Fernand Braudel

C IV IL IZ A C IJE K R O Z PO V IJEST

Biblioteka
POSEBNA IZDANJA

Urednica
ALEMKA KRALJ TIH

Fernand Braudel

CIVILIZACIJE
KROZ POVIJEST

GLOBUS/ZAGREB

Naslov izvornika
Grammaire des Civilisations
Les Editions Arthaud, Paris, 1987.

Recenzenti
prof. dr. AUGUST KOVAEC
prof. dr. NENAD IVI

Prijevod
LJILJANA MATKOVI I. II. (Crni kontinent)
NATAA DESNICA ERJAVI II. dio
VLATKA CRNKOVI III. dio (Evropa)
SANJA RAVLI III. (Amerika i Druga Evropa)
Objavljivanje ove knjige sufinancirale su Samoupravna interesna zajednica znanosti SR
Hrvatske i Republika samoupravna interesna zajednica kulture SR Hrvatske

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
UDK 930.85
BRAUDEL, Fernand
Civilizacije kroz povijest / Fernand Braudel ; [prijevod Ljiljana
M atkovi... et al.]. - Zagreb : Globus, 1990. - 479 str. ilustr. ; 2 4 cm.
- (Biblioteka Posebna izdanja / Globus)
Prijevod djela: Grammaire des civilisations.
ISBN 86-343-0634-8

CIVILIZACIJA GRAMATIKE
Gramatika* je, prema rjenicima, u svom izvornom znaenju umi
jee itanja i pisanja; strunjaci je, danas, dre skupom pravila koje
valja slijediti da bi se ispravno italo i pisalo na nekom jeziku ili,
lingvistiki reeno, skupom pravila koja doputaju izricanje svakog
iskaza na nekom jeziku. Kad je strukturalistiki val zapljusnuo pro
uavanje ovjekovog naina ivljenja sa,sobom i drugima, sve je
postalo jezik; gramatika se prestala baviti samo jezikom; pozabavila se
svim nainima ovjekova openja s vlastitom okolicom; sve je, i jezik
prolosti i budunosti, i jezik djelovanja i miljenja, postalo polje
gramatikog opisa; posljednjih tridesetak godina gramatike, od gra
matike juhe od graka do gramatike mode i razdoblja, bujaju zapad
nim, obrazovanim svijetom. Taj prvotni opis naina na koji ljudi
usustavljuju upotrebu jezika i tono izraavaju ono to misle, postao
je, u jezinom okruju stvari, prikladan nain opisa ljudskog ponaa
nja. Pedesetih godina povjesniari govore da je jedan od zadataka
povijesne znanosti opisivanje naina na koji ljudi organiziraju svoje
itanje stvarnosti; i u povijesnoj je znanosti stvarnost viena kao jezik;
od jezika povijesti do gramatike povijesti samo je jedan, prirodan,
kulturom i prolou opravdan korak: u itljivom svijetu, meu lju
dima koji mogu biti proitani, gramatika pouzdano, elegantno
i iscrpno govori ovjeku.
Pisanje gramatika, kao neko enciklopedija ili suma, odgovara
dubokom porivu ovjeka za usustavljenjem znanja svijetu. ovjek
uvijek eli organizirati svoje znanje; gramatika je u itljivom svijetu
zgodan nain usustavljenja spoznaja jer, kao u davnini Bog a neto
kasnije velike linosti, razum ili duh naroda, daje utisak iscrpnosti
i sreenosti: ako je mogue gramatikom odrediti skup pravila kojim se
izraavaju svi iskazi u nekom jeziku, ako ponaanje, kulturu ili
U originalu naziv knjige je Grammaire des civilisations - Gramatika civilizacija.

materiju vidimo kao jezik i iskaz, mogue je na isti nain usustaviti

spoznaje ovjeku^gramatika ovjeka daje utisakzaokruenih i upo
trebljivih spoznaja njemu. A budui da je (jezik prvobitni ovjekov
nain opisa svijeta, ini se da gramatika, kao nain opisa jezika,
izvanredno pogoduje opisu ovjekovih djelovanja; to je svojstvenije
ovjeku od jezika; opravdano je da znanstvenik opisuje svijet s onim
to mu je iskonski svojstveno; gramatika je opis po ovjekovoj mjeri.
U povijesnoj je znanosti ideal iscrpnosti i prikladnosti izraen
jednostavnom poukom: saznati to vie i predoiti to bolje znanje
0 davnim vremenima; kako nam davnina ostaje u preteito jezinim
spomenicima, gramatika moe postati ponajbolje sredstvo usustavljivanja i predoavanja znanja. Pisanje gramatika ovjeku dvadesetostoljetni je san znanstvenika prikladnom predoavanju potpunog
znanja gdje svaka spoznaja dolazi na svoje prirodno i logino mjesto.
U tome je njezina elegancija i pouzdanost.
Gramatika, itanje svijeta i san ovjeku prikladnoj iscrpnosti
znanja, danas je i ideal mudrog ivljenja sa svijetom. Tu mudrost ne
valja shvatiti kao pravilo ve kao mirno prihvaanje razliitih pravila:
kao to usporedna gramatika jezika ne govori najboljem jeziku,
gramatike ljudi ne govori najboljem ovjeku; govore njihovim
razlikama i slinostima. Vidjeti i opisati prolost ili dananjicu ovjeka
kao gramatiku svojstveno je jednom od naih pogleda na stvari:
izmeu nas, stvari i drugih ljudi prostire se jezik; osjetljivi smo na
njega; esto drimo da ono to stvarima govorimo pripada koliko
jeziku toliko i stvarima; jezik se opisuje upravo razlikama; meu
govorima stvari i ponaanja nalazimo mi slinosti i razlike, razliite
naine usustavljivanja i itanja stvarnosti: preko razliitih znaenja
1razliitih jezika dolazimo do razliitosti ovjeka. ovjeka ini upravo
to bogatstvo razlika i slinosti njegovih odgovora ljudima i stvarima:
dananja je mudrost sva u razlikama.
Mudrost razlika, vienje stvari preko rijei i ovjeka preko jezika,
potraga za iscrpnom i ovjeku svojstvenom spoznajom odreuju jedan
odsjeak naega svijeta. Nazovemo li ga zapadnim, uoimo li da je
izaao iz antikog ideala, da se dugotrajno muno raao i potom
pobjedonosno irio svijetom donosei dobre stvari i nedae, odredili
smo njegovu prolost, i tom prolou dio njega samog. Odredili smo,
rekli bi znanstvenici, ono to esto zovemo naom civilizacijom. Ali
civilizacija, naa ili ikoja druga, jiije samo pogled na svijet, njegova
suvremenost i prolost, ve i ljudi koji gledaju, njihovi ivoti i smrti,
ivoti njihovih predaka i nasljednika, preinake krajobraza, naini na
koji oni ive svoj svijet. Pogled, prolost, krajobrazi i njihove pre
inake, ivot i smrt pokazuju kako se ita, kako se korisno usustavljuje
iskustvo i datost; civilizacija je, jednako ko i grmatik\ pogled na
6

svijet i nain opisa svijeta; zato je gramatika civilizacija opravdana:

pogled na svijet, civilizacija je pogled na ljude i stvari; nain opisa
svijeta, civilizacija je nain opisa jezika: u doba civilizacije jezika
i gramatika, ovjekov ideal iscrpnosti i prikladnosti kao da u nekim
vrstama znanja ponajbolje izraavaju gramatike civilizacija.
Ideal usustavljenog znanja civilizacijama na priliku gramatike,
skupa pravila koji pouzdano i potpuno izraavaju razlike, slinosti
i naroita svojstva posebnih, snanih i katkad dugotrajnih kulturnih
cjelina, nije doao iznenada; plod je to dugotrajnog zrenja^ miljenja
svijetu, zrenja koje bi se moglo nazvati civilizacijskim. ini se da
smo u zatvorenom krugu: civilizacije u velikoj mjeri utjeu na naine
opisivanja drugih civilizacija i samih sebe. Istina, rijetke su civilizacije,
poput zapadne, koje se upravo na ovaj nain ele shvatiti, koje se
izrijekom ele opisati, koje potpuni i pouzdani opis sebe i drugih
postavljaju kao jedan od ciljeva spoznaje. Potreba za samorazumijevanjem i razumijevanjem drugih, bilo kakav oblik, primanja ili odbija
nja, razumijevanje imalo, jedna je od odrednica tog civilizacijskog
zrenja koje nas vodi mogunosti gramatike civilizacija. Rijetke su isto
tako civilizacije koje dre da prolost govora stvarima, pogotovo
ljudskim, moe u velikoj mjeri objasniti stvari same, onakve kakvim ih
danas poimamo: objanjenje dananjice prolou, zaokupljenost
onim to je bilo, mogunost izvlaenja pouzdanih zakljuaka sada
njosti iz davnine, druga je vana odrednica tog civilizacijskog milje
nja. Razumijevanje i prolost esto se povezuju: esto sebe razumije
vamo vlastitom prolou; esto se drugi razumiju, objanjavaju,
pouzdano pokazuju njihovom prolou. Kad govorimo naoj civili
zaciji, najprije govorimo naoj prolosti, uz to i prolosti rijei koja
je tom ovjekovom nainu itanja stvarnosti nadjevena.
Premda civilizacije, prema dananjem miljenju, postoje koliko
i ovjek, barem onoliko koliko on svjesno nastoji razumjeti sebe
i druge, rije civilizacija postoji odnedavna. Navedena je prvi put kao
pojam ]z_jurisprudencije 1743. godine, u Opem rjeniku isusovaca iz,
Ifvouxa; tada jo nema niti jedno zhaehje'Tcoje joj mi danas
nadijevamo. Tridesetak godina kasnije, 1771. godine, isti rjenik mu,
osim pravnog, daje i moderno znaenje, povezano s drutvom: reli
gija, vele isusovci, glavno je orue civilizacije jer ublaava nae
obiaje. Pojam civilizacije, pozvan da u XX. stoljeu oznai ovjekove
naine itanja i ivljenja stvarnosti kroz skoro cijelu njegovu prolost,
nastaje tako izmeu 1743. i 1771. god; biljeke jezikoslovaca opisuju
nastanak i uvrenje znaenja neologizma pozvanog velianstvenoj
sudbini objanjenja svijeta.
Isti rjenik navodi i njezina najvjerojatnijeg autora, prijatelja ov
jeka, markiza Mirabeaua: Mirabeau je, vele, taj pojam upotrijebio za
7

drutvenost. Odista, u svojim ga djelima plodni markiz esto upotreb

ljava; civilizacija nije u njega jednoznaan pojam: izraava ona
izvjesnu vrijednost, povezanu s izvjesnim idealom, u markizovom
sluaju idealom vrline i razuma; potom, skup ustanova i tehnika koje
su velika carstva posjedovala na vrhuncu moi; konano, kritiku
sadanjice, suprotstavljajui se nepravdama i nepravilnostima svijeta.
Markizu je civilizacija pojam koji objanjava, norma kojoj valja teiti
i orue kritikog miljenja; njemu taj pojam omoguuje razumijevanje
ovjeka i drutva. Njegov ideal i njegovo vienje kritike sadanjice,
njegov nain opisa sredstava velikih carstava, ukazuju na odluujuu
ulogu to u tom razumijevanju ima prolost: i kod Mirabeaua prolost,
preko sadanjosti, usmjerava budunost. Ve u nastanku taj pojam
povezuje ideale, razumijevanje i prolost; ve u nastanku taj pojam
omoguuje da se imenuje, ocijeni, opie i vrednuje suprotno, daleko
ili nepoznato; vieznanost tog neologizma, raznolikost znaenja koja
ta rije dobiva ve u peru svoga tvorca, ocrtavaju, ini se, puteve
njegove sjajne sudbine.
Civilizacija podrazumijeva izvjesnu vrijednost, povezanu s izvjes
nim idealom. I prije nego to je Mirabeau skovao tu rije, opisi
suvremenog ili prolog svijeta bijahu nadahnuti izvjesnim idealima,
idealnim modelima koje nered svijeta ureuju i budunost odreuju.
Sveti Augustin, otac ope povijesti, drao je nebeski Jeruzalem mode
lom opisa i loginim krajem, ispunjenjem zemaljskog svijeta i ovje
kove sudbine; trag tog miljenja nalazi se i u Opem rjeniku iz
Trvouxa; i tu je civilizacija, pojam koji sveti otac ne navodi ali njime
barata, povezana s religijom: religija ini ljude blaima. Civilizacija,
nazvana civilitas ili urbanitas u Srednjovjekovlju, povezana je s kran
stvom i predstavlja normu, ideal kojem se tei, normu toliko oitu
i snanu da joj treba podvrgnuti sve ostale. Mirabeau religiji dodaje
razum; mislioci revolucije dodaju joj napredak: u osvit jivetnaestog
stoljea civilizacija postaje vrijednost "napretka. Mislioci restauracije
sakraliziraju taj pojam; Comte i Engels od njega ine misao vodilju
svog miljenja drutva; socijalistik^civijizacije klanjaju mu se kao to
se nekad klanjalo bog i od njega oekuju isto to je Sveti Augustin
oekivao od nebeskog Jeruzalema. Upravo zato to znai vrijednost,
napredak omoguuje i opis svijeta: mogue je opisati naine na koji
ljudi itaju stvarnosti i ivote razreujui ih, pravei ljestvicu u odnosu
na napredak: postoje tako zaostale, barbarske ili napredne civilizacije.
Postoje i barbari unutar naprednih civilizacija: to su snage koje, iz
sebinih razloga ili iz neznanja, prijee hod napretka. Kad je vrijed
nost civilizacije stupanj njezina napretka, svi su opisi civilizacija
hijerarhijski; time ne ine gramatiku jer nisu u skladu s mudrou
prihvaanja razlika.
-8

-- Napredak uvijek ima poetak i kraj; slii ivotu; tako ideja napretka
prirodno vodi poistovjeenju civilizacija i ljudskog ivota. Ve je^veti
Augustin poistovjetio hod svijeta sa ivotom ovjeka: i suvremeni e
mislioci, katkad nehotice, katkad hotimino, poput Toynbeea, slue
u opisu civilizacija metaforom ljudskog ivota: civilizacije se raaju,
bujaju, ive, stare i umiru. Vrijednost, bila ona Bog ili napredak, vidi
civilizacije kao povorke ljudi razliitih ali jasno hijerarhiziranih tjeles
nih i umnih sposobnosti: kao to su neki ljudi snaniji od drugih, tako
su neke civilizacije krepkije i sjajnije. Vrijednost napretka, slika koju
civilizacije gledane na taj nain daju ne potuje razlike; napredak
svaku posebnost drobi i podvrgava jednolinom, u daljinu usmjere
nom hodu. Meutim, danas se, ali samo kod ponajboljih povjesniara,
ta vrijednost napretka pretvorila u njegovu pouku u najboljem smislu
te rijei: razlike govore razliitim poukama koje ljudi i svijet
neprekidno daju svijetu i ljudima.
Civilizacija je, dri nadalje Mirabeau, skup ustanova i tehnika koja
su velika carstva posjedovala na vrhuncu moi. Vrhunac ukazuje na
metaforu ivota, raanja ili smrti civilizacija; velika carstva ukazuju da
se civilizacije esto poistovjeuju s razdobljima prevlasti neke skupine
ljudi i njihove kulture: te dvije rijei, ovako upotrijebljene, dugo e
ocrtavati istraivake dosege pojma. Premda je podjela davnine na
carstva uobiajena u srednjevjekovlju, rijetki bijahu srednjevjekovni
povjesniari koji su osim ljudskih djela opisivali i njihove obiaje,
mores hominum: u srednjevjekovlju povjesniari najee ele opisati
obiaje kad su im strani, nerazumljivi ili nekranski, ne bi li, kao
pravi krani, razotkrili njihov besmisao. Tek se renesansni povjesni
ari, ^st.OLpravnici po struci, bave ustanovama: Efnn Pasquier tako
istrauje Francusku biljeei ivot njezinih ustanova, parlamenata,
pokrajina, uprave, sudstva. I tehnike i ustanove davnih civilizacija, ili
carstava, bivaju obiljeene normom napretka: XIX. stoljee govori
0 tehnikama prosuujui ih prema napretku, prema poboljanju to ih
donose ovjeku; ustanove su to bolje to bolje slue ljudima, to bolje
slue napretku. To je stoljee napretka samo jasno izrazilo zadau^
koju je novim tehnikama zadalo stoljee razuma.
Poistovjeenje civilizacija s carstvima omoguuje u XIX. stoljeu,
ponegdje ak i prije, poistovjeenje civilizacije i nacije: mogue je
opisati francusku, njemacEu^KInesku civilizaciju kroz njihove naro
ite, katkad osebujne i korisne, katkad besmislene i tetne ustanove
1 tehnikeJstanove-i tehnike, pojaane nacijom i napretkom, ostaju
jedan od temeljnih odrednica opisa civilizacija, naina na koji grupe
ljudi trajno odgovaraju na izazove drugih ljudi, drugih grupa i svijeta
oko njih. Nacije su dio civilizacije ali civilizacija nije dio nacije; tek
povjesniari XX. stoljea iskoritavaju u potpunosti drugi dio Mira9

beauovog odreenja bez nacionalnih dodataka, bez prizvuka vrijedno

sti, bez traenja normi, ideala i hijerarhija izvan njih samih.
Meutim, upravo u takvom znaenju pojma civilizacije nasluuje se
njegova dananja neutralnost: takvo znaenje vodi mnoini, priznava
nju razlika, vodi civilizacijama. Pojam nacije povezan s pojmom
civilizacije u stvari je i koristan i tetan: koristan jer umnouje, tetan
jer hijerarhija uvijek povlatenom dri jednu naciju spram druge, jer
su civilizacije koje nacije ne poznaju odmah izbaene iz igre. Zato je
i Srednjevjekovlje dugo smatrano mrakom ovjeanstva: nije bilo
nacija za koje bi se ovjek uhvatio, nije bilo napretka, nije bilo
razuma. Mudrost prihvaanja razlika ne potuje nacije na kojima je
djelomino izrasla; gramatika moe biti francuska, hrvatska ili nje
maka ali nikad nije nacionalna: gramatika civilizacija usporedna je
gramatika kultura jezika i itanja stvarnosti nastala na polaganom
zrenju miljenja da razliite ustanove i tehnike predstavljaju u stvari
razliite odgovore na uvijek ponovljeni, razliito uoblieni, nikada
jednak izazov ivota.
Tree, civilizacija znai i stanje dananjeg svijeta, njegove pravde
i nepravde, pravilnosti i nepravilnosti. Mirabeau i revolucionarni
mislioci su odreivali stanje civilizacije prema idealu i prema prolosti:
pojam je sluio za iznalaenje loih, nepovoljnih i kodljivih ustanova
i tehnika; s njim je povezan pojam zaostalosti suprotan napretku.
Civilizacija je postala mjesto koje drutvo valja dostii ali s kojeg se,
jo pomiljenog, najbolje moe pronicati drutvo. Civilizacija je tu
moralni stav, ocjena svijeta i kritiko orue: neki su na evolutivnom
modelu izgradili kritiku postojeeg i iz toga izlaze sistemi poput
dijalektikog materijalizma; neki su kritiku posvetili evolutivnim
modelom i iz toga izlaze devetnaestostoljetne drutvene ideologije,
esto povezane sa sakraliziranim pojmom civilizacije. Pod utjecajem
antropologa, kritika koju omoguuje civilizacija pretvorila se u nae
doba u kritiki opis civilizacija: nema vie modela prema kojem valja
suditi drutvu, nema vie jedne, posveene norme prema kojoj se
drutvo mora kretati: postoje civilizacije, razliiti povijesni odgovori
na izazove ivota koje povjesnik kritiki ocjenjuje u njihovom vlasti
tom okruju.
Znaenja koja su se ve u samom nastanku te rijei mogla nazrijeti
pod Mirabeauovim pronicljivim perom ukazuju na vieznanu i mno
gostruku povijest pojma civilizacije. Taj vrijednosni pojam postaje
model kretanja ovjeanstva prema boljem; taj skup ustanova i teh
nika otvara vrata povijesnom opisu civilizacija; ta kritika postojeeg
slui, preko prolosti, procjeni sadanjosti: model povijesti svijeta
i kritiko orue njegove promjene, civilizacija predstavlja pogled na
svijet. Ali i kao model povijesti svijeta i kao kritiko orue, civilizacija

10

gleda prolost, usustavljuje znanje, ita davninu: Guizot pie djela

0 francuskoj politikoj civilizaciji, Burckhardt opisuje civilizaciju rene
sanse u Italiji; XIX. stoljee obiluje povijestima civilizacija. Povijesti
civilizacija mogu biti nacionalne, mogu ocrtavati neko osebujno povi
jesno razdoblje; uvijek meutim predstavljaju san potpunosti, zbir
svih znanja ovjeku koji dugo vremena ivi u nekom zemnom ili
umnom krajoliku. U skladu s mijenama sna, mijenjaju se i obiljeja
potpunosti: Burckhardt je drao kulturu najvanijim obiljejem,
Guizot pak nacionalnu politiku pogledom koji ujedinjuje skupine
u civilizaciju; drugi su drali materijalnu kulturu najvanijom: ova tri
obiljeja sadrana su ve u Mirabeauovim prorokim mislima. Pro
lost kulture, politike i materijalne kulture obiljeava civilizacijski
pogled na svijet: svaka epoha ne naglaava istovjetno ta obiljeja ali su
ona uvijek prisutna: ini se da je civilizacija, od Mirabeaua do naih
dana, tema dugog trajanja, istraivaka i ivotna stvarnost koju ivot
1 znanost lagano i polako, gotovo neprimjetno mijenjaju: najvea
promjena, od civilizacije preko nacije prema civilizacijama, ujedno je
i jedina: danas se povjesniari, za razliku od prolih koji su se
civilizacijama bavili kroz civilizaciju, bave civilizacijom kroz civiliza
cije.
Baviti se civilizacijom kroz civilizacije znai, ini se, napisati grama
tiku civilizacija, uoiti razlike i slinosti prolosti i sadanjosti, odgovo
riti na pitanje kako ljudi odgovaraju na izazov svojih svjetova, svjetova
sadanjosti, prolosti i budunosti. Usprkos tome to ujedinjuje
i materijalno i duhovno, civilizacije su prvenstveno drutvene
i duhovne pojave, osebujni naini graenja stvarnosti. To graenje
stvarnosti valja proitati u svjetlu svih ostalih spoznaja svijetu:
prouavanje civilizacija itanjem svijeta ujedinjuje ponaanje ljudi,
prolost i sadanjost; tako gramatika civilizacija predstavlja vrijednost,
ali ne vie vrijednost ideala svijeta, vrijednost koju valja silovitim ili
blagim promjenama dosegnuti, ve vrijednost istraivanja, model
miljenja koji valja kritikom dokumenata iznai, potvrditi ili opovrg
nuti.
Kao to se lingvist uputa u istraivanje nepoznatih jezika slijedei
izvjestan broj jednostavnih i zdravorazurpskih Saussureovih pravila
jeziku, istraiva civilizacija pristupa prouavanju civilizacija slije
dei izvjestan broj jednostavnih i zdravorazumskih pravila: civilizacije
su prvenstveno ljudi, osebujna prolost, sadanjost i budunost sku
pina ljudi; ti ljudi ive na izvjesnom tlu: civilizacije su prolost i sada
njost ljudi na izvjesnom tlu. Istraiva civilizacije uvijek istrauje vie
njih, ak i kad govori jednoj; to je njegov aksiom: civilizacije su
uvijek mnogostruke i razliite.
Istrauje njihove ideale, njihove ustanove i tehnike, nain njihovih
11

kritika i mijenjanja svijeta; civilizacije vidi kao usustavljenje znanja

0 skupinama ljudi.
. Civilizacije su, veli Braudel, skupine kulturnih obiljeja; povjesni
ar ih vidi kao orkestar posebnih povijesti: jezika, knjievnosti, znano
sti, umjetnosti, prava, ustanova, osjeaja, tehnika, obiaja, praznovjerica, vjerovanja, religija; povijest civilizacija je globalna povijest cje
line ivota iz koje, veli Lucien Febvre, nita nije mogue proizvoljno
izuzeti. Polje istraivanja je ogromno; umijee povjesniara je upravo
u izvlaenju slike cjeline iz posebnih rezultata razliitih znanosti,
u izvlaenju koherentne slike razlika.
Povijest civilizacija samo je dio gramatike civilizacija. Povijest
objanjava civilizacije; gramatika usustavljuje to znanje u koherentnu
sliku ivih razlika. Gramatika pretpostavlja ivot, ivi odnos razliitih
civilizacija; ujedinjuje najdrai Braudelov projekt: objanjenje sada
njosti prolou. Projekt gramatike odista ujedinjuje povijest i sada
njost civilizacija, sudi sadanjosti i nudi odgovore njezinoj budu
nosti; daje cjelovitu i razlikovnu sliku ivota skupina ljudi na nekom
tlu. Braudel je neosporni dvadesetostoljetni majstor povijesti civiliza
cija; njegova zamisao gramatikog projekta civilizacija gdje su povi
jesni zakljuci razlikovne jedinice istraivanja koje slue tonom'izraavanju stanja svijeta, ujedinjuje ono to je on drao najnovijim
pogledom na svijet s najnovijim zakljucima njegovom teaju.
Gramatika civilizacija, poput srednjovjekovnih specula i summa, pred
stavlja temeljni dvadesetostoljetni enciklopedijski pokuaj objanjava
nja ovjekovih oekivanja u svijetu koji napuuje tisuama godina.
Braudelova gramatika civilizacija pokuaj je usustavljenja znanja
povijesti civilizacija. Povijest je njen ivot; na povijesnim se istraiva
njima tog velikog istraivaa ona osniva. Prvo mjesto Braudel posve
uje tlu, geografiji. Slijedei mukotrpno izvedene pouke njegova
velikog djela Sredozemlju, dri da se obris civilizacija ocrtava
odnosom prostora i prolosti, geografije i povijesti. Dva niza zaklju
aka suprotstavljena su pitanjima i odgovorima: koje odgovore daju
ljudi na pitanja koja im postavlja krajolik na kojem ive; kako su ti
odgovori uoblieni; kako su pitanja postavljena? Odnos pitanja
1 odgovora ocrtava kolektivne sudbine. Te kolektivne sudbine, dri
Braudel, podnose i ive trostruki ritam: ritam dugotrajnosti, zemlje,
klima, drava i civilizacija, koje se polako i gotovo neprimjetno
mijenjaju; ritam konjunktura i ciklusa, napretka ili nazatka, raspo
djele, stjecanja i troenja bogatstava, te, konano, ritam dogaaja,
onog to on zove mjehuriima povijesti. Civilizacije ive trostrukim
ivotom koji se ujedinjuje u jedinstvenom, civilizacijskom odgovoru
kolektivnih sudbina.
Gramatiki pogled na svijet ujedinjuje te mnoge kolektivne sudbine
12

u jedinstvenu i koherentnu sliku razlika. Civilizacije meusobno ope,

dolaze u doticaj, odbijaju se ili prihvaaju; kolektivne se sudbine
mijenjaju: upravo te mjene i doticaje biljei povjesniar;, mjena,
doticaj i razlika cilj su njegova opisa; time se uobliuju razliiti
odgovori na razliite ili iste izazove ali i povjesnikov odgovor na izazov
sadanjice; sustav znanja prolostima civilizacija povjesniku omogu
uje da odgovori na pitanja i pomiljenje izazove budunosti. Ovo je
Braudelovo djelo nastalo prije vie od dvadeset godina: italac
u njemu moe nai odgovore jednog bliskog vremena njegovoj
neposrednoj i dalekoj budunosti, naoj sadanjosti, odgovore uvi
jek razumne i esto valjane. Premda se to djelo predstavlja kao
presjek suvremenih civilizacija, istodobno je i slika jednog razdoblja
povijesti ideja, iv odsjeak sinteze prolosti koja nam govori naoj
sadanjosti.
Slika upornog, tvrdoglavog i dugotrajnog ovjekova bivanja u svi
jetu, Gramatika civilizacija je i svjedoanstvo nainu prouavanja
svijeta i ovjeka, svjedoanstvo koje se osniva na kritikom vrednova
nju povijesti. Daleko od toga da povijest vidi kao napor civiliziranja,
daleko od toga da hijerarhizira kulture i civilizacije, da svaki svijet
zapoinje barbarstvom i zavrava smru, gramatika civilizacija ne vidi
civilizacije kao ivote ve prolost nadahnjuje ivotom sadanjosti.
Veliki enciklopedist dvadesetog stoljea tim svojim djelom daje pouku
svijetu: suprotno civilizaciji je barbarstvo; suvremeno barbarstvo nije
jednako antikom; civilizacija kao snoljivi ideal znanja suprotstavlja
se danas barbarstvu nesnoljivog znanja i neumitnog napretka, nijeka
nju i zapretanju potrebe za razumijevanjem samih sebe i drugih preko
trijezno i ljubavlju istraene prolosti.
Nenad Ivi

13

B R A U D EL N A U A V A POVIJEST
Ova je knjiga prirunik ili - bolje reeno - sredinji dio prirunika
- objavljen prvi put 1963. Zamiljen je i napisan za upotrebu u zavr
nim razredima naih gimnazija i danas ga kao takva treba itati. Ali
bez apriornih stavova i ogranienja, ve naprotiv. Jer to nije prigodni
tekst, u kojem emo svakako prepoznati F. Braudela, ali iza priru
nika. To je u pravom smislu njegov prirunik, napisan u pomalo
izuzetnom kontekstu i zato izloen prilinom izazovu. Tekst nije pisan
za sebi ravne niti za iroku javnost, koja ga u ono vrijeme nije jo
poznavala i na koju se on uope nije osvrtao, nego za vrlo odreenu
publiku mladih od 16 do 18 godina - odraslih pisao je on 1983.
u jednom od svojih napisa iz Corriere della Sera, navedenom ak
i ovdje - koje je htio potai na razmiljanje kao i za njihove profesore,
to nije ni potrebno dodati. Tekst koji je trebao pokazati - i dokazati
- da se povijest - ta najzahtjevnija, najnovija i takoer naineobinija
meu ostalim humanistikim naukama, moe pouavati i kako da se
to ini. Osnovno je naelo pobuditi zanimanje onih mladih kojima je
namijenjena i kojima je trebalo omoguiti da se s razumijevanjem
suoe sa svijetom u kojem e ivjeti. Nema zapravo povijesti u njego
vim oima koja ispitivanjem i posredstvom prolosti ne bi odgovorila
na znatielje, nesigurnosti i probleme sadanjosti.
itajui to ponovo danas, bolje emo shvatiti zato ga je izdava
deset godina nagovarao da prilagodi svoj tekst drugoj publici, a on
je, ne rekavi zapravo nikada ne, odgaao to uvijek za kasnije. Svaka
knjiga ima logiku svog pisanja koja ne doputa pojedinane ispravke,
nego zahtijeva da se uvijek iznova poinje od nitice. Nije prestao to
ponavljati svima koji su mu se htjeli pribliiti. Da bi povjesniari, koji
moraju biti majstori svog jezika, dobro napisali povijest, a povijest
mora biti dobro napisana, nikad ne treba ispravljati, nego uvijek
neumorno pisati iznova, ponavljajui od A do , dok se ne nae
14

istodobno najtoniji i najjednostavniji izraz za svoju misao, dok tekst

ne potee iz izvora.
Dakle, vie vrijedi da se ova knjiga ponudi danas opet u svom
izvornom obliku, osiromaena najvie za svoje slikovne priloge, doku
mente i biljeke. Bio bi uostalom paradoks da F. Braudel nije dijelom
preuzeo odgovornost to se to dogaa tako kasno, u razmaku od
govoto etvrt stoljea. Njezini prvi itatelji preli su etrdesetu, a naj
mlai od prvih nastavnika, koji su je koristili, navrili su pedesetu.
Kao i za Sredozemlje/ panjolska i Italija dale su primjer ve 1966.
Prva ju je prevela u cjelini za studente sveuilita (Madrid, Tecnos),
a druga ju je ponudila kao depno izdanje koje se otad redovito izdaje
(Torino, Einaudi, PBE). U naoj Evropi, koja je na putu ujedinjenja,
mogle bi iznenaditi znaajne razlike u irenju ove knjige. A do njih
dolazi zato to zapravo nigdje nema toliko pregrada kao u sadraju
nastavnog gradiva za srednje kole, unato paralelizmu njegova raspo
reda po razredima. Moda je preotro rei da kao prirunik ni u samoj
Francuskoj nije bio onako rairen kako je mogao i trebao biti. Koliko
li je nastavnikih vijea odluilo (kao to sam i sm pomalo iznenaen
iskusio 1964. u provincijskoj gimnaziji sjeverno od Pariza, u kojoj sam
se upravo namjestio) da je odvie teak za ake te im treba izabrati
neki drugi, koji ima laki pristup, a ovaj da se zadri kao nastavniki
prirunik. Time je u vrijeme kad su kolske izdavake kue veliko
duno dijelile svoje prirunike bio zajamen lijep izdavaki promaaj!
Ali rado vjerujem da je ova knjiga ak i tako nala polovinu svoje
traene publike i da je posluila kao nastavniki prirunik, pomaui
profesorima da u duhu to ga je F. Braudel elio pouavaju ovaj novi
i teki program, koji je on toliko gurao naprijed da bude prihvaen.
Ako je tako taj je program vie nego napola ispunjen. Hoe li konano
danas nai itatelje i poloaj koji su joj mnogi htjeli tono izmjeriti?
Barem tri razloga navode nas da u to vjerujemo. Pokuat u ih redom
izloiti.
Ova knjiga, kao i mnoge druge, ima svoju povijest i da bismo joj
odredili domaaj treba je smjestiti u njen kontekst, a to je kraj
pedesetih godina. Veliki napor poratne obnove i modernizacije u ono
vrijeme stavio je u pitanje stanoviti broj osnovnih struktura francu
skoga drutva ija je neprilagoenost bila oevidna barem u oima
prosvijetljene elite, otvorene vanjskim utjecajima. To je vrijedilo za
politiku, ali takoer i za obrazovni ustav, koji je bio podvrgnut
nezapamenom pritisku od osnovne kole pa do sveuilita. Morala su
se primati djeca iz razdoblja baby booma na dulje kolovanje i nai
brojniji uitelji meu praznim predratnim razredima. Prvi e morati
-J-- La Mditerrane

15

uiti, a drugi pouavati na drukiji nain iz temelja obnovljene disci

pline. Isti zahtjev dvostrukog napretka - ustvari, bio je to pravi lom
- u koliini i kakvoi vrijedi i za obrazovanje ostalih strunjaka, na
elu s inenjerima i lijenicima. Reforme bijahu na dnevnom redu
u ime gesla vladati znai predvidjeti. Ali one dijele miljenje,
obiaje, strunjake. Neke e uspjeti, poput nastave matematike
i medicinskog studija. A ostale e doivjeti djelomini ili potpuni
neuspjeh. Meu njima je i reforma nastave povijesti.
Naelo reforme programa povijesnoga gradiva uspostavljeno je
prije kraja etvrte republike. Reforma je zapoela 1957. u estom
razredu, a na poetku kolske godine 1962. zahvatila je zavrne
razrede. Njeno je naelo jednostavno. Stara raspodjela povijesnog
gradiva, na snazi od 1945, koja je dijelila gradivo na susljedne dije
love, polazei od Mezopotamije i Egipta, zadravala je za dva posljed
nja razreda takozvano suvremeno razdoblje: 1789. do 1851.
u prvom razredu, 1851-1939. u zadnjem. Nova raspodjela od 19.
srpnja 1957. preskae godinu dana i premjeta unutarnju podjelu
u obrnutom smjeru (1789-1871. u drugom, a 1871-1945. u prvom
razredu), da bi zadrala za zavrne razrede prouavanje glavnih
suvremenih civilizacija. Slubeni list od sljedeeg 25. srpnja donosi
u pojedinostima sadraj ovog privremenog programa i to u est
svjetova (zapadni, sovjetski, muslimanski, dalekoistoni, jugo
istono azijski, crni afriki), a prethodi im uvod koji im treba odrediti
zamisao i znaenje. Uvod e najprije morati definirati pojam
civilizacije, ali e potcrtati i objasniti oblik koji treba dati planiranom
prouavanju i koji e za svaku od nabrojenih cjelina sadravati. . . tri
bitna elementa: temelje, bitne imbenike razvoja, posebne sadanje
vidove njezine civilizacije.
Ovaj naslov u ono je vrijeme Braudelu vie neka zadovoljtina nego
prava pobjeda. Premda je bio primoran da napusti predsjednitvo
komisije za prijemne ispite, koja mu je omoguila da osjeti sve
potekoe na koje moe naii nuna reforma prijemnih ispita, Henri
Longchambon ga je pozvao da sastavi dio koji se odnosi na drutvene
znanosti u izvjetaju znanstvenoistraivakom radu u Francuskoj,
namijenjen petogodinjem planu koji se upravo sastavljao. Ali plan
to ga je predao malom pokusnom Fakultetu ekonomskih, drutvenih
i politikih znanosti sukobio se s oporbom ve postojeih fakulteta
- Filozofskog i Pravnog - kojima je prijetila konkurencija. Lipnja
1957. zavrni izvjetaj predstavljen vladi zadrao gaje kao dugoronu
reformu (ne vjerujui previe u to, s obzirom na ravnodunost ili
sustavan otpor iz straha i na osnovu zdravog razuma svih ve
postojeih ustanova), koja je mogua u okviru prilagoavanja struk
tura. Pod naslovom Drutvene znanosti u Francuskoj: bilanca,
16

program moemo itati njezin tekst to ga je oito napisao sam

F. Braudel u prvom izdanju Annales ESC2 iz 1958.
Meutim ovaj prvi neuspjeh imat e dvije posljedice i to obje uslijed
inicijative Gastona Bergera koji je tada bio zaduen za visoko kol
stvo. Plan da se u Parizu osnuje institucija za znanosti ovjeku (ili
drutvenih znanosti, jer lanak iz 1958. naizmjence koristi oba izraza)
kao mjesto gdje e se okupljati istraivanja oko knjinice i zajedni
kih slubi (osobito meharlografije i kartografskog laboratorija) i onu
reformu programa zavrnih razreda (te zapravo drugoga ciklusa sred
nje kole) koja je trebala pripremiti uenike za sveuilite i za suvre
meni svijet i pojmom civilizacije objasniti im to je sve povijest mogla
izvui iz paljivog itanja susjednih drutvenih znanosti: geografije,
demografije, ekonomije, sociologije, antropologije, psihologije. Pra
va zorna obuka na svjetskoj razini.
Ali time to je uklonila dogaaj iz nastave povijesti ili ga barem
potisnula u drugi plan, makar samo na godinu dana, reforma se
pokazala odvie grubom a da bi mogla biti olako prihvaena, pa otpori
nisu izostali. Dvije godine kasnije trebalo se nagoditi. U novom tekstu
od lipnja 1959. izriaj u drugom dijelu civilizacije suvremenog svi
jeta okuplja Daleki istok i jugoistonu Aziju u jedan jedinstveni svijet
nazvan svijetom Indijskog oceana i Pacifika i dodaje zakljuak
0 velikim problemima sadanjeg trenutka. A posebno je razdoblje
od 1914. do 1945. ponovo uvedeno u program zavrnih razreda, da bi
im zauzelo cijelo prvo tromjeseje, mijenjajui tako ravnoteu kolske
godine. Bitka jo nije bila izgubljena. Ali isto tako ni dobivena, kao
to su to pokazali svi otpori na koje se nailazilo u primjeni, metodama
1 uputama nastavi, u izborima sadraja itd. Uzmimo jedan primjer
izmeu mnogih drugih: u vrijeme potpune dekolonizacije, kad su nove
nezavisne drave hrabro nastojale pisati svoju povijest, uredbom od
10. kolovoza 1965. naprosto je uklonjen afriki svijet.
Pribliavanjem trenutka kad e novi program stupiti na snagu,
otvoreno su se izraavale ograde u vezi s njim. Kako da pouavamo
povijest bez podloge koju pruaju pripovijedanje, dogaaji, konkretna
znanja, koja se mogu provjeriti na ispitu, pitaju se osobe odgovorne za
drugi stupanj, nesumnjivo s pravom svjesne potpunog raskida to e
ga predstavljati ovaj program za nastavnike, obrazovane u drugaijoj
koli, na sveuilitu gdje mnoge drutvene znanosti kojima je rije
nisu jo nale svoje mjesto? Zar to nee biti izbor izmeu injenica
s jedne strane i brbljanja ili apstrakcije s druge strane? Autori
novih ili obnovljenih starih prirunika ne oklijevaju priznati svoju
zbunjenost, ak i nepovjerenje. Proitajmo ponovo predgovor jednog
2 Annales E.S.C. (Economies, Socits, Civilisations)
2 Civilizacije kroz povijest

17

od najpoznatijih (Hatier, 1962) koji je bio biblija generacijama sred

njokolaca: Iako nema sumnje da je taj program zanimljiv i da je to
prouavanje suvremenoga svijeta privlano i korisno za uenike na
kraju drugoga stupnja kolovanja, ipak se ne mogu prikriti potekoe
koje nastaju pri njegovu provoenju. Trebat e se nuno uhvatiti
ukotac s mnogim tehnikim rijeima. Trebalo je pojednostaviti...
I nakon to su predstavljeni strunjaci, odnosno sveuilini nastav
nici ili doktorandi, kojima su bila povjerena uvena nova poglavlja,
predgovor nastavlja: Ova se ekipa strunjaka obvezala ponuditi
jednostavnu i jasnu knjigu koju svi mi elimo. Htjela je samo naznaiti
glavne pravce, shvatiti i omoguiti shvaanje. . . Od 288. stranice, gdje
zapoinje povijest civilizacija, koja je tea od jednostavnog pripovije
danja injenica, kratki sadraj, otisnut masnim slovima, odreuje
i upotpunjuje tekst. Moe zamijeniti saetak, jer je bez sumnje vrlo
kratak, ali dovoljan za uurbanog uenika koji bi htio od prve upoz
nati okosnicu zadae. . . Na kraju sveska posljednji, vie pedagoki
dio nastoji odgovoriti na opravdane nemire kandidata.
Oprostite mi ovo poneto dugako citiranje u kojem sam potcrtao
znaajne izraze. Nije mi cilj nikoga optuivati, niti oivljavati bilo
kakvu manihejsku borbu izmeu starih i mladih. Ali nita ne
pokazuje bolje to je bilo u pitanju i kakve je bojazni izazvao ovaj
sigurno uzbudljiv i ambiciozan program. Piui taj prirunik Fernand
Braudel se osobno angairao, bez pretjeranih iluzija to se tie protiv
ljenja na koja e naii. I izabrao je najtee. Za sebe je zadrao sredinji
dio velikim civilizacijama koji je bio najvie osporavan i kritiziran.
Stavivi na poetak sveska nekoliko stranica uvoda: Povijest i sada
nje vrijeme ije bi itanje pedagoka logika sigurno radije vratila
iza prvoga dijela programa (povijest od 1914. do naih dana). . . kad
zapone teki studij velikih civilizacija, on to jo jednom bez oklijeva
nja ponovo potvruje duboko jedinstvo toga globalnog itanja sada
njeg svijeta. U trenutku kad se pojavio to nije samo jo jedan
prirunik. To je knjiga kojom se vodi borba. I to najosjetljivija
i najnezahvalnija borba, borba protiv obiaja vlastitoga ceha, jer ne
moe nametati nego mora uvjeravati, a da bi uvjerio treba neprestano
iznova zapoinjati i ponavljati da greke, ak i najsramotnija neznanja
postoje u svim vremenima, da se ne smiju pripisivati ni uenicima, ni
programima, ni prirunicima, kako dananjim tako i jueranjim.
Potekoe - rije teak vraa se dva puta u deset prvih redaka, ali
nema, jasno, isto znaenje kao u gore navedenom tekstu - nisu ni
zanijekane ni umanjivane. njima se otvoreno raspravlja.
Mogli bismo dakako pomisliti da se Braudel nepotrebno upustio
u podruje koje nije imao pod nadzorom i gdje nije mogao uspjeti
protiv nepokretnoga kolskog sustava. Taj se sustav nije ni mogao
18

razvijati, jer je jo prije 1968. poeo zapadati u krizu uslijed pretjera

nog poveavanja broja uenika, povezanog s produivanjem trajanja
studija, kao i uslijed sveopeg pristupa u prvi ciklus barem srednje
kole. Isto bismo tako mogli pomisliti da se prava borba, kojoj treba
posvetiti sve svoje napore, nalazi drugdje, na popritu istraivanja te
vrhunske povijesti, koju je nastojao poslije Luciena Febvrea pokre
nuti i odrediti bez iskljuivosti, oslanjajui se na udesno i tada sasvim
novo djelatno orue, na VI. odsjek Visoke primijenjene kole
u punom naletu. Ili na popritu sveuilita, tog visokog kolstva koje
mu je i dalje uskraivalo da sudjeluje u dodjeljivanju znanstvenih
stupnjeva. Razuman bi se put sastojao u tome da se potaknu istraiva
nja; da se dade obnovljena slika ne samo povijesti povezane s drutve
nim znanostima; da se najboljima osigura mjesto na sveuilitu; da se
istodobno osigura obnavljanje nastavnih sadraja i proirenje polja
onih disciplina koje se pouavaju i da se budui nastavnici obrazuju
u novom duhu. Razliiti ulog na vrijeme i na polagani preobraaj. Ali
Fernand Braudel nije volio biti razuman. Da se u to uvjerimo,
dovoljno je proitati posljednje rijei koje je javno izrekao, u Chateauvallonu 20. listopada 1985: Ljudi koje veoma volim rekoe mi: Ne
budi, kao obino, nerazuman. Zar vjerujete da sam posluao njihov
savjet? (Povijesna lekcija Fernanda Braudela, Chateauvallon, listo
pad 1985, Pariz, Arthaud-Flammarion, str. 224).3 ala, kao i uvijek
kod njega, na ironian nain ukazuje na ono to je bitno u njegovim
oima. A u sluaju nastave (povijesti, kao uostalom i svih ostalih
disciplina) bitno je bilo duboko uvjerenje, koje je redovito iznova
naglaavao, da se reforma ne smije provoditi samo u pojedinim
dijelovima nastave. Da bi imala neke anse za uspjeh, ne moe se
ograniavati na jedan od stupnjeva - osnovna kola, prvi ili drugi
ciklus srednje kole, sveuilite. Reforma mora biti potpuna.
Kako god bilo, imao je dosta opravdan osjeaj da nije uspio na
kolskom popritu. Mnogo prije no to su novi slubeni tekstovi
oslobodili uenike zavrnih razreda ovog programa, koji je previe
remetio navike, i vratili dobru staru povijest, u kojoj se priaju
dogaaji sadanjeg vrem ena-od 1914,azatim od 1939. do naih dana
- na mjesto koje nikada nije trebalo izgubiti, Braudel, stavljen
zapravo na indeks, bio je 1970. kriomice povuen iz prodaje. A to je
znak koji ne vara. Ali u njegovim oima problem nije bio u knjizi nego
mnogo dublje, u samoj nastavi povijesti. Problem koji e ga zaokup
ljati do posljednjega dana i koji je kod njega uvijek budio ratobornost.
Poznate su njegove uestale intervencije da bi u svakoj prilici, ak
3
Une leon dhistoire de Fernand Braudel, Chateauvallon, octobre, 1985, Paris, Arthaud-Flammarion

19

i uoi svoje smrti, ukazao na stranputicu kojom su, po njemu, krenuli

novi, a zatim najnoviji programi. Njegov lanak u Corriere della
Sera od 1983, to ga ovdje objavljujemo, ponavlja argumente kojima
se sluio jo prije etiri ili pet godina u jednoj raspravi koja je okupila
poimence J.-P.Chevnementa, M.Debra, A. Deauxa i najavila ono
to e dvije godine kasnije ponoviti u Chateauvallonu. Tamo je jo,
priajui opsadi Toulona - onoj iz 1707. kojoj je posvetio mnoge
stranice Identiteta Francuske,4 a ne onoj odvie poznatoj iz 1793.
- pred uenicima treeg razreda Centra za drutvene znanosti
u Toulonu, u prisutnosti kamera, dao primjer i platio svojom glavom.
Film svjedoi tome. Ali ni tamo mu nije bilo dovoljno da se obrati
uenicima. Htio je 17. listopada odgovoriti barem na neka pitanja,
koja je za njega pripremilo etrdesetak profesora: nastavi povijesti,
povijesti umjetnosti, poloaju znanosti i tehnike, poloaju geogra
fije i jo uvijek kolskim programima.
Biljeke koje je prigodom tog razgovora zabiljeio moj kolega
Gilbert Buti potvrdile bi, da je to potrebno, kontinuitet njegovih
stavova. Htio je ponoviti svoje vjerovanje u povijest koja je otvorena
za doprinose drugih humanistikih znanosti - ali se nikada s njima ne
mijea, jer povijest pridrava sebi nezamjenjivu prednost vlasti nad
prolou kao prolou koja joj omoguuje da bolje shvati sadanjost.
I ponovo je potvrdio svoje duboko neslaganje s rasporeivanjem
programa koje umjesto da rjeava probleme i da se suoava s poteko
ama ini suprotno. Tako u razredima s malom djecom dolazi novija
povijest. A u drugom ciklusu i sve do zavrnih razreda tradicionalna
povijest, pripovijedanje, doivljaji, kronologija, ratovi. U njegovim
oima, postupak bi trebao biti upravo obrnut. Posluajmo ga jo
jednom u Chateauvallonu: Da sam ja odgovoran, u osnovnoj bih
koli pouavao tradicionalnu povijest, povijest koja je zapravo pripo
vijest, a to znai da priamo, da se zaustavljamo, da objanjavamo ono
to je vanije i da s vremena na vrijeme ubacujemo zapaanja iz
sociologije, drutvene ekonomije itd; najnoviju povijest i jo noviju
povijest sabrao bih za zavrne razrede. Smatram, naime, stranim da
se na maturi djeca pitaju razdoblju od 1945. do 1985. kao to se to
danas ini. Da sam ispitiva, siguran sam da bih sruio bilo kojeg
povjesniara na maturi! I da ispitujem sebe, siguran sam da bih
osobno sruio i samoga sebe!
Nemojmo ni ovo uzeti kao obinu alu koju je izrekao u euforiji tog
susreta. lanak iz 1983. jo jasnije kazuje isto svojim talijanskim
itaocima: Odakle ova sramota? Uslijed besmislene odluke Ministar
stva prosvjete. Osobno bih, kao to sam to uvijek predlagao, stavio
4 L'identit de la France

20

uvod u novu povijest jedino u program zavrnog razreda. Nova

povijest je svjesni dodatak raznih humanistikih znanosti. Ove razne
znanosti gledaju i tumae sadanji svijet inei zbrku razumljivom.
A nuno je, po mom miljenju, da nai mladi ljudi s osamnaest godina,
uoi pripremanja za bilo koje zanimanje, budu upueni u sadanje
probleme ekonomije i drutva, u velike svjetske kulturne sukobe,
u mnoinu civilizacija...
Na svoj izazovan nain Braudel hoe, dakle, ponovo do kraja
potvrditi svoje duboko vjerovanje u istinski pedagoki plan koji e
povijesti dati sredinje mjesto (Tko e zanijekati silnu ulogu povije
sti?) i koji e je koristiti kao povlateno sredstvo za odgonetavanje
i razumijevanje svijeta, zapravo i prolosti i sadanjosti zajedno. Ali
nikada nije prestao ponavljati na sve naine da je tradicionalna
povijest - pripovijedanje koje se oslanja na tonu kronologiju - jedina
kadra privui panju najmlaih uenika - djece nasuprot odra
slima iz zavrnih razreda - i istodobno ih nauiti to je neophodno
0 vremenu. Dakle bilo bi pogreno vidjeti u ovoj redovito ponavljanoj tvrdnji prigodno dokazivanje koje nastoji u ime ne znam kakva
ekumenizma uspostaviti kontinuitet izmeu tradicionalne povijesti
1 te nove povijesti, dok je svoju energiju istraivaa i svoj utjecaj
znanstvenog savjetnika posvetio stvaranju raskida izmeu jedne
i druge. Kao da je pod svaku cijenu trebao opravdati povijest, koju je
radije nazivao viom, kao to postoji i via matematika, od svih
grijeha koji su joj se s pravom ili nepravom htjeli pripisati. Zar ga nisu
zbog toga proglasili gotovo na najvioj razini jednim od krivaca za
svibanj 1968.
Zrelo se suoivi s potekoama i neuspjesima, Fernand Braudel e
bez ikakve sumnje odrediti i uvrstiti svoj stav. Ali pravo objanjenje
treba traiti unatrag, u iskustvu koje je nagomilao tijekom otprilike
deset ili dvanaest godina srednjokolskog pouavanja u Aliru i Parizu
izmeu 1923. i 1935. Premda istraivanje slui njenom poticanju,
oivljavanju i obnavljanju, povijest se u njegovim oima mora prije
svega pouavati. I jedno od njegovih prvih predavanja u Brazilu, rujna
1936. u Instituto de Educao de So Paulo, upravo nosi naslov
Pedagogija povijesti. Tekst, objavljen u ono vrijeme na portugal
skom u Archivos tog instituta, bio je ponovo objavljen 1955. u Revista
de historia u So Paulu (br. 23, str. 2-21). Zaokupljen pripremanjem
Sredozemlja Braudel (bit emo u napasti da kaemo Braudel prije
Braudela) odaje ve ovdje jezgru onoga to pedeset godina nee
prestati ponavljati.
Da bi preobrazio kolski roman u pustolovni roman (slobodno
prevodim s portugalskog) nema druge tajne osim jednostavnosti koja
ide u sr, ali to nije jednostavnost koja osakauje istinu, koja izrie
21

prazninu, koja je samo ublaena rije za osrednjost, nego jednostav

nost koja je jasnoa, svjetlost inteligencije. . . Moramo ii na ono to
predstavlja sredite neke civilizacije: Grka, civilizacija Egejskoga
mora, od Trakije do Krete - a ne od Balkanskoga poluotoka. Egipat,
civilizacija ukroenoga Nila. Uzor mu je bio Henri Pirenne, danas
vodei povjesniar frankofonskoga svijeta, te pod njegovim utjeca
jem nastava koja okree lea knjizi da bi se pouzdala u rije. Moramo
ukloniti apstraktne izraze, da bi nas razumjeli. Da bi nas sluali,
moramo ostaviti povijesti njenu dramatinu zanimljivost i uiniti da
povijest uvijek bude zanimljiva. Pouavati povijest znai prije svega
znati je pripovijedati. I da zakljuimo: Od povijesne aktivnosti do
didaktike aktivnosti prijelaz je kao iz jednog vodotijeka u drugi. . .
Pripazite: vau pedagoku zadau ne treba usmjeravati onome emu
u znanosti dajete prednost. Naglaavam da bi na kolega zanemario
sve svoje dunosti kad bi govorio uenicima samo drutvima,
ekovima i cijeni ita. Historiografija je polako prola razliite faze.
Bila je kronika vladara, povijest bitaka ili ogledalo politikih doga
aja. Danas, zahvaljujui naporima hrabrih istraivaa, ona uranja
u ekonomske i drutvene stvarnosti prolosti. Ove su dionice poput
stepenica nekog stubita koje vodi do istine. Nemojte rtvovati ni
jednu od ovih stepenica kad budete u drutvu studenata...
Nije vano, dodaje kasnije, posuujui svoj primjer iz zemljopisa
koji je u Francuskoj usko povezan s nastavom povijesti, da biste
objasnili morske mijene polaziti od najtonije znanstvene teorije, nego
je vano do nje stii. A maturalna plima, koju je Henri Poincar
optuio, moe biti izvrsno pedagoko polazite. Ovi reci otkrivaju
upravo neobini kontinuitet izbora to ga je vrlo rano izvrio i zadrao
do posljednjega dana: Fernand Braudel ili velika ljubav za pouavanje
povijesti i za povijest koja se pouava. Tko bi se usudio rei da je
danas u trenutku nove reforme ovaj pedagoki prijedlog izgubio svoju
vanost? Zabiljeimo, u svakom sluaju usput, da ovaj prijedlog, koji
je gorljivo branio za povijest, vrijedi takoer i za ostale discipline koje
su u njegovim oima isto tako temeljne kao matematika ili gramatika.
Trei put, koji u ovdje samo zacrtati, bio je onaj koji je nastojao
vratiti ovu knjigu, pogreno smatranu minornom (a s njom cijeli
jedan skup ostalih tekstova) u kontinuitet njegova djela. Kao zatoe
nik svog uspjeha Braudel je esto zatvaran u jednu jedinu knjigu
i mnogi su rado tvrdili da postoje suprotnosti i podjela izmeu
Sredozemlja, Materijalne civilizacije5 i Francuske povijesti.6 Smatram,
naprotiv, da njegovo djelo udaljenou dobiva danas na cijeni, ako se
5 Civilisation matrielle (1967)
6 L Histoire de France

22

istodobno ita u svojoj cjelini i u svom kontinuitetu. Govor i pismo,

oboje repetitivni (ali pouavanje znai ponavljanje bila je jedna od
njegovih omiljelih izreka) igraju ovdje, usko povezani poput crepova,
sredinju ulogu u razradi misli, formulacije, stila. Oni mu omoguuju
da se igra idejama i pojmovima, da ih ukroti pa napusti, prije no to je
naao njihov konani izraz i konano mjesto. Iz teksta u tekst ponav
ljanja, poput crepova na krovu koji prekrivaju jedan drugoga, tvorei
dojam homogene povrine. Ali ova povrina u svom odvijanju ne
prestaje uvoditi nove motive, koji su najprije zacrtani, a zatim se malo
po malo i uvijek postupno razvijaju i ukljuuju u cjelinu.
U ovoj perspektivi Gramatika civilizacija zauzima posredno mjesto
izmeu prvoga izdanja Sredozemlja (1949) s jedne strane i drugoga
izdanja (1966) i prvoga sveska Materijalne civilizacije (1967) s druge
strane. Ona se oigledno oslanja na V. poglavlje Francuske enciklope
dije, sv. XX. (1959): Povijest civilizacija: prolost objanjava sada
njost (ponovo objavljeno u Zapisima opovijesti, 1969. str. 255-314),7
uostalom isto tako kao i na druge velike tekstove ovih istih godina,
od kojih u prvom redu treba spomenuti Povijest i drutvene znanosti:
dugotrajnost (Annales ESC, 1958) Zapravo, ona mu prua priliku da
razvije i dovri (oito privremeno), koristei se savjetima i znanjima
brojnih istraivaa, pozvanih na njegovu inicijativu u odjele Kultur
nih krugova VI. sekcije EPHE8 - danas EHESS. - razmiljanje
0 samom pojmu civilizacije, koju je susreo u Sredozemlju kao prvu
1 najsloeniju permanentnost sa svim proturjejima koje u sebi nosi.
Jer civilizacije su bratske i slobodarske, ali istodobno zatvorene,
iskljuive, nepristupane...; miroljubive i ipak ratoborne;
neobino nepomine i istodobno pokretne, nestalne. Malo po
malo rjenik dolazi na svoje mjesto, a kao i uvijek kod Braudela,
oslanja se na povezanu mreu slika: slaganje razina jedne na drugu,
isprepletenost trajanja itd. Laganim doticajima, koji slijede jedan za
drugim, odreuje smisao koji e pridjenuti svakoj rijei u sustavu koji
ostaje njegov i koji je prije svega opravdan svojom sposobnou da to
je mogue tjenje povee obrise sloene stvarnosti i da ukae na sve
to svojom neprozirnou izmie analizi. Dovoljno je pomisliti na rije
kultura, kojoj e na kraju, nakon to se dugo pitao (jo i na
stranicama koje slijede) pozivajui se na njemaki jezik, odnosima
izmeu civilizacije i kulture, napisati da je kultura civilizacija koja jo
nije dosegla svoju zrelost, svoj optimum, ni osigurala svoj rast
(Materijalna civilizacija, I, str. 79) Naprotiv, definirana ovdje
postupno u odnosu na prostor, drutvo, ekonomiju i kolektivne
1 Ecrits sur lHistoire, 1969.
8 Aires Culturelles de la VI Section de EPHE - E.H.E.S.S.

23

mentalitete, civilizacija se 1963. izjednaava s dugotrajnou: Ono

to ustrajno opfbjfkroz nizove ekonomija^nizove drutava^ to jedva
ili tek malo-pomalo doputa da bude iskrivljeno... Ali ne izjedna
ava se s cjelokupnom povijeu za koju jo trai treu rijerkoj^ nije
ni civilizacija ni .Kumira (1959) i za koju e na kraju, ali kasnije,
izabrati rije drutvo, definirano ovaj put u jednini kao cjelina
cjelin.
Braudel je esto ponavljao, a posljednji put u uvodu Identiteta
Francuske, tvrdnju Marca Blocha: Nema povijesti Francuske. Postoji
samo povijest Evrope, da bi odmah dodao: Nema povijesti Evrope,
postoji samo povijest svijeta. Nije imao vremena da dovri ovu
povijest Francuske, koja je bila, znao je to, njegova posljednja oklada.
Samo je filmom i tekstom (Evropa, Pariz, Arts et Mtiers Graphiques,
1982) zacrtao tu povijest Evrope koju je najavilo Sredozemlje. Dao
nam je djelom Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam povi
jest svijeta koja je stigla, za razliku od Sredozemlja, do pitanja
sadanjosti i bliskoj budunosti. Ova je gramatika civilizacija
sadanjega svijeta na vie osnova priprema i nadopunjava.
Maurice Aymard

24

UMJESTO PREDGOVORA1
Bila je dovoljna jedna rije Franoisa Mitteranda u njegovu poz
dravnom govoru prologa 16. rujna, pa da se ponovo pokrene
rasprava nastavi povijesti. Bez sumnje, ona je samo ekala da oivi.
To je stara, uvijek zanimljiva preporuljiva rasprava koja nikoga ne
ostavlja ravnodunim: ni publiku, vie no ikad zaljubljenu u povijest,
ni politiare prisiljene na oprez, ni novinare, a ponajmanje profesore
povijesti. To je stara rasprava koja nas ne ui nita novo, a iji se krug
ipak neprestano poveava. Za sve proturjenosti ima u njoj mjesta.
Dolaze uz topovsku salvu kao prave trupe.
U naelu, radi se samo programima nastave u osnovnoj koli,
kojoj se zaudo malo govori. Programi srednjokolske nastave vie
se spominju no to se prouavaju. Rije je takoer promaaju ili
takozvanom promaaju te nastave, ocijenjene tako prema navodno
sramotno loim uspjesima nae djece. Ali zar ti uspjesi uope mogu
biti savreni i zar su to ikad bili? Oko 1930. jedan je povijesni asopis
s uitkom objavio mnogobrojne budalatine srednjokolaca. Pa ipak,
u ono se vrijeme ta dobra nastava oslanjala na nepovredivi Malet-Isaacov prirunik - koji danas toliki diskutanti hvale.
Konano, doveden je u pitanje razvitak same povijesne znanosti
u njenim razliitim oblicima. Po jednima, tradicionalna povijest,
vjerna pripovijedanju, ak robinja pripovijedanja bezbrino, optere
uje pamenje gomilajui datume, imena junaka, djela i geste velikih
linosti; po drugima, nova povijest, koja se smatra znanstvenom,
koja izmeu ostaloga njeguje dugotrajnost, a zanemaruje dogaaj,
odgovorna je za ove katastrofalne didaktike neuspjehe koji su u naj
manju ruku izazvali neoprostivo zaboravljanje kronologije. Ne izgleda
li da ova rasprava izmeu starih i mladih moe tota podnijeti?
1 Ovaj lanak, objavljen 1983. u Corriere della Sera, neobjavljen u Francuskoj, ini nam se
najprikladnijim predgovorom Gramatici civilizacija.

25

Ona u sporu koji je pedagoki, a ne znanstveno-teoretski, prikriva

probleme i krivnje umjesto da ih rasvijetli.
Zar je problem uistinu tako sloen? U srednjokolskoj nastavi imate
pred sobom djecu, a zatim odrasle. U odreenom trenutku nastava
kako povijesti tako i ostalih predmeta se nuno mora promijeniti.
Problem je znati kako ete pitanja, to ih treba prouavati, rasporediti
na kolske godine koje slijede jedna drugu, ali nisu meusobno sline.
Na poetku su pred vama djeca, a na kraju odrasli. Ono to odgovara
djeci ne odgovara odraslima. Valja rasporediti gradivo, a da bi se to
uinilo, potrebna je ideja-vodilja, razvrstavanje hitnih potreba i zah
tjeva, pronicljivost.
Uvijek sam se zalagao za jednostavno pripovijedanje djeci, za slike,
televizijske serije, film, odnosno sve u svemu za tradicionalnu ali
poboljanu povijest, prilagoenu medijima, na koje su djeca navikla.
Govorim poznavajui stvar. Kao i svi sveuilini nastavnici moje
generacije, bio sam dugo vremena gimnazijski profesor i uvijek sam
traio, uz zavrne i maturalne razrede koji su mi bili povjereni, i jedan
esti, to jest djecu od deset do dvanaest godina. To je divna publika,
koja se spontano udi i pred kojom se povijesne slike mogu nizati kao
da ih izbacuje lanterna magica. Valja im, a to je veliki problem, usput
otkriti perspektive, stvarnost proivljenog vremena, smjerove i znae
nja to ih ono sadri, uzastopnosti koje mu odreuju put i koje mu,
obiljeavajui ga, daju prvo prepoznatljivo lice. Smatram po sebi
stranim da prosjeni ak ne umije smjestiti LujaXIV u odnosu na
Napoleona, ili Dantea u odnosu na Machiavellia. . . Neka, dakle,
kronologija, koje se malo po malo utvruje, dade to manje povoda za
zbrku! Ali neka lagano pripovijedanje samo po sebi vodi u prizore,
krajolike, cjelovite poglede! Nalazimo se na ovim ili onim mjestima,
u Veneciji, u Bordeauxu ili u Londonu. . . Uei vrijeme, treba uiti
i rjenik. Treba nauiti tono baratati rijeima, apstraktnim i konkret
nim: kljunim pojmovima kao to su drutvo, drava, ekonomija,
civilizacija. . . Sve to na najjednostavniji nain. Treba zahtijevati
poznavanje bitnih datuma, smjestiti u vrijeme znaajne ljude, vane ili
ak zle. Staviti ih na njihova mjesta.
Evo nas sada s druge strane mee, nasuprot mladim ljudima, danas
moda slobodnijim, ali i nesretnijim no to smo mi bili u njihovim
godinama, ljudima koji su pobunjeni, dok se ustvari drutvo, svijet,
nain ivota oko njih mijenja i odnosi ih u svojim pokretima, prisilama
i srdbama. Oni su moda manje intelektualci, manje knjiki, ali su
isto tako inteligentni i sigurno znatieljniji no to smo mi bili kad smo
zavrili svoje kolovanje. Kakav, dakle, historijski diskurs da im
nametnemo?
Nai im nelogini programi u Francuskoj odreuju za prvi razred
26

svijet od 1914. do 1939. Zatim u zavrnom razredu svijet od 1939. Dva

puta opsean svijet, ali svijet politike, ratova, institucija, sukoba.
Zapravo nevjerojatnu masu datuma i dogaaja. Kladim se da ni jedan
profesor, pa bio on obdaren i izvanrednim pamenjem, ne moe sa
zajamenim uspjehom podnijeti cijelo ispitivanje toj masi injenica,
esto osrednjeg znaenja, koje slijede jedna drugu samo zato jer
slijede jedna drugu. . . Pred oima mi je zadnji od ovih prirunika
0 Sadanjem vremenu najbolji, kako mi je reeno, od te vrste. Sma
tram da je koristan, dobro napravljen, ali nepouzdan. Nema ni jedne
valjane rijei kapitalizmu, ekonomskim krizama, svjetskom
stanovnitvu, civilizacijama izvan Evrope, dubokim razlozima
sukoba, koji se pak prouavaju sami u sebi.
Odakle ova sramota? Uslijed besmislene odluke Ministarstva
prosvjete. Osobno bih, kao to sam to uvijek predlagao, stavio
upuivanje u novu povijest na program jedino zavrnog razreda. No
povijest je svjesni dodatak raznih humanistikih nauka. Ove razne
nauke gledaju i tumae sadanji svijet inei zbrku razumljivom.
A nuno je, po mom miljenju, da nai mladi osamnaestogodinjaci
uoi pripremanja za bilo koje zanimanje, budu upueni u sadanje
probleme ekonomije i drutva, u velike svjetske kulturne sukobe,
u mnoinu civilizacija. Posluit u se jasnom slikom: da budu spo
sobni itati neki veliki informativni dnevnik i shvatiti to u njemu
itaju.
No uinjeno je suprotno. Nova je povijest stavljena, ubaena u raz
rede, u kojima su mala djeca, gdje je oito izazvala tete. Zar je moglo
biti drukije?
Konano, dva su historijska diskursa naopako koritena i kodila su
jedan drugome, i to jedan na ulasku u gimnaziju, a drugi na izlasku iz
nje. Iz toga proizlazi oigledna zbrka koju jo oteavaju slobode to ih
nastavnici sebi doputaju od 1968. birajui s najboljom namjerom neki
dio programa, a zapostavljajui drugi. Ovisno igri sluaja, izboru
profesora koji se izmjenjuju, neki uenici tijekom svog kolovanja
nee nikad uti ovom ili onom vanom dijelu povijesti. Kontinuitet
kronolokih niti tu nita ne dobiva...
Naalost, ono to se dogodilo povijesti kojoj se pouavaju naa
djeca dogodilo se takoer i matematici i gramatici.. . emu s uzicama
1 dugmetima na hlaama pouavati to je to skup djecu od deset
godina, koja zato nikad nee svladati obian raun, a samo e se neki
od njih mnogo kasnije posvetiti vioj matematici? Lingvistika je
izrovala gramatiku kao to vepar rilom izruje krumpirite. Ona ju je
zaodjenuta u sitniav, zamren i nerazumljiv jezik, a to je jo gore,
savreno neprikladan. Rezultat je da se nikad nije toliko zanemarivala
gramatika i pravopis! No, za te pogreke nije odgovorna ni lingvistika,
27

ni via matematika, ni vrhunska povijesna znanost. One ine to

moraju initi. Ne brinu se onome to se moe ili ne moe pouavati
uenike s obzirom na njihovu dob. Odgovorna je u ovom sluaju
intelektualna ambicija ljudi koji prave programe. Oni ele ii preda
leko. Raduje me to su ambiciozni za sebe. Ali neka se potrude biti
jednostavni zbog onih za koje su zadueni, pogotovo ako je to teko.
Pitam se, koliko ova rasprava moe zanimati talijanskoga itatelja.
Meutim, ako dobro razmisli, temelj ove rasprave beskrajnog je
dometa i ne moe ga ostaviti ravnodunim. Tko e zanijekati silnu
ulogu povijesti? Ona se sigurno ne gubi u proizvodnji nekog naciona
lizma (koji se moe uvijek kritizirati), niti se samo udubljuje u neki
humanizam, kojem dajem prvenstvo. Veliki je problem u tome to niti
jedna nacionalna svijest ne moe ivjeti bez povijesti koja je njen
sastavni dio. A bez te svijesti ne moe biti izvorne kulture ni prave
civilizacije, kako u Francuskoj tako ni u Italiji.

28

<yO

UVOD:
POVIJEST I SADANJICA
Ove prve stranice tono odreuju smisao napora to ga novi pro
gram povijesti zahtijeva od uenika zavrnih razreda. One su po istoj
logici mogle biti stavljene samo na poetak ovog sveska. Pa ipak,
pedagoka logika nee se sasvim sloiti s tim rjeenjem. itanje ovih
stranica trebalo bi po njoj radije prebaciti iza prvoga dijela programa,
otprilike na poetak drugog tromjeseja, kad zapone teki studij
velikih civilizacija i kad se kandidati prilino upoznaju s rjenikom
i filozofskim raspravama. Meutim, ne treba otkloniti kunju prvoga
uvodnog itanja.
Novi program povijesti zavrnih razreda postavlja teke probleme.
Predstavlja se kao tumaenje sadanjega svijeta u nastanku, kakav
otkrivamo u esto nejasnim izrazima, kakav moemo razumjeti pod
mnogostrukim osvjetljenjima historije koja ne prezire niti jednu od
susjednih drutvenih nauka, kao to su: geografija, demografija, eko
nomija, sociologija, antropologija, psihologija...

Tri postupka tumaenja

Umiljeno je objanjavati sadanjost. U najboljem sluaju moemo
se nadati da emo je bolje razumjeti ovim ili onim putem. Va ih
program predlae redom tri:
Prije svega, dani koje proivljavamo djelomice se objanjavaju
danima koji su im neposredno prethodili. Za ovo kratko vraanje
u natrag povijest e se lako pobrinuti. Prvi dio vaeg programa ima
dakle kao predmet dane, dramatine, esto neljudske godine to ih je
svijet proivio od poetka prvoga svjetskoga rata, kolovoza 1914, do
danas. Ovi su dogaaji potresli i krajnje dramatizirali prvi dio XX. sto
ljea i traju s bezbrojnim posljedicama u naem sadanjem ivotu.
29

Ovi jueranji dogaaji sami istodobno tumae i ne tumae sadanji

svijet. Zapravo, sadanjost nastavlja na razliitim stupnjevima druga
iskustva, koja su vremenski mnogo udaljenija. Ona se hrani prolim
stoljeima, ak cijelom povijesnom evolucijom to ju je ovjeanstvo
proivjelo do danas. Ne treba da vam se ini udnim to sadanjost
ukljuuje takvu dimenziju prologa vremena, makar svi mi i nehotice
naginjemo tome da promatramo svijet koji nas okruuje samo u vrlo
kratkom trajanju nae vlastite egzistencije i da vidimo njegovu povijest
kao brzi film gdje sve dolazi jedno za drugim ili se proima: ratovi,
borbe, razgovori na vrhu, politike krize, predrevolucionarni dani,
revolucije, ekonomski neredi, ideje, intelektualne i umjetnike
m ode. . .
Meutim, nee vam biti teko ustanoviti da ivot ljudi ukljuuje
i dosta drugih stvarnosti, koje se ne mogu smjestiti u ovaj slijed
dogaaja: to je prostor u kojem oni ive, drutveni kalupi koji ih
zarobljuju i odluuju njihovu ivotu, svjesna ili nesvjesna etika
pravila kojih se dre, religiozna i filozofska vjerovanja, civilizacija
u kojoj ive. Ove stvarnosti imaju mnogo dulji ivot od naega i mi
tijekom svog ivljenja neemo uvijek stii vidjeti kako se one iz
temelja mijenjaju.
Ako se moemo posluiti jednom usporedbom -^v am i svijet koji
nas okruuje (brda, rijeke, ledenjaci, obale) zacijelo mijenja svoj
oblik. No, ta je evolucija tako polagana da je nitko od nas ne bi mogao
primijetiti svojim vlastitim oima, a da se ne pozove na daleku
prolost, a da mu ne pomognu znanstvena prouavanja i mjere koje
nadilaze granice samoga naeg promatranja. ivot naroda, civiliza
cije, psihika ili religiozna ponaanja sigurno su prividno manje
nepromjenjiva, a ipak prou toliki narataji, a da ih odve ne promi
jene. To, naprotiv, ne umanjuje vanost onih dubinskih sila koje
sudjeluju u naem ivotu i koje oblikuju svijet.
Tako se bliska povijest i vie-manje daleka povijest mijeaju u mno
gostrukosti sadanjega vremena. Dok bliska povijest juri nama
trkom, dotle nas daleka povijest prati korakom.
Ova daleka povijest, ova tele-povijest dovodi u pitanje drugi dio
vaeg programa. Zapravo izabrati velike civilizacije kao jasne
okvire sadanjega svijeta znai prevladati brzo kretanje povijesti
kakvu ete slijediti od 1914. do 1962. To je poziv na razmiljanje
izvjesnoj povijesti dugoga daha, dugoga trajanja. Civilizacije su za
sigurno posebne osobnosti ija dugovjenost nadilazi poimanje. Ne
vjerojatno su stare, a ive i dalje u svakome od nas i jo e nas dugo
nadivjeti.
Nakon ovih dvaju tumaenja (nedavna povijest, daleka povijest)
30

31

va program trai i tree. Ovaj put rije je tome da se na svjetskoj

razini definiraju veliki problemi godine gospodnje 1962. Shvatite pod
tim sve kategorije problema: politike, socijalne, ekonomske, kul
turne, tehnike, znanstvene. . . Ukratko, od vas se trai da u svijetu
koji nas okruuje razlikujete bitno od nebitnoga. A to ne mora uvijek
biti u okviru dvostrukoga povijesnoga puta koji emo slijediti.
Obino povjesniar razmilja i radi nad prolou; premda mu
dokumentacija ne daje uvijek naina daje tono shvati, zna unaprijed
barem, prouavajui, naprimjer, XVIII. stoljee, kamo e stii sto
ljee prosvjetiteljstva, a to je samo po sebi dragocjen element spoz
naje i rasuivanja. Poznaje zavrnu rije. Kad se radi sadanjem
svijetu, koji nam se nudi kao niz mogunosti, razlikovati velike
probleme znai u biti zamisliti zavrnu rije, raspoznati izmeu svega
to je mogue ono to e sutra pobijediti. Eto, upravo to je teko
i neizvjesno, a bez sumnje nuno.
Condorcet drae ovaj postupak dopustivim. Ozbiljni povjesniari
hrabro brane prognoziranje, koliko god ono bilo opasno. Ekonomist
svjetskoga glasa Colin Clark izraunao je 1951, polazei od statistika
koje je tada poznavao, mogue razmjere ekonomije budunosti. Jean
Fourasti mirno raspravlja civilizaciji osamdesetih, koja diktira ili bi
trebala diktirati razumnu politiku ezdesetih. Vrlo nepostojana zna
nost, prospektiva filozofa Gastona Bergera, specijalizira se za
poimanje bliske budunosti. Groznom rijeju futurino neki ekono
misti nazivaju ono to se ve sada moe opravdano staviti u budu
nost, ono tanko iverje bliske budunosti, koje unaprijed izraunamo
i moemo gotovo dohvatiti.
Takav stav katkad izaziva osmijeh. U svakom sluaju ima prednost,
pokazujui u zbrci sadanjeg vremena na povlatenu odstupnicu, koja,
bilo da je prava ili napol prava, oslobaa jer uranja ravno prema
budunosti najire probleme dananjice, pokuavajui im dati neki
smisao. Sadanji svijet jest svijet u nastajanju.
Na iduoj stranici nai ete kartu vjerojatne podjele svjetskoga
stanovnitva godine 2000. Ta e vas karta potai da razmiljate
i shvatite da, izmeu ostaloga, niti jedan planer (a zar planiranje nije
u najveoj mjeri paljivo i prospektivno prouavanje velikih sada
njih problema?) ne bi smio postaviti bilo kakav program, a da barem
u duhu (uz mnoge druge dokumente) nema i takvu kartu pred oima.
Ona daje njegov puni smisao razmiljanju g. Houphout Boignya,
predsjednika Republike Obale Bjelokosti, da u Aziji i u crnoj Africi
planiranje ne moe ni u kojem sluaju jednako izgledati, jer se
nerazvijenost s jedne strane mora odupirati prenapuenosti, a s druge
strane nenaseljenosti.
32

Mnogostruka i jedinstvena povijest

Moe vas iznenaditi da povijest pristaje na ove igre, na ove rau

nice, da sve u svemu eli biti znanost sadanjosti - i to dvoznanoj
sadanjosti. Ima li zloupotrebe s njene strane? Hoe li ona poput vuka
u basni staviti na sebe tuu odjeu, zapravo odjeu drutvenih nauka,
svojih susjeda? tome emo porazgovoriti na poetku drugoga dijela
ove knjige. Tada e vam se problem initi jasnijim, jer to je problem
vremena kao takva, a vremenu emo pristupiti u perspektivi vaeg
prouavanja filozofije.
Oevidna mnogostrukost tumaenja povijesti, njihova rascjepka
nost izmeu razliitih gledita, pa i njihova proturjeja, slau se
zapravo u dijalektici) koja je znaajka povijesti, a temelji se na
raznolikosti samih povijesnih vremena: brzina dogaanja, produeno
.vrijeme epizoda, usporeno, tromo vrijeme civilizacija. Moemo ostati
u granicama ovog ili onog povijesnog vremena, svaki put kad je rije
nekom posebnom prouavanju. Naprotiv, svaki pokuaj globalnogpovijesnog tumaenja - kao to je povijest civilizacija - prisiljava nas
da umnoavamo ove fotografije, razliite po svojoj ekspoziciji i da
zatim ove razliite ekspozicije i slike ujedinimo, kao to ispravno
pomijeane boje suneva spektra nuno stvaraju bijelo svjetlo.

5 Civilizacije kroz povijest

33

I.

GRAMATIKA
CIVILIZACIJA

______________ I. PO G L A V L JE ______________

PROMJENE RJENIKA
Bilo bi zgodno kad bi se rije civilizacija mogla definirati jasno
i jednostavno kao to se definira ravna crta, trokut, kemijska tvar...
Rjenik humanistikih znanosti, naalost, ne da se precizno defini
rati. Iako ni tu sve nije nesigurno ili u nastajanju, ipak veina naziva
ne samo to nije jednom zauvijek odreena nego se mijenja od autora
do autora i ne prestaje se razvijati pred naim oima. Rijei su, kae
Lvi-Strauss, orua kojima se svatko moe slobodno, po elji, sluiti,
uz uvjet da se izjasni svojim nakanama. To znai da na podrujima
humanistikih znanosti (kao na podruju filozofije) najjednostavnije
rijei esto i nuno mijenjaju smisao, slijedei misao koja ih oivljava
i njima se slui.

Rije civilizacija - neologizam - javlja se u Francuskoj XVIII.

stoljeu, kasno i pritajeno.
Skovana je od rijei civiliziran, civilizirati, koje postoje ve
dugo i uobiajene su u(XVl) stoljeu. Civilizacija je oko 1732. tek
pravni izraz; oznaava sudski in ili presudu kojom neka krivina
parnica postaje civilnom (graanskom). Moderni izraz u smislu prijem
laza u civilizirano stanje dolazi poslije, 1752; upotrebljava ga Turgot,
koji je tada pripremao djelo opoj povijesti ali ga sm nee objaviti.
Slubeni ulazak te rijei u tiskani tekst nesumnjivo je oznaen objavlji
vanjem Rasprave stanovnitvu1 1756, koju je napisao Mirabeau,
otac revolucionarnog tribuna; tu se govori pokretaima civiliza
cije, ak i sjaju lane civilizacije.
1 Mirabeau: Trait de la population (1756)

37

Zanimljivo je da ni sam Voltaire nije upotrebljavao zgodnu rije

civilizacija, premda je on sigurno shvatio njezino znaenje. . . u svo
joj Raspravi obiajima i duhu pojedinih naroda2 (1756) i dao prvi
nacrt ope povijesti civilizacije (J. Huizinga).
U svom novom znaenju civilizacija je uglavnom suprotnost barbar
stvu. S jedne strane civilizirani narodi, a s druge divlji, primitivni ili
barbarski. ak se ni dobri divljaci, dragi XVIII. stoljeu, ne sma
traju civiliziranima. Nema nikakve sumnje da u toj novoj rijei civiliza
cija francusko drutvo sjcraja^ vladavineJLuja^ XV sa zadovoljstvom
vidi svoj vlastiti portret, koji narosalom , moe jo i danas zavesti.
U svakom sluaju ta se rije pojavila jer je bila potrebna. Dotad rijei
poli, polic, civil, civilis (primjenjuju se za onoga koji ima dobro
ponaanje i svjetske manire) nisu odgovarale ni jednoj imenici. Rije
police imala je vie smisao drutvenoga reda, a to ju je prilino
udaljavalo od pridjeva poli koji Furetireov Opi rjenik (1960) defi
nira ovako: Kae se slikovito u moralnom smislu i znai civiliziran.
Civilizirati, dotjerivati obiaje, uiniti utivim i drutvenim. . . Nita
nije prikladnije da civilizira i uini uljudnim mladoga ovjeka nego
razgovor gospoa.

Civilizacija i kultura. Krenuvi iz Francuske, rije se civilizacija

brzo rairila Evropom. Rije kultura je prati

U Engleskoj je ve 1772. i nesumnjivo ranije u obliku civilization,

koja je prevagnula s obzirom na ipak ve davno uvedenu rije civility.
Zivilisation se bez potekoa udomauje u Njemakoj nasuprot staroj
rijei Bildung. U Nizozemskoj se, naprotiv, sukobljava s imenicom
beschaving, izvedenom od glagola beschaven: istanati, oplemeniti,
civilizirati. Kako beschaving ima gotovo isto znaenje, preuzet e na
sebe bez potekoa pojam civilizacije i tako e odoljeti novoj rijei
koja se unato svemu javlja: civilisatie. Isti je otpor s druge strane Alpa
i zbog istih razloga. Talijanski posjeduje i brzo e upotrijebiti u istom
znaenju staru i lijepu rijetfcivilt, kojom se ve sluia Dante. Dobro
uklopljena, civilt sprijeit e prodor nove rijei, ali ne i estoke
rasprave to ih ta rije donosi. Romagnosi e 1835. uzalud pokuati
uvesti incivilmento, koja je u svom duhu znaila prijelaz u civilizaciju
kao i samu civilizaciju.
Na tom putovanju Evropom nova rije civilizacija popraena je
starom rijeju kultura (Ciceron kae: Cultura animi philosophia est),
koja se tada pomlauje, da bi poprimila gQt9 ^ 9 j|lo ^ n a e n je Jc a o
civilizacija. Dugome ^ ^ ^ ^ ^ Tako na2
2 Voltaire: Essai sur les Moeurs et sur lEsprit des Nations (1756)

38

Berlinskom sveuilitu 1830. Hegel bez razlike upotrebljava jednu ili

drugu rije. Ali jednoga dana osjetit e se potreba da se te dvije rijei
razlikuju.
Zapravo, pojam civilizacije najmanje je dvoznaan. On istodobno
oznaava moralne vrijednosti i materijalne vrijednosti. Karl Marx e
tako razlikovati bazu (materijalno) i nadgradnju (duhovno), a ovo
posljednje strogo je ovisno prvome. Charles Seignobes bi u ali
govorio: Civilizacija su ceste, luke i ozidane obale i na taj nain htio
rei da to nije samo duh. Civilizacija je sva ljudska teevina, tvrdio
je Marcel Mauss, a Eugne Cavaignac kae: To je minimum znano
sti, umjetnosti, reda i vrlin...
Civilizacija, dakle, sadri barem dva sloja. Zato su mnogi autori
dolazili u napast da razlikuju te dvije rijei, kultura i civilizacija, tako
da je jedna preuzela na sebe dostojanstvo duhovnoga, a druga otrca
nost materijalnoga. Nesrea je to se nitko nije sloio s razlikom koju
treba zadrati; ona se mijenja prema emljama ili u istoj zemlji prema
epohama i autorima...
U Njemakoj e, nakon stanovitog kolebanja, to razlikovanje dove
sti do neke vrste prvenstva koje e se priznati kulturi (Kultur) i do
svjesnog obezvreivanja civilizacije. Za A. Tonniesa (1922) i Alfreda
Webera (1935) civilizacija je samo skup tehnikih i praktinih'
znanja, skup sredstava kojima se djeluje na prirodu. Kultura su,
naprotiv, normativna naela, vrijednosti, ideali, jednom rijeju, duh.
Ti stavovi objanjavaju razmiljanje njemakog povjesniara Wilhelma Mommsena, koje je na prvi pogled udno Francuzu: Danas
(1951) je ovjekova dunost da civilizacija ne uniti kulturu ni tehnika
ljudsko bie. Ta nam je reenica udna jer u nas prevladava rije
civilizacija, kao to je to i u Engleskoj ili Sjedinjenim Dravama, dok
u Poljskoj i Rusiji prevladava rije kultura kao u Njemakoj (i zbog
nje). U Francuskoj rije kultura zadrava svoju snagu samo kad treba
oznaiti svaki osobni oblik duhovnoga ivota (Henri Marrou):
govorit emo kulturi Paula Valrya, a ne njegovoj civilizaciji; dok
civilizacija oznaava kolektivne vrijednosti.
Ovim zamrenostima, kojih, evo, ima dosta, dodajmo jo i posljed
nju, najvaniju. Anglosaski antropolozi, poevi od E. B. Tylora (Pri
mitivna kultura,3 1874), traili su drukiju rije od civilizacije, koju
engleski obino upotrebljava u vezi s modernim drutvima, da bi je
primijenilijna primitivna^rutva koja su prouavali. Oni i gotovo svi
antropolozi nakon njih na kraju e upotrebljavati izraz primitivne
kulture nasuprot civilizacijama razvijenih drutava.. Uostalom, mi
3 E. B.Tylor: Primitive Culture (1874)

39

emo u ovoj knjizi esto pribjegavati upravo toj dvostrukoj upotrebi,

i to svaki put kad civilizaciju i kulturu suprotstavimo jednu drugoj.
Srea je to za pridjev kulturni, izmiljen u Njemakoj oko 1850, ija
je upotreba tako lagana, nema nikakvih komplikacija. On zapravo
oznaava sadraj to ga istodobno prekriva_civilizacija i k_uitura. U tim
e se uvjetima rei civilizaciji (ili kulturi) da je skup kulturnih
dobara, da njezin geografski smjetaj predstavlja kulturni krug, da je
njezina povijest povijest kulture, da su njezini prijenosi od civilizacije
do civilizacije kulturni prijenosi ili transferi, a oni su isto tako materi
jalni kao i duhovni. Taj odvie udoban pridjev izaziva dosta trzavica.
Optuuju ga da je barbarski, loe izveden. Ali dok mu se ne pronae
suparnik, budunost e mu biti osigurana. On mora sam osigurati
svoju slubu.

Oko 1819. rije civilizacija koja je dotad bila u jednini prelazi

u mnoinu.
Otad poprima novo, sasvim drukije znaenje: skup svojstava to
ih predstavlja zajedniki ivot neke grupe ili epohe. Kazat emo
civilizacija grada Atene u V. stoljeu ili francuska civilizacija u stoljeu
Luja XIV. Razjasniti taj problem civilizacije i civilizacij znai susresti
se s novom, poprilinom potekoom.
U stvari, u mentalitetu ovjeka XX. stoljea prevladava mnoina
i ona je vie no jednina neposredno pristupana naim osobnim
iskustvima. Muzeji nas prenose u druga vremena, uranjaju nas vie ili
manje potpuno u prole civilizacije. Nesnalaenja su jo izriitija
u prostoru. Tako kicfprijeemo Rajnu ili La Manche, kad dolazei sa
sjevera stignemo do Sredozemlja, imat emo toliko nezaboravnih
i jasnih iskustava, koja sva potcrtavaju stvarnost mnoine nae rijei.
Nedvojbeno postoje civilizacije.
~Akcrs6l)~nas7 dakle7 trai da definiramo civilizaciju, sigurno emo
vie oklijevati. Ustvari, upotreba mnoine odgovaralnsankstanovi
tog pojma, postupnom brisanju ideje, svojstvene . stoljeu,
ydnof civilizaciji, pomijeanoj s napretkom, i koja bi bila rezervi
rana zajiekepovlatene narode i ljudske grupe, za elitu. Sreom,
XX. "stoljee oslobodilo se izvjesnog broja vrijednosnih sudova
i zapravo nee moi definirati - u ime kakvih kriterija? - najbolju
civilizaciju.
U tim je uvjetima civilizacija u jednini izgubila svoj sjaj. Ona vie
jiij^yispka, vrlo visoka moralna i intelektualna vrijednost koju je
oUcrjjdyXVIprstoljee? U jezinom"smislu ana^cemoTnaprimjer,
radije recTfa je neki grozni in zloin protiv ovjeanstva nego protiv
civilizacije, makar je smisao isti. Ali moderni se jezik na izvjestan
40

nain ustruava upotrijebiti rije civilizacija u njezinom starom znae

nju ljudske istaknutosti i superiornosti.
Zar civilizacija u jednini nee danas biti prije svega zajedniko
dobro koje meusobno dijele, dodue na nejednak nain, sve civiliza
cije, ono to ovjek vie ne zaboravlja? Vatra, pismo, raun,
pripitomljavanje biljaka i ivotinja ne povezuju se vie ni uz jedan
posebni izvor; to su postala kolektivna dobra civili7acije_
No ta pojava irenja kulturnih dobara, zajednikih cijelom ovje
anstvu, poprima u sadanjem svijetu poseban opseg. Industrijska
tehnika, stvorena na Zapadu, izvozi se diljem cijeloga svijeta, koji je
grozniavo prihvaa. Hoe li ona izjednaiti svijeta nameui svugdje
isto lice: zgrade od betona, stakla i elika, zrane luke, eljeznice
s njihovim kolodvorima i zvunicima, goleme gradove koji malo-pomalo prisvajaju najveLdio ljudi? fCaymond^roh, pie: Mi smo
u fazi kad istodobno otkrivamo relativnu"Itinu^pojma civilizacije
i nuno nadilaenje tog pojma. . . Faza civilizadjaj^restaje i ... ovje
anstvo upravo ulazi, na svoju sreu ili_nesreu, u novu fazu,
ukratko, ujfazu yedne Civilizacijikoja ie kadra da_se^proiri na cijeli
svijet?Mdutim, industrijska civilizacija koju Zapad izvozi, samo je
jedna znaajka^ zapadne civilizacije._Svijet koji jejm m a ne prihvaa
istodobno cjelinu te civilizacije: naprotiv. Uostalom, prolost ivilizacijaTamo je povijest neprestanih prijenosa iz jedne civilizacije u drugu
tijekom stoljea, a da one ipak nisu izgubile svoje posebnosti ni svoje
izvornosti. Pa ipak, dopustimo prvi put injenicu da se odluujui
aspekt neke posebne civilizacije javlja kao neto to je poeljno
prenijeti na sve svjetske civilizacije i da brzina modernih komunikacija
pospjeuje njegovo brzo i djelotvorno irenje. To samo znai, vjerusjediniti s tom kolektivnom svjetskom civilizacijom kojoj je maloas
bila rije. Svaka je civilizacija tako bila potresena u svojim struktu
rama, ili jest potresena ili e to biti.
Ukratko, ako pretpostavimo da sve svjetske civilizacije mogu stii
u kraem ili duljem roku izjednaiti svoje uobiajene tehnike i tim
tehnikama neke svoje naine ivota, to jo uvijek ne znai da se na
kraju krajeva ipak neemo jo dugo nalaziti pred civilizacijama s vrlo
istaknutim razlikama. Dugo e jo rije civilizacija zadrati jedninu
i mnoinu. to se toga tie povjesniar je bez oklijevanja kategorian.

41

II.

POGLAVLJE

CIVILIZACIJA SE DEFINIRA
S OBZIROM N A RAZNE
HUMANISTIKE ZNANOSTI
Pojam civilizacije moemo definirati samo u svjetlu svih humanisti
kih znanosti, ukljuujui i povijesnu. Ali u ovom poglavlju jo nee
biti izriito govora povijesti.
Ovoga puta pokuat emo definirati pojam civilizacije s obzirom na
ostale humanistike znanosti, pozivajui se redom na geografiju,
sociologiju, ekonomiju i socijalnu psihologiju. Zamislimo etiri puto
vanja u zemlje koje uope ne nalikuju jedna drugoj. Ali dobiveni
odgovori meusobno e se poklapati vie no to se to na prvi pogled
ini.

Civilizacije su prostori
Civilizacije (bez obzira na svoju veliinu, i velike i osrednje) mogu
se uvijek smjestiti na karti. Glavni dio njihove stvarnosti ovisi prisi
lama ili prednostima to ih donosi njihov geografski smjetaj. (,
Dakako, ovjek je stoljeima, ak i tisuljeima, sreivao taj smje
taj. Nema ni jednog krajolika koji ne bi nosio obiljeje tog nepresta
nog rada, koji se generacijama poboljavao, nosei konano kamate.
Na tom poslu ovjek se i sam preobraavao, tim svojim monim
radom na sebi, kojem govori Michelet ili, ako hoemo, tim
ovjekovim postvarenjem, kako kae Karl Marx.
42

Ako govorimo civilizaciji, znai da govorimo prostorima, zem

ljama, reljefima, klimama, vegetacijama, ivotinjskim vrstama, danim ili
steenim prednostima.
I svemu to iz toga proizlazi za ovjeka kao to je poljodjelstvo,
uzgoj domaih ivotinja, hrana, kue, odjea, komunikacije, indu
strija .. . pozornica na kojoj se igraju beskrajni kazalini komadi
djelomice odreuje njihovo odvijanje, objanjava njihove posebnosti;
ljudi prolaze, a ona ostaje dosta slina sama sebi.
Za indologa Hermanna Goetza dvije se Indije suprotstavljaju jedna
drugoj: vlana Indija jakih kia, jezera, movara, vodenih biljaka
i cvijea, uma, dungli i ljudi smee koe i njoj oprena, razmjerno
suha Indija koja podrazumijeva srednji Ind i srednji Ganges i produava se kroz Dekan; to je podruje esto ratobornih ljudi svijetle koe.
Indija je dijalog, borba ovih dvaju prostora, ovih dviju ljudskih
skupina.
Naravno, sredina, koja je prirodna i koju je istodobno napravioN
ovjek, ne zitvarasve unaprijed u neki uski determinizam. Medina he
objanjaVa sveHakoT velik njezin miio i to bilo Sanih
stcemH'prednosti.
U znaku danih prednosti svaka e civilizacija biti ki neposrednih
povlastica koje je ovjek rano prigrabio. Tako su na poetku vremena
rijene civilizacije staroga svijeta cvale du ute rijeke (kineska civili-^
zacija), Inda (predindijska civilizacija), Eufrata i Tigrisa (Sumer ^
Babilon, Asirija), Nila (egipatska civilizacija). Isto su tako cvale
talasokratske civilizacije, keri mora: Fenikija, Grka, Rim (ako je
Egipat dar Nila, onda su one dar Sredozemlja); ili skup snanih
civilizacija sjeverne Evrope, usredotoenih na Baltik i Sjeverno more.
Ne treba zaboraviti ni sam Atlantski ocean s njegovim perifernim
civilizacijama. Zar se sr sadanjega Zapada i njegovih pripadnih
dijelova nije okupio oko oceana kao neko rimski svijet oko Sredo
zemlja?
U stvari, ovi klasini primjeri otkrivaju prvenstvenu ulogu prometa.
Nijedna civilizacija ne ivi bez vlastita kretanja, svaka se obogauje
razmjenama, okovima koje izazivajupfodonosna susjedstva. Tako je
islam nezamisliv bez kretanja svojih karavana kroz prostrana mora
bez vode, pustinje i stepe svog prostora, nezamisliv bez plovidaba po
Sredozemlju i preko Indijskog oceana do Malake i do Kine.
Ali dok nabrajamo te uspjehe, ve smo, eto, izvan tih neposrednih
prirodnih prednosti koje su navodno u iskonu civilizacija. Ljudski
napori svladali su neprijateljstvo pustinja ili nagle sredozemne bje
sove, koristili su se pravilnim puhanjem vjetrova Indijskog oceana,
43

ogradili nasipom neku rijeku, a to su onda ve steene ili bolje rei

izborene prednosti.
Ali zato su neki ljudi bili sposobni doi do takvih uspjeha, a drugi
ne, na ovim a ne na nekim drugim podrujima, i to kroz generacije?
^ Arnold Toynbee u vezi s tim postavlja privlanu teoriju: za ljudski
uspjeh uvijek treba challenge i response (to bismo preveli kao izazov
i brz odgovor); potrebno je da se priroda postavi pred ovjeka kao
prepreka koju treba svladati; ako ovjek prihvati izazov, njegov brz
odgovor stvara temelje njegove civilizacije.
Meutim, kad bismo tu teoriju doveli do krajnosti, zar ne bismo
trebali zakljuiti da e brz ovjekov odgovor biti to jai to je vei
izazov prirode? Moemo sumnjati u to. Civilizirani ovjek XX. stoi
ljea prihvatio je neobian izazov pustinja, polarnih ili tropskih
podruja. No, unato neprijepornim interesima (zlato, nafta) nije se
dosad mogao tu razvijati ni stvoriti prave civilizacije. Tako mogu
postojati izazov i brz odgovor, ali to ne mora nuno biti i civilizacija.
Barnf dok se ne budu pronale bolje tehnike i bolji odgovori.
Dakle, svaka je civilizacija vezana s nekim prostorom gotovo postojanih granica; odatle svakoj od njih pripada jedna posebna, njezina
geografija, koja ukljuuje udio mogunosti, daniih^nsila, nekih na
izgled stalnih, ali nikad istih od jedne do dfgavlizacije. A rezultat?
arena povrina svijeta gdje karte po volji oznaavaju podruja drve
nih kua, koliba od slijepljene slame, bambusa ili papira, od cigle ili
kamena; podruja tkanin od raznovrsnih niti kao to su lan, pamuk,
svila; podruja velikih prehrambenih kultura kao to su ria, kukuruz,
ito . . . Izazovi se mijenjaju, ali isto tako i odgovori. '
Zar zapadna ili evropska civilizacija nije civilizacija ita, kruha,
zapravo bijeloga kruha, to ukljuuje naroite prisile? Penica je,
naime, zahtjevna biljka. Pomislite da je potrebno za njen uzgoj
osigurati godinji plodored i pustiti zemlju koja ju je donijela da se
odmori svake godine ili svake druge godine. Navodnjavano riite,
koje se postupno proirilo na niska tla Dalekoga istoka, namee
takoer mnogo prisila.
^ Dakle, brzi odgovori to ih ovjek daje ne prestaju ga oslobaati od
sredine koja ga okruuje i istodobno potinjavati rjeenjima koja je
izmislio. On naputa jedan determinizam da bi zapao u drugi.

1
Kulturni krug je na antropolokom jeziku prostor unutar kojega
prevladava skup odreenih kulturnih obiljeja.
Dakle, kad je rije primitivnim narodima govorimo osim njiho
vom jeziku i posebnoj kulturi, posebnom obliku enidbe, vjerova
njima, vjetinama pravljenja lonaca ili strelica zaodjenutih perjem,
44

posebnim tkalakim tehnikama... Ovi krugovi, definirani prema

odreenim pojedinostima, koje antropolozi razlikuju, pbinosu uski.
Meutim, razliiti kulturni krugovi udruuju se u ire~kupove
prema nekim obiljejima koja su zajednika toj grupi i koja ih tada
razlikuju od drugih irokih skupina. Marcel Mauss je smatrao da
primitivne kulture oko neizmjernog Tihog oceana, unato osjetnim
razlikama i golemosti prostom koji su izmeu njih, tvore jednu jedinu
i istu ljudsku ili - bolje rei - kulturnu cjelinu.
Geografi i povjesniari, sasvim jednostavno oponaajui antropologTpoeli sugovoriti (ovaj put povodom Tazvnemh i zamrenih 1
Civilizacija ) kulturnim krugovima. To znai odrediti prostore r o ji sc
Svaki putTnogu rastaviti u niz posebnih podruja. To mogue rastavljanje bitno je, vidjet emo, u sluaju velikih civilizacija koje se
redovito rastavljaju u ograniene jedinke.
Civilizacija, koju nazivamo zapadnom, istodobno je amerika
civilizacija Sjedinjenih Drava, civilizacija Latinske Amerike, pa jo
i Rusija, te naravno i Evropa. Evropa je i sama niz civilizacija: poljska,
njemaka, talijanska, engleska, francuska itd. A da ne govorimo
0 injenici da se ove nacionalne civilizacije i same razlikuju po jo
manjim civilizacijama: kotska, Irska, Katalonija, Sicilija, Baskija
itd.
Nemojmo zaboraviti da te podjele, ti mozaici s kameniima razli
ite boje, predstavljaju trajna ili gotovo trajna obiljeja.

Stalnost temeljito osvojenih podruja i granica koje ih omeuju ne

iskljuuju propusnost tih istih granica pred mnogostrukim putovanjima
kulturnih dobara koja ih ne prestaju prelaziti.
Svaka civilizacija izvozi i prima kulturna dobra. Moe biti rije isto
tako tehnici taljenja s nestajuim voskom1kao i kompasu, barutu,
okretaju ruke pri kaljenju elika, potpunom ili djelominom filozof
skom sustavu, nekom kultu, nekoj religiji ili Malboroughovoj
popijevci koja e poevi od XVIII. stoljea prolaziti Evropom.
Goethe ju je uo na veronskim ulicama 1786.
Sociolog Gilberto Freyre pozabavio se time da napravi popis onoga
to je Brazil, njegova zemlja, primio tijekom posljednjih desetljea
XVIII. stoljea, te pet ili est prvih desetljea XIX. stoljea, bez
nekog reda iz tada daleke Evrope: crno pivo iz Hamburga, engleske
cottages, parni stroj (parobrod krui salvadorskim zaljevom od
1819), ljetno odijelo od bijeloga platna, umjetne zube, rasvjetni plin
1 prije svih tih putnika tajna drutva, posebno slobodno zidarstvo,
1 Ovim postupkom glineni se model premazuje voskom, a onda se na vosak stavlja sloj
topljene kovine. Vosak koji se time rastapa nestaje, (op. prev.)

45

2. Svjetska lingvistika karta

46

ija je uloga bila velika u cijeloj hispano-portugalskoj Americi za

njezine nezavisnosti. Nekoliko desetljea poslije stii e filozofski
sustav Augustea Comtea, iji je utjecaj bio znaajan, tako da jo
i danas nalazimo njegove ive tragove.
Svi ti putnici dokazuju na jednom primjeru izabranom od tisuu
da ni jedna kulturna granica nije zatvorena, nepropusna.
Istina je, koja je vrijedila nekad kao i nedavno, da su kulturna
dobra stizala kap po kap jer ih je zadravala sporost putovanja. Ako
vjerujemo povjesniarima, kineska moda iz razdoblja dinastije Tang
(VII. st. n. e.) putovala je tako polagano da je stigla do otoka Cipra^
i blistavog dvora Lusignana u XV. stoljeu, odakle se zatim rairila
brzim sredozemnim trgovinama do Francuske, na pomalo aavi dvor
Karla VI. enska odjea, visoke frizure u obliku stoca i cipele sa<
zavrnutim vrhom bile su na glasu, a to je nasljee svijeta koji je davno (
nestao. Tako nam jo stie svjetlost zvijezda koje su stoljeima ugasle. <
Danas se irenje kulturnih dobara strahovito ubrzalo. Uskoro vie
nee biti ni jedne jedine toke na svijetu koju nee zaraziti industrij
ska civilizacija proizala iz Evrope.
Na Sjevernom Borneu (koji sa susjednim Sarawakom ovisi britan
skoj vlasti) nekoliko zvunika iri emisije dalekih radija iz komuni
stike Kine, Indonezije. No, premda sluatelji savreno nita ne
razumiju od toga, ritmovi to su ih uli ve su promijenili njihove
plesove i tradicionalnu glazbu. to da kaemo utjecaju filma,
posebno amerikoga i evropskoga, na ukus, pa ak i na obiaje vrlo
dalekih zemalja?
Pa ipak, ni jedan se primjer ne moe mjeriti s priom koju pripovi
jeda knjiica amerike antropolokinje Margaret Mead. Ona je u svo
joj mladosti izvrila ispitivanje na jednom pacifikom otoku gdje je
nekoliko mjeseci dijelila ivot primitivnoga stanovnitva. Rat,
neobini doticaji to ih je on izazvao, bacili su te ljude u novi ivot koji
ih prvi put povezuje sa svjetskim tokovima. Margaret Mead je pono
vila putovanje i njezina knjiica, gdje se esto nalaze jedna uz drugu
fotografije istih ljudi u razmaku od dvadeset godina, s uzbuenjem
pria tu neobinu pustolovinu.
Tako se iznova osjea dijalog izmeu civilizacije i civilizacij koji
emo sluati od poetka do kraja ove knjige. Hoe li to irenje, koje se
ubrzava, uiniti da se preskoe granice civilizacija, te dotad gotovo
stalne crte^ovijesti svijeta? Mnogi s radou ili tugom u to vjeruju. Ali
kakva god bila pohlepa civilizacij kojom prisvajaju dobra moder
nog ivota, one nisu spremne sve bez razlike usvojiti. Dogaa se,
naprotiv (vratit emo se na to), da one uporno odbijaju neto usvojiti
a to objanjava, sad kao i nekad, zato mogu sauvati izvornosti koje,
izgleda, sve ugroava.
47

Civilizacije su drutva
Nema civilizacija bez drutava koja ih nose, oivljavaju svojim
napetostima, svojim napredovanjima.
Odatle prvo pitanje koje se ne bi smjelo mimoii: zar je bilo
potrebno stvoriti tu rije civilizacija, pa je promicati u znanosti, ako je
ona samo sinonim za drutvo? Zar Arnold Toynbee ne upotrebljava
neprestano rije society za civilization? A Marcel Mauss je smatrao da
je pojam civilizacije sigurno manje jasan od pojma drutva koji on
pretpostavlja.

" Drutvo ne moe nikad biti odijeljeno od civilizacije (i obrnuto). Oba

se pojma odnose na istu stvarnost.
Ili, kako kae Lvi-Strauss: one ne odgovaraju razliitim predme
tima, ve dvjema komplementarnim perspektivama n odnosu na isti
objekt koji je na adekvatan nain opisan bilo jednim bilo drugim
izrazom ve prema gleditu koje smo usvojili.
Pojam drutva ukljuuje krajnje bogat sadraj upravo kao i pojam
civilizacije s kojom se tako esto povezuje. Tako zapadna civilizacija,
u kojoj ivimo, ovisi industrijskom drutvu koje je oivljava. Lako
bismo je opisali tako da opiemo to samo drul^oTlnegove grupe,
napetosti, moralne i intelektualne vrijednosti, ideale, pravilnosti,
ukuse itd. Ukratko, tako da opiemo ljude koji nose tu civilizaciju
i koji e je prenosite
Ako se ispod toga drutvo kree i preobraava, onda se i civilizacija
sa svoje strane kree i preobraava. Upravo to kae lijepa knjiga
Luciena Goldmanna Skriveni Bog (1955),2 u kojoj se govori Francu
skoj XVII. stoljea. Svaka civilizacija, objanjava on ukratko, vue
svoja bitna osvjetljenja iz vienja svijeta koje usvaja. No svaki je put
to vienje svijeta samo prijepis, posljedica drutvenih napetosti koje
vladaju. Civilizacija e poput ogledala biti stroj za biljeenje tih
napetosti i tih napora.
U doba jansenizma, Racinea, Pascala, opata Saint-Cyrana i opata
Barcosa, ija su pisma, koja je pronaao L. Goldmann, sudjelovala
u uzbudljivu trenutku francuske sudbine to ga stavlja u pitanje
Skriveni Bog, tragino vienje svijeta, koje tad prevladava, treba
upisati u aktivu krupne buroazije koja je u sukobu s kraljem i razoa
rana njime. Tragika njezine sudbine i injenicadaje toga bila svjesna,
njezin intelektualni utjecaj nameu XVII. stoljeu njezino vienje kao
prevladavajue.*
* Lucien Goldmann, Le Dieu cach (1955)

48

 sasvim drugom duhu, izjednaavanje civilizacija s drutvima isto 4

tako vlidalTpbstavkama CLJ^gvi-Straussa razlikovanju primitivnih
drutava od modernih drutavaTodnosno razlikovanju kultura od
civilizacij, kako ih razlikuju antropolozi.
Kulturama odgovaraju drutva koia proizvode malo nereda, a to >
fiziari nazivaju entropijom, i koja tee da se beskrajno odre
u svom prvotnom stanju to uostalom objanjava da nam izgledaju kao
drutva bez povijesti i bez napretka. Dok naa drutva (ona koja
Odgovaraju modernim civilizacijama)... koriste za svoje funkcionira
nje razlikiipotencijala, koja je ostvarena razliitim oblicima drutvene
hijerarhije... Takva su drutva uspjela ostvariti u svom krilu dru
tvenu neravnoteu koju koriste da bi istodobno proizvela mnogo vie
reda -imamo drutva s mehanizacijom - i takoer mnogo vie nereda,
mnogo manje entropije, ak i na planu meuljudskih odnosa.
Ukratko, pnmitivne kulture bile bi plod drutava u kojima vlada
jednakost, gdjFlu^odHosTmeu grupama jednom zauvijek ureeni
Tponavijaju se, dok bi se civilizacije temeljile najr u tvima s hijerarhiziranim odnosima, s venkrnTr^maoSr^izrneu grupa, dakle s promjenljivn napetostima, drutvenim sukobima, politikim borbama
i neprestanim razvojem.

Najjai vanjski znak ovih razlika izmeu kultur i civilizacij

bez sumnje je prisutnost ili odsutnost gradova.

Grad buja na stupnju civilizacij, a jedva se nasluuje na razini

kultur. Bez sumnje ima meustupnjeva od jedne do druge kategorije.
^aFCrna Afrika nije skupina tradicionalnih drutava, kultur koje su
angairane u tekom, katkad surovom procesu raanja civilizacije
i moderne urbanizacije? Njezini gradovi koji paze na ono to dolazi
izvana, na ono to ini izlaz prema ujednaenu ivotu svijeta, otoci su
usred mrtvila pozadine. Oni unaprijed oblikuju drutvo i civilizaciju
koja tek treba doi.
Meutim, civilizacije - najsjajnija drutva - pretpostavljaju, ak
unutar svojih granica, kulture, elementarna drutva. Uvijek uoa
vamo vaan aijaiog izmeu gradova i sela. U svakom drutvu razvoj
nije jednako dopro do svih podruja, do svih slojeva puanstva.
Nerazvijeni otoii tu su esti (brdovita ili vrlo siromana podruja ili
pak podruja udaljena od prometnih mrea) kao prava primitivna
drutva, prave kulture usred neke civilizacije.
Prvenstveni uspjeh Zapada sigurno je bio u tome to su gradovi
osvojili njegova sela i njegove seoske kulture. U islamu dvojstvo
ostaje vidljivije nego na Zapadu, gradovi su tu prije na mjestu, ranije
su gradovi (ako moemo rei) nego u Evropi, dok sela tu ostaju
Civilizacije kroz povijest

49

primitivnija sa irokim nomadskim podrujima. Na Dalekom istoku

razdvojenost je pravilo: kulture su tu vrlo zasebne, izolirane, ive
same od sebe, same na sebi.
Izmeu najblistavijih gradova umetnuta su katkad divlja sela koja
ive u gotovo zatvorenom gospodarstvu.

Ako uzmemo u obzir tijesnu povezanost civilizacije i drutva, isplati

se ponaati kao sociolog svaki put kad dotaknemo dugu povijest civiliza
cija.
Ali kao povjesniari bez daljnjega neemo mijeati drutva i civili
zacije. Objasnit emo u sljedeem poglavlju u emu se, po naem
miljenju, sastoji razlika. Na planu trajanja civilizacija zahvaa, ukljuuje, kronoloki ire prostore nego neka dana drutvena stvarnost.
Ona se mijenja mnogo sporije nego drutva koja nosi ili koja ima kao
posljedicu. Ali nije doao as da otvoreno umijeamo u stvar tu
povijesnu perspektivu. Sve u svoje vrijeme.

Civilizacije su gospodarstva
Svako drutvo, svaka civilizacija ovisi ekonomskim, tehnolokim,
biolokim, demografskim danostima. Materijalni i bioloki uvjeti bes
krajno pritiu sudbinu civilizacije. Porast ili opadanje broja ljudi,
zdravlje ili fiziko stradavanje, ekonomski tehniki procvat ili pad
odraavaju se kroz kulturnu kao i drutvenu izgradnju. Politika
ekonomija u irokom je smislu prouavanje svih tih golemih pro
blema.

Vanost broja; ovjek je dugo bio jedino orue, jedini stroj koji stoji
na raspolaganju ovjeku i prema tome jedini tvorac materijalne civiliza
cije. On ju je izgradio snagom svojih ruku.

Takoer redovito, obilje ljudi, koje je u poetku povoljno, postaje

jednoga danajstetno] kad demografski uspon ide bre od ekonom
skoga rasta. Tako je bez sumnje u Evropi jo prije kraja XVI. stoljea.
Tako je jo i danas u veini jueranjem
svijetu iz toga je proizlazila glad, smanjivanje realne plae, narodni
ustanci, mrana razdoblja nazadovanja. Sve dok nisu uz glad dole
pidemiji surovo pronjetfile~ovie guste ljudske redove. Poslije tih
50

biolokih katastrofa (naprimjer u drugoj polovici XIV. stoljea

u Evropi s/kugom'i epidemijama koje su slijedile za njom) ljudi koji su
ostali na ivotu ive neko vrijeme udobnije i rast se nastavlja, ubrzava
do sljedeega koenja.
Izgleda da je tek industrijalizacija krajem XVIII. i u XIX. stoljeu
"prekinula taj avolski krug i povratila ak i prekobrojnom ovjeku
njegovu vrijednost, mogunost rada i ivljenja. Povijest Evrope poka
zat e tu sve veu ovjekovu vrijednost, nunost, dakle, da se tedi
njegov posao to je omoguilo procvat strojeva i naprava. Grko-rimska antika, makar vrlo inteligentna, nije tomTnteligencijom stvo
rila strojeve. Ona zapravo nije ni nastojala da ih ima. Njezina je
krivnja to je /posjedovala robove. Klasina Kina, stvorena mnogo v
prije XIII. stoljea, takoer vrlo inteligentna, posebno na tehnikom
planu, imala je naalost takoer odvie ljudi. ovjek tu nita ne stoji.
On izvrava sve zadae u gospodarstvu, koje praktiki ne poznaje ak
ni domau ivotinju. Posljedica toga bila je ta da Kina, daleko
odmakla na znanstvenom planu, ipak nee prijei prag moderne
znanosti. Ostavit e Evropi tu povlasticu, ast, prednost.

Utjecaj ekonomskih kretanja: ekonomski ivot ne prestaje oscilirati

u kretanjima od kojih su neka kratka a neka duga.
Tako u nizu godina slijede na mahove povoljna i nepovoljna
ekonomska razdoblja i svaki put drutva i civilizacije nose njihove
posljedice, pogotovo kad se radi duim kretanjima. Pesimizam
i nemir na svretku XV. stoljea - ta jesen srednjega vijeka kojom je
toliko bio zaokupljen J. Huizinga - odgovaraju izrazitom ekonom
skom povlaenju Zapada. Isto se tako kasnije evropski romantizam
poklapa s ekonomskim povlaenjem koje je dugo" trajalo-- izmeu
1817 852. Ekonomske ekspanzije u drugoj polovici XVIII. stoljea (poslije 1733) nailazile su na neka koenja (tako uoi revolucije), ali
u cjelini njihovo povoljno ubrzavanje stavlja intelektualni uspon stoljea prosvjetiteljstva u kontekst blagostanja, aktivne trgovine, indu
strijskoga procvata i poveanja broja ljudi.

Bilo da kretanje ide u ovom ili onom pravcu ekonomski je ivot

gotovo uvijek tvorac vikova.

"

No, troenje, rasipanje tih vikova bilo je jedan od neophodnih

uvjeta za sia) civilizacija za izvjgsrrTihlike umjetnosti Kad se danas
divimo arhitekturTfcipovima, portretima, tada takoer promatramo,
a da toga nismo uvijek svjesni, mirni ponos nekoga grada ili ludu
tatinu nekoga kneza, ili pak previe svjee bogatstvo nekoga ban
51

kara. U Evropi ve u XVI. stoljeu (a bez sumnje i ranije) civilizacija

je na svom zadnjem stupnju u znaku novca i kapitalizma.
^C ivilizacija, dakle, ovisi izvjesnoj preraspodjeli novca. Civilizacije
poprimaju razliitu boju na svom vrhu, pa u svojoj masi, prema svom
vlastitom nainu preraspodjele, prema drutvenim i ekonomskim
mehanizmima koji unaprijed uzimaju od kolanja novca dio odreen za
luksuz, za umjetnost i za kulturu. U XVII. stoljeu, u ekonomski vrlo
teko doba vladavine Luja XIV, mecene dolaze samo ili gotovo samo
s dvora. Sav knjievni i umjetniki ivot odvija se u tom uskom krugu.
U vrijeme raskoi i ekonomskih pogodnosti XVIII. stoljea, plemstvo
i graanstvo nairoko sudjeluju uz kralja u irenju kulture, znanosti,
filozofije. . .
Ali u to vrijeme luksuz jo ostaje povlastica drutvene manjine.
Civilizacija koja se ispod toga krije, civilizacija svakodnevnog i siro
manog ivota u tome uope ne sudjeluje. No prizemlje neke civiliza
cije esto je njezino pravo lice. to je sloboda? to je kultura poje
dinca kad je ivotni minimum izvan dosega? S tog gledita tako
ozloglaeno evropsko XIX. stoljee, to stoljee novopeenih boga
taa, pobjednikih graana, to dosadno XIX. stoljee najavljuje
(makar jo ne ostvaruje) novu^u^imLza-civilizacije i ljudsku osobu.
U isto vrijeme dok znatno raste broj ljudi, s^l je njih, eto,
pozvanoga sudjeluje u izvjesnoj kolektivnoj civilizaciji. Bez sumnje,
u socijalnom smislu, bila je vrlo teka cijena za takvu preobrazbu
(nesvjesnu, to se samo po sebi razumije). Ali se zato njezina druga
strana potvruje kao vana. Razvoj kolstva, pristup kulturi, sveuili
tima, uspon u drutvu, sve su to tekovine, bremenite posljedicama,
ve bogatog XIX. stoljea.
Krupni je problem i danas i u budunosti u tome to je stvaranje
civilizacije koja bi bila i kvalitetna i masovna strahovito skupo,
nezamislivo bez znatnih vikova stavljenih u slubu drutva, nezami
slivo takoer bez slobodnoga vremena to e nam ga mehanizacija
moi bez sumnje uskoro darovati. U industrijaliziranim zemljama taje
budunost na vidiku u vie ili manje kratkim rokovima. Ali problem
biva zamren na razini svijeta.
Jer te nejednakosti u pristupu civilizaciji, koje je ekonomski ivot
stvorio izmeu razliitih drutvenih klasa, stvorio je takoer i izmeu
razliitih zemalja u svijetu. Veliki dio svijeta predstavlja ono to je
jedan esejist nazvao vanjskim proleterijatom, to uobiajeni jezik
naziva Treim svijetom, golemu masu ljudi za koje pristup ivotnom
minimumu dolazi prije pristupa civilizaciji - koja im je esto nepoz
nata - njihove vlastite zemlje. Ili e ovjeanstvo raditi na tome da se
izravnaju te pregoleme nejednakosti ili e se civilizacija i civilizacije
izloiti opasnosti da nestanu bez traga.
52

Civilizacije su kolektivni mentaliteti

Nakon geografije, sociologije i ekonomije, psihologija nas prisiljava
na posljednju usporedbu. S tom razlikom to socijalna psihologija nije
znanost koja bi bila tako sigurna u sebe i tako bogata rezultatima kao
humanistike struke koje su dosad bile umijeane u na predmet. Ona
se rijetko odvaila krenuti putovima povijesti.

Kolektivni psihizam, svijest, mentalitet ili mentalno orue? Ne

bismo znali izabrati izmeu izraza to ih predlae dug naslov ovog
paragrafa. A tajezina oklijevanja pokazuju kakoje socijalna psihologija
mlada nauka.
Psihizam uiva naklonost povjesniara, velikog strunjaka na ovim
podrujima Alphonsa Dupronta. Svijest znai samo trenutak ovih
razvoja (obino njihov kraj). Mentalitet je oigledno prikladniji.
Lucien Febvre u svom divnom Rabelaisu vie je volio govoriti men
talnom oruu.
Ali rijei su malo vane! Problem ne ovisi njima. U svakom
razdoblju izvjesna predodba svijetu i stvarima, vladajui kolektivni
mentalitet oivljava i proima cijelu masu drutva. Taj mentalitet, koji
diktira stavove, usmjerava izbore, ukorjenjuje predrasude, usmjerava
kretanja drutva, svakako je civilizacijska injenica. Mnogo vie nego
drutvene i povijesne sluajnosti ili uvjeti, ona je plod dalekih
nasljea, vjerovanja, strahova, davnih, esto gotovo nesvjesnih
nemira, zapravo plod beskrajne kontaminacije ije su se klice izgubile
u prolosti i prenosile iz generacije u generaciju. Reakcije nekog
drutva na trenutne dogaaje, na pritiske to ih oni na nj vre, na
odluke to ih od njega zahtijevaju, manje se pokoravaju logici ili ak
sebinom interesu nego zapovijedi koja je neizraena i koja se esto ne
moe izraziti, a izbija iz kolektivne podsvjesti.
Ove temeljne vrijednosti, ove psiholoke-strukture sigurno su ono
to civilizacije najmanje jnogu priopavati jedna drugoj, ono to ih
najbolje j^zdyaja_-i-razlikuje. A ti su mentaliteti isto tako slabo
osjetljivi na udarce vremena. Oni se polagano mijenjaju, preobraa
vaju tek nakon dugih inkubacija, koje su takoer u maloj mjeri
svjesne.

Religija ovdje je najsnanija crta u sreditu civilizacija, istodobno

njihova prolost i sadanjost.
A prije svega, dakako, u sreditu neevropskih civilizacija. U Indiji,
na primjer, sva djela poprimaju svoj oblik i opravdanje iz religioznog
53

ivota, a ne iz rasuivanja. Ve su se i Grci tome udili, ako vjerujemo

anegdoti koju je prenio Euzebije, cezarejski biskup (265-340): Aristoksan, glazbenik, pria Indijcima sljedeu priu: Jedan je od njih
susreo Sokrata u Ateni i zamolio ga da definira svoju filozofiju. T o je
prouavanje ljudskih stvarnosti, odgovorio je Sokrat. Na to je Indijac prasnuo u smijeh: Kako bi ovjek mogao prouavati ljudske
stvarnosti, povie, kad ne poznaje boanske?
ljudskoj nemoi da istodobno izmjeri beskrajnu tajnu i jedinstve
nost nadnaravnog, suvremeni hinduski filozof Siniti Kunar Chatterji
daje sljedeu, dobro poznatu sliku: Mi smo slini slijepcima od kojih
je jedan, pipajui neki dio slonovskoga tijela, uvjeren da dodiruje
stup, drugi je uvjeren da dodiruje zmiju, trei neku krutu tvar, etvrti
zid ili etku s pokretnim drkom, ve prema tome da li pipaju apu,
rilo, kljove, trup ili rep.
Nasuprot toj dubokoj religioznoj poniznosti, ini se da je Zapad
zaboravio na svoje kranske izvore. Ali vie nego raskidu to ga je
racionalizam izvrio izmeu religioznog i kulturnog, treba zapravo
govoriti suivotu svjetovnosti, znanosti i religije, bolje rei drama
tinim ili povjerljivim dijalozima koji, protivno oekivanju, nikad nisu
bili prekinuti. Kranstvo se potvrdilo kao bitna stvarnost zapadnoga
ivota koja obiljeava i same ateiste, a da oni to uvijek ni ne znaju, ne
prepoznaju. Etika pravila, stavovi pred ivotom i smru, shvaanje
rada, vrijednost napora, uloga ene i djeteta, sve su to ponaanja za
koja se ini da vie nemaju nikakve veze s kranskim osjeajem,
a ipak proizlaze iz njega.
Ali isto tako je istina da je zapadna civilizacija, im se razvila grka
misao, nastojala krenuti prema racionalizmu, dakle, prema oslobaa
nju od religioznoga ivota. Ali to je njegova posebnost na koju emo
se morati vratiti. Osim nekoliko izuzetnih primjera (neki kineski
sofisti, neki arapski filozofi XII. stoljea) s takvom se jasnoom ne
zapaa niti jedno od ovih oslobaanja u svjetskoj povijesti izvan
Zapada. Gotovo su uvijek civilizacije zahvaene, preplavljene religi
oznim, nadnaravnim, maginim; one u tome oduvijek ive, u tome
crpu najsnanije razloge svog posebnog psihizma. Imat emo priliku
to vie puta ponoviti.

54

III. POGLAVLJE

CIVILIZACIJE SU KONTINUITETI
Povijest, njene mjere i njena oevidno bitna tumaenja moramo
uvesti u jednu zamrenu raspravu, koju e ona jo vie zamrsiti, no
kojoj e dati smisao. Zapravo, nema postojee civilizacije koja bi
uistinu bila shvatljiva bez poznavanja ve prijeenih putova, drevnih
vrijednosti i proivljenih iskustava. Neka civilizacija uvijek je prolost,
izvjesna ivua prolost.
Dakle, povijest neke civilizacije jest traganje, meu starim koordi
natama, za onima koje i danas ostaju valjane. Nije rije tome da nam
povijest kae sve to se moe znati, npr. u vezi s grkom civilizacijom,
ili njoj, ili pak kineskome srednjovjekovlju, ve sve ono to iz toga
nekadanjega ivota ostaje djelotvorno ak i danas, u Zapadnoj
Evropi ili Kini Mao Ze Donga; da nam pokae sve ono u emu se
prelamaju prolost i sadanjost, esto udaljene stoljeima i vjekovima.

Civilizacije viene u svojim kratkotrajnostima - iz dana u dan

No ponimo od poetka. Svaka se civilizacija, kako neko tako
i danas, prvenstveno otkriva nizom lako uoljivih pojava: kazalinim
komadom, izlobom slika, uspjehom neke knjige, filozofijom, modom
u odijevanju, znanstvenim otkriem, tehnikim usavravanjima; sve su
to dogaaji prividno neovisno jedni drugima (na prvi pogled nema
nikakve veze izmeu filozofije Merleau-Pontya i neke od posljednjih
Picassovih slika).
Napomenimo ipak da ove civilizacijske injenice ive prilino
kratko. Kako nas onda one mogu odvesti do onih, u isti mah i drevnih
i sadanjih koordinata koje treba otkriti, ako izgleda da se one prije
uzajamno smjenjuju i unitavaju nego nastavljaju jedne na druge?
55

Takvi su prizori zapravo u znaku stalnih promjena. Program se

mijenja a nitko ne eli da dugo ostane na plakatu.

Ova se promjenljivost iskazuje u samome slijedu knjievnih, umjet

nikih ili filozofskih epoha; sve su one u stvari epizode koje ine jedan
zatvoreni krug. Sluei se jezikom ekonomista, doputeno nam je rei
da poput ekonomskih postoje i kulturne konjunkture, tj. manje ili vie
dugotrajne ili nagle fluktuacije koje, proturjeei si, najee slijede
jedna za drugom. Od jedne do druge epohe sve se mijenja, ili izgleda
da se mijenja, kao to u kazalitu neki reflektor moe razliito bojati
scenografiju ili lica, ne mijenjajui ih pritom, ali smjetajuji ih ipak
u neki drugaiji svijet.
Renesansa je najbolji primjer jedne od takvih epoha. Ona ima
svoje teme, svoje boje, svoje preferencije, ak i svoje tikove. Ona ivi
u znaku intelektualne strasti, ljubavi za lijepo, slobodnih i trpeljivih
rasprava u kojima su igre uma dodatak radosti ivljenja. Renesansa je
i u znaku otkrivanja, ili ponovnog otkrivanja antikih djela, u kojemu
tada sa zanosom sudjeluje itava obrazovana Evropa.
Isto tako postoji i romantiarska konjunktura (grubo reeno od
18Q0. do 1850, premda je, dakako, postojao i predromantizam i kasni
romantizam). Ona e naglasiti osjeajnosti i suglasja u jednom tekom
i nemirnome dobu, tijekom neveselih dana nakon francuske revolucije
i Carstva, u razdoblju privrednog zastoja itave Evrope, izmeu 1817.
i 1852. Dakako, neemo rei da taj zastoj jedini objanjava, ili,
tovie, stvara romantiarski nespokoj; nema dokaza da ne postoje
i posebni ciklusi senzibiliteta, umijea ivljenja i naina miljenja,
neovisni ili poluneovisni svim drugim okolnostima. . . Svaka genera
cija uvijek pokazuje sklonost da porie prethodnu, a ona koja slijedi
vratit e joj to stostruko. Tako da postoji beskonana oscilacija
izmeu romantizma (ili baroka, po rijeima Eugenia dOrsa) i klasi
cizma, izmeu suhoparnog razuma i nespokojne due, s nenadanim
preokretima situacije.
Slika koja se namee jest, dakle, slika neprekidnog previranja.
Civilizacija, poput ekonomije, ima svoje ritmove. Ona se pokazuje
kao povijest sa zatamnjenim stranama, koju bez oklijevanja moemo
ralaniti na njene uzastopne dijelove, na meusobno gotovo nepo
znate isjeke. Ne kae li se: Stoljee Luja XIV, stoljee prosvjetitelj
stva? ak i: klasicistika civilizacija, civilizacija XVIII. stoljea?
Rije je tu civilizacijama epohe, sotonskim izumima, smatra
ekonomist i filozof Joseph Chappey. ini se da takav nain govora
kod njega zapravo proturjei samoj ideji civilizacije koja, kao to emo
vidjeti, pretpostavlja kontinuitet. No ostavimo zasada tu proturje
56

nost. tovie, jedinstvo i razlinost neprekidno se sueljavaju, ive

zajedno. Mi pak to moramo prihvatiti.

Prekretnice, dogaaji, heroji: ove konjunkture, ovi slijedovi epi

zoda pomau da shvatimo posebno mjesto koje u povijesti civilizacija
zauzimaju neki izuzetni dogaaji ili osobe.
Promatrana izbliza, svaka se epizoda moe razloiti na niz ina,
junakih djela i uloga. Napokon, civilizacije su ljudi, dakle, besko
nani postupci, djelovanja, zanosi i angamani tih ljudi, ali i njihova
nagla previranja. Meutim, u tom se nizu cin, djela i biografija
namee izbor: sami od sebe izdvajaju se oni dogaaji ili ljudi koji
oznaavaju neku prekretnicu, neku novu fazu. to je nagovjetaj
vaniji, to se oznaka namee s veom snagom.
Po svojim brojnim posljedicama vrlo znaajan dogaaj jesLNewtonovo otkrie zakona ope gravitacije 1687. Prikazivanje tragedije Cid
1636. ili pak drame Hernani 1830. takoer su vani dogaaji.
Isto tako ljudi se izdiu u onoj mjeri u kojoj njihova djela navjetaju
jedno razdoblje povijesti, ili pak saimlju neku njenu epizodu. To su
kako Joachim du Bellay, (1522-1566) autor djela Dfense et Illustra
tion de la Langue franaise, tako i Leibniz ( 1646-1716), otac infinitezi
malnog rauna, kao i Denis Papin,-izumitelj parnog stroja.
Meutim, u povijesti civilizacija uistinu vladaju imena koja su
uspjeno savladala niz konjunktura, poput broda koji je proao kroz
nekoliko oluja. Na granici velikih razdoblja esto se uzdiu povlateni
duhovi, u kojima se odmah utjelovljuje nekoliko generacija: npr.
Dante (1265-1321), krajem latinskoga srednjevjekovlja; Goethe
(1749-1832), krajem prvoga modernoga evropskog doba; Newton, na
pragu klasine fizike, ili pak uveni Albert-Einstein (1879- 1955),
uvean u skladu s dimenzijama dananje nove znanosti.
Utemeljitelji velikih sustava miljenja pripadaju tome izuzetnome
niziL-ljudi: Sokrat Platon, Konfucije, Descartes ili Karl Marx
vladaju tijekom vie stoljea. Kao utemeljitelji civilizacije, oni su tek
neznatno manje vani od zvijezda prvoga reda, od osnivaa vjere:
Bude, Krista i Muhameda. Je li uope potrebno napomenuti da svi oni
jo uvijek ive?
Ukratko, mjera po kojoj se prema vanosti procjenjuje i klasificira
zamrena masa dogaaja i jednako tako zamrena masa ljudi jest
vrijeme potrebno da ieznu sa svjetske pozornice. U velikoj povijesti
civilizacija znaajni su jedino oni kojima pripada trajanje i koji se
stapaju s dugo proivljavanom stvarnou. Tako se s one strane ve
poznate povijesti pronalaze, skrovite koordinate dugotrajnosti prema
kojoj se sada moramo uputiti.
57

Civilizacije u svojim ustrojstvima

Jezik epoha otkriva nam jedino promjenjive slike: na pozornici
civilizacija one se pojavljuju, a potom iezavaju. Ako pokuamo
proniknuti u ono to se tijekom odvijanja predstave na toj pozornici
uope ne mijenja, tada na vidjelo izlaze druge, jednostavnije stvarno
sti, od nove vanosti. Neke od njih traju tek dvije ili tri predstave,
druge pak ive nekoliko stoljea, dok su neke tako dugotrajne da
gotovo vjerujemo kako su nepromjenjive. Pogreno, dakako, jer se
i one kreu, no polako'i neprimjetno.

Takve su stvarnosti preispitane u prethodnome poglavlju: nepre

kidne prisile prostora kolektivne psihologije i ekonomske nunosti,
naime sve one duboke ali na prvi pogled teko prepoznatljive sile,
osobito onima koji ih ive, kojima izgleda da se one podrazumijevaju i da
ne postavljaju nikakav problem. Dananji jezik te stvarnosti naziva
strukturama.

U svome uobiajenom, prebrzom kronolokom kazivanju ni sm

povjesniar ih isprva ne zamjeuje. Stoga je te stvarnosti u njihovu
vrlo sporom razvitku mogue razumjeti samo ako se razmatraju, ako
se netedimice troe, ogromna vremenska razdoblja. Kretanja po
povrini kojima smo maloprije govorili, dogaaji i smi ljudi tada
nestaju pred naim oima, dok na vidjelo izlaze velike stalnosti, ili
polustalnosti, istodobno i svjesne i nesvjesne. To su temelji, ili bolje
reeno strukture civilizacija: npr. vjerski osjeaji, ili nepokretljivost
seljatva, ili pak stavovi smrti, radu, uitku, obiteljskom
ivotu. . .
Openito govorei, te su stvarnosti, ta ustrojstva drevna i dugo
trajna, i uvijek su distinktivna, i izvorna obiljeja. One civilizacijama
daju njihov poseban lik, njihovo bie. Civilizacije ih nikad ne razmje
njuju, jer ih svaka smatra nezamjenjivim vrijednostima. Dakako,
veina ljudi uglavnom nije svjesna tih stalnosti, tih naslijeenih izbora
ili tih otpora spram drugih civilizacija. Da ih se jasno izdvoji, vano je
da se ovjek misaono udalji od svoje vlastite civilizacije.
Evo jednostavnog primjera, koji dodiruje dubinske strukture: uloga
ene u XIX. stoljeu u datom drutvu, npr. evropskome. Osobitosti te
uloge moemo uoiti samo onda (toliko ih smatramo prirodnima)
ako ih usporedimo s ulogom muslimanske ene ili, na drugome kraju
lanca, s ulogom Amerikanke u SAD. Ako elimo shvatiti razlog
takvoga drutvenog poloaja, moramo se vratiti daleko u prolost,
barem do XII. st. u doba udvorne ljubavi, kako bismo u glavnim
crtama razumjeli poimanje ljubavi i ljubavnog para na Zapadu. Pritom
58

valja pribjei nizu tumaenja: kranstvu, pravu ena na pohaanje

kole i sveuilita, ideji Evropljanina odgoju djece, ekonomskim
uvjetima: razinama ivota, radu ene u kui ili izvan kue, itd.
Uloga ene potvruje se kao civilizacijska struktura, kao test, zato
to je u svakoj civilizaciji dugotrajna stvarnost, koja odolijeva vanjskim
utjecajima i teko se mijenja od danas do sutra.

Civilizacije uglavnom zaziru od preuzimanja kulturnog dobra koje

u pitanje dovodi jedna od njenih dubinskih struktura. Ti su otpori
i prikrivena neprijateljstva razmjerno rijetki ali nas uvijek vode do srca
civilizacije.

Civilizacije svakodnevno posuuju od susjednih civilizacija, reinterpretiraju, usvajaju ono to su preuzele. Na prvi pogled svaka je
civilizacija slina nekom robnom kolodvoru koji neprestano prima
i alje raznovrsnu prtljagu.
Meutim, izazvana, civilizacija je u stanju tvrdoglavo odbacivati
odreeni vanjski doprinos. Marcel Mauss upozorio je na injenicu da
ne postoji civilizacija dostojna toga naziva koja se nije neemu usproti
vila ili neto odbila. Svaiciput je takvo odbijanje posljedica dugih
oklijevanja i iskustava. Promiljeno i sporo odlueno, ono uvijek
poprima krajnje velik znaaj.
Nije li klasian primjer za to zauzee Konstantinopola od Turaka
1453. godine? Jedan dananji turski povjesniar smatra da se grad
predao sm, da je bio pobijeen iznutra ve i prije napada Turaka.
Premda pretjerana, njegova tvrdnja nije netona. Pravoslavna je crkva
zapravo pretpostavila pokorenje Turcima uniji s latinskim svijetom,
koja joj je bila jedina mogunost spasa. Ovdje nije rije odluci na
brzinu donesenoj na licu mjesta, u toku samoga dogaaja. Radilo se
prirodnom okonanju drugog procesa, dugog kao i smo propadanje
Bizantskoga carstva, koji je neprestano isticao protivljenje Grka za
suradnju s latinskim svijetom, od kojega su ih dijelila teoloka razmimoilaenja.
Unija je bila mogua. Car Mihajlo VIII Paleolog prihvatio ju je na
lionskome koncilu 1274. Car Ivan V je 1369. javno ispovijedao kato
liku vjeru. Godine 1439. mjeoviti koncil u Firenci ponovo je doka
zao mogunost ujedinjenja. Vodei grki teolozi, Ivan Bek, Dimitrije
Kidon, Besarion, u svojim su se tekstovima zalagali za ujedinjenje
s takvom nadarenou kojoj njihovi protivnici nisu mogli suprotstaviti
nita slino. Meutim, Grci e izmeu Turaka i Latina izabrati Turke.
Po miljenju Fernanda Grenarda, Bizantska je crkva iz ljubomore
prema nezavisnosti, pozvala neprijatelja i izruila mu Bizantsko car
stvo i kranstvo, jer joj je neprijatelj, kako je to ve 1385. carigrad59

ski patrijarh pisao papi Urbanu VI, ostavljao punu slobodu djelova
nja; to su kljune rijei. Fernand Grenard kae takoer: Zauzee
Konstantinopola od strane Mehmeda II bio je trijumf antiunionistiki
nastrojenog patrijarha. Dodue, Zapad je dobro poznavao tu
odbojnost Istoka prema njemu. Ti su nas izmatici mrzili srcem
i duom, pisao je Petrarca.
Jo jedan primjer neprihvaanja koje se sporo formuliralo (u Fran
cuskoj e za to trebati gotovo cijelo stoljee) jest neprihvaanje
reformacije u Italiji i na Iberskom poluotoku, a zatim u Francuskoj,
koja je bila bojno polje, dugo vremena neodluno izmeu dva naina
vjerovanja u Krista.
Jo jedno neprihvaanje, i to ne samo politike naravi, jest ono koje
razvijeni Zapad i anglosaksonsku Ameriku (s Kanadom) udaljuje od
marksizma i totalitaristikih rjeenja socijalistikih republika: to ne
je kategorino u germanskim i anglosaksonskim zemljama, dok je
u Francuskoj, Italiji, pa i u zemljama Iberskog poluotoka umjereno
i iznijansirano. Vjerojatno je ovdje rije tome da jedna civilizacija ne
prihvaa onu drugu.
U istom kontekstu razmiljanja, mogli bismo rei da, kad bi
Zapadna Evropa prihvatila komunizam, organizirala bi ga vjerojatno
na svoj nain, kao to sada organizira kapitalizam, sigurno drugaije
nego SAD.

Taj napor - ili prihvaanja, ili neprihvaanja to ga neka civiliza

cija vri spram vanjskih civilizacija - ona vri, sporo, i spram sebe same.
Tajje izbor gotovo uvijek vrlo malo svjestan, ilije podsvjestan. No upravo
se zbog njega neka civilizacija malo-pomalo preobraava, odvajajui se
od nekog dijela svoje vlastite prolosti.
U mnotvu dokaza ili ponaanja koje joj njena prolost ili njeni
razvoji donose i predlau, civilizacija malo-pomalo odabire, odbacuje
ili prihvaa, i svojim izborima tako ponovo slae svoju vlastitu sliku,
nikad ni posve novu ni posve istu.
Ta unutarnja neprihvaanja mogu biti otvorena, umjerena, trajna ili
kratkotrajna. Trajna neprihvaanja jedina su bitna u onim podrujima
koja postupno razjanjavaju prouavanja u psihologiji povijesti, uskla
ena s dimenzijama ili neke zemlje, ili civilizacije. Alberto Tenenti
autor je dvaju pionirskih radova ivotu i smrti u XV. i XVI. stoljeu.
R. Mauzi preispitao je ideju sree u svome djelu Ideja sree u Francu
skoj osamnaestog stoljea* Michel Foucault autor je nadahnute i oduevljavajue knjige Povijest ludila u doba klasicizma (1961).**
* R. Manzi: LIde de bonheur en France au XVIIIe sicle.
** M. Foucault. Histoire de la Folie lge classique.

60

U ova tri sluaja rije je djelovanju to ga neka civilizacija,

sukobljena sma sa sobom, vri na samu sebe; ono je prilino rijetko
u potpunosti uoljivo. Odvija se tako usporeno da suvremenici to
nikad ne uoavaju. Eliminacije - kao i komplementarne dogradnje
koje ponekad iz njih proizlaze - uvijek traju stoljeima, praene
zabranama, barikadama i sporim, esto nepotpunim, no uvijek pri
lino dugim zacjeljivanjima.
Svojim posebnim jezikom M. Foucault to naziva odvojiti se, to,
naime, znai da neka civilizacija stanovitu poricanu vrijednost odba
cuje s onu stranu svojih granica i ispravnog toka svoga ivota. Fou
cault pie: Mogli bismo prikazati povijest granica, tih opskurnih cin,
nuno potisnutih nakon samog izvrenja, pomou kojih neka civiliza
cija odbacuje neto to e za nju biti Izvanjsko; i tijekom cijele njene
povijesti ta izdubena praznina, taj prazni prostor kojim se ona izolira,
odreuju je isto kao i njene vrijednosti. Jer ona svoje vrijednosti stie
i odrava u povijesnom kontinuitetu; meutim, u tom podruju
0 kojemu elim govoriti, ona vri svoje bitne izbore, ona vri razdva
janje koje joj daje sliku vlastite pozitivnosti; u tom se razdvajanju
nalazi ona prvobitna gustoa u kojoj se ona oblikuje.
Taj lijepi citat zasluuje da ga se ita i preitava. Neka civilizacija
dosie do svoje osobne istine tako da ono to je smeta odbaci u tminu
graninih i ve nepoznatih podruja. Njena povijest je bistrenje,
tijekom stoljea, kolektivne linosti; poput svakog pojedinca, ona se
nalazi izmeu jasne i svjesne sudbine, i neshvatljive i podsvjesne
sudbine koja je temelj i osnovni poticaj onoj svjesnoj sudbini, premda
nije uvijek prepoznatljiva. Primjeujemo da su na ova prouavanja
retrospektivne psihologije djelomice utjecala otkria psihoanalize.
Knjiga Michela Foucaulta prouava poseban sluaj: razdvajanje
razuma i ludila, razumnih i luaka, koje u evropskome srednjem
vijeku ne postoji. Luak je, kao i svi jadnici, na manje ili vie
zagonetan nain bio izaslanik Boji. XVII. stoljee, zaljubljeno u dru
tveni red, okrutno e zatvarati luake, jer su oni, kao i delinkventi
1 okorjele ljenine, samo olupine koje treba odbaciti; XX. stoljee ih
zatvara s nekom blagou, s izvjesnom ljubavlju, jer ih smatra bolesni
cima. Meutim, s promjenom stavova nije se promijenio i sredinji
problem: od klasicizma do danas, Zapad se razdvajao od ludila,
zabranjivao njegov jezik i protivio se njegovu prisustvu. Tako da
trijumf razuma u dubini prati dugotrajna i tiha oluja, jedno gotovo
nesvjesno i gotovo neznano postupanje, koje je unato tome na neki
nain sestra vidljive pobjede, osvojenje racionalizma i klasine zna
nosti.
Dakako, mogli bismo navesti i druge primjere tih razdvajanja ili
polurazdvajanja. Knjiga Alberta Tenentia strpljivo prati proces kojim
61

se Zapad odvojio od kranskog, srednjevjekovnog poimanja smrti,

kao obinog prelaska u istinski onostrani ivot stvorenja prognanog na
zemlju. U XV. stoljeu smrt postaje ljudska, vrhunska kunja
ovjeka pred uasom raspadanja tijela. Meutim, u tom novom
poimanju smrti ovjek pronalazi i novo poimanje ivota, koji za njega
opet dobiva svoju cijenu i svoju ljudsku vrijednost. Izvjestan strah od
smrti nestaje sa XVI. stoljeem koje je, barem u svojim poecima,
stoljee ivotnih radosti.

Nasilni srazovi civilizacija: nae rasuivanje je sve dosad pratilo

civilizacije u meusobnim miroljubivim odnosima i slobodi svojih izbora.
No nasilni odnosi esto bijahu pravilom. Uvijek su tragini, i prilino su
se esto potvrivali kao beskorisni.
Neki uspjesi, npr. romanizacija Galije i velikog dijela osvojenoga
evropskog Zapada, mogu se objasniti jedino dugotrajnou kunje, ali
i, togod da se tome ve kazalo, niskim stupnjem razvitka romanizi
ranih naroda, njihovim divljenjem pobjedniku, ukratko, izvjesnim
pristajanjem uz osvajae. Takvi su uspjesi, meutim, rijetki; oni su
izuzeci to potvruju pravilo.
Pri tim nasilnim sudarima civilizacija, neuspjesi su bili mnogo ei
od uspjeha. Kolonijalizam je jo juer mogao pobijediti, no danas
nitko ne sumnja u njegovu propast. Meutim, kolonijalizam je potinjavanje par excellence jedne civilizacije drugoj. Pobijeeni uvijek
poputaju pred jaim, no njihova je pokornost privremena, emu
svjedoe i cvilizacijski srazovi.
U ovim dugim razdobljima prisilne koegzistencije nije bilo mogue
izbjei uzajamne ustupke ili sporazume, vane i ponekad plodne
kulturne posudbe. No one nikad ne prelaze izvjesne granice.
Najljepi primjer kulturnoga proimanja u znaku nasilja daje nam
izuzetna knjiga Rogera Bastidea Afrike religije u Brazilu (1969).* To
je tragina povijest crnoga robija, dovedenog iz razliitih dijelova
Afrike i potom baenih u patrijarhalno i kransko drutvo kolonijal
nog Brazila. Crnci e mu se opirati, premda e istodobno prihvatiti
kranstvo. Mnogi smei Crnci osnovat e nezavisne republike
(quilombos): republika u Plameirasu, u zaleu grada Bahia, past e
tek pred ratnom prijetnjom. Nije li zauujui primjer da su ti Crnci,
lieni svega, ponovo uspostavili drevne vjerske obiaje i pobjednike
plesove Afrike, da su, tovie, u svojim plesovima candombles ili
macumbas spojili afrike i kranske obiaje, i da taj sinkretizam jo
i danas kulturno ivi i skoro pobjeuje? Pobijeeni su se povukli, ali
su se istodobno i odrali.
* R. Bastide: Les religions africaines au Brsil.

62

Povijest i civilizacija
Ova putovanja kroz otpore, pristajanja, stalnosti i polagana izobli
enja civilizacija doputaju nam da formuliramo posljednju definiciju,
onu koja civilizacijama vraa njihov jedinstven i posebit lik: one su
kontinuiteti, beskonani povijesni kontinuiteti.
Civilizacija je tako od svih dugotrajnih povijesti najdugotrajnija. No
povjesniar ne spoznaje odmah tu istinu: on je otkriva nakon uzastop
nih promatranja. Tako se tokom uspona postupno proiruju vidici.
Razliit povijesni tempo: povijesna znanost esto koristi razliite
ljestvice i mjerne jedinice: ili dan, ili godinu, ili desetke godina, ili
itava stoljea.
Ovisno koritenoj mjernoj jedinici, krajolik e se svakiput mije
njati. Proturjenosti izmeu tih opaanih stvarnosti, izmeu tih vremen razliitog trajanja pothranjuju dijalektiku svojstvenu povijesti.
Da bismo pojednostavnili nae objanjenje, kaimo da povjesniar
radi najmanje na tri razine:
Razina A je razina tradicionalne povijesti, uobiajenog izlaganja
koja od jednog dogaaja uri sljedeem, poput jueranjeg kroniara
ili dananjeg reportera. Tako se tisue slika, preuzetih iz samog
ivota, odmah slau u jednu aroliku povijest, prepunu zapleta poput
romana u nastavcima. Meutim, takva povijest, netom proitana, ve
biva zaboravljena, i esto nas ostavlja nezadovoljnima, nesposobnima
da procjenjujemo ili razumijemo.
Razina odraava epizode, od kojih je svaka viena en bloc:
romantizam, francuska revolucija, industrijska revolucija, drugi svjet
ski rat. Mjerna jedinica je desetak, dvadesetak ili pedesetak godina.
Na temelju tih cjelina - koje nazivamo razdobljima, fazama, epizo
dama ili konjunkturama - povezujemo i tumaimo injenice i nudimo
objanjenja. Rije je ovdje, ako tako moemo rei, dugotrajnijim
dogaajima, ve lienima svojih suvinih potankosti.
Napokon, na razini C jo se vie nadilaze takvi dugotrajni dogaaji
i ostavljaju se samo stoljetna ili viestoljetna gibanja. Razina C bavi se
povijeu u kojoj je svako gibanje sporo i obuhvaa veliko vremensko
razdoblje; to je povijest koju moemo prijei samo u izmama od
sedam milja. Francuska revolucija u njoj nije drugo doli trenutak,
bitan, dakako, u dugoj povijesti slobodarske i silovite revolucionarne
sudbine Zapada; Voltaire je tek obina etapa u razvitku slobodnog
miljenja...
U tom posljednjem stadiju - sociolozi bi rekli na toj konanoj
dubinskoj razini - civilizacije se, izvan sluajnih dogaaja i zapleta
koji su obojili i odredili njihovu sudbinu, pokazuju u svojim dugovje
63

nostima, ili ako vie volite, u svojim stalnostima, svojim strukturama,

svojim gotovo apstraktnim, no unato tome bitnim shemama.

Neka civilizacija nije, dakle, ni data privreda, ni dato drutvo, ve

upravo ono to kroz itav niz privreda i itav niz drutava nastavlja ivjeti,
slamajui se tek neznatno i postupno.
Dakle, do neke civilizacije moemo doprijeti samo kroz jedno
dugotrajno razdoblje, voeni niti koja se neprekidno i dalje odmo
tava; zapravo, ono to je tijekom nemirne i esto burne povijesti neka
grupa ljudi uspjela sauvati i prenositi iz generacije u generaciju kao
svoje najdragocjenijejjobro.
U takvim okolnostima nemojmo olako prihvatiti da svaka povi
jest bude povijest civilizacija, kao to je to kazao uveni panjolski
povjesniar Rafal Altamira (1951), a mnogo prije njega i Franois
Guizot (1855). Dakako, to jest svaka povijest, ali viena iz jedne
odreene perspektive, u najveem moguem kronolokom prostoru,
kompatibilna sa stanovitom povijesnom i ljudskom kohezijom. Da se
posluimo toliko poznatom Fonteneleovom metaforom, to nije povi
jest ru, ma kako one bile prekrasne, ve povijest vrtlara koga rue
smatraju besmrtnim. I civilizacije se drutvima, privredama i tisuama
incidenata s kratkim povijesnim ivotom ine besmrtnima.
Takva povijest dugoga daha, takva povijest iz daljinske perspek
tive, ta dugolinijska plovidba po puini vremena, a ne tek oprezna
priobalna plovidba, gdje se obala nikad ne gubi iz vida - takav
povijesni postupak, kakvogod bilo ime ili slika kojima ga ukrasili, ima
svoje prednosti i nedostatke. Njegove su prednosti: on primorava na
razmiljanje, na objanjavanje pomou neuobiajenih termina i na
koritenje povijesnog tumaenja, kako bi ovjek shvatio svoje vlastito
vrijeme. Njegovi su nedostaci, pa ak i opasnosti: on moe dovesti do
pojednostavljenih poopivanja filozofije povijesti, ukratko, jedne vie
imaginarne nego priznate ili dokazane povijesti.
Povjesniari su svakako u pravu kad su nepovjerljivi prema suvie
zanesenim putnicima, poput Spenglera ili Toynbeea. Svaka povijest
razraena do opega tumaenja zahtijeva neprestana vraanja na
konkretnu stvarnost, brojke, karte, precizne kronologije, ukratko,
zahtijeva verifikacije.
Dakle, da bismo pojmili to civilizacija jest, valja se posvetiti vie
prouavanju konkretnih sluajeva nego gramatici civilizacija. Sva
prethodno definirana pravila slaganja i neslaganja razjasnit e i pojed
nostavniti primjeri koji slijede.

64

.
IZVANEVROPSKE
CIVILIZACIJE

5 Civilizacije kroz povijest

PRVI DIO

ISLAM I MUSLIMANSKI SVIJET

___________PRVO POGLAVLJE___________

TO NAS UI POVIJEST
Civilizacijama treba beskrajno mnogo vremena da se rode, srede
svoj prostor, da se podignu.
Sasvim je tono, a istovremeno netono i nerazumljivo tvrditi da se
islam raa u nekoliko godina, s Muhamedom. I samo kranstvo
rodilo se i s Kristom i mnogo prije njega. Bez Muhameda i bez Krista
ne bi bilo ni kranstva ni islama; meutim, te su nove religije svaki
put zahvatile tijelo ve postojeih civilizacija. Oba puta one su im bile
dua: od poetka su imale pogodnost da preuzmu bogato naslijee,
prolost, cijelu sadanjost, pa ak i budunost.

Islam, novi oblik Bliskog istoka

To je izvedena civilizacija: kao to je kranstvo naslijedilo Rim

sko Carstvo i nastavilo ga, islam e u svojim poecima zahvatiti Bliski
istok, jedno od najstarijih, a moda i najstarije raskre civiliziranih ljudi
i naroda na svijetu.
Ta injenica imat e znaajne posljedice: muslimanska civilizacija
preuzet e stare geopolitike zahtjeve, urbane oblike, institucije,
obiaje, obrede, stare naine vjerovanja i ivljenja.
Nain vjerovanja: u samoj vjeri islam se nadovezuje na judaizam
i kranstvo, na Abrahama i Stari zavjet, na njihov strogi monoteizam.
Jeruzalem mu je sveti grad, Isus najvei prorok prije Muhameda, koji
ga jedini nadvisuje.
Nain^ivljenja: pokreti stari vie tisuljea kroz islam su preivjeli
sve do dananjeg vremena. U Tisuu i jednoj noi pozdravlja se vladar

69

ljubljenjem zemlje izmeu njegovih ruku. No ta se gesta obiavala

izvoditi ve na dvoru partskog kralja Hozroja (531-579), a sigurno
i ranije. U XVI. i XVIII. st., pa i kasnije, taj su pokret nastojali izbjei
evropski poslanici u Istambulu, Isfahanu i Delhiu, nalazei da je
poniavajui za njih, a jo vie za vladara kojega predstavljaju. Ve se
Herodot zgraao nad egipatskim obiajima koji su mu se inili odvrat
nima: Nasred ulice, u znak pozdrava bacaju se gotovo niice jedan
pored drugoga; izigravaju pse sputajui ruke do koljena; taj se
pozdrav odrao do danas. Ima i drugih pojedinosti: maurske ili turske
kupelji, tzv. hamami, samo su stare rimske terme koje su arapskim
osvajanjima prodrle u Perziju i drugdje; Fatmina ruka, muslimanski
parnjak naim amajlijama i kapularina, krasio je ve nadgrobne
spomenike Kartaana; to se tie tradicionalne odjee muslimana,
E. F. Gautier, od kojeg smo preuzeli ove podatke, lako u njoj prepo
znaje odjeu starih Babilonaca kako ju je opisao Herodot prije vie od
dvadeset i etiri stoljea. Po njemu Babilonci nose najprije lanenu
tuniku koja im dopire do stopala (u Aliru bismo je nazvali gandurah,
komentira E. F. Gautier); iznad nje je druga tunika, vunena (nazivali
bismo je elaba ili galabeja)\ zatim oblae lagani bijeli ogrta (mogli
bismo ga zvati bijelim burnusom)\ na glavi nose mitru (rekli bismo fes
ili tarbuh).
Na tom putu odreivanja to jest a to nije islamsko gdje bismo
stali? Zar neki nisu ve tvrdili d aje sjevernoafriki kuskus rimsko jelo,
ak punsko! U svakom sluaju, muslimanska kua - niska, s unutra
njim dvoritem, koja prevladava u Egiptu i u Magrebu, predislamska
je i odgovara grkoj kui s peristilom i afrikoj kui prvih stoljea
nae ere.
To su pojedinosti, no njihov je govor jasan: muslimanska civiliza
cija, kao i zapadna, izvedena je, drugotna, da preuzmemo terminolo
giju Alfreda Webera. Nije izrasla ni iz ega, ve iz stijene one arolike
i vrlo ive civilizacije koja joj je prethodila na Bliskom istoku.
ivotopis islama ne poinje, dakle, Muhamedovim propovijeda
njem, niti za onih desetak godina prvih munjevitih osvajanja
(632-642). Zapoinje ustvari beskrajnom povijeu Bliskog istoka.

Povijest Bliskog istoka

Bliski su istok ujedinili Asirci, a zatim, tijekom dugih godina,
osvajanja Kira, Kambiza " (546-486). Dva stoljea kasnije
velebna se graevina Ahemenida sruila pod udarom Grka i Aleksan
drovih Makedonaca-(334-331). Ovo je osvajanje bilo jo bre nego to
e to biti, deset stoljea kasnije, munjevito osvajanje Arapa.
70

Tih deset stoljea uglavnom je izuzetno kolonijalno razdoblje. Za

to vrijeme Grci e vladati ogromnim neomeenim prostorom izmeu
Sredozemlja i Indijskog oceana. Kao kolonizatori gradit e gradove,
velike luke (Antiohiju, Aleksandriju), golema carstva (Seleukidi,
Lagidi...). Mijeajui se sa svojim podanicima, nee se s njima
stopiti: oni nikad ne ive na selu, koje im ostaje potpuno strano.
Ukratko, mali grko-makedonski narod kolonizirao je taj veliki dio
Azije, kao to e kasnije Evropa kolonizirati Afriku, nameui joj svoj
jezik, upravu, prenosei joj dio svoje dinaminosti.
I rimsko se osvajanje proteglo na Malu Aziju, Siriju, Egipat, ne
prekidajui kolonijalnu eru: iza rimske fasade ostaje grka civilizacija
koja e ponovo prevladati poslije pada Rimskog Carstva u V. st. kad
ga nasljeuje Bizant - dakle opet grka civilizacija. Emile Felix
Gautier je, ivei u Aliru, bio opsjednut tom velikom kolonijalnom
pustolovinom koju e povijest jednog dana pomesti ne ostavljajui od
nje skoro nita.
Kolonizirani Bliski istok nije volio svoje gospodare. Ve 256. prije
nove ere uspostavila se u Iranu prostrana drava partskih Arzakida,
zatim perzijskih Sasanida (od 224. n.e) od mea Inda do nesigurne
sirijske granice. Rim i Bizant vodili su mukotrpne ratove protiv tog
monog susjeda - organiziranog, ratobornog, vlastelinskog, birokrat
skog, koji raspolagae brojnom konjicom i vezana s dalekom Indijom,
Mongolima i Kinom (luk partskih konjanika, ija je strijela probijala
rimske oklope, vjerojatno potjee iz Mongolije). Oslanjajui se na
uzvienu Zaratustrinu religiju snano se borio protiv uljeza helenizma. Ali to politiko neprijateljstvo nije ga sprijeilo da, u svoje
vrijeme, prihvati kulturna strujanja Zapada: grki filozofi koje je
protjerao Justinijan nai e utoita u velikoj prijestolnici Ktesifonu.
Preko Irana su i nestorijanci, heretiki krani to ih je progonio
Bizant, stigli u Kinu, gdje su kasnije imali velikog utjecaja.

