovci, i kad bi otili u neka udaljena
arapska plemena, i ovi ih upitali odakle su, govorili su: "Iz Benu Akil el
Murara ! ", odabirui sebi to pleme, jer su pripadnici K inde bili kraljevi ! "A
mi nismo tog porijekla. Mi smo Benu en-Nadr b. Kinana, u svojoj lozi ne
slijedimo majinu liniju, i ne otuujemo se od oeve ! "
"Jeste li zavrili, skupina Kinde?", upitao je EI-E 'as b . Kajs. "Boga
mi, ako ikoga vie ujem da onako zbori, udariu mu osamdeset udaraca ! "

Dolazak Sureda b. 'Abdullaha el-Ezdija

Boijem Poslaniku je doao i S ured b. 'Abdullah, s deputacijom iz
plemena Ezd, i tom prilikom primio islam i strogo se drao njegova uenja.
Poslanik ga je imenovao emirom nad dijelom njegova naroda koji je primio
islam i naredio mu da se s tim muslimanima bori protiv jemenskih mnogo
boakih plemena koja su se nalazila u njegovoj pozadini.
S ured b. 'Abdullah je tako poao po zapovijesti Poslani kovoj, i stigao
u Dure, koji je u to vrijeme bio zatvoren grad. U njemu se tada nalazilo
vie jemenskih plemena, a bilo im se pridruilo i pleme Has'am, kad je ulo
da se prema njima kreu muslimani.
On ih je drao u okruenju skoro mjesec dana, i kako im nije mogao
nita, odustao je od njih. No, kad je bio na jednom njihovom brdu koje se
zvalo ekr, stanovnici Durea su pomislili da se on poraen povlai od njih,

Poslanikov ivotopis 269

te su se dali u potjeru za njim. Kad su ga sustigli, on se ustrijemio na njih i

nanio im ogromne gubitke !
Stanovnici Durea su jo ranije bili poslali dvojicu svojih ljudi u Me
dinu, do Boijega Poslanika, da motre ta se tu zbiva. Dok su tako jedanput
bili kod njega, u predvee9 e nakon popodnevne molitve, on je iznenada upi
tao: "Gdje se nalazi brdo S ekr?" "Boiji Poslanie, nalazi se u naem kraju",
rekla su ta dvojica Dureija. "To je jedno brdo po imenu Keer! ", tako su
ga, naime, zvali stanovnici Durea. "Ne zove se Keer", rekao im je Posla
nik, "ve ekr. " "Zato je ono vano, Boiji Poslanie? ! ", upitali su oni, a
Poslanik je odgovorio: "Upravo sada se na njemu susreu stvorovi Boij i ! "
Ona dvojica su potom sjela kod Ebu Bekra, ili kod 'Usmana, i on im
je rekao: "Teko vama! Boiji Poslanik je upravo javio da tamo umire va
narod - stoga idite do njega i zamolite ga da Allahu uputi dovu da to otkloni
od njih ! " Oni su odmah prili Boijem Poslaniku i tako ga zamolili, i on je
rekao: "Boe, otkloni to od njih ! "
Zatim s u od Poslanika krenuli nazad, svojima. Tamo s u doista nali
svoj narod kako ga je zadesilo ono od S ureda b. 'Abdullaha, u isti dan u ko
jem je Poslanik ono rekao i u isto vrijeme kad je to spomenuo!
Potom je deputacija Durea otila do Boijega Poslanika i primila is
lam, i on im je oko njihova mjesta nainio zabran, po tano odreenim ru
bovima: za konje, za jahae deve i za krave koje su sluile za oranje i ko bi
tu napasao svoju stoku, to bi mu bilo haram !

Dolazak izaslanika kraljeva Himjera s njihovom porukom

Boijem Poslaniku je stigla i poruka kraljeva Himjera, u kojoj mu oni
poruuju da prihvaaju islam. Tu poruku su iz Tebuka donijeli njihovi izas
lanici: El-Haris b. 'Abdu Kulal, Nu ' ajm b. 'Abdi Kulal, En-Nu 'man Kajlu
Zu Ru 'ajn, Me'afir i Hemdan.
Istovremeno mu je i Zur'atu Zu Jezen poslao Malika b. Murra er
Rehavija da ga izvijesti da i njegovo pleme prihvata islam i da tako
naputaj u mnogobotvo i njegove sljedbenike.
U odgovoru na njihovo pismo Boiji Poslanik im je napisao:
"U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog. Od Muhammeda, Boijega
poslanika, El-Harisu b. 'Abdi Kulalu, Nu 'ajmu b. Kulalu, El-Nu 'manu Kajlu
Zu Ru 'ajnu, Me 'afiru i Hemdanu:
Zahvaljujem Allahu, osim kojeg drugog boga nema. Vai izaslanici
su doli kod nas iz zemlje B izantinaca, i mi smo ih susreli u Medini. Uruili

270 Ibn Hiam

su nam ono to ste poslali po njima i upoznali nas s vaom situacijom, te nas
obavijestili o vaem islamu i vaoj borbi protiv mnogoboaca. Rekli su nam
da vas je Allah uputio na Svoj put.
Ako se popravite i budete se pokoravali Allahu i Njegovu Poslaniku,
ako budete obavljali namaz i davali zekat i iz plijena izdvajali Allahovu peti
nu i Poslanikov dio i dio koji mu pripada kao voi, te vjernicima propisanu
sadaku: sa zemlje koja se zalijeva s izvora, ili s neba, desetinu a s one koja se
zalijeva noenom vodom - pola desetine; zatim od etrdeset deva jednu koja
je u treoj godini, a od trideset deva - devca u treoj godini, mukoga; na
svakih pet deva jednu ovcu, a na svakih deset - dvije ovce; na svakih
etrdeset krava jednu kravu , a na svakih trideset krava - jednogodinje tele,
dvogodinjeg junca ili junicu; na svakih etrdeset komada sitne stoke koja se
sama napasa - jednu ovcu - to vam je Allahov propis koji je On propisao
vjernicima u pogledu sadake ! Ko tome doda jo neto od sebe, to mu je bol
je, a ko to obavi, posvjedoi svoj islam i pomogne vjernike protiv mnogo
boaca, taj pripada vjernicima i sljeduje ga sve to i njih sljeduje, ima
dunosti koje i oni imaju, i ima zatitu Allaha i zatitu Njegova Poslanika.
Ko od Jevreja ili krana primi islam, ubraja se meu vjernike i ima
sva prava koja njima pripadaj u i sve obaveze koje i oni imaju. Onaj ko os
tane u svom jevrejstvu ili kranstvu ne smije se prijeiti u tome i na njemu
je plaanje dizje - za svaku odraslu osobu, mukarca i enu, slobodnog ili
roba, po dinar pune teine od vrijednosti me 'afira 1 ili druge njoj odgovara
jue tkanine. Ko izvri tu obavezu prema Boijem Poslaniku, ima Allahovu
zatitu i zatitu Njegova Poslanika, a ko je bude izbjegavao, on je Allahov
neprijatelj i neprijatelj Njegova Poslanika.
Zatim Boiji poslanik Muhammed poruuje Zur'atu Zu Jezenu :
" Kada vam dou moji izaslanici, obavezujem vas da se prema njima lijepo
ophodite. To su: Mu'az b. Debel, 'Abdullah b. Zejd, Malik b. ' Ubade,
' Uk:be b. Nemir, Malik b. Murra i njihovi ljudi. Njima sakupite sve sadake i
sve dizje iz vaih krajeva i predajte to mojim izaslanicima. Voa im je
Mu'az b. Debel, i neka se nipoto ne vrati nezadovoljan !
Muhammed svjedoi da nema drugog boga osim Allaha i da j e on
Njegov rob i Njegov poslanik.
Malik b. Murra el-Rehavi mi je ispriao da si ti prvi iz Himjera pri
. mio islam i napao rnn ogoboce - stoga se raduj dobru koje te eka!
Nareujem ti da se prema Himjeru lijepo odnosi - nemojte iznevjeriti i jedni
druge ostaviti na cjedilu, jer Boiji Poslanik je zatitnik i vaih bogatih i sirol . Me 'afir - vrsta tkanine, odnosno odjee iz Jemena.

Poslanikov tivotopis 27 1

manih! A sadaka nije dozvoljena Muhammedu i njegovim ukuanima - to je

milostinja koja se daje siromanim muslimanima i putnicima.
Malik je prenio vijest i sauvao tajnu, stoga vam nareujem da ga lije
po pazite. Ja vam aljem svoje dobre ljude, pobone i uene, i nareujem
vam da imate dobar odnos prema njima, jer e ljudi gledati u njih. Ve-s
selamu 'alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu ! "

Poslanikova oporuka Mu'azu, kad ga je slao z a Jemen

Ibn Ishak kae:
- ' Abdullah b. Ebi Bekr mi je priao da je njemu ispriano kako je
Boiji Poslanik, kada je slao Mu'aza, oporuio mu i stavio u dunost vie
stvari, a onda mu rekao: "Olakaj, a nemoj oteavati, i iri radosne vijesti, a
nemoj plaiti ! Doi e tamo medu sljedbenike Knjige i oni e te pitati ta je
klju Denneta; odgovori im: To je posvjedoenje da nema drugog boga
osim Allaha Jedinoga, koji nema sudruga! "

Prihvaanje islama El-Harisa b. Ka'ba

Ibn lshak kae:
- Potom je Boiji Poslanik, u mjesecu rebiu-1-ahiru ili u dumade-1ula, poslao Halida b. el-Velida u Nedran, do Benu el-Harisa b. Ka'ba i nare
dio mu da ih najprije tri dana poziva u islam, pa ako se odazovu da se vrati
od njih, a ako ne prihvate, da ih napadne !
I Halid je otiao kod njih i na sve strane razaslao jahae da ljude pozi
vaju u islam. Oni su ili i vikali: "Ljudi ! Primite islam i biete sigurni ! " , i oni
su prihvatali islam i ulazili u ono u ta su pozivani. Halid je tako i ostao
medu njima kako bi ih poduio islamu, Kur'anu i sunnetu Allahova Poslani
ka, kako mu je to ve bio naredio Poslanik u sluaju da prime islam i ne
prue otpor.
Halid b. el-Velid je pisao Poslaniku:
"U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog. Muhammedu, Boijem pos
laniku, od Halida b. el-Velida. Mir neka je na tebe, Boiji Poslanie, i milost
Allahova i Njegov blagoslov. Zahvaljujem Allahu, osim kojeg drugog boga
nema!
Boiji Poslanie, Allah te blagoslovio, ti si me poslao Benu el-Harisu
b. Ka 'bu i naredio mi da ih, kada doem kod njih, prva tri dana ne napadam,
ve da ih pozivam u islam, pa ako prihvate islam, da ostanem medu njima i

272

Ibn Hiam

da ih poduim islamskom uenju, Allahovoj Knjizi i praksi Njegova Poslani

ka, a ako ga ne prihvate, da ih napadnem.
Doao sam i, kako mi je naredio Boiji Poslanik, tri dana ih pozivao u
islam. Meu njih sam poslao svoje jahae koji su im govorili: "Benu el
Haris, primite islam i biete sigurni ! " , i oni su primili islam, i nisu nas napa
dali. Tako sam ostao meu njima i od njih traim da izvravaju ono to im
Allah nareuje, a zabranjujem im ono to im Allah zabranjuje, te ih
poduavam islamu i Poslanikovoj praksi.
Mir neka je na tebe, Boiji Poslanie, i milost Allahova i Njegov bla
goslov ! "
Poslanik mu j e n a ovo pismo odgovorio:
" U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog. Od Muhammeda, Boijega
poslanika, Halidu b. el-Velidu:
Mir neka je na tebe, i zahvaljujem Allahu, osim kojeg drugog boga
nema. Tvoje pismo mi je stiglo s tvojim izaslanikom.
Javlja da su Benu el-Haris b. Ka'b primili islam prije nego si ih na
pao i da su ti se odazvali kada si ih pozvao u islam, te posvjedoili da nema
drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Boiji rob i Boiji poslanik - da
ih je Allah tako uputio na Svoj put. Stoga im govori radosne vijesti i upozor
avaj ih. Doi kod mene i neka s tobom poe jedna njihova delegacija!
Mir neka je na tebe, milost Allahova i Njegov blagoslov ! "
Ubrzo potom Halid j e doao kod Boijega Poslanika, zajedno s dele
gacijom Benu el-Harisa b. Ka'ba, u kojoj su pored ostalih bili: Kajs b. el
Husajn Zu el-Gussa, Jezid b. 'Abdi Medan, Jezid b. el-Muhaddel, 'Abdul
lah b. Kurad el-Zujadi, eddad b. 'Abdullah el-Kanani i ' Amr b. 'Abdullah
ed-Dibabi.
Kad ih je Boiji Poslanik ugledo kako prilaze, upitao je: " Ko su ovi,
izgledaju kao Indijci ? ! " "To su ljudi iz Benu el-Harisa b. Ka'ba, Boiji Pos
lanie ! ", reeno mu je.
im su stigli kod njega, pozdravili su ga i rekli :
"Svjedoimo d a si t i Boiji poslanik i d a nema drugog boga osim Al
laha! "
" I j a svjedoim da nema drugog boga osim Allaha i da sam j a B oiji
poslanik ! " , odgovorio im je Poslanik, a onda ih upitao: "Vi ste oni koj i su,
kad bi im ko ta napakostio, smjelo se dizali na njega? ! ", i nijedan od njih
mu nita nije odgovarao na to, pa je Poslanik pitanje ponovio i drugi, trei i
etvrti put. Tek tada je Jezid b. 'Abd el-Medan rekao: "Da, Boiji Poslanie mi smo se smjelo dizali na onog ko bi nam to napakostio ! " , i to ponovio

Poslanikov tivotopis 273

etiri puta, nata je Boiji Poslanik rekao: "Da mi Halid nije javio da ste
primili islam i da ih niste napadali, ja bih vam vae glave bacio pod noge ! "
"Mi, meutim, ne zahvaljujemo n i tebi, niti Halidu ! " , uzvratio je Jezid
b. ' Abd el-Medan. "Ve kome zahvaljujete ? ! " , upitao je Poslanik. " Allahu
Uzvienome", odgovorio je on, "koji nas je uputio preko tebe, Boiji Posla
nie ! " "Pravo si rekao! " , kazao je Poslanik, "no ime ste pobjeivali one koji
su vas napadali u doba dahilijjeta?" "Nikoga nismo pobjeivali ! " , odgovori
li su oni. "Svakako da jeste ! " , rekao je on. "Pobjeivali ste one koji su vas
napadali ! " "Da, pobjeivali smo one koji su nas napadali, Boiji Poslanie ! " ,
rekli su. "Bili smo jedinstveni i nismo se cijepali meu sobom; i nikom nis
mo prvi nasilje inili ! " "Istinu govorite ! " , rekao je Poslanik.
Zatim je za zapovjednika nad Benu el-Harisom b. Ka'bom odredio
Kajsa b. el-Husajna, i delegacija se, u preostalom dijelu mjeseca evvala ili s
poetka zu-1-ka'de, vratila nazad. B ilo je to samo etiri mjeseca prije nego e
Boiji Poslanik preseliti na onaj svijet, u Allahovu milost i blagoslov, u Nje
govo zadovoljstvo i blagodati!
Kad je njihova delegacija otila od B oijega Poslanika, on im je tamo
poslao Amra b. Hazma sa zadatkom da ih uputi u propise vjere, da ih upoz
na sa sunnetom Boijega Poslanika i objasni im karakteristike islama, te da
od njih ubire njihove sadake. Uz njega je poslao i dokument kojim ga
ovlauje za taj posao i stavlja mu ga u dunost.
Dokument glasi:
"U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog. Ovo je proklamacija od Al
laha i Njegova Poslanika: O vi koji vjerujete, drite se ugovora!
Ovo je nalog Amru b. Hazmu od Boijega poslanika Muhammeda,
kad ga je uputio u Jemen. Naredio mu je bogobojaznost u svemu to ga Al
lah dui, jer Allah je s bogobojaznima i s onima koji ine dobra djela. Nare
dio mu je da se dri Istine, kao to mu je to naredio Allah, i da ljudima nav
jeuje dobro i da to trai i od njih; kao to mu je naredio da ih pouava
Kur'anu i da im objanjava propise koji su sadrani u njemu, te da ih naui
da Kur'an smije dotai samo ist ovjek. Ljudima treba objasniti koja su nji
hova prava i ta su im obaveze, te da u Istini bude blag prema njima, a u ne
pravdi estok, jer Allah mrzi nasilje i zabranjuje ga; On kae: " Allahovo pro
kletstvo neka je na nasilnike ! " Dalje, on treba ljude obradovati Dennetom i
pokazati im djela koja e ih dovesti do njega, ali i upozoriti ih na
Dehennem i na djela koja vode u njega. On treba nastojati zbliiti ljude,
kako bi to bolje upoznali propise vjere. Treba im dati uputstva za obavljanje
hadda i pojasniti im ta je u njemu sunnet, a ta farz, te ta je sve Allah
propisao u vezi s njim. Veliki hadd je veliki hadd, a mali hadd je

274

Ibn Hiam

'umra. Treba zabraniti ljudima da bilo ko od njih molitvu obavlja u odjei

sastavljenoj od samo jednog dijela, kratkoj, osim ako se radi o odjei iji se
krajevi mogu predvostruiti i prebaciti preko ramena. Treba takoer zabrani
ti da se neko od njih umota u odjeu sastavljenu od samo jednog dijela i sjes
ti podavijenih nogu tako da mu stidno mjesto bude otkriveno prema gore !
Treba zabraniti da iko skupi i podvee svoju kosu na potiljku i zabraniti, ako
meu ljudima doe do kakve svae, da se iko od njih poziva na plemena ili
familije - neka njihovo pozivanje bude na Allaha Jedinoga, koji nema sudru
ga, a oni koji se ne budu pozivali na Njega, ve na plemena i familije, neka
se udare sabljom, sve dok se ne budu pozivali na Allaha Jedinoga, koji nema
sudruga ! Treba ljudima narediti propisno uzimanje abdesta: da operu lica,
ruke do laktova, noge do lanaka i da pataru glave, kao to im je to Allah
naredio, te narediti obavljanje molitve u za nju predvienim vremenima, i
pritom propisno obavljanje prijegiba (ruku'a), padanja niice na tle (sedde) i
skruenost. Takoer trebaju molitvu obavljajati spoetka jutra, u podne, kad
sunce malo prijee polovicu neba, popodne, kad se sunce sputa zenitu, za
tim spoetka noi, ali ne tako kasno da se pojave zvijezde na nebu, te kad u
cjelosti nastupi no. Nareuje se da se pouri na duma-namaz, kad se eza
nom oglasi, te kupanje prije polaska na dumu. I naredio mu je da od plijena
uzima petinu, koja pripada Allahu.
Vjernicima je, u pogledu sadake, propisano: sa zemljita koje se napa
ja s izvora, ili iz neba, - desetina, a s onog koje se napaja noenom vodom pola desetine; na svakih deset deva - dvije ovce, a na svakih dvadeset - etiri
ovce; na svakih etrdeset krava - jedna krava, a na svakih trideset - jednogo
dinje tele, dvogodinje june ili junica; na svakih etrdeset komada sitne
stoke koja se sama napasa - jedna ovca - to je Allahov propis koji je propisao
vjernicima u pogledu sadake, a ko preko toga jo neto od sebe doda, to mu
je jo bolje !
Ko od Jevreja ili krana primi islam od svoje volje i pone ga ispo
vijedati, on pripada vjernicima: ima sva prava kao i oni, i sve obaveze kao
oni.
Ko ostane u svom kranstvu ili jevrejstvu, ne smije se silom odv
raati od njega, a takav e za svakog odraslog, mukarca ili enu, slobodna
ovjeka ili roba, plaati po jedan dinar pune teine, ili njegovu protuvrijed
nost u tkanini. Oni koji to budu izvravali, imaju Allahovu zatitu i zatitu
Njegova Poslanika, a ko to bude izbjegavao, on je neprijatelj Allahu, Njego
vu Poslaniku i svim vjernicima.
Neka su Boiji blagoslovi na Muhammeda i neka je na njega mir, mi
lost i blagodat Allahova! "

Poslanikov livotopis 275

Rije o dvojici lanih poslanika: Musejlemi el-Hanefiju i

El-Esvedu el- 'Ansiju
Ibn Ishak kae:
"Za ivota Boijega Poslanika pojavila su se dva lana poslanika:
Musejlema b. Habib el-Kezzab u El-Jemami, meu Benu Hanifom, i El
Esved b. Ka'b el- 'Ansi, u Sani.
Ebu Se'id el-Hudri kae: - uo sam Boijega Poslanika kako sa svo
ga minbera govori ljudima: "Lj udi, ja sam vidio kadersku no, pa je zatim
uinjeno da je zaboravim! Vidio sam u svojim rukama dvije zlatne naruk
vice, pa mi se nisu dopale te sam ih otpuhnuo i one su odletjele ! Protumaio
sam ih kao dvojicu lanih poslanika - onog u Jemenu, i onog u El-Jemami ! "
Priali s u mi neki ljudi, u koje nimalo n e sumnjam, da su uli Ebu
Hurejru kako kae: " uo sam Boijega Poslanika kad je rekao: "Smak svije
ta nee nastupiti prije nego se pojavi trideset deddala, a svaki e od njih
tvrditi da je poslanik! "

Izlazak namjesnika i aktivista s ciljem ubiranja zekata

Boiji Poslanik je svoje namjesnike i aktiviste slao da ubiru zekat
irom podruja na kojima su ivjeli muslimani. Tako je u Sanu poslao El
Muhadira b. Ebi Umejju b. el-Mugiru. Tamo ga je napao El- ' Ansi koji se tu
nalazio; Zijada b. Lubejda, iz Benu Bejade el-Ensarija je poslao da pokupi
zekat u Hadremevtu, a ' Adijja b. Hatima da to uini u plemenu Tajji ' i meu
Benu Esedom; Malika b. Nuvejra je poslao po zekat Benu Hanzale, dok je
zekat Benu Sa'ada razdijelio na dva njihova ovjeka - Ez-Zibrikanija b. Be
dra je poslao na jednu, a Kaj sa b. ' Asima na drugu stranu tog plemena. El
' Alaa b. el-Hadremija je poslao u Bahrejn, a 'Alija b. Ebi Taliba, neka je Al
lahovo zadovoljstvo na njega, stanovnicima Nedrana da sakupi njihov zekat
i da mu donese njihove dizje.

