You are on page 1of 7

Bihać je smješten u sjeverozapdnom dijelu Bosne i Hercegovine na 15˚54’ istočne

geografske dužine i 44˚49’ sjeverene geografske širine. Grad leži u prostranoj
bihaćkoj koltlini na obalama rijeke Une. Pružajući se u pravcu jugoistoksjeverozapad, prostranu bihaćku kotlinu sa zapada i jugozapada zatvara planina
Plješivica (Gola Plješevica 1649 m) i njeni obronci Debeljača (573 m), Somišlje (447
m), dok je na istoku i jugoistoku kotlina omeđena planinom Grmeč (Crni vrh 1604 m) i
njenim obroncima (Ljutoč 941 m), Jadovnik (1211m) i Gredoviti Vrh (1209 m). Bihać
ima nadmorsku visinu 231 metar.
Bihać u prapovijesno i rimsko doba
Ostaci mnogobrojnih naselja i nekropola (grobalja) pronađeni na prostoru Bihaća potvrđuju da je
ovo područje bilo naseljeno već u davnoj prošlosti. Potvrdu tome dala su i brojna arheloška
istraživanja na području Bihaća i njegove okolice koja su otpočela krajem 19. stoljeća. Poseban
doprinos u tom arheloškom istraživanju dali su: W. Radimsky, M. Hoernes, F. Fiala, Ć. Truhelka i
S. Sielski. Rezultati tih istraživanja su otkrića na nekropoli Jezerine u Pritoci, na sojeničkom
naselju u Ripču, nekropoli u Ribiću, te svetilište plemena Japoda na izvoru Privilice. Naknadnim
arheloškim istraživanjima u najbližoj okolici Bihaća pronađen je veliki broj lokaliteta koji su svojim
izgledom pokazivali da su vrlo rano bili naseljeni. To se prije svega odnosi na Ripač gdje su prije
Drugog svjetskog rata pronađene kosti mamuta i dva kremena paleolitskih nožića, Pritoka gdje su
u odronjenoj obali na dubini od 2 metra pronađeni odlomci zemljinog posuđa i mjesto Kralje gdje
su na lijevoj obali rijeke Une pronađeni brojni ostaci prapovijesnog posuđa. Osim ovih otkrića,
arhelozi su u okolici Bihaća pronašli ostatke naselja na uzvišenim zaravnjenim glavicama
– gradine. Većina ovih naselja bila je zaštićena iskopanim jarkom ili nasipima od kamena i zemlje
– suhozidom. Veličine gradina su bile različite. Od onih veličine 440 x 125 m kao što je Izačićgradina do onih veličine 28 x 12 m kao što je Kulište kod Bajrića. Gradine su se sastojale iz dva
dijela: grada i podgrađa, međusobno odvojenih suhozidom. Na ulazu ili u najbližoj okolini gradina
uočljive su bile gomile nasutog kamena i zemlje okruglog oblika – tumulusi, odnosno
prapovijesni grobovi. Na platou gradina pronađeno je mnoštvo odlomaka prapovijesnog posuđa i
drugih predmeta izrađenih od pečene gline. Tumulusi su pronađeni na gradini Palež kod
Spahića, Zapoljak – Crkvina kod Tihotine i Dubrovnik kod Srbljana. Arhelozi su mišljenja da
je najveći broj ovih gradina nastao u starijem željeznom dobu ( VIII.- V. pr. n.e.)
Na području Bihaća i njegove okoline pronađeni su brojni nalazi iz rimskog doba. To se prije
svega odnosi na nadgrobne spomenike, natpise, reljefe , posvete božanstvima i ostatke rimskih
zgrada. U Golubiću je pronađeno 6 rimskih spomenika koji su upotrebljeni za pokrivanje
vodovoda u Žegaru. Iz spomeničkih natpisa može se utvrditi imena i godine starosti pokojnika.
Ostaci rimskih zgrada pronađeni su u Brekovici, Golubiću, Hudurima, Ripču i Malom Založja. Ovi
pronađeni ostaci odnosili su se na posljednje dijelove temelja zgrade zbog čega je bilo vrlo teško
utvrditi njihovu namjenu. U Golubiću je pronađen Mitrasov reljef, dvije posvete bogu Mitrasu, te
jedan reljef s likom Herakla. Mitras je bilo orijentalno božanstvo čiji je kult poštovan i u Golubiću,
a pretpostavlja se da je tu bilo i njegovo svetište – Mitreum.
