I

HVMJlth s I

\jnnn

1*1 I \ lllNVICI'ilN | L\ >

, 'I i;i ^1

i \ ! III
^.

, so 1-02-4-
TJCERf

.'..--N
f_

EA

13*

^!|34.-*

0 5

-------- _

KNJINICA

SVJEDOCIPOVIJESTI

Knjinica
SVJEDOCI POVIJESTI
Knjiga 4

Uredniko vijee
DUBRAVKO JELI
NIKOLA RUINSKI
IVO SANADER
MIRKO VALENTI

Izvrni urednici
GORDAN JANDROKOVI
MIROSLAV KOVAI
ANITA IKI

Redaktor prijevoda
JOSIP ENTIJA

Lektorica
BLANKA PENIK-KROFLIN

Likovna oprema
LUKAGUSI

Grafiki urednik
STJEPAN OCVIRK

David Owen

BALKANSKA
ODISEJA
Preveli s engleskoga
KOLINDA GRABAR
MIROSLAV KOVAI

HRVATSKA SVEUILINA NAKLADA

HRVATSKI INSTITUT ZA POVIJEST

Zagreb, 1998.

Naslov izvornika
David Owen, Balkan Odyssey
Indigo, London 1996.

David Owen 1995,1996.

Maps by Hardlincs, Charlbury, Oxford.
Map 3 by Ante Markoti, Ejup Sijeni, Asin Abdurahnanovi (Bosna i Hercegovina:
Altermedia NUB, 1991).
za hrvatsko izdanjc HRVATSKA SVEUILINA NAKLADA, 1998.
Sva prava pridrana. Nijedan se dio knjige ne smije reproducirati niti prenositi
u bilo kakvom obliku (elektroniki, mehaniki i sl.) bez prethodne suglasnosti
nakladnika.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 327.36(100:497.1) 199
OWEN, David
Balkanska odiseja / David Owen ; [prevele s engleskoga
Kolinda Grabar...ket. al.]. - Zagreb : Hrvatska sveuilina naklada : Hrvatski institut za povijest, 1998. - 450 str. ; 22 cm. (Knjinica Svjedoci povijesti; knj. 4)
Prijevod djela: Balkan Odyssey. - Str. 5-9 : Predgovor / Josip
entija. - Bibliografske biljeke: str. 439-441.
ISBN 953-169-014-6 (HSN)

980130035
Knjiga je tiskana uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

Predgovor

Lord Owen pred hrvatskim itateljem

Balkanska odiseja Davida Owena stie pred hrvatskoga itatelja
kao novi naslov u ve opsenoj zbirci memoarskih osvrta i prikaza o
rasulu jugoslavenske federacije, o nastanku novih nezavisnih drava,
to su se pojavile na njezinu nekad jedinstvenome dravnom podruju,
i o ratovima to su voeni u burnome procesu emancipacije naroda
koji su u posljednjem desetljeu ovoga stoljea vrsto odluili krenuti
svojim samostalnim putevima. Owenova knjiga zauzima posebno mjesto u dotinoj zbirci, jer je do sada i izriajem i referencama najopsenija, ali jo vie zato to je njezin autor bio neposredan, vrlo
angairan meunarodni imbenik u zbivanjima na politikom i diplomatskom popritu na licu mjesta i u meunarodnim forumima. Kao
meunarodni posrednik prvog reda, tijekom dramatinih godina tzv.
jugoslavenske krize, lord Owen prua svjedoanstvo iz prve ruke o
svemu to je i kako je vrhunsko meunarodno posrednitvo utjecalo na
dogaaje upornim i mnogobrojnim pokuajima rasplitanja krize.
Od Ijeta 1992. do ljeta 1995. lord Owen je, najprije sa Cyrusom
Vanceom, a potom s Thorvaldom Stoltenbergom, najizravnije bio
upleten u sve to je poduzimala meunarodna zajednica (EU, OUN,
NATO, pojedine drave) na podruju bive Jugoslavije. Njegov je
osobni udio bio osobito vaan u dva kljuna momenta: u izradbi tzv.
Vance-Owenova plana za rjeenje krize u Bosni i Hercegovini i u
stvaranju tzv. Kontaktne skupine i njezinih planova za rjeenje ratne
krize u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Poznato je da su upravo ta dva
momenta i projekta odluujue utjecala na dinamiku i tok krize, ak u
tolikoj mjeri da su je bila zaotrila i konano rjeenje oteala, s posljedieama koje do danas traju (uloga i utjecaj Vance-Qwenova plana, na
primjer, na izbijanje rata izmeu Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini do danas je ostalo jedno od neistraenih poglavlja). Owenovo je
izvjee sarajem raznovrsno i zanimljivo. Ono se doslovce tie svih
pitanja koja su implicirana u postupku planiranja i izvedbe tzv. visoke

BALKANSKA ODISEJA

politike>Jcoja odluuje o sudbinama naroda i zemalja, milijuna ljudi.

Bez obzira na vrijednosne sudove koji se mogu izrei o Owenovim
stajalitima, o njegovu posrednikom djelovanju i, na kraju, o kvaliteti
samoga njegova iskaza - njegova je Balkanska odiseja vano referativno tivo u vezi s temom tzv. jugoslavenske i post-jugoslavenske krize.
Cim se ova knjiga pojavila, izazvala je u Velikoj Britaniji i u Europi
zapaen odjek. Nisu je svi jednako doekali i pozdravili, to je izravna
posljedica razliitih stajalita koje o jugoslavenskoj krizi imaju razliiti
meunarodni krugovi, pojedinci i institucije. Svakako, najnepovoljniji
sud o Balkanskoj odiseji izrekao je Noel Malcolm, pisac poznate Kratke
povijesti Bosne: ironizirao je autorovu homersku pretenziju te ju je
nazvao balkanskim petljanjem Davida Owena. Noel Malcolm je historiar i pisac poznat po stajalitu - koje je vrlo solidno argumentirao
- da su srpski ekspanzionizam i velikosrpska ideologija uzrokovali rasulo Jugoslavije i sve to se u tome i poslije toga rasula ogodilo.
Nasuprot njemu, David Owen je odgovomost za rasulo jugoslavenske
federacije i za ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini poijelio prema stanovitoj ljestvici, koja se na Zapadu tijekom vremena definirala,
a prema kojoj je na Srbima i srpskom vodstvu glavna, ali ne i iskljuiva
odgovornost. Jo prije no to se odazvao ulozi meunarodnog posrednika, lord Owen je imao takvo stajalite: svi su krivi, netko vie, netko
manje. Za njega su, na primjer, svi referendumi koji su odrani na tlu
bive Jugoslavije - od slovenskog u prosincu 1990. do hrvatskog u
svibnju 1991. i bosansko-hercegovakog poetkom 1992. - dvojbene
vrijednosti sa stajalita demokracije. Za njega su i ti referendumi bili
samo jedan od aspekata kulture nasilja koja je aktivirana ve u prvoj
fazi rasula jugoslavenske federacije (1990./91.). Sve se, prema njegovu
shvaanju, na toj podlozi zbilo: Slom bive Jugoslavije dogodio se
preuranjeno i naglo.
Za svrhe ovoga'kagovora - da se, naime, Owenova knjiga prevede
na hrvatski - nije potrebno ulaziti ni u detaljan opis sadraja knjige ni
u njezine temeljne zakljuke: sam po sebi sadraj je zaista bogat i
izriajima i konotacijama i informacijama svih vrsta, a zakljuci su
vani po tome to ih je sroio meunarodni posredniki autoritet i to
su, kao takvi, odigrali praktinu ulogu u slijeu dogaaja. Po svim
svojim elementima, Owenova knjiga mogla bi u hrvatskim istraivakim i pedagoko-politikim ustanovama postati ak predmet posebne
panje, stanovita bibliografska i diplomatska case-study, jer je uistinu
primjema po gradivu koje nudi i po poukama koje se iz Owenove prie
mogu izvui. On je upravo sjajan primjer kako se u utjecanju na sudbine milijuna ljudi i itavih naroda stjeu najraznolikiji elementi meu
kojima ljudska ogranienost i predrasude nisu na posljednjemu mjestu.

PREl oOVOR

Samo u, primjera radi, navesti da je lord Owen pristupio svome prevanom posrednikom poslu nadahnut Rebeccom West - tim klasinim vodiem sviju Britanaca u junoslavenskim pitanjima u posljednjih
sedamdesetak godina; Fitzroyem Macleanom i njegovim Eastern Approaches\ Milovanom ilasom, tim uiteljem-konvertitom svih britanskih
jugo-aktera u stvarima titoizma, jugoslavenstva i nacionalizama svih
vrsta, od njegove apostazije do smrti; arhivima i dosjeima Foreign
Officea kojemu je jedno vrijeme bio na elu i u kojemu se - prema
vlastitu priznanju, upravo u ovoj knjizi - najvie brinuo o tome to e
biti s Jugoslavijom poslije Tita. A svemu tome treba dodati i podatak
koji sam navodi: da je po Jugoslaviji putovao vie no igdje drugdje u
Europi (dakako, u svojim studentskim i post-studentskim danima). Sve
to i mnogo toga rugog - to spominje u knjizi - pokazuje da lord
David Owen nije sluajno doao na elo europskih posrednika, poslije
lorda Carringtona, kojima je bilo naloeno da urede post-jugoslavenski
prostor prema zamislima sredita europske i svjetske politike. Kao da
mu je ta misija bila odavno namijenjena, a po onome to je izloio
moe se zakljuiti da ju je i sam arko elio. Kad su se ispunile okoinosti (odstup lorda Carringtona kao posrednika u okviru Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji) - bio je pozvan pod staru
zastavu britanske diplomacije. Tri je godine pod njom - istina, ovaj put
formalno pod zastavom Europske unije, iji je bio predstavnik - pokuavao nametnuti rjeenje. U osnovi, nije uspio, ali je u tome neuspjehu
mnogo toga zasnovao, s dalekosenim posljedicama. Morao je odstupiti pod pritiskom dvaju imbenika: jedan je unutamji, najveim dijelom hrvatski (Kontaktna skupina i Plan Z-4; otpuhani su u Oluji), a
drugi je vanjski - amerika je politika preuzela inicijativu u rjeavanju
post-jugoslavenske krize. Lord Owen se izravno sukobio s amerikim
predsjednikom Clintonom i amerikom diplomacijom. Zbog toga - i
niza drugih sporednijih razloga, o kojima poneto svjedoi u knjizi morao je odstupiti. A ini se da od nekog vremena ni sam nije bio
oduevljen vlastitom ulogom, pa je razmjemo dulje vremena ak u
nekoliko navrata nudio ostavku, ili je pomiljao na odstup.
Owenova je knjiga uistinu nezaobilazno referativno tivo i izvor o
bitnom odsjeku i hrvatske suvremene povijesti. Osim egzaktnih elemenata diplomatske kronike (prijedlozi, rezolucije, planovi, konferencije), knjiga ujedno sadri kroniku zakulisnih sukoba, igara, rivalstava,
tatina, interesa - svih onih elemenata od kojih se sastoji diplomatski
postupak i njegova pozadina.
U knjizi je mogue pratiti razliite moralne i politike standare
koji igraju znatnu, katkada i presudnu ulogu u odlukama to se donose
na svim razinama svjetske diplomacije i politike.

BALKANSKA ODISEJA

U knji^i je mogue nazrijeti autorovu selekciju karaktera i nekaraktera koji igraju u diplomatskom i politikom polju, osobito onih
izravno upletenih u sukobe i u krizu na podrujima bive jugoslavenske
federacije,
Knjiga je, ukratko, svojevrstan kaleidoskop svega i svaega u svjetskoj diplomaciji angairanoj u rjeavanju post-jugoslavenske krize.
Osim interesa koji za knjigu moe imati tzv. ira itateljska publika
- a siguran sam da je taj interes neprijeporan - knjiga moe imati
politiko-pedagoku i diplomatsko-pedagoku svrhu. Iz nje se, na primjer, vidi kako jedan meunarodni diplomatski posrednik prve kategorije ne moe svoj posao obavljati bez medija. Mediji su dio diplomatsko-politikog procesa. U onoj moguoj bibliografskoj i pedagokoj
case-study ova bi tema mogla biti posebno obraena. Veoma je pouno
kako se Owen nije mogao ni maknuti - ni jednog jedinog dana - a da
bar jednim okom nije zavirio u stranice The Timesa, The Washington Posta ili The New York Timesa. Hranio se informacijama i
sugestijama velikih svjetskih dnevnika engleskog jezika, dobivajui od
njih i jestvine kojima je i sam s vremena na vrijeme pltao dotina
urednitva. Pruio je kolski primjer diplomatsko-medijske simbioze.
Jeno je od zanimljivih poglavlja u cijeloj Owenovoj eksplikaciji
odnos SAD-Europa u ovoj monumentalnoj krizi.
Zanimljiv je i njegov rokovnik: koga je posjeivao, s kim je razgovarao, kako je razgovarao s jednima, kako s drugima? Njegova izvjea o bitnim protagonistima jugoslavenske krize vane su reference
za svako budue istraivanje. Miloevi, dr. Tuman, Izetbegovi i
galerije sporednih linosti - svi su u Owenovoj knjizi.
I za obinoga itatelja i za kvalificiranoga istraivaa i analitiara
izvanredno je pouno razgmuti Owenovo kontaktiranje sa Srbima: s
Miloeviem i njegovqm suprugom, sa Cosiem, sa svim srpskim liderima. Nema nikakve dvojbe da je opsjenut Srbima (Rebecca West!) i
da je u najveoj moguoj mjeri nastojao shvatiti i uvaiti njihove razIoge. Njemu su Pale jednako vaan locus kao i Beograd, Zagreb, Sarajevo, London, New , Washington, Pariz, Bruxelles, ak naglaeno
vane.
Jo je jedan aspekt njegovih posredovanja i cijele njegove misije za
im javnost ostao nepoznat: njegovi tajni sastanci s predstavnicima
bosansko-hercegovakih i drugih Srba na tzv. neutralnom terenu - kod
srpskih prijatelja u Parizu i u Zenevi. O svemu je u knjizi zanimljivo
zasvjedoio.
Ve je spomenuti Noel Malcolm upozorio (u asopisu Slavonic
Studies, iz 1995., poslije objavljivanja prvog engleskog izdanja knjige),

PREDGOVOR

kako e knjiga zadiviti svakoga tko je zainteresiran ne samo za diplomaciju, nego i za ljudsku psihologiju. Malcolm ovo kae ironino:
diplomatsko znaenje i zanimljivost knjige nedvojbeni su zbog uloge
koju je autor odigrao u jednoj vanoj meunarodnoj diplomatskoj igri,
najvanijoj i najdramatinijoj u europskoj i svjetskoj povijesti poslije
Drugoga svjetskog rata; a to se ljudske psihologije tie, knjiga je vana
po tome to je izvanredan primjer samoopravdavanja, jer ona zaista,
ima mnogo toga zbog ega se mora opravdati ne samo u tuim, nego i
u vlastitim oima. Zaista, za hrvatskog su itatelja kljuna mjesta u
knjizi ona u kojima Owen opravdava svoje naume i postupke u vezi s
Planom Vance-Owen, koji je, kako se openito dri, potaknuo hrvatsko-muslimanski rat, sigumo najnesretniju epizodu - sa stajalita
hrvatskih nacionalnih interesa - u cijeloj jugoslavenskoj krizi.
Zbog svega navedenog - i mnogo toga nenavedenog, ali jednako
zanimljivog i vanog - drim da e knjiga lorda Davida Owena hrvatskom itatelju biti i zanimljiva i pouna. Hrvatska iroka i struno
zainteresirana javnost moe konano rasuivati o lordu Owenu i njegovoj ulozi na temelju izvornoga predloka - na temelju njegovih
vlastitih rijei. Jo jednom bih istaknuo, da bi knjiga mogla biti zanimIjivo propedeutiko tivo, u izobrazbi hrvatskog diplomatskog osoblja
za uloge koje ga oekuju i sada i u budunosti u obrani hrvatskih
nacionalnih i dravnih interesa. Izvorni predloak Owenove knjige, u
oba svoja izdanja na engleskom (1995. i 1996.), sari vrlo bogatu aparaturu s dvije vrsti referativnih izvora - pisanih i onih na CD ROM-u.
Vanije su uputnice na ovaj drugi, bibliografski elektronski medij: na
CD ROM su autor i njegov engleski izdava unijeli obilno dokumentarno gradivo - tajne poruke i brzojave, pisma i druge oblike Owenova
komuniciranja s odgovomim linostima i forumima svjetske politike s
kojima je kao posrednik i opunomoenik bio u trajnoj vezi. Prema
diplomatskim uzusima, ta vrsta izvora i papira odlazi, za stanovit broj
godina, u tajne arhive, pa je bilo neobino to lord Owen nije odolio
iskuenju da i tim gradivom poprati svoju priu. Ali nije neobino to
je naknadno ba taj CD ROM povuen s britanskog knjiarskog trita.
Zbog toga ova vrsta referenci nee naalost biti dostupna hrvatskome
itatelju. To je jedina razlika izmeu engleskog izvornika i hrvatskog
prijevoda.
Josip entija

Posveeno Cyru.su Vanceu i Thorvaldu

Stoltenbergu i svima onima iz Ujedinjenih naroda i Europske zajednice koji su
s nama radili u Meunarodnoj konferenciji o bivoj Jugoslaviji

Priznanja
Pored onih, kojima sam posvetio Balkansku odiseju, dugujem zahvalnost jo mnogima. Osobito Norbertu Bothu koji mi je godinu dana
pomagao u istraivanju uz novanu potporu Zaklade Basil Hicks Lecture Enovvment Sveuilita u Sheffieldu, zatim Gillian Bromley, nezavisnoj urednici koju su u posao ukljuili Sean Magee, izvrni urednik, i Katrina Whone, glavna urednica izdavake kue Victor Gollancz.
Njihovi su napori pomogli da ova knjiga bude to bolja i da uope bude
napisana i objavljena u kratkom roku.
to se tie mog ureda, nemam dovoljno rijei zahvalnosti za Maggie Smart, Ruth Martin, Ruth Best, Charlesa Scotta Armstronga,
Craiga McMillana, Johnsona, Aiexa Gordon-Brandera i Hariyja Willisa Fleminga za njihov rad na rukopisu kao i na produkciji i
dizajnu CD ROM-a. Od neprocjenjive su pomoi bile takoer Vanessa
Glyn Jones, Gemma Hirst i moja supruga Debbie.
Zahvalan sam i Davidu Ludlowu, Herbu Okunu, Paulu Szaszu,
Lauri Silber i Drenki Willen iz Harcourt Bracea na njihovim korisnim
primjedbama o tekstu.

Dramatis personae
Abdi, Fikret: elnik muslimanske frakcije u Bihau; muslimanski lan
Predsjenitva Bosne i Hercegovine
Ahrens, Geert: Predsjedavajui Radne skupine Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji (MKBJ) za narodnosti i manjine; prije
lan Mirovne konferencije Europske zajednice za Jugoslaviju
Ahtisaari, Martti: predsjednik Finske od 1994.; predsjedavajui Radne
skupine MKBJ-a za Bosnu i Hercegovinu
Akashi, Yasushi: posebni izaslanik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda
za bivu Jugoslaviju od 3. prosinca 1993. do listopada 1995.
Akmadi, Mile: elnik bosanskih Hrvata; predsjednik Vlade Bosne i
Hercegovine 1992./93.
Albright, Madeleine: stalna predstavnica Sjedinjenih Drava pri UN-u
od 1993.
Annan, Kofi: posebni izaslanik giavnog tajnika Ujedinjenih naroda za
bivu Jugoslaviju, od listopada 1995.
Babi, Milan: elnik hrvatskih Srba
Bartholomew, Reginald: posebni izaslanik Sjedinjenih Drava za bivu
Jugoslaviju, 1992./93.
Bildt, Carl: supredsjedatelj Upravljakog odbora MKBJ-a od 1995.;
bivi predsjednik vedske Vlade
Boban, Mate: elnik bosanskih Hrvata 1992.-1994.
Boras, Franjo: elnik bosanskih Hrvata; lan Predsjednitva Bosne i
Hercegovine
Boutros Ghali, Boutros: glavni tajnik Ujedinjenih naroda od 1992.
Briquemont, Francis: zapovjednik UNPROFOR-a za BiH, 1993.
Broek, Hans van den: povjerenik Europske unije za vanjske poslove;
bivi nizozemski ministar vanjskih poslova
Buha, Aleksa: elnik bosanskih Srba, zaduen za vanjske poslove
Bulatovi, Momir: predsjednik Crne Gore
Bush, George: predsjednik Sjedinjenih Drava 1989.-1993.
Carrington, Peter: predsjedavajui Mirovne konferencije Europske zajednice za bivu Jugoslaviju 1993./94.

16

BALKANSKA ODISEJA

Charette^erve de: ministar vanjskih poslova Francuske od 1995.

Chirac, Jacques: predsjednik Francuske od 1995.
Christopher, Warren: dravni tajnik Sjedinjenih Drava
Claes, Willy: glavni tajnik NATO-a od 1994.; ministar vanjskih poslova
Belgije o 1994.
Clinton, Bill: predsjednik Sjedinjenih Drava od 1993.
Cot, Jean: zapovjednik UNPROFOR-a u bivoj Jugoslaviji 1993./94.
Cutileiro, Jose: glavni tajnik WEU-a; predsjedao pregovorima o Bosni
i Hercegovini na Mirovnoj konferenciji EZ-a 1992.
urkin, Vitalij: posebni ruski izaslanik za bivu Jugoslaviju 1993./94.
osi, Dobrica: srpski pisac; predsjednik SRJ (Srbije i Cme Gore)
1992./93.
Demirel, Suleyman: predsjednik i bivi predsjednik vlade Turske
Dole, Robert: ameriki senator; voa republikanske veine u Senatu od
1995.
Drakovi, Vuk: elnik srpske oporbene stranke SPO
Eagleburger, Lawrence: ameriki dravni tajnik 1992./93.
Eide, Kai: pregovara MKBJ-a izmeu hrvatske Vlade i elnika hrvatskih Srba
Frasure, Robert: pokojni posebni izaslanik Sjedinjenih Drava za bivu
Jugoslaviju i predstavnik Sjedinjenih Drava u Kontaktnoj skupini
1994./95.
Galbraith, Peter: veleposlanik Sjedinjenih Drava u Hrvatskoj od 1993.
Gani, Ejup: potpredsjednik Bosne i Hercegovine; jugoslavenski lan
Predsjednitva Bosne i Hercegovine; elnik SDA; potpredsjednik
Hrvatsko-muslimanske Federacije BiH od 1994.
Gligorov, Kiro: predsjednik Bive Jugoslavenske Republike Makedonije
Goldstone, Richard: glavni tuitelj Suda za ratne zloine u Jugoslaviji
Grani, Mate: hrvatski ministar vanjskih poslova od 1993.
Hadi, Goran: elnik hrvatskih Srba
Hall, Peter: zamjenik lorda Owena u MKBJ-u 1992./93.; lan Mirovne
konferencije EZ-a d Jugoslaviji; bivi veleposlanik Ujedinjenog
Kraljevstva u Jugoslaviji
, David: stalni predstavnik Ujedinjenog Kraljevstva pri UN-u;
u mirovini od 1995.
Helver Petersen, Niels: ministar vanjskih poslova Danske od 1993.
Holbrooke, Richard: ameriki pomonik dravnog tajnika od 1994.

DRAMATIS PERSONAE

17

Hurd, Douglas: dravni tajnik za vanjske poslove Ujedinjenog kraljevstva; u mirovini od 1995.
Izetbegovi, Alija: predsjednik Bosne i Hercegovine; elnik i osniva
SDA
Janvier, Bernard: zapovjednik UNPROFOR-a u bivoj Jugoslaviji od
1995.
Jeljcin, Boris: predsjednik Ruske Federacije
Jovanovi, Vladislav: bivi ministar vanjskih poslova SRJ; bivi ministar vanjskih poslova Srbije
Juppe, Alain: predsjednik francuske Vlade od 1995.; ministar vanjskih
poslova Francuske 1994./95.
Karadi, Radovan: elnik bosanskih Srba
Kinkel, Klaus: ministar vanjskih poslova Njemake
Kljuji, Stjepan: hrvatski lan Predsjednitva Bosne i Hercegovine,
smijenio ga Boban 1992., ponovno postavljen 1994.
Kohl, Helmut: njemaki kancelar
Koljevi, Nikola: elnik bosanskih Srba; bivi srpski lan Predsjednitva Bosne i Hercegovine
Kooijmans, Peter: ministar vanjskih poslova Nizozemske 1993./94.
Kozirjev, Andrej: ministar vanjskih poslova Ruske Feeracije
Krajinik, Momilo: elnik bosanskih Srba; bivi predsjednik Skuptine Bosne i Hercegovine
Lake, Anthony: ameriki savjetnik za nacionalnu sigumost
Lanxade, Jacques: naelnik Glavnog stoera Francuske
Lapresle, Bertrand de: savjetnik Carla Bildta; zapovjednik UNPROFOR-a u bivoj Jugoslaviji 1994./95.
Ludlovv, David: posebni pomonik lorda Owena 1992.-1994.; predstavnik supredsjedatelja MKBJ-a u Kontaktnoj skupini 1994.
Major, John: predsjednik Vlade Ujedinjenog Kraljevstva
Manning, David: predstavnik Ujedinjenog Kraljevstva u Kontaktnoj
skupini 1994.
Marti, Milan: elnik hrvatskih Srba
Masset, Jean-Pierre: zamjenik lorda Owena u MKBJ-u 1993./94.
Mazowiecki, Tadeusz: posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava u bivoj Jugoslaviji 1992.-1995.
Merime, Jean-Bernard: stalni predstavnik Francuske pri UN-u do 1995.
Mierlo, Hans van: ministar vanjskih poslova Nizozemske od 1994.
Miloevi, Slobodan: predsjednik Srbije

18

BALKANSKA ODISEJA

Mitsotak!$y Constantine: predsjednik grke Vlade do 1994.

Mitterand, Franpis: predsjednik Francuske do 1995.
Mladi, Ratko: zapovjednik vojske bosanskih Srba
Morillon, Philippe: zapovjednik UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini
1993.
Nambiar, Satish: zapovjednik UNPROFOR-a u bivoj Jugoslaviji
1992./93.
Ogata, Sadako: visoka povjerenica UN-a za izbjeglice
Okun, Herbert: zamjenik Cyrusa Vancea u MKBJ-u 1992./93.
Pani, Milan: predsjednik Vlade SRJ (Srbije i Crne Gore) 1992.
Papoulias, Karolos: ministar vanjskih poslova Grke
, William: ministar obrane Sjedinjenih Drava
Plavi, Biljana: elnica bosanskih Srba; biva lanica Predsjednitva
Bosne i Hercegovine
Poos, Jacques: ministar vanjskih poslova Luxemburga
Powell, Colin: naelnik Zruenog stoera oruanih snaga Sjedinjenih
Drava do 1994.
Ramcharan, Bertie: ravnateij tajnitva MKBJ-a
Redman, Charles: posebni izaslanik Sjedinjenih Drava za bivu Jugoslaviju; lan Kontaktne skupine
Renwick, Robin: veleposlanik Velike Britanije u Sjedinjenim Dravama; umirovljen 1995.
Roberts, Ivor: otpravnik poslova veleposlanstva Velike Britanije u
Beogradu od 1994.
Robinson, Michael: otpravnik poslova veieposlanstva Velike Britanije
u Bcogradu 1992.-1994.
Rose, Micliael: zapovjpdnik UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini
1994. /95.
Rugova, Ibrahim: elnik kosovskih Albanaca
Sedouy, Jacques-Alain de: zamjenik lorda Owena u MKBJ-u 1994./95.;
francuski predstavnik u Kontaktnoj skupini
Shaiikashvili, John: naelnik Zdruenog stoera oruanih snaga Sjedinjenih Drava od 1994.; bivi glavni zapovjednik Saveznikih snaga
u Europi (NATO)
Silajdi, Haris: predsjednik Vlade Bosne i Hercegovine; bivi ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine
Smith, Rupert: zapovjednik UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini od
1995.
Soiana, Javier: ministar vanjskih poslova panjolske

DRAMATIS PERSONAE

19

Sommaruga, Cornelio: predsjednik Meunarodnog odbora Crvenog kria

Steiner, Michael: njemaki predstavnik u Kontaktnoj skupini
Stojanovi, Svetozar: osobni savjetnik predsjednika SRJ osia
Stoltenberg, Thorvaid: supredsjedatelj MKBJ-a od 1993.
Szasz, Paul: pravni savjetnik MKBJ-a; predstavnik supredsjedatelja
MKBJ-a u Kontaktnoj skupini; bivi podtajnik za pravne poslove
UN-a
airbej, Muhamed: ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine od
1995.; stalni predstavnik BiH pri UN-u 1992. do 1995.
arini, Hrvoje: predstojnik Tumanovog ureda; bivi hrvatski predsjednik Vlade
eelj, Vojislav: elnik srpskih radikala i voa srpskih paravojnih snaga
uak, Gojko: hrvatski ministar obrane
Tarnoff, Peter: ameriki pomonik dravnog tajnika za politike poslove
Thomas, Charles: izaslanik Sjedinjenih Drava za bivu Jugoslaviju
1994.; lan Kontaktne skupine
Tuman, Franjo: predsjednik Republike Hrvatske
Vance, Cyrus: osobni izaslanik glavnog tajnika UN-a za bivu Jugoslaviju 1991./92.; supredsjedatelj Upravljakog odbora MKBJ-a
Wahlgren, Lars Eric: zapovjednik UNPROFOR-a u bivoj Jugoslaviji
1993./94.
Wilson, John: UNPROFOR-ov asnik za vezu pri MKBJ-u
Worner, Manfred (pokojni): glavni tajnik NATO-a
Zotov, Aleksandr: ruski posebni izaslanik za bivu Jugoslaviju od 1994.
Zubak, Kreimir: bosanski Hrvat; predsjednik Hrvatsko-muslimanske
Federacije od 1994.

Kronologija zbivanja
1992.
3. rujna: prvi sastanak Upravljakog obora MKBJ-a u enevi
9.-12. rujna: supredsjedatelji posjeuju Zagreb, Sarajevo i Beograd
12.113. rujna: lord Owen na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova EZ-a u Brocket Hallu
14.
rujna: RVSUN 776 odobrava dopunsko razmjetanje UNPROFOR-a
16.
rujna: supredsjedatelji se sastaju s Ibrahimom Rugovom, elnikom kosovskih Albanaca
18.119.
rujna: prvi sastanci Radne skupine MKBJ-a za Bosnu i
Hercegovinu sa sukobljenim stranama
18.
rujna: gosp. Vance se sastaje s predsjednikom Arbitranog povjerenstva Robertom Badinterom
22.123. rujna: supredsjedatelji se sastaju s grkim predsjednikom
Vlade Mitsotakisom u Ateni
25.126. rujna: supredsjedatelji posjeuju Banju Luku
28. : supredsjedatelji posjeuju Beograd
29. : supresjedatelji se sastaju s predsjenikom Izetbegoviem u enevi
30. : predsjednici Tuman i osi sastaju se sa supredsjedateljima u enevi
3. listopada: lord Owen podnosi izvjee Vijeu Europe
5. listopada: lord Owen se obraa Skuptini Vijea Europe
9.
listopada: RVSUN 781 uvodi zonu zabrane letenja u Bosni i
Hercegovini
10.
listopada: supredsjedatelji se sastaju s ministrom vanjskih poslova Kozirjevim u Moskvi
13.
listopada: lord Owen pregovara s elnikom bosanskih Srba Karadiem o prizemljenju zrakoplova
13.114. listopada: prvi krug razgovora uz posredovanje MKBJ-a u
Pritini; u New Yorku gosp. Vance upoznaje Vijee sigurnosti UN-a s
tijekom MKBJ-a

KRONOLOGIJA ZBIVANJA

21

16. listopada: supredsjedatelji se sastaju s makedonskim predsjednikom Gligorovim u enevi

17. listopada: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Vlade
SRJ Paniem u enevi
19. listopada: predsjednici osi i Izetbegovi se sastaju sa supredsjedateljima u enevi
20. listopada: drugi sastanak predsjednika Tumana i osia sa.
supredsjedateljima u enevi
21. listopada: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Izetbegoviem
24. listopada: Iord Owen se sastaje s irskim predsjednikom Vlade
Reynoldsom u Dublinu
28. listopada: novi ustavni prijedlozi za Bosnu i Hercegovinu u
enevi
28.-30. listopada: supredsjedatelji posjeuju Beograd, Zagreb, Pritinu, Tiranu, Skopje i Podgoricu
31.
listopada: lord Owen se sastaje s talijanskim ministrom vanjskih
poslova Andreattom u Rimu
4. studenoga: supredsjedatelji se sastaju s turskim predsjednikom
Vlade Demirelom u Ankari
5. studenoga: supredsjedatelji se sastaju s bosanskim ministrom
vanjskih poslova Silajdiem i elnikom bosanskih Srba Karadiem
6. studenoga: lord Owen na Odboru za vanjske poslove Europskog
parlamenta u BruxeIIesu
7. studenoga: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Bive
Jugoslavenske Republike Makedonije Gligorovim
9.
studenoga: Iord Owen na sastanku Vijea ministara vanjskih
poslova EZ u Bruxellesu
11.-14. studenoga: supredsjedatelji se obraaju Vijeu sigurnosti
UN u New Yorku
19.120.
studenoga: supredsjedatelji posjeuju UNPA podruja u
Hrvatskoj
25. studenoga: lord Owen se sastaje sa panjolskim predsjednikom
Vlade Gonzalesom u Madridu
28.129. studenoga: supredsjedatelji u privatnom posjetu predsjedniku Tumanu na Brijunima
30. studenoga do 2. prosinca: supredsjedatelji na sastanku ministara
vanjskih poslova Organizacije islamske konferencije u Jeddi
4.
prosinca: lord Owen se sastaje s glavnim tajnikom NATO-a
W6merom i belgijskim ministrom vanjskih poslova Claesom u Bruxellesu

22

BALKANSKA ODISEJA

11. ptQsinca: RVSUN 795 ovlauje razmjetanje kontingenta UNPROFOR-a u Makedoniji

14.
prosinca: lord Owen nazoan Vijeu ministara KESS-a u Stockholmu
16. prosinca: ministarski sastanak Upravljakog odbora MKBJ-a u
Zenevi
17. prosinca: supredsjedateiji se sastaju s predsjednicima Tumanom i Izetbegoviem u Zagrebu; lord Owen se sastaje s Abdiem u
Velikoj Kladui
18.
prosinca: gosp. Vance se sastaje s glavnim tajnikom UN-a Boutrosom Ghalijem i lanovima Vijea sigumosti u New Yorku; sastaje se
s predsjenikom Bushom i dravnim tajnikom Bakerom u Washingtonu
18. -22. prosinca: lord Owen posjeuje Sarajevo, Kiseljak i Pale
19. prosinca: gosp. Vance se sastaje sa savjetnicima za vanjsku
politiku novoizabranog predsjednika Sjedinjenih Drava Clintona u
Washingtonu
27. prosinca: supredsjedatelji se sastaju s predsjednicima Tumanom i Izetbegoviem, te s ministrom vanjskih poslova Kozirjevim u
enevi
28. prosinca: glavni tajnik UN-a Boutros Ghali i supredsjedatelji
sastaju se s predsjednicima Tumanom, Izetbegoviem i Cosiem
29. prosinca: lord Owen se sastaje s hrvatskim ministrom obrane
Sukom u Zagrebu
30. prosinca: lord Owen se sastaje s predsjednikom Miloeviem i
Karadiem u Beogradu
31. prosinca: gosp. Vance i glavni tajnik UN-a Boutros Ghali posjeuju Sarajevo

1993.
2.-4. sijenja: supredsjedatelji sazivaju plenami sastanak o Bosni i
Hercegovini u enevi
5.16. sijenja: supredsjedatelji posjeuju Beograd i Zagreb
7.
sijenja: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Bive Jugoslavenske Republike Makedonije Gligorovim u Zenevi
10.-12. sijenja: druga plenarna sjednica o Bosni i Hercegovini u
enevi
13. sijenja: lord Owen se u Parizu sastaje s predsjednikom Mitterrandom
15.
sijenja: supredsjedatelji se sastaju s predsjednicima Tumanom i Izetbegoviem u Zagrebu

KRONOLOGIJA ZBIVANJA

23

20.121. sijenja: supredsjedatelji posjeuju Sarajevo i Zagreb

23.-30. sijenja: trea plenama sjednica o Bosni i Hercegovini u
enevi
31. sijenja: lord Owen podnosi izvjee predsjeavajuem EZ-a u
Bruxellesu
1. veljae: supredsjedatelji se sastaju s amerikim dravnim tajnikom Christopherom
11. veljae: supredsjedatelji se sastaju s Karadiem
18.
veljae: supredsjedatelji se sastaju s amerikim izaslanikom
Bartholomewom i ruskim izaslanikom urkinom
22. veljae: supredsjedatelji se sastaju s grkim ministrom vanjskih
poslova Papaconstantinouom
23. veljae: supredsjedatelji se sastaju s makedonskim potpredsjednikom Vlade Crvenkovskim
2. oujka: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Izetbegoviem, Akmadiem, Bobanom i Karadiem New Yorku
3. oujka: predsjednik Izetbegovi potpisuje vojni sporazum o
miru u Bosni i Hercegovini
8.
oujka: lord Owen na Vijeu ministara vanjskih poslova EZ-a u
Bruxellesu
11. oujka: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Mitterrandom, ministrom vanjskih poslova Dumasom i predsjednikom Miloeviem u Parizu
21. oujka: lord Owen se sastaje s Karadiem u New Yorku
22. oujka: supredsjedatelji se sastaju sa stalnim lanovima Vijea
sigumosti u New Yorku
24. oujka: supredsjedatelji vode odvojene razgovore s predsjednikom Izetbegoviem, Karadiem i Bobanom u New Yorku
25. ojujka: na plenarnoj sjednici o Bosni i Hercegovini predsjednik
Izetbegovi i Boban potpisuju VOMP u New Yorku
2. travnja: gosp. Stoltenberg treba zamijeniti gosp. Vancea 3. svibnja
5.
travnja: lord Owen na Vijeu ministara vanjskih poslova EZ-a
u Luxemburgu
12. travnja: supredsjedatelji se sastaju s ministrima vanjskih poslova Hrvatske i BJRM u New Yorku
17. travnja: RVSUN 820 uvodi novane sankcije prema SRJ
21. travnja: lord Owen se sastaje s predsjednicima osiem i Miloeviem, Karadiem i Mladiem u Beogradu
22. travnja: lord Owen se sastaje s predsjednikom Gligorovim u
Skopju; sastanak s predsjednikom Vlade Mitsotakisom u Ateni

24

BALKANSKA ODISEJA

23. tra^nja: lord Owen se sastaje s predsjednikom Gligorovim u

Skopju; s predsjednikom Bulatoviem u Podgorici i s predsjednikom
Miloeviem u Beogradu
24. travnja: lord Owen se sastaje s Karadiem, Krajinikom i Mladiem u Beogradu; s predsjednicima Izetbegoviem i Tumanom u
Zagrebu i s Miloeviem i Karadiem u Beogradu
25. travnja: lord Owen vodi razgovore sa zapovjednikom UNPROFOR-ovih vojnih snaga generalom Wahlgrenom o primjeni VOMP-a
26. travnja: lord Owen se sastaje s ministrom vanjskih poslova
Kinkelom u i s predsjedavajuim Ministarskog vijea EZ-a Helvegom Petersenom u Kopenhagenu
27. travnja: lord Owen se sastaje s predsjednikom vlade Balladurom i ministrom vanjskih poslova Juppeom u Parizu
1.12. svibnja: plenarna sjednica o Bosni i Hercegovini u Ateni;
Karadi potpisuje VOMP
5. svibnja: lord Owen se sastaje s glavnim tajnikom NATO-a Wornerom u Bruxellesu
6. svibnja: RVSUN 824 proglaava gradove, ukljuujui i Sarajevo, zatienim podrujima
7. svibnja: lord Owen i gosp. Stoltenberg se sastaju u Londonu
10. svibnja: lord Owen na Vijeu ministara vanjskih poslova EZ-a
u Bruxellesu
16.
svibnja: supredsjedatelji se sastaju s ministrom vanjskih poslova
Kozirjevim u Moskvi
18. svibnja: supredsjedatelji se sastaju s Izetbegoviem i Tumanom u Meugoiju
19. svibnja: supredsjedatelji se sastaju s admiralom Boordom i generalom Shalikashvilijem u Napulju
20. svibnja: supredsjedatelji posjeuju Minsk i Kijev
22. svibnja: SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija i panjolska
pokreu Program zajednikog djelovanja u Washingtonu
25. svibnja: Rezolucijom VSUN 827 osnovan Sud za ratne zloine
u Jugoslaviji
26. svibnja: lord Owen se sastaje sa panjolskim ministrom vanjskih
poslova Solanom u enevi
2. lipnja: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Tumanom
u Zagrebu
3. lipnja: supredsjedatelji se sastaju predsjednikom Izetbegoviem
u Sarajevu i s Karadiem na Palama
4. lipnja: RVSUN 836 namee zatitu zatienih podruja

KRONOLOGIJA ZBIVANJA

25

8. lipnja: lor Owen na Vijeu ministara vanjskih poslova EZ-a u

Luxemburgu
9. lipnja: supredsjedatelji se sastaju s glavnim tajnikom UN-a
Boutrosom Ghalijem u Parizu i s predsjednikom Miloeviem u Beogradu
10.111. Upnja: supredsjedatelji se sastaju s albanskim predsjednikom Berishom u Tirani; s predsjednikom Bulatoviem u Podgorici i s
predsjednikom Miloeviem u Beogradu
14. iipnja: supredsjedatelji se sastaju s kancelarom Kohlom i ministrom vanjskih poslova Kinkelom u Bonnu
16.
lipnja: supredsjedatelji se sastaju s predsjednicima Miloeviem, Tumanom i Izetbegoviem
18. lipnja: RVSUN 844 osigurava primjenu rezolucije o zatienim podrujima i pojaanje UNPROFOR-a
19. lipnja: sastanak lorda Owena i predsjednika Vlade Majora u
Londonu
22. lipnja: lord Owen na sastanku Europskog vijea u Kopenhagenu
23. lipnja: supredsjedatelji se sastaju s lanovima bosansko-hercegovakog Predsjednitva u enevi, s presjednicima Miloeviem,
Tumanom i Bulatoviein, te s Karadiem i Bobanom u enevi
28.
lipnja: supredsjeatelji se sastaju s Karadiem i Bobanom i s
lanovima bosansko-hercegovakog Presjednitva u enevi
8. srpnja: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Miloeviem
i s lanovima Drakovieve stranke (SPO)
9. srpnja: lord Owen se sastaje s predsjednikom Tumanom i
hrvatskim ministrom obrane ukom u Zagrebu; gosp. Stoltenberg se
sastaje s predsjednikom Miloeviem u Beogradu
10.
srpnja: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Tumanom
i bosansko-hercegovakim Predsjednitvom u Zagrebu
12.
srpnja: gosp. Stoltenberg se sastaje s glavnim tajnikom Boutrosom Ghalijem i predstavnicima Vijea sigumosti UN-a i Organizaclje islamske konferencije u New Yorku
19.
srpnja: lord Owen na sastanku Vijea ministara vanjskih poslova u Bruxellesu
26. srpnja: supredsjedatelji na veeri s predsjednikom Izetbegoviem u enevi
27.
-30. srpnja: plenama sjednica o Bosni i Hercegovini; supredsjedatelji se sastaju s predsjednicima Miloeviem, Tumanom, Izetbegoviem i Bulatoviem, te s Karadiem i Bobanom u enevi
3.
kolovoza: supredsjedatelji se sastaju s predsjednicima Miloeviem, Tumanom, Izetbegoviem i Bulatoviem u enevi

26

BALKANSKA ODISEJA

11.
kolovoza: Charles Redman zamjenjuje Reginalda Bartholomewa na mjestu posebnog izaslanika Sjedinjenih Drava za bivu Jugoslaviju
20.
kolovoza: supredsjedatelji predstavljaju paket koji sadri ustavna rjeenja i zemljovide usuglaene tijekom pregovora
31. kolovoza: supredsjedatelji se sastaju s predsjednicima Izetbegoviem, Miloeviem, Tumanom i Bulatoviem, te s Karradiem i
Bobanom u Zenevi
11.
rujna: lord Owen nazoan neformalnom ministarskom sastanku u Alden Bissenu
17. rujna: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Izetbegoviem i Krajinikom; izdano zajedniko muslimansko-srpsko priopenje;
supredsjedatelji se sastaju s turskim ministrom vanjskih poslova Cetinom u Istanbulu i s predsjenikom Gligorovim u Skopju, te posjeuju
UNPROFOR na granici sa Srbijom
18.
/19. : supredsjeatelji posjeuju podruje Neuma i sastaju
se s predsjednikom Tumanom u Splitu
20. : supredsjedatelji se sastaju s predsjednicima Miloeviem, Bulatoviem, Tudmanom i Izetbegoviem, te s Karadiem i Bobanom na britanskom brodu Invincible
22. rujna: supredsjedatelji na sastanku Sjevemoatlantskog vijea u
Bruxellesu
29.
rujna: bosanska skuptina glasuje za mirovni plan s britanskog
broda Invincible, ali odbacuje zemljovid
4.
listopada: supredsjedatelji na sastanku Vijea ministara vanjskih poslova u Luxemburgu
11. listopada: lord Owen se sastaje s ministrom Kinkelom u Bonnu
15.
listopada: lord Owen se sastaje s Njegovom Svetosti Papom i
ministrom vanjskih poslova Andreattom u Rimu
17.
listopada: sujjredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Miloeviem i ministrom Jovanoviem u Beogradu
21. listopada: lord Owen se sastaje s ministrom vanjskih poslova
Kooijmansom u Haagu
25. listopada: lord Owen se sastaje s ministrom vanjskih poslova
Papouliasom u Ateni
26. listopada: lord Owen izvjeuje Vijee ministara vanjskih poslova u Luxemburgu
28.-31. listopada: gosp. Stoltenberg u Zagrebu i Beogradu
11. studenoga: lord Owen se sastaje s hrvatskim ministrom obrane
ukom u Londonu
17.studenoga: lord Owen se sastaje s predsjednikom Mitterrandom
u Parizu

KRONOLOGnA ZBIVANJA

27

18.
studenoga: supredsjedatelji se sastaju sa Silajdiem, Karadiem i Bobanom u enevi
22.
studenoga: lord Owen nazoan sastanku VMVP-a, zajedno s
generalima Cotom i Briquemontom
29.
studenoga: Ministri vanjskih poslova EZ-a se sastaju s predsjednicima Miloeviem, Bulatoviem, Tumanom i Izetbegoviem, te s
Karadiem i Bobanom u enevi
3.
prosinca: gosp. Akashi imenovan posebnim izaslanikom glavnog tajnika UN-a za bivu Jugoslaviju
6. prosinca: lord Owen nazoan sastanku VMVP-a u Bruxellesu
9. prosinca: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Miloeviem i Karadiem kraj Beograda
lO.prosinca: lord Owen izvjeuje Opu upravu Europske komisije
za vanjske poslove u Bruxellesu
21.
prosinca: supredsjedatelji se sastaju s predsjednicima Miloeviem, Bulatoviem, Tumanom i Izetbegoviem, te s Karadiem i Bobanom u enevi
22. prosinca: supresjedatelji i ministri Europske unije sastaju se s
predsjednicima Miloeviem, Bulatoviem, Tumanom i Izetbegoviem, te s Karadiem i Bobanom u Bruxellesu

1994.
8.
sijenja: supredsjedatelji se sastaju s predsjednicima Izetbegoviem i Tumanom u Petersburgu
18. sijenja: zapoinju pregovori sa svim stranama u enevi
18. sijenja: lord Owen se sastaje s presjednikom Vlade Majorom
u Londonu
31. sijenja/1. veljae: supredsjedatelji se sastaju s ministrom Kozirjevim u Moskvi
5. veljae: minobacaki napad na trnicu u Sarajevu
7. veljae: lord Owen na sastanku Vijea ministara vanjskih poslova u Bruxellesu
10./13. veljae: plenama sjednica o Bosni i Hercegovini u enevi
16. veljae: lord Owen na sastanku Odbora za vanjske poslove
Europskog parlamenta u Bruxellesu
1. oiujka: naelni dogovor o Muslimansko-hrvatskoj Federaciji
17. oujka: supredsjedatelji na sastanku povodom potpisivanja
Sporazuma o Muslimansko-hrvatskoj Federaciji u Washingtonu
18. oujka: Predsjednici Izetbegovi i Tuman, elnik bosanskih
Hrvata Zubak i bosanski predsjednik Vlade Silajdi potpisuju nacrt

28

BALKANSKA ODISEIA

ustava Muslimansko-hrvatske Federacije; predsjednici Izetbegovi i

Tuman u Washingtonu potpisuju Pismo namjere o Konfederaciji
26.
oujka: lord Owen na sastanku ministara vanjskih poslova Europske unije u Ioannini u Grkoj
22. oujka: lord Owen se sastaje s predsjednikom Miloeviem kraj
Beograda
13.4. travnja: supredsjedatelji se sastaju s generalom Roseom,
urkinom, Redmanom i predsjednikom Izetbegoviem u Sarajevu, te
s Karadiem i Mladiem na Palama
18. travnja: lord Owen na sastanku Vijea ministara vanjskih pos-.
lova Europske unije u Luxemburgu
20.
travnja: supredsjedatelji se sastaju s ministrom Koziijevim
26. travnja: prvi sastanak dunosnika Kontaktne skupine u Londonu
29. travnja: supredsjedatelji se sastaju s urkinom u Oslu
13. svibnja: prvi ministarski sastanak Kontaktne skupine i Trojke EU-a
16.-19. svibnja: supredsjeatelji u Beogradu i Zagrebu
31. svibnja: bosanska Ustavotvoma skuptina jednoglasno izabrala
Kreimira Zubaka i Ejupa Gania za predsjednika odnosno potpredsjednika Muslimansko-hrvatske Federacije
7. lipnja: supredsjedatelji se sastaju s Martiem, predsjednikom
hrvatskih Srba u enevi
24.
/2S. lipnja: supredsjedatelji na sastanku na vrhu Europske unije
na Krfu
25. lipnja: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Gligorovim
u Skopju, a potom posjeuju Beograd i Zagreb
5.
srpnja: drugi ministarski sastanak Kontaktne skupine u enevi
18. srpnja: lord Owen na sastanku Vijea ministara vanjskih poslova Europske unije, JBruxeIles
30. srpnja: trei ministarski sastanak Kontaktne skupine u enevi
13. kolovoza: gosp. Stoltenberg se sastaje s Karadiem na Palama
29. kolovoza: lord Owen se sastaje s predsjedavajuim Vijea ministara Europske unije Kinkelom u Bonnu
4. rujna: supredsjedateiji se sastaju s predsjednikom Miloeviem
u Beogradu
5. rujna: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Bulatoviem
u Podgorici; automobilom odlaze na Prevlaku i u Dubrovnik
6. rujna: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Tumanom
u Zagrebu; lete u Knin
lO./ll. rujna: lord Owen na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova Europske unije u Usedomu u Njemakoj

KRONOLOGIJA ZBIVANJA

29

27. rujna: sastanak supredsjedatelja s predsjednikom Miloeviem

u Beogradu
28. rujna: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Vlade Hornom u Budimpeti
30. rujna: lord Owen se sastaje s ministrom vanjskih poslova Kozirjevim u New Yorku
4.
listopada: lord Owen na sastanku Vijea ministara vanjskih
poslova Europske unije u Luxemburgu
6.
listopada: lord Owen nazoan sjednici Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta u Bruxellesu
12. listopada: sastanak supredsjedatelja s ministrom vanjskih poslova Kozirjevim u Moskvi
13. listopada: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Tumanom u Zagrebu
14. listopada: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Miloeviem u Beogradu
19.
Ustopada: supredsjedatelji i ministri vanjskih poslova Grani
(Hrvatska) i Jovanovi (SRJ) dre sastanak neobjavljen u javnosti
26. listopada: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Miloeviem u Beogradu i s predsjednikom Tumanom u Zagrebu
27. tistopada: supredsjedatelji se sastaju s hrvatskim dravnim izaslanstvom na elu sa ariniem i izaslanstvom krajinskih Srba na elu s
Mikeliem
31. tistopada: iord Owen na sastanku VMVP-a Europske unije u
Luxemburgu
3. studenoga: supredsjedatelji se sastaju sa ariniem i Martiem u
Kninu
4. studenoga: supredsjedatelji se sastaju s hrvatskim ministrom
vanjskih poslova Graniem i jugoslavenskim ministrom vanjskih poslova Jovanoviem u Zagrebu
9.
studenoga: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Miloeviem u Beogradu
15. studenoga: supredsjeatelji ponovno pokreu razgovore o gospodarskim pitanjima sa ariniem i Mikeliem u Beogradu
25. studenoga: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Tumanom u Zagrebu, s predsjednikom MUoeviem u Beogradu i ponovno
s predsjednikom Tumanom u Zagrebu
2. prosinca: supredsjeatelji sa ariniem i Mikeliem na sveanom potpisivanju sporazuma o gospodarskim pitanjima u Zagrebu; na
treem ministarskom sastanku Kontaktne skupine u Bruxellesu

30

BALKANSKA ODISEJA

6.
pr&sinca: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Miloeviem i Mikeliem u Beogradu
23.
prosinca: lord Owen se sastaje s predsjednikom Miloeviem i
Mikeliem u Beogradu

1995.
2.-4. sijemja: supredsjeatelji se sastaju s Martiem, Mikeliem i
Babiem u Kninu, s predsjednikom Miloeviem u Beogradu i sa arinieem u Zagrebu
10.
sijenja: supredsjeatelji se sastaju sa ariniem u Zagrebu i s
predsjednikom Miloeviem i Mikeliem u Beogradu
23.
sijenja: lord Owen na sastanku Vijea ministara vanjskih poslova Europske unije u Bruxellesu
30. sijenja: lord Owen se sastaje s ministrom vanjskih poslova
Juppom u Parizu
2.
veljae: supredsjedatelji se sastaju s predsjenikom Miloeviem u Beogradu, s predsjednikom Tumanom u Zagrebu i s francuskim dunosnicima u Parizu
6. veljae: lord Owen na sastanku Vijea ministara vanjskih poslova Europske unije u Bruxellesu
14. veljae: supredsjedatelji se sastaju s ministricom vanjskih poslova Agnelli u Rimu
15. veljae: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Miloeviem u Beogradu
16. veljae: supredsjedatelji se sastaju s ministrom vanjskih poslova
Kozirjevim u Moskvi
23. veljae: gosp. Stoltenberg se sastaje s glavnim tajnikom UN-a
Boutrosom Ghalijem u New Yorku
6. oiujka: supresjedatelji se sastaju s predsjednikom Miloeviem u Beogradu
7. oujka: supredsjedatelji se sastaju sa ariniem u Zagrebu
16.
oujka: lord Owen se sastaje s ministrom vanjskih poslova Solanom u Madridu
20.
oujka: gosp. Stoltenberg se sastaje s predsjednikom Miloeviem u Beogradu
23. oujka: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Miloeviem i Mikeliem u Beogradu
24. oujka: lord Owen se sastaje s predsjednikom Vlade Majorom
u Londonu
18. travnja: supredsjeatelji se sastaju predsjednikom Miloeviem
u Beogradu

KRONOLOGIJA ZBIVANJA

31

27.
travnja: lord Owen se sastaje s ministrom vanjskih poslova
Papouliasom u Ateni
4. svibnja: lord Owen se sastaje s ministrom vanjskih poslova
Kinkelom u Bonnu
5. svibnja: lord Owen se sastaje s ministrom vanjskih poslova
Hurdom u Londonu
22. svibnja: supredsjedatelji posjeuju predsjednika Ahtisaarija u ,
Helsinkiju
23. svibnja: supredsjedatelji posjeuju kancelara Vranitzkog u
Beu
29.
svibnja: lord Owen na sastanku Vijea ministara vanjskih poslova Europske unije u Bruxellesu; supredsjedatelji na etvrtom ministarskom sastanku Kontaktne skupine u Haagu
31.
svibnja: lord Owen u Londonu Domu lordova priopuje odluku
da podnosi ostavku na mjesto supredsjedatelja
5.
lipnja: supredsjedatelji se sastaju s predsjednikom Tumanom
u Zagrebu i s predsjednikom Miloeviem u Beogradu
9. Upnja: lord Owen se sastaje s predsjedavajuim Ministarskog
vijea Europske unije Juppom u Parizu
13. lipnja: lord Owen na svom posljednjem sastanku Upravljakog
odbora s nasljednikom Carlom Bildtom u Zenevi

Skraenice i pojmovi1
Badinterova komisija - komisija Mirovne konferendje EZ-a i arbitrana
komisija MKBJ-a
BJRM

- Biva Jugoslavenska Republika Makedonija (privremeni naziv u UN-u)

CFSP (Common - zajednika

Foreign and Security unije)
Policy)

vanjska

sigurnosna

politika

(Europske

CINCSOUTH

- zapovjednik junog krila NATO-a

COREU

- slubeni brzojavi izmeu glavnih gradova EZ-a/EU-a

DS

- Demokratska stranka (Srbije)

ECMM (European
Community
Monitoring Misssion)

- Promatraka misija Europske zajednice - PMEZ

EU

- Europska unija

Europsko vijee

- sastanak predsjednika Vlada EZ-a/EU-a

EZ

- Europska zajednica

FAC (Foreign
Ajfairs Council)

- sastanak ministara vanjskih poslova EZ-a/EU-a VMVP

HDZ

v - Hrvatska demokratska zajednica (Hrvatska, Bosna i

Hercegovina)

HV

- Hrvatska vojska

HVO

- Hrvatsko vijee obrane

MKBJ

- Meunarodna konferencija o bivoj Jugoslaviji

MKCK

- Meunarodni komitet Crvenog kria

JA

- skraenica koritena u diplomatskim krugovima za

Jugoslavensku armiju - vojsku Srbije i Crne Gore i
sljednicu JNA

Dcfinicijc i pojmovi prcvcdcni su kako ih jc naveo autor - op. prev.

SKRAENICEI POJMOVI

33

JNA

- Jugoslavenska narodna armlja

NAC (North Atlantic

Council)

- Sjevemoatlantsko vijee (NATO)

NDH

NFZ (No-fly zone)

- zona zabrane letenja

OIC

- Organizacija islamske konferencije

OESS

- Organizacija za europsku sigumost i suradnju

Partizani

Titova vojska tijekom Drugoga svjetskog rata, koja

se borila protiv Nijemaca, ustaa i etnika

PFP (Partnership for

Peace)

Partnerstvo za mir - sporazumi o suradnji NATO-a

s bivim lanicama Varavskog pakta

RS

- Republika Srpska

RSK

- Republika Srpska Krajina

RVSVN

- rezolucija Vijea sigumosti UN-a

SACEUR (Supreme
Allied Commander,
Europe)

SAM (Sanctiom
Assistance Mission)

- Misija za potporu sankcijama

SDA

- Stranka demokratske akcije (BiH, Hrvatska)

SDS

- Srpska emokratska stranka (BiH, Hrvatska)

SHAPE HQ (Supreme
Headquarters AUied
Powers, Europe)

SPO

- Srpski pokret obnove (Srbija)

SPS

- Socijalistika partija Srbije

SRS

Srpska radikalna stranka

Tanjug

Jugoslavenska informativna agendja

UN

Ujedinjeni narodi

VNCRO (United
Nations Confidence
Restoring Operation)

operacija UN-a za uspostavu povjerenja (nasljednica UNPROFOR-a)

Nezavisna Drava Hrvatska - faistika drava tijekom Drugoga svjetskog rata pod vodstvom ustakog voe Ante Pavelia

vrhovni zapovjednik saveznikih snaga u Europi

(NATO)

Vrhovno zapovjednitvo saveznikih snaga u Europi (NATO)

34

BALKANSKA ODISEJA

IMHCRJUnited
Nations High Commissioner for Refugees)

Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice

UNPA (United Nations

ProtectedArea)

podruja pod zatitom UN-a (Hrvatska)

UNPROFOR (United
Nations Protection
Force)

zatitne snage UN-a (Hrvatska, BiH, Makedonija)

Ustae

pokret pod vodstvom hrvatskog faista Ante Pavelia, elnika NDH, hrvatske drave, marionete nacistike Njemake; pojam su u ratovima od 1991. koristili Srbi i Muslimani kao pogrdni izraz za Hrvate

VOMP

Vance-Owenov mirovni plan

WEU (Westem
European Union)

Zapadnoeuropska unija

YWCT (Yugoslav
War Crimes Tribunal)

Jugoslavenski sud za ratne zloine, prije pod nazivom Meunarodni sud za gonjenje osoba odgovornih za ozbiljna krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjenih na podruju bive Jugoslavije
od 1991.

Z4

plan zagrebake etvorke - plan veleposlanika Sjedinjenih Drava i Rusije u Hrvatskoj, te dvojice veleposlanika MKBJ-a

Uvod
ita na Balkanu nije jednostavno. Povijest dominira nad
svime, a zapletenosti pomuuju i najpomnije prouavanje.
Nikada dota, u vie od trideset godina javnog ivota, nisam
morao raditi u takvom poneblju nepotenja, propagande i lice-mjeija.
Mnogim ljudima s kojima sam se u bivoj Jugoslaviji morao pogaati
istina je doslovno bila strana.
Ovo je prikaz pokuaja meunarodne zajednice da se nosi s raspadom bive Jugoslavije. Nije rije o povijesti poetka rata, niti pak
njegova razvitka, premda se na tu povijest pozivam zbog njezina utjecaja na dananjicu. Moje je polazite polazite pregovaraa koji se
ukljuio ujesen 1992., poto je rat u Bosni i Hercegovini ve bio uzeo
vrlo teke rtve. Pregovara neumitno zapoinje s usaenim predrasudama o ostinim ijeenjima. Ja sam pokuao biti nepristran; nisam
bio neutralan, niti sam se pravio da sam neutralan u svezi s etnikim
ienjem, zloinima protiv ovjenosti, rasnim predrasuama ili vjerskim nesnoljivostima. Moja zadaa, kao supredsjeatelja Upravljakog odbora Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji (MKBJ)
osnovanog na LOndonskoj konferenciji 26. i 27. kolovoza 1992., najprije sa Cyrusom Vanceom, a potom s Thorvaldom Stoltenbergom,
bila je u svakom trenutku tragati za pravednom i mirnom nagodbom.
Ne samo za pravednom nagodbom, jer je, naalost, svaka godina rata
u bivoj Jugoslaviji oteavala to postignue, ve bar za nagodbom kojom bi se vratio vei dio srpskih teritorijalnih irenja u Bosni i Hercegovini i omoguilo mnogima, koji su bili izvrgnuti etnikom ienju u
Hrvatskoj, kao i u Bosni i Hercegovini, da se vrate svojim kuama. to
bi bre sporazum bio postignut, to je vea bila mogunost da se poniti
etniko ienje. Zbog ubijanja i sakaenja bilo je nemogue ekati da
borbe okonaju istroenim mirom. Kaznu za kanjenje - trajnu etniku
podjelu, izgubljene ivote i tjelesno i duhovno onesposobljeno stanovnitvo, sa sve manje prognanika i izbjeglica spremnih na povratak kui
- stalno je valjalo vagati cijenom nepravina mira.
Do ljeta 1992. prvi rat u raspadu Jugoslavije, srpsko-hrvatski rat od
srpnja 1991. do sijenja 1992., doao je do nesiguma primirja. Drugi
rat, rat izmeu snaga Vlade Bosne i Hercegovine i bosanskih Srba u
Bosni i Hercegovini, koji je buknuo u travnju 1992., dosegao je stupanj

36

BALKANSKA ODISEJA

na ! je vie od 65 posto zemlje bilo u rukama Srba. Nakon Deklaracije o naelima Londonske konferencije krajem kolovoza 1992.
Vijee sigumosti UN-a dalo je doputenje za humanitarnu intervenciju
u Bosni i Hercegovini, pridodajui tu zadau Zatitnim snagama Ujedinjenih naroda (UNPROFOR-u) koje su ve djelovale u okviru mandata za ouvanje mira u Hrvatskoj. Osnovna zadaa tih novih snaga od
7.000 ljudi bila je da pomognu prehraniti stanovnitvo Bosne i Hercegovine tijekom predstojee zime 1992./93. U enevi je MKBJ trebao,
to je bre mogue, uspostaviti okvir za postizanje sporazuma putem
pregovora u okviru politike inicijative Ujedinjenih naroda i Europske
unije u ijem je Upravljakom odboru bila trieset i jedna zemlja.
Upravljakim odborom Konferencije predsjedali smo Cyms Vance,
kao predstavnik glavnog tajnika UN-a Boutrosa Boutrosa Ghalija, i ja,
kao predstavnik Predsjednitva Europske zajednice (kasnije, nakon
ratifikacije Mastrikog ugovora - Europske unije) koje se naizmjenino mijenja svakih est mjeseci.
Pokuao sam dati informacije o pozadini dogaaja na temelju kojih su uobliene odluke Vijea sigumosti UN-a, EZ-a/EU-a, NATO-a
i MKBJ-a, te Kontaktne skupine sastavljene od Francuske, Njemake,
Rusije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Drava, kao i bilateralne
odluke meu dravama, te ih uiniti lako dostupnima, ne samo kroz
medij pisane rijei u ovoj, na uobiajen nain tiskanoj knjizi, ve i
elektroniki, uz televizijske snimke, zvuk, slike i vrlo podrobnu dokumentaciju, na CD ROM-u. Svaki itatelj, koji se zanima za pojedini vid
prie kroz njezin razvoj, moe odatno koristiti CD ROM, kod kue ili
na uilitu, kako bi preko ekrana dobio sve podrobne dodatne podatke. Na taj nain svatko moe usporediti predrasude i sudove s
dokumentiranim dokazima.
Moja elja da izjave na ovaj nain potkrijepim injenicama potjee
iz sloenosti i sporribsti koje okruuju raspad Jugoslavije. Dananji su
voe nacionalistikih stranaka u bivoj Jugoslaviji godine svog formiranja proivjeli pod komunizmom u Titovoj Jugoslaviji, gdje je istina
bila na mnogo, mnogo manjoj cijeni nego u zapadnim demokracijama.
Nije dovoljno esto prekrena obeanja i nepotivana primirja tumaiti
tek djelovanjem Ialjivih pojedinaca. Ona su, takoer, proizvod junoslavenske povijesti, osobito njezine najnovije faze izloenosti komunizmu.
Nadam se da e ova knjiga pomoi itateljima da otkriju i razumiju
sloenost meunarodne diplomacije, saznaju injenice o Vijeu sigurnosti UN-a, osjete kako Vijee ministara vanjskih poslova EU-a zapravo djeluje, ocijene sloenu ulogu oruanih snaga u slubi UN-a,
vide kako su Ujedinjeni narodi povezani s NATO-om i Visokim po-

UVOD

37

vjerenstvom za izbjeglice UN-a (UNHCR) u pruanju pomoi ljudima

koji pate zbog posljedica rata. Tehnike pregovaranja, razliite u enevi, Sarajevu, Palama, Zagrebu ili Beogradu, takoer e postati
vidljive.
Rat je esto temelj kunje na kojem se okazuje osobnost, po
dobru ili po zlu, on na svjetlo dana iznosi skrivenu narav pojedinaca i
skupina i u tom smislu razotkriva sve. U Jugoslaviji, najosobitija znaajka borbi bila je beutnost, oita od primjera do primjera: tromjeseno unitavanje Vukovara i divlje bombardiranje Dubrovnika od
strane Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih postrojbi; selektivno unitavanje kua na etnikoj osnovi, uglavnom od
strane Srba, ali i od strane Hrvata i Muslimana; duga srpska opsada
Sarajeva, unitenje povijesnog mosta u Mostaru, moda najveeg arhitektonskog spomenika u bivoj Jugoslaviji, od strane hrvatskih snaga;
uvjeti u nekim zatoenikim logorima; raireno sUovanje ena i neobino oskvmue tijela mrtvih. Fizika beutnost postupaka bila je,
naime, tek jedna strana mealje: voe bez demokratskih iskustava
pokazivali su i beutnost u miljenju pri emu se inUo da stavovi
naroda nikad nisu dopirali ni blizu konferencijskog stola, unato mnogim konzultacijama sa skuptinama i odravanjima referenduma u
uvjetima dvojbene demokratske valjanosti.
Povijest na Balkanu ukazuje na tradiciju spremnosti da se sporovi
rjeavaju posezanjem za orujem i prihvaanjem nasilnog, ili ak dogovorenog preseljenja stanovnitva kao posljedice rata. Ukazuje i na
kulturu nasilja u jednoj civilizaciji smjetenoj na raskriju, gdje su tri
religije - pravoslavno kranstvo, islam i rimokatolianstvo - podijelile
zajednice te u nekim prilikama bile identifikacijsko obiljeje u mranom i estokom nacionalizmu. Svi ratovi na povrinu iznose zlo, no
neobina surovost graanskih ratova ula je u povijesne kronike. injenica da su ratovi u bivoj Jugoslaviji sadravali elemente i rata za
odcjepljenje i graanskog rata samo je oteavala donoenje objektivnih sudova.
Iz raspada bive Jugoslavije izvlae se mnoge pouke, neke preuranjeno i prenagljeno. Dnevni komentatori, esto na osnovi krtog
saznanja o onome to se zapravo dogodilo u tome podruju, upozoravaju na duboke posljedice za Europu openito, europsko-amerike i europsko-ruske odnose, za NATO, EU, UN i kransko-muslimanske odnose. Za neke Ijude navodni neuspjesi EU-a u Jugoslaviji
predstavljaju optubu protiv cijelog koncepta europskog jedinstva,
snano opovrgnue zalaganja za zajedniku vanjsku politiku s veinskim odluivanjem, a da uope ne govorimo o Sjedinjenim Dravama
Europe; za druge, to je iskustvo ojaalo njihove zahtjeve za usposta-

38

BALKANSKA ODISEJA

vom udfuene europske obrambene moi i vanjske politike, za Sjedinjene Drave Europe. Mnogi u dvosmislenosti amerikih stavova o
bivoj Jugoslaviji vide potrebu za neovisnom zapanoeuropskom obrambenom organizacijom, po drugima, to samo jo vie opravdava
zalaganje za veom kohezijom i solidarnou unutar NATO-a. Oito je
da treba izvui brojne pouke, pa je djeiomian razlog za pisanje ovog
izvjea sada i prikupljanje sve ove izvome grae nada da e ono
potaknuti takve rasprave.

1
Nemogua misija?
elefon je zazvonio u srijedu poslije podne 29. srpnja 1992.,
dk sam sjedio u svom londonskom uredu u Queens Anne
Gate 22 s pogledom preko Birdcage Walka na St Jamess
Park, jedan od najmimijih prizora u sredinjem Londonu. Bio je to
mladi novinar-istraiva iz BBC-jevog radioprograma Danas koji me
upitao bih li sutradan ujutro htio doi na razgovor o srpskim logorima
u Bosni i Hercegovini. Bio je uvjerljiviji od veine njih, ali nisam bio
previe raspoloen. Upravo sam se bio vratio iz posjeta Zimbabveu i
zavrio antologiju poezije pod naslovom Sedam dobax koja je trebala
izii pred Boi. Namjerno sam se drao podalje od politike otkako
sam napustio Donji dom pred ope izbore u travnju te godine. Premda
sam bio odluio ui u Dom lordova, to je trebalo naglasiti injenicu da
se nikad vie neu vrafiti stranakoj politici. Kao velika iz Doma
lordova nisam vie imao ak ni pravo glasa. Postao sam nezavisni
socijaldemokratski zastupnik i nije me zanimalo obnavljanje politike
karijere u Domu lordova. Usredotoio sam se na stvaranje nove karijere i na prihvaanje jedne od dviju meunarodnih poslovnih ponuda,
te na proirenje djelovanja male dobrotvome organizacije Humanitas.
Nisam, tada, elio da me BBC uvue u komentiranje stanja u bivoj
Jugoslaviji, podruja politike kojeg sam se namjemo bio klonio, no
zaudo, popustih malo i predloih mu da mi se javi naveer poslije est,
kad se budem vratio kui.
Novinar je posebno spomenuo Guardianovu priu o logorima koju
sam sa zgraanjem, ali ipak neovoljno pomno, proitao tog jutra, pa
sam sada s vie pozornosti ponovno proitao Guardianovo izvjee.
Bila je to zastraujua pripovijest i razljutio sam se itajui je. Sve me
je vie uznemiravala neaktivnost zapadnih demokracija u svezi s Jugoslavijom, ali sam u pogledu vlastitog ukljuivanja bio oprezan. Zadnji ozbiljan razgovor o Jugoslaviji imao sam s Douglasom Hurdom
krajem svibnja u kui naega zajednikog prijatelja, dok smo na travnjaku pijuckali aperitiv, kad me on izravno upitao bih li poslao britanske vojnike u Bosnu i Hercegovinu. Moja je reakcija bila - ne, klonite
se toga da postanete jedna od sukobljenih strana, ali udruite diplomaciju Europske zajednice i Ujedinjenih narodapeacekeeping.

40

BALKANSKA ODISEJA

Upitao sam se te srijede naveer, dva mjeseca kasnije, je li se ita

promijenilo. I dalje sam bio protiv slanja vojnika na teren, no otkria
koja su dolazila iz logora pokazivala su da smo svjedoci nevjerojatnih
krenja humanitamog prava i da vodstvo bosanskih Srba nije nita
inilo kako bi ih suzbilo, unato gromoglasnoj svjetskoj osudi. Iako su
dokazi jo uvijek bili nepotpuni, svi su mi moji instinkti govorili da je
ono to ujemo i vidimo samo vrh ledenjaka i bojao sam se da zapadne
vlae, kao i prilikom humanitame katastrofe koja je snala Kurde
godinu dana prije, namjerno zatvaraju oi i pokrivaju ui. Moja uloga
kao predsjedavajueg Humanitasa, dobrotvome udruge koju sam osnovao kako bih nastavio raditi na temeljima nalaza Nezavisnog povjerenstva za meunarodna humanitarna pitanja, emu sam i sam pridonio izmeu 1983. i 1988., predstavljala je iznimku od povlaenja iz politikog rada te sam bio osobito zainteresiran za humanitamu intervenciju, budui da je Humanitas bila sponzorirala konferenciju o tom
pitanju, pa sam dakle ve bio u mislima zaokupljen analiziranjem to bi
se moglo uiniti u Bosni.
Onaj je mladi s BBC-ja nazvao te veeri i taj je put bio jo uvjerljiviji. Bez mnogo oduevljenja sam da u dati intervju. Nanovo
sam se zadubio u cijeli problem i u mislima se vratio povijesti. Na
poetku borbi zapravo sam vie pregledao no ponovno proitao putopis Rebecce West s njezinih putovanja kroz Jugoslaviju kasnih tridesetih godina ovog stoljea2. Na svakoj sam strafiici pronaao povijesni
labirint kroz koji se isprepletala sloenost meuljudskih odnosa to je,
ini se, zaarala itavo podruje. Ponovno sam bacio pogled na njezinu
knjigu, kao i na Eastern Approaches3 Fitzroya Macleana* jer sam elio
ustanoviti koliko su njemakih divizija uistinu zadrali jugoslavenski
partizani. Neki su govorili o dvadeset pet ili ak trideset est divizija,
dok je istina najvjerojatnije bila blizu brojke od est divizija ili nekih
devedeset do sto tisua Ijudi.
Jugoslavija mi nije bila strana, jer sam njome putovao mnogo vie
negoli bilo kojom europskom zemljom, osim Francuske. Kao student,
s divljenjem sam itao tekstove Milovana ilasa, partizanskog voe i
Titova prijatelja, koji je pedesetih godina osudio i odbacio komunizam.
Tijekom mog mandata u svojstvu ministra vanjskih poslova, glavna
briga oko Jugoslavije bila je to e se dogoditi kad Tito umre, to se
zapravo i dogodilo 1980. - godinu dana poto sam napustio taj poloaj.
No, nitko nije mogao zaboraviti da je PrVi svjetski rat zapoet u Sara* Prcvedcno pod naslovom - Fitzroy Maclean, Zlatni dnun, Zora, Zagreb 1953. op. prcv.

NEMOGUA MISIJA

41

jevu i da je, zlokobno, najbolji futuristiki scenarij poetka treeg svjetskog rata generala Sir Johna Hacketta4 u sreditu imao Jugoslaviju.
Svi smo uili u koli da je 28. lipnja 1914. nasljednik habsburkog
prijestolja, nadvojvoda Franz Ferdinand ubijen tijekom posjeta Sarajevu. Ipak, pretpostavljam da nisam jedini koji nije bio svjestan injenice da je posjet bio namjema austrijska provokacija na srpski nacionalni praznik, to se, prema povjesniaru A. J. P. Tayloru, moe usporediti sa slanjem lana britanske kraijevske obitelji u Dublin na Dan
svetog Patricka tijekom najveih nemira. Znajui da je atentat poinio
bosanski Srbin, 23. srpnja austrijska mu je Vlada pripisala nacionalistike pobude, te je poslala prijetei i poniavajui ultimatum srpskoj
Vladi, Britanski ministar vanjskih poslova Sir Edward Grey ponudio je
posrednitvo, te je pokuao uvjeriti njemaku Vladu da obuzda nesposobne militariste u Beu. Iako je srbijanska Vlada prihvatila praktiki svaki zahtjev i zadovoljila cara Wilhelma u dovoljnoj mjeri da on
primijeti kako je svaki razlog za rat nestao, 28. srpnja Be je objavio
rat, a austrougarska vojska ipak je poela bombardirati Beograd. Nakon est tjedana Grey je izjavio da se svjetla gase nad cijelom Europom i da je poeo rat koji je u Europi odnio osam milijuna ivota.
Srbija, Britanija, Francuska i Rusija bile su sada saveznie. Hrvati
i Bonjaci pak bili su u Austro-Ugarskom Carstvu ija je vojska 1915.
ogurala do Istanbula porazivi Srbe. Srpska se vojska povukla s Kosova preko planina na Jadran, gdje je kralj Petar osnovao vladu u
egzilu na Krfu. Jugoslavenski odbor koji su osnovale slavenske habsburke izbjeglice u Londonu zalagao se za ujedinjenu dravu Junih
Slavena koja bi se osnovala nakon rata, pa je, kad se Austro-Ugarsko
Carstvo raspalo, zapoeo politiki ivot Kraljevine Srba, Hrvata i SIovenaca, 1. prosinca 1918. Godine 1929. drava je preimenovana u
Jugoslaviju, doslovno - zemlju Junih Slavena. Ipak, 1918. mnogi od
njezinih stanovnika nisu bili Juni Slaveni, ve Nijemci, Maari, Aibanci, Rumunji, Turci i Grci. Postojale su tri vjerske skupine - srpsko-pravoslavna, rimokatolika i muslimanska, est carinskih podruja,
pet valuta, etiri eljeznike mree, tri bankovna sustava i neko vrijeme
dvije vlade, u Zagrebu i u Beogradu.
Parlament nove drave, u kojem su dominirali Srbi, nikad nije
prihvatio Hrvatsku seljaku stranku Stjepana Radia, najveu politiku
stranku u Hrvatskoj, a nacionalizam njegovih sljedbenika jo je vie
potpaljen kad ga je 1928. godine u istom tom parlamentu ubio srpski
zastupnik. Parlamentama demokracija nije uhvatila korijene, te je nastupila kraljevska diktatura pod kraljem Aleksandrom od 1929. do
1934., kad ga je ubio makedonski atentator kojeg je unajmio hrvatski
faistiki voa Ante Paveli. Tada je osnovano Regentsko vijee na

42

BALKANSKA ODISEJA

elu s kjiezom Pavlom koji je kasnih tridesetih pokuao uvesti demokratske reforme i umiriti Hrvate. Ti su napori doveli 1939. do sporazuma izmeu srpskog politiara Cvetkovia i voe Hrvatske seljake
stranke Maeka, kojim je dan velik stupanj autonomije ne samo Hrvatskoj kao takvoj, ve i podrujima naseijenim Hrvatima u Bosni i Hercegovini. U meuvremenu, Josip Broz, kasnije poznat svijetu po jednom od svojih pseudonima - Tito, bio je u usponu u Komunistikoj
partiji Jugoslavije, te je poetkom 1939. postao njezinim glavnim tajnikom.
ak i prije poetka Drugoga svjetskog rata hrvatski separatizam
potpirivala je i fmancirala Mussolinijeva faistika vlada. U Beu je 25.
oujka 1941. potpisan sporazum s Hitlerom kojim se Jugoslavija povezala s Trojnim paktom; dva dana poslije knez Pavle svrgnut je
dravnim udarom uglavnom srpskih vojnih asnika. Britanski premijer
Winston Churchill, u oajnikom traenju saveznika u ratu protiv nacistike Njemake, u svom se obraanju narodima Jugoslavije 13. travnja pozivao na emocije i povijest: Srbi, poznajemo vas. Bili ste nai
saveznici u posljednjem ratu i vae je oruje ovjenano slavom. Hrvati
i Slovenci, poznata nam je vaa vojna povijest. Stoljeima ste bili predziem kranstva. Vaa se ratnika slava proirila diljem Kontinenta.
U travnju 1941. Njemaka je napala Jugoslaviju, a njemaka Luftwaffe je bombardirala Beograd ubivi izmeu pet i sedamnaest tisua
civila5. Hitler je brzo nastavio s komadanjem Jugoslavije dajui njezine
dijelove saveznicima nacistike Njemake - Maarskoj, Rumunjskoj i
Bugarskoj. Nacisti su poduprli i stvaranje Nezavisne Drave Hrvatske
(NDH) koja je ukljuivala i Bosnu i Hercegovinu i bila podijeljena na
podruja njemakog i talijanskog utjecaja, s hrvatskim faistom Paveliem kao marionetskim vladarom. Tijekom iduih nekoliko godina
Paveli i njegovi naoruani ustae poinili su neizreciva zlodjela i masakre. Kasnije je ono, to se dogodilo Srbima u rukama Hrvata i Nijemaca, u Niirnbergu ocijenjeno genocidom. Nitko ne zna tono koliko
je Srba ubijeno. Srbi govore o trietvrt milijuna, Nijemci o tristo pedeset tisua. Koliki god bio broj, teko se moe porei da su ta ubijanja
inila bitni dio pozadine ratova u kojima se raspala Jugoslavija. Jedna
dobra kratka povijest Jugoslavije kae da je odnos hrvatske Vlade prema bosanskim Muslimanima ranih etrdesetih bio vieznaan6. Premda je bilo sluajeva zloina ustaa nad Muslimanima, bilo je i primjera
kad su vlasti Muslimane poticale na masakre nad Srbima. Postojale su
muslimanske SS jedinice, ali bilo je i Muslimana koji su se borili s
Titovim partizanima.
Svijet nije nikad dovoljno jasno priznao injenicu da je tijekom
Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji trajao dugi i krvavi graanski rat,

NEMOGUA MISIJA

43

a razlog za to neznanje jest to da je postojanje graanskog sukoba Tito

namjerno potiskivao, kako za vrijeme, tako i nakon rata. Tito se elio
usredotoiti na pobjedu partizana nad faizmom, te je smatrao da bi
ustrajanje na graanskom ratu skrenulo pozomost s ove pobjee i
otealo ujedinjenje zemlje. Upravo je Tito naredio da se nakon rata
buldoerima izravna logor za istrebljenje koji su drali Hrvati kraj Save
i u kojem su ubijene mnoge tisue Srba, idova i Roma; a tek je 1960.
dopustio tamo izgradnju muzeja i memorijalnog centra. Od milijun i
sedamsto tisua Jugoslavena ubijenih tijekom Drugoga svjetskog rata,
milijun ih je stradalo od drugih Jugoslavena. Kljuno pitanje za Saveznike tijekom rata bilo je potaknuti Jugoslavene da svoju energiju ne
utroe na meusobnu borbu, ve na borbu protiv Hitlerovih i Mussolinijevih snaga, pa su stoga i oni pomalo zatakavali postojanje
graanskog rata.
Britanija je 1942. podupirala srpskoga nacionalistikog vou otpora, pukovnika Drau Mihailovia, no poetkom 1943. inilo se da su
Saveznici, u smislu ratnih napora, igrali na krivu kartu, pa se Churchill
okrenuo Titu. Na Teheranskoj konferenciji 28. studenog 1943. Churchill je Staljinu i Rooseveltu rekao da Tito mnogo vie pridonosi
saveznikoj stvari nego Mihailovi i da je baikanska bojinica podruje
na kojem bismo neprijatelja mogli napregnuti do krajnjih granica.7
Razlike u gleditima Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Drava u
svezi s Jugoslavijom nisu nova pojava. Kad je 6. travnja 1944. saznao da
se Amerikanci spremaju poslati izvidniku misiju Mihailoviu, u trenutku kad je Britanija povlaila svoju posljednju potporu, Churchill je
poslao brzojav u Kairo s nalogom da se na svaki nain odgode sve
pripreme za prebacivanje amerike misije u Jugoslaviju uz najveu
pomo naim prijateljima i saveznicima u bilo kojem sluaju, ali bez
ikakvog prijevoza.8 Churchill je toga istog dana brzojavio i Rooseveltu
upozoravajui da bi slanje amerike misije cijelom Balkanu pokazalo
potpuno protuslovlje u djelovanju Britanije i Sjedinjenih Drava.9
Postoji mnogo pogrenih mitova o Titu, a jedan je da nije bio
istinski komunist. Susrevi se s Titom 12. kolovoza 1944. u Napulju,
Churchill mu je rekao kako ne moe tolerirati da on, Tito, saveznika
vojna srestva upotrebljava protiv suprotstavljenih mu Jugoslavena.
Zapisi pokazuju da je Tito uvjeravao Churchilla da nema namjeru
uspostaviti komunistiki sustav u Jugoslaviji, ako ni zbog ega drugog,
onda stoga to je za oekivati da e veina europskih zemalja nakon
rata ivjeti u demokratskom sustavu, a Jugoslavija ne moe dopustiti
sebi da bude drukija. Tito je, naravno, lagao, to je potvrda, ako je
ona uope potrebna, da izravna Ialjivost, koju smo proteklih nekoliko
godina doivjeli od politiara u bivoj Jugoslaviji, nije novi imbenik.

44

BALKANSKA ODISEJA

Povijesno gleano, Churchill je bio izloen odreenim kritikama

stoga to je podrao Tita, a time i komunizam. Ipak, uzimajui u obzir
informacije koje su mu tada bile dostupne, nije imao drugog izbora.
Mihailovi je bio u kontaktu s Nijemcima i nakon rata je osuen na
smrt zbog suranje s neprijateljem. Sada znamo da su i Titovi partizani
imali kontakte s Nijmcima. Vano je prisjetiti se da je Mihailoviu
1948. predsjednik Truman posmrtno dodijelio orden - Legiju za zasluge
poto ga je amerika komisija potpuno rehabilitirala, premda u ozraju
dubokog antagonizma prema Titovoj komunistikoj Jugoslaviji.
Jugoslavija se nije sama oslobodila u mjeri u kojoj to tvrdi njezina
propaganda i udbenici povijesti. Britanski povjesniar Michael Howard pie: Iako nije popularno to tvrditi, oslobodila ju je Trea ukrajinska armija marala Tolbuhina koja je do kraja 1944. zaposjela otprilike jednu treinu jugoslavenskog ozemlja.10
Jo jedan paljivo njegovan mit o Titu jest da se pobunio protiv
Staljina. U stvari je Staljin bio taj koji je prvi izolirao Jugoslaviju, jer je
drao da su se Tito i Jugoslavija poeli previe razmetati. Maknut u
prstom i Tita vie nee biti, rekao je Staljin. Odluka Moskve 27.
oujka 1948. bila je, po Titovim rijeima, kao da me je udario grom.

NEMOGUA MISUA

45

On je sebe smatrao lojalnim sovjetskim komunistom. Taa je poeo

gubitak iluzija, neangairanost i nesvrstanost.
I britanski ministar vanjskih poslova Ernest Bevin i amerika manova Vlada odluili su najesen 1948., na poetku razdoblja hladnog
rata, pomoi Titu da ostane na povrini kako bi oslabili Moskvu i
pokazali da komunistika vlada moe opstati bez Staljinove potpore.
Britanija je ponovno pothranjivala romantinu predodbu o Titu kao
partizanskom voi. Od tada do njegove smrti 1980. zapadne demokratske vlade drale su prikiadnim uzimati Tita zdravo za gotovo. Pomo i
zajmovi Zapada financirali su absurdno veliku jugoslavensku vojsku
dugo nakon to je prijetnja sovjetske invazije nestala.
Titov kult linosti u zemlji bio je djelomino jednako tako snaan i
u inozemstvu. Titova uloga u Pokretu nesvrstanih mudro je ukazivala
na mogui trei put, kao to je to inio i njegov program samoupravljanja i poticanje turizma. U stvamosti, komunizam nije uspio ni u
Jugoslaviji, kao to nije uspio nigdje drugdje u Europi; no, u Jugoslaviji
je postojao Titov svjetski ugled koji je prikrivao taj neuspjeh, a nain
ivota povlatene elite skrivao je mnogo nii prosjeni ivotni standard.
Mnogo prije Titove smrti mnogi su predvidjeli predstojeu podjelu
i mete, a injenica da do toga nije dolo tako brzo kao to je bilo
predvieno navela je Ijiide da vjeruju kako su stari nacionalizmi zaboravljeni. Istina je da su hrvatski, srpski i slovenski nacionalizam bili tek
potisnuti, premda je srpski nacionalizam bio djelomino utaen dominacijom Srba u visokim vojnim krugovima i u upravi u Beogradu. Kad
su 1990. odrani izbori u svih est republika - prvi pravi izbori nakon
1927. - upravo su nacionalistike stranke posvuda u glasakim kutijama dobile najsnaniju potporu, Gledano unatrag, Zapad je trebao
prepoznati neizbjeni trend i ohrabriti redovit put do dravnosti Hrvatske i Slovenije putem pregovora, dok bi iz Srbije, Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hercegovine moda proizila moderna demokratska
Jugoslavija. I Kiro Gligorov i Alija Izetbegovi bili bi se zadovoljili
manjim stupnjem nezavisnosti od Hrvatske i Slovenije. No prevladavajue miljenje bilo je bez pojele; Gorbaov se jo uvijek borio
za odranje Sovjetskog Saveza, pa Cehoslovaka i Jugoslavija nisu bile
poticane na podjelu svog teritorija.
Je li NATO mogao zaustaviti srpsko-hrvatski rat kad je on izbio
1991.? Odgovor mora biti da, ali uz rizik da budu ugroeni ivoti
vojnika, to ni jedan demokratski voa nije bio spreman traiti od svog
naroda. Vojni je savjet bio jasan: morale bi se koristiti kopnene snage
i bilo bi rtava. Predsjednik Bush najbolje je znao da vijetnamski sindrom
nije bio iskorijenjen uspjehom njegova vojnog posredovanja u Kuvajtu.
On se nedvojbeno sjeao i Bejruta 1983. i kako je brzo predsjednik

46

BALKANSKA ODISEJA

Reagan^povukao amerike marince u sklopu vienacionalnih snaga, :

nakon to je vie o dvije stotine stradalo od teroristike bombe.
Broj mrtvakih vrea, kao to smo vidjeli 1993. u Somaliji, jo uvijek
igra ulogu u procjeni amerikog javnog mnijenja trebaju li ili ne njihove snage slu-iti u stranim zemljama.
Glavna strateka briga vezana uz ratove u bivoj Jugoslaviji bila je
mogunost da se upali fitilj koji ide od Sarajeva do sandakih Muslimana, Albanaca na Kosovu (i jednih i drugih u Srbiji), do same Albanije i potom do Grke i Turske. Ta bava baruta mogla je buknuti
1991., te ponovno 1992. nakon strane brzine kojom se razvijala kampanja srpskog etnikog ienja u Bosni i Hercegovini u proljee i Ijeto
te godine. Grko-makedonske nesuglasice samo su pojaale napetost.
Postoji stvarna opasnost da se Turska i Grka nau na suprotstavljenim stranama u bilo kojem balkanskom ratu, osobito u onom koji u
sukob dovodi Srbe i Albance. Takav iri rat utjecao bi na vitalne interese Europske unije, kao i NATO-a i Sjedinjenih Drava. Sjedinjene su
Drave aktivno prisutne u regiji s brodovima smjetenim u Grkoj i
zrakoplovima u Turskoj. U bici protiv irake invazije na Kuvajt, Turska
je bila od kljune strateke vanosti. Nije bez razloga predsjednik Bush )
upozorio Beograd da bilo kakvim etnikim ienjem AJbanaca na
Kosovu riskira intervenciju SAD-a, a to je jamstvo ponovio i predsjednik Clinton, korisno ga ojaavi slanjem nekoliko amerikih postrojbi u
Makedoniju u sklopu preventivnih snaga Ujedinjenih naroda. Albanski secesionistiki zahtjevi i srpsko ukidanje autonomije, koju je Kosovu dao Tito, eksplozivna su mjeavina.
Da je NATO intervenirao iz zraka ujesen 1991. protiv JNA, mogao
je ublaiti najgore ratne ekscese. Bilo bi tada mnogo manje otvorenog
razmjetanja vojnih snaga primjerice uzdu ceste Zagreb - Beograd Titovog Autoputa bratstva i jedinstva i oko gradova poput Vukovara. Bilo bi, vrlo vjerojatno, i dalje snanih borbi od sela do sela
izmeu Srba i Hrvata, jer je na taj oblik borbe nemogue utjecati iz
zraka; no strateki nije bilo presudno zaustaviti takve borbe, osobito
ako bi zrane snage bile u stanju zatititi strateku cestu du jadranske
obale. Da su snage NATO-a pokuale ui na teren u podrujima poput
Knina, srpskog uporita Krajine, bilo bi im teko pacificirati te prostore i izloile bi se opasnosti da budu uvuene moda u dug sukob sa
Srbima. No, akcija NATO-a iz zraka vjerojatno je mogla zaustaviti
tromjeseno bombardiranje Vukovara, a akcija NATO-a s mora
kratkotrajno bombardiranje Dubrovnika.
Jesu li Europljani u NATO-u mogli vojno djelovati 1991. bez
SAD-a? Naalost, odgovor je ne. Nijemci su bili iskljueni iz vojnog
sudjelovanja, djelomino zbog ustavnih zapreka koje su i same bile

NEMOUUA MISIJA

47

rezultat uloge Njemake u Drugom svjetskom ratu, a zbog toga razloga

ni Italija nije dolazila u obzir. Smatralo se da se Turska i Grka meusobno iskljuuju, dok Francuska i Britanija nikad nisu bile spremne
dati kopnenim snagama borbenu ulogu u ratu za koji su drale da je
graanski i mnogo sloeniji nego to se to predstavljalo, ili se uope
moglo predstaviti u televizijskim vijestima. Ujedinjeni su narodi doli u
Hrvatsku poetkom 1992. kako bi uvali pregovorima sklopljen mir.
Unato svoj povijesti, unato tome to sam oklijevao glede ukljuivanja britanskih snaga u njihovoj borbenoj ulozi, pokuao sam ponovno procijeniti diplomatski oprez i vojne zapreke i suoiti se s nezahvalnom odlukom koju je trebalo donijeti - kada bismo trebali rei
sad je dosta? Najprije smo gledali kako JNA i srpske paravojne
snage bombardiraju Vukovar, potom Dubrovnik, nakon toga srpsko
bombardiranje Sarajeva, a sada smo otkrivali ono to se, ne bez razloga, nazivalo srpskim koncentracijskim logorima. to sam vie itao i
razmiljao o tome, sve sam jae bio miljenja da bi John Major, kao
premijer, morao zatraiti meunarodnu prijetnju zranim udarima
protiv Srba, na nain slian inicijativi za uspostavu zatienih zona za
Kurde na koju sam ga poticao godinu dana prije. Poeo sam tragati za
ogranienim oblikom vojne akcije koja bi mogla prisiliti Srbe da stanu s etnikim ienjem u ratu protiv Muslimana i izjasne se u prilog
vojnom primirju. Logori su bili u zapadnoj i sjevemoj Bosni, a ne u
planinama koje prekrivaju vei dio Bosne i Hercegovine. Pripadajui
vojni objekti bili su lako dostupni iz NATO-ovih uzletita smjetenih u
okolnim zemljama i, s obzirom na ravan teren, zrana akcija protiv
srpskih vojnih ciljeva mogla je, po meni, biti jednako tako kirurki
precizna kao i u pustinjskoj ravnici Iraka. Paljivo sam pratio argumente za i protiv vojnog interveniranja u bivoj Jugoslaviji i istinski
sam smatrao da je u ovom sluaju, za razliku od Sarajeva, postojala
mogunost ograniene akcije s humanitamim eiljem koja ne bi automatski prisilila NATO da uputi kopnene snage. Povrh toga, snage
UN-a tada jo nisu bile ukljuene na terenu, osim malog kontingenta
od 300 vojnika koji su drali otvorenom sarajevsku zranu luku i koje
bi trebalo maknuti ili pojaati prije bilo kakvog napada, jednako kao i
UNHCR i druge humanitarne djelatnike. Riziku su bili izloeni i Muslimani u tim logorima, jer su mnogi, nakon zranih udara, mogli biti
masakrirani od nediscipliniranih paravojnih jedinica i osvetniki raspoloenog stanovnitva, a isto su tako Srbi mogli zauzeti i Sarajevo.
Ono to nisam znao bilo je da je u nedjelju, 26. srpnja, guverner
Bill Clinton u amerikoj predsjednikoj kampanji protiv tadanjeg
predsjednika Georgea Busha, odobrio da njegov izborni stoer u Little

48

BALKANSKA ODISEJA

Rocku u ^rkansasu izda slabo zamijeenu politiku izjavu o borbama

u Bosni i Hercegovini u kojoj je stajalo: Sjedinjene Drave trebaju
preuzeti vodeu ulogu u traenju odobrenja UN-a za zrane udare
protiv onih koji napadima prijee napore za pomo. Sjedinjene Drave
trebaJe bi biti pripravne pruiti odgovarajuu vojnu potporu toj operaciji. Gledajui unatrag, Clintonova gledita bila su potpuno jednaka
mojima. Nastavio je: Trebamo jasno dati do znanja da e gospodarska
blokada Srbije biti pojaana, ne samo glede oruja, ve i nafte i drugih
roba kojima se odrava odmetniki reim Slobodana Miloevia. Europske i amerike pomorske snage u Jadranu trebale bi od UN-a dobiti
ovlasti za zaustavljanje i pretraivanje brodova koji bi mogli prevoziti
krijumarenu robu namijenjenu Srbiji i njezinoj saveznici Crnoj Gori.
dinton je pozvao i na meunarodnu akciju kako bi se podigle optunice za zloine protiv ovjenosti prema meunarodnom pravu - kao
to smo to trebali davno uiniti u irakom sluaju.
Za glasnogovomika Bijele kue Marlina Fitzwatera, bila je to,
nakon Iraka, prilika da Bush napadne Clintona u svezi s pitanjem u
kojem je, po miljenju predsjednikog tima, njihov kandidat imao
snanu poziciju. Dok Bush nije govorio nita, potpredsjednik Dan
Quayle poeo je isticati Bushovo iskustvo u vanjskoj politici, suprotstavljajui ga Clintonovu neiskustvu. Sve vie, Jugoslavija je postajala
imbenikom u amerikoj predizbornoj kampanji. Moj stari prijatelj
Johnny Apple napisao je podroban analitiki lanak pun zapaanja u
New York Timesu od 28. srpnja pod naslovom Kampanja prelazi na
nove staze, opisujui podjelu Clintonova vanjskopolitikog tima du
procjepa meu jastrebovima i golubovima koji se prvi put pojavio u
vijetnamskom ratu, te njihovu bojazan da ne ostave dojam popustljivosti prema komunizmu i drugim neprijateljima Sjedinjenih Drava.
Podsjetio je svoje itatelje da se Clinton ve izjanjavao o Bosni, nekoliko puta zauzimajui agresivniji stav od Bushovog, te je citirao intervju od 25. lipnja u kojem je on nagovijestio spremnost da Sjedinjene
Drave sudjeluju u vojnim snagama koje bi orujem prokrile put do
sarajevske zrane luke, ukoliko bude potrebno, te je uinile dovoljno
sigurnom za stalni zrani most za dopremu pomoi. No, te veeri, 29.
lipnja u Londonu, nisam znao nita od toga i sve sam to otkrio kad sam
nakon nekoliko dana stigao u SAD.
Nije mi teko shvatiti kako su ti prikriveni stavovi obojili velik dio
ambivalentne politike predsjednika Clintona prema Balkanu tijekom
nekoliko sljedeih godina. Obojica smo krenuli s iste osnovne toke i
na neki smo nain obojica ili istom krivuljom spoznaje, iako na razliitim mjestima i du razliitih staza. Najvea razlika meu nama bila
je u tome to je Clintonovim vanjskopolitikim savjetnicima trebalo

NEMOGUA MISUA

49

ugo da shvate posljedice humanitarne intervencije UN-a u Bosni i

Hercegovini nakon listopada 1992. Neki su se od njih uistinu priiagodili, no inilo se da neki nikad nisu prihvatili da je nazonost UN-a u
ranjivim podrujima poput Srebrenice, epe, Gorada i Bihaa sprjeavala iru intervenciju iz zraka i da bi te snage trebale napustid ta
podruja Bosne i Hercegovine prije no to bi moglo doi u obzir ukidanje embarga na oruje i poduzimanje zranih napada podrke.
Idueg jutra, 30. lipnja, u Daily Expressu objavljen je emotivan
lanak o stanju u iogorima koji je poviaio usporedbe s nacistikim
koncentracijskim logorima. U studiju BBC-jeve emisije Danas pozvao
sam Johna Majora da djeluje i iskoristi NATO-ove zrane snage kako
bi se nametnuo prekid vatre. Odmah nakon toga, telefonom sam svojoj
tajnici izdiktirao pismo za Johna Majora i poslao konanu inaicu
faksom izravno u Dovvning Street 10, Evening Standardu i Udruzi novinara, jo prije devet sati ujutro. Pismo je glasilo:
tovani predsjednie Vlade,
Prije gotovo godinu dana pisao sam Vam o tada prijeteem genocidu
nad Kurdima u sjevemom Iraku. U to vrijeme svjetska je zajednica krila
ruke i govorila da se nita ne moe uiniti. Nasreu, niste se obazirali na
savjete malodunih i izborili ste se za politiku zatienih zona nametnutu
saveznikim vojnim snagama izvan Iraka i potom pojaanu vojnom nazonou u samom Iraku.
Tuno je opaziti u naem svijetu da seu humanitarnom smislu jo
gora situacija sada razvija u onom to je nekad bila Jugoslavija. Tijekom
proteklih nekoliko dana svijet je proitao vjerodostojna izvjea o uspostavljenim koncentracijskim logorima i o zapeaenim vlakovima kojima
se prevoze muslimanske obitelji i u kojima umiru djeca. Nije pretjerano
rei da smo, nakon pedeset godina, u Europi svjedociprizora u kojima se
ogledaju rana razdoblja nacistikog holokausta pod groznim nazivom
etniko ienje.
Molim Vas da ne prihvatite uvrijeeno miljenje da se nita vojno ne
rrtoe poduzeti kako bi se zaustavila eskalacija borbi i nastavak tako
udovinih povreda Ijudskih prava. Mislim da vie ak nije mogue ni
ekati mirovnu konferenciju koju ste sazvali u Londonu. Misija lorda
Carringtona u ime Europske zajednice, unato njegovim golemim osobnim naporima, ne moe donijeti uspostavu, a ne samo odranje mira,
koja je sada toliko nuna. Samo Ujedmjeni narodi imaju iskustvo i ovlasti
za nametanje meunarodnog poretka. No, Europska zajednica ne moe
jednostavno prebaciti odgovornost na glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, a da istovremeno ne stavi na raspolaganje Ujedinjenim narodima

50

BALKANSKA ODISEJA

zapovijedanje i kontrolu, osoblje i vojnu opremu NATO-a kako bi se

nametnud'mir.
Prvi je nuni korak prijetnjom sile zaustaviti uporabu ili kretanje bilo
kakvih vojnih letjelica, tenkova, oklopnih vozila ili topnitva na podruju
bive Jugoslavije. NATO je u potpunosti kadar odmah nametnuti takvo
primirje. Satelitske i zrane izvidnice mogu precizno odrediti bilo kakvu
nedoputenu vojnu aktivnost i zrana odmazda moe uslijediti iz
NATO-ovih uzletita koja okruuju Jugoslaviju ili izzrakoplovas nosa.
To je mogueprovesti u nekoliko sati, ak ne ni dana, im budu dobivene
polrebne ovlasti od Vijea sigumosti UN-a.
Drim da bi nekoliko veih gradova koji su trenutno pod napadom,
poput Sarajeva i Gorada, trebali dobiti pojaanje iz zraka snagama koje
bi djelovale po ovlastima Ujedmjenih naroda, ako je potrebno, najprije
sputanjem Ijudi i sredstava padobranima kako bi se osigurale zrane
komunikacije. Ukoliko bi te afccije bile poduzete tijekom sljedeih dana,
lada Bosnu ne bi u potpunosti pregazile srpske i hrvatske snage i do
mimog rjeenja bi se moglo doi pregovorima. Ako se sada ne poduzme
nikakva akcija, nee ostatipraktiki nita od Bosne o emu bi Muslimani
mogli pregovaratL I to je jo opasnije, vojna aktivnost mogla bi tada
zapoeti na Kosovu, to bi zasigumo isprovociralo Albaniju, a sukob bi se
proirio izvan granica onoga to je nekad bila Jugoslavija.
Situacija se, naravno, razvija vrlo brzo, to priznaje i glavni tajnik
UN-a u svom najnovijem zahtjevu da se ovlasti kontrola ulaska civila u
zatiena podruja UN-a u Jugoslaviji i da se provode imigracijske i carinske mjere na njihovim granicama. To su paravladine djelatnosti i one e
se nuno brzo poveavati tijekom nekoliko sljedeih tjedana. Po mom
miljenju, to samo naglaava potrebu za jasnije odreenom politikom
vlau i ini nunim prestanak trenutno odvojenog djelovanja Europske
zajednice, koja se bavi diplomacijom mira, i Ujedinjenih naroda koji se
bave odranjem mira.dpak, moram posebno naglasiti da to ne smije biti
tgovor Europskoj zajednici da se povue. Europska zajednica trebala bi
initi mnogo vie kako bi se nametnule sankcije UN-a i treba nadvladati
svu preostalu zabrinutost bi mogla imati glede uporabe dokazana i
pouzdana sofisticirana zapovjednitva i kontrole NATO-a.
Svijet nee oprostiti ako, pribliavanjem kolovoza, moralno sramotna
zbivanja u Jugoslavijipostanu rtvom sezone vladinih godinjih odmora.
Nekoliko sati kasnije je pismo bilo na naslovnici londonskog
Evening Standarda, zajedno s uvodnikom.11 Strahovao sam da e Lononska konferencija, koja se trebala odrati krajem kolovoza, biti sredstvo za spreavanje eksplozije, dipiomatski nain smanjenja pritiska za

NEMOGUA MISUA

51

poduzimanje akcije - puka taktika odgaanja. Razmiljao sam veer

prije o tome da razgovaram sa Stephenom Wallom, premijerovim savjetnikom, ali nisam elio kompromitirati njegov ili svoj poloaj, budui da smo trebali sutradan zajedno objedovati. Do podneva bilo je
jasno da sam usred veze izmeu Whitehalla i Westminstera ubacio
politiku bombu; tisak se odmah zainteresirao, to je izazvalo reagiranje u emisiji Svijet u trinaest sati, a pristao sam i pisati za Daily Mail.12
Za objedom sam sa Stephenom Wallom razgovarao samo o jednoj
temi: Jugoslaviji. Stari smo prijatelji i, kad sam bio ministar vanjskih
poslova, Stephen je bio jedan od mojih savjetnika zaduen za Afriku i
Europu. Matovit, izrazito temeljit i marljiv otada je bio savjetnikom
trojici drugih ministara vanjskih poslova, Geoffreyju Howeu, Johnu
Majoru i Douglasu Hurdu, prije no to je preao u Downing Street 10.
Iako smo se obino slagali oko glavnih pitanja, ovaj smo put bili na
posve suprotnim stranama. Strpljivo je objanjavao strahovanja zapovjednika Glavnog stoera da ne budu uvueni u borbenoj ulozi u
neto to je zapravo bio graanski rat. Zapoeli smo raspravu o mogunostima zranih snaga koja e potrajati tijekom iduih nekoliko
godina. Nismo se slagali, ali on je nedvojbeno naeo neke od mojih
argumenata. Na primjer, nisam imao pravi odgovor na pitanje kakavbi
trebao biti odgovor NATO-a ako bi vojnici bosanskih Srba, koji su
ponekad djelovali izvan formalnih zapovjednikih struktura, ignorirali
njegove zrane udare i nastavili etniko ienje ubijanjem muslimanskih zarobljenika. to ako srpske zrane snage u Banjoj Luci obore
jedan od NATO-ovih zrakoplova u napadu? Kakav bi trebao biti odgovor NATO-a ukoliko bi Srbi uzeli za taoce lanove brojnih dobrovoljnih humanitamih organizacija koje su djelovale na terenu. to
bismo uinili ako bi Srbi zatvorili sarajevsko uzletite, kojim su tada
upravljali Ujedinjeni narodi za zranu dopremu humanitarne pomoi?
to ako bi Srbi odgovorili bombardiranjem Sarajeva na isti nain i
istim intenzitetom kao to su to uinili u Vukovaru?
Bilo je jasno da je, dok je meni ova tema bila nova, Stephen
mjesecima danomice ivio s tim pitanjem. Njegova su pitanja oigledno odraavala veinu razmiljanja u Whitehallu i u Washingtonu. Rekao mi je i gledita savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika
Busha Brenta Scowcrofta, s kojim je stalno bio u vezi. Scowcroft je bio
bivi general zranih snaga SAD-a i bivi vojni izaslanik u Veleposlanstvu SAD-a u Beogradu, govorio je teno srpsko-hrvatski te stoga
njegova stajalita nije bilo mogue ignorirati. Suoio sam se s neugodnim olukama koje prate vlast i koje se u prosvjedima olako ignoriraju.
Za razliku od prethodne godine kad sam pisao predsjedniku Vlade
zahtijevajui uporabu zranih snaga da bi se spasili Kurdi, to je

BALKANSKA ODISEJA

52

Stephen pozdravio iskoristivi moje pismo kako bi snano progurao

pozitivan odgovor u Whitehallu, ovaj je put on oigledno bio razoanm
mojom logikom i drao je da sam sebian i da se ne suoavam poteno
sa stvarnim problemima Vlade. To mi je bila dobra pouka, jer me je
vratio u ulogu ministra vanjskih poslova ne dopustivi mi luksuz glume
za galeriju. Raziii smo se nakon, kako bi rekli dipiomati, ive razmjene gledita.
Tog popodneva nazvao je Donald Trelford, urednik Observera, i
zatraio da piem za njegovu stranicu s komentarima te nedjeije. Kako
sam sada bio oprezniji, rekoh da mi treba vremena da promislim o
svom stajalitu, te sam se umjesto toga odluio za intervju koji je
iziskivao manje vremena i bio manje obvezujui.13 Andrew Gimson,
moje kume, nazvao je i rekao da pie lanak o Jugoslaviji za Sunday
TelegraphH, pa smo o temi podrobnije porazgovarali. On me podsjetio
da je Balkan bio pitanje koje je Gladstona nagnalo na povratak na
bojno polje britanske politike i kako je Benjamin Disraeli nakon Berlinskog kongresa izgubio nadu u povratak reda u Srbiju i Bosnu i
Hercegovinu.15 Ponovio sam ono to mi je postajalo poznatom mantrom da ne elim biti ponovno uvuen u politiku i da se spremam za
meunarodnu poslovnu karijeru. No i Andrew je s odreenom strau
citirao izreku Otta von Bismarcka da Balkan nije vrijedan kostiju ni
jednog jedinog pomeranskog grenadira. Kasnije sam otkrio da su tog
miljenja bile i sve kljune vlade kad se postavljalo pitanje slanja vojnika na teren u Bosni i Hercegovini i da je zbog njega meunarodna
diplomacija bez vojne sile bila u osnovi svakog stajalita i djelovanja
prema bivoj Jugoslaviji. U ponedjeljak ujutro zapoeo sam pisati lanak za Times, te sam dao intervju podnevnom programu ITN-a. Neposredno prije intervjua ITN-u dobio sam odgovor Johna Majora.
Dragi Davide, y
Zahvaljujem ti na pismu od 30. lipnja o stranoj tragediji u Bosni.
U polpunosti razumijem zato ima tako snane osjeaje o tom pitanju: imamo ih svi. Upravo smo zbog toga pokrenuli Londonsku konferenciju 28. kolovoza. To e biti veliki napor da se pokrene medunarodni
pritisak na sve sirane u bivoj Jugoslaviji, a osobito na Srbe, da napuste
svoju u potpunosti neprihvatljivu uporabu sile. Bit e to prvi put da su
mpori UN-a i EZ-a tako tijesno koordinirani. Glavni e tajnik biti u
potpunosti ukljuen u samu konferenciju i u naknadno djelovanje koje e
iz nje proizai. Nema ni govora o Ijetnom zatiju koje bi dovelo do paputanja nastojanja prema Jugoslaviji. Naprotiv, pojaat emo svoje
napore tijekom sljedea tri tjedna. Zapoeli smo iroke konzultacije kako
bismo zajamili da ne dode do gubitka zamaha u mirovnom procesu.

NEMOGUA MISIJA

53

I
Ne rimo da je sada vrijeme za razmiljanje o vojnom rjeenju kako
j si ti bio predloio. Ne bismo mogli ujediniti meunarodnu zajednicu iza
takve politike. Upraksi vidimo stvame potekoe s prijedlogom za koritenje bilo zraene sile, bilo kopnenih snaga nain koji si ti predloio.
Struno smo, naravno, prouili vojne posljedice koje su mnogo ozbiljnije
nego to ti ukazuje. Teko je oekivati da bi zrana sila bila dovoljna.
Broj ukljuenih snaga, vjerojatna duina operacija i broj rtava (civilnih i
vojnih) bili bi vei nego to navodi. Nemamo posla s uobiajenim ratom,
jednim neprijateljem, crtom bojita ili jasno odreenim ciljevima. Isto
tako, ne osjeam potporu Parlamenta niti javnog mnijenja za operacije
koje bi iziskivale velik broj britanskih snaga na tekom i opasnom podruju kroz due vrijeme.
Ne ostajem samo na tome. Stalno moramo razmatrati nove mogunosti. Ve imamo vojne asnike koji pomau u odravanju mira u
Hrvatskoj kao promatrai EZ-a, snage UN-a koje tu zadau obavljaju u
veim razmjerima i koje osiguravaju pomo za Sarajevo, te pomorsku
akciju potpore sankcijama. Mogue je da postoje i drugi naini na koje bi
oruane snage mogle biti od koristi i ne iskljuujem takav razvoj dogaaja.
Ono to razumno ne moemo poduzeti je operacija koja bi zapoela
ultimatumom, ali bi mogia voditi k obvezi nekog oblika meunarodnog
protektorata nad Bosnom i Hercegovinom, podravanog vojnom silom na
neodredeni rok. Usredotoit emo svoje napore na humanitarnu pomo
rtvama sukoba (dali smo doprinos od gotovo 30 milijuna funti), te na
pojaani pritisak na sve strane da prestanu s borbama i ozbiljno pregovaraju. Za to e moda trebati vremena. No to je jo jedan razlog vie
da se bavimo tim traginim pitanjima energino i sustavno, kao to to i
inimo.
Iz straha da bih raogao biti izloen kritikama zbog odlaska na
odmor u tom kritinom trenutku, budui da sam trebao sutradan krenuti u SAD, nazvao sam Davida Stephena, svoga starog politikog
savjetnika u Foreign Officeu koji je sada u Ujedinjenim narodima
pisao govore za glavnog tajnika, da vidim moe li mi ugovoriti sastanak
s Boutrosom Boutrosom Ghaiijem u utorak kada bih oao u New
York iz kue obitelji svoje ene Debbie u St Jamesu, Long Island.
Nazvao sam i Vancea u njegovu njujorku odvjetniku kancelariju
da vidim hoe li biti slobodan za objed tog dana.
U zrakoplovu, koji je letio preko Atlantika u utorak 4. kolovoza,
proitao sam svoj lanak u Timesu popraen karikaturom. lanak je
uvaavao stajalite Johna Majora, ali se nije slagao s protivljenjem
vlade bilo kakvom vojnom odgovoru te je dovoio u pitanje raspo-

54

BALKANSKA ODISEJA

loenjeHi Whitehallu da se nita ne moe uiniti. Iskreno govorei,

pismo Johna Majora ostavilo je malo odkrinuta vrata za sluaj da
javno mnijenje zatrai odluniju akciju, a njegovi argumenti protiv
uporabe zrakoplova nisu se lako mogli odbaciti. sam priznati da
je u mojoj strategiji bilo mnogo elemenata blefiranja jer se temeljila na
prosudbi da e nakon nekoliko preciznih zranih naleta srpsko teko
topnitvo prestati s odmazdom po Sarajevu i da e, poto nekoliko
srpskih zrakoplova bude oboreno, oni ostati na zemlji, te da e pokreti vojnika i opreme u konvojima na cestama prestati. to ako Srbi
ne nasjednu na NATO-ov blef? Bilo bi teko ponienje ukoliko
NATO-ova zrana sila ne bi bila dostatna.
Razmiljao sam o svemu tome tijekom leta u SAD i proitao prvi
od mnogih lanaka Anthonyja Lewisa o bivoj Jugoslaviji na stranici
komentara New York Timesa od ponedjeljka 3. kolovoza. Poznavao
sam iz vremena kad je bio londonski dopisnik tog lista u kasnim
ezdesetima; to god bi pisao njegovi bi me argumenti zaokupili, ak i
kad se s njima nisam slagao. Ovaj je napis, naslovljen Jueranji
Ijudi, poinjao ovako: Mukarci su pod prijetnjom orujem odveeni
iz sela i nagnani u teretne vagone. ak 180 ih je stojeki zgurano u
zatvorene teretne vagone veliine 13 metara na metar i osamdeset.
Zadrani su tako tri dana, bez hrane i vode, dok se vlak sporo kretao
krajem. Nacisti koji prevoze idove 1942.? Ne, Srbi koji prevoze bosanske Muslimane 1992.; kratak pogled na najgore rasno i vjersko
zvjerstvo koje je Europa doivjela od Drugoga svjetskog rata. Otro
kritizirajui Bushovog glasnogovomika Marlina Fitzwatera to je odbacio Clintonov poziv na svrsishodnu akciju kako bi se zaustavila takva
srpska nedjela, napisao je kako ga to podsjea na premijera Nevilla
Chamberlaina koji 1938. objanjava zato Britanija ne treba brinuti o
nacistikim planovima glede ehoslovake: jer to je, rekao je Chamberlain, svaa u dalekoj zemlji izmeu ljudi o kojima ne znamo
nita. U nastavku lanka predsjednik Bush je optuen da je drugi
Neville Chamberlain zbog odbijanja da se suoi s izazovom u Jugoslaviji. On je oklijevao oslonivi se na Europu koja je oekivala njegovo vodstvo, odbio je pozvati na meunarodnu vojnu akciju koja je, kao
to svi znaju, jedini nain da se zaustavi srpska agresija. Bio je to dobar
stari Tonyjev nain pisanja - strastven, emotivan i angairan. Predsjednik Bush usporedio je Sadama Huseina s Hitlerom. Protivim se
takvim usporedbama jer one podcjenjuju holokaust. No, ako se ba ta
usporedba mora koristiti, ona bolje odgovara srpskom voi Slobodanu
Miloeviu, izumitelju etnikog ienja. Bilo je to jo emotivnije od
mog lanka u Daily Mailu, ali u to sam vrijeme dijelio gotovo sve

NEMOGUA MISIJA

55

njegove osjeaje, ak i njegove porazne primjedbe o razgovorima o

politikim komplikacijama u Jugoslaviji. Nisam tada ni slutio da e
ba mene dopasti da se moram baviti tim istim komplikacijama i da ih
moram shvatiti.
U srijedu, 5. kolovoza, probudio me lijep Ijetni dan na Long Islandu. Jugoslavija ipak nije bila daleko. U starom izdanju New York
Timesa od 28. srpnja proitao sam prvi put pojedinosti o stavu Billa
Clintona. Bilo je jasno da su prie o srpskim zarobljenikim logorima
imale mnogo snaniji odjek na raspoloenje javnosti u SAD-u nego u
Britaniji. U novinama je takoer bilo prvih nagovjetaja da je State
Department stvar zatakao, pa su iskazane optube da su njegovi ljudi
znali mnogo prije o onom to se vjerojatno dogaalo muslimanskim
zarobljenicima. Tog je dana, tijekom kampanje u Illinoisu, guverner
Clinton ponovno rekao: Zapoeo bih s uporabom zrane sile protiv
Srba u pokuaju da se ponovno uspostave osnovni ljudski uvjeti, a na
istoj je pozornici senator Gore izjavio: Europljani se pomalo boje
neto poduzeti kako bi se zaustavilo to masovno ubijanje, da bi tu
temu kasnije dalje razvijao.
U utorak 6. kolovoza imao sam za objedom u New Yorku izvrsnu
raspravu o Jugoslaviji sa Vanceom. Rekao mi je da je tog jutra
Boutros Boutros Ghali od njega zatraio da bude njegov posebni
izaslanik za novu stalnu konferenciju koja je trebala biti uspostavljena
nakon Londonske konferencije. Pitao me mislim li da bi trebao to
prihvatiti. Bilo je to u neku ruku kao kad sam ga vidio neposredno
nakon sastanka s predsjednikom Carterom u Bijeloj kui, na dan kad
je dao ostavku na mjesto amerikog dravnog tajnika.16 Pitajui mene,
postavljao je pitanja sebi. Jesu li Europljani uistinu odluni da sprijee
etniko ienje? to Douglas Hurd i John Major stvarno misle o
Konferenciji? Objasnio sam mu reakciju na moje pismo u kojem pozivam na intervenciju iz zraka i, premda nije mnogo komentirao tu
tematiku, bilo je jasno kako dri da ak ni tako ograniena akcija ne bi
djelovala. Savjetovao sam mu da prihvati zahtjev glavnog tajnika samo
ako je siguran da nee postati zarobljenikom politike koja ukljuuje
prihvaanje statusa quo, podjelu Bosne i Hercegovine i pristanak na
Veliku Srbiju. Bio je neumoljiv u tome da etniko ienje u velikoj
mjeri treba ponititi i da, koliko god je to mogue, nikakva podruja
zauzeta silom ne budu preputena Srbima. Iz onog to je rekao bilo
je gotovo sigumo da e Konferencija biti zajedniki pothvat Ujedinjenih naroda i Europske zajednice. Ve sam tada smatrao da je sudno ukljuiti UN i da sam EZ vie ne igra neku ulogu. je, u
prolazu, spomenuo kako nije siguran koliko je Peteru Carringtonu
stalo da ostane u pregovorima i kako bi bilo lijepo kad bih se i ja

56

BALKANSKA ODISEJA

mogao ukjjuiti, no ja sam se naalio da sam nakon svoga nedavnog

poziva na vojnu akciju persona non grata u britanskoj Vladi. Dok sam
odlazio, rekoh da bi nam bilo ugodno nai se zajedno s Debbie i
njegovom enom Gay, te kazah da postoji mogunost da buemo u
New Yorku u utorak naveer, prije leta za Salt Lake City u srijedu
ujutro.
Tada sam se sastao s Boutrosom Ghalijem na kratkom polusatnom
razgovoru. je nakratko bio spomenuo probleme izmeu glavnog
tajnika UN-a i stalnog predstavnika Ujedinjenog Kraljevstva Davida
, a u nedavnom intervjuu Boutros je za sebe rekao da na njega
gleaju kao da je wog, to je pogrdni britanski kolonijalni naziv, pa
je bilo lijepo od njega to me, kao umirovljenog britanskog politiara,
primio. Ljudi esto nisu nepristrani prema Boutrosu. On ima svojih
pobornika i svojih kritiara: ja sam pobomik. Poznavao sam njegova tri
prethodnika - U Thanta, Kurta Waldheima i Pereza de Cuellara, a on
je od sve etvorice bio najinteligentniji, najivlji i najhrabriji. Njegov je
posao jedan od najzahtjevnijih poslova na svijetu uiva malo od one
potpore koju imaju dravni poglavari. Uvijek je bilo teko izbjei diktat
stalnih lanica Vijea sigumosti, a nakon raspada Sovjetskog Saveza
postoji nova opasnost za glavnog tajnika i druge visoke dunosnike
UN-a da postanu previe podreeni Sjedinjenim Dravama. Boutrosu
Ghaliju slui na ast to je zadrao neovisnost razmiljanja i djelovanja,
iako po cijenu povremenog izlaganja okrutnim i neopravdanim kritikama.
Kad sam se te noi vratio na eljezniki kolodvor, Debbie me je
izvijestila a je bio nazvao i da su se dogovorili za veeru u utorak.
Debbie je slutila: On neto eli, Davide. To nije samo drutvena
prigoda.
Preko vikenda udubio sam se u itanje amerikih stajalita o krizi
u bivoj Jugoslaviji. teslie Gelb, koji je bio sa Vanceom u State
Departmentu i kojeg sam poznavao i potovao, bio je napisao lanak u
New York Timesu od etvrtka 6. kolovoza pod naslovom Lana humanost, u kojem je predviao budue dogaaje:
Bushova vlada trai mnogo ue podruje rada Lononske konferencije jaanje napora za pruanje humanitarne pomoi. Vladini dunosnici ele
proiriti te napore izvan Sarajeva. To e zahtijevati kopnene konvoje,
kojima e opet trebati zatita. Vlaa e poduprijeti dodjelu odreene
oruane sile jedinicama za pomo UN-u u svrhu njihove samoobrane.
Nevoljko e razmotriti i pruanje zrane zatite konvojima, ali ni London
ni Pariz nisu time oduevljeni.
Uinak te amerike usredotoenosti na pruanje pomoi bit e sprea-vanje rasprave o iroj vojnoj akciji UN-a. A Washington u toj lukavtini

NEMOGUA MISIJA

57

nije usamljen. ini se da ni jedna lanica Vijea sigurnosti UN-a nije

spremna prijei crtu koja dijeli humanitarnu pomo od borbe. ini se ak
da je Rusija spremna uloiti veto na prijedlog da se to uini.

U New Yorku sam rano naveer, u utorak 11. kolovoza, susreo

predstavnika bosanske Vlade u Ujedinjenim narodima Muhameda airbeja, na prvom od mnogih sastanaka koji su uslijedili. On je privlaan, revan, ali tvrdokoran raladi, koji je u to doba oajniki pokuavao predstavljati svoju zemlju iz vlastite odvjetnike kancelarije u
kojoj su radni stol i pod bili pretrpani spisima. Oito ne diplomat po
zanimanju, bio je ljut, s punim pravom, zbog izostanka svjetskog odgovora na nedae njegove zemlje, Kasnije te veeri u posjet su mu dolazili ljudi Margaret Thatcher. Iako mu se sviao vei dio onog to mu je
dojavljeno o mojim izjavama, nije se sloio kad sam ponovio da ne
vidim naina na koji bi se mogao ili trebao ukinuti UN-ov embargo na
oruje. Iako sam priznao da je to tada, 1992., bilo na tetu Muslimana,
kao to je bilo na tetu Hrvata 1991., stoga to su Srbi u Bosni posjedovali velike zalihe opreme i streljiva, tvrdio sam da Vijee sigurnosti
ne moe ostaviti dojam da skidanjem zabrane potpiruje vatru. Distancirao sam se i od zamisli da se napadnu srpski mostovi na granici ili da
se poduzme bilo to to bi bitku proirilo izvan granica Bosne i Hercegovine, kao to je on bio predloio u snanom lanku u New York
Timesu nekoliko dana ranije. Rastali smo se u dobrom ozraju, osjetivi prema njemu, koji je predstavljao jednu novu zemlju u tako
oajnom poloaju, iskrenu simpatiju koja me nikad nije napustila. On
se kasnije razvio u snanog predstavnika s izvrsnim osjeajem za odnose s javnou, koji e, kao to se od njega i oekivalo, izvrtati postupke svoje Vlade, to mi je esto zagoravalo ivot u pregovorima.
No, bio je pronicljiviji u svojim politikim prosubama nego to su mu
mnogi u diplomatskoj zajednici u New Yorku bili spremni priznati.
Izravan pristup predsjedniku Izetbegoviu doputao mu je da nadmudri svog ministra vanjskih poslova, to ga nije uinilo omiljenim
meu kolegama, ali ga je u kontaktima inilo snanijim predstavnikom.
Unato nekim otrim kritikama koje mi je uputio tijekom godina, i
dalje cijenim to to sada kao ministar vanjskih poslova ini za svoju
zemlju.
Na veeri s Gay, Debbie i sa mnom u River Clubu te veeri je
izravno preao na stvar. U etvrtak je letio Concordom u London na
sastanak s Peterom Carringtonom radi pripreme Londonske konferencije. David e takoer biti tamo. Carrington je bio rekao u
telefonskom razgovoru da eli sebi imenovati alternativu za poloaj
predsjedatelja, te je predloio nekog konzervativnog politiara ijeg se

58

BALKANSKA ODISEJA

imena Q? nije mogao prisjetiti. je u tome vidio znak da se Carrington eli izvui, te je ak sumnjao da je to bilo srestvo za izlazak,
jer je sigumo oekivao da e odbiti takav dogovor. je elio biti u
mogunosti da u tom sluaju predloi moje ime. Da li bih se sloio?
Tijekom vikenda povremeno sam se bio pitao to bih odgovorio na
to pitanje, pa sam, dakle, ve bio odvagnuo proturazlog da brzo trebam
stei iskustvo u medunarodnom biznisu i da ne mogu ekati da budem
prestar za otpoinjanje nove karijere. Isto tako, nisam smatrao da je to
ozbiljna mogunost, jer sam mislio da me moja stajalita o Jugoslaviji
iskljuuju iz razmatranja. Znao sam da ne dijeli moje miljenje o
uporabi zrane sile, ali sam slutio i da ih isto tako ne ijeli ni jedan
europski ef drave. Naglasak koji je predsjednik Bush sada stavljao na
humanitarnu inicijativu sam je po sebi bilo priznanje kako nije spreman upotrijebiti vojnu silu Sjedinjenih Drava da bi istisnuo Srbe.
Postavljalo se pitanje da li glede Jugoslavije nastaviti kao usamljeni
glas u pustinji ili se ukljuiti u traganje za mirom. je bio ovjek
kojeg sam duboko cijenio, dijelio je sav moj ar u elji da se poniti
etniko ienje i bilo bi zadovoljstvo raditi ponovno s njim. To to sam
odmah rckao da, nije bio nagao odgovor, ve promiljena prosudba.
Ipak, bio sam manje siguran od da e se Peter Carrington odluiti
na olazak, te sam ga vrsto upozorio da u tom sluaju Douglas Hurd
moda nee htjeti da ga ja zamijenim.
Rano ujutro, u ponedjeljak 17. kolovoza, me nazvao u Colorado
da mi kae kako je uo od Petera Carringtona da je Douglasu Hurdu
stalo da ja preuzmem posao. Rekao sam Cyju to sam bio uo od
Stephena WaIIa o pozitivnom stavu Johna Majora o mom imenovanju.
Bilo je sada vrlo izgledno da e me Ujedinjeno Kraljevstvo, koje je
predsjedalo Europskoj zajednici, istaknuti, no veliko je pitanje za mene bilo hoe li se Francuzi sloiti. Cinilo mi se da moda ne ele jo
jednog britanskog pfedsjedatelja. Peteru Carringtonu posao su ponudili Danci tijekom svog predsjedanja Europskoj zajednici i nije postojalo automatsko pravo da Ujedinjeno Kraljevstvo popuni to mjesto.
I premda je moja najjaa karta bila potpora Vancea, to kod
Francuza moda i nije predstavljalo prednost, jer bi oni mogli biti
sumnjiavi prema svemu to je mirisalo na anglo-ameriku osovinu.
Osjeao sam da e u ovom trebati paljivo postupati, pa sam, budui
da sam uskoro trebao krenuti na nekoliko dana splavarenja, nazvao
uvijek hladnokrvnog Stephena Waila i rekao mu da, ukoliko se pojavi
vijest o bilo kakvom prijedlogu Europskoj zajednici dok budem izvan
domaaja, on i Maggie Smart, moja osobna pomonica koja mi je
ranije u Foreign Officeu bila i uredska tajnica, zajedno mogu autorizirati izjavu za tisak kakvu budu smatrali odgovarajuom. Smatrao sam

NEMOGUA MISIJA

59

se sretnim zbog injenice da imam dvoje ljudi koji me tako dobro

poznaju da se mogu sa sigurnou pouzdati da e prenijeti moja gledita. Tada smo spakirali nekoliko stvari u nepromoive torbe i ukrcali
se na autobus do polazita na rijeci Colorado. U 10.00 stupili smo na
svoju gumenu splav i otisnuli se na nezaboravnih pet dana, daleko od
civilizacije.
Ne mogu rei da nisam imao nikakvih briga. Povremeno sam moz:
gao o stanju u Jugoslaviji i razbijao sebi glavu: to ako mi ponude
posao? Samo me meunarodna, ne i unutamja, politika mogla dovesti
u napast da prestanem biti obinim graaninom. Objektivno, izgledi su
od malo vjerojatne mogunosti prerasli u vjerojatnost. Na splavi su me
prijatelji i obitelj zadirkivali zbog naina na koji sam izgovarao Hercegovina i, uistinu, imam tako lo sluh za izgovor da mi je trebalo sve to
vrijeme kako bih u tome uspio.
U petak 21. kolovoza stigli smo u Lake PoweI, osjeajui se poput
astronauta: taj dio Amerike izgleda kao Mjeseev krajolik, a mi pet
dana nismo uli radioprogram, niti vidjeli novine. U pristanitu sam
nazvao Stephena Walla da saznam to se u meuvremenu dogodilo.
Njegove su novosti bile da su se premijer i Douglas Hurd sloili s
mojom kandidaturom i moje je ime bilo upueno Europskoj zajednici.
Odgovor od drugih europskih vlada bio je zasad vrlo pozitivan, iako su
Francuzi gunali da sam protusrpski nastrojen, pa, iako to jo nije bilo
konano, bilo je vjerojatnije da u biti imenovan nego da neu. Zanimljivo je i pomalo velikoduno, s obzirom na moju kritiku njihova
priznanja Hrvatske i Bosne i Hercegovine, da je njemaka Vlada, kako
mi je reeno, bila za moje imenovanje.
Rano ujutro, 24. kolovoza, vratili smo se u London. Nazvao me
Douglas Hurd i rekao da mu je vrlo drago to sam pristao na tu
dunost, te me upozorio da e jo biti potekoa s Francuzima, ali da
se nada da e one biti nadvladane.
U utorak 25. kolovoza otiao sam u svoj ured na poetku tri teka
dana tijekom kojih su svi dolazili gotovo do zakljuka da u dobiti
posao, no ipak nisam znao nita pouzdano i malo mi se tko javio. Bilo
mi je teko normalno raditi. Francuzi su imali problema s javnim mnijenjem o referendumu o Ugovoru iz Maastrichta, te je Mitterrand
navodno pozivao Johna Majora da se pojavi s njim na televiziji; s tog je
stajalita izgledalo da e Franeuzima biti teko rei ne mom imenovanju. Peter Carrington je odrao konferenciju za tisak kako bi potvrdio BBC-jevu novost u vijestima u jedan sat da odlazi, te je rekao da
u ga ja zamijeniti. Savjetnik Douglasa Hurda potvrdio je da je njihova
namjera objaviti moje imenovanje u etvrtak naveer na zavretku
Londonske konferencije, pa je Douglas nazvao kako bi mi rekao da

60

BALKANSKA ODISOA

emo mc^a morati raspraviti o formulaciji kojom bismo se osvmuli na

moje prijanje izjave o uporabi zrane sile koje su jo uvijek zabrinjavale Francuze. U emisiji BBC-ja Nemnight voa bosanskih Srba dr.
Radovan Karadi kritizirao je moje imenovanje za posrednika EZ-a
rekavi: Ne bi biJo dobro niti uputno nominirati ga za tu dunost i
mislim da e srpska strana u Bosni i Hercegovini imati velikih potekoa u odnosima s njim.
U srijedu, 26. kolovoza, u Guardianu je objavljen odlian uvodnik
pod naslovom Treba li za Srbiju mrkva ili tap? u kojem je stajalo:
Ukoliko se nasljednik lorda Carringtona ne rijei problema s kojim je
suoen, a to je injenica da ne posjeduje ni tap, niti mrkvu, posve je
sigumo da ne moemo oekivati kraj tragedije Junih Slavena.
U etvrtak, 27. kolovoza, nazvalo me egipatsko Veleposlanstvo
pozvavi Debbie i mene taj dan na veeru u ast Boutrosa Ghalija.
Prihvatio sam pod uvjetom da moje imenovanje bude do tada objavljeno. Ubizo poslije est sati naveer uo sam da sam imenovan. Nazvao je
Douglas Hurd kratko potvrdivi moje imenovanje i pozvavi me na
neformalni vikend sastanak ministara vanjskih poslova EZ-a u Brocket
Hallu 12./13. rujna. Tada su nazvali iz Odjela za odnose s javnou
Foreign Officea traei izjavu za tisak. Poevi razraivati sve pojedinosti, stao sam jo vie dvojiti o prihvaanju plae od britanske Vlade,
koja bi mi tu plau morala osigurati, budui da je ona tada bila predsjedavajua u EZ-u. Nisam elio da me gledaju kao britanskog diplomata ili dravnog slubenika, pa mi je bilo drae da ne budem na
kraljiinoj plai. Vance me bio uvjerio da e naa zadaa trajati
samo est mjeseci, a u moralnom neredu bive Jugoslavije inilo mi se
boljim biti potpuno nezavisan i ne profitirati ni na koji nain od svega
tog jada i beznaa, pa sam odbio plau.
Kad smo stigli u egipatsko Veleposlanstvo na veeru, Boutros
Ghali i Vance bilivsu jo uvijek sa Johnom Majorom na konferenciji
za tisak, pa je francuski ministar obrane tamo ekao. Podue smo
popriali o srpskim zranim aktivnostima. On uope nije bio sklon
potpunom iskljuenju nametanja zone zabrane Ietenja nad Bosnom i
Hercegovinom. Bio sam prilino ohrabren jer sam elio uvjeriti Francuze da s malo vrste ruke podupru nau diplomatsku aktivnost. No
Joxeovo stajalite nije bilo i stajalite predsjednika Mitterranda, kao
to sam otkrio kad sam se nekoliko dana poslije susreo s njim u Parizu.
Mitterrand me posebno upozorio na opasnost primjene agresivne sile
protiv Srba, iskljuivi zrane udare.
Napokon su stigli i Boutros Ghali sa suprugama, pa smo krenuli veerati. Vrlo su me promiljeno smjestili kraj . Je li on to bio
traio, ili je naa domaica pogodila da emo imati o mnogo emu

NEMOGUA MISIJA

61

razgovarati, ne znam, no bila je to vrlo vjeta diplomacija. nije

skrivao svoje veliko oduevljenje to sam postao dijelom ekipe i rekao
je da se nije bio usudio nazvati me, ve je samo drao palce stalno se
raspitujui ima li kakvih zapreka mom imenovanju. elio je zapoeti sa
enevskom konferencijom za nekoliko dana te je sutradan letio natrag
za New York. Boutros je bio vrlo srdaan glede mog imenovanja i pun
hvale za Majorovo predsjedanje Konferencijom. Turski ministar vanjskih poslova, koji je takoer bio nazoan, elio je da bude upotrijebIjena NATO-ova zrana sila i imao je vrlo uvjerljive razloge tome u
prilog. Francuski ministar vanjskih poslova Roland Dumas stigao je
kasno; bio je vrlo uljudan tijekom naega kratkog razgovora i nisam
osjetio nikakvo protivljenje s njegove strane mom imenovanju. Egipatski je veleposlanik odrao dobar govor, a je vrlo vjeto odgovorio.
Mnogi su bili iznenaeni kad su iz njegova osvrta na mene saznali
koliko smo bliski. Dogovorili smo se da u se sastati s predsjednikom
Vlade Savezne Republike Jugoslavije (SRJ: Srbije i Crne Gore) Milanom Paniem sutradan ujutro u njegovu hotelu.
Te sam veeri osjetio da je tim Vance-Owen ponovno uzeo stvar u
svoje ruke - petnaest godina nakon to smo zajedno zapoeli razvijati
anglo-ameriku politiku prema Junoj Africi i trinaest godina nakon
to me bio nazvao onog petka ujutro poto su laburisti bili izgubili
na opim izborima. Otada smo stalno bili u vezi, te smo nastavili
zajedno raditi u Palmeovom povjerenstvu. Bili smo prava kombinacija:
on - oprezan, sustavan i povremeno prevelik legalist, ali hrabar i
moralan; ja - inovativan, nepostojan, sklon zaobilaznom razmiljanju,
ali i manje iskusan. Iako sam nakon naknadne analize opih izbora
1987. i razdoblja zajednikog predsjedanja strankom s Davidom Steelom gotovo bio poeo vjerovati onima koji su govorili da ja, ili bilo koje
dvoje drugih Ijudi, ne mogu zajedno djelovati u ulozi politikog voe,
ipak sam znao da to nije tono. Osjetio sam staru kompatibilnost i
zdruenu snagu dvaju umova. Premda je bio stariji, njegova vitalnost ne samo da nije oslabila, ve se ak doimala veom. Otada je
drao ubitaan tempo od kojeg bih ja ponekad posrtao, a mnogi od
marljivih mlaih lanova naeg tima u enevi bili bi posve iscrpljeni.
U petak, 28. kolovoza, za doruka nazvao je Stephen Wall kako
bismo ugovorili moj sastanak s premijerom tog jutra. Ve sam se bio
dogovorio za lagani objed s Davidom Gillmoreom, stalnim tajnikom u
Foreign Officeu i za sastanak s Paulom Sizelandom, savjetnikom Petera Carringtona koji e mi pokuati srediti sastanak s nekima od
ministara vanjskih poslova Europske zajednice to su jo bili u Londonu, posebno s Nijemcem Klausom Kinkelom. Prva osoba koju sam
sreo u Cyjevoj hotelskoj sobi bio je Herbert Okun, s kojim sam ne-

62

BALKANSKA ODISEJA

koliko mjeseci sujelovao u televizijskoj emisiji o UN-u i ljudskim

pravima. mi je da e on biti njegov zamjenik i ugodno sam se
iznenadio saznavi da emo zajedno raditi u enevi. Pokazalo se da je
s njim zadovoljstvo raditi; bio je izvor mudrosti, preciznosti i dobrog
prosuivanja, pruajui izvrsnu podrku i savjete.
Uz predsjednika Vlade Pania, kojeg nisam poznavao, bili su bivi
ameriki senator Birch Bayh, koji je obavljao dunost njegova pravnog
savjetnika, i jo jedan Amerikanac, bivi veleposlanik SAD-a u Beogradu. Moja prva reakcija na Pania bila je ambivalentna. S jedne
strane pomalo mi je bio neprihvatljiv, a s druge mi se svialo njegovo
oduevljenje i iskrenost. Stalno sam u sebi ponavljao: Ovaj ovjek je
na u velikog farmaceutskog poduzea, a to se ne postie ako si samo
lakrdija, no mnogi su drali da je on poput muhe bez glave. Sasvim
sigurno, nije bio nalik nijednom presjedniku Vlade kojeg sam dotad
upoznao, ili kojeg u vjerojatno ikada upoznati. Uvijek spreman ugoditi, unosio je svjeinu u srpsko razmiljanje i neobuzdan duh meu
mnoge stare komuniste jo na vlasti u Beogradu.
Budui da je u Downing Streetu bilo u tijeku lienje, otiao sam na
sastanak s premijerom u Admiralty House, te smo izali u dvorite na
fotografiranje iz kojeg je proizala ilustracija na naslovnici satirikog
asopisa Private , u obliku izvmute slike nas dvojice kako se rukujemo lijevom rukom, s oblaiem iz usta Johna Majora u kojem on
kae: Bojim se da je to izgubljen sluaj i oblaiem iz mojih usta u
kojem ja odgovaram: Onda sam ja pravi ovjek za vas. Veina jutarnjih tiskovina, iako meni osobno sklona, nije bila ni najmanje optimistina glede predstojee mi zadae. John Major i ja imali smo dobar
razgovor tijekom kojeg me on prilino snano pritiskao da prihvatim
plau objanjavajui da ne moe uvijek imenovati ljude koji su novano
neovisni poput Petgra Carringtona. A sumnjam da je razumio moje
pomalo smueno protivljenje. Nije ni pokuavao skriti goleme potekoe koje su bile pred nama. Tada me upitao to mislim o naem
stalnom predstavniku pri Ujedinjenim narodima, Sir Davidu ,
a budui da sam znao za njegov nedavni sukob s Boutrosom Ghalijem,
bio sam svjestan da bih mogao ostati bez njega u New Yorku kaem li
neto kritiko. Sjeao sam se Davida iz vremena kad se bavio
energijom u Foreign Officeu - brz, bistar, pun zanimanja za pojedinosti; bio sam siguran da mogu s njim raditi, pa sam to i rekao. Nikad
mi nije dao povoda da promijenim taj sud. Vrlo dobar u sastavljanju i
tumaenju odluka Vijea sigurnosti, on i njegov francuski kolega ambasador Merimee bili su u stanju sprijeiti i suprotstaviti se veini
nepouzdanih i neodgovomih akcija razmatranih u Vijeu sigumosti.

NEMOGUA MISIJA

63

Zatim sam se ovezao u Queen Elizabeth Hall i sastao se s

Klausom Kinkelom, njemakim ministrom vanjskih poslova, koji mi se
uinio prijateljskim, neformalnim i izravnim. Unato razlikama u politikim gledistima, uvijek mi je bilo zadovoljstvo raditi s njim. Uvijek
je bio i te kako svjestan da, budui da je Njemaka bila ustavom
sprijeena dati vojnike za nastojanja UN-a u Bosni i Hercegovini, mora
paziti da ne zastupa politiku koja bi mogla dovesti do toga da vojnici iz
drugih zemalja izgube ivot. Bio je to osjetljiv stav i trebalo je hrabrosti
odrati ga budui da se njemaki tisak snano zalagao za agresivniju
politiku. Uvijek me se doimao kao ovjek s iskreno liberalnim instinktom, iako nije imao znanje o vanjskim poslovima, niti autoritet u svojoj
stranci poput Hansa-Dietricha Genschera. U tom sam trenutku odluio da neu troiti vrijeme na javno upiranje prstom na njemaku
potporu preuranjenom priznanju Hrvatske i Bosne, niti na dobre i loe
strane dotadanje politike EZ-a. Moja je zadaa bila da drim dvanaest zemalja lanica na okupu, a najbolji nain za to bio je da gleam
naprijed.
U javnosti sam zauzeo pomalo slian stav i prema uzrocima rata u
bivoj Jugoslaviji. BUo je dovoljno baviti se trenutnim strahotama i
buduim mirom. to je trebalo uiniti prije raspada Jugoslavije bilo je
zanimljivo pitanje, ali i p'itanje koje unosi razdor. Pored toga, injenice
nisu uope bile onakve kakvima sam ih isprva smatrao. Dok se pojmovima agresor i rtva mahalo kao orujima u propagandnom
ratu, stvamo je stanje bilo oigledno daleko sioenije nego to je to
proizlazilo iz te dihotomije; u svakom sluaju, bolje je da te pojmove
pregovara u javnosti izbjegava.
Ponovno sam se susreo s Vanceom na kratkom razgovoru
kad smo se zajedno pojavili pred kamerama. Potom sam razgovarao s
Marttijem Ahtisaarijem, kojeg je bio pozvao. On se vraao u Finsku, gdje je bio glavni diplomatski ovjek MinistaTStva vanjskih poslova, kako bi se konzultirao i dao nam odgovor hoe li nam se pridruiti u enevi. Poznavao sam Marttija iz 1978. i namibijskog sluaja,
od kada je uspjeno vodio UN-ovu operaciju za nezavisnost Namibije,
a i ja radili smo s njim dok smo bili predstavnici svojih zemalja u
Kontaktnoj skupini za Namibiju u kojoj su tada bile SAD, UK, Francuska, Njemaka i Kanada. Njegovo nam je iskustvo bilo i te kako
potrebno; on je postao na voditelj pregovora sa strankama iz Bosne i
Hercegovine u Zenevi i dao je neprocjenjiv doprinos. Izabran je za
predsjednika Finske 1994.
U Foreign Officeu susreo sam se sa Sir Davidom Gillmorom, kao
to je bilo dogovoreno. S njim je bio Greenstok, glavni ovjek
za politiku prema bivoj Jugoslaviji, koji je odmah otvoreno rekao da

64

BALKANSKA ODISEJA

imaju potpkoa s tekim orujem. Navodno je dr. Karadi bio potpisao sporazum s Douglasom Hoggom u kojem prihvaa nadzor i kontrolu UN-a na tekim orujem koje Srbi predaju. No, britanska je
Vlada bila u neugodnom poloaju zbog odluka Kabineta koje nisu
doputale da nai vojnici dodijeljeni UN-u za humanitame svrhe dobiju zadau nadzora i kontrole tog tekog naoruanja. mi je ve bio
rekao da ni on niti Boutros nisu znali za taj sporazum prije no to je bio
potpisan te da vjeruju da se radilo o obeanju koje Karadi nije imao
namjeru odrati. Pored toga, Ujedinjeni narodi su vjerovali da je dogovor bilo posve nemogue nametnuti, jer nije bilo vojnika s mandatom
da to uine. Rekoh im da u pokuati to srediti.
Foreign Office se sloio da se Maggie Smart u stvari vrati u diplomatsku slubu te da bude moja veza s Londonom i mojim osobnim
uredom u enevi. Imajui u vidu moje odbijanje plae, ponudili su
velikoduno pokrie trokova u enevi. Bio sam rekao premijeru da u
Konferenciji posvetiti sve potrebno vrijeme do Nove godine, a tada u
morati razmotriti trebam li nastaviti ili ne, ali neu ih ostaviti na cjedilu. Vance je bio rekao Boutrosu Ghaliju da e ivjeti u enevi do
kraja sijenja i da e Konferenciji posvetiti najvie est mjeseci.
Tog popodneva i ja odrali smo konferenciju za tisak u Queen
Elizabeth Hallu. Unaprijed smo upozoreni da je Foreign Office davao
izjave novinarima kako je na dvojici supresjeatelja da odrede vrijeme za prikupljanje tekog oruja. , meutim, nije jo ak ni vidio
Karadievo pismo o tekom oruju, a ini se da je i Boutros Ghali
poricao novinarima da ga je vidio. Toliko o onome to je britanski tisak
nazivao glavnim postignuem onoga to je trebala biti zajednika Konferencija UN-a i EZ-a. je bio vidno iritiran te je u odgovorima na
novinarska pitanja odbio dati bilo kakvu naznaku ili rokove. Bio me
ve upozorio da se izbjegavam sluiti izrazom prekid vatre, ako je
ikako mogue, te sme obojica naglasili da je pred nama teak put. Cyju
je postavljeno pitanje smatra li ovo teim od pregovora u Camp Davidu, a je on odrjeito odgovorio: Ovo je tee jer su borbe ozbiljnije i
brutalnije, a stanje je potpuno izvan kontrole. Mogunost kontrole
boraca nije u rukama Vlade kao to je to bio sluaj u vrijeme bliskoistonih pregovora. Potom je otiao kako bi stigao na zrakoplov za
New York, a ja sam se sastao s Douglasom Hurdom.
Povratak u ured u kojem sam bio radio od 1977. do 1979. bio je
pomalo deja vu, i prvi sam put vidio u predvorju svoju sliku u galeriji
skitnica koju ine bivi ministri vanjskih poslova. Douglas je bio vrlo
ljubazan i pun informacija. Potom sam s Marrackom Gouldingom,
podtajnikom UN-a, imao sastanak o problemu tekog naoruanja,
Kontrola tekog naoruanja bila je oito velik problem za UN. Nitko u

NEMOGUCA MISIJA

65

uredu nije imao pojma to je definicija tekog oruja, a to pitanje ini

se nije bilo niti dotaknuto s dr. Karadiem. Ma to teko naoruanje
tono znailo, Marrack Goulding je sumnjao da e UNPROFOR biti u
stanju nadzirati ga bez novog mandata Vijea sigumosti. Njegov inteligentni pomonik Shashi Tharoor smatrao je to svakako tonim te je
upitao tko e platiti tu novu zadau; dunosnici UN-a jasno su dali do
znanja da e Boutros Ghali inzistirati da Europljani plate ono to je on
ve bio opisao kao rat bogatih. Bio je to moj prvi susret s jazom izmeu mirovne retorike i krute stvamosti odravanja mira na terenu.
Traio sam da se dogovore posjeti to je mogue veem broju
europskih prijestolnica, poevi od ponedjeljka, prije no to Konferencija zapone u utorak u Zenevi; a potom sam se odvezao s obitelji u
nau kuu u Buttermereu. Stigavi tamo, nisam radio gotovo nita osim
itanja o bivoj Jugoslaviji. U nedjelju smo se odvezli natrag u London
usput popivi aj na farmi Petera Carringtona u Buckinghamshireu.
Peter je bio vrlo oputen, ali dok je govorio o nainu na koji su se
prema njemu odnosili europski ministri vanjskih poslova, glas mu je
otvrdnuo. Nema sumnje da je oluku Europske zajednice o priznanju
u prosincu 1991. doivio kao izdaju i, dok je izlagao kroniku prie,
glasno sam se zapitao to bi mogli meni uiniti, na to je odmah s
uitkom odvratio: Ne brini, nita im nije preostalo. Njegove opaske
o raznim balkanskim voama nisu za papir, ali iznenadilo me to to
nije bilo ba mnogo izbora meu njima na njegovoj ljestvici perfidnosti. On je, ak i vie nego tisak tijekom vikenda, istaknuo veliinu
problema s kojim sam se suoavao. Gotovo su svi vjerovali da se ne
moe uiniti mnogo kako bi se zaustavile borbe. Zadaa je dobila naziv
nemogua misija.

2
Utemeljenje Konferencije

eunarodna konferencija o bivoj Jugoslaviji (MKBJ) zapoela je stalno zasjedati u etvrtak ujutro 3. rujna 1992.
Vance doletio je preko noi iz New Yorka, a ja sam
doletio iz Rima; sreli smo se u zranoj luci i odrali improviziranu
konferenciju za tisak. Mnogo sam nauio tijekom protekla tri dana
putovanja. Bio sam u Belgiji (u posjetu Europskoj komisiji), u Nizozemskoj, Danskoj, Portugalu, Francuskoj i Italiji. Prikupili su mi
mnogo dokumenata o pozadini dogaaja kako bih ih mogao itati u
zrakoplovu. Jedan od najzanimljivijih bila je saeta izjava lorda Carringtona prvog dana Londonske konferencije, koja je sadravala vei
dio prolog tijeka pregovora; pridodao sam joj i izjavu koju je dao
sukobljenim stranama nakon est mjeseci rada Konferencije o Jugoslaviji (Hake konferencije) to ju je EZ uspostavio u rujnu 1991., pod
predsjedanjem lorda Carringtona. Govori i zakljuci Londonske konferencije predstavljali su saet, ali i depresivan uvod. U Parizu sam
razgovarao s nizozemskim veleposlanikom u Francuskoj
Wijnaendtsom', koji je bio izaslanik EZ-a za ono to je tada jo bila
Jugoslavija i koordinator Mirovne konferencije EZ-a. U meuvremenu je napisao zanimljivo izvjee o pregovarakim naporima EZ-a u
drugoj polovici 1991.
Nizozemska je predsjedala Europskom zajednicom otkako je buknuo rat u srpnju do prosinca 1991., te sam kao posljedicu svog posjeta
Haagu otkrio da ^. srpnja 1991., kad je slovensko i hrvatsko proglaenje nezavisnosti bilo staro tek osamnaest dana, nizozemska Vlada
predloila drugim dravama lanicama EZ-a da bi se mogla razmotriti
mogunost dogovornih promjena nekih od unutamjih granica meu
jugoslavenskim republikama.

Predsjedavajui i dalje smatra da je nuno pomiriti razliita naela Zavrnog dokumenta iz Helsinkija i Parike povelje koja bi se mogla primijeniti na stanje u Jugoslaviji. Ono posebno vanim smatra izbjegavanje
selektivne primjene naela. Naelo samoodreenja npr. ne moe se odnositi iskljuivo postojee republike i istovremeno biti smatrano neprimjenjivim na nacionalne manjine unutar tih republika. Tekst koji slijedi treba smatrati samo okvirnim pokuajem Predsjedavajueg da se uoblie nae rasprave o budunosti Jugoslavije, s ciljem razvoja zajednikog

UTEMEUENJE KONFERENCIJE

67

stajalita, koje bi moglo posluiti kao smjemica moguem ukljuivanju

Trojke u jugoslavenski pregovaraki proces.
1. ini se da se slaemo da nije mogue daljnje postojanje Jugoslavije bez
promjene sadanje ustavne strukture. Zajednika Brijunska deklaracija jasno izraava da je u Jugoslaviji nastalo novo stanje.
2. Jednako je teko zamisliti da bi se Jugoslavija mogla mirno raspasti na
est nezavisnih republika unutar njihovih sadanjih granica. I Srbija i
srpski elementi u federalnoj upravi, a isto tako i JNA, jasno su dali do
znanja da se nee nikada pomiriti s nastankom nezavisne Hrvatske sa
11 posto Srba unutar njezinih granica.
3. Nije izgledno niti da bi Iabavo ustrojena Jugoslavija, sastavljena od est
suverenih republika, ublaila ovu srpsku zabrinutost. to je vei stupanj hrvatske suverenosti, to je vea potreba za vrstim garancijama za
sipsku manjinu u Hrvatskoj. to je labavija federalna struktura, to e
tee biti dati takva jamstva.
4. ini se da trenutana zbivanja upuuju na dobrovoljnu promjenu unutranjih granica kao mogue rjeenje.
Jasno je da bi ta opcija za nunu posljedicu imala zastraujue potekoe.
Najprije, nemogue je povui unutranje jugoslavenske granice na nain
da vie ne preostane nacionalnih manjina. Mnoge manjine ive u razmjerno malim depovima, ili ak u izoliranim selima. S druge strane, ne
moe se poricati da je,,ukoliko je cilj smanjenje broja nacionalnih manjina
u svakoj republici, mogue napraviti bolje granice od sadanjih.
Ipak, na samom poetku razmiljanja o nezavisnim republikama, trebalo
bi primijeniti prvo naelo iz Helsinkija, to znai da se granice jugoslavenskih konstitutivnih republika mogu mijenjati samo u skladu s meunarodnim pravom, mirnim sredstvima i sporazumno. Prema nedavnim
novinskim izvjeima, navodno se vode tajni pregovori izmeu hrvatskog
predsjednika Tumana i srbijanskog predsjednika Miloevia o uspostavi
novih granica meu tim dvjema republikama. Predsjednitvo nije u mogunosti dobiti potvrdu tih izvjea, no treba biti jasno da Dvanaestorica
nee nikada prihvatiti promjenu jugoslavenskih granica u koju nije ukljuena Savezna vlaa i promjenu koja zanemaruje prava drugih republika
(kao npr. Bosne i Hercegovine s, nedvojbeno, 33 posto Srba i 18 posto
Hrvata, uz najmanje 47 posto Muslimana).
Ovaj primjer pokazuje zato jednostrana proglaenja nezavisnosti pojedinih republika ne mogu rijeiti jugoslavenski problem i zato je i dalje
vano nastojati na sveukupnom rjeenju koje ukljuuje sve republike i
Saveznu vladu. To ne podrazumijeva nastavak inzistiranja na jedinstvu
Jugoslavije; Dvanaestorica mogu prihvatiti bilo kakvo rjeenje koje proizlazi iz mirovnog procesa i koje je utemeljeno na opem dogovoru.

Nerazumljivo je da je prijedlog za promjenu republikih granica

odbacilo svih jedanaest ostaiih zemalja Europske zajednice. Prvi razlog
za prigovore bio je da bi to otvorilo Pandorinu kutiju. Meutim, Organizacija afrikog jedinstva, iako se protivi promjenama zemljovida

68

BALKANSKA ODISEJA

Afrike, Brani granice drava koje je ve priznao UN. Kao drugo, smatralo se zast'arjelim povlaiti dravne granice po etnikoj crti. Tree,
smatraio se da se republike granice ne mogu ponovno povui zbog
velikog broja odvojenih depova u kojima postoje nacionalne veine
koje nisu teritorijalno povezane. Tono je da srpskim zahtjevima nije
moglo biti u potpunosti udovoljeno, no odbaciti svaku raspravu ili
mogunost kompromisa, kako bi se sprijeio rat, bila je uistinu udna
odluka. Moje je gledite uvijek bilo da je uporno ostajanje kod meunarodnih granica est republika bive Jugoslavije: Srbije, Hrvatske,
Slovenije, Bosne i Hercegovine, Gore i Makedonije, kao da je
rije o granicama meu nezavisnim dravama, prije no to je uope
bilo govora o priznanju tih republika, bila ludost vea od sama preuranjena priznanja. Odbijanje pregovora o tim granicama znatno je
koilo pokuaje Europske zajednice za rjeavanje krize u srpnju i kolovozu 1991., te je kasnije sva nastojanja za uspostavu mira od rujna
nadalje dovelo u takav tjesnac da je to u velikoj mjeri koilo kompromis meu stranama u sukobu. Nije lako povui usporedbe s drugim
zemljama, no, slovako-eka podjela sporazumom od 1. sijenja 1993.
pokazuje da postoji altemativa prisilnom ostanku u braku u kojem ne
samo da nema ljubavi, ve u njemu vlada neprijateljstvo. irom svijeta
postoje narodi koji vjeruju da bi njihova nacionalnost bila bolje izraena kad bi ivjeli u nezavisnoj dravi, odvojenoj od one u kojoj saa
ive. S druge strane, panjolska i Britanija, dvije demokratske drave,
lanice Europske unije, mnogo se godina odupiru terorizmu kako bi
sprijeile nasilnu promjenu granica unutar svojih drava. Ruska vojna
intervencija u eeniji u svrhu spreavanja odcjepljenja, te granatiranje Groznog postavljaju temeljna pitanja, vrlo slina onima vezanim
uz raspad Jugoslavije.
Ni jedna zemlja nije ista: nacionalne su povijesti razliite, Ijudi
imaju raznovrsne stavove. Nema univerzalnih rjeenja, no, sveopa
zabrana bilo kakvih promjena granica, osobito unutranjih granica,
jednako je tako teko odriva kao i vjerovanje da granice mogu biti u
stanju neprestanih mijena.
Glavni razlog zbog kojeg je Sloveniji bilo lako oduprijeti se Jugoslavenskoj narodnoj armiji u esetodnevnom ratu 1991. bila je injenica da JNA nije bilo doputeno boriti se. Nije bilo teritorijalnih
sporova izmeu Slovenaca i Srba, jer Sloveniju ini vie od 90 posto
Slovenaca sa svojim vlastitim jezikom i nema znaajne srpske manjine.
Postoje naznake da je slovensko vodstvo predsjedniku Miloeviu uputilo prijedlog nagodbe po kojoj bi Slovenija ostala neopredijeljena u
sporu izmeu Srba i Hrvata, ako bi joj bilo doputeno odcijepiti se od
Jugoslavije.2 Nasuprot tome, u Hrvatskoj je biio znaajnih podruja

UTEMEUENJE KONFERENCIJE

69

gdje je stoljeima postojala srpska manjina. Misha Glenny to ovako

objanjava.
Nakon Tumanove pobjede na travanjskim izborima, Miloevi je bio sve
spremniji priprijetiti pravom Srba na ivot u jednoj zemlji, ukoliko bi
Tuman pokuao Hrvatsku i njezinu srpsku manjinu od 600.000 ljudi
izvesti iz Jugoslavije. Oruje koje je Miloevi odabrao - srpska manjina u
Hrvatskoj - bila je toljaga kojom je opasno mahati. Dvojica predsjednika,
Miloevi i Tuman, poeli su se natezati tom pretjerano osjetljivom sku-'
pinom ljudi poput dvoje djece koja se svaaju oko igrake. Svaki put kad
bi Slovenija i Hrvatska potaknule svoje zahtjeve za nezavisnost, Miloevi
bi jednostavno rekao da Hrvatska moe ii, ali bez podruja gdje ive Srbi.

Zaudo, ni prije, ni za vrijeme, niti nakon srpsko-hrvatskog rata

posrednitvo EZ-a nije dodirnulo ova teritorijalna pitanja; sve to se
nudilo bio je odreen stupanj autonomije za Srbe koji ive u Republici
Hrvatskoj. ini se da je izrada zemljovida bila preosjetljivo pitanje za
razmatranje. Pitanje za EZ bilo je odrati Jugoslaviju na okupu, je
razdijeliti na nezavisne zemlje odvojene republikim granicama u najveoj mjeri odreenima 1945. No, kakve su zapravo bile te granice?
Milovan ilas, kojem je tijekom partizanskog rata Tito povjerio
glavnu odgovomost za izradu administrativnih granica republika i
autonomnih pokrajina u poslijeratnoj Jugoslaviji, nikad nije tajio da su
one ponekad bile napravljene na brzinu, u hodu, bez potpunog razmatranja, te su esto bile proizvoljne i potaknute politikom nudom4,
a on mi je osobno potvrdio da nikad nije postojala namjera da to budu
meunarodne granice. Budui da je 1939. Sporazum Cvetkovi-Maek
hrvatskom narodu dao nadzor nad znaajnim ijelovima Bosne i Hercegovine, mnogi Hrvati, pa tako i Franjo Tuman, nikad u sebi nisu
piihvatili granicu izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine iz 1945.
Slino tome, Srbima naseljena podruja sjeveme Dalmacije, Like, Korduna, Banije, Slavonije i Baranje, koja su zajedno inila podruje Vojne Krajine - granice izmeu Habsburkog i Otomanskog Carstva, i
kojima je upravljao Be, ali ne i Zagreb - opirala su se ukljuenju u
Hrvatsku. Otpor se posebno snano osjeao nakon 1945. jer je stanovnitvo bilo izloeno genocidu hrvatskih ustaa tijekom Drugoga
svjetskog rata. Malo je komentatora 1995. shvaalo priznalo da
hrvatska Vlada napavi Krajinu nije ponovno zauzimala ili ponovno
okupirala tu zemlju, jer su je Srbi nastanjivali vie od tri stoljea.
Hrvati su u najboljem sluaju samo traili natrag svoj teritorij.
Komunistiki su elnici razmiljali o osnivanju autonomne jine od tih srpskih podruja u Hrvatskoj. Po ilasu, ta je zamisao
odbaena zbog neobina crijevasta oblika tog podruja i zbog velikog
broja Hrvata koji tamo ive5. Za komunistike partizanske elnike,

70

BALKANSKA ODISEJA

nacionajizam je bio proizvod kapitalizma. Mislili su da e hrvatske i

srpske nacionalne ambicije, albanski i maarski osjeaji pripadnosti
manjini, kao i muslimanski identitet, oslabiti razvojem socijalizma, a
bratstvo i jedinstvo zdruit e naciju Jugoslavena.
Milovan ilas umro je u Beogradu 1995. Za mene je bila sretna
okolnost to sam ga posjetio nekoiiko mjeseci prije u njegovu domu te
smo raspravljali o sadanim nedaama. Tijekom ezdesetih na mene je
on izvrio znaajniji utjecaj od Aleksandra Solenjicina, ili drugih slavnih disidenata iz istonog bloka. Osvrti na njegove napise u kasnim su
pedesetima i ranim ezdesetima redovito objavljivani u Encounteru,
knjievnom i politikom magazinu, koji sam s oduevljenjem itao
svaki mjesec, kao protuteu kljukanju injenicama, to je najmanje
privlana strana medicinskih studija. Na moju generaciju u Britaniji
jugoslavenski su partizani ostavljali aroban dojam, ime ih je u najveoj mjeri obdario Fitzroy Maclean svojom knjigom Eastem Approaches.
ilasovo disidentstvo imalo je za mene stoga osobno znaenje i romantini privid smionosti. Iako sam znao da je tvrd Cmogorac, ipak
me zaprepastilo kad sam mnogo godina kasnije otkrio da je, u ime
Titovih partizana, bio pregovarao s njemakim okupacijskim snagama,
poinivi tako isti zloin zbog kojeg su partizani nakon rata pogubili
rojalistikog Srbina Mihailovia.
Dok sam razgovarao s ilasom, javilo se maglovito sjeanje na
pripovijetku koju sam bio proitao. Listajui stare primjerke Encountera, pronaao sam je u izdanju od travnja 1962. Zvala se Rat i
govorila je o paru seljaka koji su iz ratnog podruja pokuali u
mrtvakom kovegu prokrijumariti svog jedinog preivjelog sina. Kad
ga vojnici otkriju, ubijaju ga, jo u kovegu, po kratkom postupku kao
dezertera. Sjeam se da sam kao dvadesetetverogodinjak bio zgroen
brutalnou teksta, no sad mi je jasno da on predstavlja osnovni odnos
mnogih Jugoslaveha prema ratu. ilas pie: Rat ne razmilja i ne
moe razluiti to bi u nekom trenutku moglo ili ne predstavljati vrijednost suprotnoj strani; iz tog razloga najmudriji nain djelovanja u ratu
postaje unitenje ba svega - kua i obraenih polja, mostova i muzeja
i, naravno, prije svega ljudskih bia i njihovih sredstava za ivot. ak
i muzeja. Vidjeli smo to kad su Srbi namjemo granatirali Orijentalnu
knjinicu u Sarajevu i kad su Hrvati nagrdili jasenovaki spomenik
genocida koji su hrvatski ustae bili poinili nad Srbima u Drugom
svjetskom ratu.
Pravo je osvjeenje iskrenost ilasova pisanja o vlastitim proteklim ieolokim opredjeljenjima. Nema ni traga samoopravdavanju.
ovjek ne moe biti komunist i sauvati makar i mrvu osobnog
potenja, napisao je u Encounteru u prosincu 1979. u tekstu Razgo-

UTEMEUENJE KONFERENCIJE

71

vor s Milovanom ilasom. Da je ilasovo zalaganje za demokraciju

imalo odjek kakav zasluuje, moda je dananji srpsko-hrvatski, srpsko-muslimanski i muslimansko-hrvatski rat mogao biti izbjegnut. Iako
demokracija visoko vrednuje samoodreenje, ona takoer njeguje duh
kompromisa i konsenzusa. Upravo je nedostatak takvog duha u Jugoslaviji 1990. pridonio gorini i krvoednoj neumoljivosti koja je pratila raspad drave. ak e i demokratske drave braniti svoju cjelovitost i upotrijebiti silu kako bi sprijeile secesionizam; aii razmiljanje o tome kad se treba boriti, a kad initi kompromise u samoj je
osnovi demokratskog vodstva, kao to smo to vidjeli prilikom mirnog
raspada ehoslovake. Da je do toga sporazumnog razvoa dolo ranije, moda bi to utjecalo na Jugoslaviju i barem uinilo EZ otvorenijim za promjene granica.
U lipnju 1967. ilas je u Encounteru napisao:
Razliite je jugoslavenske nacionalnosti zbliio i na okupu drao strah od
izvanjske agresije iz ili od imperijalizma, u prvom redu Turskog i Habsburkog Carstva, potom nacistike Njemake i faistike Italije, a kasnije
neko vrijeme Staljinove Rusije. No sad nema takvih prijetnji; nitko nema
nikakve planove s ovom zemljom. Posve je prirodno da Slovenci, Hrvati,
Makedonci itd. ele potvrditi vlastiti identitet i kultumu nezavisnot. Ako
Togo moe biti samotalna drava, kau, zato ne bismo mogli biti i mi?

