You are on page 1of 7

Bihać je smješten u sjeverozapdnom dijelu Bosne i Hercegovine na 15˚54’ istočne

geografske dužine i 44˚49’ sjeverene geografske širine. Grad leži u prostranoj
bihaćkoj koltlini na obalama rijeke Une. Pružajući se u pravcu jugoistoksjeverozapad, prostranu bihaćku kotlinu sa zapada i jugozapada zatvara planina
Plješivica (Gola Plješevica 1649 m) i njeni obronci Debeljača (573 m), Somišlje (447
m), dok je na istoku i jugoistoku kotlina omeđena planinom Grmeč (Crni vrh 1604 m) i
njenim obroncima (Ljutoč 941 m), Jadovnik (1211m) i Gredoviti Vrh (1209 m). Bihać
ima nadmorsku visinu 231 metar.
Bihać u prapovijesno i rimsko doba
Ostaci mnogobrojnih naselja i nekropola (grobalja) pronađeni na prostoru Bihaća potvrđuju da je
ovo područje bilo naseljeno već u davnoj prošlosti. Potvrdu tome dala su i brojna arheloška
istraživanja na području Bihaća i njegove okolice koja su otpočela krajem 19. stoljeća. Poseban
doprinos u tom arheloškom istraživanju dali su: W. Radimsky, M. Hoernes, F. Fiala, Ć. Truhelka i
S. Sielski. Rezultati tih istraživanja su otkrića na nekropoli Jezerine u Pritoci, na sojeničkom
naselju u Ripču, nekropoli u Ribiću, te svetilište plemena Japoda na izvoru Privilice. Naknadnim
arheloškim istraživanjima u najbližoj okolici Bihaća pronađen je veliki broj lokaliteta koji su svojim
izgledom pokazivali da su vrlo rano bili naseljeni. To se prije svega odnosi na Ripač gdje su prije
Drugog svjetskog rata pronađene kosti mamuta i dva kremena paleolitskih nožića, Pritoka gdje su
u odronjenoj obali na dubini od 2 metra pronađeni odlomci zemljinog posuđa i mjesto Kralje gdje
su na lijevoj obali rijeke Une pronađeni brojni ostaci prapovijesnog posuđa. Osim ovih otkrića,
arhelozi su u okolici Bihaća pronašli ostatke naselja na uzvišenim zaravnjenim glavicama
– gradine. Većina ovih naselja bila je zaštićena iskopanim jarkom ili nasipima od kamena i zemlje
– suhozidom. Veličine gradina su bile različite. Od onih veličine 440 x 125 m kao što je Izačićgradina do onih veličine 28 x 12 m kao što je Kulište kod Bajrića. Gradine su se sastojale iz dva
dijela: grada i podgrađa, međusobno odvojenih suhozidom. Na ulazu ili u najbližoj okolini gradina
uočljive su bile gomile nasutog kamena i zemlje okruglog oblika – tumulusi, odnosno
prapovijesni grobovi. Na platou gradina pronađeno je mnoštvo odlomaka prapovijesnog posuđa i
drugih predmeta izrađenih od pečene gline. Tumulusi su pronađeni na gradini Palež kod
Spahića, Zapoljak – Crkvina kod Tihotine i Dubrovnik kod Srbljana. Arhelozi su mišljenja da
je najveći broj ovih gradina nastao u starijem željeznom dobu ( VIII.- V. pr. n.e.)
Na području Bihaća i njegove okoline pronađeni su brojni nalazi iz rimskog doba. To se prije
svega odnosi na nadgrobne spomenike, natpise, reljefe , posvete božanstvima i ostatke rimskih
zgrada. U Golubiću je pronađeno 6 rimskih spomenika koji su upotrebljeni za pokrivanje
vodovoda u Žegaru. Iz spomeničkih natpisa može se utvrditi imena i godine starosti pokojnika.
Ostaci rimskih zgrada pronađeni su u Brekovici, Golubiću, Hudurima, Ripču i Malom Založja. Ovi
pronađeni ostaci odnosili su se na posljednje dijelove temelja zgrade zbog čega je bilo vrlo teško
utvrditi njihovu namjenu. U Golubiću je pronađen Mitrasov reljef, dvije posvete bogu Mitrasu, te
jedan reljef s likom Herakla. Mitras je bilo orijentalno božanstvo čiji je kult poštovan i u Golubiću,
a pretpostavlja se da je tu bilo i njegovo svetište – Mitreum.