Od ostalih arheloških nalaza iz rimskog doba, pronađenih na području Bihaća i njegove okolice,
ističe se rimski novac koji je uglavnom izrađivan od bronce, a svjedoči o razvoju trgovine u tom
razdoblju. Tu su i brojni japodski natpisi nastali u vrijeme kada su Japodi bili pod rimskom vlašću.
Takvi natpisi su pronađeni u Brekovici, Čavkićima, Ćehićima, na Humačkim glavicama, u
Kraljama, Pritoci, Ribiću, Malom Založju te drugim bihaćkim naseljima. Međutim, najznačajniji
spomenici koje su nam ostavili Japodi na bihaćkom području bile su kamene urne, izrađene u
obliku sanduka. U urne su Japodi stavljali pepeo svojih spaljenih pokojnika. Urne su pronađene
na Humačkoj glavici, u Čavkićima, Golubiću, Pritoci, Ribiću, Ripču i Malom Založju.

pronađene urne otkrivaju i mnoge detalje iz svakodnevnog života Japoda. Svetilište na Privilici nalazilo se je na otvorenom prostoru. To potvrđuje da su Japodi veoma poštovali svoje pokojnike.) u okolici Bihaća se je nalazilo jedno od središta ilirskog plemena Japoda. postoje i brojni zapisi rimskih pisaca o ovom ilirskom plemenu. Ovi spomenici potječu iz I. koja je sa sve četiri strane imala urezane crteže koji su bili vezani za kult mrtvih. Cicerona. Japodi – svjedoci jednog vremena U mlađem željeznom dobu (V. Na njima se uočava utjecaj grčke arhajske umjetnosti VII. Natpisi na spomenicima govore o ljudim koji su ih postavljali. stoljeća pr. Sempronius Tuditanus. Rimski pisci.ara. Pritoka – Jezerine. – 9. Ovi žrtvenici su pronađeni na izvoru Privilici nadomak Bihaća.n. Oko spomenika je pronađeno mnogo kozjih rogova i kostiju.e. na temelju crpimo spoznaju o prapovijesnom i rimsko dobu na području Bihaća su Golubić. odnosno iz razdoblja rimske okupacije ovog područja. Osim materijalnih ostataka koji zorno svjedoče o životu Japoda na ovom području. te od srednjeg toka Kupe i Gline do Senja i Otočca. Značajniji arheloški lokaliteti Bihaća U značajnije arheloške lokalitete. Pored velike umjetničke vrijednosti. Bili su to žrtvenici posvećeni Bindusu – Neptunu. a što je vezano za kult mrtvih. stoljeća pr. kada je rimski vojskovođa Oktavijan pokorio Japode i razrušio njihov glavni grad Metulum. Japodi prvi put dolaze u dodir s Rimljanima u prvoj polovini II.n. a na jednom žrtveniku je bio urezan i crtež triju jaraca. stoljeća pr. a na njima je ispisano ime ovog plemena – Japodes. godine pr. Na prednjoj strani urne prikazan je pokojnik na prijestolju pred kojim stoji jedan ratnik. Ribić i Malo Založje. godine pr. Nakon što su ih Rimljani pokorili Japodi su. odnosno velikom ustanku protiv Rimljana od 6.e. a koji su na taj način ispunjavali svoj zavjet i prinosili svoje žrtve. božanstvu izvora i vode. točnije ispod stijena brda Debeljače 1895. dobili određeni stupanj samouprave što potvrđuju i pronađeni žrtvenici s natpisima japodskih starješina. Urne s crtežima potječu iz I. Pretpostavlja se da su Japodi zajedno s ostalim ilirskim plemenima sudjelovali u tzv. godine.e. tim porazom Japodi nisu bili i konačno pokoreni. ili II. – I. Na odlomku jedne urne pored ratnika na konju prikazano je morsko čudovište i ptica s ljudskom glavom. Iapydes ili Iapodes. iako se njihovo ime izričito ne spominje. Ženske figure su bile obučene u duge suknje