You are on page 1of 428

LA U R A SILB ER / ALLAN LITT LE

SM R T JU G O S L A V IJE

B IB LIO TEK A SV JED O A N STV A


Urednik
IVAN KUNCA
Likovna oprema
IVAN BALAEVI
Tekst redigirao te preveo
Uvod i Peti dio
OMER LAKOMICA

Katalogizacija u publikaciji-CIP
Sveuilina knjinica Rijeka
UDK 949.71"1986/1995":323.1(497.1)
SILBER, Laura
Smrt Jugoslavije / Laura Silber, Allan Little; s engleskoga
prevela Anka Katui-Balen. - Opatija: Otokar Kcrovani,
1996. - 384 str.: ilustr.: 24 cm. - (Biblioteka Svjedoanstva)
Prijevod djela: The Death of Yugoslavia.
ISBN 953-153-028-9
1. LITTLE, Allan

LAURA SILBER / ALLAN LITTLE

SMRT
JUGOSLAVIJE
S engleskoga prevela
A N K A K A TU I - BA LEN

O T O K A R K ER O V A N I"
O P A T IJA

Naslov izvornika
Laura Silber & Allan Little
THE DEATH OF YUGOSLAVIA
Penguin Books
BBC Books
Copyright Laura Silber and Allan Little, 1995. and 1996.

300.533

NAPOMENA NAKLADNIKA
Nakon agresije JNA na Sloveniju, na Hrvatsku, a potom i na Bosnu
i Hercegovinu, pedeset godina nakon Drugog svjetskog rata usred
Europe dolazi do oruanog sukoba koji je sve do dananjih dana
privlaio veliku pozornost medija i izazivao zgraanje svjetske javnosti.
0 tom sukobu i patnjama stanovnitva na prostorima bive Jugoslavije
objavljene su u svijetu mnoge knjige, a jedna je od njih pripremana
usporedo s nastajanjem televizijske dokumentarne serije u pet epizoda
Smrt Jugoslavije, snimljene za englesku radio-televizijsku korporaciju
BBC.
Serija je prikazana i na Hrvatskoj televiziji, pa je to i bio razlog
to je Otokar Kerovani odluio objaviti cjeloviti, daleko bogatiji tekst
knjige. Dakako, knjiga je autorski rad dvoje engleskih novinara i to
je njihovo vienje i njihova prosudba svih tih dogaanja koje prikazuju,
a na itatelj e znati procijeniti pravu vrijednost djela.
Knjigu su napisali novinarka Laura Silber i novinar Allan Little.
Laura Silber je dopisnica Financial Timesa za Balkan. Na tom po
druju provela je osam godina, i bila je savjetnica u TV seriji Smrt
Jugoslavije. Meu novinarskim, diplomatskim i znanstvenim krugovima
je openito priznata kao jedna od vodeih anglosaskih tumaa uzroka
1 razvoja ratova u bivoj Jugoslaviji. Allan Little bio je dopisnik radio
i televizijskog programa vijesti BBC-a jo od 1988. te je pratio zbivanja
u bivoj Jugoslaviji od poetka izbijanja borbi ljeta 1991. Izvjetavao
je s veine pozornica sukoba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Svojim
je otroumnim analizama razotkrio kako dinamiku rata tako i nemo
pokuaja meunarodne zajednice da ga prekine.
Prijevod knjige koju drite u rukama raen je prema engleskom
izdanju iz 1995. godine, u kojem se opisuje razdoblje to su ga obiljeili
prvi nemiri na Kosovu 1986. i zbivanja do kraja 1994, jednako kao

i u televizijskoj seriji. Budui da je nedavno objavljeno i dopunjeno


ameriko izdanje knjige Smrt Jugoslavije, mi smo iz njega preuzeli
Uvod i dopisani 5. dio pod naslovom Blii se kraj koji obuhvaa
sva zbivanja u 1995. do potpisivanja Daytonskog sporazuma.

UVOD
Toga dana mi emo rei paklu: Jesi li se napunio?"
A pakao e odgovoriti: Ima li jo?
Mesa Selimovi, Dervi i smrt

Bjee muslimanske izbjeglice, trpaju se u kamione, neki padaju us


trijeljeni u pokuaju da umaknu naletu srpskih agresora. Srpske iz
bjeglice tvore beskrajnu kolonu traktora, bjeei pred napredovanjem
Hrvata. Crne se kosturi zgrada to stre put neba u Sarajevu. Posrednici
i politiari kre ruke, pitaju se kako zaustaviti ratove u bivoj Jugoslaviji,
to su svojim bolnim valovima nasilja izazvali toliku javnu sablazan.
U proteklih pet godina, navikli smo se na te slike. One su vjerno
prenosile tjeskobu vremena.
Ovu knjigu napisali smo da bismo osvijetlili odluke koje su dovele
do grozota i razaranja. Ona je pokuaj da se kliniki i nepristrano
identificiraju odsudni dogaaji i tajni sastanci, kako na putu rata tako
i u njegovu rasplamsavanju nakon poetka neprijateljstava, i da se
prema iskazima onih koji su u njima sudjelovali rekonstruiraju ti
dogaaji - prekretnice, ako hoete, na putu u katastrofu. U njoj nema
ni osude, ni oprosta, a niti opravdanja za ikojeg aktera prikazane
tragedije. Njome se jednostavno nastoji prenijeti to se dogodilo, i zato,
i po ijoj zapovijedi.
Rat u Jugoslaviji nije skrivila meunarodna zajednica. Rat su plani
rali i poveli Jugoslaveni. Nije bio povijesno neizbjean. Nesreu koja
je poklopila narode Jugoslavije pripisati nekim nezaustavljivim silama
znai skrenuti pozornost sa sredinje dinamike rata. Znai i krivcima
gledati kroz prste. To takoer prua opravdanje Zapadu to toliko dugo
nije uspio umijeati se s dovoljno volje i energije da prekine rat. U

ovoj knjizi ispituje se zato vlade Zapada nisu odluno intervenirale,


i analiziraju se sredstva kojima su to konano ipak uinile.
Ova knjiga pokazuje da Jugoslavija nije umrla prirodnom smru.
Nju su vie smiljeno i sustavno ubili ljudi koji od mirnog prijelaza
I iz dravnog socijalizma i jednostranake vladavine u demokraciju slo' bodnog trita nisu imali to dobiti, samo sve izgubiti. Korijene rata
nalazimo u usponu srpskog nacionalizma meu beogradskom inteli
gencijom sredinom osamdesetih godina i u daljnjem koritenju
nacionalistike retorike od strane Slobodana Miloevia. Knjiga otkriva
Miloevievo svjesno koritenje nacionalizma kao sredstva postizanja
moi, pa uvrenja vlasti prvo nad Srbijom, a zatim nad Jugoslavijom.
Miloevi je najprije sanjao da zauzme mjesto Josipa .Broza Tita, kao
voa cijele Jugoslavije. No, kad je 1991. vidio da mu je to nedostiivo,
odluio se za alternativni projekt, za stvaranje nove proirene srpske
drave koja e obuhvaati to vie mogue teritorija Jugoslavije.
Miloevi je svojom centralistikom i autoritarnom vlasti, svojim
proraunatim, lukavim manipuliranjem politikom etnike nesnoljivosti,
isprovocirao ostale narode Jugoslavije, uvjerio ih da ne mogu ostati
u jugoslavenskoj federaciji i usmjerio ih na put k neovisnosti.
Jedna od sredinjih tema nae knjige jest da su, pod Miloevievim
vodstvom, od poetka raspada Jugoslavije, Srbi bili kljuni secesionisti.
Time nije reeno da je Miloevi bio jedino zlo ili iskljuivi krivac.
U maru Jugoslavije u rat bilo je bezbroj vojnika i to iz svih nacio
nalnosti.
Ova je knjiga i jadikovka zbog propale perspektive Jugoslavije.
Naime, kad je pri kraju osamdesetih godina komunizam propadao, Ju
goslavija je od svih komunistikih zemalja po mnogoemu bila u
najboljem poloaju da prijee na viestranaku demokraciju bilo kao
jedinstvena drava ili kao skupina drava sljednica. Jugoslavija je imala
istinsku priliku da zauzme mjesto u novoj i, u ono doba, optimistinoj
zajednici europskih naroda. A smiljeno guenje te prilike, znaio je
gubitak ne samo za Jugoslaviju, nego i za Europu i sve demokracije,
i bio je smrtan udarac mnogim temeljnim moralnim nazorima naeg
doba.
Ipak, u retrospekciji, slika jedne stabilne i napredne Jugoslavije
, moe biti varava. Centralistiki komunistiki sustav samo je zaguio
! etnike nepravde a nije ih ispravio. Za miroljubiv prijelaz na liberalni
politiki sustav bio je nuan vrlo oprezan pristup, kako iznutra tako
i izvana.
Sad je jasnije nego ikada da se dogodilo upravo suprotno. Dok
su se predsjednici est jugoslavenskih republika - Bosne i Hercegovine,
Hrvatske, Makedonije, Crne Gore, Srbije i Slovenije - javno prepirali