Od ostalih arheloških nalaza iz rimskog doba, pronađenih na području Bihaća i njegove okolice,
ističe se rimski novac koji je uglavnom izrađivan od bronce, a svjedoči o razvoju trgovine u tom
razdoblju. Tu su i brojni japodski natpisi nastali u vrijeme kada su Japodi bili pod rimskom vlašću.
Takvi natpisi su pronađeni u Brekovici, Čavkićima, Ćehićima, na Humačkim glavicama, u
Kraljama, Pritoci, Ribiću, Malom Založju te drugim bihaćkim naseljima. Međutim, najznačajniji
spomenici koje su nam ostavili Japodi na bihaćkom području bile su kamene urne, izrađene u
obliku sanduka. U urne su Japodi stavljali pepeo svojih spaljenih pokojnika. Urne su pronađene
na Humačkoj glavici, u Čavkićima, Golubiću, Pritoci, Ribiću, Ripču i Malom Založju.

Na lokalitetu Privilica.n. godine pronađen je veliki broj kamenih spomenika s natpisima. Pored velike umjetničke vrijednosti. Ovi žrtvenici su pronađeni na izvoru Privilici nadomak Bihaća.) u okolici Bihaća se je nalazilo jedno od središta ilirskog plemena Japoda. Jedna takva stražara nalazila se je na Kulištu iznad slapa Kostela. a na zadnjoj strani urne prikazana su antitetski dva bika svaki s pticom na leđima.e. Urne s crtežima potječu iz I.. postoje i brojni zapisi rimskih pisaca o ovom ilirskom plemenu. Osim materijalnih ostataka koji zorno svjedoče o životu Japoda na ovom području. Privilica. – I. te od srednjeg toka Kupe i Gline do Senja i Otočca. Oko spomenika je pronađeno mnogo kozjih rogova i kostiju. Japodi prvi put dolaze u dodir s Rimljanima u prvoj polovini II.n. Iapydes ili Iapodes. Posebno je vrijedna urna pronađena u Ribiću. a što je vezano za kult mrtvih. koja je sa sve četiri strane imala urezane crteže koji su bili vezani za kult mrtvih. godine pr. tim porazom Japodi nisu bili i konačno pokoreni. stoljeća. vojno porazio rimski konzul C. Na prednjoj strani urne prikazan je pokojnik na prijestolju pred kojim stoji jedan ratnik. pronađene urne otkrivaju i mnoge detalje iz svakodnevnog života Japoda.e. Podaci o Japodima koje iznose rimski pisci odnose se na razdoblje sukoba između Japoda i rimske vojske. To potvrđuje da su Japodi veoma poštovali svoje pokojnike. – 9. Livusa ili Strabona služe se različitim oblicima imena za japode: Iapudes.e. Rimljani su na području kojeg su naseljavali Japodi ( od današnjeg Gorskog kotara do Bihaća) imali svoje vojne straže s manjim vojnim skupinama. a na jednom žrtveniku je bio urezan i crtež triju jaraca. Rimski pisci. a na njima je ispisano ime ovog plemena – Japodes. Bellum Batonianum. Svetilište na Privilici nalazilo se je na otvorenom prostoru. Ženske figure su bile obučene u duge suknje s naborima i širokim pojasevima. Sempronius Tuditanus. To potvrđuje .ara. Pritoka – Jezerine. Oni nastavljaju voditi ratove s Rimljanima sve do konačnog poraza 35. Na jednoj bočnoj strani urne prikazana su dva konjanika i ždrijebe iza njih na drugoj pogrebna povorka žena. Pretpostavlja se da su Japodi zajedno s ostalim ilirskim plemenima sudjelovali u tzv. Bili su to žrtvenici posvećeni Bindusu – Neptunu. i VI. Japodi – svjedoci jednog vremena U mlađem željeznom dobu (V.e. Značajniji arheloški lokaliteti Bihaća U značajnije arheloške lokalitete. kada je rimski vojskovođa Oktavijan pokorio