Kulturni i arheoloki turizam

Daniela Angelina Jelini, Institut za meunarodne odnose, daniela@irmo.hr

"Godina je 1984., godina za koju je Orwell obeao da e nam donijeti najvie zla, najgore
posljedice masovnog drutva. Mjesec je kolovoz, a grad je Pariz. U tom mjesecu svi Pariani
naputaju svoj grad, a samo strani turisti-neznalice dolaze u posjet. Mjesto je Eiffelov
toranj. Jedan od tih turista sam i ja. Novine su proglasile da je 'turistiki boom' zavrio. U
godinama koje su odmah uslijedile, poneto razoarano drutvo otro se okrenulo prema sebi,
osobito preispitujui vlastite 'moderne' proizvode. Jedan od njih bio je turist: razuzdan,
oneiiva, voajer. Lo glas o njemu daleko se proirio i o njemu su pisane radikalne
kritike No, turizam je i dalje ostao glavna industrija u porastu Turist nije otiao gdje
bi i mogao otii ako ne diljem svijeta kako bi pobjegao od svog posla 49-tjedana-u-godini?
Potraga za romantinom egzotikom jo je uvijek iva sa svim svojim prateim iluzijama i
pogrekama. Ipak, trendovi u turizmu promijenili su smjer. Nakon trideset godina postojanja,
moderni turist postao je samouvjereniji. Dok putniki agenti prodaju jednaki broj
zrakoplovnih karata, sada prodaju manje aranmana. Turist je spremniji putovati
samostalno Umjetnost, ta velika banka imida iz koje proizlaze 'ugoda i kultura',
dominantno se poela baviti suvremenim i svakodnevnim iji je prostaki glasan amblem
konzerva juhe Andyja Warhola." Tako Maxine Feifer opisuje post-turista u svojoj knjizi
Tourism in History: From Imperial Rome to the Present.
Nakon masovnog turizma koji je svima omoguio arobnu promjenu lokaliteta te ujedno i
bijeg iz stvarnosti, dogaaju se bitne promjene: turistika se putovanja skrauju, putuje se
ee, a interes turista vie nije na atraktivnosti destinacije ve je u vezi s vlastitim interesima.
Iskustvo, novost, aktivnost i edukacija osnovne su odlike tog novog tipa turista. Bitno je
doivjeti i uivjeti se, nauiti neto novo, a pritom aktivno sudjelovati u lokalnim
dogaanjima. U takvoj se okolini raa kulturni turizam.
Njegovo postojanje u turistikoj industriji oduvijek je bilo prisutno. Naime, i za putnike iz
pret-Kolumbovog doba moe se rei da su bili kulturni turisti, jer je osnovni motiv putovanja,
u to doba, osim ratovanja i vjere, bilo upoznavanje kultura i destinacija koje su drugaije od
vlastite. Osim toga, kulturu se oduvijek smatralo prigodnim promidbenim sredstvom u
turizmu iako se ona izravno nije prodavala. Obino je u turistikim brourama sluila kako bi
doarala ugoaj destinacije za turista koji putuje najee radi odmora.
Osamdesetih godina prolog stoljea, kultura iz trine nie prerasta u osnovnu turistiku
ponudu. Odreeni segmenti turistike populacije pokazuju interes za kulturu kao osnovnu
motivaciju koja ih tjera na promjenu lokaliteta i to najee vie puta godinje u kratkim,
najee vikend-periodima. Razvija se urbani turizam pronalazei izvrstan suivot s
kulturnom ponudom koja ukljuuje i zabavu tijekom produljenih vikenda. Istovremeno,
kultura u pojedinim destinacijama i dalje egzistira kao dodatna turistika ponuda nudei
'opim' turistima razlikovnost od ostalih destinacija. Strategija razvoja hrvatskog kulturnog
turizma navodi tri osnovna tipa turista koji se zanimaju za kulturu, ali u razliitim
intenzitetima: turisti privueni kulturom, ija motivacija dolaska u destinaciju nije vezana
uz kulturu, ali u doticaju s njom usput u njoj uivaju; turisti inspirirani kulturom, ija je
motivacija izrazito kulturna, ali se usmjerava samo prema velikim kulturnim dogaajima koji
su u trendu; te turisti motivirani kulturom, ija je osnovna motivacija za putovanje kultura.
Posljednji tip turista prisustvuje izrazitim kulturnim dogaajima i posjeuje kulturne atrakcije,
a izbor destinacije obino ovisi o njegovim specijaliziranim interesima. Ipak, taj tip turista ne