Na tom nesklonom Bliskom istoku - u stalnoj borbi protiv grke

prisutnosti - obraenom na kranstvo, uznemirivanom stalnim i esto
kim vjerskim smutnjama, prva su arapska osvajanja odmah naila na
naklonost.
Sirija 634, a Egipat 639. prihvaaju pridolice. Ubrzo im prilazi
i Perzija, iako je to manje oekivano: staro se carstvo, iscrpljeno
vjekovnim borbama s Rimom i Bizantom, slabo brani od okrutnih
prodora arapskih vodia deva. Bliski istok se predao, prepustio novopridolima. Tee im je bilo domoi se sjeverne Afrike od sredine VII.
do sredine VIII. stoljea, ali kad su zavrili ovo osvajanje lako su se
domogli panjolske (711).

71

3. Arapska osvajanja

72

Sve u svemu, arapski.su osvajai vrla-brzo, uz izuzetak brdovite

Male Azije, koju je branio i uvao Bizant, zaposjeli cijeli Bliski istok,
a zatim mu preli granice daleko na zapad.
Je li ta brzina:
a) uinak iznenaenja u korist napadaa kojeg nitko nije oekivao;
lb) prirodni uspjeh tih ustro voenih ruilakih napada koji su
izolirali gradove i prisiljavali ih da se predaju jedan za drugim;
t) ishod dugog propadanja Bliskog istoka na putu dekoloniza
cije, kako bismo to danas rekli?
Proizlazi, nesumnjivo iz_vUi_triju uzroka. Ipak, u perspektivi
povijesti civilizacija, ova kratkorona tumaenja ne zadovoljavaju.
Susretljivou i umorom ne moemo objasniti trajnost uspjeha te
najezde. Trebalo bi, ini se, uvesti duboku i vrlo staru religioznu
i moralnu bliskost, plod dugog zajednikog ivota? Nova vjera koju
razrauje Muhamed izgraena je na samom raskru Bliskog istoka,
u skladu s njegovom dubokom vokacijom, s njegovim duhom.
Islam je u poecima svog irenja samo oivio drevnu istonjaku
civilizaciju; ona je glavno lice toga pothvata i barem drugi stup kue
koja se gradila (prvi je, oigledno, sama Arabija). Ta vrsta civilizacija
izgraena je u vrlo bogatim krajevima prema kojima Arabija djeluje
bijedno.
Sudbina islama bit e da izbaci ovu staru civilizaciju u novu putanju,
da je dovede na jednu novu razinu.

Muhamed, Kuran, islam

Neposredni korijeni islama dovode nas odmah do jednog ovjeka,
jedne knjige, jedne religije.
[zmeulO. i 612. (nesigurni ali vjerojatni datumi) i 632, godine
njegove smrti, nastaje Muhamedovo presudno djelo.

Bez njega Arabija, rascjepkana na plemena i suparnike saveze,

otvorena stranim utjecajima, kolonijalnim nastojanjima Perzije, kr
anske Etiopije, Sirije i bizantskog Egipta, ne bi ostvarila jedinstvo
i ne bi, zahvaljujui tom uspjehu, izbacila pljakae prema dugim
sjevernim granicama.
Ni Bizant ni Parti u vjekovnom sukobu, nisu se ni najmanje nadali
ozbiljnom neprijatelju iz tako siromanih zemalja. Dolazilo je, bez
sumnje, do estokih prodora. Ali pljakai bi dolazili i odlazili. Tko da
se zbog toga brine, naroito u tim podrujima - esto niijoj zemlji
koju su se sporili Perzijanci i Grci, na rubu plodnog polumjeseca?
Sve se mijenja poslije Muhamedova uspjeha. Uena istraivanja
izdvojila su njegov ivotopis iz nanesene pozlate. Slika dobivena
73

poslije ienja jo je ljepa, dirljivija. Roena oko 570, Muhameda su

prvih etrdeset godina ivota progonile nevolje. Taj nepoznati dio
ivota dopire do svjetske povijesti tek kad prorok zae u etrdesetu,
oko 610-612gJedne noi prve desetine mjeseca ramazana, u peini
brda Hijra, nedaleko od Meke, dok je drijemao, dolo je do
prelijevanja Nestvorene rijei u odgovarajui svijet, silazak iz knjige
u srce Proroka. Tajanstveno bie pokazalo mu je u snu svitak tkanine
prekriven znakovima i zapovjedilo mu da ita ... Ne znam itati,
ree Muhamed. itaj!, ponovi jo dva puta aneo, steui tkaninu
oko vrata spavaa. to da itam? - itaj u ime tvog Gospoda, koji
je stvorio ovjeka... Izabrani se skrui sa svijeu da mu knjiga sila
u srce (E. Dermenghem). Mala primjedba: anelova zapovijed moe
se prevesti glagolom itati ili propovijedati, tako da nikad neemo
znati sa sigurnou je li prorok znao ili nije znao itati i pisati.
Ovo ice dobro je poznato. Zna se da se Muhamed poslije rijei
arkanela Gabrijela (to bi bio tajanstveni posjetilac) smatra Bojim
izaslanikom, posljednjim i najveim prorokom biblijske tradicije; da
u poetku nailazi na podrku samo svoje ene Hadide i gotovo
odmah na neprijateljstvo bogatih trgovaca iz Meke, svojih roaka; da
je jo pun nesigurnosti - na rubu oaja, ludila, samoubojstva. emu
slijediti korak po korak te muke, kako ih rekonstituiramo u odbljescima kroz svjedoanstva, prorokove izreke (hadis) i poglavlja (surate)
Kurana, te posmrtne zbirke Muhamedovih objavljenja, to ih je
prenijela predaja? Vano je biti osjetljiv na ljepotu, eksplozivnu
snagu, na istu glazbu, ovog nedostinog teksta (dokaz da je
boanski), ovih propovijedi (kojima je esto prethodio strahoviti
zanos u kojem je Muhamed dugo gubio svijest), biti osjetljiv na tu
izvanrednu poeziju, snano skandiranu, koju ni prijevod ne moe
potpuno prikriti. Predislamska Arabija proivljava tada svoja homerska vremena: poezija u njoj otvara ui i srca.
Godinama prorok propovijeda samo malom krugu vjernika, nekoli
cini roaka, nesretnika, esto vrlo siromanih: Meka, uz trgovce koji
se bogate karavanskim prometom izmeu Sirije, Egipta i Perzijskog
zaljeva, ima i svoje trudbenike, obrtnike, robove, kao stoje naprimjer
Bilal, crni rob kojeg je otkupio Abu Bakr (prijatelj i budui prorokov
tast). On e biti prvi mujezin islama.
Bogati e se, naprotiv, uskoro uplaiti propagande koja ih je
najprije nasmijavala, zatim ljutila. U opasnosti, Muhamedovi su sljed
benici prisiljeni da se sklone, neki u kransku Etiopiju, drugi, njih
ezdesetak, u oazu Jesrib, sjeverno od Meke. I Muhamed e se tamo
skloniti u svoje vrijeme: Jesrib e postati prorokov grad (Medina),
a taj bijeg, Hidra, bit e polazite muslimanske ere (20. 9. 622).
Primjedba, ali sitna: ini se da se grad ve zvao Medina i prije Hidre.
74

To je tada preteno seljaki grad s dva arapska plemena u meusob

nom neprijateljstvu i znatnim, uglavnom trgovakim, idovskim dije
lovima. Prema ovim Muhamedova e se politika razvijati od simpatije
do nepovjerenja, pa i neprijateljstva. Molitva, dotada okrenuta prema
Jeruzalemu, otada e se vriti u smjeru Meke. Sve se to dogaa u klimi
stalnog rata: da bi preivjeli, muslimanski bjegunci pljakaju susjede,
napadaju duge karavane stanovnika Meke. Taj desetogodinji rat
omoguio je konano proroku da se u Meku vrati kao gospodar, poto
je u strahovitim tekoama esto pokazao jedinstvenu odlunost, ali
i oprez i trpeljivost.

> Kao

objavljena religija izgraena malo-pomalo poglavljima

onoga to e se zvati Kuran te rijeima i djelovima proroka islam
(podlonost Bogu) pokazuje primjernu jednostavnost.

Njegovih su pet stupova: priznavanje jednoga Boga, Alaha, iji je

izaslanik Muhamed - to je ahada; ponavljanje molitava pet puta
dnevno; post tijekom 29 ili 30 dana ramazana; davanje milostinje
siromanima; hodoae u Meku. Dihad, sveti rat, nije sastavni dio
osnovnih propisa, iako e mu uskoro pripasti vana uloga.
Vjerska simbolika islama nema misterija, iako su mnoga pitanja
sporna i otvaraju razne mogunosti sloenih interpretacija mistike.
Islamska teologija u tome nita ne zaostaje za kranskom: obje
pripremaju duhu mukotrpne putove.
U pitanju molitve prorok se inspirirao kranskom i idovskom
praksom. Sto se tie hodoaa, ostao je vjeran tradiciji Arapa i Meke.
Zadrao je stare obiaje meusobno povezanih hodoaa abi
u Meki i na brdo Arafat u blizini grada, moda stare sveanosti
proljea i jeseni, od kojih prva odgovara Blagdanu sjenica iz Starog
zavjeta. Ovi stari obiaji, iji se pravi smisao bio izgubio u dalekoj
prolosti, preneseni su na novi jezik. Muhamed je prisvojio staru
ustanovu, opravdavajui je naknadno nekom vrstom kulturne
legende: Ibrahim (Abraham) je, tvrdio je on, u svoje vrijeme, zajedno
sa sinom Ismailom (Jimaelom), pretkom Arapa, ustanovio kult svete
abe i ceremonije hodoaa. Tako se postavljalo prvenstvo islama
u odnosu na judaizam, koji je stvorio Mojsije, i na kranstvo, vezano
s Isusom. Moe li se vezivanje za Abrahama potpuno objasniti
politikim raunom, eljom za prvenstvom? Zar religije nemaju svoju
religijsku logiku? Svoje istine? To iznosi Youakim Moubarac (Abra
ham u Kuranu* 1958). Za Louisa Mossignona: Islam pozdravlja
u Abrahamu prvog muslimana, to je istinito, teoloki istinito.
* Abraham dans le Coran, 1958

75

l^B itno je razumjeti koliko religiozna vjerovanja i obiaji optereuju

ivot muslimana, nameui im strogu disciplinu. Za njega sve izvire iz
Kurana (raunajui i pravo). Vrenje vjerskih dunosti i danas je
u islamu mnogo ivlje nego u kranskim zemljama.JVe tisuu tristo
ezdeset godina, pie Louis Mossignon 1955, nae se svake godine
u A rafatu. . . oko 150.000 hodoasnika iz svih zemalja. A u nekom
selu u Egiptu razmjerno onoliko tih hodoasnika koliko ima u nekom
francuskom selu vjernika koji samo povremeno dolaze u crkvu. Pred
nost, oito, pripada islamu. Ali treba li to obavezno pripisati jaoj
vjeri? Kranstvo se moralo suoavati s unutarnjim tekoama, onima
koje proistjeu iz same civilizacije na koju se ono oslanja, poteko
ama to ih je islam dosada jedva naslutio. Zar se on ne oslanja na
drevna, arhajska drutva u kojima se vjerski obredi prenose poput
drugih drutvenih obiaja - kao i ostali ivot?

Arabija: Problem jedva urbanizirane kulture

Kakvu je zapravo ulogu u uspjehu Muhameda i irenju islama igrao
Arapski poluotok? Odgovor nije jednostavan.

Prvenstvo gradova: Muhamed je ivio g radio (ako tako moemo

rei) u gradskoj sredini, na rubu jo primitivne Arabije, u Meki.
Uspon tog grada tada je jo bio novost, a zasnovan je na karavan
skom prometu, nastao iz veza s drugim gradskim sreditima, dalekim
i stranim, do kojih su dopirali samo velika trgovina i taj trgovaki
kapitalizam stanovnika Meke koji bijae tek u zaetku
Muhamed, pratilac karavana prije objave, bez sumnje je ba
u sirijskim gradovima - vie nego u samoj Arabiji - upoznao judaistike i kranske krugove. U svakom sluaju, njegovi propisi pretpo
stavljaju gradski okvir: pozivi mujezina, zajednika molitva petkom,
fereda za ene, dostojanstvo koje se zahtijeva od vjernika i njihovih
imama (predvodnik molitava). Svemu tome trebaju svjedoci, gomila,
gradska guva.
Taj prestrogi i suvie edni ideal dolazi od isposnikih trgovaca iz
Hedasa. I u tome Islam tei vie gradskom odijelu nego seoskoj
nemarnoj vanjtini (X. de Planhol). Tako gledajui treba protumaiti
neke prorokove hadite: Za svoj se narod bojim mlijeka u kojem se
skutri avao izmeu vrhnja i pjene. Rado e ga piti i vratit e se
u pustinju, naputajui sredita u kojima se zajedniki moli. (Potcrtao
autor.) I drugi iskaz prorokov, ovog puta gledajui ralo pluga: Ovo
nikada ne ulazi u kue vjernika a da s time ne ue i sramota.
76

Ukratko, kako tvrdi i sam Kuran: Pustinjski Arapi najokorjeliji su

u neistoi i licemjerju. Gi^dQyi_^u^al^_siedita- vjere u tom
p jvq^m jsjam u, a to stanje podsjea na kransku crkvu u njezinim
poecima na Zapadu: nije li tada nevjernik seljak (franc, paysan
< paganus), poganin?

udni seljaci su ti beduini Arabije. Jo na poetku XX. st. moglo se

nai jednakih kakvih se bez sumnje i sada moe ponekad sresti u srcu
dananje Arabije.
Islamolog Robert Montagne (1893-1954) napisao je vrlo lijepu
knjigu toj pustinjskoj civilizaciji, koju bi etnolog sigurno odbio zvati
drukije nego kulturom.
I doista, nema gradova, a kad ih ima, kako su primitivni! Jesrib
u vrijeme Hidre nije ni Teba u Beotiji u doba Epaminonde! Oko tih
gradova, u dolinama koje imaju ma i najmanje vode, ivi nekoliko
seljaka sjedilaca, kmetova vezanih uz zemlju, ali malobrojnih. Veinu
?Vrapa ine nomadi, slini rojevima pela, tvorei sasvim male
drutvene skupine: patrijarhalne porodice, rodove, plemena, saveze
plemena. Ove su etikete dali dananji istraivai i predstavljaju napro
sto nain brojenja: rod ini 100 do 300 atora; pleme, 3000 ljudi, na toj
je ljestvici najvea jedinica koja ima neku vrstou. U njemu se mogu
jo odrati zamiljene i stvarne krvne veze, jedine koje beduin pri
znaje. Pleme je velika jedinica za borbu: u njemu se ivi meu
braom, roacima, tienicima. Savez je, naprotiv, krhka veza iji su
pripadnici raspreni na ogromnim razdaljinama.
Mukotrpan ivpt beduina kroz pustinje i polupustinje Arabije
mogu je samo zahvaljujui uzgoju deva. Skromna, otporna na e,
omoguuje duga putovanja od jednog panjaka do drugog. Pri pljaki
stoke (rezu) i u ratu omoguuje prijenos krmiva, mjeina vode, ita.
Tek u zadnjim trenucima konji, koje su oprezno tedjeli do tada, slue
za napad u galopu.
Svakodnevni ivot tri za travom koja bjei. S teretnom devom
i bijelom trkaom- devom tumaraju potpuni nomadi ponekad na
putanjama od po tisuu kilometara od sjevera na jug i natrag. Prema
sjeveru, na granicama zemalja Plodnog polumjeseca, izmeu Sirije
i Mezopotamije, nomadski se ivot polako gubi, postaje tromiji
u dodiru sa sjediocima. Uzgoju deva dodaje se uzgoj ovaca, koje imaju
mali raspon kretanja. Beduin koji uzgaja ovce samo je chauja, ovar.
Ispod njega, uzgajiva goveda ili bivola spada u najniu kategoriju,
kategoriju sjedilaca.
Na jugu i u sreditu Arabije nomadski ivot s uzgojem deva zadrava
istou, pretenzije na plemenitost. Ta su plemenita plemena
77

uvijek u ratu: jaa tjeraju slabija. Prenaseljena pustinja istjeruje tako

svoje ljudske vikove, a izlazak je obino na zapadnim putovima: most
Sinaja, uska vrpca Nila, nisu zapreka prema Sahari i zemljama zalaska
sunca.
Razlozi tog egzodusa prema zapadu zemljopisne su i povijesne
naravi. Zemljopisni razlozi: tople pustinje prelaze na sjeveru u hladne.
Arapi nisu pobijedili u VII. st. u Maloj Aziji jer im deve nisu bile
otporne na otre hladnoe visoravni dananje Anadolije gdje se,
naprotiv, prilagoava deva iz Baktrije. Sahara je, naprotiv, produe
tak pustinje Arabije s onu stranu jarka Crvenog mora. Povijesni
razlozi: te sjeverne pustinje srednje Azije imaju vlastite nomade,
vlastite dvogrbe deve, konje i konjanike, vlastita snana migracijska
kretanja. To zasigurno nisu prazni prostori gdje bi se lako moglo
naseliti.
Beduinska Arabija stavila je u slubu islama svoju izuzetnu borbenu
mo, iako ne bez oklijevanja. Nomadi se nisu obratili od danas do
sutra. I dalje e ostati svadljivi, nestalni. U osvojenoj panjolskoj,
u vrijeme kalifa Omejida, ponovo e se rasplamsati svae izmeu
stranaka Jemena i Qaisa, na tisue milja daleko od zemalja gdje su
nastale raspre.
Uostalom, kad je prorok umro, pobunili su se svi nomadi koji su bili
prividno podloni. Represija je dugo trajala, a Muhamedov nasljed
nik, kalif Omar (634-644) nije naao drugog naina za rjeenje tih
paklenih svaa nego da konjanike i vodie deva poalje u diihad: to je
istovremeno bio nain da ih udalji iz Arabije i da izbjegne plemenske
kavge.
Tako su beduini donijeli prve pobjede islamu. Treba zamisliti put
koji su prevalili ti minijaturni narodi na nepreglednim putanjama,
njihove pratnje, atore od devine i kozje dlake, kako sa sobom nose
sve svoje navike, obiaje, oholost, duboku elju pastira da ostanu
pastiri, prezir prema zaguljivom ivotu sjedilakog stanovnitva.
Nepregledni prostor koji e muslimansko osvajanje ispuniti prema
zapadu bit e upravo zasut ovim elementom. Oni se svugdje udomauju, a s njima i njihov jezik, folklor, mane i vrline; meu ovim
posljednjima u prvom je redu strasni smisao za gostoprimstvo, odlika
koja krasi cijeli islam.
Poznat je tako trag tumaranje plemena Beni Hillal: krenuvi s juga
iz Hedaza u VII. stoljeu, slabo ive u Gornjem Egiptu oko 978,
sruuju se u Sjevernu Afriku u XI. stoljeu poput najezde skakavaca;
zatim e ih u XII. stoljeu savladati Berberi (bitka kod Setifa 1151)
i tada e se raspriti po itavom Magrebu. Njihova epopeja ivi i danas
u folkloru, od pustinje Transjordanije do Biskre i do Port Etiennea
u Mauretaniji.

78

Civilizacija i kulture u islamskom svijetu: uloga arapskih ple) mena privlai panju nainom kojim je islam, ta uskoro tako profinjena
'jivilizacija, temeljio redom skoro sve svoje uspjehe na ivoj sili ratnikih
kultura, primitivnih naroda koje je svaki put asimilirao i brzo civili
zirao.
Arapska plemena osigurala su mu tijekom prvog stoljea prvi
uspjeh. Zatim je uz pomo grubih sjevernoafrikih gortaka, Berbera,
islam osvojio panjolsku i izgradio Egipat Fatimida. I konano se
posluio tursko-mongolskim nomadima koje je naao na svojim grani
cama, skoro kod kue, u Srednjoj Aziji, znajui ih islamizirati. Ve od
X. st. turski plaenici sainjavaju glavninu vojske bagdadskih kalifa,
a oni su uostalom sjajni vojnici, izvanredni strijelci i konjanici.
Jahiz, veliki arapski pisac iz IX. st. ruga se pomalo tim grubijanima
u njihovom nezaboravnom portretu. Ali povijest e se jo jednom
ponoviti: siromani e se obogatiti, nomadi postati graanima i potru
diti se da dokau kako je ponekad kratak put od sluge do gospodara.
Jueranji plaenici postat e sutradan gospodari, a Turci Selduci
i Osmanlije bit e novi vladari islama. Zapad e osmanlijskim suvere
nima dati naslov Veliki gospodar ili Veliki Turin kad osvojenje
Konstantinopola 1453. (koji e postati glavni grad carstva), defini
tivno utvrdi njihovu mo.
Moda je zakon sudbine da islam privue, upotrijebi primitivne
narode koji okruuju ili presijecaju njegovo podruje, ali i da podlegne
pod teinom njihove silovitosti. Sve se zatim smiruje i zarasta. Primi
tivni, a korisni svadljivac gubi se u svemonom urbanom ivotu
islama.

79

D R U G O P O G L A V L JE

TO NAS UI ZEMLJOPIS
Islam obuhvaa niz meusobno povezanih prostora koji se na
rubovima znatno razlikuju, budui da islam nije imao i nema ni sada
mirnu povijest.
Meutim, te razlike (u usporedbi s cjelinom tog ogromnog pro
stora) ostaju relativne. Nepregledna islamska pozornica pokazuje
uglavnom izrazitu postojanost. Prua se kao niz stvarnosti i obja
njenja.

Islamske zemlje i mora

Karte pokazuju ono to je glavno. Prikazali smo predjele koje je
islam zauzimao a zatim napustio, uvijek suprotstavljen stranim
i suparnikim civilizacijama. Nasuprot Zapadu: Sicilija, Iberski polu
otok, Septimanija, juna Italija, zapadno Sredozemlje. Kreta, Balkan,
nasuprot istonoj Evropi, uglavnom pravoslavnom kranstvu; sredi
nja nizina Inda i Ganga, sjeverni i srednji Dekan, nasuprot hinduisti
kom svijetu.
Dananja podruja islama, ona kojima je oduvijek ili bar odavno
vladao, jo su uvijek ogromna. Nisu uvijek ba bogata; prostiru se od
Maroka i.atlantskog dijela Sahare do Kine i Insulindije, oTDakara
do Dakarte kako kae naslov jedne novije knjige.
U tom nabrajanju ne smijema zaboravitiogromna morska
podruja, neko vie ili manje koritena a danas skoro uvijek'izvan
domaaja muslimanskih drava osim uskih obalnih rubova. More
pripada onome tko njime plovi, a danas vie praktiki i nema musli
manske mornarice. Nekada to nije bilo tako na Sredozemlju, Crve-

80

nom moru,
moru, i naroito Indij
skom oceanu: zahvaljujui izmjeni monsuna, iva plovidba odravala
je dugoznaajne razmjene u korist arapskih jedrenjaka, zvanih butra,
tih laa ije su daske spojene pomou uadi od palminih vlakana
i u ijoj se izgradnji nije koristio ni jedan avao. Ve od IX. st. ovi
jedrenjaci stiu do Kantona. Vasco da Gama e ih goniti i pljakati
1498. Meutim, ni Portugalci ni kasnije Nizozemci ili Englezi nee ih
istisnuti iz jeftine trgovine u Indijskom oceanu. Tek e ih krajem XX.
stoljea istisnuti parobrodi.
Tako je ta pomorska epopeja bila dugog daha. Staru slavu islama ne
ine samo podvizi njegovih konjanika, nego i pomoraca. Simbol im je
Sindbad Pomorac.

Prvenstvo Sredozemlja: na Sredozemlju se odigrala glavnina tog

velikog Podviga.
Sindbad pria lutanjima, ali kroz zabljesnutost, divote, katastrofe
Indijskog oceana. No, ako se ne varamo, pomorska, ak svjetska
sudbina islama odluena je na Sredozemlju. Tamo e najprije pobije
diti, zatim se ogoreno boriti i konano podlei.
islama nalazilo se, uz Siriju, Egipat,
Perziju^sjevernu Afriku i panjolsku, i gotovo itavo Sredozemlje. Ova
pobjeda bila bi zapeaena da su se muslimani, ukotvljeni na Kreti
od 825, tamo i zadrali; no Bizant je 961. ponovo osvojio tu vanu
predstrau, a odrao se i na Cipru i Rodu, zadrao kljueve putova
koji vode u Egejsko more.
To je dakle neuspjeh, polovian neuspjeh na istoku: Bizant e
zadrati to more posuto otocima i oko Balkana veliko Crno more
i Jadran, taj talijanski put koji e koristiti prvi, skromni uspjesi
Venecije: to je put prijevoznika drveta, soli, ita za raun prebogatog
Bizanta.
Meutim, drugi, zapadni dio Sredozemlja pao je u ruke pomoraca
Egipta, sjeverne Afrike, panjolske, koji su svi preli pod zeleni barjak.
Kao to su Andaluani bili osvojili Kretu 825, Tuniani su od 827. do
902. drali Siciliju. Otok je tada doivio sjajan uspon. On je bio ivo
srce saracenskog Sredozemlja, s Palermom, njegovim najljepim
urbanim dostignuem, usred Zlatne koljke koju tada navodnjavanje
pretvara u rajski vrt.
Muslimani su se nali i na raznim dijelovima Korzike i Sardinije,
nakratko i u Provansi; prijete Rimu, vrijeaju ga, iskrcavaju se kako
im se svia na uu Tibra. vrsto su ukotvljeni na Balearima, otoju
bitnom za veze zapadnog Sredozemlja, postaji koja omoguava
izravnu plovidbu od panjolske do Sicilije.
6 Civilizacije kroz povijest

81

To more koje je donosilo bogatstva odjednom prelazi u slubu

islama: njime rastu i diu primorski gradovi: Aleksandrija (ve tada
podrunica ogromne unutranje metropole, Kaira), Palemuv-Tunis
(uz rub mora, kao da se oprezno povukao). I drugi gradovi rastu ili se
ponovo raaju: Bejaia s oblinjim umama, neophodnim za brodo
gradnju, Alir, Oran, oba jo skromna grada, ivahna panjolska luka
Almeria i, na Guadalquiviru (velikoj rijeci), iva metropola nasuprot
Atlantiku, Sevilla.
Ovaj e procvat trajati dulje od jednog stoljea. Bez sumnje, islam
se tu rano susree Transkim gusarima: sudbina je bogatih da slue
kao plijen i kunja siromanima. Suprotno kasnijem stanju koje e se
uvrijeiti, u X. st. bogata je musliman, a gusar kranin. Amalfi, Pisa,
Genova pravi su osinjaci. Sve se kvari i preokree kad Normani
zauzmu Siciliju (1060-1091). Njihove brze lae napadaju i musliman
ske jedrenjake. Osvojenje Sicilije prvi je proboj u pomorski monopol
nevjernika.
Zbog toga dolazi do guenja, postepenog zatvaranja, nelagode koja
se rano osjea na cijelom muslimanskom jezeru. Oko 1080, u vri
jeme Cida Campeadora, pred dolazak Almoravida (koji stiu iz
Sudana i sjeverne Afrike u pomo muslimanskoj panjolskoj 1085),
jedan arapski pjesnik sa Sicilije oklijeva prihvatiti ponudu da doe
u panjolsku, unato nagradi od 50 zlatnih dinara koje mu nudi kralj
Toleda, Motamid: Ne udite se to mi je glava posijedila od tuge,
udite se to mi oi nisu pobijelile! More pripada kranima, brodovi
njime plove izlaui se velikim opasnostima, samo vrsto tlo pripada
Arapima! Kakve li odmazde ve tada!
Kriarski ratovi koji uskoro zapoinju (1095-1270) omoguit e
brodovlju talijanskih gradova oslobaanja Unutarnjeg mora, zajedno
s bizantskim prostorom. Veliki klasini dogaaji (osvojenje Jeruza
lema 1099, osnivanje drava Svete zemlje, latinsko osvajanje Konstantinopola 1204. poslije poznatog skretanja 4. kriarskog pohoda) ne
smiju nam sakriti ovu drugu stvarnost: osvajanje-pomorskog i trgova
kog prostora Sredozemlja. Premda 1291. s gubitkom (Akko)
kranstvo gubi i zadnje vano uporite u Aziji, ipak zadrava ne
ospornu premo na cijelom Sredozemlju.
Islam e uzvratiti tek dva stoljea kasnije. Turci Osmanlije pokuat
e tada preoteti pomorsku premo. Kad pobijede u Prevesi 1538.
zamalo da im ne pripadne Sredozemlje, ali strani poraz kod Lepanta
1571. gotovo odmah e zaustaviti tu promjenu sree koja je bila
usmjerena samo na vojnu nadmo. Turska je mornarica oduvijek
sasvim slaba, s brodovima za prijevoz (uglavnom grkim i ogranienim
na promet izmeu Istanbula, Crnog mora i Egipta) nasuprot brojnom
brodovlju Venecije, Genove, Firence. . .

82

Kasnije e doi do dugog djelovanja muslimanskih gusara, meu

kojima su naroito slavni alirski. Meutim, Sjevernoafrikanci nikada
nisu imali trgovakog brodovlja.
Tako su se na Sredozemlju izmjenjivale slava i katastrofe. U Indij
skom oceanu vremena su mirnije tekla do dolaska Portugalaca 1498,
poslije oplovljavanja Rta Dobre Nade. Otada je islam zaobien,
uhvaen s lea.

Esejist Essad s pravom kae: Islamjepustinja, ali ta pustinja,

ili bolje, skup pustinja, s jedne strane smjetenaje izmeu dvije plovidbe,
dva morska prostranstva: Sredozemlja i Indijskog oceana; s druge strane
smjestio se izmeu tri guste skupine ljudi: Dalekog istoka, Evrope i crne
Afrike.
prije svega prijelazni kontinent koji meusobno povezuje
ta ogromna prostranstva.
Naravno, od Atlantika do sibirskih uma i sjeverne Kine ima
razliitih pustinja: vrue pustinje juga razlikuju se od hladnih pustinja
sjevera: prve su podruje jednogrbe deve, druge podruje dvogrbe ili
prave deve. Ova dva podruja dijeli otprilike crta povuena od
Kaspijskog mora do ua Inda.
Nema, naravno, pustinje koja nema svoje obale, svoje sahele
sjedilakog stanovnitva, stepe i oaze u kojima ralo i motika sjedilaca
mogu uzgajati i uzgajaju neke kulture. U tim starim civiliziranim,
rajskim zemljama ima ak rijenih oaza Nila, Tigrisa, Eufrata, Inda,
Amu i Sir Darje, postoje odlina tla, ali rijetka i odavno obraivana,
tako da su, istina, esto istroena.|~Zl)og klime su esto nepostojana',
pretjerano osjetljiva na najmanju ljudsku greku ili prirodnu nepo
godu. Invazija, dugi rat, jake kie, opasna prenaseljenost dovode do
ruba propasti velika poljoprivredna podruja u pravom smislu rijei:
pustinja je progutala, pokopala sela i gradove...
Islam tako ugrauje u svoju sudbinu mnogobrojne krhkosti na
kojima poiva. Pregolemi gradovi, napueni trgovinom, preuska
poljoprivredna podruja, uvijek ugroena civilizacija u znaku su
neprestanih potekoaj[ To jasno pokazuje dananja karta njegovog
stanovnitva: islam se sastoji od nekoliko podruja guste naseljenosti
s ogromnim prazninama meu njima. Ni domiljatost hidraulikih
gradnji, ni uspjesi dry farming-a, uzgoja na suhom tlu, ni zduni rad
strpljivih i skromnih seljaka, ni uzgoj stabala tako sjajno prilagoenih
kao to su maslina i datuljna palma, ne uspijevaju osigurati islamu
ivot sigurne svakodnevice, a kamoli obilja: svako je obilje u njemu
trenutno - ili u. iznimnom znaku raskoi, osim kad je povlastica
pojedinog grada.

83

Takav je sluajJMeke, paradoksalan samo na prvi pogled, s ogrom

nim bogatstvirrta koja joj donosi priljev hodoasnika. Tamo je sve
mogue, udesno mogue. 1326. je Ibn Batuta, najvei od svih arap
skih putopisaca, opjevao njeno izobilje, izvrstan tek masnog mesa,
vrsnost voa, groa, smokava, bresaka, datulja kojima nema ravnih
u cijelom svijetu, neusporedive dinje. . . I zakljuuje: Jednom
rijeju, svi trgovaki predmeti koje nalazimo razasute po raznim
krajevima skupljeni su u ovom gradu. Drugdje je glad neizbjeni
pratilac. Znam zatvoriti glad u nabore svoje utrobe, kae jedan
arapski pjesnik, kao to spretna prelja vrsto dri ice koje uvijaju
njezini prsti. A pratilac Muhameda, Abu Horaira, kae proroku:
Otiao je s ovog donjeg svijeta a da se nikada nije nasitio jemenoga
kruha...
Posljedice je lako uoiti. Njihov je obini ishod uspostavljanje
iskljuivog pastirskog, nomadskog ivota, koji poprima razliite
oblike to smo ih spomenuli govorei Arabiji. Ista slika moe se
primijeniti, mutatis mutandis, na itavo pustinjsko podruje na kojem
je islam osuen da ivi. To su odrednice sile. esto su bez milosti
slikali portret beduina kao primitivca, usprkos njegovom plemstvu.
Kao to on ne razumije sjedioce, oni mu obino uzvraaju istom
mjerom. Islamolog Jacques Berque pie s razlogom: Kako je lijep
ovaj tako esto kueni beduin! Da, to je divan uzorak ljudske
animalnosti. Meutim, za islam je on suradnik kojeg je teko ukrotiti,
voditi! Ali ipak suradnik, orue, jer bez njega...
Meutim,.bijedniivot koji ga okruuje i zarobljava oteava ono to
bismo danas nazvali drutvenim napredovanjem, tim vie to se ono
ne moe izvriti bez prilagodbe sjedilatvu, ega se grozi. To su
u velikim razmjerima poduzele mnoge muslimanske drave. Osmanlijsko Carstvo je u tome uspjelo ve od XVI. st, milom ili silom,
istovremeno u azijskoj i evropskoj Turskoj, postavljajui posvuda
kolonije svojih , nomada. Ovaj neumitni nomadski ivot i nje
gova zatvorena kultura znak su oitog determinizma. Tu je ovjek
zarobljenik svog odgovora, da se vratimo na rijei Amolda beea.

Kao civilizacija kojoj manjkaju ljudi, islam je nekad bio primoran

da koristi ljude kakve je nalazio na dohvat ruke. Kronina nestaica ljudi
bila je jedan od oblika njegovog iskonskog siromatva.
Danas, kako emo vidjeti, ima ih previe: 365 do 400 milijuna,
sedmina ili osmina ovjeanstva, to je mnogo, jako mnogo, s obzirom
na njegove izvore.
Ali neko, u vrijeme svog procvata, islam je imao oko 30 do najvie
50 milijunaJjudi, prema 300 do 500 milijuna stanovnika svijeta. A to je

84

malo, jer ako vrlo globalno razmjeri ostaju isti, oito je da je islam
tada imao mnogo tee zadatke nego danas. On tada vodi (prije otkria
Amerike) ukupnu povijest ovog planeta koji ini stari svijet (Evropa,
Azija, Afrika).
Odatle toliko golemih zadaa: vladanje, trgovina, rat, vojni nadzor.
Da bi ih uspjeno izvrio, islam je morao posvuda prihvaati ljude
kakve je nalazio, s trpeljivou kakvu Zapad, demografski bogat, nije
nikad upoznao. tome ih je morao traiti izvan svojih granica,
svugdje, s upornou koja klasini islam ini primjernom robovlasni
kom civilizacijom.
To beskrajno, neprekidno snabdijevanje dugo je podravalo pot
hvate islamskog svijeta. Sve su susjedne zemlje, jedna po jedna, platile
svoj danak: evropski krani koje bi muslimani sami uhvatili na kopnu
ili na moru, ili ih nekako kupili (kao slavenski ratni zarobljenici koje
su u IX. st. prodavali idovski trgovci iz Verduna); afriki crnci,
Abesinci, Indijci, siromani Turci i Slaveni, stanovnici Kavkaza.
U XVI. st. Krimski Tatari koji u svojim napadima hvataju Ruse,
snabdijevaju robljem turski Istanbul.
Ovi robovi ponekad izvanredno uspijevaju. Tako egipatski Mameluci, koji e prigrabiti vlast u trenutku neuspjeha kriarskog rata
svetog Luja (1250): odgojeni kao robovi ratnici, veinom turskog ili
kavkaskog porijekla, vladat e Egiptom s odreenim uspjehom do
otomanskog osvajanja 1517, koje ih nee udaljiti. Napoleon e ih
sresti u bici kod piramida. Mameluci su skorojevii, pie jedan
dananji povjesniar, ali oni nemaju njihovu niskost. Turski janji
ari, takoer poznati, slie im po mnogo emu.
U stvari, svaki muslimanski grad ima svoje etvrti s razliitim
rasama, vjerama, jezicima. 1651, za vrijeme jedne pobune u palai
otomanskog padiaha prokletstvo Babilona pogodilo je u Saroju
Ioglane (sultanove paeve i asnike) i oduzelo im mo. U svom
uzbuenju ljudi su zaboravili umjetno naueni osmanlijski govor i
zauene ui svjedoka, pie Paul Ricaut 1668, bile su zbunjene
bukom glasova i razliitih jezika. Jedni su dozivali na gruzijskom,
drugi na albanskom, bosanskom, mingrelijskom turskom ili talijan
skom. Lijep primjer meu tolikim drugima (sjetimo se turskih gusara
u Aliru)!

Meukontinent ili prostor u pokretu: gradovi

Siromaan, islam ne bi bio nita bez putevajcoje mu, presijecajui
njegov pustinjski prostor, daju duha Livosti. Putevi ine njegovo
bogatstvo, razlog postojanja i civilizaciju. Stoljeima je zahvaljujui
njima zauzimao prevladavajuu ulogu.
85

Do otkria Amerike nadvisuje Stari svijet, ravna u stvari njegovom

svjetskom povijeu. Da ponovimo, samo on povezuje^ve4ike4culturne prostore na koje je razdijeljen Stari svijet: Daleki istok, Evropa,
crna Afrika. Ne moe pipci nita s im se on ne suglasi, ili bar ne
zamiri. On je posrednik.

Brodovi, karavane i trgovci: ma koliko se ponekad inio tekim

njegov politiki poloaj - a esto je takav i bio - islam ostaje geografski
korisnik nunih prolaza

Jasno, on nije ni uvijek svjestan ni uvijek potpuni gospodar tog

posebnog poloaja. Tako je islam, nasuprot hladnim pustinjama
Azije, rtva krhkosti svoje slabo uvrene, marginalne vladavine nad
vrlo nemirnim nomadskim stanovnitvom. Muslimanski Turkestan,
niz oaza, podruje je predstraa, a nikad uspjenih obrana. Doista je
nemogue presjei turkmenskim i mongolskim Turcima put od Aralskog do Kaspijskog i Crnog mora. Najsnaniji od tih nomada doprijet
e do Irana, ugroziti, Bagdad. . . pogledajte na karti strano rasulo
koje e za Istok znaiti provala Mongola u XIII. st.
Meutim, islam e stoljeima jedini prevoziti sudansko zlato i crne
robove Sredozemlju, te svilu, papar, zaine, bisere Dalekog istoka
prema Evropi. U Aziji i Africi trgovina s Levantom pripada njemu.
Ona prelazi u ruke talijanskih trgovaca tek od Aleksandrije, ili Alepa,
Bejruta ili Tripolija u Siriji.
Islam je dakle u pravom smislu pokreta, prolaza to
podrazumijeva daTeke plovidbe i bujni karavanski promet razvijen
u prvom redu izmeu Indijskog oceana i Sredozemlja. Uveden je i od
Crnog mora do Kine i Indije, djelotvoran i izmeu zemalja Crne
i Sjeverne Afrike.
Unato postojanju slonova na Istoku, te konja i magaraca posvuda,
te karavane su u prvom redu karavane deva. Teretna deva moe
prenijeti i do trista kilograma korisnog tereta. Kako karavana okuplja
katkad 5 do 6000 deva, njezin se ukupni kapacitet moe usporediti
s obujmom jako velikog teretnog jedrenjaka.
Karavana se kree poput vojske: s vodom, tabom, strogim pravi
lima, obaveznim postajama, ritualnim mjerama opreza protiv nomad
skih pljakaa s kojima je razumno sklapati sporazume. Du puta ona
na utvrenim razmacima svakoga dana putovanja (osim usred pusti
nje) nailazi na ogromne konake za karavane ili hanove za djelomini
smjetaj ivotinja i ljudi. To su karavanska pristanita. Nema nijednog
evropskog putopisca a da nije opisao te divovske prostorije i njihovu
kakvu-takvu udobnost. Neki su preivjeli do danas, poput divnih
alepskih hanova.
86

Taj se karavanski sustav ne moe bez goleme polukapitalistike

organizacije uskladiti s plovidbom. Islam ima svoje trgovce (musli
mane i nemuslimane). Sluaj je sauvao pisma idovskih trgovaca iz
Kaira jo iz vremena prvoga kriarskog rata (1095-1099): ona otkri
vaju poznavanje svih kreditnih sredstava i plaanja, kao i svih oblika
trgovakih udruivanja (nee ih kasnije izmisliti Italija, kao to se
olako zamiljalo). Ona svjedoe trgovini na daljinu: koralji idu iz
Sjeverne Afrike u Indiju; robovi se kupuju u Etiopiji; eljezo se
doprema iz Indije, zajedno s paprom i mirodijama. Sve to pretpostav
lja velik promet novca, robe i ljudi.
Zato se ne treba uditi za ono vrijeme udesno zamanim putova
njima arapskih putnika. Sam islam, koji je pokret i ivi od pokreta,
navodi na njih. Ibn Batuta, Marokanac roen u Tangeru 1304, a ve
1325-1349. obiao svijet (Egipat, Arabiju, donju Volgu, Afgani
stan, Indiju, Kinu), stigao je 1352. u zemlju crnaca i na obalu Nigera,
gdje e se uostalom tuiti da Sudanci, iako su muslimani, ne pokazuju
dostatan obzir prema bijelcima. U Sidjilmasi, zlatnom gradu,
susree, dodue s uenjem, svog sunarodnjaka iz Ceute, brata nekog
Al-Bukria to ga je upoznao u Kini. . . Islam tog vremena pun je
takvih iskorijenjenih putnika, koje muslimansko gostoprimstvo (slino
ruskom) neizostavno prima, od Atlantskog do Tihog oceana.

Ta bi kretanja bila nezamisliva bezjnonih gradova kojih je islam

naravno pun. Oni su pokretai koji omoguuju to neizmjerno kruenje.
Jer sve prolazi kroz njih: roba, teretne ivotinje, ljudi, pa i najvred
nija kulturna dobra. . . ovim posljednjima, na putu u Evropu,
mogla bi se sastaviti poasna lista (raznorodna i nikad dovrena):
biljke iz dalekih krajeva (eerna trska, pamuk), dudov svilac, papir,
kompas, indijske brojke (zvane arapskima), (moda) barut i - zajedno
s jednom posebnom, uvenom medicinom - klice najstranijih epidemijskih bolesti iz Kine i Indije, domovina kolere i kuge...
Sve u svemu, svi s gradovi slini. Ulice su im uske, obino strme da
bi ih kia sama prala. Tako su uske da se esto dva natovarena
magarca ne mogu mimoii. Sa sedam lakata irinom koju predvia
jedan prorokov hadit, to bi mimoilaenje jo bilo mogue. Ali kue
lako zadiru u kolnik - a pravo se tome samo teoretski opire; uostalom,
esto imaju izboeni dio, kao i srednjovjekovne kue na Zapadu. To
se moe objasniti ako se sjetimo da islarn zabranjuje (uz iznimke kao
u Meki, Dedi, njezinoj lui, i Kairu) kue na kat, kao po sebi
odvratan znak oholosti vlasnika.
S obzirom na nered, odsutnost gradske uprave, im u gradu nastane
ozbiljniji demografski rast, te niske kue raire se na svom prostoru,
sabiju jedne na druge, gomilaju se.

87

Thevenot, Francuz udio se 1657. to nema u Kairu lijepe ulice,

nego bezbroj uliica koje krue i skreu, po emu se vidi da su sve
kue Izgraenebez plana u ia svatko zauzima sve prostore koji mu se
svide za gradnju, ne vodei rauna zatvara li time neki prolaz. Jedan
drugi Francuz, Volney, opisuje sto godina kasnije (1782) te iste ulice:
Kako nisu poploane, mnotvo ljudi, deva, magaraca, pasa to se
u njima guraju podiu neugodnu prainu; vlasnici esto polijevaju pred
svojim vratima; umjesto praine stvara se blato i smrdljiva isparavanja. Nasuprot uobiajenim navikama na istoku, kue su na dva-tri
kata, a zavravaju poploanom ili glinenom terasom: veina ih je od
zemlje ili loe peene opeke, ostale su od mekoga kamena lijepog zrna
koji se vadi u oblinjem brdu Mokatam; sve te kue slie na zatvore,
jer nemaju prozora na ulicu... Istu sliku daju Istanbulu sredinom
XIX. st.: ne samo kola ve i konji teko mogu proi. Ulica Divana,
najira u to vrijeme, nije prelazila 2,5 do 3 metra na nekim mjestima.
Sve je to uglavnom tono. Meutim, u XI. st. Kairo je imao kue od
7 do 12 katova; Samara u IX. st. ima ravnu aveniju dugu nekoliko
kilometara, iroku 50 do 100 metara. To su iznimke koje potvruju
pravilo!
Ma kako uska bila, ulica je u muslimanskom svijetu uvijek puna
ivosti, ona je mjesto okupljanja, naroito za narod, koji je otvoren.
Ona je glavna _arterij a . . . tamo se skupljaju pripovjedai, pjevai,
krotitelji zmija, lakrdijai, nadrilijenici, arlatani, brijai, svi ti pri
padnici zanata jako sumnjivih uiteljima vjerskog prava i moralistima
islama. Skupljaju se i djeca sa svojim ponekad silovitim igram a...
Uz ulino saobraanje postoji i pogodnost saobraanja preko terasa,
to je namijenjeno enama.
Nered, dakle. No on nikad ne iskljuuje cjeloviti plan, ve zato to
je povezan sa samim strukturama grada i sa ivotom njegovih stanov
nika. U sredini, velika damija s tjednom propovijedi u koju se sve
stjee i od koje se sve_yraa^kao da j srce (J.Berque). U blizini
bazar, tj. trgovaka etvrt sa "svojim ulicama duana (sukovima)
i konaitima koja su i skladita robe i javne kupelji, izrasla i odrala
se usprkos brojnim osudama koje su izazvala. Zanatlije _su koncen
trino rasporeeni od velike damije: najprije proizvoai i prodavai
mirisa i tamjana, zatim duani koji prodaju tkanine i pokrivae, nakit,
prehrambene trgovine i konano najmanje plemeniti zanati: koari,
postolari, kovai, lonari, sedlari, bojadisari. . . Kad se naie na njih
znai da smo na kraju grada. Svako takvo staleko mjesto odreeno je
u naelu jednom za svagda. Isto se tako, u naelu, vladareva etvrt
(maghzen) nalazi na rubu grada, zatiena od narodnih pobuna i izne
naenja. Pokraj nje, pod vladarevom zatitom, nalazi se idovska
etvrt, mellah. Ovom mozaiku treba dodati veliko arenilo raskonih
88

stambenih etvrti, podijeljenih po etnikim skupinama i religijama (u

Antiohiji bilo je 45 etvrti). Grad je skup naselja koja ive pod
pritiskom straha od pokolja., Vidimo da rasnu segregaciju nigdje nije
stvorila zapadnjaka kolonizacija, iako je nigdje nije ni ukinula.
Ova krutost ispod prividnog nereda jo je pojaana time to su
gradovi ograeni zidinama s raskonim vratima, opkoljeni ogromnim
grobljima u koja e urbana izgradnja teko zadirati. Danas potrebni
promet kola i automobila prisiljava na promjene koje su esto bez
prave mjere. Za jedne takve groznice irenja Istanbul se zadnjih
godina preobrazio u nevjerojatno gradilite: kue su presjeene
popola a njihova unutranja vrata otvaraju se u bezdan, na novu
glavnu ulicu izbijaju sporedne ulice strme kao ledenjake doline,
uma cijevi ostala u zraku poslije naglog ruenja...
Ako je i istina da muslimanski gradovi nisu imali ni politikih
sloboda ni smisla za arhitektonski red kakve su naselja na Zapadu
nastojala stei im bi se dovoljno razvila, ipak su imali sve funkcije
koje ine jedan grad, pa ak i svoje uvijek konformistiko graanstvo,
kao i gomile siromaha, bijednih zanatlija, lupea, koji svi ive od
bogatakih mrvica. Pa i ivot rafiniranih slojeva, slobodniji nego
kod drugih, ija su zadovoljstva izgledala istuncima nepodnoljivo
izopaena. Zahvaljujui kolama uz damije, medresama, kao i sveui
litima, oni su tvrave duha. Konano, oni stalno privlae okolne
seljake koje pripitomljuju i krote po starim pravilima igre, nepromje
njivim otkad je gradova i sela. Nema na svijetu bia kojima je
potrebnije da budu popravljeni, jer oni su lupei, rasipnici, zloinci
- kae jedan stanovnik Seville, mislei sigurno na beskrajne svae do
kojih dolazi na gradskim vratima ili na samim trnicama sa seoskim
prodavaima stoke, mesa ili koa, ueglog maslaca, patuljastih palmi,
zelene trave ili graka. No nema straha: oprez i lukavost graana
osveuje se deseterostruko. Lopov biva pokraden bez ikakva obzira,
jer islamski graanin, jo vie nego zapadnjaki, vrsto dri u svojim
rukama seoski svijet, naroito grub, koji mu je na vratima; tako
Damask postupa s oblinjim seljacima iz Gute i gortacima iz Djebel
Druza; tako gusarski Alir sa seljacima Fahsa, Mitidje i Kabilskih
planina; tako postupaju u svilu odjeveni graani Granade s jadnim
seljacima, obuenim u pamuk, iz oblinjih planina.
Ali ponovimo, to su obiljeja svih gradova. Izvornost muslimanskih
naselja u odnosu na Zapad bila bi, s jedne strane, njihovo rano
pojavljivanje, a s druge, njihove izvanredne dimenzije. Ne bi smjela
uditi vanost islamskih gradova: ona dolazi od same biti te civiliza
cije. Gradovi, ceste, brodovi, karavane, hodoaa, sve to ini jedno:
to su zrake pokreta, silnice muslimanskog ivota kojima rado
govori Louis M^ssignon.

89

T R E E P O G L A V L JE

SJAJ I UZM AK ISLAMA

(VIII-XVIII. STOLJEE)
Vrhunac sjaja islama dostignut je izmeu VIII. i XIL stoljea.
U tome se svi slau. Meutim, od kada raunati propadanje? Ako
prihvatite esto objanjenje, odsudno povlaenje zapoelo je ve
u XIII. stoljeu. No to znai mijeati dvije vrlo razliite stvari: kraj
prevlasti i kraj civilizacije.
U XII. stoljeu islam je oigledno izgubio svoj vodei poloaj. Ali
opasno zaostajanje za njega je poelo tek u XVIII. tj. po sporom
mjerilu civilizacija, tek nedavno. On dijehjudbinu mnogih naroda,
danas nazvanih nerazvijenima jer su propustili industrijsku revoluciju,
prvu revoluciju sposobnu da unaprijedi svijet udesnom brzinom
stroja.
Uslijed tog oitog neuspjeha islam nije odumro kao civilizacija.
Samo kasni dva stoljea za Evropom, ali koja dva stoljea!

Islamska civilizacija ne pojavljuje se prije VIII. ili IX. stoljea

Islam se rodio u nekoliko godina, godina koje su bile potrebne
Arapima da osvoje jedno carstvo. Ali islamska civilizacija proizala je
iz stapanja tog carstva s drevnim civilizacijama. A za to je trebalo
mnogo godina, zapravo mnogo ljudskih narataja.

Malo obraenja, mnogo podanika: prvi ciklus osvajanja, arapski

ciklus, stvorio je carstvo, dravu, ali ne i civilizaciju.
90

U poetku arapski osvaja nije teio irenju vjere, ak naprotiv.

Samo je iskoritavao stare civilizacije koje su mu dopale aka: Perziju,
Siriju, Egipat, Afriku (tj. rimsku Afriku, Ifriqya, kako su je zvali
Arapi, koja obuhvaa dananji Tunis), panjolsku (tj. Andaluziju, alAndalus). Ako bi krani pokuali prijei na islam, osudili bi ih na
bievanje. Jer poreze su plaali samo nemuslimani: zato da novi
gospodari tako smanje svoje prihode?
Stanovnitvo zaposjednutih zemalja... zadrava svoj nain ivota
bez zlostavljanja... ali s njima se postupa kao s nekom boljom stokom
na koju se pazi jer plaa najvei dio poreza. (Gaston Wiet)
Tako e biti za etiri prva Muhamedova nasljednika, dobro usmje
rena kalifa (632-660) (kalif znai nasljednik, namjesnik, zamjenik
upravljaa, prema razliitim tumaenjima), zatim za vladavine kalifa
Omejida (660-750) koji e postaviti svoju prijestolnicu u Damasku. Za
vrijeme tih neprekidnih ratova nikada ili gotovo nikada nisu vjerski
razlozi bili u prvom planu. Tako je i s Bizantom rat politike a ne
vjerske naravi. tovie, u osvojenim zemljama uprava ostaje u rukama
domorodaca, pie se i dalje bilo na grkom^ bila na jeziku pehlevi
(srednjo + perzijski). Konano, i sama je umjetnost nadahnuta helenizmom, ak i u gradnji damija. Unutarnja dvorita, redovi stupova
i lukova, kupole, oponaaju bizantski uzor. Samo je minaret, iako
podsjea na zvonike, izvoran i namijenjen mujezinovu pozivu na
molitvu.

Prekretnica Abasida: tek sredinom VII. stoljea nastaju presudne

promjene u smjeru velikog politikog, drutvenog a uskoro i kulturnog
preokreta kad kalifat dopada dinastiji Abasida i kad njihov crni barjak
zamijeni bijeli barjak Omejida.

Tada muslimanski svijet skree malo istonije i udaljava se malo od

Sredozemlja koje ga je dotada fasciniralo. Pod novim se kalifima
prijestolnica premjeta iz Damaska u Bagdad, to e doprinijeti
masovnom usponu Iranaca i drugih tienika i pokorenih naroda.
Tako zavrava vladavina istokrvnih Arapa koja je trajala najvie
jedno stoljee, vrijeme triju ili etiriju sjajnih narataja, toliko da
njihova superiorna kasta ratnika propadne u uiciipa bogatstva
i raskoi, u zadovoljstvima civilizacije. toj e civilizaciji kasnije rei
Ibn Haldun, arapski plemi iz Andaluzije, da predstavlja utjelovlje
nje zla.
Sada glavnu ulogu dobivaju stare civilizirane zemlje, u vrijeme kad
veliko materijalno blagostanje svugdje dolazi do izraaja. Oko 820.
kalifovi prihodi su moda peterostruko vei od godinjih prihoda
tadanjeg Bizantskog Carstva. Stvaraju se golema bogatstva zahvalju
91

jui ranom trgovakom kapitalizmu ije se^veze proteu od Kine

i -Indije, Perzijskog zaljeva, Etiopije, Crvenogmora, Ifriqye, Andaluzije. . .
Rije kapitalizam nije toliko anakronina. S jednoga kraja plane
tarnog podruja islama na drugi robne spekulacije takorei nemaju
granica.
Arapski pisac Hariri stavlja u usta trgovcu ove rijei: Hou da
perzijski afran donesem Kini gdje sam uo da je jako na cijeni,
a zatim kineski porculan u Grku, grki brokat u Indiju, indijski elik
u Alep, alepsko staklo u Jemen a jemenske prugaste tkanine u Per
ziju . . . U Basri se izravnavaju rauni upravo po onom naelu koje se
danas zove kliring.
Bez gradova nema trgovine. Zato se grade ogromne naseobine: one
vode igru a ne samo Bagdad (koji e od 762. pa dok ga Mongoli
brutalno ne razore 1258. biti bez sumnje najvea i najbogatija prije
stolnica Starog svijeta, a zasigurno i najsjajniji grad. tome,
nedaleko od njega, na Tigrisu golema Samara (osnovana 836), velika
luka Basra, Kairo, Damask, Tunis (to novo utjelovljenje Kartage),
Cordoba. . .
Svi su oni iz jezika Kurana i tradicionalne poezije skovali ili ponovo
proizveli (jedva da je ta rije prejaka) arapski zvan pismeni, taj
ueni jezik, sigurno umjetni ili radije knjievni, koji e biti zajedniki
jezik svih islamskih zemalja, kao to je to latinski bio u kranskom
svijetu. U odnosu na njega i sam arapski koji se govori u Arabiji
i drugdje, razliiti govorni jezici, sve e vie poprimati znaaj narjeja,
dijalekata. Tako se u Bagdadu razrauje ne samo jezik nego i knjiev
nost, misao, ekumenski zanos, civilizacija i odatle zrae nadaleko.
Veprije-Abasida dolo je do ozbiljnog preokreta u biranju inov
nika. 7QL-godine omejidski kalil^bd-el-M alik pozvao je budueg
redovnika Ivana Damascena, svog tadanjeg savjetnika i priopio mu
da je od tog dana odluio izbaciti grki jezik iz svih akata javne
uprave, to je bilo jako mrsko Sargunu (ili Sergiju, a to je bilo drugo
ime Ivana Damascena koji je vrlo ojaen napustio kalifa; kad je sreo
grke inovnike, ree im: Traite neku drugu plaenu slubu, jer vam
je ovu koju vrite upravo Bog oduzeo.
To je bio kraj takvoga modus vivendi, dugog razdoblja uzajamne
trpeljivosti muslimana i kranar-ooinialo ie potpuno novojjoha.
S jedinstvom jezika stvoreno je sredstvo prijenosa neophodno za
intelektualne razmjene, za__ppslove, _vladavinu__-L upravu T pisma
idovskih trgovaca koja smo spomenuli pisana su na arapskom, iako
hebrejskim pismom.
Kultura e imati ogromne koristi od tog jezinog instrumenta. Sin
slavnog Harun al-Raida, Mamum (813-833) dat e prevesti na
92

arapski znatan broj stranih djela, naroito grkih. Ovo se znanje brzo
irilo, tim vie to je islam vrlo rano poznavao papir, toliko jeftiniji od
pergamenta. Kau da je u Cordobi kalif El-Hakam II (961-976)
posjedovao knjinicu od 400.000 rukopisa (s 44 sveska kataloga),
a ak i ako su ove brojke pretjerane, treba znati daje knjinica Karla
V (sina Ivana Dobrog) imala samo 900 rukopisa.
Tih vanih stoljea dolazi do pravog unutarnjeg preobraaja. Muhamedova religija komplicira se tumaenjima na bizantski nain; prati je
mistika u kojoj strunjaci rado vide oivljavanje neoplatonizma. ini
se da ak i jaki zamah iitskog raskola izvire iz dubina koje su
djelomino strane prvobitnom arapskom islamu. iiti se priklanjaju
pobonom kalifu Aliu koga su ubili Omejidi.
Suprotstavljaju se sunitima, veini islama i njegovoj tradiciji. Jedno
od njihovih mjesta hodoaa, Kerbela u Iraku, okuplja danas na tisue
vjernika. Ali se priinja kao drugi Krist, Fatima, njegova majka, kao
Bogorodica. Smrt Alia i njegovih sinova pria se poput muka svetaca.
(E. F. Gautier)
Tako se izgrauje islam, sve do svoje vjerske sri, posuujui iz
podmlaenih starih istonjakih i sredozemnih civilizacija, zahvaenih
zajednikim svjetovnim i duhovnim zadatkom i mreom zajednikog
jezika; u tome je Arabija bila samo jedna epizoda; muslimanska
civilizacija, gledajui s jednog stanovita, poinje tek masovnim obrae
njem nearapskih naroda na islam, kao i uvoenjem kola na cijelom
podruju Umma, zajednice vjernika, koja se prostirala od Atlantika
do Pamira. Jo su jednom starim vinom napunjene nove mjeine.

Zlatno doba islama: VIII-XII. stoljee

Tijekom etiriju ili pet stoljea islam je bio najsjajnija civilizacija
starog svijeta. To zlatno doba traje, grubo uzevi, od vladavine sina
Harun hl-Raida, Mamuma (813-833, tvorca Doma znanosti
u Bagdadu, istovremeno knjinice, centra za prevoenje i astronom
skog opservatorija) do smrti Averroesa, posljednjeg velikog musli
manskog filozofa (1198. u Marakeu, u dobi od preko sedamdeset
dvije godine). Ali ti slavni trenuci islama ne daju se objasniti samom
povijeu ideja i umjetnosti.

Odluujue su, u prvom redu, ope povijesne okolnosti.

Povjesniar muslimanske filozofije Lon Gautier kae da su raz
doblja koja su pogodovala razvoju islamske misli epohe mira i opeg
blagostanja kad su imala sreu da naiu na zatitu prosvijeenih
93

i svemonih kalifa: tako su na Istoku u VIII. i IX. stoljeu abasidski

kalifi, od El-Mansura do El-Mutawakila neprestano pomagali, tije
kom skoro cijelog jednog stoljea, irenje grke nauke i filozofije
u muslimanskom svijetu, zahvaljujui ogromnom prevodilakom dje
lovanju krana nestorijanaca. . . tako su na Zapadu u XII. st. almohadski kalifi obiavali voditi duge spekulativne razgovore u etiri oka
sa svojim lijenikom ili omiljenim filozofom. Isto su tako bila pogodna
razdoblja kada, naprotiv, opadanje carske moi olakava smjelim
misliocima da meu malim glavarima izaberu blagonaklonog zatit
nika kao to je u prvoj polovini IX. st. alepski emir Sayf al-Dawla,
zatitnik A l-Farabia...
Lon Gautier postavlja problem kao historijsko-politiki. Jjvilizacija je ovisila vladarima, prosvijeenim despotima. Naglo propa
danje bagdadskoga kalifa kojem svjedoe mnoge nezgode, uz neu
veno komadanje politikog prostora, nije kodilo razvoju misli, ba
naprotiv. Ono je pogodovalo odreenoj intelektualnoj slobodi, bar
utoliko to je omoguavalo ponekom piscu da bjei iz jedne drave ili
od jedne vladarske zatite u susjednu dravu ili novom pokrovitelju.
To e biti uobiajena praksa talijanske renesanse ili Evrope XVII.
i XVIII. stoljea. Islam se esto koristio takvim pogodnostima.
No te prednosti duha nikada nisu dostatne same. Podravaju ih
i objanjavaju jake materijalne povlastice.
Oko 750. islam je uglavnom dosegao svoje vanjske granice; njegovo
irenje spreavaju strani protuudari (opkoljeni Konstantinopol spa
ava 718. godine hrabrost Leona Izaurijca i grka vatra; Galiju
i Zapad sauvala je pobjeda kod Poitiersa 732. ili 733. i istovremena
pobuna u Magrebu). Tako nastaje nekakav vanjski mir (relativan ali
stvaran), a za uzvrat vrlo jaka privreda irom cijelog carstva dobiva
podlogu, ritam rasta, blagostanje.
Taj zamah dovodi do stvaranja trine ekonomije, monetarne eko
nomije, rastue komercijalizacije poljoprivrednih proizvoda: oni se
djelomino troe na licu mjesta, a vikovi postaju roba koja e
opskrbljivati gradove i omoguivati njihov polet. Trgovina datuljama
pokree svake godine vie od 100.Q00 teretnih deva. Gradske trnice
zovu se kuama dinja, a dinje iz Merva u Transoksijani posebno su na
glasu. Masovno se alju i suene, daleko na zapad; stiu od Bagdada
posebnim potanskim zapregama u konatim navlakama s ledom.
Uzgoj eerne trske dovodi do razvoja industrije.
U tom krugu prehrambenih proizvoda treba spomenuti razvoj
mlinarstva zahvaljujui vodenicama (kao to su one pokraj Bagdada)
ili vjetrenjaama koje spominju ve 947. u Seistanu, dok se u Basri
koristi snaga Tigrisa za pokretanje kotaa plutajuih mlinova.
Ta ivost privrede objanjava razvitak mnogih vrsta industrije,
94

eljeza, drva, tekstila (lan, svila, pamuk, vuna) i veliki razvoj pamu
nih polja na istoku. Ve su slavni sagovi iz Buhare, Armenije, Perzije.
Basra uvozi velike koliine grimiznog crva i indiga za bojenje tkanina
u crveno i plavo. Indijski indigo koji prolazi kroz Kabul vie se cijeni
nego onaj iz gornjeg Egipta.
Sva ta kretanja izazivaju nebrojene posljedice. Novana privreda
poremetit e osnove drutva koje je prije svega plemiko i seljako:
bogati postaju jo bogatiji i oholiji, siromani sve bjedniji. Ako
dodamo da irenje tehnike navodnjavanja zahtijeva i pojaava kmetski
odnos seljaka, da bogatstvo omoguava islamu kupovinu potrebnih
robova po pet ili est puta vioj cijeni od drugih, mogu se nazrijeti
drutvene napetosti koje iz toga proizlaze.
Ako to blagostanje i nije odreivalo sve, ono objanjava mnoge
stvari, a naroito revolucionarnu klimu, neprekidni niz nemira
u selima i gradovima, esto vezanih uz nacionalistike pokrete koji su
vidljivi u Iranu. Knjievnost tog doba podsjea na vrlo suvremene
rijei: nacionalizam, kapitalizam, klasna borba. Posluajmo pamflet
Al-Ifrikija, napisan oko tisuite godine: Ne, sigurno neu moliti
Boga dok sam tako siromaan. Prepustimo molitve eiku, vojnom
zapovjedniku iji su podrumi prepuni. Zato da molim? Jesam li
moan? Imam li palau, konje, bogatu odjeu, zlatni pojas? Bilo bi
puko licemjerje moliti kad ne posjedujem ni komadi zemlje.
Kako je sve meusobno povezano, islamske hereze koje bujaju
u tom vijeku velike djelatnosti, imaju sve socijalne i politike korijene
kao i hereze u srednjovjekovnoj Evropi. Inovjerne skupine raaju se,
razvijaju, zatim izobliuju ovisno protjerivanju ili proputanju.
Povijest muslimanske misli neprestano je vezana uz ove eksplozivne
skupine.

Historiar A. Mez upotrijebio je elei odrediti zlatno doba islama

dvosmisleni naziv renesansa.
To znai sugerirati da se njegov sjaj moe usporediti samo s udes
nom talijanskom rnesansom. Ta usporedba, u svakom sluaju, ima
prednost to privlai panju na tu mjeavinu materijalnih i intelektual
nih bogatstava, koja su znaila i za islamsku civilizaciju i za talijansko
XV. st. izuzetno slavne trenutke.
I jedna i druga civilizacija oslanjaju se na gradske sredine, povla
tene trgovinom i bogatstvom; i jedna i druga izrastaju u blistavim
i vrlo uskim krugovima iznimnih duhova koji - crpei iz izvora antike
civilizacije koju duboko potuju i kojoj vraaju poasno mjesto - ive
stoljeima ispred vlastitog doba. A u oba sluaja izvan granica pojav
ljuje se barbar s jedva prikrivenim prijetnjama.
95

Za Italiju taj je barbar gortak iz vicarskih kantona ili Nijemac

sjeverno od Brennera, ili Francuz, ili panjolac u platnenoj obui, ili
Turin (Otrant je osvojen 1480). Za Islam Avicenina ili Averroesova
vremena to je selduki Turin, Berber, ili stanovnik Sahare, ili
zapadnjaki kriar. Tog barbara esto zovu, potiu kao to je to bio
sluaj u Italiji. Ve od prve faze bagdadskoga kalifata, pozivalo se,
kao to smo rekli, robove i turske plaenike. Te robove nude kupcima
sami njihovi roditelji, zabrinuti za njihovu budunost. U panjol
skoj e se dugo vremena moi za nekoliko zlatnika otarasiti krana
koji nadiru sa sjevera i potjerati ih kuama. Zatim e jednog dana
borba postati ozbiljna. Kralj Seville Al-Mutamid bit e tada prisiljen
da bi se zatitio od kranskih barbara, traiti pomo drugih bar
bara, Almoravida iz Sjeverne Afrike.

Gledajui u cjelini, islamska se civilizacija pokazuje u godinama

koje smo naveli (813-1198) kao svjetska i regionalna, tj. kao jedinstvena
i razliita, to je samo naoko proturjeno.
Jedinstvena je po tome to se svugdje grade damije, medrese koje
sve spadaju u podjednako, namjerno apstraktnu umjetnost. One
predstavljaju pravilan uzor (unutranje dvorite, arkade, bazen za
obredno pranje, zatim mihrab, niu to pokazuje smjer molitve,
i minbar, propovjedaonicu u lai na stupovima namijenjenoj vjerni
cima, te minaret); one koriste iste arhitektonske elemente: stupove
s kapitelima, lukove (razliitih oblika: iljaste, potkovaste, trolisne,
mnogolisne, laaste, u obliku stalaktita), rebraste kupole, mozaike,
keramiku i konano, umiljate kaligrafske ukrase arabeska.
Jedinstvena je i po tome to je, ma gdje je uli, poezija vjerna istim
postupcima i opim mjestima. Ona slavi Boga (Bog je rua bez
mane), prirodu, ljubav, junatvo, plemenitu krv, konjav devu
(krupnu kao planina. . . Zemlja je kao opasana otiscima njezinih
koraka), nauku, zabranjeno vino i cvijee, sve cvijee. Cijelim islam
skim svijetom krue i iste narodne prie, podrijetlom iz Indije, koje
moemo nai i u Tisuu i jednoj noi, nastale kasno, u XIV. stoljeu,
nakon dugog dozrijevanja.
Jedinstvena je i po filozofiji (falsafa) koja je posvuda ponavljanje
grke misli Aristotela i peripatetiara; ona predstavlja golemi napor da
se Boga smjesti u kozmos koji e prema Grcima proglasiti vjenim
i koji zato izmie svakom stvaranju.
Jedinstvena je i po tome to je svugdje ista tehnika, ista industrija i,
kako pokazuju iskapanja, (kao ona u Medinat al-Sahri, blizu Cordobe) isto pokustvo i industrijski predmeti. A svugdje je i ista moda,
po ukusu Bagdada koji daje ton. irom panjolske, te rubne zemlje,
96

moe se pratiti pristizanje putujuih kulturnih dobara, modu nadi

maka preuzetih od slavnih istonjakih pjesnika kojima se kite, irenje
burnusa dolaskom Almoravida, knjievne teme koje su u modi,
lijenike recepte...
Da zavrimo s nekoliko letiminih slika: spomenimo lutanja on
glera, obino egipatskih, od Perzije do Andaluzije, ili pjevaica i ple
saica, obuenih u Medini ili u Bagdadu, odjevenih u uto na istoku,
u crveno na zapadu, kojima govore svi pjesnici. Svugdje se mogu
vidjeti i igrai aha ili kuraga, vrlo omiljene igre s figurama konja
u suknji, izrezbarenim od drveta. To je opojna igra: Ibn Martina,
vojskovou A1 Mutamida, iznenadila je u Cordobi, u njegovoj kui,
eta neprijateljskih vojnika u asu dok je igrao kurag.
Jo dvije slike: vezir, regent Korasana u X. stoljeu, uputio je
poslanstva u sve zemlje, traei od njih da zapiu obiaje svih dvorova
i svih dravnih slubi u Grkom Carstvu, Turkestanu, Kini, Iraku,
Siriji, Egiptu, zemlji Zheng, zemlji Zabula i Kabula... Ozbiljno ih je
razmotrio i zadrao sve obiaje koje je smatrao najboljima, da bi ih
nametnuo na dvoru i u upravi Buhare; ili, da ne prelazimo stroge
granice muslimanskog svijeta, slika kordovskoga kalifa II
koji je nareivao da mu kupe, im bi izale, sve knjige napisane
u Perziji, Siriji ili drugdje, i koji je poslao tisuu dinara, u istom zlatu
Abulfaradu al-Isfahaniu da bi dobio prvi primjerak slavne antolo
gije (Renan).
Ipak, to kulturno jedinstvo nee unititi oite i tvrdokorne partikula
rizme.
Za vrijeme velikQg_dijIjenja koje e razbiti carstvo u X. stoljeu,
svaka pokrajina moe opet slobodno raspolagati sobom i zahvaljujui
tome slobodnije disati iskazujui svoj pojedinani duh koji se, iako je
mnogo rtvovao cjelini i mnogo posudio od nje, ipak briljivo uvao.
Tada se poinju ocrtavati geografske raznorodnosti.
Muslimanska panjolska, kroz sva prilagoavanja, razraivanja
i kontaminacije, tei da postane samosvojna, jedna panjolska u nizu
brojnih panjolskih tokom povijesti.
Iran jo vie afirmira svoje ive i snane osobitosti. S Bagdadskim
Kalifatom doivio je polet, svoju vlastitu mo: Bagdad je iranski grad.
Doba Abasida donijet e uspjeh emajliranoj terakoti koja potjee iz
Perzije i majoliki s metalnim odsjajem, koja je druga njezina drago
cjenost. Ivvani, ogromni trijemovi, podsjeaju na Hozrojevu palau.
Arapski zadrava prevladavajuu ulogu, ali perzijski, pisan uostalom
arapskim slovima, postaje jo jedan veliki knjievni jezik koji e
neprestano zraiti nadaleko, naroito prema Indiji (a mnogo kasnije
7 Civilizacije kroz povijest

97

i po cijelom Otomanskom Carstvu). Kao napola narodnom jeziku,

prednost mu je da ima prilino iroku publiku, a pogoduje mu i gotovo
potpuno povlaenje grkog. Pjesnik Firdusi pie krajem X. st. Knjigu
Kraljeva u slavu starih Iranaca. Znanstvenopopularna djela na perzij
skom jeziku iva su ve u XI. stoljeu.
Perzija se zasigurno pojavljuje kao nacionalna civilizacija snane
individualnosti, ali unutar sad ve ogromne islamske civilizacije. Predivna parika izloba (listopad 1961) iranskoj umjetnosti znaajna je
u tom pogledu: ona jasno razluuje dva razdoblja, predislamsko
i islamsko. A meu njima je jasan rez, duboki preobraaj, ali i neki
kontinuitet.
Ova suprotnost - univerzalnost i regionalizam - nalazi se irom
islamskog svijeta: pomislimo na krajnje sluajeve poput muslimanske
Indije, muslimanske Indonezije, crne Afrike, oblikovane islamom
a ostavi, meutim, udesno svoje.
U'Jndiji je dodir dviju civilizacija stvorio pravu indo-islamsku
ija su slavna vremena poela tek XII, te pogotovo
XIII. stoljeu. Naroito u Delhiu ostaju zadivljujue razvaline ija
neobinost postaje jasna kad se zna da su, naprimjer, prvu damiju
u gradu, sagraenu 1193, projektirali muslimani a izveli indijski zidari
i kipari koji su izmijeali indijske cvjetne volute s arapskim kaligraf
skim ukrasima. Iz toga je proistekla posebna umjetnost u kojoj je,
zavisno stoljeu i mjestu, prevladavao as hinduistiki as musliman
ski utjecaj, uvijek meusobno izmijean, tako da ih je na kraju
nemogue razluiti.
U svojim gornjim slojevima muslimanska je civilizacija u zlatno
doba istovremeno ogroman znanstveni uspjeh i izvanredno oivljava
nje antike filozofije. Ovi uspjesi nisu jedini (sjetimo se knjievnosti),
ali oni zasjenjuju sve ostale.

Znanost i filozofija

Prvenstvo znanost: tome su Saraceni (tako ponekad nazivaju

muslimane u ovim izuzetnim vjekovima) najvie doprinijeli.
Donijeli su nita manje, da kaemo kratko, nego trigonometriju
i algebri^ (karakteristinog imena). U trigonometriji izumili su sinus,
tangentu; znamo da su Grci mjerili kut po tetnnupiaHog kruga: sinus
je polovina te tetive. . . Le Korasanac (nadimak Muhameda Ibn
Muse) objavljuje 820. traktat algebri koji ide do jednadbi drugog
stupnja: preveden na latinski XVI. stoljeu, postat e zapadnjaka
knjiga uvoenja u struku. Kasnije e muslimanski poznavaoci algebre
rjeavati bikvadratne jednadbe. . .
98

Isto bi tako mogli pohvaliti geografe-matematiare. astronomske

opservatorije i njihove instrumente (posebno astroliB), ako ne savr
ena a ono izvrsna mjerenja zemljopisne duine i irine koja su
ispravila oite Ptolomejeve pogreke. Dajmo im, iako su uitelji a ne
aci, vrlo visoke ocjene iz optike, Jcemije (destilacija alkohola, proiz
vodnja eliksira, sumporne kiseline), iz farmacije (vie od polovine
lijekova koje e koristiti Zapad dolaze iz islama: ljekarija od kasije
(metlice), rabarbara, tamaris, bljuvae, grimizni crv, kamfor, sirupi,
napici, melemi, pomasti, mirisne masti, destilirana voda...); njihova
je medicina neosporno odlina. Egipanin Ibn al-Nafis, iako mu je
otkrie ostalo bez primjene, otkrio je mali krvotok i pluni krvotok tri
stoljea prije Michela Serveta ...

Na podruju filozofije rije je ponovnom otkrivanju, preuzima

nju bitnih tema peripatetike filozofije.
Polet ovog ponovnog osvajanja ne ograniava se na preuzimanje
i prenoenje - to ni samo za sebe ne bi bila mala zasluga; to
preuzimanje znai i produavanje, iznalaenje novog, stvaranje.
Aristotelova filozofija presaena u muslimansku sredinu mora
izgledati kao opasno objanjenje ovjeka i svijeta, nasuprot objavlje
noj religiji poput islama koji je isto tako ope tumaenje svijeta, i to
krajnje kruto. Ali svi su falasifat (sljedbenici falsafa, tj. grke filozo
fije) opsjednuti, opinjeni Aristotelom. I u tome usporedba . Meza
s renesansom dobija smisao: postojao je neki muslimanski humani
zam, vijugav, istanan, iji pregled moemo zbog nedostatka mjesta
iznijeti samo u glavnim crtama. Rije je dugom razvoju misli koju
treba smjestiti u prostor i vrijeme. Svest emo ga na pet glavnih
imena: Al Kindi, Al Farabi, Avicena, Al-Gazali, Averroes. Najpoznatiji su Avicena i Averroes, ovaj drugi svakako najvaniji zbog
golemog odjeka irom onoga to e se zvati averoizam.
Al-Kindi (poznata je samo godina smrti, 873) roen je u Mezopota
miji gdje je njegov otac bio guverner Kuffaha. Po svom mjestu roenja
nazvan je filozofom Arapa. A l Farabi, turskog podrijetla, roen
870, spada u sljedee stoljee, ivio je u Alepu a umro u Damasku kud
je pratio svog zatitnika, Sayf al-Dawlu u vrijeme osvajanja tog grada
(950). On je drugi uitelj (znai, poslije Aristotela). Avicena,
pravim imenom Ibn-Sinna, roen je 980. u Afsheni, blizu Buhare;
umro je 1037. u Hamadanu. Al-Gazali, roen 1058. blizu Tusa, umro
1111. u Tuu. Na kraju ivota postaje vie antifilozof, strastveni
branitelj tradicionalne religije. A to se tie Averroesa (pravim ime
nom Ibn Ruzd), roen je u Cordobi 1126, umro u Marakeu
10.11.1198.
99

Ove topografske i kronoloke pojedinosti dokazuju da se radi

0 kretanju kroz prostor i vrijeme muslimanskog svijeta u cjelini, tim
vie to su oko svakog od ovih velikih uenjaka djelovale i mislile
skupine drugih filozofa, sluaa, strastvenih italaca.
Konano, ovaj popis svjedoi da je posljednja lu muslimanske
filozofije gorjela u panjolskoj, posljednja ali ne i najjaa, kao to smo
rekli, no upravo e ona upoznati Zapad s arapskim filozofima i samim
Aristotelom.
U toj dugoj perspektivi pravo pitanje postavlja Louis Gardet
(uostalom, odgovarajui negativno): Je li uope postojala musliman
ska filozofija? to istovremeno znai: 1) Postoji li izmeu Al-Kindia
1 Averroesa neka kontinuirana filozofija, jedna filozofija? 2) Moe li
se ta filozofija objasniti samom klimom Islama? 3) Je li ona izvorna?
Kao to to esto biva, oprezan i neodreen odgovor (i da i ne)
pokazuje se vie kao neophodnost nego spretno izvlaenje.
Da, rije je jednoj filozofiji: beznadno zatvorena izmeu grke
misli s jedne strane i kurana s druge, ona stalno udara te zidove
i vraa se svom poetku. Ona svoje oite, ali ne i iskljuive racionalistike sklonosti duguje i Grkoj, i tenji islama znanosti. Svi su
filozofi ono to bismo nazvali znanstvenicima - bave se astronomijom,
kemijom, matematikom, i uvijek medicinom. esto su upravo preko
medicine pridobivali naklonost vladara i zaraivali za ivot. Avicena
je napisao medicinsku enciklopediju (Kanon). I Averroes e je napi
sati, tako da e dugo muslimanska medicina znaiti u Evropi zadnju
rije nauke, pa i za Molireove lijenike.
Grki utjecaj pridao je unutarnje jedinstvo muslimanskoj filozofiji:
Autor je ove knjige, pie Averroes u svojoj Fizici, Aristotel, sin
Nikomahov, najmudriji od Grka. Utemeljio je i dovrio logiku, fiziku
i metafiziku. Kaem da ih je utemeljio jer sva djela. . . napisana prije
njega tim naukama ne vrijede truda da se njima govori. . . Nitko
od onih koji su slijedili za njim sve do naih dana, tj. tijekom blizu
1500 godina, nije nita uspio dodati njegovim spisima, niti nai u njima
neku znaajniju greku. Kao tovaoci Aristotela, arapski filozofi
prisiljeni su da vode dijalog s tisuu preokreta izmeu prorokove
kuranske objave i ljudskog filozofskog tumaenja koje dolazi od Grka,
dok u toj tjeskobnoj raspri i objanjenje i objavljenje zahtijevaju
meusobne ustupke razuma i vjere.
Vjera objavljena preko Muhameda prenosi ljudima boansku
poruku: moe li mislilac sam otkriti istine svijetu i postaviti svoj
razum za suca vrijednosti dogmi? Pred tom dilemom svi su ovi filozofi
vjeti dijalektiari, moda i previe vjeti. Avicena, kae Maxime
Rodinson, nije uzalud bio genij, naao je rjeenje. Evo otprilike
njegovog rjeenja koje mu ne pripada potpuno: proroci su otkrili vie
100

istine u obliku mitova, legendi, simbola, alegorija, slikovitih pre

dodbi. To je jezik za mase, da osigura njihovu sreu. A filozof ima
prava da ide mnogo dalje od tog jezika. Tako sebi ostavlja veliku
slobodu izbora, ak i kad je izmeu ta dva jezika izriito i nepomirljivo
protuslovlje.
Filozofi vjeruju, naprimjer, u vjenost svijeta, kao i Grci. No ako je
on oduvijek postojao, je li razumljivo stvaranje, vremenski odreeno
objavljenjem? Slijedei do kraja svoju logiku, Al-Farabi tvrdi da Bog
ne moe poznavati pojedine predmete i bia nego samo koncepte,
ope pojmove, dok Bog u Kuranu i u Starom zavjetu zna sve to
postoji na kopnu i u moru. Ne pada ni list a da on to ne zna. Nema ni
sjemena u mranoj zemlji, ni zelene vlati, ni suhe travke koji nisu
pohranjeni u izriitom zapisu (Kuran). Ima i drugih proturjeja: Al-Farabi oito ne vjeruje u besmrtnost due. Avicena je prihvaa ali ne
vjeruje, naprotiv, u uskrsnue tijela koje iskazuje Kuran. Poslije smrti
dua stie u svoj svijet, svijet bestjelesnih bia. Po toj logici nema ni
posebne kazne, ni nagrade, ni pakla ni raja... Bog, bestjelesna bia,
due, tvore idealni svijet prema kojem je i materija nepokvarljiva,
vjena - vjena jer kretanje nije prethodilo odmoru niti odmor
kretanju. . . Svako kretanje ima svoj uzrok u nekom prethodnom
kretanju... Bog nema razloga da bude nov.
Ovi navodi posueni od Renana dovoljni su da pobude nau
radoznalost a ne da je zadovolje. Trebalo bi mnogo panje i truda da
slijedimo ne uvijek uvjerljive veze ovih sustava tumaenja.
Ni filozofi koji su se poslije Renana bavili tim retrospektivnim
problemima nisu se tako lako odluivali. Njihovo e tumaenje ovisiti
njihovim racionalistikim ili idealistikim ili, to se svodi na isto,
njihovoj tajnoj sklonosti prema ovom ili onom filozofu: Al-Kindi
plovi religioznim vodama koje jo nisu uzburkane nikakvom olujom;
Avicena je neosporno idealist; Averroes je filozof kraja svijeta. Al-Gazali, branitelj vjere, tradicije, preuzeo je tvrdoglavu skolastiku
prvih muslimanskih teologa; hoe da ignorira peripatetiku filozofiju
da je ak uniti, jer njegova ga misao tjera na sasvim drugi put, put
mistike. Tada ostavlja svijet da bi uzeo bijeli ogrta (suf) koji nose
sufi, poklonici prije mistine nego razumske vjere, Boji luaci,
kako ih zovu.
Averroes, lijenik iz Cordobe, postao je vjerni tuma i izdava
Aristotelovih djela. Njegova je zasluga to je in extenso navodio
arapski prijevod grkog teksta i to mu je pridodao rasprave u obliku
opaski i digresija. I tekst i komentari bit e u Toledu prevedeni
s arapskog na latinski, i tako e stii u Evropu u kojoj e razbuktati
strahoviti prevrat XIII. stoljea. Tako muslimanska filozofija nije
odmah podlegla pod snanim i oajnikim udarcima Al-Gazalija,
101

suprotno onome to se ponekad tome moe uti. Ona e ipak

umrijeti, kao i muslimanska nauka, i prije konca XII. stoljea. Tada e
Zapad preuzeti lu.

Zastoj ili propadanje: XII-XVIII. stoljee

Saracenska civilizacija naglo se gasi XII. stoljeu, poslije

izuzetnog procvata. ak se ni u panjolskoj napredak znanosti ifilozofije,
te materijalno bogatstvo ivota uope ne nastavljaju poslije zadnjih
desetljea tog stoljea.
Taj nagli zastoj postavlja se kao opi problem:
1) Jesu li tome krivi, kao to se donedavno tvrdilo, strastveni
i navodno ubojiti napadi Al-Gazalia na filozofiju i slobodu misli?
Nitko to ne bi mogao ozbiljno pomisliti. Al-Gazali je proizvod svog
vremena: on je isto toliko posljedica koliko i uzrok. Uostalom, uvijek
je postojao otpor prema filozofiji, od njenih poetaka, kao to to
dokazuju bezbrojne osude knjiga na lomau, nezamislive bez estoke
mrnje puka, kako to potvruju tolike spektakularne nemilosti filo
zofa osuenih na protjerivanje, uostalom uz mogunost da se vrate
kad se okolnosti promijene; to dokazuju i razdoblja kad suvereno
vlada kuranski pravni nauk,//g, koji sili filozofe na utnju. Osim toga,
poslije Al-Gazalia jo je evala falsafa, i to ne samo s Averroesom.
2) Je li to krivnjaLharbara? To je nedavno ustvrdio historiar
S. D. Gothein. Barbari, tj. upravo vojnici spasitelji islama ugroenog
i na Zapadu i u Aziji, i njegovi unutarnji ubojice.
Ti opasni spasioci su u panjolskoj Almoravidi, zatim Almohadi,
prvi su Sudanci, stanovnici. Sahare i Berberi, drugi Berberi. Na
Bliskom istoku to su seldukLTurci, nomadi koji potjeu iz hladne
stepe Sredjije Azije, ili bivi robovi podrijetlom iz kavkaskih zemalja.
Rasulo navodno nastupa im pridoilice ugrabe vlast, When power
was taken over by barbarian soldiers slaves in almost all the Muslim
States. Jer tada se razbija jedinstvo mediteranskoga svijeta, jedin
stvo kojim se hranio islam i koje ne poznaju ti barbarski narodi koji
ne dijele tradicije Sredozemlja.
Moglo bi se uzvratiti da ti barbari, kako na Zapadu tako na Istoku,
nisu bili mnogo barbarskiji od velike veine Arapa koji su iznijeli prva
osvajanja, i da su se, kao i oni, vie-manje brzo civilizirali u dodiru sa
starim zemljama islama. Almohadski kalifi tite Averroesa. U tradici
onalnoj povijesti kriarskih ratova Saladin, veliki sultan kurdskog
podrijetla, protivnik Rikarda Lavljeg Srca, ostavlja sasvim povoljan
dojam, bar u oima kranskih barbara. Konano, islam je zahvalju102

103

jui Egiptu uspostavio svoju autonomiju porazivi Mongole u Ain

Djalutu u Siriji 3. 9. 1260. i domogao se 1291. Svetog Ivana od ,
zadnje kranske utvrde u Svetoj zemlji.
Je li to krivnj^Mediterana? Krajem XI. st. Evropa zapoinje
ponovno osvajanje Unutranjeg mora. Tada izmie islamu to hraniteljsko more; slavna teorija povjesniara Henria Pirennea ovoga puta
vrijedi u obrnutom smjeru. Pirenne je mislio da se za vrijeme musli
manskih osvajanja Zapad, lien slobodne plovidbe Sredozemljem,
povukao u sebe izmeu VIII. i IX. stoljea. Naprotiv, u XI. stoljeu
Sredozemlje se zatvara islamu i nepovratno koe njegov zamah i ote
ava svakodnevno disanje.
Zanimljivo je da E. F. Gautier, koji je prvi snano upozorio na nagli
zastoj saracenske civilizacije, nije 1930. nastojao upotrijebiti objanje
nje Henria Pirennea koje je u isto vrijeme izazivalo velike odjeke. Na
sadanjem stupnju naih znanja to je vjerovatno najbolje globalno
objanjenje naglog opadanja islama.
~ ~~

Islamska civilizacija prezivjet e to nazadovanje. Nee vie poznavati

nekadanje procvate i etve ali e i dalje trajati.
Kad je Paul Valry rekao 1922: Civilizacije, znamo da ste smrtne,
zasigurno je pretjerao. Kroz godinja doba i kroz povijest smrtni su
samo cvjetovi i plodovi, stablo ostaje. Ili ga je bar mnogo tee unititi.
Poslije . stoljea islam e zasigurno proivjeti teke tj^m tke:
u odnosu na Zapad bit e to duge nevolje Iy;iarskih ratova
(1095-1270), iz kojih e izai, kako smo rekli, s polovinim uspjehom,
poslije ponovnog osvajanja Svetog Ivana od Akre (1291). No premda
je ponovo osvojio kopnene predjele, izgubio je morske. U odnosu na
Aziju: surove, divlje i dugotrajne provale Mongola (1202-1405) plavit e ga dopola i poraeni Turkestan, Iran, Mala Azija nikad se
nee sasvim oporaviti. Zauzee Bagdada 1258. simbol je tih pustoe
nja. Islam e samo djelomino zalijeiti te rane.
S druge strane, u tim mranim vjekovima, XIII, XIV. i XV.
posebno islamskim tekoama treba pridodati ope, svjetske privredne
tekoe. Dugotrajna kriza sruila se tada na sav stari svijet, od Kine do
Indije i Evrope. Sve je tada u opadanju, i to traje stoljeima. U Evropi
se kriza, ini se, pojavila kasnije (od 1350. ili 1375) i potrajala krae
(zavrava izmeu 1450. i 1510); no oita je: njen je znak rat zvan
stogodinjim (1337-1453), dugi slijed ratova meu narodima, niz
graanskih i socijalnih sukoba, pustoenja i nevolja.
I u tegobama islama treba dakle luiti ono to je svjetsko od
onoga to je isto muslimansko.
U svakom sluaju, ba se u toj opoj klimi nesrea, crnog pesi104

mizma moe razumjeti uznositost misli Ibn Halduna u kojemu gle

daju, ne bez razloga, posljednjeg velikana muslimanske misli. Kao
povjesniar, (danas bismo rekli sociolog), podrijetlom Andaluanin, ali roen u Tunisu 1332, upoznat e burni ivot diplomata
i dravnika u Granadi, Tlemsenu, Bejaii, Fezu, Siriji, da bi konano
umro kao kadija u Kairu 1406, godinu dana poslije Tamerlana kojemu
je bio upuen kao poslanik.
Ogromna historijska kompilacija koju je ostavio, Kitab el-Ibar,
obrauje na originalan nain povijest Berbera. Prethodi joj predgo
vor, preveden na francuski u XIX. stoljeu pod naslovom Prolgom
nes:* to je samo za sebe vrlo znaajno djelo, metodoloki i socioloki
pregled muslimanske povijesti u cjelini.

S povratkom dobrih svjetovnih vremena koja oivljuju cijelu svjetsku

privredu, sve u svemu poetkom XVI. stoljea, islam ponovo koristi svoj
poloaj posrednika izmeu Istoka i Zapada. Turska e mo trajati do
razdoblja tulipana, tj. do XVIII. stoljea.
Politiki do ovog ozdravljenja dolazi u znaku brzih i munjevitih
osvajanja osmanlijskih Turaka, zapoetih ve prije pada Konstantinopola 1453. Ali ta nadaleko uvena pobjeda simboliki oznaava one
koje e slijediti i u XVI. stoljeu uiniti Tursku jednom od velikih sila
Sredozemlja.
Sav ili gotovo sav e se Islam uskoro nai okupljen pod novim
gospodarima Bizanta, ak i sveta mjesta Arabije. Poslije 1517. osmanlijski sultan, veliki gospodar, postaje Kalif svih vjernika. Turcima e
izmai samo daleki Turkestan, Maroko koji se nalazi iza alirskog
namjesnitva i iitska Perzija, koja je, s procvatom dinastije Sefevida, nacionalistikija nego ikad. U meuvremenu mongolski i turski
plaenici - pod vodstvom Babura, dalekog Tamerlanova potomka
- osvajaju Delhijsko carstvo i osnivaju 1526. Carstvo Velikog Mogula
koje e se nametnuti najveem dijelu Indije.
Iste 1526. godine, kad Turci smrtno pogaaju kransku Maarsku
(Mohacka bitka), jasno je da dolazi do opeg preporada^turskog
i sunitskog oblika islama, to svugdje dovodi do pobjede tradicionalne
vjere i pravovjerja. Rije je ogromnom zamahu moi, strogom
upokorenju duhova, uspostavljanju vrstog reima.
Turska vladavina poklopila se, na Balkanu i Bliskom istoku, s oitim
materijalnim blagostanjem i jakim demografskim porastom, sa stvara
njem manufakturnih gradova. Konstantinopol ima 1453. jedva nekih
80.000 stanovnika. U XVI. stoljeu, kad postane Istanbul, broji
* na prijevod: Ibn Haldun, Muqaddima, pr. Hasan Sui, Sarajevo: Logos, 1982.

105

700.000 dua, to u samom gradu, to u grkoj etvrti Pera iza Zlatnog

Roga, to s onu stranu Bospora, u azijskom dijelu skdar. Ova
prijestolnica u kojoj su spojene, kao i u svim velikim gradovima,
velika rasko i strahovita bijeda, pruala je uzor carske civilizacije na
kojem su joj zavidjeli i koji se pod Osmanlijama nadaleko iri, izvozei
nacrt svojih damija medu kojima je i Sulejmanija, damija izgraena
za Sulejmana Velianstvenog.

5. Sudbina Otomanskog carstva

Crno - otomanski posjedi. atirano - Srbija. Svjetlije atirano - Maarska. Zaokruen
debelom crnom crtom - venecijanski, zatim (1913) talijanski posjedi.

Malo - pomalo istinska veliina tu rsk e, kasnije zanijekana, ponovo

izlazi na svjetlo dana zahvaljujui istraivanjima povjesniara:
konano ureeni prebogati turski arhivi poinju se otvarati za istrai
vae i otkrivaju, jedan po jedan, kotaie mnogostruke birokracije,
precizne, napredne, autoritarne, sposobne da izvri detaljne popise,
da zamisli vrstu unutarnju politiku, da sakupi ogromne zalihe zlata
i srebra, da (dovodei nomade) sustavno kolonizira^Balkan, tit
Carstva prema Evropi. Uvodi sustav prisilnog rada, zadivljujuu,
strogo obuenu vojsku. . . Zaista udesne novosti.
106

S vremenom se taj stroj kvari, ali ne prije kraja XVII. stoljea.

Posljednji trzaj bit e opsada Bea 1687... Umire li tada Tursko
Carstvo zagueno na moru, budui da nije uspjelo izai na slobodne
morske prostore: Atlantik od kojeg ga dijeli Maroko, Indijski ocean
na koji slabo prodire preko Crvenog mora, i Perzijski zaljev gdje
nailazi na otpor Perzijanaca, a jo vie na otpor evropskih pridolica
s njihovom superiornom mornaricom i snanim trgovakim kompani
jama?
Je li umrlo zato to se nije brzo i dobro prilagodilo novim tehni
kama?
Ili, to je jo oitije, zato to se na njega u XVIII, a pogotovo XIX.
stoljeu okomila golema moderna Rusija? Jer pobjede austrijske
konjice u vrijeme vojevanja Eugena Savojskog (naroito od 1716. do
1718) ugrozile su samo rubove Turske u Evropi. Ali rusko uplitanje
oznaava suprotstavljanje jedne mlade sile umiruem ili bar umornom
divu.
Svakako, Tursko Carstvo nije od svog ulaska u igru onaj bolesnik
kojeg e bezobzirno poniavati diplomacije velikih sila u XIX. sto
ljeu. Turski e islam dugo igrati veliku, sjajnu i zastraujuu ulogu.
Isto tako i Perzija Sefevida kojoj se divi u XVII. stoljeu francuski
putopisac, dobar promatra kao to je Tavernier.. . Kao i Veliki
Mogul, koji je poetkom XVIII. stoljea, kad ga Englezi i Francuzi
ak i nadziru, ugrabio na jugu skoro cijeli Dekan.
Klonimo se tolikog mnotva prebrzih sudova ranoj propasti
islama! I nemojmo anticipirati dogaaje!
U Istanbulu vlada u XVIII. stoljeu razdoblje tulipana, pravih
i stiliziranih, odmah prepoznatljivih: na majoliki, minijaturama, vezo
vima, taj se motiv neumorno ponavlja. Razdoblje tulipana, lijepog li
imena za doba kojemu nije nedostajalo ni draesti ni snage.

107

ETVRTO POGLAVLJE

ISLAM I NJEGOV DANANJI

PREPOROD
Islam je nazadujui stigao do tog pakla ili istilita ivih ljudi koje
danas nazivamo Treim svijetom. Kaemo nazadujui zato to je
nekada neosporno bio u relativno boljem poloaju.
To izrazito opadanje, bez obzira je li do njega dolo ranije ili
kasnije, donijelo mu je u XIX. stoljeu niz ponienja, jada i stradanja,
a zatim je potpuno potpao pod vladavinu stranaca. injenice su dobro
poznate. Samo je Turska izbjegla zajednikoj sudbini, i otuda njezina
gruba i uspjena reakcija na elu s Mustafom Kemal-paom uoi
najvee nesree. Bila je to primjerna reakcija ponuena kao uzor
nacionalnim pobjedama koje e uslijediti. Danas je osloboenje
islama potpuno ili skoro potpuno.
Ali problem je osigurati njegovu nezavisnost; jo je tee napredo
vati ukorak sa svijetom i otvoreno gledati u budunost.

Kraj kolonijalizma i mladost nacionalizma

Lako je danas naznaiti kronoloke etape kolonizacije a zatim
dekolonizacije raznih islamskih zemalja koje su jedna po jedna
postizale punu politiku nezavisnost (osim muslimanskih sovjetskih
republika).

Je li rije sovjetskom kolonijalizmu? To klasino pitanje obino se

odnosi na engleski, francuskibelgijski. niemnki ///
iminnijn.
lizam. Njihov je udio zasigurno bio ogroman. Ali postoji i ruski, zatim
108

sovjetski kolonijalizam, kojem se manje govori: on jo uvijek dri

najmanje 30 milijuna muslimana, to ini vie od dananjeg stanovnitva
cijelog Magreba.
Odgovara li rije kolonijalizam u ovom sluaju? Od ruske revolucije
19_17. napravljen je ogroman napor oslobaanja i decentralizacije.
Dati su ustupci lokalnim autonomijama, postignut je ogroman materi
jalni napredak. Danas svi muslimanski narodi SSSR-a, naroito
Turkmeni i kavkaski narodi, imaju svoje vlastite znanstvene, upravne
i politike kadrove, svoju inteligenciju. Nadoknadili su kanjenje
u odnosu na Tatare i ne moraju pribjegavati uslugama intelektualaca
iz Kazana, biveg, a do juer i iskljuivog sredita muslimanske
kulture u Rusiji.
U tom je razvoju odnosa oslabila prirodna solidarnost izmeu
razliitih muslimanskih republika i zanemaren projekt stvaranja velike
turanske drave. U sadanjem federativnom sovjetskom poretku
kultura je nacionalna po obliku ali proleterska i socijalistika po
sadraju. Posljedica toga je da je ona postala izrazito svjetovna na
tetu religijskih vrednota islama, a nacionalna strujanja ograniena su
na provincijske vidokruge, bez ikakvog obraanja na Umma brae po
islamu; i ona se obino izraavaju kratkoronim zahtjevima u cilju
ureivanja institucija ili zahtjevima za kadrovima drugog podri
jetla.
Jednom rijeju, ini se da muslimanski problemi u SSSR-u zasada
ostaju, izvan uobiajenih traenja islama koja se glasno izraavaju na
meunarodnom planu. Sovjetske muslimanske republike su samo
stalne ali vrsto povezane sa sovjetskom cjelinom (zajednika vanjska
politika, ovisnost u narodnoj obrani, financijama, javnom obrazova
nju, eljeznicama).
Daleko smo dakle od iskustva i snova Sultana Galieva, visokog
komunistikog dostojanstvenika (1917-1923), zatim proturevolucionarnog agitatora do osude na smrt (1929). On je kao musliman
sanjao ujedinjenju svih muslimana iz sovjetskih zemalja u jednu
dravu i snanom prenoenju, pomou njihova dugog ticala upere
nog na istok, ideolokog i revolucionarnog prevrata do srca Azije
- tog kontinenta osuenog na politike kataklizme, dok mu se indu
strijalizirana i radnika Evropa inila jo samo ugaenim ognjitem
revolucije. Bi li islam bio sposoban zapaliti baklju koja svijetli prema
Aziji?

Panarabizam, politika vodilja podijeljenog islama: u otvorenim

meunarodnim sporovima panarabizam se i odvie lako shvaa kao cijeli
islamizam. Samo se njega vidi i uje.

isto arapski svijet oito je i zahtjevno srce islama, njegova raskrs

nica. Odatle do brkanja Srednjeg istoka (i njegova magrepskog produ
etka) s cjelinom islama, do vienja, do svoenja pogleda samo na to
podruje i njegovu istaknutu ulogu, samo je korak: u informiranju se
on olako ini. To oito znai zamjenjivanje cjeline njezinim dijelom.
No nije i upravo podmukla podjela i raskomadanost njegova pro
stora i cjeline bitna i upadljiva crta dananjeg islama? Ponegdje do
toga dolazi zbog uvijek djelatne politike, drugdje iz geografskih
razloga koji dovode neke odjeljke islama pod iskljuivi utjecaj drugih
civilizacija ili posebnih ekonomija.
U Insulindiji, 80 milijuna muslimana koji ive nakalemljeni ili
pomijeani s dubokim slojevima hinduizma i animizma, ukljuenih,
uostalom, u sasvim posebne privredne strukture, napola su izgubljena
djeca islama. U Indiji, Pakistan je sastavljen od dva ogromna dijela
koje dijeli prostrana i mnogoljudna Indija (prijetea ve po samom
broju stanovnika). U Kini 10 milijuna muslimana ine odvojenu
skupinu: i oni su nepovratno izgubljena djeca. U crnoj Africi osvajaki
islam biva osvojen i izoblien ilavim i mnogolikim animizmom.
Islamizam tih naroda esto im slui kao nacionalistiki argument,
kao sredstvo otpora. Ali za islam u cjelini izgubljene su ili na putu da
se izgube sve zemlje koje vie ne gledaju prema Meki onako striktno
kao nekad, ne sudjeluju vie tako strogo u zajednikim hodoaima
niti u politikoj ideji stvarnog i jedinstvenog panislamizma. Razda
ljine, politika, napredovanje ateizma, bezbotvo doprinose svemu
tome. Od 1917. u Meki je bilo jedva nekoliko stotina sovjetskih
hodoasnika.
Je li garibaldinska epoha sadanja formula islama? U srcu
muslimanskih zemalja, na Bliskom istoku, panislamizam se sukobljava
s otrim, raspaljenim lokalnim nacionalizmima.
Nova epizoda razdvajanja UAR rujna 1961. (Ujedinjene Arapske
Republike nedavno sastavljene od Egipta i Sirije) upadljiv je primjer.
Pakistan, Afganistan, Iran, Turska, Libanon, Sirija, Irak, Jordan,
Saudijska Arabija, Tunis, Alir, Maroko, Mauretanija, Jemen, sve su
to jedinice vezane uz svoje pojedinane prerogative, esto u vie ili
manje prikrivenom neprijateljstvu jednih prema drugima, ak ako
ponekad i pokazuju trenutanu slogu u odnosu prema vanjskom
svijetu i njegovim opasnostima.
Ti razjareni nacionalizmi tjeraju svoje ljude i strastvenu mlade - sa
studentima na elu - na spektakularno, dramatino ponaanje, te vrlo
esto izgledaju i suvie zastarjeli u nepravednim oima zapadnjaka.
Imamo previe dobrih razloga da i sami alimo zbog svojih donedav110

nih nacionalizama koje je Evropa tako skupo platila, a da bismo bez

zanimanja i, da ponovimo, donekle nepravedno, gledali, u vrijeme
Evropskog zajednikog trita, to cvjetanje lokalnih pokreta, tim vie
to se ti nacionalizmi estoko okomljuju na Zapad.
Nepravda? Doista, evo to kae prekrasnim jezikom jedan afganistanski intelektualac, Nadjm ud-Dine Bammate (1959): Islam mora
danas proivjeti istovremeno jednu vjersku revoluciju usporedivu
s reformacijom, intelektualnu i moralnu revoluciju kao to je bila
Aufklarung (njemaka rije koja odgovara istovremeno onome to
zovemo prosvjetiteljstvom i prosvijeenim apsolutizmom XVIII. sto
ljea), ekonomsku i socijalnu revoluciju poput one koju je Evropa
proivjela u XIX. stoljeu (industrijska revolucija) i u vrijeme dviju
velikih geografskih sfera (misli se na dva velika bloka, Istok i Zapad),
on mora proivjeti svoje male nacionalne revolucije. U trenutku kad
se sklapaju planetarni savezi, muslimanske zemlje jo ekaju i trae
svoje Garibaldie).
Nema ni spomena tome da se usput obezvrijedi svijetlu uspomenu
na Garibaldia. Ali ratovi za nacionalno ujedinjenje, juer neophodni,
imali su za Evropu strahovite i poznate nam posljedice.
Je li i hoe li biti podjela na nacije korisnija dananjem islamu?
Nema li opasnosti da odvede muslimanske drave u slijepu ulicu
u ekonomskom svijetu koji ne dozvoljava takve raskomadanosti? Zar
ona ne raa opasne sukobe? Svaka nezavisna zemlja, samo ako
raspolae nekakvom vojnom silom, tumai i panislamizam i panarabizam na svoj nain i jezikom svojih uskih interesa i tenji. Tako
postupaju na oigled sviju Pakistan, Irak, Egipat, a poprite je otvo
reno i drugima.
Ti su nacionalizmi ipak obavezna etapa, cijena uloge koju su
oigledno odigrali u tekoj borbi za nezavisnost. Svaki je nacionalizam
bio i ostao antikolonijalizam, protuotrov stranoj vladavini, potenci
jalno osloboenje.
Ne treba nas uditi da se svi arapski nacionalizmi spajaju u neprija
teljstvu prema starom protivniku, Izraelu. Stvorena odmah po zavr
etku drugog svjetskog rata, izraelska drava priinjava se kao samo
djelo Zapada, i to najomraenijeg Zapada. Izraelska zadivljujua
tehnika dostignua - kojima doprinosi kapital iz cijelog svijeta,
njegovo dokazivanje snage 1948. protiv Egipta i u vrijeme sueske
krize, s pobjednikim marem njegove male vojske preko golemog
poluotoka Sinaja 1956, izazivaju zavist, bojazan i ogorenje koji se
taloe ^ vrlo stari antagonizam. Jacques Berque s pravom pie: I
Arapi i idovi su, ako se tako moe rei, Boji narodi. Dva Boja
naroda istovremeno previe je i za diplomate i za tabove! Nepomir
ljivi sukob upravo i lei u srodstvu protivnika, potomaka Abrahamo111

112

vih, oplemenjenih istim monoteizmom... Slijedili su razliite puteve

u odnosu na Zapad.. Jedni su u dijaspori isto toliko ouvali ideal svoje
zajednice koliko su se prilagodili tvrdokornom nainu neidova.
Oni drugi, ostali na svojoj zemlji, ali izloeni osvajanjima, rastavljeni,
doivjeli su sreu, ili nesreu, da uglavnom ostanu to su i bili. Otuda
sadanja nejednakost sredstava kojima raspolau, oprenost miljenja
i govora. Najpronicljiviji arapski esejisti gorko su promiljali ono to
zovu slomom... 1948. Taine ili Renan poslije 1870. savjetuju
svojim sunarodnjacima ispravke koje bi mogle sprijeiti da se ponove
takvi dogaaji.

Nacionalizam e igrati ulogu u skoroj budunosti: sve muslimanske

zemlje, kojoj se radilo, nai e se pred obaveznim programom stroge
tednje.
Radi se u stvari programima solidarnosti i socijalne discipline;
nacionalizam e pomoi svakoj od tih mladih zemalja da se suoi
s ozbiljnim privrednim tekoama koje je pritiu. Pomoi e im da
prihvate potrebne inovacije koje su u sukobu s drevnim drutvenim,
vjerskim, obiteljskim strukturama - vjekovnim navikama predaka
koje su se odrale u oitom arhaizmu islama i koje mogu izazvati
surove reakcije.
Noliglam e se u svakom sluaju morati modernizirati, prihvatiti
velik dio zapadnjakih tehnikih dostignua koja su danas osnova
svjetskog ivljenja: njegova budunost ovisi prihvaanju ili odbijanju
te svjetske civilizacija. Mona tradicija navodi na odbijanje; za prihva
anje radi nacionalistiki ponos koji tjera narode da prihvate ono to
instinktivno odbijajujL
esto su osporavali islamu fleksibilnost potrebnu tom nasilnom
prilagoavanju. Tako mnogi promatrai tvrde da e islam zbog
nepropusnosti, nepomirljivosti srca, duha, pa i same civilizacije
biti zaustavljen u svim naporima modernizacije. Je li to tako sigurno?
U stvari, islam je ve prihvatio, pa moe jo vie prihvatiti taj
moderni svijet koji ga opkoljava. Ni kranstvo ga donedavna nije
lako prihvaalo, niti je to uinilo bez sukoba i oklijevanja. Na koncu,
ni u toj igri, ni u neminovnim ustupcima, nije nita izgubilo od svoje
izvornosti.
Pripisati islamu iznimnu vjersku nepomirljivost, potpuni nedostatak
prilagodljivosti znai zaboraviti njegove mnogobrojne hereze koje ve
same svjedoe uznemirenostima i mogunostima skretanja. I sam
Kuran, uostalom, otvara reformizmu nikad zatvorena vrata ijtihada.
Smatra se da je Prorok predvidio sluaj kad e i Kuran i Sunna
(tradicija) ostati bez odgovora: on preporua da se u tom sluaju
8 Civilizacije kroz povijest

113

pribjegne razmiljanju po analogiji, quias; ako je i ono neprimjenjivo,

morat e se vjebati svoje razmiljanje i svoj pogled, ray, na svim
prethodnim osnovama. Taj osobni napor tumaenja, ijtihad, zauzimat
e vano mjesto u izgraivanju muslimanske misli u budunosti.
U nae vrijeme reformizam izriito eli ponovo otvoriti njezina vrata
(Pierre Rondot). Jer svaka religija ima svoja vrata za sluaj nude.
Islam moe biti konica, zapreka; no moe se i izmijeniti, dopustiti da
ga izmijene.
Ekonomisti u borbi sa svakodnevnom stvarnou neprestano se
protive tim gotovim i pretjeranim tumaenjima, tim nepokolebivim
konstantama muslimanskog ivota.
stvari, tekoe dolaze prije zbog veliine skoka koji treba izvesti,
kau oni. Islam kasni za Zapadom dva stoljea, upravo ona dva
stoljea koja su vie preobrazila Evropu nego to se ona preobrazila
od antike do XVIII. stoljea. Kako bi islam mogao odjednom i sam
preskoiti tu ogromnu razdaljinu, prodrmati, skrenuti ta arhaina
drutva kad ima samo bijednu, nesigurnu poljoprivredu, razdrobljenu,
pojedinanu industriju, kao ubaenu padobranom usred svoje pri
vrede koja je nesposobna da dosegne i da podigne mnotvo previe
plodnog i nepokretnog stanovnitva? Osim toga, kao i svako drutvo,
muslimansko ima svoje bogatae, malobrojne ali tim monije. esto
su vjerovanja i tradicija alibi povlatenih koji nalaze interesa u odra
vanju nekih zaista srednjovjekovnih drutva, kao to je jemensko,
feudalnih kao to je iransko, ili zastarjelih kao ono u Saudijskoj
Arabiji, unato nafti ili ba zbog ^
Pred ovakvim tekoama djelo reformatora slui kao nepobitan
test: okrutno i genijalno djelo Mustafe Kemala u Turskoj, nasilno
Kasemovo u Iraku, Naserovo u Egiptu, izvrenQu znaku tvrdoglavosti
ili pak u znaku spretnosti i sigurne mudrosti, kao Burgibino u Tunisu.
Ma kakve naravi i naglaska bili, pred tim djelima su iste zapreke. Sve
su te reforme oborile dobar broj tobonjih tabua muslimanske civiliza
cije. Sasvim pouzdan test predstavlja osloboenje ene, to se probija
ali se mnogo sporije ostvaruje: Nestanak poligamije, i ogranienja
u jednostranom otputanju od strane mua, ukidanjejerede, pristup
sveuilitima i kulturi. namjetenjima,piavo glasa: sve te pojedinosti
imaju ogromno znaenje.
One dokazuju da reformizam.nijennaprijed izgubljen sluaj, ali da
treba branitelje, odlune pobornike. Borba koja poinje bit e mnogo
struka. Najvea bi opasnost bila dozvoliti da od toga odvrate drai,
lakoa ili potrebe aktualne politike koja se dramatizira svakim povo
dom li bez povoda.
to je ideal? initi jedno po jedno, no svaki put izabrati bitno. No
politika nije kartezijanska spekulacija. Sam bi ekonomski napredak
114

zahtijevao, kako u islamu tako i drugdje, prvenstvo, ak iskljuivu

politiku brigu. A svijet u kojem moramo ivjeti esto prisiljava da se
rjeavaju stare i nove potekoe onim redom kojim se pojavljuju.
Sve ove drave, ponosne na nezavisnost, imaju tako zahtjevne,
dramatizirajue politike stavove kojima treba udovoljiti i skrenuti ih
od nekih briga kojima nema lijeka; imaju ponos koji treba obzirno
tedjeti: islam ga ima koliko i Evropa, to nije malo. Islam ima svoju
mlade, svoje studente nestrpljive zbog tapkanja u mjestu; sline
francuskim studentima iz 1830; ima svoje vojnike sposobne za ludosti
i vojne udare, poput vojnika Latinske Amerike prije 1939; ima svoje
gramzive stranke, politiare opijene vlastitom slikom i estinom svojih
govora. Zar ne treba podii glas da se nadvlada amor okolnog
svijeta?
Naravno, tu su stranci: Francuska u sjevernoj Africi, Britanija
u Kuvajtu i u polupraznom junom dijelu Arabije; SAD su posvuda
kao nepokolebljivi dobavljai savjeta i kredita; tu je i SSSR, od sluaja
do sluaja iroke ruke ili suzdran, uvijek budan na tom prostranom
bojitu. I konano, socijalna revolucija svugdje pomalja lice i postavlja
svoje zahtjeve.
Za nju radi povijest: u Turskoj je vojni udar 27. 5. 1960. probudio
tolike nade u drutvene reforme, no one kasne; u Iranu revolucija
odozgo, konzervativna i napredna, ubire bodove unato mladei koja
joj se suprotstavlja i pristalica biveg ministra Mosadika, te unato
skrivenoj igri komunistike partije, zvane Tudeh; u Transjordaniji
odvani kralj odolijeva svim opasnostima koje ga okruuju; u Liba
nonu koji u svojim asovima mudrosti sebe vidi kao vicarsku Bliskog
istoka; u Iraku je revolucija vie verbalna nego stvarna, ali kurdski
ustanak predstavlja duboku ranu; u Egiptu je, odmah nakon otcjepljenja Sirije, Bikbair odluno izabrao put socijalnog komunizma ve
napola ostvarenog, to se moe proiriti poput vatre... Pregled bi bio
potpun da se uz ovo navedu bojazni Pakistana koji uznemiruje Indija,
ratobornija nego to se to donedavna pretpostavljalo, koja hoe da
ugrabi Kamir; Indoneziju koja bi ohrabrena uspjehom Indije protiv
Goe htjela zauzeti Nizozemsku Gvineju - Irijan - kao svoj protekto
rat; cijelu Sjevernu Afriku koja poslije razrjeenja alirske tragedije
eka da vidi koji e pravac izabrati za svoj ivot.. . Sve ove brige
pritiu politiku islamskih drava, izlau ih neoekivanim provalama
strasti koje im svaki put nanose ozbiljne udarce, uz teke posljedice po
druge. Tko da ustanovi koliko je strastvena afera oko Bizerte stajala
Francusku (no ona je bogata) i Tunis (no on je siromaan)? Je li
sudbina Bizerte zaista bila jedini zalog ove krize ili su je jo vie
zamrsila dva uzajamno povrijeena ponosa? Francuska je ogorena
jer smatra da je mnogo uinila za islam (to je sasvim oito); islam je
115

ogoren jer smatra da nezavisnost koja mu je udijeljena nije potpuna,

a istina je da nijedna zemlja nije zaista nezavisna ako je njezina
privreda odmah baca u Trei svijet.
Bivi kolonizatori samo su djelomino odgovorni za tu ekonomsku
ovisnost. Ima i mnogo drugih razloga tom slabijem poloaju, kao to
su prolost islama, prirodno siromatvo, pretjeran rast stanovnitva.
To su strahovite bolesti, iako nisu neizljeive.

Razliite islamske zemlje u odnosu na dananji svijet

t) Uvijek teko sazrijevanje: za islam vrijedi dilema koja se postavlja
pred cijeli Trei svijet. Da bi se ukljuio u svjetski privredni ivot mora
provesti, to je bre mogue, industrijsku revoluciju.
Tu zadau koju je lako izrei rijeima morat e skupo platiti,
cijenom tekog rada iji plodovi nee odmah biti vidljivi i nee se
odmah odraziti na ivotni standard. Razdoblje kolonizacije nije ih na
to pripremilo i u tome bez sumnje lei najtea odgovornost zemalja
kolonizatora.
Sigurno se ne moe nijekati, iskreno govorei, da je prinos koloni
zatora koloniziranim zemljama bio znaajan. Vrlo arhaina drutva
iji ivot se vjekovima nije mijenjao naglo su pridruena vrlo napred
nim civilizacijama. Iz toga su poneto dobili: kao prvo modernu
medicinu i higijenu to je u ogromnim razmjerima smanjilo smrtnost;
vee ili manje obrazovanje, ve prema sluaju (u tome se francuskoj
kolonizaciji najmanje moe zamjeriti); brojne materijalne infrastruk
ture: luke, ceste, eljeznice; moderno organiziranje poljoprivrede,
esto s branama za navodnjavanje; ponekad razborit zaetak industri
jalizacije.
To je mnogo, rei e netko. I jest i nije. Jer s jedne strane, taj je
prinos djelomino unitio stare strukture, a s druge one su prilino
nesavreno obnovljene. Rekonstrukcija nije voena da bude naci
onalna ekonomija nego neka pridruena ekonomija, ovisna koloni
zatoru i svjetskom ivotu. Otuda toliko nepravilnosti razvoja od
grane do grane kao i potreba mladih nezavisnih drava da reformiraju
svoje strukture kako bi odgovarale svim nacionalnim potrebama. Ta
potekoa dolazi uza sve druge brojne potekoe koje proizlaze iz
njihove vlastite civilizacije i siromatva najveeg dijela njihovih ze
malja.
U izvrenju tih zadataka muslimanskim su zemljama potrebne one
same, a nita manje i drugi. Moraju se dakle prilagoditi nepostojanoj
i dosta surovoj politici svijeta povlatenih, za to su savreno sposobni
116

i toga svjesni. Ne nedostaju im ni razum ni politika lukavost. Jo je

potrebnije da se prilagode sami sebi i poveu sa stvarnim ivotom
svijeta. U tome lei najtei dio njihove zadae, njihova kvadratura
kruga.

Privreda i nafta: nema lakog i jedinog rjeenja. ak ni onog koje

nudi nafta, naoko tako pogodna.
Nafta je nesumnjivo bogatstvo i njeni se blagotvorni uinci osjeaju
u privrednom poloaju svih drava proizvoaa. Zna se da je Bliski
istok izdano obdaren tim bogatstvom.
Ipak, glavni su korisnici velike meunarodne kompanije koje su
jedine mogle podnijeti velike trokove istraivanja terena i vaenja
nafte: one uzimaju naftu na izvoru uz plaanje naknadej one je
prerauju i prodaju. Zadrati je na izvoru, kako je u jednom asu
(1951) htio Iran, kako to sada (1961) namjerava Irak, sigurno je
uzaludan trud: nafta vrijedi samo ako se prodaje. No u dananjem
svijetu nema vie nestaice nafte, ak suprotno, ini se da u atomsko
doba njezina vladavina i nee trajati u nedogled.
Da dodamo jo i ovo: nije u pitanju samo omrznuta strana eksplo
atacija naknada stvara u muslimanskim zemljama drutveno
raslojavanje. Taj se novac ne dijeli pravedno, on i previe esto
podrava neprirodno raskoan ivot jedne klase, a taj luksuz ne slui
oivljavanju lokalne proizvodnje: on se rasipa na kupovinu dobara
u inozemstvu koja nikad nee biti produktivna na licu mjesta] Saudijska je Arabija zahvaljujui nafti podigla nove gradove, nove ceste,
eljeznike pruge, aerodrome - i to je oiti napredak. Ali duguje nafti
i neobuzdani luksuz kraljevske porodice i glavnih plemenskih voa.
Taj prizor ne veseli ni mlade ushienu egipatskom revolucijom, ni
graanstvo koje tei da preuzme svoj dio javnih poslova.
Dobrom se promatrau nafta Bliskog istoka ini isto to i srebro iz
Amerike u XVI. stoljeu: ono je tada prolo panjolskom ne ojaavi
njezinu privredu i pridruilo se ivim evropskim privredama. U sva
kom sluaju, nafta jest i bit e povod mnogim sporovima na Bliskom
istoku. Najnoviji suprotstavlja s jedne strane Irak i njegovog vou,
generala Kasema (Zaima), a s druge osam velikih meunarodnih
naftnih kompanija (The Majors, kako ih zovu), a iji je tamo glavni
predstavnik IPC (Iraq Petroleum ).
Pregovori koji se vode tri godine upravo su ponovno prekinuti.
Kompanijama je oduzeta koncesija na neeksploatirane zemlje. Pomi
renje je bez sumnje i dalje mogue, i moda e Irak izvui koristi
i povoljniju podjelu od tradicionalnog dijeljenja napola (fifty-fifty).
Sigurno je ve naao mogunost da u istraivanje terena, a naroito

17

u spektakularne pothvate u podmorju Perzijskog zaljeva uvede talijan

ske i japanske naftae, pomirljivije jer su zadnji stigli u trku. Ali na
tom polju zemljama proizvoaima nafte prijete neka razoaranja,
unato njihovim adutima.

Sve muslimanske drave dale su se na posao; ve su postignuta neka

velika ostvarenja, dolo je do opeg napretka_ proizvodnje. Meutim,
porast stanovnitva dovodi sve u pitanje. Iako sve napreduje, ipak e
trebati sve zapoeti ispoetka.
Demograf Alfred Sauvy govorei Bliskom istoku 7.8.1956. naveo
je to Le Mondeu u jednom lanku koji nije izgubio nita od svoje
snage: Arapski svijet, pie on (a mogao je rei muslimanski svijet
u cjelini), ^u_ punoj je demografskoj eksploziji: natalitet je meu
najviim na svijetu, oko 50 na 1000 ili 6 do 7 djece po obitelji.
Nestajanjem poligamije i napretkom same higijene, ne samo da se nije
smanjio, nego se ak i poveao. Za razliku od maksimalnog nataliteta,
smrtnost je u jakom padu zbog nestajanja epidemija, gladi i meuplemenskih ratova. Dananja stopa smrtnosti nije ba poznata, no sni
ava se na oko 20 sa lOOjPorast stanovnika od 2,5 do 3% godinje nije
vie izniman. Takav je u Aliru, Tunisu i sigurno u Egiptu. Taj je
ritam (udvostruenje stanovnitva za ivota jednog narataja) mnogo
vie od ritma koji je uskomeao Evropu u doba njezina bujanja (1 do
1,5% godinje). Nema ni otjecanja iseljavanjem ili kolonijalizmom.
U muslimanskom svijetu spajaju se evropska smrtnost iz 1880. s natali
tetom kakav mora da je dostigla u najplodnijim razdobljima srednjeg
vijeka. Ta je kombinacija eksplozivna. Zato je dosta naivno smatrati
da e se te zemlje, kojima brzo raste broj, dakle i potrebe, od kojih
neke imaju naftu, druge naftovode, a tree (Sueski) kanal, pomiriti
s odvlaenjem bogatstava izvan ili preko njihovih teritorija ne traei
velik dio za sebe.
demografski rast utjee u prvom redu na poveanje ili bolje, este
stagnacije ivotnog standarda u muslimanskim zemljama, unato porastu
proizvodnje. To je esta pojava u zemljama Treeg svijetaj
Ipak, svugdje su poduzete pozitivne mjere. Tako se smanjio broj
nezaposlenih. U Tunisu, da uzmemo samo taj primjer, samim priru
nim sredstvima i bez velikih ulaganja zaposleno je 200.000 ili 300.000
nezaposlenih ili polunezaposlenih zahvaljujui gradnji cesta, zemljanim
radovima protiv erozije tla, otvaranju gradskih gradilita ili naprosto
saenjem stabala. Iz novijih izraunavanja ekonomista moe se zaklju
iti da je poljoprivredna proizvodnja na Bliskom istoku rasla izmeu
118

1952. i 1958. istim ritmom kao i svjetska proizvodnja izmeu 1952.

i 1958. A kad je rije industriji, nema grane koja nije napredovala.
Uzmemo li sluaj Egipta, imamo sljedei opi indeks za manufakturne
industrije (baza 1953 = 100): 1951-95; 1952-98; 1953-100;
1954-107; 1955-117; 1956-125; 1957-132; 1958-143 ... U Paki
stanu industrijska proizvodnja prelazi od 100 u 1952. na 128 u 1954, na
215 u 1958...
Tako dolazi do napretka, poveanja ukupne mase nacionalnog
dohotka, to bi znailo i do poveanja mogunosti investiranja i odra
vanja odreene stope rasta. No javlja se demografski rast kao protustruja.lBroj se ljudi poveava jo bre nego masa dobara koju treba
dijeliti, a dohodak po glavi stanovnika sputa se kao i svaki razlomak
iji nazivnik (stanovnitvo) raste bre nego brojnikj Kad pliva pliva
protiv smjera valova, to vie nastoji da napreduje, to se vie mui
i manje napreduje. Uza sve to to islam u svemu napreduje, njegov
ivotni standard nazaduje ili s mukom ostaje isti.
Dodajmo ipak da te vrijednosti nacionalnog dohotka nisu apsolutno
sigurne. I sam broj stanovnika esto je nesiguran (katkad uz odstupa
nja od 20%). Masa prihoda takoer prije se procjenjuje nego rauna.
Naroito, kako je to esto sluaj, u nedostatku ikakvog strogog
nacionalnog knjigovodstva. A uostalom, kako tono procijeniti pri
hode rasprenog i esto arhainog zanatstva, ili prihode poljoprivrede
koja obuhvaa velika primitivna podruja proizvodnje za obiteljsku
potronju?
Ti su dakle rauni uvijek samo procjene, samo red veliina i nita
vie. Ali i to je mnogo.

Ako se uzme u obzir takav demografski rast, i sama injenica da se

dohodak po glavi stanovnika zadrava na istoj razini svjedoi sigurnoj
privrednoj vitalnosti sposobnoj da se suprotstavi ogromnom biolokom
prirastu.
Sve u svemu, muslimanske zemlje pokazuju tu vitalnost, a ako
ponekad i dolazi do nazadovanja, ono nije znatno. Ljudi tamo ive
prosjeno s manje od 2600 kalorija dnevno (to je prag razvijenih
zemalja), no ive esto iznad ivotnog minimuma, a svugdje (osim
pokojeg saharskog podruja) iznad nesmiljenih granica gladi: dakle
ispod granice izmeu bogatstva i siromatva, ali iznad granice izmeu
siromatva i bijede. Ve je i to dostignue.
Meu ovim dvjema meama razliit je poloaj pojedinih zemalja.
Ovako izgleda njihov poredak odozdo prema gore, ako ih raspore
dimo po iznosu nacionalnog dohotka po glavi stanovnika (u USA
dolarima): Libija 36; Afganistan 50; Nigerija 64; Pakistan 66; Indone
119

zija 88; Jordan 100; Sirija 110; Iran 115; Egipat 122; Tunis 132; Irak
142 ; Maroko 159 ; Alir 210; TursTca 219 ; Libanon 247. To su skromne
brojke. Svaka usporedba s evropskim zemljama (iznad 1000) ili SAD
(2200) porazna je. One dolaze do izraaja tek u usporedbi s brojkama
Crnog kontinenta naprimjer.
Treba primijeniti da se zemlje koje su nekad bile ili su danas
pridruene Francuskoj (Libanon, Sirija, Maroko, Alir, Tunis) nalaze
na skoro najboljim mjestima. Naravno, nije to zasluga francuske
kolonizacije same po sebi, iako je ona, po naem miljenju, nekad bila
zasluna - u prvom redu zbog stvaranja izvjesne klase intelektualaca
i kadrova i zbog tjenje povezanosti civilizacija i ljudi u dodiru nego
to je to drugdje bio sluaj.
Libanon duguje svoj relativni rekord moi svojih trgovakih iselje
nika, kapitalistikih i kulturnih, irom cijelog islamskog svijeta, Crne
Afrike, Latinske Amerike, kao i svojoj pripadnosti dvjema religijama
(kranskoj i muslimanskoj); Alir to zahvaljuje francuskim i meuna
rodnim investicijama (znaajni poljoprivredni uspjesi, brane, ceste,
kolstvo, medicinske usluge, naftna postrojenja u Sahari, iseljavanje
radnika u Francusku) to nije prekinuo ni dugi rat zapoet 1954.
U neizbjenoj borbi svaka privreda ima svoje izglede i svoje glavne
adute: Irak, Iran, Saudijska Arabija, Alir, imaju naftu; Egipat ima
plodonosnu vodu Nila, Sueski kanal, pamuk visoke kakvoe, tekstilnu
industriju; Turska i Maroko imaju vrlo esto pametnu industrijaliza
ciju; Indonezija kauuk, naftu, rudnike kositra; Pakistan ima
ogromno bogatstvo u itu i juti.
To su odline karte, ali ishod igre je i dalje teak i neizvjestan.

Problemi koje treba rijeiti vrlo su teki. Istodobno su privredni

i drutveni te se tako tijesno prepliu da se ini nemogue pristupati im
pojedinano. A svi zajedno ine izvanredno zamaan program.
Doista, trebalo bi:
aj Prije svega, unaprijediti poljoprivredu. To znai snano zahvatiti
u arhaini sustav vlasnitva; uhvatiti se ukotac s brojnim problemima:
od navodnjavanja do erozije to pustoi obradivu zemlju. Potrebne su
dakle agrarna tehnologija i politika.
' b) Uvesti industrijska poduzea (teka ili laka, privatna ili dravna)
i ako je mogue povezati ih s cjelokupnom privredom svake zemlje.
Ona se moraju oslanjati na globalni sustav te privrede i oivljavati ga
svojim djelovanjem.
(c) ' Regulirati gorue pitanje investicija, jer ono pretpostavlja stranu
pomo (privatni meunarodni kapital - preko vicarskih banaka - sov
120

jetsku, ameriku ili francusku vladinu pomo, uskoro i kapital Evrop

skog zajednikog trita).
<d| Stvoriti trite. Potekoa je dvostruka: nema trita bez odre
enog ivotnog standarda (to vraa upravo na polazni problem).
A nema valjanog trita ni ako se ono ne protee daleko izvan
nacionalnih granica. Odatle ideja svearapskom, magrepskom ili
afrikom tritu pronesena s vie upornosti nego uspjeha. Mudri ali
teko ostvarljivi snovi.
Le) Odgojiti, osposobiti radnu snagu, zato to bi automatizacija, iako
mogua u industriji koja kree od poetka, zanemarivala sadanje
preobilje radne snage. To je kljuni problem, koji treba rijeiti prije
svih drugih.
(f) Osposobiti kadrove: tehniare, inenjere, profesore, administra
tore ... Na dnevnom su redu tehniki odgoj i obrazovanje. Ali to je
dugoroan posao. Samo e ogromno narodno oduevljenje koje se
izraava prema obrazovanju omoguiti da se tu savladaju goleme
potekoe.
Sve u svemu, potrebna su ogromna ulaganja; neka od njih isplativa
su tek na vrlo dugi rok. Narataji ljudi unaprijed su rtvovani. To
znaju samo poneki, to je alosna povlastica. Nekoliko mladih sirijsko-libanonskih pjesnika navode, da bi sami sebi objasnili tu pojavu,
mit Tanusu, istonjakom bogu osuenom na bolnu smrt ali i na
ponovno roenje. Tako izvjetavaju neprekidnom zanosu i sada
njem ogorenju njihova naroda (J. Berque).

PredUojiJzbor: razumljivo je da pred jasnim problemima, ogrom

nim i neizbjenim rtvama oklijevaju u izboru strategije. Svijet im nudi
barem dvije, a njihov izbor odreuje i nadilazi cjelokupnu sudbinu
islama.
^Uglavnom, mogunost je ili ostati u krugu zapadnjakog kapita
lizma, napola liberalnog, napola intervencionistikog, u znaku odre
enog politikog liberalizma; ili poi linijom socijalistikih iskustava,
a to mogu biti ili sovjetsko, jugoslavensko ili kineskoj
Jednostavnije reeno, moe se ili zadrati drutvo i vladu kakvi jesu
poboljavajui ih koliko se god moe, ili odjednom sravniti graevinu
sa zemljom i ponovo je izgraditi na drugim osnovama.
Ti izbori nisu naalost isto intelektualni niti ak empirijski. Ovise
mnotvu unutarnjih i vanjskih inilaca.
Svugdje ili gotovo svugdje pojavljuje se buroazija, sitno graan
stvo, klasa intelektualaca (esto mladih) koja je u usponu. Ona jo
pamti jaka razoaranja koja joj je nanijelo povoenje za Zapadom. Na
polju politike, naprimjer, osim Afganistana i Jemena, sve musliman

121

ske drave imaju svoje parlamente, no to su time dobile? To razoa

rano graanstvo, nestrpljivo da sudjeluje u poslovima, okree se
komunizmu, jer u njemu vidi sredstvo da jednog dana uspostavi svoju
hegemoniju; birokratski okviri i sovjetski ideal planiranja ine mu se
jamstvom stabilnosti i sredstvom rjeavanja gotovo nerjeivih eko
nomskih problem a. . . Mladu muslimansku inteligenciju privlai
modernistiki privid marksistike nauke i misli; to je samo reakcija na
skoro srednjovjekovne okvire koji jo umrtvljuju islamsku misao, ali
ona je tim opasnija to su njezini pokretai ve pokuali nai - bez
uspjeha - u liberalnoj i demokratskoj misli Zapada sredstvo priblia
vanja racionalnoj i modernoj kulturi. Sad im se marksizam priinja
kao jedini mogui put (A. Beningsen).
Zapad previe naginje miljenju da su povezivanje i dogovaranje
islamskih drava sa SSSR-om samo lukavstvo da nabave jeftine stro
jeve, oruje ili kredite. Problem je mnogo dublji. Socijalistika isku
stva oaravaju mlade islamskih zemalja. Zapad se esto oslanja samo
na nazadnu aristokraciju, na papirnati drutveni kazalini dekor.
Nedostaje mu, u tome kao i u drugome, istinska planetarna poli
tika.
Nije problem u tome da se uvjeri islam kako je zapadnjako rjeenje
samo po sebi bolje ili poeljnije od nekog drugog. Ni u tome da nae
vie ili manje izdanu zlatnu ilu kredita. Problem je u tome da se
nerazvijenim zemljama prui valjani, primjereni model planiranja, koji
e im otvoriti put nade i budunosti.

Muslimanska civilizacija u odnosu na XX. stoljee

Dovodi li ova teka kriza u opasnost i samu civilizaciju islama?
Pitanje se postavlja na vie naina:
T.
Postoji li jo u velikoj rascjepkanosti naroda i politikih suparnitava jedna, uvijek prepoznatljiva muslimanska civilizacija?
Ako ta civilizacija jo uvijek postoji, ne ugroava li je prihvaa
nje planetarnog odijela tehnika i ponaanja, kako kae Jacques Berque, tj. pristup industrijskoj civilizaciji koju je stvorio Zapad i koja se
sada protee na cijeli svijet?
0 - Zar nije jo vea opasnost ako islam, da bi je dosegao, izabere
put marksizma, sposoban da uniti jedan od najboljih izvora njegove
kohezije, njegovu religiju?

Postoji lijo islamska civilizacija? ini se da politike podjele islama

iskljuuju jo za dugo vremena snove panislamizmu. Ali danas kao
i juer , panislamizam postoji kao injenica i kao civilizacijska stvarnost.
122

Na nju ete neosporno naii ujsvakodnevnom ivotu: u slinosti

obiaja, navika, obiteljskih odnosa, ukusa, razonoda, igara, ponaa
nja, pa i samoj kuhinji... Kao Evropljanin, prenesen naglo iz jednog
mediteranskog islamskog grada u drugi, vie ete biti zapanjeni slino
stima nego razlikama. Ako stignete u Pakistan ili Insulindiju, razlike
e biti izrazitije, a jo vie u muslimanskoj crnoj Africi: to je zato to se
tu muslimanska civilizacija sudara s drugim civilizacijskim strujama,
koje su jednako jake a esto i jae od nje.
U crnoj Africi veza je samo religijska - ako je uope ima! Propovi
jeda se (jer Egipat je u ime panarabizma poduzeo veliku misionar
sku akciju) na francuskom. To znai da kulturnih veza gotovo
i nema, ili da su krhke i posredne. A nije ni sigurno da se ta religijska
veza pokazuje djelotvornom u afrikim masama koje snano preobra
avaju, afrikaniziraju muhamedanstvo s istom slobodom kao i Kri
stovu vjeru. Ukratko u crnoj Africi utjecaj panislamizma, ako on
postoji, politiki je ili socijalan; on nije u punoj mjeri civilizacijska
injenica.
to se tie Pakistana, on je dio civilizacije opravdano nazvane indo-muslimanskom. Nacionalni jezik - urdu - mijea rijei iranskog ili
arapskog porijekla s rijeima sanskrta. Urdu se pie zdesna nalijevo
kao arapski, ali mu ne nalikuje.
A upravo je jezik jedan od najsigurnijih znakova zemalja koje zaista
zahvaa jedinstvena muslimanska civilizacija. XX. je stoljee ouvalo
knjievni arapski, jezik koji je neko bio cement islama, to je zajed
niki pisani jezik, kojim se slue novine, piu knjige. Nacionalni jezici
samo su govorni.
Druga veza: ekonomski i drutveni problemi gotovo svugdje se
pojavljuju u istom obliku, ve zbog toga to oni uglavnom i nastaju iz
sraza arhaine islamske civilizacije sauvane do danas, s modernom
civilizacijom koja je okruuje sa svih strana. To to je ovdje problem
tek naznaen, ondje ve ozbiljno naet, ne mijenja injenicu da e
rjeenja koja se nameu vrlo vjerovatno, po logici stvari, biti slina
zbog istovjetnosti polazita; zemlje koje su odmakle u reformi tek su
budua slika drugih.
I u tome se izgnani islam - u Crnoj Africi, Indiji, Insulindiji, Kini
- razlikuje od cjeline islama jer mu je sudbina vezana uz druge
civilizacije.^
- Drugo pitanje: hoe li islam s pribliavanjem industrijalizaciji
Tmodernoj tehnologiji odbaciti svoju drevnu tradicionalnu civilizaciju kao
staru koulju?
Ovo se pitanje ne odnosi samo na islam. Ono znai: hoe li
moderna civilizacija, civilizacija stroja a uskoro i elektronikog
123

mozga, automatike, atomske energije, ujednaiti svijet, uiniti da

nestanu pojedine civilizacije?
Mehanizacija je sa svojim brojnim posljedicama sigurno sposobna
da iskrivi, uniti i ponovo izgradi mnoga ustrojstva civilizacije. Ali ne
sva. Ona sama po sebi nije civilizacija. Tvrditi to znailo bi kazati da je
dananja Evropa nanovo roena u vrijeme industrijske revolucije,
premda je ova za nju bila brutalan potres. No ona svim svojim
korijenima see mnogo dalje od maina. Razmiljajui uostalom
0 narodima Evrope moemo dozvoliti jaku sumnju u mo mehaniza
cije da ujedini i ujednai svijet. Budui da su ve dio zajednike
civilizacije, civilizacije kranskog i humanistikog Zapada, povuene
gotovo istovremeno, prije vie od jednog stoljea u istu pustolovinu
industrijalizacije, i oboruane istom tehnikom, znanou, istovrsnim
institucijama, svim drutvenim oblicima koje namee mehanizacija, ti
bi narodi morali ve poodavno izgubiti one jake osobitosti koje
dozvoljavaju da govorimo francuskoj, njemakoj, engleskoj, medite
ranskoj civilizaciji. . . No dovoljno je da Francuz prijee La Manche,
da Englez stupi na Kontinent, da Nijemac doe u Italiju pa da se bez
ikakve muke uvjere da industrijalizacija nije izjednaavanje. Ako je
tehnika nesposobna da uniti regionalne partikularizme, kako bi
mogla ponititi snane osobitosti kakve su velike civilizacije, zasno
vane na sasvim razliitim religijama, filozofijama, ljudskim i moralnim
vrijednostima?
No, bi li se problem drugaije postavio kad bi se islamu ponudila
tehnika popraena marksizmom, tj. vrijednostima suprotnim tradici
onalnim duhovnim vrijednostima islama? Nije ni lako ni sasvim
mogue odgovoriti na ovo preciznije, esto postavljano pitanje. Nisam
siguran da se time doista mijenja sr naeg problema. Usudit emo se
rei: marksizam nije sam za sebe civilizacija koja bi mogla zamijeniti
drugu; on je drutvena usmjerenost, hotimini humanizam, racionali
zacija. Kad bi se jednog dana primijenio na islam, doveo bi nesum
njivo do koegzistencije, podijeljenosti, kao u Zemlji sovjeta, izmeu
ruske civilizacije i marksizma, kao u Kini, izmeu kineske civilizacije
1 marksizma. Ako i jest snano na njih djelovao, marksizam nije
dokinuo ni jednu ni drugu od tih civilizacija, a to mu nije ni cilj.
Naravno, Y. Moubarac je u pravu kad kae da bi se u takvom
iskustvu Islam tee nego kranstvo odupro marksistikom utjecaju
jer jo ne lui duhovno od svjetovnog. Duhovno bi lake prolo uz
tehnicistiku materijalizaciju muslimanskog drutva kad bi ono
postalo komunistiko. Zato je u pravu? Zato to je kranstvo
svugdje ili gotovo svugdje ve prije sraza industrijske revolucije bilo
preivjelo udar znanstvenog, racionalistikog i svjetovnog zamaha te
to se tijekom tog dugog priuavanja prilagodilo, ne bez otpora, uz

124

odravanje ravnotee i naputanje onog to je moralo napustiti.

Stvorilo je obrane pred tehnikom, pred racionalizacijom, pred samim
marksizmom.
Za islam, kojemu vjerski ivot diktira svaku ivotnu radnju, tehnika
(bila ona marksistika ili ne) je vatreni obru kroz koji mora skoiti da
bi prestao biti zastarjela civilizacija i pomladio se u plamenu dananjeg
vremena. Put koji e izabrati ovisi i njemu i svijetu, tom dvostru
kom svijetu koji se poput ogromne vage naginje as na jednu as na
drugu stranu. Islamu, kao i cijelom Treem svijetu, prijeti opasnost da
poe ne tamo gdje bi elio, ve prema onom bloku koji prevagne.

125

DRUGI DIO

CRNI KONTINENT

I. POGLAVUE

PROLOST
Crna Afrika ili, bolje reeno Jzemlje Crne Afrike gotovo su zatvo
rene izmeu dva oceana i dvije pustinje: vrlo prostrane Sahare na
sjeveru, prostranog Kalaharia na jugu, Atlantskog oceana na zapadu
i Indijskog oceana na istokuJ Tamo su to ozbiljne zapreke, to vie to
ravnjaka Afrika loe izlazi na susjedne oceanske prostore. Ona nema
dobrih luka, ni lako dostupnih rijeka zbog brzaca, vodopada i pjea
nih sprudova na irokim uima.
Ali ove zapreke nisu nepremostive. Indijski ocean vrlo su rano
oivjeli jedrenjaci, koristei smjer monsunskih vjetrova. U doba veli
kih evropskih otkria, poevi od XV. stoljea, osvojen je Atlantik.
to se tie Sahare, nju su prelazili jo u kasno antiko doba, a dolazak
jednogrbe deve u sjevernu Afriku prvih stoljea nae ere, udese terostruio je saharsku trgovinu solju i tkaninama sa sjevera, a crnim
robovima i zlatnim prahom s juga.
Ukratko, Crna Afrika slabo se i kasno otvorila za vanjski svijet. Pa
ipak, bilo bi pogreno zamiljati da su njena vrata i prozori bili
stoljeima zatvoreni. Priroda, koja ovdje otro zapovijeda, ipak nikad
jedina ne namee svoje zapovijedi. Povijest je esto imala svoju rije.

Prostori

Da geografski determinizam nije iznad svega, pokazuje prije svega

jednostavno prouavanje granica, rubnih podruja crnoga kontinenta
koji zauzima samo dio Afrike.
a)
Prema sjeveru, sjeveroistoku i istoku Sahara, koja jest ili nije
nepropusna pregrada, namee se kao karakteristina granica crnoga
svijeta.
9 Civilizacije kroz povijest

129

 Aifika, kako kae ime jedne komisije Zajednikoga trita,

Afrika juno od Sahare.n3d mediteranskoga ruba do sudanskog
Sahela afriko je puanstvo bijele rase. Toj bijeloj Africi nesumnjivo
treba dodati Etiopiju. Ona posjeduje nedvojbeno bijele etnike ele
mente, koji su se stopili u mijeanom puanstvu, ipak vrlo razliitom
od pravih Melanoafrikanaca. Jo vie svojom civilizacijom, svojom
kranskom religijom (poevi od 350. godine poslije Krista), kakvo
om svog poljodjelstva, koje poznaje istodobno uzgoj domaih ivoti
nja i plug, ito i vinovu lozu, Etiopija je izvoran, poseban svijet koji je
nekad isto tako dobro odolijevao napadima islama) koji ga uspio
okruiti, kao i nedavno evropskim silama koje su ga htjele odvojiti od
Crvenog mora i Indijskog oceana.
Prethistoriari i etnografi ak misle da je u davna vremena Etiopija
bila drugo po redu sredite odakle se rairio plug i domae ivotinje,
ije je veliko pronalazako sredite bila Indija. Bez etiopskoga posred
nitva uzgoj domaih ivotinja, ta neoekivana povlastica tolikih crnih
seljaka koji rade motikom, ne bi se mogao zamisliti.
U stvari, zar ne postoji prostrano podruje istone Afrike ije je
sredite Etiopija i koje se prostire na sjeveru do zemalja uz rijeku Nil
(sve do estoga katarakta), prema istoku do raznih pustinjskih Soma
lija, a prema jugu do Kenije, pa ak jo i dalje? To je ta prijelazna
Afrika, ni bijela ni crna, ali istodobno i jedno i drugo, koja kao i bijela
Afrika posjeduje pismo (dakle i povijest), te civilizaciju, povezanu
s velikim sreditima sjevera. Tu je Afriku neosporno zahvatila bes
krajna pustolovina izmeu Azije, Sredozemlja i Evrope. Primijetit
emo konano da se Sahara na istoku Etiopije nastavlja na Eritreju
i na Somalije, to jest na duga suha i pusta podruja koja takoer
oznaavaju granicu crnoga kontinenta.
/ Prema jugu, povijesni dogaaji zaustavljaju i jo e dugo zaustav
ljati prirodno irenje Crne Afrike.
Nizozemci su_se u XVlL-stoljecii, u elji da podignu pristanite na
putu za Indiju, smjestili na junom kraju kontinenta, na zemlji koja je
tada bila praktiki prazna. Englezi su 1815. osvojili taj strateki
poloaj, pa su nizozemski naseljenici, Buri (seljaci), iselili prema
sjeveru i zaposjeli travnate visoravni Velda i tu uveli napredan uzgoj
domaih ivotinja.
je malo-pomalo nastala bijela Afrika na jugu kao i na sjeveru
kontinenta. Ona je napredna, bogata zbog svojih rudnika zlata i dija
manata, zbog svoje industrije. Prije svega, namjerava se braniti od
crne plime (3 milijuna bijelaca, 10 milijuna crnaca, 1.5 milijuna
m jeanacaj Junoafrika Unija se okamenila u oajnoj rasistikoj
politici (apartheid, segregacija) zbog koje je morala prekinuti veze
s Commonwealthom (1960). Je li ta drama samo epizoda ili konani
130

raskid? U svakom sluaju ona nee, niti moe zaustaviti kota povi
jesti.
(c) Posljednji izuzetak, i ovoga puta povijesni, predstavlja veliki otok
Madagaskar: treba ga smjestiti izvan crnoga kontinenta.
Njegovo se stanovnitvo, kao to znamo, oblikovalo od dva ele
menta: Bantu-crnaca koji su doli s bliskoga kontinenta i od malezij
skih plemena koja su u vie valova dola s istoka. Izmeu ovih
elemenata bilo je brojnih mijeanja, ali zapadni dio otoka vie je
bantuski, a istoni vie malezijski. Prema jo nepotpunim istraiva
njima veinu ine mjeanci. U ovoj etnikoj mjeavini Indoneani
i Afrikanci stoje u odnosu 1 prema 2 u korist afrikog elementa.
Meutim, etnikoj se razliitosti suprotstavlja snano kulturno
jedinstvo koje pak daje prednost indonezijskom elementu. Malgaki
jezik je indonezijski, ratarske i obrtnike tehnike nedvojbeno indone
zijske: krenje vatrom, lopata s dugakom drkom, navodnjavana
riita, uzgoj tara,1 jama,2 banane, uzgoj psa, crne svinje, peradi...
ribolov na uljeuru, na kornjau, kanu s plovkom, lov kopljem,
puhaljkom, prakom, pletenje koara i prostirki to su osnovni dio
namjetaja... Ovi su pomorci nesumnjivo doli sa sjevera, ali ne
izravnim putovanjima. Dokaz za to (slab, ali ipak dokaz) je injenica
da su Maskarenski otoci: Runion, Mauricijus i Rodriguez pusti sve
do XVII. stoljea, a predstavljaju prirodne, ak i neizbjene etape na
izravnom putu morem izmeu Insulindije i Madagaskara.
Ukratko, povijest i civilizacija Indijskog oceana pripojile su sebi
veliki otok i otele ga afrikom kontinentu. Ali blizina tog kontinenta
doprinosi danas tome da se njegova sudbina povezuje sa sudbinom
mlade Malgake Republike.

Za razumijevanje crnoga svijeta zemljopis je vaniji nego povijest.

Zemljopisni okviri su najznaajniji, makar nikad nisu jedini na koje se
treba oslanjati.
Klima objanjava slijed prostranih podruja s drveem i travama: to
podrazumijeva obavezno drukije naine ivota.
Prema zapadu voda ekvatorskih kia ostaje na mjestu i stvara
beskrajno mnotvo prauma, slinih amazonskim i indonezijskim koje
se prostiru na istim geografskim irinama.
To je kina uma poput spuve napojena vodom, s gustim masi
vima divovskoga drvea, s isprepletenim umskim raslinjem, koje
odolijeva svakom krenju; neprikladno je za ljudsko naseljavanje, ak
' Taro. vrsta gomolja (op. prev.)
Jam, tropska biljka iji se korijeni jedu (op. prev.)

131

i za promet, osim za rijeni. Podruje nesigurna i osamljena ivota

utemeljena na ribolovu i lovu. To je u pravom smislu utoite gdje
ive Pigmejci, preivjeli potomci onih Negrila koji su bez sumnje bili
prvo stanovnitvo Afrike.
Ova se uma iri vie sjeverno nego juno od ekvatora i obrubljuje
Gvinejski zaljev_.na njegovoj sjevernoj strani od Liberije do Kame-,
runa. Sredinji prekid, to ga oznaava naa karta, sa svojim istaknu
tim savanama i nasadima palmi odgovara junom Dahomeju. Prema
istoku ekvatorska je uma zaustavljena Kongoanskom kotlinom, na
rubu visokih povrina istone Afrike.
Oko ove beskrajne ume prostiru se koncentrino sve sunije
tropske ume, umovite savane (visoke trave, skupine od nekoliko
stabala), galerijske ume du vodenih tijekova, gole savane i konano
stepe.
S ovjekova gledita razlikuju se dva podruja: jedno i drugo
s izmjeninim kinim i sunim razdobljima i od toga jedno s uzgojem
domaih ivotinja, a drugo bez njega (zbog cece muhe).
Na podrujima uzgoja domaih ivotinja, koja su najivlja u Crnoj
Africi, taj je uzgoj kao pridodan kulturi sa svugdje prisutnom moti
kom. ivotinje se zapravo ne koriste kao stoka za vuu. Kulture su,
kako u kojem sluaju, proso, sorgum,3jam, kukuruz, ria, a izvozu su
naroito namijenjeni pamuk, arahidi, kakaovac, a ne smije se zabora
viti ni uljevita palma, jedno od bogatstava posebno Nigerije.
U svakom je sluaju vrlo oigledno da dolazi do velike podjele
izmeu ova dva tipa seoskoga ivota od kojih jedan ima domae
ivotinje, a drugi ih nema. Isto je tako vrlo oigledno da je, prema
sjeveru i prema istoku, vanjska zona, gdje se uzgajaju domae ivotinje,
nuno bila velika povijesna pozornica, i to upravo zato jer je najboga
tija, jer je vrlo ujednaena i takoer jer je od davnine najotvorenija
prema vanjskom svijetu.
Iznad ove seoske podjele prostora, tu je i podjela na etnika
podruja. Melanoafrikanci, koje nimalo nije uputno smatrati jednom
jedinom rasom, dijele se vrlo openito u etiri grupe, a to su: Pigmejci,
vrlo zaostali divlji ostatak (njihov je jezik jedva artikuliran), male
arhajske grupe Khoija (Hotentoti) i Sana (Bumani) na rubu pustinje
Kalahari, sudanski narodi od Dakara do Etiopije, te Bantu-plemena
od Etiopije do june Afrike.
Dvije su velike skupine Sudanci i Bantu, a obje su prije svega
lingvistika i kulturna jedinstva. Bantu, porijeklom nesumnjivo s afri
kih Velikih jezera, sauvali su veu koheziju nego Sudanci. Ali i jedni
3 Sorgum, danas znan kao kineska eerna trska (op. prev.)

132

i drugi pokazuju mnogostruke i duboke razliitosti koje su uzrokovane

bilo povijesnim promjenama, bilo pokrajinskim razliitostima. Kod
Sudanaca treba uzeti u obzir i krianja s islamsko-semitskim narodima
zbog prodiranja Maura, islamiziranih berberskih Peula, pastira koji se
uostalom sve vie naseljavaju.
Etnika karta Crne Afrike sa svim svojim pojedinostima prkosi
svakom pamenju koje se ne temelji na velikom iskustvu s terena; ona
neprestano pokazuje sukobe, kretanja, seobe, prodore jednih a poti
skivanja drugih. Otuda mijeanja i napetosti koje nalazimo du cije
loga crnoga kontinenta, gdje se nekad kao i nedavno puanstvo
stvaralo u uzastopnim valovima koji su jedni druge prekrivali ili
potiskivali. Nita jo nije sasvim postojano. Moemo zamisliti od
kakve bi koristi bilo poznavanje svih ovih selidbenih valova, njihovih
vremena, nihova smjera, njihove brzine. A spretnom istraivau to ne
bi bilo nemogue jer rijetko stanovnici nekog sela ne znaju za rodno
selo utemeljitelja svoje zajednice.
Moda se najvei broj ovih napetosti javlja izmeu 12. i 15. stupnja
sjeverne irine, na podruju sudanskog stanovnitva. Najtipiniji su
primjer potisnuta stanovnitva koja nazivamo paleonegritskim (pret
postavljajui, a to je vjerojatno, da su ona najstarija, izuzevi Pig
mejce). Ta se stanovnitva sastoje od primitivnih ljudi, koji se uzdra
vaju lovom i skupljanjem, ili od seljaka koji se svim silama trude da
uine plodnima planinske zemlje, esto vrlo siromane, ali koje uspije
vaju zbog intenzivnog vrtlarstva zadrati ovdje gustou od 50 pa i vie
stanovnika na kvadratni kilometar. Ona uglavnom zauzimaju jake
poloaje koji se mogu lako braniti. To je isto tako sluaj Dogona,
najistonijih od ovih vrsto ukorijenjenih naroda, kao i svih onih
golih naroda u Africi kao to su: Konjagi i Basari iz Gvineje, Boboi
i Lobi iz Obale Bjelokosti, Nankase iz moderne Gane, Kabrei i Sombe
iz Toga i Dahomeja, Fabi i Angi iz Nigerije. To su uvijek male
etnike skupine, sitne mrlje na karti.
Kao iroke skupine izmeu ekvatorske ume i Sahare valja navesti
ova imena: Tukuleri, Mandinge, Bambare, Hause, Jorube i Iboi. Ova
dva posljednja naroda tvore dvije guste skupine mone Nigerije,
najbogatije i najnaseljenijejemlje Crne Afrike.
Svaki od ovih naroda ima vjerovanja, naine ivota, drutvene
strukture, kulture koje nikada nisu sasvim jednake. Ova raznolikost
ini beskrajno zanimljivom Afriku, gdje se od jedne do druge toke
iskustva neprestano, nairoko mijenjaju i gdje se neizbjeno s poteko
ama ocrtavaju zajednike sudbine. esto se podruja utoita za
domoroce koji ne ele prihvatiti nikakav autoritet izvana nalaze
u susjedstvu s najrazvijenijim glavnim gradovima.
133

7] Afrika raznolikost: geografija

Ukratko, razliitost boje koe od najtamnije crne u Sudanaca do

svijetle, pomalo ute koe Hotentota i Bumana, samo je antropolo
ki, fizioloki znak mnogo bitnije razliitosti ljudi, drutava i kultura.