Japode i razrušio njihov glavni grad Metulum. stoljeća pr. godine.n. poput Apiana. Cicerona. točnije ispod stijena brda Debeljače 1895. stoljeća. Natpisi na spomenicima govore o ljudim koji su ih postavljali. Iako ih je 129.Na urnama su se osim crteža nalazili i rimski natpisi na osnovu kojih se može saznati imena pokojnika koji su njima sahranjeni. stoljeća pr. ili II. odnosno iz razdoblja rimske okupacije ovog područja. a koji su na taj način ispunjavali svoj zavjet i prinosili svoje žrtve. dobili određeni stupanj samouprave što potvrđuju i pronađeni žrtvenici s natpisima japodskih starješina. božanstvu izvora i vode. Ribić i Malo Založje. a one s natpisima su nastale nešto kasnije. stoljeća pr.n. Ovi spomenici potječu iz I. Nakon što su ih Rimljani pokorili Japodi su.e. na temelju crpimo spoznaju o prapovijesnom i rimsko dobu na području Bihaća su Golubić. a gornji dio ženskog odjela ostavljao je nepokriveno desno rame i ruku. iako se njihovo ime izričito ne spominje. ili II. Figure su prikazivane nage i odjevene. godine pr.n. odnosno velikom ustanku protiv Rimljana od 6. a oko samog izvora bili su postavljeni žrtvenici. Na odlomku jedne urne pored ratnika na konju prikazano je morsko čudovište i ptica s ljudskom glavom. Prostor kojeg su naseljevali Japodi protezao se je od Cerkniškog jezera do desne obale Une. Na njima se uočava utjecaj grčke arhajske umjetnosti VII. najvjerovatnije.

U glinenim urnama pored ostataka spaljenih mrtvaca pronađeno je dosta nakita. Japodi su najviše koristili jantarna zrna različitih oblika. kao kanali koji su služili za jednu vrstu centralnog grijanja. grivne za noge. 1896. do oko 150. Zgrada je bila građena od malih tesanih krečnjačkih blokova. U selu Pritoka. Fibule sa zrnima jantara predstavljaju jedinstvenu vrstu nakita koju su upotrebljavali samo Japodi. Na njoj je otkriveno 316 grobova. Pronađeni nakit u ovim grobnicama bio je uglavnom od bronce. U zgradi su bili sačuvani kanali hipokausta. Izrađivane su od bronce. U Ribiću. a podnica od maltera (estrich). na području Golubića. koji je najvjerovatnije sagrađen kada i crkva. U grobnicama iz rimskog razdoblja pokojnici su uglavnom sahranjivani u sanducima napravljeni od obrađenih i neobrađenih kamenih ploča. Konji prikazani na crtežu ucrtani su vrlo preciznim i točnim linijama. U prapovijesnim grobnicama pronađeni su predmeti izrađeni uglavnom od bronce. stoljeća. Na području Malog Založja.da su ljudi na „priviličkim“ žrtvenicima svojim božanstvima najviše prinosili životinjske žrtve. i 1955. Pokojnici su u srednjovjekovnim grobnicama sahranjivani bez kamenog sanduka i u ovim grobnicama nije bilo predmeta. Iskopana površina bila je veličine 25 x 15 metara. od toga 74 prapovijesnih. Na ovom groblju neki mrtvaci su bili normalno sahranjeni. a njihov pepeo pohranjen u urne. a druga jednobrodna srednjovjekovna crkva. Među pronađenim predmetima su jedan željezni nož i jedna brončana pinceta.e. Reljef je rađen od krečnjaka. Starokršćanska crkva potječe iz V. veličine je 61 X 62 x 12 cm. Osim većeg broja rimskih nadgrobnih i drugih spomenika. I treća pronađena zgrada u Založju je bila crkva iz kasnijeg razdoblja. ili II. Urne su bile od zemlje i gline. a figure Silvana i