Jasni znakovi tenji za slobodom pod Titovom vladavinom pojavili

su se s hrvatskim proljeem 1971. koje su potaknuli hrvatski nacionalisti i reformisti. Ono je suzbijeno, iako Tito nije bio sklon uporabiti
jugoslavensku vojsku6. Stoga je velika grjeka vjerovati da su slovenski,
srpski i hrvatski nacionalizam eda propasti komunizma. Nacionalistiki osjeaji tinjali su mnogo prije no to su ih Miloevi i Tuman
osobno oivjeii i razbuktali u osamesetim godinama. Zapalio ih je
btzi raspad jugoslavenske komunistike vlasti dok je Titovo naslijee
blijedilo. Televizijske i novinske prie u kojima se ponovno vodio graanski rat od 1942. do 1945. oivjele su emotivna sjeanja i folklor
ustakih strahota, etnikog ponaanja i partizanske osvete.
Demokracija u Jugoslaviji, za koju se ilas zalagao ezdesetih
godina, pospjeila bi, vjerujem, njezin raspad, to je bio jedan od razloga zato joj se Tito protivio. Ipak, neizbjeno priznanje dravnosti
mnogo bi se bolje toleriralo u demokratskom okruenju. Problem u
Jugoslaviji kasnih osamdesetih bio je u tome to je obrazac konsenzusa
kojim su konstitutivni narodi drani na okupu poivao na autoritarnoj
vlasti. Kako se autoritarna vlast i pravi, demokratski, konsenzus meusobno iskljuuju, Titovi su mehanizmi postali jo beskorisniji. Ambiciozni politiari ostali su u granicama svojih republika kako bi gradili
karijeru. Oni koji su otili u Beograd imali su sve manje i manje utje-

72

BALKANSKA ODISEJA

caja u svojim regionalnim prijestolnicama. Na izborima 1990. izabrane

su novopeene, nezavisnosti privrene, nacionalistike vlade u Hrvatskoj i Sloveniji.
Dugo e biti predmetom rasprava stupanj razvoja jugoslavenskog
identiteta i stvarne vienacionalne kulture uspostavljene pod komunistikom vladavinom. Taj identitet, kao i ustav, naalost, nikad nije
poduprla demokracija. Kad je 1989. Nizozemska igrala prijateljsku
nogometnu utakmicu s Jugoslavijom u Zagrebu, na televizijskim smo
prijemnicima irom Europe vidjeli kako ak ni port nije mogao odrati na ivotu jugosiavenski identitet; mnotvo je okrenulo lea jugoslavenskim igraima, izvidalo jugoslavensku himnu i navijalo za
nizozemsku momad tijekom cijele utakmice. Neospomo je ipak da se
jugoslavenski identitet razvio u pojedinim dijelovima bive Jugoslavije,
a smiona borba za odranje vienacionalnog identiteta na ivotu u
opsjednutom Sarajevu, za mnoge e uvijek ostati mjerilo onoga to je
moglo biti. Pa ipak, ivot u kozmopolitskom Sarajevu, Tuzli ili Mostaru
nije nuno predstavljao ivot u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Miljenja o tome koliko su zapravo ivoti njezinih naroda postali
zajedniki i vienacionalni ne slau se, a dokazi o tome tek su djelomini. Neki vjeruju da se nije mnogo toga promijenilo otkada je Ivo
Andri, koji je bio dobio Nobelovu nagradu za svoju knjigu Na Drini
uprija, napisao u kratkoj pripovijetki Pismo iz 1920 da je Bosna
zemlja straha i mrnje. U toj prii, napisanoj u obliku Ijubavnog pisma zemlji, neemu to je smatrao svojom podijeljenom zemljom, dotakao je pitanje nemogunosti da se ljudi suoe sa stvamou vlastitih
podjela. Moda je vaa najvea tragedija to to ak i ne shvaate
koliko mrnje lei iza vae Ijubavi, vaeg zanosa, vae tradicije, vae
pobonosti. Roen je nedaleko od Travnika 1892. kao dijete hrvatskih roditelja, a mnogi su ga sarajevski intelektualci kritizirali da je
naslikao preporu sliku onoga to je nazivao svojom mranom zemIjom. Ti su intelektualci eljeli da svijet upozna snoljivu stranu Bosne
i Hercegovine; bili su ponosni to se ona nalazi na raskriju civilizacija,
gdje se mijeaju muslimanska, pravoslavna i katolika vjera, to je dom
Srbima, Hrvatima, Bonjacima, idovima i Romima. U svakom je sluaju ba takva Bosna i Hercegovina nadahnula londonsku Deklaraciju
o naelima, naloivi Cyrusu Vanceu i meni da pokuamo odrati
graane te novopriznate zemlje zajedno u jednoj dravi. Cinicima usprkos, 1992. iskreno sam vjerovao da je ta zaaa poeljna i ostvariva,
pa i dalje vjerujem da bismo je, da je Clintonova vlada podrala Vance-Owenov plan, uspjeli provesti u djelo.
U mnogim estitarskim pismima koja sam dobio u povodu svog
imenovanja bilo je i nekih korisnih malih savjeta. U svim ratovima

UTEMEUENJE KONFERENCIJE

73

osobnost vodeih ljudi mnogo pomae u odreivanju prirode i jaine

sukoba, a jedno je pismo od starog prijatelja, koji je znao koliko se
volim udubiti u misli onih s kojima u pregovarati, sadravalo ulomke
iz napisa triju kljunih figura, predsjednika osia, Izetbegovia i Tumana, to sam s nestrpljenjem proitao.
Alija Izetbegovi roen je 1925. i kolovao se za pravnika. On je
jedna od najzagonetnijih meu svim politikim linostima u bivoj
Jugoslaviji. Od est predsjednika bivih jugoslavenskih republikh, jedino on nikad nije bio komunist to se vidjelo u nainu njegova govora
i razmiljanja. Cesto se postavlja pitanje je li Izetbegovi islamski fun- .
damentalist. Teko je odgovoriti sa da ili ne. On je, siguran sam, duboko poboan ovjek, to mu doputa da na rat gleda dalekoseno kao
na borbu za due Ijudi isto kao i za teritorij, no je li fundamentalist ili
nije, malo tko zna zasigumo. Ako jest, onda to skriva iza stroge slike
koju je izgradio o sebi kao o svjetovnom politiaru, kao to je svaki
disident nauio initi u Titovoj Jugoslaviji. Opazio sam da Izetbegovievi najdublji osjeaji postaju vidljivi od vremena do vremena kad
ga je, za razliku od nekih muslimanskih elnika, otvoreno muilo treba
li prihvatiti kompromise u pojedinim mirovnim dogovorima. Bio je
odaq dvjema stvarima - vienacionalnoj Bosni i svojoj vlastitoj muslimanskoj stranci, no mu je davala unutamju sigurnost i mir. Kao i
kod mnogih Ijudi koji su bili u zatvoru zbog svojih uvjerenja, on posjeduje unutarnju vrstinu i okruen je vrstim oklopom koji je teko
probiti. U osobnim kontaktima uvijek mi se sviao i htio sam mu
pomoi, ali kako sam ga bolje upoznavao, ustanovio sam da je rije o
zbunjujuoj osobnosti: za vrijeme jela naroito bih se potmdio da razgovaram s njim neformalno, no on bi se drao rezervirano i bilo mu je
lake pristupiti preko njegova sina ili keri, oboje divnih ljudi koji su
bili dio njegove politike svite.
Moju povoljnu procjenu Izetbegovia ne dijele drugi koji su takoer proveli duge sate pregovarajui s njim. Neki smatraju da je on
najtei od svih s kojima su se morali baviti u bivoj Jugoslaviji, da voli
manipulirati ljudima i da je nepouzdan, a da su njegovi najblii savjetnici prikriveni fundamentalisti koji igraju na kartu njegove kronine
neodlunosti i tjeraju ga da se usprotivi svakom kompromisu; pa ipak,
iskreno, on je imao braniti i odravati daleko najteu poziciju. Izgradio
je i okupio svoju mnogo slabiju vojsku tijekom tri godine i vrsto se
drao legitimnosti svoje uloge predsjednika zemlje koja nikad, od poetka svoje nezavisnosti, nije ivjela u mim. Istovremeno je uvjerio
svijet da govori uime veine, onosno ne samo uime najvee skupine
od 44 posto bosanskih Muslimana, ve uime svih onih koji su, kako su
mnogi smatrali, ivjeli u krajnje zapaljivom mim Bosne i Hercegovine,
ak i prije proglaenja nezavisnosti.

74

BALKANSKA ODISEJA

Eutsjpa ima dobre razloge za priznavanje i potovanje muslimanske vjere 1 mnogih koji je ispovijedaju i koji su to inili tijekom mnogih
stoljea u granicama naih nacionalnih drava. Postoji ipak meusobno nerazumijevanje ijem je odranju rat u Bosni i Hercegovini,
bojim se, mnogo pridonio. To je, naalost, djelomino vjerski rat, to
je, kako je on napredovao, postajalo sve izraenije, a inilo se i da je
komunistikoj ideologiji slomljena kraljenica te da su njezini sljedbenici diskreditirani.
Miloevi je u Iipnju 1992., u pokuaju da vrati potporu inteligencije koja se od njega bila udaljila, Dobrici osiu dodijelio ulogu predsjednika Srbije i Crne Gore - kmje jugoslavenske drave. osi je bio
uvaeni romanopisac i njegovo je pisanje dalo snanu potporu ugledu
srpskih nacionalista.
I osi i Izetbegovi bili su pod Titovom vlau u oporbi. osi je
ak i javno prosvjedovao, dok je Izetbegovia Tito zbog njegovih politikih uvjerenja dao zatvoriti. Kako sam ih obojicu upoznavao, sve me
je vie i vie zanimalo u kojoj su mjeri pravoslavna, odnosno muslimanska vjera utjecale na njihove politike stavove. Srpska pravoslavna
crkva osiu je bila vana, ali zbog njezina nacionalnog identiteta, no
on mi se nikad nije inio religioznom osobom. Tijekom posjeta njegovu domu u Beogradu i za stolom s njim i njegovom enom, stekao
sam dojam da su mu srpska povijest i osjeaji vaniji od vjere. ini se
da je kod Izetbegovia bilo obrnuto; vjera je bila njegov ivot i povijest
se tu nije mijeala. Nije bilo vidljivih vanjskih znakova da je musliman.
On, njegov sin i njegova ki oblaili su se i ponaali kao Europljani.
Htio je, demokratskom odlukom, biti predsjednik muslimanske drave, u potpunosti prihvaajui vienacionalno suionitvo u njezinu sastavu. Ipak, inilo se da ne shvaa koliko je neke Srbe i Hrvate razjarilo
kad je u oujku 1991. posjetio Libiju, kako bi dogovorio zajam od 50
milijuna amerikih tjolara, i u lipnju kako bi zatraio da Bosna i Hercegovina, tada jo dio Jugoslavije, bude promatra na sastancima Organizacije islamske konferencije.
osi, Izetbegovi i Tuman su nacionalisti ako je definicija nacionalizma jednostavna odluka naroda da njeguje vlastitu duu, slijedi
obiaje koje su mu namrli njegovi preci, razvija svoju tradiciju prema
vlastitim nagonima.7 No je li njihov nacionalizam od toga jo zloudnija snaga? Srpski i hrvatski nacionalizam, kakav se razvio u drugoj
polovici devetnaestog stoljea, nosi u sebi priroenu sklonost prijelazu
u rasnu i vjersku diskriminaciju, kao i potpaljivanju strasti koje se
pothranjuju nasiljem. Nacionalizam bosanskih Muslimana povijesno
gledano bio je dobroudniji, no stranka kojoj je Izetbegovi na elu
postajala je pod pritiscima rata sve nesnoljivija. To to se Izetbegovi

UTEMEUENjc konferencije

75

protivio raspadu Jugoslavije, bio nesklon pritisku za nezavisnost Bosne

i Hercegovine i protiv priznavanja Hrvatske i Slovenije, bio je odraz
njegovih prijeratnih gledita da je drava sredstvo za postizanje cilja, a
ne cilj sam po sebi. Kad je nacionalizam u Hrvatskoj i Sloveniji pronaao svoj izraz u nezavisnosti, osjetio je da mora ostvariti nezavisnost
Bosne i Hercegovine od Srbije. Izetbegovi je znao da e to dovesti do
krvoprolia. U svojoj Muslimamkoj deklaraciji upozorio je da je islamski preporod nemogue zamisliti bez Ijudi koji su spremni na ogromnu
osobnu i materijalnu rtvu.8
esto sam se pitao bi li Izetbegoviu bilo lake pregovarati sa
Srbima da nije bio poboan musliman. Gospodarski tehnokrat poput
Gligorova manje je izazivao paranoju. Gligorov je uspio poetkom
1992. pregovorima postii povlaenje JNA posve netaknuta oruja i
dostojanstva iz njezinih uporita u Makedoniji. Naravno, u Republici
Makedoniji bilo je manje Srba i nije bilo Hrvata, a Srbima je bilo stalo
izbjei borbu na svim svojim granicama. No, nepostojanje dubljeg vjerskog sukoba meu Makedoncima i Srbima, takoer je imalo ulogu.
Nacionalizam je, kao to svi znamo, snana sila, a povezan s religijom moe postati jo i jai. Ipak, bilo bi prejednostavno gleati na
nacionalizam kao na izvor svih zala. Ujedinjeno Kraljevstvo 1940. suprotstavilo se i borilo protiv faizma kad na njega nije bilo meunarodnog odgovora, pa se stoga nacionalni ponos i nezavisnost ne mogu
oiako osuivati. Nuno jamstvo protiv ekstremnijih strasti nacionalnih
osjeaja njegovo je postavljanje na temelje istinske demokracije. Ipak,
nacionalisti esto poseu za izmanipuliranom demokracijom poduprtom vrlo ogranienim referendumima. Nacionalizam postaje autoritaran kad Ijudi ne mogu istinski pozvati svoje elnike na odgovomost i
glasovanjem im oduzeti vlast, ili ih na vlast postaviti na pravednim i
slobodnim izborima. Nacionalistima koji su u manjini u vienacionalnoj dravi potrebna je znaajna koliina teritorijalne i funkcionalne
autonomije kako bi izrazili svoju nacionalnost u svakodnevnom ivotu
i kroz znane obiaje i tradiciju. Bez te zadovoljtine, nacionalizam
naiazi svoj izlaz u secesionizmu i ljudi su tada spremni boriti se za
nezavisnost. Bilo je jasno da smo 1992. u Meunarodnoj konferenciji o
bivoj Jugoslaviji (MKBJ) bili suoeni s izazovom kako izmisliti oblik
decentralizacije i autonomije u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na
Kosovu koji bi obuzdao opravdan nacionalizam hrvatskih i bosanskih
Srba, bosanskih Muslimana i kosovskih Albanaca, te zajamio potivanje Albanaca koji ive u Makedoniji.
Na glavni prioritet u enevi na sastanku Upravljakog odbora bio
je urediti financiranje Konferencije i lanstvo njezinih est radnih skupina, te zapoeti od nitice graditi tajnitvo. Od samog poetka imali

76

BALKANSKA ODISEJA

smo <gunu potporu vicarske Vlade i enevskog kantona. to se tie

Palais des Nations, pored velianstvenosti njezinih mramornih dvorana i prekrasnog pogleda na enevsko jezero, u njoj se nalaze i
odlini prostori za konferencije, s mogunou brzog proirenja kako
bi mogli primiti brojne zastupnike i novinare, a potom se smanjiti na
malo tajnitvo. Ipak, ponekad sam se, lutajui nou kroz opustjele art
deco hodnike, pitao hoe Ii Jugoslavija uiniti Ujedinjenim narodima
isto to je i Abesinija uiniia Ligi naroda. Ponekad bih proao pokraj
glavne Dvorane za vijeanje i, podignuvi pogled na natpis na vanjskom zidu, utjehu pronaao u rijeima jednog od svojih prethodnika na
mjestu ministra vanjskih poslova Roberta Cecila: Budi pravedan i ne
boj se.
im smo stigli, vijest da je talijanski zrakoplov, koji je dovozio
humanitarnu pomo u Sarajevo, sruen nad podrujem koje su nadzirale snage vojske bosanskih Hrvata (HVO), upropastiia nam je enevski mir. Na tom podruju bUo je i neto snaga bosanske Vlade
(uglavnom Muslimana), no UN je smatrao malo vjerojatnim da je
tamo bilo i snaga bosanskih Srba. Sumnja je pala na Hrvate, ali me
iznenadilo to da su vii dunosnici UNHCR-a, koji su nadzirali letove
i vii asnici UNPROFOR-a uglas odbili iskljuiti mogunost da bi oni
koji su od pomoi imali najvie koristi - Muslimani, mogli biti odgovorni za ruenje zrakoplova. Dotada nisam imao pojma da je njihovo
prethodno ponaanje dalo razloga za takve sumnje. Kasnije se smatralo da je talijanski zrakoplov sruen runim projektUom zemlja-zrak
Stinger koji je uinkovito bio koriten protiv sovjetskih snaga u Afganistanu. Nije utvrena odgovomost ni jedne od strana. Radna skupina
MKBJ-a za mjere za uspostavu povjerenja, jedna od est koje smo
osnovali, odmah je sazvala nekoliko sastanaka kako bi sprijeUa ponavljanje dogaaja, ali ubrzo smo ustanovili da razina predstavnika
strana nije visokt, jer su najbolje obavijeteni Ijudi bUi zadrani na
terenu, u borbi. Zbog tog i drugih razloga, MKBJ je predloio sastavljanje mjeovite vojne radne skupine u Sarajevu, udruujui UN i vojne
elnike triju strana, kako bi preuzeo djelatnost radne skupine za uspostavu povjerenja.
Nakon ruenja talijanskog zrakopiova, UNHCR je odmah otkazao
sve humanitarne letove u Sarajevo. To je znaUo da je utrka sa zimom,
koja je ve bila zapoela, pretrpjela velik udarac. UNHCR je tvrdio da
je u sarajevskim skladitima preostalo samo 100 tona brana i 90 tona
rie. UNHCR je tada imao samo pedeset kamiona, i zatraio ih je 500.
Prijetea kriza zbog nedostatka hrane za prehranu tisua Ijudi u Bosni
i Hercegovini bila je dominantno pitanje s kojim smo bili suoeni
tijekom predstojeih tjedana u enevi. Jo su se uvijek oekivale obe-

UTEMELJbiiJE KONFERENCIJE

77

ane posrednike snage Ujedinjenih naroda, a zima se pribliavala.

Dok smo se borili s problemom prehrane, pogodila nas je jo jedna
humanitama kriza s kojom je i sedmodnevni radni tjedan postao prije
pravilo no iznimka. U subotu i nedjelju nas dvojica, kao supredsjedatelji, bili smo zauzeti sastancima sa Sadako Ogata, visokom povjerenicom za izbjeglice, koja je bila prihvatila na poziv da bude predsjedateljicom radne skupine MKBJ-a za humanitarna pitanja, te s Thie Germondom iz Meunarodnog crvenog kria. Oboje su od nas
zatraili da se sloimo da UNPROFOR-ove snage dou iz Hrvatske u
Bosnu i da isprate na sigumo zarobljenike iz logora na Manjai.

Zemljovid 2: Hrvatska s podrujima pod zatitom UN-a i

Bosna i Hercegovina, u proljee 1992.
uvari, bosanski Srbi, povlaili su se, to je znailo da je logor
otvoren i nebranjen na podruju gdje su srpski civili bili neprijateljskije
raspoloeni prema logoraima no oni koji su ih zatoili. U opasnosti je
bilo 3.700 zatoenika, od kojih su neki bili bolesni i trebalo ih je brzo
iseliti. Meunarodni odbor crvenog kria je takoer rekao da Hrvate i
Muslimane treba uvjeriti da puste srpske zatvorenike. Bili smo suoeni
s naelnim pitanjem treba li UN provesti ljude iz Bosne i Hercegovine
i tako postati sudionikom u etnikom ienju. U prilog takvom rje-

78

BALKANSKA ODISEJA

enju govojila je injenica da smo bili suoeni s viom humanitamom

potrebom, odnosno potrebom da se spase ivoti. Bio je to prvi od
mnogih sluajeva u kojima smo se kao supredsjedatelji morali uhvatiti
u kotac s tom uasnom dilemom. Odluili smo da humanitarno naelo
spaavanja ivota ima prednost te smo od UNPROFOR-a zatraili
pomo. Nasreu, budui da se u New Yorku ve raspravljalo o proirenju UNPROFOR-ova mandata kako bi se njime omoguilo pruanje zatite konvojima pomoi, bilo je razmjemo lako sloiti se da u
zapovijed ue i pratnja zatoenika, ali morali smo uvjeriti vojsku da
djeluje prije te promjene i da djeiuje izvan granica Hrvatske.
Ovlasti za razmjetanje UNPROFOR-a u Hrvatskoj dalo je Vijee
sigumosti Rezolucijom 743 od 21. veljae 1992., nakon to su se uvjeti
na terenu ustalili u dovoljnoj mjeri da se stvori povjerenje da bi operacija odranja mira mogla uspjeti. Bio je to proces potpomognut razmjetanjem asnika za vezu UN-a u Hrvatskoj i Srbiji prema Rezoluciji
Vijea sigurnosti 727 od 8. sijenja, poto su hrvatske i srpske vojne
vlasti potpisale prekid neprijateljstava koji je pregovorima ishodio
Cyrus Vance. Te mirovne snage koje su na poetku brojile nekih
15.000 Ijudi bile su razmjetene na etiri podruja: dva s mijeanim
stanovnitvom i dva gdje su Srbi uglavnom bili u veini. etiri podruja
pod zatitom UN-a u Hrvatskoj (UNPA) - sektori Istok, Zapad, Sjever i Jug - trebala su po planu biti razvojaena, kako bi se stanovnike
oslobodilo straha od napada Hrvatske vojske ili paravojnih srpskih
postrojbi. To je omoguilo JNA povlaenje iz Krajine u Hrvatskoj to
je uglavnom izvedeno kroz Bosnu i Hercegovinu, a tijekom tog procesa
uveana je borbena sposobnost bosanskih Srba ostavljanjem oruja i
Ijudstva. To pojaanje, tada ve nezavisne drave Bosne i Hercegovine,
bilo je jedno od opravdanja Ujedinjenim narodima za nametanje sankcija Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ), odnosno Srbiji i Cmoj Gori,
Rezolucijom 757 od 2P- svibnja 1992.
Razmjetanje UNPROFOR-a u Hrvatskoj, pod zapovjednitvom
indijskog generala najvieg ranga Satisha Nambiara, zapoelo je 13.
svibnja 1992. i bilo je u poetku uspjeno, Naalost, UNPROFOR nije
nikad stvarno uspio umanjiti mo i utjecaj srpskih paravojnih snaga,
osobito u UNPA Istok, gdje su Hrvati prije rata bili brojni. Hrvatski
prognanici i izbjeglice nisu uope imali priliku vratiti se domovima
koje su bili napustili za vrijeme i nakon borbi 1991. U UNPA Istok
srpske paravojne snage, u kojima je bilo i lanova bive JNA, brojile su
nekih 16.000 naoruanih ljudi, nekih i s tekim orujem. Vlasti hrvatskih Srba tvrdile su da je to policija, no nastavak njihove nazonosti bio
je jasna povreda Vanceova plana koju je Vijee sigurnosti predugo
toleriralo i koja je bila jednim od imbenika zbog kojih je presjednik

UTEMEUENJfc KONFERENCIJE

79

Tuman opetovano prijetio da e okonati mandat Ujedinjenih naroda svaki put kad ga je nakon est mjeseci trebalo obnoviti.
U enevi sam poeo prouavati zemljovide s crtama bojinica zaraenih strana. One su uskoro postale i previe poznate nakon to smo,
iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, bili nad
njima zadubljeni. Vanceu su ve bile poznate iz rada tijekom prethodnih deset mjeseci, kao i njegovu zamjeniku Herbu Okunu, kojem je
enciklopedijsko poznavanje podruja i znanje ruskog jezika omoguilo
koristan uvid u prilike. Povrh toga, godine koje je proveo kao zamjenik
veleposlanika SAD-a pri UN-u, donijele su mu, a preko njega i Konferenciji, veliko poznavanje naina pristupa Tajnitvu OUN-a u New
Yorku. Jednake je vjetine posjedovao i moj zamjenik Peter Hall, ranije veleposlanik Velike Britanije u Beogradu. Kako je dobro govorio
srpsko-hrvatski, bio je lan pregovarake skupine lorda Carringtona, a
bivu je Jugoslaviju poznavao doslovno uzdu i poprijeko. Svi smo
spoznali da nije pametno promatrati rat u Bosni i Hercegovini izolirano, te da moramo isto tako uzeti u obzir i snage hrvatskih Srba u
sektorima Istok, Zapad, Sjever i Jug, podrujima pod zatitom UN-a u
Hrvatskoj. Uistinu, stalno je postojala mogunost da e se ova podmja formalno vojno i politiki ujediniti, inei tako granicu izmeu
dviju zemalja jo beznaajnijom. Kako su se stvari odvijale, srpske su je
snage slobodno prelazile kao da su i dalje u bivoj Jugoslaviji, a rezolucije Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda bile su za njih posve beznaajne.
U svoj prvi posjet bivoj Jugoslaviji, koji sam zapoeo u Zagrebu,
stigao sam 9. rujna sa Cyrusom Vanceom. U zranoj luci doekao nas
je general Nambiar s preslikom pisma koje je upravo bio uputio predsjedniku Izetbegoviu u povodu najnovijih strahota u Sarajevu. S dubokom uvrijeenou, moram vas izvijestiti da su snage pod vaim
zapovjednitvom, u priblino 19.30 sati 8. rujna 1992. izvrile napad na
nenaoruan logistiki konvoj UNPROFOR-a na ulazu u zranu luku.
Ovaj niim potaknut napad, pri jo jakoj danjoj svjetlosti, na neprijepomo humanitaran konvoj, uzrokovao je smrt dvojice francuskih vojnika, ranjavanje jo trojice, te unitenje i tetu na etiri vozila UN-a.
General Nambiar bio je uglaen ovjek, hladnokrvan i uljudan u svemu to je inio, no kad smo razgovarali o ovoj smiljenoj zasjedi, bio je
vrlo ljut. Objavljeno je i priopenje UN-a u najotrijem moguem tonu.
Mene je taj dogaaj neobino snano pogodio. Do tada sam, moda
naivno, na bosanske Muslimane gledao kao na asnu stranu kojoj je
nanijeta nepravda. Sada sam se morao pomiriti s injenicom da su oni,
iako se nisu ponaali tako Ioe kao Hrvati i ni izdaleka tako Ioe kao
Srbi, bili u stanju hladnokrvno ubiti vojnike Ujedinjenih naroda u

80

BALKANSKA ODISEJA

plavim kapama, iste one koji su poslani kako bi pomogli prehraniti i

smjestiti njihove ljude. Sada sam poeo shvaati zato je u oima dunosnika UN-a odgovomost za ruenje talijanskog zrakoplova mogla
biti na strani Muslimana, kao i Hrvata.
to je bilo motivacijom tima i drugim provokativnim akcijama? Po
svemu sudei, po zapovijedi nekog iz politike vlasti, iako ne nuno i
Izetbegovia, bosanski su Musiimani pokuavali podmetnuti odgovornost za svoje akcije bosanskim Srbima, inei ih tako jo gorima no to
su ve bili u oima svjetskog javnog ninijenja. Takvo bi se ponaanje,
navodno, bilo moglo opravdati ukoliko bi ono uvelo u rat Amerikance
i NATO na strani Muslimana. Bio je to cilj koji opravdava sredstvo.
Tjedan dana poto sam preuzeo mjesto supredsjedatelja, shvatio sam i
javno izrekao da nema nevinih meu politikim i vojnim einicima svih
triju strana u Bosni i Hercegovini. To ne znai da su svi elnici bili
jednaki, a pretvarati se da meu stranama nema razlike puko je bjeanje od stvarnosti. Postoji i ostaje koliinska razlika izmeu strahota
koje su poinili elnici bosanskih Srba i djela koja su poinili odobrili
elnici bosanskih Hrvata ili bosanskih Muslimana.
U Zagrebu nam je predsjednik Tuman ispriao o sluaju s iranskim teretnim zrakoplovom, Boeingom 747, koji je sletio 4. rujna s
deklaracijom da nosi humanitamu pomo, no ustanovljeno je da nosi i
znaajnu koliinu raznih vrsta oruja. Tumanovi ralozi da nam to
kae bili su podvojeni, to nije bilo prvi, a nikako i posljednji put da
iranski zrakoplov s orujem sleti u Hrvatskoj. Hrvatska je Vlada ve
bila postala vjeta u izbjegavanju embarga na oruje koji je na nju bio
primijenjen jo od 25. rujna 1991. Rezolucijom VS 713. Ona je izvlaila
visoku cijenu za prenoenje oruja u Bosnu i Hercegovinu, bilo u
novcu od bosanske Vlade, bilo u traenju 50 posto ili vie oruja za
sebe, a ponekad i oboje. Nemajui izlaza na more, snage bosanske
Vlade ovisile su o Hrvatima. Pa ipak, kad se govorilo o ukidanju embarga na oruje za snage bosanskih Muslimana, zanemarivalo se da bi
se to moglo dogoditi samo uz pristanak Zagreba i da bi to znailo
ukidanje embarga i za Hrvate. Selektivno ukidanje za bosanske Muslimane bilo je na ovom stupnju rata posve nemogue. Pored toga, u
ranim razdobljima sukoba zapadnoeuropske vlade i Sjedinjene Drave
tolerirale su, a u nekim sluajevima ak i gledaie kroz prste hrvatskoj
Vladi kad su oruje i sredstva dopremani cestom preko Maarske i
Siovenije, te zrakom i morem. Isto tako nita nisu uinile kako bi
zaustavile Hrvate koji su potom prebacivali oruje u Bosnu i Hercegovinu, jer nije bilo UN-ovih ili drugih promatraa na granici sa zapadnom Hercegovinom Posavinom. Za Hrvatsku nije bilo stvarnog
ogranienja u izgradnji uinkovitih vojnih snaga, te je upravo ona poi

UTEMEUENJn KONFERENCIJE

81

tom nadzirala koliinu i kakvou oruja prebaenog u Bosnu i Hercegovinu kako bi se poveala sposobnost snaga bosanskih Muslimana.
Ipak, unato ovim zaobilaenjima embarga na oruje, rezolucija
UN-a kojom je on nametnut u povijesti e ostati zabiljeena kao jedna
od najkontroverznijih rezolucija koje su usvojili Ujedinjeni narodi. No,
kad je prvi put predloena nije bila smatrana kontroverznom te je u
rujnu 1991. prijedlog prihvaen praktiki bez protivljenja i uz prenjaenje Vlade Sjedinjenih Drava. Zato? Djelomino stoga to je
Jugoslavija bila velik izvoznik oruja. Tvornice oruja i streljiva postojale su irom zemlje i nastavile su proizvodnju tijekom rata, ak i u
Sarajevu, Zenici i Goradu koje su drali Muslimani. Poetni uinak
embarga 1991. bio je nanoenje tete hrvatskim snagama koje su imale
manje oruja, tenkova, oklopnih vozila i zrakoplova od suprotstavljenih im jugoslavenskih snaga. ak i tako, Rezolucija VSUN 713 za
mnoge je postala primjer vjerske diskriminacije i protumuslimanske
pristranosti Zapada; ipak, tijekom prvih est mjeseci njezina vaenja
djelovala je u prvom redu protiv preteno rimokatolikih Hrvata. Isto
tako, kljune lanice Vijea sigurnosti nisu smatrale uputnim ukinuti
zabranu kad su priznale Hrvatsku i Sloveniju prije priznanja Bosne i
Hercegovine. U sluaju Hrvatske razlozi za odranje zabrane bili su
posve izravni i smatrarii su potenima, naime da su snage UN-a na
terenu i da navodno uvaju mir, a za Ujedinjene je narode slubeno
naoruavanje jedne strane u sukobu, dok njihove snage djeluju na
podruju koje nadzire Hrvatska i na podruju koje nadziru Srbi, znailo dovesti te ljude i opremu u jo veu opasnost, kao i dovesti u
pitanje njihovu nepristranost. Postojala je ipak znaajna razlika u priznanju Hrvatske, u emu je predvodio EZ, i u priznanju Bosne i Hercegovine. Kad je Hrvatsku priznala veina zemalja, na snazi je bio
dogovoreni prekid vatre meu sukobljenim stranama u srpsko-hrvatskom graanskom ratu 1991., a kad je veina zemalja 1992. priznala
BiH, pokazalo se da je to bio poetak novog rata izmeu novopriznate
Vlade Bosne i Hercegovine i Srba, bez obzira jesu li Srbi ivjeli u
Bosni, Hrvatskoj ili u Srbiji i Crnoj Gori.
Priznanje Bosne i Hercegovine bilo je, kao to su mnogi predvidjeli, povod za formalno izbijanje rata koji je ve prije priznanja kljuao u pozadini. Odsudna pogreka Europske zajenice, kao i Sjedinjenih Drava, bila je nastavljanje putem koji je vodio k priznanju
Bosne i Hercegovine u proljee 1992., kad je ba sve ukazivaio na to da
e to biti poput dolijevanja ulja na vatru. Kad je pogreka jednom
shvaena, ispravno je ocijenjeno da bi njezino ispravljanje putem ukidanja embarga i prekidom suradnje s Rusijom u Vijeu sigumosti bio
daleko preopasan potez. Bilo je sklonosti da se glavni tajnik UN-a i

82

BALKANSKA ODISEJA

Cyrus Vjmce okrive a nisu zahtijevali od Vijea sigumosti preventivne snage za Bosnu i Hercegovinu poetkom 1992. Pri tome se zaboravljalo na tekoe s kojima je Vijee sigurnosti ve bilo suoeno u
pronalaenju dovoljnih snaga i njihovu brzom rasporeivanju kako bi
se odrao preki vatre od 2. sijenja u Hrvatskoj.9
U srpnju 1992. ministri NATO-a i Zapadnoeuropskog obrambenog saveza (WEU) odluili su pokrenuti pomorske operacije u meunarodnim vodama Jadrana kako bi se nadgledalo potovanje embarga
na oruje i novouvedenih gospodarskih sankcija protiv SRJ (Srbije i
Crne Gore). Ta je vjeba pomorskog promatranja poetku ipak
vodena bez snaga za nametanje bilo embarga, bilo sankcija. Ispitivani
su odreite i teret brodova u Jadranu, a sumnjiva su plovila prijavljivana domicilnim vlaama, te je u Ujedinjenim narodima pokrenut postupak, no zaustavljanje i pretraivanje nije bilo doputeno. To ogranienje djelomino je proizlazilo iz toga to je bio ukljuen i WEU, i
to je Vlada Savezne Republike Njemake eljela u tome sudjelovati,
iako ona po svojim zakonima nije mogla sudjelovati u akcijama prisile
izvan podruja NATO-a. Ta apsurno slaba akcija bila je signal hrvatskoj Vladi da NATO-u ne smeta ako ona prekri embargo na oruje i,
to je jo vanije, pokazala je SRJ da ni embargo na naftu nee biti
strogo provoen. Za bosanske Srbe bio je to jo jedan znak da nitko, a
jo najmanje NATO, nee intervenirati kako bi e sprijeilo etniko
ienje.
Zrana dostava humanitarne pomoi Sarajevii zapoela je 2. srpnja 1992. po mandatu prema Rezoluciji VSUN 761 od 29. lipnja i
Rezoluciji VSUN 764 od 13. srpnja, kojom su dane ovlasti za punu
provedbu zamisli odobrenih Rezolucijom VSUN 758 od 18. lipnja.
Bilo je to ubrzo nakon hrabra neplanirana posjeta predsjednika Mitterranda, koji je na osobni rizik doao zrakoplovom kako bi pokazao
da se sarajevska zrana luka moe koristiti, ali i kako bi kod kue
utiao pozive na intervenciju. Nakon toga, odreeni broj zemalja dodijelio je transportne zrakoplove za tu operaciju, koji su na poetku
polijetali iz Zagreba i bili pbd nadzorom male skupine UNHCR-a u
enevi, a kasnije je njihovo djelovanje premjeteno na uzletita u Italiji i Njemakoj.
Bilo je nemogue poletjeti za Sarajevo 10. rujna buui da su svi
letovi bili zabranjeni zbog gubitka taiijanskog zrakoplova. Vance i ja
odluili smo se stoga rano ujutro odvesti automobilom iz Splita. Nakon
krivudave estosatne vonje cestama koje su inenjeri UN-a doslovno
uklesali u obronke brda, putujui s generalom Philippeom Morillonom, francuskim zapovjednikom snaga UN-a u Bosni i Hercegovini,
doli smo do grada koji je jedanaest dana bio bez vode i kojem je bila

UTEMEUENJb KONFERENCIJE

83

prekinuta struja. Philippe Morillon bio je osobit ovjek i bilo je vrlo

zabavno s njim, obino bi bio neformalan i oputen, ali ovom je prilikom bio smrknut, istinski alei zbog gubitka francuskih vojnika. S
predsjednikom Izetbegoviem susreli smo se u zgradi Predsjednitva,
uz vatru granata i mina koja je, kako su nam rekli cinici, bila dio
uobiajene pratnje takvih posjeta. U ovom sluaju neizravno su eljeli
rei kako su sve to priredile Vladine snage zbog nas; tako je jo jedna
od mojih predrasuda o nevinosti pala u vodu. Naili smo na manje-vie
istu predstavu vatrene moi kad smo preli uzletite kako bismo se
sastali s dr. Karadiem na Lukavici; ovaj put vjerojatno su je priredili
Srbi. Karadi nam je rekao da je sve njihovo teko oruje sada koncentrirano oko Sarajeva i na pet poloaja oko druga etiri grada. Zapovjenici UN-a neumoljivo su tvrdili da on bezono lae i uistinu,
putem na sastanak, provezli smo se pokraj nekoliko komada tenkova i
topnitva. Bio je to jo jedan primjer da stvari nisu onakve kakvima su
se inile.
Zbog kanjenja u doiasku u Sarajevo, morali smo otputovati s
generalom Morillonom toga istoga popodneva. Na je zrakoplov bio
prvi koji je poletio otkad je sruen talijanski, te smo poletjeli s francuskim vojnicima ranjenima u napadu. Sjedio sam u stranjem dijelu
pilotske kabine i u zraku se mogla osjetiti napetost dok je posada
pomno gledala u ekrane radara. Kad sam Philippea Morillona upitao
to moemo uiniti ako pokau da nam se pribliava raketa, on je samo
galski slegnuo ramenima; odgovor je bio da nemamo nikakvo sredstvo
za obranu, ak niti mogunost izbacivanja sredstava za odvraanje
poput aluminijskih listia koji bi privukli dolazei projektil. Odvie sam
se stidio pokazati bilo kakav strah, s obzirom na hiadnokrvnost koju su
iskazivali Vance i ostali. Iz Zagreba smo nastavili let do Beograda u
ruskom zrakoplovu Yak, koji su unajmili Ujedinjeni narodi. Sutradan
prvi sam se put susreo s predsjednikom osiem. S njim je bio predsjednik Vlade Pani u svojoj uobiajenoj kipteoj formi i sa eljom da
sastanak ima pod nadzorom. Umalo je u tome i uspio, ali osjetili smo
da se osi eli ukljuiti, pa je, uz nae ohrabrenje, on poeo govoriti,
razumno i dostojanstveno. Priopenje izdano nakon sastanka, u kojem se osuuje etniko ienje, i izvjee o itavom posjetu opisao
sam u svom prvom slubenom brzojavu ministrima vanjskih poslova
EU-a. No ono to nije lako prenijeti osobni je odnos koji smo obojica
poeli uspostavljati s osiem. Tijekom nekoliko iduih mjeseci nacionalistika je poza stalno nestajala i on je pokazao neke od kvaliteta
koje Srbe ine, i u budunosti e initi, znaajnim narodom. U to doba
star sedamdeset dvije godine, bio je najslavniji ivui romanopisac, a
veina njegovih djela bila su romantina prepriavanja duge srpske

84

BALKANSKA ODISEJA

povijesti.v$>taIno se drei srpskih nedaa i podjarmljenosti, on svoje

itatelje suptjino podsjea da je nacionalizam veiiki poziv za koji su
rtve osnovna obveza koju svaki Srbin duguje naciji i od koje nitko ne
bi smio bjeati. Nema pozivanja na etniko ienje, niti na bilo to
sirovo poput rasizma, ve je to prije ponosna potvrda nacionalne odgovornosti. Upravo smo taj dio njegove linosti pokuavali potaknuti.
Znaajan dogaaj tijekom naeg posjeta bio je dogovor koji smo
postigli sa sve tri strane u Bosni da bez preduvjeta nastave razgovore u
enevi o buduim ustavnim rjeenjima za Bosnu i Hercegovinu. Bilo je
predvieno da oni zaponu u petak 18. rujna. Ipak, tek to smo se
vratili u enevu, primili smo pismo predsjednika Izetbegovia datirano
13. rujna u kojem je stajalo da Predsjednitvo nije vie spremno sudjeIovati u raspravi, jer se agresija protiv njihove zemlje nastavlja. je,
ljui no to sam ga ikad vidio, sastavio otvoren odgovor u kojem je
kazao da smo zaprepateni i da ne moemo prihvatiti valjanost njegovih razloga, kao ni povjerovati da bi astan ovjek odustao od sveano postignuta dogovora. Izetbegovi je tada otpisao da je primio na
odgovor i da e njihov ministar vanjskih poslova Haris Silajdi svakako doi u enevu, dok e pregovori ovisiti o daljnjem razvoju dogaaja. Taj ciklus hoe li doi na sastanak ili nee kasnije se i preesto ponavljao. Pomalo s pravom, Izetbegovi se borio s time da mora
pregovarati s elnicima bosanskih Srba koje je smatrao neprijateljima i
agresorom, dok su se borbe nastavljale. Imali smo.velikih potekoa u
mijenjanju obrasca uspostavljenog prije rata u raspravama o budunosti triju strana. Muslimanima je bila uvreda da oni koje su nazivali
srpskim agresorom sjede za istim pregovarakim stolom jednako kao i
njihovo izaslanstvo, koje je predstavljalo meunarodno priznatu vladu.
Razumjeli smo takvo raspoloenje i na tom ih stupnju nismo prisiljavali da sjede u istqj sobi. Zadovoljili smo se odravanjem posrednih
razgovora. Krajem lipnja 1992. Vlada Sjedinjenih Drava zalagala se
za stvarno priklanjanje jednoj strani u korist legitimne Vlade Bosne
i Hercegovine i onih predstavnika bosanskih Muslimana, Srba i Hrvata
koji su podupirali odrivu vienacionalnu Bosnu i Hercegovinu i koji su
se protiviii nasilnoj strategiji i taktici, kako su govorili, teroristikog
kriia Karadieve Srpske demokratske stranke Bosne. Ovdje je bila
rije o bojkotu, a ameriko su stajalite poduprli Nijemci u dokumentu
upuenom njihovim europskim partnerima. No, bilo je to nerealno,
budui da Srbija i Crna Gora nisu bile pripravne pregovarati u ime
bosanskih Srba. Nazonost triju bosanskih strana na Londonskoj konferenciji u kolovozu takoer je znaila da meunarodna zajednica prihvaa kako su za biio kakvu nagodbu nune sve tri.

UTEMEUENJE ivONFERENCIJE

85

Ipak, u svim dokumentima i sastancima Konferencije prema Izetbegoviu odnosili smo se krajnje obzirno kao prema Predsjedniku, a
prema njegovim ministrima kao prema lanovima Vlade nezavisne
drave, iako svjesni da oni sainjavaju jednu od tri strane u sporu koji
mora biti rijeen pregovorima. Kako su se napetosti izmeu Hrvata i
Muslimana u bosanskoj Vladi poveavale, postajalo je sve tee odrati
i opravdati takvo, politiki ispravno, stajalite. Nismo mogli zanemariti
stvamo stanje u kojem je Izetbegovi imao nadzor nad otprilike 11
posto zemlje, dok su bosanski Hrvati nadzirali malo vie teritorija zbog
svesrdne pomoi dobivene od hrvatske Vlade i nazonosti znaajnog
broja hrvatskih Vladinih snaga. Kolektivno Predsjednitvo u Bosni i
Hercegovini, izabrano 1990., sastojalo se od sedam ljudi, no 1992. ono
je imalo sve manje i manje kolektivne ovlasti koja mu je po ustavu
pripadala. Njegovu zajenitvu zasigumo nije pomogla injenica da
Fikret Abdi, muslimanski elnik u Bihau, koji je na predsjednikim
izborima bio dobio vie glasova od Alije Izetbegovia, nikad nije doao
iz Bihaa u Sarajevo na sastanke Predsjednitva. Srbi, koji su imenovani kako bi se popunila vienacionalna praznina nastala odlaskom
izabranih lanova bosanskih Srba Nikole Koljevia i Biljane Plavi,
nisu nikad, u iznimno tekim okolnostima, bili kadri predstavljati znaajan dio bosanskosrpskbg stanovnitva, dok je hrvatski elnik Mate
Boban povukao jednog od izabranih Hrvata lanova Predsjednitva i
na to mjesto postavio kandidata svoje stranke. Kad je Hrvat Mile
Akmadi postavljen za predsjednika Vlade Bosne i Hercegovine,
stvamo se potrudio oivjeti kolektivno vodstvo Predsjednitva. Vratio
se ivjeti u Sarajevo te je upotrijebio svoje iskustvo predratnog tajnika
Predsjednitva kako bi pokuao vratiti autoritet muslimansko-hrvatske
koalicije, koja je bila dobila referendum o nezavisnosti koji su Srbi
bojkotirali. No, do kraja 1992. postajalo je jasno svima da on nee
uspjeti i da je vlast prela u ruke male skupine muslimanskih ministara
koje je imenovao predsjednik Izetbegovi i ovjek kojeg su kandidirali
za potpredsjednika, Ejup Gani. Kolektivno Predsjednitvo, kao demokratsko tijelo sa smislenom zastupljenou triju konstitutivnih naroda, ujesen 1993. vie nije bilo realnost. Stvarne su se odluke donosile
drugdje. Imali smo zapravo posla s muslimanskom vladom za preteno
muslimansko stanovnitvo.
Dr. Karadi, iako se bio protivio mom imenovanju, naroito se
potrudio iskazati dobrodolicu. Njegov je engleski odlian i on zna biti
izvrstan domain. Ponekad bih pao u zamku i podcijenio Karadia.
Njegovi teatralni nastupi, razmetljive izjave i kockarska prolost davali
su dojam da je on politika laka kategorija. Ipak, on nije tako samouvjeren kao to to nagovjeuje njegova visoka zapovjednika pojava:

86

BALKANSKA ODISEJA

izgrieni -npkti svjedoe o unutarnjoj tjeskobi. Budui da je radio u

boinicama u inozemstvu, mnogo je vei kozmopolit negoli veina bosanskih Srba. Tvrdi da nikad nije bio pravi komunist, te se, naglaavajui svoju pobonost i odanost trinom gospodarstvu, zapoeo sve
vie distancirati i isticati razlike izmeu sebe i predsjednika Miloevia,
ime je dao povoda tisku da 1994. o njemu govori kao o nasljedniku
Mihailovieve tradicije. Karadi je takoer bio bolji od bilo kojeg
Srbina, osim Miloevia, u pregovaranju, obino ostajui hladnokrvan
i znajui kada treba odstupiti da bi zatitio ivotni interes, te ponekad
nudei i matovita rjeenja. Meutim, nedostajalo mu je Miloevieve
odvanosti i samouvjerenosti. Jako je pazio da se ne otui od vlastitog
birakog tijela. Nije nikad dopustio da se pojave razlike izmeu njega i
Krajinika i esto je traio da mu se nametnu rjeenja, tvrdei da e ga
ubiti njegov vlastiti narod ako se suglasi s nekim tekim kompromisom.
Njegov je stav bio drati se onog to ima od teritorija i igrati tako da
dobije na vremenu. Kada je 1995. nastao raskol izmeu njega i generala Ratka Mladia, on je za gubitak podruja okrivio vojsku.
Drugi bosanskosrpski elnik znatne vanosti bio je Momilo Krajinik, elnik Skuptine bosanskih Srba koji je, kako se rat irio, u stvari
postao solidarni elnik bosanskih Srba. Krajinik za sebe tvrdi da je
poboni pravoslavni kranin; bogat je, i Mladi ga optuuje da je
korumpirani poslovni ovjek. Ne vlada engleskim, ali govori tiho i
elnici bosanskih Muslimana vjeruju mu mnogo vie no Karadiu.
Posjeduje jednostranost i krutost koja je istovremeno iritantna i vrijedna divljenja. Vlasnik je dviju kua u Sarajevu i u njegovu predgrau,
to ga je, kad se radilo o samom gradu, inilo nemoguim pregovaraem koji odbija dati bilo kakav teritorij i koji je neumoljiv u tvrdnji
da Srbi moraju imati dio Sarajeva veliine i sadraja koje ni jedan
muslimanski elnik nikako nije mogao prihvatiti.
U Beogradu sam se, prvi put, susreo sa Slobodanom Miloeviem,
predsjednikom Srbije; I predsjednik Vlae Pani i predsjednik osi
pokuali su nas uvjerjti da se s njim ne sastanemo, no Vance je,
vrsto i s pravom, bio miljenja da, iako njegova zvijezda blijedi, s njim
moramo odrati odnos. je krajem 1991. o presudnom prekidu vatre
u Hrvatskoj pregovarao upravo s njim, smatrajui da e Miloevi
teko dugo ostati po strani. Kad smo se susreli, bilo je oito da Miloevi duboko potuje Cyrusa, kako ga je uvijek nazivao. Ja sam malo
govorio tijekom tih ranih sastanaka, odmjeravajui Miloevia i pokuavajui polako graditi odnos s njim, znajui da e proi mnogo vremena, ako se to uope ikad dogodi, prije no to budem mogao imati
isti autoritet pred njim kao to ga je imao .
S predsjednikom osiem, s druge strane, imao sam od poetka
jednako dobar odnos kao i . Bilo je ohrabrujue to se osi, ini se,

UTEMEUENJE KONFERENCIJE

87

bio ovojio od Miloevia te je bio spreraan igrati aktivnu ulogu kao

predsjednik SRJ i dati veu potporu Milanu Paniu. Ohrabrili smo ga
tada i kasnije kao pravu protuteu Panievoj razmetljivosti. Mislili smo
da bi on mogao biti spreman prikupiti dovoljno birake potpore za
suprotstavljanje Miloeviu na izborima za srbijanskog predsjednika i,
uistinu, tijekom studenoga nakratko se inilo da bi Cosi Miloevia
mogao ak i pobijediti.
Jedna od naih prvobitnih zadaa bila je uvjeriti vojsku SRJ (JA)
da napusti poluotok Prevlaku, koja je, po priznanju meunarodne
zajednice, bila dijelom Hrvatske i odakle je ona nadzirala uski ulaz u
Kotorski zahev (vidi zemljovid 1). To je znailo ne samo sastati se s
generalom Zivotom Paniem, koji je bio jednako toliko debeo koliko
je premijer Pani bio vitak, ve i otii u srpski vojni stoer u Beogradu
na razgovor s drugim glavnim generalima. Za cijelu vojsku Prevlaka je
predstavljala kljunu strateku potrebu i bilo je gotovo udo kad smo
na posljetku doli do dogovora prema kojem se JA povukla i dopustila
Ujedinjenim narodima da zauzmu njezino mjesto. Ne bismo nikad
mogli to postii da nismo najprije pridobili povjerenje osia ipotom,
na osnovi tog odnosa, uspostavili plodonosni dijalog izmeu Cosia i
Tumana. U podrobnim biljekama s naih sastanaka tijekom sljedeih nekoliko mjeseci moe se slijediti kako su uspostavljane te iznimno
vane ljudske veze i kako su polako ta dvojica, stari srpski i hrvatski
nacionalist, poeli sluati jedan drugog i shvaati da njihove dvije zemlje moraju razrijeiti svoje nesuglasice i ivjeti zajedno. Vance i ja
nikad nismo promijenili miljenje da mir u bivoj Jugoslaviji iznad
svega ovisi o pribliavanju Beograda i Zagreba. Zbog mnogo ega
ovjeka bi razbjesnilo gledanje i sluanje svjetskog tiska i televizije
usredotoenih samo na Sarajevo i rat u Bosni i Hercegovini. To je
kasnije stalno bila mjera prema kojoj se ocjenjivao MKBJ, no znaaj i
vanost velikog doprinosa miru MKBJ-a kroz pribliavanje dva kljuna
naroda, Hrvata i Srba, novinari su, uz nekoliko vrijednih iznimaka,
zanemarivali. Jedna od tih iznimaka bio je Misha Glenny, ija je knjiga
Pad Jugoslavije najistaknutiji prikaz srpsko-hrvatskog rata i obvezatno
tivo za svakog ozbiljnog istraivaa.
Nakon svoga trodnevnog posjeta regiji otiao sam iz Zagreba zrakoplovom natrag u London, kako bih stigao u Brocket Hall, gdje je
Douglas Hurd prireivao neformalni vikend sastanak ministara vanjskih poslova EZ-a. Debbie je pola sa mnom te smo u subotu prenoili, to je bio ugodan i brz nain da ovjek upozna sve ministre
vanjskih poslova. Dvanaestorica ministara bili su u stvari moji poslodavci, budui da sam odgovarao Vijeu ministara vanjskih poslova i
posebno predsjedavajuem EZ-a. Vanjska politika EZ-a u to se vri-

88

BALKANSKA ODISEJA

od^ivala izvan okvira Rimskog ugovora, budui da je Mastriki

ugovor tek trebalo ratificirati, tako da ja nisam radio unutar okvira
formalne Zajednike vanjske i sigumosne politike (CFSP), ve u okvirima ranijih dogovora pod nazivom Europska politika suradnja.
Vrativi se u enevu 14. rujna, uli smo za etiri odvojena napada
koje su tog jutra izvrile zrane snage bosanskih Srba iz Banje Luke.
Za mene je to bila potvrda potrebe za zonom zabrane letenja iznad
Bosne i Hercegovine. Nisam mogao opravdati pred sobom, a kamoli
pred nekim drugim, nastavak provoenja embarga na oruje za snage
bosanske Vlade dok ih se na takav nain napada iz zraka. Na nama je
bila obveza da nadoknadimo nadmo bosanskih Srba u oruju neutraliziranjem odreenih kategorija oruja, gdje je god to bilo mogue.
Pokuali smo to uiniti s tekim orujem, no imali smo vrlo malo
uspjeha: ve je bilo jasno da je dogovor Karadi-Hogg posve pao u
vodu, jer su Srbi prijavili samo smijeno mali broj oruja i je UN bio
sretan to je osloboen obveze za ije je nametanje imao premalo
vojnika, pa bi time mogao ugroziti svoju ulogu u pratnji konvoja. Moraii smo sada ispraviti potpunu neravnoteu zranih snaga ili se suoiti
s obnovljenim i jo opravdanijim zahtjevima za ukidanjem embarga na
oruje.
Bushova vlaa pokazivala je odreeno zanimanje za zabranu svih
letova nad Bosnom i Hercegovinom, osim onih koje odobri UN. Pitanje je bilo kako osigurati potivanje zabrane i, premda su zahtjevi
Vijea sigurnosti za prestanak letova dobro zvuali, bilo je mnogo
poeljnije da se do sporazuma doe pregovorima, pod prijetnjom nametanja silom. SRJ se ve sloila prihvatiti promatrae UN-a na svojim
uzletitima, ali general Pani je odbio promatrae EZ-a. Ipak, u Londonu i Parizu postojala je odreena zabrinutost da bi nametanje zabrane iz zraka moglo predstavljati rizik za osoblje UN-a na terenu, kao
i za sve posade koje bi u tome sudjelovale. Postojala je takoer i
bojazan da bi to moglo imati zaotravajui uinak na postojeu razinu
sukoba. Bio sam uvjeren da nam treba izjava predsjednika Busha da e
zrane snage SAD-a sruiti svaki zrakoplov koji povrijedi bosanski
zrani prostor.
Rezolucija VSUN 770 ovlastila je uporabu svih potrebnih mjera
kako bi se, u koordinaciji s UN-om, olakala dostava pomoi putem
uglednih humanitarnih organizacija i ureda. Vijee sigurnosti donijelo
je 14. rujna Rezoluciju 776, koja je dalje razvila tu zamisao i koja je
predstavljala veliko proirenje mandata UNPROFOR-a. To je omoguilo UNPROFOR-u u cijeloj Bosni i Hercegovini pruanje jednake
zatite i potpore konvojima UNHCR-a kakvu je dotad pruao oko
Sarajeva. Cak i u takvim okolnostima, procijenjeno je da konvoji prvo

UTEMEUENJE KONFERENCIJE

89

moraju unaprijed pregovarati o sigumom prolazu, to moe biti zamoran proces, jer bi elnici bosanskih Srba pristali da propuste konvoj,
dok bi istovremeno prihvatili taktiku otezanja na niim razinama. Neki
komentatori cijelo su vrijeme traili agresivniji stav i esto su, u zamjenu za kritiku svojih vlastitih vlaa zbog nedjelovanja, postali zlonamjemi kritiari Ujedinjenih naroda. No, je li krivnja bila na Ujedinjenim narodima? Mnogi od onih koji prstom upiru u UN namjerno
izbjegavaju injenicu da, iako Vijee sigumosti odluuje o mandatu,
njegovo je provoenje pod utjecajem zemalja koje daju vojnike kroz,
na primjer, oluivanje da e konvoji napredovati na osnovi suradnje i
da se nee probijati silom. Pruanje lake vojne pratnje u obliku u
kojem je to zahtijevao UNHCR moglo bi odvratiti namjeme napade
kakvi su se i preesto zbivali, no takva pratnja ne moe konvoju silom
probiti put.
Svima lanicama EZ-a 15. rujna odaslao sam slubeni brzojav i
izvijestio stalne predstavnike u enevi. Upozorio sam da, iako od posjeta Beogradu oekujem znaajan napredak, za potpunu nagodbu
izmeu strana u Bosni trebat e godine. Sporazum o nadgledanju
granica Bosne i Hercegovine pokazao se vrlo tekim i prvi smo se put
susreli s posve nedovoljnim brojem osoblja UN-a raspoloivog za sve
te brojne zadae. U biljeci Davidu u New York predloio
sam da bi jo jedna mogunost koju bi vrijedilo prouiti mogla biti
uspostava novog nadzomo-promatrakog tijela koje bi djelovalo pod
upravom supredsjedatelja Konferencije. Ponovno sam iskuao tu zamisao u svibnju 1993. nakon to su bosanski Srbi odbili Vance-Owenov
mirovni plan, no tek smo u rujnu 1994., poto su bosanski Srbi odbili
zemljovid Kontaktne skupine, uspostavili Misiju MKBJ-a u Beogradu.
Ona je imala zadau nadgledati zabranu izvoza svih roba, osim humanitarne pomoi, preko granice s podrujima pod nadzorom bosanskih Srba, koju je vlada SRJ sama proglasila.
Izetbegovi je 29. mjna bio u enevi pa smo htjeli da se susretne s
Tumanom i s Cosiem. Kad je Izetbegovi bio u zatvoru, osi se za
njega bio zaloio i kad smo ih napokon u enevi naveli na sastanak
pod naim okriljem, Izetbegovi je to na divan nain priznao te mu se
zahvalio.
Predsjednik osi i predsjednik Tuman potpisali su u enevi
zajedniku izjavu koja je zaeta naim posjetom Beogradu. Veliki pomak predstavljao je sporazum da e jugoslavenska vojska napustiti
Prevlaku 20. listopada te da e pitanje sigurnosti u tom podruju biti
rijeeno razvojaenjem i rasporeivanjem promatraa UN-a. To je potom poduprto usvajanjem Rezolucije VS 779. Pored toga, u izjavi smo
postigli i ono to je moglo predstavljati vano upozorenje, a bio je to

90

BALKANSKA ODISEJA

navod da dvojica predsjednika u potpunosti osuuju sve radnje povezane s etnikim ienjem i da su odluni pomoi u uklanjanju
posljedica etnikog ienja do kojeg je ve bilo olo. Oni takoer
izjavljuju da su svi iskazi ili obveze preuzete pod prisilom, a osobito
one koje se odnose na zemiju i vlasnitvo, u potpunosti nitavne i bez
zakonske snage. irom Bosne i Hrvatske ljui su bili prisiljavani potpisati da se odriu svog vlasnitva i prava boravka, pa smo se nadali da
e taj proglas imati pozitivan uinak, no on je bio u potpunosti zanemaren.
Etniko ienje je zlo i svijet mora pronai volju da mu se suprotstavi. i ja jo smo bili pod dojmom svog posjeta Banjoj Luci 25.
rujna. BiJi smo stigli zrakoplovom iz Zagreba te se urno provezli kroz
UNPA sektor Zapad do Banje Luke kako bismo odgovorili na molbe
dunosnika Crvenog kria i UNHCR-a na terenu koje je sve vie i vie
uzbunjivalo pogoravanje stanja lokalnog hrvatskog i muslimanskog
stanovnitva. Znali smo da puka osuda nee biti dostatna i samo smo
se nadali da bi naa fizika nazonost mogla posluiti kao upozorenje.
Dr. Karadi ustrajao je na tome da bude nazoan te se susreo s nama
na prijelaznoj toki UN-a preko Save u LJNPA Zapad, odakle smo se
pokraj srpskog vojnog uzletita odvezli u Banju Luku. Sam grad bio je
uglavnom onakav kakvog sam ga se sjeao kao student, no prijetee
ozraje koje je visilo nad naim posjetom teko je opisati. Nekoliko
tjedana kasnije, tijekom posjeta Kosovu, osjetio sam neto slino. Sastali smo se s gradonaelnikom Banje Luke i s iznimno neugodnim
generalom Ninkoviem koji je zapovijedao zranim snagama bosanskih Srba i koji je neumoljivo odbijao proglaenje zone zabrane letenja.
Vidjeli smo se s nekoliko hrabrih muslimanskih elnika u hotelu, no
oni su, razumljivo, bili uplaeni, izloivi se riziku odmazde samo zbog
toga to su doli na sastanak s nama. Nekoliko dana kasnije jedan od
njih je zatvoren, iakt> smo kasnije uspjeli postii da bude osloboen.
Nakon toga je nestao i kasnije je zajedno sa svojom obitelji, uz pomo
srpskih prijatelja, iselio u SAD.
Odrali smo jedan sastanak koji nam je dao nekakvu nadu: s rimokatolikim biskupom, muslimanskim muftijom i pravoslavnim episkopom Banje Luke, od kojih su sva trojica jednoduno govorili da su
Muslimani i Hrvati u selima oko Banje Luke, osobito u Prijedoru,
izloeni posve neprihvatljivim pritiscima. Manje je slaganja bilo oko
toga provodi li se u samoj Banjoj Luci etniko ienje, no nitko od te
trojice nije poricao da je nedoputenih pritisaka bilo. U velikoj smo
mjeri dr. Karadiu izrazili svoje snano nezadovoljstvo to je vjerojatno imalo nekakva uinka, jer je u to vrijeme autoritet Konferencije
bio na vrhuncu. Tek nakon to mu Sjedinjene Drave u svibnju 1993.

UTEMEUENJE ^ONFERENCIJE

91

dopuste odbiti Vance-Owenov mirovni plan, Karadi e bez straha

odbijati nae pritube o etnikom ienju, znajui da moe proi nekanjeno. U rujnu 1992. izgovarao se da Pale nemaju dovoljno utjecaja
da zaustave etniko ienje, na to smo mu obojica odgovorili da je ta
tvrdnja potpuna izmiljotina. Iako je dio Srba, koje nije bilo mogue
nadzirati, u proljee i rano Ijeto bezono radio to je htio, tada ih se ve
moglo nadzirati. Dogodilo se tako da su bosanski Srbi postali vjetiji u
provoenju etnikog ienja na prikriveniji nain i stoga nisu izazivafi
toiiko meunarodnog bijesa, pa je svijet postao spokojniji.
Na sastanku sljedeeg dana u stoeru UNPROFOR-a u Zagrebu
od jednog smo iskusnog terenca UNHCR-a uli kako je bio doao do
crte sukoba izmeu Banje Luke i Travnika i s breuljka gledao kako se
autobusi iz Prijedora penju s ceste na udaljenosti od kilometar i pol ili
vie i kako izvlae i skupljaju na gomilu mlade i stare i prisiljavaju ih da
preko niije zemlje odu prema vozilima UNHCR-a koja su ih ekala. Dok su hodali, optereeni torbama s ono malo stvari koje su
mogli prikupiti, Srbi su iznad njihovih glava poeli pucati iz lakog
oruja, pa ih je nekoliko palo ranjeno ili mrtvo. Potom, kad su odmakli
izvan dometa, zapoela je vatra granata, te je vidio kako se probijaju
naprijed, posrui i trei, dok su granate padale oko njih. Neki bijahu
pogoeni. Terenac UNHCR-a osjeao se nemonim da bilo to uini
osim da stoji skamenjen promatrajui taj uas, iznenada shvativi da
mu niz lice teku suze. Dok je govorio, niije oi u sobi nisu ostale suhe;
i vojnici i politiari jednako su ostali bez rijei. Preli smo na drugi
posao, no sumnjam da e itko tko ga je uo moi to ikada zaboraviti.
Ako je u meni dotada postojala ikakva dvojba o potrebi hitnog
djelovanja, toga je dana iezla. Tempo Konferencije, koji je ve znaio
sedam radnih dana u tjednu, ubrzan je, jer smo svi radili dan i no kako
bismo uobfiili svoje prijedloge. O svemu tome napisao sam izvjee
Douglasu Hurdu kao presjedatelju Vijea ministara vanjskih poslova,
u kojem sam zatraio da se ubrza razmjetaj snaga Ujedinjenog KraIjevstva za UNPROFOR, te da se prihvati odreeni rizik kako bi se
ponovno uspostavio humanitami zrani most za Sarajevo. Primio sam
odmah odgovor u kojem je izraeno razumijevanje. Na je problem bio
u tome to nitko u svijetu zatoenicima u logorima nije nudio ulazne
vize, a Hrvate je poelo zabrinjavati da bi ih iz Bosne mogli primiti, ali
da ih ne bi mogli poslati nikamo dalje. Unato tome, 1600 bivih
zatoenika prevezeno je iz Trnopolja u Karlovac u Hrvatskoj.
Dotada smo ve i te kako bili svjesni nevoljkosti ministara obrane
u svim glavnim gradovima lanica NATO-a, osim Ankare, da preuzmu
nove obveze i znao sam da nema potpore za prijedloge kako bi mandat
naih snaga trebalo proiriti dalje od pratnje konvoja, na primjer, na

92

BALKANSKA ODISEJA

odreaqu ulogu u zaustavljanju etnikog ienja ili pak na razmjetanje na Prcvlaci. U to je vrijeme na prioritet bio to je mogue bre
dobiti obeane vojnike UN-a kako bi pomogli humanitamim konvojima, jer je trebalo stvoriti zalihe za zimu.
Pritisak za progiaavanje zone zabrane letenja (NFZ) rastao je, ne
bez opravdanja, tijekom cijelog rujna. Jo je u nekim europskim prijestolnicama bilo zabrinutosti zbog te zamisli, a iz novinskih smo izvjea saznali da joj se protivio naelnik Glavnog stoera obrambenih
snaga Sjedinjenih Drava general Colin PowelI. Douglas Hurd primio
je Vancea i mene u enevi. Raspravljali smo o zoni zabrane letenja i
sloili se da je potrebna rezolucija Vijea sigumosti kako bi se bosanske Srbe prisililo da prihvate promatrae na svojim uzletitima. Primijetio sam tada da je Douglas rekao kako osobno dri da e Sjedinjene
Drave morati djelovati ako zrakoplovi nastave letjeti i ako otvorenim
nepotovanjem takve rezolucije promatrai ne budu prihvaeni.
Bilo mi je vrlo stalo do zone zabrane letenja, iako sam se sjeao
kako je vrsto predsjednik Mitterrand, kad sam se bio sastao s njim,
iskljuio bilo kakvo koritenje zrane sile u bivoj Jugoslaviji. Iako je
ak i Vance pomalo sumnjao u izvedivost takve mjere, zadovoljio se
time da me pusti nastaviti vriti pritisak za usvajanje rezolucije, te je
Rezolucija VSUN 781 usvojena 9. listopada. Jo jedan razlog zbog
kojeg sam htio da se uvedu zone zabrane letenja bio je taj to sam bio
zabrinut da bi se moglo dogoditi da iranski zrakoplov sleti u Tuzli, to
bi tako razljutilo Srbe da bi svi humanitami napori bili dovedeni u
opasnost, bez obzira radilo se o humanitamim letovima za Sarajevo ili
o konvojima irom zemlje.
Na posjet Moskvi 10. Iistopada, gdje smo se sastali s ministrom
vanjskih poslova Kozirjevim i s Vitalijem urkinom bio je vrijedan
truda. Znanje ruskog Ministarstva vanjskih poslova o bivoj Jugoslaviji,
osobito znanje njihova strunjaka Alekseja Nikiforova, u tom je asu
bilo bez premca u bilo kojoj zemlji. Drali su da sam previe uvjeren u
mogunost da e Srbi poduzeti neto glee svojih dviju svetih krava Kosova i Krajine, a takoer da bi osia i Pania, ukoliko bi priznali
Hrvatsku, u Beogradu svrgnuli i oigosali kao nacionalne izdajnike.
Uistinu, Vance je bio mnogo oprezniji od mene glede Krajine, a vjerojatno i glede autonomije Kosova, uglavnom stoga to je bolje poznavao
to podruje te je, budui da je mjesecima pregovarao s Miloeviem,
poznavao granice njegove fleksibilnosti. Naa dogovorena taktika bila
je pokuati gurati osia i Pania prema Tumanu i istovremeno pokuavati uvjeriti Miloevia da ne prijei njihove dogovore, zapravo
pustiti osia da preuzme svu politiku kritiku za odluke u svezi s
kojima je Miloevi znao da e, zamijeni li osia, morati sam za njih
preuzeti odgovomost.

t!ii

UTEMELJENje konferencije

93

Na osnovi intenzivnog putovanja svojih diplomata unutar SRJ,

Rusi su zakljuili da je, iako su isprva sankcije zbliile Srbe u odlunosti da se odupru stranoj tiraniji, konsenzus sada poeo pucati. U
sjevernim podrujima i u gradovima irom zemlje bilo je jasnih znakova promjene miljenja u korist Panieve politike, iako ne nuno i u
korist samog Pania, kao politike koja ima najvee izglede da rehabilitira zemlju. Taj je osjeaj bio osobito jak meu inteligencijom i mladima. Glavna iznimka od te slike bila je juna Srbija, gdje je potpora
Mildeviu bila jaka i gdje je blizina albanske prijetnje hranila nacionalistike osjeaje. Po svemu sudei, osi je Rusima 13. listopada
u Beogradu rekao dajeMloevi sada zbacio svoju masku razumnosti,
pa se s njim valja otvoreno boriti do kraja, te se inilo da je osia sada
iskreno brinuo opstanak Srbije. Rusi su ak i tada pokuavali uvjeriti
Odbor za sankcije da se Srbiji iz humanitarnih razloga dopusti uvoz
prirodnog plina, ali i kao mrkvu za suradnju Beograda. Na posljetku su
u tome uspjeli u veljai 1995.
Vance i ja sloili smo se s ruskom analizom o osiu i Paniu te
smo poeli provoditi strategiju uvjeravanja osia da konkurira Miloeviu na izborima za predsjednika Srbije koji e se vjerojatno odrati
do kraja godine. Bilo je nuno uvjeriti Pania da odustane od vlastitih
ambicija i da energiju i.zamisli uloi u korist osia. Ostaje spomo, da
se osiu nisu ponovno pojavile potekoe s prostatom, bi li ga oni koji
su mu bili bliski uvjerili da se kandidira. S obzirom na konane rezultate koje je postigao Pani, vjerujem da je osi mogao pobijediti
Miloevia. Nakon to ga je Miloevi smijenio, osi se pomalo vratio
svojim ranijim nacionalistikim stavovima, odravajui veze s Palama i
protivei se pragmatinosti koju je Miloevi pokazao Ijeti 1994. kada
je tvrdio da plan Kontaktne skupine moe biti osnova za nagodbu.
Miloevi je kasnije, u zatvorenim razgovorima, o svojim potezima
1992. samoironino govorio kao o nesretnom razdoblju, ka je poinio
mnoge grjeke. Moda ga je iznenaujui uspjeh osia i Pania natjerao da ponovno procijeni svoj poloaj. U Iistopadu i studenom mi u
MKBJ-a bili smo u mogunosti raditi s dva odvojena centra moi u
Beogradu te smo na taj nain, nadam se, uinili Miloevia svjesnim da
on moda nije jedini koji e presuditi to e se dogoiti u Hrvatskoj,
Bosni i Hercegovini i SRJ.
S Karadiem sam se susreo u enevi 13. listopada, nakon to je
predsjednik Bush rekao da e nametnuti zonu zabrane letenja te ga
tako praktiki pritisnuo uza zid. Napokon je naa diplomatska aktivnost imala i tap. Herb Okun je, kao Amerikanac, ivo objasnio kakve
e biti posljedice ukoliko se letovi nastave, i Karadi je pokleknuo.
inilo se da ga je privukla ponuda da sve borbene letjelice bosanskih

i\

94

BALKANSKA ODISEJA

Srba mogu odletjeti na uzletita u SRJ koja je nadgledao UN, odakle

mogu sudjelovati u strogo ogranienim letovima obuke, ali njegovim je
asnicima ratnog zrakoplovstva, zlokobno kao to se pokazalo, bilo
drae svoje zrakoplove zadrati u Banjoj Luci. U Beogradu je osi 14.
listopada Politici dao intervju u kojem je rekao da bi na Miloevievu
mjestu dao ostavku, a u Skuptini je progovorio protiv korupcije i
paravojnih snaga koji su u ivot unosili kriminal, te je upozorio na
rastui nered i moralno propadanje. Dan ranije Milan Pani je posjetio
albanskog elnika Ibrahima Rugovu u Pritini i zapoeo, kako se pokazalo, jalov pokuaj uvjeravanja Albanaca na Kosovu da ne bojkotiraju predstojee izbore, ve da na njih izau i na taj nain smanje
Miloevieve izglede. Bilo je jasno da su osi i Pani odluili da ne
mogu priznati Hrvatsku prije izbora i da nee ii dalje od Vanceova
plana, oko kojeg su se bili usuglasili Miloevi, Tuman i general
Kadijevi i koji je potvrdilo Predsjednitvo SRJ, prije no to su ga na
posljetku prihvatili krajinski Srbi. Postajali su isto tako zabrinuti da
njihovo pribliavanje Vijeu sigurnosti ne nailazi na odgovor, pa Miloevievi ljudi govore o mrvicama za Pania. Prvi, ali ne i posljednji
put, u MKBJ-u osjetili smo tvrdou Vijea sigumosti koje, ili nije
vijelo zasluge, ili nije moglo dati iplomatsku mrkvu, je mogla
biti jednako tako vrijedna kao i batina sankcija.
U meuvremenu, zimski su se snjegovi brzo primicali i gospoa
Ogata, na temelju iskustava UNHCR-a na terenu, upozoravala je da se
nalazimo na rubu humanitarnog uasa. Gotovo tri milijuna ljudi izbjeglica, prognanih i Ijudi zarobljenih u opsjednutim gradovima i
podrujima - sada su izravno pogoeni sukobom u Bosni i Hercegovini
te ovise o pomoi iz vana. Te brojke danomice rastu stravinim ritmom.
Vance izvijestio je 14. listopada Vijee sigurnosti da se pregovori o okonanju sukoba u Bosni stalno odravaju u enevi od 18.
mjna. Martti Ahtisaari, koji je predsjedao Radnom skupinom za
Bosnu i Hercegovinu, do tada je vrlo vjeto odrao nekih dvadeset i pet
sastanaka zaraenih zajedhica. Ciljevi su bili opi prekid neprijateljstava, razvojaenje Sarajeva i izrada ustava koji bi odgovarao traenjima triju konstitutivnih naroda i dao snana jamstva i mehanizme za
nametanje potovanja Ijudskih i manjinskih prava.
Nisam sudjelovao na sastanku Vijea ministara Europske unije u
Birminghamu 16. listopada, jer sam i sam doivio vlastitu humanitamu
krizu. Otprije sam bolovao od uznapredovalog iijasa popraena bolovima u nogama dok sam iz sata u sat sjedio na pregovorima i glupo
zanemarivao sve jasne neuroloke znakove da je stvar ozbiljna, te nastavljao sa sastancima dok nisam ustanovio da mi noga zapinje na plo-

UTEMEUENJE ^UNFERENCIJE

95

niku i shvatio da je oslabio mii zbog ega sam vukao noge. Bio je to
opasan znak da je nastupilo trajno oteenje ivca, te mi je vicarski
lijenik, a potom i vicarski neurokirurg, rekao toga istog dana u enevi da mi je odmah potrebna operacija kako bi se odstranio disk.
Trebao sam, ili odmah otii zrakoplovom natrag u London, ili u ponedjeljak doi u dravnu bolnicu u enevi. Odluio sam ostati u Zenevi preko vikenda, u stanu koji sam unajmio u starom dijelu grada na
Place du Bourg de Four iznad restorana koji se zvao Mortimers. Deb-'
bie je dola zrakoplovom, pa sam u ponedjeljak ujutro otiao u bolnicu
i izravno u operacijsku dvoranu. Te sam veeri ve hodao, bolnicu sam
napustio sutradan popodne i sljedei sam dan proveo sjedei za svojim
stolom u Palais des Nations. Kirurg je upotrijebio mikrokirurki postupak da bi odstranio lumbalni disk, izbjegavajui svako slabljenje kraljenice, te mi tako, ostavivi kotani sustav posve netaknut, omoguio
da izbjegnem tjedne i mjesece oporavka koji je inae nakon takve
operacije bio potreban.
HVO je 25. Iistopada nametnuo svoju vlast u Mostaru na nain
koji je predstavljao izazov nastavku referendumske koalicije Muslimana i Hrvata. Hrvatsko vojno i politiko vodstvo trailo je da Mostar
bude prijestolnica Herceg-Bosne i tvrdilo da je HVO jedina vojna
vlast. Stjepan Kljui, bosanski Hrvat, izabrani lan Predsjednitva koji
je trebao postati sljedeim predsjednikom poto Izetbegoviu, nakon
jednostranog produenja jednogodinjeg mandata, ponovno istekne
mandat u prosincu 1992., snano je elio vienacionalnu Bosnu. No
sada je izgubio nadzor nad vladajuom strankom HDZ, a preuzeo ju je
Mate Boban koji je rekao: Ne priznajem da armija republike Bosne i
Hercegovine predstavlja narode ove zemlje. To je isto muslimanska
paravojska. Zauzimajui taj stav, Boban se jo vie primakao hrvatsko-muslimanskom ratu koji je doveo do praktikog unitenja Mostara. Od tog smo trenutka u svim djelatnostima MKBJ-a osjetili izrazitu
promjenu u muslimansko-hrvatskim odnosima: dok je prije postojala
sumnja i napetost, sad se radilo o otvorenom neprijateljstvu. Oni koji
tvrde da je Vance-Owenov mirovni plan izazvao etniko ienje i
graanski rat izmeu Hrvata i Muslimana jako se varaju. Referendumska se koalicija raspadala cijele 1992. Hrvati u srednjobosanskom gradu Prozoru zapoeli su krajem listopada etniko ienje kako bi grad
oistili od Muslimana. Hrvatski vojnici koji su pripadali paravojnim
jedinicama ekstremno desniarskog HOS-a pljakali su duane i palili
kue. Poto sam vidio filmske snimke s poprita, osudio sam djelovanje
bosanskih Hrvata u Prozoru u vijestima u 19 sati na Channel Four
britanske televizije i samo natuknuo uvoenje sankcija. Protesti zbog
povrijeene nevinosti Hrvata odmah su uslijedili. Osobito ogoren
postao je Mate Boban, kad sam se idui put sastao s njim. No doao

96

BALKANSKA ODISEJA

sam pripremljen; zapravo sam mu dao video snimku koju je napravio

C/iflhne/ Four i zatraio od njega da je pogleda, te da, ako ima kakvih
primjedbi, Channet Four pristaje snimiti njegov odgovor i dati mu isto
toliko vremena i jednaku vanost. Od Hrvata nije doao odgovor. Zapadni je svijet i dalje utio o dogaajima u Prozoru i nastavio primjenjivati dvostruka mjerila koja su izbila na povrinu tijekom graanskog
rata Hrvata i Srba, gubei time odreeni moralni autoritet kod Srba
prigodom osude njihova, dodue mnogo rairenijeg, etnikog ienja.
U Sarajevu je postalo jo jasnije da je zapravo rije o dvije opsade
grada: jednu opsadu provodUa je vojska bosanskih Srba granatama,
snajperskom vatrom i blokadama, a drugu vojska bosanske Vlade unutarnjim blokadama i birokracijom koja je spreavala vlastite ljude da
odu. U objavi preko radija vojska, a ne Vlada, obznanila je da je sposobnim mukarcima od 18 do 65 godina i enama od 18 do 60 godina
zabranjen odlazak, jer su potrebni za obranu grada, ali glavni je razlog
bio drugi. U propagandnom ratu srpska je opsada pobuivala suosjeanje svijeta, a za to je bilo potrebno da starci i djeca ostanu. Bilo je to
njihovo najemotivnije propagandno oruje kako bi Amerikance uveli u
borbu u tom ratu, pa nisu eljeli da ono bude oslabljeno.
Francuski i britanski vojnici kao potpora humanitarnoj intervenciji
UN-a sada su pristizali u razumnom broju, ali uz razumljivu zabrinutost o njihovoj sigurnosti. Komentari francuskog i britanskog tiska
usredotoili su se na raspravu o tome imaju li oni pravo ubiti ako se na
njih otvori vatra, to su zapravo i imali. Na zasjpdanju Sjevernoatlantskog
vijea (NAC) 18. listopada, Manfred W6rner, glavni tajnik NATO-a,
izvijestio je da su Maarska i Austrija dale politiko odobrenje za uspostavu kruenja zranog sustava za rano upozoravanje (AWACS) i za
nune prelete kako bi NATO osada mogao izvjetavati UNPROFOR
o povredama bosanskog zranog prostora. Od mojih pregovora s Karadiem 13. listopada, inilo se da zrakoplovi bosanskih Srba nee
polijetati iz Banje Luke, iako su neki potajice otili na uzletite pod
nadzorom hrvatskih Srba u Udbini. No, dok je promatrako djelovanje
NATO-a bilo vrijedno uloena truda, jo nije postojala spremnost vlada lanica NATO-a da hametnu zonu zabrane letenja pomou redovitih borbenih patrola, koje su zapoele tek 1993.
Cyrus Vance i ja odletjeli smo 29. listopada u Pritinu na Kosovu,
koje Srbi smatraju kolijevkom svoje civilizacije, u jedan od najneobinijih posjeta u kojima sam ikada bio. Predsjednik vlae Pani trebao
nas je pratiti, to je bilo uistinu hrabro, neki bi rekli i ludo hrabro. U
studenom je on u Europskom parlamentu rekao Simone Veil: to
manje znam o povijesti Balkana, to mi je bolje. Gledajui unatrag,
pomalo smo kruto odbili letjeti u njegovu zraicoplovu, no po dolasku
morali smo otii u mali ured u zranoj luci i sastati se s dunosnicima

UTEMEUti'JJE KONFERENCUE

97

tamonjih Srba. Ve smo mu bUi dali do znanja kako to ne eiimo

uiniti, ali Pani je objasnio da je od ivotne vanosti da se sastanemo
s njima, kako iz pristojnosti, tako i da odrimo njegov autoritet. Otprilike 3.000 Srba, koji su nosUi fotografije MUoevia i Seelja, fanatinog nacionalistikog voe Radikalne stranke, prosvjedovalo je s
natpisima na kojima se Paniu poruivalo da se vrati u Kalifomiju.
Govomici iz Seeljeve stranke na skupu su govorili protiv Panieva
zadiranja u ivotne interese srpskog naroda, a pismo upueno nma,
kao supredsjedateljima, pozivalo je na zabranu odlazaka stranih izaslanstava na Kosovo, jer oni izazivaju nemire. Odvojili smo se od
Pania koji je trebao razgovarati s predstavnicima lokalne srpske vlasti
i otili na sastanak s albanskim nacionalistikim elnikom Ibrahimom
Rugovom. Dok smo se automobUom pribliavali Pritini, obuzeo me
osjeaj duboke potitenosti. Sve je izgledalo tjeskobno jednolino najgora komunistika arhitektura - i nije se uope osjeala ponosna
povijest, nisu se vidjeli nikakvi drevni spomenici, samo blato, prljavtina i nagovjetaj propasti. Rugova je bio u uredu iz sirotinjskog
predgraa, a da bi se u njega ulo trebalo je preskoiti velike Iokve
vode. Unutra je, ipak, doek bio topao i na kraju smo se dogovorili da
e poi s nama i sastati se s Paniem u slubenoj zgradi Gradske
vijenice; no.vrsto bio protiv sastanka s predstavnicima lokalnih
srpskih vlasti. U tom ga trenutku nismo silili na to. Kad smo stigli,
susreli smo se s Paniem koji je neumoljivo traio da se susretnemo sa
Srbima, s Rugovom ili bez njega. Ostavivi Rugovu u predsoblju, uli
smo na sastanak koji se moe opisati samo kao ludnica u kojoj je Pani
s uivanjem psovao lokalne Srbe oito se zabavljajui.
Pani je bio ezdesettrogodinjak iz Kalifomije koji je govorio engleski sa srpskim, a srpsko-hrvatski s amerikim naglaskom. Prebjegao
je iz Jugoslavije 1955. tijekom meunarodne biciklistike utrke u vrijeme kad je bio uspjean trka. Uvijek je tvrdio da je biciklom doao
do slobode, a u SAD je stigao s dva kovega i 20 dolara od kojih je
uskoro postao milijuna. Njegova dananja tvrtka vrijedna je pola milijarde dolara. Kasnije je razgovore opisao kao tvrde, ali konstruktivne. Na trenutak nam se uinilo da smo postigli napredak uvjerivi
ih da pregovaraju o povratku u osnovne kole albanskih uenika koje
su poduavali u njihovim kuama. No, ak ni to tamonji Srbi nisu
mogli popustiti Paniu, koji bi tada svoj uspjeh iskoristio protiv Miloevia, a to mu nisu mogli pruiti. Kad smo otili, bio sam zgroen
onim to smo vidjeli i osjetio sam da trenutno nema izgleda ak ni za
minimalnu autonomiju za Albance, a kamoli za povratak na znatan
stupanj autonomije koja je bila na snazi pod Titovom vlau.
Skrbnitvo UN-a nad Bosnom i Hercegovinom bilo je poprilino u
modi u tisku. Zapravo Vance i ja bUi smo raspravili tu mogunost

98

BALKANSKA ODISEJA

kad sms^e sastali za rukom u New Yorku 6. kolovoza. Zamisao nas je

tada obojicu privlaila, pa smo o tom pitanju raspravljali u vie navrata.
mi je dao presliku podsjetnika o toj temi koji je sastavio Lloyd
Cutler, uvaeni vaingtonski pravnik kojeg sam upoznao kad je radio
za Carterovu Vladu. U rukom pisanoj biljeci 22. listopaa izloio sam
Cyju zato to vie nije provedivo - uglavnom zbog nedostatka sredstava Ujedinjenih naroda, ljudskih i novanih.
Ne moe se porei da smo u tom kljunom asu za uobliavanje
mirovnog plana za Bosnu i Hercegovinu bili nevoljko, ali stvarno
suoeni s injenicom da nikad neemo imati znaajne snage UN-a da
bi se to provelo. Najvie to smo mislili da moemo raunati da emo
dobiti od Vijea sigurnosti bilo je udvostruenje broja od 7.000 pripadnika snaga za humanitarnu intervenciju i cilj koji su sebi postavili
generali Nambiar i Morillon pri izradi svojih planova za provedbu
naeg mirovnog plana, uz razvojaenje Sarajeva, povlaenje tekog
oruja i povlaenje oruanih snaga na crte dogovorene mirovnom nagodbom, to jest UN-ove snage od 15.000 Ijudi.
Od Marttija Ahtisaarija dobili smo 4. listopada vaan dokument o
ustavnim mogunostima, u kojem su izneseni argumenti za i protiv za
svaku od njih. Za Vancea i mene uglavnom je postojalo ovih pet mogunosti:
1. centralizirana drava;
2. centralizirana federalna drava u kojoj znaajne djelatnosti provode od etiri do deset podruja;
3. labava federalna drava triju etnikih jedinica koje nisu teritorijalno jedinstvene;
4. labava konfederacija triju etniki odreenih republika sa znaajnom nezavisnou, moda ak i na polju sigumosti;
5. muslimanska drava, s tim da Srbi uu u SRJ, a Hrvati u Hrvatsku.
Odluili smo se za drugu mogunost kao osnovu onog to je postalo poznato kao Vance-Owenov mirovni plan, budui da je, kako se
tvrdilo u radnom dokumentu, to izgledalo kao najbolji kompromis
izmeu vrlo razliitih stajalita triju strana, te je obeavalo najstabilniji
obiik vladavine za cijelu Bosnu i Hercegovinu, jer je tako bilo mogue
potedjeti sredinju VJadu velikog dijela predvidivih trzavica meu
zajednicama, tako to e pokrajine dobiti nadlenost nad pitanjima
oko kojih je bilo najvie podjela, npr. nad policijom, zdravstvom i
kulturom, dok e istovremeno one biti liene prava da budu drave u
dravi. Ipak, umjesto da usvojimo opisni naziv tog oblika kao centralizirana federalna drava, to je gotovo samo po sebi bilo proturjeno
i pri emu federalna ima za razliite ljude razliito znaenje, nazvali
smo je decentraliziranom dravom.

UTEMEUENJfa KONFERENCIJE

99

Intenzivno smo razmiljali o treoj mogunosti, koja je u osnovi

bila prijedlog o kojem je u proljee 1992. pregovarao veleposlanik
Cutileiro, kao lan skupine lorda Carringtona. No, iako ju je predsjednik Izetbegovi 18. oujka isprva bio prihvatio, kasnije je promijenio
miljenje, pa smo smatrali da je prolo premalo vremena od tog odbijanja da bismo planu napravljenom na toj osnovi dali bilo kakve izglede u meunarodnoj zajednici, a da se o Izetbegoviu i ne govori.
Mnogo je toga ovisilo o broju kantona: Srbi su za sebe eljeli jedan
veliki kanton; ostali su eljeli vie kantona, kojima bi bilo tee i skuplje
vladati no pokrajinama. Vladi Sjedinjenih Drava u to se vrijeme nije
sviao prijedlog s kantonima, a u svjetlu Londonske konferencije sve
to mirie na podjelu ne bi bilo Iako prihvaeno. Temeljno uvjerenje
vlada lanica Upravljakog odbora bilo je da Bosnu i Hercegovinu
treba odrati na okupu kao jedinstvenu zemlju i da treba osigurati da
se Srbi nee moi okoristiti svojim vojnim djelovanjem. Kod izbora
pokrajina bilo je vano uzeti u obzir da su o toj zamisli sukobljene
strane ve bile raspravljale. Nakon naeg razgovbra s njim, presjednik
Izetbegovi odrao je 21. listopada u enevi vanu konferenciju za
tisak na kojoj je naelno podrao opciju koju smo odabrali.
Dok smo crtali zemljovid pokrajina utemeljen na opinama (vidi
str. 100/101), stvami zemljovid, koji je odraavao borbe na terenu, i dalje
se mijenjao. Pad Jajca u ruke Srba predstavljao je velik udarac snagama bosanske Vlade, no pokazalo se da je to bilo posljednje veliko
srpsko teritorijalno osvajanje. Nakon toga, sve do pada Srebrenice i
epe u srpske ruke u srpnju 1995., crta sukoba nije se promijenila u
znaajnom stratekom smislu, osim tijekom nekoliko tjedana kad se
bosanski Peti korpus probio iz bihakog depa. Do najvee je mjene dolo u rujnu 1995. kad je Jajce palo u ruke Hrvata.
Drugi sastanak Upravljakog odbora MKBJ-a odran je 27. listopada, te je Martti Ahtisaari na zatvorenoj sjednici predstavio ustavni
prijedlog. Uspostavili smo izravnu vezu izmeu prestanka neprijateljstava i postizanja sporazuma o ustavnom rjeenju budui da nismo
vjerovali da e strane uistinu prestati s borbama bez barem osnovnog
sporazuma. U svjetlu tih stajaUta, zanimljivo je da je Warren Zimmerman, visoki predstavnik SAD-a, izjavio da se radi o impresivnom dokumentu koji sadri sva bitna naela, te je elio odmah zapoeti zastupati nae ustavno ijeenje. Savjetovali smo mu odlaganje, barem
dolc zamisao sutradan na predstavimo stranama. Izjavili smo da e
supredsjedatelji zatraiti potporu za ove prijeloge za dva dana u Beogradu, a odmah potom u Zagrebu. Upravljaki odbor je uglavnom
davao veliku podrku, a zabrinutost predstavnika vlada bila je usredotoena na prijelazno razdoblje.

100

BALKANSKA ODISEJA
c
a
E

3
5

Sarajevo
Centar
Hadiii
Hida
flija
Novi G red

Novo Sarajevo
Paie
StariGrad
Tmovo
Vogola
Banovii
L
Biha
Bt(e((ina
Bilea
Bos. Dubica
Bos.Gradilka
Bos. Krupa
Bos. Brod
Bos. Novi
Bos. Pelrovae
Bos. amac
Bos. Gkahovo
Bratunac
Brko
Breza
Bugojno
Busovaa
Cazin
ajnice
apljina
eiinac
itluk
Derventa
Doboj
Donji Vakuf
Foa
Fojnica
Geicko
Glamo
Gcraide
Gornji Vakuf
Graanica
Gradaac
Grude
Han Pijesak
Jablanica
Jajce
Kakanj
Kalesje
Kalinovik
Kiseljak
Kladanj

Klju
Konjc
Kotar Varol
Kreevo
Kupres
Laktali
Liilica
Uvno
Lopare
Lukavac
Ljubinje
Ljubuki
M aglaj
M odria
M ostar
M rkonjiGrad
Neum
Nevesinje

49
51
64
43
42
51
36
2?
78
69
51
72
15
67
3f
15
20
26
74
12
34
21
7
a
64
44
76
42
45
96
45
28
8
0
13
40
55
52
49
35
18
70
56
72
60
0
40
72
39
55S
80
37
41
73
48
55
30
23
7
2
0
15
38
67

6
6
45
29
35
12
5
23

UTEMEUENJE KONFERENCIJE

101

1w ~S

<

IX

28
21
26
37
45
28

35
69
10
30
36
17
55
18
59
80
69
60
24
34
60
75
41
95
34
21
12
19
3
1
53
14
89
0
41
39
39
45
0
62
79
26
0
23
20
0
56
4
19
9
18
61
3
24

50?
15
38
O
51
82
0
10
56
22
90
0
31
3S
19
77

5
74

7
7
3

16
22
7

10
7
6
9
0
2
0
4
2
15
8
0
0
2
6
0
41
1
0
45
3
0
25
6
34
48
0

1Q
6
15
20
3
9
1
9
9
16
8

1
0
43
0
15
99
0
18
35
30
0
0
52
0
0
26
29
71
39
9
99
72
4
4
1
93
19
27
34
8
88
1

1
1
5
8
12
3
3
1

'

5
9
8
2
13
5
3
7
2
2
9
7
5
4
1
2
5
3
0
8
6
3
3
9
2
1
3
1
5
5
0
2
6
7
7
2
2
4
3
2
4
3
6
3
8
0
3
3

54
O
99
39
13
3
0
41

Bos. Bro

oilg
3o

Odak
Olovo
Oraje
Posuje
Prijedor
Pmjavor
PfOZOf
Pucarevo
Rogatica
Rudo
Sanskl Most
Skender Vakuf
Sokoiac
Srbac
Srebren ica
Srebrenfc
Stolac
Sekovii
ipovo
Tesli
Telanj
TitovDrvar
Tomistavgra
Travn8<
Trebinje
Tuzia
Ugtjevik
Vare
Veiika KJadua
Visoka
Viegrad
VHez
Vlassnica
Zavidovl!
Zenica
Zvomik
epe
ivince

20
75
7
0
44
15
37
38
60
27
47
6
30
4
73
75
45
3
19
21
72
0
11
45
18
43
41
30
92
75
63
41
55
60
55
59
47
81

20
19
15
0
42
72
0
13
38
7t
42
68
69
89
25
13
21
94
79
55
6
97
2
11
69
15
56
16
4
16
33
5
42
20
13
38
10
6

54
4
75
99
6
4
62
40
0
0
7
25
0
0
0
7
32
0
0
16
18
O
87
37
4
16
0
41
1
4
0
46

13
13
0
40
7

6
2
3
0
8
9
1
9

1
2
4
f
1
6
2
5
2
2
f
7
3
2
0
7
9
21
3

3
5
4
8
2
6
13
a
3
e

llillll

Srbiiznad6B%

Srbi 50-66%

) | | Srbiispod5Q%

[) MuslimaniimaiiB
|

I Muslimani6MS

[ MuslimaniispodB

Zemljovid 3:Bosna i Hercegovina po opinama

102

BALKANSKA ODISEJA

^bsanska je Vlada na poetku bila oduevljena u tolikoj mjeri da je

ministar vanjskih poslova Haris Silajdi povukao u stranu Herba Okuna i zatraio da se nai ustavni prijedlozi nametnu svim stranama. U
predstavljanju svojih ustavnih prijedloga bosanskim Srbima, smatrali
smo da e biti kljuno pokazati kako smo proces decentralizacije doveli do krajnjih granica, a da pritom ne stvorimo drave u dravi. Na
zajednikoj sjednici skuptina srbijanskih, krajinskih i bosanskih Srba
sljedeeg vikenda u Prijedoru, Karadi je ustavne prijedloge MKBJ-a
opisao kao osnovu za budue pregovore. No, odbio je predloenu
podjelu na deset pokrajina i umjesto toga predloio podjelu na pet:
jedno ujedinjeno srpsko podruje koje se protee od Banje Luke do
Bijeljine i Trebinja, tri muslimanske veleupe s centrima u Tuzli, Zenici i Cazinu i jednu za Hrvate oko Mostara. Usprotivio se svakom
obliku bosanske konfederacije ili sredinjeg nadzora nad vojskom,
vanjskom i monetarnom politikom, no to je bilo potpuno oekivano.
Stajalite MKBJ-a u to je vrijeme bilo da je nuno najmanje sedam
jedinica kako bi postojala dovoljna mjeavina pokrajina da njihov zemIjovid ne bi utjelovljivao prikrivenu podjelu, te kako bi vienacionalna
narav zemlje bila ouvana.
Studeni je zapoeo s izglasavanjem nepovjerenja predsjedniku Vlade Paniu. Socijalistika partija Srbije (pod Miloeviem) i Srpska dikalna stranka (pod eeljem), koji je tada tijesno suraivao s Miloeviem, bile su u potpunosti protiv Pania zbog podrivanja kontinuiteta Jugoslavije javnim pozivanjem na inozemno mijeanje u unutarnja pitanja Jugoslavije i otvaranjem osjetljiva pitanja teritorijalne
cjelovitosti doputanjem stranog posredovanja na Kosovu. Pania se
kao predsjednika Vlade moglo ukloniti samo ako mu veina u oba
doma izglasuje nepovjerenje. U Vijeu graana njegovi su kritiari
imali jasnu veinu, no u Vijeu Republika, gdje su Cmogorci imali
polovicu zastupnikih mjesta, inilo se da bi mogao preivjeti, iskoristi
Ii osi svoj utjecaj u njegovu korist. j
U to je vrijeme politika stvaranja zatienih podruja nehotice
dobila znaajan poticaj kad je predsjednik Meunarodnog crvenog
kria (ICRC) Cornelio Sommaruga, razgovarao sa efovima stalnih
misija u enevi i iznio preporuku ICRC-a da se smjesta uspostave dogovorena zatiena podruja kako bi se smjestile ugroene skupine u
Bosni i Hercegovini. Pored milijun ljudi u Bosni i Hercegovini, kojima
je pomo bila prijeko potrebna, ICRC je izraunao da na sjeveru zemIje ivi 100.000 Muslimana koji su izloeni teroru i koji jedino ele biti
prebaeni na sigurno podruje. Pored toga, u logoru Trnopolje, blizu
Banje Luke, bilo je okupljeno 4.000 ugroenih graana. S obzirom na
injenicu da nijedna trea zemlja nije pokazivala spremnost ak ni

UTEMEUENjE konferencije

103

privremeno pruiti utoite tim bosanskim izbjeglicama, suoili smo se

s golemim izazovom; no, kao to smo Vance i ja objasniii Sommamgi,
opasnost je leala u tome to e taj dobronamjemi prijedlog, utemeljen
na dobivanju suglasnosti od bosanskih Srba i pristanku bosanskih Muslimana na stvarno razvojaenje, Vijee sigumosti izmijeniti tako da ne
bude ni suglasnosti ni razvojaenja. MKBJ je inio sve to je bilo
mogue kako bi izgradio svoj moralni autoritet i zaustavio etniko
ienje, te smo smatrali da bi jasno objavljivanje kako Muslimani
istjerani iz svojih domova mogu ii u zatiena podruja, znailo zeleno
svjetlo Srbima za nastavak etnikog ienja. UNHCR se slagao s
nama, no nije bio spreman javno kritizirati vlade koje su promicale tu
politiku. Isto tako, vlade kojima se nije sviala zamisao o zatienim
podmjima previe su oklijevale u javnom iznoenju svojih stajalita.
Stoga je nas, kao supredsjedatelje, zapalo da podnesemo teret emotivnih stavova i da proturjeimo oajnikom, iako razumljivom, zastupanju zatienih podmja koja su, ini se, bila uzrokom zabrinutih
prosvjeda. U tome je prednjaila austrijska Vlada i, poput ukidanja
embarga na oruje, ta je politika na prvi pogled bila privlana, to joj je
ubrzo donijelo mnogo pobornika.
Nedostaci plana bili su vrlo jasni onima koji su bili kadri postaviti
teka pitanja i na njih'dati odgovore. Prije svega, tko e dati dovoljno
vojnika UN-a za popunjavanje zatienih podruja ljudstvom? to se
dogaa ako Srbi napadnu zatieno podruje pjeatvom, kao to se
kasnije dogoilo s Goradem? Umjesto da razmjetanjem na granici
zatienog podruja olakavaju humanitarnu pomo, snage UN-a bit
e takvim napadom prisiijene braniti se, povui se, ili biti pregaene.
Obrana okruenja za veinu se vlada koje su davale vojnike previe
pribliavala borbenoj ulozi, a znali smo da je mandat humanitarnih
snaga paljivo napravljen kako bi se izbjeglo upravo takvo stanje.
Zatieno poruje u Iraku stvoreno je nakon to su Kurdi izbjegli i
biio je oznaeno granicom na ravnom terenu, koju su saveznike zra snage mogle braniti silom. U Bosni smo zatiena podruja moraii stvarati u gradovima, u dolinama okruenim planinama na mnogima od kojih su ve bile postavljene srpske snage s tekim naoruanjem, spremne i sposobne prekinuti dovod vode i struje, preprijeiti
pristup cestom i oboriti zrakoplove koji su kruili. Vojni dio UN-a
snano se protivio toboe zatienim podrujima, za koja su znali da
ih zapovjednik bosanskih Srba Ratko Mladi nema nikakvu namjeru
potivati ukoliko ne budu razvojaena.
Zastraujui izazov za MKBJ u studenom 1992. bilo je pitanje
moemo li, oboruani samo moralnim autoritetom i slabim gospodarskim sankcijama, bez uvjerljive prijetnje selektivnom odmazdom, po-

104

BALKANSKA ODISEJA

makputi natrag srpske erte sukoba i napraviti novi zemljovid. Preuzeli

smo kao obvezu da emo morati zajamiti da tri konstitutivna naroda
ive unutar meunarodno priznatih granica Bosne i Hercegovine.
Naa je zadaa bila iznai strukturu s pomou koje bi Srbi mogli zadrati nadzor nad onim vidovima svakodnevnog ivota koji znae ouvanje i osiguranje njihova nacionalnog identiteta. Ipak, nismo mogli
prihvatiti dravu u dravi, pa smo stoga morali, koliko je god to bilo
mogue, izbjegavati teritorijalnu jedinstvenost srpskih pokrajina koja
bi omoguila da Srbi mogu uinkovito nadzirati podruje od Beograda
do Bijeljine u sjeveroistonoj Bosni i Hercegovini, potom podruje
juno od rijeke Save, uzdu koridora do Banje Luke i odatle do Knina
u Hrvatskoj. Od svoga prvog susreta s Mladiem znao sam da takva
teritorijalna veza za njega predstavlja apsolutnu sigumosnu nunost i
da je za nju spreman nastaviti borbu uz potporu svih srpskih vojnih
elnika, odakle god oni bili. Osnovna procjena za MKBJ, kad smo se
primakii zavretku svog zemljovida, bila je prosuditi snagu vojske bosanskih Srba u odnosu na politiare u Beogradu, na Palama i u Kninu.
Gledajui unatrag, podcijenili smo utjecaj generala Mladia.
Poetkom studenoga u Beogradu je srbijanska policija pretresla
zgradu Saveznog ministarstva unutarnjih poslova, to je predsjednik
osi osudio kao nasilan in koji predstavlja prijetnu ustavnom poretku. Nije bilo nikakvog objanjenja to je traila srbijanska policija
tijekom te zlokobne provale, no mnogi su zakijuili da je oajniki
pokuavala ukloniti optuujue dosjee iz razdoblja od 1991. do 1992.
koji su se odnosili na mogue ratne zloine. Vijee sigumosti u to je
vrijeme raspravljaio o radu strunog povjerenstva uspostavljenog po
Rezoluciji VSUN 780 (1992.), a tisak je veiiku pozomost posvetio ratnim zloinima, zahtijevajui da strunjaci djelatno gone teka krenja
enevske konvencije i dmge prekraje. Vance je takoer, prigodom
svakog naeg shstanka u Beogradu, vrio pritisak na generala Pania
glede vukovarske masovne grobnice. Vance je bio uvjeren da su mu
Srbi onemoguili posjet bolnici u Vukovaru 1991. stoga to su hrvatski
pacijenti bili odvueni s bolnikih odjela, ubijeni i baeni u masovnu
grobnicu u okolici, te da je JNA u to bila ukljuena. Ljudi koji su
snosili odgovornost za zapoinjanje i nastavak rata, najprije u Hrvatskoj, a potom i u Bosni i Hercegovini, imali su i te kako razloga strahovati da bi predsjednik Vlade Pani mogao nepromiljeno narediti da
se dosjei daju na uvid zbog istrage. Olako se zaboravlja u kojoj je mjeri Beograd postao polariziran izmeu Miloevia, kao predsjednika
Srbije, i osia, kao predsjednika SRJ, a u to su doba obojica odluno
smatrala da bi onaj drugi trebao odstupiti. Prema jo jednoj beogradskoj glasini, Miloevieva je policija tragala za dosjeima koji bi mogli

UTEMELJbiiJE KONFERENCIJE

105

uplesti osia. Gotovo da nije bilo sumnje da su paravojne skupine,

osobito one pod vodstvom mladog razbojnika zvanog Arkan i nacionalista Seelja, poinile ratne zloine. Beogradski je opinski sud 9. ;
studenoga naredio srbijanskoj policiji i dunosnicima da napuste fede- i
ralnu zgradu, no oni su taj zahtjev zanemarili, a dosjei su uklonjeni i \
uniteni.
Jo jedan bitan element, prije odreivanja zemljovida, bilo je pokuati pridobiti Tursku za nau politiku, te smo stoga smatrali vanim
posjetiti predsjednika Vlade Demirela. Vance i ja susreli smo se s njim
u Ankari 4. studenoga, i kad nam je rekao da postoji stvarna frustracija
u islamskom svijetu zbog lijenosti i nedjelovanja Zapada glede
Bosne i Hercegovine, zvuao je uvjerljivo. Zaloio se za ukidanje embarga na oruje, a kritizirao je i nedjelotvornost sankcija. Vance je
njegov poziv na njihovo pootravanje odmah prenio dalje i obavijestio
Boutrosa Ghalija da se radi o neemu ime bi trebalo podbosti Vijee sigurnosti. No kod tog je ovjeka, za kojeg smo obojica znali da je
pobornik umijea mogueg, postojala i nit praktinog realizma. Nismo
ga uvjerili, no osjeali smo da se nismo od njega ni otuili.
U New Yorku smo Vance i ja, 12. studenoga, razgovarali s predsjednikom Gligorovim o preventivnom rasporeivanju snaga UN-a u
Makedoniji. Velika Britanija, koju sam izvijestio o naem razgovoru,
eljela je, kao predsjedavajua EZ-u, da se mi kao supredsjedatelji
zaloimo o tom pitanju kod Boutrosa Ghalija, umjesto da pustimo da
to uini EZ. Napisali smo pismo s datumom 18. prosinca, i drim da je
to bio vaan imbenik u uvjeravanju glavnog tajnika UN-a da uputi
pismo Vijeu sigumosti.
U petak, 13. studenoga, govorio sam pred Vijeem sigurnosti i
rekao da srpsku crtu bojinice treba pomaknuti unatrag i da ne postoji
nikakva mogunost da meunarodna zajednica prihvati filozofiju generala Mladia da je sila pravo i to drimo u rukama - nae je.
Upozorio sam takoer na zjapee rupe u provedbi trenutnog embarga na uvoz nafte, kako na Dunavu, rumunjskoj, bugarskoj i makedonskoj granici, tako i na cmogorskoj obali Jadrana gdje nafta stie u
tankerima. Naa je zabrinutost potaknuta kada smo, tijekom svoga
zadnjeg posjeta, ustanovili da je Beograd preplavljen naftom. Na mjestima gdje su se dugi repovi vozila, koja ekaju na benzin bili protezali
oko cijelih blokova, sada su bile benzinske crpke na kojima se benzin
dijelio bez redova, a cijena je drastino pala. Nije bilo nade za mimo
rjeenje u Bosni i Hercegovini ukoliko Beograd ne izvri pritisak na
bosanske Srbe da pregovaraju, a Beograd, u ovom oputenom ozraju,
ne bi imao poticaja za pritisak na Pale. Bilo je raireno miljenje da je
Miloevi otvorio vojne priuve kako bi stvorio bolje ozraje prije

106

BALKANSKA ODISEJA

prosinakih izbora, pa je zaposlenima u dravnim poduzeima besplatno podijeljeno brano i eer.

U New Yorku su Vance i Herb Okun imali sastanak s Antonijem Lakeom u Cyjevu stanu, nakon to je Clinton porazio Busha na
predsjenikim izborima. Lake je bio naelnik Odjela za analitiku dok
je bio na elu State Departmenta, a sada je trebao postati novi
savjetnik za nacionalnu sigumost. Izglea da im je on opetovano postavio pitanje moralne opravdanosti ukidanja embarga na oruje, no
i Herb nisu mi uope dali naslutiti da s novom Vladom moemo
oekivati potekoe na koje emo ubrzo potom naii. Kasnije u prosincu, kada su otili u Washington na razgovor s presjednikom Bushom
i posjetili prijelazni ured Demokrata, te razgovarali sa Samuelom Bergerom i Leonom Fuerthom, oni ne samo da su nastavili govoriti o
embargu na oruje ve su i postavljali pitanje ne prihvaamo Ii moda
u prevelikoj mjeri etniko ienje. U to vrijeme nisam znao da kandidati za novu Clintonovu Vladu na veerama u Washingtonu kritiziraju
Vancea u vezi s Jugoslavijom, govorei kako je on spreman pregovarati do posljednjeg preivjelog. Gledajui unatrag, nai su instinkti
u enevi trebali biti vie usredotoeni na Washington i uoavanje naznaka o negativnoj percepciji MKBJ-a, koji je imao sjedite u Zenevi.
Napustili smo New York nakon to smo bili nazoni usvajanju
Rezolucije VSUN 787, kojom se zabranjivao pretovar nafte, upravo na
vrijeme da se sankcijama protiv SRJ vrati nekakva vjerodostojnost, i
kojom je nama, kao supredsjedateljima vraeno poneto utjecaja. injenica da je Mladievo vojno ponaanje destabiliziralo razgovore o
ustavnom rjeenju, zabrinjavala me u dovoljnoj mjeri da 18. studenoga
uputim brzojav Douglasu Hurdu kao predsjeniku Vijea mmistara
vanjskih poslova i zatraim nametanje zone zabrane Ietenja na temelju
Poglavlja VII Povelje UN-a. U tom su brzojavu bila iznesena i moja
osobna razmiljanja>.koja nisam uvijek mogao javno iznijeti. Zelio sam
da nametanje zabrane letenja bude znak Srbima da mislimo ozbiljno,
no kako su Francuska, Britanija i veina drugih zemalja EZ-a bile
protiv toga, nisam to mogaio rei u javnosti, budui da sam tamo morao izraavati konsenzus EZ-a. Isto tako, kao pregovara, morao sam
oprezno govoriti o vojnom pritisku na Srbe, ako za to nisam imao
potporu EZ-a. Srbi su sa svoje strane i dalje smatrali da sam vie
protusrpski raspoloen od Vancea i mnogo spremniji da ih bombama
prisilim na pokoravanje.
Po povratku u Zenevu, bosanski su Srbi predstavili Prijedlog za
ureenje Bosne i Hercegovine. Vance i ja posjetili smo 19. i 20.
studenoga etiri UNPA poruja u Hrvatskoj. Postajalo je jasno da se
Vanceov plan ne provoi, i morali smo ustanoviti moe li se togod

UTEMEUENJE KONFERENCIJE

107

uiniti kako bi se vratio izgubljeni zamah. Posjetili smo Masleniki

most, koji je bio uniten u ratu i koji je trebalo ponovno otvoriti kako
bi hrvatski prometni i turistiki automobili i autobusi mogli prometovati glavnom cestom na dalmatinskoj obali. Stupili smo i na vrh
brane Perua, pomalo oprezno, budui da se smatralo da su u njezinu
strojarnicu postavljene velike koliine dinamita, koji bi, ako ga Srbi
aktiviraju, raznio branu i tako poplavio podruje. O oba pitanja voenp
su beskrajne rasprave u Beogradu, Zagrebu i Zenevi, pa je bilo korisno
probleme vidjeti na terenu.
U Kninu smo imali grozan sastanak s hrvatskim Srbima, koji su odbili pruiti potporu bilo emu osim secesiji i koji su se pretvarali da
su nezavisna vlada s vlastitim ministrom vanjskih poslova. Neumoljivo
sam traio da im damo do znanja kako smatramo da se nalazimo u
Hrvatskoj, to je UN semantikim nejasnoama nastojao zaobii. Moja je efinicija izazvala bombastian govor o tome da je to nezavisna
srpska republika. Jedan od srpskih elnika na lokalnom me radiju
nazvao huljom i mrziteljem Srba, dok su Vancea opisali kao snoljivog. Dok smo se te iste veeri vozili u UNPA podruje Sjever, moglo
se primijetiti da vrlo malo kua ima elektrino svjetlo, a sela oteena
od borbe, kroz koja smo se vozili, inila su se naputenima.
Hrvatska Vlada je, razumljivo, od poetka bila odluna izbjei ono
to se ogodilo na Cipru, gdje je nazonost UN-a de facto cementirala
podjelu otoka, pa se tako nikad nije pridravala prekida vatre. Ta
osnovna i neizbjena napetost potpirivala je poetni srpsko - hrvatski
rat, koji je tinjao u pozadini i stalno predstavljao opasnost, te poticao
sve vee razoaranje hrvatskog naroda i Vlade u Ujedinjene narode,
koje se smatralo odgovomima za status quo. Kako su blijedjela sjeanja na strahote rata, tako su Hrvati bili sve spremniji staviti na kocku
jo jedan rat, osobito stoga to su hrvatske snage stalno bivale sve bolje
opremljene. Krajem 1992. embargo na oruje jedva je doticao Hrvatsku i, premda je SRJ Ujedinjenim narodima slala pojedinosti o oruju
koje je stizalo, nita nije poduzeto kako bi se doprema zaustavila.
Ubrzo je Hrvatska vojska bila opremljena zrakoplovima, tenkovima i
tekim topnitvom, vei dio kojeg je dolazio iz susjednih europskih
zemalja, nakon to je kupljen u istonoj Njemakoj. Kako se to zbivalo
pred oima Srba, nije teko shvatiti zato su se oni opirali demilitarizaciji i odbijali razvojaenje. Hrvatski su Srbi bili toboe imbenik
konsolidacije, a hrvatska Vlada destabilizacije. Ako se elio mir, hrvatska je Vlada trebala uvjeriti hrvatske Srbe da se ivei pod njezinom
vlau nemaju ega bojati, no ona je smatrala da e to samo ohrabriti
sipske elnike da ostanu nezavisni. BiJo je to stanje kao u Kvaki-22.
Tumanov stil bila je prijetvoma diplomacija, no ipak, s hrvatskog je

108

BALKANSKA ODISEJA

stajalit^ to bilo uspjeno. Hrvatski tisak, pod Vladinim nadzorom,

stalno je govorio da snage UN-a za ouvanje mira na uspijevaju omoguiti povratak Hrvata u njihove domove, a ponekad je bio blizu tome
da ih progiasi dravnim neprijateljima, to se ogledalo u vulgamim
gestama upuenima UN-ovim bijelim vozilima na cestama.
Kad smo se helikopterom spustili u istono UNPA podruje, poeo sam oajavati kako emo pomiriti ove suprotstavljene tenje.
Ovakvo se raspoloenje jo vie produbilo kad sam otkrio da su,
umjesto da se Hrvati vraaju u svoje domove, Srbi u sve veem broju
dolazili iz drugih dijelova bive Jugoslavije, osobito iz Bosne i Hercegovine, te da ih se smjeta u sektoru Istok. Ovdje je bila rije o etnikom prirastu, na koji su Hrvati razumljivo gledali kao na pokuaj da se,
stvaranjem stalne srpske veine tamo gdje su prije rata 1991. Hrvati bili
u veini, promijeni demografska slika podruja. Velik priliv srpskih
izbjegliea doveo je i do nasilja izmeu Srba kroz djelovanje bandi,
ucjena i iznuivanja. Sve se to dogaalo pod nosom civilne policije
UN-a, koja je svojom ulogom smatrala, kako nam je reeno, pasivno
promatranje i izvjetavanje o aktivnostima lokalne policije i vlasti i na
njegovanje dobrih odnosa sa svim stanovnicima. S obzirom na prilike
u Hrvatskoj u to doba i osobito nakon to je poeo rat u Bosni i
Hercegovini, ime je dolo do promjene prioriteta koji je UN mogao
dati Vanceovom planu, bilo je nemogue sagledati kako bi UN mogao
postati svakome u Hrvatskoj ita vie od predmeta poruge, koji nitko
ne voli i ne cijeni. Ujedinjeni narodi nisu bili u Stanju vratiti izbjeglice
sve dok se srpske paravojne snage ne razoruaju, a nedostajalo im je
odlunosti, pa i snage da Srbe razoruaju silom. Pat-pozicija nastavIjena je tijekom idue dvije i pol godine, sve do sijenja 1995. kad je
predsjenik Tudman namjerno pokuao sve nezadovoljstvo svog naroda ovesti do kritine toke jednostrano objavivi da e mandat UN-a
zavriti 31. oujka d995. Na je posjet za Vancea bio tuna prigoda, no stoiki je podnio kritike svog plana koje su mu uputili UN-ovi
ljudi s kojima smo se susreli u UNPA Istok, ne pokuavajui prikriti
njegove nedostatke na koje nam je u naim informativnim razgovorima
bolnom jasnoom ukazano. Ipak, alternativa ovome bila je rat.
Kljuna zemlja u regiji bila je Grka. Kad se predsjednik Vlade
Mitsotakis sastao s Vanceom i sa mnom 23. studenoga u Zenevi, rekao
je da je spreman posjetiti Beograd i sastati se s Miloeviem, ako to mi
i britanski predsjednik Vlae smatramo korisnim. Pani je to pitanje
pokrenuo na sastanku s nama 25. studenoga, a on i njegovi savjetnici
izrazili su svoje otro protivljenje iz razloga to bi takav posjet samo
ojaao Miloeviev poloaj. Pani je smatrao da je Grka Miloeviev
jedini prijatelj u EZ-u, te da e Miloevi iskoristiti svoj nadzor nad

UTEMEUENJE kONFERENCIJE

109

glasilima kako bi posjet predstavio sebi u korist. Izvijestio sam London,

kao predsjedavajueg, da sve u svemu taj posjet ne bi bio koristan,
budui da sam sumnjao da bi Mitsotakisov dolazak ostavio dojam kako
je on izaslanik EZ-a, koji ima osobnu potporu britanskog predsjednika
Vlade, kao predsjedavajueg EZ-a, dok bi, ode li ipak tamo, bilo bolje
da to uini na vlastitu inicijativu. No bilo je vano da Grka, koja je
podupirala nae ustavne prijedloge, izvri utjecaj na sve politike struje
u Beogradu, pa sam Mitsotakisa zamolio da to i uini. Kasnije nam je,'
kod Vance-Owenovog mirovnog plana, osljedno bio od pomoi. Taj
Kreanin bio je visoka i dominantna pojava, a njegova su prepredenost
i utjecaj na Miloevia posve sigurno bili korisni.
Martti Ahtisaari je 25. studenoga poslao predsjedniku Izetbegoviu, dr. Karadiu i gospodinu Bobanu poziv na sastanak, 7. prosinca
u Zenevi, na kojem e biti nazona i dvojica supredsjedatelja i za koji
se oekivalo da e potrajati dva dana. Poslao je i zemljovid Bosne i
Hercegovine na kojem su bile oznaene samo opine lokalne uprave,
te ih je pozvao da iznesu svoje zamisli o razgranienju pokrajina. Tog
sam istog dana otiao u Madrid na sastanak sa panjolskim predsjednikom Vlade Felipeom Gonzalesom i ministrom vanjskih poslova Javierom Solanom. panjolska je vojska bila rasporeena u Mostaru i oko
njega i imala je teak zadatak budui da su se muslimansko-hrvatski
odnosi pogoravali. Pozvao sam na izniman oprez glede pitanja zatienih podruja i Gonzales se sloio da postoji opasnost od donoenja
najgore mogue odluke iz najbolje namjere. Upitao sam postoji Ii
mogunost da se prilike oko podruja u kojem su rasporeene panjolske snage razvijaju slino onima na podruju oko Bihaa i Viteza na
kojem su francuske i britanske snage, koje su u mogunosti prognanicima pruiti osjeaj sigurnosti; mogli bismo tada upotrijebiti izraz
centri za pomo. Spanjolci su obeali uiniti sve to mogu.
Potom je predsjednik Tuman pozvao i Gay Vance, te Debbie i mene na Brijune na druenje tijekom vikenda. Prije je to bilo
Titovo omiljeno obitavalite, pa sam se nadao da emo imati vremena
raspraviti neke od zahtjevnijih zamisli koje sam imao na umu, o tome
kako bismo se mogli probiti iz vrstog obrua koji je svijet stvorio i oko
Hrvata i oko Srba u trenutku priznanja. Moemo li prekinuti potpuni
zastoj u pregovorima pomou sveobuhvatnog rjeenja? Za mene je ovo
bilo osjetljivo podruje, budui da su zemlje EZ-a to odbile u srpnju
1991., a neke od njih bile su i vrlo osjetljive na svaki nagovjetaj promjene granica. No moj je posao bio razmiljati o nezamislivom i dovoditi u pitanje uobiajene stavove.

110

BALKANSKA ODISEJA
AUSTRIJA ,-4

. N r^~^x V
'DRAVSKAj
ITALIJA4 Ljubljana 11
RUMUNJSKA

LBijeka

emun IPgnev.

..

*"' B'eograd )

DRINSKA

\( jp

Jf

'r'o

Sarajevo

(MORAVSKA

S ! ' ?r
S

}\

Banovine osnovane 1929.

Granice Banovine Hrvalsks 1939.-41

Skopje

cc
/ <
\\ o 3

<? VARDARSKA

^eeJt-V
4~*-P*
GRKA

Zemljovid 4: Zemljovid Cvetkovi-Maek 1939.

Moje ambicije glede konfederalnih veza i usklaivanja granica postale su skromnije dok sam etao prekrasnim Brijunima s Tumanom i
njegovim ministrom obrane ukom. Ne odajui mnogo, oni su prilino jasno rskazali svoja osnovna gledita: Knin su smatraii kljunom
komunikacijskom karikom i nadzor nad njim Srbima nee dati ni pod
kojim uvjetima. ak je i autonomija Krajine izazivala krajnju sumnju,
a konfederalno povezivanje ilo je za njih mnogo prealeko. Nisu bili
spremni otkriti svoje karte glede istonog UNPA podruja. Najvie to
su bili spremni stvarno razmotriti i o tome razgovarati bile su manje
prilagodbe; a nisu biii sprerimi razmotriti nikakve promjene granica
prije sveobuhvatnog mirovnog rjeenja. Znao sam ve tada da je Tuman prihvatio priznanje Bosne i Hercegovine u njezinim meunarodno dogovorenim granicama, kao nunu cijenu za priznanje Hrvatske,
no nije nikad skrivao svoje vjerovanje da Bosna i Hercegovina nije
odriva, a zemljovid Cvetkovi - Maek izazvao je vie od pukog sjaja
u njegovim oima.
Na Brijunima sam, berui voe, kuajui vino, eui i vozei se
amcem, upoznao Franju Tumana. Roen je 1922. u Velikom Trgoviu u Hrvatskoj. U partizane je otiao 1941., ali nikad ne eli previe

UTEMELJENJE KONFERENCUE

111

govoriti o tom razdoblju svog ivota. Iako se borio protiv Pavelievih

ustaa, sada u velikoj mjeri ovisi o domaoj potpori Paveliu. Za Srbe
u Hrvatskoj bilo je krajnje provokativno to to je hrvatska Vlada za
zastavu nezavisne Hrvatske odluila usvojiti isti simbol koji je koristio
Paveli - crveno-bijelu ahovnicu, ak i kad se uzme u obzir njegova
povezanost s povijeu. No ini mi se da za Tumana godine Drugoga
svjetskog rata, kad se borio protiv Pavelia, predstavljaju grijehe mladosti. On ne samo da ne koristi svoju partizansku prolost kako bi
zalijeio rane izmeu Hrvata i Srba koji ive u Hrvatskoj, ve vie voli
s ponosom govoriti o tome da ga je Titov reim ranih sedamdesetih
zatvorio i osudio na dvije godine zatvora te isticati svoju ulogu u nemirima hrvatskog proljea i svoje zatvaranje 1981. zbog neprijateljske
propagande. Njegov je politiki razvoj vjerojatno zapoeo dok je bio
visoki dunosnik u obavjetajnoj slubi JNA i nadzirao same Hrvate
koji su ivjeli u progonstvu, a oni su kasnije postali jedni od njegovih
najgorljivijih pristaa. JNA je napustio s rangom general-bojnika 1960.
Kao civil radio je kao ravnatelj Instituta za povijest radnikog pokreta
u Zagrebu, a slubovao je i u Izvrnom odboru Matice hrvatske, hrvatskom kultumom drutvu gdje se skupljala hrvatska inteligencija prije
no to ju je Tito uguio. Godine 1967. objavio je Deklaraciju o hrvatskom knjievnom jeziku, a potom dao ostavku na sve svoje paradravne poloaje i bio izbaen iz Saveza komunista Jugoslavije. Vojni
mu je in oduzet 1981. Tuman svoj nacionalizam ne skriva. Njegovi
vojnici znaju da je on i sam spreman boriti se za Hrvatsku. Pod njegovim predsjedavanjem u Hrvatskoj se nije razvila istinski zrela demokracija - postoji, na primjer, vrlo snaan nadzor Vlade nad tiskom i
televizijom - no nema sumnje da je Tuman za svoj narod pravi izbor
voe. Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) postao je
poetkom 1990. U travnju 1990. njihov ga je parlament - Sabor imenovao predsjednikom, a izravno je za predsjednika izabran na izborima 1992.
O Tumanovu vodstvu tijekom rata njegovi e sunarodnjaci suditi
povoljno. Odupro se Srbima 1991. i s jednom treinom zemlje, to ju je
smatrao okupiranom, prihvatio je Vanceov sporazum o prekidu vatre
u sijenju 1992. samo kao sredstvo za dobivanje predaha za izgradnju
hrvatske vojne sile i uzvratni udarac Srbima. Slui se diplomatskim
ritualima, na rijeima podupire pregovore, no vojno e udariti ako i
kada smatra da moe proi nekanjeno. Do listopada 1995. donosio je
pametne odluke. Jo otkako je u sijenju 1993. pokrenuo napad na
hrvatske Srbe, nikad mu nisam vjerovao ni rijei o vojnim pitanjima i
mislim da je jedan od razloga naeg slaganja bio taj to je bio posve
svjestan da ja ignoriram sva njegova obeanja EU-u, SAD-u i UN-u da

112

BALKANSKA ODISEJA

nee upot^ijebiti silu. Stoga, kad je uistinu napao preko dogovorenih

crta prekida vatre, meu nama nije bilo gorine zbog osjeaja iznevjerenosti. Za razliku od Miloevia, koji je potpuni pragmatik, Tuman
je oportunist glede hrvatskih interesa. On je u mnogoemu partizanski
general koji eka, djeluje, obmanjuje, pustoi, zavarava i udara kada se
god za to prui prilika. U ivotu ima samo jedan cilj - nadzirati cijeli
teritorij za koji smatra da povijesno pripada Hrvatskoj - i u tu e svrhu
upotrijebiti sva srestva. To e uiniti sa smijekom, podrugljivim izrazom Iica ili napadajem bijesa, to ukazuje na uzavrelu aktivnost koja ga
pokree. Strano je borben na teniskom terenu ili za pregovarakim
stolom i takav je majstor da sam se i sam esto divio kako odabire
pravo vrijeme za svoje vojne i diplomatske intervencije, ak i onda kad
bi upropastio ili unazadio nae vlastite planove. Hrvatska e od 1995.
biti etniki najia od svih drava bive Jugoslavije, a nakon toga e
Tuman biti zadovoljan da ona ue u Europsku uniju.
Nakon vikenda na Brijunima Vance i ja zrakoplovom smo otili u
Jeddu na sastanak na vrhu Organizacije islamske konferencije. Saudijci su se prema nama onosili s iznimnom ljubaznou i bUo nam je
doputeno govoriti i zaloiti se za sporazum postignut pregovorima i
izjasniti se protiv ukidanja embarga na oruje. Susreo sam se i s iranskim ministrom vanjskih poslova Ali-Akhbarom Velayatijem koji je
ranije bio pedijatar. Prilino smo se dobro slagali i, premda je odbio
susresti se s Vanceom, i ja smatrali smo da bismo trebali
ukljuiti Iran u Upravljaki- odbor MKBJ-a; no u Europskoj zajednici
nisam mogao postii konsenzus da ih se pozove.
Ve nekoliko tjedana Velika Britanija je kao predsjedavajua pokuavala uvjeriti Grke i Makedonce da rijee svoje duboko razliita
giedita oko toga da se nova drava zove Republika Makedonija. Za
Grke, iji se sjevemi dio zemlje zove Makedonija, bila je uvreda na
sjevernim granicama imati nezavisnu dravu koja se zove Makedonija,
osobito dravu za su mnogi Grci smatrali da, nevjeto to prikrivajui, poiae pravo na grki teritorij. Odluka da se na makeonskoj
zastavi nae Sunce iz Vergine, a na markama grka morska utvrda u
Solunu, pokazala je vie nego teoretsko polaganje prava na grki teritorij. Doda li se tome i sporna ustavna forpiulacija u kojoj se poziva na
te povijesne zahtjeve, nije bilo iznenaujue to su nacionalistiki politiari u Grkoj uspjeli zbog toga raspiriti prosvjed cijele nacije. Kad
smo Vance i ja u rujnu posjetili Atenu, predsjednik Vlade Mitsotakis
borio se s velikim politikim problemom koji su neke vlade EZ-a olako
odbacile. Za mene, kao EZ-ovog supredsjedatelja, bilo je to vrlo osjetljivo pitanje, pa sam se u tom trenutku zadovoljio preputanjem vodstva Britaniji ka'o predsjedavajuoj i ekanjem na. izvjee koje je bilo
povjereno njihovom veleposlaniku ONeilu. Kad smo se sastali s

UTEMEUENJE KONFERENCIJE

113

predsjednikom Gligorovim, shvatio sam da e to pitanje biti teko

rijeiti; iza njegove vanjske razumnosti'skrivala se unutamja odlunost
i krutost, jer je to pitanje i za njega znailo osnovni nacionalni interes.
Moj je posao bio uiniti sve to je mogue kako bi se Dvanaestorica
odrala na okupu, i nisam imao ni interesa, ni elje izolirati Grke.
Moje politiko uvjerenje kojeg se uvijek drim jest da Europska zajednica ne moe preivjeti ako gui legitimno zagovaranje nacionalnih
interesa, te da se u planiranju njezine budunosti ne smije pokuati
sprijeiti izraavanje istinskih nacionalnih interesa; upravo zbog toga
smatram luou uvoenje bilo kakva oblika veinskog odluivanja u
provoenju vanjske politike. Nema sumjne da su Grci, ohrabreni od
svojih politiara, uistinu vjerovali da Skopje polae iredentistiko pravo na grki teritorij. ak i unato tome to su ti zahtjevi vie bili odraz
prolosti no dananjih namjera, to je pitanje dobilo takvu vanost da je
politika grke Vlade morala biti prihvaena kao istinski nacionalni
interes u okvirima Luksemburkog kompromisa koji je general de
GauIIe 1966. nametnuo preostaloj taanjoj petorici u Europskoj zajednici.
Vijee sigumosti 29. studenoga razmatralo je upuivanje promatraa na nove meunarone granice Bosne i Hercegovine, ali nije bilo
u mogunosti pronai ak.ni sredstva za slanje minimalnog broja od
6.000 ljudi.
to se tie Kosova, svijet je elio da kosovski Albanci razgovaraju
o autonomiji s Vladom SRJ, no do toga dosad nije dolo jer su oni bili
spremni razmotriti samo odcjepljenje. Na Balkanu se smatra da je
nepopustljivost jedini stav koji se isplati. Posebna radna skupina za
Kosovo, kojom je s velikom predanou predsjedao veleposlanik Ahrens i u kojoj su sudjelovali i moj zamjenik Peter Hall i Vanceov
zamjenik Herb Okun, sastala se est puta izmeu 30. rujna i poetka
prosinca 1992. u razdoblju u kojem su predsjednik Vlade Pani i neki
drugi uvlai SRJ bili spremni razmotriti ozbUjna rjeenja za uspostavu
autonomije. ak i u takvim okolnostima, albanskom je izaslanstvu bilo
strahovito teko odrei se svog zahtjeva za nezavisnou u najkraem
moguem roku, jer je u albanskom vodstvu bilo malo ljudi koji su
vjerovali u postupnost. Njihov elnik, Ibrahim Rugova, govorio je blago i djelovao razumno, ali nijednom na mene nije ostavio dojam da e
se zadovoljiti autonomijom. Predsjednik Vlae Pani oajniki je elio
da Albanci istaknu kandiate za izbore krajem prosinca, jer bi inae
kosovska mjesta u Parlamentu po pravilu pripala tvrdokornim srpskim
nacionalistima poput eelja. Ipak, unato tom politikom utjecaju,
kosovski su Albanci naelno nastavili bojkotirati sve srbijanske izbore,
premda bi svakako pobijedili bez obzira koiiko nepravedna izborna

114

BALKANSKA ODISEJA

pravila bija usvojena. Razlog tome je to to ih vie uope ne zanima

potez Beograda kojim bi se Kosovu vratilo neto nalik na autonomiju
koju su uivali pod Titovom vlau. Spremni su ekati sve dok se ne.
budu mogli udruiti s Albanijom. Miloevi je naredio odlazak misije
KESS-a iz Pritine, pa je rad Radne skupine praktiki prestao. Otada
smo mi kao supredsjedatelji pitanje Kosova esto i izravno potezali
kod Miloevia, no njegova obeanja o napretku nikad se nisu ispunila.
Miloevi se na Londonskoj konferenciji protivio uspostavi Radne
skupine za Kosovo uz obrazloenje da je to unutamja stvar Srbije i
uvijek se neprijateljski odnosio prema svim naznakama internacionalizacije tog pitanja. Nikad nije otiao toliko daleko da bi osporio pravo
- da se bavi Kosovom, no bio je izrazito hladan prema svakoj
inicijativi. Potekou u postizanju bilo kakva napretka predstavljala
nam je injenica da je to, to su kosovski Albanci sebe definirali kao
pokret za odcjepljenje, pothranjivalo srpska strahovanja. Dok Albance
nikako nismo mogli zainteresirati za bilo kakvo rjeenje temeljeno na
autonomiji, nismo imali opravdanja ili odgovora kad bi Srbi govorili da
oni cle samo nezavisnost. Na kraju e Srbi promijeniti granice Kosova, sauvavi neke od rudnika i manastira, te dopustiti povezivanje
Pritine s Albanijom. Srbi iz Krajine 1995., ak ni u tekim okolnostima
u kojima su se rialazili, nisu eljeli ii na Kosovo jer su znali da je to
podruje postalo albansko.
Kad sam se nakon pada Jajca prvi put susreo s generalom Mladicm pokuao sam ga uvjeriti da ne zauzme Travnik, jer bi to imalo
pogubne humanitarne posljedice. Nakon toga, kada bi se god susreli, on
bi spominjao svoje obeanje da to nee uiniti - isprva kako bi pokazao
da ri svoju rije, a poslije kako bi ukazao na jednu od svojih najveih
pogreaka, budui da je rekao kako vjeruje da je podcijenio strateko
znaenje Travnika za Srbe. Unato tome to me je uvjeravao u suprotno, sve to znam4> generalu Mladiu uvjerilo me da bi bio zauzeo
Travnik da je smatrao da je to u srpskom interesu. Postavi dominantna vojna iinost, general Mladi pokazao je svoj autoritet otvoreno izjavivi, prilikom svog obraanja zajednikoj sjednici skuptina
bosanskih i hrvatskih Srba u Prijedoru, aritu etnikog ienja i
upravnom sreditu mree srpskih koncentracijskih logora, ukljuujui i
Omarsku i Trnopolje, kako je pravo sile najvee pravo. Prema Mladiu, postojanje Republike Srpske svijet moe osporavati, no postojanje njezine armije je neosporno. Republika Srpska postoji jer imamo
svoj teritorij, svoj narod, svoju vlast i sve dravne atribute. ele Ii nas
oni priznati ili ne, to je njihova stvar. Armija je injenica. Nije se samo
izrugivao meunarodnoj zajednici, ve je glasno i jasno davao do znanja da je za njega Velika Srbija ostvarena; ponititc je ako smijete -

UTEMELJENJE KONFERENCIJE

115

izazivao je, i uope nije vjerovao a e se meunarodna zajednica to

usuditi. General Mladi je vjemi glas mladih srpskih pukovnika JNA
koji su se borili, kako su oni smatrali, za svoje zemljake Srbe, najprije
u Hrvatskoj, a sada i u Bosni. Njegov ponos svojom novom vojskom
bosanskih Srba oitovao se u vraanju u uporabu karakteristinih kapa srpskih asnika koji su bili odani vladaru. U osobnom razgovoru
Mladi je bio rasist u izjavama, no prezirno se odnosio prema bilo
kakvim nagovjetajima da bi njegovi asnici ikako mogli tolerirati da
njegovi Ijudi siluju muslimanske ene, i okrutno bi se rugao govorei
da bi morali biti seksualni manijaci da siluju toliko ena. Ni Mladi ni
ijedan od njegovih asnika nisu smatrali da izmeu Knina i Banje Luke
postoji meunarodna granica. Za Mladia, srpske su snage imale pravo slobodno se kretati u bivoj Jugoslaviji kao to su to inile prije
1991. Uistinu, za Mladia i za mnoge njemu sline u vojsci, Jugoslavija
je najveim dijelom i dalje postojala. Zatiena podruja bila su u
redu kao mjesta u koja bi se bacilo Muslimane, ali ako bi postala
aritem muslimanskih vojnih aktivnosti, bila bi tek jo jedna meta, kao
to e on to pokazati kod Srebrenice.
to se tie NATO-a, na svom prvom sastanku s Mladiem osjetio
sam, a kasnije nikad nisam o tome promijenio miljenje, da mu je
goila pomisao na sukob s NATO-om, ali pod njegovim uvjetima.
Mogunost zranih 'udara uvijek je bila ukljuena u njegovu raunicu.
Na neki je nain uvijek elio pravu borbu, vjerujui da je obaranje
Muslimana Srbima ispod asti. Takvu je borbu imao tijekom kolovoza
i rujna 1995. i izdrao je dvotjedno precizno bombardiranje prije no to
je uklonio teko oruje oko Sarajeva.
Poetkom prosinca morali smo odluiti hoemo Ii se Vance i ja
otvoreno umijeati u srbijanske izbore. Interna biljeka MKBJ-a o
izborima dovoljno je jasno iznijela injenice, a to je bilo popraeno pritiskom Panievih amerikih pristaa da se izjasnimo u njegovu korist.
Jo od vremena kad sam prihvatio poziv od tadanjeg norvekog ministra rada da posjetim Norveku 1973. i da potaknem mlade glasae
da kau da na njihovu referendumu o pristupanju EZ-u, vjerovao sam
da se na strance koji Ijudima govore kako glasovati glea sa snanim
negodovanjem. I Vance i ja i dalje smo vrsto bili miljenja da samo
osi moe pobijediti Miloevia i smatrali smo da je, im je on odluio da mu se nee suprotstaviti, izgubljena svaka prilika da Miloevi
izgubi. Dali smo 15. prosinca javnu izjavu koja je bila paljivo sastavljena kako bi zvuala kao potpora Paniu, kao to je to i bio sluaj, ali
i kako bismo izbjegli na sebe privui optube da se mijeamo i da smo
previe uvueni u izbore. I Vanceu i meni inilo se mudrijim odrati
otvorene kanale za komunikaciju sa svima, ukljuujui i Miloevia, te

116

BALKANSKA ODISEJA

se uzdrati^od svakog daljnjeg mijeanja u izbore. tovie, savjetovao

sam Europskoj zajednici da ak i ne poalje promatrae na izbore koji
nikako nisu mogli biti pravedni. Miloevi je nadzirao najgledaniju
telcvizijsku postaju, a njegova je linija prevladavala u tisku.
Znaajan novi razvoj ogadaja predstavljalo je ukljuivanje NATO-a.
Iz eneve sam 4. prosinca odletio u Bruxelles kako bih govorio na
neformalnom skupu veleposlanika lanica NATO-a. Za mene je to bio
vaan sastanak budui da sam prvi put mogao govoriti otvoreno,
znajui da moja gleifa nee dospjeti do novina, ve e otii u glavne
gradove, a osobito u Washington. Iskoristio sam prigodu da snano
upozorim na opasnost eksplozije na Kosovu, te da iskaem kako i dalje
vjerujem u mogunost rjeenja putem pregovora, nakon srbijanskih
izbora. je imao dvojbi glede prevelikog ukljuivanja NATO-a s
UN-om, tvrdei da jenarav tih dviju organizacija razliita. Strahovao je
da su NATO i UN mjeavina vode i ulja, a tako je ponekad i izgledalo.
Napetosti i trzavice to su nastali u odnosima UN-a i NATO-a tijekom
sljeee tri godine bile su vrlo znaajne. No, to je tome bila alternativa? Dopustiti zranoj sili bosanskih Srba da zapone ponovno tui iz
zraka muslimanske snage i vojne ciljeve ili, to je daleko gore, da
bombardira i rakctira civilne bolnice, kole i crkve? Vance i ja odluili
smo napisati zajedniko pismo Boutrosu Ghaliju kako bi ga ohrabrili
da se obrati NATO-u.
Izaslanstvo Vlade Bosne i Hercegovine predstavilo je 10. prosinca
MKBJ-u dokument pod nazivom Kratka objanjenja prijedloga trinaest regija u Bosni i Hercegovini u kojem su iznesene osnove njihova
prijedloga i naglaeno odravanje jedinstva zemlje i prorjeivanje podruja sa srpskom veinom, to je s njihova gledita bio vrlo razuman
prijcdlog.
Londonska konferencija o bivoj Jugoslaviji pozvala je Cyrusa
Vancea i mene da pVeporuimo nai'n na koji bi se meunarodna
zajednica trebala postaviti prema ljudima koji su moda poinili ratne
zloine u raznim ratovima koji su od 1991. progutali bivu Jugoslaviju.
Tu se uglavnom radilo o navodnim zloinima Srba nad Muslimanima i
Hrvatima, no isto tako i o navodnim zloinima Hrvata nad Muslimanima i Srbima, kao i o navodnim zloinima Muslimana nad Hrvatima i Srbima. Iako smo kao pregovarai bili svjesni znaenja oprosta i
amnestijc, osjeali smo da narav tih zloina zahtijeva uspostavu suda ili
tribunala. bismo vie eljeli uspostavu Meunarodnog kaznenog
suda na temelju Povelje UN-a, kojem bi se mogli upuivati sluajevi iz
bilo kojeg dijela svijeta, te smo o tome izvijestili ministre vanjskih
poslova kad su se u prosincu 1992. sastali na sjednici MKBJ-a u enevi. Naalost, kasnije smo zakljuili da u UN-u nije bilo dovoljno

UTEMEUENJE KONFERENCIJE

117

potpore za takav sud. Predloili smo stoga uspostavu ad hoc tribunala

koji bi se posebno bavio zloinima poinjenima na podruju bive
Jugoslavije. Drali smo kljunim da bi svaki sud trebao biti samostalan,
i ni na koji nain povezan s MKBJ-om, ime smo svjesno odvojili
njegove odluke od procesa uspostave i ouvanja mira.
Preporuili smo da on bude uspostavljen na temelju odredbi poglavlja VII Povelje UN-a budui da je taj put bio bri od uspostave
putem ugovora koji bi trebala ratificirati svaka zemlja gdje bi se optuenici mogli nai, i smatrali smo da bi se tribunal mogao osloniti na
mo prisile Vijea sigurnosti kako bi ljude priveo pravdi i kako bi bio
izvren nalog za uhienje, zapravo za izruenje. Svaku politiku procjenu o trajanju ovlasti tribunala onijelo bi Vijee sigumosti. Nadali
smo se da na taj nain to pitanje nee biti podlono pogaanju medu
elnicima drava ukljuenih u rat, za neke od kojih bi takoer mogli
biti izdani uhidbeni nalozi kako bi ih se privelo sudu.
Vano je naglasiti da se ne sudi srpskom narodu. Na odgovomost
treba pozvati pojedince, bili oni Srbi, Hrvati ili Muslimani, vane osobe
ili lokalni donositelji odluka i, kao to je to bio sluaj u Niimbergu,
izvrenje pravde se mora nastaviti: pojedince treba podvri istrazi i
dovesti pred sud, a Vijee sigumosti, ukoliko je to potrebno, mora
silom nametnuti izvrenje naloga za uhienje, osumnjienima treba
suditi i, ukoliko budu proglaeni krivima, izrei im kaznu.
Genocid je zloi'n protiv itavog ovjeanstva. Konvencija UN-a o
genocidu definira genocid kao odreena djela poinjena s namjerom da se uniti u cijelosti ili jelomino nacionalna, etnika, rasna ili
vjerska skupina, kao takva. Uklanjanje odreene skupine s lica planeta vrlo je poseban zloin. Genocid su poinile hrvatske ustae protiv
Srba u Drugom svjetskom ratu. Poseban problem devedesetih godina
dvadesetog stoljea predstavlja razlikovanje genocida i etnikog ienja. Nisu mi poznate tone brojke rtava u ratu u Bosni i Hercegovini.
Novinske organizacije i strunjaci, nakon tri godine rata govore o 200
do 250 tisua ljudi. Bosanska je vlada u travnju 1995. spustila svoje
ranije procjene na neto vie od 145 tisua, to je oko tri posto predratnog stanovnitva. No, George , koji je dao ostavku na mjesto u
State Departmentu 1992. u znak prosvjeda protiv injenice da politika
Sjedinjenih Drava nije uinila vie za Muslimane, govori o brojci
izmeu 25 i 60 tisua.10 On tvrdi:
Bosna nije holokaust u Ruandi; ona je Libanon. Razmjerno velik broj
bijelaca ubijen je na straan nain u prvoj europskoj eksploziji nakon
Drugoga svjetskog rata. Ujedinjeni su narodi kao odgovor uspostavili prva
meunarodna suenja ratnim zloinima nakon Nurnberga. No, to ne
znai da je esta okrutnost bosanskih Srba prema bosanskim Muslimanima jedinstven genocid.

118

BALKANSKA ODISEJA

Prvi^europsku eksploziju nakon Drugoga svjetskog rata predstavljao je zapravo grki graanski rat od 1945. do 1948., no na nj se esto
gleda kao na nastavak Drugoga svjetskog rata.
O tim e pitanjima uglavnom odluivati Meunarodni kazneni sud
za bivu Jugoslaviju (Jugoslavenski sud za ratne zloine ili YWCT) koji
je uspostavilo Vijee sigumosti s ovlastima za gonjenje osoba optuenih za teka krenja Zenevske konvencije iz 1949., krenja zakona i
obiaja ratovanja, genocid i zloine protiv ovjeanstva. Rezolucija
Vijea sigumosti UN 827, kojom je uspostavljen YWCT, smatra da e
Sud biti u stanju pridonijeti ponovnoj uspostavi i odranju mira. Da
bi to uinio, Sud mora pomoi odvraanju od buduih zloina, a njegova se uloga odvraanja ne moe odvojiti od toga da se pobrine za
odreivanje kazne iodmazde.
Ni jedna od strana ukljuenih u pregovore o Bosni i Hercegovini
nije osad pokuala postaviti pitanje pregovora o amnestiji ili oprostu
kako bi prijeila rad YWCT-a. Osobno ne vjerujem da bi takvim zahtjevima, budu li postavljeni, trebalo biti udovoljeno. Kljuno pitanje
kojim e se YWCT morati baviti odnosi se na etniko ienje: kako
e ono biti definirano i svrstano. Neki strahuju da e svaka nagodba,
kojom se ne ponitava sve etniko ienje koje se dogodilo, na odreen, loe definiran nain potvrditi etniko ienje. Ne vidim naina na
koji e doi do bilo kakve potvrde, formalne ili neformalne. Svi nacrti
mirovnih sporazuma i nebrojene bilateralne i trilateralne izjave koje su
strane potpisale ukljuivale su osuu etnikog ienja i izjavu da je
bilo kakva dokumentacija u svezi naputanja kue, poduzea ili zemlje
koja je potpisana pod prisilom, nevaea i nitavna. Za budunost
meunarodnog humanitarnog prava bit e vrlo vano razjasniti itavo
to pitanje etnikog ienja, te jasno pokazati da se radi o zloinu za
koji njegovi poinitelji mogu biti optueni i kanjeni. To se osobito
odnosi na Balkan, gdje je, poto je turski elnik Kemal Atatiirk porazio
grku vojsku 1922., uslijedila masovna razmjena stanovnitva u kojoj je
400.000 Turaka iz grke Trakije otilo u Tursku, a 1,250.000 Grka iz
Male Azije otilo u izgnanstvo u Grku - bez kue, slabo odjeveno i
izgladnjelo - poveavi grko stanovnitvo za 20 posto.11
Na Vijeu sigumosti je da u svezi s YWCT-om razrijei stoljetnu
dvojbu izmeu pomirbe i odtete. Ono bi moglo odluiti da u nekom
buduem vremenu u tom kraju svijeta pravda ne treba i dalje biti
bezuvjetna, te se sloiti s uvoenjem amnestije. Ne vidim da e Vijee
sigurnosti obustaviti djelovanje YWCT-a samo zbog mirovnog sporazuma. Sud sada mora prijei u fazu suenja i donoenja presuda. Sud
ne smije odustati samo zato to nije vjerojatno da e neki od osum-

UTEMEUENjt KONFERENCIJE

119

njienih biti prisiijeni napustiti svoju zemlju i odgovarati pred sudom.

Vlade se mijenjaju, javno mnijenje se mijenja, a status parije, odnosno nemogunost putovanja u inozemstvo, sam po sebi predstavlja
odreenu kaznu.
U enevi smo 16. prosinca odrali ministarski sastanak UpravIjakog odbora. Vance i ja predsjedali smo sastanku i podnijeli izvjee, a praktiki sve zemlje bile su zastupljene na razini ministara
vanjskih poslova. Naglasio sam etiri toke; prvo: potrebu uspostave
Meunarodnog kaznenog suda Rezolucijom Vijea sigurnosti; drugo:
potrebu da se na temelju poglavlja VII UN odredi nametanje zone
zabrane letenja silom, pod mandatom Vijea sigurnosti; tree: potrebu
pojaavanja trenutnih sankcija i etvrto: opravdanost donoenja Rezolucije Vijea sigumosti o Kosovu. Vance i ja takoer smo jasno izrazili
hitnost i potrebu odreivanja datuma sastanka svih triju strana poetkom nove godine, kao i nau odlunost da dovedemo Izetbegovia,
Karadia i Bobana prvi put za isti stol. Takve smo pregovore postigli
s Mjeovitom vojnom ranom skupinom, no sada smo bili odluni
potaknuti politiare da raspravljaju meu sobom. Ameriki dravni
tajnik Lawrence Eagleburger doao je i priskrbio' sastanku svjetski
publicitet imenovavi mogue poznate ratne zloince ukljuujui Miloevia, Karadia i Mlaia. Izrazio je i potrebu ponovnog razmatranja
embarga na oruje. Njegov je govor bio govor ovjeka koji naputa
poloaj uzdignute glave, a ne cmizdrei. Sjedio sam kraj njega na ruku
nakon sastanka i osjetio da se mui, ali i da se nalazi pred zagonetkom
to uiniti glede bive Jugoslavije, zemlje u kojoj je slubovao kao
veleposlanik SAD i koju je dobro poznavao. Rekao mi je neto u
smislu gledaj, ja ne znam jeste li ti i Vance u pravu, ali mi je prokleto
jasno da ne znam bolje od vas niti kako dalje nastaviti, pa u vas podrati. Bio je to utjean, iako pomalo neizravan glas potpore, koji je bio
u skladu s njegovim intelektualno pomalo potenijim pristupom nego
to je to uobiajeno meu onima koji dosegnu vrh politike ljestvice.
I brigadir Nambiar i general-bojnik Morillon bili su na sastanku
Upravljakog odbora i dojmljivo ministrima predstavili stvarno stanje
na terenu, a idueg smo jutra s njima odletljeli u Zagreb. U 11.00
susreli smo se s predsjednikom Tumanom, predsjednikom Izetbegoviem i gospodinom Bobanom kako bismo uglavili neke od preciznih granica meu pokrajinama koje smo namjeravali predloiti. U
svim komentarima Vance-Owenovog mirovnog plana uglavnom se zaboravlja da su granice, posebno mostarske i travnike, kao i posavske,
zenike i tuzlanske pokrajine unaprijed usuglaene izmeu Muslimana
i Hrvata na tom sastanku. Jedno od kljunih pitanja za Izetbegovia
bilo je uvjeriti Bobana da mora odustati od namjere stvaranja Repub-

120

BALKANSKA ODISEJA

Iike Herceg-Bosnc. Vance i ja vjerovali smo da na bilo kojim buduim

izborima Hrvati nee imati zajamenu veinu u travnikoj pokrajini, no
nije nam bilo u interesu previe na to upozoravati. U posljednjem
cenzusu prije rata, odranom 1991., u toj su pokrajini Hrvati bili u
veini, no s obzirom na priliv muslimanskih izbjeglica od proljea 1992.
i na egzodus Hrvata bilo je malo izgleda da e oni u njoj ikad vie imati
veinu. Kako bismo Muslimanima ulili povjerenje, kasnije smo postigli
dogovor a e privremeni upravitelj travnike pokrajine biti Musliman,
iako je taj sporazum trajao jedva nekoliko tjedana prije no to je
Boban porekao da je ikad sklopio takav dogovor - i to usprkos injenici da su pregovori, budui da Boban nije govorio engleski, pomalo
neuobiajeno voeni na srpsko-hrvatskom, a sastankom je predsjedao
Peter Hall, koji savreno govori taj jezik.
Vance je preko Londona odletio natrag u Ameriku kako bi se
sastao s predsjednikom Bushom, a ja sam otiao u konvoju UN-a u
Veliku KJaduu i ostao s francuskim bataljunom. Francuska je Vlada
postajala vrlo frustrirana operacijom u bihakom depu i eljela je
premjestiti svoje jedinice u Sarajevo, to je na posljetku i uinila. Te
sam sc noi prvi put susreo s elnikom bihakih Muslimana Fikretom
Abdiem. Iako su ga kasnije esto opisivali kao poslovna ovjeka i
elnika muslimanskih pobunjenika, on je u stvari bio lan kolektivnog
Predsjenitva koje je bilo viadajue tijelo Bosne i Hercegovine; popularan kao sekularni Musliman, dobio je najvei broj glasova. Kvaka je
bila u tome da je Abdi tijekom rata radije osfao na bihakom podruju. Govorio je brzo i nije znao engleski; bio je izravan, samouvjeren
i razlikovao se od sarajevskih Muslimana. Bio je za pregovore i kompromis s Hrvatima i Srbima, kako bi se postigao sporazum, i otar
prema onim Muslimanima koji su eljeli preprijeiti svaki takav sporazum. U mnogoemu je njemu bilo lake imati takav pristup nego
Izetbegoviu, jer ja. njegovo regionalno izborno tijelo stoljeima trgovalo s Hrvatima i Srbima u Bihau i okolici. Tijekom Drugoga svjetskog rata bihaki su Muslimani vrludali izmeu partizana i hrvatskih
ustaa, te njemakih i talijanskih zavojevaa. U to je vrijeme Abdi
napola bio odvojen od Vlade u Sarajevu i nije imao vremena za stavove Izetbcgovia, za kojeg je drao da produava rat, to je i jasno
kazao. Zamolio sam ga da ee dolazi na sastanke Predsjednitva u
Sarajevu i da tamo upotrijebi svoj utjecaj.
Poto smo prenoili u vojami, odvezli smo se preko crta sukoba u
Zagreb, a'potom smo u petak ujutro zrakoplovom otili u Sarajevo.
elio sam u gradu provesti neko vrijeme kako bih upoznao kljune
ljude i osjetio kako je ivjeti pod stalnim granatiranjem u opsadnom
stanju. Tih sam dana iskusio takvo ozraje. Bez vode i zahoda koji se

UTEMEUENJE KONFERENCIJE

121

mogu isprati. Bez uline rasvjete nou. Odzvanjanje pucnjeva i

eksplozije na mahove. Drvee koje nestaje zbog ogrjeva. Nogometna
igralita pretvorena u groblja. Grotesknost posve izbuenih modernih
zgrada nekako je jo vie uznemiravala nego rasuta starija zdanja.
Svakog jutra, prije no to bi veina ljudi ustala, etao bih gradskim
ulicama gotovo djetinjasto prkosei srpskim snajperima koji su me
promatrali s okolnih planina. Prvog sam dana nosio plavu kacigu i
neprobojni prsluk, no osjeao sam se tako glupo da sam od tog odustao, vjerujui da postoji manja mogunost da budem pogoen u
uobiajenoj odjei. Jednog sam jutra pred Morillonovom kuom nale- tio na tamonjeg voditelja UNHCR-a, mladog Engleza Bradea, koji me upitao moe li mi pokazati grad u svom UNHCR-ovom
Land Roveru. Bili smo svugdje u gradu i obili mjesta koja sam zadnji
put vidio kao student. Isto je tako bilo osvjeenje vidjeti njega i Larryja
Hollingwortha, bradatog djelatnika UNHCR-a koji je esto na televiziji govorio razumno i sa zabrinutou, na veeri u restoranu asnika
UN-a zajedno s MoriUonom kao lanom ekipe. Vaan posjet koji sam
obavio sa bio je posve nenajavljen odlazak jednoga ranog
jutra u bolnicu Koevo, gdje su mi pokazali hladnu operacijsku dvoranu i moderan odjel za intenzivnu njegu u kojem, meutim, nije bilo
struje za rad moderne opreme. Dvije velike rupe od granata u zidu
sobe za oporavak podsjeale su na stalnu opasnost po kojom je radilo
osoblje. Kontrast izmeu injenice da su imali svu najmoderniju sloenu opremu za pretrage, a da nije bUo grijanja i da je bilo malo
lijekova, grubo je podsjeao na ranjivost modernog naina ivota u
ratu. To je na mene ostavUo dubok dojam i tijekom nekoliko sljedeih
dana osjeao sam potrebu da barem pokuam pregovorima postii
dostavu nafte za grijanje bolnica tijekom Boia. Svakog smo dana
Philippe MorUlon i ja putovali izmeu bosanskih Srba na srpskoj strani
zrane luke u Lukavici i bosanskog Predsjednitva.
Tijekom neslubenih kasnononih sastanaka, uspjelo mi je pomalo
proniknuti ispod povrine koju Ejup Gani pokazuje svijetu. On je
najsloenija linost u bosanskoj Vladi. Roen je u Sanaku 1946. U
studenome 1990. izabran je u Predsjednitvo na mjesto ispranjeno
odlaskom jednog Jugoslavena, te je 1992. postavljen za potpresjednika. Iako je teoretski predstavljao manjinu, uskoro se poeo smatrati
lanom muslimanske Stranke demokratske akcije, SDA, a njezinim je
potpredsjednikom postao 1994. Njegov je sredinji politiki cilj ukljuiti u bosanski sukob vojsku SAD-a kako bi se porazili Srbi. S njegove
toke gledita, da bi postigao taj cilj, koji nimalo ne taji, doputena su
mu sva potrebna sredstva. Za njega cilj opravdava sredstvo. Vodi promibu bosanske Vlade, djelujui na svim razinama u SAD-u - u Bijeloj

122

BALKANSKA ODISEJA

kui, u Kpngresu i na televizijskim ekraniraa u amerikim domovima.

Radio je za Union Carbide u Americi gdje mu je objavljeno est tehnikih udbenika, pa dobro poznaje Ameriku i Amerikance. U njegovu karakteru ima nepopustljivosti koja se odraava u spremnosti da
mnogo vremena provede u Sarajevu izlaui se opasnosti zajeno s
njegovim gradanima, no sredite njegove pozomosti i njegovih putovanja je SAD. Zna da je potrebno utroiti novac da bi se ovjeka ulo
u Americi i stoga je spreman uposliti savjetnike za medije i koristiti sve
moderne naine komuniciranja. Vjeruje da Srbi ne sluaju nikoga, ali
da reagiraju na silu. Njegova poruka upuena Americi jednostavna je mi smo rtve - i kao svi dobri propagandisti ne ustee se od njezina
staina ponavljanja. On doputa publicitet kojim se Muslimane prikazuje kao rtve. Boji se da bi Sarajevo moglo sii s naslovnih stranica,
bi to znailo manji pritisak na amerike politiare a posreduju. To
je s muslimanske toke gleita posve opravdana, ali i bezobzima
strategija, a njezin stalni utjecaj preesto se podcjenjuje, jer Ganievu
poruku dalje prenose airbej i Silajdi, obojica vjeti na televiziji i
radiju. Naalost, 1995. doivio je teku prometnu nesreu kraj Mostara
i morao je proi kroz dugo razdoblje oporavka.
U subotu ujutro sastao sam se drugi put s generalom Mladiem i
tom me je prigodom prvi put podsjetio da nije zauzeo Travnik. Te iste
veeri posjetio sam s mladim voom bosanskih snaga generalom Haliloviem Prvu motoriziranu pjeaku brigadu u Sarajevu, a sa sobom
sam poveo Grahama Messervy-Whitinga, svoga vojnog savjetnika.
Mladi fotograf agencije France-Presse bio je prevoditelj kad sam odgovarao na proorna pitanja ljudi. Na moje iznenaenje, tome nije pridan publicitet, Te me je noi, dok sam spavao na poljskom krevetu u
stoeru generala Morillona, probudila osobito snana buka. Sutradan
smo otkrili da se railo o odskoku velikokalibarskog projektila, izbaenog neuobiajenom izravnom vatrom iz tekog oruja, koje je proizvoilo male eksplozije bez rapnela i za koje se uspostavilo da se radi o
protuavionskom topu koji je ovaj put bio usmjeren prema zgradama.
Bio je to trenutak kad sanj osjetio stvami uas koji graani Sarajeva
podnose s takvom snagom i samodisciplinom. Na Vukovaru srpska je
vojska, ini se, nauila lekciju da osvajanje urbanih podruja u modernom ratovanju iziskuje uasnu cijenu, a Rusi su to zaboravili kad su se
borili za Grozny. Umjesto toga, Srbi su, dakle, ponovno otkriii srednjovjekovnu opsadu, izloivi graane paljbi i psiholokom pritisku, ali
ne pokreui frontalni napa. Bosanski su Srbi sebi uinili golemu
tetu svojom taktikom kod Sarajeva i bilo bi za njih pametnije da su se
od poetka zalagali za upravu UN-a. Njihov je problem bio u tome to
su trojica njihovih politikih elnika bili vezani za Sarajevo - Karadi,
Krajinik i Koljevi.