Ovaj kontinent trpi i trpio je od brojnih oskudica i od tekih

zajednikih slabosti.
Ne bismo mogli nabrojiti sve, niti pokazati kako su one prema
epohama bivale tee ili lake. Naveli smofslabu otvorenost crnoga
svijeta prema vani kao ozbiljnu tekou, jer je svaki napredak civiliza
cije olakan ukrtanjem, vezama jedne civilizacije s drugom. Ova
razmjerna zatvorenost objanjava znatne upljine koje se uope nisu
ispunile (jo ni sada!) prije dolaska Evropljana i prije velikih naselja134

vanja: Opaamo, naprimjer, da nema kotaa, pluga, vune stoke,

pisma (osim u Etiopiji, ali to zapravo i nije dio Crne Afrike, i osim
u rano islamiziranim zemljama istone obale i u sudanskim zemljama,
ali tada pismo potjee od islama).
Ovi primjeri sami po sebi dokazuju da su se vanjski utjecaji vrlo
esto samo malo-pomalo probijali prema afrikom beskraju juno od

Tako to pokazuje pitanje utjecaja faraonskog Egipta na crna dru

tva, kojem se toliko raspravljalo ali ipak nije razjanjeno.
U Gabonu su naene staklene kuglice, a u Malongi, na jugoistoku
biveg Belgijskog Konga, jedan Ozirisov kipi, drugi na jugu Zambezija. To su slabi dokazi, ali ipak otvaraju mogunosti za neke slabane
veze, osobito na irokom podruju umjetnosti i umjetnikih tehnika
(kao to je lijevanje pomou nestajueg voska).4
Naprotiv, treba dopustiti da su bez sumnje kasnija dostignua,
dolazak vanjskih biljaka kao to su: neke rie s Dalekog istoka,
kukuruz, eerna trska, manioka.To se ne odnosi na stari crni konti
nent koji ih vjerojatno nije poznavao.
[Druge slabosti: tanki sloj (to ipak ne objanjava sve) lateritne
obradive zemlje-crvenice (ivo crvenilo oznaava, naprotiv, debele
slojeve rahla tla, ali koji su rijetki), kratko trajanje radnih dana za
ratarski posao uslijed klime, redoviti nedostatak mesne hrane koje je,
kako se ini, lien najvei dio stanovnitva^
U veini afrikih plemena meso se jede samo za velikih sveanosti.
Koze i ovce, koje kikujski ratari u Keniji uzgajaju na ugaru oko svojih
polja, uvaju se za rtvovanja i javne obrede. Njihovi nomadski
susjedi, masajski pastiri, ive od proizvoda svojih stada, ali ivotinje su
im odve dragocjene a da bi ih ubijali. Meso, to meso koje daje snagu
i muevnost, svugdje je rijetkost i predmet enje, koju surovom
iskrenou izraava ova lovaka pjesma Pigmejaca:
U umi gdje nitko ne prolazi osim tebe,
Lovce, uzdigni svoje srce, uljaj se, tri, skai,
Meso je pred tobom, golemo radosno meso.
Meso koje koraa nalik breuljku,
Meso koje raduje srce,
Meso koje e se pei na tvom ognjitu,
Meso u koje se zabadaju zubi,
Lijepo, crveno meso, krv koju pijemo dok se pui.
Pa ipak, nemojmo pretjerivati s ovom negativnom bilancom. Prije
svega, prolost Crne Afrike pokazuje napredovanja koja su se odvijala
4 Postupkom nestajueg voska glineni se kalup premazuje voskom, a onda se na vosak
stavlja sloj rastaljene kovine. Vosak koji se time rastapa nestaje, (op. prev.)

135

takvom brzinom da u tome nije trebala nita zavidjeti ni staroj Evropi

na njenom napretku. Oigledni se uspjesi pokazuju takoer i na
podruju umjetnosti, da spomenemo samo divne bronce i bjelokosti iz
Benina (XI-XV. stoljea) ili nita manje divne tkanine, izatkane od
razliitih biljnih vlakana. Konano, Afrika je vrlo rano primjenjivala
metalurgiju, talei eljezo od 3000. pr.n.e. Besmisleno je i sasvim
netono smatrati da su crnci upoznali eljezo tek nakon dolaska
Portugalaca na rt Bojador. Oruje od eljeza bilo je poznato vrlo rano.
Rodeani su usavrili metalurke postupke sigurno ve u srednjem
vijeku. Obraivanje kositra u Gornjoj Nigeriji poznato je vjerojatno
ve 2000 godina. Napokon, znaajna je pojedinost da se u crnim
drutvima esto zapaala posebna organizacija monih kovakih kasti,
koje su ulijevale strah i zacijelo bile povezane s vrlo starim tradici
jama.

Prolost crnog kontinenta

Duga prolost Crne Afrike slabo je poznata, kao i prolost svih onih
naroda koji nisu poznavali pismo i ija nam povijest stie usmenom
predajom, arheolokim istraivanjima ili opisima vanjskih i sluajnih
svjedoka.
Meutim, iz ove nejasne prolosti izranjaju tri niza injenica:
a) razvoj gradova, kraljevstava, carstava koja sva imaju civilizacije
i koja su sva mijeane krvi;
b) trgovina crnim robljem, koja je vrlo davna i koja poprima
avolske razmjere u XVI. stoljeu, kad je ameriki kontinent poeo
dobivati na vrijednosti. Bila je to odvie teka zadaa, a da bi je
Evropa mogla sama privesti kraju;
c) konano, surovo nastupanje evropskih sila, koje su na Berlin
skom kongresu (zavrni in: 1885) dovrile meusobnu podjelu na
karti svega to je jo ostalo bez teoretskoga gospodara na prostranom
kontinentu, napola nepoznatom, a ubudue potpuno koloniziranom.
JU Crnoj Africi povijest nije pogodovala procvatu viih politikih
i kulturnih oblika osim tamo gdje je s jedne strane bilo sredstava vezanih
s poljodjelstvom i uzgojem domaih ivotinja, te tamo gdje je , s druge
strane, bio osiguran doticaj s vanjskim svijetom, bilo du saharskih
rubova, bilo kraj Indijskog oceana. Upravo se tamo nalaze stara carstva
i stari napredni gradovi.

Tako se pomalo istie posebna Afrika, ija je prolost prilino

poznata, sa svojim drutvima i kulturama, koje se organiziraju
136

u drave, nasuprot meuprostornoj Africi koja nam povijesno

govorei izmie. Glede domorodaca s atlantskih obala Sahare neki je
portugalski istraiva u XV. stoljeu s prezirom rekao: Oni nemaju
ak ni kraljeva. Postoji tako Afrika s kraljevima - koju povijest
prilino dobro poznaje - i druga bez kraljeva koju je progutao
zaborav.
Crna se AfriJta-chride-Fazvijala na dvama od svojih vrlo dugakih
rubova, na onima gdje joj je bilo mogue doi u doticaj s islamom. Taj
doticaj nije bio uvijek ni miroljubiv ni ugodan. esto je predstavljao
kolonizaciju, ali upravo je zahvaljujui toj kolonizaciji Crna Afrika
mogla udisati vanjski zrak.
Prva svjetla obasjavajiTafriku istonu obalu. Ta je obala stoljeima
prije kranske ere bila povezana s Arabijom i poluotonom Indijom.
Meutim, tek s prvim muslimanskim napredovanjem u VII. stoljeu
uspostavile su se vrlo redovite veze izmeu Arabije i Perzije s jedne
strane i istone Afrike s druge straneJ Poevi od 648. god. stvarale
niz trgovakih mjesta: Mogadishu, Sofala. Malindi. Mombasa, Brava
i Zanzibar, koji su 7^9Tosnovali Arapi na jugu poluotoka, dok e
Kilvvu osnovati u X. stoljeu Shirazi, ljudi iz Shiraza u Perziji.
U ovim jelgradovima vladala dosta velika aktivnost zbog trgovine
robljem, bjelokou i zlatom/Zlatom obiluje prostrano zalee Sofalej
p emu svjedoe ve arapski geografi kao Masudi (916) i Ibn al Wardi
(975). Izgleda da se ziatonosna_polja i rudnici nalaze na visoravni
Matabele, izmeu Zamhezia i Limpopa, te nesumnjivo na sadanjem
podruju Transvaala, makar se tvrdilo suprotno. Rije je zlatu
u prahu ili u komadima. Sva je ova trgovina monsunskim vjetrovima
povezana s Indijom, odakle dolazi eljezo i pamune tkanine.
Ovi u svojoj sri afriki gradovi imaju samo slabu manjinu arapskih
i perzijskih kolonista. Uostalom, oni jo ive vie u povezanosti
s poluotonom Indijom negoli s Arabijom. Njihova e prevlast dosei
svoj vrhunac u XV. stoljeu, ali u tom im je razdoblju gospodarstvo jo
prednovano (trgovanje razmjenom), barem to se tie trgovine
u smjeru afrike unutranjosti koja je iz toga ipak izvukla neku korist.
U njenim su dubinama poznate neke politike tvorevine od kojih je
kraljevstvo Monomotape u junoj Rodeziji (Monene Motapa: gospo
dar rudnik), koje je bez sumnje vie slavno nego to je stvarno
poznato i koje je u XVII. stoljeu razorio Mambo (vladar) iz klana
Rowzi.
Je li ulazak Portugalaca u Indijski ocean nakon putovanja Vasca da
Game (1498) zadalo smrtni udarac trgovakim gradovima na junoj
afrikoj obali? Danas ne mislimo tako. Ova mijeana civilizacija,
poluarapska, poluafrika, nastavila je iroko zraiti prema unutranjo
sti, koju obalni gradovi ritsu nastojali potiniti. Ruevine na obalama
137

Kenije i Tanganjike, za koje se jo nedavno smatralo da potjeu iz

srednjega vijeka, ini se da zapravo potjeu iz XVII, XVIII, pa i XIX.
stoljea. Podsjetimo usput na pojedinost koja je bitno obiljeje ove
skupine gradova: zajedniko koritenje kineskog plavog i bijelog
porculana.
Carstva na okuci rijeke Niger vode nas prema drugoj nemirnoj
i plodnoj kulturnoj granici s islamom.
Doticaj s obalama i saharskom trgovinom proirio se, kako smo
rekli, zahvaljujui dolasku jednogrbe deve u sjevernu A frik ^ i na
pustinjske staze. Uspon trgovine (zlato i robovi), sve vei broj kara
vana doveo je do prodiranja bijele Afrike (hamitsko-semitske)
u crnake zemlje (arapski Bled es Soudan).
*Prvo carstvo, Gana, vjerojatno je stvoreno oko 800. (suvremenik je
Karla Velikoga). Njegov glavni grad Gana, uven po poslovinom
bogatstvu, smjestio se u Kumbi Salehu, 340 kilometara sjeverno od
Bamaka, na saharskoj granici. Mogue je da su ga stvorili ljudi bijele
boje koe, dakle ljudi koji su doli sa sjevera. U svakom sluaju brzo je
dolo pod vlast crnih naroda koji pripadaju Soninkama, ogranku
narod Mande (a ovi potjeu iz skupine Mandinka). Glavni su grad
napali muslimani, te ga zauzeli i razorili 1077.
Ali kako se trgovina^zlatom (polazei od senegalskih zlatonosnih
polja, od Benuea i gornjeg Nigera) odrala, uskoro je niklo drugo
carstvo, premjeteno malo prema istoku u korist Mandinka i u znaku
islamske religije: carstvo Mali (prostirat e se uz cijelu okuku rijeke
Niger). Pod vladavinom Mansa Muse (1307-1332), koji je hodaastio
u Meku, doli su na obale Nigera brojni trgovci i pismeni ljudi.
Timbuktu je tada blistavi glavni grad u koji redovito navraa nomad
ski narod Tuarega. Oni e kasnije, poto su prisvojili grad, doprinijeti
propasti carstva.
Novi polet prema istoku izazvat e procvat carstva Songhai (glavni
gradovi Gao i Timbuktu). Pogodovale su mu njegove veze s Kirenaikom i podvizi Sonnia Alia (1464-1492), nesumnjivo najsnanije lino
sti od svih ovih utemeljitelja carstava. On osobno nije bio naroito
pravovjeran musliman, ali poto je uzurpator Muhamed Askia sruio
njegova nasljednika, doi e do odlune pobjede islama u novom
carstvu.
Pa ipak, prola su tada slavna vremena nigerijskih carstava. Morski
put to su ga otkrili Portugalci odvlai zlato iz crnih zemalja prema
Atlantiku i znatno oslabljuje saharsku trgovinu, ali je ipak ne ukida.
U okviru ovog oiglednog nazadovanja treba sagledati injenicu da je
neka marokanska ekspedicija, koju su vodili otpadnici panjolskoga
porijekla, osvojila Timbuktu i razorila songajsko carstvo 1591. Maro
kanski sultan, Mulay Ahmed, dugovat e njihovu uspjehu nadimak El
138

Mansur (Pobjednik) i El Dehbi (Zlatni). Ali je zato ekspedicija

potpuno razoarala svoje pokretae koji su mislili da odlaze na
basnoslovno osvajanje zlatnih krajeva. Sultan e zadrati samo for
malnu i daleku vlast nad ovim siromanim zemljama u kojima e se od
1612. do 1750. izredati barem 120 paa, obinih igraaka u rukama
maurskih posada, koje su ih birale i, ako treba, isto tako svrgavale.
U XVIII. stoljeu mo se u nigerijskoj zemlji dijelila, u stvari,
izmeu nomada i Bambara iz Segua i Kaarte. Razdoblje velikih
carstava je prolo; bogata transsaharska trgovina jedina je izazvala
i odravala njihov blistav i preuranjeni postanak. Ta su carstva umrla
s njom.
Ove nas velike drave, dakle, ne trebaju zavaravati. One su bile
izuzetak. Obina drava u Crnoj Africi samo je rijetko imala slini
opseg. Tako je Benin, uspjean ve X I. stoljeu (a u XV. stoljeu
dosegao je stanovito umjetniko savrenstvo), vrlo osrednje povrine.
On je uglavnom prolaz, dodue loe organiziran, kroz gustu masu
ekvatprske_ume, koju kini vjetrovi gomilaju izmeu vode Gvinejskog zaljeva i unutranjih visoravni. Smjeten je u jorupskoj zemlji od
delte Nigera do sadanjeg grada Lagosa, na vrlo rano urbaniziranom
podruju.
Ugled mu nadmauje povrinu. Imao je prednost, koja nije bila bez
loih strana, da cestama sa sjevera dosta rano doe u doticaj s bogatim
gostima iz Kaira i njegovim umjetnicima, a zatim kasnije i s Portugal
cima; imao je prednost, isto tako zbog ovih veza, da bude neobino
umjetniko sredite kipara, koji rade u bjelokosti i ljevaa bronce.
Dosadna povijest beninskih knezova nee objasniti ovaj neobian
sjajan uspjeh. Treba li moda, slijedimo li tumaenje afrikanista Paula
Merciera, uzeti openito u obzir veliku gustou stanovnitva jorupske
zemlje i posebno Benina, njegovo gradsko ustrojstvo i konano
mogunost to je ovdje prua klima u susjedstvu s Gvinejskim zalje
vom da se rauna s dvama kinim razdobljima (dvostruki sunev
prolaz zenitom) i dakle s dvjema godinjim etvama umjesto
s jednom?
* J'rgovina crnim rnhljpm. Nema nikakve sumnje da je vana inje
nica XV. a io vie . XVI. stoljeu razvoj trgovine crnim robljem, koja
se unato slubenim zabranama nastavila na, sjevernom Atlantiku do
otpiilike 1865 a na junom Atlantiku moda jo i dulje. Napokon, trajat
e do XXTstoljea na putevima koji vode prema istoku do Crvenoga mora.
(Trgovina crnim robljem nije bila evropski avolski izum. Islam je
u vrlo rnm~dticaju s Crnom Afrikom preko zemalja izmeuNigra
i Darfura i preko svojih trgovakih mjesta u istonoj Afrid prvi
139

naveliko trgovao crnim robljem iz istog razloga, uostalom, koji e

kasnije i samu Evropu navesti na to, a taj je razlog sljedei: nedostatak
ljudi za mnogostruke i preteke zadae s obzirom na mogunosti. No,
trgovina ljudima bila je opa pojava u svim primitivnim ljudskim
drutvima. Ni islam, koji je u najveoj mjeri robovlasnika civilizacija,
nije izmislio ropstvo kao ni trgovinu robljem.
Trgovina crnim robljem ostavila je za sobom vrlo brojne doku
mente (u evropskim trgovakim arhivima, u arhivima Novoga svijeta)
odakle se mogu izvui statistike i cjenici. Ova brojana povijest, po
sebi neugodna, sigurno nije cijela povijest trgovine crnim robljem, ali
ipak nuno pokazuje njen opseg.
U XVI. stoljeu u Ameriku dolazi godinje od 1000 do 2000 robova;
u XVIII. stoljeu od lfLdQ__2Ltisua; najvei broj dolazi u XIX~
stoljeu, u onim posljednjim godinama u kojima je trgovina jo bila
doputena, moda 50.000 godinje. Ove su brojke nesigurne, a isto
tako i okrugli prorauni, na koje se moemo osloniti da bismo odredili
konanu brojku crnaca koji su bili prebaeni u Novi svijet. Najvjero
jatnije su brojke P. Rinchona, oko 1.4 milijuna, a to je vie no to je
smatrao, istina - godine 1842. - Moreau de Jonns (12 milijuna),
a manje no to je smatrao demograf Carl Saunders koji je sklon brojci
od 20 milijuna, to nesumnjivo nije razumno. Ta bi brojka dala
zapravo prosjek od gotovo 60.000 robova godinje za tri i pol stoljea,
od 1500. do 1850. No, ini se da se ta brojka slabo slae s moguno
stima prijevoza.
Potrebno je jo znati da li se u ovim proraunima radi odlascima iz
Afrike ili dolascima u Novi svijet. Jer bilo jerznatnih gubitaka
prilikom zarobljavanja, ali isto tako i za vrijeme prijevoza ljudi
u krajnje tekim uvjetima. Zato pustoenja samo evropske trgovine
robljem uvelike nadmauju prije navedene brojke. Trgovina robljem
znaila je golemo ljudsko unitavanje crnoga kontinenta^
Ovo je unitavanje to katastrofalnije to njime nisu prestala odvla
enja ljudi u islamske krajeve, koja su se od kraja XVIII. stoljea jo
samo uveala; tada su viene karavane iz Darfura kako stiu u Kairo
i dovode odjedanput 18 do 20 tisua robova. 1830. godine samo je
zanzibarski sultan uzimao postotak na 37.000 prodanih robova godi
nje; 1872. godine 10 do 20 tisua robova naputa godinje Suakim da
bi krenuli za Arabiju. Dakle islamska trgovina robljerp-obuhvaa na
prvi pogled vea mnotvajjudi-nego evropska trgovina koju je nuno
koila duljiha morskih putovanja.Atlantikom, prilino skuene dimenzijebroHovaTte ukidanje trgovine robljem. To se ukidanje proglaa
valo vie puta tijekom XIX. stoljea to samo dokazuje da se trgovina
nastavlja usprkos zabranama, ali uz potekoe to ih ima svako
krijumarenje.
140

Tv. L. Cameron ( 1877) je izraunao da ovi gubici sjeverom i istokom

u smjeru islamskih krajeva iznose 500.000 ljudi godinje, pa je zaklju
io: Afrika gubi svoju krv svim porama^Ova se golema brojka moe
prihvatiti samo uvjetno, ali kretanje je sigurno bilo neobino opseno,
a demografskLftubitak strahovit za crni kontinent.
No, postavlja se pitanje, u kolikoj je mjeri crni narod nadoknadio
ovu katastrofalnu bilancu svojim demografskim priratajem.
Oko 1500. godine stanovnitvo u Africi iznosi 25 do 35 milijuna
ljudi, ukljuujui i bijelu Afriku, prema povjesniarevu proraunu;
1850. ono iznosi barem 100 milijuna. Ima dakle demografskog prira
taja unato tome to je trgovina robljem oduzela znatan broj stanov
nika. Ljudstvo u porastu podnijelo je strahovitu trgovinu robljem. To
i objanjava njeno donedavno trajanje. Ovo je, naravno, samo pretpo
stavka.
Bez okolianja moramo priznati da je evropska trgovina robljem
prestala u trenutku kad je Amerika vie nije nuno trebala. Evropski
je iseljenik zamijenio crnog iseljenika u smjeru Novoga svijeta.
U prvoj polovici XIX. stoljea odlazio je u Sjedinjene Drave, a u dru
goj polovici u Junu Ameriku.
Isto je tako istina da je u Evropi uvijek bilo suosjeanja s crncima
i negodovanja zbog njihova ropstva, to ide u prilog Evropi. Ovi
osjeaji nisu bili isto formalni jer su ipak jednog lijepog dana doveli
u Engleskoj do pokreta politiara Wilberforcea za osloboenje crnaca
i ukidanje ropstva.
ne tvrdimo da je trgovina robljem prema Americi bila Ijudskija
ili barem manje neljudska od trgovine prema islamskim krajevima,
ipak emo spomenuti injenicu, koja je vana za sadanji crni svijet, da
danas ima u Novome svijetu ivih crnaca. Jake etnike jezgre razvile
su se i odrale do naih dana na sjeveru i na jugu Amerike, ali niti
jedno od iseljenih afrikih puanstava nije preivjelo u Aziji ili u islam
skim zemljamaj

Ovdje ne kanimo ni osuivati, ajo manje hvaliti evropsku koloniza

ciju u Africi, nego samo naznaiti da ta kolonizacija, kao gotovo sve
pojave koje proizlaze iz civilizacijskih potresa, ima svoje kulturne dobitke
kao i svoje kulturne gubitke.
Ne znai da branimo kolonizaciju, njene grozote, surovosti ili
neosporne lakrdije (kupovanja prostranih zemljita za nekoliko bala
tkanine ili za malo alkohola), ako dopustimo da je ok to ga je
izazvala esto bio odluan, pa ak na kraju i blagotvoran za drutvene,
ekonomske i kulturne strukture crnih koloniziranih naroda. U stvari,
posljednja vrlo velika pustolovina evropske ekspanzije bila je uoi
141

8. Afrika i njezine unu

tarnje raznolikosti
Iznad nacionalnih raz
nolikosti pruaju se jo
krhke veze grupa poje
dinih drava.

zavrnog ina Berlinskog kongresa ( 1885). Iako je ovo kasno nameta

nje skrbnitva bilo kratkoga vijeka (manje od jednog stoljea), susret
je bio vrlo iv, dok su se Evropa i svjetska ekonomija nalazile u punom
zamahu.
(Zrelo, zahtjevno industrijsko drutvo, koje raspolae suvremenim
sredstvima djelovanja i komuniciranja, naglo je prodrlo u crni svijet
i podijelilo ga. A taj je svijet prijemljiv, pokretljiviji no to su etnografi
jo nedavno pretpostavljali, kadar usvojiti predmete i oblike koje mu
Zapad nudi, i pogotovo ih reinterpretirati, dati im novi smisao, povezi
vati ih svaki put kad je to mogue s imperativima svoje tradicionalne
kulturej
ak u Junoj Africi gdje je bantuski svijet bio podvrgnut akulturaciji, koja je bila to bra to je industrijalizacija i urbanizacija napred
nija nego drugdje, razvijeni crnac, makar ivi na/zapadnjaki nain,
eli ostati povezan uz tabue naslijeene iz prolosti, barem to se tie
braka, obitelji, uloge brae, najstarijeg ili najmlaeg sinaj Uzmimo
samo jedan primjer: miraz zaruniinom ocu plaa se danas u novcu,
ali novac se pretvara u grla stoke, da bi odgovarao davnim obiajima.
<3 Kad govorimo izvjesnim dobicima od kolonizacije, ne mislimo na
ona isto matenjalna_dobia kao to su ceste, eljeznike-pruge, luke,
brane, postrojenja za iskoritavanje tla i donjih slojeva zemlje to su ih
kolonizatori postavili u isto koristoljubive svrhe. Ova ostavtina,
142

9. Afrika i Zapad

Uz Afriku francuskog
jezinog izraza ocrtava
se i ratrkanija Afrika
engleskog jezinog izaraza. Kulturnim veza
ma odgovaraju eko
nomske veze.

koliko god katkad izgledala znaajna, bila bi od slabe koristi i vrlo

kratka vijeka, da nasljednici nisu stekli, tijekom munog iskuenja
kolonizacije, i ono to im danas omoguava da je svrsishodno koriste.
kolstvo, stanovita razina u tehnici, higijeni, medicini i dravnoj
upravi najvea su dobra to su ih kolonizatori ostavili u nasljeejkao
pozitivnu protuteu razaranjima do kojih je evropskim doticajem
dolo u starim plemenskim, obiteljskim i drutvenim obiajima na
kojima je poivala sva organizacija i sva kulturaj Nikad se nee moi
kazati do koje je mjere kao novost mogao djelovati plaeni rad,
novana ekonomija, pisana rije, osobno zemljino vlasnitvo i kakve
su bile posljedice toga. Bez sumnje je zadano mnogo udaraca starom
drutvenom poretku. No, zar ti udarci nisu nuni za razvoj koji je
danas u toku?

) Nasuprot tome, kolonizacija je imala ozbiljan nedostatak jer je

'rascjepkala Afriku na niz podruja, francuskih, engleskih, njemakih,
belgijskih ili portugalskih ije se podjele i danas nastavljaju u procvatu
nezavisnih drava, koje su odvie brojne, pa se katkad govori balkani
zaciji Afrike.
143

Treba li gledati kao zlo kojem nema lijeka ovu umjetnu i zemljo
pisnu, rijetko kulturnu rascjepkanost? Moemo se upitati, nee li ona
ozbiljno smetati ostvarenju nekih snova afrikom jedinstvu ili barem
0 zajednikom afrikom tritu? No, nije sigurno da je Afrika zrela za
politiko ili tek kulturno jedinstvo. Rascjepkanost ovdje ne ine samo
stare kolonijalne administrativne granice. Nju takoer ine i unutarnje
etnike razliitosti, religije, pa ak i jezici. Dananjim nacionalnim
podjelama bez sumnje bi se najvie moglo prigovoriti to nisu vodile
rauna ovim kulturnim razliitostima. No, zar je to bilo mogue prije
jednog stoljea i vie?
Evo jo teeg prigovora: dajui crnim narodima kao korisno sred
stvo meunarodni i moderni zajedniki jezik, (kolonizacija je napako
stila Africi time to joj je dala najmanje dva jezika: francuski i engle
ski!, Treba se plaiti dajsavjm aj sadraj to ga jezik donosi-sa sobom
1 donosi kolstvu i uobiajenom nainu razmiljanja, ne razdijeli
Afriku u njenom naporu da se ujedini, tako da s jedne strane bude
francuska Afrika, a s druge engleska] Nema izgleda da bi jedna lako
mogla preplaviti drugu, da bi brojana prednost koju, naprimjer, ima
anglofona Afrika bila dovoljna da umanji kulturno snaniju frankofonu Afriku i koja ve dulje vremena ima valjano kolstvo koje joj je
osiguralo pouzdan politiki i administrativni kadar, a to je danas
najbolji zalog njenog uspjeha.
Za budunost afrikog jedinstva isto tako treba aliti to se ova
vana podjela pridruuje svim onim podjelama koje je Afrika u preve
likom broju ve primila od svoje povijesti i svog zemljopisa.

144

II. POGLAVLJE

DANANJICA I SUTRANJICA CRNE

AFRIKE
Za prouavanje civilizacije Crna se Afrika nudi kao povlaten
sluaj. Nezavisne drave, koje su se ovih zadnjih godina proirile na
najveem dijelu njenog prostora, njena crnoa koja dobiva na
vrijednosti kao i taj humanizam koji se raa i poinje biti svjestan
svojih vlastitih vrijednosti i mogunosti, ivo traenje povijesti koju
treba stvarati, ak i izmisliti, sve to daje Crnoj Africi veliku prednost
da se moe predstaviti kao kulturni svijet u punom nastajanju. Ona
nudi naem promatranju sve oblike: od najarhainijih do najnapredni
jih urbanih oblika te sve stupnjeve akulturacije.

Buenje Afrike
Izgleda da se svi afrikanisti slau u tome kako treba imati povjere
nja u golemu podatnost crnakog karaktera, u njegove beskrajne
mogunosti prilagoavanja, usvajanja i strpljivosti. Ove e mu mogu
nosti trebati da sve vie i vie sm prijee golemi put koji valja prijei
od jo nerazvijene do sasvim moderne ekonomije, od ivota zahva
ena prolou i tradicijama, koje su sauvale svoju privlanost, do
krutih nunosti sadanje preobrazbe, od drutva, u kojem je jo
vidljiva plemenska organizacija, do kadrova s nacionalnom discipli
nom, nunom za modernizaciju i industrijalizaciju. Sve tu treba stvo
riti, ak i mentalitete.
Nemojmo zaboraviti da Crna Afrika pristupa ovom dugoronom
iskuenju na raspren nain, slabim snagama i putovima koji se
mijenjaju prema podrujima i narodima.
10 Civilizacije kroz povijest

145

( \ ) Prije svega, ona je esto odvie slabo naseljen kontinent, lien

mnotva radne snage, koja ostale nerazvijene zemlje istodobno opte
reuje i oivljava. U skupini ovih potonjih ona je na posljednjem
mjestu i zato je njen napredak najupadljiviji, ali podrazumijeva i naj
dulje putove to ih treba prijei.
Ona nije istinski jedinstvena ak ni u sri svojih starih kultura jer
je njena tradicionalna civilizacija s mnogovrsnim vjerovanjima i stavo
vima, koja su istodobno elementarna i tvrdokorna, jjrimila uz to jo
i tue religijske doprinose: prije svega islam, s njegovim drutvenim
i intelektualnim doprinosom i uza sve to osrednjim kuranskim ko
lama. Ali islam je morao initi goleme ustupke primitivnim religijama
(prelazi preko njih, ali ih ne iskljuuje). Zatim je primila kranstvo,
koje se uglavnom razvijalo tamo gdje je ekonomska razmjena bila
ivlja i koje se takoer postavilo iznad cijele jedne skupine vjerovanja
i starih obiaja.
Q. Dodajte ovim razlikama one koje stvara ekonomija, neuvena
suprotnost izmeu otvorenih podruja i zatvorenih pojaseva, izmeu
gradova i seoskih krajev^J
Htjeli bismo pratiti ovo pomalo neobino mnotvo u njegovu
ubrzanom prelaenju u sutranjicu, na koju, kako se ini, crni politi
ari i intelektualci hrabro i vedro gledaju.
Ova je pustolovina sigurno vana, vanija nego politika i stavovi to
ih ove mlade zemlje zauzimaju prema svijetu ili prema problemima
koje postavlja sam afriki kontinent, njegovo mogue jedinstvo ili
njegove estoke suprotnosti, otkrivene na Konferencijama u Kazablanki (sijeanj 1961), Monroviji (svibanj 1961) i Lagosu (veljaa
1962).
Politiku, naravno, ne treba zanemariti, ali ona je samo sredstvo.
Politika se mijenja i moe se mijenjati na najmanju promjenu vjetra;
ona ne upravlja sama tom ogromnom sudbinom koja je zapravo vue
za sobom.
Primitivne kulture i religije kao zapreka: cijela tradicionalna pro
lost koi openiti polet i oteava ili barem usporava nune prilagodbe.
/Najvei dio stanovnitva Crne Afrike (osobito u selima, a sela su
u golemoj veini) jo uvijek je zatvoren u primitivne kulture i religije,
na kojima poiva sav drutveni poredakj
Ova tradicionalna religija poprima razliite oblike prema podru
jima i etnikim grupama. Budui da je animistika, ona svugdje poiva
na vjerovanju u duhove koji nastavaju sva bia u prirodi, a iza njihove
smrti nastavljaju ivjeti. Ti duhovi stanuju i u predmetima (fetiizam).
Druga je konstanta da gotovo svugdje nailazimo na tovanje predaka.
146

Poglavice ili legendarni junaci, tovani najprije kao preci, na kraju se

pomijeaju s viim bogovima, kojima se esto prikljue Veliki Bog
Neba, Bog Zemlje ili Bog Svemira. Duhovi predaka ili afrika boan
stva ne objavljuju se samo ivima nego se mogu i vratiti pa zaposjesti
smrtnike. Upravo je to znaenje brojnih posveenih plesova, na
primjer, onih obrednih plesova u Dahomeju kad se bogovi Vodun
i Orias sputaju na glavu nekih izvoaa koji padaju u zanos
u trenutku kad se bog u njima nastani.
U svim obredima treba ispred oltara bogova ili predaka izrei
molitve i zazive, prinositi hranu i palmino ulje, rtvovati ivoti
nje .... Oni hrane pretke i bogove. Zauzvrat oekuju od njih razna
posredovanja ili zatite.
R)va je religiozna organizacija jamstvo drutvene, koja je u Africi
uvijek temeljena na pojmu srodstva, na patrijarhalnoj porodici, prema
strogoj hijerarhiji, koja daje patrijarhu potpunu vlast nad cijelom
zajednicom koja je u srodstvu ili u rodu (prenoenje ove vlasti
openito se vri na osnovu sredstva po oinskoj liniji, a rjee po
majinskoj liniji)j
U drutvima, koja su nekad bila podvrgnuta utjecaju velikih car
stava, drutvena hijerarhija daje nekim rodovima aristokratsku pomo
nad ostalima i to pomou kasta prema obrtnikim zanimanjima.
Svakoj skupini odgovaraju bogovi i preci ija mo tono odraava mo
samih drutvenih skupina.
fVeza izmeu religije i drutva tako je jaka da u gradovima, gdje je
taj drutveni poredak poremeen modernim ivotom (pogotovo kolo
vanjem), kranstvo ili islam, kako u kojem sluaju, nastoje u velikim
razmjerima nadomjestiti oslabljeni animizam koji ostaje religija sel<u

(>> Svaki grad, svako podruje koje je zahvaeno kolovanjem, moder

nizacijom putem neke radnike ili industrijske organizacije, hvata se,
dakle, ukotac s ovim tekim problemima akulturacije (ulazak u neku
drugu civilizaciju).
Dat emo kao primjer ispitivanje to ga je 1958. izvrio u gradu
Porto Novo sociolog Claude Tardits. Ono oito ne vrijedi za cijelu
Afriku, ali daje predodbu problemu.
Porto Novo, sadanji glavni grad Dahomeja, stari je grad, slabo
povezan s morem i zato ga je Kotonu, grad lakega pristupa, potisnuo
na drugo mjesto. Ali i oslabljen, taj grad nije prestao ivjeti u zemlji
koja je kolovanija i na vioj intelektualnoj razini od svojih susjeda.
Emmanuel Mounier kae da je Dahomej Latinska etvrt Crne
Afrike.
To ne znai da kolovanje jednom zauvijek osigurava budunost

onima koje dahomejski jezik naziva razvijenima, koji idu u kolu

i koji su, kako se to ovdje kae, vidjeli svjetlost (1954. za cijeli
Dahomej 43.419 djece, to jest 15% stanovnitva u kolskoj dobi, ali
ova brojka, koja je najvea u Africi, ne treba nas zavaravati). Bit e
velikih i malih razvijenih. Na vrhu drutvene piramide cjelokupnoga
stanovnitva od oko 1,500.000 osoba (moda i vie) i gradskoga
stanovnitva od samo 100.000 osoba stvarna e elita brojati najvie
tisuu odista kulturnih osoba, a to je trostruko vie od bijelih doselje
nika kojih je nedavno bilo samo 300. A kolikih li potekoa, da bi se
stvorila ova tanka, neprimjetna opna!
Unaprijed pogaamo da je u samom gradu Porto Novo glavna
konica nepokretnost tradicionalnog drutva, koje je razliito, najma
nje trovrsno: Gimi, koji p o tjeuod ahOmejskih seljaka, doljaka
u grad; Yorube, trgovci koji su porijeklom iz susjedne Nigerije; na
kraju Brazilci (crnci koji su se vratili iz Brazila, esto krani,
a katkad nakon neobinih pustolovina obraeni na islam). Svaka od
ovih skupina ima svoje vlastite boje, svoje osjetljivosti, svoje oblike
otpora. Svi imaju svoje rodove. Dakle, zamislite,[po rodovima se
grupiraju nastambe, po njima su se sklapali i jo se uvijek sklapaju
brakovi, po njima se obdravaju religijska pravila i obiajij Navest
emo sud nekog misionara u Porto Novu vrijednosti religije, tog
drutvenog cementa: Kazat u samo jednu rije fetiizmu, a ta e
rije moda imati neku vrijednost jer dolazi od misionara: fetiizam je
lijepa institucija koja odlazi, ali ne kaem, dodao je, da je to lijepa
religija.
ena se prva pobunila protiv rodova, da bi osigurala pobjedu braka
po svom izboru (danas je od dva braka jedan po izboru). Ali ova se
emancipacija ulovila na ljepilo poligamijske i vraki konzervativne
prolosti. Prosudite sami tome po ovom poetku jednog povjerljivog
razgovora meu enama: Kad je moj mu uzeo drugu suprugu,
povjerio mi je novac jer sam bila njegova prva ena, pa sam ga dijelila
ostalim suprugama. I ja sam izabrala dvije druge supruge svoga mua,
koje je uzeo nekoliko godina nakon naeg vjenanja. Te me supruge
pozdravljaju na koljenima i vre slube koje od njih zatraim. Neka
druga priznaje: fNa koljenima pozdravljam svog svekra, svoju sve
krvu, strieve, tetke, stariju brau i sestre svoga mua. Ne kleknem
pred mlaom braom i sestrama, ali im dugujem potovanje. Posluu
jem cijelu obitelj svoga mua: idem u kupovinu, radim kuanske
poslove, crpim vodu za sve, idem na trnicu, usitnjujem papriku. Kad
pripremam neki obrok, ponudim s vremena na vrijeme poneto hrane
koju sam skuhala, tetki, stricu ili bratu svog mua, svojoj svekrvi ili
svekru.!
Zamislite, dakle, nekog razvijenog crnca usred takva roda, koji je
148

u gradu ostao vie nego napola seljak. Bit e zarobljen izmeu svojih
novih kulturnih obiaja, katkad steenih u inozemstvu, i ovih obreda,
koji za njega nisu nuno izgubili sav smisao, izmeu privrenosti koju
osjea prema obitelji i poslunosti koju mu je nemogue pokazivati.
Urbana sredina sa svojim radom, kolom, pa i ulinim prizorima,
sve je poremetila, dok daleko od grada sve uporno ostaje na mjestu.
Neka razvijena krojaica izuila je svoj zanat kod sestara iz Kotonua, zatim se udala za slubenika. I sva je sretna sa svojom radnjom
i svojim muterijama. Nakon godine dana braka, moj mu, inae
upravni inovnik, bio je poslan na sjever gdje ja vie nisam imala posla
jer se ene tu oblae u lie ili idu gole. Na kraju je mu premjeten.
Ve godinu dana ivim u Porto Novu ... Mu mi je kupio drugi ivai
stroj.
U smjeru ovog istraivanja pomislimo na otmjene gradske dame, na
dakarskog manekena umotanog u divnu bijelu tkaninu. Slika budu
nosti vidi se u ovim modernim gradskim smjelostima, bez sumnje
manje poetinima, ali zato suvremenijima od starih kolonijalnih
nastamba na otoiu Gore koji je preko puta.
Gradovi i sela zapoeli su dijalog, star kao i svijet, djjalogjzmeu
civilizacija odozgo i kulturaodozdo. Ali gradoyi su jo samoneznatan
dio crnoga svijeta. Abrmakojom e se razvijati crni svijet, ovisit e
konano zamahu gradova ili njihovoj slabosjjJ

Iako su brzo uspostavljene, nezavisne su se vlade pokazale neoeki

vano vrste.
Budui daje to opa pojava, ona zahtijeva i ope tumaenje, unato
posebnim sluajevima koji mogu biti ne znam kako zanimljivi.
U stvari, podanici su beskrajno strpljivi prema ovim vlastima. Mnogo
strpljiviji nego negdanji podanici Luja XIV prema Kralju-Suncu.
Upravljanje u Crnoj Africi neizbjeno znai kraljevanje. Tko bi to
mislio da obavljanje vlasti ovdje ovjeka ne troi nego pomlauje,
osnauje. Liberijski predsjednik Tubman, na dunosti od 1944, vlada
jo 1962. To je za njegove poslove ve prilino dugo vrijeme. Hoemo
li rei da je vlast ovdje nesumnjivo posebne naravi, koja je titi od
evropskih nepostojanosti, i da je u svojoj biti gotovo_kralievska?
U svakom sluaju, na postolju ganskoga kipa Osagyefa (Pobjednik
u svemu), predsjednika NKrumaha, itamo ovu dosta dobro sroenu
izreku: Trai najprije politiko kraljevstvo, a ostalo e biti nado
dano. To kratko reeno znai: Najprije politika!
Dakle, vlast treba zgrabiti i uvati. Budui da se vlast ne dijeli, niti
kontrolira, opozicija nema razloga postojanja. Kad bi se pokazala, to
bi za nju znailo sigurnu propast. Gana, ijera Leone, Gvineja - otvo149

reno nam to govore. Ve mladi intelektualci, koji su raistili s dikta

torskim reimima svojih zemalja, obilaze Evropu ili amerika sveuili
ta, ukoliko nisu otputeni ambasadori koji smatraju da je bolje ne
vratiti se. Takvo stanje uope ne odgovora naim zapadnjakim
ukusima. Odatle ova reenica senegalskog premijera koja odgovara
naem osjeaju stvari: Ganokracija nas ne zanima. To je dokaz da
ak i na politikom planu Afrika nije jedinstvena.
Pa ipak, priznajmo da je veini ljudi na vlasti potrebno mnogo
mudrosti da ne bi popustili pred onim to se gotovo samo od sebe
namee. Ako mi, Evropljani, ne elimo biti odve nepravedni prema
ovim vlastima koje nas zbunjuju, moramo svratiti pozornost na mali
opseg vladajue klase. Oko gospodar Crne Afrike motaju se isti
rijetki ljudi, mnogo malobrojniji nego neko oko jednog Rena Anuvinca ili Filipa Dobroga. Liberijom zapravo upravlja 2% Afroamerikanaca, za koje se ne bismo mogli zakleti da su svi namjeteni s punim
radnim vremenom. Mnotvo stanovnitva ostaje nepokretno izvan
takozvanog zakonitog zaviaja. To ne znai da ove uske grupe nisu
podijeljene. Beskrajno su podijeljene, tako da energine i neoeki
vane geste vlasti imaju opravdanja.
S druge strane, iako vladanje postavlja malo politikih problema, to
se ne moe rei za administrativne probleme. Da bi se ljudi angairali
na putu modernizacije, treba ih uvjeravati, vrbovati. Okuavajui se
u ovoj tekoj zadai, neke su se vlasti dale zavarati vlastitom demago
kom igrom.
Da bi upravljanje bilo uspjeno, potrebni su ljudi, strunjaci, bespri
jekorna odanost, disciplina; da bi se iznova gradilo, potreban je kapital,
briljivo proraunate investicije - pa i razum bi trebao vladati, a to je
najrjea stvar u svim zemljama svijeta.
U Gvineji, prvom od bivih francuskih posjeda koji je izabrao
slobodu i nezavisnost kad im je taj izbor ponudila vlada generala de
Gaullea (1958), trogodinji plan vlade Sekou Tourea, koja je podravila privatna poduzea, nije sam po sebi ni lo ni pogrean, ali bio je
napravljen prema ekonomskim pravilima i nizovima brojki, dok je
tradicionalno drutvo sastavni dio problema, koji treba uvijek uzimati
u obzir. Razliita dravna poduzea, zaduena za uvoz stranih proiz
voda, propala su jedna za drugim: Alimag, specijaliziran za opu
prehranu; Libraport, za knjiarstvo i proizvodnju papira; Ematec,
za tehniki materijal; Pharmaguine, za farmaceutske proizvode
i sva srodna poduzea. Nije se to dogodilo samo zbog unutarnjih (ili
vanjskih) skandala. Ta su poduzea propala zato to su bila ustrojena
tako da se nije vodilo rauna gvinejskim ljudima. Njihova je organi
zacija trebala pretpostavljati ne samo potene i obrazovane ljude,
150

nego i upravnu hijerarhiju, strunjake, nadzor itd. Svako uspjeno

prelaenje u drutveno vlasnitvo pretpostavlja posebno kompetentne
i brojne strunjake. Ovdje bi ih trebalo tek obrazovati.

Gospodarski i drutveni ulozi

Sudbina crnih drava jo se slabo ocrtava. Na afrikoj ahovnici,

kao i na svjetskoj, partije se igraju ivahno i s nekim iluzijama.
Meu ove igre, u kojima se nuno ne dobiva, stavit emo imperija
lizme kratka dometa u odnosu na neposrednog susjeda. Rascjepkano
sti, umjetne - kao to smo rekli - pospjeuju ih, ali ih ipak ne
opravdavaju.
Maroko zahtijeva cijelu Mauretaniju, Rio de Oro, Ifni i dio alirske
Sahare. Gvineja Sekoua Tourea bacila je pogled na gusto naseljenu
Sijera Leone. Gana, ije se ime, ne bez neke namjere, pripisuje
velikom nestalom carstvu, postavlja povijesne zahtjeve prema kojima
bi joj pripali Togo i Obala Bjelokosti. Mali (s isto tako znaajnim
imenom) sanja tome da udrui Gornju Voltu i Niger, te da pripoji
sebi komad alirske Sahare. ire su igre, ako ne i ozbiljnije, okuplja
nje drava u dvije grupe, zacrtane na suparnikim konferencijama
1961. Kazablanka skupina: Maroko, UAR (Ujedinjena Arapska
Republika, - danas ukinut savez izmeu Egipta i Sirije), Gvineja,
GPRA5 i Mali - oito su ekstremistiki. Monrovijska grupa: Tunis,
Libija, Mauretanija, Senegal, Sijera Leone, Liberija, Obala Bjeloko
sti, Gornja Volta, Nigerija, Niger, ad, Kamerun, Srednjoafrika
Republika, Gabon, Kongo (Brazzaville), Etiopija, Somalija i Mada
gaskar - oito su umjereni, razboriti.
Nita nam ne kae da e se ova razvrstavanja odrati. Nedavna
nezavisnost Alira unijet e u to novinu iji se utjecaj ne moe
predvidjeti. Igra ostaje otvorena, ukljuujui igru jedinstvom ili trae
njem jedinstva. To je u svakom sluaju bio ulog tree konferencije
koja se odrala u Lagosu poetkom veljae 1962. Kako ju je nigerijska
vlada loe pripremila, ta je konferencija bila promaaj: dvanaestorica3 iz Brazzavillea sukobila su se s opozicijom Kazablanke grupe
kojoj je injenica da GPRA nije bila pozvana posluila kao izvrsna
izlika.
Zapravo, uvijek se radi zamrenim igrama. Nema nikoga tko ne
bi bio za naelo potpuno slobodne Afrike, ali ta se sloboda moe
shvatiti na vie naina. Predsjednik NKrumah bi htio da evropska
s GPRA, Gouvernement provisoire de la Rpublique algrienne - Privremena vlada Alir
ske Republike.

151

okupacija ili ono to je od nje preostalo bude ukinuta najkasnije do 31.

prosinca 1962, ali istodobno eli iz ove politike jake linosti, izvui za
sebe vodei poloaj, koji mu ostale drave nisu sklone priznati. To je
sasvim sigurno zadralo stvaranje saveza izmeu Gane i Gvineje na
stupnju preliminarnih razgovora. . .
Za sada uope ne vidimo koje bi se podruje ili skup podruja
mogao uzdii iznad ostalih i nametnuti jedinstvo cjelini. Vladanje je
isto tako pitanje mudrosti i surovosti, a jo vie pitanje stvarne moi
nego politike snage.
to se tie bogatstva u ljudima i svega to ono znai u ravnotei
slabo naseljenog kontinenta, anglofona Afrika sigurno prednjai,
zahvaljujui velikoj gustoi stanovnitva i gradovima Gane, Sijera
Leonea i Nigerije. Gradovi predstavljaju napredak, a gradovi Nigerije
najvei su u Crnoj Africi] Lagos broji vie od 300.000 stanovnika,
a Ibadan vie od 500.000.
Crna Afrika francuskog jezinog izraza osim Gvineje (Mali se
upravo sloio s parikom vladom ekonomskom programu) oslanja se
na mo Zajednikog trita. No, ni Nigerija, ni Gana vjerojatno nee
prihvatiti takvo udruenje, makar i sama Britanija ula u EEZ.
Francuska Afrika raspolae takoer vrijednim strunjacima u kul
turi unato prilinoj demografskoj slabosti; nastava se ovdje aktivno
potie. Konano, govorili smo gradovima. Geografi kau i ponav
ljaju da je jedan jedini grad po svojoj moi i geografskom poloaju
i prijestolnica i svjetski grad: Dakar. Vlada junim Atlantikom i odonud poprenom zranom osovinom Afrike. Sve se to oito moe
promijeniti ili uvrstiti prema ritmu svjetskih komunikacija.

Zar prava igra nije razvoj izraen snagom, brojem i gospodarskim

napretkom?
Privreda tog kontinenta, u velikom zakanjenju, izvozi nepreraene
mineralne ili prehrambene proizvode (ako izuzmemo uljare u Sene
galu ili tvornice aluminija u Gvineji), a kupuje industrijske. Sve e
nuno ovisiti kupcima i dobavljaima. Prema normalnim uvjetima
trgovakih bilanca, mogunosti razvoja i godinjih ulaganja jo su
uvijek neobino slabe, a njihovo napredovanje sporo. ele li to
prevladati, zapadaju u politiku kreditiranja koja otvara vrata nepo
srednim ovisnostima, htjeli oni to ili ne. Ako SSSR opskrbljuje
tranicama eljezniku prugu od do Kankana, koju treba
odravati i popravljati, onda se postavlja problem tehniara koji e ih
namjestiti, eljezniara i njihovih sindikata. Ako Senegal i Dahomej
poduzmu osnivanje nekog velikog fakulteta (koji mogu zamisliti samo
152

prema njima znanim francuskim propisima: pouka bi morala biti

gotovo potpuno besplatna), trebat e profesore i kredite koji dolaze iz
Francuske, isto tako kao i tehniare i nastavnike srednjih kola koje
od nje trae. Sve je povezano.
Crna Afrika dakle nee moi prestati traiti pomo od dvaju
blokova industrijskih zemalja, a ne smijemo zaboraviti ni trei, kineski
blok koji nudi svoje usluge u duhu kriarskoga rata, uvijek popraene
ljudskom invazijom koja se tumai njenom vlastitom prenapuenou.
U svakom sluaju, treba prihvatiti neko od ovih rjeenja, ili isto
dobno sva, jer inae nema velikih javnih radova niti privrednih
planova. Ni tako goleme rtve, na koje je pristao Niger povodom svog
nacionalnog praznika (19. prosinca 1961. - roendan njegove nezavis
nosti) kao to su smanjene plae za lanove vlade, ukidanje slubenih
automobila, ukidanje plaenih prekovremenih sati, poveanje poreza
- sve te rtve nee biti dovoljne. Prijeko je potrebno orue. Mali su
nedavno, nakon raskida sa Senegalom, spasili kamioni koje mu je
poslala bonska Republika i koji su osigurali vezu s Kankanom,
s prugom prema i dalje, oceanu.
rUostalom, svi strojevi ovoga svijeta nee znaiti nita, nee biti
nita bez strunjaka sposobnih da ih koriste. Ovaj temeljni problem
ovisi prethodnom unutarnjem razvoju, svjesnom .
U Gvineji pod vlau Sekoua Tourea, koja simpatizira s komuniz
mom, neki vicarski novinar izvjetava razgovoru s ekim tehnia
rima: Vidite, ree mi jedan od njih, Francuzi su imali prednost
koju mi nemamo. Mogli su zapovijedati. Juer mi se na autu dogodio
sitni kvar na svjetlima. U garai uprave nisu me sluali i crni je radnik
odmah dirnuo u rasplinja. Njihova je bolest da se odmah bacaju na
najosjetljiviji dio. Posljedica je da otad idem pjeice, a to bi moglo
potrajati. Francuz bi urlao. Mi to ne smijemo. A to bi ipak bilo
shvatljivo i korisno pod ovim nebom, u ovoj vlazi. Stvarno ne mogu
shvatiti kako su Francuska i Britanija mogle natovariti na sebe takvo
breme kakvo je Afrika. Imam ugovor na godinu dana i otii u
presretan, a da nikoga nisam nita nauio, jer je to zaista nemogue.
Iz ove male sociodrame proizlazi samo sljedea pouka: svaki je odgoj
samo onda koristan kad je prihvaen s oduevljenjem.
Da ovaj sluaj ne bi dobio pretjerano znaenje, navedimo uz njega
kao primjer i drugo svjedoanstvo: mladi francuski profesor stie na
Obalu Bjelokosti u listopadu 1961. i sav ushien otkriva kod svojih
uenika u treem i etvrtom razredu neobinu e za uenjem,
spontanu i inteligentnu marljivost. Oni znaju da su sutranja Afrika.

153

Umjetnost i knjievnost

to nam umjetnost i knjievnost svjedoe ovom svijetu u pokretu

i njegovoj rastrganosti izmeu dananjice i sutranjice?
Za svakog promatraa samonikla umjetnost u kojoj je Zapad uivao
- maske, kipovi od bronce, bjelokosti i drveta - kvari se i umire pred
naim oima. Ona je ve mrtva. Je li to, kako se esto kae - a to je
djelomino istina - zato to se drutveni a posebno religijski okviri,
kojih se umjetnost oduvijek dri, i sami kvare pod snanim i uestalim
udarcem gradske, industrijske civilizacije?
U svakom je sluaju neosporno da se izvjesna Afrika udaljava od
nas sa svojim pjesmama, plesovima, umjetnikim shvaanjima, religi
jama, svojim pjevanim ili psalmodiranim priama, svojim shvaanjem
izgubljenog vremena, svemira, ljudi, biljaka, ivotinja i bogova, sve
u svemu tradicionalna civilizacija koja e, kao to znamo po primjeru
ak i Zapada, biti pometena kad se ubrzaju sadanja kvarenja.
Meutim, Evropa je od svoje tradicionalne prolosti sauvala vie
prepoznatljivih ostataka, koje i dalje u svom srcu miluje, a da toga nije
ni svjesna. to e Afrika zadrati od svoje civilizacije?
Dok nas umjetnost vraa u nestalu civilizaciju, stariju od civilizacije
koja je pred naim oima, mlada crna knjievnost koja je pod snanim
zapadnim utjecajem (makar to bilo samo zbog upotrebe evropskih
jezika; ima svega nekoliko knjievnih pokuaja na afrikim, usmenim,
kasno i teko transkribiranim jezicima, vraa nas na drugi kraj crnog
razvoja, kakav e vie-manje biti kad veina Afrikanaca bude vidjela
svjetlost. Ove saete i ive prie zapravo su afrika stvarnost kakvu
vide razvijeni, a oni bacaju izvanredno svjetlo na tu stvarnost, i to
upravo u onom njenom dijelu koji je najizvorniji i koji se najmanje
moe svesti na tue vrijednosti.
Proitajmo na primjer Nove prie Amadua Kumbe, koje je napisao
ve slavni pisac Birago Diop. Graa im je dakako jueranja, ali
njihov oblik, linearan nain na koji ih okruuje jedna pria, uravnote
ena prema pravilima knjievnog umijea, nisu vie, kako je napisao
Jean Duvignaud, onaj izgubljeni raj iz pukih pria. Njihov zapad
njaki oblik sam je po sebi znak knjievnosti, otrgnute od svojih
zajednica ako nastavi njima sanjati. Sjetimo se isto tako prvih
latinskih pisaca u Galiji. Gdje god se ocrtava trenutak nove knjievno
sti crnih (ili iz Afrike ili iz Novoga svijeta, na bilo kojem od zapadnih
jezika, od francuskoga do engleskoga, panjolskoga, portugalskoga)
- s piscima kao to su Langston Hughes, Richard Wright, Aim
Csaire, Senghor (predsjednik Senegalske Republike), Diop, Fanou,
Glissant, Oyono, Diol, Camara Laye - gdje god zvoni taj as,
154

nemojmo govoriti izdaji nego naprotiv arkoj privrenosti, oba

veznoj razdaljini, prijeenoj etapi.
Oni su promijenili dubinske strukture svoje linosti u onoj mjeri
u kojoj je jezik bie, poseban nain postojanja. U tom je prijenosu
neto zauvijek mrtvo: neposredne mitologije, vrlo je dobro rekao
Jean Duvignaud. Bez sumnje je tako. Ali jezik nije jedina strukturna
promjena koju su ovi ljudi podnijeli. To je kao kad te zahvati
zupanik, kako pria Crno dijete Camare Layea, ta autobiografija
mladog seljaka, sina velike kovake obitelji, koji e poi na studij
u Pariz. Njegova majka nemono prisustvuje njegovim uestalim
odlascima. Da, ona je morala vidjeti kako sam zahvaen zupanikom
i kako me to odvelo od kole u Kurusi (seoska kola) do i na
kraju do Francuske; i cijelo vrijeme ... dok se borila, morala je gledati
kako se zupanik okree: najprije ovaj pa onaj kota, zatim trei i jo
ostali kotai, mnogo drugih kotaa koje moda nitko nije vidio. Ali to
uiniti, da bi se sprijeilo to okretanje zupanika? Mogli smo samo
gledati kako se okree, gledati sudbinu kako se okree: moja je
sudbina bila da odem!
Da, javlja se vie ili manje uspjeno nova civilizacija, slabana ili
sigurna u svoju budunost, iz starih voda tradicionalne civilizacije koja
je ilava i koja uvijek hrani. I upravo je to veoma vano. Afrika
naputa tisugodinju civilizaciju, ali ipak nee izgubiti svoju civiliza
ciju. Makar preobraena i rastrgana, ona e ipak ostati posebna
civilizacija, duboko obiljeena psihologijom, ukusima, sjeanjima
i svime to je vlastito nekom tlu. Senghor ak kae fiziologijom,
koja nalae stanoviti emotivni stav spram svijeta, koja djeluje tako
da je za Negroafrikanca magijski svijet stvarniji od vidljiva svijeta,
da on predstavlja zapravo sredstvo spoznaje. Upravo oni crni pisci,
koji su po svom izgledu i svojoj kulturi najvie poprimili od Zapada,
najvie naglaavaju posebnu duevnost svoje rase.
Prosudimo tome po drugim recima iz Crnog djeteta. To dijete
opisuje neke izvanredne i gotovo magijske darove svoje majke.
Danas mislim na ova udesa - bila su to uistinu udesa - kao na
nevjerojatne dogaaje iz daleke prolosti. Pa ipak, ta je prolost
sasvim blizu. Ona je od juer. Ali svijet se mie, svijet se mijenja,
a moj moda bre nego neki drugi, pa se ini da prestajemo biti ono
to smo bili, da zapravo vie nismo ono to smo bili i da ve
u trenutku, kad su se ova udesa dogaala pred naim oima, nismo
vie bili tono mi sami. Da, svijet se mie, svijet se mijenja; on se mie
i mijenja, tako da mi je moj vlastiti totem - ja takoer imam svoj totem
- nepoznat.
Moe li se bolje opisati raskid? Ali autor takoer kae: Pomalo
oklijevam rei kakve su bile ove moi (moi moje majke), ak ih i ne
155

elim sve opisati jer znam da e se moje prianje tome doekati sa

sumnjom. Ni ja sam, kad ih se prisjetim, ne znam vie kako da ih
doekam. ine mi se nevjerojatne. Pa one i jesu nevjerojatne! No,
dovoljno je da se sjetim to sam vidio, to su moje oi vidjele. . . Ja
sam vidio te nevjerojatne stvari. Ponovo ih vidim kao to sam ih viao.
Zar posvuda nema stvari koje se ne objanjavaju? Kod nas ima
beskrajno mnogo stvari koje se ne objanjavaju, a moja je majka
ivjela u prisnoj vezi s njima.
Te stvari koje se ne objanjavaju, moda su upravo one posebna
tajna svake civilizacije.

156

TREI DIO

DALEKI ISTOK

PRVO POGLAVLJE

UVOD U DALEKI ISTOK

Namjera nam je razmatrati iskljuivo zajednike crte, konvergen
cije zemalja Dalekog istoka, sluei se geografijom, povijesnom zna
nou i vrlo dalekim ishoditima civilizacija koje jo ive pred naim
oima. Pri tome e svakako najvanije biti ovo posljednje.

to nam pokazuje zemljopis

Vidjeti Daleki istok, smjestiti u prostor tu ogromnu scenu, znai
vie nego upola razumjeti njegovu sudbinu, njegove udne civilizacije.
Najbolji e nam vodii za taj prvi dodir biti putopisci, novinari,
geografi. Ali pod uvjetom da se ne nastoji ba sve objasniti nekim
apsolutnim zemljopisnim determinizmom koji ne djeluje u Aziji kao ni
u Evropi, ni u bilo kojoj zemlji koju je gradila povijest i strpljivi rad
ljudi.

^ Daleki istok je, grubo gledano, tropski i suptropski svijet

To je kotao Indije, njezine ume i dungle; srednja Kina, kiovita
i topU; Indonezijski arhipelag sa svojim golemim umama i udesnim
brzo rastuimbiljkama (neke lijane u Botanikom vrtu Buitenzorg
na Javi izrastu i po metar dnevno).
Meutim, Indija je i Ind, srednji Ganges, suni Dekan u sjeni
Istonih Gota - dakle i oito neplodni ili slabo plodni krajevi; Kina je
i sjeverna , neizmjerno polje prapora i novih naplavina s otrim
zimama, te umovita Mandurija, ledene pustinje sjevera..
Sva ta sjeverna Kina na ijem je krajnjem rubu carska prijestolnica

159

Peking, pod udarom je zime. Seljak tamo zimi spava na pei. Poslo
vica kae: Neka svatko pomete snijeg pred svojim pragom ne marei
za slanu na crepovima susjednih kua. Jedan pisac iz 17. stoljea
kae: Zimi, u vrijeme mrazeva, kad dou roaci i siromani prijatelji
na naa vrata, najprije emo pripremiti veliku pliticu rie koju emo
im dati u ruke, a dodat emo i tanjuri mariniranog umbira. To je
najbolji nain da se zagrije starce i okrijepi uboge. . . Skuhat emo
guste kae i sladiti se stiui pliticu objema rukama, vrata uvuena
meu ramena: u mrazna i snjena jutra jedui to jelo osjeti se kako
toplina struji itavim tijelom.
Dogodi se da se ove estoke hladnoe i snijeg spuste prema
tropskom jugu. 1189. snijeilo je u Hanzhouu, prijestolnici junog
Songa, nedaleko od Yangzijianga (Chiang Jiang). Grane bambusa
lomile su se uz udan prasak.
Tako zemljopis na prvi pogled svjedoi raznolikosti, a ne jedin
stvu ovih mnogolikih krajeva. Ali moda nas on krivo vodi i moda je
na taj nain problem krivo postavljen?IbJije zemljopisna sredina, sama
po sebi vrlo raznolika, ono to povezuje jugoistonu Aziju, ve
prilino jednolina materijalna civilizacija koja se gotovo svugdje
namee i nadopunjuje zemljopisne, fizike i ljudske elemente. Ova je
civilizacija previe stara, previe ukorijenjena u drevna vremena, ona
je proizvod prevelikog boja pojedinanih i kolektivnih psihikih
procesa a da bi se mogla pripisati samo lokalnoj fizikoj sredini
(P. Gourou). Ona postoji sama za sebe, kao sila dobrim dijelom
nezavisna, koja i sama odreuje.

Ova se civilizacija. ma gdje da su vrena istraivanja, uvijek i ne

osporno pokazala kao iskljuivo biljna civilizacija.
Nekad kao i danas, svi su zapadnjaki putopisci biljeili ovu istinu
im bi stupili na tlo Azije.
Japanci jedu od mesa samo divlja, kae jedan od njih, panjolac,
1609. Neki njemaki lijenik primjeuje 1690. da ne poznaju mlijeko
i maslac. Hrana je gokost, pet plodova zemlje (kao i u Kini, broj pet
svet je i u Japanu): ria, bijela kao snijeg; sake, rakija od rie;
jeam, obino namijenjen stoci, ali od kojeg se prave brano i kolai
(klasje jema, kae taj isti lijenik, predivne je crvene boje);
i konano, soja, nalik naem bobu. Tome dodaju proso, povre, ribu,
ali uvijek malo, vrlo malo mesa.
Dvadeset godina ranije, u Indiji, jedan se francuski lijenik, proma
trajui ogromni mete povorke koja je pratila velikog mogula Aureng
Zeba na njegovom putu od Delhia do Kamira, udio umjerenosti
vojnika, ... vrlo skromnih u jelu . . . Od tog velikog broja konjanika
160

niti desetina, ak ni dvadesetina, ne jede meso za vrijeme mara. Ako

dobiju kiri ili mjeavinu rie i drugog povra prelivenog prenim
maslacem. . oni su zadovoljni.
Stanovnici Aem na Sumatri isto tako nemaju velike prohtjeve.
{Ria im je jedina hrana, kae jedan putopisac iz 1620. Bogatiji joj
dodaju malo ribe i povra. Na Sumatri samo velika gospoda jedu
peenu ili kuhanu koko... Oni kau da bi 2000 krana ubrzo
potpuno iscrpio zalihe goveda i kokoi na otoku.<J
I Kinajivi u istom znaku. Kad bi Kinezi jeli onoliko mesa koliko
mi u panjolskoj, primjeuje opat de las Cortes (1626), ne bi im ni
izdaleka bila dovoljna sva njezina plodnost. ak su i bogati malim
zadovoljni: Da bi potakli tek, oni nabadaju za stolom pokoji komadiak svinjetine, piletine ili drugog mesa koje je poslueno; danas bismo
to nazvali sitnim predjelima. Isto to navodi jo jedan engleski putopi
sac iz 18. stoljea. ak i u Pekingu, gdje uostalom stie stoka iz
tatarskih krajeva,F^narod jede vrlo malo mesa koje mijea s povrem
da mu pobolja okus. Kinezi slabo poznaju mlijeko, maslac, sini. Nije
da osjeaju odbojnost prema mesu, ba naprotiv. Ako ivotinja ugine
nesretnim sluajem ili od bolesti, bilo to govedo ili deva, ovca ili
magarac, odmah je pojedu. Ovaj narodne razlikuje isto i neisto
meso, zakljuuje Englez s neto gaenja. U Kini se jedu zmije, abe,
takori, psi, skakavcu!.
Ovim svjedoenjima dodajmo bezbrojne naznake u samoj kineskoj
knjievnosti, neobino preciznoj u temama svakodnevnom ivotu.
Mlada udovica, kaiperka, lice romana, jednog dana trai patku,
sutradan ribu, drugi put opet svjee povre, kau od bambusovih
klica; kad nema posla, treba joj opet naranaa, kolaia, lopoa. Pije
mnogo (riinog) vina; svake veeri jede prene vrapce, soljene
rakove; pije tri litre vina od sto cvjetova. Sve je to, oito, razvrat,
bogataki h ir...
Tcheng Pan Kia, ueni pjesnik, slikar i kaligraf (1693-1765),
plemeniti ovjek kakvog treba traiti, eli da svi ukuani sudjeluju
u danima gozbe. Svaki put kad ima ribe, rie na vodi, voa, kolaa,
pie on u Obiteljskim pismima, dobro je provesti pravilnu raspodjelu
svima redom. Hrana koju spominje u svojim pismima su pogaa od
heljde, guste kae od vrue ri e ... Takva su pravila. Bogati lihvar,
vlasnik zalagaonice, vraki krt, koji e se obradovati najsitnijoj pari
koju nae na putu, jede hladnu riu prelivenu vrelom vodom.
Nita se u stvari nije promijenilo do danas. Aludirajui na istananost kineske kuhinje, jedan novinar pie 1959: Znam da je kineska
kuhinja oduvijek bila umijee pripremanja mrvica kojim se taj odvie
brojan narod kome je uskraeno uzgajanje goveda - to strano rasipa
nje kalorija - trudi da iskoristi sve to bismo mi pustili da propadne.
11 Civilizacije kroz povijest

161

Kinezi i danas ostaju vegetarijancima:J?.8%-kalorija koje troe

potjeu" od biljnih namirnica; ni maslaca, ni sira, vrlo malo ribe.
Ugljikohidrate na sjeveru dobivaju djelomino iz penice, prosa, na
jugu iz rie koja tamo prevladava; bjelanevine dobivaju iz soje,
zrnaca goruice i raznih biljnih ulja.
Samo jedna zemlja, Japan, mijenja se sada u tom pogledu, povea
vajui jako potronju ribe i naroito, usvajajui meso.

Sveprisutnost rie na jugoistoku i njen izvoz na sjever bitno su

utjecali na irenje vegetarijanstva.
Zapad koji jede penicu ili itarice>Qje_sujpj nadomjestak morao je
zbog tog obiaja vrlo rano prihvatiti sustav ugara i plodoreda, bez ega
se zemlja brzo iscrpljuje i penica prestaje raati. Dio zemlje obavezno
se na taj nain preputa livadama i panjacima, vie to uzgajanje
penice trai znatnu ispomo stokej
Ria, naprotiv, zauzima svake godine isti prostor, u nedogled.
Najvei dio poslova obavlja se runo. Bivol slui samo za lako oranje
u blatu riinog polja. Vrtlarenje se posvuda izvodi runo, pomno
i paljivo. U tim bi uvjetima prehrana mesom bila ludo rasipanje.
ivotinje bi morale jesti zrnje. ovjek ga radije pojede sam.
Prvu posljedicu ovog naina ivota predstavlja jai demografski
prirast nego u bilo kojem sustavu prehrane u kojem namirnice ivo
tinjskog porijekla imaju veeg udjela. je ishrana iskljuivo vege
tarijanska, jedan hektar moe prehraniti est do osam seljaka. Na
jednakoj povrini biljni je prinos za preivljavanje ljudi nedvojbeno
vii. To objanjava vrvljenje azijskih gomila^
TGusta naseljenost Kine i Indije bez sumnje je razmjerno nova
pojava: ona poinje u 11. i 12. stoljeu na jugu Kine, irenjem rane
rie koja omoguava dvije etve godinjoj Stanovnitvo u ULstoljeu
dostie vjerojatno 100 milijuna. Od konca 17. vijeka progresija se
naglo ubrzava. Danas bi ve sama mnogobrojnost bila zapreka da to
mnotvo izabere drugaiji nain ishrane, ak kad bi to i eljelo. Ono je
samim tim determinizmom civilizacije primorano da ustraje na putu
koji im je ova zacrtala. Ve u 18. stoljeu i Indija je prela brojku od
100 milijuna stanovnika.
*

0 Wittfogelova teza: civilizacija rie zahtijeva sustav umjetnog

navodnjavanja, pun graanskih, drutvenih i politikih stega A
Ria vezuje narode istoka za vodu, za cisterne june Indije,
a u dolini Inda i Gangesa za zdence i kanale za navodnjavanje iz
rijeka; isto tako u Kini navodnjavanje poprima sve te oblike: vezano je
162

istovremeno uz mirne rijeke juga (pa tako i uz redovne poplave jezera

Poyang i Tungting na rubu Yangtzea), uz bunare, kanale iji je
savreni primjerak Carski kanal (istovremeno prometnica i prokop za
navodnjavanje), uz divlje rijeke sjevera kao Pei Ho i Huang koje je
trebalo pregraditi branama, ukrotiti, a ije su snane provale i danas
este. Svugdje, na terasama Filipina ili Jave, kao i u kantonskoj Kini
ili Japanu, natapanje, esto pomou zranih kanala od bambusa,
primitivnih ili suvremenih crpki, zahtijeva strogu radnu disciplinu
i poslunost nalik na one u starom Egiptu, klasinom primjeru prinuda
koje namee navodnjavanje.
Uzgoj rie, zapoet bez sumnje u drugom tisuljeu prije nove ere
na niskim tlima u visini vode, proirio se malo pomalo na sva tla koja
se moglo zalijevati. Istovremeno je usavravan odabirom sjemenja
koji je omoguio razvoj brzorastuih vrsta. Ve tada je uzgoj rie,
kako kae Wittfogel, donio ovim narodima Dalekog istoka autorita
tivne birokratske reime s mnotvom dravnih slubenika.
Ovo objanjenje, moe se pobijati u mnogim pojedinostima i odvie
je pojednostavljeno. Ako postoji, a oito postoji neki determinizam
ukroene vode, vode potrebne za riu, pa i rie same, ove su prisile
samo jedan elemenat mnogo sloenije graevine. Tu istinu ne smi
jemo zaboraviti. Ali ne smijemo gubiti iz vida ni prisile civilizacije
Oi one su bile vane nekad, a vane su i danas.

Ogromni su predjeli na Dalekom istoku ostali primitivni ili divlji,

a razvijale su se uglavnom nizinske civilizacije, vezane uz navodnjavanje.
Plavljenje planinskih riinih polja dodue je stvarnost, ali samo na
uskim terasama u prenapuenim krajevima gdje je bio mogu ogro
man posao gradnje terasa prekrivenih vodom (kao na Javi). Inae,
civilizirani ovjek na Dalekom istoku zadrava samo vrlo mali dio
prostora, onoliki koliko to doputa intenzivni nain kulture. Ostatak,
naroito vii dijelovi zemlje, nepristupani krajevi, neki otoci, utoita
su primitivnih itelja i kultura.
Knjiga Georgesa Condominasa Pojeli smo umu (1957)* vodi nas
u blizinu Sajgona, iza ljetne stanice Dalat, u primitivno pleme iji nam
ivot pria iz dana u dan. Pleme ivi od ume koju dio po dio obrauje
iz godine u godinu: stabla bivaju zasjeena uokrug, oborena i spaljena.
U tako iskrenu zemlju sadi se pomou tapa za rovanje; brzo
izdubena rupa, koje zrno sjemena, zatim zemlja poravnata nonim
palcem. Glavninu uroda sainjavat e ria uzgojena nasuho. Svake
godine pojede se jedan okrajak ume. Poslije dvadeset godina vraa se
* Georges Condominas: nons avons mang la fort.

163

na poetak ako je sve u redu, tj. ako se uma ostavljena na ugar

u meuvremenu obnovila.
Ova lutajua poljoprivreda (koju na malajskom zovu ladang, a koju
nalazimo posvuda pod raznim imenima) primitivna je i praktiki ne
upotrebljava domae ivotinje. Ona je osnova ivota tisua pripadnika
vrlo zaostalih naroda. Dananje im vrijeme ne pogoduje, ali preivlja
vaju u udaljenim krajevima.
gtpad je, naprotiv, znao vrlo rano asimilirati svoje primitivne
narode. Imao je i on izoliranih i zaostalih predjela, a prepoznaju se
i danas, ali on je stigao do njih, pouio ih vjeri, doveo do svojih
gradova, ukrotio njihove ivotne snage.
Nita slino ne nalazimo na Dalekom istoku. Ta ogromna razlika
objanjava zato u Kini postoji toliko naroda koji nisu pokineeni;
u Indiji toliko plemena izvan kastinske podjele i njenih zabrana (dakle
izvan indijske civilizacije). To objanjava i mnoge pojedinosti
i sadanjosti i prolosti. 1565. na*bojnom polju Talikote, hindsko je
kraljevstvo Vidayanagar na Dekanu, unato brojnosti od milijun
boraca, smrtno pogoeno konjicom i jo vie topnitvom musliman
skih sultana. Ogromni, preivni grad naao se bez zatite, a njegovi
stanovnici bez mogunosti bijega, jer su sva kola i svi zapreni volovi
poli s vojskom. Ali nee ih opljakati pojedinci koji se, umjesto da
prodru u grad, zadravaju progonei pobijeene i koljui ih, ve se
primitivni narodi iz okolice grada, horde Brindiara, Lambadijaca
i Kurumba sruuju na grad i pustoe gaj ..
Jednom njemakom lijeniku na putu za Tajland povjerava se
japanski trgovac koji je nekoliko godina ranije, 1682, doivio brodo
lom na nekom pustom otoku blizu obale Luzona. Desetak brodolomaca ivjelo je od preobilnih jaja divljih ptica i debelih nakupina
koljki na obalama. Poslije osam godina tako neobinog ivota
sagrade brod i na jedra konano stignu do otoka Hainan u Tonkinskom zaljevu, da bi doznali kako su za dlaku izbjegli sigurnu smrt.
Otok je pola kineski, pola neciviliziran. Imali su sree to su pristali na
kineskoj strani. Divljaci ih ne bi potedjeli-fTako je i Tajvan koji su
Kinezi osvojili 1683. ostao podijeljen na kineski i nekineski dio, kao
i mnogi drugi otoci i skoro hermetiki zatvoreni predjeli toga konti
nenta.!
Dananje brojke koje se odnose na Kinu i njezine nekineske
stanovnike svakako su dojmljive. Iako ti primitivni narodi ine tek"5%
ukupnog stanovnitva (ili otprilike 36_mpijuna IjuiJ njima pripada
60% kineskoga podruja (raunajui, dodue, i one posebne oblasti
kaTGoM, Turkestan i Tibet). Prostorno, oni i danas prevladavaju.
To su uangi iz Kuangsia, te Miao, Li, Tai i Yi (etiri naroda iroko
rasprostranjena od Junana do Kansua), Hovei iz Kansua, te Yao.
164

Prema svima njima, ili gotovo svima, politika carske Kine i dojuer
Kine ang Kai-eka bila je stroga segregacija. Na vratima gradova Yia
moglo se itati: Zabranjuje se Yiima okupljanje i hodanje ulicom
u grupama veim od tri osobe. Yiima zabranjen prolaz na konju.
Dananja Kina poboljala je njihovu sudbinu i priznala im neki stupanj
autonomije, ali ne onakvu polunezavisnost kakvu je Sovjetski Savez
dao svojim etnikim manjinama. Meutim, sva su ta zaostala drutva
(u kojima jo postoje robovi kao u Yia iz Liangsana ili kmetovi, ula,
u Tibetanaca), doivjela preokret. Odluno se radi na tome da i najzaostalija podruja dobiju pisane jezike. Tako se danas samo Kina brine
(na njihovo dobro i sigurno na njihovo nezadovoljstvo) za svoje
zaostale populacije.
Predjeli divljih ljudi izmeu civiliziranih podruja istovremeno su
i carstvo divljih ivotinja.
fUva osobitost obiljeje je cijelog Dalekog istoka u kojem vrve divlje
zvijeri: lavovi na podruju Pandaba, veprovi na obalama Sumatre,
krokodili u filipinskim rijekama, a posvuda tigar, kralj okrutnih
ivotinja, kradljivac i dera ljudij
To je dananja istina koju nalazimo, ivopisnije obojenu, u tisuu
starih opisa. Opat de las Cortes, panjolski isusovac koji je doivio
brodolom blizu Kantona 1626, govorio je tigrovima koji vrve
kineskim predjelima i koji se pribliavaju sve do sela i gradova da
ugrabe ljudski plijen.
Francuski lijenik Franois Bernier posjetio je deltu Gangesa oko
1660. Bengal je zasigurno daleko najbogatiji i najnaseljeniji dio Indije,
dar Gangesa kao lo_je Egipat dar Nila, veliko podruje na kojem
se uzgajaju ria i eer. Usred tog blagostanja ima pustih otoka izmeu
samih rukavaca rijeke, i na njih dolaze gusari. Ove otoke, kae
Bernier, nastavaju samo tigrovi koji ponekad prelaze plivajui s jed
nog otoka na drugi, ili gazele, svinje i podivljala perad. Kad se plovi
izmeu ovih otoka brodiima na vesla, kao to je to obiaj, upravo
zbog tih tigrova opasno je pristati na mnogima od tih mjesta. Valja
dobro pripaziti da brod koji se nou vezuje na neko stablo ne bude
preblizu obale: pria se da se nalo tako odvanih tigrova da su uli
u unutranjost broda i odnijeli zaspale ljude, birajui ak (ako je
vjerovati tamonjim laarima) najkrupnije i najtustije.

Barbarstvo protiv civilizacije:

svjedoanstvo povijesti
Masovne civilizacije Dalakagisink - svega Indija i Kina - bile
bi ivjele spokojno da su ih uznemjravala jedino unutarnja podruja
165

divljine, njihovi bijedni poljodjelci koji jedu umu. Njihova muka

poput pravih biblijskih katastrofa dolazila je iz prostranih pustinja
i stepa-(zapadnoJ_sjeverno od Kine i Indije) uarenih suncem ljeti,
a zimi zatrpanih ogromnim nanosima snijega.
Ta neljudska prostranstva napuena su pastirskim narodima: Tur
cima, Turkmenima, Kirgizima, M ongolim a... Mnotvima konjanika.
Otkad povijest zna za njih oni su siloviti, .pljakai, okrutni, ludo
smjeli, a takvi e i ostati do kraja svog povijesnog uspona, tj. otprilike
do sredine 17. stoljea. Tada, tek tada konano e ih nadvladati
sjedilaki narodi, zahvaljujui barutu i topu. Drat e ih na razmaku;
savladani, svedeni skoro ni na ta, oni samo nadivljuju sami sebe
i bijedno ivotare do dananjih vremena. Ni obje Mongolije (Unutra
nja i Vanjska, kineska i sovjetska), ni Turkestan (kineski i sovjetski)
nemaju danas sami po sebi vanosti na ahovskoj ploi svijeta. Neku
ulogu igraju jedino njihova prostranstva i aerodromi, ali oni im ne
pripadaju.

Ali zato nas zanimaju ti nomadi kad je rije sadanjosti civiliza

cija? Zato to su njihove nekadanje strahovite provale neosporno uspo
rile razvoj susjednih velikih civilizacija.
Hermann Goetz u svojoj klasinoj zbirci Epohe indijske civiliza
cije (1929) kae to povodom Indije, ali njegova primjedba moe se
bez oklijevanja proiriti i na Kinu. Jer Indija se prema nomadskom
svijetu otvara samo uskim prolazom Khaibar, kroz afganistanske
planine, dok Kina ima nesreu da granii s ogromnom pustinjomGobi
protiv koje K i^ki^zid, izgraeni ve u 3. stoljeu prije^nove ere,
predstavlja vanu alLvie simbolinu nego stvarnu prepreku koja je
tisuu puta savladana.
~
PoYmologu Owenu Lattimoreu, ovi nomadi su nekadanji seljaci.
Razvojnaprednije poljoprivrede potisnuo je slabije prilagoene
5]4^1^1 gdje se jedu ume, naroito prema
stepskim i pustinjskim rubovima. Tim seljacima, potisnutim iz plodni
jih krajeva, ostali su na_xaspoiaganju samojipreglednLli vrlo slabi
panjaci. Tako je m ljzacija rodila barbarstvo, a od bivih je stvorila
nomadske pastire. Ali iz tih pribjeita barbar se zbog unutarnjih
kriza, socijalnih preokreta, eksplozivnih demografskih valova, nepre
kidno vraa prema zemlji sjedilakog stanovnitva, a taj je povratak
rijetko kad miroljubiv. On se vraa vrlo esto kao gospodar, pobjed
nik, pljaka: tada nomad prezire, omalovaava pobijeenog starosje
dioca. .. Posluajmo tim povodom uspomene Babura koji se 1526.
domogao sjeverne Indije:
... Iako je po svojoj naravi Hindustan zemlja puna ari, njegovi su
166

stanovnici lieni privlanosti, a u ophoenju s njima ne nalazi se ni

zadovoljstva, ni ljubaznosti, ni stalnih veza. Bez sposobnosti, bez
otroumnosti, bez drueljubivosti, oni ne poznaju plemenitost ni
muevne osjeaje. U shvaanjima kao i u djelima nedostaje im smiljenosti, lijepa ponaanja, pravila, naela. Nemaju ni dobrih konja, ni
ukusnog mesa, ni groa, ni dinja, ni slasnog voa. Ovdje nema ni
leda, ni svjee vode. Na trnicama ne moe se nabaviti ni biranih jela,
ni dobrog kruha. Kupke, svijee, lui, svijenjaci, sve su to ondje
nepoznate stvari...
Osim rijeka i potoka koji teku usjecima i rijenim koritima, oni ni
u vrtovima ni u palaama nemaju tekue vode. Njihove su graevine
bez ljupkosti, otmjenosti, pravilnosti i elegancije. Seljaci i siromaniji
ljudi obino hodaju bosi. Jedini odjevni predmet im je neto to zovu
langota, a to je samo kratki komad tkanine koji im visi oko tijela dva
pedlja ispod pupka. Ispod tog kratkog komada tkanine postoji drugi
koji se meu bedrima privrsti pomou uzice. On se provlai kroz
langotu, a slui da se zakai sa stranje strane. ene vezuju oko tijela
lang kojeg jedna polovina visi niz kria a druga na glavi.
Velika je prednost Hindustana, osim njegova golemog prostran
stva, i ogromna koliina zlata, bio u polugama ili u kovanom novcu.
Tako ovaj musliman iz Turkestana, uznesen pobjedom, iz svoje
pustinje i svog pustinjskog ponosa, s visine vlastite islamske veliine,
sudi drevnoj civilizaciji Indije, njezinoj umjetnosti i arhitekturi.
Njegova oholost, iako nije oholost zapadnjaka, nije time nita
simpatinija.

Veliki osvajaki pohodi Mongola ne zanimaju nas ovdje u pojedino

stima ~nego samo utoliko ukoliko su uzdrmali Kinu i Indiju, udarajui ih
svaki put posred srca, kao prilikom zadnjih dviju najezda u 13-14.
i 16-17. stoljeu.
Slike pokazuju kronoloke granice i razliitu organizaciju prodora,
bilo prema zapadu i dalekoj Evropi, bilo prema istoku, s varijantom
prema jugu i Indiji, ali uvijek s povratnim protuudarom prema Kini.
To je vjerojatno zato to je ve od poetka 15. stoljea Kina boles
nik koji privlai pohlepne pljakae. Timur Lenk je 1405. godine,
kad je umro, upravo pripremao napad na Kinu.
U svakom sluaju, kad god bi se raestio ratoborni svijet nomada,
Kina i Indija bivalesu estoko pogoene, sve do u svoje prijestolnice.
To nam najbolje pokazuju ova etiri datuma: 1215. (godina bitke kod
Bouvinesa). Dingis Kan zauzima Peking: 1644. Mandurci potpo
mognuti Mongolima ponovo zauzimaju Peking;' 1398. Timur Lenk
zayzima Delhi^Jl526^Babur ponovo zauzima Delhi.
167

Ovi su dogaaji neuvene katastrofe. Svakog se puta radilo milijunimaiju d skihifvota. Zapad sve do tehnikiliratova_20. stoljea ni
priblino ne poznaje toliko krvoprolia, (fndjj, u kojoj su ratovi
oteani horbmrud viju-civilizacija (Barbari koji u nju provaljuju jslaske su vjere), imala je stranu povijest, punu mnogobrojnih upada
koje e konano nadvladati, kao i Kina, samo zahvaljujui izvanrednoj
ivotnoj snazi, a i zato to nikada nije bila potpuno zaposjednuta, sve
do vrha rta Comorin, i to je Dekan oduvijek ivio od privrede
(katkada i od emigracije) vezane sa zemljama Indijskog oceana.
Za Indiju su, kao i za Kinu, ove bujice uvijek znaile razaranja,
ponovne zastoje. Ove su zemlje konano upijale svoje napadae, ali
po koju ijem!? Je li onda barbarski osvaja u velikoj mjeri odgovoran
za sve vee zaostajanje u odnosu na Zapad? Je li to osnovni klju za
tumaenje sudbine Dalekog istoka?
Za Indiju bi se to moglo lako ustvrditi. Na poetku (2. tisuljee
p r.n .e .) Arijci iz Pandaba na analognom su stupnju razvoja kao
preci Helena, Kelta, Italaca, Germana. Ilijada i Odiseja podudaraju
se s vitekom kulturom ratova za osvajanje gornje doline Gangesa
koju prenosi Mahabharata.fU 5. tisuljeu prije nove ere, vremenu
Bude, sjeverna Indija puna je aristokratskih republika i malih kraljevstava[analognih onima u Heladi, s poetkom trgovine, kao i u Grkoj.
U 3. tisuljeu andragupta i Aoka osnivaju prvo carstvo koje e
ujediniti Afganistan i cijelu Indiju osim junog dijela Dekana, koji je
uvijek bio neukrotiv. To je razdoblje nastanka Aleksandrovog grko-makedonskog carstva. Istovremeno s roenjem Kristovim poinje
sjeverozapadnim prolazom prodor skitskih naroda koji e dovesti do
stvaranja golemog carstva Gupta izmeu 3. i 8. stoljea, koje e
obnoviti za Indiju nikad zavrenu borbu izmeu ljudi svijetle i tamne
puti. Uskoro se, kao i u zapadnjakom srednjem vijeku, javljaju mase
potinjenih seljaka i, od 10. do 13. stoljea, feudalne drave. Nema,
naravno, strogog paralelizma, naroito ne u obliku ovih dvaju dru
tava, ali ni previe izrazite razlike u stupnju razvoja, sve do 13.
stoljea i velike mongolske najezde.
Otada e se jaz postepeno produbljivati. Isto se pitanje postavlja
i za Kinu: koliko je njezin razvitak zaustavljen mongolskim osvaja
njem koje je zavreno 1279. imandurskim osvajanjem (1644-1683)?
Kinu, tehniki i znanstveno napredniju, bar do 13. stoljea, tada e
pretei daleki Zapad.
Ipak, jasno je da se ne moe stepskim osvajaima pripisati sva
odgovornost za zamrenu sudbinu Dalekog istoka. Pustoenja osva
jaa bila su strana. Meutim, sve se s vremenom sredilo, zaraslo.
ovjek bi rekao: ak i predobro zaraslo. Invazije koje su na Zapadu
znaile prijelom i raanje novih civilizacija, prelaze preko Indije
168

i Kine kao materijalne katastrofe, ali one uistinu ne mijenjaju ni njihov

nain miljenja ni socijalne strukture. U njih nikad nije bilo skoka
poput onoga koji je antiku civilizaciju prenio iz Grke u Rim, i od
Rima na kranstvo; ili poput prelaska Bliskog istoka na islam.
Ova izvanredna vjernost Dalekog istoka samome sebi, njegova
nepominost, proizlazi i iz unutarnjih razloga. Oni djelomice tumae
njegovo kanjenje, koje je, uostalom, sasvim relativno, Daleki istok
zapravo nije nazadovao; ostao je tamo gdje je bio stoljeima i stolje
ima, dok je ostatak svijeta naoigled napredovao i svakog ga dana sve
vie prestizao.

Drevni poeci: Razlozi kulturne nepokretnosti

Vjerojatno sve bijae odlueno mnogo prije poetka povijesti, ve
u osvit prvih civilizacija.Civilizacije Dalekog istoka pojavljuju se kao
cjeline koje su vrlo rano dostigle znaajnu zrelost ali u takvom okviru
daje on neka njihova bitna ustrojstva uinio gotovo nepromjenjivima.
Otuda proizlazi njihovo zauujue jedinstvo, kohezija, ali i krajnja
potekoa da_se_same preoblikuju*, da se ushtjednu i uzmognu razvi
jati, kao i ustrajno odbijanje piomjena Liiapretka.

Valja pokuati razumjeti da su ove dvije velike civilizacije Dalekog

istoka tisugodinje; valja zaboraviti naa zapadnjaka iskustva.
Na Dalekom istoku, gdje se spomenici i prebrzo oteuju, esto
i zato to su, kao u Kini i Japanu, pravljeni od lakih materijala, ini se
da su ovjek, drutvo i kultura neunitivi. Oni nisu od juer, ve
potjeu iz vrlo davnih vremena. Zamislite kakav bi bio faraonski
Egipat da se kojim udom sauvao i koliko-toliko prilagodio suvreme
nom ivljenju, zadravajui svoja vjerovanja i neke od svojih obiaja.
Hinduizam^ jo vrlo iv, gotovo je nepromijenjeni temelj cijele
indijske civilizacije posljednjih tisuu godina; tome je on preuzeo
i prenio neke, jo nekoliko tisua godina starije vjerske pojmove.
U Kini se ku.lLgredaka i bogova prirode koji see najmanje u prvo
tisuljee prije nove ere, odraoi i kroz taoizam. konfucijanizam
ijbudizam koji ga zasigurno nisu ukinuli. On i danas ivi.
Ovim se starim i tvrdokornim vjerskim oblicima pridruuju isto
tako ilave drutvene strukture; indijski kastinski sustav, kineska
hijerarhija porodice i drutva. ini se da je u oba sluaja rije
vjerskoj ukorijenjenosti koju prati usko povezana drutvena dugo
vjenost. Ovo obiljeje karakterizira primitivne kulture iji su svi oblici
ivota i miljenja potpuno i neposredno vezani uz nadnaravno. Ovo
jo vie zbunjuje u tako velikim i razvijenim civilizacijama kao to su
169

Indija i Kina, u svim njihovim najrazliitijim podrujima ivota, ali je

tim znaajnije.
Za razliku od Zapada koji jasno dijeli ljudsko i boansko, Daleki
istok ne poznaje tu razliku.
Vjersko poimanje proima sve oblike ljudskog ivota: (drava. je
religija, filozofija je religija, moral je religija, drutveni odnosi su
religija. Svi ti oblici spadaju potpuno u podruje svetlosti. Odatle im
i tendencija za nepromjenjivou, za vjenouj
Razumljivim proturjejem, boansko, pomijeano sa svim, ak
i najprizemnijim ivotnim radnjama, daje esto zapadnjaku, naviklom
da vjeru postavlja na neki duhovni pijedestal, utisak odsua religioz
nih osjeaja, zamijenjenih obrednim formalizmom. Naime, zapad
njaku je teko shvatiti vanost i pravi smisao tih obreda.
Potovati ih, znai pokoravati se boanskom redu koji upravlja svim
ljudskim. To znai ivjeti prema vjeriJTako se u biti hinduizam mnogo
vie sastoji u priznavanju vrijednosti koje predstavlja hijerarhija kasta,
nego u vjerovanju u duhovna bia i u velianje bogova koji ine samo
jedan njegov dio<^.
Isto tako i Kinezi slabo mare za razlikovanje beskonanog niza
bogova. Bitno je~oclrati prema njima sve obredne obaveze,, ukazati
kultu predaka svu dunu panju, i konano, pridravati se u obitelj
skom i drutenom ivotu svih obaveza koje propisuje sloena hijerar
hija.
Istina je da je duhovno okruje vrlo razliito u Indiji i Kini, te da
odgovarajue vjerske i drutvene forme nisu nimalo sline. Ako
globalno usporedimo Zapad i Daleki istok, zapadamo u opasnost da
ne vidimo jasne suprotnosti ovog posljednjeg. Indija nije Kina, treba li
to uope rei? [A ako se Kina, u odnosu na Evropu ini kao da ivi
u znaku sveobuhvatnog vjerskog ivota, u odnosu na Indiju ona
izgleda kao racionalistika zemljaJkoju je usput obiljeila snana
intelektualna kriza Ratujuih kraljevstava (5-3. st. prije n.ere), po
nekima slina istinskoj filozofskoj krizi koja je u Grkoj oznaila
poetak znanstvenog duha. Konfucijanizam je, kako emo vidjeti,
prigrlio nasljee ove agnostike i racionalistike krize, prilagodio ga
politikim potrebama i omoguio mu da preivi silnu religioznu krizu
izmeu 3. i 10. stoljea te ga preoblikovao u ono to e se zvati
neokonfucijanizam koji nadvladava od 13. stoljea nadalje.
U Kini se, dakle, dotiu dvije struje, a nepromjenjivost drutva
proizlazi iz nekih politikih, privrednih i drutvenih struktura, dok
u Indiji nadnaravno igra prvorazrednu ulogu. Kako bi se ondje moglo
reformirati, dovesti u pitanje ljudsko drutvo, kad se njegova organi
zacija prikazuje kao bogomdana?
170

DRUGO POGLAVLJE

KLASINA KINA
Ovoj klasinoj Kini od koje moramo poi, jer je jo daleko od
potpunog nestanka, dugo je trebalo dok nije postigla i jasno ocrtala
svoja izvorna obiljeja.* Njezina je slika nalik vrstoj cjelini koju je
teko podijeliti na razdoblja kako se to obino radi. Kroz tolika
stoljea, kroz beskrajne katastrofe i osvajanja, ona kao da pokazuje
svoje nepromjenjivo lice.
Ipak, ma koliko bio spor razvoj ove ogromne stvarnosti, ona nikad
nije bila nepromjenjiva. Kao i sve civilizacije, i kineska gomila svoja
iskustva, stalno nanovo bira izmeu vlastitih bogatstava i tendencija:
i konano, unato prividu, ona nije zatvorena prema vanjskom svijetu.
Daci izvana dopiru do nje i nameu joj svoju nazonost.

Vjerske dimenzije
Prve i najvanije dimenzije, najtee shvatljive, one su koje se
odnose na vjerski ivot. Taj vjerski ivot nema jasnih obrisa. On
dozvoljava vie sustava, kao zapadnjaka vjera, ali ovi se meusobno
ne iskljuuju. Pobonost vjernika poprima razne oblike, doputa
istovremeno misticizam i racionalizam. Zamislite Evropljanina koji bi
se kolebao, a da pri tome ne nailazi ni na kakvu intelektualnu ili
vjersku zapreku, izmeu reformirane crkve,** katolicizma i ateizma,
* Promjenu francuske Vissirove transliteracije kineskih rijei, koja je primijenjena u izvor
niku, a u nas je malo poznata, u opeprihvaenu transliteraciju pinyin proveo je prof. Mario
Rebac. transliteraciji i transkripciji kineskih rijei vidjeti: V. Ani-J. Sili, Pravopisni priru
nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, SNL i K, Zagreb, 1986, str. 146. (Op. ur.)
* kalvinizam

171

posvuda se dobro snalazei. U najagnostinijem i najkomformistini Kinezu pritajen je anarhist i latentni mistik. . . Kinezi su ili
praznovjerni ili puni povjerenja u znanost ili - tonije - i jedno i drugo
istovremeno (Marcel Garnet). A ba to istovremeno esto je teko
razumljivo zapadnjaku.
Ove primjedbe, koje vrijede i za novu Kinu, korisno je napomenuti
na pragu povijesnog izlaganja. One unaprijed objanjavaju temeljnu
istinu kako se, ukorjenjujui se u kinesku zemlju, ni konfucijanizam ni
daoizam,* kao ni mnogo kasniji budizam, nisu uzajamno iskorijenili,
unato njihovim svaama i borbama. Istodobno se nisu prestali uvijek
meusobno razlikovati. Svi su se oni nataloili na jedan mnogo stariji
primitivan i moan, vjerski ivot. Kae se da su tri velikana plovila
tim starim religioznim vodama. U stvari, oni su se u njima prosto
naprosto utopili.

Temelji ivota Kine daleko prethode trima velikim smjerovima nje

zina duhovnog ivota. ilavo i raznoliko nasljee odralo se u osnovi svih
vjerskih obiaja.
Rije je starom nasljeu, uspostavljenom ve prije prvog tisu
ljea prije nove ere, u osvit prve ujedinjene Kine, nasljeu koje nita
nee sasvim izmijeniti.
U to vrijeme pojava pluga omoguuje mnogo guu naseljenost
puanstva, okupljenog u selima, na vlastelinstvima. Ta prva Kina
potuje kult predaka i kult boanstava vlastelinskog tla, to nas
prenosi, po naoj volji, bilo u arhajsku Grku, bilo u daleka ishodita
Rima, u samu atmosferu antikoga grada.
Kult predaka pridaje iznimnu vanost porodinim skupinama
muke loze (kojima se prenosi im s~cna sina). Iznad ovih porodica
ira skupina,_rod (na kineskom xing), okuplja ljude potiu od
jednog^zajednikog pretka, koji zbog toga nose zajedniko rodovsko
ime. Tako je prvi predak roda Ji kralj Proso, a roda Si Yu Veliki,
legendarni junak koji je izlio vode Potopa.
Takva organizacija tie se u poetku samo plemikih porodica.
Kasnije e i plebejske porodice oponaati ovaj uzor i klanjati se svojim
precima kao bogovima.
Pored predaka, gotovo na istoj razini, nalaze se lokalnLbogovi
vlastelinstva, od bogova kue, breuljka, vodenogjjjeka, raznih pri
rodnih sila zamiljenih u pojedinim dijelovima zemljita, pa sve do
boga tla vlastelinstva,,she, koji je nad svima njima. Jedan vladar
Chena, pobijeen 548. prije n.ere, predavajui se, poao je u koroti
* U staroj transliteraciji: taoizam. (Op. M .R .)

172

ususret pobjedniku, drei u rukama boga tla, a pred njim je koraao

njegov vojskovoa nosei posude hrama predaka: tako je predavao
svoje vlastelinstvo. (H. Maspro).
Rad je politiko ujedinjenje podvrglo plemie vlasti monarha, svim
se ovim lokalnim bogovima nametnuo jedan veliki bog kraljevskog
tla: gospodar ZemljaJ Dosta prirodno on je postao bog mrtvih:
ljubomorno ih je uvao u svojim mranim tamnicama, posred Devet
tmina, blizu utih izvora. Postojao je i bog neba (Gornji bog),
bogovi planina, bogovi etiriju mora, rijeka (knez rijeke bog je strane
rijeke Huanghe...) U stvari, bogovi su isto toliko brojni koliko je
ideogramskih znakova klasinog kineskog jezika. Ovo mnotvo koje
buja vjeruje u ivot due, bilo na utim izvorima, paklenom boravi
tu, bilo u nebeskom svijetu Gornjeg boga, bilo na zemlji, u hramu
predaka. Ova (hijerarhija bofavita na onom svijetu esto je kopija
ovozemaljske drutvene ljestvici Vladari, ministri i velikai ovog
svijeta uivali su sva blaenstva Neba gdje su najvaniji meu njima
i dalje bili okrueni svojim slugama. Obini smrtnici ili su na ute
izvore, u Devet tmina: za njih je bio pakao. Polubogatima je bio
namijenjen ivot u grobu predaka. Sve je to dosta nejasno, budui da
svaki ovjek ima vie dua i da je zagrobni ivot mogu samo zahvalju
jui darovima i rtvama ivih, slinih rtvama i darovima koji se
prinose bogovima. Mrtvi i bogovi jedu: Napunit emo darovima
drvene i zemljane posude, kae obredni pjev prilikom prinoenja
rtava: im se rairi miris rtve, Gornji bog poinje jesti.
Izmeu bogova i ivih ljudi sklapaju se pogodbe: zatite odgovaraju
darovima. Jedan bog kae: Ako mi prinosite rtve dat u vam sreu.
Neki vladar izjavljuje: Moji su darovi obilni i isti. Duhovi e mi
sigurno dati podrku. Neki drugi se ali: Kakvo su zlo poinili
dananji ljudi da im Nebo alje pogibelj i nemire, oskudicu ita
i povra! Nema bogova koje nisam astio; nisam krtario na rtvama!
Kriza Zaraenih drava. Izmeu 5. i 3. stoljea prije nae ere
feudalna se Kina raspada za vrijeme burnog razdoblja nazvanog Zara
ene drave.
Vlastelinstva tada nestaju u korist veih ili manjih, vie ili manje
postojanih, kneevina, usred neprestanih ratova. Zatim e nastati
Carstvo Han i nametnut e mir_ujedinjenja.
Ovu dugu i estoku krizu prati vrlo jak moralni nemir koji kineske
mislioce u njihovim ideolokim nesuglasicama potie da reagiraju
protiv najstarijih oblika religije i njezina formalizma. Cijela je intelek
tualna sudbina Kine u znaku ovog razdoblja koje nas podsjea, ako se
upustimo u usporedbe, na Grku VI. i V. stoljea prije nove ere ili na
173

renesansnu Italiju s njezinim drutvenim i politikim dramama za

vrijeme kojih je problem i tirana i njihovih podanika bio kako ivjeti
i preivjeti.
Tako je i Kina od 5._doJLstoljea imala politiare koji su pokua
vali proraunati kakvu priliku ili izglede ona moe pruiti vladaru ili
dravi. A imala je i retore, sofiste koji su skrbjeli za javno dobro.
Oni se esto povezuju sa starom kolom Mo Dija (ili Mo Zia),
uipizmomJesu li uenici Mo Zia tvorili neto kao viteki red u slubi potlae
nih ili neku vrst kongregacije dominikanaca? Ove usporedbe dosta
govore njihovoj aktivnosti, njihovoj angairanosti. A nadimak
sofisti koji su im povjesniari kasnije dali, govori njihovoj strasti
za besjedom, uvjeravanjem rijeju, beskrajnim izlaganjem svakoga od
njih, ve prema vlastitom interesu. U pozadini ovih unih raspri
izbija itava jedna relativistika, a i racionalistika misao, odvojena od
strogih vjerskih naloga. Epoha Han zadrat e samo dio ovih filozof
skih obnova, uglavnom ono to e sainjavati/konfucijanizam, tj.
jednu isto racionalistiku tendenciju kao reakciju na staru religiju; ali
i kao reakciju na retorika pretjerivanja sofista, mnogobrojnosti
njihovih doktrina i politike i drutvene posljedice koje one mogu
implicirati.
Konfucijanizam je istovremeno intelektualno, politiko i socijalno
sreivanje idejaj
Bilo kako bilo, upravo zahvaljujui njemu odrat e se u Kini neki
pseudoracionalizam, nasuprot vrlo jakim vjerskim prodorima daoizma
i naroito budizma do 10. stoljea. On e se u 13. stoljeu vrsto
obnoviti neokonfucijanizmom.
Konfucijanizam nije samo racionalistiki pokuaj objanjenja svi
jeta, on je i neka vrst politikog i drutvenog morala. Ako nije prava
religija kako se tvrdilo, on je barem filozofski stav koji prihvaa kako
neku religioznost tako i skepticizam, pa ak i najotvoreniji agnosticizam.
Ime mu potjee od Konfucija (kin. Kongfuzi, 551-479. prije nove
ere, prema tradiciji). Iako od njega nije ostalo nita napisano,
i premda su njegovu doktrinu prenijeli uenici, upravo on je osniva
tog sustava koji je postao batina same klase koju predstavlja, kineske
inteligencije.
<^j) Konfucijanizam je doista i prije svega izraz jedne kaste, kaste
obrazovanih, mandarina, predstavnika novog drutvenog i politikog
poretka koji se malo pomalo uspostavlja poslije feudalnog rasula,
dakle predstavnika upravljaa i inovnika te nove Kin^
Ueni inovnici, predstavnici dravne vlasti, javljaju se istovremeno
174

s prvim veim kneevinama, kad je pismenost postala uvjet poretka

i upravljanja. Dugo su bili ogranieni na nie poloaje, dok su najvie
slube pripadale aristokratskim porodicama, ali jel"stvaranje prvog
velikog carstva, carstva Han (206. pr. n. e.- 220. n. e.) oznailo njihov
trijumfj
Razvoj konfucijanizma usko je povezan s razvojem nastave za
obrazovanu klasu. U Velikoj koli koju je 124. pr.jme. osnovao car
Wu pouava se po ve tada sloenoj doktrini koja se zasniva na itanju
i komentiranju pet klasinih knjiga (Mijene, Ode, Dokumenti, Proljea
i jeseni, Obredi) koje su po tradiciji vezivane uz Konfucija, ali koje su
istovremeno i novije i starije od njega, i iji tekst potpuno rekonstru
iraju i jasno komentiraju tek uenjaci iz 4. i 3. stoljea prije nove ere.
fSvaki uitelj tumai uvijek jednu te istu knjigu i prema jednoj
jedinoj interpretaciji. Tako na Velikoj koli ima onoliko katedara
koliko ima moguih interpretacija! (npr. 15 u 1. stoljeu nove ere).
Svaki se uitelj izravno obraa samo desetorici asistenata koji onda
pouavaju uenike. Godine 130. nae ere kola je brojila 1800 stude
nata i 30.000 sluaa. Uspjenost studija procjenjivala se strogim
ispitima^Pitanja su bila ispisana na drvenim tablicama koje su kandi
dati gaali odapinjui luk: strijela je pokazivala pitanje na koje e
morati odgovoriti^!
Ovaj e sustav u cjelini potrajati gotovo do naih dana, iako je
tijekom stoljea bilo nekih preinaka: sastavljeni su komentari i pravi
pregledi, mi bismo ih nazvali novim udbenicima. Najvaniju od tih
preinaka izradilo je izmeu 8. i 12. stoljea pet uitelja, osnivaa
onoga to se zove neokonfucijanizam. Najslavniji meu njima, Zhu Xi
(umro 1200) razradio je iz toga uenje, koje je do pada Kineskog
Carstva (1912) ostalo neizmijenjeni vodi i slubena doktrina kineske
mudrosti.
Konfucijaniram kao uenje profinjenih duhova pokuaj je tuma
enja svijeta koji ngstajLizbaciti primitivna narodna vjerovanja, potujui_glayni smisao tradicije.
Odatle sadri prilino oholo i ak prezirnaudaljavanje od narodne
religije, kao i oiti skepticizam. Konfucije nikada ne govori bogo
vima, a duhove, pretke, sve potujui ih, vie voli drati po strani.
Kako bi onaj tko ne zna sluiti ljudima, kae on, znao sluiti
duljovima? Kako e poznavati mrtve onaj tko ne poznaje ive?
[Konfucijevci daju globalno objanjenje prirodnih sila, odnosa ljudi
prema nadnaravnom svijetu, i u tome se moe vidjeti nagovjetaj neke
znanstvene teorije svemira. ivotom svijeta ne upravljaju hirovi
bogova, njihovi bjesovi ili dobroinstva, ve igra bezlinih sila ije je
meusobno djelovanje odgovorno za sve pojave i mijenej Tako oni
nee rei Gornji bog nego Nebo. . . Meutim, konfucijevci su za ta
175

nova objanjenja^cesto zadravali vrlo stare rijei i pojmove narodskog

ili seljakog porijekla i pridavali im novi, filozofski, smisao. Tako je sa
yin i yangi
(0 narodnom govoru i knjievnosti ove su dvije rijei zorno evoci
rale skup suprotstavljenih slika: yin je oznaavao sjenu, yang sunce,
yin hladno i kino vrijeme, zimu, yang suho, toplinu, ljeto; yin ensko,
pasivno, yang muko, aktivne^..
Konfucijevci su se doepali tih dviju rijei da od njih naprave
simbole dvaju konkretnih i komplementarnih vidova svemira koji se
suprotstavljaju u prostoru a izmjenjuju u vremenu, dva vida koji
samim svojim suprotstavljanjem potiu sve energije kozmosafDva dva
doba beskrajno se izmjenjuju, doba odmora, zvano yin, doba djelat
nosti, zvano yang; nikada ne koegzistiraju nego slijede jedno drugo
unedogled, a njihovo izmjenjivanje upravlja svime] A naroito godi
njim dobima: yin jesen-zima slijedi yang proljee-ljeto; tako se obja
njava izmjena dana i noi, hladnoe i topline. U ovjeku ovaj dvo
boj postaje ljubav i mrnja, radost i srdba. . .
Ritam koji uspostavlja naizmjenina gibanja yina i yanga zove se
dao,* naelo samog izmjenjivanja, dakle i jedinstva svakog bia i sva
kog razvitka. Poslovica kae: Jednom yin, drugi put yang; to je
jedinstvo, dao.
Naalostfako u prirodi sve slijedi svoj dao, svoj pravi put; ako se
nebeski yang i zemaljski yin neprekidno izmjenjuju da bi sredili sve
probleme prirode i ovjeka, ovjek je u prirodi jedinstveni inilac,
smeta, jedini koji je slobodan slijediti svoj dao, napustiti njegov put.
Tada ovjek svojim loim djelima unitava predodreeni skladf
Konfucijevci su mislili da ovjek djelujui tako izaziva sve poreme
aje, bilo fizike (pomrine, potrese, p oplave...), bilo ljudske
(pobune, ope nevolje, oskudice itd)jNeokonfucijevci svode naprotiv
tu ljudsku prevratniku mo na samog ovjeka. Svojim nedostatkom
vrline ovjek osuuje samoga sebe na pad. Upravo to je naelo carske
moi, kao to emo vidjeti: vladari se automatski uzvisuju ili svrgavaju
prema tome potuju li ili ne potuju nebeski zakon.
c) Na taj nain konfucijanizam vodi ivotnom pravilu, moralu
kojemu je cilj odrati red i poredak u dravi, a koji otro reagira na
intelektualnu i drutvenu anarhiju sofista i pravnika.
Polazei od drevnih vjerskih obiaja konfucijevci su nizu obreda,
vjerskih i obiteljskih ponaanja pridali vanu ulogu moralne ravno
tee, vladanja osjeajima./Obredi ravnaju svaijim ivotom, poloa
jem koji mu pripada, njegovim pravima, dunostima. Slijediti svoj
* U staroj stransliteraciji: tao. (Op. M. R.)

176

put, svoj dao, prije svega znai da svatko ostaje na mjestu koje mu
pristaje, ili bolje, koje mu pripada jednom zauvijek na drutvenoj
ljestvici^ To je duboki smisao slavne Konfucijeve definicije dobre
vlade: Neka vladar bude vladar, podanik podanik, otac otac, a sin
sin!
Naravno, poslunost i potovanje koji se duguju vladaru ili manda
rinu proizlaze iz njihove vie vrijednosti: Vrlina vladara je kao vjetar,
vrlina malih ljudi je kao travka. Pri puhanju vjetra travka se uvijek
povija. Glavna vrlina podanika bit e apsolutna poslunost, uvjet
sklada zajednice. |Zato je konfucijanizam odrao vanost kulta
predaka, osloboenog svake religioznosti, ali potrebnog kao osnove
hijerarhiji (E. Balazs), jer kult predaka odrava u samoj obitelji
apsolutnu hijerarhiju i poslunost. Oito je da >{vrline koje propovije
daju konfucijevci: potovanje, poniznost... poslunost i podreenost
viima po poloaju i po dobi snano jaaju politiku i drutvenu vlast
kaste obrazovanih, tj. njihove vlastite klasej Taj tradicionalni i formalistiki moral mnogo je doprinio kontinuitetu i nepromjenjivosti drutva-iiJGni.

Otprilike suvremenik konfucijanizma, roen iz iste dugotrajne krize,

daoizamje mistina-poiragai individualna religija spasa. U svom narod
nom obliku vezan je sa ivotom tajnih drutava, tako vanih u Kini.
Njegov se poetak teoretski povezuje uz nauavanje Lao Zia*
(Uitelja), mitske linosti iz 7. stoljea prije nove ere. Ali knjiga
koju mu pripisuju i koja sadri njegovo uenje potjee tek iz 4. i 3.
stoljea prije nove ere.
{) Daoizam je mistino traenje apsolutnog i besmrtnosti
Poput konfucijevaca, i daoisti su na svoj nain protumaili ope
pojmove vin, vans i dao. Za njih je dao mistino apsolutno, izvorna
ivotna snaga, ono po emu sve postaje.
Definirati to apsolutno nije mogue. ujmo to njemu kae stari
tekst koji se pripisuje Lao Ziu: Dao kojega nastojimo izraziti nije sam
dao. Ime koje mu se eli nadjenuti nije ime koje mu pristaje. Bez
imena on je poetak svemira. Imenovan, on je majka svih bia.
Shvatimo njegovu tajnu kroz nebitak; kroz bitak naimo pristup
njemu. Nebie i bie, proizlazei iz iste osnove, razlikuju se samo po
imenu. Ta zajednika osnova zove se Tmina. Zamraiti tu tminu
pristup je svim divotama.
Savrenstvo, svetost za kojom tee daoisti, mistina je veza s vje
nim dao; to znai iv se povui u tu izvornu i vrhunsku prisutnost
* Po staroj transliteraciji: Lao Ce
>2 Civilizacije kroz povijest

177

Koja sve_obuhvaa a da nikad ne moe-bitLobuhvaena, u bezo

blino to raa sve oblike, u dao koji posjeduje vjeni ivot. To znai
ujedno postii besmrtnost.
Rije je mistinom iskustvu koje je samo po sebi teko uhvatljivo,
a koje se postie askezom i meditacijom. Ne sluajte uhom nego
srcem (srce Kinezu znai duh); ne sluajte srcem ve dahom (disa
njem) . . . A dah, kad je prazan, dohvaa stvarnost. Sjedinjenje
s daoom postie se samo prazninom; ta praznina post je srca.
Cilj je postii dugim godinama meditacije i proiavanja, ponavlja
njem dobrih djela, ono to obdareni postie, kako kau, za nekoliko
dana: Poslije tri dana mogao se odvojiti od vanjskog svijeta; nakon
sedam dana uspio se odvojiti od bliskih stvari; nakon devet dana uspio
se otrgnuti od vlastitog ivljenja. Z atim . . . je zadobio jasnu proniclji
vost, sagledao Jedinstveno. Kad je sagledao Jedinstveno, uzmogao je
dospjeti u stanje bez sadanjosti i prolosti. Napokon je postigao
stanje bez ivota i sjnrti^Ovim putem daoizam se spaja sa svim
mistikim iskustvima, bila ona kranska, islamska ili budistika.
b)
Meutim, besmrtnost kojoj tee daoisti nije samo spas due, ona je
i besmrtnost tijela, zahvaljujui nizu recepata za dugi ivot, proiavanje
i olakavanje tijela.
Postupci su doista bezbrojni: vjebe disanja koje omoguuju slo
bodno strujanje daha i krvi, te izbjegavanje zaepljenja, gruanja
i vorita. Paljiva dijetetika koja odbacuje uobiajenu hranu (naro
ito itarice) i zamjenjuje ih biljnim ili mineralnim drogama; konano,
alkemijski postupci. Sto se tie ovog posljednjeg, tu je zlatno posue
koje proiava svu hranu, otopljeno zlato (zlatna tekuina) i naroito
rumenica (spoj sumpora i ive) koja je devet puta zaredom pretvorena
iz rumenice u ivu i iz ive u rumenicu, da bi se od nje napravila
crvena pilula besmrtnosti. Poslije raznih postupaka te vrsti kosti
postaju zlato, put jantarna, a tijelo nepokvarljivo; olakano kao
slamica, moe se uzdii u apoteozi koja uznosi tijelo posveenoga,
sada besmrtnoga, prema sjeditu bogova. Da ne uzbuni svijet ivuih,
on e hiniti da umire kao ostali, ostavivi za sobom tap ili sablju
kojima e dati privid lea.
Ova alkemijska istraivanja eliksira dugovjenosti daju smisao prii
Chang Chunu (Vjenom proljeu), tom daoistikom redovniku od
sedamdeset i tri godine (iako su mu ih pripisivali dvjesto), kojeg je
Dingis-kan prisilio da napusti svoj samostan, da mu se pridrui
u Mongoliji i donese mu recept duga ivota. Kad je stari redovnik
stigao na kraj svog puta, 9. prosinca 1221. car ga upita: Kakav si mi
178

lijek donio? Kinez odgovori: Nikakav. Imam kod sebe samo dao
kao jamstvo ivota. I car i redovnik umrli su u razmaku od nekoliko
dana 1227.
c)
Na koncu, postoji i jedna puka daoistika vjera koja ne poznaje ni
svetost uitelja, ni sloene postupke traganja za dugim ivotom.
<2 ?I sam kineski jezik razlikuje daoistiki puk, dao min, od pravih
posveenih, dao shi.
Mnotvo pripadnika dao mina zadovoljava se sudjelovanjem
u mnogim obredima, mnotvom rtava, pokorom. Ovi vjernici ne
'mogu teiti za besmrtnou, ali onima koji vode ist ivot osigurano je
bolje ivljenje na drugom svijetu. Nee izbjei ute izvore, ali bit e
inovnici boga Zemlje i vladat e nad bijednom gomilom mrtvih. Ove
posljednje pojedinosti pokazuju koliko je daoizam zbog naroda morao
prihvatiti stara vjerovanja u ovoj kao i u nekim drugim stvarima.(Ovaj
puki daoizam nekoliko se puta organizirao u vrlo stupnjevite crkve,
kao i u niz sekti, vie ili manje tajnih, s anarhistikim i mistikim
tendencijamafDaoizam je, za razliku od tradicionalistikog konfucijanizma, pristalice drutvenog poretka, uvijek bio simbol individu
alizma, osobne slobode, pobunej

Budizam, zadnju po redu od triju velikih religija, prenijeli su

misionarUzIndije i srednje Azije. Ali i onje posizao u zajedniku podlogu
kineske misli i duboko se preobrazio u dodiru s njom.
() Budizam je nastao u Indiji od 6. do 5. stoljea pr. n. e.: __
Tamo je doivio razdoblje procvata u vrijeme cara Aoka (273-236.
pr. n.e.). Malo-pomalo odbaen, asimiliran hinduizmom, zadrava
neki utjecaj na sjeveru i sjeverozapadu Indije za vrijeme grkih
vladara koji potjeu od Aleksandrovih osvajanja, zatim se iri na
srednju Aziju, Baktriju (sjeverni Afganistan) i Tarimsku zavalu.
Tu ga sustie kinesko osvajanje oko 2. st. pr. n. e. Trebat e mu tri
stoljea da se pone nylafitin rarctvn dinastije ^ stoljeu nae
ere putevima srednje Azije, ali i morskim i junanskim putem. A tek e
se u 3. stoljeu, dakle s velikim zakanjenjem, proiriti u cijelo kinesko
driitvo, .ndu-elilu_Lnarodne mase. Tamo e imati presudni utjecaj
do 10. st.
^Budizam nauava da se ljudi poslije smrti ponovo raaju u drugom
tijelu u ivot vie ili manje sretan (ve prema djelima izvrenim
u prethodnim ivotimaj, ali uvijek bolan. Jedini izlaz iz te boli jest put
koji pouava Buda i koji omoguuje da se postigne Nirvana, tj. da se
potpuno izgubi u bezgraninom vjenom ivotu i oslobodi lancaj
12

179

ponovnih utjelovljenja. Taj je put teak, jer upravo e za ivotom ini

d ae ljudi ponovo raaju poslije smrti. Zato nju treba ugasiti ravno
dunou i odricanjem. Radi toga treba shvatiti da ni Ja ni ono to ga
okruuje nema stvarnog postojanja: oni su samo privid. Ovo poimanje
nije razumom dokueno znanje nego intuicija, nadahnue koje
mudrac moe dostii samo kontemplacijom i ponavljanjem duhovnih
vjebi tijekom jednog, a esto i vie ivota.
b) Poetni uspjeh ove religije, vrlo strane kineskom duhu, objanjava
se dugotrajnim nesporazumom.
Ona nije pokazala Kinezima svoje pravo licelTrvi pristae budizma
dolaze iz daoistikih krugova} oni su shvatili budizam kao neku
podvrstu, jedva razliitu od njihove vlastite vjere. Doista, Ibbje su
religije spasa i postupci kontemplacije su izvana slinij iako se budi
stiki, tjelesno manje teki, ine privlanijima. A sanskrtske tekstove
koji su mogli rasvijetliti spor vrlo su kasno upoznali. Budui da su ovi
teki za prevoenje, uglavnom su prevoeni uz suradnju indijskih
misionara i prvih kineskih pristalica - daoista, pa prema tome samim
daoistikim rjenikom, to je jo vie potpomoglo zabunu. Tako je
budistiko nadahnue postalo sjedinjenje s daoom, nirvana je preve
dena kineskom rijeju koja oznaava boravite besmrtnih itd. Ovaj
iskrivljeni budizam brzo se irio zahvaljujui razgranatoj mrei mukih
i enskih redovnikih zajednica. Kao i u daoizmu, puka vjera okup
ljala je vjernike koji su se zadovoljavali sudjelovanjem u jednostavnim
obrednim sveanostima, kazivanjem molitava, estim davanjem milo
stinje, izbjegavanjem pet smrtnih grijeha, sudjelovanjem u prikaza
njima u kojima je bonzo morao spasiti, prizvati due predaka iz
paklenih prebivalita. Zahvaljujui tome vjernici su se mogli nadati da
e poslije smrti doi u zapadno nebo uz zauzimanje svetaca, oslobodi
laca dua osuenih na vjene muke.
c) Nesporazum e se raistiti tek poveanjem broja prijevoda sa
sankrta, dakle vrlo kasno, ne prije 6-7. stoljea.
(TJ stvari, daoizam i budizam u dubokoj su opreci. Jedan tei za
drogom besmrtnosti, neunitivosti tijela, dok drugi tijelo smatra
lancem koji ljudima namee njihova nesavrenosti a koje nema stvar
nog postojanja. Ni samo Ja ne postoji za budistu: u nirvani se svaka
linost rasplinjava, dok u Raju besmrtnih daoistiki svetac zauvijek
zadrava svoju osobnost.
Tek nekoliko velikih kineskih mislilaca bit e zbunjeno kasnim
otkriem ovih razlika i nemogunou da se slue Budinim postup
kom da bi dosegli dao, kao to pie jedan od njih u 7. stoljeu.
180

Budizam je tad ve bio postao kineski. Sad u milosti, sad proga

njan, snano pogoen represijom 845. koja je zatvorila sve budistike
samostane, budizam je usprkos svemu odrao odreeni broj propisno
probranih vjerovanja koja je Kina primila u svoju batinu ne mijenja
jui ih za vlastitu upotrebu (Demieville). Tako je vjerovanje
u selidbu dua osvojilo cijelu Kinu, ak i daostike inovnike. Isto je
tako budistika metafizika od 13. stoljea nadalje duboko proela
neokonfucijanizam...
Neemo dakle rei da je kineska civilizacija unitila budizam. On se
nakalemio na nju i obiljeio je neizbrisivim peatom (sjetimo se
brojnih umjetnikih djela), doputajui da se i sam nepovratno zarazi.
Ali takva je bila sudbina svih religija u Kini.

to je onda religija za veinu Kineza poslije velikih neokonfucijevskih promjena u 13. stoljeu, i to je ona jo danas?
Drugim rijeima, to toj veini znae ivo obojeni hramovi od
opeke koji natkriljuju obine kue, smee ili sive, drvenih ili glinenih
zidova? Nikakvu posebnu religiju i istovremeno sve.
Svaki se vjernik ponekad obraa budistikim sveenicima, a pone
kad daoistikim. Ijedni i drugi sluit e u istim hramovima; u njima e
se uzdizatLBudiri kip isto kao i kip lokalnog boga ili kao kip Konfucija, prikazanog gotovo kao boga. rtve e se prinositi i jednima
i drugima. Za vrijeme posljednjeg rata u nekom kineskom hramu
zajednika molitva obraala se listi od 687 boanstava. .. meu njima
i Kristu. Zgodno je napomenuti da to mnotvo bogova dolazi sa svih
strana i dafnijedna stara vjerska rasprava nije dala prednost nekom
vjerovanju na tetu nekog drugogl
U vrijeme Marka Pola, na dvoru Velikog Kana u ijim su rukama
bili Kina i Mongolsko Carstvo, inilo se da e velika vjerska svaa sve
raznijeti. Mongol je udaljio konfucijevce (spreman da ih zadri u svo
joj slubi kao inovnike). Progonio je nasmrt daoiste, bio sklon
mongolskim amanima (animistima) i, jo vie, budistima, ali tibetan
skog obreda, primajui na svoj dvor lame, udotvorce i arobnjake.
ak i jedna kranska sekta, nestorijanci, iskoristila je povoljne
okolnosti. A malo poslije odlaska Maika_ola_4exian zapadnjaki
redovnik, fra Giovanni de Montecorvino, uspio je sagraditi prvu
katoliku crkvu u Cambalucu (Peking, kin. Beijing), tako blizu palae
da car nije mogao, a da ne uje njezina zvona. A taj izvanredni
dogaaj razglasio se na sve strane meu narode, pie fra Giovanni.
Ali ni njegove ni kasnije isusovake nade nisu dale ploda. Moe li se
obratiti Kineze na samo jednu vjeru? A naroito na stranu vjeru?
181

Politike dimenzije
Pod ovim naslovom valja nam pratiti polagan i mnogostruk razvoj.
Valja nam dati ne samo pregled onoga mnotva obiaja i obreda koji
ine velianstvenu instituciju carstva, ve i objasniti kako je njezina
snaga poivala na skupini vrlo obrazovanih visokih slubenika, man
darina, to je jedna od najveih osobitosti kineskog drutva i civiliza
cije. Konano, valja nam istaknuti da te institucije opravdavaju njihovi
rezultati: ravnotea golemog drutva, odranje jedinstva na ogrom
nom prostranstvu. Ovo jedinstvo bilo je smisao postojanja carstva.
Carska monarhija primjer je kineskoga kontinuiteta
Slijedei kineske kroniare i povjesniare moe joj se pripisati etiri
tisue godina povijesti, 22 uzastopne dinastije koje je slubena krono
logija poredala jednu za drugom, bez i najmanjeg prekida. Kao prvo,
ovaj je niz imao prekida, nereda, prijevara. Zatim, nije bilo institucije
carstva prije kineskog ujedinjenja koje je_proveo prvi car Qin Shi
Huangdi (221-206), a nastavila ga i uvrstila dinastija Han (206,
pr. n. e. - 220. n. e.). Ako prihvatimo ovo razumno polazite, carstvo
traje: od1221. pr. n. e. do 1911/12, kada pada dinastija Mandu, zvana
takoer dinastija'Qing (1644-1911). Rije je, dakle dugotrajnom
obiljeju, osovini oko koje se polagano, stoljeima, okretala povijest
Kine. Zato je razumljiva zaokupljenost kineskih filozofa i povjesni
ara: trudili su se da podvuku trajnost i legitimitet monarhije, ako
treba i uvodei naknadno reda tamo gdje je to nedovoljno uradila
povijest. Tim vie to u Kini taj carski poredak nije samo ljudski, nego
i vjerski, uspostavljen na nadnaravnim vrijednostima. Drutveni pore
dak i nadnaravni poredak, to su lice i nalije iste zgrade; ono to ini
car spada istovremeno i u svjetovnu i u posveenu sferu; njegova djela
nikad nemaju potpuno svjetovni znaaj. U stvari, car u isto vrijeme
nadzire i nadnaravni i naravni poredak u svijetu. On odrava u rav
novjesju ta dva svijeta, budui da mu je uloga i da imenuje inovnike
i da odluuje hijerarhiji hramova, ili da nadjene ime kojem
mudracu ubrojenom meu bogove, ili da bude na elu obrednog
otvaranja poljskih radova, zasijecajui plugom prvu brazdu u vrijeme
Sveanosti proljea. . .
Sinolozi esto kau: ova monarhija nije monarhija po boanskom
pravu. To je doista tako ako se usporedi sa zapadnoevropskom
monarhijom u srednjem i na poetku novog vijeka. Ali nali bismo
vie no jednu podudarnost izmeu kineske imperije i carstva kakvo je,
naprimjer, bio Rim. Kineska politika filozofija nije nikada nauavala
nita slino zapadnjakoj doktrini boanskoga prava kraljeva, ali je li
182

to uope potrebno ako je car zaista sin neba, ako vlada po punomoju Neba, po ugovoru koji, prema jednom kineskom filozofu,
nagrauje samo vrlinu? Vrlina ima ulogu u tumaenju katastrofa od
kojih vladar ne moe potedjeti ni svoje carstvo ni samoga sebe.
JFoplave, katastrofalne sue, odbijanje plaanja poreza, porazi na
granicama prema barbarima, seljake bune - a ove su zaista este - do
svih tih poremeaja dolazi zbog gaenja osnovnog ugovora, zbog
nedostatka vrline u cara koji time prestaje biti punomonik neba.
Takvi predznaci ne varaju, oni pretkazuju promjenu dinastije, bez
ega bi narataji ljudi bili u opasnosti da nestanu u iznenadnom
pomoru zbog nekog nedostojnog cara. Seljake su se bune, bar
u staroj Kini, smatrale nagovjetajem svrgnua cara. Stara izreka tvrdi
(pomalo kao zapadnjaka Vox populi, vox Dei): Nebo gleda oima
naroda Nj
Tako e i doputenje neba zakonito prelaziti s jedne porodice koja
vie nema vrijednosti na novu dinastiju koja ih oito ima, budui da joj
je prueno. Kineska rije geming kojom prevodimo nau rije
revolucija i koju je usvojila republikanska Kina, doslovno znai:
uskratu punomoja. Uistinu, vladar koji je izgubio tu neophodnu
zatitu mora ustupiti svoje mjesto. Potrebno je, dakle, za spaavanje
kontinuiteta carstva i jedinstva Kine tono prilagoditi kronologiju
uzastopnih dinastija, brino uklanjajui one umetnute (run), rekli
bismo one samozvane i lane. Kad jedna zavri, druga obavezno
preuzima punomoje Neba. Zbunjenost kroniara nastaje kad se
u nekim nemirnim vremenima osporava vlast, kad se dijeli izmeu
vie njih. Tada je kineskom povjesniaru teko rei koji je pravi
punomonik neba, nosilac kontinuiteta (zhengtong), na zapadu
bismo rekli legitimiteta. Nemajui drugog rjeenja, on bira one koji se
ine najdostojnijima i tim izabranicima retrospektivno priznaje sve
potovanje koje se duguje Sinu Neba.
Ovaj legitimitet, pravno priznat onome koji je imao mo da pre
uzme vlast (jer tu mu je mo dalo Nebo) objanjava kontinuitet Kine
unato dramatinim politikim promjenama.
Sjaj ove nepromjenjive monarhije izvanredan je, sa svim bljetavilom dvora, palaa napuenih ministrima, intelektualcima, eunusima,
prilenicama, bludnicama i velianstvenim sveanostima. Kad car
krene prema jugu svoje prijestolnice, glavna avenija koja vodi iz grada
u hram ve je poravnata i posuta pijeskom. Vojnici su svrstani, bogato
nakieni slonovi stupaju pred carskim kolima, a kad ova krenu,
trenutno se gase baklje koje su od sumraka gorjele du rubova ceste.
Ovaj se velianstveni prizor odvija u ozraju narodnog veselja. Bez
sumnje nema na svijetu monarha koji nije raunao na dojam nekog
sloenog i razraenog ceremonijala, a ulasci francuskih kraljeva
183

u njihove drage gradove ravnahu se takoer po ovom receptu. Sjaj

kineskoga carstva ima isto tako duboke razloge, a njegov je ceremoni
jal jo raskoniji i jo izvornije religiozan. Za usporedbu zamislite
u Evropi niz carskih dinastija koje sve od Augusta pa do prvog
svjetskog rata nisu izgubile nita ni od svoje velianstvenosti ni od svog
znaenja.
n$

Ova monarhija, primitivna u svojoj biti, suopstoji s modernizmom

skupine obrazovanih slubenika, mandarina.
Zapad se udio njihovoj pojavi. Nije shvatio njihov pravi poloaj,
traei uzalud u Kini Minga ili Mandurske dinastije drutveni okvir
koji bi izbliza ili izdaleka podsjeao na Evropu, u kojoj uz monarhiju
postoje jo i kler, plemstvo i trei stale. Vanost mandarina pridavala
im je, u oima zapadnjaka, poloaj plemia. U stvari, radi se malo
brojnim visokim slubenicima koji se birahu sloenim natjeajima.
Njihova kultura i sluba (a ne roenje), ine ih uskonTkastom (moda
u svemu 10.000 obitelji u XIII. stoljeu). To jejcasta koja zacijelo nije
drutveno zatvorena, ali u koju nije ni lako ui, budui daje predvie
na"samo za intelektualce, za ljude koje njihova znanja, govor, preoku
pacije; ideje, nain miljenja zbliuju u neku vrst zajednitva i istovre
meno ih izdvajaju od ostalih ljudi.
Potcrtajmo injenicu da nikako nisu odreeni kao plemii, vlastelini
ili bogati posjednici (to oni takoer jesu). Ako im treba traiti neku
usporedbu, nai emo je u dananjem svijetu. Etienne Balasz tvrdi da
nita nije slinije mandarinima nego tehnokrati naih industrijskih
drutava. Ovi dananji tehnokrati, predstavnici jake drave, vraki su
intervencionisti, zabrinuti za djelotvornost, proizvodnost, nepopust
ljivi racionalisti. Mandarini im bjehu nalik.
1) Kao i oni, drutvena prava i izniman ugled postiu svojim
intelektualnim zvanjima, natjeajima.
2) Kao i oni, i ovi su po broju vrlo tanak sloj, svemoan po snazi,
utjecaju, poloaju i ugledu.
3) Kao i oni, i ovi poznaju samo jedno zvanje, a to je vladati,
upravljati.
Poznati ulomak Mencija (umro 314. pr. n. e.) razlici izmeu onih
koji misle i onih koji se mue izraava njihov ideal: Bavljenja
odlinika nisu kao ona siromanih/Jedni se bave poslovima uma,
drugi poslovima tijela.Oni koji se posveuju poslovima uma vladaju
ostalima, onima koji rade snagom upravljaju drugi/ Oni kojima se
upravlja uzdravaju druge; one koji upravljaju uzdravaju drugi.
finnSanje prem a tje l e s n o m j ^
je dostojanstva: ruke uenjaka
184

s dugim noktima, koje puta da prekomjerno izrastu, mogu vriti samo

jedan posao: rukovati kistom koji slui za ispisivanje znakova.
Ali to u drevnoj Kini znai upravljati? Otprilike kao i u nekoj
dananjoj dravi: preuzeti sve zadae uprave i sudstva. Mandarini
ubiru poreze, sude, rukovode policijom, ponekad vode vojne opera
cije, planiraju radove, grade i odravaju ceste, prokope, brane,
sustave natapanja. Njihova je uloga da ispravljaju okrutnu prirodu,
spreavaju suu i poplave, stvaraju zalihe namirnica... ukratko, da
omogue dobro djelovanje sloenog ratarskog drutva koje trai
(ovdje se vraamo na Wittfogelova objanjenja) strogu disciplinu,
naroito u nadgledanju rijenih tijekova, kao i u funkcioniranju na
vodnjavanja.
Mandarini predstavliaju-tii discipliniraju stabilnost drutva, privrede, drave, civilizacije. Oni su red u odnosu na nered. Bez sumnje,
taj red nije imao samo ugodne posljedice, ali za homogenost, traj
nost, ivotnost kineske civilizacije trebalo je platiti tu cijenu. Samo je
eljezna ruka mandarina mogla odrati jedinstvo neizmjernog carstva,
naspram feudalaca s jedne strane, a s druge strane naspram seljakog
drutva koje je uvijek (ovo pravilo nema iznimaka) zapadalo u anar
hiju kad je bilo preputeno samo sebi. Mandarini su isto tako zastupali
vrijednosti poretka, javnog reda i konfucijevskog morala, nasuprot
dabizmu koji se opire kolektivnoj prisili, a pristalica je povratka
prirodi
U tom smislu oni su veoma odgovorni za drutvenu nepokretnost
Kine: sauvali su ravnoteu izmeu veleposjednika, velikaa kojima
su ograniavali vlast, i seljaka, koji su iako bijedni, posjedovali svoja
jadna imanja, nadzirali su eventualne kapitaliste, trgovce, lihvare,
nove bogatae. A ove je obuzdavao, koliko taj nadzor, toliko i sam
ugled mandarina: u pravilu je dolazio dan kad bi nasljednike tih
obogaenih trgovaca privukao ivot kulture i drai vladanja, oni
poznati natjeaji.. . Time se moe, bar djelomice objasniti to to se
kinesko drutvo nije razvijalo kao zapadno - prema kapitalizmu. Ono
je ostalo na stadiju paternalizma i tradicionalizma.

Kinesko jedinstvo ili sjever i jug

Kineski prostori ujednait e se tek XIII. stoljeu, u onom asu

kad kataklizme pogode cijelu Kinu.
Mongolska osvajanja (1211-1279) zavrila su zauzimanjem Kine
kojom e ovladati dinastija JunL_Sojig_ i njezinog glavnog grada
Hangzho, koji e malo poslije toga posjetiti Marko Polo i vidjeti ga jo
185

u punom cvatu i ljepoti. Novi gospodari Kine nisu samo razmaknuli

to su ire mogli granice kineskog gospodstva, ve su tom skupu
raznorodnih prostora udahnuli novu snagu i ivot. Ovi prostori esto
su bivali ujedinjeni u vrijeme dinastija Han, Tang ili Song, ali tek tada
zavrava davno zapoeti razvoj koji e uvrstiti bogatstvo i nadmo
june Kine. Ovo se bogatstvo tada iri na sve dijelove carske Kine.
Stoljeima je jug bio neka vrst Divljeg, zapada, polubarbarski
jug, slabo naseljen, i to autohtonim~plememma koja je trebalo
potiskivati, ne bez muke. Meutim, jug izranja iz svog polukolonijalnog sna najkasnije u XI..stoljeu, kad brzorastue vrste rie poinju
omoguavati blagodat dviju etvi. Otada je on itnica Kine. Ako su
u prva dva tisuljea (ona prije XI. stoljea) dominirali ljudi sa ute
rijeke, tree tisuljee (od XI. st. do danas) jest ili je zamalo bilo
zabran uvan za ljude s Yangzijianga* i za one dalje na jugu, sve do
Kantona (kin. Guangzhou, op. ur.), iako su Hangzhou i Nanjing,
prijestolnice Plave rijeke, istisnute u korist Pekinga (kin. Beijing),
prijestolnice podignute na sjeveru iz razumljivih geopolitikih razloga:
trebalo se suprotstaviti i odravati bedem protiv opasnosti od barbara
i nomada sa sjevera.
Prvenstvo jugajibrzoje^postalo prvenstvo broja: u XIII. stoljeu
(ma deset Kineza s juga na jednoga sa_sjevera. Tu je i prednost
kakvoe, djelotvornosti, i to sve do danas. Velika veina intelektu
alaca u tri posljednja stoljea potjee iz provincija Jiangsu i Zhejiang,
veina voa revolucije u XX. stoljeu dolazi iz Hunana. Sve su to
zapravo posljedice premjetanja teita Kine (koje traje gotovo dese
tak stoljea).IzmeuJL4-XIII. stoljea ogromni kineski pjeani sat
definitivno se preokrenuo u korist Kine koja uzgaja riu, a na tetu
Kine:prosa i ita. Ali ta nova Kina ostaje stara Kina, ona je nastavlja,
obogauje. Jug je neto kao kineska Amerika (to e mnogo kasnije,
u XX. stoljeu, postati Mandurija).

Drutvene i privredne dimenzije

Ispod slabe okretnosti klasine Kine nazire se slaba pokretnost
njezinog ekonomskog i drutvenog ustrojstva. Oni su osnova ove
ogromne graevine.

Kao i svako globalno drutvo, LKinaje snoj drutava, kao neki sklop
oblika, jednih zastarjelih, drugih naprednih, a njihovo kretanje (kad ga
ima) ovisno je sporom i neprimjetnom razvoju.
* U staroj transkripciji obino Jangcekjang. Kinezi tu svoju najveu rijeku zovu i Changjiang
(Duga rijeka). (Op. M. R .)

186

To je drutvo u osnovi uglavnom poljoprivredno i proletersko, zbog

ogromnog mnotva siromanih seljaka i bijednih graana. Ovo dru
tvo siromanih jedva nazire svoje gospodare: veoma rijetko vidi cara
ili vladara carske krvi. Bajoslovno bogate, ali malobrojne veleposjed
nike predstavljaju omraeni upravitelji koje prosuuju izbliza i na
osnovu njihovih postupaka. Visokih se funkcionara koji upravljaju
zemljom izdaleka, s bambusovim tapom, pribojavaju, kako kae opat
de las Cortes. Male birokrate, naprotiv, svi simpatiziraju. I konano,
svatko svakodnevno eli sve najgore lihvarima i pozajmljivaima
novca.
Tako bar kae, i to ve u vrijeme Songa, glas narodnih pripovje
daa.
takvom se drutvu moe istovremeno rei da je patrijarhalno,
robovlasniko, seljako i moderno, no zasigurno vrlo daleko od
modela zapadnjakih drutavaj
Ono je patrijarhalno zbog monih plemena, dugih i neraskidivih niti
kulta predaka. Porodina se solidarnost protee na najdalje roake
i ak na prijatelje iz djetinjstva. To nije stvar milosra nego pravde:
povlateni koji uspije u karijeri koristi vrline obitelji, privlai na sebe
blagoslov zajednikih predaka; zato je pravo da ovjek koji crpi
mogunosti porodice prenosi na svu svoju rodbinu blagodati koje njoj
i duguje.
To isto drutvo je i robovlasniko, ili je bar ropstvo u njemu esto,
ako i nije nikada glavni sastojak. Ropstvo je izravna posljedica nemi
losrdne bijede i neumoljive prenaseljenosti. Nesretnici se u tekim
vremenima sami prodaju, a kao na cijelom Dalekom istoku, roditelji
prodaju svoju deohj
Ta se praksa zadrala u Kini do ukaza iz 1908, koji je pri samom
kraju dinastije Mandu ukinuo ropstvo i zabranio prodaju djece. Ali
on je dozvoljavao roditeljima da u vrijeme oskudice potpisuju ugo
vore za dugoroni rad njihove djece do dvadesetpete godine. Kine
sko drutvo, glavninom seljako, nije u pravom smislu feudalno.
Nema ni lena s investiturom, ni vezanosti seljaka, ni seljaka kmetova.
Mnogi su seljaci vlasnici sitnog komadia zemlje. Meutim, nad njima
su seoski odlinici (shenshi) koji daju zemlju u zakup. Ponekad su
lihvari, zahtijevaju tlaku u zamjenu za upotrebu pei ili mlina, i dae,
najee u naravi, vagan ita ili up masti.. . Ali ti odlinici istovre
meno su vezani uz mandarine (esto veleposjednike) koji, kao to smo
rekli, predstavljaju prije svega interes drave i zato nastoje sprijeiti
svaku pretjeranu nadmo jedne klase nad drugom, a naroito nadmo
kJa$e_feujda!aca.koji bi mogli konkurirati sredinjoj vlasti. Ova mnogo
struka drutvena potka odrava red izmeuietiri sloja stare drutvene
ljestvice: na elu, intelektualci (shi), zatim seljaci (nong); zanatlije
187

(\
10. Ceste i rijeke klasine Kine

(gong); trgovci (shang). Ova dva posljednja sloja koji su mogli igrati
vodeu ulogu7drala je na uzdi (kao i ostale), budna uprava. Njihova
se uloga nije mogla razvijati bez ekonomskih zamaha, a njih je bilo
samo povremeno.

Slabo ranjena ekonomija. Usuujemo se rei: u zakanjenju za

Zapadom, ma to mislili toliki strunjaci i povjesniari zaljubljeni u Kinu.
Naravno, ni trenutak nije rije dijagnosticiranju ope manje
vrijednosti Kine u odnosu na Evropu.^Inferiornost se odnosi na
strukture, trgovinsko otvaranje, okvire trgovakoga kapitalizma koji
se ovdje mnogo slabije ocrtava nego u islamu ili na Zapadu. Kao prvo,
nema slobodnih gradova, a to je bitna razlika. Nema ni trgovake
klase kojom bi vladala neobuzdana strast za dobiti, a koja je, bila ona
mrska ili ne, bila na zapadu ferment napretka. Ve u XIII. stoljeu
kineski trgovci spremni su troiti iz oholosti i ispraznog razmetanja
- u emu slie naim trgovcima - ali imaju vie smisla i ljubavi za
knjievnost nego zapadnjaki. Trgovaki sin zna sastavljati svakovrsne
pjesme. Svi opisi ivota trgovaca (prema narodnim priama iz vre
mena Songa) potvruju da im je cilj bio zaraditi dovoljno novaca za
lagodan ivot, da bi mogli ispunjavati svoje moralne i drutvene
dunosti, a naroito, oduiti se svojim roditeljima i cijeloj porodici za
sve to imaju. A onim jako bogatima - dati nekolicini svojih srodnika
mogunost da uu u uglednu klasu mandarina.
Moe se rei da su samo polovino ukljueni u neki zapadnjaki
kapitalistiki duh. Osim toga, stalno susreemo lulajue trgovce
i-obrtnike, a samo to lutanje znak je jo nezrele ekonomije. Ba
u_XIII. stoljeu Evropa djelomice naputa lutajuu trgovinu koja je
karakterizirala prva~toljea njezina srednjeg vijeka, a sve su ee
tvrtke sa stalnim sjeditem. Samo siromani trgovac prati svoju robu,
nema podrunica ni prodavaa, kao ni mogunosti da poslove sredi
pismenim putem. Samo siromani zanatlija nosi svu svoju opremu na
leima i putuje gradovima i selima u potrazi za ppslom. Pomislimo na
one radnike proizvoae eera koji jo u XVIII^>toljeu uJCini sa
svojim oruem dolaze vlasnicima.polja eerne trske, rukama gnjee
trsku, proizvode sirup ili neproieni eer... A koncentracija indu
strije je rijetka: na sjeveru nekoliko ugljenokopa (jo na stupnju
obrta); na jugu poznate pei za izradu porculana.
Nepoznati su i zajmovi. Za to e trebati ekati XVIII. stoljee,
esto i XIX. Odatle tolika vanost lihvara, zabodenog poput bolnog
trna u to staro kinesko drutvo, dokaz sam za sebe zaostale ekonomije
bez daha.
Zatim klasina je Kina unato velikim rijekama, dunkama, sampa189

nima, plutajuim splavima, slobodom trgovine meu provincijama,

nosaima, karavanama deva na sjeveru, ipak slabo povezana meu
svojim dijelovima i jo slabije otvorena prema vanjskom svijetu.
I konano, to je glavno, ona je prenapuena, jako prenapuena.

Zatvorena prema svijetu. Kina je ivjela okrenuta sama sebi.

U stvari, ona ima samo dva velika izlaza, more i pustinju. Samo, potrebno
je da okolnosti dopuste njihovo koritenje i da se, s druge strane, nae
partner sposoban za trgovinu s njom.
l l r azdoblju mongolske vlastiJ4J2JJ-1368)? tijekom jednog stoljea
(1240-1340) bila su istovremeno otvorena oboja vrata. Kuhlaj-kan
(1260-1294), car, prijatelj i zatitnik Marka Pola, nastojao je stvoriti
flotuj^Jbsloboditi se muslimanskih laa, dakle zatititi se od konkuren
cije i od japanskih gusara. Istovremeno je uklonio zapreke s velikog
mongolskog puta koji je preko Kaspijskog mora vodio do Crnog mora
i do naprednih enovskih i mletakih kolonija (Kafa, La Tana).
Ova e otvorena Kina neosporno biti napredna, a zapadnjaki
trgovci opskrbljivat e"je srebrnim novcem. Vidjet e, udo nad
udima, razvoj papirnatog novca. Ali to e potrajati kratko^
U svakom sluaju velika nacionalna revolucija dinastije(Ming koja
e potisnuti Mongole prema pustinji () i oistiti kineski prostor od
neasimiliranih stranaca, bit e svjedok zatvaranja obju izlaza.
S pustinjske strane novoj e Kini biti nemogue prijei tu ogromnu
zapreku. S morske strane vladavina Minga uzalud e pokuavati da si
otvori ove vane puteve. Izmeu 1405. do 1431/32. poduzeto je bar
sedam uzastopnih pomorskih ekspedicija pod vodstvom admirala
Zheng Hea. U jednoj od njih sudjelovale su 62 velike dunke i na
njima 17.800 vojnika.
Sve su ove flote pole od Nanjinga da obnove kineski protektorat
nad Sundskim otocima (koji su Kini dobavljali zlatni prah, papar
i mirodije); oni su se otisnuli do Cejlona, tamo ostavili jedan garnizon,
doprli do Perzijskog zaljeva, Crvenog mora i konano do afrike obale
odakle su donijeli, na udivljenje puka, predivne irafe.
Ovaj se dogaaj sinolozima inio udnim, i tim vredniji zanimanja.
Uz malo bolji vjetar kineske bi lae bile obile Rt dobre nade pola
stoljea prije Portugalaca, otkrili Evropu, a moda i Ameriku. Me
utim, 1432/33. ova se pustolovina zavrava i nee imati nastavka.
Golema Kina morala je okupljati svoje snage prema sjeveru, protiv
svojih vjeitih neprijatelja. Prijestolnica Nanjing bit e 1421. napu
tena u korist Pekinga.
Kasnije, u XVII. i XVIII. stoljeu, carevi e mandurske dinastije
bez sumnje ponovo otvarati vrata sjevera. Tada e zauzeti ogromne
190

predjele do Kaspijskog mora i Tibeta, zatititi se od nomada odbacivi

ih daleko prema zapadu. Ova e osvajanja osigurati sjevernoj Kini mir
i omoguiti joj da preko Mandurije ugrabi Sibir do Amura (Nerinski
ugovor 1689). Drugi je uspjeh otvaranje, juno od Irkutska, u drugoj
polovini XVIII. stoljea, velikih sajmova u Kjahti (zamjena krzna
s dalekog sjevera za pamune i svilene tkanine i za kineski aj).
A morska vrata e pokuati otvoriti Evropljani u XVI, XVII. i XVIII.
stoljeu. Provalit e ih u XIX. stoljeu, ali u svoju korist.

Prenapuenost: ve XIII. stoljeu ima vjerojatno 100 milijuna

Kineza (90 na sjeveru, 10 na jugu).
Ovaj broj opada krajem jnongolske vladavine i za vrijeme naci
onalne revolucije Minga (f368)} Broj stanovnika 1384. opada na 60
milijuna (provjeren broj), ali kad se vrati mir brzo e biti dostignuta
prijanja razina. S mandurskim osvajanjem nesumnjivo dolazi do
novog opadanja (1644-1683), pa do ponovnog porasta kad zavlada
mir, te do velike ekspanzije u XVIII. stoljeu. Demografski rast tada
postaje zabrinjavajui.
Ova prevelika mnogoljudnost ima i svoje nalije. Ona je vjerojatno
sprijeila mogui tehniki razvoj. Mnotvo ljudi ini nepotrebnom
upotrebu stroja, kao nekad robovi u svijetu antike Grke i Rima.
ovjek je, naime, pogodan za sve poslove. Neki se engleski putopi
sac 1793. divi kako se ljudskim rukama moe prebaciti brod iz jednog
jaza u drugi bez ustave. Opat de las Cortes (1626) ve se divio za svoj
raun - i nacrtao prizor - kineskim nosaima koji podiu ogroman
trupac. Dakle, nema zadatka koji ovjek ne bi izvrio. A ovjek vrijedi
tako malo u Kini.
Ova e pretjerana brojnost omesti ivot Kine, zaustavit e ga
u eljeznom okovu nazadne uprave, i, to je najvanije, zaustavit e
polet tehnike. Kineska znanost doista postoji, znanost ije bogatstvo,
ranu zrelost, dovitljivost, ak i suvremenost eruditi svakodnevno
otkrivaju. Joseph Needham, njezin paljivi povjesniar, primjeuje da
je njezina organika koncepcija svijeta (emu tei dananja zna
nost), u sukobu s mehanicistikom koncepcijom koja je od Newtona
do kraja XIX. stoljea bila osnova zapadnjake znanosti. Zaudo,
u Kini tehnika nije slijedila znanost. Ona je zaostala. Tome je nesum
njivo glavni razlog preobilje radne snage. Kini nije bilo potrebno
iznalaziti strojeve da pritedi ljudski trud. Ona je neprestano bila rtva
bijede do koje je dovodila ta endemska prenaseljenost.

191

3. POGLAVLJE

KINA JUER I DANAS

Klasina Kina nije iezla od danas do sutra. Ona je nestajala malo-pomalo, i to ne prije kraja XIX. stoljea. Tada su dogaaji ubrzano
potekli. Staru su Kinu otvorili silom i to je bilo dugotrajno ponienje.
Dugo joj je trebalo da shvati koliko je pala, a jo vie da tome nae
lijeka. Tek sada izlazi iz te krize po cijenu neizmjernog napora kojemu
nijedan prethodni u povijesti nije bio ni priblino ravan.

Vrijeme neravnopravnih ugovora: poniena i ranjena Kina

(1839-1949)
Kina nije bila, poput Indije, zauzeta i svedena na poloaj kolonije.
Ali u kineski su dom provalili, pljakali ga, redovno harali. Sve su
velike sile u tome sudjelovale. Kina e izai iz tog pakla tek osniva
njem NarodneRepublikeK ine (949)

Ve od XVI. stoljea do Kine dopire evropska trgovina. Ali ta

injenica, sama po sebi vana, imala je po Kinu ograniene posljedice.
Tek kasnije dolo je vrijeme neravnopravnih ugovora.
Portugalci su se 1557. ukotvili u Makau (Macao, kin. Aomen),
nasuprot Kantona, a igrali su vanu ulogu, naroito u povezivanju
Kine i Japana. U XVII. stoljeu Nizozemci i Englezi preuzimaju prvo
mjesto. Konano, u drugoj polovini XVIII. stoljea nastupa zlatno
doba trgovine s Kinom, iako je ona jo ograniena na luku Kanton.
Ta je trgovina vana za Kinu ali se jo ne osjea na itavom
teritoriju. Evropski, posebno_.iigleskL-lrgQvcL_.ociravaju odnose
192

s, Jtfwlg^tp.nim udruenjem kineslfih. trgm^ra koje ima monopol na

kupovinu i opskrbu (tzv. Co-hon*). Svima korisna ova razmjena,

neprestano raste. Razmjena se odnosi na zlato (koje je u Kini jeftino
zbog rijetkosti i skupoe srebra), odnos je 8 naprama 1, za razliku od
Evrope gdje je 15 naprama 1 ili jo vie), na aj, ija potranja
vrtoglavo raste na Zapadu, na pamuk i pamune tkanine, uvezene iz
Indije, i konano na zajmove: Evropski trgovci posuuju novac kine
skim trgovcima koji ga dijele i posuuju drugima, privlaei tako za
uzvrat proizvode iz udaljenih pokrajina Carstva i stvarajui u tu svrhu
ve moderne financijske mree. To je u Evropi uobiajeni postupak za
trgovake prodore: pri svakom putovanju posuditi lokalnom trgovcu
koliko treba za prikupljanje sljedee isporuke i time stei prvenstvo
pri kupovini na tritu.
Izvjesno je da trgovina s Kinom oarava Evropu, donosei joj esto,
ako ne uvijek, ogromne dobiti. I dobit Kine je oita; osim toga, ona
ovo uvoenje novih metoda rada i stranih roba ne doivljava kao
opasnost: ovaj ekonomski sudar, sveden na uski pojas u razmjerima
tako prostrane zemlje nuno ostaje ogranienog dometa.
Ali u XIX. stoljeu sve se mijenja. Evropa je postala mnogo jaa
i veih prohtjeva. Ona se tome oslanja na steenu snagu ogromne
britanske kolonije Indije koja slui kao usputna postaja. Odatle
grubost zapadnjakih intervencija i njihovih pustoenja. Opijumski rat
(1840-1842) otvara zapadu.petjuka meu kojima su Kanton i Shang
hai (Nanjmski ugovor). Ustanak Taipinga omoguuje novi upad
zapadnjaka 1860. i otvaranje dodatnih sedam luka. Zatim Rusi postiu
ustupanje Primorske pokrajine gdje e podii Vladivostok. Time
nesree Kine tek poinju. Prvi kinesko-japanski rat (1894-1895) liava
je Koreje, a velike sile koriste priliku da ponovo raskomadaju Kinu.
Rusi zaposjedaju Manduriju (kin. Manzhou). Nacionalni pokret
boksera ubrzava razvoj dogaaja (1900). U rusko-japanskom ratu
(1904-1905) Japan zadobiva neke prednosti koje su bili prigrabili
Rusi. A prvi svjetski rat dat e Japanu prednosti koje je uivala
Njemaka, posebno Shandong. Kini su 1919. oduzeti znatni dijelovi
teritorija. A unutar njezinih granica zapadnjaci i Japanci uivaju
slobode, povlastice i koncesije od kojih je najvanija meunarodna
koncesija Shanghaia: oni upravljaju dijelom eljeznica i carina, to je
garancija za plaanje kamata na meunarodne zajmove. Ponegdje
ustanovljuju pote, trgovake sudove, osnivaju banke, trgovaka,in
dustrijska ili rudarska poduzea. Njihova ulaganja iznose 610 milijuna
dolara (od toga 219 japanskih).
* Odn. Co-hong, zapadnjaki zapis kantonskog dijalektalnog izgovora rijei gonghang.
(Op. M .R.)
13 Civilizacije kroz povijest

193

Od pohoda osam sila i osvajanja carske prijestolnice (1901), etvrt

poslanstava u Pekingu pod vojnom je paskom i okruena blagom
padinom gdje je Kinezima zabranjena svaka gradnja.
Diplomatski kor Pekinga, ako ne de iure, onda de facto vri strogi
nadzor nad kineskim poslovima ili bar nad onima kojima upravlja
pekinka vlada.
U ovoj ekonomski poruenoj zemlji dolazi do jakog kulturnog
i religioznog proboja. Kina je u doba ugovora, koje je, ne bez razloga,
nazvala neravnopravnim ugovorima, tjelesno i duhovno podjar
mljena.

Oslobaanje od zapadnjakog jarma trai da Kina prethodno prih

vati odreeni zapadni utjecaj, da se modernizira. Reformiranje i osloba
anje dvije su esto proturjene zadae, ali obje neophodne.
Obje e zahtijevati mnogo vremena i truda, nametnuti kunje
i tapkanja u mjestu prije nego to se jasno otkrije smisao bitke koju
treba voditi. Kina nije bila kadra da usvoji od danas do sutra pouku
Zapada kao Japan u vrijeme revolucije Meiji. Njezino dvostruko
naukovanje bilo je mukotrpno.
Tako je mona, sloena j^ o ju c ija 7a/pmga (1856-1864) - seljaka
i zato klasina - bila nacionalistika. (Nakratko e uspostaviti
separatistiku vladu u Nanjingu.) Sumnjiava prema stancima, isto
vremeno se htjela obraunati sa starim kineskim, drutvenim i politi
kim tradicijama. Za vrijeme njihova kratkog uspjeha Taipinzi su
ukinuli ropstvo, oslobodili ene, zabranili poligamiju i obiaj uvijanja
stopala, dozvolili eni pristup ispitima i javnim funkcijama. Pomiljali
su i na tehniku i industrijsku modernizaciju, iako povrno. Meutim,
to je u biti bila agrarna revolucija kakvih je toliko bilo u staroj Kini,
a redovno uoi smjena dinastija. U tom smislu revolucija Taipinga
htjela je ukloniti zemljoposjednike i pristupiti kolektivizaciji.zemlje.
Ona je konano propala prije svega zbog pomoi koju je Zapad pruio
dinastiji Mandu da bi istovremeno spasio svoje trgovake-interese,
a djelomino i zato to su projekti modernizacije bili nejasni, to nita
u Kini nije bilo zrelo da ih prihvati.
to se tie boksera, tajne organizacije odane tajanstvenim
i zastraujuim obredima, njih je nadahnjivala samo ksenofobija, koja
je tada bila svojstvena cijeloj Kini, poevi od strane carice CiXi koja
je, dajui znak za akciju protiv stranaca (vjerojatno u dogovoru
s bokserima), istodobno dovela do njihovog unitenja i do unitenja
Kine 1901. Uostalom, Ci Xi bila je ogorena protivnica svakog
napretka, ona je lukavo i spretno dovela do propasti pokuaj prosvje
titeljske reforme 1898. godine, poznate pod imenom sto dana, koja
194

je, bar na papiru, poloila temelje prave revolucije kineskih institucija

i ekonomije.
Ukratko, poetkom XX. stoljea vrijeme reformatora jo nije bilo
nastupilo. Oni su se sudarali s organskom gluhoom mandarina, ije
je ui bilo tee otvoriti nego kineske luke (E. Balasz), s narodnom
nezainteresiranou, koju je vodila samo slijepa ulica ksenofobije.
U najbolju ruku, eljeli su od stranaca nauiti njihova lukavstva,
recepte njihove uspjenosti.
Ostajao je i dalje teko rjeivi problem sa svoja dva vida: naravno,
potisnuti zapadnjake barbare; ali, da bi se to postiglo, prvo izuiti
znanost i tehniku Zapada. Ovo dugo naukovanje vodilo je nekoliko
mladih intelektualaca koji su bili povezani s poslovnom buroazijom,
a imali su veze i sa zapadnjacima i putovali u inozemstvo, i jo vie
studenti koji su ubrzo postali brojni i siromani, a pohaali su suvre
mene kole i sveuilita koje je osnovala vlada posljednih godina
dinastije Mandu. Tada se javlja niz tajnih drutava, od kojih su neka
bila izrazito republikanska, a druga jo monarhistika, ali sva zabri
nuta za podizanje Kine i za radikalne reforme.