Nimfi su frontalno i simetrično poredane . Posebno se ističe japodski nakit – jantar. Masovne nadgrobne kamene ploče su bile bez ukrasa i natpisa. Ploča s japodskim konjanicima iz Malog Založja ubraja se u najljepša umjetnička ostvarenja Japoda i potječu iz I. koje su na našem području smtrane božanstvom šuma i izvora. godine vršeno je otkopavanje nekropole Japoda. na gornjoj ploči (poklopcu groba) bio je urezani crtež pet japodskih konjanika. dosta sličnim današnjim broševima. pločice. koji na ovo područje dolazi s obala Baltičkog mora. U podnici crkve je otkriveno deset grobova. a manji broj od željeza te potječu iz mlađeg željeznog doba. Sagrađena je u obliku trobrodne bazilike s tri polukružne apside i veličine je 21 x 11 metara. a na njima konjanici s velikim nosevima i očima predstavljenim u obliku kruga. lančići. Pronađeni nakit isticao se je po svojoj raznovrsnošću. neki spaljeni. Neki pronađeni predmeti bili su izrađeni i od srebra.n. krajem 19. Japodi su prepoznatljivi i po posebnim vrstama nakita – fibulama. arheloškim iskopavanjima otkrivena je nekropola s 130 grobova. Na jednom od grobova. Jedna od iskopanih crkava bila je starokršćanska bazilika. i 1897. stoljeća otkrivena je jedna od najvećih japodskih nekropola. godine pr. arheloškim iskopavanjima 1954. Među spolijama pronađen je i reljef na kojem je predstavljen Silvan. velikih nogu. U ostalim grobnicama pronađene su urne s ostacima spaljenih tijela. Na njemu su prikazani konji kratkog trupa. otkriveni su temelji rimske zgrade i dvije crkve. U temeljima i šutu srednjovjekovne crkve u Malom Založju otkriven je čitav niz antičkih spolija(spomenika koji su upotrebljeni kao građevinski materijal). oružja i posuđa. 30 iz rimskog doba i 26 srednjovjekovnih grobova. udaljenom od Bihaća 6 kilometara. dugmadi i sl. ukrašena rebrima ili urezanim kružićima. stoljeću nove ere. Osim jantara. prije svega jarce. Areheloškim iskopavanjima 1892. na njivama zvanim Jezerine otkriveno je preko 550 grobova s velikom količinom nakita i posuđa. a u svega 6 grobova pronađeni su skeleti. Nekropola u Ribiću služila je kao mjesto za sahranjivanje Japoda od oko 350. udaljenom 5 kilometara od Bihaća. mjestu na desnoj obali Une. godine nove ere. Na lokalitetu Jezerina pronađeni su i druge vrste nakita rađenog od bronce kao što su razne narukvice. božanstvo šuma i plodnosti s tri Nimfe.

među povijesničarima o tome ne postoji jednoznačno mišljenje. od 26. U grad se ulazilo kroz troje vrata: onih prema Izačiću. Neki povijesničari smatraju da je naziv Bihaća kao slobodnog kraljevskog grada zamjenjivan s Biaćima kod Splita. Ovaj status mu je omogući znatno brži gospodarski i prometni razvoj. Međutim. Početkom 15. Ladislava. dio) O izgledu grada u 13. godine Bihaćem upravljaju pristalice . Prvi pisani spomen Bihaća Kao najvažnija srednjovjekovna utvrda Pounja. odnosno glavni grad Hrvatske. dolazi do razvoja trgovine i zanastva bez značajnijeg plemićkog utjecaja i samovolje. Antuna bila njihova crkva. dok su Nimfe predstavljene u dugim naboranim haljinama. Bihag. U 13. Na taj način Bihać je uvučen u dinastičke borbe koje su već dulje vrijeme trajale na području Slavonije i Ugarske. Osim dominikanaca u 14. Byheg. nazvana Fetija (fethija-osvojena). a tome je dodatno pogodovala i činjenica da je preko Bihaća išla prometna veza Posavske Hrvatske (Slavonije) i Dalmatinske Hrvatske. Na poseban način. koji je bio namjesnik Ladislava Napuljskog. stoljeća Bihać gubi svoju samoupravu. stoljeću spominju se i dominikanci koji su imali svoj samostan u blizini gradske crkve (spominje se već 1266. stoljeća saznajemo da pečat srednjovjekovnog Bihaća čine tri kule. Isti motiv imao je i srednjovjekovni grb grada Bihaća. godine crkva sv. Osmanlijskim osvajanjem Bihaća 1592. stoljeću Bihać kao slobodna općina sklapa ugovore sa susjednim velikašima. Starija historiografija donosi mišljenje da je Bihać jedno vrijeme bio metropolis et propugnaculum totius regni Croatiae. stoljeću u Bihaću se spominju i franjevci koji su imali crkvu sv. godine strani trgovci počinju prvo privremeno. Bichich. Poslije 1405. Bihać se prvi puta spominje 1260. starokršćansko i srednjovjekovno. zaključuje se da je Bihać sagrađen na umjetnom otoku. Zahvaljujući jednoj glagoljačkoj listini s kraja 14. S druge strane. te kao ravnopravna strana vodi s njima sporove. Buch. Antuna. Vyhych. sa srednjom koja je imala zastavu. Na reljefu Silvan je prikazan s kozjim nogama. opasan dvostrukim bedemima na kojima se nalaze brojne puškarnice s okruglim i četvorokutnim tornjevima. 1260. dugim repom i rogovima. Smatra se da je ova tvrdnja najvjerovatnije zasnovana na činjenici da onaj tko je u tom razdoblju pod svojom kontrolom imao Bihać da je imao i vlast u Hrvatskoj. godine kao vlasništvo cistercitske Topuske opatije. U sačuvanim povijesnim listinama grad na otoku zabilježen je pod različitim imenima: Bihig. i 14.2. ne može se pouzdano govoriti o postojanju glavnih gradova u tom vremenu. godine). jer su tadašnji vladari imali uglavnom privremena sjedišta. Osim toga imao je kupasti krov što se može vidjeti i na srednjovjekovnom grbu grada Bihaća. pretedenta na ugrasko-hrvatsko prijestolje. većina povijesničara smatra da je crkva sv. To potvrđuje isprava ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. stjecanjem statusa „slobodnog kraljevskog grada“. Na njegovom teritoriju u ovom razdoblju nalaze se posade Hrvoja Vukčića. U 13. godine kojom poklanja Topuskoj opatiji posjed Kralje za izdržavanje grada na otoku sv. Geografski položaj Bihaća opravdava ovakve pretpostavke. među kojima je najveća bila gradska crkva sv. stoljeća. stoljeću nema dovoljno podataka. Marije i svoj samostan. Bywhegh Wyhugh. godine Bihać postaje slobodni municipij sa svim pravima „slobodnog kraljevskog grada“.jedna pored druge. Zahvaljujući trgovačkim povlasticama kralja Ladislava iz 1279. a onda i trajno nastanjivati Bihać. posebno onih iz 16. Već 1262. Arheloška iskopavanja na lokalitetu Založja otkrila su tri razdoblja gradnje na bihaćkom području: kasnoantičko. koji je okončan preuzimanjem zajedničke obveze da na svom zemljištu neće primati i nastanjivati odbjegle kmetove. Potvrđuje to i spor koji bihaćka općina 1271. Antuna je pretvorena u džamiju. Ono što zanam jeste da je u tom razdoblju imao 7 crkava. godine vodi s opatom topuskog samostana. Stoga. Na temelju kasnijih podataka. Zavalju i Uni (Unska vrata). Vezano: Franjo Jurić: Bihać kroz povijest (1.