s naborima i širokim pojasevima. Posebno je vrijedna urna pronađena u Ribiću. a oko samog izvora bili su postavljeni žrtvenici.e. ili II. a na zadnjoj strani urne prikazana su antitetski dva bika svaki s pticom na leđima. Na lokalitetu Privilica. Podaci o Japodima koje iznose rimski pisci odnose se na razdoblje sukoba između Japoda i rimske vojske. vojno porazio rimski konzul C. stoljeća. a gornji dio ženskog odjela ostavljao je nepokriveno desno rame i ruku. Privilica. poput Apiana. To potvrđuje . stoljeća. Figure su prikazivane nage i odjevene. godine pronađen je veliki broj kamenih spomenika s natpisima. a one s natpisima su nastale nešto kasnije. Na jednoj bočnoj strani urne prikazana su dva konjanika i ždrijebe iza njih na drugoj pogrebna povorka žena.n. Bellum Batonianum.Na urnama su se osim crteža nalazili i rimski natpisi na osnovu kojih se može saznati imena pokojnika koji su njima sahranjeni. Jedna takva stražara nalazila se je na Kulištu iznad slapa Kostela.n. najvjerovatnije. Livusa ili Strabona služe se različitim oblicima imena za japode: Iapudes. Prostor kojeg su naseljevali Japodi protezao se je od Cerkniškog jezera do desne obale Une. Oni nastavljaju voditi ratove s Rimljanima sve do konačnog poraza 35. Rimljani su na području kojeg su naseljavali Japodi ( od današnjeg Gorskog kotara do Bihaća) imali svoje vojne straže s manjim vojnim skupinama.e. Iako ih je 129.n.. i VI.

do oko 150. Japodi su najviše koristili jantarna zrna različitih oblika. Urne su bile od zemlje i gline. U temeljima i šutu srednjovjekovne crkve u Malom Založju otkriven je čitav niz antičkih spolija(spomenika koji su upotrebljeni kao građevinski materijal). 30 iz rimskog doba i 26 srednjovjekovnih grobova. Na njoj je otkriveno 316 grobova.da su ljudi na „priviličkim“ žrtvenicima svojim božanstvima najviše prinosili životinjske žrtve. grivne za noge. neki spaljeni. godine nove ere. ili II. na njivama zvanim Jezerine otkriveno je preko 550 grobova s velikom količinom nakita i posuđa. Areheloškim iskopavanjima 1892.n. Starokršćanska crkva potječe iz V. arheloškim iskopavanjima 1954. Masovne nadgrobne kamene ploče su bile bez ukrasa i natpisa. na području Golubića. Među pronađenim predmetima su jedan željezni nož i jedna brončana pinceta. U prapovijesnim grobnicama pronađeni su predmeti izrađeni uglavnom od bronce. Sagrađena je u obliku trobrodne bazilike s tri polukružne apside i veličine je 21 x 11 metara. Na jednom od grobova. na gornjoj ploči (poklopcu groba) bio je urezani crtež pet japodskih konjanika. a njihov pepeo pohranjen u urne. U grobnicama iz rimskog razdoblja pokojnici su uglavnom sahranjivani u sanducima napravljeni od obrađenih i neobrađenih kamenih ploča. Na ovom groblju neki mrtvaci su bili normalno sahranjeni. Ploča s japodskim konjanicima iz Malog Založja ubraja se u najljepša umjetnička ostvarenja Japoda i potječu iz I. dugmadi i sl. Japodi su prepoznatljivi i po posebnim vrstama nakita – fibulama. Među spolijama pronađen je i reljef na kojem je predstavljen Silvan. veličine je 61 X 62 x 12 cm. pločice. ukrašena rebrima ili urezanim kružićima. Zgrada je bila građena od malih tesanih krečnjačkih blokova. arheloškim iskopavanjima otkrivena je nekropola