Musejlemino pismo Boijem Poslaniku i Poslanikov

odgovor na njega
Musejlema je napisao sljedee pismo Boijem Poslaniku:
"Od Musejleme, Boijega poslanika, Muhammedu, Boijem poslani
ku: Mir neka je na tebe. Ja sudjelujem s tobom u Objavi i stoga pola zemlje

276 Ibn Hiam

pripada nama, a pola Kurejijama. Medutim, Kurejije su narod koji prelazi
mjeru ! "
Ovo pismo su donijela dvojica Musejleminih izaslanika.
Ibn lshak kae:
- Priao mi je jedan ejh iz Ede 'a, prenosei od Seleme b. Nu 'aj ma
b. Mes 'uda el-Ede ' ija a ovaj od svoga oca Nu ' ajma koji je rekao: " Kad je
proitao Musejlemino pismo, uo sam Boijega Poslanika kako toj dvojici
kae: "A ta vi kaete?" "Isto to i on ! " , odgovorili su, a Poslanik je rekao:
"Boga mi, samo da se izaslanici ne ubijaju, sad bih vas pogubio ! "
Zatim j e Musej lemi napisao odgovor:
"U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog. Od Muhammeda, Boijega
poslanika, Musejlemi el-Kezzabu - lanom: Mir neka je na onog ko slijedi
Uputu ! Zemlja pripada Allahu i On je predaje u nasljedstvo kome On hoe
od robova Svojih; a konac pripada bogobojaznima! "
B i lo j e to koncem desete godine po Hidri.

Oprotajni hadd
Kada je nastupio mjesec zu-1-ka'de, Boiji Poslanik se pripremio da
obavi hadd i naredio da to isto uine i ostali. Na hadd je krenuo kada je
od zu-1-ka'de bilo ostalo jo pet noi.
Stigavi tamo, ljudima je pokazao obrede hadda i upoznao ih s pro
pisima vezanim za njega, objasnivi im to u govoru koji je odrao, a onda je
Allahu izrekao zahvalu i Njemu primjerenu pohvalu, i rekao: "Ljudi, pos
luajte dobro ta u vam rei, jer ja ne znam da li u vas vie ikada susresti
na ovom mjestu !
Ljudi ! Vai ivoti i vai imeci su vam sveti dovijeka, kao to vam je
svet i ovaj dan, i ovaj mjesec. Vi ete susresti vaega Gospodara i On e vas
pitati za sve to ste inili - eto sam vam prenio! Stoga, kome od vas bude
dato neto na povjerenje, neka to izvri onome koji mu je to dao ! Sve vrste
kamata se ukidaju i imate pravo samo na glavnice vaeg imetka - vi ne smi
jete biti nepravedni, niti dozvoliti da se vama nepravda ini. Allah je propi
sao da ne smij e biti kamate, a kamata ' Abbasa b. 'Abdulmuttaliba se sva
ponitava! Ponitava se i sva krvna osveta koja potjee iz doba neznanja, i ja
evo najprije ponitavam krvnu osvetu za lbnu Rebi 'u b. el-Harisa b. ' Abdul
muttaliba, koji je iao traiti dojilju u Benu Lejsu, pa ga je ubilo pleme Hu
zejl - on je prvi s kojim zapoinjem dokidanje krvne osvete koja potjee iz
doba neznanja.

Poslanikov tivotopis 277

Ljudi ! ejtan je izgubio svaku nadu da e ikada vie moi biti

oboavan u ovoj vaoj zemlji, ali e biti zadovoljan da mu se pokorava u
neem mimo toga, u nekim vaim postupcima kojima vi ne pridajete
vanosti - stoga se njega dobro uvajte u onom to se odnosi na vau vjeru !
Ljudi ! Prolongiranje nekog svetog mjeseca (en-nesiu) 1 samo jo vie
poveava nevjerstvo, ime se zavode oni koji ne vjeruju: jedne godine ga
doputaju, a druge zabranjuju, kako bi sebi podesili period u kojem je Allah
zabranio ratovanje - tako doputaju ono to je Allah zabranio, i zabranjuju
ono to je dozvolio ! A vrijeme krui ravnomjerno, jo otkad je Allah stvorio
nebesa i Zemlju. Broj mjeseci kod Allaha je dvanaest, a od toga su etiri sve
ta mjeseca: tri uzastopna i mjesec redeb plemena Mudar 2, koji se nalazi
izmeu dva dumada i a 'bana.
Ljudi ! Vi imate prava kod svojih ena, kao to i one imaju prava kod
vas. Vae pravo se sastoji u tome da one nikoga ne upuste u vae postelje
koga vi prezirete, i da ne uine oito razvratno djelo. Ako to uine, Allah
vam u tom sluaju doputa da ih odstranite iz postelja i da ih malo i udarite,
pa ako prestanu s tim, imaju pravo da im se na lijep nain daje opskrba i
odijevanje. Lijepo postupajte prema enama, jer su one kod vas zarobljenice
i nita za sebe ne posjeduju. Uzeli ste ih sebi s Allahovim emanetom i nji
hove polne organe prisvojiti zahvaljujui Allahovim rijeima!
Ljudi ! Dobro shvatite ove moje rijei - eto sam vam ih dostavio ! Os
tavljam vam neto sasvim jasno i ako ga se budete drali, nikada neete skre
nuti s pravoga puta: ostavljam vam Allahovu Knjigu i sunnet Njegova Pos
lanika!
Ljudi ! Dobro ujte i razumite to vam kaem: Dobro znajte da je sva
ki musliman brat svakom muslimanu; da su muslimani meu sobom braa!
Svakom od njih je od njegova brata dozvoljeno samo ono to mu on drago
voljno od sebe dadne i zato nipoto nemojte sami sebi nepravdu initi ! Boe,
jesam li dostavio? ! "
Reeno mi je da su ljudi tada rekli : "Jesi, dostavio si ! " , nata j e Boiji
Poslanik dodao: "Boe, Ti budi svjedok! "

l . En-Nesiu - prolongiranje, u predislamsko doba, nekog svetog mjeseca (npr. mu harre

ma) za kasnije (npr. za idui safer), tako da se ne sastanu tri uzastopna sveta mjeseca, u koji
ma se ne smije ratovati. Ta praksa se ovim eljela dokinuti (op. prev.).
2. Mudar je bilo jedino arapsko pleme koje je i redeb smatralo svetim mjesecom.

278

Ibn Hiam

Slanje U same b. Zejda u Palestinu

Ibn Ishak kae:
- Potom se Boiji Poslanik vratio u Meinu i u njoj proveo ostatak zu1-hiddeta, muharrem i safer, a onda ljudima naredio put za Siriju, odredivi
im za vou U samu b. Zejda b. Harisu, svog posilnog. Naredio mu je da pusti
konjicu da zae u krajnje oblasti El-Balkae i Ed-Daruma, na palestinskoj te
ritoriji.
Ljudi su se spremili i s Usamom b. Zejdom su poli svi prvi mu
hadiri. Svi do jednoga.

Odlazak Poslanikovih izaslanika okolnim vladarima

Ibn Hiam kae:
- Boiji Poslanik je svoje izaslanike slao i okolnim vladarima, i s nji
ma im slao pismene poruke kojima ih je pozivao u islam.
Ibn Hiam kae: "Priati su mi pouzdani ljudi, koji su se pozivali na
Ebu Bekra el-Huzelija, da je rekao: " uo sam da je Boiji Poslanik jednoga
dana, nakon one 'umre kada je vraen s Hudejbije, izaao pred svoje ashabe i
rekao:
"Ljudi, Allah je mene poslao kao milost svim ljudima i zato mi ne
mojte oponirati onako kako su oponirali Havarijjuni ' Isau, sinu Merjeminu ! "
"A kako s u to oni oponirali, Boiji Poslanie?", upitali s u ga.
"On ih je pozvao onome emu sam ja vas pozvao", odgovorio je, "pa
onaj kojeg je poslao u oblinje mjesto, bio je time zadovoljan i savjesno je
obavljao povjereni mu zadatak, dok bi ga onaj kojeg bi poslao u neko udalje
no mjesto, zamrzio i bio mrzovoljan u svome poslu, zbog ega se ' Isa
potuio Allahu, pa su svi ti mrzovoljni, svi poeli govoriti jezikom naroda
kojemu su bili poslani ! "
Dakle, i Boiji Poslnik j e svoje ashabe slao kao izaslanike okolnim
vladarima, po njima im upuujui pismene pozive da prihvate islam.
Tako je Dihjeta b. Halifu el-Kelbija uputio caru, vladaru Bizantinaca;
'Abdullaha b. Huzafu es-Sehmija je poslao Kisri, vladaru Perzijanaca,
'Amra b. Umejju el-Damrijja Nedaiju, kralju Etiopije; Hatiba b. Ebi
Belte 'u el-Mukavkisu, kralju Aleksandrije; 'Amra b. el-'Asa el-Sehmija
Dejferu i '!jazu el-Dulenda, dvojici kraljeva 'Umana, porijeklom iz pleme
na Ezd; Selita b. 'Amra, ovjeka iz Benu 'Amira b. Luejja, Sumarni b. Usalu

Poslanikov tivotopis 279

i He v zetu b. Aliju, dvojici kraljeva El-Jemame, iz plemena Benu Hanife;

El-'Alaa b. el-Hadremija El-Munziru b. Saveju el-'Abdiju, kralju Bahrejna;
uda'a b. Veheba el-Esedija El-Harisu b. Ebi imru el-Gassaniju, vladaru
pograninih podruja Sirije ...
Ibn Hiam kae: "Ja sam naveo rodoslovlje Selita, Sumarne, Hevzeta
i El-Munzira. "
Ibn Ishak kae: - Jezid b. Ebu Habib el-Misri mi je priao da je on
pronaao neku knjigu u kojoj se navode Poslanikova izaslanstva u razliite
krajeve, arapskim i nearapskim vladarima, kao i njegovo obraanje onima
koje je slao. On kae: "Pa sam tu knjigu poslao Muhammedu b. ihabu el
Zuhriju, i on ju je prepoznao ! U njoj se spominje kako je Boiji Poslanik je
danput izaao pred svoje ashabe i rekao im: "Allah je mene poslao kao mi
lost, svim ljudima, pa dostavljajte ovo od mene, Bog vam se smilovao, i ne
mojte mi oportunirati kao to su Havarijjuni oportunirali ' Isau, sinu
Merjeminu ! " "U emu se sastojao taj njihov oportunizam, Boiji Posla
nie?", pitali su ga oni, a on je rekao: "On je od njih traio ovo to ja traim
od vas, pa onaj ko bi bio poslan negdje u njegovoj blizini, rado se toga prih
vaao i savjesno izvravao zadatak, dok bi ga onaj koga je slao u udaljena
mjesta, zamrzio i opirao se tome. 'Isa se na njih potuio Allahu i oni su odje
danput, svaki od njih, poeli govoriti jezikom naroda kojem su bili upueni ! "
Ibn Ishak kae:
" Neki od Havarijjuna (apostola) i uenika koji su bili poslije njih,
koje je 'Isa, sin Merjemin, 'alejhi-s-elam, slao u svijet, bili su: apostol Petar i
s njim Pavle, koji je bio uenik, a ne i apostol, - njih je poslao u B izantiju.
Anderaisa i Mentu je poslao u jednu zemlju iji su stanovnici jeli ljude; To
masa je uputio u Babilonsku zemlju, u podruje Orijenta, a Filipa u Kartagu,
na Afriko podruje; Johanesa je poslao u Efsus, selo one grupe mladia, sta
novnika Peine, a Jakoba u Jerusalim, mjesto gdje se nalazi Sveti hram; Ibn
Selmau je otpremio za Arabiju, odnosno Hidaz, Simona zemlji Berbera,
dok je Jehuza, koji inae nije bio apostol, zauzeo mjesto Jude ! "

Posljednje otpremanje vojske

Ibn Ishak kae:
"Posljednji koga je Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, otpre
mio s vojskom, bio je U same b. Zejd b. Harisa, kojeg je uputio za Siriju i ko
jem je naredio da konjica zae u pogranine dijelove B alkae i u Ed-Darum,
na palestinskoj teritoriji.

280

Ibn Hiam

Ljudi su se spremili za put i s Usamom su poli svi prvi muhadiri,

bez izuzetka. "

Poetak bolesti Boijega Poslanika

Ibn Ishak kae:
- I dok su ljudi bili zauzeti time, kod Boijega Poslanika se poela
javljati bolest, u kojoj ga je Allah i uzeo Sebi, da ga poasti i obaspe Svojom
milou. Bilo je to posljednjih noi mjeseca safera ili prvih noi rebiu-1evvela, i prvo to je osjetio prema onome to je meni ispriano, jeste da je u
jednoj od tih noi, u kasnijim satima, otiao do Beki ' el-Garkada 1 i tu molio
za oprost, a kad se vratio kui, ujutro je poeo osjeati bolove.
Ebu Muvejhibe, Poslanikov pomaga, kae: "Boiji Poslanik je pos
lao po mene kad smo ve bili duboko u noi. "Ebu Muvejhibe", rekao mi je,
"nareeno mi je da za stanovnike El-Beki 'a zatraim oprost, pa hajde i ti sa
mnom ! " I ja sam poao s njim. Kad se zaustavio pored El-Beki 'a, rekao je:
"Es-selamu 'alejkum - mir neka je na vas, vi koji ste u mezarima, i neka
vam je ugodno tu gdje se nalazite, jer ivi su zapali u tekoe: smutnje su se
pojavile i poput mraka su mrkle noi, sve jedna za drugom, a ona zadnja uvi
jek gora od prve ! "
Zatim se okrenuo prema meni. "Ebu Muvejhibe ! ", rekao mi je, "dati
su mi kljuevi svih ovosvjetskih riznica i uz to vjeiti boravak na ovom svi
jetu, a onda mi je ponuen Dennet, pa da izaberem: hou li ono ili susret sa
svojim Gospodarom i Dennet ! "
"Dao bih z a tebe i oca i majku, Boiji Poslanie ! " , rekao sam mu,
"uzmi kljueve tih ovosvjetskih riznica i vjenost na ovom svijetu, a zatim
Dennet ! "
"Ne, Boga mi, Ebu Muvejhibe ! " , odgovorio je. "Ve sam odabrao
susret sa svojim Gospodarom i Dennet ! "
Potom je za one u El-Beki ' u molio oprost, i kad se otud vratio nazad,
poeo je osjeati bolove od bolesti, u kojoj ga je Allah i uzeo Sebi. "
'Aia, ena Boijega Poslanika, kae:
- Kad se Boiji Poslanik vratio s El-Beki 'a, zatekao me gdje imam
jaku glavobolju. "Kako me samo glava boli ! ", rekla sam mu, a on mi je od
govorio: "Naprotiv, 'Aia - ja to trebam kazati Kako tek mene boli ! " Zatim
mi je rekao: " ta bi ti falilo kad bi umrla prije mene, pa da se ja pobrinem

l . Beki ei-Garkad - medi nski mezarluk koji se nalazi u samoj Medi ni.

Poslanikov ivotopis 28 1

oko tebe: da te umotam u efine, da ti klanjam denazu i sahranim te? ! "

"Boga mi" , kazala sam, "kao d a te vidim da s i to uinio, a onda se vratio u
moju kuu i u njoj spavao s nekom od svojih ena! " On se nato nasmijeio, i
dok je obilazio svoje ene, bol mu se sve vie poveavala i u kui Mejmune
ga ve sasvih ophrvala. Potom je tu pozvao sve svoje ene i zamolio ih da
mu dopuste da bude njegovan u mojoj kui, i one su se s tim saglasi le. "

Poslanikove ene, majke pravovjemih

Ibn Hiam kae:
- Imao je devet ena: 'Aia bint Ebi Bekr, Hafsa bint 'Umer b. el
Hattab, Umm Habiba bint Ebu Sufjan b. Harb, Umm Selema bint Ebu
Umejje b. el-Mugira, Sevda bint Zem'a b. Kajs, Zejneb bint Dah b. Riab,
Mejmuna bint el-Haris b. Hazn, Duvejrija bint el-Haris b. Ebi Dirar i Safijja
b int Hujejj b. Ah tab. Tako mi je rekao vei broj znalaca."
Ukupan broj ena koje je oenio Boiji Poslanik, bilo je trinaest. To
su:
Hadida bint Huvejlid. Ona je prva koju je oenio, a njome ga je
oenio njen otac Huvejlid ibn Esed, a po nekima njen brat 'Amr b. Huvejlid.
Poslanik joj je na ime mehra dao dvadeset mladih deva, i ona mu je izrodila
svu njegovu djecu, osim sina Ibrahima. Prije njega je bila kod Ehu Haleta b.
Malika, jednog od Benu Usejjida b. 'Amra b. Temima, saveznika Benu 'Abd
el-Dara, kojemu je rodila Hindu b. Ebu Haleta i Zejneb bint Ehi Haleta, a
prije njega kod 'Atika b. 'Abida b. ' Abdullaha b. 'Umera b. Mahzuma, i nje
mu je rodila 'Abdullaha i Dariju.
'Aja bjnt Ebu Bekr es-Sjddjk. I nju je Poslanik oenio u Mekki, kad
joj je bilo svega sedam godina, dok je u odnos s njom stupio u Medini, kad
je imala devet, odnosno deset godina. Ona je jedina koju je oenio kao dje
vojku, a njome ga je oenio njen otac Ebu Bekr. Poslanik joj je na ime mehra
dao etiri stotine dirhema.

Seyda biot Zem'a b, Kajs b, Abdu ems b. Abdu Yudd b. Nasr b,

Malik b, Hisl b, 'Amir b, Luejj. Njome ga je oenio Selit b. 'Amr, a po dru
gima: Ehu Hatib b. 'Amr b. ' Abdu ems b. ' Abdi Vudd b. Nasr b. Malik b.
Hisl. 1 I njoj je Poslanik na ime mehra dao etiri stotine dirhema. Prije njega
je bila kod El-Sekrana b. 'Amra b. ' Abdi emsa b. 'Abdi Vudda b. Nasra b.
Malika b. Hisla.
'

'

l . Ibn Hiam kae: "Ibn lshak se s tim ne slae i tvrdi da su se i Selit i Ebu Hatib u to
vrijeme nalazili u Abesiniji."

282 Ibn Hiam

Zejneb bint Dah b. Riab el-Esedijja. Njome ga je oenio njen brat

Ebu Ahmed b. Dah, a Poslanik je i njoj, na ime mehra, dao etiri stotine
dirhema. Prije njega je bila kod Zejda b. Harise, posinka Poslanikova, i o
njoj je Uzvieni Allah objavio: I poto je Zejd s njom tivio i od nje se raz
veo, mi smo je za tebe udali. .. 1
Ummu Selema bint Ehi Umejje b. el-Muira el-Mahzumijja. Pravo
ime joj je Hind, a njome ga je oenio njen sin Selema b. Ehi Selema. Na ime
mehra Poslanik joj je dao postelju napunjenu palminim likom, au, jednu
veliku zdjelu i runi mlin.
Prije njega je bila kod Ebu Sele me b. 'Abd el-Eseda, ije pravo ime je
'Abdullah, kojem je rodila Selemu, 'Umera, Zejneb i Rukijju.
Hafsa bjnt 'Umer b. el-Hattab. Njom ga je oenio njen otac 'Umer b.
el-Hattab, Allah neka mu se smiluje, a na ime mehra Poslanik joj je dao
etiri stotine dirhema. Prije njega je bila kod Hunejsa b. Huzafe el-Sehmija.
Umro Habjba bjnt Ehu Sufian b. Harb. Pravo ime joj je Remla a
oenio ga je njome Hali d b. Se 'id b. el- ' As, dok su jo bili u Abesinij i . En
Nedai joj je, za Boijega Poslanika, na ime mehra dao etiri stotine dinara.
On ju je i zaruio za Boijega Poslanika. Prije njega je bila kod 'Ubejdullaha
b. Daha el-Esedija.
Duyejrija bjnt el-Haris b. Ebj Dirar el-Huza'ijja. Bila je meu za
robljenicama Benu el-Mustalika, plemena Huza 'a. Pri raspodjeli je bila pri
pala Sabitu b . Kajsu b. e- emmasu el-Ensariju, pa kada je od nje zatrio da
se obavee na odreenu svotu kojom e otkupiti slobodu, ona je otila
Boijem Poslaniku da joj pomogne u tome, a on joj je rekao: " Hoe li neto
bolje od toga?! ", i kad ga je upitala o emu je rije, on joj je rekao: "Da ja za
tebe isplatim tu sumu, i da te oenim! ", ona je pristala, i on ju je oenio.
Ibn Hiam kae:
- Tvrdi se da je Boiji Poslanik, vraajui se s pohoda na Benu el
Mustalik, sa sobom vodio i Duvejriju bint el-Haris, i s obzirom da je bio
angairan oko vojske, predao je jednom ensariji da je uva i brine se o njoj .
Kad je stigao u Meinu, njen otac El-Haris b. Ebi Dirar je poao da otkupi
svoju ker, no u putu je, tamo u El- 'Akiku, iznova razgledao deve koje je
potjerao na ime otkupnine. Dvije od njih su mu se uinile prelijepe, pa ih je
sakrio u jednom od oblinjih klanaca El-' Akika. Kad je doao kod Poslanika,
rekao mu je: "Muhammede ! Vi ste mi kerku zarobili, i evo sam doao s ot
kupninom za nju ! " "A ta je s onim dvjema devama koje si sakrio tamo u El-

l . Sura EI-Ahzab, 37. ajet.

Poslanikov tivotopis 283

'Akiku, u tom i tom klancu ? ! " , upitao je Poslanik, a on je rekao: "Svjedoim

da nema drugog boga osim Allaha, i da si ti Boiji poslanik! Allaha mi, niko
to nije vidio osim Allaha Uzvienoga! "
Tako je El-Haris primio islam, a s njim i njegova dva sina i jo mnogi
drugi iz njegova naroda. Zatim je poslao po one dvije deve i onda ih sve is
poruio Boijem Poslaniku, a njemu je predata kerka mu Duvejrija, koja je
isto tako primila islam i strogo se drala njegovih propisa. Poslanik ju je za
prosio od njena oca i on ga je oenio njome. Na ime mehra joj je dao etiri
stotine dirhema. Prije Boije ga Poslanika bila je kod svoga amidia 'Abdul
laha, a ima miljenja i da ju je Poslanik kupio od Sabita b. Kaj sa, dao joj slo
bodu, a potom je oenio, i za mehr joj dao etiri stotine dirhema.
Safijju bint Hujejj b. Ahtab je Poslanik zarobio u Hajberu i izabrao je
za sebe. Tom prilikom je priredio i malu sveanost na kojoj nije bilo ni masti
ni mesa, ve samo se vik i datule. Prije njega je bila kod Kin ane b. el-Rebi 'a
b. Ehi el-Hukajka.