UTEMEUENJE KONFERENCIJE

123

Kroz intenzivne osobne kontakte s veinom visokih politikih i

vojnih elnika svih strana u Sarajevu, tijekom sljedea etiri dana Morillon i ja pokuali smo presjei zaarani krug koji je dotad sprjeavao
napredak glede razvojaenja Sarajeva koje bi pridonijelo opem prestanku neprijateljstava u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nijedna strana
nije bila spremna na stvarne ustupke, strahujui da bi drugi to mogli
iskoristiti, no istovremeno je svaka od strana zahtijevala da oni drugi
prvi naprave ustupak.
Iz Sarajeva sam otiao u Zagreb i enevu s nadom, ali zabrinut, jer
sam ustanovio da najvei otpor naem sporazumu ne dolazi od bosanskih Srba ve od Ejupa Gania. Razvojaenje Sarajeva uklonilo bi
najsnanije oruje u njegovu promibenom arsenalu namijenjenom
ukljuivanju SAD-a. Mimo Sarajevo, gotovo da je to i priznao, nije bilo u njegovu interesu, pa je elio nastavak opsade. Takoer, da budemo poteni, stvamo je strahovao da bi razvojaenje ovelo do zamrzavanja crta sukoba koje dijele grad. Philip Morillon dijelio je svu moju
zabrinutost. Dopustivi mi da uem u njegovo podruje ogovornosti
na naim zajenikim pregovorima, pokazao je nevjerojatnu snoljivost.
Svuda smo putovali zajedno, kao to to pokazuje ruta, u duhu zajednikih nastojanja. On je imao stila i smionosti; no ak i unato
tome, kad sam otiao, i dalje nam je preostao najvei problem koji je
trebalo rijeiti, naime, trebalo je uvjeriti muslimanske elnike da je na
plan u njihovu interesu.
Naalost, ini se da je Gani sprijeio dogovor. Nafta je nekoiiko
dana dostavljana bolnici Koevo kako bi se pokrilo neposredno
boino vrijeme, no potom je skrenuta za vojne potrebe. Vojni su
razgovori zapeli na sporednim nesuglasicama i zamah je izgubljen.
Prekid je razoarao Srbe i privremeno je izgubljena prilika za pomak u
pregovorima. Profesor Nikola Koljevi, jedan od elnika bosanskih
Srba, koji je u miru poduavao Shakespearea na Sarajevskom sveuilitu, dri da sam, ostavi tijekom Boia u Sarajevu, mogao postii
sporazum o razvojaenju. I dan-danas me progoni pomisao da je moda imao pravo.
Na izborima u Srbiji naa su se predvianja pokazala tonima i 20.
prosinca, uz odaziv od 69 posto unato odiinoj kampanji predsjednika
Vlade Pania s obzirom na to odakle je doao, Miloevi je dobio 56
posto glasova, a Pani 34 posto. Bilo je procjena da je Pani izgubio
glasove zbog Eagleburgerova posredovanja u kojem je Miloevi nazvan rathim zloincem, no to nije bilo dovoljno da se izmijeni rezultat.
Kako sam bio iscrpljen od neprestanih aktivnosti i putovanja, Boi kod kue pruio mi je vremena za razmiljanje i punjenje baterija.
Sada je sve ovisilo o pregovorima o Vance-Owenovom mirovnom pla-

124

BALKANSKA ODISOA

nu kojkpu trebali zapoceti poetkom sijenja i o tome hoe li sukobljene strane napokon pregovarati zajedno, za istim stolom.
Nakon ministarskog sastanka Upravljakog odbora bilo je jasno da
stajalite Vlade SAD-a postaje mnogo vre. Lawrence Eagleburger
dao mi je osobno dva dojmljiva podsjetnika za razgovore. vra poruka koja se u njima nalazila bila je upravo ono to sam elio uti.
Washington je izraavao zabrinutost da Miloevi i njegovi opunomoenici smatraju kako ni Europa, niti SAD nee poduzeti nita, ma
to on uinio, a osobito ga je zabrinjavala injenica da bi Miloevi
mogao misliti da su Sjedinjene Drave onemoguene zbog smjene
predsjenika, a Europska zajenica da je zaokupljena unutamjim problemima. eljeli su povui jasnu crtu, dati Srbima razloga da tu crtu
potuju i natjerati ih da snose posljedice ukoliko je prijeu. Bili su
takoder zabrinuti da je muslimanski svijet glee Bosne izgubio renje u Zapad i da bi mogao poeti stvari rjeavati na svoj nain,
osobito ne uspijemo li sprijeiti krvoprolie na Kosovu. Sjedinjene su
Drave u Bosni bile pripravne odgovoriti zranom silom ukoliko doe
o prijetnji ili napada na bilo koga o UN-ovih Ijudi, te, bude li potrebno, zajamiti uspjeh humanitarnih nastojanja. Namjera Amerikanaca bila je upozoriti Miloevia da e daljnje povrede zone zabrane
letenja prouzroiti nametanje rezolucije silom i da e to biti odluno
provedeno. Sjedinjene su Drave bile osjetljive na zabrinutost zemalja
koje su u Bosni imaie svoje vojnike i bile su spremne pruiti jamstva
UNPROFOR-ovim jedinicama. Bila je to dobro'procijenjena poruka s
jasnim i ostvarivim politikim i vojnim ciljevima. U to su vrijeme
Eagleburger, Scowcroft i Bush, iako izgubivi na vanosti zbog Clintonove pobjede na izborima, ipak djelovali uinkovito u politikim
pitanjima koja su uistinu bila vana, te su, iako prilino kasno, napokon bivoj Jugoslaviji daii prioritet koji joj Sjedinjene Drave nisu
bile voljne pruiti dek je James Baker bio dravni tajnik.
inilo se da je predsjednik Mitterrand promijenio svoje stajalite
kao odgovor na stavove SAD-a i esetak dana kasnije Jugoslavija je
bila glavna tema tijekom hjegova tradicionalnog televizijskog obraanja u povodu Nove godine. Govorio je o nacionalizmu utemeljenom
na rasistikim i vjerskim idejama, te o drevnoj mrnji u istonoj Europi, rat u bivoj Jugoslaviji nazvao je nemilosrdnim, a etniko ienje
odvratnim. Mitterrand je rekao da su dosad iskuani i razgovori i
pomirba i arbitraa, a Francuska je bila na izvoritu svih prijedloga.
Dodao je da pored gotovo pet tisua vojnika na terenu i devet rtava u
svojim jeinicama, nijedna druga zemlja nije uinila toliko i da on
moe samo dati svoj pristanak za daljnje djelovanje ukoliko UN za to
preuzme odgovornost. Nadajui se da e trenutni pregovori u Zenevi

UTEMEUENJE KONFERENCIJE

125

ubrzo uspjeti, raunao je da e Vijee sigurnosti UN-a dati ovlasti za

nametanje zone zabrane letenja u Bosni silom, kao i raiavanje
putova kako bi se omoguio ulazak u logore, naselja i gradove poput
Sarajeva. Mitterrand je nastavio kako je na Vijeu sigumosti takoer
da poduzme korake i sprijei irenje sukoba na Kosovo, Sandak i
Makedoniju. Nekoliko desetaka promatraa na terenu nije dovoijno i
potrebno ih je jo. Bilo je to najdalje to je Mitterrand otiao u
javnosti, zalaui se za ukljuenost Francuske u vojno posredovanje u
bivoj Jugoslaviji, a naslov u listu Liberation, od 1. sijenja, saeo je to
u reenicu Mitterrand blie ratu (Dans la logique de guerre), Ipak,
razmjeran oprez francuskih stajalita koji je i dalje bio prisutan, u
vrijeme sve eih javnih poziva na djelovanje, bolje je prenijet u Le
Mondeovom komentaru od 2. sijenja u kojem je stajalo da smo daleko od logique de guerre od prije dvije godine (to se odnosilo na
Kuvajt). Zapad, a jednako tako i Francuska nee vojnom silom vratiti
dvije treine bosanskog teritorija koji su zauzeli i oistili Srbi.
Na francuskoj je televiziji 1. sijenja Jacques Delors, predsjedatelj
Europske komisije, u rijetkoj izjavi o vanjskoj politici, rekao da su
enevski pregovori propali i da e biti potrebno donijeti rezoluciju
Vijea sigumosti UN da se ratuje, makar i u ogranienu obliku.
Osudio je Miloevia i njegove prijatelje zbog njihove udovine ieologije etnikog ienja i zbog namjere da stvore Veliku Srbiju, te je
izrazio aljenje to Dvanaestorici nedostaje vizija i to nisu shvatili
mogue teke posljedice jugoslavenskog sukoba.
Sve je to samo jo vie naglasilo potrebu za-umim zalaganjem za
na mirovni plan na poetku nove godine. itavo smo vrijeme ustrajali
na tome da je cilj naih ustavnih prijedloga zaustaviti i ponititi etniko
ienje, a predloena su ustavna rjeenja sadravala itav niz vrlo
vrstih odredbi napravljenih kako bi se zajamio najvii stupanj meunarodno priznatih Ijudskih i manjinskih prava. Ti su ustavni prijedlozi
bili na stolu ve neko vrijeme i mi, iako su ih bosanski Srbi osporavali,
od njih nismo ostupali. Nai su prijedlozi ukljuivali i uspostavu Suda
za ljudska prava, koji bi veinom sainjavali lanovi koje bi imenovalo
Vijee Europe, Meunarodno povjerenstvo za ljudska prava u Bosni i
Hercegovini, te imenovanje ombudsmana s posebnom zadaom da
ponite posljedice etnikog ienja. Napravljene su i odredbe kojima
se jamila nacionalna ravnotea u izvrnim tijelima vlasti i koje su
sprjeavale diskriminaciju u raznim sredinjim i Iokalnim graanskim,
policijskim i drugim slubama.12 Vance i ja bili smo jednako odluni
kao i u kolovozu zapoeti proces ponitenja etnikog ienja, a nipoto njegovo uvrenje.

126

BALKANSKA ODISEJA

Nafcsn tri i pol mjeseca uurbana djelovanja i grozniava putovanja, radei osamnaest do dvadeset sati na dan, sedam dana u tjednu,
stekao sam mnogo vie znanja o Balkanu i postao mnogo sumnjiaviji
prema linostima i ljudima od kojih se sastojala biva Jugoslavija. Problemi su bili jo straniji no to sam zamiljao, a nunost brzog postizanja mirnog rjeanja unutar Bosne i Hercegovine bila je jo vea no
to me je uvjeravao Vance u kolovozu u New Yorku. Sa svakim
tjednom i mjesecom, to su protjecali bez mirovnog rjeenja, etniko e
icnje biti tee ponititi, a podvojenost i podjele razdijelit e zemlju
ne samo teritorijalno ve i u glavama njezinih ljudi. Doli smo do
stupnja na kojem smo bUi svjesni da emo kao supredsjedatelji morati
prostrijeti zemljovid pokrajina poput Salomonova suda, a potom se
boriti za nj i drati ga se sa svom ustrajnou koju smo kadri prikupiti.
U tih zadnjih nekoliko mjeseci u enevi izgraili smo izvrsnu ekipu iji
je najvei ispit upravo bio pred njom. O sukobljenim stranama nismo
vie imali previe iluzija. Svi su oni bili majstori dezinformacije, propagande i prijevare. Sve zemlje koje su sainjavale Konferenciju dotad su
nam davale svu podrku koju smo zatraili. Cyrus Vance se upravo bio
vratio iz Washingtona, gdje se sastao s predsjednikom Bushom; nije u
tom trenutku bio svjestan prijetnji naem planu to se spremaju u
prijelaznoj ekipi koja je pripremala Clintonovu inauguraciju 20. sijenja 1993.
Kad sam nakon objeda u Chequersu, ladanjskoj rezidenciji predsjednika Vlade, 1. sijenja 1993. odlazio u enevu, John Major me
upitao kakvi su izgledi za postizanje dogovora. Odgovorio sam -fiftyfih

Vance-Owenov mirovni plan

subotu, 2. sijenja 1993. u 11.00 sati ujutro odrana je prva
plenarna sjednica bosanskih strana, a sazvao ju je MKBJ. Na
sjednici je sudjelovalo pet izaslanstava; na elu izaslanstva
bosanskih Hrvata bio je Boban, za bosansku Vladu predsjednik Izetbegovi, za bosanske Srbe dr. Karadi, kao i predsjednik Tuman za
Hrvatsku i presjednik osi za SRJ. Svi su sjedili za istim stolom, prvi
put od Londonske konferencije u kolovozu, iskoristivi prvo zasjedanje kako bi se ispuhali.
Vance je objasnio da e se rad nastaviti u dvije radne skupine:
jednom e predsjedati Martti Ahtisaari, a bavit e se ustavnim pitanjima, ukljuujui i preioene zemljovide pokrajina s administrativnim granicama unutar Bosne i Hercegovine, a drugom e predsjedati
zapovjednik UNPROFOR-a general Nambiar, a bavit e se vojnim
pitanjima.
U svojoj izjavi, koju sam paljivo pripremio s Vanceom,
prestavio sam na vlastiti mirovni plan: paket od tri dijela koji se
sastojao od deset ustavnih naela, podrobno razraena sporazuma o
prekidu vatre i zemljovida. Osnovne toke plana bile su sljedee:

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

7.U stavna

naela

Bosnu i Hercegovinu definira kao decentraliziranu dravu, sa

zajamenom slobodom kretanja na cijelom podruju.
Daje znaajne ovlasti pokrajinama nijeui im bilo kakvu
meunarodno-pravnu osobnost.
Osigurava demokratski izabranu dravnu i lokalnu vladu, te
mehanizam rjeavanja sukoba meu njima.
Istie jake odredbe o zatiti ljudskih prava pod meunarodnim
nadzorom.

BALKANSKA ODISEJA

128

II. V ojtti dokum ent

Zahtijeva:
prekid neprijateljstava u roku od sedamdeset i dva sata;
povlaenje tekog naoruanja od Sarajeva u roku od pet dana,
te s ostalih podruja u roku od petnaest dana;
demilitarizaciju Sarajeva, a na posljetku i cijele zemlje;
razdvajanje snaga, nakon ega e uslijediti njihov povratak u
odreene pokrajine u roku od etrdeset i pet dana.

III. Z em ljovid
Razgraniava strukturu od deset pokrajina ime se ponovno
uspostavlja Bosna i Hercegovina.

A neks: R adni dokum ent o prijelaznom ureenju

Devetolana privremena sredinja vlada (tri lana svake od
strana) koja e odluke donositi konsenzusom.
Vienacionalne pokrajinske vlade uspostavit e se tako da
vjerno odraavaju svaku skupinu, temeljem predratnog popisa.
Ponitenje etnikog ienja treba zapoeti odmah.
Meunarodno tijelo za pristup treba biti uspostavljeno kako bi
zajamilo slobodu kretanja.
Nacionalne vlasti trebaju biti stvorene kako bi se ponovno
uspostavila vlast, bankovne usluge, telekomunikacije i civilno
zrakoplovstvo.
Pazili smo da ni<jednu pokrajinu ne nazovemo srpskom, hrvatskom
ili musiimanskom, nasuprot dojmu koji su ostavljale neke novine i
komentatori1, te smo stavljali samo brojeve i imena mjesta na zemljovid (vidi str. 129). O razdvajanju oruanih snaga u cijeloj Bosni i
Hercegovini morat e se pregovarati u svjetlu granica novih pokrajina.
Bilo je predvieno da u sarajevskoj pokrajini nee biti vojnih snaga.
Snage bosanskih Srba povui e se u pokrajine 2 (Banja Luka), 4
(Bijeljina) i 6 (istona Hercegovina). Snage bosanskih Hrvata mogu
biti rasporeene u pokrajinu 3 (Posavina), a preostale e snage, nadali
smo se, postii dogovor o rasporedu u pokrajinama 1,5, 8, 9 i 10. Znali
smo da e to predstavljati potekoe u nekim pokrajinama izmeu
hrvatskih i muslimanskih snaga. Ipak, budui da je po ustavnim naelima VOMP-a, cijela Bosna i Hercegovina trebala biti postupno

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

129

razvojaena, nadali smo se da bi Hrvati i Muslimani mogli prihvatiti da

te pokrajine privremeno imaju na svom podruju rasporeene snage
obiju strana. Znali smo, dakako, da e neke od granica pokrajina
neizbjeno biti smatrane crtama bojinica, s cestovnim blokadama i
ostalim manifestacijama sukoba, no nadali smo se da e, kako bude
raslo povjerenje u prekid neprijateljstava, zapreke brzo pasti. Trebat
e razviti mjere za uspostavu povjerenja usporedno sa prikupljanjem,
UN-ovim nadzorom i konanim rastavljanjem tekog naoruanja.

Teritorijalne implikacije naih prijedloga dale su bosanskim Srbima odlunu poruku o povlaenju, to je objanjavalo njihovo protivljenje. ak i kad je zemljovid optuen da daje premalo Muslimanima, nismo bili skloni otkriti s koliko e se podruja Srbi morati
povui - gotovo 40% ozemlja koje su tada drali. No, kako bismo
uvjerili one kritiare koji su nas optuivali za nagraivanje etnikog
ienja, nakon to smo 8. veljae unijeli u plan promjene (vidi str.

130

BALKANSKA ODISEJA

130), k^snije smo predstavili zemljovid na kojem je cmim prikazano

podruje koje su Srbi trebali predati (vidi str. 174). Kao to smo se i
bojali, to je imalo vrlo lo uinak na miljenje bosanskih Srba, jer je
jasno pokazivalo da e pokrajine s jasnom srpskom veinom predstavljati 43% ukupnog ozemlja Bosne i Hercegovine, dok su svojim
djelovanjem do tada nadzirali oko 70% teritorija. Kad bi bosanski Srbi
prihvatiU na zemljovid, ili bili prisiljeni povui se, povukli bi se s oko
38,6% teritorija Bosne i Hercegovine koji su drali. Traio bih od
kritiara a se prisjete povijesnih trenutaka kad su neporaene vojske
morale predati makar priblino toliko teritorija. Najoitiji primjer bio
je Izrael koji je morao odustati od Sinaja, kao dio Sporazuma iz Camp
Davida iz 1978.; no to je bila pustinja. Zamjetna kritika, koja je, meutim, rijetko izricana, bila je da od bosanskih Srba traimo preveliko
povlaenje, s obzirom na to da nismo imali sredstva da ih prisilimo na
to, kao i da moramo dopustiti da pokrajine u kojima je vjerojatno da e
oni imati veinu budu jedna uz drugu. No, da smo to uinili, kritika
Clintonove Vlade, kojoj emo bit izloeni, bila bi jo otrija.

Zemljovid 6: Izmijenjen Vance-Owenov plart, 8. veljae 1993., NewYork

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

131

Na kraju sastanka 4. sijenja bosanski su Hrvati u potpunosti prihvatili na paket od tri dijela: ustavna naela, sporazum o prekidu
neprijateljstava i zemljovid. to se tie bosanskih Srba, Karadi je
rekao da je zemljovid prihvatljiv kao osnova za poetak pregovora.
Odbacio je ustavna naela 1 i 2 koja su iskijuivala dravu u dravi, te
je glede prestanka neprijateljstava openito ostavio sve opcije otvorene. Bilo je oito da bosanski Srbi nikad nee prihvatiti zemljovid.
ukoliko i dok ne budu posve izolirani. U meuvremenu smo razmiljali
0 tome da upitamo osia bi li smatrao prikladnim da se Miloevi
sljedei put ukljui u njegovo izaslanstvo. Mislili smo da e nakon rezultata izbora Miloevi biti spremniji izvriti pritisak na Karadia,
te da e u tome biti uinkovitiji od osia, kao to se kasnije i pokazalo.
Klju daljnjega napretka bio je kod predsjednika Izetbegovia. On
je prihvatio deset naela, a u to vrijeme i podrobne prijedloge o prekidu neprijateljstava, no rekao je da zemljovid nije prihvatljiv. Izetbegovi je takoer primijetio da napori dvojice supredsjedatelja nisu
neprincipijelni. Imali smo razumijevanja za njegove rezerve u pogledu
pet posebnih podruja. Naravno, u savrenom svijetu, mnoge od njegovih elja moglo bi se opravdati; no u neredu, u kakvom je bila Bosna
1 Hercegovina, njegovi sii prigovori, ustraje li na njima, predstavljali
stajalite o kojem se nipoto nije moglo pregovarati. Jo je ozbiljnije
bilo to to je vjerojatno znao da e, ukoliko ustraje, unititi VOMP,
kao to je, prema tvrdnjama nekih, unitio i prijedloge Carringtona i
Cutileira, iako oni nikad nisu bili posve definirani. Morali smo uvjeriti
vlade, koje su mogle utjecati na Izetbegovia, osobito SAD, da njegovi
prigovori nisu odrivi i da treba prihvatiti paket s njegovim dobrim i
loim stranama. Namjeravali smo potom svjetsku frustraciju i bijes
okrenuti protiv bosanskih Srba te vriti na njih pritisak da prihvate
paket, to je znailo da se odreknu zahtjeva za dravom u dravi.
Pozvali smo sve strane da se vrate u Zenevu u nedjelju 10. sijenja na
jo jedan krug pregovora.
Pisao sam potom izravno predsjedniku Mitterrandu, za kojeg sam
smatrao da moe najvie pomoi kod Izetbegovia, te sam izvijestio sve
efove misija Europske zajednice u enevi. Uspijemo li uvjeriti Izetbegovia da potpie zajedno s Hrvatima, bosanski bi Srbi takoer mogli
radije potpisati nego biti izolirani; u suprotnom, preli bismo u UN u
New Yorku. Ruska misija pri UN-u u New Yorku razaslala je zatim na
vlastitu inicijativu nacrt predsjednike izjave kojom se strane pozivaju
da bez odgode postignu dogovor o Vance-Owenovom mirovnom planu. To je nailo na snanu potporu svih nazonih, osim misije SAD-a
pri UN-u, koja je imala dvojbi oko izraza bez ogode te nije bila

132

BALKANSKA ODISEJA

sigujTia hoe li Washington pristati na plan. Amerikanci su takoer

postavljali pitanje kako e islamske zemlje reagirati na takav pritisak
na bosanske Muslimane. Savjet iz UN-a u New Yorku bio je da
Vance pokua uvjeriti skeptike u Washingtonu.
U meuvremenu je predsjednik Izetbegovi 7. sijenja u enevi
izjavio novinarima da na zemljovid potvruje i ozakonjuje plodove
etnikog ienja te zapravo spijeava povratak izbjeglica. Dodao je,
u otrom neskladu s prijateljskim tonom kojim su voeni razgovori, da
se esto tijekom pregovora osjeao poput Eduarda Benea, predsjednika ehoslovake, za vrijeme Miinchenskog sporazuma 1938., te je
govorio o novom faizmu. Moda se mislilo da e to biti dobra
propaganda, no nije bilo istinito i pokvarilo je ozraje Konferencije.
Kad smo se Vance i ja osobno obratili Izetbegoviu, odmah se povukao, ali teta je ve bila uinjena, i otada je svaki utemeljeni pritisak
na bosanske Muslimane da uine ustupak preesto bio proglaavan
nepotenim prisiljavanjem. Antony Lewis je u kolumni u New York
Timesu naslovljenoj uvajte se Miinchena ak napisao: Cyrus Vance
je jedan od velikih amerikih dravnih slubenika posljednjih desetljea, hrabar, nepokolebljiv i astan ovjek. No ja, kao i neki drugi,
pitamo se kojim je putem krenuo u potrazi za sporazumnim zavretkom rata u Bosni i Hercegovini. Vanceov imid stradao je zbog nesporazuma oko Izetbegovieva posjeta Washingtonu. Smatralo se da je
zatraio od Eagleburgera da ne primi Izetbegovia, iako je on zapravo
nazvao kako bi zatraio da se ne ini nita bog ega bi Izetbegovi
zakasnio ili to bi ga sprijeilo da se vrati u enevu na ponovni poetak
pregovora. Larry Eagleburger i Brent Scowcroft pristali su primiti Izetbegovia u Washingtonu 8. sijenja, te e obojica, kao to nam je
reeno, poduprijeti Vance-Owenov proces i zatraiti od Izetbegovia
da ozbiljno pregovara i da e vrati u enevu na sastanak 10. sijenja a
ne da ode izravno na sastanak Konferencije islamskih drava (OIC) u
Dakaru. SAD e ga liiti iluzija da e Amerikanci dati snage koje bi mu
dole u pomo. Dogodilo se da se Izetbegovi pojavio u enevi, no
izaslanstvo bosanskih Srba zadralo se u Beogradu zbog magle, pa smo
se dogovorili da on ode u Dakar, a Silajdi e ostati u enevi.
U New Yorku su Sjedinjene Drave predloile novi tekst, predlaui da se uzme u obzir mirovni plan koji predlau supresjedatelji
navevi kao razlog da Eagleburger nije elio podrati etniko ienje.
Budui da nam Eagleburger nikad nije uputio takvu kritiku, od nekih
predstavnika vlada lanica Europske zajednice u Washingtonu zatraeno je da saznaju kakvo je pravo stajalite. Francuzi su mi rekli da je
njihov veleposlanik primijetio kako se u rjeniku Vijea sigumosti
uzimanje u obzir zapravo svodi na odbijanje. Na kraju je usvojena

VANCE-OWEivOV MIROVNI PLAN

133

formulacija oko koje je postignut dogovor, no za Vancea i mene nije

bilo dvojbi oko poruke - neki su u State Departmentu ohrabrivali
Izetbegovia da trai promjene zemljovida za koje smo znali da se o
njima ne moe pregovarati, a najvjerojatnije su to znali i oni. Ve su se
neko vrijeme Vance i Okun u enevi alili na ameriko krivo predstavljanje, kako naih namjera, tako i pojedinosti plana, prigodom
slanja izvjea u State Department. Morali smo ii izravno u Bijelu
kuu, pa sam razgovarao sa Stephenom Wallom u Dovvning Streetu 10,
a on je ponudio da razgovara s Brentom Scowcroftom i da vidi moe li
ga uvjeriti. Scowcrofta svi nai argumenti oko zemljovida nisu uvjerili, priznao je kako ne vjeruje da e Izetbegovi dobiti bolju ponudu,
kazavi da e mu to vrlo otvoreno rei, te da bi trebao prihvatiti ponueno. Moje objanjenje Scowcroftova stajalita veoma je obradovalo Vancea, jer je bio ljut zbog vala kritika s druge strane Atlantika.
U State Departmentu su pojedinano priznali da su bili nervozni
oko nacrta izjave, jer je to bila ruska inicijativa, te da su bili sumnjiavi
prema ruskim motivima; no takoer su smatrali da se pregovori u
enevi razvijaju te nisu eljeli porati pojedine prijeloge koji bi
uskoro mogli biti izmijenjeni, Uvjeravali su nas da ni Eagleburger, ni
amerika Vlada ne sipatraju da Vance ili ja imamo ikakve veze s
podravanjem etnikog ienja.
Kljuni onositelji odluka u amerikoj Vladi sada su kategoriki
kazali da ih ne smetaju Vance-Owenovi prijedlozi, da bi nam u tom
sluaju to bili i rekli; ako je pak misija Sjedinjenih Drava u New
Yorku dala drugaije nagovjetaje, tada za takve izjave nije imala
ovlasti. Nadalje, State Department nije smatrao da bi Vlada trebala
izjaviti kako je Vance-Owenov zemljovid jedino rjeenje, a izjava potpore upravo bi to znaila. Bushova Vlada nije eljela biti uvuena u
pregovore, niti donoenje sudova o prijedlozima koji su bili na stolu.
Njihova je poruka bila da se proces pregovora mora nastaviti, te da mu
se sve strane i dalje moraju posvetiti.
Bilo je to teko vrijeme za Bushovu Vladu na odlasku, jer je ona
djelomino morala odraavati gledita dolazee Clintonove Vlade.
Bush je imao puno pravo raditi to za CJintona, a dio je tradicije da se
tijekom prijelaznog razdoblja ne ini nita to bi moglo smanjiti prostor djelovanja budueg predsjednika.
Ranije sam bio poslao brzojav Douglasu Hurdu u kojem sam objasnio nau zabrinutost glede stajalita Sjedinjenih Drava o VOMP-u,
nadajui se da e Sir Robin Renwick, na veleposlanik u Washingtonu,
posredovati. Napisao sam:

134

BALKANSKA ODISEJA

Ho^li Rezolucija o zoni zabrane letenja biti usvojena prije enevske

konfereijcije, sazvane za nedjelju 10. sijenja, ovisi prije svega o tome
kakvo je pravo stajalite SAD-a o naem mirovnom paketu. Vjerojatno bi
najbolji pritisak na Beograd bio da se osiu privatno prenese prosvjed
izravno od predsjednika Busha umjesto da se usvoji Rezolucija o zabrani
letenja. Takav prosvjed treba uruiti prije no to predsjednik osi odri
svoj planirani sastanak sa svim stranama u SRJ i prestavnicima bosanskih Srba i Srba iz Krajine u subotu. elio bih da se u poruci predsjednika
Busha kae kako je on namjemo zaustavio Rezoluciju o zabrani letenja da
bi se izbjeglo provociranje srpskog protuodgovora kao i osjeaj da pregovaraju pod prinudom, ali da ne trebaju imati iluzije da e, ukoliko
bosanski Srbi ne prihvate sporazum o cjelokupnom paketu koji su bosanski Hrvati takoer prihvatili, Sjedinjene Drave tada morati razmotriti
mjere koje e ii dalje od nametanja zabrane letenja. Umjesto toga, morat
e se pozabaviti stvarnim pitanjem kako nametnuti prestanak neprijaleljstava i sveobuhvatno rjeenje. Ukoliko postane jasno da je takvo vrsto
stajalite nemogue dobiti od Sjedinjenih Drava te a bi se one protivile
zaustavimo li Rezoluciju o zabrani letenja, tada bih nastavio s donoenjem
rezolucije u petak, riskirajui srpsko negodovanje.
Zavrio sam brzojav rekavi da je u enevi trenutak kada treba
pritisnuti, a ne gubiti vrijeme.
Budui da je Bushova Vlada uglavnom podravala VOMP u
Washingtonu i u New Yorku, u enevi smo pozorno pratili naznake o
onome to moemo oekivati od Clintonove Vlade. U jednom intervjuu za New York Times, danom u Little Rocku 13. sijenja, izabrani
je predsjednik rekao da podupire mirovne pregovore koji se sada vode
u enevi. No, znali smo da su neki od njegovih savjetnika proteklih
dana neslubeno izjavili kako je Konferencija varka koja samo potvruje srpsko zauzimanje odreenih podruja u Bosni i Hercegovini.
Clinton je takoder rekao da e on, ukoliko eneva ne dovede do
prestanka etnikog ienja, biti spreman nastupiti vre od Bushove
Vlade, te nije elio iskljuiti nita, sve do slanja velikih kopnenih snaga,
to bi izmijenilo dinainiku.
Uoi sljedeeg kruga pregovora autor lanka u Sunday Timesu
napisao je:
Kad dvojica mudraca sa Zapada danas uu u predvorje Palae naroda u
enevi, bi se sastali s raspaljenim gospodarima rata zavaene Bosne,
oni de nastojati progurati plan slian Salomonovu prijedlogu da se dijete
podijeli popola bi se ispitalo koja ga navodna majka vie voli. Dvjje
potencijalne majke, Srbija i Hrvatska, bile bi sretne a dobiju svoj odsjeeni komad, no trea, koja predstavlja muslimansku zajednicu, predvoenu Alijom Izetbegoviem, nominalnim predsjedntkom, tvrdi da eli
itavo i ivo dijete, ili nikakvo.

VANCE-OWENO V MIROVNI PLAN

135

Kien, ali jasan saetak dvoumica s kojima smo bili suoeni. Ubojstvo potpredsjednika Viade Bosne i Hercegovine, kojem je dva dana
ranije nareeno da napusti UNPROFOR-ovo voziio na kontrolnoj
toki u Sarajevu, te ga je ubio pripadnik oruanih snaga bosanskih
Srba, dok je bio u vozilu, nije nam ilo u prilog. Bioje to straan udarac
autoritetu UN-a, i osobno sam smatrao da je nemogue braniti nain
na koji su UN-ovi vojnici dopustili da se odigra ta tragina epizoda.
Zbog tog smo dogaaja predloili da se odgodi Karadiev dolazak u
Zenevu, a potom ga je zadrala magla. Kad je ipak stigao u enevu bio
je u defenzivnom poloaju, iako i dalje odluan suprotstaviti se ustavnim naelima.
Za objedom Miloevi je predloio formulu kojom se mogao sauvati obraz, to jest spajanje prvih dvaju ustavnih naela iz nacrta supredsjedatelja, bez ikakvih znaajnih promjena. Naveer, u Hotelu des
Bergues, raspalo se srpsko prividno jedinstvo, te smo kasno naveer
Vance i ja bili svjedoci kako se osi, Miloevi i crnogorski predsjednik Bulatovi okreu protiv elnika bosanskih Srba, meu kojima je bio
i general Mladi, zahtijevajui od njih da ozbiljno pregovaraju. Morali
smo postii podjelu meu Srbima, ne samo radi nje same, ve stoga to
bi inae bosanski Srbi postali do kraja nepopustljivi, te je to postaio
pravilo za budunost. Ndjprije nam je valjalo uvjeriti Beograd. Bez
pritiska Srbije i Crne Gore, bosanski Srbi nikad ne bi popustili ni
pedlja, jer oni nisu pragmatiari, poput Miloevia, ve ideolozi, srpski
nacionalisti koji nisu eljeli da ijedan Musliman ivi na podruju na
koje su polagali pravo, a po mogunosti niti ijedan Hrvat. Mnogi su bili
ljuti antikomunisti, pravoslavni krani i revni u pokazivanju svojih
demokratskih vjerodajnica, odatle njihova odlunost da se sve odluke
upute na njihov tzv. Parlament ili Skuptinu. Previe je komentatora
koji nisu svjesni da mnogo Muslimana ivi u Srbiji i Cmoj Gori, ne
samo Albanci na Kosovu, ve takoer u Sandaku i drugdje, te da
Muslimani i druge narodnosti rade i ive u njihovim velikim gradovima, osobito u Beogradu. U tome je velika razlika izmeu Pala i
Beograda, jer su elnici bosanskih Srba eljeli da njihova Republika
Srpska bude nezavisna drava bez ikakvih veza s muslimanskim dijelom Bosne i Hercegovine, zapravo, podruje posve bez Muslimana.
Nakon to je Miloevi jasno stavio do znanja da Beograd nee dalje
podupirati vojsku bosanskih Srba, te se pobrinuo da general Mladi to
shvati, sljedeeg je dana umoran, nestaloen i pomalo slomljen Karadi popustio u posljenji as. Karadi je novinarima objasnio da je
on predloio osam naela, supredsjedatelji deset, te da su se dogovorili
oko devet naela. No, ak ni tada nije potpisao, ustrajui na tome da i
to pitanje uputi natrag na Pale da ih potvrdi njegova Skuptina. Taj je

136

BALKANSKA ODISEJA

mali porn^k ipak odrao Konferenciju na ivotu, jer smo sada doli do
est od potrebnih devet potpisa na trima dokumentima koji su se
nalazili pred Konferencijom. Hrvati su potpisali ustavna naela, zemljovid i prestanak neprijateljstava, Muslimani su potpisali ustavna naeia i prekid neprijateljstava. Srbi su potpisali prekid neprijateljstava.
Drugi vaan vid sjednice bila je injenica da su Tuman, Cosi i Miloevi bili u stanju meusobno razgovarati, te smo se nadali da je
uinjen napredak prema meusobnom priznanju i suradnji u Krajini.
Inauguracija predsjednika Clintona trebala se odrati 20. sijenja.
Tjedan dana ranije primio sam umirujuu poruku iz Washingtona da
se Lake, koji je trebao postati novi savjetnik za nacionalnu sigurnost, jasno obvezao da e nova Vlada- poduprijeti V,OMP te da bi od
Bonjaka trebalo zahtijevati da ga prihvate. No, i dalje smo u enevi
uli suprotne stavove od ijudi iz Washingtona koji su, trebali postati
lanovi Clintonove Vlade, ili su joj bili bliski. Vlada je eljela krenuti u
nametanje zone zabrane letenja, za to sam se ve osobno bio zalagao.
U tom je trenutku nametanje elio odgoditi glavni tajnik UN-a, to je
znailo da je to moralo biti i Vanceovo stajalite a, kako smo on i ja bili
odluili da, nikad ne pokazujemo podijeljena miljenja u javnosti, s
takvim sam stavovima izaao pred novinstvo. Rusi su takoer postajali
uznemireni, a to je u UN-u izazivalo zabrinutost, u prvom redu glede
ukljuenosti NATO-a kao i naglaska koji su Sjedinjene Drave stavIjale na suenja ratnim zloincima. Po tom su pitanju Sjedinjene Drave kucale na vrata koja smo Vance i ja ve bUi otvorili prije Boia u
prijedlogu Upravljakom odboru na ministarskoj razini da se uspostavi
Meunarodni kazneni sud na temelju poglavlja VII Povelje UN-a. Na
sastanku ministara vanjskih poslova BZ-a u Parizu 13. sijenja zatraio
sam od EZ-a da se u Vijeu sigumosti zaloi za uspostavu posebnog
tribunala za Jugoslaviju, te je to postala slubena politika EZ-a. Francuska je bila uspostayila radnu skupinu strunjaka na visokoj razini,
kako bi se razmotrile mogunosti, te je pristala rezultate proslijediti
Danskoj kao predsjedajuoj. Na tom je sastanku odlueno i da se
zadri pritisak sankcija prema Srbiji te da se razmotre mjere za potpunu izolaciju.
Kod predsjednika Mitterranda u Parizu 14. sijenja pokrenuo sam
osjetljivu mogunost koju smo razmatrali, a odnosila se na nastojanje
da se postigne strateki dogovor kojim bi se Srbima dao kopneni koridor kroz pokrajinu 3 (Posavina), gdje su Hrvati prije rata bili u veini,
u zamjenu za to Hrvati bi trebali dobiti stvami nadzor nad svojom
granicom spajanjem pokrajine 1 (Biha) s pokrajinom 10 (Mostar) u
Livnu. Nadomjestak Muslimanima, kojima se nije svialo davanje sjevernog koridora Srbima, bila bi neto vea bihaka pokrajina, uklju-

VANCE-OWENO v MIROVNI PLAN

137

ujui podruje kraj Prijedora. Nadao sam se takoer da u francuskog

predsjednika ukljuiti u pitanje promjene meunarodnih granica, jer je
Francuska ve bila izrazila stajalite da bi tu moglo biti vie fleksibilnosti. Trebao sam potporu barem jedne mone lanice EZ-a, ako bi se
javile kritike u Vijeu ministara vanjskih poslova ili drugdje, makar
samo i zbog mog razmiljanja o takvim promjenama. Pored toga, nadao sam se da bih ukljuivanjem Mitterranda mogao Rolanda Dumasa, francuskog ministra vanjskih poslova, korak po korak, jae vezati uz proces Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji. Vance i
ja predstavili smo potom te zamisli Tumanu i Izetbegoviu u njihovim V
glavnim gradovima. Ustanovili smo da bi Tuman prihvatio 20 kilometara irok koridor kroz Posavinu, u zamjenu za slian koridor izmeu Livna i Bihaa. No, Izetbegovi je to glatko odbio. Zajameni prolazi bilo je sve to je bio spreman prihvatiti kao sjevemi koridor.
Ponovno sam pisao Mitterrandu i izvijestio o toj reakciji, iznijevi svoje
miljenje kako je malo vjerojatno da e Izetbegovi povui svoj zahtjev
da se Muslimaninja dodijeli Brko na rijeci Savi, koje je, istini za volju,
imalo prije rata muslimansku veinu. Ako bi Muslimani dobili pristup
rijeci Savi i vei dio, ako ne i cijelo Brko, bilo nam je potrebno da
hivatska Vlada prepusti mali dio svog teritorija iznad Save za srpski
koridor, te da u zamjenu od Bosne. i Hercegovine dobije isti broj
hektara iznad Dubrovnika. No, Hrvati nisu to bili spremni razmotriti,
ukoliko ne kontroliraju granicu izmeu bosankih Srba i podruja hrvatskih Srba oko Knina.
Sarajevo smo posjetili 20. sijenja u pokuaju da pomognemo postizanju kompromisa izmeu bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, u svjetlu njihovih nedavnih ozbiljnih sukoba. Jasno smo stavili do
znanja kako elimo da se rasprava izdigne nad taj sukob i da obuhvati
sve druge vidove muslimansko-hrvatskih odnosa - kako sprijejti takve
dogaaje u budunosti, zapovijedanje i nadzor nad oruanim snagama,
imenovanje guvemera pokrajina, uspostavu privremene vlade. Cinjenica je da se kolektivno Predsjednitvo raspalo, to se jasno pokazalo i
na sastanku. Bilo je oito iz Akmadieva stava da bosanski Hrvati
nee vie pristajati na zamisao da su odluke, koje donosi sam Izetbegovi iji njegova najua skupina, odluke Vlade Bosne i Hercegovine ili
njezina Predsjednitva.
U enevi smo u subotu 23. sijenja zapoeli treu plenarnu sjednicu uz nazonost svih strana. Bio je to teak sastanak. Ponekad je
plenama sjednica nuna kako bi se sudionici ispuhali i dali izjave koje
mogu potom dati svojim vlastitim novinama, nakon ega mogu prihvatiti neformalniji i podrobniji okvir za pregovaranje. To je osobito bilo

138

BALKANSKA ODISEJA

potrebno u tom trenutku, budui da je predsjednik Tuman ba bio

pokrcnub vojni napad na hrvatske Srbe, nastojei zadobiti nadzor nad
Maslenikim mostom na dalmatinskoj obali. Iako je njegova frustriranost bila razumljiva, bilo je to nesreeno i opasno vrijeme za pokretanje napada kojim se u potpunosti kri Vanceov sporazum o prekidu
vatre iz 1992.
Karadi je naglasio da je glavna briga njegova izaslanstva sigurnost srpskog naroda, bez obzira na podruje na kojem ivi. Spomenuo
je da su nam 16. sijenja bili poslani pismeni prigovori srpskog izaslanstva na na zemljovid, u kojima oni tvrde da e od 650 do 700 tisua
Srba ostati u pokrajinama koje e vjerojatno nadzirati Hrvati i Muslimani. Zeljeli su referendum o naim prijedlozima. Odgovarajui Karadiu jasno sam kazao da je to u vrijeme rata nemogue. Ustav
Bosne i Hercegovine omoguit e promjene granica meu pokrajinama; ono to nam je sad trebalo, pored trodijelnog paketa koji je bio
na stolu, bio je sporazum o dokumentu o privremenoj vladi.
U nedjelju, 24. sijenja, Vance i ja razgovarali smo sa osiem o
Hrvatskoj. Tijekom razgovora, u kojemu nam je iao u susret koliko je
to god bilo mogue, nazvao ga je general Pani zahtijevajui da se
jugoslavenskim zranim snagama dopusti da zatite Srbe u Krajini. Je
li to bio hinjen poziv kako bi se pokazalo pod kolikim je pritiskom,
nisam mogao procijeniti, no u to smo vrijeme mislili da je stvaran.
osi je generalu Paniu rekao kako nije spreman odobriti takvu akciju, nama je pak tvrdio da nadzire vojsku. No, bilo je zabrinjavajuih
izvjea da su neke jugoslavenske jedinice prele rijeku Drinu; rekli
smo mu da bi to bilo neprihvatljivo jer da meunarodna zajednica ni u
kom sluaju ne bi mogla prihvatiti ukljuivanje jugoslavenske vojske u
krizu, bilo u Hrvatskoj, bilo u Bosni i Hercegovini. osi je naglasio da
je javno mnijenje u Saveznoj Republici vrlo zabrinuto, te da je reakcija
Vijea sigumosti UN-a na jasno krenje prekida vatre od strane hrvatske Vlade nedostatna. Rekli smo mu da bi trebao javno izjaviti da nee
doi do ukljuivanja SRJ, te umjesto toga zahtijevati akeiju od UN-a.
Bilo je dobro to je bio u enevi, a ti su sastanci neporecivo pomogli
ugasiti krizu koju je namjerno izazvao Tuman kako bi izbjegao da se
svi usreotoe na Bosnu i Hercegovinu.
U utorak, 28. sijenja, u londonskom je Timesu izaao veliki lanak
pod naslovom Snage za mir. Vance-Owenov plan, stajalo je u
njemu, moe uspjeti samo uz vojnu podrku. Nai su razgovori nazvani jedinom i najboljom nadom za mir, a Amerika je, zajedno sa
svojim saveznicima, izvrgnuta otroj kritici zbog toga to je inila malo
to osim zavrtanja ruku, pozivanja na osjeaje i zakanjelih reakcija
na dogaaje. lanak je pozivao na ultimatum koji bi se odbrojavao u

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

139

danima, a ne u tjednima, upuen bivoj jugoslavenskoj republici, da

prihvati Vance-Owenov mirovni plan, za koji se smatralo da je nakon
pomna razmatranja, mnogo podrobniji i suvisliji nego to su to njegovi
kritiari spremni vjerovati. On sadri podrobne protokole za razdvajanje vojnih snaga s jasnim vremenskim rokovima, do kojih su djelomino doli srpski, hrvatski i muslimanski zapovjednici. Oni pokrivaju
sve, od opsade Sarajeva do nadzora nad tekim orujem. Ukratko, bio
je to izraz podrke nametanju sporazuma, ak ako bi i trebalo doi o
podrobnije rasprave o ustavnim i drugim pitanjima.
U meuvremenu je u Sjedinjenim Dravama VOMP bio izloen
daljnjim napadima loe upuenih. Magazin Time objavio je veliki lanak s podnaslovom Miloevi bi trebao biti zadovoljan, plan Zapada
nagradit e njegovu agresiju dajui mu gotovo sve to eli. Sramotno,
priloen zemljovid imao je toliko malo veze s naim da ga se nije moglo
prepoznati. Pokuao sam uzvratiti na te prie, pa je u Newsweeku
objavljen lanak s pitanjima i odgovorima pod naslovom Dosegli smo
prijelomnu toku,2 no golem stroj za irenje dezinformacija, na djelu
u Sjedinjenim Dravama, potopio je na mali ured za tisak u enevi, te
smo samo iz promibenih razloga poeli razmiljati kako bismo bili
uspjeniji da se fiziki nalazimo u New Yorku.
Zbignew Brzezinski, 'koji je, ini se, jo bio kivan na Vancea od
sukoba u Carterovoj Vladi, ustro je zapodjenuo sukob u Washington
Postu. Nazvao nas je pregovaraima ije je glavno poimanje postupanja s razbojnicima beskrajan razgovor, uz uvjeravanje agresora da njihova uporaba sile nee naii na protusilu. Ne iznenauje to je rezultat
toga mirenje s masovnim ubijanjem i etnikim ienjem, da se o
toleriranju masovnih silovanja i ne govori. Vance je uzvratio udarac,
nazvavi optube splainama i rekavi: Kad bismo odbili razgovarati, iz tzv. moralnih razloga, sa svim stranama u sukobu, kako bismo
uope mogli rijeiti bilo koji problem? Navodno je, u tom rijetkom
trenutku ogorenja i srdbe, govorio odsjeno, udarajui nalivperom o
stol: Iskreno reeno, dosta mi je slaboumriih kritika koje ne vode
rauna o kljunoj injenici. U Bosni nema odrive alternative sporazumu postignutom pregovorima. Mogue je da meu Ijudima s kojima razgovaramo ima ratnih zloinaca, no odluku o tome prepustit u
sudovima. David i ja radimo danonono kako bismo zaustavili pokolj
nedunih civila i odrali humanitama nastojanja na ivotu. GIupo je
rei da smo kapitulanti jer razgovaramo s ljudima koji mogu biti vani
u naoj potrazi za trajnim ijeenjem.
Meutim, najgore je tek dolazilo. Novi je dravni tajnik Warren
Christopher rekao 21. sijenja, preko svog glasnogovornika Richarda
Bouchera, da, iako Clintonova Vlada podupire pregovore, gospodin

140

BALKANSKA ODISEJA

Christopher izraava sumnju u realnost postizanja rjeenja, te mogu li

oni dovesti do sporazuma. Potom, dodajui sol na ranu, Boucher je
odbio kazati smatra li Clintonova Vlada da Vance-Owenov plan potvrduje etniko ienje. Nije udo da je izvjestitelj New York Timesa
rekao da su Christopherove primjedbe dovele Vladu u neugodan poloaj, pri emu ona javno podupire pregovaraki proces, istovremeno
kritizirajui, a moda i minirajui plan koji se nalazi na stolu. Vidio
sam to izvjee u Intemational Herald Tribuneu ujutro 22. sijenja i
odmah ga pokazao Cyju Vaneeu. Pokuao ga je ublaiti rekavi da je
glasnogovomik Boucher ostatak iz Bushove Vlade, no ukazao sam na
injenicu da to znai kako bi on dvostruko pazio da jasno izrazi gledita Warrena Christophera. inilo nam se da je rije o nevjerojatnom
preokretu, s obzirom na uvjeravanja Lakea od prije samo tjedan dana, kao i na telefonski razgovor Warrena Christophera s
Vanceom tck nekoliko dana ranije. Novine su bivale pune lanaka o
podijeljenim miljenjima u Vladi glede VOMP-a, a Vance i ja nismo
uope sumnjali da se nalazimo pred golemom krizom.
Madeleine Albright, kandidatkinja predsjednika Clintona za veleposlanicu pri UN-u, izjavila je pred Odborom za vanjske poslove Senata 22. sijenja: Promatrala sam s odreenim uenjem kako Europljani nisu poduzeli akciju. Drim da moramo ... izvriti pritisak na
nae europske saveznike u tom pogledu. Sjeinjene su Drave izazivale krizu ne samo za nas, kao pregovarae, ve i za UN, te iznad svega
za dvanaest lanica Europske zajednice, jer su one tijekom gotovo
devet mjeseci pregovora podupirale VOMP na svakom stupnju.
Europski ministri nisu samo promatrali sa strane, ve su bili prisno
ukljueni, a veina je preostalih zemalja u Upravljakom odboru MKBJ-a
na razliite naine utjecala na plan. Jesu li svi oni saa trebali potopiti
brod, zato to je u Sjedinjenim Dravama uspostavljena nova vlada?
No to su bila manje ^ana razmiljanja u usporedbi s uinkom koje je
stajalite Sjedinjenih Drava imalo na bonjakog presjednika Izetbegovia, potpredsjednika Gania i ministra vanjskih poslova Silajdia.
Sada nije bilo izgleda da oni prihvate zemljovid, osim ako ne bi dolo
do dramatinog zaokreta u stajalitu Sjedinjenih Drava. Obnovljeno
spominjanje ukidanja embarga na oruje u Administraciji takoer je
moralo potkopati nae pregovore. Uz to, stajalite Sjedinjenih Drava
bilo je i udarac hrvatskoj Vladi koja je prihvatila VOMP, te bosanskim
Hrvatima, koji su slubeno sudjelovali u Vladi Bosne i Hercegovine.
Bosanski Srbi, jo donedavno na mukama, mora da su se grohotom
smijali na Palama.
Vance i ja odluili smo se suprotstaviti i ne dati zadovoljtinu
svojim amerikim kritiarima. Vjerovali smo da imamo potporu EZ-a

VANCE-OWENOV MIROVNIPLAN

141

i Rusije, pa smo odluili otii u New York i staviti sudbinu VOMP-a u

ruke petnaest lanica Vijea sigumosti. Bila je to vrlo rizina strategija,
no, ako smo eljeli odrati VOMP na ivotu, nije biio altemative. Iz
Washingtona se mogao uti poneki diplomatski gias koji je tvrdio kako
Administraciji treba vremena, te da je se moe preobratiti, no nasuprot
tome stajalo je vrsto uvjerenje mnogih Amerikanaca, koje smo Vance
i ja poznavali u Washingtonu, da kanjenje znai smrt za VOMP. uli
bismo da kljuni lanovi Administracije privatno govore kako e VOMP
biti mrtav za tjedan dana, uguen u diplomatskoj bujici rijei i kritikama novina, jer nam ni uvodnike stranice Washington Posta nisu bile
od pomoi, iako one nisu bile tako bezumno negativne kao one u New
York Timesu. U oba siuaja, uvonike su stranice pod razliitim urednikim nadzorom glavnih novina.
John Major me pozvao na sastanak o Jugoslaviji u Downing Street
10, 22. sijenja, i nakon kraeg razmiljanja zakljuio sam da moj pristanak ne dovodi u pitanje moj status.u EZ-u. Pozdravio sam priliku za
razmjenu miljenja, osobito s Robinom Renwickom koji je doao iz
Washingtona, o tome to se stvarno dogaa u Clintonovoj Vladi, te s
kljunim britanskim vojnim dunosnicima u slubi UN-a koji su doli iz
Splita. Bio sam poslao vlastiti podsjetnik jer sam elio predloiti uporabu selektivne zrane slle, kako bi se nametnulo mirovno rjeenje, i
staviti to na raspravu. Bilo je neobino vratiti se za kabinetski stol, a
raznolikost predstavnika na sastanku podsjetila me na 1977. kad je Jim
Callaghan bio sazvao sastanak slubujuih naelnika vojnog stoera
kako bi se sastavila pravila djelovanja ratnih brodova i podmomica
koje smo slali na Falldandsko otoje.
Malcolm Rifkind, ministar obrane, inteligentan i bridak, u potpunosti se protivio bilo kakvom nametanju sporazuma te je prUino
uinkovito uspio izvrgnuti ruglu moj prijedlog za koritenje zranih
snaga. Nisam se s njim uputao u raspravu, budui da nisam pripadao
oko stola okupljenom britanskom kolektivnom tijelu koje je donosilo
odluke, no bila je to potvrda, iako mi ona i nije trebala, da u britanskoj
Vladi nije bilo potpore ni za kakvo daljnje vojno posredovanje osim
humanitame podrke koju je ve provodio UNPROFOR.
Zanimalo me John Majorovo voenje sastanka. Njegov je stil vie
podsjeao na Jima Callaghana nego na Harolda Wilsona, time to je
svakog poticao da govori, te to je kljunim pitanjima dobro vladao,
saimajui na kraju pomno nae zakljuke, na nain koji je zadau
tajnika Kabineta zapravo inio suvinom. Cijelo vrijeme dok sam bio
supredsjedatelj MKBJ-a osobno mi je pruao svu potporu. inio bi sve
to je bilo mogue kako bi se pomoglo olakati humanitarno stanje,
opirui se ogranienjima dravne blagajne i pronalazei dodatni novac

142

BALKANSKA ODISEJA

i dodatne ljude; uvijek je bio za to da UNPROFOR ostane i nastavi

pomagati, a 1995. bilo mu je stalo da doe do pojaanja. Ipak, ni pod
kojim uvjetima nije ga se moglo natjerati na prihvaanje borbene uloge. uvao se od nekakve naizgled bezazlene odluke ije vojne posljedice nisu bile dovoljno promiljene i koje su potencijalno mogle
Britaniju i obveze koje je preuzela dovesti na neistraeno podruje.
Douglas Hurd istupao je poneto drukije. On je, kako su godine
prolazile, manje vjerovao u vrijednost UNPROFOR-a te se sve vie
priklanjao Juppeovom i mojem gleditu iz 1995. kako UNPROFOR
bez postignutog sporazuma ne treba proi kroz etvrtu zimu. Njegov
stav prema uporabi sile bio je neraskidivo povezan s pitanjem hoe li
SAD sudjelovati s jedinicama na terenu. Unato tome to je vrsto
vjerovao u Europsku uniju, ozlovoljio se kad je u atlantskim odnosima
dolo do napetosti, te je uinio sve to je mogao kako bi ih ublaio,
ostavi u stalnoj vezi s Warrenom Christopherom. Nitko ne bi bio vie
od njega nastojao premostiti razlike. Strano ga je muilo i zabrinjavalo razmiljanje o razvoju dogaaja u Bosni i Hercegovini i, premda se s njim nisam slagao u svim pitanjima, uvijek sam u njemu imao
uljudna i ozbiljna sugovornika za svoje prijedloge.
Tijekom sljedeih nekoliko mjeseci s rogim bih vladama pokuavao braniti nametanje rjeenja silom, no nisam dobio nikakvu potporu. Sve su se zemlje radije skrivale iza ideala sporazuma putem
pregovora na koji bi pristale sve strane, proputajui u tom svom stajalitu priznati kako to daje pravo veta bilo kojoj od strana, to su one
naravno i koristile, ne samo bosanski Srbi, ve i bosanski Muslimani.
Kissinger je, piui u New York Postu 23. veljae, na to uperio
prstom uz tvrdnju: da bi sporazum u Bosni bio pravedan, morat e biti
nametnut, odbacivi kao iluziju uvjet Warrena Christophera da e
strane dobrovoljno prihvatiti bilo to smisleno. On je elio da sudjelovanje Sjedinjenih Drava u nametanju silom bude ogranieno na
zrane akcije, budui da bi to smanjilo opasnost da amerike snage
postanu taoci. Nije dodao, no to se dakako podrazumijevalo, da su se
na terenu ve nalazile snage koje su bile u stvarnoj opasnosti da postanu taoci. Bila je to stalna vojna dilema s kojom su se i Pentagon i Bijela
kua rijetko suoavali; budu li se koristUi zrani udari, nuno je najprije skloniti UNPROFOR, barem iz ranjivih podruja gje se na
njegove vojnike moe pucati ili gdje mogu biti zarobljeni.
Trea plenarna sjednica Konferencije postigla je iznenaujui napredak nakon to je poetna Ijutnja zbog vojne akcije hrvatske Vlade
splasnula. Spojili smo Izetbegovia i Karadia, nakon to smo s njima
odvojeno razgovarali, te smo stvarno napredovali u pitanju nacrta dokumenta o strukturi privremene Vlade. U biti, predlagali smo imeno-

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

143

vanje guvernera pokrajina, pri emu bi predstavnici triju konstitutivnih

naroda imali ograniene ovlasti u sredinjoj Vladi, djelujui putem
konsenzusa u sredinjem koordinirajuem tijelu. Usuglasili su se oko
sredinjeg podruja Sarajeva kojim bi se upravljalo po pravilu konsenzusa. Sloili su se i oko predloenih prilagodbi granica opina ili lokalnih granica vijea u Sarajevskoj pokrajini. Sloili su se da se u onim
podrujima Bosne i Hercegovine, gdje postojee granice opina nisu
bile promijenjene, zadre postojee vlasti. U meuvremenu su Siiajdi i Boban postizali dogovor o pokrajinskom obrascu vlaanja, iako
je Silajdi potkopavao kompromise koji su trebali dovesti do potpunog rjeenja. Poslao sam slubeni brzojav ministrima vanjskih poslova Europske unije 29. sijenja, objanjavajui to namjeravamo uiniti sutradan, i rekavi kako nismo sigumi hoe Ii predsjednik Izetbegovi ili dr. Karadi potpisati u subotu. Obojica su drala oko na
onom drugom, pratei tko bi mogao uiniti prvi korak. Ni jedan nije
elio da ga se smatra prvim koji je prekinuo Konferenciju ili odbio
potpisati. Namjeravali smo nakon subotnjeg sastanka izvijestiti Vijee
sigumosti i zatraiti potpom svom planu za sveobuhvatno rjeenje. No,
eljeli smo da se na svakog tko ne potpie primijeni maksimalan pritisak.
Sutradan u Zenevi, riakon vie od dvanaest poduih dvostranih i
trostranih sastanaka, na zavrnoj sjednici u punom sastavu Vance je
rekao da su ti sastanci uvrstili nae gledite da je zemljovid koji smo
mi dali pravedan i nepristran, zasnovan na temeljnoj postavci da e
Bosna i Hercegovina ostati suverena, nezavisna i vienacionalna drava. Zemljovid nije prihvaao rezultate etnikog ienja, ve je, naprotiv, napravljen kako bi ih se ponitilo, te je postigao pravednu
ravnoteu u dodjeli zemljita i industrijskih sredstava. U svom sam
govoru rekao da spor zapravo podnosimo svjetskom parlamentu te da
se nadamo da e svi doi u New York i iznijeti svoje stajalite pred
lanovima Vijea sigumosti. Sve su tri strane potpisale ustavna naela;
bosanski Hrvati i, to nas je pomalo iznenadilo, bosanski Srbi, potpisali
su sporazum o prekidu neprijateljstava. Izetbegovi, poto se prethodno bio sloio, sada je kazao da ga rezerve koje ima prema pitanju
tekog naoruanja spreavaju da potpie. Glede zemljovida, Karadi
je bio mnogo blie potpisivanju nego to smo to predviali, te sam
uvjeren da bi bio potpisao da je potpisao i Izetbegovi.
Washington je izrazio iznenaenost kad smo najavili da idemo u
New York. Namjera da se stvami mirovni pregovori prebace, bila je
osobito prijepoma za Vladu Sjedinjenih Drava, jer je to znailo prihvatiti u Americi neke od elnika bosanskih Srba, poput Karadia,
koje je Eagleburger nazvao moguim ratnim zloincima. Takoer, bili

144

BALKANKA ODISEJA

su namje^avali distancirati se od MKBJ-a kad je, tijekom sasluanja u

Kongresu prigodom svog potvrivanja, Christopher jasno dao do znanja da se nee samo oslanjati na pregovore u Zenevi, nego e umjesto
toga zadrati nezavisno stajalite. Na je problem bio nagnati nove
donositelje odluka u SAD-u da pomno proitaju na plan, osobito
injenicu da se Mjeovita radna skupina za vojna pitanja esto sastajala
te da je postigla dogovor izmeu svih zaraenih vojnih zapovjednika.
Prvi smo put u bivoj Jugoslaviji imali podroban plan za prekid neprijateljstava.
I Vance i ja smatrali smo da je Miloevi Karadiu naloio da se
nagodi. Dokaz za to bio je vidljiv u Karadievu predstavljanju razgovora kao velikog uspjeha, te u pozitivnu izvjeu o odlasku u New
York. Karadi je rekao da se moe sloiti s veim dijelom zemljovida,
ali da eli da se spoma podruja podvrgnu izjanjavanju putem plebiscita, to smo prije bUi iskljuUi. Mnogi od ljudi bliskih Konferenciji,
kako diplomati, tako i novinari, smatrali su, kao i mi, da bi Karadi,
da je Izetbegovi pristao potpisati zemljovid, takoer potpisao i on.
Bili smo zasigurno blie dogovoru nego to je to bilo tko od nas mogao
zamisliti tjedan dana ranije. Zato Izetbegovi nije potpisao? U osnovi,
stoga to je osjeao da bi, potpie li on, mogao potpisati Karadi, a
stajalita SAD-a ohrabrivala su ga da zatee kako bi postigao bolji
sporazum.
Poslao sam osobni brzojav Robinu Renwicku u Washington, u
kojem sam vrlo otvoreno naveo sva pitanja i svoje frustracije stajalitima Clintonove Vlade.
Ova Vlada izvjeuje novinstvo na nain koji samo uvruje stavove onih
Muslimana koji ele nastaviti rat. airbej otvoreno svima govori da je
Vlada SAD-a rekla kako nema potrebe da potpiu zemljovid. Znamo da
je Tudmanu upuena formalna predstavka od SAD-a protiv bilo kakva
pritiska Hrvata naiMuslimane da potpiu na paket.

U brzojavu sam naveo i krajnje oitu i posve dokumentiranu epizodu u kojoj su jedinice muslimanske vojske izazivale Srbe da pucaju
po drugim Muslimanima. Skupina vojnih promatraa UN-a pored bolnice Koevo u Sarajevu bila je svjedokom kad je minobacaka posada
bosanske Vlade u krugu bolnice zauzela poloaj i preko bolnice otvorila vatru na srpsko podruje. Potom su se hitro spakirali i otili, a
promatrai UN-a vidjeli su kako dolazi televizijska ekipa i snima srpsko granatiranje bolnice u znak odmazde. Bila je to ona ista bolnica
koju sam bio posjetio prije mjesec dana i u kojoj su me tako zaprepastile rupe od granata u sobi za intenzivnu njegu. Pitao sam generala
Morillona zato UN to nije javno objavio; on je elio da se sazna istina,
no rekao je mi ivimo ovdje. UN je u Sarajevu bio u neugodnu

VANCE-OWENO v MIROVNI PLAN

145

poloaju, ali da su bili smioniji u nekoliko sluajeva provokacija, mogli

su biti otvoreniji glede mnogih srpskih zloina te izbjei dojam da
izjednaavaju obje strane. Selousovi izviai rodezijske Vlade obiavali su optuiti snage ZANU-a i ZAPU-a sedamdesetih godina, pa
sam bio svjestan da se takav oblik djelovanja javlja u graanskim ra tovima. No ova muslimanska provokacija, u kojoj se radilo o bolnici,
j zbog ijeg sam granatiranja prije tjedan dana osobno otro prosvjei dovao kod generala Mladia, posebno me zabrinjavala. ak je u jedj nom trenutku kod nekih u UNPROFOR-u postojao osjeaj da je, iako
f je u neprestanoj snajperskoj vatri u sredinjem dijelu Sarajeva koje su
drali Muslimani to bio samo mali udio, jedan njegov dio pripadao
djelovanju muslimanskih snaga koje su pucale po vlastitim ljudima. Te
sumnje nisu potvrene do kolovoza 1995. kad je UN-ov francuski tim
precizno utvrdio da neto snajperske vatre dolazi iz zgrade za koju su
znali da je nadziru snage bosanske Vlade.3
U nedjelju sam odletio u Bruxelles kako bih izvijestio dansko Predsjednitvo prije sastanka Vijea ministara sljedeeg dana, ponedjeljka
1. veljae, koji sam morao propustiti kako bih otiao u New York i
| sastao se s Warrenom Christopherom. Nadao sam se da e Vijee dati
j izjavu potpore VOMP-u, to je ono to vrlo jasno i uinilo. Takoer sam
1 u briselskoj zranoj luci porazgovarao o stanju s Douglasom Hurdom,
objanjavajui mu kako se nadam da moemo pustiti Amerikancima
da preuzmu zasluge za rezolucije Vijea sigurnosti kojima bi se izrazila
potpora VOMP-u, ime bismo ogovorili na elju predsjednika Clintona da izgleda kao da se neto radi.
Na sastanak s Warrenom Christopherom u Misiji SAD-a pri UN-u
u New Yorku, rano uveer 1. veljae, bio je otrenjavajui, ne toliko
zbog onog to je reeno, ve zbog onog to nije reeno i to je, naizgled, bilo nepoznato. Posljednji sam se put susreo s Christopherom
tijekom radnog doruka u Carlton Gardensu, rezidenciji britanskog
ministra vanjskih poslova 1978., kad nam je doao priopiti da je predsjednik Carter odluio da ne nastavi s projektom neutronske bombe.4
Vance je i dalje imao nekakvu gripu, no vrlo je vjeto nanizao
argumente u korist naeg plana koji su se protezali na sedamdeset
stranica tipkanog teksta. Ipak, kako je ispitivanje napredovalo, postalo
je bolno jasno da dravni tajnik zna vrlo malo o pojedinostima naeg
plana. Osobito nas je iznenadilo, u svjetlu javnih kritika Vlade, da nije
bio informiran o svim odrebama i jamstvima u vezi s ljudskim
pravima, koje smo ugradili s ciljem ponitenja etnikog ienja. Za
Vancea, koji je iz vlastitog iskustva poznavao pritiske kojima je
izloen svaki dravni tajnik, bilo je to teko razoaranje, jer se inilo da
Warren Christopher nije imao vremena proitati ak ni kratku infor-

146

BALKANSKA ODISEJA

maciju to je bit naeg plana. Bio sam u udu kako je Christopher mogao doi tako loe informiran na sastanak sa svojim bivim
efom, , koji je bio izloen otrovnim napadima javnosti zbog
plana za koji su njegovi kritiari tvrdili da podupire etniko ienje. U
pogledu tih istih kritika Christopher je bio obeshrabrujue dvosmislen,
pa ipak, glede naih stvamih prijedloga, bilo je jasno da Vanceu nije
ak ni iskazao tu uljudnost da napravi ono to je trebao, pokazujui
tako da ne pokuava uistinu shvatiti zbog ega kritiziraju. Herb
Okun bio je time vrlo iznenaen. Ozraje sastanka zapravo nije bilo
neugodno, naprotiv, no bilo mu je neugodno to je njegovo bive ministarstvo moglo tako loe informirati novoga dravnog tajnika. Da budemo obzirni, moda je problem bio u stalnoj Christopherovoj ukljuenosti, na Clintonov zahtjev, u izbor lanova Vlae tijekom prijelaznog razdoblja u Little Rocku u Arkansasu. Dok su u prolosti nastupajui dravni tajnici koristili mjesece prijelaznog razdoblja kako bi se
dobro informirali i postali upueni u sve vidove tekuih vanjskopolitikih pitanja, Christopher, ne svojom krivnjom, nije imao tu mogunost. Mislili smo tijekom sastanka da smo ga uputili i da smo razjasnili neke od njegovih krivih shvaanja o planu, te da e se dijalog
nastaviti. Christopher nam je rekao: Ovaj je sastanak bio za mene
pouan... Nadamo se da se proces moe nastaviti, a mi emo traiti
nain na koji bismo mu pomogli... elim raditi s vama kako bismo
zajedno napravili napredak... Rei u da smo odrali dobar sastanak.
Objanjeno mi je mnogo toga to prije nisam uo. Bila je to otvorena
rasprava o tekim pitanjima. Ostavili ste na nas dojam svojom urnou.
Nadamo se da e strane nastaviti pregovarati. Ima mnogo razloga za
vjerovanje da je ovaj plan, iako nije savren, najbolji koji nam je na
raspolaganju.
Otili smo poto je Vance vrlo malo rekao pred televizijskim kamerama na ploniku.'kao to smo se bili dogovorili, nakon ega smo se
vratili na pie u moju sobu u UN-ovu hotelu Plaza u New Yorku.
Ukljuio sam potom CNN, pa smo gledali kako Warren Christopher
govori pred tim istim televizijskim kamerama nekoliko stotina metara
niz ulicu. Ponovno je, ne ono to je govorio, ve nain i ono to je
izostavio, uputilo jasnu poruku. Nitko tko je uo to je rekao nije
mogao dovesti u pitanje naslov u New York Timesu sutradan: SAD
odbija podrati mirovni plan u trenutku kad se balkanski pregovori
sele u UN, kao ni izvjee da je Warren Christopher pripremao
teren za mogue sueljavanje izmeu posrednika i Clintonove Vlade.
U izvjeu se takoer navodilo da je jedan vii UN-ov dunosnik rekao
kako je za vrijeme objeda, koji je priredio glavni tajnik Boutros Boutros Ghali, Christopher izrazio svoje dvojbe o Vance-Owenovom

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

147

mirovnom planu. Christopher je jo dodao kako mu je teko prihvatiti

zemljovid ukljuen u plan. Prikaz toga radnog ruka bio je depriminantniji ak i od naeg sastanka.
Proitao sam to izvjee New York Timesa prije no to je objavljeno, za veerom u hotelu Stanhope toga istog ponedjeljka naveer,
kad je iz ureda u New Yorku dostavljeno Appleu, efu vaingtonskog ureda New York Timesa. Znao sam tada ono to e nacija
saznati kad se idueg jutra probudi. Nova je Vlada ve bila odluila, a
namjera joj je bila unititi VOMP. To je gledite potvrdio koji
je smatrao da je iza kulisa amerika Vlada plan ve napustila, dok je v
europskim vladama ostavljala dojam da je i dalje otvorenih gleita i
da ga paljivo razmatra. mi je rekao to se stvamo govorilo u
vaingtonskim kuloarima, naime, da je Vance staromodni demokrat, odnosno upravo ono to su Clintonovi novi demokrati eljeli
ostaviti za sobom. Sam Clinton, kao i njemu najblii Ijudi u Bijeloj kui,
za razliku od Christophera, Lakea i Lesa Aspina, jedva je
poznavao Vancea. Oni su potjecali s juga i zapada, nisu bili pod
utjecajem vanjskopolitikog establimenta s Istone obale, i bili su
odluni u nakani da ih se ne nazove drugom Carterovom Vladom.
mi je rekao da je vidio kako se razvija taj sraz, te je dan nakon
Clintonove inauguracije 'osobno odluio vie vanosti u novinama dati
onome to je 21. sijenja rekao Richard Boucher, glasnogovornik State
Departmenta. Upozorio me da potpredsjednik 1 Gore vrsto stoji
kod toga da Muslimanima treba pomoi i potvrdio je da je Boucher
profesionalac, te da ne bi nikada govorio onako u ime nove Vlade da
nije bio potpuno siguran u to. Razgovarali smo, dakle, kao prijatelji to
mi je initi, a ja sam u tome postao preotvoren i previe indiskretan.
Preobratiti novog predsjednika, sloili smo se, bit e golema zadaa, jer svaki ameriki predsjednik preuzima dunost uz more dobre
volje svojih politikih suparnika, kao i politikih prijatelja. Amerikanci
odaju slubi svoga novog predsjednika potovanje nalik na osjeaje
kakve veina Europljana ima prema svojim monarsima. Isto tako, moralna strana amerike vanjske politike jest primjer koji je Woodrow
Wilson u nju ugradio, pa je to uinilo moguom podrku bosanskim
Muslimanima, na koje se iroko, i ne bez razloga, gledalo kao na rtve.
Jedna je strategija bila igrati igru ekanja i nadati se da e Administracija polako nadoi na europsko stajalite koje je podupiralo VOMP.
No, dok smo razgovarali o toj i o drugim opcijama, mislim da smo
obojica doli do istog zakljuka - valjalo nam je ili izravno napasti ili
doivjeti neuspjeh, jer nisam mogao oekivati da emo zadrati sadanju razinu potpore od europskih zemalja, ukoliko one osjete da
Vance i ja, kako bi Amerikanci rekli, nismo vie u igri. To se poseb-

148

BALKANSKA ODISEJA

no odnqsi na Francuze koji su, s druge strane, bili kljuni u tome da

Nijemci ostanu uz VOMP. Ukoliko vidi da ja prihvaam uobiajen britanski stav sagibanja glave pred amerikim prigovorima, tada
e Mitterrand izai sam sa isto francuskom inicijativom.
Isto tako, bio bi znak slabosti Europske zajednice ukoliko bi ona
odustala od svoje promiljene prosudbe o onome to bi moglo donijeti
mir u Bosnu i Hercegovinu, budui da, kao to je iz europskog ugla
izgledalo, nova amerika Vlada nije bila voljna ak ni posavjetovati se
glede stajalita iz predizborne predsjednike kampanje, usvojenih ljeti
1992. Poto je ujesen 1992. odlueno da se povea humanitarna pomo
UN-a, promijenila se i opcija zranih udara, no injenica da amerika
Vlada nije prepoznala promjene okolnosti to su se dogodile izmeu
srpnja i rujna, ometat e dijalog izmeu Sjedinjenih Drava i Europske
unije o Bosni i Hercegovini. Odluio sam te noi da bih se, da nisam bio
imenovan pregovaraem EZ-a, ponaao poput nekog veleposlanika.
Moje je imenovanje bilo politiko i krenut u na osjetljivu toku politike SAD-a, naime, na njihovo odbijanje da poalju snage na teren u
Bosni. Jednostavno u u svakom intervjuu pozivati Clintona da to uini
s implicitnom porukom da e tek tada oni imati pravo da stavljaju veto, ili da potkopavaju VOMP. U tom u postupanju nuno postati
neomiljen u Washingtonu, no nisam elio novi meunarodni posao
nakon ovog i nisam imao potrebu osigurati njihovo pokroviteljstvo.
Sutradan ujutro vidio sam da tumaenja New York Timesa dijeli i
Chicago Tribune. U njihovu je nasiovu stajalo: SAD izbjegava podrati mirovni plan za Bosnu. Naveli su da sam rekao kako elimo da
SAD podri na prijedlog i, iz mog invervjua na CNN-u, da je Sjedinjenim Dravama lako kritizirati sa strane. Zato se ne ukljue. To bi
dalo mirovnom sporazumu vee izglede. Vance i ja priredili smo tog
utorka konferenciju za tisak, u pokuaju da iznesemo svoje argumente,
a kada su Vancea upitali miri li se sa srpskom agresijom, odgovorio je:
To su splaine i to me dozlaboga srdi. Osobno je njegov rjenik bio
jo tvri i udio je nas koji smo ga poznavali, jer je on obino, ak i pod
snanim provokacijama, krajnje suzdrana osoba. Nekoliko dana ranije u enevi raspravljali smo kako emo se odnositi prema medijima,
i Vance je jasno kazao da eli da ja snano izloim nae argumente
i otro pobijem optube kako potvrujemo etniko ienje. U potpunosti sam razumio da mu je bilo nemogue javno kritizirati Warrena
Christophera, s obzirom na povijest njihova odnosa, te da bi Amerikanci oekivali od Vancea da svom bivem zamjeniku u danima, kad
preuzima dunost, iskae duno potovanje i da pue u njegova jedra.
Fred Eckhard, na zajedniki glasnogovornik, koji je sjajno radio za
obojicu, sjea se kako sam upozorio Vancea da e netko ipak stra-

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

149

dati, i kako je to slegnuo ramenima rekavi pa neka bude

tako. Malo je Ijudi svjesno kakav je temperamentan ovjek Vance
ispod svoje suzdrane vanjtine. Obojica smo cijelo vrijeme bili duboko
zgroeni ponaanjem mnogih Srba, i povrijedile su nas optube da
odobravamo etniko ienje. Znali smo da e u krajnjoj liniji samo
mir zaustaviti etniko ienje i da svaki novi ratni mjesec siui tome da
se etnike podjele jae zacementiraju i da njihovo ponitavanje ini
gotovo nemoguim.
Kao to sam predvidio, sutradan je netko stradao. New York Times
od 3. veljae na istaknutom je mjestu na naslovnici donio lanak R. W.
Applea mlaeg, pod naslovom Posrednik je uznemiren nesklonou
SAD-a pregovorima o Bosni - Kae da Muslimani ekaju korake Jedino to se nudi - kae Ovven nakon to njemu i Vanceu nije
uspjelo uvjeriti Christophera. U tekstu, koji je bio mjeavina onog to
sam rekao na konferenciji za tisak i za veerom, opisano je
kako se alim da nespremnost Clintonove Vlade da podri napore
prijeti miniranjem izgleda za zavretak rata:
Suprotno svim izgledima, ak i suprotno mojim vlastitim oekivanjima,
doli smo, manje-vie, do sporazuma, imamo potekoa. Ne moemo
privoljeti Muslimane. A to je, velikim dijelom, krivnja Amerikanaca, jer se
Muslimani neee pomaknuti s mjesta dok misle da bi se Washington mogao svakog asa ukljuiti na njihovoj strani. to oni tamo ele, rat koji
traje i traje? Ovo nije samo najbolje to se nudi, ve jedino to se nudi. To
je najbolji sporazum koji se moe dobiti i gorka je ironija vidjeti Clintonove ljude kako ga prijee.

Govorio sam preslobodno. Nakon to sam ujutro Concordeom

bio doao u New York, veerao sam sa , na njegov poziv, te
iste veeri i pritom dao oduka svojoj frustraciji u vezi s Warrenom
Christopherom, rekavi da do njega zapravo nije doprlo ono to sam
govorio i prisjeajui se da je predsjednik Clinton u svojoj predizbornoj kampanji obeao odvaniju akciju u Bosni i zato to su se ve
morali povui na toliko mjesta, boje se da to uine i ovdje; na posljetku
e ipak shvatiti i pomoi nam. Ovo je, kad se vidi u novinama, otilo
predaleko. Na tren oka, to je bila u potpunosti moja grjeka, zaboravio sam da Johnny nije samo prijatelj, ve i jedan od najboljih novinara u Americi. Meu nama nije bilo nesporazuma; njegova je biljenica bila otvorena preda mnom, i on je tijekom cijele veere zapisivao.
Nisam si smio dopustiti takve primjedbe i uboko sam zbog toga zaalio. Bojim se da je to, vie no sadraj VOMP-a, zauvijek nakodilo
mom odnosu s Warrenom Christopherom.
Meutim, ne moe se imati i jedno i drugo. Boriti se za VOMP
uvijek je znailo traume. Sjedinjene Drave najmonija su zemlja na

150

BALKANSKA ODISEJA

svijetu i navikle su da bude po njihovu u vanjskoj politici. Diplomatskom sVijetu obino obiljeje daju oni iji je prioritet izbjegavanje
sukoba, kojima je pronalaenje srednjeg rjeenja u naravi i za koje je
umjetnost zajamiti da politika ostane na zadanoj stazi. Stoga je bilo
jo vee iznenaenje to su zemlje EZ-a, koje su dosad bile vjeme
VOMP-u, i dalje to ostale. Klaus Kinkel je dolazio u Washington za
nekoliko dana i, kad je stigao, podrao je plan; no naiao je na kritike
iz redova svojih koalicijskih partnera CDU-a i CSU-a stoga to je to
uinio. Njemaki tisak i javnost eljeli su vie pozitivnih akcija kako bi
se pomoglo Muslimanima, te su vrili pritisak da se ukine embargo na
uvoz oruja. Moja je odgovornost bila odrati EZ na okupu, no to sam
sada pokuavao politikom visokog rizika, jer nijedna zemlja u Europi
nije stvarno eljela nakoditi svojim odnosima s amerikom Vladom.
Znao sam da riskiram da me se EZ odrekne, ali osjeao sam da nema
alternative elimo li postii pristojan mirovni sporazum.
Veerao sam 4. veljae s Jane i MorIeyjem Saferom, starim prijateljima iz vremena dok su bili u Londonu. Pozvali su Mikea Wallacea, Morleyjevog kolegu voditelja Sixty Minutes, vrlo vane televizijske
emisije, te jo dvoje poznatih iz amerikih medija. Svi su bili neumoljivi
u tome da Clintonova Vlada reagira na pritisak; ako vrlo vidljivo ne
uzvratimo udarac i ne suprotstavimo se Administraciji u tom pitanju,
moemo biti sigumi da e plan biti pokopan. Stoga sam se sloio da
raspravu uvedem na televiziju i da se pojavim u nizu emisija, ak sam
se naao i u Showu Phila Donahuea, populamoj emisiji koja ima vrlo
malo zajednikog s aktualnim pitanjima. Ujutro na dan njegova programa u ivo, nakon to sam proitao u novinama da planira razgovarati o silovanjima u Bosni, uz raspravu publike, otkazao sam svoje
sudjelovanje, da bi me nazvao Phil Donahue pokuavi me uvjeriti da
dodem. Na posljetku sam pristao, uz cijenu da dobijem punih dvadeset
minuta kako bih ppjasnio na plan, sa zemljovidom na ekranu, prije
bilo kakve rasprave o silovanjima.
Ustvari je silovanje i postupanje sa enama u Bosni i Hercegovini
ve, i to s pravom, postajalo pitanje koje je izazivalo golemu zabrinutost. Europsko je vijee u Edinburghu u prosincu 1992. osnovalo radnu
skupinu koja je izvjetavala o stanju. Vijee sigurnosti UN-a usvojilo je
dvije rezolucije, obje pod naslovom Silovanje i zlostavljanje ena na
podrujima oruanog sukoba u bivoj Jugoslaviji.5 Silovanje je ukljueno u statut Meunarodnog suda za ratne zloine (YWCT-a) kao
nova vana inovacija u kategoriji zloina protiv ovjenosti. Vojnici
koji siluju ene esto oznauju pobjedu u ratu, i to se dogaalo na svim
stranama, no Srbi su bili odgovomi za daleko najvie sluajeva to je
navelo Ijue a poveu silovanje s optubom za genocid. Bilo je i

VANCE-OWErwV MIROVNI PLAN

151

sluajeva silovanja mukaraca. ene i jeca, ipak, nisu toliko esto

ubijani kao mukarci dovoljno stari za borbu. Nee biti lako, u vihoru
rata i usred optubi i protuoptubi, povui otru crtu na tom i na
drugim podrujima koje su pred Tribunalom, no vrlo je vano za budunost i za humanitamo pravo da se to pokua.
Nisam uope zdvajao da bi, da nismo grevito branili svoje stajalite, VOMP bio pokopan do sredine veljae i nikad ne bi doao do
toga da ga u Ateni, tri mjeseca kasnije, odobre sve strane. U televizijskoj emisiji McNeila i Lehrera o aktualnim zbivanjima, demokratski
kongresmen Frank McCIoskey, iz Indiane, koji je ranije govorio o
naoj kapitulantskoj strategiji, izgovorio je niz emotivnih fraza na
koje sam na posljetku odvratio: Kongresmene, to nije politika, to je
demagogija. U ovoj razmjeni rijei bila je sadrana sr problema.
Vance i ja svakako smo imali jednako duboke osjeaje kao i nai
kritiari, a imali su ih i europski intelektualci i politiari, no osjeaji
sami po sebi nisu politika. Vijee sigurnosti, imajui pred sobom gadan
i surov rat, mjesecima se ograniilo na retoriku u svojim brojnim rezolucijama. Sada su, da budemo poteni, mnoge zemlje u Vijeu sigurnosti znale da postoji hitna potreba za rjeenjima. Ipak, nije bilo znakova da je u Clintonovoj Vladi bilo novih promiljanja tijekom prijelaznog razdoblja od jednog do drugog predsjednika. Obeali su da e
izai s altemativnom politikom tijekom sljedeih nekoliko tjedana, no
u meuvremenu se inilo da im je namjera unititi podroban plan koji
su podupirali svi njihovi saveznici. Bilo je to, po svim stanardima
meunarodne diplomacije, skandalozno ponaanje.
U naslovu New York Timesa od 4. veljae stajalo je: SAD nee
tjerati Muslimane da prihvate mirovni plan za Bosnu - pripremaju
vlastiti prijelog - Vance-Owenov pristup ima mana, kau u Washingtonu, no malo je vidljivih opcija. Los Angeles Times toga je istog
dana imao uvodnik pod naslovom: Dravni tajnik izbjegao vrlo pametnu klopku - Christopher je lordu Owenu rekao, s pravom, ne,
hvala. Dalje se tvrdilo da je Owenov pokuaj da svoj i Vanceov
neuspjeh pretvori u Clintonov neuspjeh dovoljno skandalozan da se
nametne zakijuak o paradoksalnoj nakani. To znai da bi, ukoliko se
odbije njegov zahtjev da SAD vojno spase plan, moglo izgledati da se
VVashington, kao i Europska zajednica, pomirio sa srpskom agresijom,
ili je posrijedi nekakva slina lukavtina. Novine su se zalagale za
odvojenu dvostranu inicijativu s Rusijom, no zanemarivale su injenicu
da smo Ruse mi usko ukljuili u sastavljanje VOMP-a i da su oni bili
openito zadovoljni njegovim odrebama. U uvodniku Christian ScienceMonitora od 5. veljae, pod naslovom Lord Owenovo diplomatsko zavrtanje ruku, stajalo je: Ukoliko se takva taktika krivnje i

152

BALKANSKA ODISEJA

pritiska < poznatom, to je moda stoga to je rije o istoj taktici koju

su Vance i Owen koristili prema nesretnim Musiimanima u enevi,
govorei im da, ukoliko se ne odreknu svojih prava i ne prihvate poraz,
svijet e njih drati odgovomima.
No, nije sve bila samo kritika. Pod ironinim naslovom Zloin
Vancea i Owena A. M. Rosenthal je u New York Timesu napisao:
Kad svi viu, nitko ne slua. Rijetko je kad toliko amerikih komentatora,
uvodniara i analitiara tako glasno i ogoreno povikivalo na zapadne
diplomate kao to to ine na... hulje, Vancea i Owena... Istina je da
Vance-Owenov plan pokuava stvoriti Bosnu, a ne unititi je - tu injenicu
oni koji viu ne uju od vlastitih povika... Clintonova Vlada radi neto to
je za veliku silu opasnije od povika - mrmlja. Mrmljavci kau da se Washington ne protivi planu, no nee od strana traiti da ga prihvate - tiha
smrt... Ako Vance-Owen bude odbijen, rat e se nastaviti, Bosna e vjerojatno ieznuti u srpsko-hrvatskoj podjeli... Vjerojatnije je da e netko
doi na pametnu zamisao - dosta je ubijanja, recimo tim Ijudima da
moraju ivjeti zajedno u decentraliziranoj dravi u kojoj dijele vlast. A
netko drugi e se glasno zapitati - to se zbilo s onim momcima, znate, s
tihim Amerikancem i s onim drugim, pomalo mrzovoljnim Englezom?
Moj kratki upad u unutranju politiku SAD-a bio je gotovo zavren, osim napada na liberale s Istone obale na radnom objedu
Vijea ministara vanjskih poslova u New Yorku, stoga to nisu dovoljno branili Vancea. Bio sam svjestan da je sada vrijeme pustiti da
unutarnja rasprava koju smo potaknuli krene svojim tijekom, te da se
treba vratiti tihoj diplomaciji. Zemlje Europske ajednice jasno su dale
do znanja da stoje iza VOMP-a. Valjalo nam je sada osloniti se na tu
priroenu estitost koja ocrtava veinu amerikih stavova, iako je ponekad prekrivena vulgarnou i glasnou koja ne odraava vjerno
unutamje glasove istanane demokracije. Bio sam uvjeren da ak ni
usred svih tih polemika, Clintonova Vlada nije mogla pronai novu ili
drugaiju politiku i e ta istina sada izbiti na povrinu mnogo bre
no to bi to inae bio sluaj. Kljuno je pitanje bilo hoe li se to
dogoditi dovoljno brzo da se VOMP spasi i ponovno vrati za pregovaraki stol. Turski predsjednik Ozal stigao je u New York i zaloio
se za silu kao jedino sredstvo koje Srbi uope razumiju, to nije bilo od
pomoi; kanadski predsjednik Vlade Brian Mulroney posjetio je Washington i naglasio da je u VOMP uloeno mnogo konstruktivnog rada
i da se sve neprikladnosti u njemu mogu popraviti amandmanima i
veim amerikim ukljuivanjem, to je bilo od pomoi. Ni prvi ni posljednji put, kanadski je glas u krizi u bivoj Jugoslaviji bio glas zdrava
razuma koji je potjecao iz spremnosti da se podijeli vojni teret UN-a i
iz dubokog razumijevanja onog to bi UN mogao i morao biti u stanju
uiniti.

VANCE-OWENO / MIROVNI PLAN

153

New York Times i dalje je bio najutjecajniji meu naim kritiarima

te me je napao osobno u jednom uvodniku pod naslovom Googly
lorda Owena zbog moje drske, umalo snishodljive lekcije. Googly
su definirali kao prikrivenu loptu postrance, kao kad od poetnika u
bejzbolu traite da odvrati trik udarac. Nakon toga je uslijedio jedan
eksplozivni susret s njihovim urednitvom koje je uobliavalo njihovu
politiku prema Bosni. Jedan od njihovih kljunih kolumnista, Anthony
Lewis, bio je toliko dobar da, poto smo razgovarali telefonom, doputuje u New York iz Bostona na razgovor, no njegova sljedea kolumna,
iako je pravino prenosila moje argumente, zavravala je ovako: U
svakom sluaju, lord Owen ne bi trebao misliti kako e predsjednik Bill
Clinton izvriti pritisak na'rtve, Muslimane, da prihvate plan. EuropIjani su ipak ostali vrlo postojani, uz pomo predsjednika Mitterranda
koji je izraavao snanu potporu i obeavao da, ak ako Vijee sigurnosti i odbije VOMP, Francuska e ostati privrena naelima kojima je
on nadahnut: jedinstvena bosanska drava, fleksibilne i autonomne
unutranje strukture i konsenzus meu trima zajednicama o pitanjima
od zajednikog interesa.
Tijekom vikenda 6. i 7. veljae, zbog diplomatskog izostanka predsjednika Izetbegovia, ministar vanjskih poslova u bosanskoj Vladi Haris Silajdi doao je u New York na razgovore s dr. Karadiem i
Bobanom. Karadi je prosvjedovao stoga to mu je njujorka policija
ograniila kretanje na malo podruje od svega nekoliko blokova u
blizini UN-a i zato to zbog toga nije mogao ii u pravoslavnu crkvu u
nejelju. Uvijek sam, moda nepravedno, smatrao da se Karadi razmee svojim odlaenjem u crkvu u politike svrhe, s namjerom da
uvrsti svoju potporu u tradiciji Drae Mihailovia meu srpskim nacionalistima, koja je bila dobro zastupljena meu amerikim Srbima.
UN je imao problema i s predsjednikom Vlade Akmadiem, koji je
traio pravo da se obrati Vijeu sigumosti, jer je, iako Hrvat, bio
nadreen ministm vanjskih poslova Silajdiu u Vladi Bosne i Hercegovine. To je razotkrilo kakva je varka postala post-referendumska
koalicija, pri emu se Hrvati u koaliciji sada otvoreno nisu siagali s
Muslimanima ni u jednom pitanju. Glavni tajnik UN-a susreo se s
Akmadiem, a Vijee sigumosti oluilo je da se moe sastati s predsjednikom Vijea, ali se ne moe obratiti Vijeu.
Silaji je pak odbio susresti se s drugim stranama, to su mu
uvijek bile omiljene rijei u enevi. Umjesto toga na stol je stavio papir
s preduvjetima koji je sadravao teko naoruanje i sporazum o cjelokupnom ustavu; kad mu je reeno da e to potrajati tri mjeseca, kazao
je da je to prihvatljiv rok, jer su se njegovi prigovori odnosili vie na
provedbu plana nego na njegove temelje. Boban je bio od priline

154

BALKANSKA ODISEJA

pomoi u predlaganju prilagodbi zemljovida na sjeveru i zapadu, osobito u porujima Prijedora i Brkog, koja su bila vana Izetbegoviu,
no nije bio spreman dati teritorij na jugu. Za Karadia su problemi
oko zemljovida ostali isti, uglavnom u tome to on nije davao Srbima
dovoljno neprekinutog teritorija, pa bosanski Srbi ne bi mogli prelaziti
iz jednc pokrajine u drugu a da ne prou kroz ono to su nazivali
neprijateljskim teritorijem.
U ponedjeljak 8. veljae izvijestio sam veieposlanike EZ-a u New
Yorku. Rekao sam da je od ivotne vanosti da EZ ostane pri svome i
upozorio da postoji rizik da e Sjedinjene Drave predloiti promjene
zemljovida o kojima se ne moe pregovarati. Nije nam umo trebala
rezolucija Vijea sigurnosti, pa smo tog popodneva Vance i ja razgovarali s veleposlanicima pet stalnih lanica, jer nam je bilo stalo da
izvijestimo novu veleposlanicu Sjedinjenih Drava Madeleine Albright.
Rekli smo im da je Silajdi pokazao interes za to da NATO uvede
zonu zabrane letenja kao dio piana za ouvanje mira, da UN postigne
vjerodostojan nadzor nad tekim naoruanjem, a ne kao to je to bio
sluaj u Hrvatskoj, da UNPROFOR i druge UN-ove agencije imaju
slobodan pristup svim podrujima, da se rezolucijom Vijea sigurnosti
uspostavi meunarodno povjerenstvo za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao i da se uspostavi sud za ratne zloine. Rusi su izvijestili
da sada ima napetosti izmeu Beograda i Karadia. Britanci su eljeli
da i dalje vrimo pritisak na osnovi izmijenjena zemljovida koji smo bili
preloili, ali da prestanemo govoriti o nametanju ijeenja i da umjesto toga govorimo o prijateljskom uvjeravanju. Te su zamisli Amerikanci pozdravili. Nakon toga podnijeli smo izvjee lanovima Vijea
sigurnosti; bilo je vrlo zanimljivo promatrati njihova lica kad smo se
bavili mnogobrojnim pitanjima koja su ih zabrinjavala te je postalo
jasno da sada imamo podrku veine. Kad smo zajedno odlazili na
razgovor s novmarinja, se okrenuo prema meni i rekao da je sastanak pokazao kako smo imali pravo to smo otili iz eneve i doli u
New York gdje nas nisu mogli maknuti u stranu i gdje smo mogli
izravno opiti sa svim kljunim zemljama. Pokrenuli smo utjecajan
proces izravnog rada s Vijeem sigurnosti i time prisilili Sjedinjene
Drave da svoju politiku iznesu u tom forumu.
U meuvremenu su dostave UNHCR-a u Bosnu i Hercegovinu u
prosjeku bile samo polovica planiranih tjednih koliina od 8.000 tona,
a tog su tjedna pale na tri tisue petsto tona. Zrani most je obustavljen
nakon napada na zrakoplov s humanitarnom pomoi, iako je nakon
toga bio ponovno uspostavljen. Napad na mostarski konvoj 2. veljae,
s devet ispaljenih granata u istu metu, pokazao je ozbiljne namjere i
stavio mostarsku cestu van uporabe; konvoji su se sada sluili sekun-

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

155

damim putovima iz Splita. Biha je ostao u izolaciji i nikakva pomo

nije dolazila zbog srpske blokade. Isto tako, u sredinjoj je Bosni 7.000
ljudi prisiijeno napustiti podruja pod opsadom i potraiti utoite u
Tuzli, a oko 4.500, uglavnom Muslimana, Srbi su protjerali iz Trebinja
te su oni utoite potraili u Cmoj Gori, gdje su dobro primljeni.
Uistinu, rijetko ohrabmjua odlika itave tragedije bila je ta da su
izbjeglice u Cmoj Gori i Srbiji bile tijekom cijelog rata dobro zbrinute,
uglavnom po obiteijskim kuama pod nadzorom UNHCR-a. Takoer,'
unato muslimansko-hrvatskom ratu 1993.-1994. hrvatska je Vlada
nastavila prihvaati izbjeglice i podupirati logore UNHCR-a. UNHCR
je postavio iskusne savjetnike za probleme silovanja u Sarajevo, Mostar i Zenicu, te je poduzeo zajedniku misiju s UNICEF-om za pomo
naputenoj novoroenadi.
Do tada je zima bila blaga, pa se humanitarna pomo, iako u
nedovoljnim koliinama, ipak probijala. Usprkos tomu, od vojske na
terenu dobivali smo alarmantna izvjea o humanitamom stanju, to je
Vancea i mene poticalo na jo veu aktivnost. U New Yorku smo
ustanovili da kod mnogih diplomata nipoto nema istog shvaanja o
potrebi umog djelovanja glede humanitarne krize, koje je u enevi
bilo oito, moda stoga to tamo nije bilo sjedita UNHCR-a i Meunarodnog crvenog kria, moda jednostavno zbog irine Atlantika i
usredotoenosti Vijea sigumosti na vojna pitanja.
U Washingtonu je 10. veljae Christopher najavio novu politiku
amerike Vlade. Ona je u veoj mjeri unaprijed bila procurila i londonski je Times 9. veljae objavio lanak pod naslovom Amerike bune
opaske znae uvjetno odobravanje Mirovnog plana. Fostaje jasno,
pisalo je u lanku, da Clintonova Vlada ne moe imati politiku prema
Balkanu bez slanja kopnenih snaga. Budui da nisu namjeravali dati
vojnike, nadali smo se da e razviti koherentniju politiku s vie podrke. Izjava Warrena Christophera u odnosu na VOMP bila je daleko
bolja no to smo se Vance ili ja nadali. je bio zadovoljan njome i
rekao mi da je potpuno opravala to to smo ih izvrgli takvom pritisku
javnosti. Napokon je bilo zadovoljstvo proitati naslov u New York
Timesu: SAD podrava mirovni plan za Bosnu, a novine su navodile
da je Administracija prestala s tvrdom retorikom iz predizborne kampanje i prihvatila meunarodni mirovni proces. Administracija je imenovala izaslanika koji e sudjelovati u naim pregovorima i obeala da
e, ukoliko se postigne odrivi sporazum koji sadri odredbe za svoje provoenje, Sjedinjene Drave biti spremne pridruiti se UN-u,
NATO-u i drugima u njegovu provoenju i nametanju, ukljuujui i
moguu ameriku vojnu akciju. To e obeanje proganjati Clintonovu
Vladu, jer su ga se Europljani odmah uhvatili, te je postalo izvoritem

156

BALKANSKA ODISEJA

mnogih napetosti to su se razvile preko Atlantika, osobito kada je

postalo janp da je rije o obvezi koju je Administracija nevoljko prihvatiia i da je upitno hoe li ona ikad biti ispunjena.
Mi smo, izaavi pred javnost, sprijeili da Administracija na plan
tiho uputi u ameriku koaru za smee. Sada smo bili pomirljivi te smo
davali neupadljive izjave preko naeg glasnogovornika za tisak, pozdravljajui imenovanje amerikog izaslanika BarthoIomewa. ZanimIjivo je da je, moda inei freudovsku pogreku, Warren Christopher
Bartholomewa dvaput tijekom konferencije za tisak, na kojoj je najavio
imenovanje izaslanika, nazvao Owen.
Ruski predsjednik Boris Jeljcin jasno je odvratio na najavu Sjedinjenih Drava zatraivi da se njegovu izaslaniku Vitaliju urkinu, koji
je ve bio blizak pregovorima, takoer da promatraki status. Ni Sjedinjene Drave ni Rusija nisu u tom trenutku eljele da njihovi izaslanici budu pregovarai za stolom, no mi smo bili oduevljeni time da
ih imamo, ma u kojem svojstvu. I Vance i ja znali smo da su obojica
dovoljno mudri da, kad budu suoeni sa stvarnim stanjem stvari, svojim
vladama daju dobar savjet, a to nam je samo moglo pomoi. U New
Yorku je veleposlanik Bartholomew, nakon svoga prvog sastanka s
nama, rekao novinarima: Jasno sam kazao da je na interes pomoi
procesu. Nismo ovdje kako bismo proces potkopali. Ne elimo ovo
pretvoriti u neki ameriki proces.
Za mene je razoaravajua odlika govora Warrena Christophera
10. veljae bilo odbijanje podrke tome da ikada'doe do nametanja
rjeenja. Nisam mogao prihvatiti tu politiku. Borio sam se protiv nje
prije njegova govora i nastavio sam se boriti protiv nje, jer je slanje
signala bosanskim Srbima na Palama da nemamo jasnu granicu u pregovarakom procesu bilo kopljenje nae diplomacije.
U meuvremenu nam je predsjednik Izetbegovi napisao da iako
izmjene koje ste uinili na predloenom zemljovidu Bosne i Hercegovine mogu biti smatrane odreenim ispravcima, one nisu dovoljne.
Bilo je vano to da smo svoj zemljovid promijenili kao rezultat rasprava u New Yorku sa svima trima stranama i prije no to su Sjedinjene Drave objavile svoju politiku i imenovale izaslanika. To je znailo da Srbi nisu mogli promjene prikazati kao da su nastale pod
prisilom Amerikanaca. Znaajna promjena naeg zemljovida bila je ta
to je UN-ov prolazni put, koji je omoguavao zajameni sjeverni
koridor za Srbe, sada iao ne samo kroz Posavsku pokrajinu, u kojoj je
prije rata bila hrvatska veina, ve i kroz Tuzlansku pokrajinu, s muslimanskom veinom, jer smo tu pokrajinu proirili na Brko. Posavska
pokrajina je do 1993. bila puna srpskih izbjeglica i Izetbegovi je strahovao da bi mogla postati pijunom u srpsko-hrvatskoj podjeli, ak do

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

157

te mjere da bi Srbima bilo doputejio da ostanu u veini u Posavini, u

zamjenu za podruja u zapadnoj Hercegovini. Isto tako, dodatna podruja koja smo namijenili Bihakoj pokrajini oko Prijedora znaila su
da smo mogli biti sigumi kako e dio najgoreg etnikog ienja biti
poniten. No Vance i ja nismo dvojili da smo sve prilino nategnuli i da
su te promjene, iako su olakale ameriku potporu VOMP-u i predstavljale kljuni imbenik u navoenju Muslimana da prihvate plan,
znaajno uvrstile srpske otpore prema VOMP-u. Drim da je spajanje
Tuzle i Brkog, iako etniki potpuno opravdano time to su ba svako
selo, kao i grad, prije 1992. imali muslimansku veinu, znailo to da je
general Mladi u stratekom smislu postao neumoljiv protivnik naeg
plana. On e se uvijek protiviti bilo emu to mu ne osigurava sjeverni
teritorijalni koridor irok oko 8-10 kilometara. Ipak, da nismo napravili tu izmjenu, bili bismo izgubili VOMP u New Yorku poetkom
veljae.
Britansko mi je stajalite, itavim tijekom moje otvorene bitke s
amerikom Vladom, davalo potporu, velikim dijelom zahvaljujui
Johnu Majoru, ali takoer i postojanoj potpori Sir Davida ,
naeg predstavnika pri UN-u u New Yorku. Njegova je smionost i
vrstina bila odluujua u suprotstavljanju kolebljivosti koja je dolazila
iz naeg veleposlanstva u Washingtonu koje je eljelo drati stranu
novoj Administraciji. Kad je postalo vrue, londonski Foreign Office,
pod tadanjim politikom direktorom Lenom Appleyardom, takoer
se vrsto drao. Douglas Hurd, nakon malo razumljive zabrinutosti
izraene u naem telefonskom razgovoru, ponovno mi je pruio podrku nakon to sam priznao da je moj razgovor sa Appleom loe ispao i da je to bila moja pogrjeka. Britanski tisak bio je
podijeljen izmeu onih koji su eljeli da se suprotstavim SAD-u i onih
koji su vie voljeli tradicionalni diplomatski stav da se barem u javnosti
pretvara kako postoji potpuno suglasje. Predsjedavanje EZ-om bilo je
tada prelo od Britanije na Dansku, a danski ministri vanjskih poslova,
najprije Uffe Elleman-Jensen, a potom Niels Helveg Petersen, obojica
opredijeljeni Europljani, bili su do kraja vrsti u svom uvjerenju da
imamo dogovorenu politiku EZ-a i da je se trebamo drati, ak ako to
znai i uznemiriti Amerikance. Helveg Petersen je, govorei u ime
predsjedavajueg EZ-a, 16. veljae u Washingtonu rekao da je EZ
doao do jasnog stajalita da se prui podrka VOMP-u i da on ne vidi
razloga za odstupanje.
U jednom se trenutku u izvjeima iz Washingtona pokuavalo
natuknuti da je moj osobni odnos s Vanceom napet u ovom razdoblju
i da e se uskoro zahvaliti na unosti, no ta pria nije vie ila
otkad je Vance dokraja jasno dao do znanja svima, od Warrena Chris-

158

BALKANSKA ODISEJA

tophera nanie, da u potpunosti stoji iza mene i uz ono to kaem.

Cijelo tovrijeme i Boutros Boutros Ghali bio je vrsto uz nas obojicu,
emu je pomagalo njegovo dugo prijateljstvo sa Vanceom. Na
pregovaraki tim, iako je sada bio podijeljen izmeu eneve i New
Yorka, bio je posve jedinstven i iz njega nisu, u svrhu vlastite promocije, curile nikakve prie o tome kako neimenovani pojedinac ima
vlastite dvojbe, to moe biti jako oslabljujue i to bi strane u pregovorima iskoristile.
Haris Silajdi je, kao ministar vanjskih poslova Vlade Bosne i
Hercegovine, 16. veljae svjedoio na sasluanju Pododbora za europska pitanja Odbora za vanjsku politiku Senata,6 pod predsjedanjem
senatora Bidena, koji je predstavio vlastiti mirovni plan. Predsjenik
vlade Akmadi je takoer elio govoriti, ali nije bio sasluan, te je
potom porekao Silajdievo svjeoenje u pismu senatoru Bidenu i glavnom tajniku UN-a. Martti Ahtisaari, Paul Szasz i Fred Eckhard otili
su u Washington kako bi izvijestili Kongres o MKBJ-u i VOMP-u.
Propagandni rat je dotad ve postao odlika rata u Bosni i Hercegovini. Dokumenti podneseni Ministarstvu pravosua Sjedinjenih Drava pokazali su da je Hrvatska plaala washingtonskoj firmi za odnose
s javnou Ruder Finn Global Public Affairs 10.000 dolara mjeseno i
trokove za predstavljanje pozitivne slike o Hrvatskoj lanovima Kongresa, Vladinim dunosnicima i medijima. Sa svoje strane, bosanska je
Vlada plaala usluge koje su ukljuivale pisanje i objavljivanje lanaka na istaknutom mjestu, gostujuih kolumni i pisama uredniku.
Prema podacima izAtlanta Joumall Constitution od 28. veljae 1993. u
razdoblju od lipnja do prosinca 1992. Ruder Finn je u ime bosanske
Vlade:
dogovorio vie od 30 intervjua s veim amerikim informativnim organizacijama i odaslao 13 priopenja za tisak, 37 izvjea faksom, 17 slubenih
pisama i osam slubenih izjava... organizirao susrete bosanskih dunosnika s kandidatom za potpredsjednika Alom Goreom, vriteljem dunosti
ministra vanjskih poslova Lawrenceom Eagleburgerom i s deset utjecajnih
senatora, ukljuujui i vou parlamentarne veine Georga Mitchela i vou
manjine Roberta Dolea. Obavio je 48 telefonskih razgovora sa lanovima
Predstavnikog doma, 20 razgovora sa lanovima Senata i vie od 80
razgovora s novinskim kolumnistima, televizijskim voditeljima i drugim
novinarima.

U MKBJ-u nismo imali sredstava kojima bismo se s time mogli

nositi. Na osnovi ovog iskustva donekle se slaem s onim zemljama
koje imaju potrebu za odravanjem brojnog osoblja u Veleposlanstvu
u Washingtonu. Izraelci su prvi shvatili vanost lobiranja u Kongresu o
meunarodnim pitanjima. Neke vlade ak upoljavaju agencije za

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

159

promidbu kako bi promicaie svoja stajalita. Mogue je da uiazimo u

novu kad nijedan paket sankcija UN-a nee biti potpun bez zabrane upoljavanja agencija za promidbu.
U enevi, Vance i ja nastojaii smo izbjei javno komentiranje
mnogih pitanja dok su trajali pregovori, no poela nas je zabrinjavati
naa vlastita nemogunost da preko Atiantika prenesemo kako mi
vidimo injenice. MKBJ i Fred Eckhard, na glasnogovomik, bili su
koliko je to god bilo mogue otvoreni prema novinarima, no esto ni
Eckhard tijekom pregovora nije mogao komentirati, ma o kakvoj provokadji bila rije, a to je bosanskim Muslimanima otvorilo prostor koji
su uinkovito i koristiii. Najotriji komentar dao je nakon godine dana
provedenih u Sarajevu general Sir Michael Rose u nastupu na Institutu Royal United Services 30 oujka 1995.7 Rekao je: Posve je, naravno, razumljivo da vlaa koja se bori za opstanak treba imati propagandnu maineriju. Nije razumljivo da meunarodni mediji postanu
dijelom te mainerije. Nedobronamjerno iskrivljavanje stvarnosti moe
samo potkopati rad onih koji slijede stazu prema miru. Reuters, AFP
i BBC bili su objektivno uravnoteeni, no velik dio izvjeivanja iz
Bosne zbivao se pod granatama koje su padale oko kamermana i
nuno je bio emotivan. Nema koristi od toga da politiari i diplomati
ale zbog takozvanog CNN uinka. On e i dalje postojati, a to znai
da milijuni Ijudi znaju vie o svijetu u kojem ivimo, a politiari i
diplomati e morati nauiti vjetinu odgovaranja na trenutne emocije,
te vjetije predstavljati injenice i sloenosti stanja od onih koji iskrivljuju ili izvru informacije.
Pogoranje humanitamog stanja u Bosni i Hercegovini prisililo je
gospou Ogata da iz Nairobija objavi kako UNHCR obustavlja svoja
djelovanja u BiH sve dok politiki elnici sviju strana ne budu potovali
preuzete obveze da e dopustiti konvojima s hitno potrebnom hranom
i lijekovima prolaz bez spreavanja i kraa njihova tereta. Snano sam
suosjeao s njezinim tekim poloajem. General Philippe Morillon,
zauen iznenanom objavom, kazao je da prima zapovijei od glavnog
tajnika UN-a, a Boutros Boutros Ghali bio je jako uzrujan to je uo tu
vijest bez ikakva upozorenja. Tehniki gledano, glavni tajnik nema
nadletvo nad UNHCR-om, pa je gospoa Ogata bila ovlatena da
donosi odluke, ali to je brzo promijenjeno. Ona je smatrala da se
posavjetovala sa Vanceom, koji je opet sa svoje strane drao
kako joj je savjetovao da najprije razjasni stvari s glavnim tajnikom,
Nije prolo mnogo vremena prije no to smo Vance i ja bili okrivljeni
za smiljanje takve odluke kako bismo izvrili pritisak na Muslimane,
to je bilo posve netono. Gospoa Ogata je tijesno suraivala s
MKBJ-om, no ona je samosvojna, odluna ena od naela koja po-

160
prilino energino
UNHCK-a.

BALKANSKA ODISEJA
uva

svoju

nezavisnost

djelovanja

nezavisnost

Amerika rasprava o ukidanju embarga na uvoz oruja bila je

udno proeta loom informiranou pri emu se nikad nije pojavila
hrvatska uloga u nadzoru nad svim isporukama oruja bosanskoj Vladi
niti injenica da su provodili gotovo potpunu zabranu tekog naoruanja koje je ilo Muslimanima, za sluaj da ono bude okrenuto protiv
njih, a ne Srba. Slika o tome kako bosanski Muslimani praktiki nemaju oruja nije se promijenila ak ni kada je predsjenik Izetbegovi
javno na sarajevskoj televiziji objavio da je bosanska Vlada prokrijumarila oruje kroz tajne kanale: Uspjeli smo dokopati se 30.000
puaka i strojnica, 20 milijuna metaka, 37.000 mina, 46.000 protutenkovskih raketa, 20.000 runih granata, 90.000 vojnih odora i 120.000
pari izama. Izetbegovi je, ini se, smatrao da si ne moe dopustiti da
se dojam o rtvi promijeni u dojam o vojsci koja nema nikakvog naoruanja te je stoga osuena na poraz i nije joj vrijedno pomagati. U
tom je istom intervjuu rekao da je VOMP, nakon neizbjenih izmjena,
mogue prihvatiti kao osnovu za mirno ijeenje, budui da on jami
ouvanje bosanske diave. inilo se kao da sada priznaje da Vlada
Sjedinjenih Drava nee spasiti bosanske Muslimane vojnim posredovanjem i da je vrijeme za povratak VOMP-a, poto su se on i njegova Vlada od njega biii distancirali tijekom dva mjeseca koji su nam
nanijeli tetu. Ipak, bilo nam je potrebno jo mjesec dana diplomatskog uvjeravanja kako bismo na posljetku dobili potpis predsjednika
Izetbegovia na sva etiri dokumenta mirovnog plana, od kojih je
etvrti bio sloen i osjetljiv sporazum o privremenoj Vladi koja je
trebala preuzeti ovlasti tijekom prijelaznog razdoblja.
U Bosni se general Morillon bio sastao s Karadiem koji je tvrdio
da su njegove jedinice pronale masovnu grobnicu s pedeset tijela
Srba, koje su navono ubili Muslimani, juno od Zvornika. Upravo
smo bili dobili izvjee o preliminamom istraivanju masovnih grobnica Hrvata koje su navodno ubili Srbi kraj Vukovara, a postojala je
navodno na podruju pod Zatitom UN-a jo jedna masovna grobnica
Srba koje su navodno ubili Hrvati. Tijekom proteklih mjeseci Vance i
ja pokuavali smo postii da se iskopaju tijela u istonom UNPA podruju i da forenziari patolozi provedu istragu. Kako je vrijeme odmi, tako su se mijenjali izgovori - tlo je bilo smrznuto ili blatno, ili je
temperatura bila previsoka, no ini se da uvjeti nikad nisu bili odgovarajui. Gruba je injenica da su vjade bile nesklone preuzeti odgovornost za pokretanje tih istraga te je, kraj UNPROFOR-a kojem je
nedostajalo sredstava, previe toga bilo preputeno UN-ovom istranom povjerenstvu.

VANCE-OWENO / MIROVNI PLAN

161

Vanceu i meni postalo je i te kako jasno da se vrsta stajaiita

MKBJ-a o zatiti ljudskih prava ignoriraju. Budui da je to bilo podruje na kojem smo obojica mnogo godina bili aktivno angairani, bili
smo odluni da to provedemo na pravi nain, pa smo zapoeli raditi na
aneksu naem sljeeem redovnom izvjeu Vijeu sigumosti UN-a
koje e dati pregled svega to radimo i predloiti mjere. Bili smo
takoer blizu zadobivanja podrke Vijea Europe stalnom mehanizmu
koji bi olakao uspostavu Suda za ljudska prava za zemlje kao to je
Bosna i Hercegovina, to sam predloio kad sam s Paulom Szaszom
otiao govoriti pred Skuptinom u Strasbourgu 8. listopada. To je
ukljueno kao dio privremenih oredbi. Rije je bila o prijelaznom
mehanizmu za ljudska prava koji se temeljio na sposobnostima i iskustvu sredinjih tijela Europske konvencije o ljudskim pravima, za
koju sam se nadao da e promicati proces pristupa punom lanstvu u
Vijeu Europe.8
Pred kraj veljae jo nije bilo jasno kamo smjera amerika Vlada.
Rasprava o amerikoj vojnoj operaciji sputanja hrane i lijekova padobranima u udaljena podruja Bosne onijela je malo europskih ponuda za pomo. Christopher je objasnio da Clinton eli krenuti u
postizanje sporazuma na osnovama VOMP-a, to je bilo pravedno,
izvedivo i odrivo, jer bi'ouvalo Bosnu kao dravu. Provedba, rekao
je, ne znai nuno slanje amerikih kopnenih snaga, te je jasno dao do
znanja da sporazum koji bi mogao biti nametnut nije na vidiku. Bivi je
dravni tajnik, Lawrence Eagleburger, kad su ga na CNN-u 23. veljae
upitali to misli kakva je politika Clintonove Vlade i kakva bi trebala
biti prema Vance-Owenovom planu, rekao: U odreenoj je mjeri
shvaam i pri tome nemam na umu kritiku, u osnovi mislim da ona
podupire plan, no da eli njegove izmjene. Mislim da je jasno kako oni
smatraju da je Vance-Owenov plan dao previe Srbima i eljeli bi da se
to smanji. Razumljiva mi je ta zabrinutost. Ja sa svoje strane ne smatram da e biti mogue, a nadam se da nisam u pravu, uvjeriti Srbe da
prihvate plan ukoliko se u njemu zapravo smanje prijedlozi koje su dali
Vance i Owen. Korisno je prisjetiti se da je VOMP Srbima dao samo
43 posto teritorija ujedinjene drave, dok je 1994.-1995. Clintonova
Vlada kao sudionica Kontaktne skupine Srbima ponudila 49 posto
drave podijeljene na dva entiteta.
Predsjenik Izetbegovi stigao je u Washington 27. veljae, prihvativi poziv da se sastane s Vanceom i sa mnom u New Yorku u ponedjeljak naveer. Karadi je stigao u subotu 28. veljae, nasreu
prije, a ne nakon to je eksplodirala bomba u World Trade Centru,
usred glasina da je petnaest minuta ranije stiglo upozorenje od Srba.
Zapravo se uspostavilo da je to djelo ekstremne muslimanske skupine

162

BALKANSKA ODISEJA

smjetcne u SAD-u. Na naem je sastanku s Izetbegoviem bilo jasno

da on, uhato naim tvrdnjama da vrijeme ne radi za njega, ve za
Srbe, jo uvijek nije bio spreman prihvatiti na zemljovid.
Slubenim brzojavom izvijestio sam EZ o frustrirajuem danu dvostranih pregovora. Sutradan je izvjee UNHCR-a bilo u strahovitoj
suprotnosti s pomirljivou politiara, opisujui stanje na terenu u istonoj Bosni kao potpunu prevlast ratne logike nad humanitamim
potrebama. Iako je UNHCR-ovo otkazivanje konvoja imalo meunarodni uinak, stanje na terenu postalo je neizrecivo. To smo stanje pokuali iznijeti u prvi plan u izjavi za tisak, ukazujui na teke
borbe oko Srebreniee, gdje su Srbi i dalje prijeili pristup. Srpsko
povezivanje humanitarnog pristupa s politikim i vojnim uvjetima bilo
je vrijedno prezira, premda smo ak jo dok smo izgovarali rijei osude
znali da e meunarodna zajenica to prihvatiti i ak podnositi. Bila je
to svakodnevna nelagoda s kojom smo ivjeli - moje su oruje bile
rijei i nije preko toga bilo izgleda da e meunarodna zajednica uporabiti svoju mo. Obraali smo se Vijeu sigumosti tu, u New Yorku,
na vrhuncu svjetske moi, a ipak je to se tie reakcija za njihovo
spreavanje bilo kao da su se sve te humanitarne strahote zbivale na
drugom planetu. Bilo mi je neugodno zbog vlastite nemoi, ali za
jelatnika UNHCR-a u Sarajevu ili Srebrenici to je stanje bio ivi
komar.
Clintonova je Administracija polako i potiho bila sve blia potpori
naem mirovnom planu, no nita se nee dogoditi brzo, napose dok jo
muslimanski politiari u Sarajevu jasno ne pokazuju potrebu za urbom. Pretpostavljam da zbog svoje lijenike naobrazbe nikada nisam
mogao prihvatiti ovakvu razdvojenost rata i mira. Za mene je potreba
za brzim poetkom lijeenja to vea to su simptomi ozbiljniji. Kao
pregovarai, morali smo biti optimistini i vedri kako bismo stvorili i
odravali ozraje nade. Stalni je problem pregovaraa kako u vrijeme
rata izgraditi i odrati zamah kad je stranama u pregovorima, a napose
njihovim politiarima, koji izravno ne sudjeluju u bitkama na bojnom
polju, esto priroeni interes izgledati pesimistino i potiteno, u elji
da ostave dojam da nema napretka u pregovorima kako bi opravdali i
ohrabrili one koji su osueni boriti se u pozadini i na crtama bojinice.
Pregovori u vrijeme rata mogu se usporediti jedino s pregovorima
tijekom trajka, no kod trajka barem oni koji su ostali bez usluga
podiu svoj glas u korist rjeavanja spora. U ratu, civili koji pate ne
mogu jednostavno zahtijevati mir, a da ih se ne optui za podrivanje
morala vojnika na bojinici. Najtunija odlika rata u Bosni i Hercegovini bila je da se glas naroda tek rijetko uo. Pokuali smo ojaati
ulogu vienacionalnih graanskih skupina, estitih ljui koji su eljeli

VANCE-OWENO V MIROVNI PLAN

163

ivjeti zajedno kao i prije rata, no njihov glas, iako je uivao izvjesnu
potporu izvana, zagluivala je ratna propaganda. Znali smo da postoji
elja za mirom, ali ona se odraavala samo u malim stvarima, primjerice suzama u oima prevoditelja, uglavnom ena, koje smo dovodili iz Sarajeva, kad bi shvatili da smo stigli do mrtve toke, ili u
molbama koje su nam upuivale te ene da nastavimo pregovore duboko u no - ak i kad su osobno bile oito premorene, jer prevoenje
moe biti teak posao. Ponekad, kad bi dolo do stvamog napretka i
kad bi se pregovori pomakli dalje od unaprijed pripremljenih govora,
mogli smo kod prevoditeljica osjetiti olakanje i nadu. Te malobrojne obine ene, ponekad majke s djecom, biie su puno vanije nego to su
vjerojatno bile svjesne, u tome to su podizale nae klonulo raspoloenje i tjerale nas da satima sjedimo u potrazi za rjeenjem. Za
razliku od toga, bosanski politiari, bilo da je rije o Srbima, Muslimanima ili Hrvatima, gotovo su bez iznimke bili nevjerojatno negativnih stavova. Izetbegovi nije elio razgovarati s Karadiem, koji je
bio potpuno nepopustljiv glede zemljovida, to je kod Karadia izazivaio jo veu podmuklost. Ponienje zbog injenice da se nije mogao
slobodno kretati po New Yorku, kao i stalna prijetnja pokretanjem
sudskog postupka zbog navoda o ratnim zloinima, uzimala je svoj
danak. Srbima je bilo drae smirenije ozraje eneve.
Otputovao sam natrag u Europu radi sastanka ministara vanjskih
poslova Europske zajednice 8. oujka u Bruxellesu. Drave lanice bile
su konstruktivne u svojim komentarima i odlune vrsto se drati
VOMP-a. Mnogi su zastupali gleite da je prijeko potrebno zadrati
potporu Rusije. Bio sam ponosan na EZ. Mnogima od ministara vanjskih poslova sigurno nije bilo lako toliko se osobno eksponirati protiv
amerike politike. No Europska se zajednica pod snanim pritiskom
vrsto drala na okupu te mi je pruila svaku potporu, doslovno bez
premiljanja ili pokuaja da me se iza lea sree u Washingtonu. Nizozemci su najmanje od sviju podravali VOMP, a zatim su slijedili
Nijemci, dok su ostale zemlje davale vrlo vrstu potporu.
U Parizu je 9. oujka objavljeno da smo Vance i ja zatraili od
presjednika Mitterranda da pozove presjednika Miloevia u Pariz
na razgovore sa supredsjedateljima, koji e iako pod pokroviteljstvom
Francuske, biti radna sjednica pregovaraa. eljeli smo uvjeriti Miloevia da izvri pritisak na Karadia, a vjerovali smo da bi Mitterrand
mogao osobno biti od presudne vanosti u postizanju tog cilja, pa smo
5. oujka zamolili francuskog veleposlanika pri UN-u Merimeea da
provjeri moe li se to izvesti. Le Monde je otvoreno priznavao da
Miloevi dri klju rjeenja, jer on moe pokrenuti svoju vojsku protiv Hrvatske, potaknuti pobunu u Krajini, Slavoniji ili Bosni, stati iza

164

BALKANSKA ODISEJA

etnikog^ienja, ili iznenada nastupiti kao mirotvorac, kad se politiki razgovori nalaze na rubu propasti. U Sjedinjenim Dravama za
sada jo nije postojala spremnost da se prizna Miloevieva vanost.
Sastali smo se u Elizejskoj palai 11. oujka kasno popodne. Predsjednik Mitterrand odrao je preliminarni razgovor u etiri oka s Miloeviem. Tijekom pet sati sastanaka koji su uslijedili, i na kojima je
veinom i osobno pribivao, predsjednik je Mitterrand bio u vrhunskoj
formi: bio je dobro pripremljen, a njegove su intervencije bile pravovremene i esto proete osjeajima, napose dok je govorio o povijesnim vezama izmeu Srbije i Francuske te dok se pozivao na vlastito
iskustvo. Vie se puta Mitterrand osvrtao na vrijeme koje je proveo u
zarobljenitvu, kada se izuzetno divio opstojnosti srpskih zatoenika
koji su ivjeli u mnogo gorim uvjetima od njega samog. Kod njega je
trenutna odsutnost Srbije s europske scene i vakuum, koji je time
nastao, izazivala iste osjeaje koje je proivljavao kad je uo za pad
Beograda 1941. godine. Dopustio je Vanceu i meni da velikim ijelom
vodimo sastanak, te je s velikim uinkom pojaavao nae argumente,
gdje god je to bilo primjereno. Oslanjajui se na nas za smjemice u
svojim odgovorima, i jasno izraavajui svoju potporu naim prijedlozima, u jednom je trenutku plan usporedio s djetetom koje je ljepe no
to su se njegovi roditelji nadali. Duboko su me se dojmili njegov zanos
i snaga, toliko razliiti od njegova ponaanja prigodom naeg posljednjeg susreta u prosincu.
Mitterrand se koristio svim oblicima nagovaranja i argumenata u
ophoenju s Miloeviem. Francuska, kazao je, jedan je od povijesnih
prijatelja Srbije i ona ne eli da Srbija bude izolirana ili nepravedno
kanjena; no Miloevi se mora suoiti s realnostima trenutne situacije
i meunarodne klime. Ako se rat nastavi, preostat e malo toga to bi
ak i najstariji prijatelji i saveznici Srbije mogli uiniti u spreavanju
njezine daljnje izolatije. Ne moe se oekivati ak ni da bi se Rusija
usprotivila ukoliko bi meunarodna zajednica pozvala na otrije sankcije. Prijeko je potrebno postii sporazum u danima koji dolaze. Miloevi je bio suoen s povijesnim izborom. Nitko nije tvrdio da bosanske Srbe moe vrtjeti oko malog prsta, no oni na njega gleaju kao
na svog starijeg brata. Uistinu je imao autoritet. e se rat nastaviti, tragedija postati jo gora, sankcije jo otrije, ili e biti zaustavljen
i omoguiti Srbiji da obnovi svoje gospodarstvo i odigra ulogu u Europi
koja joj po pravu pripada. Dogodivi se na krilima Mitterrandova posjeta Washingtonu i neposredno prije njegova posjeta Moskvi, ovaj se
susret tim vie zbio u pravo vrijeme.
Objasnili smo da je na plan nepristran i da uiva vrstu potporu
Europske zajednice i mnogih tradicionalnih srpskih prijatelja, kao to

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

165

je Rusija. Plan je nudio zatitu srpskom nacionalnom identitetu i kulturi, te nije bio pristran na tetu Srba. Posljednjih smo tjedana lako
mogli priskrbiti Izetbegoviev potpis daljnjim izmjenama na zemljovidu na raun Srba, no snano smo se odupirali pritisku da to uinimo.
Tijekom poslijepodnevnog sastanka Miloevi je ostavljao dojam da su
ovi argumenti djelovali na nj, osvrui se na nepravedan odnos prema
Srbiji u usporedbi s Hrvatskom i Muslimanima u Bosni i Herceg'ovini.
Srbiju se progoni za neto nad ime nema kontrole. I on eli mir i uinit
e sve to je u njegovoj moi kako bi pomogao, ali njegov utjecaj nije
bezgranian. Iako moe izvriti utjecaj giede ustavnih naela i vojnog
sporazuma, ne moe utjecati na bosanske Srbe glede zemljovida. To je
pitanje koje meusobno moraju rijeiti tri bosanske strane. Preloio
je da bi vaijalo odmah doi do obustave vatre, te da bi valjalo primijeniti vojni sporazum, ostavljajui da se pitanje zemljovida rijei kasnije. Naglasili smo da je sporazum o zemljovidu sastavni dio paketa,
budui da razgraniava provincije u koje bi se temeljem vojnog sporazuma postrojbe trebale povui. Sporazum e uspostaviti provizome
provincijske granice, a da bi se odredile konane crte, bit e uspostavljeno povjerenstvo za granice. Zemljovide ne bi trebalo smatrati
jedinim i konanim rjeenjem.
Nakon popodnevnog'sastanka, Vance i ja drali smo da e Miloevi, ako stavi glavu na panj glede Bosne i Hercegovine, zauzvrat
traiti neto znaajno. Ovo je gledite uvrstila Miloevieva posljednja
primjedba toga poslijepodneva nakon Mitterrandova snana govora:
Zato nije pokrenuo pitanje ukidanja sankcija? Kako je uvijek bio
pragmatian, osjeaji ga naizgle uope nisu dirnuli. elio je nagodbu
i ravnopravan tretman. Sankcije su za njega bile mrlja nad srpskim
narodom, kao i kamen oko vrata gospodarstva. Bio je tada spreman
pogaati se oko gospodarskih sankcija, a mjesec dana kasnije u Beogradu pokazivao je jo i veu spremnost.
Kad se Mitterrand naveer ponovno pridruio sastanku, bilo je
jasno da je dugo i pomno promiljao o vanosti to ju je Miloevi
pridavao gospodarskim argumentima, a napose pitanju ukidanja sankcija. Bilo je oito da je odluio kako mora vrsto zagristi eli Ii uiniti
pomak s Miloeviem, te je dramatinim i nedvosmislenim rjenikom
izloio poziciju Francuske. Ako se prihvati zemljovid, tada sankcije
moraju i trebaju biti ukinute im to bude tehniki izvedivo. Priznao je
da e se neki nesumnjivo opirati ovome stavu, no on e se osobno u
potpunosti zaloiti kako bi priskrbio potporu drugih, primjerice kancelara Kohla. Francuska e se boriti i dobiti bitku za ukidanje sankcija.
Sasvim je jasno objasnio Miloeviu to se nudi, ali je isto tako jasno
stavio do znanja da postoji stvama opasnost da se propusti ova prilika.

166

BALKANSKA ODISEJA

Vrijeme u kojem je trebalo donijeti odluku bilo je vrlo kratko: tri

tjena lchsnije on e izgubiti veinu u Francuskoj nacionalnoj skuptini,
a njegova e mo iznositi tek otprilike 60 posto od trenutne. Otada, pa
nadalje bit e mu puno tee ispuniti obeano.
Zamijetio sam jasnu promjenu u Miloevievu stavu kad je uvidio
mogunosti koje Mitterrand nudi pod uvjetom da se postigne mimo
rjeenje. Vratio se problemu zemljovida po konkretnim pitanjima i s
veim zanimanjem, predlaui i mogue razmjene teritorija po naelu
hcktar za hektar. Kad je saznao da je Karadi propustio jedinstvenu
priliku da se upusti u takve pregovore, doimao se iskreno iznenaenim, te je prcuzeo na sebe da zatrai od Karadia da 14. oujka
otputuje u New York na razgovore o zemljovidu i da ovoga puta
pregovara ozbiljno. Digli smo se od stola za kojim smo veerali, vrlo
zadovoljni Mitterrandovim postignuem. Valjalo nam je sada pojaati
sankcije, ali i dopustiti da proe neko vrijeme prije nego to one stupe
na snagu, kako bi to pruilo poticaj Miloeviu da izvri obeano.
to rei o Slobodanu Miloeviu kao ovjeku? Ve sam ga est
mjeseci prouavao s velikom pozomou i prilinom fascinacijom. Miloevi je roen u kolovozu 1941. godine, kao sin srpskog pravoslavnog
sveenika cmogorskog podrijetla. Roditelji su mu se rastavili jo dok je
bio mlad, a oboje su kasnije poinili samoubojstvo. Presudna je linost
u njegovu ivotu Mirjana Markovi, njegova supmga, jer njih su dvoje
izuzetno bliski, osobno i politiki. Pristupio je Savezu komunista 1959.
godine, a 1964. godine iplomirao je na Pravnom fakultetu Sveuilita
u Beogradu. Sudjelovao je u ideolokim i politikim aktivnostima Saveza komunista, bio je gospodarski savjetnik gradonaelnika Beograda, te je radio u Odjelu za informiranje beogradske gradske vlade, gdje
je stekao izuzetnu vjetinu ophoenja s medijima. On, iznad svega,
shvaa koliku mo ima televizija. Od 1970. do 1978. godine bio je glavni
direktor poduzea Jehnogas, a zatim predsjednik jedne beogradske
banke od 1978. do 1982. godine, tijekom kojeg je razdoblja putovao u
Ameriku i drugamo, stjeui usput teno znanje engleskog jezika. Nakon toga ponovno se u potpunosti posvetio funkciji u Savezu komunista. Od 1984. do 1986. godine bio je elnik partijske organizacije u
Beogradu, a od 1986. do 1989. godine predsjednik stranke na republikoj razini.
Miloevi se u svijesti iroke javnosti poeo poistovjeivati sa srpskim jadikovkama svojim kritikama financijskih doprinosa koje je savezna Vlada traila od njih u usporedbi s dmgim republikama. MiIoevieva je populamost naglo porasla u travnju 1987. kada je u dva
navrata posjetio srpsku zajednicu na Kosovu koja se alila na svoj
teak poloaj manjine i na to kako ih tue lokalna albanska policija.

VANCE-0WENOV MIROVNI PLAN

167

Tijekom svojeg drugog posjeta Miloevi je postao netipino emotivan,

izjavivi: Vas niko ne sme da bije! Vas niko ne sme da bije! Vjetim se
tada manipuliranjem primio posla s namjerom da se srpske politiare,
za koje se draio da su mekani glede albanskog pitanja, makne s njihovih poloaja. Zajaivi na valu nacionalizma, zbacio je pokrajinsko
komunistiko vodstvo i ustrajao na tome da Beograd dobije uinkovitu kontrolu nad dvjema srpskim autonomnim pokrajinama, Kospvom i Vojvodinom. Kao narodni junak, Slobo je poeo privlaiti
mase, a u studenomu 1988. godine obratio se u Beogradu skupu od
oko milijun ljudi. U to je vrijeme ve govorio u ime veine Srba i bio je
vjet u blagonaklonim poalicama na Titov raun. ak i prije njegove
smrti sustav nije funkcionirao. Tito je funkcionirao. Nakon njegove
smrti nita ne funkcionira i nitko nije u stanju dogovoriti se ni o emu.
Shvatio je da je Tito mehanizme uinio inertnima i potom popunio
vakuum vlastitim inicijativama.
Na pitanje koje bi ovlasti trebala imati sredinja Vlada, a koje
regionalne ili nacionalne skupine, Miloevi je imao jasan odgovor: on
je eentralist. N0 mi, koji nismo iz Srbije, morali smo priznati da postoji
iroka raznolikost u gleditima o decentralizacijii, ak i meu demokratskim politiarima u naim vlastitim zemljama. Primjerice, mnogi
britanski lanovi Parlamtenta vjeruju da bi Parlament sa zakonodavnim
ovlastima u kotskoj samo otvorio apetit za odcjepljenjem, dok drugi
misle da bi smanjio populamost kotskih nacionalista i dao poticaja
jedinstvu Ujedinjenog Kraljevstva. U Sjedinjenim Dravama ima onih
koji su otro protiv bilo kakvih federalnih ovlasti, elei da vlast ostane
u saveznim dravama. Titov paket autonomije Kosova imao je vee
domete nego veina drugih primjera decentralizacije vlasti u svijetu, te
e Miloeviu biti teko ikada se sloiti s prijenosom tolikog stupnja
vlasti iz centra. U konanici bi prije mogao Albaniji prepustiti dio
Kosova.
Kod Miloevia postoji stanovita surovost i elja za moi koja je
sama sebi svrhom i koja podupire pragmatizam koji se inae ini tako
jasnom odlikom Miloevieve politike osobnosti. On ne pokazuje
sklonost prema izvanjskom sjaju koji donosi mo: ivi umjereno i trenutno ne tei postati presjednikom SRJ - tovie, doima se da radije
alje druge da obnaaju dosadni posao slubenog predstavljanja SRJ.
Zaovoljava se manipuliranjem Ijudima i dogaajima. U njegovu uredu na katu u srpskom Predsjednitvu u srcu Beograda njegov je stol
pretrpan papirima, no saloni za primanje u prizemlju odaju dojam
kontrolirane mirnoe. Kao brian domain, uvijek se doimao kao da
ima vremena napretek: sastanci su bili dugi, a na njegovo ustrajanje
uvijek bi potom uslijedio objed ili veera. U Elizejskoj palai nimalo

168

BALKANSKA ODISEJA

nije bio^zadivljen svojim okruenjem. Ukoliko bi primijetio prezir u

injenici da neki francuski ministar nije bio nazoan u zranoj luci,
preao bi preko toga tek kao preko loih manira ili, kako je volio
kazati, pomanjkanja stila. Osobno nije rasist, niti je paranoidan kad
je rije o ostatku svijeta. Samo je jednom prigodom tijekom svih tih
godina iznio usputnu primjedbu koja me uvrijedila zbog svog rasizma,
ali se obuzdao im je to izgovorio. Kako je ponosan na Srbiju, u
javnosti daje oduka paranoji prema meunarodnoj zajednici u obliku
gotovo obvezatne rugalice, no ak i to ne ini u pretjeranoj mjeri.
Miloevi svoj nacionalizam nosi s Iakoom i on se u njegovim razgovorima sa strancima ne javlja na nain koji bi bio uvredljiv. Iskoristio je
nacionalizam u cilju stjecanja i dranja vlasti, no njegovi gospodarski
stavovi odaju ovjeka potpuno svjesna meunarodnih realnosti. Dobro
poznaje Sjedinjene Drave, pa e upueno govoriti o politici demokrata i republikanaca i vanosti promjene koju donose prethodni izbori na kojima se odluuje o izboru predsjednikog kandidata u New
Hampshireu. Prigodom posjeta Ateni 1995. godine otputovao sam natrag u Beograd jugoslavenskim zrakoplovom kojim su upravo bili doletjeli veleposlanik SRJ u Grkoj Milan Milutinovi, koji je u kolovozu
1995. godine postao ministar vanjskih poslova, te bivi elnik Demokratske stranke SAD-a u New Hampshireu Chris Spiro, koji je upravo
bio razgovarao s Miloeviem. U neobaveznom razgovoru to smo ga
vodili u zranoj luci tvrdio je da mu je na posljednjem sastanku predsjednik Clinton kazao kako je posljednje to 'eli da Bosna postane
predizbomo pitanje u New Hampshireu, te je pourivao da se postigne
mir do poeka kampanje u jesen 1995. godine. Nadao sam se da e ta
unutarnja potreba usredotoiti Clintonovu pozornost na sklapanje dogovora mimo njegovih savjetnika za vanjsku politiku, a izgleda da se to
i dogodilo u kolovozu 1995. godine, kada je poslao svoga savjetnika za
nacionalnu sigurnost na put po Europi s paketom koji je u sebi napokon sadravao politiki realizam.
Miloevi 1989. godine nije bio europski socijaldemokrat i nije
oklijevao rei zato: Doista ne vidim razloga zato bi bilo koje drutvo, ako nije posve despotsko, trebalo prijeiti raznolikost politikih
pogleda i organizacija... Meutim, ukoliko se taj takozvani politiki
pluralizam koristi kao drugo ime za ruenje Jugoslavije i socijalizma,
onda smo mi u Srbiji protiv njega. Njegova je okrutna strana dola do
izraaja kad je 9. oujka 1991. godine izmanipulirao federalne ovlasti
za uporabu tenkova JNA navodno u cilju slamanja ulinih prosvjeda u
Beogradu, a zapravo u neuspjelom pokuaju da se proglasi ratno stanje. Nikada ne oklijeva pobrinuti se, kad to eli, da njegova gledita
dominiraju medijima. S druge strane, spreman je odrei se stalnog

VANCE-OWENOV MIROVNIPLAN

169

osobnog publiciteta, koji uglavnom prati autokratsku vlast. To je vjet

nain provoenja nadzora. Razlog zato je privlaio tolike Ijude u
Srbiji u poetku nije imao korijene iskljuivo u etnikom nacionalizmu.
Godine 1991. bio je popularan i stoga to se suprotstavio apsurdnoj
birokraciji iz Titovih vremena. Miloevievo se vodstvo smatralo sposobnim i neiskvarenim. Predsjedao je skupini strunjaka, Povjerenstvu za pitanja drutvene reforme, koje je predloilo trino orijentirane reforme, te poticanje i modemiziranje sustava samoupravljanja.
Povjerenstvo, meutim, nije predlagalo eliminaciju diavnih funkcija,
ve radije promjene u njihovu mentalitetu i stilu. Cilj je bilo mijeano gospodarstvo uz drutveno vlasnitvo i javnu proizvodnju, a ne
kontinentalni model socijalnog trita. Unato tomu, taj je model bio
dovoljno razliit i koherentan u usporedbi s Titovim propalim gospodarskim modelom da je mogao privui i potporu mladih tehnokrata.
Kad odgovara na kritike, Miloevi je kadar biti nadmen i brzo ismijati
drukija gledita, no on isto tako moe mijenjati svoje stavove dok
govori. Za nekoga tko je svoj ugled izgradio u kampanji protiv birokracije, stvorio je golemu birokraciju, ali ne inovnika, ve brojne i
dobro naoruane milicije koja danas vlada Srbijom. Ona je dovoljno
jaka da moe zauzdati oporbene stranke, dovoljno je jaka kao protusila
prilino iscrpljenoj vojs,ci i u dobrom je poloaju da uniti mafiju koja
danas cvjeta zbog korupcije koja prati sankcije.
Jedna od odlika Miloevieva karaktera je njegova spremnost da
pojedince smatra zamjenjivima; iskoristi ih, a onda odbaci. Ba kao to
se unutar Komunistike partije uspinjao na leima svojeg prijateljstva
s Ivanom Stamboliem, a zatim ga odgurnuo u stranu, tako ni danas ne
podnosi oporbu. Moda e Miloevi, kad ratovi u Hrvatskoj i u Bosni
i Hercegovini budu gotovi, dopustiti odreeno poputanje policijskih
ovlasti, neto istinske oporbe, ak i pomak k socijaldemokraciji. No,
povijest je protiv takve bezazlene preobrazbe. Ukoliko eli izbjei zlu
sudbu, mora nauiti napamet i sam sebi svakoga dana dok se brije
recitirati poznatu izreku lorda Actona: Mo tjera ovjeka u izopaenost, a neograniena mo izopauje neogranieno.
!'.....Prigodom gotovo svakog naeg susreta ja bih u jednom trenutku
postavio pitanje Kosova, a im bih to uinio, znao sam da sam pogodio
krivu notu. Pri spomenu Kosova ljubazna bi se krinka ponekad raspala
i uli bismo u ruan sukob. Kao da je znao da je to najtee branjivo
podruje njegova ponaanja, na kojem je bio osobno ranjiv, ponekad bi
se reui okomio na mene ili bilo koga drugog tko bi pokrenuo to
pitanje. Pretpostavljam da mu se nitko od bliskih suranika nikada nije
usprotivio. Ipak, nakon naega sueljavanja brzo bi se vratio uljudnu
razgovoru, gotovo kao da je pozdravio injenicu da mu se netko su-

170

BALKANSKA ODISEJA

protst;ivio. Miloevi je doao na vlast preko pitanja Kosova, a u tom je

procesu govorio u ime gotovo svih Srba, koji su iskreno vjerovali da je
Tito rtvovao njihove interese kako bi uutkao Albance. Miloevi je
djelomino zbog Kosova sruio Carringtonov plan za autonomiju, budui da je on bio odraz plana za Krajinu. Ipak, Miloevi e nakon
pada Krajine 1995. godine shvatiti da bi Kosovo moglo postati njegova
propast. esto sam ga usporeivao s nekim tko je uzjaio tigra nacionaliztna i sada mu je teko ponovno sii, a da ga tigar ne pojede. U
Parizu je vidio priliku da sie barem s dijela tigrove anatomije, koji se
zove Bosna i Hercegovina, a poteno govorei, otada pa nadalje ostao
je dosljedno na toj crti politike. fcoetkom oujka 1993. naa je strategija bila spremna. Vjerovali snro' da e Izetbegovi uskoro pristati na
sva etiri dokumenta u VOMP-u, stavljajui svoj potpis na dokument o
prijelaznoj vladi kao i na zemljovid. Karadi e, drali smo, prihvatiti
dokument o prijelaznoj vladi uz neke preinake, ali e i dalje biti nepopustljiv glede zemljovida. Kako bismo u najveoj moguoj mjeri
pritisnuli Srbe, trebala nam je rezolucija Vijea sigumosti o pootravanju sankcija koja bi ukljuivala i financijska sredstva SRJ, s datumom
provedbe postavljenim negdje za polovicu travnja.
Jo jedan nain dobivanja potpore VOMP-u bio je drati u pripravi vjerodostojne provedbene snage. Europljani, ukljuujui i Francuze, vjerovali su da je na prvobitni prijedlog za iskljuivo UN-ove
provedbene snage sada nedostatan te su bili odluni u tome da se
moraju ukljuiti i Sjedinjene Drave. No, minifnalne uvjete za Sjedinjene Drave prilino precizno definirao je naelnik Zdruenog stoera oruanih snaga general Colin Powell. U svojoj autobiografiji
Powell opisuje kako su prvi sastanci Administracije u svezi s Bosnom
bili proeti ratobornom retorikom i kako je rasprava tijekom jednoga sastanka eksplodirala kada me je Madeleine Albright, naa veleposlanica pri UN-u, frustrirano upitala Koja je svrha imati ove nae
izvanrene oruane snage o kojima uvijek govori, ako ih ne moemo
uporabiti? Mislio sam da e me udariti kap!9 Powel joj je tada objasnio da najprije valja postaviti vrste politike ciljeve. Po njemu, trebala
je to biti NATO operacija pod nadletvom UN-a, uz odgovarajue
mehanizme zapovijedanja i nadzora, a on nee dopustiti da Francuska
makne u stranu vrhovnog zapovjednika NATO snaga za Europu
(SACEUR) - tu je dunost tada obnaao general Shalikashvili - ili
njegovo sjedite SHAPE. Vrhovni je zapovjednik imao nadletvo nad
amerikim admiralom, tada Mikeom Boordom, zapovjednikom junog
krila NATO-a (CINCSOUTH) u Napulju, a po Powellovom je miljenju ukljuenje SHAPE-a bilo kljuno za uspjeh operacije. Veina je
Europljana drala kako moraju ispuniti te kriterije, jer Clinton nije bio

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

171

u poziciji jednostavno prijei Powellova savjeta nakon debakla

oko ukidanja zabrane homoseksualcima da slue u vojsci. Francuzi su
oito predstavljali prepreku, no mnogi su vjerovali, kao i ja sam, da e
njihov vojni zapovjednik admiral Lanxade znati kada treba rijeiti nesuglasice s Amerikancima.
Sve gora humanitama situacija bila nam je neprestance na umu.
Sir Donald Acheson, kojega sam poznavao i izuzetno potivao, bip je
posebni predstavnik Svjetske zdravstvene organizacije, upravo umirovljen kao glavni zdravstveni inspektor u Ministarstvu zdravstva Engleske i Walesa, te me redovito, esto putem telefona, izvjeivao o v
stanju na terenu. Dana 16. oujka poslao mi je kopiju svojeg etrnaestog i posljednjeg izvjea na toj dunosti, nakon to je obiao cijelu
Bosnu u nastojanju da svojem nasljedniku ostavi openitu procjenu
zdravstvenog stanja puanstva. Njegov je najizrazitiji zakljuak bio da,
iako je stupanj stradanja razliit, priroda bijede posvuda je slina:
neostatna ishrana, i po kakvoi i koliinski; prekid opskrbe elektrinom energijom; ugroena vodoopskrba; neodgovarajue odlaganje
smea; velik broj izbjeglica i prognanika na razliitom stupnju pothranjenosti; esto prisutan problem pojave uiju i svraba - a sve to usred
gospodarskog kolapsa. U Sarajevu je, pored ovog problema, infrastruktura bila razoreha, a kanalizacijski je sustav pretrpio ozbiljna
oteenja. Zakljuio je da su, preivjevi zimu, stanovniei Bosne, od
kojih su mnogi bili manje otpomi na infekcije zbog neishranjenosti,
sada suoeni s jednako opasnim problemima koje sa sobom donosi
toplo vrijeme zbog opasnosti od bolesti izazvanih razmnoavanjem
mikroba i glodavaca. Nisam nikako mogao zanemariti svoju lijeniku
naobrazbu i zaboraviti na injenicu da je, sasvim nepvisno od granatiranja i pucanja, postojala i ova fizika bijeda. Znao sam taa da ozbiljna vojna intervencija izvana uope ne dolazi u obzir te da SAD, unato
tomu to ponekad ostavljaju dojam da o njoj razmiljaju, zapravo stoje
po strani, oklijevajui jo i vie nego prije poslati svoje postrojbe na
teren. Stoga je bilo prijeko potrebno provesti Vance-Owenov plan i
izvriti pritisak s ciljem da se postigne mir.
Obru koji su Srbi stezali oko srebrenike enklave postajao je
kritian. U jednom je izvjeu jezgrovito stajalo: Nema hrane pa ljudi
kradu i prose jedni od drugih. Stanje je loe. Upala plua u kombinaciji s neishranjenou odnosila je dvadeset do trideset ivota dnevno,
a bilo je stotinu do dvije stotine teih bolesnika, kao i tri stotine onih
koji su bili manje bolesni, ali koje je ipak valjalo evakuirati. Broj pu'anstva narastao je puno vie od kapaciteta gradske vodoopskrbe, koja
je funkcionirala tek povremeno, kao i kapaciteta kanalizacije, Zabiljeeno je oko ezeset sluajeva tuberkuloze. U to je vrijeme general

172

BALKANSKA ODISEJA

Philippe^orillon, eljevi uiniti neto za Srebrenicu, hrabro otputovao cestom u grad te je tamo zapeo, zapravo postao taocem, budui
da su mu muslimanski vojnici u enklavi odbijali dopustiti da ode. Sebi
svojstvenim sigurnim nastupom, Philippe se javno poistovjetio s patnjama muslimanskog naroda, te je, stojei na vozilu UN-a, kazao da e
ostati sve dok Srbi koji dre Srebrenicu u okruenju ne dopuste prolaz
konvojima u enklavu i evakuaciju ranjenika. Moj je stav spram tog
demarchea bio jednak stavu Pierra Bosqueta o juriu Lake brigade u
Balaklavi: Cest magnifique, mais ce nest pas la guerre. Ubrzo sam
se i osobno ukljuio, budui da me je nazvao Morillonov zamjenik,
tada britanski general, u nadi da bih ja mogao privoljeti Sibe da daju
doputenje UN-ovom helikopteru s humanitamom pomoi da doleti
preko Tuzle. Zatraio sam da mi putem telefaksa proslijede zapise
radioporuka koje su zapoinjale sa: Cest le General qui parle. Morilionova potreba za pourivanjem dolaska helikoptera bila je razumIjiva, no on nije imao najnovije obavjetajne podatke o moguim rizicima. Srbi su govorili da, budui da je bijelo obojeni helikopter bosanske Vlade letio u Tuzlu i iz nje, njihove bi postrojbe mogle pucati na
bilo koji bijeli UN-ov helikopter mislei da je rije o muslimanskome.
U jednom se trenutku brigadir u Sarajevu naao u vrlo tekom poloaju jer je Morillon elio da helikopteri polete, dok je on u rukama
imao informaciju da se Srbi spremaju granatirati tuzlansku zranu
luku. Kazao sam mu da bi se prema miljenju svojega generala, koji je
tada bio beznadno odsjeen, trebao odnositi jednako kao i prema
miljenju zapovjednika voda. Brigadir je doista zaustavio UN-ove helikoptere, a upravo u istom trenutku kada bi oni bili letjeli za Tuzlu,
zapoeo je srpski topniki napad u kojem su mnogi od njih mogli biti
srueni. Na posljetku, general Morillon, hrabro i samouvjereno, postigao je dogovor o razvojaenju Srebrenice u pregovorima s lokalnim
srpskim i muslimanskim zapovjednicima, te je kriza na trenutak bila
sprijeena. Ova je epizoda u svijesti ljudi oivjela koncept zatienih
podruja kao naina da se barem neto uini. Pa ipak, do trenutka
kad su muslimanski politiki elnici u Sarajevu pomno prouili sporazum o lokalnom razvojaenju, postalo je jasno da se u potpunosti
protive bilo kakvom razvojaenju, a muslimanski zapovjednik Srebrenice nikada se nije propisno pridravao sporazuma.
Citava je srebrenika epizoda prikazala generala Mladia u njegovu najnepopustljivijem svjetlu i nije slutila na dobro u svezi provedbe
Vance-Owenovog plana. U to su vrijeme Francuzi tvrdili da Sjedinjene
Drave gledaju na provedbu pod NATO paktom kao na istu operaciju pod lankom V. Zapravo je to bila besmislica, budui da lanak
V podrazumijeva odbijanje napada na teritorij NATO-a. Francuzi su u

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

173

stvari brinuli zbog injenice da to podrazumijeva ukljuivanje integrirane NATO-ove vojne strukture i uporabu cjelokupnog lanca zapovijedanja NATO-a, od vrhovnog zapovjednika za Europu (SACEUR)
pa nanie, to su dotad uvijek pokuavali ograniciti na Clanak V, a
izbjei u odnosu na lanak IV, ili druge vojne akcije. General Wahlgren, koji je preuzeo dunost zapovjednika UNPROFOR-a od generala Nambiara, u meuvremenu je vodio razgovore s predstavnicima
NATO-a. Bio je to veanin, razborit i miran, s velikim iskustvom 'u
UN-u, a sve mu je to bilo potrebno kako bi umirio opravdanu zabrinutost i NATO-a i UN-a glede bilo kakve zajednike operacije.
Dana 12. oujka ponovno sam bio u New Yorku, a 16. oujka
doputovali su Karadi i ministar vanjskih poslova SRJ Jovanovi, kao
to je to Miloevi bio obeao u Parizu. Nismo bili sigurni hoe li
Izetbegovi doputovati sljedeeg dana, ali barem nije bio u Sarajevu,
ve u Zagrebu. Vance i ja sastali smo se s veleposlanicima pet stalnih
lanica Vijea sigurnosti. Openit je dojam bio da bi Izetbegovi sada
mogao prihvatiti zemljovid, ali da e daleko tee biti dobiti Karadiev
potpis. Trebala nam je mjeavina mrkvi i batina. Rusi su eljeli da
naglasak bilo kakvih novih sankcija bude na bosanskim Srbima spomenuvi zamisao da se postave promatrai uzdu granica. Vance je
istaknuo da Miloevi nee pristati ukoliko to bude podrazumijevalo i
sankcije protiv kninskih Srba, te smo raspravili o problemu prometa iz
Srbije u tranzitu kroz Bosnu. Kazao sam kako mislim da je nametanje
zone zabrane letenja sada neizbjeno, a Rusi su smatrali da bi to bilo
prihvatljivo ukoliko Karadi ne potpie dogovor. Svi smo se sloili da
se krene s rezolucijom o pootravanju sankcija.
Stanje se u Srebrenici pogoravalo, pa me je francuski premijer
Bregovoy nazvao u ranim jutamjim satima 19. oujka u New York, u
jeku francuske predizbome kampanje, zahtijevajui od mene da stupim u akciju. Njegov je prosvjed bio usmjeren tisku, ali toga sam mu
jutra otpisao priopivi mu injenice o Morillonovim aktivnostima, za
koje sam siguran da su mu bile poznate. U meuvremenu su u enevi
veleposlanici Okun i Ahrens ponovno pokuavali pregovorima postii
sporazum u Hrvatskoj u svezi s provedbom Rezolucije Vijea sigurnosti br. 802, te su doputovali u New York kako bi podnijeli izvjee o
potekoama na koje su nailazili. Od 16. do 25. oujka bili smo ukopani u pregovorima sa stranama u sukobu u Bosni, koje je dodatno
oteavalo ponaanje bosanskih Srba oko Srebrenice i u istonoj Bosni
openito, gdje su blokirali sve konvoje te su se i inae ponaali na takav
nain da je Vlada Bosne i Hercegovine bila prisiljena zaprijetiti da
nee pregovarati s njima. Poeli smo s bilateralnim susretima izmeu
bosanskih Srba i Hrvata, a s predsjenikom Izetbegoviem susreli smo

174

BALKANSKA ODISEJA

se samo oujka u njegovu hotelu, gdje je rasprava bila usredotoena na oblik privremene vlade, a rasprava 19. oujka vodila se oko
ministarstava u sastavu privremene sredinje vlade. Bosanski su Srbi
zauzeli stav kako ne vide potrebu za privremenim predsjednikom kao
efom drave, ni za predsjednitvom, ni openito za bilo kojim oblikom
sredinje vlade: sve to su oni eljeli bilo je sredinje koordinacijsko
tijelo. Njihovo je stajalite od enevskog kruga pregovora u sijenju
postalo tvre.

Zemljmi 7: Podmja s kojih bi se Srbi trebali povui po

Vance-Owenovom mirovnom planu

Dana 24. oujka, nakon petosatne sjednice, bosanska Vlada i bosanski Hrvati postigli su sporazum o prijelaznim odredbama, nakon to
je Boban zaprijetio Izetbegoviu raspadom njihova tadanjeg vojnog
saveza. Na udnoj ceremoniji u podrumu zgrade UN-a 25. oujka etiri
smo sata zajedno s Bobanom i s Karadiem, koji nije elio potpisati,
ekali da predsjednik Izetbegovi stigne iz svog hotela. Karadi je
napravio psihoanalizu, kako je on to nazvao, Izetbegovieve uobia-

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

175

jene kolebljivosti kao, freuovskim rjenikom reeno, analne fiksacije.

Bosanska Vlada i bosanski Hrvati u konanici su potpisali i prijelazne
odredbe i zemljovid pokrajina. Predsjednik Izetbegovi potpisao je
pod uvjetom da se donese izjava, koja je uobliena kao Dodatak V
Izvjeu glavnog tajnika, kojom se ponitava njegov potpis ako Srbi,
koji su nazvani agresorom, ne potpiu u razumnom vremenskom roku
ili ako meunarodna zajednica ne poduzme uinkovite mjere za provedbu, te ako se agresija nastavi. Glavni tajnik pisao je Vijeu sigurnosti: Doao je trenutak da se meunarodna zajednica ozbiljno pozabavi procesom pod predvoenjem supredsjedatelja i rezultatima koji
su postignuti. Nakon sedam mjeseci vrlo intenzivnih pregovora, osigurano je deset od potrebnih dvanaest potpisa. Samo jedna strana bosanski Srbi - nije jo stavila potpis na zemljovid pokrajina i sporazum o prijelaznim odredbama. Uz jasnu potporu planu, pozvao je
Vijee sigumosti da potvrdi cjelokupni mirovni paket te, nakon postizanja konanog sporazuma, na njegovu brzu i vrstu provedbu.
Dva teka mjeseca trebala su nam da postignemo suglasnost bosanske Vlade oko VOMP-a, a odgaanje je donijelo mnogo tete. Jo
nam je preostao najtei od sviju zadataka: privoljeti bosanske Srbe na
potpisivanje. Znao sam da jedino Miloevi moe prisiliti bosanske
Srbe na potpisivanje, a da je on ranjiv u jednom podruju: financijskih
sankcija. Vijee sigumosti moralo je zamrznuti sredstva. Ovoga su
puta Sjedinjene Drave bile u pravu, a stajalite britanskog Ministarstva financija bilo je nerazborito. Morali smo pootriti sva poruja
primjene sankcija, jer brojni gospodarski obavjetajni podaci ukazivali
su na to da se Miloevi doista poinje zabrinjavati zbog stanja u kojem
se nalazi srpsko gospodarstvo.
Pentagon je procjenjivao da su u Bosni potrebne provedbene snage od 50.000-70.000 ljudi, a general Powell ozbiljno se zalagao da se u
poetku poalje ak i vei broj vojnika, kako bi se stanje stavilo pod
nadzor, s namjerom da se njihov broj postupno smanjuje nakon proteka est mjeseci. Sada sam otvoreno pozivao Vijee sigurnosti da
rijei poprati djelom i da bosanske Srbe stavi pod niz pritisaka. Veleposlanik Bartholomew, koji je pomogao pri tome da se Vlada Bosne i
Hercegovine navede na to da prijee i posljednju prepreku, sada je
traio sva sredstva pritiska na Srbe. Vitalij urkin okuao se s Karadiem, no nije daleko stigao. Jovanovi nije bio ni od kakve koristi.
Obrazlagao sam da bi sankcije za SRJ trebale biti otre, te da bismo
morali nametnuti zonu zabrane letenja i ponovno pokuati rasporediti
vojne promatrae UN-a na granice Bosne i Hercegovine. elnicima
bosanskih Srba valjalo je izbiti iz glave njihovu drskost. General Morillon otputovao je na sastanak s Miloeviem, u nadi da bi ovaj mogao

176

BALKANSKA ODISEJA

Mladia prisiliti da se urazumi i da naredi obustavu vatre oko Srebrenice, ali bez uinka. Potom je od 26. oujka do 16. travnja 1993.
godine uslijedilo razdoblje intenzivnih diplomatskih aktivnosti.
Telefonom sam 16. travnja razgovarao s predsjednikom Miloeviem budui da sam se pribojavao da vojska bosanskih Srba, unato
opetovanim tvrdnjama dr. Karadia da nema namjeru zauzeti Srebrenicu, kree upravo u ispunjenje tog cilja. Veliina depa znaajno
se smanjila. Rijetko sam kada uo Miloevia tako ozlojeenog, ali i
tako zabrinutog: bojao se da e zbog silne mrnje koja je postojala
izmeu dviju vojski doi do krvoprolia ukoliko postrojbe bosanskih
Srba uu u Srebrenicu. Bosanski Srbi drali su mladog muslimanskog
zapovjednika u Srebrenici Nasera Oria odgovomim za masakr kod
Bratunca u kojemu su u prosincu 1992. godine ubijeni mnogi srpski
civili. Miloevi je vjerovao da bi zauzimanjem Srebrenice bosanski
Srbi poinili veliku pogrjeku te je obeao da e to prenijeti Karadiu.
Drao je da jo stanovito vrijeme neemo biti u mogunosti dovesti
kanadske postrojbe u Srebrenicu, no smatrao je da bismo mogli postii
dogovor o promatraima UN-a. Pristao sam sastati se s Miloeviem
na objedu u Beogradu u srijedu 21. travnja. urkin, koji je bio u
Beogradu, takoer se zalagao protiv zauzimanja Srebrenice, te je vodio
neke korisne razgovore oko zemljovida. Smatrao je da, ukoliko bi bilo
mogue izai u susret nekim zahtjevima za promjenama, po njegovu
miljenju vie simbolikim no sadrajnim, Srbi bi potpisali prijelazni
sporazum uz tek kozmetike promjene.
U Beogradu se moj intervju asopisu Foreign Affairs iz veljae, koji
sam dao prije pregovora u New Yorku, ali u kojemu sam bio predviio
da Srbi nee potpisati, tumaio kao znak da je odlazak u New York
poduzet namjerno, kako bi se zajamilo muslimanski potpis na zemljovid, izoliralo Srbe i time opravdalo uvoenje otrijih sankcija.
Vijee sigurnosti sudbonosno je odluilo ustrajati da se Srebrenica
i njezina okolica proglase zatienim podrujem od oruanih napada, a
da istovremeno nije provelo razvojaenje, niti je odredilo granice tog
podruja. Isto tako, Vijee je odluilo donijeti nacrt rezolucije o sankcijama, to je bilo od vee pomoi. Zajedno s drugim dunosnieima,
John Major poslao je pismo Borisu Jeljcinu kako bi mu prenio da
stanje u Srebrenici iziskuje neodgodivo djelovanje u UN-u u pitanju
sankcija te da se raniji dogovor Kozirjeva s Douglasom Hurdom u
Tokiju o odgaanju rezolucije vie ne moe primjenjivati. Cyrus Vance
vratio se s godinjeg odmora na raspravu u Vijeu sigurnosti, no ja sam
odluio ostati u Londonu. Britanskom Veleposlanstvu u Moskvi poslao
sam brzojav sa zahtjevom da Rusima prenese kako nemamo namjeru
uskoro se sastajati s Karadiem, osim ako on ne istupi s ozbiljnim

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

177

prijedlozima. U brzojavu je stajalo: Supredsjedatelji namjeravaju zauzeti vrlo vrsto stajalite spram Karadia. On se mora naviknuti na
pomisao da se pregovori ne mogu i dalje otezati. To nije beskonaan
proces. Oni mu ne ele pruiti mogunost da pregovore iskoristi kao
pokrie dok se vis-a-vis Srebrenice nastavlja ponaati na nain vrijedan
svakog prezira. Mogli su u povjerenju prenijeti urkinu da sam zatraio od Miloevia da mi dogovori sastanak s generalom Mladiem,
te da mislim kako ima prostora za fleksibilnost pri rasporeivanju
snaga UN-a uzdu sjevernog koridora. Nije vjerojatno da e biti mogue rasporediti iskljuivo ruske postrojbe. Moda bi to mogli biti
Rusi, uz pomo Kanaana, Amerikanaca i drugih znaajnih postrojbi.
Kad je rije o predloenim promjenama na zemljovidu, kad bi one bile
sve to Karadi trai, mogle bi biti temelj za ozbiljne razgovore, no sve
ukazuje na to da su one samo vrh ledenog brijega.
John Major nazvao me kui prije svog razgovora s predsjednikom
Clintonom, te smo raspravili o tome kako izvriti najjai mogui pritisak na Srbe da zaustave napad na Srebrenieu, te o Rezoluciji VSUN
819 koja je Srebrenicu proglasila prvim zatienim podrujem pod
zatitom Ujedinjenih naroda. Raspravili smo i o planiranim financijskim sankcijama i o tome kako pojaati nadzor nad krenjem sankcija
na kopnu, moru i na tijekama, na emu sam ustrajavao ve neko
vrijeme.
Rezolucija UN-a o financijskim sankcijama prola je u New Yorku
kasno te subote, a to sam saznao vozei se u studio BBC-ja zbog
intervjua s Davidom Frostom na jutarnjem televizijskom programu, u
nedjelju 18. travnja. Francuzi su vrsto ustrajali na tome da treba glasovati toga dana, dok su SAD i Velika Britanija bile spremne Moskvi
dati jo jedan dan. Zapovjednici UN-a Wahlgren i Morillon, koji su
upravo okonali pregovore o sporazumu o obustavi vatre, bojali su se
da e Srbi prestati suraivati ukoliko te noi doe do proglaenja
sankcija. Ruski veleposlanik konzultirao se s Moskvom, te je na posljetku dobio Jeljcinovu suglasnost da se suzdri od glasovanja. je
Rezolucija VSUN br. 820 prihvaena u subotu, neposredno prije ponoi, uz trinaest glasova za, dok su Rusija i Kina bile suzdrane. U
intervjuu s Frostom govorio sam kako bi pravce opskrbe bosanskih
Srba trebalo prekinuti iz zraka dok ne prihvate VOMP. Moj vojni
savjetnik, brigadir Messervy-Whiting, poslao mi je dobro promiljenu
analizu moguih opcija, u kojoj je zakljuio da prijedlog o prekidu
opskrbnih pravaca zasluuje daljnje razmatranje u okviru NATO-a, no
nikada nisam uspio zainteresirati niti jednu veliku silu za razvoj vrste
strategije o vojnoj odmazdi koja bi mogla biti prihvatljiva Rusima te bi
doista natjerala generala Mladia da stane i razmisli.