s 130 grobova. velikih nogu. udaljenom 5 kilometara od Bihaća. godine pr. Konji prikazani na crtežu ucrtani su vrlo preciznim i točnim linijama.e. Posebno se ističe japodski nakit – jantar. stoljeća otkrivena je jedna od najvećih japodskih nekropola. Na lokalitetu Jezerina pronađeni su i druge vrste nakita rađenog od bronce kao što su razne narukvice. U podnici crkve je otkriveno deset grobova. U glinenim urnama pored ostataka spaljenih mrtvaca pronađeno je dosta nakita. kao kanali koji su služili za jednu vrstu centralnog grijanja. Pronađeni nakit u ovim grobnicama bio je uglavnom od bronce. koji je najvjerovatnije sagrađen kada i crkva. i 1897. Osim većeg broja rimskih nadgrobnih i drugih spomenika. a na njima konjanici s velikim nosevima i očima predstavljenim u obliku kruga. a figure Silvana i Nimfi su frontalno i simetrično poredane . koji na ovo područje dolazi s obala Baltičkog mora. Izrađivane su od bronce. prije svega jarce. udaljenom od Bihaća 6 kilometara. Osim jantara. stoljeća. božanstvo šuma i plodnosti s tri Nimfe. dosta sličnim današnjim broševima. Nekropola u Ribiću služila je kao mjesto za sahranjivanje Japoda od oko 350. a u svega 6 grobova pronađeni su skeleti. 1896. koje su na našem području smtrane božanstvom šuma i izvora. oružja i posuđa. stoljeću nove ere. Neki pronađeni predmeti bili su izrađeni i od srebra. krajem 19. Na području Malog Založja. Na njemu su prikazani konji kratkog trupa. a druga jednobrodna srednjovjekovna crkva. Jedna od iskopanih crkava bila je starokršćanska bazilika. U ostalim grobnicama pronađene su urne s ostacima spaljenih tijela. a podnica od maltera (estrich). a manji broj od željeza te potječu iz mlađeg željeznog doba. U zgradi su bili sačuvani kanali hipokausta. od toga 74 prapovijesnih. Reljef je rađen od krečnjaka. Pronađeni nakit isticao se je po svojoj raznovrsnošću. i 1955. Fibule sa zrnima jantara predstavljaju jedinstvenu vrstu nakita koju su upotrebljavali samo Japodi. lančići. Pokojnici su u srednjovjekovnim grobnicama sahranjivani bez kamenog sanduka i u ovim grobnicama nije bilo predmeta. mjestu na desnoj obali Une. U Ribiću. otkriveni su temelji rimske zgrade i dvije crkve. U selu Pritoka. godine vršeno je otkopavanje nekropole Japoda. Iskopana površina bila je veličine 25 x 15 metara. I treća pronađena zgrada u Založju je bila crkva iz kasnijeg razdoblja.

Zahvaljujući trgovačkim povlasticama kralja Ladislava iz 1279. U 13. Neki povijesničari smatraju da je naziv Bihaća kao slobodnog kraljevskog grada zamjenjivan s Biaćima kod Splita. koji je okončan preuzimanjem zajedničke obveze da na svom zemljištu neće primati i nastanjivati odbjegle kmetove. Međutim. Potvrđuje to i spor koji bihaćka općina 1271. U grad se ulazilo kroz troje vrata: onih prema Izačiću. stoljeću u Bihaću se spominju i franjevci koji su imali crkvu sv. od 26. Antuna. stjecanjem statusa „slobodnog kraljevskog grada“. Buch. U sačuvanim povijesnim listinama grad na otoku zabilježen je pod različitim imenima: Bihig. stoljeću spominju se i dominikanci koji su imali svoj samostan u blizini gradske crkve (spominje se već 1266. Ladislava. Geografski položaj Bihaća opravdava ovakve pretpostavke. a tome je dodatno pogodovala i