oko budueg ustrojstva zemlje, to je srljala u rat, neki su od njih


cinino utirali put u raspad.
Knjigu poinjemo s Miloevievim usponom na vlast i zatim opisom
kako se odrao na vlasti izazivanjem niza kriza u Srbiji; i kako je temelje
svoje moi proirio izvan granica svoje republike. Na kraju, kad je pris
vojio Jugoslavensku narodnu armiju (JNA) - onu najvaniju i u
konanici jedinu istinski djelatnu svejugoslavensku federalnu instituciju
- i upregnuo je za stvar Srba izvan Srbije, bio je kadar ostale narode
Jugoslavije postaviti pred zlokoban izbor: ili ete ostati u Jugoslaviji
pod mojim uvjetima, ili ete ratovati protiv jedne od najveih vojski
u Europi. Slovenski predsjednik Milan Kuan i hrvatski predsjednik
Franjo Tuman prihvatili su izazov. Slovenija je dobila munjevito kratki
rat, dok je Hrvatska u poetku rata s JNA izgubila gotovo treinu
svoga teritorija, ali je dobila meunarodnu potporu. Pod platom UN-a
i potpomognuta Sjedinjenim Dravama i Njemakom, Hrvatska se idue
etiri godine naoruavala i pripremala za povratak izgubljenog teritorija,
ime e pokrenuti najvei pojedinani egzodus nakon Drugog svjetskog
rata - masu to e bjeati u Srbiju da trai utoite kod ovjeka koji
ih je, kao prvo, i gurnuo u nesreu. Izazov je prihvatio i bosanski
predsjednik Alija Izetbego_yi, ali s katastrofalnim posljedicama. Zlo
sretni se voda bosanskih Muslimana razlikovao od svojih kolega slovenskog, hivatskog i srpskog - u jednom vanom aspektu: dok su
oni svojim akcijama usmjeravali dogaaje, on kao da se stalno vukao
na repu dogaaja i akcija u kojima nije imao nikakva utjecaja. Dok
se zemlja raspadala, svi su vodei politiari znali da e biti rata; a
bar dvojica od njih, Milosevic i Tuman, za to su se odluno pripremali.
Na putu u rat, predsjednici Srbije i Hrvatske otimali su se za startnu
poziciju u predstojeoj borbi oko grabea teritorija. Poeli su preutnim
sporazumom o podjeli Bosne izmeu Srbije i Hrvatske bez obzira na
interese dva milijuna Muslimana te republike, i na njihov raun. Musli
mani, nepripremljeni za sukob, postat e najvea rtva - bit e otjerani
iz svojih domova, a obiljeja njihove kulturne batine, damije i grobovi
bit e satrti. Mijeali su se minareti s pravoslavnim i katolikim crkvama
u arhitekturnom izrazu multietnikog suivota koji je, iako esto pre
kidan razdobljima sukoba, stoljeima bio karakteristian za tu regiju.
Kad su se u borbu umijeali meunarodni posrednici, ponaali su
se kao da je rat bjelodano uzaludan i bezuman; kao da im jedino
valja zaraene strane uvjeriti u taj truizam, i im one otvore oi, topovi
e uutjeti. No diplomati zapravo esto nisu shvaali kako su ratove,
unato prividu kaosa, groznom logikom vodili protagonisti dugorone
borbe za vlast.

Vano je takoer istaknuti to ova knjiga nije. Ona nije vapaj tipa
spasite Bosnu sad (iako vjerujemo da se Bosna moe i treba spasiti).
Nije obrazlaganje kako je Zapad propustio da zatiti slabe od jakih,
pa ak ni da odri vlastita obeanja. I nije knjiga o novinarstvu i novi
narima; nije nikakva pripovijest o ivotu na bojinici, nikakvo mi smo
tamo bili i bilo je strano.
Zacrtali smo ono to smo smatrali glavnim etapama u nasilnom
raspadu zemlje. S tim u vezi, a i zato to smo se uzalud trudili da
nam knjiga bude to pogodnijeg opsega, ispustili smo mnoge vane
dogaaje. Zanemarena je sudbina Makedonije. Njezin donekle spe
cifian i iri sklop okolnosti omoguuje da se ona odijeli od njezinih
sjevernih susjeda. Takoer smo uglavnom preutjeli neprekidni i dosad
nerijeeni sukob izmeu Beograda i kosovskih Albanaca, iako je tu
rije o prvoj toki konflikta i o prvoj buntovnoj zajednici protiv koje
se vojska pokrenula. Kosovo ulazi u nau pripovijest samo u onoj mjeri
u kojoj je bio jezgra suvremenog srpskog mita, a pritube male kosovske
srpske manjine na albansku veinu bile su prva karta koju je Miloevi
odigrao. Nismo opisali ni sudbinu oporbenih pokreta u republikama.
Rat je otupio otricu javnog mnijenja i uvrstio izvore moi republikih
voa: u ovoj katrastrofi oni su bili glavni akteri.
Radei s Brian Lapping Associates, producentima dokumentarnih
filmova, imali smo na stotine intervjua sa svim vodeim linostima.
U pravilu su ovdje navedena osobna sjeanja uzeta iz tih intervjua,
ili iz naeg onodobnog izravnog iskustva i zapaanja, osim gdje je to
drukije naznaeno.

Prva jugoslavenska drava stvorena je nakon Prvog svjetskog rata


na razvalinama otomanskog i habsburkog carstva. Kod osnivanja naz
vana je Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca a tek kasnije je prekrtena
u Jugoslaviju. Njome je vladala srpska dinastija Karaorevia i bila
je utjelovljenje sna o jedinstvu junoslavenskih naroda to su ga jo
u devetnaestom stoljeu gajile inteligencije svih junoslavenskih naroda
koje su udjele za osloboenjem od strane - to e rei austrijske i
turske - dominacije. Mlada je jugoslavenska kraljevina ubrzo postala
diktatura. Napose su se hrvatski intelektualci, isprva oduevljeni ide
alom jugoslavenstva, razoarali i ogorili.
Josip Broz, bravar upola Slovenac a upola Hrvat, bio je svojoj vojsci
partizanskih gerilaca poznat kao Tito. Sile Osovine su 1941. napale
i podijelile Jugoslaviju. Titu su neprijatelji bili Nijemci, Talijani, hrvatski
faisti (ustae) i srpski monarhisti (etnici). Komunistika je Jugoslavija
proglaena deklaracijom u Jajcu, u srednjoj Bosni, 29. studenog 1943.

10

Sovjetska je armija 1945. oslobodila vei dio istone Europe od


njemake okupacije i Moskva je dovela komuniste na vlast u Varavi,
Berlinu, Pragu i Budimpeti. Na elu tih vlasti bili su uglavnom ljudi
koji su ratne godine proveli sjedei na sigurnome u Moskvi. Suprotno
tome, Jugoslaveni su se u biti sami oslobodili. Iako je u poetku ostao
vjeran sovjetskom putu, Tito je bio jedini poslijeratni komunistiki voa
u Europi koga nije morala na vlast postaviti sovjetska okupacijska sila
nego se od sama dna popeo do vrha sam. S moskovske toke gledita
bio je opasno neovisani previe ambiciozan. Jugoslavija je 1948. is
tjerana iz zajednikih institucija istonog bloka.
Nakon razlaza s Moskvom, Tito je vodio Jugoslaviju izmeu Istoka
i Zapada. U hladnoratovskoj zapadnoj Europi slavljen je kao protumoskovUTkomunistiki voa. Jedinstveni poloaj zemlje iskoristio je
da bi sebi osigurao financijsku potporu. Jugoslavija se u~vom razvoju
n^vikla^na prosperitet vei od njenih moguriostT
*
Za cijelo vrijeme svog vladanja Jugoslavijom^ J j |o ie radio na tojne
<ja_ svoju dravu potedi sudbine njene prethodnice - to jest, da padne
pod hegemoniju njene najvee nacije, Srba, kojih je bilo dvaput vie
ocTpol)rojnosti drugog naroda, Hrvata. U poslijeratnim ustavima teilo
se za ravnopravnom raspodjelom vlasti meu republikama, tako da
narodi uivaju jednaka prava.
U neprekidnoj borbi da mu narodi budu u jednakom poloaju, Tito
je nemilosrdno guio svaku m anifestaciju, oivljavanja n acionali/m a.
Nlameui svoju teoriju bratstva i jedinstva, provodio je istke Srba,
Hrvata i Muslimana, Slovenaca, Makedonaca i Albanaca, izjednaujui
represiju u jednoj naciji represijom nad drugima. Nacionalist Lsu bili
prisiljeni na odlazak u izgnanstvo gdje su gajili svoje ogorenje u prog
nanikim zajednicam aLkgie su se pokazale plodnim tlom^za_ekstromni
nacumaDzam. Ili su bili utamnieni.
U doba proglaenja Ustava iz 1974. (koji je Titu bio posljednji),
drava je bila cW ^ t r p b ^ r a n a H tT ^ a p a m r e n e mjere. A ipak, dok
je Tito bio iv, decentralizacija jeTnla vieToretska nego stvarna: nije
bilo sumnje tko dri uzde vlasti. Sam je Tito bio jednostranaka drava
jednog ovjeka. Za pomanjkanje demokracije koj se time^ podrazu
mijevalo, ^ s to ja lj jelia g o k n ad a : Jugoslaveni su mogli putovati^raditi
u inozemstvu, i nisu morali trpjeti one zaguljive restrikcije koje su
blle^uobiajeneirom sovjetskog bloka:
^T^ta~u esto uspore^iVatrs~givovgkim hrastom pod kojim u si em
neizmjernih grana nita drugo ne moe rasti. Za posljednjih godina
njegova^ ivota, nije~ se pojavio nTk3kaV"Tijegov eventualan nasljednik.
Zazirui od postavljanja bilo koga za nasljednika, Tito je stvorio
beznadno nesposobno tijelo koje e mu batiniti ezlo: kolektivni ef