178

BALKANSKA ODISEJA

U Wahingtonu, gje su bili prilino Ijuti zbog dogaaja u Srebrenici, postojalo je stanovito razumijevanje za moj poziv na intervenciju iz zraka kako bi se presjekli pravci opskrbljivanja bosanskih Srba,
iako se shvaala i zabrinutost Velike Britanije i Francuske kako bi to
moglo dovesti do odmazde protiv snaga UN-a. Neki su tumaili a
ukoiiko se ne postigne dogovor o zranim udarima, onda je ukidanje
embarga na oruje jedini izlaz kojim valja krenuti. Zaboravljali su da
bi, dok bi Beograd dobro promiljen prekid opskrbe mogao smatrati
neim to ne iziskuje njihovo daljnje ukljuenje, daleko izglednije bilo
da bi politika ukini embargo i napadni dovela do njihove otvorene
intervencije. Washington nikada nije shvatio da je izazivanje podjele meu Srbima osjetljivo pitanje koje iziskuje poneto suptilnosti, djelomino
stoga to su neki od njih bili opsjednuti pridobivanjem Miloevia vie
no time da se njegov utjecaj iskoristi za postizanje naih ciljeva.
Srbi su sada imaii jo devet dana do stupanja na snagu financijskih
sankcija, to je znailo da u ih tijekom svojega posjeta Beogradu moi
staviti pod najvei mogui pritisak. Otiao sam na radio BBC i namjerno pootrio svoj stav za jo nekoliko stupnjeva. U ovom trenutku
Srbi i dalje zauzimaju teritorij i nitko ih u tome ne obuzdava. Stoga je
na vladama svijeta da odiue hoe li dopustiti Srbima da ih i dalje
zavitlavaju. Savjetovao bih vladama da ne iskljue vojni pritisak. Vrlo
je opasno u ratnoj situaciji iskljuiti vojni pritisak. Iako su javno
priznavali da ih ponaanje bosanskih Srba oko Srebrenice prisiljava da
neto uine, te iako su ostavili otvorenom mogunost zranih udara,
ministri vanjskih poslova EZ-a oklijevali su prihvatiti moje prijedloge
da se s pomou ratnih zrakoplova zaprijeti presijecanjem opskrbnih
pravaca bosanskih Srba.
Sada smo nastojali sankcije pretvoriti u blokadu. U Jadranskom
moru smo od 26. travnja imali ovlatenje zabraniti cjelokupnom trgovakom i pomorskomsprometu ulazak u teritorijalne vode SRJ. Na
Dunavu su postojali planovi za promatraku flotilu Europske unije i za
uinkovitiju koordinaciju izmedu podunavskih zemalja s ciljem zatvaranja postojeih pukotina. Sada su se mogle zatvoriti sve toke za
prijelaz tereta na kopnu, uz ogranien broj iznimaka, a poveat e se i
broj misija za nadgledanje provedbe sankcija koje e pomagati carinskim slubenicima susjednih zemalja. Isto tako, sada se moglo pokrenuti mjere protiv finanijskih sredstava SRJ. Ovaj je paket, ukoliko bi
ga se pridravalo, trebao biti impresivan te bi, nadao sam se, dao
Miloeviu razloga za razmiljanje.
U prvoj reakciji na Rezoluciju VSUN 820 Karadi je u jednom
intervjuu za Radio Beograd kazao da e bosanski Srbi, kao to su
upozorili lorda Owena, prekinuti pregovore u okviru MKBJ-a, iako e

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

179

o tome hoe li to uiniti prije ili poslije 26. travnja, odluiti Skuptina
bosanskih Srba, koja bi se trebala sastati 23. 24. travnja. Karadi je
posebne kritike uputio meni, kazavi: Njegova spremnost na razmiljanje o vojnoj intervenciji protiv bosanskih Srba potvrdila je njegovu
pristranost i diskvalificirala ga kao posrednika.
Nakon izvanredne sjednice 18. travnja, Jovanovi je u jednom intervjuu beogradskoj televiziji protumaio izjavu Vlade SRJ. Tvrdio je
da je logika ultimativnog pristupa UN-a u osnovi iskljuivanje mogunosti nastavka mirovnog procesa. Kazao je da je uzeo sebi u zadau da
kroz predstojee kontakte s ruskim zastupnicima u Parlamentu, koji
dolaze u posjet, i sa mnom i dalje pokua sauvati izglede za mir od
razornih uinaka rezolucije; no ja u morati doi u Beograd s neim to
je privlanije od isto kozmetikih izmjena na zemljovidu. Svijet ne
moe imati boljeg i spremnijeg partnera u pregovorima od SRJ, no
trebao bi priznati da se ni od jedne drave ne moe oekivati da se
odrekne znaajnog dijela svoga naroda, kako to trai Rezolucija. I
Jovanovi mi je, slinim rjenikom kao i Karadi, uputio kritike zbog
zauzimanja da se razmotri vojna opcija protiv bosanskih Srba. Zatim je
uslijedio tjedan iserpnih diplomatskih aktivnosti u pripremi mog posjeta Beogradu.
Na putu u Beograd, 21. travnja ujutro, sastao sam se sa ukom,
hrvatskim ministrom obrane. U trenutku kad je svijet nastojao izvriti
najvei mogui pritisak na bosanske Srbe, a Sjedinjene su Drave nastojale ukinuti embargo na oruje za bosanske Muslimane, dolo je do
znaajnog rasta sukoba izmeu hrvatskih i muslimanskih postrojbi u
srednjoj Bosni. Nije bilo mogue pretvarati se da jo postoji vojna sila
koja istinski predstavlja Vladu Bosne i Hercegovine. Imali smo dvije
razliite vojske u veem dijelu Bosne i Hercegovine, a suradnja koja je
jo postojala, uglavnom oko Tuzle, postajala je vrlo napeta. U jednom
je trenutku uak kao primjer pogoranja stanja u istonoj Hercegovini
naveo injenicu da su se dva hrvatska sela predala u ruke, kako je on to
kazao, etnika - Srba - radije nego da riskiraju dolazak pod muslimansku kontrolu. Ova zbrka neizbjeno je bosanskim Srbima ulila jo
vee pouzdanje. Nije bilo znakova da e se postii ma kakav dogovor o
mehanizmima zajednikog zapovijedanja i nadzora. U ukovu ponaanju nije bilo pretvaranja, pa sapi s njime mogao ozbiljno razgovarati.
Nije se trudio hiniti da se snage hrvatske Vlade ne nalaze unutar
Bosne i Hercegovine i bore uz bok s bosanskim Hrvatima. uak, koji
je roen u zapadnoj Hercegovini, bio je vatreni antikomunist. Bio je
odan Tumanu, a prikupio je znaajna sredstva za njega i za ciljeve
hrvatskih nacionalista dok je vodio vrlo uspjean lanac pizzerija u
Kanadi.

180

BALKANSKA ODISEJA

Prije a^sreta s osiem ili Miloeviem obio sam poruku od Stojanovia, osievog savjetnika, da unato vrstim kritikama VOMP-a i
mene osobno koje se jo iznose u javnosti, i osi, i Miloevi, i Bulatovi zainteresirani su za to da se ostavimo retorike i prihvatimo ozbiljne rasprave o naem planu. Karadi je oito bio negdje po strani,
ekajui susret sa mnom, no ja sam vrsto odluio ne dopustiti da me
se pouruje na sastanak s njime. elio sam biti siguran da e Karadi
doi na sastanak tek nakon to dobije vrste smjernice od Miloevia.
Stigavi u Beograd, otkrio sam da je novinska agencija SRJ Tanjug
objavila uvodnik u ime svoga glavnog urednika, kojega je - kao i ostale
efove dravnih medija - postavio Miloevi i koji me.optuivao da sam
diskvalifieirao sebe sama kao nepristrana posrednika u jugoslavenskoj
krizi. U lanku se postavljalo pitanje ne bi li me, u svjetlu moje najnovije izjave o potrebi za ciljanim zranim udarima, bilo bolje nazvati
tekliem koji u Beograd dolazi kako bi uruio unaprijed spremljene
prijetnje i ucjene. injenica da nisam pokazao nikakvu namjeru razgovarati s bosanskim Srbima tijekom svoga posljednjeg posjeta samo
potvruje da mi namjera nije pronai ijeenje, ve pojaati pritisak bez
ikakvih novih prijedloga. Diljem civiliziranog svijeta, pisalo je u lanku,
openito je prihvaeno da posrednici ne upuuju prijetnje jednoj od
strana u pregovorima. Beograd, meutim, ostaje otvoren prema ljudima dobre volje.
Aleksa Buha, ministar vanjskih poslova bosanskih Srba, isto je
tako izjavio da je stiglo vrijeme da Velika Britanija i Europa imenuju
novu osobu da vodi budue pregovore. Nije vidio o emu bi Srbi mogli
razgovarati sa ovjekom koji javno i ustrajno zagovara bombardiranje
Srba. Toliko o mitu da kao pregovarai nikada nismo Srbima zaprijetili
silom. Buha je u nastavku potvrdio da su bosanski Srbi odbacili urkinov prijedlog za korid^r u sjevernoj Bosni pod jamstvom UN-a i nadzorom Rusa. Srbima nije bio potreban neiji tui koridor kroz njihov
vlastiti teritorij, a uinkovitost jamstava UN-a vidjeli su na djelu u
Krajini. Ovaj je prijedlog, u svakom sluaju, samo varijacija zamisli o
koridoru sadranih u Vance-Owenovom planu.
Svoj posjet Beogradu 21. travnja zapoeo sam susretom sa osiem i Jovanoviem. Uslijedio je sastanak i objed s Miloeviem i Jovanoviem, nakon kojega sam odrao neslubeni sastanak s Miloeviem.
Jena od mojih najotrijih poruka odnosila se na stupanj nazonosti
jugoslavenske vojske u Bosni i Hercegovini. osiu i Miloeviu pruio
sam pojedinosti koje su bile uvjerljive. osi je bio'prilino potresen te
moda u potpunosti nije ni bio svjestan do koje su mjere bili ukljueni,
no Miloevi nije ni okom trepnuo, jer prenio sam mu injenice o

VANCE-OWENUV MIROVNI PLAN

181

kojima je, siguran sam, bio u potpunosti informiran, te je vjerojatno

osobno bio odobrio svaki vid vojne suradnje.
Miloevi je kazao da je dogovoren sastanak s generalom Mladiem, koji sam bio zatraio ranije, iako mi je napomenuo da se Karadi otro protivi da doe do takva sastanka. Moj dvoipolsatni razgovor s Mladiem bio je naroito iscrpan i sasvim drukiji od bilo kojeg
razgovora koji sam vodio, iii kojeg sam objektivno mogao oekivati s
Karadiem. Zapoeo je ralambom stratekih potreba drugih strana
u sukobu. Hrvati moraju ponovno uspostaviti strateku komunikaciju
prema Dalmaciji, a zatim prema Slavoniji. Sazreli su uvjeti za izravne
razgovore izmeu Hrvata, krajinskih Srba i bosanskih Srba. Muslimani
nemaju sredinje vlasti koja djeluje na podruju itave njihove drave,
gotovo su sasvim odsjeeni od vanjskoga svijeta, a imaju i problem
Sarajeva. Vie bosanskih Hrvata ivi u srednjoj i sjevemoj Bosni no u
kompaktnoj Herceg-Bosni na jugu, no raspreni su u malim depovima irom tog podruja. Muslimani se, kazao je Mladi, bore kako
bi istjerali Hrvate, no bosanski im Srbi to nee dopustiti, a kad bi
Muslimani unitili energetska postrojenja u dolini Neretve, bosanski
Hrvati u podruju Mostara bili bi gotovi. Bosanski Srbi ve imaju
teritorijalni koridor u Posavini, napuen Srbima koji e tu ostati braniti
ga. Uspjeli su homogenizirati svoj teritorij u istonoj Bosni. Dolina
Drine sa svojim elektrinim centralama srpska je kraljenica. Glavni
su im problemi irina koridora u podruju Brkog, iako to ne ele
razrijeiti vojnim putem; nedostatak pristupa dolini Neretve; i Popovo
Polje, gdje ciljaju na pristup moru. Idealno bi rjeenje, po Mladiu, bili
izravni pregovori izmeu triju strana, s Hrvatskom i Srbijom, koji bi
doveli do trgovine teritorijem i defacto podjele Bosne i Hercegovine.
Kasnije nam se na mom neslubenom sastanku sa Cosiem i Miloeviem pridruio Karadi - no tek kada sam se uvjerio da ovaj put
misli ozbiljno. Na svim sam sastancima naglasio kritinost trenutka.
Pojaane sankcije stupit e na snagu automatski kroz nekoliko dana;
raste pritisak za vojnim djelovanjem; iz Sjedinjenih Drava dolazi sve
vie ratobomih glasova. Sporazum se mora postii do nedjelje da sankcije ne bi stupile na snagu u ponedjeljak i da se ne bismo sunovratili s
ruba ponora. Dogovor, osim toga, mora nadilaziti problem same
Bosne i Hercegovine i pokuati rijeiti ira srpsko-hrvatska pitanja.
Bilo je poneto uobiajene galame o nepravednom postupanju prema
Srbima, no nije bilo histerije, a sastanci su bili poslovni i konstruktivni.
Miloevi je jasno stavio do znanja da se protivi nastojanju'bosanskih Srba da pregovaraju o teritorijalnoj vezi izmeu Zvornika i ekovia u istonoj Bosni, nazvavi to besmislicom. Obvezao se da e ih
pokuati nagovoriti da odustanu od tog zahtjeva, te se upustio u vatrenu raspravu s Karadiem o ovom pitanju kad sam krenuo prema

182

BALKANSKA ODISEJA

zranoj luci. Vjerovao sam da e rezultati Miloevievih napora u

ovom pitahju biti valjan pokazatelj za budunost. Na moj zahtjev, Mladi se obvezao da e produiti rok za razvojaenje i obustavu vatre u
okolici Srebrenice barem do nedjelje, pa smo se s UNPROFOR-om
dogovorili da ga Wahlgren nazove telefonom. Otili smo iz Beograda
ne iskljuivi sasvim mogunost da bi bilo vrijedno napora do nedjelje
okupiti tri strane, no mnogo je toga ovisilo o tome to e se dotad
dogoditi. Miloevi je bio posebno zainteresiran da se dogovori takav
sastanak, u koji je elio ukljuiti i vodstvo hrvatskih Srba.
Otputovao sam potom u Skopje, prijestolnicu Bive Jugoslavenske
Republike Makedonije (BJRM), radi susreta s predsjednikom Gligorovom, a zatim u Atenu, na sastanak s premijerom Mitsotakisom, kako
bih dao poticaj pregovorima to smo ih Vance i ja vodili u New Y orku.
Ponovno smo 23. travnja sletjeli u zranu luku u Skopju kako bismo
podnijeli izvjee Gligorovu, a zatim smo produili u Podgoricu na
susret s predsjednikom Cme Gore Bulatoviem, koji je po obiaju bio
od pomoi, govorei kako u naim razgovorima postoji dobra volja i
velika razina razumijevanja s obje strane.
Te sam se veeri susreo s Miloeviem te sam, kao to sam bio
obeao kad je Miloevi kazao da e Karadi biti otvorenijih poglea,
pristao susresti se sljedeeg jutra s Karadiem i suradnicima, bez
Miloevieve nazonosti. Doputovavi u Beograd iz Novog Grada (novo srpsko ime za Bosanski Novi - op. ur.), Karadi je govorio kako je
spreman na kompromis. To se raspoioenje odraavalo u beogradskom tisku, te se citirala osieva izjava talijanskom dnevniku Corriere
della Sera da je ivo zainteresiran za prihvaanje VOMP-a. Prije leta
u Zagreb, raspravili smo s bosanskim Srbima spoma pitanja, no nisam
osjetio neko bitno poputanje. Nakon mog odlaska, Karadi je razgovarao s novinarima o moguem uvjetovanom prihvaanju VOMP-a.
No, Mladi je i dalje govorio da koridor kroz podruje, koje je ve dio
srpskog teritorija i u srpskim rukama, ne predstavlja poticaj za potpisivanje ostatka zemljovida.
Putujui takvim tempom.po Balkanu, morali smo imati pokretni
ured, pa smo se esto sluili vjetinom moga osobnog tajnika Davida
Ludlowa na prijenosnom raunalu, koji je tipkao u kolima ili u neudobnom ruskom zrakoplovu kojim se sluio UN - Jaku, koji je bio jak
i po imenu i po prirodi. U ovoj smo prilici sastavili dugaku poruku
ministrima vanjskih poslova EZ-a, koji su se nalazili na neformalnom
sastanku u dvorcu Hindsgav u Danskoj. Zatim sam odletio u Zagreb
radi susreta s predsjednicima Tumanom i Izetbegoviem. Ruan incident s hrvatskim nacistikim ekstremistima, to se zbio u antiima u
blizini Viteza, nije pridonio raspoloenju na sastanku, koji je bio vrlo

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

183

teak na samome poetku, uz nekoliko estokih razmjena rijei i povika meu njima dvojicom. Nazoni su bili i hrvatski i muslimanski
vojni zapovjednici, te smo na posljetku izgladili razmirice. Odgovornost za sukobe u tisku se pripisivala Hrvatima, no obje su strane snosile krivnju. U telefonskom razgovoru s Douglasom Hurdom koji je bio
u Danskoj, prije drugog dana sastanka ministara vanjskih poslova,
kazao sam mu da se vraam u Beograd u ne previe optimistinu
raspoloenju, te da nije vjerojatno da e ovi diplomatski napori u
posljednjem trenutku uroditi ustupcima i od strane bosanskih Srba.
Sjedinjene Drave zatraile su od ministara vanjskih poslova EZ-a
da unaprijed ne odreuju tijek razgovora za koje se Warren Christopher nadao da e sljedeeg tjedna odrati u Europi, no oni su, naravno,
morali raspraviti o razliitim opcijama, a glasni zahtjevi iz Washingtona ponovno su opet govorili samo o zranim udarima i ukidanju
embarga na oruje. Francuska, panjolska i Velika Britanija drale su
ograniene zrane udare boljom opcijom od ukidanja embarga na
oruje. Njemaka pozicija o embargu na oruje bila je blia amerikoj,
a u Bundestagu je postojao pritisak da se ukine embargo, no Njemaka
nije u to eljela krenuti sama.
Moj memorandum ministrima vanjskih poslova bio je dugaak,
napisan u dvadeset i pet odlomaka. Posljednja etiri odnosila su se na
primjenu pritiska na bosanske Srbe.

Predloene su tri mogunosti vojnog pritiska na beogradske Srbe:

ukidanje embarga na oruje za Muslimane;
presijecanje opskrbnih pravaca bosanskih Srba unutar Bosne i
Hercegovine;
izvoenje zranih udara na vojne ciljeve bosanskih Srba, osobito na teko naoruanje.
Ukidanje embarga na oruje predstavlja se kao pruanje prilike Muslimanima da se obrane protiv bolje naoruanih i bolje opremljenih Srba. Ne
mogu vam u dovdjnoj mjeri naglasiti kako vjerujem da bi to bila velika
pogrjeka. Razumijem da u tom smislu postoji politiki pritisak Sjedinjenih Drava, ali ne razumijem kako bi itko tko je proitao moje ranije
izvjee o napetostima izmeu Hrvata i Muslimana u srednjoj Bosni mogao vjerovati da bi ta opcija donijela bilo to drugo do velike tete. No, isto
tako vjerujem da e, umjesto da to pomogne promjeni ravnotee u korist
bosanskih Muslimana, gotovo neizbjene isporuke oruja devedesetih godina Jugoslavenskoj armiji iz biveg Sovjetskog Saveza, prije jo vie donijeti prevagu Srbima. To bi ljudima moglo umiriti savjest na nekoliko
tjedana, ali bi to mogao biti i sudbonosan korak prema irem balkanskom
ratu.

184

BALKANSKA ODISEJA
Meutim, ukoliko ukinemo embargo na oruje, moramo biti spremni
poduzeti daljnje korake u UN-u kako bismo vojnu ravnoteu okrenuli na
tetu Srba. To inimo od prolog listopada, kada mi je uz prijetnju predsjednika Busha o nametanju rjeenja polo za rukom pregovorima postii
dogovor s dr. Karadiem o prestanku letenja svih borbenih zrakoplova.
Daljnji simbolian korak poduzeli smo nametanjem zone zabrane letenja.
Posve je logian sljedei korak, ako sankcije ne uspiju uvjeriti beogradske
Srbe da prestanu opskrbljivati vojsku bosanskih Srba, zatraiti od Vijea
sigurnosti ovlasti za poduzimanje potrebnih mjera kako bi se putovi
opskrbe presjekli iz zraka. Naravno, takva akcija sama po sebi ne bi
porazila bosanske Srbe, no pomaknula bi ravnoteu u korist dviju vojski
koje su potpisale mirovni plan. Rusima bi takva akcija bila teko prihvatljiva, no puno je vjerojatnije da bi pristali na ogranienu akciju odranja mira nego to bi opustili ofenzivne napade iz zraka na vojne ciljeve.
Bilo koja od ovih vojnih akcija gotovo bi sigurno dovela do povlaenja
postrojbi UNPROFOR-a te bi ostavila posljedice na humanitarna nastojanja, no sad kad je zima zavrena, lake je kao najvei prioritet postaviti
zavretak rata.
Moj je osobni savjet da se uini sve kako bi se borbe ograniile na Bosnu
i Hercegovinu, a mogunost da Srbi drsko dovedu u pitanje autoritet
Vijea sigumosti trenutno je, uza sve potekoe koje to sa sobom nosi,
puno bolji izbor pokuati zaustaviti srpsko-hrvatski rat ili pojaano
srpsko ugnjetavanje na Kosovu.

Jedan od zabrinjavajuih vidova amerike politike koja se razvijala

bilo je to to se inilo da se Zdrueni stoer amerike vojske sve manje
opire ukidanju embarga na oruje, budui da je to smatrao lakim od
altemative koja bi Sjedinjene Drave navela da prvi put prihvate dio
odgovomosti za provedbu sporazuma. Iako su znali da bi ukidanje
embarga na oruje gotovo sigurno izazvalo preventivan napad bosanskih Srba, nadali su se da bi ga preduhitrili upozorenjem Beogradu
kako bi u tom sluaju i sami bili napadnuti. Mislili su da e se zrani
udari provoditi samo \i ogranienom razdoblju, te da e ih iskljuiti iz
provedbe sporazuma na terenu. Ovi su savjetnici po svaku cijenu eljeli
izbjei dovoenje amerikih kopnenih snaga u Bosnu i Hercegovinu,
bilo radi provedbe, bilo radi nametanja rjeenja. Europske su zemlje
pak po svaku cijenu eljele izbjei da budu uvuene u sukob bez pomoi amerikih postrojbi.
Na marginama sastanka Tuman-Izetbegovi u Zagrebu, ispipao
sam Izetbegovieve stavove oko moguih teritorijalnih nagodbi. Predloio je da se prieka ishod mskog referenduma, tumaei da bi Jeljcinova pobjeda mogla ublaiti protivljenje bosanskih Srba VOMP-u. Bio
je spreman prihvatiti srpsku teritorijalnu vezu do ekovia, ali ne i
preko Zvomika, moguu razmjenu teritorija izmeu Ozrena i Kljua, te
razmjenu teritorija u sjevernom koridom za podruje Rudo-ajnie.

VANCE-OWENO V MIROVNI PLAN

185

U nedjelju ujutro otputovao sana u Beograd u drutvu Petera Halla

i Herba Okuna, koji su me pratili tijekom cijelog putovanja. Herb je
vjerojatno zamjenjivao Vancea, no unato tome pobrinuli smo
se da Cyrus, koji je jo bio u New Yorku, bude u tijeku sa zbivanjima.
Bilo nam je sasvim jasno da je od presudne vanosti uvjeriti Miloevia
da mu je ovo posljednja prilika da izbjegne novi paket sankcija. Imali
smo samo jednu poruku: ukoliko bosanski Srbi prihvate Vance-Owenov plan prije isteka roka po Rezoluciji VSUN 820 u ponedjeljak, nove
sankcije nee stupiti na snagu. Na sastanku s Miloeviem reeno mi je
da bosanski Srbi vie ne inzistiraju na spajanju Zvomika sa ekoviima, to je bio znakovit nagovjetaj osjeaja za realnost. Miloevi mi
je zatim predstavio memorandum o razumijevanju bosanskih Srba
na koji nikako nisam mogao pristati, no bio sam u mogunosti ponuditi
Miloeviu konkretno i podrobno razraeno jamstvo o cesti kroz sjeverni koridor pod njihovim suverenitetom, uz razvojaenje na obje
strane. Isto sam tako bio u mogunosti tono obrazloiti koje su od
mnogih toaka u naim dokumentima ve prihvaene za potpisivanje.
Slijedom mog razgovora s Izetbegoviem, mogao sam obeati da e
ekovii biti povezani sa srpskim teritorijem, ali ne preko Zvornika.
Presudno objanjenje koje je zapravo telefonom dogovoreno s Vanceom, bilo je da e privrmeno predsjednitvo odraavati tri konstitutivna naroda te da e djelovati po naelu konsenzusa.
Miloevi, koji je temeljito svladao sve pojedinosti dokumenata,
kazao je tada da e, uz ove promjene, Karadiu preporuiti da prihvati VOMP, te je pozvao Karadia i Krajinika da se pridrue sastanku. Obojica su morali odgoditi svoju vonju za Bijeljinu, gdje je
trebala zasjedati Skuptina. Ponovno sam iscrpno objasnio nau poziciju, jer njihovo poznavanje naih prijedloga nije ni izdaleka bilo kao
Miloevievo. Na posljetku su nas napustili, naoko spremni prihvatiti
VOMP, a i osi i Bulatovi vrsto su ih nagovarali a donesu tu
odluku. Tijekom kasnog objeda, Miloevi je bio priljiv. Isteui ruke
iznad glave, kazao je da se zbog donesene odluke dobro osjea. Znao
je da e kritike biti brojne, no plan je bio pravedan i bilo je vrijeme za
mir. Nije pokazivao znakove da na bilo koji nain sumnja u ishod u
Skuptini bosanskih Srba. Pristao sam prenoiti u Beogradu, tako da u
sluaju prihvaanja plana, moemo rano toga jutra proslijediti UN-u
slubene dokumente kojima se potvruje prihvaanje VOMP-a i time
zaustavlja uvoenje financijskih sankcija,
Sve nas je pomalo omamilo olakanje zbog konano postignuta
napretka, ali to nam je, kako se kasnije pokazalo, ulilo i previe
pouzdanja. Tada nisam sumnjao, niti sam ikada kasnije posumnjao, da
se Miloevi najvie od svega bojao izgleda za uvoenje financijskih

186

BALKANSKA ODISEJA

sankcija; prilika da se izbjegne daljnje gospodarsko siromaenje bila je

previe phvlana na domaem planu, a da bi nastavio ugaati Karadiu koji je prijeio doslovno svaki dogovor. to se tie Miloevia,
bosanski su Srbi zatitili sve svoje vitalne interese, i u tom su smislu
pobijedili. injenica da to nije bila Velika Srbija u smislu jedne drave,
koja se prostire od Beograda preko Banje Luke do Knina, nije mu bila
od ivdtne vanosti od naeg sastanka u sijenju u enevi. Ne vjerujem
da su ga previe zabrinjavale prie o amerikoj vojnoj akciji, koje su i
dalje bile prilino neodreene, iako je bila korisna injenica da je
NATO-ovo strpijenje bilo pri kraju; no, na sreu, jednako takvo bilo je
i Miloevievo strpljenje prema bosanskim Srbima. Od ovog trenutka,
25. travnja 1993. godine, pa nadalje, Miloevi se slubeno odrekao
Velike Srbije, te se zalagao za rjeenje pod uvjetima je mogla
, prihvatiti veina u Vijeu sigurnosti, a tijekom sljedee dvije godine
nije skrenuo s puta u potrazi za takvim rjeenjem. Interesi Srbije i Cme
Gore otada pa nadalje bili su odluujui imbenik, a u tom je procesu
imao sve manje iluzija o Karadievom nedostatku hrabrosti kao istinskog srpskog voe. U tom su smislu sankcije bile djelotvome. Naalost,
u Sjedinjenim je Dravama demonizacija Miloevia dostigla takvu
razinu da su se Administracija, Kongres i mediji doimali podjednako
nesposobnima prilagoditi se ovoj novoj realnosti, te su nastavili govoriti kako je Miloevi i dalje odluan u stvaranju Velike Srbije.
ini se da je kasno te veeri Miloevi dobio upozorenje da rasprava u Skuptini bosanskih Srba u Bijeljini ne te tako glatko. Neto
poslije ponoi, kad je postalo jasno da se raspoloenje u Skuptini
okree protiv potpisivanja VOMP-a, sastavljeno je pomalo dogmatsko
pismo triju predsjednika, osia, Miloevia i Bulatovia. Jovanovije
oko 1.30 u noi helikopterom prebaen u Bijeljinu sa ciljem da Skuptini prenese poruku, to je i uinio na zatvorenoj sjednici koja je
poela u 4.30 ujutro. Spdraj pisma itan je u cijelosti u radiovijestima
od 2.00 nadalje, a objavljen je i u posebnom kasnom izdanju jutamjih
novina 26. travnja u Beogradu.
U svojem su pismu trojica predsjednika poticali Skuptinu da prihvati VOMP, onako kako je razraen i izmijenjen u razgovorima s
naom pregovarakom skupinom tijekom vikenda. U pismu su se kritizirale neodgovome izjave nekih sudionika u Skuptini bosanskih
Srba: ovo nije trenutak da svaki od nas pokua biti vei rodoljub od
dmgih, ve za dobro promiljenu, dalekosenu i hrabru odluku.
Potanko je navedeno na kojim su mjestima razgovori u posljednjih
nekoliko dana s nama u MKBJ-u urodili brojnim preuzetim obvezama.
U pismu se tvrdilo da se izmjene na zemljovidu mogu postii s
veim uspjehom kroz politike pregovore i dogovor, u okvirima MKBJ-a,

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

187

privremenog predsjednitva i Povjerenstva za granice nego kroz nastavak sukoba i krvoprolia; graani Jugoslavije, Srbije i Crne Gore
pokazali su najvii stupanj solidarnosti s bosanskim Srbima, moda ak
i vie nego to im' to doputaju njihova sredstva; oni e to i dalje initi,
unato svim pritiscima, no bosanski Srbi nemaju pravo nametati
meunarodne sankcije za deset milijuna graana Jugoslavije zbog
preostalih spornih podruja, koja su puno manje znaajna nego rezultati koji su ve postignuti pregovorima. Bosanski Srbi trebali bi uzeti u
obzir ove imbenike i prihvatiti plan. Ovo je pitanje rata i mira, a
Jugoslavija je izabrala mir. To je astan mir koji bosanskim Srbima v
jami jednakost i slobodu. Potom, malo prije 6.00 po lokalnom vremenu, Skuptina bosanskih Srba jenoglasno je odluila da ne moe
donijeti konanu odluku VOMP-u, te da e se ovo pitanje postaviti
narodu na referendumu. Ovo je u domaem i meunarodnom tisku
protumaeno kao odbacivanje VOMP-a, iako se ni u jednom dokumentu u Bijeljini to nije izriito navodilo. Karadi je jedino kazao da
nema konane odluke te da e nju trebati donijeti na referendumu za
otprilike tri tjedna, oko 15. ili 16. svibnja. Skuptina je ranije bila
donijela deklaraciju koja poziva sve Srbe da odgovore na poziv da se
pridrue borbi za spasenje Srba, da obrane svoju zemlju i osobnost i
da vrsto stanu u obranu svoje domovine, da budu sloni i da borbu
provedu do kraja.
U razgovoru u zranoj luci, prije nego to sam tog jutra odletio u
enevu, Stojanovi, osiev savjetnik, kazao je kako ocjenjuje da je
raspoloenje u Srbiji, nakon rasprava i glasovanja proteklog vikenda,
fino uravnoteeno izmeu jake elje za ukidanjem sankcija i povratkom na normalan ivot i karakteristinog srpskog fatalizma u kombinaciji s osjeajem da se Srbi jo moraju drati zajedno, unato njihovim
razliitim interesima. Dodao je kako smatra da je Miloevi poduzeo
hrabar korak u poticanju na prihvaanje Vance-Owenovog plana u
njegovu posljednjem obliku, imajui u vidu injenicu a e ga to dovesti u sukob s naonalistikim ekstremistima, poput eelja u Srbiji,
kao i s bosanskim Srbima.
Po povratku u enevu, odletio sam dalje na sastanak s Klausom
Kinkelom u Bonn, gdje je jedna od tema naeg razgovora bila njegova
elja da se sazove nova konferencija u stilu Londonske - koliko mi je
bilo poznato, o toj je zamisli miljenje u EZ-u bilo podijeljeno. Zatim
sam te veeri odletio u Kopenhagen kako bih podnio izvjee ministru
vanjskih poslova Danske, predsjedavajuem EZ-a, a on je odluio posavjetovati se s ostalim dravama treba li odrati takvu konferenciju.
Takoer me izvijestio o neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova. U meuvremenu sam iz Bonna bio odaslao slubeni brzojav

188

BALKANSKA ODISEJA

ministrima EU-a u kojemu sam pokrenuo pitanje rasporeivanja promatraa tJN-a na srpsko-cmogorskoj granici s Bosnom i Hercegovinom i ponovio argumente u korist razmatranja prekida opskrbnih pravaca iz zraka, u okvirima koje su postavUe sve rezolucije VSUN-a o
sankcijama, za to sam se nadao da moda nee izazvati ruski veto.
Predsjednik Jeljcin, pobijedivi na referendumu 26. travnja, sasvim
je otvoreno govorio kako Rusija nee tititi one koji prkose svjetskoj
zajednici, a Koziijev i urkin bili su vrlo optimistini u svezi pisma
trojice predsjednika, drei da je problem sada otro lociran. Drali su,
kao i ja, da bi Skuptina u ijeljini bila prihvatila ovu inicijativu da je
do nje dolo nekoliko dana ranije. Gledajui unatrag, bila je to tragina pogijeka i sam sam sebe prekorio zato to nisam otiao u Beograd
dva dana ranije, im je donesena rezolucija Vijea sigumosti.
Warren Christopher, svjedoei 27. travnja pred senatskim Odborom za dodjeiu proraunskih sredstava, iznio je etiri stroga uvjeta
za uporabu sile: mora biti jasno odreen; moraju postojati veliki
izgledi za uspjeh; mora postojati strategija izlaza; i akcija mora imati
znaajnu potporu u javnosti. Bilo je jasno da ni jedan od ovih uvjeta
vjerojatno nee biti ispunjen u ranim fazama provedbe. Poeo sam
shvaati da se Christopherovo ustrajavanje u izjavi od 10. veljae na
tome da se sporazum ne namee, za to sam mislio da mu je cilj bio da
se on zatiti od obveze nametanja rjeenja bosanskim Muslimanima,
doista moglo primijeniti na sve strane. On nije bio spreman na nametanje ak ni sada kad su Srbi bili ti koji su se protivili rjeenju.
Drei se vrsto politike nenametanja rjeenja, on je sudjelovanje Sjedinjenih Drava u provedbi uinio vrlo malo vjerojatnim; dodavi u
svojem svjedoenju ova etiri dodatna imbenika, on je to uinio doslovno nemoguim. Bila je to udna priprema za planirani posjet Europi tijekom kojeg bi se razgovaralo o novoj amerikoj politikoj inicijativi. Predsjednik CJinton tada je dvadesetorici kongresmena, s kojima se sastao kako bi ispitao stupanj potpore na Capitoi Hillu, kazao
kako jo nije definirao inicijativu. Kao dodatak protuijenim porukama, admiral David Jeremiah, zamjenik naelnika Zdruenog stoera, kazao je novinarima da bi zrani udari u Bosni mogli dovesti do
teke i duge ukljuenosti u sukob u kojoj bi bilo i civilnih rtava i
razaranja na podrujima u kojima ive civili. Ako se pretpostavlja,
rekao je, da e bombardiranje biti bezbolna akcija, to nije tono, jer je
jasno da e doi do posrednih vojnih teta... ne moe se dopustiti
nekome da krene naprijed i pretpostavljati da e se na brzinu moi ui
i izai. Feldmaral Sir Richard Vincent, predsjedatelj NATO-ovog
Vojnog vijea, naglasio je koliko bi golema koliina sredstava i vremena biia potrebna da se desetke tisua vojnika rasporedi u Bosni.

VANCE-OWENOV MIROVNI PLAN

189

Ne moe se osporavati zakon vojne logistike, kazao je. Vojska s

nedostatnom logistikom potporom na posljetku zavri povlaei se iz
Moskve kao to se to dogodilo 1812. godine. Lononski Times u
uvodnikoj je grdnji sljedeeg jutra njegovu izjavu ovako denuncirao:
Poklon Srbima - zapovjednici NATO-a trebali biprepustitipolitikupolitiarima.
U Parizu sam se 27. travnja sastao s premijerom Balladurom prije
svog leta u New York 28. travnja radi nastavka rasprave o BJRM
(Makedoniji). Balladur je bio inteligentan, no, kao to me je admiral
Lanxade upozorio kad smo se susreli na skijanju sa zajednikim fran- v
cuskim prijateljima u Meribelu, takoer vrlo precizan i oprezan oko
daljnjeg sudjelovanja francuskih postrojbi u Jugoslaviji. Suprotno modernu, oputenu stilu Alaina Juppea, svaka je njegova gesta u razgovoru bila briljivo proraunata i usiljena. U francuskoj e politici bez
sumnje od sada pa nadalje biti manje bljetavila, a umjesto nje bit e
vie pomna procjenjivanja interesa.
Kada sam 22. travnja boravio u Ateni, upitao sam Mitsotakisa bi li
prihvatio da bude domain sastanku sukobljenih strana u Ateni; prihvatio je i pokrenuo to pitanje kod Miloevia. Karadi je kazao da je
spreman doi ubrzo nakon sastanka u Bijeljini. U mnotvu razgovora o
sazivanju Londonske konferencije puno me je vie privlaila zamisao o
radnom zasjedanju MKBJ-a u regiji, uz to to bi Mitsotakis svojom
teinom pojaao pritisak na bosanske Srbe. osi je 28. travnja pozvao
na novi meunarodni sastanak, no uz previe zemalja sudionica da bi
razgovori mogli biti ozbiljni. Potreban nam je bio sastanak na kojem bi
se strane stjeralo u kut. U meuvremenu me poelo jako zanimati
politiko pregrupiranje koje se zbivalo u Srbiji. Drakovi je sada podupirao VOMP, a kad bi se i Kotunicu moglo nagovoriti da izrazi
svoju potporu, VOMP bi u Srbiji imao potporu jake veine.
Vance i ja sastali smo se 28. travnja u New Yorku s Grcima, a
potom i s Makedoncima, te smo pred njih stavili nacrt sporazuma.
Ovaj se nacrt nije odnosio na ime koje bi zamijenilo BJRM, to e biti
dodano kasnije, ve je nastojao obvezati Makedonce da izmijene preambulu i lanke 3 i 49 svog ustava, te ih obvezati da izmijene neke
diskriminirajue zakone i postupke. Pristali su ponijeti ga sa sobom i
razmisliti o njemu. U New Yorku sam dobio poruku generala WiIsona,
nae veze izmeu MKBJ-a i UNPROFOR-a, u kojoj se nagovjetavalo
da je general Wahlgren spreman rasporediti promatrae uzdu granica
SRJ, Srbije i Cme Gore, te da bi to zahtijevalo samo 800 vojnika
budui da bi bio spreman razmotriti vie simbolinu nazonost promatraa na moda 10-15 glavnih graninih prijelaza. Rasporeivanje promatraa ovisit e o pristanku predsjednika osia, za koji nisam oe-

190

BALKANSKA ODISEJA

kivao da emo ga dobiti, budui da je u svojoj nedavnoj ponudi nadgledanje^ranica SRJ povezao s nadgledanjem granica Hrvatske, to
vjerojatno ne bi bilo prolo u Vijeu sigurnosti UN-a. U meuvremenu
su se sastali Boutros Boutros Ghali i Manfred W6rner kako bi raspravili o suradnji NATO - UN.
U Londonu se 29. travnja jedan mladi tragino samozapalio na
Parliament Squareu u znak prosvjeda protiv rata u Bosni i Hercegovini. Istoga je dana u Donjem domu premijer kazao da zrani udari
nisu iskljueni, dok su neki dunosnici navodno kazaii da bi ogranieni
zrani udari mogli uspjeno nagnati Srbe da prihvate VOMP. Bivi
konzervativni premijer Sir Edward Heath pozvao me da dam ostavku
budui da vie nema smisla imati mirovnog pregovaraa koji zagovara
rat. Ljudi u ovoj dravi ne ele da uemo u rat. Oni ne ele da se
zrakoplovima natrag dovoze mrtva tijela... Zato da budemo u opasnosti da nas predsjenik Sjedinjenih Drava gurne u vojnu akciju? Jo
jedan bivi premijer, barunica Thatcher, koja je do tada bez ikakve
kritinosti podupirala Hrvatsku i zagovarala bombardiranje Srba, mudro je, u znak protesta protiv ubijanja koja su izvrili Hrvati u srednjoj
Bosni, otkazala posjet Zagrebu tijekom kojeg je trebala primiti poasni
doktorat. Douglas Hurd je upozoravao: Ne smijemo dopustiti da se
Atlantski savez podijeli oko Bosne i Hercegovine.
U New Yorku smo istoga dana objavili da su sve tri strane, kao i
predsjednici Hrvatske, SRJ, Srbije i Cme Gore, pristali sastati se u
Ateni u subotu 2. svibnja. Boutros Ghali odluio'je odgoditi trenutak
odstupanja Cyrusa Vancea s mjesta supredsjedatelja do nedjelje 3.
svibnja, pa je Thorvald Stoltenberg, ije je imenovanje za Vanceovog
nasljednika objavljeno 2. travnja, trebao sudjelovati kao budui supredsjedatelj. Warren Christopher ispriao se sa sastanka u Bijeloj
kui o Bosni kako bi novinarima prenio da sastanak u Ateni uope
nee poremetiti planove. Potvrdio je da e predsjednik Clinton
krajem tjedna donijeti svoju nairoko najavljivanu politiku odluku. I
urkin i BarthoIomew prihvatili su na poziv da dou u Atenu. U
nedjelju je u Washingtonu objavljeno da e Christopher otii u Veliku
Britaniju na sastanak s Johnom Majorom i Douglasom Hurdom u
ladanjskoj kui ministra vanjskih poslova, u Chevening, u nedjelju naveer, te da e potom otputovati u Francusku, Rusiju, Njemaku, kao i
u Bruxelles na razgovore s NATO-om i Europskom zajednicom u
etvrtak 6. svibnja. Predsjednik Clinton navodno se sloio s vie vojnih
mjera s ciljem da se pojaaju djelovanja u Bosni i Hercegovini, no
Administracija nije eljela dati aljnja pojanjenja.
U Ateni su u lijepo subotnje popodne sudionici poeli stizati u
hotelski kompleks uz more. Kazao sam da nam je mir nadohvat ruke

VANCE-OWENG v MIROVNI PLAN

191

i da se nadamo da emo sve strane privoljeti da prue potporu VanceOwenovom planu. Premijer Mitsotakis otvorio je veemju sjednicu,
pozvavi na odvanost i hrabrost. Zatim je govorio Cyrus Vance, rekavi da je prijeko potrebno da dr. Karadi potpie privremeni zemljovid pokrajina i sporazum o prijelaznim odredbama, kako bi plan
stupio na snagu. Potom sam predstavio briljivo sastavljen dokument
ija je svrha bila pridobiti dr. Karadia, ali i, to je jednako vano,
izbjei prigovore predsjednika Izetbegovia, te smo ga uruili svima
stranama da ga pomno proue. Nadao sam se da e sada biti mogue
da bosansko izaslanstvo pristane potpisati dva preostala dokumenta.
Vance je tada brzo zakljuio formalni dio konferencije te veeri, te
smo se dali na pravi posao. urkin, Mitsotakis i Miloevi raspravljali
su s Karadiem do sitnih nonih sati, te ponovno rano sljedeeg jutra.
Od vremena do vremena posavjetovali bi se sa Cyrusom Vanceom i sa
mnom, dok smo zajedno s veleposlanikom Bartholomewom rjeavali
razliite brige izaslanstva predsjednika Izetbegovia. S urkinom smo
suraivali na izjavi koju e sutradan ujutro Vance proitati. Kljuna se
reenica odnosila na snage UN-a u sjevernom koridoru i glasila je:
Nae je gledite da bi u snagama trebali sudjelovati visoko profesionalni kontingenti iz Sjeveme Amerike, Zapadne Europe i Ruske Federacije. Sredinom jutra Mitsotakis je pozvao Vancea i mene u svoju
hotelsku sobu, gdje nam je preneseno da e Karadi potpisati, uz
rezervu da mora dobiti suglasnost Skuptine Republike Srpske na sastanku iji je datum kasnije odreen za 8. svibnja. Miloevi je bio toliko
uvjeren da bi Karadi mogao promijeniti miljenje na putu od sobe do
dvorane u kojoj se odravala plenarna sjednica da nas je upozorio da
bi oba dokumenta valjalo potpisati na licu mjesta, no mi smo pristali
posvjedoiti ovdje jedino njegovoj izjavi o rezervi, te smo ustrajali da
Karadi otvoreno potpie pred Izetbegoviem, Tumanom i Bobanom. Tada smo se u najkraem moguem roku svi sastali na plenarnoj
sjednici. Vance je dao svoju izjavu nakon ega je uslijedila oprezna
tiina dok je Karadi potpisivao dva dokumenta. Odmah sam okonao sjednicu bez ikakve aljnje rasprave. Karadi je bio vrlo uzbuen,
a bilo je oito da ga se cijelu no silom tjeralo da se pokori, no,
gledajui 'unatrag, vei je razlog za zabrinutost bilo ponaanje Krajinika, koji je, kad sam ga sreo u hotelskom liftu, mahao glavom, oito
vrlo nesretan. Prisjetio sam se kako je u Zenevi svaki put kad bi dolo
do presudnog trenutka Karadi pokuao izbjei da sam snosi odgovornost. Znao sam da nije hrabar voa kad se treba nositi sa svaama
meu svojim kolegama, ve ovjek koji vrijeme provodi osvrui se
preko ramena, a ja sam trebao vie vremena posvetiti Krajiniku. To je
bila pogrjeka koju nisam ponovio, te sam mu nakon toga posvetio

192

BALKANSKA ODISEJA

puno vi|e vremena. Pa ipak, Mitsotakis je pristao otputovati na Pale s

Miloevlciem kako bi pomogao Karadiu da uvjeri svoju Skuptinu, a
veina nas mislila je da e to biti dovoljno.
Nastupio sam u televizijskim programima nekoliko zemalja, a zbog
toplog sunca i oputanja nakon posljednja etiri mjeseca intenzivnih
pregovora, otkako smo poeli pridobivati potporu VOMP-u poetkom
nove godine u Zenevi, moj je oprez popustio te sam govorio o svijetlom danu za Balkan - jer on se doista takvim i inio. Znali smo da e
provedba biti teka, no doista sam osjeao da smo te nedjelje postigli
mir. Dok sam se opratao kako bih stigao na svoj popodnevni let
natrag u London, osvrnuo sam se i ugledao Cyrusa Vancea kako sjei
uz rub hotelskog bazena, svoga posljednjeg dana na dunosti supredsjedatelja. Izgledao je kao ovjek koji je skinuo teret s ramena. Pomislio sam kako je to divan i koliko bogato zasluen poklon za njegovo
povlaenje. Znao sam da e mi jako nedostajati u mjesecima koji
olaze, jer bilo je zadovoljstvo raditi s njime, dok se Atena inila kao
izvrsna polazna toka za Thorvalda Stoltenberga. Dok smo letjeli nad
Akropolom, jedva da sam u to mogao vjerovati, no inilo se da je ovaj
prokleti bosanski rat konano zavren.

4
Ruenje Vance-Ovvenovog
mirovnog plana
ok smo mi prerano slavili u Ateni, Warren Christopher je, u
nedjelju 2. svibnja, krenuo iz Washingtona u Veliku Britaniju, gdje se u Sunday Telegraphu pojavio dugi lanak pod
naslovom: Hoe li Bosna biti Clintonov Vijetnam? U lanku je dalje
stajalo: Amerika vojska duboko strahuje da ne bude uvuena u rat
pod vodstvom predsjednika u kojeg od samog poetka nije imala povjerenja. U lanku je zabiljeeno takoer da je u srijedu naelnik
zrakoplovstva, general Merill McPeak, u Washingtonu izazvao uenje,
rekavi tijekom sasluanja u Senatu da je i te kako mogue unititi
srpske topove koji granatiraju civile u Bosni; takoer je navedeno da se
ef Pentagona ulaguje predsjedniku Clintonu, pokuavajui tako naslijeiti generala Powela. Suprotstavljajui ovo stajalite stajalitu admirala Jeremiaha, pomonika naelnika Zdruenog stoera, u lanku
se dalje tvrdilo kako je, uinivi taktiki ustupak, Zdrueni stoer pomalo popustio u pitanju ukidanja embarga, iavi Iinijom manjeg otpora, ija bi prednost mogla biti u tome da, u odreenoj mjeri, otldanja
potrebu za razmjetanjem amerikih kopnenih snaga.
U Ateni sam priznao da je prijetnja Sjedinjenih Drava novom
vojnom akcijom pripomogla da se ljudi priberu, ali sam rekao da je i
pootravanje gospodarskih sankcija prije tjedan dana konano uvjerilo
predsjednika Miloevia. Pozvao sam na brzo donoenje rezolucije
Vijea sigumosti kojom bi se dale ovlasti za razmjetanje velikih UNovih snaga. Na pitanje je li Miloevi odustao od svojih planova o
Velikoj Srbiji, odgovofio sam: Ne znam. Da bi odgovorio na to, o bi trebao itati misli.
U Guardianu je sutradan skeptini Martin Woolacott kazao: Jo
ne znamo koliko je toga lord Owen dao, no da je neto dao, to je
jasno... Olakanje Jorda Owena zbog, kako se ini, konana postizanja
dogovora, razumljivo je. No, to ne znai da je ovo, kako on kae,
sretan dan. Mi, zapravo, nismo dali nita vie od onoga to je stajalo
u dokumentima Konferencije, niti smo to mogli, budui da su bosanski
Muslimani i SAD sumnjiavo gledali na svaki zarez, no bio je u pravu
kad je da se pokazalo kako to nije sretan dan. Jedan od razloga

194

BALKANSKA ODISEJA

za to ni|e leao u Ateni, ve u onome to se te veeri odvijalo izmeu

Sjedinjenih Drava i Velike Britanije. Na sastanku u ladanjskoj rezidenciji ministra vanjskih poslova u Cheveningu, Christopheru se pridruio veleposlanik Bartholomew, koji je zrakoplovom doao iz Atene i
koji mi je prije odlaska rekao kako je upozorio Miloevia da je najbolji nain za iskazivanje njegove privrenosti mirovnom planu obustava svake vojne opskrbe bosanskim Srbima. Tu sam poruku i sam
naglasio tijekom svoga zadnjeg razgovora s Miloeviem. Znali smo svi
da potpis na papiru tim ljudima ne znai nita. Karadi e se izmicati
i izvlaiti, a da bi pristao na dogovor, morat e se na njega vriti
pritisak. Trudio sam se sada upotrebljavati rije pritisak, jer sam
znao da Christopher ne trpi rije nametanje.
Glasnogovornik nae Konferencije o bivoj Jugoslaviji Fred Eckhard rekao je u Ateni da je dobiti potpise bio laki dio. Malo sam na
to planuo, premda je to ipak bila istina. Problem Warrena Christophera sastojao se u tome da se, nakon podosta muke, predsjednik
Clinton odluio za politiku ukini embargo i napadni, koju je Christopher trebao predvoditi, no on se, im se njegov zrakoplov spustio u
Veliku Britaniju, suoio s drukijim problemom, naime, novonastalo
stanje nakon Atene trailo je da se na Srbe odmah izvri pritisak kako
bi se pridravali Atenskog sporazuma, a zadnje to je bilo potrebno,
bilo je zagovaranje politike koja bi zasigurno izazvala rascjep meu
lanicama NATO-a.
Ruski ministar vanjskih poslova Andrej Kozitjev izjavio je 4. svibnja da je spreman prihvatiti razmjetanje promatraa na srbijansku
granicu s Bosnom, ali je bio zabrinut zbog protivljenja EZ-a sudjelovanju SRJ u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Bio je to jo jedan
znak nesposobnosti za brzu prilagodbu ministara vanjskih poslova
EZ-a, koji su na sastanku u Danskoj odluili ukloniti SRJ iz meunarodnih organizacijg, kao slabiju altemativu potpunoj izolaciji. Primjena te politike poiela je sada, kad je, nakon Atene, trebalo promijeniti smjer i biti skloniji SRJ, kako bi se pokazalo da se cijeni ono to
je napravljeno u Ateni, a da se istovremeno jasno kae to se od nje jo
oekuje. Cinjenica je da je Miloevi i dalje izazivao snane emocije u
EZ-u; Ijudi nisu zaboravili, niti mu oprostili ulogu koju je odigrao u
zapoinjanju rata 1991. Za neke je pomisao da se on sada zalae za mir
bila teko probavljiva. Razlike u gledanju na Miloevieve namjere bile
su takoer u pozadini i dalje prisutne napetosti u diplomatskoj suradnji izmeu Rusije, EZ-a i SAD-a.
U Velikoj Britaniji nije bilo spremnosti da se vojska upotrijebi u
primjeni VOMP-a, sve dok se ne razjasni koja je narav mira, a za SAD
je ukljuivanje podrazumijevalo rjeavanje kljunog nerijeenog pi-

RUENJE VANCE-OWLi OVOG MIROVNOG PLANA

195

tanja koje se odnosUo na to tko e zapovijeati snagama za uvoenje

mira: NATO i vrhovni zapovjednik saveznikih snaga za Europu, UN,
ili oboje. U uvodniku Daify Telegrapha pod naslovom Rijei Washingtona miriu na poruku stajalo je: Najvii ciljevi britanske politike
jesu izbjei otvoren raskid s Washingtonom i izbjei nepromiljenu
upletenost na neodreeno vrijeme u Bosni. U meuvremenu je A. M.
Rosenthal u New York Timesu, u lanku pod naslvom Ispriajte se
Wanceu i Owenu napisao:
Ispriku ovoj dvojici asnih Ijudi duguju svi kolumnisti, uvodniari, politiari i akademski graani, koji su ih klevetali dok su se oni borili za
politiku osnovu mira. Bio sam nazoan u prostorijama gdje su se novinari
odnosili prema njima kao prema zatvorenicima na optuenikoj klupi. U
tisku su ih optuivali da su poput Chamberlaina, da stvaraju novi Munchen, izdajui nacrtom politikog sporazuma slobodu i ljudska prava.
Amerikanci, kako graani, tako i novinari, slali su im potom poruke
ispunjene mrnjom i masnim gadostima.

Analizirao je potom zadnjih nekoliko mjeeci, zavrivi zgodnom

primjedbom, kako on, budui da nema mnogo izgleda da emo dobiti
ispriku, ovim putem upuuje svoju: U jednoj sam kolumni lorda Owena nazvao prilino mrzovoljnim Englezom. Ispravio me, Velanin, rekao je, Velanin.
U Francuskoj je Alain Jupp te nedjelje upozorio: Postoji podjela
zadaa za koju mislim da je neprihvatljiva - na one, koji lete zrakoplovima i bacaju bombe, i na druge, Europljane, naroito Francuze,
koji su na terenu. Nakon Christopherova posjeta Parizu, Francuska i
Sjedinjene Drave i dalje se nisu slagale oko uloge vrhovnog zapovjednika NATO-a za Europu u sluaju bilo kakve primjene sporazuma. U
NATO-u sam u srijedu 5. svibnja posjetio Manfreda Wdrnera, te sam
se po drugi put obratio veleposlanicima pri NATO-u. Saznao sam da
Francuzi sutradan alju izaslanstvo u NATO pokuavajui rijeiti razlike glede zapovijedanja i nadzora. S Manfredom Wornerom proveo
sam sat vremena, a potom i jedan sat sa stalnim predstavnicima pri
NATO-u, nakon ega uslijedio radni sastanak s predsjedavajuim
Vojnog odbora i vrhovnim zapovjenikom saveznikih snaga za Europu. Kako bih uvrstio koordinaciju izmeu supredsjedatelja, NATOa i UN-a, uredio sam da moj osobni vojni savjetnik, brigadir Messervy-Whiting, ostane u sjeditu NATO-a otprilike sljedea dva tjedna, a da
Stoltenbergov vojni savjetnik iz UNPROFOR-a, australski brigadir
John Wilson, iz istog razloga ode u sjedite UN-a u New Yorku, to je
izvrsno prihvaeno.
Toga istog dana Christopher se sastao s predsjednikom Jeljcinom i
Kozirjevim u Moskvi. Dan ranije amerikim senatorima, prevoenima

196

BALKANSKA ODISEJA

Nunnonj^i Lugarom koji su bili u posjetu, ruski su vojni dunosnici

rekli da uvjeti na jugoslavenskoj bojinici ine zrane napade opasnima
i beskorisnima; no, Jeljcin je izbjegao komentirati to e se dogoditi
ako bosanski Srbi ne potpiu sporazum, eljevi se, umjesto toga, samo
obvezati da e dati sovjetske snage kako bi pomogle u primjeni mirovnog plana.
U podne tog dana, dok sam bio u NATO-u, a Sjedinjene su Drave
i Rusi razgovarali u Moskvi, Skuptina bosanskih Srba zapoela je na
Palama svoje zasjedanje o potpisivanju Vance-Owenovog mirovnog
plana. Skuptini su se obratili Karadi, Plavieva, osi, Miloevi,
Bulatovi i Mitsotakis. Karadi je ostao neutralan, a gospoa Plavi
se usprotivila potpisivanju. Karadi je rekao zastupnicima da je minimalni zahtjev bosanskih Srba bila sigurnost. Vance-Owenov plan to im
je pruio zajamivi da e samo snage UNPROFOR-a moi ulaziti u
podruja sa srpskom veinom izvan srpskih pokrajina. Takoer je ponovno naglasio da su zemljovidi privremeni i da e se sve odluke u
prijelaznoj Vladi donositi konsenzusom. Rat mora zavriti. Teko je
odrei se teko steena teritorija tek to je osvojen, no ak i 43 posto
ozemlja pod srpskim nadzorom mnogo je vie no to se uivalo tijekom
dvaju stoljea. Opcije su sada bile Vance-Owenov plan ili napad
NATO-ovih snaga. No bilo je primjetno da je Karadi dobio samo
uljudan pljesak od sedamdeset i pet zastupnika.
Predstavnica tvrde linije, Plavieva, govorila je protiv preputanja
teritorija i zajedljivo kazala: Ugledni su se gosti danas poklonili pred
naom zastavom i mi tu zastavu ne smijemo pogaziti. Ministar informiranja bosanskih Srba Miroslav Toholj rekao je: Vojna se intervencija nikada nee dogoditi... Amerikanci samo blefiraju. No pravi je
problem bio Krajinik, predsjednik Skuptine, koji je zavrio raspravu
prije no to se glasovalo, te je zapoeo sjednicu iskljuivo bosanskih
Srba.

Oko ponoi je Buha, ministar vanjskih poslova bosanskih Srba,

objavio tekst dokumenta koji je sastavila parlamentama komisija i u
kojem se navodilo devet uvjeta kako bi Parlament prihvatio plan, to se
svodilo na jedva prekriveno odbijanje.
Rasprava se potom nastavila na zatvorenoj sjednici, tijekom koje
su se Miloevi, osi, Bulatovi i Mitsotakis obratili Skuptini po
drugi put, navodno u izravnijem tonu no ranije tog dana, pozivajui na
bezuvjetno potpisivanje. Miloevi je devet uvjeta nazvao djetinjastim
poigravanjem i rekao da je zbog toga vrlo Ijut. U raspravi, koja je
uslijedila, ini se da je devet uvjeta spalo na tri do etiri: ukidanje
sankcija, obustava zone zabrane letenja, pripadnost posavskog i drugih koridora Srbima i rasporeivanje UN-ovih promatraa na linijama

RUENJE VANCE-OVVEnOVOG MIROVNOG PLANA 197

bojinice. Potom je odlueno a se napusti pristup uvjetovanog potpisivanja i izabran je referendum.

Malo prije 5.00 sati ujutro po lokalnom vremenu, 6. svibnja, nakon
esnaestosatna zasjedanja, Skuptina bosanskih Srba na Palama glasovala je u omjeru 51 prema 2 i 12 suzdranih protiv ratifikacije VanceChvenovog plana i za odravanje referenduma, kao to je bilo dogovoreno 15. i 16. svibnja. Obraajui se kasnije novinarima, Karadi i
Krajinik kategoriki su izjavili da Skuptina nije obacila plan, ve e
odluku prepustiti narodu. Neposredno nakon glasovanja, Karadi je,
prilagodljiv kao i uvijek, novinarima kazao da bi i prihvaanje i odbijanje plana bilo jednako tragino, iako on ne vidi razloga za vojnu
intervenciju. Bosanski Srbi nee zauzeti vie ni metar teritorija. Ipak,
bili su raspoloeni za rtvovanje, to je najopasnije stanje za bilo koju
naciju. U odgovoru na izravno pitanje, je kako ne namjerava
odstupiti, budui da Vance-Owenov plan nije odbijen.
MUoevi je napustio sjenicu na sporedna vrata, ne obrativi se
novinarima. osi je optuio Skuptinu bosanskih Srba za donoenje
najgore i krajnje fatalne odluke: politiki je razum doivio poraz;
zemlja i narod bili su sada suoeni s velikom nesigumou i nije bilo
mogue predvidjeti to e donijeti sljedei dani i noi.
Miloevi me nazv&o tog jutra u London, nakon to se bio vratio u
Beograd. Probdio je cijelu no i bio je ljut, sit svega i umoran. Zajedljivo je kritizirao Krajinika to je glasovanje odgodio za kasnije u
trenutku kad se pobojao da bi ono moglo biti pozitivno, a takoer je
rekao da je Mladi u sitnim satima intervenirao protiv prihvaanja
piana, postigavi znaajan uinak. Dogovorili smo se da emo se sastati
kad obojica budemo imali vremena da ponovno ocijenimo stanje, no
on je rekao da e poduzeti mjere koje e bosanske Srbe uiniti svjesnima njihove odgovornosti, to sam shvatio kao neki oblik sankcija.
Saznao sam da je i osi umoran i ljut te da je navodno iza kulisa
zastupnike nazvao bandom neukih seljaka, vojnih fanatika i ratnih
profitera. Jako je sumnjao je li veina njih uope proitala VanceOwenov plan. Isto su ga tako zgrozila neka razorena podruja kroz
koja je proao na putu do Pala. Prema osiu, Karadi je bio katastrofalan. Umjesto da se vrsto zaloi za plan, njega je vie zanimalo to
da ostane po strani i da sauva svoju politiku kou. osi je smatrao
da je Krajinik bio glavni negativac u predstavi, a za njim je slijedio
Mladi. Krajinik je izjanjavanje namjemo uinio javnim kako bi osramotio suzdrane. Uredio je da televizija pokae uvodne govore posjetitelja, ali nije dopustio kamerama da prikau njihove mnogo vre
druge govore. Tri su predsjednika sada namjeravala te tekstove objaviti. Postojali su i dokazi o podmiivanju. Mladi je istaknuo opasnost

198

BALKANSKA ODISEJA

o vojn^intervencije, no potom se vrsto izjasnio protiv ratifikacije.

Preokrenuo je sastanak pokazavi podroban zemljovid podruja pod
srpskim nadzorom i gradove koji bi prema planu bili izgubljeni. Mladi
je to uinio unato sastanku odranom dan ranije s vrhukom Jugoslavenske armije u blizini bosanske granice, na kojem je navodno
upozoren da e opskrba i druga pomo biti prekinuti ako plan ne bude
potvren. Sumnjam da je Mladi uistinu bio ozbiljno upozoren. JA u to
vrijeme nije bila posve pod Miloevievim nadzorom; ona je ipak priznavala osievu predsjedniku ulogu, a u njoj je bilo mnogo viih
asnika koji su otvoreno podupirali Mladia. Travanjski zaokret u Miloevievu stavu prema prihvaanju VOMP-a kod vojske u SRJ jo je
bio sporan. Njoj se na prijedlog prolaza umjesto teritorijalnog koridora nije sviao isto kao ni Mlaiu. Iako general Pani nije bio dojmljiv naelnik JA, nije se pojavio nitko tko bi mu bio jaka alternativa, i
smatrao sam da je Mladi dobro procijenio da ima znaajnu potporu u
JA - takoer i stoga to je Seelj bio dobro proao na izborima. Taj je
imbenik slabio Miloeviev autoritet u vojsci.
General Ratko Mladi bio je, iako bi se o tome moglo raspravljati,
trenutno najmoniji Srbin. On je roen 12. oujka 1943. u Bosni, u
Boinoviima kraj Kalinovika, oko 50 km juno od Sarajeva, a oboje
njegovih roditelja borilo se u partizanima. Oca su mu ubili ustaki
bojovnici u napadu na Bradinu, rodno selo ustakog elnika Ante
Pavelia, kad su Mladiu bile samo dvije godine. Mnogo se pisalo o
tome kako ga je to iskustvo nagnalo da u sebi gaji ogorenje izazvavi
njegovu stalnu mrnju prema Hrvatima, no ja nisam primijetio nita
to bi dokazivalo da je bio osobito protuhrvatski raspoloen. Uao je u
Savez komunista 1965. nakon to je pohaao Vojnu akademiju, a kod
popisa stanovnitva 1991. naonalno se izjasnio kao Jugoslaven. Na
Palama je bio dosta blizak s gospoom Plavi, no suzdravao se od
toga da se previe javnp poistovjeti s bilo kojim politiarom. Kada bi se
god u razgovoru sa mnom ukazala prilika da zauzme stranaki politiki
stav, paljivo se povlaio, obino uz cinian osmijeh i s primjedbom da
je on obian general, a ne politiar. Obian general zasigurno nije.
Imao je sjajnu vojnu karijeru te je 1978. izaao iz Zapovjednike akademije kao asnik kojem su namijenjeni najvii zapovjedni poloaji. S
obzirom na tradiciju JNA u to vrijeme, ne bi bio napredovao od zapovjednika bataljuna do zapovjednika brigade tako brzo da je postojala ma kakva naznaka da je zadrt srpski nacionalist. Kad je u lipnju
1991. zapoeo srpsko-hrvatski rat, bio je zapovjednik stoera Devetog
armijskog korpusa smjetenog u Kninu. Kao i mnogi drugi korpusi i taj
se raspadao, budui a su se asnici poeli izjanjavati kao Hrvati ili
Slovenci, te su poeli naputati JNA, kako bi se pridruili svojim na-

RUENJE VANCE-OWl.40VOG MIROVNOG PLANA 199

cionalnim snagama, ili kako bi napustili vojnu slubu, a u nekim sluajevima i zemlju. Za one, uglavnom Srbe, koji su ostali u JNA, stvari
se nisu odvijale onako kako bi oni eljeli i mnoge od njih na poniavajui su nain hrvatske snage blokirale u njihovim vojarnama - to
je bio jedan od razloga za tako snaan odgovor JNA na mjestima kao
to je Vukovar. Do tada se ve bio razvio klasian graanski rat u
kojem se vojska podvajala, a kolege asnici raskidali prijateljstva i
odlazili kako bi se borili jedni protiv drugih. Ozraje tog vremena
dobro je uhvatio Misha Glenny u Padu Jugoslavije.1 Za Mladia se
openito smatralo da se prilino vjeto borio oko Knina; no stekao je i
glas hvalisavca. Je li poinio ratne zloine, odluit e Sud za ratne
zloine. Odlui li Sud da postoji osnovana sumnja, Vlada u Beogradu
morat e biti mnogo drukija i snanija da odgovori na nalog Suda za
uhienje i da Mladia izrui kako bi mu se sudilo, jer e ga tititi JA.
On je uistinu toliko uvjeren u tu zatitu da sumnjam da na njega
mnogo utjee postojanje Suda.
U svibnju 1992. Miloevi je osobno bio ogovoran za promicanje
Mladia iznad mnogih drugih po inu starijih ljudi za zapovjednika
srpskih snaga u Bosni i Hercegovini. U kolovozu 1992. imenovan je
general-potpukovnikom, a u lipnju 1994. general-pukovnikom. U vie je
sluajeva iznio posve apsurdne tvrdnje, poput one da e bombardirati
London, koje su kasnije njegovi politiki gospodari morali odbaciti. No
ta su razmetanja sraunata kako bi se podigao moral njegovih vojnika
seljaka, koji u njemu vide heroja. esto posjeuje crtu bojinice, a u
rujnu 1994. ranjen je blizu Bihaa, te su ga umalo uhvatile snage
bosanske Vlade. Tijekom tih posjeta spava, jede, pije i razgovara sa
svojim ljudima u njihovim rovovima. Ipak, taj isti ovjek kadar je voditi
ozbiljne rasprave u enevi ili Beogradu o Clausevvitzovim strategijama
i poukama irakog rata 1991. Dobro je obavijeten o svim NATO-ovim
oruanim sustavima i s velikom pozomou prouava njihove mogunosti. U javnom ivotu nasilnik, u privatnom proraunat - to su tek
elementi njegove sloene naravi. Govori se da je u svibnju 1992. gledao
kako spaljuju kuu u kojoj je ivio sa svojim bratom, a to je iskustvo
prionijelo da njegovo srpstvo postane jo tvre. Njegove primjedbe o
Muslimanima esto su rasistike, a o Hrvatima i Muslimanima prezirne. Nai su razgovori bili dostojanstveni, bez imalo bombastinih
fraza kojima je druge zasipao, no nisam primijetio nita to bi upuivalo na meku unutranju stranu njegova karaktera, iako vjerujem u
priu da je privren svojoj eni i sinu. Nakon to je njegova dvadesettrogodinja kerka, studentica meicine, poinila samoubojstvo, saalijevao sam ga, jer je i moj sin u djetinjstvu imao leukemiju, koja je,
sreom, izlijeena. Na trenutak smo obojica prije svega bili oevi; no

200

BALKANSKA ODISEJA

zaas snK^se vratili opreznu sukobljavanju i podrugljivim alama. Nikad, tijekom mnogih sati razgovora koje sam vodio s njim, oprez mu
nije popustio. elio je da se Srbija protee u neprekinutom teritorijalnom potezu i da u nju udu Trebinje, Pale, Bijeljina, Banja Luka i Knin,
te Crna Gora i moda Makedonija. Ako bi sve to zvalo Jugoslavija,
neka bude i tako, no ini mi se da bi on vie volio da se zove Srbija.
Nazoan je na crkvenim proslavama, koje su na Palama postale atrakcija, ali rekao bih da je to vie zbog dunosti no iz uvjerenja.
Nikad se nije inilo da se boji zranih napada NATO-a niti prijetnji SAD-a da e ukinuti embargo na oruje. Vjerojatno bi oboje bio
pozdravio stoga to bi mu to skinulo s vrata politiare i dopustilo mu
da vodi rat bez rukavica. Procjenjuje mogunosti UN-a i posljedice
svakog izazivanja i potom odluuje kada e se povui, a kada se suprotstaviti. Na mogunost da se borbe nastave i u vadeset prvom stoljeu
gleda posve smireno. Dosad ga nije privukla nijedna Miloevieva ponuda da zauzme visoko mjesto u JA. Kad se suprotstavio Miloeviu
oko VOMP-a na Palama rano ujutro 6. svibnja, i kad je Miloevi,
poraen, silovito izjurio i odvezao se natrag u Beograd, Mladi se
posluio nogometnom usporedbom, rekavi uz podrugljiv smijeak:
Fantastino, kao Real Madrid u najboljim danima - bila je to primjedba smiljena kako bi se svidjeia njegovim zemljacima, koji su i
dalje ludi za nogometom.
Neki promatrai objanjavaju odluku paljanske Skuptine kao borbu izmeu civila i vojske za vlast u vodstvu bosanskih Srba, pri emu je
potonjima osobito stalo biti na vrhu, djelomice i iz straha da, prihvate
li plan, UN ne otkrije kosture koje kriju u ormaru, kao to su masakri i
ratni zloini. Vjerojatno nikad neemo saznati kakav je uinak publicitet posveen Hakom sudu imao na mirovni proces i na razmiljanje
kljunih elnika u tom i u drugim trenucima. Bojim se da je moje
objanjenje jednostavno: mislim da su na Palama bosanski Srbi izraunali da mogu opaliti pljusku Beogradu i svijetu i proi nekanjeno,
a bili su, naalost, u pravu.
U Beogradu smo izvijeteni da e glavna briga srbijanskog vodstva
od sada biti kako uvjeriti meunarodnu zajednicu da svoje vojne napore ne usmjeri na kaznene vojne napade i druge mjere, kao to je
ukidanje embarga na oruje, to bi njima onemoguilo da dalje podupiru VOMP. Vii savjetnici vodstva ipak su bili pripravni povoljno
razmotriti vojno nametanje VOMP-a, i njihove sam prijedloge saeo
kako slijedi:
1

Pravila djelovanja UN-ovih snaga za provedbu mirovnog plana trebala

bi biti da ne zapucaju prve, ve da odgovore silom kad budu napadnute. SR Jugosiavija bi trebala progiasiti napad na snage UN-a

RUENJE VANCE-OV* cNOVOG MIROVNOG PLANA

201

zloinom protiv ovjenosti, za koji bi vojni zapovjednici snaga ukijuene u to, poput Mladia, potom bili osobno odgovorni, a privela bi ih
SRJ.
Vodstvo SRJ, na temelju takve prijetnje, moglo bi zadobiti potporu u
SRJ, a potom i u Bosni, za zamisao o snagama za primjenu mirovnog
plana kao okupacijskim, a ne neprijateljskim napadakim snagama;
tovie, kao to je to bio siuaj s Titovim stajalitem oko Trsta, srpsko
puanstvo u Bosni moglo bi se uvjeriti da ni ono niti vojska ne smiju
pucati na snage zemalja koje su bile njihovi saveznici u Drugom sVjetskom ratu. Stoga bi prevladavajue nacionalnosti u snagama UN-a
morale biti britanska, francuska, amerika i ruska.
UN bi trebao izdati ultimatum im bude spreman, dajui srpskim sna- 4
gama oko muslimanskih enklava razdoblje od, redmo, tri dana tijekom
kojih bi se one morale povui na odreenu crtu, a njihovo teko oruje
na poloaje trideset kilometara iza toga, nakon ega bi UN uao i
uspostavio razvojaena podruja. Slini ultimativni pristup trebao bi
biti upotrijebljen za okupaciju podruja izvan odreenih hrvatskih i
muslimanskih pokrajina trenutno pod srpskom kontrolom.
UN-ovim snagama u podrujima nastanjenim Srbima trebali bi se pridruiti asnici za vezu Jugoslavenske armije. To bi navodno bilo na
osnovi pruanja jamstava lokalnom stanovnitvu, no oni bi takoer
sluili kao tit za UN. Slino tome, asnici za vezu JA trebali bi se
pridruiti humanitamim konvojima kako bi im biii dodatni tit tijekom razdoblja p'rovedbe VOMP-a.
Na enevskim se pregovorima ne bi smjelo odustati od traenja dodatnih jamstava koja bi se mogla ponuditi bosanskim Srbima. Osjeaj da
se na UN vie ne mogu osloniti, nakon sijeanjskog napada hrvatske
Vlade na Srbe u Krajini, iskazalo je mnogo govornika na Palama, kao
dokaz da su jamstva u VOMP-u nedostatna. Postojalo je takoer i
miljenje da bi ak i odgovarajue vojne snage mogle biti brzo povuene iz proraunskih razloga UN-a.

VOMP je trebao biti nametnut u skladu s time a predsjednik je

Clinton trebao pristupiti predsjedniku Jeljcinu radi zajenike inicijative. Takva je inicijativa zapravo mogla ukljuiti i vojne snage JA u
planiranju nametanja rjeenja za podruje bosanskih Srba. Neke od
zamisli koje su nam dane nisu bile provodive i nije bilo vjerojatno da su
ih prihvatili Miloevi i osi, no kod mene nije postojala sumnja da je
Beograd uistinu elio i oekivao od Vijea sigumosti da poduzme
vrstu akciju protiv elnika bosanskih Srba na Palama, te da u Beogradu ne bi bilo stvarnih prigovora da smo nametnuli VOMP. Vjerujem da je Miloevi uistinu oekivao od nas da to uinimo. Umjesto
toga, Sjeinjene su se Drave i dalje drale politike ukini embargo i
napadni, politike koju su Rusi i njihovi glavni europski saveznici odbacili i koja nije bila neposredno vezana uz rjeenje, ve bi, naprotiv,
barem u prvo vrijeme, bila potpalila rat. Bilo je to podsjeanje na to

202

BALKANSKA ODISEJA

koliko je sudbonosna i pogrena bila odluka Warrena Christophera od

10. veljacb^da se rjeenje uope nee nametati.
Po predsjedniku Clintonu, odbijanje bosanskih Srba dalo je dodatni poticaj pregovorima Warrena Christophera, koji e biti pojaani.
On je rekao: Amerika je jasno izrazila svoje stajalite i spremna je
uiniti svoj dio, no Europa mora biti voljna djelovati s nama. Napredovati moramo zajedno. General Powel rekao je kongresnim elnicima da bi bilo teko poduzeti uinkovitu zranu akciju kako bi se
uutkalo srpsko topnitvo ili presjekli srpski putovi opskrbe za Bosnu,
no to bi se bez sumnje moglo uiniti, iako ne bez trokova, a moglo bi
biti i amerikih rtava.
U Bruxellesu se 6. svibnja Warren Christopher susreo s Trojkom,
u kojoj su bili Danci kao trenutni predsjedavajui EZ-a, Belgijanci kao
sijedei predsjedavajui i Velika Britanija kao neposredni prethodni
predsjedavajui. Dansko predsjednitvo, koje me je izvijestiio odmah
nakon sastanka, bilo je iznenaeno to Christopher nije govorio o
tome kako izvriti pritisak na Srbe da provedu VOMP, ve je umjesto
toga bio i te kako spreman oustati od plana. Iako se Christopher
sloio s Helvegom Petersenom, koji je kazao da odluka na Palama nije
umanjila znaenje Miloevieve opredijeljenosti za VOMP od Atene,
dodao je da, iako je Miloevievo stajalite obeavajue, ono nije panacea i da sada imamo scenario propalog VOMP-a. Bio je potreban
nov pristup i valjalo je razmotriti dodatne mjere, te je on govorio o
etiri mogue politike, kao to je to bio inio i drugdje u svojim konzultacijama:
1 Pojaane sankcije: Christopher je smatrao da to ne bi dovoljno brzo
djelovalo.
2 Nametanje prekida vatre: to bi potvrdilo status quo, nagradilo agresiju
i etniko ienje, ali bi moglo biti neto to moramo razmotriti.
3 Zrani udari: oni bi ukljuivaii neprihvatljive posredne tete i sami ne
bi djelovali. Met&.bi bile sakrivene, sukob bi eskalirao i masovne kopnene snage postale bi nune.
4 Ukidanje embarga na oruje: na svaki srpski ofenzivni val bilo bi odgovoreno kratkotrajnim zranim udarima kako bi se Srbe sprijeilo da
napreduju u ranom razdoblju. Bila bi potrebna nova rezolucija VSUN
i mjere za jaanje sigurnosti UNPROFOR-a.
Vlada SAD-a zalagala se za etvrtu mogunost ukidanja embarga
na oruje, s poboljanim monitoringom na Kosovu i jaanjem preventivnih snaga u Makedoniji. Trojka EZ-a, naprotiv, nije bila uope uvjerena da je VOMP , ve da je doivio zastoj, ali ga ipak ne bi
trebalo napustiti. Komisija, koju je predstavljao Van den Broek, takoer je kazala da se moramo drati VOMP-a, apelirati na Miloevia da
presijee opskrbu za Bosnu, te uporabiti zranu silu za zatitu zati-

RUENJE VANCE-OVV ^NOVOG MIROVNOG PLANA 203

enih podruja. Christopher je potom rekao da zapravo ne misli kako

je VOMP propao u potpunosti, jer sadri mnoge odlike koje bi ponovno mogle biti od koristi, ali da u ovom trenutku postoji rizik da plan
poslui za odvraanje pozomosti. Miloevi nije bio svemogue oruje.
Na Palama je dobio samo dva glasa. Njegova bi cijena bila poputanje
sankcija, ali ta je cijena bila prevelika. Miloevi ne bi smio postati
sreditem nae politike. Christopher je odluno tvrdio da zrana sila ne
bi zatitila zatiena podruja, za koja bi bile potrebne velike kopnene
snage. Dodao je da je general Powel u tom pitanju tvrd. Nema govora
o izlaganju amerikih vojnika riziku ili nunosti da ih se spaava od
Srba, kao to se to dogaalo s Kanaanima kod Srebrenice.
Jo jedan znak da Amerikanci nisu bili spremni krenuti naprijed s
provedbom dat je te veeri u New Yorku, tijekom konzultacija o nacrtu francuske rezolucije. Francuzi su, predstavljajui svoj nacrt, u kojem je podran VOMP te su zatraeni promatrai na granicama, kazali
da je nacrt smiljen kao odgovor na novo stanje i kao potvrda da
VOMP nije mrtav. No izaslanstvo SAD-a je, u prilino pounoj izjavi,
istaknulo da dravni tajnik Christopher u Europi raspravlja o drugim
mjerama. Isto su se tako pitali, ne bi li rei da Vijee sigurnosti
planira provedbu mirovnog plana bio pravi signal, dok zapravo neka
izaslanstva razmatraju druga rjeenja. Prije te rasprave Vijee sigurnosti donijelo je Rezoiuciju br. 824 koju su predloile nesvrstane zemlje i koja je odluila, usprkos svoj teini strunih savjeta, da e Sarajevo, Tuzla, epa, Gorade i Biha s okolicom biti smatrani zatienim podrujima. Vijee sigumosti odredilo je Rezolucijom VSUN
819 16. travnja da Srebrenica treba biti zatieno podruje. Vijee
sigumosti u obje je rezolucije djelovalo pod poglavljem VII, povelje
UN-a, no u okvirima Rezolucije VSUN 815, koja se odnosila na sigurnost osoblja UN-a i nije se smatrala mjerom nametanja.
Dana 7. svibnja postalo je jasno da Sjedinjene Drave imaju rezervi ak i prema uvoenju promatraa na granicu prema SRJ. Smatrale su da bi to imalo slab uinak i donijelo neznatnu vjerodostojnost
u javnosti. Osim toga, izloilo bi UN-ovo osobije i moda, to je za
SAD bilo vanije, zatvorilo neke od vojnih opcija, koje su eljeli ostaviti otvorenima. No ni u jednom trenutku Sjedinjene Drave nisu bile
spremne rei to je zapravo trebalo postii taktikom ukini embargo i
napadni. Pobjedu snaga Vlade Bosne i Hercegovine? U trenutku kad
je hrvatski dio te vlade zapoeo ozbiljan sukob sa svojim tobonjim
partnerima, Muslimanima, u toj vladi? Neke su zemlje, npr. Njemaka,
ve postavljale pitanje SAD-u nije li oruje namijenjeno Muslimanima
kako bi se borili protiv Hrvata. Hoe Ii NATO-ove snage napasti hrvatske kao i srpske snage? Ako je time trebalo postii rjeenje putem

204

BALKANSKA ODISEJA

pregovora, to je bila osnova za takve pregovore? Ako to nije bio

VOMP>udui da su Sjedinjene Drave tvrdile da je to nemogue nametnuti silom, otvoreno izraavajui sumnju oko zemljovida VOMP-a,
kakvo su rjeenje Sjedinjene Drave predlagale? Jesmo li uistinu mogli
oekivati od bosanskih Muslimana da zaponu suvisle pregovore u
trenutku ostvarenja taktike ukini embargo i napadni, to bi im dalo
nadu u potpunu pobjedu? Moda je namjera SAD-a bila usredotoiti
se na izradu novog zemljovida. No dotad su Sjedinjene Drave eljele
da zemljovid VOMP-a bude velikoduniji prema Muslimanima. Nismo
tada znali da e za nekoliko tjedana u Washingtonu SAD kazati da
zemljovid treba biti velikoduniji prema Srbima. Glede svih ti kljunih
vidova, ameriki su tvorci politike utjeli tijekom svojih europskih konzuitacija. Umjesto toga, zalagali su se za taktiku ukini embargo i
napadni s UNPROFOR-om in situ, iako je to bilo drugaije smiljeno, no UNHCR-ovi bi konvoji stali. Nisu znali koliko bi dugo zrani
napadi trebali trajati dok bi humanitarne zalihe poele biti nedostatne. Nije bilo vidljiva znaka da se imalo razmiljalo kakvo bi moglo
biti prihvatljivo mirovno rjeenje. Nije stoga udo da je amerika politika podrugljivo nazvana ukini embargo i pomoli se. Bilo je nezamislivo da bi ak i najblii ameriki saveznici u Europi mogli rei da
Warrenu Christopheru tijekom njegovih konzultacija, jer i nije postojao dobro promiljen paket kojem bi se moglo rei da.
U meuvremenu, dok je Europa bila zaubljena u ameriku inicijativu, prema dobro obavijetenu pripovijedanju Elizabeth Drewz,
predsjednik Clinton, nakon to je upravo bio proitao Balkanske duhove3 Roberta Kaplana i komentar Arthura Schlesingera, mudrog povjesniara, u Wall Street Joumalu,4 nije bio posve siguran oko taktike
ukini embargo i napadni. U njezinu je pripovijedanju detalj kako je
Les Aspin, ministar obrane, vrativi se u Pentagon nakon razgovora s
Clintonom u Bijeloj I^ui, nazvao Petera Tamoffa u State Department
i Lakea, savjetnika za nacionalnu sigumost, da bi im rekao:
Momci, on odustaje od ove politike. U sebi nije za nju. Warren
Christopher, koji je jo bio* u Europi, odmah je obavijeten o ovoj
promjeni Predsjednikova stajalita. Ubrzo po njegovu povratku u Washington, postalo je jasno da je taktika ukini embargo i napadni
mrtva, a da ju je, prikladno, unitila ista osoba koja bi za nju trebala
snositi odgovomost - ameriki predsjednik. Ne kritiziram predsjednika CUntona tako snano kao to to neki ine jer sam prije nekoliko
mjeseci i sam bio proao isti put i iskljuio zahtjev ukini embargo i
napadni kao nemoguu strategiju, osim ako ne poslui za nametanje
odreenog rjeenja i ako je ne prati barem djelomino povlaenje
UN-ovih snaga i osoblja. Clinton je praktiki bio zaposlen predizbor-

RUENJE VANCE-OWkNOVOG MIROVNOG PLANA 205

nom kampanjom od poetka ratova u Jugoslaviji, putujui i drei

neprestano govore i bilo je razumljivo da nije poznavao sve vidove
balkanske povijesti. Nije bila slabost ponovno razmotriti strategiju prema Bosni, niti bi ga trebalo grditi stoga to je itao i siuao.
injenica da je Predsjednik ustuknuo usred konzultacija dala je,
ini se, poticaj mnogim ljudima povezanim s Administracijom da pokuaju krivnju svaliti na Europljane. Taktika rtvenog janjeta, u kojoj je
Clintonova Viada ini se postajala pravi majstor, ponovno je bila na
djelu. Poela se javljati nova politika pod rubrikom suzdrljivost:
stiati sukob, maknuti Bosnu s naslovnih stranica, poslati neto snaga
koje bi se pridruile UN-ovoj operaciji u Makedoniji i utiati lobi koji
se zalagao za to da se neto uini te, prije svega, izbjei da se bilo kakve
snage Sjedinjenih Drava nau na terenu u Bosni i Hercegovini i
jednako tako zajamiti da je VOMP dokrajen istovremeno kad i taktika ukini embargo i napadni.
Do 8. svibnja Sjedinjene su Drave izjavljivale da je potrebno usuglaeno meunarodno djelovanje, no da o njegovu tonu obliku tek
treba odluiti. Amerikanci su sad bili spremni razmotriti nadgledanje
granice, iako su samo dan prije rekli da se tome protive. Odbacivali su
zatiena podruja kao nerealnu operaciju, iako su glasovali za Rezoluciju VSUN-a, kojom su ona uspostavljena samo dva dana ranije.
Za nekog poput mene, koji je pokuavao pokrenuti maksimalan pritisak na Srbe kako bi proveli VOMP, svaki je dan bio prava mora. Bilo
je nemogue odgonetnuti ameriku politiku. Sve je ovisilo o tome tko
govori, a potom i o tome radi li se o privatnom ili javnom razgovoru.
Administracija je kriviia Europljane, osobito Veliku Britaniju, zbog
njihovih izjava nakon sastanka Warrena Christophera u Cheveningu.
Pokuavali su ostaviti dojam da su sve mogunosti i dalje otvorene, jer
su, razumljivo, titili svog predsjednika zbog njegove promjene stajalita u pitanju taktike ukini embargo i napadni. Sada, zahvaljujui
kazivanju Elizabeth Drew, znamo da Clinton nakon 5. svibnja nije
mogao objaviti svoju politiku jer je Administracija nije ni imala; sve to
se moglo poduzeti bilo je ograniavanje tete. No u Europi u to vrijeme nismo bili svjesni da je olo do ove temeljne promjene u politici
SAD-a. Sve je bilo vrlo zbrkano, a diplomati su smatrali da su nai
argumenti utjecali na ameriku politiku, a zapravo je Predsjednik sara
promijenio miljenje. U Vijeu ministara vanjskih poslova odrana je
10. svibnja ustra rasprava. Postojala je potpuna potpora za VOMP, ali
ne i za njegovo nametanje silom.
Otiao sam potom u New York kako bih nastavio pregovore sa
Vanceom o spornom pitanju Bive Jugoslavenske Republike
Makedonije (BJRM). U New Yorku smo, nakon mnogo rasprave, 14.

206

BALKANSKA ODISEJA

svibnja Makedoncima i Grcima predali nacrt sporazuma i istovremeno

glavnom rajniku poslali izvjee za Vijee sigumosti. Predloeni sporazum pokrivao je mnoga podruja koja su bila vana jednoj ili drugoj
strani. Meu njegovim glavnim odredbama bila je ona u kojoj su Makedonci dali formalno tumaenje nekoliko odredbi svog Ustava umjesto da na njega donose amandmane, to bi zahtijevalo dvotreinsku veinu u Parlamentu koju Vlada nije mogla skupitL Glavna olika
nacrta sporazuma bila je u tome da je predstavljao ravnoteu izmeu
nekoliko mjera za uspostavu povjerenja koje su uglavnom eljeli
Grci, a bile su bolne za BJRM, i nekoliko odredbi kojima su se uspostavljali normalni susjedski i prijateljski odnosi, a koje su Grci smatrali
preuranjenima. Na prijedlog Boutrosa Ghalija, nakon mnogo razmiljanja, odabrali smo ime Republika Nova Makedonija, za koritenje
u domae i meunarodne svrhe, oslanjajui se na tehniku koju je
uporabila Obala Bjelokosti kad je prije nekoliko godina ustrajala na
tome da se francuski oblik njezina imena upotrebljava u svim jezicima.
Ipak, ubrzo potom, obje su strane iz suprotnih razloga, odbacile ime i
predloeni sporazum.
U SAD-u sam naiao na Ijuto ogorenje zbog toga to su Europljani odbili stajalite SAD-a o bivoj Jugoslaviji. ak ni Kongres jo
nije znao da je njihov predsjednik odbio vlastito stajalite. Prije svega,
postojala je uobiajena amerika elja da se na njih gleda izvana kao
na prevodnike, no istovremeno se nisu suoili s injenicom da je to
teko uiniti s vojnim snagama namjerno ostavljenima u pozadini. Odnos SAD-a prema europskom jedinstvu ve je desetljeima u osnovi
vieznaan. Jo otkad je predsjednik Kennedy podrao Zajedniko
europsko trite i zamisao o europskom jedinstvu, amerika se vanjska
politika temelji na poticanju europskog jedinstva, no uz neizreeni
uvjet da ono podupire ameriku politiku. U asu kad se europsko
jeinstvo manifestirasu kritici politike SAD-a, Sjedinjene Drave skione su vratiti se bilateralnim konzultacijama kako bi preprijeile jedinstveno europsko stajalite. Ta politika podijeli pa vladaj dobro im je
posluila u NATO-u i drugim forumima. Neki u Washingtonu gledali
su na MKBJ kao na nepoeljnu inovaciju stoga to je to bio formaliziran mehanizam za postizanje politike EZ-a i pokuaj da se ona nametne u UN-u, pri emu Sjedinjenim Dravama preostaje da surauju
ili da se suoe s osporavanjem. Takoer, kad je Rusija odluila suraivati, to je pojaalo odnos Rusije s EZ-om, na raun SAD-a. Znakovit trenutak u posjetu Warrena Christophera Europi zbio se u sjeditu NATO-a. Manfred Worner, koji je godinu dana pozivao na snano vojno djelovanje, susreo se s Christopherom oekujui iskaz amerikog vodstva i rekavi da je spreman odmah sazvati sastanak stalnih

RUENJE VANCE-OWENOVOG MIROVNOG PLANA

207

predstavnika, kako bi se odredila i poduprla politika ukini embargo i

napadni i urno ih se natjeralo na sporazum. Pria se da je Christopher bio posve iznenaden i da je rekao kako vie eli najprije odrati
bOateralne sastanke, gotovo kao da se bojao da SAD u tom pitanju
preuzmu vodstvo.
Kad je Warren Christopher ispitivan u senatskom odboru o svom
navodnom neuspjehu da uvjeri europske saveznike, senator Biden je
rekao: Naili ste, ini mi se, na obeshrabrujui mozaik ravnodunosti,
plaljivosti, samoobmane i dvolinosti... Ne mogu dovoljno izraziti svoju Ijutnju zbog europske politike koja od nas sada trai da sudjelujemo u neem to se svodi na ozakonjenje srpske pobjede. ak mu je i Wall
Street Joumal, inae kritian prema Clintonovoj politici, iskazao razumijevanje glede europskih stajalita.
Otiao sam na ameriku televiziju kako bih rekao da moramo
paziti da Europljani na Amerikance ne bi gledali kao na kauboje, a
Amerikanci na Europljane kao na slabie, te sam zastupao miljenje
da nema rata bez rizika na nebu Bosne i Hercegovine. Ameriki
novinar George Will takoer je upozoravao da je pravi vijetnamski
sindrom u vjerovanju civila da mogu mudro upravljati nasiljem i
drugim oblicima prisile u tono odreenim i upravljivim dozama. Vijetnam, prisjetimo se,' bio je rat profesora, prepun teorija i nijansi. I
sam sam morao paziti da ne upadnem u tu zamku svojim stalnim
zalaganjem za spreavajue zrane napade na bosanskoj strani granice
sa SRJ, kako bi se nametnule sankcije UN-a prema bosanskim Srbima.
Takvi bi napadi trebali imati paljivo odabrane ciljeve, kako bi se
izbjegle civilne rtve. Izmeu ostalog, raunao sam da bi, suoivi se s
takvom odlukom Vijea sigumosti, Miloevi pristao na uvoenje
ozbiljnih promatraa na granicama kako bi se nadzirale sankcije koje
je sam najavio i to ne, pretpostavljao sam, kako se tvrdilo, zbog posljedica po suvereni srpski teritorij, ve stoga to bi to utjecalo na
njegovu sposobnost da nadzire tranzitni promet s hrvatskim Srbima.
Bila je to jo jedna potvrda toga koliko je teko bilo raditi u Bosni i
Hercegovini neovisno od Hrvatske. Raunao sam da bi Miloevia
trebalo snano pritisnuti da prihvati promatrae, imajui na umu kritiku u samoj Srbiji, kao i od bosanskih i hrvatskih Srba. No nikad mi
nije polo za rukom pokrenuti kljune ianice Vijea sigurnosti da u
tom pogledu izvre stvami pritisak na Miloevia.
Francuski je tisak izvijestio o razgovorima 13. svibnja izmeu Juppea i francuskih novinara o francuskom prijedlogu o zatienim podrujima u Bosni i Hercegovini. Juppe je otkrio da je Francuska dala SAD-u, Velikoj Britaniji i Rusiji non-paper, to u diplomatskom
ijeniku znai da taj dokument (papir) formalno ne postoji, a u kojem

208

BALKANSKA ODISEJA

su izloeo^ francuska promiljanja. To e, nadali su se, posluiti kao

osnova za novu rezoluciju VSUN, kojom e se nametnuti Rezolucija
VSUN 824 i izraziti vojni i drugi modaliteti operacije. Juppe je podvukao da nije rije o preotimanju teritorija koje su zaposjeli Srbi, niti o
pruanju pune oruane zatite oko odreenih zatienih podruja, jer
bi to zahtijevalo masovnu nazonost UN-a od oko 50-60.000 vojnika
na terenu. No 10-20.000 dostajalo bi da se pokrije, odnosno uini ta
podruja utoitima. To bi se uiniio po modeiu Srebrenice, to bi
ukljuivalo i pojaanje UNPROFOR-a dodatnim dvama bataljunima.
Ti bi vojnici trebali biti iz drugih zemalja, a ne iz Velike Britanije i
Francuske, te bi trebali u prvom redu ukljuivati Amerikance i Ruse.
Jupp je priznao da Amerikanci nisu bili previe oduevljeni, no bio je
posve u pravu rekavi da bi nazonost SAD-a i Rusa imala drukiji
uinak na bosanske Srbe, nagnavi ih da dvaput promisle o napadima
na zatiena podruja. Juppe je ponovno potvrdio da opi cilj ostaje
dobiti srpski potpis na VOMP. Poto se to dogodi, rekao je, Sjedinjene
bi Drave trebale dati kopnene snage za provedbu VOMP-a. Problem
zapovijedanja i nadzora rijeen je kroz visokog francuskog generala
kao zamjenika amerikog zapovjednika, uz britanski stoer u Bosni, no
Juppe je izbjegao spomenuti zapovjedne strukture NATO-a. Upozorio
je da e, budui da VOMP, kako je predloen, ukljuuje veliko srpsko
povlaenje iz osvojenih podruja, proi mnogo vremena, moda i pet
godina, prije no to ga se bude moglo u potpunosti provesti, a nema
jamstva da e se to i dogoditi.
Juppe je ponovio da nijedna opcija nije iskljuena. U najgorem
sluaju, UN e se povui, embargo na oruje bit e ukinut i doi e do
zranih napada. No to bi bio oajniki potez, i Juppe je pred Narodnom skuptinom 12. svibnja podvukao da to nije pravi put.
Amerikanci su izjavljivali da nee biti na putu uspostavi zatienih podruja, ali su bili zabrinuti da bi ta podruja mogla postati
divovski izbjegliki logori, koji bi zapravo potvrdili etniko ienje.
Nee dati amerike vojnike, a njihova je vojska smatrala da je potrebno vie vojnika no to su Franfcuzi predlagali.
U meuvremenu su zapaanja vojnih promatraa na graninim
prijelazima sa SRJ pokazala da su ogranienja prekograninog prometa iz SRJ u Bosnu i Hercegovinu, koja su nametnule vlasti Srbije i
Crne Gore, bila stvama, te su stoga otklonila veliki dio zadae koja bi
se odnosila na punu promatraku operaciju. U takvoj situaciji, kako su
neki smatrali, razmjerno mali broj promatraa, barem u poetnoj fazi,
bio bi prikladan za promatranje male koliine prometa, uglavnom privatnih vozila, kojima je bilo doputeno prijei granicu. Predloeno je
da bi trolana skupina na svakom od esnaest prijelaza bila dovoljna za

RUENJE VANCE-OWENOVOG MIROVNOG PLANA

209

umkovito dvadesetetverosatno pokrivanje. No, ne samo da nismo

mogli privoljeti Miloevia i osia da prihvate takve promatrae, ve
nije ni postojao stvarni pritisak da se nastavi i da se stvori nuni diplomatski pritisak kako bi se zajamilo njihovo postavljanje.
Stoltenberg i ja, koji smo se kao supredsjedatelji sastali 7. svibnja,
otili smo potom u Moskvu, 15. svibnja, kako bismo raspravili o iduim
koracima, osobito o tome kako pritisnuti Miloevia u pitanju promatraa na granicama i kako bismo nastavili promicati svoje zamisli za
postupnu provedbu VOMP-a. No dok smo to inili, Sjedinjene Drave
su pripremale teren za unitenje VOMP-a i, u otroj suprotnosti s
kritikama SAD-a tijekom protekla tri mjeseca, utemeljenima na tome
da VOMP nije dovoljno velikouan prema Muslimanima, pojavile su
se naznake da sada postoje gledita kako je VOMP pretvrd prema
Srbima. Razmiljali su o tome moe li se uistinu istona Bosna pod
dominacijom Srba vratiti Muslimanima. Smatrali su da bi bilo potrebno veliko preseljenje Ijudi kako bi se puanstvo rasporedilo prema
Vance-Ovvenovu zemljovidu te da se to ne bi moglo nametnuti. Bilo je
jasno da je potekoa koju su Sjedinjene Drave imale glede zemljovida bila u tome to nisu eljele da se bilo kakve amerike provedbene snage moraju sukobiti sa snagama bosanskih Srba koje se nisu
spremne povui. To je bilo u pozadini njihove zabrinutosti, a u Ateni je
bilo oigledno da je znaajna akcija bosanskih Srba na terenu, koja bi
potvrdila da prihvaaju plan prije provedbe, uvjet za to da Sjedinjene
Drave nastave s provedbom.
Tijekom objeda 16. svibnja u Moskvi Kozirjev je rekao da se u
potpunosti slae s naim izrazom postupna provedba, te se nastavio
iroko sluiti njime na konferencijama za tisak koje su uslijedile. Prihvatio je da Ruska Federacija dade promatrae za srpsko-cmogorsku
granicu, no rekao je da e o tome morati porazgovarati s predsjednikom Jeljcinom. Takoer se sloio s naim gleditem da treba motriti
i granicu izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te je primijetio da je
Tuman to prihvatio u razgovoru s urkinom. Tuman je zatraio i
promatrae na hrvatsko-srpskoj granici, to je Kozirjev smatrao razumnim. urkin je izvijestio da je Miloevi tijekom telefonskog razgovora
u subotu i dalje bio zabrinut da e mu vanjski promatrai na granicama
stvoriti unutranje potekoe, dajui povoda njegovim srbijanskim kritiarima. Podsjetili smo Kozirjeva da SRJ ve ima UN-ove promatrae
na svojim uzletitima i da je osi u naelu bio zagrijaniji za tu zamisao
nego Miloevi, pod uvjetom da se ukljui i Hrvatska. Spomenuli smo
i mogunost da 2.000 ruskih vojnika pridonese provedbi rezolucije o
zatienim podrujima i zatraili njihovo vrlo brzo rasporeivanje. Kozirjev je obeao da e o tome raspraviti s Jeljcinom te je nakon toga

pred novinarima ostavio snaan dojam da e Rusija dati i promatrae i

snage za ouvanje mira.
Kozirjev je izrazio i svoju namjeru da na sastanku na n..istarskoj
razini u petak 21. svibnja na dnevni red Vijea sigurnosti stavi i okvirnu
rezoluciju. Bilo je izgleda da ode u Beograd i sastane se s Miloeviem
i osienHe ga je privukao na prijedlog o sastanku Izetbegovia i
Tumana u Splitu rano ujutro 18. svibnja. Namjeravao je potom otii u
Rim i razgovarati s europskim ministrima vanjskih poslova na marginama sastanka Zapadnoeuropske unije 19. svibnja, nakon ega bi otiao u Washington na razgovor s Christopherom. Bio je i te kako
svjestan da Sjedinjene Drave nisu ni izdaleka uvjerene da je vrijedno
imati raspravu u Vijeu sigumosti, pa sam predloio da bi njegova
rezolucija, ukoliko je utemelji na postupnoj provedbi, mogla biti prihvatljivija.
Stoltenberg i ja sastali smo se 18. svibnja s Tumanom i Izetbegoviem u Meugorju kako bismo pokuali zaustaviti borbe izmeu
Hrvata i Muslimana, koje su bjesnjele u srednjoj Bosni. Mostar, gdje
smo se planirali sastati, bio je zbog borbi prenesiguran ak i za posjet.
Tog je dana Europska unija u izjavi za tisak o politikoj suradnji ponovila da e i dalje u potpunosti podravati Vance-Owenov plan i
obeala da e izvriti snaan pritisak na Srbiju - Cmu Goru i na
bosanske Srbe, pri emu ni jedna mogunost nije iskljuena. Da bi
pokazao takvo opredjeljenje, Helveg Petersen je, iako mu, s obzirom
da se tog dana u njegovoj zemiji odravao referendum, to nikako nije
odgovaralo, otiao iz Danske u Zagreb, potom u Split, pa helikopterom u Meugorje. Postupna provedba je prihvaena i nadali smo se
da emo na toj osnovi u veoj mjeri moi uporabiti UNPROFOR za
nadziranje prekida vatre i kako bi nam pomogao uspostaviti dogovorenu pokrajinsku vladu u onim pokrajinama gdje je bilo malo Srba i
gdje Srbi nisu bili zainteresirani, a oko ijih je granica, iako jo nisu bile
dokraja utvrene, ipak postojala suglasnost izmeu hrvatskih i muslimanskih elnika iz prosinca 1992. prije no to je predstavljen zemljovid
VOMP-a.
Voditelji britanskpg, francuskog i panjolskog izaslanstva u Promatrakoj misiji Europske zajednice (ECMM-u) otili su u fact-finding
misiju od 3. do 9. svibnja 1993. te su nam prije sastanka podnijeli
izvjee. Bio je to odlian, jasan dokument i depresivno tivo. Dok je
svijet bio usredotoen iskljuivo na srpsko-muslimanska neprijateljstva, izvjee je dalo uzbunjujuu sliku o sve veem sukobu izmeu
Hrvata i Muslimana za koji se inilo da e uz trenutnu razinu eskalacije
neizbjeno buknuti u jo krvavije borbe. Po miljenju voditelja izaslanstava razlika u onom to su Srbi i Hrvati inUi Muslimanima bila je

samo u intenzitetu. I uistinu, akcije tih dviju strana protiv Muslimana

meusobno su se dopunjavale. I \ iako je moglo biti kontakata izmeu Srba i Hrvata, ECMM nije pronaao dokaze da su oni stvamo
bili u dosluhu. Zapravo, inilo se da su njihovi interesi suprotstavljeni
jer su obje strane nastojale prognati Muslimane s podruja na koja su
polagali pravo. Bilo kako bilo, Muslimani su bili stijenjeni. Dotadanja napetost izmeu Hrvata i Muslimana prerasla je sada u izravan
sukob. Stanje u Mostaru upuivalo je na to da je on postigao razmjere
krize.
Danska je u svojstvu predsjedavajueg poslala vrlo otro pismo
predsjedniku Tumanu, zaprijetivi sankcijama EZ-a, no Klaus Kinkel
je posjetio Zagreb pa, iako je govorio tvrdo, ipak je kod Hrvata ostavio
dojam da nee biti stvamih sankcija. Nakon naeg sastanka u Meugorju Tuman je uistinu pokuao ograniiti Bobanove aktivnosti,
shvaajui da ponaanje bosanskih Hrvata teti slici hrvatske Vlade u
oima svijeta. ak i tada, bosanski Hrvati, iako nisu bili snani kao
bosanski Muslimani, nisu bili spremni zaustaviti borbe, a Zagreb nije
bio spreman na to da ih Muslimani potuku. Trei rat u raspadu Jugoslavije sada je bio u tijeku - divljaki muslimansko-hrvatski graanski rat koji je bjesnio godinu dana prije no to je 1994. prema Vaingtonskim sporazumima uspostavljena Hrvatsko-muslimanska Federacija.
U meuvremenu je Warren Christopher 18. svibnja pred Vanjskopolitikim odborom Senata izloio novu ameriku politiku suzdranosti prema Bosni i Hercegovini, a izlaganje je zakljuio rijeima: U
svojoj je sri to europski problem. Kritiari Vance-Ovvenovog plana
jo uvijek nisu imali nita pozitivno to bi ga zamijenilo, osim takozvane politike zatienih podruja, o kojoj se toliko esto raspravljalo i jednako je se esto - nakon to bi bili sasluani razlozi za i protiv
- odbacivalo. Francuska se ovaj put zalagala za rezoluciju o zatienim podmjima, a Rusija je eljela raspravu u Vijeu sigumosti,
koju su Amerikanci spijeavali. Mogao se moda nazrijeti sporazum
oko primjene VOMP-a u fazama, za razliku od postupne primjene, za
to smo mi, a vjerujem i Kozirjev, misliii da e se poeti zbivati.
Stoltenberg i ja bili smo u Napulju 19. svibnja radi predstavljanja
VOMP-a zapovjedniku junog krila NATO-a admiralu Boordi, a
vrhovni zapovjednik NATO snaga za Europu, general Shalikashvili,
doao je na objed. Bila je to za mene oputajua i dojmljiva prigoda.
VOMP je paljivo ralanjen i preveden na vojni jezik - i to u tolikoj
mjeri da mi ga je ponekad bilo teko prepoznati, no osnove su i dalje
bile tu, a suoili smo se i na pravi se nain, u smislu odgovarajue
koliine UN-ove nazonosti, pobrinuli za sve kvrgave dijelove provedbe, osobito sa slanjem UNPROFOR-a u srpska podruja gdje se

212

BALKANSKA ODISEJA

ogodjlo etniko ienje, s namjerom da se olaka povratak Ijudi koji

su biii prisiljeni otii. Nazvao sam urkina u Rim i sve je izgledalo
dobro nakon Kozirjevljeva sastanka s Tumanom i Izetbegoviem u
Splitu i sastanka na marginama sjednice WEU-a. urkin je govorio u
okvirima postupne provedbe kad su odlaziii u Washington, dok smo se
Stoltenberg i ja uputili u Ukrajinu kako bismo vidjeli moemo li uvjeriti Vladu u Kijevu da da vie vojnika u UNPROFOR, i u Bjelorusiju
kako bismo ustanovili hoe li i oni zapoeti slati snage UN-u.
Bilo je jasno da e ruski prijedlog o ministarskom sastanku Vijea
sigumosti o provedbi VOMP-a vjerojatno biti odgoen zbog odbijanja
Amerikanaca da sudjeluju na sastanku. Vrativi se u London 21. svibnja, naao sam hrpu brzojava iz Foreign Officea i jedan iz Washingtona o novoj diplomatskoj inicijativi u koju su bile ukljuene SAD,
Francuska, Velika Britanija i Rusija. Upravo sam je bio proitao kad
su mojoj osobnoj tajnici, Maggie Smart, javili da mi je poslana zabunom, to je znailo a sam, prvi put nakon to sam imenovan supredsjedateljem, bio svjestan kako me Britanci dre u neznanju o nekom vanom pitanju. Da budemo poteni prema britanskoj Vladi, ja
sam sluio Europskoj zajednici, a u ovom su se sluaju britanska i
francuska Vlada uputale u diplomatsku inicijativu u pokuaju da poprave atlantsku pukotinu, znajui da je to u suprotnosti s europskom
politikom. Douglas Hurd i Alain Juppe imali su pravo to pokuati, a
ukljuiti mene znailo bi izloiti me sukobu lojalnosti, osobito stoga to
su predsjedavajui bili Danci, jer da sam znao da se to zbiva, morao bih
upozoriti dansko Predsjednitvo.
Bilo je jasno iz brzojava da Washington, London i Pariz ve etiri
do pet dana razgovaraju o sadraju kao i o obliku inicijative. Christopher i Kozirjev sada su se sloili oko teksta, nakon to su 20. svibnja
pregovarali vei dio dana, a potom je on predan Francuzima. Njih su
se dvojica, ini se, sloili da o objavi nita ne kau tisku, a Sjedinjene Drave su zatraile od Velike Britanije da inicijativu zadri u
tajnosti. Ipak, CNN je ve namirisao njezino postojanje i neke pojedinosti. Douglas Hurd je Concordeom doao u SAD kako bi na vrijeme stigao na sastanke tog jutra, a Alain Juppe je dolazio u Washington na sastanak sljedee subote. Pod pretpostavkom da su se obojica
slagala s nacrtom, za taj je dan, 22. svibnja, bila planirana njegova
objava.
Problem s tim urednim dogovorom bio je u tome to se itava pria
nala u izdanju New York Timesa od petka, pod naslovom SAD i
Rusija usuglasile su se u strategiji da zasad prihvate srpska osvajanja.
Douglas Hurd me je nazvao iz SAD-a kako bi mi objasnio, ne znajui
da pred sobom imam tekst ameriko-ruskog nacrta. U cijelom je raz-

RUENJE VANCE-O vv'ENOVOG MIROVNOG PLANA 213

govoru bilo pomalo negativnog humora. Sluao sam pogrebna zvona

VOMP-u umotana u diplomatski jezik. Douglas je neprestano naglaavao kako pokuava da se unesu promjene koje bi uvaile VOMP,
a ja sam se stalno vraao na priu New York Timesa, istiui da su
njegove namjere u potpunosti preduhitrili dogaaji. Na cijeli se paket
nije moglo drukije gledati nego kao na ono to je i bio - deprimirajui
sa stajalita Europske zajenice, slavljeniki s Pala, oajniki iz Sarajeva i ciniki iz Beograda. VratOi smo se na osnovnu nekonzistentnost
stajalita SAD-a od 10. veljae. Nita ne treba nametati, pa ipak, zato
bi se, bez prijetnje nametanja silom, bosanski Srbi povukli? Da bi .
postojala vjerodostojnost, provedba je morala imati elemente nametanja, ili nee biti srpskog povlaenja s uistinu osjetljivih podruja koja
su njihove snage trenutno drale. Bilo je vrlo udno i za mene osobno
poraavajue da su se Sjedinjene Drave, koje su se protivile zemljovidu VOMP-a stoga to je podravao etniko ienje, sada zalagale
za zemljovid koji je Srbima doputao da zadre vie teritorija. Isto tako
nisam pronaao nita to bi dokazivalo da su se suoili s neizbjenom
posljedicom, odnosno s podjelom, a ne ujedinjenjem Bosne i Hercegovine. Dati Srbima vie teritorija moda e omoguiti nadzor - ne i
nametanje - svakog mirovnog plana uz manje snage UN-a, no ono isto
tako znai podjelu'i smrt za veinu londonskih naela. vrsto sam
odluio nagnati europske politiare da se suoe s tom injenicom odlue li podrati Amerikance. Pokapanje VOMP-a znailo je i pokapanje
izjava svih europskih zemalja o ponitenju etnikog ienja. Proli su
dogaaji upuivali na to da e Sjedinjene Drave i europski ministri
vanjskih poslova pokuati to uiniti potajice, nijeui da se dogodila
bilo kakva promjena. U SAD-u je taktika rtvenog janjeta bila glavna
odlika stila nove Administracije, i mogli smo oekivati da e ta promjena biti izvedena na raun Europljana. I dalje sam se nadao da e
EZ, osobito nakon to su se Nijemci kasno okrenuli prema VOMP-u,
moda uvidjeti da je vrsto dranje uz na plan pravi put, ne samo
moralno, ve i politiki. No kako bi u tome bila vjerodostojna, Europska bi zajednica morala biti kadra pokrenuti europsku obrambenu
rijeenost da plan provede bez Sjedinjenih Drava.
Neprestano sam Douglasu Hurdu na telefonu naglaavao da se,
budui da je State Department dao odobrenje za politiki lanak u
New York Timesu, on i Juppe moraju ograditi od prie da je VOMP
mrtav.5 Uz nadnevak Washington, 20. svibnja, u lanku je stajalo:
Sjeinjene Drave i Rusija usuglasile su se danas da uspostave zajedniku
strategiju s drugim europskim dravama, koja prihvaa, barem trenutano, teritorijalna osvajanja Srba u Bosni.

214

BALKANSKA ODISEJA
Cilj nee biti ponititi bilo kakva osvajanja, koja su bosanski Srbi
ostvariu tijekom etrnaestomjesenih borbi, ve, prema rijeima vieg
dunosnika Administracije, stanje zadrati u sadanjim okvirima i stabilizirati ga kako bi se zaustavilo ubijanje.
Na upit ne ini li se da ovakav pristup nagrauje etniko ienje bosanskih Srba, dunosnik je odgovorio: Najprije ono najvanije.
Vance-Owenov plan je otklonjen
Nova strategija, o kojoj su danas u State Departmentu raspravljali dravni
tajnik Warren Christopher i ruski ministar vanjskih poslova Andrej V.
Kozirjev, zasad bi u osnovi stavila na stranu krovni cilj Vance-Owenovog
mirovnog plana, koji bi od bosanskih Srba zahtijevao da se povuku iz
otprilike polovice teritorija koji dre.

Iz Douglasova sam prianja razabrao da se Francuzi, Britanci i

Rusi u Washingtonu pri usuglaavanju teksta suoavaju s problemom
dubokog amerikog pesimizma, na rubu neprijateljstva prema VanceOwenovom mirovnom planu. Potvrdio je da se zadnjih dana stajalite
Sjedinjenih Drava u potpunosti promijenilo: dok su u poetku tvrdfli
da je VOMP prevelikoduan prema Srbima, sad su govorili da je nerealno oekivati da e Srbi predati toliko teritorija.
Alain Jupp je od prvog susreta s amerikim tekstom uoio da je
rije o labavom nizu zamisli koje su zaobilazfle kljuna pitanja VOMP-a.
Ja sam nakon Miloevieva posjeta Parizu jo tjenje suraivao s francuskom Vladom. Bilo mi je jasno da je Quai dOrsay elio bolje odnose
s Amerikom, naroito pod Alainom Juppeom 'koji je, premda vrlo
uvjereni Europljanin, izbjegavao antiamerikanizam koji je sam sebi
svrhom. Ve sam naslutio da bi Juppe mogao izrasti u jednog od
najsjajnijih poslijeratnih francuskih ministara vanjskih poslova. Kako
je bio otrouman i odluan, nije zamjerao ako se katkad ne bismo
sloili o politici. Uope nisam sumnjao da e postati jedan od glavnih
imbenika u francuskoj domaoj politici i s toga je razloga morao
imati, kao i Douglas Hurd, iri pogled na francusko-amerike i europsko-amerike odnose.
Nisam mogao ignorirati ni ta ira vitalna pitanja ameriko-europskih odnosa. Ta neslaganja o bivoj Jugoslaviji nisu pogodovala nikome od nas: razdor je imao utjecaja na NATO, GATT i ostaie vrlo
vane aspekte od zajednikog interesa. Cak i tako, drugim je zemljama
EZ-a bilo mrsko to su ta kljuna pitanja bila prisvajana; no ipak,
ponekad potreba za tihom, odlunom akcijom i tajnou nagne manju
grupu zemalja Zajednice da preuzme odgovornost na svoja nacionalna
plea. Nisam zavidio Juppeu i Hurdu na zadatku koji je bio pred njima.
Neto je od dokumenta bilo promijenjeno, ali to su uglavnom bile
kozmetike promjene, jer ih je u stvari Warren Christopher doveo

RUENJE VANCE-OWtiNOVOG MIROVNOG PLANA 215

pred gotov in, budui da je ve bio pridobio Andreja Kozirjeva da

prihvati tekst. Kasnije je Kozirjev javno tvrdio na britanskoj televiziji
Channel Four da je i on bio nasamaren. Odluka da se ukljui Javier
Solana, panjolski ministar vanjskih poslova, zato to je Spanjolska
lan Vijea sigumosti - donesena uz punu Kozirjevljevu podrku - bila
je mudra, budui da je Juppeu i Hurdu dala pokrie u odnosu na druge
europske ministre vanjskih poslova. Svi na Vijeu ministara vanjskih
poslova voljeli su Solanu, i ukljuivanje panjolske cijeloj je inicijativi
dalo vie EZ tiha. Kozirjev mi je kasnije priao kako je bio zapanjen
kad je o tome itao u New York Timesu od petka i kako nije imao
pojma dan prije da bi se tekst mogao iskoristiti kao osnova za takvu
kampanju protiv VOMP-a u tisku. Rekao je da je predsjedniku Clintonu naglasio vanost VOMP-a, jer ga je stvorila meunarodna zajednica koja je uspjeno izvrila pritisak na Miloevia da ga prihvati, sve
razumne strane na terenu su ga potpisale, samo Karadi nije poputao. U lanku Nicka Govvinga u iondonskom Timesu pod naslovom
Prijevara prodire diplomaciju u Bosni - posljednji obred, koji se
pojavio u kolovozu, Kozirjev je javno objasnio da je ruski stav pogreno
interpretiran u lanku New York Timesa od 21. svibnja i da se on nikad
nije sloio da se prihvate srpska osvajanja. Rekao je: Rije je o potpuno netonom citatu, onoga to sam rekao i mislio. Od poetka sam
inzistirao na srpskom povlaenju. Koziijev je takoer priznao da ga je
curenje toga u javnost natjeralo da naizgled podri ameriki napor
da se dotue Vance-Owenov plan.
Da budemo pravedni prema Kozirjevu, treba rei da je Warren
Christopher postavio zamku vrlo lukavo. Rusi su uvijek smatrali da
smo Vance i ja pretvrdi prema Srbima to se tie teritorija, a posebno
prema tome da trebaju imati teritorijalni kontinuitet i kopneni koridor
na sjeveru. Bilo je nezamislivo da bi Rusi odbili ponudu Amerikanaca
koja je Srbima davala vie zemlje. Isto tako, u to im je vrijeme znaajna
bila prilika da budu prihvaeni kao punopravni partner u inicijativi
Velike etvorice za rjeavanje jugoslavenskog problema. Tekst koji
se na kraju pojavio zaista se pozivao na Vance-Owenov mirovni proces, ali plan se nije spominjao - znaajno isputanje. Ostali ministri su
se opirali amerikom pokuaju da se napusti MKBJ i zamijeni isto
Vladinim mehanizmom, ali premda nije bilo obveze u izjavi da se nastavi djelovanje tih zemalja kao formalne skupine, veina je oekivala
da e neformalna koordinacija rezultirati strukturom koja e biti kadra
okonati atlantski razdor. I zaista, ako se to moglo postii i s obzirom
da se tada situacija pogoravala, pretpostavljam da bih, da sam bio
britanski ministar vanjskih poslova, bio u velikom iskuenju da te subote u Washingtonu potpiem takozvani Program zajednike akcije o

216

BALKANSKA ODISEJA

Bosni. Ejremda sam izgubio iluzije, osjeao sam da ne bi bilo poteno

da kritiziram Douglasa Hurda. On je bio uljudan, obazriv i otvoren u
svim svojim kontaktima sa mnom. Valjalo mu je braniti ire britanske
interese, dok sam ja morao tititi stav Europske zajednice.
Iako sam razmotrio prijedloge da se stav Europske zajednice o
VOMP-u i opcija Zapadnoeuropske unije ostave otvoreni nekoliko
sljedeih dana, znao sam da su Amerikanci plan sada ostavili na cjedilu
i da se vie nee moi staviti u pogon. Jedino bi ga se bilo moglo
oivjeti da su Europljani rekli da e provesti VOMP kroz Zapadnoeuropsku uniju i da su zapovijedne i nadzorne strukture odvojili od
NATO-a, da su sakupili dovoljan broj vojnika iz zemalja nelanica
Europske unije, kao to su Rusija, Ukrajina, Poljska, eka Republika
i Slovaka, kako bi dali vjerodostojnost snagama za provedbu. injenica je da u Europi, bez Francuske i Britanije, nije bUo ni politike ni
vojne volje da se to uini, to sam ja to duboko u sebi i znao.
to se tie Programa zajednike akcije, bilo mu je sueno da propadne. Vojska Sjedinjenih Diava, kojoj su stvari bile jasnije nego
njezinim politikim voama, nije se pravila da je prvi cilj Programa, uz
uvoenje zatienih podruja, zaustaviti ubijanje, jer da bi se to
valjano uinilo trebao je postojati jasan provedbeni plan koji nije bio
razraen ak ni za zatiena podruja. Ujedinjeni narodi poradili su na
poveanju broja snaga, ali mnogi su smatrali da mu nedostaju pravila
borbe, te zapovijedne i nadzorne odredbe za nametanje, a ne za odravanje mira, ako se te prostore eljelo odrati sigumima. Sjedinjene su
Drave bile nepopustljive oko neukljuivanja svojih vojnika, i njihova
je vojska smatrala da bi moglo biti velikih potekoa u takozvanom
pristupu mrlje ulja, odnosno pokuaju da se iskoristi sila kako bi se
postupno poveala zatiena podruja. Samo je opredijeljenost da se
uspostavi Sud za ratne zloine na podruju bive Jugoslavije iskupljivala Program zajednike akcije; no izuzmemo li to, rije je zapravo bila
o programu neakcije.
Tisak nije imao iluzija o tome to se dogodilo u Washingtonu.
Nadovezujui se na lanak u New York Timesu od 21. svibnja, u komentarima tiska i televizije irom Europe i Amerike na Program zajednike akcije gledalo se kao na podrku srpskim teritorijalnim osvajanjima.
Alaina Juppa su u Le Mondeu citirali kako, branei se, kae: Suprotno onomu to se ponegdje pie, Program zajednike akcije je potvrda Vance-Owenovog procesa. Izetbegovi je u izjavi iz Sarajeva 23.
svibnja odluno odbacio Program zajednike akcije. Opisujui ono to
su velika etvorica imala rei, ustvrdio je da e Program dopustiti
Srbima da zadre silom osvojen teritorij, sprijeiti povratak prognanih
njihovim kuama i pretvoriti zatiena podruja u rezervate. Stoga je u

RUENJE VANCE-OWL.. JVOG MIROVNOG PLANA

217

potpunosti neprihvatljiv. Potpisivanje VOMP-a bila je zadnja rije bosanske Vlade. To je bio minimum koji su mogli prihvatiti i nisu vie
htjeli gubiti vrijeme na jalovo pregovaranje. Izetbegovi je pozvao sve
graane koji vole Bosnu da se ujedine i svim doputenim sredstvima
brane svoj integritet i slobodu. Sloio sam se sa svakom rijeju i bilo mi
je vrlo ao zbog nevolje u kojoj se sad Izetbegovi naao. Sjedinjene
Drave su ga u potpunosti iznevjerile.
Bojao sam se da e se sad bosanske oruane snage okrenuti na
hrvatske snage kao na laku metu od Srba i pokuati s te strane zadobiti potreban im teritorij. Krajem svibnja zapoeo sam izmeu bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, koji su formalno jo bili u istoj '
vladi, pregovore o nekoliko ukaza koje je Vlada Bosne i Hercegovine
mogla izdati kako bi institucionalizirala VOMP na dvostranoj muslimansko-hrvatskoj osnovi. Oni su se uvelike odnosili na pitanja ljudskih
prava, ali su takoer ukljuivali osnivanje Vojnog vijea, te pokrajina i
njihovih vlada. Ali nae nade da poveemo Muslimane i Hrvate uz
postupnu primjenu uskoro su bile osuene na propast i proi e dosta
vremena prije no to ih budemo mogli uope pokuati spojiti, jer su
Hrvati shvatili poruku da se isplati opirati VOMP-u, te su svoje prostore razgraniavali poput Srba. to se tie Miloevia, znao sam da ga
nee biti lako nagovoriti ili pritisnuti da se ponovno distancira od
elnika bosanskih Srba, a bez podvajanja Beograda i Pala bosanski e
Srbi i dalje prijeiti svaki razuman sporazum.
U Beogradu su osievi pomonici govorili da je Miloevi u jednoj od svojih povremenih faza duboke depresije i neodlunosti. Miloevi je znao da ubrzo mora napraviti neto sa eeljom, ali nije bio
siguran to. On je stvorio eelja, a sada ga je trebao sruiti. Takoer
je poeo sumnjati u svoju mitsku sposobnost da ispuni oekivanja i
poeo osjeati da se prenapregnuo, dajui Karadiu i radikalima u
Srbiji prostor koji su ekali kako bi ga optuili da je popustio pred
amerikim postavljanjem, te da se nije izborio za interese srpske brae.
Miloevi je isto tako brinuo o podrci bosanskih Srba i kadrova iz
Krajine u Jugoslavenskoj armiji, a naroito srpske milicije o kojoj je
tradicionalno ovisio kao o glavnom potpornju. Simptomatino je bilo
to to je nedugo prije toga zamijenio specijalnu jedinicu krajike milicije koja se brinula za njegovu osobnu sigurnost.
Voa SPO-a (Srpskog pokreta obnove) Drakovi na deprimirajui je nain diplomatima u Beogradu opisao svoj poloaj nakon, kako
je on to nazvao, amerikog uzmicanja. Slino je optuio Amerikance
da su izabrali najgori mogui nain time to su ustuknuli pred vojnom
intervencijom i to su odbili podrati na plan. Oporba koja je podravala VOMP bila je nezatiena i izolirana. Prema njegovu milje-

218

BALKANSKA ODISEJA

nju, eejj i Karadi su pobijedili i Miloevi e uskoro ponovno

puhati u naeionalistika jedra. Cijelo beogradsko vodstvo potpuno je
upleteno u mreu nacionalizma koju je uvelike samo stvorilo, ali sada,
poto su ih Amerikanci liili argumenta da, zbog srpskog naroda u
cjelini, nemaju alternative podrci VOMP-u, ak s manje prostora za
manevriranje.
Jedino mi je bilo drago to je Vance mogao otii iz Atene u
tako lijepoj atmosferi i nije se morao suoiti s osobnom tjeskobom koja
je prodirala mene: da li da dam ostavku ili da se i dalje borim? Preko
vikenda nisam nita govorio i kad sam doletio u Zenevu samo sam
elio rei: Nakon vvashingtonskog sastanka suoen sam s novim okolnostima i elim porazgovarati sa svojim kolegama u Europi. Moja
uloga pregovaraa potjee iz Europske zajednice i s njima elim razgovarati. Thorvald Stoltenberg nazvao je Program zajednike akcije
vrlo realnim temeljem za postupnu provedbu Vance-Owenovog plana. Da sam se barem mogao s njime sloiti, no drao sam jezik za
zubima. Kad razmislim, to je bio, koliko se mogu sjetiti, jedini put da
se nismo slagali u vrlo vanom pitanju, i za Thorvalda je nekoliko
narednih dana zacijelo bilo prepuno iskuenja. Ja sam zamalo dao
ostavku, dok je njemu bilo jako stalo da ostanem. Ipak mi je bilo jasno
da je Thorvald bio u tom poslu tek nekoliko tjedana, i isto kao to je
mene nosio prvih mjeseci na tom poloaju svojim iskustvom i poznavanjem kljunih figura, tako je i Thorvald trebao moju pomo jo
barem nekoliko mjeseci.
Nije mi bilo strano dati ostavku iz politikih razloga. Odrekao sam
se poloaja laburistikog ministra obrane u sjeni 1972. zbog naglog
preokreta Harolda Wilsona glede lanstva u Europskoj zajednici. Dao
sam ostavku na poloaj u Vladi u sjeni kad je Michael Foot izabran za
laburistikog vou u studenom 1980. zbog njegova protivljenja Europskoj zajednici i njegjova vjerovanja u jednostrano nuklearno razoruanje. Dao sam ostavku u Laburistikoj stranci u veljai 1981. nakon
to je Laburistika izvanredna konferencija odbacila naelo jedan lan
- jedan glas za izbor svog elnika. Takoer sam dao ostavku na mjesto
voe Socijaldemokratske stranke nakon to su lanovi glasovali za
pregovore o pridruivanju Liberalnoj stranci. Svaka od tih etiri ostavke imala je svoju svrhu, svaka je bila dio strategije izazivanja i mijenjanja politike s kojom se duboko nisam slagao. Ali ostavka ne bi
oivjela VOMP, niti bi promijenila ameriku politiku (ako je se moe
poastiti takvim imenom). Isto tako, razilazio sam se s Vladom Sjedinjenih Drava, a ne s Europskom zajednicom, koja je i Vanceu i meni
mjesecima davala punu podrku. To je bilo potvreno u jednom telegramu iz New Yorka koji sam vidio i u kojem se izvjeivalo kako je

RUENJE VANCE-OWENOVOG MIROVNOG PLANA 219

netko u Misiji SAD-a pri UN-u bio presretan predvianjima tiska iz

eneve da u uskoro dati ostavku. Ako nita drugo taj me komentar
potaknuo da mislim kako bih moda trebao ostati i pomiriti se s podjelom, koja e odsad neizbjeno biti dio svakog mirovnog sporazuma,
ne bih li spasio to vie mogu od VOMP-a.
Kljuni imbenik u mojoj konanoj odluci bilo je ustrajavanje
Douglasa Hurda da poalje svog zamjenika Douglasa Hogga kako bi
proveo dva i pol sata sa mnom na objedu u enevi 26. svibnja. S njim
je bio Greenstock, dunosnik Foreign Officea, s kojim sam vrlo
esto suraivao i kojeg sam vrlo cijenio. Rekao sam nekoliko prijekomih rijei o Washingtonskom sporazumu, ponaanju Amerikanaca i
stavu britanske Vlade, ali to ni u jednom trenutku nije bio zlovoljan
razgovor i mnogo toga smo iscrpno i otvoreno raspravili, te mi je
Douglas Hogg kasnije vrlo ljubazno poslao izvjee o tome to je pisao
ministru vanjskih poslova i predsjedniku Vlade.
Zapoeo sam s opisom sve veeg ogorenja partnera u EZ-u washingtonskim Programom zajednike akcije. Danska kao predsjedavajua, Nijemci, Nizozemci, Talijani, te predsjednik Komisije Jacques
Delors, svi su se oni protivili onome to je uinjeno. Alain Juppe je
poeo aliti to ga je potpisao. Velika Britanija je loe postupila sa
cijelom stvari i sad je sProgramom zajednike akcije vodila manjkavu
politiku. Iako sam u biti opravdavao takvo postupanje, sumnjam da bi
to bilo popravilo britansko-amerike odnose s obzirom na napetosti
koje bi nastale iz kontradikcija u toj novoj politici. Amerikanci su cijelo
vrijeme eljeli dotui VOMP i poalili su to ga se u veljai Christopher obvezao provesti. Najprije su bezobzirno tvrdili da je protumuslimanski, a onda da Srbima treba vie teritorija. Ovo potonje bilo je
smiljeno kako bi pridobili Kozirjeva koji je u Washington doao oajniki traei vanjskopolitiki uspjeh. No, Britanija, tvrdio sam, nije
trebala potpisati jer je opasnost od ukidanja embarga na oruje uvelike bila prola: u Vijeu sigurnosti nije za to bilo dovoljno glasova.
Douglas Hogg je elio da priznam kako je VOMP mrtav; ja sam se
sloio da bi s planom mogla nastaviti samo Europa spremna da na sebe
preuzme sav teret vojne provedbe, ali ne sa Sjeinjenim Dravama, ve
s Istonim Europljanima. U postupnoj provedbi trebali bismo priprijetiti Hrvatima gospodarskim sankcijama kako bismo ih natjerali u
odgovarajue partnerstvo s Muslimanima. Europske jedinice UN-a bi
onda mogle zapoeti s razvojaenjem Sarajeva, to bi, po mom miljenju, Srbi prihvatili, i onda se proiriti kroz pokrajine koje nisu
dodijeljene Srbima. Nuan bi bio vei broj osoblja Ujedinjenih naroda
zato to bi nam tamo bili potrebni Rusi, Ukrajinci i Bjelorusi. U odreenom trenutku bismo trebali pritisnuti Srbe i zatraiti povlaenje.

220

BALKANSKA ODISEJA

Beogradp je jo bilo potrebno izbjegavanje sankcija i nakon nekog

vremena mogli bismo s Muslimana ukinuti embargo na oruje da im
pomognemo obraniti granice njihovih pokrajina, ali tek poto se ponovno uspostavi hrvatsko-muslimanski savez.
Moja druga opcija, ako, kao to sam i oekivao, meu Europljanima ne bi bilo volje preuzeti vojni teret bez Sjedinjenih Drava, bila je
ponovno otvoriti pitanje nacionalnih granica u bivoj Jugoslaviji, preutno priznajui da je priznanje Bosne bilo pogreno. Trebali bismo
potvrditi granice Slovenije i Makedonije i onda se nagoditi s Bosnom,
Hrvatskom i Srbijom. Jedino bi se takvim irokim pregovaranjem moglo dobiti dovoljno teritorija za odrivu muslimansku dravu. Vjerovao
sam da bismo uz meunarodnu podrku mogli stjerati u kut Hrvate i
Srbe i, premda to neki Muslimani ne bi eljeli, dati im odrivu dravu.
Prvi put upotrijebio sam izraz od Save do mora i rekao im da namjeravam otii u Zagreb, Sarajevo i Beograd izmeu 2. i 6. lipnja da se
sastanem s Tumanom, Izetbegoviem i po mogunosti s Miloeviem.
elio sam ispitati teren za mogunost druge opcije i, u sluaju da
dobijem razuman odgovor, namjeravao sam izloiti te dvije opcije ministrima vanjskih poslova Europske zajednice 8. lipnja, kada sam predviao dugu sjednicu samo s ministrima, ili ogranienu na jedan plus
jedan. Opciju prekrajanja granica nazvao sam rjeenjem kojem se
nitko ne usudi izgovoriti ime. Znao sam da to rjeenje moe doi
samo od Stoltenberga i mene i da bi bilo kakav nagovjetaj britanske
podrke ili suradnje sljedeih nekoliko tjedana udaljio europske partnere.
Douglas Hogg je izrazio oprezno zanimanje, komentirajui da i
Douglas Hurd i on misle da se sada trebamo odmaknuti od VOMP-a
prema novoj strategiji. Pitao je da li bih ja trebao novu meunarodnu
podrku za ono to $am predlagao, a ja sam mislio da je sastanak poput
Londonske konferencije, koji bi ukljuivao sve strane, u odreenom
trenutku neizbjean. Smatrao sam se odgovomim iskljuivo Europskoj
zajednici i nisam bio u tom trenutku sklon traiti ameriku podrku.
Logiki bi Sjeinjene Drave trebale de facto prihvatiti podjelu, budui
da su se povukle iz provedbe, biti spremne pustiti Europljanima da
snose politiki i vojni teret, te prestati drati moralne prodike. No,
sumnjao sam da e se to dogoditi.
U svezi moje budunosti rekao sam Douglasu Hoggu da preko
svoje upruge, koja je bila glavna politika savjetnica Johna Majora,
kae premijeru i Douglasu Hurdu da ja ne namjeravam jednostavno
sve pustiti i pobjei. No, govorio sam o odlasku za vrijeme ljetne stanke
moda u rujnu, i to sam namjeravao uiniti.

RUENJE VANCE-OWENOVOG MIROVNOG PLANA 221

Tog istog poslijepodneva pomalo sam nevoljko podnio izvjee

efovima misija zemalja Europske zajednice u Zenevi, budui da sam
bio na to natjeran nakon to sam najprije pristao sastati se samo s
Predsjednitvom. Rekao sam da su moje rijei tisku, kako se sada
supredsjedatelji nalaze u sasvim novoj situaciji, bile preumjerene. Tisku nisam izjavio gotovo nita nakon to je najavljen Program zajednike akcije i tako sam mislio nastaviti, te nisam elio nita podrobnije
komentirati na tom sastanku. Sastanak ministara vanjskih posiova Europske zajednice 8. lipnja bit e pravo vrijeme za opimije analize. Svi
ukljueni trebali bi iskoristiti to meurazdoblje za mirno razmiljanje
dok se praina ne slegne. Naglasio sam da mnogi u Europi jo uvijek ne
razumiju znaenje lanka u New York Timesu od 21. svibnja koji je
maka pustio iz vree i rasvijetlio novu spremnost Sjedinjenih Drava
da dopuste bosanskim Srbima zadrati sav teritorij koji su prigrabili.
Taj lanak dao je ton washingtonskom sastanku kao i loem pisanju
tiska koje je uslijedilo.
Najnoviji su dogaaji Miloeviu i osiu jako nakodili. Jo bi
mogli podrati sankcije izmeu SRJ i bosanskih Srba, ali one e vjerojatno postati sve vie i vie propusne. I Tuman je loe reagirao to je
ostao podravati VOMP dok su ga njegovi kljuni sponzori napustiii.
Sad je bilo jo vanij'e odrati neku vrstu mira izmeu Hrvata i Muslimana, ali i sloenije. Hrvati su poduzeii neke slijedom dogovora u Mostaru o djelominoj provedbi VOMP-a, ali Izetbegovi nije
uinio nita, pa sam mislio da e se on povui iz dogovora. tovie, ako
Hrvati uvide da Srbi idu dalje s Republikom Srpskom, nee vidjeti
razloga da ne vre pritisak za svoju Republiku Herceg-Bosnu.
Njemaki veleposlanik je otro kritizirao Program zajednike akcije zbog toga to vie tei premoivanju razlika izmeu zapadnih
vlada nego uspostavljanju mira u Bosni. Njemaka e ponoviti te argumente na ministarskom sastanku 8. lipnja. Francuski veleposlanik je
naglasio da je Program zajenike akcije program, a ne plan. Podcrtano je kako on nije zamjena za VOMP, ve niz mjera koje se moraju
odmah poduzeti unutar ireg procesa. Lako je bilo kritizirati sve prijedloge vladama ije jedinice nisu bile rasporeene na terenu. Zatraio
je da prokomentiram kako se zatiena podruja mogu zatititi i bi li
se ta zamisao trebala proiriti i na nemuslimanska podruja kao to je
Mostar. Takoer je upitao bi li trebalo ponovno sazvati Londonsku
konferenciju, ili njen Upravljaki odbor.
Moje su zle slutnje o prvotnoj rezoluciji Vijea sigumosti o uspostavljanju zatienog podruja u Srebrenici, kao i openite rezerve,
rekao sam, porasle. Sam UNPROFOR ne moe pruiti ni nunu zatitu, niti zrani tit, a bilo je malo naznaka o dodatnim jedinicama

222

BALKANSKA ODISEJA

naroda. Zatiena podruja bi se mogla pretvoriti u

muslimanske vojarne iz kojih bi oni mogli napadati, na to bi Srbi
odgovorili, i njihovi bi protunapadi onda prouzroili ozbiljne probleme
UNPROFOR-u na navodno zatienom podruju.
U svezi s buduim radom Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji, hvalio sam Stoltenbergovo imenovanje na mjesto posebnog
izaslanika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda koji e koordinirati aktivnosti o bivoj Jugoslaviji, te rekao da e veina aktivnosti sada biti
usmjerena na Zagreb. Radna skupina za jaanje povjerenja nije imala
nikakvu ulogu i bit e zasigumo ukinuta. Skupina za sukcesiju, premda
je nailazila na opstrukciju Srba, i Radna skupina za manjine odrat e
se i dalje.
Britanski veleposlanik, Martin Morland, moj je stari prijatelj i s
njim sam slobodno razgovarao, te sam bio prilino iznenaen kad sam
saznao da je javio u London kako sam mu prethodne veeri rekao da
mi Vance savjetuje da odem, ali da se meni ini kako bi poloiti oruje
sada izgledalo kao da se ljutim. Namjerno sam savjet Vancea
drao za sebe, ali njegova procjena me brinula i bilo mi je teko odrediti kojim bi putem najbolje bilo nastaviti.
Potom sam veerao sa Javierom Solanom u panjolskom Veleposlanstvu. On je doao na povratku iz Turske kako bismo osobno
porazgovarali o mojim nevoljama, a kasnije je otiao u Marid. Znali
smo se otkad sam 1979. godine Felipea Gonzalesa pozvao u London u
poluslubeni posjet, kad je on bio u oporbi, a ja u Vladi. Njegovo je
zaustavljanje u Zenevi bilo vrlo velikoduno i njegovu je ustrajanju da
ostanem i oblikujem novu politiku s njim i ostalima u Vijeu ministara
bilo vrlo teko odoljeti, jer se ja, za razliku od Petera Carringtona,
nisam alio na podrku Europske zajednice. Pretpostavljam da sam u
tom trenutku zaista odluio ostati. Meutim, svoja sam stajalita ostavio otvorenima za jedan kasniji sastanak. Htio sam znati to predsjenik Izetbegovi eli da napravim. Stoga sam ga, kad sam ga vidio u
Sarajevu 4. lipnja, pitao pred Thorvaldom Stoltenbergom da li da ostanem, na to je on kristalno jano rekao da to eli i da bi bilo vrlo tetno
po interese bosanske Vlade da odem. Taj me argument prikovao i
pomogao da prebrodim ponienje sa sastanka na Palama s dr. Karadiem koji je Iikovao u mojoj nelagodi, uivajui u svakom trenutku
svoje pobjede to je zadrao vie srpske zemlje i ispratio VOMP.
Takoer 4. lipnja, usvojena je Rezolucija VSUN br. 836 o zatienim podrujima koja se prvi put pozivala na Poglavlje VII Povelje
UN bez ikakvih kvalifikacija, i Vijee se upustilo u nametanje mira
silom, bez ikakve namjere da to podri nunim sredstvima. To je bila
najneodgovomija odluka donesena dok sam ja bio supredsjedatelj, a

RUENJE VANCE-OWENOVOG MIROVNOG PLANA 223

donijele su je etiri stalne lanice kao dio svog Programa zajednike

akcije.
Miloeviev prvi protupotez bio je, u dogovoru sa eeljom, maknuti osia s mjesta predsjednika SRJ, na koje ga je bio imenovao
prije vie od godine dana, i okomiti se na vou SPO-a Vuka Drakovia i Danicu Drakovi kaznom ezdesetodnevnog utamnienja
zbog navodnog remeenja javnog reda i mira. osi je uzvratio na
Miloevievu despotsku samovolju. Bio sam vrlo tuan. Zavolio sam
osia koji je dopustio da mu ogovornost poloaja ublai mnoga
nacionalistika shvaanja, pokazao spremnost sasluati meunarodno
miljenje i za pregovarakim stolom stekao potovanje Izetbegovia i
Tumana.
Predsjednik Mitterrand i kancelar Kohl susreli su se 3. lipnja u
Beauneu kako bi izgladili neslaganje oko washingtonskog sastanka na
vrhu kojem je bio nazoan i njemaki ministar obrane Volker Ruehe;
on je prije toga Program zajednike akcije nazvao moralnom katastrofom. KJaus Kinkel je u javnosti bio suzdraniji, ali ga je osobno
iritirao proces iz kojeg je Njemaka bila iskljuena, jednako kao i
njegov rezultat. Kancelar Kohl je pokuao naglasiti rijei u Programu
koje su govorile o neprihvaanju srpskih osvajanja silom. Tijekom
rasprave u nizozemskom Parlamentu, iji se lanovi do tada nisu iskazali podrkom VOMP-u, puno se kritizirao Program zajednike akcije.
Govornici su rekli da on predstavlja nisku toku u diplomaciji
posljednjih nekoliko mjeseci i pljusku europskoj politikoj suradnji u
podruju vanjske politike, a njihov je ministar vanjskih poslova Kooijmans rekao da se zemlje u Europskoj zajednici ne bi smjele ponaati
jedna prema drugoj kako su se ponijela tri europska partnera. U Kanadi, ministrica vanjskih poslova Barbara McDougall nije bila zadovoljna i nije joj bilo jasno to se s VOMP-om desilo u Washingtonu. Ali
Europljanima je pomalo postajalo jasno da su u Washingtonu naputena londonska naela zajedno s VOMP-om, te da je povratak na ono za
to smo se Vance i ja borili nemogu. Moralnom autoritetu Europske
zajednice i Ujedinjenih naroda, pa onda i Meunarodnoj konferenciji
o bivoj Jugoslaviji, zadan je straan udarac, i to je djelomino bio cilj
Amerikanaca. U Parizu i Londonu to se oitovalo jo veim oprezom
prema jaem vojnom angairanju u Bosni. Na sastanku Vijea ministara vanjskih poslova 8. lipnja u Luksemburgu itao sam pripremljen
tekst, to nikad prije nisam radio, budui da sam svaku rije trebao
paljivo odmjeriti.
U petak ujutro 21. svibnja doznao sam da je New York Times objavio
istaknut lanak naslovljen Sjedinjene Drave i Rusija sloile su se zasad
o strategiji prihvaanja srpskih osvajanja. U lanku koji je oito uslijedio

4-

224

BALKANSKA ODISEJA

nako4?rifinga u State Departmentu dalje je stajalo da e nova strategija

... u osnovi gurnuti u stranu krovni cilj Vance-Owenovog plana koji je
traio da se bosanski Srbi povuku s polovice teritorija koji dre. U stvari,
mi smo predvidali povlaenje sa 39% teritorija i razdoblje od dvije godine
prije nego to se mogu odrati izbori uz nazonost promatraa ljudskih
prava i kad se proces etnikog ienja poniti.
Taj se lanak pojavio ak prije nego to su nai britanski, francuski i
panjolski kolege sletjeli u Sjedinjene Drave, a kamoli poeli raspravljati
o amandmanima na ameriko-sovjetski tekst. Iskazujem priznanje to su
uspjeli napraviti znatne revizije kako bi tekst odraavao brigu i politiku
Europske zajednice. No, teta koju je taj novinski lanak ve bio poinio
znaila je da ga se uvelike ignoriralo, a i dojam koji je ostavljen napravio
je mnogo tete. Vie od dva tjedna javno sam izjavljivao tek da se nalazimo pred novom situacijom.
Ironija je u tome to je amerika Administracija, koja je etiri mjeseca od
sijenja naovamo kritizirala Vance-Owenov plan da favorizira Srbe, nagrauje agresiju i prihvaa etniko ienje, napravila zaokret za 180 stupnjeva i sad jasno i glasno govori dr. Karadiu da je pritisak da se povuku,
od svake zemlje u svijetu, ukljuujui SRJ, oslabio. Ovaj sastanak, a nadam se da nee izai u javnost, ne moe ignorirati politike posljedice ove
vane promjene u politici Sjedinjenih Drava, bez obzira na to to odluimo javno rei. Nadam se da emo biti paljivi u javnosti kako ne bismo
razdraili osjeaje preko Atlantika, to moe pomoi samo onima koji ele
zadrati sadanja teritorijalna osvajanja u Bosni i Hrvatskoj i okoristiti se
etnikim ienjem.
Prvo, mislim da treba ralaniti zato su Sjedinjene Drave promijenile
politiku. Djelomino su, vjerujem, poele shvaati da je njihova poetna
kritika Vance-Owenovog plana pogreno zamiljena, ali uvjeren sam da je
glavni razlog to je dolo do te nagle promjene stava to to su se eljeli
osioboditi obveze da pomognu implementirati mirovni plan, to je Warren
Christopher prihvatio u veljai. Ne valja se jadati nad onim to se dogodilo
- treba se prilagoditi sadanjoj realnosti.
Pod uvjetom da Nj^TO i dalje planira implementaciju Vance-Owenovog
mirovnog plana, vjerujem da nama ide u korist to to Amerikancima
moemo otvoreno potvrditi kako umjesto 25.000 vojnika na terenu vjerojatno uope nee biti amerikih vojnika za provedbu. Najvie emu se
moemo nadati su vojnici na terenu koji e pomoi s komunikacijama.
Predlaem da se admiralu Boordi, koji je odlino radio na implementaciji
u NATO-ovom stoeru u Napulju, pridrui francuski general kao zamjenik za provedbu. Takoer predlaem da se pozovu Rusi da u Napulj
poalju viegvojnog asnika. Odsad bismo trebali uiniti sve to je mogue
kako bismo ukljuili snage i iz Istone i iz Zapadne Europe, uz sudjelovanje muslimanskih i drugih vaneuropskih zemalja. Treba nam amerika zrana podrka za obranu zatienih podruja. Isto tako, za provedbu e nam trebati njihova pomorska podrka, oprema te logistika
potpora. Takoer e nam trebati znatne snage civilne policije Ujedinjenih
naroda. Bez takve sveope podrke provedbi ne moemo oekivati

RUENJE VANCE-OWENOVOG MIROVNOG PLANA

225

pravedne izbore za dvije godine, ili poeti ponitavati etniko ienje, a

Sud za ratne zloine bit e neslana ala. Sljedeih nekoliko tjedana trebao
bi nam biti odrediti postoji li jo politika volja, ili pak vojne snage i
nuna financijska podrka za vjerodostojnu provedbu. Ako ne postoji,
Europska bi zajednica trebala imati hrabrosti to rei, a ne pretvarati se da
je Vance-Owenov plan jo uvijek na dnevnom redu poput smokvina lista
koji skriva nau nemo.
Drugo, politika zatienih podruja umo treba injekciju kvalitetnih
jedinica koje bi bile rasporeene u Bosni. Bitno je da Rusi poalju barem
1.000 vojnika. U sadanjem trenutku oni pokazuju sve znakove izbjegavanja obveza. Bojim se da, ako se Rusi povuku iz provedbe Rezolucije
836, a ne dou nove borbene snage iz zemalja Europske zajednice, neemo dobiti oekivane dodatne vedske i norveke snage. Postojee snage
UNPROFOR-a u Bosni ne mogu se nositi s politikom zatienih podruja, budui da su ve ionako preoptereene. Neupitno je da e snage
bosanske Vlade i dalje napadati iz oznaenih zatienih podruja, a
UNPROFOR e morati koraati po vrlo tankoj i opasnoj ici eli li ne biti
uvuen u borbu.
Tree, ne smije se dopustiti da se Miloevi izvue iz svojih obveza prema
Vance-Owenovom planu. Stezanje sankcija e ga zaokupiti, ali postoji
razumljiva vjerojatnost da e on oslabiti pritisak na bosanske Srbe. 0
njegovu stavu znat emo vie nakon to se Thorvald Stoltenberg i ja sutra
susretnemo s njim. I, njegov i na problem jest u tomu to Karadi i
Mladi kao make obiru vrhnje vjemjui da je Republika Srpska gotov
in. Republika Srpska Krajina je dodatni problem, jer e se nakon referenduma pridruiti, imajui Banju Luku za glavni grad nove Republike
Srba u Bosni i Krajini. General Mladi e tada formalno kontrolirati ne
samo armiju bosanskih Srba ve i snage hrvatskih Srba. Vratit e se u
Knin gdje je stekao reputaciju prije nego to ga je Miloevi imenovao
zapovjednikom JNA u Bosni i Hercegovini. Ako misle da nemaju zagarantirani koridor do Srbije, krenut e prema dalmatinskoj obali. To bi
mogli ionako napraviti i mislim da Hrvati nee biti dovoljno jaki da ih
zaustave s obzirom na njihov slab uspjeh kad su pokuali preuzeti kontrolu nad Maslenikim mostom.
etvrto, ne smije se dopustiti da Tuman izbjegne odgovornost za poticanje ideje o Herceg-Bosni. Mostar je bio runa epizoda etnikog ienja
koja je bez sumnje ukljuivala Tumanovu vojsku uz njegovo odobrenje.
Premda s jo jednim sastankom Koordinacijskog tijela u enevi ovog
vikenda nakon Meugorja pokuavamo posredovati u muslimansko-hrvatskom pribliavanju, obostrano nepovjerenje i potekoe u kontroliranju ekstremnih elemenata kod obje strane su golemi. Kao Zajednica,
moramo osmisliti paket politikih i ekonomskih mjera pritiska na Tumana da se odrekne podrke konfederalnom rjeenju, to je u biti u
njegovim oima elja da na Republiku Srpsku odgovori Herceg-Bosnom
koja e u stvari postati dio Hrvatske. Tumanu treba rei to se sprema do
ponedjeljka 14. lipnja i zatraiti da se sastane s Trojkom prije sastanka
Europskog vijea u Kopenhagenu, kako bi potpisao politiku deklaraciju.

Dioba unutar sadanjih granica Bosne i Hercegovine dala bi premalenu

muslimansku dravu. To bi znailo stvoriti Palestinu u Eu-'ni, siguran
recept za neprekidan rat, terorizam i nezadovoljstvo.
Mandat UNPROFOR-a u Hrvatskoj treba krajem ovog mjeseca produiti, te moramo paljivo razmotriti na stav prema tromjesenom
pronenju. Vojni zapovjednik eli dva dodatna bataljuna za nadgledanje
primirja,'o emu jo trebamo pregovarati. Glavni je razlog za obnavljanje
mandata da e srpsko-hrvatski sukob u sektoru Istok biti mnogo vjerojatniji ako se Ujedinjeni narodi povuku. U prilog odbijanju produetka ilo
bi da se Tuman i Miloevi suoe s potrebom sveobuhvatnog dogovora
to obojica odbijaju dok je tamo uporite Ujedinjenih naroda.
S obzirom na ovu nesigumu pozadinu, smatram da bi bilo mudro potvrditi
sadanju strategiju Europske zajednice uz brzo i temeljito preispitivanje
prije sastanka Europskog vijea u Kopenhagenu. Do onda e neka od ovih
pitanja postati jasnija, a Thorvald Stoltenberg i ja emo gotovo sigurno
organizirati trilateralni sastanak s Miloeviem, Tumanom i Izetbegoviem. Svi se oni ele sastati. Na tom sastanku suoit emo svu trojicu s
nekim istinama i potaknuti ih da ire i dublje nego dosad sagledaju svoje
probleme.

Rasprava koja je uslijedila bila je mjeavina nerealnog pretvaranja

da je VOMP jo iv, potisnute Ijutnje zbog usvajanja Programa zajednike akcije i rezigniranog prihvaanja da smo u zbrci i da nam
treba neko vrijeme da se sredimo. Meutim, redovi su impresivno
zbijeni i ministri su me ostavili s jakim osjeajem suosjeanja i podike.
Deklaracija Zajednice objavljena idueg dana prkosno je podravala
VOMP, ali zapravo je zvuala pomalo oajniki.
Izvijestio sam tisak na nain koji se Sjedinjenim Dravama nije
svidio s obzirom na to da se Christopher sutradan trebao susresti s
Vijeem ministara vanjskih poslova, ali smatraosam prijeko potrebnim
jasno izrei neke istine, jer sam vidio da se krivnja za neuspjeh u
ponitavanju etnikog ienja i postizanju veeg povlaenja Srba u
narednom planu ve stavlja pred vrata Europljana. U diplomatskom
zatakavanju Priprema zajednike akcije, Sjedinjene su Drave poele
bjeati od svoje uloge u odbacivanju VOMP-a. Ministri vanjskih poslova znali su da je^ moja cijena da ostanem supredsjedatelj podrka
koju, kao i ranije, oekujem budem li se trebao suprotstaviti Sjedinjenim Diavama u njihovo ime, dok su se one ponaale na nain koji je
za Europsku zajednicu bio protiv mirovne nagodbe. Za Europsku zajednicu jedno je bilo pristati na gotov in Priprema zajednike akcije, a
sasvim drugo postati suuesnik amerike politike. Stari dani hladnog
rata europske poslunosti i automatske solidarnosti s odlukama Sjedinjenih Drava, prevlaujui ak i stvama razmimoilaenja, bili su prolost.

Veina ministara vanjskih poslova javno je izrekla rijei svjee

podrke Vance-Owenovom mirr om planu kao dugoronom cilju, ali
osobno su dunosnici priznavali u zasad nema politike volje da se ide
dalje od obrane zatienih podruja. Mene su citirali da sam rekao
kako neuspjeh da se agresore natjera na povlaenje znai da e srpska
i hrvatska ekspanzija stjerati bosanske Muslimane u enklavu koja e
ostati otvorena rana, kao stvaranje Palestine u srcu Europe. A o
nevoljkosti Sjedinjenih Drava da poalju vojnike u Bosnu rekao sam:
Ako Sjedinjene Drave kao najmonija zemija u NATO-u ne poalju
kopnene snage, to e nas oslabiti i dokraja iscrpiti, ali to nee biti kraj
svijeta. Budui da je izgledalo da nee biti amerikih vojnika u vodeoj ulozi na bojinici, NATO-ovi su stratezi trebali zapitati hoe li
se praznina moi ispuniti drugim dravama. Novinari su izvijestili da
sam spomenuo Rusiju, Bjelorusiju i Ukrajinu kao zemlje koje bi mogle
dati snage za ouvanje mira, te da sam rekao kako se moraju preispitati rezerve oko koritenja vojnika iz zemalja u regiji oko bive Jugoslavije.
Naslov u londonskom Timesu glasio je Owen uvia da se paljiva
slagalica bosanskog mira raspala. Za radio BBC-ja rekao sam: Tuno je to je washingtonki sastanak na vrhu pet drava ostavio dojam
prihvaanja srpskih osvajanja. Poruka - da se teritorij osvojen silom
moe zadrati - ohrabrila je Hrvate u Mostaru da ponu zauzimati
teritorij i izguravati Muslimane, te je proizvela protureakciju Muslimana protiv Hrvata. Potaknuo sam pitanje koje su diplomati umomi
od Bosne radije izbjegavali. Uspostavljanje privremenih muslimanskih
enklava nije bila nikakva strategija. e Ujedinjeni narodi izbalansirati interese Srba, Muslimana i Hrvata unutar Bosne ili e vanjske
sile morati priznati da e gospodarima rata ostaviti da iscrtaju mape.
Izvijestili su da sam dodao kako mirovni plan moe opstati samo ako se
poalju vojnici da ga provedu.
U Sjedinjenim je Dravama Peter Tamoff, inteligentan i upuen
ovjek, pokuao racionalizirati Christopherovu misiju u Europi istaknuvi granice amerike politike. To je, meutim, izazvalo emocionalnu
reakciju kojom su Lake i Warren Christopher odbacili njegove
rijei, jer su mirisale na naputanje amerike vodee uloge. No, Tarnoff je prikazao mislenu pomutnju u State Departmentu, jer dok se
ono to se u Bosni odigravalo 15. veljae definiralo kao vitalni interes
Sjedinjenih Drava, sada u lipnju Warren Christopher je opetovano
govorio kako to nije od vitalnog interesa.
Djelomino je izgledalo da je u pozadini promiljanja Sjedinjenih
Drava o VOMP-u ogorenost strukturom Intemacionalne konferencije o bivoj Jugoslaviji. Nova amerika Administracija bila je izne-

228

BALKANSKA ODISEJA

naena tqje Eagleburger, na primjer, bio spreman doi na ministarski

sastanak Konferencije i sjediti u sobi pod Vanceovim i mojim predsjedanjem. Christopher nikad nije bio spreman prihvatiti taj format,
niti mu se sviao politiki autoritet koji je Konferencija izgradila, te je
u kongresnim sasiuanjima prije pristupanja na dunost otkrio elju da
Sjedinjene Drave opet preuzmu ovlasti od Konferencije. I jo k tome,
uvijek je bilo teko odrediti koliki je element u amerikom stavu prema
VOMP-u potjecao od Christopherovih osobnih odnosa s Vanceom.
Premda je njihov odnos na povrini bio korektan i kontroliran, stalna
napetost meu njima bila je oigledna, i ja sam sumnjao da potjee iz
vremena kad je Christopher bio Vanceov zamjenik, pogotovo u okoinostima Vanceove ostavke 1980. zbog suprotstavljanja podrd predsjednika Cartera vojnom planu da se oslobode Amerikanci zarobljeni
u njihovom Veleposlanstvu u Teheranu. Unato toj epizodi, Vance je
Carteru predloio da Christopher bude njegov nasljednik, no Carter je
umjesto njega imenovao senatora Musleja. to god bilo istinito o
odnosu u prolosti, nisam sumnjao da Christopheru nije bilo ugodno
to je Vance isturen u tako prominentnoj vanjskopolitikoj ulozi u
njegovim prvim mjesecima na poloaju dravnog tajnika. Cim je Vance
napustio poloaj supredsjedatelja Meunarodne konferencije o bivoj
Jugoslaviji u Ateni, Christopher je pokuao ukinuti Konferenciju i
iskoristio je priliku kako bi odbacio VOMP.
Odbacivi VOMP, Clintonova je Administracija odustala od moralnih naela za ouvanje Bosne i Hercegovine kab jedinstvene drave.
Zakljuili su da je cijena slanja kopnenih trupa, kako bi se ponitilo
etniko ienje, previsoka. ak nisu bili spremni suprotstaviti se vodama bosanskih Srba uz podrku SRJ, srpskog i cmogorskog predsjednika, grkog premijera, vlada Europske zajednice i Rusije, ve su radije ustuknuli i ponudili Karadiu i Mladiu mogunost da zadre vie
teritorija nego to je bilo predvieno na mapi VOMP-a. Posljedice ne
samo za autoritet Sjedinjenih Drava, ve i za pravedni mir, te vladavinu meunarodnog prava bit e teke. U povijesti je rijetko da se
unutar nekoliko godina pokau ludosti odluka razliitih vlada, ali u
kolovozu 1995. bilo je bolno oigledno koliko je tete nanijela odluka
Sjedinjenih Drava da odbace VOMP u svibnju 1993. Bosanski su
Muslimani sada bili etniki oieni od epe do Srebrenice, a hrvatski
Srbi iz Krajine. Vie se nije govorilo o etnikom ienju, niti je bilo
ikakve nade u njegovo ponitenje.

5
Unija triju republika
horvald Stoltenberg i ja otputovali smo iz Bruxellesa 8. lipnja,
znajui da ministarski sastanak Euuropske zajednice s Warrenom Christopherom i sastanak NATO-a koji mu je trebao
uslijediti sigumo nee biti uspjeni, budui da su jedni drali da je
Vance-Owenov plan jo iv, drugi da je na umoru, a nekolicina je znala
da je zapravo mrtav. Tako je bar jedanput bilo olakanje ponovno
otputovati na Balkan.
U Beogradu smo 9. lipnja morali odluiti kako se ponijeti prema
krizi oko Vuka Drakovia. Doista je sramota da je policija mogla
nekanjeno pretui elnika glavne oporbene stranke, dok se kriminalcima doslovno davao imunitet za osnivanje nezakonitih paravojnih
postrojbi. Miloeviu je valjalo jasno pokazati na gnjev, a estitim
Srbima pruiti praktipan dokaz zabrinutosti Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji (MKBJ). Ranije sam bio primio pismo skupine
uglednih srpskih lijenika koji su se brinuli o Drakoviu, ukljuujui
poznatog neurologa koji je lijeio ozljede glave to ih je Drakoviu
nanijela milicija presjednika Miloevia. Pretjerana intervencija privukla bi pozornost svjetskih medija, ali ne bi poluila nita, budui da
bi Miloevi, bijesan to je u ovom incidentu ubijen jedan od njegovih
policajaca, ostao nepokolebljiv. Samo ga je srpska kritika mogla natjerati da preispita svoj stav, jer jo je elio vratiti povjerenje srpskih
intelektualaca koji su ga neko podravali. Porazgovarao sam o tome s
Thorvaldom Stoltenbergom te smo se sloili da bi bilo najbolje da ja,
kao lijenik i neurolog, posjetim bolnicu sam, bez nazonosti tiska, a da
onda te iste veeri razgovaram s Miloeviem za vrijeme veere. Izbjegao sam novinare oko hotela, no naalost putem me presrela televizijska ekipa. Stigavi u bolnicu prije njih, ustrajao sam da ne ulaze u
zgradu. Svi su lijenici ozbiljno brinuli kako Drakovievo odbijanje
hrane umanjuje njegove izglede za potpuni oporavak. Pozomo sam
sasluao njihove argumente i otiao od njih ponijevi jednu uredbu za
pomilovanje, poto sam zakljuio da bi mi posjet Drakoviu u bolnikoj sobi oslabio izglede da uvjerim Miloevia da ga pusti na slobodu. Otiao sam ravno u zgradu srpskog Predsjednitva i pokrenuo
ovo pitanje s Miloeviem dok smo pili aperitiv nakon slubenog dijela

230

BALKANSKA ODISEJA

susreta. 2> je tono gdje sam bio, je komentirao moj pokuaj da

izbjegnem novinare. U poetku je bio odluno nabusit u vezi s nedavnim posjetom gospoe Mitterrand u Beogradu, tvrdei da je rije o
krivinom, a ne poiitikom pitanju. Kasnije nam se pridruio dr. Karadi, koji je uistinu bio od pomoi. Kad sam kazao da su mi pisali
istaknuti srpski lijenici, Karadi je zamolio da pogleda popis, a onda
je traio od Miloevia da ozbiljno shvati te ljude koji su svi bili dobri
Srbi, a ne politike linosti. Miloevi jo nije prihvaao Drakovieve
motive, te je bio sumnjiav giede njegova stvarnog zdravstvenog stanja,
ali je obeao da e razmisliti. Ubrzo nakon toga, Drakovi je otputen iz boinice. Spreman sam ovom prigodom pridati odreene zasluge
dr. Karadiu.
Radovan Karadi roen je 19. lipnja 1944. godine u selu Pemica
na Durmitoru u Crnoj Gori. Od petnaeste godine ivio je u Sarajevu,
gdje je upisao srednju medicinsku kolu, da bi kasnije diplomirao na
sarajevskom Medicinskom fakultetu i specijalizirao psihijatriju. Obrazovanje je djelomino stekao u Sjedinjenim Dravama. Uglavnom je
radio u dravnoj bolnici u Sarajevu. Prije rata bio je razmjemo poznat
psihijatar. Godine 1987. jedanaest je mjeseci proveo u istranom zatvoru, ali je odrijeen od optube - to je u jugoslavenskoj republici
Bosni i Hercegovini bila prilino neobina presuda - budui da nikada
nije dokazano da je vikendicu na Palama izgradio pronevjerenim novcem. Krajinik je takoer bio uhien i optuen za sudjelovanje u istom
ovom sluaju, pa je tako u zatvoru, u okruenju nevolje, stvoren njihov
odnos.
Karadi je 1968. odrao vatren srpski nacionalistiki govor s krova
Filozofskog fakulteta u Sarajevu, nakon ega je tvrdio da je stavljen
pod stalnu prismotru jugoslavenske tajne policije. Godine 1989. izabran je za predsjednika Srpske demokratske stranke (SDS), jer kako
sam kazuje, nitko se drugi nije elio prihvatiti tog posla. Na osnivakom kongresu SDS-a Izetbegovi je bio poasni gost i dobio je najdui
pljesak. Ljeti 1990. Karadi i Izetbegovi pribivali su memorijalnom
skupu za srpske i muslimanske rtve Drugoga svjetskog rata na mostu
preko rijeke Drine u Foi, gdje su obojica izjavili da krv vie nikada
ne smije tei Drinom. Tada je Karadi navodno kazao: Nai Muslimani mnogo su nam (bosanskim Srbima) blii od mnogih kranskih
naroda u Europi. Gledao sam kako se iz sata u sat taj odnos pogorava. Ponekad bi se pojavio traak staroga odnosa i Karadi bi
Izetbegovia nazvao Alija, ali nikada nisam uo da se Izetbegovi
njemu obraa s Radovane. Kasnije su razgovarali bez nae nazonosti, no bio je to oprezan, a povremeno i neprijateljski odnos.

UNIJA TRIJU REPUBLIKA

231

Karadieva osobita, i to znaajna vjetina, sastoji se u izbjegavanju i neutraliziranju neprijateljsMh pitanja nevinim izrazom lica i
prividnom zabrinutou u glasu. Na pitanje Zato granatirate Sarajevo?, Karadi odgovara: Ne radimo to mi, ve Muslimani. Mi ne
napadamo, ve samo titimo svoje domove u Sarajevu i oko njega..
Muslimani nisu nikada bili nai neprijatelji. Samo su ustae nai prirodni neprijatelji. Srbi i Muslimani nikada se nisu sukobljavali, to
dokazuje i povijest, osim ako se ne bi umijeala neka trea strana,
tvrdi Karadi. Toliko sam ga puta uo kazati kako Srbi i Hrvati nisu
nikada bili neprijatelji prije 1918. godine, kada su stupili u zajedniku
dravu. Srbi i Hrvati vie nikada nee biti neprijatelji kad razdvoje
svoje drave. Jednom je kazao: Srbi ne mogu ivjeti zajedno s Muslimanima i Hrvatima. Rekao sam Owenu neka nas ne trpa u istu vreu
kao pse i make.
Moda stoga to smo obojica obrazovani kao lijenici, bilo mi je
teko vjerovati da Karadi moe provoditi etniko ienje i zagovarati tako odvratnu filozofiju, sasvim suprotnu Hipokratovoj zakletvi.
U poetku sam se nadao da u dubini due osjea vee potovanje za
ljudski ivot i dostojanstvo, meutim morao sam se razoarati. On je
pjesnik i napisao je etiri knjige, ali unato mojoj vlastitoj ljubavi za
pjesnitvo, nikada s nji'me nisam o tome razgovarao. Pretpostavljam da
neto kazuje i injenica da nikada nisam s njime elio razgovarati ni o
medicini, pa ak ni kad smo razgovarali o nevanim pitanjima. Tijekom
pregovora bili smo prisiljeni komunicirati za vrijeme objeda, no nikada
nisam s njime elio uspostaviti nimalo prisniji odnos.
Bit je naeg sastanka s Miloeviem te veeri u Beogradu bila
potraga za sveobuhvatnim ijeenjem, zbog ega smo pogled upirali
izvan strogih obrisa granica Bosne i Hercegovine. Budui da je to bilo
toliko spomo, bio sam zahvalan to se tisak usredotoio samo na Drakovia. Douglas Hurd pomagao mi je svojom tihom potporom nagovjetajima koje sam, kroz razgovore sa Solanom i Koziijevim, bio uputio ministrima vanjskih poslova Europske zajednice o novom pristupu
to ne obuhvaa samo Bosnu. Naglasio sam da je rije o provizomim
idejama i da u se morati vratiti po poseban mandat poto ispitam
reakcije. Moja zamisao nije bila podjela Bosne i Hercegovine, niti
velike izmjene republikih granica u bivoj Jugoslaviji, ve niz ogranienih ustupaka za ustupak, uldjuujui poglavito sjevemi koridor i
podmje Dubrovnika. Sutradan ujutro otputovali smo u Tiranu radi
susreta s albanskim predsjednikom Berishom, zatim smo odletjeli u
Podgoricu na sastanak s predsjednikom Bulatoviem, a onda smo se
vratili u Beograd, gdje smo proveli no prije ponovnog susreta s Miloeviem u petak ujutro.