činjenica da je preko Bihaća išla prometna veza Posavske Hrvatske (Slavonije) i Dalmatinske Hrvatske.jedna pored druge. Vezano: Franjo Jurić: Bihać kroz povijest (1. godine Bihaćem upravljaju pristalice . Osmanlijskim osvajanjem Bihaća 1592. Marije i svoj samostan. ne može se pouzdano govoriti o postojanju glavnih gradova u tom vremenu. Antuna bila njihova crkva. te kao ravnopravna strana vodi s njima sporove. Ono što zanam jeste da je u tom razdoblju imao 7 crkava. Byheg. Na reljefu Silvan je prikazan s kozjim nogama. Smatra se da je ova tvrdnja najvjerovatnije zasnovana na činjenici da onaj tko je u tom razdoblju pod svojom kontrolom imao Bihać da je imao i vlast u Hrvatskoj. koji je bio namjesnik Ladislava Napuljskog. U 13. godine vodi s opatom topuskog samostana. nazvana Fetija (fethija-osvojena). pretedenta na ugrasko-hrvatsko prijestolje. godine Bihać postaje slobodni municipij sa svim pravima „slobodnog kraljevskog grada“. a onda i trajno nastanjivati Bihać. Bichich. među kojima je najveća bila gradska crkva sv. Zahvaljujući jednoj glagoljačkoj listini s kraja 14. stoljeća. godine strani trgovci počinju prvo privremeno. stoljeća saznajemo da pečat srednjovjekovnog Bihaća čine tri kule. Zavalju i Uni (Unska vrata). opasan dvostrukim bedemima na kojima se nalaze brojne puškarnice s okruglim i četvorokutnim tornjevima. posebno onih iz 16. dolazi do razvoja trgovine i zanastva bez značajnijeg plemićkog utjecaja i samovolje.2. dugim repom i rogovima. Osim dominikanaca u 14. Na temelju kasnijih podataka. S druge strane. Arheloška iskopavanja na lokalitetu Založja otkrila su tri razdoblja gradnje na bihaćkom području: kasnoantičko. Bihag. Osim toga imao je kupasti krov što se može vidjeti i na srednjovjekovnom grbu grada Bihaća. odnosno glavni grad Hrvatske. godine). jer su tadašnji vladari imali uglavnom privremena sjedišta. sa srednjom koja je imala zastavu. Poslije 1405. godine kao vlasništvo cistercitske Topuske opatije. i 14. Prvi pisani spomen Bihaća Kao najvažnija srednjovjekovna utvrda Pounja. među povijesničarima o tome ne postoji jednoznačno mišljenje. godine crkva sv. stoljeća Bihać gubi svoju samoupravu. dok su Nimfe predstavljene u dugim naboranim haljinama. starokršćansko i srednjovjekovno. stoljeću Bihać kao slobodna općina sklapa ugovore sa susjednim velikašima. Bihać se prvi puta spominje 1260. Isti motiv imao je i srednjovjekovni grb grada Bihaća. Već 1262. Ovaj status mu je omogući znatno brži gospodarski i prometni razvoj. Na njegovom teritoriju u ovom razdoblju nalaze se posade Hrvoja Vukčića. Na poseban način. dio) O izgledu grada u 13. To potvrđuje isprava ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. godine kojom poklanja Topuskoj opatiji posjed Kralje za izdržavanje grada na otoku sv. Starija historiografija donosi mišljenje da je Bihać jedno vrijeme bio metropolis et propugnaculum totius regni Croatiae. zaključuje se da je Bihać sagrađen na umjetnom otoku. stoljeću nema dovoljno podataka. većina povijesničara smatra da je crkva sv. Antuna je pretvorena u džamiju. Stoga. Početkom 15. Vyhych. 1260. Na taj način Bihać je uvučen u dinastičke borbe koje su već dulje vrijeme trajale na području Slavonije i Ugarske. Bywhegh Wyhugh.