Mehmed-beg Bišćević. stoljeću značajno se mijenja struktura bihaćkog stanovništva. Tako general Ivan Lenković 1560. Dolaskom novog gospodara u 16. Bihać – najjača utvrda na Krajini pod osmanskom vlašću U drugoj polovini 16. kada ostaci starosjedilačkih katoličkih obitelji iz Kralja i Golubića prelaze na slunjsko područje. Mustaj-beg Badnjević. stoljeća. Hilmi-beg i Husein ef. godine. a s druge strane štajerski staleži nisu iskazivali spremnost da pomognu u dodatnom utvrđivanju gradova na području Pounja. do 1699.06. stoljeća bili su: Jakov Ravnikar. kao i o uništavanju Todorova koji su u to vrijeme naziva Novigrad. U tom trenutku Bihać brane snage od 58 konjanika. Danilo Obričan. Juraj Zauer. 30 stražara. Danilo Lozer. Salih-paša Kulenović (Kulinović). nakon desetodnevnih žestokih borbi Hasan-paša Predojevićzauzima Bihać 19. Mihajlo Špalatin. Naime. podatak iz 1593. Jakov Prank. Tatar Mustaj-beg Idris Kapetanović (Kapitanović). Benko Krajner. 100 njemačkih i 146 hrvatskih sluga. stočarima s posebnim povlasticama. Sebestijan Lamberg. dok je bihaćki kapetan zapovjedao s posadom u Ripču. Murad-aga. Ugarske i Slavonije. Juraj Kronšal. Iako je kraljev namjesnik Nikola Jurišić priznao gradu privilegije u njegovu tvrđavu je smjestio kapetana. Tako je bihaćka varoš bila pod jurisdikcijom bana. Dvije godine kasnije zapovjednik hrvatskih gradova Herbert Auersperg obavještava generala Lenkovića da je bosanski paša sakupio 7000 vojnika kojima želi napasti Bihać. godine Bihać je ponovno došao pod kraljevsku vlast kao „regia civitas“. Adam Šramf. Juraj Paner. Za to vrijeme starosjedilačko stanovništvo Bihaća napušta svoje posjede i odlazi prema unutrašnjosti Hrvatske (posebno su ove selidbe bile izražene u 1577.ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda. Ahmet-beg Jusufbegović. govori da je Hasan-paša Predojević bihaćku okolicu naselio Vlasima. Ibrahim-paša. Godine 1434. godine turska vojska zauzima Ripač. Idrasović. Hasan-beg Ibrahimpašić. Tomo Dornberg. Molbe upućene kralju Maksimilijanu za upućivanjem pomoćne vojske nisu urodile plodom. Kada se je očekivalo da će ovo biti i posljednja migracija stanovništva na ovom području to se nije dogodilo. Napadi na bihaćku okolicu su nastavljeni i krajem sedamdesetih godina 16. Franjo Horner. Idriz-beg. Početkom 16. te Hrusten-beg Biščević. a već sljedeće godine. stoljeća ovaj dio pounjskog područja bilo je pod vlašću hrvatskih banova. Duralija. Potvrđuje to i obavijest generala Lenkovića iz 1565. kralj Sigismund je grad prvo založio. Livna i Sane. Osman-aga Poprženović.) . Jakub-beg. Ahmet-beg. godine upućena kralju Maksimilijanu u kojoj kaže da zbog neprestanih turskih napada ne može u potpunosti iskopati jarak oko Bihaća i utvrditi njegove zidine.1592. Mustaj-beg Hasumović. stoljeća Bihać i njegova okolina se je našla na udaru osmanskih (turskih) vojnih snaga. Osmanlije su sredinom 16. Fridrik od Višnje Gore. Nakon dugotrajne opsade i pustošenja 1591. godini). Kulen Vakuf i Orašac. Posadu je činilo 300 pješaka i 100 konjanika. Bartol Ravnikar. a potom i poklonio hrvatskoj plemićkoj obitelji Frankopana pod čijom upravom ostaje do početka 16. Ladislav More. Muslimansko stanovništvo iz Like naseljava područje Pounja.Izborom Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja 1527. Svištevskim mirom (1791. godine obavještava kralja Ferdinanda o prisustvu značajnih turskih snaga kod Slunja i Vrnograča. Stoljeće kasnije. do 19. godine. Bihaćki kapetani u razdoblju od 16. godine. Pored Vlaha Osmanlije na ova područja doseljavaju i Muslimane iz susjednih krajeva Unca. Od onih koji su sa svojom vojnom posadom duže vremensko razdoblje boravili u Bihaću bio je Ivaniš Korvin. Martin Gal. Petar Keglević. koji je Bihać na putu za Dalmaciju posjetio 1412. i 1578. S druge strane ovaj rat je uvjetovao i seobu muslimanskog stanovništva iz Dalmacije. stoljeća počele Bihać i okolicu naseljavati srpskim stanovništvom. Juraj od Zobelsberga. Franjo Rasel. Karabegović. stoljeću značajnije promjene donio je Veliki rat koji se vodi od 1683. Derviš-aga Hadugarić. Za svo to vrijeme traju snažni osmanlijski napadi na bihaćka okolna područja. Time je broj katolika starosjedioca znatno smanjen. Vilim Šnicenbaum. a nastaju i novi gradovi Bosanski Petrovac. Erazmo Turn. stoljeća pod vodstvom Ferhad-bega Sokolovića. U 17.