232

BALKANSKA ODISEJA

U Waskington Postu od 10. lipnja objavljen je lanak koji je sljedeeg dana prenio britanski Guardian pod naslovom Ameriki obavjetajni analitiar predvia podjelu Bosne. Analitiar se otvoreno
izrugivao amerikoj potpori takozvanom Programu zajednike akcije,
tvrdei da e zatiene zone postati izbjegliki logori i da e sve u
naelu zavriti preseljenjem puanstva. Analitiar je predvidio podjelu na dvije velike odvojene muslimanske provincije i komad Bosne
koji bi pripao Hrvatima te najvei srpski dio koji bi pripao Srbiji. Takav
bi ishod znaio potpuni poraz naela Londonske konferencije, a Stoltenberg i ja na tom stupnju nismo o tome smjeli niti razmiljati. Znali
smo da se moramo odmaknuti od Vance-Owenovog plana, no pitanje
je bilo kako. Sloio sam se s Fredom Eckhardom da bi u ime MKBJ-a,
unato tomu to smo znali da je Vance-Owenov plan mrtav, trebao kao
posljednji iskaz potovanja napisati pismo Guardianu u obranu Plana
protiv jednoga od njegovih najupornijih i duboko pristranih kritiara
ija su pisma esto objavljivana u tom listu.
Dana 14. lipnja otputovali smo u Bonn radi susreta s ministrom
vanjskih poslova Kinkelom, koji nas je nakon kratkog zajednikog objeda ispratio na sastanak s kancelarom Kohlom. Kinkel je bio zaprepaten naom sugestijom da bi Vance-Owenov plan trebalo mijenjati.
Poglavito ga je zabrinjavalo kakav bi to uinak imalo u javnosti. Objasnio sam da plan nije bio samo ozbiljno oteen, ve je i potopljen u
Washingtonu. Kohl je zauzeo puno realniji pristup te je odmah prihvatio potrebu za mijenjanjem plana. Meutim, dodap je da, bez obzira na
izmjene koje moraju biti uinjene na zemljovidii, krajnji rezultat ne
moe biti mala muslimanska enklava u srcu Bosne i Hercegovine.
Obojica su vrsto podrali potrebu da se Tumanu poalje otra i jasna
poruka da vie ne zapoinje napade protiv krajinskih Srba te da surauje u pitanju Bosne. Kohl je kazao da se nee ustruavati upozoriti
Tumana, pa je Kinkel 15. lipnja otputovao s Konferencije o ljudskim
pravima u Beu izriifo radi sastanka s hrvatskim presjednikom po
njegovu dolasku u enevu, a prije naeg susreta s Tumanom iste
veeri. Kancelar Kohl upozorio je da e zemlje bive Jugoslavije nakon
rata traiti sredstva za obnovu, a Njemaka nee vie automatski plaati, budui da je ve dala goleme sume za Njemaku Demokratsku
Republiku, Istonu Europu i bivi Sovjetski Savez. Nijemci e uloiti
svoj novac u irenje demokracije.
Posljednji sam put bio ozbiljno razgovarao s kancelarom Kohlom
ljeti 1986. godine, u vrijeme dok sam bio elnik Socijaldemokratske
stranke. Sada je, uspjevi ujediniti svoju zemlju, Kohl postao najmoniji dravnik u Europi. Oito se razvio i u intelektualnom i u politikom smislu, jer njegova je analiza posljedica raspada Jugoslavije bila
vrhunska, protkana iznenaujuom koliinom relevantne europske po-

UNIJA TRl. d REPUBLIKA

233

vijesti. Kancelar nije bio izgubio svoj smisao za stvamost, no u njegovu

je pristupu bila neka nova bizmarkovska odlika koja me se jako dojmila. Nije bilo oitih protusrpskih predrasuda od kojih je ve dugo
strahovalo vodstvo u Beogradu. Kohl, koji je imao iru glasaku pot, poru nego Kinkelova stranka FDP, doimao se manje podlonim glasnim zahtjevima brojnih Hrvata koji su ivjeli u Njemakoj i objektivniji
j u procjeni Tumanova ponaanja. No, veina Srba Kohla ne vidi tako.
U listopadu 1991. general Kadijevi, jugoslavenski ministar obrafle,
j
tvrdio je da se Njemaka sprema napasti nau zemlju trei put u ovom
stoljeu. Miloevi je u veljai 1993. izjavio Pravdi da je raspad Jugoslavije u interesu njemako-katolikog saveza, te da je Njemaka v
odmah nakon ujedinjenja poela kanjavati pobjednike Drugoga svjet| skog rata. Jugoslavija je bila prva rtva politike revanizma. Ipak, u
' drugim priiikama, Miloevi je bio realniji u pogledu Njemake, upozoravajui na redove njemakih poslovnih Ijudi koji su u Beogradu
ekali na ukidanje sankcija. Kao predstavniku Europske zajednice,
1
moja je zadaa bila pokuati uvjeriti Srbe da prevladaju svoju poviI
jesnu mrnju prema Njemakoj, a jednako tako i osigurati da politika
Europske zajednice precizno odraava novi posthladnoratovski demokratski konsenzus koji Srbiju vidi kao dio ire Europe, jednako kao
i Bugarsku, Rumunjsku, Makedoniju i Albaniju.
Njemaki su mediji prije bili neprijateljski raspoloeni prema Vani
ce-Owenovom planu, ali tada su ga, iako prekasno, poeli prihvaati.
I
Sada su postali osjetljivi na bilo kakvu mogunost podjele, ponajvie
j
kad je u pitanju Sarajevo. Njihov poetni glasni antisrpski i promusli!
manski stav pomalo je poputao kako su sloenost i potekoe u iznaIaenju ijeenja postajale sve jasnije. Meutim, unutar njemake Vlade
miljenja ministarstava vanjskih poslova i obrane glede bive Jugoslavije ponekad su se otro razilazila, najizrazitije oko stupnja ustavom
doputenog ukljuenja njemakih vojnih snaga. Njemaka vanjska politika oslanja se na dva stupa: prvi je bliskost s Francuzima u Europi, a
; drugi sa Sjedinjenim Dravama u okviru NATO-a. U pitanju Jugoslaj vije ovi su interesi doli u sukob te je bilo vrlo zanimljivo gledati kako
I se Bonn bori sa suprotnostima. Nijemci su bili neugodno iznenaeni
j kad ih Washington nije pozvao na sastanak 22. svibnja, a Francuzima,
Britancima i Spanjolcima zamjerili su nain na koji je sruena potpora
EU-a Vance-Owenovom planu bez konzultacija. Dok je Klaus Kinkel
nastojao zalijeiti rane to ih je Europskoj zajednici nanijela buldoerska taktika Hansa-Dietricha Genschera u svezi s priznanjem Hrvatske,
Njemaku je u cjelini i dalje pokretala vjera da je samoodreenje
apsolutno, a ne kvalificirano pravo. Nijemci su u dui uvijek podupirali
ukidanje embarga na uvoz oruja za Hrvate, a slijedom toga i za Musliraane. To je znailo da je dolaskom na vlast Clintonove administracije

234

BALKANSKA ODISEJA

njemak^joozicija bila vie na crti amerike i donekle se razlikovala od

francuske 1 britanske. Unato tome, razlike su uvijek bile premostive,
zahvaljujui korektnosti Klausa Kinkela prema kolegama u Vijeu ministara vanjskih poslova, kao i injenici da i Kinkel i Kohl istinski
vjeruju u europsko jedinstvo te su time spremni ponekad rtvovati
njemake poglee zbog ireg europskog zajednitva. Meutim, u siuaju Hrvatske, Njemaka je nesmiljeno zastupaia svoju poziciju. Nijemci su vie nego mirili kad je rije o prodaji oruja Hrvatskoj, te su
trpjeli znaajnu hrvatsku vojnu nazonost u Bosni i Hercegovini tijekom cijeloga rata, dok su istovremeno napadali puno manje flagrantne prijestupe vojske SRJ, te nisu nikada bili spremni dopustiti
uvoenje bilo kakvih stvarnih gospodarskih sankcija protiv Hrvatske.

Zemljovid 8: Srpskiprijedlog Unije iriju republika, lipanj 1993.

Stoltenberg i ja vrsto smo odiuiii da mi neemo uiniti prvi korak

odmaka od Vance-Owenovog plana. To su morale uiniti sukobljene
strane. Miloevi nam je 11. lipnja u Beogradu pokazao prvi, vrlo
proizvoljan nacrt novog zemljovida, koji sam uspio strpati u dep, a

UNIJA TkiJU REPUBUKA

235

koji je Muslimanima davao manje od 24 posto teritorija Bosne i Hercegovine. Dana 13. iipnja odran je prvi sastanak Predsjednitva Bosne
i Hercegovine u punom sastavu od stjecanja nezavisnosti, te je zapoeo
proces sklapanja sloenog dogovora.
Dana 15. i 16. lipnja sastali smo se s Miloeviem, Tumanom,
Bulatoviem i Izetbegoviem, Karadiem i Bobanom. Ovi su susreti
postavili temelje trima u naelu srodnim planovima: Unija triju republika, plan koji je dobio konani oblik na britanskom nosau rakoplova HMS Invincible; Plan akcije Europske unije; i Plan Kontaktne
skupine. Svi su ovi planovi Srbima davali vlastito povezano podruje za ,
republiku u sklopu Unije Bosne i Hercegovine. BUo je to osjetljivo vrijeme te smo Stoltenberg i ja nastupali vrlo oprezno. Jo sam imao ovlatenje Europske zajenice samo za ispitivanje novih ideja, bez formalnog
dogovora o naputanju Vance-Owenovog plana. Izvjee, koje sam poslao
slubenim brzojavom, odraava raspoloenje i sadraj sastanka.
Veina zemalja Europske zajednice bila je sada spremna iskljuiti
aparate za umjetno odravanje ivota Vance-Owenovog plana koji je
bio kliniki mrtav jo od amerikog briefinga za novinare 21. svibnja u
Washingtonu. Dogovorili smo se s Tumanom, Miloeviem i Izetbegoviem da e razgovori biti nastavljeni te da se nijedan zemljovid nee
objaviti ili procuriti U javnost. Tuman je prigodom susreta s novinarima govorio vrlo uopeno, kazavi kako svi imaju zemljovide u
svojim glavama i depovima. Izetbegovi je sa sastanka trojice predsjednika otiao u pozitivnom ozraju, s osmjesima svuda oko sebe. Mi
smo se kao supredsjedatelji sloili da na tom stupnju Izetbegovi ne bi
trebao pregovarati o zemljovidima, te smo obeali da emo voditi
njegovu bitku i proiriti muslimansko podruje od Save do mora. Meutim, Izetbegovi je po izlasku iz vile, po mom miljenju, mudrom
taktikom lanoga napada, izjavio novinarima kako zbog stanja u Goradu vie nee sudjelovati u pregovorima. To je potaknulo izvjea
kako Izetbegovi naputa pregovore, to su mu zamjerili njegovi
kolege predsjednici. Na pitanje je li rije o novom planu umjesto
Vance-Owenovog, Miloevi je odgovorio kako govorimo o razvoju
koji smo oekivali, te je govorio o doista ogromnom napretku. No
koliko god mi umanjivali vrijednost promjene, rije je sada bila o
podjeli u tri dijela. Cvrsto sam odluio da se rezultat ne smije zvati
Owen-Stoltenbergovim zemljovidom, naljepnica koju su mu sve sukobljene strane iz razliitih razloga vrlo revno nastojale prilijepiti. Nije to
bio ni na zemljovid, niti na plan, te je bilo vano da bude jasno da je
potekao od Srba i Hrvata. Na je zadatak bio provjeriti moe li se on
razviti tako da bude prihvatljiv predsjedniku Izetbegoviu. Pojavili smo
se pred enevskim novinarima poto su sve sukobljene strane rekle

236

BALKANSKA ODISEJA

svoje i pQto je veina njih otputovala iz eneve. Bili smo okrutno

iskreni. Bez ikakvog posmrtnog obreda priznao sam da je Vanee-Owenov plan mrtav, kazavi: Vrijeme tee dalje, a situacija je naalost sve
gora i gora. U posljednjih nekoliko mjeseci, pred naim vlastitim oima, sve tri strane razderale su zemljovid provincija. Objanjavajui
kako nema nikakve koristi poradi vlastite tatine ustrajati na VanceOwenovom planu, rekao sam: Moramo se suoiti s krvavom realnou situacije. Londonski Times objavio je naslov Muslimani nezaovoljni dok Srbi i Hrvati zlurado likuju nad starim zemljovidima.
State Department je objavio da je Reggie Bartholomew imenovan
novim amerikim veleposlanikom u Italiji te da e ga u ulozi posebnog izaslanika zamijeniti Charles Redman. Premda e nam nedostajati, bio je to mudar potez, kad se imaju u vidu sva obeanja to ih je
Bartholomew dao Izetbegoviu o povratu podruja koja su osvojili Srbi
kako bi ga uvjerio da prihvati Vance-Owenov plan. Bartholomew je
bio otar i vrst pregovara, no silno je elio postii sporazum oko
Vance-Owenovog plana. Amerikancima je sada, u skiadu s njihovom
novom politikom zaustavljanja irenja sukoba koju su otprilike opisivali kao containment, trebao drukiji, tii glas da Bosnu skine s naslovnica.
Otputovao sam sa Stoltenbergom u Copenhagen, koliko zbog njegovih skandinavskih veza toliko i zbog njegove uloge u Ujedinjenim
narodima, radi susreta s Predsjednitvom Europske zajednice te s Helvegom Petersenom i danskim premijerom Rasmussenom. Nakon sastanka poslao sam pismo Helvegu Petersenu.
Amerika reakcija na nae nove prijedloge bila je mnogo susretljivija no to sam pretpostavljao. Predsjednik Clinton zapravo je uporabio rije koju sam nastojao izbjei - podjela - te je kazao da Sjedinjene Drave mogu prihvatiti podjelu ako je slobodno i dragovoljno
prihvate i same sukobljene strane. State Department je zauzeo vri
stav, jasno pokazujui nezadovoljstvo injenicom da je stavljen u poloaj da mora izvravati pritisak na Muslimane da prihvate plan. U enevi sam sluajno sreo amerikog veleposlanika u Bosni Jackovitcha te
sam ga ukratko izvijestio o situaciji. Iznenadio sam se kad je kazao da
bi Gani i Silajdi mogli prihvatiti nove prijedloge, pa da ak ni zemIjovid, uz neke preinake, nije tako lo. Stoltenberg je bio spreman
otputovati u SAD kako bi o svemu izvijestio State Department, meutim State Department je odugovlaio uz obrazloenje kako bismo prije
toga trebali odrati sastanke predviene za 23. lipnja u enevi.
U tom trenutku pojavila se napuklina u Atlantskom savezu: dolo
je do razmimoilaenja izmeu Sjedinjenih Drava i Njemake jer su
Kohl i Kinkel bili razjareni zbog Christopherovih javnih kritika nje-

UNIJA TRIJU REPUBLIKA

237

make uloge u svezi s priznanjem Hrvatske i Slovenije. Nijemci nisu

mogli shvatiti to bi Sjedinjene Drave mogle dobiti kritikom Njemake, osim ako ona nije usmjerena na odvlaenje pozornosti od sve
veeg unutarnjeg nezadovoljstva zbog neuinkovitosti amerieke politike u svezi s krizom u bivoj Jugoslaviji. Die Welt je Christopherove
rijei nazvao najotrijom javnom kritikom to ju je njemakoj politici
uputio jedan ameriki dravni tajnik u posljednjih nekoliko desetljea. Kinkel je u Ljubljani kazao da e Europljani, makar i krguui
zubima, moda morati prihvatiti injenicu da je Vance-Owenov plan
mrtav. Hans van den Broek, povjerenik EU-a za vanjske poslove, rekao je da je Vance-Owenov plan potpuno mrtav i da to svi znaju te je, ne
odobravajui podjelu, zapitao: Ako ne vidite nikakvu mogunost da
pomognete tim ljudima, kako im moete moralno uskratiti pravo da se
naoruaju? Diisseldorfski Westdeutsche Zeitung pisao je: Pobijedili
su oni koji ubijaju, protjeruju i siluju. Nisam zamjerio Cyrusu Vanceu
kad je javno govorio protiv novog pravca, jer obojica smo bili odbacili
mogunost podjele u korist deset etniki nepovezanih provincija. Citiram Cyrusove rijei: Uvijek smo govorili da ne smije biti pojele. To
je pogreno. To je isto to i prihvaanje etnikog ienja. A tako je i
bilo. Nikada nisam ni pokuavao tvrditi da je ita to se temelji na
podjeli puki produetak Vance-Owenovog plana koji se zasnivao na
integraciji. su to za mene teka vremena.
Iznenadio sam novinare u enevi iskrenim objanjenjem u odgovoru na njihova pitanja da je Vance-Owenov plan bio mnogo bolji i
principijelniji mirovni dogovor nego bilo to drugo to bih mogao dogovoriti od sada pa nadalje. Rekao sam da od danas ne oekujem da u
moi tvrditi kako smo postigli astan dogovor. Nisam takoer oklijevao niti jasno pripisati odgovornost Clintonovoj Administraciji koja
je, nairoko se pozivajui na moral, pokopala jedini plan koji je imao
pravo tvrditi da je utemeljen na moralu i koji je obeavao da bi doista
mogao donekle ponititi uinke etnikog ienja.
Dana 22. lipnja na veer, pred sastanak Europskog vijea u Copenhagenu, sastali smo se s dvanaestoricom ministara vanjskih poslova
zemalja lanica Europske unije i povjerenikom van den Broekom. Bio
je to jedan od naih najsadrajnijih sastanaka ikada odranih, posveen najvanijim pitanjima - a ne, kao to je to esto bio sluaj,
gubljenju vremena na skiciranje izjava za tisak. U ime Predsjednitva
EU-a, Helveg Petersen prenio je kako je u posljednjih nekoliko dana
razgovarao s Christopherom i Kozirjevim. Kozirjev je rekao da su svi
nai pokuaji propali te da trebamo traiti nova rjeenja utemeljena na
zatiti temeljnih ljudskih prava, obustavi vatre, povlaenju snaga i jamenju teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Koncept zatie-

238

BALKANSKA ODISEJA

nih zona Hialje je bio relevantan, no Kozirjev nije predviao razmjetanje ruskih postrojbi u okviru UN-a. Sankcije bi trebale ostati na
snazi, no Srbima bi valjalo jasno ponuditi i poneku mrkvu. Christopher
nije elio prisiljavati Muslimane da se izjasne o srpsko-hrvatskom planu te je drao da im treba dati vremena da ga razmotre. Sjedinjene
Drave eljele su nastaviti usko suraivati s Europskom zajednicom,
iako je Christopher smatrao Vance-Owenov plan mrtvim. Helveg Petersen obeao je nakon sastanka izvijestiti Christophera i Kozirjeva o
zatienim zonama.
Kako bih pokazao da se stanje na terenu jako pogoralo od mog
posljednjeg razgovora s ministrima vanjskih poslova, opisao sam pozadinu enevskih razgovora izmeu Izetbegovia, Tumana i Miloevia
te sam citirao biljeke generala Moriilona i Stoltenbergovo izvjee.
Zatim sam im na velikom zemljovidu pokazao tri republike to su ih
predlagali Srbi i Hrvati, podijeljene u pet podruja: dva hrvatska, dva
muslimanska i jedno nedjeljivo srpsko podruje. Usredotoio sam se
na sredinje podruje s veinskim muslimanskim puanstvom za koje
sam naglasio da ga treba proiriti kako bismo uistinu mogli tvrditi da se
protee od rijeke Save na sjeveru do Jadranskog mora na jugu. elio
sam da ministri vanjskih poslova razmisle mogu li prihvatiti povratak
na ideju o trodijelnoj konfederaciji koja je prvi put izloena u Carrington-Cutileirovom kantonalnom planu petnaest mjeseci ranije, prije
poetka rata. Alain Juppe pozdravio je u ime Francuske moje izvjee,
ali je, nesvojstveno sebi, elio da bude vuk sit i koza cijela, govorei
kako nema razloga tvrditi da je Vance-Owenov plan mrtav. Nizozemski ministar vanjskih poslova Kooijmans kazao je kako se osjea kao
Alisa u zemlji udesa. Nakon to je deset dana ranije Vijee ponovilo
potporu Vance-Owenovom planu, sada ga je proglaavalo mrtvim na
temelju srpsko-hrvatskog prijedloga. Zatim je Helveg Petersen u zakljuku kazao da e ministri vanjskih poslova izvijestiti svoje efove
vlada kako je supredsjedateljima izraeno potpuno povjerenje. Dodao
je da je Izetbegovi zatraio da se obrati Europskom vijeu kako bi
objasnio muslimanske poglede na srpsko-hrvatski plan, te da je Lord
Owen obrazloio kako bi Trojka trebala potaknuti Izetbegovia da
otputuje u enevu na nastavak pregovora i da se posavjetuje s ostalim
lanovima bosanskog Predsjednitva. Nakon krae rasprave, dogovoreno je da bi se Trojka trebala sastati s Izetbegoviem 21. lipnja.
Iz petosatne rasprave s predsjednicima Bulatoviem, Miloeviem
i Tumanom 23. lipnja u Zenevi proizalo je devet ustavnih naela.
Nazvali smo ih srpsko-hrvatskim prijedlozima, a trojica predsjednika,
iako nisu eljeli da se naela pripisuju njima, pruili su im potporu i
pripomogli njihovom oblikovanju. inilo se da Karadi i Boban is-

UNIJA TRIJU REPUBLIKA

239

prihvaaju naela, te smo se obvezali izloiti njihov prijedlog

sedmorici nazonih lanova Predsjednitva Bosne i Hercegovine - trojici Hrvata, trojici Srba i jednom Muslimanu. Preporuili smo toj sedmorici lanova Predsjenitva da ne zauzimaju zajedniki stav o devet
naela na licu mjesta, budui da smo drali da bi ih najprije valjalo
razmotriti s Izetbegoviem i Ganiem, koji nisu doli u enevu. Upozorili smo da predstoje sloeni pregovori.
Zamolio sam svoga novog zamjenika, francuskog veleposlanika
Jean-Pierre Masseta, da posjeti Sarajevo i preda osobno pismo Izetbegoviu, budui da me ovaj, suoen s presudnom odlukom da li da
zapone pregovore s Karadiem i Bobanom, u telefonskom razgovoru
zamolio da mu prenesem svoja osobna gledita. Veleposlanik Masset
osobno mu je uruio moje pismo, odgovorio na njegova pitanja i po
povratku mi podnio izvjee. U svom pismu Izetbegoviu od 1. srpnja,
priloio sam iscrpan dodatak s brojnim pitanjima koja su u to vrijeme
jo bila vrlo neslubena. Kazao sam da bih osobno daleko vie volio da
mu jo mogu pisati o Vance-Owenovom mirovnom planu, ali da su ga
zlosretno unitili neki ljudi i drave koji sada glasno izraavaju svoju
svesrdnu potporu tome planu. I dalje sam mislio da bi Vance-Owenov
plan bio najbolje ijeenje za njegovu zemlju. Podsjetio sam ga da me je
prigodom mog posljednjeg posjeta Sarajevu nagovarao da ostanem na
mjestu supredsjedatelja, moda i stoga to je tono predosjeao da mi
je trebalo vrlo malo da podnesem ostavku. Razmislio sam o onome to
mi je tada kazao i odluio da bih trebao ostati i spasiti sve to se spasiti
moe s olupine Vance-Owenovog plana. Naravno, nisam mogao jamiti da u postii sve ciljeve koje sam izloio u dodatku, no mislio sam
da e mu biti Iake ako zna to mislim i na koji nain pristupamo
munom problemu iznalaenja novog mirovnog plana koji bi pruio
malo nade njegovoj izmuenoj zemlji. Savjetovao sam mu da zapone
pregovarati im ocijeni da je javnost u njegovoj zemlji to spremna
prihvatiti. Nadao sam se da je svjestan da sam tijekom svih ovih mjeseci zajednikog rada stekao izuzetno potovanje za njegovo dranje u
najteim situacijama. Osjeao sam stoga da mu dugujem objanjenje o
vrsti razjanjenja koja smo nastojali postii. Dodatak pismu pokazuje
da je Izetbegovi dobio vrlo iskrenu procjenu mogueg oblika Unije
triju republika puno prije no to je odluio pregovarati o novom planu
i, to je jo vanije, da smo Thorvald Stoltenberg i ja ukljuili sve
njegove elemente u konani paket postignut na brodu Invincible. Stoga
uope nije bilo istine u propagandnim navodima da smo Izetbegovia
prisilili ili da smo ga zaveli da krene tim putem.
Izetbegovi je odgovorio 7. srpnja. Bojao se da jai i glasniji elementi javnoga mnijenja u njegovoj zemlji nisu spremni prihvatiti ne-

240

BALKANSKA ODISEJA

sretnu inj^nicu da je podjela ve izvrena na terenu te da su protiv

etnike podjele. Pa ipak, on osobno prihvaao je realnost da se lice
Bosne izmijenilo. Drao je da bismo trebali odrati vie neslubenih
razgovora prije nego to pristane na pregovore sa sve tri strane za istim
stolom. To se moglo i oekivati, a sada sam ve pomalo znao to mu je
bilo od presudne vanosti. Bosanski hrvatski grad Neum, koji se protee uzdu nekoliko kilometara historijske linije obale Bosne i Hercegovine, bit e teko pitanje. Izetbegovi je priznavao da je tona procjena naih strunjaka da bi Neum bio loa luka, no grad je za Sarajevo
jasno imao veliku simboliku vanost.
Prije poetka bilo kakvih pregovora, svakako bi od pomoi bilo
openito primirje. No, to je doista bio problem. S Izetbegovieve toke
gleita u Sarajevu, pregovarati za vrijeme granatiranja znailo je djelovati pod prisilom. Meutim, Srbi na Palama vjerovali su da muslimansko vodstvo nee nikada biti spremno na nagodbu za pregovarakim stolom ukoliko na njega ne budu vrili pritisak granatiranjem.
Napredak u pregovorima neprekidno je iebdio izmeu te dvije pozicije. U potpunosti sam suosjeao s Izetbegoviem, no potreba za nastavkom pregovora bila je velika. ak i kad nije bilo napretka u pregovorima, smanjivao bi se intenzitet borbi, i humanitami konvoji bi
prolazili. Ve smo bili navikli na uvodni dio pregovora, uvijek po istom
obrascu prosvjeda i protuprosvjeda, dok bi Thorvald Stoltenberg morao odlaziti da sa zapovjednicima UNPROFOR-a provjeri navode.
Vrlo esto navodnih napada uope nije ni bilo. U 'drugim prigodama,
ukoliko su se doista dogodili, ne bismo mogli zapoeti pregovore sve
dok odgovorna strana, obino, ali ne i iskljuivo srpska, ne bi pristala
nazvati svoje zapovjednike i narediti im da stanu - a ak i tada, ti bi
zapovjednici ponekad posluali, a ponekad bi bezbrino nastavili. Bilo
je to frustrirajue iskustvo koje je oduzimalo mnogo vremena, no nekako smo uspijevali odiavati pregovore.
Najvaniji ishod naa dva sastanka 9. srpnja u Beogradu i Zagrebu
bio je Miloeviev i Tumanov pristanak da republika s veinskim
muslimanskim puanstvom dobije 30 posto teritorija. Tijekom objeda
sa mnom, inilo se da Tuman nevoljko priznaje da, ukoliko Hrvati
ele Novi Travnik, Vitez i Busovau, onda sama aritmetika nalae da
e morati prepustiti Stolac Muslimanima. Zemljovid republike s preteito muslimanskim puanstvom od Save do mora postajao je sve
izvjesniji i prvotni minimalistiki prijedlog Tuman-Miloevi za samo
23 posto teritorija odluno je odgurnut u stranu. Sada su postojali vei
izgledi da e se Izetbegoviu ponuditi neto ozbiljno, a ja sam bio blie
izvrenju obeanja to sam ga dao ministrima vanjskih poslova Europske zajednice. Beogradski su mediji bili pozitivno raspoloeni, a Milo-

UNIJA TRIJU REPUBLIKA

241

evi je govorio da su pregovori na pragu konanog rjeenja. Izetbegovi je u Sarajevu izjavljivao kako moe prihvatiti konfederalno rjeenje, iako je to izuzetno teko jer to zapravo znai etniku podjelu
Bosne. No, bila je to osjetljiva odluka koju nije mogao donijeti samo
on kao pojedinac, ve ju je valjalo donijeti zajedniki.
U petak, 9. srpnja naveer, nazvala me Elaine Sciolino, dopisnica
New York Timesa iz Washingtona, koja je napisala lanak o smrti
Vance-Owenovog plana. Proitala mi je brzojav State Departmenta
koji je posjedovala, a koji je navodno izvjeivao o razgovoru s gospoom Ogata i stanovitim generalom Jonesom tijekom kojeg je gospoa Ogata rekla kako e supredsjedatelji zaprijetiti bosanskom Predsjednitvu da e preporuiti povlaenje snaga UN-a iz Bosne i Hercegovine ako odbiju pregovarati. Naslutio sam da e, ako je ne uvjerim
u suprotno, sutradan biti objavljena pria iji e naslov otprilike glasiti
Mirovni pregovarai ucjenjuju bosanske Muslimane. Upozorio sam
na to Marracka Gouldinga u Ujedinjenim narodima, nakon to sam
Elaine Sciolino kazao da nema ni zrnca istine u prii o prijetnjama
bosanskim Muslimanima. Prvo, kao pregovara EZ-a nisam bio ovlaten predlagati UN-u to da ini. To je spadalo u nadlenost Stoltenberga kao posebnog predstavnika glavnoga tajnika, a bio sam siguran
da on na takav nain nije razgovarao niti je namjeravao razgovarati s
Izetbegoviem. Kasnije sam to i potvrdio. Drugo, daleko od toga da se
UNPROFOR elio povui, kako se dalo naslutiti iz njezine prie.
Zapravo je UNHCR ve neko vrijeme tvrdio da ne moe dalje. Upravo
smo mi mirovni pregovarai nagovorili UNHCR da ostane barem do
kraja ljeta, pa iako je stanje na terenu postajalo sve gore, UNHCR nije
formalno podnio zahtjev za povlaenje. Tree, novi francuski zapovjednik, general Cot, bio je u obilasku jedinica pod svojim zapovjednitvom te zasigumo nije mogao imati vremena napraviti sigurnosnu
procjenu ili izraditi sloeni plan kakav bi bio potreban za povlaenje.
Kazao sam kako smo se mi supredsjedatelji trsili osigurati bosanskim
Muslimanima dovoljno vremena da donesu slobodnu odluku o novom
pristupu to su ga predlagali Tuman i Miloevi. Ukoliko bi to oni
odbili, a humanitama i sigumosna situacija postala jo gora, onda, i
samo onda, posebne bi proqene doie do Stoltenberga te bi on morao
razmisliti o svojoj prepomci glavnom tajniku UN-a.
Iz Stoltenbergovog telefonskog razgovora s gospoom Ogata doimalo se da je ona o svojim stavovima govorila vjerojatno puno otvorenije no to bi to bilo mudro, ali je ipak bila uasnuta da je brzojav
State Departmenta mogao procuriti na takav nain. Sad je bila tunija,
ali i pametnija. Da bi sve bilo jo zamrenije, pakistanski veleposlanik
pri UN-u navodno je u Vijeu sigumosti izjavio kako je veleposlanik

242

BALKANSKA ODISEJA

airbej rkao da su gospodin Stoltenberg i gospoa Ogata osobno

kazali predsjedniku Izetbegoviu da e se TJjedinjeni narodi i UNHCR
povui iz njegove zemlje ukoliko ne pristane na podjelu Bosne i Hercegovine u tri drave. Ove beskrajne glasine, poluistine i sveope otklanjanje odgovornosti, bile su jedna od najneprivlanijih strana cijeloga
posla. Poglavito je bilo neprihvatljivo to su Ijudi u State Departmentu
pokuavali supredsjedatelje staviti na nian zbog neizbjene promjene
politike slijedom amerike uloge u unitenju Vance-Owenovog plana.
Izetbegovi je 12. srpnja poslao pismo nama supredsjedateljima
MKBJ-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedatelju Europske unije i Warrenu Christopheru, izjavljujui da je spreman prisustvovati sljedeem
krugu pregovora o Bosni u enevi, ali da istovremeno moraju prestati
napadi s ciljem osvajanja novih teritorija te da se hrana, voda i opskrba
energijom moraju prestati upotrebljavati kao sredstvo ucjene i ratovanja
protiv Sarajeva i drugih gradova. Bosanska Vlada izdala je i priopenje za tisak u kojem je navela neke pojedinosti ustavnih prijedloga o
kojima je Predsjednitvo raspravljalo 11. srpnja u Zagrebu, primjerice
da bi se sporazum trebao temeljiti na federalnom ureenju u kojem bi
svi graani bili jednaki, a sva tri konstitutivna naroda imala jednaka
prava. Federalne jediniee ne bi se mogle podijeliti iskljuivo po etnikim crtama. Velik dio toga bio je nerealan, no s pravom su naglasili da
bi samo drava, a ne i njezini sastavni dijelovi, imala meunarodni
status.
Zapravo, u pozadini javne propagande, koju u promicaie sve strane, bila je sada suglasnost triju sukobljenih strana o naelu Unije triju
republika u kojoj bi republika s preteito muslimanskim puanstvom
obuhvaala barem 30 posto teritorija, dok su Hrvati potraivali vie od
20 posto. Zapoinjali smo pregovore temeljem dogovorenog novog
okvira. Prijelaz s Vance-Owenovog plan trajao je oko osam tjedana - a
to je. vrijeme bilo prekratko nekim zemljama koje su pred svojom
javnou i dalje hinile kako se vrsto dre svih londonskih naela unutar novoga okvira.
Na neslubenim konzultacijama 14. srpnja, Thorvald Stoltenberg
podnio je izvjee lanicama Vijea sigumosti te je razgovarao s novinarima, rastumaivi da Vance-Owenov plan i dalje ostaje polazna
toka, ali da je s prckiom suradnje izmeu Hrvata i Muslimana nestalo jedne od najbitnijih sastavnica njegove postupne provedbe. S
pojaanjem sukoba na terenu, postalo je jasno kako sredstva potrebna
za provedbu Vance-Owenovog plana nee biti ostvarena. U takvim
uvjetima, izbor je bio krut: ili e zapoeti pregovori na novim temeljima s ciijem postizanja trajnog dogovora ili e se sukobi nastaviti.
Stoltenberg je naglasio da su sve tri strane supredsjedateljima izjavile

UNIJA TRIJU REPUBLIKA

243

kako podravaju pregovore u novim okvirima, te je napomenuo da je

tijekom sastanka supredsjedatelja s bosanskim Predsjednitvom 10.
srpnja postalo jasno kako su osmorica lanova Predsjednitva za odravanje pregovora. Kako su sada sve tri strane istupile s prijedlozima
za razgovor, supredsjedatelji su nastojali potaknuti pregovore i djelovati kao posrednici u razmjeni prijeloga, ali tako da sami o njima ne
zauzimaju vlastite stavove. Bilo je to vjeto izlaganje, Stoltenberg je jo
rekao da na sve tri strane ima dovoljno naznaka kako bi bilo mogue
postii trajan dogovor kad bi sjele zajedno i razgovarale o meusobnim
razlikama. Trenutno stanje ne moe vie dugo potrajati. Dolazi zima,
sve strane namjemo ometaju humanitame operacije, te se teko moe
nazrijeti kako nastaviti humanitame napore bez dodatnih sredstava.
Zatraio je od lanica Vijea da podre zahtjev gospoe Ogata za
dodatnim sredstvima i da podupru hitno slanje pojaanja snagama
UNPROFOR-a u zatienim zonama. Alternativa pregovorima, kazao
je Stoltenberg, bio bi dugotrajan rat koji bi doveo do novih patnji i
smanjio izglede za mirovni dogovor u budunoti. To ne znai da treba
postii mir po svaku cijenu: no vrijeme je da strane izvide je li mogue
postii sporazum za trajan mir.
Stoltenberg je slijedom ranijeg poziva elio otputovati u Washington kako bi podnio izvjee amerikoj administraciji, no Sjedinjene
Drave odgovorile su kako ne mogu ponuiti nita novo te je bilo jasno
da je amerika Vlada zadovoljna politikom containmenta i da se nikako ne eli ukljuivati prije novog kruga pregovora koji je trebao
zapoeti 19. srpnja u enevi. U Europskom parlamentu, ije su
rasprave o Jugoslaviji bile nedolina mjeavina Iicemjerja i besmislica,
upuivali su mi otre kritike kao da sam ja bio taj koji je potkopao
Vance-Owenov plan. Poeo sam vjerovati da sam trebao otii zajedno
s Van-ce-Owenovim planom, a Thorvald mi je tijekom veere nakon
po- vratka iz Sjedinjenih Drava priznao kako izgleda da su nam podmetnuli da kao rtveni jarci ispatamo zbog podjele, dok nitko u
Americi nije bio spreman priznati da su upravo oni dokazivali kako
bosanskim Srbima treba dati vie zemlje.
Belgijska vlada preuzela je predsjedanje Europskom zajednicom
te sam usko suraivao s belgijskim ministrom vanjskih poslova WiIIyjem Claesom. Sada je bilo pravo vrijeme za politiku strategiju u svezi
s pregovorima, uz povlaenje vojne strategije na drugo mjesto, te sam
bio vrlo zabrinut zbog sve veih pritisaka za irokom primjenom zranih udara protiv Srba. NATO se sporio s glavnim tajnikom UN-a oko
tumaenja Rezolucije 770 Vijea sigumosti UN, a razilaenje izmedu
NATO-a i UN-a upravo u ovom trenutku, kada smo se moda pribliavali vanom partnerstvu, bilo je posljednje to nam je trebalo. Po-

244

BALKANSKA ODISEJA

tiskivanje vrajnog pritiska u pozadinu politikog procesa, a ne obratno,

bio je teak in odravanja ravnotee, ali upravo smo to svim silama
nastojali postii.
Ponovno, kao i u sluaju ukinuti embargo i primijeniti zrane
udare, odnosno tzv. Uft and strike politike, Sjedinjene Drave nisu se
eljele suoiti s injenicom da bi primjena irih zranih udara ugrozila
humanitarnu misiju UN-a, budui da su snage UN-a bile rasute u
malim skupinama po cijeloj zemlji, te ih se moglo drati kao taoce,
tjednima zaravati na istome mjestu, ili ih se jednostavno moglo vratiti natrag zajedno s konvojima. Iako svjestan ovih injenica Pentagon
iz nekog nepoznatog razloga nije u to uspio uvjeriti potpredsjednika
Gorea ni veleposlanicu Madeleine Albright koji su, ini se, oboje diali
da se ova pitanja mogu rijeiti bombardiranjem Srba neovisno o tome
dokle smo stigli u pregovorima ili gdje se nalaze postrojbe UN-a na
terenu. ini se da je State Department bio paraliziran vlastitim podjelama, dok je Bijela kua eljela provoditi realpolitiku istovremeno
propovijedajui o moralu. Meutim, jo emo trebati Sjedinjene Drave kako bi izvrile pritisak na Izetbegovia da prihvati zemljovid kad iz
srpsko-hrvatskih prijedloga uspijemo iscijediti i posljednji hektar zemlje u Brkom, istonoj Bosni, bihakom depu i srednjoj Bosni. Isto
tako, bilo je apsolutno bitno uvjeriti Srbe da ponovno razmisle o svom
pristupu Sarajevu, gdje je i dalje leao klju sveukupnog rjeenja.
U posljenjim paragrafima odjeljka o Sarajevu u izvjeu koje smo
kao supredsjedateiji podastrli Vijeu sigumosti, utrli smo put k tome
da Sarajevo postane grad pod zatitom UN-a. U izvjeu nismo izriito
naveli kako bi to valjalo uiniti iako gotovo da nismo vidjeli dmge
mogunosti do izravne uprave UN-a. Doimalo se kao da emo tek
nakon postizanja sporazuma uspjeti smiti pravi Berlinski zid to je
sada dijelio grad. Svijet izvan Jugoslavije nije elio prihvatiti injenicu
da su mnogi Srbi dugo iivjeli u Sarajevu i da su u nekim podmjima
grada Srbi inili veinu prije poetka rata. Znali smo da je Boutros
Ghali vrlo osjetljiv na podrivanje svoje odgovomosti, poglavito u tom
trenutku, te da osjea da je UN previe razapet. Preuzimanje uprave za
Sarajevo bit e prilino nezahvalan zadatak, stoga smo eljeii da Ujedinjeni narodi dobiju prigodu da to postane njihova zamisao i njihova
inicijativa. Nekoliko mjeseci ranije, dok je Boutros u prosincu boravio
u posjetu Zenevi, Vance i ja pokrenuli smo zamisao o Sarajevu kao
otvorenom gradu, a Boutros je taj izraz uporabio prigodom svog
posjeta Sarajevu.
Ponovno je postojala iegitimna razlika izmeu muslimanskih i srpskih interesa. Muslimani nisu mogli prihvatiti postojeu crtu razdvajanja, pa je u njihovu interesu bila njezina destabilizacija izazivanjem

UNIJA TRIJU REPUBLIKA

245

incidenata i izazivanjem prijestupa. Suprotno tome, Srbima je u interesu bilo odravati status quo. U to je vrijeme meu vojnim zapovjednicima UN-a prevladavalo miljenje, kako su to prenijeli Stoltenbergu
i meni, da UNPROFOR najvie problema ima s Muslimanima, da su
Muslimani odgovomi za veinu povreda obustave vatre te da predstavljaju najveu prijetnju zatienim zonama jer provode vojne
operacije pod zatitom UN-a. Meutim, moglo se i oekivati da, e
Muslimani izazivati, barem u onoj mjeri koliko su to mogli a da ne
izazovu UNHCR da odustane od humanitame misije. Neki su novinari
ovakav stav UN-a drali znakom protumuslimanske pristranosti, a za- pravo je bila rije o nastojanju vojnikog uma da uspostavi red posred
kaosa. Kao pregovaraima, bilo nam je vano ne odraavati frustracije UNPROFOR-a, iako su muslimanske vojne aktivnosti nesumnjivo
imale tetan uinak na pregovore, jednako kao i aktivnosti postrojbi
hrvatske Vlade u Hrvatskoj. Bio sam sasvim svjestan problema koji su
imali Muslimani te sam ovo pitanje pokuavao sagledati s njihova
motrita, ali sam isto tako i dalje mislio da je brzo postizanje mira u
interesu bosanskih Musiimana. Ogaanje je ve nametnulo podjelu
na dnevni red pregovora, a kako je etniko ienje s vremenom putalo korijenje, sve je tee bilo zamisliti obrat njegovih uinaka.
injenica da je Vijee sigurnosti UN-a doputalo Muslimanima da
izigraju bilo kakvu odredbu o demilitarizaciji bio je glavni nedostatak
koncepta zatienih zona iz kuta gledanja mirovnih snaga UN-a. To
je itav koncept inilo nesigumim. Doimalo se da Srbi ne ele fiziki
zauzeti nijednu od takozvanih zatienih zona, iako su to mogli uiniti:
uline borbe vrlo su skupe kad je rije o razaranju i ljudskim gubicima,
to su Srbi otkrili dok su 1991. zauzimali Vukovar od njegovih hrvatskih branitelja. Nastojali smo uvjeriti bosanske Srbe da prihvate republiku s preteito muslimanskim puanstvom na koju se nadovezuje podruje u istonoj Bosni koje obuhvaa tri zatiene zone, Srebrenicu,
epu i Gorade. Vjerovali smo da se Mladia moe privoljeti na pristanak, no bilo je teko teritorijalno povezati Gorade s Muslimanima u
Sarajevu, a da se Srbe u istonoj Hercegovini ne osijee od Srba na
Palama i u Sarajevu.
Kad je rije o mirovnoj operaciji u bivoj Jugoslaviji openito,
asnici Ujedinjenih naroda imali su dojam da UN u poetku nije shvatio potekoe djelovanja u jednoj bivoj komunistikoj zemlji s tradicijom dravne kontrole nad medijima. I Izetbegovi, i Tuman, i Miloevi jednostavno su manipulirali javnim miljenjem, rabei svoju kontrolu nad televizijom i velikim dijelom tiska, zbog ega je.UN-u bilo
izuzetno teko probiti svoju poruku o nepristranosti. Nadalje, praksa
komunistikog zapovijedanja i kontrole podrazumijevala je da je svaki

246

BALKANSKA ODISEJA

zapovjedn|k u vojsci bive Jugoslavije, sve do najnie razine, diktator u

svom podruju odgovornosti i da moe izvui iz stroja bilo kojega od
svojih vojnika i strijeljati ga kada god to poeli. Ove krajnosti u raspodjeli odgovornosti objanjavale su zato su dozvole za prolazak konvoja neprestano zadravane na nioj razini. Vojni asnici Ujedinjenih
naroda bili su puni pohvala UNHCR-u, no gorko su zamjerali drugim
nevladinim organizacijama koje su za njih bile dosadna napast, budui
da su se opirale svakom naporu za koordinacijom, a onda se alile
kako im nije pruena odgovarajua zatita. Ponovno, prioritet je vojnika bio red, pa oni nisu mogli shvatiti kako je dra dobrovoljnih
organizacija u njihovoj mogunosti da budu nekonvencionalne, odvane, a time u izvedbi tegobne.
Ti vii asnici UN-a bili su praktini vojnici koji su se suoavali s
izuzetno tekim problemom na terenu, pa su neizbjeno shvaali svoju
ulogu kao ouvanje reda, oslanjajui se na klasine modele mirovnih
operacija iz prijanjeg iskustva UN-a. Teko im je bilo shvatiti da se
bosanski Muslimani, iz savreno razumljivih razloga, protive upravo
redu. Nered i destabilizacija bili su bitni dijelovi strategije bosanskih
Muslimana. Oni su morali sprijeiti da se srpske crte bojinice u svijesti
ljui uvrijee kao trajne granice. Osim toga, nisu vidjeli nita loe u
tome da ih UN titi u zatienim zonama, dok oni istovremeno iz njih
napadaju. Predmnijevao sam da muslimansko zapovjednitvo dri kako to nije njihov problem to Vijee sigumosti UN-a usvaja nedosljedne rezolucije. Oni e pokuati postii sve to mogu i to je u
njihovu interesu. U biti, zapovjednici UN-a i bosanskih Muslimana
morali su poeti jedni drugima ii na ivce, te je bilo tuno sluati kako
razni generali u Sarajevu - Kanaanin MacKenzie, Francuz Morillon,
Belgijanac Briquemont, zatim britanski generali Rose i prije njega
Smith - osobno doivijavaju kritike u Sarajevu i Americi kako su prosrpski naklonjeni, dok. su nastojali ispuniti i humanitarni i mirovni
mandat, to je iziskivalo nepristranost. U svezi s mnogim prijepomim
politikim pitanjima pod pritiskom Sjedinjenih Drava Vijee sigurnosti UN-a nije se ak niti trudilo hiniti da je sasvim nepristrano.
Politiari, veleposlanici i vojni savjetnici oekivali su od zapovjednika
UN-a da na terenu odraavaju politika gledita na koja su se oni
obvezali. Meutim, jedno je usvojiti rezoluciju u New Yorku kao rezultat viednevnog cjenkanja i kompromisa, a sasvim je neto drugo doista
je primijeniti. Primjerice, naredba Vijea sigumosti o kontroli tekog naoruanja u stvamosti je za vojne zapovjednike Ujedinjenih naroda na terenu, ije su mogunosti bile ograniene nedostatnom vojnom spremom, znaila nadgledanje ili pak, kada im je nedostajalo
ljudi, promatranje. to bi se vojnici vie usredotoili na svoj prvotni

UNIJATkiJU REPUBLIKA

247

humanitami mandat, to im je bilo lake objasniti svoju ulogu, te su

uvidjeli da je dodatak mandatu o zatienim zonama kompromitirao
njihovu nepristranost, oteavajui im humanitarne napore.
Presjednik Tuman i predsjednik Miloevi doputovali su u enevu 17. srpnja i, dok je na Miloevievo ustrajanje javni razlog njihova
sastanka bila rasprava o rjeenju u Bosni, razgovori su se trebali voditi
i o srpsko-hrvatskim odnosima, poglavito u svezi s ponovnim otvaranjem Maslenikog mosta. Kad je Stoltenberg 15. srpnja razgovarao s
dobro raspoloenim Izetbegoviem kako bi pozvao i njega, Izetbegovi
mu je odgovorio da, iako je spreman pregovarati, ne moe doi u ,
enevu sve dok se ponovno ne uspostavi opskrba Sarajeva vodom i
plinom, ali da kad sjenemo za stol, mislim da nam nee dugo trebati,
budui da ste sve tako dobro pripremili.
S hrvatskim i srpskim predsjednikom sastali smo se u dvorani Alabama Hotela de Vilie u enevi, a ne u Palai naroda, kako bismo, ako
nita drugo, promjenom mjesta sastanka pokazali da je rije o bilateralnom susretu. Veinu vremena proveli su u meusobnom razgovoru,
nakon ega su objavili zajedniku izjavu kojom su opovrgnuli da im je
namjera podijeliti Bosnu i pozdravili rjeenje problema Maslenikog
mosta. Taj je most bio jedna od naih stalnih briga jer Hrvatima je bilo
u vitalnom interesu drati pod kontrolom Jadransku magistralu prema
Dalmaciji i ne dopustiti da je Srbi presijeku kod Maslenice. Drugo
pitanje, o kojem se beskonano raspravljalo, bilo je otvaranje autoceste Zagreb-Beograd. Miloevi je podravao Tumanovu potrebu za
otvaranjem ova dva kljuna cestovna pravca, no nije u to mogao uvjeriti voe krajinskih Srba.
Na margini sastanka Vijea ministara vanjskih poslova 19. srpnja u
Bruxellesu susreo sam se s Klausom Kinkelom te sam mu kazao da bih
elio da razjasnimo njegovu poziciju spram Hrvatske kako meu nama
ne bi dolo do nesporazuma. Pozdravio sam pritisak koji je Njemaka
poela vriti na Hrvatsku i ponovio svoje gledite kako prijetnje sankcijama mogu biti uinkovitije od njihova stvamog nametanja, no osjeao sam da bi trebalo pojaati pritisak u svezi sa stanjem u Mostaru.
Sloio se da su izvjea o tamonjem nastavku etnikog ienja osobito zabrinjavajua i kazao da je ministru vanjskih poslova Graniu
prilikom njihova susreta prethodnog tjedna vrlo jasno objasnio njemaku poziciju, prenijevi mu da e se Hrvatska suoiti sa sankcijama
ukoliko se ne bude ponaala onako kako to EZ od nje oekuje, a povrh
toga, Njemaka e je prestati tititi. Posebna je opomena upuena u
svezi s etiri podruja: Maslenicom (Hrvati ne smiju poduzimati jednostrane akcije, a ova je opomena jo pojaana u pismu od 16. srpnja);
Mostarom (etniko ienje mora prestati); Bosnom (Srbi i Hrvati ne

248

BALKANSKA ODISEJA

mogu koujadati zemlju na raun Muslimana); i konvojima (dostava

humanitarne pomoi ne smije se prekidati). Hrvatska je reakcija u
naelu bila pozitivna, no Kinkel se sloio da je Mostar najvei problem.
Pitao je postoje li sada ozbiljni razlozi za uvoenje sankcija. Dotad je
drao da je bolje vriti pritisak kroz prijetnje sankcijama. Hrvati su,
dakako, biii zabrinuti zbog pritiska pod koji su doli, ali do tog trenutka
jo ne dovoljno da bi zauzdali neke od svojih ekstremnih elemenata.
Kinkel je drao kako postoji opasnost da ih se sasvim izgura iz europskog
okrilja i time izazove vrlo negativnu reakciju. Bio je to uspjean sastanak, a ja sam bio zadovoljan to obojica radimo na istim crtama.
inilo se da su svi u Vijeu ministara vanjskih poslova suglasni da
Stoltenberg i ja nastavimo razraivati pojedinosti Unije triju repubiika.
Vijee je, meutim, bilo zabrinuto hoe li 30 posto biti prihvatljivo
Izetbegoviu, a talijanski je ministar vanjskih poslova iskreno priznao:
Javnost mi prijei da vrim pritisak na bosanske Muslimane; moda
lord Ovven to moe, ali mi ne moemo. Ve sam uvidio da brojka
svakako ne moe biti manja od 30 posto, a po mogunosti bi trebala
biti i vea, te sam uistinu shvaao da vlade Europske zajednice nee
izvriti jai pritisak ukoliko ona ne bude vea.
Jedno je od tekih pitanja za Uniju bila elja mnogih Muslimana za
jedinstvenom valutom u okviru Unije. U nastojanju da depolitiziram
ovo pitanje dogovorio sam sastanak sa strunjacima Bank ofEngland.
Na njihov smo prijedlog pozvali nekoliko europskjh strunjaka koji su
doputovali u Zenevu kako bi o ovom pitanju posavjetovali strunjake
bosanske Vlade. Drao sam da im nije u interesu ukljuivati Srbe
Hrvate, osim ako oluke ne bude donosila jedna osoba, u svojstvu
guvernera. Republika s veinskim muslimanskim puanstvom imala je
vie izgleda za bolji pristup sredstvima od ostalih dviju republika, a na
njihovom podruju nalazila su se neka od najboljih industrijskih postrojenja i infrastrukture. Vezivanje uz istu valutu kao i Srbi oslabilo bi
njihovu valutu. Tehnika preporuka bila je jasno protiv tri nacionalna
centra odluivanja, a snano u prilog jedne valute i jedne centralne
banke. Kako su Srbi ustrajali na konsenzusu tri donositelja odluke za
jedinstvenu valutu, to se inilo nepraktinim i suoili smo se s realnou da e Srbi preuzeti beogradski dinar, a Hrvati zagrebaku
kunu.
Dana 20. srpnja poslali smo poziv svim sukobljenim stranama da
23. srpnja doputuju u Zenevu. Kad sam razgovarao s Izetbegoviem,
on je to obio, predloivi da se sastanak odgodi za tri dana. Karadi
je predloio da se prieka do jeseni. Povremeno sam se osjeao kao
putniki agent, beskonano zakazujui i odgaajui sastanke.

UNIJA TRIJU REPUBLIKA

249

Bilo je neizbjeno da pregovori u srpnju i kolovozu u Zenevi budu

vrlo zamreni. Karadi je 27. srpnja doao s prijelogom zemljovida koji
je republici s preteito muslimanskim puanstvom davao 28,4 posto, a
republici s preteito hrvatskim puanstvom 17,3 posto Bosne i Hercegovine. Sutradan je Boban istupio s prijedlogom za 26,7 posto za prvu
i 21,3 posto za potonju. Budui da su Tuman i Miloevi pristali na 30
posto, obojici je do kraja dana bilo jasno da e tako morati biti. ,No
tjednima smo se borili kako bismo taj odluujui postotak odrazili na
zemljovidu, srpsko-hrvatkom, a ne Owen-Stoltenbergovom, kako ga
je pogreno nazivao tisak. Bili smo odluni da ovi pregovori krenu od
temelja, koliko god to dugo trajalo, a mi emo jednostavno nagovarati
i vriti pritisak na sve sukobljene strane dok postignemo postotke s
kojima se svi mogu sloiti.
Veleposlanike Europske zajednice u enevi nerado sam izvjeivao o svim pojedinostima, kako sam to gotovo svakodnevno bio inio
u New Yorku i poslije u enevi, budui da je to izazivalo zavist meu
drugim veleposlanicima u proirenom Upravljakom odboru MKBJ-a.
Osim toga, postojala je opasnost da e u enevi procuriti podaci o
zemljovidu, to bi moglo izazvati buru strasti i Iobiranja iz gradova ili
sela, trenutano pod kontrolom Srba, koja e oni moda morati ustupiti. Thorvald Stoltehberg izvjeivao je glavnog tajnika u New Yorku putem kodiranih brzojava Ujedinjenih naroa, a ja sam rabio posebni, povjerljivi COREU brzojav koji je upuivan jedino u prijestolnice Europske zajednice, a bio je naslovljen na ministre vanjskih poslova. urkin je pribivao veini sastanaka kako bi mogao izvjeivati
Moskvu, a Bartholomew, i kasnije Redman, inili su to isto u ime
Washingtona. Taj niz COREU brzojava, koje sam zajedno sa svojim
osobnim tajnikom Davidom Ludlowom esto pisao kasno nou, zanimljivo je itati ukoliko elite upiti sve pojedinosti, no temeljne crte pregovora lako se mogu saeti. Odluili smo zapoeti graditi na dogovorenim naelima i udariti temelje ustavu Unije triju republika. U
Vanee-Owenovom planu te smo pregovore bili odgodili za vrijeme
nakon obustave vatre. Sada nam je bio potreban jednostavniji ustav
budui da e ovlasti zajednike Vlade Bosne i Hercegovine biti mnogo
manje i odreene konsenzusom. Na posljetku smo s Izetbegoviem,
Karadiem i Bobanom postigli dogovor o ustavu. Abdi, koji je na
veinu sastanaka dolazio s Izetbegoviem, pokazao se kao izvrstan
pregovara. Bio je popustljiv, no nikaa nije pred nama ovodio u
pitanje Izetbegovievu poziciju. injenica da je Izetbegovi elio i dobio ustav, koji je sauvao kontinuitet i legitimitet, zadravi jedinstvenu
meunarodno priznatu dravu, bila je najosjetljivija strana pregovora.
Izbore za parlament Unije trebali su nadzirati UN i EZ. Unija bi imala

250

BALKANSKA ODISEJA

Predsjedmtvo, Vijee ministara, Vrhovni sud, Ustavni sud i Sud za

Ijudska prava. Na zemljovidu je muslimanskim industrijskim postrojenjima u Tuzli valjalo osigurati pristup lukim postrojenjima na rijeci
Savi u Brkom, a da se pritom ne presijee srpski sjeverni koridor iz
Bijeljine za Banju Luku. Isto tako, muslimanskim industrijskim postrojenjima u Zenici i Sarajevu valjalo je osigurati cestovni i eljezniki
pristup do mora preko Mostara. Muslimanima nije bio dovoljan samo
zajameni pristup hrvatskoj luci Ploe kroz koju je prije 1992. godine
prolazila veina bosansko-hercegovake teke uvozne i izvozne robe.
Izetbegovi je elio imati druge mogunosti. Skicirali smo plan izlaza
na more, rabei plovni dio rijeke Neretve koji ulazi u teritorij Bosne i
Hercegovine, osmislivi luku za teglenice u najjunijoj toki republike
s preteito muslimanskim puanstvom. Do 31. srpnja dogovoreno je da
bi Muslimani trebali dobiti Stolac tako da bi, ukljuujui tri istonobosanske enklave Srebrenicu, epu i Gorade, na sveukupnom zemIjovidu teritorij republike s veinskim muslimanskim puanstvom inio
30 posto. Meutim, to nije bilo dovoljno. Izetbegovi je dodatno drao
da bi Muslimani trebali dobiti dio luke Neum, turistikog centra u
kojem su bogati Sarajlije svojevremeno izgradili kue za odmor. Bila je
to daleko vie psiholoka nego strateka potreba, podrazumijevah
je da bi muslimanska republika trebala dobiti most preko jadranske
magistrale koja povezuje Dalmaciju s ostatkom Hrvatske. Za Tumana je to doslovno bilo tjeranje maka na konac.
Sreom, prije no to smo doli do ovog izuzetrio osjetljivog pitanja,
odletjeli smo helikopterom u to podruje zajedno s inenjerima, te
smo ih po povratku podrobno ispitali o njihovim nalazima. Stoga smo
ponekad o Ploama, Neumu, rijeci Neretvi i njezinom uu znali vie
nego neki od pregovaraa samih sukobljenih strana. Njemaki i francuski strunjaci za teglenice, koji su tamo doputovali kako bi dali
nezavisnu procjenu, mogli su sreom okazati da bi velike trgovake
teglenice kontinentalne Europe ispod presudnog mosta mogle prolaziti na samo nekoliko centimetara. Ponekad sam se tijekom ovih pregovora osjeao kao graevins'ki inenjer, strunjak za unutranje plovne putove ili luki carinski i trgovinski slubenik, koliko su iscrpni i
sloeni postali prijedlozi koje smo podastirali pred strane u pregovorima. Bez naeg utjecaja sukobljene strane lako bi se vraale meusobnom optuivanju, no kad su pred sobom imale konkretne planove,
uglavnom su reagirale razborito. Moji planovi za godinji odmor sasvim su se izjalovili, te sam cijelog tog Ijeta s obitelji uspio provesti samo
jedan vikend u Portugalu i drugi u Italiji.
Pregovore je zasjenilo izbijanje postrojbi bosanskih Srba na planinu Igman ponad Sarajeva, to je dovelo do zastoja u pregovorima i

UNIJA TRIJU REPUBLIKA

251

zahtjeva za primjenom zranih udara kako bi se one prisilile na povlaenje. Sveopa rasprava o tome bi li ili ne bi li NATO trebao primjenjivati zrane udare dok je UNPROFOR jo na terenu, sazvana je
za 2. kolovoza kad je Vijee NATO-a trebalo odrati poseban sastanak
u Bruxellesu. U ime MKBJ-a pisao sam glavnom tajniku NATO-a Manfredu W6rneru, zatraivi da veleposlanik Masset podnese izvjee
Sjevernoatlantskom vijeu, to je ovaj i uinio prije nego to su Sjedinjene Drave izloile svoju poziciju. Jedna je od posljedica biio daljnje
pogoranje odnosa izmeu SAD-a i MKBJ-a. Isto tako, ministre
vanjskih poslova Europske zajednice pismeno sam izvijestio o pojedi- v
nostima pregovora te sam ih upozorio na sastanak Sjevernoatlantskog
vijea na razini veleposlanika koji se trebao odrati sljedeeg dana u
sjeditu NATO-a.
Kao to znate, podravam naelo primjene zranih udara u skladu s Rezolucijom 836 Vijea sigumosti UN, a nakon napada na francuske i panjolske snage, razborito je bilo posiati javno upozorenje o naoj odlunosti
da uzvratimo i da zatitimo nae postrojbe. Sasvim je jasno, meutim, da
Sjedinjene Drave imaju posve drukiju koncepciju zranih udara. ini se
da misle da je Sarajevo u neposrednoj opasnosti, a da se to moe sprijeiti
irokom prirojenom zranih udara.
Tono je, naravno, da Srbi mogu zauzeti Sarajevo, i da su to mogli uiniti
bilo kada u proteklih 18 mjeseci. Politika je odluka da se to ne uini, a ja
ne vidim nikakva dokaza da su promijenili miljenje. Moj je dojam da su
Mladieve operacije juno od Sarajeva usmjerene prvenstveno na izvravanje pritiska na snage bosanske vojske na planini Igman, a ne da izravno
ugroavaju Sarajevo.
Trenutni prijedlog Sjedinjenih Drava, koji e, kako sam shvatio, predstaviti veleposlanik Bartholomew, iskljuuje ukidanje embarga na uvoz
oruja, no, osim ako nismo spremni pojaati snage na terenu, logika
nalae da bi se nakon iroke primjene zranih udara UNHCR morao
povui, UNPROFOR bi u najboljem sluaju morao prestati pratiti konvoje i popustiti, te bi uslijedilo ukidanje embarga na oruje, a mnoge bi
zemlje eljele povui svoje postrojbe.
Zbog ovih i mnogih drugih razloga, mislim a je izuzetno bitno da ovi
pregovori budu uspjeni. Spominjanje iroke primjene zranih udara u
ovom trenutku samo odmae, te bih radije pregovarao bez neprestanih
nagaanja tiska o tome. Moda je udno, no do danas to nije imalo
utjecaja na ton pregovora. Da budem iskren, Srbi imaju naviku odnositi se
prema takvim prijetnjama sa stanovitom lakomislenou, moda i zato to
su nauili ivjeti s njima, a misle da znaju to e uiniti u sluaju napada iz
zraka.
Ne bojim se toliko srpske reakcije, koliko me strah da e takva retorika
ohrabriti Gania i ostaie koji ele nastaviti rat kako bi Amerikanci intervenirali. Gani, nesumnjivo, pokuava izbaciti pregovore iz kolosijeka te
se nada zranim udarima. Ve sada moemo zamijetiti usporavanje tempa

252

BALKANSKA ODISEJA
pregovqra zbog sastanka Sjevernoatlantskog vijea. Izetbegovi otvoreno
govori kako mu treba jo etiri do pet dana za pregovore. Silajdi i drugi
ovdje krajnje su nesusretljivi, pokuavajui oslabiti Izetbegovievu pregovaraku poziciju, no zasad bez uspjeha.
injenica da e se Sjevernoatlantsko vijee sastati u ponejeljak mogla bi
se, meutim, okrenuti u korist pregovora ukoliko bi e povela iscrpna
rasprava o provedbi dogovora. Bilobi,.osim toga, vrlo korisno kad bi se
pisanje tiska prethodno tome usredotoilo i na to pitanje, umjesto samo
na zrane udare. Mjeovita vojna radna skupina sastat e se danas u
Sarajevu, a ja u se pobrinuti da o tome dobijete izvjee. Ujedinjeni
narodi, jednako tako, aktivno rade na provedbi. Bilo bi vrlo korisno kad bi
iz Bnncellesa dola poruka da NATO radi na primjeni dogovora temeljem
koncepta triju republika, te da je to na neki nain laki zadatak nego
primjena Vance-Owenovog plana s njegovih deset provincija, kao i to da
su Sjedinjene Drave spremne osigurati snage za provedbu. Silajdi pridaje veliku vanost zajamenoj provedbi.

Tog jutra na dan sastanka Sjevernoatlantskog vijea, u enevi je

po kuloarima brujalo kako se Izetbegovi povlai iz pregovora o Sarajevu. Na posljetku je kasno naveer doao rei da ostaje u enevi, ali
da nee sudjelovati sve dok ne prestane srpska ofenziva na Igmanu,
iako e razgovarati s Hrvatima. Nakon jedanaest i pol sati rasprave,
Manfred Worner objavio je te noi dugo priopenje za tisak. U njemu
je bilo vrlo malo novog, a jedan je od razloga bUa injenica da je
Kanada, uporabivi svu svoju nenadmaivu strunost u svezi s mirovnim operacijama UN-a, odaslala pismo koje trailo odgovore na
neka temeljna pitanja prije no to Kanada bude spremna prihvatiti
akciju NATO-a. Prednost je u tome bila to nije dolo do rascjepa u
Atlantskom savezu, ve je bila rije o razlici u miljenjima izmeu SAD-a
i Kanade, pa ju je tako bilo lake rjeavati unutar NATO-a. Bio sam
sretan to sam Ottavvu u potpunosti izvjeivao o stavovima MKBJ-a.
Kanaani su se bili poalili Stoltenbergu i meni kako ih se o naim
stavovima ne izvjeuje jednako redovito kao ostale zemlje ije su
postrojbe bile u sastavu UN-a, pa smo iz razloga praktinosti i brzine
odluili zamoliti Veliku Britaniju da stavi Kanadu na popis primatelja
mojih brzojava. Saznavi za to, Sjedinjene su Drave bile zlovoljne,
unato injenici da sam s njima dijelio sve te informacije. Ameriki
posebni izaslanici imali su neogranien pristup materijalima MKBJ-a, no
Sjedinjene Drave u veini su se sluajeva radije ponaale kao da
MKBJ ne postoji. Sjedinjene Drave, da budem kratak, eljele su prijei s dogovorene bliske zrane potpore snagama UN-a na ire zrane
napade, i to np s ciljem nametanja dogovorenog rjeenja, ve sa specifinim vojnim ciljem - natjerati Srbe da se povuku s planine Igman u
blizini Sarajeva. Isto tako, Sjedinjene Drave nisu eljele da UN zadri

UNIJA TRIJU REPUBLIKA

253

kontrolu nad odlukama pod dvostrukim kljuem, to je izazvalo gorljivu raspravu unutar NATO-a. Tekst priopenja Sjevemoatlantskog
vijea, koji je predstavio W6mer, govorio je o odgovarajuim mehanizmima za donoenje odluka u svezi sa zapovijedanjem i kontrolom, ime je zapravo prikrivena injenica da nije donesena nikakva
odluka.
U to su mi vrijeme u enevi povremeno bila dostupna francuska
izvjea, posredstvom veleposlanika Masseta, kao i britanska i UN-ova
izvjea o istim sastancima. Vrlo je zanimljivo bilo zamijetiti kako
neto to je naglaeno u jednom izvjeu moe biti zanemareno u V
drugom. No, vanija je od toga bila injenica da sam bio dobro upoznat
s promjenama u amerikim stavovima, iako su Bartholomew, a kasnije
i njegov nasljednik Charles Redman, o tome samo povremeno izvjeivali Stoltenberga ili mene. Oito je bilo da postoje razlike unutar
amerike Administracije. Te su podjele dole u javnost kad je savjetnik
za Bosnu, Marshall Freeman Harris, podnio ostavku godinu dana nakon ostavke svog prethodnika, Georgea , kazavi: Ne mogu
vie sluiti u State Departmentu koji prihvaa nasilno komadanje jedne europske drave i koji odbija djelovati protiv genocida i srpskih
dunosnika koji su ga poinili.
Poetkom kolovoa New Yorku smo dostavili izvjee o pregovorima do 30. srpnja. Vijee sigurnosti usredotoilo se na lanak 1
ustavnog sporazuma za koji je Vlada Bosne i Hercegovine tvrdila da
dovodi u pitanje kontinuitet njezinog lanstva u Ujedinjenim narodima. Paul Szasz bio je sasvim siguran da o tome nema spora. Szasz je
bio pravnik MKBJ-a u kojeg smo imali potpuno povjerenje. Vrlo inteligentan, niz je godina bio zamjenik podtajnika za pravne poslove UN-a,
a njegova je estitost uivala iroko potovanje. Unato svem naem
trudu, moralo je proi stanovito vrijeme dok se smirila lana uzbuna
koja je bila nastala. Nalazili smo se posred propagandnog rata ija je
glavna tema u to vrijeme bila kako supredsjedatelji prisiljavaju Izetbegovia da pregovara i da napusti svoja naela. Pomalo protuslovna
podtema bila je ve poznata rugalica kako smo nas dvojica kao dva
Chamberlaina. Sve je postalo prilino prljavo, a zbog prijetnje smru,
koja je potekla s nekog skupa slinog fatvi (smrtna presuda - op. ur.),
odranog u jednom muslimanskom izbjeglikom centru u Hrvatskoj,
britanska je Vlada ustrajala da dobijem blindirano vozilo iz Bejruta i
osobno osiguranje. Oko zgrade Ujedinjenih naroda odravali su se
muslimanski protestni skupovi, a osoblje MKBJ-a dobivalo je prijetnje
putem telefona. vicarska je policija bila vrlo susretljiva, ali sve je to bilo
neugodno, a ja sam mislio a vie neu imati osobno osiguranje kad
sam prestao biti ministar vanjskih poslova, a onda i stranaki elnik.

254

BALKANSKA ODISEJA

U poj^uaju da ponovno pokrenemo pregovore, pozvali smo 4.

kolovoza Tumana i Miloevia u enevu. Miloevi nam je kazao da
Mladia moemo uvjeriti na pristanak da postrojbe UN-a zamijene
n jegove snage na Igmanu, pregovore pokrenuti s mrtve toke, a Izetbegovia nagovoriti na sudjelovanje jedino tako da Karadia i Krajinika
poaljemo natrag na Pale da s njim osobno razgovaraju. Po njegovu su
miljenju telefonski razgovori s Mlaiem bili neuinkoviti. Zatraio je
od nas da preuzmemo osobnu odgovornost za odgaanje pregovora,
to smo i uinili, u nadi da e njihov povratak navesti vojsku bosanskih
Srba da promijeni stav.
Vii asnici UN-a uvjeravali su Stoltenberga da srpska nazonost
na Igmanu ne predstavlja strateku prijetnju te da bi preusmjeravanje
postrojbi UN-a na Igman po njihovu miljenju bilo razbacivanje ionako oskudnih sredstava. Stoltenberg je morao zahtijevati da se to uini
u interesu pregovora u Zenevi, no asnici UN-a bili su tome vrlo
neskloni smatrajui da su Srbi na dobitku zbog preusmjeravanja francuskih vojnika u sastavu UN-a radi odravanja reda na Igmanu, to je
srpsku vojsku rasteretilo za poduzimanje drugih, opasnijih poteza protiv Muslimana. Sve je to poprimilo pomalo nadrealistiko obiljeje.
Svjetski tisak i amerika Vlada zahtijevali su kaznene zrane udare
drei da je od vitalnog vojnog znaenja oistiti Igman, dok su francuski i britanski vii asnici UN-a na terenu u Sarajevu imali sasvim
drukiju strateku poziciju.
U Njemakoj su Bundestag i njemaki tisak kritizirali enevski
proces. Priznavali su da je njemako Ministarstvo vanjskih poslova pod
pritiscima da ohrabri Izetbegovia na odugovlaenje, no odupirali su
se onome to su nazivali mitom - da su svojim postupcima zapoeh rat
- pridodati drugi mit - naime, da su odgovomi za odgaanje mira. Isto
tako, nije im bilo pretjerano teko Uniju triju republika prikazivati kao
opravdanu, pravednu4 u skladu s naelima Londonske konferencije.
Bio sam sretan to se nisam bio poveo za pretvaranjem koje je pratilo
potkopavanje Vance-Owenovog plana i to sam javno ustrajao da se
svijet suoi sa zaokretom u amerikoj politici koji je bosanskim Srbima
doputao da zadre vie zemlje to ju je trenutno drala pod okupacijom njihova vojska.
Nijemci su imali zanimljive razloge zato su se opirali uvoenju
sankcija protiv Hrvatske. Manje vaan razlog bio je osjeaj pravde,
naime da je za razliku od Srbije Hrvatska pretrpjela izravna ratna
razaranja. Njezin je teritorij napadnut i okupiran, komunikacijski pravci su prekinuti, a zbrinjavala je velik broj izbjeglica. Nametanje sankcija Srbiji bio je nain da se pokae kako rat ima svoju cijenu. Hrvati su
to ve znali. Meutim, glavni je razlog protivljenju Njemake uvoenju

UNIJA TRIJU REPUBLIKA

255

sankcija bUa bojazan da bi Hrvati odgovorili zatvaranjem svih izbjeglikih centara u svojoj zemlji i da bi se velik broj tih izbjeglica
neminovno naao u Njemakoj. Zadrati izbjeglice u Hrvatskoj, izvan
Njemake koja je ve bila primila njih 400.000, postao je za Nijemce
nacionalni interes koji su poeli nepokolebljivo braniti. Nije to bilo ni
nerazumno, imajui u vidu injenicu da je Njemaka primila daleko
vei broj izbjeglica nego sve ostale zemlje Europske zajednice zajedno
i da ih je jo primaia.
Izetbegovi je sada ozbiljno i iscipno razgovarao o srpsko-hrvatskom prijedlogu za uniju triju republika. Vjerovao sam da e biti mogue postii dogovor prihvatljiv Izetbegoviu o svim pitanjima - osim
Sarajeva. BiJo je teko zamisliti Izetbegovia, uistinu bilo koga drugoga, kako prihvaa srpsku zamisao o zadravanju teritorijalnog
srpa oko Sarajeva koji presijeca dva glavna cestovna i eljeznika
pravca. Postizali smo, meutim, nekakav napredak oko Igmana. Bilo je
oito da je Miloeviev utjecaj meu bosanskim Srbima opao, pa iako
je njegovo posredovanje bilo korisno, Mladia je bilo sve tee obuzdavati. I Krajinik je dobio na vanosti, a bio je to nepopustljiv, krut
ovjek. i Karadi dobro su suraivali, no obojica su postali pomalo
drski i valjalo ih je spustiti na zemlju. Nadao sam se da bi sva ta
rasprava o zranim udarima mogla imati nekakvog uinka na Pale,
meutim s naih se promatrakih pozicija taj uinak inio posve malim. elnitvo bosanskih Srba ugiavnom je bilo blaeno nesvjesno
NATO-ovih odluka, politike EZ-a ili pak izjava Vijea sigurnosti, a
znao sam da su jedva i itali protestna pisma to su im stizala, pa ak i
pisma efova vlada.
Douglas Hurd nazvao me 5. kolovoza u enevu, zabrinut zbog
izgleda da e pregovori biti odgoeni, istiui kako bi bilo bitno izbjei
zastoj u iduih nekoliko dana. Osjeali smo da e nastati opasnost od
upravo takvog zastoja pokuamo Ii okupiti sukobljene strane prije vikenda, kako su to predlagali Amerikanci. Izetbegovi, koji je igrao na
kartu vremena, nee biti spreman u petak ozbiijno pregovarati. Meutim, sloio sam se da moramo odravati razgovore uz izglee da e
sastanci nakon vikenda biti korisni, pa smo 6. kolovoza privremeno
prekinuli konferenciju i podnijeli izvjee Upravljakom odboru.
Izetbegovieve navodne izjave kako eli ispustiti odredbu o demilitarizaciji Bosne i Hercegovine - prijedlog koji su sukobljene strane
ocijenile povoljnije u odnosu na prvotni prijedlog MKBJ-a za neku vrstu
zajednike zapovijedne strukture nad njihovim odvojenim oruanim
snagama - vie su me brinule no to sam to priznao Upravljakom
odboru. Jer ako je bila istina da je Izetbegovi sada govorio kako nee
demilitarizirati republiku s veinskim muslimanskim puanstvom, una-

256

BALKANSKA ODISEJA

to injeivjci da taj stav nije prenio i nama supredsjedateijima mada su

neki novinari,govorili da ga je javno izrekao, onda e Unija triju republika izgledati posve drukije, s tri ovojene vojske, te e je biti teko
prikazivati kao jednu dravu. Osim toga, to je znailo da se Izetbegovi
sada okretao prema posebnoj muslimanskoj republici te da je realistika retorika o odranju jedinstvene Bosne i Hercegovine oivjela
svoj kraj. Nezavisna muslimanska drava nije bila rjeenje kojemu sam
se u naelu protivio, a nikada nisam vjerovao da je muslimanska drava
u Europi istinski neprihvatljiva; no bio sam sasvim siguran da takvo
rjeenje nije bilo u skladu s okvirima Londonske konferencije, to je
bio jedan od razloga zato smo Vance i ja odbacili tu mogunost
prethodnog listopada. Ameriki veleposlanik u Bosni kazao je kako je
prvi put uo o naputanju naela o demilitarizaciji na sastanku Upravljakog odbora te je postavio sebi u zadau da to pitanje raspravi
tijekom susreta s Izetbegoviem kasnije iste veeri. Poslije se o tome
vie nije raspravljalo sve do studenog. Bio sam iznenaen lakoom
kojom je kasnije u Planu akcije Europske unije (vidi Poglavlje 6),
ustavni sporazum razvuen kako bi obuhvatio tri republike, svaku sa
svojom vlastitom vojskom, a da vie zemalja nije cijeli dogovor osudilo
kao de facto podjelu.
Posred svog uzbuenja na CNN-u i u drugim medijima kako e
bombe moda poeti padati, jedan je novinar, Charles Krauthammer,
u Washington Postu doveo u pitanje tu strategiju. U lanku naslovljenom Zna li Clinton kamo ide? pisao je kako su Amerikanci ujahali u posljednjem trenutku, prijetei kako e bombardirati Srbe.
Budui da smo tako uspjeno bombardiranjem primorali Sjeverni Vijetnam na razum i umjerenost i dobru volju, uinit emo to isto sa Srbijom.
Ovog e puta kalibriranje biti savreno... Izgleda da drutveni inenjeri
gospodina Ointona mogu shvatiti da ukoliko pretegnete vagu osjetljivih pregovora na |tetu jedne strane, moda je preteete u korist druge,
a da je ta druga strana savreno sposobna produiti rat.
Nijemci su 8. kolovoza odaslali COREU brzojav u kojem su izrazili
neke svoje sumnje u svezi s pregovorima u enevi, a Nizozemska se u
potpunosti sloila. Odgovorio sam 10. kolovoza drugim COREU brzojavom. No rije je ovdje bila o blagim ogradama u usporedbi s kritikama koje su se sada poele tovariti Stoltenbergu i meni. Izgledalo je
kao da se krivnja zapadnoga svijeta svaljuje na nas. Izvjestitelj Washington Posta Peter Maass napisao je lanak pod naslovom Zbijeni u
bojne redove, bosanski Muslimani pitaju posrednika - na ijoj ste vi
strani? Budui da smo veinu vremena provodili pokuavajui prisiliti
Srbe i Hrvate da ponude vie teritorija kako bi Muslimani ponudu
mogli prihvatiti, predbacivali su nam da smo srpsko-hrvatski glasnogo-

UNIJATkiJU REPUBLIKA

257

vomici. Bio je to klasian primjer pucanja na pregovarae, no tuno

je da se upravo amerika Vlada isuvie revno skrivala iza kritika upuivanih nama i zaboravljala da su upravo oni, a ne mi, rekli kako bi Srbi
trebali dobiti vie teritorija i da su upravo oni, a ne mi, napustili
Vance-Owenov plan, jedini ikada predloeni plan koji je iskljuivao
podjelu. Ako nita drugo, predsjednik Izetbegovi jo nije govorio kako bi me valjalo razrijeiti, komentirajui uvijeno da, kad lord Oweq ne
bi postojao, Ujedinjeni narodi i Europska unija naii bi drugog lorda
Owena. Kazao je: Ne moemo za pasivnost meunarodne zajednice
okriviti samo jednog ovjeka. Nita se ne bi promijenilo da promi- V
jenimo jednog ovjeka. Moramo mijenjati politiku.
No, mnogo opasniju optubu iznio je Jim Hoagiand u Washington
Postu, a budui da ju je prenio i Herald Tribune, odluio sam ovaj put
javno opovrgnuti njegove sasvim netone navode kako zastupamo podjelu Sarajeva, dok smo zapravo tjednima pokuavaii nagovoriti glavnog tajnika UN-a da prihvati teku odgovomost i preuzme cijeli grad i
njegovu okolicu pod upravu Ujedinjenih naroda. Ovaj je navod bio
nebranjiv, budui da je napisan tri ili etiri dana nakon to smo nau
namjeru javno obznanili u Vijeu sigurnosti. I njemaki su novinari bili
jo neprijateljskije raspoloeni nego obino, a kao vrhunac svega, Izetbegovi je 11. kolovoza osporio nae izvjee glavnom tajniku UN-a od
6. kolovoza. Sreom, Thorvald Stoitenberg ostao je miran i dostojanstven tijekom svih ovih napada, a nae se partnerstvo tijekom tog
procesa jo vie uvrstilo. Mogli smo se zajedno smijati i Ijutiti, a veliko
je olakanje bilo zajedniki snositi to breme.
Maeleine Albright, koja je tog mjeseca bila predsjednica Vijea
sigumosti, napala je 17. kolovoza u Vijeu zapovjednike UNPROFOR-a,
navodei poimence generala Francisa Briquemonta, brigadira Verea Hayesa i njihovog glasnogovomika. Prigovori veleposlanice Albright u svezi s
njihovim komentarima o uinkovitosti zranih udara procurili su tada u
tisak. Nije bilo sumnje da Hayesova opaska to Clinton misli da radi?
nije bila na mjestu. No uz tako velik broj novinara u Sarajevu, Ujedinjenim je narodima bilo teko izbjei komentare. Bilo je teko razluiti
istinu u pogleu uinaka otvorene rasprave i neslaganja u svezi sa zranim
udarima. Sve u svemu, drao sam to neznatno korisnim, unato svim
lanim uzbunama i problemima koji su nastali. No to je vrijedilo sve dok
se zrani udari nisu doista primjenjivali. Da jesu, ranjivost pozicija Ujedinjenih naroda na terenu postala bi neugodno jasna. Sve vei ameriki
pritisak, pod vodstvom Zdruenog stoera amerike vojske, za operaciju
provedbe pod iskljuivim prevoenjem NATO-a nakon postizanja qeenja u Bosni i Hercegovini, vodio je k vojnoj operariji koja ne bi bila pod
plavim kacigama, koju ne bi kontroliralo Vijee sigumosti i koju ne bi

258

BALKANSKA ODISEJA

fmancira^ UN. Osobno sam u tome vidio stanovite prednosti u smislu

koherentnog zapovjednitva i kontrole, no teko je bilo zamisliti da e
Rusi pristati da ih se odgume u stranu, a ukoliko se oni usprotive,
teko e biti ocuvati neprekinuti legitimitet rezolucija UN-a. Osim
toga, ak je i za provedbu Unije triju republika trebala vilna komponenta, iako ne u tolikoj mjeri koliko je to bilo potrebno za VanceOwenov plan. NATO nije posjedovao takvu infrastrukturu, te iako bi
Zapadnoeuropska unija (WEU) mogla pomoi, teko bi bilo stvoriti
svu onu civilnu infrastrukturu i potporu koju je posjedovao UN, a koju
smo ponekad uzimali zdravo za gotovo. Sve je to upuivalo na potrebu
za uspostavom suradnje izmeu NATO-a i UN-a, uz ukljuivanje ruskih postrojbi kao i postrojbi drugih europskih drava, umjesto operacije uz iskljuivo sudjelovanje NATO-a.
U enevi sam 20. kolovoza izvijestio misije EZ-a i podijelio dokumente za dogovor o Bosni s kojima su se elnici sve tri sukobljene
strane u naelu sioili. Oni su se trebali posavjetovati sa svojim pariamentima i dati konaan odgovor supresjedateljima na sastanku 31.
kolovoza u enevi. Kao supredsjedatelji, upozorili smo ih protiv pokuaja unoenja daljnjih znaajnijih izmjena u sporazume. Vjerovali smo
da, osim istone Bosne, rezultat ispunjava sve kriterije koje je u iipnju
postavilo Vijee ministara vanjskih poslova EZ-a. Muslimani e dobiti
30 posto ukupnog teritorija Bosne i Hercegovine, ukljuujui njihov
dio Sarajeva koji je iznosio 2 posto teritorija. Sva ustavna naela
Vance-Owenovog plana, koliko su ona sada vrijeila, uz neke dodatne
toke, primjerice obvezu da vojne postrojbe nee jednostavno prijei u
policijske, ugraena su u sporazume u obliku sveobuhvatnog ustavnog
dokumenta. MusJimanima je zajamen pristup Savi i Jadranu. Mostar
je trebao dobiti upravitelja EZ-a za razdoblje do dvije godine po istim
naelima kao uprava UN-a za Sarajevo. Tuman se neumoljivo protivio kontroli UN-a nad Mostarom, tako da sam predloio da je preuzme EZ pa se Tuman s druge strane pregovarakog stola s time
sloio. Na sreu, EZ me kasnije u tome podrao. Dogovoreno je da e
dio grada djelovati kao glavni grad republike s veinskim hrvatskim
puanstvom. U svezi s istonom Bosnom, bili smo razoarani to nismo
uspjeli dogovoriti teritorijalnu vezu izmeu muslimanskih podruja
epe i Gorada, no Srbi su se tome estoko opirali. Najbolje to smo
uspjeli postii bila je cestovna veza koju bi drali i nadgledali Muslimani. Srednja Bosna bio je najtei dio pregovora: na posljetku smo
uspjeli uvjeriti Bobana da odustane od hrvatskih zahtjeva za jedan
posto teritorija koji je potom pripao Muslimanima. Stanje je u podruju, meutim, i dalje bilo vrlo napeto, te smo se bojali da bi mogli
izbiti novi estoki sukobi, poglavito oko Gomjeg Vakufa.

UNIJA TRIJU REPUBLIKA

259

Openito govorei, upozorio sam EZ da konani rezultat jo visi o

koncu. Mislili smo da e Izetbegovi sporazum ocijeniti nepristranim,
a i ostali su lanovi bosanskog Predsjedniiva reagirali razmjerno pozitivno kad smo ih s njime upoznali. Podruja iz kojih su se Srbi trebali
povui na predloenom zemljovidu inila su 16,7 posto cijele drave i
23,9 posto teritorija pod kontrolom Srba - znaajno manje nego u
Vance-Ovvenovom planu.
Sporazum je tada naiao na isto ameriko okolianje kao i Vance-Owenov plan. Njihov posebni izaslanik Redman, kojemu su bili
poznati svi obrati u pregovorima te se doimalo da je osobno pun v
razumijevanja, ini se da je bio sputan time da nikada ne uini pogrean korak kako se ne bi naao na suprotnoj strani u odnosu na
Vladu Bosne i Hercegovine. Iako nisu bile spremne izjanjavati se o
pojedinostima, Sjedinjene Drave bile su odlune Vladi Bosne i Hercegovine kazati kako paket zasluuje vrlo pozomo razmatranje i kako u
tom trenutku predstavlja najbolju priliku. U Vijeu sigurnosti nacrt
rezolucije Pokreta nesvrstanih, koji je prijetio postavljanjem novih naela za dogovor, uao je u uznapredovalu fazu. Stoga je bilo nuno da
Stoltenberg otputuje u New York da obrani paket koji, morali smo to
uporno ponavljati, nije bio Owen-StoItenbergov paket, ve paket o
kojem su se dogovorile sukobljene strane tijekom napetih i tekih
mjesec dana pregovora u enevi. Nimalo nisu pomogle rijei srpskog
pregovaraa koje je prenio Financial Times: Turci (preziran izraz za
bosanske Muslimane) zavrit e kao orasi u srpskoj/hrvatskoj drobilici. Izetbegovi je 22. kolovoza u Zenici kazao kako e svojoj Skuptini
vjerojatno preporuiti da odbaci plan. Tijekom pregovora o tekstu
Rezolucije Vijea sigurnosti UN-a, Sjedinjene su Drave pristale primiti (paket) na znanje s uvaavanjem, ali ne i pozdraviti ga. Poprilino razjarivi Francuze, Nijemci su odluili da se nee izjasniti o
paketu, ogradivi se kako on nije u skladu s naelima Londonske konferencije budui da prihvaa injenicu da e silom osvojeni teritorij
ostati u srpskim rukama. Stoltenberg i ja susreli smo se 25. kolovoza s
Klausom Kinkelom u Frankfurtu i nizozemskim ministrom vanjskih
poslova Peterom Kooijmansom u Haagu kako bismo pojasnili neka
pitanja i pokuali ih ponukati da prue veu potporu. Meutim, kao i u
sluaju Vance-Owenovog plana, u obje je zemlje javnost bila neprijateljski raspoloena, a jedinstvo EZ-a izlizalo se po rubovima.
Nakon trideset i est sati tijekom kojih se inilo da se Srbi i Muslimani meusobno natjeu kako ne bi bili prvi koji e u potpunosti
prihvatiti odbaciti paket, Skuptina bosanskih Srba izglasala je paket
sa 55 glasova za i 14 protiv. Meutim, veinska muslimanska bosanska
Skuptina glasovala je jednoglasno samo u korist nastavka pregovora.

260

BALKANSKA ODISEJA

IzetbegQvi je izjavio kako mu glavni problem predstavlja zemljovid:

elio je Fou, Bratunac, Viegrad, Prijedor, Kozarac i Sanski Most - a
sve su to prije rata bili muslimanski gradovi i svi su se nalazili u provincijama za koje je pod Vance-Ovvenovim planom bilo izvjesno da bi
izabrale muslimansku veinu. Isto tako, elio je pristup mom kod Neuma. Parlament bosanskih Hrvata odobrio je paket, uz samo jedan glas
protiv.
Povjerenik EZ-a za vanjske poslove van den Broek tada je javno
optuio supredsjedatelje za strategiju predaje i ozakonjenje agresije, te je kazao: to se mene tie, Owen i Stoltenberg mogli su traiti
i vri mandat kad su u pitanju bile vjerodostojne prijetnje uporabom
siie. Bilo je to udno ponaanje za jednog u naelu vrlo estitog
ovjeka, ali on je ve nekoliko mjeseci pokazivao znakove da su ga
snano pogodila njegova osobna teka iskustva tijekom nizozemskog
predsjedanja u drugoj polovici 1991. godine. Kao da mu je bilo ao to
nije uspio mobilizirati miljenje za vojnu intervenciju u vrijeme granatiranja Vukovara i Dubrovnika, te je elio da ga se neprestance smatra
jastrebom. Stoga je pokuavao progurati vojnu opciju bez dosljedne ili
usklaene strategije za njezinu primjenu ili obranu. Bojim se da zbog
toga ostali ministri vanjskih poslova u Vijeu jedva da su ga i sluali
dok je obrazlagao svoju prilino izdvojenu poziciju, koja oito nije
uivala vrstu potporu u Povjerenstvu za vanjske poslove.
inilo se da e susreti sa sukobljenim stranama 31. kolovoza i 1.
rujna u enevi moda biti teki jer je Tuman odluno odbijao prepustiti Neum. A tako se i zbilo. U New Yorku je Izetbegovi pred
Vijeem sigumosti govorio da bi od Stoltenberga vaijalo zatraiti objanjenje zato e etniki oiena podruja ostati pod srpskom ili
hrvatskom kontrolom. Kazao je da to u praksi znai poputanje zakona
pred silom, a kako i{ko moe oekivati od progonjenog i progonitelja
da se dogovore o rjeenju? Ponovno sam suosjeao s njegovim stavom,
jer svaki komadi teritorija koji je potraivao prema Vance-Owenovom planu pripadao je provinciji s muslimanskom veinom. Kad je
rije o pravdi, ve sam ranije objasnio svoja gledita: sada, mjesecima
kasnije, vlade koje su potkopale Vance-Owenov plan utjele su. To
naglaavam ne da bih se alio, jer u mnogo je emu uloga i razlog
postojanja meunarodnih pregovaraa izlagati se u javnosti i biti gromobran za javne kritike, no postajalo mi je sve jasnije da proces MKBJ
nije sam po sebi dovoljan. Trebalo nam je vee sudjelovanje vlada, a
posebno nam je bilo potrebno jedinstvo EZ-a, jer su Sjedinjene Drave
i bosanski Muslimani iskoritavali njemake i nizozemske razlike u
odnosu na strategiju EZ-a.

UNIJATRUU REPUBLIKA

261

U zajednikom nastupu pred novinarima s Clintonom 9. kolovoza,

Izetbegovi je podcrtao vanost koju je pridavao amerikoj pomoi
provedbi svakog sporazuma, to je Administraeiji pomagalo u ophoenju s kritikama koje su dolazile iz Kongresa u svezi sa enevskim
paketom. Izetbegovi je jo rekao novinarima da je Clinton podrao
sve njegove zahtjeve za promjenama na zemljovidu. To se pokazalo
netonim, to je New York Times protumaio: Clinton odbija'molbu
bosanskog voe za pomo. Ako su ti navodi bili toni, bila je to
korisna intervencija koja je potvrdila moj dojam da je, preputen sa-v
mome sebi, Clinton esto bio skloniji da bude mnogo realniji i relevantniji od slubene politike Administracije koja je bila rezultat naizgled beskrajnih rasprava unutar skupine koja se nazivala Odbor
elnih Ijudi (Prindpals Committee), a koju su obino inili Anthony
Lake, Warren Christopher, ministar obrane, naelnik Zdruenog stoera amerikih oruanih snaga, direktor CIA-e i Madeleine Albright,
kao i Lakeov zamjenik Samuel Berger i predstavnik potpredsjednika
Gorea u Vijeu za nacionalnu sigumost, Leon Fuerth. Kad je bio
nazoan predsjednik Clinton, nazoni bi bili i Gore i ef kabineta
Bijele kue.1
Ministrima vanjskih poslova EZ-a poslao sam iscrpan podsjetnik
na pet stranica prije njihova sastanka toga vikenda u Alden Bissenu u
Belgiji, kojemu sam i osobno bio nazoan. U njemu sam obrazloio da
ne bi trebalo odmah ponovno sazvati pregovore, ve da bi trebalo
priekati dok ne dobijemo jasan znak da je Izetbegovi mnogo blie
prihvaanju paketa, a u meuvremenu bismo trebali traiti naine kako da spasimo obraz. Zatraio sam od ministara vanjskih poslova da
jo jednom razmisle o ublaavanju sankcija za Miloevia. Zatim sam
spomenuo neizreenu mogunost o kojoj se u okvirima Londonske
konferencije nije razmisljalo - posebnu muslimansku dravu. Izetbegovia je privlaila ova mogunost, no bojao se da ga u tome nee
podrati neki od njegovih pobornika. Ovo su pitanje trebali pokrenuti
Muslimani, a mi nismo smjeli uiniti nita to bi to ohrabrilo. Po mom
miljenju Europska zajednica imala je tri izbora:
1. Strpljivo ekati i istovremeno poticati Izetbegovia da potpie postojei paket, bez obzira na sve njegove nedostatke, to je bila moja
preporuka.
2. Izraiti novi paket, uz poticaj skorog ukidanja sankcija i prijetnju stvarnim vojnim mjerama za koje nisam vjerovao da postoji zajednika volja
da ih se usuglasi ili provede.
3. Zapravo zavriti misiju - povui europsku vojnu potporu UNPROFOR-u,
to bi ozbiljno ugrozilo humanitarne napore, dopustiti da Sjedinjene
Drave donesu rezoluciju o ukidanju embarga i pustiti da bojno polje
bude sudac.

262

BALKANSKA ODISEJA

Minjstri vanjskih poslova sloili su se a bi ponueni paket, iako

nije dobar, mogao barem zaustaviti krvavi rat koji traje, pa je veina
njih bila spremna nastaviti gurati na tim osnovama, ali uz upozorenje
da Muslimani moraju dobiti pristup moru. Nadalje, ministri su pristali
preuzeti upravu za Mostar, prilino nezahvalan posao koji sam im
nametnuo.
Stoltenberg, Krajinik, Buha i ja 15. rujna u Crnoj Gori tri smo sata
raspravljali o Deklaraciji o prekidu neprijateljstava izmeu Srba i Muslimana, po uzoru na Hrvatsko-muslimansku deklaraciju koju su 14.
rujna potpisali predsjednik Tuman i predsjednik Izetbegovi o prekidu neprijateljstava izmeu HVO-a bosanskih Hrvata i Armije BiH.
Zatim smo s njima odletjeli u enevu, nakon dugog ekanja u zranoj
luci na dozvolu za polijetanje od strane SRJ, to je moda bilo uinjeno
namjerno kako bi nas podsjetilo na neugodnosti sankcija. U enevi
smo te veeri jo dva i pol sata razgovarali s Izetbegoviem i Silajdiem u nazonosti Krajinika i Buhe. Kljuno je pitanje bilo hoe li
provedba sporazuma stvoriti klimu koja e omoguiti teritorijalne preinake tijekom dvogodinjeg razdoblja ili bi bilo bolje ustrajati na teritorijalnim preinakama prije provedbe. Izetbegovi je bio u velikoj nedoumici u pogledu najboljeg pristupa. U jednom je trenutku upitao
Krajinika da li bi mu bilo lake ustupiti vie teritorija kad bi znao da
se moe odcijepiti i dobiti potpunu nezavisnost za svoju republiku.
Krajinik je rekao ne: bosanski Srbi nisu u tom trenutku mogli ustupiti vie teritorija, ak niti pod tim uvjetima, a t'renutni je paket u to
vrijeme bio najvie na to su mogli pristati. Krajinik je, meutim,
zatraio da se u bosanskoj srpskoj republici o ovom pitanju odri referendum u vremenu od dvije godine. Istaknuli smo kako postojei ustav
doputa odcjepljenje jedino ako se s time suglase sve tri republike.
Upravo tada je Izetbegovi kazao da se bosanski Muslimani moda
nee protiviti odcjepljenju ukoliko do tada budu zadovoljni teritorijem.
Ova kombinacija ustavnog mehanizma i politikog poticaja prvi je put
pruila Srbima razlog da tijekom uprave UN-a za Sarajevo istupe s
teritorijalnim preinakama koje bi ispunile barem neke od muslimanskih teritorijalnih zahtjeva. Drali smo da je Izetbegovi uinio mudar
potez te da e na posljetku Muslimani dobiti Sarajevo.
Muslimansko-srpska deklaracija koju su potpisali Izetbegovi i
Krajinik omoguila je trima republikama u uniji da nakon dvije godine odre referendume na kojima bi se njihovi graani izjasnili ele li
ostati u uniji ili istupiti iz nje, pod uvjetom da su se republike dogovorile o teritorijalnoj podjeli. Silajdi je elio da se deklaracija potpie
odvojeno, dok je Krajinik elio da ona bude potpisana kao dodatak
cijelome paketu. Krajinik je sasvim jasno kazao da postojei paket

UNIJA TRIJU REPUBLIKA

263

dolazi pod sve vee napade bosanskih Srba te da mu prijeti velika

opasnost da se raspadne. No Silajdi je tijekom sastanka poeo gubiti
hrabrost budui da nije elio isto muslimansku dravu, te nas nije
iznenadilo kad je pronaao izgovor da sljedeeg jutra ne bude nazoan
potpisivanju bilateralnog sporazuma koji je u paragrafu 5 sadiavao
odredbu o referendumu o odcjepljenju nakon proteka dvije godine.
Hrvati, koji nisu bili stranka ovoga sporazuma, brinuli su da bj on
mogao postaviti presedan za Krajinu. SAD i neke druge drave bojali
su se da bi on za dvije godine mogao dovesti do podjele Bosne i
Hercegovine, pa, iako su teoretski to bile spremne prihvatiti ukoliko se 'v
o tome dogovore sve tri strane, ini se da su poticale Hrvate na protivljenje.
Zanimljivo je da se Haris Silajdi zapravo protivio neemu to je
mogio otvoriti vrata posebnoj muslimanskoj dravi, jer upravo je on od
svih muslimanskih elnika imao najue slubene veze s Islamom: svojevremeno je bio savjetnik Reisa-ul-uleme, poglavara muslimanske
vjere u Jugoslaviji. Roen 1945. u Sarajevu, diplomirao je 1971. na
Fakultetu arapskih i islamskih studija u Benghaziju. Objavio je vie
lanaka o islamskim temama. Godinu dana proveo je u Washingtonu,
radei na doktorskoj tezi o ameriko-albanskim odnosima, pa, jednako
kao i Gani, dobro poznaje amerike stavove. Vjerujem da je Silajdi
demokrat, unato svoj estini svojega karaktera i nainu na koji moe
unositi razdor i biti teak u pregovorima, naizmjence hladan i strastven. Dokazao je to kad je po imenovanju predsjednikom Vlade zapoeo obraun s muslimanskom mafijom koja je poinjala vladati Sarajevom. Trebalo je hrabrosti za suprotstavljanje tim dobro naoruanim razbojnicima, a on toj prijetnji nije okrenuo lea, ve se hrabro
s njome suoio. U toj su borbi izgubljeni ivoti, a bilo bi je teko
zapoeti da u svojoj sri nije osjeao predanost za demokratski graanski ivot. Ljudi koje sam potivao u UN-u, a koji su usko suraivali s
njime u Sarajevu, drali su da se iskreno nastoji suprotstaviti nekima
od nedemokratskih obiaja koji su se uvrijeili tijekom rata. Privatno,
Silajdi je tih i misaon ovjek kojega su muili izbori u svezi s postizanjem mira. Izgradio je blizak odnos s Graniem, hrvatskim ministrom vanjskih poslova, a doimalo se da se dobro slae s amerikim
izaslanikom Redmanom. inilo se da njegov utjecaj na Izetbegovia
tijekom 1994. godine slabi, a izgleda da se opirao airbejevu utjecaju.
Potpisao je Washingtonske sporazume, te je u mnogo emu bio njihov
arhitekt na muslimanskoj strani. Osobno je bio realniji od Gania kad
je rije o vjerojatnosti da e Clintonova Administracija doista pruiti
vojnu potporu. Moda sam se varao kad sam povremeno u Silajdiu
primjeivao elju da bude popustljiviji za pregovarakim stolom nego

264

BALKANSKA ODISEJA

to bi U>4oputaU razboritost vlastitog interesa ili ambicija. Bilo nam je

sueno da se u javnosti razilazimo glede razboritosti ili nerazboritosti
pregovarake strane bosanskih MusUmana, no nikada nisam izgubio
potovanje za toga poneto melankolinog ovjeka ili za njegovo otroumlje i njegovu javnu potporu vienacionalnoj Bosni i Hercegovini.
Nakon toga enevskog sastanka mi supredsjedateiji osjeali smo se
dovoljno ohrabreni da zaponemo krug intenzivnih razgovora u nadi
postizanja sveobuhvatnog sporazuma. U Beogradu smo kasno 17. na preko Miloevia pritisnuli bosanske Srbe da uine teritorijalne
ustupke, napose u istonoj Bosni. Dana 18. rujna posjetili smo Neum u
Bosni i helikopterom nadletjeli Ploe u Hrvatskoj kako bismo osobno
promotrili pristupe moru koji su se razmatrali za zamiljenu republiku
s veinskim muslimanskim puanstvom bez izlaza na more. Sastali smo
se s Tumanom 19. i ponovno ga poticali na popustljivost. Dotad
smo se ve bili sastali s francuskim i njemakim strunjacima i dobili
njihovo izvjee koje je sukobljenim stranama urueno u helikopteru
na putu za HMS Invindble. Iz praktinih je razloga izvjee iskljuivalo
razvoj Neuma ili oblinjeg poluotoka Kose kao velike luke za republiku s veinskim muslimanskim puanstvom. Umjesto toga, izvjee je
preporuilo koncentriranje na Ploe, uz zajameni pristup niz rijeku
Neretvu od nove luke u unutranjosti u Viiima/apljini koja bi pripadaia republici s veinskim muslimanskim puanstvom.
Britanska Kraljevska momarica bila je 20. rujna domain svima
trima stranama, zajeno s Tumanom, Miloeviem i Bulatoviem, na
nosau zrakoplova HMS Invincible koji je plovio meunarodnim vodama Jadranskog mora. Naalost, David Ludlovv bio je bolestan i nije
mogao doi s nama. Brade i Graham Messervy-Whiting pomogli su ispuniti prazninu, no Davidovo znanje, smisao za humor i vjetina jako su nam nedostajali. Za mene je sputanje helikopterom na
brod bilo nezaboravno iskustvo, jer njegova je gradnja bilo jedno od
najkontroverznijih pitanja u vrijeme dok sam bio podtajnik za Kraljevsku momaricu od 1968. do 1970. godine.
Kraljevska je mornarica kao i obino bila tiha i uinkovita, a pripreme za na sastanak u asnikoj blagovaonici bile su izvrsno obavIjene. Tijekom osam sati neprekidnog zasjedanja, dok je Invincible tiho
plovio, razgovori su urodili novim dogovorom o pristupu za bosanske Muslimane koji je bilo mogue postii zato to je predsjednik
Tuman bio spreman zauzeti krajnje elastian stav. Na zemljovidu su
bosanski Srbi ponudili samo oko 0,3 posto dodatnog teritorija na rijeci
Drini u istonoj Bosni, od neposredno iznad Gorada do nekih 8 kilometara podno Viegrada. U poetku je bilo nedoumica i sumnji, no
nakon razgovora s predsjednikom Miloeviem, i predsjednik Izetbe-

UNIJA .rllJU REPUBLIKA

265

govi i Silajdi pregovarali su kao da ele postii sporazum. Bosanska

se Skuptina trebala sastati u ponedjeljak 27. rujna, a Miloevi se
nadao da e cna usvojiti izmijenjene prijedloge te da bi Izetbegovi
ovoga puta mogao izvriti vei pritisak nego prije.
Predsjednik Tuman, vrlo razoaran injenicom da Izetbegovi
nije elio potpisati na licu mjesta na brodu Invincible, vratio se sa
sastanka te noi u Split u gorkom raspoloenju, izraavajui svoje
razoaranje rezultatom svih tih iscrpljujuih pregovora, uz dpasku
kako ga se od svega dojmio jedino sam nosa zrakoplova. Izetbegovi
je UN-ovim zrakoplovom odletio iz Splita za Zagreb, zajedno sa Stol- s.
tenbergom, sa mnom i sa Silajdiem. Bili su oputeni i u dobrom
raspoloenju, a Izetbegovi se prisjeao vremena koje je proveo u
zatvoru u Titovo vrijeme. Obojica su izjavili kako e pokuati nagovoriti svoju Skuptinu da potvrdi sporazum, a inilo se da im se dogovoreni pomaci doista dopadaju.
Strepio sam da bi pregovaraki proces mogao propasti ukoliko
Skuptina odbaci ovaj izmijenjeni paket, jer bi Srbi povukli ono to su
smatrali svojim ustupcima, a stanje na terenu brzo bi se pogoralo.
Nadali smo se da nedavni bilateralni hrvatsko-muslimanski i srpskomuslimanski sporazumi omoguuju daljnje teritorijalne prilagodbe
unato tome to nije bilo reakcije na muslimanske zahtjeve u zapadnoj
Bosni. Ovaj drugi sporazum, koji je omoguavao referendum o moguem odcjepljenju tek poto se rijee teritorijalna pitanja, bio je u
Sarajevu glavna obrana protiv onih koji su eljeli pritisnuti Izetbegovia da trai jo etiri posto teritorija. Meutim, i dalje sam bio
nervozan jer smo znali da neki Amerikanci ohrabruju Muslimane da
ustraju na tih etiri posto. Nadao sam se da e meunarodna zajednica, a poglavito Amerikanci, pruiti dodatna strateka jamstva, to bi
pomoglo u uvrenju Izetbegovieve odlunosti pred sjednicu bosanske Skuptine te bi upravo moglo zakljuiti dogovor.
Mi supredsjedatelji trebali smo sudjeiovati na sastanku NATO-a u
Bnucellesu 22. rujna radi rasprave o provedbi dogovora. U pitanjima
zapovijedanja i kontrole u velikoj se mjeri unutar NATO-a bilo izgradilo zajedniko stajalite o raspodjeli odgovomosti izmeu UN-a i
NATO-a. inilo se sada da se prihvaa da bi Stoltenberg kao posebni
predstavnik glavnoga tajnika UN-a trebao koordinirati sve napore
UN-a u podruju, te da bi trebao identificirati politike/strateke ciljeve za zapovjednika junog krila NATO-a, amerikog admirala Mikea
Boordu, koji e biti odgovoran za provoenje svih vojnih operacija.
Glavno nerazrijeeno podruje bila je uloga NATO-ovog lanca zapovijedanja iznad Boorde, poglavito uloga vrhovnog zapovjednika Saveznikih snaga za Europu (SACEUR). Amerikanci e ustrajati na nje-

266

BALKANSKA ODISEJA

govu ukljuenju kao preduvjet za svoje sudjelovanje. Drao sara da e

to Francuzima biti teko, ali ne i nemogue. Washington i Pariz mogli
bi se dogovoriti o bilateralnoj raspodjeli odgovomosti zapovijedanja
tako da general Jean Cot, koji je ve bio predvien kao Boordin zamjenik, bude ukljuen u sve konzultacije, a ne samo u pogledu predviene uloge Snaga za brzo djelovanje kojima je trebao zapovijedati
britanski general.
Nae su se nade rasprile kad sam u Herald. Tribuneu 22. rujna
proitao kako je Izetbegovi po dolasku u Sarajevo dan ranije izjavio
da osobno nije sklon prijedlogu, to je bilo dijametralno suprotno
stavu koji je zauzeo u zrakoplovu prije manje od dvadeset i etiri sata.
Economist je ovaj zaokret opisao kao pravi Izetbegovi. Sada je naa
jedina nada bila da e se NATO snano obvezati i pruiti neku vrstu
jamstva koje bi Silajdi mogao iskoristiti sa svakim tko je bio neodluan. Naalost, glavna se rasprava unutar NATO-a usredotoila
na strategiju za povlaenje. Naslov u New York Timesu od 24. rujna

UNIJA TRIJU REPUBLIKA

267

Zemljovid 10: Podruja s kojih se trebaju povui Srbi

prema zemljovidu Unije triju republika, kolovoz 1993.

glasio je: Nunn eli strategiju za povlaenje prije odlaska amerikih

postrojbi u Bosnu. Pa ipak, veleposlanik Redman kazao mi je nakon
svog posjeta Sarajevu kako je njegov dojam da Izetbegovi ne vidi
altemativu prihvaanju postojeeg paketa.
Pokazalo se da je Izetbegoviev sastanak s bosanskom vojskom 26.
rujna bio presudan. Prethodno smo mu bili poslali pismo s objanjenjem o Mostaru i ulozi NATO-a, no vojno je vodstvo oito eljelo
produiti ratovanje, poglavito protiv Hrvata. Govor predsjednika Clintona u UN-u, u kojem je nabrojio stroge uvjete za slanje amerikih
postrojbi u Bosnu, svakako nije pomogao, te su do 29. rujna sve novine
prenosile kako je bosanska Skuptina podijeljena oko mirovnog plana.
Najprije je Svemuslimanski kongres zapravo obacio paket, pozivajui
na njegovo uvjetno prihvaanje uz preduvjet da sva podruja osvojena
silom budu vraena, a ovo je potvrdila i bosanska Skuptina.

268

BALKANSKA ODISEJA

Duga^am 30. rujna razgovarao telefonom s Redmanom koji je u

Sarajevu prisustvovao sjednici Svemuslimanskog kongresa i Skuptine.
Razgovarao sam i s Curkinom, koji je bio vrlo potilten. Naa su vlastita
izvjea pokazivala da Izetbegovi pripada grupi koja je za mir, no
nikada nije bio njen predvodnik; njegovo je ponaanje uvijek bilo
suzdrano i izdvojeno. Ganieva je pozicija bila vrlo tvrda. Bilo je vrlo
oito da je i dalje govorio o potrebi za zemljom na moru te da nije bio
zadovoljan predloenim rjeenjem za Ploe i luku na Neretvi. Vjerojatno bi se bio usprotivio pianu ak i da su Srbi ustupili vie teritorija u
istonoj Bosni. Silajdi se oito trudio postii dogovor s Hrvatima,
provevi dva tjedna u Zagrebu u razgovorima s ministrom vanjskih
poslova Matom Graniem kako bi se pokrenuo rad predloenih muslimansko-hrvatskih radnih skupina, svjestan da su u jednom trenutku
elnici SDA-a bili vrlo blizu proglaenju muslimanske drave. ini se
da je Muhamed Filipovi, muslimanski oporbeni elnik koji nije bio
lan SDA-a, bivi profesor, a kasnije veleposlanik u Londonu, koji je
esto pribivao enevskim pregovorima kao lan Izetbegovievog izaslanstva, izradio nacrt presune deklaracije u Skuptini. Odrao je
vatren govor u kojem je izrazito kritizirao Zapad, te je navodno kazao
da je vrijeme na strani Muslimana i da e Beograd prisiliti bosanske
Srbe na daljnje ustupke to sankcije budu dublje grizle.
Muslimani su jasno izabrali nastavak rata, vjerujui da e sankcije
omekati Srbe i, slijedom preporuke svojih vojnih zapovjednika, da
mogu pobijediti Hrvate u srednjoj Bosni. Znali su da od Srba trae
pretjerane ustupke. Traili su znaajne koliine teritorija o kojima u
tom trenutku nije bilo mogue pregovarati. Na ulici u Sarajevu vladalo
je miljenje da se politika odluka o nastavku rata ne razlikuje previe
od gledita graana koji su, tvrdei da ele brzo postizanje mira, ograniavali taj mir dodajui da Srbi moraju ustupiti vie teritorija.
Namjere Srba i Hrvata nisu jo bile jasne. Oba naroda oravala su
svoje skuptine, Srbi u Banjoj Luci, a Hrvati u Neumu. I jedni i drugi
imali su svoj dnevni red i razloge zato su eljeli vidjeti skori kraj rata,
no i jednima i drugima bilo je dosta bosanskih Muslimana i nisu bili
spremni na nove pregovore. Gotovo jedina dobra vijest bila je da se
Miloevi konano suprotstavio eelju. U nedavnim ienjima u vojsci, Miloevi je uklonio ne samo generala Pania ve i brojne eeljeve Ijude. Miloeviev poziv svim estitim dijelovima srpskog drutva
da se ujedine u obrani Republike protiv eeljeve vrste ultranacionaiizma, izgledao je kao znak svima u demokratskoj opoibi, primjerice
Miunovievim demokratima i manjim strankama centra, da im je put
sada otvoren za razmatranje ulaska u neku vrstu koalicije sa SPS-om.

UNIJA TRIJU REPUBLIKA

269

Drakoviev SPO, meutim, odbio je sudjelovati u Miloevievoj i

eeljevoj obiteljskoj svai.
Osjeajui da je Izetbegovi osjetijiv na kritike onih koji su za mir,
napose bihake muslimanske zajednice, Abdi je sada poeo ubrzavati
tempo u svezi s lokalnom autonomijom u tom podruju. Doimalo se da
bi mogao izbiti vojni sukob izmeu njega i njegovih sljedbenika u
Velikoj Kladui i generala Dudakovia, sposobnog zapovjednika bosanskog Petog korpusa stacioniranog u vojamama u Cazinu i Bihau.
Izetbegovi je na sarajevskoj televiziji o Abdiu kazao: Muslimani su
konano uspjeli postati diavotvomim i konstitutivnim narodom. Abdi V
nas pokuava vratiti barem pedeset godina unazad samo zato da bi
mogao biti poglavar drave. Cijepa nas u plemena, pokuava nas feudalizirati, nau zemlju dijeli Srbima i Hrvatima. Njih su dvojica suraivali iznenaujue uinkovito krajem srpnja i poetkom kolovoza u
enevi oko paketa Invincible; sada je odnos Izetbegovi-Abdi bio
nagrien. Uvjeravali smo Abdia da ostane u kolektivnom predsjednitvu te smo ga upozorili da e izgubiti utjecaj ako ode i da e ga
svjetski tisak prikazivati kao srpskog pijuna, dok je unutar Predsjednitva njegov utjecaj bio legitiman, a Predsjednitvo je imalo koristi od
njegovog realizma. Tragino, Miloevi i Tuman nagovarali su ga da
krene vlastitim puterii.
Pred samo odbijanje plana od strane Sarajeva, sve je poelo izgledati kripavo i neodluno. Najvie me brinulo da e se Karadi
predomisliti u svezi s najteim izmjenama na zemljovidu koje je uinio
pod pritiskom pregovarakog procesa - tovie, ve mi je prije sarajevskog odbijanja plana bio kazao kako mu vojska upuuje toliko snane kritike u svezi s dogovorom oko vijadukta kod Brkog u paketu
Invincible da e to biti povueno ukoliko Muslimani ne usvoje paket.
Stoltenberg i ja pisali smo tada svim sukobljenim stranama u pokuaju
da zadrimo ono to je usuglaeno te smo pokuali ohrabriti Izetbegovia da nastavi pregovarati.
Pisao sam i Willyju Claesu, iznosei neka prilino heretika politika razmiljanja o enevskoj konferenciji koja bi odrazila Londonsku
konferenciju iz 1992. godine, a kojoj bi mogli predsjedati Boutros
Ghali i belgijski premijer Jean-Luc Dehaene, poslavi presliku pisma i
ostalim ldjunim zemljama. Takva konferencija, meutim, ne bi imala
izgleda za uspjeh, a zamisao je u ovom sluaju preduhitrena pokretanjem Plana akcije Europske unije. Znao sam da moram dobiti vie
zemlje za republiku s veinskim muslimanskim puanstvom kako bi
lanice Europske unije mogle dati planu svoju svesrdnu potporu.
Trideset posto jednostavno im nije bilo dovoljno da bi bilo pravedno i
da bi se moglo braniti pred domaom javnou.

270

BALKANSKA ODISEJA

Ameqkanci su 3. listopada 1993. u traginoj nesrei u Somaliji

izgubili osamnaest vojnika koji su bili pod izravnim amerikim zapovjednitvom, a ne, kako su to mnogi mislili, pod zapovjednitvom UN-a.
Ipak, krivnja se svaijivala na UN, a amerike postrojbe postupno su se
povlaiie - jadan finale neega to se na posljetku pokazalo kao humanitama intervencija koja je od poetka bila osuena na propast.
Ocijenjeno je da su Sjedinjene Drave prele s humanitame pomoi na
ustroj strukture vlasti, progonei zatim lokalne gospodare rata po cijenu vlastite nepristranosti. Otad se to u humanitamim operacijama
UN-a poelo nazivati prelazak Mogadike granice. Cijela je epizoda
imala dubok uinak na amerike politike stavove spram UN-a i spram
intervencije u Bosni i Hercegovini.

6
Plan akcije Europske unije
ijekom listopada 1993. godine, zbog straha od nastavka rata,
raspoloenje u Europi polako je postajalo skionije nastavku
traenja rjeenja temeljem paketa Invincible. Dana 1. listopada pisao sam amerikom izaslaniku Redmanu o etikoj dimenziji
produetka rata, o potrebi da se nada u mir odri ivom elimo li da
humanitarna pomo nastavi pristizati tijekom zime, kao i o razmiljanjima o sveobuhvatnom dogovoru, s namjerom da se o svemu raspravi
u Washingtonu, kao i u europskim prijestolnicama. Uslijedile su iscrpne rasprave sa sukobljenim stranama.
Nakon toga provedene su sveobuhvatne konzultacije u okviru kojih je od drava zatraeno da se izjasne o nekima od temeljnih diplomatskih pretpostavki koje su prevladavale od 1991. godine, a
vrhunac su dosegle sastankom Vijea ministara vanjskih poslova 26.
listopada. U tom su procesu neki otkrili prednosti paketa Invincible
koje prije nisu znali cijeniti. Poglavito su Nizozemska i Njemaka sada
biie spremne pruiti punu potporu Uniji triju republika i sa aljenjem
prihvatiti da je bilo potrebno napustiti mnoga od londonskih naela.
Isto tako, postojala je spremnost da se priznanje Hrvatske od strane
SRJ povee s ublaavanjem sankcija. To je bilo po volji Nijemcima,
iako su oni i dalje bili vrlo oprezni, jer tada jo nisu bili spremni na
sveobuhvatan dogovor, pa su se eljeli usredotoiti samo na Bosnu.
Miloevi je 14. listopada nagovorio Karadia da paket Invincible vrati
na stol i da ponovno pone pregovarati.
Redmanu sam 1. studenog poslao doraen dokument koji sam bio
uruio ministrima vanjskih poslova, a koji je odraavao najvii stupanj
suglasja o naem globalnom pristupu to sam ga uspio postii meu
Dvanaestoricom, kako bi se o njemu raspravilo u Washingtonu. Belgija
kao predsjedajua Europskoj zajednici i mi supredsjedatelji nismo
uspjeli u potpunosti ukljuiti SAD u svoje konzultacije, no barem smo
ih stalno izvjeivali, to je bilo vrlo bitno kad se ima u vidu usklaeni
pokuaj amerike Administracije u odvojenim intervjuima Washington
Postu od 17. listopada da krivnju za svoju politiku prema Bosni prebaci
na Europu. U lanku pod naslovom Clinton napada Veliku Britaniju i Francusku u vezi s ratom u Bosni, Times je 18. listopada pisao:

272

BALKANSKA ODISEJA

Uz svogvdravnog tajnika koji je suho primijetio kako Europa vie

nije ominantno podruje u svijetu, predsjednik Clinton razotkrio je
juer u javnosti tinjajue napetosti izmeu Sjedinjenih Drava i Europe, pokrenuvi otar napad na Veliku Britaniju i Francusku zbog
njihovog protivljenja ukidanju embarga na uvoz oruja za Bosnu.
Clinton je otiao toliko daleko da je izjavio: John Major kazao mi je
kako nije siguran da e uspjeti odrati Vladu ako odobri plan. Na to je
Downing Street istinito odgovorio kako se cijela britanska Vlada protivi
ukidanju embarga. Meutim, daleko vie kazaii su poznati, iako neimenovani visoki dunosnici u Londonu. Komentar to ga je 19. listopada objavio Independent saimao je raspoloenje spram predsjednika Clintona: Ljudi su ionako gajili malo iluzija o njemu kao dravniku. No, nisu vie sigurni da im je preostala ijedna od njih. On je kao
malo dijete koje govori: Nisam kriv. Ameriku je srdbu moda
pothranilo izvjee objavljeno 15. listopaa u IVall Street Joumalu kako
je Warren Christopher neslubeno upitao Douglasa Hurda mogu li
Sjedinjene Drave izbjei slanje mirovnih snaga, pitanje za koje se
vjerovalo da je postavljeno na njihovom sastanku u Dumbarton Oaksu,
a da su ga u javnost pustili Britanci. injenica da su pet mjeseci poslije
podjele i netrpeljivosti bile jo samo vee, bila je tuan komentar takozvanog Programa zajednike akcije od 22. svibnja to su ga bez oduevljenja poduzeli Hurd i Juppe kako bi zacijelili napukline u Atlantskom savezu glede Bosne. U meuvremenu, izgubili smo Vance-Owenov plan, a Amerikance jo nismo uspjeli uvjeriti da prihvate Uniju
triju republika.
Nakon izvanrednog sastanka Europskog vijea 30. listopada, objavljena je deklaracija o stanju u bivoj Jugoslaviji koja je pozivala na
uporabu svih odgovarajuih sredstava za pruanje potpore konvojima
s humanitarnom pomoi te na pojaanje UNPROFOR-a kako bi
vei broj vojnika bto na raspolaganju za zatitu putova kojima se
dostavlja pomo. Osim toga, Vijee je od mene zatrailo da njegove
humanitame zahtjeve urno i s inzistiranjem prenesem elnicima sve
tri sukobljene strane koji su odgovorni za izdavanje potrebnih naredbi
lokalnom vodstvu, te je na kraju pozvalo Vijee ministara vanjskih
poslova da usvoji tone odredbe za zajedniku akciju temeljem gorenavedenog, uz odravanje bliske suradnje s Ujedinjenim narodima.
Ministrima vanjskih poslova zemalja lanica Europske unije (EU),
koja je to sada i slubeno postala, podnio sam 5. studenog podui
dokument pod nazivom Zajednika akcija o bivoj Jugoslaviji u kojem sam postavio dvadeset i osam konkretnih pitanja na koja je valjalo
usredotoiti raspravu. Devet najurnijih pitanja obiljeio sam zvjezdicom, u nadi da bi odluke o njima mogle biti donesene uskoro. U ovom

PLAN AKCIJE EUROPSKE UNIJE

273

je sluaju MKBJ bio na usluzi Vijeu ministara vanjskih poslova, pruajui iscrpne informacije o dotadanjem razvoju dogaaja i pokazujui kojim putem valja ii. Ovu dunost u naelu obavlja stalno
tajnitvo Vijea, no u svezi s tako sloenim pitanjem kao to je biva
Jugoslavija posebno usredotoen napor, u ovom sluaju od strane
MKBJ-a, posluio je poglavito korisnoj svrsi. Ni Predsjednitvo koje
rotira, niti povjerenik za vanjske poslove ne bi bili imali vremena da
neprekidno putuju i da se sastaju sa sukobijenim stranama, da preuzimaju inicijative razrauju smjernice za pregovore. Jugoslavenska
situacija nalagala je da se za pregovaraa postavi jednog politiara s
malom skupinom suradnika, izravno odgovornog ministrima vanjskih
poslova EU-a. Umkovitost MKBJ-a kao mehanizma za buduu EU-UN
diplomaciju ogleda se, nadam se, u dubini i opsegu diplomacije ne
samo u Bosni ve i u Hrvatskoj i Bivoj Jugoslavenskoj Republici
Makedoniji, to u to vrijeme nije uvijek bilo jasno. No se isto tako
ogleda i u tome kako se razvijao Plan akcije EU-a od ukljuenja EZ-a
u bivoj Jugoslaviji od 1991. godine pa nadalje, preko oblikovanja
paketa Invincible u ljeto 1993. u enevi, do toga kako su ministri
vanjskih poslova EZ-a i njihovi suradnici postali strane u pregovarakom procesu, a onda zapravo i sami pregovarai u svezi s Planom
akcije EU-a, to je 'dovelo do Plana Kontaktne skupine i pregovora
pod vodstvom Sjedinjenih Drava 1995.
Na sastanku Sjevemoatlantskog vijea 3. studenog, Kanada i Sjedinjene Drave izrazile su zabrinutost zbog deklaracije Europskog vijea o bivoj Jugoslaviji i nedostatka konzultacija. Europska je inicijativa imala posljedica po kanadske postrojbe razmjetene u bivoj
Jugoslaviji, te su sa zanimanjem i izvjesnom zabrinutou praena medijska izvjea o raspravama europskih elnika. Kanada je eljela biti u
tijeku i sujelovati u konzuitacijama, a NATO se doimao najprimjerenijim forumom. Posebna pitanja postavljala su se u odnosu na uporabu svih odgovarajuih sredstava. Da li se namjeravalo konzultirati
UN i UNPROFOR? Da li e se bilo kakve zapreke na putu konvojima
otklanjati vojnim sredstvima ili e se prije pokuati pregovorima? Sjedinjene Drave pridruile su se kanadskoj intervenciji, priznavi da
stanju u Bosni valja pristupiti s najveom ozbiljnou i umou. No,
valja razmotriti obveze NATO-a spram drugih institucija, a moda e
biti potrebno razraditi i nove procedure. Manfred Womer kazao je
kako kanadske primjedbe ukazuju na potrebu bliskog konzultiranja
koje nadilazi razinu razmjene informacija, a budui da svi ukljueni
dre da je NATO temeljni forum za raspravu o pitanjima obrane i
sigumosti, Sjevernoatlantsko vijee odgovarajue je tijelo za konzultacije o ovakvim pitanjima.

274

BALKANSKA ODISEJA

U naglu ovi su zahtjevi pokazali kako jelovanje EU-a u pitanjima sigurnosti, poglavito ako je ukljuen i UN, nije moglo zaobii
NATO, te da bi to bilo tako ak i kad bi WEU uinkovito djelovao, to
u to vrijeme nije bio sluaj. Tijekom sljedeih nekoliko mjeseci, moje
uvjerenje kako bi NATO trebao biti glavni forum za rasprave o Bosni
jo se vie uvrstilo, jer NATO je ukljuivao ne samo Kanadu i SAD,
ve i Tursku, to je bilo vano za nau vjerodostojnost meu islamskim
zemljama. Meutim, Francuska se nikada nije rado oslanjala na
NATO te je neugodno sueljavanje izmeu EU-a i NATO-a potrajalo
sve do eksplozije na trnici u Sarajevu u veljai 1994. godine kad su
Francuzi odjednom poeli traiti akciju NATO-a. Taj je sklad, meutim, kratko trajao, a francuske su se sumnje ponovno javljale kako je
rasla amerika neosjetljivost na stavove drava ije su postrojbe bile u
sastavu mirovnih snaga. Doprinos Promatrake misije Europske zajednice (PMEZ), ija su izvjea ponekad bila izvrsna, omoguavao je
onim zemljama EU-a koje nisu imale vojnika u sastavu UN-a na terenu, ili je njihov broj bio vrlo malen, da dobiju stanovitu koliinu
iscrpnih informacija kakvima inae nikada ne bi raspolagale. Meutim,
aktivnosti PMEZ-a i UN-ovih promatraa i civilnog osobija neminovno su se preklapale. Vjerojatno ne bismo bili odluili utemeljiti PMEZ
kao vezu izmeu EZ-a i UN-a da je MKBJ postojao 1991. godine, no
kad je ve postojao, bilo je lake da promatrai ostanu gdje jesu, a u
svakom siuaju, pomogli su EU-u u upravljanju Mostarom, te osnaili
i svojim iskustvom pripomogli misiji MKBJ-a u Beograu.
U dodatku C mojemu izvjeu ministrima vanjskih poslova od 5.
studenog, Geert Ahrens izvijestio je o pregovorima izmeu hrvatskih
Srba i hrvatske Vlade, koje je zajedno s kolegom veleposlanikom iz
MKBJ-a Knutom Vollebaekom vodio u Beitostolenu u Norvekoj.
Prvotno su Bonn i Pariz revno nastojali iansirati zajedniku inicijativu
te ih je MKBJ pozvad da budu domaini, no obje su zemlje to odbile
osim ako im se ne zajami uspjean ishod, to je drave esto odvraalo
od sudjelovanja. Unato tome, obje su zemlje na sastanku imale svoje
predstavnike. Ve nas je neko vrijeme u MKBJ-u privlaila zamisao o
tajnim pregovorima o Bosni i Hrvatskoj, no nikada nismo meu sukobljenim stranama uspjeli postii potreban stupanj suradnje da bilo
to ostane u tajnosti. Unato svim moguim mjerama opreza koje je
poduzela norveka Vlada, vijest o sastanku procurila je ve prije njegova odravanja, a tijekom susreta hrvatski su se Srbi pojavili na televiziji i otkrili gdje se nalaze, pa je nakon toga nae oduevljenje za
tajne susrete pomalo splasnulo.
Sastanak u Norvekoj bio je podijeljen u dvije usporedne sjednice.
Jedna se skupina bavila vojnim pitanjima, ukljuujui izuzetno vano

PLAH AKCIJE EUROPSKE UNUE

275

pitanje obustave vatre za koje smo drali da je jedina zdrava osnova od

koje se moglo krenuti. Druga se skupina bavila gospodarskim i politikim pitanjima. U poetku smo bili ohrabreni oitim konstruktivnim
pristupom obiju strana u svakoj od radnih skupina. Naalost, raspoioenje se nenadano pokvarilo. Razlozi za to nisu bili sasvim jasni, iako
je u tome odigralo ulogu i prispjee Tumanovog pisma u kojem je
izioio svoje mirovne prijedloge to su uglavnom ponavljali odrebe
Ustava i postojeih zakona. Meutim, hrvatski su Srbi te prijedloge ve
ranije vidjeli u Beogradu, pa javno objavljivanje pisma nije moglo
sasvim iznenaditi njihove pregovarae u Norvekoj. To budi pomisao
da su pismo iskoristili kao izgovor za prekid pregovora. Krivnja lei i
na podjeiama to su postojale unutar dva tabora. Vjerojatno nikada
neemo saznati je li Tumanovo pismo bilo namjemo usmjereno na
potapanje pregovora, kako su to neki vjerovali. U vrijeme kad je pismo
objavljeno, izaslanstvo hrvatskog Sabora boraviio je u posjetu Vijeu
Europe te je sadraj pisma nesumnjivo djelomino bio sraunat i na to
da ostavi pozitivan dojam u Strasbourgu. No Tumanovoj Vladi nije
trebaio biti teko predvidjeti kakav e uinak ono imati na sastanak u
Norvekoj. Hrvatska je Vlada bila ozbiijno uzdrmana pobjedom bosanskih Muslimana nad bosanskim Hrvatima u Bosni i Hercegovini i zauzimanjem Varea. Isto tako, pekle su ih kritike meunarodne zajednice i tvrdnje u svezi s navodnim masakrom Hrvata nad Muslimanima
u Stupnom Dolu, kao i ubojstvima Srba u Medakom depu od strane
postrojbi hrvatske Vlade. UN je prilino iscrpno dokumentirao ozbiljne
sluajeve krenja ljuskih prava u Medakom depu, to im je nanosilo
veliku tetu. Kad bi Zagreb doao pod pritisak domae javnosti, obino
bi pokrenuo diplomatsku inicijativu ili vojnu akciju, a ponekad i oboje.
U ovom je sluaju Tumanovo pismo vjerojatno bilo sraunato na
odvraanje pozornosti.
Bilo je teko procijeniti ulogu koju je Miloevi igrao u ovim pregovorima. Nesumnjivo je, jednim dijelom prieljkujui ukidanje sankcija, elio da stupi na snagu trajno primiije. Meutim, kao i Tuman, i
on je uspijevao ili pak preivljavao mijenjajui saveznike, pa nije elio
ili nije mogao iskoristiti svoj utjecaj na sve kljune srpske igrae istovremeno. Ekstremni krajinski Srbi nerazborito su vjerovali da je
vrijeme na njihovoj strani, a dok je Miloevi poticao bosanske Srbe da
dalje pregovaraju, javno je izjavljivao kako ne vjeruje da sebi moe
dopustiti jo jednu svau meu srpskim narodom.
Jedan je od pozitivnih ishoda ovog neuspjenog sastanka bila injenica da su Francuzi i Nijemci, okupivi se kako bi pokuali rijeiti
razlike oko Hrvatske, nali temeljnu zajedniku osnovu glede ukidanja
sankcija protiv SRJ u svezi s Bosnom. Plan akcije Europske unije

276

BALKANSKA ODISEJA

potekao je^iz pisma to su ga Klaus Kinkel i Alain Jupp 7. studenog

uputili tadanjem predsjedniku Vijea ministara vanjskih poslova Willyju Claesu. Ovakav mi je razvoj dogaaja ne samo trebao, ve sam ga
i elio. Njihovo pismo nije sadravalo mnogo toga novog u smislu
politike, meutim novost je bila u potpunom politikom ukljuenju
njihovih dviju vlada. Dotad sam kao supredsjedatelj uvijek ja bio u
prvom planu, preuzimajui u ime Europske unije inicijative koje bi
onda, da budem poten, obino nailazile na potporu. Meutim, nama
u MKBJ-u nedostajao je autoritet u smislu iscrpnog plana koji bi uivao potporu vlada. U biti, njemako-francusko pismo trailo je jo tri
posto teritorija za republiku s veinskim muslimanskim puanstvom
unutar Bosne i Hercegovine koja bi onda obuhvaala treinu zemlje,
kao i takozvani modus vivendi izmeu SRJ i Hrvatske u svezi s Krajinom. Zauzvrat se SRJ nudilo ublaavanje odreenih sankcija. Znailo
je to i da Njemaka prihvaa paket Invincible o Uniji triju republika o
kojem su otada imali toliko dvoznanu poziciju da su poticali SAD da
se dri podalje, a Izetbegovia da trai jo zemlje. Pismo je uskoro
dolo u javnost. Bilo je briljivo sroeno u smislu potpore MKBJ-u,
kako se ne bi potkopala naa pozicija, dok je istovremeno nadopunjavalo nae akthmosti. Nita u njemu nije bilo u suprotnosti s bilo
kojim vidom paketa Invincible ili naim pregovorima o Hrvatskoj, pa
smo ga s oduevljenjem poduprli.
Na sastanku Vijea ministara vanjskih poslova predsjednik Willy
Claes zatraio je od politikog direktora zemlje predsjedateljice da
podnese izvjee o prijanjoj raspravi izmeu politikih direktora o
dokumentima o Programu zajednike akcije to sam ih bio odaslao,
kao i o Juppeovom i Kinkelovom pismu Predsjednitvu od 7. studenog.
Politiki su se direktori openito sloili da bi Europska unija trebala
ponoviti kako provizomi sporazumi postignuti na brodu Invincible
ostaju temelj politikog dogovora u Bosni te da bi sve strane valjalo
potaknuti da se vrate za pregovaraki stol. Naroit je napor sada valjalo uloiti kako bi se osigurali daljnji teritorijalni ustupci za Muslimane, a Europska bi unija trebala ponoviti svoju spremnost na aktivno
sudjelovanje u provedbi dogovora. Unija bi i dalje trebala nastojati
iznai mogunost sazivanja globalne konferencije u srednjoronom
razdoblju kad se rijee neodlona pitanja u bivoj Jugoslaviji. Unija e
razmisliti o ublaavanju sankcija u okviru provedbe dogovora o Bosni i
modusa vivendi za UNPA podruja u Hrvatskoj. Unija pridaje vanost
dostavi pomoi, no njena provedba nije bezuvjetna; sukobljene strane
moraju prihvatiti svoje odgovomosti. Sastanak s tim ciljem odrat e se
u enevi. Unija e razmotriti mogunost nadgledanja izbora 19. prosinca u Srbiji, ako bi to moglo pridonijeti rjeenju problema u bivoj
Jugoslaviji.

PLAN AKCIJE EUROPSKE UNIJE

277

Kinkel je kazao kako su on i Juppe drali da je potrebno uloiti

dodatan napor kako bi se ujedinilo razliite napore za pruanje humanitarne pomoi i postizanje politikog dogovora. Politiki direktori
trebali bi razmisliti kako bi se prijedlozi izloeni u mojem dokumentu i
Kinkel/Juppeovom pismu mogli realizirati. Jupp se sloio. Vrijeme je
da Europska unija pone djelovati. U srednjoronom razdoblju bilo bi
dobro razmisliti o odravanju globalne konferencije na kojoj bi se
razmotrio niz pitanja, ukljuujui obnovu i razoruanje. No u kratkoronom razdoblju valjalo bi poticati sukobljene strane da postignu
dogovor samo o Bosni. Moramo podrati muslimanski zahtjev za do- >datnim teritorijem i pruiti jamstva za dogovor. Meutim, Musliraani
moraju shyatiti da bi ih vojna rjeenja odveia u slijepu ulicu i otuila od
Europske unije. Pritisak na Srbe glede teritorija valja odravati u ravnotei s obvezom za postupno ukidanje sankcija. S Hrvatima su potrebne i mrkve i batine, ukljuujui i prijetnju sankcijama.
Talijanski ministar vanjskih poslova Andreatta kazao je da srpski
izbori i strah od nadolazee zime otvaraju dragocjen prozor mogunosti to e moda pridonijeti veoj fleksibilnosti sukobljenih strana.
No valja brzo donijeti odluke. Andreatta je predloio da se ministri
vanjskih poslova sastanu na izvanrednoj sjednici na margini sastanka
Vijea Zapadnoeuropske unije 22. studenog.
Douglas Hurd sloio se da postoji potreba za dodatnim sastankom.
Rasprave, koje ministri vode temeljem nedovoljno utvrenih materijala, pokazuju koliko je teko postii suglasnost o olukama i akcijama
na europskoj razini. Razborito je da Politiki odbor razmotri ova dva
dokumenta, ali ministri onda moraju odluke donijeti sami. Velika Britanija nema primjedbi na ope crte Kinkel/Juppeovog pisma, no pitanja koja ono postavlja moraju prerasti u konkretne prijedloge. Neke
korake valja poduzeti u vrlo kratkom vremenu. Povjerenstvo bi trebalo
rei vladama to bi radna skupina Europske unije pod postojeim
mandatom jo mogla uiniti da sprijei zatvaranje putova. Promatraka misija EZ-a mogla bi iskoristiti svoje iskustvo kako bi zajedno s
lokalnim snagama pomogla u nadziranju sigurnosti mostova. Od drava lanica valja zatraiti poveanje broja njihovih postrojbi u sastavu
UNPROFOR-a. Velika Britanija ne moe osigurati dodatne postrojbe, ali tree bi zemlje to mogle, ukoliko bi ih se na to potaknulo, a
moda i pripomoglo s opremom. Uz manje urbe valjalo bi odrati
novu sjednicu s ciljem donoenja odluka, kako bi Vijee prije Boia
moglo poduzeti daljnje korake u svezi s politikim, kao i humanitarnim
pitanjima.
Kinkel je ponovno intervenirao, sloivi se da treba odrati novi
sastanak ministara vanjskih poslova, ali uz naglasak da e on biti

278

BALKANSKA ODISEJA

uspjeai^ samo ako se bude vodio na temelju vrlo vrstog dokumenta

koji bi urodio jasnim smjernicama Vijea. Nakon kratkih konzultacija,
dogovoreno je da bi se ministri vanjskih poslova trebali sastati 22.
studenog u Luxembourgu kako bi razmotrili opcije to e ih pripremiti
mehanizam Europske unije za zajedniku vanjsku i sigumosnu politiku.
Sjedinjene su Drave bile sumnjiave, pa ak i neprijateljski raspoloene spram francusko-njemake inicijative i aktivnosti Europske
unije openito. Poglavito su bile oprezne u pogledu povezivanja ukidanja sankcija protiv SRJ s mirovnim dogovorom. U svezi sa Sarajevom, Sjedinjene su Drave primijetiie kako Krajinik nije dao nikakav ozbiljan prijedlog na svom sastanku s Izetbegoviem. Nije bilo
jasno koja su to tri do etiri posto dodatnog teritorija Bonjaci doista
eijeli ili bi ih prihvatili, a SAD nee prisiljavati Muslimane da prihvate
ba ono to Srbi nude.
S hrvatskim ministrom obrane Sukom odrao sam koristan sastanak 11. studenog u svom uredu u Londonu: uak se usredotoio na
izgradnju hrvatske vojne sile i odnose sa SAD-om. Sutraan nakon
sastanka s Miloeviem i bosanskim Srbima, poslao sam iscrpno izvjee politikim direktorima Dvanaestorice kako bih im pomogao u
njihovim razmiljanjima. Najvea prepreka miru bile su sada jake muslimansko-hrvatske borbe za koje su svi oekivali da e potrajati cijelu
zimu i za koje smo drali da bi lako mogle potopiti sve pregovore, ak
ako Srbi i Muslimani i uzmognu postii napredak. U mnogo je emu
gorina, koju su bosanski Hrvati i bosanski Muslimani osjeali jedni
prema drugima, bila jaa od odnosa i jedne i druge strane spram Srba,
a Sjedinjene su Drave to poinjale shvaati i eljele ublaiti. Velika je
Britanija pomalo mrzovoljno promatrala napredak francusko-njemake inicijative, no ispod povrine, francusko-britansko razumijevanje bilo je vrsto, kako na vojnoj, tako i na diplomatskoj razini. Osim
toga, Douglas Hurd bio je dovoljno irokih pogleda da shvati kako
njemako pridruivanje ima poprilinu cijenu, a upravo su Francuzi
bili prikladni za izvrenje tog zadatka.
Izetbegoviu smo 13. studenog uputili pismo s namjerom da mu
objasnimo kako vidimo mogunost napretka i predloimo sastanak u
enevi. Meutim, odgovorio je kako se tek vratio u Sarajevo nakon
dvanaestodnevnog boravka u inozemstvu i ^redloio da se radije sastanemo sa Silajdiem. Slijedom toga, u Zenevi smo 18. studenog
odrali odvojene sastanke sa Silajiem, Karadiem i Bobanom.
Odrao sam i zajedniki sastanak s Karadiem i Silajdiem, nakon
to su obojica otprilike etiri sata razgovarali s Krajinikom. Siiajdi i
Boban, meutim, odbili su nau ponudu za sazivanjem zajednikog

PLAN AKCIJE EUROPSKE UNIJE

279

sastanka - to nas nije iznenadilo, budui da se meusobno nisu podnosili, a odnosi izmeu bosanskih Musiimana i bosanskih Hrvata svakim su danom bivali sve gori.
Kasno te veeri raspravljali smo s Karadiem i Mladiem o problemima to ih je imao UNPROFOR. Posjetila me i gospoa Ogata
kako bi me podsjetila da Europska unija kasni u ispunjavanju svojih
znaajnih finanjskih obveza za humanitame aktivnosti. O svim ovim
susretima izvijestio sam ministre vanjskih poslova Europske unije.
Upozorio sam ih da e svaki Plan akcije EU-a nesumnjivo izgledati
prilino prazno ukoliko tisak sazna od UNHCR-a da ne ispunjavamoV
svoje financijske obveze, poglavito stoga to se sveukupni manjak
UNHCR-a za provedbu operacije do kraja 1993. godine popeo na 62
milijuna dolara.
Jedna je od zanimljivih strana ovih sastanaka bila da smo s Karadiem prvi put pokrenuli pitanje ratnih zloina. Naglasio sam
Karadiu da, unato njegovu sporazumu s Abdiem o kojem se govorilo u javnosti, naime da e se ratnim zloincima suditi pred lokalnim
sudovima, za ratne zloine ne moe biti oprosta, a postupci pred lokalnim sudovima nee prijeiti podizanje optunica pred Meunarodnim
sudom. Kazao je da ni jedan Srbin nee biti izruen izvan zemlje da bi
mu se sudilo. Upozorio sam tada ministre EU-a da emo nedvojbeno
imati potekoa s nalozima za uhienje te sam predloio da bi o tome
moda eljeli neto rei u Planu akcije, iako e djelovanje u svezi s tim
pitanjem biti uglavnom u nadlenosti Vijea sigumosti, pod Poglavljem VII Povelje UN.
U sklopu Meunarodnog preavanja o zdravlju na Royal College of
Surgeons 8. studenog u Dublinu, upozorio sam da mijeanje u dinamiku rata vrlo lako moe produiti neprijateljstva. Kad hranite ratnike, moda je to cijena vrijedna plaanja ako je mir biizu, ako su
pregovori ozbiljni; no ako se spremaju nove ofenzive, kolika je cijena
humanitame pomoi? Neslubeno, upozoravao sam da e obvezivanje
na ispunjenje svih teritorijalnih zahtjeva muslimanskog elnitva u Sarajevu uroditi paketom ija e provedba biti nemogua. Postojala je i
opasnost da zaglavimo u iscrpnim raspravama o tome odakle bi trebao
doi dodatni postotak. Ionako e biti teko izvui 33,3 posto ak ako i
ostavimo otvorenom mogunost da jedan dio toga daju Hrvati. Idealno
bi bilo kad bi sukobljene strane manje razgovarale o postocima i kad bi
se umjesto toga dogovorile o Sarajevu kao cjelini, to je za Muslimane
bilo daleko vanije u gospodarskom i politikom smislu. Osobito je
Velika Britanija i dalje vjerovala da e SAD dati doprinos snagama za
provedbu sporazuma. No naglasak se premjetao na samostalno odravanje reda i postizanje strateke ravnotee, pa otuda i dojam a bi

280

BALKANSKA ODISEJA

bilo lale da tri republike imaju vlastite vojske, tako da vie ne bi bile
potrebne toliko brojne snage UN-a za provedbu kakve smo bili predviali ranije - to je zapravo realnost, naime da SAD nee dati svoj
doprinos, pretvaralo u prednost. Kad bi Hrvati branili svoju republiku,
a Srbi svoju, mogli bismo imati snage UN-a za promatranje i nadgledanje u muslimanskoj republi, razmjetene uz granice. Kako bi to
bilo vjerodostojno, snage UN-a mogle bi biti male, ali bi morale biti
uinkovite, lanice Europske unije trebale bi biti znaajno zastupljene,
a NATO zona zabrane letenja ostati i dalje na snazi. Prednost je
rjeenja triju republika bila u tome da se ono inilo dugorono
najpostojanijim.
Politiki odbor Europske unije sastao se 16. studenog kako bi
nastavio podrobno razraivati Plan akcije. Dan ranije dao sam doprinos prijedlozima o Sarajevu putem COREU brzojava. Na sastanku je
postignut znaajan napredak, budui da je Velika Britanija sada usko
suraivala s Nijemcima i Francuzima. Citavo to vrijeme usklaivao
sam rad s Belgijom kao predsjedateljicom Europske unije koja me je o
svemu vrlo dobro izvjeivala. Francuskom i njemakom ministru vanjskih poslova prenosili smo zamisli MKBJ-a, svoje sam vlastite ideje
gurao u proces donoenja odluka Velike Britanije, a Douglas Hurd i
tadanji britanski politiki direktor Len Appleyard ozbiljno su ih razmatrali. Bilo je to kreativno razdoblje diplomatske aktivnosti. Bilo je to
i razdoblje koje bi trebalo posluiti kao ohrabrenje svima onima koji
vjeruju da lanice EU-a mogu izgraiti zajedniku vanjsku i sigurnosnu
politiku na temelju konsenzusa, bez slubenih glasakih mehanizama
ili ovisnosti o radu Europskog povjerenstva.
Na neslubenim konzultacijama 18. studenog Stoltenberg je ukratko izvijestio lanice Vijea sigumosti, a kasnije i novinare. Ukazao je
na stupanj u kojem su drugi dogaaji sva pitanja u svezi s Bosnom
izgurali s nasiovnih stranica svjetskog tiska te kako je Bosna poeia
gubiti u utrci ne samo za pozornost, ve i za humanitarnu pomo. Do
tada je UN uspjeno spijeavao humanitarau krizu. Izuzev srednje
Bosne, sada se vodilo manje borbi nego bilo kada tijekom posljednjih
evetnaest mjeseci. Sukob u Hrvatskoj u nekoliko se navrata razbuktao, a onda ugasio. Preventivno razmjetanje snaga u Makedoniji postizalo je svoj cilj. Sve su sukobljene strane saa uzimale kao gotovu
injenicu neke elemente prijanjeg nacrta mirovnog sporazuma o ljudskim pravima, prometu, komunikacijama, pristupu mora. Svi su se isto
tako sloili o potrebi suradnje u prekograninim pitanjima u bivoj
Jugoslaviji nakon postizanja politikog dogovora.
Washington se drao podalje od MKBJ-a. Stoltenberg je jo jednom pokuao dobiti pristup, no nije uspio dogovoriti sastanak s Chris-

PLAN AKCIJE EUROPSKE UNIJE

281

topherom. Sjedinjene Drave doimale su se vrlo uznemirenima zbog

brojnih pojedinosti o postupnom ukidanju sankcija za koje je izgledalo
da e ih Plan akcije Europske unije sadravati, te su to prenosile
belgijskom Predsjednitvu, ali i Bonnu, Parizu i Londonu izravno. I
nizozemska je Vlada zastupala samo suspenziju, a ne i ukidanje sankcija, te je sumnjala da bi bosanski Muslimani imali politiku volju i
jedinstvo za postizanje dogovora ak i da dobiju dodatnih tri do etiri
posto teritorija.
Istaknuli smo da je pomanjkanje jedinstva meu elnitvom bosanskih Muslimana krivo to su izgubili vie prilika za zaustavljanje rata. '
Prvo su odbili Carrington-Cutileirov plan; zatim su mjesecima razmiljali da Ii da prihvate Vance-Owenov plan, te su ga u tom procesu
oslabili; a sada su u posljednjem trenutku odbili paket Invincible. Sve je
to ukazivalo na injenicu da, elimo li da Muslimani prihvate bilo
kakav Plan akcije Europske unije, neka ih vanjska vlaa mora u to
uvjeriti, Amerikanci su u odgovoru tek ponovili kako oni ne mogu
vriti pritisak na Muslimane budui da su oni rtve. Veina se europskih politikih elnika nadala da e pritisak Europske unije na muslimansko vodstvo biti uspjean ako od Srba uspijemo iscijediti znaajno
vie teritorija - aii jedino pod livjetom a Sjedinjene Drave ostanu po
strani, a ne da kao do sada ohrabruju Muslimane da ekaju bolje
uvjete. Unato svim naporima Europske unije za uspostavom suradnje
sa Sjedinjenim Dravama, rijetko je tko gajio iluzije kako vie ne postoje velike razlike u odnosu na Clintonovu Administraciju. Uskoro
smo trebali otkriti da se Sjeinjene Drave nisu mogle zalagati za
dogovor, a niti su ga se mogle odrei. Sjedinjene Drave nisu mogle
propustiti prOiku da iskau svoju mo, no nisu bile spremne, a oito niti
sposobne, prihvatiti kompromise i odgovomost koju sa sobom nosi
izvravanje moi.
Vijee ministara vanjskih poslova odralo je 22. studenog u Luzemburgu impresivan sastanak na kojem su onesene bitne odiuke u
pravom redoslijedu. Prvo je pitanje na dnevnom redu bilo usvajanje
Humanitamog plana akcije. O politikom se procesu vodila duga rasprava. Dogovoreno je da bi se ministri vanjskih poslova Dvanaestorice,
zajedno sa mnom i Stoltenbergom, trebali sastati sa sukobljenim stranama i s predsjednicima 29. studenog u enevi, te da bi trebalo pozvati Redmana i urkina da sujeluju kao promatrai. Zatim e se, nakon iznoenja pozicije Europske unije, zatraiti od supredsjedatelja
MKBJ-a da nastave s iscrpnim pregovorima.
Willy Claes zatraio je od generala Cota i Briquemonta da podnesu izvjee o humanitamoj situaciji na terenu. General Cot kazao je
da se konvojima ne moe osigurati prolaz silom. Potrebno je pret-

282

BALKANSKA ODISEJA

hodno postli vrst sporazum vojnih i politikih hijerarhija svih sukobljenih strana da e aktivno pomagati dostavu humanitarne pomoi.
Same sukobljene strane shvaale su da e morati uporabiti silu protiv
elemenata koji su izmakli kontroli na svim stranama. Cot je kazao da
su Hrvati trenutno najvea prepreka: unitili su. dva mosta na rijeci
Neretvi, te i dalje dre pod biokadom Bijeli put od Splita do Viteza
preko Gornjeg Vakufa. Zagreb i bosanski Hrvati bili su u potpunom
tajnom dosluhu.
U odgovoru na pitanja, Cot je kazao kako nema bojazni glede
primjene bliske zrane potpore za osiguranje ostave humanitame
pomoi. Mehanizam u okviru NATO-a ve je uspostavljen. No zrana
potpora nije lijek protiv svih bolesti. U svakom sluaju, valjat e obnoviti mostove i pregovarati o prolasku konvoja. General Briquemont
kazao je da se UN suoava s humanitamom katastrofom u Bosni.
Svaka sveana deklaracija sukobljenih strana bit e bezvrijedna ako joj
se u potpunosti ne pridrui vojno vodstvo. Briquemont je izrazio nadu
da se dostava humanitarne pomoi nee zaustavljati svaki put kada
pogine vojnik UN-a. Od svih moguih pravaca, daleko je najvaniji put
od Metkovia do Sarajeva preko Mostara to prolazi preko teritorija
pod hrvatskom kontrolom. Planinski su putovi tijekom zime podloni
blokadi. Cak i da se ponovno otvori tuzlanska zrana luka, rekao je,
ona nikada ne bi mogla nadomjestiti kapacitet cestovnih konvoja.
Na preliminarnoj koordinacijskoj sjednici u enevi 29. studenog
ujutro, prije sastanka s predstavnicima iz bive Jugoslavije, dvanaestorica ministara vanjskih poslova sloili su se da Europska unija ne bi
trebala sa sukobljenim stranama ulaziti u pojedinosti programa o suspenziji sankcija, te da bi prethodno bilo prijeko potrebno razgovarati s
Amerikancima na strunoj razini kako bi se uskladili stavovi. Dok bi
ameriki i ruski izaslanik trebali biti pozvani na poslijepodnevne bilateralne susrete sa sukobljenim stranama, predstavnici lanica UpravIjakog odbora MKBJ-a pribivat e jedino plenarnim sjednicama.
Willy Claes primijetio je da je srpski vojni zapovjednik Mladi odbio
doi u enevu na novi sastanak s gospoom Ogata, generalom Cotom
i generalom Briquemontom u svezi s dostavom humanitarne pomoi.
Sastanak je zatim otvoren izjavom koju su unaprijed dogovorili
ministri vanjskih poslova, a koju je proitao Wiiiy Claes. Ona je pozivala na bezodloan poetak pregovora radi postizanja dogovora o
Bosni i modusa vivendi u UNPA podrujima u Hrvatskoj. Europska
unija je od srpske strane oekivala da uini daljnje teritorijalne ustupke u onolikoj mjeri koliko je to traila bosanska Vlada neposredno
prije sastanka na brodu Invincible 20. rujna. Od bosanske Vlade trailo
se da potvrdi da takvi teritorijalni zahtjevi i dalje ine temelj mirovnog

PLAN AKCIJE EUROPSKE UNIJE

283

sporazuma. Od Hrvata se oekivalo da ostanu pri svojim prijanjim

ustupcima glede pristupa moru i lukim postrojenjima te da tijekom
pregovora pokau konstruktivan stav.
Ako Srbi sklope sporazum o Bosni i prihvate modus vivendi u
UNPA podrujima te ako budu suraivali u provedbi, EU e raditi na
postupnoj i uvjetovanoj suspenziji sankcija kako provedba bude napredovala, s konanim ciljem ukidanja sankcija kad Vijee sigumosti
UN-a potvrdi provedbu sporazuma od strane Srba. EU i meunarodna
zajednica pomoi e u uinkovitoj provedbi sporazuma i obnovi. EU e
proiriti suradnju i poveati gospodarsku pomo Hrvatskoj ako ona
prihvati modus vivendi. S druge strane, hrvatsko pribjegavanje vojnoj
akciji neizbjeno e dovesti do negativnih reakcija meunarodne zajednice.
Stoltenberg je tada proitao poruku glavnoga tajnika UN-a koji je
sukobljene strane pozivao da razmotre svaku mogunost postizanja
dogovora o malom postotku teritorija zbog kojeg je sporazum jo visio
u zraku. Govorei u svoje osobno ime, Stoltenberg je dodao da bi s
vremenom moglo doi do razvoja dogaaja koji bi mogli nakoditi
mirovnom procesu. Valja odmah pronai izlaz iz slijepe ulice.
Gospoa Ogata izvijestila je da je prekd 3.000 metrikih tona hrane i materijala za prezimljavanje dopremljeno cestovnim pravcima otkako su se sukobljene strane obvezale na neometanu dostavu humanitamih poiljki na njihovom zajednikom sastanku 18. studenog u
enevi. Otvoren je novi pravac, a doputen je i prolaz za ogranienu
koliinu odreenih materijala koji su ranije bili zaustavljani. Konvoj s
graevinskim materijalom krenut e za Srebrenicu 1. prosinca. Bit e
to vaan ispit. Sve u svemu, zakljuak je bio da najnovija obeanja
sukobljenih strana nisu do sada dovela do znaajnijeg napretka. Mirovni dogovor bio je prijeko potreban kako bi se izbjegla humanitarna
katastrofa. Nakon toga, sukobljene strane pozvane su da se abecednim
redom obrate nazonima.
Sukobljene strane iscrpno su upoznate s pozicijom Europske unije
na plenamoj sjednici i u bilateralnim susretima. Izetbegovi je pozvao
na povrat okupiranih teritorija, muslimanski suverenitet nad Neumom
i razmjetanje postrojbi SAD-a/NATO-a samo na teritoriju republike s
veinskim muslimanskim puanstvom u vrijeme provedbe dogovora.
Tuman je prihvatio zahtjev za modusom vivendi u UNPA podrujima
pod uvjetom da se dogovori rok za provedbu Vanceovog plana. U
tvrdoj izjavi, Miloevi je traio da se trenutno suspendiraju sankcije te
da se pozomost usmjeri na srpsko-muslimanske pregovore o Sarajevu
i hrvatsko-muslimanske pregovore o pristupu moru.

284

BALKANSKA ODISEJA

Izetbegovi je potvrdio da se muslimanski teritorijalni zahtjevi nisu

promijenili od pregovora na brodu Invincible, no ustrajao je na suverenitetu nad Neumom. Tuman je odbio ustupiti suverenitet nad Neumom. Miloevi je ponovno kritizirao sankeije i obacio mijeanje
meunarodne zajednice u svezi s pitanjem Kosova. Karadi je iskljuio mogunost ponovnog otvaranja tuzlanske zrane luke. Vojni
zapovjednici potpisali su novi sporazum o humanitamoj pomoi. Potvrdio sam da e se pregovori sa sukobljenim stranama nastaviti tijekom sljedeih etrdeset i osam sati, a Willy Claes zavrio je sastanak
prijedlogom da se u prosincu ori sljedei sastanak na kojem bi se
ocijenio napredak u pregovorima.
Stoltenberg i ja odmah smo zapoeli pregovore s namjerom da
izvidimo moe li se postii zemljovid za republiku s veinskim muslimanskim puanstvom koja bi obuhvaala 33,3 posto Bosne i Hercegovine. Ministre vanjskih poslova EU-a svake sam noi COREU brzojavima izvjeivao o dogaajiraa od 29. studenog do 2. prosinca, dok su
se sukobljene strane stalno predomiljale. Dogovoreno je da e se sve
tri strane ponovno sastati 12. prosinca.
Europski i ameriki strunjaci odrali su 2. prosinca neuspjean
sastanak o pitanju sankcija tijekom kojeg je postalo jasno da Sjedinjene Drave nee iscrpno izloiti svoje ideje sve dok ne bude jasan
oblik dogovornog rjeenja, a provedba na dohvat ruke. Poglavito su
bile nezadovoljne injenicom da se u prvi plan istie ublaavanje sankcija, to je Njemaka drala nunim elimo li a paket bude imalo
vjerodostojan u Srbiji. Izvijestio sam o ovome Vijee ministara vanjskih poslova tijekom objeda 6. prosinca i naglasio muslimanski zahtjev
da NATO prui sigumosna jamstva. Stoltenberg i ja posjetili smo 9.
prosinca Beograd i sastali se s Miloeviem, a nakon toga uslijedio je
neslubeni sastanak s Karadiem i njegovim suradnicima, te sa ariniem, savjetnikom predsjednika Tumana za nacionalnu sigumost.
U njegovoj je pratnji bio Akmadi koji je UN-ovim zrakoplovom
doletio u zranu luku Vojske Jugoslavije. Doimalo se kao da elnik
bosanskih Hrvata Boban biva potisnut u stranu, a mi smo vjerovali da
e to pridonijeti poboljanju odnosa s Muslimanima. Na tom smo
sastanku uinili stvaran napredak na zemljovidu, budui da su Hrvati
bili spremni prihvatiti da rijeka Neretva na jugu sve do Tasovia bude
crta razgranienja izmeu republika s veinskim musiimanskim i veinskim hrvatskim puanstvom, a da Mostar bude pod upravom Europske
unije. Meutim, tijekom sastanka stigla je Silajdieva poruka, koja
nas je sve obeshrabrila, o tome kako Muslimani ele Neum i kako ih
vie na zanima izlaz na more na Prevlaci u skladu s hrvatskim prijedlogom. Nadalje, Izetbegovi nije mogao doi na predloeni sastanak 12.