11

drave koji e stupiti na njegovo mjesto bio je osmolano predsjednitvo


s po jednim predstavnikom svake od est republika, i po jednim iz
dviju srpskih autonomnih pokrajina, Vojvodine i Kosova. Tim tijelom
predsjedavat e, na smjenu, po godinu dana, njegovi lanovi. Kao ef
drave, osmolano je predsjednitvo bilo i vrhovni zapovjednik oruanih
snaga.
Jugoslavija je imala federalni parlament, est republikih parla
menata i dva pokrajinska parlamenta. Imala je deset komunistikih
istranaka - po jednu u svakoj od est republika, jednu u svakoj od
dviju pokrajina, jednu federalnu i jednu vojnu.
Kad je Titu zdravlje poelo propadati, s tim su poele propadati
i federalne institucije. Jugoslavija se pretvorila u zemlju sastavljenu
manje-vie od osam regionalno ogranienih i posebnih komunistikih
stranaka, tajne policije i vojske. Kad je Tito u svibnju 1980. umro,
u dobi od osamdeset osam godina, meu svim jugoslavenskim narodima
dolo je do iskrenogj^ljeva patriotske tuge. Albanski komunist s Kosova
Mahmut Bakalli poslije e rei: Svi smo plakali, ali nismo znali da
takoer pokapamo Jugoslaviju.
Jugoslavija e umrijeti vie od deset godina poslije. Nakon raspada
Varavskog pakta, Jugoslavija ie za Washington izgubila svoju strategiisjcu^aznost. Sjedinjene Drave, zauzete ratom u Zaljevu i zabrinute
budunou Sovjetskog Saveza u rasulu, prepustile su brigu o sukobu,
u njegovim prvim fazama, Europskoj zajednici koja se pokazala alosno
nesposobnom. James Baker, ministar vanjskih poslova pod predsjed
nikom Georgeom Bushom, objasnio je pomanjkanje interesa Sje
dinjenih Drava bez uvijanja: Nemamo psa u toj tunjavi.
etiri godine poslije, Sjedinjene Drave predvodit e meunarodnu
diplomaciju u toj regiji. Nakon mjeseci manevriranja iza kulisa, za koje
vrijeme su Sjedinjene Drave odsudno pomaknule ravnoteu snaga na
bojnom polju u korist Hrvata i Muslimana, Washington je izbio u
sredite pozornice, openito priznat kao jedina sila sposobna da ishodi
rjeenje. Po miljenju posrednika velesila na tom podruju, u regiju
je Sjedinjene Drave vratila vie geopolitika raunica nego osjeaj
morala. Uvjerenje da jugoistonoj Europi opet raste strategijska va
nost, ponukalo je Washington na povratak s mjeavinom sile i diploma
cije kojoj saveznici nisu bili dorasli.
Pad samozvane srpske drave Krajine u Hrvatskoj, u kolovozu 1995,
i srpski gubici u Bosni nakon toga, kombinirani s masovnim napadima
zrakoplovstva NATO-a, najavili su novu fazu u angamanu Zapada.
Jurei od jednog do drugog balkanskog glavnog grada, te u Washington
i natrag, ameriki je izaslanik Richard Holbrooke stvorio dojam da
je ta regija prevana i preosjetljiva da bi se pustila neka trune. Pri

12

kraju 1995. su se prvi put nakon toliko godina pojavili realistini izgledi
za rjeenje na kojem bi se mogao izgraditi trajan mir. Unutranji su
motivi nagnali Sjedinjene Drave da se tako energino usredotoe na
ubrzanje mirovnog procesa: ulaskom u posljednju godinu svog prvog
predsjednikog mandata, Billu Clintonu bio je potreban neki vanj
skopolitiki trijumf; a jo bolje, trijumf upravo u onoj regiji gdje su
se dotle slomili svi pokuaji uspostave mira. No mir to e se graditi
bio je - i to prema opem priznanju - mir koji je omoguen samo
kao rezultat odlunih vojnih pobjeda na terenu i prisilne seobe milijuna
ljudi na podruja gdje dominiraju njihovi sunarodnjaci.
U vrijeme kad ovo piemo, ini se da e akteri, s obzirom na utjecaj
to ga Washington ima nad njima, doi do nekog sporazuma. Idua
predstava tie se slanja 20.000 vojnika koje su Sjedinjene Drave
obeale kao sastavni dio provedbenih snaga. Posve neizvjesno ostaje
jesu li strane zbilja spremne na dogovor o trajnom miru, ili jednostavno
raunaju, kao to su raunale do sada, da e im prekid vatre dati priliku
da svoje snage pregrupiraju i ponovno naoruaju kako bi poboljale
svoj poloaj za iduu bitku.
Washington je nakanio balkanskim gospodarima rata uzeti mjeru;
povijest govori da se to moe pokazati nemoguim. I preesto su se
elnici tog podruja pokazali sposobnima da monije drave povuku
u sukob dublje nego to su ikada mislile poi. A ipak je biva Jugoslavija
najjasnija ilustracija sredinje strategijske realnosti poslijehladnoratovskog svijeta: ako Sjedinjene Drave ne preuzmu vodstvo, onda nitko
nee. Krajem 1995. postalo je jasno da je mir mogu jedino ako je
Washington, sa svojim jedinstvenim vojnim i politikim autoritetom,
spreman da ga provede u djelo.

12

PRVI DIO

PRIPREMA NABOJA

1 .

OVO JE NAA ZEMLJA


Buenje srpskog nacionalizma

Svi su nacionalisti u Jugoslaviji sanjali da svoje vienje prenesu


na papir i onda ga pretvore u stvarnost. Znali su da se njihovi planovi
nee moi odmah ostvariti, ali su se zadovoljavali ekanjem. Memo
randum Srpske akademije nauka i umjetnosti i dalje je obavijen
tajanstvenou, i nakon desetljea otkako je otkriveno njegovo pos
tojanje. Je li memorandum bio pokuaj sreivanja politikih rauna
u Srbiji? Kako je slavohlepni partijski elnik Slobodan Miloevi iz
bjegao da se o tome javno oituje? Je li to oivljavanje srpskog na
cionalizma bio prvi korak prema cijepanju Jugoslavije?
U tom sirovom dokumentu je klika srpskih akademika1 iznijela svoje
nacionalne tegobe. Nisu ga kanili objaviti, ali nekako se taj nedovreni
nacrt pojavio u tisku. U usporedbi s divljatvom koje je uslijedilo u
iduem desetljeu, danas nam se Memorandum ini blijedim i otrcanim,
ali kad su 24. rujna 1986. objavljeni izvadci u visokotiranim Veernjim
novostima, bila je to politika bomba koja je uzdrmala cijelu zemlju.
U Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata poloaj Srba bio je tako
nepravedan, izlagalo se u Memorandumu, da je ugroen njihov op
stanak. Oni su rtve gospodarske i politike diskriminacije od strane
Hrvata i Slovenaca. Srbi su u proteklom stoljeu dali najvei vojni do
prinos (i pretrpjeli najtee gubitke), a u miru ne samo da nisu na
graeni, nego su i kanjeni. Sve je popularnije bilo srpsko naciona
listiko uvjerenje kako je Srbima oduvijek sueno da pobijede u ratu,
a gube u miru. M emorandum je tvrdio kako su Srbi na Kosovu i