Tako je dolo do stvaranja prvog zaista revolucionarnog pokreta

u Kini, usko povezanog s imenom Sun Yat-sena.*
Sun Yat-sen ( 1866-1925), lijenik, porijeklom iz nekog sela u provin
ciji Guangdong, koji je dugo ivio izvan Kine i sudjelovao u mnogim
revolucionarnim pokretima, postao je 1905. u Tokiju predsjednik
Republikanske lige, koja se uskoro proirila itavom Kinom i pripre
mila razraen program. Taj je program neposredno vezan s revoluci
jom koja je 1911. svrgnula dinastiju Mandu i dovela Sun Yat-sena na
elo prve republikanske vlade. No, ta je revolucija bila mrtvoroena.
Sun Yat-sen ubrzo preputa svoju predsjedniku funkciju generalu
Yuan Shikaiu (umro 1916), koji e pokuati da u svoju korist uspostavi
stari reim.
Tada se ukida liberalni ustav iz 1912. i Kina zapada u anarhiju.
Vojni zapovjednici pokrajina, koje e uskoro nazivati vojnim gospo
darima povezuju se sa seoskim prvacima da bi iz svog poloaja izvukli
to veu korist. Oni postaju nemilosrdni gospodari Kine. Sun Yat-sen,
koji se vratio u izgnanstvo, osniva novu stranku koju naziva Gemingdang (Revolucionarna stranka) da bi oznaio igrom rijei (geming:
revolucija, guomin narod)** da Guomindang, velika nacionalna
* Zapis junjakog izgovora. Kinezi ga openito poznaju po pseudonimu Sun Zhongshan.
(Op. M. R.)
** Rije guomin znai doslovno drava - narod, tj. nacija. (Op. M. R.)

stranka osnovana 1912. u euforiji prvih mjeseci republike, nije ispu

nila svoju misiju: revoluciju treba zapoeti ispoetka.*
Kina e u tome uspjeti tek poslije brojnih i stranih nereda i drama
koji e zavriti 1949. pobjedom komunista i uspostavljanjem Narodne
Republike Kine. tome nam rjeito govore datumi: od opijumskog
rata (1840-1842) do te 1949. godine trebalo je proi itavo stoljee
napora i patnji da bi Kina ponovo nala nezavisnost i ponos. Odsad
moemo opet biti ponosni to smo Kinezi izjavljuje jedan profesor
1951.
Kroz to stoljee ekanja i muka stari je poredak izgubio sve
tradicionalno i ukrueno. Tada su nestali hijerarhija mandarina sa
sedefnim ili kristalnim pucetom, obred sjeanja na carski prijestol
u kojem je Sin Neba nadopisivao znakove crvenim kistom, audijencije
u brokatnoj odjei kao i prekomjerne povlastice zapadnjaka i Japa
naca . . .
Ukratko, poslije dugih nevolja Kina se pribliava jednom od rijet
kih trenutaka kad se neka civilizacija obnavlja raspadajui se, rtvu
jui neke strukture koje su joj dotada bile bitne. Za Kinu je kriza tim
neobinija to ta ustrojstva koja se rue imaju tisuugodinju tradiciju.
Ipak njihovo unitenje ne moe biti potpuno, i - to je vano - Kina e
u ponovnoj izgradnji ostati vjerna svom nainu miljenja i svojoj
osjeajnosti. Mora bez sumnje proi jo nekoliko desetljea dok se
jasno ne izrazi nova kineska civilizacija koja se raa.
Zasada moemo samo pokuati razluiti smisao iskustava koja tek
stjeemo. A ona su tek na poetku.

Nova Kina
Nije nam ovdje namjera hvaliti - to je mogue, ili kuditi - to je
isto tako mogue - Narodnu Republiku Kinu. Namjera nam je nazna
iti to je uinila ili je htjela uiniti, a zatim vidjeti ili pokuati sagledati
to se dogodilo s kineskom civilizacijom uhvaenom ukotac s naj
stranijim i najsilnijim ljudskim iskustvom koje je upoznala u svojoj
dugoj povijesti. To je iskustvo sreivanje stvari u mnogim podrujima:
ekonomskom, drutvenom, politikom, intelektualnom, i moralnom.
Trebalo je stvari, ljude, klase, po mogunosti vanjski i unutarnji
svijet podvrgnuti novoj situaciji, stvorenoj kineskom voljom. U tome
ima udjela i ponos, to je jedna od spona s drevnom Kinom koja je bila
uvjerena da je sredite svijeta.
* Godine 1919. ponovo postaje Guomindang. (Op. M. R.)

196

 Narodna Republika Kina ogromna je masa ljudi i bogatstava, od

kojih neka ve postoje, a druga su potencijalna, njih treba tek stvoriti.
Njezin ekonomski rast ovisi i jednima i drugima.
Stanovnitvo Kine ne prestaje rasti: 1952. godine - 572 milijuna;
1953-582; 1954-594; 1955-605; 1956-620; 1957-635; 1958-650;
1959 - 665; 1960 - 680; 1961 - 695. Upozoravamo da to nisu toni
popisi (a od onog iz 1953. moramo se izriito ograditi) ve procjene,
uostalom vjerojatne. Kao i u svim nerazvijenim zemljama (a Kina je
1949. najvea od svih nerazvijenih zemalja), prirast stanovnitva zbog
velikog nataliteta, oko 40 na 1000, i smanjenja mortaliteta, dovodi do
strahovitih problema. Ovaj rast ljudstva unaprijed ograniava
i ozbiljno dovodi u pitanje stvarni rast ivotnog standarda.
Ipak, ekonomskije rast od 1949. do 1962. bio udesan, i nema mu
ravnoga ni u povijesti hi danas. ak ni ruska prva petoljetka nije bolje
uspjela od prvog kineskog petogodinjeg plana (1953-1957). To je
ritam ekonomije koja, globalno gledajui, poinje od poetka. Upravo
je povlastica onih koji kasne da mogu zagristi dvostruko vie. Nema
jui bogatstva na poetku, oni udvostruuju svoje imanje a da time ne
postaju bogati. No to ne znai da na odreenom stupnju razvoja zakon
sve manjeg porasta dohotka koji pogaa kapitalistiki svijet, nee
pogoditi i socijalistike zemlje.
Da bi se ocijenio njezin izvanredni razvitak, treba voditi rauna
0 tome da je postignut po cijenu neumoljive volje, napora najvee
gomile ljudi koja se ikada sakupila na svijetu. I da je planska ekono
mija znanost koja se ve uhodala starim sovjetskim iskustvom, pa ak
1suvremenim kapitalistikim.
Ne moe ovdje biti ni spomena tonoj bilanci. Prema slubenim
brojkama i drei se ukupnog nacionalnog dohotka, ne pokuavajui
preispitati dokumentaciju koju je teko kontrolirati, od 1952. porast bi
bio sljedei: 1352-100 dolara po stanovniku; 1953-114; 1954-128;
1955-128; 1956-145; 1957-153; 1958-204; 1959-249. Postotak
porasta bio bi za 1958. i 1959. godinu 34%, to je naprosto basno
slovno. Uza sve ograde (naroito s obzirom na potekoe raunanja
globalnog dohotka za tako ogromnu i tako raznoliku cjelinu), ekono
misti ne mogu zatajiti ni svoje uenje ni svoje divljenje. Ostvaren je
neuven skok unaprijed.
Onaj tko nije ekonomist lake e prosuditi kakav je to napredak po
konkretnim brojkama. Proizvodnja elika u milijunima tona: 1949
- 32; 1960 - 425. Lijevano eljezo: 1949 - 0,25; 1960 - 27,5. Struja
u milijardama kilovatsati: 1949 - 4,2; 1960 - 58. Pamuk (milijuni
metara): 1949 - 1,9; 1960 - 7600. itarice, zatim patate i krumpir,
raunati, kao etvrtina teine u svijeem stanju (u tonama): 1957 - 185
197

milijuna; 1958 - 250; 1959 - 270. Posljednji dokazi: trostruka karta

eljeznikih pruga: onih koje su postojale 1949; sagraenih do 1960.
i onih u izgradnji; takoer trostruka karta hidrocentrala (stare, nove,
planirane) ili termocentrala. Ili fantastini projekti radova za kroenje
Yangzijianga, na izlasku iz zavale Sichuana u predjel brzaca i klanaca
Xilinga. Ovi bi smjeli pothvati morali ovladati ogromnom zalihom
energije, omoguiti obilna navodnjavanja prema sjeveru, regulirati
tijek Modre rijeke koji bi se time tisuama kilometara otvorio mor
skim brodovima, potaknuti podizanje ultramodernih tvornica u samim
klancima.

Ovi su uspjesi postignuti po cijenu nadljudskih napora, zahvaljujui

pokretanju ogromnog kineskog drutva koje je trebalo ne samo prisiliti na
politiko oduevljenje i bjesomuan rad, ve i preoblikovati.
Ovaj zadatak nije samo sredstvo, i to iznimno djelotvorno, on je
i cilj i zalog. U tom pothvatu koji se nastavlja bez predaha, reim
stavlja svoju sudbinu na kocku; i eli je staviti. Pa ako on i vodi grubo
ovu igru, ipak uiva naklonost u masama ve zbog same injenice to
je ukinuo strahovitu korupciju prethodnog reima zadnjih godina
Chiang Kai-sheka.*
Upregnuto je cijelo drutvo: seljaci, radnici, intelektualci, lanovi
partije. A to se tie najbogatijeg dijela buroazije - one koja je bila
posrednik izmeu kineskih i evropskih trgovaca, nestala je 1949.
u povlaenju Chiang Kai-sheka; industrijska buroazija se izgubila
pretvaranjem privatnih poduzea u mjeovita (privatno - dravna)
1956; ostaje samo poslovna buroazija i to samo u trgovinskom
sektoru, gdje joj je poloaj oito nesiguran.
U seljakom svijetu reforma, je bila brza, ali postepena. Poinje
s agrarnim zakonom 30. lipnja 1950, kojim se^uklanjaju zamljoposjednici i bogati seljaci; srednje bogatiseljaci koji ostaju na zemlji gube dio
svojih posjeda. Konano, svaki seljak dobiva majuni komadi zemlje
(15 ara) to pokazuje samo za sebe kako je ogroman broj zainteresira
nih (od 600 milijuna Kmeza 500 milijuna bilo je na eki). Taj komadiak zemlje znai nastup trenutane sitnovlasnike jednakosti.
1956. poinje kolektivizacija osnivanjem zadrunih dobara. Novi je
korak napravljen 1958. stvaranjem seoskih komuna koje okupljaju
i do 20.000 seljaka, dok je zadruga udruivala samo nekoliko stotina.
To je izvorna, moda presmjela organizacija istovremeno politike
poljodjelske, industrijske i vojne naravi. Seljak je istovremeno vojnik:
neki su naoruani, to daje reimu dodatno jamstvo da raspolae
* Zapis junjakog izgovora. Standardni je oblik Jiang Jieshi. (Op. M. R.)

198

oruanom silom uvijek spremnom za intervenciju. Ali 20. studenog

1960. komunama su oduzeta ta prava i zadaci u korist proizvodnih
brigada, ijem je uspjehu ili neuspjehu jo prerano govoriti. Jedino
je sigurno da reim oklijeva, oito ne u izboru cilja koji eli postii, ve
u rjeenjima, budui da poljoprivredni rast jedini zaostaje.* Isto tako
su organizirani i radnici iji broj neprestano raste i koje vrsto vodi
sindikat u suradnji s partijom. Vlada trai od njih, kao i od seljaka,
nadljudski napor. Poslije drugog petogodinjeg plana razvila se jaka
propaganda da bi se postigli skokovi u napredovanju kakve plan nije
predvidio. Tako su nastala natjecanja i parole: Vie, bolje, bre,
jeftinije; Jedan dan vrijedi kao dvadeset godina, a jedna godina kao
tisuljee, 1958. bit e prva od triju godina teke borbe za jedno
tisuljee ... Lako bi bilo navesti tisue primjera junake portvovnosti. Sve to unato tekim uvjetima rada, niskim plaama, nedostat
noj ishrani, nestaici stanova. Sjetimo se one uzorne radnice (koja jc
kao takva imala prednosti, ali i jo vie obaveza), to je u tvornici
prala lice hladnom vodom da bi se razbudila u radnim noima.
to se tie intelektualaca, studenata, lanova partije, pitanje glasi: je
li im herojstvo manje priroeno ili je program koji postavljaju pred
njih manje jasan? Izvjesno je da se njihovo zaostajanje ini sloenijim,
zaobilaznijim, traginijim.
lanovi partije uvijek su izloeni istkama ili samokritici. Takva je
bila kampanja triju, zatim pet protiv. Prva, sijenja i veljae 1952,
protiv korupcije, rasipanja i birokratizma funkcionara, otkrila je
velike skandale koji su zatim namjerno napuhani. Seljacima pretvore
nim u gradu u partijske kadrove donijela je kampanja neugodno
iznenaenje gubitka poloaja na koji su se i previe lako naviknuli.
Iste godine kampanja pet protiv (korupcije, izbjegavanja poreza,
prijevare, prodaje dravnih dobara, krae njezinih privrednih tajni)
dovodi do neuvenih potresa, samoubojstava, brojnih strogih pre
suda. Slijedit e nove istke, samokritike, samoubojstva.
to se tie studenata, iji broj neprestano raste, nije bilo gotovo
nijednog trenutka a da ih ruka koja ih dri nije zatezala, vraala
poniznosti, disciplini, prisiljavala na teke manualne radove na
poljima i u tvornicama.
A nije manjkalo ni gnjavljenja intelektualaca i profesora. U jednom
trenutku, nakon dogaaja u Maarskoj, dobili su pravo na kritiku. To
je razdoblje stotinu cvjetova, kako ga nazivahu: misao se moe
rascvasti poput cvijea, u stotinu oblika. Pozivani da iskau svoje
miljenje, oklijevajui da to uine, intelektualci su se nalazili u ud* Komune i brigade su u novije vrijeme rasputene, a zemlja je dana seljacima u zakup. (Op.
M.R.)

199

nom poloaju, tim vie to je njihove izjave tisak odmah prenosio.

Jedan od njih rekao je: Marksizam je stara, zastarjela teorija, nepo
dobna za Kinu. Treba ga revidirati. Neki profesor odbija da se izjasni
rijeima: Bojim se sadanje slobode. Bit je te slobode da moramo
govoriti. Taj mi je pritisak neugodan. Opustimo se sada. Vidjet emo
kasnije to e iz toga proistei. Drugi profesor konstatira: Ne
uspijeva se opskrbiti narod, a neki kau da se ivotni standard
podigao. Moglo bi se pomisliti da je to samo malo graje; mali odmor
za stare intelektualce koji teko podnose lekcije marksistikog preodgajanja. Sve je to, naprotiv, bilo jako ozbiljno. Stotinu cvjetova nije
potrajalo niti jedno proljee: oni su se otvorili nasilno, za kratkih
mjesec dana, od 8. svibnja do 8. lipnja 1957. Za njima je nastupila
represija. Mnogo je neopreznih zbog svojih izjava izgubilo poloaje.
Ovim elimo napomenuti da u Kini nije rije otvorenoj raspravi,
ve borbi za ivot. Problem se sastoji u preoblikovanju drutva,
kolektivne due, u icenju-Kine od greaka, naslijea i moguih
aljenja za prolou. U opijanju ponosom, radom, samozadovolj
stvom, i naroito, u navoenju duhova na poslunost.
Ako se prisili 650 milijuna Kineza da ispravno misle, oni e
ispravno i postupati: prema normama koje Kineska komunistika
partija smatra bitnima na putu prema komunistikoj Kini. U tu svrhu
djeluje preko radija, tiska, govora, neprestana propagandakojoj'ne
nalazimo ravne ni u jednom socijalistikom Ili totalitarnom isku
stvu. Oruje te propagande je kritika, svakodnevno organizirana na
svim radnim mjestima kroz obavezne diskusije. To je nain da se
odredi ije je dranje u skupini dobro, koga se moe pridobiti, a tko je
neukrotiv. Protiv ovih posljednjih borit e se svi. Usmeni napad (tu-cheng) poniavajua je mjeavina estokih kritika sa sarkazmom,
prijekorima i - vrlo rijetko - sitnim nasiljima.
Ova ideoloka akcija zamiljena je kao dugotrajno, sloeno
i divovsko djelovanje (Mao Zedong), vie ili manje snano u ovisno
sti drutvenoj sredini. Ona je dosta popustljiva kod seljaka. Napro
tiv, vrlo temeljita u odreenim slojevima: u tvornicama, uredima,
sveuilitima, kolama, vojnim jedinicama. Ta indoktrinacija nije
prola bez otpora i bez kanjavanja. Ona nisu krvava kao na poetku
revolucije, ali su i dalje stroga.
Tako na podruju knjievnosti i umjetnosti postoji partijski kome
sar za kulturu koji vodi brigu disciplini i bori se protiv podmuklih
buroaskih i reakcionarnih infiltracija do kojih bi tim putem moglo
doi. Dunost je svakog knjievnika da bude primjeran, i to ne samo
na rijeima. Navodi se kao uzor pisac koji, ivei na selu, svakog dana
pie u smislu neke kolektivne knjievnosti, obrauje polje patata
i uzgaja svinje. . . Pisci optueni za desno skretanje izvrgavaju se
200

sankcijama, poput slavne spisateljice romana Ding Ling, upuene radi

preodgajanja radom u golet sjeverne Mandurije, gdje je ostala
dvije godine.
Jasno, ove su sankcije neznatne u odnosu na strahote pogubljenja
po kratkom postupku iz prvih mjeseci seljake revolucije. Jasno je i da
ovi otpori, sabotae, koje navode i sami slubeni dokumenti, ne ine
veinu. Iskreno i oduevljeno pristajanje mnogo je brojnije i mnogo
novih pristupanja izraava se dirljivim rijeima. Pridruiti se pobjedo
nosnoj ideologiji znai nai domovinu, naciju, znai vjerovati u budu
nost, u Kinu.

Poljoprivreda je jedini pravi neuspjehkomunistike Kine. Rekordne

etve, naivno namjetanje statistika, slubeni optimizam, mogli su do
1958. skrivati pravo stanje. Oduevljeni lanci i knjige pomogli su da se te
iluzije ire na Zapadu. Katastrofalne etve 1959, 1960. i 1961. zadale su
strahovit i djelomice nepravedan udarac tom optimizmu.
Nepravedan: ovi katastrofalni prinosi izazvani su u prvom redu
prirodnim uzrocima. Kina je oduvijek bila podvrgnuta izmjeninim ili
istovremenim udarima oprenih nevolja, naroito sua i poplava
u prostranim sjevernim pokrajinama. Tako je 1961. vie od polovine
ljetine bilo uniteno. Uragani i poplave prouzroili su milijune rtava,
dok se od oujka do lipnja uzvodno od Sinana moglo pregaziti i sam
Huanghe, sveden na uzak potok. Sue, poludjeli tajfuni, poplave,
tetni kukci, ti stari neprijatelji, nisu poloili oruje pred novom
Kinom.
Ovome se moe dodati da Kina, kao i sve socijalistike republike,
plaa raun za svoje industrijske uspjehe. Ona je moda previe
zaigrala na industrijalizaciju i zapustila poljoprivredu. Slubeni tisak
uz prirodne nepogode kojima nije bilo ravnih sto godina osuuje
i ljude, govori sabotai. Dio brojnih kadrova i dodatnih radnika,
poslanih 1960. na selo da pomognu narodnim komunama u spaavanju
ljetine, nije ispunio svoju dunost i iznevjerio se zapovijedi vlade
i partije, esto u dosluhu s nazadnim elementima stanovnitva. Ne
vjerujmo previe ovom objanjenju pomou rtvenog jarca. Vjero
jatno je da se kolektivizacija, ovdje kao i drugdje, sukobila sa selja
tvom, obino tradicionalnijih pogleda nego ostatak stanovnitva,
a neke mjere ini se da najavljuju ustupke (naglasak na malim
proizvodnim brigadama, a ne vie na velikima). Zasada ovi katastro
falni prinosi povlae za sobom mnoge posljedice. Oni usporavaju rast,
prisiljavaju Narodnu Republiku Kinu da smanji izvoz hrane u Rusiju
to je sluilo za uzvraanje ruskim proizvodina i uslugama. To ak
prisiljava Kinu da trai od zapadnih zemalja uvoz itarica: traila je
201

9 do 10 milijuna tona od Kanade, Australije, Sjedinjenih Amerikih

Drava, Francuske, Burme, pa ak i od Tajvana. U Londonu, gdje se
organizira taj golemi prijevoz morskim putem, procjenjuju da e Kina
morati plaati 80 milijuna funti godinje tijekom iduih triju godina.
Kako? Vjerojatno plaanjem u ivi i plemenitim kovinama, zlatu
i srebru.
To je bez sumnje teak udarac jednoj privredi u usponu. Ovo
pitanje je pitanje budunosti Kine. U svakom sluaju, to je velika
sjenka na uspjehu, inae neospornom, snanom i spektakularnom.

Kineska civilizacija i dananji svijet

Nita od toga golemog napretka ne bi bilo mogue hz_pristanka
neega to u prostranom kineskom svijetu igra ulogu nekog posebnog
nacionalizma, a za to je predloena rije kulturalizam: neki ponos, ne
nacionalni nego kulturni, neki civilizacijski nacionalizam ako ba
hoemo, drevna i ivua stvarnost koju moramo pokuati objasniti.
Dananja Kina, koja na prvi pogled djeluje tako udno, novo, pove
zana je sa svojom dugom i slavnom prolou, a pozlijeena alosnim
stoljeem (1840-1949), prethodnicom iskustva komunizma.

Kina se smatra velikom silom i velikom civilizacijom. Oduvijek je

vjerovala u svoju nadmo nad ostatkom svijeta, u prvenstvo svoje civiliza
cije izvan koje po njezinom miljenju, vlada barbarstvo.
Neko je bila gorda na slian nain kao dojueranji Zapad. Zato
joj je stoljee neravnopravnih ugovora bilo dvostruko bolno. Prvo
ponienje bilo je postati narod poput svih drugih, a postati narod koji
su pokorili barbari, njihova znanost i oruje, bilo je drugo ponienje.
Sadanji estoki i razdraeni nacionalizam prije svega je reakcija,
vrsta odluka da opet postanu velika nacija, najvea nacija, ma koja
bila cijena koju treba platiti. Otuda pomamno poticanje Revolucije,
bez trenutka predaha, bacanje na nova dobra, prevoenje marksista-lenjinista i ruskih udbenika, onako kako se nekad bacala na svete
knjige budizma i pokazivala elju da se upozna s gospodinom De
(demokracija) i gospoicom Sai (znanost), danas se okree povijesti,
sociologiji, etnografiji. . .
Nema sumnje da se Kina Zedonga osjea pozvana povesti
proleterske narode u napad na site i prebogate zemlje. Pokazuje im
kako da izvedu brzu revoluciju dajui im za nju recepte i nesebinu
pomo. Sjetimo se da Kina, unato vlastitim tekoama, nije odustala
od izvoza namirnica i kapitala. to se tie kapitala, podijelila je
202

izmeu 1953. i 1959. 1191 milijun dolara Albaniji, Burmi, Kambodi,

Cejlonu, Kubi, Egiptu, Gvineji, Maarskoj, Indoneziji, Sjevernoj
Koreji, Mongoliji, Nepalu, Sjevernom Vijetnamu, Jem enu... Ovaj
popis ne navodi pomo alirskim ustanicima, ni novi ugovor s Ganom
(1961). Ove pojedinosti, kao i druge (injenica da 40% kredita daje
nekomunistikim zemljama) dokazuju da Narodna Republika Kina
namjerava igrati meunarodnu ulogu, i to moda iznad njezinih
sadanjih mogunosti, ali zacijelo manju od njezinih ambicija. Zauzi
manje Tibeta 1950. i otada prikriveni sukob s Indijom, teritorijalni
zahtjev za Tajvanom gdje se smjestila Chiang Kai-shekova vojska,
elja za normaliziranjem odnosa s Japanom, sa Zapadom, ija ekono
mija bi daleko bolje odgovarala njezinim potrebama nego sovjetska
(polutajni uvoz alatnih strojeva preko Makaa i Hong-Konga).
Konano, elja da ue u OUN gdje mjesto Kine paradoksalno zauzi
maju nacionalisti s Tajvana, sve to otkriva volju za moi, za irenjem
utjecaja. To potvruje i djelomini raskid izmeu kineskih i sovjetskih
marksista na posljednjem Kongresu u Moskvi (1961). Kina eli, sanja
prevlast. Jo 1945. bila je nesposobna da proizvede motorkota,
sada, 1962, pred ostvarenjem je atomske bombe. U toj zauujuoj
revoluciji ona nalazi ponos svog porijekla, dostojanstvo velike civiliza
cije.

To potvruje jedan vrlo poznati sinolog, Etienne Balasz, ije milje

nje sadanjoj revoluciji, stavljenoj u dugu kulturnu perspektivu Kine,
saimaju naredni reci.
Ako kinesko iskustvo uvjerljivo uspije, sve bi nerazvijene zemlje
mogle slijediti taj uzor. Upravo ta injenica od velike vanosti daje
tako tjeskoban znaaj (tjeskoban kako za prijatelje tako i za neprijate
lje Kine) sljedeem pitanju: hoe li kinesko iskustvo zavriti uspje
hom? Ne doivljava li sada neuspjeh?
Recimo iskreno da niem ne vodi pregledavanje brojki i statistika,
neto zato jer se brojkama manipulira za ideoloke potrebe, a jo vie
jer kineski statistiari i sami tapkaju i utapaju se u empirizmu. Ne
treba se uditi to statistike nisu jako sigurne, nego tome to su takve
da omoguuju napredovanje planiranja bez velikih greaka, da izba
cuju brojane ishode tekuih pokusa, tako da se moe nazrijeti njihov
smjer. A taj smjer je, sve u svemu, pozitivan.
Moe se naravno podsmjehivati nekim neuspjesima petogodinjih
planova: depnim visokim peima, proizvodnji itarica, narodnim
komnfna. . . Ali osnovni i stalni inioci kineskog iskustva vie
navode na razmiljanje nego na smijeh ili na kritiku, toliko se ini da
su paljivo proraunati:
203

a) izvanredno sjyjesna industrijalizacija iji poslolak^rasta daleko

nadilazi (i nadilazit e bez sumnje jo dugo godina) postotak rasta
kako SSSR-a i narodnih demokracija, tako zaostalih zemalja (u pro
sjeku 20% naprama 7 do 10%);
b) lucidna volja da se hoda pjeice dok god to bude trebalo, tj. da
se prihodi industrije sauvaju za ulaganja i time joj odre ritam
porasta, te da se na drugim poljima nastavi snalaziti s onim to se ima,
s tim da upravljani seoski obrt opskrbljuje seoske mase glavnim
potronim dobrima i poljskim oruima;
c) opa tednja koja nije ograniena samo na velike mase, to
omoguuje da se od te mase trae teka odricanja;
d) zavidna savitljivost rukovodilaca, sposobnih priznati svoje gre
ke i smjesta ispraviti pravac.
Sve ovo poiva na nekoliko bitnih ivotnih i civilizacijskih istina bez
kojih nita ne bi bilo mogue;
1. U prvom redu, na broju. Ako surovosti pothvata i rtvuju
nesretnim sluajem neke ljude, ak mnogo ljudi, one ne mogu dovesti
u pitanje uspjeh samog pothvata. Jer previe je ljudi u Kini i uvijek ih
je bilo previe.
2. Nadasve, na besprimjernoj organizaciji mase od 600 milijuna
koju vodi deset milijuna discipliniranih i odanih lanova partije* na
ijem se vrhu nalazi (uz pokoju iznimku) stara garda, voe prekaljene
kroz trideset godina progona, graanskih ratova, oruanog otpora
Japancima, strpljivih napredovanja i povlaenja u vojnoj strategiji
i politikoj taktici, neusporedivog iskustva u upravljanju stvarima
i ljudima.
ovjek se ne moe suzdrati a da ne pomisli kako su oni nasljednici
tisugodinje birokratske tradicije Carstva, ueni inovnici navikli da
vrstom rukom upravljaju velikom dravom. Nova inteligencija, djelo
tvorna i smjela, potisnula je staru, knjiku i okotalu; sada ona dri
vrsto u rukama sudbinu kine. A Jneska-masa koja je uvijek bila
podvrgnuta -disciplini, posluno slijeHreve-gspodare. Ova djelo
tvorna organizacija, bez slabosti i bez prekida-kontinuiteta od vrha do
-dna. koja~ve"maksimalno upoljava, moda je tajna ovog jedinstvenog pothvata: za kratko vrijeme najstarija ivua civilizacija postala je
najmlaa, najnaprednija snaga svih nerazvijenih zemalja. Moda je to
upravo zato to se mogla osloniti na jednu od najstarijih i najvrih
osobitosti svoje stare civilizacije: njezinu birokra^ku_oigamzaciju.
* Danas ima oko 1 milijarda i 100 milijuna stanovnika, a 40 milijuna lanova partije. (OpM.R.)

204

Jo jedno pitanje budunosti Kine: kinesko-sovjetski sukob.

Izraavaju li svjedoanstva 22. kongresa (1961) i pritajene strijele

Pravde i Renmin Ribaoa; ruskih i kineskih slubenih novina,
stvaran sukob? Ili je to privid to e ga socijalistika solidarnost uvijek
nadvladati?
Da kaemo pravo, razvod je gotovo nemogu: doveo bi do svjetskih
posljedica, vrlo opasnih za oba partnera. No ini se da je neprijatelj
stvo duboko, a tu ne manjkaju razlozi koji izviru iz povijesti tih dviju
civilizacija.
Nesumnjivo postoje vrlo aktualni razlozi tog sukoba. Te dvije sile
dva su naroda koja su poduzela komunistiki projekt da bi se moderni
zirali. No dok jedan konano moe odahnuti poslije etrdeset godina
oskudice i patnji, drugi gubi dah u nadljudskom naporu i odricanju
punom bijede. Dok novobogaeni sjeda buno za konferencijski stol
naroda, siromani roak nema prava glasa u dogovorima, iskljuen je
iz meunarodne arene kao kuan. Jedan je osuen da napreduje po
svaku cijenu, da ne bi nazadovao, drugi se uozbiljio, postao oprezan.
Tu ima mnogo razloga za trvenja. Ali zar sukob ne dolazi jo vie iz
dubine, zbog nepovjerljivog nacionalizma Kine, zbog njezine elje da
se osveti Zapadu: Rusija, bila ona socijalistika ili ne, ipak je Zapad,
ipak je barbar. Da bi izbrisala prolost, Kina ne tei ni manje ni vie
nego vodstvu u treem svijetu. Tada e ona u svijetu opet biti
Sredinje Carstvo.

205

ETVRTO POGLAVLJE

INDIJA JUER I D AN AS
Indija je slina mozaiku razliitih prostora i nita-manje-raznorodnih prolosti. Sve se to nastoji sloiti, nikad ne uspijevajui u tome.
Odvie je prostrana (etiri milijuna etvornih kilometaralzdho
s Pakistanom, a to je.tri do etiri puta vie ojlm ale Evrope estorice
(Njemaka, Francuska, Italija, Beneiuks); previe naseljena (danas
bez Pakistana ima vie od 438 milijuna ljudi). Budui raznolika,
nikada nije imala mirne prolosti; smjetena izmeu Dekana,
podruja tvrdokornog otpora neprijateljima, riznice naroda i civiliza
cija, na jugu, i sjeverozapada koji povezuje sune zemlje Inda s Ira
nom, a iza prolaza Khaiber, s Turkestanom i cijelom nemirnom
srednjom Azijom: ovaj opasni, zanosni predio Indije otvoren je najez
dama.
I konano: osim nedavne engleske-kolonizaeije^ nijedna politika
vlast nije se protegnula na cijeH potkontinent, ni nekad, ni sad, poslije
nasilne i krvave podjele na Indiju i Pakistan 1947.

Klasina Indija (do eogkskekoltimacrje^

Ne raunajui tajanstvenu indsku civilizaciju (3000. do 1400. god.
. n. e.), polako su se stvarale a zatim smjenjivale tri klasineJndije.
nastavljajui se jedna na drugu:
a) indoarijska civilizacija, nazvana vedskom, od 1400. god. pr. n. e.
dn VII. stoljea n. ere;
b) srednjovjekovna hinduistika civilizacija^ (hinduizam) koja
nastavlja pretHodhu 'do 37 stoljea ;
206

c)
islamsko-hinduistika civilizacija, koju je muslimanski osvaja
nametnuo poput luake koulje (od XIII. do XVII. stoljea) a iju e
bujnu i dugotrajnu kolonizaciju zamijeniti od XVIII. stoljea britanski
kolonijalizam.
Nijedna od tih civilizacija, ponovimo, nijedno od velikih svjetskih
carstava koja su je redom podjarmljivala nisu ovladala cijelim potkon
tinentom. Do XVIII. stoljea indijski prostor nikada nije upoznao
svoenje na jedinstveni poredak koji karakterizira prolost Kine i ini
je mnogo jednostavnijom.

IVedska Indija imala je tri ili etiri velika razdoblja od 1400. god.
pr. n. e. doJVIl. st. n. e. Tokom dvaju tisuljea prevladavaju osvajanja
naseljavanja arijskih naroda koji naviru iz Turkestana. Dolazei
u Indiju sa_sjevetozapada, oni polagano prodiru kroz ravnice srednjeg
Indaj Gangesa. Njihova civilizacija zahvaa samo mali dio nizine Inda
i Gangesa ali taj je dio vrlo rano postao srce Indije.
Stvorena od onoga to su donijeli pridolice i od mnogostrukih
i ivih posudbi od naroda koji su ve nastavali Indiju, ova prva
civilizacija, nazvana vgdskom (od Veda, sveto znanje), razvijat e se
krajnje sporo. Ona se sukohjla s narodima razliitog porijekla, tamne
ili crne boje koe, koji su pi ve 7ivjpjj: Pigmejcima, odavno pridolim
iz Afrike; protomediteranskim narodima koji su pristigli kasnije,
vjerojatno iz Mezopotamije (iji se fiziki tip ouvao u junih Dravida), narodima porijeklom iz srednje Azije, mongoloidnog oblija
(naroito u Bengalu).
Ovi su pred - Arijci glavninom ve yezfani s tlom, ratari ili sjedilaki
stoari, okupljeni u sela i ak u gradove na obalama Inda koji je
sjedite ve stare civilizacije graana i trgovaca. Pred - Arijci su brojni
i ostat e i kasnije, sve do danas, veinski ljudski elemenat Indije.
Nomadski pagtjri. ljudi (esto, ali ne uvijek) svijetle puti i plave
kose, Indoarijci su srodni narodima koji su u 2. zauzeli
visoravni Irana i Male Azije, kao i daleke evropske zemlje. Ti su
osvajai braa Helena, Italaca, Kelta, Germana i Slavena.
Prva etapa, prije tisuite godine: osvajanje.
Prvo arijsko osvajanje polo je iz Turkestana prema Iranu i Indiji.
Ono tako od Mezopotamije do Inda stupa u ve ujednaenu i sjajnu
civilizaciju s gradovima, visokim kuama i sjedilakim seljacima. Ova
stara civilizacija moda je ve bila u opadanju u vrijeme kad osvajanje
zahvati zemlje oko Inda koje e, meutim, dugo braniti svoju nezavis
nost od pridolica i tako usporiti njihovo napredovanje prema istoku.
Arijski sveti jekstovi, pisani na sanskrtu, prenose te beskrajne
borbe u kojima se mijeaju ljudi, bogovi i protubogovi (asure, boatk

stva zatitnici neprijatelja), a odvijaju se prije tisuite godine u pre

djelu Pandaba i rijeke Kabul.
Ovo dugo razdoblje ogleda se u najstarijoj od svetih knjiga, Rgvedi
(Veda u strofama, zvanoj takoer i Himni), koja otkriva mitologiju
i vjerovanje prvotne vedske religije. Postoje najmanje trideset i tri
boanstva - zemaljska, iz meuprostora (atmosfere) i nebeska.
Meu tim pomalo blijedim bogovima, istiu se Varuna, koji odrava
kozmike i moralne zakone, prati krivce i vezuje ih uzicama i Indra,
jo vaniji, svijetlokosi junak to ga slui srea u tisuu bitaka:
pobjednik demona Vrtre, oslobodio je vodu iz neba i ona otada
natapa zemlju i oplouje ju. Svi se ti bogovi mijeaju s ljudima kao
boanstva s Olimpa s ratnicima sukobljenim pod zidinama Troje. Svi
trae rtve: mlijeko, ito, ivotinsko meso i prevrelo pie somu,
proizvedenu od neke tajanstvene biljke.
Ukratko, to je neka pluralistika i formalistika religija, svedena na
obrede. Nomadski ivot Arijaca jo nije sasvim ustupio mjesto sjedi
lakom ivotu koji uvodi red ak i na podruju vjere.
S) Druga etapa, od 1000. do 600. godine prije nae ere: zaposjeda
nje i sjedilaki ivot.
Osvajai prelaze malo-pomalo na sjedilaki nain ivota izmeu
1000. i 600. godine prije nae erelia podruju koje se malo pomie
i iri istoku, gdje je dananja glavna raskrsnica, Delhi. Ovo osvajanje
prema istoku stii e se do dananjeg Benaresa uz velike, ili barem
tako opjevane borbe. Oko 800. ono zahvaa Bengal, a moda i sred
nju Indiju.
Zemljopisne, drutvene, ekonomske i politike promjene do kojih
dovodi ovakav razvoj objanjavaju velike vjerske novine koje spomi
nju nove svete knjige, a zatim i tumaenja (Brahmane) i Upaniade
- rasprava to otvara tajna vrata vjerskih razmatranja. Zadravajui
svoj prvotni temelj, religija malo-pomalo postaje sve sloenija. Jav
ljaju se tenje prejna, monoteizmu, dok se povodom drutvenih mijeanja, zajednikog ivota pobjednika,i pobijeenih, iri ogroman broj
nearijskih vjerovanja u svim vjerskim sustavima, kao to je joga
(samosvladavanje), koja pored obrednih rtava zauzima znaajno
mjesto u vedskoj religiji.
Vjerovanje i vjersko ponaanje postaju sve mraniji. Uskoro se
vjeruje da se due neprestano utjelovljuju da bi zapoele nove zemalj
ske ivote, beskrajno bolne. Istovremeno nastaju prva drutvena
odvajanja (vama) u drutvu koje je istodobno magijsko, pseudofeudalno i kolonijalno, a sasvim sigurno raznorodno, u kojem se sve
ne moe objasniti odnosima meu pobjednikim i pobijeenim naro
dima. U prvom redu stoje brahmani, sveenici, gospodari duhovnog
ivota; zatim dolaze ratnici, kraljevi, kneevi, velikai (katrije); na
208

treem su mjestu seljaci,.stoari, obrtnici, trgovci (vajije); konano,

na etvrtom i zadnjem mjestu nalaze se udre koji su, bar u poetku,
porobljeni domoroci.
Kasnije se ovo drutvo polagano , sa svojim tabuima,
iskljuivim i mnogostrukim zabranama -meusobnih brakova, rascje
pima prema strogom razlikovanju istog i neistog.
---'Podjela svjetovnog i duhovnog izvedena je izmeu dvije vie klase.
Prvobitno kraljevstvo ubrzo je lieno svakog monopola na religiju, za
razliku od onoga to je drugdje bilo pravilo (u Kini kao i u starom
Egiptu i drugdje). Odnos ovih dvaju naela, duhovnog i politikog
naela imperiuma jasno je izraen u jednoj sasvim jedinstvenoj usta
novi ... Naime, nije dovoljno da kralj, uzor i bit klase katrija koristi
brahmane za javni obred; on mora imati stalni osobni kontakt s jed
nim brahmanom, svojim purohita (doslovno: pretpostavljen
ispred). Mi to prevodimo s duobrinik, ali treba imati na umu ideju
zastupanja ili duhovnog vodstva, nekog major ego. Ne samo da
bogovi ne jedu rtve bez purohite, nego kralj ovisi njemu u ivotnim
potezima, koji bez brahmanove pomoi ne bi uspjeli. On je kralju ono
to je misao volji, u vezi bliskoj poput braka. Ukratko, kako to kae
ve Rgveda, onaj kralj ispred kojega stupa brahman ivi, sretan je
u svom domu, zemlja ga obasipa svim dobrima, a narod mu je
posluan sam po sebi (Louis Dumont). Tako bar kau i ponavljaju svi
brahmanski tekstovi.
Prvenstvojeligioznoga, pridruena vlasti, ali ne i stopljena s njom,
glavni je razlog (po Louisu JDumontu), rascjepkanosti ovog drutva:
gornje dvije klase, udruene su, a suprotstavljene ostatku drutvene
mase; isto tako prve tri zajedno suprotstavljaju se ukupnosti udra.
"TJrHmrTce zasnivati svoje prvenstvo na izluujuem strahu koji
izazivaju. Sloeni ritual ini ih nezamjenjivim organizatorima prinoe
nja rtava; a strani Varuna izvrava nesmiljene osvete. Sveenici
dakle mogu, kao uvari tajni obreda, postupati po svojoj volji: rasta
kati naivni antropomorfizam starih Arijaca, obezvreivati Indru i sve
bogove-junake iz starih himni. Oni stvaraju za svoje potrebe jednog
vrhovnog boga, Brahmu, koji predvocli njihovo prinoenje rtava. Taj
bog, dodue, nikada nee biti jako popularan.
Drugai dva vladajua boga izazivat e, naprotiv, oduevljenje vjer
nika; Siva Rudra u seljakim masama i Vinu. poistovjeen s junakom
Krinom Vasudevom, u aristokratskim krugovima. Pored toga, rat
nici i seljaci (2. i 3. klasa) rado e se okretati jogi (koju e
brahmani i sami usvojiti), kao i drugim praktinim domorodakim
kultovima, pa ak i filozofskim razmatranjima koja e u VI. i V.
stoljeu pr. n. e. dovesti do raanja dviju novih religija: ainizma
i budizma.
Civilizacije kroz povijest

209

210

Trea etapa: poetni sjaj ainizma i budizma; VI. i V. stoljee

pr.n.e.
'
Malo-pomalo od kneevina nastaju sitna kraljevstva, zatim aristo
kratski gradovi povezani trgovinom. Ovim gradovima, uskoro vrlo
napuenima, koristi rasko kneevskih dvorova i bogata graanstva.
Bankari i trgovci izvlae veliku korist iz karavanskog i pomorskog
prometa; tada se pojavljuju tanke luksuzne pamune, lanene ili svi
lene tkanine. Oruje naeno u grobovima svjedoi nam da je ve 600
godina prije nove ere postojala proizvodnja eljeza. Daleki Aden
veliko je trgovite koje alje indijsko oruje prema Sredozemlju.
U ovoj aktivnoj sredini koja se moe usporeivati s onovremenom
Grkom VI. i V. stoljea, razvijaju se dvije velike religije spasa,
ainizam i budizam. Druga je poznatija od prve, jer e imati odjeka
i izvan zemlje. Na isto unutarnjem indijskom planu, naprotiv, one su
izjednaene. Qbje su ove religije izvan sustava i svjetovne. Prihvatili
su ih gornji slojevi osim brahmana, a irili trgovci; obje osnivaju
samostane i stvaraju pravila individualnog spasa: budizam, kao to
smo vidjeli, nekom, vrstom pobijanja elja za ivotom kao i smisla
ivota, nastoji razbiti ukleti krug reinkarnacija da bi se dosegla
Nirvana; ainizam, naprotiv, vidi u osobnoj patnji i traenju patnje
dobar put spasenja. Obje ove.religije ustanovili su velikai: Siddharta
Gautama, moda sin kralja (5637-483?), nazvan takoer akya Muni
(mudrac Sakya) ili Buddha (Prosvijetljeni); drugi je Vardhama Mahavira (5407-4687), Pobjednik svijeta, (Dina).
Buddha, porijeklom iz Nepala, doivio je objavu oko 525. i otada
do kraja ivota propovijeda u dolini Gangesa. Njegova religija, koja e
se promijeniti odmah poslije njegove smrti, izgraena je na njegovim
rijeima kako su ih prenijeli njegovi uenici. U njoj ne nalazimo
nikakvu tvrdnju Bogu; ta utnja nije poricanje, ali je svakako
znaajna crta njegova nauka kao i odbijanje svakog boanskog
monizma. U skladu s vladajuim idejama njegova vremena (onima
iz Upaniada), on odbacuje stvarnost svijeta i Univerzalnog bia. Za
njega nema zbiljnosti izvan nae svijesti. Vratio si se meni kao ptica-izvidnica to krene s bralia sve etiri strane svijeta ususret zemlji,
a zemlju nisi nigdje naao. Jer elementi (Zemlja, Vatra, Voda, Zrak)
imaju svoje uporite u svijesti. Oni ga gube u neosjetljivoj svijesti. Kad
svijest prestane postojati svi elementi svemira potpuno nestaju.
U stvari, Buddha je isposnik (sannyasi). Isposnik je ovjek koji
naputa drutvo i luta, ivei od milostinje, u traenju oslobaajueg
duhovnog apsoluta. Nije mu cilj reformirati drutvo od kojeg se
odvraa, ve osigurati svoj osobni spas. Budizam je dakle religija za
samo jednu jedinku, za ovjeka izvan drutva, ime se nadovezuje na
brojne hereze to se redovno pojavljivahu u Indiji. Bili su to samo
u*

211

naini da se osobnom askezom i apsolutnom svetou izbjegne brah

manska religija, usko vezana sa svim drutvenim prisilama. Budist je
isposnik, suprotno kraninu (koji nastoji izbjei smrt), trudi se da
izbjegne ivot, krug ponovnih raanja: Evo, redovnici, svete istine
suzbijanju boli: sama e za ivotom, e za zadovoljstvom, vode iz
jednog ponovnog raanja u drugo. . . Evo, redovnici, svete istine
0 suzbijanju boli: gaenje te ei unitenjem elje, protjerivanjem
elje, odustajanjem od nje ne ostavljajui joj mjesta. Samo po tu cijenu
razbit e se krug ponovnih raanja i postii nirvana.
Da bi to postigao pravednik mora slijediti osmokraki put (jedan
od tih krakova je znanje, koje oslobaa od svake tatine); potovati
pet zabrana (ubojstvo, kraa, preljub, pijanstvo, la); uzdravati se od
Deset grijeha (meu kojima su uvreda, ogovaranje, zavist, mrnja,
netrpeljivost...); posjedovati est uzvienih vrlina: ljubav prema
blinjemu, strpljenje, moralna istoa, snaga volje, milostinja,
dobrota. Ali postii savrenstvo znai ii jo dalje. To znai postati
bodhisattva (mi bismo rekli: svetac), zatim Buddha (primiti
mistino prosvjetljenje). Samo se buddhe raspruju u Nirvani.
d)
Za vrijeme epohe zvane Carstva, od 321. prije n. e. do 535. nove
ere, daini7am i hudi7am jako su raireni, vladaju umjetnostima i milju,
ne istiskujui ni aska pritom uobiajene vjerske obiaje, potjecali oni iz
vedizma ili ne.
Brahmani su se, da bi obranili svoj poloaj, sve vie oslanjali na
puke kultove, sabirui ih kao da ele od njih izgraditi bedem. Taj
polagani proces vodi u hinduizam, mjeavinu ogromnih razmjera,
kojoj emo se uskoro vratiti.
Tada se uvruje i upotpunjuje hijerarhizirano drutvo, naroito
sustavom kasta, tako svojstvenim Indiji, a ocrtava se izmeu 300.
godine pr. n/e7 i 700. g. nove ere. Rije je, dakle, prilino kasnoj
pojavi, koju ne treba brkati s ranijim varnama, vie nalik drutvenim
klasama predislamskog Irana. Da bi se formirale kaste, koje su
stvarnost jo i u dananjoj Indiji, trebalo je nekih tisuu godina. One
su posljedica etnikih-i knltumiliispreplitanja, a j sveJaeg diferenci
ranja obrta. Tako su nastale tisue kasta (jo u sadanje vrijeme ima ih
oko 2400). Na samom dnu, onkraj svih zabrana, nalaze se parije,
nedodirljivi.
Ova raznorodna civilizacija koristit e se stvaranjem velikih car
stava (dinastije Maurja, 321-181. godine pr. n.e. i jo vie dinastije
Gupta, 320-525. nove ere) da bi prela granice sjeverne Indije prema
Nepalu, Himalaji, Tibetu, Sijamu, Indoneziji (naroito poslije propa
sti Gupta), da bi se infiltrirala na otok Cejlon koji kolonizira, kao
1 na Dekan, utoite Dravida, da bi tamo nametnula klasini i profi
212

njeni sanskrt, koji e u cijeloj Indiji postati sredstvo irenja kraljevske

civilizacije, suprotstavljene kulturi masa.
Nastupanjem carstva Maurja i sjajnog kraljevanja Aoke (264-226.
pr. n. e.) pobijedio je budizam. No kad se nekoliko stoljea kasnije
pojavi nova klasina Indija, ona e biti u znaku pobjedonosnog
hinduizma ili, kako se kae, renesanse hinduizma, jer to je njezino
veliko umjetniko razdoblje. Tada Indija ovladava svime to je posu
dila od drugih (a naroito od grke umjetnosti koja je doprla do nje
ve u vrijeme osvajanja Aleksandra Velikog u dolini Inda, 327-325.
pr. n. e.). Ona se pojavljuje u svoj svojoj istoi i snazi. Pronalazi, ako
tako moemo rei, indijski hram (ikhara, zapravo vrh tornja koji je
nad njim) jednako tako karakteristian za budue vjekove kao
i zapadnjake katedrale. Uzdignut na prostranoj zaravni obrubljenoj
irokim prilaznim stepenitem, hram je okruen kapelama i ophoditem. Sama masa svetita predstavlja brdo Meru, taj mitski Olimp na
kojem se smatralo da ive bogovi.
To je razdoblje i velika knjievna epoha. Na dvoru andragupte II.
(386-414) ivjelo je devet dragulja, devet najslavnijih pjesnika
i mislilaca onog vremena, tamo je napisana akuntala, drama koja
e, kad je 1786. prevedu na engleski, a 1791. na njemaki, uiniti tako
snaan dojam na Herdera i Goethea.

Budui da hinduizam ima vrlo stare korijene, nije mogue tono

odrediti njegov poetak krajem dinastije Gupta ili raspadom uglavnom
kratkotrajnog carstva Hare (606-647). Ali on e se vrsto afirmirati kao
cjelina za vrijeme indijskog srednjeg vijeka koji se grubo rauna od smrti
Hare do osnivanja Delhijkog Sultanata 1206. godine. Hinduizamje vie
nego religija ili drutveni poredak, onje bit indijske civilizacije, a njegova
realnost, veoma stara po svojim korijenima, jo je uvijek vrlo iva u Indiji
Pandita Nehrua.
U objanjavanju ovog razvoja, nai uobiajeni evropski izrazi kao
srednji vijek, feudalna rascjepkanost itd. bacaju praktinu, iako
opasnu rasvjetu. Zato emo ih koristiti ne shvaajui ih doslovno. Jer
iako je hinduizam u srednjovjekovnoj Indiji isto tako vaan kao
kranstvo u naem zapadnjakom srednjem vijeku, Indija nimalo ne
slii merovinkoj ili karolinkoj, pa ak ni feudalnoj Evropi.
a) Povijesni kontekst ima izvjesno znaenje.
Ve pretkraj dinastije Gupta dolazi vjerojatno do opadanja trgo
vine. Usporavanje pogaa trgovce, pristae ainizma i budizma. Ove
e dvije religije uskoro biti proganjane, njihovi vjernici mueni, nabi
jani na kolac, a samostani razrueni...
S druge strane, kad god u povijesti Indije njezine najbogatije
213

12. Indija 14. stoljeu

Ovaj crte predstavlja glavne puteve (debela crna crta) i poli
tike podjele (na krajnjem jugu kratkotrajni sultanat Madura,
stvoren 1335.)

214

pokrajine od Gangesa do Guerata i Omanskog mora gube ivost

i snagu koju im daje razvijena trgovina, rue se velika carstva koja je
ujedinjuju a da to pretjerano ne zabrinjava velike indijske mase: kralj
i drugi upravljai pripadaju uvijek drugoj kasti negoli veina poda
nika. Tako e se, dakle, Indija sasvim prirodno rascjepkati u neza
visne drave, a svaka od njih dalje u niz ratobornih kneevina i vlastelinstava. Hinduistiki srednji vijek, trijumf ratnika i regionalnih
povijesti dijeli se u stotine lokalnih kronika u kojima se i specijalizirani
eruditi mogu lako izgubiti.
Ovdje nije najzanimljivije slijediti pojedinane povijesti ovih
drava, niti pamtiti procvat ovih tvrdokornih partikularizama kao
u Bengalu, Gueratu ili Dekanu (indijskom Bizantu, kako su ga
nazivali neki historiari, mislei na njegovu posebnu sudbinu, sposob
nost otpora, i konano na njegov pomorski utjecaj u vrijeme carstva
ola (88-267). Najvaniji je ovdje procvat knjievnosti na lokalnim
jezicima: bengalskom, gueratskom u predjelu uvale Cambay i polu
otoka Kathiavar, na dravidskim jezicima (rije dravidski, koju je 1856.
loe skovao Caldwel, a sad je se ne moemo rijeiti, oznaava jezike,
a ne rase Dekana: od tih jezika najznaajniji je tamilski).
Ukratko, srednji vijek sa svojom usporenom privredom vratio je
(ako je ikada i bila izgubljena) snagu i krepkost geografskoj i ljudskoj
raznolikosti Indije. Ova raznolikost buja poput tropske vegetacije.
Ona je jedna od bitnih crta hinduizma to e ostaviti suvremenoj Indiji
obilje jezika koje joj toliko smeta. Ali pored tih raznorodnosti stvara
se i oito religiozno i kulturno jedinstvo.
b) Jedinstvo nastalo sinkretizmom brahmana
Hinduizam je na sjeveru zemlje vjerski vrhunac to su ga brahmani
stvorili od vedskih i postvedskih elemenata, nearijskih elemenata
asimiliranih ve stoljeima i konano od mnotva lokalnih kultova.
Sve ih je preuzela ta religija to je htjela sve prisvojiti.
Kakva je bila uloga juga za vrijeme te polagane izgradnje? Malo-pomalo, on e zamijeniti sjever u politici, umjetnosti, pa i u izgradnji
religiozne misli. Dekan e od 7. do 12. stoljea postii najvie,
najsjajnije domete umjetnosti (klasina i istanana umjetnost Mamalapurame za vrijeme dinastije Palava; snana i suvremena umjetnost
u Elori; lirska i senzualna umjetnost Konaraka). Spomenimo da je
jug, mnogo prije ovih umjetnikih dometa u linostima ankare
i Ramanue dao posljednje velike filozofe Indije.
Hinduizam e pod bezbroj razliitih imena popularizirati jednog
pristupanog boga milosra koji pomae i dozvoljava da ga oboavaju.
Pojavni oblici se mijenjaju, ali bit ostaje ista. Nasuprot budizmu
i ainizmu, tradicionalna e religioznost odnijeti pobjedu, asimilira
jui uostalom i usvajajui zapovijedi istoe, nenasilja, pa ak i vegeta
215

rijanstva ovih dviju sekti. Ali novi e jezik dati prije svega novo
tumaenje staroj pukoj batini.
Tako hinduizam dovodi do ^egzistencije triju velikih bogova na
vrhu: Brahma (kojemu se najvie^ upuuju knjievne poasti) tvorac
je svijeta; Vinu je njegov uvar a iva ruilac. Posebni a nerazdvojni,
oni su svaki za se izraz, Vrhovnog bia, providnosti meu ljudima.
Tako se objanjavaju njegovi silasci na zemlju, avatari Vinua, tj.
njegova mnogobrojna utjelovljenja u slubi svjetskog mira. Utjelovit
e se u ribu, kornjau, ogromnog vepra, ovjeka-lava, ili ak, u deve
tom preobraaju, u Buddhu ije je djelo tako obuhvaeno u cijeli
vjerski sustav. Ruilac iva poistovjeuje se sa smru, s vremenom;
on je Hara, onaj koji odnosi. Poput Vinua, i on prenosi svoje moi,
naroito na boice. Na jugu Indije supruga mu je Minaki, ki nekoga
kralja (ona s ribljim oima).
Nemogue nam je upustiti se u tu mitologiju bujnoga bogatstva
0 kojoj inteligentna knjiga, ugodna za itanje, poput one H. Zimmera:
Mitovi i simboli u indijskoj umjetnosti i civilizaciji (1951), daje neku
predodbu. Ne moemo se zadravati na iscrpnom obredu molitava
1prinoenja rtava, na kultu mrtvih, na obredu spaljivanja koji vrijedi
za veinu sljedbenika hinduizma (samo se isposnici i djeca zakapaju),
na dugim i sloenim ceremonijama vjenanja. Indija je bila i ostala
strano konzervativna glede obreda.
Glavni problem vjernika ostaje njegovo oslobaanje. Ako asno
ocijenjen stigne u raj na zrakama sunca, ili ako, osuen, ide u pakao
- budunost ipak nee odrati tu odluku, bilo kao kaznu ili nagradu.
Dua e se reinkarnirati, po svoj nesretnoj sudbini. Ali molitvama,
obredima, hodoaima ili zahvaljujui amajlijama, ovjek ponekad
moe umai karmanu, inu koji uvijek dovodi do posljedica, posebno
do reinkarnacija. Tada e biti osloboen. Rije je negativnom
osloboenju, sasvim razliitom od Budinog puta prema duhovnom
oslobaanju koje zahtijeva individualno proienje i askezu, svetako
odricanje.
Pod gustim slojevima hinduizma - slojevima same indijske civiliza
cije - budizam je (kao i ainizam) bio zapretan. Istovremeno usvojen
u nekim svojim oblicima i odbaen u samom duhu - ak i u Bengalu
gdje je bio duboko ukorijenjen. On e ostaviti za sobom nepopunjenu
prazninu. A u Indiji e uvijek asket, svetac, onaj koji se odrekao,
biti cijenjen. Vladajua religija, optereena kompaktnim i neumolji
vim drutvom, dozvoljavat e individualnu slobodu samo u odricanju,
u ne-djelovanju. Tako sekte vrve same od sebe. One su in intelek
tualnog i moralnog osloboenja.
Moda ba ta praznina koju je za sobom ostavio budizam obja
njava masovno obraenje na islam u tom istom Bengalu poslije zadnjih
216

progona budista u XII. stoljeu. Poznat je sluaj na Balkanu gdje su,

u Bosni kranski heretici bogumili tako esto proganjani, da su se
obratili na islam pri dolasku Turaka u XV. stoljeu.

Muslimanska Indija (1206-1757)

Naznaena ve u Vll. stoljeu osnivanjem trgovakih kolonija na
Malabarskoj obali, ostvarena ve 711/12. invazijom iz Sinda i uspostavlja
njem nekoliko kontinentalnih kolonija, muslimanska e Indija vrlo pola
gano rasti preko zemalja koje vode prema Indu i Gangesu. Zatim e
uzaludno teiti za osvajanjem cijelog potkontinenta.
Muslimanima su dugo osporavali posjedovanje polupustinjskih
podruja na sjeveru. Jo poetkom XI. stoljea, 1030, samo je Pendab u njihovim rukama. Proi e jo dva stoljea dok se ne osnuje
Delhijski Sultanat (1206) i dok se ne proiri na sjevernu Indiju, kljunu
poziciju kojoj zavisi sve ili skoro sve.
Ovo osvajanje, sto puta ponovo zapoinjano, vodi velikom vojnom
zaposjedanju. Malobrojni muslimani, smjeteni samo u veim gradovima, vladaju zemljom politikom sistematskog terora. Okrutnosti su
vakodnevna'pojava: poari, pogubljenja bez suda, osude na pribijanjejpa knr nabijanje na kolac, krvoloni hirovi... Rue se hinduis
tiki hramovi da.ostave mjesta za damije. Ponekad se obraenje
namee silo m j konano, ako doe do pobune, guenje je neodlono
divlje: pale se.kue, mukarci ubijaju, ene odvode u roblje.
Obino je nizina bila preputena upravi domaih kneeva ili seoskih
zajednica, a ove posredne vlasti bile su odgovorne za plaanje tekih
poreza, koji su ponegdje bili uvjet izvjesne autonomije, kao npr. na
zemljama radia Radputa.
Indija je preivjela samo zahvaljujui svome strpljenju, nadljudskoj
snazi, prostranstvu. Kako su porezi bili ubitani, dovoljna je bila jedna
katastrofalna etva da buknu glad i epidemije i odnesu milijune ljudi.
Strahovita bijeda stalno je pratila rasko pobjednika, sjaj palaa
i delhijskih sveanosti. Tamo su sultani postavili svoju prijestolnicu
koja je bila predmet divljenja muslimanskih putnika, kao npr. slavnog
Ibn Batute.
Delhijski sultani imali su sreu da su gotovo sasvim izbjegli prve
mongolske upade Dingis Kana i njegovih neposrednih potomaka
u XIII. stoljeu. Oni su ak iskoristili taj mete da poveaju osvojena
podruja na jugu, koji se uspio oduprijeti sve do dolaska turskih
sultana. Timur Lenk e naprotiv zaposjesti njihovo podruje i izvesti
1398. pobjedonosni napad na Delhi, koji e nemilosrdno opljakati.
Ali pobjednik e se odmah povui s plijenom i redovima zarobljenika,
217

tako da e se kakva-takva muslimanska prevlast moi ponovno uspo

staviti u Indiji, ali nee vie imati stari sjaj.
Sto trideset godina kasnije to e biti bolesno carstvo, rascjepkano
meu vie vladara, a sruit e ga 1526. na bojnom polju Panipata
vojska pustolova pod vodstvom Babura, potomka (ili je bar on to
tvrdio) Dingis Kana. Malena vojska koja je sa sobom nosila kremenjae, topove (iji su potporni kotai bili lancima vezani na bojnom
polju da bi odoljeli eventualnim juriima konjice). Poslije pobjede
pojaala se plaenicima iz Irana, Kamira, iz islamskih, a doskora
i zapadnih zemalja.
Babur je bio musliman sunitskog obreda. Pobjeda ovih pridolica
tako je pobjeda dakle pravovjernog islama, ljudi bijele koe, pobjeda
baruta. Otada se uspostavlja Carstvo Velikog Mogula koje e teoret
ski trajati vie od tri stoljea, sve do 1857, kad e ga ukinuti Englezi za
vrijeme Cipajskog ustanka. U stvari, njegov sjaj zavrava smru
posljednjeg od njegovih velikih vladara, Aurangzeba (1658-1707),
mnogo prije nego to e Englezi osvojiti Bengal (1757).
Od 1526. do smrti Aurangzeba muslimanska je Indija doivjela novi
sjaj koji podsjea na slavne godine Delhijskog Sultanata, uostalom uz
ista nasilja, isto prisilno suivljavanje, istu infiltraciju, iste uspjehe.
Ista nasilja: Islam vlada pomou straha, a svoju rasko temelji na
opoj bijedi Indije. (Zar je mogao drukije?) S jedne strane basno
slovna bogatstva kojima se dive zapadnjaki putopisci; s druge - velika
glad, ogromna smrtnost i bezbroj naputene ili prodane djece.
Isto prisilno suivljavanje, proizalo iz sve brojnijih veza, nastavlja
se tijekom vremena. Akbar (1555-1606), najvei od mongolskih vla
dara, pokuat e stvoriti manje samovoljnu upravu i novu religiju koja
bi povezala islam i budizam u jedan vjerski sistem (Din Ilahi: Boja
vjera). Ova religija nije imala pristaa izvan uskih krugova oko cara
i nije nadivjela njegovu smrt. Ipak je taj pokuaj imao izvjesno
znaenje.
U stvari, osvaja se nije mogao liiti svojih hinduistikih podanika.
Ogromna prostranstva Indije ostala su polunezavisna, plaala ili ne
plaala poreze. Franois Bernier, francuski lijenik koji e sluiti
Velikom Mogulu, biljei to 1670.: Na tom istom prostranstvu zemlje
postoji mnotvo naroda kojima Mogul ba i ne vlada; oni jo imaju
svoje glavare i samostalne vladare koji mu se ne pokoravaju. Danak
mu plaaju samo uz prisilu, neki malo, a neki nita.
Potekoe proistekle iz ratova i stalnih borbi doprinosile su ograni
avanju naelno apsolutne vlasti. Dvor Velikog Mogula golema je
vojska (od 50 do 200.000 ljudi) okupljena u Delhiu: konjanici, muke
tiri, topnici: lako (zvano topnitvo na stremenu) i teko topnitvo,
218

zalihe konja i slonova, sve u svemu gomila boraca, konjuara,

posluge. Voe omerah, uivaju novane nagrade i povlastice doi
votno koritenje zemlje); to su pustolovi, esto vrlo niskog porijekla.
To ih ne spreava - ba naprotiv - da paradiraju ulicama velian
stveno obueni, katkad na slonu, ponekad na konju ili u paleky
(nosiljci), obino u pratnji velikog broja konjanika to e straariti
u njihovom obitavalitu, s mnotvom slugu koji hodaju ispred njih i sa
strane da im naprave prolaz, da im rastjeruju muhe i prainu pauno
vim repom, da im nose akalice ili pljuvanicu, vodu za pie...
Meutim, na jednog muhamedanca dolazi na stotine nevjernika...,
objanjava dalje Bernier. Kako se cijela vojska ne moe regrutirati iz
redova takozvanih Mogula svijetle koe (koji se najradije i ene
bjeloputim enama-iz Kamira da im djeca ne izgube povlateni
poloaj), moralo se oslanjati na nevjernike i na tamnopute.
U Delhiu je uvijek bilo vojnika radputa (porijeklom iz Radputana), kojima su esto zapovijedali vlastiti rade. Neki od rada mogli
su po potrebi skupiti ogromne vojske svojih sunarodnjaka. Zar nije
ponekad trebalo ratovati i protiv samih muslimanskih plaenika ili
protiv perzijskih iita, opasnih susjeda, ili protiv Patana, bengalskih
muslimana, ili protiv hinduistikih ili muslimanskih kneeva
s Dekana, tradicionalno neprijateljski raspoloenih?
Sve se to plaalo iz prebogate blagajne Velikog Mogula koju vie
puni trgovina njegovih prostranih drava nego prihod od zemlje. Taje
blagajna zapravo sredite pritjecanja i otjecanja bogatstava. Na sva
kom komadu kovanog novca koji ue u blagajnu probui se uska rupa:
esto se desi da na njima bude i po nekoliko takvih rupica.
Znatan dio nemuslimanske Indije sudjeluje tako u tim raspodje
lama; ukljuen je u optjecaj, rekli bismo danas. S vremenom se
nametnula koegzistencija zahvaljujui ovim suobraanjima, relativnoj
meusobnoj trpeljivosti. Ve smo spomenuli mijeanu islamsko-hinduistiku umjetnost koja je evala u Delhiu i drugim mogulskim
prijestolnicama. Jedno je sigurno: ova je umjetnost isto toliko indijska
koliko i muslimanska. Meutim, na kulturnom i religioznom planu
Indija je ostala vjerna sebi. Islam, unato svemu, nije na njoj ostavio
jaeg traga. Tako je Tulsidas, najvei pjesnik jezika hindi, brahman
skog porijekla, ivio od 1532. do 1623.
U stvari, vrsta islamska vladavina, usprkos bezbrojnim posljedi
cama, manje je utjecala na drutveno i privredno ustrojstvo Indije
nego kontakti sa Zapadom zapoeti ve krajem XV. stoljea, pojaani
uXV. i XVII. i naglo ubrzanih opim napretkom u XVIII. stoljeu.
Osim prednosti baruta (koja objanjava ne samo pobjedu muslimana
1526, nego i straan pad Viajanagara 1565), islam ne raspolae
nikakvom nadmou nad pokorenom Indijom.
219

Odmah poslije smrti Aurangzeba (1707), kako smo ve rekli,

Carstvo posre pred opasnostima sa zapada i juga: 1738. Afganci
otimaju Delhi. Ve 1659. zapoeo je snaan prodor hinduistikog
naroda Marathi; Aurangzeb je samo trenutano zaustavio taj prodor;
Marathi e doivjeti vrhunac u XVIII. stoljeu.
Meutim, pazimo da prebrzo ne osudimo indijski islam. Bilo bi
nepravedno ne promatrati ovu izuzetno nasilnu i dugotrajnu koloniza
ciju u kontekstu bezbrojnih istovrsnih iskustava tadanjeg svijeta.
Svakako, ova je stoljetna kolonizacija dovela ogromno mnotvo musli
manskih vjernika u indijski mravinjak, punih 24% svih stanovnika
prema popisu iz 1931. (77 milijuna naprama 239 milijuna hinduista),
tj. jednog muslimana na tri hinduista. Budui da je politika podjela
provedena 1947. bila vrlo neprecizna (procjenjuje se da u samoj Indiji
ivi 44 milijuna muslimana na 438 milijuna hinduista, 85 milijuna
u Pakistanu gdje ima i nemuslimanskog stanovnitva), ini se da je
dananji odnos izmeu 20 i 25% , blii drugoj negoli prvoj brojci.
Muslimanska Indija je dakle takoer odlino preivjela i teko se
odvaja od zajednike indo-muslimanske civilizacije.

Britanska Indija (1357-1947): zastarjela privreda uhvaena

ukota s modernim Zapadom
U XVI. stoljeu Portugalci su zaposjeli na Dalekom istoku niz
kolonijalnih trgovita. Ali Portugalska Indija (Vasco da Gama stie
u Kalkutu 17. V. 1498; Goa je zauzeta 1510) doivjet e procvat krai
od jednog stoljea. XVII. stoljee ve je u znaku britanskih, nizozem
skih i francuskih trgovakih ispostava.
Ve prije potiskivanja Francuza iz Indije (1763), pobjedom Roberta
Olivea u Plasseyu (Palassi, blizu dananje Kalkute) 23. 6. 1757.
osnovana je britanska Indija. Potrajat e skoro dva stoljea - do
nezavisnosti Indije, postignute 1947j Dakle, skoro koliko i sjajno
carstvo Velikog Mogula. I ona e, kao i carstvo, rasti malo-pomalo,
osvajanja prestaju tek u XIX. stoljeu (Pendab je osvojen 1849). Kao
i carstvo, ostavit e izvan svog neposrednog utjecaja itav niz samo
stalnih drava, zvanih Native States and Agencies. Ali pod britanskom
vlau samostalnost e biti mnogo vie teoretska nego stvarna.
U stvari, cijeli je Potkontinent podnio udar ove snane vladavine koja
se oslanjala na ogromnu ekonomsku nadmo. Do prvog svjetskog rata
daleka jc Britanija bila uglavnom najjaa industrijska, trgovaka
i bankarska sila na svijetu. Njezina je vladavina duboko-prodrla u sve
strukture Indije.
220

 Indija postaje trite koje proizvodi sirovine. Izrabljivanje to se

postepeno iri zajedno s osvajanjima (provodi ga Indijska kompanija,
rasputena tek 1858) poprimit e, ve za korumpirane vlasti lorda Clivea
(koji se, napadnut u Donjem domu, ubija 1774), oblik trostruke eksplo
atacije lokalnih monika, trgovaca i seljaka.
Rano osvojene bogate pokrajine Bengal, Bihar i Orissa bezono su
izrabljivane. Engleska strana uvest e malo reda i pravde tek od 1784,
kad se uspostavlja neto poteniji reim.
U tim poetnim godinama pljake i malverzacije ve su bile dovele
do neuvejijVTtTaEo^
Cornwalis, generalni guverner Indije,
pie 18. rujna 1789: Mogu bez oklijevanja ustvrditi da je treina
teritorija Kompanije u Hindustanu sada dungla napuena samo
divljim zvijerima. Jedva da je pretjerivao.
I novi gospodari, koji zasigurno nose svoj dio odgovornosti, bili su
igrake i rtve procesa kojima nisu vladali. Mnogo je pustoenja
donijela rastua monetarna ekonomija kakvu Indija, unato svojoj
vrlo davnoj otvorenosti prema svjetskoj trgovini, nije ni izbliza pozna
vala. Englesko pravo, zapadnjaka shvaanja vlasnitva nad zemljom
dovela su takoer do nehotinih katastrofa.
Kako bilo da bilo, stara i teko steena ravnotea, proistekla iz
najdalje prolosti Indije, bila je ugroena, poljuljana.
Krajem XVIII. stoljea Indija je agrarni svijet s bezbrojnim selima,
est^bijednim skupinamya koliba kakve se jo danas (1962) mogu
vidjeti blizu Madrasa ili drugdje: zidovi od suenog blata, krov od
ispletenog lia palmi, a kao jedini otvor niska vrata... Dim vatre od
suene kravlje balege izlazi kako moe kroz procjepe krova. Ali ova
su sela sainjavala vrste, uravnoteene zajednice, koje ive same za
sebe, uz upravu glavara ili vijea staraca, a u nekim krajevima i uz
redovnu preraspodjelu njiva. Seoski zanatlije kovai, stolari, gradite
lji, zlatari, prenosili su stoljeima svoj zanat s oca na sina i primali kao
naknadu za svoje usluge dio seoske etve. U nekim su selima bogatiji
seljaci imali robove kojima su njihovi gospodari pruali stan, hranu
i odjeu. Zajednica je zajedniki bila odgovorna za poreze i tlaku to
ih je zahtijevala drava ili oblinji vlastelin. Dio prihoda i truda davao
se tako drugome, manjinskom dijelu Indije dalekih vladinih gradova
koji im nisu nita uzvraali. Porez je bio jedina veza grada sa selima
koja nisu od njega mogla kupiti nikakvu robu, uvozio je on ili
proizvodio. Gradska je industrija ostajala luksuz namijenjen uskim
krugovima gradskog stanovnitva ili izvozu. Ako bi pritisak ovih
povlatenih postao preteak, nesnosan, selo se moglo preseliti, traiti
druge zemlje, bolju sudbinu.
221

Dugo je potrajalo takvo vrlo staro seosko gospodarstvo preivljava

nja, okrenuto samo sebi. Povezujui poljoprivredu i obrt bilo je
slobodno u odnosu na vanjski svijet, osim u pitanju soli i eljeza...
I^mtvena_pi:ganizacija kasta odravala je u njoj svakoga na svom
mjestu - od brahmana, uitelja, sveenika i astrologa do staraca ili
bogatijih seljaka, koji su svi pripadali viim kastama. Nedodirljivi, oni
koji obrauju zemlju na dnu ljestvice inili su veinu.
itav se taj sustav kvari s nadolaskom XVIII. i XIX. stoljea.
Englezi su za skupljanje poreza pribjegavali starim skupljaima
poreza, ali su im nad selima dali pravo vlasnitva koje oni dotada
nikako nisu imali. Tako su stvoreni, najprije u Bengalu, lani zem
ljini gospodari, zamindari. Oni su morali britanskoj vlasti predavati
iznos poreza, a od seljaka su mogli traiti i vie. Uskoro ta nova
vlastela nee vie ivjeti na zemlji, nego e i sami uzimati posrednike.
Nad nesretnim bengalskim seljatvom nadvit e se zastraujui broj
posrednika i parazita.
Tamo gdje Britanci nisu uspostavili sustav zamindara, sami skup
ljaju porez u novcu. Tada seljak, bez novaca, mora pribjegavati
lihvaru. Lihvari e s velikim uspjehom "poslovati u cijeloj Indiji.
Nekada je morao voditi rauna otporu i bijesu seljana; sada su na
njegovoj strani zakon i suci; ako mu ne plate dug, prigrabit e stado,
zatim seljakovu zemlju. Jadni seljak, jadni riot! Kako cijena zemlje
stalno raste, lihvaru je lako postati vlasnik; uostalom, ove pekulacije
povisivanja cijena privlae ulaganje novca koje jami zemljina renta
zemljarinom. Odatle sve vei broj veleposjednika koji se obino malo
brinu da uine plodnima svoje njive i ive od rente ne vodei brigu
drugome. Na 100 milijuna seljaka u XIX. stoljeu ima moda treina
malih posjednika, a prosjena povrina tih seljakih posjeda manja je
od 10 jutara, to je minimum potreban za ivot. U tom razvoju vijea
staraca, koje danas pokuavaju ponovo uspostaviti, nestaju u devet od
deset sluajeva.
Stanje.se pogoralo i zbog:
1) propasti seoskih obrtnika kojima je konkurirala britanska, pa
ak i indijska industrija; oni su tako potisnuti prema ratarstvu gdje je
pritisak ve jak;
2) sustavne dvostruke politike engleskih kapitalista koji su Indiju
smatrali: a) tritem za svoje industrijske proizvode (pourili su uni
titi vrlo staru indijsku pamunu industriju koja se jako razvila
u XVIII. stoljeu, u vrijeme kad se u Evropi irila moda indijskih
tkanina s crtanim ili otisnutim uzorkom); b) tritem za kupovinu
nepreraenih proizvoda - bengalske jute, pamuka s plodnog vulkan
skog tla u okolici Bombaya - za dobavu sirovina engleskoj industriji
u Lancashireu.
222

Ove sirovine namijenjene izvozu dovlae se do luka eljeznicom.

Pruge su rano izgraene, a u drugoj polovini XIX. stoljea znait e
pravu revoluciju za unutranjost zemlje. Izgrauju se gradovi ija je
jedina uloga skupljanje i slanje robe. Indijski seljak sve vie uzgaja
proizvode koji nisu namijenjeni ishrani njegove obitelji i sela. Indu
strijske kulture prevladavaju nad prehrambenim kulturama (osim
u itorodnom Pendabu; koji, meutim, izvozi svoje ito). Posljedica
toga, uz demografski rast, bit e katastrofalne gladi tijekom zadnjih
tridest godina XIX. stoljea i smanjenje dnevne potronje hrane, to
je vidljivo i iz naih nepotpunih statistika.
Svjetska kriza 1929, nagli pad vrijednosti sirovina, ubrzat e kon
centraciju posjeda u rukama zemljinih gospodara ili lihvara. Povrina
slobodnog seljakog gospodarstva jo e se vie smanjiti, a zaduenost
seljaka prelazi sve razumne granice. Pritisnuti dugovima, seljaci su
u odnosu na svoje vjerovnike u teem poloaju nego nekada kmetovi
prema svome gospodaru. Riot je ekonomski sve manje slobodan
ovjek, ak i ako je sve slobodniji u odnosu na zakon.

Prve moderneindustrije pojavljuju se kasno, istovremeno kad i prve

zatitne cijene, oko 1920. Raanju lokalne industrije pogoduje brojna
i jeftina radna snaga, zamah modernih gradova u kojima se stvara
pretjerano brojni proletarijat, postojanje sirovina nadohvat ruke i,
konano, djelovanje indijskih kapitalista.
Ovi su ili Parsi, potomci pristalica Zoroastra, (pobjegli iz Perzije
pred vie od tisuu godina i smjestili se najvie u bombajskom kraju) ili
Marwari, potomci visoke kaste iz unutranjosti Radaputana, koje je
kanjenje u razvoju njihove pokrajine dugo vremena titilo od engle
ske konkurencije; ili su to bili aini, porijeklom iz Guderata.
Tri industrijska grada upravljat e tim pokretom: Calcutta kojoj
ovise (150 milja istonije) metalurgija tvrtke Tata (parsi porodica)
i proizvodnja naveliko jutinog platna; Bombay, sredite pamune
industrije i montae automobila; Ahmadabad, 500 kilometara sjever
nije, iskljuivo pamuni centar. Ove industrije, kao i druge, naroito
prehrambene, razvijale su se kaotino za vrijeme drugog svjetskog
rata, osobito poslije 1942. kad je zavladala nestaica hrane i tkanina
koja je dovela do tako fantastinog dizanja cijena na crnoj burzi da je
u jednom trenutku postojao strah (uz japansku opasnost) od potpunog
prevrata u Indiji.
1944. industrijalci su se odluili za Bombajski plan, (polusluben
i previe optimistian) koji je predviao ogromna ulaganja, uz vraa
nje dugova koje je Velika Britanija uzajmila od Indije u drugom
svjetskom ratu. Projekt je davao prednost sporazumima s kapitali223

stima i engleskim drutvima (kao sporazum s Birla Nuffield za auto

mobilsku industriju). Uostalom, jo i danas, unato nezavisnosti,
engleski kapital uloen je u mnogobrojne poslove koje kontroliraju
banke u Cliver Streetu u Calcutti. . .
Taj je zamah samo ubrzao prodor seljaka u gradu. Kad propadne,
bjei u grad, kae tamilska poslovica. Tamo zaposlenje nude radio
nice, tvornice, kue koje trae poslugu (ija je plaa u novcu malo
via nego nita). Stvaraju se neoekivane veze izmeu nekih kasta
s poluotoka Kathaviar i kuhara za bolje kue koji se trae u Bombayu,
ili izmeu niih kasta jugozapadnog obronka Dekana i radnika koji
rukom zavijaju cigarete u tvornicama Bombaya. Sve te veze povea
vaju opu zbrku hinduskog ljudstva i njegovu drutvenu pokretljivost.
Tako je ve prije nezavisnosti Indija dobila moderne, gusto nase
ljene gradove s prljavim i bijednim etvrtima, bustees u Calcutti,
previe glasovite chawls u Bombayu ili chris u Madrasu, sa zidovima
od blata slinim seoskim kuama.
Britanija je preispitala svoju politiku prema Indiji poslije silovite
pobune sepoja (ipoja) domaih vojnika 1857/58.
To je za nju bila prilika da unese promjene u svoje ponaanje, da
prekine vladavinu East Indian Company (1. 9. 1858), a da njezinu
ulogu preuzme u Londonu vano i mono ministarstvo Indian Office,
dok je u Calcutti potkralj zamijenio biveg generalnog guvernera
kompanije.
Nisu li, naprimjer, previe naglo tjerali na pripojenje indijskih
kneevina? Otada su odluili potovati autonomije. Vraanje nezavis
nosti sultanatu Mysor 1881, koji su prethodno bili anektirali, postalo
je simbol nove orijentacije. Ako se u tom arenilu Indije odustajalo od
neposrednog vladanja, najbolje je bilo brino odravati postojee
podjele, koristiti ih, naroito podjelu na dvije velike zajednice, hindui
stiku i muslimansku. A kao prvo, odrati podjele u vojsci. Govorei
tome, lord Elphinstone upotrebljava 1858. rjeitu poredbu. Ouva
nje britanske moi, govorio je, jest poput njezinih parobroda, iju
sigurnost jami podjela njegova trupa u vrste pregratke zahvaljujui
nepropusnim stijenkama. Htio bih ouvati sigurnost naeg indijskog
carstva uspostavljanjem nae indijske vojske po istom principu, prin
cipu nepropusnih stijenki, tako da Hindui, muslimani, Sikhui s Hima
laje vie nikada ne slue u istim jedinicama.
Ove su raune ubrzo nadmaili sami dogaaji. Ve od 1870. duga
ekonomska kriza u svijetu zahvaa Indiju i izaziva gladi, epidemije,
pobune seljaka. Uzvieni duhovi misle tada da je vano liberalizirati
224

reim, dozvoliti uee nekih Hindua u upravi, ak i u vladi. U sva

kom sluaju, 1885. uz blagoslov potkralja stvara se stranka naci
onalnog kongresa, koja e biti, kako bismo to danas rekli, glasnogo
vornik nacionalizma, iako ovaj predstavlja jo vrlo tanku ali djelatnu
manjinu.
Ta manjina potjee i sve vie e potjecati iz aktivne srednje klase
koja se pojavljuje u gradovima i na sveuilitima. Ne iz aristokratske
i kneevske klase, iz vlastele duboko odane tradicionalnoj prolosti
(iji se drutveni konzervativizam tako sviao gospodarima Indije),
ve iz srednje klase razliitog porijekla, koju novi ivot gura naprijed:
to su kapitalisti poput Parsa, Marwara, aina, ak i ismaelianskih
muslimana, ili ljudi iz kasta s politikim sklonostima kao to su Panditi
iz Kamira, povezani s brahmanima, koji su dali brojne politiare
u vrijeme Mogula (od njih potjee i Jawarharlal Nehru koji danas
upravlja Indijom). . . Isto tako, i Gandhi potjee iz porodice koja je
naratajima davala ministre malim kneevima poluotoka Kathaviara
u Guderatu.
Ovi ljudi, privueni zapadnom civilizacijom, osjetili su njezine
blagodati, vidjeli njezine nevolje i opasnosti. Gandhieva misao,
naprimjer, proizlazi istovremeno iz indijske tradicije nenasilja, iz
Tolstojevog vatrenog pacifizma i iz Isusovog govora na Gori... Ova
indijska inteligencija plovi mjeovitim vodama, sanja religioznom
stapanju ili proiavanju hinduizma. Svjesno ili nesvjesno, mnogi
duhovi crpe s izvora bezbrojnih indijskih hereza. Moglo bi se navesti
deset, dvadeset imena, od Dayananda Sarasvatia (1824-1883) koji
osniva novu hinduistiku sektu, odbacuje islam kao i kranstvo, ali
priznaje da ga privlai Zapad i pokuava nai u Vedama znanstvenu
modernost, elektricitet i parni stroj - pa do Gandhieva uzora Gopal
Krishna Gorkhalea (1866-1913), ili Rabindranatha Tagorea
(1861-1941) (imena prilagoena engleskom), kojeg cijeli svijet poz
naje po njegovoj poeziji (Nobelova nagrada 1913), ija je pjesma
Jana Gana Mana danas nacionalna himna nezavisne Indije.
Dugi nemiri i beskonane procedure, zavrit e konano nezavis
nou i podjelom 15. 8. 1947. Zbog zahtjeva jednih, opreznosti,
kolebanja i licemjerja drugih, dijalog ove primjerne dekolonizacije
nije bio nimalo pouan (pa ipak je iznad svih drugih!): ono to je
razlono jednog dana sutradan postaje bezumlje, ustupci dolaze uvijek
prekasno. Osim toga, ono to zadovoljava muslimane (podjela Ben
gala u dvije pokrajine, istona pripojena Assamu 1905. da bi tvorila
etniku cjelinu) iritira Hindue i obrnuto. Muslimane razdrauje ukida
nje te odluka 1911. Jedna od nerjeivih potekoa za nacionaliste je
ujedinjavanje Hindua i muslimana (koji se okupljaju u Muslimanski
savez 1906).
15 Civilizacije kroz povijest

225

Druga je velika potekoa: pridobiti mase, u emu e uspjeti

izvanredno posredovanje Ghandia (1869-1948). Studirao je pravo
u Bombayu i Londonu, bio odvjetnik u Nataalu (1893-1914), gdje je
branio svoje sunarodnjake iseljene u Junu Afriku. Po povratku
u Indiju 1914. ubrzo dolazi na elo nacionalista, namee se i tjera ih
naprijed. Njegovo djelovanje je religiozno koritenje politikih
snaga. Postat e Mahatma (Plemeniti, Presvijetli). Jedine snage
kojima se moe koristiti da se prisili volja drugoga, govorio je, jesu
istina, nenasilje prema svakom ivom biu, moralna istoa. Religi
ozni prizvuk njegovog djelovanja ustostruuje mu efikasnost. Gandhi
pokree mase. To je primijeeno 1920. za vrijeme prvog bojkota
ustava koji Britanija bijae upravo dopustila (1919), zatim prosinca
1921, kad proglaava kampanju neposlunosti. Kad pored ogromnih
tihih manifestacija doe do tekih nereda, do ubojstava, Gandhi,
vjeran sebi, zaustavlja pokret. Do druge e kampanje doi osam
godina kasnije, 26. sijenja 1930. Ona e dovesti do bojkota soli (koju
prodaje drava), zatim do sporazuma, te nove protestne kampanje,
ovog puta vrlo duge (1932-1934), i konano do novog indijskog ustava
(India Act, 1937).

Nezavisnost Indije sazrela je dakle prije izbijanja drugog svjetskog

rata koji je ubrzava.
8. kolovoza 1942. Kongres podrava Gandhiev prijedlog: Neka
Englezi napuste Indiju! 1942. i 1943, s prodorom Japanaca u Burmu
i prijetnjama Assamu i Bengalu, stanje postaje ozbiljno: rue se
eljeznike stanice, javne zgrade.
S povratkom mira napetost se jo poveava. 11. lipnja 1947. britan
ski Parlament priznaje konano Indiji nezavisnost. Mostovi su srueni.
Ali slobodna Indija razdire samu sebe: 15.8. dijeli se u dva domini
ona, s jedne strane Indijska Unija, s druge Pakistan (i sam podijeljen
na dva dijela). Podjela je loe izvedena: ostavlja Indijskoj Uniji
manjinu od 44 milijuna muslimana; politika granica na istoku prepu
ta Pakistanu podruja koja proizvode jutu, a Indiji tvornice platna
du rijeke Oughli. . . Uzalud je Gandhi nastojao nai zajedniki jezik
s islamom. 30. sijenja 1948. jedan fanatini Hindu smatrajui da on
svojim postupcima izdaje hinduizam, ubija Mahatmu. Razdioba je
dakle izvrena u atmosferi graanskog rata i neuvenog nasilja.
Bilanca: dva ili tri milijuna mrtvih.
Obino se kae da su za tu razdiobu odgovorni Englezi Je li to
tono? To bi znailo pridavati preveliku vanost politikim potezima
i prozirnim lukavstvima. Jo se jednom prolost Indije nametnula
i osvetila sadanjosti. Pravi krivac je prolost. 4. veljae 1948. Ceylon,
226

ija izvorna civilizacija predstavlja svijet za sebe i koji nikad nije bio
pripojen Britanskoj Indiji, takoer postaje nezavisni dominion.
im se oslobodila, Indija se dakle raspala na dva dijela; ak na tri,
ako raunamo nezavisnost i odvajanje Burme 1947.

Hoe li Indija biti poteena revolucije sline kineskoj?

Od te 1947. godine Indija je postigla znatan industrijski napredak,
vei nego u prethodnih stopedeset godina. Ona je tako iskoristila
podjelu od 1947. bolje nego Pakistan. Uvela je red u kui: sklopila
sporazum s Francuskom, koja se odrekla svojih ispostava, osvojila
i ukinula kneevine i maharade, naroito Hajdarabad (rujan 1948),
zauzela Gou otevi je silom od Portugalaca 1962. Uspostavila je
i osigurala svoja prava na Kamir, oduprla se kineskim posezanjima
du nejasne himalajske granice. Indija je okrutnim osvajanjem Goe
nesumnjivo razoarala mnoge iskrene prijatelje irom svijeta, zato to
im se ona priinjala kao jedna od rijetkih zemalja svijeta sposobnih za
politiku mudrost. Meutim, ugled Pandita Nehrua jo je uvijek velik:
on je i dalje najistaknutiji zagovornik treeg svijeta.
Ako dodamo da parlamentarni reim djeluje prilino pravilno,
kako to pokazuju izbori 1962. za Sredinji parlament (Lok Sabha),
kao i za 14 dravnih skuptina, ako upiemo u zasluge reimu razumnu
podjelu Indije na 14 jezinih drava, nabrojili smo niz vrijednih
uspjeha.

Ali nije u tome originalnost Indije u odnosu na svijet i na ljudski

univerzum koji i sama predstavlja. Ta originalnostje u strpljivom naporu
vlade, udvostruenom uvoenju treeg petogodinjeg plana 1961-1965,
da bi izvela iz strahovitih potekoa to ljudstvo koje se pribliava brojci od
pola milijarde ljudskih bia, a sve to bez nasilja, bez bunih proglasa,
putajui da djeluje priroda, stvari, ljudi, utjeui na tijek dogaaja samo
ondje gdje je djelovanje mogue, tj. gdje je uspjeh vjerojatan.
Predsjednik Nehru je to vrlo dobro objasnio jednom francuskom
novinaru 18. 4. 1962.: Nismo dogmatski socijalisti. Samo elimo
u daljoj perspektivi dovesti ovu zemlju do blagostanja, a sad odmah
podignuti ivotnu razinu i smanjiti socijalne razlike. Zato djelujemo
na ekonomiju, ali ostavljajui mnogo prostora privatnom poduzetni
tvu: dio krupne industrije, sva srednja i sitna industrija, kao i sva
poljoprivreda, izvan su dravnog sektora. Na selu potiemo zadruge,
ali nemamo namjere uvesti kolektivizam. Ponavljam, nismo dogmat
ski socijalisti. Napredujemo korak po korak, nastojimo miroljubivo
227

rijeiti probleme. Ne zaboravite da, ako smo svrgnuli maharade,

ostavili smo im palae, imunitet, povlastice i osigurali im prihode,
esto znaajne. Kao to vidite, u svemu nastojimo slijediti demokrat
ski put.
Bolje bi bilo rei liberalni put, sa svim vrijednostima, rizicima
i dvosmislenostima te rijei. Svakako, problem je jasno postavljen:
indijski je svijet prihvatio metode i poglede slobodnog svijeta. On
hoe, mora provesti revoluciju. Hoe li u tome uspjeti bez revolucije
poput kineske?

Koji je zalog tog pothvata? Ukinuti ili bar ublaiti oitu i strahovitu
bijedu. To je najvanije obiljeje, bez sumnje neugodno, ali stvarno, i od
njega treba poi.
Indija, za razliku od toliko drugih zemalja, ne krije svoje rane ni od
sebe ni od drugih.
Ta bijeda postoji oduvijek. Poznajemo je ve iz prvih svjedoan
stava koja spominju, jo prije nae ere, apokaliptine gladi. Ona se jo
1962. javno pokazuje. Veliki gradovi, glomazna Calcutta, ogromni
Bombay, ak i prijestolnica New Delhi, izvan svojih prekrasnih etvrti
pruaju prizore dostojne etvrti prosjaka i lupea: bijedu odjee,
tijela, nastambi, hrane.
Najoitiji znak je uasno mnotvo radne snage. U vrijeme Velikog
Mogula bilo je toliko djece koju su roditelji nudili na prodaju kao
robove, da je kupiti ih bilo pitanje samilosti. Ovdje je podjela rada
dotjerana do krajnosti, zabiljeio je 1923. Andr Chevrillon. Potreban
je koija da vozi, poslunik da otvara vrata, vodi da upozorava na
prolaz. Europljanin mora podnositi svu tu pompu. Bilo bi uasno da
hoda pjeice, da nosi paket: britanski oficir ne moe se kretati a da ne
povue za sobom itav skup ljudi i prtljage. Lani u Londonu jedan
obini kaplar priao je preda mnom da u Indiji zvoncem zove slugu da
mu podigne rupi. . . Isto je tako u starom Rimu patricij imao svoju
gomilu posluge, tienika i osloboenika.
To je nekadanja istina, ije su neke pojedinosti doista zastarjele.
Ali to je i dananja istina. Kako inae objasniti da skromne graanske
kue imaju deset do dvanaest slugu? to mislite mukarcima,
enama, djeci u Calcutti, na obali rijeke (1962!), ogrezlima
u sm radu. ..? Napadaju ih muhe a oni su previe ravnoduni da bi ih
otjerali i ak da bi pruili ruku prema prolaznicima. to rei gradili
tima za popravak cesta koja podsjeaju na pakao, prema istom
svjedoenju: Goli mukarci, ene u sarijima i djeca u dronjcima
razmazuju gotovo golim rukama katran koji se grije na vatri u ogrom
nim kodovima. Kad bi se gradilita modernizirala, broj nezaposlenih
228

odmah bi porastao. U Bengaloreu, na Dekanu, jedna ultramoderna

tvornica proizvodi vagone, ali na kraju proizvodnje pojavljuje se
ljudski mravinjak i mnotvo radnika premazuje vagone bojom.
Ove alosne slike prvo su svjedoanstvo koje treba ukljuiti u dosje
dananjoj Indiji; one dolaze jo iz pradavnih vremena. To stanje
pokazat emo s nekoliko brojki: 438 milijuna stanovnika, vrlo visoka
smrtnost, 25 do 30 na tisuu, prema prirodnom natalitetu od 45 na
tisuu i odatle prirast od 20 na tisuu: to je svake godine 8 milijuna
ljudskih bia vie. Ove brojke obeshrabruju. One unaprijed koe
skoro svako poveanje prihoda po glavi stanovnika, ak i ako se
nacionalni dohodak poveava, a on se vidljivo poveava. Meutim taj,
dohodak po stanovniku danas iznosi 280 rupija godinje (1 rupija
- 1 franak), dakle manje od sto starih franaka dnevno. Uostalom, na
gradilitima cesta nadnica je jedna rupija dnevno.
Usporiti demografski rast? Mogao bi to samo porast blagostanja, ali
to bi pretpostavljalo da je problem ve rijeen. Upotreba kontracep
cijskih metoda, javno zastupanih, sterilizacija (1,500.000 dobrovolj
nih sterilizacija), ne mogu nadvladati tu poplavu ljudi. Indija nije
disciplinirani Japan, gdje uostalom ta borba, iako mnogo uspjenija,
nije laka.
Osim toga, ovo nisu jedini problemi.

Ne treba biti ekonomist da se shvate mjere treeg petogodinjeg

plana (1961-1965).
One se odnose, kao i u prethodnim planovima, na ono to je
pristupano: na gnojiva za poljoprivredu, na promet, teku industriju,
strojogradnju - na sve ono to se relativno lako i brzo mijenja,
s nadom, koja nikad ne vara, da e te promjene izazvati druge. Djeluje
se svim moguim nainima. Vlada se dakle 1959. ogluila preporuke
skupine strunjaka Fordove zaklade, koji su joj predlagali da sav
napor u novom planu uloi u poljoprivredu, tako da bi se proizvodnja
itarica podigla na 100 milijuna tona, ak 110. (Procjena za 1959. bila
je 73 milijuna tona.) Je li bilo mudro, kako misle drugi strunjaci,
i kako je odluila vlada, ne odustajati od napora i ulaganja u indu
striju, vjerujui da prehrambena situacija nee postati katastrofalna
1965? Bit e sigurno teka i u narednim godinama, ali Indija je navikla
na tekoe.
Kad se odlui na takve napore, postoje uobiajeni prethodni uvjeti,
koji su skoro uvijek isti: namijeniti znaajan dio nacionalnog dohotka
potrebnim investicijama: u prvom planu 5%, u drugom 11, a 14%
u sadanjem, treem planu. Ovo ogromno otkidanje nuno remeti
ravnoteu uvoza i izvoza koja je ve deficitarna, tim vie to su
229

potrebne masovne nabavke u inozemstvu i to se one obino zaklju

uju pod nepovoljnim uvjetima. Namee se pribjegavanje stranoj
pomoi, bilo privatnoj (koja nipoto nije besplatna), bilo u obliku
poklona ili polupoklona i u znaku spektakularne borbe izmeu SAD
i SSSR-a (svaka od tih zemalja sudjeluje s 5% u vanjskoj pomoi
predvienoj u treem planu, ali SSSR je svoju pomo usmjerio na
spektakularna ostvarenja, kao to je velika eliana u Bhilaiu. SAD,
koje su u prolosti dale dvadeset puta vie nego njihovi suparnici,
rasprile su svoja ulaganja. Ali nije vana ova jednolina borba
velikih, nisu vane pojedinosti, industrijskih pothvata, trka za eliane ili podizanje tvornice za proizvodnju filmske vrpce, koju gradi
jedna francuska tvrtka, napominjui da je po broju kilometara filmske
vrpce Indija poslije SAD drugi proizvoa na svijetu.
Vano je da napredak Indije bude oit, da se ona, iza Japana,
a sasvim blizu Kine, potvrdi kao jedna od velikih industrijskih sila
Azije. Neemo pogrijeiti ako se sjetimo da je imala relativnu pred
nost u industriji jer je rano poela, 1920. Poela je dakle s izvjesnom
prednou. Danas trka izmeu demografskog i privrednog rasta
konano obeava da e se zavriti u korist ovog drugog. Nije nezami
slivo vjerovati da e se 1970. dohodak po glavi stanovnika udvostru
iti. To ne znai da e Indija tada stii u obeanu zemlju, ali e se ipak
uputiti prema njoj.

Na tom mukotrpnom putu isprijeilo se mnogo drugih prepreka,

politikih s jedne, drutvenih i kulturnih s druge strane.
Politike potekoe: moralna diktatura Pandita Nehrua postavlja
teko pitanje nasljednika, budui da je rije ovjeku cd ve sedam
deset i dvije godine. Prevlast Stranke kongresa ne donosi sama po sebi
institucionalni poredak, ona ne doputa plodno, razumno konstruk
tivno djelovanje opozicije. Zar reakcionarna desnica ne optuuje
komunistiku i prokomunistiku ljevicu da jede govedinu? Razoaravajueg li argumenta! Ta prokomunistika ljevica skupila je samo 10%
glasova na izborima 1962, ali je u lokalnoj vladi u Kerali, prije nego
to je prilino protuzakonito skinuta s vlasti, pokazala rijetku estitost
i uspjenost. Socijalisti pak optuuju predsjednika Nehrua da brani
truli reim. Ali te opozicije ostaju marginalne - tko ih uje?
Drutvene potekoe: lake je govoriti pravednoj raspodjeli
bogatstava nego je nametnuti. Mnogobrojni agrarni zakoni tom
kljunom pitanju ostali su u raznim zemljama praktiki bez uinka.
Pravno istisnuti, veliki su posjednici skoro svugdje opet stekli pred
nost pred siromanim seljacima. Seljaci su slobodni, to je ogromna
prednost, ali siromani i loe opremljeni. Dio obradivog tla ostaje
230

neobraen. ak i veliki sustavi navodnjavanja idu naruku velikim

posjednicima koji uzimaju vodu u vrijeme najvee potrane i najvee
potronje. Seljak nema tih prednosti. Kao vrhunac nesree, velepo
sjednik nije napredan, ne tei tehnikim poboljanjima. Moe se rei
da naalost tu opstaje truli reim, predrevolucionarno stanje.
I konano, tradicionalna civilizacija odrava jo uvijek indijske
mase u svojoj mnogostrukoj i vrstoj mrei.
Za Hindusa je oslobaanje od kasta i pristupanje drutvenoj revolu
ciji, koja predstavlja moderan ivot, poput prelaska u neki drugi,
njemu tui svijet. injenica je da hinduizam ini glavnu zapreku, bitnu
tekou koja se suprotstavlja svakoj ozbiljnoj evoluciji i modernizaciji.
Snagu te zapreke moe se procijeniti po nevjerovatnim koliinama
hrane koju polugladno stanovnitvo prikupi za prinoenje rtve pred
hramovima u nekim okolnostima (npr. 1962, kad je poloaj zvijezda
najavio u Indiji predstojei kraj svijeta). Stada lutajuih krava koje
ovdje-ondje nalaze mravu hranu, jata gavranova koji kljucaju ito,
kukci koje nitko ne unitava, ak ni ako unite ljetinu, sve su to
posljedice hinduizma: krave su svete, a ivot svih ivih bia mora se
potovati.
Najgora strana hinduizma sigurno je kastinski sustav, koji zatvara
stanovnitvo u mnogobrojne i gotovo nepropusne odjeljke. Naravno,
drutvena nepokretljivost nije potpuna, i po svemu se vidi daje na vrlo
dugi rok ovaj reim osuen na propast. Ali on je jo iv. Nedodirljivi
- Hariani, najmanje 50 milijuna ljudskih bia - iji je branitelj bio
Gandhi, postali su pred zakonom ljudi kao i drugi. Indijski je ustav
ukinuo sve zakonske razlike meu graanima. On je osim toga,
svjetovan. Ali ogromna je razdaljina od teorije do prakse. Razvoj,
u tom pogledu neprimjetan, dotakao je samo intelektualnu elitu,
a i nju samo donekle: zar nije znaajno da su mnoge politike borbe
koliko osobna suparnitva toliko i pitanje kasta? Bez sumnje nastaje
jedna srednja klasa koja dolazi do blagostanja preko 46 sadanjih
sveuilita (to vrijedi bar za dio tih studenata ali ne za sve: postoje
naime i nezaposleni intelektualci): ta klasa daje upravne kadrove,
odvjetnike, lijenike i politiare.
Ova raznorodna klasa naoko je otvorena svim kastama i javno,
u odijevanju i vladanju, pokazuje englesko ponaanje. Meutim,
obiteljski ivot je za ove iste ljude utoite u kojem uz tradicionalno
odijelo i hranu nalaze dobrim dijelom i njegov duh. No cjelokupno
ponaanje u suvremenom ivotu raskida s religioznom tradicijom.
Tako raskid s njom znai smatrati vodu gradskog vodovoda istom,
nezagaenom, iako je u prolazu dodiruju mnoge neiste ruke; ili,
unato zabrani ribe, popiti riblje ulje koje propie lijenik; prihvatiti
mjeoviti brak ili objaviti u novinama brani oglas s napomenom bez
231

obzira na kastu; iii smjestiti zajedno, u istoj zgradi blizu nove

tvornice inenjere, tehniare i radnike ne vodei brigu postojanju
zabrane stanovanja jednih u susjedstvu drugih.
Ove sitnice pokazuju da je dolo do napretka u reformi hinduizma,
da se njegov formalizam, s kojim su se oduvijek borile - istini za volju
ve od Buddhe - najsnanije struje indijske religiozne misli, pomalo
povlai. Ve se 1800. Ram Mohan Roy, osniva jedne nove sekte
(Brahmo Samaj) trudio da je usmjeri na taj put, kao i prema monoteizmu. Bilo je i drugih reformatora. A bit e ih jo.
Jer sada je Indija svjesna kakvu joj zapreku pravi njezina kulturna
tradicija. Ovo osvjetenje odigralo se za vrijeme Gandhia koji je
zasigurno bio veliki objavitelj dananje Indije, kako oduevljenjima
tako i otporima koje je izazvao. Gandhi se doista, oslanjao na sve
duhovne tradicije da bi usmjerio Indiju prema napretku kakav je on
zamiljao i prema nacionalnom ponosu, te je tako sigurnim porivom
pokrenuo indijske mase, rasplamsao narodni ar. Ali tradicija koju je
pokuavao oivjeti znaila je istovremeno, u mnogim stvarima, za
Indiju zabranu dosezanja odreenog modernizma.
To je smisao znaajnog sukoba koji je konano suprotstavio Gand
hia i socijalista Nehrua u njihovom zajednikom djelovanju. Moemo
ga saeti ovim Nehruovim rijeima: One ija je psihologija okrenuta
budunosti odvaja ponor od onih koji se nadvijaju nad prolost.
Gandhieva naela udaljuju ga nepovratno od svake drutvene revolu
cije. Za njega je revoluciju trebalo izvesti u srcima. Ne radi se
0 mijenjanju postojeeg poretka, nego tome da se ljudi, ma kakvo
bilo njihovo bogatstvo i ugled, posvete sluenju svojim blinjima, da
prihvate, prema rijeima samog Gandhia, da se promu umjetnou
1ljepotom odricanja i dobrovoljnog siromatva. . . da se posvete onim
djelatnostima koje su temelj nacije. . . predui i tkajui svojim
rukam a. . . , da izbace iz svog srca sve predrasude kastama, u svim
oblicima, da se bore za potpunu apstinenciju od otrovnih pia
i d ro g a ... i, openito, da njeguju istou bia. Ti naini sluenja
pomau da se ivi po mjerilu siromanih, i, ako je to mogue,
u tradicionalnim okvirima seoskog ivota.
Ukratko, zakljuuje Nehru raspravljajui Gandhievim stavovima
u svojoj knjizi Moj ivot i moje tamnice, za njega oni koji su eljeli
sluiti masama nisu se morali toliko brinuti da podignu njihov materi
jalni ivotni standard, koliko da se sami snize, da se izravnaju, ako
tako mogu rei, s razinom masa i da se s njima pomijeaju u potpunoj
jednakosti. To je za njega bila prava demokracija. Ma koliko bilo
divljenje koje su Nehru i njegovi prijatelji osjeali za neke aspekte
ovog individualnog morala i za samog Gandhia, ipak im se inilo da bi
se pretvaranje tog morala u kolektivni ideal protivilo loginim shvaa
232

njima svakog demokrata, svakog socijalista, pa ak i svakog moder

nog kapitalista, da je to povratak na preivjeli i nesvjesno reakciona
ran duh paternalizma. I nadasve, da se time izbjegava suoavanje
s raskidom izmeu Indije i nekih vidova njezine prolosti, raskidom
koji je neophodan za izvlaenje iz nerazvijenosti i masovne bijede.
Po neuspjehu Gandhievog sljedbenika Vinoba Bhave koji je ve
1947, prije smrti bapua (oca) osnovao pokret Bhoodan, moe se
utvrditi da je dananja Indija sklonija Nehruu nego Gandhiju. Njegov
je cilj bio: rijeiti bolno agrarno pitanje darivanjem zemlje koju e
vlasnici dobrovoljno ustupiti. Darovana zemlja razdijelit e se siro
manima, pojedinano ili kolektivno.
Da se shvati smisao ovog kriarskog rata treba znati da je Vinoba
Bhave izdanak dobrostojee obitelji, obrazovan, odlian matematiar,
koji je 1916. spalio pred svojom majkom sve svoje diplome i prihvatio
put onih koji se odriu, put hinduskih asketa. Sudjelovao je u prvim
redovima (tj. esto u zatvoru) u svim Gandhievim bitkama. Izraunao
je da e trebati 25 milijuna hektara obradive zemlje za rjeenje
seljakog pitanja. Deset godina kasnije prikupio je samo 2 milijuna.
Neuspjeh je dakle oit to se tie brojki.
Ovaj je svetac vodio svoju kampanju idui pjeice iz sela u selo,
prevalivi na tisue kilometara, jedva se hranei, tkajui svakodnevno
prema Gandhievim poukama. Ali ono to je bilo mogue u Gandhievo
vrijeme, zato to je to bio Gandhi i zato to je to bilo drugo vrijeme,
postaje anakronino u dananjoj Indiji. Vinoba Bhave je rasplamsao
neke gorljivosti, ali neodobravanje koje ga je doekivalo u nekim
selima nastanjenim sitnim seljacima Guderata znak je novog doba,
oitog osvjeivanja. Ovaj neuspjeh sveca, iako moe djelovati
neugodno u idilinoj prii, moda predstavlja buenje Indije u potrazi
za pravim rjeenjima, razumnim i suvremenim, a protiv starog, preiv
jelog ustrojstva.
Danas, zakljuuje Nehru, drevna indijska civilizacija ivotari.
Tiho, oajniki, bori se protiv novog i svemogueg protivnika, civiliza
cije kapitalistikog Zapada. Ona e podlei, jer Zapad donosi znanost
a to znai kruh za milijune gladnih. Ali Zapad donosi i protuotrov za
otrove civilizacije koja slii vaaru grabea i razbojnikoj pilji, a taj
protuotrov su principi socijalizma, ideja suradnje u slubi zajednice
i za dobrobit svih. To nije tako daleko od starog brahmanskog ideala
sluenja; ali on znai i brahmanizaciju (u svjetovnom smislu,
naravno) svih klasa, svih slojeva, kao i ukidanje razlika meu kla
sama. A moda e Indija, kad promijeni odijelo, to je neizbjeno, jer
staro je u prnjama, dati saiti novo po tom kroju, da bude u skladu i sa
sadanjim uvjetima i s njezinim drevnim nainom miljenja. Principi
koje e usvojiti moraju se nadovezati na korijene njezinog tla.
233

PETO POGLAVLJE

POMORSKI DALEKI ISTOK: INDOKINA,

INDO NEZIJA, FILIPINI, KOREJA, JAPAN
Pribliavanje Indokine, Indonezije, Filipina, Koreje i Japana ini se
na prvi pogled proizvoljnim. Ali ovi predjeli, udaljeni jedni od drugih,
historijski su bliski tim dvama ljudskim oceanima, Kini i Indiji, koje su
neprekidno zraile daleko izvan svojih vlastitih prostora. A susjedstvo
je dolazilo do punog izraaja zbog lakoe pristupa morskim putevima.
Mora azijskog istoka i jugoistoka - Japansko more, uto more
i Istonokinesko more, Bandsko i Jolsko more - esto su plitka
morska podruja, rubna mora, zatvorena bliskim kontinentom. Osim
okoline Filipina i Japana, da bi se dolo do velikih morskih dubina
treba izii prema istoku i jugu izvan vijenaca vulkanskih otoka koji
dijele ova uska mora od Indijskog i Tihog oceana. To su dakle
sredozemna mora, morska prostranstva okruena zemljom, na kojima
su razasuti otoci: sve unaprijed doprinosi njihovoj humanizaciji.
Druga im je zajednika crta to ih povremeno pustoe vjetrovi
monsuni koji se brutalno iznenada srue na njih poetkom ljeta
i poetkom zime. Posvuda se javljaju tajfuni i s njima strahovite oluje.
Ali ta tragina razdoblja kratko traju. Obino se plovidba odvija
u mirnim putovanjima meu otocima, po stabilnom vjetru. Ploviti
znai napredovati od jednog otoka do drugog, ostajati zaklonjen od
udara vjetra, ne gubiti iz vida obalu obraslu gustim tropskim umama.
Ako more zaprijeti, sidro se odmah baca i kvai dno, koje je esto
vrlo blizu. Tako prikovana uz morsko tlo arapska vutra, kineska
dunka, ili teretni nizozenski jedrenjak mogu, ponavlja mnotvo
zapisa, lako podnijeti jake oluje. Putovanje se zatim nastavlja.
To su prednosti, mogunosti koje pruaju ova unutarnja, domaa
mora. Pomoraca tu ima mnogo; kraj je pogodan i za trgovinu i gusare234

nje. Oni iz tih mora izlaze ako treba: poznate su pustolovine malajskih
pomoraca (sve do Madagaskara), Polineana na pirogama (do
Havaja, Uskrnjih otoka, Novog Zelanda). Ali mnogo ee ostaju
u njima zbog prednosti tog pokuarskog naina ivota, kao i Japanci
i Kinezi. Kinezi, priae - opat de las Cortes 1626, ne bave
se plovidbom na otvorenom moru, tom puinskom plovidbom koja
e do udaljenih otoka dovesti Arape, a kasnije i Portugalce. Nizo
zemce i Britance.
Ovakav je promet vrlo rano oovjeio ta mora, pribliio njihove
obale, izmijeao njihove civilizacije i povijesti. Ovdje treba stalno
voditi rauna udima morske vode koja donosi razmjene i slinosti,
iako svaka kua zadrava svoju neizbrisivu izvornost.

Indokina
Indokina nije najbolji primjer ovih sudbina u znaku mora. To je
glomazna jugoistona Azija kojoj je danski zemljopisac Malte-Brun
nekada dao ime Indokina to je iroko prihvaeno. Ovim irokim
poluotokom, presjeenim visokim planinama, teku vrlo prostrane
doline uglavnom u smjeru sjever-jug, podsjeajui, moe se rei, na
rairene prste jedne ruke; poluotok se suava prema jugu u tanki
i dugi Malajski poluotok s istoka i zapada okruen morem. ak
i u kontinentalnom proirenju bio je od prethistorije mjesto stalnih
prolaza. Do te mjere da su rase koje razlikuju prethistoriari na njemu
ostavile traga: australske, melanezijske, mongolske (ove potjeu iz
protohistorijske Kine). Te rase sainjavaju osnovu dananje populacije
(melanezijski tip nalazi se u planinskih, primitivnih naroda).
U povijesnim vremenima do nje su dola etiri velika vala: jedan iz
Kine, u znaku sile; drugi, miroljubivi, morskim putevima iz Indije;
konano, jo dva prodora morskim putem: islamski, koji pogaa
Malajski poluotok, i evropski (francusko-engleski), naroito snaan
u XIX. stoljeu, koji plavi sve, a zatim se danas povlai uz burne
posljedice dekolonizacije.

Drevna civilizacija Indokine smjetena je izmeu dvaju gigantskih

prostranstava, Kine i Indije, i uglavnom se moe objasniti njima.
Kineska se civilizacija pojavila u Tonkinu i Anamu (sjeverni i sred
nji Vijetnam) u znaku sile. Radilo se, otprilike prije deset stoljea,
osvajanju, kolonijalizmu, koji e potrajati vjekovima. Ovaj prodor,
istovremeno vojni, administrativni, religiozni (konfucijanizam, taoizam, budizam) izvren je na junom rubu velikog zaposjedanja june
235

Kine, vanog dogaaja u kineskoj povijesti. Domorodako stanovni

tvo bilo je ili potisnuto ili podjarmljeno. Tako je nastala ta ilava
potcivilizacija anamitskog stanovnitva, koja e se kasnije, u svom
vlastitom prodoru, sruiti prema jugu Indokine.
Hinduistiki utjecaj vrio se preko trgovaca osnivaa postaja i agen
cija iz kojih su trgovali, povezujui se esto s lokalnim vlastima. Te su
veze donijele uspjeh nekima od tih oblasti; one su se, stekavi teh
niku i kulturnu premo, uspjele nametnuti i zatim stvoriti kraljevstva
od kojih potjeu hinduizirane, mijeane, no ipak izvorne civilizacije.
Tako se uspostavilo kraljevstvo ampa na obali srednjeg Vijetnama;
ili, na zapadnom kraju jugoistone Azije, kraljevstvo Mona; ili u delti
Mekonga kraljevstvo Funan koje je kasnije zauzeo hel-la te stvorio
zatim kmersko carstvo, silu koja je prevladavala na cijelom jugoistoku
od IX. do XIV. stoljea, i ijem velianstvenom sjaju govore
ruevine Angkora. Prilikom prodora i osvajanja burmanskog i tajskog
naroda (slobodnih naroda), nastaje izmeu XI. i XIV. stoljea vie
domorodakih kraljevstava, ako tako moemo rei, na tetu Khmera
i Mona. Od njih e proistei budua burmanska drava Lan-Xang od
koje danas ostaju istoni dio pod imenom Laos i stabilni Sijam ili
Tajland (zemlja slobodnih ljudi).

Pristigli tek nedavno, XIX. stoljeu, a otili sada, sredinom XX.

stoljea, Evropljani su samo privremeno zaposjeli ove zemlje.
Uza sve to jugoistok je duboko obiljeen silnim kolonijalnim osva
janjem, britanskim na zapadu, francuskim na istoku, dok su ova dva
imperijalizma ostavila meu njima nezavisni Sijam kao dravu tam
pon, priznatu kao takvu 1896. Francuzi su 1887. ujedinili u Indokinesku uniju Tonkin, Anam, Koininu (Vijetnam), Kampuiju i Laos.
Englezi su Burmu pripojili svojoj Indijskoj Imperiji. Oni su na samom
kraju Malajskog poluotoka nametnuli svoju vlast malajskim dravama
i uinili Singapur jednom od najvanijih luka Dalekog istoka.
Drugi svjetski rat za kojeg se u jednom trenutku japanska domina
cija proirila po cijelom jugozapadu, jednim je udarcem sruio te
kolonijalne graevine nedavne prolosti. Dok su malajske drave,
Singapur i Burma dobile nezavisnost bez borbe zahvaljujui engleskoj
mudrosti, dugi e rat suprotstaviti Vijetnamce i Francuze. Drave
istone Indokine postii e potpunu nezavisnost tek 21. srpnja 1954.
enevskim sporazumom.
Nekadanja francuska Indokina time je podijeljena na etiri
podruja. enevski sporazum podijelio je 17. sjevernom usporednicom Anam na dva dijela: sjeverni dio s Tonkinom stvara Demokratsku
Republiku Vijetnam, a juni s Koininom Republika Vijetnam. 1949.
236

je Francuska priznala nezavisno kraljevstvo Laos (19. srpnja), zatim

Kampuiju 8. studenog. Uglavnom, Laos i Kampuija su neutralni
izmeu dvaju blokova (SSSR, SAD) koji se spore za vlast. Sjeverni
Vijetnam ukljuen je u komunistiki svijet, vezan s Kinom koja ga
pritie svom teinom, sa SSSR-om, s industrijaliziranom i dalekom
ehoslovakom. Juni je Vijetnam pod kontrolom SAD.
Na pragu slabe nezavisnosti, ove se drave moraju suoiti sa
strahovitim problemima kakvi se postavljaju pred sve nerazvijene
zemlje: treba pouriti s modernizacijom industrije i poljoprivrede;
uravnoteiti vanjskotrgovinsku bilancu; pratiti, i ako je mogue pre
tei, sveprisutni demografski zamah. Hoe li socijalistike metode
koje se provode jedino u Sjevernom Vijetnamu biti uspjenije od
liberalnih metoda koje se provode skoro svugdje? Nitko to ne moe
rei: politika i mogui sukobi spreavaju slobodan izbor i potene
usporedbe. Ne moe se nita zakljuiti naprimjer iz toga to Sjeverni
Vijetnam raspolae naoruanjem - starim ruskim klasinim naorua
njem - ili iz toga to kampuijske tvornice za montau izvoze spaeke...
Ni za jednu od ovih mladih drava stvari nisu jednostavne. Mali
Sjeverni Vijetnam, jedini ali snaan komunistiki pokuaj u jugoisto
noj Aziji, uiva neke prednosti jedinstvenog poloaja, ali time nije
manje uznemiren usisnom snagom Kine koja je odve blizu. Juni
Vijetnam koristi se savezom sa SAD, ali zbog Amerikanaca traje na
njegovoj teritoriji potmula borba s komunistikim snagama koje se tu
uvlae ne bez pomoi sa strane: odravanje nekog zapadnjakog
polukolonijalizma na ameriki nain neizbjeno izaziva otpor dijela
stanovnitva.
Dananja je ravnotea, dakle, krhka, kao i neutralnost Laosa
i Kampuije .. . Tu su interesi tako mnogobrojni i proturjeni da nitko
ne moe racionalno predvidjeti kako e se razvijati sadanji sukobi.

Uza sva ova urgentna pitanja ostaju i dalje stari kulturni problemi.
I dalje postoji opreka izmeu prenaseljenih nizina i slabo naseljenih
planinskih podruja. Sudaraju se dva povijesna doba: nizine, s uzgo
jem rie, stvorile su gustu naseljenost u deltama Crvene rijeke,
Mekonga, Menama, Iravadia.. . Prevladavajue civilizacije oslanjaju
se na tu poljoprivredu i na te mase. Vijetnamci, sinovi kineske
civilizacije, oduvijek zauzimaju niske zemlje delte Crvene rijeke. Oni
su u XVII. stoljeu sruili hinduizirano kraljevstvo ampa, a u XVIII.
stoljeu preoteli od Kmera deltu Mekonga; to su, dakle, noviji uspjesi.
Istonije, vrste nizinske civilizacije: Kampuija, Sijam, Burma
- duboko su hinduizirane; na njima je budizam ostavio svoj peat.
237

Meutim, u viim predjelima svih tih zemalja, u planinama, primi

tivno polunezavisno animistiko i malobrojno puanstvo, bavi se
poljoprivredom na ugar. Ono jedva preivljava.
U toj arolikoj Indokini kranski su misionari postigli priline
uspjehe gotovo uvijek izvan budistikih i islamskih zemalja (da pono
vimo: Malajski poluotok je islamski). Kranski seljaci Sjevernog
Vijetnama masovno su 1954. preli u Juni (300.000 ljudi); danas
katolici dre vlast u Saighonu. Prilino je shvatljivo da je katolika
propaganda postigla najvee uspjehe kod animistikog stanovnitva.
Tako je u burmanskoj Uniji obraenje velikog dijela Karena na
protestantizam uvrstilo jedinstvo njihova naroda i osovilo ih protiv
sredinje vlasti, koja je uglavnom u rukama Burmanaca budista.
Ove pojedinosti ne vladaju raznolikom i nejasnom sudbinom Jugo
istone Azije, ali je donekle osvjetljavaju, jednako kao i osnivanje
engleskih i francuskih kola jo i danas. Jugoistok je prolazno
podruje; prima sve utjecaje, zadrava ih ili odbacuje, ali razliito
u razliitim etnikim i kulturnim skupinama koje ga sainjavaju.

Indonezija
Iza Malajskog poluotoka Azija se utapa u Pacifik. Indonezija je
nastavlja prema istoku tisuama svojih otoka, najveim otojem na
svijetu. Oduvijek je bila, i danas je, aroliko raskre. Ova raznoli
kost ne spreava neko jedinstvo koje treba, juer kao i danas, stalno
uvati i esto ponovno uspostavljati.

Indonezijski arhipelag ivio je u sreditu ogromne rue vjetrova;

neprestano ga zahvaaju odjeci esto vrlo udaljenih dogaaja.
Tako je bilo u prethistoriji.
Kad su prvih stoljea nae ere mornari i trgovci iz Indije doli
osnovati na indonezijskim otocima svoje naseobine, kao i u Burmi,
Sijamu i Kampuiji, donijeli su hinduizam i budizam koji e zajedno
cvasti, prilagoditi se otonim kulturama i sluiti kao oslonac novim
kraljevstvima.
Prva se kraljevstva osnivaju na Sumatri, ali ona najvea i najsna
nija cvast e na Javi. Njihov je utjecaj vie ili manje ogranien, kao
i utjecaj uvezenih civilizacija. Java ima visoka brda, ogromne pra
ume, sreenu seljaku kulturu u selima i duboke, samodovoljne
tradicije. Zbog toga indojavanska civilizacija ostaje tokasto proa
rana bilo da je rije njezinu pismu, nastalom od indijskog pisma pali,
njezinom pjesnitvu, priama, posuenim od hinduskih uzora,
238

0 grobovima i hramovima, poput onih to tvore arhitektonsku cjelinu

na breuljku Borobudur (VIII. stoljee), sliku svijeta po budizmu
Mahajane (Velika kola).
Izmeu kraljeva kratona, vode se stalni ratovi od kojih krajem
XIII. stoljea konano nastaje veliko hinduistiko carstvo, carstvo
Majapahita. To e carstvo s Jave pokoriti ostale otoke i pretvoriti ih
u vazale i zavisne dravice budui da raspolae okretnom mornari
com. Vlada Singapurom, lavljim gradom na otoku Malaka, dopire
na istoku do Nove Gvineje, na sjeveru do Filipina. 1293. razoruava
pomorsku ekspediciju koju je na njega poslala mongolska Kina.
Ali ta e veliina kratko potrajati. 1420. muslimani zauzimaju
Malaku. Od 1450. njihov e pobjedonosni prodor dovriti raspadanje
carstva ili onoga to je od njega ostalo. Politika i sveti rat udruuju se
da nepovratno unite golemu graevinu od koje e ostati samo olupine
1sjeanja kad poetkom XVI. stoljea stignu Portugalci. Samo e otok
Bali zadrati brahmansko nasljee tih davnih vremena, pomijeano sa
svojim vlastitim tradicijama.
Portugalci zauzimaju Malaku 1511. Moluke otoke, na koje ih
privlae klinii, osvajaju 1512. 1521. dopiru do ogromne Sumatre.
Ovaj prodor olakavaju politike svae koje razdiru arhipelag. Portu
galska je okupacija povrna, vie naznaena nego temeljito prove
dena. Ona ostavlja nekadanji ivot na arhipelagu i njegove mnogo
brojne tijekove; tako ostaju arapske lae u Achemu, na zapadnom rtu
Sumatre, gdje se utovaruju mirodije i zlatni prah za Crveno more,
ostaju i redovna putovanja dunki iz luka june Kine koja su jo od
vremena Marka Pola, a sigurno i mnogo prije njega (ve u VII.
stoljeu na Borneu), dolazile na indoneanske otoke i donosile sitnice,
porculan, svilu i njihov teki kovani novac (bakreni ili olovni), zvan
sapek, a u zamjenu odnosile dragocjeno drvo, papar, mirodije i zlatni
prah skupljaa zlata s Bornea i Celebesa.
Portugalci samo jae iskoritavaju ove stare razmjene koje se ire
od Jave do Makaa, blizu Kantona i jo dalje - do Japana. Tokom
XVII. stoljea dolazi do novog prodora, mnogo opasnijeg - do
prodora Nizozemaca. Oni su 1605. u Ambonu na Molukim otocima;
1607. na Celebesu; osnivaju Bataviju 1619. i gospodare Javom, gdje
znaju meusobno zavaditi otone sultane, srednjevjekovne vladare iji
kneevski dvorci i utvrde, kratoni, jo postoje na uzvisinama. Pridolice e zagospodariti cijelim arhipelagom, izbacivi Portugalce iz
Malake 1641.
Oni tada nadziru dva morska puta: put kroz Malaki tjesnac,
izmeu Sumatre i malajske obale, koji vodi na zapad, prema Sijamu
i Indiji, te put kroz Sundski tjesnac, izmeu Jave i Sumatre, ulaz za
velike jedrenjake koji dolaze ravno s Rta Dobre Nade, bez pristajanja
239

u Indiji. U suprotnom pravcu ovim puinskim putem nose u Evropu

bogat tovar. Jedna trgovaka eksploatacija zamijenila je drugu, a sve
e dovesti, unato ranoj konkurenciji Engleza, do osnivanja Nizozem
ske istonoindijske kompanije 1602. Ona e dugo biti remek-djelo
zapadnjakog kapitalizma (sve do kasne propasti 1798. zbog rasipanja
i greaka, kao i zbog iznimnih politikih okolnosti). Nizozemska
Indija koju e nakratko zauzeti Englezi, bit e vraena Nizozemskoj
1816. Ona e se opet udomaiti, smiljeno i udobno, sve do japanskog
iskrcavanja 28. veljae 1942.
Tada se sruila ta uzorna graevina. Poslije poraza Japana 1945.
indoneanski su nacionalisti, koji su istovremeno suraivali s osvaja
em i ljuto se borili protiv njega, proglasili 17. svibnja 1945. nezavis
nost Indonezije, na elu s predsjednikom Sukarnom, usred ogromnog
narodnog oduevljenja. Kad se mjesec dana kasnije, 28. lipnja,
general Christison, glavni komandant saveznika, iskrcao u Bataviji
s engleskim i indijskim trupama, naao je zidove grada ispisane
protunizozemskim natpisima.
Tvrdoglava reakcija nizozemske vlade, njezini napori da ponovno
uspostavi staro stanje stvari ili da bar spasi to se spasiti dade, izazvat
e klasinu dramu dekolonizacije, primjere kakve prua novija povi
jest Francuske. Ako su kolonijalisti lako uspjeli na slabo naseljenim
otocima, Celebesu i Borneu, dakle u praznoj Indoneziji, naili su na
Sumatri, a jo vie na Javi na odluan otpor. Nekadanja kolonijalna
vojska stala je na stranu pobunjenika. Gerila je uskoro imobilizirala
nizozemske trupe, ponitila njihov uspjeh oko velikih gradova. Velika
operacija, nazvana policijskom, zapoeta 21. srpnja 1947. susrela se
s nepremostivim potekoama. Vie je uinka imala blokada pobunje
nih krajeva Jave gdje je dolo do neizrecivih nevolja. Intervencija
Indije, Australije, SAD i OUN pripremila je konano 17. veljae
1948. nepotpun ugovor, za ime je slijedila druga policijska opera
cija, beskorisna kao i prva. 27. prosinca 1949. u Haagu se kraljica
odrekla suvereniteta nad bivom Nizozemskom Indijom, osim nad
nizozemskim dijelom Nove Gvineje. Nizozemsku zastavu nad Batavijom, koja je postala Dakarta, zamijenila je crveno-bijela zastava.
Ove pojedinosti, koje ne mogu predstaviti taj dugi, sloeni i dra
matski sukob, potrebne su za razumijevanje dananje Indonezije.
U srcu ona jo nije izala iz te duge borbe, jo je u njoj, a mrnja
prema Nizozemskoj esto joj slui za odvlaenje panje i kao isprika za
vlastite potekoe. Ta je mrnja cement koji je potreban novoj dravi.
To je razlog i sukobu zbog Irijana (nizozemske Nove Gvineje).
Jesu li ili nisu bivi gospodari protuzakonito zadrali ovaj posljednji
komad Indonezije? To je divlji otok, bez sumnje s prirodnim bogat
stvima, ali njihovo koritenje nadilazi mogunosti i Nizozemske
240

i Indonezije. A to se tie njegovih stanovnika primitivnih Papuanaca

- oni nemaju nikakve srodnosti ni s Indoneanima ni s Nizozemcima.
Ali koga je briga za to?

Rase, religije, stupanj razvoja, geografski aspekti, kulture ivejedni

pored drugih u krajnje izmijeanoj civilizaciji.
Na svim otocima, ak i na Javi, ima primitivnih naroda koji esto
ive jo u kamenom dobu, kao i razliitih rasa. Na Javi se razlikuju tri
malajske grupe: Sundanci, Madurani i pravi Javanci. Na Sumatri ive
Malajci, vrlo udni Minangkabaui, Bataki, A in ci. . . Da i ne brojimo
u svim gradovima kineske trgovce, koje mrze, a neophodni su kao
sakupljai robe, pozajmljivai i lihvari, gotovanski preprodavai bez
kojih se ne moe, a od 1948. oslanjaju se na snanu komunistiku
K inu. . .
Koliko naroda, toliko jezika ili narjeja. Meu tim izdijeljenim
svjetovima potreban je zajedniki jezik, neka lingua franca: tu je
ulogu ve od XVII. stoljea (vjerojatno i ranije) imao malajsko-polinezijski, ili malajski, ako hoete. On je dao indoneanski jezik,
bahasa Indonesia, kojim su se sluili nacionalisti i prije nego to je
postao slubeni jezik nove republike. Ali trebalo gaje prilagoditi svim
potrebama, naroito znanstvenim. to misliti terminolokoj komisiji
koja ga je odjednom obogatila s 37.795 novih izraza!

Moglo bi se rei da je rije novom jeziku. Njegova se uloga ne da

usporediti s ulogom hindija u Indiji, tim vie to je uz hindi zajedniki
jezik i engleski, koji je jo vrlo iv. Nizozemski nije imao istu ulogu
u Indoneziji iz mnogih razloga, a naroito zato to Nizozemci nisu
(osim nekoliko mravih i kasnih ostvarenja) razvijali tehniku na
obrazbu, kao ni nastavu svog vlastitog jezika. Oni su eljeli, kako kae
jedan ekonomist, izgraditi svoju nadmo na neznanju domaeg sta
novnitva . . . Upotreba nizozemskog smanjila bi jaz izmeu viih
i niih - a to se eljelo izbjei po svaku cijenu.
Raznolikost jezika, raznolikost i ak zbrka kulturnih dobara. Na
arhipelagu su velike religije doivljavale udne pustolovine. Nikad
nisu pobjeivale same: koegzistiraju s narodnim vjerovanjima koja ih
obuhvaaju ili prekrivaju, ponekad i nekom drugom velikom supar
nikom religijom.
Evo seljaka udaljenih nekih 25 kilometara od Dogdakarte koja je
kratko bila prijestolnica Jave kad su Nizozemci ponovo osvojili Bataviju. Razgovaraju s evropskim putnikom: Na Javi smo svi musli
mani, izjavljuje seljak Kardodikromo bez oklijevanja. Zato onda
govorite svojim bogovima? Muslimani vjeruju u jednoga Boga.
Kardodikromo izgleda zbunjen, a u pomo mu pritjee otac: Teko
zacijc kroz povijest

241

je to, kae mirnim glasom. Ne moemo zapustiti ostale bogove.

Mogu nam pomoi ili nakoditi. Ria nam ovisi Devi ri, Vinuovoj
eni. (Tibor Mende).
Uostalom, u zemlji nema damija. Seoski muslimani stavljaju voe
i pie na oltar Devi ri, a da bi otjerali zle duhove, postavljaju
u poljima bambusove svirale na kojima zvidi vjetar. Isto je tako
preporueno eti riu bez buke, malim sjeivom ani-ani, sakrivenim
u ruci eteoca. Mora se rezati brzo i tiho da se ne rastjeraju dobri
duhovi.
Iste primjedbe na Bali, udesnom otoku gdje se ouvalo - za koliko
jo vremena? - nasljee velikog indojavanskog carstva i njegova
hinduistika vjerovanja. Mrtvi se ovdje spaljuju da bi se njihovim
duama omoguio izlazak na svjetlost. Ali odrava se isto tako mno
tvo animistikih vjerovanja i obreda vezanih s kultom predaka.

Nije lak zadatak odravati jedinstvo tih naroda.

Mrnja prema Nizozemcima nije dovoljna. A nije lako ujedinjavati
kad treba potaknuti napredak primitivne, siromane privrede, kad
treba traiti strpljenje od stanovnitva sastavljenog veinom od seljaka
naviklih na nevolje. Najvea usluga koju je nizozemska kolonizacija
uinila novoj vlasti jest da je ovaj seoski svijet iskoritavala tako
temeljito da je doputala samo srednje i sitne posjede. Mlada repu
blika ne mora se dakle suoiti s problemom veleposjeda koje bi
trebala raspodijeliti, niti se mora bojati agrarne eksplozije. Sve je
seljatvo izjednaeno u siromatvu.
Jadni seljaci u stvari su najee zatoenici privrede preivljavanja.
Ria daleko vodi pred svim drugim prehrambenim kulturama: kuku
ruzom, gomoljem tropskih biljaka, krobom palm e. . . Ona je osnova
prehrane, dok se bivoli uzgajaju iskljuivo za oranje i prijevoz. Potro
nja mesa gotovo sasvim je nepoznata; potronja ribe vrlo je ograni
ena. Ukratko, ova privreda je izvan trita. Malo rie, komad
tkanine, igraka, sve proizvedeno kod kue, neto malo prodaje
u gradu donosi upravo toliko novca koliko treba za sitne trokove
meu koje spadaju i jeftine cigarete s mirisom klinia i u obliku
izduenog stoca.
Industrija je jo u povojima, osim naftnih postrojenja i plantaa
kauukovca s proizvodnjom polupreraevina, te rudnika ugljena
i kositra, jednih i drugih na Sumatri (kositar i na Bangki i Bilitonu),
to ovise angloamerikim kompanijama koje je, kako se uje,
Sukarno upravo nacionalizirao. Ali industrijske djelatnosti na oto
cima, bilo da su evropske, kineske ili nacionalne, nisu u stanju ubrzati
privredni rast Indonezije. Istovremeno je velika izvozna proizvodnja
242

(kauuk, kava, duhan, suha kokosova jezgra, eer), koju su razvili

Nizozemci na tetu starih prehrambenih kultura, doivjela smanjenje
izvoza poslije prekida veza s Nizozemskom.
Danas meutim sirovine: kauuk, nafta, kositar, jo uvijek ine
75% izvoza s arhipelaga.
Iako nezavisan, arhipelag je jo uvijek u ekonomskom pogledu
u tipino kolonijalnom poloaju, u opasnoj zavisnosti promjenama
na meunarodnom tritu. Tako su 1951. prekid rata u Koreji i sma
njenje cijena sirovina bili katastrofalni za budet Indonezije. Budui
da galopirajuu novanu inflaciju prati porast stanovnitva od milijun
ljudi godinje, situacija se neprestano pogorava. Java bi propala bez
masovnog uvoza strane rie. Tome treba dodati nedostatak strunih
kadrova, nabujalu administraciju, endemsku nesigurnost zemlje,
nesreeni razvoj vojske. Treba li zakljuiti kao jedan politiar iz
indoneanske opozicije: vrijeme je parola, idejnih kretanja, spektaku
larnih kampanja kao one za Irijan, a ne sustavnih planova?
A ti bi planovi bili krajnja nunost. Nema sumnje da postignuta
sloboda i srea zbog nje stvara kod ljudi raspoloenje za velike
napore; ali treba ih poduzeti. I samo jedinstvo Indonezije tek treba
izgraditi. Kakvo je to pomorsko jedinstvo bez nacionalne mornarice,
bez nacionalnog zrakoplovstva?
Iznimna naseljenost Jave postavlja ovaj otok kao Sunce u sredite
Sunevog sustava: 1815. imala je 5 milijuna stanovnika, 1945. 50
milijuna, 1962. ima ih ezdesetak milijuna, to ini dvije treine
stanovnika i tri etvrtine prirodnih bogatstava zemlje. Ali stigla je do
gustoe stanovnitva po etvornom kilometru (400) koja je na granici
moguega. Ne moe se vie raunati na osvajanje novih podruja
krenjem ume koja je svedena na minimum. Ii dalje od toga znailo
bi prijei opasnu toku. Sada je Sumatra otok nade (30 stan. na
etvorni kilometar) s rudnim blagom, obiljem zemlje. Ipak, kako je ta
zemlja manje plodna nego na Javi, zahtijevala bi sredstva obrade koja
obini seljaci ne posjeduju.
Centralizam Jave razdrauje i pothranjuje mnoge snane separa
tizme, mnoge pokrete za stvarnu federaciju. Posljednjih godina raste
broj separatistikih pobuna (Moluka republika u Ambonu, Dar ul
Islam na zapadu Sumatre, Pansuda na Javi, pokret doktora Hatte
u podruju Padang na Sumatri, otcjepljenje pukovnika na Celebesu;
posljednji od tih pukovnika, M.Simbolon, predao se 27.7.1961.)
Druge potekoe su u tome to je trebalo ukinuti slobodu djelova
nja Komunistike, Socijalistike i Liberalne muslimanske stranke.
Otada se sukarnizam pojavljuje kao jedina stranka, iji je program
voena demokracija.
Kad je uklonio te slobode, iskljuio te ljude kojima je, istina,

oprostio, ali ih je maknuo, sve sada sili onoga koji ima vlast - Bang
(brata) Kama da vodi spektakularnu politiku. Kao nedavno, na
velikoj konferenciji nesvrstanih koje je okupio u Bandungu 1955. Zato
se danas strastveno bori za Nizozemsku Gvineju, Irijan. To bi naci
onalistiko zadovoljstvo bilo podrka vladi koju na svim drugim
podrujima u narednim godinama ekaju samo teke i nezahvalne
obaveze.

Filipini
Sluaj Filipina, koji nisu u vaem programu, nije iznimka od pravila
cijele jugozapadne Azije. I ovi su otoci bili zauujue stjecite
civilizacija.
Na njima su ljudi prisutni ve od neolitika. Proizvodnja eljeza
poznata je vie stoljea prije nove ere. Arhipelag je ve od V. stoljea
nae ere ukljuen u krug indomalajske kulture koja se iri s Jave; u nju
se ukljuio u vrijeme sjaja carstva Majapahita. I kineska trgovina rano
dopire do njega. Zato se razvija klasa trgovaca i pomoraca koji
svugdje stjeu nadmo i potinjavaju svojoj vlasti otone seljake,
kmetove vezane uz zemlju.
U XV. stoljeu pojavljuje se islam na velikom otoku Mindanao.
U XVI. panjolci s Magellanom, koji e tu nai smrt 1521, otkrivaju to
otoje, zatim se 1565. nastanjuju na Luzonu, velikom sjevernom
otoku. Tako e kranstvo zapoeti na Dalekom istoku svoju vje
kovnu borbu protiv nevjernika, protiv onih koje zovu Moros.
Ti esto pobunjeni otoci, kojima slabo vladaju gospodari iz Manile,
ostat e pod panjolskom vlau do 1898. Tada e istovremeno doi do
unutarnje pobune i do intervencije mornarice Sjedinjenih Amerikih
Drava. Otoci se nee, meutim, odmah osloboditi nego e poslije
panjolsko-amerikog rata dospjeti pod vlast SAD (Pariki ugovor 10.
12. 1898), na veliko nezadovoljstvo filipinskih nacionalista. Ameriki
predsjednik Mc Kinley za umirenje savjesti preuzeo je zadatak da
pouava, civilizira Filipince kao ljude za koje je Krist umro na
kriu. . .
Tek 1946. ovi e otoci postati barem teoretski nezavisni.
Danas, poslije tako burne prolosti, imaju jako brojno stanovnitvo
(25 milijuna stanovnika, godinji prirast 700.000, povrinu od
300.000 km2 tj. kao polovina Francuske). Stanovnitvo je pomijeano:
vrlo mijeani malajski elemenat ini 95% stanovnitva; njima treba
dodati 400 do 500.000 pripadnika primitivnih plemena koje je teko
klasificirati, 200.000 useljenih Kineza i malu grupu Negrita (70.000
ljudi).
244

Na Filipinima ima oko 20 milijuna katolika (to je jedino kompaktno

podruje krana na Dalekom istoku), 2 milijuna katolikih otpad
nika, (aglipejaca, po imenu osnivaa sekte, biveg sveenika, Aglipije,
oca revolucije 1898), 500.000 protestanata, 2 milijuna muslimana,
500.000 pogana... Dodajmo da je od 1898. do naih dana engleski
naglo istisnuo panjolski koji je ostao jezik starih porodica. Osim toga
dobio je izvjesno znaenje tagalog, jedan malajski dijalekt. I konano
jo mnogi dijalekti ive meu stanovnitvom, koje ima najmanje 50%
nepismenih.
Zemlja je siromana, bijedna, uglavnom ratarska. A veleposjed
neprestano raste na tetu sitnog seljaka. Zbog parazitsko-feudalnog
poretka (izraz potjee od jednog amerikog promatraa), sve
reforme ili vanjske pomoi su uzaludne. Novac je u optjecaju samo
u Manili. Ostatak zemlje poznaje samo trampu. Seljaka bijeda obja
njava kako je dolo do iroke komunistike pobune bukova, pobune
koja je bila spasonosna za vrijeme japanske vlasti, a divljaki su je
uguile filipinske vlasti poslije osloboenja. Ali ar tinja pod pepelom:
kineski primjer, kubansko rjeenje s Fidelom Castrom, prisutni su
u duhovima. ak i uz ameriku pomo (i njezin nadzor), zemlja ne
napreduje. Tim manje to demografski rast unaprijed ponitava sva
postignuta poboljanja.

Koreja
Koreja je juer, od 1950. do 1953, igrala dramatinu ulogu, a jo
i danas je rtva te uloge. Korejski rat bio je u prvom redu rat velesila
- krvavi susret, izmeu istoka i zapada.
Za vrijeme drugog svjetskog rata, veljae 1945. na Jalti, zatim
u Moskvi prosinca iste godine, nezavisnost Koreje inila se samora
zumljivom. Oslobodile su je na sjeveru sovjetske trupe, na jugu
amerike, koje su dole iz Japana. Obje je okupacije dijelila samo
ugovorena crta 38. sjeverne paralele. Unato posredovanju Ujedinje
nih naroda, Koreja je ostala podijeljena ovom proizvoljno povuenom
linijom. Na jugu se uspostavila Nezavisna Republika Koreja 15. 5.
1948, na sjeveru Demokratska Republika vjerna komunizmu. 1950.
komunistike trupe Sjeverne Koreje upadaju u Junu Koreju. Slijedio
je protuudarac SAD i njihovih saveznika. Na sjeveru je sudjelovanje
kineskih dobrovoljaca uravnoteilo odnos snaga. Primirje iz srpnja
1953. ponovno je uspostavilo crtu razdvajanja du 38. paralele. Ova
podjela rezom koji je sam po sebi besmislen nije olakala ivot ni na
sjeveru ni na jugu.

245

 Najprije zemljopis
Koreja je bila rtva svog jedinstvenog geografskog poloaja izmeu
japanskog otoja i Mandurije, Sibira i Kine. Ona je primjer opasnosti
koje vrebaju na male drave u susjedstvu velikih koje misle da im je
danas kao i nekad sve doputeno. Prostrani poluotok (220.000 km2),
pruen uglavnom u smjeru sjever-jug, od Mandurije je odijeljen samo
uskim dolinama Jalua i Tumana koje se prostiru usporedno s Bijelim
Planinama to su kao prepreka branile Koreju ili joj ak omoguile
nezavisnost. Od 43. do 34. paralele Koreja je kao nasip dug 800 do
900 km, na prvi pogled slian talijanskom poluotoku.
Ona ima, kao i Italija, nesreu da je prirodni put. Kina je smatra
jednima od svojih vrata; smatra da je mora nadzirati isto kao Turke
stan ili sjeverni Vijetnam. Japan se gubi u svojim morima ako milom
ili silom ne raspolae tim nasipom uz koji kao da je zemljopisni poloaj
privezao njegove otoke; malo predaleko, uostalom. Zato, bilo da se
Japan osjea osobito jak, ili da se osjea ugroen, ili oboje istovre
meno, Koreja podnosi povratni udar. Ona ih je osjetila vie od
jedanput od ekspedicija, uostalom bezuspjenih, koje je vodio Hideyoshi od 1592. do 1598. da bi se domogao tog poluotoka, pa sve do
pobjede koja je u njoj uspostavila japansku okupaciju od 1910. do
1945.
Kao vrhunac nesree, Koreja je izlaz Sovjetskog Saveza kad je
Vladivostok zakren ledom. A Japansko more smrzava se sjeverno
od 38. paralele. Ve poetkom stoljea carska se Rusija zanimala za
taj presudni put. Kad su nekada Japanci prijetili caru-kralju Koreje,
on se sklanjao u rusku ambasadu.
Siromana zemlja, ve hladna unato prisustvu riinih polja i bam
busa sjevernije od Seula, a na sjeveru prekrivena prostranim crnogorinim umama, Koreja ima razvedene obale i prostrane nizine samo
prema zapadu i jugu. Te nizine jedva hrane veliku populaciju od 31
milijun stanovnika (ili vie od 140 po etvornom kilometru). Juni dio
poluotoka prua se daleko u more i nastavlja nizom otoka. Najpozna
tiji, Tsushima, presijeca Korejski tjesnac: izmeu poluotoka i Japana
razdaljina je ravnom linijom malo vea od 100 kilometara; ona iznosi
500 kilometara izmeu Koreje i ua Yanzgze-Jianga.
Tako Koreja ivi duboko utisnuta u more; ona nije samo zemlja
seljaka koji ive od svojih kultura, uma, rudnika, nego i zemlja
ribara, pomoraca, trgovaca. Vrlo rano je uspostavila plodne veze
izmeu Kine i Japana, a posebno je sluila, ve od srednjeg vijeka, za
povezivanje june Kine, do koje je dopirala arapska i perzijska
trgovina, sa sjevernim pokrajinama. Kao prolaz, ona je zemlja iselje
nika i trgovaca.
246

 Koreja je gotovo otok, rado okrenuta sama sebi, ali i otvorena,

milom ili silom, prema vanjskom svijetu iz kojeg joj dopiru kulturni
utjecaji.
Daleka prolost Triju kraljevstava (I. stoljee pr. n.e. - VII. sto
ljee n. e.) prolost je osvajanja poluotoka irenjem kineske civiliza
cije. Ova tri kraljevstva pojavljuju se jedno za drugim u manje od 50
godina: kraljevstvo Silla 57. pr.n.e.; kraljevstvo 37, a 18.
krhko kraljevstvo Paekche koje je podravao Japan. Ona su dakle
skoro istovremena, ali kineska je kultura dopirala do njih po redu:
budizam se uvrstio najprije u , zatim u Paekche i na kraju
u Silli 527. godine.
Kraljevstvo Silla, najgrublje od svih triju, pobijedilo je ostala dva
i zavladalo cijelom Korejom od 668. do 935. To poveano kraljevstvo
uivat e veliko trgovako blagostanje dok god se bude odravao nad
Kinom blistavi sjaj kineske dinastije Tang (618-907); ono e ponajvie
ivjeti od odsjaja te svjetlosti.
Poslije propasti velikoga kraljevstva Silla jedinstvo e se ponovo
uspostaviti u korist nove jedinstvene drave, (913-1392) koja
e dati ime Koreji. Tada e korejska kultura doivjeti udesan zamah
koji e podrati razvoj tiskarstva. (Dar Kine, koja ga je izumila IX.
stoljeu: Korejci su 1234. otkrili metalna slova.) Budizam se iri
istovremeno meu uenima i u masama, u pojednostavnjenom obliku
Segn (kineski Tchan; japanski Zen).
Istovremeno i s jo veom snagom, ukorjenjuje se i cvate konfucijanizam. Pojavljuju se kipovi od lijevanog eljeza, zatim od suhog laka
i blistave keramike u emu se ogleda tradicionalna korejska sklonost
prema ukrasnim predmetima.
Ovaj je uspon zacijelo povezan s opim usponom cijelog Dalekog
istoka. Osim toga Koreja ima sreu da je zatiena od vrtloga barbara
koji vladaju Kinom, a Koreju e samo okrznuti. Ali konano e Kina
Mogula koja je pokuala otvoriti sva vrata Sredinjeg carstva, a nije
uspjela protiv Japana, uspjeti protiv Koreje: preplavit e je od 1259.
do 1368, dulje od jednog stoljea.
Kad je Koreja opet stekla nezavisnost, prelazi pod vlast svoje
zadnje dinastije, Yi, koja e potrajati sve do japanske okupacije 1910.
Osim nekoliko burnih godina, kao naprimjer od 1592. do 1635. kad je
Koreja uklijetena izmeu Kine dinastije Ming i agresivnog Japana,
vladavina dinastije Yi odvijala se pod dvostruko plodnim znakom mira
i nezavisnosti.
Najvanije obiljeje ovih stoljea je, bez sumnje, raanje srednje
klase i, kao posljedica, uspon civilizacije koja e crpsti dio svojih
nadahnua iz neiscrpne narodne mate. Promjena pisma pogodovat e
247

takvom ukljuivanju narodne kulture. Dotada je kinesko pismo

omoguavalo samo uenima da misle i piu na knjievnom jeziku.
Romani, koji su se nekada pisali na kineskom, pisat e se otada na
korejskom, i itav jedan novi sloj drutva moi e sudjelovati u kulturi.
To obogaenje izrazilo se u XVIII. stoljeu u bujanju koje se moe
usporediti s naim stoljeem prosvjetiteljstva. (Vadime Elisseeff)
Za to vrijeme odravala se na najviim stepenicama korejskog
drutva jedna aristokratska i preciozna civilizacija. Nju oznaava
trijumf neokonfucijanizma u znaku jasnog racionalizma i nekog stoicizma. Upravo se tada konano ukorjenjuju obiteljski kultovi i moral
utemeljen na neokonfucijanizmu; Korejci su bez sumnje jo i sada,
usred svojih nevolja, njegovi najvjerniji sljedbenici.
Dananjica
dananjem se vremenu nita razumno ne moe rei. Od jedne
zemlje koju je narav predodredila za jedinstvo, a povijest vrsto
ujedinila tijekom stoljea, dananjica je stvorila dvije neprijateljske
zemlje. Stara prijestolnica Han-Yang, obino zvana Seul (tj. prijestol
nica), koja je pripala Junoj Koreji, ne raspolae vie slobodno
glavnom transverzalom, Seul-Gen-san. Zamislimo Italiju presjeenu
nadvoje i Rim bez ceste koja vodi u Anconu. Sjeverni dio ima
industriju, elik, ljevaonice, struju; juni riu, veleposjede i slobodno
more.
Dvije nepokretne marionete, uostalom naputene, budui da su od
1953. veliki prestali ako ne drati, a ono vui njihove konce.

248

ESTO POGLAVLJE

JAPAN
Japan se nalazi na samom kraju svijeta. S otokom Yeso utisnuo se
u hladne pustoi sjevera. Na istoku, gdje su njegove najbolje luke,
otvara se prema udesnom beskraju Pacifika. Prema zapadu i jugu
donekle susretljiva mora, esto prekrivena maglama, suavaju se
naas u visini Koreje i junog otoka Kyushu.
Japan, otonu zemlju, esto su usporeivali s Britanskim otocima,
no oni su doslovno spojeni s bliskim evropskim kontinentom. Japan je
osamljeniji od njih, zatvoren u sebe, preputen svojoj sudbini. esto je
da bi razbio tu osamljenost morao to izriito htjeti. Kod kue bi
unutranja samosvojnost prirodno nadvladala ljubav prema stranom.
Jedan japanski historiar meutim kae: Sve to izgleda bitno japan
sko u naoj civilizaciji dolo je izvana.
U stvari, rano je postojao jedan kineski Japan, ve od VI. stoljea.
Od 1868. zapadnjaki Japan pokazuje se kao veliki uspjeh. Ali svako
od tih bitnih iskustava rastopilo se u japanskom Japanu ije je
otono porijeklo nesumnjivo. U zemlji minijaturnih vrtova, ceremo
nija aja, treanja u cvatu, ak i budistika religija koju su prenijeli
Kinezi preraena je na japanski nain. A ta japanska verzija budizma
sigurno je jo udaljenija od svojih izvora nego kineska.
Prividno tako savitljiv, Japan je od mnogobrojnih posudbi stvorio
vrlo zasebnu civilizaciju. Vjeran je svim tradicijama koje ive uspo
redo s vrlo jakim zapadnjakim utjecajem prihvaenim pred skoro sto
godina bez otpora i gorljivo, kao sredstvo za postizanje moi. Ovu
udnu dvojnost objanjavaju rijei jednog novinara 1961.: to je
najneobinije od onoga to moe pokazati Japan? Japanci.
249

Primitivni Japan prije kineske civilizacije

Od vrlo dalekih poetaka (od 5. tisuljea prije n. e.) do VI. stoljea
nae ere (kad stie prvi znaajni prinos kineske civilizacije), Japan
sporo izgrauje grubu ali snanu kulturu. Taj prvi Japan tako je
slabo poznat da strunjaci esto kau kako nema japanske povijesti
prije dolaska budizma 552. godine n . e . . . . U stvari, ini se da se
njegova sudbina ve tada odvijala kao i kasnije: pod udarom stranih
provala i novina, Japan se uvijek stvara ili nanovo stvara na sliku
i priliku drugoga.

Od stila do ulice Yayoi i do rie

Od 5. tisuljea do poetka kranske ere vidljivo je samo jedno
razvijeno podruje, sredinja nizina, iji sjeverni kraj zauzima dananji
grad Kyoto, a koju stari dokumenti nazivaju pokrajinom Kinki, ili, na
jugoistoku, Yamoto. To je srce velikog otoka Honshu, nedaleko od
tog uskog i predivnog japanskog Sredozemlja - Seto no Uchi, koji ga
povezuje s junim otocima Shikoku i Kysh. Na toj povlatenoj
pozornici pojavljuju se tri znaajne promjene, jedna za drugom:
a) Gotovo je sigurno da su prvi stanovnici otoja bili primitivni
Ainu ije tragove nalazimo na otocima Ryu Kyu, a koji su danas sabiti
na otocima Yeso i Sahalin. No prva kultura koju otkrivaju arheolozi
(naroito primitivna keramika ukraena motivom konopca otisnutim
na jo meku masu - odakle joj ime Jomon, doslovno crte konopca)
govori elementima koji su doli iz Koreje, Mandurije, s dalekog
Bajkalskog jezera u Sibiru. Po tome se moe zakljuiti da su vrlo rano
stigli ljudi s kontinenta i zapoeli borbu protiv Ainua koja e tako
dugo bjenjeti u Japanu.
b) Oko III. i II. stoljea prije n.e. oita je nova invazija, iz Kine
(naroito june), i iz vrlo daleke Indonezije. Pojavljuje se mnotvo
dobara i novih predmeta: grnarsko kolo, bronca, bronana ogledala,
zvona, eljezo, kineski novac dinastije Han, te konano ria i ju
njaka kua, otvorena i zrana. . . To je tzv. kultura Ulice Yoyoi
otkad su u Tokiju iskopani, ba u toj ulici, predmeti karakteristini za
tu epohu.
Meu tim novim dobrima, ve sama ria, koja je zamijenila neka
danje proso, predstavlja revoluciju.
Moda su u to vrijeme Protomalajci dolazei s juga donijeli ideju
kralja kao ivog boga, koja se provlai kroz cijelu japansku povijest.
Na ovo pitanje jo nema sigurnog odgovora.
c) Oko II. i III. stoljea nae ere, razdoblja koje obiljeavaju
plemiki grobovi ouvani do naih dana, nasluuje se niz rodova
s poglavarima konjanicima, poluslobodnim seljacima i zanatlijama,
250

i ve znatnim brojem kmetova. Plemii se prikazuju kao potomci

lokalnih boanstava. Pod korejskim utjecajem udruenja zanatlija
dobit e ime be (skupina, odjel) ispred kojeg je naziv njihovog
zanimanja (Pisari: fuma-be, tkalci: ori-be, sedlari: kuratsukuribe, pri
povjedai: katari-be ... Ovi posljednji prenose junake legende.)
Politiki i vjerski sustav ve postoji, naroito neka primitivna
religija koja obogotvoruje mnogobrojne prirodne sile, od koje se silno
konzervativni Japan nee nikad rastati. Mnogo kasnije, u XIX. sto
ljeu, nazvat e je Shinto (glas bogova). Na Zapadu to esto nazivamo
intoizmom.
Tada se stvaraju, nasuprot zemlji Ainua, a poevi od nekadanje
pokrajine Yamoto, prvi obrisi Japanskog Carstva.
To se carstvo povezuje s legendarnim poecima japanske carske
dinastije, potekle od boanstva sunca Amaterasua, prema ukorijenje
noj vjerskoj predaji koja je u intoistikim hramovima uvana jo do
poraza 1945. Pod pritiskom amerikog okupatora sadanji je car
Japana tada slubeno priznao da ne potjee od bogova.
To e se carstvo polako uspostavljati. U VIII. stoljeu, kad su
sastavljene prve japanske kronike, Japan jo nije potpuno ujedinjen.
Doista, vrlo je polagan proces pridruivanja susjednih plemena (uji)
carskoj dinastiji, budui da svako pleme ima svog vou, zemlje,
seljake, obrtnike - kao i sama carska dinastija. A ti su plemii esto
stranog porijekla (korejskog ili kineskog). ini se daje to udruivanje
i pokoravanje redu olakano potrebom zajednike borbe protiv
Ainua, barbara s one strane istone granice.
Ta kraljevska vlast koju je podravalo jako plemstvo poprima
konano fizionomiju kad su u VI. stoljeu Korejci istovremeno doni
jeli kinesko pismo, konfucijanizam i budizam. Utjecaj konfucijevskih
ideja oit je ve iz naina na koji su sastavljeni ukazi princa Shotoka
604, koji obznanjuju nedjeljivo pravo sredinje vlasti: zemlja nema
dva gospodara, narod nema dva vladara...
Tada zapoinje historijski Japan, sa svojom hijerarhijom, pisarima,
kroniarima, poslanstvima kod kineskih careva (prvo 607). Dvorsko
plemstvo (kuge) stvara se oko vladara koji dijeli zemlje, povlastice
(shoen) koje svatko nastoji pretvoriti u lena, kako bismo to rekli na
Zapadu.
Taj carski Japan uskoro e se razvijati u novom svjetlu: pod
rastuim, zatim svemonim utjecajem kineske civilizacije. Kina e ak
dati i ime otoju okrstivi ga imenom Zemlje Izlazeeg Sunca,
Kineski: Je-pen (odatle nae Japan), na japanskom Nippon, prema
japanskom izgovoru istih ideograma.
251

13. Japan, zemlja sunca i mora

Japan je istono od Kine. Odatle mu i ime Zemlja izlazeeg sunca, na kineskom: Riben
(iben)

252

Japan pod utjecajem kineske civilizacije

Vjekovima e kineska civilizacija zraiti na japansko otoje. Tamo
e procvjetati na nepredvien nain, bilo da preobrazi neku posudbu
dok ne postane neprepoznatljiva (to je sluaj budizma koji je od XII.
stoljea u obliku Zen jedinstvenim preobraajem postao doktrina
krvavih samuraja), bilo da, naprotiv, zadravajui neki prinos u arha
inom obliku, ve zaboravljenom u samoj Kini (tako se poneki
glazbeni elemenat koji se u Kini izgubio, odrao u Japanu). Svakako,
uvijek preobraava cjelinu pod utjecajem ljudskog imbenika i dru
tvene tradicije vrlo razliite od kineske. Tim vie to se kineski uzor
pojavljuje u Japanu u korejskom obliku koji ne reproducira uvijek
vjerno original.

Prva japansko-kineska civilizacija zlatno je doba starog Japana.