Mejmunom biot el-Haris b. Hazn b. Bahir ibn Huzem b. Ruvejba b.

'Abdullah b. Hilal b. Amir b. Sa'sa'a ga je oenio El- Abbas b. 'Abdulmut

talib, koji joj je, za Boijega Poslanika, na ime mehra isplatio etiri stotine
dirhema. Prije njega je bila kod Ebu Ruhma b. Abduluzzaa b. Ebu Kaj sa b.
'Abdi Vudda ibn Nasra b. Malika b. Hisla b. 'Amira b. Luejja. Neki kau :
"Ona je samu sebe poklonu la Poslani ku, jer kada joj je stigla njegova zaruka,
ona se nalazila na devi, pa je rekla: "Deva i ono to je na njoj, pripadaju Al
lahu i Njegovu Poslaniku ! " , i tada je Uzvieni Allah objavio: . . . . a i tenu vjer
nicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik htjedne da se njome
oteni. . . (El-Ahzab, 50.).
Drugi kau da je ona koja je sebe poklonula Poslaniku zapravo bila
Zejneb bint Dah, a ima i miljenja da je rije o Ummi erik Gazijja bint
Dabir b. Veheb, iz Benu Munkiza b. 'Amra b. Mu'ajsa b. 'Amira b. Luejja,
dok neki opet kau: "Radi se o jednoj eni iz Benu Semame b. Luejja, koju
je Poslanik odgodio za kasnije ! "
Poslanik j e oenio i Zejneb bint Huzejma b. el-Haris b. Abdullah ibn
'Amr b. 'Abdi Menafb. Bilal b. 'Amir b. Sa'sa'a, koju su zvali majkom sir
omaha, zbog njene velike samilosti i suosjeanja s njima. Njome ga je
oenio Kabisa b. 'Amr el-Hilali, a on joj je na ime mehra dao etiri stotine
dirhema. Prije njega je bila kod 'Ubejde b. el-Harisa ibn 'Abdulmuttaliba b.
'Abdi Menafa, a prije ' Ubejde je bila kod Dehma b. 'Amra b. el-Harisa,
svog amidia.
To su te ene s kojima je Poslanik ima brane odnose - ukupno njih
jedanaest. Prije njega su umrle dvije: Hadida bint Huvejlid i Zejneb bint

284

Ibn Hiam

Huzejme, dok ih je iza njegove smrti ostalo devet, i to su one koje smo nab
rojali s poetka poglavlja.
S dvije ene nije imao odnosa. To su : Esma' bint en-Nu 'man el
Kindijja, kod koje je, kad ju je oenio, primijetio da boluje od lepre, pa ju je
otpremio i vratio je njenima; i 'Umra bint Jezid el-Kilabijja. Ona je netom
bila izala iz nevjerstva i kad je dovedena pred Boijega Poslanika, zatraila
je od Allaha da je zatiti od njega, nata je Poslanik rekao: "Nedokuivo je
ono to se titi Allahom! " , i vratio je njenima.
Neki tvrde da je ena, koja je od Boga zatraila da je zatiti od
Boijega Poslanika, bila iz plemena Kinda, a ne iz Kilaba, i da je bila
amidina Esme bint el-Nu 'man. Drugi opet kau da je razlog zbog kojeg je
Poslanik vratio njenima taj to mu je, kad ju je pozvao, rekla: "Ja pripadam
narodu kojem se dolazi, a koji ne ide drugima na noge ! "
* * *

est ena Boijega Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, bile su por

ijeklom Kurejijke; to su: Hadida b. Huvejlid b. Esed b. 'Abduluzza b. Ku
sajj b. Murre b. Ka'b b. Luejj ; 'Aia bint Ebi Bekr b. Ebi Kuhafa b. 'Amir b.
'Amr b. Ka'b b. Sa'd b. Tejj im b. Murre b. Ka'b b. Luejj ; Hafsa bint ' Umer
b. el-Hattab b. Nufejl b. 'Abduluzza ibn ' Abdullah b. Kurt b. Rijah b. Rizah
b. 'Adijj b. Ka'b b. Luejj ; Umm Habiba bint Ebu Sut]an b. Harb b. Umejje b.
' Abdi ems b. 'Abdi Menaf b. Kusajj b. Kilab b. Murre b. Ka'b b. Luejj ;
Ummu Selema bint Ebu Umejje b. el-Mugira b. Abdullah ibn 'Umer b.
Mahzum b. Jekaza b. Murre b. Ka'ab b. Luejj ; Sevda bint Zem'a b. Kajs b.
' Abdi ems b. 'Abdi Vudd b. Nasr b. Malik b. Hi sl b. 'Amir b. Luejj .
Sedam njih su bile Arapkinje, ali ne i Kurejijke; to su: Zejneb bint
Dah b. Riab b. Ja'mer b. Sabira b. Murre b. Kebir b. Ganem b. Dudan b.
Esed b. Huzejme; Mejmuna bint el-Haris b. Hazn b. Bahir b. Huzem b. Ru
vebijja b. ' Abdullah b. Hilal b. 'Amir b. Sa'sa'a b. Muavija b. Bekr b. Heva
zin b. Mansur b. 'Ikrime b. Hasfa b. Kaj s b. 'Aj lan; Zejneb bint Huzej me b.
el-Haris b. 'Abdullah b. 'Amr b. 'Abdi Menaf b. Hilal b. ' Amir b. Sa'sa'a b.
Mu 'avija; Duvejrija bint el-Haris ibn Ebu Dirar el-Huza 'ijj a, zatim el
Mustalekijja; Esma' bint el-Nu 'man el-Kindijja i 'Umra bint Jezid el
Kilabijja.
Jedina nearapkinja je bila Safijja bint Hujejj b. Ahtab, iz plemena
Benu en-Nadir.

Poslanikov tivotopis 285

Ponovo o bolesti Boijega Poslanika

Ibn Ishak kae:
- Priao mi je Ja'kub b. 'Utbe, pozivajui se na Muhammeda b. Mus
lima ez-Zugrija, on na 'Ubejdullaha b. 'Abdullaha b. 'Utbeta a ovaj na
'Ai u, enu Boijega Poslanika, da je rekla:
"Boiji Poslanik je izaao, idui izmeu dvojice svojih blinjih ljudi,
od kojih je jedan bio El-Fadl b. 'Abbas, a glava mu je bila umotana i noge
mu se vukle po zemlji. Tako je uao u moju kuu. "
' Ubejdullah kae: "Ispriao sam ovo 'Abdullahu b. el- 'Abbasu, i on
me upitao: "A zna li ko je bio taj drugi ovjek ? ! " Kad sam mu rekao da ne
znam, kazao je: " B io je to ' Ali b. Ehu Talih ! "
"Zatim ga j e bolest sasvim obuzela i bol mu s e jako poveala. "Sas
pite na mene sedam mjeina voda, iz razliitih bunareva", rekao je, "pa da
iziem pred ljude i neto im oporuim! "
M i smo ga tako posadili na korito Hafse bintu ' Umer, i onda n a njega
sipali vodu sve dok nije poeo govoriti : "Dosta! Dosta! "
Ez-Zuhri kae:
- Ejjub b. Beir mi je priao da je Boij i Poslanik izaao umotane
glave i tako se is peo na minber i sjeo. Prvo to je progovorio bilo je da je do
nio salavat na poginule na Uhudu, zatim im je od Allaha molio oprost i mno
go ih blagosiljao, a onda rekao:
"Allah je jednom od Svojih robova dao da izabere: ovaj svijet ili ono
to se nalazi kod Njega, i on je izabrao ono to je kod Allaha! "
Ebu Bekr j e odmah razumio o emu se radi - znao j e da o n pod tim
podrazumijeva sebe i poeo je plakati !
"Mi emo te iskupiti sobom i djecom svojom, Poslanie ! ", rekao je
kroz suze.
"Polahko, Ebu Bekre ! " , kazao je Poslanik, i nastavio: "Vidite ova vra
ta koja vode u mesdid - sva ih zatvorite, osim kue Ebu Bekra, jer ja ne
znam da mi je u drutvu iko bio zasluniji od njega! "
' Abdurrahman b . 'Abdullah mi je priao, pozivajui se na neke
lanove porodice Sa'ida b. Mu'allija, da je Boiji Poslanik tada, pored osta
log rekao: "Da sam nekoga izmeu ljudi htio sebi uzeti za prijatelja, uzeo
bih Ebu Bekra ! Meutim, imali smo samo drugarstvo i bratstvo u vjeri, sve
dok nas Allah ne sastavi kod Sebe ! "
Muhammed b . Da'fer b . el-Zubejr mi je priao, pozivajui se na 'Ur
veta b. el-Zubejra i na jo neke druge uenjake, da je Boiji Poslanik, svoj-

286 Ibn Hiam

om boleu, malo usporio odlazak U same, pa je zamotane glave izaao i is
peo se na minber, a ljudi su ve bili poeli gunati zato to je za zapovjedni
ka odreden U same; govorili su: "Odredio je da najodabranije muhadire i en
sarije predvodi golobradi mladi ! "
Poslanik se najprije zahvalio Allahu i izrekao Njemu primjerenu poh
valu, a onda je rekao:
"Ljudi ! Sprovedite slanje Usame jer, ivota mi, ako ita prigovorite
njegovu zapovjednitvu, kao da ste prigovorili i zapovjednitvu njegova oca
odranije ! U same je zbilja stvoren za zapovjednitvo, iako mu je i otac stvor
en za to ! "
Zatim je siao s rninbera, a ljudi su pourili da se spreme za polazak s
Usamom, dok se Poslanikovo stanje sve vie pogoravalo i bol mu bivala
sve vea.
Usame je ubrzo krenuo s vojskom i nakratko se zaustavio na onoj
strmoj obali Medine, kako bi tu saekao zaostale ljude. U meuvremenu je
Boiji Poslanik bio ve dobro onemoao i U same je s ljudima iekivao ta
e Allah uiniti sa njim.
Ez-Zuhri kae:
- 'Abdullah b. Ka 'b b. Malik mi je priao da je Boiji Poslanik, kad je
rninbera blagosiljao i molio za oprost onima na Uhudu, istiui njihove vri
jednosti i zasluge, rekao pored ostalog i ovo:
s

"O muhadiri ! Lijepo postupajte prema ensarijama, jer broj ljudi se

poveava, dok se ensarije, ovakvi kakvi jesu, ne poveavaju ! Oni su bili
mjesto mog pouzdanja kojem sam pribjegao, pa stoga dobro inite onome od
njih ko uradi neto dobro, a oprostite onom ko ta pogrijei ! "
Potom je siao s rninbera i uao u svoju kuu, a bol mu se jo vie
poveala, tako da ga je sasvim ophrvala. Tu kod njega su dole dvije njegove
ene: U mm Selema i Mejmuna, a bilo je i drugih ena, medu kojima i Esma'
bint 'Umejs, te amida mu El- Abbas.

Sloili su se da mu s jedne strane u usta uliju lijek, i El- Abbas je re

kao: "To u, svakako, ja uiniti ! "
Zatim su mu u usta ulili lijek; no kad je Poslanik doao svijesti, upi
tao je:
" Ko je ovo sa mnom uinio? ! "
"Tvoj amida Boiji Poslanie ! " , odgovorili su, a on je rekao: "Ovaj
lijek su donijele ene koje su dole otud", pokazao je prema Abesiniji, pa
zato ste to uradil i ? ! "

Poslanikov tivotopis 287

"Pobojali smo se, Boiji Poslanie, da nije upala porebrice ! " , odgovo
rio je El-' Abbas.
"Taj mi lijek Allah nije odobrio ! Ali, neka ga svi ovdje u kui uzmu,
osim amide ! "
Lijek je tako uzela i Mejmuna, samo zbog Poslanikove zakletve,
premda je taj dan postila ! B ila im je to neka vrsta kazne zbog onog to su
uradili.
Od Usame b. Zejda se prenosi sljedee:
"Kad je Boiji Poslanik bio ve sasvim onemoao, ja i ostali ljudi
smo se odmah spustili u Meinu. Uao sam kod njega, a on je utio ne pro
govarajui ni rijei. Samo je ruku dizao prema gore, pa je potom stavljao na
mene, i ja sam shvatio da to on za mene upuuje dovu ! "
'Aia kae:
- esto sam mogla uti Boijega Poslanika kako kae: " Allah nijed
nog poslanika nije uzeo Sebi prije nego mu je dao da izabere ! " Tako su na
samrti, posljednje rijei koje sam ula od njega, bile: "Ne, nego najuzvienije
drutvo u Dennetu ! " Tada sam rekla: "Dakle, Boga mi, nee izabrati nas ! " ,
jer sam se sjetila ta nam je ranije govorio - "da nijedan poslanik ne umre
prije nego se stavi pred izbor! "

Ljude u molitvi predvodi Ebu Bekr

Ez-Zuhri kae:
- Hamza b. 'Abdullah b. 'Umer mi je priao da je 'Aia ispriala
sljedee: "Kad je bolest ve sasvim bila oborila Boijega Poslanika, on je re
kao: "Naredite Ebu Bekru da on predvodi ljude u molitvi ! " "Boiji Posla
nie ! ", rekla sam ja, "Ebu Bekr je njean ovjek, ima slabaan glas i mnogo
plae dok ui Kur'an ! " "Recite mu neka stane pred ljude ! " , ponovio je on, i
kad sam mu opet ono isto rekla, rekao je: "Vi ene ste i Jusufa zavodile ! Ta
recite mu neka predvodi ljude ! "
J a sam to, medutim, Allaha mi, govorila samo zato da Ebu Bekra
potedim toga, jer sam znala da ljudi nee voljeti onog ko stane na njegovo
mjesto, i da e, za sve to se desi, njega okrivlj ivati za to. Stoga sam eljela
da Ebu Be kr bude poteen toga."
Od 'Abdullaha b. Zem'e b. el-Esveda b . el-Muttaliba se prenosi
sljedee:
- Kad je Boiji Poslanik bio ve dobro ophrvan boleu, ja sam s jo
nekoliko muslimana bio kod njega kad ga je Bilal pozvao na namaz. "Recite

288

Ibn Hiam

nekome da stane pred ljude ! ", rekao je on, i kad sam izaao, vidio sam meu
ljudima 'Umera, a Ebu Bekra nije bilo. " 'Umere ! ", rekao sam, " ustani i pred
vodi ljude u molitvi ! "
On j e stao i kad je donio tekbir, Poslanik je prepoznao njegov glas, jer
je on bio ovjek jaka i prodoma glasa, te je rekao: "Pa gdje je to Ebu Bekr?!
Allah i muslimani ovo ne prihvaaj u ! Allah i muslimani ovo ne prihvaaj u ! "
Utom j e poslano p o Ebu Bekra i o n j e stigao kad j e 'Umer ve bio
zavrio s molitvom, i onda je on predvodio ljude u molitvi."
'Abdullah b. Zem'a kae: '"Umer mi je potom rekao: "Pobogu, Ibn
Zem'a, ta mi ti ovo priredi?! Ja sam, Boga mi, mislio da ti je to Boiji Pos
lanik naredio, inae ne bih stao pred ljude ! "
" Boga mi mi to nije naredio Poslanik", rekao sam mu, "no kad nisam
vidio Ebu Bekra, smatrao sam da si ti, meu tu prisutnima, najzasluniji da
stane pred ljude ! "
Ibn Ishak kae:
- Ez-Zuhri kae: "Enes b. Malik mi je ispriao sljedee: " Kad je bio
onaj ponedjeljak u kojem je Allah Svog Poslanika uzeo Sebi, u rano jutro,
dok su ljudi obavljali jutarnju molitvu, ispred Poslanika je dignuta zavjesa i
otvorena su mu vrata, i on je izaao da vidi ljude i zaustavio se na 'Aiinim
vratima. Kad su ga muslimani primijetili, toliko su se obradovali da su doli
u iskuenje u svojoj molitvi i osjetilo se kako je kroz njih prostrujalo
olakanje. On im je, meutim, pokazao da ostanu postojani u molitvi, ali se
nasmij eio od radosti kad ih je tako ugledao u namazu.
Poslanik mi nikada nije izgledao ljepi kao u tom momentu !
Zatim se vratio nazad, a ljudi su se razili u uvjemju da se rijeio bo
lesti. Ebu Bekr se sa svojim ukuanima ak vratio u Es-Sunh ! l
Muhammed b . Ibrahim b. el-Haris mi je, pozivajui se na El-Kasima
b. Muhammeda, priao da je Boiji Poslanik, kad je uo 'Umerov tekbir u
namazu, upitao: "Gdje je Ebu Bekr? Allah ovo ne prihvaa, a ni muslima
n i ! " , i da nije jedne reenice koju je na samrti izgovorio ' Umer, muslimani
nikada ne bi posumnjali u to da Boiji Poslanik nije na taj nain Ebu Bekra
odredio za svoga nasljednika! 'Umer je, naime, rekao na samrti: "Ako imen
ujem nasljednika, pa imenovao ga je i onaj bolji od mene 2, a ako ih ostavim
ovako, pa tako ih je ostavio i onaj bolji od mene ! " 3
l . Es-Sunh - mjesto u kojem je Ebu Bekr i mao svoj posjed u koji je esto odlazio sa svo
jim ukuanima.
2. Tj. Ebu Bekr.
3. Misli na Boijega Poslanika, s.a.v.s.

Poslanikov tivotopis 289

Tako su ljudi saznali da Boiji Poslanik nije zapravo nikoga imeno

vao za svoga nasljednika, a 'Umera se nije sumnjiilo za Ebu Bekra!
Ebu Bekr b. 'Abdullah b. Ebi Mulejka mi je priao: - Kad je bio po
nedjeljak, Boiji Poslanik je izaao na jutarnju molitvu, zamotane glave, a
Ebu Bekr je s ljudima ve bio u namazu. im je izaao, kroz ljude je prostru
jala radost i Ebu Bekr je znao da se to moglo desiti samo zbog Boijega Pos
lanika, pa se povukao s mjesta na kojem je stajao, ali ga je Poslanik s lea
pogurao naprijed. "Vodi ljude ! " , rekao mu je i sjeo pored njega, te s njegove
desne strane klanjao sjedei. Kad je zavrio s namazom, okrenuo se prema
ljudima i povienim glasom, tako da se je ulo i izvan mesdida, rekao:
"Ljudi ! Dehennem se je raspirio, a smutnje nadolaze poput prameno
va mrkle noi ! Meni, Allaha mi, nita ne moete prebaciti - ja vam nita nis
am dopustio to nije dopustio K ur' an, i nita vam nisam zabranio to nije
zabranio Kur'an ! "
Kada j e zavrio, Ebu Bekr mu j e rekao: "Boiji Poslanie, danas si,
kao to vidim, Allahovom milou i blagodati, osvanuo onako kako mi to
elimo, a danas je dan pogodan za izlazak, pa da sam malo izaao ? ! "
"Izai ! " , rekao j e Poslanik i uao u kuu, a Ebu Bekr je otiao kod svojih
ukuana, u Es-Sunh ! "
'Abdullah b. 'Abbas kae:
"Tog dana je 'Ali b. Ebu Talib, Allah s njim bio zadovoljan, izaao od
Boijega Poslanika i stao pred ljude, i oni su ga odmah pitali:
"Ehu Hasane, kako nam je osvanuo Boiji Poslanik?"
"Osvanuo je zdrav, Allahu hvala! " , odgovorio je on, a El-'Abbas gaje
uzeo za ruku i rekao mu:
" 'Ali, nakon trojice ti e, Allaha mi, biti na redu ! Kunem se B ogom
da sam na licu Boijega Poslanika prepoznao smrt, kao to sam je i ranije
prepoznavao na licima ljudi iz Benu ' Abdulmuttaliba! Hajdemo zato kod
njega, pa ako stvar bude preputena nama, znaemo da je tako, a ako ne
bude, zatraiemo od njega da nas oporui ljudima ! "
" Ne, Allaha mi ! ", rekao j e 'Ali. "Ako nam t o sad bude uskraeno,
poslije njega nam to vie niko nee dati ! " 1
Boiji Poslanik je tog dana umro, negdje u vrijeme prijepodnevne pri
peke."
'Aia kae:
- Tog dana, kada je uao u mesdid, Boiji Poslanik se vratio kod
l . Misli se na izbor halife (op. prev.).