mora nuno imati specijaliziran interes, ve ga moe mijenjati, ali mu motivacija uvijek ostaje
u domeni kulture jer poiva na kulturnom znanju. On je pravi kulturni turist.
Svi ti tipovi turista imaju profitabilni potencijal, no svima je, dakako, uvijek najzanimljiviji
pravi kulturni turist, ovdje nazvan turistom koji je motiviran kulturom. Profil takvog turista
ukazuje na osobu koja ima specifine interese, ima vii stupanj obrazovanja, vie zarauje u
domicilnoj zemlji, ima veu platenu mo, ostaje due u destinaciji i aktivniji je od
'prosjenog' turista. Karakterizira ga individualnost to se odraava na vlastitu organizaciju
putovanja (tzv. 'uradi-sam' programi) zbog ega se najee koristi internetom kao sredstvom
organizacije vlastitih putnikih itinerara.
Priroda kulturnog interesa tog tipa putnika, nadalje, dijeli se na njegov opi interes za kulturu
i specijalizirani interes za kulturu. Robert Stebbins u svom lanku Cultural Tourism as
Serious Leisure opisuje kako se 'karijera' opeg kulturnog turista razvija s akumuliranjem
njegovih vlastitih znanja o razliitim zemljama, regijama, gradovima o kojima ui i koje
usporeuje. S druge strane, specijalizirani kulturni turist kontinuirano se usredotouje na
jedan lokalitet ili mali broj lokaliteta kako bi ga u potpunosti 'savladao' ili se pak usredotouje
samo na jedan vid umjetnosti, ovisno o vlastitim interesima. Oba tipa turista izbjegavaju
komercijalizaciju predmeta svojih prouavanja.
Sloenost interesa kulturnih turista te mnotvo resursa koje kulturni turizam obuhvaa uzrok
su tekoa u definiranju samog pojma kulturnog turizma. Mnoge definicije koje literatura
danas poznaje koriste se jednokratno kako bi autor koji ih koristi pomou njih dokazao svoje
teze. Iako sve zadovoljavaju formu odnosno ispunjavaju svoje zadatke u datom okviru, esto
im se zamjeraju i poneki nedostaci. Naime, ponekad se odnose samo na materijalne aspekte
kulture zaboravljajui nesumnjivu vanost nematerijalne kulture i njen turistiki potencijal.
Takoer, definicije esto izostavljaju pojam zabave koja je osnovna sastavnica turizma
usredotoujui se samo na elemente visoke kulture. Ili se pak fokusiraju samo na 'prave'
kulturne turiste (motivirane kulturom) zaboravljajui da je kultura element svakog putovanja
iako mu to nije bila prvotna namjera.
Stoga, umjesto potrage za 'jedinom pravom' definicijom, to se ini nemoguim, bolje je
usredotoiti se na sustav kategorija u definiranju kulturnog turizma koji predlau Bob
McKercher i Hilary du Cros u svojoj knjizi Cultural Tourism: The Partnership between
Tourism and Cultural Heritage Management. Taj sustav svrstava definicije kulturnog turizma
u etiri iroke kategorije: definicije s turistikom osnovom, motivacijske definicije, iskustvene
definicije i operativne definicije.
Definicije s turistikom osnovom smjetaju kulturni turizam u iri okvir turizma, odnosno u
teoriju turistikog menadmenta dok motivacijske definicije istiu ulogu kulturne motivacije
u definiranju kulturnog turizma. No kulturni turizam ne ukljuuje samo motivaciju, ve i
iskustvo odnosno kontakt s lokalnom zajednicom to ukljuuje i odreeno obrazovanje, ali i
zabavu. Takve definicije McKercher i Du Cros zovu iskustvenim definicijama dok se
operativne definicije najee upotrebljavaju, a ukljuuju i operativnu komponentu.
Gotovo je nemogue postaviti apsolutne parametre, to zbog resursa kojima se kulturni
turizam slui to zbog turista koji se slue resursima. Zapravo, kulturni je turizam postao
krovni termin za irok raspon aktivnosti, koje ukljuuju povijesni, etniki, umjetniki,
muzejski i ostale vrste turizma.
to je onda kulturni turizam? Ne navesti niti jednu definiciju opravdavajui se njihovim
mnotvom inilo bi se neozbiljnim pa emo, pragmatiki, ponuditi sljedeu, koju koristi i
Strategija razvoja hrvatskog kulturnog turizma, s pravom je nazvavi operativnom za vlastite
potrebe:

Kulturni turizam oznaava posjete osoba odreenoj destinaciji izvan mjesta

njihova stalnog boravka motivirane u cijelosti ili djelomino interesom za
povijest, umjetnost, batinu ili stil ivota lokaliteta, regije, zemlje. Tom
definicijom kultura obuhvaa i materijalnu dimenziju muzeje, galerije, koncerte,
kazalita, spomenike i povijesne lokalitete, ali i nematerijalnu dimenziju
obiaje, tradicije, obrte, vjetine. Turisti se smatraju kulturnim turistima ako su
barem djelomice motivirani eljom za sudjelovanjem u kulturnim aktivnostima.
Pravi kulturni turizam, dakle onaj koji ukljuuje posjetitelje motivirane kulturom, usko je
podruje. Obraa se maloj skupini putnika i ini trinu niu. No, ak i u okviru tako uskog
podruja mogue su daljnje specijalizacije. U novije vrijeme razvijaju se tzv. kreativni
turizam te hobi turizam. Te vrste kulturnog turizma imaju kreativnu dimenziju odnosno
izuzetno usko specijalizirane interese putnika.
Crispin Raymond kreativni turizam definira kao oblik turizma koji se razvio iz kulturnog
turizma, a ukljuuje uenje osobite vjetine za vrijeme godinjeg odmora koja pripada kulturi
receptivne zemlje odnosno zajednice. Kreativni turisti razvijaju svoj kreativni potencijal,
pribliavaju se lokalnom stanovnitvu aktivno sudjelujui u radionicama i obrazovnim
iskustvima koji ocrtavaju kulturu odmorinih destinacija. Radi se, dakle o suenoj trinoj nii
unutar kulturnog turizma koja je u potpunosti u skladu s postmodernistikim konceptom
turizma jer promie iskustvene aktivnosti.
Mnoge turistike agencije danas nude takve kreativne programe koji ukljuuju teajeve
crtanja/slikanja, izrade predmeta od keramike, kuhanja i sl. No, Raymondova definicija
kreativnog turizma inzistira na uenju osobite vjetine koja pripada kulturi receptivne
zajednice to s prethodno navedenim agencijskim paketima esto i nije sluaj. Ipak, svaki
turistiki boravak izvan stalnog mjesta prebivalita koji ukljuuje vlastitu izradu odreenih
predmeta ili uenje nove vjetine kreativni je izraz turista pa ga moemo smatrati kreativnim
turizmom. Arheoloki turizam za mnoge posjetitelje predstavlja uenje nove vjetine (rad na
iskopavanju artefakata) te na taj nain predstavlja dimenziju kreativnosti.
S druge strane, jo jedan usko specijalizirani oblik kulturnog turizma je hobi turizam. Prema
Wikipedia-i, hobi je rekreativna aktivnost u slobodno vrijeme. On se prakticira iz interesa i
uivanja, a ne iz financijskih pobuda. Primjerice, to su sakupljanje, izrada, popravljanje, sport
i obrazovanje u kasnijoj ivotnoj dobi. Bavljenje hobijem moe razviti vane vjetine, znanja i
iskustvo, a osnovni cilj bavljenja hobijem je osobno ispunjenje. Arheoloki turizam na isti
nain moemo kategorizirati kao oblik hobi turizma osobito stoga to hobi podrazumijeva i
'obrazovanje u kasnijoj ivotnoj dobi', a veliki dio korisnika arheolokog turizma su starije
osobe koje ele dosanjati svoj mladalaki san bavljenje arheologijom.
U naelu, hobijem se bavi u slobodno vrijeme koje se moe poklapati i s vremenom godinjeg
odmora. Pravi hobisti svojim se predmetom interesa bave u slobodno vrijeme kada su kod
kue, u svojoj domicilnoj zemlji, a taj ih interes ponekad nagoni i na putovanje pa destinaciju
biraju upravo prema predmetu vlastitog interesa.
Arheoloki turizam, prema tome, esto ukljuuje hobistike interese, ali i kreativnost pa ga se
moe svrstati u te usko specijalizirane kategorije kulturnog turizma.
Arheoturizam ili arheoloki turizam openito se definira kao alternativni oblik kulturnog
turizma iji je cilj promidba strasti za povijesnu arheologiju odnosno zatitu povijesnih
lokaliteta. Radi se o zajednikom radu arheologa, paleontologa, antropologa, povjesniara te
strunjaka za putovanje koji putniku nude nezaboravno iskustvo kroz intenzivni teaj o tim
specijaliziranim manifestacijama ljudskog znanja. Na taj nain, posjetitelj nije samo obini
turist ve egrt povijesnih znanosti.