Tijekom dugog kulturnog stapanja sve je podlono prenoenju: kineski
klasici, vjetina krasopisanja, slikarstvo, arhitektura, ustanove, pravo
(dinastije Tang).
Tako e Japan poput Kine biti podijeljen na pokrajine koje,
naravno, nee imati prostranstvo ogromnih kineskih pokrajina. Kad
710. bude sagraena prijestolnica Nara (na korejskom prijestol
nica), imat e raspored prema kineskom uzoru korejskog grada Lo
Yang, u obliku ahovske ploe s carskom palaom na sjevernoj strani.
Kad se prijestolnica 994. prenese u Heiankyo (prijestolnica mira) ili
Kyoto (na japanskom prijestolnica) opet e biti sagraena po tom
uzoru. Otada e, uostalom, prestati njezino premjetanje kako je to
nekad bio sluaj, kad je svaki vladar zidao svoju prijestolnicu. Ve od
razdoblja Nara dvor i uredi postali su preglomazni da bi se tako esto
selili, pod svakim vladarom. Od Kyota nadalje prijestolnica e stolje
ima ostati na istom mjestu.
Kineski utjecaj nalazimo posvuda, a ljetopisi pisara koji priaju ovu
povijest esto su pisani po mandarinskim uzorima (koristei, uosta
lom, za japanski jezik kineske ideograme). Pa ipak, ove mnogobrojne
posudbe ne smiju nas zavarati. Dvor u Kyotu ogranieno je sredite,
proeto kineskom kulturom koju, iako slabo, iri u ostali dio zemlje.
On je kao blistava toka svjetlosti, a oko nje jo mnogo sjena.
Ove razrade dovest e na toj uskoj sceni do ranog zlatnog doba,
negdje od kraja X. do XII. stoljea. Je li u pozadini ovog oitog sjaja
dolo i do podizanja materijalnog ivota? ini se da jest, a privredno
opadanje koje je uslijedilo objanjava zato je taj zlatni vijek kratko
potrajao: za njim slijede mrani vjekovi.
253

Razdoblje rascvata Kyota ivi u pjesnitvu, blistavu i istananu,

u monogatarima, lirskim pripovijedanjem izmeu pripovijetke
i romana. (Ochikubo monogatari, pria iz podruma, neto je kao
Pepeljuga.) Jo vie dolazi do izraaja u nikkima, poetskim dnevni
cima koje dvorske dame piu na japanskom, a mukarci na kineskom.
Ova nam ivahna enska knjievnost prenosi dvorske sveanosti
- koncerte, plesove, pjesnika nadmetanja, carske izlete u okolnu
prirodu, zadovoljstva podvrgnuta strogoj etiketi koja ivot u palai
ini neprestanom predstavom, ureenom kao balet; ona osvjetljava,
pogaamo unaprijed, niz politikih ili ljubavnih spletaka, s obavez
nim promiskuitetom koji vlada u ovim dvorovima tankih zidova.
Lakouman, besposlen svijet, prepun knjievnosti. Dvorska dama
kojoj znamo samo nadimak Sei-Shnagon, to ivljae oko tisuite
godine, ostavila je zapiske kako su joj dolazili pod kist, esto
okrutne, uvijek zabavne. Da bismo dali naslutiti njihov ton, prenijet
emo kako autorica iznosi razlike izmeu ugodnih i neugodnih stvari;
druge su, naravno, kae ona, brojnije od prvih. To je vlas na priboru
za pisanje, ili zrnce pijeska u tapiu tinte koji kripi kad ga
trljam o. . . ; beznaajna osoba koja puno govori glasno se smijui. . .
Urlanje nekog dojeneta ba u trenutku kad ste se spremali neto
sluati. . . Pas koji laje opazivi mukarca koji vam nou kriomice
dolazi. . . ovjek koga ste jedva sakrili, a on pone hrkati. Ili ovjek
koji, dolazei vam potajno u posjet, stavlja visoki i jako upadljivi eir,
a pri odlasku, dobro pazei da ga ne vide, udari neki predmet koji se
srui uz veliku b u k u ... (prema R. Sieffertu.)
Dok tako ive i ale se povlateni, budizam polagano osvaja Japan
i tamo zavrava svoju demokratizaciju. Sveenstvo novog duha dolazi
u dodir sa srednjim slojevima, obrtnicima, sitnim vlasnicima. Vrlo
pojednostavljena pobonost vrti se oko uddhe spasitelja, Buddhe
Amide, koji jami vjerniku pristup u Zapadno nebo. Slinim razvoj
nim putem kao i u Kini, poznavanje misli i vjerovanja pravog budizma
uskoro postaje povlastica nekoliko rijetkih teologa ili pripadnika elite,
dok za to vrijeme puki budizam preuzima sve, ak i stara into
vjerovanja, tako da stvara doista zajedniku religiju. To je Shingon,
u kojem lokalni bogovi postaju pojedinane i privremene pojave
budistikih boanstava.
intoistika svetita prelaze tada pod nadzor te nove sekte, zvane
dualistiki intoizam. Pojavom Amide dolazi do procvata nove budi
stike ikonografije. Na predivnim svicima iz tog vremena pojavljuju se
i japanski krajolici, prikazi, kretnje razliitih drutvenih klasa, esto
u prizorima punim humora.
iri se i pismo koje e se nadaleko rasprostrijeti u obliku pojedno
stavljenog alfabeta (samo 47 slogova).
254

 Od XII. stoljea dalje taj carski poredak doivljava brodolom. Ve

odavnoje davao znakove slabosti. Iako je oponaao ustanove sjajne Kine
dinastije Tang, nije znao ili mogao stvoriti klasu uenjaka u slubi drave
koja bi mu omoguila da slomi snagu i ambicije stare aristokracije.
Umjesto njega tijekom cijelog beskonanog srednjeg vijeka (1191-1868)
vladat e reim ogunata.
Ve od kraja VIII. stoljea pa do 1186, tijekom gotovo etiri
stoljea, feudalni rodovi okruuju carsku vlast. Mikado caruje, ali
uope ne vlada. Oni su zatoenici i igrake svemonog klana Fujiwara.
Oni su na zapovjednikim mjestima, nabavljaju caru ene sulonice,
koje biraju iskljuivo u svojoj ogromnoj porodici; svrgavaju vladare,
biraju nasljednike. Jedan je povjesniar s pravom rekao: Vlast
Mikada je prazna kutija iji klju ljubomorno uvaju Fujiware.
A kraj duge vladavine Fujiwara otvara beskrajno dugo razdoblje
zvano ogunat. Ovo neoekivano iskustvo u osobi oguna na neki
nain ozakonjuje nadmo plemikih rodova nad carem, nadmo mnogoljudnih rodova koji esto potjeu od brojne djece careva i sainja
vaju neku vrst uzdravanog plemstva. ogunat je njihova trajna vlada
vina za vrijeme koje klanovi jedni druge potiskuju, smjenjuju, ali se
slau, barem da bi ugnjetavali ostatak stanovnitva, podijeljen u kaste:
plemii, seljaci, obrtnici, trgovci. Samo prvi lagodno ive. Na dnu
drutvene ljestvice, najbjedniji, osobito koarski radnici, ine nedodir
ljive, koji su, dodue, mnogo rjei nego u Indiji.
Uz nazadovanje privrednog ivota nastaje ogunat kao feudalna
i vojnika reakcija, u znaku ope materijalne krize i ratoborne aristo
kracije koja je sebi dodijelila daleko od dvora, prostrana imanja
u novim i kolonijalnim, ali nemirnim zemljama sjeverno i istono od
Honda, s onu stranu granice, gdje naveliko uzgajaju konje. Nasu
prot Kyotu, njegovim feminiziranim lakoumnim i omraenim dvorjanima, novi reim eli biti ravnopravna vladavina vojnika (bakofu:
vladavina atora). Na elu mu je vojni zapovjednik ogun. Uspore
ivali su ga s majordomima za propadanja Merovinga, s tom razlikom
da u Japanu besposleni mikado ipak nikad nee biti svrgnut. Nastavit
e vladati bez vlasti, uz oguna, kojemu dodjeljuje investituru u ime
svog boanskog porijekla, kao papa carevima.
Prvi su se oguni uvrstili na kraju Tokaida (put iz Kyota u Yedo),
u Kamakuri. To e biti stvarna prijestolnica do 1332, a zatim e opet
biti smjetena u jednoj etvrti Kyota, u Muromachiu (od 1393. do
1576), da bi se na koncu smjestila u Yedo (1598), koji je dotada bio
ribarska luka. Tamo e ostati do 1868. Povjesniari rado govore
razdobljima Kamakure, Muromachia, Yeda: kad se poredaju jedno
255

za drugim, ona pokrivaju gotovo cijelo neizmjerno trajanje ogunata

(1192-1868).
Ma koje razdoblje promatrali, u prvom su planu ratnici konjanici,
bushi. Oni e kao vladajua kasta lako nametnuti svoja gledita, svoje
ukuse, grubost i, to je vrlo osjetno, neku jednostavnost upravljanja,
bar u poetku, oko i u odijevanju i ureivanju kua. Jednostavna
odjea: suikan, hitatara, zamjenjuju napuhnutu i glomaznu odjeu,
zvanu noshi i sokutaj, koja je odgovarala staroj etiketi. Lov, natjecanja
na turnirima, konjske trke zamjenjuju nekadanja izvjetaena zado
voljstva.
Ovi obino grubi obiaji smirit e se, i to ne sasvim, tek za vrijeme
dugog boravka oguna u Kyotu (1393-1576), jer e tada stari grad
opet zadobiti svoja prava i svoju ulogu, tako da se klasini zlatni vijek
nee sasvim prekinuti u vrijeme vladavine vojnika i vitezova.
Zadnje godine XVI. stoljea i prve godine XVII. nasilno presijecaju
dugo razdoblje ogunata na dva dijela. Revolucija Tokugawa za dulje
od dva stoljea izdvojit e Japan od ostatka svijeta i ojaati feudalne
ustanove i obiaje.
Nakon stvarne diktature Hideyoshia, seljakog sina, koji je znao ne
nosei naslovu oguna uspostaviti red na otoju (poduzeo je protiv
Koreje dug i ne ba razuman rat od 1592. do 1598), prekinut tek
njegovom smru, nametnuo se klan Tokugawa s genijalnim i strpljivim
Hideyoriem. Poto ga je car imenovao ogunom, odlui da se nastani
u Yedu prosuujui, ne bez razloga, da Japanom treba vladati odatle,
iz tih nemirnih zemalja, a ne iz Kyota. Odrekavi se vlasti u korist svog
sina, Hideyori je uspio ogunat uiniti nasljednim u svojoj porodici
koja je tako vladala do 1868.
Velika odluka te vlade u Yedu, dananjem Tokiju, bila je da 1639.
Japan zatvori za strance. U njega nee vie dolaziti nitko osim ovlate
nih kineskih laa, a one su imale pravo uvoziti samo municiju, oruje,
dalekozore, duhan. U svemu ostalom Japan je morao ivjeti, i ivio je,
od svojih vlastitih izvora. Ova je zabrana, kao i za sve druge, vrijedila
i za japanske brodove. ak je i poela s njima 1633. Kako objasniti
ovu odluku s dugoronim posljedicama?
ini se da su se gospodari Japana uplaili Zapadnjaka. Portugalci,
koji su prvi stigli, doprli su do Ky Sya 1543. Otoana su se dojmili
topovi, kremenjae, ogromni brodovi, a jo vie brojna obraenja na
kranstvo koja su pridolice ubrzo uspjele provesti. Hoe li ova
religija pogodovati pobunama vlastele i seljaka, kao to je to pomalo
bio sluaj 1638?
S druge strane, istina je da se sredinom XVII. stoljea nazire gotovo
posvuda krajnja ekonomska kriza do koje dolazi pod utjecajem Kine,
ali i daleke Indije. Je li Japan bio zahvaen tim opim valom nazado
256

vanja, dakle prisiljen da se zatiti i naroito da zaustavi otjecanje

plemenitih kovina? Jo od herojskih vremena Hideyoshia i agresivno
sti prema Koreji i Kini, bezbrojni gusarski napadi na ovu drugu
pokazatelj su povlaenja Japana u sebe (sjajna Kina dinastije Ming
tako ne iri svoj utjecaj na otoje). Konano, postojala je jaka elja da
se ustali to drutvo stalno spremno na preokrete i da se smiri ove
seljake previe eljne slobode, a esto dovedene do oaja. Zatvaranje
kao da je okamenilo institucije sve do dolaska crnih brodova
admirala 1853.
Otada e Japan ivjeti za sebe, odravati svoje klanove i arhaino
plemstvo; sve e podreivati toj vladajuoj klasi, to je dokaz dugo
trajnog uspjeha dhyana, ena, tog zastranjelog oblika budizma.
Ipak je taj trostruko zakljuani Japan bio moda manje nesretan,
manje siromaan nego to bi se to u prvi mah pomislilo. Bio je prisiljen
iskoristiti svoja materijalna i druga bogatstva. Izbijanje na povrinu
knjievnosti na pukom jeziku u XVI. stoljeu, zatim njezina afirma
cija u vrijeme stoljea Osake, 1650-1750, znak su oitog bogatstva
i zdravlja. Taj e dugi srednji vijek stvoriti, pored tradicionalnoga
kazalita No, i ivo kazalite Kabuki s plesom i pjevanjem. Za vrijeme
ogunata mrak nije bio potpun.
Iskustvo ogunata zamislivo je, naravno, samo u okviru stroge
discipline i onoga to bismo mogli nazvati dravnom policijom. Veli
kai, poglavari klanova ili okruga, daimyoi (ima ih oko 270), imaju
mnotvo odanih vjernika, samuraja, koji ih slue za novac ili za
nagradu u naravi, a nikad, kao na Zapadu, u zamjenu za zemlju
darovanu jednom za svagda, to bi im dalo odreenu nezavisnost.
Ronin, samuraj koji je izgubio (Zar je to mogue?) ili napustio svog
gospodara, osuen je da umre od gladi ili da postane razbojnik.
Sve govori, ponavlja i obznanjuje da je odan duom i tijelom, kako
to zahtijeva samurajska vjera asti, usmeni kodeks Bushido. esto se
pripovijedala pria 47 ronina iji se glavar ubio harakirijem, a oni
osveuju njegovu smrt da bi zatim i sami izvrili samoubojstvo na
njegovu grobu zimi 1703. Ovaj surovi kodeks asti stvorenje nesmilje
nim iskustvom niza graanskih ratova.
Japanci se, naime, uglavnom tuku meusobno, jedni protiv drugih.
0 Ainuima ni rijei. Mongolska Kina pokuala je dva puta, 1274.
1 1281, uputiti jaku mornaricu na Japan, ali je boanski vjetar
(Kamize) razjario oluju i unitio napadaa. Japanski rat protiv Koreje
trajao je, kako smo vidjeli, samo sedam godina. Prema tome, Japanci
su sablju i koplje koristili jedni protiv drugih. Njih je oblikovalo
neprestano ratovanje, podvrglo ih hijerarhiji utvrenoj jednom za
svagda, i to do te mjere Ja su na japanskom jeziku jo 1868. glagoli
tono pokazivali poloaj subjekta i objekta. Naprimjer, upotreba
17 Civilizaciji' kroz povijest

257

pomonog glagola ageru pokazuje da radnju izreenu glagolom vri

nii po poloaju u korist pretpostavljenog.
Kakav je ishod? Izvanredno disciplinirani Japan, podijeljen u kaste,
strogo voen, istovremeno raskoan i bijedan. Ta dvostruka slika, sjaj
jednih i krajnja bijeda drugih, pokazuje se u punom svijetlu u putopisu
vestfalskog lijenika Kampfera koji je bio u slubi Nizozemske istonoindijske kompanije, ija knjiga zadivljuje zapaanjima (1690). ita
lac ne zaboravlja teka putovanja, rijeke koje treba prijei dubokim
gazom zatien redovima skelara koji drei se za ruke razbijaju
vodenu struju i tako olakavaju opasni prelazak; ni sela s bijednim
kuama; ni seljake koji kleknu na svojim poljima ili na cesti kad
prolaze velebne povorke velikaa; ni prometne puteve, od Kyota do
Yeda, gdje obitava ogun, koje oivljuju povorke Daimyo rodova ija
je redovna obaveza posjeivati oguna. Njihove su pratnje prave
vojske kopljanika, strijelaca i posluge koja prati gospodara na putu
u glavni grad.
Bogati feudalci moraju est mjeseci godinje stanovati u svojim
palaama u Yedu. Ove se kneevske kue s prebogatim grbovima na
proeljima, kojima se divio ve Rodrigo Vivero 1607, nalaze
postrance, blizu vladareve palae. Ipak su, bez obzira na sve, samo
tamnice, ma kako lijepe bile. Velikae u njima nadziru: tamo ostav
ljaju svoje obitelji kao taoce prilikom svakog odlaska. Ne mogu
izbjei, nitko to ne moe, rojeve sudaca, promatraa, nadzornika na
cestama, u krmama, u gradovima. Ovdje svaka ulica ini cjelinu, kao
u Kini; zatvorena je na dva kraja vratima koja se odmah zatvaraju im
doe do nekog incidenta: krae, deparenja ili zloina. Pravda odmah
zgrabi krivca ili osumnjienoga. Kazna, obino smrtna, izvrava se na
licu mjesta.
Jednako stroga i podrobna kontrola obavlja se nad jedinom trgovi
nom dozvoljenom od 1639, kineskom i nizozemskom. (Nizozemci bez
ikakva su stida svojim brodovima i topovima pomogli guiti ustanak
japanskih krana 1638.) Uvijek kad bi stizali brodovi Nizozemske
istonoindijske kompanije bili bi ostavljeni u karanteni na otoku
Deshima, unutar same luke Nagasaki: roba, mornari, trgovci, pred
stavnici, stvari i ljudi kompanije pomno se nadziru. Svjedoanstva
ostavljajuju dojam sumnjiavog reima koji vreba, zemlje naikane
tvravama, zakrene vojskom. Vie nego na zapadu, gdje je meutim
pravda stroga, ovdje putnik sree vjeala, muena tijela. Jedan od
breuljaka blizu Kyota zove se Brdo odrezanih uiju.
Feudalni Japan razvio se na kulturnom i religioznom planu. Budi
zam je tamo, kao i u Koreji i, Kini, poprimio razliite oblike (tako
naprimjer fanatini oblik Lotusa Dobre vjere koji je uvjeravao da je
Japan jedina zemlja pravog Buddhe, ili Zen). Zen, koji je takoer
258

doao iz Kine, od XII. stoljea se iri zaslugom samuraja. Dok je

racionalistiki neokonfucijanizam postao pogodan nauk oguna, ovaj
posebni budizam, religija vojnika, jako je udaljen od prvobitnog
smisla religije ljubavi i nenasilja. Ovakav preobraaj odaje duh tog
razdoblja i tog drutva.
Savjeti koje daje Zen izraeni su u vrlo kratkim priama, Koanima,
s neoekivanim poukama, namjerno besmislenim. To uenje eli pod
svaku cijenu osloboditi nesvjesno, obino napola uspavano bie.
Ostavi svoj duh i budi kao lopta u gorskom brzacu. udna li napora
da se oslobode nagoni, da se probude, a zatim da se pouzda u njihov
polet! Ovaj nam govor, gledajui unazad, izgleda kao prvo psihoanali
tiko lijeenje. Kao da vie: samo ne kompleksi! Kad hoda, hodaj,
kad sjedi, sjedi; nikako ne oklijevaj! Ne oklijevati ni pred im, to je
najei savjet, oito koristan vojniku: Oslobodi svoj put svih pre
preka. Ako na svom putu sretne Buddhu, ubij Buddhu. Kad sretne
svog pretka, ubij pretka. Kad sretne oca ili majku, ubij oca i majku.
Kad sretne srodnika, ubij srodnika. Samo e se tako moi oslobo
diti. Samo tako izbjei e okove i biti slobodan.
Naravno, takav govor ne treba shvatati doslovno. Buddha, preci,
roditelji, simboli su svih prisila jednog drutva s vrlo strogim pravi
lima, u kojem je od najmanjih nogu svaka djevojica, svaki djeak,
stegnut nepopustljivim odgojem. Prava dresura prisiljava ga da
potuje pravila koja odreuju kako jesti, govoriti, sjediti, pa ak
i dranje u snu, kad mora ostati nepomian, s glavom naslonjenom na
mali drveni podglavak. Ne smije nikada gubiti vlast nad svojim
duhom ili tijelom, zahvaljujui kondicioniranju koje eli pobijediti
najprirodnije nagone kao to minijaturni vrt savladava prirodni rast
biljaka i stabala. ini se da je nauk ena, namijenjen vojnicima,
uperen protiv zabrana i prisila koje nameu japanska pravila dobrog
ponaanja. Kao to se dogaa u svim drutvima, ivot ini suprotno
sti popustljivijima, izmiruje ih. Japan je istovremeno strogost i popust
ljivost, podatnost. Zen je nuan ivotni odgovor.

Suvremeni Japan
Prekid Japana s vanjskim svijetom trajae vie od dva stoljea - sve
do revolucije koja zapoinje eru Meiji 1868, a za kojom ubrzo slijedi
jaka industrijalizacija zemlje. Ta je industrijalizacija posebna pojava,
udo; ona baca jarko svjetlo na japansku civilizaciju. Njezina naglost,
i pogotovo izvanredan uspjeh, ne mogu se objasniti samo uobiajenim
razmatranjima ekonomista koja, iako sigurno nisu nekorisna, nisu
sama za sebe dovoljna.
17'

259

 Utjecaj stoljea zatvorenosti: od 1636. do 1868. Japan je, iako skoro

potpuno zatvoren, znatno napredovao.
To je vidljivo ve od XVIII. stoljea. Tada dolazi do poveanja
broja stanovnika, oitog porasta proizvodnje rie, uvoenja novih
kultura. . . Gradovi se poveavaju. U XVIII. stoljeu Yedo broji bar
milijun stanovnika. Ovo ope ubrzanje ekonomije ne bi bilo mogue
bez vika poljoprivredne proizvodnje, naroito rie, koju se moe
baciti na gradsko trite, ni bez lakoe prijevoza i uvanja zrna, bez
mogunosti da se gradovima stavi na raspolaganje ogrjev, drveni
ugljen, u dovoljnim koliinama.
'
I samo drutvo pogoduje razvoju. Daimoi koje sumnjiava vlada
iskorjenjuje i prisiljava da ive u Yedu sustavno se upropatavaju
stalnim i skupim putovanjima. Kako u XVII. stoljeu odluno nastupa
monetarna ekonomija, ve od poetka jaa nego u ogromnoj Kini,
gradska rasko iziskuje potronju novca; ona prisiljava velikae da dio
svojih golemih uroda rie bace na trite, da posuuju, tim lake to se
ire ve davno poznati instrumenti kredita (razliite potvrde i mje
nice). Njima je, kao i samurajima, zabranjeno trgovati. Zato imaju
svoje ljude pod ijim imenom sklapaju ugovore. Raa se i napreduje
klasa trgovaca. Posuuju novac daimyoima, uvlae se u njihovo
drutvo i, u zemlji gdje vie nego drugdje odijelo ini ovjeka, uskoro
se oblae na njihov nain, udomljuju sinove i keri u obitelji visokog
poloaja, prodiru u njih vjenanjima i usvajanjima. No, poueni
izvjesnim brojem spektakularnih pogubljenja koja su vladi bila izlika
za unosne konfiskacije, ovi trgovci obino ive u sjeni.
Njihova je vanost posebno znatna u Osaki, tadanjem privrednom
sreditu Japana. U tom gradu svi se imuni, plemii ili poslovni ljudi,
susreu u Cvjetnoj etvrti, gradu uitaka unutar samog grada gdje
geje, kurtizane odgajane uz velike trokove, igraju ulogu koju su
imale plemenite gospe na dvoru u Eianu (Kyotu). Kronika Cvjetne
etvrti, skandali, samoubojstva ili ubojstva, napajaju podrugljivu,
jetku knjievnost na veliku radost neobrazovane publike, jer ona
doista obrazovana umjesto ovih prostih literarnih igara vie voli
naslade konfucijevske skolastike.
Sve ovo otkriva ve prije 1868. pokretanje ivahnog japanskog
ivota, aktivni pretkapitalizam spreman da procvate. To se kretanje
jo vie ubrzava u XIX. stoljeu: razdoblje Meiji bilo bi nerazumljivo
bez tih prethodnih smjena i zauzimanja pozicija, bez te prethodne
akumulacije sredstava privrede i kapitala, bez tisuu drutvenih nape
tosti proizalih iz toga.
Previe je daimyoa upropateno politikom ili raskoi. Malo-pomalo
Japan postaje pun samuraja bez gospodara, ronina, vitezova bez
260

imanja: pomalo poput Njemake XV. stoljea i njenog prava ake.

U svakom sluaju, upravo e ovi deklasirani doprinijeti brzom uspjehu
revolucije. Dolazak amerike flote 1853. bijae iskra koja je zapalila
barut. A kad je car Mutsuhito prigrabio vlast 1868. bez muke je
sruio stari feudalni reim i njegove tradicionalne kaste. Razruio je
samo dekor.

Industrijalizacija nije samo ekonomska pojava; uvijek ini i odre

ene drutvene promjene iji tok koi ili olakava ekonomski proces.
U sluaju Japana nije bilo drutvenog koenja.
To je tim vrednije spomenuti to obino proces industrijalizacije
potresa sve drutvene strukture. Na Zapadu, prema procesima koje je
prouavao Marx, on je doveo do proletarizacije masa, do klasne borbe
i do radnike socijalistike revolucije.
Japan je poseban sluaj. Ta zemlja je na nain u prvi as nerazum
ljiv, izvela industrijsku revoluciju i reorganizaciju djelatnosti koju ona
trai a da pritom drutveno ustrojstvo nije doivjelo revolucionarne
lomove. Ovaj ogromni preobraaj... ugraen je u jednu kulturu
u hodu, slijedei put koji bi se, kad razmislimo, mogao pokazati
potpuno novim.
Moda iz sljedeih razloga: radilo se, naime, discipliniranom
drutvu, koje je u novom iskustvu, nametnutom poslije 1868, zadralo
staru disciplinu. Ovo posluno drutvo koje potuje hijerarhiju, oduvi
jek je prihvaalo da je rasko samo za neke; prihvatilo je, a da nije
uvijek bilo ni svjesno, da se suvremeni kapitalizam izgradi usred jo
feudalnih odnosa. To podsjea na ruske industrijalce XVIII. stoljea
koji su se nastanili na Uralu okrueni svojim kmetovima . .. Istu sliku,
mutatis mutandis, pruaju velike japanske industrijske organizacije
koje su, u XIX. stoljeu, omoguile uspjeh toga pothvata i iz njega
izvukle korist ne izazivajui reakciju radnikih masa.
Prije rata 1942. najvie petnaestak porodica dri 80% japanskog
kapitala. U argonu, danas ve klasinom, nazivaju ih imenom
zaibatsu: to su jako poznati Mitsui, Mitsubishi, Sumitovo, Yasuda,
a carska je kua, po rijeima strunjaka, daleko najbogatija od tih vrlo
bogatih obitelji. . . Na planu drutvene hijerarhije ovi velikai big
businessa odgovaraju nekadanjim daimyoima i njihovim klanovima:
radnici su njihovi kmetovi, a poslovoe, tehniari i inenjeri samuraji
novih vremena. Poduzea ostaju porodina, s mjeavinom feudalizma
i paternalizma u toj sredini gdje se izrazi kao slobodno poduzetni
tvo, komunizam - doivljavaju kao neto strano i udno, to rui
Kodo, carski put Japana. Od tog poslunog naroda, spretnog, strplji261

vog, skromnog, sklonog prihvatiti niske plae, upravljai su mogli,

i nekad i sad, raditi to su htjeli.
Tako se objanjava udo, obrat iz 1868. Tada ogun ustupa mjesto
caru, teoretski najtradicionalnijoj snazi u zemlji (kao da na Zapadu
papa preuzme svjetovnu vlast nad ljudima i dobrima Zapada). No ta
tradicionalna sila odlui izabrati revoluciju, rui feudalne okvire,
odreuje uvoenje industrije, oslobaa potrebne investicije i sama
otvara tvornice. Poslije toga esto ustupa tako stvorena poduzea
privatnim osobama koje izabire po svom nahoenju, pomalo onako
kako bi ustupao velika neuobiajena lena. Istim potezom namee
japanskom nacionalizmu ogromni radni program. On e biti ispunjen.
Sin Sunca, oboavan u hramovima zbog boanskog porijekla, zapovje
dio je industrijalizaciju. Da bi je ostvario, Japanu nije trebala nikakva
ideologija ili mistika. Mistiku, naime, nije trebalo stvarati - ona je
postojala - i omoguila da se Japanom manipulira kao jednim ov
jekom.
Zato se ne treba uditi dvojnosti Japana koji je i vrlo moderan i vrlo
tradicionalan. Mistini znaaj carevog autoriteta podrao je istovre
meno i status quo i revoluciju, ili prevedeno: socijalnu nepokretnost
i ekonomsku revoluciju.
Ovo objanjenje nije pretjerano, a dokaz za to je svjesno velianje
u XVIII. a zatim posebno u XIX. stoljeu, vrlo starih nacionalnih
vjerovanja povezanih u sustav imenom into. Shinto je Boji put
(kami), ali smisao kamia bio bi sliniji smislu rijei mana, koja na
dalekom Junom moru oznaava nadnaravnu bezlinu silu to se
sjedinjuje sa stvarima i biima. Vrhovni kami pripada Ameratsi,
boginji Sunca, a poslije nje prenosi se na sve potomke njezinih sinova.

Japan poslije sloma 1945: nakon predaje Japana poslije atomskih

bombi na Hiroshimu (5. 8. 1945) i Nagasaki (8. 8. 1945) slijedilo je
besprimjerno rasulo. Izmie mu tek osvojeni jugoistok Azije. Sto je jo
gore, propada sav pothvat izgradnje poduzet od poetka razdoblja Meiji
1868, koji je Japan uinio izvanrednom iznimkom meu zemljama Dale
kog istoka s poetka XX. stoljea.
Japansko udo nakon 1945. (drugo udo) sastoji se u tome to je,
poput Njemake, Italije i Francuske, ponovo izgradio temelje svog
blagostanja i u tom uzletu dostigao razinu razvoja khkvu nikada ranije
nije ostvario. Bio je to vrtoglavi uspjeh. Japan nije vie vojna sila kao
prije 1942, ali je privredna velesila.
Plan razvoja od 1961. do 1970. predvia udvostruenje nacionalnog
dohotka u zavrnoj godini plana, uz spektakularni rast. Ako je 1955.
osnovica 100, industrijska i rudarska proizvodnja u ciljnoj godini bit
262

e 648; na istoj ljestvici proizvodnja eljeza dostii e 296, strojogradnja 448, kemijska industrija 3 44... Ova predvianja nisu, naravno,
sigurna, ali nisu ni pretjerana; nedavna prolost lako im daje legitim
nost.
Od kraja XIX. stoljea do drugog svjetskog rata Japan je postigao
prosjeni postotak rasta od 4% godinje; od 1946. do 1956. taj je
postotak bio 10% (u Francuskoj 4,3%); od 1957. do 1959. 9,2%; od
1959. do 1962. postotak rasta treba jo izraunati, ali ostaje vrlo visok.
To su rekordne brojke kojima se primiu jedino Zapadna Njemaka (i
to izdaleka) i SSSR. Razvojni plan za razdoblje od 1961. do 1970.
rauna na srednji rast od 8,3%.
Uzroci ovog napretka nisu tajanstveni. Najefikasniji od njih bila je
dozvola amerikih okupacijskih vlasti da se ponovo stvore trustovi
koji su na poetku izgledali osueni na propast. Nekadanji se patri
jarhalni zaibatsu, koje je raspustio okupator, nisu vie pojavili unato
opepoznatim sluajevima ponovnog oivljavanja, ali nastala su vrlo
velika poduzea, meu najznatnijima u dananjem svijetu. Japanski
kapitalizam koji trijumfira i odreuje to dosad nevieno napredovanje
predstavlja, kao i ameriki, pobjedu kapitalizma velikih jedinica
koje bolje uspijevaju koristiti radnu snagu i kapital nego mala zanat
ska poduzea koja i dalje rade, ali ih spaavaju, i to jedva, rad
u obitelji ili vrlo jeftina radna snaga.
S druge strane, kako financiranje poduzea nije vie, kao do 1941,
samofinanciranje, industrijski uspjeh pretpostavlja, uz zatitu Japan
ske banke, uspostavljanje itavog sustava velikih bankarskih poduzea
i drutava za investiranje s mnogo veom slobodom kretanja nego
u Francuskoj. Ona izvlae novac malih tedia svim sredstvima
reklame i propagande po amerikom uzoru. Uostalom, to je potaklo
pravo ludilo burzovnih kupovina, ak i u seljakim sredinama, oprez
nim po prirodi, a sve su to olakale basnoslovne dobiti ostvarene na
tokijskoj burzi za vrijeme naglih skokova vrijednosti (400 puta vie
poslova nego prije rata). Meutim, od lipnja 1961. opadanje burzov
nih poslova smirilo je to ludilo igre i opet usmjerilo tednju na
bankovne uloge i tedionice.
Taj sustav objanjava visoki iznos investicija (vie od 20% naci
onalne potronje 1962), kao i zanimanje za japanske tvrtke koje
pokazuje strani kapital, naroito ameriki. Zanimanje zasada sasvim
platonsko, jer Japan nije, koliko se zna, sasvim liberalizirao
razmjene, a dobit na uloeni kapital ne iznosi se lako iz zemlje. Jedne
vicarske novine od 12.4.1961, razmatrajui mogunost potpune libe
ralizacije, piu meutim: Sve u svemu, vie volimo Japan nego Junu
Afriku, gdje jo drijema velik broj evropskih kapitala. Nema sumnje
da se ta zemlja. . . nalazi u punom uzletu, da njezina brojna radna
263

snaga posjeduje sasvim natprosjenu spretnost i da njezini upravljai

imaju ne samo nepokolebljivu vjeru u svoj uspjeh, nego i zauujue
sposobnosti. Ako se jo ozbiljno umijea i strani kapital, ritam
japanskog rasta mogao bi doivjeti i bolje dane.
Moe li se uoiti pokretake elemente takvog rasta? Uvijek je teko
napraviti bilancu ekonomije u pokretu. Brojke brzo zastarijevaju
i iznevjeruju zapaanja. Sigurno je, meutim, da je preobilna radna
snaga (do ovih posljednjih mjeseci) bila snana pomo. Plan predvia
za 1961. 91 milijun stanovnika na otoju, 104 milijuna 1970. godine,
odnosno porast od prosjeno milijun stanovnika godinje.
Ovaj prirast ne koi privredni rast jer se, da ponovimo, predvia
udvostruenje nacionalnog dohotka do 1970, a s druge strane kontrola
raanja nadzire ve sada porast puanstva. Osim toga 1962, nadola
skom prorijeenih ratnih narataja ponuda posla (naroito za kvalifici
rane poslove) nadilazi potranju, zbog ega sada dolazi do poveanja
plaa inenjera i profesora.
Bez sumnje plae i ivotni standard ostaju znatno ispod onih na
Zapadu i u SAD. Ipak, uz razliite potrebe i navike, situacija je
daleko od toga da bude katastrofalna. U Osaki i Tokiju jo uvijek
postoje umezi (u Tokiju stanovnitvo raste za 400.000 godinje od
kojih su 300.000 doseljenici). Ali prosjena dnevna potronja kalorija
iznosi 2100, prihod u dolarima izmeu 200 i 300, tj. etiri puta vie
nego u Indiji. Snani razvoj ribarstva koji postavlja Japan na prvo
mjesto na svijetu (love sve do Atlantika i do Kariba, 6 milijuna tona
ribe godinje), povienje prinosa poljoprivrede u kojoj su, po odluci
SAD, sva imanja manja od 2,5 hektara ukinuta i prodana (dok zimska
proizvodnja u staklenicima dozvoljava dodatnu etvu i raniji rast rie
zbog prijetnje ljetnih tajfuna), polagano iskoritavanje velikog hlad
nog otoka Yeso, dovode danas Japan do skoro sigurne ravnotee.
Isto tako unutranje trite podrava industrijski zamah. Podizanje
ivotnog standarda oznaava se nizom novih nabavki, strojeva za
pranje rublja, tranzistora, televizijskih prijemnika, fotografskih apa
rata (goleme japanske tvornice opskrbljuju najprije unutarnje trite).
Stvaraju se novi ukusi koje otkrivaju izvjetaji potronji mesa, ribe,
slatkia zapadnjakog tipa, konzerviranih prehrambenih proizvoda,
lijekova (naroito umirujuih sredstava); riin alkohol uzmie pred
pivom a zeleni aj (proizvodi se 77.000 tona godinje) pred cejlonskim
ajem. Odjea i unutranjost kua sve vie se nadahnjuju evropskim
stilom. Naravno, Japanac, po rijeima novinara Roberta Guillana,
ostaje bikulturan, sposoban da na ulici bude zapadnjaki obuen,
a uvee ponovo potrai japansko odijelo i navike. Ali oito je da ga
sve vie zahvaaju i privlae zapadnjaki obiaji i da im podlijee.
264

Ipak prepreka ima, nije sve savreno u japanskoj ekonomiji; ona je

udo napora, strpljivog i inteligentnog rada. No ona ima svoja ograni
enja, slabosti, opasnosti. Ne treba zaboraviti ni to da je agrarna
reforma stvorila mnotvo sitnih posjednika, da su najsitniji potinjeni
onim manje siromanim, a svi zajedno nesposobni da se okupe i naro
ito, da dadu mjesta zaista modernoj i znanstveno zasnovanoj zemljo
radnji. Samo bi socijalizam u tome uspio, kae jedan reporter. Kako
da ne! Socijalistika iskustva spotiu se ba na zemljoradnji! Uosta
lom, svi pokuaji agrarne reforme, svugdje i u svako vrijeme, donosili
su razoaranja, kad god su htjeli biti brzi i radikalni. Zemljini su
odnosi najtvrdokorniji od svih.
Osim toga, Japan ivi s otprilike dvostrukim brojem stanovnika
nego Francuska na otprilike dvostruko manjem podruju (300.000
naprama 500.000 km2). Obradiva zemlja ini svega 15% u odnosu na
84% kod nas. Japan ima vrlo skromne prirodne uvjete. Industrija
prerauje samo vunu, pamuk, ugljen, eljeznu rudu, naftu - sve iz
uvoza. No porast je takav da dovodi i do velikog uvoza stranih
strojeva i opreme. Odatle od rujna 1961. dolazi do uznemirujuih
znakova neravnotee trgovinske bilance, unato optimizmu to ga
javno pokazuje Ikedina vlada. Iz teoretskih prorauna ak proizlazi da
ta bilanca ne bi bila uravnoteena bez dobrodolog troenja amerike
okupacijske vojske. Tako dolazimo do krhkosti ovog uspjeha...
Problem Japana, vezan s procvatom industrije, jest proizvodnja, ali
jo vie prodaja. S ovog gledita, stanje je nesigurno, jer on ivi i moe
ivjeti samo zahvaljujui razmjeni sa slobodnim svijetom, zahvalju
jui njegovom blagostanju i dobroj volji. Ali upravo je ta dobra volja
u pitanju. Sjeanje na Japan prije 1939, kad je provodio bezobzirni
trgovaki damping, stvarnost snano industrijaliziranog Japana koji
u konkurenciji cijena koristi prednost niskih plaa, sve to navodi
ZapacJ (a naroito Francusku koja je odvie oprezna u tim pitanjima)
na suzdranost koju otkriva sporost nesavrenih trgovakih ugovora
to se stalno dovode u pitanje.
Sve je to dovoljno uznemirujue da bi Japan doao u napast da bude
neutralistiki poput Nehrua, to bi mu omoguilo da se jae povee
s privredom Kine i jugoistone Azije. S druge strane, japanski su
socijalisti i komunisti prisiljeni misliti da e onog dana kad prestane
amerika prisutnost neka socijalna dostignua lako biti dovedena
u pitanje, naroito ustrojstvo parlamenta iz 1951, a jo vie sindikalne
organizacije, to su se sporo raale u ovoj poslunoj zemlji, tim vie jer
ih veliki kapital nerado podnosi. Ove proturjene brige objanjavaju
zato su izbori 1961. donijeli samo rutinsku pobjedu umjerenim
liberalima, tj. velikom kapitalu koji je, prema zapaanjima dobro
obavijetenih, potroio vie od pet milijardi jena (100 jena vrijedi
265

otprilike 1 franak), da bi spasio ovu zadnju nadu i presjekao put

socijalistima.
Ali ovaj problem nee se dugo moi izbjegavati. Takav procvat
izaziva stalnu napetost to namee nadljudske zadatke. Tokio (10
milijuna stanovnika), prvi grad na svijetu po broju stanovnika, toliko
raste na svom preuskom prostoru koji ga ve sad gui, da sanjari
0 nasipanju dijela uvale za izgradnju novih etvrti. To je Osaka ve
uradila da bi smjestila teku industriju koju je privukla blizina njezine
velike zalihe radne snage. Ove pojedinosti dovoljno govore tome
kako nesigurnost i velianstvenost ive naporedo u japanskom isku
stvu.
Najjasnije se nesigurnost ocrtava na politikom, ili jo ire, civiliza
cijskom polju. Japan nije od danas do sutra, amerikom odlukom,
mogao postati parlamentarna demokracija, to pokazuju sitne pojedi
nosti; toga se trebalo unaprijed bojati. Paternalizam industrijalaca jo
je uvijek prisutan i vreba. Nekadanje se nacionalistike agresivnosti
nisu nipoto ugasile. Japan ima svoje stranke i svoja fanatina desni
arska nasilja koja se oslanjaju na jo uvijek gorljivi tradicionalizam
zemlje. Tako car koji se ponizio pred pobjednikom ostaje car: tko god
se digne na njega ili njegovu obitelj izlae se smrti. Nekadanji i vjeni
Japan odolijeva i danas.
12.11.1960. socijalistiki voa Inegiro Asanuma, japanski Mira
beau, govori za televizijske gledaoce. Optuuje licemjerje tobonjeg
ameriko-japanskog pakta sigurnosti, sredstvu imperijalistike jenkijevske agresije. Milijuni gledalaca mogu ga vidjeti i uti na malom
ekranu. Tada svi vide kako iskae gimnazijalac mlai od 17 godina
1probada ga, ruku prekrienih na bodeu, prema zahvatu koji prepo
ruuje judoka, da udarac ne bi skrenuo. Zatim dvadeset dana kasnije
izvrava samoubojstvo u zatvorskoj eliji. I zloin i samoubojstvo
izazvali su provale osjeaja. Japan ne moe odoljeti divljenju onome
tko zna umrijeti za svoje ideje, ak i kad zloin izaziva negodovanje
i ogorenje. U ovom i slinim stavovima ne treba vidjeti posljedicu
religioznih vjerovanja. Japan nije, po naim uobiajenim mjerilima
ba tako religiozan. Nije, naime, zaokupljen milju na onaj svijet,
u potpunoj opreci s Indijom. U Japanu vlada odreeni kodeks dru
tva, odgoja, asti i, kaimo i to, njegove kulture.

266

III.

EVROPSKE CIVILIZACIJE

Nae smo prouavanje poeli s neevropskim civilizacijama: isla

mom, Crnom Afrikom, Kinom, Indijom, Japanom, Korejom, Indoki
nom i Indonezijom. Bilo je korisno da se u stanovitoj mjeri distanci
ramo od Evrope, da odemo u nepoznate krajeve, kako bismo se bolje
osvjedoili da Evropa nije, ili barem vie nije u sreditu svijeta.
Evropa i ne-Evropa: u toj opreci, meutim, jo uvijek nalazimo svako
ozbiljno objanjenje svijeta.
Vratit emo se sada sebi samima, Evropi, njenim rafiniranim,
blistavim civilizacijama, koje emo spokojnije razmatrati nakon to
smo prouili one druge. Ta iroka naljepnica Evrope oznaavat e ne
samo Zapad, staru Evropu, ve takoer i nove Evrope na amerikom
kontinentu, koje izravno potjeu iz stare, kao i to sloeno evropsko
iskustvo koje, ma to da se njemu i njegovoj ideologiji govorilo,
jest neobino iskustvo Sovjetskog Saveza.
268

PRVI DIO

EVROPA

Prethodno e biti korisno podsjetiti na neka shvaanja, koliko god

se ona inila oiglednima:
1. Evropa je azijski poluotok, mali rt Azije, odakle njena dvo
struka kob: a) njena veza s Istokom preko jednoga sve bogatijega
kontinentalnog prostora, veza teko ostvariva neko, izmijenjena
juer razvojem eljeznikih puteva, danas zranim prometom; b)
njena veza u svim smjerovima sa sedam mora svijeta. Evropa, to su
prvenstveno brodovi, konvoji, pobjede nad neizmjernou slanih
voda. Petar Veliki nije pogrijeio kad je prilikom svoga prvog putova
nja u Evropu, 1697, radio u brodogradilitima u udesnom selu
Saardamu, blizu Amsterdama. Ve od kraja XV. st. nagla ekspanzija
Evrope po morima svijeta, u doba velikih geografskih otkria, defini
tivno opravdava tu njenu dvostruku sudbinu.
2. Postoji opreka izmeu Istoka i Zapada, izmeu Sjevera i Juga,
izmeu toplog Sredozemlja (Mare Internum), unutranjeg mora Juga
i hladnih Sredozemlja Sjevera: Kanala La Manche, Sjevernog mora,
Baltika. Ove razlike, koje se ogledaju u svim vidovima, odnose se na
ljude, nain prehrane, tenje, pa ak i na promjenjivu starodrevnost
uspostavljene civilizacije. Istami (prevlake), povlateni u prometu,
povezuju Sjever s Jugom (ruski, njemaki, francuski), postajui sve
krai i krai kako se pribliavamo toj Zapadnoj Evropi, toliko istanje
noj da bi geografa podsjeala na kraj nekog lijevka koji se iroko
otvara prema Istoku.
3. Kontrasti Istok-Zapad ili Sjever-Jug nastali su kako iz geograf
skih, tako i iz povijesnih razloga.
Zapad gleda prema Rimu, Istok prema Konstantinopolu. Ogromno
razdvajanje uinio je u IX. st. odluujui uspjeh pokrtavanj to su ih
provodili sveti iril i Metod. Ona su unaprijed oblikovala budunost
Istoka, budunost pravoslavnog svijeta.
Kasnije e se jasno uoiti jedno drugo razdvajanje, ovoga puta
izmeu Sjevera i Juga, s roenjem protestantske vjere koja e, prilino
zanimljivo, kranski svijet rascijepiti gotovo po samome starom
rimskom limesu.

270

_________ PRVO POGLAVLJE_________

PROSTORI, SLOBODE
Sudbinu Evrope posve je odredio neprestan razvoj posebnih slobod, slobotini koje su u stvari povlastice rezervirane za odreene
grupe: neke ograniene, druge iroke. Te se slobode esto suprotstav
ljaju, ak meusobno i iskljuuju.
Dakako, tim slobodama nije moglo biti govora sve dok se
Zapadna Evropa nije konstituirala kao homogen prostor, kao kua
u zaklonu. Nema li zatiene kue, tada, naravno, nema ni nekih
moguih sloboda. Ova dva problema zapravo su samo jedan.

Evropski se prostor odreuje: V-XIII. st.

Dvije karte koje prate naa objanjenja dozvoljavaju nam da ubr
zamo korak i izbjegnemo dosadno nabrajanje sluajnosti i katastrofa
tijekom kojih se zapadni kraj evropskog poluotoka malo-pomalo
izgraivao u jednu koherentnu, ili barem prilino koherentnu cjelinu.

Evropski se prostor razgraniio nizom ratova i osvajanja. Sve

poinje lomom Rimskog Carstva na dva dijela, lomom koji potvruje, ali
ga ne stvara, car Teodozije 395. godine.
Odvajkada, ili gotovo tako, postojao je jedan naseljeni mediteran
ski Istok, vrlo stare i bogate civilizacije, kojemu su ivot davali brojni
obrti, i, ve od samog poetka rimskog osvajanja, jedan Zapad,
takorei Daleki zapad, opustoen, moda i zaputen, gdje je Rim,
podiui gradove, ponekad uspostavio neku civilizaciju, svoju vlastitu,
ili pak njenu izoblienu sliku.
271

Nakon podjele 395, pars Occidentis upoznat e niz kataklizmi na

trima granicama koje ga okruuju: na sjeveroistoku, uzdu rijeka
Rajne i Dunava; na jugu, u Sredozemlju; na svojim dugim, dugo
vremena mirnim oceanskim granicama od Danske do Gibraltara.
Te opasnosti i reakcije koje e one prouzroiti, omeit e, stvoriti
evropski prostor,
1) Na sjeveroistoku, dvostruki limes rijeka Rajne i Dunava nije
izdrao pred najezdama barbara koji su bjeali pred Hunima: 405.
veliki prodor Germana pod Radagesom* dospio je do Italije i zausta
vio se u srcu Toskane. Neto kasnije, 31. prosinca 406, brojni barbar
ski narodi preli su zamrznuti Dunav u blizini Mainza i preplavili
galske provincije.
Razvaljena vrata bit e opet zatvorena tek nakon poraza Huna
u velikoj bici na Katalaunskim poljima 451. Nakon toga, ponovno
konstituiranje prostora teklo je razmjerno brzo. Za vladavine Merovinga Galija je povratila granicu uz Dunav koja e ubrzo biti prilino
pomaknuta prema istoku; karolinki e je vladari odrati daleko od
Dunava, prodirui ak i do Madarske Avara. Obraanje na kran
sku vjeru, kojim dominira slavno ime svetog Bonifacija, uvruje taj
ogroman pomak prema istoku. Zapad je, dakle, uspio tamo gdje je
oprez rimskih careva Augusta i Tiberija doivio poraz.
Otada Germanija titi zapadni svijet od azijskog Istoka. Njenom e
zaslugom biti zaustavljeni madarski konjanici kod Merseburga 933,
a potom poraeni na Lekom polju 955. god. Njemako Sveto Rimsko
Carstvo u tome e pronai razlog svoga postojanja kad 962. bude
zamijenilo Karolinko Carstvo (koje je na Boi 800. god. utemeljio
Karlo Veliki).
Istona granica, koja vie nije ugroena, tada doivljava svoj pro
cvat i jo se vie pomie na istok s nastankom kranskih drava
(Poljske, Ugarske, eke) i sa zamahom germanske kolonizacije
u XI-XIII. st. I s te e strane sve biti uglavnom mirno sve do snane
najezde Mongola oko 1240, udom zaustavljene pred Poljskom i u bli
zini Jadranskog mora. Kijevska e drava jedina biti rtvom te na
jezde.
2) Prema jugu se stvara opasna granica ve od prvih uspjeha
arapskih osvajanja kompaktnog Pirenejskog poluotoka, a zatim i Sici
lije. Ta je granica tim opasnija to je u Sredozemlju dolo do uzastop
nih izdaja Sjeverne Afrike, sve do tada kranske vjere. Sredozem
lje u svome zapadnom dijelu postaje muslimansko jezero. Prva
djelotvorna reakcija bit e stvaranje teke konjice, koja e voena
Karlom Martelom trijumfirati u bici kod Poitiersa 732. godine. Karo* . prev. Radages = voa Ostrogota

272

linzima e ta pobjeda donijeti ogromnu, no kratkotrajnu sreu, ije e

se posljedice osjetiti s one strane Rajne, sve do Saske i Ugarske.
Meutim, protiv islama, nadmonog susjeda, kranstvo e morati
povesti teku, dramatinu borbu i izmisliti ideju-vodilju svetoga rata,
kriarskoga rata. Ti e vojni pohodi biti beskonani: prvi kriarski rat
- naravno, ne i prva borba protiv islama, ali svakako prva koja je bila
kolektivna, svjesna, oigledna - zapoeo je 1095; posljednji kriarski
rat, koji, dodue, ne znai i kraj borbe, pohod je Luja IX Svetoga na
Tunis 1270.
Kad su Egipani (Mameluci) 1291. ponovnim zauzimanjem Sv.
Ivana od Akre (Akona) zaustavili te velike zapadne avanture, zamisao
kriarskoga rata na Zapadu e i dalje uznemiravati duhove i srca,
s nenadanim oivljavanjima kriarske ideje u XV, u XVI. st__ Jo su
u XVII. st. postojali usamljenici kriarskoga rata, kako ih naziva
jedan povjesniar, Alphonse Dupront, koji je sve do XIX. st. pratio tu
opsjedajuu mistiku, prepoznatljivu u nedavnim kolonijalnim avantu
rama.
Da li su kriarski ratovi izmeu 1095. i 1291. stajali tadanji slabo
naseljeni Zapad (jedva 50 milijuna stanovnika) nekih 4 ili 5 milijuna
ljudi, kao to pretpostavljaju neke nedavne i vrlo smione statistike
raunice? Nitko to ne bi znao rei. Dakako, oni su bili drama
nastajue Evrope i njen prvi, i to dvostruki trijumf: neizvjesno i privre^
meno ponovno osvojenje Svetoga groba i definitivno zaposjedanje
Sredozemlja, prepunog bogatstava. Kriarski su ratovi naposljetku
utvrdili zapadni prostor na njegovim junim granicama, dugo vremena
najvanijim od svih, sve do velikih pomorskih otkria u XV. i XVI.
stoljeu.
3)
Na zapadu i sjeverozapadu, sve do Sredozemlja, provale Nor
mana iznenadit e Evropu, ija je sklonost pomorstvu kasno dola do
izraaja (osim u Nizozemskoj, Irskoj i Italiji). Zateena i nemona
pred tim osvajanjima, koja e joj zadavati tekih briga, Evropa e
naposljetku, dugorono gledano, iz njih izvui nekih koristi.
Nije rije tome da se zagovaraju ovi nemilosrdni gusari. Oni su
Evropu surovo opljakali. Pa ipak, kako da se ne divimo njihovim
zadivljujuim pothvatima: njihovim pohodima preko cijele Ruske
ploe, njihovu otkriu Amerikje koja je - netom otkrivena - ve
izgubljena, jer, kao to je napisao Henri Pirenne, Evropi jo nije bila
potrebna? Povjesniari ekonomisti jo su blagonakloniji prema
Vikinzima: oni tvrde da su njihove pljake blaga (posebno crkvenih)
ponovo oivjele kolanje jednog dijela plemenitih kovina, nepokretnih
i kao uspavanih nakon privrednog zastoja koji je uslijedio poslije pada
Rima. Vikinzi bi, samim svojim pljakama, bili dobavljai novca, tog
novca koji je opet dao maha zapadnoj privredi.
IX ( ivilizacijc kroz povijest

273

 Da se shvati prva evropska civilizacija, treba ukratko podsjetiti na te

katastrofe, zamisliti okrutne noi IX. i X. st. i prvobitno siromatvo
Evrope koja se svakodnevno morala boriti za opstanak.
Zapravo, liena znaajnih trita, ograniena na privredu golog
preivljavanja, opkoljena, ili bolje reeno osvojena tvrava (Mare
Bloch), ta jadna Evropa tada ne moe podnijeti teret velikih drava.
Netom utemeljene, one propadaju, ili se raspadaju. Brzo izgraeno
carstvo Karla Velikoga rui se nedugo nakon smrti uvenoga vladara
(814). Sveto Njemako Carstvo ve prilino rano nee biti drugo doli
prostrana, ali oronula kua. Dakle, Zapadna se Evropa dijeli na
mnogobrojna i siuna vlastelinstva. Feudalni poredak (feudalni, od
feud, feodum ) odrava vie teoretske nego zbiljske cjeline unutar
raznih kraljevina Zapada, od kojih se neke moderniziraju, ali vrlo
sporo, poput Kraljevine Francuske, dok, naprotiv, druge ostaju vrlo
konzervativne, poput Reicha.
Meutim, taj izmueni svijet, zlostavljan iznutra, napadan izvana,
ve je jedna civilizacija ija je homogenost oigledna. Unato njenoj
raznolikosti, valja govoriti feudalnoj civilizaciji (Lucien Febvre),
kojoj se, gdje god smo je prouavali, postavljaju isti veliki problemi,
esto u analognim uvjetima i s analognim rjeenjima. Ta je civilizacija
roena iz viestrukih etnikih i privrednih mijeanja, neprestanih
borbi, zajednikih vjerovanja, i nadasve, iz samih nevolja za koje je
nastojala pronai lijeka.

Feudalizam izgrauje Evropu. Ta Evropa izmeu XI. i XII. st.

dosie svoju prvu mladost, svoju prvu snagu, u znaku razvijenog feuda
lizma, tj. u znaku izvanredno originalnoga, osobitoga politikog, drutve
nog i privrednog ureenja, u znaku civilizacije koja ve doivljava svoje
drugo ili tree vrenje.
Kako, meutim, definirati tu raznobojnu civilizaciju? Feudalizam
nije mogu, u Evropi ili bilo gdje drugdje, ako nema prethodnog
raspada nekog veeg politikog tijela. U sluaju Evrope, to politiko
tijelo je veliko Karolinko Carstvo, ta prva Evropa ije se i samo
ime tada potvruje (Europa, vel regnum Caroli) i koje e ieznuti
s velikim kraljem kojega je jedan njegov dvorski pjesnik pozdravio
kao pater Europae.
Feudalizam je bio prirodna posljedica toga sloma. Prilikom poraza
lipnja 1940. jedan je francuski oficir sanjao da nekim udom svaka
vojna jedinica na trenutak dobije svoju autonomiju, pravo da djeluje
po svojoj volji i da ne mora potivati opa nareenja koja je vezuju uz
sve nedjelotvomije vodstvo, a ono, mimo svojih elja, svaku pojedinu
274

grupu gura u propast. Feudalizam je roen iz analogne reakcije, ako

tako moemo rei, s jednom, izmeu svih ostalih razlika sigurno
bitnom razlikom, a ta je da nije nastao iz tako brzoga sloma kao to
bijae slom 1940. Feudalizmu je bilo potrebno nekoliko stoljea da bi
se uspostavio. Njegova je narav, dodue, istodobno i obrambena
i lokalna reakcija. Utvreni zamak na svome breuljku, okruen selom
ili selima, kojemu (kojima) prua zatitu, nije neka bezrazlonost,
puki luksuz, ve sredstvo za obranu.
Meutim, feudalizam je jo i neto drugo: drutvo utemeljeno na
ljudskim odnosima, na lancu meusobnih zavisnosti; privreda u kojoj
zemlja nije jedino, ali je najee sredstvo plaanja usluga. Vlastelin bi
od kralja, svoga seniora, ili nekog po rangu vieg plemia, dobio na
uivanje leno (feodum), vlastelinstvo, uz obvezu da uzvrati nizom
usluga, meu kojima je i pomo u ova etiri sluaja: 1. plaanje
zakupnine senioru; 2. plaanje prilikom proglaenja starijeg seniorova
sina vitezom; 3. plaanje prilikom vjenanja starije keri; 4. prilikom
odlaska seniora u kriarski rat. Vlastelin bi, pak, pojedine dijelove
svoga lena ustupio drugim niim vlastelinima ili seljacima. On bi
seljacima ustupio zemlju, koju bi svaki seljak obraivao uz obvezu
davanja novane rente, jednog dijela etve (razne dae) i radne rente
(obavezne tlake). Zauzvrat, gospodar ih je trebao tititi i braniti.
Takvoj drutvenoj piramidi, s njenim obvezama, pravilima, vjerno
stima, takvoj mobilizaciji snaga Zapad duguje svoj opstanak i ouva
nje stare kranske i rimske batine kojoj e dodati shvaanja, vrline
i ideologije feudalnog poretka (svoju vlastitu civilizaciju).
Zapravo, Evropa, koja je tada zaboravila i svoje vlastito ime,
konstituirala se kao svijet odvojen zidovima, u kojemu je znaenje
imala jedino mala regija, uski zaviaj.
Sasvim sigurno su u tim poecima evropskoga ivota postojale
i neke vrlo velike prednosti, jer se svaka regija tako mogla po svojoj
volji razvijati, poput slobodne biljke. Zbog toga, svaka je od njih bila
entitet, snana jedinka, svjesna cjelina, spremna da brani svoj teritorij
i svoju nezavisnost.
Zanimljivo je to se unato svemu tomu, unato politikoj rascjep
kanosti, uspostavila oigledna civilizacijska i kulturoloka konvergen
cija. Hodoasnici (npr. na grob apostola Jakova u Santiago de Com
postela) ili putnici na poslovnom putovanju osjeaju se kao kod kue
isto tako u Lbecku kao i u Parizu; u Londonu kao i u Bruggeu,
u Kolnu kao i u Burgosu, Milanu ili Veneciji. Moralne, vjerske
i kulturne vrijednosti, pravila rata, ljubavi, ivota i smrti posvuda su
jednaka, od jednog do drugog lena, bez obzira na njihove razmirice,
pobune i sukobe. Stoga uistinu postoji jedno jedino kranstvo (Mare
275

276

Najezde u IX. i X. stoljeu

15. Velika osvajanja II.

277

Bloch) i ono to moemo nazvati vitekom civilizacijom, civilizacijom

trubadura i truvera, udvorne ljubavi.
Kriarski ratovi govore tome jedinstvu, jer se iskazuju kao
masovni pokreti, avanture, kolektivne strasti zajednike tim nebroje
nim malim dravicama.

Sloboda ili, bolje reeno, slobode: XI-XVIII. st.

Pretpostavimo da nam je ostavljeno na volju da prikupimo cjelo
kupnu masu naih spoznaja evropskoj povijesti, od V. st. do
sadanjega doba, ili jo bolje do XVIII. st., zatim daje ubiljeimo, ako
se takvo biljeenje moe zamisliti, u elektroniku memoriju, i napo
kon, da smo dovoljno znatieljni kako bismo tu polivalentnu memo
riju upitali za onaj problem koji se najee javlja i u vremenu
i u prostoru tijekom te beskonane povijesti. Posve je sigurno da je to
problem slobode ili, bolje reeno, evropskih sloboda. Rije sloboda
je kljuna rije.
U svakom sluaju, to to je zapadni svijet, u svojoj ideolokoj borbi
danas, sm za sebe izabrao naziv slobodnoga svijeta, s nakanama za
koje se ne bi moglo rei da su sasvim iste, pokazuje se kao iskreno,
u svjetlu evropske povijesti promatrane u svome viestoljetnom kre
tanju.

Pod slobodom treba podrazumijevati sve oblike slobodf ukljuujui

i zloupotrebe.
Te se slobode, u stvari, ne prestaju ugroavati meusobno. Neka
sloboda ograniava, ukida neku drugu, koja e pak i sama pasti pred
nekim novim protivnikom. Ovaj nikad miroljubivi slijed bijae jedna
od tajni napredaka Evrope.
No jo valja precizirati to se pod rijeju sloboda podrazumijeva.
Ne toliko osobna sloboda, koja je uobiajena mjera dananjega slo
bodnoga svijeta, koliko sloboda grup. Znaajno je da srednji vijek
mnogo vie spominje libertates nego libertas. Stavljena tako u mno
inu, rije se gotovo ne razlikuje od privilgia, ili jura. Uistinu,
slobode su skupovi slobotina, povlastic, u zaklonu kojih se odre
ena zajednica ljudi i interesa titi, a zatim, potpomognuta tom zati
tom, nasre, i to esto bez stida, na druge zajednice.
Za te kolektivne slobode, za koje je bilo potrebno dugo vremena da
se u potpunosti uspostave, kasnije je trebalo i dugo vremena da se
svedu u svoje razumne granice ili pak da se ukinu. Openito govorei,
one imaju teak ivot.
278

 Oslobaanje seljatva nazire se kao jedno od prvih oslobaanja, ali

je posve sigurno posljednje kojeje ostvareno - ak se moe tvrditi dajo ni
danas nije zavreno.
Nema slobode, po naem miljenju, osim u sluaju kad izmeu
seljaka i zemlje vie ne posreduje nikakvo strano vlasnitvo, feudalno,
gradsko ili kapitalistiko; kad nikakvo ropstvo ne sputava osobu
seljaka; napokon, kad je djelatnost seljaka dovoljno produktivna da
mu osigura prehranu i ostavi viak vrijednosti, te kad taj viak
vrijednosti, ako dospije na oblinju trnicu, ne obogati samo posred
nika, ve omogui seljaku da kupuje barem ono nuno.
Evo mnogih uvjeta. Ako moemo rei da je evropski seljak u pro
losti imao nekih olakica, i ak izvjesnih sloboda, to je samo u odnosu
na druge seljake, sigurno mnogo potlaenije od njega samoga. Ope
nito, svaki mu je privredni polet bio povoljan.
Tako, naprimjer, privredno buenje Evrope, poevi od X. st.
najranije. U to doba proizvodnja posvuda raste, kako u novim
dravama Sjevera, gdje se iz germanskih zemalja i iz Poljske iri
tropoljni plodored, tako i u krajevima Juga (Italija, juna Francuska)
gdje dvopoljni plodored (itarice, ugar) ostaje pravilom.
Taj je porast proizvodnje povezan s demografskim rastom i razvit
kom gradova. Razvitak gradova bio je bitan uvjet; meutim, rast
proizvodnje iao mu je u prilog.
Ve od XI. st. i sve dok traje privredni uspon, sudbina seljaka
dotada vezanoga za zemlju u svojstvu kmeta, brzo se preobraava.
Nakon to je pripadala ratniku, zatim, u suparnitvu s njim, ovjeku
Crkve, njiva dolazi u ruke ovjeka s plugom.. . (Slijedi) preputanje
zemlje svim poljodjelcima koji su je eljeli, uz obvezu plaanja vrlo
niske godinje kamate starim vlasnicima. To se zakupljivanje zemlje
vrilo u razdoblju u kojemu je zemlje bilo mnogo, a ljudi malo, dakle,
kad je ljudski rad bio traeniji od zemlje (dAvenel). Nedvojbeno je
u mnogim podrujima (ne u svima) tada dolo do izvjesnog oslobaa
nja seljatva. Bili smo slobodni, volio je govoriti povjesniar Henri
Pirenne, pritom mislei na seljake Zapada, ve od XII. st.
To osloboenje nije, meutim, ni potpuno ni ope, a nadasve - nije
konano. Da postoji stanovita ravnotea - vrlo rasprostranjena,
uistinu - da ta ravnotea stvarno zemlju ostavlja seljaku, da je on
gospodar, ak vlastelin u svojoj kui, da svoju zemlju moe ustupiti
ili prodati, posve je tono. Napokon, zakupnina u novcu prilino je
rano utvrena, to e dugorono seljaku ii u prilog, jer novac kroz
stoljea nee prestajati devalvirati, i novana e davanja, utvrena
jednom zauvijek, s vremenom ponekad postati smijena.
279

Meutim, ovdje nije rije pravno utvrenim olakicama. Vlastelin

i dalje posjeduje pravo vieg reda na zemlju, koje, ovisno okolno
stima i mjestu, uvijek moe pokazati svoju opresivnu mo. Povijest
seljakih buna dokaz je tome: akerija u Francuskoj (1358), pobuna
engleskih radnika i seljaka (1381), silan i nagli ustanak njemakih
seljaka (1524-1525), ili, opet u Francuskoj, ti lanani nizovi seljakih
nemira u prvoj polovici XVII. st. Svaki su put ti ustanci, ti generalni
trajkovi, bili ugueni. Samo je njihova stalno prisutna prijetnja
pomogla seljatvu da sauva dio slobod i olakica koje je steklo.
Te im se slobode u stvari ponovo osporavaju u itavoj Evropi
s privrednim i kapitalistikim prodorom modernoga svijeta. Ve se od
XVI. st, a jo vie X VII, kapitalizam, koji s privrednom regresijom
vie ne nalazi tako lako neko drugo podruje, okree prema zemlji.
Poput mrlje ulja, snana vlastelinska reakcija, graanska koliko
i veleposjednika, iri se oko velikih i malih gradova i preplavljuje
okolne predjele. Posjedi novoga tipa (farme, majuri, ladanja, rijei se
mijenjaju ovisno podrujima i nemaju uvijek svoje dananje znae
nje) postaju imanja, po mogunosti u vlasnitvu samo jednoga posjed
nika, na utrb, prije svega, seljake zemlje. Pravi kapitalistiki duh
uglavnom potie te veleposjednike zainteresirane za produktivnost, za
profit. Kako su oni i zajmodavci, seljaci se kod njih zaduuju do te
mjere da jednoga lijepog dana ostaju bez zemlje, ili je tereti jedna od
onih bezbrojnih utvrenih obveznica, ugovori kojih su prepune bilje
nike knjige. Sve, dakle, (ak i ugovori zakupu imanja esto
uglavljeni u naturi, u itu, a ne uvijek u novcu) pogorava poloaj
seljaka.
Izrazita u cijeloj Evropi, takva je reakcija osobito tragina u Srednjoj
i Istonoj Evropi, u Njemakoj iznad Elbe (Ostelbien), u Poljskoj,
ekoj, Austriji, ak i na Balkanu i u Moskovskoj Kneevini. Krajem
XVI. st. posvuda se u tim podrujima (nekima jo divljim) uspostav
lja ono to povjesniari sve vie nazivaju drugim kmetstvom. Seljak je
ponovo u mrei vlastelinskog poretka, gorega od onoga neko. Veli
ka je gospodar imanja, poduzetnik, trgovac itom. Da bi odgovorio
na rastuu potranju za itom, prisiljava svoje seljake da umnogostruuju tlake (5 dana tjedno u ekoj gdje seljak svoju zemlju obrauje
samo subotom, dok tlake u Sloveniji, u XV. st. ograniene na deset
dana godinje, krajem XVI. st. pokrivaju est mjeseci godinje) kako
bi obraivali zemlju koju on izravno posjeduje (oblinje imanje ili
rezervno dobro). Taj poredak koji e na Istoku trajati sve do XIX. st.
nedvojbeno je u velikoj mjeri odgovoran za naknadna zaostajanja tih
podruja u odnosu na podruja Zapada.
Na Zapadu, zapravo, pod liberalnim ureenjem u usporedbi s onim
na Istoku, promjena u korist seljatva zapoela je ve od XVIII. st.
280

- u Francuskoj, od Lawova sustava koji je sve ubrzao (pa i seoska

pijanenja). Francuska revolucija dovrava tu evoluciju, jednim pote
zom oslobaajui seljaku zemlju od feudalnih dabina koje su je
teretile; primjer koji e se pronositi revolucionarnim i Napoleonovim
ratovima.

Gradske slobode. Gradovi su motori neprekidno u radu. Oni su

jedini na sebe preuzeli brigu za prvi razvoj Evrope. Iz njega su se okoristili
svojim slobodama.
Dugotrajno nazadovanje Zapada je s X. st. dovelo do zastrauju
ega nazadovanja gradova: jedva da su jo i postojali.
Kad s materijalnim napretkom od XI. do XIII. st. privredna
kretanja mijenjaju smjer, ona oznaavaju poetak ivoga preporoda
grada. Sve se zbiva kao da su prilikom toga ponovnog pokretanja
gradova napredovali bre nego glomazne teritorijalne drave. One e
se poeti pojavljivati sa svojim modernim, ili gotovo modernim,
obiljejima najranije u XV. st. Gradovi e, pak, razbiti okvire feudal
nih drava unutar kojih poinju rasti ve od XI. i XII. stoljea.
Moderni, ispred svoga vremena, oni navijetaju budunost. Oni ve
jesu ta budunost.
Dakako, gradovi nisu uvijek i od samoga poetka strogo nezavisni.
Pa ipak, veliki slobodni gradovi pojavljuju se rano u Italiji, tada
najnaprednijoj zemlji cijeloga Zapada. Takoer i u Nizozemskoj, toj
drugoj Italiji. Venecija, Genova, Firenca, Milano, Gand, Bruges ve
su moderni gradovi, u doba u kojemu je kraljevanje Luja IX
Svetoga tipino srednjovjekovno.
Iza tih gradova kojima upravljaju vojvode, dudevi ili konzuli,
mnogobrojni manje vani gradovi dobivaju, no ne bez borbi (na
temelju svojih povlastica), pravo da samoupravljaju, da nadziru svoje
financije, sudstvo i zemlju koju posjeduju.
Openito govorei, puna sloboda je nagrada za materijalni prospe
ritet koji jedini nekim gradovima omoguuje da se istodobno brinu i za
svoj privredni ivot i za svoju vanjsku obranu. To su gradovi-drave.
Samo su neki gradovi ostvarili tako visok cilj, ali svi iz trgovine
i djelatnosti zanatskih cehova crpu naelo izvjesne nezavisnosti, nekog
prava na posebne slobode.
Ti cehovi istovremeno rade i za lokalno trite i za daleku trgovinu.
Nesumnjivo, gradska privreda je mogla prosperirati tako kako je
prosperirala jedino zato to je uvelike nadmaila lokalnu privredu.
U XV. st. grad Lbeck, najvaniji u snanom trgovakom savezu koji
se naziva Hanza i okuplja trgovake gradove od Baltika pa sve do
281

Rajne, odrava odnose s itavim tada poznatim svijetom. To isto se

moe rei i za Veneciju, ili za Genovu, ili za Firencu, ili za Barcelonu.
U tim povlatenim sreditima prvi kapitalizam trijumfira s trgovi
nom na daleko. Poetak je to vladavine trgovaca-poduzetnika koji
pribavljaju sirovine i radnu snagu te osiguravaju prodaju industrijskih
proizvoda, dok majstori obrtnici, kao i njihovi kalfe, sve vie postaju
najamni radnici, u tom Verlagsystemu (ta neprevodiva rije njemakih
povjesniara uglavnom znai majstorov rad od donesenog materijala).
Trgovci ine znaajne linosti u popolo grasso.* Obian narod,
mrav narod, esto e se gotovo uzaludno buniti, kao naprimjer
u Gandu, ili pak u Firenci, gdje 1378. izbija snana revolucija Ciom pa. . .
Te unutranje borbe (arke, kako ih naziva Beaumanoir govorei
0 zanatlijama Flandrije koji uistinu trajkaju u dananjem znaenju te
rijei kako bi ostvarili poveanje nadnica) zapravo izraavaju dru
tvene napetosti, ve prave klasne borbe u tim radinim gradovima.
Utoliko vie to e se postupno oitovati opreka izmeu majstora
1 kalfi. Kalfe, postrance zbog nemogunosti izradbe skupocjenih
remek-djela, jedinih koja bi omoguila njihov drutveni uspon,
imaju svoje grupacije, svoja udruenja, svoje loe od jednog do
drugog grada i svoje skitnje. . . Oni su bili prvi radniki proletarijat.
Meutim, i takav proleter, ukoliko je graanin, i samom injenicom
da to jest, jo uvijek je povlaten barem sve dotle dok bude trajalo
veliko doba nezavisnih ili polunezavisnih gradova.
Da li je postojala, kako to smatra Max Weber, tipologija svoj
stvena gradovima evropskoga srednjovjekovlja, tim zatvorenim gra
dovima, kako ih on definira?
Tono je da su oni iskljuivi i da ni najmanjeg obzira nemaju prema
onome tko se nalazi van njihovih zidina. Nita vie od tih gradova ne
podsjea tako na djelotvorni despotizam kineskoga mandarina, pred
stavnika drave. Sela u njihovome okruju esto su im podvrgnuta:
seljak, a nikad graanin, obavezan je iskljuivo prodavati svoje ito na
gradskoj trnici, a esto mu je zabranjeno da kod kue otvori obrt.
Osim ako su, naprotiv, gradu potrebne njegove usluge u odreenoj
oblasti. Takvo se ustrojstvo, sigurno, vrlo razlikuje od ustrojstva
antikoga grada, politiki otvorenoga prema svom polju: atenski
seljak u klasino doba graanin je s istim pravom kao i stanovnik
grada.
Nimalo ne udi, dakle, da se prava graanstva dodjeljuju izuzetno
krto, osim kad je za grad krajnje hitno da svoje stanovnitvo povea.
Tako Venecija 1345, neposredno nakon crne smrti, unaprijed prih
* popolo grasso (tal.) = tusta eljad, grasso (tal.) = tust, ugojen, debeo

282

vaa kao nove graane sve one koji se u njoj ele nastaniti. Serenissima obino je manje dareljiva. Ona poznaje dvije vrste prav na
graanstvo, jedno nazvano intus kojim se postaje cittadino druge vrste;
drugo, puno pravo graanstva, nazvano de intus et de extra, nad kojim
ljubomorno bdije patricijat kako bi sauvao svoje povlastice. Potrebno
je 15 godina boravka u Veneciji da se stekne pravo graanstva intus,
20 godina za drugo pravo. ak se, prema prilikama, vri razlikovanje
izmeu starih i novih graana. Jedna naredba iz 1386. odreuje da
jedino stari Mleani imaju pravo trgovanja s njemakim trgovcima
nastanjenima u Veneciji.
Sebeljubiv, oprezan, surov, grad je, nasuprot ostalome svijetu,
spreman braniti svoje slobode, esto s vrlo velikom hrabrou, u kraj
njem sluaju bez ikakva obzira prema slobodama drugih. Krvolone
borbe gradova, nagovjetavaju ve obiljeja nacionalnih borbi budu
ih stoljea.
Sloboda gradova e, meutim, ubrzo biti ugroena kad moderne
drave, u svome nastajanju mnogo sporije od gradova, budu jaale
XV. st.
Gradove e tada esto sputavati drava, koja e, prema okolno
stima, dijeliti kazne ili povlastice. Odatle i neke teke krize: comunidades Kastilje 1521; Karlo V reducira Gand 1540... I mnogo neiz
bjenih kompromisa. Jer moderna je monarhija bila mogua zahvalju
jui samo suradnji gradova. Bit e nuno da se gradovi pokore, da
odustanu od nekih svojih povlastica ne bi li sauvali neke druge. Kao
naknada za odustajanje od svojih slobod bit e im otvoreno novo
polje moderne drave: mnogo iri promet rob, unosni zajmovi,
i takoer - u nekim zemljama - osobito u Francuskoj, kupnja dravnih
slubi (prodajnost slubi). Teritorijalna privreda se uspostavlja, zamje
njujui gradsku privredu, prethodni stadij. Meutim, teritorijalna
privreda ostaje usmjerena prema gradu. Pored drave, gradovi nastav
ljaju voditi igru.

Trenutak drava nazvanih teritorijalnima (zapravo modernih

drava) osvanuo je kasno. Starom konceptu kraljevske vlasti, utemeljenoj
na krvnim vezama, na odnosima vladara i vazala, trebalo je dugo
vremena da iezne, ili barem da se preobrazi.
Prekretnica nastaje u XV. st, i prije svega gotovo iskljuivo tamo
gdje nije dolo do intenzivne urbane revolucije. Ni Italija, ni Nizozem
ska, ak ni Njemaka koja je poznavala toliko slobodnih, aktivnih
i bogatih gradova, nee biti izabrani teren za novi tip vladanja.
Moderna se monarhija prvenstveno razvija u panjolskoj, u Francu
283

skoj, u Engleskoj, s vladarima novog tipa, kao to su Ivan II Aragonski (otac Ferdinanda Katolikog), Luj XI, Henrik VII iz kue Tudor.
U slubi teritorijalnih drava nalaze se funkcionari, nazovimo ih
tako da ne budemo anakroni, dravni slubenici, svi su oni sluitelji
drave, isto kao i legisti, obrazovani na rimskome pravu, savjetnici,
ministri. . .
Dravama u prilog ide i oboavanje narodnih masa koje u monarhu
vide prirodnog zatitnika protiv Crkve i velikaa. U Francuskoj sve do
XVIII. st. monarhija je mogla raunati na narodnu odanost, na jednu
ljubavnu religiju (Michelet).
Ta se moderna drava raa iz novih i imperativnih potreba rata:
artiljerija, borbene flote, porast brojnog stanja, njeno upravljanje ine
sve skupljim i skupljim. Rat, majka svih stvari, bellum omnium mater,
stvorio je i moderno doba.
Moderna drava uskoro vie nee priznavati nikakvu prevlast; ni
nadmo cara Svetoga Njemakog Carstva, kojega ne cijene vie ni
sami prinevi Carstva, ni nadmo papinstva, neko ogromnoga moral
nog i politikog autoriteta. Svaka drava eli biti sama, bez kontrole,
slobodna: raison d Etat (dravni razlog, izraz se prvi put pojavljuje
u tekstu harange kardinala della Case Karlu V, povodom sramotne
i beznaajne zgode 1552 - osvajanja Mantove) postaje ultima ratio.
Dravni se razlog iskazuje kao otkrivajue obiljeje te evolucije tije
kom koje zapadni politiki oblici od tradicionalistikog, paternalisti
kog i mistikog kraljevanja prelaze u modernu monarhiju jurista.
Ve e vrlo rano neki duhovi nagovijestiti taj dolazak na vlast
drav, superiorem non recognoscentes, prema izreci jurista Bar
tola de Sassoferrata (XIV. st). No oni su bili ispred svoje politike
zbilje.
U Francuskoj e teoriju u nedjeljivom suverenitetu drave braniti
Jean Bodin u svome Trait de la Rpublique tek 1577. god. (rije
republika valja razumijevati u latinskome znaenju: javno, ope
dobro). Suverena drava iznad je graanskih zakona, jedino podvrg
nuta prirodnim i Bojim zakonima: nita na ovozemaljskome svijetu
ne postoji iznad nje. I kao to si papa nikada ne vee ruke, kao to
kau kanonisti, tako si ni suvereni vladar ne moe vezati ruke, kad bi
i htio. Tako da na zavretku edikata i odredbi nalazimo sljedee rijei:
Jer takva je naa elja, kako bi se shvatilo da zakoni suverena, premda
utemeljeni na dobrim i stvarnim razlozima, ipak jedino ovise njego
voj istoj i iskrenoj volji!
Ta volja suverena prisvaja dravu. Das Ich wird der Staat, Ja
postaje Drava, pie jedan njemaki povjesniar. To je uvena izreka:
Drava, to sam ja, koja se obino pripisuje Luju XIV, a barem je
jednom pripisana i engleskoj kraljici Elizabeti. Znaci su novih vre-

284

mena da panjolski suvereni, premda se nazivaju katolikim kralje

vima, ili da pak francuski, koji su vrlo kranski kraljevi, od zgode do
zgode brane protiv papinstva slobode galikanske crkve ili ovozemalj
ske i duhovne interese Kraljevstva panjolske; jer ako je i bilo
presedan takvim inima, oni otada postaju sustavni i prirodni. Oni se
podrazumijevaju.
Kako moderna drava postupno bude nametala svoju mo, evrop
ska e civilizacija, sve do tada plod grada sazrio u povlatenim
i samosvojnim malim gradovima, postati teritorijalna, nacionalna:
panjolsko Zlatno stoljee (njegove okvirne granice: 1492-1660),
kao i Veliko francusko stoljee obuhvaaju cijelu dravu.
U srcu tih proirenih civilizacija afirmira se uloga prijestolnica, koje
i samo postojanje drave i njeni trokovi podravaju. Oni e tako utrti
put jednoj jo nepostojeoj kategoriji, kategoriji velegrada. Pariz
i Madrid potvruju svoju ogromnu reputaciju. London postaje Engle
ska. Znaaj i ivot, cijele drave poinju se vrtjeti oko tih urbanih
udovita, koja otada nee poznavati suparnika, tih orua za luksuz,
tih strojeva koji e proizvoditi civilizaciju, ali i ljudsku bijedu.
Nasluujemo ogromno kretanje ljudi, kapitalg, bogatstava, to su ih
prouzroile velike drave, a samim tim i velik pomak na geografskoj
karti slobod, od kojih se neke ukidaju, u najboljem sluaju trpe, dok
se nekim drugima daje prvenstvo ili se iz temelja izgrauju.
Oivljavaju gradovi s posebnim povlasticama, npr. Marseille,
kojemu e zapravo pripasti trgovanje s Levantom; Lorient, osnovan
1666, koji e ubrzo dobiti monopol trgovanja s Indijom, stoje tek sitna
povlastica u usporedbi s onom ogromnom koju je stekla Sevilla 1503.
(i izgubila 1685. u korist Cadixa), naime, iskljuivo pravo trgovanja
s Amerikom, tom Indijom Kastilje.
Postoje i slobode iznuene od drave koja nije u stanju sve uiniti,
ili sve zadrati: tako apsolutistika drava u Francuskoj, od smrti
Colberta 1683. do francuske revolucije, postupno gubi svoju djelo
tvornost, te buroazija koja kupuje dravne slube prisvaja znatan
dio politike vlasti. Kralju se suprotstavljaju slobode u pokrajinama.
Drutvene povlastice (sveenstvo, plemstvo i trei stale) kao da su
inkrustirane u ustrojstvo francuske drave, koja ih se ne uspijeva
rijeiti, i koja zbog njih nee moi ostvariti prosvijeene reforme
XVIII. st.
ak i zemlje koje tada dolaze do politike slobode ne ine drugo
nego dravne odgovornosti predaju u ruke neke mone grupe povla
tenih: sluaj je to s Ujedinjenim pokrajinama i njihovom trgovakom
buroazijom; sluaj je to Engleske, odmah nakon revolucije 1688.
Njen parlament predstavlja dvostruku aristokraciju (Whig i Tory),
buroaziju i plemstvo, a ne, dakako, cijelu dravu.
285

 Unutar tih povlatenih slobod, to moe biti s osobnom slo

bodom?
Ovo pitanje nema nikakvoga smisla ako slobodu pojedinca shva
amo u njenom dananjem znaenju: sloboda svakog ovjeka kao
ovjeka, samom injenicom da je ovjek. Bit e potrebno jo dugo
vremena da se definira sam pojam takve slobode. No barem se
moemo upitati da li sloboda pojedinca de facto napreduje ili ne.
Odgovor na to pitanje moe biti jedino proturjean i pesimistian.
Intelektualni pokret renesanse i ak reformacija (u onoj mjeri
u kojoj postavlja naelo slobode individualne interpretacije objave)
postavili su temelje slobode savjesti. Renesansa i humanizam obnav
ljaju potivanje i znaaj ovjeka kao pojedinca, veliaju njegov osobni
um i mo. La virt u Quattrocentu ne predstavlja vrlinu, ve slavu,
djelotvornost, snagu. Na intelektualnoj razini ideal je Albertiev
universale. U XVII. st. s Descartesom, itav filozofski sustav
polazi od Cogito, od misleega pojedinca.
Ta fiozofska vanost koja se pridaje pojedincu podudara se s raspa
dom tradicionalnih vrijednosti. To svakim danom u sve veoj mjeri
zahtijeva uspostava jedne djelotvorne trine privrede u XVI. i XVII.
st. iji razvitak ubrzavaju pristizanje plemenitih kovina iz Amerike
i poveanje kreditnih sredstava. Novac potresa, lomi stare propise
drutvenih i privrednih grupacija (cehovi, gradska udruenja, gilde);
ona, gubei jedan dio svoje korisnosti u isti mah gube i svoju staru
krutost. Pojedinac se u svakodnevnom ivotu tako nalazi pred izvjes
nom slobodom izbora. No istovremeno se s modernim dravnim
ustrojstvima uspostavlja i jedan novi poredak, koji toj igri namee
stroge granice: dunosti pojedinca prema drutvu, potivanje povla
tenih i povlastica.
Jedno Descartesovo pismo dobro postavlja taj problem. Ako je
teoretski svatko slobodan i ini cjelinu samo za sebe, kako e drutvo
ivjeti, koja e pravila slijediti, upitala ga je princeza Elizabeta.
A filozof je odgovorio (15. rujna 1645): Iako je svatko od nas zasebna
osoba, iji se interesi, prema tome, na neki nain razlikuju od interesa
ostatka svijeta, uvijek valja misliti da ovjek ne bi mogao opstati sm
i da je, zapravo, jedan dio svemira, i poblie, jedan dio ove zemlje,
jedan dio ove drave, ovoga drutva, ove porodice kojoj pripada po
svome domu, svojoj prisezi, svome roenju. Uvijek radije treba dati
prvenstvo interesima cjeline koje je ovjek dio, nego svojim osob
nima.
U ime tih interesa sviju, XVII. st. poduzima strogo dresiranje
ne samo siromanih, ve i svih beskorisnih elemenata drutva, svih
onih koji ne rade. Tono je da zabrinjavajui porast broja siromanih
286

(povezan s demografskim rastom tijekom itavoga XVI. st. i privred

nom krizom koja poinje krajem toga istog stoljea i pogorava se
u XVII. st), ta plima siromanih koja se oituje u prosjaenju, skitnji,
kraama, ima za posljedicu nunu represiju. Ve 1532. pariki Parla
ment donosi odluku hapenju prosjaka velikoga grada kako bi ih
prisilio na rad u kanalizacijskim odvodima vezane lancima dvoje po
dvoje. Razmotrite i nain na koji grad Troyes tretira bijednike 1573.
godine.
Meutim, tada se radi privremenim mjerama. Tijekom itavoga
srednjeg vijeka, siromah, skitnica, bezumnik, bili su zatieni tim
pravom na gostoprimstvo i milosrem prema siromanima koja im se
priznaju u Boje ime, jer je Krist posvetio siromatvo odjenuvi
jednom odjeu siromaha, i jer siromah uvijek moe biti izaslanik
Boji. itav duhovni pokret koga personificira Sveti Franjo veliao je
mistiku vrijednost siromatva, svetoga siromatva. U svakom sluaju,
nesretnici, umobolni, otpadnici drutva lutaju od grada do grada,
a svaki je grad najee urio da ih to prije vrati u taj kruni tok,
radije no da ih zadri unutar svojih zidina.
Odatle izvjestan oblik slobode, barem fizike slobode, slobode
seljaka koji bjei od svoga gospodara ne bi li naao drugoga, manje
okrutnoga, ili kako bi stigao u grad; slobode vojnika u potrazi za
novaenjem; slobode imigranta koji odlazi radi vee nadnice ili prema
Novome svijetu i iluziji boljega ivota ; ali i slobode nezaposlenih,
okorjelih skitnica, prosjaka, umobolnih, bogalja, kradljivaca, koje
milosre ili njihove krae odravaju na ivotu izvan svakodnevnoga
rada.
Svi ti ljudi, dotad zatieni sjenkom Bojom, postat e u XVII. st.
neprijatelji ve kapitalistikoga urbanog drutva, zaljubljenog u red
i profit, koje dravu izgrauje u tom duhu i s tom svrhom. U cijeloj
Evropi (kako protestantskoj tako i katolikoj) nesmiljeno se zatva
raju, pored prijestupnika svake vrste, i siromasi, bolesnici, besposli
ari, bezumnici (ponekad i sa svojom obitelji). To je ono to Michel
Foucault (koji je tu pojavu prouavao u vezi s ludilom u doba
klasicizma) naziva velikim utamnienjem siromanih, ozakonjenom
sekvestracijom, organiziranom od strane pedantne administracije.
Takvo e zatvaranje, tovie, omoguiti da se na zahtjev obitelji
zatvori razvratni ili rasipni sin, ili otac raspikua, ili na temelju
pisma s kraljevim peatom politiki protivnici.
Vrlo veliki broj ustanova nastaje u tu svrhu: prihvatilita, ubonice,
workhouses,* Zuchthuser.** Ma kakvi bili njihovi nazivi, one su
* workhouse (eng) = ubonica
* Zuchthaus (njem) = kaznionica.

287

u stvari strogi internati, tovie, zavodi za prisilni rad. U Francuskoj,

nakon dekreta iz 1656. kojim se osniva lHpital gnral (Ope
prihvatilite) i istodobno naveliko organizira ta nova socijalna poli
tika, svaka stota osoba, ili zamalo tako, bit e zatvorena u gradu
Parizu! Okrutnost te represije ublait e se tek u XVIII. st.
U svijetu u kojemu je sloboda postojala jedino za povlatene, XVII.
st. je, dakle, u svakom sluaju doprinijelo ograniavanju te elemen
tarne slobode koju predstavljaju bijeg ili skitnja, jedine koja je do tada
siromanima bila doputena. Istovremeno dolazi, kako smo prije
kazali, do regresije seljakih slobod. Poetkom stoljea prosvjetitelj
stva Evropa dotie dno svoje bijede.
Tomu pesimizmu dodajmo samo jednu ispravku: ta sloboda, nedo
stupna veini ljudi u Evropi ostaje ideal prema kojemu evropska
misao, ali i povijest, polako napreduju. To je jedna od glavnih
tendencija evropske povijesti iji su sveopi smisao iskazivale mnogo
brojne seljake bune XVII. st, ne manje esti narodni nemiri (Pariz
1633, Rouen 1634-1639, Lyon 1623,1629, 1633,1642), te politike
i filozofske tenje XVIII. st.
Ni sama francuska revolucija nee uspjeti da u potpunosti uspostavi
tu slobodu, za koju si ne moemo laskati da je danas posve ostvaru
jemo. Francuska revolucija, dodue, u noi 4. kolovoza ukida
feudalne obaveze, ali protiv seljaka ostaju vjerovnik i vlasnik; ona
ukida korporacije (1791, Le Chapelierovim zakonom i u isti mah
radnika preputa na milost i nemilost poslodavcu. U Francuskoj treba
priekati itavo jedno stoljee da budu ozakonjeni radniki sindikati
(1884). Unato tome, Deklaracija pravima ovjeka i graanina iz
1789. ostaje bitan datum u toj povijesti slobode, fundamentalne
u genezi evropske civilizacije.
Sloboda, ili traganje za jednakou? Napoleon je smatrao da Fran
cuzi ele ne slobodu ve jednakost, tj. jednakost pred zakonom,
ukidanje feudalnih obaveza, ukratko, kraj posebnih slobod, povla
stica.
Od slobod slobodi, to je formula koja rasvjetljava povijest
Evrope u jednome od njenih temeljnih smjerova.

Pojam slobode jo uvijek apstraktan, teoretski, koji se razraivao

od renesanse i reformacije do francuske revolucije, stekao je novu mo
nakon to je formuliran u Deklaraciji pravima ovjeka i graanina. On
s liberalizmotn postaje doktrina.
Otad pojam slobode - u jednini - postaje osvijetenost svijetu
i kretanju povijesti. Na slobodu se pozivaju - legitimno ili ne
- gotovo sve ideologije i traenja XIX. st, ti vrlo razliiti pokreti koje

288

obuhvaa artificijelna rije liberalizam, vrlo dvosmislena jer je prebo

gata znaenjima.
Liberalizam ujedno znai politiku doktrinu (poveati zakonodavnu
i pravosudnu vlast i ograniiti izvrnu vlast; u tom se smislu suprot
stavlja autoritarnoj doktrini); ekonomsku doktrinu u pobjednikom
znaku laissez faire, laissez passer, koja iskljuuje svako dravno
uplitanje u privrednu igru izmeu pojedinaca, klasa i nacija; filozofsku
doktrinu koja trai slobodu miljenja i smatra da vjersko jedinstvo nije
uvjet sine qua non bilo drutvenog jedinstva, bilo jedinstva Nacije, to
nuno implicira ideju trpeljivosti, potivanju drugoga i osobe ov
jeka, u skladu s antikom izrekom Homo homini res sacra.
Liberalizam je tako, radije nego doktrina jedne politike
stranke ... izvjesna klima miljenja. U sukobu s mnogostrukim okol
nostima XIX. st, on se angairao u nebrojenim zadacima; suoio se
s bezbrojnim preprekama. U Njemakoj i Italiji liberalizam se pridru
uje nacionalizmu: nije li sloboda koju valja ostvariti prvenstveno
sama sloboda Nacije? U panjolskoj i u Portugalu liberalizam se
sukobljava s jo monstruoznim snagama jednoga vrstog ancien rgimea, utemeljenog na Crkvi. U Engleskoj i u Francuskoj liberalizam
e, pak, u svojim politikim traenjima ii do kraja, ili gotovo do
kraja. Polagano, nesavreno, liberalna, ustavna drava se organizira
sa svojim osnovnim slobodama (sloboda miljenja, tampe, parlamen
tarna sloboda, osobna sloboda, proirenje prava glasa).

Meutim, tijekom cijele prve polovice XIX. st. liberalizam slui kao
paravan politikom osvajanju vlasti od strane trgovake buroazije i ari
stokracije, posjednike klase.
Izvan toga uskog kruga, pojedinac, ija prava liberalizam brani
s toliko ara, jo uvijek je bio samo apstrakcija, i bilo mu je nemogue
da se potpuno okoristi tim prednostima. To vrijedi kako za Englesku
konzervativaca i liberala, starih i novih bogataa, tako i za Francusku
u vrijeme restauracije i srpanjske monarhije. Ta posjednika klasa
koja sebe naziva liberalnom odmah ustaje protiv opeg prava glasa,
protiv narodne mase. Dakle, kako podrati jednu takvu politiku
egoizma nasuprot industrijskome drutvu ija e uasna zbilja ubrzo
postati oigledna? Ekonomski liberalizam, koji na poetku pretpo
stavlja jednaku borbu izmeu pojedinaca, nije drugo do puka la. to
vie vremena protee, to e vie izlaziti na vidjelo strahota te lai.
Doista, taj prvi graanski liberalizam prije svega bi bio borba
u pozadini, i. to ne nepristrana, protiv aristokratskog ancien rgimea,
izazov steenim pravima koja su posvetila tradicije stare pola tisu
ljea. Na taj se nain on uklapa izmeu ancien rgimea i njegova
19 C|\|||/1 kroz povijest

289

aristokratskog drutva, koje je sruio, i industrijskoga drutva

u kojemu radniki proletarijat trai svoja prava. Rijeju, ini se da se
tobonje traganje za slobodom, unato prividu, svodi na stare borbe
grup za slobodama koje zapravo znae povlastice.
Revolucije 1848. (u Francuskoj je tada ustanovljeno ope pravo
glasa) oznaavat e kljuni datum za liberalizam (znaajan datum za
Englesku je izborna reforma 1832). Otad e liberalizam moi opstati,
sa ili bez slobotina, jedino u obliku demokratskog liberalizma, proi
renog u naelu na sve klase. A. de Tocqueville i Herbert Spencer,
svaki na svoj nain, navijetaju njegovo neizbjeno osvajanje vlasti
i trijumf masa kojih se plae. Ali dobivi opet na taj nain maha,
liberalizam se ubrzo istovremeno sukobljava i sa snanom i iskrenom
politikom strujom socijalizma kojemu je obeana budunost, i s glas
nicima autoritarizma, neki bi ve rekli faizma, koje predstavljaju
Carlyle ili Napoleon III.
Dakle, uklopljen izmeu jedne nove revolucije koja se najavljuje
- socijalizam ije e preobrazbe biti mnogobrojne - i jedne kontrare
volucije koja jo ne zna ni svoje vlastito ime ni kamo moe odvesti,
liberalizam je nastavio svoj ivot, umnogostruavao svoje vlade, svoje
mudre i sebeljubive graanske ine, u Francuskoj nalazei jo jedino
malo zanosa u svojoj borbi protiv Crkve. Liberali otad postaju svjesni
svojih nedostataka i tovie, svoje neizvjesne borbe. Godine 1902/03.
u razumnoj Revue de Mtaphysique et de morale objavljeni su nizovi
lanaka krizi liberalizma, posebno u vezi s monopolom u obrazova
nju. Meutim, do istinske, konane krize dolazi neto kasnije, izmeu
dva svjetska rata.
Tko bi se ipak usudio rei da je liberalizam, gotovo izgnan iz
politike i djelovanja, obezvrijeen intelektualno, danas zaista mrtav?
On je bio mnogo vie nego samo jedno politiko razdoblje, vie nego
vjetina i paravan jedne klase. Bio je ideal zapadne civilizacije, i ma
bio izdan, on ostaje u naim tekovinama, naim jezicima, naim
refleksima. Svaki napad na osobne slobode nas zaprepauje, uznemi
ruje. ak i politiki gledano, nasuprot autoritarne i tehnokratske
drave, nasuprot vjeno porobljavajueg drutva, stanovit liberalizam,
anarhian i libertinski, u ime pojedinca i njegovih prava nastavlja svoj
zapadni i svjetski ivot.

290

DRUGO POGLAVLJE

KRANSTVO, HUMANIZAM
I ZNANSTVENA MISAO
Duhovni i intelektualni ivot Evrope oznaavaju burne promjene.
On voli, ini raskide, diskontinuitete, oluje, u beskonanoj potrazi za
boljim svijetom.
Meutim, zbog tih naglih obrata ne smijemo izgubiti iz vida dugo
trajne kontinuitete evropske misli i civilizacije, zamjetljive kroza sva
uzastopna iskustva, od Sume teologije (Summa theologiae) sv.Tome
Akvinskoga do Descartesove Rasprave metodi, vidljive kroz rene
sansu, reformaciju i samu francusku revoluciju. A industrijska revolu
cija, bitni rez, nije dosegla do svih sektora njena ivota ni njene misli.

Kranstvo
Sve religije evoluiraju. One, meutim, svaka na svoj nain uspo
stavljaju zasebne svjetove, s vlastitim vjernostima, stalnostima i samo
svojnim odrednicama.
Zapadno je kranstvo bilo i ostaje glavna sastavnica evropske
misli, pa ak i racionalistike misli koja se uspostavila protiv njega, ali
i polazei od njega. Od poetka do kraja povijesti Zapada, kranstvo
ostaje u srcu te civilizacije koju nadahnjuje, ak i onda kad doputa da
ga ona ponese ili izoblii, i tu civilizaciju obuhvaa ak i onda kad se
ona trudi da mu pobjegne. Jer, misliti protiv nekoga znai ostati
u njegovoj orbiti. Kao ateist, Evropljanin je jo uvijek zarobljenik
jedne etike i modela psihikih ponaanja koji su duboko ukorijenjeni
u kranskoj tradiciji. Evropljanin je kranske krvi, ako bismo tako
mogli rei, kao to je Montherlant za sebe tvrdio da je katolike
krvi, premda, meutim, nije bio vjernik.
19'

291

 iroko rasprostranjeno u Rimskome Carstvu, kranstvo je postalo

njegova slubena vjera ediktom cara Konstantina 313. godine, tri stoljea
nakon Kristova roenja.
Rimsko je Carstvo (tj. sve sredozemne zemlje i, u Evropi, neke
zemlje u kojima ne uspijevaju maslina i vinova loza) bilo prostor
rezerviran, u poetku, za mladu pobjedonosnu religiju, kransko
ozraje, kako je kazao Paul Valry, elei tom igrom rijei naglasiti
spone kranstva sa zemljom, kruhom, vinom, itom, lozom, ak
i svetim uljem; spone s geografskim mediteranskim temeljima koje e
kranska vjeroispovijest zatim uvelike nadii.
Dakle, prije burnih osvajanja u V. st. i katastrofa do kojih e
dovesti pobjede islama od VII. do XI. st. kranstvo je na neki nain
imalo vremena da se prilagodi rimskome svijetu, da u njemu uspostavi
svoju hijerarhiju, da naui jasno luiti ovozemaljsko - ono to
pripada Cezaru - od duhovnoga, da trijumfira u vrlo ivim borbama
oko dogme koje su prije svega proizlazile iz nadmudrivanja, umjeno
sti grkoga jezika i duha, ali i iz nunosti da se preciziraju teologijski
temelji kranstva, utvrde njegovi vidovi i izvedu konzekvencije.
U tome polaganom i tekom radu suraivali su prvi koncili (Niceja,
325 ; Konstantinopol, 381 ; Efez, 431 ; Halcedon, 451, itd) i crkveni oci,
apologeti, koji su se prije cara Konstantina borili protiv poganstva;
zatim uitelji, koji su suoeni s disidentskim sektama definirali kran
ski nauk. Sveti Augustin nije posljednji u tome rodoslovnom stablu
(za koje neki tumai smatraju da traje sve do VIII., tovie i do XII.
st), ali je za Zapad kudikamo najvaniji. Berber, roen 354. u Tagasti
u Numidiji, u provinciji Africa, umire kao biskup u Hiponu (danas
Anaba, u ist. Aliru) 430. godine, dok su Vandali opsjedali grad.
Izuzetan upliv njegova djela (O dravi Bojoj, Ispovijesti) i same
njegove proturjenosti, njegova elja da pomiri vjeru i um, tj. sve
u svemu, antiku i kransku civilizaciju, staro i novo vino, sve su to
svjesni pokuaji koji ga s izvjesnog gledita ine racionalistom. Vjera
kod sv. Augustina vlada nad svime. On, meutim, kae: credo ut
intelligam, vjerujem da bih spoznao. Takoer kae: Si fallor, sum
- ako grijeim, postojim; Si dubitat, vivit - ako sumnja, ivi. Bilo bi
pogreno u tim tvrdnjama dugo vremena unaprijed vidjeti Descartesov Cogito, ergo sum; ipak, one oigledno podsjeaju na tu izreku.
Budunost je nedvojbeno sauvala svoj najvei interes za svetog
Augustina teologa i njegove tvrdnje predestinaciji. Unato tome,
doktrina sv. Augustina dala je svoju boju, svoje mogunosti kretanja
i rasprave zapadnome kranstvu, pa bilo to samo u vidu inzistiranja
na postojanoj nunosti da se ovjek u pitanjima vjere opredjeljuje
292

s poznavanjem stvari, nakon dubokoga osobnog razmiljanja

i s voljom da shodno tome djeluje.
To vie nije Crkva u njenoj dobi, nesigurna u svoje putove, koju
iznenauju apokaliptike katastrofe barbarskih najezdi. U trenucima
tih velikih nevolja u V. st. ona se uspostavlja kao samo Carstvo, kao
sama civilizacija antikoga svijeta koju je preuzela i koju e, spaava
jui samu sebe, na neki nain spasiti od propasti.

Crkva se spaava u jednome ugroenom svijetu, ali uz tisuu

podviga.
Preobratiti na kransku vjeru pridolice; preobratiti seljake, jo
nedovoljno pokrtene ili one koji olako zaboravljaju nauavanje
Crkve; preobratiti stanovnike novih podruja koja osvaja Zapad;
odrati hijerarhiju vezanu s Rimom i rimskim biskupom, papom,
u vrijeme dok feudalni sustav rascjepkava zapadni prostor na sitne
oblasti i mnogobrojne biskupije; uspjeno okonati teke borbe, od
kojih e se najslavnija, koja suprotstavlja papinstvo i Carstvo, privesti
kraju - a da nee zavriti - Vormskim konkordatom investituri
1122... Sve u svemu, ogroman i mukotrpan rad, neprekidno
i neugodno nauavanje obiljeeno porazima i ponovnim pokuajima,
jer je sve stalno bilo dovoeno u pitanje. Razvitak samostanskog
ivota (benediktinci, cisterciti) dovodi do materijalne i duhovne kolo
nizacije sela (XI/XII. st), a zatim s dominikancima i franjevcima do
silovite evangelizacije gradova (XIII. st).
Svako je stoljee imalo svoje zadatke i svoje bitke: XIII. borbu
protiv katara; burno XV. st. uvenu raspravu izmeu koncila i papin
stva (koncili u Konstanzu i Baselu); XVI. st. izbijanje reformacije
i istovremeno uspostavu protureformacije (koju su predvodili isu
sovci), evangelizaciju Novoga svijeta, autoritativne odredbe Tridentskog koncila (Trento, od 1545. do 1563). U XVII. st. javlja se
jansenizam; u XVIII. zaotrava se borba protiv pobornika stanovitog
ateizma, koji su bili manje diskretni od libertina iz prethodnog
stoljea: ta se borba sa svretkom stoljea jo nije okonala; tek to je
zapoela, ve izbija francuska revolucija.
Napokon, izvan toga neprijateljstva izmeu protivnika koji su se
oslanjali na promiljene ideologije, Crkva se neprekidno morala
suprotstavljati redovitoj i monotonoj dekristijanizaciji koja je esto
bila samo vulgarno srozavanje civilizacije. U svim teko dostupnim
podrujima izvan velikih prometnih osi (kao u Alpama ili na rubovima
Evrope, u Mecklenburgu jo u XIII. st, u Litvi i na Korzici sredinom
XV. i XVI) stari poganski kultovi naglo oivljavaju u svakoj prilici:
ovdje kult zmije, tamo kult mrtvih i zvijezda, kao i mnotvo prazno293

vjerja, vezanih s neunitivim folklorom. Crkva se u nedostatku boljeg

rjeenja esto morala zadovoljiti time da ta praznovjerja pokriva
laganim ruhom.
Kranstvo se u svojoj borbi sluilo svim raspoloivim sredstvima:
nauavanjem, propovijedima, svjetovnom moi, umjetnou, religioz
nim kazalitem, udima, popularnim kultom svetaca koji je katkad
imao toliko uspjeha da su se i sami sveenici uznemiravali i reagirali.
Godine 1633. u Lisabonu dvojica kapucina nisu mogli a da ne kau:
ini se da je sveti Ante Padovanski Bog Lisabona. . . Siromasi mole
milostinju samo u njegovo ime i ne zazivaju nijednog drugog sveca kad
su u opasnosti. Za njih sveti Ante znai sve, on je njihov sjever i kao
to kae propovjednik, svetac igal: im bi neka ena traila svoju
iglu, odmah bi je nala uz pomo sv. Ante. Ta moda sv. Ante prela
je preko Atlantika jer e stoljee kasnije jedan francuski putnik
zapaziti u Brazilu tu udesnu odanost.
Narodno je praznovjerje u stvari uvijek u stanju da potkopa, da
kompromitira vjerski ivot iznutra, izobliavajui sve do samih teme
lja vjere. Sve tada valja initi ispoetka.
Kad se sv. Ivan od Kria s dva pratioca smjestio u Durvelu, u Kastilji, gdje je sv. Tereza provodei reformu karmelianskog reda osno
vala prvi samostan, bilo je to zato da u snjenoj zimi ivi naj
skromnijim, ali ne i potpuno osamljenim samostanskim ivotom:
esto su bosonogi odlazili po loim putovima seljacima kao divlja
cima propovijedati evanelje... . To je dokaz, ukoliko je bio potre
ban, da je i u posve kranskoj zemlji esto trebalo ponovo provoditi
evangelizaciju.
Djelo kranstva se tako odvijalo na dvije razliite razine: na razini
intelektualnog ivota na kojoj je ono branilo svoja gledita od protiv
nika, ponekad i dobronamjernih, ali koji mu sigurno nikada nisu
nedostajali; na razini djelovanja na narodne mase koje su njihov
mukotrpan ivot i njihova izdvojenost esto previe lako udaljavali od
vjerskog osjeaja i elementarne pravovjernosti.

Djelo kranstva upoznalo je velike fluktuacije, uspjehe, nazadova

nja, duge zastoje, koje zamjeujemo samo u grubim crtama, izvana,
utoliko to nam svakodnevni vjerski ivot, njegova prosjena stvarnost
preesto izmiu. Meutim, nije mogue prevariti se njegovom opem
kretanju.
Od X. do XIII. st. uspjesi kranstva posvuda afirmiraju njegovu
mo. Crkve i samostani esto jo uvijek postoje kao svjedoanstvo:
cjelokupna Crkva ponesena je jednim snanim gibanjem, koje je
i gibanje privrednog procvata, drutvenog uspona aktivne Evrope,
294

prepune ivota i na putu brzog napretka. Zatim hara crna smrt,

a s njom dolazi do katastrofalnog i brutalnog zastoja. Sve je tada
nazadovalo, ak i uspjesi kranstva, za vrijeme toga dugog niza
razmirica i borbi koje povjesniari nazivaju stogodinjim ratom
(1337-1453), i ije su se posljedice osjetile i izvan glavnih zaraenih
zemalja, Francuske i Engleske, zapravo na itavome Zapadu.
U drugoj polovici XV. st. nadolazi nova plima vjeskih vod, iri se
po cijeloj Evropi u koju se vratio mir, ali istovremeno i ive nesugla
sice. Izmeu dva priblina datuma, od 1450. do 1500, teku ta nemirna
vremena (Lucien Febvre) koje su povjesniari krivo nazvali predreformacija, zato to ondanja sveopa uznemirenost duhova ne dovodi
nuno do protestantskog i prosvjedovateljskog stava reformacije.
U zemljama koje e ostati odane Rimu ta e vjerska uznemirenost
imati za posljedicu zapravo jednu drugu reformaciju, ovoga puta
katoliku, koju povjesniari obino nazivaju protureformacijom.
I ovoga puta naziv nije sasvim prikladno odabran.
U svakom sluaju, XVI. i XVII. st. ivjet e u znaku brinih
vjerskih strasti i ekstremnih duhovnih razmirica ija nas estina ne
smije iznenaditi: npr. otar sukob izmeu rigorizma jansenista i jedno
stavnijeg, laksistikog, ali humanog morala isusovaca, u doba Saint-, gospode iz Port-Royala, Mme de Svign, Racinea i Pascala.
S XVIII. st. uoavamo znaajno nazadovanje. Ovoga puta materi
jalni procvat ne ide u korist Crkve, ve prati znanstveni i filozofski
pokret koji, naprotiv, u ime napretka i razuma ustaje protiv nje.

Humanizam i humanisti
Evropska se misao moe pojmiti samo u okviru dijaloga s kran
stvom, ak i kad je taj dijalog otar ili rasprava buma. Ta je perspek
tiva bitna za razumijevanje humanizma, temeljnog vida zapadne misli.

Prethodno, problem termina: rije humanizam je dvosmislena i bilo

bi opasno kad ne bismo najprije precizirali njene upotrebe i njen status.
To je znanstvena rije koju su u XIX. st. skovali njemaki povjesni
ari (toan datum nastanka: 1808). Pierre de Nolhac, autor djela
Petrarca i humanizam, traio je da mu pripadne ast to je tu rije
uveo u slubeni jezik Francuskog sveuilita, u sklopu svojih predava
nja na Ecole des Hautes Etudes. Dakle, jedan termin kasnoga
porijekla i koji je samom tom injenicom vrlo pogodan za osobna,
opravdana ili pogrena tumaenja. Sve do tada bili su poznati humani
sti, i ta se rije odnosila na tono odreenu grupu ljudi koji su si u XV.
i XVI. st. sami dali to ime.
25

Meutim, rije humanizam nije ostala vezana jedino s humani

stima i duhom talijanske i evropske renesanse. Ona je znaila to
i jo mnogo drugih stvari, do te mjere da u dananjem jeziku ima takvo
bogatstvo znaenja, daje jedna anketa, provedena 1930, istakla izraze
novog humanizma, kranskog humanizma, istog humanizma, pa ak
i tehnikog i znanstvenog humanizma. . . Ispitivanje mnijenj danas
dalo bi iste rezultate, to dokazuje da ta rije, juer znanstvena, tei da
postane popularna i da poprimi nova znaenja, dakle, da odgovara na
aktualne upite i orijentacije.
Na planu povijesti, govorit emo jednako tako humanizmu XII. st
(koji podrazumijeva skolastika) kao i humanizmu renesanse ili
reformacije, ili humanizmu francuske revolucije ije emo bogatstvo
i samosvojnost kasnije objasniti; ili, pak, da preuzmemo rijei jednog
dananjeg povjesniara, humanizmu Karla ili Maksima
G orkog. . . Moemo se jedino upitati to je zajedniko tom nizu
humanizama, ako ne nunost i oigledan interes da ih se shvati kao
porodicu problema.
Moda bi bilo razumno od Augustina Renaudeta, povjesniara
toskanskoga i evropskog humanizma, preuzeti iroku definiciju koja,
kako se ini, odgovara tom opem znaenju? Pod nazivom huma
nizma moemo definirati etiku ljudske uzvienosti. Usmjerena isto
dobno prema prouavanju i djelovanju, ona priznaje i slavi veliinu
ovjekova genija, mo njegovih tvorevina, suprotstavlja njegovu
snagu sirovoj snazi neive prirode. Bitno ostaje nastojanje pojedinca
da pomou stroge i metodike discipline u samome sebi razvije sve
ljudske moi, kako ne bi dopustio da se izgubi ita od onoga to velia
i uzdie ljudsko bie. Teiti neprekidnim nastojanjem, kae
Goethe na poetku Fausta II, prema najviem obliku postojanja.
Isto tako, Stendhal je rekao Eugnu Delacroixu (31. sijenja 1810):
Ne zanemarujte nita to vas moe uiniti velikim. Takva etika
ljudske uzvienosti namee drutvu stalno nastojanje da u sebi ostvari
najvii oblik savrenstva u ljudskim odnosima; ogromno osvajanje,
ogroman posao kulture, neprestano sve ira znanost ovjeku i svi
jetu. On zasniva osobni i zajedniki moral; zasniva pravo i ekonomiju:
rezultira nekom politikom; hrani umjetnost i knievnost.
Ta prekrasna definicija trebala bi biti dovoljna. Meutim, ona ne
naglaava dovoljno snano sam smisao pokreta, koji je, naprotiv,
pretjerano iskazan u gruboj tvrdnji Etiennea Gilsona: on smatra da je
humanizam renesanse u biti srednji vijek, ali ne: plus ovjek, ve:
manje Bog. Tvrdnja je nepravedna i pretjerana, no ona ipak ukazuje
na prirodnu sklonost, svjesnu ili nesvjesnu, svakog humanizma: on
velia ovjeka, oslobaa ga, smanjuje udio Boji iako Boga potpuno
ne zaboravlja.
296

Takoer, humanizam je na izvjestan nain uvijek protiv: protiv

iskljuive pokornosti Bogu; protiv svakoga iskljuivo materijalistikog
poimanja svijeta; protiv svake doktrine koja bi zapostavljala, ili bi se
inilo da zapostavlja ovjeka; protiv svakog poretka koji umanjuje
ovjekovu odgovornost... Humanizam je vjeit zahtjev, plod gordosti.
Calvin s tim u vezi ne grijei: Kad nas ue da idemo putem nae
snage i vrline, znai li to ita drugo doli uzdii se na vrh trske, koja nas
ne moe drati a da se odmah ne prekine, te padnemo? Calvin nije
bio jedan od onih ljudi koji prvenstveno vjeruju u ovjeka.
Za humanista je upravo obrnuto. Njegova se vjera, ako ima neku
vjeru, mora suivjeti s tim pouzdanjem u ovjeka. I upravo u smislu te
uvrijeene tradicije valja shvatiti rijei sociologa Edgara Morina prili
kom njegova naputanja Komunistike partije: Maksizam je, stari
drue, prouavao ekonomiju i drutvene klase; prekrasno je to, stari
drue, ali zaboravio je prouavati ovjeka.

Humanizamje polet, borbeni hodprema postupnoj emancipaciji ov

jeka, stalna zainteresiranost za mogunosti koje se ovjeku pruaju kako
bi poboljao ili izmijenio svoju sudbinu.
Njegova povijest je viestruka, isprekidana, obiljeena zastojima
i padovima, bjelodanim proturjenostima kojima je obiljeena cjelo
kupna prolost Evrope.
ini se da je Evropa oduvijek ivjela u nemirnome traganju za
drugaijim rjeenjem za svoje probleme i svoje potekoe nego to su
bila rjeenja u tadanjem trenutku. Odatle proizlazi gotovo boleiva
elja da se ide prema novome, tekome, zabranjenom takoer; odatle
esto i skandali u vezi s kojima bi Zapad mogao ponuditi materijal
prebogat podacima.
Nae emo prouavanje radi konciznosti ograniiti na tri izuzetna
i znaajna sluaja: na humanizam renesanse, na humanizam reformacije koji je njegov suvremenik, ili zamalo tako, a zatim, prilino
udaljen od njih, u XVIII. st, na snaan humanizam francuske revolu
cije.

Humanizam renesanse se pokazuje kao dijalog Rima s Rimom,

poganskoga Rima s Kristovim Rimom, antike civilizacije s kranskom
civilizacijom.
Sigurno je to jedan od najplodnijih (nikad prekinutih) dijaloga to ih
je upoznao Zapad.
a) Rije je tome da se ivi, da se oivi sa Starima. esto se navodi

297

kratka odsudna reenica kojom zavrava Umijee ratovanja N. Machiavellia: .. .jer ova se zemlja (Italija) ini kao da je roena za to da
u njoj uskrsnu mrtve stvari.* Meutim, te cose morte, ako ih se tako
vatreno vraa u ivot dokaz su da ih ivot treba i da su nadohvat ruke,
nimalo mrtve.
Uistinu, poganski Rim na Zapadu nikad nije bio mrtav. U jednom
djelu koje se odlikuje krajnjom strunom preciznou, E. Curtius je
pokazao zadivljujue preivljavanje civilizacije kasnoantikoga Rim
skog Carstva: Zapad je u njoj ivio do nezamislivog stupnja, u njoj
crpio svoje knjievne teme, svoje naine miljenja, ak i svoja opa
mjesta, svoje metafore.
To to se kranska Evropa privikla na svakodnevno susjedstvo
antikoga Rima tim je prirodnije to u zamjenu nije bilo nekog drugog
rjeenja, neke druge konkurentske civilizacije, i to je kranstvo
dragovoljno prihvatilo koegzistenciju, ve i prije raspada rimskog
svijeta. Sveti Justin ve je u II. st. govorio: svaka plemenita misao,
ma otkud dolazila, vlastito je dobro krana. Sveti Ambrozije je
tvrdio: Svaka istina, tko god bio njen tuma, proizlazi iz Duha
Svetoga. Samo je Tertulijan uzvikivao: to je zajedniko Ateni
i Jeruzalemu! No njegov je glas ostao gotovo bez odjeka.
Meutim, ako je antika batina i prela u ivot, obrasce miljenja
i jezika zapadnog srednjovjekovlja, knjievnost antike, njeni pjesnici,
filozofi i povjesniari esto vie nisu budili strasti ili interes intelektu
alaca. Ako je latinski i ostao iv jezik, grki je bio gotovo nepoznat.
U najbogatijim bibliotekama rukopisi antikih djela leali su zaborav
ljeni u praini. Upravo te drevne tekstove humanisti posvuda trae
kako bi ih opet itali, izdavali i strastveno komentirali; kako bi
povratili ugled djelima i jeziku Starih - Grka i Latina - s kojima e
doslovce ivjeti.
Nitko to moda nije bolje rekao od Machiavellia prilikom svoga
drugog izgnanstva 1513, u vee svojega ivota. Tada se nalazi meu
seljacima, drvosjeama. . . Kad padne veer, vraam se kui i ulazim
u radnu sobu: ve na vratima svlaim sa sebe onu svakidanju odjeu,
punu blata i kala, i ogrem se platem dostojnim kralja i njegova
dvora; kad se tako dolino preodjenem, ulazim u drevne dvorove
drevnih ljudi; tu se - ljubazno doekan - hranim onom hranom koja je
jedina moja i za koju sam se rodio; tu ja slobodno razgovaram s njima,
pitam ih za razloge njihovih djela. A oni mi, onako ljubazni, odgova
raju .. .**
* N. Machiavelli, Izabrano djelo, I. svezak: Umijee ratovanja, Zagreb: Globus, 1985, str.
479.
** N. Machiavelli, Izabrano djelo, II. svezak: Pisma (IV. dio), Zagreb; Globus, 1985, str. 27.

298

Humanizam renesanse u znaku je tih iitavanja, tih neprekidnih

razgovora. Rabelais i Montaigne humanisti su toga tipa; govore to
njihove knjige, pretrpane literarnim sjeanjima. Pored svakog huma
nista moemo uz suuesniki ili zlobni smijeak, prepoznati nekog
drevnog ovjeka koji ga vodi za ruku i tako ga objanjava ili razot
kriva. Erazmo Rotterdamski, koga e zvati Princom humanista jest
Lukijan, kau njegovi neprijatelji. Lukijanski su i Rabelais, Bonaventura des Pners, dok bi Machiavelli bio Polibije...
b) Nije jednostavno datirati taj iroki pokret miljenja. Nai artificijelni
termini humanizma i renesanse (koje su gotovo isto tako artificijelno
skovali Jules Michelet i Jacob Burckhardt) imaju dvostruku upotrebu.
Dva se pokreta brkaju u jedno i u vremenu i u prostoru.
Avignon je nedvojbeno lansirao humanizam, a s njim ve i renesansu.
Avignon, koji oivljuje s Petrarcinim povratkom 1337, bit e dugo
vremena, zahvaljujui boravku papa, najevropskiji grad, najrasko
niji grad Zapada (ak i nakon povratka papa u Rim 1376, sauvat e
svoje protupape, svoj luksuz i svoj utjecaj). Meutim, Firenca e biti
onaj grad u kojemu e kasnije renesansa u potpunosti razviti svoju
kulturnu hegemoniju, sve do smrti Lorenza Velianstvenog
(Lorenzo il Magnifico) 1492, pa ak sve i do dolaska na vlast Cosima
1 1530.
Te kronoloke granice, godine 1337. i 1530. zacijelo vrijede za
cjelokupni pokret koji nije doveo u pitanje samo Italiju, ve i itav
Zapad: posljednji princ humanista, Erazmo, roen je u Rotterdamu
1467, a umro u Baselu 1536.
No ta dva duga stoljea povijesti svoj puni smisao dobivaju jedino
ako ih irom otvorimo kako prema prolosti, naime, prije 1337.
(priblian datum), tako i prema budunosti, nakon 1530.
Prema prolosti, zato to izmeu srednjeg vijeka i renesanse nije
postojao tako potpun raskid kao to se to do juer smatralo. Rene
sansa nije suprotnost srednjovjekovne filozofije, ma kakva bila zadirkivanja humanista u pogledu skolastike. Pred pedesetak godina,
pie jedan njemaki povjesniar 1942, razlika izmeu srednjeg vijeka
i renesanse bila je ista kao izmeu crnog i bijelog, dana i noi, jedna
zapanjujua razlika. Zatim, kako je jedan razlog otkrivao drugi,
granice izmeu dva doba do te su mjere postale nerazluive da se
ukazala potreba za kompasom kako bi ih se moglo razlikovati.
Prema budunosti, zato to nije bjelodano da je smru Erazma
1536, ovjeka koga retrospektivno vole svi liberalni duhovi dana
njice, jedna civilizacija, civilizacija slobodne renesanse, mrtva pod
ledenim dahom vjerskih ratova kojima e otad pripasti i vie nego
cijelo jedno stoljee.
Tada se nedvojbeno prekida trijumfalni pokret renesanse. No kad
299

je rije civilizacijskim stvarnostima, ono to je trajalo vie od dva

stoljea ne moe se izgubiti u jednom trenutku. Humanisti su dobili
bitku dugorono. Dobili su je u obrazovanju u kojemu je sve do danas
antika ostala kruh svagdanji. Tek se sad od nje poinjemo odvajati.
A nadasve, nakon humanista, Evropa vie nee zaboraviti to pouzda
nje u ljudsku veliinu i um kojima su se oni zanosili; ono e ostati
najvei poticaj miljenju i ivljenju na Zapadu.
Humanizam, ako je i bio djelo uskih krugova (oduevljenih latini
sta, manje brojnih no ne manje oduevljenih helenista, hebraista kao
to su uar Thomas Platter, Pico della Mirandola ili G. Postel), djelo
elitnih duhova, nipoto nije bio ogranien na nekolicinu gradova ili
kraljevskih dvorova, kao to je npr. sjajni dvor francuskoga kralja
Franje I. Tih nekoliko humanistikih duhova rasprenih diljem
Evrope ujedinjuju uske epistolarne veze (Erazmova velianstvena
prepiska, naravno na latinskome, obuhvaa 12 svezaka osmine
u izdanju Alina). Takvo kretanje humanista ostavilo je tragova
u cijeloj Evropi: prvenstveno u Italiji, ali i u Francuskoj, Njemakoj
(da ne zaboravimo i posebnu ulogu eke), Ugarskoj, Poljskoj,
Nizozemskoj, Engleskoj. . . Mogli bismo kao dokaz navesti itave liste
imena; spomenimo samo stvaranje kraljevskih profesora u Francu
skoj, naime profesora izvan sveuilita koje je Franjo I zaduio da
nauavaju one predmete koje je Sveuilite zabranilo, i ija e glav
nina kasnije postati Collge de France.
c) Da li humanizam renesanse predstavlja, ili ne, borbu protiv kran
stva? Treba li taj pokret promatrati kao pokret koji istodobno tei
ateizmu i bezvjerju? Ili, barem, u Machiavelliu, Rabelaisu i Montaigneu pozdraviti autentine prethodnike slobodnog miljenja?
Moda to znai previe procjenjivati renesansu naim dananjim
oima. Izvjesno je da se ona okree od tradicionalnoga nauavanja
skolastike i teologije. Nedvojbeno je da svoje uitke nalazi u posve
poganskoj antikoj knjievnosti i da smisao kretanja njene misli jest
slavljenje ovjeka - no iz toga nuno ne proizlazi da ona ustaje protiv
Boga ili Crkve.
Zakljuak koji se moe izvesti iz Febvreova pomnog i detaljnog
prouavanja Rabelaisova djela jest da je u Rabelaisovo doba bilo
nemogue, ili barem jo uvijek izuzetno teko doi do filozofskog
ateizma sigurnog u samoga sebe: mentalno orue onoga doba to
nikako ne omoguuje; ono ne nudi ni kljune rijei, ni relevantno
zakljuivanje, ni prijeko potrebnu znanstvenu podlogu. Renesansa
sigurno nije zanemarivala znanstveno istraivanje, ali ga ipak nije
postavila u sredite svojih preokupacija.
Uistinu, ne moe biti valjana zakljuka ako se ne mjere i ne
premjeravaju srca, duhovi, ako se ne pronae atmosfera toga dalekog,
300

uenog ivota, ako se jedan po jedan i nanovo ne rekonstruiraju

procesi ateizmu koje su malo prenaglo pokrenule polemike suvreme
nika ili oduevljenja povjesniara. Svaki put, ili gotovo tako, procje
njivao mora priznati nerjeive pogreke i dvosmislenosti.
Dijalog Lorenza Valle: De Voluptate 1431, koji je u svoje doba
izazvao skandal, napisan na klasinom latinskome, jest razmirica
izmeu epikurejaca i stoika. Kako su stoici dotada bili u modi (kod
Petrarce, Salutata, Poggia), igra je, dakle, bila da se zagovaraju
epikurejci. ista knjievna rasprava na kraju koje se, tovie, autor
ponovo pojavljuje kako bi zastupao natprirodni poredak kranstva.
Licemjerje, netko e rei. No to znai preraditi povijest previe
prema svome nahoenju, odbiti uoiti da se ateizam konano mogao
iskovati tek kasnije, na osnovi jedne solidne materijalistike znanosti.
U XVI. st. kao ope pravilo, negacija Boga nije dio ljudskih preokupa
cija, elja, ak ni njihovih potreba.
Nemojmo prenaglo optuiti ni Machiavellia da je bio poganin zato
to je kritizirao sveenike i Crkvu koji su nas uinili bezvjernima
i loima, ili zato to je predbacivao kranstvu da je posvetilo
ponizne i kontemplativne ljude, da je vrhunsko dobro bacilo u poniz
nost... dok ga je antika vjera stavljala u veliinu ljudske due.
Mogli bismo mu s mnogo vie razloga predbaciti da*je popustio pred
poukama zbivanja svoga stranog vremena i da je politiku postavio
izvan morala - gdje je odonda i ostala...
Takoer valja tono smjestiti firentinsku Platonsku akademiju koju
je osnovao Lorenzo de Medici. Novoplatonovska, ona se zasniva na
idealistikoj Platonovoj filozofiji i tako se suprotstavlja aristotelizmu,
i moda trai neku vrstu kompromisa izmeu antike i kranstva. No
to to je Pico della Mirandola, koji je pripadao krugu akademije,
napisao raspravu ljudskome dostojanstvu - De dignitate hominis
- nije ga uope sprijeilo da pri kraju svoga prekratkoga ivota sanja
0 tome da ode propovijedati evanelje s kriem u ruci, bosonog, po
gradovima, selima i gradiima, te da po svojoj elji bude sahranjen
kao dominikanac treoredac. Jedan primjer, meu stotinama drugih,
za ono to se naziva religioznim humanizmom. ak i sluaj s Pietrom
Pomponazziem iz Padove, koji je za jedne neosporni ateist, dok za
druge ostaje sumnjiv. Sluaj Bonaventure de Priersa, neobine osobe
1 autora jednog udnog Cymbalum Mundi (1537-1538), u jednoj
svojoj izvrsnoj knjizi ispitivao je Lucien Febvre 1942. Njegov zaklju
ak: ako je Merkur tih dijaloga Krist, u to je on uvjeren, evo jednog
napada na Crkvu, znaka ateizma. No ne treba ni preutjeti, ni
prenaglaavati znaenje te knjige koja u literaturi svoga doba ostaje
prilino postrani.
Philippe Monnier, strastveni povjesniar firentinskog quattrocento,
301

tvrdi da humanist, fasciniran prestiom Grka i Rimljana kopira

(njih), imitira, ponavlja, usvaja njihove modele, njihove primjere
i njihove bogove, njihov duh i jezik, i da takav pokret doveden do
svojih loginih krajnosti ne bi teio niemu osim da dokine kranski
fenomen. Ako slijedimo nau logiku, moda. Moda nije tako ako
slijedimo logiku XV. i XVI. st. Sociolog Alexander Rstow oduev
ljeno pie: Bilo b i . . . nerazumno traiti takav antagonizam, za
vrijeme dok se pobjeda antike nad Crkvom . . . potpuno okonava, i to
u samoj unutranjosti Crkve. Nije li se Rim razvio kao sredite
zraenja renesanse, i nisu li pape zaetnici tog pokreta? Upravo
Aleksandar VI pobjeuje neprijatelja humanista u Firenci, Savonarolu, spaljenog 20. svibnja 1498. tovie, antika, koja ponovo ivi
u duhovima, jest tolerantna. Grki su filozofi prisustvovali svetkovi
nama i kultovima bogova, vjerujui u njih ili ne. Zato bi njihovi
uenici napadali Crkvu koja im je tako malo neprijateljska? Sljedea
izreka jest Erazmova: Sveti Sokrate, moli za nas!
d) Renesansa se od humanizma srednjega vijeka udaljuje mnogo
manje na razini ideja nego u samome ivotu.
Renesansa je, ako tako moemo rei, kulturna, a ne filozofska izdaja.
Njena je atmosfera bila atmosfera jedne ive, mnogostruke radosti,
radosti oiju, duha, tijela, kao da je Zapad izlazio iz neke mnogostoljetne korizme.
Renesansa proizlazi iz psihologije i sociologije radosti. Rijetkost je
u povijesti da su ljudi do tog stupnja i tako jako osjeali da ive
u sretnome dobu. Na mjesto srednjovjekovnog Memento mori dolazi
Memento vivere. Kontemplacija smrti i mrtvaki plesovi karakteri
stini za kraj XV. st. kao da su nekom arolijom nestali, kao da se
Zapad podijelio (u smislu u kojemu M. Foucault koristi tu rije), tj.
odvojio u svome duhu od meditacije smrti. Ta se promjena moe
pratiti u brojnim i uzastopnim Artes moriendi (tim traktatima dobroj
smrti): smrt pomalo prestaje biti boanska smrt, taj mirni prelazak
u neki bolji, istinski ivot; ona postaje ovozemaljska smrt, sa svim
stranim stigmatima tijela koja se raspadaju, ljudska smrt, vrhunska
kunja s kojom se ovjek ima suoiti. Nitko to ne kae tako rado kao
sveti Augustin: Na zemlji smo samo putnici koji tee smrti, no
istodobno, nitko vie ne smatra daje ovaj ivot prije smrt nego ivot,
da je neka vrsta pakla. ivot opet dobiva svoju vrijednost i svoju
svrhu.
Upravo na zemlji ovjek mora organizirati svoje carstvo i to novo
uvjerenje prethodi uspostavi svih pozitivnih snaga moderne kulture:
osloboenju misli, preziranju autoriteta, pobjedi intelektualnog for
miranja nad povlasticom steenom roenjem (ili u terminima quattro302

centa, pobjedi pojma humanitas nad pojmom nobilitas), oduevljenju

za znanost, oslobaanju pojedinca... (Nietzsche).
Humanisti su vrlo svjesni toga novog vrenja. Bez ikakve sumnje,
evo zlatnog doba, tvrdi Marsilio Ficino (1433-1499). Godine 1517.
Erazmo kae otprilike isto: Stoljeu treba poeljeti sreu: ono e biti
zlatno doba. U svome poznatom pismu od 28. listopada 1518.
nirnberkom humanistu Willibaldu Pirkheimeru, Ulrich von Htten
klie: Kakvog li stoljea! Kakve li knjievnosti! Kako je ugodno
ivjeti! Gotovo da se ne usuujemo, koliko je poznat, i previe
poznat taj primjer, ovdje govoriti Telemskoj opatiji koju je zamislio
Rabelais... Pa ipak!
Nitko nee osporiti da je ova izraena osvijetenost mnogostru
kim mogunostima ovjeka dugo vremena unaprijed pripremila sve
revolucije modernoga doba, kao i ateizam. Humanisti su, meutim,
bili previe zaokupljeni organiziranjem svoga vlastitog kraljevstva da
bi imali na umu osporavati kraljevstvo Boje.
Ve od prve treine XVI. st. pokret i radost renesanse bit e
zakoeni. Tuni ljudi e malo-pomalo ispuniti pozornicu Zapada.
Poput svakog doba radosti, velikog sunca, poput svih velikih sretnih
razdoblja ili onih koja su se takvima smatrala: stoljee u kojemu je
blistala Aleksandrija, Augustovo stoljee, stoljee prosvjetiteljstva,
i renesansa je u svome savrenstvu kratko trajala.

Protestantski humanizam. Ogromna rijeka reformacije poinje izvi

rati izmeu XV. i XVI. st. Ona se bjelodano afirmira 31. listopada 1517.
u Wittenbergu s obznanjivanjem 95 Lutherovih teza na vratima vitenberke Schlosskirche.
Ta rijeka tee kroz strahovite ekscese vjerskih ratova. Ratovi
uistinu poinju u Njemakoj 1546, godine Lutherove smrti, a okonat
e se tek stoljee kasnije, 1648. U meuvremenu su se proirili na
druge zemlje i posvuda za sobom ostavili neizmjerne ruevine. Kom
promisi, kasno postignuti i manje ili vie trajni, bijahu potpisani:
Augzburki mir 1555, Nantski edikt 1598, Kraljevo pismo u ekoj
1609. Meutim, tisue ljudi (jer reformacija, za razliku od humanizma
renesanse, odmah pridobija narodne mase), tisue mukaraca i ena,
kako bi obranili svoju vjeru morali su upoznati graanski rat, snanu
represiju (npr. u Nizozemskoj, u vrijeme vladanja Filipa II, ili u Fran
cuskoj, prilikom opoziva Nantskog edikta i ustanka u podruju Cvennesa); ili izgnanstvo, bilo u Novi svijet, bilo u neku zemlju koja je
njihovu vjeru prihvaala, prema naelu: Cuius regio, illius religio*
* ija je zemlja, njegova je i vjera

303

Svi se ti bjesomuni sukobi smiruju s XVIII. stoljeem, a ponekad

i ranije. Protestantizam ih je nadivio; stigavi sve do nas, svojim
osobenim humanizmom danas boji veliki dio zapadnoga svijeta,
posebno anglosaksonske i germanske zemlje. Meutim, nije jedno
stavno precizirati tonu boju toga humanizma, jer ne postoji jedna
protestantska Crkva, ve mnoge crkve, koje odgovaraju pluralizmu
protestantskih humanizama, nekolicini tipova ljudi.Ti ljudi unato
tome pripadaju istoj porodici, naroito ako ih suprotstavimo njihovom
susjedu, katolikome Zapadu.
Nas zanima to nasljedstvo ostavljeno Evropi, a ne reformacija po
sebi. Stoga se neemo zadravati na klasinoj povijesti reformacije
i protestantizma. S tim u vezi itaoca valja uputiti na dobar saetak
Emila Lonarda.
U razmaku od nekih dvadesetak godina uslijedila su jedan za drugim
dva protestantizma, dva velika vala; jedan kojim vlada silovito djelo
vanje Martina Luthera (1483-1546), drugi koji vodi promiljeno
i autoritativno djelovanje Calvina (1509-1564). Ta dva ovjeka ni po
emu nisu slini. Luther je seljak iz pograninoga kraja njemakog
Istoka. Postoji neto izravno, jako, prirodno, u toj duhovnoj pobuni
seljaka, u tom seljatvu duha, tom Bauerstand des Geistes, kako kae
304

Nietzsche. Optuiti zloupotrebe, besmislice i zamrenosti Crkve; izai

iz tih neizvjesnosti stavljajui cijeli ulog na nedvojbenost spasenja
pomou vjere (pravednika spaava njegova vjera), zadovoljiti se
emocionalnim, trenutanim gleditima ne marei da ih se pedantno
sredi, takav je, jednostavan i jasan romantian i revolucionaran svjeto
nazor mladoga Luthera. Bog to vie nee due podnositi. To vie nije
svijet kao juer u kojemu su ljudi bili progonjeni i voeni kao divlja!
Dodue, taj stav koji ga suprotstavlja monima, bogatima, Luther
nee moi zadrati. Godine 1525. reformator e stati na stranu feuda
laca, protiv njemakih seljaka, iji je ustanak izmeu Elbe, Rajne
i Alpa uzrokovan djelomice i njegovim nauavanjem.
No zbog tog ina on nije nita manja suprotnost Calvinu, gra
aninu, uenjaku hladne glave, strpljivom i energinom organizatoru,
pravniku koji uvijek osjea potrebu da u svojim dedukcijama ide do
kraja. Luther shvaa predestinaciju kao objavu, Calvin je stavlja
u jednadbu i iz nje izvodi zakljuke. U svim su vremenima postojali
izabranici: ne pripada li im, dakle, pravo da vladaju drugima? Upravo
to Calvin ini u enevi, istodobno se pozivajui na duh poniznosti
(1536-1538; 1541-1564); upravo e to Cromwell uiniti u strogoj
Engleskoj puritanaca.
Takva su dva glavna protestantizma. Njihova su podruja razliita,
njihove zajednike toke, unato svemu, brojne: raskid s Rimom,
s kultom svetaca; ukidanje redovnog sveenikog zvanja; sakramenti
smanjeni od sedam na dva: krtenje i priest. Ponekad jo postoji
neslaganje u vezi s priesti.
Vano je biti krajnje oprezan prema onome to moemo pojedno
stavljeno (jer tona bi lista bila podugaka) nazvati netipinim ili
marginalnim protestantizmima: tako npr. skoro od samog poetka
humanistiki protestantizam (Zwingli u Ziirichu, Oecolampade
u Baselu, Henrik VIII u Engleskoj) i pijetistiki protestantizam,
naime, protestantizam estoko progonjenih anabaptista.
Da li je granica izmeu katolikog i protestantskog svijeta - koja jo
i u nae vrijeme predstavlja stanovit spoj evropske civilizacije - nastala
samo iz sluajnosti vjerskih borbi?
Evropa je poput debla stabala nastajala uzastopnim slojevima razli
ite starosti. Najstariji je dio debla Zapada, srce stabla, ono to ga je
neko osvojilo - i civiliziralo - Rimsko Carstvo, dok se prostiralo
prema zapadu i prema sjeveru sve do dvostrukog spoja rijeke Rajne
i Dunava s jedne strane, a s druge strane sve do Britanskih otoka, od
kojih je vladalo, i to djelomice, samo jednim njegovim dijelom (uglav
nom londonskim bazenom).
S one strane tih granica evropska se civilizacija irila kasno, nakon
propasti Rimskoga Carstva: to su novi i povrinski slojevi debla.
20 Civilizacije kroz povijest

305

Srednjovjekovni je Zapad kolonizirao, u plemenitom znaenju te

rijei, taj oblinji svijet, podiui u njemu svoje crkve i aljui misi
onare. Opatije i biskupije dalekoga Rima u njemu ine mone te
melje.
Je li tek puki sluaj to ta stara granica Rimskoga Carstva izmeu
stare Evrope i nove, kolonizirane, Evrope velikim dijelom ini
i granicu koja dijeli katoliki i protestantski svijet? Nedvojbeno je
reformacija imala svoje isto vjerske razloge: plimu tih duhovnih voda
vidljivih u itavoj Evropi, koja je panju vjernika usredotoila na
zloupotrebe i nesloge u Crkvi, na nedostatnosti jedne previe ovoze
maljske pobonosti, sainjene vie od kretnji nego od istinskog ara.
Taj je osjeaj iskusilo itavo kranstvo. Meutim, stara je Evropa,
nesumnjivo odanija svojim starim vjerskim tradicijama koje su je usko
povezivale s Rimom, odrala vezu, dok je nova Evropa, izmjeanija,
mlaa, manje odana svojoj vjerskoj hijerarhiji, prihvatila raskid.
Nasluujemo ve i nacionalnu reakciju.
Potonja sudbina ovih dvaju svjetova esto je hranila ono to bismo
mogli nazvati sektakim ponosom. Znaajkama protestantizma pripi
sivali su se uspon kapitalizma i znanstvene misli, drugim rijeima:
moderni svijet. Odgovarajue pozicije protestantizma i katolicizma
mogu se bolje objasniti u kontekstu ekonomske i ope povijesti.
U protestantizmu zapravo ne vidimo nita to bi mu osiguravalo
intelektualnu superiornost - ili inferiornost - spram katolikog svijeta.
Naprotiv, izvjesno je da je on stvorio neku razliitost, dakle, poseban,
izvoran doprinos evropskoj kulturi.
Da bismo definirali taj doprinos, treba razlikovati prvotni, militantni
protestantizam XVI. i pobjedniki protestantizam XVIII. st.
Pokrenuta u znaku slobode i pobune, reformacija ubrzo upada
u istu nepomirljivost koju je predbacivala svome protivniku. Stvara
isto tako kruto zdanje kao i srednjovjekovni katolicizam, u kojemu je
sve podvrgnuto ljestvici nadnaravnih vrijednosti Objave: drava, dru
tvo, obrazovanje, znanost, privreda, pravo. Na vrhu toga zdanja
Sveto pismo, Biblija, i kao tumai Svetoga pisma, drava i Evangelika crkva. Dravi (vladaru ili gradu) pripada stari ius episcopale.
Nepotrebno je rei da taj poredak ne stvara vjersku slobodu za koju
su u poetku ljudi uzeli oruje u ruke. Red, strogost, eljezna ruka,
takve su prvobitne protestantske crkve, kako u aselu tako
i u Ziirichu, u kojemu su reformatori, ma koliko bili pod Erazmovim
utjecajem, bez oklijevanja utapali uasne anabaptiste. U Nizozem
skoj, istovjetni pokolji. Da su papisti te nesretnike, koji nisu priznavali
Sveto Trojstvo, boansku narav Sina Bojeg i ustajali protiv Crkve,
drave i bogatih, istodobno progonili, vjeali i klali, injenica je
306

u skladu s logikom, ako ve ne i s milosrem. Ali u ime ega im je

reformacija dosudila isti postupak? Poznata je i tragoedia serveta:
Miguel Servet, panjolski lijenik protestant, jednoga je dana pri
izlasku s propovijedi uhapen u enevi, optuen zbog svog antitrinitarizma i panteizma, osuen na muke i spaljen, po naredbama Calvina,
koji je ve dugo na njega vrebao. Sbastien Castellion (1515-1563),
savojski humanist, apostol liberalne reformacije, ozlojeen tim
inom, u svome dirljivom pamfletu 1554. ustaje protiv uitelja iz
eneve koga je nekad volio i sluio mu; ozlojeen je, jer tada nitko
vie od njega nema osjeaj za pogreke i zloine pobjednike reforma
cije. On pie: Vie ne postoji ni jedna sekta koja druge sekte ne
smatra heretikima, tako da, ako te u ovome gradu ili kraju smatraju
pravovjernim, u onome e te smatrati krivovjernikom. Do te mjere
da, ako danas netko eli ivjeti, nuno je da ima toliko vjerovanja
i religija koliko je gradova ili sekti: jednako kao to i ovjek koji putuje
zemljom mora svakodnevno mijenjati novac, jer ovaj koji je negdje
dobar, drugdje nee vrijediti. On sm, pak, eli ostati vjeran slobodi
interpretacije. to se tie anabaptista, njihova duha, onoga to misle
ili piu Rijei Bojoj, oni sami moraju vidjeti to ine, kae
Castellion.
Bio je to glas jednog usamljenog pojedinca, koji je umro kao
bijednik okruen nekolicinom zanesenih vjernika. Meutim, u XVII.
stoljeu u vrijeme razmirica izmeu kalvin stroge pokornosti i otpad
nika arminijanaca i Socinijanaca, njegova e djela opet biti objavljena
u Amsterdamu; jedno od njih sa znakovitim naslovom Chandelle de
Savoie (Svijea iz Savoje). Uistinu, Savojac Castellion e otad biti
jedna od svjetlosti koje navijetaju novi put kojim e napokon krenuti
protestantizam.
Novi protestantizam favorizirao je slobodu savjesti. Dogmatina
strogost postupno e se ublaiti, naroito u XVIII. st, moda u onoj
mjeri u kojoj poputa aktivni pritisak katolicizma i snane protureformacije.
Meutim, ublait e se zahvaljujui i unutarnjoj evoluciji protestan
tizma prema izvjesnoj slobodi savjesti, na istome putu kojim e
krenuti stoljee prosvjetiteljstva, prvenstveno pod utjecajem znanstve
nog razvitka. Kao i obino, prilino je teko razluiti uzroke i poslje
dice i rei je li protestantizam, vraajui se svojim duhovnim izvorima
i slobodnom tumaenju Svetoga pisma, Evropu gurnuo na put
duhovne nezavisnosti, ili je, naprotiv, evolucija samoga protestan
tizma ovisila tom opem razvitku evropske filozofske i znanstvene
misli. I jedna i druga stvar mogu biti tone, u igri uzajamnih utjecaja.
Nije mogue poricati da se, za razliku od svoga katolikog protiv
nika, protestantizam uklapa u pokret velikoga liberalnog stoljea.
-

307

Meutim, isto tako neemo ni poricati da se zemlje katolikog odgoja

i tradicije, poput Francuske, nalaze na elu tog istog pokreta.
U svakom sluaju, protestantizam se tada usmjerava prema pravu na
slobodno preispitivanje, prema povijesnoj kritici svetih spisa, prema
deistikom racionalizmu. Zbog toga e se on pomiriti sa samim sobom,
a to je znaajno: sve marginalne sekte, do tada odbacivane kao
sumnjive, npr. puritanci u Engleskoj, anabaptisti u Njemakoj i Nizo
zemskoj, prosperiraju, ak se i roje. Anabaptisti pod nazivom menoniti imaju uspjeha u Engleskoj; prelaze u Ameriku, osnivaju koloniju
u Providenceu, te e tako postati snana protestantska vjeroispovijest
u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Krajem XVII. st. ponovo se
pojavljuju potomci zanesenjaka iz XVI. st. - oni koji se nazivaju
Prijatelji, a svijet e ih upoznati pod imenom kvker (drhtavaca).
Godine 1681. William Pen s njima utemeljuje koloniju u Pennsylvaniji. Istovjetna obnova zbiva se u Njemakoj; to je pijetizam koji
osniva jedan pastor, Philipp Jakob Spener, tienik izbornoga kneza
Brandenburga koji e kasnije, 1701, postati prvi pruski kralj, Fridrik I.
Spener takoer sudjeluje u osnivanju monog Sveuilita u Halleu
1681. itavu luteransku Njemaku pobunit e njegovi uenici sredi
nom XVIII. st. Meutim, nijedan pokret nee biti jak koliko engleski
metodizam Wesleya i Whitefielda.
Nabrajanje tih pobjednikih sekti ovdje nije ni od kakvog interesa,
osim da ukaemo na slobodni procvat protestantske misli u jedan
vjerski osjeaj koji vie ne zapovijeda nijedna striktna teologija.
Teologija se vie ne poistovjeuje s religijom, pie 1914. jedan
protestantski sveuilini profesor, Ferdinand Buisson. Jedna mora
proi da bi druga trajala.
To je ono to duboko ukazuje na aktualnu razliku izmeu katoli
kih i protestantskih rutava^rotestant je uvijek sm s Bogom. On
moe, takorei, razraditi svoju vlastitu religiju, ivjeti je i ostati
u skladu s vjerskim svijetom, ostati suglasan. Ili bolje reeno: on moe
u jednoj od mnogobrojnih sekti nai onu koja bezbolno rjeava njegov
osobni problem. Mogli bismo gotovo rei da razliitim disidentskim
sektama vrlo esto odgovaraju i razliiti drutveni slojevi.
Protestantsko drutvo zbog toga ne poznaje onaj rascjep izmeu
laika i sveenika, koji obiljeava moderna katolika drutva, gdje
svaki ovjek mora izabrati izvjesno duhovno pokoravanje ili prekid
s Crkvom koja jest zajednica: ovjek joj ili pripada ili ne pripada. Svi
su duhovni sukobi otvoreni, opredjeljenje obavezno. Protestantsko je
drutvo, naprotiv, zatvoreno prema tim unutarnjim duhovnim suko
bima, mada unato tomu oni i dalje postoje. Odatle i taj niz razlika
u ponaanjima i stavovima koji izmeu Anglosaksonaca i katolike
Evrope ucrtavaju jednu neprimjetnu i nesalomljivu granicu.

308

 Humanizam revolucionarnoga nadahnua. Evropa je bila i ostaje

revolucionarna. Ponavlja to cijela njena povijest. Ona je takoer bila,
i beskonano ostaje kontrarevolucionarna.
Ni ovoga puta nisu toliko znaajni revolucionarni pokreti sami po
sebi, ve njihovo nastavljanje u budunpst, ono to emo nazvati
humanizmom revolucionarnog nadahnua. Evo jedne neuobiajene
definicije, kojom oznaavamo humani sadraj i idealnu ostavtinu
Revolucije. Drugi autori u istome znaenju govore revolucionarnoj
mistici ili revolucionarnome duhu.
Dakako da e ovdje biti rijei francuskoj revoluciji, jedinoj koja je
imala evropsko i svjetsko znaenje prije ruske revolucije 1917.
a) Revolucionarna gibanja i Revolucija
Sve do oktobarske revolucije uvijek govorimo francuskoj revolu
ciji 1789. kao Revoluciji u pravom znaenju rijei, naime prvoj,
jedinoj. Meutim, u toj prosvjedovateljskoj Evropi, zategnutih
odnosa, nikad pomirenoj s najgorim, francuskoj su revoluciji pretho
dila brojna revolucionarna gibanja. Povijest ih ipak nerado naziva
revolucijama.
Ona tako uope ne naziva brojne seljake bune, kojima je ve bilo
rijei, u itavoj Evropi izmeu XIV. i XVII. st. Cesto se samo
u jednom posebnom smislu moe govoriti revolucijama u vezi
s izvjesnim nacionalnim oslobaanjima: osloboenje vicarskih kan
tona (konano osloboenje 1499), Ujedinjenih Provincija (Nizozem
ska; konano priznanje 1648), engleskih kolonija u Americi, buduih
SAD (1774-1782), panjolske Amerike izmeu 1810. i 1824, ili pak
0 otcjepljenjima, nasilnima ili mirnim putem, skandinavskih zemalja:
vedske, Norveke, Danske. . . Sve su to gibanja koja se nedvojbeno
predstavljaju kao reakcije protiv moderne drave, ali jo vie protiv
stranca, a ova je potankost znaajna.
Istinska revolucija uvijek se vri protiv moderne drave (bitna
potankost); iznutra, s ciljem autoreformiranja. Prije 1789. u Evropi
(izuzevi neuspjeha Svete lige* i fronde**) jedine su bile dostojne toga
naziva dvije engleske revolucije, prva nasilna i krvava (1640-1658),
druga mirna, 1688. Meutim, francuska revolucija, koja je iznutra
uzdrmala jednu od najvrih drava Zapada, imala je posve drugaiji
odjek, utoliko to se od 1789. do 1815. proirila na itavu evropsku
pozornicu i to spomen na nju za cijeli svijet ima vrijednost jednoga
ogromnog simbola, koji je u stanju da se u svakoj generaciji pomladi
1pothranjuje novim oduevljenjima.
* Liga ili Sveta liga = konfederacija francuskih katolika koja je odigrala bitnu ulogu
u vjerskim ratovima u Francuskoj nakon 1576.
* fronda = ustanak protiv kardinala Mazarina za maloljetnosti Luja XIV (1648-53).

309

Aktualnost toga simbola potvruje se jo i danas. Putujui u SSSR

1958. jedan se francuski povjesniar udi kad njegovi kolege, govorei
revolucija, misle upravo na francusku revoluciju. Taj isti povjesni
ar, predajui 1935. na Sveuilitu u Sao Paulu u Brazilu tumaio je,
nakon Alberta Mathieza, da se veina divova Konventa moe svesti
na vrlo ljudsku, i ponekad dosta uobiajenu mjeru. Njegovi su se
brazilski studenti odmah uzbudili kao da se radi nekom svetogru
i jedan od njih je izjavio: Mi, pak, ekamo francusku revoluciju...
- Revolucija 1789. tako nadivljava samu sebe u cijelome svijetu, ak
i nakon to ju je zamijenio mit oktobarskoj revoluciji. U Francuskoj
taj mit danas tei potpunoj vlasti nad sindikalistikim i revolucionar
nim miljenjem, utoliko to se odnosi na praktine probleme trenutka.
No snazi zanosa koji je jo juer okruivao 1789. moi e suditi
jedino onaj tko je na Sorbonnei upoznao velike nemire ili oduevlje
nja, izazvana predavanjima Alphonsea Aularda (umro 1928), revnou auditorija Alberta Mathieza (umro 1932) ili Georgesa Lefebvrea. To prisue revolucije 1789. u politikom i etikom miljenju
Evropljana usmjerava njihova rasuivanja i stavove, ak i onda kad je
taj stav neprijateljski.
b)
Postojale su dvije, ili tri, ili etiri francuske revolucije. Francuska
revolucija, poput suvremenih vieslojnih raketa, imala je nekoliko
uzastopnih eksplozija i lansiranja.
Ona se u svojim poecima predstavlja kao liberalna, umjerena
revolucija, s nekoliko dramatinih epizoda (pad zatvora Bastille,
Veliki strah). Ta prva faza revolucije razvija se ivim tempom, u etiri
uzastopna intervala: pobuna plemstva (skuptina 1788), pobuna bur
oazije,* takozvanih jurista (sazivanje Dravnih stalea), gradska
i seljaka revolucija, obje odluujue.
Druga, nasilna faza revolucije slijedi nakon objave rata Austriji 20.
travnja 1792. Upravo je rat 1792. doveo do devijacije francuske
revolucije, pie Alphonse Aulard. To je tono; a okupacija Nizozem
ske nakon Jemmapesa** uinila je taj sukob neizbjenim. Prihvatimo
takoer da je revolucija, uspostavljajui Francusku kao modernu na
ciju*** (ve i prije farandole**** federacija, koja je bila samo njena
spektakularna scenska provedba), otkrila i potvrdila svoju snagu
i pripremila eksploziju. Nasilna kako izvana tako i iznutra, ta se druga
* 7. V 1788. narod Grenobleaizaaoje na ulice i ponovo ustoliio sudske inovnike u palai
pravde (Parlament pokrajine Dauphine). Buroazija preuzima vodstvo pokreta i trai sazivanje
Dravnih stalea, to je poetak revolucije.
** pobjeda nad Austrijancima u Belgiji kod Jemmapesa otvara put u Nizozemsku.
*** prva sveana proslava Federacije 14. VII. 1790. na Marsovom polju dvostruki je
praznik: osvojenje Bastille i dan ujedinjenja svih francuskih pokrajina (Nacionalna federacija),
koja potvruje jedinstvo Francuske).
**** franc, farandole = veseli i brzi provansalski narodni ples u 0/8 mjeri.

310

faza revolucije zavrava s pogubljenjem Robespierrea 27/28. srpnja

1794 (9/10. termidor godine II).
Trea faza revolucije (no treba li je jo nazivati revolucijom?) zbiva
se u razdoblju od termidora do brimera (od 28. srpnja 1794. do 9 i 10.
studenoga 1799), obuhvaajui tako, s posljednjim mjesecima Konventa, itavo trajanje vlasti Direktorija. etvrta faza revolucije obuh
vaala bi Konzulat, Carstvo i Stotinu dana (od 1799. do 1815).
Sigurno je da je Napoleon nastavio revoluciju tako to ju je stabilizi
rao i savladao, pridodavi neizvjesnostima njene globalne sudbine
dramatinu neizvjesnost svoje vlastite i krhkost jednoga nezakonita
reima koji se poto-poto mora opravdati neprekidnim uspjesima.
Nakon bitke kod Austerlitza, car Franjo II, kad su mu posluni
podanici pljeskali pri povratku u Be, rekao je francuskom ambasa
doru: Vjerujete li, gospodine, da bi se va car mogao tako vratiti
u Pariz, kad bi izgubio bitku poput ove koju sam ja izgubio?
Ta drskost ima isti smisao kao i sljedea izjava jednog francuskog
rojalista, fasciniranog Napoleonovom slavom: Kakve li nesree to
nije bio iz loze Bourbona!
c)
Francuska je revolucija prema svojim prvobitnim nakanama
trebala da bude rjeenje po ukusu prosvijeenog apsolutizma.
U toj burnoj povijesti druga faza, koja je jedina upoznala drama
tino nasilje, u odnosu na cjelinu predstavlja se kao aberacija, neoe
kivana devijacija.
esto se tvrdilo kako je francuska revolucija, da u proljee 1792.
nije utonula u krv, gotovo jednom mirnom revolucijom mogla postii
uspjeh na engleski nain, u umjerenosti, kojoj su sanjali toliki
francuski duhovi. Npr. Montesquieu, koji je 1721. napisao u Perzij
skim pismima: U postojee zakone smije se dirati jedino drhtavom
rukom, ili pak Rousseau, koji je smatrao da jedan stari narod ne
moe nadivjeti revolucionarna komeanja: im su mu strgnuti
okovi, on se na sve strane raspruje i vie ne postoji.
Poeci revolucije u skladu su s tim duhom, koji znai vie reformu
nego revoluciju. Neki odluan kralj moda bi je bio mogao tako
odrati, ili je svesti na reformu. Meutim, ni savjeti Mirabeaua ni
savjeti Barnavea nisu Luja XVI odvojili od povlatenih slojeva koji su
g okruivali i inili ga zarobljenikom vlastita dvora. Treba li opet
otvoriti taj proces?
Nije se prvi put dogodilo da su zdravorazumska politika rjeenja
na taj nain bila odbaena. Program prosvijeenih reformatora
uvijek je u Francuskoj bio zaustavljan, od samoga poetka vladavine
Luja XVI; odatle i otputanje Turgota 1776. Posvuda je ista reakcija
pokazala svoje lice i svoju snagu, u toj Evropi prosvijeenog apsolu
tizma, u kojoj je toliko razboritih ljudi vjerovalo da je dovoljno
311

zadobiti vladara ili kralja i da je, pod pretpostavkom da je vladar

filozof, sve unaprijed osigurano. Meutim, suvereni stoljea pros
vjetiteljstva davali su prednost polovinim mjerama. ak i kad je
Fridrik II upokorio svoje plemstvo, uinio je to toliko polovino da e
nakon njegove smrti 1787. pruska drava biti pozornica jedne iroke
plemike reakcije.
Kako oekivati od jednoga Luja XVI ono to Fridrik II nije umio
uiniti? Kad je naposljetku Luj XVI u pomo pozvao strane sile,
oslobodio je brze snage evropske kontrarevolucije i reakcije. Iznena
ena brzinom, revolucija je krenula putem koji nisu predvidjeli ni
sami njeni zaetnici.
Oni sami e to priznati: ovjek nije revolucionar, ve to postaje
(Carnot); snaga stvari nas moda vodi do ishoda na koje nismo
pomiljali (Saint-Just). Na tome jo nevienom putu, okrutnom i za
nju i za druge, revolucija e opstati samo nekoliko mjeseci, sve do
pogubljenja Robespierrea koje otvara vrata reakciji i blagosti ponov
nog ivljenja. Michelet pria: Pariz opet postaje radostan. Nekoliko
dana nakon termidorskog prevrata jednog su ovjeka, koji jo ivi,
a koji je tada imao deset godina, roditelji odveli u kazalite. Pri izlasku
iz kazalita po prvi se put divio dugom nizu sjajnih koija. Ljudi
u odijelima, s niskim eirom, obraali su se gledaoima na izlazu:
T rebate li koiju, moj gospodaru?' Djeak nije razumio te rijei.
Objasnili su mu ih, rekavi mu samo da je smru Robespierrea
nastupila velika promjena.
Pa ipak, je li Michelet imao pravo kad je svoju Povijest francuske
revolucije ( 1853) okonao s 10. termidorom? Logiki, nikako: Francu
ska se termidorskim prevratom vraa u razboritu revoluciju prve faze,
ije e osnovne tekovine zadrati ve i Direktorij, a zatim i Konzulat.
Bit e odbaena jedino ostavtina teroristikog Konventa.
U svakom sluaju, izvan Francuske nitko revoluciju ne smatra
zavrenom. Jo 12. rujna 1797. ruski ambasador u Engleskoj pisao je
(na francuskome) svojoj vladi: Ono to je bilo vjerojatno. . . dogo
dilo se u Parizu: diktatorski trijumvirat* uhapsio je dva direktora i 64
lana obaju vijea,** bez ikakva procesa. Poslat e ih na Madagaskar.
Krasnog li ustava i krasne li francuske slobode! Radije bih ivio
u Maroku nego u ovoj zemlji tobonje jednakosti i slobode. Zato
takvo ogorenje? Zato to se van Francuske ne govori uvijek tako
ironino krasnoj francuskoj slobodi. Napoleon e upravo u ime
Revolucije ii iz pobjede u pobjedu, i posvuda gdje e se uspostaviti
* trijumvirat = Saint-Just. Robespierre i Couthon
** Ustavom od 1975. osigurana je diktatura buroazije s podjelom vlasti na Zakonodavnu
(Vijee starijih i vijee pet stotina) i izvrnu (Direktorij od pet osoba). Napoleon 1799. rui vladu
Direktorija i preuzima vlast.