290 Ibn Hiam

mene i legao meni na krilo. Utom je uao neko iz kue Ebu Bekra, i u ruci
drao zeleni misvak. Poslanik je gledao u njegovu ruku tako da sam odmah
znala da eli taj misvak. "Hoe li da ti ga dam, Boiji Poslanie?", upitala
sam ga i on je rekao da hoe. Zatim sam uzela misvak i dobro ga ivakala,
dok ga nisam omekala, i onda mu ga dala. On je tako snano njim trljao
zube, kako ga nikada ranije nisam vidjela. Onda ga je odloio, i ja sam osje
tila kako mi je u krilu oteao. Pogledala sam mu u lice - pogled mu se ve
bio ukoio, a on je govorio: "Ne, nego najuzvienije drutvo, u Dennetu ! "
"Stavljen s i pred izbor", rekla sam, "i eto s i izabrao, tako m i Onog koji te s
Istinom poslao ! "
I Boiji Poslanik j e preminuo."
Ibn Ishak kae:
- Jahja b. 'Abbad b. 'Abdullah b. ez-Zubejr mi je priao da mu je nje
gov otac 'Abbad rekao: " uo sam 'Aiu kako kae: "Boiji Poslanik je umro
u mom naruju, kad je na meni bio red da se staram o njemu, i u tom pogle
du nikome nisam nepravdu uinila. Druga je stvar to sam ja bila mlada i
neiskusna, pa je umro meni u krilu ! Zatim sam mu glavu poloila na jastuk i
ustala, te se, zajedno s ostalim enama, udarala po licu i prsima! "
Od Ebu Hurejre se prenosi sljedee:
- Kad je Boiji Poslanik preminuo, ' Umer b. el-Hattab je ustao i re
kao: "Neki licemjeri tvrde da je Boiji Poslanik umro, a on, Allaha mi, nije
umro ! Samo je otiao kod svoga Gospodara, kao to je iao i Musa b. ' Irnran
- i on je izbivao iz svoga naroda etrdeset noi, pa kad se poelo govoriti da
je umro, onda se vratio ! Allaha mi e se i Boiji Poslanik vratiti, isto onako
kako se vratio i Musa, i onda e sigurno odsjei i ruke i noge onima koji su
tvrdili da je umro ! "
Utom j e naiao Ebu Bekr, koji j e ve bio uo z a smrt Boijega Posla
nika, i zaustavio se na vratima mesdida. 'Umer je upravo govorio ljudima,
no Ebu Bekr se ninata nije obazirao, ve je pravo otiao u 'Aiinu kuu.
Poslanik je, na jednoj strani sobe, leao prekriven hiberijskom burdom. On
mu je otkrio lice, i poljubio ga.
"Dao bih za tebe i oca i majku, Poslanie ! " , rekao je. "Smrt koju ti je
Allah propisao, ti si ve okusio, ali zato vie nikada nee u mrijeti ! "
Potom mu j e burdu vratio na lice, i izaao, a ' Umer je jo uvijek gov
orio ljudima.
"Polahko, ' Umere ! ", rekao mu je. "Dosta! "
N o kako ' Umer nije htio prestati, i Ebu Bekr se okrenuo prema ljudi
ma, i kad su ljudi uli njegov glas, ostavili su ' Umera i okrenuli se njemu.
On se zahvalio Allahu, i izrekao Mu pohvalu, a onda rekao:

Poslanikov tivotopis 29 1

"Ljudi ! Onaj ko je oboavao Muhammeda, neka zna da je Mu

hammed mrtav, a onaj ko je oboavao Allaha, neka zna da je On iv, i da ne
umire ! "
Zatim je prouio ajet: Muhammed je samo poslanik, i prije njega dos
ta poslanika minu, pa ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se svojim
preanjim stopama vratili? A ko se vrati stopama svojim preanjim, Alla
hu taj nikakve tete nee uiniti, a Allah e zahvalne nagraditi! (Alu 'Imran,
1 44.).
Allaha mi, ljudi kao da nisu znali da je ovaj ajet ikako i objavljen, sve
dok ga Ebu Bekr nije tada prouio, pa su ga uzeli od njega i ponijeli ga na
svojim usnama ! "
Ebu Hurejre kae: - ' Umer j e rekao: "Allaha mi, kad sam uo d a ga
Ebu Bekr izgovara, noge su mi se oduzele, pa sam se spustio na zemlju ! Tek
u tom momentu sam shvatio da je Boiji Poslanik doista umro ! "

Dogaaj u atoru Benu Sa' ade

Ibn Ishak kae:
"Kad je preminuo Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, zajed
nica ensarij a se priklonula Sa'adu b. ' Ubadi, u atoru Benu Sa'ade, 'Ali b.
Ebu Talib, El-Zubejr b. el- ' A vam i Talha b. ' Ubejdullah su se izdvojili u Fat
iminu kuu, dok se ostatak Muhadira okupio oko Ebu Bekra, gdje im se
prikljuio i Usejd b. Hudajr, s Benu 'Abd el-Ehelom.
Utom je neko doao i Ebu Bekru i 'Umeru rekao: "Zajednica ensarija
se priklonula Sa'adu b. ' Ubadi - eno ih tamo u atoru Benu Sa'ade ! Ako mis
lite neto uiniti, pourite tamo prije nego se stvar iskomplicira ! "
Boiji Poslanik se jo nalazio u svojoj kui, onako kako j e i umro, i
njegovi ukuani su vrata drali zatvorenim.
'Umer kae: "Ja sam tad rekao Ebu Bekru: "Hajdemo kod brae ensa
rija, da vidimo kakvo je njihovo stajalite ! "
Od 'Abdullaha b . 'Abbasa se prenosi sljedee:
- Bio sam kod kue 'Abdurrahmana b. ' Avfa, i stajao nasuprot nje,
iekujui ga da se vrati od 'Umera koji je bio na svom posljednjem
haddu. Kad se vratio, zatekao me gdje ga ekam pred njegovom kuom, i
uim Kur'an.
"Da si vidio kako jedan ovjek doe kod vode pravovjernih", rekao
mi je," i ree mu : "Ja Emire-1-mu'minin - vodo pravovjernih, ta misli o
tom i tom ovjeku? Boga mi, kad bi ' Umer b. el-Hattab umro, ja bih njemu

292 Ibn Hiam

(tj . tom ovjeku, op. prev.) iskazao lojalnost i zakleo mu se na vjernost ! Ta i
lojalnost Ebu Bekru je iskazana stihijski, pa je opet zaivjela? ! " , to je ' Ume
ra jako rasrdilo, te je rekao: "Noas u, ako Bog da, ustati pred ljude i upozo
riti ih na dotine koji im ele uzurpirati ono to im pripada! " Rekao sam mu:
" Nemoj tako, voo pravovjernih ! Na haddu se sabere svakakva svijeta i
bude podosta rulje, i kada ustane da govori, najvie e takvih biti oko tebe.
Bojim se da e se, kad kae to to namjerava, od tebe razletjeti na sve
strane a da nee ni shvatiti ta si rekao, ili e to shvatiti nakaradno ! Stoga
saekaj dok se ne vrati u Meinu - ona je mjesto Poslanikova Sunneta i izd
vaja se vrsnim pravnicima i cijenjenim ljudima, pa to to eli bolje je da
kae tamo, gdje e pravnici razumjeti tvoje rijei i staviti ih na njihovo pra
vo mjesto! "
" Ako Bog da, to u svakako rei n a prvom svom nastupu koji budem
imao u Medi n i ! " , rekao je on.
Ibn 'Abbas kae:
- Potom smo se vratili u Meinu, koncem mjeseca zu-1-hiddeta, i
prvoga petka, im je sunce zalo, ja sam pourio u damiju, gdje je uz min
her ve sjedio Se'id b. Zejd b. 'Amr b. Nufil, te sam sjeo pored njega tako da
su nam se koljena dotjecala. Nedugo zatim je stigao i 'Umer b. el-Hattab, i
kad sam ga vidio da dolazi, Se'idu b. Zejdu sam rekao: "Noas e s minbera
rei neto to nije rekao otkako je postao halifa ! "
Se ' id b. Zejd mi je to, naravno, negirao.
"Zato bi ba sada rekao neto novo ? ! '' , rekao je.
Utom je 'Umer sjeo na minber, i kada je mujezin zavrio, ustao je i
Allahu izrekao Njemu primjerenu zahvalu i pohvalu, a onda rekao:
- Prijeimo na stvar! Danas u vam rei neto to mi je dosueno da
vam kaem, i ne znam - moda je to pred kraj moga ivota! Ko bude razu
mio i shvatio to u rei, neka se toga dri i to pronosi dokle god stigne, a ko
ne bude siguran da je najbolje shvatio pa - nikome nije dozvoljeno da neto
slae na mene !
Allah je poslao Muhammeda, i objavio mu Knjigu, a meu onim to
je objavio je i ajet o kamenovanju; mi smo ga uili, razumjeli ga i shvatili.
Boiji Poslanik je kamenovao, a i mi smo kamenovali poslije njega i ja se
plaim da ljudi, protokom vremena, ne kau: "Mi u Allahovoj Knjizi ne nala
zimo kamenovanje ! " , i tako, zanemarujui propis koji je Allah objavio, skre
nu s Njegova puta. Kamenovanje, koje se nalazi u Allahovoj Knjizi, oprav
dano je i ima se primijeniti na onoga ko uini blud, bio mukarac ili ena,
ako postoji nedvosmislen dokaz, trudnoa ili priznanje. Zatim smo itali u
Allahovoj Knjizi : "Nemojte prezirati vae oeve, jer da ih prezirete, to vam

Poslanikov tivotopis 293

je nevjerstvo ! " S druge strane, Boiji Poslanik, sallellahu 'alej hi v e sell em, je
rekao: "Nemojte me previe uznositi, kao to je uznoen 'Isa, sin Merjemin !
Recite samo: Allahov rob i Njegov poslanik! " Tako sam uo da je neko re
kao: "Allaha mi, kad bi umro 'Umer b. el-Hattab, ja bih izrazio lojalnost i
zakletvu na vjernost dao tome i tome ! " Neka nikoga nipoto ne zavede pa da
kae: "Lojalnost Ebu Bekru je izraena stihijski, pa je opet zaivjela! " To je,
naime, doista bilo tako, ali ju je Allah sauvao od loih posljedica, jer meu
vama nema nikoga ko Mu je tako odan kao to je bio Ebu Bekr! Stoga, neka
niko nikome ne izraava lojalnost bez prethodnog konsultiranja s muslimani
ma, jer u tom sluaju, takva prisega nije punovana ni njemu ni onome kome
ju je dao, a nije sigurno ni da nee biti ubijeni! Tako se nama dogodilo, kad
je Allah Svog Poslanika uzeo Sebi, da ensarije nisu bile sa nama, ve su se
sa svojim uglednicima sastali u atoru Benu Sa 'ade, a izostali su nam i 'Ali
b. Ebi Talib, El-Zubejr b. el-' Avam i ostali koji su bili s njima, dok su se mu
hadiri okupili oko Ebu Bekra. Ja sam tad rekao Ebu Bekru: "Hajdemo kod
nae brae ensarij a ! " , i krenuli smo prema njima. U putu smo susreli dv_ojicu
njihovih dobrih ljudi i oni su nam ispriali kakvo raspoloenje vlada meu
njima i o emu se dogovaraju. Najprije su nas upitali kuda idemo, pa kad
smo rekli da elimo kod nae brae ensarija, rekli su nam: "Moda im se ne
biste trebali pribliavati - zavrite s tim! " "Ne, Boga mi ! " , rekao sam, "nego
emo im otii ! " , i nastavili smo dok nismo stigli do atora Benu Sa'ade. Izne
nadili smo se kad smo tu meu njima vidjeli nekog umotanog ovjeka, i kad
smo upitali ko je on, rekli su nam: "Sa'ad b. ' Ubade ! " " ta mu je?" , upitali
smo, i oni su rekli da je bolestan. Kad smo posjedali, jedan njihov govornik
je izgovorio ehadet islama i izrekao Allahu primjerenu pohvalu, a onda re
kao: "Mi smo Allahovi pomagai (ensarullah) i bastion smo islama, a vi ste,
o muhadiri, grupa koja nama pripada; na ste dio. Vi ste polahko pristizali
otud, od vaeg naroda ! "
Tako s u nas, zapravo, nastojali otrgnuti od naeg korijena i o d nas
preuzeti stvar u svoje ruke. Kad je on zavrio, htio sam ja govoriti, i ve sam
bio smislio ta u kazati, te sam to najprije htio predoiti Ebu Bekru i tako ga
malo udobrovoljiti, no on mi je rekao: "Polahko ' Umere ! ", i ja ga nisam htio
ljutiti, te je govorio on, a bio je znaniji i dostojanstveniji od mene. Allaha mi,
nije izostavio nijednu rije koju sam ja kanio kazati, a da je nije rekao u onoj
svojoj jednostavnosti, ili pak njoj slinu ili ak bolju rije, sve dokle je govo
rio !
" to se tie dobra koje ste izrekli o sebi", rekao je,"vi ste ga doista i
dostojni, no sve to e Arapi prepoznati samo u ovoj zajednici Kurejija - oni
su stub njihova porijekla i prve su domainske kue meu njima! Stoga u
biti zadovoljan ako svoju lojalnost iskaete i prisegu na vjernost date jednom

294 Ibn Hiam

od ove dvojice ljudi ! ", pa je uzeo moju ruku i ruku Ehu 'Ubejde b. el
Derraha, koji je sjedio tu meu nama.
Od svega to je tada rekao, meni se jedino to nije dopalo, i Allaha mi
sam vie volio da budem priveden i pogubljen, a da me to ne priblii grijehu,
ve da stanem na elo ljudima meu kojima je i Ehu Bekr!
Neko od ensarija je rekao: "Stupi sam za eanje i palmica ograena'
- neka obje strane imaju po jednog na elu, Kurejije ! "
Zatim j e nastala i halabuka i tonovi s u se povisi li, tako d a sam se po
bojao razdora. "Ebu Bekre, prui mi ruku ! " , rekao sam, i kad ju je pruio, iz
razio sam mu svoju lojalnost i dao mu prisegu na vjernost ! Potom su to
uinili i muhadiri, a onda i ensarije. Nakon toga smo skoili na Sa'ada b.
' Ubadu, i neko od njih je rekao: "Ubiste Sa'ada b. ' Ubadu ! " "Allah ubi
Sa'ada b. 'Ubadu ! ", rekao sam ja."
Ez-Zuhri kae:
" 'Urve b. ez-Zubejr mi je rekao da je jedan od one dvojice ensarija,
koje su susreli na putu za ator Benu Sa'ade, bio 'Uvejm b. Sa'ida, a drugi
Ma'n b. ' Adijj, iz Benu el-' Adlana.
to se ' Uvejma b. Sa'ide tie, uli smo da je Boiji Poslanik upitan
ko su oni za koje je Allah Uzvieni rekao: U njoj su ljudi koji se vole esto
istiti, a Allah one koji se iste doista voli! (Et-Tevbe, 1 08.), pa je rekao:
"Najbolji od njih je 'Uvejm b. Sa'ida! "
Za Ma'na b . 'Adijja smo uli da su ljudi plakali kada j e Allah Svog
Poslanika uzeo Sebi, i govorili: "Boga mi bismo voljeli da smo mi umrli
prije njega, jer se plaimo da poslije njega ne budemo zavedeni ! " , a on im je
na to rekao: "Ja, B oga mi, ne bih volio da sam umro prije njega - hou da mu
vjerujem i nakon njegove smrti, kao to sam mu vjerovao i za ivota mu ! "
Poginuo je kao ehid, u vrijeme hilafeta Ehu Bekra, u B ici na El
Jemami, protiv Musejleme el-Kezzaba."
Ez-Zuhri je takoer priao: - Enes b. Malik mi je priao: "Sljedeeg
dana, nakon to mu je u onom atoru data prisega na vjernost, Ebu Bekr je
sjeo na minber, a 'Umer je ustao i poeo govoriti prije njega. Najprije je izra
zio zahvalu Allahu i izrekao Njemu primjerenu pohvalu, a onda rekao:
"Ljudi ! Ja sam vam juer rekao neto to ne stoji, to nisam naao u
Allahovoj Knjizi i to mi nije povjerio Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve
l . Stupi - zapravo drvo koje se stavlja devama da se eu o njega i odmaraju uz njega.
Arapi su ga uzimali kao primjer za ovjeka koji svojim savjetom nastoji iznai rjeenje. Pal
mica ograena simbolizira ovjeka koji cijeni svoje i vodi rauna o njima. Navodi se kao
primjer za ugledna ovjeka.

Poslanikov tivotopis 295

sellem ! Naime, mislio sam da e on rukovoditi ovom naom stvari, da e on

biti posljednji od nas, no Allah je meu vama ostavio Svoju Knjigu, u kojoj
se nalazi Njegova uputa i uputa Njegova Poslanika: ako se nje budete drali,
Allah e vas uputiti onome emu je i njega uputio.
Allah vas je saglasio oko izbora najboljeg od vas, druga Boijega
Poslanika, drugog od dvojice kad su bili u peini, pa priite i dajte mu prise
gu na vjernost ! "
Tako j e Ebu Bekru, nakon iskazane lojalnosti u atoru data i opa pri
sega na vjernost.
Zatim je govorio Ebu Bekr. Najprije je izrekao zahvalu Allahu i Nje
mu primjerenu pohvalu, a onda rekao:
"Ljudi ! Meni je povjerena uprava nad vama, a ja nisam najbolji od
vas ! U svakom sluaju, ako budem radio dobro, po maite mi, a ako ne bu
dem, ispravljajte me ! Iskrenost je povjerenje, a la pronevjerenje. Slabi
meu vama kod mene je jak sve dok mu, ako Bog da, ne vratim njegovo pra
vo, dok je jaki meu vama kod mene slab sve dok od njega, ako Bog da, ne
uzmem ono to je on duan dati ! Nijedan narod ne napusti borbu na Boijem
putu, a da ga Allah ne odvede u ponienje, i nikada se u jednom narodu ne
rairi razvrat, a da ga Allah ne zapljusne nevoljama. Pokoravajte mi se dotle
dok se ja budem pokoravao Allahu i Njegovu Poslaniku, a ako im budem ne
pokoran, tad mi se niste duni pokoravati. Sad pristupite molitvi, Bog vam
se smilovao ! "
Ibn 'Abbas kae:
"Jedanput sam iao s 'Umerom, za vrijeme njegova hilafeta, i on je u
ruci nosio bi, a iao je zarad neke svoje potrebe. S nama nije bilo nikog dru
gog, i on je sam sebi neto govorio i onim biem se udarao po nozi. Odjed
nom se okrenuo prema meni i upitao me:
" Ibn 'Abbas, zna ta me je navelo da onako govorim kad je umro
Boiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem?! "
"Ne znam, voo pravovjernih ! ", rekao sam. "Ti zna ta! "
" Nije me navelo nita drugo", nastavio je on, "ve jedan ajet koji sam
uio: I Mi smo tako vas uinili zajednicom sredinjom da biste bili svjedoci
protiv svijeta ostalog, i da Poslanik bude protiv vas svjedok! (El-Bekare,
143.), i Allaha mi sam mislio da e Boiji Poslanik ostati meu svojim
Ummetom i da e biti svjedokom i njegovih posljednjih djela ! Eto jedino me
je to navelo da kaem ono to sam rekao ! "

296 Ibn Hiam

Opremanje Boijega Poslanika i njegova denaza

Ibn Ishak kae:
- im je Ebu Bekru, Allah neka je zadovoljan sa njim, data prisega na
vjernost, ljudi su se odmah dali na opremanje Boijeg Poslanika, sallellahu
'alejhi ve sellem. Bilo je to, dakle, u utorak.
Abdullah b. Ebi Bekr, Husejn b. 'Abdullah i mnogi drugi nai ljudi
su mi priati da su brigu oko kupanja Boijeg Poslanika vodili: 'Ali b. Ebu
Talib, El- Abbas b. 'Abdulmuttalib, El-Fadl b. el- ' Abbas, Ku sem b. el
' Abbas, Usame b. Zejd i ukran, Poslanikov posinak. Evs b. Havli, ovjek iz
Benu 'Avfa je na to prigovorio 'Aliju b. Ebu Talibu. "Allaha ti, 'Ali" , rekao
mu je, "imamo li mi ikakva udjela kod Boijeg Poslanika? ! " - pleme Evs je
inae bilo vrlo blisko Poslaniku i uestvovala je u Bici na Bedru. "Ui ! " , re
kao mu je 'Ali, i on je uao i prisustvovao kupanju Boijega Poslanika. ' Ali
ga je stavio kod Poslanikovih grudi i zajedno s njim su ga okretali El
, Abbas, El-Fadl i Ku sem, a U same b. Zejd i ukran su poljevali, dok ga je
'Ali kupao. Na sebi je Poslanik imao koulju i preko nje je 'Ali trljao Poslan
ikovo tijelo, ne dotiui ga rukama. Govorio je: "Dao bih za tebe i oca i maj
ku, Poslanie - kako si samo lijep, i u ivotu i u smrti ! "
Kod Boijeg Poslanika se nije vidjelo nita od onog to se inae vidi
kod umrloga.
'Aia kae:
- Kad su htjeli da kupaju B oijega Poslanika, bili su u nedoumici nisu znali kako da postupe. Pitali su se: " Da li da s njega skinemo odjeu,
kao to je skidamo s naih umrlih, ili da ga okupamo ovako u odjei? ! " , i kad
se nisu mogli sloiti, Allah je uinio da pozaspu, i svima su brade bile na
grudima. Utom im je neko nepoznat iz pravca Ka'be, rekao: "Okupajte ga
tako odjevena ! " Potom su prili Boijem Poslaniku i kupali ga dok je na nje
mu bila koulja, te su na nju sipali vodu i trljali ga preko nje, tako da im ruke
nisu dodiri vale njegovo tijelo."
Ibn Ishak kae:
- Nakon to su ga okupali, Boijega Poslanika su umotali u tri platna:
dva suharijska 1 i u hiberijsku burdu, u koju su ga dobro umetnuli ! "
Ibn 'Abbas kae:
- Ebu 'Ubejde b. el-Derrah je ranije kopao mezare na nain kako su
to inili tamo u Mekki, dok je Ebu Talha Zejd b. Sehl Medinlijama kopao

l . Suharijski - porijeklom iz Suhara, grada u Jemenu.