17

u Hrvatskoj u jo gorem poloaju. Srbima na Kosovu i Metohiji - tradi


cionalnom srpskom imenu te june pokrajine - prijeti potpuni genocid.
Suoeni su s najveim porazom u povijesti svoje oslobodilake borbe
koja je poela 1804. ustankom Srba protiv Turaka. Odavno su u Srbiji
bili ogoreni statusom Srba na Kosovu, ali je nacrt Memoranduma
otiao korak dalje, zvonei na uzbunu zbog poloaja Srba u drugim
republikama:
Srbi u Hrvatskoj nisu nikad bili ugroeni kao danas, osim moda u
vrijeme NDH (Nezavisne Drave Hrvatske koju su 1941. proglasili
pronacistiki ustae). Rjeenje njihova nacionalnog statusa mora
postati najvanije politiko pitanje. Ne nae li se rjeenje, posljedice
e na mnogim razinama biti tetne, ne samo za odnose u Hrvatskoj,
nego i za cijelu Jugoslaviju.2
Jugoslavija u svom sadanjem obliku vie nije prikladno rjeenje
srpskog pitanja. Memorandum je izloio da se zemlja raspada, a etrde
set posto Srba ami izvan granica svoje domovine. Za to je kriva
ostavtina Kominterne, nacionalna politika Saveza komunista Jugo
slavije i njeni vjerni i neupueni srpski sljedbenici. U raspravi od
sedamdeset i etiri stranice optuene su Slovenija i Hrvatska za urotu
protiv Srbije. Navodno su kampanju vodili osobno Tito i Kardelj,
slovenski tvorac samoupravljanja, jugoslavenskog tipa socijalizma koji
se temelji na konceptu drutvenog, a ne dravnog vlasnitva.3
Srpska akademija nauka imala je velik utjecaj. Daleko od pogleda
javnosti, kao i Savez knjievnika, bila je jedna od rijetkih institucija
koje Komunistika partija nije potpuno nadzirala. Slian je bio i status
tih dviju ustanova u Hrvatskoj i Sloveniji. U Srbiji je dio inteligencije
uivao stoljetnu tradiciju udobna suivota s onima na vlasti. Memo
randumi su u srpskoj povijesti sluili kao nain politike komunikacije.
Nacionalistiki akademici piui svoj Memorandum oslanjali su se na
srpsku predjugoslavensku tradiciju.
Knjievnik Dobrica osi, smatran duhovnim ocem srpske nacije,
porekao je svoj doprinos Memorandumu. Meutim, dokument jest ne
sumnjivo bio saetak njegovih ideja, i on ga je i branio kad je napadnut.4
Akademik osi otiao je tako daleko da je, prilino neuvjerljivo,
objanjavao kako Memorandum nije nacionalistiki nego protutitovski i projugoslavenski.
Prosijed i s naoalama, srpskim disidentima ikona, osi je govorio
naglaskom srpskoga seljaka. Mirnim nastupom nije krio vjerovanje,
kako svoje tako i svojih nacionalistikih sumiljenika, u autoritet svoje
poruke. Iako je u Titovu reimu bio moan kulturni ideolog, osiu
pripisuju zaslugu to se komunistikoj Jugoslaviji nije nametnuo socre-

18

alizam, obvezan oblik izraaja u Istonoj Europi. Gotovo legendom


postao je 1968. kad je iskljuen iz Centralnog komiteta zato to je
etnike Albance optuio za separatizam i protusrpsko raspoloenje. Se
damdesetih se oko njega okupljaju nezadovoljni intelektualci. osi je
odravao tajne mjesene zborove o nudi demokratske reforme u Ju
goslaviji. Bio je pod neprekidnom policijskom paskom, ali nikad nije
uhien. To je nazivao pragmatinom tiranijom. Bilo bi kontraproduktivno kad bi ga zatvorili.

Srpski predsjednik Ivan Stamboli upoznao se s izvjeima tajne


policije o Akademijinu tajnom projektu, ali mu rekoe da je to jed
nostavno neka socioekonomska prosudba tekuih prilika. No, kad je
u rujnu 1986. Memorandum objavljen, njegov je sadraj okirao ak
i beogradsko vodstvo.
Stamboli i njegov tienik Dragia Pavlovi, beogradski partijski
ef u ijoj su domeni po tradiciji bili i mediji, otvoreno su osudili Memo
randum. Stamboliu, kojega su Hrvati i Slovenci smatrali srpskim
nacionalistom, a srpski su ga tvrdolinijai optuivali da je premekan,
Memorandum je bio zloslutan znak sve jaeg ovinizma. Nazvao ga
je rekvijemom za Jugoslaviju. Akademija je napala federaciju da Srbe
vie dijeli nego to ih ujedinjuje, a Stamboli je tvrdio da se time najvei
narod u Jugoslaviji pretvara u najopasniji. Stambolia je na reakciju
pobudila injenica to je Memorandum optuio srpsko vodstvo da je
arogantno i nedjelatno. Sam je Stamboli opisan kao neuinkovit, zreo
za smjenu.
Nacrt Memoranduma nije stvorio nacionalizam, nego je samo po
taknuo osjeaje, usaene duboko u Srbima, a koje je komunizam
potiskivao i time zaotravao. Akademijina rasprava bila je odjek
miljenja to su se aputala diljem Srbije.
Srpski je tisak nadmaio druge republike u strogoi napada na
Memorandum i Akademiju. Slovenski je Dnevnik pohvalio beograd
ske medije zbog odlunosti da se otarase nacionalizma. Hrvatski su
politiari napali Memorandum. Liberali se nisu slagali s tekstom, ali
su podupirali pravo Akademije da iznese svoje miljenje. U opoj
politikoj strci samo se aica akademika izjasnila protiv Memoran
duma.
Komunisti irom Jugoslavije grdili su na sva usta Memorandum i
Akademiju. Svi, osim Miloevia. ef Saveza komunista Srbije, koji je
obino kanjavao svakoga tko bi skrenuo sa slubene linije, samo je
utio. Putao jc neka drugi govore umjesto njega, brinui se da

19

dokument bude osuen - to mu je uostalom bila dunost - ali je iz


bjegao da javno izrazi svoje stajalite.
Na jednoj sjednici beogradske Partije je Duan Mitevi, prisni pri
jatelj Miloevia i njegove ene Mirjane, osudio Memorandum kao
opasan za Jugoslaviju i srpski narod. To to je njegov govor objavljen
kao komentar u beogradskom dravnom dnevniku Politika, znailo
je da ga Miloevi podupire. Miloevi se pobrinuo i za to da se govor
podijeli na jednom partijskom zboru.
Stamboli i Pavlovi navalili su na Mitevia da otkrije zato
Miloevi i dalje uti. Miloevi je odgovorio da je ionako previe
raspra, i on ne eli jo poveati zbrku. On je kao nogometa koji je
obino u sporednoj ulozi, a onda zabija golove, rekao je Mitevi, koji
je tada bio gradski partijski dunosnik.
U Stambolievu dvadeset petogodinjem prijateljstvu s Miloeviem
pojavile su se pukotine. No Stamboli nije shvatio razmjere opasnosti
sve do kobnog obrauna na Osmoj sjednici Saveza komunista Srbije.
Ivana Stambolia gurao je moni stric Petar pa je Ivan pomogao
Miloeviu da se doepa poloaja efa Partije. U stilu tipinog komu
nistikog rukovodioca uutkao je nezadovoljstvo u vodstvu zato to
promie svog prijatelja koji je tad bio tek bezbojni ef dravne firme
Tehnogas. Stamboli je istku opravdavao kao pokuaj obnove Partije
svjeom krvi. Pedesetogodinji je Stamboli siao s utjecajnijeg poloaja
u partiji i postao predsjednikom Srbije. Htio se posvetiti ustavnim
promjenama.5
Prema Ustavu prihvaenom 1974, est jugoslavenskih republika
uivalo je prilinu samostalnost, svaka sa svojom sredinjom bankom,
| posebnom policijom, obrazovnim i sudskim sustavom. Istu samostalnost
1imale su i dvije srpske pokrajine - Kosovo i Vojvodina. Pokrajine su
birale zastupnike u srpski parlament, ali su imale i svoje skuptine.
Obje su pokrajine bile konstitutivne lanice federacije, njihovi su elnici,
kad bi na njih doao red, predsjedali jugoslavenskim Predsjednitvom
koje je nakon Titove smrti preuzelo vlast. U vie sluajeva stale su
na stranu drugih republika, a protiv Srbije. Tako se smanjio uasan
nesrazmjer izmeu Srbije i drugih republika. Srbija vie nije bila re
publika od deset milijuna stanovnika, vie nego dvaput vea od
Hrvatske, druge po veliini jugoslavenske republike. Praktiki ukinuvi
vlast Beograda nad Kosovom i Vojvodinom, Ustav je srezao Srbiju koja
je tako imala est milijuna stanovnika. Srbi su se esto tuili da je
izreka slaba Srbija, jaka Jugoslavija odraz stajalita njihovih zemljaka.
I dok je Ustav dao Srbima razloga za gunanje, umirio je ostale re
publike koje su se bojale dominacije svoga velikog brata.