PLAN AKCIJE EUROPSKE UNDE

285

grosinca u Solunu. Stoga smo otkazali taj susret i zakazali sastanak u

Zenevi 21. prosinca ujutro; no bio je to lo predznak, a mi smo ga
protumaili kao naznaku da bosanski Muslimani ele nastaviti ratovati
protiv bosanskih Hrvata te da jo ne osjeaju dovoljan pritisak da
nastave pregovarati. Kasnije smo ih sve pozvali da iz Zeneve nastave
put za Bruxelles radi ponovnog sastanka sukobljenih strana s ministrima vanjskih poslova, u nadi da e to popraviti raspoloenje. Do tada
smo ve biii odustaii od mogunosti pokretanja pregovora o Sarajevu
te smo se pomirili s time da emo morati imati upravu UN-a i odgoditi
ovo najtee od svih pitanja.
Ministri vanjskih poslova razgovarali su o Jugoslaviji na posebnoj
sjednici na margini sastanka Europskog vijea i tijekom veere 10.
prosinca u Bruxellesu. Izvijestio sam ih o naem sastanku u Beogradu,
kazavi kako inicijativa Europske unije od 29. studenog ide svojim
tijekom unato potekoama. Humanitama se situacija popravila
su konvoji mogli dostavljati hranu, materijal za prezimljavanje i gorivo.
Politiki pregovori su nastavljeni, iako je Izetbegovievo odbijanje
Tumanove ponude za pristup moru na Prevlaci bio korak unatrag.
Kad je rije o teritoriju, paket o kojem se raspravljalo sve se vie bliio
brojci od 33,3 posto koju je trebalo osigurati za Muslimane, to bi
ukljuivalo 31,3 posto' povrine Bosne bez Sarajeva, te dvije treine
Sarajeva koje su inile ostalih 2 posto sveukupnog teritorija. Silajdi
je sada izjavljivao da nije spreman razgovarati o Sarajevu te bi moda
bila potrebna privremena uprava UN-a za Sarajevo i kontinuirana
uprava EU-a za Mostar. Uvjerivi se kako u Srbiji ima vie nafte nego
ikada prije, a veina je toga dolazila preko Makedonije, upitao sam
zato se u svezi sa sankcijama ne uini neto vie kako bi se Gligorovu
dao financijski poticaj da sprijei ove flagrantne prijestupe, istiui da
nam zadatak nee biti nimalo laki ako SRJ vie ne bude osjeala teret
sankcija. Obrazlagao sam da klju prihvaanja paketa od strane Muslimana moda Iei u proirenju zrane potpore NATO-a tijekom procesa provedbe sporazuma. To bi se djelomino moglo osigurad u okviru postojeih oredbi, primjerice o zoni zabrane letenja, no mimstri bi
mogli razmotriti donoenje odredbe u okviru NATO-a o pruanju
potpore teritorijalnoj cjelovitosti Bosne i Hercegovine tijekom prvih
nekoliko godina. To bi silno pomoglo bosanskim Muslimanima, a k
tome bi jedine prijeko potrebne kopnene snage bile provedbene snage
UN-a.
Ministri vanjskih poslova EU-a neprestano su od mene traili da
izriito navedem teritorijalne ustupke u okviru sveukupnih 33,3 posto
koje bi Europska unija mogla podrati kao razuman postotak to bi
Muslimanima osiguralo odrivu republiku. Bilo je jasno da su ministri

286

BALKANSKA ODISEJA

prifcfy'kivali kako e moi izvijestiti tisak da su me pritisnuli da

zauzmem vri stav, to su zapravo i uinili. Na neki nam je nain to
bilo od pomoi u pregovorima sa Srbima, budui da je jedna od prednosti aktivnog sudjelovanja Europske unije bila u tome da je ona
morala pokazati da ima jai udarac od supredsjedatelja koji samo
pregovaraju u njezino ime. No nitko nije pokrenuo pitanje sve zamjetnijeg oklijevanja bosanskih Muslimana da postignu dogovor i da stanu ratovati. Ovaj je razgovor s ministrima bio ustriji no obino, ali
kao politiar msam im mogao zamjeriti, jer u pitanju je bio njihov
ugled, a s pravom su poeli brinuti da inicijativa EU-a gubi na zamahu.
Pokuao sam im objasniti da su pregovarake pozicije sukobljenih strana sloenije od jednostavnog postizanja brojke od 33,3 posto koja je
ve gotovo bila na stolu. Sukobljene strane jo su se meusobno cjenkale. Predmnijevao sam da e Srbi iznijeti svoju konanu teritorijalnu
ponudu na sastanku sukobljenih strana 21. prosinca. Bilo je razborito
to Europska unija nije nikada rekla da Muslimani mogu diktirati gdje
bi se tono njihovih 33,3 posto teritorija trebalo nalaziti. Kad je Kooijmans kazao da bi bilo neprihvatljivo nagraditi etniko ienje, suzrao sam se da ga ne podsjetim da je ak i Nizozemska prihvatila da
Plan akcije EU-a nije u skladu s naelima Londonske konferencije.
Shvaao sam da se nalazi pod pritiskom domae javnosti, a budui da
mi se osobno dopadao, nisam elio pretjerano reagirati. injenica da
su Nizozemci zauzeli moralistiki stav u svakom sluaju nije bila loa
budui da je ukazivala na to to bi mogla biti i amerika pozicija, a nije
bilo znakova da su Sjedinjene Drave ohrabrivale muslimansko elnitvo na dogovor. Kooijmans je zatim 14. prosinca posjetio Sarajevo,
te mu je bosansko-hercegovaka Vlaa prenijela kako ne oekuje sigurnosna jamstva NATO-a temeljem lanka 5, ve vrlo viljive provedbene snage s vjerodostojnom potporom iz zraka. Bilo je to korisno
objanjenje. s
Douglas Hurd dao je koristan prijedlog da bi bilo bolje vriti pritisak kroz niz od etiri ili pet kijunih toaka nego kroz gotov zemijovid.
Meu te toke mogla bi spadati brojka od 33,3 posto teritorija, pristup
moru na Prevlaei i dodatni teritorij u srednjoj Bosni. Kinkel je ponovio
te tri toke i dodao modus vivendi u Krajini i privremenu meunaronu upravu za Sarajevo (po predvoenjem UN-a) i Mostar (pod
prevoenjem EU-a). Dodao je da bi one drave lanice koje imaju
utjecaja na odreene strane, trebale te strane prisiiiti na pregovore.
Grka i Francuska, uz urkinovu nazonost, mogle bi pritisnuti Srbe.
Njemaka i Nizozemska mogle bi izvriti pritisak na Hrvate.
Kako je potraga za dodatnim teritorijem za Muslimane uzimala
maha, hrvatska je Vlada, ak i ne pokuavajui hiniti da ne odreuje

PLAN AKCIJE EUROPSKE UNIJE

287

politiku bosanskih Hrvata, veleposlanicima zemalja lanica EU-a u

Zagrebu jo jenom naglasila da republika s veinskim hrvatskim puanstvom mora dobiti 17,5 posto teritorija i da se ni pod kakvim uvjetima ne moe odustati od Viteza i Busovae. Vratiii su se i svojem
tradicionalnom stavu da ponuda za pristup mom Srbima kod Molunta
na Prevlaci mora biti dio ukupnog ogovora, ukljuujui UNPA podruja. Njihova je slubena pozicija izloena u pismu koje nam.je predsjednik Tuman uputio 20. prosinca. Vaan je element bila i injenica
da Hrvati ne mogu prihvatiti istupanje bosanske srpske republike iz
Unije samo na temelju sporazuma s muslimanskom republikom. U
pismu je stajalo da se sve tri republike o tome moraju sloiti. Ako nita
drugo, ovim su potezom Hrvati titili svoje interese u Neumu, budui
da smo mi i Muslimani ustrajali da bi u sluaju podjele Bosne Muslimani morali dobiti suverenitet nad ovim hrvatskim podrujem kako bi
muslimanska drava imala pristup moru.
Kao supredsjedatelji odluili smo pred Srbe i Hrvate podastrijeti
vlastite prijedloge, uz etiri mogunosti za postizanje brojke od 33,3
posto: odbivi izraziti kojoj od te etiri mogunosti dajemo prednost,
nadali smo se da bi oni mogli preuzeti pojedine ijelove iz svake od
mogunosti i objediniti ih u vlastitom paketu. Te smo prijedloge predstavili 17. prosinca na novom srpsko-hrvatskom sastanku u Beogradu,
o emu smo izvijestili ministre vanjskih poslova. Bilo je jasno a jedino uz
nazonost Tumana i Miloevia sukobljene strane mogu pregovore
pokrenuti s mrtve toke, te smo naelno dogovoriii sastanak u Bruxellesu u ponedjeljak naveer ili utorak ujutro prije no to se sukobljene
strane ponovno sastanu s Vijeem ministara vanjskih poslova u punom
sastavu. Doista smo mislili da u Hrvatskoj moemo postii potpisivanje
boinog primiija i zapoeti pregovore o potrebnom mo-dusu vivendi.
Dana 20. prosinca odran je pripremni sastanak politikih direktora na kojem je, poavi od njemakog teksta, postavljen niz zahtjeva
spram svih sukobljenih strana, koji su, unato nagovoru Velike Britanije da bi se o pojedinostima valjalo posavjetovati sa supredsjedateljima, upueni sukobljenim stranama a da mi nismo bili upoznati sa
sadrajem. Da smo ga imali prilike vidjeti, bili bismo upozorili na dvije
osobito hrabre izjave. Jednom se izjavom od Srba trailo da se u Sarajevu odreknu podjele grada, a drugom se od Hrvata trailo da se
odreknu podjele Mostara. Samo oni koji nisu bili ukljueni u osjetljive pregovore to su doveli do toga da Tuman prihvati moj prijediog za upravu EU-a za Mostar i da Srbi, unato stalnom predomiljanju, prihvate upravu UN-a za Sarajevo, mogli su tresnuti tako provokativne rijei na stol. Kasnije sam saznao da su Belgiju kao predsjedateljicu EU-a, kada je kazala da e se posavjetovati sa supred-

288

BALKANSKA ODISEJA

sjedat^ljima MKBJ-a, od toga odgovorili njemaki dunosnici jer su se

bojali da: u dovesti u pitanje upravo ovaj aspekt i je Kinkel taj
dokument ve uruio Andreju Koziijevu tijekom vikenda.
HRVATSKA

HRVATSKA

1 akcije EU-a za bosansku

republiku s veinskim muslimanskim puansivom obuhvaa
vie od jedne treine teritorija BiH
Podruje 1
4,2%
65,4%
Podruje 2
24,6%
Podruje 3
1.4%
Podruje 4
Podtuje 5
1%
Distrikt Sarajevo 3,1%

CRNA GORA

Sveukupno za republiku s veinskim rmislimanskim

puanstvom, ukljuujui distrikt Sarajevo na osnovi 2-1 - 33.56 %

Zemljovid II: Plan akcije EU-a, prosinac 1993. - veljaa 1994.

Tuman se 21. prosinca na veer susreo s Izetbegoviem na sat

vremena u enevi, a sljedeeg smo se jutra mi supredsjedatelji sastalis
Tumanom i Sariniem, a potom i s Miloeviem. Zatim su Tuman,
arini i Miloevi meusobno razgovarali gotovo dva sata. Tome je
uslijedio dugi srpsko-hrvatski sastanak koji je uz povremene prekide
trajao est sati, a tijekom kojeg su Tuman i Miloevi povremeno
ulazili u une rasprave. Kratko prije nego to je Tuman trebao otputovati u Bruxelles, postignut je zajedniki sporazum o zemljovidu za
koji su tvrdili da mushmanskoj republici daje vie od 33,3 posto teritorija. Brojke smo te veeri tono provjerili na raunalu i utvrdili da
njihov zbroj iznosi 33,5 posto.

PLAN AKCIJE EUROPSKE UNIJE

289

Srbi i Hrvati sporazumjeli su se odloiti pitanje vlastitih granica,

primjerice u Posavini i ponad Dubrovnika, za daljnju raspravu, no Srbi
su se obvezali da e nai 17,5 posto za republiku s veinskim hrvatskim
puanstvom. To je bio trenutak u kojem je dolo do podjele Bosne i
Hercegovine na 49 prema 51 posto izmeu Srba s jedne strane i Hrvata
i Muslimana s druge kao rezuitat viemjesenih pregovora hektar po
hektar. I Srbi i Hrvati bili su spremni nastaviti s Unijom triju republika,
no na nesreu sada su i jedni i drugi odbili staviti Sarajevo i Mostar pod
upravu Ujedinjenih naroda i Europske unije. Nadali smo se da bi
mogli promijeniti svoje stavove, no sadraj upitnika Europske unije o
podjeli pojaao je njihovu zabrinutost. Hrvati su bili odluni da barem
zapadni Mostar bude dio hrvatske republike. Bosanski Srbi nisu bili
spremni odustati, barem ne na ovom stupnju, od svog koncepta dvaju
gradova u Sarajevu i oko njega, iako ga je Miloevi uvijek odbacivao
kao sanjariju.
Kad smo za istim stolom okupili Karadia; Rrajinika i Miloevia
zajedno s Izetbegoviem i Silajdiem, Muslimani su iznijeli primjedbe
na zemljovid po svim onim pitanjima na koja su supredsjedatelji ranije
upozoriii Srbe i Hrvate. Poticaii smo Srbe i Muslimane da ponovno
pregovaraju o svim tim tokama, te su pregovori diskretno zapoeli, a
mi smo se nadali da e se tako i nastaviti te veeri.
U meuvremenu smo iz eneve uputili brzojav ministrima koji su
sljedeeg jutra trebali doi na sastanak, izvijestivi ih ukratko o svim
ovim pregovarakim aktivnostima. Moj je prijedlog bio da bi se ministri EU-a, kad uju argumente obiju strana, moda eljeli usredotoiti
na Brko, Sarajevo i Mostar. Nije bilo sumnje da e Miioevi vrlo
odluno traiti da se sankcije moraju suspendirati odmah po potpisivanju. Ve je tada bilp oito da e nakon naeg enevskog sastanka biti
potrebni dodatni pregovori: jer jaz je jo bio dubok, iako ne i toliko
irok kao prije. Ako nita drugo, sukobljene strane raspravljaie su o
zemljovidu koji je nudio 33,3 posto teritorija kao temelj za muslimansku repubiiku, to je bio glavni zahtjev koji je Europska unija bila
postaviia pred nas supredsjedatelje. Meutim, predznaci da bi u
BruxeIIesu mogao biti postignut sporazum nisu izgledali dobro, te smo
sa suradnicima iz MKBJ-a sutradan rano ujutro odletjeli iz eneve
strahujui da Muslimani nisu nimaio raspoloeni za dogovor i da bi
radije nastavili ratovati protiv Hrvata u srednjoj Bosni.
Ministri vanjskih poslova zemaija ianica EU-a proveli su taj dan u
Bruxellesu u razgovorima sa sukobljenim stranama iz bive Jugoslavije
po istom obrascu kao i 29. studenog u enevi. Na uvodnom koordinacijskom sastanku EU-a, Stoltenberg i ja objanjavali smo da Europ-

290

BALKANSKA ODISEJA

ska ne bi trebala unaprijed odbaciti mogunost da se sukobljene

strane dogovore o suvisloj podjeli Sarajeva i Mostara. Klaus Kinkel i
Kooijmans, meutim, rekli su da bismo se trebali vrsto drati stava
EU-a o nepodijeljenim gradovima, ne shvaajui, bojim se, koliko je ta
nova efinicija bila tetna, poglavito u odnosu na Sarajevo gdje je do
tog trenutka uprava UN-a bila mehanizam za ijeavanje ovog pitanja
za razoblje od dvije godine. Pokuati ga rijeiti u nekoliko sati znailo
je prizivati katastrofu.
Na prvoj plenamoj sjednici Willy Claes proitao je u ime Predsjednitva pripremljenu izjavu, a ja sam opisao stanje nakon naih
pregovora 21. prosinca u enevi. Muslimani su trebali dobiti 33,5
posto teritorija, a Hrvati 17,5 posto. Osnovat e se mjeovita tehnika
i politika skupina o Brkom koja e se oslanjati na pomo europskih
strunjaka kako bi se rijeila pitanja pristupa. U svezi sa Sarajevom i
Mostarom, Muslimani e prihvatiti teritorijalno razgranienje budu Ii
zadovoljni srpskim ustupcima, a u protivnom opredijelit e se za privremenu upravu UN-a i EU-a za te gradove. I alje su postojale razlike
u pogledu teritorija i veliine koridora u istonoj Bosni. Muslimani su
eljeli pristup moru kod Neuma, a ne na Prevlaci. Jaz meu stranama
bio je premostiv, a ja sam se nadao da emo intenzivnim pregovaranjem postii sporazum do Boia. Tada smo dogovorili bilateralne
susrete sa sve tri strane.
Na sastanku Europske unije, na kojem je raspravljano o dotadanjem tijeku pregovora, Kinkel je rekao da je za objedom pokuao
izvriti pritisak na Muslimane, ali bez uspjeha. Prilino im je poraslo
samouvjerenje. Douglas Hogg, koji je zamjenjivao Douglasa Hurda,
objanjavao je kako je nakon svog posjeta srednjoj Bosni tijekom protekla dva dana bio sklon miljenju da Muslimani kako mogu jo
vojno napredovati. Iscrpne pregovore valjalo bi prepustiti supredsjedateljima. Helveg Petersen sloio se u ime Danske da se ministri ne
bi trebali ukljuivati u pojedinosti. Bio je zaprepaten pomanjkanjem
volje sukobljenih strana da se postigne dogovor. Van den Broek je
vjerovao da bismo trebali ostati pri upravi UN-a i EU-a za Sarajevo i
Mostar.
Tada je urkin, od kojeg se kao od ruskog promatraa nije oekivalo da govori, zamolio za rije, a kad mu je to doputeno, predloio je
da se sankcije suspendiraju ako pregovore bude blokirala nesrpska
strana. Rasrdivi se na urkina zbog, kako je on to drao, raskida s
pozicijom Europske unije, Willy Claes pokuao je tada ukratko izloiti
zakljuak, pozvao je na boino primirje i kazao da je injenica, da e
jednu treinu zemlje dobiti Muslimani, a 17,5 posto Hrvati, ne-

PLAN AKCIJE EUROPSKE UNIJE

291

osporiva. Sugerirao je a je privremena uprava za Sarajevo jedino

ijeenje. Karadi se usprotivio. O pitanju pristupa moru Claes je
rekao da EU daje prednost ijeenju s Invinciblea. Tuman je primijetio
kako kondominij vjerojatno nije prihvatljiv, ali da e istraiti tu mogunost. Izetbegovi je kazao da je to ozbiljna opcija. Miloevi se
sloio sa Claesom da bi Muslimani trebali dobiti pristup rijeci Savi, no
Karadi je kazao da Srbi imaju pravo povui ustupke koje su u svezi s
time uinili na brodu InvincMe budui da nije uslijedilo nikakvo ijeenje.
Boban je u svezi s Mostarom kazao da e uprava EU-a biti logina 'samo ako se proiri i na Zenicu i Tuzlu, u kojima je udio hrvatskog
puanstva bio vei od broja muslimanskog puanstva u Mostaru. Izetbegovi je kazao da je uprava EU-a apsolutno nuna. Tuman je kazao
da e pokuati privoljeti bosanske Hrvate na pristanak. Boban je pak
kazao da e pristati, ali s negodovanjem. Miloevi se sloio s Claesom
da je oko Krajine postignut napredak. Srbija nije bila sudionik u tim
pregovorima. U svezi s tuzlanskom zranom lukom, Claes je tvrdio da
se reim nadgledanja zranog mosta kakav postoji u Sarajevu moe
primijeniti i ovdje kako bi se razbio strah od krijumarenja oruja.
Zatim se Juppe gnjevno okomio na Karadia koji je odbacivanjem uprave UN-a zaSarajevo odbijao sporazum. Traio je i odgovor u
svezi s tuzlanskom zranom lukom. Karadi je odgovorio da se preko
tuzlanske zrane luke dotura oruje Muslimanima u Sarajevu. On e
pristati na ponovno otvaranje tuzlanske zrane luke tek kada se potpie mirovni sporazum. Jupp je kazao da su ga Karadieve primjedbe estoko razbjesnile. Karadi je uzvratio da su dvanaest milijuna Srba taoci politike Europske unije. Claes je optuio Karadia
za krivotvorenje povijesti i estoko se okomio na urkinov prijedlog za
ublaavanje sankcija koji po njegovu miljenju ne prilii jednom promatrau. Nakon sve ove buke i bijesa, dogovoreno je da e supredsjedatelji nastaviti s pregovorima te su svi napustili sobu pomalo
potreseni i zaueni kako su iskusni politiari, kao to su Juppe i Claes,
mogli izgubiti kontrolu nad sobom u nazonosti sukobljenih strana.
Dok smo izlazili iz sobe, Miloevi mi je tiho kazao da vie nikada nee
sudjelovati na ovakvom sastanku. Ameriki posebni izaslanik Redman
nekim je izaslanstvima prenio da ne bi trebali podcjenjivati jainu
muslimanskih osjeaja glede Neuma, a njemako je izaslanstvo zlovoljno primijetilo kako Sjedinjene Drave podravaju muslimansku
poziciju o ovom pitanju.
Supredsjedateljima je preputeno da krhotine slijepe zajedno.
Tuman je ve odletio natrag u Zagreb te je na prvi zadatak bio
sprijeiti Miloevia da i on ne odleti kui. Nevoljko je pristao ostati

292

BALKANSKA ODISEJA

veeri, te je, unato ustrajanju da sutradan rano ujutro mora

biti u Beogradu, pristao razgovarati s Izetbegoviem. Na tom je sastanku, unato svim razlikama, postignut znaajan napredak. inilo se
da sukobljene strane razdvaja samo pitanje jednog postotka teritorija
te je Izetbegovi kazao da emo postii sporazum ako Karadie preko
noi ponudi 0,5 posto u istonoj Bosni i 0,5 posto u zapadnoj. Da je
Miloevi ostao te noi, moda je mogao prisiliti Karadia da to uini;
no sljedeeg dana, dosljedni samima sebi, Karadi i Krajinik izali su
s jadnih 0,25 do 0,3 posto u istonoj Bosni i ni sa ime u zapadnoj.
Dok sam se tijekom veere 5. lipnja 1995. godine u Beogradu
opratao s Miloeviem, prisjeali smo se te veeri i on ju je oznaio
kao toku u kojoj su stvari mogle krenuti drugim putem. Kazao je da je
uinio jednu od svojih najveih grjeaka kad je otiao kasno te veeri.
Vjerujem da bi povijest mogla pokazati da je to bio trenutak kad je
Izetbegovi trebao postii dogovor. Njegova je vojska imala uspjeha u
borbama protiv Hrvata. Tuman je bio pod vrlo snanim pritiskom
Europske unije, a trodjelna podjela, pri kojoj bi svaka repubhka imala
svoju vojsku, bila je najpostojanije rjeenje koje su Muslimani ikada
imali izgleda dobiti. Postali bi i vojno i gospodarski jai i od bosanskih.
Hrvata i od bosanskih Srba koji bi ovisili i bili pod kontrolom Zagreba,
odnosno Beograda. Imali bi Zepu, Srebrenicu i Gorade, povezane sa
Sarajevom. Maloj nezavisnoj muslimanskoj dravi, to bi vjerojatno
bila nastala, bila bi zajamena nezavisnost zbpg kolektivne krivnje meunarodne zajednice. Otada pa nadalje, o 1994. do 1995. godine,
hrvatska je pozicija jaala na tetu Muslimana, napose oko Bihaa.
Muslimani su izgubili teritorije u istonoj Bosni u korist Srba 1995.
godine, a veza hrvatsko-muslimanske Federacije s Bihaem znaila je
da Hrvati dobivaju teritorij na raun Muslimana.
Sljedeeg smp dana nastavili pregovore, a ja sam ministrima
poslao cjelovito COREU izvjee, no Plan akcije Europske unije bio
je u zastoju. Iako smo se dogovorili da emo se sastati 15. sijenja,
sumnjam da se itko od nas realno nadao nekom rezultatu. injenica da
su Muslimani upravo toga dana pokrenuli ofenzivu protiv Viteza i da
je Tuman iz Zagreba gotovo povukao svoje izaslanstvo iz BruxeIIesa,
sve je govorila. Muslimani su nakanili ratovati protiv Hrvata, a bosanski Srbi nisu bili spremni dati nimalo vie teritorija od onog to je bilo
previeno na njihovom zemljovidu. Suradnici iz MKBJ-a razili su se
da Boi provedu s obiteljima, a sumnjam da sam bio jedini koji sam se
pitao koliko jo mogu traiti od svoje obitelji da ponosi sve ovo vrijeme i energiju koje troim naporno plivajui kako bih se odrao na
povrini ove balkanske kaljue.

PLAN AKCIJE EUROPSKE UNIJE

293

Osvjeeni nakon boinih i novogodinjih praznika, Stoltenberg i

ja dali smo se na novi pokuaj spaavanja pregovora i dogovorili da se
3. sijenja poslije podne na nekoliko sati nasamo sastanemo s Krajinikom u rezidenciji Daniela u Parizu. Daniel je roen u
Jugoslaviji, preivio je koncentracijski logor Dachau kao djeak i postao ameriki dravljanin. Daniel je Srbin, a danas je uspjean izdava
koji je, bilo u Parizu ili u enevi, uvijek bio spreman biti domainom
neslubenim susretima s Jugoslavenima. Uinio je to za Muslimane i
Srbe u enevi u prosincu 1993. te se pokazao vrlo korisnim i diskretnim u organiziranju privatnih kontakata za Vancea, mene i Stolten- berga, kao i za neke vlade. Razgovori su ovom prigodom bili iscrpni i
usredotoeni na razlog zato smo dvogodinje razdoblje uprave UN-a
za Sarajevo drali toliko vanim. Svoju politiku nazivali smo Sarajevo
prije svega, a bio je to, kao i u prosincu 1992. godine, zapravo jo
jedan pokuaj da pitanje demilitarizacije Sarajeva stavimo prije svega
ostalog, slijedom uvjerenja da ukoliko moemo rijeiti to pitanje, uslijedit e i mnogo toga drugog. Znali smo da zapreku predstavlja Krajinik, koji je vjerovao da Sarajevo jednako toliko pripada Srbima
koliko i Muslimanima. Cijeloga je ivota ivio u Sarajevu i njegovoj
okolici, a budui da su se obje njegove kue nalazile u podrujima za
koja sam drao da bi ih Srbi trebali ustupiti, bio je nepopustljiv. U
Parizu smo se nadali da emo ga privoljeti da zauzme razumniji stav, a
Karadi se tome nije protivio.
Krajinik je tvrdio da e bosanski Srbi prihvatiti upravu UN-a za
Sarajevo samo ako se njihovoj republici odmah dopusti nezavisnost, uz
to da joj se dijelovi Sarajeva za koje se pregovorima dogovori da e
pripasti republici s veinskim srpskim puanstvom prirue kasnije.
Krajinik je priznao da to za Srbe vjerojatno nee biti tako dobra
nagodba, no bio je vie zainteresiran za skoro postizanje nezavisnosti.
Vratio se na zamisao da bi Muslimani u zamjenu trebali odustati od
dijela istone Bosne. Po njemu, nedavna je sjednica Skuptine bila
snano protiv irenja koridora u istonoj Bosni izmeu Zepe i Gorada, tvrdei da bi prvotni prijedlozi trebali i dalje vrijediti.
Ovaj neslubeniji i neposredniji sastanak omekao je Krajinikov
uporan tvrdokomi stav glede Sarajeva. Ponovno smo se sastali 5. sijenja u Beogradu, gdje smo se Stoltenberg i ja nali i s Karadiem i
Koljeviem. Bosanske Srbe uspjeli smo nagovoriti da ponovno prihvate upravu UN-a za cijelo podruje Sarajeva. Sastanak u Parizu bio
je koristan, no njihov je pristanak bio ogranien zahtjevom da njihova
republika dobije nezavisnost. Poslije smo odletjeli u Budimpetu, gdje
smo se uvjerili da je maarski ministar vanjskih poslova puno gorljiviji
za postizanje dogovora nego prije, kazujui da je nepravedan mir bolji

294

BALKANSKA ODISEJA

od nacibnalnog unitenja te da Maarska namjerava zatopliti svoje

odnose s Miloeviem. Maari su sve vie brinuli zbog tete koju su
sankcije protiv SRJ nanosile njihovom gospodarstvu.
Zatim smo odletjeii u Bonn, gdje sam oekivao ustriji razgovor o
Hrvatskoj. Javno sam na televiziji bio prokomentirao znatnu nazonost
hrvatske vojske u Bosni, pa iako sam kazao da uvoenje sankcija nije
vjerojatno, izjava amerikog veleposlanika u Zagrebu kako Hrvatskoj
prijete sankcije nastavi li pruati vojnu pomo bosanskim Hrvatima
bila je korisna. Nijemci su organizirali, kako su to oni nazvali, zajedniku potragu za novim idejama prije i tijekom veere s Klausom
Kinkelom te su zamolili da se o tome ne izvjeuje javnost. Zatim smo
se Stoltenberg i ja 7. sijenja ujutro sastali s Juppeom u Parizu. Sloili
smo se da je dostignuta kritina toka jer su Muslimani sada bili u
ofenzivi, napadajui Grbavicu, srpsko predgrae Sarajeva, na srpski
Boi, kao i hrvatske poloaje u srednjoj Bosni. Francusko javno mnijenje oigledno se mijenjalo, te ako se borbe budu produile, rast e i
pritisak da se povuku postrojbe i da se ostavi da sukobljene strane
ratom dou do rjeenja. Juppe je drao da bi sukobljene strane sada
valjalo suoiti s krutim izborom: ili se dogovorite gledajte kako se
UN povlai. inilo se da Mitterrand eli da se ostane. Jupp i Balladur
bili su oprezni, no razmiljali su o odlasku, dok se raspoloenje ministra obrane Leotarda stalno mijenjalo. Jupp je elio da se sa sastanka
na vrhu NATO-a uputi otra politika poruka, ali se pribojavao da e
Velika Britanija zagovarati najblai mogui rjenik. Nadao se da e
Velika Britanija i Njemaka pruiti potporu francuskom stavu, a ja
sam obeao da u razgovarati s Douglasom Hurdom i Johnom Majorom, to sam i uinio. Juppe je elio da u izjavu budu ukljuene tri
glavne toke: prvo, da se pregovorima moe postii dogovor o Planu
akcije EU-a; drugo, da je NATO spreman pruiti pomo UN-u u
provedbi dogovora^ i tree, da e se NATO obvezati na provedbu
relevantnih rezolucija Vijea sigumosti UN-a i da e posebno osigurati
potivanje zatienih zona.
Kao to su i obeali, bosanski su Srbi predloili novi zemljovid. Po
nezavisnoj tvrtki u enevi, koja je provjerila brojke, bosanskim Muslimanima pripadalo bi 33,6 posto teritorija, uz podjelu distrikta Sarajevo
u razmjeru 2:1 izmeu Muslimana i Srba, i koridor za Neum na primjerku muslimanskog zemljovida. Drali smo da e dodatnih 0,3 posto
biti dragocjeno u raspravama o naknadnim podeavanjima. Bosanski
su Srbi dali vie teritorija, gotovo 0,5 posto u istonoj Bosni, ali samo
0,2 do 0,3 posto u zapadnoj Bosni podno Bihaa, u podruju koje
Muslimanima nije bilo ni od kakvog interesa, ali je zato donekle bilo
od interesa Hrvatskoj.

PLAN AKGIJE EUROPSKE UNIJE

295

Zatraili smo od Nijemaca da budu domaini hrvatsko-muslimanskom sastanku, koji su oni organizirali u Petersbergu, moderniziranora
hotelskom kompleksu na breuijku ponad Bonna s prekrasnim pogledom na rijeku. Ponovno smo morali odgoditi pregovore to su se trebali odrati u subotu, 8. sijenja, budui da je Izetbegovi odbijao
odletjeti iz Sarajeva. Srbi su granatirali Sarajevo, to je samo po sebi
bila reakcija na tri muslimanska napada na Grbavicu. Na sreu, Tpman jo nije bio napustio Zagreb tako da je dogovoreno da se pregovori odgoe za 9. sijenja. Stoltenberg je dogovorio da e Izetbegovi
odletjeti iz Sarajeva UN-ovim zrakoplovom koji je trebao doletjeti iz V
pravca Zagreba u nedjelju rano ujutro.
U nedjelju vrlo rano ujutro bosansko Ministarstvo unutarnjih poslova obratilo se UN-u u Sarajevu i izvijestilo ga kako posjeduje dokaze o prijetnji UN-ovom zrakoplovu. Stoltenberg je, nakon vie sati
telefonske diplomacije, uspio dogovoriti da UN preusmjeri svoj zrakoplov; no dvadeset minuta poslije polijetanja, minobacaka granata
pala je posred piste u sarajevskoj zranoj luci te se zrakoplov morao
vratiti u Zagreb, UN-ova preliminama analiza kratera, koji je brzo
popunjen, nije puno pomogla u utvrivanju je li bila rije o muslimanskoj ili srpskoj granati. Otprilike u isto vrijeme, UN je posjedovao
jasne dokaze da su muslimanske snage povremeno granatirale zranu
luku kako bi zaustavile letove s humanitarnom pomoi i pozomost
svjetske javnosti ponovno usmjerile na opsadu Sarajeva. Kako to opisuje
zamjenik glavnog zapovjednika amerikih snaga u Europi od 1992. do
1995.:1
Tisak i neke vlade, ukljuujui i vladu Sjedinjenih Drava, uglavn sve
takve napade pripisuju Srbima, ali nijedan iskusan promatra u Sarajevu
uope ne sumnja da su muslimanske snage shvatile da im je u interesu
gaati prijateljske ciljeve. U ovom sluaju, granatiranje obino zatvara
zranu luku na neko vrijeme, podiui cijenu robe na crnom tritu koja u
grad pristie putovima pod kontrolom zapovjednika bosanske vojske i
Vladinih dunosnika. Slino tome, tijekom zime 1993./94. godine, gradske
su vlasti pripomogle da se graanima uskrati voda. Jedna je amerika
zaklada primijenila nov nain pumpanja vode u prazne vodovone cijevi
grada, da bi joj na kraju vlasti odbile izdati dozvolu iz zdravstvenih razloga. To je odbijanje imalo manje veze sa istoom vode nego s opiranjem
nekih sarajevskih dunosnika koji su preprodavali gorivo to ga je UN
darivao da se omogui razdioba vode. I, naravno, siika kako Sarajlije stoje
u redovima na mjestima gdje se dijeli voda, ponekad i pod minobacakom
vatrom i snajperskim hicima, bila je dojmljiva.
Naravno, Srbi su bili ti koji su tijekom esnaest mjeseci gotovo
svakodnevno granatirali Sarajevo, te su bili jasno odgovomi za golemu
veinu incidenata.

296

BALKANSKA ODISEJA

Najcon sveobuhvatnih pregovora u kojima su sudjelovali Stoltenberg u Bonnu, UN i Izetbegovi u Sarajevu, veleposlanik Masset u
Quai dOrsayu i njemaki diplomat Michael Steiner u Auswartiges
Amtu, napokon je dogovoreno da e se Izetbegovi pridruiti. No
tek poto je francuski zrakoplov neko vrijeme kruio nad Sarajevom, a
UN-ova oklopna vozila stajala pred zgradom Predsjednitva upaljenih
motora, Izetbegovi je prihvatio Stoltenbergova sigumosna jamstva i
UN-ovu procjenu opasnosti unato bojaznima vlastitih savjetnika za
sigurnost. UN-ov zrakoplov poletio je za Split, odakle je Izetbegovi
njemakim zrakoplovom odletio za Bonn, kamo je stigao u 17.00 sati.
Tuman je tada takoer pristao doi.
Upozorio sam Europsku uniju COREU brzojavom da bi Muslimani mogli traiti da se Neum stavi pod privremenu upravu EU-a,
zatraivi ovlatenje da ispitam ovu mogunost i da je prihvatim ako se
predsjednik Tuman bude mogao s njome sloiti. Drali smo da e
Tuman moda eljeti definirati to podruje kako bi obuhvaalo teritorij manji od opine Neum. Muslimani su bili spremni prihvatiti magistralu Split-Dubrovnik kao cestu pod suverenitetom Republike Hrvatske. Stoltenberg se sloio sa mnom da uprava EU-a za ovo podruje
ima svojih prednosti, budui da bi slijedom toga moglo doi do meusobnih hrvatsko-muslimanskih ustupaka glede osjetljivih pitanja u
Neumu i Mostaru. Isto tako, odgaanjem ovog pitanja na ovakav nain, moda bi uspjelo da se smire strasti i da mudriji prevladaju.
Istovremeno sa sastankom na vrhu NATO-a u Bruxellesu, dvodnevni sastanak u Petersbergu nije donio nikakav stvarni napredak, a
to je jo gore, osobni odnosi izmeu Izetbegovia i Tumana jo su se
vie pogorali. Hrvati su Muslimanima predstavili cjelovit nacrt Sporazuma o suradnji kao nastavak zajednike Hrvatsko-muslimanske deklaracije od 14. rujna 1993. Muslimanska strana tvrdila je da bi bilo
bolje rijeiti sporna pitanja prije usuglaavanja Sporazuma. Predloili
su demilitarizirano sredinje podruje u Bosni. Hrvatski je odgovor bio
negativan. Dok su Hrvati, koji su gubili zemlju u muslimansko-hrvatskom ratu, jasno imali snaan interes da se pregovori pomaknu s mrtve
toke i da se obnovi muslimansko-hrvatska suradnja, Muslimani, koji
su pobjeivali, nisu bili spremni preuzeti konane obveze te su se
stalno truili da im ostanu otvorene sve opcije, ukljuujui i nastavak
borbi. Razgovori na margini sastanka potvrdili su da je to doista bila
njihova namjera. Muslimani su uivali u obnovljenom pouzdanju u
svoje borbene sposobnosti i doimali se odlunima da napade usredotoe
na Hrvate, a Srbe da ostave na miru dok ne postignu sve to im treba u
srednjoj Bosni. Njemako miljenje, s kojim sam se slagao, bilo je da se

PLAN AKCIJE fcUROPSKE UNIJE

297

u Petersbergu mogao postii sporazum, ali su Muslimani doli s namjerom da se ne uini nikakav napredak. Unato nedostatku konkretnog napretka, sastanak u Petersbergu postavio je temelje za stvaranje
muslimansko-hrvatske Federacije u Washingtonskim sporazumima tri
mjeseca kasnije.
Tijekom veere na kraju sastanka, na koju je Izetbegovi doao
jedino pod znatnim pritiskom nas i Nijemaca, imao sam svoj posljednji
intimni razgovor s bosanskm predsjednikom. Poloaj u kojem su se
nalaziii MusUmani usporedio je s poloajem Velike Britanije 1940.
godine rekavi da osjea kako je njegova uloga da nikada ne poklekne. Morao sam se diviti njegovoj novoj, tihoj odlunosti da se nastavi boriti
gotovo bez obzira na posljedice, neto to nikada prije nisam uo da je
Izetbegovi iskazao. Bio je uvjeren da e hrvatskoj vojsci preoteti jo
zemlje. Kad sam ga upitao zato muslimanskoj djeci i njihovim majkama ne doputa da napuste Sarajevo, odgovorio je da im Britanci
nikada ne bi bUi dopustUi da napuste London u vrijeme njemakog
bombardiranja te se doimao iskreno iznenaenim kad sam mu kazao
kako je ChurchUlova Vlada organizirala ne samo da djeca napuste
London, ve da odu ak do Kanade.
Na sastanku na vrhu NATO-a usvojeno je nekoliko izjava koje su
prijetile jaom vojnom akcijom, no neki zahtjevi NATO-a spram UN-a
koji su unosUi razdor odloeni su u stranu. Odaslao sam COREU
brzojav s procjenom stanja u Srebrenici i u tuzlanskoj zranoj luci s
motrita UN-a, o emu je raspravijano na sastanku, a koji sam bio
proslijedio Johnu Majoru dok je jo bio na samom sastanku. Razabrao
sam da ga je pokazao predsjedniku Clintonu.
Washington Post izvijestio je 11. sijenja o vrlo zategnutim odnosima izmeu glavnog tajnika Boutrosa Boutrosa Ghalija i glavnog
zapovjednika mirovnUi snaga UN-a na Balkanu, francuskog generala
Jeana Cota, koji je, prema navodima iz lanka, vie puta ignorirao ili
doveo u pitanje autoritet civilnih osoba u sjeditu UN-a koje su mu bile
nadreene. Thorvald Stoltenberg upravo se bio povukao s mjesta supredsjedatelja i posebnog predstavnika glavnoga tajnika, djelomino i
zbog problema to ih je imao s generalom Cotom, pedesetdevetogodinjim francuskim generalom s pet zvjezdica koji je od srpnja zapovijedao nad 27.000 vojnika u sastavu UN-a u Bosni i Hrvatskoj.
Stoltenberga je u ulozi posebnog predstavnika glavnoga tajnika zamijenio Yasushi Akashi, UN-ov diplomat zasluan za uspjenu operaciju
UN-a u Kambodi, a ja sam s njime ubrzo uspostavio izvrsne radne
odnose. Uvijek hladnokrvan, uspijevao je raditi svoj posao doimajui
se ravnodunim sred napada i protunapada od strane Amerikanaca o

298

BALKANSKA ODISEJA

svojoj pristranosti ili kukaviluku, to je moglo polaziti za rukom

mocta samo nekome tko nije porijetlom iz Europe. U biti je bio
nepristran i vrst.
elnitvo NATO-a ponovno je zaprijetilo uporabom zrane sile
kao potporom postrojbama UN-a koje su dopremale humanitamu pomo u Bosnu, dajui naslutiti kako je UN zaustavio njezinu primjenu.
Slijedom raznih rezolucija Vijea sigumosti UN-a, Boutros Ghali trebao je dati konano odobrenje za primjenu zrane sile slijedom preporuke UN-ovih dunosnika u Bosni, ukljuujui i Cota. Meutim,
Boutros Ghali izjavio je u Parizu kako od UN-ovih unosnika u Bosni
nije dobio ni jedan zahtjev za uporabu zrane sile. Onoga dana kad
dobijem takav zahtjev, budem li imao potpom UN-ovih dunosnika
koji vjeruju da urno treba primijeniti zranu silu, prvi u podrati
njezinu primjenu. Problem je, kao to se to esto dogaa, bio u terminologiji, budui da su se rasprave u okviru NATO-a obino odnosile na
zrane udare bez blieg odreenja, dok se u svezi sa Srebrenicom i
Tuzlom zapravo predviala bliska zrana potpora u obranu pripadnika
UN-a koji su izvravali svoj humanitarni mandat. UN se bojao posljedica opih zranih udara na srpske vojne ciljeve, a ne bliske zrane
potpore protiv specifinih sustava naoruanja koji su koriteni u napadima na pripadnike UN-a. Rusi su prihvatili blisku zranu potporu
kao nuan produetak mirovne operacije, pa iako je UNPROFOR u
pokuaju da se raiste ovi nesporazumi objavio otvoreni memorandum, taj je pokuaj bio osuen na propast budui da su neki u amerikoj Administraciji zapravo eljeli ope zrane udare te su namjemo
odbijali initi razliku. eljeli su da se zrana sOa manje ograniava i da
se NATO ne sputava ogranienjem dvostrukog kljua na kojemu je
ustrajala veina zemalja lanica UN-a. Boutros Ghali navodno je Cotu
poslao brzojav, potaknut generalovom izjavom prethodnog tjedna u
intervjuu Le Mori&eu da je od Boutrosa Ghalija uporno traio da mu
prenese ovlatenje za izdavanje naredbi o zranim udarima, a da je to
glavni tajnik odbijao. uo sam da je u brzojavu, koji su diplomati
opisali kao daleko najjai ukor ikada upuen zapovjedniku UN-a, pisalo da su njegovi postupci nepodobni i neprimjereni njegovu poloaju. Cot je isto tako Yasushiju Akashiju navodno kazao da e meu
vladama koje imaju postrojbe u Bosni lobirati da pritisnu Boutrosa
Ghalija da promijeni stav, pa je, ini se, nastojao otvoriti izravni komunikacijski kanal s Vijeem sigumosti, zaobilazei glavnoga tajnika kako
bi progurao svoj stav. udno je u toj svai bilo to to je Cot svojevremeno bio iskreni protivnik ire primjene zrane sile u Bosni, a i dalje je
zagovarao samo ogranienu blisku zranu potpom. Nakon ovoga bilo

PLAN AKCIJE EUROPSKE UNIJE

299

je samo pitanje vremena kada e Cot biti smijenjen. Drugi francuski

general, de Lapresle, preuzeo je njegovu dunost. On je uspostavio
izvrstan radni odnos sa svima u UN-u te se raspoloenje u sjeditu
UN-a u Zagrebu ubrzo promijenilo. Meutim, meu vladama i unutar
UN-a jasno se javljala nova razina frustracija, koje sam i osobno u
potpunosti osjeao, jer su bosanski Srbi bezobzimo granatirali Sarajevo. Doimalo se da je na sastanku na vrhu NATO-a prijeen psiholoki prag, pa je bilo vrlo vjerojatno da e se na sljedei ozbiljniji
sluaj granatiranja odgovoriti zranom silom, ak i po cijenu eskalacije
sukoba.
Boutros Ghali prihvatio je da nakon sastanka NATO-a ne mora
vie izvjeivati Vijee sigurnosti o Srebrenici i Tuzli u smislu traenja
daljnje odluke Vijea u svezi sa zranom potporom, a nije iskljuivao
ni mogunost da na svoga posebnog izaslanika Akashija prenese
ovlatenje za uporabu bliske zrane potpore u ove dvije operacije.
Amerikanci su drali da je uporaba zrane sije, bilo u obliku bliske
zrane potpore ili zranih udara NATO-a, prijeko potrebna i da je
odobrena u relevantnim rezolucijama Vijea sigurnosti. Rusi su drali
da je spremnost NATO-a na primjenu zranih udara protiv Srba u
postojeim uvjetima nelogina, budui da su zapravo Muslimani poticali postojeu spiralu n&silja u Bosni i Hercegovini, a prijetnje NATOa ohrabrivale su Muslimane da izazivaju Srbe. Rusija je, meutim, bila
spremna ozbiljno se ukljuiti u potragu za ijeenjem u Tuzli i Srebrenici. Rusi su tvrdili da bi glavni tajnik trebao donositi odluke o
uporabi zranih snaga NATO-a samo u konzultacijama sa lanicama
Vijea sigumosti. Njihov se argument temeljio na rijeima po
ovlatenju Vijea sigumosti u paragrafu 10 Rezolucije 836 Vijea
sigumosti, zajedno s izjavom u izvjeu glavnog tajnika prihvaenom u
Rezoluciji 844 Vijea sigumosti, da e prva odluka glavnog tajnika o
uporabi zranih snaga biti donesena u konzultacijama sa lanicama
Vijea. Prema miljenju veine lanica NATO-a, konzultacije o kojima izvjee govori, obavljene su u kolovozu 1993. godine. Rijei po
ovlatenju Vijea sigumosti u Rezoluciji 836 Vijea sigurnosti nisu
znaile da se Vijee mora konzultirati na svakom pojedinom stupnju, a
modaliteti za provedbu Rezolucije 836 VSUN izloeni su u izvjeu
glavnog tajnika. ak ako bi iz nekog razloga glavni tajnik i odluio
konzultirati lanice Vijea, na njemu je da odlui kako e to uiniti,
a u prirodi je takvih konzultacija injenica da onima, od kojih je zatraeno miljenje, ne daje pravo da njihovi stavovi budu prihvaeni.
Iako ova rasprava meu stalnim lanicama Vijea sigurnosti nije razrijeena, bilo je vano da su sva pitanja dobro pretresena mnogo prije
no to je u veljai donesena odluka o djelovanju.

300

BALKANSKA ODISEJA

S^da sam radio pod grkim Predsjednitvom, pa smo se 17. sijenja

u Ateni Stoltenberg i ja susreli s grkim ministrom vanjskih poslova
Karolosom Papouliasom, koji je govorio njemaki, ali ne i engleskL
Uvidio sam da dobro poznaje Balkan, a budui da je podrijetlom bio iz
dijeia Grke koji granii s Aibanijom, imao je suptilan pristup Bosni
koji je odraavao osjetljivost na muslimanske stavove, a djelomino je
potjecao iz njegova dugotrajnog interesa za razvoj odnosa s Yasserom
Arafatom. Kasnije je uspostavio vezu s iranskim ministrom vanjskih
poslova u svezi s balkanskim pitanjima. Nije to bilo lako vrijeme za
preuzimanje Predsjednitva. Grka je bila usamljena glede Makedonije, a njihovo nedavno nametanje gospodarskih sankcija protiv Bive
Jugoslavenske Republike Makedonije (BJRM), kako se ona zvala u
UN-u i EU-u, i sprjeavanje njenog lanstva u KESS-u, i dalje jeljutilo
ostale drave lanice. Moj je zadatak bio uiniti probleme to manjima,
a uvidio sam da Grci, iako se povremeno ne slau s pozicijom EU-a,
nikada nisu pokuavali prijeiti akcije ili izjave EU-a osim ako nisu
drali da su one presudne za njihov spor s BJRM, to im je bilo od
vitalnog interesa.
Na redovitom tjednom briefingu donatora UNHCR-a 19. sijenja u
enevi, UNHCR je jasno iskazao svoj stav glede otvaranja tuzlanske
zrane luke, to je, zaudo, dolo u sredite pozomosti NATO-a nakon
sastanka na vrhu. Gospoa Ogata kazala mi je da je, iako bi otvaranje
zrane luke bilo korisno uspije li se postii pregovorima, protiv bilo
kakve uporabe sile. Pokazala je stanovito razumijevanje i za Karadiev stav o moguoj zlouporabi zrane luke od strane zrakoplova koji
bi mogli letjeti u radarskoj sjeni UNHCR-ovih letova, o emu je UN
sada posjedovao vrsto dokumentirane sumnje. Umjesto toga, na sastanku 19. sijenja pritisnula je Karadia da olaka prolazak vie cestovnih konvoja. Kazao je da e poraditi na tome, a doimalo se da je
uvjerena kako e^on uloiti napor da to i uini. Jedan od razloga zato
je tako malo pomoi stizalo do Tuzle, bila je injenica da se Tuzla
nalazila na kraju pravca za dostavu pomoi kojim se najprije opskrbljivalo Zenicu, pa su robu esto otuivale neovlatene osobe. UNHCR je
stoga zastupao promjenu smjera i zalagao se za slanje veeg broja
konvoja iz Beograda kako bi Tuzla mogla biti na poetku konvojskog
pravca.
UNHCR je priopio da su, otkako je 12. sijenja ponovno uspostavljen zrani most za Sarajevo, dva zrakoplova, jedan njemaki i
jedan latvijski charter, pogoena vatrom iz Iakog oruja. I jedan i drugi
bili su sada izvan uporabe, ovaj drugi trajno, budui da je tvrtka koja je
iznajmila zrakoplov odbijala nastaviti posao. Nasuprot tome, dobro se
odvijala uglavnom amerika dostava paketa s humanitamom pomoi

PLAN AKCIJE EUROPSKE UNIJE

301

padobranima iz zraka, tako da bi se u jednoj noi izvelo i do esnaest

Ietova kojima je dostavljano 100-115 metrikih tona robe. Nitko nije
mogao procijeniti jesu li Srbi reagirali na zrane mostove zaustavijanjem konvoja ili su pak zrani mostovi igrali vitalnu ulogu u nadomjetanju pomanjkanja konvoja.
Sigurnosna se situacija humanitarnih djelatnika UNHCR-a pogoravala, osobito stoga to je sada bilo jasno da su humanitarni djelatnici nesumnjivo na meti. U Banjoj Luci je 17. sijenja postavljena
bomba ispod vozila Meunarodnog komiteta Crvenog kria (MKCK)
koja je unitila vozilo i nanijela veliku tetu zgradi MKCK-a. U pro- sjeku je samo oko 800 metrikih tona humanitarne pomoi dnevno
stizalo na odredite, to je iznosilo manje od polovice potreba. Jo nije
zavladala glad, no pothranjenost je bila ozbiljan problem u Maglaju,
koji je ovisio jedino o paketima s humanitarnom pomoi koji su
dostavljani padobranima budui da konvoji ve pet mjeseci nisu stizali
do ove enklave sa 16.000 stanovnika. Sve u svemu, bila je to vrlo
depresivna slika koja nije slutila na dobro tijekom preostalih zimskih
mjeseci.
Sve tri sukobljene strane, predsjednici Tuman, Miloevi i Bulatovi, sastali su se 18. i 19. sijenja u enevi, te su dva puna dana
razgovarali u nazonosti nas supredsjedatelja, ali i bez nae nazonosti.
Veina je vremena provedena u pokuajima da se zatvore pukotine na
zemljovidu, temeljem posljednjeg srpskog prijedloga za 33,56 posto
teritorija za republiku s veinskim muslimanskim puanstvom. Bilo je
jasno da bosanski Srbi nisu spremni odrei se jo teritorija, napose u
zapadnoj i istonoj Bosni, a jednako tako i da Muslimani nisu spremni
potpisati osim ako ne bude znaajnog napretka u svezi s podrujima
koja su jo potraivali. Postojale su i znaajne razlike izmeu Hrvata i
Muslimana u svezi sa srednjom Bosnom, iako su neposredno prije
Tudmanova odlaska on i Izetbegovi navodno odluili da e Vitez
ostati u republici s veinskim hrvatskim puanstvom, dok e tvornica
oruja biti zajednika, kako smo to mi bili predloili u Petersbergu.
Grani i Silajdi oigledno su se isto tako uskoro trebali sastati da
rasprave o drugim spomim podrujima. To je gotovo sigurno bio muslimanski odgovor na sve vee dokaze o srpsko-hrvatskom saveznitvu
te sam nakon sastanka kazao Redmanu da se nadam kako e SAD i on
osobno to iskoristiti i ponovno oivjeti prijedlog o konfederaciji iz
Petersberga, jer nam je svima bilo jasno da moramo zaustaviti hrvatsko-muslimanski rat. Tuman je otiao iz eneve nakon sastanka s
Miloeviem, slavodobitno izjavivi na televiziji u Zagrebu da njihov
sporazum predstavlja priznanje Hrvatske, ali je to odmah bilo vrsto
opovrgnuto u Beogradu. Dogovorili su se o uspostavi stalnih ureda u

302

BALKANSKA ODISEJA

glavnjm graovima, to je bio znaajan napredak. Namjerno smo bili

odsutni s njihove sveanosti potpisivanja zajednike izjave, jer smo se
bojali da bi se na taj in moglo gledati kao na poetak srpsko-hrvatskog
protumuslimanskog saveznitva. eljeli smo napredak u odnosima Zagreba i Beograda, ali ne da se misli kako MKBJ dalje produbljuje
sukob.
Suoeni sa zastojem u svezi sa zemljovidom, pokuali smo razviti
mehanizam za ijeavanje pitanja i hrvatskih i muslimanskih spomih
podruja koji bi bio integriran s postojeim prijedlozima za uspostavu
povjerenstva za granice. Predloili smo uspostavu arbitranog renstva i mehanizma po kojem bi se sporovi, ukoliko strane nikako ne
bi mogle same postii sporazum, mogli iznositi pred Vijee sigumosti
UN-a. Srbi i Hrvati prihvatili su to uz poneto oklijevanja. Odredba
Vijea sigurnosti bila je nuna za promjenu zemljovida unato protivljenju jedne strane. Muslimani su ve bili nagovijestili svoj pristanak,
no ka su Srbi zaudo dali pozitivan odgovor, tvrdili su da im taj
mehanizam ne prua dovoljno, poglavito stoga to oruane snage koje
trenutno dre spoma podruja nee otii, pa su umjesto toga predloili
nezavisnu upravu. Drali smo da bi bilo nepraktino staviti sva ta
sporna podruja pod posebni upravni reim UN-a ili EU-a, a u svakom
sluaju, Srbi su jasno dali do znanja da za njih to nee biti prihvatljivo.
Ovaj nagli obrat u muslimanskoj pregovarakoj poziciji ukazivao nam
je da muslimanska strana nije imala, niti je eljela imati, ovlatenje za
postizanje konanog dogovora u ovom krugh pregovora. Bilo je isto
tako jasno da su poeli zaobilaziti nas supredsjedatelje, umanjujui na
autoritet i oslanjajui se na svoj utjecaj u amerikoj Administraciji, kao
i u Njemakoj. Nijemci su se sada poinjali ograivati od Plana akcije
EU-a, pridajui s obzirom na Bosnu vee znaenje odnosima s Washingtonom nego s Parizom i koncentrirajui se na Hrvatsku.
Kako bismo ddrali barem traak ivota u Planu akcije EU-a,
predloili smo da sukobljene strane pokuaju primijeniti neke od mjera za uspostavu povjerenja, primjerice uspostavu crvenog telefona i
razmjenu asnika za vezu u glavnim stoerima. Sve tri strane sloile su
se s crvenim telefonima, ali Izetbegovi se o prijedlogu o razmjeni
asnika za vezu elio posavjetovati sa svojim vojnim zapovjednicima,
tvrdei da e moda biti teko pronai dragovoljce. Bosanski Hrvati i
bosanski Srbi namjeravali su krenuti s razmjenom asnika za vezu
izmeu Pala i Mostara. Hrvati su Muslimanima predloili zakup (leasing) ljetovalita na obali hrvatskog poluotoka Peljeca nasuprot Ploama na Jadranskom moru, do kojega bi se moralo stizati brodom,
ponudivi obalni pojas duine sedam kilometara i irine jedan kilometar. Cini se da su se Izetbegovi i Tuman dogovorili oko pristupa

PLAN AKCIJE EUROPSKE UNIJE

303

moru na ovom pojasu kopna neposredno prije Tumanova odlaska,

no, kao i uvijek, problem je poivao u pojedinostima. Tumanova
ponuda moda bi bila prihvatljiva u kontekstu Unije; no drali smo da
e Tuman, ne bude li Unije, morati ponovno razmotriti ovu ponudu
zakupa i promaknuti je u ponudu suverenog teritorija ako eli da grad
Neum postane teritorij republike s veinskim hrvatskim puanstvom.
v Sve tri sukobijene strane pristale su se ponovno sastati 10. veljae
u Zenevi, bez Tumana i Miloevia, da rasprave o napretku. Izetbegovi je, meutim, upozorio da moda nee doi i da e poslati Sitajdia da ga zastupa uz potpuno ovlatenje. Srdano sam se pozdravio s Izetbegoviem, no obojica smo bili svjesni da se vjerojatno
vie nikada neemo sresti u istom odnosu kakav je meu nama postojao tijekom posljednjih godinu i pol dana. Proces MKBJ-a mora biti
nepristran, no Amerikanci su predsjedniku Izetbegoviu ponudili suosjeajnu potporu, a ja nisam mogao tvrditi da mu nije u najboljem
interesu povezati svoju sudbinu sa sudbinom najmonije drave na
svijetu. Moje je osobno miljenje bilo da grijei i da e on i Musiimani
zaaliti to su poli putem iskljuivog oslanjanja na Sjedinjene Drave
koje su ve tada postajale prohrvatski nakionjene.
Na tiskovnoj konferenciji nakon sastanka, na pitanje je li dolo
vrijeme da se pone razmiljati o sazivanju nove londonske konferencije, odgovorio sam da nakon iskustva ministara zemalja lanica EU-a
sa sukobljenim stranama u prosincu u Bruxellesu, vjerojatno ni oni niti
bilo koja od sukobljenih strana ne bi s oduevljenjem razmotrili takve
izglede. Drao sam da ne bi bilo mudro da se ministri zemalja lanica
EU-a ponovno izlau u prvi plan bez mnogo vrih dokaza da se
muslimanska pozicija promijenila ili da je ameriki entuzijazam za
Plan akcije EU-a porastao. Vaan je novi element bila spremnost
Sjedinjenih Drava da se aktivno ukljue u pregovaraki proces, a
veleposlanik Redman kazao mi je da ima instrukcije istraiti kako bi se
hrvatsko-muslimanski odnosi mogli unaprijediti, jer Washington se - s
potpunim pravom - sve vie uasavao koliko ova borba do meusobnog istrebljenja pomae Srbima da uvrste svoju poziciju. Isto tako,
Europska je unija bila spremna razmotriti upravu za Mostar prije postizanja dogovora, to je bilo korisno.
Kako bi dodatno pokvario raspoloenje i iskazao svoje frustracije
zbog neuspjenih pokuaja da se zaustavi rat u Bosni, Europski je
parlament zatraio moje razijeenje kao posrednika Europske unije u
jugoslavenskom mirovnom procesu uz 160 glasova za, 90 protiv, i 13
suzdranih. injenica da je glasovala samo polovica od 518 lanova
Parlamenta Europske unije, kao i to da su svi britanski poslanici, Iaburisti jednako kao i konzervativci, glasovali protiv, bila mi je vana,

304

BALKANSKA ODISEJA

mada s^m mogao proi i bez toga, budui da je to davalo stanovitu

prividnu potporu propagandnoj kampanji kako smo mi supredsjedatelji previe prosrpski naklonjeni. Problem je bio u tome da je na naa
lea pao najvei dio tereta pregovaranja o dodatnim srpskim teritorijalnim ustupcima za Muslimane. Stoga su nas esto viali sa Srbima pa
nas se zbog samog tog procesa poinjalo poistovjeivati s njihovim
zemljovidom. tovie, unato svim naim suprotnim tvrdnjama, tisak
ga je i dalje esto nazivao Owen-Stoltenbergovim zemljovidom. Njemaki tisak povrno je popratio odluku Parlamenta, to se ne bi bilo
dogodilo est mjeseci ranije, a ja sam drao da to ukazuje na stavkako
nije rije o ozbiljnoj odluci, tovie, da ona granii s neumjesnim.
injenica, da su i Kinkel i Kooijmans, dvojica ministara vanjskih poslova koji su se neko najvie ograivali od. mojih stavova, vrsto i
otvoreno stali u moju obranu, bila mi je takoer od pomoi. Jo jednom, nisam imao razloga aliti se na nain na koji su se ministri vanjskih poslova zemalja lanica EU-a ponijeli prema meni osobno, a na
mnogo emu sam im mogao biti zahvalan. ini se da su izvukli pouku
iz naina na koji su se odnosili spram lorda Carringtona 1991. godine
te da su spoznali da je Iojalnost svojemu pregovarau presudna.
Krajem mjeseca kancelar Kohl trebao je otputovati u Washington,
a u Europi je prevladavao dojam da je on u najboljem poloaju da
predsjedniku Clintonu prenese strahove i frustracije Europske unije u
svezi s njegovim odnosom prema Bosni. Frapncuzi su to upravo bili
pokuali uiniti na sastanku Alaina Juppa s Warrenom Christopherom u Parizu, no to je samo dalo maha ratu rijeima u amerikom i
francuskom tisku. State Department objavio je kako je Juppe uporabio
udnu moralnu raunicu, a njihov je glasnogovomik kazao da je
teko razumjeti njegovu logiku, na to su Francuzi odgovorili da,
ako govorimo na, moralnoj razini, pred nama danas stoji izbor ili
promatrati borbe ili uiniti sve to je u naoj moi kako bi se one
zaustavile.
Njemaka je drala da vojna intervencija za Amerikance ne predstavlja opciju budui da oni nisu bili spremni krenuti tim putem, a
Nijemci su drali da e sama primjena zranih udara jednostavno produiti rat. Sjedinjene Drave jo su bile djelomino suzdrane u odnosu na mirovne pregovore, skrivajui se iza rijei containment koja
mudro zvui. No u praksi je containment poeo sve vie izgledati samo
kao pokuaj da se zaustavi irenje rata iz Bosne i Hercegovine u druge
dijelove bive Jugoslavije, istovremeno doputajui produetak rata
kako bi vojska bosanskih Muslimana mogla osnaiti, poglavito ako joj
se pridrue hrvatske postrojbe. Jedna od brojnih oprenih posljedica

PLAN AKCIJE EUROPSKE UNIJE

305

ove politike bila je zapravo doputanje nastavka etnikog ienja iz

ogluhe i promatranje produbljivanja etnikih podjela. ak i da su Muslimani nastavili beskonano ratovati i uspjeli osvojiti neto teritorija,
po miljenju veine vojnih strunjaka, oni zapravo ne bi mogli uspostaviti kontrolu nad itavim teritorijem Bosne i Hercegovine. Ukidanje
embarga na uvoz oruja uz doputenje zaraenim stranama da nastave
ratovati, otvaralo bi i mogunost ukljuenja tree strane, ega su se syi
bojali, napose ukoliko bi Iranci pokuali zrakoplovima dopremati vojsku i oruje, izlaui se opasnosti da budu srueni.
Kad je rije o embargu na uvoz oruja, svi smo okretali glavu na
drugu stranu. Muslimanskim novcem kupovalo se oruje koje se krijumarilo u Bosnu kanalima sofisticirane meunarodne trgovine orujem. Neki su drali da Sjedinjene Drave tajno nastoje ubrzati ovaj
proces. Francuski vojni asnici tvrdili su da posjeduju dokaze da Sjedinjene Drave koriste pakete s humanitamom pomoi koje su bacali
iz zraka kako bi bosanskoj vojsci isporuili neto oruja i opreme, no to
se nije moglo sprijeiti nikako drukije do redovnim inspekcijama
UNHCR-a, budui da je bila rije o amerikim zrakoplovima koji su
polijetali iz amerikih baza. Muslimanima je problem bila injenica da
su Hrvati, zbog njihovog meusobnog sukoba, poeli zaustavljati sve
poiljke oruja koje su pfistizale. I Srbi su dobavljali suvremene radare
i rakete na ruskom cmom tritu uz pomo ruske vojske. Sve ovo bilo
je upravo na granici podnoijivog uz uvjet da vlade otvoreno ne ponu
kriti embargo na uvoz oruja, jer u tom bi sluaju ianice Vijea
sipmosti poele opskrbljivati razliite strane u ratu zbog ega bi moglo doi do raspada suranje u Vijeu sigurnosti.
Svi su eljeli da se Sjedinjene Drave u potpunosti ukljue u konkretne pregovore i ponu blatiti ruke prljavim kompromisima nunim
zabilo kakvo postizanje mira, pogotovo za crtanje zemljovida. Do sada
su postojale etiri propale mirovne inicijative: Carrington-Cutileirov
plan prije poetka rata; Vance-Owenov plan; paket Invincible; a sada i
Plan akcije EU-a. Veina Europljana, prosuivao sam, diala je da je
svaki aljnji napor, sve dok Sjedinjene Drave i alje stoje po strani,
osuen na propast, budui da je to doputalo Muslimanima da izbjegnu nunost postizanja kompromisa koji tvore bitan dio bilo kakvih
pregovora. Budui da Sjedinjene Drave nisu eljele imenovati politikog pregovaraa na visokoj razini, drao sam da bi bilo najbolje da
Redmanu, kojemu su bile poznate sve pojedinosti u svezi sa zemljovidima, daju vea ovlatenja kako bi mogao i pregovarati u njihovo
ime, a ne samo promatrati. MKBJ je bio spreman pruiti mu svu
moguu pomo. Drao sam da e ameriko gledite da je nemoralno
vriti pritisak na bosanske Muslimane biti odrivo samo dok predsjed-

306

BALKANSKA ODISEJA

nik Clinton ne osjeti stvamu politiku potrebu a se oslobodi Bosne

kab svog izbornog tereta. Bojao sam se da se to moda nee dogoditi
sve dok ne budemo blie predizbornoj utrci za izbor predsjednika
1996. godine, kad bi Republikanska stranka predsjedniku Clintonu
mogla pokuati uiniti isto to je Clinton prilino uspjeno uinio predsjedniku Bushu u svezi s Bosnom. Ovo tumaenje amerike unutamje
politike potkrijepljeno je kad je krajem sijenja ameriki Senat sa 89
glasova za i 9 protiv prihvatio amandman na prijedlog Zakona o odobrenju politike State Departmenta koji je predsjednika Clintona pozivao da ukine embargo na uvoz oruja.
Jedina razumna aktivnost to ju je MKBJ jo mogao poduzeti bila
je da razradi prijedloge za uspostavu arbitranog povjerenstva, koje
sam objasnio u COREIJ brzojavu, potaknut prijedlogom nizozemskog
ministra vanjskih poslova. Osim toga, morali smo uiniti sve to je u
naoj moi kako bismo sauvali glavne elemente Plana akcije EU-a.
Doimalo se kao da nam to nee poi za rukom kada je pred islamskim
zemljama amerika veleposlanica pri Ujedinjenim narodima Madeleine Albright govorila o postizanju cilja od 40 posto teritorija Bosne i
Hercegovine za bosanske Muslimane. Pisao sam Douglasu Hurdu, da
razvidi moe li se toj glasini odmah suprotstaviti, jer ukoliko to postane
amerika politika, ona e konano unititi Plan akcije EU-a i za sobom
ostaviti zjapei politiki vakuum. Po svemu sudei brojka od 40 posto
pojavila se tijekom traganja za novim idejama na sastanku to ga je
veleposlanica Aibright odrala 1. veljae, rio to se nije trebalo uzeti kao
politiki prijedlog. Sjedinjene su Drave tvrdile kako ne ele odbadti
nijedan element mirovnog plana koji su ve prihvatile sve tri sukobljene strane, smatrajui da jedna treina zemlje za bosanske Muslimane spada u tu skupinu. Fleksibilnost, koju su Amerikanci traili od
pregovarakog procesa u svezi s Planom akcije EU-a, odnosila se samo
na one elemente plana o kojima se jo nisu sloile sve tri sukobljene
strane. Bilo je to vano pojanjenje koje je postavilo temelje za zemljovid Kontaktne skupine. U biti, ostala su 33,5 posto teritorija, koje
smo uspjeli izvui na srpskom zemljovidu za republiku s veinskim
muslimanskim puanstvom, i 17,5 posto koje su Srbi ponudili, ali nikada i ucrtali na zemljovid za republiku s veinskim hrvatskim puanstvom, a njihov zbroj inio je 51 posto teritorija za muslimansko-hrvatsku Federaciju.
Odrali smo sastanak Upravljakog odbora MKBJ-a 2. veljae u
enevi, to je posluilo kao iri forum u okviru kojeg su drave trebale
prihvatiti tunu istinu da se moe uiniti vrlo malo sve dok tri sukobljene strane ostaju odlune da nastave s ratovanjem.

PLAN AKCUE EUROPSKE UNIJE

307

Je Ii Plan akcije EU-a imao izgleda za uspjeh? BiJo je to prvi put da

su ministri vanjskih poslova EU-a osobno kao skupina pregovarali o
jednom vanom pitanju. Uzevi u obzir sve oite potekoe u koordiniranju dvanaest vlada, pregovori su dobro pripremljeni i voeni. Bosanskim je Muslimanima do prosinca 1993. godine ponuena odriva
republika unutar Bosne i Hercegovine koju bi mogli braniti vlastitim
snagama i koja bi, ako bi to eljeli, nakon uspjenih pregovora u pogledu Sarajeva, koji bi uslijedili pod upravom UN-a, mogla postati
temelj za nezavisnu dravu Bosnu. Europska unija nikad se nije protivila posebnoj musiimanskoj dravi koja bi bila rezultat volje naroda.4'
Jedini bitni element koji je nedostajao sredinom prosinca, kad je najvie bio potreban, bila je amerika potpora, napose u pruanju jamstva
od strane NATO-a za granice muslimanske republike. Da je Europska
unija tada bila samouvjerenija, Amerikancima bi bila poslala vrstu
poruku: Ako u potpunosti ne podrite ovaj plan, i to jasno ne prenesete bosanskoj Vladi, sve drave lanice Europske unije, ije su postrojbe u sastavu UNPROFOR-a, izvijestit e UN kako e u rano proljee
1994. godine povui svoje kontingente. Umjesto toga, EU je golemu
vanost pridavala sudjelovanju Sjedinjenih Drava, a ne samostalnom
djelovanju, ega su Sjedinjene Drave bile svjesne. Daljnji pokuaj da
se ukljui ameriku Administraciju bio je sada neizbjean, mada je sve
ukazivalo na to da s njima nee biti lako razviti jedinstvenu politiku,
niti politiku koja bi se mogla provesti, kamoli nametnuti.

7
Kontaktna skupina_______________

io sam u svome domu u Wiltshireu kada sam od Udruenja

novinara saznao da je toga posiijepodneva u 12.37 sati, u
subotu 5. veljae 1994. godine, na trnici u sreditu Sarajeva,
nedaleko od zgrade Predsjednitva, eksplodirala minobacaka granata,
usmrtivi 49 i ozlijedivi vie od 200 osoba. Smjesta sam stupio u vezu
sa stoerom UNPROFOR-a u Zagrebu, gdje su me upozoriii da bi broj
rtava mogao biti i vei. Na posljetku se broj popeo na ezdeset i devet
osoba.
UNPROFOR je potvrdio da je eksploziju meu velikim brojem civila, koji su toga subotnjeg poslijepodneva kupovali na trnici, izazvala
minobacaka granata kalibra 120 milimetara, ispaljena iz pravca sjeveroistono od trnice. Meutim, nakon ispitivanja kratera eksplozije,
vojni struenjaci UNPROFOR-a nisu jo mogli sa sigurnou utvrditi s
kojega je mjesta tono ispaljena granata. Posebni predstavnik glavnoga
tajnika Yasushi Akashi izrazio je u svoje osobno ime, kao i u ime cijele
meunarodne zajednice, zaprepatenje nad ovim neiskazivim barbarskim inom, te je najavio da e sa zapovjednikom UNPROFOR-a
generalom Jeanom Cotom sutradan otputovati u Sarajevo.
Porazgovarao sam s Thorvaldom Stoltenbergom koji je boravio u
Rimu, pa smo se dogovorili to emo kao supredsjedatelji MKBJ-a
izjaviti za tisak. Izrazivi svoju uasnutost nad masakrom, kazali smo
da je na sastanku svdr. Karadiem upravo toga jutra na Palama na
predstavnik general Bo Pellnas dobio jamstvo bosanskih Srba da su
spremni pregovarati o upravi UN-a i razvojaenju podruja Sarajeva u
skladu s mirovnim planom o kojem se raspravljalo u enevi, te da e to
urno uiniti prije postizanja konanog dogovora o Bosni i govini. Taj je koncept prvi put podastrt pred bosanske Srbe 19. sijenja
u enevi. Iskoristit emo taj vaan pomak, o kojem se trebalo poeti
raspravljati u okviru pregovora o mjerama za izgradnju povjerenja to
su se upravo vodili u sarajevskoj zranoj iuci, kad je pristigla vijest o
padu granate na sarajevskoj trnici. U svjetlu tragedije, koja se dogodila toga dana, odluili smo sutradan odietjeti u Beograd na sastanak s dr. Karadiem kako bismo zatraili urnu provedbu posebnog
politikog i vojnog mirovnog sporazuma za podruje Sarajeva, kao prvi

KONTAKTNA SKUPINA

309

prema sveukupnom mirovnom dogovoru. Kako se na sastanak

ne bi poklopio s Akashijevim, planirali smo susret u nedjelju 6. veljae
naveer, na granici u Zvomiku.
U subotu sam razgovarao i s Douglasom Hurdom, koji je trebao
razgovarati s Warrenom Christopherom i Alainom Juppeom, zahvaIivi mu na zrakoplovu to mi ga je RAF stavio na raspolaganje da me
sljedeeg jutra preveze po Thorvalda Stoltenberga u Rim, a onda dalje
u Beograd. Bilo je jasno da se neto sprema u Vijeu sigurnosti i u
Sjevernoatlantskom vijeu, a Douglas se nadao da e se ubrzo uspjeti
postii dogovor o akciji u pozitivnom smjeru, te je smatrao da nita od
onoga to se razmatra nije u proturjeju s naom strategijom, ve da
se, tovie, s njome meusobno nadopunjuje. Odvezao sam se do
Londona radi nastupa u jutamjoj nedjeljnoj emisiji Davida Frosta na
BBC-ju, a zatim sam produio do zrakoplovne baze RAF-a Northolt u
Londonu.
Dok sam u zrakoplovu itao brzojave i novinska izvjea o raspravama u New Yorku, postalo mi je jasno da Alain Juppe eli vie od
zranih napada te da se nada znaajnijoj inicijativi kojom bi se prekinula opsada Sarajeva. UNPROFOR je bio siguran da su dan prije
eksplozije granate na trnici, bosanski Srbi bili odgovomi za napad na
sarajevsko predgrae Dobrinju u kojem je poginulo desetero Ijudi, te
je bio spreman iskoristiti ovaj dogaaj kao temelj zahtjeva UN-a za
akcijom NATO-a, iako jo nije bilo sasvim jasno tko je odgovoran za
granatiranje trnice. Tek sam kasnije otkrio da su Amerikanci, iako su
eljeli da se teko oruje udalji iz Sarajeva, ak i tada bili oprezni u
pogledu obvezivanja na razvojaenje grada drei da bi to moglo znaiti sukob s muslimanskim elnitvom. Te smo nedjelje smatrali svojim
glavnim zadatkom uvjeriti Karadia da bi trebao konstruktivno pregovarati s UN-om o iskljuenju tekog naoruanja iz Sarajeva i da bi na
to morao gledati kao na dio ireg sporazuma o razvojaenju koji je,
kako je u subotu ujutro potvrdio generalu Pellnasu, spreman prihvatiti. Znali smo da je sa Srbima uvijek najlake razraivati ve dogovorena politika naela, a ve smo mjesec dana, otkako smo se neslubeno sastali s Krajinikom u Parizu, s njima razgovarali o svojoj
inicijativi Sarajevo prije svega. Susreli smo se s Karadiem nad
Drinom u Zvomiku. Doputovali smo automobilom iz Beograda, a on
iz Pala. Uvjerili smo ga da treba nastaviti pregovore koje je tog dana
zapoeo s Akashijem i generalom Roseom o iskljuenju tekog naoruanja kao dijela opeg razvojaenja. Objavili smo priopenje za tisak, a
ministrima vanjskih poslova poslao sam izvjee COREU brzojavom.
Srbima nije bilo u interesu pregovarati samo o iskljuenju tekog naoruanja, jer su, iako su posjedovali golemu koliinu takvoga oruja,

310

BALKANSKA ODISEJA

drali vda im je ono potrebno kao protutea nadmonijem pjeatvu

bosanslce Vlade, kojemu je pak u interesu bilo uklanjanje srpskog tekog naoruanja. Bosanske je Srbe ljutila stalna uporaba rijei ultimatum, bila je to emotivno nabijena rije koju su Nijemci uporabili
prije bombardiranja Beograda 1941. godine. Karadi je estoko poricao da su njegove postrojbe ispalile minobacaku granatu na trnicu,
tvrdei da su to uinili Muslimani. Budui da sam ve osamnaest mjeseci sluao optube i protuoptube svih triju sukobljenih strana, nije mi
bilo teko povjerovati da je bilo koja od njih mogla biti odgovoma.
Thorvald i ja odletjeli smo u ponedjeljak ujutro iz Beograda u
Bruxelles radi sastanka Vijea ministara vanjskih poslova. U automobilu, kojim smo se vozili prema zgradi Charlemagne, dobio sam saetak
pisanja tiska i stavova vlada diljem svijeta budui da gotovo dvadeset i
etiri sata nisam ni uo ni vidio mnoga izvjea. Francuski mediji masovno su se usredotoili na pokolj u Sarajevu. Okrivljavalo se Srbe, a
prevladavalo je raspoloenje da su doista pretjerali te da je dolo
vrijeme da se neto poduzme. Ultimatum koji je predlagala Francuska,
a koji je Srbima davao nekoliko dana za premjetanje tekoga oruja,
naiao je na iroku potporu. Bilo je i kritika na raun Sjedinjenih
Drava zbog njihove navodne nespremnosti da se prirue naporima
za nametanje mirovnog rjeenja sukobljenim stranama. No, nije bilo i
dokaza da postoje ozbiljni planovi o onome to bi trebalo poduzeti
nakon isteka ultimatuma. O posljedicama zranih udara po dostavu
humanitarne pomoi ili po sigurnost postrojbi.UNPROFOR-a nije se
raspravljalo.
Odmah po naem dolasku u Charlemagne, zapoela je duga i ustra rasprava. Grki ministar vanjskih poslova Karolos Papoulias zapoeo je raspravu u ime Predsjednitva kazavi da bismo se trebali
drati naela mirovnog plana EU-a i pokuati iznai nain da mu
udahnemo nov ivot. Tada je rije dao meni. Govorio sam iz biljeki
koje sam bio pripremio u zrakoplovu, to inae nisam obiavao. Kad
sada razmiljam o tome, mislim da se nisam dovoljno usredotoio na
Juppeov ultimatum, za koji su neki ministri drali da je jedino pitanje
0 kojem bt valjalo raspravljati. Doao sam ravno s pregovora sa Srbima
pa nisam bio u mogunosti pogledati televizijska izvjea u nedjelju i
ponedjeljak ujutro. Podijelio sam nazonima krau veiziju svojega izlaganja u est toaka. Poticao sam ih da se vrsto dre Plana akcije EU-a
1 da pokuaju s politikom Sarajevo prije svega uz upravu UN-a i
razvojaenje. Upozorio sam da emo izgubiti Ruse ne uinimo li razliku izmeu bliske zrane potpore i kaznenih zranih udara. Tvrdio
sam, nadalje, da s upravom EU-a za Mostar valja krenuti to bre, prije
postizanja dogovora.

KONTAKTNA SKUPINA

311

Alain Juppe govorio je odmah nakon mene, vatreno i jasno. Sioio

se da se moramo vrsto diati piana Europske unije. Meutim, valja
prekinuti opsau Sarajeva. Potreban nam je ultimatum, koji bi po
mogunosti Srbima dao nekoliko dana za povlaenje iz zone iskljuenja od 30 kilometara oko Sarajeva. U tome e biti stanovitih opasnosti za UNPROFOR, no s njima se valja pomiriti. panjolski ministar
vanjskih poslova Javier Solana rekao je da bi nam cilj trebao biti postii
modus vivendi u Sarajevu. Vojna su pitanja vana, ali morali bismo se
usredotoiti na mogunost postizanja napretka u pogledu Sarajeva
kroz mirovni proces. U ime Danske, Helveg Petersen izrazio je nadu
da je prije svega ostaloga izvedivo rjeavanje pitanja Sarajeva. Pozomo
valja razmotriti prednosti i mane primjene zranih udara. Andreatta je
kazao da se Italija moe sloiti s idejom o ultimatumu te je prihvatio da
svaki zrani napad mora biti usmjeren na srpske sustave zapovijedanja
i nadzora. Valja se pozabaviti i nazonou postrojbi hrvatske Vlade u
Bosni.
Douglas Hurd kazao je da bi ultimatum mogao biti pravi odgovor
u svezi sa Sarajevom. Meutim, prije no to donesemo odluku, morali
bismo se pozabaviti sljedeim pitanjima: jesu Ii vojna sredstva koja
nam stoje na raspolaganju primjerena? Jesu li opasnosti prihvatljive?
Kakav bi uinak vojna akcija imala na aktivnosti UNHCR-a i humanitame napore? O ovim pitanjima ocjenu mora donijeti NATO, pa je
stoga primjereno da NATO donosi odluke, iako e presudnu ulogu
igrati Rose, Cot i Akashi. Dodao je da bi doista vrijedilo razmisliti o
mojoj zamisli o posebnom mirovnom sporazumu za Sarajevo.
U ime Nizozemske, Peter Kooijmans vrsto je podrao Juppea, a
isto je uinio i Wiily Ciaes u ime Belgije. Claes je dodao da je ispravno
traiti odgovore na pitanja kakva je postavio Douglas Hurd, no na
posljetku mora prevladati potreba za obranom civilizacijskih vrijednosti. Konane odluke, dakle, lee na politiarima, a ne na vojnicima.
Claes nije mogao prihvatiti bilo kakvo ublaavanje sankcija protiv Srbije. Jacques Poos, u ime Luxemburga, upozorio je nedavne izjave
generala Briquemonta i amerikog ministra obrane Williama o
opasnostima pribjegavanja zranim udarima, zatraivi da se mojih
est toaka uvrsti u zakljuke sastanka Vijea ministara vanjskih poslova.
Klaus Kinkel je rekao da on, zbog ustavnog poloaja Njemake, ne
moe uiniti nita. No pozornost je usmjerena na Europsku uniju.
Ministri ne mogu zavriti sastanak Vijea i stati pred novinare, a da
prije toga ne donesu jasne odluke. Predloio je dugako priopenje za
tisak koje je ukljuivalo mogunost da se pred Srbe postavi ultimatum
s rokom izvrenja od jednog tjedna. Vjerovao je da bismo zajedno s

312

BALKANSKA ODISEJA

Rusim^trebali prouiti oblike djelovanja iz zraka i njihove posljedice.

Portugalski ministar Barroso kazao je da EU ne pokuava zadovoljiti
javnost, ve pomoi da se postigne mir. Bilo bi vano utvrditi pojedi*
nosti mogueg ukljuenja Sjedinjenih Drava. Pogreno bi bilo da EU
pokua donijeti odluku o vojnom ultimatumu - to je u nadlenosti
Sjevernoatlantskog vijea. Van den Broek podrao je Juppea u ime
Europske komisije. Sudjelovanje Sjedinjenih Drava prijeko je potrebno. Zajedno s Amerikancima i Muslimanima valja utvrditi najdonju
granicu.
Juppe se ponovno umijeao kazavi da on ne odgovara na javno
mnijenje, ve na potrebu da se ouvaju civilizacijske vrijednosti. Nemogue je sa sigumou govoriti o posljedicama zranih udara, no
strunjaci imaju na raspolaganju est mjeseci da ih razmotre. Bio je
protiv toga da se mojih est toaka uvrsti u zakljuke. Zalagao se za
doraenu izjavu Vijea ministara vanjskih poslova u kojoj bi se Europska unija sloila da e unutar NATO-a zagovarati da se pred Srbe
postavi ultimatum. Odgovorio sam da je Juppe bio u krivu u tehnikom
smislu kad je govorio o dizanju opsade te da je previe pojednostavnio situaciju. Dijelovi Sarajeva pod srpskim nadzorom, primjerice
Grbavica, nee predati svoje teko naoruanje osim ako se pregovorima ne postigne dogovor o jamstvima koja e im pruiti UN kako ih
ne bi pregazilo daleko brojnije muslimansko pjeatvo. Prepreke na
putovima, snajpere i crte sukobljavanja uspjet emo ukloniti samo
iscrpnim pregovorima. Bilo bi vrijedno postii iskljuenje tekog naoruanja, no to samo po sebi nee prekinuti opsadu. Osim toga, preiroka je zona iskljuenja od 30 kilometara, a rije je o starom muslimanskom prijedlogu jo iz pregovora o razvojaenju u prosincu
1992. godine. Nadalje, za povlaenje tekog naoruanja trebalo bi vie
vremena, barem spdam, a ne tri dana. UN bi trebao odrediti tono
vrijeme za istek roka, a NATO bi ga trebao samo provesti. NATO bi
mogao izgubiti nekoliko zrakoplova, a ne treba nam kristalna kugla da
vidimo to bi se moglo dogoditi ako Zapad ne bude spreman na kopnenu intervenciju irokih razmjera. Vukovar je bio jasan presedan.
Stoltenberg je upitao to e se zbiti s pripadnicima UN-a i programom
dostave humanitarne pomoi nakon prvih zranih udara oko Sarajeva.
Dodao je da se Muslimani i Srbi spore jo samo oko osam gradova na
zemljovidima. Bilo je teko smatrati to ovoljnim opravdanjem za nastavak graanskog rata.
Grka je u ime Predsjednitva zakljuila da bismo trebali ostati pri
planu EU-a i promicati ga. Morali bismo tijesno suraivati sa SADom, a po mogunosti i s Rusima. Papoulias je kazao da je svjestan da je

KONTAKTNA SKUPINA

313

Francuska danas eijela postii dogovor o ultimatumu, ali da se nada

da je prihvatljiv njegov prijedlog zakljuka kako bi o ovim pitanjima
valjalo raspraviti u okviru NATO-a. Jupp je kazao da je to najmanje
to moe prihvatiti, ali sa aljenjem. Izrazio nadu da e Sjevernoatlantski savez pokazati veu odlunost od Vijea ministara vanjskih
poslova. Helveg Petersen zatraio je da se zakljucima doda neka vrsta
osude nazonosti redovnih hrvatskih vojnih postrojbi u Bosni, ali Kin-,
kel tome nije bio sklon, te je predloio da se radije spomene potreba za
postizanjem napretka u svezi s otvaranjem tuzlanske zrane luke. Na
posljetku nije prihvaen ni jedan od ovih prijedloga. Juppe je raspravu v
pomaknuo blie ultimatumu, no ja sam uspio za UN izboriti jo dva
presudna dana vremena za pregovore koje je onda general Rose vrlo
uinkovito iskoristio. Nisam se protivio prisilnim mjerama za provedbu, no uasavala me injenica da se Vijee EU-a tjera na donoenje
vojnih odluka zato to Francuska eli neposredno poduzimanje akcije
i zato to eli da EU, a ne NATO, bude javni forum u kojem e se
donijeti ta odluka. Ministri su djelovali u vrlo opasnom podruju jer je
Sarajevo bilo stijenj to je mogao zapaliti daleko vie. Bio sam vrlo
zabrinut to se u dovoljnoj mjeri ne ukljuuje Ruse, a naglaavanje
NATO-a do granice iskljuenja UN-a poveat e ruski osjeaj ogorenosti to se prema njima postupa kao prema dmgorazreckioj sili.
Alain Jupp pokazao je elinu volju sposobnog voe, pa iako nije
odmah odnio otvorenu pobjedu, napravio je odluan pomak u Vijeu
kpoduzimanju akcije. Kasnije se svojim suradnicima poalio da mu je
lord Owen preoteo lovinu, ali nikada se nije doimalo kao da mi to
zamjera. Francuske je novinare izvijestio otprilike kako sam ja bio
protiv bilo kakve akcije. Na posljetku sam se morao diviti njegovoj
energiji, iako sam osjeao da nije shvatio sve opasnosti. Meutim, ako
nita drugo, kao Francuz bio je spreman dovesti u opasnost ivote
francuskih vojnika u sastavu UN-a, budui da su upravo oni u najveem broju bili rasporeeni u Sarajevu. Valjalo je stoga potivati
njegova gledita, jer on je prihvaao stvamu odgovomost. Jupp je u
cijelosti objasnio svoje tumaenje francuske pozicije u odgovorima na
pitanja u intervjuu Le Nouvel Observateuru.1
Veleposlanici NATO-a sastali su se neslubeno toga ponedjeljka u
Bruxellesu. Sa zadovoljstvom sam zamijetio da je kanadski predstavnik
postavio sva ona pitanja to smo ih bili postaviii Stoltenberg i ja o
posljedicama zranih udara po graane Sarajeva u vidu jaeg granatiranja, po mirovni proces, po dostavu humanitarne pomoi i sigumost
pripadnika UN-a, no doimalo se da je veina ostalih predstavnika ak
i naglija od svojih ministara. Znalo se da Manfred Womer umire od
, no s uobiajenom hrabrou on je spremno napustio bolnicu

314

BALKANSKA ODISEJA

kako bi'jKedsjedao sastanku Sjevernoatlantskog vijea koji je bio zakazan za srijedu 9. veljae. K tomu, u ponedjeljak je na sastanku
generala Rosea sa sukobljenim stranama postignut znaajan napredak
o iskljuenju tekog naoruanja iz Sarajeva te se inilo kao da emo
moda postii ono to je UN oajniki elio - sporazumno rjeenje
prije sastanka Sjevernoatiantskog vijea.
U utorak 8. veljae, u pismu Douglasu Hurdu, doveo sam u pitanje
ameriko protivljenje razvojaenju i zaloio se za zonu iskljuenja tekog naoruanja u polumjeru manjem od 30 kilometara, koliko su zagovarali Francuzi, uz popratne mjere za uspostavu povjerenja. Meutim, izaslanstvo bosanske Vlade koje je trebalo pregovarati nije se
toga jutra pojavilo na sastanku u sarajevskoj zranoj luci. Pripovijedalo
se da je general Rose bio bijesan i da je otiao u bosansko Predsjednitvo kako bi predsjednika Izetbegovia i njegovog vojnog zapovjednika generala Deiia uvjerio da dou na pregovore. Suradnici
generala Rosea nikada nisu tajili injenicu da je na tom sastanku elnicima bosanskih Muslimana kazao kako je upravo dobio tehniku
informaciju koja ukazuje da minobacaka granata nije doletjela iz podruja pod nadzorom Srba, ve iz podruja pod muslimanskim nadzorom. Ako se ta informacija pusti u javnost, sastanak NATO-a imat
e sasvim drukiji zavretak, a ako Izetbegovi pokua zadrati pregovore pod okriljem UN-a, kako bi saekao sastanak NATO-a, on, Rose,
morat e objaviti preliminame rezultate istrage UN-a. Ako Vladino
izaslanstvo ne bude u srijedu 9. veljae u sarajevskoj zranoj luci,
sazvat e tiskovnu konferenciju. General Rose osobno bio je oprezniji
kada je rije o tome to se dogodilo na tome sastanku, no znao sam da
je u utorak poslao izvjee u kojemu je stajalo da je granata mogla biti
ispaijena s poloaja bosanske vojske i da se istraga nastavlja. Nadalje,
jedan je vii balistiki strunjak u Zagrebu prouio kartu moguih
putanja koju su izfaili UN-ovi istraitelji u Sarajevu, rekavi kako
vjeruje da kut pod kojim je granata pogodila krov tanda na trnici
ukazuje da je toka s koje je ispaljena vjerojatnije udaljena 1.100-2.000
metara od mjesta udara, a ne izmeu 2.000 i 3.000 metara, to bi moglo
ukazivati da je granata ispaljena s poloaja bosanske vojske. Kada su
ove eksplozivne informacije u utorak stigle do sjedita UN-a u New
Yorku, uinjeno je sve kako bi se ograniio broj osoba kojima su bfle
dostupne s namjerom da se smanje izgledi da e procuriti u tisak.
Nevolja je bila u tome da su informacije bile poznate puno irem krugu
pripadnika UN-a u Sarajevu te da je postojala velika vjerojatnost dae
doprijeti do Rusa i bosanskih Srba. Prikrivanje od strane UN-a bilobi
izuzetno tetno u svjetlu krajnje paranoje i ogorenja to su ga osjeaU
Srbi zbog injenice da im se pripisivala odgovomost za neto za to su

KONTAKTNA SKUPINA

315

i dalje tvrdili da nisu poinili. Ipak, osnovni problera opsade Sarajeva i

dalje je zahtijevao da pokuarao zaustaviti granatiranje, a injenica da
su Musliraani moda pucali u svoj vlastiti narod kako bi izazvali NATO
da stupi na scenu i bori se na njihovoj strani, to je bio jedan od
njihovih davnanjih ciljeva, nije mijenjala potrebu za preventivnim djelovanjem.
Osim toga, Thorvald Stoltenberg i ja saznali smo da se jugoslavenska novinska agencija Tanjug sprema objaviti izvjee iz Sarajeva koje
je nosUo datum 8. veljae, a u kojem se tvrdilo kako Srbi oekuju da
UN-ovi strunjaci za balistiku potvrde sadraj dokumenata UNPROFOR-a koji su procurili u javnost u svezi s padom granate to je izazvala tragediju na trnici u Sarajevu. Tanjug je tvrdio:
Mjesto s kojeg je ispaljena nalazi se oko 1-1,5 kilometara unutar teritorija
pod muslimanskim nadzorom, mjereno od crte razgranienja prema poloajima vojske Republike Srpske. Ovu su injenicu Tanjugu veeras potvrdili vrlo pouzdani i povjerljivi izvori u stoeru UNPROFOR-a koji su
eljeli ostati neimenovani, a navedena je i u izvjeu Strunog povjerenstva UNPROFOR-a koje je provelo istragu. Izvjee je jutros proslijeeno
u sjedite UN-a u New Yorku.
Kasnije sam ovaj odlomak pod navodnim znakovima poslao
COREU brzojavom od 12. veljae. Naalost, Grka je u ime Predsjednitva ovaj COREU brzojav prenijela bez navodnika, tako da je
kasnije, kada su prvi put u javnost procurili moji COREU brzojavi,
protumaeno da je odlomak u mojem brzojavu bez navodnika bilo
moje, a ne Tanjugovo gledite. No, upravo u tom trenutku, u utorak
naveer u enevi, morali smo utvrditi stav MKBJ-a. Dojavljeno nam je
da e Karadi u etvrtak ujutro izjaviti da moe nastaviti piegovarati
samo ako se dogovorimo o uspostavi istranog povjerenstva o eksploziji granate, u koje bi svoje predstavnike imenovale muslimanska i
srpska strana. Znali smo da e UN u New Yorku vrlo nerao udovoljiti
takvom zahtjevu i da e pokuati zatajiti izvjee to je pristiglo od
UNPROFOR-a, temeljem injenice da nije bila rije o slubenom
istranom povjerenstvu, ve tek o strunjacima na terenu. Znali smo
da, dobiju li bosanski Srbi negativan odgovor u svezi s uspostavom
istranog povjerenstva, enevski e pregovori propasti. Bili smo u silnoj
nedoumici, jer ako iz MKBJ-a u Zenevi procuri ak i najmanji nagovjetaj o njihovoj odgovornosti, bosanski Muslimani nee doi na
pregovore. NATO, koji je upravo donio odluku, jednako bi tako bio u
nedoumici kad bi se javna preodba da su Srbi odgovorni za eksploziju granate na trnici najednom rasprila. Valjalo je malo manipulirati
vijestima, emu meunarodne organizacije nisu ba vine. Prije svega,
UN u New Yorku morao se nai pod pritiskom tiska da se utvrde

316

BALKANSKA ODISEJA

injei\ice, a ja sam se neupadljivo pobrinuo da tako i bude. Nisam

mislio aa.bih trebao uiniti neto vie od toga. Bio sam u posjedu
UN-ove povjerljive informacije. Nisam mogao dopustiti njezino prikrivanje, no jednako tako nije bilo na meni da je pustim u javnost. Znao
sam, meutim, da ako novinari ponu lupati UN-u na vrata, glavnom
tajniku bit e savjetovano da udovolji zahtjevu koji smo mu namjeravali prenijeti sljedeeg dana da odobri istragu koju je traio
Karadi.
Od izuzetne je vanosti bila injenica da su otvorene rijei generala Rosea upuene predsjedniku Izetbegoviu poiuile snaan uinak
na muslimansko elnitvo, koje je svoje vojno izaslanstvo ovlastilo da
se u srijedu pojavi u sarajevskoj zranoj luci. Kasno popodne - sreom
mnogo ranije no to je kasno te veeri NATO usuglasio svoju deklaraciju - UN je postigao sporazum svih strana o zoni iskljuenja
tekog naoruanja oko Sarajeva koji nije spominjao zrane udare
ultimatum NATO-a. Bosanskim je Srbima na ovaj nain donekle
spaen obraz. No za svjetske medije sporazum koji je postigao UN nije
bio od prevelikog znaenja. Oni su ostavljali snaan dojam kako ude
zauzeti mjesto u gledalitu na predstavi vatrometa iz zraka.
Manfred Worner kazao je na poetku sastanka Sjevernoatlantskog
vijea kako je ovo odluujui trenutak za NATO. Oi cijeloga svijeta
uprte su u njih, a na taj se izazov moe odgovoriti jedino akcijom, i to
jo istoga dana. Cijelu je raspravu proimalo pitanje koliko bi daleko
izvan zone iskljuenja NATO trebao gaati srpske poloaje na kojima
se nalazilo elektronsko oruje i rakete zemlja-zrak. Napokon, nakon
deset sati rasprave, dogovoren je tekst odluke Vijea, u suglasnosti sa
sporazumom postignutim u pregovorima pod posredovanjem UN-a.
Odiukom je bosanskim Srbima dano deset dana da povuku pak
pregrupiraju i stave pod nadzor UNPROFOR-a sve teko naoruanje,
ukljuujui tenkove, topnitvo, minobacae, viecijevne raketne bacae, rakete i protuzrakoplovno oruje. Bosanskoj vladi dano je isto
toliko vremena da svoje teko oruje stavi pod nadzor UNPROFOR-a,
te je definirana zona iskljuenja tekoga naoruanja u polumjeru od 20
kilometara od sredita Sarajeva, iskljuujui podruje unutar dva kilometra od djelatnog sredita bosanskih Srba, Pala. U odluci se mudro
nije posebno spominjalo granatiranje trnice, to tisak zaudo nije
popratio nikakvim komentarima, ali to je ukazivalo na injenicu da je
nekima unutar NATO-a ve dojavljeno kako bi oluka morala biti
neovisna, a ne vezana uz neki odreeni incident. Tekst odluke odnosio
se na nas pregovarae utoliko to je pohvaljen Plan akcije EU-a, a
Sjedinjene su Drave odustale od svog protivljenja razvojaenju izja-

KONTAKTNA SKUPINA

317

vom da odaju priznanje trenutnim naporima UN-ovih pregovaraa u

cilju postizanja razvojaenja Sarajeva.
Ovo je bila jedna od rijetkih operativnih odluka koje je NATO
ikada morao donijeti, a dala mu je novu ulogu i misiju to se nisu
temeljile na lanku 5. Sjevemoatlantskog ugovora. W5mer je na tiskovnoj konferenciji, koju sam giedao na televiziji u hotelu u enevi, poinio osnovnu pogreku prenaglasivi ulogu NATO-a na raup
UN-a, ime je izgubljena iz vida injenica da je odluka donesena kao
odgovor na zahtjev glavnoga tajnika UN-a. Kasnije, kad su nastali
problemi s UN-ovim dvostrukim Idjuem, javnost je nepristranost UN-a 'V
doivljavala kao slabost NATO-a, to je nanijelo znaajnu tetu njegovu glasu najuspjenije od sviju vienacionainih organizacija. U stvarnom je interesu NATO-a bilo da od samoga poetka bude jasno kako
nije rije o operaciji NATO-a, ve o akciji NATO-a u ime UN-a,
podreenoj istim ogranienjima kao i sve ostale operacije UN-a.
U srijedu, 9. veljae u enevi, na je dijalog sa susjednim dravama
poeo sasvim ugodno, ali nedostajao mu je stvarni sadraj, a ja sam
drao da vjerojatno nee ni razviti vlastiti zamah. Izvijestio sam Europsku uniju o naim razgovorima COREU brzojavom, priloivi i izvjee
s povijesnim prikazom naega pristupa Sarajevo prije svega.
Kao to se moglo predvidjeti, prije no to je zapoela sjednica
Konferencije 10. veljae, bosanski su Srbi najavili da nee pregovarati
dok ne zapone istraga, a eljeli su da u njoj sudjeluju i muslimanski i
srpski predstavnici. Ovome se usprotivio Silajdi, koji je na sastanku u
enevi sudjelovao umjesto Izetbegovia. Na posljetku, poslije kontakata s UN-om u New Yorku i Akashijem u Zagrebu, dogovoreno je da
e obje strane imenovati asnike za vezu koji e pratiti rad slubene
istrage UNPROFOR-a, ali ne i sudjelovati u njoj. Istraga je zavrena u
dogledno vrijeme, a glavni tajnik proslijedio je njezine rezultate Vijeu
sigumosti. Rezultati su pokazivali da je granata mogla biti ispaljena ili
iz podruja pod nadzorom bosanskih Srba ili iz podruja pod nadzorom bosanske Vlade. Konano su, u etvrtak kasno poslije podne,
zapoeli razgovori o bitnim pitanjima. U bilateralnim susretima objasnili smo to elimo postii pristupom Sarajevo prije svega i dogovorili se da se sutradan sastanemo na plenamoj sjednici. S Hrvatima
smo odrali korisne razgovore. Mate Boban povukao se sa scene, a
bosanski Hrvati dobili su novog zapovjednika, generala Antu Rosu, to
je pomoglo da se odri pozitivno raspoloenje ak i kad je ministar
vanjskih poslova u hrvatskoj Viadi Grani, koji se dobro slagao sa
Silajdiem, otputovao natrag u Zagreb. Karadi se nerado ponovno
obvezao na Uniju triju republika i dvogodinje prijelazno razoblje
uprave UN-a za Sarajevo i dalje se nadajui da e se nakon njegova

318

BALKANSKA ODISEJA

isteka odrati referendum o nezavisnoti. Silajdi nije elio pregovarati

s H?vatima o bilo kakvoj graninoj crti izmeu njihovih dviju republika
u srednjoj Bosni, a prvi smo nagovjetaj budue Federacije dobili kada
je hrvatski predstavnik u izaslanstvu bosanske Vlade predoio kantonalni zemljovid, iji bi uinak bilo spajanje tih dviju republika. Silajdi se posebno raestio dok je raspravljao o srednjoj Bosni, kazavi
da ucrtavanje granica znai povlaenje crta krvlju te se vratio zamisli o
jedinstvenoj dravi, to su bosanski Hrvati odbacili.
U to su vrijeme od Rusa stizali pomalo proturjeni znakovi o
njihovim stavovima. urkin i Redman izvjeivali su me u enevi, a
izvjeivao me i London. Pokazalo se da je nakon brojnih odlaganja,
od kojih su neka bila tehnike prirode, a neka zato to je Jeljcin doista
imao gripu, Clinton 11. veljae konano uspio telefonom razgovaratis
Jeljcinom. Clinton mu je po svemu sudei objasnio logiki temelj odluke NATO-a i zatraio rusku potporu, kazavi da je odnos NATO-a i
spram Srba i spram Muslimana nepristran, te da e SAD uporabiti svoj
utjecaj na Muslimane kako bi pomogao da se postigne sporazumno
rjeenje. Clinton je oigledno naglasio i da je pokuao razgovarati s
Jeljcinom prije odluke NATO-a, ali da se to pokazalo nemoguim.
Tvriio se da je Jeljcin kazao kako ne misli da postoji bilo kakvo
neslaganje u svezi s odlukom koju je donio NATO i da ne eli da se
bilo kakvi nesporazumi u svezi s time preuveliavaju. Rusija ima iste
ciljeve - da se zaustavi bombardiranje Sarajeva i da se potakne politiko rjeenje. Meutim, Jeljcin je drao dd postoji potreba za novira
mandatom kojim bi UN ovlastio UNPROFOR da preuzme nadzor
nad orujem oko Sarajeva. To bi moglo biti u obliku nove rezolucije
Vijea sigumosti UN. Clinton je po svemu suei kazao da po njegovu
miljenju ne postoji potreba za novom rezolucijom Vijea sigurnosti
UN-a.
urkin je, meutim, zauzeo tvri stav od onoga to ga je prema
tvrdnjama Amerikanaca imao Jeljcin, tvrdei da je i Kozirjev imao
vri stav, to su mi potvrdili i Britanci. U biti, rusko gledite, kako ga
je tumaio urkin, bilo je da Rusija i dalje eli suraivati sa Zapadora,
ali da ih se mora unaprijed valjano konzultirati. Konzultacije samo
reda radi nisu dovoljne i ne mogu ih zavarati. Rusi su nastojali da
Vijee sigurnosti na svojem sastanku 11. veljae usvoji novu rezoluciju
koja bi se ruskoj javnosti mogla prikazati kao dogaaj tjedna, vaniji od
sporazuma koji je UN postigao o Sarajevu i krajnjeg roka to ga je
NATO postavio za ispunjenje ultimatuma. Ona bi isto tako bila odraz
jedinstvene pozicije etiriju stalnih lanica Vijea sigurnosti, aktivno
ukljuenih u rjeenje krize u bivoj Jugoslaviji. Rezolucija Vijea sigurnosti, tvrdili su, nije poeljna samo zbog domae javnosti, ve je i

KONTAKTNA SKUPINA

319

prijeko potrebna jer UNPROFOR nema mandat za nadziranje topnitva, niti je polumjer od 20 kilometara oko Sarajeva definiran nekom
od rezolucija Vijea sigumosti. Valjalo je usvojiti novi, izmijenjeni
mandat. Isto tako, valjalo je ponovno istaknuti kljunu ulogu glavnoga
tajnika UN-a u izdavanju naredbi o primjeni zranih udara ili zrane
potpore.
lanice NATO-a, meutim, nisu eljele otvarati raspravu o svakom vidu odluke NATO-a u New Yorku. Tvrdile su da je u pristupu
NATO-a rije o promjeni metode, a ne promjeni politike, te da je on
vrsto ukorijenjen u postojeim rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a.
Britance i Francuze brinule su i druge lanice Vijea sigurnosti, a ne
samo Rusija. Prethodne su godine imali velikih potekoa zbog embarga na oruje, a jo nije bilo jasno hoe li se sada uspjeti oduprijeti
pritisku islamskih zemalja i SAD-a za ukidanjem embarga. urkin se
doimao zabrinutijim od Jeljcina ili Kozirjeva, pa ak i preklinjujuim, a
tijekom svoga nedavnog posjeta uvidio sam da je urkinova procjena
stava ruske vojske bila tona, jer imao je dobre veze. Meutim, kad
sam razgovarao s Redmanom, rekao mi je da on o urkina prima
puno iznijansiraniju poruku. Zakljuio sam da urkin jo nije siguran
kojim e putem Jeljcin krenuti te da namjemo alje razliite znakove,
a takvo je stanje bilo zabrinjavajue budui da se rok isteka ultimatuma
pribliavao, a jo nije bilo nikakvog stvamog pomaka od strane bosanskih Srba. Poinjalo se doimati kao da bosanski Srbi igraju poker
dinamitom. U meuvremenu su nastavljeni pregovori u enevi i u
glavnim gradovima drava.
U utorak 12. veljae, Major i Hurd nali su se pod pravim udarom
estokih Jeljcinovih kritika zbog zranih udara NATO-a, u poetku
javno, prigodom njihovog prvog susreta u Kremlju, a kasnije i jo
otrije u zatvorenim razgovorima tijekom sljedea dva dana. inilo se
da je Jeljcin sa stanovitim zakanjenjem shvatio da su zrani udari
vjerojatni, da njegova javnost nee pozdraviti njegov pristanak na njihovu primjenu, te da bi ovo mogao biti trenutak kada e rusko zbliavanje s Europom i Amerikom udariti o odbojnik nacionalistikog
nmijenja u Rusiji. Nikada im to pitanje samo po sebi nije toliko predstavljalo problem koliko ponienje to ih se guralo u stranu. Povrijeen
je Jeljcinov osjeaj nacionalnog ponosa, a rana je poinjala oticati. U
ponedjeljak, 14. veljae, UN je predloio da se ruske postrojbe rasporeene u UNPA sektoru Istok u Hrvatskoj premjeste u Sarajevo
kako bi pomogle u nadziranju provedbe vojnog sporazuma sklopljenog
uz posredovanje UN-a. Rusi su to odbili.
Prije granatiranja trnice, namjeravao sam nakon zavretka ovog
kruga pregovora u enevi pisati Grkoj kao predsjedateljici Europske
unije i najaviti kako bih se elio povui. Razoaran sveprisutnim jazom

320

BALKANSKA ODISEJA

knaeu retorike i stvarnosti u Vijeu sigurnosti, osjeao sam da su se,

ako nita drugo, Sjedinjene Drave poele ukljuivati u diplomatsku
potragu za mirom i da bi netko iz Europske unije tko ima bolje odnose
s njima mogao utjecati na njih.
Sada me zabrinjavalo mogu li se povui poslije granatiranja trnice
dok smo jo na pola puta do isteka ultimatuma, budui da nisam elio
oslabiti jedinstvo EU-a koje se nalazilo pred stanovitim iskuenjem.
Ako sada odem, izgledat e kao da sam podnio ostavku; no moje
povlaenje moglo bi jo vie sliiti na ostavku odem li nekoliko tjedana
po isteku ultimatuma.
Vratio sam se u Wiltshire, da u svom domu provedem vikend,
odluivi napisati pismo Grkoj kao predsjedateljici, najavljujui svoj
odlazak, i poslati posljednji COREU brzojav ministrima vanjskih poslova, a onda se posavjetovati s Douglasom Hurdom. Nisam elio da se
stvori dojam kako javno podnosim ostavku zbog bombardiranja koje
sam sada drao vrlo vjerojatnim budui da bosanski Srbi nisu ispunili
ultimatum u roku koji im je NATO postavio, to jest do sljedeeg
vikenda. Meutim, drao sam da u moda ipak sada uspjeti progurati Grkoj kao predsjedateljici Europske unije obavijest o svojemu
povlaenju prije isteka krajnjeg roka ultimatuma, to e se moda
morati objaviti kasnije. Pokuao sam u subotu stupiti u vezu s Douglasom Hurdom, no uspio sam s njime razgovarati tek u nedjelju naveer
kad sam mu proitao pismo koje sam namjeravao poslati. Doimao se
iznenaenim i zabrinutim to sam objavio namjeravao objaviti svoju
namjeru, no odalmuo je shvativi da doista traim njegovo miljenjete
da pismo nisam poslao niti sam zahtijevao da se ono na ovome stupnju
objavi. I Majoru i Hurdu dugovao sam da se s njima iskreno posavjetujem, a ne da ih prijeem. Ionako sam se osjeao prilino krivim to
odlazim u ovom kritinom trenutku. Hurd se elio uti s britanskim
premijerom, a budui da je putovao u Moskvu, zamolio me da se
sastanemo i porazgovaramo o mojem povlaenju nakon njegova povratka. Drao sam da bi u tom sluaju moje pismo bilo odaslano preblizu roku izvrenja ultjmatuma te da bi zbog toga moglo biti pogreno
protumaeno kao ostavka zbog zranih udara. Douglas Hurd ponovno
me nazvao u ponedjeljak 14. veljae, ali iz Moskve, unato porukama
da e me nazvati iz vozila na putu do zrane luke. injenica da je zvao
iz Moskve uvelike je ograniavala na razgovor, ali mi je jasno stavio
do znanja da premijer nije sretan to se elim tako bizo povui. Vjeto
su sa mnom postupili, igrajui na kartu vremena i nadajui se da u
ostati barem jo nekoliko mjeseci. Nisam imao drugog izbora do ostati,
te sam sljedeeg dana odaslao izmijenjeni COREU brzojav. U njemu
sam dokazivao da bi, prije nego to zapone iroko bombardiranje,
Sjevernoatlantsko vijee trebalo vrsto obvezati Amerikance da se iz-

KONTAKTNA SKUPINA

321

jasnc o svojoj pregovarakoj poziciji i stavu spram Plana akcije Europske unije budui da sam se vie od svega bojao primjene zranih udara
u politikora vakuumu. Morali smo biti u stanju pozivati se na odriv
mirovni sporazum jer bismo se inae mogli nai u poloaju da bombardiramo Srbe kako bismo ih porazili, a ne kako bismo pomogli u
postizanju dogovornog ijeenja. COREU brzojav zavravao je rijeima: Ne otklanjam svoju odgovomost kada tvrdim da sam uvjeren da
europska odgovomost za mirovno ijeenje u Bosni i Hercegovini, za
razliku od bive Jugoslavije, mora prijei iz nadlenosti MKBJ-a i da
EU mora dati svoj doprinos kroz NATO i Vijee sigumosti i dopustiti
MKBJ-u da nastavi svoj vaan posao u dmgim podmjima, primjerice
u pregovorima o Krajini, Kosovu, manjinama i pitanjima sukcesije.
Toga je dana Washington Post objavio lanak iz Sarajeva u kojem se
tvrdilo da je eilj generala Rosea promatranje, a ne nadzor nad
tekim naomanjem, budui da je postalo jasno da e vie omja morati biti prerazmjeteno unutar zone iskljuenja. Manje od tjedan dana
prije isteka krajnjeg roka, Srbi su predali samo trideset i tri komada
tekog oruja iz svog arsenala od vie stotina, dok su Muslimani, koji su
posjeovali daleko manji broj tekog omja, predali deset. Meutim,
ovaj poraavajui rezultat bio je popraen znaajnim smanjenjem granatiranja, a u posljednjih tjedan dana samo je jedna osoba poginula.
Sjedinjene su DraVe ustrajale na jasnom prethodnom dogovoru o
mehanizmima za uporabu zranih snaga poslije isteka krajnjeg roka
ultimatuma. Akashi, Cot, Boorda i Rose nedavno su se ponovno sastali, a od prolog su kolovoza razraene i stavljene u uporabu dobro
razumljive vojne procedure za nazor nad zranim snagama. Bila je to
zapravo procedura pod dvostrukim kljuem. Samo u sluajevima kada
se zapovjednici UNPROFOR-a i NATO-a ne budu mogli dogovoriti,
bit e nuno obratiti se za upute politikom nadletvu. Boorda je predloio Akashiju da se u sluaju neslaganja on i Akashi sastanu i dogovore o daljnjem postupku.
UNPROFOR je razmatrao to bi se trebalo dogoditi ako na dan
D+10 oko 98 posto omja bude povueno ili stavljeno pod nadzor
UN-a, ali preostane jo oko dva posto. Sjedinjene Drave smatrale su
da se Srbima mora jasno staviti do znanja da sve oruje mora biti
povueno stavljeno pod nadzor UN-a do isteka dana D+10. Nisu
eljele devetog desetog dana sluati argumente o ranjivosti UNHCR-a
ili postrojbi UN-a na terenu. Drale su da, ako UN eli zadrati vjerodostojnost, ultimatum mora u potpunosti biti ispunjen. Stavljeno pod
nadzor znailo je da oraje mora biti zaposjednuto, a ne neko blae
jtanje, primjerice promatranje. Vano je bilo unaprijed to odrediti.
I U srijedu, 16. veljae, dva dana poto su dali negativan odgovor,
Rusi su isto pitanje ponovno pokrenuli u UN-u i pristali premjestiti

322

BALKANSKA ODISEJA

I svoje postrojbe iz UNPA sektora Istok u Hrvatskoj u Sarajevo, kazavi

-e ih u najkraem moguem roku prebaciti u Bosnu preko Srbije, a
neke od njih krenut e jo iste noi. U etvrtak su se s generalom
Mladiem suoili njegove kolege iz jugoslavenske vojske kazavi mu da
mora narediti povlaenje sveukupnog tekog naoruanja iz zone is| kljuenja ili njegovo pregrupiranje sada kada ruske postrojbe dolaze u
j podruja koja su za Srbe najosjetljivija, te su ovoga puta ustrajali da
; postupi kako mu je naloeno. Bosanski Srbi poeli su povlaiti svoje
i oruje istoga poslijepodneva, dok je snijeg padao po planinskim obron| cima. ini se da su Rusi pouzeli vlastitu inicijativu a da nisu o tome
j izvijestili SAD, niti Majora i Hurda u Moskvi. Rusi nisu skrivali da ih
; , je raestila odluka NATO-a, budui da su osjeali kako su iz nje bili isklju1 eni. Upozorili su da bi Mladi bio oduevljen da doe do zranih udara
NATO-a, jer bi to ujedinilo sve Srbe, a njemu dalo slobodu koju trenutno
nije imao. Na jednak smo nain i mi u MKBJ-u doivljavali Mladia.
Rusi su svojom inicijativom, objavljenom u etvrtak 17. veljae,
izveli sjajan potez. Veina je Europljana prekomjemo pozdravljala
dolazak ruskih postrojbi u sastavu UN-a u Sarajevo. U Washingtonu su
reakcije bile odmjerenije, Doimalo se da se Amerikanci boje da e
nazonost ruskih postrojbi u sastavu UN-a u srpskim podrujima,'primjerice u Grbavici, biti zapreka zranim udarima te su bili krajnje
neskloni da Ruse slubeno ukljue u proces odluivanja NATO-a. U
Washingtonu je jo bilo ljudi koji su se nadali zranim udarima protiv
srpskog topnitva koje nije stavljeno pod nadzor.
Akashi je 20. veljae objavio da je zadovoljan uinkovitim ispunjenjem zahtjeva za povlaenje ili stavljanje pod nadzor UNPROFOR-a
svoga tekog naoruanja unutar zone iskljuenja, te da na ovom stupnju nije prijeko potrebno zahtijevati uporabu zranih snaga NATO-a.
Neki su govorili da je ovo potvrda opravdanosti prijetnje zranim udarima i znak dg e bosanski Srbi pokleknuti pred prijetnjom. Ja sam
drao da su Rusi bili ti koji su ozbiljno shvatili prijetnju zranim udarima od strane NATO-a, te da je njihova odluka da premjeste svoje
postrojbe u Sarajevo prisilila Mladia da povue svoje teko oruje. Po
mom miljenju, bili smo vrlo blizu da odnose izmeu Rusije i Zapada
zategnemo do toke pucanja. Ova je kriza bila jo jedno upozorenje da
moramo ubrzati tijek pregovora i postii trajan mirovni dogovor i u taj
proces ukljuiti i Ruse i Amerikance.
Sjedinjene Drave poele su se tada ukljuivati u potragu za dogovornim rjeenjem. Amerikanci su uspjeno pod svojim okriljem organizirali pregovore izmeu bosanskih Muslimana - koji su se sada
nazivali Bonjacima, svojim starim, nedavno oivljenim imenom - i
bosanskih Hrvata, u kojima je sudjelovala i Vlada Republike Hrvatske.

KONTAKTNA SKUPINA

323

Prvi su rezultati ovih pregovora bili Okvirni sporazum za Federaciju

i Nacrt prethodnog sporazuma o naelima i temeljima za uspostavu
Konfederacije izmeu Republike Hrvatske i Feeracije. U posebnoj
poslanici hrvatskom narodu od 3. oujka, u kojoj je predstavio ove
sporazume, predsjednik Tuman opisao ih je kao sporazume od historijskog i dalekosenog znaenja i najbolji nain obrane nacionalnog
interesa u sadanjim meunarodnim okolnostima, kazavi kako sada
Hrvatska uiva potporu meunarodne zajednice, ukljuujui i potporu
nekih zemalja koje su se neko protivile njezinoj nezavisnosti. Mudro,
Tuman je poglavito naglasio da hrvatsko-muslimanska Federacija ni- ..
je usmjerena protiv bosanskih Srba, niti je ona priprema za obnovu neprijateljstava. Hrvatska e nastaviti potragu za mimim politikim rjeenjem
svih otvorenih pitanja i za normalizacijom hrvatsko-srpskih odnosa temeljem meusobnog priznanja suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti.
Miloevi je nakon sastanka s Redmanom u Beogradu izjavio da
muslimansko-hrvatski sporazum Srbima ne predstavlja problem sve
dok ne ugroava njihove interese. Ni bosanski Srbi nisu pretjerano reagirali, kao to se to moglo oekivati, shvativi da su Amerikanci, priznajui
pravo na uspostavu konfederacije Hrvata i Muslimana s Hrvatskom, stvoriii stanje u kojemu e biti teko Srbima uskratiti isto pravo izbora.
U Beu je 13. oujka postignut konaan sporazum o Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Sveanost potpisivanja, pod predsjedanjem predsjednika Clintona, zakazana je u BlairHouse u Washingtonu,
a Thorvald i ja, kao i trojka Europske unije, pozvani smo da joj budemo nazoni. Na tiskovnoj konferenciji 14. oujka u Londonu kazao
sam: Posredovanje u postizanju muslimansko-hrvatskog sporazuma,
napose u potrebi za ujedinjenjem njihovih oruanih snaga, u ovom su
sluaju aleko bolje obavile Sjedinjene Drave uz pomo Njemake,
te sam dodao da bi nama to bilo doista vrio, vrlo teko uiniti, a da ne
dovedemo u pitanje svoju nepristranost.
U Washingtonu, 18. oujka 1994. godine, predsjednik Clinton
predsjedao je sveanosti potpisivanja Okvimog sporazuma o uspostavi Konfederacije izmeu Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Sveanosti su bili nazoni Tuman, Izetbegovi, trojka EU-a, turski, austrijski i kanaski ministri vanjskih poslova, kao i
Stoltenberg i ja. Nazoan je bio i Vitalij urkin, kao i glavni arhitekt
Federacije, Chuck Redman.
Gotovo sluajno, naao sam se nakratko nasamo s predsjednikom
Clintonom prije sveanog potpisivanja. Stajao je u sredini salona za
prijam u Blair House i razgovarao s hrvatskim i muslimanskim politikim elnicima dok sam se ja drao ruba sobe, kada se on odvojio od
njih i priao mi s ispruenom rukom, budui da se nikada prije nismo
sreli, i kazao: ao mi je to Vance nije mogao danas biti ovdje.

324

BALKANSKA ODISEJA

Te si^me uvodne rijei potpuno osvojile, te smo ivo razgovarali nekoliko minuta, tijekom kojih sam ga posjetio da smo u srpnju 1992.
godine obojica zastupali isto gledite o uporabi zrane sile. Nasmijeio
se, kazavi: Puno je tee kad je ovjek na vlasti. Kao ovjek, mnogo
je vei u prirodi no to se doima^ na televiziji. Posjeduje dar suivljavanja i oputenost u ponaanju. Cak i u tako kratko vrijeme pomislio
sam kako je teta to tako malo vremena posveuje vanjskim poslovima i
koliko bi bilo bolje da je ranije donosio vie samostalnih politikih
odluka, umjesto da je tako velik dio voenja vanjske politike spram
Balkana preputao takozvanim principalima (glavnim suradnicima).
U svojem govoru predsjednik Clinton nije pretjerano isticao znaenje Sporazuma, to je bilo mudro, opisavi ga kao prvi korak u
pravome smjeru. Meutim, prevladavao je opi osjeaj nedoumice u
svezi s time to je ovaj korak zapravo znaio. Iznad svega, je li ova
Federacija prirodna ili umjetna tvorevina? Mnogi od nas koji su dotad
gledali i sluali iste ove politike elnike, stekli su dojam da meu
Hrvatima i Muslimanima postoji vee nerazumijevanje nego medu
Srbima i Muslimanima. No to su stanje napetosti nadahnjivali Hrvati iz
zapadne Hercegovine i ono nije bilo toliko razvidno meu Hrvatima u
Zagrebu i Hrvatima koji su ivjeli oko Bihaa. Slijedom toga, nije bild
neutemeljena nada da bi Federacija mogla imati stvami potencijal.
Smatrao sam da e mnogo toga ovisiti o osobnim odnosima dvojice
ministara vanjskih poslova, Grania i Silajdia.
Na sastanku s trojkom EU-a, predsjednik Tuman doimao se manje predanim Sporazumu nego to je to pokazao u svom javnom govoru. Dao je nagovijestiti da e ga sada SAD do kraja podrati u
nastojanju da krajinske Srbe pritisne na postizanje sporazuma. U Europskoj uniji se osjeao stanovit stupanj zabrinutosti koliko su daleko
Amerikanci otili u obeanju da se reim sankcija nametnutih SRJ
zbog rata u Bosni i Hercegovini nee mijenjati sve dok se ne postigne
dogovor i u Hrvatskoj.
Kada sam razgovarao s predsjednikom Izetbegoviem, on nije pokazao preveliko ouevljenje za sve ovo, napose dok je s predsjednikom Tumanom parafirao tekst o Konfederaciji izmeu Feeracije i
Hrvatske, to je izgledalo kao sumnjiv poetak. elio je da se turske
postrojbe prikljue snagama UN-a na terenu, a Amerikancima je prenio da e prihvatiti i grke ako je to nuin uvjet. U pogledu MKBJ-a,
na razgovor potvrdio je moj dojam iz sijenja da je sada najvie polagao u odnose sa Sjedinjenim Dravama. Pitao sam se da se nije moda
toliko predao u hrvatski zagrljaj da e se bosanski Muslimani ili uguiti
ili e ponovno zapoeti rat protiv Hrvata. Puno e ovisiti o utjecaju koji
e Amerikanci vriti na Tumana.

KONTAKTnA SKUPINA

325

Prilikom briefinga za tisak u Washingtonu o pozadini postizanja

sporazuma, Redman je kazao da ustav nee biti podnesen na formalno
odobrenje sve dok ne bude jasno ele li se Srbi pridruiti Federaciji, no
sloio se da svi znaci ukazuju na to da se Srbi protive ukljuenju. I
doista, 22. oujka, Srbi su, kao to se i oekivalo, zatraili da se odrede
granice izmeu Republike Srpske i hrvatsko-muslimanske Federacije i
da se Republika Srpska prizna kao neovisna drava.
U televizijskom nastupu u Washingtonu 11. veljae Redman je bio
vrlo velikoduan, kazavi:
Gotovo sve to smo postigli u velikoj je mjeri utemeljeno na radu Konferencije, lorda Ovvena, gospodina Stoltenberga, Europske unije, te na doprinosu njihovih ministara, napose u studenom i prosincu, a zatim i u
sijenju i veljai, a mi smo tome naporu pridodali svoju teinu. Nema
sumnje da smo na stol stavili neke nove elemente ve i zbog same injenice nastupa jo jednog igraa, a moda i zato to je nastupilo pravo
vrijeme, to su sukobljene strane osjetile da upravo sada valja krenuti
prema sporazumnom rjeenju, pa moda u tom smislu izvlaimo korist
zbog povoljnijeg okruenja.
No, bit je svega da na posljetku neemo postii nita ako ne budemo
sloni, pa sam zato od samoga poetka naeg pojaanog sudjelovanja
uvijek naglaavao da je rije o istinskom partnerstvu s Europskom unijom,
s kojom smo zapoeli ovaj diplomatski napor, kao i s Ruskom Federacijom, koja je odigrala vrlo vanu ulogu i s kojom odravamo iscrpne konzultacije, te, naravno, sa sustavom Ujedinjenih naroda openito i s Medunarodnom konferencijom.
Bio sam umjereno optimistian, gledajui na Federaciju kao na
mehanizam za zaustavljanje hrvatsko-muslimanskog rata, ime je izbjegnuta potreba da se utvrdi crta razgranienja izmeu tih dviju publika i osigura forum u kojem bi manje nacionalistiki naklonjeni
Hrvati mogli doi u prvi plan i smanjiti utjecaj hrvatskih nacionalista iz
zapadne Hercegovine. Isto tako, za daljnje sudjelovanje SAD-a bilo je
korisno da je njihova prva pregovaraka inidjativa okrunjena uspjehom.
Sada je od presudne vanosti bilo da Amerikanci dokau Srbima da ove
napore ne poduzimaju samo u cUju stvaranja antisrpskog saveza, te da oni
nee poput Njemake postati prohrvatski naklonjena diava.
U meuvremenu su u Zagrebu zapoeli razgovori o poetku pregovarakog partnerstva izmeu MKBJ-a, SAD-a i Rusije, to je nazvano skupinom Z4 zbog sudjelovanja etvorice ljudi: ruskog i amerikog veleposlanika u Hrvatskoj i dvojice diplomata iz MKBJ-a,
Geerta Ahrensa i Kaija Eidea. Kai je bio Norveanin, a pokazao se kao
snaan oslonac MKBJ-a u Zagrebu, budui da se osobno dobro slagao
s amerikim veleposlanikom Galbraithom, ali je isto tako bio spreman
dovesti u pitanje njegove stavove.

326

BALKANSKA ODISEJA

J^Ioja supruga Debbie i ja odletjeli smo vicarskim vojnim zrakoplovom u Grku na neslubeni sastanak ministara vanjskih poslova u
subotu 26. oujka u Ioannini. U okviru poslijepodnevne rasprave o
Jugoslaviji vodio se otvoren razgovor tijekom kojega je svih ostalih
jedanaest lanica jasno kazalo Grcima da moraju ukinuti gospodarski
embargo protiv Bive Jugoslavenske Republike Makedonije. Sutradan
smo odletjeli u Beograd, a onda helikopterom uz Dunav do jedne od
brojnih Titovih rezidencija, kako bismo dan proveli s Miloeviem i
njegovom suprugom Mirom Markovi. Ve sam je neko vrijeme elio
upoznati, a namjerno sam planirao ovaj susret u vrijeme posjeta moje
supruge Grkoj. Jedan beogradski asopis objavljivao je izvatke iz njezinog dnevnika, koji je sada objavljen u obliku knjige i na engleskom
jeziku.2 Ona pie o prirodi i o svojoj obitelji, prisjea se kako je bilo
lijepo u Jugoslaviji ezdesetih i sedamdesetih, ali raspravlja i o politici,
uz povremene otre napade na nacionalistike elnike kao to su Karadi, Plavika, eelj.
Mira Markovi profesorica je na Prirodoslovno-matematikom fakultetu Sveuilita u Beogradu. Kao teoretiarka marksizma, to izvire
iz njezinih rijei, pomogla je pri osnivanju Saveza komunista - Pokreta
za Jugoslaviju (SK-PJ) 1990. godine, koji je kasnije postao dijelom JUL-a
(Jugoslavenske udruene ljevice), a sve vie lanova njezine stranke
zauzima utjecajne poloaje na kojima bi se prije moglo oekivati lanove Miloevieve vlastite stranke. Prije objeda, ok smo etali s predsjednikom Miloeviem, kazao sam mu kakq mi nije teko tvrditi da nije rasist, ali da ne mogu uvjeriti ljude da nije nacionalist. Izloio je neke razloge zato nije nacionalist, no mogao je vidjeti da ih ni Debbie ni
ja ne drimo uvjerljivima. Kada smo se vratili u kuu na objed i kada su
nam se pridruili Miloevi i njegova supruga, ona je odmah prela na
stvar kazavi: Suprug mi kae da vas nije uspio uvjeriti kako nije
nacionalist. Rei u vam zato on to nije. Nikada se ne bih udala za
njega niti bih ostala s njime u braku da je nacionalist. Osobno ne
vjerujem da je nacionalist, ak niti da je bio nacionalist kasnih osamdesetih, ve radije da je igrao na kartu nacionalizma kako bi osvojio i
zadrao vlast. Toga smo dana proveli nekoliko sati u vrlo zanimljivom
razgovoru te sam poslao prilino leeran COREU brzojav s mojim
dojmovima o njima kako bih ministre vanjskih poslova donekle upoznao s obitelji Miloevi.
Pomalo je udno da je Mira Markovi zagovarala obnovu Jugoslavije jo od njenoga raspada, dok se njezin suprug nairoko smatra
glavnim poticateljem njezina raspada. Ona je svoga supruga poticala
da razmilja u okvirima Jugoslavije ili, kako je neki diplomati nazivaju,
rijei na slovo J. Krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina utjecala je na Miloevia iz sjene, no danas igra javnu i odluujuu

KONTAKTNA SKUPINA

327

ulogu u odvraanju svojega supruga od nacionalistike pozicije Srbija

prije svega koja mu je uarila u glavu krajem osamdesetih i poetkom
devedesetih godina. Njezino ire motrite, kako bi smisao srpske
dravnosti trebao biti u reintegraciji, jo e vie doi do izraaja u
njegovoj politici. Godine 1994. posjetila je Sandak i razgovarala s
Muslimanima u ime svoje stranke. Ona otvoreno zagovara povratak na
konfederalne odnose. Realist u njoj vjerojatno prihvaa injenicu da je
nakon pada Krajine Hrvatska otila zauvijek, ali slutim da se jo nada
da e se Muslimani u Bosni i Hercegovini odcijepiti od Hrvata u
Federaciji, te da e se Biva Jugoslavenska Republika Makedonija
gospodarski, a na posljetku i politiki, vezati uz Srbiju i Crnu Goru.
Nije mogue predvidjeti kamo e Miloevi odvesti svoju zemlju a da
se ne analiziraju i stavovi njegove supruge. Na sreu, on se previe ne
osvre na njezine gospodarske nazore i u potpunosti ostavlja dojam da
u svojoj zemlji eli imati trino gospodarstvo.
Zakazali smo sastanak proirenog sastava Upravljakog odbora
MKBJ-a na veleposlanikoj razini 30. oujka u Zenevi kako bismo
veleposlanike izvijestili o mojem sastanku s ministrima vanjskih poslova EU-a u Ioannini i o Stoltenbergovom sastanku s Vijeem sigurnosti te kako bismo ih izvijestili o pregovorima u Hrvatskoj.
Razvoj dogaaja u Goradu poeo je zabrinjavati 4. travnja kada je
Izetbegovi nekoliko puta telefonom nazvao Washington, izvijestivi o
uasnom stanju u Goradu. Srbi su, po svemu sudei, zauzeli nekoliko
sela u enklavi juno od Drine. Topnitvo se primicalo sve blie, a
puanstvo je bjealo. Amerikanci su znali da general Rose pokuava
ui u Gorade te da se nada da e ondje razmjestiti ukrajinske postrojbe, ali izuzetno ih je brinulo da ne bude pregaena enklava koju je UN
proglasio zatienom zonom, pa su eljeli poslati upozorenje Srbima.
To je dovelo do ozbiljnog neslaganja oko uporabe zranih udara izmeu UN-a na terenu i SAD-a u Washingtonu, New Yorku i NATO-u.
Rasprave su bile politike, strateke i tehnike prirode, a trajale su za
cijeloga mojega supredsjedateljskog mandata.
U nedjelju 10. travnja uporabljene su zrane snage NATO-a protiv
postrojbi bosanskih Srba koje su napadale Gorade. Kasnije sam ministrima vanjskih poslova Europske unije poslao iscrpnu kronologiju
dogaaja od 10. do 16. travnja koju su pripremili suradnici generala
Rosea. Kronologiju smo dali i Karadiu u pokuaju da ga uvjerimo da
zbog ponaanja generala Mladia general Rose nije imao druge mogunosti do zahtijevati blisku zranu potporu. Stoltenberg i ja nali
smo se nasamo s Krajinikom i Koljeviem u stanu Danijela 12.
travnja u Parizu, a na tom smo sastanku nastojali zadrati Srbe unutar
neke vrste pregovarakog okvira. Bilo je udno biti tako daleko, a

328

BALKANSKA ODISEJA

istovr^meno i toliko blizu bitke to se vodila u Gorau. Krajinik se

stalno iznova vraao svojemu uvjerenju da e zauzimanje vrstog stava
u Goradu poveati izglede za uspjeh mirovnih pregovora te da bosanski Srbi nikada nisu trebali pristati na povlaenje s Igmana prethodnog
kolovoza, budui da je to pruilo ohrabrenje bosanskim Muslimanima
da odbace paket Invincible. Sada Srbi nee stati sve dok ne budu
nadzirali taj grad, jer kako inae opravdati injenicu da su im postrojbe
vezane u istonoj Bosni kako bi odbijale stalne muslimanske napade iz
goradanskog depa prema granici SRJ najblioj Sandaku. Ovo je za
njih bilo strateko pitanje od vitalnog znaenja. Krajinik je bio tvrd
kao kamen, a imali smo dojam da se njegovi i Mladievi stavovi o tom
pitanju uope ne razlikuju.
Zatim smo u predveeije zrakoplovom francuskog predsjednika
odletjeli u Zagreb, naiavi prije toga na studentske demonstracije o
Bosni pred francuskom Narodnom skuptinom na mostu preko Seine.
Promet je iznenada zaustavljen jer je pred tree vozilo ispred naega
objeen lanac. Studenti su izvirali odasvuda, ijelei letke u kojima se
zahtijevalo da se bosanskim Muslimanima u Goradu prui vea pomo. Odmah sam izaao iz vozila na plonik i brzo preao most, dok
me jo nitko nije prepoznao, uao u drugo vozilo iz Quai dOrsaya i
odvezao se do vojnog uzletita Villacoubly. Studentske demonstracije biie
su snano upozorenje da u Europi, s punim pravom, raste ogorenje ne
samo spram Srba ve i spram zamjetne nemoi zapadnih vlada.
Sljedeeg smo jutra odletjeli u SarajevO, a razlika u odnosu na
moje prethodne posjete bila je golema. U pozadini se nije ula tutnjava
granata, a iz zrane luke odvezli smo se UN-ovim blindiranim terenskim, a ne oklopnim vozilom. Nismo naili ni na kakve prepreke na
putu, a ulice su vrvjele ljudima i vozilima. Osim ve dobro poznatih
razruenih zgrada, nije bilo velike razlike u odnosu na nau vonju
Zagrebom toga jutra na putu do zrane luke, a ak su se i tramvaji
vraali na ulice. Na povrini, zona iskljuenja tekog naoruanja doisia
je dramatino izmijenila stanje. Meutim, vojska bosanskih Srba jo je
nadzirala zrane, cestovne i eljeznike pristupe gradu. Iako je opskrba
strujom i vodom bila normalna i mogli ste povui vodu u toaletu, ivot
je u tome gradu jo bio jednako nesiguran.
S
generalom Roseom sastali smo se u njegovu stoeru, u istoj kui
u kojoj sam boravio s generalom Morillonom. Kuu je sada okruivalo
mnogo vie privremenih zgrada u njezinoj okolini budui da je Rose
preselio u grad sve bitne slube iz Kiseljaka, nedaleko od Sarajeva,
prekinuvi s praksom odvojenog zapovijedanja i nadzora. Prisutni su
bili i urkin i Redman i sasvim smo nepristrano razgovarali o pitanju
daljnje bliske zrane potpore. Zadravanje talaca od strane Srba po-

KONTAKTNA SKUPINA

329

injalo je sve vie zabrinjavati, no inilo se a Rose u potpunosti dri

stanje pod kontrolom. Bio je to moj prvi susret s njim, a budui da sam
znao prilian broj ljudi koji su sluili u Specijalnim zranim snagama
(SAS) Velike Britanije, nisu me previe iznenadili njegova elina neformalnost to se kriia iza djeake privlanosti i plavih oiju, njegov
rascjepkani govor pri kojemu je ponekad gubio dah i gotovo suvie
pojednostavljeno izlaganje. No osjetio sam da Thorvalda Stoltenberga
brine dojam to ga je ostavljao Rose. Iako je i sam Stoltenberg tipini
oputeni Skandinavac, iznenadilo ga je da ga Rose nije saekao u
zranoj luci. Dok smo se vozili prema Palama nakon sastanka s Izetbe- v
goviem, pitao se posjeduje li Rose u dovoljnoj mjeri istanani osjeaj
prijeko potreban da odvagne sve sloene politike imbenike, a ja sam
ga pokuao umiriti.
Veerali smo na Palama u jednoj staroj tvomici s Karadiem i
njegovim suradnicima i pokuali ih uvjeriti da UN nije izgubio svoju
nepristranost samo zato to je uporabio zranu silu. Ujedinjeni su narodi bili fatalistiki raspoloeni, oekujui nastavak bombardiranja odmah po naem odlasku. Pale su bile zamraene, a mi smo prespavali u
skijakoj kuici bez struje prije no to smo se sutradan ujutro odvezli u
Sarajevo, gdje smo se u stoeru generala Rosea susreli s Redmanom, a
nakratko i s urkinom, koji je nakon toga produio na Pale. Dok smo
razgovarali, u sobu je uao jedan britanski bojnik izvijestivi da su Srbi
upravo granatirali Tuzlu, jo jednu zatienu zonu, i upitavi za doputenje da se zatrai potpora iz zraka. General Rose odjednom je
postao druga osoba. Rijei mu vie nisu bile zbrkane, njegova pitanja
bila su precizna i iscrpna, a njegovo ponaanje hladno objektivno i
odmjereno. Odmah je razmotrio itav niz opcija, ukljuujui i mogunost uporabe topova na danskim tenkovima leopard kao odgovor
umjesto zrane sile. Osjetio sam kako me, a to je jo vanije kako i
Thorvalda Stoltenberga, koji je sjedio pokraj mene, preplavljuje val
sigumosti dok smo bili svjeocima Roseove preobrazbe iz voe izvidake jedinice u generala. Od tog trenutka ni jedan od nas dvojice nije
vie nimalo sumnjao da postrojbe UN-a u Bosni imaju sreu to ih
predvodi tako izuzetna osoba, a kako je pred nama rjeavao tu krizu,
bili smo sasvim sigumi da razumije i mo i ogranienja to ih sa sobom
nosi njegova uloga u okviru UN-a.
Nimalo ne sumnjam da su general Rose i zapovjenik UNPROFOR-a Francuz de Lapresle bili kljuni Ijudi koji su omoguili da UN
ostane u Bosni i Hercegovini i prehrani puanstvo treu zimu za redom. Posjedovali su onu posebnu vrstu hrabrosti koja je toliko siguma
u sebe da nema potrebu za dokazivanjem. ak i kad su njihovi vlastiti
britanski i francuski politiki elnici zahtijevali snaniji, jai odgo-

330

BALKANSKA ODISEJA

vqr UN-a, pod pritiskom SAD-a da se uini neto vie, nisu se smatrali
obveznima pokazati svoju snagu. S hladnim prezirom odolijevali su
ocrnjivanju i neistinama politiara koji su morali znati da ne smiju
javno kritizirati zapovjednika na terenu, kao i kritikama laptop bombardera, iji ih je novinarski profesionalizam morao odvratiti od toga
da od zapovjednika na bojinici trae da bespotrebno dovode u opasnost ivote ljudi pod svojim zapovjednitvom. Cijelo to vrijeme, zajedno s Akashijem, oni su odravali jedinu vrstu podlogu na kojoj je
operacija mogla opstati - nepristranost Ujedinjenih naroda.
Amerika inicijativa u svezi s hrvatsko-muslimanskom Federacijom u oujku, jednako kao i rusko i ameriko sudjelovanje zajedno s
dvojicom veleposlanika MKBJ-a, Ahrensom i Eideom, u posredovanju
izmeu hrvatske Vlade i hrvatskih Srba u Zagrebu radi postizanja
primirja, ukazivali su da je suranja iskljuivo izmeu EU-a i UN-a
nedovoljna, te da SAD i Rusija i ele i moraju biti u potpunosti ukljueni. Ovaj je stav uvren poslije borbi za Gotade, kada su Redman
i urkin zajedno sa Stoltenbergom i sa mnom sudjelovali u pregovorima na Palama, u Sarajevu i u Beogradu.
U svezi s hrvatsko-muslimanskim pregovorima u Bosni i Hercegovini, Redman je ve podnio izvjee ad. hoc skupini EU-a za bivu
Jugoslaviju 15. oujka u BruxeIIesu zapoevi s korisnim sastancima na
strunoj razini kako bi francuska, njemaka i britanska Vlaa bile redovito izvjeivane. Sjedinjene su Drave eljele sudjelovanje Europske zajednice, ali nisu bile spremne ulaziti u posao sa svih dvanaest
vlada, a ni mehanizam trojke nije ih posebno privlaio. Nita u Europi
nije imalo previe smisla ako nije ukljuivalo Britance i Francuze koji
su bili nuni za usklaivanje djelovanja u Vijeu sigumosti u okviru
utvrene procedure temeljitog konzultiranja sa Sjedinjenim Dravama
i Rusijom. Kina, peta stalna lanica, samo se povremeno ukljuivala,
zapravo onda4cada je to eijela. Isto tako, u to je vrijeme u trojci EU-a
kao predsjedateljica sudjelovala Grka, zemlja koja nije gajila nimalo
simpatija spram politike SAD-a prema Balkanu i koja se suzdrala od
glasovanja o odluci NATO-a o zoni iskljuenja tekog naoruanja.
U telefonskom razgovoru 14. travnja prenio sam Douglasu Hurdu
da smo mi u MKBJ-u spremni prihvatiti britanski prijediog o ukljuenju urkina i Redmana kao supresjedatelja MKBJ-a, premda sam
sumnjao da e to biti jako privlano Amerikancima, a uskoro se pokazalo da sam bio u pravu.
Na povratku iz Beograda, 15. travnja ujutro, Stoltenberg i ja, veleposlanik Masset i Bertie Ramcharan, koji je sada obnaao dunost
direktora tajnitva MKBJ-a, a bio je to mudar i vrijedan ovjek koji je
razumio osjeaje UN-a, otvoreno smo razgovarali o tome kako po-

KONTAKTNA SKUPINA

331

stupiti prema amerikom prijeiogu o posrednim pregovorima o teritorijalnom rjeenju u Bosni. Svi smo se nadali sujelovanju SAD-a i
Rusije te smo bili spremni uiniti sve kako bismo pokrenuli taj proces.
Sa Stoltenbergom sam vrlo otvoreno razmotrio razloge zato bi predstavnici Vlada Francuske i Velike Britanije morali zajedno s Amerikancima obaviti temeljne pregovore o zemljoviu, te zato se ne bi
smjelo iskljuiti Nijemce. Imajui u vidu probleme s kojima se'EU
suoavao u svezi s amerikim odnosom prema Grkoj, nisam vidio
naina kako bismo mogli ukljuiti Trojku. Od kraja Drugoga svjetskog
rata bilo je potrebno hitro usklaivati pregovarake stavove spram
Sovjetskog Saveza dok su okupacijske sile bile u Berlinu, uz puno sujelovanje svojih ministara vanjskih poslova. Po mojem je miljenju najtei zadatak trebao biti zadrati predanost potpredsjednika Gorea, Christophera, Lakea i Madeleine Albright za zajedniku poziciju, a potreban nam je bio ui, povjerljiviji okvir koji bi mogao uldjuivati i Ruse.
Stoltenberg je brinuo kako zatititi poloaj Boutrosa Ghalija i Vijea sigurnosti UN-a. Nije mogao prihvatiti da ih se gura u stranu, a u
New Yorku su zbog toga ve postajali pomaio osjetljivi. Ipak, obojica
smo se sloili da ne vidimo kako bi UN mogao biti ukljuen u proces
donoenja odluka u neemu to e zapravo biti pregovori meu vladama. Doista, shvatio sam da ni ja, kao supredsjeatelj u ime Europske zajednice ne mogu biti slubeno ukljuen. Izvjea u dobivati kroz
britansku mreu, a preko Masseta i kroz francusku mreu, dok Stoltenbergove poglede mogu progurivati zajedno sa svojima. Stoltenberg je
kazao da bi UN-u najvie odgovaralo kad bi supredsjedatelji zamolili
trojicu iskusnih diplomata da predstavljaju MKBJ u posrednim razgovorima s Redmanom i urkinom, a osobno se nee protiviti ako MKBJ
odredi tri osobe koje e u biti imenovati Francuska, Njemaka i Velika
Britanija. Rekao sam da bi i meni tako vie ogovaralo te da u se
konzultirati; ali nisam obeao nita, jer ovaj e osjetljivi problem morati rijeiti vlade zemalja lanica Europske unije.
Veleposlanik Masset trebao je ubrzo napustiti MKBJ, a ja sam se
bio dogovorio s Alainom Juppeom da on predloi njegova nasljednika.
Oito bi pomoglo kad bi Francuzi u Kontaktnu skupinu imenovali ili
Masseta ili njegova nasljednika. Ka je rije o njemakom prestavniku, Michael Steiner ve je tijesno suraivao s MKBJ-om, slijedom
naega poziva, pribivajui u prosincu i sijenju naim pregovorima
kako s Hrvatima, tako i s Muslimanima. Bio je to bistar ovjek i bio bi
izvrsno pojaanje, ali, naravno, bilo je na Klausu Kinkelu da odlui
koga e imenovati. Slino, o Douglasu Hurdu ovisilo je tko e biti
britanski predstavnik. Stoltenberg je rekao da e biti spreman opravdati ovaj dogovor temeljem injenice da su Francuska i Velika Bri-

332

BALKANSKA ODISEJA

tanija^stalne lanice Vijea sigurnosti, a da je Steiner blisko povezan s

radom Konferencije. Smatrao sam da bi bilo korisno kada bi moj
osobni tajnik David Ludlow, koji je vie od sviju znao o zemljovidima,
pribivao sastancima Kontaktne skupine kako bi odravao vezu sa supredsjedateljima. Isto tako, kada bude govora o ustavnim pitanjima
glede odnosa Republike Srpske i Federacije, nazoan bi trebao biti
Paul Szasz, to bi omoguilo ukljuivanje Ujedinjenih naroda, a njega
bi se smatralo Stoltenbergovim predstavnikom.
Prigodom sastanka ministara vanjskih poslova EU-a, 18. travnja u
Luxemburgu, naglasio sam veliku vanost sudjelovanja vlada zemalja
lanica EU-a zajedno sa SAD-om Rusijom i UN-om, objasnivi da
Amerikancima ne odgovara rad u okviru MKBJ-a i sugeriravi da
postoji potreba za novim koordinacijskim mehanizmima. Iako mi je
savjetovano da ne iznosim to mi je tono na umu, drao sam da sam
dovoljno dobro prepoznao problem da bih mogao postupati u svjetlu
rasprava ministara. Zbog injenice da je Grka predsjedala Europskoj
uniji, namjemo nisam postavio pitanje trojke, ali sam prije sastanka
vrlo otvoreno porazgovarao s njihovim politikim direktorom. Na margini sastanka vrlo sam iscrpno pretresao ovaj problem s politikom
direktoricom Velike Britanije, Pauline Neville Jones, koja je u zrakoplovu dobila potpuno izvjee o mojim razgovorima sa Stoltenbergom, to je preko Masseta proslijeeno i Francuzima. Francuski politiki direktor nedvosmisleno je kazao da moramo djelovati, a Nijemci, koji su sljedei bili na redu da preuzniu predsjedanje Europskom unijom, bili su oprezni, ali skloni tome da ponem djelovati.
Meutim, budui da je sve ovo bilo toliko osjetljivo za EU kad je rije
o strukturama zajednike vanjske i sigumosne politike, svi su oni drali
da samo ja mogu preuzeti inicijativu. Ostale zemlje EU-a zacijelo e
biti nepovjerljive i osjeat e se iskljuenima, te nisam bio sretan to
moram djelovati na nain za koji sam bio siguran da e nekima izgledati kao unoenje razdora, ja sam se savjesno trudio da ukljuim
Dvanaestoricu u sve vidove pregovora MKBJ-a. Medutim, imajui
vidu institucionalnu inerciju i, zaudo, strast to je okruivala budue
pregovore o zajednikoj vanjskoj i sigumosnoj politici, lanice EU-a
nevoljko bi mogle prihvatiti inicijativu samo ako ih se stavi pred gotov
in. S Pauline Neville Jones suraivao sam jo 1976. godine dok sam
bio dravni ministar zaduen za odnose s EZ-om i uvijek sam je drao
ugodnom, bistrom osobom, kreativnog uma. Obeala je da mi kao
posljedica nastanka Kontaktne skupine nee biti onemoguen pristup
ak ni najosjetljivijim brzojavima, kao to se to bilo dogodilo u svibnju
1993. godine. Tako sam bez oduevljenja pristao donijeti tu odluku,as
njome prihvatiti i svu paljbu to mi bude dolazila u susret.

KONTAKTNA SKUPINA

333

Sutradan sam odaslao COREU brzojav kojim se zapravo osniva

Kontaktna skupina i uspostavlja moda vaan presedan za Europsku
uniju dok se bude irila s petnaest na vadeset i vie zemalja. Bio sam
pod utjecajem uinkovitosti mehanizma Kontaktne skupine, to smo
ga 1977. godine primijenili u Namibiji okupljanjem Sjedinjenih Drava, Velike Britanije, Francuske, Njemake i Kanade, koje su tada
sve bile lanice Vijea sigumosti.3 Tijesne pregovarake veze to smo
ih uspostavili nas petorica ministara - Vance, Genscher, de Guiringaud, Jamieson i ja - pokazale su se neprocjenjivima u nadilaenju
ozbiljnih razlika izmeu naih pet zemalja u svezi s primjenom gospodarskih sankcija protiv politike apartheida Vlade Junoafrike Republike, te u stvaranju politike spram Namibije i tada nelegalne Vlade
Rodezije. U tim su aktivnostima Kontaktne skupine u velikoj mjeri bili
zastupljeni Ujedinjeni narodi, a mi smo usklaivali djelovanje kako u
glavnim gradovima svojih zemalja, tako i u New Yorku prije sastanaka
Vijea sigumosti. Isto smo tako, kao pet ministara vanjskih poslova,
pregovarali licem u lice s tadanjim junoafrikim premijerom P.W.
Bothom i njegovim ministrom vanjskih poslova Pikom Bothom, dokazavi da moemo odrati nae jedinstvo za pregovarakim stolom.
Raspoloenje u Moskvi prigodom Stoltenbergovog i moga posjeta
20. travnja bilo je iznenaujue realistino. Doimalo se kao da je Koziijev preuzeo veu kontrolu nad svakodnevnom politikom, dok je
urkinov utjecaj bio donekle smanjen zbog uinka nekih njegovih vrlo
agresivnih, iako sasvim zasluenih, izjava o bosanskim Srbima na pojedine lanove Dume. Znakovito je da rusko Vijee za nacionalnu
sigumost pod Jeljcinovim predsjedanjem 20. travnja nije uspjelo ponoviti urkinovo ogorenje spram Srba nakon to su ga prevarili u
svezi s Goradom. Jeljcinu je, kao i ranije, od presudne vanosti bilo da
nitko u Moskvi ne doe na pomisao da Zapad ignorira ruske stavove.
Prvi sastanak dunosnika Kontaktne skupine dogovoren je za 26.
travnja u Londonu. Otada su se sastajali u raznim prijestolnicama
zemalja lanica kada se god za to ukazala prilika. Kontaktna skupina
od vremena do vremena na prilino suhoparan nain izvjeivala bi
Europsku uniju, to bih ja prenosio dalje iz MKBJ-a putem COREU
brzojava. Prvo takvo izvjee nastalo je poslije sastanka s predsjednikom Izetbegoviem 28. travnja u Sarajevu. Isto tako, Stoltenberg je o
svemu izvjeivao glavnoga tajnika UN-a.
Politiki direktori Europske unije razgovarali su dva i pol sata
10. svibnja u Bruxellesu o legitimnosti moje oluke o postavljanju tri
eksperta za sudjelovanje u radu Kontaktne skupine. Razmijenjeni
COREU brzojavi pokazali su koliko su ovo pitanje Nizozemska i neke
druge zemlje smatrale ozbiljnim. Ugovor iz Maastrichta nije sadravao

334

BALKANSKA ODISEJA

izriit^odredbu o ad hoc mehanizmima kao to je bio ovaj, ve samo o

Predsjednitvu ili o trojci. panjolska je pitala jesam li dobio mandat
na sastanku Vijea ministara vanjskih poslova 18. travnja. Sa zadovoijstvom je, meutim, primijeeno da e trojka biti zastupljena na
ministarskim sastancima Kontaktne skupine. Njemaka je rekla da
sam dobio mandat da pojaam kontakte sa SAD-om i Rusijom. Francuzi su rekli da sam ispunio svoj mandat postavivi kao lanove svoje
suradnike, to je bio pomalo podmukao argument.
Zajedno sa Stoltenbergom pribivao sam 11. svibnja u hotelu Cril
lon u Parizu internom sastanku UN-a to ga je sazvao Boutros Ghali s
Kofi Annanom, podtajnikom za mirovne operacije iz New Yorka, Akashijem i generalom de Lapresleom, koji me se jako dojmio. De Lapresle je upozorio da humanitarna osnova njihova rada gubi na vanosti, te da UNPROFOR poinje kliziti iz humanitarne uloge u horbeni poloaj. Nisu, meutim, jo bili tamo, hvala Bogu, a naglasio je
da im sastav snaga ne doputa da se bore. Na sastanku je prevladavala
zabrinutost da bi NATO elio dokazati svoj kredibilitet u Jugoslaviji.
Na prvom sastanku ministara Kontaktne skupine 13. svibnja u
enevi, kojemu je bila nazona i trojka EU-a s povjerenikom Hansom
van den Broekom, mnogo vremena potroeno je na izradbu ministarskog priopenja. Izraen je koncept slijedom kojega je Srbima trebalo
prenijeti jasnu poruku o povezanosti izmeu suspenzije sankcija i njihovog pridravanja dogovora. Meutim, pitanje pootravanja postojeih sankcija ostalo je i dalje spomo. Kozirje'v je upozorio na sve vee
protivljenje domae (ruske) javnosti sankcijama, tvrdei da su financijski gubici Rusije zbog sankcija vei od sveukupnog iznosa inozeime
pomoi. Na kraju su se ministri dogovorili o dosljednoj provedbi postojeih rezolucija Vijea sigumosti UN-a, ali jednako tako i da se
Srbima prui poticaj - da e provedba mirovnog dogovora koji
ukljuuje odredbfe o povlaenju na dogovorene teritorijalne granice
u dobroj vjeri voditi ka postupnoj suspenziji sankcija to ih je nametnuo UN.
Kako bi Kontaktna skupina mogla istupiti s vlastitim zemljovidom
morala je postojati spremnost za nametanje rjeenja, ali za SAD je toi
dalje bila anatema. Postojale su i bojazni u svezi s predstavljanjem
paketa po naelu uzmi ili ostavi. to e se zbiti ako ga sukobljene
strane ne prihvate? Hoe li se meunarodna zajednica povui i pustiti
sukobljene strane da ratom postignu rjeenje? Hurd je o ovim pitanjima govorio osobito energino te je pozivao na oprez. Ukidanje embarga na oruje bilo je jo jedno spomo pitanje. Ameriki je Senat 12.
svibnja izglasao jednostrano iviestrano ukidanje embarga. RuskaDu-

KONTAKTN CUPINA

335

ma uzvratila je 13. svibnja, izglasavi rezoluciju kojom se Jeljcina poziva da se zaloi za ukidanje sankcija. Juppe je kazao da unato tome
to se i osobno dugo opirao ukidanju embarga, moda dolazi vrijeme
kada nee postojati druga mogunost.
Oigledno, postojale su jo mnoge razlike u pojedinostima, no u
svom priopenju za javnost ministri su podrali pristup na dva kolosijeka, ukljuujui i teritorijalno razgranienje na temelju podjele 51-49
posto. Isto tako, pozvali su na etveromjeseni prekid neprijateljstava i
potaknuli sukobljene strane da zaponu pregovore o sveobuhvatnom'
ijeenju pod okriljem Kontaktne skupine unutar naredna dva tjedna.
Mi supredsjedatelji sudjelovali smo samo u drugom ijelu sastanka,
nakon to je priopenje zapravo ve bilo gotovo. Na tome su ustrajale
Sjedinjene Drave, moda kako bi nagiasile da MKBJ slubeno ne
sudjeluje u donoenju odluka, ali mi smo uspjeli progurati svoje stavove kroz nae predstavnike u Kontaktnoj skupini, Bio je to prilino
frustrirajui postupak, no odluili smo podnijeti ga sa smijekom. Kada
su zatraili nae miljenje, naglasili smo potrebu da pet vlada novanim sredstvima podupre odluke za koje su glasovale u UN-u, inae
UNPROFOR i dalje nee biti sposoban udovoljiti svim zahtjevima koji
se pred njega postavljaju. Veina aktivnosti bila je sada usmjerena na
izradu zemljovida Kontaktne skupine.
Stoltenberg i ja otputovali smo 17. svibnja u Beograd radi susreta s
Miloeviem te s bosanskim Srbima u Zvomiku, a zatim smo produili
u Zagreb na sastanak s Tumanom. urkin nam je u enevi u etvrtak
2. lipnja, pomalo na nae iznenaenje, prenio da su Rusi openito
zadovoljni radnim zemljovidom Kontaktne skupine, ukljuujui i one
dijelove za koje sam drao da e biti neprihvatljivi Srbima, primjerice
potpuno ustupanje kontrole nad Viegradom od strane Srba, dok bi
Feeracija zadrala teritorij na istonoj obali Drine blizu Gorada
izvan teritorija koji je u tom trenutku bio pod nadzorom UN-a. urkin
je tvrdio da je zemljovid pokazao Miloeviu te da on, unato tvrdnjama da je rije o problemu bosanskih Srba, nije pokazao nikakvu
nepovoljnu reakciju. Miloevi, meutim, oigledno nije namjeravao
ponovno nagovarati bosanske Srbe da prihvate dogovor kao to je to
bio uinio u Ateni. Veleposlanicima Kontaktne skupine preputeno je
da 25. svibnja zaponu sastanak sa sukobljenim stranama u Talloiresu,
francuskom turistikom sreditu na obali jezera, na koji je Karadi
poslao Krajinika kao efa izaslanstva bosanskih Srba, dok su Federaciju zastupali Silajdi i Zubak.
U petak 3. lipnja u enevi dva i pol sata razgovarao sam s generalom Mladiem. Sastanak je bio zatvoren, a nazoni su bili jo samo
njegov glavni vojni savjetnik i prevoditelj. Moj osnovni cUj bio je po-

336

BALKANSKA ODISEJA

kuati na^esti Mladia da sagleda probleme iz ire meunarodne perspektive i pruiti mu mogunost da postavlja pitanja. Mlai se istoga
dana susreo i s generalom Galvinom u amerikom poslanstvu. U naelu, Mladi je tijekom sastanka najveim dijelom postavljao pitanja.
Kako sam to ve ranije bio spoznao, Mladi je tijekom ovakvih razgovora bio tih i skroman, te nije bilo razmetanja i hvalisanja koja su
odlikovala neke njegove javne istupe. Moj je dojam bio da paljivo
rauna prenosti i mane potpisivanja zemljovida uz podjelu na 49 i 51
posto. Vjerujem da bi vie bio volio da se prekid neprijateljstava, o
kojemu se raspravljalo s Akashijem u Zenevi, poklapa s potpisivanjem
zemljovida, ali nije iskljuivao mogunost da se prvo potpie sporazum
o prekidu neprijateljstava. Bio sam uvjeren da je ovo bilo prvi put
otkako sam razgovarao s Mladiem a da je bio spreman sasluati
ozbiljnu prijetnju o nametanju rjeenja.
Mladi je cijelo vrijeme samo primao informacije, a malo je toga
odavao. Sada je oigledno puno bolje razumio engleski, priznajui da
je pokuavao savladati taj jezik, ali, kako je tvrdio, bez uspjeha.
Mladi mi je odavao opi dojam ovjeka koji poinje raunati cijenu
ovoga rata, potaknut samoubojstvom vlastite keri kao i svakodnevnim
rtvama medu svojim postrojbama. Kada je izjavio da je zemljovid
problem politiara, ja sam se tome podsmjehnuo, a mislim da sam
uspio doprijeti do njega kada sam obrazlagao da ne moe prebaciti
svoju odgovornost na politiare, da svojim vojnicima duguje sudjelovanje u pregovorima i podjelu odgovomosti za bolno i teko povlaenje. Na posljetku smo se sloili da je esto potrebno vie hrabrosti za
postizanje mira nego za nastavak rata. Bilo je vano da Mladi shvati
ovu poruku, jer je opsjednut pokazivanjem svoje hrabrosti, do granice barbarstva. Da navedem samo primjer kada je pred nizozemskim
zapovjednikom u Srebrenici zaklao svinju kako bi dokazao tko je od
njih dvojice hrabriji. Mladi nije luak, no on vodi svoje bitke na dvije
razine: na jednoj je intelektualac, na drugoj divljak.
Dana 4. srpnja, istoga dana kada su se veleposlanici Kontaktne
skupine po drugi put sastali sa sukobljenim stranama u enevi, pisao
sam Hurdu, Juppeu i Kinkelu. Moja je namjera bila usredotoiti se na
politiku nagodbe o Bosni i Hercegovini, a napose na to kako uvjeriti
predsjednika Clintona u potrebu stvaranja ne samo iscrpnog temeljnog
mirovnog prijedloga za Bosnu ve i u potrebu da se prizna da takvu
nagodbu mora pratiti paket poticajnih i kaznenih mjera u cilju nametanja rjeenja. Po mom sudu, nije bilo dovoljno, rei: Mi u naelu
nudimo rjeenje, ali na njima je da odlue hoe li ga prihvatiti, kako
je to navodno kazao jedan dunosnik State Departmenta. Isto tako,
doimalo se udnim da Sjedinjene Drave glasno i jasno govore o pri-

KONTAKTNA SKUPINA

337

mjeni zrane sile kao odgovor na bojinici, a da iskijuuju njezinu primjenu za nametanje ogovora postignutog za pregovarakim stolom.
Trojici ministara prenio sam da je Redman, zajedno s generalom
Galvinom, kazao Stoltenbergu i meni kako sljedea dva tjedna dri
presudnima. Drao je da e urkin podrati zemljovid, te da e biti
nuna uspostava sivih zona uz sudjelovanje UN-a, napose oko Prijedora. Imajui u vidu nedovoljan broj pripadnika UN-a za nadgledanje
crte obustave vatre, svi smo se sioili da e broj podruja pod upravom
UN-a morati biti to je mogue manji. Bilo je naznaka da Redman jo
nije spreman zauzeti vrst stav glede zemljovida, tvrdei da mu treba
vie vremena u Washingtonu. Ja sam se zalagao za vrlo skori sastanak
Kontaktne skupine na ministarskoj razini kako bismo zadrali zamah.
Pred trojicu mimstara vanjskih poslova podastro sam prijedloge za
koje sam se javno zalagao sredinom svibnja 1993. godine u svezi sa
strategijom uporabe zrane siie radi nametanja rjeenja. Nadao sam se
da e zemljovid imati vie izgleda ako u pozadini njegova nastanka
bude postojala svijest o njegovu nametanju. Ve je postojala opasnost
da bi zemljovid mogao odraavati tenje Muslimana, a ne realnosti,
koje se mogu postii pregovorima, ili pak donju granicu koju je mogue nametnuti. Zemljovid Kontaktne skupine bit e gorak iijek za sve
bosanske strane. Kako bi bio prihvaen, SAD, EU, Rusija i UN morat
e u potpunosti stati iza njega i do kraja iskoristiti i ovaj, iako ogranien, utjecaj koji imamo te ponuditi stvame poticajne mjere. inilo
mi se politiki nemoguim da bi ovih pet vlada moglo saa jednostavno
ostaviti ovakav zemljovid na stolu. Ipak bilo je vie nego mogue:
npravo su to i uinile.
Predloio sam ministrima da muslimansko-hrvatskoj Federaciji
jasno stave do znanja da e, ako prihvate zemljovid i popratne ustavne
mehanizme, a Srbi to ne uine, embargo na oruje biti ukinut, te da e
slijedom rezolucija UN-a zrane snage NATO-a uiniti sve to je u
njihovoj moi da sprijee vojno napredovanje Srba. Veina, ako ne i
sve kopnene snage UN-a i pripadnici UNHCR-a, morali bi se tijekom
tog razdoblja povui. To je znailo otii kao i ukinuti embargo i primijeniti zrane udare, a postojale su dvije presudne razlike u odnosu
na ono to je prije godine dana prediagao predsjednik Clinton. Prvo,
bila bi to prijetnja zranom akcijom kao potpora konkretnom mirovnom planu; a, drugo, bila bi to zrana akcija uz pristanak, a moda
ak i potporu, Rusije. Srbima bi se moglo rei da e sankcije biti
suspendirane prihvate li zemljovid i popratne ustavne odredbe, ak
ako Federacija i odbije potpisati, a jednako tako i da embargo na
oruje nee biti ukinut.