Poslanikov tivotopis 297

tako da se je mejjit stavljao u jednu stranu mezara, i kad su htjeli iskopati

mezar Boijem Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve sellem, El- ' Abbas je pozvao
dvojicu ljudi i jednoga poslao po Ehu ' Ubejdu b. el-Derraha, a drugog po
Ehu Talhu. "Boe, Ti izaberi za Boijega Poslanika! " , rekao je, i desilo se da
je onaj koji je otiao po Ehu Talhu, uspio ga pronai i dovesti ga. Tako je
Boijem Poslaniku kabur iskopao Ehu Talha.
U utorak, kada je ve bio opremljen, Boiji Poslanik je poloen na
svoj krevet, a muslimani se nisu mogli sloiti gdje e ga pokopati: jedni su
smatrali da to treba uiniti u mesdidu, a drugi tamo meu njegovim ashabi
ma, dok Ehu Bekr nije rekao: "Ja sam uo Boijega Poslanika kad je rekao: Koji god je poslanik umro, svaki je pokopan na mjestu gdje je ispustio
duu ! "
Zatim je dignuta postelja na kojoj j e Boiji Poslanik umro, i n a tom
mjestu mu je iskopan mezar. Potom su ljudi u grupama ulazili kod njega i
klanjali mu denazu. Kad su mukarci zavrili, uputane su ene, pa djeca.
Niko ih u tome nije predvodio.
Boiji Poslanik je ukopan sredinom noi, uoi srijede.
'Aia, Bog neka je zadovoljan sa njom, kae: "Mi nismo ni znali da
se Boiji Poslanik ukopava, dok nismo uli zvuke lopata, duboko u noi,
uoi srijede ! "
Ibn Ishak kae:
- U kabur Boijega Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, sili su:
'Ali b. Ehu Talih, El-Fadl b. 'Abbas, Ku sem b. 'Abbas i ukran, Poslanikov
posinak. Zatim se Evs b. Hav li obratio 'Aliju b. Ehu Talibu: "Allaha ti, 'Ali,
a gdje je na udio kod B oijega Poslanika? ! " , i 'Ali mu je rekao da i on sie,
pa je tako i on bio sa njima.
Kad je Poslanik sputen u kabur i kad su ga poeli zatvarati nad njim,
ukran je uzeo resastu tkaninu, koju je Boiji Poslanik katkad stavljao na
sebe, a katkad se njome pokrivao, i metnuo je u kabur. "Poslije tebe je vie
niko nee obui ! " , rekao je.
Tako je i ta tkanina ukopana s Boijim Poslanikom. "
El-Mugira b. u ' be je tvrdio da je on zadnji bio u dodiru s Poslani
kom. "Uzeo sam svoj prsten" , priao je, "i bacio ga u kabur. Ispade mi
prsten ! , rekao sam, a nije mi ispao, ve sam ga hotimino bacio kako bih do
takao Boijega Poslanika i tako bio posljednji ko ga je dotakao ! "
Miksem Ehu el-Kasim, posilni 'Abdullaha b. el-Harisa b . Nofela, pre
nosi od svog gospodara 'Abdullaha ibn el-Harisa, da je rekao: "Za vrijeme
'Umera, ili 'Usmana, bio sam na ' umri s 'Alijem b. Ehu Talibom i on je
svratio kod svoje sestre Umm Hani' , i po zavretku 'umre opet se vratio kod

298 Ibn Hiam

nje . Tu mu je pripremljena voda da se okupa. Kad se je okupao, kod njega je
ula jedna grupa Iraana.
"Ebu Hasane," upitali su ga, "doli smo da te upitamo neto to bismo
voljeli da nam kae ! "
"Mora da vam je El-Mugira b . u 'be priao kako je on posljednji koji
je dotakao Boijega Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem?! ", upitao ih je on.
" Da", kazali su oni, "upravo smo doli da te to upitamo ! " "Posljednji
koji ga je dotakao" , rekao im je, "bio je Ku sem b. ' Abbas ! "
' Ubejdullah b . 'Abdullah b . 'Utbe kae kako mu j e 'Aia rekla: " Kad
ga je bolest sasvim ophrvala, na Boijem Poslaniku je bio jedan cmoporubl
jeni ogrta, sa dvije pruge, i on ga je as navlaio na lice, a as opet skidao.
Uz to je govorio: "Bog ubio narod koji kabure svojih poslanika uzima za
mesdide ! " Tako je svoj Ummet upozoravao na to!
'Aia kae:
- Posljednje uputstvo koje je Boiji Poslanik dao bilo je: "Neka se na
Arabijskom poluotoku ne ostavljaju dvije vjere ! "
Ibn Ishak kae:
- Smrt Boijega Poslanika je prouzroila muslimanima mnoge nevol
je. Tako je 'Aia, kako sam saznao, priala: "Kad je Poslanik preminuo,
mnogi Arapi su se odmetnuli, a jevrejstvo i kranstvo je diglo glavu, i poja
vilo se licemjerstvo. Muslimani su, zbog gubitka svog Poslanika, bili kao po
kisle ovce u zimskoj noi, sve dok ih Allah nije sjedinio oko Ebu Bekra! "
Ibn Hiam kae:
- Ebu 'Ubejde i neki drugi uenjaci su mi priali da je najvei broj
stanovnika Mekke kanio se odrei i odustati od islama i to doista namjeravao
uiniti, no ' Attab b . Usejd 1 ih je zastrai o, pa je tih namjera nestalo. Suhejl
b . 'Amr je ustao, izrazio zahvalu i pohvalu Allahu, spomenuo smrt Boije ga
Poslanika, a onda rekao: "To e islam samo jo vie ojaati, a ko nas navede
da posumnjamo u njega, mi emo ga pogubiti! "
Ljudi su tako ustuknuli i odustali od onog to su namjeravali, a zatim
se pojavio i ' Attab b Usejd. To je ono na ta je aludirao Boij i Poslanik kad
je ' Umeru b . el-Hattabu rekao: "Moda da on povue potez zbog kojeg ga
nee osuivati ! "
Kako nam j e priao Ibn Hiam, pozivajui se na Ebu Zejda el
Ensarija, Hassan b. Sabit je, oplakujui Boije ga Poslanika, izrekao sljedee
stihove:
l . Kad je Boiji Poslanik umro, on je bio upravitelj Mekke.

Poslanikov tivotopis 299

U Tajbi je Resulovo mjesto staro, mjesto znano,1

i kad mjesta sva opuste nurom nekim obasjano.
Znake mnoge zaborava natkriliti nee veo,
tu je minber na koji se Uputitelj svijeta peo.
Tragovi su posvud jasni, obiljeja ostala,
na svome su mjestu jote musalla i damija.
Tu su sobe u kojim je Odabranik prebivao,
u njima je svjetlo Boje i Objavu dobivao.
Svuda su poznata mjesta, teko se zaboravljaju,
kako vrijeme prolazi, ona se obnavljaju.
Znana su mjesta Resu/ova i obina,
i kabur njegov u kom ga pokriva mirisna praina.
Tu sam dugo, dugoja stajao, oplakuju Resu/a,
u tom su mi preizdano pomagala oka dva.
Sjeahu se moje oi Resulovih dobrota
ne mogu ih izbrojati ja cijeloga ivota.
Ni izbliza ja ne mogu izbrojat ' mu zasluge,
ali mogu iz s vog srca iskazati dio tuge.
Dugo sam, dugo stajao, suze su lila mi oka dva
nad kaburom u kojemu ukopae Ahmeda.
Blagoslovljen nek ' si, o kabure mirisni,
blagoslovljen nek ' je i grad gdje poiva Krijeposni.

Ukopae razbor, znanje, milost u kaburu tvojemu,

onog asa otkad lei, Plemeniti, u njemu.
alosni se razioe, jer im nema Nebijja,
Skrena su njima krila, klonula im ramena.
Oplakuju onog za kim i nebesa plakae,
a i zemlja za njim plae, kako ljudi da ute ?
Da li ikad dogodi se tako vel 'ka nevolja
k 'o kad oni izgubie svojega Muhammeda ?
Prekide se otad Vahj, prekide se objava,
a n ur im je dolazio od Nedda i od Jemena.
Milostivom upuiv'o on je svakog ko hoe
izbavljao iz zabluda, zvao putu pravome.
l . Ove stihove preveo je i prepjevao Fikret Paanovi

300 Ibn Hiam

Predvodnik im on bijae, vodio ih k ' Istini,
iskrenosti uio ih, sa njim bie sretni svi.
Posrtaje pratao im, isprike im primao,
budu l ' dobri, izobilje Allah im je obe'o.
Ako li se pak pojavi neto to ne mogu podnijeti
on olaka potekou koja njima zaprijeti.

Dok su tako oni sretni u svjetlosti utivali,

neumitna smrt strelicu prema nuro ispali.
Hvaljeni se svom Allahu nakon toga povrati,
hvaliti ga, plakat' za njim zapoee meleki.
Opustio harem asni i okolni predjeli,
nema vie svjetla Vahja na koje su navikli.
Sve je pusto, osim kabra, koji tu je ostao,
zbog gubitka kamen, drvo, s ve plakati poelo.

Plai, plai, oko moje, sve Resula tali ti,

ne znam da e dovijeka suza ti usahnuti.
A i kako ne plakati, grozne suze ne liti,
za Resulom to donese neizmjerne blagodati?

Za sve to ja velim nek' me niko ne kudi,

zamjerit' mi mogu samo oni to su ba ludi.
Prestati ga h valit ' neu dok sam na 'vom svijetu,
pa se nadam da u sa njim vjeno bit ' u dtennetu.
elim drutvo Odabranog u dtennetu imati,
za tivota trudiu se neu li to postii.
Oplakujui Boije ga Poslanika, Hassan b. Sabit je spjevao i ove stihove:
to ti oko ne zaspiva, to se ne bi sklopilo,
kao da je upaljeno, od upale oboljelo.
Upuenog ono tali, to ga zemlja sad pokri.
O najbolji to poiva.. od nas ti ne odlazi!

Poslanikov ivotopis 30 1

Licem svojim od praine zatitiu ja tebe,

kamo sree u Beki 'u da su ukopali prije me.

Zar samjadan nakon tebe u Medini ostao ?

Kamo sree da sam otrov eme zemlje popio ?

Gospodaru, sakupi nas sve sa naim Resulom

u d.ennetu, sve za inad pakosniku zavidnom.

alosni ste, Ensarije, Poslanika rodbina,

otkako je kabur njemu boravite postao.
Vi tjeskobu osjeate, lice vam potamni]o
kao da ste po cijelome namazali crnilo.
Rodismo ga, ka bur mu je me' nama.
obasuo nas je redom neizmjernim nimetima.
Poastvov'o nas je Allah, uputio putem njega,
a njegovi pomagai zauvijek su svjedok svega.
Moni Allah i meleki oko Ara sala vat mu donose
i s vi dobri blagoslove stalno tebe, Ahmede.
Hassan b. Sabit je istim povodom izrekao i sljedee stihove:
Siromasim ' s vima reci da ih dobro napusti,
njihov Resu] ranom zorom svoju duu ispusti.
Jahalicu a i sedlo ko Ji e darovati,
ko nahranit' eljad moju kad kia ne navrati ?
Koga emo prekoriti bez straha od odmazde,
kad nam jezik nenamjerno u govoru posklizne ?
Svjetlo bjee on blistavo to ga redom slijedimo,
sluh na bjee i vid kojim po svijetu gledamo.
Kamo sree onog dana kad ga u grob spustismo,
zakopasmo asno tijelo i zemljom ga prekrismo
da tad nije Allah nikog od nas dalje ti vit' pustio,
da je tensko a i muko skupa sa njim pomrlo.

Poslanikov :tivotopis 303

POGOVOR

MUHAMMED , ALEJHI-S-SELAM
(vaniji aspekti ljudskog posvjedoavanja njegova ivota i djela)

Objavljujui ovaj prekrasni prijevod profesora Mustafe Prljae, tj. sie i

sukus Ibn Hiamove "sire" ili "Poslanikova ivotopisa", epohalnoga djela
koje govori o genealogiji, pretposlanikom i poslanikom ivotu B oijeg
poslanika Muhammeda a.s., te njegovoj smrti, kao i mnogim drugim detalj i
ma vezanim za pretke, rodbinu, ene, potomstvo i za misiju ovog najveeg
vjeronavjestitelja ovjeanstva, ini nam neobinu ast da pojavu siea ovo
ga djela na bosanskom jeziku popratimo svojim pogovorom.
Recimo odmah da, medu svim Boijim posllUlicima, samo Boiji posla
nik Muhammed, a.s., ima "sire" ili "ivotopise" , napisane po izravnim svje
doenjima i svjedoanstvima ljudi koji su s njim ivjeli, ili slijedili odmah
po njegovom vremenu. Poslanikova "sira" u islamskoj je civilizaciji jedan
od rukavaca, ili bolje kazati jedan od anrova i tiva sa svetom porukom.
Na hiljade je takvih djela nastalo tokom povijesti islama. Djela kao to su
"sire", zatim " ema'ili", te, npr. djela koja nose naslov "en-neseb e-erif'
( "asno rodoslovlje", "asna loza") u islamskim bibliotekama zauzimaju
mjesto odmah uz Kur'an i hadiske zbirke.
Napomenimo da je ova sveta knjievnost bila i jeste itekako prisutna u
Bosni. Ovaj rad Mustafe Prljae nastavlja tu bosansko-muslimansku tradici
ju. O intenzivnoj prisutnosti "sire" u Bosni svjedoi i jedan takav rukopis
koji se spominje u nedavno objavljenom Katalogu arapskih, perzijskih, turs
kih i bosanskih rukopisa, koji je izaao u izdanju Bonjakog instituta u Ciri
hu (Bosnians' Institute, Zurich), prireivai Fehim Nametak i Salih Trako.
Naime, jedno rukopisna remek djelo (koje je zavedeno na stranici 181., pod
rednim brojem 296 Ms 209) ima naslov An-Nasabu--erif.
Budui da se grada ovog rukopisa u mnogim sadrajima oslanja na sire
Ibn Hiama i Ibn Ishaka, potrebno je ovom prilikom navesti ta o njemu
sami prireivai, profesori Nametak i Trako, kau:

304 Ibn Hiam

"Genealogija Muhammeda, a.s., s biografijama njegovih predaka do naj
starijih vremena do kojih je autor mogao istraiti podatke. Na L. lb poinje
biografija Muhammedova, a.s., a onda slijede:
L. 2b biografije amida Poslanikovih;
L. 3a biografije Muhammedovih est tetaka;
L. 3b-4a biografije Muhammedovih, a.s., ena;
L. 4b biografije djece Poslanikove;
L. 5a biografije Muhammedovih, a.s., unuka;
L. 5b biografije amidia;
L. 6a biografije djece tetaka Muhammedovih;
l.6b biografije brae i sestara Muhammeda, a.s., i oca i majke po mlijeku;
L. 7a o dvadeset dva vojna pohoda Muhammedova, a.s.;
L. 7b o robovima Poslanikovim;
L. 8a o slugama i uvarima u borbi, te o jedanaest Poslanikovih izaslanika;
L. 8b o njegovim tajnicima, te o osobnim prijateljima;
B iografija Muhammeda, a.s., dana je opirnije, s pregledom njegovih
vojni, opisa njegova oruja, odjee, s opisom toga ko se o njemu brinuo i
najzad o njegovoj smrti.
Naslovi poglavlja pisani su krupnim zlatnim slovima, oivienim crnim
tankim linijama, a od naslova se lepezasto granaju spomenute biografije i
opisi. Neka imena su pisana zelenom, a neka crvenom tintom. Cjelokupan
tekst je uokviren debljim zlatnim i tankim crnim linijama.
Podataka o ovom djelu nismo nali ni u jednom dostupnom katalogu to
ukazuje na mogunost zakljuivanja da je rukopis raritet, a moda i unikat.
L. 10. 20,5x29cm; 16x27 cm; prosjeno po 25 redaka na stranici, pisano
u svim pravcima. Pismo nesh, lijep, kaligrafski. Tinta crna. Meunaslovi pi
sani zlatnom, crvenom i zelenom tintom. Neke biografije uokvirene su zlat
nim krugovima.
Prepisao, ili sastavio, Darwi Mahfuz b. Muhammad al-Gulani, 8. mu
harrema lo3 1\23. studenoga 162 1 . godine.
Povez koni s utisnutom rozetom, vrlo lijep, originalan. Rukopis ima i
zatitnu kutiju, noviju.
Rukopis je bio u vlasnitvu Ahmed-efendije, muftije Mostara (podatak
na zatitnom listu). Kasnije je bio u posjedu Dervi Nurije engia iz
Odaka (kod Foe) koji ga je poklonio svome ejhu Behauddinu ehoviu
(Sikiriu) (L.la). "

Poslanikov tivotopis 305

Vidimo sasvim zorno da se naa bosanska intelektualna prethodnica ite

kako zanimala za ivotopisnu grau Boijeg poslanika Muhammeda, a.s.
Ovdje emo, stoga, u povodu objavljivanja Prljainog bosanskog prije
voda siea ovog Ibn Hiamova remek djela, svratiti pozornost itateljstva na
neke vane aspekte ivota, djela i misije Muhammeda, a.s.
II
Ibn Hiam spominje rodoslovno stablo Muhammeda, a.s., a esto dije
lom i rodoslovna stabla njegovih najbliih. Zapaa se ve na prvi pogled ve
lika slinost izmeu rodoslovnih stabala koje navode komentari Kur' ana i
podataka o Poslanikovom rodoslovlju koje daje Ibn Hiam, zatim Ibn lshak,
itd .. Po tome vidimo veliku vrijednost ovih djela, jer se njima osvjetljavaju
odgovori na pitanja:
- Ko je bio Muhammed, a.s?
- Koja je to ljudska okolina doekala ovog mekkanskog djeaka?
- Ko su svjedoci njegove misije?
- Ko su mu bile ene?
- Kako je ostvario svoje djelo?
Sire se, dakle, bave ivotom Muhammeda, a.s., na nain pokazivanja
njegove loze i rodoslovlja, njegova pretposlanikog i poslanikog ivota, op
isa njegovih putovanja, bitaka u kojima je branio svoju vjeru, itd. Koliko je u
tom pogledu moan uticaj poslanikih ivotopisa na sve druge islamske dis
cipline vidimo i po komentarima Kur'ana. Na primjer, glasoviti komentator
Kur'ana Delaluddin Sujuti (umro 1505. po Isa a.s.) u svome djelu el-Itkan
daje rodoslovno stablo Ibrahima, a.s., koji je predak Muhammeda, a.s . , pa
veli da je Ibrahim sin Azerov, koji se jo naziva i Tareh, ovaj je opet sin Na
hora, a ovaj je sin aruha, koji je sin Ragua, ovaj je, zatim, sin Faleha, a ovaj
je sin Abera, a Aber je sin aleha, a taj je bio dijete Arfehada koji je bio sin
Sama. . .
P o ovom Sujutijevom fragmentu itatelj ove Ibn Hiamove knjige vidi
da se on, kao i drugi mufesiri, pridrava, gotovo stoprocentno Ibn Hiama,
da njegovim tragom prati genealogiju Muhammeda a.s. (Recimo, veli se da
je Muhammed, a.s., sin Abdullahov, ovaj je sin Abdulmuttalibov, Abdulmut
talib je sin Haimov, Haim je sin Abdu Menafov, ovaj je sin Kusajja ... Ro
doslovna crta ide tako sve do Isma'ila, sina Ibrahimova, a.s., od koga su, pre
ma svetim rodoslovljima na koje esto nailazimo u islamskim rukopisima,
nastali Arapi).

306 Ibn Hiam

Poslanikove sire, naravno, navode i rodoslovno stablo Muhammeda,
a.s., u onom dijelu gdje se ono penje od Nuha, a.s., do samoga prvoga
ovjeka, Adema, a.s.
Zanimljivo je ovdje napomenuti da i Hasan Kafija Pruak,("lzabrani
spisi", uvod, prijevod i biljeke Amir Ljubovi i Fehim Nametak, izd. "V.
Maslea", Sarajevo, 1983., str. 1 25) navodi vrlo slinu genealogiju B oijeg
poslanika Muhammeda, a.s., kakvu navodi i na Ibn Hiam. Navedimo Kafi
jine rijei :
"On je Muhammed b. Abdullah, b Abdul-Muttalib b. Hiam b. Abdul
Menaf ibn Kusayy ibn Kilab ibn Murra ibn Ka 'b ibn i Lu' ayy ibn Galib ibn
Fihr ibn Malik ibn Nadir ibn Kinane ibn Huzajma ibn Mudrika ibn Iliyas ibn
Mudar ibn Nezir ibn Ma'add ibn 'Adnan . . . Od Adnana do Ismaila, pak, u ro
doslovlju imamo mnogo razilaenja, no najblie istini je rodoslovlje koje je
iznio Ebul-Abbas ihabudin Ahmed ibn Imad ( . . . ) u svome djelu "Maratibu
1-Enbija". Po toj knjizi Adnan je sin Ubba, (pa loza dalje ide) ibn Udad ibn
Ka'b b. Jakub b. al-Yasa' b. al-Humajsa b. Salman b. Nubajd b. Hajdar b. ls
mail b. Ibrahim b. Tareh ili Azar b. Nahur b. aruh b. Falah b. Abar b. alah
b. Arfahad b. Sam b. Nuh b. Lamak b. Muttaalah b. Ahmuh b. Jarad b.
Mahlil b. Kajnan b. Anus b. it Hitabullah koji je sin Adama, praoca itavog
ovjeanstva." (130).
ta zapaamo u ogromnoj brizi komentatora Kur' ana i biografa Muham
meda, a.s., spram njegove genealogije? ta zapaamo iz ovog Ibn Hiamova
djela koje je ne samo biografija, ve eksplicira i genealogiju Muhammeda,
a.s., i njegovih najbliih saradnika?
Prije svega, itajui "siru" Ibn Hiama i djela drugih znamenitih Posla
nikovih biografa, zapaamo da je Muhammed, a. s., za razliku od svih drugih
Boijih poslanika, roen POD PUNIM SVJETLOM POVIJESTI. Sasvim
se dobro znade iz kojeg je mjesta i zemlje, ko mu je otac i majka, ko djed i
pradjed. Znade se grad u kojem je roen, i zemlja, i pleme.
On je jedini Boiji poslanik koji nije obavijen mitskim maglama, tama
ma davnina i nejasnoama nedostupnih i nepropusnih naslaga prolosti.
Iz te injenice islamski povjesniari, ali i svi drugi, izvode mnoge dale
kosene zakljuke. Prije svih treba spomenuti autentinost stupanja Muham
meda, a.s., i islama u povijest. Pod rijeju autentinost mi ovdje mislimo,
prije svega, na autentinost Kur' ana, B oijega Govora i Objave, a potom i na
autentinost opsenog broja predanja Muhammeda, a.s. K tome, svraamo
pozornost i na veliki broj povijesnih linosti, ljudskih svjedoka pred ijim
oima je djelovao Muhammed, a.s. Svaki njegov ivotni detalj, svaka njego
va ena, tetka, dijete, unue, svaki njegov drug jeste poznat.