20

S proglaenjem Ustava iz 1974. poloaj Srbije u federaciji zabrinuo


je niz rukovodstava.6 Najjae se nametalo pitanje statusa Kosova, koje
su Srbi, unato tamonjoj devedesetpostotnoj albanskoj veini, smatrali
kolijevkom svoje civilizacije. Ondje je bilo sjedite srpske crkve, Peke
patrijarije. Vie od sto godina srpski su se politiari i intelektualci
hvatali u kotac s trnovitim pitanjem Kosova.7 Ravnotea snaga ve
se bila dramatino premjestila u junu pokrajinu kad je 1966. maknut
vrstoruka Aleksandar Rankovi, Titov ministar unutarnjih poslova.8
U iduih dvadeset godina, a pogotovo nakon 1974, na Kosovu su etniki
Albanci bili na vlasti, drei veinu kljunih poloaja.
Na jesen 1981, godinu dana nakon Titove smrti, Albanci su izali
na ulice, traei neovisnost od Srbije i da Kosovo postane sedmom
republikom. Jugoslavenska armija i savezna policija suzbili su prosvjede.
Dok su pokrajine po svojim ovlastima bile gotovo ravne republikama,
ipak nisu imale pravo na secesiju koje je, premda upitno, pripadalo
republikama. Dakako, deset godina kasnije e u Hrvatskoj postati jasno
da je pravo na secesiju bilo manje-vie tek nominalno, nemogue ga
ostvariti bez krvoprolia. Na osiev potajni poticaj, skupina kosovskih
Srba, nezadovoljnih svojim poloajem, poela se organizirati. Potuili
su se na svoj poloaj, a ja sam im savjetovao neka napiu peticiju
i iznesu svoje zahtjeve, rekao je osi. No on im nije bio jedina pot
pora. Imali su preutnu pomo srpske vlasti. Ubrzo su tri mjesna srpska
aktivista, Miroslav olevi, Kota Bulatovi i Boko Budimirovi, pustili
u optjecaj svoju prvu prosvjednu peticiju. Skupili su samo sedamdeset
est potpisa. No poslije e dobiti jau potporu javnosti svojom esto
ponavljanom a jednostavnom porukom: Ovo je naa zemlja. Ako
Kosovo i Metohija nisu srpski, onda mi nemamo svoje zemlje.
U sljedee je etiri godine arena prosvjedna skupina, koja se naz
vala Odborom Srba i Crnogoraca, nastojala raspaliti srpske osjeaje.
Priali su tune prie - da ih se pritiscima, silovanjima i zlostavljanjima
tjera na iseljenje.9 Skupina je 1986. lako skupila vie od pedeset tisua
potpisa Srba na zahtjev za promjene na Kosovu.
Iako se u olevievu organizaciju bila uvukla tajna policija, partijski
aparat jo nije bio preuzeo pokret pod svoje okrilje. Bulatovi je 2.
travnja 1986. uhien u Kosovu Polju - a policija e ga tijekom sljedeih
mjeseci redovito sasluavati. Njegovi su pajdai otili u Beograd po
pomo. Kasno te veeri sastali su se u hotelu Moskva s Vukom
Drakoviem, knjievnikom, disidentom i nacionalistom. Drakovi ih
je odveo osiu u oblinji hotel Slavija, a osi ih je pozvao da
mu kasnije dou kui u ekskluzivnoj beogradskoj etvrti Dedinje, gdje
su uz komunistiku vrhuku stanovali strani diplomati.

21

Budimirovi je opazio da se osi uoljivo trese kad je na ulazu


pozdravio kosovske aktiviste. Bila je pono. Odveo je goste u podrum,
gdje su zidovi bili prekriveni pranjavim knjigama. Ondje su sjedili do
dva po ponoi:
Doli su mi u podrum i mi smo se sloili kako e se boriti, to e
raditi, koje e oblike otpora pruiti.
Pomagao sam im u svemu to su radili. Suraivao sam s njima
u njihovoj ilegalnoj borbi.
osi je nazvao srpskoga predsjednika Duana krebia. Sutradan
u osam ujutro krebi je primio delegaciju u Skuptini, i rekao im:
Ovdje vam je mjesto, a ne ondje gdje ste noas bili. Bio je to kljuni
trenutak. Pokret vie nee biti ilegalan. Komunisti e preuzeti nacio
nalistiku stvar. Shvaajui njenu korisnost, slubena je Srbija otpoela
svoje strmoglavo i na kraju katastrofalno sputanje u nacionalizam.
Naela je bogatu naslagu nacionalnog jada koji se desetljeima slubeno
guio a potajno gajio. Komunistiko je vodstvo vjerovalo da e tim
primitivnim zovom oivjeti zamrli srpski politiki i gospodarski sustav.
Osam mjeseci nakon to je izazvao potres u cijeloj zemlji, Memorandum
je svojom osnovnom porukom poeo hvatati korijena.

1) Openito se glavnim tvorcem Memoranduma smatra srpski ekonomist


Kota Mihajlovi koji e poslije postati jedan od najprisnijih Miloevievih
savjetnika. Iako nije nikad priznao da je napisao Memorandum, u lancima
koje e poslije objavljivati imat e identinu argumentaciju.
2) Memorandum, str. 64.
3) Slavljeno kao neko monumentalno dostignue u socijalistikom svijetu,
samoupravljanje je zapravo bio zamren sustav zasnovan na drutvenom
vlasnitvu, to je znailo da tvornice ne pripadaju dravi nego radnicima i
njihovim vijeima, ali je zapravo bilo vrlo teko odrediti to kome pripada.
4) osi je bio aktivan u Odboru za slobodu govora koji je irom Ju
goslavije branio sve progonjene zbog politikih miljenja. Optueni e poslije
postati glavni akteri raspada Jugoslavije. Franjo Tuman, uhien zbog hrvat
skog nacionalizma, postaje 1990. predsjednikom Hrvatske; Alija Izetbegovi,
zatvoren zbog muslimanskog fundamentalizma, postat e 1990. predsjednikom
Bosne; Vojislav eelj, srpski paravojni ultranacionalist, bit e zastupnik u par
lamentu; Dobroslav Paraga, bit e hrvatski ekstremist i ef paravojnih odreda,
itd.
5) Stamboli se sjeao kako mu je na jednoj ribljoj veeri ak i sam
Kardelj, tvorac Ustava, priznao da e zbog toga Srbija imati problema.
Kardelja, koga su sve do njegove smrti 1979. smatrali Titovim nasljednikom,
rekao je Stamboliu i njegovim drugovima da moraju poraditi na promjeni
Ustava. No do Titove smrti 1980. nita nije uinjeno, a poslije je to pitanje
odloeno. Kardelj, inae jugoslavenski ideolog iz SlovcnijpTTiastojao je uvjeriti

22

Stambolia da e zemlja opstati i bez njega i bez Tita. Tko god napadne
ravnopravnost naroda, federativno ureenje, tko pokua tvornice oduzeti rad
nicima ili postaviti pitanje neovisnosti Jugoslavije - slomit e vrat!
6)
Jugoslavija je u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata donijela tri us
tava: 1946, 1963. i 1974. Sve do 1974. pitanje ureenja odnosa u Titovoj Ju
goslaviji bilo je kljuna tema, pa su u meuvremenu doneseni mnogi ustavni
amandmani.
7/ Dobrica Cosi i drugi lanovi njegove nacionalistike disidentske klike
skovali su plan podjele pokrajine tako da Srbija dobije svoje toliko mile pra
voslavne manastire. Ostatak bi se predao Albancima koji bi se po elji mogli
slobodno ujediniti sa svojim suplemenicima preko granice u Albaniji. Taj plan
osi nije nikad otkrio, s obrazloenjem da javnost nije spremna odrei se
ni djelia Kosova.
8) Aleksandar Rankovi iskljuen je iz Saveza komunista Jugoslavije 1.
srpnja 1966. zbog zloupotrebe vlasti u tajnoj policiji, to jest, zato to je
prislukivao Tita. Meu kosovskim Albancima je Rankovievo ime bilo si
nonim strahovlade. Za Srbe, vladao je vrstom rukom i drao na uzdi albanski
nacionalizam. Kad je 20. kolovoza 1983. umro, desetine tisua Srba dolo mu
je na sprovod koji je tako postao prvi masovni prosvjed zbog poloaja Srba
na Kosovu i u Jugoslaviji openito. Taj je masovni odaziv najavio uspon na
cionalizma. Ivan Stamboli, tada ef grada Beograda, rekao je: irom Ju
goslavije mi prigovaraju to nisam to obuzdao. Zar sam morao tenkovima
opkoliti groblje?
9) Prema statistikim podacima bilo je mnogo manje silovanja na Kosovu
nego u ostalim dijelovima Jugoslavije.

23

2.

NIKO NE SME DA VAS BIJE


Uspon Slobodana Miloevia
Travanj 1987. - prosinac 1987.