312

napoleonski reim, zakoni, obiaji i srca sauvat e njegove tragove,

unato kivnji ili mrnji uzrokovanim okupacijom. Goethe i Hegel bit
e skloni Napoleonu (Hegel ga smatra duom svijeta na konju)
nasuprot reakcionarnoj Evropi, vrlo zaostaloj u odnosu na politiki
i drutveni razvitak Francuske.
Ratovi Napoleonova Carstva projicirali su u evropske dimenzije
francuski graanski rat. Tijekom etvrt stoljea revolucija je za svaku
evropsku zemlju kojoj je prijetilo Napoleonovo osvajanje bila potenci
jalna stvarnost. Proivljavana tako u duhu kao izravna mogunost,
poruka francuske revolucije, oboavane ili omrznute, snano se irila
Zapadom, podijelila je osjeaje i usmjerila strasti. Napokon, francu
ska se revolucija, drama estokih boja, sa svojim svecima, svojim
muenicima, svojim poukama, svojim iznevjerenim, ali vjeno pobu
ivanim nadama, nudi XIX. st. poput evanelja.
d) Poruke francuske revolucije
Dakako, ini se da je nakon 1815. revolucija uutkana. Ona ipak
opstaje u srcima i svijestima i preivljava u svojim bitnim tekovinama.
Restauracija nije povratila ukinute drutvene povlastice (posebno
feudalna prava). Podravljena dobra nisu vraena starim vlasnicima,
pa ak ako raspodjela i nije bila pravedna (dobra su esto dobili
bogatai), revolucionarne tekovine u tom su pogledu sauvane, kao
to je sauvano i naelo pravima pojedinca, zajamenih Poveljom
1814. Kad se bude inilo da je vlada Karla X spremna za novu
reakciju, istoga trena doi e do pobune, srpanjske monarhije i vraa
nja trobojnoj zastavi. Tada naveliko opet oivljavaju revolucionarna
ideologija i jezik.
Ve 1820. jedan drug Gracchusa Babeufa, Buonarotti, u svojoj je
Histoire de la Conspiration pour lEgalit, dite de Babeuf (Povijest
zavjere za jednakost, nazvane Babeufovom zavjerom) ispriao zavjeru
jednakih, njihove planove za jednu plebejsku Vandeju, njihov
poraz i pogubljenje (Babeuf se 26. oujka 1797. ubio noem kako bi
izmakao pogubljenju). Radilo se jednom komunistikom, bez
ikakve sumnje komunarskom pokretu, vjernom sljedeim
Rousseauovim rijeima: Izgubljeni ste ako zaboravite da plodovi
pripadaju svima, a zemlja nikome. Uspjeh te knjige i toga primjera
bio je neizmjeran. Auguste Blanqui, okorjeli revolucionar, za kojega
se retrospektivno nitko ne moe uzdrati da ga ne voli, oduevljeno ju
je itao.
Taj nam primjer omoguuje da razumijemo nain na koji je revolu
cija sve do danas mogla nastaviti da govori gotovo onim jezikom koji
joj je elio dati svaki narataj. Nakon oigledne propasti Drugoga
carstva 1875, njeni e simboli biti trajan ideoloki temelj III. republike
i cjelokupnoga socijalistikog pokreta, nosilaca tekue revolucije.
313

Revolucionarni humanizam evocira, dakle, prvenstveno legitim

nost nasilja u slubi prava, jednakosti i drutvene pravde, u slubi
ljubomorno voljene domovine; legitimnost nasilja kojega je revoluci
onar ili inilac ili rtva, jer izai na ulicu znai isto tako na njoj
poginuti, izvikivati svoje posljednje prosvjede kao i pobijediti. Me
utim, hrabrost nasilja - hrabrost da se umre ili udari - prihvaa se
samo ako je jedini nain da se izmijeni sudbina, da se uini humani
jom, bratskijom. Ukratko, revolucija je nasilje u slubi ideala. Kontra
revolucija nastaje iz slinih nakana. Njena krivnja s povijesnog gledi
ta jest to to gleda unatrag i pokuava se tamo vratiti. No vratiti se
u prolost mogue je samo mjestimice i na trenutak. Dugorono, neko
djelovanje moe imati povijesno znaenje i trajati jedino ako ide
u smjeru povijesti, jedino ako vlastitu brzinu pridaje povijesnoj,
umjesto da je uzaludno pokuava koiti.
U svakom sluaju, s pravom bismo se mogli uditi to je revolucija
1789. bila baklja za velika gibanja radnikih masa sve do XX. st. Prije
svega, zato to je, kako po svojim prvobitnim nakanama tako i po
svojim ishodima, revolucija 1789. ostala jedna razborita revolucija.
Zatim, to je herojsku legendu njoj, ispunjenu udima polubogova,
divova, djelomice izbrisala, zamraila demistifikacija objektivne
povijesti. Nitko se tu nije potrudio vie od povjesniara ljevice, eljnih
da svoj revolucionarni ar utemelje na svjedoanstvu dokumenata.
Time je revolucija izgubila mnogo svojih svetaca, no istodobno se
njena poruka jasnije oitovala.
Takva je revizija u stvari rehabilitirala crveno razdoblje Terora,
izdvojila znaenje njegovih patnji (kako onih koje je odnio tako i onih
koje je nanio), pozivala se, ne bi li ga opravdala, na traginost
situacija. Odsada, Nepotkupljivi* i G. Babeuf (kasni heroj) dolaze
prije Carnota, organizatora pobjede, ili Dantona. Upravo njihov
upeatljiv jezik dopire do nas, jer je bio jezik anticipacija. Ope
pravo glasa, odvajanje Crkve od drave, veljaki dekret koji je ak
predvidio izvjesnu redistribuciju dobara, sve te kratkotrajne pobjede
druge faze francuske revolucije, koje nakon Termidora nisu priznate,
zapravo su anticipacije, jer ponekad je trebalo toliko vremena da
stignu do nas i postanu nae dobro.
Dakako, zahvaljujui tim anticipacijama revolucionarni humanizam
1789. jo ivi meu nama. Stanovita dvoumljenja, stanovite rezerve
evropskoga socijalizma, osobito juer, spram komunizma (koji je
stvorio jedan drugi ideal, drugi oblik revolucije), npr. kritike to ih je
Jaurs uputio marksistikim idejama 1905, nakon potpisivanja spora
zuma sa Julesom Guesdeom, koji je ostvario socijalistiko jedinstvo
* Nepotkupljivi = Robespierre

314

pod pokroviteljstvom Komunistikog manifesta, ustvari su pokaza

telji da je izvjesna lijeva ideologija, pothranjivana sjeanjima i rije
ima, svoju revoluciju odbila poistovjetiti s Marxovom, a kasnije
i s revolucijom Sovjeta. Zar Jaurs na poetku svoje Histoire socialiste
de la Rvolution franaise (Socijalistika povijest francuske revolucije)
ne ukazuje na to da e ona biti istodobno materijalistika s Marxom
i mistina s Micheletom, naime, vjerna revolucionarnoj mistici
prema Micheletu, vjerna ivuim tekovinama francuske revolucije?
Zapadna se civilizacija, u Francuskoj i izvan nje, odvaja, oslobaa
tekovina i ideala 1789. tek kasno i nepotpuno.

Znanstvena misao prije XIX. stoljea

Uspon znanstvene misli u Evropi sve do XVIII. stoljea dovodi
u pitanje djetinjstvo moderne znanosti: uistinu, jedna predznanost,
kao to se govori predindustriji prije industrijske revolucije.
Nije rije tome da se napravi saetak te evolucije, ak ni da se
utvrdi prag koji dijeli predznanost i modernu znanost. Problem je
saznati ne nain, ve razlog toga znanstvenog razvoja iskljuivo u okvi
rima zapadne civilizacije. Prema nedvosmislenim rijeima Josepha
Needhama, kemiara i sinologa, Evropa nije stvorila bilo kakvu
znanost, ve svjetsku znanost. I stvorila ju je gotovo posve sama.
Dakle, zato takva tvorevina nije ostvarena u okviru mnogo ranijih
civilizacija, npr. u Kini, ili u islamskoj civilizaciji?

Svaki znanstveni postupak redovito se uklapa u neko ope tumae

nje svijeta. Nema napretka, nema rasuivanja niti plodnih hipoteza ako
ne postoji jedan opi sustav referenci u odnosu na koji se treba smjestiti,
a zatim orijentirati. Slijed sustav tumaenja svijeta daje najbolju potku
znanstvenom razvitku.
Povijest svih znanosti (i samo jedne znanosti), viena s izvjesne
visine, pokazuje se kao vrlo polagani prijelaz od jednoga racionalnog
opeg tumaenja na neko drugo, od kojih se svako uzastopno afirmira
kao neka teorija koja objanjava sveukupnost znanstvenih tumaenja
u jednom trenutku, sve do dana kad se ta ovojnica kida, jer joj snano
proturjee nove spoznaje. Tada treba, bilo kako bilo, izgraditi neku
drugu teoriju, koja e postati novo ishodite.
Od XIII. stoljea do danas zapadna je znanost upoznala samo tri
opa tumaenja, tri sustava svijeta: Aristotelov sustav, koji ulazi
u interpretacije i spekulacije Zapada u XIII. stoljeu i koji je drevno
nasljee; Descartesov i Newtonov sustav, koji utemeljuje klasinu
315

znanost i predstavlja se (ako ostavimo postrani odluujue posudbe od

Arhimeda) kao originalna konstrukcija Zapada; napokon, Einsteinovu teoriju relativnosti, formuliranu ve 1905, koja utemeljuje
suvremenu znanost.
Te velike tvorevine dominiraju znanstvenim postupkom, no oi
gledno ga nikad u potpunosti ne saimlju. Njihova uspostava postavlja
sloene probleme, a isto tako i njihovo zastarijevanje. Trenutak
u kojemu se one vie ne podudaraju s injenicama obino upozorava
na istinske napretke, na odluujue trenutke u opoj povijesti zna
nosti.
Aristotelov sustav je vrlo drevno nasljee, nasljee peripatetike
kole (IV. st. pr. n. e). Njegova je poruka u svojoj biti stigla na Zapad
kasno, preko toledskih prijevoda Averrosovih tumaenja. U Parizu
je to znailo pravu revoluciju; godine 1215. programi sveuilita iz
temelja se mijenjaju; prouavanje latinske knjievnosti, napose pjes
nika, zamijenila je formalna logika. Filozofija prodire svuda, ukida
sve; prijevodi Aristotela se umnogostruavaju i izazivaju mnotvo
komentara. Slijedi vrlo iva rasprava izmeu Starih i Modernih.
U jednoj poemi iz toga razdoblja, oko 1250, filozof kae pjesniku:
Posvetio sam se znanju, dok ti prednost daje djetinjastim stvarima;
prozi, ritmu, metrici. emu ti one slue!. . .
Zna gramatiku, ali ne poznaje Znanost i Logiku. Zato se pravi
vaan, kad nisi drugo doli neznalica?
Sustav svijeta koji je razradio Aristotel vladat e Evropom sve do
XVII, ak i do XVIII. stoljea, jer nee odmah pasti pred napadima
Kopernika, Keplera i Galilea.
Aristotelova fizika svijeta je naravno potpuno zastarjela. Pa ipak
je to fizika, tj. jedna duboko, premda ne i matematiki razraena
teorija. To nije ni neobraeni i verbalni produetak zdravog razuma,
ni djeja mata, ve teorija, tj. doktrina koja, polazei dakako od
podataka zdravog razuma, te podatke podvrgava sustavnoj, izuzetno
usklaenoj i strogoj razradi (Alexandre Koyr). Aristotel nedvoj
beno postavlja kao aksiom postojanje jednog jedinstva svijeta, jed
noga kozmosa. Zar Einstein ini neto drugo? Kad ga Paul Valry
pita: Ali to mi dokazuje da u prirodi postoji jedinstvo?, on odgo
vara: To je in vjerovanja. (Paul Valry, Ide fixe, str. 141).
Einstein na jednom drugom mjestu kae: Bog se ne kocka sa
svijetom.
Aristotelovo jedinstvo svijeta jest red: svako tijelo u svijetu ima
svoje prirodno mjesto i treba, dakle, da ostane u vjenom mirovanju.
Takvo je mirovanje Zemlje u sreditu Kozmosa i njegovih uzastopnih
sfera. Meutim, nizovi gibanja potresaju kozmos: prirodna gibanja
(kao npr. gibanje tijela koje pada na tlo; gibanje laganoga tijela,
316

plamena ili dima, koje se uzdie u nebo; kruno gibanje zvijezda, ili
bolje reeno: nebeskih sfera); nasilna gibanja, abnormalna u odnosu
na ova prva, naime, ona koja tijelo dobiva bilo tako da ga se gura ili
povlai, to prestaju im nestane pokretake sile. Tu, dodue, vrijedi
samo jedan, ali vaan izuzetak: gibanje lansiranog tijela, projektila,
koje nije prirodno, ali ni povezano nekom pokretakom silom (takvo
tijelo nije ni gurnuto ni povueno). Taj bi projektil pokretali vrtlozi
zraka kroz koje prolazi. Takav odgovor spaava i osigurava njegov
sustav, ali svi e napadi ciljati upravo na tu slabu toku.
Svi ti napadi neminovno e se odnositi na vjeno raspravljano
pitanje: a quo moveantur projecta? Pitanje je to koje uistinu postavlja
niz problema (tromost ili ubrzanje prilikom pada ljunka), kojima se
bave ve i pariki nominalisti XIV. stoljea, Occam, Buridan i Oresme. Oresme, matematiki genij, prihvaa naelo zakona tromosti,
razmjernost brzine vremenu pada tijela... No njegovo miljenje nee
odmah nai sljedbenika.
Povijest borbi i lutanja po mraku nakon kojih su fizika i klasina
znanost svrgnute Aristotelov sustav i ostvarile njutnovski sustav bila bi
vrlo duga i zadivljujua.
Taj skok udalj djelo je izuzetnih, meusobno povezanih duhova:
znanost otada postaje meunarodna, ona nadilazi politike i jezine
podjele i ispunjava itav prostor Zapada. U prilog znanstvenim uspje
sima nedvojbeno su ili privredni uspon u XVI. stoljeu i jednako tako
u istom razdoblju irenje djela grke znanosti, zahvaljujui tiskarama.
Arhimedovi radovi su tako upoznati tek vrlo kasno, posljednjih
godina XVI. stoljea. Meutim, njegova je misao izvanredna: na putu
prema infinitezimalnom raunu, ona predlae (prisjetimo se raunanja
s ) plodni pojam limesa.
Ovi su znanstveni uspjesi bili spori. Pet najvanijih dostignua
u matematici, kako ih nabraja jedan povjesniar znanosti, slijede
jedno za drugim u dugim vremenskim intervalima: analitika geome
trija Fermata 1629. i Descartesa 1637; Fermatova via aritmetika oko
1630-1665; kombinatorna analiza 1654; Galileieva dinamika
1591-1612. i Newtonova 1666-1684; Newtonova univerzalna gravita
cija 1666. i 1684-1687.
Meutim, nije rije jedino matematici. U irokom polju astrono
mije razmotrite nain na koji e Ptolemejev geocentrini sustav (Grci
su ipak u jednom trenutku imali ideju heliocentrinom sustavu)
odolijevati pred sporim trijumfom Kopernika (1473-1543) i Keplera
(1571-1630).
Veliki dogaaj, pored ovih lutanja po mraku, uspostavljanje je
novog sustava svijeta: apstraktnog, geometriziranog Descartesova svi
jeta, i jo vie Newtonova, u kojemu se sve dri i saima u opoj
317

gravitaciji: tijela se privlae silom koja je upravno razmjerna umnoku

njihovih masa, a obrnuto razmjerna kvadratu njihovih udaljenosti
(1687).
I taj e zamiljeni svijet imati teak ivot i proi e kroz sve
znanstvene revolucije XIX. stoljea, sve do nedavnoga prihvaanja
Einsteinove teorije relativnosti, novoga udesnog objanjenja svijeta.
Tko god je studirao prije 1939. jo uvijek je u duhu ivio u jasnim
okvirima njutnovskog svemira.

Descartes, slobodan ovjek.

Taj geometrizirani, ili mehanicistiki svijet ne pripada u potpunosti
nijednome od znanstvenika koje smo naveli ili smo mogli navesti. Bez
ikakva ustupka neumjesnom nacionalizmu, dajmo ipakRenu Descartesu
mjesto koje zasluuje.
Otvorimo jednu zagradu. Descartes je nedostupan biografima zbog
svoje diskrecije, svoje svjesne stidljivosti, svoga suzdrana senzibili
teta. Izuzev nekoliko putovanja, nakon 1628. on ivi izvan Francuske,
najvie u Nizozemskoj. Umrijet e u Stockholmu kao gost vedske
kraljice Kristine. U Amsterdamu, gdje je boravio dugo vremena,
radovao se da bude izgubljen u gomili, nikad ni od koga prepoznat.
Rekonstruirati njegovu misao i pratiti je u njenome kretanju jed
nako je teko kao i rekonstruirati njegov tajnovit ivot.
Rasprava metodi (1637) sve je zapravo pojednostavnila. U njoj se
dugo nije eljelo vidjeti drugo do njenih nepobitnih pravila, dok je
Rasprava metodi u stvari predgovor trima djelima: La Dioptrique
(Dioptrici), Les Mtores (Meteor) i vrlo slavnoj Gomtrie (Geome
triji). Vano je ne odvajati ih od nje. tovie, Rasprava je na neki
nain pojednostavljena i saeta verzija Pravila za upravljanje duha
(Regulae at directionem in genii), koja su objavljena tek nakon auto
rove smrti. Jesu li Regulae bile napisane, kako se ini, oko 1629.
i preuzete 1637. kako bi ih razjasnio u Raspravi metodi? Ili,
naprotiv, etiri pravila Metode datiraju, kao to to doslovce kae samo
djelo, iz uvene zime 1619-1620, u kojem sluaju bi Regulae bila
kasnija, proirenija i zamrenija verzija? injenica je da se u dvjema
knjigama nain miljenja razlikuje. Jednako kao to se razlikuju
ozbiljna i striktna Gomtrie i ona bogatija, inventivnija matematika
koju nam nude Descartesova Pisma (Les Lettres), u kojima kao da je
potaknut, zagrijan izazovima svojih protivnika.
Odatle i mnoge dvoumice koje oevidno ne mijenjaju znaaj cje
line. Pred nama je prva sustavna i moderna kritika spoznaje, herojska
borba protiv svake intelektualne ili metafizike prevare, svake greke
pjesnike intuicije.
318

Na znanstvenom planu, nije dovoljno tek nekoliko rijei, ak ako se

u pogledu njegova djela ograniimo na ono to se tie budunosti
i dopire sve do nas, ako zaboravimo njegovu fiziku i optiku koje
svakako nisu bile revolucionarne i ako razmotrimo samo njegovu
geometriju, djelo u kojemu je po svomu vlastitom miljenju najbolje
primijenio svoju metodu.
Descartes se, ne bez potekoa, oslobaa geometrijskog realizma
Grka. Njegova matematika uspostavlja istu apstraktnost. Protenost, umjesto da je na realistiki nain nametnuta miljenju, ustanov
ljena je spletom relacija. Nadmaujui zbog toga svoje prethodnike,
poimence: Vitea (koga poznaje) i Cavalieria, koga naalost nije
poznavao, on unapreuje teoriju jednadbi divovskim koracima.
Nakon njega trebat e priekati na E. Galoisa.
injenica da kartezijanska matematika danas ne premauje razinu
razumijevanja studenta matematike na samom poetku studija ne
smije prikriti ogroman skok koji je Descartes ostvario. Tako npr. kad
pored pravih korijena (pozitivnih) i krivih (negativnih) korijena
neke jednadbe evocira samo imaginarne korijene, ili kad njegov
dokaz implicira, premda ih nije jasno utvrdio, osi koordinatnog
sustava (ortogonale ili ne), ili pak kad ralanjuje, odnosno bolje
reeno unaprijed sastavlja neku funkciju u odreeni broj binoma
u obliku jednadbi prvoga stupnja koje se meusobno umnogostruavaju: (jc- 1) (* + 4) (7), itd.
Povjesniar Lucien Febvre u pravu je kad ga smatra ovjekom koji
ivi svoj um kao to ivi i svoje uvjerenje, suprotstavljajui se svemu
to je XVI. stoljee u svomu naturalistikom kretanju, ispunjenom
bajkama, neodreenou, predloginim miljenjem i kvalitativnom
fizikom, donijelo sa sobom; suprotstavljajui se svim onim racionalistima renesanse koji su u prirodi vidjeli samo kutiju s udesima ili
poticaj za sanjarenje.

Godine preokreta, 1780-1820, postavljaju posljednji problem: prije

laz preko praga koji vodi odista modernoj znanosti.
Ma kako bilo velianstveno XVIII. stoljee, ono jo nije ravno
pravno modernoj znanosti, vladarici svojih stavova, svoga jezika
i svojih metoda.
To pokazuje jedno od najljepih djela Gastona Bachelarda, La
Formation de lesprit scientifique, 1935 (Formiranje znanstvenog
duha), u kojemu se potrudio da naini popis svih nedoumica i neumjenosti znanosti koja se, ne bez potekoa, oslobaala ope spoz
naje i izvjesnog predloginog mentaliteta, ija nas nezgrapnost udi.
Ova se psihoanaliza znanstvenoga duha u stoljeu prosvjetiteljstva
319

oevidno zadrava samo na tamnim stranama-, pogrekama, zablu

dama i glupostima. No moda te zablude vjeno prate znanstveni duh
u njegovu kretanju? Moda ih ni mi nismo lieni u odnosu na znanost
sutranjice?
Najvea prepreka u XVIII. stoljeu? Moda je to bilo strogo
odjeljivanje znanosti na meusobno neovisna podruja, od kojih su
neka ubrzano napredovala: matematika, kemija, termodinamika,
geologija, ekonomija (je li rije znanosti?); dok su neka druga
zaostajala: medicina, biologijske znanosti. . . Razliite znanosti nisu,
dakle, meusobno povezane; matematiki jezik teko u njih prodire;
i jo jedan, ne manje ozbiljan propust, naime, veza s tehnikom
ostvaruje se samo od zgode do zgode.
Te e se potekoe sporo rjeavati. U Francuskoj se uistinu stiglo
u novu zemlju tek negdje 1820. do 1826, u razdoblju kad Akademija
znanosti okuplja najsjajnije znanstvenike koji su ikada postojali:
Amprea, Laplacea, Legendrea, Biota, Poinsota, Cauchy a ...
(Louis de Broglie). U tom se razdoblju isto dogaa i u cijeloj Evropi.
Iz kojih je razloga prijeen prag i tako osigurana znanstvena
sudbina jedne civilizacije koja je tada, ali tek tada, definitivno pone
sena svojim elanom?
Materijalistiko objanjenje je oevidno. Privredni uspon XVIII.
stoljea, dotada bez presedana, pokrenuo je cijeli svijet, a Evropa je
neminovno postala njegovo srce. Materijalni i tehniki ivot umnogostruuju svoje zahtjeve i svoje prinude. Malo-pomalo precizira se
odgovor i suradnja. Industrijalizacija, kojoj e biti rijei u sljedeem
poglavlju, bila bi odluujui element, pokreta. To bi znailo jednu
oevidnu zapadnu specifinost - znanost - objasniti jednom ne manje
oevidnom zapadnom specifinou - industrijalizacijom. Te su dvije
originalnosti u suglasju; u svakom sluaju one jedna drugu prate. Tako
je govorio Joseph Needham ije smo svjedoanstvo naveli. Kina je ve
vrlo rano, mnogo ranije od Zapada, imala znanost, tj. prilino istan
an i razraen nacrt znanosti. Meutim, da prijee odluujuu etapu,
ona nije doivjela onaj privredni polet koji je pokrenuo Evropu, onu
kapitalistiku napetost koja je Evropi omoguila da na kraju, ili na
polovici utrke, savlada prepreku; poticaj te napetosti osjeao se
mnogo ranije, ve od uspona velikih trgovakih gradova srednjega
vijeka, a osobito od XVI. stoljea.
Sve evropske materijalne i duhovne snage radile su na tom roenju,
koje je plod civilizacije u njenom punom razvoju i potpunoj odgovor
nosti.

320

TREE POGLAVLJE

INDUSTRIJALIZACIJA EVROPE
Jedna od osnovnih odgovornosti Evrope: odgovornost da je ostva
rila industrijsku revoluciju koja je protekla i protjee svijetom. To
izuzetno lansiranje njeno je djelo, na ljestvici povijesti civilizacija
nedavno djelo, jer je staro tek dva stoljea.
Sve dotada, sjajna Evropa na materijalnoj razini je tek nerazvijena
zemlja, ne u odnosu na okolni svijet, ve u odnosu na ono to e sama
postati.
Dakle, kako je Evropa uspjela prijei taj industrijski prag? Kako je
njena civilizacija reagirala na posljedice vlastite tvorevine?
Ta se pitanja postavljaju na samome poetku.
Zanimljvost ovih pitanja je aktualna:
a) Ona zahtijevaju prethodna objanjenja stanju u Evropi prije
njene industrijalizacije. Meutim, takav privredni ancien rgime jo
uvijek je svojstven mnogim podrujima svijeta koje ga pokuavaju
prevladati.
b) Industrijska revolucija je zamren fenomen; nigdje se nije dogo
dila odjednom. Neki su privredni sektori dugo zaostajali, npr. indu
strija vune u Yorkshireu ili industrija sitne eljezne robe oko Birminghama sve do sredine XIX. stoljea, da navedemo primjere samo
u Engleskoj, koja je odigrala pionirsku ulogu. Ove neujednaenosti,
danas vidljive npr. u Junoj Americi, normalne su u svakoj zemlji koja
se nalazi na putu industrijalizacije.
c) Primjer Evrope dokazuje da industrijalizacija, ve od prvih
poetaka svoga uspjeha, postavlja ozbiljne socijalne probleme. Zemlja
koja poduzima industrijalizaciju istodobno mora pretpostaviti reviziju
svojih drutvenih struktura, ako eli izbjei dugo ideoloko i revoluci
onarno sazrijevanje, koj je oblikovalo i napatilo Evropu.
21 Civilizacije kroz povijest

321

Poeci prve industrijske revolucije

etiri klasine industrijske revolucije: para, struja, eksplozivni
motor i nuklearna energija, slijede jedna za drugom i nadovezuju se.
Na je problem izvidjeti, ako je mogue to pomnije, kako je taj
konvoj revolucija krenuo na put: to znai postaviti pitanje povlatenog
sluaja Engleske izmeu 1780. i 1890. Zato se Engleska prva industri
jalizirala? U kojim uvjetima? Kakva je prije 1780. bila opa situacija
u Evropi na industrijskome planu?

Prije XVIII. stoljea, ili bolje reeno prije XIX. rije *industrija*
mogla bi sugerirati pogrene slike. Zato emo radije govoriti predindustriji.
Zapravo, od XVII. stoljea u kojemu se dogodila prva industrijska
revolucija, to podrazumijeva sveope irenje vodenica i vjetrenjaa
na evropskome prostoru, nije jo bilo nijednog vanog tehnikog
izuma. Predindustrija jo u XVIII. stoljeu raspolae samo ovim
navedenima i nekadanjim energetskim izvorima: snaga jedne vode
nice obino iznosi oko 5 KS; snaga vjetrenjae, u dosta vjetrovitim
podrujima poput Nizozemske, ponekad prelazi 10 konjskih snaga, ali
njen rad nije neprekidan.|U pomanjkanju obilnih energetskih izvora
i snanih strojeva, industrijski je ivot, unato mnotvu malih i esto
vrlo domiljatih tehnikih pronalazaka, osuen na izvjesnu polunepokretnost. Oko njega se perpetuira i zarobljava ga jedan arhaini
privredni ivot (nedostatna poljoprivredna produktivnost, nesavrena
i skupa prometna sredstva, nedovoljna trita; naprotiv, radne snage
ima u izobilju).
Industrija, u onome smislu kako je mi shvaamo, takorei ne
postoji. Lokalni obrt na ogranienom prostoru djelovanja esto zado
voljava osnovne potrebe stanovnitva. Meutim, u nekim se privred
nim granama odvajaju poduzea koja proizvode za iroka trita ili se
specijaliziraju u proizvodnji luksuznih proizvoda, kao npr. neke kra
ljevske manufakture u Francuskoj ve od XVII. stoljea. Takvi su
podvizi prilino brojni u progresivnoj grani tekstilne industrije od koje
e krenuti engleska industrijska revolucija.
Tekstilna industrija zapravo vie od ijedne druge omoguuje rela
tivne koncentracije unutar jo tradicionalnog obrta. U XVI. i XVII.
stoljeu, pa ak i od XIII, u talijanskim i flandrijskim gradovima,
proizvoaima tekstila, na poticaj bogatih trgovaca qui faciunt laborare nastaju prilino iroka udruenja u samome gradu, nekoliko
velikih radionica i radnji; postoje majstori koji rade kod kue (tim
majstorima, esto obinim najamnim radnicima, pomae dva ili tri
322

kalfe); vrlo esto izvan grada, u vezi te iste proizvodnje, kod kue rade
seljani i seljanke.
Jedan spis iz XVI. stoljea trgovce iz Segovie (Kastilja) koji su se
obogatili proizvodnjom sukna opisuje kao prave glave obitelji, koji
u svojim kuama i izvan njih izdravaju veliki broj ljudi, mnogi od njih
ak i 200,300 osoba, proizvodei tako tuim rukama mnogo raznovrs
nih i najfinijeg sukna.
U gradu Lavalu i njegovoj okolici oko 1700. aktivna industrija
platna broji oko 5000 radnika (ili oko 20.000 osoba, ako se ubroje
i njihove obitelji), od kojih najbogatiji radnik ne posjeduje vie od
100 livri; nasuprot njima, 500 majstora tkalaca to preu kupuju od
trgovaca preom, koje nazivaju cancers, jer jedu i siu jadne tkalce;
iznad tih ljudi 30 trgovaca naveliko, istinskih organizatora te indu
strije, koji jo nebijeljene komade tkanine izbjeljuju i otpremaju
daleko.
Ovi trgovci poduzetnici jesu ono to povijest naziva trgovakim ili
komercijalnim kapitalizmom; oni nabavljaju sirovinu, odreuju nad
nice, uskladitavaju proizvedenu robu, prodaju je, esto je i izvoze na
daleka trita i u zamjenu kupuju druge jeftine proizvode.
S obzirom na to da su putovanja bila spora, trebalo je dosta
vremena da se jedan takav trini krug ostvari. U XV. stoljeu vuna,
uzimana u praonicama panjolske, otpremana i preraivana u Firenci,
a zatim u obliku lijepih tkanja u egipatskoj Aleksandriji razmjenjivana
za proizvode Orijenta koji e se preprodavati u Firenci ili negdje
drugdje u Evropi, prolazila je jedan trni ciklus u trajanju od najmanje
tri, a esto i vie godina. Trina operacija, uglavnom donosei profit,
bila je dugoga daha. Ona zato dugo vremena imobilizira, ne bez
opasnosti, jedan veliki kapital. Trgovac poduzetnik, jedini koji ju je
do kraja mogao izvesti zahvaljujui svome kapitalu (tovie, uglavnom
udruen s drugim trgovcima kako bi podijelili rizike) vlada situacijom.
On preuzima i rizike i profite.

Manufaktura: termin, dugo vremena neodreen, retrospektivno

prilino dobro oznaava koncentraciju radnika u istoj zgradi (ili u neko
liko susjednih zgrada), koje nadgleda poslovoa.
Ova je pojava rairena u XVIII. stoljeu. Zbog toga u radionicama
dolazi do izvjesne podjele rada. Jedan lanak iz Enciklopedije (1761)
nadmo lionskih svilana pripisuje injenici da manufakture u Lyonu
zapoljavaju brojne radnike (ukupno 30.000 svilarskih radnika
u gradu), tako da neki radnik radi, i radit e u svome ivotu, samo
jednu jedinu radnu operaciju, a neki drugi samo neku drugu; zbog
toga je svaka od njih izvrena dobro i brzo.
21'

323

Meutim, takva organizacija rada prikazana je kao izuzetak. Razdrobljenost obrta ostaje pravilom jo uoi prvih znakova industrijske
revolucije.

Predindustrijskoj Evropi ne nedostaju, dakle, ni poduzetnici ni

kapital. Ona poznaje zahtjeve trita, ak i meunarodnog; ona ponekad
raspolae s ve napola koncentriranom radnom snagom, nadohvat ruke
poduzetnicima.
Nasuprot tome, Evropa kao i sve nedovoljno razvijene zemlje
danas, pati od loe organizirane privrede. Naroito agrarni sektor
nijednom privrednom prodoru ne doputa da izdri do kraja i da se
potpuijo ostvari. Trite je nedovoljno, konkurencija jaka, ubojita;
i najmanja kriza sve potpuno upropatava. Industrijski i trgovaki
bankroti su esti. Jedan trgovaki vodi iz sredine XVIII. stoljea
upozorava na opasnosti mode manufaktura: U naim krajevima
nalazimo ostatke unitenih manufaktura; svake godine pokoja pro
pala, dok se druge izgrauju, kako bi isto tako ubrzo propale.
Predindustrija zapravo preivljava jedino zbog vrlo niskih nadnica.
Poboljava li se poloaj radnika u nekom kraju gdje je napredak
napokon omoguio podizanje nadnica? Na posljedicu se nee dugo
ekati: u njemu propada industrija; ili ivotari, unitena stranom
konkurencijom: to je sluaj Venecije u XVII. stoljeu, Nizozemske
u X V III. . .
Godine 1777. upravitelj Pikardije tvrdi: danas najamnim radnicima
treba dvostruka svota novca za opstanak; meutim, oni ne zarauju
nita vie nego pred pedeset godina, kad su ivene namirnice bile
upola jeftinije; dakle, dobivaju samo polovinu od onoga to je po
trebno.

Sve se moe promijeniti, i promijenit e se jedino s tehnikim

izumima. Meutim, unaprijed prihvatimo da sami ovi izumi ne mogu
rijeiti sve. Dokaz tome je posebni sluaj Engleske.
U Engleskoj dolazi do tehnikih izuma u dvjema kljunim industri
jama: prvo tekstilnoj, a zatim rudarskoj. Ti pronalasci negdje sporije,
negdje bre, ali posvuda nalaze odjeka i ulaze u druge privredne
grane.
Engleski rudnici, osobito rudnici kositra u Cornwallu, dugotrajno
i sve dublje i dublje iskoritavani, neprekidno su bili ugroeni prodira
njem voda. To je stari problem koji je postavljao ve i spis De re
metallica Georga Agricole u XVI. stoljeu. Mogu li veliki hidraulini
kotai koriteni u tu svrhu pokretati prilino snane crpke, zapravo
324

crpne transmisije? Svaki kota, stvarajui vakum, koristi tlak zraka

i ne nadilazi snagu toga tlaka (svaki put e podii vodu najvie za
nekih 10 metara).
Traenje snanih crpki napokon je od 1712. do 1718. dalo velike,
teke i vrlo skupe Newcomenove parne strojeve. Popravljajui jedan
od tih strojeva, kot James Watt, asistent, kako bismo mi rekli, na
Sveuilitu u Edinburghu, konstruirao je vlastiti parni stroj, jednostav
niji i djelotvorniji (izumljen 1776). Dakle, para nije ekala na Watta.
Ve od poetka XVIII. stoljea ona je pokretala strojeve koji su se
koristili mnogo vie nego to se obino misli (dokazuju to i neke
nedavne studije). Neki od tih strojeva ak su se koristili u Francuskoj
oko 1750, u rudnicima ugljena u Anzinu. Spektakularni uspjesi (prvi
automobil, prvi parobrod Beugnota i Jouffroya) postiu se 1770.
Tekstilna industrija je bila i ostat e sve do sredine XIX. stoljea
(sve do eljeznice) pokretaka industrija: ona za sobom povlai druge
industrije, istovremeno industriju neophodnih i industriju luksuznih
proizvoda.
Po miljenju Webera, takvi ritmovi dominiraju cijelom mate
rijalnom prolou Zapada: Zapad je uzastopno upoznao doba lana
(Karlo Veliki bijae odjeven u platno), doba vune, zatim doba
pamuka, ili bolje reeno zaluenost pamukom u XVIII. stoljeu.
Upravo e pamuk doivjeti razvoj prvih tvornica, u strogom znaenju
te rijei. Povezan pomorskim trgovanjima s Indijom, Afrikom i Ame
rikom, zatim trgovinom crnim robljem, pamuk se nastanio u velikim
kolonijalnim lukama ili njihovoj okolici (Liverpool, Glasgow). On
iskoritava njihov privredni polet i njihov akumulirani kapital. Zato
nimalo ne udi to ove toliko traene industrije zazivaju, pa i izazivaju
tehnika usavravanja.
Pojavljuju se novi strojevi, svaki sa svojim nadimkom: tkalaki
unak Johna (1733); spinning jenny Hargreavesa, waterframe
Harkwrighta (1769), mule-jenny Camptona (1799).* Na vrhuncu toga
razvoja nedvojbeno se nalazi (ali u Francuskoj) Jacquardov tkalaki
stan (1801).
Tako dolazimo do prvoga objanjenja: privredni polet pokrenuo je
odreenu povlatenu industrijsku granu; tehnika odgovara tomu zah
tjevu. Sve se organizira spontano i empiriki.
Pokrenuta tehnikom, znanost sa svoje strane isto tako prirodno
dolazi na sastanak.
* jenny = stroj za fino predenje
waterframe = tkalaki stan na vodeni pogon
mule-jenny = stroj za predenje

325

Homo sapiens i homo faber otada nastavljaju put zajedno.

Znanost je u XVIII. stoljeu ostvarila oevidne uspjehe. Meutim,
u cjelini, bila je to svojom vlastitom voljom jedna openita teorijska
znanost, nenaviknuta da surauje sa zanatskom tehnikom koja joj,
pak, nije upuivala nikakvih pitanja.
Sve se mijenja krajem XVIII. stoljea. Otada se neki zahtjevi
industrije, mimo tehnike koja je nauka zanatskim vjetinama, sami
od sebe obraaju samoj znanosti.
Tako zadivljujui James Watt (1736-1819) nije obini obrtnik, nije
jedino samouk; znanstveno usmjereni duh, on posjeduje znanja ine
njera i kemiara. Jedan pravi znanstvenik, John Black (roen u deauxu 1728, kotskoga porijekla, umro u Edinburghu 1799), kemi
ar, profesor Sveuilita u Edinburghu i autor znaajnih radova lui
nama, dao je Wattu naelo latentne topline na ijem temelju e on
konstruirati svoj stroj: zahvaljujui ventilu, para se ne iri u cilindru
u kojem djeluje i hladi ga.
Znanost e nastajuoj industriji dati na stotine takvih doprinosa.
Takav je i vaan sluaj s izbjeljivanjem platna. Stari postupak (raspro
stiranje platna po tratinama, polijevanje, potapanje u nekoliko oto
pina, prvo u lunate, a zatim u slabo kisele) zahtijeva velik prostor
i mnogo vremena, ponekad i do 6 mjeseci. Za industriju u ivoj
ekspanziji to je usko grlo, tim vie to se kiselina slabe jakosti, petit
lait (postupak se naziva souring), ne proizvodi industrijski. Tada se
poinje koristiti razrijeena sumporna kiselina, koju je trebalo proiz
voditi u velikim koliinama: eto prilike da pomogne jedan istinski
znanstvenik, John White, lijenik, bivi student Lajdenskog sveuili
ta. Godine 1774. veanin Carl Scheele otkriva klor; Francuz Berthollet ga koristi za izbjeljivanje tkanina; u Engleskoj se usavrava
praktina metoda; sve e to, zahvaljujui meunarodnoj igri u znano
sti, usavriti postupak prerade tkanina.
Moda nita bolje od osobe Matthewa Boultona (1728-1809) ne
ilustrira ovu suradnju znanosti i tehnike. Skromnoga porijekla (skoro
jevi), taj industrijalac, praktini i stvaralaki duh koji je financirao
radove Jamesa Watta, ujedno je bio i uenjak oduevljen kemijom.
Oko njega se okupljaju kako J. Watt, tako i matematiar i lijenik
William Small, pjesnik i lijenik Erasmus Darwin, predak slavnoga
Danvina, i mnogi drugi. Industrijska Engleska postaje znanstvena
Engleska, s glavnim gradovima Birminghamom i Manchesterom.
London, sredite trgovakog kapitalizma, dugo e ostati postrani od
ovih novih pronalazaka i svoje e mjesto u engleskom znanstvenom
ivotu povratiti tek oko 1820. Sama ova injenica je znaajna; upravo
je industrijski polet pozvao znanost da djeluje.
No, je li ovo objanjenje dovoljno? Kako onda shvatiti da je
326

napredak industrije u Francuskoj, gdje je primijenjena znanost (prisje

timo se znaajnih kemiara poput P.J.Macquera /1718-1784/, ili
Louisa Bertholetta /1748-1822/) nedvojbeno ak naprednija od engle
ske, bio toliko sporiji? Zato to je industrijska revolucija oigledno
nastala i iz drugih razloga, jednih ekonomskih (najvanijih), drugih
drutvenih.
Ope objanjenje - ekonomsko i drutveno - potvruje se kao
najbolje.
Prije poetka industrijske revolucije, Engleska je graanskom revo
lucijom 1688. ostvarila svoju politiku ravnoteu; njeno je drutvo
otvoreno prema kapitalizmu (osnivanje Engleske banke 1694), njena
se privreda okoristila mnogostrukim ulaganjima od opeg interesa
(ceste, kanali - Engleska je u XVIII. stoljeu bila zaluena kana
lima).
Engleska se revolucija pokree u korist opega privrednog poleta,
poleta XVIII. stoljea koji tada oivljava itav svijet.
Meutim, bi li ona bila mogua bez snanog demografskog rasta
u Engleskoj XVIII. stoljea (64%)? Do demografskog rasta dolazi
u cijelome svijetu, u Kini kao i u Evropi, ali je ovisno zemljama jai ili
slabiji, npr. u Francuskoj je manji (35%) nego u Engleskoj. Stoga je
Engleska raspolagala izobiljem jeftine radne snage.
Napokon, ogromna uloga preobraaja u engleskom poljodjelstvu
(ograivanje zemljita, znanstvene metode), olabavila je staru stegu
tradicionalne nedostatnosti prehrambene proizvodnje.
Engleska industrijska revolucija ostvarila se u dva razdoblja; naj
prije pamuk (izmeu 1780. i 1830), zatim metalurgija. Ovo je drugo
razdoblje, razdoblje teke industrije, bilo uvjetovano izgradnjom
eljeznica; ta je industrija izgraena novcem tedia iz prve pamune
industrije i pokazala je dotad jo nevienu snagu. Meutim, razdoblje
pamuka joj je podarilo ivot i otvorilo put. Stoga se moramo vratiti
pamuku ako elimo prosuditi prvom privrednom poletu.
Moda pamuka iri se tada cijelom Evropom, ukljuujui i Englesku.
Engleska je ve dugo za svoje vlastite potrebe, za evropska i vanevropska trita, uvozila pamunu tkaninu cic iz svojih trgovakih
ispostava u Indiji. Uspjeh indijskih cicanih tkanja prouzroit e nji
hovu proizvodnju u engleskim manufakturama. Potaknuta tehnolo
kim usavravanjima, pamuna industrija sve e se vie razvijati, prije
svega zbog velike potranje na afrikim obalama (rob se tamo prema
portugalskom naziva uma peca dIqdia, naime, komad (pamune
tkanine) za koji se razmjenjuje; a zatim, zbog potranje brazilskog
trita koje si Englezi ubrzo otvaraju i monopoliziraju (1808), uinivi
isto dvije godine kasnije u cijeloj panjolskoj Americi. Nakon toga
Engleska e ak uspjeti konkurirati indijskim tkaonicama na njihovu
327

vlastitome tlu, i tako e ih naposljetku potpuno unititi. Osvojit e

i Sredozemlje. Prodaja britanskih tkanina u svijetu od 1820. do 1860.
neprestano raste. Potronja neobraenog pamuka u engleskim tvorni
cama od 2 milijuna livri 1760. godine raste na 366 milijuna livri 1850!
Ovaj ogroman uspjeh imat e mnogostrukih odjeka. Zatiena
udesnim razvojem pamune industrije, Engleska preplavljuje svjet
sko trite najrazliitijim robama i iz toga trita iskljuuje druge
zemlje. Agresivna vlada, ratoborna kadgod zatreba, uva engleskoj
industriji ovu iroku oblast u kojoj, ini se, ekspanzija vie ne poznaje
granica.
Svjetsko trite nitko Engleskoj nije osporavao, zato to je porast
proizvodnje bio praen, kao to e to kasnije uvijek biti pravilom,
udesnim padom proizvodnih cijena (izmeu 1800. i 1850. cijena
pamunih tkanina od 500 pada na 100, dok e npr. cijena ita i veine
ostalih prehrambenih namirnica opasti jedva za treinu).
Nadnice uglavnom ostaju stabilne, ali je utjecaj koji su neko imale
na proizvodnu cijenu mnogo slabiji, jer je tehnika znaajno smanjila
udio ovjekova rada. Treba li se onda uditi sretnim posljedicama ove
prve masovne proizvodnje na ivot naroda? Pogledajte to tome
kae Michelet povodom pamune krize 1842. u Francuskoj.
Ekspanzija metalurke industrije dogaa se mnogo kasnije. U tom je
podruju sve do XIX. stoljea proizvodnja ovisila iskljuivo ratu.
Lijevanje eljeza u XVIII. stoljeu poistovjeuje se s lijevanjem
topova, pisao je jedan Englez 1831. Meutim, Englezi su topove
imali samo na svojim brodovima, jer ih se rat na kopnu nije mnogo
ticao. U XVIII. stoljeu Engleska proizvodi manje eljeza od Francu
ske ili Rusije, i esto ga uvozi iz vedske ili Rusije. Odluujui
tehniki pronalazak taljenja eljeza koksom, pronaen ve u XVII.
stoljeu, zapravo se ne koristi. Taljenje drvenim ugljenom dugo se
odralo.
Uspostava eljeznica (1830-1840), velikih potroaa eljeza, lijeva
nog eljeza i elika, mijenja sve. Engleska u vlastitoj i u prekomorskim
zemljama zapoinje s izgradnjom eljeznikih pruga. tovie, revolu
cija u konstruiranju brodova s metalnim jarbolima, na parni pogon,
englesku e brodogradnju preobraziti u ogromnu teku industriju.
Pamuna industrija prestaje biti kljuna grana privrednog ivota
Velike Britanije.

irenje fenomena industrijalizacije u Evropi (i van nje)

U drugim evropskim i neevropskim dravama, industrijalizacija se
ne oituje ni u isto vrijeme, ni u istim okolnostima. Unato tome, ini
se da se povijest svakiput ponavlja, ako i ne dovodi u pitanje ni ista

328

drutva, ni iste privrede, ni iste civilizacije. Meutim, svedena na

svoju privrednu stvarnost, svaka industrijska revolucija reproducira
gotovo isti jednoobrazan, prilino jednostavan model, kako kau
ekonomisti.

Tri etape industrijske revolucije: toje miljenje amerikog ekonomi

sta Walt W.Rostowa iz 1952. g., Ono je, svakako, prijeporno, ali
razjanjava raspravu.
a) Take off
U polasku, bitnome trenutku, nalazi se take off doslovce uzlet,
polijetanje. Poput aviona koji najprije vozi po pisti, a zatim uzlijee,
ekonomija u svome usponu prilino se naglo odvaja od tog industrij
skoga ancien rgimea koji ju je vezao za tlo. Njen uzlet obino se
dogaa samo u jednoj, ili u najvie dvije privredne grane: to je npr.
pamuna industrija u Velikoj Britaniji i Novoj Engleskoj (poseban
sluaj amerikoga procvata); eljeznice u Francuskoj, Njemakoj,
Kanadi, Rusiji, SAD-u; graevno drvo i rudnici eljezne rude u ved
skoj .. . Ta industrijska grana uvijek polijee poput strijele i brzo se
modernizira; ona se upravo po svome financijskom napretku i moder
noj tehnici razlikuje od prethodnih industrijskih poleta, koji nikad
nisu upoznali ni takvu eksplozivnu snagu ni takvo dugotrajno kreta
nje. Tako potaknuta industrija poveava svoju proizvodnju, usavrava
svoju tehniku, organizira svoje trite, a zatim vri utjecaj na ostale
privredne grane.
Nakon toga se kljuna industrija, prvobitni pokreta, stabilizira:
dosegla je svoj vrhunac i omoguila akumuliranje rezervi. Te se
rezerve tada prebacuju u neku srodnu privrednu granu, koja se pak
i sama modernizira i ostvaruje svoje savrenstvo.
b) irenjem takvoga procesa iz jedne u drugu privrednu granu,
cjelokupna privreda postie svoju industrijsku zrelost.
U Zapadnoj Evropi nakona uzleta (take off) u izgradnji eljeznica
(tj. eljeza, ugljena i teke industrije) na red dolaze elik, moderna
brodogradnja, kemija, elektrina struja i alatni strojevi. Rusija je
upoznala istovjetni razvitak, no mnogo kasnije. U vedskoj su glavne
uloge odigrali papirna masa, drvo i eljezo. Ukratko, na evropskome
prostoru ve je u prvim godinama XX. stoljea dosegnut prag indu
strijske zrelosti. Engleska, koja je taj prag prela od 1850. tada se
manje ili vie nalazi u ravnopravnom poloaju sa svojim partnerima.
Stoga se tim dobro razvijenim, razmjerno uravnoteenim privre
dama koje su osigurale svoje nacionalne dohotke i ostvarile izvjesno
blagostanje, industrijska ekspanzija vie ne namee kao najvaniji cilj.
U kojem e smjeru one ulagati svoju snagu i svoje mogue investicije?
329

Suoena s tim izborom, jer odsada mogunost izbora postoji, industrij

ska drutva nisu sva na njega jednako odgovorila. Njihov odgovor
naznaava smisao njihove sadanje povijeti i smisao njihove buduno
sti. Meutim, nasluujemo da su industrijska drutva upravo u samoj
svojoj civilizaciji crpla, svjesno ili nesvjesno, motive svoga izbora.
c)
Trenutak izbora. Rije je u stvari izboru jednoga naina ivota
znaajnog za cjelokupno drutvo.
Posvetiti se socijalnoj sigurnosti, blagostanju, slobodnom vremenu
sviju i nastojanja usmjeriti na pomno razraeno socijalno zakonodav
stvo. Ili smatrati da se drutveno blagostanje moe ostvariti samo kroz
veliku masovnu potronju (robe i usluge luksuzne naravi proizvode se
tako da budu dostupne velikome dijelu nacije). Ili pak poveanu mo
drutva i nacije iskoristiti na esto ispraznom, ali uvijek opasnom
planu svjetske politike i sile.
Oko 1900. Sjedinjene Amerike Drave postiu zrelost: one su tada
iskuale kratkotrajnu, ali znaajnu upotrebu sile (rat protiv panjolske
1898. za Kubu i Filipine); bio je to svjestan in, ako se prisjetimo daje
Theodore Roosevelt tada pisao da SAD trebaju rat, tj. da im valja
dati da misle na neto to ne bi bilo materijalno stjecanje. Nekoliko
godina kasnije dolazi do stidljivih i kratkotrajnih pokuaja poboljava
nja socijalne politike. Meutim, nakon prijeloma to ga je oznaio prvi
svjetski rat, SAD svoj potpun angaman i rjeenje nalaze u masovnoj
potronji: to je boom automobila, izgradnje, to su gadgets* za veu
udobnost dom ova. . .
U Zapadnoj Evropi taj trenutak izbora pada kasnije zbog dva
svjetska rata i ponovne izgradnje koju su nametnuli. Masovna se
potronja uglavnom pojavljuje nakon 1950, ali uz neke restrikcije
i dopune kojima odluuju politike pojedinih vlada i pritisak snane
socijalistike tradicije; npr. u Francuskoj su to nizovi socijalnih zakona
u rasponu od besplatnog kolovanja do medicinskog organiziranja
socijalnog osiguranja. Takoer kasne i cijele privredne granef to je
posljedica okolnosti, ili pak neodustajanja od tradicionalnih obiaja.
Naprimjer, u poljoprivredi, revolucija na ameriki nain na evropskome kontinentu nailazila je na raznovrsne otpore. S tim u vezi
poznate su neprestane tekoe u Sovjetskom Savezu; situacija je
zamrena i u Italiji i Francuskoj, koje su tek na pola puta svoje
poljoprivredne modernizacije.
Napokon, sva podruja nisu u jednakoj mjeri zahvaena industrijali
zacijom. Isto kao to je i jug SAD-a dugo nakon 1900. bio na repu,
tako i cijeli jedan dio Evrope kasni: jugozapadni i zapadni dio Francu
ske, talijansko podruje Mezzogiorno, cijeli Iberski poluotok osim
* gadgets = . mali automati, spravice, zanimljivi, ali uglavnom nepotrebni predmeti.

330

industrijskih centara Barcelone i Bilbaoa, sve socijalistike republike

(osim samoga Sovjetskog Saveza, ehoslovake i NjDR), dio Balkan
skog poluotoka, Turska...
Ukratko, uvijek postoje te dvije Evrope; jedan je novinar 1929.
njihovo razlikovanje opisao ovako: jedna je Evropa kola s konjskom
zapregom, druga je Evropa konjske snage.
Ako tomu u prilog elimo navesti samo jedan simbol od tisuu njih,
poimo u okolicu Krakowa, na neku cestu gdje su uska seljaka kola
na etiri kotaa, natovarena drvom, ili jata gusaka sa svojim guaricama, kao u XV. stoljeu, brojnija od automobila. No iznenada se
uzdiu nevjerojatna postrojenja Nowe Hute, metalurkog grada koji je
iz temelja izgradila socijalistika Poljska. Taj kontrast jo uvijek je
sastavni dio dananjega evropskog ivota.

Kredit, financijski kapitalizam i dravni kapitalizam: revolucija

kredita popratila je industrijsku revoluciju i potpuno se okoristila njenim
poletom.
Svojevrsni kapitalizam oduvijek postoji; postojao je ak i u sta
rome Babilonu koji je imao svoje bankare, svoje trgovce koji su se
uputali u daleka trgovanja i sva kreditna sredstva: mjenice, vlastite
mjenice, ekove. . . U tom smislu povijest kapitalizma ide od Hamurabia do Rockefellera.
Meutim, u XVI. i XVII. stoljeu kredit u Evropi jo je vrlo
skroman. XVIII. stoljee prilino ga je razvilo, s jednim ve meuna
rodnim kapitalizmom, uvelike proirenim u raznim trgovakim sredi
tima Evrope, pa bilo to samo u vezi s trgovinom s Indijom (i njenim
kompanijama), ili s Kinom (to ima za posljedicu razvitak Kantona).
Unato svemu tome, jo ni tada pravi financijeri nimalo nisu zaokup
ljeni trgovinom ili industrijom: oni barataju dravnim prihodima,
dakle rade u korist drave.
S uspjehom industrijalizacije banka i financijski ivot doivljavaju
ogroman procvat, do te mjere da istodobno uz industrijski kapitali
zam, financijski kapitalizam dobiva prednost, i prije ili poslije stavlja
svoju ruku na sve poluge privrednog ivota.
U Francuskoj i Engleskoj prvenstvo financijskoga kapitalizma
primjeuje se oko 1860. Stare i nove banke umnogostruuju svoje
mree i specijaliziraju se (depozitna banka, kreditna banka, poslovna
banka). Da se bolje slijedi ta modernizacija banke, bilo bi korisno
pratiti u Francuskoj povijest banke Crdit Lyonnais, osnovane 1863;
u SAD povijest banke Pierpont Morgan, kojoj e jo biti govora, ili
meunarodnu mreu banaka Rothschild. Banka posvuda uspijeva
osigurati iroku klijentelu, obuhvatiti sve tedljive ljude, loviti

331

i dosei do svih uspavanih i neplodnih depozita, ma kako oni bili

minimalni. Zapoinje razdoblje ludila za dionicama. Industrijske
grane, eljezniki promet, pomorske kompanije su malo-pomalo
uhvaene u tu mnogostruku bankarsku mreu. Igra financijskog kapi
talizma odmah postaje meunarodna. Pogodnosti inozemnih zajmova
sve e vie dovoditi u iskuenje francuske banke. Tako je nedavno
francuska tednja krenula putem koji se za nju pokazao opasnim,
putem ruskog z a jm a ... Ta inozemna zaduivanja nedavno su bila
i vaan izvor prihoda za francusku privredu, pogodna platena bilanca
koja je uravnoteivala deficitarnu trgovinsku bilancu. Strani zajmovi
pridonijeli su i opremanju jednoga velikog dijela Evrope nakon 1850,
kao i prekomorskih zemalja.
ini se da je danas vrijeme financijskoga kapitalizma u Evropi
isteklo, unato iznimkama koje potvruju pravilo i uvijek moguim
teorijskim raspravama s tim u vezi. Naravno da poslovna banka poput
Banque de Paris et des Pays-Bas i danas predstavlja prvorazrednu silu,
a London, Pariz, Frankfurt, Amsterdam, Bruxelles, Zrich i Milano
ostaju najvanija novarska sredita. Meutim, jasno se uoava vri
jeme dravnoga kapitalizma.
S nacionaliziranim sektorima jedne sve vie dirigirane privrede,
drava je postala kako industrijalac tako i bankar. Bujan porezni
sustav, potanski ekovi, tedionice, obveznice dravne blagajne (da
koristimo francusku terminologiju) dravi stavljaju na raspolaganje
ogromne svote novca. Drava je veliki gospodar investicija u proiz
vodna dobra, kojima ovisi itava politika privrednog rasta, svaka
djelotvorna socijalna politika, cjelokupna budunost.
Da bi se osigurala progresija, prividno ak tako odmjerena poput
francuske, svake godine treba uloiti znatan dio nacionalnog dohotka.
Investicija, potiui cijeli niz privrednih transakcija, umnogostrunje
svoju poetnu masu novca. Lako je onda shvatiti da se dravama sve
vie namee planska privreda kojom one unaprijed mogu odrediti neki
razvitak i predvidjeti ishode neke ugovorene akcije. uveni petogo
dinji planovi Sovjetskog Saveza imaju svoje takmace u itavome
svijetu. U sijenju 1962. sm predsjednik Kennedy najavio je petogo
dinji plan za ameriku komercijalnu politiku! Francuski etverogodi
nji plan izazvao je ive oporbe. On je na svoj nain istodobno
i ispitivanje nacionalne svijesti i privredna bilanca. Njegov je cilj bio
da nedovoljno razvijena francuska podruja pokrene politikom tran
smisije.

Gledajui unazad, u svemu tome ne bismo smjeli ni zanemariti, ali

ni prenaglaavati pokretaku ulogu kolonijalizma. On nije doveo, ali je
Evropu moda odrao u sreditu, na prvome mjestu u svijetu.
332

Pod kolonijalizmom podrazumijevamo - evo jo jednoga pojma koji

bi trebalo poblie ispitati - svaku evropsku ekspanziju, barem nakon
1492.
Ta je ekspanzija neosporno bila probitana za Evropu. Ona joj je
stavila na raspolaganje nove prostore u koje e Evropa slati vikove
svojih stanovnika i nadohvat ruke bogate i iskoristive civilizacije;
Evropa se nije liavala toga iskoritavanja. Glavni dogaaji te eksplo
atacije kronoloki bi bili: u XVI. stoljeu dolazak blaga iz Amerike
(zlatne i srebrne ipke); naglo otvaranje Indije nakon pobjede kod
Plasseya 23. lipnja 1757, koja Englezima otvara Bengal; forsiranje
kineskog trita nakon opijumskog rata 1840-1842; podjela Afrike
u Berlinu 1885. godine.
U Evropi sujjosljedice tih zbivanja bile velike trgovinske koncen
tracije u korist panjolaca i Portugalaca, Nizozemaca, potom Engleza,
i sve u svemu, sigurno jaanje onih kapitalistikih mrea koje su
doprinijele pokretanju industrijalizacije. Evropa je iz svih tih dalekih
zemalja izvukla znaajan viak vrijednosti.
Taj viak vrijednosti odigrao je svoju ulogu. Engleska, pobjednica
u prekomorskim zemljama, nije bezrazlono korisnica prvog uzleta
(take off). Ostaje otvoreno pitanje nije li zatim industrijska revolucija,
kao to mi mislimo, uvrujui evropsko prvenstvo i presti, konsoli
dirala i irinu ina kolonizacije u korist Evrope. U svakom sluaju,
industrijski uspon u Francuskoj, npr. nije mogao ovisiti njenom
prisustvu u Senegalu, njenom etabliranju u Aliru 1830, u Koinini
1858-1867, u Tonkinu i u Anamu 1883.*
Drugo bi pitanje bilo govoriti u obranu kolonijalizma po sebi, na
ljudskoj ili moralnoj razini. Primijetili bismo da on dovodi u pitanje
zamren skup elemenata u kojemu su podijeljene i odgovornosti
i krivnje. Nedavni kolonijalizam imao je svoje pozitivne i negativne
vidove, i to s obje strane. Samo jedno je sigurno; povijest izvjesnog
kolonijalizma pripada prolosti: stranica je okrenuta.

Socijalizam i industrijsko drutvo

Zapadu pripada zasluga to je svim silama traio drutveni, ljudski,
prilino djelotvoran i valjan protuodgovor na mnogostruke neovjenosti industrijalizacije. Zapad je stvorio drutveni humanizam, rado
bismo tako rekli samo da ve nismo i previe koristili tu pogodnu rije.
Razrada toga humanizma odvijala se tijekom alosnog, dramati
nog i genijalnog XIX. stoljea - alosnoga, ako pomislimo na runou*
* francuski posjedi u Indokini sastojali su se od triju vijetnamskih oblasti: kolonije Cochinchine, protektorata Anam i Tonkin; zatim protektorata Kambode i Laosa.

333

njegove svakidanjice; dramatinoga, ako se prisjetimo nizova ratova

i nemira; genijalnoga, kad bismo htjeli saeti njegove znanstvene
i tehnike a u manjoj mjeri i drutvene napretke.
Ishod je dakako jasan: danas, daleko od XIX. stoljea, mirno,
usavrivo socijalno zakonodavstvo pokuava kako zajamiti bolju
sudbinu sve veim i veim masama ljudi, tako i onemoguiti revoluci
onarne zahtjeve.
Ova sloena i nesavrena pobjeda nije se lako ostvarila, poput neke
nune operacije koju zahtijevaju nepristran moral ili znanost. Napro
tiv, bila je to mukotrpna bitka u kojoj se na Zapadu razlikuju
najmanje tri faze (kasnije e biti govora ruskom i sovjetskom
razvitku, koji je samosvojan):
a) Revolucionarna i ideoloka faza, faza drutvenih reformatora,
proroka (da preuzmemo jednu rije iz rjenika njihovih brojnih
neprijatelja). Ona traje od 1815. do 1871, od pada Napoleona Bonapartea do Parike komune. Istinski rez moda predstavlja 1848,
godina lananog slijeda revolucija.
b) Faza organiziranih radnikih borbi (sindikati i radnike
stranke). Zapoeta ve i prije parike drame proljea 1871, ona se
najveim dijelom smjeta izmeu 1871. i 1914.
c) Politika, ili bolje reeno, etatistika faza.
Drava u svoje ruke preuzima ostvarivanje socijalnih programa
nakon 1919, ili bolje nakon 1929, a potpomognuta materijalnim
napretkom u jo veoj mjeri u razdoblju od 1945. do 1950. pa do
danas.
Ova shema sugerira da su socijalni zahtjevi suoeni s industrijaliza
cijom, esto mijenjali ton i smjer, ovisno samim oscilacijama materi
jalnog ivota: uglavnom, ona su estoka u razdobljima privrednog
zastoja( 1817-1851 ; 1873-1896; 1929-1939) : umanjena, naprotiv,pri
vrednim procvatima (1851-1873; od 1945. do danas). tome oscilira
nju socijalnih zahtjeva jedan povjesniar Njemakoj kae: Godine
1830. u Njemakoj rije proletarijat jo nije poznata; godine 1955.
gotovo da vie nije poznata.
Od tih triju faza moda je najvanija prva faza, koja se smjeta samo
na razini drutvenih ideja, jer oznaava prekretnicu itave jedne
civilizacije.

Od 1815. do 1848. i 1871. taj iroki idejni pokret, pokret otroumnih

analiza i proroanstava, globalno vieno predstavlja pomicanje ideo
lokog interesa s politikog prema drutvenome.
Cilj socijalnih zahtjeva vie nije drava, ve drutvo, koje treba
razumjeti, izlijeiti, poboljati.
334

Nov program - nov jezik. S rijeima poput industrijski, industrijsko

drutvo, proletarijat, masa, socijalizam, socijalist, kapitalizam, kapita
list, komunizam, komunist, uspostavlja se novo formuliranje revoluci
onarne ideologije.
Grof Saint-Simon je skovao imenicu industrijalac i pridjev industrij
ski (na temelju stare rijei industrija), a nedvojbeno i izraz industrij
sko drutvo, koji prihvaaju Auguste Comte, Herbert Spencer i mnogi
drugi. Kod A. Comtea rije je drutvu koje je zamijenilo vojno
drutvo, sve dotada vladara na pozornici. Vojno drutvo bilo je
ratoborno, industrijsko e nuno biti miroljubivo, to se pak Herbert
Spencer ne usuuje ustvrditi, i ima pravo. Rije proletarijat 1828. ulazi
u Rjenik Akademije. Rije masa, u jednini, a osobito u mnoini,
postaje kljuna rije, terminoloki simptom toga razvitka iji se
vrhunac oituje za vladavine Louisa-Philippea. Godine 1828. Lamar
tine izjavljuje: Posjedujem instinkt mas, u tome je moja jedina
politika superiornost. A Napoleon Bonaparte u svome Extinction
du pauprisme (1844) kae: Danas je svreno s vladavinom kasti,
moe se upravljati jedino s masama.
Te su mase prvenstveno gradske radnike mase, siromane i iskori
tavane. Odatle i ideja da tadanjim vremenom dominira klasna
suprotnost, ono to Marx naziva klasnom borbom. Klasna borba je
stara pojava, prisutna u svim drutvima koja su iz prolosti materijalno
evoluirala. Meutim, nije mogue poricati da e je XIX. stoljee
pojaati, i da tada dolazi do snane osvijetenosti.
Rijei socijalist, socijalistiki i socijalizam svoju karijeru zapoinju
tridesetih godina XIX. stoljea. Takoer i komunizam, s prilino
nejasnim znaenjem privredne i drutvene jednakosti. Auguste Blanqui, general revolucionarnih masa, moe tako pisati daje komuni
zam spasenje za pojedinca. Rije kapitalizam upotrebljavaju Louis
Blanc (Organisation du travail 1848-1850), Proudhon 1857, rjenik
Larousse 1867, ali velika omiljenost te rijei nastat e poetkom XX.
st. Kapitalist je rije duljega ivota. Godine 1843. Lamartine pie:
Tko bi priznao da je revolucija u naim rukama?... Umjesto rada
i slobodne industrije, Francuska je prodana kapitalistima...! Valja
upozoriti i na neke od rijei koje ne uspijevaju: buroazizam i kolektizam. *
Meutim, sjeanja na 1789. nisu izgubila svoju snagu. Jakobinci,
teror, Komitet javnog spasa, sve su to rijei i sjeanja koja nastavljaju
obsjedati duhove, kao dobri ili zastraujui primjeri. Za veinu refor
matora revolucija ostaje magina rije, stvaralaka snaga. Ve
* u originalu: bourgeoisisme, collectisme.

335

u doba Parike komune 1871. Raoul Rigault izjavljuje: Mi ne stva

ramo zakonitost, mi stvaramo revoluciju.

Od grofa Saint-Simona do , uspostavljanje masivnih filozo

fija, kako ih naziva Maxime Leroy (rije valja razumijevati kao ideologije
nadahnute problemima mas) uvelike je zavreno 1848.
U veljai 1848. izdan je Komunistiki manifest K. Marxa i F.
Engelsa, koji je jo i danas biblija komunistike budunosti.
Pomno slijedei dugu listu reformatora iz prve polovine XIX.
stoljea mogli bismo napraviti tablicu koja bi ih smjestila u vremenu
i prostoru. Ona bi prilino dobro istakla vodeu ulogu triju velikih
podruja suoenih s industrijalizacijom: Engleske, Francuske i Nje
make . . .
Ona bi pokazala i prvenstvo francuske elaboracije (a ono je po sebi
problem kojem e uskoro biti govora). Napokon, ona naglaava
prioritet grofa Saint-Simona. Taj osebujan ovjek, pomalo i lud
i genijalan, bio je u korijenu svih drutvenih ideologija, socijalistikih
ili nesocijalistikih, a tovie i francuske sociologije (Georges Gurvitch). Oevidan je njegov utjecaj na jednoga drugog velikana, Karla
, koji ga ipak uvelike nadilazi: Marx je ve u ranoj mladosti
u Trier u proitao djela Saint-Simona i iz njih crpio mnogo svojih ideja
i argumenata.
Ako izuzmemo pretka Saint-Simona, drutvene reformatore
mogue je svrstati u tri niza prema vremenskim razdobljima: oni koji
su roeni tijekom triju posljednjih desetljea XVIII. st. (Owen 1771,
Fourier 1772, Cabet 1788, Comte 1798); oni koji su roeni u prvih
desetak godina XIX. st (Proudhon, Considrant, Louis Blanc); homo
genija generacija (1818), Engelsa (1820) i Lassallea (1825).
Njemaka grupa bila bi na kraju. Neki su autori smatrali da je smru
Lassallea, ubijenog u dvoboju 1864, nestao jedini ravnopravni partner
Marxu, te je tako Marxov uspjeh bio zajamen. Bilo bi ipak bolje taj
uspjeh pripisati snazi Kapitala (1867).
Ovdje nije mogue preispitati jednu po jednu te masivne filozo
fije. Sve su one analize drutva u nastajanju; ova lijepa izreka je
Saint-Simonova. One predstavljaju lijeenje, terapijske metode.
Saint-Simon i njegovi uenici (Enfantin, Chevalier, koji e se obogatiti
u poslovima za vrijeme Drugoga carstva) smatraju da nastojanja valja
usmjeriti na organizaciju proizvodnje. Francuska revolucija, koju oni
ne vole, umrla je po njihovu miljenju zato to nije umjela organizirati
svoju privredu. Fourier, koji takoer mrzi francusku revoluciju, sma
tra da prvenstveno treba organizirati potronju.
Barbs i Blanqui, Louis Blanc i Proudhon ostaju vjerni naelima
336

francuske revolucije, prva dvojica kao rukovodei i djelatni ljudi,

druga dvojica da bi dopunili i usavrili njena naela. V. Considrant
pak ta naela odbacuje, premda ne tako kategoriki kao njegov uitelj
Fourier.
Izuzev kojemu e jo biti rijei, najoriginalniji od tih
mislilaca je Proudhon, zaljubljen u slobodu sve do anarhije, suprot
stavljajui se kako dravi tako i kranstvu, u traganju za jednom
drutvenom dijalektikom koja bi na znanstven nain razmatrala posto
jee drutvo, razmrsivi njegove proturjenosti pred naim oima.
Same te proturjenosti su ono to treba razrijeiti, kako bi se razumjeli
drutveni mehanizmi koje one impliciraju. To je ve znanstvena
spekulacija, daleko od zanos vjerske naravi, daleko ak i od djelova
nja. Ona se suprotstavlja duhu osnivaa falanstera (Owen, Cabet,
Fourier), duhu revolucionara i , to se tie radnika boljeg
svijeta koji oni navijetaju, ekajui da ga izgrade vlastitim rukama.

Prvenstvo francuske misli u tim oblastimaf bjelodano u prvoj polo

vini XIX. stoljea, openito je problematino.
Nedvojbeno, Francuska je zemlja Revolucije, velike revolucije.
Nedvojbeno, ostaje vjerna revolucionarnim previranjima iz godina
1830. i 1848, a 1871. pobijeena od stranih sila i sama, pothranjivala je
taj uzvieni revolucionarni plamen simboliziran Parikom komunom.
Meutim, ako te originalnosti postavimo na njihovo pravo mjesto,
takva Francuska koja tei podrutvljenju svakako je samo jedna od
posljedica svoje vlastite industrijalizacije. Reformatorska ili revoluci
onarna misao u Francuskoj, kao i drugdje, djelo je intelektualaca,
veinom drutveno povlatenih pojedinaca. Kao i u drugim zemljama,
te e ideje svoju snagu i ivot dobiti tek onda kad osvoje radnike
sredine i njihovo djelovanje. Ali u mnogo veoj mjeri nego igdje
drugdje, u Francuskoj su intelektualne reakcije bile preuranjene
i nasilne, dok se, nasuprot tome, industrijalizacija ostvarila kasnije
nego u Engleskoj (francuski take off zbiva se izmeu 1830. i I860).
Nedvojbeno je tako. Meutim, teorija uzleta (take off) previe
pojednostavljuje prave procese. Naglaava trenutak T u kojemu bi se
veliki industrijski uspon ostvario odjednom. Postoji li pak tako jasno
uoljiv trenutak T? Vjerovati u to znailo bi zanemariti itavo pret
hodno razdoblje inkubacije. Neka nedavna prouavanja pokazala su
da je u Francuskoj od 1815. do 1851. godinja stopa industrijskog rasta
bila prilino velika (2,5%). Taj privredni polet bio je dostatan da ve
od XVIII. stoljea pojaa urbani rast, da izmijeni staro drutvo i da
zemlji ve potresenoj revolucijom i ratovima dade taj izgled zdanja
namijenjenog ruenju, koji je zapanjivao suvremenike.
'ivilizacijc kroz povijest

337

Sm razvoj gradova imao je za posljedicu naglo pogoranje svoga

gradskog i materijalnog krajolika. Svi su promatrai, od Balzaca do
Victora Hugoa, time bili uznemireni. Bijeda, prosjaenje, razbojstva,
naputena djeca, epidemije, kriminal - sve se pogorava brzim nago
milavanem radnika u neizreciv promiskuitet unutar uskih zidova; jer
ljudi iz provincije neprekidno pristiu. Godine 1847. Michelet jo
uoava da se seljak divi svemu u gradu, eli sve, i u njemu e ostati
ako uzmogne. . . Kad jednom napusti selo, on se u njega vie ne
vraa. U Orlansu nemirne 1830. pomo je trebalo 12.500 siromaha
od 40.000 stanovnika, dakle, svaka trea osoba. U Lilleu je te iste
godine odnos 1:2,21.
ini se, dakle, d aje urbano drutvo osobito bilo uzdrmano industri
jalizacijom, koja ga i pogaa i privlai, a da ga istodobno nije u stanju
potaknuti ili ak oivjeti. Moda ta gradska bijeda uostalom i nije bila
vea od bijede tadanih sela. Meutim, u gradovima se naoigled sviju
ukazuje alarmantni prizor radnike populacije - rtve industrije koja,
mada radnicima osigurava rad, nimalo ne vodi brigu njihovim
uvjetima ivota.
Tako su prvi ideolozi pred oima imali drutvo slino drutvima
dananjih nerazvijenih zemalja u trenutku kad se u gradovima usauju
i uspijevaju prvi pokuaji industrijalizacije.
Nasuprot tome, od 1851, a zatim s privrednim procvatom i uspo
nom Drugoga carstva (od 1852. do 1870), poloaj radnika e se
poboljati.

Od radnikog organiziranja do socijalne skrbi.

Nemogue je ovdje temeljito se pozabaviti tim sloenim i velikim
pitanjem.
Je li to uope mogue? Radilo bi se tome da usporedno idu
socijalistike ideje (cijela jedna porodica tekuih ideja koje me
usobno proturjee, ali se i nadopunjuju) i radniko djelovanje,
radnika potraivanja, koja bi trebalo ponovo smjestiti u stvarne
okvire rada i svakodnevnog ivota. Kako to snano i nemirno tijelo
radnikog mnotva prihvaa socijalistike ideje?
Teko je odgovoriti na to pitanje, tim vie to se radniki svijet,
kako pokazuje primjer Engleske, esto organizirao na realistian,
oprezan i ogranien nain, daleko od ideologija i aktivne, nasilne
politike.
Nadalje, ako je prvo razdoblje bilo razdoblje drutvenih teoreti
ara, drugo - razdoblje sindikalnih udruivanja, tree - razdoblje
radnikih politikih stranaka, posljednje razdoblje zacijelo je doba
drav, bilo da one radnikim potraivanjima kau ne (ili im opreza

338

radi nevoljko poputaju, to doe na isto), bilo da prate, pa ak

i prethode tim potraivanjima, potkopajui ih tako unaprijed.
Evo, dakle, u toj trci najmanje etiriju skupina koje bi trebalo
pratiti: teoretiari svih moguih gledita, sindikalisti svake vrste,
politiari proizali iz radnikoga svijeta, predstavnici drave. Svi su
oni meusobno vrlo razliiti.
Meutim, diljem Evrope uoava se razvitak s gotovo istim fazama,
barem u trima najvanijim zemljama: Britaniji, Njemakoj i Francu
skoj, kao i u susjednim zemljama: Nizozemskoj, Belgiji, vicarskoj
i skandinavskim zemljama. Izvan tih povlatenih drava, uoljiva
zaostajanja ni danas nisu nadoknaena.
Ovdje nas zanima razvitak naprednih zemalja. Naznaimo nekoliko
njegovih etapa:
__Prije 1871:
U Britaniji su se radniki sindikati, Trade Unions, uglavnom konsti
tuirali od 1858. do 1867; ve od samoga osnivanja oni svoja nastojanja
usredotouju na borbu za ukidanje zakona Gospodar i sluga.* Prvi
kongres britanskih sindikata odrava se 1866. Ovi sindikati okupljaju
jedino kvalificirane radnike.
U Francuskoj se ne zbiva jo nita pozitivno, osim to se 1864.
usvaja zakon koalicijama koji ozakonjuje trajkove; godine 1865.
u Parizu se otvara ured Francuske sekcije Prve internacionale (osno
vane u Londonu 1864), a 1868. njen drugi ured u Lyonu. Drugo
carstvo istodobno je bilo i progresivno i regresivno, ono je poloaj
radnika poboljalo, ali je slobode toga istoga radnikog svijeta pomno
nadziralo.
U Njemakoj se oituje istovjetni polagani razvitak. Lassalle je
u Londonu 1862. osnovao Allgemeiner Deutscher Arbeiter Verein.
Sedam godina kasnije na kongresu u Eisenbachu osniva se Socijalde
mokratska radnika partija, marksistikoga nadahnua.
Prije 1914:
Uspjesi ostvareni do toga datuma su ogromni.
U Britaniji: 1881. Hyndmann osniva Demokratsku federaciju to je
oznailo poetak socijalistike propagande u radnikim sredinama,
koje su sve dotada politiku odbijale. Istodobno s poecima politizacije, nakon 1884. sindikalni pokret iri svoj utjecaj na najsiromanije,
nekvalificirane radnike. Pa ipak, do uvenoga trajka londonskih
lukih radnika dolazi tek 10 godina kasnije. Godine 1893. osnovana je
Independent Labour Party; pet godina kasnije, Generalna sindikalna*
* (. prev.) borba Trade Uniona za poboljanje radnikog zakonodavstva.
Vidi: Cole, G.D.H : Historija pokreta britanske radnike klase 1789-1947, Rad, Beograd:

339

federacija, Trade Unions. Nakon izbornih pobjeda Radnike stranke

(Labour Party) uslijedit e formiranje kvazirevolucionarne radi
kalne vlade 1907. Tada se izglasava cijeli niz socijalnih zakona. Na
pomolu je jedna nova Britanija.
U Francuskoj se odvija istovjetni proces: godine 1877. Jules Guesde
osniva prve socijalistike novine, Egalit, a dvije godine kasnije Fran
cusku radniku stranku (P. O. F. = Parti ouvrier franais). Godine
1884. ozakonjeni su radniki sindikati, a od 1887. osnivaju se burze
rada. Godine 1890. po prvi put se slavi 1. svibnja praznik rada; godine
1893. po prvi put je izabran Jean Jaurs, poslanik Carmauxa. Godine
1895. osnovana je Generalna konfederacija radnika (C. G. T. = Con
fdration Gnrale des Travailleurs). Godine 1901. formiraju se
dvije socijalistike stranke, stranka Julesa Guesdea (Socijalistika
stranka Francuske) i stranka Jeana Jaursa (Francuska socijalistika
stranka). Godine 1904. izlazi L Humanit; 1906. ujedinjuju se dvije
socijalistike stranke i formira Ujedinjena socijalistika stranka
(P .S .U .).
U Njemakoj socijaliste progoni Bismarck (izvanrednim zakonima
iz 1878).* Od 1883. dravni socijalizam umnogostruava programe
socijalne sigurnosti. Nakon Bismarckova povlaenja sindikati se
rekonstruiraju i uskoro okupljaju vie od milijun lanova. Njihov je
politiki uspjeh ogroman (3 milijuna glasova na izborima 1907;
4,245.000 glasova na izborima 1912).
U takvim okolnostima (a da ne naglaavamo i utjecaj Druge
internacionale od 1901) s punim pravom moemo tvrditi da se 1914.
godine Zapad nalazi kako na pragu rata tako i na pragu socijalizma.
Socijalizmu malo nedostaje da osvoji vlast, da izgradi isto tako
modernu, moda i moderniju Evropu nego to je danas. Meutim,
u nekoliko dana, u nekoliko sati, prvi svjetski rat unitio je takve
nade.
Evropski socijalizam toga razdoblja poinio je veliku greku to
ratni sukob nije umio blokirati. To dobro osjeaju povjesniari najskloniji socijalizmu, koji bi eljeli saznati tko zapravo snosi odgovor
nost za taj preokret radnike politike. 27. srpnja 1914. u Bruxellesu
se susreu Jouhaux i Dumoulin, sekretari francuske C. G .T ., Gene
ralne konfederacije radnika s jedne strane, i K. Legien, sekretar
sindikalne centrale Njemake s druge strane. Jesu li se sluajno sreli
u kavani, bez ikakve druge nakane osim da razmijene svoje oaje? To
ne znamo, kao to ne znamo ni kakvo je znaenje posljednjih mjera
koje je poduzeo Jean Jaurs nasm dan kad je ubijen, 31. srpnja 1914.
* Ti zakoni za socijaliste postavljaju ekskluzivne uvjete, u stvari, stavljaju ih izvan zakona.

340

Dananja se Evropa, u onome po emu je socijalistika, izgraivala

polako i nepotpuno, igrom politikih izglasavanja, zakonima, te uspo
stavljanjem institucija socijalne sigurnosti u Francuskoj (1945-1946),
a neto kasnije i u Britaniji. Na temelju naela jednakosti drava u vezi
sa socijalnim obavezama, Evropska ekonomska zajednica je negdje
u kraem, negdje u duem roku, uspostavila institucije socijalne
sigurnosti u zemljama evropske estorice.

341

ETVRTO POGLAVLJE

EVROPSKA JEDINSTVA
Povjesniar humanizma Franco Simone upozorio nas je na tobonje
evropsko jedinstvo: vjerovati u to jedinstvo bila bi romantiarska
iluzija. Odgovoriti mu da u isti mah ima i pravo i krivo znai jednom
rijeju kazati da je Evropa u istome trenutku i jedinsvo i raznolikost;
to se, kad se bolje razmisli, podrazumijeva.
Prethodna poglavlja pokazala su nam Evropu angairanu u zajed
nikoj sudbini, svojom vjerom, svojom racionalistikom milju, razvit
kom znanosti i tehnike, svojom sklonou revoluciji i drutvenoj
pravinosti, svojim carskim pobjedama. Meutim, u svakom je tre
nutku lako nadii taj sklad i pronai koliko god elimo prekrivenih
nacionalnih razliitosti. Tih jasno izraenih i potrebnih razliitosti ima
u izobilju. Meutim, one postoje i izmeu Bretagne i Alzasa, francu
skog Sjevera i Juga; izmeu talijanskog Mezzogiorna i Pijemonta;
izmeu Bavarske i Pruske; izmeu kotske i Engleske; izmeu Flamanaca i Valonaca; izmeu Katalonije, Kastilje i Andaluzije. No u tome
nije mogue pronai argument kojim bismo poricali nacionalna jedin
stva.
Ni ta nacionalna jedinstva nisu negacija evropske stvarnosti. Svaka
drava oduvijek je teila da oblikuje jedan kulturni svijet za sebe,
a psihologija narod proanalizirala je ove razliite, ograniene
civilizacije. Izvanredna djela Eliea Faurea ili grofa von Keyserlinga
s tim u vezi ne nude samo pogrena gledita. Recimo samo da su oni iz
prevelike blizine promatrali djelie jednog mozaika koji, vien
s izvjesne visine, otkriva cjelovite crtee. Zato bi jednom zauvijek
trebalo izabrati izmeu cjeline i pojedinosti? Dvije se istine ne isklju
uju.
342

Blistava jedinstva: umjetnost i duh

Pod blistavim jedinstvima valja razumijevati susrete i suglasja koji
evropskoj civilizaciji na najvioj razini kulture, ukusa i duha daju
bratski i gotovo jednoobrazan izgled, kao da je evropska civilizacija
bila obasjana samo jednom i istom svjetlou.
Znai li to da sve evropske nacije imaju tono istu kulturu? Dakako
da nije tako. Meutim, svaki pokret koji se pojavio na bilo kojem
dijelu evropskoga prostora pokazuje tendenciju da osvoji itav taj
prostor. Kaemo: samo tendenciju. Izvjesno kulturno dobro moe
naii na neprihvaanja, na odbijanja u jednom ili nekom drugom
dijelu Evrope, ili obrnuto, njegov uspjeh moe prijei evropske gra
nice, to se esto dogaa, do tog stupnja da to dobro prestaje biti
evropsko i postaje svjetsko. Pa ipak, promatran u cjelini, evropski
prostor ini prilino koherentnu kulturnu zonu, koja se nasuprot
ostalom svijetu ve odavno afirmirala.

Umjetnost i njena mnogostruka suglasja: svaki umjetniki oblik

u Evropi prelazi granice svoga zaviaja, pa bila to Katalonija (vjerojatno
sredite irenja prve romanike umjetnosti), VIle-de-France, Lombardija,
Firenca quattrocento, Venecija u doba Tiziana ili Pariz u doba impresionizma.
U svako sredite u kojemu se podiu kneevski dvori, palae
i crkve, redovito hrle umjetnici sa sva etiri kraja Evrope. Jedan od
tisuu primjera je i Dijon burgundijskih vojvoda i Clausa Slutera
u XV. stoljeu. Ve i'sama putovanja talijanskih umjetnika renesanse
objanjavaju utjecaje umjetnike kole jednoga grada na susjednu
kolu. Neku fresku koju je zapoeo jedan umjetnik dovrit e neki
drugi. U izgradnji neke crkve sudjelovao je cijeli niz graditelja. Santa
Maria del Fiore u Firenci svoju kupolu duguje (prilino kasno) jedino
Brunelleschievoj smjelosti.
Luksuz, hir nekog princa ili bogatog trgovca igraju svoju ulogu: bez
toga bi bilo teko shvatiti brza irenja neke umjetnosti u dobu u kojem
su prometne veze bile spore i ne tako brojne kao danas. U XV. i XVI.
stoljeu Talijani, oni Talijani koje e francuski kralj Franjo I pozvati
na svoj dvor, profesori su cijeloj Evropi. U XVIII. stoljeu nalazimo
pak Francuze kao promicatelje klasicistike umjetnosti, ak
i u Rusiji.. . Koliko Versaillesa ima u Evropi, koliko parkova na
francuski nain!
Evropa je tako upoznala velike valove, tovie, ogromne plime koje
su je u potpunosti polako preplavljivale, ali su se kasnije i polako
343

povlaile. Tko ne zna za velike uspjehe: romaniku umjetnost, ba

roknu umjetnost, klasicistiku um jetnost...!
Dojmljiva je vremenska kompaktnost ove pojave. Gotika umjet
nost traje tri stoljea. Ona se prema jugu Evrope nije proirila dalje od
Burgosa i Milana. Pravo Sredozemlje nije je prihvatilo. Naprotiv,
poetkom XVI. stoljea Venecija je potpuno gotiki grad, na svoj vrlo
osebujan nain. Pariz je gotiki jo oko 1550. Renesansna arhitektura
u njemu se nalazi tek ponegdje: u palai Louvre - tada u izgradnji,
u Palais de Madrid (danas vie ne postoji), u dvorcu Fontainebleau
u kojem je radio Primaticcio, kamo je Leonardo da Vinci doao
umrijeti. Ve od XVI. stoljea afirmira se velik i snaan utjecaj
baroka, koji je istovremeno proizaao iz Rima i panjolske, kao djelo
protureformacije (do te mjere da ga se'jo donedavno nazivalo isuso
vakom umjetnou). Meutim, barokna umjetnost proirila se
i u protestantsku Evropu i prilino daleko stigla na Istok (Be, Prag,
Poljska).
U XVIII. stoljeu francuskoj e arhitekturi trebati jo manje vre
mena da se dokae. Kako bi se shvatila urbanizacija koja je tada
preoblikovala i tolike francuske gradove, najfascinantniji primjer
danas jo uvijek je primjer Lenjingrada. Nekadanji Petrograd sagra
en je na praznom prostoru bez ikakvoga zdanja koje bi sputavalo
graditeljsku slobodu. Sigurno je najljepi grad XVIII. stoljea, grad
koji najbolje izraava graditeljski osjeaj za perspektive i cjeline.
Istovjetna razmiljanja mogua su i u vezi sa slikarstvom ili glaz
bom; glazbene tehnike ili likovna opredjeljenja bez tekoa nalaze
svoj put u sloenim evropskim kretanjima.
U nekoliko redaka nije mogue ispriati udesnu povijest tehnikih
i instrumentalnih revolucija u glazbi, ije etape oznaavaju u Evropi
slijed vremenskih razdoblja koja su se svakiput brzo nametnula.
Glazbala iz antikog doba - od flauta do harfi, putovala su iz ruke
u ruku; zatim u opu upotrebu dolaze orgulje; pojavljuje se embalo;
talijanski virtuozi lansiraju violinu (dananje gudalo konstruirao je
jedan Francuz tek u XVIII. stoljeu); pojavljuje se klavir, itd.
^ Slijed glazbenih oblika oigledno je povezan s tim razvitkom glaz
bala. U srednjem vijeku u glazbi prevladava pjevanje, praeno nekim
glazbalom ili ne. Polifonija, na pomolu u IX. stoljeu, koristi orgulje
kao pratnju dionici basa u liturgijskome pjevanju. U XIV. i XV.
stoljeu Firentinska Ars Nova je vieglasje, polifonija u kojoj u funk
ciji glasova sudjeluju i instrumenti. Ta nova umjetnost svoje savr
enstvo ostvaruje u Palestrininoj glazbi a cappella.
Meutim, vokalna glazba ustupit e svoje mjesto instrumentalnoj,
osobito nakon usavravanja gudakih instrumenata. Pojavljuje se
344

koncert, glazba nazvana komornom, skladana za mali broj instru

menata (npr. kvartet). U svojim poecima ta komorna glazba sinonim
je za profanu, dvorsku glazbu, nasuprot crkvenoj. Godine 1605.
Enrico Radesca je muico di camera Amedeja Savojskoga; godine
1627. Carlo Farina suonatore di violino di camera. Komorna glazba
prvenstveno je dijalog: ona je umijee razgovora. Italija je njena
kolijevka s glazbenim oblikom concerto: skupine glazbal meusobno
vode dijalog, a zatim solistiki instrument daje odgovor cijelom orke
stru (Corelli ,1653-1713, prvi solist ; Vivaldi ,1678-1741, najvei skla
datelj). Njemaka e dati prednost sonati (dva glazbala, ponekad
i samo jedno). U Francuskoj e suita objediniti glazbu i plesne pokrete.
Sa simfonijom se napokon pojavljuje velika orkestralna glazba,
masovna kako s obzirom na broj glazbal i sredstava, tako i na broj
sluatelja. U XVIII. stoljeu Stamitz sonatu tretira ve kao simfoniju.
U XIX. stoljeu, u doba romantizma, glazba se razvija u pravcu
poveanja orkestra, ali i u pravcu isticanja solista i tehnike virtuoz
nosti.
Posebno mjesto zasluuje talijanska opera, nedvojbeno roena
u Firenci krajem XVI. stoljea, kao i njeno pobjedonosno irenje
u Italiji, Njemakoj i cijeloj Evropi. (Mozart, Hndel i Gluck najprije
skladaju talijanske opere); zatim se pojavljuje njemaka opera.
Revolucije u slikarstvu - jer u vezi sa slikarstvom gotovo se moe
govoriti revolucijama - proirile su se na itavu Evropu; ak i onda
kad se likovne koncepcije ine proturjenima, te proturjenosti zajed
nike su cijeloj Evropi. ini se, u slikarstvu su se dogodile dvije bitne
revolucije: prva je talijanska revolucija renesanse, kad likovni prostor
postaje geometrijski, mnogo prije nego to su Galilei i Descartes
geometrizirali svijet; druga je francuska s kraja XIX. stoljea, koja
osporava i samu bit slikarstva. Ona dovodi do kubizma, do apstrakt
nog slikarstva. Rekli smo talijanska i francuska da bismo odredili
poetna arita; u stvari, pogledamo li uvena imena i slavne revoluci
onare, uviamo da se u oba sluaja radi evropskome slikarstvu.
Danas bi trebalo rei: zapadnome slikarstvu, jer se ono uvelike
prenosi u prekomorske Evrope.
Uistinu, svaki veliki grad u Evropi, promatran u svome arhitektonskome vidu, ili kroz svoje muzeje, nudi nam istu umirujuu stratifika
ciju, istu umjetniku geologiju, u kojoj su prepoznatljive iste boje. Pa
ak ako je neki grad preteno barokni, drugi renesansni, trei klasici
stiki, pa ak ako je Venecija izgradila osebujnu gotiku, Pavia isto
tako osebujnu lombardijsku romaniku, svaki Evropljanin u njima
pronalazi oblike koje je oduvijek poznavao, koje odmah razumije:
evropske oblike.
345

 Filozofije su takoer poruke koje ujedinjuju. Evropa ima jednu

filozofiju , ili zamalo tako, u svakom trenutku svoje sudbine.
Evropa barem ima, kako je volio kazati Jean-Paul Sartre, jednu
prevladavajuu filozofiju, ovisno drutvenoj konjunkturi (nedvoj
beno, jer diljem Zapada u svakom trenutku postoji jedna prevladava
jua privredna i drutvena arhitektura). Bez obzira je li Descartesova
filozofija filozofija buroazije u njenu usponu ili nije, filozofija kapita
listikog svijeta koji se polako izgrauje, ona dominira, ona ispunja
klasinu Evropu. Bez obzira je li marksistika filozofija - ili nije
- filozofija radnikih klasa u usponu i socijalistikoga ili industrijskoga
drutva, ona oevidno prevladava prvo na Zapadu, a zatim i u svijetu,
u kojem se jo i danas sve opredjeljuje ili za nju, ili protiv nje.
To jedinstvo filozofij pretpostavlja neizmjerno mnogo spona od
zemlje do zemlje.
Uzmimo kao primjer dva znaajna trenutka njemake filozofije:
prvi, od Kantove Kritike istoga uma (1781) pa sve do Hegelove smrti
(1831); drugi, od Husserla (1859-1938) do Heideggera (roen 1889).
Njihov znaaj nije mogue razumjeti ako nemamo na umu brojne
francuske, engleske, talijanske, panjolske i ruske prijevode svakog
od njihovih djela. Ti prijevodi mjera su za jake utjecaje koji dva glavna
pokreta njemake filozofske misli integriraju u evropski ivot.
U vezi s egzistencijalizmom, valja uoiti da su ga upravo reinterpre
tacije Sartrea i Merleau-Pontya ponovo lansirale u svijet, osobito
u Latinsku Ameriku.

U vezi s egzaktnom znanosti ne postavlja se nikakvo pitanje: ona je

u Evropi strogo jedna jedina, i to od svojih prvih uspjeha.
Teko je pojedinoj naciji Evrope pripisati zaslugu za neki izum,
toliko se svaki od njih posvuda istovremeno razraivao, u etapama
koje su pobuivale interes svih znanstvenika Evrope.
Bilo koji primjer bio bi dobar. Savren primjer je revolucija koja se
dogaa s Keplerom, i kojoj je izala prekrasna knjiga A. Koyra
(1962). Kepler (1571-1630) je povezan s cijelom porodicom znanstve
nika, svojih prethodnika (prije svih Kopernik), svojih suvremenika
(prije svih Galilei), svojih uenika. Kad bismo na neku kartu ucrtali
njihova mjesta roenja i mjesta njihova djelovanja, cijela Evropa bila
bi prekrivena crnim tokama.
Za medicinu, biologiju i kemiju vrijedi isto pravilo. Ni za koju
znanost ne bismo mogli rei d aje bila njemaka, engleska, francuska,
talijanska, poljska, ak ni tijekohi nekog vrlo ogranienog vremen
skog razdoblja. Znanost je oduvijek bila evropska.
346

 to se tie specifinih znanosti ovjeku, njihova kretanja vie se

iskazuju, poput onih u filozofiji, kao nacionalna kretanja s brzim ire
njem po Evropi.
Sociologija je prvenstveno francuskog porijekla, politika ekono
mija u ovih posljednjih pedesetak godina prvenstveno englesko ili
anglosaksonsko ostvarenje, geografija je istovremeno i njemaka
i francuska (Ratzel i Vidal de la Blache). Povijest, osobito njemaka
u XIX. stoljeu, kojom vlada uveno ime Leopolda Rankea
(1795-1886) drala je dugo evropsku historiografiju pod utjecajem
svoje erudicije i svojih pedantnih rekonstrukcija. Danas je situacija
sloenija. Ali evropska historiografija - koja je zapravo postala svjet
skom historiografijom - kree se u jednom i istom smjeru. U njoj
prevladava francuska kola, iji su utemeljitelji bili Henri Berr, Henri
Pirenne, Lucien Febvre, Marc Bloch, Henri Hauser i Georges Lefeb
vre. Oslanja se na ekonomiste poput Franois Simianda ili sociologe
poput Mauricea Halbwachsa. eli biti sintezom svih znanosti ov
jeku, a obnovila je povijesne metode i perspektive.

Knjievnostje najnesavrenija cjelina. Prije nego jednoj evropskoj

knjievnosti, valja govoriti nacionalnim knjievnostima, meu kojima
postoje i brojne spone i ive protivnosti.
U podruju knjievnosti jedinstvo je najnesavrenije (nasreu!),
utoliko to se knjievnost - esej, roman, kazalite - oslanja na ono po
emu se nacionalne civilizacije najvie razlikuju: po svome jeziku,
svome svakidanjem ivotu, svom nainu reagiranja na bol, uitak,
ideju ljubavi, smrti i rata, po nainu na koji se zabavljaju, hrane, piju,
rade i vjeruju... Nacije kroz svoju knjievnost opet postaju linosti,
pojedinci koje je mogue, zahvaljujui tome bitnom svjedoanstvu,
analizirati, ak i psihoanalizirati.
Uostalom, zar ne postoji bitna prepreka, ona jezina? Nijedan
prijevod ne moe u potpunosti prenijeti neko knjievno iskustvo.
Svaki od velikih evropskih jezika krije od drugih dio svoga blaga. Jo
kad bi jedan od tih jezika prevladao i uspostavio izvjesnu komunika
ciju, poput latinskog neko, ili francuskog u XVIII. stoljeu...!
Kraljevska nadmo Voltairea od Petrograda do Pariza, zapravo je
kraljevska nadmo francuskoga jezika, koja to jedina objanjava.
Danas je upotreba jednog jedinstvenog jezika mogua u znanosti (ona
je sa svojim meunarodnim terminima gotovo stvorila jedinstveni
umjetni jezik), ali ne i u knjievnosti. Utoliko manje to knjievnost
svakim danom sve vie postaje jezik mas. Meunarodni francuski
XVIII. stoljea postojao je samo za malobrojnu elitu.
347

 Treba li spasiti ili usavriti kulturoloku Evropu?

Je li to kulturno jedinstvo, sa svojim uspjesima i nesavrenstvima,

dovoljno iz perspektive Evrope koja bi odluila ukinuti svoje granice?
Nedvojbeno nije, jer su promicatelji politike Evrope ivo zaokupljeni
djelovanjem koje bi osmiljena reforma obrazovanja mogla vriti
u pravcu unifikacije. Istovrijednosti diplom omoguile bi nastavak
studija od sveuilita do sveuilita, i tako bi mogle stvoriti, mnogo
vie nego jedno evropsko sveuilite, ili evropska sveuilita, ivot
evropskih studija.
Praktiki, bi li to znailo nuno istai moderni humanizam, uvelike
otvoren prema ivim jezicima, i to upravo evropskim?

vrste cjeline: privreda

Evropa je oduvijek bila u mrei ujednaene ekonomije: u svakom
se razdoblju njen materijalni ivot vrti oko nekih povlatenih, autori
tativnih centara.
U posljednjim stoljeima srednjega vijeka sve se slijeva u Veneciju
i sve od nje polazi. S poecima novoga vijeka, teite je najprije
u Lisabonu, zatim u Sevilli, ili bolje reeno, oscilira izmeu Seville
i Antwerpena, sve do posljednje etvrtine XVI. stoljea. Poetkom
XVII. stoljea uspostavlja se trgovaka nadmo Amsterdama, sve do
prvih godina XVIII. stoljea, zatim nadmo Londona koja e potrajati
sve do 1914, tovie, i do 1939. Oduvijek je postojao orkestar i diri
gent.
Svakiput ta teita u vrijeme njihova uspona tim su djelotvornija to
se u njih slijeva ne samo evropski ivot, ve s njim i moni svjetski
ivot. Za Evropu uoi prvog svjetskog rata London nije samo veliko
trite kredita, pomorskih osiguranja i reosiguranja, ve znai i ito iz
Amerike, pamuk iz Egipta, kauuk iz Malezije, kositar iz Bangka
i Billitona,* zlato iz June Afrike, vunu iz Australije, naftu iz Amerike
i Bliskog istoka. . .

Evropa je ve vrlo rano formirala jedan usklaen materijalni pro

stor, kojim je prodirala djelotvorna monetarna privreda, koji je oivljavao
ivi promet po morima to je okruuju, po rijekama to je presijecaju, po
cestama za prijevoz robe i za tovarne ivotinje.
Ve vrlo rano tovarne ivotinje savladavale su veliku barijeru Alpa
po cestovnim prijevojima Brenner (prema Veneciji) St. Gothard,
* (nap. prev.) Bangka i Billiton (Belitung), otoci u Indoneziji

348

Simplon (prema Milanu) i Mont-Cenis. Govorni jezik neobinim

nazivom velika kola naziva karavane mazgi koje s jedne i druge
strane alpskih lanaca oivljavaju promet, to su talijanskoj privredi
omoguile irenje prema evropskom sjeveru i sjeverozapadu, preno
sei tamo skupocjene tkanine i proizvode Levanta. U XVI. stoljeu
u Lyonu, u korist napretka njegove trgovine i njegovih trgovakih
sajmova, spajaju se kopneni putevi, rijeni putevi i velika kola
preko Alpa.
U XIX. stoljeu s izgradnjom eljeznica definitivno se lome ankiloze i inercije kontinentalne Evrope, u kojoj se malo-pomalo uspo
stavlja materijalna civilizacija karakterizirana brzim razmjenama
i vezama industrijskih i trgovakih gradova.
Evo dvaju primjera iz te duge povijesti, ne da bi objanjavali, ve
samo sugerirali. Najprije mude, karavane venecijanskih trgovakih
galija. U XV. stoljeu njihova trgovaka mrea prvenstveno pokriva
Sredozemlje, ali neke dospijevaju sve do Londona i Brugesa, a kop
neni putevi, poimence prijevoj Brenner, vode u Veneciju u kojoj
njemaki trgovci imaju jedan veliki zajedniki magazin, Fondego dei
Tedeschi, blizu mosta Rialto.
Drugi primjer kruenje je novca i mjenica u XVI. stoljeu, od
mjesta do mjesta, poevi od Seville. Zapravo, u tom kruenju raz
mjena i plaanja iz jednog do drugog mjesta, uvijek se obru otprilike
iste svote novca.
U takvim okolnostima razumijemo zato isti cikliki ritmovi gotovo
istovremeno pokreu razliita podruja Evrope. U XVI. stoljeu
u panjolskoj dolazi do ogromnoga porasta cijena, kao posljedica
naglog pritjecanja velike koliine unovivih plemenitih kovina iz
Amerike. Taj porast cijena ima posljedic u cijeloj Zapadnoj Evropi,
pa i sve do Moskve, koja je u sreditu jedne jo primitivne privrede.

To ne znai da se cjelokupni evropski ivot razvija jednako ili da se

nalazi na istoj razini. Kad bismo ucrtali liniju koja bi poinjala ili
u Liibecku ili u Hamburgu, zatim prolazila kroz Prag i Be do Jadran
skog mora, ona bi odijelila privredno naprednu Zapadnu Evropu od
zaostale Istone Evrope, na to nam je ve ukazala i stvarnost poloaja
seljaka. Ta bi razlika ubrzo trebala nestati, meutim, to jo nije gotova
stvar.
tovie, i u samoj razvijenoj Evropi postoje napredna podruja,
polovi privrednoga rasta, odvojena manje razvijenim zonama, od
kojih su neke ak i zaostale, nerazvijene. Jo i danas gotovo
u svakoj evropskoj zemlji neka su podruja u odnosu na cijelu zemlju
zaostala, tim vie to nove tvorevine prirodno privlae najivlji centri.
349

U stvari, nikad ne moe postojati kruenje, zajednika privreda,

a da nema razlika u razini ili u intenzitetu, a da nema podruja koja
vode i onih koja su voena. Razvitak i nerazvijenost neprestano
meusobno ovise. To nam u skraenom obliku sugerira i povijest
banaka u Francuskoj: ve od druge polovine XIX. stoljea njihov
uspon posljedica je jedne zakanjele mobilizacije, u korist organizama
koji e, poput banke Crdit Lyonnais, osnovane 1863, poveati ted
nju i mrtve, ili napola mrtve kapitale nekih francuskih podruja i sela.
Ta sela povratno e doivjeti ok, prvo buenje i sudjelovanje
u opem ivotu.

Prva iskustva Zajednikog trita: unato razliitostima regionalnih

ili nacionalnih privreda, moe li se ta ekonomska spona koja ve dugo
ujedinjuje Evropu, organizirati u jednu skladnu cjelinu, u kojoj bi svi
njeni dijelovi ovisili cjelini?
Taj problem proizaao je iz niza pokuaja nakon drugoga svjetskog
rata, od kojih Zajedniko trite nije ni prvi ni jedini, ali je svakako
najuspjeliji pokuaj.
Sve je nedvojbeno poteklo iz jadnog poloaja Evrope nakon 1945;
takvo apsolutno unitenje za svjetsku je ravnoteu bilo zabrinjavajue.
Odatle i prve konstruktivne mjere: osnivanje Komiteta za ujedinjenu
Evropu u Londonu u svibnju 1947, Marshallov plan 3. srpnja 1947,
donesen iz razliitih pobuda, od kojih su neke politike i vojne naravi,
a druge privredne, kulturne i socijalne. Tako se pokuava izgraditi
Evropa - izvjesna Evropa.
Naa je nakana da se zasada bavimo samo privrednim problemima.
S tog gledita, neuspjeh Evropskoga udruenja za slobodnu trgovinu,
naime, Evrope Sedmorice* (brodolomaca, kae jedan novinar), utire
put i budunost Evropi estorice,** to standardni jezik oznaava
jasnim nazivom Zajedniko trite, koje u pitanje dovodi sve zajednice
est zemalja-lanica: Evropsku zajednicu za ugljen i elik, osnovanu
1951; Evropsku ekonomsku zajednicu: Euratom (naime, Evropsku
zajednicu za atomsku energiju), obje osnovane na temelju ugovora
u Rimu, 25. oujka 1957. Rije je i ovdje djelominom rjeenju,
meutim, ako se uistinu stvara Evropa, ono e se proiriti u dubinu
i po povrini, za zahtjevom za pristup od strane Turske, Grke,
Danske, Irske, vicarske, Austrije i Britanije.
Svi ti zahtjevi za ulazak u Zajedniko trite jo su u fazi razmatra
* udruenje sedam evropskih zemalja: Velike Britanije, vedske, Norveke, Danske,
vicarske, Austrije i Portugala, osnovano 1960.
** privredna integracija est evropskih zemalja: Belgije, Francuske, Italije, Luksemburga,
Nizozemske i SR Njemake.

350

nja (ovi reci napisani su u veljai 1962). Zajedniko trite ima, dakle,
oiglednu ansu da se povea (ako mu je ve zabranjeno da ide sve do
Urala), kako bi obuhvatilo sav prostor klasine Evrope. Od tih molbi
za pristup u Zajedniko trite najvanija je britanska.
Dakle, kroz Zajedniko trite mogu se razmatrati anse za evrop
sko privredno ujedinjenje.

Evropska ekonomska zajednica (EEZ), drugim rijeima Zajedniko

trite, osnovana nakon tegobnih pregovaranja na temelju sporazuma
u Rimu, 25. oujka 1957, ije su mnogobrojne odredbe stupile na snagu
1. sijenja 1958.
Rije je jednome jo kratkotrajnome iskustvu, kojemu svoj sud
treba izrei oprezno.
Neosporno, snaan privredni rast est zemalja-lanica tijekom ovih
etiriju godina posljedica je kako povoljne svjetske konjunkture, tako
i povoljnih reperkusija odjeka prvih mjer udruivanja. Napredno
otvaranje oigledno je ubrzalo privredni rast, to dokazuje i porast
razmjen izmeu zainteresiranih zemalja.
Meutim, sama bit toga evropskog iskustva tie se budunosti.
Napredni program Rimskog sporazuma predvia cijeli niz etapa.
Postavlja se, dakle, sljedee pitanje: jesu li prva ostvarenja, koja su
oznaila korak prema jedinstvu, dobar znak za budunost koja na
papiru predvia potpunu privrednu integraciju?
Suprotno pesimistikim predvianjima, industrije estorice (uklju
ujui i francusku koju unaprijed moemo procijeniti krhkijom od
njemake) prilagodile su se Zajednikom tritu. Iz toga su proizale
promjene u njihovim ustrojstvima, kao i oigledna tendencija ka
koncentriranju industrija, koja je ila naruku velikim poduzeima,
npr. u Francuskoj Rgie Renault, Pchiney, St-Gobain.. . Trebalo je
takoer pristupiti prestrojavanjima, npr. neki su se nerentabilni rud
nici ugljena morali zatvoriti, a takva reorganizacija ide u pravcu
nunog, premda neugodnog razvitka.
Dakako, da postoje jedino industrije, lako bi se postigli sporazumi
i kompromisi. U aktualnom stanju tehnologija, industrija je oigledno
vrlo podatna za intervencije i planove. Takoer, nema tekoa s kredi
tima, vezanim za postojanost valuta i njihovu uzajamnu podrku.
Evropske valute nedavno su upoznale prilino dugo razdoblje stabil
nosti i postojanosti, tako da je dolar privremeno prestao biti jedina
standardna valuta, izjednaena sa zlatom, za nacionalne rezerve.
Takva je ruiasta, umirujua strana Zajednikog trita; ali postoje
i sjenke, politike (o kojima e uskoro biti govora) kao i privredne.
Te privredne tamne strane tiu se: a) evropskih granica Zajedni
351

kog trita; b) izvanevropskih granica Zajednikog trita; c) unutra

njih problema to ih postavljaju teke prilagodbe u poljoprivredi.
Evropa estorice oigledno je nepotpuna. Znaajne praznine su na
zapadu Evrope. Na istoku Evrope barijera je eljezna zavjesa, iza
koje se zapravo razvilo paralelno zajedniko trite, naime SEV,
Vijee za uzajamnu ekonomsku pomo. Velik problem oigledno je
i eventualni ulazak Britanije, koji se naelno postavio 1961, ali koji jo
uzrokuje potekoa. To nee biti jednostavno. Kako bi se Britanija
ujedinila s mladou Evrope, ona mora prilino olabaviti spone koje je
jo veu uz Commonwealth, odustati od preferencijalnog privrednog
sustava koji je, s njenim bivim kolonijalnim carstvom, tipino njen.
S privrednog gledita to postavlja probleme, posebno problem pri
stanka zemalja Commonwealtha; s psiholokog gledita, to na neki
nain znai okrenuti posljednju stranicu jednog od najslavnijih carskih
pothvata u povijesti.
Postoji i problem odnosa Zajednikog trita i ostalog svijeta,
posebno Afrike juno od Sahare, zato to se do nekog novog poretka
Francuska brine za Sjevernu Afriku (izuzev Egipta i Libije); zatim
problem odnosa s Commonwealthom sutra; napokon, problem
odnosa s tritem SAD -a, koji se postavio ve 1962: divovsko
atlantsko trite moglo bi progutati malo evropsko Zajedniko trite.
Mogli bismo rei: prva etapa je Evropa, druga Atlantik, trea svijet,
no znailo bi to prepustiti se pretjerano optimistikoj perspektivi. Ovi
su problemi i politike naravi: intervenirajui, politika ih nimalo ne
pojednostavljuje.
Nasuprot tome, unutranji problemi u podruju poljoprivrede
prvenstveno su ekonomske naravi, i od kapitalne vanosti za budu
nost Zajednikog trita. Oni su izuzetno zamreni.
Nepovratan razvitak za sobom povlai seljatvo, taj divni i vrsto
ukorijenjeni svijet ija je produktivnost, meutim, vrlo osrednja, kako
to pokazuju i brojke.
Evropa estorice ima 25 milijuna seljaka (s obiteljima) na 160
milijuna stanovnika. Gospodin Mansholt, bivi ministar za poljopri
vredu Nizozemske i potpredsjednik Evropske ekonomske zajednice,
nedavno je izjavio da bi tijekom nekoliko sljedeih godina 8 milijuna
seljaka trebalo prebaciti u nepoljoprivredna zanimanja.
Modernizirati poljoprivredu zapravo znai poveati zajedniki
radni uinak radnika i smanjiti njihov broj, zato to poveana produk
tivnost zahtijeva i intenzivniju mehanizaciju, kao i stoga to ukupni
poljoprivredni prihodi ne mogu rasti po ritmu rasta evropske privrede.
U nekoj privredi u fazi ekspanzije nuno se poveavaju prvenstveno
industrijski proizvodi i usluge. Svako poveanje prihoda u naim
razvijenim zemljama vie nema za posljedicu proporcionalno povea
352

nje potranje prehrambenih proizvoda. Ako moj dohodak raste, ja

kupujem automobil, telefon, knjige, odjeu, putujem, idem u kazali
te, ali ne poveavam svoju potronju kruha, mesa, i - poelimo to
barem - vina ili alkohola.
Rijeju, da se poljoprivredni prinosi poveavaju prema ritmu osta
lih nacionalnih privrednih grana, svaki trei seljak prije 1975. morao
bi otii sa sela, koje bi zatim s manjim brojem proizvoaa trebalo
proizvoditi vie. Godinja brzina smanjivanja seljake radne snage
trebala bi biti 4%, dok je ona sada u Britaniji svega 2%, a u Francu
skoj 1,5%. Prema tom ritmu Velikoj Britaniji trebalo bi 22 godine,
a Francuskoj 27 godina da ostvare eljenu izmjenu. Da pritom ne
vodimo rauna nekim moguim iznenaenjima: u Italiji, koja ima
najvei broj seljaka (4,500.000), redukcije se zapravo odnose na
nezaposlene poljoprivrednike: poljoprivredne strukture unato zabi
ljeenom kretanju ostaju gotovo nepromijenjene.
U takvim uvjetima, cijene evropskih poljoprivrednih proizvoda nisu
konkurentne na meunarodnom tritu, na kojem se ameriki
i kanadski vikovi prodaju po vrlo niskim, ak i niim cijenama od
onih koje postiu na vlastitim domaim tritima, zahvaljujui subven
cijama vlade. Visoke cijene evropskih poljoprivrednih proizvoda
mogue su, dakle, jedino zbog carinskih ogranienja koja ih izoliraju
od svjetskog trita.
Jedan drugi, vrlo ozbiljan problem za Zajedniko trite jest i velika
razlika u proizvodnji i cijenama poljoprivrednih proizvoda ovisno
zemljama.
Francuska, zemlja s vikom tih proizvoda, moe svoje vikove,
osobito itarica, prodavati samo po svjetskoj trinoj cijeni, to vladu
prisiljava da ih kupuje po cijeni domaeg trita, a zatim s gubicima
prodaje u inozemstvu. Tako su 1961. francusko ito i jeam prodavani
komunistikoj Kini, meso Sovjetskom Savezu. Italija sa suvikom
voa i povra i Nizozemska s vikovima mlijenih proizvoda nalaze se
u istom poloaju kao i Francuska. Naprotiv, Njemaka je zemlja
uvoznica u mnogim poljoprivrednim granama, no ona kupuje izvan
Zajednikog trita, ne elei se odrei profita iz uzvratnog izvoza.
Cijene poljoprivrednih proizvoda razlikuju se od zemlje do zemlje,
ovisno produktivnosti i stupnju zatite koju je pojedina vlada eljela,
ili morala, pruiti svojim poljoprivrednicima. Tako je npr. cijena ita
najnia u Francuskoj, a najvia u Njemakoj, cijena mlijeka najnia
u Nizozemskoj, itd. Na kojoj razini treba izjednaiti cijene?
Napokon, kako je modernizacija poljoprivrede nuna, a ta je
operacija skupa, tko e snositi njene visoke trokove? Rjeenje prih
vaeno u Bruxellesu 14. sijenja 1962. te trokove namee cijeloj
Evropskoj zajednici. To rjeenje ne odgovara Njemakoj, prvenstveno
23 Civilizacije kroz povijcsl

353

industrijskoj zemlji. Meutim, preteno poljoprivredne zemlje - Fran

cuska, Italija i Nizozemska - odbile su da prijeu u drugu industrijsku
etapu, ako se barem ne definira prva etapa agrarne politike. Spora
zum je bio toliko tegoban (200 sati rasprave) da se neko vrijeme
u Bruxellesu smatralo da e i sama sudbina Zajednikog trita biti
dovedena u pitanje. To je jednog novinara navelo da sa smijekom
kae da se Evropa, koja je radosno progutala elik, ugljen i atom,
povlai pred voem i povrem.
Briselski sporazum predvia i odgode rokova: prve se mjere trebaju
primijeniti tek u srpnju 1962. Vlade i sindikati poljoprivrednika ipak
su svjesni da im je vrijeme za neizbjeno prilagoavanje odsada
odmjereno.
Predvieno kruenje poljoprivrednih proizvoda bilo bi slobodno,
uz plaanje kompenzacionih taksi, koje bi bile jednake razlikama
izmeu razina u cijenama. To e naelo zahtijevati usavravanje nekih
ustanova, nadzora i pravila. Predvidiv je i cijeli jedan spor. Na
zajednikim granicama est zemalja - lanica istovremeno valja utvr
diti jedinstveni carinski sustav, utemeljen na srednjoj vrijednosti poje
dinanih tarifa svake zemlje-lanice, jer e se inae unutranja ravno
tea poremetiti zbog nepravilnosti u zatvaranjima. Tako se usavrava
carinsko jedinstvo, Zollverein, kao jamstvo zajednike ekonomije. Da
li e se zaustaviti u tom stadiju? Ne postavlja se problem politikog
jedinstva.

Problematina jedinstva: politika

Jedinstvu Evrope kultura kae da, ekonomija zamalo da, dok
se, naprotiv, politika uzdrava od odgovora. Ona ima svoje valjane,
manje valjane, kao i nevaljane razloge, koji odgovaraju brigama, ili
zastarjelima (iz XIX. stoljea), ili vrlo aktualnima, pa ak i prospektivnima.
Istina jest da je cijela Evropa ve dugo u istoj politikoj igri, iz koje
jo nijedna drava nije izala bez rizika da se izgubi. Meutim, ta igra
ne tei da Evropu ujedini politiki; naprotiv, ona je dijeli u grupe iji
su se sastavni dijelovi esto mijenjali, a vladajue pravilo bilo je
sprijeiti da neka hegemonija svoje zakone nametne cijeloj obitelji
drava.
Dakako, to nije bilo zbog iskrenog potivanja slobode drugoga;
svaka drava zapravo egoistino igra za sebe. Samo, ako predobro
igra, jednoga dana nalazi ostale drave udruene protiv sebe.
Ukratko, takvo je bilo naelo evropske ravnotee. Je li Evropa
1962. uistinu odustala od te drevne igre?
354

 XIX. stoljee, koje je neprestano igralo tu igru, nije izmislilo ni

evropsku ravnoteu, ni evropski sklad, ni ravnoteu sila (balance

of power).

Taj prisilni sustav izgraen je u davnim stoljeima. Nisu ga stvorile

ni znalake raunice poslanika ni njihovih gospodara, ve se, naprotiv,
jedna spontana i polusvjesna igra ravnotee nametnula politiarima.
Pravilo je uvijek isto. im se neka drava ini prejakom, ak ako
uistinu i nije tako (kao npr. Francuska u vrijeme Franje 1 ,1519-1522),
susjedne drave odmah se svrstavaju na drugu pliticu vage, ne bi li se
ostvarila ravnotea, i dotina zemlja privela mudrom i umjerenom
djelovanju. Poraz kod Pavije 1525. i zarobljenitvo francuskoga kralja
dokaz su jedne takve zablude: previe moan ovjek je Karlo V.
Zatim dolazi do prebacivanja snaga na drugu pliticu vage, ak i pozi
vanjem Turaka u tu igru ravnotee.
Rastua mo drav takve e hazardne raunice uiniti sve opasni
jima. Britanija e jedina sa svoga otoka nekanjeno moi prakticirati
ravnoteu sila, balance of power; smjetena izvan te neprekidne igre
vage, ona se zadovoljava time da je podrava svojim dravnim novcem
i svojim trupama, dakako, za hegemoniju. Karlovi snovi: osvojiti
kranski svijet i pod svojom vlau braniti ga od muslimana nevjer
nika i kranina protestanta. Carska ideja kod Karla V hrani se na
starim zamislima panjolskoga kriarskog pohoda.
Karlu V nita nije nedostajalo: ni trupe, ni sjajni vojskovoe, ni
strastvene odanosti; podravali su ga veliki bankari poput obitelji
Fugger; imao je izuzetno sposobnu diplomaciju, premo na moru
i napokon, blaga pristigle iz Amerike: u vrijeme njegova vladanja
panjolska postaje spremite koje proizvodnju razdjeljuje u zlato
i srebro iz amerikih rudnika, ovisno kako trgovinskim ravnote
ama, tako i politikim nunostima. Je li on u Francuskoj doivio
neuspjeh, kao to se to smatralo? Da i ne. Da, zato to mu nijedan od
njegovih uspjeha nije omoguio da zagospodari tom ogromnom Fran
cuskom (onom brzinom, ili bolje reeno onom sporou kojom se
u tadanje doba odvijao promet), koja se nalazi u srcu njegovih
drava. Godine 1529. on s Francuskom potpisuje fiktivni mir. Neto
kasnije doivljava poraz s protestantskom Njemakom (1564,
1552-1555), i iscrpljuje svoje snage u borbama s Turcima: turski islam
prijeti Beu i uznemiruje panjolske obale sve do Gibraltara, pa
i sjevernije.
Zapravo, evropski sporazum je pobijedio Karla V, svim moguim
sredstvima, ukljuujui i tadanji skandalozni savez s turskim sul
tanom.
Luj X IV je pak Evropi nametnuo svoju vlast samo tijekom pri23'

355

17. Dvije Evrope

356
Narodne demokracije i

vredno loih godina XVII. stoljea. Tada je dolo do izvjesnog

povratka tradicionalnim snagama, do uzmaka kojim se okoristila
seljaka, slabo kapitalistika Francuska, koju jak reim Luja XIV dri
u pokornosti sve do smrti Colberta 1683. Kad ponovo bude oivjela
svjetska ekonomija, moda od 1680, igra brzo zavrava: ve 1672.
poplave u Nizozemskoj francuskoj su vojsci sprijeile ulazak
u Amsterdam; godine 1688. Vilim Oranski na izvjestan nain vlada
Britanijom; godine 1692. francuska flota pod zapovjednitvom Tourvillea praktiki je poraena od britansko-nizozemske flote u bici kod
luke La Hougue.* U velikim ratovima za panjolsko nasljee, Francu
ska nije u stanju ni suprotstaviti se svim svojim neprijateljima, ni
osvojiti Iberski poluotok, a preko njega i bogatstva panjolske Ame
rike.
Ne ulazi li Napoleonova pustolovina u istovjetnu shemu? Toliko
njegovih pobjeda, no s druge strane nepovratni poraz u bici kod
Trafalgara 1805! Dok je francuska pobjeda zarobljenica kontinentalne
Evrope, Britanija se moe razvijati na neizmjernoj morskoj povrini.
Dovoljno je nekih 100 ili 150 drvenih brodova da sprijee prijelaz
preko Pas-de-Calaisa, za koji se 1805. vjerovalo da ga je mogue
prekoraiti, kao i Mesinski tjesnac: dok je Napulj u posjedu Fran
cuza ili marala Francuske Joachima Murata, Sicilija je ostala utoite
Bourbonima.
U istu shemu uklapa se i Hitlerova Njemaka, koja je protiv sebe
stvorila koaliciju po mjeri svoje prijetnje: zapravo najvei dio svijeta.

Zajedniko trite i politiko jedinstvo: moe li se danas politiko

jedinstvo Evrope ostvariti ne nasiljem, ve zajednikom voljom njenih
partnera? Na vidiku je program koji izaziva oigledna oduevljenja, ali
i ozbiljne tekoe.
Na neke od tih potekoa ve smo upozorili, naime, da je u igri
samo Zapadna Evropa (moralo se konstituirati Evropu s onim to je
od nje preostalo); zatim da ujedinjenje Zapadne Evrope postavlja
i izvanevropske probleme, utoliko to se ono na politikoj i ekonom
skoj razini tie svjetske ravnotee. Jedan bankar 14. studenoga 1958.
izjavljuje: U nekim dijelovima svijeta prisutna je bojazan da evropska
unija, samom svojom kohezijom, ne usvoji diskriminirajuu politiku
prema treim zemljama, ukratko, da se ne odlui na izvjesne opcije:
naprimjer, dati prednost tropskim proizvodima iz Afrike juno od
Sahare umjesto onima iz Latinske Amerike...
Meutim, glavne su potekoe unutranje, institucionalne, zacijelo
* luka u Normandiji

357

ne takve koje bi neki sporazum ili kompromis jednostavno mogao

rijeiti.
Postoji li mogunost da vlade Evrope drav, prema rijeima
generala de Gaullea, daju izvjesne ustupke i rtvuju jedan dio svojih
suverenih prava?
U Vijeu Evrope 8. kolovoza 1950. Andr Philip je izjavio: Naa
skuptina ve godinu dana, ne bi li izbjegla neslaganja, prihvaa sve
kompromise. Rezultat? Nita nije uinjeno. Javno mnijenje e izgubiti
interes za nas, ako ve sutra ne dokaemo da smo se ovdje okupili
kako bismo uistinu stvorili Evropu. Taj isti politiar 17. kolovoza
prijeti da e Evropu stvarati negdje drugdje.
Proteklo je 11 godina, a Paul-Henri Spaak, ministar vanjskih
poslova Belgije, 10. sijenja 1962. izjavljuje u Bruxellesu (uoi skorog
zakljuenja agrarnog sporazuma 14. sijenja, to mu je, dakako,
nepoznato): Sve me navodi da vjerujem da ujedinjena i djelotvorna
Evropa ne moe postojati bez duha nadnacionalnosti. Evropa domovin je ograniena i nedovoljna predodba. . . to dulje ivim, to u
se vie zalagati za pravilo jednoglasnosti i veta. Prije nekoliko tjedana
doivio sam iskustvo Organizacije ujedinjenih naroda i iskustvo sov
jetskog veta. Slino iskustvo nedavno sam doivio u NATO-u (Sjevernoatlantskome paktu) u vezi s njemakim pitanjem i pitanjem Berlina.
Gledita samo jednog pojedinca sprijeila su NATO da zauzme vrst
i konstruktivan stav. Ono emu sada prisustvujemo u Kongresnoj
palai u vezi s agrarnim problemima ne moe izmijeniti moje milje
nje. U tim raspravama uzaludno traim duh zajednitva. Svaka zemlja
zastupa interese svojih poljoprivrednika. . . Da ne postoji to prokleto
pravilo jednoglasnosti, pregovori Vijea estorice odvijali bi se
mnogo bre. . . Nudi nam se Evropa domovin u sferi vanjske poli
tike. to se tu drugo moe uiniti osim kaosa? Naprimjer, pet zemalja-lanica moe se sporazumjeti oko pitanja komunistike Kine, a esta
e blokirati sve odluke. . . Dakle, pitam se je li dobro odustati od duha
nadnacionalosti u dotinome podruju.
Svi su ti argumenti valjani. No u jednoj vrlo razdijeljenoj Skuptini,
pravilo veine nije nuno univerzalni lijek za rjeavanje problema.
Veinsko miljenje moe se oblikovati cjenkanjima, grupnim kompro
misima, onim to se u skuptinama naziva kuloarskim razgovorima,
koji nuno ne znae koherentniju ili nepristraniju politiku od politike
pregovaranja u vezi s vetom. Bitno pitanje ostaje da se sazna do kojeg
su stupnja politike tendencije sadanjih drava Evrope u stanju da se
sloe, barem u vezi s osnovnim, dubokim smjernicama. U protiv
nome, evo na pomolu pogibeljnih pustolovina evropske ravnotee
unutar nove kue!
358

Pobornici zamiljene evropske ravnotee smatraju da ona treba

da bude u znaku slobodnih odluka.
Ne smije biti nikakve prevlasti, nikakve ni Napoleonove ni Hitlerove Evrope, izjavljuje jedan njemaki poslovni ovjek. Unija zasno
vana na sili moe izazvati samo eksploziju, istog trena kad popusti
nadmo dominantne nacije. Uzgred reeno, danas pred oima imamo
jedan istovjetni model: drave okupljene Varavskim paktom oko
ruske sile (sic), kojima se i politiki i privredno upravlja iskljuivo
u ruskome interesu(sic).
Ovaj citat, jedan od stotina slinih, razjanjava problem. Za mnoge
se radi tome da se Evropa, ili ono to od nje preostaje, grupira
protiv sovjetske opasnosti. To je bjelodana amerika politika, politika
tita protiv SSSR-a. Povodom rasprave u vezi sa Schumannovim
planom 15. prosinca 1951, predsjednik francuskog vijea Paul
Raymond kategoriki izjavljuje: Prisjetimo se da odustajanje od
politike Pentagona, koja je Evropu branila na Pirenejima, zahvalju
jemo generalu Eisenhoweru, koji je neprekidno ponavljao da evrop
ske zemlje, s Francuskom na elu, ele Evrope. Sami izvedite za
kljuke iz odbijanja toga plana.
Protivno tome duhu jedne oigledne politike, ak i vojne raunice,
mogue je zamisliti neki drugi, razumniji, jer je realistiniji. Pogle
dajte kako senator Andr Armengaud, lan Evropske skuptine,
postavlja taj problem u jednom znaajnom izlaganju u veljai 1960. Po
njegovu miljenju, Evropa se nalazi izmeu uspona socijalistike
privrede, roene listopada 1917. u Petrogradu, a za koju su svi
klasini ekonomisti rekli da nema budunosti, i jednoga velikog
oslobaanja, na svjetskoj razini, zemalja koje je kolonijalizirala
Evropa. Evropi se namee obaveza da se i sama revolucionarno
organizira, ne iskljuivo na poticaj kapitalistikog profita koji stvara
reime iji su probici rezervirani za manjine, ve u funkciji optimal
nog zapoljavanja radne snage. Dakle, potpuno preokrenuti cilj.
Ima li ikakvih izgleda da se slijedi ovakva mudrost, koja bi postavila
probleme ne u odnosu na profit po sebi, ve u odnosu na korist to je
iz njega ovjek moe dobiti, i koja bi natjecateljstvo izmeu Zapada
i Istoka navela na pronalaenje najpogodnijeg rjeenja za ljudske
probleme u drutvu XX. stoljea.
Nije rije samo tome da se sazna hoe li se evropska unija ostvariti
i je li ona sposobna za ivot, ve i hoe li je prihvatiti oba bloka koja
meusobno dijele vlast nad svijetom. I jedan i drugi blok mogu se
zabrinuti ili za ekonomske pretenzije, ili za eventualnu politiku
orijentaciju evropske unije. Da li e Unija stvoriti mirnu Evropu,
s Njemakom koja e se u svome prosperitetu pomiriti s izmjenama
svojih nekadanjih granica, ili pak agresivnu Evropu? Hoe li stvoriti
359

Evropu koja e pristati da doprinese rjeavanju problema nerazvijenih

zemalja svijeta (od kojih u dananjem svijetu, ija je sudbina neraskidivo povezana, ovisi ivot sviju), ili Evropu koja e, nesposobna da se
odjednom postavi u budunost, vjerovati da je vrijeme jo uvijek na
strani ogranienih raunica pojedinih nacija, dok bi evropska nacija
u tim raunicama nalazila nastavljanje zastarjelih ambicija? Rijeju,
hoe li unija stvoriti inventivnu Evropu, imbenik mira, ili rutinsku
Evropu, imbenik napetosti koje i predobro poznajemo?

To znai postaviti gotovo osnovno pitanje: to je jo za svijet

sutranjice sposobna uiniti evropska civilizacija?
Moramo li rei da je to jedna od najmanje vanih preokupacija
graditelja Evrope? Njihove razborite rasprave carinama, razinama
cijena i proizvodnji, kao najvelikodunijim od njihovih uzajamnih
ustupaka, obraaju se jedino duhu kalkulacija. ini se da se one nikad
ne udaljuju od jedne isto tehnike, visokotehnike razine, od znaaj
nih spekulacija strunjaka dirigiranoj, ekonomiji i planiranju.
Nitko nee porei da su one neophodne.*
Meutim, ljudima dati kao jedinu hranu te mudre raunice, koje su
toliko neupeatljive u usporedbi sa zanosima i razboritim ludostima
to su neko, ili jo nedavno, pokretali Evropu, znai slabo poznavati
ljude. Moe li se kolektivna evropska svijest izgraditi jedino na
brojkama? Naprotiv, moe li im ona pobjei, nadmaiti ih na neki
nepredvidiv nain?
Zabrinjavajue je konstatirati da se Evropa, kulturni ideal to ga
valja promicati, nalazi na posljednjem mjestu program. Ne postoji
briga ni za neku mistiku, ni za neku ideologiju, ni za prividno mirne
vode revolucije ili socijalizma, ni za ive vode religije. Meutim,
Evrope nee biti ako se ne utemelji na tim starim snagama koje su je
stvorile, koje je jo duboko izgrauju, ako se zanemare svi ti ivui
humanizmi.
Evropa nema izbora: ili e se osloniti na te stare snage, ili e je one
jednoga dana sudbinski potkopati i odnijeti. Evropa narod je lijep
program, ali koji jo treba formulirati.

* Zadatak Evropske zajednice za ugljen i elik je stvoriti od podruja drava - lanica

jedinstveno trite za ugljen i elik ukidanjem uvoznih i izvoznih carina, kao i kvantitativnih
ogranienja.

360

DRUGI DIO

AMERIKA

PRVO POGLAVLJE

DRUGI NOVI SVIJET: LATINSKA

AMERIKA
Ameriku ine dvije velike kulturne cjeline. Amerika u uem
smislu rijei tj. Sjedinjene Amerike Drave (zajedno s Kanadom koja
ide njihovim stopama): to je istinski Novi svijet, svijet udesnih
dostignua, svijet sutranjice. Zatim, prostranija polovina konti
nenta, druga Amerika: ona je, ini se, pristala na pridjev latinska
koji joj je ne tako davno (oko 1865. godine i ne bez primisli) nadjenula
Francuska a potom i Evropa. To je jedinstvena i mnogolika Amerika:
kriava, dramatina, rastrgana i razjedinjena.
Poeti od te druge Amerike znai izbjei izravnu usporedbu.
Neemo je unaprijed zgnjeiti pod uobiajenim teretom sjevemoamerikog napretka. Tako emo jasnije vidjeti kakva ona doista jest, jer to
zasluuje: njen visokovrijedni humanizam, njene vlastite probleme
i neosporna dostignua. Jo juer je prednjaila pred Sjevernom, bila
prva, bogata i uena Amerika. Zatim se kolo sree okrenulo. Danas
kob Latinske Amerike nije tako sretna. Nad njom su se nadvile sjene.
Dan za nju jo nije uistinu svanuo.

Prostor, priroda i drutvo:

knjievna svjedoanstva
Vie od ijednog dijela svijeta, Latinska se Amerika neprestano
i brzo mijenja: jueranje slike esto su ve sutradan besmislene ili
lane.
Ako je ve ne moemo vidjeti vlastitim oima, onda barem treba
itati njenu udesnu, izravnu, pomalo sirovu, te naivno i iskreno
363

angairanu knjievnost: ona nam prua tisue duhovnih putovanja

i njena jasnoa prevladava ono to nam mogu ponuditi novinski
izvjetaji, socioloke, geografske i povijesne studije, esto izvanredne.
Ona nam osim toga otkriva, a to je neprocjenjivo, miris zemlje
i izdvojena, esto skrivena drutva, usprkos veseloj udi i iskrenom
gostoprimstvu ljudi.

Latinska je Amerika nepregledno prostranstvo. Njena se prorije

ena ljudska masa jo uvijek gubi u prekomjerno irokom odijelu.
Prostora je napretek i to opija ljude.
Otkad zrani promet potire, oovjeuje i zabauruje te orijake
razdaljine, strani putnik zasigurno sve ee zanemaruje ovu temeljnu
odrednicu.
Ve je ne tako davno bilo dovoljno tek est sati za prelazak bazena
Amazone, tj. za njegovo prelijetanje, jer se inae bazen Amazone
moe prijei samo uz najvee tekoe (isto mato, to je uma, kau
Brazilci). Dvomotorci su prelazili Ande izmeu Argentine i ilea; te
su lake letjelice stizale ak i do prijevoja Cumbre, odvano poput
zupane eljeznice, noene vjetrom s jedne na drugu stranu prostrane
doline, ali izmeu planinskih vrhova, u stvari u njihovom podnoju.
Danas etveromotorci svakodnevno prelijeu tu prepreku. Ande su
tek etvrt sata leta, tek deset minuta ledenjaka to blijete na suncu
prije nego to se letjelica pone sputati prema praznoj argentinskoj
ravnici ili ileanskoj obali. Zrakoplovstvo se posvuda rairilo: veseli
mu je pjev isti irom Latinske Amerike.
Ali, zapravo, tek povlateni putnici poznaju udesne skokove,
luksuzna turistika putovanja to vas iz iudad Mexica gdje su Los
Nortes (sjeverni vjetrovi) prethodne noi smrzli mladice u vrtovima,
bacaju nekoliko trenutaka kasnije u vruine Yucatana, Vera Cruza ili
sputaju u blizini rajskih voda i cvijea pacifike obale, u Acapulco.
Isto tako, zrakom se prevozi iskljuivo dragocjena ili rentabilna roba:
ileanski koljkai to se avionom dovoze u Buenos Aires, iva stoka
ili probrano meso koje se u avionima trucka iznad Kordiljera, od
Mendoze prema Santiagu ili pustinjskom rudarskom sjeveru ilea.
Usprkos prvom dojmu, nova aritmetika prostora je iznimka. Na
aerodromima Rio de Janeira avioni polijeu i slijeu svake minute. Ali
putnici koje prevoze tek su majuan dio stanovnitva ili, ako ba
hoemo, njegova graanska klasa. Avion u Latinskoj Americi nije
narodno prijevozno sredstvo poput vlakova, autobusa i osobnih vozila
koji Evropi daju njene guste prometne mree.
Latinska Amerika se oblikovala, ivjela i jo uvijek ivi u prostoru
koji se mjeri brzinom ovjejeg i ivotinjskog hoda. No nikako brzi-

364

nom eljeznice ili cesta/pruge su rijetke, a ceste, premda katkad

izvanredne poput meksikih carreteras, malobrojne su, u izgradnji ili
na neprekidnom popravku. Te mnogostruke sporosti jo uvijek obilje
avaju Latinsku Ameriku.
Upravo se kroz tu potinjenost razdaljinama valja zaputiti u mati,
na konju ili pjeice, u drutvu Martina Fierra, junakog gaua kojeg je
1872. godine stvorio Jos Hernandez ili Don Segunda Sombre,
posljednjeg slobodnog gaua lutalice s argentinske pampe to ga je
1939. godine uobliio genij Ricarda Guiraldesa. Kroz tu potinjenost
valja promatrati i ikare brazilskog sjeveroistoka, u etverokutu sue
i gladi: Os Sertes, autora Euclydesa de Cunha (1902); valja isto tako
itati najljepe stranice beskrajnom prostranstvu argentinske unu
tranjosti jo uvijek nastanjene Indijancima koje je 1870. godine,
svakodnevno za dnevnik La Tribuna iz Buenos Airesa ispisivao Luio
Mansilla (Una excursion a los Indios Ranqueles) ili, jo bolje, stranice
0 tada potpuno pustoj Patagoniji iz pera Engleza, zapravo naturalizi
ranog Argentinca, Enriquea Hudsona (1841-1922).
Tu su jo, u svoj svojoj ljepoti, putopisi Nijemca Alexandra von
Humboldta (1769-1859) i Francuza Augustea de Saint-Hilairea
(1799-1835), putnika koji su, premda obojica stranci, bili toliko
opinjeni zemljama koje su opisivali da ih je junoamerika knjiev
nost odmah i s pravom prisvojila.
Jedna od najupeatljivijih slika tih klasinih putopisa nesumnjivo je
slika povorki mazgi, sa svojim utvrenim putovima, priblinim satni
cama, i postajama (ranchos), gdje ivotinje, roba i ljudi zastaju uvee
kako bi sutradan nastavili put. Mazgarske karavane, prvi kamioni,
prve eljeznice. . . Prvi naini svladavanja jo i danas neukroenog
1 prevelikog prostora. ovjek se ne ukorjenjuje bez oklijevanja, kao
na Zapadu, i suvie lako naputa zemlju, zbog toga to malo dalje
prostora ima napretek. Jo i danas, rijeke stada teku srcem konti
nenta, kao u XVI. ili u XVII. stoljeu, da bi na kraju puta izbile na
povrinu na tradicionalnim stonim sajmovima, kao to je sluaj
u unutranjosti brazilske drave Bahia. Rije je primitivnom, jefti
nom kapitalistikom obliku eksploatacije koji opstaje sve dok je
prostor gotovo ili potpuno gratis.
Sasvim je prirodno to se ljudi, izgubljeni, utopljeni u prostoru
i naroito gradovi mjesecima i mjesecima udaljeni od evropskih
metropola ili kolonijalnih prijestolnica te pokrajine, esto prostranije
od Italije ili Francuske, pomalo ponaaju po vlastitom nahoenju. To
se dogaalo naroito u prolim vremenima zato jer nije bilo boljeg
izlaza i zato jer najprije treba preivjeti. U objema je Amerikama,
amerika demokracija i njena samouprava djelomice plod prostora.
Prostora koji sve umrtvljuje, sve uva, barem dok ne bude pobijeen.
365

Otrgnuti seljaka od barbarske prirode: veliki dojueranji san.

Junoamerika priroda rodila je i jo uvijek raa izuzetne, siromane
i izdrljive ljude: gaucha s pampe, brazilskog cabocla, meksikog
seljaka, peona. Meksiki se seljak rado buni ima li pravog vou poput
sjajnog Emiliana Zapate koji je od 1911. do 1919. godine ratovao
diljem Meksika.
No, ne radi li se zapravo tome da ih se otrgne od bijede koja ini
temelj njihovog barbarstva? Bio je to san svih gorljivih devetnaestostoljetnih, pa ak i dvadesetostoljetnih intelektualaca. Ali, oni nisu
namjeravali krotiti te ljude poput divljih konja (osim u krajnjoj nudi),
ve ih opismeniti, poduiti ivotu i higijeni. Ta neodgodiva zadaa jo
uvijek nije ispunjena: i dananje vrijeme poznaje takozvane kriarske
pohode opismenjavanja, to ih predano vode skupine uitelja, lije
nika i higijeniara.
Ti seljaci, ti barbarski junaci prirodno imaju svoje mjesto u brojnim
romanima XIX. i XX. stoljea, romanima jueranjice to ih prikazuju
u kotacu i u istinskom ljubavnom dvoboju s civilizacijom. Simbolika
sentimentalnost esto pretvara te romane u ljubice, no oni i dalje
ostaju svjedoanstvo: tek malen pomak na drugu stranu pretvorio bi ih
u crni, realistiki krimi.
Martin Fierro (1872) iz argentinske pampe divljak je, no kranin;
ta ga osnovna blagost izdie iz surovih ivotnih prilika; kranstvu se
pridruuje ugoda poezije - on je pjeva i stihotvorac - poezija opet
sudjeluje u njegovom punodonoru. Istina, pitanje se asti esto svodi
na ubod noem u pulperia, nekadanjoj utvrenoj gostionici gdje
gostioniar toi alkohol usred divljine. . . U oni Barbari Romula
Gallegosa (naprednog predsjednika Venezuele do dravnog udara
1948. godine) u sreditu je panje jedna ena. Ime junakinje je
odabrano namjerno da se izbjegne svaka zabuna: ta oaravajua,
divlja, podla i beskrupulozna ljepotica obdarena je vrlinama i manama
koje joj omoguavaju da besramno prigrabi ueno. No, ne bojte se,
na kraju je pobjeuje naivni, blagi i simpatini doktor prava; igrom
nasljedstva on dospijeva u llanos, u srce seoskog ivota, onkraj rijeka
kojima se izluujue sporo putuje splavima, no to barem ostavlja
dovoljno vremena za pucanje u uspavane krokodilske mete. Na
doktor puca poput Buffalo Billa. . . La Negra Angustias, koja je svom
autoru, Franciscu Rojasu Gonzlesu, donijela meksiku nacionalnu
knjievnu nagradu, takoer je lijepa i naivna, ali ona je ujedno, a to
moramo prihvatiti jer roman ne bi imao smisla, okrutan i neumoljiv
voa razbojnike druine. I onda se, iznenada, ta nevina tigrica
preobrazi u pitomo janjece pred skromnim uiteljem koji je ui itati:
dogodilo se udo. Angustias se udala za civilizaciju i svog uitelja.
Nisu svi romani ovoga tipa tako sentimentalni: La Voragine (1925)
366

kolumbijskog autora Jose E. Rivere tuna je epopeja junaku kojeg je

progutala Amazonija. Ali, bili oni ruiasto ili crno obojeni, ti romani
svaljuju krivicu na prirodu, prirodu to od ovjeka ini divljaka i koju
je dovoljno svladati da se ovjek istodobno uljudi i oslobodi. Povjerujemo li Benjaminu Subercaseauxu, zlu kob ilea predstavlja samo
njegova luda geografija (Una geografia loca, 1940).
Ta knjievnost i vienje pripadaju prolosti. Danas malo-pomalo
iezavaju, izazivajui katkad sjetu.

Stvara se socijalna i seljaka borbena knjievnost: i dan-danas je

bijednik to su ga priroda, prostor ili sama njegova bijeda odvojili od
svijeta, knjievni junak bez premca, njemu sada skrbi jedna nova,
borbena, snana, izravna, kriava knjievnost prikazujui ga kao rtvu,
i to prvenstveno drutva, pa ak i same civilizacije koja je prema uasima
njegovog ivota zapravo jednako tako ravnoduna kao i sama divlja
priroda.
Ta knjievnost oznaava prekretnicu, novo doba: nesumnjivo revo
lucionarna, ona svjedoi otrom buenju svijesti istinskim junoamerikim problemima i postepenom gubitku povjerenja u dobroin
stva koja sama po sebi donosi civilizacija. Otuda njen mrani
realizam i oaj.
Roman Mariana Azuele (1873-1952): Los de abajo (Oni s dna)
(1942), taj beskrajni jecaj, izravno nas uvodi u sloenu i bezimenu
revoluciju koja je, poevi oko 1910. godine, stvarala, ali ne i dokraja
stvorila, moderni Meksiko, te stajala moda milijun ivota siromaha.
Pria aici revolucionarnih vojnika koji e umrijeti (a autor ih je
vidio kako umiru, jer je sm bio lijenik jedne revolucionarne sku
pine) surovo je izvjee jadnim nenaoruanim ubogarima u neumo
ljivom drutvu prebogatih, okrutnih bogataa i presiromanih, mnogo
brojnih, suvie lakovjernih siromaha.
Romani-rijeke izuzetnog pisca Jorgea Amada bave se svi odreda
brazilskim sjeveroistokom, zemljom gladi, iseljavanja i vjeite bijede;
neuveno su lijepi i puni estine. Bez obzira na angairanost i didaktinost, izuzetno su istinito svjedoanstvo nevjerojatno primitivnom
seljatvu i dramama gladi u gotovo feudalnom selu, gdje ni blaga
zemlja ne prua utjehu.
Prilikom itanja posvuda bismo naili na istovjetno dirljivo svjedo
anstvo. Pisac Jorge Icaza vodi nas u Ekvador. Na zemljopisnoj karti
to je siuna zemlja (u stvari svojom povrinom od 450.000 kvadratnih
kilometara vea je od Italije; ima tome nekoliko godina, otvorila je
vrata milijunu doseljenika i s lakoom ga progutala, bez obzira na
svojih dva milijuna stanovnika). Alfonso Pereira (junak romana
367

IH. Hispanofona Amerika i luzofona Amerika

Crnom su bojom oznaena hispanofona, a kosim crtama luzofona podruja. Dva dijagrama
predstavljaju povrinu (gore) i stanovnitvo (dolje) svake od tih dviju Latinskih Amerika.
Hispanofona je Amerika bogatija stanovnitvom jo vie nego povrinom i relativno gue je
naseljena od luzofonc Amerike.

Huasipungo, 1934; francuski prijevod 1946) stie s obitelji na svoj

posjed, mukotrpnom mazgarskom stazom, visoko u planinama,
daleko od Quita. Jasno je da nije mogao ostati u gradu i ekati roenje
vanbranog djeteta svoje keri, koja je bila dovoljno glupa da poslua
jednog Indijanca. U planinama e to nesretno roenje proi nezapa
eno. udan uspon. Pristigavi na obalu dubokih movara, mazge

368

zaglibe u blato. Svi sjau: i tada tri Indijanca, nakon to su unutra

njom stranom rukava obrisali svoja lica pokrivena injem, spremaju se
da na svojim leima prenesu svu veliajnost svojih gospodara; skinu
pone, zasuu iroke nogavice od bijednog platna do prepona, skinu
i vunene eire, obaviju pone, oko vrata poput razbojnike marame
i izloe se zubatoj hladnoi to prodire kroz rupe i razderotine njihove
pamune odjee. . . Podmetnu svoja ramena da bi obitelj (otac, majka
i ki) mogla s lea mazgi prijei na lea ljudi. I druina kree kroz
smrznuto blato.
Pretjerana, uvijek potresna knjievnost. Moda se upravo zbog
surove drutvene stvarnosti zadrava na onome to je, u biti, nerije
eno agrarno pitanje i zadovoljava jedino opisivanjem bijede sela.
Izmie joj bijeda radnika u industrijskim predgraima ili udaljenim
rudarskim podrujima. Nije ju jo proivjela. Jedno od rijetkih
i potresnih svjedoanstava objavljenih gradskoj bijedi, (izuzmemo li
socioloke studije koje koriste samo malenim skupinama strunjaka)
svjedoanstvo je jedne gotovo nepismene brazilske crnkinje, Caroline
Marie de Jsus, koja je, ivei u sanpaulskom sirotinjskom predgrau,
svakodnevno pisala dnevnik. Ne radi se knjievnom djelu, jo manje
sociolokoj studiji, ve dokumentu u pravom smislu rijei (francu
ski prijevod: Le Dpotoir, 1962, Stock).
Osim ovih rijetkih izuzetaka, itavu jednu knjievnost u potpunosti
preplavljuje bijeda seljatva; ini se, u svakom pogledu beznadena,
iji je jedini lijek pobuna, nasilje i revolucija. To je nesumnjivo jedan
-I Civilizacije kroz povijest

369

od razloga zato je kubanska revolucija pod vodstvom Fidela Castra,

koja je u svojoj biti duboko seljaka, toliko odjeknula irom Latinske
Amerike. Bez obzira na to to e se s njom desiti, ona predstavlja
vaan povijesni trenutak. Ili barem bezuvjetnu nunost ozbiljnog
preispitivanja politikih i drutvenih problema te iznalaenja njihovih
rjeenja, ega su svjesni svi latinskoameriki intelektualci, bez obzira
na razliita osobna uvjerenja.

Oi u oi s rasnim problemom: bratstvo?

Pa ipak, Latinska je Amerika uspjela razrijeiti, ili, barem upravo

razrjeava (bez obzira na preuivanja, zastoje ili duhovnu ogranienost)
jedan od najteih problema postavljenih pred nju: rasni problem.
Prva ali ne jedina razlika izmeu Sjeverne i June Amerike zasi
gurno je spontani i esto isticani liberalizam koji Juna Amerika
oituje, i to sve vie, prema etnikim predrasudama. Nema sumnje da
nije sve savreno na podruju boje koe. No, gdje je drugdje u svijetu
bolje ili barem jednako tako? A to je ve ogroman uspjeh.
Uspjeh kojemu nije pogodovala povijest, jer je na njeno tlo smje
stila, rame uz rame, tri velike ljudske rase: utu (Indijance, pogreno
nazvane crvenima), crnu i bijelu; sve tri ilave i nespremne da se
izbriu pred dvjema ostalima.
Naravno, ovi etniki problemi ne bi ni postojali da je na tlu
Latinske Amerike ostalo samo pretkolumbovsko stanovnitvo i nje
gove skladne civilizacije: asteka (zajedno s Majama), tj. u irem
smislu meksika; andska, tj. niz blistavih gortakih civilizacija,
gotovo u cjelini ujedinjenih pod pseudosocijalistikom vlau Inka,
a da i ne nabrajamo ogromna podruja primitivnih kultura kojima je
pripadao ostatak Novog svijeta.
Sve bi takoer bilo u redu da je pri kraju XV. stoljea Evropa bila
prenaseljena te sposobna sve potiniti svojim zakonima i stvarnoj
prisutnosti, da nije bila onaj mali svijet s pedesetak milijuna stanov
nika to su teko (robijajui) zaraivali kruh svoj svagdanji, svijet koji
je tek nekolicini dopustio da se upute u ameriku pustolovinu. Tije
kom itavog XVI. stoljea moda je tek najvie 100.000 ljudi napustilo
Sevillu, zaputivi se u Novi svijet. Ako su i mogli svime zavladati, to
su zapravo i mogli shvatiti od amerikog svijeta?
Tree, problem se ne bi pojavio da s obala Gvinejskog zaljeva,
a kasnije iz itave Afrike nisu pristigli nuno potrebni ljudi, crni
robovi bez kojih ne bi bilo ni eera, ni kave ni zlatnog praha.
Tako danas tri rase ive zajedno: niti jedna od njih nije bila
370

dovoljno jaka da izbrie, ili barem pokua izbrisati ostale. Osuene da

ive zajedno, uspjele su se prilagoditi jedna drugoj, usprkos nekolicini
neizbjenih okraja, izmijeati i dosei izvjestan stupanj trpeljivosti
i uvaavanja.

Etniki prostori: u svakom sluaju, nita nije jasnije od dananjih

geografskih tragova i lokalizacija tih razliitih rasa. Prolost to obja
njava.
Prvi bijeli osvajai doli su u dodir s indijanskim civilizacijama
i prema njima se nesumnjivo divljaki ponijeli; malo je nedostajalo da
ieznu. Osvajakim pustoenjima pridruie se zapravo jo vee
katastrofe izrabljivanja i prisilnog rada. Uroeniko se stanovnitvo
smanjilo u neuvenim razmjerima. Posvuda gdje su ostali na primitiv
nom plemenskom stupnju razvoja (nomadi koji se esto hrane maniokom) Indijanci su iezli, gotovo ve u prvim dodirima s Evroplja
nima; toj su kobi izbjegli samo stanovnici nekih teko dostupnih
podruja poput amazonskog, kamo su malobrojni bijelci dospjeli
kasno.
Ali sve su istinske, guste indijanske civilizacije na kraju preivjele.
Nenaoruane, slabo opremljene oruem (nisu poznavale ni kota, ni
eljezo, ni barut, ni domae ivotinje osim ljame), bile su odmah
pogoene ravno u srce (Ciudad de Mxico - tada Tenochtitlan
- Cuzco) i nesumnjivo bijahu lak plijen. Ipak, spasila ih je njihova
mnogobrojnost. Danas se Meksiko s ponosom smatra indijanskom
zemljom, a na andskim zaravnima drevni starosjedilaki ivot tee
dalje svojim tijekom, u bijedi, ali svejedno iv, snano ukorijenjen
i nezamjenjiv tamo gdje opstaje.
Crnci su pak opstali tamo gdje ih je, jo XVI. stoljeu, dovela
i zadrala nakon ukidanja ropstva klima, plantae, zlatonosni pijesak ili
ile, rasko gradova ili sluaj. U kasnijim su se razdobljima esto selili
prema aktivnim industrijskim sreditima. Stoga ih logino zatjeemo
na atlantskoj obali i tamo gdje je nedostajala indijanska radna snaga.
Prevladavaju na sjeveru, u srcu kolonijalnog Brazila i jako su zastup
ljeni u svim velikim modernim brazilskim gradovima. Nastanjavaju
itavo Antilsko otoje.
to se tie bijelaca, njihovo se zauzimanje amerikog kontinenta
odvijalo u najmanje dvije velike etape, svaka s razliitim etnikim
sastavom.
Za prvog osvajanja bijelci su se nastanili posvuda gdje su se mogli
prehraniti, po mogunosti u okviru velikih postojeih indijanskih
civilizacija, tamo gdje su lako pronali podanike i postavljen stol.
Sluaj je to sa panjolcima iji su veliki kolonijalni gradovi bili Ciudad
24'

371

de Mxico, Lima (tvorevine konkvistadora) i Potosi (druga takva

tvorevina) u visokim Andama dananje Bolivije i blizini rudnika
srebra (grad je 1600. godine brojio 150.000 stanovnika na 4000 metara
nadmorske visine). U njima je do dana dananjeg opstala panjolska
kolonijalna, naroito barokna umjetnost: svjedoi ona sjaju skoroje
via tih kolonijalnih gradova. No, ne treba zaboraviti da je njihovo
stanovnitvo bilo j)rije svega indijansko.
Za razliku od panjolaca, Portugalci su u Brazilu naili na prorije
eno i krhko indijansko stanovnitvo. Otuda odluujua vanost crnih
doseljenika. Veliki brazilski gradovi kolonijalnog doba u osnovi su
afriki: prijestolnica Bahia, sa svojih 365 crkava (svaka za jedan dan
u godini); Recife, veliki centar eerne trske na Sjeveru, utemeljen za
vrijeme kratke nizozemske okupacije (1630-1653. godine). Ouro
Preto (Crno Zlato) to ga je u unutranjost usadila zlatna groznica;
Rio de Janeiro koji 1763. godine postaje prijestolnica. Sa Paulo, tada
tek siuan gradi pustolova manjim je dijelom bjelaki, a veinom
indijanski, sa svojim mjeancima koje nazivaju spaljeno drvo (na
portugalskom mamelucos).
Svi ovi detalji iz kolonijalnog doba podsjeaju na uspjehe kreolske
Amerike ija antilska utjelovljenja, Santo Domingo i Jamajka, otoci
eerne trske, a potom kave, jae od ostalih potiu matu Francuza
i Engleza. Pa ipak, prizor je posvuda isti. Posvuda se mogu uoiti
udna mjeavina primitivnog, srednjovjekovnog, robovlasnikog
i kapitalistikog naina ivota. Samo je vlasnik polja ili mlinova
eerne trske ili pak bajoslovnih rudnika srebra i zlatonosnih pijesaka
povezan s novanom ekonomijom, a ne i njegovi robovi ili sluge. To je
urodilo udnovatim, gotovo antikim obiteljima {pater familias je
dugo zapravo raspolagao ivotima svih lanova svoje obitelji i kuan
stva) to ive na imanjima gdje se velika gospodareva kua uzdie nad
robovskim kolibama. Zatim, niu gradovi i u njima bogatake kue
(sobrados, viekatnice u kolonijalnom Brazilu), trgovine, sirotinjske
straare (danas ih u Brazilu nazivaju favellas, a donedavno su ih zvali
mucambos: neovisno imenu i materijalu od kojeg su izraene, radi
se naseljima straara tolikih dananjih aglomeracija).
Nakon to se oslobodila vlasti panjolskih i portugalskih matinih
gradova, a time trgovaca iz Cadiza i Lisabona, Latinsku su Ameriku,
poevi od 1822. i 1823. godine sustavno i besramno izrabljivali
kapitalisti iz cijele Evrope, posebice iz Londona. Mlade i lakovjerne
nezavisne drave bile su lak plijen evropskih industrijalaca i bankara.
Britanci su tako 1821. godine pomalo zastarjelu ratnu opremu
s Waterlooa prodali Meksiku.
No, istovremeno, Juna Amerika e irom otvoriti vrata evropskim
doseljenicima (ne vie samo panjolcima ili Portugalcima); isprva
372

gotovo beznaajnom broju umjetnika, intelektualaca, inenjera

i poslovnih ljudi, no taj e broj znatno porasti nakon osnivanja
junoatlantske parobrodske linije 1880. godine. Ona je omoguila
masovan dolazak Talijana, Portugalaca, panjolaca, a da ne spomi
njemo tisue i tisue drugih Evropljana.
Nisu se jednakomjerno naselili po itavoj Junoj Americi: stvorili su
novo bogatstvo Junog Brazila, juno od rakove obratnice na kojoj
lei Sa Paulo (sredite se starog Brazila nalazilo na sjeveru), Argen
tine i ilea. U tim su prostranstvima doseljenici poput svojevrsne
ljudske bombe razruili stari drutveni poredak, dodue ne preko
noi, ali dovoljno brzo. Poelo je naseljavanje sela. Omoguili su ono
to doktor prava nije bio u stanju postii. Stvorili su moderni Brazil,
modernu Argentinu i moderni ile. Prije 1939. godine, evropski je
putnik mogao za svojih putovanja naii na jednom mjestu na Italiju
(naroito na nju): radinu i dostojnu divljenja; a na drugom iznenada,
kao recimo u Rio Grande do Sul, Santa Catalini, ili u ileu - na
Njemaku, vjernu svojoj civilizaciji, svojoj dalekoj majci zemlji i svojoj
dramatinoj povijesti.
Doseljenici su utemeljili nove industrije i proslavili nova podruja.
Nalazimo ih na rubovima naseljenih podruja, nasuprot ileanskoj
granici, duboko na jugu od Bio-Bio, nasuprot donedavno pustoj
Patagoniji, ili u najskrovitijim predjelima drave Sa Paulo na novim
cafezais, novim plantaama kave: budui da kultura kave iscrpljuje
zemlju, fazendas se sele prema jo neobraenoj zemlji, umama koje
e odmah spaliti da bi se pripravilo tlo za uzgoj kultura. Sve je to vrlo
dobro poznato i mogli bismo tomu nadugako priati. No je li to za
nas najvanije?