338

BALKANSKA ODISEJA

Zemljovid 12: Zemljovid Kontaktne skupine, srpanj 1994. godine

U sluaju nastavka rata, bilo Federacija bilo Srbi, koja god strana
nije potpisala, mogla bi se odluiti za mir u bilo kojem trenutku. Znaajna prednost4bila je to UN ne bi traio od NATO-a primjenu zranih udara u politikom vakuumu. Clintonu je problem mogla predstavljati Christopherova izjava iz veljae 1993. godine koja je iskljuivala mogunost nametanja dogovora. Nju bi se moglo zaobii takoda
se naglasi da bi se na kopnu borile sukobljene strane u Bosni, ime bi
one preuzele najvei rizik, dok bi NATO pomagao UN-u u provedbi
njegova mandata, istovremeno preteui ravnoteu snaga u korist odreenog dogovora.
Po mom je miljenju jedino Clinton u amerikoj Administraciji u
dovoljnoj mjeri posjedovao politiki instinkt za sklapanje nagodbe, kao
to je to nedavno dokazao u svezi s dodjeljivanjem statusa najpovlatenije nacije Kini. Nije bilo jamstava da e ruska pozicija, onako
kako se za nju zalagao urkin, jo dugo ostati tako fleksibilna. Jeljd-

KONTAKTNA SKUPINA

339

nov osobni doprinos inio se presudnim, pa ne pokae li se potreba za

sastankom efova vlada, Moskva bi mogla biti mjesto sljedeeg sastanka Kontaktne skupine na ministarskoj razini. Mogia bi se zatraiti
nazonost sukobljenih strana na takvom sastanku, uz uvjet da im se
prethodno urui zemljovid, a vjerovao sam da se prije potpisivanja
valja konzultirati o popratnim ustavnim odredbama. Ne bi trebalo
dopustiti odravanje prijetvomih ratnih referenduma ili da se pregovarai vraaju svojim parlamentima po ratifikaciju: pregovaraima
su bila potrebna puna ovlatenja.
Dovoenjem ovih problema do kritine toke nastajala je opasnost
da doe do rasplamsavanja rata ne samo u Bosni i Hercegovini ve i u
Hrvatskoj. Meutim, to je sada u svakom sluaju bila realna opasnost.
Bosanski su Srbi namjemo podeavali istovremeno odravanje pregovora o prekidu neprijateljstava i o zemljovidu. U siuaju da ovi pregovori propadnu, bosanski i hrvatski Srbi bUi su spremni na vojno i
poiitiko ujedinjenje. Tuman je dolazio pod sve jai pritisak javnosti
da u mjnu ne produi mandat UN-u, a postojei mandat UN-a u Bosni
i Hercegovini bit e sve tee ispunjavati. Vjerojatno e biti sve vie
zahtjeva za zranim udarima.
Nitko ne moe biti zadovoljan biio kojom strategijom koja nosi sa
sobom opasnost da e trebati uporabiti zranu siiu protiv bosanskih, a
moda i hrvatskih Srba, objanjavao sam Hurdu, Juppeu i Kinkelu. No
s tom smo opasnou ve ivjeli, a tijekom posljednjih nekoliko mjeseci
jedva da smo izbjegli kaznene zrane udare. Moji su prijedlozi ve
dvaput razmatrani u okvim Kontaktne skupine na razini dunosnika.
Naalost, Kontaktna skupina u ljeto 1994. godine nije izgradila doista
uinkovitu pregovaraku poziciju. Vjerovao sam da se Jeljcina moglo
uvjeriti da prihvati uporabu zrane sile u cilju mirovnog dogovora, a u
pravom ozraju Rusija bi se pristala ukljuiti, zajedno s NATO-om, u
provedbu bilo kakvih zranih akcija.
Bojim se da je, ba kao i u svibnju 1993. godine, moj zahtjev za
uporabom zranih snaga radi stvame provedbe mirovnog rjeenja vladama ovih pet zemalja bio previe radikalan da bi ga prihvatile. Radije
su se oslanjale na potrebu postizanja sporazuma sviju sukobljenih strana i na ad hoc prijetnje zranim udarima ovisno o okolnostima, to je
bila daleko nestabilnija i opasnija strategija. Kao to se na posljetku
pokazalo, te su vlade bile spremne ostaviti svoj vlastiti zemljovid Kontaktne skupine na stolu vie od godine dana, a da se o njemu ak i ne
pregovara. Kobne posljedice ove strategije izale su na vidjelo u srpnju
1995. godine kada su osvajanjem Srebrenice i epe bosanski Srbi zapravo poderali zemljovid Kontaktne skupine.
U utorak 7. lipnja, u enevi smo se sastali s Milanom Martiem,
samozvanim predsjednikom hrvatskih Srba, te smo raspravili o po-

340

BALKANSKA ODISEJA

etku gopodarskih pregovora. U meuvremenu, takoer u enevi,

Akashi i Rose zaglavili su u tekim pregovorima izmeu bosanske
Feeracije i bosanskih Srba, a strane su se konano 8. lipnja uspjele
dogovoriti da nee zapoinjati ofenzivne vojne operacije ili druge provokativne akcije u razdoblju od mjesec dana. Ovakav je ishod bio gorko
razoaranje Akashiju koji je vjerovao da je dobio ameriku potporu za
etveromjeseno primirje, da bi na posljetku uvidio kako se ta pozicija
u pregovarakom procesu promijenila, jer je Gani odbacio rok od etiri mjeseca, a ameriki je predstavnik u Zenevi to preutno prihvatio.
Zastupniki dom Kongresa SAD-a izglasao je 9. lipnja jednostrano
ovlateno ukidanje embarga na oruje, to je, iako bez neposrednog
pravnog uinka, predstavljalo dodatni pritisak na Clintonovu Administraciju. Dana 15. lipnja nai savjetnici u MKBJ-u poslali su mi studiju o
uporabi zrane sile u kojoj su istaknuli neke od problema.
Rusi su tvrdili da su o politici ukinuti embargo i primijeniti zrane
udare raspravili s generalom Roseom koji ju je nazvao besmislicom, a i on i de Lapresle predviali su da e vojnici UN-a postati taoci
u sluaju provedbe takve politike. Rusi su znali to e Srbi uiniti:
im se objavi ukidanje embarga na oruje, napast e Muslimane, vate i UNPROFOR i odmah zauzeti Srebrenicu, Zepu i Gorade.
U Moskvi su postojali planovi za povlaenje ruskih postrojbi u
sluaju ukidanja embarga. Rusi su tvrdili da su u boljem poloaju od
veine, budui da su bili rasporeeni u blizini sarajevske zrane Iuke.
Unato tome, ruski su zapovjednici oekivali znaajan broj rtava,
napose zato to bi se nali pod unakrsnom vatrom. Ruski ministar
obrane Pavel Graov, koji je sudjelovao u ratu u Afganistanu, vjerovao
je da bi zrani udari u Bosni bili jo manje uspjeni od onih u Afganistanu, imajui u vidu planinski, umovit teren.
Amerikanci su govorili da kao kaznenu mjeru, u sluaju da Srbi
odbiju potpisati zemljovid Kontaktne skupine, ele ukidanje embarga
na oruje. Ipak, znali su da bi se u sluaju ukidanja embarga britanske
i francuske postrojbe u sastavu UN-a povukle, pa bi vjerojatno uslijedilo povlaenje cjelokupnog UNPROFOR-a. Nije postojala mogunost ukinuti embargo i ostati, meutim, Sjedinjenim Dravama bilo
je teko prihvatiti opciju povui se, ukinuti embargo i primijeniti
zrane udare, budui da bi to znailo preuzimanje ogovomosti za
ozbiljne humanitarne posljedice, do kakvih bi takva akcija dovela.
Uvijek sam vjerovao da iza uspjene diplomacije mora stajati sila
te sam se za itavog svog supredsjedateljskog mandata zalagao za
selektivnu, razumnu primjenu sile, ali u cilju potpore konkretnom rjeenju. Povremeno bi Muslimani, SAD i neki kritiari u Europi opisivali
moj stav kao naelno protivljenje uporabi zrane sile, to uope nije

KONTAKTNA SKUPINA

341

bila istina, kao to to jasno govore injenice. No moji javni i osobni

stavovi nisu se uvijek mogli poklapati: supredsjedatelji su u javnosti
uvijek morali govoriti isto, a nisam se mogao previe otklanjati od
gravitacijskog sredita pozicije EU-a.
Prije sljedeeg sastanka Kontaktne skupine bio je predvien niz
bilateralnih susreta izmeu ministara i drugih dunosnika, ukljuujui
i sastanak izmeu Christophera i Kozirjeva 22. lipnja u Bruxeliesu,
kojima su visoko na dnevnom redu trebala biti vojna pitanja. Stoltenberg i ja sastali smo se s ministrima vanjskih poslova EU-a i s ministrom Kozirjevim 24. lipnja na Krfu na sastanku na vrhu EU-a, kojom
prigodom smo izrazili zabrinutost to Rusi nisu od Srba izvukli prethodni pristanak na zemljovid, kao to su to Sjedinjene Drave uinile s
Muslimanima. Vjerovali smo da e dodjeljivanje znaajnog dijela Brkog i istone obale Drine oko Gorada, dijela Viegrada, kao i Doboja
i Jajca Federaeiji, uz druge osjetljive promjene, ostati ozbiljna zapreka
prihvaanju zemljovida od strane Srba, unato njihovom prihvaanju
od strane Rusa. Kao rezultat naeg konkretnog bavljenja sjevemim
koridorom, predloili smo razvojaeno podruje s obje strane mostova
za prijelaz kod Brkog. O tome je postignut dogovor, za koji smo drali
da e pomoi donekle umiriti srpsku vojsku, ali smo i dalje bili vrlo
pesimistini glede izgleda da e prihvatiti zemljovid.
Rusi su Kontaktnoj skupini obeali da e i dalje pokuavati navesti
Srbe na pristanak, a Jeljcin se prigodom susreta s kancelarom Kohlom
u Bonnu osobno na to obvezao. Nikiforov je otputovao u Beograd radi
sastanka s elnitvom bosanskih Srba kako bi ih izvijestio o radu Kontaktne skupine. Uinak ovakvog pokuaja vrenja pritiska bio je ogranien. Na veliko Miloevievo nezadovoljstvo, Karadi je u radioprijenosu 1. srpnja zemljovid nazvao poniavajuim, tvrdei da je zacrtan s namjerom da ga Srbi odbiju, ime bi se meunarodnoj zajednici
omoguilo da na njih svali krivnju za nastavak rata. Unato tome,
kazao je, srpsko e ga elnitvo prouiti s namjerom da se razmotri ima
Ii ikakvog naina za nastavak procesa.
Kao protutea prvom enevskom sastanku, odranom u amerikom poslanstvu, drugi sastanak Kontaktne skupine na ministarskoj razini trebao se odrati 5. srpnja u ruskoj misiji pri UN-u. Skupina se kao i
ranije nala uoi sastanka kako bi pripremila dokumente. Nikiforov je
stigao s porukom da su Srbi spremni prihvatiti zemljovid u tadanjem
obliku, ali samo pod uvjetom da se uz njega vee jasan prijedlog ustava. Ovo je shvaeno kao ruilaki potez koji je podrazumijevao ponitenje odluke donesene u Parizu da se pregovore o ustavu ostavi po
strani. U vremenu koje nam je bilo na raspolaganju bilo bi nemogue
postii sporazum, a prevladavao je dojam da Federacija nee prihvatiti
odcjepljenje nakon referenduma, kako je to Izetbegovi bio potpisao

'-

342

BALKANSKA ODISEJA

sa Srbinja 16. rujna 1993. godine. U to vrijeme valjalo je najprije

postii zajedniki usugiaenu teritorijalnu podjelu prije bilo kakvog
referenduma. O odcjepljenju, tvrdilo se, moe se razmiljati samo ako
se o tome dogovore sukobljene strane.
Ministri Kontaktne skupine sastali su se 5. srpnja poslije podne i
dogovorili oko popisa poticajnih i kaznenih mjera to su ga pripremili
veleposlanici Kontaktne skupine. Svi su drali da je ovo laki dio i da
e, poto veleposlanici sutradan predstave sukobljenim stranama zemljovid, morati doi do odgode kako bi se odmjerile reakcije sukobljenih
strana. Sutradan sve su sukobljene strane imale primjedbi na zemljovid
koje smo mogli predvidjeti. Meutim, Karadi je postavio i pitanje
ustava, kazujui da sve ovisi o tome hoe li oni imati svoju Republiku
Srpsku, kao i o konanoj odluci o statusu Sarajeva.
Ministri vanjskih poslova EU-a usvojili su 18. srpnja deklaraciju
kojom pozivaju na prihvaanje plana. Federacija je glasovala za prihvaanje. Srpska je Skuptina nakon zasjedanja, koje je trajalo mnogo
due nego to su mnogi predviali, 19. srpnja izglasala da e u zapeaenoj omotnici poslati odgovor koji e se objaviti tek kada se
Karadi sastane s Kontaktnom skupinom. Stvoren je dojam kako taj
odgovor znai da, i.... Kada se Kontaktna skupina 19. srpnja sastala
u Zenevi, Rusi su posjedovali informaciju da e srpski odgovor biti
pozitivan, iako njegov oblik moda nee biti sasvim zadovoljavajui. To
bi se ispravilo na vrijeme do ministarskog sastanka. Miloevi je estoko pritiskao bosanske Srbe, jednako kao i Rusi.no trebalo mu jejo
vremena. ini se da su Rusi i Miloevi izradili oblik izjave koju e,
kako su oekivali, Karadi moi progurati u Skuptini. U sluaju da
Karadi to ne bude mogao ili ne bude elio uiniti, sastavljena je i
izmijenjena inaica odgovora, u emu Miloevi nije imao udjela, a
upravo je ta inaica donesena u enevu.
Veleposlanici Kontaktne skupine sastali su se 20. srprija s izaslanstvom Federacije kakb bi primili njihov kratak odgovor o zemljovidu
Kontaktne skupine. Silajdi je izvijestio kako je Skuptina velikom
veinom glasovala za jasno i bezuvjetno prihvaanje zemljovida. Iako
nepravedan, zemljovid je ouvao teritorijalnu cjelovitost i suverenitet
Bosne i Hercegovine. Prenijevi ovu kratku izjavu, izaslanstvo je otputovalo. Bilo je jasno da je strategija bosanskih Muslimana bila da
zemljovid Kontaktne skupine svijetu prikau kao ponudu uzmi
ostavi, koju su oni, bosanski Muslimani, prihvatili.
Sastanak sa Srbima nije bio tako lak. Karadi je predao zapeaenu ruiastu omotnicu s odgovorom. Na sebi svojstven teatralan
nain, tvrdio je da je to jedini primjerak i, tovie, zamolio je da se
napravi preslika i za njega osobno. Srbi su nastavili sastanak u tom
bezbrinom raspoloenju. Kada je Kontaktna skupina prihvatila njihov

KONTAKTNA SKUPINA

343

zahtjev a se vrijeme poetka sljedeeg sastanka pomakne za jedan sat,

Krajinik je sarkastino primijetio kako je ovo prvi put da je Kontaktna
skupina uvaila elju bosanskih Srba. U odgovoru je stajalo da Skuptina nije u poziciji odluivati o zemljovidu dok svi elementi mirovnog
plana ne budu jasni, a zemljovid ne bude doraen. Zemljovid moe u
znaajnoj mjeri posluiti kao osnova za daljnje pregovore. Nije to bio
odgovor kakav je Kontaktna skupina oekivala, te je sastanak prekinut
kako bi se dalo vremena za razmiljanje.
Na kasnijem sastanku sa Srbima te iste veeri, Kontaktna skupina
izrazila je veliko razoaranje i zahtijevala da promijene miljenje. Pokuali su pokazati Srbima da se izalo u susret nekima od njihovih
zahtjeva, a da se promjene mogu unijeti na zemljovid u izravnim pregovorima. Karadi je pokuao dokazivati da odgovor nije negativan i
da su Srbi pokazali kako su spremni sudjelovati u pregovarakom
procesu. Meutim, nije bilo dokaza da su Srbi spremni promijeniti
svoju temeljnu poziciju da je zemljovid neprihvatljiv i da ne moe doi
do sporazuma bez pojedinosti o ustavu. Krajinik je kazao da je Kontaktna skupina donijela pogrenu procjenu i izala s prijedlogom koji
nije zemljovid za mir. Buha se, naalost, vratio ak i temeljnom
pitanju podjele na 49 i 51 posto. Kontaktnoj skupini bilo je vrlo teko
spasiti bilo to od ovoga. Kao reakciju na ovaj srpski odgovor, Federacija je isto tako izrazila razoaranje, iako ne i iznenaenje. Silajdi
se najvie pribojavao rasplamsavanja borbi.
Tada sam poduzeo opasan korak - opasan u smislu da je u javnost
mogao procuriti moj stav kako bi valjalo pojaati sankcije i prihvatiti
opciju povui se, ukinuti embargo i primijeniti zrane udare - poslavi ministrima vanjskih poslova 22. srpnja, drao sam, svoj najvaniji
COREU brzojav to sam ga ikada poslao tijekom cijeloga razdoblja u
kojemu sam obnaao dunost supredsjedatelja:

Od lorda Owena
Samo za ministre vanjskih poslova osobno
Predmet: Bosna
1. EU se danas suoava s prvim stvarnim izazovom svojoj zajednikoj
vanjskoj i sigumosnoj politici spram bive Jugoslavije. Jedva je obranjiva injenica da je prologa svibnja doputeno da se pokrpa VanceOwenov plan. Clintonova Administracija nikada ga nijepodravala, a
europsko-ameriki su se odnosi pogoravali. Ovlatenja supredsjedatelja mogla bi se smanjiti pod uvjetom da im se da teina veim
sudjelovanjem ministara EU-a, to je zapoelo sastankom na vrhu u

344

BALKANSKA ODISEJA

srpnju u Copenhagenu i dovelo do Plana akcije EU-a. Pa ipak, injenicada je bosanskim Srbima doputeno da u svibnju 1993. godine
izazovu EU na prazne prijetnje imala je ozbiljne posljedice. Jedna je od
njih bila podrivanje Miloevievog autoriteta meu bosanskim Srbima
slijedom njegove otvorene potpore Vance-Owenovomplanu i njegovog
mlakog poteza zatvaranja granica.
2. Sada, Ijeti 1994. godine, daleko je opasnije dopustiti bosanskim Srbima da nas ponovno tjeraju na prazne prijetnje. Prvo, u pitanju je
autoritet same Europske unije i, drugo, ne postoji prijedlog supredsjedatelja koji bi mogao posluiti kao odbojnik. Isto tako, daljnjim
zalaganjem za politiku ukinuti embargo i primijeniti zrane udare,
Sjedinjene Drave lukavo su smislile vlastitiplan bijega. Rusi, koji ve
imaju problema sa svojom Dumom, mogu pak jednostavno slegnuti
ramenima i kazati da su uinili sve to je u njihovoj moi. EU, dakle,
moe izgubiti daleko najvie u sluaju neuspjeha Kontaktne skupine. I
to ne samo politiki, ve i vojno, zbog ranjivosti lanica EU-a ije su
postrojbe u sastavu mirovnih snaga UN-a na terenu. Mirovnim snagama prijeti sve vea opasnost da ih se uvue u sukob, budui da
Sjedinjene Drave oigledno nastoje izgraditi progresivni model zranih udara koji sa sobom nosi ozbiljnu opasnost da bi mogao uvui
UN, a time i EU, u politiku ukidanja embarga, ostajanja i primjene
zranih udara.
3. Kao i uvijek, klju dri Miloevi. On razumije silu i nastavit e vriti
pritisak na bosanske Srbe samo ako ga Kontaktna skupina uvjeri da
misli ozbiljno. Sa sastanka ministara Kontaldne skupine valja mu
poslati otru opomenu kako od njega oekujemo da poduzme mjere
protiv bosanskih Srba, a ako to ne uini da emo protiv njega poduzeti
daljnje djelovanje. To znai da Miloevi mora biti potpuno svjestan
sadraja nacrta dviju rezolucija UN-a u svezi sa sankcijama do kraja
ovoga mjeseca, a od kojih ga jedna potie na izoliranje bosanskih
Srba, a druga mu. otkriva visoku cijenu koju e platiti ne bude U
suraivao.
4. Postoji samo jedna prijetnja koju e Miloevi potivati, a to je da se
rezolucija pozabavi zatvaranjem srpske granice s Makedonijom. M
posjedujemo tu mo, no doimat e se kukaviki ako uz prijetnju ne
pokaemo i jasnu namjeru da emo je izmiti. Posljednji podaci o
prometu preko te gramce pokazuju da 1.018 kamiona i 148 eljeznikih vagona tjedno odlazi u pravcu sjevera, a 1.173 kamiona i 351
eljezniki vagon na jug. Ovo se stanje vie ne moe trpjeti. Znamo da
je sloboda djelovanja predsjednika Gligorova ograniena tom nestabilnou makedonskog gospodarstva. Bez prihoda s
trita ono bi bib u jo teem stanju. Gtigorovu se mora smjesta pruSti
vetikoduna novana potpora, to se moe uiniti temeljem lanka 50

KONTAKTNA 6K.UPINA

345

Povelje UN-a i Rezolucije Vijea sigumosti usvojene pod Poglavljem

VII, to bi automatski obvezivalo sve lanice Europske unije. Isto tako, istovremeno e se morati pojaati nazonost UN-a u Makedoniji.
Svaka druga akcija u svezi sa sankcijama, bilo da je rije o daljnjim
pokuajima oslobaanja srpske imovine ili zahtjevima spram susjednih drava, nee biti shvaena ozbiljno bilo od strane tih vlada ili od
ostalog svijeta.
5. Kad je rije o sankcijama, srpsko crpljenje nafte iz buotina u podruju eletovaca u UNPA sektoru Istok sljedei je temeljni problem s
kojim bi se valjalo pozabaviti. UNPROFOR u UNPA sektoru Istok
dm da se nafta trenutno crpi iz 12 buotina u podruju od 5-10
kilometara. Procjenjuje se da se dnevno proizvede izmeu 300 i 400
tana nafte. Nemogue je dobiti tone informacije, jer Srbi ne doputaju
nikakav pristup tom podruju. Nafta protjee naftovodom ispod Dunava (koji je postojao prijepoetka rata) do Srbije, gdje seprerauje, u
Novom Sadu ili u Panevu, u neposrednoj blizini Beograda. Rafiniraniproizvodiprevoze se cestovnim prometnicama. Srbija naplauje preradbu nafte, a zauzvrat dobiva hranu. Karadi se otvoreno hvali da se
sva ta nafta vraa kroz Republiku Srpsku, bilo radi zadovoljavanja
njihovih vlastitih potreba, bilo radi prijevoza do RSK, a sve govori u
prilog tome da je to doista tako. Ne moemo biti sigumi da odreena
koliina nafte ne bi prelazila granicu ak kad bi je Miloevi i zatvorio. Postoje vrsti razlozi za usvajanje rezolucije Vijea sigumosti
kojom bi se zahtijevalo da se nafta prestane crpiti u podruju eletovaca, a UNPROFOR-u bi se dala sva potrebna ovlatenja pod
Poglavljem VII da sprijei protok nafte naftovodom. Ako zakljuimo
da UNPROFOR nije za to vojno sposoban, onda je to dodatni razlog
za povlaenje UNPROFOR-a kako bismo dobili slobodu za uporabu
zrane sile s ciljem pomicanja ravnotee u korist hrvatske vojske u
okvim granica koje smo priznali Hrvatskoj te u korist vojske bosanske
Vlade u Bosni i Hercegovini.
6. Uvjeren sam da, uvjerimo li Miloevia da poduzme mjere protiv
bosanskih Srba, nemamo dmge mogunosti do uskoro povui UN i iz
Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine i krenuti s politikom ufanuti embargo i primijeniti zrane udare prije nego to nastupi zima i vremenskeprilike smanje uinkovitostzranih udara, a humanitama situacija
postane jo gora. to due budemo odugovlaili s odlukom o povlaenju UN-a, to emo vie umanjivati mogunost zranih udam i prihvaati injenicu da jednostavno moramo nekako izgurati jo jednu
zimu. Meutim, moemo li doista zamisliti da se ovakvo stanje nastavi
jo devet mjeseci? Vjemjem da su opasnosti da nas se uvue u rat na
terenu u ovojstrategj.fi jo i vee.

346

7.

BALKANSKA ODISEJA

Usvaianje politike ukidanja embarga i pnmjene zranih udara u ovom

je trehutku kao strategjja sasvim drukija u odnosu na vrijeme kada su
to Sjedinjene Drave prvi put predloile. Sada postoji konkretan plan
na koji moemo obvezati Muslimane, a uz koji su vrsto stali i Rusi i
SAD. Pod uvjetom da zrani udari budu ogranieni na teritorij bosanskih Srba, Rusi bi ih morali biti u stanju podnositi, a mala je opasnost
da e (bosanski Srbi) smatrati potrebitim svoje zrakoplove rasporediti
u Srbiji. Ako hrvatske i muslimanske postrojbe uz pomo izvanjsldh
zranih snaga ne budu dovoljno jake, svijet e se morati pomiriti s
rjeenjem koje nametnu Srbi. Ako nita drugo, i hrvatska i bosanska
Vlada u daleko su boljem poloaju da se odupru Srbima danas, 1994.
godine, nego to su to ikada bile odpoetka rata 1991. Valjat e uputiti
vrlo jasnuporuku da NATO nipod kojim uvjetima nee ukljuitisvoje
snage na kopnu i da e Muslimani i Hrvati morati ivjeti s posljedicama strategjje koju su traili, po kojoj je na njima da vode borbe na
kopnu, aporadi ega mnoge lanice NATO-a sumnjaju u vojnu uinkovitost zranih udara. Druga je mogunost, ukoliko Miloevi ne
bude suraivao, promatrati postupno potkopavanje autoriteta drava
lanica Kontaktne skupine uz istovremeno uvrenje autoriteta Srba,
a da svijet nikada ne sazna je li se put koji su predloile Sjedinjene
Drave mogao pokazati uspjenim.

Kasnije sam se pitao ima li ovakav COREU brzojav ikakvog uinka i moe ii potaknuti prijestolnice na ponovno promiljanje. Nijemci su
bili za ukidanje embarga na oruje, ali jednako kao i SAD, nisu bili voljni
prihvatiti, kamoli zagovarati, prirodnu posljedicu da bi UNPROFOR
morao otii. Niti jedna vlaa drave lanice Europske unije nije uope
reagirala na izazov s kojim sam ih suoio u tom COREU brzojavu, a
nizozemska je Vlada bila zaudno tiha.
Trei sastanak Kontaktne skupine na ministarskoj razini odran je
29. srpnja u enevi. Valjalo je nastaviti raditi na rezoluciji Vijea
sigumosti UN-a o pootravanju sankcija i planiranju jaih mjera prisile. Trebao je to biti dugotrajan proces. Zamolio sam Davida Ludlowa,
predstavnika MKBJ-a u Kontaktnoj skupini, da napie izvjee o aktivnostima Kontaktne skupine prije nego to na jesen ode s te dunosti.
inilo se da je amerika Administracija onesposobljena vlastitom
neodlunou. Njima ne bi bilo teko mobilizirati potporu Vijea sigurnosti za odlazak UNPROFOR-a. Senator Dole, koji je kasnije te jeseni
doputovao u London kako bi odrao predavanje, tijekom naega kratkog razgovora ve je tada bio spreman priznati da se UNPROFOR
prvo mora povui elimo li ukinuti embargo, a budui da je toliko
zagovarao NATO, prihvatio je da bi NATO trebao pomoi pri izvlaenju postrojbi UN-a. Razlog zato su se Sjedinjene Drave suzdr-

KONTAKTNA SKUPINA

347

avale od akcije bio je po svoj prilici upravo ono to su Europljani

pretpostavljali, naime da one zagovaiju ukidanje embarga iskljuivo
zbog vlastite javnosti. Sjedinjene su Drave u sebi bile svjesne da e se
UNPROFOR morati povui prije ukidanja embarga na oruje, a da e
se borbe pojaati ukoliko se on doista povue. Sjedinjene Drave su se
bojale.da bi u tom sluaju bile suoene s pozivima u pomo muslimanskog puanstva pod divljakim napadima Srba, kojemu zrani udari
moda ne bi bili od pomoi. Strahovale su da e po neuspjehu zranih
udara biti prisiljene ukljuiti se u borbe na kopnu kako bi pomogle
bosanskim Muslimanima. Argumenti kao moji, koji su ozbiljno uzimali
u obzir njihov vlastiti prijedlog za ukidanje embarga na oruje, aii su ga
povezivali s nametanjem rjeenja po odlasku UN-a, dovodili su ih u
nezgodan poloaj. Sjedinjene su Drave vie voljele pozirati.
Vjerovao sam da e bosanski Srbi ozbiljno shvatiti prijetnje zranim udarima koje ne bi bile optereene nazonou UN-a na terenu,
napose ako se s time sloe i Rusi, a zrani se napadi ne budu odnosili
na Srbiju i Cmu Goru. Postojala je opasnost da same prijetnje zranim
udarima nee biti dovoljne te da e moda valjati primijeniti politiku
povui se, ukinuti embargo i primijeniti zrane udare. No ak i u
sluaju da zrani udari ne uspiju, nisam vjerovao da bismo se morali
osjeati obveznima da se ukljuujemo u borbe, a bosanski Muslimani
morat e voditi rauna o toj injenici kada budu traili ukidanje embarga na oruje.
Pregleao sam svoje biljeke iz vremena kada sam zagovarao presijecanje srpskih opskrbnih pravaca iz zraka u svibnju 1993. godine u
cUju nametanja Vance-Ovvenovog plana i ponovno proitao analizu
svoga tadanjeg vojnog savjetnika (v. str. 169). Iako je izloio konkretne razloge protiv uporabe zranih snaga i rekao da su oni do
odreenog stupnja opravdani, istaknuo je da suprotni stavovi esto
ne dolaze u javnost te je jasno izloio argumente onih koji su zastupali primjenu zranih udara:
Teko naoruaiye - Velik dio tekog naoruanja ne moe se brzo i lako
pomicati. Vojska bosanskih Srba esto ga rabi u provedbi srednjovjekovne
strategije opsade gradova i dominacije nad cestovnim pravcima s povienih poloaja.
Iako su lako topnitvo, minobacai i protuzrakoplovni topovi vrlo pokretljivi, veina teeg naoruanja i tenkova koji se rabe prilikom opsade, a
kakve smo imali prilike vidjeti na putu do Pala proteklog prosinca, duboko su ukopani u polustalne poloaje. Ti su poloaji uglavnom vrlo dobro
poznati armiji Bosne i Hercegovine, HVO-u, a sve vie i UNPROFOR-u
(poglavito vojnim promatraima UN-a, ali i drugim organizacijama, primjerice Promatrakoj misiji EZ-a). Operativna doktrina uporabe ovog
naoruanja i njihovi pravci opskrbljivanja prilino su kruti i predvidljivi.

348

BALKANSKA ODISEJA

Zbog nedostatka obuenog ljudstva u vojsci bosanskih Srba, neki od topova^a svakako oni oko Sarajeva, povremeno se naputaju, a posade se
autobusima prevoze s jednog poloaja na drugi kako bi pucale iz njih.
Tamo gdje je takvo oruje nepomino, a njegov poloaj poznat, imbenik
terena mogao bi vrlo lako biti od iste koristi zrakoplovima koji u niskom
letu izvode iznenadne napade. ak i kad bi ovakvi napadi prisilili vojsku
bosanskih Srba na veu uporabu pokretljivijih sustava, primjerice minobacaa, uinkovitost njihovih borbenih planova vjerojatno bi se smanjila:
izgubili bi raniji domet i ne bi bili u stanju brzo preraspodijeliti obueno
Ijudstvo na sustave lakeg naoruanja.
Presudni element u ovakvoj ofenzivnoj akciji iz zraka bila bi svakako
politiki voena misija. Ako bi se na taj nain iroko suprotstavilo vojsd
bosanskih Srba uzdu cijele bojinice i prisililo je na povlaenje u odreene provincije, onda bi doista bile potrebne znaajne kopnene snage.
Meutim, misija bi mogla biti ograniena na smanjenje sposobnosti vojske
bosanskih Srba - ime se ne bi morali unititi svi topovi - za uporabu
prilino statinih linija tekog naoruanja u daljnjim napadima na odredene civilne ciljeve (primjerice sredite Sarajeva), kojima se flagrantno
kri Haaka konvencija iz 1907. godine kao i instrumenti meunarodnog
prava koji su poslije usvojeni. Doprinos kopnenih snaga ovoj konkretnoj
svrsi mogao bi tada vjerojatno biti ogranien na specijalizirane obavjelajne i komunikacijske skupine te skupine za navoenje (primjerice, one
koje bi inile Skupinu za izvianje i navoenje Snaga za brzo djelovanje).
Naravno, zrakoplovi koji bi izvodili napade bili bi izloeni vatri sa zemlje,
no strunjaci za planiranje zranih ofenziva mogli bi njihovu ranjivost
svesti na najmanju moguu mjeru: uporabom promiljene kombinacije
iznenaenja, mjera eiektronikog ratovanja, napada sa srednjih visina s
laserskim navodenjem i napadima u jednom naletu na niskim visinama.
Takve operacije imale bi doista snaan uinak na sve vojne i civilne strukture diljem bive Jugoslavije, napose u podrujima koja su zaposjeli Srbi i
u podrujima nad kojima bi mogli dominirati vatrom iz svog naoruanja,
no budui da je stiglo proljee, da donatori ve pokazuju znakove iscrpljenosti i da su bosanski rbi postali razmetljivi, moglo bi se tvrditi da
su moda odbrojarii dani primarnosti misije food and blankets (hrane i
pokrivaa).
Prekid komunikacjjskih pravaca bosanskih Srba - Banjoluki i drvarski
korpusi slue se dugakim i ranjivim komunikacijskim pravcima koji bise
vjerojatno najlake mogli presjei istono od posavskog koridora, u opini
Bijeljina. U istonoj Bosni postoje znakovi da se vojska bosanskih Srba
moda koristi trima eljeznikim pravcima: prugom za Bijeljinu sa sjeveroistoka, prugom iz Zvornika prema Tuzli, a moda i prugom koja
presijeca istoni rub opine Rudo. Presijecanje cestovnog pravca Zvornik-Vlasenica-Han Pijesak-Sokolao-Pale nesumnjivo bi utjecalo na ofenzivnu sposobnost vojske bosanskih Srba u ovom podruju.
Ove sam argumente drao jo vrednijima u kolovozu 1994. nego u
svibnju 1993., budui da su izgledi da bi Miloevi dopustio jugoslaven-

KONTAKTNA SKUPINA

349

skoj vojsci a se umijea bili jo manji, imajui u viu dubinu razdora

izmeu njega i Karadia. Isto tako, napori za dostavom humanitame
pomoi do 1994. dostigli su toku u kojoj su, ak i u sluaju obustave
vojne pratnje konvojima, po mom miljenju altemativni vercerski
pravci opskrbljivanja bosanskih Muslimana bili dovoljno ilavi da bi se
odrali unato politikom ili vojnom pritisku hrvatskog ili bosanskog
srpskog elnitva da se prekine trgovina preko crta sukobljavanja. Previe je novaca ilo iz ruke u ruku da bi se potivale naredbe politikih
elnika, a mnogi su od njih ionako i sami sujelovali u iznuivanju.
Osim toga, UNHCR je dopremao humanitamu pomo i bosanskim
Srbima, pa kad bi oni prekinuli ostavu pomoi Muslimanima, osjetili
bi to i na vlastitoj koi. Vjerovao sam da su vlade u ljeto 1994. preuveliavale humanitamu cijenu povlaenja UNPROFOR-a. Njegov je
najbitniji zadatak bio zimi 1992./93. godine kada je vladao kaos i kada
nisu postojali alternativni opskrbni pravci.
Iz svojih razgovora s Mladiem znao sam da je u njegovoj stratekoj analizi bilo vrlo malo praznih elja. Prezirao je neodluno ponaanje zapadnih demokracija, ali je isto tako znao da se Rusija ustruava suprotstaviti Sjedinjenim Dravama. Nadao se da se Miloevi na
kraju svega nee usuditi dopustiti da on osobno i vojska bosanskih Srba
budu poraeni na bojinici, ali je bio svjestan da je duboko uvrijedio
Miloevia glede Vance-Ovvenovog plana te sam osjetio da pazi kako
ne bi ponovno doao u osobni sukob s njime u svezi s planom Kontaktne skupine. Mladieva nepopustljivost uvijek je bila uvjetovana.
Bio bi upravo dovoljno popustljiv da dopusti prolaz minimalne koliine
pomoi UN-a u hrani. Pustio bi na slobodu taoce iz sastava UN-a
nakon to bi dokazao njegovu ranjivost, pomirio bi se s bliskom zranom potporom NATO-a do odreene mjere ako bi njegovi zapovjednici na terenu otili predaleko, ali bi vrlo estoko reagirao na kaznene
zrane udare NATO-a, jer je znao da mu oni mogu nanijeti stvamu
tetu. Godine 1994. drao sam da e moi prisiliti bosanske Srbe na
povlaenje kada shvate da naa strateka analiza ima smisla. Povui
se, ukinuti embargo i primijeniti zrane udare imalo je smisla u kontekstu nametanja konkretnog mirovnog dogovora, a Mladi je to znao.
Uza sva njegova nastojanja da e UN otii, vjemjem da je Mladi bio
svjestan da su postrojbe UN-a njegova posljednja zatita da zrani
udari NATO-a ne pomaknu ravnoteu na njegovu tetu. Naalost,
zemlje lanice Kontaktne skupine nisu prihvatile politiku povui se,
ukinuti embargo i primijeniti zrane udare u kolovozu 1994. S uporabom zrane sile ekale su do kolovoza 1995., a do tada su vojnici ve
promijenili zemljovid Kontaktne skupine, a puanstvo je pretrpjelo
novi nalet irokog etnikog ienja.

'v

8
Proces se nastavlja
ao pregovara neizbjeno sam obiavao preuveliavati opasnosti to ih sa sobom nosi neaktivnost. Kritiar mojega stava
da bi UNPROFOR sada, u ljeto 1994. godine, morao razmiljati o odlasku kako bi prijetnje primjenom NATO-ovih zranih
udara s ciljem nametanja plana Kontaktne skupine i ukidanja embarga
postale vjerodostojne, mogao bi donekle s pravom tvrditi da sam podcijenio prednosti jednostavnog nastavka procesa u 1995. godini. Zapravo, dok su ljepljivim gipsom krpale rupe kako bi putujue kazalite
Kontaktne skupine moglo nastaviti put, ovih je pet drava doista ostalo
zajedno u istim kolima kroz itavu treu zimu. Kupovano je vrijeme
tijekom kojega su se muslimanske oruane snage neprestano profesionalizirale, a uz pomo Hrvata, koji su davali doprinos u oruju,
njihova je vojna uinkovitost porasla. Ako je vrijeme bilo neprijatelj
vojske bosanskih Srba, dajui Muslimanima vie vremena, Kontaktna
se skupina moda mogla nadati da e doi dan kada e na terenu
postojati primjerenija ravnotea snaga koja bi sama po sebi dovela do
uravnoteenijeg mirovnog dogovora temeljem plana Kontaktne skupine. Predmnijevao sam da je u tome pravo znaenje rijei containment, kako su je u Bosni primjenjivali neki u Kontaktnoj skupini od
poetka 1994. godine pa nadalje. Bojao sam se da, osim ako se zemljovid Kontaktne skupine ubrzo ne izmijeni pregovorima, bosanski Srbi
nee pristati da ih sputavaju muslimanski i hrvatski napadi preko postojee crte razdvajanja. Oni e uzvratiti i u krajnjem sluaju zauzeti
takozvane zatiene zone u istonoj Bosni, Srebrenicu i Zepu, kao
to su neprestano upozoravali da e uiniti. Isto tako, bojao sam se da
e se rat u Hrvatskoj ponovno rasplamsati, jer Tumanovo je nestrpljenje bilo opipljivo.
Ljeti 1994. godine pokuaji usklaivanja nacrta rezolucija Vijea
sigumosti UN-a o ublaavanju i o pootravanju sankcija naili su na
daljnje prepreke budui da su Rusi i Amerikanci ponovno imali razliita miljenja. Glavni tajnik UN-a objavio je pismo u kojem je najavio
kako e preporuiti da UNPROFOR preda dunost vienacionalnim
vojnim snagama koje bi vodili predstavnici Kontaktne skupine. To je
pomalo izazvalo paniku budui da je stvama odgovomost bilo posljed-

PROCES SE NASTAVUA

351

nje to su drave lanice Kontaktne skupine eljele, a UN je bio sasvim

korisno rtveno janje. Ni Sjedinjene Drave, a kamoli Velika Britanija
i Francuska, nikada nisu priznale da se ovakvo stanje nioe usporediti
s irako-kuvajtskim sukobom, za koji su bile potrebne vienacionalne
vojne snage, te su svakako eljele nastaviti raditi pod okriljem UN-a.
Pismo glavnoga tajnika UN-a samo se izgubilo u newyorkom iplomatskom prepucavanju. No ostala je zabiljeena njegova zabrinutost
zbog posljedica to ih je nesuglasje unutar Kontaktne skupine imalo na
UN. Nimalo nije pridonijelo poboljanju stanja kad su Rusi podnijeli
prijedlog sasvim neprihvatljivog nacrta rezolucije o poputanju sankcija na sastanku eksperata u New Yorku. Sada se inilo nemoguim da
bise nacrti rezolucija mogli usuglasiti prije ministarskog sastanka Kontaktne skupine te je napetost posvuda rasla.
Bosanski su Srbi jo jednom zatvorili sve prilaze Sarajevu, navodno
da bi stali na kraj krijumarenju, a hicem iz srpskog snajpera ubijen je
britanski vojnik u pratnji jednoga konvoja. U govoru u amerikom
Kongresu 28. srpnja, Warren Christopher pozvao je na pootrenje
reima zone iskljuenja tekog naoruanja oko Sarajeva i Gorada te je
kazao da je srpski odgovor na prijedloge Kontaktne skupine ravan
odbijanju. Pitanje embarga na oruje ponovno je isplivalo na povrinu,
a budui da Vijee sigumosti nije prihvatilo viestrano ukidanje embarga, amerika Administracija bila je obvezna konzultirati Kongres o
jednostranom ukidanju.
Kontaktna skupina odrala je pripremni sastanak za ministarski
susret 28. srpnja u Zenevi. Raspoloenje je bilo pesimistino, no dogovoreno je da se vrsto ostane na ranije prihvaenoj strategiji. Odrane
su daljnje rasprave o mjerama za poveanje pritiska na bosanske Srbe
da prihvate zemljovid. Mogunost da se Miloeviu ponudi neka vrsta
ublaavanja sankcija ako zatvori granice prema bosanskim Srbima, to
sam ja revno podravao, ostala je na stolu. Kad se saznao ishod zasjedanja Skuptine bosanskih Srba, on nije pruio nikakvu utjehu.
Skuptina je zahtijevala daljnje promjene zemljovida, kao i pravo na
ujedinjenje sa susjednim dravama. Ministri Kontaktne skupine ni po
emu nisu mogli protumaiti srpski odgovor kao bilo to drugo osim
odbijanja. Te su vijesti potaknule daljnju raspravu u okviru Kontaktne
skupine o nainu kako da se Miloevia potakne da zatvori svoje granice. Skupina se odluila za strategiju predoavanja nacrta rezolucije
Vijea sigumosti UN o pootravanju sankcija, istovremeno dajui do
znanja Miloeviu da e biti nagraen ako poduzme mjere za zatvaranje granica u vremenu izmeu objave i prihvaanja rezolucije. Curkin je objanjavao da e Miloeviu trebati znaajan poticaj, budui da
e zatvaranje granica imati po njega ozbiljne politike posljedice u

352

BALKANSKA ODISEJA

Srbiji. David Ludlow u nae je ime u Kontaktnoj skupini dokazivao da

predlozbna rezolucija o pootravanju reima sankcija ne bi trebala biti
usmjcrena izriito protiv Srbije i Cme Gore sve dok postoje ikakvi
izgledi da e Miloevi pozitivno reagirati, ve bi trebala biti ciljana na
bosanske Srbe. Drugi su obrazlagali da bi bilo nemogue nametnuti
sankcije na tako izravan nain.
I
Velika Britanija i Francuska odbile su se obvezati u svezi s raoguim vojnim mjerama sve dok se ne zavre planovi u okviru NATO-a.
Stroa provedba zone iskljuenja mogla je izazvati veliku srpsku odmazdu, ija bi posljedica bila povlaenje UNPROFOR-a. Objanjavalo
se da bi neodluno priopenje s ministarskog sastanka u Sjedinjenim
Dravama dalo maha glasnim zahtjevima za jednostranim ukidanjem
embarga na oruje. Ministri jednostavno vie nisu mogli govoriti to
nee uiniti - morali su kazati to su spremni uiniti. Doimalo se da bi
Kontaktna skupina zamalo mogla izgubiti jedinstvo.
Predsjednik Miloevi okupio je u Beogradu 25. srpnja naveer
srpske elnike, te je vrlo dugo te veeri, sve do ranih jutamjih sati 26.
srpnja, pokuavao nagovoriti Karadia da prihvati zemljovid. Kazao
je da uope nije uvjeren da e njegovi napori uroditi plodom, i dalje se
protivei zamisli o zatvaranju granica SRJ kao pokuaju da se pojaa
pritisak. urkin, koji se zajedno s roskim ministrom obrane Pavelom
Graovim sastao s Miloeviem, smatrao je da srpski predsjednik podupire napore Kontaktne skupine, no Karadi ih je razoarao. Nimalo nisu sumnjali - kao uostalom ni mi u MKBJ-u - da je Miloeviev
politiki utjecaj na bosanske Srbe dramatino opao. Ta erozija njegova
autoriteta bila je izravna posljedica potkopavanja Vance-Owenovog
plana u Washingtonu, to je donijelo politike bodove Karadiu na
raun Miioevia.
Na treem enevskom ministarskom sastanku Kontaktne skupine
30. srpnja ministri su jo jednom bili prisiljeni na kompromis u svojim
zakljucima za javnost kako bi odrali Kontaktnu skupinu na okupu.
Valjalo je nastaviti raditi na rezoluciji Vijea sigurnosti UN o pootravanju sankcija i na planiranju jaih provedbenih mjera. Kad smo
se umijeali Stoltenberg i ja, ipak su se sloili da bi Miloeviu trebalo
pristupiti neslubeno kako bi ga se nagovorilo da zatvori granice i da
na taj nain dokae da je mislio ozbUjno kad je tvrdio da eli izvriti
pritisak na bosanske Srbe. Meutim, nisu se uspjeli dogovoriti da u
paket o sankcijama ukljue bilo kakve poticajne mjere, i sve su stare
brige SAD-a o suradnji s Miloeviem isplivale na vidjelo. Ministri su
otili iz eneve odluivi saekati ishod razvuenog procesa. No za
sobom su ostavili dokument iji je sadraj morao zakomplicirati poetak bilo kakvih pregovora. Ustrajali su na tvrdnji da je za bosanske

PROCES SE NASTAVLJA

353

Srbe prihvaanje prijedloga Kontaktne skupine prijeko potreban prvi

korak, a upravo se oko te rijei prihvaanje Kontaktna skupina
gotovo godinu dana navlaila s Karadiem sve dok pad Srebrenice i
epe nije izmijenio njihov zemljovid vojnom silom, a ne pregovorima.
Bosanski su Srbi ostali vrsti, sasvim svjesni injenice da pet drava
nee uporabiti svoje pune vojne sposobnosti kako bi ih natjerale da se
povuku s teritorija koji su zaposjeli. Suoeni sa stvarnou, dunosnici
Kontaktne skupine, zajedno s nama, igrali su na kartu vremena. Ministri su smatrali da bi pranje ruku od aljnjih pregovora urodilo jo
jaim kritikama nego to su im sada upuivane zbog neodlunosti.
Jedina akcija o kojoj su se uspjeli dogovoriti bila je da veleposlanici
Kontaktne skupine ostanu u stalnom pokretu.
Izetbegovi je 31. srpnja u Sarajevu, u odgovorima na pitanja novinara, izjavio da se ne osjea prevarenim zbog priopenja Kontaktne
skupine, ali da eli da se pone pridravati dogovorenog plana. Nije
iskljuio mogunost da bi odgovomi jo mogli primijeniti potreban
pritisak na Srbe. Isto tako, nije iskljuio mogunost daljnjih pregovora
ako, i samo ako, Srbi promijene svoj stav. Puno je toga valjalo tonije
odrediti. Unato injenici da je u zadnje vrijeme poboljano stanje u
svezi s vojnom opremom, Bosna bi se suoila s dugim ratom ukoliko ne
bi dolo do ukidanja embarga na oruje. Potraga za mirom imala je
prednost. No srpska se agresija nastavljala. Izetbegovi je bio izvijestio
glavnog tajnika UN-a i stoer UNPROFOR-a u Zagrebu o novom
gomilanju tekog naoruanja oko Sarajeva i Gorada te je sada oekivao uinkovitu akciju u obranu svih zatienih zona i potpuniju primjenu odredbi o zonama iskljuenja tekog naoruanja. Silajdi se
potuio na nedostatak volje da se zatite granice Bosne, za to je drao
da je klju mira u cijelom podruju, te na nain na koji je priopenje
izjednaavalo agresora i rtvu uporabom izraza kao to je primjerice
obje strane. Uputio je prigovor zbog injenice da se bosansko
dravno izaslanstvo, za koje je tvrdio da govori i u ime mnogih Srba i
ostalih naroda, nazivalo bonjako-hrvatskim izaslanstvom.
U Beogradu je u izdanju glavnog provladinog dnevnika Politika od
31. srpnja na naslovnoj stranici objavljen tekst izjave koju je Miloevi
dao u potporu prijedloga Kontaktne skupine, a koja je bila daleko
vra nego to sam oekivao, te je znaila da je ponovno, kao i u
sluaju Vance-Owenovog plana, dolo do razdora izmeu Beograda i
Pala.
Glavni je interes srpskoga naroda mir, i nitko to nema pravo odbaciti...
Ispunjen je cilj slobode i pravde za itav srpski narod. Dolo je vrijeme za
ustupke. Prijedlozi Kontaktne skupine - koji legaliziraju bosansku srpsku

354

BALKANSKA ODISEJA
republiku i daju joj polovicu Bosne i Hercegovine - nisu protusrpski...
Priiivaanje plana ne znai kraj razmjenama teritorija. Sve strane imaju
interes a daljnje trgovanje... Bosanska srpska republika nikada ne bi biia
stvorena bez pomoi SRJ. Najmanje to Jugoslaveni mogu oekivati od
bosanskih Srba jest da ih spase od daljnje primjene sankcija. Nema nikakvih moralnih osnova kojima bi se mogle opravdati daljnje rtve od
strane SRJ ili itavog srpskog naroda.

Miloevi je zakljuio: Danas treba vie hrabrosti i moralne snage

da bi se izabrao mir nego da bi se izabrao rat. U interesu svih graana
SRJ, RSK i Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, mir mora biti
izbor. To podrazumijeva prihvaanje prijedloga Kontaktne skupine i
omoguavanje nastavka mirovnog procesa.
Poduzevi taj korak, Miloevi se izloio napadima eeija i drugih
kritiara iz redova nacionalista, koji su odmah pokrenuli lavinu optubi
kako je Miloevi prodao bosanske Srbe. Unato ponienju, koje je
doivio kad je odbijen Vance-Owenov plan, po drugi je put jasno
stavio svoj ugled na kocku, dajui ovu nesumnjivu i javnu potporu
mirovnom planu. Vlada SRJ naredila je 4. kolovoza 1994. godine niz
mjera koje su trebale stupiti na snagu istoga dana: Prekidaju se politiki i gospodarski odnosi s Republikom Srpskom. Zabranjuje se boravak lanova elnitva Republike Srpske (Skuptine, Predsjednitva i
Vlade) na teritoriju Savezne Republike Jugoslavije. Od danas granica
Savezne Republike Jugoslavije zatvorena je za sav promet prema Republici Srpskoj, iskljuujui prijevoz hrane, odjee i lijekova.
Boutros Ghali zatraio je od Stoltenberga da izravno stupi u kontakt sa elnitvom u Beogradu i na Palama. Ja sam bio na odmoru u
Americi, to je bilo korisno, budui da je Kontaktna skupina vrsto
stajaia na svome planu i odbijala razgovarati, te nije eljeia da se
injenica da sam kao predstavnik Europske unije zapoeo pregovore u
Sarajevu doivi kao slabljenje njihove pozicije.
Tijekom ljeta, kada je zbog ukljuivanja vlada smanjena uloga
MKBJ-a u pregovorima, to je po mom miljenju bilo neizbjeno, poeo sam razmiljati o svojoj budunosti. K tomu, bilo mi je dosta zemalja lanica Kontaktne skupine koje su odbijale nametnuti rjeenje. Meutim, moji su radni odnosi s Thorvaldom Stoltenbergom bili pravo
zadovoljstvo, a on je silno elio da ostanem. Odluio sam ostati samo
ako Nijemci, koji su upravo preuzeli predsjedanje Europskom unijom,
budu eljeli da ostanem, budui da sam dovodio u pitanje dobar dio
njihove politike. Odluio sam stoga prihvatiti staru ponudu da postanem lan Upravnog odbora bez izvrnih ovlasti meunarodne tekstilne tvrtke Coats Viyella plc, kako bih radio u Londonu kao i u enevi
i pripremio se za ivot poslije Balkana. Pisao sam Kinkelu, a onda sam

PROCES SE NASTAVLJA

355

ga i posjetio, kazujui da u otii i da meu nama ne treba biti zamjerki

ako Nijemci osjeaju da uloga supredsjedatelja predstavlja zapreku
preuzimanju ovakvog posla koji bi oduzimao polovicu radnog vremena. Pomalo na moje iznenaenje, Nijemci su eljeli da ostanem i
nisu vidjeli zapreke da prihvatim ovu obvezu u privatnom biznisu koja
jezahtijevala ogranieno vrijeme. Sve sam to objavio vrlo diskretno, pa
kad je britanski tisak otkrio da sam zatraio da se moja primanja u
MKBJ-u umanje za isti iznos koji u poeti dobivati od tvrtke Coats
Viyetla, sasvim su izgubili zanimanje za dreeu priu o mojem ratnom profiterstvu. Uostalom, mnogi od njih znali su da tijekom prvih
nekoliko mjeseci nisam primao nikakvu naknadu, u nadi da e posao
biti gotov za est mjeseci kako je to prvotno bio procijenio Cyrus
Vance.
Stoltenberg i ja kasnije smo bili jako zabrinuti da smo opet u
opasnosti da ponovno izgubimo Miloeviev pristanak, kao i u svibnju
1993. godine glede Vance-Ovvenovog mirovnog plana, kada je Miloevi primijenio embargo protiv bosanskih Srba i nije naiao na ohrabrenje meunarodne zajednice. Stoga smo u nedjelju 4. rujna odletjeli
na veeru s Miloeviem u Titovoj lovakoj kui nedaleko od Beograda. Kozirjev se bio vratio iz svog posjeta Beogradu, tvrdei da se
prema svim informacijama kojima oni raspolau embargo strogo primjenjuje, a vlada SRJ zatraila je od UNHCR-a i MKCK-a da poalju
svoje ljude na granicu kako bi provjeravali da nita drugo osim humanitarne pomoi ne prelazi granicu prema bosanskim Srbima. Gospoa Ogata kazala nam je da ne vidi kako bi UNHCR mogao prihvatiti poziv za nadgleanje provedbe sankcija koje je SRJ (Srbija i
Cma Gora) nametnula protiv jedne od strana, naime bosanskih Srba, s
kojima je UNHCR bio u svakodnevnom kontaktu oko humanitarne
pomoi i o ijoj je suradnji u velikoj mjeri ovisila cijela operacija. Znali
smo da je MKCK ve odgovorio SRJ da im je nemogue preuzeti tu
odgovomost. Dobro promislivi, Thorvald i ja odluili smo ponuditi da
MKBJ uspostavi misiju za nadziranje provedbe sankja. I nama pregovaraima bio je problem da nas bosanski Srbi poistovjete sa sankcijama protiv njih, no drali smo da je to rizik koji moramo preuzeti zbog
izuzetne vanosti koju je za mirovni proces imalo vezivanje Miloevia
na njegovo deklarirano prihvaanje Plana Kontaktne skupine kao poetne toke u pregovorima. Daieko je vanije bilo podijeliti Srbe nego
ustrajati na potpunom zatvaranju granice to se ionako nikada ne bi
moglo postii. Miloevi je shvaao da se u Srbiji nas supredsjedatelje
smatra nepristranima, a ne pod amerikim utjecajem, tako da je misija
MKBJ-a bila prihvatljiva mogunost, te se on tada dao u potragu za
nainom kako da za nju dobije javnu potporu. Objasnili smo da bi

'V

356

BALKANSKA ODISEJA

misijajnla civilna, a ne vojna, a pripadnici bi doli iz zemalja lanica

Kontaktne skupine i drugih zemalja koje su prihvatljive i jednima i
drugima. Pokuat emo izbjei uporabiti rije nadgledanje, te smo se
nakon podulje rasprave sloili za jednostavan, neprovokativan naziv
Misija MKBJ: bez odora, bez znakovlja. Na izbor za koordinatora
Misije bit e Bo Pellnas, koji je putovao s nama, a vie nije bio general
pod ijim su zapovjednitvom bili vojni promatrai UN-a, ve civil koji
je s nama radio. Misija e se pozivati na deklaraciju Vlade SRJ od 4.
kolovoza. Misija e ovisiti o suradnji vlasti SRJ, te ako ne dobijemo tu
potporu u punoj mjeri od strane policijskih i carinskih slubenika, kao
supredsjedatelji odmah emo povui Misiju.
Dok smo zacrtavali parametre za Misiju svi smo znali da hodamo
po vrlo tankom ledu: Miloevi, budui da je elio izbjei da se na
Misiju gleda kao na meunarodni monitoring; mi zato to nismo eljeli
da Misija toliko razjari bosanske Srbe da prestanu potivati nau nepristranost i odbiju suraivati s MKBJ-om. Osim naela kojima e se
Misija morati povoditi, problemi primjene bili su znaajni. Morali smo
poeti od nule, bez postojee organizacije i nikakvog presedana. Da
bismo sakupili novana sredstva za operaciju, morali smo smanjiti trokove na najmanju moguu mjeru te smo odluili da e svaka zemlja biti
odgovorna za naknade i trokove putovanja, uz tu iznimku da je vicarska kao svoj doprinos ponudila osigurati Misiji prijevoz do Beograda prilikom prvog putovanja. Misija se nee financirati iz naeg
redovnog prorauna MKBJ-a, a jo smo morali nagovoriti drave da
osiguraju ili da ohrabre nevladine organizacije da to prije stave na
raspolaganje ljude s odgovarajuom spremom.
U Podgorici, glavnom gradu Cme Gore, susreli smo se s predsjednikom Bulatoviem. Silno je elio da se izvri pritisak na bosanske
Srbe, unato injenici da su mu upravo bili osobno zaprijetili u svezi sa
zatvaranjem granice. Bulatovia sam uvijek drao asnim ovjekom
koji eli pomoi. Hrabro se usprotivio Miloevievoj liniji 1991. godine,
kad je prihvatio prvi dio hakoga prijedloga koji je srezao prisvajanje
prava od strane Srbije kao jedine nasljednice Jugoslavije i otvorio put
crnogorskoj nezavisnosti. No kad su Cmogorci na referendumu golemom veinom glasovali za ostanak sa Srbijom u Jugoslaviji, Bulatovi
nije imao dmgog izbora do suraivati sa osiem, a onda i s Miloeviem. Meutim, nije bilo vidljivog ogorenja koje bi pomuivalo
njihove odnose te su njih dvojica dobro suraivali.
Iz Podgorice smo se zatim odvezli obalnom cestom i, zaustavivi se
usput na Prevlaci, razgledali ribarsko selo Molunat, gdje e, nadali smo
se, Hrvati u pravo vrijeme ponuditi bosanskim Srbima pristup moru.
Dok smo etali malim podrujem pod nadzorom UN-a na Prevlaci

PROCES SE NASi AVUA

357

zapadnoj strani ulaza u zaljev, divio sam se kako smo Vance i ja uspjeli
uvjeriti predsjednika osia da pristane da se jugoslavenska vojska u
studenom 1992. povue iz tog podruja - jer vrak poluotoka potpuno
dominira ulazom u danas glavnu luku jugoslavenske momarice. Naravno, snage hrvatske Vlade vrlo su lako mogle gaati ulaz i izvan
podruja pod nadzorom UN-a, no psiholoki uinak injenice da su
hrvatske snage na vrhu Prevlake morao je biti vrlo neugodan Srbima
koji su se, osim s podruja Prevlake, bili povukli i iz dubrovakog
podruja u proljee 1992. godine kao dio Vanceovog plana to je
potpisan toga sijenja.
im smo stigli u Dubrovnik, Thorvald Stoltenberg poeo je telefonirati s namjerom da sakupi potporu za Misiju MKBJ-a, obraajui se
skandinavskim nevladinim organizacijama koje su spremne rasporediti
se u roku od nekoliko dana u kriznim podrujima diljem svijeta. Do
sljedeeg jutra Thorvald je uspio dobiti obeanja sve etvorice skandinavskih ministara vanjskih poslova da e se u roku od deset dana
ezdeset osoba pridruiti Misiji, kao i poetna sredstva u iznosu od vie
od 400.000 amerikih dolara. Doimalo se sada, dvadeset i etiri sata
nakon razgovora s Miloeviem, da e Misija uspjeti. Opijeni injenicom da smo dobili pristanak Kontaktne skupine i postigli pomak s
mrtve toke, nismo ni slutili kakve e probleme Misija predstavljati
nama i MKBJ-u, poglavito s kakvim e neprijateljstvom na nju gledati
neki dijelovi amerike Administracije, ak i do te mjere da e se u
djelovanju Misije na vlastiti integritet neprestance dovoditi u pitanje
sve do razine dravnog tajnika, Warrena hristophera.
Poslali smo poruku Kontaktnoj skupini, koja se sutradan trebala
sastati u Berlinu, budui da smo eljeli da poruka doe izravno do
Christophera i Kozirjeva, a ne posredstvom lanica Europske unije. Iz
naeg memoranduma jasno proizlazi da su Sjeinjene Drave dobile
sve kljune informacije o dogovoru koji smo postigli s Miloeviem.
Izvijeteni su kako e Pellnas podnositi izvjee nama, a mi Vijeu
sigumosti UN-a i Predsjednitvu EU-a, kao i o vanosti otvaranja
autoceste Zagreb-Beograd kako bi se zaustavio prijevoz nafte kroz
Bosnu i Hercegovinu hrvatskim Srbima u Kninu. Natrag smo dobili
poruku da je Kontaktna skupina zadovoljna.
Dana 8. rujna pribivao sam radnom doruku francuskih diplomata
u Quai dOrsayu. Objasnio sam da ameriki veleposlanik u Zagrebu
Galbraith sada mudro nastoji postii sveobuhvatan paket kojim bi se
rijeili svi vidovi problema u Hrvatskoj, a koji je MKBJ pripremao ve
nekoliko mjeseci. Kazao je da Amerikanci ele istovremeno postii
dogovor o Hrvatskoj i Bosni. S tim ciljem, nakon konzultacija s Nijemcima, dogovorili smo se da e Ahrens, Eide i Szasz iz MKBJ-a te

358

BALKANSKA ODISEJA

Galbraith i ruski veleposlanik intenzivno raditi tijekom sljedea tri ili

etiri cTna u Zagrebu kako bi proizveli ustavno ijeenje u Hrvatskoj.
Nacrt je ve postojao u Zenevi, a osiguravao je najvei mogui stupanj
autonomije Krajini, te postupnu predaju vlasti od strane Srba hrvatskim vlastima, najprije u zapadnoj Slavoniji, a zatim i u istonoj Slavoniji nakon uprave UN-a za podruje UNPA sektora Istok.
U jesen 1994. godine ponovno je rasla zabrinutost zbog nastavka
etnikog ienja od strane bosanskih Srba, poglavito oko Bijeljine, a
to je pitanje u kolovozu Akashi pokrenuo izravno s Karadiem. U to
je vrijeme Karadi taj problem pripisivao kriminalcima te se obvezao
da e smijeniti efa policije. To je i uinjeno, no ured UNHCR-a u
Tuzli i dalje je izvjeivao o dolasku velikog broja muslimanskih izbjeglica koji su bili prisiljeni napustiti podruje Bijeljine - 106 osoba 18.
kolovoza, 187 osoba 24. kolovoza, 430 osoba 29. kolovoza, 566 osoba 2.
rujna i 780 osoba 4. rujna. Akashi je 6. rujna izdao otro priopenje za
tisak i telefonom razgovarao s Karadiem, kada mu je kazano a je
Karadi poduzeo mjere za identifikaciju, uhienje i krivino gonjenje
odgovornih osoba. Unato tome, proces etnikog ienja u podruju
Bijeljine nastavljen je bez otpora, a Karadi je za to snosio jasnu
odgovornost.
Otkako sam se u rujnu 1992. godine u Banjoj Luci sukobio s Karadiem u svezi s etnikim ienjem, postojala je razina osobne netrpeljivosti u naim odnosima koju sam morao drati pod kontrolom
kako ne bi ila na utrb mojemu zadatku mirovfiog pregovaraa. Sastanci s njime esto su bili teki, no uspijevao sam potiskivati prezir to
sam ga spram njega osjeao u sebi. Pa ipak, dok je Boban, elnik
bosanskih Hrvata, u prvih osamnaest mjeseci postojanja MKBJ-a po
mom miljenju bio rasist na rijeima i djelu na isti onaj otvoreni nain
kao i Mladi, Karadi se u poetku vie pretvarao i paljivo izbjegavao
rasistike primjedbe, te je ak i spremno osuivao rasistika djela.
Njegova opravdanja za etniko ienje uvijek su bila praktina, a
odnosila su se na uinke rata ili ponaanje odreenog pojedinca, bilo
da je rije o naelniku policije ili gradonaelniku. On bi uvijek obeao
da e neto poduzeti, a ponekad bi dragovoljno ponudio povratne
informacije prilikom sljedeeg susreta. Doimalo se da UNHCR i
MKCK imaju slina iskustva. Naravno, bila je to lukava taktika kakobi
nas uvjerio da nae predstavke imaju nekakav uinak, nekakav utjecaj
u ublaavanju najgorih posijedica ove izopaene prakse. Isto tako, za
pregovarakim stolom Karadi se nikada nije protivio naem zauzimanju za mehanizme zatite Ijudskih prava, a od samoga je poetka u
svezi s Vance-Ovvenovim planom bez prigovora prihvatio sudbenu
nadlenost u srpskim podrujima Suda za ljudska prava u kojem bi bili

PROCES SE NASTAVUA

359

zastupljeni i neki vanjski meunarodni suci, na promatrae ljudskih

prava koji bi djelovali u srpskim podrujima kao i na imenovanje pukih pravobranitelja za zatitu ljudskih prava. Sve je to, meutim, bila
krinka iza koje se skrivala duboko ukorijenjena predanost protiv suivota Srba i Muslimana te predanost bezono neasnoj provedbi programa etnikog ienja, predanost koja je bila jo znaajnija nego
njegova trajna nesposobnost potivanja ili ak spoznavanja istine.
Gledao sam kako rat ini Karadia jo surovijim i jo ekstremnijim u promicanju srpskog nacionalizma. Rasistike primjedbe poele
su se javljati u njegovu rjeniku, poglavito pod utjecajem viskija. Istovremeno, poeo je projicirati o sebi sve jai dojam pobonosti i sve
vie i vie javno pohoditi obrede Pravoslavne crkve. Karadi je isto
tako poprimio krui i nepopustljiviji stav, ne samo spram mirovnih
pregovora ve i spram uzimanja talaca. Prvotno, za civiie koje bi bosanski Srbi uhitili uvijek bi se vrlo paljivo tvrdilo da su poinili konkretne
kriminalne radnje, no postupno se i ta fasada sruila dok se 1995.
godine nismo zatekli kako se navlaimo oko francuskih lijenika koji
su uzeti za taoce ak i bez prozime optube o kriminalnom ponaanju
da bi se opravdalo njihovo uhienje. Vjerujem da se ovaj proces
ogrubljivanja ubrzavao krajem 1994. i poetkom 1995. godine kako se
izolacija Pala poveavala. Karadi je postao opsjednut i svojim sukobom s Miloeviem. Kad smo se Stoltenberg i ja poeli sve rjee
sastajati s elnicima bosanskih Srba, prvih nekoliko sati naih sastanaka morali smo potroiti kako bismo ih spustili na zemlju, kako
bismo ih podsjetili da oko njih postoji stvarni svijet. To se ak poeio
odnositi i na Karadia, koji je u mnogo emu bio najprofinjeniji i
najsvjetskiji od sviju njih.
Nije na meni da utvrdim je li Radovan Karadi ratni zloinac. O
tome e pravovaljano odluiti Meunarodni sud za ratne zloine u
bivoj Jugoslaviji. Sve to mogu kazati jest da, kad sam uo da je sudac
Richard Goldstone kao glavni tuitelj izdao nalog za njegovo uhienje
radi suenja, nisam osjetio ni najmanji traak suosjeanja, nisam traio
ni najmanju mrvu opravdanja za njegovo ponaanje, a kad sam se
povukao s mjesta supredsjedatelja 1995. godine, bio sam sre.tan to
neu morati pregovarati s njim dok postoji takav nalog, i da se zapravo
s njim vie nikada neu morati sresti.
Meunarodni sud morat e utvrditi to se dogodilo ili se nije dogodilo u Bosni i Hercegovini 1992. godine, tko je doista imao kontrolu
nad Arkanovim i eeljevim paravojnim postrojbama, tko je kontrolirao sve elemente vojske bosanskih Srba i lokalnu miliciju ili policiju i
tko je mogao zaustaviti silovanja, muenja i ubojstva mnogih Muslimana u koncentracijskim logorima. Drago mi je da su se u Bijeljini i

360

BALKANSKA ODISEJA

oko nje 994. i 1995. godine odluke politiekih elnika bosanskih Srba i
njihovog takozvanog predsjednika, Radovana Karadia, doista potivale, a da je on odluio intervenirati, mnogo je vie Muslimana moglo
ostati u svojim domovima i ivjeti u tom podruju, a ne pobjei u
Tuzlu. To isto vrijedi i za Banju Luku. U oba mjesta bilo je vrlo malo
opasnosti po sigumost i nije bilo mogunosti da bi muslimansko puanstvo moglo predstavljati prijetnju. Bez obzira na nalaze Meunarodnog suda za ratne zloine, lijenici u Beogradu po mom sudu nikada vie ne bi smjeli dopustiti dr. Karadiu da se bavi medicinom u
njihovoj zemlji.
Nakon prvotne dvojbe u travnju 1993. nisam uope sumnjao da je
Miloeviev prekid s Karadiem do kolovoza 1994. postao prava zavada. I jedan i drugi eljeli su biti kraljem Srba. Karadi je pokuavao
biti uspjean ratni voa, antikomunist i poboni pravoslavac u mihailovievskoj tradiciji. Miloevi je elio biti voa koji, borivi se za
sve bitne srpske interese i ostvarivi ih tijekom raspada Jugoslavije,
sada donosi mir i blagostanje. Nisam vidio razloga zato bismo mi
trebali biti ukljueni u njihovu zavadu, zbog ega sam se usprotivio
amerikoj i njemakoj politici nepregovaranja s bosanskim Srbima, jer
mogao sam zamisliti uvjete pod kojima bi se njihovi interesi mogli
dokazati bliima u odnosu na nae interese od Miloevievih. To se
primjerice dogodilo u svezi s Hrvatskom u proljee 1995. godine, kad
bosanski Srbi nisu napali postrojbe hrvatske Vlade u zapadnoj Slavoniji koje su napadaie hrvatske Srbe. Predsjednik Tuman mudro je
nastavio neslubeni dijalog s elnitvom bosanskih Srba tijekom itavog razdobija dok oni nisu razgovarali s predsjednikom Miloeviem.
Neslubeni sastanak ministara vanjskih poslova EU-a odrao se
10. i 11. rujna u Usedomu u Njemakoj, a tijekom objeda u nedjelju
raspravljali smo o Bosni. Openito je izraeno odobravanje rada Kontaktne skupine te je naglaena potreba zatvaranja granica SRJ prema
bosanskim Srbima. Istaknuta je zabrinutost zbog razvoja dogaaja u
Bihau i Sarajevu i potreba koja se osjeala da UN i NATO uine vie
kako bi osigurali zatitu UN-a zatienih zona. Postojalo je vrsto
protivljenje ukidanju embarga na oruje, no openito su se sloili da bi
ono moglo biti neizbjeno kao posljednje sredstvo. Meutim, ministri
su okoliali oko sredinjeg pitanja nametanja ijeenja, a nijedan od
njih nije spomenuo moj srpanjski COREU brzojav u kojem sam traio
uporabu sile.
Dana 20. rujna odletio sam u Washington kako bih bio nazoan
veeri u britanskom Veleposlanstvu u ast Cyrusa Vancea, kojemu je
na veleposlanik trebao dodijeliti poasnu viteku titulu. Bila je to
vesela prigoda, a nazona je bila cijela njegova obitelj i mnogi od onih

PROCES SE Nrto rAVUA

361

koji su sluili pod njime u State Departmentu. Doao je Warren Christopher, to je samo po sebi bila plemenita gesta, napose stoga to je
Cyrusov govor bio pun pohvala britanskoj politici u Jugoslaviji, to se
moglo smatrati jedino kritikom amerike politike. Nazoni su bili i
mnogi moji stari prijatelji, meu kojima su neki ponovno sluili u State
Departmentu i izrazili suosjeanje za potekoe koje smo imali s
amerikom politikom. Moj dokument o globalnom ijeenju kruto je
primljen na znanje u pismu koje sam primio od Petera Tamoffa prije
moga dolaska. Razgovarao sam s Richardom Holbrookeom, kojega
sam poznavao iz usputnih susreta posljednjih godina i koji je sada bio
ukljuen u mirovni proces kao pomonik dravnog tajnika zaduen za
bivu Jugoslaviju, nakon svog promaknua s mjesta veleposlanika u
Bonnu, gdje ga je zamijenio Chuck Redman. U vrijeme Administracije
predsjednika Cartera bavio se pitanjima jugoistone Azije, a kasnije se
pridruio investicijskim bankarima Lehman Brolhers. Svjetskih nazora,
intelektualac, ve je muzao informacije od Mishe GIennyja. Vjerovao
sam da e Holbrooke ubrizgati dozu vrlo potrebnog realizma u politiku
Washingtona te sam pozdravio njegovo imenovanje. Otputovao sam
sljedeeg dana, zadovoljan to sam odluio ne prihvatiti stari poziv da
govorim u vvashingtonskom Press Clubu, to bi samo jo vie bilo zamrsilo moje odnose s Administracijom. Bilo je sada na europskim vladama da se uhvate u kotac s Washingtonom kad doe do razmimoilaenja u politici. Sad kad je postojala Kontaktna skupina to vie
nije bilo neto ime bi se MKBJ trebao baviti.
Amerikancima je predstavljala problem injenica da je globalno
ijeenje za koje sam se zalagao podrazumijevalo zbliavanje Miloevia i Tumana, to je bila kombinacija koja im se nije svidjela i koju je
njihova diplomacija izgradnje hrvatsko-muslimanske Feeracije nakanila izbjei. Moralo je proi jo devet mjeseci prije no to e se
amerika diplomacija ozbiljno pozabaviti Miloeviem, pa ak i tada
oni e se povui i odrei se nagodbe postignute u svibnju 1995. o kojoj
je izravno s Miloeviem pregovarao njihov posebni izaslanik Robert
Frasure, jedan od njihovih najiskusnijih diplomata. Vjerovao sam da
neemo doivjeti dogovor na Balkanu pod okriljem meunarodne zajednice sve dok Sjedinjene Drave ne rijee svoj podvojeni odnos
spram Miloevia.
Plan Z4 ponudio je okvir za mir u Hrvatskoj na kojem su obje
strane, pod uvjetom da postoji dobra volja, trebale biti sposobne graditi rjeenje. No dobre volje nije bilo, stoga smo najprije trebali postii
napredak o gospodarskoj suradnji. Napose, morali smo pokuati otvoriti autocestu Zagreb-Beograd i otvoriti opskrbu vodom i elektrinom
strujom prema Krajini i iz nje, jer ti su imbenici stvarali probleme koji

362

BALKANSKA ODISEJA

su nepotrebno kvarili hrvatsko-srpske odnose. U politikom dijalogu,

ni Vlada'predsjednika Tumana, koja je eljela potpunu reintegraciju,
niti hrvatski Srbi, koji su zahtijevali odcjepljenje, nisu bili spremni na
kompromise. Bila je to pozicija pobjednik uzima sve, u kojoj je
Tuman odnio pobjedu.
Kad sam se susreo s Kozirjevim u ladanjskoj kui britanskog mijera Chequers na veeri u ast predsjednika Jeljcina u subotu 24.
rujna, jo je bio sit amerike politike. Smatrao je da je ublaavanje
sankcija prema Miloeviu smijeno, te da je apsurdno da Amerikanci
zahtijevaju stopostotno zatvaranje srpsko-cmogorske granice s Bosnom i Hercegovinom, jer je rije o dugakoj i u mnogim dijelovima
planinskoj granici preko koje e se uvijek krijumariti. Meutim, osjeao je veliko olakanje zbog injenice da je amerika Administracija
nagovorila Izetbegovia na izjavu kako eli da se podizanje embarga na
oruje odloi za est mjeseci.
Pored Hrvatske i Bosne i Hercegovine, sukob na Kosovu lagano je
vrio, te je postojala opasnost da e svakog trenutka prokljuati. U
srijedu 2. studenog Stoltenberg i ja sastali smo se u enevi na dva i pol
sata s Ibrahimom Rugovom i njegovim savjetnicima kako bismo
raspravili o stanju na Kosovu. Ovaj je susret bio nastavak ranijeg susreta koji je Stoltenberg odrao s Rugovom u Oslu, kao i estih rasprava
koje smo mi supredsjedatelji imali s predsjednikom Miloeviem o
tome kako rijeiti probleme na Kosovu. MKBJ je svojevremeno na
Kosovu bio prilino aktivan, no uglavnom se o tbme nije izvjeivalo.
Rugova je vrsto zastupao odcjepljenje jednako kao i 1992. godine kad
sam ga prvi put sreo. Autonomija mu nije bila privlana.
U utorak 15. studenog u logoru UN-a na Plesu, uz zagrebaku
zranu luku, sastali smo se s predstavnicima hrvatske Vlade i hrvatskih
Srba, ija su izaslanstva predvodili Hrvoje arini, odnosno Borislav
Mikeli, kao i s amelikim i ruskim veleposlanikom u Hrvatskoj, te
smo uinili znaajan napredak. Sutradan, nakon vrlo korisnog posredovanja amerikog veleposlanika Petera Galbraitha kod predsjednika
Tumana prethodne veeri, sastali smo se s Tumanom, poslavi zatim
tekst sporazuma o vodi, struji, nafti, autocesti i eljeznici objema stranama. Hrvatski su Srbi bili nezadovoljni nekim vidovima sporazuma o
emu sam kasnije izvijestio Europsku uniju, poslavi im sporazum i
pisma, uz napomenu kako smo bili blizu postizanju znaajnog gospodarskog sporazuma.
Kontaktna skupina nakratko se sastala 17. studenog u Londonu.
Bio je to razoaravajui sastanak koji je urodio tek neznatnim rezultatima. Skupina je ponovno potvrdila svoju postojeu politiku nepre-

PROCES SE NASTAVUA

363

govaranja s bosanskim Srbima sve dok ovi ne prihvate zemljovid Kontaktne skupine, no nije se uspjela dogovoriti oko paketa sankcija.
U to je vrijeme posebni izvjestitelj o stanju ljudskih prava u bivoj
Jugoslaviji, Mazowiecki, bivi presjednik poljske Vlade, kazao u jo
jednom od svojih redovitih izvjea kako je trenutni val etnikog ienja koje provode bosanski Srbi najdui od Ijeta 1992. godine. A mi
smo bili, dvije godine od stvaranja MKBJ-a, svjedocima najgoreg naleta etnikog ienja, dok smo mogli samo promatrati kako zemljovid
Kontaktne skupine pokazuje sve znakove da e krenuti istim putem
kao i Vance-Owenov plan, plan Invincible i Plan akcije Europske unije.
Ponovno je jedna strana, u ovom sluaju Srbi, osjeajui se sigurnima
znajui da nitko nee nametnuti rjeenje, mogla blokirati dogovor. No
etniko ienje nije se dogaalo samo u Bosni, gdje su napose bili
pogoeni Banja Luka i Bijeljina. Ono se provodilo i u Hrvatskoj. Mazowiecki je opisao maltretiranja Srba od strane Muslimana u Zenici i
prigovore koje su Hrvati i Srbi iznosili o maltretiranjima u Bugojnom;
kako su vlasti bosanskih Hrvata u Mostaru protjerivale Muslimane i
kako je Federacija zaustavljala humanitarnu pomo u Travniku. Izrazio je zabrinutost zbog ozbiljnih krenja ljudskih prava u Hrvatskoj i
obrazaca diskriminatornog ponaanja spram manjinskih skupina. U
SRJ, gdje nije nailazio na nikakvu suradnju, nastavak policijskog nasilja bio je razlog za ozbiljnu zabrinutost, jednako kao i diskriminacija
na radnom mjestu i prilikom mobilizacije. Na Kosovu se stanje pogoravalo, uz poveanje broja nasilnih pretresa stanova, prepada i proizvoljnih uhienja. Jednako kao i u sluaju posebnog tuitelja, njegova
je uloga bila sasvim nezavisna od nae uloge u MKBJ-u, a drim da je
to bilo ispravno, budui da je i njemu i nama osiguravalo nezavisan
poloaj u odnosu na sukobljene strane.
Douglas Hurd, svjestan moje ozbiljne zabrinutosti zbog politikog
vakuuma koji je nastajao, kazao mi je negdje pred kraj stuenog da bi
elio ponovno zapoeti izravne pregovore sa sukobljenim stranama te
da e tu poruku prenijeti Warrenu Christopheru u nadi za skorim
odravanjem ministarskog sastanka Kontaktne skupine, koji je potom
zakazan za poetak prosinca u Bruxellesu. I John Major nastojao je da
Kontaktna skupina ponovno preuzme inicijativu.
Citava bihaka epizoda jo je jednom pokazala koliko je besmislena bila politika zatienih zona Vijea sigurnosti. Za Sjedinjene
Drave tu je bila dodatna i bolna pouka u koju nije trebalo uvjeravati
njihove oruane snage, no koju su njihovi politiari jo nastojali izbjei:
naime, da zrani udari ne mogu spasiti zatienu zonu ako su postrojbe UN-a rasporeene u naseljenim dijelovima zone. Stoga je, kao i
obino, amerika Administracija traila rtveno janje i nala ga u ge-

364

BALKANSKA ODISEJA

neralu Roseu. Prialo se da je Madeleine Albright bila vrlo ljuta zbog

navodne Roseove izjave kako bi bosanska Vlada trebala odbaciti zemljovid Kontaktne skupine i prihvatiti novi pregovaraki okvir. Ukoliko
je on to doista kazao, bila je to nerazborita primjedba. No Sjedinjene
Drave postavljale su nemogue zahtjeve spram UNPROFOR-a te su,
kao da ele preusmjeriti kritike zbog svog povlaenja iz pomorskih
snaga WEU-a/NATO-a koje su provodile embargo na oruje u Jadranskom moru, openito pokuavale poveati ulog na Europu. Franeuzi
su intervenirali kako bi sprijeili da u zrani prostor nad Bosnom
zajedno polete dva izviaka zrakoplova i trideset i sedam borbenih
zrakoplova NATO-a strahujui da bi to na srpskim radarima moglo
izgledati kao napad te da je svrha njihova leta bila jednako da Srbe
dovede u iskuenje da ukljue ciljnike radare kako bi NATO mogao
udariti po njima u samoobrani, koliko i da poslui bilo kojem cilju
UNPROFOR-a. Unato ovom opravdanom strahu Francuza, budui
da se svakim danom ukljuivao sve vei broj srpskih radara za navoenje raketa SAM 2 i SAM 6, NATO-u je oista trebalo puno vie
zrakoplova za ometanje i onesposobljavanje protuzrakoplovne obrane.
Problem je bio u tome da Srbi te letove vie nisu smatrali izvidnikima,
ve neprijateljskima. Po meni je Biha, gdje se pet vojski meusobno
borilo za tu zatienu zonu, dokazao da smo trebali nametnuti dogovor prije nego to je nastupila i trea zima. UN je izbjegao biti uvuen
u borbe, no samo zahvaljujui trijeznom realizmu generala de Lapreslea i Rosea. General Rose skupo je platio najprije za Gorade, a
onda i za Biha, postavi neprihvatljiv i za bosansku Vladu i za Sjedinjene Drave. U emotivnoj izjavi pred televizijskim kamerama u Roseovoj nazonosti u zgradi Predsjednitva u Sarajevu, bosanski premijer
optuio ga je da je omastio ruke krvlju tisua Muslimana u Bihau, to
je prikazano u udarnim terminima diljem Sjedinjenih Drava. Tek
kasnije, kad su prave injenice dole na vidjelo, te se saznalo da je broj
ljudi koji su izgubili ivot u Bihau bio mnogo manji, Silajdi je prozvan da povue svoje navode. Intervju u emisiji Panorama na BBC-ju,
u kojem je Silajdi to odbio uiniti, jedan je od najzanimljivijih televizijskih prijenosa koji dokazuje da televizija uivo ima svojih prednosti i
nedostataka za one koji je, kao Silajdi, tako uinkovito iskoritavaju.
Roseovo dostojanstvo ili ponienje, kako god to promatrali, pod poetnim napadom javnosti u to vrijeme, prikazalo se u sasvim drukijem
svjetlu kad su injenice dole na vidjelo i kad je Silajdi poeo mijenjati i izvrtati temu. Poelio sam tada da to isto mogu doivjeti i srpski
elnici kao to je Karadi, ili hrvatski i muslimanski elnici ija su
objanjenja i tvrdnje bili olako prihvaani kao mudrost dana premda su
bili potpuno netoni.

PROCES SE NASTAVLJA

365

Izmeu ostalog, brinulo me je da je nakon Bihaa ojaala Karadieva pozicija, kao i pozicija vodeih srpskih politiara koji su
prkosili Miloeviu. Svi elnici politikih stranaka u Beogradu, ukljuujui i Drakovia, osudili su zrane udare NATO-a. Miloevi je,
meutim, ostao pri svojoj potpori Planu Kontaktne skupine, iako sama
Skupina nije mogla ponuditi stvame izglede za ublaavanje sankcija. U
Sjedinjenim Dravama jo je bilo Ijudi koji su vjerovali da su Miloevi
i Karadi i dalje u dosluhu te da su sve ove navodne podjele meu
njima samo varka. Bezbroj sam puta sam sebi postavio to pitanje tijekom itavog ovog razdoblja. Pitao sam se nije li i Misija MKBJ-a dio
ove prijevare. No tako sloenu zavjeru jednostavno nisu podravali svi
oni anegdotski i drugi dokazi koje smo posjedovali i koji su govorili
suprotno.
U Njemakoj je ponovno zauzimanje ranije izgubljenih poloaja
oko Bihaa od strane Srba obnovilo stare sumnje u francuske i britanske namjere. Konzervativni i prohrvatski Frankfurter Allgemeine Zeitung zastupao je gledite da su, kako su to oni opisivali, prosrpski
stavovi ovih zemalja, utemeljeni na elji da se uspostave dobri odnosi s
dravom koja e osigurati regionalnu ravnoteu u odnosu na pronjemaku Hrvatsku.
Problem je s mudrim t'eorijama zavjere u tome da one uvijek previaju domae politike snage koje su obino puno zahtjevnije i bitnije.
Njemaka prohrvatska politika bila je pod velikim utjecajem Hrvata
koji su imali pravo glasa u Njemakoj i koji su do tada uglavnom
glasovali za Genscherovu Liberalnu stranku (FDP). Stavovi britanske
Vlade spram toga to njihove postrojbe u sastavu UN-a mogu uiniti
bili su pod snanim utjecajem Parlamenta i javnosti, meu kojima
nikada ni priblino nije postojala veinska potpora za aktivno ukljuenje u graanski rat. Politika francuske konzervativne Vlade odraavaia je njezino nastojanje da je se ne uvue u dogaaje na terenu, imajui
u vidu predsjednike izbore to su se trebali odrati u proljee 1995.
godine. Mitterranovo osobno ratno iskustvo u zarobljenitvu u Njemakoj, gdje je nauio potivati srpsku povijest i opstojnost, bilo je
razlogom njegove sumnjiavosti u pogledu vojnog ukljuenja. Jupp je
30. studenog otiao toliko daleko da je tvrdio kako je NATO izgubio
kredibilitet u Bihau. U meuvremenu su Sjedinjene Drave bile zaovoljne daljnjim svaljivanjem krivnje na UN. Sve je to postajalo runo.
Biha je predstavljao najniu toku u odnosima izmeu UN-a i
NATO-a te SAD-a i EU-a.
Juppe i Hurd zajedno su 4. prosinca otputovali u podruje bive
Jugoslavije, posjetivi Beograd, Sarajevo, Pale i Zagreb. Vanost je
njihovog puta bila u tome to je potvrdio entente cordiale, pa iako nije

366

BALKANSKA ODISEJA

otkrio rmjogo novog, obojici je omoguio izravan kontakt sa sukobljenim stranama i uvid u probleme koji se moe stei jedino kroz neposredan kontakt. Bila je to impresivna predstava, a njih su dvojica letjeli
britanskim i francuskim zrakoplovima, govorili naizmjence engleskim i
francuskim jezikom pred novinarima jedne i druge zemlje. Znam da je
to pomoglo da se uvjeri Miloevia, slino kao to ga je i njegov posjet
Parizu radi susreta s Mitterrandom uvjerio da su neke drave lanice
Kontaktne skupine ozbiljni igrai i da ublaavanje sankcija nije tek
iiuzija, ve da je i alje na dnevnom redu, unato amerikom protivljenju i njemakom strahovanju.
Sjeinjene Drave poinjale su se pitati kako se postaviti spram
produavanja ublaavanja sankcija protiv Srbije i Cme Gore nakon
prvih sto dana koji su trebali istei 15. sijenja. Senator Dole i zastupnik Gingrich javno su objavili svoju strategiju povlaenja UN-a, jednostranog ukidanja embarga na oruje i snane kampanje stratekog
bombardiranja protiv bosanskih Srba - koja se od Clintonove stare
politike razlikovala u jednom vitalnom aspektu: prihvativi da UN
mora otii, republikanci su bili spremni staviti na raspolaganje amerike postrojbe da pomognu pri povlaenju UN-a. No do tada su Clintonova Administracija i Warren Christopher Doieovu politiku javno
nazivali ratnom strategijom. Na ruku Administraciji, general Shalikashvili javno je bio izjavio da ona ne bi uspjela, te je bilo jasno ega su
se pribojavali i on i Administracija. Ako bombardiranje ne pomogne
Muslimanima, a Srbi ponu pobjeivati, oni nisu vidjeli kako bi mogli
izbjei odgovomost i oduprijeti se pozivima za slanjem amerikih kopnenih snaga. Sjedinjene su Drave prvi put pokazale fleksibilnost i
elju za otvaranjem pregovora s Karadiem. Anthony Lake u svom je
govoru 30. studenog kazao da Sjedinjene Drave nisu za konfederaciju
u Bosni i Hercegovini, ali da nee stajati na putu, te da su isto tako
poele isprobavati razliite dmge formulacije s Karadiem kako bi se
prevladalo prijanje inzistiranje na prihvaanju plana Kontaktne
skupine.
Upravo u ovom osjetljivom trenutku, Thorvald Stoltenberg i ja
bojali smo se da moda neemo moi primijeniti gospodarski sporazum s hrvatskim Srbima zbog mogunosti da se u Vijeu sigurnosti
na prijedlog Nesvrstanih usvoji rezolucija koja bi onemoguila svaku
fleksibilnost u svezi s isporukama nafte za hrvatske Srbe. Dana 2.
prosinca pisao sam Douglasu Hurdu priopivi mu da ohrabrujemo
Ruse da uloe veto budui da bi nam rezolucija onemoguila da iskoristimo prijevoz nafte kroz Bosnu kao sredstvo pritiska na hrvatske
Srbe i priopivi da e moj novi osobni tajnik u Kontaktnoj skupini
ponovno pokrenuti to pitanje u okviru Skupine. Kozirjev je doista

PROCES SE NASTAVUA

367

naloio ruskom predstavniku da uloi veto u New Yorku samo nekoliko sati nakon ministarskog sastanka Kontaktne skupine u Bruxellesu.
Bio je to prvi veto koji je uloila nova Rusija, a bio je to i vrlo mudar
potez. Neposreno prije toga sastanka otkrili smo da je Redman iz
Bonna, gdje je sada bio veleposlanik, poslan u Sarajevo, te da se
upravo spremao prekinuti zabranu Kontaktne skupine i sastati se s
Karadiem na Palama. Stoltenberg je to usput spomenuo u uvodnoj
rijei, to je zaudilo Europljane i razbjesnilo Nijemce. Juppe me je
pred Warrenom Christopherom na sastanku upitao to misiim o tome,
dovodei me u nezgodan poloaj, budui da sam oavno vjerovao da je
nerazborito izolirati Karadia. Odluio sam istupiti iz stroja, kazujui
kako mislim da je to neizbjeno i pravilno, zbog ega je svima, a
poglavito Francuzima, Britancima i Nijemcima, zastao dah. U svoju
obranu, jedino mogu rei da su me pitali za moju najbolju procjenu.
Dovoljno sam esto bio spreman kritizirati Amerikance kada god nisu
bili u pravu, tako da se sada, kada je Holbrooke nastojao otvoriti vrata
pregovorima, doimalo nepotenim ne pozdraviti njegovu inicijativu.
Njemaka pozicija o Bosni u Kontaktnoj skupini odmaknula se u
prosincu 1994. od linije Kinkel-Juppeovog pisma godinu dana ranije i
ponovno pribliila potpori amerikoj poziciji. Djelomino je to bilo i
zbog njihove zabrinutosti zbog pogoranja njemako-amerikih i europsko-amerikih odnosa, a nisu eljeli raspad Kontaktne skupine.
Djelomino je razlog bilo i okretanje amerike politike prema Hrvatskoj. Shvaao sam i potivao taj sud. Ba kao to su se Britanci i
Francuzi priklonili amerikoj strani u svezi s Vance-Owenovim planom
u svibnju 1993. godine iz irih interesa, to je isto sada inila i Njemaka. To je podrazumijevalo da Njemaka ostavlja Francuskoj i Britaniji da vode svoju bitku, a znailo je i to da sam ja morao podesiti
gravitacijsko sredite svoje pozicije kako bih odraavao ovu novu realnost unutar Europske unije kao njezin pregovara. U odnosu na Hrvatsku, znailo je da e se Tumanu dati vie slobode no ikada. Bila je
to mudra geostrateka politika Nijemaca, s obzirom na njihovu prohrvatsku orijentaciju, no istovremeno je razotkrila plitkost njemakih
zahtjeva za glasovanje kvalificiranom veinom u europskoj vanjskoj
politici. Kao i u prosincu 1991. godine u svezi s priznanjem Hrvatske,
tako je i sada u prosincu 1994. Njemaka izvravala svoje pravo da se
vrsto dri vlastite vanjske politike u svezi s podmjem koje joj je bilo
od vitalnog interesa. Jer njemaka pozicija ni u snu nije tada predstavljala glavnu struju europskog miljenja. Danska i vedska bile su
vrlo kritine glede potivanja ljudskih prava u Hrvatskoj. Meutim,
njemaki izbor bio je u potpunosti razuman i vjerujem da su od njega
EU i NATO ukupno uzevi imali koristi, iako nam je oteao ivot u

368

BALKANSKA ODISEJA

nastojanjj|na da se postignu sporazumna rjeenja. Bismarckova tradicija nezavisne misli jo je bila iva u Bonnu, a to se mene tie, ne
samo da nisam u nju sumnjao, ve sam vjerovao da je ona prirodni i
neizbjeni dio nove, samosvjesne, demokratske i ujedinjene Njemake.
Stoltenberg i ja otputovali smo ponovno u Beograd i Zagreb 6. i 7.
prosinca kako bismo pokuali zadrati momentum za provedbu gospodarskog sporazuma, nadajui se da emo 14. prosinca otvoriti autocestu. U meuvremenu je Bo Pellnas, koordinator Misije MKBJ-a u
Beogradu, nailazio na sve vee zapreke. Jo se jedan ameriki non-paper s navodima o krenju embarga nalazio u optjecaju, pa ipak Sjedinjene mu Drave nisu davale ni javne ni tajne podatke kako bi se
zaepile bilo kakve stvarne pukotine. Pellnas je bio zabrinut da e mu
preko Boia nedostajati Ijudi, pa iako je osobno izvanredno izvravao
svoj posao, bilo je razumljivo da mu je svega bilo dosta, te se odluio
povui. Kao vrlo savjestan ovjek koji je osjeao naklonost spram Sjedinjenih Drava, jednostavno nije mogao razumjeti zato se Misiju
neprestance minira.
Bivi predsjednik SRJ osi pisao nam je 8. prosinca da bi nas
potaknuo da prekinemo politiku izolaciju Karadia: Pale su mjesto
gdje treba odluiti o miru, a ne Beograd. Ipak, sada kad su se s
Holbrookeovim dolaskom u State Department, Sjedinjene Drave pribliavale prihvaanju realpolitike u Bosni, Stoltenberg i ja osjeali smo
da moramo prepustiti pregovore s bosanskim Srbima Kontaktnoj skupini, a ne srljati i sami otii na Pale. Meutim, to smo miljenje neprestano preispitivali, srditi zbog diplomatskog otezanja. Miloevi i dalje
nije bio u stanju utjecati na Pale, a mi smo drali da bi trebao biti
spremniji obraunati se s vlastitim visokim asnicima Jugoslavenske
vojske koji su bili u dosluhu s Mladiem iza njegovih lea. Kad bi s
Miloeviem raspravlj^li o ovim problemima, bilo je gotovo oito da
rauna da li da Mladia pokua pridobiti ga ostaviti na cjedilu.
Do tog vremena Abdi je ponovno kontrolirao svoj tradicionalni
feud oko Velike Kladue. Do tada uspjeni zapovjednik Petog korpusa
Armije BiH, general Atif Dudakovi, meutim, postupno je vraao
svoje poloaje, shvaajui da je prenapregnuo svoje snage i time pozvao Srbe da krenu u protunapad. Dudakovi je sluio s Mladiem u
JNA, u vrijeme napada protiv Hrvata u Kninu, tako da mu Hrvati nisu
vjerovali, a Mladi ga je protiv svoje volje cijenio. Peti je korpus jo bio
sila s kojom je valjalo raunati u bihakom depu. Nikada ne dopustivi da budu potpuno poraene, ove su postrojbe dobile svoju
nagradu u kolovozu 1995. kad su pomogle Hrvatima da prekinu opsadu Bihaa.

PROCES SE NASTAVUA

369

U intervjuu za CNN14. prosinca Karadi je ponudio mirovni plan

u est toaka, a u oito unaprijed dogovorenoj izjavi, bivi predsjednik
SAD-a Jimmy Carter najavio je da e otputovati na Pale. Stoltenberg i
ja zauzeli smo pozitivan stav, vjerujui da valja pozdraviti sve to moe
dovesti do diplomatskog pomaka. Isto tako, bilo je oito da je, upravo
kao i u svezi s Haitijem, Bijela kua bila puno blie ovoj inicijativi nego to je to priznavao znatno oprezniji State Department. Carterovo
ustrajanje na neodgodivom predboinom primirju bilo je mudro, jer
Akashi je ve bio uinio podosta u tom pravcu, te je to bio ostvariv cilj.
Izetbegovia je, meutim, trebalo dugo nagovarati. Miloevi, koji je
uvidio da je Karadi zaradio bod ukljuivi Cartera, mudro je pozvao
bivega amerikog predsjednika u posjet Beogradu, a kad smo se nali
s njime 16. prosinca, polagao je velike nade u Carterove izglede za
uspjeh. Carter je otputovao u Sarajevo u ponedjeljak 19. prosinca
unato uvjeravanju amerikog veleposlanika Galbraitha da Carterov
put nee biti uspjean ukoliko Karadi prethodno ne prihvati Plan
Kontaktne skupine. Carter je tvrdio da mu je kazano kako je ameriko
gledite da rijei Kontaktne skupine temelju piana ne znae njegovo prethodno prihvaanje, to bi moglo bosanske Srbe osloboditi
stanovitih briga.
Posjet Jimmyja Cartera Sarajevu i Palama naiao je na puno potekoa, ali je uspio potvrditi primirje, to je podiglo profil njegova
posjeta u javnosti, iako bi to isto gotovo sigurno bio postigao i Akashi.
U svezi s otvaranjem pregovora, Carter je naalost uspio samo izvui
dvije razliite formulacije, jednu prihvatljivu Izetbegoviu, a drugu Karadiu, te je postalo izvjesno da e zastoj naalost potrajati jo mjesecima. U tom je procesu Carter otuio bosanske Muslimane. Izetbegovi je njegov posjet nazvao kontraproduktivnim, jer on ide na
ruku ne samo Karadiu ve i bosanskim Srbima. Poslije toga odbijali
su suraivati s Jimmyjem Carterom. Sa svoje strane, bio sam pun
divljenja za ovjeka koji se odvaio na tako teak put i barem pokuao
neto uiniti. Uvijek sam smatrao da osobni doprinos Jimmyja Cartera
u mirovnim pregovorima u Camp Davidu zasluuje svaku pohvalu.
Doimalo se da je u ulozi biveg predsjednika zadobio vie potovanja i
u svijetu i u SAD-u nego tijekom svoga predsjednikog mandata.
Stoltenberg je bio u bliskoj vezi s Carterovim centrom, pruajui im
potpuno ohrabrenje da se ukljue u proces. Kontaktna skupina, koja je
u prosincu posjetila Beograd, smatrala je da je Carterova misija unazadila izglede za pridobijanje veine u Skuptini na Palama za njihovu
formulaciju, ali su Miloeviu ostavili na papiru jasne stavove da ih
uporabi s bosanskim Srbima koji budu neodluni.

370

BALKANSKA ODISEJA

U Bijogradu narn je Mikeli kazao da vie ne eli potpisati gospodarski sporazum, tako da smo odmah prekinuli isporuke nafte koja se
iz Srbije preko Bosne prevozila za Hrvatsku. T o j e iznenadilo i razbjesnilo vodstvo hrvatskih Srba. Mi smo, meutim, odavno vjerovali da
emo u pravo vrijeme morati iskoristiti isporuke nafte kao sredstvo
pritiska te da e nae razmimoilaenje sa SAD-om kako bi ova opcija
ostala otvorena, biti stavljeno na probu. Dana 20. prosinca, poslao sam
pismo Douglasu Hurdu kako bih mu objasnio stanje u svezi s dostavom
nafte Krajini te kako bih zatraio da nam Kontaktna skupina osigura
najveu moguu slobou manevriranja tijekom sljedeih etrnaest dana. Zakljuio sam: Ako je uope mogue voditi osjetljivu operaciju na
gnojitu, upravo to i radimo. Prihvaamo kampanju blaenja od strane
SAD-a, unato injenici da se Kontaktna skupina stalno izvjeuje o
veini ovih injenica, a da SAD ima svojih naina da sazna sve injenice. Vratili smo se 23. prosinca u Beograd radi pregovora s puno
mekim Mikeliem, a sastao sam se i s Miloeviem, koji nikada nije
prosvjedovao zbog pritiska pod koji smo stavljali Mikelia, iako je bio
zahvalan da se s njime namjerno nismo savjetovali. Sir Davidu Han, naem veleposlaniku u New Yorku, te francuskom veleposlaniku Merimeu, poslao sam COREU brzojav i potpuniji memorandum
o naim aktivnostima, u sluaju da se ovaj problem naglo razbukta za
vrijeme boinih blagdana.
Sve vrijeme tijekom boinih i novogodinjih blagdana telefonska
linija izmeu nas i Mikelia u Beogradu bila je zauzeta. Nastavili smo
ga pritiskati u svezi s isporukom nafte, a kad je na posljetku pristao
otvoriti autocestu i kad smo dobili potvrdu da je ona doista otvorena,
odobrili smo isporuku goriva u UNPA sektor Zapad, ali ne i u UNPA
sektore Sjever i Jug. Bio je to klasian sluaj, iako u minijaturi, zato
diplomaciji treba poluga mrkve i batine da bi bila uspjena. Pa ipak,
Nizozemci su u CORJJU brzojavu prigovorili da krimo paragraf 12
Rezolucije br. 820 Vijea sigumosti UN. No do toga je vremena autocesta otvorena, a gorivo je hrvatskim Srbima moglo pristizati izravno iz
Hrvatske i uz suglasnost hrvatske Vlade. Tuman je itavo to vrijeme
znao to radimo i bio je s time suglasan, unato javnim prosvjedima s
niih razina njegove Vlade.
S uznemirenjem sam uao u 1995. godinu. Mirovni napori Kontaktne skupine nisu pratili mirovnu operaciju Ujedinjenih naroda.
UNPROFOR je gubio autoritet. UNHCR je bio u mogunosti ponovno uspostaviti zrani most za Sarajevo, a konvoji su poeli prolaziti
kako se pribliavalo primirje. Na sreu, zima je do tada opet bila blaga,
no nalet hladnoe imao bi razorne posljedice. U svezi sa zemljovidom
Kontaktne skupine, smatrao sam da je bilo vrlo nerazborito od strane

PROCES SE NASTAVUA

371

bosanskih Muslimana to nisu zapoeli pregovore o zamjeni epe i

Srebrenice za zemlju oko Sarajeva. No jedino su Sjedinjene Drave
imale nekakvog utjecaja na predsjednika Izetbegovia, Gania i Sairbeja, a one ga, ini se, nisu bile spremne iskoristiti.
Poetak je nove godine obeavao, jer etveromjeseno se primirje
dralo. Njegova potencijalno najvanija odlika bilo je razdvajanje snaga uzdu crte sukobljavanja, pri emu je u pojedinim podrujima valjalo postaviti postrojbe UN-a izmeu zaraenih strana. Boutros Boutros
Ghali tada je s Kontaktnom skupinom pokrenuo pitanje jednog jedinog pregovaraa, sugerirajui da bi jedan ovjek mogao biti uinkovitiji
od skupine. Predloio je da to bude Stoitenberg budui da on nije
potjecao niti iz jedne drave lanice Kontaktne skupine. Prilino mi se
dopao taj prijedlog, budui da smo svi bili postali frustrirani nezgrapnom strukturom Kontaktne skupine. No morali smo sami sebe podsjeati da je Kontaktna skupina nastala zbog potrebe da Amerikanci
budu ukljueni na svakom stupnju pregovora. Bit e teko pronai
jednu osobu koja bi uivala povjerenje svih pet drava. Ja prvi svakako
ne bih dobio potporu SAD-a, a prijedlog da to bude Stoltenberg odbacile su druge drave lanice Kontaktne skupine. Sad kad su postale
tako duboko ukljuene, inilo se da se ni jedna prijestolnica ne eli
odrei mogunosti da utjee na proces u svim njegovim stupnjevima.
Osobno sam drao da bi najbolji izbor bio francuski politiar prihvatljiv Francuskoj kao predsjedatelju Europske unije, koja je tu ulogu
preuzela u sijenju, te da bi me ta osoba trebala zamijeniti u dvostrukoj
ulozi kao supredsjedatelja Konferencije kao i da bude ovlatena da
pregovara u ime Kontaktne skupine. Ovo sam pitanje vrlo iskreno
raspravio s Douglasom Hurdom u nedjelju 15. sijenja, a onda sam
nastavio za Pariz kako bih o tome porazgovarao sa svojim zamjenikom,
Jacquesom Alainom de Sedouyem. Odluio sam pokrenuti nepovratan
mehanizam koji bi mi omoguio da postanem slobodan ovjek najkasnije do sredine lipnja. Ozbiljno sam razmiljao o povlaenju u svibnju
1993., veljai 1994. i rujnu 1994. godine, a sada je iz obiteljskih razloga
kao i zbog budue karijere samo valjalo obaviti posljednje pripreme.
Pisao sam Johnu Majoru i prenio mu da sam u Parizu ostavio
pismo za predsjenika Mitterranda, iji su operativni paragrafi glasili:
Piem Vam kao trenutnom predsjedniku Europskog vijea kako bih Vas
izvijestio da bih se elio povui sa svoje dunosti u vrijeme koje odgovara
Francuskoj kao predsjedateljici Europske unije. Kako bih Vam osigurao
slobodu manevriranja u svezi s mojim zamjenikom, svoju odluku nisam
priopio nikome drugome do li Johnu Majoru i Douglasu Hurdu.
Ako ministri Kontaktne skupine ele imenovati politiara kao jedinog
pregovaraa za Bosnu i Hercegovinu, koji bi radio u koordinaciji s vele-

372

BALKANSKA ODISEJA
poslanicima Kontaktnc skupine, tada vjerujem da bi bilo pravo vrijeme da
Europka unija imenuje nekoga na moje mjesto. Ukoliko, s druge strane,
odluitc imenovati diplomata kao jedinog pregovaraa i elite da ostanem
na svojoj dunosti jo nekoliko mjeseci, spreman sam to uiniti. Koji god
da se vremenski okvir izabere, nadam se da e biti mogue odluku javno
objaviti najkasnijc do sastanka Europskog vijea u tipnju.

Kao to sam to objasnio Alainu Juppeu krajem sijenja u Parizu,

pred nama se otvorila povoljna prilika koja e trajati est tjedana, a
tijekom toga razdoblja moda bismo mogli izvriti pritisak na sukobljene strane da postignu dogovor, ne samo u Bosni i Hercegovini,
ve i u Hrvatskoj. Bez pritiska petorice ministara vanjskih poslova, s
Francuskom na elu, rat u Bosni ponovno e poeti, a u Hrvatskoj e
do proljea izbiti nove borbe. Nisam vidio druge mogunosti do te da
veleposlanici Kontaktne skupine ostanu u stalnom pokretu, pregovarajui najbolje to mogu. Moda bi se jedino moglo dopustiti etvorici velcposlanika skupine Z4 da ispitaju teren u svezi s planom za
Hrvatsku, dok Stoltenberg i ja nastavimo poticati pribliavanje izmeu
Zagreba i Beograda. No sve e ovo propasti ne bude li popraeno
tajnom diplomacijom voenom iz Pariza da bi se stvorio paket koji bi
Francuska vlastitim autoritetom predstavila ostalim etirima vladama
u Kontaktnoj skupini neposredno prije slubenog sastanka sa svim
kljunim igraima u podruju. Veina je injenica bila poznata. Nedostajao je globalni pristup u kojem nitko ne bi dobio sve to eli, ve
bi se svi istovremeno opredijelili za mir. Pisao sam Johnu Majoru,
kazujui da je Francuska, kao predsjedatelj Europske unije, u najboljem poloaju da pokrene ova pitanja te da kao zemlja lanica Kontaktne skupine ima izgleda da obvee SAD na potporu tome paketu.
Priekat u odluku francuske Vlade o tome kako ele proslijediti, no
osobno bih radije otiao ranije nego kasnije, te bih bio zahvalan kad bi
za pismo znao to manji broj osoba dok Francuzi ne odlue kako ele
postupiti.
^
John Major odgovorio je 3. veljae: Po svim mjerilima dovoljno
ste se dugo trudili da nitko ne bi imao pravo oekivati od Vas ita via
No ako Predsjednitvo ne predloi novog pregovaraa visokog ranga u
sljedeih nekoliko tjedana, nadam se da ete pristati ostati na svome
poloaju, barem jo neko vrijeme. Do lipnja bi sve moglo biti jasnije.
Silajdi je upozoravao da e Bonjaci u svibnju obnoviti neprijateljstva ukoliko na pomolu ne bude mirovni dogovor te je elio primjenu politike ukinuti embargo i ostati, tvrdei da se UN ne mora
povui prije ukidanja embarga na oruje. Bio je vrlo kritian na raun
Velike Britanije i mene osobno zato to smo dopustili da se nafta
prevozi Bosnom, pa je ak tvrdio da Velika Britanija podgrijava razdor u Tuzli. Bosanske je Muslimane isto tako brinulo da Jimmy Carter

PROCES SE NASTAVUA

373

Zemljmd 13: Mogunosti za prihvaanje zemljovida Kontaktne skupine,

lord Owen Alainu Juppeu, 10. veljae 1995.

sada potiho zastupa ukidanje svih sankcija protiv SRJ, bezodvlane

promjene na zemljovidu i jednak odnos spram Sarajeva i Pala. Bilo je
nevojbeno da je Karadiev pokuaj da sebe prikae kao modernog
Mihailovia uspio, to se biveg amerikog predsjednika tie, te je
proslava tree godinjice Republike Srpske na Palama bila euforina.
Bijela je kua, meutim, odvraala Cartera od namjere da ponovno
posjeti Sarajevo, a Kontaktna se skupina protivila njegovim daljnjim
sastancima s Karadiem - sve dok ovaj najprije ne prihvati zemljovid.
Bojali su se da e izgubiti zemljovid i ponovno biti na nuli ako otvore
raspravu o njemu, no nisu uspjeli shvatiti da bi ga isto tako mogli
izgubiti ako Srbi zauzmu teritorije pod kontrolom Muslimana.

374

BALKANSKA ODISEJA

Tum^n je 10. sijenja u Zagrebu kazao veleposlanicima Kontaktne skupine te veleposlanicima Kine, Italije i Svete Stolice da je hrvatska Vlada temeljito razmotrila svoje opcije u svjetlu onoga to su
nazivali neuspjehom UNPROFOR-a da provede svoj mandat. inilo
se da ele ignorirati otvaranje autoceste Zagreb-Beograd 22. prosinca
za dnevni promet, a dva tjedna kasnije i dvadeset i etiri sata dnevno,
sedam dana tjedno. U svezi s provedbom gospodarskog sporazuma,
tvrdili su da hrvatski Srbi odugovlae i kazaii da nisu spremni dopustiti
Miloeviu da diktira tempo dogaaja, te da je Hrvatska odluila da ne
odobri produetak mandata UNPROFOR-a nakon 31. oujka. Bio je
to klasini Tuman, a ovjek se morao diviti njegovoj krajnjoj smionosti. Nema razloga da UNPROFOR povue svoj stoer iz Zagreba,
dodao je Tuman, ime je priznao znatne prihode koje je to donosilo,
te je bio spreman dopustiti postupno povlaenje UN-a u razdoblju od
jednog do tri mjeseca.
Potpuno predvidljivo, hrvatski su Srbi iskoristili ovu provokativnu
odluku hrvatske Vlade u svezi s mandatom UN-a kao razlog za nepotpisivanje Ugovora o zajednikoj komercijalnoj naftnoj kompaniji, koji
smo briljivo pripremali tijekom proteklih est tjedana. Isto tako, odbili su ak i primiti plan Z4 iz ruku etvorice veleposlanika koji su
otputovali u Knin kako bi im ga tamo uruili, a poslije toga uglavnom
su odbijali svaku suradnju. Hrvatska je Vlada paljivo izraunala svoje
opcije. Zakljuili su da Marti i Babi i dalje odbijaju ivjeti unutar
Hrvatske, te su procijenili da im je vie u interesu da se s njima sukobe
nego da sve ostane na omraenom statusu quo. Iako je to stvorilo
goleme probleme za Stoltenberga i mene, morao sam priznati da je
Tumanova temeljna procjena, da se Marti za razliku od Mikelia
oito i dalje potpuno opire bilo kakvom suvislom dijalogu, vjerojatno
ispravna. Opasnosti su Srbima trebale biti oigledne. Tuman je postavio zamku i nekoliko mjeseci kasnije Marti je uletio u nju. Vodstvo
hrvatskih Srba u Kninu nikada se nije htjelo suoiti s injenicom daje
Tuman iskoristio posljednje tri godine koje mu je omoguio Vanceov
plan da stvori modemu i dobro opremljenu vojsku. Tuman je jasno
odluio vratiti u Hrvatsku UNPA sektor Zapad, najranjivije od svih
podruja pod zatitom UN-a, te je traio izgovor za to. U meuvremenu je 12. sijenja Tuman slubeno izvijestio glavnoga tajnika UN-a
da mandat UNPROFOR-a ovime zavrava, poevi od 31. oujka
1995. godine, u skladu s Rezolucijom 949 (1994.).
Izgubivi povjerenje u sposobnost Kontaktne skupine da uini pomak, pokuavao sam potaknuti francusku Vladu kao predsjedatelja
Europske unije, u bliskom savezu s britanskom da preuzme inicijativu
i potakne Miloevia na priznanje Bosne i Hercegovine, a po mo-

PROCES SE NASTAVUA

375

gunosti i Hrvatske, te da i Tumana i Miloevia pozove u Pariz. Tako

sam zapoeo slati izravne poruke Juppeu, kao predsjedniku Vijea
ministara vanjskih poslova radije nego da se oslanjam na COREU
brzojave. Nakon sastanaka s predsjednicima Miloeviem i Tumanom, susreo sam se sa Juppeom u Parizu 30. sijenja. Zatim smo se 1.
veljae u Zvorniku Stoltenberg i ja, uz francusku potporu, sastali s
Karadiem i Krajinikom prvi put od srpnja 1994. O tome smo 2.
veljae izvijestili francuske dunosnike u Parizu. To je rasrdilo Holbrookea, koji je zahtijevao da se vie ne sastajemo s njima, budui da je
sada opet elio prekinuti sve kontakte.
Poslao sam pismo Juppeu 8. veljae upozoravajui na promjenu
raspoloenja u Beogradu i potrebu da uvjerimo Miloevia da gospodarske sankcije nisu tunel bez kraja. Isto tako, doveo sam u pitanje
odluku Kontaktne skupine da dogovori o razmjeni teritorija izvan granica Bosne i Hercegovine nisu unutar njihova mandata. Ponovno sam
mu pisao 10. veljae poslavi mu etiri opcije zemljovida koje su zadravale podjelu na 51 i 49 posto, ali su Livno povezale s Bihaem, kao
to se to doista i dogodilo est mjeseci kasnije.
Stoltenberg i ja pokuavali smo, kako se kasnije pokazalo uzaludno, zapoeti pregovore o zemljovidu Kontaktne skupine prije no to
bosanski Muslimani prekinu primirje, a bosanski Srbi odlue napraviti
izmjene na zemljovidu silom oruja, to e i uiniti, bili smo u to sasvim
sigumi, u neko doba na ljeto. Svaki put kad bih razgovarao s Karadiem ili ljudima koji su s njime bili u bliskom kontaktu, govorili su
o pokretanju novih ofenziva, tvrdei da e, iako bi radije pregovarali o
razmjeni teritorija, pokrenuti napade ako ih svi nastave bojkotirati.
Naalost, naa poruka nije imala odjeka. Bilo je to etiri mjeseca prije
no to e bosanski Srbi osvojiti Srebrenicu i epu, a zemljovid Kontaktne skupine biti jednostrano izmijenjen. U bilo koje vrijeme tijekom
svih tih mjeseci mogle su se postii teritorijalne razmjene po kojima bi
ove enklave bile preputene u zamjenu za zemlju koju su Muslimani
eljeli oko Sarajeva. SAD i Njemaka u Kontaktnoj skupini bojale su
se. pregovarati, a elnitvo bosanskih Muslimana, kao i toliko puta
ranije, nije bilo spremno na kompromise. I dalje mislim da je bilo
krajnje neodgovomo to u proljee 1995. nisu voeni pregovori i to
sukobljene strane nisu okupljene za istim stolom, kao to smo to bili
inili na gotovo trajnom zasjedanju sve dok nije uspostavljena Kontaktna skupina.
Stoltenberg i ja ponovno smo otputovali u Zagreb i Beograd od 13.
do 15. veljae, a 16. veljae objedovali smo s Kozirjevim u Moskvi. Bio
je raspoloen za postavljanje pitanja, a jo nije bio odluio da li da

376

BALKANSKA ODISEJA

zatrai od Miloevia da prihvati paket o sankcijama koji su predlagale

europske'lanice Kontaktne skupine. Ni Alekandar Zotov, koji jezamijenio urkina, nije bio uope siguran da li da putuje u Beograd, iako
je na posljetku odluio da e ii. Rusi su vjerovali da je spomo pitanje
s helikopterima, kada su vojni promatrai UN-a na ekranu srpskog
radara u beogradskoj zranoj luci uoili tragove neega to su mogli
biti helikopteri koji lete iz Bosne u Srbiju, smiljeno s namjerom da se
narui Miloeviev ugled. Istraga koju su proveli strunjaci iz zemalja
Kontaktne skupine nije dokazala nita. Osobno nisam uope sumnjao
da je doista bila rije o helikopterima koji su u Bosnu uli neprimijeeni, letei na malim visinama i vrlo malom brzinom od oko 60
milja na sat, zbog ega su na radarima u zrakoplovima i na satelitima
izgledali kao kamioni, a budui da su letjeli dubokim dolinama, mogli
su izbjei da ih spazi ili uje osoblje Misije MKBJ-a na zemlji. Onda bi
na povratku letjeli na veim visinama kako ne bi potroili previe
goriva, vjerujui da ih se nije otkrilo na radaru.
Dana 17. veljae ponovno sam pisao Juppeu, upozoravajui da
javno miljenje u Hrvatskoj postaje svakoga dana sve odlunije protiv
nastavka misije UN-a, a da Miloevi ne moe priznati Hrvatsku ako se
mandat ne produi u nekom obliku. Predloio sam da se pokua dogovoriti rekonfiguracija UNPROFOR-a unutar Hrvatske, konkretno da
bi hrvatski Srbi trebali prepustiti UNPA sektor Zapad, a u UNPA
sektoru Istok trebala bi zapoeti uprava UN-a. Bio je to ambiciozan
plan, no daleko bolji nego da Tuman zauzme sektor Zapad, to se i
dogodilo nekoliko tjedana kasnije. Stoltenberg i ja objavili smo 2. oujka optimistinu izjavu o gospodarskom sporazumu: vie od 160.000
vozila prolo je do sada autocestom, Jadranski naftovod, koji je bio
blokiran u UNPA sektoru Sjever, ponovno je proradio, popravlja se
eljeznika pruga, te iako nije potpisan sporazum o nafti, hrvatska
Vlada ostavlja naftu> a arini i Mikeli u stalnoj su vezi.
Kontaktna skupina sada se poela koncentrirati na to da se Miloevia nagovori da prizna Bosnu i Hercegovinu, to je njemu bilo
Iake nego priznati Hrvatsku, gdje je jo postojala opasnost od izbijanja rata. Amerikanci, zbog nepovjerenja prema Miloeviu, i Rusi,
frustrirani Amerikom, distancirali su se od dijaloga, te su vodstvo preuzele tri europske lanice, napose Britanci i Francuzi, budui da su
Nijemci bili zabrinuti da odvajanje Bosne od Hrvatske i dalje odlae
njezino priznanje. Osim toga, njemako javno mnijenje i Bundestag
bili su vrlo neprijateljski raspoloeni prema Miloeviu, tako da bilo
kakva nagodba izmeu njega i bosanskih Muslimana na tetu Hrvata
nije mogla biti popularna, a Kinkel je to vrlo dobro znao. Amerikanci
su se usredotoili na to da Tumana uvjere da obnovi mandat UN-a,

PROCES SE NASTAVUA

377

dok su se u Bosni snage bosanske Vlade pripremale za proljetnu ofenzivu. No Izetbegovi se obvezao da e obnoviti sporazum o prekidu
neprijateljstava ukoliko doe do prethodnog priznanja od strane SRJ,
a mnogi od nas nadali su se da bi tada ve mogla postojati mogunost
za pokretanje pregovora o zemljovidu i razmjenama teritorija. No sve
je postajalo vrlo napeto unutar Kontaktne skupine.
Dana 23. oujka sastali smo se s Mikeliem i Miloeviem u Beogradu. Stoltenberg je bio zaduen da pregovara o novom mandatu
UN-a, a prvi smo put poeli osjeati da su Mikeli i predsjednik skuptine hrvatskih Srba spremni zapoeti politike razgovore. Tog smo se
popodneva odvezli u Zvornik na susret s Karadiem i Krajinikom.
Sporazum o prekidu neprijateljstava doslovno je bio raskinut, i Karadi je bio na putu za Tuzlu, gdje su Srbi imali neto gubitaka.
Raspravljali smo o tome kako se pomaknuti s mrtve toke u svezi s
rijeju prihvatiti te smo siuajno doli na ideju da bosanski Srbi
ponu pregovarati dok su jo pod sankcijama SRJ, jer Miloevi e
ukinuti sankcije ako pristanu uporabiti rije prihvatiti. U zamjenu bi
bosanski Srbi koristili sav postojei rjenik o pregovorima temeljem
zemljovida Kontaktne skupine, kao i izraz poetna toka, ali ne bi
uporabili rije prihvatiti. Jlazmjenu pisama dali smo Bobu Frasureu,
s kojim sam popio pie u amerikom Veleposlanstvu u Beogradu, a
iako je obeao da e to paljivo razmotriti sumnjao sam da e ita biti
prihvaeno u Washingtonu. O ovome smo izvijestili i Juppea.
Dana 27. oujka 1995. sastao sam se s Douglasom Hurdom i upozorio ga da, ako bosanski Muslimani nastave napadati, bit e samo
pitanje vremena prije nego to Srbi pokrenu masivnu protuofenzivu.
Ishod te ofenzive mogao bi odluiti hoe li dogovor ostati u okvirima
podjele na 49 i 51 posto teritorija izmeu Srba i Federacije. Isto tako,
vjerovao sam da bi se UN morao povui prije zime ako se pregovorima
ne postigne dogovor na jesen, budui da autoritet UN-a opada iz dana
udan.
Dogaaji su naglo izmicali kontroli. Stoltenberg i ja sastali smo se
18. travnja s Miloeviem u Beogradu, a kao rezultat predloili smo
Francuzima da bi trebali nastojati da se to prije odri sastanak Izetbegovi-Miloevi u Parizu. Tada smo autocestom otputovali u Zagreb, a
usput sam vidio dugu kolonu srpskih kamiona koje su bez ikakvog
upozorenja zaustavili lanovi Misije za pomo u provedbi sankcija koji
su sada bili rasporeeni na granici UNPA sektora Istok. Napetost je
rasla. Pokuali smo nagovoriti efa Misije u Zagrebu da smiri situaciju,
no za njih kao i za Odbor za sankcije u New Yorku bilo je to teko
pitanje, jer reim sankcija doputa vrlo malo fleksibilnosti.

378

BALKANSKA ODISEJA

Gaqi i Sairbej sastali su se 20. travnja s Kontaktnom skupinom u

Beu i potvrdili da e produiti prekid neprijateljstava ako SRJ jasno
prizna Bosnu i Hercegovinu i uinkovito zatvori granice, ili ako Karadi prihvati plan Kontaktne skupine. U suprotnom, nastavit e se
boriti, kazali su.
U Haagu je 24. travnja objavljeno da e Meunarodni sud za ratne
zloine u bivoj Jugoslaviji zapoeti istrani postupak protiv Karadia,
Miadia i Mie Staniia, biveg efa policije bosanskih Srba.
Dana 28. travnja naveer na benzinskoj postaji na autocesti Zagreb-Beograd olo je do fizikog obrauna izmeu Hrvata i Srbina, u
kojem je Srbin izboden noem i ubijen. Kasnije, ovjek koji je tvrdio da
je brat ubijenog, ispalio je tri puana hica na hrvatska vozila, izbuivi
im gume. Te su noi hrvatski Srbi zatvorili autocestu, no pucalo se na
vozila koja su se jo nalazila na njoj, te je ubijen Hrvat koji je vozio
autocestom. Minibus koji je vozio iza njega morao je naglo skrenuti pa
je izgubio kontrolu i prevrnuo se, pri emu je poginulo dvoje, a ozlijeeno troje putnika. Srpske su vlasti 29. travnja uhitile etiri hrvatska
civila, pa iako je autocesta trebala biti otvorena kasnije istoga dana, to
nije uinjeno. Hrvati su dobili svoju priliku.
Snage hrvatske Vlade zapoele su l. svibnja napad na UNPA sektor Zapad, a teite napada bila je autocesta iz pravca zapada i istoka
te prekid veza s Bosnom i Hercegovinom preko mosta na Savi. Hrvati
su koristili tenkove, minobacae i pjeatvo. Tri su jordanska vojnika u
sastavu UN-a teko ranjena kao rezultat tenkovke vatre. Koriteni su
MIG-ovi hrvatskog ratnog zrakoplovstva, koji su bacali bombe vrlo
blizu poloaja UN-a na Savi. Hrvati su zauzeli Okuane 2. svibnja.
Vijee sigurnosti je prosvjedovalo, ali nije bilo spremno primijeniti
sankcije protiv Hrvatske. Razbjenjeni srpski voa Marti naredio je
raketni napad na Zagreb. Doimalo se kao da bi stanje moglo izmai
kontroli, no brzina napada hrvatskih Vladinih snaga i potpuni slom
vojske hrvatskih Srba znaili su da bi do trenutka postizanja dogovora
o obustavi vatre s UN-om, bitka ve bila gotova. Hrvati su odnijeli
pobjedu. Izostanak odgovora od strane bosanskih Srba u oblinjoj Banjoj Luci bio je zagonetka. Oni su bili, rjenikom Sherlocka Holmesa,
pas koji nije zalajao u noi. Vjerujem da je Tuman potkupio bosanske Srbe naftom, u zamjenu za onu koju nisu vie dobivali od Miloevia. To je isto tako dokazalo da je sva Karadieva retorika o
ujedinjenju Pala i Knina bila besmislica. Tada sam se sjetio Tumanova zadovoljstva kad mi je nekoliko mjeseci ranije kazivao o Karadievom privatnom prijedlogu zemljovida njegovoj Vladi, koji je
velike dijelove Krajine davao Hrvatima. Miloevi, koji je optuivao

PROCES SE NASTAVUA

379

Martia zbog zatvaranja autoceste i provociranja Hrvata, bio je nemoan da uini bilo~to drugo osim da pokretima vojske pokae da e
zatititi UNPA sektor Istok. Pobjednik je bio Tuman, a gubitnik voa
krajinskih Srba Marti. UN je uhvaen u sredini. Sjedinjene Drave i
Njemaka ve su se odavno pretale pretvarati da su imalo nepristrane
te su sada otvoreno podravaie hrvatsku Vladu. EU je ostavljena po
strani.
Ne samo u svibnju, ve i u nekoliko sljedeih mjeseci, nee se
postii daljnji gospodarski ili politiki napredak u pregovorima izmeu
hrvatskih Srba i hrvatske Vlade. Kninski su se voe po obiaju meusobno optuivali tko je odgovoran za debakl i poraz. Paradoksalno,
hrvatska je Vlada sada mogla produiti mandat UNPROFOR-u budui da nakon ove pobjede Tumanu vie nije bilo teko pred svojim
javnim mnijenjem promijeniti stav i udovoljiti meunarodnom zahtjevu za etveromjesenom obnovom mandata UN-a do kraja rujna.
Oslabljeni hrvatski Srbi doslovno su morali prihvatiti rezoluciju UN-a,
a nitko se nije protivio kad su, kako bi sauvali obraz, snage UN-a u tri
preostala sektora pod zatitom UN-a nazivali francuskom kraticom za
Operaciju UN za ponovnu uspostavu povjerenja budui da su se protivili engleskoj kratici UNCRO (UN Confidence Restoring Operation).
Marti, koji je iskoristio svoju kontrolu nad paravojnim snagama
kako bi zatvorio autocestu Zagreb-Beograd, dijelom zbog kamiona
blokiranih u Lipovcu, a dijelom zbog incidenta na cesti, uspio se odrati na vlasti uz Babievu potporu. Babi, koji je ponovno promijenio
tabor, napustio je Mikelia. Miloevi, sasvim sit Martia, izgubivi
svoga lojalnog sljedbenika Mikelia, a s njime i najbolju i jedinu priliku
za postizanje dogovora u Hrvatskoj, doimao se potpuno frustriranim.
Imenovan je novi zapovjednik snaga RSK, Mile Mrki, koji je doao s
dunosti naelnika stoera zapovjednika snaga Vojske Jugoslavije, to
je samo dokazivalo koliko su jo bliske bile vojne veze izmeu Knina i
Beograda. Kad sam razgovarao s Miloeviem, osjetio sam da je odluio Martiu dati dovoljno razloga da sam sebi stavi omu oko vrata.
Poeo je govoriti da bi se borbe nastavile u brdima i umama ak i da j
Hrvati zauzmu Knin, kao da je prihvaao da je gubitak Krajine ne- f
izbjean. (
U meuvremenu je 1. svibnja istekao sporazum o prestanku neprijateljstava u Bosni i Hercegovini, ime je krhko stanje postalo jo
neizvjesnijim. UNPROFOR je predviao da e se u lipnju razbuktati
ozbiljni sukobi. Sarajevska zrana luka bila je zatvorena i jedini je
nain ulaska u grad bio preko srpskih kontrolnih toaka ili pak preko
Igmana, a zatim kroz zranu luku ili kroz muslimanski tunel ispod
zrane luke. Sporazum bi se oito mogao obnoviti na taj nain da se

'v

380

BALKANSKA ODISEJA

postigne napredak u pregovorima Kontaktne skupine s Miloeviem u

svez^s priznanjem i paketom o sankcijama, no Amerikanci jo nisu bili
spremni na popustljivost glede sankcija.
U Bivoj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji, u kojoj je veleposianik Ahrens upravo zavrio posjet Skopju radi treeg kruga obnovljenih trilateralnih pregovora izmeu Vlade i triju albanskih stranaka, rasla je napetost zbog suenja profesoru Sulejmaniju u Tetovu,
rektoru novoproglaenog albanskog sveuilita. Albanci su u pregovorima pokrenuli pitanje uporabe njihovog jezika u Parlamentu, na to
je ministar pravosua odgovorio da je to izuzetno osjetljivo pitanje,
a mi u MKBJ-u pokuavali smo istraiti mogunosti simultanog prevoenja usmenih izjava. Na Kosovu su mnogi uenici, koji su pohaali
nelegalne osnovne i srednje kole na albanskom jeziku, ponovno
primljeni u slubeni kolski sustav. U MKBJ-u smo drali da sada
postoji vea mogunost izbijanja sukoba u Tetovu nego na Kosovu.
Tako je sada stanje ponovno bilo napeto u svim dijelovima bive
Jugoslavije, a doimalo se da pet drava unutar Kontaktne skupine
uspijeva uskladiti svoje djelovanje. Francuzi su upozoravali da e se
nova vlada nakon predsjednikih izbora, za koje je izgledalo da e ih
dobiti Chirac, povui iz UNPROFOR-a ukoliko se ne ispune njihova
dva uvjeta - produljenje sporazuma o prekidu neprijateljstava i jaanje
UNPROFOR-a u smislu materijalnih sredstava i pravila angairanja.
Izvijestio sam Pariz i London o svojim idejama o reviziji mjeovite
radne skupine o vojnim pitanjima kako bi pregovarala o zemljovidu,
koristei ovaj forum kako bi se dopustilo da Mladiev autoritet nadjaa
politiare na 1. Iskuao sam to na Miloeviu, koji se doimao
zadovoljnim.jNa nedavno odranoj sjednici skuptine bosanskih Srba u
Sanskom Mostu, Mladi je, prema iskazu osobe koja je tamo bila
nazona, pozvao sve ucjenjivae i ratne profitere da napuste dvoranu.
Karadi je glupavo upitao koga ima na umu. Jedan od trojice, koje je
Mladi poimence naveo, bio je i Krajinik, koji je pak upitao odakle
Mladiu pravo da iznosi ovakve navode, na to je Mladi odgovorio da
e, ako on, Krajinik, ne napusti dvoranu, narediti svojim tjelohraniteljima da ga izbace. Kad je Karai protestirao, Mladi mu je javno
uzvratio: Bez mene, ti si mrtav ovjek. Bila je to prava farsa, no za
mene i znak ozbiljnog razdora u odnosima na Palama, Ipak, neki su jo
na to gledali kao na sloenu srpsku prijevaru s ciljem da se sumnjiave
Amerikance uvjeri kako je doista dolo do rascjepa izmeu Karadia,
Miloevia i Mladia.
Jedina svjetla toka bio je ameriki lan Kontaktne skupine, veleposlanik Robert Frasure. Roeni pregovara, lakonski kratak, pun
bons mots, izgraivao je snaan onos s Miloeviem. Frasure je radio

PROCES SE NASTAVUA

381

s Rayem Seitzom, amerikim veleposlanikom u Londonu, a moj stari

prijatelj Ray s toplinom je govorio o njemu, kao i velik broj mojih
prijatelja iz Afrike. Kljuni je problem u pregovorima s Miloeviem
bio u tome da bi se sankcije protiv SRJ, suspendiraju li se ili ukinu u
zamjenu za priznanje Bosne i Hercegovine te obnovi li se pritisak na
Pale za postizanje dogovora, mogle ponovno nametnuti ne ispuni li
Miloevi obveze. Sjedinjene Drave nisu vjerovaie da bi Rusi glasovali za ponovno nametanje sankcija pod takvim uvjetima. Miloevi, s
druge strane, nije prihvatio bilo kakvo ukidanje ili suspenziju koju bi
Sjedinjene Drave mogle odbaciti kako bi ponovno nametnule sankcije
prema viastitom nahoenju. Trebao mu je dui period, nadao se cijela
godina, prije nego to bi prijetnja ponovnog uvoenja sankcija mogla
biti ostvarena.
Dana 7. svibnja Silajdi je okupio sve veleposlanike u Sarajevu na
sastanku u rano preveerje pred televizijskim kamerama kako bi
skrenuo pozornost na granatiranje Butmira toga poslijepodneva, gdje
su posijednje brojke govorile o devet poginulih i vie od etrdeset
ranjenih. To nije bio izolirani incident, tvrdio je, ve namjema teroristika akcija s ciljem ubijanja, koja pokazuje da se genocid u Bosni
nastavlja. Kamere su otile, a veleposlanicima je tada reeno da je
pasivan stav Vijea sigiirnosti UN-a i UNPROFOR-a ohrabrio Srbe da
ponovno ponu rabiti teko oruje, ubijajui i ranjavajui civile. U
posljednjih osam mjeseci 1994. godine, u Sarajevu je ubijeno 240 osoba. U travnju 1995. vadeset i est je osoba ubijeno. Na dan 1. svibnja
bilo je etmaest rtava. Generalu Smithu dali su precizne koordinate
poloaja svoga srpskog tekog naoruanja, veina kojega je bila fiksna,
a velik dio nije bio u naseljenim podrujima. Zatraili su zrane udare.
Sve je to kasnije Silajdi ponovio novinarima, dok su uz njega, na
njegov zahtjev, stajali francuski i britanski veleposlanik. Vei dio razumljivog bijesa bosanskih Muslimana proizlazio je iz injenice da su
granate pale na ljude koji su ekali na prijelaz kroz pjeaki tunel ispod
zrane luke u Sarajevu, a Srbi su namjerno gaali okupljene ljude.
Bosanski zahtjev za zranim udarima prenosio se 8. svibnja uzdu
lanca zapovijedanja UN-a, i nesumnjivo zato to je to bio tako teak
izbor, doao je do Boutrosa Ghalija u Moskvi. On je, nakon paljivih
konzultacija sa Stoltenbergom, dao negativan odgovor, budui da nije
zatraena bliska zrana potpora ve iri zrani udari. U potpunosti sam
se sloio s njegovom odlukom. Sjedinjene su Drave, kako se moglo i
predvidjeti, protestirale zbog te odluke, no sudbonosno, i moda ba
zato to je britanski general Rupert Smith zatraio politiko ovlatenje
u ovoj prilici, Douglas Hurd se nije sloio i pisao Boutrosu Ghaliju
osporavajui njegovu odluku. Francuzi nisu imaii primjedbi aa Bou-

382

BALKANSKA ODISEJA

trosovu odluku, no kad je dobio Hurdovo pismo u petak 12. svibnja u

Parizu^Boutros je o njemu raspravio s Alainom Juppom, te sa mnom
i s Thorvaldom Stoltenbergom. Oeigledno je bilo da je glavni tajnik
UN-a vrlo uznemiren, jer usprotiviti se samo SAD-u bilo je jedno, no
usprotiviti se gleditima i SAD-a i Velike Britanije bit e ubudue vrlo
teko. Vijee sigumosti stvamo je uporite moi glavnoga tajnika. Glavni tajnik moe se odvojiti od gravitacijskog sredita miljenja stalnih
lanica od vremena do vremena, no ukoliko meu njima postoji stalni
jaz, autoritet giavnog tajnika nestaje. Boutros Ghali bio je saa odluan uhvatiti se u kotac s temeljnom kontradikcijom u politici, u kojoj
UNPROFOR pokuava biti nepristran, dok Vijee sigumosti odustaje
od nepristranosti.
Vrlo zabrinut, napisao sam pismo Douglasu Hurdu u subotu 13.
svibnja i odmah mu ga faksirao kako bih ga upoznao sa svojim gleditima prije nego to se susretne sa Juppom. Kazao sam da zrani udari, za razliku od bliske zrane potpore, znae eskalaciju rata i
UNPROFOR e se morati boriti ili povui. Moja je temeljna poruka
bila da su nedavne razlike u miljenjima u svezi sa zranim napadima
znaile da se Akashi, a vjerojatno i Boutros Ghali, sada nee protiviti
dobiju H novi zahtjev od generala Smitha, te sam rekao kako se nadam da e se on i Juppe sloiti da ne bi uope trebalo biti govora o
djelovanju iz zraka irem od bliske zrane potpore dok Vijee sigurnosti barem ne dobije priliku da napravi racionalnu prosubu i razmotri posljedice u smislu opasnosti za ivote pripadnlka UNPROFOR-a i
najvee vjerojatnosti da e znaajan broj pripadnika UN-a Srbi uzeti
kao taoce u vrlo poniavajuim okolnostima.
U meuvremenu je u Beogradu Frasure, oito uz potpunu Holbrookeovu potporu, zapoeo niz razgovora s Miloeviem. Britanski i
francuski dunosnici, koji su prokrili put ovoj inicijativi, nadali su se
da to uiniti oni, no Douglas Hurd prosudio je da je bolje da SAD
preuzme vodstvo. Miloevi je bio sasvim zadovoljan naim prijelogom da bi OESS trebao preuzeti Misiju MKBJ-a, a mi smo se nadali da
e to omoguiti OESS-u da se vrati na Kosovo i osloboi MKBJ nezahvalne dunosti. Ameriki tim za sankcije, koji je imao lak pristup
potpredsjedniku Goreu, jo se meutim opirao bilo kakvim pregovorima o suspenziji sankcija, tako da e Frasure imati teak zadatak.
Dana 16. svibnja glavni tajnik izvijestio je Vijee sigumosti da se
UN suoava sa sve teim stanjem, kazujui da su do toga dana 162
pripadnika mirovnih snaga ubijena a 1.420 je ranjeno, te da po njegovu
miljenju postoje etiri opcije: status quo, energiniji pristup, povlaenje UNPROFOR-a, ili prerasporeivanje i smanjenje broja pripadnika UNPROFOR-a. U stvamosti je prerasporeivanje bila ifra za

PROCES SE NASTAVUA

383

povlaenje iz epe, Srebrenice i vjerojatno Gorada. Sjedinjene su

Drave odmah reagiraie, kazavi da se protive bilo kakvom prerasporeivanju koje bi znailo naputanje enklava u istonoj Bosni, te su
eljele da se umjesto toga uporabi NATO-ova zrana sila. Glavni tajnik istaknuo je da nitko od njegovih savjetnika, bilo vojnih, bilo civilnih, ne dijeli to gledite.
Frasure je 18. svibnja, nakon dugih i iscrpnih pregovora, postigao
nagodbu s kojom su se jo trebali suglasiti Washington i Kontaktna
skupina. Miloevi je sa mnom i sa Stoltenbergom raspravio o tim
pregovorima. Drao je da je napravljen pomak. Tijekom sljedeih nekoliko dana nagodba je propala zbog toga to Sjedinjene Drave nisu
eljele pristati na to da ponovno uvoenje sankcija ovisi o glavnom
tajniku UN-a. U stvamosti, Sjeinjene su Drave ustrajale da imaju
pravo same ponovno nametnuti sankcije, to Miloevi vjerojatno nikad ne bi prihvatio. Da bi prikrile svoje tragove, Sjedinjene su Drave
javno okrivljavale Miloevia, to je on primio bez prigovora, i javnosti
nije otkrio pojedinosti paketa.
Za Stoltenberga i mene, propast razgovora Frasure-Miloevi bila
je katastrofa, te smo se bojali da e to imati stanovitih posljedica za
Hrvatsku kao i za Bosnu i Hercegovinu. Nismo morali dugo ekati.
Dana 24. svibnja zabiljeeno je oko 2.700 oruanih incidenata diljem
Bosne, pa je general Rupert Smith izdao ultimatum bosanskim Srbima
da vrate etiri komada tekog oruja koje su preoteli. Dana 25. svibnja
NATO-ovi zrakoplovi pokrenuli su zrane udare na dva srpska skladita oruja u blizini Pala. Bosanskim Muslimanima, koji su i sami
imali teko oruje u zoni iskljuenja oko Sarajeva, reeno je a ih
uklone do 26. svibnja. U zatiju prije oluje, novi francuski ministar
vanjskih poslova Herve de Charette, sazvao je ministarski sastanak
Kontaktne skupine u Haagu istodobno sa sastankom NATO-a te veeri nakon sastanka Vijea ministara vanjskih poslova ranije tog dana
u Bruxellesu. Pozvan sam da budem nazoan na oba sastanka. Do sada
je CNN ve gotovo neprestano prikazivao sliku UN-ovih vojnih promatraa koji su uzeti kao taoci na Palama i okolici. Jedan je bio lancima vezan za stup, a drugi za ogradu mosta. Sjedinjene su Drave
eljele nastaviti sa zranim udarima. Srbi su granatirali podruje oko
kafia u Tuzli, usmrtivi sedamdeset i pet osoba. Dana 26. svibnja
NATO je ponovio zrane udare, nakon ega su bosanski Srbi masovno
poeli uzimati taoce. Razmiljajui kasnije o tome, Akashi je vjerovao
da je ovaj drugi krug zranih udara bio razlogom da su bosanski Srbi
poeli gledati na UN kao na neprijatelja. Toga istoga dana susreo sam
se s britanskim lanom Kontaktne skupine i njegovim nasljednikom, te

384

BALKANSKA ODISEJA

sam im Jkazao kako sam odluio otii u vremenskom okviru koji sam
izloio predsjedniku Mitterandu.
U nedjelju 28. svibnja John Major sazvao je Odbor za obranu i
vanjsku politiku Kabineta kojemu je bio nazoan naelnik glavnoga
stoera, te se razmatralo o zarobljavanju trideset britanskh vojnika u
Goradu ranije toga dana. Mudro su odiuiii poslati u Bosnu dvije
topnike bitnice i oklopni inenjerski vod to je prije mogue, te da u
konzultacijama s UNPROFOR-om pripreme 24. zranu pokretnu brigadu za razmjetaj u Bosni. Te sam veeri odietio u Bruxelles i na
francuskoj televiziji uo Juppeove primjedbe da su zrani udari bili
loe pripremljeni. Prava je istina bila da je bilo nemogue brzo povui
snage UN-a, na primjer vojne promatrae UN-a na Palama ili pripadnike UN-a na sabirnim mjestima za teko naoruanje, jer im Srbi ne bi
dopustili da odu osim ako njihova zamjena ve ne bi bila na mjestu.
Nitko drugi nije javno kritizirao odluku o zranim udarima, no budui
da su 375 pripadnika UN-a sada bili taoci, rasla je zabrinutost i strepnja kako smo se uope nali u ovakvom kripcu.
Sutradan ujutro, prije sastanka Vijea ministara vanjskih poslova,
sastao sam se s Douglasom Hurdom, koji je upravo dorukovao s
novim francuskim ministrom vanjskih poslova Herveom de Charetteom. Kazao sam Douglasu da podravam odluku Velike Britanije da
poalje pojaanje UNPROFOR-u, no da sada mora doi do poetka
ozbiijnih pregovora i brzog dogovora s Miloeviem o meusobnom
priznanju. Osim toga, morat e se uspostaviti nekakav kontakt s Karadiem, jer vie se ne moemo osloniti na pretpostavku da Miloevi
moe, zajedno s Mladiem, sruiti Karadia. Douglas je kazao da se
on i de Charette ele vratiti na zamisao o jednom pregovarau za
Kontaktnu skupinu, a razmiljali su o Carlu Bildtu. Kazao sam da, kao
i ranije u sijenju kad^smo o tome razgovarali, smatram da je to dobra
ideja, no da bi osoba koja bude izabrana isto tako trebala biti i supredsjedatelj Konferencije od strane Europske unije; vjerovao sam da
ne bi trebalo dijeiiti taj posao. U svakom sluaju, ja sam namjeravao
otii u lipnju kao to sam to bio najavio u svom pismu Mitterrandu.
Douglas je kazao da e to prenijeti de Charetteu te da bismo nas
dvojica trebali razgovarati. Upozorio sam ga protiv bilo kakve dramatine akcije Specijakuh zranih snaga (SAS) glede britanskih talaca,
iako sam se oito nadao da e biti pri ruci ukoliko bi ivoti taiaca doli
u opasnost. Smatrao sam da e, poe li takav napad po zlu, nastati
velika opasnost da Srbi pokolju taoce, ali sam isto tako bio siguran da
emo za nekoliko tjedana, kao i u sluaju Gorada, biti u stanju pritisnuti Srbe da oslobode sve taoce UN-a.

PROCES SE NrtiTAVUA

385

Vijee ministara vanjskih poslova trebalo je raspravljati o bivoj

Jugoslaviji tijekom objeda, tako da sam se vratio u sobu i razgovarao sa
suprugom, koja je ustrajaia da bih trebao sprijeiti da informacije ne
procure i odmah napisati pismo Chiracu, u kojem ponavljam uvjete iz
pisma Mitterrandu. To sam i uinio prije objeda. Za vrijeme objeda
nije bilo nagovjetaja da e biti imenovan novi pregovara Kontaktne
skupine, tako da nisam spominjao svoje pismo Chiracu, ve samo ponovio veinu onoga to sam bio kazao Douglasu Hurdu o potrebi za
pregovorimai Raspoloenje u Vijeu bilo je suzdrano. Jedino kontroverzno podruje pojavilo se kada sam kazao da je nerazborito isticati u priopenju potrebu da se zatite zatiene zone, jer je oito da
UNFROFOR ve sada nije u stanju braniti svih est zatienih zona te
da bi se time prejudiciralo raspravu koja se trebala voditi u Vijeu
sigumosti.
Jedan je ministar kazao da meu velikim silama vlada zbrka: Francuzi govore o povlaenju, Britanci jaaju snage, Amerikanci i Nijemci
doimaju se neoluno. Postojala je prilino velika opasnost ako ianice
Kontaktne skupine ne budu govorile jeinstveno. Jalova nada, pomislio sam u sebi, unaprijed se radujui svojem skorom odlasku.
Otputovao sam autoipobilom u Haag kako bih se naao sa Stoltenbergom prije ministarskog sastanka Kontaktne skupine. Uobiajeno
priopenje pripremljeno je unaprijed, no ovoga puta bez ruskog sudjelovanja, iako je sveukupno bilo prilino blago. Na sastanku, na koji
su nas Francuzi obojicu pozvali da budemo nazoni cijelo vrijeme,
Rusi su predloili nekoliko izmjena, od kojih se jedna ticala promjene
izraza da bosanski Srbi moraju prihvatiti Plan Kontaktne skupine u
to da moraju usvojiti plan. Prije toga, govorio sam vrsto u korist
brzog zapoinjanja ovih pregovora kao i poriovnog poinjanja dijaloga
s Miloeviem, tako da kad su Francuzi stavili rije usvojiti u novi
nacrt zastao mi je dah. No Njemaka i SAD su se usprotivile, pa nije
uinjena nikakva promjena. Nevjerojatno je da su se, ak i nakon
neuspjeha zranih udara, uz 375 osoba koje su uzete kao taoci, neki
ministri doimali blaeno nesvjesnima da e zemljovid Kontaktne skupine vjerojatno doivjeti istu sudbinu kao i Vance-Owenov plan, zemljovid s broda Invincible i Plan akcije EU-a. Prvenstveno su zatiene
zone Srebrenica i epa bile sada vrio ranjive na srpske napade. Kada
je Kozirjev, kako bi pokazao da je Rusija trebala biti ukljuena u
izradu nacrta priopenja, poslije ponoi poeo mudrovati o pojedinostima, otiao sam a se naspavam te noi, pitajui se moe li Kontaktna skupina nastaviti s radom ako Amerikanci ne budu s vie realizma pregovarali izravno s Miloeviem.

386

BALKANSKA ODISEJA

Doi^lasu Hurdu spomenuo sam kako mislim da u odrati svoj

prvi govor raspravi u Domu lorova u srijedu. Dogovorili smo se da
e Francuzi odgoditi objavljivanje moje izjave o poviaenju za otprilike
tjedan dana, a inilo se da e Francuzi formalno pristupiti Cariu Bildtu
nakon to se jo maio posavjetuju s politiarima EU-a koji su istodobno bili na sastanku NATO-a.
Ba kad sam trebao biti pozvan da govorim u Domu iordova u
srijedu, 31. svibnja, moja osobna tajnica Maggie Smart poslala mi je
poruku preko poslanikih klupa da je Alain Juppe u Francuskoj narodnoj skuptini objavio moju odluku o prestanku obnaanja dunosti
supredsjedatelja Upravijakog odbora MKBJ-a. Stoga sam u posljednji
trenutak svome govoru morao dodati dio o povlaenju. U svome sam
govoru spomenuo kako tijekom Ijetnih mjeseci jo uvijek postoji mogunost iznalaenja rjeenja, jer inae e se UN morati povui prije
zime. Sijedeeg dana primio sam ljubazna pisma od presjednika Chiraca i Boutrosa Boutrosa Ghaiija u kojima prihvaaju moju odiuku.
Posjetio sam Zagreb s Thorvaldom Stoitenbergom radi oprotajnog objeda s predsjednikom Tumanom, a zatim i Beograd radi veere s presjednikom Miioeviem u ponedjeljak, 5. lipnja. Obje su
prigode bile ugodne; prisjeali smo se proputenih prilika i pokuali
biti optimistini. Miloevi nam je kazao da se ameriki pilot borbenog
zrakoplova F-16, koji su 2. lipnja sruili Srbi, spustio padobranom iv i
da se za njim traga. Otiao sam u dom britanskog ptpravnika poslova
Ivora Robinsa kako bih se s njime oprostio. Bio j pouzdan oslonac i
vrlo razuman ovjek, koji je imao odlian pristup Miloeviu. Bob
Frasure svratio je na pie i bio je smiren kao i uvijek. Kazao sam mu da
je pronaen ameriki pilot, da je odbacio neto opreme, te da se ini
kako nije ozlijeen, ali da se skriva. Ameriki helikopteri spasili su ga
8. lipnja ivog i zdravog.
Poslao sam svoj posljednji COREU u suzdranom tonu, namjemo
izbjegavajui bilo kakvu prodiku u posljednjem trenutku o tome to bi
trebalo uraditi u budunosti. Odlazio sam u ozraju dobre volje i bez
razloga za uzajamno okrivljavanje: svi su se ministri vanjskih poslova
prema meni Ijubazno ophodili i pruili mi veliku potporu tijekom proteklih goina. Imao sam jo jednu, posljednju dunost koju sam morao
izvriti. Tuman me je zamolio da od Miloevia saznam zato je otkazao privatni sastanak izmeu njih dvojice u jednoj europskoj prijestolnici. Gotovo tri godine, najprije Vance i ja, a onda Stoltenberg i
ja, organizirali smo zajednike susrete njih dvojice, a ak smo i ee
organiziraii privatne susrete izmedu posrednika. Nazvao sam Tumana i prenio mu Miloevieve razloge te smo prijateljski porazgovarali.
Njegove su posljednje rijei bile otprilike: U pravu sam kada i dalje

PROCES SE NASTAVUA

387

pokuavam izgraditi ovaj dijalog izmeu nas i Beograda. Ja sam na to

odgovorio: Da, gospodine Predsjednie, nema drugog naina da se
postigne mir u vaem podruju.
efovi vlada EU-a imenovali su Carla Bildta tijekom neformalne
veere u petak, 9. lipnja, u Parizu, a Vijee ministara vanjskih poslova
potvrdilo je to imenovanje u ponedjeljak u Luxemburgu. Iako vie
nisam bio supredsjedatelj, otiao sam u Upravljaki odbor u enevi u
utorak kako bih se pozdravio i bio nazoan izvrsnoj oprotajnoj zabavi
s osobljem MKBJ-a koji je uinio toliko toga za mene osobno. Moja
gotovo trogodinja balkanska odiseja bila je dugako putovanje ispunjeno dogaajima, te sam se samo mogao nadati da nijedan pregovara vie nikada nee morati proivjeti nita slino frustracijama, mukama i tragediji koje su se odvijale preda mnom tijekom ovoga razdoblja povijesti Balkana.
ak je i Karadi sada shvatio da dranje talaca postaje kontraproduktivno s obzirom na osude na koje je to nailazilo diljem svijeta. No,
kao i toliko puta prije, opet je bio potreban vrlo jak Miloeviev pritisak na njega, ustupanje vojne opreme Mladiu, kao i intervencija od
strane Papouliasa, grkog ministra vanjskih poslova, kako bi se osiguralo oslobaanje talaca. Do, 18. lipnja svi su taoci puteni.
U jednom se trenutku pod predsjednikom Chiracom inilo da
Francuska eli nova pojaanja koja bi radila izvan UN-a, no ubrzo je
bilo jasno da e morati imati neku vrstu snaga za brzo djelovanje koje
e djeiovati u okviru mandata UN-a, a ne snage za intervenciju. Genetal Rupert Smith moda je bio u iskuenju da zakljui kako su
fijasko i ponienje koje je UN proivio nakon NATO-ovih zranih
udara na Pale bili cijena vrijedna plaanja da bi se dobila ta pojaanja,
jer su ona nesumnjivo donekle obnoviia kredibilitet UNPROFOR-a i
data mu novo korisno topniko pojaanje. No najave o dolasku pojaanja iifiale su i svoju negativnu stranu, jer su potaknule odluku
vojske bosanskih Srba da zauzmu Srebrenicu i epu prije nego to se
nove postrojbe uinkovito rasporede. Sumnjam da je Miloevi mogao
sprijeiti Mladia da zauzme ove istone enkiave, ak i da je pokuao.
Njegov je sporazum s Frasureom o priznanju Bosne i Hercegovine u
zamjenu za suspenziju sankcija odbijen u Washingtonu, to je bilo
frustrirajue. Miloevi je sada, kao i Tuman, vjerojatno razmiljao da
je najbolje da zemljovid bude izmijenjen silom oruja, uoivi podjele
unutar Kontaktne skupine i uvidjevi kako su ieznuli izgledi da se
pregovorima doe do razmjene teritorija.
Dana 7. srpnja bosanski su Srbi tenkovima napali promafranicu
nizozemskog kontingenta u Srebrenici. Nizozemski je zapovjednik za-

388

BALKANSKA ODISEJA

traio blisku zranu potporu. General Smith u Sarajevu navodno je to

odbio s obrazloenjem da napad jo ne opravdava blisku zranu potporu te da bi ona bila smetnja pregovorima. SJjedeeg su se dana
Nizozemci povukli s promatrake toke, ali su na njih pucale postrojbe
bosanske Vlade, usmrtivi jednog nizozemskog vojnika. Jo su jenu
promatraku toku pregazili bosanski Srbi, uzevi za taoce nizozemske
vojnike koji su je drali. Sveukupno, pedeset i pet nizozemskih vojnika
uzeti su kao taoci tijekom napada bosanskih Srba na Srebrenicu. Dana
9. srpnja Nizozemci su blokiraii cestu koja vodi juno od grada. Muslimanski vojnici nisu pruili ozbiljniji otpor napredovanju bosanskih
Srba. Njihov je zapovjednik napustio Srebrenicu nekoliko dana prije
konanog napada, a, prema iskazima nizozemske Vlade, dralo se da
se 10. lipnja veina muslimanskih mukaraca sposobnih za borbu, sveukupno njih 15.000, od kojih je nekih tri do etiri tisue nosilo oruje,
iskralo iz enklave. No sada se ini da neki od njih nisu uspjeli pobjei
te da su masakrirani. Te je veeri nizozemski zapovjednik uputio jo
jedan zahtjev za bliskom zranom potporom, koji je isto tako odbijen,
ovoga puta zbog loe viljivosti. Dana 11. srpnja Srbi su krenuli u
frontalni napad na Srebrenicu. Nakon jo nekoliko zahtjeva od strane
nizozemskog zapovjednika na terenu, tog su popodneva nizozemski i
ameriki borbeni zrakoplovi tipa F-16 izvrili dva uspjena zrana udara na srpske tenkove, no zapovjednik UNPROFOR-a general Janvier
i nizozemska Vlada, zabrinuti za sigurnosti nizozemskih talaca, opozvali su daljnje udare. Nizozemski su se vojnici/povukli u Potoare,
zajedno s tisuama uspanienih muslimanskih izbjeglica. Mukarce
sposobne za borbu, koji su ostali, Srbi su odvojili od njihovih obitelji, a
stariji mukarci, ene i djeca ukrcani su na autobuse za Tuziu. Oko
40.000 Muslimana etniki je oieno. Nizozemskim je vojnicima 21.
srpnja doputeno da napuste enklavu.
Meunarodni su^ za ratne zloine utvrdit e je li nakon pada
Srebrenice dolo do stravinog masakra nad muslimanskim mukarcima - a to je bilo upravo ono ega su se mnogi od nas bojali u proljee
1993. Upravo sam o tome razgovarao i s Miloeviem, koji je osobno
bio vrlo zabrinut da e zia krv izmeu Srba oko Bratunca i Muslimana
u Srebrenici uroditi krvoproliem. Meunarodni sud za ratne zloine
morat e isto tako utvrditi istinu glede navoda o ulozi generala Mladia. itava tragina epizoda pada Srebrenice nosi sa sobom mnoge
pouke svima nama. Nizozeraski su vojnici bili stavljeni u nemogu
poloaj. Za nizozemsku je Vladu to bio trenutak istine, jer godinama
su nizozemski ministri draii predavanja svojim europskim kolegama o
uporabi sile u bivoj Jugoslaviji nastojei zauzeti vrst moralistiki stav.
Sad je njihova javnost eljela saznati vie o tome to se dogodilo.

PROCES SB NA'

389

Problemi i ogranienja u svezi s uporabom sile, bilo o strane NATO-a

iz zraka ili UN-a na zemlji, bolno su se razotkriia pred oima svijeta u
Srebrenici.
Bosanski su Srbi tada opkolili i zatim granatirali epu, u kojoj je
bio rasporeen mali kontingent ukrajinskih vojnika, Ukrajinski vojnici
shvatili su u jednom trenutku da ih u epi oslovno kao taoce dre
muslimanski vojnici, koji su ih razoruali i prijetili im da e ih pobiti
ako NATO ne pokrene zrane udare protiv Srba, dok su Srbi prijetili
da e granatirati Ukrajince ako zrani udari budu poduzeti. Kasnije je
pregovorima dogovoreno povlaenje UNPROFOR-a i muslimanskih
civila prema Tuzli, dok se veina muslimanskih vojnika skrivala u brdima oko epe. Srbi su zauzeli tu enklavu 25. srpnja. Zemljovid Kontaktne skupine razderan je u komaie, dok se pet drava koje su ga
potpisale osjealo nesposobnima da poduzmu bilo to. Takozvane snage za brzo djelovanje nikada nisu bile ustrojene tako da bi mogle
spasiti Srebrenicu ili epu odlue li bosanski Srbi zauzeti te enklave,
to su zapovjednici UN*a odavno predviali da e se dogoditi. Sada se
postavljalo pitanje namjerava li Mlai zauzeti Gorade. Svi su znakovi
ukazivali da e postrojbe bosanskih Muslimana u Goradu pruiti snaan otpor, a bosanski su Srbi znali da bi pokretanje frontalnog napada
na dobro uvano i utvreno podruje moglo biti vrlo skupo u smislu
broja rtava, to su i sami bosanski Muslimani osjetili samo nekoliko
tjedana ranije, kad su njihovi napai u podruju Sarajeva odbijeni uz
velike Ijuske gubitke.
U petak, 21. srpnja u Londonu, ministri vanjskih poslova i obrane
zemalja, ije su postrojbe bile u sastavu mirovnih snaga UN-a, sastali
su se pod predsjedanjem Johna Majora. Odlueno je da e se Gorade
braniti zranim udarima NATO-a te da su zapovjenik UNPROFOR-a
general Janvier i admiral Leighton Smith, zapovjednik NATO-ovih
snaga za Europu, ovlateni provesti ovu odluku. Potiho su poduzeti
koracizapovlaenjebritanskihiukrajinskihvojnikausastavuUN-a
iz
Gorada, to je bio nuan uvod u bilo kakve zrane udare.
Dana 19. srpnja 1995. vojska hrvatskih Srba napala je bihaki dep
u pokuaju da ga presijee u dva dijela. Nije postojala spremnost da se
u njegovu obranu upute snage za brzo djelovanje. Peti korpus bosanske vojske gubio je teritorij, ali je pruao estok otpor. Predsjednici
Tuman i Izetbegovi sastali su se u Splitu 22. srpnja i hrvatska je
Vlada obeala poslati svoje snage u pomo Bihau. Hrvatska je vojska
tada mudro krenula u napad, najprije unutar Bosne i Hercegovine,
kreui se od Livna prema Bihau, zauzimajui Bosansko Grahovo i
Glamo od vojske bosanskih Srba. U srijedu 2. kolovoza u Beogradu je
ameriki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith razgovarao s voom

390

BALKANSKA ODISEJA

hrvatski^i Srba, Babiem, prenosei mu zabrinutost Washingtona i

uvjerivi ga da potpie izjavu od pet toaka kako bi sprijeio napad
snaga hrvatske Vlade.
U etvrtak 3. kolovoza odrani su pregovori izmeu hrvatske Vlade i krajinskih Srba u enevi pod pokroviteljstvom supredsjedatelja
MKBJ-a Thorvalda Stoltenberga te je postignut sporazum o svim giavnim sutinskim pitanjima. Diplomati UN-a i EU-a pozdravili su to kao
veliki pomak, ali u Zagrebu je ve bila donesena odluka da se krene u
napad. Toga istog dana Carld Bildt doivio je neuspjeh u Washingtonu
te mu je na sastanku s potpredsjednikom Goreom reeno da se SAD
ne moe sloiti s rezultatima njegovih pregovora s predsjednikom Miloeviem, koji su nastavljeni tamo gdje je bio stao s pregovorima
ameriki izaslanik Robert Frasure.
U petak 4. kolovoza u pet sati ujutro, uz Knin odsjeen od vojske
bosanskih Srba, hrvatska je Vlada napala Krajinu na velikom broju
bojinica te je do 6. kolovoza itavo podruje, ukijuujui i Knin, uinkovito drala pod svojom kontrolom. itava vojska hrvatskih Srba i
gotovo cjelokupno srpsko puanstvo, vie od 150.000 ljudi, izbjeglo je
iz Krajine. Sada su Srbi doivjeli etniko ienje, i mnogo je ljudi
osjealo da su to i zasluili. Ameriki veleposlanik u Hrvatskoj Peter
Galbraith uvjeravao je kako ovdje nije rije o etnikom ienju, no
Charles Krauthammer u Washington Postu u lanku naslovljenom
Kad se Srbe isti moralisti ute, potaknuo je utihnulu kritiku. Kazujui da postoji ili jedan moralni standard u 'svezi s etnikim ienjem ili ne postoji nijedan. Ne mogu postojati dva. Carl Bilt kritizirao je hrvatsku Vladu, spominjui ime predsjednika Tumana u
kontekstu ratnih zloina. Zbog toga je proglaen nepoeljnom osobom
u Hrvatskoj, pa su ga izbjegavali kao pregovaraa, ali je on ipak nastavio raditi s Holbrookeom.
Ponovno je presjednik Tuman vidio priliku i zgrabio je. Na tom
stupnju, ne vjerujem da bi se Tuman bio suzdrao ak da su Sjedinjene Drave i eljele zaustaviti hrvatsku vojsku. Voa hrvatskih Srba
Marti te vojni i politiki voe oko njega poinili su svaku kolsku
pogrjeku koju su mogli od trenutka kad ih je Tuman izazvao svojim
proglasom u sijenju da nee produiti mandat UN-a. Marti je blokirao gospodarski sporazum, izbacio Mikelia i u tom procesu ozbiljno
otuio od sebe Miloevia. Hrvatski Srbi, izgubivi zapadnu Slavoniju,
koja je pala u ruke snaga hrvatske Vlade, pokazali su svoju slabost.
Bila je ludost isprovocirati bitku oko Bihaa u srpnju, a da prije toga ne
osiguraju sporazum s bosanskim Srbima da se zatiti Knin, kad je bilo
jasno da Tuman trai izgovor za napad na druge dijelove Krajine.
Tuman je proraunao da su Karadi i Mladi, zaokupljeni osobnim

PROCES SE NAo fAVUA

391

sukobom, preslabi a bi se umijeali, znajui takoer a se Miloevi

ve pomirio s mjenicom da vie ne moe zatititi hrvatske Srbe od
njihovih vlastitih postupaka. Hrvatski je napad izveen tako brzo i
takvom silinom da je iznenadio svijet. Tuman je sada stvarao novi
zemljovid Hrvatske i osne.
Ljudska tragedija golemih razmjera dogodila se u bivoj Jugoslaviji
u vremenu od manje od mjesec dana. Bosanski Muslimani etniki su
oieni iz epe i Srebrenice, a hrvatski Srbi iz Krajine. Zemljovid
Balkana doivio je temeljne promjene. Ako on osigura stabilnost, oni
koji vjeruju u etniko ienje tvrdit e da opravdava njihovu politiku,
a svijet e postati jo surovije mjesto.
Drave lanice Kontaktne skupine, propustivi nametnuti dogovor
temeljem zemljovia koji su predstavile stranama u Bosni godinu dana
ranije, izgubile su autoritet u regiji, a bosanski Srbi i hrvatska Vlada
osjeali su se ohrabrenima da poduzmu agresivne akcije. Pomirivi se
sa zauzimanjem zapadne Slavonije od strane hrvatske Vlade, Kontaktna skupina zapravo je dala zeleno svjetlo bosanskim Srbima da napadnu Srebrenicu i epu, to je onda ohrabrilo hrvatske Srbe da napadnu Biha. Ironija je bila u tome da se hrvatska Vlada mogla pozivati na poloaj bosanskih Muslimana u ihau kako bi opravdala svoj
napad na Krajinu, jer sad su Hrvati imali nadmo u Bosni.
Naravno, na tragu ove patnje i pustoenja otvorila se prilika za
sveobuhvatno rjeenje, no to je kupljeno uz visoku cijenu i po gramu rada koji je diktirao predsjednik Tuman. Predsjednik Clinton
poslao je svog savjetnika za nacionalnu sigumost Anthonyja Lakea u
Europu 10. i 11. kolovoza s realistinim prijedlozima. Misija, koju je
predvodio pomonik dravnog tajnika Richard Holbrooke tjedan dana
kasnije, otputovala je u Beograd i Zagreb. Tragino, Robert Frasure,
koji je uinio najvie kako bi postavio temelje za zaokret u amerikoj
poziciji, poginuo je 19. kolovoza kad je oklopno vozilo u kojem je
putovao skliznulo s ceste koja vodi preko Igmana za Sarajevo.
Amerika inicijativa prihvatila je mnoge od presudnih toaka koje
su Amerikanci odbijali staviti na pregovaraki stol unutar Kontaktne
skupine vie od godine dana. Uz Federaciju Hrvata i Bonjaka, postojat e i Republika Srpska. Bosanski Srbi imat e openito istu vezu
sa Srbijom koju je hrvatsko-musiimanska Federaja dobila s Hrvatskom prema Washingtonskim sporazumima. Teko pitanje u pregovorima bit e stupanj dogovora koji e Srbi i Musiimani postii o
zamjeni Gorada za dijelove Sarajeva. Novi zemljovid Bosne i Hercegovine poeo je sada nastajati, ali Sjedinjene Drave nisu u svezi s time
bile sasvim odreene. Srbi e zadrati vie teritorija u istonoj Bosni
nego prema planu Kontaktne skupine te e imati koridor na sjeveru za

392

BALKANSKA ODISEJA

BanjuJLukir. K tomu, Biha e biti povezan s Livnom, osiguravajui

teritonjaini kontinuitet Federacije.
Ne iznenauje da je ova inicijativa pozdravljena u Europskoj uniji,
iako je postojalo razumljivo ogorenje to se Amerikanci nisu mogli
sloiti da se ona stavi na pregovaraki stol jo prije nekoliko mjeseci, a
taj su osjeaj u potpunosti dijelili i Rusi. U Beogradu inicijativa nije
predstavljala nikakvih problema Miloeviu koji je ove toke zagovarao mjesema. Samo na Falama i u Sarajevu jo je postojalo elemenata koji bi se radije i dalje borili, no raspoloenje se ak i tamo
mijenjalo. Krajinik je doao u enevu, gdje je pokazao vie fleksibilnosti nego do tada, a Miloevi je pobijedio u borbi za mo s ukroenim Karadiem. ini se da je Skuptina bosanskih Srba, na
sastanku koji je poeo u ponedjeljak 28. kolovoza, a trajao je do pet
ujutro sljedeeg dana, znakovito pomaknula pregovaraku poziciju bosanskih Srba, a to je najvanije, ratificirala je sporazum od prethodnog vikenda po kojem bi Miloevi trebao pregovarati u njihovo ime.
Meutim, 28. kolovoza minobacaka granata ispaljena je na Sarajevo, usmrtivi trideset i sedam osoba i ozlijedivi mnoge druge. Nakon
dvadeset i etiri sata istrage, UN je objavio da nesumnjivo moe tvrditi
da su je ispalili bosanski Srbi, a do tog su vremena i posljednji velki
strijelci napustili Gorade i otili u Srbiju. Prvi put od jeseni 1992.
UNPROFOR nije bio rasporeen po cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine te izloen osveti i opasnosti da vojnici budu uzeti kao taoci od
strane bosanskih Srba. UNPROFOR je napustio epu, Srebrenicu i Gorade. Biha je sada bio siguran. Ni u jednom dijelu Bosne i Hercegovine pod kontrolom Srba nije bilo znaajnijih snaga UN-a. UNFROFOR
nije vie uvao sabima mjesta na kojima se skupijalo teko naoruanje
u Sarajevu. Bilo je stoga neizbjeno da UN i NATO poduzmu akciju
protiv bosanskih Srba zbog napada minobacakom granatom, to je
predstavljalo flagrantno krenje zone iskljuenja tekog naoruanja u
Sarajevu, a djelovanje je bilo sasvim unutar mandata UN-a.
U srijedu naveer u Beogradu predsjedni Miloevi i Bulatovi, u
pratnji zapovjednika jugoslavenske vojske, sastali su se s voama bosanskih Srba i postigli sporazum, kojemu su svjeoci bili patrijarh Srpske pravoslavne crkve, koji je takoer odobravao prethodni sporazum
da Miloevi vodi zajedniko srpsko izasianstvo na pregovorima slijedom amerike inicijative, i, to je bilo od presudne vanosti, da Miloevi ima odluujui glas. Zanimljivo je da je izaslanstvo bosanskih
Srba, uz Karadia, Krajinika i Koljevia, ukljuivalo i gospou Plavi. Ona je civilni elnik najblii generalu Miadiu, pa, iako je poznata
kao pristalica tvrde linije jo od vremena kad je bila lanica Predsjenitva Bosne i Hercegovine, sada je poela vjerovati da je mirovni

PROCES SE NAo l'AVUA

393

dogovor prijeko potreban. U meuvremenu se Richard Holbrooke

sastao s predsjednikom Izetbegoviem u Parizu u ponedjeljak 28. kolovoza, u utorak se sastao s dunosnicima Kontaktne skupine, a onda se
naao s predsjednikom Miloeviem u srijedu. Pragmatiar Miloevi
shvatio je zato su NATO i UNPROFOR u ranim jutamjim satima
toga dana zajedniki izveli kombinaciju zranih udara i topnikih napada snaga za brzo djelovanje na poloaje vojske bosanskih Srba na
Igmanu u cilju nametanja zone iskljuenja tekog naoruanja oko Sarajeva koja se esto krUa. Doista, Miloevi je svoj stav pokazao elnitvu bosanskih Srba pregovarajui s Hoibrookeom za vrijeme dok ih
je NATO bombardirao.
Presjednik Jeljcin kritizirao je bombardiranja od strane NATO-a,
iako se Rusija zapravo nije protivila. Ona je samo traila odgovarajue
konzultacije. Premda su bosanski Srbi sruili francuski zrakoplov mirage, nije bilo ozbiljnijih pokuaja napada na UNPROFOR na kopnu. Zajednieki NATO/UN napadi trajali su tri dana, no s puno manjim
intenzitetom, a u petak, dok je Holbrooke pregovarao u Beogradu,
Sjedinjene su Drave jasno stavile do znanja kako ele da se napadi
privremeno obustave. Bio je to znak da pregovori, koje su Amerikanci
vodili s Miloeviem, dobro napreduju. Mladi je jo odbijao potivati
zonu iskljuenja, rekavi da to ionako nije uspjelo sprijeiti napade
bosanskih Muslimana. inilo se da je samo pitanje vremena prije nego
to e bosanski Muslimani i bosanski Srbi prihvatiti nagodbu pod amerikim posrenitvom, koja je uinkovito sklopljena s Tumanom i
Miloeviem. Mladieva zabrinutost zbog naredbe NATO-a da povue
sve svoje teko naoruanje iz zone iskljuenja temeljila se na staroj
srpskoj bojazni da bi to moglo ohrabriti Muslimane da napadnu, a ne
da pregovorima postignu rjeenje, jer bi njihovi vojni zapovjenici mogli poeli vjerovati da mogu napredovati sa svojim brojno nadmonijim
postrojbama. Opet je bila rije o staroj prii koja je progonila toliko
inicijativa u svezi sa Sarajevom. Potrebna je bila demilitarizacija Sarajeva.
Za uspjeh prvoga amerikog paketa, koji je u kolovozu u Europu
donio Anthony Lake, biio je presuno da ostane nepromijenjen u
svojim osnovnim postavkama, te da ga poprati zemljovid koji je dogovoren s Muslimanima prije iroke primjene zranih udara NATO-a.
Bilo je vrijeme da amerika pozicija pocne primjenjivati savjet koji je
dao general Charles Boyd, koji je upravo umirovljen s poloaja zamjenika zapovjednika amerikih snaga u Europi, na kojem je bio gotovo tri godine, i ija je iskrena ocjena amerike politike nedavno
objavljena u amerikom asopisu Foreign Affairs:1

394

BALKANSKA ODISEJA
Bit og^ vrlo teko razmiljati jasno o bivoj Jugoslaviji kakva postoji
umjesto ponakvoj kakvu bi amerika Administracija eljela imati, a onda
iskreno govoriti o njoj, s obzirom na to koliko je daleko otila ova vlada u
ocmjivanju Srba i odobravanju Muslimanima i Hrvatima. No sve dok
amerika Vlada ne uvidi sutinske slinosti izmeu Srba, Hrvata i Muslimana i ne shvati da su njihovi strahovi i tenje jednako vani, nemogue
je stvoriti uinkovitu politiku koja bi pomogla u uspostavi trajnog mira.