Poslanikov livotopis 307

Ovaj prijevod Ibn Hiama iz pera profesora Mustafe Prljae donosi

galeriju likova i osoba koji su budni i paljivi svjedoci svega onoga to je
Muhammed, a.s., radio, govorio, rekao bih, ak, svega onoga to je migom
ili gestom pokazao !
Svaki njegov pokret pomno je biljeen te je njegov ivot, u poslanikom
jednako kao i u pretposlanikom periodu, poznat do najsitnijih detalja.
Stoga se Boiji poslanik Muhammed, a.s., povijesno gledano, izdvaja
medu svim najveim iriteljima svjetskih religija, kao vjeronavjestitelj koji
vjeru islam objelodanjuje, kako smo naveli, pod punim svjetlom povijesti i
povijesnog vremena. U Poslaniku se sabire sveto vrijeme i povijesno vri
jeme, i islam, kao svojevrsno jedinstvo toga dvojega, stupa na pozornicu
ovjeanstva sa, uz Boga kao svjedoka, iznimno mnogo ljudskih svjedoka.
O poslaniku i vjerovjesniku Muhammedu, a.s., imade mnogo detaljnih
ivotopisa, a velianstvene zbirke njegovih predanja, i predanja drugih ljudi
o njemu, iznose na svjetlo dana na hiljade svjedoanstava o njegovog
velianstvenoj pojavi.
Upravo e u tome biti glavni razlozi da je i danas Muhammed, a.s.,
medu svim drugim prvacima svjetskih religija, ovjek kojega se u svakod
nevnom ivotu najvie slijedi. Tokom povijesti milijarde muslimana u nje
mu su imale i imadu svoj uzor u svakodnevnom ivotu, u prefinjenim detalji
ma porodinog ophoenja, drutvenog saobraanja, te u jednoj grandioznoj
kulturi i filozofiji muslimanskoga ivota.
Nema sumnje da je on "najoponaenija" osoba koja se uope pojavila
medu ovjeanstvom.
U ovom Ibn Hiamovom djelu mi esto nailazimo na detalje po kojima
se vidi kako je Boiji poslanik bio uvijek medu ljudskim svjedocima, mnog
obrojnim mukarcima i enama. Stoga je islam vjera koja se od ovjeanstva
prakticira i u svojim detaljima jednako kao i u svojoj cjelini.
m

O linosti Muhammeda alejhi-s-elam i njegovom odnosu prema vjeri is

lamski je punovano govoriti na temelju Kur'ana (dakle, onoga to je o Pos
laniku Muhammedu kazao i posvjedoio Bog d..), zatim Sunneta (onoga
to je Muhammed, a.s., rekao sam o sebi ili to je svojim djelima pokazivao),
i na temelju toga ta su o njemu kazali ljudi iz razliitih vremena i s razliitih
stanovita.

308 Ibn Hiam

Postoji jedno zanimljivo pitanje. Da li se o poslaniku Muhammedu, alej
hi-s-elam, moe valjano govoriti kao o pojedincu u vjeri, kao o linosti koja,
da bi vjerovala, ne potrebuje drutvo ljudi, ne potrebuje zajednicu, jer je,
naavi se u uzvienom drutvu s Bogom i Objavom, za Muhammeda, a.s.,
svaka druga zajednica postala suvina?
Na ovo pitanje nije ispravno odgovoriti potvrdno. Naprotiv, Kur'an o
Muhammedu, a.s., govori kao o ivom ovjeku i B oijem poslaniku koji
djeluje unutar mnotva meuse povezanih razina. Njegova vjera i njegova
misija ne tiu se samo njega i Boga, nego je posrijedi ivljenje ive vjere i
djelovanje i prakticiranje islamskih pologa na vie razina: O Muhammedu,
a.s., govori se u Kur' anu kao o ovjeku koji djeluje u vjeri, u povijesti, u
drutvu, u porodici, u zajednici.
Dakle, Boiji se poslanik iz peine Hira, gdje je dobio Prvu Objavu,
vraa u grad Mekku, meu ive ljude, vraa se u ivo ljudsko drutvo koje
ivi sve svoje probleme.
Iz Ibn Hiamove sire vidimo da Muhammed, a.s., nije mistik koji bi iz
svoje usamljenosti i druenja sa Boanskom Tajnom izdaleka posmatrao
ljude i gradove, premda u njegovom ivotu i made dosta detalja koje su is
lamski mistici uzeli kao par excellence mistine.
Muhammed, a.s., isto tako, nije ni filozof (povijesti ili drutva) koj i bi iz
svoje uronjenosti u miljenje davao zgotovljene sisteme ljudskom drutvu,
premda, naravno, u njegovom ivotu zapaamo i otitavamo i jednu
velianstvenu filozofiju islama.
On nije ni revolucionar koji bi u jednome mahu sruio sve staro i
unitio svu prolost, zarad izgradnje novog.
Naprotiv, on je Boiji poslanik, koj i Objavu prima u etapama tokom
dvadeset i tri godine, koji Objavu i njezina naela postupno usauje u
ovjeka i u ljudsko drutvo. Pritom je i sam Muhammed, a. s., taj koji naela
Objave ivi, ivi ih tako to ih ucjepljuje u svoje srce, u svoje djelo i meu
ljude.
Kroz vie kur' anskih ajeta mi moemo rekonstruirati ovo mnotvo razi
na djelovanja, znaenja i zraenja osobe Boijega poslanika Muhammeda,
a.s. Prije svega, vjera islam ni za njega nije neto to je profesija, islam je za
njega njegova vjera koju mu objavljuje dragi B og i u koju i sam Muhammed,
a.s., vjeruje. On sam je, dakle, poslanik Boiji - osim drugima - i samome
sebi ! Prvo samome sebi!
Karakteristino je da ga Boija Rije u ranom periodu Objave Kur' ana
ohrabruje i bodri. "Tvoj Gospodar", "Tvoj Odgajatelj " e te uputiti, On e
te podrati, nee te napustiti - veli se Muhammedu, a.s., vie puta. Kae mu

Poslanikov tivotopis 309

se da nije znao ta je Knjiga niti je poznavao vjerske propise,* 1 pa mu se oni

objavljuju. Gospodar njegov nije ga "ni napustio, ni omrznuo", 2 ak je i
siroe bio, pa mu je Bog utoite pruio, *3 a bio je i siromah, pa ga je
imunim uinio. *4 Tako mu je i grudi za islam prostranim uinio i teret, koji
mu je plea titio, skinuo. *5 Obeao mu je da e mu s mukama i tegobom
prispijevati i olakanje. *6
U ovom ranom periodu Muhammedove, a.s., vjere i misije Obj ava ga
ponekada najizravnije oslovljava, reklo bi se ak prisne. Pita ga: Znade li ta
je pakao?*7 Znade li ta je Smak Svijeta?*8 Znade li ta je Sudnji Dan?*9
Znade li, nadalje, ta je zvijezda Danica?* 10 B ila su to najizravnije postavlje
na rana pitanja koja su slijedila nakon nareenja da ui u ime svoga Gospo
dara koji sve stvara. * 1 1
Ova pitanja, naravno, nisu postavljena da se na njih samo odgovara, ve
da se posredstvom njih stupi u podruje vjere i odgovornosti, osobne odgo
vornosti, spram onog to treba kasnije uslijediti. Pitanja, k tome, nisu post
avljena u jednom satu, danu ili sedmici. Ona su postavljena tokom
viegodinjeg unutarnjeg suoavanja s Kur'anom i osobnog osvjedoavanja
u istine vjere i tokom suoavanja sa istinama vjere i ljudima meu kojima je
te istine irio. Takoer, nisu to bila samo pitanja koja bi ga uinila budnim za
polog vjere, ve su to bila pitanja i polazi koji su bili prvo, samo njemu
upueni, a potom preko njega i svakom drugom ovjeku.
Na primjer, dunost mu je da probdije no, osim njenog malog dijela,
mora, zatim, probdjeti, polovinu noi ili malo manje od nje, ili ak malo vie
od nje, i paljivo izgovarati Kur'an . * l 2 Mora, isto tako, haljine svoje
oistiti,* 13 i ne smije prigovarati da je mnogo to to se od njega trai. * 1 4 I
l.
2.
3.
4.
5.

Kur'an, e- ura, 52.

ed-Duha, 3.
ed-Duha, 6.
ed-Duha, 8.
el-lnirah, 1 -2.

6. el-lnirah, 5-6.
el-Muddesir, 27.
8. el-Kari 'ah, 2.

7.
9.

el-lnfitar, 1 7.
lo. et-Tarik, 2 .
ll. 'Alek, l.
1 2 . el-Muzzemmil, 2-4.
1 3 . el-Muddessir, 4.
el-Muddessir, 7.

1 4.

3 10 Ibn Hiam
radi Gospodara svoga mora trpjeti. * 1 Takoer, stavlja mu se u polog da otrpi
na rijei koje mu okolina upuuje, *2 da se kloni onih koji ga u la utjeruju, *3
ali da lijepo govori sa onim koji hoe da se uputi, makar to i slijepac bio. *4
ak mu se kae da ostane uz vjeru pa makar niko drugi ne htio vjerovati . *5
Nije neobino to su ajeti koji njedre ovakve poruke, hronoloki gleda
no, ranij i : pripadaju ranom mekkanskom periodu u veini sluajeva, i posla
nik Muhammed, a.s., ih doivljava kao svoj poetak irenja islama, prvo u
svojoj porodici, a zatim i ire.
B iografi Boijeg poslanika (vidimo to i iz Ibn Hiamove "Sire") tvrde
da su njegove line tegobe bile tada moda najtee. esto mu se pomaljala
strepnja i strah pred velikim zadatkom Objave. Zaista, apsurdno je kad is
lamski literalisti tvrde da Boiji Poslanik nije osjeao strah, kad u K ur' anu
imamo sasvim druga ile tvrdnje: on nije melek ve ovjek i ljudima se kao
poslanici alju ljudi. *6 tavie, i drugi Boiji poslanici u Kur'anu se opisuju i
kao bia koja su esto strahovala, a Muhammed, a.s., bi, veli se u Kur'anu,
traio da ga prekriju platom. *7 Takoer, od napora priopavanja Objave
elo bi mu se orosilo znojem.8 Kada je jednom prilikom otiao u gradi Taif
da poziva u islam, udarili su ga kamenom i iz ela mu je potekla i krv.*9 Za
njegove najblie u tome svemu bili su argumenti da je Muhammed, a.s.,
ovjek i Boiji poslanik, on se eni, ima djecu, hoda po trgovima Mekke i
sebi ne moe, ako Bog drugaije odredi, priutiti korist ili otkloniti tetu. * 1 0
Kod njega nisu ni riznice blaga,* 1 1 sebi ne prisvaja poznavanje tajni onoga
svijeta (gajba), * 1 2 niti je izuzet od smrti. * 1 3
Ovakvu tekstualnu evidenciju i z Kur'ana potrebno j e uzimati i kao
pouzdan dokaz o ljudskoj i poslanikoj naravi poslanika Muhammeda, a.s.
To se u milionima muslimanskih srdaca nosi kao svjedoenje o Muhamrne
du, a.s., da je on - Boiji rob i Boiji poslanik!
l . el-Muddessir, 7.
2. el-Muzzemmi l , lo.
3. el-M uzzemmil, ll.
4. 'Abese, l - 1 2.
5. eS- ura, 15.
6. Hud, 3 1 .
el-Muddessir, l .
8 . Sahihu 1-Buhari, I , 2.

7.

9. M. Hamidullah, "Muhammed a.s. ", I, Saraj evo, 1 983 . str. 1 44.

l O. el-A 'raf, 1 88.
l l . el-En 'am, 5o.
,

1 2. el-A 'raf, 1 88.

1 3. ez-Zumer, 30.

Poslanikov tivotopis 3 1 1

Poslanike "sire" dokazuju ponajbolje da je pogreno govoriti o njego

voj osobi na nain hiperboliranja i hipostaziranja njegove ljudske naravi i
njegovih sposobnosti. Pogreno je gledati na Muhammeda, a.s., kao na mits
ku ili mistinu osobu, osobu nadnaravnih i udotvornih moi. Jedino nadna
ravno to je on pri sebi imao jeste Kur' anska Objava, Boija objava koja mu
se priopavala.
Legendama i mitska graa o Muhammedu, a.s., na koju ponekad naila
zimo u starijim islamskim djelima, ne doprinosi mnogo pravom gledanju na
Muhammeda, a. s., Rei, npr., da je vidio pozadi u istoj mjeri kao i naprijed,
suprotno je mnogim injenicama iz njegova ivota, pa i onoj koju biografi
navode : u Taifu su mu, kako smo naveli, povrij edili glavu, da je mogao sva
kako bi izbjegao taj udarac ! U vojni na Uhudu bio je ranjen, i da je imao
nadnaravne sposobnosti u tom asu bi ih iskoristio i od "sebe odstranio nes
reu" . Kako je, meutim, i on, kao i svaki drugi ovjek, od krvi i mesa, do
ranjavanja je dolo. Takoer, Muharnmed, a.s., je govorio da je cijelog
ivota osjeao posljedice djelovanja zatrovanog mesa koje je stavio jednom
prigodom u usta, te i taj dogaaj treba shvatiti i na nain da ni njega, premda
je Boiji poslanik, otrov ne tedi. * 1
Muhammed, a.s., od ljudi se razlikuje samo po tome to je Boiji posla
nik, to je priopitelj Objave. Razlikuje se po izravnoj vezi koju je imao sa
dostaviteljem Objave, Dibrilom. Razlikuje se po tome jer je njegov moral
bio sam Kur'an, kako se veli u jednom predanju. Ni Objavu nije mogao pri
mati kad je njemu volja. Tako bi nekada, npr. urio da je bre saopi, ili za
pamti, pa mu dragi B og u Kur'anu veli da ne uri. *2 I, budui da je B oiji
poslanik, od njega se trai da vjerno prenese Objavu i da se prvi potini njez
inom diktatu. A ako to ne uini, B og e mu presjei ilu kucavicu. *3
Imamo dojam da je glavna pogtjeka u nekim naim dananjim opserva
cijama o Poslaniku ta da se od njega hoe po svaku cij enu vidjeti nadnaravni
Muhammed, "kristijanizirana" osoba. Za takvo to ni Kur'an, a ni autentini
Sunnet, ni autentine biografije o njemu ne daju nam povoda. Muhammed,
a. s., nije "Boija rije", kao to se veli za Isa, a. s. *4 Muh arnmed, a. s. je pre
nositelj Boije rijei, ali ne puki prenositelj koga se to to prenosi ne bi tica
lo: naprotiv, sam je njegov ivot jedna forma Kur'ana, primijenjenoga
Kur'ana.

l . Abdus-Selam Harun, Tehzibu Sureti ibn Hiam, Kuvajt, 1977., str. 233.
2. el-Kijame, 1 6.
3. ei-Hakkah, 45-46.
4. en-Nisa, 1 7 1 .

3 1 2 Ibn Hiam
Punina vjere Boijeg poslanika, meutim, osobita je jer, kako tvrdi Hal
efullah Ahmed, Kur'an i Hadis\Poslanikovo predanje - ako se znalaki itaju
- pruaju bogatu evidenciju o mozaiku sudbina svih Boijih poslanika sabra
nih u Muhammedovom, a. s., ivotu. * 1 Dobro je napomenuti da Muhammed,
a.s., objedinjava u Cjelinu vei dio sunneta\blagoslovljenih obiaja prethod
nih Boijih poslanika. On posti njihove obavezne i neobavezne postave, ini
hidru, jer su je, zarad uspjeha svoje vjere, inili i Ibrahim, Musa i mnogi
drugi vjeronavjestitelji. Trai se ak neka vrsta simboline veze izmeu Pos
lanikovog sklapanja braka sa Koptkinjom Marijom i Ibrahimovog, a.s., braka
sa Koptkinjom Haderom. Ovakvih detalja koji su zajedniki mnogim
Boijim vjeronavjestiteljima ima mnogo.
Kur' an priznaje, u naelu, sve ove slinosti samim inom naredbe da se
Muhammed, a.s., sa svojim sljedbenicima okree neko vrijeme u namazu
prema Jerusalemu. Shvatiti valjano ovaj in znai biti svjestan da je Jerusa
lem, sa svojim Hramom, veliki batinik monoteizma, te da nareenje okre
tanja lica u namazu prema Mekki islam nije uveo sve dok se nije prethodno,
.
s velikim tovanjem, stavilo muslimanima do znanja da su Ibrahim, Musa,
Isa, i drugi prethodni vjerovjesnici od Boga donosili istu istinu, jedinstvenu
u svojoj osnovici i vjenu.
Kada se povezuje Poslanikovo vjerovanje i praksa sa vjerovanjem i
praksom drugih Boijih glasnika, kur'anske rijei: "Tebi se Muhammede ne
govori drugo, osim ono to se i drugima poslanicima prije tebe reklo",*2 tre
ba tumaiti i tako da je svim Boijim poslanicima, zajedno uzev, Bog
saopio ono to je Muhammedu, a.s., saopio u cijelosti samom. Po tome je
on odabran, jer ovi poslanici njega nagovjetavaju, a on potvruje, opeauje
i dovrava njihovu zadau.
IV
Ne moe se, meutim, valjano govoriti o vjeri Poslanika a da se ne spo
mene njegov osobni i parodini ivot. I tu Muhammed, a.s., ivi vjeru islam
pred oima toliko mnogo njemu prisnih svjedoka, njegovih ena. Vidimo to i
po imenima tih asnih supruga, imenima koja su ponajee navedena u
ovom Ibn Hiamovom djelu.
Te su odvane supruge svaki Poslanikov detalj pomno motrile i pam
tile, on je i tu bio najizravnije usred prebogate bujice ivota i svega to ivot
l . Vidi Halefullah, EI-Fenn el-Kasasi fi 1-Kur'ani l-Kerim, Kairo, 1 965.
2. Fussilet, 43.

Poslanikov tivotopis 3 1 3

nosi ! Mi i tu Muhammeda, a.s., vidimo kao ovjeka koji ivi ivot razliit
od ivota mistika, filozofa, monaha: naprotiv, on ivi ivot i utemeljuje
obrasce ivotu koji je prebogat dinamikom u kojoj ga vidimo kao B oijeg
poslanika, kao zapovjednika Zajednice, kao suca, kao borca u odbrani vjere,
napokon, kao mua, kao oca, kao punca, kao zeta. . .
Ovo Ibn Hiamovo djelo spominje te asne gospoe, ene Boijeg pos
lanika, i na vie stranica govori o njima. Potrebno je napomenuti da se bio
grafska djela o Poslaniku najee podudaraju sa komentarima Kur'ana kad
je posrijedi sljedeih jedanaest ena:
l) Hatida ki Huvejlida,
2) Sevda ki Zema'a,
3) Aia ki Ehu Bekra,
4) Hafsa ki Omera,
5) Zejneba ki Daha,
6) Zejneba ki Huzejme,
7) Ummu Selema Hinda, ki Ebu Umejjeta,
8) Ummu Habiba ki Ebu Sufjana,
9) Mejmuna ki el-Harisa,
lo) Duvejrija ki el-Harisa, i
ll) Safijja ki Hujejja. * 1
Ovome treba pridodati Mariju Koptkinju, robinju, koju j e Poslanik
oenio, oslobodio i koja je primila islam, koju Ibn Hiamova sira, kao i dru
ga takva bibliografska djela, spominje. Razlike u broju Poslanikovih ena,
koje se ponekada pomaljaju od izvora do izvora, posljedica su prije svega
burnoga i bitkama i bojevima ispunjenog vremena u kojima je ovim enama,
najee hudovicama, brak znaio opskrbu i sigurnost.
Recimo ovdje ukratko ko su bile ove njegove ene, te asne gospoe ili
"majke vjernika", kako ih naziva sam Kur' an (u suri el-Ahzab, 6. ajet kae
se: " Vjerovjesnik je prei vjernicima od njih samih, a njegove su ene kao
njihove majke ! ").
l .Hatida ki Huvejlida, prva je ena Muhammeda, a.s. Oenio ju je
prije poslanstva, u svojoj dvadeset petoj godini, a njoj je bilo etrdeset godi
na i bila je hudovica. Boiji poslanik je uvaavao Hatidu zbog njezine
odvanosti, pameti i otroumnosti. Upravo u ovoj razlici u godinama vidimo
da Muhammedu, a.s., nije nipoto u ovim enidbama bio cilj strast
l . Muhammed 'Ali es-Sabuni, Tefsiru Ajati 1-Ahkam, I I , Damask, 1977., str. 328.

3 14 Ibn Hiam
pouda, naime, njegovi neprijatelji ele kazati da ga je u tolikim brakovima
rukovodila strast i pouda. * 1
Naprotiv, enidbu s Hatidom komentatori Kur'ana posmatraju prije
svega kao brak u kojem je Muhammed, a.s., stekao, osim estitu i radinu su
prugu, i porodini oslonac pred nastupanje poslanstva. Inae, Hatida je
ponijela ast prve ene koja e primiti islam. *2
Boiji poslanik je sa Hatidom proveo cvijet svoje mladosti, kako veli
komentator Kur'ana es-Sabuni, i nije se oenio s drugom enom dok je ona
bila iva, niti je ikog volio kao nju. Stoga je Aia, kasnija ena Boijeg pos
lanika, bila ljubomorna na nju kad god bi je Muhammed, a.s., spominjao,
premda je Hatida, ve mnogo prije enidbe Muhammeda, a.s, sa Aiom,
preselila na Ahiret i Aia uope nije Hatidu ni vidjela, kako to svjedoi i
poznati saudijski komentator Kur'ana Muhammed Ali Sabuni.*3
2. Sevda ki Zam'a je, vremenskim slijedom, druga ena Muhammeda,
a.s.
Oenio j u je nakon smrti Hatide. I Sevda je bila h udovica, bila je starija
od Muhammeda, a.s. *4 Boiji poslanik se njome oenio jer je bila mu
hadirka, prvi mu joj je umro nakon druge hidre u Abesiniju. Nakon toga
Sevda je ostala sasvim sama, ako bi se vratila svojoj porodici prisilili bi je
da se vrati idolopoklonstvu ili bi je na muke stavili. *5
3. Aia ki Ebu Bekra je jedina meu njegovim asnim enama, koja
nije bila hudovica, ve djevojka. *6
Aia je bila izuzetno pronicljiva, najotroumnija meu Poslanikovim
enama, k tome, znanija od mnogih mukaraca. *7 Sabuni biljei da su joj
prilazili mnogi Drugovi Boijeg poslanika i pitali je o propisima vjere kad
su im bili zamreni i nerazgovjetni, a ona ih je objanjavala ... *8
(Boiji je poslanik, a.s., veli Sabuni, volio Aiu vie negoli svoje druge
ene.*9

l . Isto se pitanje elaborira na stranicama 328-338.

2. Isto, 328.
3 . Isto, 329.
4. Isto, 330.
5.
6.
7.
8.

Isto, 330.
Isto, 330.
Isto, 330.
Isto, 330.