U posjetu voe srpskih komunista Kosovu Polju 24. travnja 1987.


nita nije upuivalo na to da e promijeniti tok povijesti. No, to je
bio prvi put da Slobodan Miloevi ogre plat zatitnika svih Srba.
Mladom se partijskom elniku nasmijeila srea. Zapravo je srpski
predsjednik Stamboli morao osobno poi na Kosovo na razgovor s
mjesnim elnicima, ali je nesmotreno poslao Miloevia. A taj ne
promiljeni potez pokrenuo je dogaaje koji e Stambolia stajati ka
rijere.
Uoi putovanja, Miloevieva ena, Mirjana Markovi, profesorica
marksizma na Beogradskom sveuilitu, strahovala je za muevu sigur
nost. Mira se prestraila za njega, i to s razlogom, izjavio je njihov
prisni prijatelj Duan Mitevi. Policija je izvjetavala da nije sigurno.
U albanskom je emigrantskom tisku objavljen oglas u kojemu je uci
jenjena njegova glava. Ponudio sam se da poem s njim, da umirim
Mirjanu, ali mi je Slobodan sutradan ujutro telefonirao da nema
potrebe.
Naelektrizirani injenicom da Beograd konano obraa pozornost
na njihov teak poloaj, tisue je mjesnih Srba nahrupilo ne bi li stislo
ruku partijskom voi dok je ulazio u bezbojni Dom kulture u Kosovu
Polju. Izbezumljeno nastojei da privuku njegovu pozornost, prosvjednici su urlali o albanskom tlaenju. Dok je Miloevi raspravljao s
predstavnicima mjesnih Srba, policija se u strahu od nasilja posluila

24

palicama da rastjera svjetinu. Prosvjednici su skandirali: Ubojice! i


Mi smo Titovi, Tito je na!1
Odjednom su ljudi poeli bacati kamenje s traktora koje su mjesni
aktivisti pogodno postavili u blizini. Politiari i novinari u Domu kulture
htjeli su vidjeti to se vani dogaa, ali vrata su bila zakljuana. Miroslav
olevi, jedan od glavnih organizatora prosvjeda, rekao je mjesnim
dunosnicima da prosvjednici ele upasti u zgradu i razgovarati s
Miloeviem. Crnokosi i modrooki Albanac Azem VIlasi, elnik ko
sovske Partije, predloio je neka preko razglasa umire razularenu rulju.
Uostalom, smatrao je on, Miloevi je i doao zato da prekine sve
ee prosvjede kosovskih Srba.
Naoko potresen vikom izvana, Miloevi je rekao da eli vidjeti
to se dogaa. Najprije je s balkona pogledao svjetinu pa je siao da
odri govor koji e biti jedan od najvanijih u njegovoj karijeri. Niko
ne srne da vas bije!, povikao je i nesvjesno skovao suvremeni poklik
za okupljanje Srba. Odjednom se raspoloenje promijenilo, masa je
stala skandirati Slobo, Slobo. Ta reenica ustoliila ga je za cara,
rekao je olevi. Naalio se da je Miloevi zapravo rekao policiji kako
nitko nema prava njih napadati kad je izgovorio reenicu koja e mu
donijeti mitski status meu Srbima. Ali, priznao je olevi smijui se
grohotom, one noi nije bilo policajca da nije dobio batina. Dovukavi
u blizinu traktor pun kamenja, kosovski su Srbi imali oruje pri ruci.
Miloeviev je govor nametnuo opi ton. Govornici su jedan za
drugim napadali Albance, partijske rukovodioce, zahtijevali uvoenje
izvanrednog stanja, ukidanje autonomije Kosova, pa ak i izgon Al
banaca. Prijetili su da e napustiti Kosovo, jer da su im ivoti ugroeni
od susjeda Albanaca.
Miloevi je prvi put osjetio snagu mase:
... treba da ostanete ovdje. Ovo je vaa zemlja, ovdje su vae kue,
vae njive i bae, vae uspomene. Neete, valjda, napustiti svoju zem
lju, jer se u njoj teko ivi, jer su vas pritisli nepravda i ponienje.
Nije nikad bilo svojstveno duhu srpskog i crnogorskog naroda da us
tukne pred preprekama, da se demobilizira kad treba da se bori...
Treba da ostanete ovdje i zbog predaka i zbog potomaka. Pretke biste
obrukali, a potomke razoarali. Ali ja vam ne predlaem da ostajui
trpite, izdravate i podnosite stanje kojim niste zadovoljni. Naprotiv!
Treba ga mijenjati, zajedno sa svim progresivnim ljudima ovdje, u
Srbiji i Jugoslaviji.
Tog dana u Kosovu Polju, VIlasi je savjetovao Miloeviu neka se
distancira od zadrtih fraza. Ali nita nije rekao. Cijelu je no trajala
burna sjednica. Ako je Miloevi shvaao da bi mogao postati naj

25

moniji ovjek u Jugoslaviji igrajui na kartu nezadovoljstva kosovskih


Srba, to gotovo niim nije odao. Ali mu je dogaaj dao gotovu formulu
za poticanje nacionalistikih osjeaja.
Miloevi se preobrazio, Kosovo ga je zapalilo, rekao je Ivan
Stamboli, srpski predsjednik i tada neupitni voa Srbije. On i Miloevi
su dvadeset pet godina bili praktiki nerazdvojni. Upoznali su se na
prvoj godini studija prava u Beogradu. Obojica su doli iz provincije,
obojica su bili ambiciozni, marljivi i bistri. Ivan se kolovao uz rad
i pomogao je Slobodanu da dobije svoje prvo zaposlenje u Partiji, a
u sljedea dva desetljea brinuo se da ga prijatelj prati u stopu. S
vremenom su postali straan politiki dvojac.
Stamboli je ve bio na Kosovu jo 6. travnja 1986. kad je vie
od deset tisua kosovskih Srba prosvjedovalo protiv uhienja aktivista
Bulatovia. Godinu dana poslije, svjestan da bi ondje stvar mogla prekipjeti, savjetovao je svom tieniku Miloeviu prije odlaska iz
Beograda: Budi oprezan i hladne glave!
Slanje Miloevia na Kosovo tek je prva u nizu Stambolievih
pogreaka. Nemarni i sve radikalniji kosovski Srbi nikad mu nisu opros
tili to ih nije ozbiljno shvatio. Kad ih je posjetio Miloevi, njegov
je prijatelj Stamboli izgubio pravo da im bude voom. Uskoro e
postati jasno da e onaj tko njima zapovijeda postati voom svih Srba.
Nakon Miloevieva posjeta, kosovski su se Srbi nali u sreditu po
zornosti. Duanu Miteviu, zamjeniku direktora Televizije Beograd i
promidbenom geniju, bila je laka zadaa da potakne zanimanje naroda.
Uzastopce smo Miloevievo obeanje emitirali na TV, i to ga je lan
siralo. Poruka je u Srbiji naila na plodno tlo.
No Miloevi se nije sluajno Obratio na nacionalizam. Bio je
na Kosovu etiri dana prije toga, na sastanku s partijskim dunosnicima.
Taj posjet je pogodno zaboravljen, stvarajui dojam da su dogaaji
u petak bili posve spontani. Prigodom prvog sastanka srpski su aktivisti
okupili dvije tisue ljudi i mnogi su optuivali Miloevia da se ne
osvre na njihove tegobe. Drue predsjednie, odrali ste monolog,
a mi smo vas pozvali na dijalog, rekao je olevi Miloeviu. Hoemo
da nam opet doete. Miloevi je prihvatio da se vrati u petak u
pet sati.
Sljedeih nekoliko dana Miloevievi su se ljudi uurbano pripre
mali. Miloevi je u utorak i srijedu poslao u Kosovo Polje jednog
vieg partijskog dunosnika da podjari vatru, rekao je Vllasi. Doao
je neslubeno, nije mi se javio, a razgovarao je sa oleviem i njegovima.
Smislili su kako e okupiti mase. Albanski je partijski voa shvatio
da je taj posjet vrlo vaan srpskom vodstvu. Znali smo to iz naih
obavjetajnih izvora, a i po tome to su se beogradski mediji i televizija

26

pripremili da dou na taj dogaaj. Inae bi te i takve stvari obino


pratila mjesna televizija.2
Do tog travanjskog posjeta, Miloevi se vrlo malo zanimao za
kosovske prilike a to se toga tie i uope za promjene Ustava iz 1974.
A onda je shvatio da bi, prigrlivi taj program, mogao postati srpskim
voom. Pritiscima i lobiranjem tijekom ljeta, njegovi su ljudi kopali
jamu Stamboliu. Nakon Miloevieva govora u Kosovu Polju produbio
se jaz izmeu nas. Vie to nisu bile dvije struje u jednoj partiji. Sad
su to bile dvije politike, izjavio je Stamboli.