Budui da je Mladi odbijao povui teko naoruanje, NATO je

smatrao da nema altemative do nastaviti sa zranim napadima u vremenu do pregovora u enevi koje je sazvao Richard Holbrooke kako
bi se Kontaktna skupina, pod njegovim predsjedanjem, mogla sastati s
ministrima vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Hrvatske i SRJ
(Srbije i Crne Gore). U etvrtak 7. rujna svih pet ministara Kontaktne
skupine, zajedno s ministrima vanjskih poslova Trojke, Kanade i Nizozemske, sastali su se s Organizacijom islamske konferencije u Parizu.
U petak 8. rujna pregovori su zapoeli kako je planirano u enevi, a
Koljevi i Buha, iz elnitva bosanskih Srba, bili su u sastavu jugoslavenskog izaslanstva. Sastanak je bio dobrodoao uspjeh, jer je Plan
Kontaktne skupine iz srpnja 1994. prihvaen kao temelj za pregovore.
Znakovito, Amerikanci i Nijemci unutar Kontaktne skupine sada su
formalno prihvatili ono to je do tada bilo samo neslubeni dogovor u
skupini, naime da e postojati dva entiteta unutar Bosne i Hercegovine: Republika Srpska, s vlastitim ustavom, i hrvatsko-muslimanska
Federacija, s ustavom koji je dogovoren Washingtonskim sporazumima iz oujka 1994. elnici bosanskih Srba unutar jugoslavenskog izaslanstva sloili su se s podjelom na temeljnih 51 posto za bosanske
Muslimane i bosanske Hrvate koje su bosanski Srbi prihvatili u Planu
akcije EU-a u prosincu 1993. godine, ali su odbili u srpnju 1994.
To je bilo izloeno u tri Dogovorena temeljna naela. Ta su
naela utvrivala da e se nastaviti pravno postojanje Bosne i Hercegovine unutar postojeih granica i dalje vaeim meunarodnim priznanjem, te da e se sastojati od dva entiteta, Federacije Bosne i
Hercegovine, uspostavljene Washingtonskim sporazumima, i Republike Srpske, a teritorijalna podjela meu njima temeljit e se na teritorijalnoj podjeli 51:49 posto koji je predloila Kontaktna skupina, iako
e biti otvoreni za prilagodbu temeljem meusobnog dogovora. Ukljuena je odredba za ouvanje postojeeg ustava svakog entiteta, podlona promjenama radi prilagodbe temeljnim naelima, te radi uspostave posebnih odnosa sa susjednim dravama. Dva su se entiteta dogovorila da e preuzeti uzajamne obveze za odravanje izbora, da e se
pridravati meunarodnih standarda o zatiti Ijudskih prava i pristati
na obvezujue meunarodne arbitrae za rjeavanje meusobnih spo-

PROCES SE1 .aSTAVUA

395

rova. Postignut je i naelni sporazum o uspostavi institucija koje e se

baviti ovim pitanjima.
Sljedei je zadatak bio dogovor o cjelokupnom zemljovidu Bosne i
Hercegovine. S obzirom na to da sam poznavao Miloevieva gledita
glede zemljovida, ukljuujui i njegovu fleksibilnost u svezi sa Sarajevom, koju je tijekom godina neprestano ponavljao, kao i injenicu da
je imao odluujui glas, nisam oekivao da e to biti previe teko, pod
uvjetom da se Amerikanci dre svojega gledita koje je poetkom
kolovoza izloio Anthony Lake. Isto tako, bio sam uvjeren da bi se
ustav za Uniju triju republika u Bosni i Hercegovini dogovoren u
kolovozu 1993. mogao prilagoditi kako bi odgovarao Federaciji., Bilo je \
vjerojatno da e se javiti problemi u svezi s odreivanjem monetarne i
vanjske politike. Konsenzus triju konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini ne bi omoguio jasne odluke u bilo kojem od ova dva kljuna
podruja, a opet bilo kakav oblik veinskog glasovanja znaio bi da bi
bilo koja kombinacija dvaju naroda mogla nametnuti svoj stav. Iako bi
moglo biti primamljivo vjerovati da bi Muslimani i Hrvati osigurali
prirodnu veinu, razoaravajui napredak njihovog ujedinjenja u Federaciji nije jamio da e ova kombinacija preivjeti. Bosanski Muslimani mogli bi se vrlo lako nai u manjini budui da su bosanski Hrvati
i bosanski Srbi esto udruivali snage tijekom proteklih nekoliko godina. Drugo teko pitanje bio je sporazum o istonoj Slavoniji, jedinom
preostalom sektoru u kojem je UN i dalje bio nazoan u Hrvatskoj. To
e se morati rijeiti izmeu predsjednika Tumana i predsjednika Miloevia, a Thorvald Stoltenberg mudro se koncentrirao na to kritino
pitanje jo od poetka kolovoza. Uprava UN-a bila je predviena planom Z4, no Tuman nee htjeti upravu UN-a za istonu Slavoniju, dok
e Miloevi eljeti da uprava nezavisnog tijela traje due nego to bi
to Tuman elio. Osim toga, Miloevi e htjeti da se na neki nain
ispitaju ljudi koji ive u podruju u svezi sa stupnjem autonomije koji
ele dobiti od Zagreba. Nakon svojih pobjeda na bojnom polju, Tuman vjerojatno nee prihvatiti ak ni najmanjl nagovjetaj bilo kakvog
daljnjeg utjecaja iz Beograda. Ipak, Miloevi bi trebao biti svjestan da
e, ne bude li Tuman zadovoljan ovim pitanjima, biti teko nagovoriti
Hrvate da pokau stanovitu fleksibilnost potrebnu za postizanje dogovora u Bosni i Hercegovini, napose to se tie elje bosanskih Srba za
teritorijalni koridor na sjeveru.
Kako se pribliavao trenutak za sveukupni dogovor, bilo je neizbjeno da se ponovno pojavi pitanje sukcesije za pregovarakim stolom, jer je predsjednik Miloevi inzistirao da se prihvati kontinuitet
Savezne Republike Jugoslavije kao sljednice Socijalistike Federativne
Republike Jugoslavije, no to je bilo neto o emu je Tuman ve

396

BALKANSKA ODISEJA

nagovijestio da e biti fleksibilan. Naravno, kao i uvijek na Balkanu,

nita nijelhoglo biti sigurno; no osjeao sam da sada, kad su Amerikanci vrsto preuzeli vodstvo, s Richardom Holbrookeom kao iskusnim praktiarom umijea realpolitike, ni Tuman, ni Miloevi nee
dopustiti da promakne ova prilika za sveobuhvatan dogovor.
Bombardiranje mostova u okolici Foe od strane NATO-a, koje se
opravdavalo potrebom da se sprijei prijevoz tekog naoruanja iz
Sarajeva u Gorade, ipak je poelo odavati dojam da zapovjednici
UN-a i NATO-a sada poduzimaju napade ire od Sarajeva i sustava
protuzrakoplovne obrane bosanskih Srba. U petak 9. rujna u Moskvi
predsjednik Jeljcin dao je izjave koje su podsjeale na izjave iz veljae
1994., upozorivi da je bombardiranje bosanskih Srba prvi znak toga
kako e se ponaati proireni NATO. U subotu se sastala ruska Duma
i otro kritizirala bombardiranje od strane NATO-a. U nedjelju, sastanak izmeu zapovjednika UN-a generala Janviera i generala Mladia nije urodio sporazumom, a te je iste veeri NATO ispaiio trinaest
krstareih raketa na vojne ciljeve u blizini Banje Luke. U ponedjeljak
u Bruxellesu, nakon sastanka s veleposlanicima NATO-a, Vitalij urkin, sada ruski veleposlanik u Braxellesu, kritizirao je iru primjenu
zranih uara; budui da je posredovao u razmjetanju ruskih postrojbi
u Sarajevu u veljai 1994., znao je bolje od veine zato Mladi nije
spreman ukloniti teko naoruanje bez vrste obveze UN-a i NATO-a
da e sprijeiti pjeatvo bosanskih Muslimana da napada iz Sarajeva.
Sjedinjene Drave, poslavi zamjenika Warrena Christophera
Strobea Talbotta u Rusiju na razgovor s Kozirjevim, pokazale su da i
dalje cijene rusko sudjelovanje u Kontaktnoj skupini, a unutar NATO-a
bilo je vie rasprava o tome kako ukljuiti ruske postrojbe u bilo kakve
provedbene snage.
Sada se postavljalo pitanje da li e Vijee sigurnosti ovlastiti vojnog zapovjednika UN^a da se sloi s onim to je nazvano Opcijom 3,
koja je podrazumijevala otro eskaliranu kampanju zranih napada na
ciljeve koji su ukljuivali eljeznicu i elektrane. Ipak, postojala je potreba za uravnoteenim razvojaenjem Sarajeva, to bi oista otvorilo
grad i sprijeilo pjeake napade.
U ponedjeljak 11. rujna Rusi su cirkulirali nacrt rezolucije u Vijeu
sigumosti koji je pozivao na prekid zranih udara, no naili su na vrlo
slabu potporu. Jo zloslutniji predznak za budunost bio je poziv ruskog ministra obrane Pavela Graeva svom amerikom kolegi , s
prijetnjom da e preispitati neke meunarodne vojne ugovore, na taj
nain u potpunosti zaobilazei ministra vanjskih poslova Kozirjeva, ije
je ministarstvo predsjednik Jeljcin posebno kritizirao. U Europi je
rasla zabrinutost u svezi s pogoranjem ameriko-ruskih odnosa, te se

PROCES SE NASTAVUA

397

javila elja da se razvije ponuda dana urkinu na njegovu sastanku s

veleposlanicima NATO-a da ruske postrojbe pomognu u nadziranju
provedbe mirovnog sporazuma. Potrebna je bila nova inicijativa, kao
ona koju su Rusi pokrenuli u veljai 1994., da bi se pristupilo problemu
povlaenja tekog naoruanja, koja bi ukljuivala ili vie ruskih postrojbi (to nije bilo vjerojatno) ili razmjetanje dijela Snaga za brzo djelovanje u Sarajevu.
U meuvremenu se u SAD-u mogla uti realnija procjena o tome
to je postignuto na Holbrookeovom enevskom sastanku. U lanku u
New Yorku Timesu pod nasiovom Ovo nije ishod kojim bi se Zapad
mogao ponositi, Anthony Lewis pisao je: Neshvatljivo je zato je
Washington doveo sukobljene strane do sporazuma koji naizgled ide
toliko na ruku ambicijama srpskog elnitva. tovie, on im je povoljniji od dogovora to su ga ispleli Cyrus Vance i David Owen, koji je
mogao biti postignut dok su Srbi bili u puno jaem poloaju. Naao
sam nekakvo udno zadovoljstvo u ovom priznanju da je na plan
sauvao istinski suverenu Bosnu. No da su barem on i drugi liberalni
intelektualci i uvodniari u New York Timesu bili toliko susretljivi dvije
i pol godine ranije, sumnjam da bi neprijateljski stav Clintonove Administracije spram Vance-Qwenovog plana bio izraen u tolikoj mjeri.
umo je bila potrebna revizija zemljovida Kontaktne skupine koja
e se staviti pred sukobljene strane, a ja sam se nadao da e crtanje
zemljovida, koje je predugo bilo zanemarivano, postati glavna aktivnost Kontaktne skupine na njezinom sastanku predvienom za etvrtak 14. rujna u enevi. Meutim, taj je sastanak iz razumijivih razloga
odgoen, jer je Holbrooke uspio na sastanku s Miloeviem dogovoriti
uklanjanje tekog naoruanja bosanskih Srba oko Sarajeva; a zatim,
kao i u srpnju i kolovozu, vojnici na terenu poeli su unositi dramatine
promjene na zemljovidu. Hrvatske snage zauzele su Jajce od Srba 15.
rujna, a snage bosanske Vlade zauzele su Donji Vakuf. Imao sam
dojam kako Srbi ele da Hrvati, a ne Muslimani, osvoje Jajce. Za
pregovarakim je stolom Karadi uvijek pokazivao izriitu odbojnost
prema tome da itavo podruje Jajca doe pod kontrolu Muslimana.
Ne samo da su tamonje hidrocentrale opskrbljivale Banju Luku, ve je
i Jajce bilo strateki postavljeno na cestovnom pravcu za Biha. Od
tada nadaije, iz dana u dan, zemljovid se mijenjao. Bilo je teko biti
siguran je li ono to se dogaalo bilo povlaenje ili bezgiavo uzmicanje
vojske bosanskih Srba. Srpsko civilno puanstvo naputalo je pred
borbama mjesta kao to su Bosanski Petrovac i Drvar, bjeei prema
Banjoj Luci i zakrivi ceste. Hrvatska i muslimanska vojska, napredujui samouvjereno, potisnula je Srbe natrag tako da je do 21. rujna

398

BALKANSKA ODISEJA

veliko pocjrueje,- koje su okupirali Srbi od 1992., sada bilo u rukama

Federacije, a crta sukobljavanja prolazila je blizu Bosanskog Novog,
Prijedora i Sanskog Mosta, dok je Klju kontrolirala Federacija. Sveukupna raspodjela zemlje u Bosni i Hercegovini bliila se dogovorenoj
podjeli na 51 posto za Federaciju i 49 posto za Srbe, no za bosanske je
Muslimane problem bio u tome da je od tih 51 posto nekih 26 posto
bilo u rukama hrvatskih snaga, pa su se na terenu razvijali sukobi
unutar Federacije. Osobito neugodan sukob nastao je kad je Sedmom
korpusu bosanske vojske, takozvanoj izbjeglikoj vojsci, uskraeno od
strane snaga hrvatske Vlade doputenje da ue u Jajce, a bilo je sukoba i u Bosanskom Petrovcu.
Podruje Bihaa pod
kontrolom Viade
Sveukupno puanstvo: 225.000
Srbk
zanemarivo
Hrvati:
6.000
Muslimani: 219.000

m
HRVATSKA

Sjevema i istona Bosna pod kontrotom Srba

Sveukupno puanstvo: 1,334.000-1,415.000
Srbi:
1,220.000-1,390.000
Hrvati:
15.000
Muslimani: 10.000

Zap. Bosna pod kontrotom Hrvata

Sveukupno puanstvo: 480.000
Srbt:
zanemarivo
Hrvali:
380.000
Musiimani: 100.000
Napomena: Ukljuuje Oraje
posavskog kork/ora

Srednja Bosna, Sarajevo i Gorade

pod kontrolom Vlade
Sveukupno puanstvo: 1.055.000
Srbi:
60.000
Hrvati:
155.000
Musiimani:
840.000
Napomena: Ukljuujui depove pod
hrvatskom kontmlom

rehinje CRNAGORA

Zemljovid 14: Stanje na dan 12. listopada 1995.

(Procjcnc broja puanstva, kojc uzimaju u obzir izbjcglikc
valovc do listopada 1995., nisu nuno mjcrodavne.)

PROCES SE NASTAVUA

399

Sada je svijetu bilo jasno da su general Mladi i njegova vojska,

koji se nisu savili s prvim valom NATO-ovih bombardiranja, kako su to
tako samovjereno bili predvidjeli mnogi komentatori, te su do utorka
12. rujna bili bombardirani ve itavih etrnaest dana a da nisu povukli
svoje teko naoruanje oko Sarajeva, ipak pretrpjeli teka razaranja.
Iako su NATO-ovi zrani udari obustavljeni u noi 14. rujna, trebalo je
malo vremena da dogaaji na terenu otkriju koliko su promijenilj
ravnoteu snaga. Sveukupno je bilo 3.400 borbenih letova, od kojih su
otprilike 750 bili misije napada protiv 56 ciljeva na zemlji sa 350 ciljnih
toaka: pojedinani hangari, skladita, radari, komandni bunkeri, skladita municije, tvomice oruja, servisni objekti, kao i nekoliko odabranih
mostova. Iako uinci svega ovoga nisu bili trenutni, teta uinjena
sustavima komuniciranja osjetila se istog trenutka. Ne samo da je uniten relejni sustav srpske vojske, ve je onesposobljena i civilna telefonska
mrea. Umjesto da su Srbi bili sposobni da se brzo prerasporede i pojaaju po volji, hrvatske snage i snage bosanskih Muslimana s neizravnim
pristupom amerikim satelitskim obavjetajnim podacima imale su sada
pregled cjelokupnog stanja na terenu i mogunost brzog reagiranja.
Kad su Karadia izazivali da su se srpske snage namjemo povukle, vatreno je to porekao. lako je ostala sumnja da, s generalom
Mladiem na lijeenju u bolnici u Beogradu, nije bila puka sluajnost
da je vojniki zemljovid poeo dobivati izgle koji je Tuman odavno
elio. Isto tako, bio je to zemljovid koji je Miloevi mogao lako prihvatiti, budui da nakon pada Knina vie nije bilo potrebno da Srbi i
dalje dre pristup Krajini iz Banje Luke. Na jednom su stupnju mnogi
komentatori, uglavnom oni sa sjeditem u Sarajevu, predviali da e
Banja Luka pasti, a to je oito bio probni ispit dre li Tuman i
Miloevi pod nadzorom ono to se dogaa. Tom prilikom Tuman je
mudro povukao svoje postrojbe, a toj odluci pripomogao je snaan
protunapad na hrvatske snage iz zraka od strane vojske bosanskih
Srba. Tuman je vjerojatno primijetio da srpske zrakoplove, koji su na
ovu borbenu misiju poletjeli iz Banje Luke, nisu sruili NATO-ovi
zrakoplovi koji su provodili zonu zabrane letenja, niti je njihova zrana
luka bila meta NATO-ovih zranih udara: jasan nagovjetaj da zapovjednici NATO-a i UN-a nisu eljeli da se vojna ravnotea snaga
pomakne toliko jako da podjela Kontaktne skupine na 51 i 49 posto
doe u opasnost. Ovi isti borbeni zrakoplovi tipa galeb koriteni su i
protiv snaga bosanske Vlade bez odmazde NATO-a: jo jedan znak da
se profinjeni pritisak rabio protiv svih sukobljenih strana, ravan nametanju dogovora.
Bosanska Vlada, kao to se i oekivalo ve neko vrijeme, objavila
je da nee biti konfederacije izmeu Bosne i Hercegovine i Republike

'V

400

BALKANSKA ODISEJA

Hrvatske^kako je u naelu bilo dogovoreno Washingtonskim sporazumima iz 1994. Ni Hrvati se nisu doimali previe oduevljenima, tako da
su obje strane pokopavale ideju koja nikada nije zvuala previe uvjerIjivo. Uz to, bosanska je Vlada zahtijevala u zamjenu za obustavu vatre
da bosanski Srbi demilitariziraju podruje Banje Luke, otvore Sarajevo
i osiguraju teritorijalnu vezu s Goradem.
Postojala je zabrinutost da airbej, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, moda nee biti nazoan planiranom sastanku u
New Yorku, to je odraavalo duboke napetosti meu elnicima bosanskih Muslimana. Poetkom kolovoza Silajdi je podnio ostavku na
poloaj ministra vanjskih poslova, da bi zatim bio ponovno imenovan
na to mjesto kad je Izetbegoviu postalo jasno da je javnost nezadovoljna njegovim olaskom. Prema rijeima novinara sarajevskog dnevnika Oslobodenje,2
Izetbegovi i Siiajdi predstavljaju dvije vrlo razliite budunosti nezavisne Bosne: povratak na apsolutnu vlast jednostranake drave pod kontrolom stranke zastarjelih nazora, koja postaje sve represivnija i koja
preuzima vlast u zemlji u ime lanog domoljublja; ili demokratska zemlja
okrenuta Zapadu za koju su se borili njeni vojnici. Tvrdolinijai u Izetbegovievoj SDA ele da puanstvo bude u potpunosti podinjeno dravi;
zauzvrat, obeavaju istinsku muslimansku dravu, iako malu, u kojoj bi
imuni zelenai i ulizice okupljeni oko vladajue stranke mogli imati slobodne ruke. U ime njihovog domoljublja, mladii su mobilizirani u
vojsku dok su drugi pronali novo blagostanje zahvaljujui paralelnoj ekonomiji, privatnom biznisu, koji se hrani na bijedi puanstva, i onima koji
imaju privilcgij pristupa sredstvima koja dovoze razne strane humanitarne
organizacije.

Nakon to je ameriko izaslanstvo posjetilo Sarajevo, Sairbej se

sastao s ministrima vanjskih poslova Hrvatske i SRJ u New Yorku pod
predsjedanjem Richarfja Holbrookea i dogovorena su daljnja tri naela koja su dodana onima o kojima je postignut dogovor u Zenevi.
Prvo se od ovih naela odnosilo na jamstvo obaju entiteta da e
potivad meunarodne obveze Bosne i Hercegovine, s izuzetkom financijskih obveza jednog entiteta, koje su nastale bez pristanka drugoga. Drugo i tree naelo izloili su priznati cilj odravanja slobodnih
demokratskih izbora u oba entiteta im to drutveni uvjeti budu dopustili. Promatrai OESS-a procijenit e jesu li uvjeti za pravilno odravanje izbora ispunjeni, a vlade e ih onda morati odrati u roku od
trideset dana. Opisana je institucionalna struktura koja se mora izgraditi nakon tih izbora, koju e initi parlament, predsjednitvo, vlada i
ustavni sud, uz jamstvo odgovarajue zastupljenosti svakog konstitutivnog entiteta u Bosni i Hercegovini.

PROCES SE NASTAVUA

401

Nakon sastanka, Holbrooke se vratio u podruje u nadi da e

postii trajnu obustavu vatre. Bosanska Vlada eljeJa je nastaviti s
borbom, no budui da su Hrvati bili suzdrani, Srbi su poeli potiskivati Peti korpus Armije oko Bosanske Krupe. Ve su postojali
znakovi a srpsko povlaenje nije imalo toliku cijenu koliko su neki
zamiijali, niti je njihov borbeni potencijal bio toliko smanjen kako su
neki pretpostavljali. Izgledalo je da bosanski Srbi mogu braniti novu.
crtu sukobljavanja. Sve je ovisilo o privatnom dijalogu u svezi s istonom Slavonijom koji je Thorvald Stoltenberg nastavljao vjeto odravati. Na sastanku u Erutu 3. Iistopada Stoltenberg i ameriki veleposlanik u Hrvatskoj, Peter Galbraith, zajedno su predsjedali sastanku
izmeu arinia i lokalnog srpskog vodstva. arini je aktivno djelovao
u Tumanovo ime vie od godine dana u javnoj i tajnoj diplomaciji sa
Srbima, pokazujui strpljenje i odlunost. Dogovoreno je jedanaest
naela, koja su se odnosila na meunarodne snage i upravu nad podrujem u prijelaznom razdoblju, iako je i dalje postojalo neslaganje da
li e to biti osamnaest mjeseci, kako su eljeli Hrvati, ili pet godina,
kako su traili Srbi. Bilo je vjerojatno da e SAD i Ruska Feeracija
igrati glavnu ulogu u provedbi sporazuma u Hrvatskoj, a ne UN, koji
Tuman nije elio.
U Sarajevu i New Yorku Amerikanci su prvi put vrili stvarni
pritisak na bosanske Muslimane da prihvate cjelokupni paket rjeenja.
Bilo je oito da je NATO spreman provesti takav dogovor nakon
stvamog prekida neprijateljstava, te je razgovarao s Ruskom Federacijom o procedurama zapovijedanja i nadzora koje bi omoguile sudjelovanje njihovih postrojbi, kao i postrojbi drugih drava koje nisu
lanice NATO-a. U Europskoj uniji je sve vie prevladavao stav da uz
iznimku Slovenije, koja bi se trebala bre pribliavati Europskoj uniji,
sve ostale republike bive Jugoslavije trebalo bi tretirati na slian nain
te ne bi trebalo biti diskriminacije spram SRJ. U Bivoj Jugoslavenskoj
Republici Makedoniji, unato zapanjujuem pokuaju atentata na ivot predsjednika Gligorova, Parlament se nekoliko dana kasnije sloio
s promjenom zastave i tako osigurao mogunost provedbe sporazuma
s Grkom postignutim Vanceovim posreovanjem.
Zatim je, 5. listopada, predsjednik Clinton objavio da e obustava
vatre stupiti na snagu u Bosni i Hercegovini na dan 10. listopaa, pod
uvjetom da se u Sarajevu u potpunosti obnovi opskrba plinom i elektrinom energijom. Obustava vatre trebala je trajati ezdeset dana ili
do zavretka posrednih mirovnih pregovora, koji su se trebali odrati
nealeko od Washingtona, i mirovne konferencije koja je trebala uslijediti u Parizu, ve prema tome to se dogoilo kasnije. Prema spo-

'

402

BALKANSKA ODISEJA

razumu cKjbustavi vatre, sve sukobljene strane osigurat e slobodan

prolaz civilnom prometu i UNPROFOR-u kao i nesmetan prolaz izmeu Sarajeva i Gorada.
Richard Holbrooke uvelike je zasluan za ovaj preokret, a ameriki politiki pritisak i sposobnost finog podeavanja zranih udara
NATO-a bili su presudni. Sada sam mogao nazrijeti kraj ratovima u
bivoj Jugoslaviji. Osobno sam osjeao golemo olakanje, jer iako sam
se povukao u iipnju, nikada nisam mogao s uma smetnuti ono to se
ogaalo u podruju bive Jugoslavije. Sada, kad su Miloevi i Tuman bili vrsto ukotvljeni u diplomaciji, bio sam uvjeren da su svi
elementi dogovora na svom mjestu. Moja je odiseja bila gotova.
Bosanska Vlada odgodila je poetak obustave vatre, dok je Sanski
Most pao u ruke bosanskim Muslimanima, a Mrkonji Grad snagama
hrvatske Vlade koje su otvoreno ponovno prele granicu kako bi osigurale cestu Jajce-Biha. Bilo je teko oteti se dojmu da je ovo podeavanje granice bilo pozdravljeno u Beogradu, jer bosanski bi Srbi
inae morali prepustiti Sanski Most za pregovarakim stolom. No to je
proizvelo jo tunih prizora, uz tisue izbjeglica (Srba i Muslimana)
koji su bjeali iz podruja borbi. U etvrtak 12. listopada obustava
vatre stupila je na snagu. Nova teritorijalna podjela (zemljovid 14, str.
399) odgovarala je podjeli na 51:49 posto u Planu akcije EU-a iz
prosinca 1993., s velikom razlikom to je etniko ienje do sada
gotovo podijelilo Bosnu i Hercegovinu na tri odvojena etnika entiteta,
uz ve oigledne napetosti u hrvatsko-muslimanskoj Federaciji.
Amerikanci su 1. studenoga sazvali konferenciju u amerikoj vojnoj bazi u Daytonu, drava Ohio. Nazoni su bili efovi triju izaslanstava, predsjednici Izetbegovi, Miloevi i Tuman, kao i predstavnici
Kontaktne skupine. Pregovori su se odvijali uz iskljuenje tiska.
Prvi pomaci u daytonskim pregovorima bili su sporazumi o jaanju
bonjako-hrvatske Fdderacije, 10. studenoga, i dogovor u istonoj
Slavoniji, 12. studenoga, za koji je velikim dijelom bio zasluan Thorvald Stoltenberg. Sporazum o ijeenju u Bosni parafiran je 21. studenoga. Cjelovit tekst mirovnog porazuma iscrpan je i sloen dokument,
no kljuni su elementi sljedei:
- Sporazum je nominalno zadrao jedinstvenu bosansku dravu, u
okviru meunarodno priznatih granica.
- Sporazum je predvidio sredinje trolano predsjednitvo, s predstavnikom iz svake od triju etnikih grupa, vijee ministara i
sredinji parlament.
- Pod ovim sredinjim strukturama jesu dva entiteta, Feeracija i
Republika Srpska, svaka sa znaajnim stupnjem autonomije i
vlastitom vojskom.

PROCES SE NaSTAVUA

403

- Izbori za sredinje predsjednitvo i parlament, i za institucije

oba entiteta, morali su se odrati unutar devet mjeseci od potpisivanja sporazuma 14. prosinca 1995. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju trebaia bi nadzirati ove izbore.
- Posebni aranmani dogovoreni su za izbjeglice i prognanike,
koje je valjalo ohrabriti na povratak te im omoguiti glasovanje
u mjestima prebivalita prije rata.
- Optueni za ratne zloine nee imati nikakvu ulogu u buduem
javnom ivotu Bosne. Rad Meunarodnog suda za ratne zloine
se nastavlja i odgovomi za zvjerstva bit e izvedeni pred sud, ali
NATO nee ii u potragu za ratnim zloincima koje treba uhititi.
Sankcije protiv Savezne Republike Jugoslavije suspendirane su
temeljem odredbi Rezolucije Vijea sigumosti UN od 22. studenoga.
Trebale su formalno biti ukinute deset dana nakon odravanja slobodnih i pravednih izbora u Bosni. Predvieno je postupno ukidanje embarga na oruje, uz uspostavu reima kontrole naoruanja.
Novi je zemljovid (zemljovid 15) bio sporan sve do posljednjeg
trenutka, to je ponovno ilustriralo da je teritorij pitanje koje unosi
najvie razdora. Kad je postalo jasno da se podjela na 49:51 posto
izmeu Republike Srpske i bosanske Federacije koji je predloila Kontaktna skupina nee postii a da se neki teritoriji ne vrate bosanskim
Srbima, predsjednik Miloevi optuio je Amerikance za izdaju. Budui da se predsjednik Miloevi sloio da bosanski Srbi plate kaznu za
granatiranje Sarajeva te da bi cijeli grad trebao biti dio Federacije,
znao je da mora dobiti 49 posto. Na sreu, ameriki pregovarai shvatili su to i pozvali predsjednika Clintona da nagovori predsjednika
Tumana da prepusti nekih tri posto teritorija u zapadnoj Bosni Srbima, iako je vojska bosanskih Hrvata i dalje kontrolirala 21 posto teritorija zemlje. Bosanski Muslimani zadrali su Gorade, s kopnenim koridorom, a Sarajevo e ostati ujedinjeni grad. Pitanje pristupa Brkom
i sjevernom koridoru ostavljeno je da se rijei meunarodnom arbitraom. Bila je to konana nagodba, skrpana u posljednjem trenutku
kako bi se izbjegao neuspjeh pregovora, ali ostavila je veliku neizvjesnost o onome to se zapravo namjeravalo.
Dana 22. studenoga Vijee sigurnosti UN-a usvojilo je rezoluciju
kojom se ukida embargo na oruje u Bosni i Hercegovini i rezoluciju
koja govori o istonoj Slavoniji to je upotpunilo diplomatski paket i
pridonijelo sveukupnom ijeenju.

404

BALKANSKA ODISEJA

Prvi zadatak NATO-a bio je uspostaviti u roku od 30 dana, pomou meunarodnih snaga (IFOR-a), etiri kilometra iroku zonu izmeu Federacije BiH i Republike Srpske, a zatim u roku od 120 dana od rasporeivanja snaga osigurati povlaenje tekog naoruanja.
IFOR je razmjeten u tri sektora koje su nadzirali ameriki, britanski i
francuski zapovjednik. Nekih 20.000 vojnika amerike Oklopne divizije, zajedno s tisuu turskih vojnika i nordijskom postrojbom od 4.500
vojnika, rasporeeni su sa stoerom u Tuzli; gotovo 15.000 britanskih
vojnika, ukljuujui itavu oklopnu brigadu, zajedno sa 1.500 kanadskih i 2.000 nizozemskih vojnika imali su stoer u Gornjem Vakufu;
zatim oko 10.000 francuskih vojnika, 2.000 talijanskih, 1.500 panjolskih i 500 portugalskih imali su stoer u Mostaru, a pokrivali su i
Sarajevo. Njemaka je poslala 4.000 vojnika, no oni su razmjeteni
samo u Hrvatskoj.
Bilo je teko procijeniti tonu veliinu zadatka koji je preuzela
meunarodna zajednica zbog napetosti koje su se javile unutar Kontaktne skupine u Daytonu, kao rezultat injenice da je ameriki pre-

PROCES SE NA^ i'AVLJA

405

govaraki tim iskljuio svoje kolege iz veeg dijela iscrpnih pregovora.

Kritiarima slanja amerikih vojnika dana je minimalistika interpretacija to bi NATO trebao uiniti da poniti uinke etnikog ienja,
dok su prema liberalnim novinarima i pobomicima za zatitu ljudskih
prava usmjerene maksimalistike aspiracije. U svakom sluaju, prvi
zahtjev morao je biti da se sukobljene strane dre svojih obeanja i da
potuju ono o emu su se dogovorili, te da rade na tome da dogovor
bude uspjean.
OESS se ponovno sastao i pristao nadzirati izbore, no Francuzi su
mjesec dana otezali s imenovanjem amerikog kanidata koji e predvoditi taj tim. Od meunarodne zajednice zatraeno je da uspostavi
meunarodne policijske snage koje e savjetovati i obuavati lokalne
policijske snage i nadgledati uspostavu dogovorenih sredinjih struktura. Meunarodne humanitame agencije morale su zadovoljavati tekue potrebe bosanskog puanstva i nadzirati ljudska prava izbjeglica
koje se vraaju, ali bez znatne vojne potpore provedbenih snaga. Bilo
je jasno da je mandat IFOR-a ogranien amerikim inzistiranjem da bi
trebao zavriti u roku od godine dana te da je tamo samo da bi osigurao razdoblje za smirivanje kako bi se omoguilo sukobljenim stranama, ukoliko to ele, da ponu stvarati vienacionalnu dravu. Daytonski plan provedbe od strane NATO-a u ovom se smislu dosta razlikovao od Vance-Ovvenovog plana provedbe NATO-a iz svibnja 1993.
koji je kao svoje sredinje elemente uzimao ponitavanje uinaka etnikog ienja i reintegraciju Bosne i Hercegovine, predviao razmjetanje NATO-ovih postrojbi na srpskom teritoriju kako bi se osigurao relativno siguran povratak izbjeglica te takoer predviao znaajne meunarodne policijske snage i monitore ljudskih prava u srpskim podrujima.
Svjetska banka dobila je vodeu ulogu u obnovi na tehnikoj razini,
meutim meunarodna zajednica morala je osigurati vie financijskih
sredstava za zadatak gospodarske obnove regije - obnovu infrastrukture i komunalnih slubi, poticanje razvoja trinog gospodarstva i
ohrabrivanje meusobne gospodarske suradnje. Nesretna svaa izmeu Sjedinjenih Drava i Europske unije u svezi s time koliko bi svaka
od njih trebala tome pridonijeti pokvarila je u poetku ozraje. Bilo je
i oprenih miljenja u svezi sa stupnjem do kojega bi mrkva obnove
trebala biti velikoduno koritena tijekom vie godina kako bi se potaklo strane na ruenje etnikih barijera, a neke su zemlje eljele da
pomo za obnovu bude vezana uz potivanje presuda Meunarodnog
suda za ratne zloine, bojei se da ni vojna sila, ni gospoarske sankcije, niti politika izolacija nee imati velik utjecaj da bosanske Srbe
navedu na ponitavanje uinaka etnikog ienja. Postojala je za-

'-

406

BALKANSKA ODISEJA

brinutost^ja je povratak na stanje prije etnikog ienja postao cilj o

kojemu su zapadne vlade samo isprazno obeavale dok su se koncentrirale na strategiju povlaenja.
Na provedbenoj mirovnoj konferenciji, odranoj u Londonu 8. i 9.
prosinca, donesena je odluka o zakljuenju Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji krajem sijenja 1996. te se pokuala mobilizirati
meunarodna zajednica za zadatke koji su predstojali. Kako bi se
osiguralo poklapanje civilne i vojne operacije, te da ne bude problema
izmeu civilne i vojne komponente, Carl Bildt imenovan je na visoku
politiku funkciju, kao visoki predstavnik, sa sjeditem u Bruxellesu,
dok e njegov zamjenik, Michael Steiner, njemaki predstavnik u Kontaktnoj skupini, imati sjedite u Sarajevu. Njihov je zadatak bio osigurati da svi oni koji nadziru izbore i oni koji pomau gospodarskom
obnovom i provode humanitarne zadatke surauju kao elementi kohcrentnog provedbenog plana. Najvaniji zadatak bio je osigurati zaivljavanje Federacije Bonjaka i Hrvata u Mostaru kao i u Tuzli, te
sprijeiti hrvatsku vojsku da izdvoji vlastiti teritorij Herceg-Bosnu.
Prvi nagovjetaji rjeenja bili su pomijeani. U Daytonu je predsjednik Tuman odgovorio na optunicu Meunarodnog suda za ratne
zloine protiv vieg asnika njegovim promaknuem, a bosanski su Srbi
nastavili bojkotirati Sud. Zatim su vlasti bosanskih Hrvata pustile na
slobodu asnika koji je bio u pritvoru pod drugom optubom, protiv
kojega je Meunarodni sud isto tako podigao optunicu. Na ove se
postupke gledalo kao na ogluavanje o Daytonske porazume kao ina
krenje oredbi meunarodnog prava. U meuvremenu su bosanski
Srbi nastavili etniko ienje oko Banje Luke tijekom cijeloga mjeseca
prosinca, a Hrvati su preuzeli politiku spaljene zemlje u gradovima
Sipovo i Mrkonji Gradu, koje je njihova vojska pristala u Daytonu
vratiti bosanskim Srbima. Bosanski Srbi iskoristili su dva sruena francuska pilota kao ulog tijekom daytonskih pregovora, zahtijevajui bolju
zatitu Srba koji ive u podrujima Sarajeva i osporavajui zabranu da
Karadi i Mladi ostanu na svojim poloajima. Piloti su puteni dva
dana prije sveanosti potpisivanja u Parizu, poto je Miloevi zaprijetio da e uhititi Mladia ako ih ne oslobode, no Srbi su u sijenju i
dalje bili uznemireni glede ostanka u Sarajevu pod kontrolom policijskih snaga Federacije.
U Elizejskoj palai 14; prosinca predsjednici Chirac i Clinton, premijeri Major, Gonzales i ernomirdin, te kancelar Kohl bili su svjedoci
potpisima predsjednika Izetbegovia, Miloevia i Tumana. Govori
su bili kratki, ali razlike su i dalje bjle oigledne. to se tie Izetbegovia, njegova je vlada sudjelovala u ovom sporazumu bez velikog
entuzijazma, kao netko tko uzima gorak iako koristan lijek. Miloevi

PROCES SE NaSTAVUA

407

je upozorio da klju uspjeha misije lei u nepristranosti spram sviju.

Kao to je pristranost klju neuspjeha. Po Tumanu, krizu su potaknuli duboko ukorijenjeni razlozi, u biti potpisivanje Versailleskog ugovora, pa ak i dalje, raspad Rimskoga Carstva na Zapadno i Istono
Carstvo, a da otomansku najezdu i ne spominjemo.
Minimalistiko tumaenje Daytonskih sporazuma postalo je za
mnoge prevladavajue tumaenje, a poneto cinino saeo ga je Charles Krauthammer 12. prosinca u Washington Postu:
Nije vano to Amerika nije trebala ii u Bosnu u prvom redu, Sada je
vano samo da uspijemo. Trik lei u tome da se definira uspjeh i onda
osigura da ga postignemo.
Naa svrha u Bosni nije pravda ve milosre. Prekasno je za pravdu.
Unato pobonim obeanjima u Daytonu, oni koji su etniki oieni nee
se vraati. Ubojice, izuzevi nekoliko sluajno izabranih, ostat e nekanjeni. Bosna e izgubiti polovicu svoga teritorija u korist Srba. Srbi u
Sarajevu, nasuprot tome, bit e predani na blagu milost neprijateljske
vlade kojom dominiraju Muslimani.
Bit e puno srceparajuih scena na televiziji o nepravdi u mjesecima koji
slijede. Izbjeglicama, na primjer, zasigurno e biti sprijeen povratak kui.
Amerike snage bit e pred velikim iskuenjem da isprave stvari. Tom
iskuenju valja odoljeti.
Na cilj u Bosni nije stvaranje nacije ve stvaranje vojske. Nas doista nije
briga za politike institucije nove Bosne. Fuka nam se za kolektivno
Predsjednitvo, za ustavni sud, za centralnu banku i za etniki podijeljeni
Parlament. Mi volimo demokraciju, ali nije nas ak ni briga imaju li je oni
iline.
Briga nas je samo za jednu stvar, no o njoj bi valjalo ozbiljno voditi
rauna; da iza sebe ostavimo bosansku dravu koja je sposobna za samoobranu. A to znai, da tijekom godine dana, koju emo provesti u njoj,
naoruamo Muslimane, da ih izuimo i za sobom ostavimo onoliko nae
opreme koliko e im trebati da nastave kad mi odemo.

Britanci i Francuzi jasno su stavili na znanje da e njihove postrojbe u okviru NATO-a doi i otii zajedno s amerikima - te da e se i
one razmjestiti na godinu dana, nita due. Rane faze mandata IFOR-a
protekle su dobro, a u tri mjeseca, koja su tekla izmeu zranih napada
NATO-a i dolaska njihovih postrojbi 17. prosinca, srpska Vlada u
Beogradu izvukla je od bosanskih Srba nevoljni pristanak. Postrojbe
Ruske Federacije pristale su se rasporediti pod amerikim generalom,
a druge europske drave, ukljuujui Poljsku i Maarsku, pristale su
osigurati postrojbe pod zapovjednitvom NATO-a, na taj nain iskazujui spremnost da to je prije mogue postanu lanice NATO-a.
Povijesno gledajui, moda je najvaniji vid cijelog procesa bio da
je etiri godine Ruska Federacija djelovala na temelju konsenzusa sa
SAD-om, Velikom Britanijom, Francuskom i Njemakom u svezi s

408

BALKANSKA ODISEJA

bivom Ii^oslavijom, s obzirom na to da je umjesto toga vrlo lako

moglo doi do ozbiljnih sukoba. UN je nerado morao ostati u istonoj
Slavoniji, i to je po svoj prilici bio najtei zadatak. Po logici stvari
odgovomost je trebao dobiti NATO, no NATO je to odbio preuzeti na
sebe. Osim toga, daljnja nesposobnost Srba i Hrvata da se dogovore o
podruju UN-a na poluotoku Prevlaci znaila je da u Parizu 14. prosinca nije dogovoreno meusobno priznanje. Klice budueg sukoba u
podruju lee u muslimansko-hrvatskim odnosima unutar Federaeije,
u srpsko-hrvatskim odnosima u istonoj Slavoniji i na Prevlaci, kao i u
muslimansko-srpskom prihvaanju meunarodne arbitrae o Brkom.
Ipak, poetak 1996. barem je oznaio kraj ratova od 1991. do 1995.
godine, a pred nama su leali izgledi za mir za godine koje dolaze.
Iscrpljenost je uzela danak u vojsci bosanskih Srba, a zrani udari
NATO-a potkopali su njihovo samopouzdanje, istovremeno dajui samopouzanje predsjedniku Izetbegoviu i njegovoj vojsci te doputajui lanicama NATO-a da dobiju vee zasluge nego to ih vjerojatno
zasluuju. Cijena rata za civilno puanstvo u bivoj Jugoslaviji bila je
stravina. Bio je to mir bez asti.
Dok je UN izbjegao sudbinu da Jugoslavija postane njegova Abesinija, ni jedan prijatelj UN-a nije mogao porei da je UN-u nanesena
nepravda. Postrojbe UN-a, meutim, spasile su mnoge ivote, a u tom
su procesu izgubljena 204 ivota njegovih pripadnika, kao i ivoti est
promatraa EZ-a i tri amerika mirovna pregovaraa. Mir strogo iznuuje svoju cijenu, a nikada nee postojati svjetski poredak bez spremnosti na prisilnu primjenu njegovih zakona i nametanja rjeenja. Svijet
je jo daleko od postizanja Tennysonova sna, teksta koji je predsjednik
Truman nosio u svojoj lisnici cijeloga svog ivota3, a koji je Winston
Churchill nazvao najdivnijim suvremenim prorotvom:4
Jerzaronih u budunost; dokle Ijudski pogled see.
I viziju svijeta vidjeh,\ sva uda to e biti...
uh klicanjeto nebesa ispunjae, a sablasna rosa sipila je
sa zranih momarica nacija to u sredinjem se plavetnilu pograbie...
sve dok bubanj ratni bubnjat ne presta i zastave ratne ne smotae se
u Parlamentu ovjeka, Federaciji Svijeta.

9
Pouke za budunost
edan od najveih antikih povjesniara, Tukidid, kazao je da
Ijudi odlaze u rat iz asti, straha ili interesa. Ratovi se rijetko
vode samo izmeu snaga dobra i zla i rijetko postoje jedino
zloinci i rtve. To vrijedi ak i za ratove meu dravama. Zavaravamo
se ako tamo gdje su ratovi u cijelosti ili djelomino graanski ratovi,
kao to je to sluaj s etiri rata koja su se do sada vodila u bivoj Jugoslaviji, o problemima razmiljamo u pojednostavljenim terminima ili ako ih
promatramo kao borbu izmeu dobrih momaka i loih momaka.
Ruska e se Federacija, na primjer, jo dugi niz godina nositi s
vlastitom krizom u eeniji. Nee biti lako postii rjeenje pregovorima i razoruati eenske muslimanske borce sve dok se istovremeno iskljuuje njihov zahtjev za nezavisnou. Svijetu nije bilo milo
gledati nesrazmjernu uporabu sile tijekom ruske opsade Groznog i
razaranja toga grada u kojemu je prije rata ivjelo 400.000 ljudi. No
Vijee sigumosti nije interveniralo. Ruske snage bore se i na tadikistansko-afganistanskoj granici, a svijet jedva da se i osvre na ovaj
dugotrajni graanski rat u Tadikistanu koji, prema ruskom shvaanju,
predstavlja prijetnju nezavisnim dravama Uzbekistanu, Kirgistanu i
Kazahstanu. Uz ova pitanja, rusku Vladu prilino zabrinjavaju i njezine dvije velike autonomne republike s velikim postotkom muslimanskog puanstva, Bakortostan i Tatarstan, koje se prostiru duboko
unutar granica Ruske Federacije. Sve ovo objanjava zato je odravanje vlastite dravne granice i teritorija nesumnjivo ruski prvi i
najvei nacionalni interes.
Takvi suvremeni dogaaji donekle nam olakavaju da se uz neto
objektivnosti i razumijevanja osvrnemo na dogaaje u bivoj Jugoslaviji. Mijeanje u unutamje poslove drave lanice Ujedinjenih naroda ogranieno je pod Poveljom UN-a, u doba hladnoga rata Vijee
sigumosti ne bi uope imalo mogunosti ukljuiti se do te mjere koliko
je to uinilo u onome to je 1991/92. goine bilo jo Jugoslavija. Proi
e jo dosta vremena prije nego to Vijee sigurnosti uope pone
razmiljati da to ponovno uini. K tomu, nakon nedavnog iskustva,
humanitame intervencije, koje iziskuju osjetljivo tumaenje Povelje
UN-a, bit e tee provoditi, jer e se na njih gledati s veom sumnjiavou. Najprije u sluaju zatiene zone za irake Kurde, zatim u

410

BALKANSKA ODISEJA

Somaliji^a sada i u Bosni i Hercegovini, pokazalo se koliko je teko

odravati nepristranost Ujedinjenih naroda - poglavito ako Sjedinjene
Drave imaju vrste politike stavove o tome kako bi trebalo provoditi
humanitarnu intervenciju i o tome koja strana snosi krivicu.
Sjevemoatlantski savez, EZ i KESS uzalud su pokuavali odrati
Jugoslaviju na okupu - ak do te mjere da je tadanji ameriki dravni
tajnik James Baker, doavi u posjet Jugoslaviji, javno upozorio Hrvatsku da ne proglasi svoju nezavisnost, i to etiri dana prije nego to je
objavljena. Kako je na jesen 1991. godine srpsko-hrvatski rat uzimao
maha, NATO je promatrao divljaku opsadu i razaranje Vukovara, ali
nije intervenirao ni na kopnu niti iz izraka. Isto tako, dok je javnost
zaprepateno promatrala granatiranje povijesne dubrovake luke, nije
bilo nikakve intervencije s mora. Vijee sigumosti preutno je presudilo kako je rije o graanskom ratu i borbi za odcjepljenje, te je
prepustilo Europskoj zajednici, koja je optimistiki tvrdila da je dolo
vrijeme Europe da preuzme politiku inicijativu. UN se ukljuio jedino u poetku kako bi odravao mir temeljem primiija sklopljenog
posredovanjem UN-a u Hrvatskoj u sijenju 1992. godine, dok je preko
svoga glavnog tajnika upozoravao protiv preuranjenog priznanja bilo
kojeg dijela Jugoslavije.
Francuzi imaju izreku da bi Pariz stao u bocu kad bi se vodilo
rauna o svim kad bi ovoga svijeta. Postoji mnogo kad bi u svezi s
bivom Jugoslavijom, a EU i Vijee sigumosti mogu izvui mnoge
pouke o provedbi vanjske politike. Kad pogledam unatrag, najvea
pogrjeka, i ona koja je uinila nastavak rata neizbjenim, nije bilo
preuranjeno priznanje, nego, kako sam to ve obrazloio u Poglavlju 2,
injenica da su ministri vanjskih poslova 29. srpnja 1991. odbili prijelog
koji je iznijela Nizozemska kao predsjedavajua EZ-u u COREU brzojavu odaslanom 13. srpnja. Da je Europska zajednica u kolovozu 1991.
pokrenula politiku inicijativu radi rjeenja kljunog problema s kojim
su se suoavale strane u sukobu, to jest pitanja republikih granica, te
da je otvoreno bila spremna prihvatiti mirno i dogovoreno odcjepljenje
samostalnih drava u revidiranim granicama, tada bi se zajedno s
NATO-om mogao postaviti vjerodostojan zahtjev za trenutnom obustavom vatre. Da je k tome NATO bio spreman nametnuti tu obustavu
vatre, kao i osigurati mirovne snage za neposredno razmjetanje slijedom rezolucije Vijea sigurnosti UN-a kojom bi se ovlastilo poduzimanje svih potrebnih mjera za ponovnu uspostavu mira, srpsko-hrvatski rat bio bi zaustavljen. Rjeavanje sukoba ima najvie izgleda za
uspjeh upravo u prvih nekoliko dana i tjedana po njegovu izbijanju. U
srpnju 1991. postojala je takva mogunost. Jednom kad je proputena,

POUKE ZA BUDUNOST

411

trebalo je ekati do 1995. da iscrpljenost ratom postane odluujui

imbenik.
Neopravdano ustrajanje na iskljuenju mijenjanja onoga to su bile
unutamje administrativne granice jedne suverene rave bila je kobna
grjeka u pokuaju da se nae mimo rjeenje u Jugoslaviji, Naravno,
povijest je stvaranja Jugoslavije 1918. godine sloena, no to vrijedi za
veinu suverenih drava. Svijet nesumnjivo mora biti svjestan opas-,
nosti povlaenja dravnih granica po etnikim crtama, ali isto tako,
svijet mora shvatiti opasnosti to ih sa sobom nosi zanemarivanje etnikih i nacionalnih osjeaja. ehoslovaka se poijelila unato savjetu
meunarodne zajednice. Njihov je barunasti razvod bio uspjean,
mada su, dodue, esi i Slovaci imali tu prednost da njihova unutamja
granica nije bila sporna, Unato tome, Europska unija moe iz ovoga
izvui vane pouke.
Jo jedno kad bi samo odnosi se na odluke donesene u svezi s
priznanjem Hrvatske. Za razumijevanje problema presudna su etiri
pisma napisana krajem 1991. godine - pisma lorda Carringtona predsjednika Mirovne konferencije EZ-a o Jugoslaviji i Pereza de Cuellara,
tadanjeg glavnog tajnika UN-a, upuena Hansu van den Broeku, tadanjem predsjedniku Vijea ministara vanjskih poslova EZ-a, te odgovor glavnom tajniku UN-a koji je iz nekog neobjanjivog razloga
napisao Hans Dietrich Genscher, a na koji je Perez de Cuellar odmah
britko odgovorio. Carrington je pisao: Rano priznanje Hrvatske nesumnjivo bi znailo raspad konferencije te dodao:
Isto tako, postoji stvarna opasnost, a moda i vjerojatnost, da e i Bosna i
Hercegovina proglasiti nezavisnost i zatraiti priznanje, to bi Srbima u toj
republici, u kojoj se nalazi otprilike 100.000 vojnika JNA, od su se
neki tamo povukli iz Hrvatske, bilo potpuno neprihvatljivo. Miloevi je
nagovijestio da e u sluaju priznanja Hrvatske i Slovenije uslijediti vojna
akcija. Ovo bi lako mogla biti iskra koja e zapaliti Bosnu i Hercegovinu.

U svom prvom pismu, Perez de Cuellar podsjetio je da su elnitva

Bosne i Hercegovine i Makedonije izrazila veliku bojazan da je preuranjeno priznanje potencijalna tempirana bomba te je kazao:
Vrlo sam zabrinut da bi svako preuranjeno, selektivno priznanje moglo proiriti trenutni sukob i dodati ulje na vatm, napose u Bosni i
Hercegovini, ali i u Makedoniji, te da bi mogle uslijediti doista ozbiljne
posljedice po itavo podruje Balkana.
Genscherovo pismo Perezu de Cuellaru, napisano na njemakom
jeziku, pozivalo se na javne izjave, koje su pojaale napetosti u Jugoslaviji, i na Pariki ugovor, no Genscher je, kako ga je Perez de
Cuellar podsjetio u svom odgovoru, propustio spomenuti Deklaraciju
EZ-a donesenu u Rimu 8. studenog 1991. u kojoj stoji da se izgledi za

412

BALKANSKA ODISEJA

priznanje^nezavisnosti onih republika koje to ele mogu razmatrati

jedino u okvirn sveukupnog dogovora. Imajui u vidu snana gledita
njemake Vlade, bilo bi legitimno da se Njemaka unutar EZ-a pozvala
na izuzetno vaan nacionalni interes i da ih je jednostrano priznala.
Iznenadilo je da su Francuzi i Britanci, iji su ministri vanjskih poslova
Dumas i Hurd rjeito argumentirali protiv priznanja, odustali od svojeg protivljenja u korist izuzetno tetnog konsenzusa EZ-a. Po Ugovoru iz Maastrichta, koji u to vrijeme jo nije bio ni ratificiran, nije
postojala obveza da se drave sloe, ve samo da se pokua nai zajedniki jezik. Francuska i Britanija to su doista bile uinile. Grjeka
EZ-a u svezi s priznanjem Hrvatske mogla se prevladati da nije bila
pogorana time to se bez obzira na posljedice proslijedilo s priznanjem Bosne i Hercegovine. Sjedinjene Drave, koje su se usprotivile
priznanju Hrvatske u prosincu 1991. godine, postale su u proljee
1992. vrlo aktivan zagovornik priznanja Bosne i Hercegovine. Meutim, nije trebalo smatrati neizbjenim, niti je to uistinu bilo logino,
ustrajati dalje i priznati Bosnu i Hercegovinu, unutamju jugoslavensku
republiku koju su inila tri velika konstitutivna naroda s vrlo razliitim
pogledima na nezavisnost. Bilo je krajnje ludo uiniti to prije prethodne nazonosti preventivnih snaga UN-a.
Odluka EZ-a o priznanju iz prosinca 1991. godine mrano je upozorenje kako se opasna odluka s predvidljivim posljedicama moe donijeti u ozraju kada zadravanje jedinstva meu dravama lanicama
postaje cilj sam po-sebi. To je jasan dokaz zato itav koncept glasovanja kvalificiranom veinom nije dobar za zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a. ak i u svojem sada najminimalnijem predloenom obliku petnaest minus jedan, glasovanje kvalificiranom veinom osmiljeno je tako da odbacuje stavove jedne drave lanice, ak
ako ta drava i smatra pitanje o kojemu se raspravlja kao pitanje od
svojega vitalnog nacionalnog interesa. To nije recept za jeinstvo, ve
za podjelu unutar El)-a. Ugovor iz Maastrichta mudro ne doputa
nijedan oblik glasovanja o zajednikoj vanjskoj i sigumosnoj politici
osim ako se drave prethodno jednoglasno ne sloe da bi odreeno
pitanje trebalo biti predmetom zajednike akcije, a onda se jednoglasno sloe i o tome koje bi odluke valjalo donositi kvalificiranom
veinom. Kad bi meuvladina konferencija 1996/97. pokuala izmijeniti tu odrebu, bilo bi to blaeno ignoriranje povijesti grjeaka EU-a
u svezi s bivom Jugoslavijom. Vjerujem da Europska unija nikada ne
bi smjela prizivati ovu odredbu o glasovanju kvalificiranom veinom,
budui da poveanje oekivanja i pojaanje pritiska za njezinom irom
uporabom ne bi unaprijedilo, ve bi^tovie, vratilo unatrag napredak
ka eljenom cilju zajednike vanjske i sigumosne politike utemeljene
na konsenzusu meu vladama.
I

POUKE ZA BUDUNOST

413

Vanjska i obrambena politika, ak vie i od monetarne politike,

jest raison ditre nezavisne drave-nacije. U tim bi podrujima bilo
mudro da Europska unija potvrdi miljenje na kojem se temelji luksemburki kompromis koji je general de Gaulle nametnuo ostalim
peterim dravama lanicama 1966. godine, a koji potvruje pravo
Francuske da odbije primijeniti glasovanje kvalificiranom veinom.
Dana 12. svibnja 1992. godine, prethodno francuskom referendumu o
Ugovoru iz Maastrichta, tadanji francuski premijer Pierre Beregovoy
u Narodnoj je skuptini jasno izrazio poziciju francuske Vlade: Konano, nekoliko rijei o luksemburkom kompromisu. Francuska nikada nije odustala i nikada nee odustati od svoga prava da u sluaju
ozbiljne krize zatiti svoje temeljne interese. Slijedom toga, i dalje stoji
meusobna obveza drava da nastave traiti suglasje izmeu sviju njih,
kad je nemogue postii jednoglasnost i kada bi primjena odluke
veine dovela u opasnost interese koje jedna od njih dri vitalnima.
Iako puristi s pravom tvrde da luksemburkom kompromisu nikada nije dan status ugovora, ipak je to zvijezda vodilja za politiare
koji ele djelovati unutar politikog okvira Europske unije drava-nacija. U Velikoj Britaniji zauzimao sam se za britansko lanstvo
tijekom svih dvadeset i est godina kao lan Parlamenta i jo uvijek to
inim i danas u Domu lordova. No, uvijek sam bio svjestan da ni u
praksi tadanje Europske zajednice niti sada u okviru Ugovora iz
Maastrichta za Europsku uniju ne postoji obveza bilo koje drave
lanice da se odrekne svoga prava da brani, ak i kad je u tome usamljena, vlastite nacionalne interese - napose stoga to se u podruju
vanjskih posiova i obrambene politike nacionalni interesi drava ponekad istinski razilaze. Naalost, tijekom godina, neke su drave zlouporabljivale odrednicu nacionalnog interesa unutar okvira Rimskih
ugovora iz 1957. i Jedinstvenog europskog akta iz 1986. godine, pozivajui se na nacionalni interes u svezi s gospodarskim i trgovinskim
pitanjima manje vanosti. Odreeno proirenje veinskog glasovanja u
voenju zajednikog trita moglo bi se isplatiti ako bi bilo popraeno
formalnim prihvaanjem prava drave lanice da se pozove na svoje
vitaine interese, kao i preraspodjelom glasova kako bi se uzela u obzir
demografska i gospodarska teina drava lanica.
Kad je rije o imenu, zastavi i ustavu Bive Jugoslavenske Republike Makedonije od 1991. pa nadalje, Grci su s pravom mogli tvrditi da
politiku Europske zajednice/unije kad je ona protivna, kako su to oni
prosudili, njihovim vitalnim nacionalnim interesima, blokiraju temeIjem luksemburkog kompromisa. Ovdje je bila rije o novoj nezavisnoj
dravi koja se stvarala na grkim nranicama. Kljuno je pitanje za
Europsku uniju bilo da li e grki p iari isticati svoj interes mudro,

414

BALKANSKA ODISEJA

doputajuj da prevlada konsenzus po svim, osim po najvitalnijim pitanjima. Po mom sudu, u cijelom razdoblju mojeg supredsjedanja, Grci
su umjeno koraali po toj tankoj ici, a, s obzirom na probleme koje
su imali u domaoj javnosti, i desna Mitsotakisova Vlada kao i ljeviarska Papandreuova Vlada, pokazale su duan obzir spram jedinstva Europske unije, koje je od izuzetne vanosti. Na posljetku, u rujnu 1995.
godine u sporazumu sklopljenom uz posredovanje Cyrusa Vancea,
dogovorena je normalizacija odnosa izmeu Grke i Bive Jugoslavenske Republike Makedonije. Grki embargo trebao je biti ukinut, a
BJRM je pristala skinuti sa zastave esnaestokrako sunce (Vergina
zvijezdu), za koju su Grci tvrdili da podrazumijeva teritorijalne pretenzije spram Grke. Glasovanje kvalificiranom veinom, ili glasovanje
petnaest minus jedan, vie bi smetalo nego pomoglo naporima Vijea
ministara vanjskih poslova u rjeavanju sporova izmeu Grke i Bive
Jugoslavenske Republike Makedonije, a uistinu i u sveukupnom rjeavanju balkanske krize. Zapravo, prilikom glasovanja 17. prosinca
1991. godine u svezi s priznanjem Hrvatske doputena je primjena
neformalnog veinskog glasovanja, te su ak i mnogi Nijemci kasnije
priznali da to nije bio najsjajniji trenutak za Europsku zajednicu.
Ukoliko se eli smisleno unaprijediti vanjsku i sigumosnu politiku,
mora se provesti znaajna reforma. Naime, valja povezati Europsko
vijee efova vlada s Tajnitvom Vijea, koje posluuje Vijee ministara
vanjskih poslova Europske unije, i Zapadnoeuropsku uniju, jedino tijelo koje moe izgraivati europsku obrambenu politiku.
Predsjednik Chirac predloio je 31. kolovoza 1995. uspostavljanje
nove dunosti glavnog tajnika, iji bi zadatak bio predstavljanje Unije
u inozemstvu i provedba mandata koji mu daje Europsko vijee efova
vlada. Vjerujem da je to izvrstan prijedlog, no uloga takvoga glavnog
tajnika mora biti vrlo jasno definirana. Chirac s pravom tvrdi da zajednika vanjska i sigulnosna politika mora sauvati svoju meudravnu prirodu, a da je i dalje vodi samo Vijee. To znai da bi taj poloaj
valjalo nazvati glavnim tajnikom Europskog vijea, kojega imenuju
iskljuivo efovi vlada Europskog vijea. Osoba na tom poloaju mora
biti odgovoma njima, a ne Vijeu ministara vanjskih poslova ili Europskom parlamentu. Glavni tajnik Europskog vijea morao bi u svakom
pogledu biti isto to i glavni tajnik NATO-a, politika osoba, ija je
dunost pomaganje Europskom vijeu da ostvari isti konsenzus koji je
postignut unutar NATO-a, u kojemu od njegova stvaranja ne postoji
drugi glasaki mehanizam osim jednoglasnog odluivanja. Klju uspjeha ove reforme lei u tome da postojei glavni tajnik Tajnitva Vijea
ministara vanjskih poslova i postojei glavni tajnik Zapadnoeuropske
unije dobiju zaduenja od svojih tijela da rade pod prei lenjem

POUKE ZA BUdUNOST

415

glavnog tajnika Europskog vijea efova vlada i Presjednitvom Europske unije u onim, i to samo u onim pitanjima, koja se bilo kada
nau pred Europskim vijeem. Ukoliko se ne uspostavi tako jasna
povezanost i relevantna hijerarhija, svako novo imenovanje lako bi
moglo rezultirati rasipnim i zamornim preklapanjem i supamitvom.
Postoje tri povezana problema koja se odnose na prethodne odluke Vijea sigurnosti koje bi trebakppreispitati kako bi se utvrdilo da
li se moglo postupiti drukije, naime je U trebalo postaviti pripadnike
UN-a na granice Bosne i Hercegovine radi kontrole kretanja snaga i
zaustavljanja prijevoza oruja, je U trebalo ili ne uvoditi embargo na
oruje, te pitanje mandata. Za cijelo vrijeme rata u Bosni i Hercegovini
s pravom se postavljalo vano pitanje kako nadgledati njezine granice
s Hrvatskom i SRJ.
Odluno djelovanje i spremnost da se pronau postrojbe UN-a
krajem 1992. godine, kad je Vijee sigumosti odralo svoju najtemeljitiju raspravu o kontroU granica Bosne i Hercegovine, bili bi skratili rat.
Meutim, Vijee sigumosti nije bilo spremno nai postrojbe, a moglo
je argumentirati ovaj svoj stav budui da ni jedna od sukobljenih strana
nije eljela zatvaranje granica. Bosanski i hrvatski Srbi eljeU su otvorene granice kako bi UNPA sektori Jug, Sjever i Zapad mogli slobodno komunicirati s Banjom Lukom i Beogradom. UNPA sektor
Istok ve je imao otvorenu granicu sa Srbijom. Ni hrvatska Vlada, niti
Vlada Bosne i Hercegovine, nisu eljele meunarodno nadgledanje
dijelova granice koje su meusobno nadzirale. Razlog je bio prijevoz
oruja koje je u Bosnu i Hercegovinu dolazilo cestovnim pravcima
preko dalmatinske obale ili je krijumareno preko dalmatinskih luka.
Da je UN bio postavljen na ove granice, morao bi pokuati zaustaviti
prolaz oruja. Zapadne emokracije, pomalo osjeajui grizoduje
zbog nepravednog embarga na oruje i svjesne da se srpsko-crnogorska granica istovremeno koristi za dopremu oruja bosanskim i hrvatskim Srbima, nikada nisu odluno ustrajale na tome da vojni promatrai UN-a ili Misija za nadzor sankcija zatvore te dijelove granice
izmeu Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Sa svoje strane, Vijee sigurnosti bilo je spremno pravdati se nemogunou da se pronae vei
broj pripadnika UN-a koji bi bili potrebni za nadziranje granica.
Hrvati nisu doputali prijevoz doslovno nikakvog oruja oruanim
snagama bosanskih Muslimana preko granice jedino tijekom hrvatsko-muslimanskog rata koji je bjesnio od proljea 1993. do proljea 1994.
godine. Prije rasplamsavanja toga graanskog rata, te ponovno nakon
njegova smirivanja, hrvatska Vlada ne samo da je bila spremna dostavljati oruje, ve je doputala cvjetanje cmog trita, ali uvijek do
odreene granice, jer predsjednik iman nikada nije namjeravao

"

416

BALKANSKA ODISEJA

opustiti^da snage predsjednika Izetbegovia postanu vojno jae od

kombiniranih hrvatskih snaga, te stoga nije bio doputen prolaz tekog
naoruanja i sofisticiranog oruja u Bosnu i Hercegovinu. ak su i
bosanski Srbi kupovali robu i naftu od Hrvata tijekom veeg ijela rata
u kojem su navodno bili u meusobnom sukobu, budui da su Hrvati
eljeli drati bosanske Srbe ovoljno blizu u sluaju da im bude potrebna njihova vojna mo protiv Muslimana. Stoga se na terenu nije igrala
samo dvostruka, ve i trostruka igra. O moralnosti embarga pa oruje
raspravljalo se kao o visokoprincipijelnom pitanju, dok su se bosanski
Muslimani pretvarali da nemaju oruja, Hrvati utjeli o oruju koje su
prikupljali i proputali, a obje su ga strane i proizvodile.
Zelja sukobljenih strana za prebacivanje postrojbi preko granice
bio je jo jedan od razloga zato nikada nisu postavljeni promatrai na
granice izmedu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. UNPROFOR-u je
uvijek bilo teko provjeriti takve tvrdnje, jer hrvatske i srpske snage sve
su izgledale jednako. Hrvatska vojska (HV) i vojska bosanskih Hrvata
(HVO) imaju isto oruje i zamjenjivo znakovlje na potpuno istim odorama. SRJ (Srbija i Cma Gora) tvrdila je u listopadu 1992. godine da
se na teritoriju Bosne i Hercegovine nalazi 60.000 vojnika hrvatske
Vlade, 120 tenkova i oko 150 minobacaa kalibra stotinu i vie milimetara. UN je smatrao da su ovakve i sline tvrdnje SRJ grubo pretjerivanje, iako nitko nije sumnjao da su itavo vrijeme snage hrvatske
Vlade djelovale preko granice u zapadnoj Hercegovini, srednjoj Bosni
i Posavini, uz snage bosanskih Hrvata kao njihv sastavni dio, a za
vrijeme itavog rata njihova je nazonost bila znaajna. Zapadne su
demokracije, meutim, uglavnom ignorirale ovaj problem kad bi ga
Rusi ili SRJ pokrenuli u Vijeu sigumosti, budui da Rusi i SRJ nisu
bili u poziciji kritizirati Hrvatsku. Iako se Jugoslavenska narodna armija nominalno povukla iz Bosne i Hercegovine do svibnja 1992. godine, za sobom je ostavila gotovo sve Srbe roene u Bosni i Hercegovini koji su sluili u JNA, kao i svoju opremu, te je nastavila otvoreno prebacivati postrojbe vojske Jugoslavije i specijalnu policiju preko granice iz SRJ (Srbije i Crne Gore) do kolovoza 1994. godine.
Beograd je i dalje isplaivao dohodak nekim srpskim postrojbama koje
su djelovale u Hrvatskoj i Bosni, kao i mnoge mirovine. K tomu, specijalno oruje i streljivo prenosilo se preko granice kada je god to bilo
potrebno, kako bi se dopunile ve postojee obilne zalihe i proizvodni
kapaciteti. General Mladi bio je u stalnoj vezi sa stoerom vojske
Jugoslavije u SRJ, a ostao je blizak i snagama hrvatskih Srba, kojima je
slubeno zapovijedao 1991. godine. Qd kolovoza 1994. vojne veze sa
SRJ postale su prikrivenije, a opskrba ljudstvom i materijalom daleko
manje znaajna. No, vojnim zapovjednicima bosanskih i hrv?' *'ih Srba

POUKE ZA BUDUNOST

417

nikada nije nedostajalo osnovnih ijelova opreme. Vojnim zapovjednicima hrvatskih Srba nedostajalo je ljudi.
Kad bi se predsjednika Miloevia neslubeno pozivalo na odgovomost, on bi uvijek poricao ove vojne veze, za razliku od predsjednika
Tumana, koji u privatnim razgovorima nikada nije inio ozbiljnu razliku izmeu hrvatskih snaga u zapadnoj Hercegovini i u svojoj zemlji.
Obojici predsjednika granica Bosne i Hercegovine bila je ponajvie
teoretska, a u politikom smislu nije ni postojala. Do prvog razlaza s
Palama u svibnju 1993. godine, predsjednik Miloevi smatrao je da
Srbi u sve tri zemlje duguju svoju vjemost njemu. Voa hrvatskih Srba
Mikeli otvoreno je Miloevia nazivao svojim predsjednikom. Slijedom toga, dok su se Vijee sigumosti i meunarona zajednica prema
sve tri drave uglavnom odnosili kao prema nezavisnim entitetima,
stanje na terenu bilo je potpuno drukije, to je UNPROFOR-u dodatno oteavalo provedbu rezolucija Vijea sigurnosti.
Mnogi tvrde da je odluka o neukidanju embarga na oruje za
Bosnu i Hercegovinu bila pogrena i neoprostiva. Ovo nikaa nije bilo
iskljuivo moralno pitanje, kao to jasno pokazuju gorenavedene injenice. Tu se nije radilo o suprotstavljanju beskimenjake Europe i
zainteresirane Rusije principijelnoj Americi. Toliko je besmislica napisano i izreeno o embargu na oruje da je veini onima koji nisu u
politici teko biti svjestan svih injenica. injenice su, meutim, uvijek
bile poznate Europskoj uniji i amerikoj Administraciji. Oni znaju za
preutna doputenja i kompromise koji su se inili u svezi s embargom,
oni znaju za sva prikrivanja i nadmudrivanja. Nijedna od ovih vlada
nema pravo pokriti sebe bijelim velom djevianske istoe. Od velike
je vanosti injenica da razne stalne lanice Vijea sigurnosti nisu
otvoreno opskrbljivale orujem razliite strane u sukobu, to se lako
moglo dogoditi 1991. godine da nije bUo embarga - kao i injenica da
se najmodernije oruje do sada jo nije pojavilo u velikim koliinama u
bivoj Jugoslaviji.
Pristajanje uz embargo na oruje, unato svim njegovim nedosljenostima i izbjegavanjima, nikada nije bilo nemoralno, jer je osiguravalo nastavak humanitamog mandata UNPROFOR-a u prvih nekoliko godina, ime je spaeno stotine tisua ivota. U praksi je, kao
to sam pokazao, dolo do pragmatinog labavljenja embarga te se on
nikada nije doslovce provodio. Stanovit broj drava pomogao je naoruati Hrvate, a preko njih i Muslimane. U usporedbi s njima, ruska je
Vlada najveim dijelom potivala embargo na oruje protiv Srba - i Srbi
i Hrvati uglavnom su dobavljali rezervne dijelove putem izravnih dogovora s ruskim generalima na cmom Itu. Povrh toga, Srbi nisu mo-

418

BALKANSKA ODISEJA

rali uvozjti nove koliine oruja i nisu bili spremni troiti svoje vrlo
ograniene rezerve vrste valute na novo i sofisticirano rusko oruje.
Ukidanje embarga uglavnom je imalo vie mana nego prednosti,
to je jasno veini kritiara, ali oni to radije ne priznaju u javnostl
Ipak, vjerujem da su u vrijeme mojega mandata kao supredsjedatelja
postojale dvije prigode u kojima je spremnost na uporabu zrane sile
doista imala smisla, kao dio strategije za postizanjc dobro razraenog,
ope prihvaenog mirovnog rjeenja. U obje sam prigode taj pristup
zastupao unutar Europske unije. Prva je prigoda postojala sredinom
svibnja 1993. godine, kad sam traio nametanje Vance-Owenovog
plana, te sam bio spreman na povlaenje UN-a i ukidanje embarga na
oruje kao posljedice presijecanja ppskrbnih pravaca bosanskih Srba od
strane NATO-a iz zraka (vidi Poglavlje 3, str. 175/176.). Druga je prigoda
bila u ljeto 1994. godine, kad sam elio nametanje izmijenjenog plana
Kontaktne skupine s namjerom promjene ravnotee na terenu primjenom NATO-ovih zranih udara nakon povlaenja snaga UN-a (vidi
Poglavlje 7, str. 328/329, 337). Moji prijedlozi povui se, ukinuti embargo i primijeniti zrane udare prvi su put razmatrani u Kontaktnoj
skupini 5. lipnja 1994. godine, u preliminamoj raspravi, u vrijeme kad
je ak i ameriki predstavnik Redman mislio da moji prijedlozi nisu
realistini s obzirom na postojeu politiku klimu. Dana 16. lipnja
Kontaktna se skupina sastala s politikim direktorima u Londonu, a
moji prijedlozi opet nisu naili na potporu, budui da su im se
usprotivili Britanci i Rusi. Samo su Francuzi drali da bi podizanje
embarga moglo postati neizbjeno, te da bi moralo biti popraeno
zranim udarima kako Srbima ne bi dopustilo ponovno stjecanje
premoi prije nego to se osigura redovita opskrba orujem. Tada sam
shvaao, a jo to uvijek shvaam, da su postojali iskreni argumenti
protiv onoga za to isam se zalagao te da sam moda mogao imati i
krivo. Drao sam da bi bili izgubljeni ivoti, ali u puno manjem broju
nego da se dopusti nastavak rata do iscrpljenja.
Dvolinosti rata u Bosrii i Hercegovini najbolje ilustrira razgovor
izmeu muslimanskog zapovjednika i njegovog srpskog kolege to su
ga tijekom muslimansko-hrvatskog rata uhvatili prisluni ureaji. Najprije su se pogaali oko cijene srpskih granata u njemakim markama
koje su Muslimani eljeli kupiti od Srba kako bi gaali Hrvate u Mostaru. Kad je dogovorena cijena i prav za prijevoz robe kamionima,
ulo se kako muslimanski zapovjednik ponovno naziva i pita bi li Srbi
mogli za dodatnu cijenu ispaliti granate kad bi dobili koordinate.
Nakon kratkog cjenkanja oko dodatne koliine njemakih maraka za
tu uslugu, Srbi su prema dogovoru gaali Hrvate, za to im platili


POUKB ZA BULmJNOST

419

Muslimani. Kad smo Stoltenberg i ja ovo ispriali predsjedniku Miloeviu 12. studenog 1993., bio je vrlo srit te je u naoj nazonosti
upitao Karadia je li se to doista dogodilo.. Karadi je odgovorio
potvrdno, no dodao je da je izdana naredba da se to ne smije ponoviti.
Drugi je primjer, kad je poetkom 1995. godine vojsci bosanskih Srba
dopremljeno gorivo iz Splita i Zadra kroz krajinski koridor, uz sujelovanje Hrvata, u vrijeme kad je Miloevi zabranio dopremu nafte
bosanskim Srbima. Hrvati su prodavali gorivo vojsci bosanskih Srba,
djelomino u zamjenu za zatitu podruja pod nadzorom bosanskih j
Hrvata protiv muslimanskih napada, a djelomino da bi osigurali po- |
mo bosanskih Srba muslimanskom voi u Bihau Abdiu, koji je imao !
tijesne veze s hrvatskim financijskim krugovima. Gorivo se dovozilo po
cijeni od 1,2 do 1,8 njemakih maraka po litri, a onda se preprodavalo i
bosanskim Srbima po cijeni od 3,2 do 4 njemake marke po litri.;
Povremeno se plaalo lokalnim zapovjednicima da ih se uvjeri da za-1
ustave borbe kako bi cisteme s gorivom mogle sigumo prolaziti. Abdi
je imao i potpom iz Beograda.
Tijekom cijelog rata trgovalo se u svim pravcima preko crta sukobljavanja, to dokazuje ne samo sloenosti ve i protuijenosti gra- '
ahskog rata. Poglavita opakost graanskog rata lei u injenici da
ovjek poznaje svoje rtve, apsurdnost u injenici kako on zna da e.
moda vrlo brzo morati svi ponovno ivjeti i trgovati zajedno, iako e tada moda ivjeti u razliitim zajednicama.
Samo se Sjedinjene Drave mogu pohvaliti bilo kakvim stratekim
razmiljanjem u pozadini Washingtonskih sporazuma iz oujka 1994.,
koji su doveli do uspostave Federacije Hrvata i Muslimana unutar
Bosne i Hercegovine, kao i do naelnog sporazuma o Konfederaciji
izineu ove nove Federacije i Republike Hrvatske. Najbolji pregled
razvoja toga odnosa daju Laura Silber i Allan Little u knjizi Smrt
Jugoslavije.1 Neposredno je opravdanje za sporazume bilo da su oni
zaustavili hrvatsko-muslimanski rat;to je izvan svake sumnje. Naalost, bosanski i hrvatski Srbi te su sporazume sve vie doivljavali kao
protusrpski savez. Ipak, umjesto da su donijeli realnu politiku i vojnu
procjenu udruenih snaga Muslimana i Hrvata, srpski voe u Kninu i
na Palama i dalje su odbijali ozbiljno pristupiti pregovorima. Samo je
Miloevi uviao kako bi se Washingtonski sporazumi mogli okrenuti
u korist Srba. Stoga je u srpnju 1994. podrao plan Kontaktne skupine,
no ustrajao je na tome da bosanski Srbi moraju imati sline konfederalne veze sa Saveznom Republikom Jugoslavijom. Upravo je zbog
toga elio da se postigne sporazum o gospoarskoj suradnji u Hrvatskoj, budui da je znao da Srbe tre> ihrabriti a odustanu od svojih

420

BALKANSKA ODISEJA

zahtjeva^za odq'epljenjem i da im treba dati osjeaj sigumosti za ivot

unutar Hrvatske. Kako bi se izbjegao rat u Krajini 1995. godine, prioritetno je u 1994. godini bilo izgraditi gospodarski sporazum u Hrvatskoj. U tu svrhu, mi supredsjedatelji morali smo umjerenom voi hrvatskih Srba Mikeliu, koji je elio postii dogovomo ijeenje s hrvatskom Vladom i koji je bio jedina osoba koja se mogla suprotstaviti
tvrdolinijau Martiu, ponuditi i mrkvu i batinu. No i njemu i nama
trebala je Miloevieva pomo. Kontaktnoj skupini trebale su i mrkve i
batine kako bi nagovorila i pogurala bosanske Srbe da sjednu za govaraki stol i zaustavila rat u Bosni i Hercegovini. I u tome je Miloevieva pomo bila presudna.
Ipak, u Washingtonu i Bonnu bilo je ljudi na kljunim poloajima
koji su jo vidjeli Miloevia kao izvor sviju zala i doista nisu eljeli
odravati s njime nikakve pregovore. Neki su od njih bili neprijateljski
raspoloeni do te mjere da su bili spremni razmiljati o bombardiranju
Srbije i Crne Gore. Pritom su napose imali u vidu sustave protuzrakoplovne obrane u SRJ, koji su bili integrirani sa sustavima protuzrakoplovne obrane pod nominalnom kontrolom vojske hrvatskih Srba
u Hrvatskoj i vojske bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini, dok ih je u
stvarnosti kontrolirao i kadrovski popunjavao Beograd. ak je i senator Sam Nunn, najutjecajniji i najrazboritiji senator u pitanjima obrane, javno govorio o mogunosti da se proiri doseg zranih napada i na
ta mjesta ako zrakoplovi NATO-a budu srueni nad Bosnomp govinom u vrijeme nametanja zone iskljuenja tekog naoruanja oko
Sarajeva. U Londonu i Parizu i politike i vojne osobe bile su vrsto
uvjerene da bi takva akcija ne samo unitila rusku suradnju na svim
planovima, ve da bi potakla rusku vojsku da inzistira da se zrakoplovi
ruskog vojnog zrakoplovstva rasporede na uzletita u SRJ. U potpunosti sam se slagap s ovom procjenom na kojoj se temeljila moja
zabrinutost u svezi s postupanjem spram Rusa u vrijeme zone iskljuenja tekog naoruanja oko Sarajeva u 1994. godini.
Druga struja u amerikdj Administraciji na Miloevia je gledala
kao na stratekog genija koji je uvijek tri ili etiri poteza ispred nas na
ahovskoj ploi balkanske politike i koja je vjerovala da nita to je
povezano s njime nije onako kako se doima te da on uvijek igra na
temelju plana igre o Velikoj Srbiji. Prema ovom gleditu - koje su
djelomino dijelili neki u Europskoj uniji, napose u nizozemskoj i njemakoj Vladi - bilo kakav jasan pokret pribliavanja naoj poziciji, kao
u travnju 1993. u svezi s Vance-Owenovim planom, bio je podmukla
zavjera koje bismo se trebali kloniti. lj oima Ijudi, koji su razmiljali na
taj nain, uspostaviti Misiju MKBJ-a u Beogradu u rujnu lf znailo

POUKE ZA BUDUCNOST

421

je biti prevaren od samog poetka. Bilo bi previe zamorno kada bih

ovdje pisao o svim sitniavim raspravama u koje smo kao supredsjedatelji morali ulaziti s Washingtonom i kasnije s Bonnom kako
bismo odrali Misiju MKBJ-a. injenino stanje zabiljeeno je u naim
objavljenim izvjeima koje smo kao supredsjedatelji podnosili glavnom tajniku UN-a. Doimalo se da amerika Administracija djeluje
nedovoljno povezano, te da se njezin tim za nadgledanje provedbe
sankcija ne eli suoiti s vanou Misije MKBJ-a za pregovaraku
strategiju lanica Kontaktne skupine s Miloeviem. Kao rezultat, sprijeeno je odravanje ozbiljnih pregovora o planu Kontaktne skupine
due od godine dana, tijekom kojih se stanje izrazito pogoralo i u
Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.
Svjestan veine, ako ne i svih, vojnih veza izmeu tri srpske vojske,
bio sam uvjeren da su one u stvarnosti na stratekoj razini djelovale
kao jedna, stoga nisam nikada drao da bi EU, NATO ili UN trebali
temeljito ustrajati na provedbi embarga na oruje ili troiti vrijeme i
energiju pokuavajui zaustaviti oruje koje je pristizalo Hrvatima i
Muslimanima na razliite ilegalne naine koji su uspostavljeni. U nelsonovskoj tradiciji, bio sam zadovoljan to se pogled okree na drugu
stranu. Ipak, kao to nije bilo istoe u mojemu stavu u odnosu na
embargo na oruje za Muslinlane, tako nisam bio pretjerano zgranut ni
pretpostavkom da je Miloevi od rujna 1994. pa nadalje skrbio da
kijuni dijelovi opreme i Iogistika potpora dolaze do generala Mladia, ako ni zbog ega drugog a ono da bi se Mladia dralo podalje od
Karadia kao potencijalnog saveznika. Jednako kao i NATO i WEU
momarike ophodnje u Jadranskom moru i Misija za nadzor provedbe
sankcija diljem bive Jugoslavije, Misija MKBJ-a bila je obvezna nametati provedbu meunarodnog prava. Nitko od nas nije mogao gledati kroz prste krenja sankcija, no nismo morali biti naivni u svezi s
onim to se u stvarnosti dogaa. inilo mi se, kao i mnogim drugim
politikim elnicima u Europi, da svaki put treba izraunati to nam je
trenutno u interesu.
Nakon Washingtonskih sporazuma doimalo se da se SAD sve vie
pribliava Njemakoj u shvaanju Tumanove Vlade kao stratekog i
politikog saveznika protiv Srba. Ovaj je odnos uvelike olakavao
hrvatskoj Vladi da se suprotstavi UN-u u Hrvatskoj, a do oreene
granice i Europskoj uniji, kao i da preuzme rizik napada na Srbe u
Hrvatskoj radije nego da nastavi sa, dodue frustrirajuim, pregovorima
o zapadnoj Slavoniji i Krajini. Rezultat hrvatskog napada na zapadnu
Slavoniju u UNPA sektoru Zapad poetkom svibnja 1995. godine bilo
je 15.000 izbjeglih hrvatskih Srba koji su bjeali preko granice u podruje Banje Luke. Napad hrvatske V j na Krajinu poetkom kolo-

422

BALKANSKA ODISEJA

voza 1995. uzrpkovao je najvei pojedinani izbjegliki val u raspadu

Jugoslavije vie od 150.000 hrvatskih Srba. Uzimajui u obzir i prisilni egzodus preko 50.000 Muslimana nakon napada bosanskih Srba
na Srebrenicu i epu u lipnju i srpnju, u tri i pol mjeseca od svibnja do
kolovoza 1995. godine zemljovidi Hrvatske i Bosne i Hercegovine dramatino su se izmijenili. Poginule i ranjene u sukobima pratili su uasni zloini i etniko ienje koje su provodile sve strane u dotada
nevienim razmjerima u tako kratkom vremenskom razdoblju. Meunarodna zajednica promatrala je bespomona i podijeljena, njezina je
diplomacija bila skrena, a snage UN-a irelevantne. Balkansko rjeenje
nametnuto je na bojinici, potrgavi zemljovid Kontaktne skupine,
unitivi plan Zagreb 4 i postavivi temeljna pitanja u svezi s relevantnou bilo koje od nekoliko meunarodnih inicijativa od 1991.
godine. Vijee sigurnosti usvajalo je rezolucije osude, ali vojska hrvatske Vlae u zapadnoj Slavoniji, vojska bosanskih Srba u epi i Srebrenici kao i vojske hrvatske i bosanske Vlade u Krajini ignorirale su ih.
injenica da ni Beograd ni Pale nisu priskoili u pomp hrvatskim
Srbima bila je znak da se Hrvatima isplatio izravni i neizravni dijalog
koji je Tuman odravao i s Miloeviem i s Karadiem. Zagreb i
Beograd ve su neko vrijeme stremili regionalnom rjeenju, sklapajui
nagodbe na terenu o promjeni zemljovida u bivoj Jugoslaviji kako bi
uredili vlastite odnose, jedva se i osvrui na meunarodnu zajednicu.
Opasnost za bosanske Muslimane lei u injenici da e ovo prekrajanje
biti na njihovu tetu. Iako e SAD i Njemaka uiniti sve to je u
njihovoj moi kako bi to kratkorono sprijeile, dugoronije bi se moglo pokazati da Washingtonski sporazumi imaju za posljedicu ozakonjenje velike Hrvatske ega su se mnogi bojali.
Pobjednici u jugoslavenskim ratovima od 1991. do 1995. godine
bili su Hrvati i predsjednik Tuman. Gubitnici su bili hrvatski Srbi i
njihov beskorisni voa Marti. Veliko je pitanje hoe li bosanski Muslimani dopustiti da se nastavi hrvatska dominacija u Bosni. U trenutnim
okolnostima nemaju mnogo izbora, budui da Miloevi i Tuman
mogu sprijeiti nastavak rata. No napetosti unutar Federacije bit e
vrlo znaajne u sljedeih nekoliko godina, a SAD i EU morat e'
poduzeti puno vie ovakvih akcija kakvu EU poduzima u Mostaru
kako bi se sprijeilo ponovno izbijanje muslimansko-hrvatskog rata
kao 1993./94. godine. Kad je rije o Miioeviu, on je suzbio KaradieVu prijetnju da postane kralj svih Srba. ini se da je spasio Srbe
od onoga to oni smatraju svojom sudbinom, da dobivaju bitke ali gube
u miru. On e dobiti veu Srbiju, aji ne Veliku Srbiju o kojoj snivaju
nacionalisti. Nikada nisam smatrao da je Miloevi na naoj strani kad
je podrao Vance-Owenov plan u travnju 1993., Uniju triju
ublika u

POUKE ZA BUDUNOST

423

rujnu 1993., Plan akcije EU-a u prosincu 1993. ili Plan Kontaktne
skupine u srpnju 1994. Neko su se vrijeme njegovi i nai interesi poklapali. No teko je protusloviti njegovoj izjavi od 9. kolovoza 1995.:
Stotine tisua ljudi bilo bi izbjeglo uase rata da je Vance-Owenov
plan prihvaen pred vie od dvije godine.2 Miloevi je krivnju pripisivao elnitvu bosanskih Srba, ali i vodstvo u Washingtonu snosi veliku
odgovornost za produetak rata, sa alosnim posljedicama: kao to
sam predvidio u svibnju 1993., vie ni jedno rjeenje ne moe biti
asno.
Kao tree pitanje, valja preispitati kako se mandat snaga UN-a u
bivoj Jugoslaviji s vremenom mijenjao te jesu li ove promjene bile
mudre. Vrlo se lako zaboravlja da je mandat UNPROFOR-a u Bosni i
Hercegovini u poetku bio samo mandat snaga za humanitamu intervenciju. Tako je bilo kada je osiguravao sarajevsku zranu luku temeljem dogovora s bosanskim Srbima. U to vrijeme razmjetanja snaga, na jesen 1992. godine, provedba mandata UNPROFOR-a u Bosni
i Hercegovini jo nije ukljuivala nikakve elemente prisile. Bilo je to
priznanje injenice da su do tada bosanski Srbi nadzirali gotovo sedamdeset posto Bosne i Hercegovine i UN je, bez obzira na sve frustracije koje su postojale, morab djelovati na nain koji odraava tu
stvamost. Humanitama intervencija, u kojoj vojne postrojbe pomau
humanitarnim djelatnicima, nije tradicionalna mirovna operacija u
tom smislu to ne postoji obustava vatre koju treba promatrati ili
nadgledati, to nema dogovorene crte razdvajanja na koju bi trebalo
postaviti postrojbe UN. No iskustvo u Somaliji pokazalo je da se takva
intervencija mora provoditi pod zaglavljem nepristranog odravanja
mira, a ne prijei Mogadiku granicu, osim ako Vijee sigurnosti i
zemlje ije su postrojbe u sastavu mirovnih snaga nemaju namjeru
ukljuiti se u sukob. Potreba za strogom nepristranou UN-a bila je
ak i vea u Bosni i Hercegovini nego u Somaliji. Primjerice, prava za
promet konvoja UNPROFOR-a i UNHCR-a iz srednje Bosne do Gorada prelazio je preko 55 milja teritorija pod nadzorom bosanskih'
Srba, dva plapinska lanca i vie od etrdeset i etiri mota, kao i kroz
uske klisure. Neovisno o tome to u takvom okruenju mogu uiniti
dva ovjeka i minobaca, skupina ena pet je tjedana 1994. godine
drala francuski konvoj kao taoce samo nekoliko milja od Sarajeva.
Pozive politiara, umirovljenih generala i komentatora u televizijskim
studijima na snanu i vrstu akciju ljudi na terenu komentirali su
hinjenim smijehom.
U konceptu zatienih zona u odnosu na Srebrenicu, u njegovom poetku u travnju 1993., nije bilo komponente nametanja mira,
niti je ona postojaia kad je taj ko pt proiren na Sarajevo, Tuzlu,

424

BALKANSKA ODISEJA

epu, Qoradei Biha i njihovu okolicu. Iako je u obje rezolucije

Vijee sigbrnosti djelovalo pod Poglavljem VII Povelje UN-a, poglavljem koje UN-u omoguava poduzimanje vojnih akcija radi ponovne uspostave meunarodnog mira i sigumosti, Poglavlje VII citira
se u onosu na odredbe jedne ranije rezolucije kojom se osiguravala
sigumost pripadnika UNPROFOR-a. Dok se rezolucija usvojena 4.
lipnja 1993. doista pozivala na Poglavlje VII bez poblieg odreenja, te
nije obvezivala UNPROFOR da trai suglasnost sukobljenih strana,
parametri za uporabu sile i dalje su bili svedeni na samoobranu. Vijee
je neodgovorno izabralo laku opciju pojaanja od 7.500 novih vojnika za provedbu mandata koji se odnosio na zatiene zone, unato tomu to je UN u New Yorku prihvatio kao kompromis 15.000,
znajui da su njihovi zapovjednici traili 35.000 vojnika za dosljednju
provedbu koncepta zatienih zona. Bila je to najgora pojedinana
odluka koju je Vijee sigurnosti donijelo tijekom mojega mandata kao
supredsjedatelja MKBJ-a. Mandat o zatienim zonama bio je sasvim
proturjean: da bi zone bile zatiene, morale su biti razvojaene, onda
definirane, a onda branjene od strane UN-a. Ovako, u nedostatku
pristanka i suradnje bilo je nemogue ispuniti mandat, a srpski su se
napadi na zatiene zone i muslimanski napadi iz njih nastavljali.
Zrane snage NATO-a, koje su preuzele nadzor nad nebom na
zahtjev UN-a u cilju nametanja zone zabrane leta nad Bosnom i cegovinom 1993. godine, 8. veljae 1994. sruile su etiri borbena zrakoplova bosanskih Srba nad srednjom Bosnom. Ova akcija dva amerika zrakoplova tipa F-16 bila je prvi vojni napad NATO-a u njegovoj
povijesti. Najuspjenija inovacija u prisilnim mjerama provedbe UN-a
bila je bliska zrana potpora koju je provodio NATO. Ona je bila
usmjerena na ijeavanje lokaliziranih napada protiv snaga UN-a uz
razmjeran odgovor. Rusi su ovo prihvatili kao legitimni nastavak uzvraanja topnikom vatrom u okolnostima gdje UN-u nisu bili na raspolaganju odgovarajui topovi. Prva akcija bliske zrane potpore poduzeta je 10. travnja 1994. kad su dva amerika zrakoplova tipa F-16
napala srpske poloaje u blizini Gorada.
Prvo biranje cilja za zrane udare, koji nisu bili izravno povezani s
napadima, dogodilo se kada su NATO-ovi zrakoplovi bombardirali
skladite streljiva bosanskih Srba u blizini Pala 25. svibnja 1995. Mnogo bolje osmiljena uporaba zranih udara bila je akcija poduzeta 30.
kolovoza kako bi se nametnulo potivanje zone iskljuenja tekog naoruanja oko Sarajeva. Bombardiranjem udaljenih ciljeva, primjerice
Banje Luke, vezano uz srpski sustav grotuzrakoplovne obrane, te mostova oko Foe, zranom je silom bosanskim Srbima poslana i politika
poruka. Doimalo se da NATO dolazi vrlo blizu nametanju d ivomog

POUKE ZA BU, jNOST

425

ijeenja, slino akciji koju sam zastupao u svibnju 1993. i srpnju 1994.
Meutim, sada nije postojao konkretan zemljovid koji bi se mogao
nametnuti, budui da je zemljovid Kontaktne skupine jo trebalo mijenjati. Vrlo je opasno upotrebljavati zrane udare u politikom vakuumu, kad nema rjeenja na stolu i kad nastavak akcije moe Iako
postati pristran. To je bio primjer po kako je nategnutoj ici izmeu
nametanja mira i ukljuivanja u rat UN bio prisiljen hodati. esto sam
naglaavao da se na UN ne smije gledati kao da je u ratu sa Srbima, ili
da je u ratu na strani Muslimana i Hrvata. Kad bi izgledalo da UN staje
na neiju stranu, to bi dovelo u opasnost suradnju s Ruskom Federacijom i uinilo izglednijim da e se razdor izmeu Beograda i Pala
nadvladati. Ovog su puta zemljovi Kontaktne skupine crtali vojnici
kad su Hrvati zauzeli Jajce, a Muslimani zemlju u zapadnoj Bosni, te je
podjela teritorija na 51:49 posto postala stvamost.
Aktivno promicanje mira sutinski je dio Povelje Ujedinjenih naroda. Nepristranost se odavno priznaje kao jedna od jedinstvenih kvaliteta kojom UN moe pridonijeti razrjeenju sukoba. Ipak, nepristranost ne podrazumijeva neaktivnost. Nepristranost UN-a ne znai
neutralnost ili moralno izjednaavanje. Osuda mora pratiti pregovore.
Humanitamom intervencijom moe se dobiti na vremenu za postizanje
mirovnog dogovora. Pritisak na postizanje mirovnog dogovora, bilo
politikim ili gospodarskim sankcijama, te odravanje mira i zatita
vojnim sredstvima, legitimni su elementi u uspostavi mira. Postrojbe
UN-a imaju pravo srazmjemo uzvratiti kad su napadnute. Provedba
moe biti kljuna sastavnica bilo kakvog dogovora. Uistinu, svi su ovi
imbenici sastavnice vrenja pritiska za postizanje rjeenja, pa ak i za
njegovo nametanje. Vjerovao sam da bi presijecanje opskrbnih pravaca bosanskih Srba iz zraka radi nametanja sankcija UN-a u puno
sluajeva bio legitiman pritisak za postizanje mira. Obuzdavanje sustava protuzrakoplovne obrane bosanskih Srba bio je Iegitiman popratni element akcije za nametanje potivanja zone iskljuenja tekog
naoruanja oko Sarajeva. Ono je moda bilo potrebno u veljai 1994.,
no svakako je bilo potrebno u kolovozu 1995. Ako se ispravno sudi,
nijedna od ovih akcija ne dovodi u pitanje nepristranost UN-a niti one
same po sebi uvlae UN u sukob.
Uloga je pregovaraa sloena, i tu ne moe biti specifinih pravila.
Ponekad je utnja zlato, u drugim prigodama ona se moe protumaiti
kao sukrivnja. Nisam krenuo linijom manjega otpora tvrdei da pregovara mora utjeti kako bi bio pravedan i nepristran. U nekoliko sam
navrata digao glas protiv svih sukobljenih strana u bivoj Jugoslaviji.
Pregovara je gromobran vladama. No pregovara mora biti u stanju
kretati se meu stranama, te je * a bilo korisno to je postojao

426

BALKANSKA ODISEJA

posebni i^vjestitelj UN-a, koji je sukobljene strane optuivao za povrede ljudskih prava. Bilo je isto tako korisno to je postojao tuitelj
Medunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju koji e odluiti je
ono to se dogaalo u bivoj Jugoslaviji na bilo stupnju predstavljalo genocid, tko je poinio ratne zloine, provodio etniko ienje i poinio bilo kakve druge zloine protiv ovjeanstva.
Za vojnu komponentu UN-a na terenu nepristranost je iziskivala
da prijetnje zranim napadima na bosanske Srbe, zbog dranja tekog
oruja u zoni iskljuenja tekog naoruanja, znae prijetnje napadima
i na bosanske Muslimane ako bi i oni upotrijebili takvo oruje
pokuali vojno napredovati. Slino tome, bliska zrana potpora morala
se odnositi na sve sukobljene strane. Amerikim zapovjenicima u
NATO-u nije bilo doputeno prihvatiti ovu stegu nepristranosti, budui da su imali naredbu da se obrate Washingtonu budu Ii imali
ikakvih pitanja o poduzimanju akcije protiv bilo koga drugoga osim
Srba. Paketi s humanitarnom pomoi padobranima su se sputali iz
zraka u ime UNHCR-a te su stoga ukljuivali jedino humanitamu
pomo, no neki od zapovjednika UNPROFOR-a vjeruju da se iz amerikih zrakoplova bosanskim Muslimanima bacala i vojna oprema.
Slino tome, mada se zona zabrane letenja trebala odnositi na sve
zrakoplove s nepokretnim krilima, zapovjednici UNPROFOR-a ruju da se i ona krila kako bi se omoguilo zrakoplovima koji nisu
imali doputenje bilo od strane NATO-a bilo od UN-a da mogu letjeti
u Cazin i Tuzlu. Nepristranost se mora primijeniti i na sankcije, iako
ovdje ima vie prostora za politiku procjenu. UN je u Bosni i Hercegovini nategnuo granice svoga mandata do krajnje toke, napose kad
je rije o granici izmeu vojnog djelovanja pod Poglavljem VI i Poglavljem VII Povelje UN-a. UN je pokuao djelovati u podruju djelominog nametanja kpje su neki nazivali Poglavlje VI i pol. Taj je
pokuaj bio legitiman, ali ga je bilo izuzetno sloeno izvesti.
Ameriki republikanski senator Vandenberg kazao je o uporabi
sile 1945. godine: Kroz UN kad god je to mogue, u skladu s Poveljom, uvijek. To je istina koju nijedna amerika aministracija ne bi
trebala pokuati zaobii. Mandati pod Poveljom UN-a i Vijeem sigurnosti ne smiju se manipulirati kako bi se postigli eljeni politiki ciljevi
ili moralni rezultati, ak i od strane najmonije drave na svijetu. Dunosnici UN-a uvijek su morali izbjegavati zavodljive glasove onih drava lanica koje ele prijeka rjeenja, a kormilarenje izmeu Scile i
Haribde temeljni je zadatak svakog ^lavnog tajnika UN-a ili zapovjednika UN-a na terenu. Iako e rijetko dobiti pohvalu, oni moraju zadrati svoju neovisnost. A injenica da su se mnogi hrabro " :nuli da

POUKE ZA BUl, oNOST

427

UN ostane nepristran, znaila je da UN, unato omalovaavanju, nije

doivio svoj krah u Bosni i Hercegovini.
Za razlilcu od drava lanica, UN ne moe, meutim, biti imun na
kritike zato to ne provodi svoj mandat kada je za to dobio sredstva od
Vijea sigumosti. Vjerujem da je UN u proljee 1992. mogao uiniti
vie da razorua srpske paravojne snage u UNPA sektoru Istok. Potrebne su mu bile kvalitetnije opremljene postrojbe, no od samoga
poetka nedostajalo je odlunosti da se stvori kiima u kojoj bi se
hrvatski prognanici mogli vratiti. Erozija autoriteta UN-a u Bosni i
Hercegovini velikim je dijelom biia odraz mandata i sredstava koja je
osiguralo Vijee sigumosti. No, bilo je incidenata kada se inilo da je
UNPROFOR bespotrebno bespomoan, a najoigledniji je od njih
bilo ubojstvo bosanskog potpredsjednika Vlade, Turajlia, u oklopnom
vozilu UN-a u Sarajevu. Autoritet UN-a nije uvijek pitanje broja vojnika, ili ak standarda njihove opreme, ve pitanje odlunosti i kvalitete zapovjenika i njihovih ljudi. Upravo ova kombinacija imbenika
obiljeava razliku izmeu neuspjene i uspjene mirovne operacije.
Da je predsjednik Bush pobijedio na predsjednikim izborima u
studenom 1992. godine, uvjeren sam da bi u veljai 1993. bio postignut
dogovor u Bosni i Hercegovini temeljem Vance-Ovvenovog mirovnog
plana, kojega bi velikim dijelom provodio UN, vjerojatno bez amerikih postrojbi, ali uz vrstu obvezu SAD-a na logistiku potporu i
pomo iz zraka u cilju provedbe. esto se zaboravlja da provedba
Vance-Owenovog mirovnog plana u sijenju 1993. nije ukljuivala snage NATO-a, ve je predviala razmjetanje 15.000 vojnika u sastavu
UN-a, iji je broj kasnije povean na 25.000. Clintonova je Administracija ponudila amerike postrojbe u cilju provedbe u veljai 1993. te
je ustrajala da one budu pod zapovjednitvom NATO-a. Do svibnja
1993. implementacija Vance-Owenovog plana bila bi puno uinkovitije
izvedena s predvienih 60.000-70.000 vojnika iji su zadaci u potpunosti osmiljeni kroz NATO, no ve je tada amerika vodea uloga
bila nuna sastavnica. Bilo je tragino da predsjednik Clinton nije
iskoristio to vodstvo i ustrajao na provedbi plana toga ljeta. Umjesto
toga, Sjedinjene su Drave iskoristile Karadia kao izgovor za nedjelovanje. Europljani nisu bili spremni podrati plan bez amerike
potpore njegovoj provedbi na terenu, a nitko od njih nije pokazao
nikakvu spremnost za nametanje toga plana uz oslonac na zrane snage NATO-a. Ljeti 1994. godine, drave lanice Kontaktne skupine
ponovno nisu bile spremne nametnuti vlastito rjeenje. Iako je provedba toga plana iziskivala puno manje planiranja nego to je to bio
sluaj s Vance-Owenovim planom, zadatak bi bio jednostavniji zbog
dvodjelne podjele koja je do tog tre ka ve bila predviena za Bosnu

428

BALKANSKA ODISEJA

i Hercegpvinu. .Da se postupalo njoj kako treba, vjerujem da

Ruska Feeracija, koja je podrala Vance-Owenov plan te je bila lanica Kontaktne skupine, ne bi bila blokirala nametanje bilo kojega
plana, niti bi nametanje 1993. i 1994. godine bilo izazvalo SRJ (Srbiju i
Crnu Goru) da intervenira na strani bosanskih Srba.
Odnosi s Ruskom Federacijom u Vijeu sigurnosti tijekom itavog
toga razdobija raspada bive Jugoslavije bili su ozbiljni i uglavnom
prijateljski. Europska unija imala je manje problema i razlika u odnosu
na Ruse nego na Amerikance. Ako nita drugo, EU i SAD preuveliavali su veze izmeu Rusije i Srba pa time i njihov utjecaj i sposobnost da provedu obeano. Rusko-srpski odnosi temelje se na osjeajima koji sve vie slabe, a ne na vitalnim interesima. No to je u Rusiji
ipak postalo simbolinim mjerilom toga da ih SAD i Europa tretiraju
kao istinske partnere: zanemarivanje Rusije preesto se interpretiralo
kao da ima daleko vee znaenje nego to je to ikada bilo namjeravano. Jeljcin stoga mora paziti kako se ponaa u domaoj areni; ali i
on sam dijeii taj temeljni ruski osjeaj ponosa i odbija prihvatiti ruski
gubitak moi. Kozirjev je paljivo morao upravljati cestom izmeu
pragmatizma i osjeanja, to je i inio prilino umjeno. Kada je god
Rusija morala birati izmeu svoga vitalnog interesa, koji je obino
ukljuivao odravanje dobrih odnosa sa Sjedinjenim Dravama, i njenih sentimentalnih veza, kao primjerice u svezi sa zemljovidom Kontaktne skupine, uvijek bi se odluila za interes. Rusija je poduzela
najodluniju akciju kad je u veljai 1994. rasporedila svoje postrojbe u
Sarajevu. Rusija je to uinila zato to je jasnije nego SAD spoznala
opasnosti pred nama i logiku rata, koja bi bila dovela do bombardiranja Srbije. Za Ruse, zrani napadi NATO-a na Srbiju i Cmu Goru
morali su dovesti u pitanje ruski autoritet na njima neprihvatljiv nain.
Rusija je odluila da je se nikada ni u kakvoj Kontaktnoj skupini nee
tretirati kao manje vrjjednog partnera, te su Rusi postajaii teki kada
bi se god pojavila takva mogunost. Povremeno je Rusija bila blizu
istupanju iz lanstva Kontaktne skupine te bi djelovala nezavisno unutar Vijea sigurnosti ukoliko bi osjetila da se njezin status podriva.
Diplomacija u svezi s bivom Jugoslavijom pokazala je da, ako se
prema Rusima ponaamo kao prema istinskim partnerima, oni e biti
stranka kompromisa i zajednikog napora. Isto tako, vjerujem da se
NATO mora pobrinuti da se od Rusa briljivo izvue pristanak za
zajedniku provedbu dogovora, u tolikoj mjeri da Rusi daju svoj doprinos u postrojbama i zrakoplovima koji bi sluili i letjeli pod zapovjednim strukturama koje bi zapravo bile NATO-ove.
Dugo je odnos izmeu UN-a i ^JATO-a u bivoj Jugoslaviji bio,
kao to je to bio predvidio Cyrus Vance, mjeavina ulja :
de. Za-

POUKE ZA buiJUNOST

429

jenika akcija UN-a i NATO-a ijeti 1995. bila je pozdravljena, ali su

napetosti i sumnje i dalje postojale. Postavlja se pitanje da li se tom
odnosu moglo pristupiti drukije u ranijoj fazi. Vjerujem da je njihov
odnos, da Manfred W6mer, tadanji glavni tajnik NATO-a, nije bio u
potrazi za novom ulogom za organizaciju kad je UN prvi put zatraio
pomo od NATO-a, mogao biti s manje trzavica - uz uvjet da je
NATO manje naglaavao, a ne isticao svoju ulogu. To bi onda znailo
da bi NATO omoguavao da UN ostane u prvom planu te da bi se sve
operacije smatrale sutinski UN-ovim operacijama koje se poduzimaju
na zahtjev i pod kontrolom UN-a, a da ogranienja, koja sa sobom nosi
nepristranost, budu jasno potvrena od samoga poetka. Sada, kada su
amerika Administracija i Kongres uvelike doveii u pitanje mehanizam
dvostrukog kljua, osobno vidim manje mogunosti za zajednike operacije UN-a i NATO-a u sljedeih nekoliko godina. U budunosti,
NATO-ovo ukljuenje u mirovne operacije vjerojatno e se dogoditi
samo u obliku vienacionalnih mirovnih operacija koje se temelje na
rezolucijama Vijea sigumosti, u kojima im UN prenosi sva potrebna
ovlatenja, kao to je to bilo uinjeno u sluaju vienacionalnih snaga
za vrijeme irake invazije na Kuvajt.
Mirovne operacije UN-a u suradnji s regionalnim obrambenim
savezima bit e, meutim, jo potrebne, a u budunosti bi ih trebala
izvoditi Europa djelujui u sklopu WEU-a. Europska unija sada se
treba izboriti za strukturu suradnje WEU-a i NATO-a to e tvoriti
okvir za WEU-ove mirovne operacije, koje se mogu voditi bez nepotrebne tete i suvinih preklapanja izmeu dviju organizacija. Isto je
! tako vano da WEU izgradi odnose za provedbu mirovnih operacija
i izmeu sebe i Ruske Federacije i ostalih europskih zemalja izvan Euj ropske unije, kako bi itava Europa mogla odgovoriti na svaki zahtjev
S glavnoga tajnika UN-a, pod Poveljom UN-a, za pomo od strane reI gionalnih obrambenih saveza.
' Ve dokazani NATO-ov sustav zapovijedanja i nadzora previe je
! vaan da bi se ugrozio zbog prepirki oko operacija pod dvostrukim
kljuem. Bilo bi mnogo bolje da ostane neokaljan te da Kongres
SAD-a i dalje kako ameriki vojnici mogu sudjelovati u NATO-u
i primati zapovijedi na terenu od nekoga tko ne mora uvijek biti ameriki dravljanin. Izgradnja mirovne uloge WEU-a i njezinih odnosa s
Rusijom, omoguit e NATO-u da se usredotoi na svoju prvotnu
zadau: odvraanje od agresije i potpuno posveivanje borbi za teritorijainu q'eIovitost svake od svojih zemalja lanica. Amerika Administracija trebala bi ponovno razmotriti naglu promjenu svoje politike s
kraja 1994. koja je ubrzala NATO-ov plan proirenja uzrokujui zabrinutost u Njemakoj i uznemi' ost u Rusiji. To je pogodilo ruske

430

BALKANSKA ODISEJA

osjetljive toke \ ono to oni dre svojim vitalnim interesima, a da za

uzvrat nisu dobili odgovarajuu nadoknadu. NATO bi barem trebao
usporiti prijelaz iz Partnerstva za mir u lanstvo Saveza, to je jedan
ameriki analitiar nazvao zastraivanjem Rusije galopirajuim zaokruivanjem3. Clanstvo Poljske i Ceke u Europskoj uniji, koje je
povezano s ogranienim i selektivnim poetnim proirenjem NATO-a
2000. godine, ostaje ipak geopolitiki imperativ.
Posljednje podruje u kojem bi, imajui u vidu jugoslavensko iskustvo, iznad svega trebalo unijeti promjene jest samo Vijee sigurnosti. Pod tim podrazumijevam da bi bilo najvanije ne koncentrirati
se na to koje ga zemlje tvore (iako postoje snani argumenti u prilog
Njemake, Japana i Indije), ve na koji nain one donose odluke i ime
pridonose kao lanice Vijea, bilo stalne ili za vrijeme njihova dvogodinjeg mandata.
Odluke Vijea sigurnosti glede bive Jugoslavije o uspostavi, razmjetaju i nazoru kopnenih postrojbi UN-a za mirovne operacije
kritizirale su se zbog opepoznatog jaza izmeu retorike njihovih rezolucija i stvarnosti na terenu. U sluaju operacija uspostave mira u
Bosni taj se jaz produbio u bezdan, te je upozorio na temeljni problem
naina na koji lanice Vijea sigurnosti djeiuju.
Kada Vlada i Parlament neke zemlje daju svoje oruane snage
nekoj vojnoj operaciji, svjesni su da su odgovorni pred svojim graanima za njihove ivote, sigurnost i ast. Upravo zbog toga nacionalni
politiari rijetko koje odluke donose ozbiljnije nego u sluaju uspostave, razmjetaja i nadzora vlastitih postrojbi. Mo i odgovomost idu
ruku pod ruku. Nitko tko je ukljuen u vojno odluivanje ne bi smio
biti u mogunosti distancirati se od posljedica svojih odluka. Ta veza
nije dovoljno ugraena u Vijeu sigumosti. Teoretski gledano, mirovna operacija UN-a moe koristiti oruane snage zemalja od kojih ni
jedna nije lanica Vijea sigumosti. Najee je nekoliko lanica Vijea sigumosti ukljueno u operacije na terenu, osiguravajui time da
barem neke od zemalja koje sudjeluju u raspravi govore s pozicije onih
zemalja koje daju postrojbe. Meutim, vrlo je rijetko da ak 9 zemalja,
koliko ih je potrebno da se donese odluka u Vijeu, ima postrojbe na
terenu u pojedinoj operaciji. Upravo je to distanciranje od odgovornosti glavni uzrok nesklada izmeu retorike i realnosti u rezolucijama
Vijea sigurnosti. Vijee sigurnosti treba jednu UN-ovu brigadu koja
se moe gotovo trenutno razmjestiti i biti operativno spremna u roku
od nekoliko dana od trenutka donoenja odluke o razmjetaju snaga
UN-a do isteka vremena koje je potrebno za uspostavu normalne mirovne operacije UN-a. Taj period, ak i po Sustavu pripravnosti UN-a
uvedenom 1993. i u uvjetima najbreg nacionalnog onoer odluke

POUKEZABU^ NOST

431

traje do nekoliko tjedana. Takva stalna brigada u priuvi bila bi komplementarna postojeoj praksi. Kada se donese odluka da se ta brigada
upotrijebi, istovremeno bi trebalo donijeti odluke koje bi omoguile
dolazak pojaanja i zamjene po Sustavu pripravnosti UN-a, te bi pozivi
bili upueni regionalnim obrambenim organizacijama.
Izvrsnu analizu toga problema objavila je nizozemska Vlada u
sijenju 1995. pod nazivom Brigada UN-a za brzi razmjetaj: preliminama studija. Prijediog nizozemske Vlade sporan je u dijelu koji govori: Ljudstvo brigade trebalo bi unovaiti na inividualnoj osnovi,
slijedei postupke sline onima koji se trenutno primjenjuju za zapoljavanje osoblja Tajnitva UN-a. Bojim se da bi izravno unovaena
brigada produbila jaz izmeu retorike i realnosti u Vijeu sigumosti i
poveala distanciranje izmeu moi i odgovomosti.
Kad bi stvari krenule naopako, individualno unovaene snage
drave lanice ubrzo bi poele nazivati snagama glavnog tajnika UN-a:
smjesta bi ih se odrekle. Posljednjih smo godina bili svjedocima kako
mone vlae bjee od svojih odgovomosti doim nesto krene naopako.
Kad je operacija UN-a u Somaliji pod amerikim predvoenjem prela
Mogadiku granicu izmeu mirovnjaka i ratnika, amerika Administracija, koja je i vodila cijelu operaciju, jedva da je i priznala svoju
odgovomost. To je postala grjeka UN-a. Ostale drave lanice Vijea
sigumosti, koje su usvojile iste rezolucije, isto su tako to su bre mogle
prebacile svoju odgovomost na UN. U poetku, ameriki Kongres i
mediji nisu prihvaali da je njihova vlada u pravu kad pokuava tako
; lako izbjei odgovomost u Somaliji, no uskoro su i oni poeli govoriti
f kao da je sve to grjeka UN-a - kao to se dogodilo i u svezi s Bosnom
j i Hercegovinom. Koliko bi dravama lanica Vijea sigurnosti bilo
j lake izbjei odgovomost kad bi izravno unovaena brigada spremna
za trenutno razmjetanje naiia na potekoe? Neki tvrde da je sudbina
! UN-a da bude svjetski
sigurnosni ventil i rtveno janje, a ima u toj
' tvrdnji poneto istine.No, ona se ne moe koristiti kao razlog za
izbjegavanje reforme.
Samo kada lanice Vijea sigumosti prihvate kao dio svoje obveze
vezane za lanstvo u Vijeu da daju vlastite oruane snage kao stalnu
brigadu UN-a sposobnu za trenutno razmjetanje, mo i odgovomost
bit e povezane u Vijeu. Neki bi mogli rei da nije poteno zahtijevati
od male, siromane zemlje da preskoi takvu preponu kako bi postala
lanica Vijea sigumosti. Meutim, da bi se mo mogla pravilno upotrijebiti, moraju se preuzeti odgovomosti koje proizlaze iz te moi.
Zemlja, koja nije spremna financirati i pridonijeti vlastitim oruanim
snagama razmjeran udio u brigadi UN-a za bizo razmjetanje, ne bi
bila prihvatljiva kao kandidat za r >stvo u Vijeu sigumosti. Od svih

432

BALKANSKA ODISEJA

stalnih lapica oekivalo bi se da daju svoj doprinos, napose logistiki,

u sluajevima kad je nuno obvezivanje na vrijeme due od dvije godine kako bi se upravljalo i odravalo teretne zrakoplove s nepokretnim krilima, helikoptere, brodove i najmodemiju komunikacijsku i
ostalu opremu koja je prijeko potrebna. Ako bi se zakljuilo da je
dvogodinje lanstvo u Vijeu sigurnosti prekratak rok za vojnu slubu,
imajui u vidu potrebu za zajednikom obukom, moglo bi se specificirati da e se doprinos u postrojbama produiti godinu dana po isteku
lanstva zemlje, odnosno sveukupno na tri godine.
Na ovaj bi nain odluke Vijea sigurnosti u svim dravama lanicama postale neodgodive i bitne. Kada bi, na primjer, njihovi veleposlanici glasovali za neto kao to je stvaranje zatienih zona u
Bosni i Hercegovini sa snagama od samo 7.500 vojnika, svjesni da su
vojni savjetnici UN-a predloili snage od 35.000 vojnika, svi bi oni
morali opravdati tu odluku svjesni da bi, ako su snage nedovoljne,
trenutnim razmjetanjem doveli u opasnost 300-700 vlastitih dravIjana. Ova veza navela bi ih da se usredotoe na utvrivanje odgovarajueg mandata i osigurala bi da svaki veleposlanik u Vijeu sigurnosti u New Yorku, prima li oprene savjete, doista dobije suglasnost
za svoj stav od svoje Vlade, ukljuujui Ministarstvo obrane i Glavni
stoer. Vjerovati da ne bi trebala postojati takva veza, znai rabiti
argumente za slanje plaenika, to su mnogi stoljeima inili.
Povezanost s nacionalnim vladama osigurala bi nadalje da se nacionalne vlade, a ne samo UN, bore za oslobaanje pripadnika brigade
UN-a, uzme li ih se za taoce. Povrh toga, u sluaju smrtnog stradanja
pripadnika brigade UN-a, njihovi bi ministri u zranim lukama tjeffi
obitelji i bili duni da u nacionalnim parlamentima objasne zato se to
i kako dogodilo. Isto tako, ako bi postrojbe bile optuene za loe
ponaanje, bilo bi na njihovim vladama i UN-u da stanu u njihovu
obranu ili da ih kazne/
Takva reforma uvjeta za lanstvo u Vijeu sigurnosti oznaila bi
kraj slanju vojske drugih zemalja, a ne svoje vlastite, u mirovne operacije UN-a. Stalne lanice moda e pruiti najvie otpora ovoj reformi, pogotovo s obzirom na tekue raspoloenje u SAD-u protiv
doputenja da njihove postrojbe sudjeluju pod zapovjednitvom UN-a.
Otpor amerikog Kongresa mogao bi se umanjiti na taj nain to bi se
zahtjevu za doprinosom Vlade SAD-a moglo udovoljiti time to bi
Vlada za logistiku potporu angairala civilne pilote i iznajmljivala zrakoplove i brodove privatnih tvrtki na slian nain kao to UN i oruane
snage SAD-a sve vie iznajmljuju svoju logistiku potporu. injenica
da nisu u amerikim odorama i da nisu dio kontingenta postrojbi nebi
bitno oslabila osjeaj amerikog sudjelovanja, jer logisti potpora

POUKE ZA BOuUNOST

433

nije bezopasna - kao to smo to vidjeli kada su piloti uzlijetali i slijetali

u sarajevsku zranu Iuku. Na ovaj bi nain brigada UN-a imala najbolji
pristup sofisticiranoj logistikoj potpori SAD-a, sredstvu od goleme
vrijednosti za sve snage za brzo djelovanje.
Financiranje brigade UN-a bio bi troak vezan za lanstvo u Vijeu
sigumosti i nacionalni parlamenti morali bi delegirati na svoje vlade
pravo odluivanja u takvim Operacijama brzog reagiranja dok je zemlja
lanica Vijea sigumostl Ukoliko bi neka zemlja glasovala protiv operacije u Vijeu sigumosti, onda ona ne bi bila obvezna dati svoj doprinos
brigadi i zbog toga bi bilo bolje planirati brigadu od 5.000 vojnika, to
je gomja granica brojnosti koja se smatra poeljnom.
Takvo promijenjeno lanstvo Vijea sigurnosti donosilo bi drukije
i mudrije odluke o uspostavljanju, razmjetanju i nadzoru operacija
UN-a. Svi lanovi davali bi svoje postrojbe i vrlo bi pozorno razmatrali
opasnosti i ogranienja svake operacije u svezi s kljunim pitanjima
provedbe mirovne operacije. Vii general, koji bi zapovijedao brigadom UN-a, isto bi tako mogao biti i savjetnik ne samo glavnom tajniku
ve i Vijeu sigumosti i pribivati sastancima Vijea na polutrajnoj
osnovi. Da je ovaj sustav uspostavljen prije nekoliko godina, te da su se
aktivnosti Vijea sigumosti prema Bosni i Hercegovini promatrale u
svjetlu tih okolnosti, moglo bi se uvidjeti da bi u mnogim rezolucijama
bile donesene drukije i mudrije vojne odluke.
Takoer, ovako preureeno Vijee sigurnosti prihvatilo bi da su
gospodarske sankcije puno bitnija poluga mira nego to je to bio sluaj
u bivoj Jugoslaviji. Vijee bi vie cijenilo sankcije kao mehanizam
kako mrkve tako i batine. Sankcije se obino uvode prekasno ili preslabo i ostaju predugo na snazi. Gospodarske sankcije protiv SRJ bile
su uvoene presporo i uskoro nisu bile djelotvome - najvie zbog toga
to su granice Srbije s Makedonijom i Albanijom bile praktiki otvorene i u objema ovim dravama bujao je verc, pogotovo krenje sankcija na izvoz nafte. U razliitim presudnom trenucima ovo je bilo vrlo
tetno po diplomatske napore, jer je benzin bio lako dostupan u Beogradu. Financijske sankcije, kada su ih privatne banke u dmgoj polovici osamdesetih'primijenile, bile su jedina djelotvoma mjera koja je
prisilila reim aparthejda u Junoj Africi da promijeni svoje dranje.
Trebalo je da financijske sankcije prema SRJ budu dio prvog paketa
sankcija u svibnju 1992. godine. One su konano stupile na snagu
krajem travnja 1993. godine. Kljuni imbenik koji je naveo Miloevia
da podri Vance-Owenov plan bio je pokuaj da ih izbjegne. Obrnuto,
vea spremnost u Vijeu sigumosti da Miloeviu ponudi poticaj suspendiranjem nekih sankcija dola bi vie do izraaja da su sve lanice
prihvaale odgovornost na teren Naroito da je takva mrkva po-

434

BALKANSKA ODISEJA

nuena zajjzvrat.priznanju Bosne i Hercegovine tijekom pregovora,

koje je veleposlanik Frasure vodio u svibnju 1995. godine, dolo bi do
ponovnog uspostavljanja sporazuma o prekidu neprijateljstava koji bi
sam po sebi doveo do neposrednih razgovora o planu Kontaktne skupine. Nema sumnje da bi se ovim preduhitrio pad Srebrenice i epe i
potonje revidiranje zemljovida Kontaktne; skupine od strane Srba i,
vrlo vjerojatno, hrvatski napad na Krajinu.
Neki e tvrditi da previe naglaavam reformu Vijea sigurnosti;
meutim, dio razloga za retoriku Vijea sigumosti leao je u tome da
su njegove lanice pokuavale prilagoditi se suvie razliitoj publici van
Vijea s razliitim dnevnim redovima i razliitim politikim ciijevima.
Odgovomija debata utemeljena boljoj infomiranosti u Vijeu sigurnosti, ije sve lanice daju vojnike, uinila bi da se mirovni napori na
terenu odvajaju od iplomatskog mirotvorstva u Hrvatskoj 1991. godine i kasnije u Bosni i Hercegovini. Da su sve zemlje u Vijeu imale
rtava meu svojim snagama pri UN-u od 1992. godine nadalje, postojala bi puno vea opredijeljenost za Vance-Owenov plan, paket Invincible, Plan akcije EU-a i plan Kontaktne skupine. Postavljalo bi se vie
pitanja o tome zato su tri strane u sukobu u Bosni i Hercegovini
prekinule pregovore za istim stolom tako dugo poslije 12. veljae 1994.
godine. Takoer, zato nije bilo nikakvih pregovora o zemljovidu Kontaktne skupine tako dugo poto je stavljen na stol u srpnju 1994. godine. Nije sluajno to su u Vijeu sigumosti Francuska, Britanija i
Rusija, zemlje koje su imale postrojbe na terenu u Bosni i Hercegovini,
bile spremnije tvrditi da e sporazum biti povoljniji po bosanske Muslimane to prije bude postignut. Ove zemlje razumjele su ono to Izetbegovi u pojedinim trenucima nije shvaao, naime, da e odloeno rjeenje tetiti interesima njegova naroda. Ali, s obzirom da je bio pritisnut uza zid, ne iznenauje to je uvijek drao otvorenu opciju nastavka
borbi i preuveliavao mogui stupanj amerike pomoi njegovoj borbi
protiv Hrvata.
Dvije amerike administracije nisu uope vrile pritisak na stranke u
sukobu, niti ih nagovarale, kamoli im prijetile, da prihvate ijedan od etiriju uzastopnih mirovnih prijedloga: Carrington-Cutileirov plan u oujku
1992. godine, Vance-Owenov plan u svibnju 1993. godine, Plan akcije
Europske unije u prosincu 1993. i plan Kontaktne skupine u srpnju
1994. godine. Godine 1995. zbog neuspjeha da se ijedan od ovih zemljovida odri, sve manje muslimanskog teritorija u Bosni i Hercegovini
i dalje je bilo pod nadzorom Muslimana, jer su im teritorije u istonoj
Bosni zauzeli Srbi, a u srednjoj Bosni Hrvati. U zapadnoj Bosni, Muslimani su izgubili nadmo oko Bihaa u korist Hrvata. Takoer, kako se
rat produavao, Muslimani su sve vie bili rtve etnikop v;enja.

POUKEZABL ,NOST

435

Odiaganje je znailo da Muslimani vjerojatno nee zaposjesti 33,5

posto Bosne i Hercegovine koje su Srbi nudiii u Planu akcije Europske
unije.
. Potraga za pravednijim mirom od onoga koji je mogao biti postignut za pregovarakim stolom donijela je stradanja i pusto nedunim
civilima u bivoj Jugoslaviji i nametnula visoki troak ve labim privredama susjednih drava. Takoer je pridonijeia veoj regionalnoj nestabilnosti, jer one bogate zemlje koje su prednjaile u pozivima UN-u za
uvoenje sankcija ni u jednom trenutku nisu bile spremne tim zemljama ili pojedincima pruiti odgovarajuu nadoknadu, kao to su biie
ovlatene po Povelji UN-a. Treba se naati da e one u potpunosti
ispuniti svoje obveze obnove u doba mira.
Krupna razlika izmeu Europske unije i Sjedinjenih Drava prema
bivoj Jugoslaviji od 1991. godine ticala se tempa rjeenja. Europska
unija je uopeno vjerovala da njezina diplomacija i potpora UN-u u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini imaju za cUj dobivanje vremena potrebnog za postizanje dogovora i da e s vremenom ta rjeenja biti sve
nepovoljnija za muslimanske graane u Bosni i Hercegovini. Od sva tri
konstitutivna naroda, bosanski Muslimani daleko su najvie stradali i
smatralo se da e neizbjeno nastaviti stradavati to rat bude due
trajao. U tom uvjerenju veina je zemalja EU-a bila spremna poticati i
vriti pritisak za skoro postizanje mira. Sjedinjene Drave nisu dijelile
ni europski pogled na politike ciljeve mirovnog mandata UN-a u
Hrvatskoj ili humanitamog mandata u Bosni i Hercegovini, niti su
prihvaale obveznu nepristranost koja proizlazi iz vojnog angairanja
UN-a. Krajem 1994. godine, bez skorih izgleda da e pregovori o
autonomiji u Krajini biti uspjeni, Sjedinjene su Drave postupno poele vjerovati da ne treba sputavati snage hrvatske Vlade da prekinu
obustavu vatre i napadnu hrvatske i bosanske Srbe.
Ove razlike u miljenjima lake bi se prevladale da su Sjedinjene
Drave bile spremne poslati svoje postrojbe na teren u Hrvatsku i
Bosnu i Hercegovinu, bilo pod nadzorom NATO-a ili UN-a. Njihovo
odbijanje da to uine, ove je razlike u miljenjima preobrazilo u podjele u interesima. Ta je podjela tetila Sjevemoatlantskom savezu i
nastavit e utjecati na nj i dalje. Pretpostavljam, pak, da e ona u
stvamosti nanijeti manje tete nego to neki tvrde, budui da je Njemaka uvidjela da se Sjedinjene Drave sve vie i vie prildanjaju
njezinom dugogodinjem prohrvatskom stavu.
Od proljea 1993. godine do Ijeta 1995. godine, po mom miljenju,
uinak amerike politike, usprkos tome to je nazivana obuzdavanjem, bilo je produavanje rata bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini.
Ne znam je li to produavanje r ' \sno izabrano kao njezina politika.

436

BALKANSKA ODISEJA

Prouavanje rata znailo je produavanje etnikog ienja koje su

provodili Sroi i poveanje broja rtava rata. Godine 1993. i 1994. velik
broj Muslimana jo je ivio u podrujima koja bi vjerojatno pripala
veinskoj Srpskoj Republici. Oni su jo ivjeli oko Bijeljine i Banje
Luke. Kako se rat nastavljao, oni su i odatle oieni. Produetak rata
takoer je nosio rizik da se sukob proiri na Hrvatsku. To se i dogodilo,
a da nije bilo diplomacije koja je ukljuila Miloevia, mogao se proiriti ak i na Srbiju. Sjedinjene bi Drave mogle iznositi protuargumente, navodei istinu da je produavanje dopustilo bosanskoj vojsci
da pobolja svoju uinkovitost a hrvatsko-muslimanskoj Federaciji da
se jo tjenje povee. Po mojoj ocjeni, ravnotea argumenata, ako se
sudi po dogaajima, govori protiv produavanja rata, a u korist nametanja rjeenja 1993. godine i zatim ponovno 1994. godine. Cijena tog
produavanja, plaena Ijudskom patnjom due od dvije godine, pogotovo u Sarajevu, Mostaru, srednjoj Bosni i Bihau, i nedavno u epi,
Srebrenici i Krajini, bila je vrlo visoka. Pomaci puanstva koji su uslijedili imat e duboke posljedice jo mnogo godina, jer na Balkanu se
ne zaboravlja.
Ljudi dobre volje i ozbiljnih namjera nee se sloiti s mojim zakljukom. Ravnotea koju treba uspostaviti u meunarodnoj diplomaciji izmeu ekanja idealnog i prihvaanja ostvarivog nikada se ne
postie lako. Siguroo sam inio gijeke, kako onim to nisam uinio tako
i onim to jesam uinio dok sam bio na poloaju supredsjedatelja. Nije
bilo, meutim, nikakve izdaje od strane vlada izvan bive Jugoslavije.
Tijekom sukoba u bivoj Jugoslaviji napravljeno je previe netonih
analogija s Europom tridesetih i etrdesetih godina ovog stoljea. Dvanaest zemalja Europske zajednice, kasnije petnaest zemalja unutar
Europske unije, kojima sam nastojao sluiti, sve su oajniki i svim
silama pokupavale spojiti moralne, humanitarne, politike i vojne imbenike koji su^ tako esto bili proturjeni kako u Hrvatskoj, tako i u
Bosni i Hercegovini. Uglavnom su priznavale ranije pogrjeke i trudile
se ispraviti ih.
Kad je rije o MKBJ-u, vjerujem da e povijesne injenice pokazati
da smo bili najdosljedniji zatitnici interesa bosanskih Muslimana. to
se tie UN-a, njegova humanitarna intervencija u Bosni i Hercegovini,
tijekom prvih dviju zima, 1992. i 1993. godine, morala je biti poduzeta
i spasila je velik broj ivota. Vjerujem da je s Ijetom 1994. godine
njezina intervencija poinjala sputavati nametanje rjeenja.
Ono to se ini da je eljela Clintonova Administracija do 1994.
godine, kada se prvi put poela poziti^no afirmirati na Balkanu, bila je
mo bez odgovornosti. Na kraju 1994. godine, amerika je politika pod
utjecajem Roberta Frasurea i Richarda Holbrookea poela; azivati

POUKE ZA Bb-JNOST

437

veu spremnost a prihvati stvarnost na terenu. U kolovozu 1995.

godine, amerika se politika dramatino promijenila, i predsjednik
Clinton prihvatio je odgovomosti amerike politike moi u bivoj
Jugoslaviji. Biio je to vano priznanje injenice da Sjedinjene Drave,
ele li uspostaviti vodeu ulogu u svijetu poslije hladnog rata, moraju
snositi vojne odgovornosti za svoje politike odluke, kao to su to inile
tijekom hladnog rata i kasnije tijekom irake invazije na Kuvajt. Svijet
je vidio da Sjedinjene Drave nisu spremne uiniti to na Balkanu sve
do 1995. godine. Clintonova Administracija mogla je slijediti crtu Bushove Administracije i velikim dijelom prepustiti bivu Jugoslaviju Europskoj zajednici, UN-u i Rusima u okviru MKBJ-a i pustiti im da
nesmetano djeluju. Meutim, Clintonova Administracija nije smogla
dovoljno samouvjerenosti ili samodiscipline da prihvati ovu ogranienu ulogu i predavala se nagonskoj potrebi da moralizira s visoka dok
je njezina vojna sila ostajala u zraku.
Drave lanice Europske unije i njihovi ministri vanjskih poslova
prihvatili su odgovomost i uloili dosta vremena, truda i znaajna
sredstva na terenu, kako u Ijudstvu tako i u novcu, u suradnji s Ujedinjenim narodima, kako bi pomogli razrijeiti krizu u bivoj Jugoslaviji.
Ali oni nikada nisu iskoristili mo: djelomino zbog toga to su vjerovali da nemaju dovoljn moi bez sudjelovanja Sjedinjenih Drava,
djelomino zato to EU jo ne zna koristiti mo. Sredinje pitanje za
Europsku uniju jest da li e poslije svog iskustva u bivoj Jugoslaviji
odluiti graditi i odravati meudravne strukture vlasti za pitanja
obrane i vanjske politike kao potpom zajednikoj vanjskoj i sigumosnoj politici svojih lanica.

Biljeke i napomene

Biljeke o pisanim izvorima

Poglavljeprvo: Nemogua misija?
1 David Owen, Seven Ages: Poetry for a Lifetime (London: Michael Joseph,
1992, Penguin, 1995.)2 Rebecca West, Black Lamb and Grey Falcon (Edinburgh: Canongate Gassics, 1993.).
3 Fitzroy Maclean, Eastem Approaches (London: Penguin, 1991.).
4 John Hackett, The Third World War (London: Barclay Books, 1980.).
5 Jasper Ridley, Tito: A Biography (Londoir. Constable, 1994.), str. 161.
6 Fred Singleton, A Short History of the Yugoslav Peoples (Cambridge:
Cambridge University Press, 1989.).
7 Martin Gilbert, Winston S. Churchill, svezak VII: Road to Victory 1941,1945. (London: Heinemann, 1986.), str. 571-2.
8 Ibid., str. 729.
9 Ibid.
10 Michael Howard, pismo The Timesu, 18. lipnja 1983.
11 Evening Standard, 3Q. srpnja 1992.
12 DailyMail, 31. srpnja 1992.
13 The Observer, nedjelja 2. kolovoza 1992.
14 Andrew Gimson, Sunday Telegraph, 2. kolovoza 1992.
15 The Earl of Beaconsfield, Hansard (Dom lordova), 18. srpnja 1878.,
(1759-1760).
16 David Owen, to Declare (London: Michael Joseph, 1991.), str. 444.

Poglavlje drugo: Utemeljenje konferencije

1

Wijnaendts, Joegoslavische froniek, srpanj 1991. - kolovoz 1992.

(Amsterdam: RAP, 1993.).

BIUEKEI NaPOMENE

439

2 Slavoljub uki, Izmeu slave i anateme: Politika biografija Slobodana

Miloevia (Beograd: Filip Vinji), str. 184-5.
3 Misha Glenny, The FaU ofYugoslavia (London: Penguin, 1992.), str. 37.
4 Milovan ilas, Wartime (New York: Harcourt Brace Jovanovich, 1977.),
str. 356.
5 Ibid.
6 Ridley, Tito, str. 292./3.
7 West, Black Lamb and Grey Falcon, str. 1101.
8 Alija Izetbegovi, Islamska deklaracija (ponovno izdanje 1990.), str. 55.
9 Usporei Wijnaents, Joegoslaviche Kroniek, str, 152./3.
10 George , How Have Died?, New York Times Magazine, 22.
travnja 1995.
11 Robert D. Kaplan, Balkan Ghosts: A through History (New
York: St Martins 1993.,* Vintage, 1994.) str. 247.
12 Vidi Paul C. Szasz, Protecting Human and Minority Rights in Bosnia: A
Documentary Survey of International Proposals, Califomia Westem International Law Jounud, svezak 25, br.2, proljee 1995.

Poglavlje tree: Vance-Owenov mirovni plan

1 Usporedi. Noel Malcolm, Bosnia: A Short History (London: Macmillan,
1994.), str. 248.
2 Newsweek, 18. sijenja 1993.
3 Intemational Herald Tribune, 2. kolovoza 1995.
4 David Owen, Personally Speaking to Kenneth Harris (London: Pan, 1987.),
str. 137.
5 A/RES/48/143,20. prosinca 1993., i A/RES/49/205,23. prosinca 1994.
6 Haris Silajdi, Evidence to Hearing of Senate Foreign Relations Committee, Washington, 18. veljae 1993. (Congressional Information Service
S381-15.2.)
7 General Sir Michael Rose, govor u Royal United Services Institute, London, 30. oujka 1993.
8 Vidi Rezolucija (93) 6 o nazoru i potivanju Ijudskih prava u europskim
dravama koje jo nisu lanice Vijea Europe, lanak 1, st. 5, Europska
komisija, dokument br. 931222 Add. (1993.) (usvojena 9. oujka 1993.)
9 Colin Powell, A Soldiers Way (London: Hutchinson, 1995.), str. 576.

440

BALKANSKA ODISEJA

Poglavle etvrto: Ruenje Vance-Owenovogmirovnogplana

1 Glenny, Fall ofYugoslavia, str. 124.-6.
2 Elisabeth Drew, On the Edge: The Clinton Presidency (New York: Simon
and Schuster, 1994.), str. 157./8.
3 Kaplan, Balkan Ghosts.
4 Arthur Schlesinger How to Think About Bosnia, Wall Street Joumal, 3.
svibnja 1993.
5 Elaine Sciolino, New York Times, 21. svibnja 1993.

Poglavlje peto: Unija triju republika

1 Biljeke o sastancima Odbora elnih Ijudi o Bosni nalaze se u Drew, On the
Edge, str, 145S-6,148-52,274.

Poglavlje esto: Plan akcije Europske unije

1 Charles G. Boyd, Making Peace with the Innocent, Foreign Affairs, rujan/listopad 1995. str. 28-/29.

Poglavlje sedmo: Kontaktna skupina

1 Alain Juppe, intervju u Nouvel Observateur, 17. veljae 1994.
2 Mira Markovi, No i dan: dnevnik decembar 1992 -juli 1994.
3 Owen, Tirne to Declare, str. 377./8.

Poglavlje osmo: Proces se nastavlja

1 Boyd, Making Peace with the Innocent, str. 34.
2 Zlatko Dizdarevi, Razjedinjeni stojimo, INDEX o cenzuri, svezak 24, br.
rujan-listopad 1995. str 55.
3 Arthur Schlesinger, . u Wal( Street Joumal, 27. listopada 1993.

Poglavlje deveto: Pouke za budunost

1 Laura Silber and Allan Little, The Death of Yugoslavia (London: Penguin/BBC, 1995.), str. 354.-9.
2 The Times, 10. kolovoza 1995.
*
3 Robert Blackwell, Engaging Russia, Triangle Papers, lipanj 19f tr. 46.

Biljeka o autoru
avid Owen roen je u Plymouthu 1938. Bio je predstavnik tog
grada u Parlamentu od 1966. do 1992., kad se povukao kao
zastupnik s najduim staom te postao lord Owen od Grada
Plymoutha. Bio je ministar pomorstva od 1968. do 1970., ministar'
zdravstva o 1974. do 1976. i ministar vanjskih poslova od veljae 1977.
do opih izbora u svibnju 1979. Godine 1981. osnovao je Socijaldemokratsku stranku kojoj je bio na elu od 1983. do 1987., te od 1988.
do 1990. Njegova autobiografija Time to Declare objavljena je u rujnu
1991. Lord Owen imenovan je supredsjedateljem Upravljakog odbora
Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji u kolovozu 1992., a
ostupio je u lipnju 1995. Godine 1994. proglaen je asnim drubenikom.1

Companion of - red koji je uspostavio kralj George V. Dojeljuje se

zaslunim graanima, osobito umjetnicr - i kultumim jelatnicima; broj lanova jc
ogranien na 65.

Pogovor
Na Balkanu, kae gospodin Owen, nita nije jednostavno. Implicite se moe zakljuiti, da u Velikoj Britaniji jest; naroito s obzirom na
Sjevemu Irsku.
Ovako bih mogao zapoeti esejistiki pristup zapadnoeuropskom,
posebice britanskom politikom mentalitetu, koji esto s neopravdano
drzovitim osjeajem moralne superiomosti prilazi odnosima s drugim
zemljama i narodima, posebice s onima koje su sami smjestili na rub
europske uljube. I prema nama su se odnosili tako, stoga nisu ni
mogli postii vie nego su postigli, pa je oito da je na kraju i samome
gospodinu lordu ostala samo gorina u ustima. A tek nama!
Ali tekst koji slijedi nije ni esej ni neka temeljitija studija: za nju bi
nam trebalo i puno vie prostora i puno vie podataka, kojima u ovom
trenutku ne raspolaemo. Zato ovaj tekst ima znatno skromnije pretenzije: pisan ad hoc, kao komentar, ili pogovor, hrvatskom prijevodu
knjige Davida Owena, nekadanjeg supredsjedatelja Konferencije o
bivoj Jugoslaviji, ovaj tekst eli tek upozoriti na ona mjesta i pitanja,
potaknuta u knjizi jednoga od (po opem miljenju) najspornijih, najkontradiktomijih europskih politiara, koji su igrali neku ulogu u ovim
traginim, tragino krvavim zbivanjima na naem tlu, a imaju specifinu teinu za svakog hrvatskog itatelja.
Kad se kao posrednik (supredsjedatelj) naao na ovom podruju
suoen s politikom realnou, gospodin Owen vjerojatno o korijenima
aktualnih zbivanja nije znao nita bitno vie od prosjenih Britanaca.
Ako se nisu namjeravali posebice baviti tim prezrenim (balkanskim)
pitanjima, a takvih koji bi to htjeli gotovo da u Britaniji i nije bilo, oni objektivno nisu ni mogli znati relevantne injenice, ponajmanje one bitne, jer
im prava informacija, u njihovim izvorima, nije ni bila ponuena. U Velikoj Britaniji, sve do naih dana, bilo je gotovo pravilo da i u autoritativnijim povijesnim i politolokim prirunicima Ui leksikonima Hrvatska i
Hrvati ne egzistiraju ni kao pojmovi. tovie, poznat je i tako drastian
sluaj, da u nekima od njih nije obraen ni pojam Jugoslavija, nego se
uz tu natuknicu nalazi uputa: see Serbia. Jugoslavija je dakle isto to i
Srbija, a takva znanstveno-povijesna, politika i politoloka svijest bila
je doista zateena raspadom jugoslavenske drave, jo vie nainom
njena raspada; a da je i gospr ' n lord, unato svojoj neto boljoj

444

BALKANSKA ODISEJA

informij|nosti, .ipak jo uvijek bio dobrano ispunjen tom svijeu, potvruje i njegovo esto nesnalaenje, uvjetovano nedostatnim poznavanjem biti cijeloga pitanja.
I to je njegova AhiLova peta, koju niim nije mogao sakriti: on
posreduje, pregovara, predlae, smilja planove, pa najzad i odluuje u
neemu i o neemu to zapravo ne pozna i ne razumije. Posve je
neupuen, barem takav dojam ostavlja njegova knjiga, ak i u relativno
najbliu hrvatsku prolost, u kojoj je i posijano sjeme sadanjih krvoprolia, navodei nerijetko i sasvim netone tvrdnje, koje nisu ni mogle
biti relevantne premise za pouzdane i objektivne zaldjuke. Kad su to,
primjerice, Hrvati sruili jasenovaki spomenik, kad on stoji na svome
mjestu jo i danas? , jo bolje, kad je to u XIX. stoljeu hrvatski
nacionalizam pokazao strast nasilja i vjerske diskriminacije, kako se u
ovoj knjizi izriito tvrdi? Je li izraz nekakva hrvatskog nacionalistikog
nasilja naelo to ga je definirao sam zaetnik modemog hrvatskog
nacionalizma, Ante Starevi, izjavivi 1883., da u svakoj zemlji ima
puanstvah razliitih jezikom, verom, pasminom, itd., pa se po tom i
razlinimi imeni zovu. I u Hervatskoj ima puanstva talianskoga, idovskoga, ciganskoga, a mi ne uviamo da ti nazivi obenitosti stanovnitvu ili domovini kode. Dok je tako, nae je naelo: te nazive ne
otimati ni narivavati; neka ih svatko rabi i menja kako hoe, pa je
dodao i to, da i prema puanstvo koje se u Hrvatskoj izdaje za srpsko
zauzima sasvim isto stajalite, koje i naprama bilo kojemu drugomu
puanstvu uz zakljuak: Glavna je stvar, da svi rade za narod i za
domovinu, a neka se zovu kako im drago. Ali gospodin iord, koji eto
u ime Europske zajednice danas, na kraju XX. stoljea ijeava hrvatsko pitanje, nikada valjda nije ni uo za Starevia, kljuno ime
moderne hrvatske politike, a da o drugome i ne govorimo. Jesu li
Hrvati progonili Srbe u monarhistikoj Jugoslaviji, je bilo obratno?
Jesu li Hrvati moda ubili Nikolu Paia, ili Srbi Stjepana Radia?
Zna Ii g. Owen ita o sudbini Radievoj? Zna li barem to, da su ga
upravo njegovi prethodnici, britanski diplomate, savjetovali da ode u
beogradsku skuptinu i time ga, makar i nehotice, izravno poslali u
smrt? Jedinu represivnu politiku u hrvatskoj povijesti vodio je ustaki
pokret tijekom Drugoga svjetskog rata, ali ta politika nije bila ni autohtona, imanentna hrvatskoj politikoj tradiciji, niti je proizlazila iz nje,
nego obratno, bila je izazvana upravo tradicionalnom srpskom represivnou prema Hrvatima. Diplomat jedne velesile, koji je bio i njen
ministar vanjskih poslova, a sada eli biti mirotvorac na ovom podruju, ne mora dakako tu injenicu uzeti kao opravdanje za represivnu
hrvatsku politiku u Drugom svjetslfom ratu, jer je ni mi sami tako ne
uzimamo, ali bi za nju morao znati, morao bi razumjeti nr- teinu i

POGOvUR

445

ukalkulirati je u svoje politike prosudbe, koje tada zacijelo ne bi bile

tako kategorino protuhrvatske kao to esto jesu. esto ne moemo
izbjei misao, da je Owen ve u hrvatskoj prolosti - iskrivljenom,
tendenciozno selekcioniranom i proizvoljno tumaenom faktografijom
- stvorio podlogu za tezu o jednakoj krivnji Hrvata i Srba za krvavi
rasplet jugoslavenske drame. Najkomotnije fjeenje, koje osim toga
zadovoljava pravdu shvaenu na isti (komotni) nain. Ali rjeenje, koje
nije ni istinito ni pravedno.
Owen ispravno ocjenjuje demokratski nacionalizam, lakonski izraen starom poslovicom tue ne emo, svoje ne damo (autorstvo te
poslovice bezrazlono se pripisuje Josipu Brozu: on je nije smislio, on
ju je samo tko zna po koji put ponovio), ima pravo kad tako ocjenjuje
britanski nacionalizam u ratu protiv sila osovine, ali ne zna (bit emo
dobronamjerni, ne emo pretpostavljati kako ne e da zna) da je to
bilo prastaro naelo hrvatske politike tijekom stoljea i stoljea, naelo
kojega se Hrvatska dosljedno drala (i to na vlastitu tetu), dok su
mnogi drugi (gospodin Owen sigumo zna i koji) to naelo samo deklarirali, a istodobno bacajui oko na tuu zemlju radili zapravo sasvim
suprotno. Ne potvruje li to i na Domovinski rat? Iz ove knjige se ne
vidi da je to najzad shvatio i njen pisac. Tada bi znao i to, da se u
srpsko-hrvatskom ratu nisu sukobila dva militantna nacionalizma, nego jedan militantni, agresivni (srpski) i jedan demokratski, obrambeni
(hrvatski). Jedan koji je otimao tue - i rugi koji je branio svoje.
Lord Owen bistro je zapazio da bi demokratizacija u Jugoslaviji
ubrzala njen raspad i da se Tito nije zato ni mogao prikloniti demokraciji sve da je to i htio. On je znao - to se jasno vidi i u ovoj knjizi za sva srpska divljatva uinjena u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, ali
njegova aktivnost ipak nije bila usklaena s tim spoznajama. Ispada, da
je britanskoj politici bilo stalo do Jugoslavije makar ona bila nedemokratska i velikosrpska. Ako je u nekim trenutcima i htio reagirati u
skladu sa svojim spoznajama, nije to inio dosta energino. Bilo kakav
incident na hrvatskoj ili bonjakoj strani bio mu je poticaj i argument
za relativiziranje srpskih zloina i opravdanje vlastite pasivnosti. A kad
bi najzad ipak poduzeo odluni korak, oni koji su o njegovim prijedlozima donosili konane odluke otezali su s njima. Primjerice, britanski
ministar vanjskih poslova Hurd, ali ne samo on. Dani i mjeseci prolaziii
su u raspravama da se neto konkretno zakljui i uinkovito poduzme,
a kad su odluke najzad bile donesene i stupile na snagu, bilo je ve
kasno i one su postale bespredmetne. Sam gospodin Owen priznaje, da
su mnogi sastanci meunarodnih tijela bili gubljenje vremena u skiciranju izjava za tisak. Jednom je napisao i to, da su rasprave o Jugoslaviji u Europskom parlamenb le nedolina mjeavina licemjer-

446

BALKANSKA ODISEJA

ja i besmisjica. No zar se to moe rei samo za rasprave u Europskom

parlamentu? .
Ne treba drugog dokaza od ove knjige, s koliko je politike kratkovidnosti i promatrake uzdrljivosti s vie ili manje pritajenom navijakom sklonou svjetska diplomacija obraivala nae probleme i koliko su nesuglasice izmeu pojedinih zapadnih partnera blokirale cijelu
meunarodnu zajednicu da djelotvornije prie rjeavanju krvave drame na ovom prezrenom balkanskom podruju, dokazavi ono to
time oito nisu eljeii dokazati: da toleriranjem evidentnih zloina balkansku politiku vode kadikad i odgovorni dravnici zapadne Europe.
A nesuglasice su se javljale i zapletale izmeu 1- i NATO-a, Europe i
Amerike, Njemake i njenih britansko-francuskih saveznika, izmeu
vodeih politiara dvaju polova te zajednike akcije, Boutrosa Ghalia i
Claesa, a najzad i unutar same amerike politike strukture, kojoj je
pisac ove knjige sve manje sklon to je ona vie pokazivala razumijevanje za hrvatsku situaciju. U svezi s mnogim prijepomim politikim
pitanjima pod pritiskom Sjedinjenih Drava Vijee sigurnosti UN nije
se ak ni trudilo hiniti da je sasvim nepristrano, pie lord Owen,
odslikavajui u toj reenici i vlastitu pristranost.
Teko je zatomiti dojam, da je zapadnim diplomatima agresivni rat
Srbije u Hrvatskoj i osobito u Bosni i Hercegovini doao kao naruen,
da se imaju ime baviti i o emu namudrivati. Knjiga Davida Owena
otkriva iabirinte diplomatskih kanala i u njima cijeli mravinjak velikih
i malih vjetaka diplomatske sofistike, koji smiljaju bezbrojne kombinacije moguih koraka s jedinim (tajnim) ciljem, da to temeljitije
zakompliciraju problem i odgode nekakvo djelotvorno rjeenje. Svjetska diplomacija razvila je cijeli sustav konferencija, savjetnika, predstavnika, posrednika, opunomoenika, zamjenika i zamjenikovih zamjenika pokupljenih s razliitih diplomatsko-politikih i vojnih razina
razliitih zemalja Europe i Amerike, Azije i Afrike, i svi su oni zatiivali i
promicali parcijalne interese svojih zemalja i vlada, koji su se teko
mogli meusobno pomiriti i usmjeriti konstruktivnom rjeenju: ponekad zato to ni sami nisu znali takvo rjeenje, ponekad i zato to im
se inilo da je najbolje rjeenje upravo odugovlaenje s konanim rjeenjem.
Tako se na svjetskoj politikoj pozornici odigravala nedefinirana
politika drama: krvava tragedija za jedne, tragikomedija ili farsa za
druge. U njoj, jednu od velikih uloga igrao je i lord Owen. Uviao je
sve okolnosti u razvoju dogaaja kojima je bio svjeok, znao da su Srbi
glavni uzronik destabilizacije i glavni izvritelji zloina, znao i za njihove logore i za njihova proganjanja radi etnikog ienja, bio je
svjestan Mladieve cinine okrutnosti i Karadieve dijabol1 e psiho-

POGOvUR

447

patoloke svijesti (nikada, kae, nije s njime kolegijalno progovorio

o njihovoj zajednikoj struci, psihijatriji, a ini se ni o njihovu zajednikom hobiju, poeziji), pa i Miloevieva demokratskog habitusa
(uvjeren a priori da srpski izbori u prosincu 1992. ne mogu biti demokratski), ali kad je trebalo neto zagovarati, predloiti, poduzeti, ili
makar samo rei, izjaviti, ignorirao je sve to to je znao i nastupao kao
naivac. Glumio je, dakako, ali vrlo neuvjerljivo, tako da ga je hrvatska
(i ne samo hrvatska) javnost lako proitala i definirala kao izrazitog'
srbofila. Je li pogrijeila? Ako jest, onda to moe znaiti samo jedno:
da je Owenova diplomatska igra ( gluma) biia dvostruko pogrena.
***

Owenova knjiga svjedoi o totalnoj otuenosti visoke politike i

diplomacije, koja duboko prezire svaki humani ideal i etiki smisao, a
rauna samo s egoistinim interesima pojedinih velikih sila i nastoji ih
uskladiti, O prirodnim pravima tzv. malih naroda uope se ne razmilja. U ovoj knjizi nigdje se ne upozorava ni jednom jedinom rijeju
na samu bit sukoba u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Nju pisac
jednostavno nije ni poznavao ni priznavao, pa niti poslije svoje trogodinje misije nije promijenio miljenje: ostao je kod uvjerenja, da je
Hrvatska priznata prerano. (Trebalo je valjda ekati da je nestane, pa
je uope ne bi trebalo ni priznavati.) A to znai da nije za cijelo to
vrijeme nita nauio. Jer nije mogao, ili jer nije htio?
Bila je nesrea Hrvatske, to je u najdramatinijim trenutcima
svoje povijesti morala razgovarati i taktizirati s predstavnicima tog
demokratskog zapadnog svijeta ak i kad su bili sumnjivih moralnih
kvaliteta (kao npr. De Michelis) ili otvoreno nedobronamjerni. Nismo
ih mogli birati, morali smo ih trpjeti i, prikrivajui uzbuenje, sluati
njihove teorije. Ali je srea, to smo i u tako nepovoljnu poloaju
najee sauvali svoje vrijednosti i ostvarili svoj povijesni cilj. Ova e
knjiga to potvrditi, otkrivajui implicite kakvim su se sve podlim metodama sluili uglaeni diplomati i politiki meetari iz bijeloga svijeta,
koji su Hrvati predugo idealizirali. U Domovinskom ratu otrijeznili
smo se i od te iluzije, i to, rekao bih, prilino uspjeno. Nauili smo ono
to nikada prije u povijesti nismo znali: da s vukovima valja zavijati.
Potvruje to, uostalom, i pisac ove knjige: Tumanov stil bila je prijetvorna diplomacija, no ipak, s hrvatskog je stajalita to bilo uspjeno.
Dvostruko vrijedi priznanje onih, koji ti nisu skloni!
Dubravko Jeli

SADRAJ
Predgovor (Josip entija)......................................................................... 5
Posveta.................................................................................................. 11
Priznanja.............................................................................................. 13
Dramatis personae (preveo M. Kovai).................................................... 15
Kronologija zbivanja (preveo M. Kovai) ............................................. 20
Skraenice i pojmovi (preveo M. Kovai).............................................. 32
Uvod.................................................................................................... 35
1. Nemogua misija? (preveo M. Kovai)..................................... 39
2. Utemeljenje Konferencije (preveo M. Kovai) . . . .
3. Vance-Owenov mirovni plan (preveo M. Kovai) . . .

66
127

4. Ruenje Vance-Owenovog mirovnog plana

(prevelaK Grabar)..................................................................... 193
5. Unija triju republika (prevela K Grabar)................................... 229
6. Plan akcije Europske unije (prevela K Grabar) . . . . 271
7. Kontaktna skupina (prevela K Grabar)..................................... 308
8. Proces se nastavlja (prevela K Grabar)..................................... 350
9. Pouke za buunost (prevela K Grabar)....................................409
Biljeke i napomene (preveo M. Kovai)..................................................438
Biljeka o autoru....................................................................................441
Pogovor (Dubravko Jeli)................................................................... 443

Nakladnici
Hrvatska sveuilina naklada, d.o.o.
Uiica grada Vukovara 68, Zagreb
Hrvatski institut za povijest
Opatika 10, Zagreb

Za nakladnike
Anita iki
Mirko Valenti

Korektorica
Blanka Penik-Kroflin

Tisak
Sveuilina tiskara d.o.o. - Zagreb 1998.

Knjiznica SVJEDOCI POVIJESTI pokrenuta je ka

suvremena povijesna retrospekcija na zbivanja i
dogaaje u Hivatskoj i oko nje posljednjih godina.
Memoari, svjedoenja i razmiljanja svjetskih i naih
politiara, meunarodnih posrednika, diplomata i
novinara, koji su u vrijeme nastanka hrvatske dr
bili izravno ili neizravno ukljueni u hastojanja da |
rijei kriza na podruju bive Jugoslavije, pokazat ei
koliko su predrasuda i zabluda, ili, razumijevanja i j
nada prilazili ovoj zadai. Bez tih svjedoenja
tvrdnja da je hrvatska misao o slobodi i samostalno
nailazila na nerazumijevanje i otporbila bi samo
prazna rijebez dostatne uvjerljivosti - ovim
svjedoenjima onapostaje nedvojbena. Otuda e
zasigumo biti mnogo lake zakljuiti s kakvim se svej
tekoama suoavala Hrvatska na putu do svoje
neovisnosti i zato je hrvatska sloboda imala tako
visoku cijenu.
Neka nam bude doputeno nadati se da e ova
knjinica biti poticajem hrvatskim svjedocima
povijesti da i oni predoe javnosti svoja svjedoanstvc^
o proteklim sudbonosnim zbivanjima.

;|j

Do sada objavljeno u knjinici Svjedocipovijesti.

1. Thomas Patrick Melady: Veleposlanikova pria

2. Jean Cot: Posljednji balkanski rat*
3. Siilejman Demirel: Pogled s Bospora