9. Isto, 33 1 .

Poslanikov tivotopis 3 1 5

4. Hafsu, kerku Omera ibn el-Hattaba, Muhammed, a.s., je oenio kao

hudovicu. Mu joj je poginuo u vojni na Bedru. Ovaj brak sa Hafsom bio je
njezinom ocu Omeru poast, kako to veli Sabuni. K tome, sam je Omer bio
zainteresiran da mu se kerka uda za Muhammeda, a.s., zato to je brak,
kako kae Sabuni, najbolje sredstvo za izgradnju uzornoga drutva. . . * 1
Hafsa je imala ezdeset godina kad se Poslanik njome oenio. Kao to je
sluaj i sa drugim enama, njegov je brak i sa Hafsom imao za cilj
uvrenje rane islamske zajednice.
5. Zejneba ki Huzejme. Muharnmed, a. s., ju je oenio nakon enidbe sa
Hafsom. Zejneba ki Huzejme, tvrdi komentator Kur'ana Sabuni, bila je hu
dovica ehida islamskoga po imenu Ubejde ibn el-Harisa, koji je poginuo na
Uhudu. Njegova ena Zejneba bila je na Bedru pruajui prvu pomo ranje
nicima, veli Sabuni.
Komentatori Kur'ana vele da je imala ezdeset godina kad ju je Poslanik
oenio, kod njega je poivjela dvije godine, a zatim je umrla.
6. Zejneba ki Dahova bila je razvedena ena Zejda ibn Hariseta.
Nakon to ju je Zejd pustio, Boiji poslanik ju je oenio, da bi se ovim brak
om ukinula novotari-La posinjavanja ( - jer je Zejd bio posinak Poslanikov
prije poslanstva). *2 Serijatom je dozvoljeno eniti se bivim (tj. propisno
razvedenim) enama posinaka.
7. Hinda Ummi Se leme je esta ena Boijeg poslanika. I ona je bila hu
dovica. Njezin mu Abdullah ibn Abdul-Esed je medu prvima primio islam,
uinio je hidru u Abesiniju sa svojom enom Hindam Ummi Selemom. Na
tom putu ona je rodila kerku. Po povratku, on je poginuo kao ehid u boju
na Uhudu. Urnmu Selema je sa djetetom ostala nezbrinuta, pa joj je brak sa
Boijim poslanikom bio zatita pred mnogobrojnim nesigurnostima.
8. Urnmu Habiba je, takoder, bila hudovica, kerka Ebu Sufjana. B oiji
poslanik ju je oenio sedme godine po hidri kao hudovicu Ubejdullaha ibn
Daha, koji je umro kao muhadir u Abesiniji.
9. Duvejrija ki el-Harisa bila je, takoder, hudovica. Njezin mu Mu
safi ' ibn Safvan bio je iz plemena Benu Mustalik i poginuo je u jednoj vojni
koju je to pleme vojevalo protiv islama. Mu joj je bio jedan od najokorjeli
jih protivnika islama. *3 Ona je tom prilikom zapala u ropstvo kod muslima
na i Muharnmed, a.s., joj je samim brakom ponudio slobodu.
Ovim su se brakom, nema sumnje, nagovijestili putevi dobre volje i saradnje izmedu muslimana i plemena Benu Mustalik.
l . Isto, 332.
2. Isto, 333.
3. Isto, 337.

3 1 6 Ibn Hiam
10. Safijja ki Hujeja bila je takoer hudovica. Poticala je iz jevrejskog
plemena Benu Kurejza koje je ivjelo u Hajberu, a mu joj je poginuo prili
kom muslimanskog oslobaanja ovoga mjesta. Ona je bila ugledna i dosto
janstvena soja u plemenu Benu Kurejza. Boiji poslanik ju je pozvao i pred
loio joj, alternativno, dvije stvari:
- ili da je oslobodi i oeni, da mu tako bude ena
- ili da je oslobodi i da se ona prikljui svojima
Jevrejka Safijja odabrala je prvu mogunost i postala Poslanikova
ena* 1 Safijja je prihvatila kasnije islam.
ll. Mejmuna ki el-Harisa, bila je takoer hudovica. To je posljednja
ena koju je Poslanik, a. s . , oenio.
Ovdje je razlono navesti razloge ovih enidbi Muhammeda, a.s. Prije
svega potrebno je ove razloge prouavati u odnosu na kontekst ondanjeg
drutva i na njegovu dinamiku . Ne treba smetnuti s uma da je Muhammed,
a.s., enio ove ene i zbog toga to je bio mu, odgovoran mu svoje kue.
Ali, ako bismo samo na tome stali tad ne bismo iscrpili svu istinu njegovog
porodinog ivota kao Boijeg poslanika.
Navedimo, stoga, da komentatori Kur'ana navode etiri vana znamen
ja u brakovima Muhammeda, a.s. Komentator Kur' ana, Muhammed Ali es
Sabuni, veli da su ta etiri znamenja sljedea:
a) Poduavanje islamu,
b) erijatski razlozi,
e) Drutveni razlozi, i
d) Politiki motivi.
Svratimo, ukratko, pozornost na svaku od ovih taaka.
a. Poduavanje islamu. Temeljni cilj vieenstva Poslanikovog jeste u
tome da se priprave uiteljice za ene. Islamsko drutvo je bilo u nastanku, i
te njegove supruge poduit e druge ene propisima erijata jer, ene
sainjavaju pola drutva.
Naime, kultura islamskog porodinog i branog ivota proeta je mno
gim erijatskim propisima kao to su brani, zatim propisi o menstruaciji, o
poroajnom ienju, kupanju branih partnera poslije brane noi i openito
propisi o istoi.
Poznato je da biografi Muhammeda, a.s., opisuju kao osobu potpunog
stida.

1 . Isto, 325.

Poslanikov ivotopis 3 1 7

Komentator Kur' ana es-Sabuni veli da hadiska djela govore da je Mu

hammedov, a.s., "stid bio vei od nevjestinog u prvoj branoj noi".
Stoga je razumljivo da on nije mogao drugim enama izravno odgovara
ti na sva njihova pitanja o kulturi branoga ivota. On im je po nekada o tome
govorio metaforiki, ali su njegove ene drugim enama prenosile na izravan
nain erijatske propise o parodinom i branom ivotu. Klasina islamska
vrela krcata su predanjima u kojima vidimo Poslanikove, a.s., ene kako
objanjavaju erijatske propise.
Navedimo ovdje jedan egzemplarni tekst koji baca vie svjetla na dina
miku ranog islamskog drutva:
"Dola Ummu Sulejma, ena Ebi Talhe, Boijem poslaniku, Bog ga
blagoslovio i podario mu mir, i upitala ga: "Boiji poslanie, Bog se ne stidi
istine. Da li se ena mora okupati kada polucira?", pa joj je Boiji poslanik,
Bog ga blagoslovio i podario mu mir, kazao: "Da, mora se okupati kada vidi
sekret (od poluciranja) ! " * 1
Hadiska literatura je prepuna ovakvih primjera gdje se pojavljuju ene,
bilo Poslanikove supruge ili ene njegovih drugova, koje su bile uiteljice i
odgojiteljice kasnijih islamskih narataj a .
b. Ustanovljenje erijatskih propisa navodi se, kako smo vidjeli, kao
drugi razlog vieenstva Muhammeda, a.s. Primjerice, predislamski su Arapi
imali institucij u posinjavanja, tj . da ponu muko dijete zvati sinom, premda
to dijete nije od njihova potomstva. Pritom su tom djetetu pridavali vanost
kao da je njihovo roeno.
erijatsko pravo ukida instituciju posinjavanja. Sam Boiji poslanik je
prije poslanstva posinio Zejda ibn el-Hariseta, kako smo vidjeli naprijed, i,
dolaskom islama ta je institucija ukinuta, jer Kur' an je kategorian u tvrdnji:
"Posinke zovite po oevima njihovim, to je kod Allaha pravednije ! "
(Ahzab, 5).
U istoj je ravni i enidba sa enom posinka (koja je, naravno, prethodno
propisno razvedena). Muhammed, a.s., oenio se Zejnebom kerkom
Dahovom, koja je prethodno bila udata za Zejda ibn el-Hariseta, njegovo
ga posinka prije poslanstva.
e . Drutveni razlozi vieenstva Poslanikovog navode se u islamskim
djelima na treem mjestu po znaaju. Brak je u islamu vana institucija,
njome se ustanovljavaju i uvruju mnogobrojne prisne ljudske veze, odno
si i prijateljstva.

l . Isto, 3 1 9.

318

Ibn Hiam

Tako je brak Muhammeda, a.s . , i Aie, Ehu Bekrove kerke, osim to je

bio brak sa svim znaenjima te rijei, pojaao i prijateljstvo izmedu njih dvo
J ICe.
Takoder, i enidba sa Hafsom, kerkom Omera ibn el-Hattaba, pojaala
je i uvrstila prijateljstvo Muhammeda, a.s., i Omera. Srodstvo po tazbinst
vu u islamu se od ranoga doba iznimno cijenilo. To vidimo i po injenici da
je trei halifa Osman ibn Affan bio zet Boijeg poslanika Muhammeda, a.s.
Ovdje, takoder, treba spomenuti i Aliju ibn Ehi Taliba, islamskog viteza, koji
je bio mu Fatime, kerke Muhammeda, a.s.
d. Politiki razlozi Poslanikova vieenstva su, takoder, nesumnjivo
vani. U ocjeni svih razloga Poslanikove poligamije, a posebno politikih,
treba imati u vidu mjesto i vrijeme u kojem se razvija muslimanska zajedni
ca, kako smo to prethodno kazali. Neke je ene Boiji Poslanik oenio da bi
tim brakom pomirio ljude i pridobio njihova srca.
Razgovijetno vidimo da su, uglavnom, sve Poslanikove ene bile hudo
vice iji su muevi umrli u muhaderluku u koji su se iselili radi ouvanja is
lama, ili su poginuli na Bedru, Uhudu, i drugim voj nama.
v

Boiji poslanik, recimo to jo jedanput, stupa u svoju misiju okruen

mnogobrojnim svjedocima, mukarcima, enama, djecom ... On poslaniki i
vjeronavjestiteljski djeluje, preteno u gradskim sredinama, Mekki (trinaest
godina) i Medini (deset godina), a posjetio je Jerusalem za vrijeme mi 'rada
(nonog putovanja u vie sfere univerzuma) i gradi Taif, neposredno pred
mi ' rad, te mjesto Duhfu, i jo neke oaze.
injenica mi 'rada jeste, takoder, bremenita predivnom simbolikom!
Iz najuzvienijih sfera mi 'rada Poslanik se vraa medu ljude, vraa se
usred bujice neprekidnog kolanja ljudskog ivota tako kako se on ivio u
politeistikoj sredini. Kao to se nakon prvih objava u peini Hira vratio
medu ljude, u grad Mekku, tako se i iz najuzvienijih razina mi 'rada vraa
opet u Mekku, medu ljude ! Tim poli teistima, ma koliko bili utonuli u poli
teizam, o islamu je Poslanik govorio i traio da se uje njegov glas. Mnogi
ljudi ija se imena spominju i u ovom Poslanikovom ivotopisu bili su neka
da politeisti. Poslanik im je svojim postupcima omilio islam.
injenica da Muhammed, a.s., objelodanjuje kur' anska poglavlja i ajete,
koje mu Bog objavljuje, u gradovima Mekki i Medini, pred tako mnogo svje
doka, ima dalekosene plodove po islam. Poslanikova ljudska okolina jeste

Poslanikov tivotopis 3 1 9

svjedok ulaenja Kur'ana, Boije Rijei, iz vjenosti u vrijeme i u povijest !

Svi ti mnogobrojni ljudi i ene u Mekki i Medini posvjedouju naine Posla
nikovog primanja Kur'ana i, jamano, to je najodluniji faktor da e oni, do
posljednjega, prii Poslaniku i prigrliti islam nakon neto vie od dva desetl
jea (od 6lo-632. god. po Isa a.s.).
Stoga je najvei dokaz Muhammedova, a.s., poslanstva (uz, na prvom
mjestu, naravno, Boansko svjedoenje da je on poslanik) upravo samo ob
javljivanje Kur'ana, postepeno "sputanje" Kur' ana, koje su pomno i u svim
detaljima pratili ovi mnogobrojni svjedoci objavljivanja Kur' ana, ovi vidio
ci, sluaoci, ukratko, sudionici ulaenja tog Svetog Govora i Svetog Teksta u
vrijeme, u povijest.
Nikada ovi mnogobrojni ljudski svjedoci Poslanikove misije nisu pri
mij etili bilo kakvu manjkavost u Poslanikovom primanju Kur' ana, nikada
ga nisu vidjeli da memorira Kur'an, nikada nisu zapazili da ga zaboravlja, i
sl. Stoga su kur' anska injenica i kur' anski fenomen od samog svog zasije
canja u zemaljsko vrijeme i ljudsku povijest utemeljili vrstu muslimansku
zajednicu, ummet u svojemu zametku.
Poslaniku su ponekada objavljene odjedanput cijele sure, i on bi ih iz
ravno diktirao svojim pisarima (koje spominje i ovaj ivotopis). Nikada se
nije dogodilo da Poslanik u pogledu Kur' ana sebe demantira. Eto, tu su te
meljni razlozi zato mi ovdje toliko mnogo insistiramo na ljudskom posvje
doavanju Kur'ana, Poslanikovog primanja Kur'ana i Poslanikovog odnosa
prema Kur'anu !
Ovaj Poslanikov ivotopis jeste prvorazredni dokument koji briljivo
njedri popis tih svjedoka i sudionika prvih velikih kur' anskih stupanja u
ljudsku povijest. Ovo je popis ljudi koji su se osvjedoili da je Muhammed,
a.s., valjano prenio posljednji Boiji testament ovjeanstvu !
Muslimani su ve od Siffina (657. po Isa a.s.) imali, unutar svojih redo
va, mnogobrojne politike i sektake sukobe, trvenja i, tavie, krvave ra
tove, ali su Kur' an i njegova autentinost ostali za sve njih neupitni. Mogli
su ga razliito tumaiti, i doista je sve do danas to i bio sluaj, ali muslimani
su ostali vjerni Cjelini duha islama i stoprocentnoj Autentinosti K ur' ana.
Ne postoji muslimanska kritika Kur' ana!
Ta je knjiga zadrala svoje sveto mjesto u muslimanskom mentalitetu. I
danas, u epohi modernizma i postmodernizma, Kur'an zadrava sveto mjesto
u islamskoj kulturi. Nema sumnje da e taj Sveti Tekst i u budunosti inspir
irati jedinstveni kulturni i moralni tonalitet muslimanskog svijeta i musli
manskog pogleda na svijet, bez obzira na to koliko mogli biti razliiti poli
tiki ambijenti u kojima e muslimanski svijet ivjeti. Nema nimalo sumnje,

320

Ibn Hiam

isto tako, da je Muhammed, a.s., svojom misijom priopavanja Kur'ana

pred velikim brojem svjedoka, u koje se ne moe objektivno sumnjati, ute
meljio ovakvo muslimansko dranje spram Kur'ana!
K tome, po ovom Ibn Hiamovom djelu vidimo da se Kur' an javlja u
sredini gdje se islam, s jedne strane, i kranstvo, judaizam i politeizam, s
druge, susreu ili sukobljavaju, ili se pak u razliitim povijesnim epohama
radilo o razliitim savezima, tako da, osim muslimana, imademo i krane,
jevreje i politeiste\murike koji su svjedoci svekolike pojave Muhammeda,
a. s .
Arabijski region Hidaza je, u to vrijeme, umnogome svijet u malom.
Hidaz i Arabija iz VII stoljea po Isa, a.s., anticipiraju, naelno, kasniju po
vijest islama, judaizma i kranstva u glavnim smjerovima njihova dodira,
zatim njihova ivljenja u mnogoreligijskim sredinama (kakva je bila nekada
panija, te kakve su, npr. i danas Bosna, Egipat, Palestina. . . ) ili, pak, antici
piraju njihova nesrena sukobljavanja.
Poslanik i veliki broj ljudi koji su dugo godina bili svjedoci njegova po
loga, o kojima ovo Ibn Hiamovo djelo govori kao o svojoj glavnoj temi,
nisu bili zajednica izvan ivota, zajednica osamljena unutar zidova koji ih
odvajaj u od ivota. Stoga je i Kur'an u periodu od dvadeset tri godine uao
u ivot: zapravo mekkanski i medinski ivot, malo po malo, stupio je u is
lam.
Ovo djelo, istakli smo dosad vie puta, u prvi plan stavlja Muhammeda,
a.s., zatim govori o parodinom ivotu i njegovoj rodbini, to e rei o odno
su Muhammeda, a.s., prema drugom i njegovim vezama sa drugim ljudima,
govori potom o njegovoj odjei, nainu ponaanja, Poslanikovim bojevima u
odbrani vjere, o njegovom oruju, a k tome govori i o njegovim pisarima i
izaslanicima. . . Napokon, podsjetimo se, govori i o Poslanikovoj smrti.
Ukratko, vrijedno djelo. zbori o Poslaniku islama nabrajajui ljudske
svjedoke njegove grandiozne pojave i njegova djela, govori o njemu i njima,
tim ljudima, u vezi sa glavnim aspektima njegove misije, u vezi sa vjerom,
drutvom\zajednicom, radom, borbom, rukovodenjem. . .
N a svakoj toj razini Muhammed, a.s., j e iskusio osobnu teinu svak:od
nevnog bremena vjerujueg ovjeka, jer, koliko god mu dragi Bog pomagao,
ni sam M uhammed, a.s., nije zaboravljao niti zapostavljao svoj udi o !
No, zar nije neto udno u tome d a s e uz Boijeg poslanika spominje i
oruje?! Ibn Hiam spominje nekoliko njegovih maeva, strijela i lukova,
kopalja. . . , . Ovo pitanje se esto postavljalo. No, nema niti jedne poslanike
pojave, bilo da o njoj zbori Kur'an ili B iblija, a da uz tu pojavu nije pri
druena i mnogolika borba, pa i borba zarad odbrane vjere. Prisjetimo se da

Poslanikov ivotopis 32 1

i Isus u Novom Zavjetu veli: "Nisam doao da donesem mir, nego ma ! "
(NZ po Mateju, lo\34).
Ali, vanije od Poslanikove borbe jeste to kako se on sa svojim suborci
ma borio! Uvoenje pravila i zakona u borbu i u rat jeste velianstvena zas
luga islama i Poslanika.
Islam ne laska ovjeku, on prilazi ovjeku uvaavajui injenicu kakav
ovjek jeste, uvaavajui glavne konstante njegove ljudske prirode, te bi i
ovjek trebalo da prilazi sebi bez laskanja!
Nije islam izumio borbu i rat (jer, otkad je ovjeka otad je i vjere, i nita,
i ljubavi, i rada, i smrti. . .), nego islam eli borbu i rat privesti pravilima i
zakonima, eli ih zakonima ograniiti i sputati. Ili, kako to dobro kae Frith
jof Schuon:
"Islam nije izumio borbu: svijet je stalna neravnotea i ivjeti znai bo
riti se. Ova borba je, medutim, samo jedan aspekt svijeta i ona iezava sa
postizanjem cilja zbog kojeg se vodi: itav Kur'an je proet i tonom
"snane" vedrine . . . " * 1
Eto, stoga mi Poslanika vidimo u detaljima ove Cjeline, vidimo ga kako
zabranjuje vojevanje protiv nejakih, malodobnih, protiv sveenika, vidimo
ga kako zabranjuje nasumino posijecanje stabala. . .
Jer, kad god itamo ivotopise Poslanikove uoavamo d a biti Boiji
poslanik ne znai, i nije nikada znailo, prestati biti ovjek: biti Boiji pos
lanik, takoder, ne znai da e drugi ljudi u njemu gledati samo Boijeg pos
lanika a ne istovremeno i ovjeka! Takoder, biti Boiji poslanik ne oslobaa
Muhammeda, a.s., niukoliko osobnih dunosti u vjeri. Njegove supruge,
Aia i Zejneba, prenose biografi, saopavaju predanja da je Muhammed, a. s.,
taj ovjek koji je imao par maeva, lukova i strijela, cij ele noi provodio u
namazu klanjajui sam, da su mu ponekad vidljivo otjecale noge. *2
Nije potrebno posebno isticati da je u tome ne pobitan argument Poslani
kove osobne vjere: naime, i u vremenu koje je provodio kod svojih supruga
vidimo da polog vjere u Poslanika nikada ne jenjava. Stoga njegova vjera is
tovremeno izaziva divljenje, gordost, ali njegovi nas saosjeajni ljudski pos
tupci esto dovode do ganutosti.
Dakako, Poslanikova vjerska praksa nikada ne prelazi u monatvo i
asketizam, (premda su, kako smo istakli, islamski mistici u njegovim postup
cima pronali mnogolike obrasce svoje prakse), te nije bila rijetkost da su
l) Usp. Frithjof Schuon, " Kur'an", objav. u hrestomatiji " Kur'an u savremenom dobu", l ,
(priredio Enes Kari), Sarajevo, 1997., str. 65 1 .
2 ) Vidi Sahihu 1-Buhari, I I (noni namaz).

322

Ibn Hiam

Poslanika viali i nasmijanog u krugu svoje porodice, prijatelja i drugova.

Nekada bi se toliko nasmij ao da su mu se, kako tvrde biografi, ukazali i div
ni zubi kutnjaci. K tome, bilo je situacij a kad se znao i nalj utiti da bi mu
skoila eona ila. Ali se opet biljei, takoer, da je nekom prilikom
sprijeio Ebu Bekra* 1 da otjera djevojke koje su se na Bajram veselile uz
zvuke defova. *2
Sve su ovo situacije u kojima ga razgovjetno vidimo kao Boijeg posla
nika i kao ovjeka.
Poslanikova snana osobna vjera oituje se i u susretima s ljudima dru
gaijih svjetonazora i religija. I u tome vidimo svu isprepletenost kasnije
povijesti islama sa povijeu judaizma, kranstva i mnogih drugih vjera
Bliskog, Srednjeg i Dalekog istoka, kao i prepletenost s povijeu dodira tih
vjera na zapadnim stranama ovjeanstva. U glavnim konturama, dakle, ve
su Poslanikovi susreti sa jevrejima, kranima, idolopoklonicima, itd., zacr
tali glavne tokove povijesti islama. S jevrejima je u Medini sklopio savez,
kada je nastala tzv. Medinska povelja, u kojoj se na jednome mjestu spo
minje da su muslimani i jevreji u Medini jedan "ummet", jedna zajednica.
Protiv jevrejskih plemena Poslanik nije ratovao da bi zatro njihovu vjeru: ra
dilo se, kako biljee Poslanikovi biografi, o sukobima kojima se htjelo anuli
rati izdajstvo principa Medinske povelje od strane nekih jevrejskih plemena
koja su, u kasnijim etapama razvoja muslimanske zajednice u Medini,
saraivali sa idolopoklonicima.
Da islam ne vojuje protiv krana i jevreja dokaz je upravo sama povij
est islama: krani i jevreji su u islamskoj kulturi i civilizaciji bili istaknuti
uitelji, filozofi, ljekari, trgovci, poslovni ljudi. Islamski istok nije ponitio
kranski istok niti jevrejski istok. Toga bismo se uvijek trebali prisjeati
kad govorimo o susretu kranstva, islama i judaizma u Evropi i na Zapadu
openito. I islam imade pravo na postojanje svoga Zapada zajedno i paralel
no sa postojanjem jevrej skog i kranskog Zapada!
Ovdje je potrebno prisjetiti se kako je Poslanik lij epo doekao krane
iz Nedrana i pruio im hladove svoje damije da se odmore. Sa kranima
veze razumijevanja traju jo dok je bio u Mekki: progonjene muslimane pos
lao je kraninu Nedaiju (Negusu) u Abesiniju i pouzdao se u njega da e
muslimanske muhadire spasiti, a Nedai je to, doista, i uinio. U znak
zahvalnosti i snane vjere Nedaijeve, Poslanik mu je, kad je uo za njego
vu smrt, klanjao denazu. *3 O ovome ne postoji tekstualna evidencija u
l . B ubari, poglavlje o Bajramu.
2. Vidi i druge hadise slinog sadraja na ovom mjestu.
3. To kae Muhammed Hamidullah, "Muhammed a.s. l", (prijevod Nerkeza Smaila
gia), Zagreb, 1983., str. 247.