Miloevi je uinio daljnji potez. Sazvao je sjednicu Saveza komu


nista Jugoslavije o stanju na Kosovu. oleviu je 16. lipnja 1987.
pokazao kopiju svog uvodnoj* govora i uvjerio ga da e biti dovoljno
otar prema Albancima. No Solevi se bojao da bi ga mogli blokirati
delegati iz Hrvatske, Slovenije i Kosova.
Da bi istaknulo svoje zahtjeve, tri tisue kosovskih Srba okupilo
se u srcu Beograda, u Pionirskom parku suelice Saveznoj skuptini.
Javni su prosvjedi bili veliki dogaaj. Politika i vojna vrhuka bila
je kao na iglama.
Kako se nitko nije dobrovoljno javio, poslali su Ivicu Raana, hrvat
skog lana jugoslavenskog partijskog vodstva, da umiri masu. Srpskim
je elnicima bilo drago to e Hrvatska sad vidjeti da Kosovo nije samo
problem Srbije, nego da zahtijeva pozornost najviih razina jugoslaven
skog vodstva.
Kasnije te veeri, Raan i olevi sjedili su u beogradskoj gradskoj
vijenici, dok je masa, stotinjak metara dalje, vrijeala dravne elnike
nazivajui ih lupeima i majmunima. Raan je to smatrao jednim od
najgorih ponienja u ivotu, a idealnim dokazom pakosti Miloevieve
politike. Nakon viesatne uarene rasprave kosovski su Srbi pristali otii
iz Beograda, ali je masa ostavila bjelodanu poruku: istom snagom
svoga broja moe lako poremetiti svakodnevni ivot.
Miloevi je to shvatio. Po prvi je put vidio da bijesna svjetina moe
prodrmati jugoslavensko vodstvo. Okrenuo se Stamboliu i rekao: Do
movina je ugroena! Zaueni ga je Stamboli upitao to je. Vidio
je da se Miloevi trese. Stamboli je shvatio da je to odluan, alar
mantan trenutak. I tako je sve poelo. Nacionalisti su mu uletjeli u
zagrljaj, i zgrabili ga. Njemu to i nije bilo tako drago, ali znao je da
je politiki nadasve korisno.
Srpske je politiare oduvijek vabio mamac nacionalizma. Katkad
su s njim oijukali kako bi osigurali potporu naroda. Stamboli je, kao
proizvod starog komunistikog reima, od toga zazirao jer ga je smatrao

27

preopasnim. Milosevic je zarana osjetio koliko je moan eliksir obeanje


promjena. Srbi su se zamorili s po svemu sudei beskonanom rasprom
o Kosovu u kojoj se srpsko vodstvo pokazalo nesposobnim. Kad je
Miloevi ponudio odlunu akciju, dobio je silnu potporu naroda. Za
razliku od njega, Stamboli se uvijek ustezao od javnih obeanja
promjena. Taj nesklad bio je koban predznak njihova budueg i ko
nanog sukoba.
Spletkarila je cijela politika vrhuka - osim Stambolia. On je
uporno odbijao da prizna kako predstoji obraun, potpuno se po
sveujui provoenju ustavnih promjena u pogrenom uvjerenju da e
ga to spasiti.

U rujnu 1987. brzi je slijed nekih dogaaja promijenio politiku


sliku Srbije: senzacionalno umorstvo etvorice vojnika, nezapameni na
pad efa beogradske Partije na Miloevia i televizijski prijenos Stambolieva svrgnua. Stamboli e u tri tjedna postati politikim
mrtvacem. Vlast e preuzeti njegov egzekutor Slobodan Miloevi.
U rane sate 3. rujna devetnaestogodinji je albanski novak Aziz
Kelmendi otvorio vatru na etvoricu svojih kolega u vojarnici u
Parainu, u sredinjoj Srbiji, i ubio ih u snu. Nakon nekoliko sati Kel
mendi je naen mrtav ni kilometar od vojarnice. Vojska je objavila
da je poinio samoubojstvo. Umorio je dva Muslimana i po jednoga
Hrvata i Srbina, ali su pobjenjeli beogradski mediji to nazvali inom
albanskog separatizma protiv Srbije. Na sprovod srpskog novaka dolo
je deset tisua ljudi. I protiv volje njegovih roditelja, obred se pretvorio
u politiki prosvjed protiv vodstva kosovskih Albanaca. Tuni je otac
preklinjao prosvjednike neka ne zlorabe smrt njegova sina.3 Danima
se taj dogaaj povlaio po beogradskim medijima koji su postupno
bili pridobiveni. Miloeviu je taj dogaaj doao u pravi as, dajui
mu potrebno streljivo za politiko umorstvo koje e uslijediti.
Dva tjedna poslije, u ozraju histerije i protualbanske propagande,
beogradski partijski ef Dragia Pavlovi poduzeo je korake da smanji
napetost. Pozvao je beogradske medijske efove na sastanak da ih upo
zori na povratak srpskog nacionalizma. Doao je samouvjeren, ne videi
da Miloevi ve diktira tempo dogaaja.
Urednicima je rekao:
Ukupno stanje na Kosovu, koje se ne popravlja ni potrebnom ni
poeljnom, ni olako obeanom brzinom, stvara opasnu atmosferu u
kojoj kao da se svaka izgovorena rije protiv srpskog nacionalizma
doivljava kao popustljivost prema albanskom nacionalizmu. Zapa-

28

ljive rijei ne donose nita drugo nego poar... Prostor za rjeavanje


kosovskog problema sada je toliko suen, da i najmanja greka u po
tezima. ma koliko da se ti potezi povlae iz najboljih namjera, moe
da bude tragina i za Srbe i za Crnogorce na Kosovu, i za srpski
narod, i za ukupnu stabilnost u Jugoslaviji.
I ne spominjui Miloevia, Pavlovi je uputio bojni pokli protiv
Miloevia, i zacrtao bojinicu u srpskoj politici. Mislio je da e to
upozorenje biti dostatno da se otrijezne mediji a Miloeviu i njegovim
saveznicima uputi poruka da se igraju s vatrom. Na Pavlovievu nesreu,
igranje s vatrom bilo je sastavni dio Miloevieve strategije.
Dotle je u svom domu Slobodan bio oputen. Sjedei u dnevnoj
sobi, s nogama na stolu, rekao je Miteviu: Za to emo se pobrinuti
u ponedjeljak. Onda je s Mirjanom otiao preko vikenda u vilu u
Poarevcu, gradu u jugoistonoj Srbiji u kojem su njih dvoje skupa
odrasli.
Slobodan i Mirjana su preko televizije pratili Pavlovievu konfe
renciju za novinstvo. Ona je u konferenciji vidjela pokuaj da se ocrni
njezin mu. Okrivila je Pavlovia da eli unititi krhku nadu koju
je njezin mu dao onom jadnom, potlaenom narodu, Srbima na
Kosovu.
Miloevievi su bili vrlo izuzetan par. Slobodan i Mirjana bili su
nerazdvojivi jo od kolskih klupa u Poarevcu. Moda ih je zbliila
injenica da su oboje proli teke nesree kao djeca u Drugom svjet
skom ratu. Slobodanov je otac studirao teologiju u Beogradu kako bi
postao pravoslavni sveenik. Poslije rata vratio se u rodnu Crnu Goru
kao uitelj. Bila su to nesigurna vremena. ena mu Stanislava je s
dvojicom sinova ostala u Poarevcu. Kao stroga partijska aktivistica,
usadila je u sina Slobodana i starijeg Boru ambiciju i vjeru u komu
nizam. Sve dok nisu odrasli, nastojala im je zatajiti da im se otac ubio.4
Deset godina poslije ubila se i Stanislava.
Slobodan je bio povuen, bucmast i nespretan djeak, koji nije volio
port. No bio je silno privren prijateljici Mirjani koja je jo kao dijete
uzela partizansko ime svoje majke - Mire. Stasala je u sjeni smrti i
izdaje, majku nikad nije upoznala, a ivjela je daleko od oca. Majku
su joj 1942. ustrijelili kao izdajicu Partije u jeku rata u Beogradu. Po
tankosti nisu poznate, ali navodno je na sasluanju i pod mukama odala
imena svojih drugova.5 Mirjanin je otac, partizanski voda, poslije rata
postao partijski ef za Srbiju i ponovo se oenio, a odgoj keri prepustio
djedu i baki. Mira je s ocem ljetovala na Brijunima s probranom komu
nistikom elitom i njihovim prijateljima.

29

Tijekom vikenda, Mira i Slobodan su smiljali protunapad. Aro


gantni je Milosevic znao da su najvaniji mediji ve u njegovim rukama.
Dva dana kasnije Politika ekspres estoko napada Pavlovia i optuuje
ga da unitava srpsko i jugoslavensko jedinstvo. lanak je bio pripisan
nekom uredniku, a zapravo ga je napisala Mira Markovi.6
Nezapamena surovost novinskog napada zapanjila je predsjednika
Srbije Stambolia. Htio je obraniti Pavlovia, ali ga je ivorad Minovi,
urednik najutjecajnijeg srpskog dnevnika Politika, inae servilan
prema komunistikom elniku, nastojao izbjei. Kad su na posljetku
porazgovarali, bio je hladan i nabusit prema Stamboliu. Postalo je
jasno na ijoj je strani Minovi kad je i Politika objavila lanak u
kojem je osuen Pavlovi.
Odluan da uzvrati udarac, Pavlovi je rekao Stamboliu da e saz
vati sjednicu beogradskog partijskog vodstva. Zamisao se inila um
jesnom Stamboliu koji se sad pobojao za vlastitu politiku budunost.
Napisao je pismo u kojem je prijatelju pruio potporu. Bio je to in
koji e mu se vratiti kao bumerang. Dokrajio je moj politiki ivot,
rekao je. Ipak, pismo je moglo pomoi da se pridobije beogradsko
partijsko vodstvo. Na partijskom je sastanku veina od etrdeset i pet
govornika bila uz Pavlovia, ali je njegova pobjeda bila kratka vijeka.
Radmila Anelkovi, lanica Predsjednitva Saveza komunista Srbije
i Miloevieva pristalica, objavila je da pitanje jo nije rijeeno. Sutradan
se sastaje monije Predsjednitvo Centralnog komiteta Srbije kako bi
razmotrilo sluaj Dragie Pavlovia. Miloevi je nadjaao Pavlovia.
ak su i neki Miloevievi pristae bili zateeni brzinom kojom je
on stezao smrtni obru. U komunistikim zemljama, kad si na
dnevnom redu Centralnoga komiteta, rekao je Duan Mitevi, raunaj
da si osamdeset posto mrtav.
im je uo za sjednicu, Stamboli je nazvao Miloevia. Rekao je
da se onim dnevnim redom osjea osobno ugroenim. Odgovorio mi
je neka se ne brinem, za mene nema problema.
Unato upozoravajuim znakovima, Stamboli se nije htio suoiti
sa stvarnou. Bio je uvjeren da ima dovoljno jaku potporu, ali su
Miloevi i njegovi najpouzdaniji saveznici kontaktirali sve lanove
Predsjednitva kako bi utvrdili tko e biti uz njih. Smatrali su da mogu
pobijediti.
Miloevi je 18. rujna 1987. predsjedavajui sjednicom odnio kljunu
politiku pobjedu. Na dvodnevnoj sjednici istupilo je etrdeset devetero
govornika, ali samo ih je dvadesetero imalo pravo glasa. Prva je toka
dnevnog reda nametnula ton ostatku sjednice. Naivno uvjeren da jo
uiva autoritet, Stamboli je kazao:

30

Predloio bih jo neto: nemojmo se ljutiti, jer to nije toliko vano.