Time je broj katolika starosjedioca znatno smanjen. a s druge strane štajerski staleži nisu iskazivali spremnost da pomognu u dodatnom utvrđivanju gradova na području Pounja. Juraj Zauer. podatak iz 1593. Franjo Rasel. Derviš-aga Hadugarić. Posadu je činilo 300 pješaka i 100 konjanika. Kulen Vakuf i Orašac. 100 njemačkih i 146 hrvatskih sluga. godine. stoljeću značajnije promjene donio je Veliki rat koji se vodi od 1683. Idrasović. Iako je kraljev namjesnik Nikola Jurišić priznao gradu privilegije u njegovu tvrđavu je smjestio kapetana. nakon desetodnevnih žestokih borbi Hasan-paša Predojevićzauzima Bihać 19. stočarima s posebnim povlasticama. Potvrđuje to i obavijest generala Lenkovića iz 1565. Mustaj-beg Badnjević. Tomo Dornberg. Mustaj-beg Hasumović. Idriz-beg. Jakub-beg. Mihajlo Špalatin. Tako je bihaćka varoš bila pod jurisdikcijom bana. godine turska vojska zauzima Ripač. Tatar Mustaj-beg Idris Kapetanović (Kapitanović). Franjo Horner. Tako general Ivan Lenković 1560. stoljeća pod vodstvom Ferhad-bega Sokolovića. Napadi na bihaćku okolicu su nastavljeni i krajem sedamdesetih godina 16. stoljeća ovaj dio pounjskog područja bilo je pod vlašću hrvatskih banova. godine Bihać je ponovno došao pod kraljevsku vlast kao „regia civitas“. govori da je Hasan-paša Predojević bihaćku okolicu naselio Vlasima. Kada se je očekivalo da će ovo biti i posljednja migracija stanovništva na ovom području to se nije dogodilo. Bihać – najjača utvrda na Krajini pod osmanskom vlašću U drugoj polovini 16. stoljeća. Bihaćki kapetani u razdoblju od 16.ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda. Sebestijan Lamberg. Juraj Paner. a nastaju i novi gradovi Bosanski Petrovac. Početkom 16. Juraj Kronšal. Murad-aga. Mehmed-beg Bišćević. Fridrik od Višnje Gore. kada ostaci starosjedilačkih katoličkih obitelji iz Kralja i Golubića prelaze na slunjsko područje. te Hrusten-beg Biščević. a već sljedeće godine. Ahmet-beg Jusufbegović. Erazmo Turn. Godine 1434. Danilo Obričan. Ladislav More. Dolaskom novog gospodara u 16. koji je Bihać na putu za Dalmaciju posjetio 1412. Za svo to vrijeme traju snažni osmanlijski napadi na bihaćka okolna područja. stoljeća Bihać i njegova okolina se je našla na udaru osmanskih (turskih) vojnih snaga. Od onih koji su sa svojom vojnom posadom duže vremensko razdoblje boravili u Bihaću bio je Ivaniš Korvin. godine upućena kralju Maksimilijanu u kojoj kaže da zbog neprestanih turskih napada ne može u potpunosti iskopati jarak oko Bihaća i utvrditi njegove zidine. Osmanlije su sredinom 16. Osman-aga Poprženović. Muslimansko stanovništvo iz Like naseljava područje Pounja. Pored Vlaha Osmanlije na ova područja doseljavaju i Muslimane iz susjednih krajeva Unca. Juraj od Zobelsberga. i 1578.) . kralj Sigismund je grad prvo založio. Dvije godine kasnije zapovjednik hrvatskih gradova Herbert Auersperg obavještava generala Lenkovića da je bosanski paša sakupio 7000 vojnika kojima želi napasti Bihać. do 19. Za to vrijeme starosjedilačko stanovništvo Bihaća napušta svoje posjede i odlazi prema unutrašnjosti Hrvatske (posebno su ove selidbe bile izražene u 1577. U 17. kao i o uništavanju Todorova koji su u to vrijeme naziva Novigrad. Hasan-beg Ibrahimpašić. Hilmi-beg i Husein ef. Salih-paša Kulenović (Kulinović). Benko Krajner. Nakon dugotrajne opsade i pustošenja 1591. Jakov Prank. a potom i poklonio hrvatskoj plemićkoj obitelji Frankopana pod čijom upravom ostaje do početka 16. Karabegović. stoljeću značajno se mijenja struktura bihaćkog stanovništva. Petar Keglević.1592. Stoljeće kasnije. Adam Šramf. 30 stražara. stoljeća počele Bihać i okolicu naseljavati srpskim stanovništvom. Molbe upućene kralju Maksimilijanu za upućivanjem pomoćne vojske nisu urodile plodom. Bartol Ravnikar. Duralija. Ugarske i Slavonije. U tom trenutku Bihać brane snage od 58 konjanika. dok je bihaćki kapetan zapovjedao s posadom u Ripču. Ahmet-beg. S druge strane ovaj rat je uvjetovao i seobu muslimanskog stanovništva iz Dalmacije. Svištevskim mirom (1791. Danilo Lozer. godine. Naime.06. godini). Vilim Šnicenbaum. stoljeća bili su: Jakov Ravnikar. Livna i Sane. godine obavještava kralja Ferdinanda o prisustvu značajnih turskih snaga kod Slunja i Vrnograča.Izborom Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja 1527. Ibrahim-paša. Martin Gal. do 1699. godine.