Ta strast za prolou moe se u turistikoj praksi manifestirati kroz ponudu iskopavanja jo

neistraenih nalaza to putniku omoguuje izravno iskustvo bavljenja arheologijom odnosno
uenje nove vjetine. S druge strane, arheoloki turizam podrazumijeva i jednostavne posjete
arheolokim lokalitetima, muzejima, interpretacijskim centrima, uprizorenja povijesnih
dogaanja, festivale, kazalite odnosno sve proizvode vezane uz promidbu arheologije
javnosti. Taj oblik arheolokog turizma prezentacijskog je tipa i ne ukljuuje kreativnu
dimenziju, ali poveava akumulaciju arheolokih znanja turista tj. moe biti i njegova
hobistika aktivnost.
Vjerojatno najvaniji lokaliteti promidbe arheolokog turizma u svijetu danas su Stonehenge
te egipatske piramide. Iako je arheoloki turizam prilino recentni oblik turizma, mnoge
zemlje koriste svoje arheoloke lokalitete kao resurse gospodarskog prihoda te alternativnu
aktivnost odrivog gospodarskog, ali i drutvenog razvoja. Tako npr. Italija promie Pompeje,
Ostiju anticu ili svoje etruanske lokalitete, Grka atensku Akropolu, Delfe ili Mikenu,
Jordan Petru, Peru piramide Inka, a Meksiko piramide Maja. Uzbuenje koje takav oblik
turizma prua oituje se u potrazi za nepoznatim, za novim saznanjima, a proeto je
mistinou ivota prolih svjetova. Misterij koji obino proima takve lokalitete posluio je i
u najupeatljivijoj od svih kulturnih industrija filmu. Tako Indiana Jones, Lara Croft i
istraivai Jurskog parka dodatno pomau u promidbi arheolokog turizma koji je izuzetno
pogodan za kreaciju pria. Bez pria nema ni nove vrste turizma, a prolost obiluje mitovima i
legendama. 'Arheologija je potraga za injenicama ne istinom. Ako traite istinu,
predavanja Dr. Tyree-ja su na kraju hodnika', govorio je Indiana Jones. Naime, svaki novi
pronaeni materijalni dokaz predstavlja moment koji moe promijeniti povijest i naa
saznanja o njoj. To arheoloki turizam ini osobito uzbudljivom aktivnosti koja prua iskustvo
koje se dobro plaa. Naime, ta vrsta turizma jedan je od najbolje plaenih oblika kulturnog
turizma: za dvotjedne aranmane esto je potrebno izdvojiti i do petnaestak tisua amerikih
dolara po osobi! Radi se o izuzetno individualiziranim turama uz osobne vodie, esto
doktore znanosti koji su specijalizirali arheologiju ili srodne znanosti koji pruaju 'potpuno
uranjanje u arheologiju, povijest i kulturu posjeenog podruja', kako to opisuje reklamna
broura jedne od agencija specijalizirane upravo za tu vrstu turizma. Takvi aranmani
ukljuuju i vrhunske hotele, gastronomiju te kulturna dogaanja. Arheoloke ture pruaju
aktivni odmor. Lokaliteti su obino veliki i zahtijevaju puno hodanja po neravnom tlu. esto
zahtijevaju penjanje po stijenama i putovima poploanim kamenjem ili visokim nejednakim
stepenicama hramova. Iz tog razloga nisu namijenjena irokoj publici koja nije u stanju
slijediti korak vodia. Ve i ta injenica arheolokom turistu prua osjeaj 'odabranog' pa i
cijena koju za to treba platiti dobiva razumne osnove. Osim toga, aranmani se esto i kroje
upravo po interesima i eljama putnika to dodatno povisuje cijenu.
U turistikom smislu, donekle je apsurdno to tako visoka cijena aranmana ukljuuje i teak
rad. Naime, osim ubrzanog i napornog tempa koji je nametnut u obilasku arheolokih
graevina, aranmani esto podrazumijevaju rano ustajanje te fiziki rad na terenu.
Zadovoljstvo otkrivenim odnosno nauenim, meutim, nadilazi umor i potvruje vrijednost za
turistiki novac. To dokazuje i brojnost agencija specijaliziranih upravo za arheoloki turizam
od kojih prednjae one amerike.
Hrvatska se, izmeu ostalog, orijentirala i prema razvoju kulturnog turizma i jedna je od
rijetkih zemalja koja u tom smislu posjeduje i strateki dokument jo iz 2003. godine.
Odreeni napredak u tom je podruju postignut osobito od 2005. godine na ovamo, meutim
jo uvijek nedovoljno snaan da bi privukao vee meunarodno trite. Pomaci koji su
uinjeni, za kulturni su sektor izuzetno znaajni budui da je sve manje proraunskih
sredstava za kulturu. U turistikom smislu eljeli bismo jo vie, to je uz mnotvo resursa
koje posjedujemo realno i mogue. Iako se Strategija razvoja hrvatskog kulturnog turizma

posebno ne bavi arheolokim turizmom, potencijali koje on ima te meunarodna iskustva koja
dokazuju njegovu isplativost, putokazi su koji nas usmjeravaju na posveivanje vie panje
upravo toj turistikoj nii. Moda ba arheoloki turizam predstavlja vrata za ulazak hrvatskog
kulturnog turizma u kraljevstvo kristalne lubanje