Bitno je bratstvo rasa: sve su one doprinijele, svaka na svoj nain,

izgradnji Latinske Amerike.
Takoer su se mnogo puta uslijed drutvenih razloga i sukobile.
Linija boje je, zapravo, bila i ostala drutvena linija. Tu liniju prelazi
i prelazit e, neovisno boji koe, ovjek koji se obogati i vlada.
Peruanski mulati, a naroito Indijanci, nazivaju one koji zapovijedaju
blancos. Zato to su bogatstvo i mo jo uvijek najee u rukama
bijelaca.
Naravno, tamo gdje pravi bijelci postoje. Najee su, a to je
vano, rase veoma izmijeane. U ilama svih nas tee dio crne krvi,
pie alei se Gilberto Freyre, sociolog iz Recifea (govorei naravno
svom zaviaju, brazilskom sjeveroistoku, Nordeste, no taj se
Nordeste proirio itavim Brazilom). Tamo gdje je mijeanje bilo
373

najvee, kao u Meksiku (bijelci i Indijanci) ili Sjevernoistonom

Brazilu (bijelci i crnci), etnika snoljivost i bratstvo oitiji su nego
drugdje.
Ipak, ak ni u tim povlatenim podrujima nije sve ilo kao po loju.
Amerika krianaca* dugo je patila od kompleksa manje vrijednosti
pred udaljenom Evropom, a Evropa ga je dugo vremena poticala.
Sjeverna Amerika takoer je pruala lo primjer, kao to je poznato.
Ipak je putovanje u Sjedinjene Amerike Drave mnoge junoamerike intelektualce ne ba sasvim svijetle, premda bijele boje koe,
pouilo nunosti trpeljivosti i pruilo im dragocjeno zadovoljstvo
i sigurnost koja proizlazi iz ljubavi prema vlastitoj zemlji.
Kompleks manje vrijednosti i predrasude koje ga izraavaju nisu
nestali preko noi. Zapuhali su ipak drugaiji vjetrovi nakon 1919,
tridesetih godina i naroito poslije 1945. Jesu li jo uvijek mogli voljeti
(voljeti da, no, da li i cijeniti?) Evropu, nakon ludosti prvog svjetskog
rata, evropskih ekonomskih katastrofa (nakon 1929. godine) te uasa
drugog svjetskog rata? Slovodne su i gostoljubive junoamerike
zemlje malo-pomalo poele same sebe potovati. Ta se preobrazba
odvija sporo i zasigurno jo nije u potpunosti ostvarena, no oigledno
je da tee. Objavljivanje u Brazilu prvih djela Gilberta Freyrea,
sociologa koji vie ne govori, nasljedujui jaku knjievnu tradiciju,
poetinim jezikom romana ili eseja, ve udarnim jezikom novih zna
nosti ovjeku (1933), oznaava odlunu prekretnicu u toj istovre
meno najveoj, najmnogoljudnijoj i, moda, najhumanistikijoj zemlji
itavog Novog svijeta. Isto tako, proindijanska meksika revolucija iz
1910. godine nije otvorila vrata samo uzastopnim politikim ili agrar
nim revolucijama. Otvorila je vrata nadi.
Ipak, osvajanje rasne jednakosti i bratstva, bijae vie ili manje
uspjeno, ovisno mjestu. Jo uvijek se suvie esto ispreuje dru
tvena nejednakost iz prolosti. Tako u Latinskoj Americi postoje
potpuno bjelake zemlje, poput Argentine (gdje postoje tek ostaci
ostataka indijanskog stanovnitva na krajnjem sjeveru i jugu), za
razliku od ostalih zemalja, gdje su, prema rijeima antropologa,
mijeanjem rasa ve stvoreni novi, jednoliki i stabilni etniki tipovi:
kao u Kostariki i nesumnjivo drugdje.
Premda se ponekad to bratstvo ne iskazuje, ili nema prilike iskazati
se u punoj snazi, ono ipak u cjelini postoji, i predstavlja jednu od
izvornih znaajki druge Amerike. Njenu najvaniju, nesumnjivo naj
simpatiniju znaajku, pravu osobitost prema kojoj je moemo pre
poznati. Iskrcavi se u Panami, na povratku u zaviaj, junoameriki
je putnik oaran: raznolikost boja koe, jasni glasovi, uzvici, pjesme;
nema sumnje, stigao je kui.
374

Ekonomija, civilizacije na kunji

Latinska Amerika, unato svojom nehaju, veseloj udi, neobuzda
nosti i bunim pukim svetkovinama jo uvijek duboko pati pred dana
njim, kao to je patila i pred jueranjim svijetom. Ona je takoer
i kontinent tuge (Keyserling).
Poput svih zemalja koje se poinju istinski industrijalizirati, ona se
mora suoiti s cjelovitom revizijom svojih struktura i ponaanja, to je
za nju teak udarac.
Taj udarac pogaa u stvari nestabilan, pomian, nesiguran, te
drutveno i ekonomski slabo ili loe strukturiran svijet, jer su je
u prolosti stoljeima neprestano unitavali, a zatim ovla iznova
podizali. To je ranjiv, proturjean svijet, gdje tik uz iskonski primiti
van svijet postoje enklave ultramodernog ivota; sve u svemu svijet
prepun vitalnosti, koji je upravo zbog toga teko odrediti, njime
upravljati i usmjeravati ga.
Ekonomske fluktuacije nepredvidive su oseke. Amerika tri za
svojom materijalnom sudbinom. Ve je stoljeima, htjela to ona ili ne,
osuena na tu utrku, u kojoj ee gubi nego to dobiva.
U tome, nema sumnje, samo slijedi meunarodnu konjunkturu. Ali
kad vas ve i ima mnogo koji se u trku drite za ruke, jedno je
predvoditi a posve drugo biti meu posljednjima koji, kako znamo,
ulau nadljudske napore da ne zaostanu. Juna Amerika je upravo taj
posljednji trka i to zaostajanje samo njoj nije nimalo smijeno. Mora
pouriti i, eli li prodati, mora proizvesti pod svaku cijenu eer, kavu,
kauuk, charque* nitrate, kakao - i to uvijek jeftino. I tako svaki put
upada u uzastopne cikluse koji se iznenada, nepredvieno preki
daju.
Taj je proces klju latinskoamerike ekonomske prolosti i sada
njosti. Ona se pokorila svim zahtjevima svjetske potranje osnovnih
sirovina, u okviru ekonomije koja je prvo bila kolonijalnog tipa,
a nakon kolonijalnog doba se odrala u obliku ekonomije ovisnosti.
Strani su kapitalisti (ili bolje reeno multinacionalne kompanije),
u saveznitvu s krupnim zemljoposjednicima i lokalnim politiarima,
usmjeravali proizvodnju prema osnovnim izvoznim sirovinama, prisi
livi tako proizvoake krajeve da sve napore, ljude i sredstva uprave
na jednu aktivnost, nautrb svih ostalih. Moda bi od tog zamaha kroz
due vrijeme imala koristi i cijela zemlja, da este promjene u potra* sueno meso.

375

nji nisu redovito obezvrijedile ta ulaganja. Tada je trebalo naglo

napore usmjeriti prema nekom drugom sektoru proizvodnje i, esto,
odjednom prema nekoj drugoj pokrajini.
Klimatska raznolikost i obilje prostora omoguili su Junoj Americi
da podnese te nevjerojatne skokove koji su na nacionalnom planu bili
zapravo neuveno rasipanje prostora i ljudstva te posvuda onemogu
ili stvaranje trajnih, stabilnih i zdravih ekonomskih struktura te ukorjenjivanje seljake klase.
Prvi u nizu tih ciklusa bio je neko ciklus plemenitih metala, koji
poinje samim osvajanjem kontinenta: ciklus zlata koji je potrajao
jedva do polovine XVI. stoljea, zatim ciklus srebra (naroito u rudni
cima Meksika i Potosia) koji traje negdje do 1630-1640. godine.
Plaen je tekim rtvama: da nije bilo nemilosrdnog novaenja Indija
naca, tko bi pristao da obavlja iscrpljujue poslove na nadmorskoj
visini od 4000 metara, u rudniku ili topionici u Potosiu, na hladnoj
planini gdje nedostaje ogrjeva, namirnica a ponekad i pitke vode?
Srebrne se poluge prevoze do Tihog oceana, zatim u Callao, luku
Lime, te u Panamu i otud prvo na mazgama, a zatim amcima du
rijeke Chagres do obala Karipskog mora. Potom ih panjolsko bro
dovlje prevozi u Evropu.
Kome koristi taj glomazan sustav prijevoza? Trgovcima, panjol
skim inovnicima, ve tada postojeim internacionalnim poslovnim
ljudima kakvi su bili enovski trgovci, hombres de negocios, slubeni
novari panjolskoga kralja. . . Sigurno ne samoj Americi, gdje vlada
stalna nestaica plemenitih metala, srebrnoga kovanog novca, novca
uope, Americi koja bi se prodala za neto tkanine, brana, koju aru
ulja, bavu vina ili crnog ro b a...
Prinosi srebra iz Potosia smanjili su se u XVII. stoljeu, i odjednom
se nesretna panjolska Amerika nala gotovo preputena samoj sebi.
Portugalska je Amerika proivjela svoju zlatnu groznicu 1680.
godine, a zlato su ovoga puta vadili crni robovi. Groznica pomalo
jenjava oko 1730. godine, nekako istovremeno s oivljavanjem rud
nika srebra u Novoj panjolskoj (dananjem Meksiku). Brazilska se
pokrajina Minas Gerais (Opi rudnici) veim dijelom naputa i pre
lazi, manje-vie uspjeno, na uzgoj pamuka.
Na isti ovaj nain mogli bismo pratiti i cikluse kultura, njihove
mnogostruke varijante sve do dananje Argentine: ciklus eera, koji
je poeo naveliko u Brazilu i pomicao se krajem XVIII. stoljea prema
Antilima (Jamajka, Santo Domingo, Martinique); ciklus kave,
u punom sjaju u devetnaestostoljetnom Brazilu, koji e potroiti
mnogo prostora i pomicati se sve vie i vie prema unutranjosti.
Argentinski Chaco, u prolosti pojas quebracha, biljke koja sadri
tanin, upoznao je nakon 1945. godine ustar uzgoj pam uka...
376

itava jedna knjiga ne bi iscrpla ogroman predmet ciklusa mono

kultura. Svjedoci smo vjerojatno zadnjih dana toga poretka, s pravom
nazvanog pogubnim, te poetaka pravih industrijskih grana i nacional
nih ekonomija. No sve su junoamerike ekonomske strukture obilje
ene tim starinskim, isprekidanim, iracionalnim razvojem, njegovim
iznenadnim buenjima i prekidima, te neprestanim pomicanjima:
svaki put bi najprije jedna pokrajina i gradovi oivjeli, a zatim bili
naputeni ili, u najboljem sluaju, osueni na sumnjiva i skupa pre
usmjeravanja.
Nakon promjena ciklusa slijede snane krize. Njihova je razorna
mo tolika da moe jednim udarcem dovesti do nazadovanja cijele ekono
mije jedne snane zemlje.
Navest emo za to samo jedan primjer, utoliko bolji to se radi
0 najcrnjoj stvarnosti: primjer dananje Argentine.
Godina 1880. oznaava poetak osjetnog argentinskog napretka.
Zahvaljujui potpunom preobraaju ustaljenih struktura, Argentina je
u nekoliko godina postala izuzetno znaajan izvoznik itarica i mesa
na evropsko trite. Dotad je argentinska Pampa, ogromna ravnica
uokolo Buenos Airesa, bila samo pustopoljina kojom su lutala divlja
krda, koja su gauchos lovili iskljuivo zbog koe.
Ta e ravnica, pomalo poput sjevernoamerike prerije, postati
itnica i panjak za uzgoj probrane, paljivo hranjene i tovljene stoke.
Do 1930. godine (izuzmemo li teko desetljee 1890-1900. godine)
u Argentini se sve poveava nevjerojatnom brzinom: prvenstveno
stanovnitvo, zahvaljujui snanom priljevu talijanskih doseljenika;
zatim proizvodnja, zahvaljujui urednom izvozu; opremljenost (silosi,
mlinovi, hladnjae...). Sve to ubrzo prirodno dovodi do razvitka lake
industrije. Kupovna mo radnika, profit, pa ak i broj automobila po
glavi stanovnika dosiu maksimum.
1930. godine neprimjetno, u opoj euforiji, zapoinje kriza. Rat
koji pogoduje svim prodavaima osnovnih sirovina usporava njezin
zamah. Ali od 1945. godine, kad dolazi do ogromnog pada cijena
poljoprivrednih proizvoda na svjetskom tritu, argentinska ekono
mija u cjelini nazaduje i to sada vrlo brzo. Slubeni podaci priznaju
prosjeni pad nacionalnog dohotka po stanovniku od 0,4% godinje
poev od 1948. godine, no ekonomisti iz SAD procjenjuju prosjenu
stopu pada na najmanje 2%, to tim vie zabrinjava jer se prosjena
stopa ulaganja po stanovniku smanjuje jo veom brzinom, u prosjeku
3% godinje. Dolo je do trgovinskog deficita te snanog pada zarada
1 razine ivotnog standarda veine stanovnitva, ime je smanjena
mogunost da ono podri razmjerno dobro razvijenu nacionalnu indu
377

striju (tekstilna, prehrambena, kona industrija, itd). Raste nezapo

slenost; stanovnitvo naputa selo i odlazi u gradove koji se povea
vaju udesnom brzinom, ak i kad u njima nema nikakvog posla (5%
cjelokupnog stanovnitva zemlje, tj. milijun ljudi, stanuje u naseljima
straara koje u Argentini nazivaju villas miseria); zaustavljena je
spasonosna industrijalizacija. to je najgore ne nazire se izlaz: ak je
i dravni budet na rubu bankrota.
Ukratko, Argentina, koja je prije drugog svjetskog rata bila najbo
gatija junoamerika zemlja, emu je pogodovala njena klima, kvali
teta tla i njeno stanovnitvo, danas zasigurno nije najsiromanija
- imala je odvie veliku prednost - ali je zemlja koja najbre nazaduje.
Euforina samouvjerenost ustupila je mjesto beznau. To raspoloe
nje objanjava politike krize koje ve nekoliko godina uzastopce
potresaju Buenos Aires.
Argentinski ekonomisti smatraju, i ne bez razloga, da se agrarne
strukture, u cijelosti stvorene boomom mesa i ita, danas pokazuju
tetnima. Uz raspreno mnotvo siunih antiekonomskih posjeda
koji predstavljaju 34% obraivane zemlje, aica krupnih zemljopo
sjednika posjeduje 42% zemlje i 64% stoke. To je, nesumnjivo, glavna
prepreka oivljavanju nacionalne ekonomije koje bi zahtijevalo reor
ganizaciju agrara sposobnu da osigura racionalnu proizvodnju i obnovi
nacionalno trite, bez ega industrija oigledno ne moe postojati.

Industrijski nesklad prepreka je modernoj industrijalizaciji: razvoj

June Amerike u pravilu je urodio neskladnim, neuravnoteenim ekono
mijama.
Posvuda upada u oi iracionalnost i nedostatak sredstava komuni
kacije: ceste nisu graene za potrebe nacionalne ekonomije, ve da bi
povezale mjesta proizvodnje s lukama; izmeu njih proteu se
ogromna prostranstva bez i najmanjeg puta. Sveprisutno zrakoplov
stvo tek je nesavren lijek. Putujui na leima svog Indijanca, na
junak Alfonso Pereira ne cijeni dovoljno to to je na suhom. Ah,
uzdie, da je moj otac bio zloestiji, primorao bi sve svoje peone da
grade ceste. I danas ne bismo bili tu gdje smo!
Drugo nesuglasje: snane opreke izmeu nerazvijenih podruja ili
podruja naputenih nakon razdoblja razvoja (postoji jo uvijek neko
liko poetinih gradia u brazilskoj unutranjosti, u Minas Velhas, koji
ive primitivnim ivotom nekog osrednjeg srednjovjekovnog gradia,
gdje jo samo nekolicina izdvojenih patricijskih kua svjedoi
dobrim prolim vremenima) i relativno visokorazvijenih podruja:
to je civilizirano podruje vrlo esto ogranieno na obalni pojas,
uzmorje povezano s izvoznim putevima.

378

Naposljetku, jedna odsutnost: nigdje ne postoji snano Seljatvo

poput evropskog, vrsta osnova prokuana tisuugodinjom kulturom.
Veliku veinu seoskog stanovnitva to ivi od tekog najamnog
rada na prostranim, brzo i kapitalom stranih ulagaa stvorenim monokulturnim imanjima, stanovnitva preputenog samog sebi kad ima
nja, uslijed kakve promjene u potranji nestaju, ine putujui poljo
djelci koje nestaica posla jednog dana odvodi u oblinji grad na
sumnjive poslove ili u neku drugu pokrajinu. Otuda oigledni para
doks da u jednoj zemlji gdje zemlje ima napretek, gdje 60-70%
stanovnitva ine seljaci, djelomino ili potpuno nedostaju ivene
namirnice. To je zato jer, sjedne strane, ne postoji klasa ukorijenjenih
seljaka koji zaista znaju obraivati zemlju i zato jer je, s druge strane,
raspodjela zemlje takva da spreava njihovo ukorjenjivanje i nor
malnu proizvodnju. Sve to previe podsjea na Rusiju barina.
Uz taj arhaini seljaki svijet, industrija se razvija veinom u obal
nim podrujima kojima je pogodovala nedavna prolost i gdje je zbog
akumulacije domaeg i stranog kapitala, postojanja obavijetenih ljudi
u kontaktu s Evropom i SAD, strunog i tehnikog osoblja, pojaanog
doseljenicima, bio mogu prelazak sa sektora poljoprivrednog izvoza
na industrijski sektor. Katkad s iznenaujuim ishodom: poput gljiva
su nikli ultramodemi gradovi s mnotvom nebodera. Halucinantan
primjer za to je brazilski grad Sa Paulo.
Rezultat: tako je junoamerika ekonomija dvostruka; razvijeni,
katkad i razmjerno visokorazvijeni, do krajnosti industrijaliziran uzak
sektor modernog ivota supostoji kraj ogromnih potpuno arhainih
sektora jo uvijek primitivnog seoskog ivota. Taj se jaz jo vie
produbljuje, jer sva nova ulaganja idu u ve razvijeni sektor.
Primjer predstavlja Brazil, iji je razvoj za razliku od argentinskog
poeo kasno; vidljiv je ve oko 1930. godine, a u poslijeratnom se
razdoblju snano pojaao. Tijekom tih posljednjih petnaest godina
stvarna se proizvodnja udvostruila; ak je i nacionalni bruto proizvod
po glavi stanovnika rastao, u razdoblju od 1948. do 1958. godine,
u prosjeku 3% godinje. Za to su se vrijeme Sa Paulo i Rio de
Janeiro izgraivali ritmom koji premauje najslavnije gradove-gljive
SAD-a. Prvo su se razvile tekstilna i laka, a odnedavno i teka
industrija. Te brojke govore sjajnom ekonomskom rastu.
Nesumnjivo. No taj je rast prvenstveno industrijski. U tom istom
razdoblju poljoprivredna proizvodnja nije slijedila ak ni ritam prira
sta stanovnitva (koji iznosi otprilike 1,5% godinje). Obrauje se
samo 2% nacionalnog teritorija. A gotovo 70% stanovnitva ivi, ili
bolje reeno vegetira u tom skuenom poljoprivrednom sektoru (20
milijuna upotrijebljenih hektara), izuzetno niskih prinosa. Iskljuivo
poljoprivedni Nordeste, gdje ivi treina stanovnitva, tako je izloen
379

gladi u pravom smislu rijei, te svim bolestima koje nastaju uslijed loe
prehrane.
To e stanje potrajati, jer sve odlazi u ve razvijene dijelove zemlje:
i privatna ulaganja, i dravna pomo, pa ak i devize pribavljene
izvozom sa Sjevera (izvozom kakaa, eera, pamuka, uljarica).
Nekolicina promatraa primjeuje, na primjeru Brazila i Meksika,
da se dva sektora (razvijeni sektor i sektor na rubu razvoja) me
usobno odnose onako kao to su se neko odnosile metropola
i kolonija. Tako je jedan velik dio zemlje rtvovan onom drugom
i nema pristupa ni proizvodnji, ni dohotku, ni potronji koja bi
odgovarala ivotnom minimumu.
Nema sumnje da se brazilska vlada, suoena s goruim problemom
industrijalizacije, usredotoila na najunosnije, na ono to je obeavalo
brze plodove. No, da li i najtrajnije?
Ve se nekoliko godina ritam brazilske industrijske ekspanzije
usporava; zbog nedostatka dovoljno irokog tuzemnog trita dolo je
do suvine proizvodnje. Nezaposlenost, inflacija, nerazuman rast
ivotnih trokova jo vie suava nacionalno trite; sve su to znaci da
industrijski razvoj ubudue nee moi tei bez politike koja e se
izravno okrenuti poljoprivrednom sektoru i nastojati ga poboljati
kako bi se poveala potronja, a masi omoguila pristojna razina
ivotnog standarda bez ega nije mogua izgradnja moderne industrije
na vrstim temeljima.

Socijalni problem: nunost se revizije postavlja gotovo jednako pred

svim latinskoamerikim zemljama u razvoju; utoliko nunije to je prati
gorui socijalni problem.
Neprestano se produbljuje jaz izmeu drutava koja sudjeluju u raz
voju i iz toga izvlae dobit te drutava koja ostaju van igre. To je
eksplozivni inilac.
Drugi eksplozivni inilac: ritam prirasta stanovnitva najvei je na
svijetu: otprilike 2,5% godinje (u Africi otprilike 2%, u Aziji 1,3 do
2%). Masa se seoskog proletarijata pretvara u veinom nezaposlen
gradski proletarijat, time nesretniji to ivi uz bok luksuznog industri
jaliziranog drutva u koje mu je zabranjen svaki pristup.
Sva su svjedoanstva sociologa unatrag nekoliko godina jednoduna
u ocjeni rezultata ogromnog napora koji ulae dananja Latinska
Amerika: industrijska postrojenja su velianstvena jer su se okoristila
najmodernijim tehnikim dostignuima. Junoameriki se arhitekti
i inenjeri, bilo da se radi strancima ili starosjediocima, nemaju ega
stidjeti pred svojim kolegama. No, zastrauje ljudski vid iskustva; na
samim granicama reda i blagostanja, vlada bijeda i kaos.

380

Navest emo kao primjer eljezaru u Huachipatu, na krajnjem jugu

Santiago de Chilea... 6000 namjetenika eljezare su tehniki izu
zetno dobro osposobljeni i rade u vrlo povoljnim uvjetima. Koja
suprotnost ivotnim uvjetima jednog dijela radnikih obitelji: po
desetak osoba stanuje tik uz radionice, u skuenim barakama gdje nas
je u posjet odvela Uprava eljezare, elei nas (istraivae) izravno
upoznati sa svojim potekoama. Osim toga, tu je stanje mnogo bolje
nego u oblinjem rudarskom gradu Lota. Rijetko sam vidio tuniji
prizor od rudara koji se odmaraju na kunim pragovima, usred ugljene
praine, a sve vrvi od djece: prljave uliice i tezge trnice u Lota Baja,
gdje je smrdljivo meso izloeno muhama i praini; na isti prizor
nailazimo oko potleuica i na sumornim dokovima susjednog Talcahuana... Bijedna djeca iz Lote od koje e, kako su mi ondje rekli, tek
etvrtina uspjeti pobjei iz te tune zajednice, a tri etvrtine u njoj
ostati da ivi i umre (Georges Friedmann).
Jednako sumoran bio bi izvjetaj iz ugljenokopa San Geronimo,
u Rio Grande do Sul (Brazil) ili iz bolivijskih rudnika kositra. Ta se
radnika bijeda uoava na periferijama najraskonijih gradova konti
nenta, ak i uokolo Sa> Paula pa sve do sredita Buenos Airesa, gdje
na est milijuna stanovnika otpada 55% radnika, od kojih su 60% bivi
seljaci, otrgnuti sa zemlje. Kao nekad u Evropi, ti su seljaci loi radnici
koji danas odu na rad u tvornicu, a sutradan se ne pojave. Nebrojeno
mnogo poduzea godinje obnavlja ak 75% namjetenika. Njihovu
bijedu jo vie oteava neznanje (posvuda je primijeeno nepridravanje najosnovnijih dijetetskih pravila to samo pojaava posljedice
neishranjenosti). Broj je specijaliziranih radnika, u naem smislu rijei,
vrlo nizak; preplaeni su, te u gradovima tvore neku vrst graanske
klase koja zazire od obinog radnikog svijeta i rijetko s njim suosjea.
Sve pripomae da taj bijedni svijet bude preputen sam sebi.
Radniko je zakonodavstvo vrlo esto najliberalnije mogue, no koje
li provalije od zakona na papiru do njegove stvarne primjene. Sindi
kati postoje, no sa sindikatima industrijaliziranih zemalja zajedniko
im je samo ime; ne tvore nacionalne grupe. Ukratko, jedna nesretna*,
neobrazovana, neorganizirana, veinom nepismena radnika klasa, /
esto u dodiru sa strastvenim, romantinim politikim ivotom (za koji
kao dobar primjer moe posluiti peronizam), bez ikakvog vrstog
materijalnog ili intelektualnog oslonca. Te slike najavljuju jo zadugo
teku budunost.

Krhkost upravljakih klasa i elite.

Tih je novih problema hrabro postala svjesna intelektualna elita
pisaca, sjajnih profesora, nekolicine rijetkih politiara, obrazovanih

381

lijenika i odvjetnika. Na nesreu, druga trajna i teka slabost June

Amerike je krhkost politiki i ekonomski odgovornih upravljakih
klasa. Kriza industrijskog rasta je nemilosrdno unitila jedno staro
obrazovano i istanano drutvo, dodue nesposobno da se uklopi u taj
novi svijet, no tako simpatino! Nevolja je u tome to se do sada nije
' ivilo niti jedno koje bi ga uistinu zamijenilo.
ekad, to jest prije 1939. godine, u tad jo uvijek polukolonijalnoj
Americi, na uskoj se sceni politikog i kulturnog ivota nalazila tek
nekolicina koja je istovremeno i vodila sreene poslove. To su bili
armantni, zavodljivi i obrazovani ljudi, vlasnici stotina, tisua hektara
zemlje te prebogatih knjinica, neki od njih pravi velianstveni rene
sansni kneevi, roeni da oaraju evropske novinare, putnike i inte
lektualce. No, ve se uoi II. svjetskog rata mogao stei dojam da su ti
ljudi to su esto nosili teret ogromnih odgovornosti (jedan zaduen za
gotovo sav engleski kapital u Brazilu, drugi pak opunomoenik izvjes
nog Dearborn Chemical Society, trei gospodar javnih financija ili
guverner neke savezne drave, moda budui predsjednik cijele
drave, etvrti general, podrijetlom iz puka) koji su, kao da ive
u nekom nestvarnom svijetu, upravljali s visina svojih knjinica i svojih
misli, kao drutveni sloj osueni na propast. Vjerovali su u vrline
kulture, civilizacije i razuma. Bijahu to ljudi pomalo po liberalnom
i aristokratskom ukusu evropskog XIX. stoljea, u ozraju cfespotizma
ili, bolje reeno, prosvijeenog paternalizma.
Pored njih, daleko od njihovih ljubomorno uvanih krugova, ve je
poeo strelovit ekonomski uspon novih ljudi, obogaenih doseljenika,
industrijalaca iji e tek sinovi stei izvjesnu kulturu.
~ Drutvena je evolucija danas zavrena i kolo se sree okrenulo.
.Openito govorei, dolo je do prijelaza sa zemljoposjednika na
industrijalce i bankare, s lijepih i prostranih porodinih imanja na
raskone vile, u Brazilu na plaama Ria ili u unutranjosti, u Petroposlisu, ili pak u Meksiku, u Vera Cruzu, Acapulcu, ili ispod glavnog
grada, u Cuernavaci. Istovremeno, gradovi su poprimili oblije veoma
velikih gradova, s restoranima na krovu raskonih tridesetokatnih
hotela na ameriki nain, s upeatljivim neboderima, a da ne spomi
njemo posljednje udo nad udima, Brazjliju, umjetnu prijestolnicu
u srcu kontinentalnog Brazila. . . Taj se novi svijet dobro osveuje
starom.
Ono to jo uvijek nedostaje Junoj Americi su vrste politiki;
stranke, a jo vie elita, stabilno graanstvo, ili kako kau u ileu za
tapsrednji drutven sloj: medio pelo, srednja dlaka (u izvornom se
znaenju, izraz odnosi na krianu stoku druge kategorije). aica
intelektualaca nije dovoljna. Da bi se stvorila ta klasa, nuna za
drutvenu ravnoteu svijeta koji je dosada ostao do temelja kapitali

382

stiki, potrebno je vrijeme, sreena situacija te pravednija ekonomska

raspodjela izmeu vrlo bogatih i vrlo siromanih.
^.-Krhkost srednje klase koja bi bila oslonac ozbiljnih politikih
stranki objanjava tradicionalnu nestabilnost junoamerikih vlada.
Ne radi se toliko meustranakoj, koliko meuljudskoj borbi.
Vojska igra veoma vanu ulogu, prema jo uvijek ivoj tradiciji
JUTtdores, romantinih generala koji su poetkom prolog stoljea
^dobili rat za nezavisnost.
Ipak, naglo buenje svijesti ak i kod veoma izmuenih masa,
potaknuto fenomenom industrijalizacije, moe prisiliti Ameriku na
vrlo naporan put ozbiljne revizije svih svojih dananjih struktura. Ne
doe li do toga, ona e, kako se nedavno izrazio jedan meksiki autor,
ostati pred vratima istinskog modernog kapitalizma, stvaraoca bogat
stva i dobrobiti, i biti uvuena, veinom protiv svoje volje, u neiz
bjeno nasilje (koje joj nee nuno otvoriti put u istinski socijalizam).
Brazilac Josu de Castro pie s pravom (1962): Nema sumnje da
Brazil (ali, mogao je rei i Latinska Amerika) mora uspjeno izvriti
veliki skok u svojoj socijalnoj povijesti. Potrebno je da taj skok ne
zavri u ponoru, a to emo postii tako da ga usmjerimo kako bismo
imali snage da doskoimo na drugu stranu.

Osjeaj nesigurnosti, nestabilnosti i neizvjesnoti kod Junoamerikanaca je sigurno opravdan. Moda je manje opravdan njihov pesimizam.
Nestabilnost je, prvenstveno, nestabilnost civilizacije koja se trai, poku
ava odrediti, optereena bolnom, no snanom stvarnou.
Jedina civilizacija koju je dugo vremena poznavala Juna Amerika
bila joj je izvanjska: uzak krug izuzetno povlatenih vjerno je opona
ao evropsku civilizaciju u svoj njenoj istananosti. I za to nam dokaze
prua knjievnost. Koliko samo ima knjiga junoamerikih devetnaestostoljetnih pisaca, koje niim ne odaju svoje izvanevropsko porije
klo. Za veinu ljudi tog Soba kultura predstavlja otok na koji se,
s vremena na vrijeme, povlae daleko od svakodnevnice koja ih
okruuje ne sudjelujui u visokoparnim duhovnim igrama*.
Ta inteligencija je pomno pratila razvoj evropske misli, u njoj
nalazila zadovoljstvo i strast. Zahvaljujui njoj irom June Amerike
moemo naii na vrlo iv revolucionarni humanizam i na prvi pogled
zauujue izravno nasljecTc pozItivizma Augustea Comtea (poznato
je da je moto~Ordem et Progresso* na brazilskoj dravnoj zastavi
hommage pozitivizmu).
Ta su vremena otila u nepovrat. Doprijevi do masa stanovnitva
* Red i napredak.

383

koje se urbanizira, junoamerika civilizacija se danas nuno otvara

prema snanom autohtonom ivotu, u koji se evropsko nasljee moe
uklopiti samo u vrlo izmijenjenom obliku. Latinska Amerika upravo
stvara izvornu, vlastitu civilizaciju.
Pojava masovne kulture irom svijeta koju su nametnuli tisak,
radio, televizija i kinematografija, nuno bi dovela, prije ili kasnije, do
te evolucije. Za Latinsku je Ameriku vano to da su njeni intelektualci
preduhitrili neizbjeno i ve ga oblikovali. Istovremeno, kako je
-u njihovim oima slabio, jo od prvog, a naroito od drugog svjetskog
rata presti Evrope i kako se raala sumnjiavost prema hegemoniji
Sjedinjenih Amerikih Drava, oni su postajali svjesni vlastitog bogat
stva i svojih istinskih zadataka. Loa socijalna savjest, kojoj smo
govorili na poetku ovog poglavlja, uinila je ostalo: narod, caboclo,
peon, Indijanci, crnci - odjednom su dobili svoje mjesto za zajedni
kom trpezom. Prestali su biti divljaci, zanimljivi samo kad im treba
pruiti posljednju pomast civilizacije. Sada nas zanimaju njihov nain
ivota, misao, poslovice, vjerovanja; postali su predmet izuavanja
i simpatija sociologa, te istovremeno sastavni dio nacionalne kulture
u nastanku.
To objanjava kako objavljivanje, nezamislivo kojih pedeset godina
ranije, tako i uspjeh dnevnika kojem smo ranije govorili (knjiga je
u Brazilu prodana u 120.000 primjeraka, naklada koju su dosegli tek
neki romani Jorgea Amada). Kao to je rekao jedan brazilski kritiar
komentirajui taj uspjeh, knjiga Caroline Marie de Jesus je sve osim
umjetnikog djela. To je dokument to ga je napisala ena iz puka,
nedvosmislena poruka nunosti bratstva, razumijevanja i socijalne
pravde. Ne samo da je knjiga autorici donijela bogatstvo ve su
i predgraa opisana u knjizi (koja se mogu vidjeti u filmu Orfeu
Negro) djelomino sruena za budue gradnje.
Isto tako vlada zanimanje za sveprisutni junoameriki folklor,
jedar i ivopisan ako ga elimo oslunuti. Ponekad je ve rije patvo
rinama, kao u sluaju armantne i bune glazbe meksikih mariachis,
guslaa to sviraju u mjeovitim grupama u krmama Meksika i drug
dje, to ih je panja turista iskvarila. Njihovo ime dolazi, kako kau,
od svadbi (marriage) za vrijeme francuske okupacije. Iako to podri
jetlo rijei nije sigurno, ono nam usput govori - tko bi pomislio - da
narod ne uva lou uspomenu na francuski pohod.
Naravno, treba skrenuti s turistikih puteva da bismo doli u dodir
s pravim folklorom, posluati stare brazilske sentimentalne i turobne
pjesme, u kojima se neizostavno zaziva tuni mjesec ili, jo bolje,
vokalne i plesne improvizacije uz pratnju primitivnih muzikih instru
menata. Tako na zabaenim sajmovima u unutranjosti drave Bahia,
gdje, u blizini stonog sajma, bijedni torbari nude po izboru zdjelicu
384

vrue rie, ivo prase, etvrtine mrave peradi i, za nekoliko testos,

sve tropsko voe, slijepi prosjak improvizira as molbu, as zahvalu
i ak pjesmu... Ako je stranac velikoduan i dade se opisati, ima
pravo na dugaku improvizaciju u kojoj se stvarni komplimenti mije
aju s tradicionalnim blagoslovima...
Zapravo, tim pukim pjevaima kao teme slue svi dogaaji svakodnevice. Ubatuba, mala zaboravljena luka na paulskoj obali
Atlantika, 1947. je godine bila povezana sa svijetom samo starim
automobilom koji se dvaput tjedno krivudavom mazgarskom stazom
sputao sa Serra do M ar.. . No, odlueno je da se do gradia barem
dovede struja i elektrini su stupovi kroz umu, jedan po jedan doli
do grada. Chegada da luz, dolazak svjetlosti bio je, jedne veeri, motiv
pjesme koju je improvizirao svira violo (primitivni muziki instru
ment), te beskrajne brbljarije, ispjevane, na koncu konaca, u slavu
civilizacije.
Svaka zemlja ima svoj osobiti folklor, glazbu, bajke, indijansku,
panjolsku ili crnaku tradiciju... Taj folklor isto tako snano obilje
ava vjerski ivot, njegov snani no primitivni i udotvorni srednjovjekovni katolicizam (usprkos spektakularnim, ali nevanim prodorima
protestantskih misija), u kojem se legenda Kristu pridruuje indijanskim mitovima, a drevni afriki magijski oBredi mijeaju s jimskim ili
se u njega uklapaju (candombles). Malobrojnost sveenstva pridonosi
toj slobodi tumaenja^ tetnoj ne samo po vjerski ar. Latinska e
Amerika trebati, takoer, jednog dana zavesti malo reda u svojoj
vjerskoj kui. Emilea G. Leonarda, povjesniara protestantizma i pro
testanta po vjeroispovijesti, ta situacija podsjea na reformaciju ili na
situaciju prije nje u Evropi: to znai da su duevne potrebe jake, no
slabo zadovoljene. No mnotvo je znakova promjene.
Junoamerika moderna knjievnost, ivot i kultura u cijelosti
sudjeluju u vraanju nacionalnim korijenima.
Za to je najbolji primjer Meksiko. Velikim koracima on se pomie
prema svom indijanstvu, svojim ivim korijenima. I na njima se iznova
izgrauje. Morao je proi kroz mnoga iskuenja, revolucije i kata
strofe. Iz tih korijena raste narodnjaka knjievnost ili bolje reeno
revolucionarna umjetnost iji je prorok pod Svodom katedrale
u Gudalajarri bio Jos Orozco i koja je urodila istinskom slikarskom
kolom. A i izvornom kinematografijom, koja se ne tako davno
potvrdila izvanrednim filmom Maria Candelaria.

25 Civilizacije kroz povijest

385

DRUGO POGLAVLJE

PRAV A AMERIKA: SJEDINJENE

AMERIKE DRAV E
Uporno je ta Amerika eljela biti izvanredna. Toliko je vjerojatno
bila civilizacija, putnik bez prtljage, koliko je bila sigurna da se pred
njom neprestano otvara bolja budunost koju samo treba osvojiti.
Thomas Jefferson, jedan od tvoraca ustava iz 1787. godine tvrdi:
America is new in its forms and principles, Amerika je nova oblikom
i naelima. Otad ona sebe neprestano, svakim novim danom, smatra
novom i misli, poput Jeffersona, da zemlja pripada ivima. U sva
kom sluaju, ona je sigurnim korakom prola kroz sve svoje ekonom
ske, drutvene ili politike krize i njene se zalihe optimizma nikad nisu
iscrple.
Sve donedavno, do neoekivane, snane krize to je zapoela 1929.
godine u Wall Streetu, krize utoliko snanije to je pogodila u srce
jednu uspjenu i moglo bi se rei neopreznu ekonomiju u punom
razvoju. Tako se Amerika suoila sa svojom prvom^jnalenjalnom
katastrofom. Da ozdravi nije bilo dovoljno krenuti putem jo veeg
napretka. Po prvi put se tad s panjom okree vlastitoj prolosti, ne
toliko da samu sebe shvati (prosjeni Amerikanac spontano ne vjeruje
da povijest moe bilo to objasniti), ve da u njoj nae utjehu. Razvoj
sklonosti retrospektivnoj melankoliji iao je usporedo s polaganim
propadanjem tradicionalne vjere. U danima zamaha nadmetanja
i poduzetnitva, Amerikanci su mislili na budunost; kad su bili na
vrhuncu mislili su na sadanjost; danas, u doba koncentracije kapitala,
giganata i monopola to su ograniili natjecateljsko polje i dobre
prilike, oni se sa aljenjem okreu zlatnom dobu to je iza njih.
Ovako govori jedan izvrstan promatra, Richard Hofstadter (1955).
386

Ta tako mlada Amerika pomalo je ostarjela. Stigla je do povijesti,

pribliila se svom trenutku istine. Ona primjeuje da je juer, u nje
nom odbijanju da se zanima za prolost, u njenom divljem individu
alizmu ili izolacionizmu, u odbijanju svake veze koja otuuje slobodu
pojedinca ili nacije, postojala jedinstvena kulturna i politika tradi
cija na kojoj se osniva amerika civilizacija.
No, nije li u modernim uvjetima ivota SAD ta implicitna tradicija
osuena na propast? Prolost poinje bivati teret.

>5-

387

UTJEHA PROLOSTI: BILANCA

DO BRIH PRILIKA
Dugo je Amerika vjerovala da ivi novu sudbinu, neoptereenu
sjenama prethodnih dana te da prolost odmah blijedi kao sama od
sebe. Pravilo je bilo da se pobjegne od svega to vezuje i ukorjenjuje,
te upusti u neoekivano. Kljuna rije je opportunity, prilika i ansa
koja se prua: svaki ovjek dostojan tog imena mora iskoristiti pri
liku koja mu se prua i iskoristiti je do kraja. U tom e se natjeca
nju on potvrditi, dokazati.
Tako su se kao kolektiv ponaale Sjedinjene Amerike Drave:
njihova je prolost niz pruenih prilika, gotovo odmah i u potpunosti
iskoritenih, niz veinom uspjelih poteza. Prvo emo samo iznijeti
bilancu starijih i novijih dobrih prilika.

Kolonizacija i nezavisnost
Prva dobra prilika bila je sve u svemu kasno osvajanje i vrsto
zaposjedanje jednog obalnog dijela Amerike. Smjestiti se znai poeti
postojati.
Trku za cijelu Ameriku otvara revolucionarno putovanje Kristofora
Kolumba 1492. panjolska (Kastilja) pobjeuje. Osam godina kasnije,
1500. godine, Portugalci pod vodstvom Alvareza Cabrala, osvajaju
Terra Santa Cruz, koja e dobiti ime Brazil po drvu crvene boje (pa
brasil). Zatim Francuzi, ije trgovake i gusarske lae (ili trgovako-gusarske) pristiu na sve atlantske obale Novog svijeta, Nove zemlje
(poznate od poetka stoljea) do Antila, Floride i obala Brazila (vie
teoretski nego praktiki u vlasti Portugalaca) prvo istrauju
( 1534-1535) a potom nastavaju ( 1603) Kanadu. Tako Englezi zapravo
stiu posljednji: Walter Raleigh, pristavi na obalu budue Virginije,
388

zadnjih godina XVI. stoljea osniva naseobinu kratkog vijeka; hodo

asnici s May Flowera stiu 1620. godine na Cape Cod, na obalu
budueg Massachusettsa.
Ta je obala, na prvi pogled, geografski gledano vrlo slab dobitak:
gadna, ispresijecana rijenim uima, zaljevima, pravim unutranjim
morima poput vrlo prostranog zaljeva Chesapeake, povrh svega
i movarna, umovita a na zapadu priklijetena nepristupanim plani
nama Alleghany. Sve u svemu, prostran i sporim obalnim plovidbama
loe povezan kraj. Osim toga, trebalo je istisnuti kasno prispjele
suparnike, Nizozemce i veane te naposljetku preivjeti podmukle
indijanske napade. Za to su vrijeme Francuzi, uputivi se od rijeke
Saint Lawrence prigrabili, ili barem istraili, a zatim zauzeli Velika
jezera i ogromnu dolinu Mississippia sve do njenog ua, gdje je nikao
New Orleans. Uspio im je zamaan osvajaki pohod iz kojeg su prvi
izvukli korist.
Engleski se komandni most otad nalazi stijenjen izmeu panjol
skih predstraa na Floridi i prostranog, preprostranog francuskog
carstva, s aktivnim isusovakim misionarima i traperima u potrazi za
krznima. Kad je u XVIII. stoljeu britanska ekspanzija uistinu zapo
ela, na zapadu su joj put preprijeile francuske vojne utvrde.
Gdje je u svemu tome amerika dobra prilika? Vjerojatno u tome
to su britanske kolonije, iako razmjerno slabo rairene, vrsto uteme
ljene i to naroito na Sjeveru, poimenice u Massachusettsu gdje nie
Boston te u sreditu gdje se ukorjenjuju New York (bivi New
Amsterdam) i Philadelphia, grad kvekera.
^Povezani s metropolom i njenim trgovakim ivotom, ti gradovi
iznikli in the wilderness, u divljini, imaju tu prednost to sami sobom
upravljaju i ive u gotovo potpunoj slobodi poput tipinih evropskih
srednjovjekovnih gradova. Dobro su im koristile nesreene politike
prilike u Britaniji: na drugu obalu slane bare pristiu sljedbenici
buntovnih protestantskih sekti i plemii obeshrabreni Cromwellovom
Britanijom, a njihov je broj tolik da se 1762. godine, pri kraju istinske
bitke za ameriki kontinent, s jedne strane nalazio milijun Engleza
nasuprot 63.000 Francuza. Engleska ili amerika srea je u tome to
su Englezi izmeu panjolaca i Francuza uspjeli ostvariti tu eksplo
zivnu koncentraciju snaga.
Od asa kad je na kontinentu postojalo milijun Engleza prema
otprilike 70.000 Francuza znao se ishod, neovisno tome to se
u Qubcu ratna srea osmjehnula Montcalmu 1759. Ve mnogo prije
Voltaireovog vremena, kolonizacija i naroito naseljavanje nisu bili
glavna briga vlasti. Neosnovanom strahu od opadanja puanstva
u Francuskoj pridruile su se unutranje tekoe i brige. . . tako da je,
uzmemo li u obzir vanost obiju zemalja, iz Evrope otilo otprilike 30
389

Engleza na jednog Francuza. udnovat nesrazmjer uzroka i poslje

dica: engleski jezik i kultura danas vladaju svijetom zato to je
nekoliko brodova godinje prevozilo neznatan broj osoba, uostalom
veinom nepismenih (Alfred Sauvy).
Prepravljati povijest znai oboljeti od bolesti koja ima i svoje ime:
ukronija. Jedan Amerikanac, strastan i iskljuiv prijatelj Francuske,
jednog se dana zabavljao, i po vlastitom priznanju sa sjetom zamiljao
kako bi danas izgledao sjevernoameriki kontinent da je u cijelosti bio
proet francuskom jasnoom, ugodama ivota i gastronomijom.
U stvari, ostvarenje tog sna povijest ne bi dopustila.

Prvi ameriki uzlet odvija se u okviru izrazito poljoprivredne ekono

mije. No, svoj uspjeh (oigledan kad se usporedi s odmjerenim kanadskim
razvojem) moe takoer zahvaliti jednoj dodatnoj povoljnoj okolnosti:
usmjerenosti prema moru.
Od juga sjeveru najvaniju ulogu igraju voda, vodeni putovi,
barke, ribarski i teretni brodovi na jedra, kasnije i sami prvorazredni
natjecateljski clippers. Plove morima, pristiu na obale Evrope, Sre
dozemlja, Antila, June Amerike, Tihog o cean a ... To objanjava
kolika su opasnost za britansku trgovaku i ratnu mornaricu bili
pobunjeniki trkai jedrenjaci od 1776. do 1782. godine sve do La
Manchea, te teke udarce to su nanijeli za vrijeme pobjedonosnog
rata protiv Britanije (1812-1815), kojem velika povijest, odvie
zabavljena Napoleonom, rijetko govori.
- To naroito objanjava bogatstvo izvjesnih amerikih gradova ve
od XVII. stoljea. Nesumnjivo, britanski trgovaki propisi zahtijevaju
da, s jedne strane, amerike kolonije kupuju u metropoli sve potrebne
manufakturne proizvode, pa ak i one podrijetlom iz drugih evropskih
zemalja te, s druge strane, prodaju Britaniji ili njenim kolonijama
gotovo sve svoje poljoprivredne proizvode (osim nekoliko proizvoda
iji je uvoz u Britaniji zabranjen: itarice i riba). Tako je 1766. godine
Pensilvanija prodala Velikoj Britaniji robe u vrijednosti od 40.000
funti, a od nje kupila u vrijednosti od 500.000 funti. esto se ukazuje
na taj oigledni paradoks.
I kako vi nadoknaujete razliku? pitali su Benjamina Franklina
lanovi odbora Donjeg doma, pozvavi ga da se izjasni toj neprirod
noj situaciji. Razlika se, objanjava on, nadoknauje prodajom
proizvoda koje prevozimo na nae antilske otoke i prodajemo Francu
zima, panjolcima, Dancima i Nizozemcima ili prodajom proizvoda
u druge sjevernoamerike kolonije: Novu Englesku, Novu kotsku,
Carolinu i Georgiju ili pak izvozom u razne evropske zemlje...
Protuvrijednou koju dobivamo u novcu, kreditnim pismima ili pak
390

20. Teritorijalno stvaranje Sjedinjenih Amerikih Drava

proizvodima plaamo Velikoj Britaniji. Sve, a povrh toga jo i ono to

nai trgovci i pomorci-zarade prijevozom robe na tim krunim putova
njima slijeva se konano u Veliku Britaniju radi uravnoteenja bi
lance.
Tako se tom velikom trokutastom trgovinom zarada od britanskim
zakonom doputene trgovine poveavala zaradom od prijevoza
i meudravne trgovine, pa ak i od vrlo aktivnog krijumarenja te
katkad unosnih utrka. Ne smijemo zaboraviti ni ribarstvo: ameriki
mornari nisu zapostavili nijednu mogunost koju'prua more.
Pri kraju XVIII. stoljea sve je jasno: istisnina flote Sjedinjenih
Amerikih Drava premauje sve ostale, s izuzetkom Britanije, a Sje
dinjene su Drave, razmjerno broju stanovnika, prva pomorska zem
lja svijeta. Upravo zbog toga sudjeluju u svjetskoj ekonomiji i prisi
ljeni su da joj se potine i zaigraju kako ona svira, no zato se i mogu
okoristiti njenim uzletima. Sve prijevremene lukavtine drutva koje
je izgraeno, poput nijednog drugog, na kreditu, proistjeu iz nunosti
ublaavanja vlastite inferiornosti; ono mora krenuti u potragu za
dragocjenim kovinama koje mu nedostaju, a tek to ih je dobilo mora
ih ustupiti.
Nema pomorskih uspjeha bez dalekih i udnovatih pustolovina
izmeu kojih samo valja odabrati: dolazak konvoja amerikog ita
u Sredozemlje ili u luke revolucionarne Francuske; istodobni uspjeh
krijumarenja na obalama Latinske Amerike; nain na koji su se
ubrzo uputili u Tihi ocean preko rta Horn, a zatim mnogo kasnije iz
San Francisca. Tek to su se oslobodile britanskog gospodstva (1782),
bive su kolonije pokuale doprijeti do Kine. Konano je elja pacifikih kitolovaca za sidritem na putu do Kine nagnala Amerikance da
391

1853. godine poalju crne brodove pod zapovjednitvom admirala

u Tokijski zaljev to e, kako znamo, imati znaajne posljedice.
Najrjeitiji su nekadanji susreti s amerikim brodovima irom svih
mora svijeta. Trojarbolnjak Lion, koji u Kinu prevozi lorda McCart, ambasadora engleskog kralja, usidrio se u veljai 1793. godine
kod otoka Saint-Paul u Junom Atlantiku i na njemu zatekao petoricu
lovaca na tuljane (tri Francuza i dva Engleza) koji pripremaju poiljku
od 25.000 tuljanovih koa namijenjenih prodaji u Kantonu. Tu e
ponudu obogatiti tovarom dabrovih krzana iz Kanade koji e prispjeti
francusko-amerikim brodom iz Bostona na putu za Kinu. Saznavi
nekoliko mjeseci kasnije pred Kantonom za francusko-ePleski rat to
je izbio u sijenju 1793^godine, ambasador e sa zadovoljstvom
zarobiti neoprezni brod kao ratni plijen, jer je djelomino francuski.
Drugi mali primjer: za vrijeme putovanja oko svijeta u carskoj
slubi Kotzebue, sin njemakog pjesnika, susreo je u jednoj luci na
Junoj Aljaski (26. travnja 1825) ameriki dvojarbolnjak to je doplo
vio iz Bostona najkraim putem preko rta Horn, s tovarom namirnica
koje posada u malenoj ruskoj utvrdi mijenja za 21.000 koa morskih
maaka, daleko slabije kvalitete od cijenjenih koa morskih vidri, no
koje se nadaju, uputivi se preko otoka Sandwich, prodati u Kantonu.
Pristavi u luci na Aljaski, sva je posada broda, ukljuivi i kapetana,
bila pijana; samo su luakom sreom izbjegli grebene i pliake, ali
Amerikanci su tako spretni da se uvijek, ak i pijani, znaju izvui.
To je takoer zlatno doba lova na kitove, specijaliteta drava New
York i Nove Engleske. PiacTIerriian Melville (1819-1891) opisao je
teku i opasnu svakodnevicu tog grubog svijeta u kojem je i sam ivio
te gradie New Bedford i Nuntucket koji cvjetaju zahvaljujui isklju
ivo tome. Lov na kitove opada nakon 1850. godine, kad mineralna
ulja i plin zamjenjuju kitovo salo u rasvjeti.
Istodobno je teak udarac floti Sjedinjenih Amerikih Drava
nanijela pojava engleskog elinog parobroda, steamera. Utoliko e se
tee oporaviti od tog udarca to se nekako u to vrijeme Sjedinjene
Drave okreu prema unutranjosti kontinenta i zapoinje njihova
kopnena povijest. Ogromni ih zadatak osvajanja tog prostora, njiho
vog prostora, kretanja to dalje prema Zapadu, izgradnje eljeznica,
neophodnih za povezivanje obalnih i unutranjih plovnih puteva,
odvlai od oceana. Taj zadatak je nova dobra prilika.
I kao to to obino biva u Americi: im jedan posao prestaje biti
najvaniji, pojavljuje se drugi i prema njemu se upravljaju sve snage,
dok se prijanji zapostavlja. Mogli bismo rei da je^Amerika zamije
nila ocean^koji je zapravo dijelila s drugima, irokim prostranstvom
ajnerike-zemlje koju e u potpunosti osvojiti za sebe samu.
392

 Ne postoji dogaaj poznatiji od stjecanja nezavisnosti britanskih

kolonija u Sjevernoj Americi (17731782). No ipak ga trebamo tono
smjestiti.
Propau je francuskog carstva u Americi 1762. odjednom britan
ska pomo prestala biti tako dragocjena, a osjetnija postala potraiva
nja metropole. Pa ipak, ni kolonije ni Britanija ne ele nuno prekid:
doao je sam po sebi, kroz niz nesporazuma, nezadovoljavajuih
ustupaka i nedjelotvornog nasilja. Sve se kasnije dekolonizacije do
dana dananjeg odvijaju kroz slian niz nerazumnih dogaaja.
Je li Britanija pogrijeila ne pristavi na brze i vee ustupke i zahti
jevajui poveanje nameta, posve razumljivo uzmemo li u obzir
gubitke pretrpljene u ratu protiv Francuske, a potom ih ukinula sve,
osim poreza na aj, pa su sanduci aja s dvaju brodova Indijske
kompanije usidrenih u bostonskoj luci zavrili u moru 16. prosinca
1773. godine? Engleska politika tradicija kae da se porezi mogu
nametnuti samo uz pristanak poreznih obveznika, a ameriki Englezi
nemaju poslanika u londonskom parlamentu. Uistinu, kakva greka!
Osim toga, nije li istinita tvrdnja engleskog povjesniara (1933) da
se od polovine XVIII. stoljea moe nazrijeti iroko pomicanje britan
skog carstva, dotad usredotoenog na Ameriku i Atlantski ocean,
prema Indijskom oceanu i Indiji? Bengal je zauzet 1757. godine.
Dodajmo tome i poetak zamaha trgovine s Kinom. Da li se
u pomicanju Britanije prema Dalekom istoku i odvajanju od Novog
svijeta radilo urbi kapitalizma u potrazi za ogromnim profitima?
Sve je to, meu ostalim, dovelo do spektakularnog sukoba i napo
sljetku do oiglednog sramnog poraza Britanije. Francuska i panjol
ska intervencija ubrzale su pobjedu pobunjenika. No, oni su ipak
1782. godine tajno potpisali mir s Britanijom, napustivi svoje savez
nike . . . Tako je ona mirom u Versailleu 1783. izgubila mnogo manje
nego to se pribojavala. Takoer e ubrzo shvatiti da e politiki
neuspjeh i vie nego nadoknaditi ekonomskim blagostanjem. Povjes
niar se neprestano pita (i ne iznalazi odgovara): to bi se bilo
dogodilo da nije dolo do industrijske revolucije koja je Englesku
uinila trajnom vodeom silom?
Osim toga, zanima li nas sudbina Sjedinjenih Drava, valja nam se
zadrati ne na vanom meunarodnom vidu tog dogaaja, niti na La
Fayettu, niti na dalekim podvizima Bailly de Suffrena, niti na dobro
udnom i realistinom umijeu Benjamina Franklina, ve na samoj
nezavisnosti, Deklaraciji nezavisnosti, proglaenoj 4. srpnja 1776. te
dugo pripremanom ustavu iz 1787. godine. To su kljune godine
roenja samosvijesti mlade Amerike.
Mlada je Amerika, tj. izvjesna, po prvi put oblikovana Amerika
393

geografski ograniena na svoj atlantski dio; ekonomski gledano, rije

je izrazito poljoprivrednoj zemlji; drutveno, njome vlada zemljo
posjednika klasa, kojoj pripadaju Founding Fathers, Oci osnivai
koje nam u uljepanom izdanju predstavlja povijest za opu upotrebu.
Neemo se ogrijeiti, ve nam to samo moe koristiti, zastanemo li
za trenutak i pokaemo kakvi su uistinu bili ti ljudi, od Georgea
Washingtona do Thomasa Jeffersona, obdareni voljom i vjerom da
stvaraju najbolji sustav na svijetu. Ve je davno reeno da su Fathers
stvorili ustav koji se osniva na Hobbesovoj filozofiji i kalvinistikoj
vjeri. I oni smatraju da je ovjek ovjeku vuk, a ljudska put
izravna opreka boanskom. To pie i u pismu generala Knoxa Washingtonu (nakon Shaysove pobune): Napokon, Amerikanci su ljud
ska bia, ljudi obuzeti snanim strastima, svojstvenim toj ivotinji
(1787).
- Deklaracija je proglasila pravo na pobunu i jednakost svih ljudi
pred zakonom. Ali velika zamisao koja mui i pokree te posjednike,
poslovne ljude, pravnike, plantaere, pekulante i novare, sve te
aristokrate je da zatite vlasnitvo, bogatstvo i drutvene povlastice.
Amerika se upravo raa, a ve ima svoje bogatae koje je njihovo ak
i umjereno bogatstvo odredilo da predvode druge. Da bi nam taj tijek
misli postao jasan, dovoljno je da posluamo Founding Fathers skup
ljene na Filadelfijskoj konvenciji za izradu ustava, da proitamo
njihova pisma ili pisma njima slinih. Mladi plantaer Charles Pin
ckney predlae da samo onaj koji posjeduje najmanje sto tisua dolara
moe biti izabran predsjednikom Republike; Hamilton trai da se
onemogui nepristojnost demokracije. Za sve je njih, kao za guvernerovu ker Peggy Hutchinson, masa prljava i nepristojna rulja, the
dirty mob. Posluajte ak i mladog guvernera Morrisa: Rulja poinje
misliti i rasuivati. Jadni gmizavci! Griju se na suncu, a trenutak
kasnije e ugristi. . . Gentry ih se poinje pribojavati. I Mason to
shvaa: Bili smo odvie demokratini. . . No, ne bismo trebali otii
u drugu krajnost. Nitko nije bio tako uvjeren u sakrosanktne demo
kratske principe kao novoengleski sveenik Jeremy Belknap, pa ipak
on pie jednom svom prijatelju: Neka ostane kao princip injenica da
vlast potjee iz naroda, ali primorajte narod da shvati kako nije
u stanju sam sobom upravljati.
^ Upravo to odreuje duh. Poredak nametnut pod geslom liberty
i equality, ve je poredak kapitalizma, tada jo u povojima. Bogatima
mo i odgovornost. Ostalima velika povlastica da su zakonom zati
eni od bogatih, i obratno. Potpuno je nevano to ameriki ustav
samoga sebe smatra revolucionarnim, novim, egalitamim i praved
nim, sve dok nastoji meusobno uravnoteiti nagone vjeito samoive
i divlje ljudske ivotinje.
394

Ustav iz 1787. godine doista predstavlja mehanizam uenih protu

tea. Mo treba biti tako raspodijeljena i uravnoteena meu razlii
tim organima. .. da nitko ne moe prijei granice zakonitosti, a da ga
drugi u tome ne osujete (Jefferson). to se tie drutva, povlastice
zasigurno nee biti ukinute, naroito ne sankrosanktna povlastica
vlasnitva, ali budno e se paziti da put tim povlasticama tj. novac
bude svima dostupan. Barem je to lako u toj ogromnoj, jo novoj
zemlji kakva je Amerika.
Richard Hofstadter duhovito i ironino ukratko opisuje taj ideal:
Oci su vjerovali da e u dobro zamiljenoj dravi jedan interes
onemoguiti drugi interes, jedna klasa drugu klasu, jedna stranka
drugu stranku, jedan dio vlasti drugi dio vlasti, a sve to kroz skladan
sustav meusobnih frustracija.
Ipak, treba priznati da se amerika povijest XIX. stoljea odvija
u znaku zdravog natjecanja, zamane i krvolone borbe osobnih
interesa, zbog toga to je borba unosnija i prema tome pravednija
nego u kapitalistikim zemljama Evrope; korist ne izvlai samo usko
ograniena klasa ve je svima doputeno da iskoriste priliku u otvore
nijem drutvu s vie prednosti nego drugdje i da kad-tad prijeu
granicu. Self-made-man je klasina slika te Amerike, koja danas
moda nestaje.

Osvajanje zapada

Od samog poetka Sjedinjene Drave sebe dre pionirskom nacijom,

to bi se moglo rei i za sve nacije koje se hvataju ukotac s ogromnim
prostranstvom koje treba zauzeti, uljuditi i svesti na ljudske dimenzije,
neovisno tome da li se radi Rusiji, Brazilu ili Argentini. Geografska je
ekspanzija prvi oblik (koji upravlja drugim oblicima) svakog rasta, bilo
ekonomskog, nacionalnog, dravnog ili ak civilizacijskog.
Povijest je dobro postupila dopustivi da se Sjedinjene Amerike
Drave, gotovo bez ispaljenog metka, proire s Atlantika na Pacifik.
Zamislite samo Francusku kako se, gotovo nesmetano, iri s Atlantika
do Urala?JjcSjedinjene su Drave kupile Louisianu 1803; dobile pa
njolsku Floridu 1821. godine, Britanija im je 1846. godine ustupila
Oregon (otetivi tako Kanadu), a zatim su lako ratom preoteli
Meksiku 1846. godine Teksas, New Mexico i Kaliforniju, emu su jo
pridodali neke teritorije 1853. godine. Prisjetimo li se samo uasnih
katastrofa i invazija koje su ometale stvaranje naprimjer Rusije ili
Evrope, ini nam se da je ta pionirska povijest protekla u blagoslovlje
nom znaku lakoe. . . No, zadatak je bi ogroman. I mlada ga Amerika
nije mogla samostalno izvriti.
395

Ve na samom poetku, ukazom iz 1787. godine, mudro su rezervi

rana kao zajedniko vlasnitvo Unije jo nezaposjednuta podruja na
Zapadu. Zatim su se na njima, ovisno tijeku naseljavanja, stvarale
nove drave, njih etrdeset i osam (49. drava bit e Aljaska, a 50.
Havaji). Poevi jo 1776. godine, a zavrivi moda raspodjelom
posljednjih parcela u Oklahomi 1907. godine, kolonizacija je popri
mila tisuu oblika, populariziranih povijesnim napisima, romanima
i filmovima: od prvih doseljenika u natkrivenim kolima to se bore
protiv Indijanaca naoruanih lukom i strijelom, sve do putovanja
posljednjih doseljenika sporom eljeznicom s obale na obalu. No,
vrijedi li se prisjeati tih svima dobro poznatih slika herojskog Divljeg
zapada?
Ono to valja istai je to do koje je mjere granica, prostor koji su
osvojili bijelci, bila velika, kako materijalna tako i duhovna pustolo
vina. Materijalna zato to je jasno od samog poetka ukazala na
pokretaku ulogu kredita, tj. kapitalizma. Duhovna jer je dala novu
dimenziju protestantizmu, a time amerikoj civilizaciji u drugoj
i odlunoj etapi razvoja.

Kapitalizam je upravljao Hm kretanjem naprijed.

Zamislite doseljenika koji je upravo dobio svoju parcelu, svoj
homestead od 160 acres (64 ha), kako sklapa od dijelova svoju drvenu
kolibu, te najprije obrauje plodna tla breuljaka, zatim prelazi malo
nie, na teko obradiva tla i naposljetku se sputa do dolina gdje valja
iskriti ikaru, a katkad i ume. Taj seljak, zapravo, ni ne slii na
seljaka. Moda se dan ranije bavio nekim posve drugim zanatom.
Jedini preduvjet uspjeha je znanje upravljanja zapregom: uzgoj vei
nom penice obavlja se bez sloenih priprema, a tlo se ne gnoji. . .
Budite sigurni da, ako je doao prvi, taj farmer misli iskljuivo na to
kako da preproda svoju parcelu. Na njoj e provesti nekoliko godina;
jedva da je dobio neki predujam, jer mu sve treba predujmiti u tom
zabaenom kraju. Hrani se konzervama (ve tada) i grije na ugljen,
ako u blizini postoji eljeznica. Ako mu dvije ili tri dobre etve donesu
kapital, on ne oklijeva: preprodaje svoju parcelu, kojoj je cijena
porasla zbog dolaska drugih doseljenika i kree dalje. Naravno, dalje
na zapad, pa ponovo ispoetka. Vratiti se na istok, znai priznati
poraz. (Prema Louisu Girardu).
Dakle, ne radi se seljaku vezanom za svoju zemlju, ve peku
lantu. Povukao je dobar potez, kako se tono izrazio jedan povjes
niar. Zaigrao je igru u kojoj, naravno, nee uvijek pobijediti. No,
nee ni odustati.
Slian prizor nam prua grad stvoren na Srednjem Zapadu oko
396

godine 1860. Zamislite grad u kojem postoji samo najosnovnije:

eljeznika postaja i hotel u zaetku, trgovina mjeovitom robom,
store, crkva, kola, banka. . . Grad je tek nikao, a ve svatko pekulira
na njegovom razvitku kupujui dobra zemljita i regrutirajui pridolice. Naravno, elektrika je ve tu, kao i tramvaj. Uskoro e i telefon,
otkriven 1871. godine. Veoma su esto putnici uoili rasvjetu
i tramvaje u ulicama bez kua. Odgovorili bi im da je to upravo zbog
toga da se kue izgrade, a zemljita to bre prodaju. Bismarck,
glavni grad Dakote, preteno njemakog doseljenikog sastava, ute
meljen je 1878. godine, a pet godina kasnije sveano je otvoren
Kapitol. Stanovnici Bismarcka su tada priredili veliajnu sveanost
otvaranja. Na nju su pozvali, uz donekle poznatu javnu linost Jamesa
(koji e 1888. godine objaviti knjigu Amerika republika)
i biveg predsjednika Republike i proslavljenog ratnika generala
Granta, te ak i Bika Koji Sjedi, velikog poglavicu Siouxa koji se
proslavio u pohodu protiv bijelaca koji je, doavi da uvelia pro
slavu, izgovorio nekoliko prijaznih rijei na svom materinjem jeziku.
, istinskog kota, zaudilo je to to se budui Kapitol nalazi
kilometar i pol od grada. A njegovom su se uenju zaudili stanovnici
Bismarcka. I objasnili mu da je, budui da e se grad iriti, gotovo
nuno da Kapitol bude udaljen od tadanjeg naselja (Louis Girard).
vidite: taj grad, poput svih ostalih, prevladava dananjicu. ivi
unaprijed, a to je tajna svakog ekonomskog ivota. Ne rauna na
novac koji ima, ve na budui novac, koji e doi ili nee. Divota je to
to je, izuzmemo li neprilike te promjene pravaca razvoja kao na
primjer 1873. godine, novac uvijek pristizao. Oklade su se esto
isplatile.

Amerika koja je osvojila Zapad i Divlji zapad bitno je protestantska.

Jedini se protestantizam suoio s tom iznenadnom tekom ivotnom
situacijom ljudi rasutih u prostoru.
Nemaju pastora i prisiljeni su (osueni) iskljuivo na itanje Biblije.
Nema sumnje, ti doseljenici ive u svojevrsnom srednjem vijeku
i njihov obino vrlo ivahan spontani vjerski ivot ponekad urodi
nastranim izmiljotinama, poput mormonske sekte, osnivaa drave
Utah. Zasluga amerikih protestanata je to to su odravali i poticali
vjerski ar. I ispisali jednu od najljepih stranica povijesti protestan
tizma.
Da bi uspjeli u tom, morali su se prilagoditi zadatku, pojednostaviti
se i odvojiti od, uvjetno reeno, sjedilakih sekti (kongregacionalisti, episkopali), te katekizam i liturgiju svesti na manju mjeru, zaigrati
na kartu osjeaja i oka koji izazivaju spektakularni sastanci. Taj su
397

zadatak izvanredno obavili putujui baptistiki i metodistiki propo

vjednici, te propovjednici Kristovih uenika. Premda nisu izmislili tu
religiju srca nastalu po uzoru na ve postojei obrazac protestantskih
bdjenja i revivals, barem su je znali prilagoditi, pojednostaviti (baptisti
rijeivi se sektaenja u vlastitim redovima, metodisti oslobodivi se
anglikanskog nasljea), pri tome se neprestano oslanjajui na indivi
dualnu teologiju, na suverenost linosti i konano na djela, a ne
na vjerovanje. Kristova se rije svela na izravnu, jednostavnu priest.
Osim to slijede vrsto zadat cilj, ti propovjednici Evanelja na
Zapadu nesvjesno uobliuju american way of life, model ivota na
ameriki nain, sveca zatitnika amerike civilizacije, kojem e se,
poevi od 1860. i 1880. godine, morati prilagoditi svi doljaci, pa ak
i oni koji nisu protestantske vjeroispovijesti.
To su spontano kretanje pokrenuli i meu vjernicima i meu
sveenicima mali ljudi, jedini tvorci Crkve. Geografski su meu
sobom razdijelili prostranstvo granice, nalik osvajaima, to su
uostalom i bili: Uenici su utemeljili svoje male crkve na Zapadu
i Srednjem Zapadu, metodisti se uputili na sjeverozapad, a baptisti na
jugozapad. Njihovo se djelovanje uglavnom moe usporediti s djelova
njem panjolskih misionara koji su, poevi od XVI. stoljea, morali
pokrtavati sve panjolske doseljenike u Novi svijet zajedno s indijan
skim masama, udarajui tako temelje dananjoj Latinskoj Americi.

Industrijalizacija i urbanizacija
Sama rije industrijalizacija nedovoljna je da bi se opisale promjene
kroz koje je proao materijalni ivot u Sjedinjenim Amerikim Dra
vama od 1880. godine do danas. Za tih gotovo stotinu godina, jedna
prvenstveno poljoprivredna zemlja postala je industrijska, kao to
pokazuju dolje navedene brojke. Te promjene ne bi bile mogue da
nije bilo ogromnog rasta gradova.
A. Vrijednost poljoprivrednih i industrijskih proizvoda
(u milijardama dolara):
1880.
2,4
9,3

Poljoprivredni
Industrijski

1899.
4,7
11,4

1909.
8,5
20,6

1919.
23,7
60,4

B. Seosko stanovnitvo (u milijunima osoba i postocima);

Seosko stanovnitvo
Postotak

398

1880.
32,9
65

1889.
39,3
51,7

1909.
41,6
45,3

1919.
44,6
36,4

1950.
-

15,6

Ovdje neemo detaljno pratiti tu izvanrednu promjenu, te navoditi

brojke i mjerila. Neophodni se podaci mogu pronai u ekonomskim
i geografskim knjigama. Povijesno gledano, zanimljivo je istai da je
do poetnog razvoja industrije, kao i u Engleskoj, dolo zamahom
tekstilne industrije u Novoj Engleskoj te da se, kao i u mnogim
evropskim zemljama, definitivan poetak dogodio istovremeno
s boomom eljeznice, od 1865. do krizne 1873. godine.
Vano je pokazati: a) veliinu amerikog uspjeha koji neprestano
utjee na geografiju vlastitog prostora (usporedi nedavni uzlet Dubo
kog Juga, The Deep South, na obalama Meksikog zaljeva); b)
novinu izvjesnih uspjeha koji navjeuju ivot budunosti; c) va
nost dolaska evropske radne snage: Amerika nije sama izgradila ni
Zapad niti industriju i divovske gradove; d) prilagodbe kapitalizma
u neprekidnom sukobu sa samim sobom (pitanje koje emo obraditi
u sljedeem poglavlju) e) kako se izvanredan ljudski i materijalni
priljev utopio u toj drevnoj civilizaciji koja se neprimjereno zove: the
american way of life.
Ali zaustavimo se zasad samo na dva posljednja od tih opirnih
pitanja.
Sve do 1880. godine Sjedinjene su Drave primale engleske i kot
ske doseljenike - svoje prve stanovnike evropskog porijekla; zatim
stiu Nijemci i Irci koji pomalo deangliziraju pa ak i deprotestantiziraju ameriko stanovnitvo. No, kad izmeu 1880. i 1914. godine
Amerika bude primila oko 25 milijuna Slavena i Mediteranaca, vei
nom katolika, njome jo uvijek vrsto vlada engleska kultura i prote
stantizam.
Veliku veinu tih posljednjih doseljenika nee u svoja njedra primiti
Zapad ve urbani i industrijski Istok; oni e ga izmijeniti, ne dodue iz
korijena poput talijanskih doseljenika to su preplavili argentinske
gradove i sela otprilike u to isto vrijeme oko godine 1880. Ta razlika
ne udi. Sjedinjene Drave koje primaju doseljenike imaju gradove,
razvijenu industriju i posjeduju izuzetnu mo preodgajanja i uvjerava
nja. Doseljenici su se brzo i efikasno asimilirali.
Pogledajte nasumce odabranu grupu Amerikanaca (1956): njome
nikako ne prevladavaju nordijski tipovi, prije biste pomislili da su
rodom iz Napulja ili Bea nego iz Londona ili Hamburga: no ipak, to
su pravi Amerikanci, koji se ponaaju i reagiraju kao takvi. S te toke
gledita, mehanizam asimilacije funkcionira (Andre Siegfried).
Pobjeuju istodobno jezik, the american way o f life, i za doseljenika
izuzetno privlaan Novi svijet. On je sam, ili gotovo sam protiv sviju.
Osim toga, Sjedinjene su Drave takozvanim zakonima kvota
(1921-1924) gotovo zatvorile vrata. Ubudue, dolazak novih uselje
399

nika nee predstavljati nita u tom ljudskom moru, usprkos senzaci

onalnim uspjesima nekolicine njih na znanstvenom polju.
Danas, spomena je vrijedna jedino doseljenika masa iz Meksika
i Portorika na jugu a na Sjeveru doseljenika iz frankofone Kanade ija
se izgubljena djeca mogu pronai u Detroitu, Bostonu, pa ak i New
Yorku. No ta su doseljavanja tek potoi. New York je nesumnjivo
najvei portorikanski grad, no isto tako moemo rei i da je Pariz
veliki sjevemoafriki grad iz istih razloga: svim je velikim gradovima
potrebna bijedna nekvalificirana radna snaga sa samog drutvenog
dna. Ako je ne mogu nai kod sebe, trae je drugdje.
Amerika je industrija u pridolicama dobila svoju jeftinu radnu
snagu koja je omoguila njen zamah i cvat. Takoer su te pridolice
postale njeni siromasi i proleteri u ogromnim gradovima iji je nedo
stini prototip New York. Bez prekida traje izuzetno snana urbaniza
cija: zapravo itava je atlantska obala od Bostona do Washingtona
danas jedan jedini grad - Megalopolis, po rijeima jednog geografa: tu
i tamo moete naii na drvo, poneko obraeno polje, te predgraa to
se neprimjetno nastavljaju jedna na druga. Tako se Sveuilite u Princetonu uzdie usred jednog takvog travnatog i umovitog rezervata
izmeu njujorke i filadelfijske aglomeracije: tek trenutak nepanje
i sveuilite bi progutala znana udovita iz susjedstva.
Ipak je amerika civilizacija izdrala, usprkos udesnim promje
nama i masovnim dolascima novih ljudi. Sve je upila u sebe: strojeve,
radionice, udesan razvoj tercijarnog sektora, mnotvo automobila,
sve ono ega je dananji evropski nain ivota tek priblina slika, sve
- pa ak i dolazak doseljenika neprotestantske vjeroispovjesti.

Amerika je civilizacija stvorena kroz tri etape: na obalama Atlant

skog oceana, od Atlantika do Pacifika i naposljetku vertikalno industri
jalizacijom. Najvjerojatnije je druga etapa, protekla u znaku Divljeg
zapada i novog protestantizma utvrdila jednom zauvijek osnovne elemente
the american way of life: potovanje jedinke, krajnje pojednostavljenu
religiju, silovito okrenuta prema dobrim djelima (meusobna ispomo,
zajedniki pjev, drutvene dunosti...), primat engleskog jezika pred
kojim se svi briu.
Moemo li takvo drutvo proglasiti religioznim? Da, gotovo 100%,
ponavljaju ispitivanja javnog mnijenja. Jo je 1782. godine (dakle
u samim poecima Amerike) Benjamin Franklin rekao: Ateizam je
nepoznat u Sjedinjenim Dravama, a nevjerovanje rijetko i potajno.
ak je i danas slubeni jezik u cijelosti u znaku Boga. Svaki se
ameriki vanjskopolitiki potez rado smatra kriarskim pohodom,
neovisno tome da li ga vodi Woodrow Wilson ili general Eisenho400

wer. Isto tako, gotovo su sve drutvene razlike izraene i kroz vjeru.
Na dnu ljestvice nalaze se narodne, neko vrlo siromane baptistike
zajednice; malo vie stoji zasigurno svijet metodista; dok vrh zauzima
profinjena, liturgijski pompozna sekta episkopalaca (tj. onih koji
imaju biskupe), podrijeklom iz Anglikanske crkve. Prema rijeima
jednog povjesniara to je crkva skorojevia, sluba za stjecanje
plemstva.
A zapravo, jednom je Amerikancu sasvim svejedno kako zamilja
svoju vjeru! Jer je religiozno drutvo tolerantno, pluralistiko i podije
ljeno u raznovrsne sekte, i unutar njega postoji samo jedna Crkva,
u pravom smislu rijei: Katolika. Stoga se ne treba zauditi to su
lanovi jedne jedine obitelji pripadnici nekoliko sekti, jer svatko je
slobodan da vjeruje u ono to hoe pod jednim jedinim uvjetom: da
vjeruje. U Bostonu postoji jedna arhitektonski ultramoderna crkvica.
Na ulazu stoji natpis koji kae da se u tom svetom mjestu ne slavi niti
jedan kult posebno, ve da je ono posveeno svim vjernicima svijeta,
bez obzira na vjeroispovjest. Jedino svjetlo u polumraku: velika ploa
nalik na oltar obasjana svjetlom to dolazi iz krovnog otvora: do tog
svjetlosnog pokrova vodi veliki zastor od komadia venecijanskog
stakla to podsjea na Calderove mobile...
udesna trpeljivost, pomislio bi Evropljanin, kad ne bi znao da se
zapadnjaki laicizam i ateizam, a naroito francuski model laicizma
u upravi i obrazovanju, slabo upranjavaju, tj. da su u Americi
nezamislivi. Nasuprot tome, u modi je izvjesni oblik areligije, raciona
lizma, istovjetan onome koji se proirio Evropom nakon Darwinovog
Podrijetla vrsta (1859) ili Renanovog ivota Isusovog (1865). Taj
se racionalizam moe uoiti i u porastu sve neodreenijeg deizma.
Za kulturnu koheziju Amerike vano je to da se a priori teka
prepreka koju je predstavljalo katolianstvo doseljenika na elu
s Ircima, zatim Nijemcima, Talijanima, Slavenima i Meksikancima
naposljetku uspjeno prilagodilo amerikom nainu ivota i svim
njegovim okvirima. Odlunu ulogu u tome odigrala je prva katolika
masa, Irci.
U svakom sluaju, premda ouvavi svoju poziciju jedinstvene
crkve irom svijeta i hijerarhiju, Katolika je crkva bez pogovora
prihvatila odvajanje od Drave, za razliku od svog stava u zemljama
gdje je veinska religija, te punom se snagom angairala u okvirima
amerikog nacionalizma te konano, u skladu s poticajima amerikog
ivota, pristala da naglasi vanost milosra. Jedna izjava meu mno
gima, jasno to pokazuje. Rijei su to jednog amerikog nadbiskupa:
Jedan astan glas i ispravka nepravdi u drutvenim odnosima vie su
na slavu Bogu i spas due nego nona bievanja ili hodoaa u Santi
ago de Compostella.
26 Civilizacije kroz povijest

401

Poput protestantskih sekti i Katolika se crkva, koja danas broji 30

milijuna vjernika, uspjela organizirati, osnovati udruenja, kole,
sveuilita i, za razliku od protestantske crkve, poluila vidne uspjehe
na polju evangelizacije gradskog proletarijata.
Moda taj relativni neuspjeh protestantske crkve u gradovima
proistjee iz njenog uspjeha na selu u XIX. stoljeu te zbog toga to se
obogatila, postala malograanska i izgubila ar (usprkos dananjem
preporodu). Jer vjerniku te, ire, itavu kulturnu Ameriku nepre
stano ugroava svakodnevno bogaenje vjernika i njihov ulazak u gra
ansku drutvenu klasu.
Taj je religiozni vid samo jedno od objanjenja velike koherencije
amerike civilizacije. Postoje i druga, kao to je to nesumnjiva mo
njenog ivotnog uspona, privlanost drutva gdje klasnu granicu pred
stavlja samo novac i gdje su se, barem do nedavno, putevi prema
bogatstvu inili irom otvoreni. Za evropskog doseljenika prihvaanje
tih drutvenih pravila znai raskid sa starim evropskim kategorijama,
buenje nade.
To je liberalni aspekt civilizacije, inae pune prinude, koja nipoto
ne doputa jedinki da izmakne preutnim pravilima the american way
o f life. Premda joj se doseljenik sam teko prilagoava i ponekad
osjea nostalgiju, njegova e se djeca silno eljeti utopiti u amerikoj
masi. Svi sociolozi istiu elju doseljenike djece da izbriu tragove
svog podrijetla.
Naposljetku, najvaniju ulogu u tom procesu odigralo je obilje
amerikih dobrih prilika: granica, zatim industrijalizacija i rast
velikih gradova tj. tolikih mogunosti bogaenja to olakava asimila
ciju. Velik je put prevalio prgavi Irac prve generacije oko 1830. godine
iz kakvog umeza ili kuerine do ipkastih zastora druge ili tree
generacije. Tako je neprestani uspon amerikog bogatstva osigurao
trajni utjecaj prve amerike civilizacije na nove ljudske valove to su
zapljusnuli kontinent.
Iako se ta prva civilizacija prijevremeno i silom odvojila od svojih
engleskih izvora, ona je u osnovi ostala vie anglosaksonska nego
istinski evropska. Kontinentalna je Evropa oduvijek bila mjeavina
sredozemne i nordijske tradicije. Takvo meusobno tumaenje dviju
civilizacija nedostaje Sjedinjenim Dravama, jer je anglosaksonska
privlana snaga sve upila (Andr Siegfried). A to je utoliko alosnije
to igrom sudbine ostatak kontinenta (izuzmemo li anglofonu
Kanadu) predstavlja strogo latinski svijet, prvenstveno hispanofoni
i luzofoni, pod jakim utjecajem talijanskog doseljenikog stanov
nitva. injenica je da se dvije Amerike slabo razumiju, a i kako bi se
razumjele. To je drama ovog trenutka.
402

TREE POGLAVLJE

SJENE I POTEKOE: OD JUER DO

DANAS
Do sada smo govorili dobrim prilikama, uspjesima. A zapravo
nije nedostajalo ni potekoa ni nezgoda. ini se da se one u dananje
vrijeme gomilaju, mnoe svakim prelaskom uzastopnih graninih
godina; 1880, 1929. i moda 1953. No, lako mogue da se i tu radi
varci. Pogledamo li izbliza, u svakoj je kolektivnoj stvarnosti
mogue otkriti potekoe svojstvene samom ivotu. Osim toga, srea
se i nesrea u dimenzijama jedne ogromne civilizacije ne mogu ni
jasno ni do kraja razluiti. Svaka potekoa iziskuje napor, trai
protuudarac, mijenja predznak. Nezgoda je upozorenje i iskuenje.
No, vrlo je rijetko u stanju zapeatiti sudbinu cjeline. Predobro poznat
stih Heinricha Heinea Novo e ti proljee vratiti ono to ti je oduzela
zima - vrijedi esto za jedinku, a jo ee za narode. Sjedinjene su
Amerike Drave imale potekoa, prijete im krize, no njihovo zdrav
lje je jo uvijek izvanredno, moda i bolje nego to same misle.

Drevni komar:
crnako pitanje ili neiskorjenjiva kolonija
U amerike se dobre prilike, uvukla, gotovo ve od samog poetka
jedna neizbjena potekoa: prisutnost afrikih crnaca, presaenih na
ameriko tlo jo u XVII. stoljeu zbog razvoja junjakih plantaa
(plantae duhana u Virginiji od 1615. godine, plantae rie prvo
u Carolini od 1695. godine, a potom u Georgiji, te plantae pamuka
u XIX. stoljeu, u svim dravama jugozapadno od Virginije).
26'

403

 Za to su odgovorni povijest i geografija.

Atlantska obala na kojoj su stvorene Sjedinjene Drave niz je
veoma slinih klimatskih zona. New York koji, unato geografskoj
irini Napulja, zbog hladne Labradorske struje ima moskovsku klimu,
jednu je no putovanja eljeznicom udaljen od tropskih krajeva i egzo
tinih plodova. Na tom Jugu, ropstvo se uspostavilo gotovo prirodno,
poput svojevrsnog proirenja antilske ekonomije, u punom cvatu
u XVIII. stoljeu. Koriste ga kako panjolci na Floridi, Francuzi
u New Orleansu (jo od 1795. godine zbog eerne trske) tako
i George Washington i Thomas Jefferson na svojim posjedima u Virginiji.
Tako se u anglosaksonsku Ameriku uvukla ivahna i netipina
Afrika kojoj se vie nee moi suprotstaviti ni sila, ni predrasude, ni
ustupci. Napomenimo da ustav iz 1787. godine, premda liberalno
intoniran, nije ukinuo ropstvo. Predviao je jedino ukidanje trgovine
crnim robljem za dvadeset godina i ona je uistinu ukinuta 1807.
godine.
No, premda se crnci otad, barem legalno, vie ne uvoze (krijuma
renje e jo dugo potrajati), podie ih se na veliko poput stoke. Zamah
proizvodnje pamuka u XIX. stoljeu, ak je pogorao poloaj crnaca.
Neko su robovi ivjeli u kui gospodara; sada u velikim stadima kao
na drevnim rimskim gazdinstvima. Iznad bijednih obojenih radnika,
gostoljubivo i kultivirano drutvo bijelaca ini mono kolonijalno
plemstvo. ia Tomina koliba, roman Harriet Beecher Stowe koji
je opisao crnaku bijedu, izazvao je na Sjeveru 1852. godine revoluciju
u osjeajima. Jedan drugi, gotovo suvremeni roman Prohujalo s viho
rom (1936) spisateljice Margaret Mitchell, opisuje pak ugode i draest junjakog ivota, no rije je prvenstveno slobodnom ivotu
bijelih zemljoposjednika. Unutar tog istog vanjskog okvira junjakog
ivota, sjetnog prisjeanja davnih civiliziranih dana, lovova, razgovora
uz kukuruznu estu moonshine, odvija se sloena i napregnuta Faulknerova proza. Dvostruka istina, bjelaka i crnaka, a nesumnjivo
dvostruka la.
Ukratko, dok su Indijanci koje su prve kolonizirali iezli u borbi
s Evropljanima, pa ih danas moemo pronai samo kao predstavnike
iezle rase u rezervatima, crnci su se pokazali, i protiv svoje volje,
ilavim protivnicima. Tako u Sjedinjenim Dravama postoji kolonija
koja se, usprkos svim slubenim mjerama nije istinski emancipirala,
etnika manjina ija se vanost i prisutnost odravaju pred svim
i usprkos svemu.

404

 Sredinom XIX. stoljea, pitanje ukidanja ili odranja ropstva izaziva

vihor graanskog rata (1861-1865), ali to je tek jedan vid mnogostrukog
i bratoubilakog sukoba to je podijelio i suprotstavio June i Sjeverne
Drave.
1. Sjever je industrijski i zalae se za visoke carinske dabine, dok
Jugu, proizvoau pamuka, vie odgovara kupovina kvalitetnijih
evropskih proizvoda te zahtijeva slobodan uvoz.
2. Politiki vid sukoba: borba za vlast dviju stranaka, Republikan
ske i Demokratske. Demokrati su prvenstveno junjaci a republikanci
sjevernjaci.
3. Pitanje novih drava to se osnivaju na Zapadu pojaava supar
nitvo: kome e se one prikloniti?
4. Praktiki gledano, kriza postavlja ozbiljan problem: da li se
pojedinane drave, lanice Unije mogu ili ne suprotstaviti ovim ili
onim mjerama sredinje vlasti Unije? Imaju li pravo iz nje istupiti,
otcijepiti se?
Svi se ti motivi suparnitva kristaliziraju u estokom neslaganju
dvaju protivnika u pitanju ukidanja ropstva. Rat zapoinje junjakim
napadom na Fort Sumter 12. travnja 1861. godine; a zavrava kapitu
lacijom Juga 9. travnja 1865. godine, nakon uasnog graanskog rata.
18. prosinca 1865. godine, 13. amandmanom na ustav, ukinuto je
ropstvo, Mjera se odnosila na gotovo 5 milijuna crnaca (4,800.000
crnaca prema 33 milijuna bijelaca, godine 1870) ili 12,7% ukupnog
stanovnitva. Taj e postotak zatim 1880. godine porasti na 13,1%
a potom e se slijed priljeva evropskog stanovnitva redovito smanji
vati sve do 10% 1920. godine; i na toj e se brojci, izgleda, zaustaviti
due vrijeme.
Mnotvo svakodnevnih detalja lako bi pokazalo da su politiki
ustupci crncima bili uzaludni. Premda su dobili politika prava, crnci
su ipak zadrali podreeno mjesto. Prije 1914. godine nisu ni
naputali Jug (gdje se ta podreenost spontano odravala navikama
i tradicijom), a u industrijalizaciji koja poinje oko 1880. godine, igrali
su osrednju ulogu tekih fizikih radnika, dok su primamljivija radna
mjesta bila rezervirana za malog bijelog ovjeka. Tek u vrijeme
prvog svjetskog rata crnci u znaajnijem broju sele na Sjever,
u crnaku njujorku etvrt Harlem, u Chicago gdje zauzimaju crni
pojas, u Detroit. . .

Crnakaje manjina pratila i uklopila se u ekonomski uzlet Amerike.

Danas ona ima svoje bogatae, pa i skorojevie, sveuilita, muziare,
pjesnike, pisce i crkve. No istinska joj jednakost izmie.
405

Kao i obino, pie 1956. godine Andr Siegfried, sustavna bi nas

volja za optimizmom mogla navesti da povjerujemo kako je problem
razrijeen, i mnogi su se evropski posjetioci prevarili. No, istina je da
tradicionalna drutvena izopenost crnaca opstaje kako na Sjeveru, uz
neke olakice, tako i na Jugu, bez ikakvih olakica. Nema sumnje da
na Istoku i Srednjem zapadu sve ee moemo vidjeti crnce koji
uistinu ive pomijeani s bijelcima. Moe se desiti da nekog istaknutog
ovjeka crne boje koe pozovu na veeru ili domjenak, a sve e
brojniji biti predstavnici do juer progonjene rase, koji e bez predra
suda biti primljeni na izborna radna mjesta u upravi. No, daleko od
toga da bi barijera uskoro pala ili se osjetno smanjila. Ameriki crnac
sebe smatra Amerikancem i eli da ga takvim, neovisno njegovoj
rasi, smatraju i ostali, no za bijelce on i dalje ostaje ameriki crnac
to je poprilina razlika. ini se da je boja koe nepremostiva pre
preka potpunoj asimilaciji.
Zapravo, crnako se pitanje rjeava oajniki sporo kao to se sporo
odvijaju, kad se odvijaju, kulturne promjene. Predrasude, antipatije
i nepopustljivost (vidi Faulknerove romane) potjeu mnogo vie iz
prolosti nego sadanjosti. Segregacija, linovanja (veoma rijetka),
prikrivena ili otvorena neprijateljstva jaa su od pokreta koji se protiv
njih bore. No, ipak su ti pokreti zapoeli. kolski incident u Little
Rocku, kad je savezna vlada konano pobijedila (bjelake kole,
podrane od guvernera drave Arkansas, odbijale su primiti crnaku
djecu, na to ih je obavezivao nedavni savezni zakon), pokazuje
u kojem e se pravcu odvijati budunost, usprkos tome to se valja
pribojavati siline problema segregacije. No, budunost sporo pristie
i jedini zalog da e do rjeenja doi mirnim putem jest zauujue
strpljenje i politika odanost crnake rase.
Na kraju: moemo li crnakom problemu govoriti kao nesrei,
kako Amerike u cjelini tako i njenog simpatinog i strpljivog crnakog
stanovnitva? Sigurno ne, jer se ameriki humanizam naao pred
tekoom koju treba savladati i prema kojoj e sam sebe suditi i uzdii.
Sigurno ne, jer je ta Afrika Sjedinjenim Dravama donijela u miraz
neto posebno i izvorno to se okupilo u ameriku civilizaciju (a
naroito u njenu glazbu). S druge strane, ta je radina Afrika, uhva
ena u mreu amerike zajednice i civilizacije, materijalno i intelektu
alno najrazvijenija crnaka zajednica svijeta. Vrijeme radi u njenu
korist i, ne razrijei li se vremenom, ta e teka unutranja proturje
nost amerikog ivota predstavljati stalan izvor intelektualne
i moralne nelagode, to nitko ne eli u dubini svog srca. Amerika
mora iznai i usvojiti sretno rjeenje.

406

Kapitalizam:
od trustova do dravnog intervencionizma i oligopolije
Srea ili nesrea, teko emo prosuditi ispitujui ovaj put povijest
kapitalizma u Sjedinjenim Dravama. Koliko je koristio, toliko je
i kodio civilizaciji koja nosi njegov neizbrisiv peat (i obratno).
Tom je slobodnom demokracijom kakvom sebe smatra Amerika
vladao i jo uvijek vlada novac. Poslovno je carstvo oigledna, otvo
reno priznata injenica; dovoljno je samo baciti pogled na divovske
buildings na Manhattanu. No, taj je kapitalizam, ta katkad i prelo-~
bodna igra ponude i potranje potakla materijalni razvoj bez premca
u svjetskim razmjerima i koji svaka zemlja, neovisno politikom
ureenju, nastoji oponaati i dostii. Naposljetku, sam je ameriki
idealizam, iju krepkost i estu potpunu nesebinost ne moemo
zanijekati, dijelom odgovor na to materijalno nadiranje poslova, bijeg
i protuudarac. esto je ameriki kapitalizam imao neistu savjest.
Osim toga, nije li na djelu humanizacija kapitalizma, pod pritiskom
pragmatinog i nerevolucionarnog drutva, nesumnjivo prebogatog da
bi bilo subverzivno poput Evrope prije 1914. godine ili prije 1848.
godine?
Ta sve do 1880. godine - kako smo vidjeli - poljoprivredna zemlja
odjednom prolazi kroz najudesniju preobrazbu i kao da se udi
iznenadnom prelasku u bogato i mono industrijsko drutvo. Evropa
estorice, nastala osnutkom Zajednikog trita, ui to znai iv
materijalni razvoj. Toj plimi nita nije izmaklo u Evropi. I upravo je
u toj dananjoj Evropi pragmatiki socijalizam u uzletu. Tako se
i u Americi kapitalizam razvijao prilagoavajui se, pravei sve broj
nije ustupke i - mogli bismo rei - dijelei svoj uspjeh. Jako se
mijenjao od trustova s kraja XIX. stoljea do dva ili tri ogromna
poduzea koja dominiraju unutranjim tritem (oligopolija).
Jasno, taj je razvijeni, zakoeni ili iskrivljeni kapitalizam to se
mijenja i dalje pokreta ne samo materijalnog ivota ve i amerike
civilizacije i politike. Mijenjajui se on ih je promijenio, to je uzrok
sadanje trajne krize amerike civilizacije.

Kako bismo shvatili tu evoluciju, moramo se za trenutak vratiti

u doba trustova (trust: povjerenje; trustee: punomonik).
Pod trustom se pravno govorei podrazumijeva zajednica dioniara
koji posjeduju dionice razliitih poduzea i ovlauju trustees da ih
zastupaju. Tako grupa trustees u stvari udruuje drutva koja se prema
vlastitim propisima ne bi imala pravo udruiti se. Time je izigran
zakon. Neki od tih trustova udruuju srodne, komplementarne
407

poslovne djelatnosti i radi li se sluajno monim udruenjima,

sasvim je prirodno da ona ele monopol, premda ga teko ostvaruju
zbog veliine Sjedinjenih Drava. Jednu je takvu operaciju uspjeno
izveo John Rockefeller (1839-1937). Poela je 1870. godine, osnut
kom Standard Oila (u Ohiu), a zavrila godine 1879. stvaranjem
Standard trusta: taj je trust prelazio stroge poslovne granice, jer je pod
sobom imao niz poduzea koja su se bavila kako vaenjem, transpor
tom i preradom nafte tako i njenom prodajom (prije svega izvozom),
ubrzo povezanom sa snanim uzletom automobilske industrije.
United States Steel Corporation, osnovan 1879. godine, nesumnjivo
je trust ili tonije veoma veliko poduzee. John Rockefeller je povukavi se iz Standardovih poslova, no ne iz pekulacija, nakon to je,
zahvaljujui nepostojanju porezne kontrole, zgrnuo ogromno bogat
stvo (koje e kasnije biti uvelike upotrijebljeno u dobrotvorne svrhe),
kupio nalazita eljeza kod jezera Superior. Zapravo, dobio ih je kao
naplatu svojih potraivanja kod nesolventnih klijenata. Neto kasnije
dao je potajno sagraditi flotu teretnih brodova za transport rude po
Velikim jezerima. Potom se vie silom nego milom nagodio s kraljem
elika Andrewom Carnegiem (1835-1919), vlasnikom velikih eliana u Pittsburghu. Uz pomo bankara Pierponta Morgana osnovan je
gigant, U.S.Steel Corporation, kojemu je, rekli bismo, povjereno
60% amerike proizvodnje elika. Naposljetku je povuen posljednji
potez: u trenutku pojavljivanja dionica grupe na Burzi, Pierpont
Morgan udvostruuje kapital, dakle njihovu vrijednost. Pravilna pe
kulacija strelovitom usponu poslova.
Te operacije i mnoge sline (koje se esto navode u vezi s borbom
eljeznikih kompanija) definiraju jednu tehniku i raspoloenje: surov
kapitalizam bez grinje savjesti, nalik politici u Machiavellievo doba.
Zapravo, na izvjestan se nain Rockefeller, Carnegie i Pierpont
Morgan ne razlikuju mnogo od odlunih renesansnih kneeva.
Taj skok poslova trebalo bi smjestiti u razdoblje od kalifornijske
zlatne groznice 1849. ili jo bolje od 1865. godine (nakon junjake
kapitulacije u Appomatoxu) do poetka XX. stoljea. Ti su kneevi
tvrdih ili pitomih lica, ovisno sluaju, silom eljeli svoju Ameriku.
Lomili i ruili prepreke, gotovo otvoreno podmiivali gdje je bilo
potrebno. Jedan od njih pie: Trebate li platiti za pravedno rjeenje,
onda je posve doputeno i ispravno to uiniti. Kad jedan ovjek moe
uiniti veliko zlo i samo potkupljen brzo djeluje, a vrijeme je novac,
tad je obaveza preduhitriti i potkupiti suca. Cilj opravdava sredstva;
pravedno je ono to nama odgovara. . .
To je doba velikih ekonomskih uspjeha, eljeznica, zlatne groznice,
naseljevanja Zapada, novih ljudi, skorojevia koji dokazuju umiru
jui, premda ne uvijek toan, mit self made man- ... To su godine

408

nesvjesno cininog kapitalizma. Ti se poslovni ljudi, usred svojih borbi

i nagodbi ne gledaju naim oima. To su borci koje ne zanima mnogo
nain, ve iskljuivo cilj kojem tee: veliina, racionalizacija tj. ope
dobro, istina ostvareno kroz uspon osobne veliine, no nemaju li na to
potpuno pravo jer su najbolji borci?

Ipak bilo bi pogreno misliti da su ta djelovanja, ili propaganda koja

e, pri kraju tog razdoblja, silom nastojati prikazati kao self made men sve
uspjene poslovne ljude (tako, potpuno netono, i jednog Pierpont Mor
gana) nailazila iskljuivo na odobravanje i lakovjernost.
Ba naprotiv, stvorila se kod javnog mnijenja i ak meu poslovnim
ljudima iva bojazan od monopola ili mjera koje njemu vode. Vei
nom spontana, organska koncentracija poslova te dugoroni opora
vak nakon 1900. godine pogodovali su mnoenju trusts i monopola.
Niu poput gljiva (od 1887. do 1897. godine 86; od 1898. do 1900.149;
od 1901. do 1903. godine 127). No, odmah poinje njihova meusobna
borba: predsjednika je kampanja iz 1896. godine protekla u znaku
pristalica (McKinley) i protivnika (Bryan) trustova. Zatim neki preambiciozni trustovi propadaju sami, poput trusta trgovake mornarice
kojem je sanjao Pierpont Morgan.
Iznenadne i kratke krize u razdoblju od 1903. do 1907. godine,
snano utjeu na javno mnijenje. I 1904. godine predsjednik Roose
velt rasputa uz burno odobravanje javnosti pravi trust eljeznica. Te
su mjere i kampanje dovele do antitrust zakona, takozvanog Claytonovog zakona (1914), prema imenu demokrata, prijatelja predsjednika
Wilsona.
Mnogi su promatrai rekli da je bila rije pucnju u prazno te da je
utopija pokuati pomou jednog zakona zaustaviti kretanje snane
ekonomske koncentracije. To je priznao i ameriki socijalistiki voa
Daniel de Leon: Ljestve kojima se ovjeanstvo uspelo do civilizacije
predstavljaju razvoj metoda rada, sve monijih i monijih proizvodnih
sredstava. Trust se nalazi na vrhu ljestvice, oko njega bjesni moderna
drutvena oluja. Srednja ga klasa eli slomiti i tako usporiti hod
civilizacije. Proletarijat ga eli sauvati, poboljati i uiniti svima
dostupnim.
To je vrlo jasno gledite: ne valja dirati u ono to predstavlja
tehniki napredak, uspjeh i ponos Amerike, ali proces valja uljuditi i,
ako je mogue, sudjelovati u napretku. Takvu je politiku u stanju
voditi jedan jedini sudac, dovoljno moan i dorastao zadatku: savezna
drava, jer trusts, zapravo, prelaze granice svake posebne drave
Unije i djeluju u nekoliko drava istodobno. Jedino im je dorasla
savezna drava. No, trebalo je priekati da ona poraste, ojaa
409

i nametne se kao punopravan sugovornik i da trustovi, ili ako hoemo,

krupni kapital, shvati kako mu je bolje poslovati samo s jednom vlau
koja e ga podrati, a ije e protivljenje moi uvaiti te ije e odluke
sa zadovoljstvom ili nezadovoljstvom podnositi. Prisjetite se protivlje
nja predsjednika Kennedya poveanju cijena elika 1962. godine.

Danas se, s oligopolijom, sindikatima, kompenzacijskom moi

drave, u Americi stvara svojevrsni novi kapitalizam, veoma razliit od
tradicionalnog kapitalizma i u tom izmijenjenom obliku sposoban da se
prilagodi uvjetima XX. stoljea.
Teko je pojmiti taj novi kapitalizam; pojavljuje se u raznim vido
vima i itava se amerika civilizacija izraava kroz njegov poredak
i drutvenu mreu. I kako onda nabrojiti sve njegove elemente?
Racionalizaciju koja je danas dosegla uda automatizacije; serijsku
proizvodnju za ogromno jedinstveno trite i standardiziran ukus, pod
utjecajem prodorne i svemone reklamne mainerije; dodajmo jo
napasnu pojavu human relations i public relations u ogromnim podu
zeima, tih svojevrsnih ministarstava vanjskih i unutranjih poslova
koja su tim kompanijama potrebna da ih opravdaju pred javnim
mnijenjem, potroaima te konano i najprije pred vlastitim radni
cima. Postoji mnotvo nezanemarivih detalja, no vana je ekonomska
igra koja upravlja cjelinom. I prema tome vano je iznijeti svoja
pravila, granice, uspjeh i pobjedonosno kretanje. Zato ispitajmo
redom: nekadanju ulogu trita u liberalnoj ekonomiji XIX. stoljea,
oligopoliju, sindikate, saveznu upravu.
Trite (naravno, slobodno trite) je za liberalne ekonomiste regu
liralo i opravdavalo ekonomski ivot u cjelini. Ono je kroz sakrosanktnu konkurenciju postavljalo sve i svakog na pravo mjesto. Prema
kapitalistikoj predaji idealna je ekonomija ona koju u potpunosti
pokree konkurencija (dakle, ne postoji monopol) bez uplitanja
drave, gdje se ravnotea uspostavlja sama od sebe, kroz igru ponude
i potranje i gdje su krize, nezaposlenost i inflacija nenormalne pojave
protiv kojih se treba boriti. Da bi se objasnila nezaposlenost koja nije
iskljuivo dvadesetostoljetna pojava, ak e i sindikati biti optueni za
nenormalne pritiske.
Kako bismo upotpunili tu drevnu sliku, ponovimo da se proizvod
nja uvijek smatra dobrobiti. Svako stvoreno dobro ubrzava zapravo
razmjenu, prema zakonu trita koji je jo 1803. godine formulirao
Jean-Baptiste Say: roba se razmjenjuje za robu, dakle proizvesti
proizvod znai raspolagati dodatnim novcem za razmjenu. Tako ue
liberalni ekonomisti od Adama Smitha do Benthama, Ricarda, Jean-aptista Saya i velikog Arthura Marshalla. Ukratko, u tom konku-

410

rencijskom modelu ekonomskog ivota, sve se samo od sebe ure-,

ivalo, ukljuujui i sklonost tednji ili ulaganju. Izmaknu li oni
sluajno kontroli, dovoljno je zaigrati na kartu kamata: namjerno ih
poveati ili smanjiti.
'
No, na izvjesnom su stupnju razvoja kapitalizma injenice zanije
kale sva ta drevna, do besvijesti ponavljana i utuvljivana pravila:
u XX. stoljeu glavno pravilo za iroke, najrazvijenije sektore postaju
nonopoli, kriptomonopoli, oligopolija, te patvorine sakrosanktne
konkurencije; upjie se drava (sjetimo se samo New Deala te mno
tva petogodinjih planova u drugim zemljama svijeta); i konano,
poevi od 1929. godine, nastupaju dugotrajne krize s nezaposlenou
i inflacijom koje se konano pokazuju kao zasigurno alosni, no
posvema normalni fenomeni ekonomskog i drutvenog ivota. Otuda
/revolucionarna vanost Ope teorije (1936) engleskog ekonomista
Johna Keynesa (1883-1946): ona oznaava prekid s liberalnom eko
nomijom i njenim tradicionalnim konkurencijskim modelom. Ame
rika e je prihvatiti kao zakon i predskazanje nove ekonomije XX.
stoljea i njome se esto nadahnjivati u svojim politikim akcijama.
Oligopolija. Oligopolija, nesavrena konkurencija ili nepotpun
monopol, nestaje kad nekoliko velikih prodavaa nastoji zadovoljiti
potrebe gomile kupca. U stvari, borba protiv trustova nije do kraja
sprijeila organsku i bioloku konFntraciju poduzea. U velikom
broju privrednih grana, i to ne samo u Sjedinjenim Amerikim Dra
vama, koncentracija je izvrena putem gigantskih poduzea. Tako je
prije 1939. godine u aluminijskoj industriji postojala jedna jedina
divovska kompanija, Aluminium Company o f America. Obino,
nekoliko gigantskih poduzea dijeli jednu privrednu granu: naprimjer,
njih tri ili etiri proizvode duhan i cigarete.
Ipak, u sjeni tih giganata opstaju i ivotare mala poduzea, osuena
prije ili kasnije na propast. Ona su ostatak, nasljee iz prolosti. Kao
to se lako ukljuiti u industrijsku granu koja tek poinje te privlai
kapital i rizik (nafta u doba Rockefellerove mladosti, ili automobilska
industrija u vrijeme kad je poinjao Ford), tako se teko ukljuiti
u stari sektor, gdje su vitalno vani iskustvo, veliina poduzea,
tehniki napredak i samofinanciranje; a tim su problemima dorasla
samo povlatena poduzea.
Istraivanja i statistike osim toga pokazuju da 200 poduzea veih
razmjera kontrolira gotovo polovinu bajoslovnog materijalnog bogat
stva Sjedinjenih Amerikih Drava. To su esto depersonalizirana
poduzea, u posjedu anonimnih dioniara ili ak namjetenika. U tim
carstvima plae su rukovodilaca i namjetenika ogromne prema
evropskim mjerilima, no u veini se sluajeva radi fiksnim prima

411

njima. Dobitak u pravom smislu rijei pripada samom poslu, iji je

jamac i ije irenje omoguava, objanjavao je Ford.
Tako je nastupio taj samosvojni kapitalizam i vladavina gigajita
kojima vie nita ne mogu antitrustni zakoni (vidjeirmo to 1948.
godine na primjeru vladine akcije protiv tvornica Chesterfield, Lucky
Strike i Camel). Na koncu, moda bi i mogli neto da se radilo
0 jednom jedinom nosiocu monopola, a ne njih 200! Potrebna bi bila
korjenita reforma, revolucija, koja nikom ne pada na pamet. Oligopolija se nee usitniti u poduzea malih dimenzija.
Velika su mjesta vrsto zauzeta mjesta. U poslovnom plemstvu,
rang vojvoda pripada predsjednicima General Motors, Standard Oil o f
New Yersey, Dupont de Nemours Chemical Society i United States Steel
Corporation. Slijede prema tonom omjeru aktive njihovih poduzea
grofovi, baruni, vitezovi i titonoe. Oni e taj steeni poloaj
ouvati: Dananja e generacija Amerikanaca, ako preivi, i ubu
due kupovati elik, bakar, mjed, automobile, gume, sapun, sklopke,
doruke, dimljenu slaninu, cigarete, viski, registarske blagajne
1 mrtvake sanduke kod jedne ili druge od nekoliko tvrtki koje danas
prodaju te predmete (J. K. Galbraith).
Naravno, kako se to esto istie, gigantska poduzea imaju svojih
prednosti; ona slijede i sjajno koriste tehniki napredak te za nisku
cijenu prodaju kvalitetne proizvode. . . To postaje oigledno kad
usporedimo grane koje su se, moderniziravi se, istodobno koncentri
rale (kao to je to na nacrt pokazao) i grane koje su ostale izvan
glavnog tijeka zbivanja, jo uvijek na liniji XIX. stoljea. Jer Sjedi
njene su se Drave izgraivale barem na dvostrukom temelju: isto
dobno i na starom i na novom kapitalizmu. Tako poljoprivreda
u cjelini, tekstilna industrija i rudarstvo pripadaju starom kapitalizmu.
to e rei da su u tim granama poduzea osrednje veliine ili siuna
kao u poljoprivredi: znaajan e proizvoa pamuka iz Missouria na
trite dati 9000 bala: to je ogromna masa sama po sebi, ali zanema
riva u odnosu na cjelokupnu proizvodnju tj. bez ikakvog utjecaja nacijenu. A upravo cijene upravljaju tim i drugim proizvoaima
pamuka. Isto tako, postoji ogromna razlika izmeu organizacije
petropola, senzacionalno uspjenih amerikih naftnih kompanija
i arhainih 6000 ugljenokopa vjernih slabo plaenoj rudarskoj radnoj
snazi koja su tehniki mogla napredovati samo uz dravnu pomo.
Trite ipak igra svoju ulogu. Cijene, naravno, nikad ne ude velika
poduzea: ona ih unaprijed kontroliraju i vjerna najioj i najpote
nijoj konkurenciji, na njih utjeu tek proraunavi utjecaj njihovog
pada i porasta na konkurentske organizacije koje su u stanju da im
uzvrate. Tako se cijene uglavljuju dovoljno visoko da jame sigurnost
i dobit giganata, a zahvaljujui upravo toj relativno visokoj prodajnoj"
412

( cijeni jo uvijek mogu opstati mala poduzea, motati se i preivjeti

u sjeni velikih. Time je izbjegnut rat cijena Je preostaje jedino
reklamni rat, luksuz koji si, oigledno, moe dopustiti ekonomija
"'blagostanja. Teko je zamisliti znaajniju reklamnu maineriju u eko
nomiji oskudice.
Ipak, dvije stotine giganata (izvan kontrole banaka iju je mo
uzdrmala kriza 1929. godine) nisu neosporni vladari, ve dijele vlast.
Organsko kretanje koje je, barem u nekim moderniziranim sektorima,
usredotoilo prodaju u nekoliko ruku, isto tako je u nekoliko drugih
ruku koncentriralo kupovinu.
Ekonomska mo proizvoaa se tako sudara s kompenzacijskom moi kupaca i u toj dvostrukoj igri; prihod od monopola katkad
ide jednima a katkad drugima: jedan veliki prodava prodaje mnotvo
kupaca ili se, vrlo esto, radi jednom gigantu nasuprot drugom.
Treba se, dakle, nagoditi. Zamislite da recimo prodavai elika poele
uglaviti proizvoljne cijene u Detroitu: teko bi im to polo za
rukom, uzme li se u obzir vanost i mo njihove klijentele, automobil
ske industrije.
Oigledno, oligopolija moe igrati dvostruku ulogu: ulogu proda
vaa i kupca te sluiti se as ekonomskom, as kompenzacijskom moi
ili objema istodobno. No, najee je rije sukobu i napetosti izmeu
tih dviju u pravilu odvojenih aktivnosti.
Sindikati. Kompenzacija je naroito uoljiva na tritu radne snage.
Industrijski su giganti prisustvovali rastu gigantskog sindikata u svom
sektoru. A sindikat se pokuava okoristiti monopolom i pravom
giganata da se mijeaju u trite cijena. Budui da giganti mogu
utjecati na poveanje cijena, dovoljno je izvriti pritisak za poveanje
zarada i tako omoguiti radnicima da se okoriste povlasticama giga
nata. Rije povlastica nije pretjerana: trebamo se samo prisjetiti da su
izvjesni ameriki sindikati u stvari bogate kompanije, vlasnici ogrom
nih zgrada, znaajnog kapitala pod upravom kraljevski plaenog
predsjednika sindikata i namjetenika...
Nasuprot tome, tamo gdje se najnoviji kapitalizam nije jo ustoliio,
sindikati nisu u stanju izvriti takav djelotvoran pritisak. Je li to razlog
to se poljoprivreda nalazi izvan sindikalne mree?
U svakom sluaju, klasini antagonizam izmeu proizvoaa i sindi
kata danas u Americi poprima vrlo osobit oblik, najee oblik
udruenja ije trokove uglavnom snosi kupac. Industrijski su giganti;
omoguili stvaranje drutvenih giganata, a njihovi sukobi igraju ulogu
regulatora zarada i cijena.
Ipak, kako taj regulator moe vrlo esto pogrijeiti, zaglaviti se ili
zakripati i kako svaka pogreka u zemlji giganata moe imati gigant
ske posljedice, ulogu vrhovnog regulatora koji bdije nad radom stroja

413

sve vie i vie preuzima drava. Nunost te istinske negacije liberalnoekonomske tradicije od 1929. godine nitko vie ne osporava.
Po svemu sudei, ekonomski je razvoj Sjedinjenih Amerikih
Drava prisilio saveznu dravu na paljivo uplitanje i kompenzacijsku
mo. Nije rije vie slijepom uplitanju drave kao u sluaju antitrustovskih mjera to su uslijedile nakon Clayton Act iz 1914. godine, ve
pomnoj analizi elemenata ekonomske situacije, predvianju razvoja
pomou svih mogunosti koje na tom polju prua moderna ekonom
ska znanost te spremnosti da se u svakom trenutku djeluje u ovom ili
onom sektoru, ovisno tome da li se radi smanjenju nezaposlenosti,
stimulaciji proizvodnje ili spreavanju inflacije. . .
Razumljivo je stoga da je vanost savezne drave rasla od New
Deala na ovamo. Dok je Hoover imao samo 37 pomonika, Truman je
raspolagao s 325 inovnika pod izravnim nadzorom i 1500 namjete
nika. Neko je Bijela kua bila dovoljna za predsjedniki posao.
Danas se nasuprot njoj uzdie Executive Office Building ije su nove
prostorije ve pretrpane. Malo-pomalo, mo se usredotouje u Bijeloj
kui i tlai cijelu zemlju. Znaajna je birokracija uposlila vojsku
kompetentnih tehniara koji ne potpadaju pod drevnu opainu starog
Spoils System zbog kojeg su se esto nakon izbora mijenjali inovnici.
Samo je postojanje nove stalne birokracije ve revolucija. Predsjednik
danas upravlja namjetenicima obuenim da izvre naredbe.
itav se ogromni sustav savezne uprave, organiziran u funkciji
kljunih problema prema kojima se mora ili moe usmjeriti ekono
mija, istodobno suoava s drutvenim problemima. Da li je, premda
ogranieno, upravljanje ekonomijom uope zamislivo bez izvjesnog
upravljanja drutvom?
im preuzme izvjesnu odgovornost u podruju ekonomske organi
zacije, drava postaje odgovorna i za drutvenu nepravdu. Ona ne
moe zanemariti Amerikance koji nisu organizirani, koji ive izvan ili
na rubu sindikata i ine dvomilijunski proletarijat parija. Treba li
utvrditi minimalna primanja? Treba li se okrenuti sustavu socijalne
zatite na evropski nain?
To bi znailo uvesti socijalnu politiku u ekonomiju blagostanja,
koja je premda uspjevi samostalno razrijeiti mnotvo starih pro
blema, stvorila i mnotvo novih. I ponovo zanijekati divlji, individualistiki karakter amerike civilizacije koja kod ovjeka prvenstveno
potuje sposobnost da uspije vlastitim snagama. Svaki graanin
Sjedinjenih Amerikih Drava spontano se protivi uplitanju drave
u organizaciju drutva. No, je li to danas mogue izbjei?
Kako bismo ilustrirali tekou i nunost izbora, navedimo razmi
ljanja sovjetskih izbjeglica u SAD odmah nakon drugog svjetskog
rata, koja je prikupio jedan sociolog ispitujui ih njihovim prvim
414

utiscima. Premda svi jednoglasno priznaju da im se materijalno stanje

poboljalo, svi jednoglasno ale za besplatnom zdravstvenom pomoi
te jo vie za jednakou pred boleu koju su upoznali u Sovjetskom
Savezu prije odlaska. ak i Francuz otkriva s druge strane Atlantika
da je, bez obzira na bogatstvo Amerike, francuski sustav socijalne
zatite bogat u odnosu na ameriki. Mladi je sveuilini profesor na
jednom poznatom amerikom sveuilitu iznenada obolio od neizlje
ive bolesti. Ne moe vie predavati. to e se s njim desiti, kau vam,
zaboravio se osigurati? Uskoro e na cestu, on i njegova obitelj...
Mnogo odgovornih ljudi smatra da je amerika socijalna politika
poeljna i neizbjena. Istovremeno, promjena javnog mnijenja pogo
duje stvaranju svijesti problemu. Unato tome to kau zainteresi
rane strane, dravni porezi se vie ne ine nepravednom kaznom na
tetu snanih i spretnih stvaralaca bogatstva u korist nesposobnih ili
lijenih. Od New Deala savezna se uprava pokazala vanim, svakako
nunim dobroiniteljem.
Ta ogromna promjena sve vie dovodi do mijenjanja i smanjivanja
uloge saveznih drava, bivih autonomnih republika. A moda e
i duboko izmijeniti strukturu amerikog drutva i civilizacije. Utoliko
dublje to upravo danas Sjedinjene Drave kao nacija preispituju
svijest svojim zadacima, ulozi i odgovornosti u svijetu.

Sjedinjene Amerike Drave i svijet

Sjedinjene se Amerike Drave, raskrstivi s dugom tradicijom
izolacionizma, upravo susreu sa svijetom. Svijet im se ukazuje kao
niz novih, veinom neugodnih problema, kojih bi se najradije odrekle.
No, sama ih njihova mo neraskidivo vee s ostatkom zemaljske
kugle. Nisu vie slobodne birati, jer svijet je postao premalen i svaki
njihov pokret, htjele one ili ne htjele, ima posljedice za itav svijet.

Nikada se tono nee moi odrediti do koje je granice izolacionizam

bio jedno od osnovnih obiljeja Sjedinjenih Amerikih Drava.
On je djelomino plod osjeaja, jasnog od prvih dana nezavisnosti,
da je dolo do osnulka novog svijeta, sasvim razliitog i boljeg od
drevne Evrope. Pobuna protiv roditelja, glasila bi dijagnoza psiho
analitiara. Taj se svijet rodio takoer spontano, iz samosvojne,
nezavisne prolosti, stvorene u beskraju novog kontinenta i sigurnosti
koju to prua.
Amerika se, u stvari, mogla nesmetano baviti iskljuivo vlastitim
problemima, brinuti se za vlastito blagostanje, podii kineski zid
415

carinskih barijera i ne bojei se prijetnje susjeda graditi bez ustezanja

i grinje savjesti vlastitu kuu; njena su teritorijalna osvajanja bila
irenje dok su pomorska osvajanja drugih zemalja grozni kolonijalni
pothvati. U XIX. stoljeu osjea se vezanom samo za ostatak ameri
kog kontinenta: tu e solidarnost 1832. godine izraziti Monroeva
doktrina: Amerika Amerikancima. Ta je poruka, jer radi se poruci
predsjednika SAD, takoer potvrda nezanimanja Sjedinjenih Drava
za prilike u Evropi. Na dobre i loe strane Monroeve doktrine esto e
se pozivati.
Ali se na svijet drugih ne moe zaboraviti: postoje trgovina, uvoz,
izvoz, diplomatski odnosi. Ratniki nagoni ak odvode 1898. godine
Amerikance u Puerto Rico gdj su ostali do dana dananjeg, na Kubu
s koje su otili, na daleke Filipine s kojih se jo nisu povukli, usprkos
iznuenoj nezavisnosti otoja. Takoer je taj svijet dolazio njima
u povorkama evropskih, japanskih i kineskih doseljenika. I okusio
prirodnu i opasnu reakciju Sjedinjenih Drava kad su one u razdoblju
od 1921. do 1924. godine zatvorile vrata strancima. To je moda bio
najgori dogaaj za svijet i nesretnu prenapregnutu Evropu u godinama
nakon prvog svjetskog rata: zapravo joj je bio oduzet sigurnosni
ventil.
Istovremeno se Sjedinjene Drave, koje su 1918. godine odluile
ishodu prvog svjetskog rata i bile inicijator mira u Versaillesu,
povlae iz aktivne meunarodne politike, odbijajui lanstvo u Ligi
naroda. Preputaju svijet lanoj i krhkoj engleskoj dominaciji, ratom
netaknutom remek-djelu izgraenom na trajnim pomorskim vezama.
Osim toga, najvaniji motiv amerike intervencije 1918. godine
nesumnjivo je bila elja da se spasi svjetska prevlast Britanije, s kojom
su se slagali i Amerikanci, Britanije koja e bdjeti nad budunou
anglosaksonske, njihove zajednike civilizacije.
Moe li se govorei neuspjehu simpatinog Woodrowa Wilsona
koji se tome opirao, govoriti i istinskom uspjehu Franklina Delana
Roosevelta na Jalti, u Teheranu i Rabatu, na sastancima na vrhu prije
zavretka drugog svjetskog rata i njegove smrti? On je, preuzevi niz
obaveza, povezao i razvezao jedan svijet iju je budunost, moramo
napomenuti, bilo teko predvidjeti. Nisu li ga na krivi put zavele
nunosti trenutka te esto moralno sumnjivi principi, manje vrijedni
od Wilsonovih? Zalaganje za emancipaciju kolonijalnih carstva uklapa
se u pravila amerike tradicije, ali ujedno znai kompromitiranje
snage Zapada i kad-tad postavljanje pitanja Latinske Amerike iji je
ekonomski ivot kolonijalno zavisan Sjedinjenim Dravama.
Osim toga, pokloniti polovinu Evrope Sovjetima je veoma daleko od
sakrosanktnog principa prava naroda na samoopredjeljenje. Ali,
Roosevelt je mislio da svjetski mir iziskuje dokidanje nemira u malim
416

zemljama. elja mu je bila da se razoruaju sve zemlje svijeta, osim

tadanje velike etvorke: Kine, Sovjetskog Saveza, Britanije i Sjedi
njenih Amerikih Drava. Moda je pomalo i alio za vremenima
izolacionizma: kad se ve moramo baviti svijetom, uinimo barem to
da ivi u miru...
Ovo vienje i objanjenje postupaka Franklina D. Roosevelta po
tjee iz pera Amerikanaca. njemu se naravno moe raspravljati. No
ono izraava izvjesno gledite, poprilino esto meu ne-Amerikancima, naroito Zapadnjacima. Ti svjedoci izvan Novog svijeta misle da
su Sjedinjene. Drave nesvjesno i bez razmiljanja preuzele vodstvo
u svijetu. Svijetu koji im se esto inio jednostavnim problemom,
pitanjem zdravog razuma i dobre volje, a njegovi problemi plodom
predrasuda ili samoivosti Starog svijeta. Velik je broj amerikih
inicijativa bio pogrean i ubrzo izmakao kontroli te nedvosmisleno
pokazao da se svjetsko vodstvo ne sastoji u novanoj pomoi i isprav
nim naelima, te da, prema tradicionalnom gleditu Sjedinjenih
Drava legitimna trgovinska i novana dominacija danas izaziva jed
nako zaziranje kao i nekadanja kolonijalna dominacija kojoj nalikuje.
Amerikanci su pak mislili da su ti neuspjesi izraz nezahvalnosti
i zavisti naroda kojima su pomogli ili eljeli pomoi.
Zapravo su Sjedinjene Drave morale izuiti zanat poput ostalih:
dobro upoznati svijet koji tako dugo nisu poznavale, ili nisu eljele
upoznati, a koji danas moraju zbog vlastite sigurnosti nadzirati i po
mogunosti njime upravljati. Ozbiljno su shvatile taj zadatak, ak
i priznale neke svoje pogreke, no i to pripada plodnoj i simpatinoj
amerikoj tradiciji: vjerovati u ono to si napravio i priznati nenadmeno i dragovoljno svoje greke da pobolja uinak: to bre provje
ri kako puca, bre e pogoditi u sredinu.
Predsjednik Kennedy je tako pokuao okupiti oko sebe na ozbilj
nom prouavanju trenutnih problema najvee intelektualce, ekonom
ske i politike strunjake. Jedan novinar to istie i dodaje (21. svibnja
1962. godine): Nakon to je prilino zamorio oko sebe okupljene
talente i mozgove, iz cjeline je njihovih zakljuaka izvukao sintezu
i djeluje u skladu s njom. Postoji tu i tamo pokoja nejasnoa. Opcije
ostaju otvorene. No, u onom bitnom, put koji je odabrao jasan je. Prvi
put nakon dugo vremena znamo na emu smo s namjerama predsjed
nika SAD. U njima ne treba vidjeti samo rezultat predsjednikovih
osobnih razmiljanja, niti rezultat nastao raiavanjem miljenja
grupe intelektualaca i profesora s Harvarda pozvanih u pomo poli
tici. U stvari, tijekom dramatinih i napetih godina od Marshallovog
plana do korejskog rata i dananjih napetosti oko Berlina, Kube
i Laosa, Sjedinjene su Drave od vrha do dna postale svjesne svoje
uloge i odgovornosti u svijetu. Prola su vremena izolacionizma.
27 Civilizacije kroz povijest

417

 Mo obavezuje! Zapravo je izbijanje Sjedinjenih Drava na elnu

poziciju u svijetu u kojem moraju ivjeti, uz opasnost da nazaduju,
posljedica udesnog razvoja njihove moi koju moemo odrediti nizom
pridjeva: ekonomska, politika, znanstvena, vojna, svjetska.
Ta je mo, postavi vidljiva nakon pobjede 1945. godine i bacanja
atomske bombe na Hiroimu, odmah postavila problem evropskog (i
svjetskog) vodstva u smislu dvoboja. U prolosti, Evropa je uvijek bila
podijeljena na dva neprijateljska tabora, iji se sastav mijenjao ovisno
0 tome u kojem je trenutku koja nacija svojom moi bivala najopasni
jom. Svijet i danas ivi prema tom starom bipolarnom obrascu, prema
rijeima Raymonda Arona. Ne razdvaja samo ideologija slobodni
svijet od svijeta realnog socijalizma ve i jedni i drugi kako teku
godine postaju svjedoci sve brojnijih meusobnih analogija: socijalis
tike zemlje organiziraju svoju industriju u divovske cjelfne, a slo
bodni svijet pak prolazi kroz oigledan i nuan proces socijalizacije. . .
Vodstvo, to se tie moi, danas vie nego ikad ranije postavlja
alternativu: Washington ili Moskva. Neutralne zemlje Treeg svijeta,
sateliti tih kolosa samo su promatrai povijesti koju trpe; precizni
utezi na vagi ravnotee. Treba ih dakle zavesti, privui, sauvati
1 njima zavladati.
1945. godine pobjedu odnose Sjedinjene Amerike Drave i dre
muckaju u svojoj nadmoi, koju su mrano i odluno potvrdile bom
bama baenim na Hiroimu i Nagasaki. 12. srpnja 1953. godine
eksplozija sovjetske hidrogenske bombe ponovo uspostavlja poreme
enu ravnoteu. Lansiranjem Sputnjika 1957. godine Sovjeti prave
odluan korak, tim vie to osvajanje svemira znai ujedno i pojavu
raketa velikog dometa, sve 10.000 kilometara. Otad se uspjesi
izmjenjuju u nesigurnoj ravnotei. Zastraujejiaoruanje obiju strana
i hladni rat koji se hrani strahom od oruane premoi protivnika, to
sve s uasom i bijesom otvorenih oiju i praznih ruku promatraju ostali
narodi svijeta. Iako opasne igre dviju svjetskih velesila nisu ni gore ni
bolje od slinih iz evropske prolosti, one ipak imaju drugaije,
svjetsko znaenje zahvaljujui ratnoj tehnici dvaju suparnika. ovje
anstvu prijeti samounitenje.
Sve u svemu, oigledno ta bitka opsjeda Sjedinjene Amerike
Drave, snano utjee ne samo na njihovu politiku ve i njihov ivot
u cjelini, pa ak i na ameriku misao. I zato godina stvaranja ruske
hidrogenske bombe znai prekretnicu u amerikom ivotu, nalik onoj
iz godine 1929, dodue iz razliitih ali jednako vanih razloga. Nape
tost, koja se pothranjuje svakom prilikom, utjee na duhove, matu
i srca. Ona sve iskrivljuje te tjera nekadanju zemlju slobode da ivi
u opreznoj bojazni koja obino ini atmosferu rata. To nam je jasno
418

pokazao ne tako davni makartizam, no groznica jo nije uistinu

nestala. itavom svijetu prijeti uvlaenje u tu psihozu koja je neprija
telj ljudskog duha i sree. Zlatno pravilo solidarnog ivota irom
svijeta trebalo bi biti: misliti uporno za, a ne protiv; a SAD i SSSR
uporno misle protiv.
Potreba za klevetanjem i nepotrebnom obranom, koje li hladnoratovske pasive u oba tabora!

Zadrat emo se, na kraju, na izvanrednom i mnogostrukom svjedo

anstvu amerikog romana: on nam prua valjan zakljuak civilizaciji
kojom se bavi.
Nesumnjivo, elimo li sve obuhvatiti, trebali bismo ispitati ne samo
podruje knjievnosti u cjelini, od poezije do drame i filma, ve isto
tako umjetnost uope, a posebno mjesto posvetiti arhitekturi kao
i znanostima: od znanosti ovjeku do prirodnih znanosti. Procvat
amerike inteligencije ne odnosi se samo na ekonomiste s Harvarda ili
Chicago Universitya, ve i na amerike umjetnike, ljepotu orua,
tehnikih pomagala i funkcionalnih oblika amerike industrije.
Izabrali smo, jer zbog kratkoe zakljuaka valja izabrati, svjedoan
stvo romana, stoga to ameriki roman ve dvadesetak godina utjee
na evropsku i svjetsku knjievnost, to njegov razvoj od poetka
stoljea na ovamo osvjetljava tu krizu kojoj smo upravo govorili.
Evropa je otkrila ameriku knjievnost u godinama 1920-1925,
no-ii-^vdiktr je modu ula zapravo tek nakon drugog svjetskog rata.
Brojni prijevodi, popraeni komentarima i uvodima pisaca poput
Sartrea, Malrauxa, Pavesea, povoljno su primljeni i izvrili tako
snaan utjecaj u Francuskoj, Engleskoj i Italiji da jedan kritiar naziva
nedavno razdoblje, dobom amerikog romana. Moda bi trebalo
rei i dobom amerikanizacije iji trag moemo uoiti u dez glazbi,
plesu, odijevanju mladei i umjetnosti cartoona* humoristikih crtea
ije najsonije primjerke moemo vidjeti u tjedniku The New Yorker.
to se tie knjievnosti, to je doba otkrivanja jednog pisma,
pripovjedne tehnike koja se veoma razlikuje od evropske tradicije
psiholokog romana. Umjetnost ture i objektivne reportae,
reeno je, fotografska umjetnost ija je namjera da pokae, a ne da
komentira.Kako bi e italac uveo u mentalni svijet lika, izravno
i brutalno mu se predoavaju njegovi utisci, ali im se nikad ne
pokuava dokuiti smisao; tu je oigledan utjecaj filmskog postupka.
Za Evropljanina, ameriki roman odreuje ta tehnika, kao
i izvjesna atmosfera nasilja i brutalnosti. Knjievnost stvorena fil
* Cartoon = karikatura u nekoliko faza; prijelazni oblik izmeu karikature i stripa.
27*

419

mom i za film, po uzoru na hot news i kriminalistiki ro m an ...,

brutalna, vatrena, grozniava, frenetina, posvema neistanana knji
evnost pesnice, koja se usprkos tome ili ba zahvaljujui tome, ovisno
sklonostima, svia itaocima. Ona je brza i okrutna: u njoj uivamo
u neemu zdravom, ivom i snanom'lto danas nigdje drugdje ne
moemo pronai, pie jedan francuski kritiar. U stvari, radi se tu
0 izvjesnom trenutku amerikog romana, koji Amerikanci nazivaju
naturalistikim i koji se u osnovi razvio u meuratnom razdoblju
1 ija su velika imena Hemingway, Faulkner, Steinbeck, Dos
Passos. . .
A ti su ljudi, neki jo ivi a neki umrli, roeni izmeu 1890. i 1905.
godine. Svojim godinama i djelom pripadaju drugoj generaciji
u oima dananjih Amerikanca koji su se od drugogsvjetskog rata sve
vie udaljavali od naturalistikog romana i okrenuli starijoj ameri
koj knjievnoj tradiciji, jednako originalnoj i izvanrednoj premda
manje poznatoj evropskoj publici: amerikoj knjievnosti XIX. sto
ljea (velika imena: Melville 1819-1891; Hawthorne 1804-1864;
Henry James, 1843-1916).
Nas zanima ope kretanje i to ono moe rei amerikoj civiliza
ciji. Trebalo bi moda navesti stalnu nit koja se provlai od samog
poetka: u amerikom drutvuj>isac nema svoje prirodno i potovano
mjesto, jer u njemu ne postoji pisac u evropskom smislu rijei.
Ameriki je pisac uvijek osobenjak, osamljenik, marginalac koji vrlo
esto nakon kraeg ili dueg uspjeha pada rtvom vlastite tragine
sudbine (u amerikim ivotima nema drugog ina, rekao je jedan od
njih, Scott Fitzgerald (1896-1940): to se odnosi na njega samog
i njemu sline koji su rijetko doivjeli svoj uspjeh). Ameriki je
pisac uistinu asocijalno bie kojemu nije dovoljno da izrazi svoju
pobunu ili nelagodu pred svijetom koji ga okruuje, ve koji proiv
ljava tu pobunu i svakodnevno je plaa tjeskobom i krajnjoriTsamoom. Razvoj amerikog romana tako snano odraava razvoj unutra
njih socijalnih napetosti.
.U XIX. stoljeu veliki fantom koji vreba u pozadini mranih
Melvilleovih i Hawthorneovih djela je ameriki kalvinistiki puritani
zam. On im namee opsesivnu temu tragine borbe dobra i zla, ak
i kad istovremeno nijeu teinu te opsesije. Obojica na izvjestan nain
razgoliuju drutvo koje ih okruuje i koje e im se stostruko osvetiti.
Na poetku XX. stoljea dolazi do irokog pokreta protiv puritan
ske nepopustljivosti. Puritanizam se jo i danas oituje u snanim
socijalnim zabranama koje su u Sjedinjenim Amerikim Dravama na
neki nain zamijenile moralne. No pri kraju XIX. stoljea, puritani
zam prestaje biti simbol drutvenog zla. Javlja se naturalistiki roman
420

 la Zola, socijalistikih tendencija, to se vremenski poklapa s divov

skom ekspanzijom moi nakon 1880. godine.
Otad sve do drugoga svjetskog rata omiljena meta antikonformista
su industrijsko i kapitalistiko drutvo, ameriki futuristiki ivot;
kako Sinclaira Lewisa iji je slavni Babitt (1922), osvetnika karika
tura amerikoga poslovnog ovjeka tako i dobrovoljnih amerikih
izgnanika u Parizu izmeu dva rata: Hemingwaya, Fitzgeralda, Dos
Passosa, Farella, Millera, Katherine Ann P orter..., izgubljene
generacije kako ju je nazvala njihova predvodnica Gertrude Stein,
u ijem su se parikom salonu okupljali Americans abroad. Zatim
Faulknera, Steinbecka, Caldwella, Wrighta, ukratko itave generacije
intelektualaca ljeviara koje je uzbudio i uasnuo proces i smaknue
Sacca i Vanzettia 1927. godine (Dos Passos e tom prilikom ak
zavriti u zatvoru), panjolski graanski rat (poznati Hemingwayev
roman Kome zvono zvoni?), Mussolinieve agresije, kontroverze
New Deala; ljude kojima socijalizam predstavlja nadu u spas suvreme
nog drutva. ^
Drugi su svjetski rat i njegove posljedice te poetak hladnog rata
uguili tu nadu. Ameriki su romanopisci nanovo otkrili smisao soli
darnosti prvenstveno s vlastitom zemljom, te shvatili da im je mark
sistiki san nepotreban.
Mlada se amerika generacija udaljila od socijalnog realizma. Ona
vie voli romane gdje glavnu ulogu igraju simboli, poezija i umjetnost
radi umjetnosti. Ona se poziva na Jamesa, Melvillea kao i na
Fitzgeralda, tog osebujnog pisca izgubljene generacije koji je osim
toga umro vrlo mlad. Znai li to da pobuna vie nije u sreditu
amerikoga knjievnog izraza? To se moglo pomisliti za trenutak,
u poslijeratnom razdoblju snanog povratka nacionalizma te pojave
generacije dobro udomljenih sveuilinih pisaca, spremnih na drago
voljno poistovjeenje s vlastitom civilizacijom. No, poslijeratno je
razdoblje takoer razdoblje pojave beatniks, mladih Intelektualaca
koji potpuno raskidaju s imperativima drutva u kojem ive; u tome su
slini svojim starijim prethodnicima iz izgubljene generacije, no
njihova pobuna ima posve drugo znaenje. Ljude koji su dvadesetih
i tridesetih godina ovog stoljea vjerovali u budunost socijalizma
naslijedili su ljudi koji vjeruju da pred tjeskobom jedino utoite prua
umjetnost, alkohol ili clroge i kojima je glavna tema samoa i nemo
gunost komunikacije u svijetu lienom svakog smisla.
Ali, i to se tie moderniteta, Amerika je ispred drugih. To je
zemlja budunosti, a to je za nju barem zalog nade, dokaz njene
vitalnosti, mnogobrojnih zaliha koje e joj vjerojatno omoguiti da
pronae svoj stari optimizam i samouvjerenost. Claude Roy pie
u svojoj knjizi Klju razumijevanja Amerike: Amerika je jedna od
421

zemalja na svijetu gdje se, unato svemu, neprestano potvruju ovje

kove mogunosti... Nakon povratka iz Amerike uvjereni ste da se
nov ovjek moe roditi, uvjereniji u svoje sposobnosti, obuzeti zemalj
skom, mudrom i opipljivom sreom. Moemo se smijati hladnjaama,
vitaminima i bezbrojnim strojevima. . . No, ne vjerujem da se
moemo smijati izvjesnom tipu Amerikanca, u kojem je utjelovljeno
umijee ivljenja i vlast nad onim to se obino dri neumoljivom
sudbinom.

422

ETVRTO POGLAVLJE

KROZ ENGLESKI SVIJET

Od XVIII. stoljea do barem 1914. godine, London je bio sredite
svijeta. Danas je ak i brz posjet gradu dovoljan da podsjeti na
njegovu veliinu: palaa Buckingham, St-James Place, Downing
Street, Stock Exchange, prostrani dokovi na zavojima Temze: svi su ti
prizori jo uvijek puni ivota. Engleski se otok selio onkraj dalekih
mora, vie od svih krajeva Zapada. Tko se ne bi divio tom ogromnom
uspjehu? Rudyard Kipling ivio je izmeu Indije, svoje junoafrike
kue, kanadskog ranca i Egipta . . . I s pravom tvrdio da se Engleska
moe razumjeti samo izdaleka, s njenih vojnih i imperijalnih granica
a nadasve iz Indije. Da li mu je zbog toga jedan njegov francuski
prijatelj, pristigavi u Alir 1930. godine, telegrafirao: Doao sam
u Alir; konano u shvatiti Francusku.
Malo je toga preostalo od engleske i francuske imperije. No ideja
carstva jo uvijek snano utjee na Engleze. Vie nego u Francuskoj,
njome se moe objasniti niz politikih struktura i refleksa. Otud
tragika izbora pred kojim se nalazi Velika Britanija: Commonwealth
ili Zajedniko trite? Odabrati ovo posljednje znai povezati se
s Evropom koju je oduvijek sjajno izbjegavala, odrei se svojih
drevnih, vlastitih svjetskih dimenzija kojima se ponosila i jedne od
svojih najsnanijih tradicija.

U Kanadi: Francuska i Engleska

Britanija je izgubila Ameriku, no sauvala Kanadu te je ak
proirila s Atlantika na Pacifik (a mari usque ad mare).
Vani datumi tog ustolienja i razvoja: 1759. godina, Montcalmov
poraz i smrt pod zidinama Qubeca; 1782. godine, dolazak u Ontario

21. Engleski svijet

424
Britansko carstvo na vrhuncu moi

Snano naseljavanje Anglosaksonaca

i Primorske pokrajine Engleza i amerikih lojalista, koji su nakon

proglaenja nezavisnosti pobunjenih kolonija ostali vjerni engleskom
kralju; zatim razdoblje od 1855. do 1885. godine: sve vee blagostanje
Primorskih pokrajina nastanjenih Englezima ije posade jedrenjaka
nasljeuju mornare Sjedinjenih Drava na Atlantiku: 1867. godina:
nakon mnogo promjena, osnivanje Dominiona Kanada (Ontario,
Qubec, Nova kotska, New Brunswick). 1870. godine dominionu se
prikljuuje Manitoba, 1871. godine Britanska Kolumbija i potom
1873. godine otok Princa Edwarda (7. pokrajina). Canadian Pacific
Railway, izgraena u razdoblju od 1882. do 1886. godine du granice
sa Sjedinjenim Amerikim Dravama omoguila je kolonizaciju pre
rije iz koje e biti uklonjeni mestici kanadskih Francuza i Indija
naca. Tu se kolonizacija, u poetku veoma mijeanog sastava stanov
nitva, odvijala kao i na amerikom Zapadu i dovela do osnutka jo
dvije pokrajine - Alberte i Saskatchewan (1907), dok e deseti lan
1948. godine plebiscitom postati Newfoundland.

Frankofona Kanada danas predstavlja treinu stanovnitva zemlje,

tj. otprilike 6 milijuna ljudi. Ograniena (pristoji li ta rije) na ogromnu
pokrajinu Qubec, ona zauzima sve u svemu istone prilaze Kanadi, ue,
donji i srednji tijek rijeke St. Lawrence. Premda okruena drugim
ljudima, vrsto je ukorijenjena.
Ti su Francuzi potomci 60.000 seljaka iz Zapadne Francuske ratr
kanih izmeu rijeka St. Lawrence i Mississippi i naputenih parikim
ugovorom iz 1763. godine. Uspjeli su zadrati pokrajinu Qubec i tu
se ukorijeniti. Kanadski je Francuz seljak, ali ne farmer poput svog
zemljaka engleskog podrijetla. Nije podlegao zovu Zapada, razmjerno
se sporo selio u gradove i vrlo kasno popustio zavodljivosti industrij
skih centara poput New Yorka i Detroita. To je iv, jednostavan
i radostan soj ljudi.
Utvrdivi se prema zapadu, Britanska Kanada je onemoguila
velike avanture francuskih Kanaana u srce kontinenta te ih na neki
nain okruila: Primorske pokrajine, Sjedinjene Drave i konano
Ontario okruuju pokrajinu Qubec i ine od nje svojevrstan otok.
Frankofona je Kanada na to pristala: vrsto se uhvatila svoje zemlje,
ostavi vjerna svom sveenstvu, koje ju je zapravo i spasilo nakon
1763. godine, te konano svom jeziku koji je u osnovi francuski jezik
XVIII. stoljea. Danas ona predstavlja sebi okrenuto, prvenstveno
ruralno a zatim i konzervativno drutvo i civilizaciju, ije je sveenstvo
branilo i odralo tradiciju te irilo tradicionalnu klasinu kulturu.
Raskid s Francuskom 1763. godine osjetili su kao neoprostiv zabo
rav i neizljeivu ranu. Nakon njega Kanada je izgubila kontakt s maj
425

kom zemljom, s nekadanjom i dananjom Francuskom. A ponovni

susreti su esto neugodni. Jer Francuska se od XVIII. stoljea promi
jenila, upoznala Revoluciju, republiku, laicizam, postala zemlja na
svoj nain revolucionarnog avangardnog socijalnog katolicizma.
Frankofona Kanada, to se preesto istie, slabo shvaa te novine,
udi im se i na njih ne pristaje. No i ona se mijenja. Njena katolika
i seljaka civilizacija vie ne slii sebi samoj; nuno se otvara prema
razvoju; njena sveuilita danas ulau ogromne napore u moderniza
ciju i otvaraju se raznim humanistikim znanostima. To je kretanje,
nema sumnje, potaknuto duhom tvrdoglavog otpora prema drugoj,
anglofonoj Kanadi, tj. prema amerikanizaciji.

Anglofoni Kanaani predstavljaju oko polovine stanovnitva (48%).

Potpuno su prihvatili the american way of life (koji uostalom utjee i na
frankofonu Kanadu). Oni su druga Amerika.
U njihovom sreditu Torontu, snano okrenutom prema jugu,
amerikanizacija je oigledna, vrlo primjetna u kuama, stanovima,
namjetaju, kuhinji te odgoju djece koja su rano preputena sama sebi
i ije su slobode, igre boy-friends i girl-friends samo produetak
i ponavljanje obiaja susjedne Amerike. Osim toga, i poslovni je svijet
moan i aktivan, slian amerikom. Ukratko, odvojivi se od udaljene
Engleske, anglosaksonska e se Kanada bezbolno prikljuiti svom
monom susjedu ija privlana sila djeluje i na doseljenike iz raznih
zemalja izvan anglosaksonskog svijeta koje susreemo naroito iznad
Ontarija. Naposljetku, nezavisnost Kanade uvaju njena unutranja
protuslovlja, a naroito podzemne trzavice izmeu kanadskih Anglo
saksonaca i Francuza, kojima nipoto na kraj nisu stali ni opi eko
nomski uspon ni blagostanje.
Kanada je u stvari meunarodna sila (18 milijuna stanovnika,
godinji rast od 28%, gotovo 9 milijuna kvadratnih kilometara povr
ine tj. estnaest puta povrina Francuske), ekonomija u punom
razvoju koja se oslanja na mnogostruka prirodna bogatstva i ogromne
zalihe vodene energije. Tako se posvuda stvara industrija na ameriki
nain, no uz nju ipak opstaju ivi stari ekonomski oblici: umarstvo
i ogromne rijeke zakrene trupcima.
Dodajmo da je Kanada nezavisna nacija: vjernost britanskoj kruni
postoji tek u teoriji, a guverner koji je predstavlja nema gotovo
nikakvu mo i tome je jo Kanaanin.
Te ekonomske i politike istine ne uklanjaju eljene ili neeljene
trzavice koje izoliraju frankofonu Kanadu. Da nju iskoritavaju lanci
engleskih banaka, hotela i prodavaonica jasno se moe vidjeti pri
426

posjetu Montralu, najveem francuskom gradu nakon Pariza, gdje je

meutim poslovni jezik engleski.
Ipak, te ekonomske pritube siromane francuske Kanade na
bogatu englesku Kanadu nisu ono bitno, jer se u osnovi radi odbija
nju jedne civilizacije da prihvati drugu. S pravom nas moe zauditi
injenica da Kanada, susjed tog udesnog primjera potpune i brze
asimilacije, Sjedinjenih Amerikih Drava, nije ni nakon dva stoljea
uspjela stati na kraj 60.000 Francuza koji su se do danas, istina,
ustostruili. Moda su ba Englezi, iskljuivi ih iz osvajanja Zapada,
pridonijeli da se to seljako, dakle a priori tradicionalistiko i za
vanjske utjecaje slabo prijemljivo stanovnitvo, oblikuje u zatvorenu
zajednicu. Sve u svemu i danas je, kao i neko, jaz izmeu tih dvaju
naroda uoljiv i dubok.
Moe li on, u razdoblju koje pogoduje ponovnom buenju na
cionalne svijesti s vremenom poprimiti politiki oblik? To je ve
druga stvar. Neki, nesumnjivo, priaju nezavisnosti, navode ak
i datume: 1964, 1967... Postoji izvjesna Alliance laurentienne,
oigledno nacionalistiko drutvo a takoer i prije svega Pokret za
nacionalno obrazovanje, iji je lan nedavno rekao (1962): Mi
nismo masovni pokret. Francuska Kanada razumljivo postoji, eli
ivjeti i preivjeti, no da li je 6 milijuna njenih pripadnika u stanju
razborito se organizirati u istinsku politiki i ekonomski nezavisnu
cjelinu u divovskom svijetu Amerike? Bit problema je u tome.

Juna Afrika: Nizozemci, Englezi i Crnci

U Junoj Africi koja je nekad, u doba jedrenjaka bila neophodno
pomorsko odmorite na putu za Indiju, Englezi su se 1815. godine
nametnuli Nizozemcima koji su tu ivjeli ve vie od stoljea (1652),
na isti nain kao to su se 1763. godine nametnuli francuskim Kanaanima. To je urodilo nemirima, ivom napetou i kumovalo drama
tinoj sudbini iji vrhunac, no ne i kraj predstavlja burski rat
(1899-1902).
Bjelaka se Afrika, izloena estokim unutranjim sukobima i dola
sku brojnih indijskih doseljenika na istonu obalu (kojima je prije
1914. godine pripadao odvjetnik Gandhi) suoila prvenstveno sa
snanim priljevom crnaca. Jasno i snano ocrtana drama tek je,
naalost, poela. Oluja tek slijedi.

Osvajanje granice u amerikom smislu rijei, najsnanije je

obiljeje sudbine June Afrike. Lake emo razumjeti tu granicu uspore
dimo li je s tolikim pokretnim granicama u Sjedinjenim Dravama,
A li

Brazilu, Argentini, ileu, Australiji, Novom Zelandu. Na njoj je glavnu

ulogu odigrala svjetska povijest, a ne ona lokalna, afrika.
U Junoj Africi granica postoji od poetaka odmjerene i oprezne
kolonizacije, od prvih kontakata izmeu bijelaca (kontakta kojeg je
odmah pratilo crno roblje) i crnakih plemena, kako Bumana iz
pustinje Kalahari, tako na sjeveru i istoku, raznoimenih stoara
Bantua, spremnih da svoja stada mijenjaju za eljezo, bakar, duhan
i drangulije. Ta se granica malo pomalo pomie iznad Rta Dobre Nade
i neprestano udaljava od grada u nastanku, kroz suna i gotovo pusta
prostranstva: jer Kafri nisu nikad, usprkos krai stoke i opasnim
malim ratnikim pohodima, predstavljali protivnike sposobne da
ugroze malu bjelaku koloniju.
Ta je kolonija uinila odluan skok prema Natalu, Transvaalu
i Oranjeu tek 1836. godine, s Grand Trekom. Prouiti razloge za to
znai shvatiti vidove i probleme tog prvog zanosa.
Pokretaki element bilo je, vie nego sam i dugo vremena beznaa
jan grad , pristajanje, bilo u gradskoj luci ili vie na sjever,
u zaljevu Saldanah, brodova koji su kupovali namirnice, naroito
svjee, iskrcavali na kopno svoje posade, smjetali oboljele od skor
buta u bolnice. . . Slabaan prihod od proizvodnje ita (jeftinije se
moglo kupiti u Indiji, u Suratu ili Bengalu) ili vina (Kapsko je vino
bilo s pravom na zlu glasu) potaknuo je seljake da se posvete unosnom
uzgoju stoke za klanje. Poee prodavati meso te, usprkos zabrani,
i ivu stoku, goveda i ovce. . . Taj je uzgoj bio jeftiniji i unosniji. I nisu
mu, kao itu i vinu, smetale razdaljine. Stoka je sama dolazila do luke.
Tako od XVIII. stoljea uzgajivai stoke pomiu granicu i prodiru
u unutranjost; kretanje traje u XIX. stoljeu, bre ili sporije, ovisno
pristancima brodova.
Francusko-engleski ratovi u XVIII. stoljeu pruili su dobru priliku
za bogaenje i sklapanje unosnih poslova.
No ekspanzija ima i svoje politike razloge. 1815. godine Britanija
je stavila apu na Junu Afriku. 1828. godine britanska uprava
u Caapu slavnom 15. odredbom izjednauje po pravima i pred zako
nom bijelce i obojene. Zatim je 1834. godine ukinuto ropstvo u Bri
tanskom Carstvu, uz, smatra se, nedovoljnu naknadu (1828. godine na
55.000 bijelaca, dolazi 32.000 robova i 32.000 slobodnih crnaca).
Te su mjere, kao i invazija Kafra na istonoj granici te iste 1834,
prouzroile dvije godine kasnije veliki pokret, Grand Trek koji e
Boers (seljake) ili Voortrekkers odvesti na prostrane travnate zaravni
Oranjea i Transvaala koji e se konstituirati kao nezavisne drave.
Njih 1852. i 1854. godine priznaje Britanija, koja je deset godina ranije
jednostavno pripojila Natal.
428

Grand Trek poetak je velikog irenja, dogaaja jednako vanog

u povijesti Afrikaaners kao to je to osvajanje Zapada u povijesti
Sjedinjenih Drava. To je irenje uzrokovalo ogromnu disperziju
bijelog stanovnitva te umnogostruilo prilike za kontakt i sukob
s crnim stanovnitvom, naroito s udruenim plemenima Zulua to su
se do 1879. godine nezaustavljivo irila prema jugu.
Britanija unatoformalnom priznanju 1884. godine nije u potpuno
sti prihvatila nezavisnost burskih republika, to je dovelo do slavnog
burskog rata.
Do novog je sukoba dolo po otkriu rudnika zlata i dijamanata
u Witwatersrandu. Raskid je ubrzao guverner Cecil Rhodes
koji je, zastupajui istodobno britanske imperijalne interese i interese
rudarskih kompanija (bio je osniva De Beersa), okruio dvije repu
blike naseljima dionikih drutava u Beuani* i Rodeziji** i tako
izazvao incidente zbog stranaca koje je privlaio rad u rudnicima.
1895. godine organizirao je Jamesonov napad, pravi gusarski pohod.
No, pravi je ratni sukob izbio tek u listopadu 1899. godine; ubrzo su
engleske snage poele trpjeti poraze. Srea se prekasno okrenula
u njihovu korist, nakon osnivanja koncentracionih logora i uz dugu
borbu protiv neumoljive burske gerile. Osam godina nakon predaje
i aneksije dviju pokrajina (31. svibnja 1902. god), britanska je vlada
vratila pobijeenima njihove slobode i osnovala dominion Junoa
friki Savez (1910).
Drama apartheida je danas osnovni problem.
Juna se Afrika, naroito od kraja drugog svjetskog rata, snano
industrijski i urbano razvija. No, taj razvoj samo pojaava prijetee
ljudske sukobe.
Danas su nizozemski doseljenici i ostali kalvinisti, potomci fran
cuskih izgnanika to su stigli u jo u XVII. stoljeu, prvenstveno
seljaci, vlasnici vrlo prostranih farmi (u prosjeku 750ha) koje, zbog
klimatskih uvjeta i siromanog tla, obino daju vrlo slabe prinose.
Osim toga obrauje se samo 4% ukupne povrine. Danas bi trebalo
prijei s ekstenzivnog uzgoja na intenzivnu poljoprivredu i izvriti
potpunu mehanizaciju, ne bi li se smanjio ogroman udio sezonske
manuelne radne snage koja ivi u istim pretrpanim naseljima (com
pounds) kao i rudari i industrijski radnici. Zatim, trebalo bi koristiti
* danas Bocvana
** danas Zimbabve

429

gnojiva, prekinuti s rairenom monokulturom kukuruza na velikim

povrinama i uspostaviti plodored, povezati uzgoj stoke i poljopri
vredu te prestati s odvie primitivnim uzgojem. Sve to zahtijeva
vremena, novca i ulaganja te konano, opstanak velikih imanja,
jedino sposobnih da podnesu tako velike trokove.
Ti se sirovi a katkad i nasilni veleposjednici sa sjetom prisjeaju
davnih vremena prije dolaska Engleza, kad se sve odvijalo u biblij
skoj atmosferi a oni bili okrueni poslunim robovima, roenim da
slue.
Svi su oni potomci Bura, govore afrikaans koji potjee iz nizozem
skog jezika i suprotstavljaju se jednakobrojnim Englezima, gradskom
stanovnitvu odgovornom za industrijalizaciju ije prednosti u potpu
nosti iskoritava.
Sve do 1939. godine Englezi i Afrikaneri nastojali su ivjeti u miru
te se zajedniki suprotstaviti opasnosti koju su za njih predstavljali
ljudi crne boje koe. Do raskida tog politikog sporazuma dolo je
s nedavnim uspjehom dr. Malana i s pojavom netrpeljivog naciona
lizma koji istodobno predlae afrikaijerjzaciju engleskog ivlja
i apartheid, politiku potpune rasne seg)regae prema crncima.
1961. godine Junoafriki Savez je istupio iz Commonwealtha, jer
Britanija nije eljela da joj se predbacuje opasna rasna politika to je
jako ogorila svijet. Ta je politika nesumnjivo beznadna. Ekonomski
rast i porast stanovnitva uinili su jo dramatinijim njene postavke.
Evo brojki: 1962. godine na 15 milijuna stanovnika dolazi 10 milijuna
crnaca, 3 milijuna Evropljana, 1,5 milijun mjeanaca, bastarda i 0,5
milijuna Azijaca. Bijelci dakle ine 20% ukupnog broja stanovnitva
i kroz daljnji se rast stanovnitva taj postotak uva, premda se pomalo,
gotovo neprimjetno, smanjuje u korist ostalih.
Bjelaka politika prema crncima i prema utoj rasi (prisutnoj jedino
u Natalu) oduvijek je bila egoistina i djelotvorna. ini se da niz
zakonodavnih mjera tom pitanju predstavlja neprestano i brino
odravanu branu prema protuudaru koji se eli uravnoteiti. Cilj?
Udaljiti crnce (pa ak i Azijce) iz nekih podruja, zabraniti im pravo
vlasnitva, sabiti ih i zadrati na uroenikim podrujima (Native
Reserves) a sve to pod izlikom zatite. A crnci, sjedne strane, ne mogu
ivjeti tamo gdje nema dovoljno prostora, na jalovom tlu koje odmah
unitavaju svojim primitivnim nainom obrade tla; s druge pak strane,
radna su snaga potrebna bjelakoj poljoprivredi i jo vie industriji
u punom razvoju, zamiljenoj kao masovna proizvodnja uz pomo
nepriuene i primitivne radne snage. Rezultat kojemu se protivi
strastvena politika apartheida jest invazija crnaca u bjelaki prostor.
U Durbanu i Johannesburgu crnaca ima vie nego bijelaca, a plaeni
su od 17 do 40% manje od njih.
430

Kako bi se ogradila od bujice to iklja iz Native Reserves, Juna

Afrika pokuava a) poboljati prinose uroenike poljoprivrede orga
nizirajui specijaliziranu nastavu; b) industrijalizirati ta podruja ili
njihove granice; ve se meutim postavlja pitanje ekonomskih poslje
dica takve politike: ona bi bjelakoj industriji oduzela jeftinu radnu
snagu i istodobno stvorila opasnu konkurenciju.
Pitanje Native Reserves takoer je povezano s pitanjem engleskih
protektorata: Swazilanda, Bechouanalanda i Basoutolanda. Do njiho
vog ulaska u Savez, predvienog 1910. godine, nije nikad dolo. A taj
neizmireni dug ini jo sloenijim odnose izmeu June Afrike i Brita
nije.
Ukratko, s mnogih toaka gledita, Savez se nalazi na raskrsnici:
usred agrarne i industrijske revolucije, mora se doista suoiti s jo
jednom revolucijom, drutvenom i rasnom. Nije mu uspjelo me
usobno povezati razliite evropske i domae civilizacije. A ini se da
valjanog rjeenja nema jo na vidiku.