stoljeća. Havale i Ostrovice. 1580. Oko 1830. Bijela. nakon čega veliki dio muslimanskog stanovništva napušta taj prostor i naseljava područje Jezera.. od čega su oko 350 činili vojnici. kapetana Bužima. Džibagića. Ripač. Administrativno – teritorijalni ustroj S jakom vojnom posadom od 1592. vezirovog povjerenika za obavljanje različitih administrativno-upravnih poslova biranog iz feudalnih staleža. biti ukinut. Izačić. godine generalAndrija Auersperga sa svojom vojskom uspjeva probiti gradski zid. Srb. Usljedili su popravci grada 1749. Nešto ranije 1565. stoljeća austrijska vojska u dva navrata opsjeda Bihać. Baljevac. Austrijska vojska se povlači i pritom pustoši područje Ripča i Izačića. Rešetar. godine bihaćka krajina je podijeljena između četiri kapetana: Mehmed-bega Bišćevića. a nešto prije njega paša Muhsinović je dao izgraditi jednu tabiju (utvrđenje. Krupe. Bihać je u ovom razdoblju imao 5 predgrađa s oko 4000 stanovnika. kao i pripadajućim naseljem oko tvrđave ili ispod nje). Cazin. Jezerskog. Kamengrad. Ostrožac i Ripač. koji je bio dovoljno širok za prolaz kola. na bihaćkim kulama i tabijama bilo je 57 topova. Većina kuća u gradu je bila izgrađena od drveta. Cetinu i dio područja pod Plješivicom i oko Plitvičkih jezera. Po zauzimanju Bihaća na graničnom području utemeljena je kapetanija. Mehmed-bega Arnautovića. koji je bio kapetan Bihaća. Bihać je osim kapetana imao ponekada i muteselima. Tvrđava je imala oko 1000 stanovnika. Velika Tabija. Osim kapetana u gradu je živio i kadija (sudac). opkop. Nešto prije. Bihaćki sandžak je ušao u sastav Bosanskog ejaleta (pašaluka). po zauzimanju Krupe. Grad je bio opasan dvostrukim zidovima. kapetana Bijele Stijene. 1749. Mutnik. Mehmed-bega Kulenovića. Bihaćka tvrđava više nije bila utvrđena kao ranije. Poslije ukidanja sandžaka. Zavalje. a unutrašnjeg 7. i na tom području je utemeljena kapetanija. Male Kladuše i druga mjesta Pounja. Pećigrada. Todorova i Vrnograča. godine Bihać je postao najvažnija turska utvrda u ovom dijelu Bosne. Imao je troje hrastovih vrata okovanih željezom. Brekovice. Otoke. Krupa. godine sa svojom vojskom opsjedao general Josip Herberstein. Podzvizda i Šturlića. kapetana Kulen Vakufa. grad je bio dobro snadbjeven oružjem i streljivom. Važnija mjesta u sandžaku bila su: Bužim. Jedna takva tvrđava bila je i u Bihaću. Velika Kapija. stoljeća. Mutnika i Tršca.5 m s četiri kule: Dundžerska. Petrovo Selo. Zablja.Osmansko carstvo je izgubilo mjesta Lapac. godine utemeljen je Lički sandžak. ali bez uspjeha. Murat-bega Beširevića. Međutim. Godine 1833. a njegovo područje pripojeno sandžaku Bosni. 1754. Zauzimanjem Bihaća. Male i Velike Kladuše. i 1763. Poslije svištovskog mira naselja Vaganac. prepoznatljiv po proizvodnji baruta. Potom 1698. Handanagića i Muhsinovića. Ičhizar. godine kada je Fadil-paša napravio jednu kulu. bedem). Migracije stanovništva s područja Bihaća i okolice nastavljaju se i krajem 18. stoljeća bihaćka gradska tvrđava bila je nekoliko puta obnavljana. na području između donjeg toka rijeke Une. Cazina. Kapetanova i Kanli-kula te 9 tabija: Bendbaša.. kao manja organizacijsko-teritorijalna cjelina. godine u velikom požaru Bihać je gotovo u cjelosti izgorio. Promet preko rijeke Une se je odvijao preko drvenog mosta na svod. Zelengrad. Sokolac i Tržac. To se posebno odnosi na prvu polovinu 19. Međudražje i Skočaj naseljava katoličko stanovništvo. ali grad ni ovoga puta nije bio zauzet. Ostrošca. U ovom razdoblju Bihać je jedan od četiri glavna bosanska skladišta streljiva. Bihaćkoj kapetaniji su osim Bihaća pripadali gradovi: Brekovica. Krajem 17. Prvo ga u jesen 1689. kao i polazna točka s koje su pokretane vojne akcije prema susjednoj Hrvatskoj. Željeva. Izačića. Kupe i Korane utemeljen je Bihaćki sandžak koji će poslije 1699. Na njenom čelu se je nalazio dizdar (zapovjedali su vojnom posadom u tvrđavi. Utvrđivanje graničnog područja osmanska vlast vrši oslanjanjem na tvrđavske posade s plaćeničkom vojskom. pri čemu je visina vanjskog zida iznosila oko 4 m. U prvoj polovini 17. Na čelu kapetanije bio je kapetan. .