Poslanikov :livotopis 323

K ur' anu; to je, dakle, jedan od detalja u kojemu ima dosta traga osobnog
Poslanikovog odnosa prema svojim savremenicima. Rukopis An-Nasabu
arif, koga smo spomenuli na poetku ovoga naeg pogovora, spominje da je
" Negus poklonio Poslaniku papue jednostavne izrade, pa ih je Poslanik
obuvao . . .
Poruke Kur'ana o "razliitosti ljudskih jezika kao dokazu Boijem" *1 i o
"razliitim bojama ljudskih koa kao dokazu da Bog jeste"*2 Poslanik je, na
izvjestan nain, osobno proveo u ivot. Mnogi Abesinci, meu njima prije
svih crni Bilal, primili su islam i u Poslaniku imali odanog prijatelja. Selman
el-Farisi, dakle Selman Perzijanac, bio je Poslaniku esto pri ruci. Jezici ovih
ljudi i drugaija boja njihove koe Poslaniku nisu nimalo smetali .
I sam j e Poslanik svojim dranjem doprinio d a je u kasnijoj povijesti is
lama sasvim nepoznat problem rasa. B ijeli, uti i crni gradili su i grade svijet
islama u zaudnoj izmij eanosti i prepletenosti. Svijet islama od samih svo
jih poetaka nije svijet jedne rase, nije svijet jednog klimatskog pojasa, nije
svijet jednog poluotoka, nije svijet jedne doline na Zemlj i !
U temelju kulture i civilizacije svijeta islama nalazi s e jedinstveni tona
litet velianstvenog utjecaja kojim zrai poslanika pojava Muhamrneda, a.s.
On je Boiji glasnik i vjeronavjestitelj koga je mogue uzeti za uzor jer je
ivio obrasce ivota dostupne velikom broju ljudi. Mogue ga je uzeti uzo
rom kao oca, kao mua, kao prijatelja, kao zapovjednika zajednice, kao ima
ma, kao prisna druga u ljutome boju u odbrani vjere, ivota, asti.. , kao
ovjeka koga su vidjeli esto kako se isti, kako sam krpi svoju odjeu, kao
ljudsko bie koje pere svoje zube etkicom (Ibn Hiam spominje tzv. mis
vale), kao ovjeka koji elja svoju kosu (Ibn Hiam spominje ealj koji je
imao sa sobom), kao ovjeka koji prima i dariva poklone, koji na koljenima
svojim dri djecu, koji ne da zlostavljati ivotinje, itd.
Zar je potrebno, rei e neki, govoriti da je "Poslanik imao posebnu
odjeu koju je oblaio petkom, pored druge odjee koju je oblaio drugim
danima", te da je " imao mahramu kojom je brisao elo nakon uzimanja ah
desta . . . "
Rei e moda, takoer, zar je potrebno isticati da je Poslanik imao
ealj, etkicu za zube, mirise, zar je potrebno govoriti o detaljima njegova
porodinog ivota, o detaljima njegova drutvenog angamana? ! Zar sve to
nisu, ipak, samo detalji koji nemaju izravnu vezu sa temeljnim naelima
vjere?!
"

l . Kur'an, er-Rum, 22.

2. Isto, er-Rum, 22.

324 Ibn Hiam

Na ovo, smatramo, treba odgovoriti barem iz dva motrita. Prvo,
injenica vjere u islamu nije odvojena od injenice ivota u islamu, izmedu
vjere i ivota nema odjelitih granica, vjera je radi ivota, ivot je, u krajnje
mu, radi vjere. Drugo, detalji iz ivota Boijeg poslanika jesu eho njego
vog intenzivnog ivljenja vjere, jesu jeka duboko reflektirana u mozaiku
Cjeline koju je on iza sebe ostavio. Islamska naela, naime, nisu mrtvi aksio
mi, poput aksioma u filozofiji, islamska naela duboko se tiu ivota, zapra
vo, ta naela hoe biti i postati ivot sam.
Doista, u svemu tome je Poslanikova veliina, ljudska i poslanika
veliina. Prisjetimo se da jena kur'anska sura nosi naziv "sobe", taj naziv
izravno aludira na Poslanikove sobe u blizini damije, skromne i za zemlju
prirasle sobe do kojih je lahko doi i na njihova vrata zakucati.
ivei sa svojim najblinjima u tim sobama on u Medini ne zasniva
samo vjersku skupinu, niti samo dravu ! Doista, mnogo je tekstova koji su
potroili mnogo mastila govorei da Poslanik zasniva u Medini dravu ! Mi
smatramo, ma koliko bilo tano da su konture te drave vidljive, da, zapravo,
to to Muhammed, a.s., u Medini, Boijom nakanom i odredbom, utemel
juje jeste neto to je vanije od drave, jeste ummet - Zajednica.
Pojam ummeta je daleko iri od pojma drave, zato to je ummet zajed
nica koja ne ukida, ve svodi u granice pristojne mjere i na neki nain tran
scendira, svaku muslimansku osobenost i pojedinanost, transcendira obil
jeenost rasom, transcendira vezanost za jezike i klimatske pojaseve,
zemaljske doline, epohe i vremena, stilove i podstilove kulture . . . sve to pre
nosei i ugraujui u skladnu i grandioznu kulturu ummeta!
K tome, ummet ne ukida nacionalno, ve oslobaa od robovanja njemu.
Unutar ovoga muslimanskog ummeta, koji je u samom temelju islamske kul
ture i civilizacije, ivjele su i ive ne samo razliite muslimanske sljedbe,
nego ak i druge vjere, kranstvo, judaizam, hinduizam. Govorei iz ljuds
ke perspektive, islam duguje institucij i ummeta, a ummet duguje institucija
ma islama, svoju planetarnost i univerzalnost!
No, temi ummeta vratit emo se u jednom naem zasebnom djelu.
Godine 632. po Isa a.s. Boiji poslanik Muhammed, a.s., umire. Mnogi
biografi Muhammeda, a.s., vele da je Boiji poslanik bolovao dvanaest ili
etrnaest dana, bolovao je od glavobolje.
Na prijedlog Ehu Bekra, prvoga halife, Muhammed, a.s., pokopan je na
samome mjestu gdje je i umro. Biografska djela kau da je Ehu Bekr uo
Poslanika kako je rekao "da je svaki Boiji poslanik bio pokopan na mjestu
svoje smrti . . . "

Poslanikov ivotopis 325

Tako je i on pokopan u sobi svoje ene Aie, r.a., u kojoj je i u mro, a

potom su tu pokopani Ebu Bekr i Omer, dvojica velikih svjedoka islama i
Poslanika.
VI

Recimo na kraju ovog pogovora da je Boiji poslanik Muhammed, a. s.,

svojim djelom pokazao da ako se hoe ukinuti prezren status ene mora se
biti prethodno oenjeno, da u drutvu gdje je ropstvo cvalo kao normalna
stvar, da bi robove oslobaao mora ih imati, i mora imati sredstva da ih
oslobodi, da bi pokazao ta jeste ovjenost u boju, mora u boju biti, da bi
pokazao kako se grad bez ruenja oslobaa, mora krenuti da ga tako i oslo
bodi . . .
Smatram d a e ovaj prijevod Mustafe Prljae dopuniti dosadanja djela i
prijevode na bosanski jezik o temi ivotopisa Boijeg poslanika. K tome,
ovo je djelo potrebno prouavateljima islama kod nas jer nas njegov autor,
Ibn Hiam, podsjea da se u svakom studiju mora poi od autentinih izvora
teme.
U Sarajevu, 26. aprila 1998.
Enes Kari

Poslanikov tivotopis 327

SADRAJ
5
Predgovor
Poslanikov ivotopis - isti rodoslov od Muhammeda do Adema, a. s . . 1 3
Rodoslov Ismailova potomstva .
..
14
San Rebie b . Nasra .
. .
. .
.
.
14
Preuzimanje jemenskog kraljevstva od strane Ebu Keriba Tubana
Esada i njegov pohod na Jesrib
16
Pobjeda Abesinaca nad Jemeno m .
.
. . 20
Sukob Erjata i Ebrehe
. .
21
Sluaj vlasnika slonova
. . .
..
.
21
25
Potomci Nizara b . M e ' adda
.
. .
Dje.c a ' Abdulmuttaliba b . Hi ama
. 26
RQditelji B oije g Poslan ika, s .a. v .s . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Kopanje vrela Zemzem i pogaanje oko njega
. .
. . 26
' Abdulmuttalibov zavjet da e zaklati sina
28
ta je reeno Amini dok je nosila Boije g Poslanika
..
.
31
Roenje Boije g Poslanika .
. 31
Halimina izjava .
.
..
32
Otvaranje grudi
.
.
. .
.
34
Djedova zatita .
.
.
. .
.
. . 35
Ami dina zatita .
. .
.
.
. . 35
. ....
.
35
Susret s Behirom
37
Sramni rat
..
. . .
.
. .. .
.
enidba Hadidom .
.
.
.
. . 37
39
Izjava Vereke b . Nofela .
.
.
.
.
Zidanje Ka'be .
..
.
. 40
Navjeenje arapskih vraeva, jevrejskih rabina i kranskih sveenika . . .4 1
Izgled B oije ga Poslanika
.
. .42
Osobina B oijeg Poslanika prema Indilu
. .42
43
Poslanstvo
.
.
.
Poetak objave Kur' ana
..
.
.
. . . .45
Islam Hadide b int Huvejlid
.
.
. .
. . .45
Prekid objave . .
.
.
. . .
. . 46
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ............. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ............
.

..

. . . . .......

. . .

.. ....... ........

. . . ......

...

. .

. . . .

................. . . .. . . . . ........ . . . . . . . . . . .

..............

. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.

. . . . . . ...... . . . . . .. . . . . . . . . . . . ...... . . . . . . . . .

. . . . ......

..........

. .

. . . . . . . . . . . . . . . . . ............ . . . . . . . . . . . . . . . ....... . . . . . . . . . . . . . . . .

......

. .

. . . . . . . . . .............

...............

. . . . . . . ...............................

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

............

. .

. . . . . ............

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . ...................

..

....

. .

........ . . . . . . . . . ................... . . . . . . . . . . .
. . . . .

. . .........

. . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . .
.

......

........

........

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...........

..........

....................

....

......

...

. . . . . . . . . . .....

. . . . . . ........

......... . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . ................... . . . . . . . . . . . . . . . .

...................

. . . . . . . . . . . . . . . . . .

. .

. . . . . .

...

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.............. . . . . .

. .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . ......

. . . . . . . . . . . . . . . . ........

. . . . . .

. . .. . . . . . . . . . . .

................ ........ ................

. . . . . .. . . . . . . . . . . . . .

.................

...............

. . .

.......

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

..........

..........

. . . . . . . . . . . . . ........................... . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . .

.........

....

. . .

. . ................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

...

......................

.............

. .

...

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

....

. . . .

................ . . . . . . . . . . . . . . .... . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . ...... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. .

....

. . . .

. .

. . . . . . . . . ...... .. . . . ...

. . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . ...................

. . . . . . . . . . . . . .

..................

. . . ................

.... . ..................

..

..

... ....

...... .. . .. ... .. .

. . . . . . . . . . . . . .

..

...... ...............

.....
....

. . . .
.

. .

....

328

Ibn Hiam

Prvi muslimani
.
46
Javno pozivanje u islam
. 48
ta je Vel id b. Mugira rekao za K ur' an
50
ta je B oiji Poslanik doivio od svog naroda
. 52
Hamzino primanje islama
53
ta j e ' Utbe b. Rebi ' a rekao o Boijem Poslaniku
54
ta je bilo izmedu Boije g Poslanika i kurejijskih prvaka
55
Postupak Ebu Dehla
.
.. .
57
Rije En-Nadra b. el-Harisa
.
58
Neprijateljstvo mnogoboaca prema nezatienim muslimanima
59
Prva seoba u Abesiniju
61
Kurej ije u Abesiniju alju svoju delegaciju da zatrai isporuku izbjeglica . 6 1
Islam ' Umera b . el-Hattaba
.
.
65
Rije o S ahifi (Stranici)
.
68
Neprijatnosti koje je Poslanik doivlj avao od svoga naroda
68
Povratak muhadira iz Abesinije
.
. 72
Povreda odluka " Stranice" (Sahife)
.
73
Iraanin koj i je svoju devu prodao Ebu Dehlu
75
Isra'
76
M i ' rad
.
78
S mrt Ebu Taliba i Hadide
..
80
Poslanik odlazi da trai pomo od plemena Sekif
.
82
Dinni iz Nasibina
..
.
83
84
Poslanikov izlazak pred plemena
Poetak islama kod en sarija
.
. 86
Prvi ugovor na 'Akabi
.
87
Drugi 'akabski ugovor
. .
88
Zahtjevi posljednjeg 'akabskog ugovora
.
. 92
93
Nareivanje borbe
. .
.
. .
Poziv muslimanima na seobu u Medinu
94
Prvi muh ad iri u Medini
.
.
94
Poslanikova Hidra
.
94
Dolazak u Kuba'
..
1 02
Dolazak u Medi nu
.
.
.
} 03
Govori i ugovori u Me dini . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . l 05
. . . . ...

. . . . . . . . . . .. . . . .............. . . ........... . . . . . . . .......... . . . . . . . . ..................

...................... . . .................................... ............

... ..

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..................
. . . . . . . . . . . . . .........................

...

............. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .............................

.. .. . .......... ....................

. . . ..................

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . ............. ...............

............. ........... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

..............

...............

. . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . ..... ........... . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . .........................

.....

.......... . . . . . ............................

................................................

. . . ....... .........

........

.............................

........... ........

. . . . . ......................................
.............

.................

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .........................

.. . ...... ... . ..........................

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .............. .................. . . . . . .
. . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . ... .. .. . ............ ..........

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...............................
. . . . . . . .

. . . . . . . . . .

........

. .. . . . . ....................

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...........................

. . ......... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ........... ......... ...........

. . . . . . . . . . . . . . . . . . ..... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.......................................

. . . . . . . . . . . . . . . . . .

...

............................

. . . . . . . . . ................................

. . . ......... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... ... ..

......

...............

.......

....

. . . . .

. . . .. . . ...................

.............. .................

. . . . . . . ...........................

. . . . . . . . . . . .............. . . .. . . . ....................

. . . . ........

. . . . . . . ...............................

.........................

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . ..... . . . . . . . . . . ........... ..
. . . . . . . .

.............

. . . . . . . . . . . . . ................. ..............

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . ......................

. . . . . .

. . . . . . . . . . .................

Poslanikov tivotopis 329

Bratimljenje izmeu muhadira i ensarija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 09

S luaj s ezanom . . . . . . . . . . . . . . . . .. . .. . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 0
Oboljeli ash abi B oije g Poslanika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 1
Datum Hidre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . 1 1 2
Prva bitka
1 12
Pohod ' Ubejde b . el-Harisa - prva zastava koju je digao Poslanik . . . . . . . 1 1 2
Odlazak Hamzinog odreda do obale mora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 3
Pohod na Bu vat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 3
Pohod na el- ' Uajru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 3
Odred Sa'ada b. Ebi Vekkasa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 4
Pohod na Safvan - prva bitka na Bedru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 4
Odred ' Abdullaha b. Daha . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 4
Preusmjerenje kible prema Ka 'bi . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 6
Velika B itka na Bedru . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 6
Pohod na Benu Su1ejm u el-Kudru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 33
Pohod na es-Sevik . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 33
Pohod na Zu Emer . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 1 34
Pohod na el-Furu ' pored B ahrana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 34
Sluaj Benu Kajnuka'a . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 34
Pohod Zejda b. Harise prema el-Karedetu, jednom od izvora Nedda . . . . . . 1 36
B itka na Uhudu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 36
Dogaaj u Er-Redi ' u tree godine po hidri . . . . . . . . . . . . . . . .... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 52
Dogaaj kod Ma'une u mjesecu saferu etvrte godine po Hidri . . . . . . . . . 1 57
Protjerivanje Benu en-Nadira etvrte godine po Hidri . . . . . . . . . . . . .... . . . . . . . . . 1 59
Pohod Zat er-Rika, etvrte godine po Hidri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 62
Druga bitka na Bedru mjeseca a ' bana etvrte godine po Hidri . . . . . . . . . . 1 65
Pohod na Dumet el-Dendul mjeseca rebiu-1-evvela
pete godine po Hidri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 65
Bitka na Hendeku mjeseca evvala pete godine po Hidri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 66
Pohod na Benu Kurejzu pete godine po Hidri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 74
Pohod na Benu Lihjan .
.
.. .
.
. . . 1 83
Pohod na Zu Kared . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 83
Pohod na Benu el-Mustalik . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 85
Sluaj potvore prilikom pohoda na Benu el-Mustalik
este godine po Hidri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 89
. . .. . . . ............................................................................................

............

....................

. . .

................

.............

. .

Dogaaj na Hudejbiji krajem este godine po Hidri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 95

330 Ibn Hiam

Bej ' at er-Ridvan (prisega na vjernost zvana Rid van) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 99
Primirje (sklapanje mira) na El-Hudejbiji . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 99
Odlazak u Hajber mjeseca muharrema sedme godine po Hidri . . .. . . . . . . . 202
Dolazak Da'fera b . Ebi Taliba u Etiopij u i obraanje
muhadira Etiopljanima . . . . ................. . .. . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .............. ... 208
Naknadna 'umra mjeseca zu-1-ka'dea sedme godine po Hidri . ........... 209
Pohod na Mu 'tu u mjesecu dumade-1-ula osme godine po Hidri . . . . . . . 2 1 0
Osvojenje Mekke mjeseca ramazana osme godine po Hidri . . . . . . . . . . . . . . . . 2 1 4
B itka na Hunejnu osme godine po Hidri nakon osvojenja Mekke . . . . . . 229
B i tka u Et-Taifu osme godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ......................... . . . .. . . . . . . . 237
Imovina i zarobljenici Hevazina; njihova podjela onima ija je
srca trebalo zagrijati za i slam; Poslanikovo milosre u tome . . . . . . . . . .. . . ... 239
'Umra Boijega Poslanika iz El-Di'rane . . . . . .. . . . . . . . . . . . . ......... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245
Sluaj Ka 'ba b. Zuhejra, nakon Poslanikova odustajanja od Et-Tai fa . . . . . . . 245
B i tka na Tebuku mjeseca redeba devete godine po Hidri . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246
Poslanik alje Halida ibn el-Velida Ukejdiru Dumi . . . . . . . . . . . . . . . . ............... 252
Delegacija Sekifa i njeno primanje islama mjeseca ramazana
devete godine po Hidri ................. . . . . . . . .. . . . . . . ........... . . . . . . . . . . . . . . . ......... ....... . . 254
Deveta godina po Hidri ili godina deputacija - objavljivanje
sure El-Feth
258
Dolazak deputacije Benu Temima i objavlj i vanje sure El-Hudurat .... 259
.............................................................. ..................................

S luaj s ' Amirom b . et-Tufejlom i Erbedom b. Kaj som

u deputaciji Benu 'Amira ....... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .................... 260
Dolazak El-Daruda u deputacij i ' Abd el-Kajsa . . . . .. . . . . . . . . ...... ......... . . . . . . . 262
Dolazak Benu Hanife i s njima Musejleme el-Kezzaba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262
Sluaj ' Adijja b. Hatima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . .. . .. . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . 264
Dolazak Ferveta b. Musejka el-Muradija . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . ..... . . . . . . . . . . . 266
Dolazak 'Amra b. Ma' da Jekreba s ljudima iz plemena Zubejd . . . . . . . . . . 267
Dolazak El-E ' asa b. Kaj s a u deputaciji Kinde ....... . . . . . .. . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . 268
Dolazak Sureda b. 'Abdullaha el-Ezdija . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . .. 268
Dolazak izaslanika kraljeva Himjera s njihovom porukom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269
Poslanikova oporuka Mu ' azu, kad ga je slao za Jemen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 1
Prihvaanje islama El-Harisa b . Ka 'ba .......... . . . . . . . . . . . . ............... . . .. . . . . . . . . . .. 27 1
Rije o dvojici lanih poslanika: Musej lemi el-Hanefiju i
El-Esvedu el- ' Ansij u . . ................ . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275

Poslanikov ivotopis 3 3 1

Izlazak namjesnika i aktivista s ciljem ubiranja zekata

Musejlemino pismo Boijem Poslaniku i Poslanikov odgovor na njega
Oprotajni hadd

275
275
276

................... ......
...

........ ...................... ...................... . . . . ... ................ . . . . . . . . . . .

S lanje Usame b. Zejda u Palestinu

Odlazak Poslanikovih izaslanika okolnim vladarima
Posljednje otpremanje vojske
Poetak bolesti B oijega Poslanika
Poslanikove ene, majke pravovjernih
Ponovo o bolesti B oije ga Poslanika
Ljude u molitvi predvodi Ebu Bekr
Dogaaj u atoru Benu Sa'ade
Opremanje B oij ega Poslanika i njegova denaza
Pogovor
Sadraj

. . . . . . . . . ................ ........... .......................

........... ..................

............................................. ......................
.................. .................... . . . . . . . . . .... ......
....................................................

............... ........................................

..... .......... . . . . . . . . .... ......................... .....

............... ................................................. .
.......... . . . . . . . ................

278
278
279
280
28 1
285
287
29 1
296
303
327

............. . . . . .... ....................... .................................. ............... . . . . . . ....

........................................................................................................