Bihać je osim kapetana imao ponekada i muteselima. Na njenom čelu se je nalazio dizdar (zapovjedali su vojnom posadom u tvrđavi. Međudražje i Skočaj naseljava katoličko stanovništvo. od čega su oko 350 činili vojnici. godine bihaćka krajina je podijeljena između četiri kapetana: Mehmed-bega Bišćevića. godine sa svojom vojskom opsjedao general Josip Herberstein. Cetinu i dio područja pod Plješivicom i oko Plitvičkih jezera. Mutnika i Tršca. Prvo ga u jesen 1689.. Ostrošca. Todorova i Vrnograča. Oko 1830. Cazin. Promet preko rijeke Une se je odvijao preko drvenog mosta na svod. Nešto prije. i na tom području je utemeljena kapetanija. Utvrđivanje graničnog područja osmanska vlast vrši oslanjanjem na tvrđavske posade s plaćeničkom vojskom. Sokolac i Tržac. stoljeća. Bihaćkoj kapetaniji su osim Bihaća pripadali gradovi: Brekovica. na bihaćkim kulama i tabijama bilo je 57 topova. Cazina. Međutim. . Džibagića. Na čelu kapetanije bio je kapetan. bedem). Imao je troje hrastovih vrata okovanih željezom. godine kada je Fadil-paša napravio jednu kulu. grad je bio dobro snadbjeven oružjem i streljivom. 1580. kapetana Bužima. Potom 1698.. Baljevac. Željeva. U prvoj polovini 17. po zauzimanju Krupe. Bijela. Ičhizar. stoljeća austrijska vojska u dva navrata opsjeda Bihać.5 m s četiri kule: Dundžerska. godine u velikom požaru Bihać je gotovo u cjelosti izgorio. Brekovice. Male Kladuše i druga mjesta Pounja. Zablja. Zauzimanjem Bihaća. Male i Velike Kladuše. ali bez uspjeha. Poslije ukidanja sandžaka. Izačić. Velika Tabija. Otoke. Migracije stanovništva s područja Bihaća i okolice nastavljaju se i krajem 18. Zavalje. a nešto prije njega paša Muhsinović je dao izgraditi jednu tabiju (utvrđenje. Bihać je u ovom razdoblju imao 5 predgrađa s oko 4000 stanovnika. Grad je bio opasan dvostrukim zidovima. Usljedili su popravci grada 1749. vezirovog povjerenika za obavljanje različitih administrativno-upravnih poslova biranog iz feudalnih staleža. a njegovo područje pripojeno sandžaku Bosni. Ripač. Handanagića i Muhsinovića. kao manja organizacijsko-teritorijalna cjelina. Izačića. a unutrašnjeg 7. stoljeća. pri čemu je visina vanjskog zida iznosila oko 4 m. kapetana Bijele Stijene. godine generalAndrija Auersperga sa svojom vojskom uspjeva probiti gradski zid. Nešto ranije 1565. Jezerskog. Velika Kapija. Mehmed-bega Kulenovića. ali grad ni ovoga puta nije bio zauzet. Ostrožac i Ripač. prepoznatljiv po proizvodnji baruta. U ovom razdoblju Bihać je jedan od četiri glavna bosanska skladišta streljiva. stoljeća bihaćka gradska tvrđava bila je nekoliko puta obnavljana. Havale i Ostrovice. To se posebno odnosi na prvu polovinu 19. Godine 1833. Kupe i Korane utemeljen je Bihaćki sandžak koji će poslije 1699. Poslije svištovskog mira naselja Vaganac. Kamengrad. Osim kapetana u gradu je živio i kadija (sudac). Većina kuća u gradu je bila izgrađena od drveta. nakon čega veliki dio muslimanskog stanovništva napušta taj prostor i naseljava područje Jezera. 1749. Administrativno – teritorijalni ustroj S jakom vojnom posadom od 1592. 1754. Bihaćki sandžak je ušao u sastav Bosanskog ejaleta (pašaluka). Tvrđava je imala oko 1000 stanovnika. Austrijska vojska se povlači i pritom pustoši područje Ripča i Izačića. Zelengrad. godine utemeljen je Lički sandžak. Krupa. opkop. koji je bio dovoljno širok za prolaz kola. Petrovo Selo. Murat-bega Beširevića. godine Bihać je postao najvažnija turska utvrda u ovom dijelu Bosne. biti ukinut. Krupe. koji je bio kapetan Bihaća. Podzvizda i Šturlića. Mutnik. Bihaćka tvrđava više nije bila utvrđena kao ranije. Po zauzimanju Bihaća na graničnom području utemeljena je kapetanija. Srb.Osmansko carstvo je izgubilo mjesta Lapac. Mehmed-bega Arnautovića. Jedna takva tvrđava bila je i u Bihaću. kao i pripadajućim naseljem oko tvrđave ili ispod nje). Krajem 17. Važnija mjesta u sandžaku bila su: Bužim. kao i polazna točka s koje su pokretane vojne akcije prema susjednoj Hrvatskoj. Kapetanova i Kanli-kula te 9 tabija: Bendbaša. kapetana Kulen Vakufa. Rešetar. Pećigrada. na području između donjeg toka rijeke Une. i 1763.