Australija i Novi Zeland ili Engleska konano sama

Engleskoj je tri puta uspjelo ostati nasamo: u Sjedinjenim Dra
vama barem na njihovom poetku te od poetka do kraja u Australiji
i Novom Zelandu. Ta je samoa bila plodonosna. U Australiji i na
Novom Zelandu susreemo ivu i homogenu Englesku: ne radi se ni
dvonacionalnoj Kanadi ni dramatinoj Junoj Africi. Ti, od majke
domovine najudaljeniji dominioni, istodobno su najengleskiji.
Ne zaboravimo napokon da su i Novi Zeland i Australija razmjerno
mlade tvorevine.IjSvoj evropski i svjetski ivot Australija je zapoela
1788. godine (dame prije manje od dva stoljea, a poeci su joj dugo
vremena bili skromni, 12.000 Evropljana 1819. godine, 37.000 1821.
godine), a Novi Zeland godine 1840, izuzmemo li protestantske (1814)
ili katolike (1837) misionarske naseobine. Prolo je tek neto vie od
stotinu godina otkad su se 1840. godine Englezi naselili na Sjevernom
otoku, neto prije osnivanja naseobina kitolovaca (1843). U to doba
Novi Zeland broji tek tisuu doseljenika.

Homogenost Australije i Novog Zelanda plod su gotovo potpunog

nestanka uroenikog stanovnitva pred bijelcima: u sluaju Australije
moe se govoriti potpunom ieznuu dok je u sluaju Novog Zelanda
rije brisanju s malim promjenama.
Kao to im se razlikuju geografije (s jedne strane ogromna Austra
lija koja ini itav jedan kontinent, a s druge novozelandski otoci iva

431

reljefa i strmih obala okruenih olujnim morima) tako im se razlikuje

i povijest uroenikog stanovnitva.
U Australiji su veoma stare ljudske seobe - Australoidi - koji su tu
dospjeli jo u VI. tisuljeu . n .e, ini se, isprva bile pustolovne,
a potom pale u stupicu izuzetno siromanog tla, flore i faune. Tu su
australska plemena vegetirala i nazadovala, neprestano na rubu gladi.
Ona su ivi muzejski primjerak arhaizama iz kojih su sociolozi i etno
grafi crpli mnotvo obavijesti primitivnim drutvima. Sve su
rasprave i tumaenja totemizmu utemeljena na tim bijednim ivo
tima.
injenica je da to stanovnitvo na stupnju razvoja kamenog doba
nije moglo podnijeti kontakt s bijelcima. Njegove su se krhke grupe
rasprile. Posljednji je tasmanijski uroenik nestao 1976. godine.
U Australiji su gotovo svi uroenici potisnuti u Queensland i Sjevernu
Teritoriju (ukupno ih ima dvadesetak tisua).
Na Novom Zelandu kontakt je bio dramatiniji ali povoljnijeg
ishoda za Maore, Polineane koji ive preteno na Sjevernom otoku.
Pripadali su ivahnoj civilizaciji polineanskih pomoraca, a na Novi
Zeland, tu junu granicu svojih pustolovina, daleko od tropskih
krajeva iz kojih potjeu, tj. daleko od zemalja banana, jama i tara,
stigli su nesumnjivo izmeu IX. i XIV. stoljea. Novi se Zeland nalazi
izvan tropskog svijeta i zemlja je umjerene klime (nalazi se tono na
istoj junoj duini na kojoj se nalazi na sjeveru panjolska, no nema
panjolsku klimu), to je oaralo evropske doseljenike.
Maori su se dakle morali, kako su znali i umjeli, prilagoditi ivotu
na Sjevernom otoku, lovu na jedine postojee divlje ivotinje, razno
vrsne ptice, osrednjem uzgoju pasa, jedinih domaih ivotinja koje su
poveli sa sobom, ribarenju, no ne na nemirnom moru ve u rijenim
i jezerskim vodama te skupljanju korijenja. . . Od hladne su se klime
branili gradnjom drvenih kua i tkanjem lanene odjee. Naueni na
neprestane meuplemenske ratove, estoko su se odupirali Evroplja
nima.
Ti su ratovi sve do konanog maorskog poraza, odnijeli mnogo
ivota meu napadaima a jo vie meu Maorima. Osim toga, nove
bolesti koje su sa sobom donijeli Evropljani desetkovale su maorsko
stanovnitvo. Pa ipak, poetkom XX. stoljea, maorsko se stanovni
tvo poinje oporavljati od gotovo smrtonosne krize (1896: 42.000;
1952:120.000; 1962:142.000). Visok natalitet, djeji doplatak, zapo
slenje u velikim gradovima poput Aucklanda, omoguili su taj
ponovni rast. Na 2,230.000 Novozelanana, Maori ine neto vie od
6% i ini se da trenutno ne predstavljaju opasnost za jedinstvo
novozelandske civilizacije.
432

 Kratku povijest Australije i Novog Zelanda obiljeava niz dobrih

ekonomskih prilika, obino povezanih s promjenama u konjunkturi ili
u svjetskoj povijesti, iznenadnih dobrih prilika nalik vlaku u pokretu
u kojeg valja uskoiti dok nije prekasno.
Dobra prilika za Australiju bilo je to to je Britanija po zavretku
amerikog rata za nezavisnost morala, izgubivi Virginiju, pronai
novo mjesto za svoje robijae, za convicts. Tako je prva australska
kolonija stvorena kao kanjenika kolonija. Prvi kanjeniki brodovi
stiu 18. sijenja 1788. godine u sidrite Port Jackson, gdje e nastati
grad Sidney. Status kanjenike kolonije bit e ukinut tek 1840.
godine.
Ipak, od samog poetka, uz sitne zemljoposjednike (settlers) dolazi
i do prvih podviga uzgajivaa (squatters) merino ovaca. Prilino lije
nim convicts odgovarali su dosta laki poslovi uzgoja, a jo i dan-danas
nenadmanoj australskoj vuni novac veleposjednika te engleska
i svjetska potranja vune.
Neto kasnije, dvije godine nakon kalifornijskog rusha (1849), tj.
od 1851. do 1861. godine doi e do navale na zlato. Zlatna e
groznica irom kolonije New Wales raspriti divlje grupe diggersa. No,
rush je potakao naseljavanje i pogodovao ekonomskom razvoju.
Trebalo je prehraniti pridolice.
Novi Zeland je takoer upoznao niz skokova; glad za vunom, za
itom, a takoer i za zlatom koje je prvo otkriveno na Junom otoku
1861. godine. Premda je Sjeverni otok zbog te rush pomalo u neredu
i zapostavljen (ak je prijestolnica 1865. godine preseljena iz Aucklanda u Wellington), novozelandskoj ekonomiji itekako koristi taj
polet, jer se i tu kopai zlata moraju opskrbljivati i hraniti.
No neemo ovdje iznositi detaljnu sliku tih dvaju blagostanja,
skokova unaprijed iza kojih esto slijede stagnacije i nazadovanja (na
primjer, okrutna situacija u kojoj se obje zemlje nalaze izmeu 1929.
i 1939. godine). Jedino to ne smijemo zanemariti jest snana industri
jalizacija Australije. Novi Zeland pak, unato ogromnim hidroenergetskim zalihama, jo uvijek nije postigao isti uspjeh.
No vee ih injenica da je blagostanje tih udaljenih Evropa pove
zano sa svjetskim blagostanjem, ak i vie nego to to one same misle,
moda uljuljkane lakoom i udobnou ivota te oitim blagostanjem
na svega nekoliko sati leta od nerazvijenih zemalja Dalekog istoka
gdje vlada bijeda i prenaseljenost. Australija i Novi Zeland nisu
kolonije ve Evropa, te nezavisne drave (Australija od 1901,
a Novi Zeland od 1907. godine) usprkos svojoj prisezi i vezi s britan
skom imperijom (koja je njihov najvei dobavlja i najvaniji kupac).
28 Civilizacije kroz povijest

433

 Neprestana politika tih dviju junih nacija sastojala se u tome da

sauvaju samo za sebe izvanredne dobre prilike koje pruaju ogromna
prostranstva, da vrsto zatvore vrata doseljenicima i odre, pod svaku
cijenu, visok ivotni standard i pragmatini i djelotvorni socijalizam
stvarnog blagostanja.
Novi je Zeland od poetka XX. stoljea prava demokracija (osmosatni radni dan 1856. godine, odvajanje crkve od drave 1877. godine,
ensko pravo glasa i eksproprijacija veleposjeda 1893. godine, oba
veza izmirenja sukoba izmeu sindikata i poslodavaca u godinama
1894-1895, starake mirovine 1898. godine). Isti razvoj vrijedi za
Australiju, koja je vrata doseljenicima zatvorila 1891. godine, a otvo
rila ih tek za vrijeme posljednje zlatne groznice to je 1893. godine
dovela do osnivanja Coolgardie u Zapadnoj Australiji, usred pustinje.
Do uspostave reima nalik novozelandskom dolo je dakle bezbolno,
pod australskom laburistikom vladom kad taj kontinent postaje
radniki raj.
Sve to blagostanje, sva ta ogromna sredstva uloena u socijalnu
zatitu, ije se blagotvorno djelovanje osjea na zaradama, ivotnom
standardu, vrlo niskoj smrtnosti novoroenadi i dugom prosjenom
ivotu, nezamislivi su bez rasipanja javnih sredstava i nacionalnog
dohotka. Tako u Australiji, zemlji industrijskog rasta i gotovo dvomilijunskih udovinih gradova poput Sydneya i Melbournea, esti traj
kovi vrlo su skupi. Prema Chamber o f Commerce Journal iz listopada
1949. godine, trajkovi su stajali Australiju od sijenja 1942. do lipnja
1949. godine 20,800.000 tona ugljena. Tim se potekoama i zahtje
vima moe objasniti pad laburistikih vlada u Australiji i Novom
Zelandu. No, taj pad nije izazvao ive svae niti velike promjene politike
u cjelini. Promijenili su se jedino glavni igrai, dok je igra ostala ista.
Je li takva politika razumna? Ona se sastoji, ukratko, u tome da se
bogatstvo gotovo itavog kontinenta sauva za 10 milijuna Australaca
(gustoa naseljenosti 1,2), a bogatstvo novozelandskih otoka, povri
nom veih od Engleske, za 2,300.000 stanovnika (gustoa naseljenosti
8,7). No u dananjem se svijetu velikom brzinom mnoi prijetee
vanjsko radnitvo. Drugi je svjetski rat doveo Japance na same
granice Australije; spasila ju je jedino amerika pomorska pobjeda
u Koraljnom moru (svibnja 1942. god). Australija je shvatila poruku
i pokuala, bez velikog uspjeha, prihvatiti doseljenike kako bi ojaala
mo i potpomogla industriju. Udaljeni pak i bezbrini Novi Zeland
nije. Pa ipak, i tu blagostanje donosi svoje uobiajene plodove:
postepen pad nataliteta (29 na 1000), starenje stanovnitva (stopa
smrtnosti 9,3 na 1000). Starenje je takvo da Novi Zeland, ta nova
zemlja prerano sazrele demokracije, vie nije mlada.

434

TREI DIO

DRUGA EVROPA

DRUGA EVROPA:
MOSKOVSKA KNEEVINA, RUSIJA,
SSSR
Druga Evropa, koja se jednako kasno razvila, gotovo jednako
kasno kao i Amerika no na samom evropskom kontinentu, dakle
povezana s Evropom, je Rusija, drevna Moskovska Kneevina, dana
nji SSSR. Morat emo obuhvatiti: 1. njene poetke i dugotrajnu
povijest; 2. njeno prihvaanje* tnarksizma odmah po oktobarskoj
revoluciji; 3. njen dananji stupanj razvoja, njenu entelehiju, kako bi
rekli filozofi.
I uvijek e se, naravno, raditr jednoj te istoj zemlji. Zemlji iji se
ugled nesumnjivo temelji na injenici da je zemlja najveeg revolu
cionarnog iskustva no isto tako sve vie i vie na injenici da je
u rekordnom vremenu nepobitno ostvarila vlastitu industrijsku revo
luciju. Ta 1917. godine jedva industrijalizirana zemlja danas, 1962.
godine, predstavlja protuteu monim Sjedinjenim Dravama. Taj
spektakularni uspjeh prua nadu dananjim nerazvijenim zemljama.
Da li e i one u jednom skoku uspjeti to ostvariti? Je li socijalizam bio
ili nije pretpostavka tog brzog uspjeha?

437

PRVO POGLAVLJE

OD POSTANKA DO OKTOBARSKE
REVOLUCIJE 1917. GODINE
Nije nimalo lako razumno svesti na nekoliko stranica jednu tako
dugu povijest, ispresijecanu silovitim katastrofama za koje u Zapadnoj
Evropi, usprkos tolikim nedaama, nema ekvivalenta.
Prva potekoa: ogromna geografska scena na kojoj poinje, iz koje
nadire ta mnogostruka i sloena povijest. Ta scena planetarnih
razmjera veoma je raznolika.
Druga potekoa: slavenski narodi kasno pristiu na taj prostor na
kojem osim toga nee biti sami. Kolijevku Slavena, predaka Rusa,
ine Karpati i dananja Mala Poljska (Poljska je jedina zemlja u kojoj
ivi gotovo isto slavensko stanovnitvo). Tako oni kasno stupaju na
scenu i kasno je u cjelini zaposjedaju.

Kijevska Rusija

Taj obilni, dugo vremena gotovo ili potpuno nenastanjen prostor

podsjea na posvemanju golotinju amerikog kontinenta.
ovjek se u njemu gubi. Prostrane ravnice, ogromne rijeke, nad
ljudske razdaljine, beskrajna prevlaenja brodova kopnom od rijeke
do rijeke, divovske pokrajine: to je ve bezmjernost Azije.
Sjeverno od linije koja spaja Kijev i Perm, prostrane se ume
nastavljaju na ume sjeverne Evrope i spajaju u beskrajnu sibirsku
tajgu s druge strane Urala, drevne planine to se protee sa sjevera na
jug, te lako premostive prepreke poput Vogeza, koja se smatra
438

krajnjom granicom Evrope, granicom izmeu evropske i azijske Ru

sije.
Na jugu se nalazi uzak pojas stepa (rije je ruskog porijekla): crne
stepe koju pokriva plodan ernozjom; sive visokotravne stepe gdje se
za vrijeme sua konjanik potpuno gubi; bijele stepe, zasoljenih tala uz
obale Kaspijskog mora.
Ruski prostor ini cjelina prostranih nizina izmeu Bijelog mora,
Sjevernog ledenog mora i Baltika s jedne strane te Kaspijskog i Crnog
mora s druge strane. Baltiko i Crno more dva su osnovna, iva
i privlana prostora. Rusija kao da je osuena da ide s jednog na
drugi, da ih spaja, da na njima otvara prozore i vrata Zapadu
i Mediteranu, tj. evropskoj civilizaciji.
No isto je tako sklona otvaranju prema nemirnoj stepskoj i nomad
skoj Aziji ije smo razmirice, natjecanja i opasne najezde do XVI.
stoljea ve opisali. Ako ti nomadi pristigli s istoka pobjedniki
prodiru u Iran i kreu put Bagdada, neka im! Oluja je izbjegnuta i to je
blagodat za ruski prostor. No, kako na Bliskom istoku nema dovoljno
mjesta za sve, mnogi azijski gosti, u nedostatku boljeg, dopiru do
ruskih stepa, od Volge do Dona, Dnjepra, Dnjestra pa ak i dalje. Te
su najezde bezbroj puta ugrozile Moskovsku Kneevinu.
Ruski prostor tako ivi svoju sudbinu, sudbinu ogromnog graninog
predjela izmeu Evrope koju titi i Azije ije e uvijek silovite udarce
na svoj troak ublaavati.

Prava Rusija nastaje tek kad posve zatvori prevlaku od Baltika do

junih mora, kontrolirajui prometne veze. Zato, izmeu ostalog, Rusiji
moemo govoriti tek od vremena Kijevske Rusije (IX-XIII. stoljee).
Istonoslavenska plemena i klanovi arijevskog porijekla (poput svih
Slavena) doprli su nakon niza pustolovina do gradova, sela i ravnica
Dnjepra. To je kretanje, zapoeto jo poetkom nove ere, zavrilo
oko VII. stoljea. Na istoku su se ti Slaveni pridruili starosjedilakim
narodima: Fincima, porijeklom s udaljenog Urala; preostalom mno
tvu raznih srednjoazijskih naroda (Skiti, Sarmati, Povolki Bugari);
te narodima porijeklom s obala Kaspijskog mora i Dona: Gotima
s Visle i Njemena, Alanima (Jasima) i Hazarima (koji su kasnije preli
na idovsku vjeru).
Ta je prva Rusija, nastala mijeanjem naroda evropskog i azijskog
porijekla, Rusija Malorusa. Mijeanje ljudi, blagostanje gradova te
zamah ivota izmeu Novgoroda na sjeveru i Kijeva na jugu nemo
gue je objasniti bez odluujue uloge unosnog trgovakog puta od
Baltika do Crnog mora te dalje sve do Bizanta, prebogatog grada iji
sjaj zasljepljuje Kijevljane i nadahnjuje ih za luake pohode sve do
>439

Bagdada, tada na pragu svog zlatnog doba. Tim se cestama sa sjevera

na jug prevoze ambra, krzna, vosak, robovi; a s juga na sjever tkanine,
skupocjena svila i zlatnici. Arheolozi su du itavog tog puta pronali
zlatni novac i taj zlatni trag svjedoi nekadanjem blagostanju
0 kojem je sve ovisilo. Blagostanje hrani gradove koji su prevelik teret
tada jo nepostojeem selu, koje okruuje jednako velike gradove
to u potezu od Novgoroda do Kijeva razmjenjuju robu, prepirke
1 kneeve.
Kijevska se Rusija morala neprestano braniti, naroito s june
strane. No s krajnjeg sjevera Skandinavije obilato pristiu korisni
plaenici, tada sluge, sutra gospodari, a uvijek ratnici. Te Normane
ili, bolje, te Varjage, porijeklom iz tada primitivne i seljake
vedske a katkad iz Danske, veoma privlai put uz Dnjepar koji
povezuje ruske gradove i vodi do Grka, kroz tu sjajnu zemlju koju
su okrstili karakteristinim imenom Gardarikki, kraljevstvom gra
dova. Jedna obitelj tih pustolova osniva dinastiju Rjurikovia iji su
poeci slabo poznati, no koja se u X. stoljeu nametnula Kijevu i svim
drugim gradovima. Razni autori, razna imena: kneevina, Kijevska
Rusija, dinastija Rjurikovia.
Sjaj se te prve Rusije moe objasniti u kontekstu ope povijesti.
Zapadno je Sredozemlje dugo vremena bilo odsjeeno zbog islamskog
osvajanja od VII. do VIII. stoljea; zamjenjuje ga dakle kopneni put
to od Novgoroda do Kijeva povezuje sjeverne zemlje s bogatim
junim predjelima. Kad je u XI. i XII. stoljeu prestankom musliman
ske pomorske prevlasti Zapadno Sredozemlje postalo ponovo
dostupno, smanjila se vanost tog beskrajnog vodenog puta i kopne
nog prijenosa brodova. Konano je prekinut kriarskim zauzeem
Konstantinopola 1204. godine: pomorski je put unitio kopneni.
Od tada e kijevski kneevi sve tee braniti svoje granice i pristizati
do Balkanskog poluotoka i Crnog mora. Jedna stara uzreica kae:
Kad treba piti i jesti, Kijev je pun; no kad ga treba braniti, nema vie
nikoga. Veoma tono. Nomadski konjanici s juga vjeito nadiru
pristiui do posjeda i gradova Kneevine: nakon Peenega, pojavili
su se Torki, a kasnije Kipaci ili Kumani, koje ruski ljetopisci nazivaju
Polovcima.
Ve se u XI. stoljeu jedan dio kijevskog stanovnitva pomakao,
moe se rei pobjegao na sjeveroistok i naselio krevine koje seljaci
stvaraju u nepreglednim umama u pravcu Rostova (tonije Rostova-Jaroslavlja, gradia na sjeveru kojeg ne valja mijeati s Rostovom na
rijeci Don). Tu ivot zapoinje nova Rusija, a mijeanjem Slavena
i Finaca mongolske rase nastaje prvi sloj stanovnitva: to je porijeklo
Velikih Rusa. Ta nova, barbarska ali snana Rusija stvorena je prije
no to je ugasnuo kijevski sjaj. U stvari, snana mongolska najezda pod
440-

kojom 6. prosinca 1241. godine pada Kijev sruila je dravu koja je ve

due vrijeme nazadovala. Pet godina kasnije na mjestu gdje je neko
stajao Kijev, putnik je mogao vidjeti tek dvjestotinjak bijednih kua.

Ruski gradovi, gradovi Zapada. Kijevska je Rusija stoljeima svojim

materijalnim razvojem i bogatstvom gradova vaila kao sila: nije dakle
bilo nikakve razlike izmeu Istoka i Zapada.
Povjesniari komparatisti ipak navode da ti veliki kijevski gradovi
ne podsjeaju u svemu na gradove koji se tad raaju na Zapadu.
Nemaju, poput gradova na Zapadu, oblik udruenih gradia, ni sela ni
gradova, koji dijele zadatke sa susjednim sreditem. Naroito je vano
to da prvi ruski gradovi nisu poput onih na Zapadu jasno odvojeni od
zalea. Seoski velikai iz blizine Novgoroda tako sudjeluju u njegovoj
skuptini, Vijeu, ije odluke vrijede kako unutar grada tako i u pro
stranom hinterlandu kojim on dominira. Velikai njime vladaju uz
Savjet (Sovjet) trgovake vlastele. Ne zauzimaju li u Kijevu prvo
mjesto takoer bojari, velikai iz kneeve druine?
Radi se dakle otvorenim gradovima, nalik antikim. Nalik
Ateni otvorenoj atikim Eupatridima; ne zatvorenim cjelinama,
usredotoenim na pravice svojih graana kao na srednjovjekovnom
Zapadu.

Pravoslavlje

Preobrativi se na pravoslavlje, Kijevska je Rusija zapeatila rusku

budunost za stoljea.
U stvari, kijevskim se putovima nije kretala samo roba, ve i sveta
rije propovjednika Evanelja.
Ope prihvaanje kranstva u Kneevini plod je politike kneza
Vladimira Svjatoslavia. Pomiljao je nakratko i na to da sebe i svoje
podanike preobrati na idovsku vjeru, no zabljesnula ga je ljepota
bizantskog bogosluja. Oko 988. godine pristupio je slubenom preobraenju svih svojih podanika (stanovnici Kijeva pokrteni su svi
zajedno u vodama Dnjepra). No, ve jedno stoljee nova se vjera
irila, naroito na jugu i u samom Kijevu, i to je pogodovalo opem
obraenju do kojeg je dolo nakon odluujueg poslanstva Svetog
Bazilija u Hazariju 861. godine, pokrtavanja Moravaca 862. godine,
Bugara 864. godine, Srba 879. godine. . . Rusko je pokrtavanje tek
jedan u mzu dogaaja, jo jedan dokaz izuzetnoj privlanoj moi
stare bizantske crkve u razdoblju koje slijedi nakon duge ikonokla-

441

442

stike (razbijai slika) krize i njenog konanog smirivanja na (drugom)

Nicejskom koncilu (787. godine); to je znak ozdravljenja stare Crkve
ija e se propaganda iriti sve do srca daleke Azije.
Trebat e ipak proi izvjesno vrijeme prije nego to kranstvo
u potpunosti prodre u Malu, a potom u Veliku Rusiju. Veliajni
uspjesi pomalo kasne: katedrala Svete Sofije u Kijevu izgraena je od
1025. do 1037. godine; Sveta Sofija u Novgorodu od 1045. do 1052;
a jedan od prvih manastira, Kriptski, osnovan je u Kijevu 1051.
godine.
Uzrokovala je to privrenost ruskog sela svojim poganskim kulto
vima koji su se sporije ili bre, uspjenije ili neuspjenije iskorjenjivali.
Pretkranska su vjerovanja i mentalitet preivjeli esto sve do danas,
naroito u svadbenim, posmrtnim i iscjeljivakim obredima. Ona su
zauvijek obiljeila rusko kranstvo, iji posebni doprinos pravoslav
nom bogosluju predstavlja Jcult ikona i, kao to se esto istie,
posebna vanost uskrnjih sveanosti.

Ruski je svijet od X. stoljea potpuno u okruju Bizantije; ta

injenica doprinosi razlikovanju Istone i Zapadne Evrope.
Razlike izmeu katolika i pravoslavaca, esto tumaene onako
kako je kojoj strani odgovaralo, postavljaju velik problem koji je
mnogo tee formulirati (ako je to uope mogue) nego razrijeiti.
Mislimo da se radi prvenstveno razlikama povijesnog karaktera.
Zapadno kranstvo prolo je kroz osobite kunje. Naslijeeno je
od Zapadnog Rimskog Carstva. Kranstvo je osvojilo to carstvo no
istovremeno je dolo i do njegove imperijalizacije koja je donijela
plodove kad je neposredno nakon propasti Carstva u V. stoljeu
kranstvo na sebe preuzelo poslove carstva i njegovu brigu svi
jetu. Zapadna ekumenska Crkva ira je od drutava, od drava;
zajednitvo ostvaruje pomou Jatinskog, slubenog jezika kojim svi
govore. Napokon, ona je od Carstva naslijedila hijerarhiju, centrali
zam i drevnu prestinu prijestolnicu, Rim. I ne samo to, Zapadna se
22. Teritorijalno stvaranje Rusije
Na poetku XI. stoljea, grad Kijev na rijeci Dnjepar dominira junim dijelom tadanje Rusije
(kojih ezdesetak kneevina). Kijevski se kneevi preobraaju na pravoslavlje. Kijev je vano
mjesto na trgovakom putu koji povezuje slavenske zemlje s Bizantom, Zapadom i Dalekim
Istokom. Vanost se Kijeva smanjuje krajem XII. stoljea; potom ga pustoe Mongoli. Zatiena
umama, Moskva XIV. stoljeu neko vrijeme izmie najezdi. Danijel, sin AleksandraNevskog
(kneza Velikog Novgoroda) upravlja poecima moskovske drave. Ivan Veliki (1462-1505)
najvei je okuplja ruske zemlje. Pod njegovim vodstvom moskovski ratnici prelaze Ural
i stupaju u Sibir. Petar Veliki (1672-1725) legendarni je osniva ruske sile, pobjednik nad
Sveanima i Turcima, veliki reformator i utemeljitelj Petrograda 1703. godine. Gradove Bulgar
i Itil razruili su Mongoli u XIII. stoljeu.

443

Crkva pozabavila svim mnogobrojnim politikim i drutvenim proble

mima tokom prvog mraka zapadne civilizacije. Bijae to velika zajed
nica, u stanju da zadovolji sve potrebe: duhovne, tjelesne, evangeli
stike, prosvjetiteljske, ak i potrebe krenja novih podruja.. .

Bizantska se crkva X. stoljeu nalazi u okviru preivjelog vrstog

Carstva koje je ne izlae ni zadacima ni opasnostima svjetovne ekspanzije.
Ono njome vlada kao podanikom i ograniuje je iskljuivo na duhovne
zadae. Pravoslavna crkva to se ukorijenila u Rusiji blia je masi svojih
vjernika nego Zapadna; politika je pitanja gotovo i ne zanimaju.
Spremna je prihvatiti ponuene nacionalne granice, ne zanima se
mnogo za organizaciju i hijerarhiju ve jedino eli prenijeti duhovnu
tradiciju koju je prihvatila preko grke misli X. stoljea.
to se tie jezika bogosluja, grka crkva se ljubormorno dri
svojeg, smatrajui ga jezikom elite, nedostojnim barbara. Dakle,
jezik bogosluja u slavenskoj zemlji bit e staroslavenski, tj. jezik na
koji su Sveti iril i Sveti Metodije (izmeu 853. i 862. godine) preveli
Sveto pismo, za upotrebu raznih slavenskih naroda koje su eljeli
pokrstiti. Za potrebe transkripcije slavenskog govora iz okolice
Soluna, morali su ak izmisliti azbuku. Otuda vanost crkvenoslaven
skog, prvog pisanog jezika u kulturnoj povijesti slavenskih naroda.
Postoje mnogobrojne razlike u duhovnoj tradiciji dviju Crkava.
Tako grka ili staroslavenska rije istina oznaava ono to je vjeno,
stalno, to uistinu postoji, izvan stvorenog svijeta kojeg moemo
pojmiti razumom. Rije pravda znai dakle istovremeno, istinu
i pravdu nasuprot rijei istina, to znai zemaljska istina. Indoevrop
ski oblik var dao je u slavenskim jezicima rije vera, vjera, a ne rije
istina. U latinskom pak veritas, u juridikom, filozofskom i znanstve
nom znaenju, uvijek oznaava izvjesnost, ono to je stvarno za na
razum. Isto tako rije sakrament na Zapadu implicira vjersku hijerar
hiju koja je jedina u stanju da je posveti dok na Istoku ta rije znai
prije svega tajnu, ono to naa ula ne mogu pojmiti i to dolazi
odozgo, izravno od Boga.
Izvjesni detalji u bogosluju otkrivaju duboke razlike. Sveta Nedje
lja koja prethodi Uskrsu je na Zapadu u znaku alosti, muke,
patnje i smrti Krista ovjeka. Na Istoku je u znaku radosti, pjeva
u slavu uskrsnua Krista Boga. Na ruskim je raspelima Krist predstav
ljen u spokojstvu u smrti a ne, kao na Zapadu, Spasitelj patnik.
Moda je to zbog toga to se kranstvo na Zapadu od poetaka
moralo suoavati s ljudskim, kolektivnim, zajednikim pa ak i juridikim problemima dok je vjerska misao na Istoku ostala omeenija,

444

osobenija, esto mistina i izrazito duhovna. Neki u tome vide porije

klo razlike na civilizacijskom planu za koju je Aleksej Homjakov
tvrdio da postoji izmeu pravoslavaca mistika i racionalnih zapad
njaka. Moe li se stoga rei da je zapadno kranstvo djelomino
odgovorno za taj izrazito evropski racionalistiki duh iz kojeg je
nastalo slobodno miljenje to se ubrzo suprotstavilo kranstvu i pro
tiv kojeg se crkva borila, no kojem se, izgleda, konano prilagodila?
Rusko se pravoslavlje, za razliku od toga, nije sve do nedavno
uputalo u takve pogubne bitke. No, ipak je u XVII. stoljeu moralo
odluiti da li e biti proiena slubena vjera (pa tako npr. napustiti
krianje s dva prsta desne ruke, naviku u suprotnosti s grkom
crkvenom tradicijom) ili biti narodna, formalistika, moralizatorska
i potencijalno revolucionarna religija. Ti su narodni reformatori bili
izopeni i dolo je do izme, Raskola... Otada se vodi neprestana
borba protiv tih Raskoljnika. No i tu je jo uvijek rije borbama
unutar crkve. Vanjske borbe sa slobodnim miljenjem poele su tek
u posljednjem stoljeu Carstva. Odmah nakon Oktobarske revolucije
Pravoslavna e se crkva stvarno, podzemno i kompromisima boriti za
svoje postojanje i opstanak. I ini se da u toj tekoj borbi nije iznala
nikakvu mogunost za obnovu, niti dobila volju da krene novim
putem na tragu socijalizma, putem koji je dvadesetostoljetni katolici
zam svjesno odobrao ima tome pedesetak godina.

Velika Rusija

Drugaje Rusija, Rusija uma, postala punoljetna tek onog dana kad
je zatvorila rusku prevlaku, kad se Ivan Grozni (1530-1584) uspio
doepati Kazanskog (1551), a zatim Astrahanskog Kanata (1566) i uspo
stavio kontrolu nad ogromnom Volgom, od njenog izvora do ua
u Kaspijsko more.
Taj dvostruki uspjeh osigurali su topovi i arkebuze. Azijski osvaja
to je na konjima prodro u bok Zapada, konano e se povui pred
puanim prahom. Kaspijsko more, do kojeg je na jugu dopro Ivan
Grozni ne mogavi stii do Crnog mora, nalazilo se na putu za Perziju
i Indiju. Crno more je pak od XV. stoljea u vlasti Turaka. Do tog
ljubomorno i pomno uvanog mora jo nije bilo mogue doprijeti.
Tako se pobjedom potvrdila nova Rusija, koja se sporo stvarala na
drugoj zemljopisnoj irini, u tekim uvjetima to su se veoma razliko
vali od onih koji su kumovali sve u svemu sretnom roenju Kijevske
Rusije. Poetnu sudbinu te nove Rusije obiljeilo je siromatvo,
kmetstvo i feudalna rascjepkanost.
445

Sav juni dio ruskog prostora - stepe - zauzeli su jo prije pada

Kijeva 1241. godine Mongoli ili kako ih Rusi nazivaju, Tatari. Potom
je stvorena nezavisna mongolska drava koja e prostranim stepskim
predjelima prikljuiti sjeverne ruske drave i gradove koji e priznati
njenu vlast: prijestolnica te drave, pod imenom Kanat Zlatne Horde,
bio je araj, na donjem tijeku Volge.
Njenom je osnivanju pogodovalo poprilino dugo blagostanje koje
je trajalo sve dok je bio otvoren i siguran mongolski put kojim su se
sve do 1340. godine sluili talijanski trgovci, naroito enovljani
i Mleani, na putu za Indiju i Kinu. Zatim se put prekinuo a vlast
Zlatne Horde nad umovitim Sjeverom postepeno slabi, premda na
jugu opstaje.
Na Sjeveru se usred izuzetne feudalne rascjepkanosti i mranih
meusobnih borbi razvija Moskovska Kneevina, osnovana u XIII.
stoljeu. Ona e malo-pomalo oko sebe okupiti rusku zemlju (kao
to su Kapetovii oko Ile-de-France okupili francusku), a potom se
osloboditi tatarskog skrbnitva (1480). Na kraju te emancipacije
moskovski e car zauzeti mjesto kana Zlatne Horde. Njeni e
ostaci, prvenstveno krimski Tatari to ive izmeu Volge i Crnog
mora, opstati sve do XVIII. stoljea zahvaljujui podrci Osmanlija
iji su bili manje-vie posluni vazali.
No ipak je trebalo tri stoljea da se situacija preokrene. Za to
vrijeme odnosi izmeu Rusa i Tatara bili su vie u znaku razmjena,
mirnodopskih odnosa pa ak i meusobnih usluga, nego u znaku borbi
i suparnitva, premda ih nije uzmanjkalo. Vladari su Zlatne Horde
uglavnom podravali i pomagali uspon Moskve. Budui da su se kasno
preobratili na islam, bili su veinom trpeljivi: doputali su potinjenim
narodima njihove vlastite zakone i vjerovanja. U araju je postojala
jedna pravoslavna crkva.
Dolo je do mnogobrojnih enidbi izmeu gospodara i podanika,
tako da u sluaju Moskovske Kneevine moemo govoriti poluorijentalnom plemstvu. U XV. stoljeu, kad ve slabi tatarska mo,
mnogi muslimani dolaze u ruske drave, prihvaaju kranstvo i stu
paju u slubu knezova, izazivajui tako veliku zavist izvornih poda
nika. Veliki rodovi Godunovih i Saburovih tatarskog su porijekla.
Dugo su vremena Mongoli bili uzor moskovskim kneevima. Pripa
dali su istananijoj civilizaciji i bolje organiziranoj dravi na koju su se
Rusi ugledali; bijahu novari bez premca na Sjeveru. Suvremeni ruski
jezik jo uvijek uva izvjestan broj karakteristinih rijei mongolskog
porijekla: kazna, dravna blagajna; tomonja, carina; jam, potanska
postaja; dengi, novac; kaznaej, blagajnik. . . Ta je nadmona civiliza
cija uspostavila svojevrsnu Aziju u ponaanju i obiajima Moskovske
446

Kneevine. A Moskovska se Kneevina u stvari ponaala poput

barbarskog svijeta koji je prosvijetlila i sebi podredila jedna nadmona
civilizacija. To zajedniko bivstvovanje poprilino podsjea, premda
je rije mnogo pitomijem obliku, na odnose kranske i sjajne
muslimanske panjolske. Moskovski je car prevagnuo nad musliman
skim kanom oko 1480. godine, dakle u istom asu kad se panjolska
reconquista pribliila kraju, tj. zauzeu Granade 1492.
Pobjeda se Moskve spremala bezbrojnim i mranim borbama sa
susjednim kneevinama. No, do nje stvarno dolazi tek za vrijeme
vladavine Ivana III (1462-1505), koju su nekad neki ruski povjesniari
usporeivali s vladavinom Petra Velikog. Nedugo nakon stupanja na
prijestolje, oenio se 1469. godine Sofijom, nasljednicom Paleologa,
posljednjih bizantskih careva. Tako je Moskva, nakon pada Konstantinopola (Carigrada) koji su 1453. godine osvojili Turci, imala priliku
postati Trei Rim, vladati i spasiti svijet. No taj joj je izvanredni
uspjeh na duge staze (naziv car, vjerojatno iskrivljena rije cezar,
moskovski je knez nasljednik primio tek 1492. godine) znaio manje
od pobjeda nad Litvancima, Zlatnom Hordom (prekid vazalnog
odnosa 1480. godine) i zauzea trgovakog grada Novgoroda.
Novgorod je zauzet nakon teke, duge i dramatine borbe. 1475.
godine, hladni rat i miroljubiv ulazak u grad; godine 1477. ili 1478.
Ivan otima zvono Vijea; 1480. godine prognao je stotinjak pleme
nitakih obitelji; 1487. godine 7000 stanovnika Novgoroda mora napu
stiti grad. Bio je to kraj grada koji nazivahu Gospodin Veliki Novgo
rod.
Jednako kao i ideja treem Rimu ili novi naziv car, znak uspona
Moskve jest i dolazak talijanskih umjetnika u prijestolnicu: Bolonjca
Ridolfa Fioravantia, zvanog Aristotel; te graditelja palaa i crkava
Marca Ruffia i Pietra Solaria: Kremlj tad poprima dananji oblik.
Ljeva topova za vojsku Ivana III takoer je bio Talijan po imenu
Paolo Debossis. Tako, gotovo stoljee prije Ivana IV Groznog i odlu
ujuih pobjeda nad Kazanskim i Astrahanskim Kanatom, snano se
uspostavlja moskovska sila, zasigurno istodobno s obnovom kontakta
sa Zapadom.
Svi ti uspjesi i novine zahtijevaju ogroman napor drave. Ivan
PeresvetoV,- ideolog iz vremena Ivana IV Groznog, uobliava poli
tiku teoriju strahovlade. Poznato je takoer da je uvoenjem policij
skog poretka opriine Ivan Grozni uspio slomiti otpor kneeva
i bojara te ojaati centralnu vlast ruske drave.

Rusija se sve vie okree Evropi. To je kljuna injenica njene

novije povijesti sve do 1917. godine, pa i kasnije.
447

Uporno u tome ustrajavi, Rusija stjee neprestano sve modernije

tehnike. Industrijska joj je era ubrzo omoguila da se osveti Aziji koja
joj je stoljeima prijetila, a kasnije ak i samoj Evropi.
Da li je Azija djelomino odgovorna za to? Povjesniari braa
Kulischer tvrde tako: po njihovom miljenju, narodi sredinje Azije
stoljeima poznaju dugotrajna zanoenja koja ih guraju as prema
Evropi i Sredozemlju a as prema Dalekom istoku i naroito prema
Kini. Po tome je sudbinu Rusije odredilo iroko kretanje koje od XV.
stoljea nosi nomade prema Aziji i Kini, to je dovelo do slabljenja
azijskog pritiska u junoj Rusiji. Islamsko tatarsko carstvo slabi zbog
pohoda na Daleki istok a kad u XVIII. stoljeu dolazi do ponovne
promjene pravca kretanja, protiv Evrope, ve je kasno: nomadska su
napredovanja Kirgiza i Bakira, uzrokovana kineskim pritiskom
u XVII. i XVIII. stoljeu zaustavljena vrsto izgraenom preprekom,
koju nee sruiti ni poluazijatska Pugaovljeva buna 1773/74.
To je, nesumnjivo pojednostavljeno, objanjenje nuno korigirati.
Jasno je da je za sudbinu Rusije osim poputanja azijskog pritiska isto
tako odgovorno prihvaanje nadmone tehnike koja pristie sa
zapada. Rusko bi se gospodarstvo razvijalo i da se radilo samo sve
jaim dodirima s evropskom trgovinom u baltikim lukama. U svakom
sluaju, nita nije karakteristinije od trenutne ruske okupacije Narve
u Baltiku u XVI. stoljeu: otvorena su se vrata odmah zatim zatvorila,
no Rusija je ubrzo vratila milo za drago.
Dijalog izmeu Moskovske Kneevine i Zapada zapoet, kao to
smo vidjeli, u vrijeme Ivana III, nastavlja se i pojaava. Smatra se da
je jedan njmaki putnik, barun Herbestein, otkrio Moskovsku
Kneevinu 1517. jednako kao to je Kristofor Kolumbo otkrio Ame
riku. Sve u svemu, sve brojniji trgovci, svakojaki pustolovi, plaeni
savjetnici, graditelji i slikari pristiu u taj drugi Novi svijet, mnogo
ranije nego to se Petar Veliki kao dijete uspio sprijateljiti u moskov
skom predgrau Sloboda sa strancima koji e kasnije postati njegovi
savjetnici. Nije li jo 1571. godine vojvoda od Albe, tadanji guverner
panjolske Nizozemske, upozoravao u njemakom Reichstagu na opasnost koju po kranstvo predstavlja aktivno krijumarenje
oruja u pravcu Moskve, tog potencijalnog neprijatelja? Dvadesetak
godina ranije, 1553. godine, Englez Chancellor pristaje jednim svojim
brodom (jedinim koji je preostao) u Svetom Nikolaju Arhanelu,
otkud e Moskovska kompanija, koju su osnovali londonski trgovci,
nekoliko godina upravljati svoj promet kroz ogromnu Moskovsku
Kneevinu sve do Perzije.
Ve mnogo ranije zacrtano zbliavanje pouruje se i kao u krupnom
filmskom kadru, detaljno ocrtava smjelou i brutalnom urbom Petra
Velikog (1689-1725) te vanjskigi bljetavilom duge vladavine Kata

448

rine Velike (1762-1796). Shodno tome, dolazi do velikih promjena

granica i vanjskog oblika moderne Rusije prema Evropi. Zapravo,
Rusija u XVIII. stoljeu neprestano osvaja nova prostranstva nautrb
drugih. Stvara se veliki put od Petrograda (danas Lenjingrada), nove
prijestolnice na Nevi ija je izgradnja poela 1703, a ija e trgovaka
vanost neprestano rasti dolaskom engleskih i nizozemskih brodova.
-Rusija sve vie postaje dio Evrope. Svi sudjeluju u toj preobrazbi,
a naroito baltiki narodi i Nijemci. Susjedima pripadaju prva mjesta.
Definitivno osvajanje Juga (koje je zamislio ali nije uspio izvriti
Pelar Veliki) i zauzee Krima 1792. godine dogodili su se u razmjernoj
praznini. Poznata su sela, obine kulise koje Potemkin seli pred
Katarinom II za njenog slavnog putovanja. S te strane, na pravu vezu
s Crnim morem jo valja priekati; ostvarit e se tek poetkom XIX.
stoljea kad vojvoda od Richelieua osnuje Odesu. 1803. godine ukra
jinsko ito po prvi put pristie u luke zapadnog Sredozemlja, zabrinja
vajui prvo talijanske, a kasnije i francuske zemljoposjednike.
Sve u svemu, u detalju i cjelini svojih pothvata, ruska povijest
XVIII. i XIX. stoljea je povijest divovske akulturacije, zabluda, gre
aka, gluposti, snobizma, no i pozitivnih rezultata koje ona sa sobom
nosi. Poeite Rusa i pronai ete Moskovljanina; ova poslovica,
vjerojatno ruskog porijekla, bila je vrlo popularna na Zapadu. Uosta
lom zato Moskovljanin i ne bi ostao Moskovljanin, sa svojim ukusom,
izvornou i tajnama? Danas u Ostankinu u blizini Moskve moete
posjetiti ouvanu i kao muzej odravanu rezidenciju kneza eremetjeva, to su je po njegovom nalogu u najiem klasicistikom stilu
sagradili njegovi kmetovi obrtnici u XVIII. stoljeu. Posjetilac, zau
en svjeinom unutranjih dekoracija, pozlate i esto tek malice
naknadno dotjerivanih tavanica s lanom dubinom, saznaje da je
itavo zdanje naizgled debelih zidanih zidova zapravo od drvenog,
vodootpornog materijala: knez je s razlogom govorio da je udobnost
ruskih drvenih kua, koju je od malih nogu upoznao, neusporediva.
Ostao je vjeran drvetu, obukavi ga u francusko ruho.
To je pomalo slika itavog ruskog XVIII. stoljea koje je u pomo
pozvalo mnogobrojne Zapadnjake da sve podiu, ukljuujui i rusku
industriju, a sve to polako. Na zemlju eljnu znanja pod svaku cijenu
stutila se kia inenjera, graditelja, slikara, obrtnika, glazbenika,
uitelja pjevanja i guvernanti. ogromnom zadatku to ga je preda se
poprilino dragovoljno postavila ruska inteligencija, govori ogroman
broj graevina u gradu poput Petrograda gdje se, navedimo to kao
mali simboliki detalj, jo uvijek nalazi u cjelini ouvana Voltaireova
biblioteka, te jo nevjerojatnija masa pisama i papira na francuskom
to u hrpama lee u javnim arhivima.
U uzbibanoj ruskoj kulturi posebno mjesto pripada Francuskoj, kao
29 Civilizacije kroz povijesi

44Q

to u Francuskoj posebno mjesto pripada ruskoj obmani. Francuzi

autokratsku caricu Katarinu smatraju liberalnom jer je u Rusiji dozvo
lila prikazivanje Figarova pira prije nego to je taj kazalini komad
odobrio Luj XVI. Danas ne smijemo podlei toj obmani. Zapravo,
vladavina Katarine II bila je drutveno nazadna: uvrstila je mo
plemstva i oteala poloaj kmetova.
Samo se aristokratska kultura rado ugleda na Versailles i Pariz.
Ubrzo u jednom svom ogranienom dijelu postaje revolucionarna i iri
se u intelektualne i studentske krugove. S kojom su samo zaviu
morali pratiti dogaaje koji su preokrenuli ili barem potresli itavu
staru Evropu? No francuska je revolucija (ili barem napoleonsko
Carstvo koje predstavlja njen nastavak) poraena u bici s ruskim
divom. To ne treba zaboraviti.

itav je povijesni razvitak moderne Rusije od XVI. stoljea sve do

erupcije 1917. godine u dubini i na povrini obiljeen revolucijom.
Nakon sjaja Kijevske Rusije, gdje se ipak mogu uoiti mnoge
drutvene nevolje i napetosti, ogromna ruska zemlja sa zakanjenjem
stupa u srednji vijek. Feudalizam se tu uvruje u trenutku kad
nestaje na Zapadu. Evropeizacija se od XV. do XX. stoljea pojaava,
naravno. No zahvaa tek neznatan dio stanovnitva: nekolicinu veli
kaa, posjednika, intelektualaca i politiara. Osim toga, razvoj je
trgovine sa Zapadom, i u Rusiji i u Srednjoj Evropi, pretvorio velikae
u trgovce i proizvoae ita, to je nuno urodilo drugim kmetstvom
od Labe do Volge. Seljake slobode postaju tek prazno slovo na
papiru. Kmetovi gube dotadanje pravo promjene gospodara svake
godine na-Jurjevdan, izuzev u sluaju duga. Ukazom Ivana IV 1581.
zabranjena im je selidba. A istovremeno im na plea pada sve tei
teret tlake i daa.
Nesumnjivo, preostaje im jedino bijeg u Sibir ili prema velikim
rijekama na jugu, ili ak na granicu kod odmetnika, kozaka. Iz
moskovske je oblasti otila gotovo polovina seljaka, privuena arom
pustolovine i slobode. No njihova tako osvojena sloboda pravno je
osporena otkad je u tim dalekim predjelima vlast uspostavila izravan
ili neizravan nadzor. Vjeita je to povijest ruskih, neprestano osvaja
nih i neprestano gubljenih sloboda. Nema li velika uvijek pravo
uhvatiti bjegunca? Zakonik iz 1649. godine ak je ukinuo svako
ogranienje s tim u vezi.
> Nesumnjivo, bilo je velikih, ogromnih i opasnih pobuna: tako 1669.
godine 200.000 pobunjenika-kozaka, seljaka i azijskih uroenika
zauzimaju Astrahan, Saratov i Samaru; vladaju donjim tijekom Volge,
ubijaju zemljoposjednike i graane. Njihov je voa Stjenjka Rain
450

uhvaen tek 1671. godine, muen i raetvoren na Crvenom trgu

u Moskvi. Stoljee kasnije, u tim istim predjelima Pugaovljeva buna
postie jednako velik poetni uspjeh: donski i uralski Kozaci, Bakiri,
Kirgizi, kmetovi s velikakih posjeda, kmetovi-radnici u velikim ljeva
onicama bakra i eljeza na uralskom gorju pridruuju se buni, pugaovtini. Pobunjenici stiu i do Njinjeg Novgoroda; u prolazu vjeaju
posjednike i svima obeajavaju slobodu i zemlju. Zauzet je Kazanj, no
Pugaov ne kree odmah na Moskvu. Uhvaen je i pogubljen 1775.
godine. ini se da je sve ponovo u redu.
To su opepoznate injenice. Sovjetska historiografija ih je rado,
i ne bez razloga, isticala u prvi plan. Vrijeme tee, a poloaj ruskog
seljaka postaje sve tei. Zajedno s drugim kmetstvom stvara se i drugo
plemstvo. Boljar iz vremena Ivana Groznog nije vie boljar iz Kijevske
Rusije, poput zapadnog velikaa vlasnik svoje zemlje. Ivan je sustavnoslamao otpor nezavisnih velikaa i, pogubivi ih na tisue, prisvojio
njihovu zemlju i podijelio je svojim ljudima, oprinikima: to su
velikai u slubi koji dre zemlju kao prebende, doivotno. U tim je
uvjetima zakon majorata iz 1714. godine za Petra Velikog ogromna
nazadna reforma, jer priznaje velikaima u slubi i njihovim nasljedni
cima pravo vlasnitva nad dobrima. Tako se potvrdilo i u svojim
pravima uvrstilo drugo plemstvo sa svojim rangovima koji su jednom
zauvijek odreeni etiketom. Ljubimac Petra Velikog Menjikov tako
dobiva 100.000 d u a ... To snano proturjeje otkriva lice i nalije
Rusije: modernitet pred Evropom, a pred samom sobom zakanjeli
srednji vijek...
Otad su svojevrsnim djelotvornim savezom povezani carska vlast
i plemstvo koje je okruuje i slui u neprestanom strahu i pokornosti
pred gospodarevim hirovima. To se odraava na poloaj seljaka, koji
predstavlja nerjeiv problem. Nije ga razrijeilo ni masovno oslobaa
nje kmetova 1858, 1861. i 1864. godine. Kolektivna stega mira, sela,
polovino opstaje. Zemlja oduzeta posjednicima moe se otkupiti.
Osim toga, velikai e djelomice sauvati svoje posjede. Problem e
biti rijeen (na tren) tek 1917. godine najveom agrarnom eksplozijom
u ruskoj povijesti, koja je djelotvoran i dubok uzrok revolucije. Samo
na tren, jer je uskoro potom zapoela kolektivizacija. Ruski je seljak
tek nakratko mogao osjetiti to znai biti vlasnik svoje zemlje.
Eksplozivna situacija na selu je za itave ruske povijesti stvarala
revolucionarnu napetost. Njome se moe objasniti ogromni i izravni
odjek francuske revolucije kojoj su iz dana u dan izvjetavale sve
petrogradske i moskovske novine, no i one u Tobolsku u Sibiru; strast
s kojom su je od poetka pratili liberalni plemiki krugovi kao
i trgovako graanstvo, intelektualci i publicisti esto neplemenitakog porijekla. tome moemo itati u knjiici Michela Strangea
29

451

Francuska revolucija i rusko drutvo, objavljenoj na francuskom

u Moskvi 1960. godine. Deklaracija pravima ovjeka, novosti
nemirima u Francuskoj i Teror izravno su se doticali goruih
pitanja autokratskog reima i kmetstva; bilo je to ostvarenje tenji
koje su se mogle, kako kae jedan suvremenik, proitati na licu
svakog ruskog seljaka.
Industrijalizacija, koja se poinje nazirati od polovine XIX. stoljea
pridodala je osnovnom seljakom pitanju i druge napetosti. Deava se
to u trenutku kad se u vrijeme vladavine Nikolaja I (1825-1855),
premda zasigurno ne njegovom zaslugom, potvruje velika ruska
knjievnost s Pukinom (1799-1837), Ljermontovom (1814-1841),
Gogoljem (1809-1852), Turgenjevom (1818-1883), Dostojevskim
(1821-1881), Tolstojem (1 8 2 8-1910)... Radi se zapravo snanom
buenju ruske samosvijesti.
Ubrzo se pojavljuju i mnoe novi oblici revolucionarnih nemira, od
uskog dekabristikog (kae se i decembristikog) ustanka 1825.
godine sve do napada na Zimski dvorac (1905); od nihilista iz ezdese
tih godina prolog stoljea do stvaranja prve marksistike partije,
Ruske socijaldemokratske stranke u Minsku 1898. godine; od slavjanofila (katkad revolucionarnih ovinista) do strastvenih zapad
njaka. Intelektualci, mlade, a naroito studenti nose baklju budue
revolucije, u ijem je poaru zavrila itava ruska povijest.

452

DRUGO POGLAVLJE

SSSR OD 1917. DO DANAS

Budui da smo u prvom dijelu ove knjige prouili postavke i poslje
dice (politike, ekonomske i drutvene) oktobarske revolucije,
u ovom emo se poglavlju osvrnuti iskljuivo na velike probleme koji
se tiu povijesti ruske civilizacije.
1) Kako je marksizam susreo, a zatim upravljao ruskom revolu
cijom?
2) Kako on traje u sovjetskoj dananjici, u njenim ljudima, izvan
nesumnjivo vanih planova i brojki?
3) Treba li se bojati za sadanjicu i budunost sovjetske civilizacije
pod tim udarima i prinudama?

Od Karla do Lenjina
Marxova je misao veoma brzo osvojila paljive ruske intelektualne
i revolucionarne krugove sklone Zapadu i time suprotstavljene slavjanofilskim tradicionalistima. Nije li marksizam veoma brzo dobio
sljedbenike meu ekonomistima i povjesniarima petrogradskog sve
uilita zato to je ono, kako kau, bilo suprotstavljeno konzervativ
nom moskovskom sveuilitu?

Marksizam je plod suradnje, prvenstveno djelo Karla

(1818-1883), a zatim Friedricha Engelsa (1820-1895), kojije bio Marxov
suradnik tijekom etrdeset godina i nadiivio ga za dvanaest godina.
Ta zamana doktrina oznaava bitnu prekretnicu u revolucionarnoj
misli, djelovanju i tumaenju XIX. i XX. stoljea zato jer povezuje
453

revoluciju s modernim kapitalistikim i industrijaliziranim drutvom

gdje do nje neminovno dolazi prirodnim putem. Zato jer prua
cjelovitu viziju svijeta, koja vrsto povezuje drutveno objanjenje
s ekonomskim.
Marxova dijalektika (pod dijalektikom podrazumijevamo traganje
za istinom kroz proturjeja) nadahnjuje se Hegelom, iako se suprot
stavlja njegovoj filozofiji. Prema Hegelii, duh vlada materijalnim
svijetom, a ovjek je prvenstveno svijest. Prema Marxu pak postoji
prevlast materijalnog nad duhovnim. Hegelov je sustav stajao na
glavi, pie on, mi smo ga postavili na noge. Unato tome, Marxova
dijalektika preuzima doba, uzastopna iskustva Hegelove dijalektike:
1. afirmacija; 2. negacija; 3. negacija negacije, tj. afirmacija istine
u nastajanju, koja istodobno vodi rauna dva prva doba i pomiruje
ih.
Taj je nain razmiljanja uvijek u pozadini Marxove argumentacije.
Kao to e rei ruski revolucionar Hercen: Dijalektika je algebra
revolucije. U svakom sluaju, Marxov jezik je umijee da se protu
rjenosti, znanstveno priznate kao takve, izdvoje i preciziraju,
a potom prevladaju. Marksizam se definira kao dijalektiki materijali
zam: to nije netono, iako Marx nikad nije upotrijebio tu rije
i premda je, kako kae Lenjin, mnogo vie naglaavao dijalektiku od
materijalizma. Primjedbu slinu Lenjinovoj mogli bismo postaviti
i u vezi s historijskim materijalizmom, tom pomalo nespretnom Engelsovom formulacijom: Marx je mnogo vie inzistirao na povijesti nego
na materijalizmu. Veliku novinu njegovog djela predstavlja injenica
da je dijalektike argumente svoje revolucionarne doktrine crpio iz
historijske analize drutva.
Njemu se ini da zapadno drutvo sredinom XIX. stoljea pati od
velike proturjenosti ija dijalektika analiza ini osnovu marksizma.
Rezimirajmo ukratko tu analizu. Rad je za ovjeka nain da se
oslobodi prirode, da joj se nametne. ovjek radom postaje svjestan
svoje biti: radei meu tolikim drugima on ini dio nekog drutva.
U drutvu, koje je ujedno rad i osloboenje, postoje istodobno
ovjekov naturalizam i humanizam prirode. Drutvo je spoj
ovjeka i prirode. To je afirmacija vrijednosti i smisla ljudskog rada.
Slijedi negacija: u drutvu koje je Marxu pred oima, nekim udno
vatim paradoksom rad ne oslobaa ovjeka, ve ga zasunjuje. ovjek
nije vlasnik sredstava za proizvodnju (zemlje ili tvornice) i ne izvlai
korist iz proizvodnje. Mora prodavati svoj rad, otuiti ga u korist
drugog. Moderno je drutvo od rada stvorilo nain zasunjenja.
Dakle, koja je negacija negacije, izlaz iz tog proturjeja? Kapitali
stiko drutvo, koje je stvorilo otuenje, stie u stadiju industrijaliza
cije do masovnog rada i proizvodnje, stvarajui proletarijat, sve broj
454

niju klasu zasunjenih, svjesnih vlastitog ropstva. To automatski poja

ava klasnu borbu, klasni rat i ini revoluciju neminovnom.
Industrijski kapitalizam je posljednji stadij zamanoga historijskog
procesa tijekom kojeg je ljudsko drutvo prolo kroz robovlasnitvo,
feudalizam i zatim kapitalizam (trgovaki, industrijski). Svijet XIX.
stoljea dospio je istovremeno s industrijalizacijom u stadij revolucije,
ukidanja privatnog vlasnitva, to vodi u komunizam.
No prijelaz iz kapitalizma u komunizam ne moe se ipak ostvariti
preko noi (poznato je da Marx, premda 1846. godine poznaje rije
kapitalist, jo ne upotrebljava prikladnu rije kapitalizam). Uslijedit
e, kako objanjava 1875, jedna manjevrijedna faza komunizma,
u kojoj e se novo drutvo odvajati, s manje ili vie uspjeha, od starog.
Terminoloki se taj stadij jo i danas naziva socijalizmom, svakome
prema radu.
Jedino se via faza tog razvoja zove komunizam. Pomalo slii na
obeanu zemlju. Drutvo e (tada) moi na svoj barjak upisati:
svatko prema mogunostima (u sferi proizvodnje), svakome prema
potrebama (u sferi potronje). Kao to vidimo: Marxova je dijalek
tika optimistika, uzlazna, kako pie Georges Gurvitch.

Ipak, nisu li ruski revolucionari razoarani Marxovom porukom,

zato jer na kraju krajeva Marx kae da su revolucionarna dogaanja
teorijski nemogua u Rusiji tog doba, bez obzira na njegova kolebanja
oko 1880. godine, nakon vijesti ruskim revolucionarnim previranjima.
U Rusiji je zapravo industrijski proletarijat veoma neznatan, i tre
balo bi da jo godinama traje proces koji ga stvara da se potpuno
osjete posljedice novih uvjeta proizalih iz kapitalistikih proizvodnih
snaga. Tada e nastupiti epoha drutvene revolucije. A za nju jo
nisu sazreli svi uvjeti.
To su mislili Marx i Engels, tome raspravljali oslanjajui se na
primjer Engleske koja je u doba objavljivanja prvog sveska Kapitala
(1867) ve dosegla vrhunac svoje industrijske revolucije ili, tonije,
doivjela sve tekoe koje ona sa sobom nosi a da jo nije ponudila
nain za njihovo prevladavanje. Razmiljali su takoer i na primjeru
Francuske i za njom tek neznatno zaostale Njemake. Ukratko, na
osnovi situacija koje su se veoma razlikovale od situacije u kojoj se
nalazila caristika Rusija.
1 kako onda zamisliti drutvenu revoluciju u ime tih istih principa,
u tojLslabo industrijaliziranoj Rusiji s kraja XIX. stoljea, gdje selja
tvo ini 80%, a radnitvo tek 5% stanovnitva?
Lenjin e vrlo jasno uvidjeti tu proturjenost ve u vrijeme objavlji
vanja Razvoja kapitalizma u Rusiji ( 1899) ; jo jasnije e je uoiti nakon
455

revolucije 1905. godine. Naravno, Lenjin je Marxov uenik, rob misli

kojoj se divi i u kojoj se dobro snalazi. U njegovom djelu obino nema
misli koja ve nije izloena kod . Pa ipak, premda je njegova
veliina uoljiva naroito na polju doktrine revolucionarnog djelova
nja, njegova izvornost je, ak i na teorijskom planu, mnogo vea nego
to se to obino misli.
Porijeklom sitni plemi, govora obiljeenog karakteristinim akcen
tom ruskog plemstva, Lenjin zapravo nije predstavnik ruskog
naroda, njegove jednostavnosti i praktine inteligencije. Isto tako
nije ni duh iskljuivo predan djelovanju. U stvari, on je autor brojnih
konkretnih, izvornih, ubojitih i kritikih analiza to su mu pribavile
ast istaa Augijevih tala Druge internacionale. Prije nego to se
upustio u djelovanje, on ga je unaprijed strasno i lucidno promislio.
Stoga razilaenja s Marxom nastaju tamo gdje su morala nastati
a priori: na planu revolucionarne procedure koju Lenjin oito razma
tra u okviru Rusije i koja se, konkretno, definira odnosima izmeu
proletarijata i revolucionarne partije.
Ukratko, Lenjin je sustavno prepustio vodee mjesto politici na
utrb drutvenom i ekonomskom, partiji nad masom proletera.
Zalagao se, grubo reeno, za politiku prije svega.
Za Marxa je revolucija ishod gotovo prirodnih drutvenih eksplo
zija do kojih dolazi u pravo vrijeme, pod pritiskom industrijalizacije
i klasne borbe. Proletarijat, koji je industrijalizacija sabila u gradove,
revolucionaran je i eksplozivan po naravi. Uz njega je i dio graan
stva, sredina gdje su stvorene nove ideologije, ali koje je ve izvrilo
svoj revolucionarni zadatak. Moda se jo moe u izvjesnim prilikama
izvui korist od djelovanja i podrke te demokratske i liberalne
buroazije. No u vezi s tom strategijom Marx i Engels se dugo
vremena nisu mogli odluiti. Nakon 1848. godine s razlogom su se
pribojavali reakcionarnosti francuskog seljatva, tog lanog proletari
jata privrenog svom komadiu zemlje.
Rasprava oblicima revolucionarnog djelovanja nastavila se jo
dugo nakon Marxove smrti (1883). Nijemica Rosa Luxemburg
(1870-1919) nastavlja Marxovu misao: smatra da je jedino radniki
proletarijat dostojan povjerenja i jedini pokreta revolucije; sve su
ostale klase neprijateljske pa prema tome partija mora biti radnika;
izbliza i iznutra mora je nadzirati baza; to je jedini nain da se izbjegne
birokratizacija.
Lenjin se kree u drugom pravcu: slae se s nekim reformatorima
i sumnja (u doba imperijalizma) u prirodno spontani revolucionarni
karakter proletarijata (osim toga uasava se spontanosti). Doao je
as, misli on, da se teite baci na partiju i na saveznitvo koje
proletarijatu mogu pruiti drugi ugnjeteni drutveni slojevi, bez obzira
456

0 kojim se to slojevima radi. 1902. godine u to da se ini? tvrdi da bi

se bez djelovanja jedne centralizirane partije profesionalnih revolu
cionara, proletarijat okrenuo ne revoluciji ve reformama pa ak
1izvjesnom sindikalizmu te utopijama radnikoj aristokraciji. Zar se
tada stvorena Labour Party u Engleskoj ne suprotstavlja sumnjiavom
konzervativizmu Trade Uniona; zar u Francuskoj, vie nego to se
obino misli, sindikalizam ne ini prepreku prodoru socijalizma?
Suprotstavljajui se Rosi Luxemburg i jo nekima, Lenjin osim toga
tvrdi da nije doao kraj nacionalnim sukobima i da je saveznitvo
s liberalnim graanstvom nuno. I ne samo to; jo uvijek se suprot
stavljajui Rosi Luxemburg i luksemburgizmu, on se usredotouje
na program agrarnih reformi, odbijajui smatrati seljatvo reakcionar
nim elementom. U ovoj se odluujuoj toki vidi utjecaj revolucionar
nih ruskih socijalista; poput njih, on vidi u zasunjenom seljatvu
kljuni pokreta revolucije; ne pada mu na pamet da ne uposli tu
ogromnu eksplozivnu snagu. Ta sila je, kako znamo, omoguila
uspjeh oktobarske revolucije. U svakom sluaju: to se tie Rusije,
Lenjin je bio u pravu.
Ne bi trebalo detaljno ulaziti u te ideoloke rasprave i pozicije, od
kojih su neke odigrale ulogu u razvoju SSSR-a nakon 1917. godine.
Dovoljno je pokazati da je dolo do kulturnog prenoenja s poetnog
marksizma na lenjinizam. Lenjinizam je, rekli bi antropolozi, nanovo
osmiljeni, nanovo protumaeni marksizam, prilagoen industrijski
slabo razvijenoj, veinom poljoprivrednoj zemlji, kakva je bila cari
stika Rusija tako davno, a tako skoro: na poetku XX. stoljea. Tu
je proletarijat bio brojano tako slab, dakle ekonomski, drutveno
i politiki nemoan da sam svojim silama pokrene revoluciju koja bi ga
odmah suprotstavila svim ostalim dijelovima drutva. (Lucien Goldmann).

Rusku socijaldemokratsku stranku, kasnije Komunistiku partiju,

osnovala je 1898. godine druga generacija ruskih marksista (Lenjin,
Martov, Dan), u suglasnosti s prvom generacijom (Georgij Plehanov,
Pavel Akseljrod, Vera Zasuli, Leon Doje), kojaje u inozemstvu osnovala
Grupu za osloboenje rada (Grupa Osvobozdenija Truda).
Do raskida je dolo za vrijeme drugog kongresa Ruske socijaldemo
kratske stranke u Londonu 1903: s jedne strane boljevici (tj. na
ruskom oni koji su u veini, zapravo u veini samo jednim glasom),
a s druge menjevici (tj. oni koji su u manjini), meu njima Plehanov.
(U stvari, menjevici e postati boljevici u Socijaldemokratskoj
stranci). Uzrok tog raskida? Prvi lan statuta, u koji je Lenjin ukljuio
odredbe poznate pod imenom demokratski centralizam. One pred
457

viaju: 1. odluujuu ulogu profesionalnih revolucionara (zapravo

tehniara); 2. vrstu (eljeznu) partijsku disciplinu; 3. proirenu i dik
tatorsku vlast Centralnog komiteta nad cjelinom Partije, naroito nad
osnovnim elijama; 4. u sluaju nude, prijenos cjelokupne vlasti
Centralnog komiteta na uski kabinet. Je li vam jasno? Partija postaje
samostalni ratni stroj protiv kojeg ustaju menjevici uz povike da se
radi diktaturi i naputanju demokratskih principa. (Trocki ve tada
predvia da e lenjinistika koncepcija zavriti diktaturom jednog
ovjeka, efa Centralnog komiteta.)
Ipak, ima dovoljno dokaza za tvrdnju da su, s gledita njenog
drutvenog i industrijskog razvoja, osobiti uvjeti u Rusiji nametnuli
takvu taktiku. 1905 J godine Lenjin se kategoriki protivi tezi nekih
dodue malobrojnih socijalista da je socijalistika revolucija (prole
terska) mogua jer su proizvodne snage zemlje ve dosegle dovoljan
stupanj razvoja za jednu takvu revoluciju. Jo je pounija polemika in
extremis koju su 1917. godine, u predveerje revolucionarnog osvaja
nja vlasti, vodili Lenjin i osniva ruske marksistike kole Georgij
Plehanov. Lenjin se branio od optube da eli prigrabiti vlast; ako je
prigrabi to je zbog toga to se nada da e mu pomoi skoro izbijanje
socijalistike revolucije u zemljama razvijenog kapitalizma (napome
nimo da je to tlapnja od koje e ruska revolucija, osuena gotovo od
poetka da samu sebe stvara, morati ubrzo odustati). Plehanov,
pozivajui se na temeljne marksistike argumente - slabost radnikog
proletarijata, osrednji kapitalizam, ogroman pritisak seljatva - upo
zorava Lenjina da e, osvoji li vlast, morati pribjei, htio on to ili ne,
diktaturi, metodama dravnog terorizma. Lenjin odgovara da je takav
nain govora uvredljiv. Pa ipak, doi e na vlast i pokrenuti agrarnu
revoluciju, poput Mao Ze Donga kojih tridesetak godina kasnije. . .
Svejedno e ga ti problemi i dalje zaokupljati. Kad je 1921. godine
politikom NEP-a uinio korak unatrag, njegove su se izjave na karak
teristian nain nadovezale na tu liniju miljenja i na stare rasprave:
Pogrijeili smo, hoe rei. Djelovali smo kao daje mogue izgraditi
socijalizam u zemlji u kojoj gotovo i ne postoji kapitalizam. Prije nego
to zaelimo stvoriti socijalistiko drutvo, valja nam rekonstruirati
kapitalizam. NEP nije zadugo nadivio Lenjina. Od 1928/29. godine
Staljin pristaje uz industrijalizaciju koja se otada vri s onim to je pri
ruci, uz potekoe i konano, kao to je poznato, s velikim uspjehom.
No, vratimo se unatrag, u godinu 1883 (godinu Marxove smrti)
kako bismo ilustrirali ovo objanjenje. Georgij Plehanov je, pretposta
vivi sluaj kad bi se revolucionari sluajno ili pomou zavjere
doepali vlasti, napisao da bi tada oni mogli stvoriti samo socijalizam
Carstva Inka, to e rei autoritarni socijalizam. Plehanov tako
458

preuzima izreku samog koji je, govorei slinoj mogunosti,

govorio samostanskom ili kasarnskom socijalizmu.
Ne radi se tome da se, koristei ove rijei i rasprave, vratimo, kao
to se to esto inilo, na dogaaje listopada 1917. godine kako bismo
osudili njihov razvoj u ime istog marksizma, koji je povijest mogla
prevladati ili izvrgnuti ruglu. Valja naglasiti da je igrom sluaja
socijalistika revolucija poela u najslabije industrijaliziranoj velikoj
zemlji tadanje Evrope. Sto znai da je bilo nemogue da se revolucija
u njoj odvija prema marksistikom obrascu diktature proletarijata.
Vlast je osvojila Komunistika partija (to je ime koje je uzela Socijal
demokratska stranka), tj. neznatna manjina ljudi u odnosu na pro
stranu Rusiju, moda kojih 100.000 osoba. Toj je izvanredno organizi
ranoj manjini pogodovalo rasulo deset do dvanaest milijuna seljaka
dezertera koji su se, meusobno se ubijajui prema potrebi, povukli
prema svojim selima i poeli grabiti zemlju plemia, bogatih graana,
Crkve, manastira, Krune i drave.
Lenjinu pripisuju ovu doskoicu: Ako se carizam uspio odrati
stoljeima zahvaljujui 130.000 plemia, feudalnih posjednika to su
svaki u svojoj pokrajini imali policijsku vlast, zato se ja ne bih mogao
odrati nekoliko desetaka godina s partijom od 130.000 odanih prista
lica? Pripisuje mu se takoer i ova napoleonska dosjetka: Nava
limo, kasnije emo vidjeti.
Odrati se nekoliko desetaka godina, sve dok Rusija ne dosegne
razvojni i industrijski stadij iz kojeg je mogue krenuti u razumnu
revoluciju; to e u budunosti biti kljuni problem Rusije. Takoer
i razlog nesmiljene diktature koja nije bila diktatura proletarijata
ve diktatura komunistikih voa u ime proletarijata u nastanku. U
Staljinovo je vrijeme ta diktatura voa postala diktatura jednog jedi
nog ovjeka. Te mrane i dramatine godine ruske povijesti podsje
aju uporno na uspjelu verziju godina 1793/94, doba djelovanja Komi
teta javnog spasa. Razlog uspjehu je nesumnjivo postojanje eljezne
discipline u jednoj jedinoj partiji koja je zabranila svaku trajniju
frakciju, za razliku od onog to se dogaalo u Parizu 1794. godine.

Marksizam i sovjetska civilizacija danas

Ve etrdeset pet godina, dakle gotovo pola stoljea, SSSR ivi pod
diktatorskim politikim sistemom u kojem nema slobode tiska,
govora, udruivanja i trajkova, pod vodstvom jedne disciplinirane,
monolitne partije u kojoj prikriveni sukobi iskrsavaju samo u obliku
dramatinih sukoba linosti. Prije nekoliko godina, odmah po Staljilovoj smrti 1953. godine, dolo je do izvjesne liberalizacije, moda bi
459

bilo bolje rei humanizacije jer je za komuniste liberalizacija jo uvijek

pogrdan pojam, dakle do izvjesne humanizacije, dodue umjerene
i spore, no ipak, ini se, nezaustavljive. Da li je moda toj takozvanoj
destaljinizaciji razlog to to su prola vremena pripravnosti, vre
mena Komiteta javnog spasa? SSSR nesumnjivo nije rijeio sve unu
tranje potekoe, no ipak je uao u porodicu velikih industrijalizira
nih zemalja, povlatenih naroda: to je mjesto osvojio u znoju lica svog
i dri se na njemu. Istovremeno je izgradio, hotei ili ne hotei, nove
strukture potrebne masovnoj civilizaciji. Moda tek sada, po prvi put,
moe slobodno birati svoju revoluciju, svoj put, barem na unutra
njem planu, jer mu njegova izuzetna vanost u svjetskoj politici,
njegova uloga voe socijalistikih zemalja namee vanjske stege, stege
drugaije naravi.

Marksizam se razvio. Pedeset godina napora i rata na svim fron

tama, veoma je dugo razdoblje. Ne treba nas stoga uditi to se za svih tih
godina dravna doktrina marksizma-lenjinizma, uz ouvanje velikih tema
i uobiajenih objanjenja, jako promijenila. udilo bi suprotno.
Premda slubeni jezik ponavlja sakrosanktne formule klasnoj
borbi, praxisu, robovlasnikom, feudalnom i kapitalistikom drutvu,
relativnom osiromaenju ili dijalektikom materijalizmu, materijal
noj bazi, prelasku u besklasno i udesno sretno drutvo, to nikako ne
znai da unutar te velike ideologije, kao uostalom unutar svih pobje
donosnih ideologija i religija, nije dolo do razvoja koji nosi sam ivot.
Osim toga, ve je itava ruska inteligencija s poetka stoljea sma
trala, a to su preuzeli i revolucionari, da je neka ideja bezvrijedna ako
nije utjelovljena u praktinom ivotu, u praxisu. Marksizam, sustav
meusobno vrsto povezanih ideja, postaje bezvrijedan ako ne biva
ivotno iskustvo milijuna ljudi. On se aktualizira u tim utjelovlje
njima, ali postoji i povratna reakcija. A i njegovi sljedbenici smatraju
da je marksizam poimanje svijeta koje samo sebe prevladava. To
tvrde i dobronamjerni promatrai: dvadesetostoljetni komunizam
proao je kroz promjene analogne onima kroz koje je prolo kran
stvo od I. do IV. stoljea n.e.
Moda bi trebalo biti kazuist da se nabroje te promjene, nevjere
i krivovjerja za koje je sam prema sebi kriv ivi marksizam. Moda bi
bila zanimljiva takva lista pod uvjetom da nikad ne izdvojimo neki
detalj iz cjeline, neovisno tome koliko je on vaan. Takva lista ima
smisla samo u odnosu na globalno iskustvo koje objanjava i koje nju
objanjava. Recimo ovdje da to nije najvaniji ili najjasniji test koji
nudi sovjetsko iskustvo.
Zapravo, premda je pedeset godina dugo razdoblje revolucija i ku
460

nji, kronologija nije, u sluaju ljudi koji su ga proivjeli, dostatna za

cjelovito uoavanje veliine ideolokog, drutvenog i kulturnog
zamaha koji je uslijedio nakon tako brutalnog kidanja postojeih
struktura. Trebalo bi razlikovati ono to u iskustvu ini zastranjenje,
naroito tijekom prijelaznih godina (tj. barem do 1930, pa i dalje), od
onoga to je bilo i ostaje djelotvorno, kako bismo mogli ustanoviti
definitivan odnos izmeu silom nametnute ideologije i drutva koje je
prisiljeno na iskustvo koje nije samo izabralo i kojeg nije uvijek
potpuno svjesno.
Tako: u kolikoj je mjeri ponovno uvoenje irokog raspona zarada,
to je ve Lenjin predviao, bilo sluajno, voljni in svemonog Staljina
ili se radilo drutvenoj nunosti ili ak neizbjenom ekonomskom
procesu?
Jer time je uspostavljena socijalna hijerarhija s oiglednim povlasti
cama. Jedan ruski sveuilini profesor s osmijehom veli: Mi smo
sovjetska buroazija... No, ta hijerarhija moe ponovo uspostaviti
drutvene klase samo ako se njene povlastice koje ovise funkcijama
prenose, tj. samo ako djeca povlatenih izvlae korist (kolovanje,
novac, funkcije) iz drutvenog poloaja svojih roditelja. To je prirodna
tendencija u svakom drutvu gdje postoji obiteljski ivot, koji komuni
zam nikako nije unitio, ve za Staljina ak i uvrstio.
Drugi temeljni problem: neuspjeni sovjetski pokuaji reorganiza
cije poljoprivrede na kolektivni nain nailaze na otpor seljatva, koje
je Staljinov reim u prolosti zlostavljao. No nije li ta nevolja sa
seljacima, kojoj nam priguena jeka stie iz ruskih romana, nor
malna, gotovo neizbjena reakcija tradicionalne kulture koju je
ekonomsko kretanje brze modernizacije iznenadno istrgnulo iz stoljet
nih okvira. ini se da taj problem postoji u svim zemljama koje se
ubrzano industrijaliziraju, neovisno prihvaenim rjeenjima.
Osim toga, je li izreena posljednja rije, ako posljednja rije
i postoji u manje-vie napetom dijalogu izmeu sovjetske ideologije
i Pravoslavne crkve? Nasuprot religioznom otuenju reim je favo
rizirao militantni materijalizam, udarni racionalizam - ne negaciju
Boga, ve silovitu afirmaciju ovjeka. No, nije li domovinski rat
revalorizirao pravoslavlje? Dolo je konano do kompromisa izmeu
Crkve i Staljina. Nije li on ponovno ustanovio Moskovsku patrijariju
koju je Petar Veliki ukinuo? 7. studenog 1951. godine u jednom
govoru on spominje kneza i sveca Aleksandra Nevskog. Nesumnjivo,
vjernici su veinom stari ljudi. No, kakav je u stvari stav veine prema
krtenjima, vjenanjima, pogrebima? Uglaenost koju drava nastoji
pridati civilnim obredima vjenanja dokazuje da se valja boriti protiv
praznine i neim je popuniti.
461

462

Zatim, nije li kroz nove narataje dolo do postupnog zaborava

dramatine prolosti i do dubinskog zatvaranja u sam marksistiko-lenjinistiki odgoj, pomalo kao to se jo uvijek uvrijeeni zapadni
kartezijanizam ipak urezao u zapadnu svijest? To ne znai nuno
odustajanje od komunistikih ideala. To su istine koje postoje same po
sebi, i kojima nije nuno neprestano raspravljati. Od 220 milijuna
Sovjeta, lanova Partije ima 9 milijuna. Njima je marksizam-lenjinizam kruh, lozinka, svakodnevni jezik. Da li je i ostalima?

Ipak, najjae preobraava sovjetski ivot snana industrijalizacija

kojoj je sve podvrgnuto, bliska mogunost njenog uspjenog privoenja
kraju, tj. mogunost daljnjeg uspjenog industrijskog razvoja uz nadvladavanje tekoa i ispravljanje greaka.
Nesumnjivo je za nju plaena velika cijena, govorimo li ljudskim
rtvama. Kako u Rusiji 1917. godine nije postojala gotova baza, koju
je prije-toga stvorio kapitalizam, trebalo ju je izgraditi i zbog toga je
Staljinpva diktatura poprimila tako poseban oblik. Na sebe je pre
uzela primarni, historijski zadatak, koji je drugdje izvrio kapitali
zam eljeznog doba. Surovosti staljinistikog reima ne mogu se
u potpunosti objasniti ni muicama jednog ovjeka opijenog moi ni
nunostima socijalizma ili komunizma. Te surovosti su takoer drama
nerazvijenosti, nesmiljena etatistika formula izmiljena da bi se brzo,
ljudskim investicijama, preskoile etape industrijalizacije u zaostaloj
poljoprivrednoj zemlji. Poetak te drame danas moemo pratiti u Kini,
dok iz nje SSSR upravo izlazi.
tome je li dosegnut ekonomski cilj jo dugo e raspravljati
strunjaci. Utoliko vie to brojke izuzetno pogoduju proturjenim
miljenjima. Njihov je jezik meunarodan. Narodi se meusobno
usporeuju kao djeca po svojoj visini. No, jo uvijek je nuno da
mjerilo bude isto. U Francuskoj je industrijska proizvodnja u razdob
lju izmeu 1953. i 1959. godine rasla prosjeno 7,7% godinje (1959.
indeks 156, u odnosu na 1953. = 100); u Zapadnoj Njemakoj 83%
(1959. = 169, 1953. = 100), u SSSR-u 11,3% (1959. = 190, 1953.
= 100). Tako govore slubene statistike. No ipak je te statistike
nemogue izravno usporediti. Zapadne zemlje raunaju indekse
u neto, a Sovjeti u bruto vrijednostima. Sovjetski je ekonomist Strulinjin pokazao da slubeni porast industrijske proizvodnje izraunan
u bruto vrijednostima daje za 1956. godinu proizvodnju 22,9 puta veu
od proizvodnje u 1929. godini no pada na 14,7 puta ako se izrauna
u neto vrijednostima. Moete samo misliti koliko su u takvim uvjetima
protivnici SSSR-a mogli raspravljati tim brojkama.
463

No, ak i kad pretpostavimo da ekonomski cilj nije u potpunosti

dosegnut, nesumnjivo je nadohvat ruke. Ogromni i udesni uspjesi
u Sibiru i drugdje znae veliki napredak.

Dolo je do ogromnih drutvenih promjena. Sva su sovjetska drutva

potresena industrijskim razvitkom; on pak potresa sovjetski ivot u cjelini.
Upravo nastaju nove strukture.
a)
Prvo: pristizanje seoskog stanovnitva u gradove. SSSR je namet
nuo ameriki ritam razvoja (u vrijeme booma) tradicionalno nehaj
nom narodu koji je velikom veinom 1917. godine bio seljaki.
Posvuda se sukobljavaju taj nehaj koji esto trai svoja prava i ritam
kojemu nita ne izmie. Taj je spoj amerikanizma i orijentalizma jo
udnovatiji u saveznim republikama sredinje Azije.
znaaju te promjene govore brojke. 1917. godine ruski su seljaci
inili 80% cjelokupnog stanovnitva a industrijsko radnitvo 5%;
1962. godine seljaka ima tek neto preko polovine ukupnog stanovni
tva (52%) naspram 35% radnika i strunjaka. U istom tom razdoblju,
udeseterostruen je broj birokrata a barem ustostruen broj intelektu
alaca. To je dovelo do naputanja sela i snanog priljeva stanovnitva
u gradove.
To se kretanje blii kraju. Izuzev Lenjingrada, bive prijestolnice
koja je ouvala svoj stoljetni gradski izgled, novi su i stari gradovi,
meu njima i Moskva (koja je postala svojevrsni divovski Chicago),
poprimili obiljeja sela. U njima se ivot poseljaio. Toga nisu pote
eni ni intelektualci ni studenti. U Rusiji je stvoren novi soj koji je
preplavio sve, od najskromnijih radnih mjesta do mjesta znanstvenih
istraivaa (vrhunca drutvene ljestvice u Rusiji). Dok je dotad nevi
enim ritmom industrijalizirao SSSR, Staljin je seljatvo podvrgnuo
cjelovitoj kolektivizaciji, oslobodivi na taj nain odjednom znaajan
broj ruku i otjeravi seljake protiv njihove volje u gradove. Sve to
u tek nekoliko godina.
1947. godine su se seljaci jo mogli prepoznati u gradovima koje su
preplavili i osvojili po primitivnoj odjei, sporom kretanju, bunom
ulasku u autobuse i tramvaje. Ve 1956. godine dolo je do promjene.
Seljak se ve urbanizirao, a kako se ivotni standard poboljao, i bolje
odjenuo. 1958. godine vie se ne mogu susresti bosonoge ene i djeca,
kazalina i kino publika dobro je odjevena, a seljaka neuglaenost
nestaje. Pa ipak, blisko se seljako porijeklo moe nazrijeti u mnotvu
detalja u ponaanju. Zbog toga nam se, suprotno tome, ini da je
u Lenjingradu sve uglaenije, da su ene elegantnije a govorni jezik
istiji. Tom utisku ljubaznog i istananog velikog evropskog grada to
jo uvijek ivi na velikoj nozi, povezanog preko svoje luke sa svijetom,
464

pridonose i nakon 1945. godine izuzetno dobro obnovljene graevine.

No moda Lenjingrad usprkos svojim industrijskim predgraima
ostaje po strani od izvanredne smjese koja predstavlja sliku Rusije
sutranjice. I kretanja koja neosporno daju Moskvi njen izgled prije
stolnice.
b) Seljaka osvajanja: tvornice, kole
Taj je priljev radne snage utopio u masi nekadanje kvalificirane
radnike. Seljak je osvojio tvornice, donijevi sa sobom neznanje
i nespretnost u rukovanju strojevima - sumnjivih svim seljacima ovog
svijeta. Radei od danas do sutra, taj je nespretni poljodjelac
u poetku postizao samo loe rezultate. Potom je, da se prikrije
nezadovoljavajua proizvodnja, povean broj radne snage.
Dolo je do istog takvog priljeva seljaka ili barem njihove djece
u kole i kasnije na sveuilita. Dok je Rusija 1917. godine brojila
najmanje 75% nepismenih, a moda i vie, danas je nepismenost
potpuno iezla. To objanjava mnoenje knjinica, itaonica i popu
larnih izdanja ruskih i stranih klasika (s izuzecima kao to su Dostojevski i Jesenjin do 1955. godine) u fantastinim nakladama (10 milijuna
primjeraka). Cijena je knjige, tiskane na osrednjem papiru, uistinu
smijena. No, postoje li i drugi razlozi za uspjeh klasika? Slabi
suvremeni autori, nepostojanje zabavne i lake tampe? U svakom
sluaju, jednako je velik napor odgajanja uloen i na podruju radija,
televizije i diskografije.
~ Sama je ta kulturna revolucija (O. Rosenfeld) sa sobom donijela
istinsku drutvenu revoluciju, ogromnu elju za emancipacijom, zna
njem i uspinjanjem na drutvenoj ljestvici. Luaki skorojevii, glasi
dijagnoza nemilosrdnih sudaca. Mi bismo to radije nazvali glau za
kulturom, koja istodobno znai presti i novac. Svakako, sve su
brojniji studenti sveuilita, tehnikih, dopisnih i veernjih kola. Prva
mjesta esto pripadaju seljakoj djeci. Tako SSSR, crpei iz neiscrp
nog ljudskog rezervoara, stvara intelektualce koji su mu potrebni:
inenjere, istraivae, oficire, profesore. Ono to se u Francuskoj
zapravo dogodilo sporo i u uskim razmjerima kolskim reformama
Julesa Ferrya, zatim uvoenjem besplatnog srednjokolskog i visoko
kolskog obrazovanja, u Sovjetskoj se Rusiji dogaa naveliko, neza
pamenom brzinom, esto u jednom jedinom skoku, no oigledno
s izvjesnim ogranienjima. Tako nas, recimo, udi podatak da srednjo
kolsko obrazovanje u SSSR-u u razdoblju od 1947. do 1956. godine
nije bilo besplatno.
c) Ipak ope je miljenje da je razina obrazovanja sniena.
No tek to smo to rekli, pokajali smo se. Nema sumnje, dananji
govorni ruski nije vie onaj nekadanji, istanani jezik. Dareljivo
kolstvo je utilitarno, serijski proizvodi intelektualce potrebne moder30 Civilizacije kroz povijest

465

nom ivotu; izbacuje serije strunjaka od uitelja do inenjera pa ak

i sveuilinih profesora. Poluintelektualce, kako ih je nazvao jedan
inae blagonakloni promatra.
Je li to tono? Da li je polukultura veine iskljuivo proizvod mlade
zemlje, u to nas ele uvjeriti, ili je rije proizvodu masovne
civilizacije u nastajanju. U svim snano industrijaliziranim zemljama
svijeta, i u Evropi i u Americi, obrazovanje koje postaje dostupno
svima vodi specijalizaciji te sniava razinu ope kulture. Broj lanova
istinske intelektualne elite moda nije toliko umanjen. U najgorem
sluaju, on je isti (to je ve uspjeh)! Umjesto malobrojne intelektu
alne elite i velike mase nepismenih tradicionalnih civilizacija,
u modernim civilizacijama postoji pored te iste elite i malenog broja
nepismenih ljudska masa kojoj naobrazba predstavlja tek orue za rad
a ne za intelektualno oblikovanje.
U svakom sluaju, im se pribliimo vioj razini, po naem se
miljenju sovjetski intelektualci, znanstvenici i profesori, uzevi
u obzir ideoloke razlike, nimalo ne razlikuju od svojih evropskih ili
sjevernoamerikih kolega. Uostalom, nasljednici su iste kulture. Pri
jei s francuskih sveuilita na Akademiju znanosti u Moskvi za
parikog intelektualca znai osjeati se kod kue, moi sudjelovati
u svakoj raspravi i s razumijevanjem pratiti ale. Na prvi se pogled ini
da na tom planu potpuna izolacija u kojoj je ivjela Rusija, prekinuvi
tijekom etrdeset godina sve veze s Evropom, nije ostavila nikakvog
traga. Taj prvi dojam iznenauje, no to je s drugim? Evropa i Rusija
pripadale su poetkom XX. stoljea istoj civilizaciji. A to je etrdeset
godina u civilizacijskoj stvarnosti? Usprkos nevjerojatnom ruenju
mnotva drutvenih struktura, SSSR od 1962. godine velikom vei
nom pripada istoj civilizaciji kao i Rusija 1917. godine, to jest naoj.
d)
No ini se da umjetnost i knjievnost zapravo opovrgavaju tu
tvrdnju.
Jer ako bismo u njima trebali, kao obino, potraiti najbolje
svjedoanstvo drutvu u kojem su nastale, tom bi se prilikom
sovjetska umjetnost i knjievnost slabo iskazale. No, nisu li upravo ta
pouna djela, koja prvenstveno ude svojom gotovo apsurdnom
nestvarnou, svjedoanstvo sovjetskim piscima i umjetnicima pa
ak i drutvu i svakodnevici? Ona su nastala u iznimnim uvjetima.
Posebni se jezik sovjetske knjievnosti i umjetnosti, kome nema
traga u djelima , Engelsa pa ak ni Lenjina, pojavio u doba
nastanka Staljinove moi oko 1930. godine. Radi se napadu na
intelektualce koji se ne pokoravaju eljeznoj disciplini koju zahtijeva
Staljin i mobilizaciji knjievne i umjetnike fronte na izvrenju
petogodinjeg plana. Prvom je rtvom palo Rusko udruenje proleter
skih pisaca (RAPP), rasputeno istovremeno kad i srodne organizacije
466

na podruju likovnih umjetnosti i glazbe (1932). Njihovo je mjesto

zauzela jedinstvena organizacija pod izravnim nadzorom Partije.
Istovremeno se pisci i knjievnici pozivaju da postanu inenjeri
ljudskih dua. 1934. godine partijski sekretar danov odreuje nji
hovu dogmu, metodu socijalistikog realizma. Rije je tome da se
istinito opie historijski konkretan karakter socijalistike stvarno
sti, naroito uvjeta rada te tako doprinese ideolokoj transformaciji
i odgoju radnika u duhu socijalizma. Dunost je pisati tendenci
ozno, kae danov, stvarati pouna djela u kojima postoje pozitivci, pravi komunisti i negativci, svi ostali. Tako su avangardni
pokreti to su na svim podrujima cvjetali prvih godina Revolucije
i koje i dalje u Rusiji zovu lijevom umjetnou osueni i progonjeni
zbog formalizma. Misteriozno nestaju mnogi uhapeni knjievnici ili
upravitelji kazalita. Veina se znaajnih knjievnika povlai u djelo
minu ili potpunu utnju. olohov, autor Tihog Dona (prva tri dijela
objavljena su izmeu 1925. i 1933. godine, a etvrti 1940. godine) nee
vie nita napisati sve do Staljinove smrti.
danovizam je nakon rata jo vie ojaao, suprotstavljajui se
utjecaju trulog Zapada. Knjievnost, kazalite i kinematografija su
pod neprestanim nadzorom, a svako se i najmanje odstupanje prijav
ljuje i kanjava. 1948. godine dolo je do snanog napada na velike
skladatelje Prokofjeva, Sostakovia i Haaturjana zbog njihovog hermetizma i zloupotrebe disonanci...
Ukratko, za itavog trajanja Staljinove diktature umjetnici su stu
pali po taktu kao i ostalo sovjetsko stanovnitvo. itava je produkcija
te epohe u znaku konformizma i osrednjosti.
Da li je Staljinovifsmrt sve promijenila? I da i ne. Nema sumnje,
reakcija je odmah uslijedila i snano odjeknula, no ta se liberalna
eksplozija vlastima uinila opasnom. Zauzdana je.
Kraj 1953. i 1954. godina protekle su u znaku mnotva satirinih
napisa manama sovjetskog drutva; lanak jednog mladog kritiara
objavljen u asopisu Novy Mir iskrenosti u knjievnosti ismijao je
tradicionalnu podjelu na pozitivne i negativne likove. Usprkos sankci
jama protiv autora tih odvanih napisa, kritika kulta linosti i destaljinizacija izazvale su i druge slobode govora. Povratak stotina tisua
deportiranih, uvjerenje daje doao kraj surovim odmazdama, uzroko
vali su izuzetno oivljavanje intelektualnog ivota, velike smjene
ekipa (sada su morali uutjeti pisci koji su se proslavili pod Staljinom,
a glasno progovaraju stare rtve, naravno - one preivjele) to je
uznemirilo vlasti. 1957. godine, knjievnici i umjetnici prekoreni su
i zamoljeni da se uzdre svakog revizionizma te da ne ocrnjuju
sustavno sovjetsku stvarnost pod izgovorom da je odbijaju uljepati
i pozlatiti. Taj stav izvrsno izraava Hruovljevu politiku.
30-

467

Staljinistike su metode doista osuene; politiki se protivnici vie ne

pogubljuju i ne prijeti im fiziko nasilje; nastupila je izvjesna liberali
zacija u odnosima u kulturi i s inozemstvom. Ali, dopustiti snanu
kritiku kampanju u asu kad otkrivanje Staljinovih zloina duboko
potresa mlade koja mu se slijepo divila znai ugroziti reim i isto
dobno poziciju SSSR-a kao voe socijalistikih zemalja svijeta te
moda dovesti u pitanje njegovu meunarodnu mo. Vlast je dakle
nemilosrdno odgovorila.
Slijedi li publika tu borbu? irok narodni ukus kree se u rasponu od
klasinih ruskih ili stranih kazalinih komada do istog, stiliziranog ili
prilagoenog folklora i klasine opere koju su ti dojueranji seljaci
upravo otkrili. Otud uspjeh oper, od Fausta do Traviate ili Carmen,
jednak uspjehu plesova sovjetske armije ili Labueg jezera ajkovskog. Pa ipak, nemojmo misliti da na tim podrujima postoji razlika
izmeu iroke publike i intelektualne elite. Sloboda izraavanja koju
trae i prieljkuju pisci i umjetnici kljuni je problem sovjetske sada
njosti i budunosti.
e)
Uspjeh matematike i znanosti. Ovih problema uope nema u pri
rodnim znanostima. One su esto gotovo blistave.
Iz mnogih razloga. Znanost je obino slabo nadzirano podruje.
esto se znanstvenika uope ne tiu politike ili ideoloke rasprave
i on ih moe izbjei. S druge strane, Rusi su odvajkada bili izvanredni
matematiari. Osim toga, vlast nije tedjela ni novca ni narudaba,
a stvaranje, pa ak i zamiljanje novih, jo nepostojeih svjetova
uzbudljiv je zadatak. Naposljetku, valja dodati da na polju znanstve
nog istraivanja autoritarizam ima dobrih strana. Znanstveno istrai
vanje u kapitalistikim zemljama naginje rascjepkanosti na razne
industrijske grane u svrhu zadovoljavanja potreba industrije. U
SSSR-u znanost se bavi onim to odredi vlast. Time gubi industrija
a jo vie ljudi zbog doskoranje nebrige za udobnost ivota. Ali
dobiva istraivanje samo, kao i organizacija znanstvenih ekipa. Danas
znanost nije stvar najboljeg znanstvenika, ve najbolje znanstvene
ekipe. Je li za to zasluna Sovjetska akademija znanosti?
Sto zakljuiti? Da SSSR izlazi iz neuvenih tekoa, da je na pragu
izvanrednih uspjeha u podruju materijalnog ivota. Ti uspjesi ve
postoje. Ali ustolienje novih struktura jo nije zavreno. Ometeno je
traginim uspomenama i odjekom sovjetskog iskustva u svijetu. U tre
nutku kad gotovo slobodno moe izabrati svoju unutranju sudbinu,
SSSR mora voditi rauna odjeku svog djelovanja na meunarodnoj
sceni.
To plaa izvjesnim ogranienjem vlastite slobode koje opstoji
i nakon destaljinizacije. Plaa to takoer na podruju umjetnike,
knjievne nadgradnje (podruju bijega bez kojeg niti jedna civiliza468

ija ne moe do same sebe doprijeti niti se u potpunosti izraziti).

Nadajmo se da e ta nadgradnja naglo i odjednom procvjetati, poput
jabuka na trgu Boljom u Moskvi na prvom toplijem proljetnom
suncu.

LISTOPADSKI KONGRES 1961.

Dramatini dvadeset i drugi kongres Komunistike partije, odran
u listopadu'1961. godine, savreno osvjetljava trenutnu situaciju
u SSSR-u. Naravno, ne radi se tome da se u sivilu prepoznaju
dramatino osobni sukobi, da se sastave liste osuda, izopenja, ivih
mrtvaca i mrtvih ivih ili pak nadugako analizira komeanje koje
tako esto podsjea na muenike i muitelje iz Brae Karamazovih od
Dostojevskog.
Vano je to da se sama sovjetska civilizacija nalazi pred izborom
i tekim zadacima i na vanjskom i na unutranjem planu. njihovom
e uspjehu ovisiti budunost. Teki zadaci: prvi se odnosi na popri
lino brojne alogene neruske rase i civilizacije koje ive na teritoriju
Saveza Sovjetskih Socijalistikih Republika; drugi na materijalnu
budunost (no, da li samo na nju?) sovjetske civilizacije u cjelini; trei
na subinli meunarodnog komunistikog pokreta koji takoer gubi
nekadanju monolitnost, postaje policentrian i povlai se pred
komunizmima domovina.

Sto se tie prvog problema, ulog je sljedei: SSSR, kako mu i ime

kae, eli biti federacija u osnovi nezavisnih no meusobno povezanih
republika i drava. Moe li se to zajedniko ivljenje poboljati tako da
urodi monom jedinstvenom civilizacijom?
Plod caristike politike, taj je savez proao kroz mnoge promjene
prije 1917. godine. Trgali su ga, krpali, uvrivali, ugroavali, no on
je i dalje teak problem bez potpunog rjeenja. Premda je oevidno
autonomna, niti jedna od republika nije istinski nezavisna, jer njenom
obranom, policijom i vezama upravlja sredinja vlast putem delegata
u centralnom komitetu republike. Postoje lokalni nacionalizmi, ovinizmi na koje je ukazano. Dolo je do sukoba. Na primjer, Gruzija je
ponovo prikljuena Savezu 1921. godine, a danas se u toj republici
destaljinizacija sukobljava s vjernou uspomeni najslavnijeg Gruzijca.
Baltike drave, osloboene 1918. godine, pripojene Njemakoj 1940.
godine te ponovo zauzete 1945. godine, imale su u carsko doba
povlaten status; no daleko od toga da bi ga ponovo dobile. U Kirgiziji
je u razdoblju od 1949-1951. godine izbila kriza zbog toga to je vlast
469

zabranila nacionalni ep Ma as. U Azerbejdanu je Vrhovni sovjet

donio 1958. godine odluku priznavanju azeija kao jedinog slubenog
jezika u republici.
Lokalni interesi, kulture, vlastiti jezici, povijesne uspomene, vjer
nost ili nevjernost komunizmu, prodor te naseljavanje Rusa i Ukraji
naca na teritorije svih tih republika: tolikolierijeenih problem ^koji
izazivaju napetosti kolonijalnog tipa. Zbog obraivanja dotad neobra
enih povrina u Kazahstanu, Rusi su postali brojniji od Kazaha.
Lako se moe predvidjeti jedina mogua sovjetska politika: odrati
i ouvati koheziju zajednikog ivota, sklad cjeline inei nacional
nim dravama razumne ustupke, to e rei velikodune kad se uzme
u obzir njihov malen udio u moi SSSR-a. Ta je politika ugledala
svjetlo dana na XX. kongresu 1956. Urodila je ustupcima, jaanjem
autonomnosti te izravnim povratkom Lenjinovoj politici prema narod
nostima. Zapadnjaka to podsjea na klasine probleme plime i oseke
kolonizacije i dekolonizacije, s tom dodatnom dramatinom primje
som to se u sluaju SSSR-a kolonije i metropole geografski i fiziki
dodiruju. Na dnevnom se redu XXI. kongresa kratko i jasno nalazila
asimilacija, rije koja sama po sebi mnogo govori. Je li mogue da e
SSSR-u uspjeti ono to Zapadu jednostavno nije polo za rukom?
Partijski sekretar Kazahstana tvrdi 1959. godine da je Lenjinova
teza spajanju nacija u cilju njihovog napretka te poveanja broja
zajednikih zadataka danas potvrena iskustvom. To je mogue:
u prolosti postoje, kako smo vidjeli, primjeri uspjelih asimilacija
i zajednike politike, obostranih ustupaka, nunosti zajednikog iv
ljenja; a tim valjanim argumentima valja pridodati jo i to da su
tijekom etrdesetogodinjeg istodobnog prihvaanja komunizma stvo
rene nove strukture, zajednike objema stranama. Ipak, civilizacije su
tvrdokorne. Samo pitanje nacionalnih jezika i njihove tvrdoglave
i uspjene obrane to dokazuje: sovjetske republike nisu odustale od
svojih lokalnih kultura. Rasprava dakle jo traje. Moemo se ak
zapitati nisu li borba protiv nepismenosti i razvoj obrazovanja, jednaki
u itavom SSSR-u, pridonijeli buenju nacionalne svijesti kod sred
njoazijskih naroda.

Blagostanje ili graanska civilizacija: najava dvadesetogodinjeg

plana koji e SSSR dovesti do blaenog komunistikog drutva nije
uzaludan projekt.
Pod tim i tim uvjetima, kau strunjaci (koji se nikad meusobno ne
slau), SSSR raspolae sredstvima da ostvari skok u blagostanje.
Kako svi prieljkuju (strasno) i mir i materijalni napredak koji se ini
470

moguim, mlade se generacije oduevljeno ukljuuju u aktivan ivot

zemlje. Sprema se ogromna promjena i do nje e doi, neovisno
0 obliku u kojem e se pojaviti i etiketi koju e joj zatim priiti.
Sovjetskim ivotom 1962. godine dominira brzo napredovanje
prema posljednjim etapama industrijske revolucije. Hruovljev je
prevrat otvorio vrata toj budunosti, utoliko blioj to je sedmogodi
njim planom iz 1958. godine istaknuto znaenje novih industrija koje
trae izvjestan istananiji tip potronje: elektronika, elektromehanika,
nuklearna energija, plastine mase, sintetika kemija - dakle indu
strija koja e stvoriti nov potroaki sloj, a u meuvremenu zahtijevati
1 stvarati novi tip radnike klase: tehniare u bijelim ogrtaima,
tehnologe, istraivae u raznim zavodima, laboratorijske stru
njake . . . Pritisak tih novih drutvenih snaga nepovratno e dovesti do
demokratizacije u SSSR-u s manjim ili veim zastojima, zakljuuje
sociolog ijim smo se razmiljanjima ovdje posluili.
Meutim, jo uvijek je potrebno da taj val i pritisak prokri put kroz
snanu inertnost drutva i Komunistike partije. A logino je da
Partija pokuava sebi u zasluge pripisati poboljanje uvjeta ivota
i poveanje blagostanja nakon tolikih iskuenja te da taj uspjeh
pokuava proglasiti svojim.
To e stvarno uspjeti samo ako SSSR dokae da je ivei etrdeset
godina u socijalizmu postao druga zemlja i da, za razliku od Rusije
koja je 1917. godine ivjela unutar zapadne civilizacije, $SSR 1962.
godine ne zamilja dolazak blagostanja u ustaljenim normama gra
anskog Zapada. Ukratko, ako dokae da za njega blagostanje ne
znai, kao za Zapad i Ameriku, najbolji nain da se izbjegne
revolucija.
U vezi s tim, nemogue je bilo to predvidjeti. Nita jo nije gotovo.
Vjerojatno je ipak da e SSSR iznai svoje vlastito rjeenje, koje nee
biti ni ameriko ni evropsko.

Meunarodni komunistiki pokret. Na tom planu takoer jo nita

nije gotovo niti jasno.
Zapadni komentatori u listopadskom kongresu 1961. godine rado
vide kraj monolitne internacionalne komunistike partije: kao da se
SSSR namjerno odrekao iskljuivog vodstva nad njom i rtava koje to
vodstvo podrazumijeva kako bi se posvetio vlastitom skoku naprijed
i pripremio da samostalno, putem materijalnog blagostanja, kroi
u savrenstvo komunizma. Sve u svemu, SSSR e moda ubudue
prihvatiti bicentrizam (Kina i SSSR) ili ak policentrizam, komuni
zam domovina, preputenih svojoj vlastitoj sudbini i problemima.
471

Tako kategorina tvrdnja nepromiljena je; politika se ak i unutar

mnogoljudne komunistike obitelji ravna po obinim pravilima: po
ljutnji, svaama, prijetnjama, pomirbama te kompromisima koji nisu
iskljuivo vlasnitvo Anglosaksonaca. Sumnjiavost SSSR-a prema
Kini duga je vijeka, stvoreno kroz stoljetnu povijest i sukobe kojrsu
u XIX. stoljeu uveli Rusiju u drutvo velikih sila to su meusobno
podijelile bogatstvo Kine. Nita slabije nije ni zaziranje od Sjedinjenih
Drava, a hladni rat jo uvijek traje. Iz istih razloga iz kojih su
Sjedinjene Drave bile prisiljene napustiti politiku izolacionizma,
SSSR ne moe nai utoite u svom novosteenom blagostanju. On je
prisiljen svoju unutranju politiku osmisliti u svjetlu vanjske svjetske
stvarnosti.
Ipak, svijet komunistikih partija koje okruuju SSSR nalii Sune
vom sustavu - planeti se esto meu sobom razlikuju.
Na samom rubu sustava nalaze se nacionalne komunistike partije,
jedne zarobljene u neprijateljskom okruju uspjenih zapadnih zema
lja (Francuska, Italija) ili iz njih djelotvorno odstranjene (anglosak
sonske zemlje, Zapadna Njemaka); druge u ilegali u politiki neprija
teljskim, a ekonomski slabo razvijenim zemljama (panjolska, Portu
gal, Latinska Amerika); tree jo uvijek u politikoj areni, gdje su sve
nade jo ostvarive: partije nerazvijenih zemalja oarane sovjetskim
i kineskim iskustvom.
Blizu a ipak daleko nalazi se prsten komunistikih zemalja. Zemalja
grudobrana pred Zapadom, koje od zavretka drugog svjetskog rata
tite kontinentalnu masu SSSR-a: Istona Njemaka, Poljska, Ma
darska, ehoslovaka, Rumunjska, Bugarska. Ondje upravo traju
silne ekonomske i drutvene promjene. U svim je tim zemljama,
s izuzetkom Bugarske (to je ve uspjeh), na djelu brza industrijaliza
cija: Istona Njemaka i ehoslovaka su uostalom naslijedile jaku
industriju, stvorenu prije njihovog prelaska u komunizam. Na rubu
grudobrana nalaze se sluajevi zastranjenog albanskog komunizma
i jako naprednog jugoslavenskog socijalizma.
Poloaj tih zemalja sloen je: s jedne strane, nisu u mogunosti
udaljiti se od SSSR-a; s druge strane, izvjesne strukturne reforme koje
su zalog njihove budunosti (agrarne reforme, nestanak ogromnih
veleposjeda u Madarskoj i Poljskoj, industrijalizacija) nesumnjivo ne
bi bile mogue ili lako izvedive bez brutalnog uvoenja komunizma.
U stvari, odnosi tih zemalja prema SSSR-u i samom komunizmu,
ovisno njihovoj privredi, vie su ili manje povjerljivi, slobodni
i plodni.
Naposljetku, veoma daleko nalazi se komunistika Kina, ta najvea
nerazvijena zemlja dananjeg svijeta, koja je pritisnuta teretom
472

tekoa a izgrauje se vlastitim ponosom. To je najneposluniji i najo

pasniji komunistiki partner SSSR-a.
Ova na brzinu skicirana karta ne odgovara samo politikim, nego
i ekonomskim pozicijama. Ekonomske pozicije ne upravljaju igrom ali
unaprijed na nju utjeu. Moda e SSSR, nakon to je izborio elnu
poziciju dugotrajnim naporima, upoznati samou pobjednika.

473

POPIS KARATA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.

Stanovnitvo svijeta 2000. godine....................................... 31

Svjetska lingvistika k arta.................................................... 46
Arapska osvajanja .............................................................. 72
Jesu li Mongoli ubrzali propadanje islam a?......................... 103
Sudbina Otomanskog carstva
......................................... 106
Muslimani u dananjem svijetu ......................................... 112
Afrika raznolikost: geografija............................................. 134
Afrika i njene unutranje razliitosti................................... 142
Afrika i Z ap ad ...................................................................... 143
Ceste i rijeke klasine K in e .................................................. 188
Kina i Indija nakon Bude (500.p. n. e/500 g o d .) ................... 210
Indija u XIV. st.........................................................................214
Japan, zemlja sunca i m o r a .....................................................252
Velika osvajanja ( I ) ................................................................. 276
Velika osvajanja ( I I ) ............................................................... 277
Tri kranske vjere u E v ro p i.................................................. 304
Dvije Evrope............................................................................356
Hispanofona Amerika i luzofonaA m erika............................. 368
Porijeklo amerikih c rn a c a ..................................................... 369
Teritorijalno formiranje S A D ................................................ 391
Engleski sv ije t......................................................................... 424
Teritorijalno formiranje Rusije ............................................ 442
Pionirske fronte u SSSR-u ..................................................... 462

475

KAZALO
Abasidi 91, 92
Abd-el-Malik 92
Abu Bakr 74
Acapulco 364, 382
Achem 239
Abraham 69
Afganistan 87, , 119, 121
Afrika 71, 85, 91, 140, 141, 143, 144,
147, 148, 150, 152, 153, 154, 155,
325, 370, 380
Crna 32, 49, 83, 86, 98, 110, 120,
123, 129, 130, 132, 133, 135, 137,
145, 146, 147, 149, 150, 152, 153,
268
istona 130, 132, 137, 139
Juna 142, 263, 348
Sjeverna 71, 78, 81, 82, 86, 87, 96,
115, 129, 138, 272, 352
Aglipije 245
Agriole, Georg 324
Ahemenid 70
Ahmadabad 223
Ain Djalutu 104
Akbar 218
(Akko) 82
Akseljrod, Pavel 457
Akvinski, Toma sv. 39
Alah 75
Aleksandrija 71, 82, 86, 303
Aleksandar VI 302
Aleksandar Veliki 213
Alep 86, 92, 99
Al-Farabia 94, 99, 101
A1 Gazali 99, 101, 102
Al-Ifrikij 95
A1 Kindi 99, 101
Ali, Sonni 138
Alin, kalif 93
Almeria 82

Al-Nafis, Ibn 99
Alpe 38, 293. 305, 348
Alzas 342
Alir 21, 70, 71, 82, 85, 89, 110, 118.
120, 151. 292. 333. 434
Aljaska 393, 396
Ama 83
Amada, Jorge 367, 384
Amalfi 82
Amaterasu 251
Amazonija 364, 367
Amerika 85, 86, 140, 141, 309, 325,
355, 363, 372, 375, 376, 382, 388.
401, 402, 405, 410, 413, 426
anglosaksonska 47, 60, 404
hispano-portugalska 47, 327, 333
Juna 321, 370, 372, 373, 375, 376,
378, 382, 383, 390
Sjeverna 370, 374, 393
Ampre, A. M. 320
Amsterdam 270, 307, 318, 332, 348,
357
Anaba 292
Anam 235, 236, 333
Ancona 248
Andaluzija 91, 97, 342
Ande 364, 372
Antili 376, 388, 399
Antilsko otoje 371
Antiohija 71, 89
Antwerpen 348
Anzin 325
Anuvinac, Ren 150
Appomatox 408
Arabija 71,76, 78,84,87,93, 105, 137,
140
predislamska 74
Arafat 75, 76

477

Arapski poluotok 76
Argentina 364, 373, 374. 376, 377, 378,
395, 428
Arhimed 316, 317
Aristoksan 54
Aristotel 96, 99, 100, 101, 315, 316
Armengaud, Andr 359
Armenija 95
Aron, Raymond 41. 418
Asanuma, Inegiro 266
Asirija 43
Askia, Muhamed 138
Assam 225, 226
Aok,car 179, 213
Atena 40, 54, 298, 441
Atlantik 82, 83. 93, 129, 107, 138, 139,
140, 150, 264, 294, 352, 385, 395,
400, 415, 423, 425
Atlantski ocean 43, 87, 393, 400, 404
Auckland 432, 433
Aulard, Alphonse 310
Aurangzeba 218, 220
Austerlitz 311
Australija 348, 428, 431, 432, 433, 434
Austrija 280. 350
Averroes, Ibn Ruzd 93, 96, 99, 100,
101, 316
Avicena 96, 99, 100, 101
Azija 32, 71, 85, 82, 86, 104, 109, 141,
130, 159, 230, 380, 438, 439, 443,
464
jugoistona 17, 160, 244, 235, 237,
238, 262, 265
Mala 71, 73, 78, 104, 207
Srednja 78, 79, 102, 179, 206, 207
Azerbejdan 470
Azuele. Mariana 367
Aymard, Maurice 24
Babeuf, Gracchus 313, 314
Babilon 43, 85, 331
Bachelard, Gaston 319
Bagdad 86, 91, 92, 93, 94, 96, 97, 104,
439, 440
Bahia 62, 365, 384
Bajkalsko jezero 250
Baktrija 78, 179
Balasz, Etienne 177, 184, 195, 203
Bali 239, 242
Balkan 80, 81, 106, 217, 280
Balkanski poluotok 22, 331, 440
Baltik 43, 281, 439, 448
Baltiko more 439
Bamaka 138
Bandsko more 234
Bandung 244
Bangka 242

478

Bang Kama 244

Barcelona 282
Basel 293, 299, 305, 306
Baskija 45
Basoutoland 431
Basra 92, 94, 95
Bastide, Roger 62
Batavija 239, 240, 241
Batuta, Ibn 84, 87, 217
Bavarska 342
Bechouanaland 431
Beecher, Strow Harriet 404
Be 107, 311, 344, 349, 399
Beuana (Bocvana) 429
Bejai 82, 105
Bejrut 86
Bek, Ivan 59
Belknap, Jeremy 394
Belgija 339
Belgijski Kongo, bivi 135
Beneluks 206
Bengal 165,215,216,221,225,226,333,
393,428
Benini 136
Beningsen, A. 122
Beotij 77
Berlin 358, 417
Berger, Gaston 17, 32
Bernier, Franois 165, 218, 219
Berr, Henri 347
Berque, Jacques 84, 88, 111, 121, 122
Bertholett, Louis 326
Bey, Essad 83
Bhave, Vinoba 233
Bijelo more 439
Bijele Planine 246
Biliton 242
Bill, Buffalo 366
Bio-Bio 373
Biskra 78
Bismarck 340, 397
Bizant 59, 71, 73, 74, 81, 91, 105
Bizantsko Carstvo 91
Bizantija 443
Black, John 326
Blanc, Louis 335, 336
Blanqui, Auguste 313, 335, 336
Bliski istok 69,70,71,73.102,105,115,
117, 118, 169, 348, 439
Bodin, Jean 284
Boigny, Houphout 32
Bojador, rt 136
Bolivija 372
Bombay 222, 223, 224, 226. 228
Bordeaux 26, 326
Borneo 239, 240
Borneo, Sjeverni 47

Bospor 106
Boulton, Matthew 326
Bouvines 167
Boston 389, 392, 400, 401
Brava 137
Brazil 21,45,62,148,209,310,371,372,
373.374,376,379,380,382,383,384,
388, 395, 428
Brenner 96, 348
Bretagna 342
Britanija 115
Britanska Indija 220
Britanski otoci 249, 305
Britanska Unija 227
Brugge 275
Bruxelles 332, 340, 354, 358
Buda 57, 179, 180, 181
Buddha 211, 212, 232, 254, 259
Buenos Aires 364, 365, 377, 378, 381
Bugarska 472
Buisson, Ferdinand 308
Burckhardt, Jacob 299
Burgibino 114
Burgos 275, 344
Burma 227, 236
Buridan 317
Burma 202
Buti, Gilbert 20
428, 429
Cabet , 336, 337
Cabrala, Alvarez 388
Cadiz 372
Calcutta 224
Caldwel, 215
Calvin, M. 297, 304, 305, 307
Cambaluco 181
Cambay 215
Cameron, V. L. 141
Campeador, Cid 82
Caoe Cod 389
Carnegie, Andrew 408
Carski kanal 163
Carolina 390, 403
Carstvo Velikog Mogula 105
Castro, Fidel 245, 370
Castro, de Josu 385
Castellion, Sbastien 307
Cejlon 190
Celebes 240, 243
Csaire, Aim 154
Ceute 87
Ceylon 226
Chappey,Joseph 56
Chateauvallon 19,20
Chevnement, J. P. 20
Chevrillon 228

Chiang Kai-shek 165, 198

Chicago 405, 464
Ciceron 38
Cipar 81
Cipar, otok 47
Ciudad Mexico 364, 371
Ci Xi, carica 194
Clark, Colin 32
Comte, Auguste 8, 47, 334, 336, 383
Conakry 152
Condominas, Georges 163
Condorcet, 32
Considrant, V. 336, 337
Cornwall 324, 421
Cordoba 92, 93, 96. 97, 99, 101
Cortes, opat de las 187. 191, 235
Crno more 81,82,86,190,439.440,445.
446, 449
Crvena rijeka 237
Crveno more 78, 92, 107, 130, 139. 190
Cumbra 364
Cunha, de Euclydes 365
Curtius, E. 298
ad 151
ajkovski, P. I. 468
ola, carstvo 215
ehoslovaka 331
eka 272, 280, 300, 303
ile 364. 367, 373, 382
abi 75
Dahomej 132, 133 147, 148. 152
Dakar 80, 152
Dakota 397
Daleki istok 17,44,51,83,86,135,159,
163,164,165,168,169,170,220,234,
236,245,246,247,262,393,433,448
Damascen, Ivan 92
Damask 89, 91, 92, 99
Danska 272, 309, 350, 440
Dante, A. 26, 38, 57
Darfur 140
Darij 70
Darwin, C. 326, 401
Danvin,Erasmus 326
Deaux, A. 20
Debossis, Paolo 447
Debra, M. 20
Dekan 43,107,164,168,159,212,215,
219, 229
sjeverni i srednji 80
Delacroix, Eugne 296
Delhi70,98,160,167,208,217,219,200
Delhijsko carstvo 105
Delhijski sultanat 213, 217, 218

479

Demieville, 181
Dermenghem, E. 74
Descartes, Ren 57, 286, 291, 292, 315,
317. 318, 319, 345, 346
Detroit 400. 405, 413, 425
Diop, Birago 154
Djebel Druz 89
Doj, Leon 457
Don 439, 440
Dnjepar 439, 441
Dnjestar 439
Dos Passos, J. 420, 421
Dostojevski, F. 452, 469
Dumont, Lois 209
Dunav 272, 305
Dupront, Alphons 53, 273
Durban 430
Durvel 294
Duvignaud, Jean 154, 155
Dakarta 80
Deda 87
Dingis Kan 167, 178, 217, 218
Dogdakarta 241
Edinburgh 325, 326
Efez 292
Egejsko more 21, 81
Egipat 16,22. 43,70 ,7 1 ,7 3 ,7 6 ,7 9 ,8 1 ,
85,87,91,95,97,110,114,115,118,
120,123,165,169,209,348,352,423
Einstein, Albert 57, 316, 318
Eisenbach 339
Eisenhower, D. D. 359, 400
Ekvador 367
El-Hakam II, kalif 93
Elora 215
Elisseeff, Vadime 248
Engles, Friedrich 8, 336, 466, 543
Engleska 38,39,141,284,285,289,290,
295,300,305,312,321.324,326,327.
328,329,336,337,338,342,399,419,
434
Epaminond 77
Etiopija73,74,87,92,130,132,135,151
Eufrat 43, 83
Euzebije 43
Evropa 15,24,27,38,45,49,50,52,56,
71,83, 85, 86, 87, 99, 104, 106, 107,
109,111,114,115,118,124,130,136,
140,142,150,154,159,170,184,190,
193,206,222,240,268,270,271,273,
275,278,279,281,287,288,292,293,
297,300,304,305,306,309,311,315,
320,321,323,324,327,331,332,333,
339,340,341,342,343,344,346,348,
349,350,351,354,359,360,363,370,

480

372.374.376.379.381.384.385.390,
391,395,399,407,415,416,425,437,
439, 447, 448, 450, 451, 466
Istona 80, 280. 349, 443
Evropa Sedmorice 350, 351
Srednja 280, 450
sjeverna 43, 438
estorice 350, 352
Zapadna 54, 60, 270, 274, 316, 329,
330, 333, 349, 357, 438, 443
Fahs 89
Farina, Carlo 345
Faulkner, W. 404, 406, 420
Faure, Elie 342
Febvre, Lucien 12.19,53,274,295,300,
301, 319, 347
Fenikija 43
Ferdinand Katoliki 284
Fermata 317
Ferry, Jules 465
Feza 105
Ficino, Marsilio 303
Filip II 303
Filip Dobri 150
Filipini 163,234,239,244,245,330,416
Firenca 59, 82, 282, 299, 302, 323, 343,
345, 389, 395
Fitzgerald, Scott 420, 421
Flandrija 282
Florida 404
Fort Sumter 405
Foucault, Michel 60, 61, 287, 302
Fourasti, Jean 32
Francuska 9, 15, 16, 22, 24, 26, 28, 37,
38,39,47,48,60,115,155,202,206,
227,240.244,262,288,289,290,295,
300,303,308,310,311,312,313,315,
318,320,322,325,327,328,329,330,
333,335,337,339,345,354,359,341,
350.353.355.357.363.365.389.390,
395,419,423,425,426,427,449,463,
472
Frankfurt 332
Franklin, Benjamin 390, 393, 400
Franjo I 300, 311, 343, 355
Freyre, Gilberto 45, 373
Friedmann, Georges 381
Fourier. J. 336, 337
Fujiwara, klan 255
Furetire. 38
Gabon 135, 151
Gabrijel, arkandel 74
Galbraith, J. K. 412
Galiev, Sultan 109
Galilei 316, 345, 346
Galija 62, 154

Gallegos, Romul 366

Gallois, E. 319
Gama, Vasco de 81, 137, 220
Gana 133, 138, 149, 152
Gana, grad 138
Gandhi, M. 225, 226, 232, 233, 427
Ganges 159,162,165,207,211,215,217
srednji 43
Gao 138
Garibaldi, 111
Garnet, Marcel 172
Gaulle, de 358
Gautier, Emil Felix 71, 93, 104
Gautier, Lon 93, 94
Genova 82, 281, 282
Georgija 390, 403
Germanija 272
Gibraltar 355
Gilson, Etienne 296
Girard, Louis 396, 397
Glasgow 325
Gluck 345
Goa 220, 227
Gobi 164, 166
Gorki, M. 296
Goldmann, Lucien 48, 457
Goethe, J.W 45, 57, 213, 296, 313
Goetz, Hermann 43, 166
Gonzales, Francisco Rojas 366
Gornja Nigerija 136
Gothein, S. D. 102
Gourou, P. 160
Granada 89, 105, 447
Grenard, Fernand 59, 60
Grka 22,43,71,92,100,169,170,172,
191, 350
Grko Carstvo 97
Gruzija 469
Guiraldes, Ricardo 365
Gvineja 133, 149, 150, 152, 153
Gvinejski zaljev 132, 139, 370
Guadalquivir 82
Guderat 215, 223
Guesde, Jules 314, 340
Guangdong 195
Gudalajarra 385
Guillan, Robert 264
Guizot, Franois 11, 64
Gupta, carstvo 168, 212, 213
Gurvitch, Georges 336, 455
Guta 89
Haag 240
Haaturjan 467
Hainan 164
II, kalif 97

Halbwacks, Maurice 347

Halcedon 292
Haldun, Ibn 91, 105
Halle 308
Hamadan 99
Hamburg 45, 349, 399
Handel, G.F. 345
Hangchou 160
Hangzho 185
Han, carstvo 175, 179, 182, 186, 250
Han-Yang 248
Harun al Raid, Ma'mum 92, 93
Harvard 417, 419
Hatida, ena Muhamedova 74
Hauser, Henri 347
Havaji 235, 396
Hawthorne 420
Hedas 76, 78
Hegel, G.W.F. 39, 313, 346, 454
Heiankyo 252
Heidegger, M. 346
Hemingway, E. 420, 421
Henrik VII 284
Hendez, Jos 365
Herder, J.G. 213
Herodot 70
Hideyoshia 256
Hidra 74, 77
Hijra 74
Hillal, Beni 78
Himalaja 212, 224
Hindustan 166, 167, 221
Hipon 292
Hiroshima 262, 418
Hitler, A. 357, 259
Hobbes, T. 394
Hofstadter, Richard 386, 395
Homjakov, Aleksej 445
Hong-Kong 203
Hondo 255
Honshu 250
Horaira, Abu 84
Horn, rt 392
Hozroj, kralj 70
Hruov, N. 467, 471
Huang Ho 163
Huanghe 173, 201
Hudson, Enrique 365
Hughes, Langston 154
Hugo, Victor 338
Humboldt, Alexander von 365
Hutchinson, Peggy 394
Hiitten, Ulrich von 303
Huizinga, J. 38, 51
Ibadan 152
Iberski poluotok 60, 80, 357

481

Icaza, Jorge 367

Ind43,71,80,83,159,162,207,213,217
srednji 43
Indija43,53,71,87,96,97,98,115,104,
105,110,123,137,159,162,164,165,
166,167,168,170,179,203,206,213,
215,216,218,220,221,222,223,224,
225,226,22v,228,229,230,231,232,
233,234,235,238,240,241,255,266,
268,325,327,333,345,353,367,393,
423, 427, 428, 445, 446
muslimanska 217, 220
nemuslimanska 219
srednja 208
Indonezija 47, 115, 119, 120, 212, 234,
240, 241, 243, 250, 268
muslimanska 98
Indonezijski arhipelag 159
Indijski ocean 17,43,71,81,83,86,107,
129, 130, 137, 168, 234, 393
Indijska Unija 226
Indokina 234, 235, 236, 238, 268
Indra 208
Insulindija 80, 110, 123, 131
Irak 93,97,110,111,114,115,117,120
Iran 71,86,95,110,115,117,120,212,
218
Irijan 243, 244
Irkutsk 191
Irska 45, 350
Isfahan 70
Istambul 70, 82, 85, 88, 89, 105, 107
Istoni Goti 159
Istonokinesko more 234
Istok 60, 94, 102, 105, 270, 280
Italija 15, 28, 60, 87, 96, 124, 174, 206,
246,248,262,272,273,289,299,330,
354, 365, 419, 472
juna 80
Ivan Dobri 93
Ivan II Aragonski 284
Ivan III 448
Ivan IV 450
Ivan V 59
Ivan Grozni 445, 447, 451
Ivi, Nenad 13
Izrael 111
Jadran 81
Jahiz 79
Jalta 416
Jakov, apostol 275
Jamajka 372, 376
James, Henry 420, 421
Japan 160,162,163,169,192,194,195,
203,230,234,239,240,245,247,249,

482

250,251,253,254,255,256,257,258,
259, 260, 261, 263, 265, 266, 268
Japansko Carstvo 251
Japansko more 234, 246, 272
Jaurs, Jean 314, 315, 340
Java 159, 163, 238, 239, 240, 241, 243,
244
Jefferson, Thomas 394, 395, 404
Jemen 78, 92, , 121
Jeruzalem 8, 69, 75, 82, 298
Jesrib 74
Jesus, Carolina Maria de 369, 384
Jiangs 186
Johannesburg 430
Jolsko more 234
Jordan 110, 120
Junan 164
Justinijan 71
Juna Afrika 427, 428, 429, 431
Junoafrika Unija 130
Juno more 262
Kaarta 139
Kabilske planine 89
Kabul 95, 97, 208
Kairo 82, 87, 88, 92, 105, 139, 140
Kalahari 129, 428
Kalifornija 395
Kamakura 255
Kambiz 70
Kamerun 132, 151
Kampuija 238
Kanada202,363,395,388,395,423,426,
427, 431
anglofona 402
anglosaksonska 426
Britanska 425
Francuska 427
frankofona 425, 426
Kanat Zlatne Horde 446
Kankan 152
Konstantin, car 292
Kansu 164
Kant, I. 346
Kanton 81, 186, 192, 193, 392
Karlo V 93, 283, 284
Karlo X 313
Karlo Veliki 138, 274, 325
Katarina Velika 448, 450
Karpati 438
Karibi 264
Karipsko more 376
Karolinko Carstvo 272, 274
Kartaga 92
Kasem (Zaim) 117

Kaspijsko more 81,83,86,190,191,439,

445
Kastilja 294, 342
Kamir 115, 218, 219, 225, 227
Katalonija 45, 342, 343
Katalaunska polja 272
Kathiavar 215
Kavkaz 85
Kay, John 325
Kazablanka 146
Kazahstan 470
Kemal-paa, Mustafa 108, 114
Kenija 130, 135, 138
Kepler, J. 316, 317, 343
Kerbela 93
Keynes, John 411
Kidon, Dimitrije 59
Kijev 438, 440, 441, 443, 446
Kijevska Rusija 439,440,441,445,450,
451
Kina43,47,51,55,71,80,83,87,92,97,
104,110,123,124,161,162,164,165,
167,168,169,171,172,173,174,177,
181,182,183,184,185,186,187,189,
190,191,192,194,195,196,200,201,
203,204,205,207,209,230,234,235,
236,239,246,253,256,257,258,259,
260,265,268,315,320,331,392,417,
446, 448, 471
Narodna Republika 192, 196, 197,
201, 203, 241, 353, 358
Kinki 250
Kipling, Rudyard 423
Kir 70
Kirgizija 469
Kitab el Ibar 105
Kjahata 191
Kokuryo, kraljevstvo 247
Kolumbo, Kristofor 388, 448
Koln 275
Konfucije 57, 174, 175, 177, 181
Kongo (Brazzaville) 151
Konstantin 292
Konstantinopol 59, 60,79, 82,105,270,
292, 447
Konstanz 293
Kopernik, N. 316, 317, 346
Koraljno more 434
Korasana, regent 97
Kordiljeri 364
Koreja 234,243,245,247,249,250,268
Juna 245, 248
Sjeverna 245
Korejski tjesnac 246
247
Korzika 81, 293
Kostarika 374

Koinin 236
Koyr, Alexandre 316, 346
Krakow 331
Kreta 22, 80
Krim 449
Krist 57, 60, 69, 75,122,130,168,181,
225,244,287,292,297,301,385,398,
444
Krina Vasudeva 209
Ktesifon 71
Kuangsia 164
Kuba 330, 417
Kublaj-kan 190
Kuffah 99
Kuvajt 115
Kyoto 250, 253, 255, 256, 258
Kyushu 249, 250
Kyu Syua 256
Laba 450
Lagidi 71
Lagos 146, 151
Lagos, grad 139
La Manche 40, 124, 270, 390
Lancashire 222
Lao Zi 177
Laos 237, 417
Latinska Amerika 45,115,120,346,357,
363,364,365,370,372,373,375,380,
383, 384, 385, 391, 398, 416, 472
Laval 323
Laye, Camara 155
Lefebvre, Georges 310, 347
Legien, K. 340
Leibniz, G. W. 57
Lenk, Timur 167, 217
Lenjin,V. 1.453,454,456,457,458,461,
469, 470
Lenjingrad 344, 449, 464, 465
Leon, Daniel de 409
Leonardo, Emile G. 304, 385
Lepant 82
Leroy, Maxime 336
Leka polja 272
Levant 86, 285, 349
Lvi-Strauss, . 37, 48, 49
Lewis, Sinclair 421
Liangsan 165
Libanon , 115, 120, 294
Liberija 132, 150, 151
Libija 119, 352
Lille 338
Lima 373, 376
Limpop 137
Ling, Ding 201
Liverpool 325
Lisabon 348, 372

483

Lombardija 343
London 26,202,224,226,228,275,285,
326,332,339,349,350,372,399,423,
457
Longchambon, Henri 16
Los Nortes 364
Lota 381
Lbeck 281, 275, 349
Luj IX Sveti 273, 281
Luj XI 284
Luj XIV 26, 52, 56, 149, 284, 355, 357
Luj XV 38
Luj XVI 311, 312, 450
Lukijan 299
Louisiana 395
Luther, M. 303, 304, 305
Luxemburg, Rosa 456, 457
Lo Yang 253
Luzon 164
Lyon 288, 323, 339, 349
Machiavelli, N. 26, 298, 301
Macquer, P. J. 327
Madagaskar 131, 151, 235, 312
Madras 220, 224
Madrid 15, 285
Maarska 105, 472
Magellan, 244
Magreb 70, 78, 94, 109
Mahajana, carstvo 239
Mainz 272
Majapahita, carstvo 244
Makao 192, 239
Malaki tjesnac 239
Malajski poluotok 235, 236, 238
Malaka 43, 239
Malezija 348
Mali 151, 152
Malindi 137
Malonga 135
Malraux, A. 419
Manchester 326
Mandu, dinastija 182, 187, 194, 195
Mandurija 159, 186, 191, 193, 250
sjeverna 201
Manhattan 407
Manila 244, 245
Mansilli, Luio 365
Mantova 284
Mao Ze Dong 55, 458
Marake 93, 99
Maroko 80, 105, 107, 110, 151, 312
Marrou, Henri 39
Marseille 285
Marshall, Arthur 350, 410
Marx,Karl39,42,57,296,315,335,336,
337, 453, 454, 455, 456, 458, 466

484

Maskarenski otoci 131

Maspro, H. 173
Massachusetts 389
Massignon, Louis 89
Mathiez, Albert 310
Mauretanija 78, 110
Mauricijus 131
Mauss, Marcel 39, 45, 48, 59
Mauzi, R. 60
Mead, Margaret 47
Medina 74, 97
Medinat al-Sahra 96
Mediteran 104
Mehmed II 60
Meiji 259, 260
Meka 74, 75, 76, 84, 87, 110, 138
Mekong 237
Meksiko 366, 367, 371, 372, 374 376
380, 382, 384, 385, 395, 399, 400
Mende, Tibor 242
Mendoza 364
Melbourne 434
Melville, Herman 392, 420
Mencija 184
Menjikov, 451
Merleau-Ponty, M. 55, 346
Meru, 213
Meza, A. 99
Merkur 301
Mez, A. 95
Mezopotamija 16, 77, 99, 207
Mezzogiorno 343
Michelet, Jules 42, 299
Mihajlo VIII Paleolog, car 59
Mikado 255
Milano 275, 281, 332, 344, 349
Minas Gerais 376
Mindanao 244
Minaki 216
Ming, dinastija 190, 247, 257
Minsk 452
Mirabeau, 7, 8, 9, 10, 11, 37
Mississippi 389, 425
Missouri 412
Mitchell, Margaret, 404
Mitidja 89
Mitterand, Francois 25
Modra rijeka 198
Mogadishu 137
Mohan Roy, Ram 232
Mojsije 75
Mokatam 88
Moluki otoci 239
Moluka republika 243
Mongolija 71, 166, 178
Mongolsko Carstvo 181
Monnier, Philippe 301

Monomotape, kraljevstvo 137

Monrovija 146, 151
Montecorvino, fra Giovanni de 181
Montagne, Robert 77
Montesquieu C. 311
Mombasa 137
Mommsen, Wilhelm 39
Moreau de Jonns 140
Morgan, Pierpont 408, 409
Morin, Edgar 297
Moskva 203, 245, 418, 452, 464, 465,
466, 469
Moskovska Kneevina 437, 439, 446,
447, 448
Motamid, kralj 82
Moubarac, Youakim 75, 124
Mozart, W. A. 345
Muhamed 57, 69, 70, 73, 74, 75, 76, 84,
100
Mulay, Ahmed 138
Murat, Joachim 357
Muromachi 255
Musa, Mansa 138
Mussolini, B. 421
Nagasaki 258, 262, 418
Nanjing 190
Napoleon, B. 26, 85,288,311,313,334,
335, 359, 390
Napoleon III 290
Napulj 399, 404
Nara 253
Narva 448
Natal 226, 428
Needham, Joseph 191, 320
Nehru, Jawarharlal 225
Nehru, Pandit 227, 230
Nepal 211, 212
New Amsterdam 389
New Bedford 392
New Brunswick 425
New Deal 411, 414, 415
New Delhi 228
New Mexico 395
New Orleans 389, 404
Newton, 57, 191, 315, 317
New York 392, 389, 400, 404, 425
Niceja 292
Nietzsche, F. 303, 305
Niger 151
Niger, rijeka 138, 139
Nigerija 119, 133, 148, 151, 152
Nikolaj I 452
Nikomah 100
Nil 22, 43, 78, 83, 130
Nolhac, Pierre de 295
Nizozemska 38,240,243,244,273,281,

283,300,306,308,309,318,322,324,
339, 353, 354,357
Gvineja 115
Indija 240
panjolska 448
Norveka 309
Nova Engleska 390, 392, 399
Nova Gvineja 239, 240
Nova kotska 390, 425
Novgorod 439, 440, 443, 447
Novi Zeland235,428,431,432,433,434
Nuntucket 393
Njemaka 38,39,40,193,206,262,263,
283,308,329,334,336,339,340,345,
353, 355, 357,455
Demokratska Republika 331
Istona 472
Zapadna 463, 472
Njinji Novgorod 451
Occam 317
Odesa 449
Ohio 408
Oklahoma 396
Olimp 213
Olive, Robert 220
Omansko more 215
Omar, kalif 78
Omejid, kalif 78, 91
Ontario 423, 425
Oran 82
Oranski, Vilim 357
Orlans 338
Oregon 395
Orozco, Jos 385
Osaka 260, 264, 266
Ostankin 449
Otomansko Carstvo 98
Otrant 96
Owen, R. 336, 337
Pacifik 17, 238, 249, 400, 423
Padova 301
Panama 374, 376
Pandab 168, 208, 218, 220
Pakistan 110, 115, 120, 123, 226, 227
Palermo 81, 82
Pamir 93
Panipata 218
Papin, Denis 57
Pariz 15,17,21,275,285,316,332,339,
343, 347, 311, 312, 400, 427, 459
Parti 73
Pascal, J.C. 48, 295
Pasquier, Etienne 9
Patagonija 365, 373

485

Pavia 345, 355

Pei Ho 163
Peking 160, 161, 167, 181, 186, 190
Pen, William 308
Pners, Bonaventura des 299
Pennsylvanija 308
Pereira, Alfonso 367
Perzija 70,71,73,81,92,95,97,98,105,
137, 448
Perzijski zaljev 81, 92, 107, 119, 190
Petar Veliki 270, 447, 448, 451, 461
Petrarca, F. 60, 299, 301
Petrograd 347, 449
Petropolis 382
Philadelphia 389
Philip, Andr 358
Picasso, P. 55
Poincar, Henri 22
Pijemont 342
Pinckney, Charles 394
Pirinejski poluotok 272
Pirenne, Henri 22, 104, 273, 348
Pirineji 359
Pirkheimer, Willibald 303
Pisa 82
Pittsburgh 408
Plameiras 62
Plassey 220, 333
Platon 57, 301
Plehanov, Georgij 457, 458
Poitiers 94, 272
Polo, Marko 181, 185, 190, 239
Poljska 39,272,280,300,331,344,438,
472
Pomponazzi, Pietro 301
Port Etienne 78
Porto Novo 147, 148, 149
Porter, Katherine Ann 421
Port Jackson 433
Port-Royal 295
Portoriko 400
Portugal 472
Portugalska Indija 220
Potemkin 449
Potosi 372
Prag 344, 349
Prokofjev, S. S. 467
Proudhon, P. J. 336, 337
Provesa 82
Primorska pokrajina 193, 425
Proso, kralj 172
Provansa 81
Poyang 163
Pruska 342
Ptolomej 99, 317
Puerto Rico 416
Pukin, A. S. 452

486

Qing, dinastija 182

Qubec 423, 425
Queensland 432
Qin, Shi Huangdi 182
Quito 368
Rabat 416
Racine, J. 48, 295
Rabelais, F. 299, 300, 303
Radages 272
Radesco, Enrico 345
Radaputan 219, 223
Rajna 40, 272, 273, 305
Raleigh, Walter 388
Ramanuda 215
Ranke, Leopold 347
Raymond, Paul 359
Razin, Stjenjka 450
Recife 372, 373
Rgveda 209
Renan, E. 93, 101, 113
Renaudet, Augustin 296
Runion 131
Republika Obale Bjelokosti 32,133,151,
153
Ricaut, Paul 85
Rigault, Raoul 336
Rikard Lavljeg Srca 102
Rinchon, P. 140
Rim 43,71,81,169,173,182,191,228,
248,270,271,273,293,295,297,298,
299, 302, 306, 351, 443, 450
Rimsko Carstvo 69, 71, 271, 292, 298,
305, 306
Rio de Janeiro 372, 379
Rivere, Jos F. 367
Roterdamski, E. 302, 303
Rt Dobre Nade 83, 239, 428
Ruffi, Marco 447
Rusija 39, 45, 109, 201, 205, 246, 328,
329,379,395,437,438,448,449,450,
451, 459, 463, 365, 465, 472
Ruska ploa 273
Rstow, Alexander 302
Robespierre, M. 310, 312
Rockefeller, John 408, 411
Rodezija 137, 429
Rodinson, Maxime 100
Rodos 81
Rodriguez 131
Rondot, Pierre 114
Rouen 288
Rosenfeld, O. 465
Roosevelt, Theodor 330
Roosevelt, Franklin D. 416, 417
Rotterdam 299
Rotterdamski, Erazmo 299

Roy, Claude 421

Ryu Kyu 250
Sahalin 250
Sahara 78, 80, 129, 130,133, 135, 137,
151, 352
Sahel 130
Saighon 238
Saint-Cyran 48, 295
Saint-Hilaire, de Auguste 365
Saint Lawrence 389
Saint-Simon 335
Santo Domingo 376, 372
San Francisco 391
Sandwich 392
Sajgon 163
Samara 88, 92
Santiago de Chile 381
Santiago de Compostelo 275
Sao Paulo 21, 310, 372, 373, 379, 381,
392
Saraj 446
Sarasvati, Dayanad 225
Sardinija 81
Saroj 85
Sartre, J.P. 396,419
Sassoferrata, Bartol de 284
Saussure, F. 11
Saudijska Arabija 110, 114, 117
Saunders, Carl 140
Sauvy, Alfred 118, 390
Sayojski, Amedej 345
Savojski, Eugen 107
Say, Jean-Baptiste 410
Sayf al-Dawl, emir 94
Savez Sovjetskih Socijalistikih Republi
ka - SSSR 109, 115, 152, 165, 204,
230,237,246,263,268,310,330,331,
332,353,415,417,437,453,459,463,
464,465,466,468,469,470,471,473
Scheele, Carl 326
Segovia 323
Segu 139
Sefevid, dinastija 105
Seignobes, Charles 39
Seistan 94
Seleukidi 71
Senegal 151, 152
Senghor, L. S. 154
Septimanija 80
Servet, Miquel 307
Setir 78
Seul 246
Sevilla 82, 89, 348
Sevoja 307
Shandong 193
Shanghai 193

Shikaiu, Yuan 195

Shiraz 137
Sibir 191, 256, 250, 451
Sicilija 45, 80, 81, 82, 272, 357
Sichuan 198
Sidjilmasa 87
Sidney 433
Siegfried, Andr 399, 402, 409
Sieffert, R. 254
Sijam 212, 236, 238, 239
Sijera Leone 149, 151, 152
Silla, kraljevstvo 247
Simbol, M. 242
Simone, Franco 342
Singapur 236, 239
Sind 217
Sindbad Pomorac 81
Sinaj 78, 111
Sinan 201
Sinn, Ibn 99
Sirija 71,73,77,81,86,97,104,105,110,
120

Sjedinjene Amerike Drave (SAD) 39,

45, 58, 60, 115, 141, 202, 230, 237,
240,244,308,330,363,374,377,379,
384,386,387,388,391,392,395,398,
399,403,404,406,407,408,411,412,
414,416,417,418,420,425,426,427,
429, 431, 437
Sjeverno more 43
Sjeverni otok 432, 433
Skandinavija 440
Slater 343
Smith, Adam 410
Small, William 326
Sofija 447
Sokrat 54, 57, 302
Somalija 130, 151
Song, dinastija 160, 186, 187, 189
Sorbonne 310
Spaak, Paul-Henri 358
Spencer, Herbert 280, 335
Srednji istok 110
Srednjoafrika Republika 151
Sredozemlje 12, 15, 23, 24, 40, 43, 71,
80,81,83,86,91,102,104,105,130,
270,272,273,344,349,390,440,448
Staljin, J. V. 459, 461, 463, 468
Stamitz 345
Stein, Gertrude 421
Steinbeck, J. 420, 421
Strange, Michael 451
Subercaseaux, Benjamin 367
Sueski kanal 118
Sudan 82
Suffren, Bailly de 393
Sukarno 242

487

Sulejman Velianstveni 106

Sumatra 161, 165, 235, 239, 240, 241,
242,243
Sundski otoci 190
tjesnac 239
Sumer 43
Sun Yat-sen 195
Surat 428
Sveti Augustin 8, 9
- iril i Metodije 444
- grob 273
- Justin 298
Sveto Njemako Carstvo 274, 284
Sveto Rimsko Carstvo 272
Svjatoslavi, Vladimir 441
Swaziland 431
Sydney 434
akya Muni 211
Sankara 215
iva Rudra 209, 216
kotska 45, 342
panjolska 15,71,78,79,81,82,91,96,
97,100,102,117,161,283,289,330,
323, 328, 349, 472
muslimanska 82, 97, 447
ri, Devi 242
vedska 309, 328, 329, 440
vicarska 115, 339, 350
Tagore, Rabindranath 225
Taine, H.
Tang, dinastija 47, 186, 247, 253
Tanganjika 138
Tanger 87
Tajvan 164, 202, 203, 236
Tanus 121
Tardits, Claude 147
Tcheng Pan Kia 161
Teba 77
Tecnos 15
Teheran 416
Teksas 395
Temza 423
Tenenti, Alberto 60, 61
Teodozije, car 271
Tereza, sveta 294
Terra Santa Cruz 388
Tihi ocean 45, 87, 234, 376, 390, 391
Tibar 81, 212
Tibet 164, 191
Tigris 43, 83, 92, 94
Tlemsen 105
Timbukti 138
Tiziano 343
Toga 132
Tokio 256

488

Tokijski zaljev 392

Tokugawa, klan 256
Tolstoj, L. N. 225, 452
Tonkin 235, 236, 333
Tonkinski zaljev 164
Tnnies, A. 39
Torki 440
Toronto 426
Toskana 272
Tocqueville, A. 290
Toulon 20
Toure, Seko 150, 151, 153
Toynbee, Arnold 9, 44, 48, 64, 84
Trafalgar 357
Trakija 21
Transoksijana 94
Transvaal 137, 428
Transjordanija 78, 115
Trento 293
Trvoux 7, 8
Tripoli 86
Trocki, L. 458
Troyes 287
Truman, H. 414
Tsushima 246
Tulsidas 219
Tungting 163
Tunis 82,91,92,105,114,110,115,118,
273
Turgenjev, I. S. 452
Turska 84,106,107,108,110,114,115,
120, 350
Tursko Carstvo 107
Turkestan 97, 104, 105, 164, 166, 167,
206, 207, 246
muslimanski 86
Tylor, E. . 39
Ugarska 272, 273, 300
Ujedinjene Arapske
Republike 110,151
Unutranje more 104
Upaniada 211
Urban VI, papa 60
Ural 261, 395, 428
Ukdar 106
Uskrnji otoci 235
Utah 397
Valry, Paul 39, 104, 292, 316
Valle, Lorenzo 301
Vardhama Mahavira 211
Varuna 208
Vera Cruz 364, 382
Verdun 85
Vleda 130
Veliki Mogul 219, 228

Velika jezera 132, 389, 408

Versatile 343, 393, 450
Venecija 26, 81,82, 275, 281,282, 283,
324, 343, 344, 345, 348, 349
Viajanagar 219
Vijetnam, DR 236, 237, 238, 246
sjeverni i srednji 235
Republika 236, 237
Vinci, Leonardo 344
Virginija 388, 403, 404, 433
Vivaldi, A. 345
Vivero, Rodrigo 258
Visla 439
Vina 209, 216
Vladivostok 193, 246
Volga 87, 439, 446, 450
Vogez 438
Voltaire, 38, 62, 347, 389, 449
Velika Britanija 220,223,329,339,340,
341,350,352,353,390,391,416,417,
423, 429, 430
Vrtra 208
Watt, James 325, 326
Washington 400, 418
Washington, G. 404
Washington, Knox 394
Weber, Alfred 39, 70, 282, 325
Wellington 433
White, John 326
Wiet, Gaston 91
Wilson, Woodrow 400, 416
Wittenberg 303
Wittfogel 162, 163
Wright, Richard 154, 421
Wu, car 175
Xiling 198

Yamato 250, 251

Yanzgze-Jiang 246
Yangzijiang 160, 186, 198
Yangtzea 163
Yedo 255, 256, 258
Yeso 249, 250, 264
Yi, dinastija 247
Yorkshire 321
Yucatan 364
Yu Veliki 172
Zabul 97
Zambezi 135, 137
Zanzibar 137
Zapad 41,43,49,51,54,58, 60, 61,62,
63,71,77,85,94,100,102,105,111,
113,114,121,123,154,164,168,170,
189,193,194,195,201,202,203,205,
219,225,233,251,257,261,262,265,
268,270,273,275,279,280,281,291,
292,293,295,297,300,302,303,306,
309,313,316,325,334,346,392,396,
397,398,408,416,425,427,429,441,
444, 447, 450, 470, 471
Divlji 396, 397
Zapate, Emiliana 366
Zapadno Rimsko Carstvo 443
Zeba, Aureng 160
Zedong, 200, 202
Zhejiang 186
Zheng Hea 190
Zhu Xi 175
Zlatni Rog 106
Zrich 305, 306, 332
eneva 305
uta rijeka 43

489

SADRAJ
Civilizacija gramatike (Nenad Iv i)............................................
Braudel nauava povijest (Maurice Aymard)..............................
Umjesto predgovora...................................................................
UVOD: povijest i sadanjica......................................................

5 /
14 25
29*

I. GRAMATIKA CIVILIZACIJA..........................................

35 v

Prvo poglavlje: Promjene rjenika...............................................

Drugo poglavlje: Civilizacija se definira s obzirom na razne
humanistike zn a n o sti.................................................................
- Civilizacije su prostori ............................................................
- Civilizacije su drutva..............................................................
- Civilizacije su gospodarstva....................................................
- Civilizacije su kolektivni mentaliteti........................................
Tree poglavlje: Civilizacije su kontinuiteti................................
- Civilizacije viene u svojim kratkotrajnostima iz dana u dan
- Civilizacije u svojim ustrojstvima.............................................
- Povijest i civilizacija.................................................................

37v/
42 v
42
48
50
53
55
55
58
63

II. IZVANEVROPSKE CIVILIZACIJE.................................

65 .

PRVI DIO: ISLAM I MUSLIMANSKI S V IJE T .......................

Prvo poglavlje: to nas ui p o v ije st.............................................
- Islam, novi oblik Bliskog istoka .............................................
- Povijest Bliskog is to k a ............................................................
- Muhamed, Kuran, islam ..........................................................
- Arabija: problem jedva urbanizirane k u ltu re .........................
Drugo poglavlje: to nas ui zem ljopis........................................
- Islamske zemlje i m o ra .............................................................
- Meukontinent ili prostor u pokretu: gradovi.........................

67
69
69
70 ^
73
76
80
80 y
85
491

Tree poglavlje : Sjaj i uzmak islama ( V III-X VIII. s t . ) ................ 90

- Islamska civilizacija ne pojavljuje se prije VIII. ili IX. st..........
90
- Zlatno doba islama: VIIIXII. st................................................ 93
- Znanost i filozofija .................................................................... 98
- Zastoj ili propadanje: XIIXVIII. st.......................................... 102
etvrto poglavlje: Islam i njegov dananji preporod..................... 108
- Kraj kolonijalizma i mladost nacionalizma............................... 108
- Razliite islamske zemlje u odnosu na dananji s v ije t............. 116
- Muslimanska civilizacija u odnosu na XX. st............................. 122
DRUGI DIO: CRNI K O N T IN EN T ............................................

127

Prvo poglavlje: P ro lo st................................................................. 129

- Prostori ........................................................................................ 129
- Prolost crnog k o n tin e n ta ........................................................... 136
Drugo poglavlje: Dananjica i sutranjica Crne A f r i k e ................
- Buenje A frik e..............................................................................
- Gospodarski i drutveni u lo z i......................................................
- Umjetnost i knjievnost ..............................................................

145
145
151
154

TREI DIO: DALEKI IS T O K ....................................................

157

Prvo poglavlje: Uvod u Daleki istok ............................................ 159- to nam pokazuje zem ljopis....................................................... 159
- Barbarstvo protiv civilizacije: svjedoanstvo povijesti............. 165
- Drevni poeci: Razlozi kulturne nepokretnosti . . * ................169
Drugo poglavlje: Klasina K i n a .................................................... 171
- Vjerske dim en zije....................................................................... 171.
- Politike dimenzije ...................................................................... 182
- Kinesko jedinstvo ili sjever i jug ................................................. 185
- Drutvene i privredne d im enzije................................................. 186
Tree poglavlje: Kina juer i d a n a s ............................................... 192
- Vrijeme neravnopravnih ugovora: poniena i ranjena Kina
(1 8 3 9 -1 9 4 9 ).................................................................................... 192
- Nova K in a .................................................................................... 196
- Kineska civilizacija i dananji s v i j e t .............................................202
etvrto poglavlje: Indija juer i d a n a s .............................................206
- Klasina Indija (do engleske kolonizacije).................................. 206
- Britanska Indija (1757-1947): zastarjela privreda uhvaena
ukotac s modernim Z ap ad o m ....................................................... 220 - Hoe li Indija biti poteena revolucije sline kineskoj? . . . . 227
Peto poglavlje: Pomorski Daleki istok: Indokina, Indonezija,
Filipini, Koreja, J a p a n .......................................................................234
492

- Indokina................................................................................ 235
- Indonezija.............................................................................. 238 .
- Filipini............................. .................................................... 244 v
- K o reja................................................................................... 245
esto poglavlje: Ja p a n............................................................... 249 - Primitivni Japan prije kineske civilizacije ............................. 250
- Japan pod utjecajem kineske civilizacije................................ 253 t
- Suvremeni Japan..................................................................... 259 '

III.

EVROPSKE CIVILIZACIJE ...................................... 267

^PRVI DIO: EVROPA .............................................................. 269 ,

Prvo poglavlje: Prostori, slo b o d e ...............................................271
- Evropski se prostor odreuje: V-XIII. st.................................271 '
- Sloboda, ili bolje reeno, slobode: XI-XVIII. st...................... 278v
Drugo poglavlje: Kranstvo, humanizam i znanstvena misao . . 291
- Kranstvo .............................................................................291 \
- Humanizam i humanisti ......................................................... 295 -,
- Znanstvena misao prije XIX. st................................................ 315
Tree poglavlje: Industrijalizacija E vrope...................................321 s
- Poeci prve industrijske revolucije.......................................... 322
- irenje fenomena industrijalizacije u Evropi (i van n je ).......... 328?,
- Socijalizam i industrijsko drutvo .......................................... 333
etvrto poglavlje: Evropska jed instva........................................342
- Blistava jedinstva: umjetnost i duh ........................................ 343
- vrste cjeline: privreda............................................................ 348
- Problematina jedinstva: politika ...........................................354
DRUGI DIO: A M ERIK A ..........................................................361
Prvo poglavlje: Drugi Novi svijet: Latinska A m erika .................. 363'
- Prostor, priroda i drutvo: knjievna svjedoanstva............... 363
- Oi u oi s rasnim problemom: bratstvo?.................................370
- Ekonomija, civilizacije na kunji..............................................375
Drugo poglavlje: Prava Amerika: Sjedinjene Amerike Drave . . 386
- Utjeha prolosti: bilanca dobrih p rilik a ................................... 388
- Kolonizacija i nezavisnost....................................................... 388
- Osvajanje Z ap ad a.................................................................... 395
- Industrijalizacija i urbanizacija................................................398
Tree poglavlje: Sjene i potekoe: od juer do d an as..................403
- Drevni komar: crnako pitanje ili neiskorjenjiva kolonija . . . 403
493

- Kapitalizam: od trustova do dravnog intervencionizma i oli

g o p o le ...............................................................................................407
- Sjedinjene Amerike Drave i svijet..........................................415
etvrto poglavlje: Kroz engleski s v ije t.............................................423
- U Kanadi: Francuska i E n g leska............................................... 423
- Juna Afrika: Nizozemci, Englezi i Crnci ............................... 427v
- Australija i Novi Zeland ili Engleska konano sa m a ................43 l v
TREI DIO: DRUGA E V R O P A .................................................. 435
Druga Evropa: Moskovska kneevina, Rusija, S S S R .................. 437'
Prvo poglavlje: Od postanka do Oktobarske revolucije 1917 . . . 438
- Kijevska R usija............................................................................438
- Pravoslavlje................................................................................. 441
- Velika R u s ija ...............................................................................445
Drugo poglavlje: SSSR od 1917. do danas ..................................453
- Od Karla do L en jin a....................................................... 453
- Marksizam i sovjetska civilizacija danas .................................. 459
- Listopadski kongres 1961.............................................................. 69
Popis karata.......................................................................................475
K azalo.............................................................................................. 477
Sadraj.............................................................................................. 491

494

POSEBNA IZDANJA
Fernand Braudel
CIVILIZACIJE KROZ POVIJEST
Izdava
GLOBUS, Nakladni zavod.
Zagreb
Za izdavaa
TOMISLAV PUEK
Likovna oprema
BRONISLAV FAJON
Korektura
VELJO PAVLOVI
Lektura
MARINKO RAOS
Naklada
3000
Tisak
GP DELO, Ljubljana, 1990.