godine). mnogi ostadoše popaljeni i porobljeni“. One su izazvale nezadovoljstvo privilegiranih slojeva osmanskog društva. godine izgrađen je Konak. Ključ. Njene posljedice bile su katostrofalne. popalila okolna predgrađa.Vrlo teške ekonomske i socijalne prilike u Osmanskom carstvu primorale su Portu na provođenje reformi. posebno za krajiški begovat. ali ga nije uspjela zauzeti jer su ustanici porušili most na Uni. a potom se uputio prema Cazinu kako bi se susreo s Omerpašom Latasom. U ovom razdoblju. premnogi u progonstvo odoše. Kostajnica. kao Medresa i crkva sv. U vojnom pogledu Bihać je i dalje bio stjecište velikog broja osmanske vojske koja nastoji ugušiti ustanke koji su i dalje povremeno izbijali. Petrovac. Skender-beg je tada sa svojom vojskom ušao u gotovo pust Bihać. Na čelu ove pobune bili su Alija Kedić. Bihać je postao sjedište jednog od sedam bosanskih sandžaka na čelu s kajmakamom. Zato je osmanska vojska na njega krenula iz dva pravca: od Prijedora gdje je vojsku predvodio Omer-paša Latas. Oko 1830. godine izbile su nove pobune krajiškog begovata. Skender-begova vojska je opkolila Bihać. To je dovelo i do pobune koju je u Bosni predvodio Husein-kapetan Gradaščević. . Međutim. koja se grade nešto kasnije. Ante (uništene bombardiranjem Bihaća 1944. Već 1848. Prijedor i Stari Majdan. Godine 1865. godine Bihać dobiva poštu i telegraf. 1860. jedna od najljepših zgrada u Bihaću. Mehmed-beg Krupski i Mustaj-beg Petrovački. Grad je imao više hanova. To uspjevaju 1877. Osim Konaka. Krupa. Ostrožac ( sa sjedištem u Cazinu). Najveći otpor očekivao se je od strane Bihaća. a 1867. a 1837. Porta je protiv pobunjenika uputila vojsku predvođenu Omer-pašom Latasom. godine optuženi da su predvodili pobunjenike prognani su u Trapezunt u Maloj Aziji Murat-beg Beširević. a od Kulen Vakufa je s vojskom krenuo Skender-beg. Bihaćki sandžak se je sastojao od sljedećih kazi: Bihać. godine kada su ustanici poraženi na Kuku i Sedlu iznad Tiškovca. opljačka ga. Međutim. godine. već 1878. povijesnu jezgru grada krase i Kapetanova kula i Turbe ( nezna se točno vrijeme gradnje). O tome Ivan Frano Jukić u svome djelu „Putopis i istorijsko etnografski radovi“ kaže: „Mnogi poginuše. godine na čelu jedne takve pobune bio je Hasan-aga Pećki. mnogi u vojsku silom uzeti biše. kada se je proširila vijest da je Omer-paša Latas s velikom vojskom prešao Unu kod Krupe. Ibrahim Kapić i Redžić iz Vrnograča. godine odlukom Berlinskog kongresa Austro-ugarska je okupirala Bosnu i Hercegovinu. bihaćki ustanici na čelu s Redžićem i određenim brojem stanovnika napustili su grad i pobjegli u Austriju. Krajiška buna je okončana početkom 1851.