Skender-beg je tada sa svojom vojskom ušao u gotovo pust Bihać. Ibrahim Kapić i Redžić iz Vrnograča. godine izgrađen je Konak.Vrlo teške ekonomske i socijalne prilike u Osmanskom carstvu primorale su Portu na provođenje reformi. posebno za krajiški begovat. Petrovac. popalila okolna predgrađa. Najveći otpor očekivao se je od strane Bihaća. O tome Ivan Frano Jukić u svome djelu „Putopis i istorijsko etnografski radovi“ kaže: „Mnogi poginuše. mnogi u vojsku silom uzeti biše. . kada se je proširila vijest da je Omer-paša Latas s velikom vojskom prešao Unu kod Krupe. godine. U ovom razdoblju. Osim Konaka. godine optuženi da su predvodili pobunjenike prognani su u Trapezunt u Maloj Aziji Murat-beg Beširević. U vojnom pogledu Bihać je i dalje bio stjecište velikog broja osmanske vojske koja nastoji ugušiti ustanke koji su i dalje povremeno izbijali. Grad je imao više hanova. Oko 1830. godine). godine odlukom Berlinskog kongresa Austro-ugarska je okupirala Bosnu i Hercegovinu. a 1837. To je dovelo i do pobune koju je u Bosni predvodio Husein-kapetan Gradaščević. To uspjevaju 1877. povijesnu jezgru grada krase i Kapetanova kula i Turbe ( nezna se točno vrijeme gradnje). Već 1848. Zato je osmanska vojska na njega krenula iz dva pravca: od Prijedora gdje je vojsku predvodio Omer-paša Latas. Kostajnica. Ante (uništene bombardiranjem Bihaća 1944. Bihaćki sandžak se je sastojao od sljedećih kazi: Bihać. godine izbile su nove pobune krajiškog begovata. jedna od najljepših zgrada u Bihaću. 1860. Međutim. Bihać je postao sjedište jednog od sedam bosanskih sandžaka na čelu s kajmakamom. Prijedor i Stari Majdan. godine na čelu jedne takve pobune bio je Hasan-aga Pećki. već 1878. Međutim. ali ga nije uspjela zauzeti jer su ustanici porušili most na Uni. One su izazvale nezadovoljstvo privilegiranih slojeva osmanskog društva. Krajiška buna je okončana početkom 1851. Na čelu ove pobune bili su Alija Kedić. a 1867. godine kada su ustanici poraženi na Kuku i Sedlu iznad Tiškovca. bihaćki ustanici na čelu s Redžićem i određenim brojem stanovnika napustili su grad i pobjegli u Austriju. Mehmed-beg Krupski i Mustaj-beg Petrovački. Porta je protiv pobunjenika uputila vojsku predvođenu Omer-pašom Latasom. opljačka ga. koja se grade nešto kasnije. premnogi u progonstvo odoše. Krupa. mnogi ostadoše popaljeni i porobljeni“. Ostrožac ( sa sjedištem u Cazinu). godine Bihać dobiva poštu i telegraf. a od Kulen Vakufa je s vojskom krenuo Skender-beg. kao Medresa i crkva sv. Godine 1865. Njene posljedice bile su katostrofalne. Skender-begova vojska je opkolila Bihać. Ključ. a potom se uputio prema Cazinu kako bi se susreo s Omerpašom Latasom.