Bilo bi dobro da se Sloba i Dragia svakog dana nau na pola sata
na kavi. Ili neka piju limunadu. Ali se moraju sastajati da bi
prevladali tekoe; ja poznajem ljude i ne prihvaam da se ne mogu
nai ljudska rjeenja. Ja to ne prihvaam.
Milosevic je nemilosrdno prekinuo Stambolia i njegove patetine
pokuaje pomirbe.
Ovo se pitanje ne moe minimalizirati svoenjem na jedan, malne,
personalni sukob, kao da se djeca meusobno dure. To nisu stvari
linog animoziteta i simpatija, niti su stvari koje se mogu na taj nain
pojednosta vnjivati.
U toj napetoj atmosferi Miloevia su pozvali na telefon. Mira
Markovi posluala je muev opis sjednice; zvuao joj je nesiguran i
nervozan. Sad nema vie natrag, rekla mu je, previe si se izloio.
S tim se Miloevi vratio u ring.
Te noi su se Miloevievi prijatelji, veinom lanovi Predsjednitva,
okupili u skromnu stanu Miloevievih u sreditu Beograda. Pretresli
su tijek sjednice i planirali sljedei potez. Miloevi je rekao da je
vrlo teko, da se ljuto razoarao u nekim ljudima, da ne moe vjerovati
to neki govore, rekao je Mitevi. Ali je upravo Mitevi smislio plan
akcije. Bio je sjajan, doveo im je pobjedu na dohvat ruke.
Sutradan ujutro naao se s jo etvoricom lanova beogradskog par
tijskog komiteta i nagovorio ih da potpiu pismo kako je Stamboli
od njih traio da u gradskom odboru prije nekoliko dana podre
Pavlovia.
Nastavila se sjednica srpskog Predsjednitva. Miloevi je svojim is
tupom rasprio sve iluzije koje je moda Stamboli gajio da bi njih
dvojica mogla ostati prijatelji. Mislio sam da su nas napali Rusi, da
je poeo Trei svjetski rat, to se uinilo Stamboliu kad je vidio
Miloevievo lice.
Miloevi je povienim glasom prekinuo raspru:
Drugovi, ve sat-dva oklijevam. Primili smo pismo. Najprije sam za
traio neka mu se provjeri autentinost, da tu nema neke greke.
Poslije sam dvojio smije li se to pismo uope proitati na Pred
sjednitvu. Moda grijeim...
Stamboli je sad bio upleten u urotu protiv partijske hijerarhije.
Dakako, unato svojoj uvjerljivoj glumi, Miloevi je unaprijed znao
za to pismo. Mitevievom je idejom Stamboliu namaknuta oma oko
vrata.

31

Raunajui da ima prednost, Miloevi je zatraio glasovanje za


iskljuenje Pavlovia iz Partije. Jedanaest je glasova bilo za, pet protiv
a etiri suzdrana. Pobjedu su donijeli glasovi predstavnika Vojvodine
i Kosova koji nisu voljeli Stambolia zato to je stalno guslao o ustavnim
promjenama. inio im se veom opasnosti od bezlinog, klempavog
Miloevia. Azem Vllasi prigovorio je takvu voenju sjednice i odbio
glasovati za Pavlovievo iskljuenje, ime je pruio potporu Stamboliu
protiv Miloevia.
Od Miloevievih utjenih rijei Stamboliu se sledila krv u ilama.
Iskreno se nadam, dapae, vrsto vjerujem da je drug Stamboli izmanipuliran i da nije kriv!

Pavlovieva je sudbina preputena Osmoj sjednici Centralnog


komiteta Saveza komunista Srbije. Miloeviev tabor nije gubio ni mi
nutu u pripremama za Osmu sjednicu. Juri je vodio Borisav Jovi.
Razjurili su se po cijeloj Srbiji. U Beograd su pozvali esnaestoricu
predsjednika okrunih komiteta koji su bili i lanovi Centralnoga
komiteta, da bi ih nagovorili kako e glasovati. Na taj nain, lako su
ispreli mreu u koju su namamili okrune efove koji su se pak nali
s mjesnim lanovima Centralnoga komiteta. ak su i planirali kako
e se ponijeti i govoriti lanovi Predsjednitva koji podravaju
Miloevia. Miloevi se morao pobrinuti da oni koji mu se suprot
stavljaju ne govore jedan za drugim, a to mu je bilo lako jer je kao
predsjedatelj sam birao kome e dati rije.
Suprotno tome, Stamboli nije planirao svoju obranu na Osmoj sjed
nici. Uoi nje sjedio je s prijateljima i pitao se to e oni uiniti.
Zakljuak mu je bio jednostavan: elio sam da kaemo ono to mis
limo. Radi svoje unuadi.
Kad je poela Osma sjednica, komunistika se mainerija pokrenula.
Tu je bila jo jedna kvaka naciljana na dizanje temperature u dvorani
i u cijeloj Srbiji. Sjednicu je prenosila televizija. Po prvi put su komunisti
pripustili publiku u svoje mrano i podmuklo carstvo. Bio je to ok.
Idua dva dana gledatelji irom Srbije bili su prikovani pred male ek
rane, pratei obraun. Trebao je ii uivo, ali kako je sjednica odmicala,
zbog vijesti su odlagali prijenos govora. Onda je Televizija Beograd
poela preskakati neke govore, i Mitevi je napadno davao povlateni
tretman pobjednikoj strani.
Zamro je ivot na beogradskim ulicama. Ljudi su raspravljali o de
bati. Stamboli je bio kao uzet, nesposoban da prijee u protunapad.
Kao da ne vjeruje onome to se dogaa. Ljubinka Trgovevi, po

32

vjesniarka i lanica Centralnoga komiteta, opisala je kako je vidjela


Stambolia skamenjena pred prijeteim smaknuem:
Uope nije bio u stanju razmiljati. On potjee iz patrijarhalne sredine
u kojoj nikad ne napada najboljeg prijatelja i u kojoj nikad ne izdaje
Partiju.
U svojoj politikoj karijeri Stamboli je bio izbjegao mnoge zamke
koje su mu podmetali suparnici. Prema vlastitom priznanju, mogao je
samo sebe kriviti to nije vidio to mu sprema Miloevi. Kad vam
netko dvadeset i pet godina gleda u lea, razumljivo je da vam u
odreenom momentu zaeli zabiti no u njih. Mnogi su me upozoravali,
ali nisam to prihvaao.
ovjek koji je bio uklonio sve dotadanje izazivae, past e od ruke
svog najboljeg prijatelja, Miloevia. Tri mjeseca poslije Osme sjednice,
Stamboli se povjerio Ljubinki Trgovevi: Rekao mi je da je Mi
loevia volio vie nego roenu brau i da je s njim proveo vie vremena
nego s njima.

Sjednica je poela govorom u povodu pedesete obljetnice dolaska


Tita na elo Partije. Obje su se strane sluile Titom kao fasadom.
Miloevi je komunistikog vou pohvalio to je njegovao jedinstvo.
Implicirao je da mi nismo uz Tita. Bilo je to javno linovanje, rekao
je Stamboli.
U neumoljivoj baranoj vatri po Pavloviu, a time i po Stamboliu,
sljedea je govornica pruila jednu rijetku svijetlu toku. Miloevi je
dao rije privlanoj plavokosoj Ljubinki Trgovevi uvjeren da je
neiskusna politiarka koja se nee usuditi da se bori. A onda su ga
televizijske kamere pokazale kako je spustio glavu meu ake dok ona
govori: Bojim se da se vraamo nekim metodama koje smo odavno
napustili, i ja se ne elim sluiti tim metodama. Svojim je rijeima,
rekla je, raspalila Jovia. Rasrdio se i rekao da ih ja optuujem za
staljinizam, na to sam odvratila da to moe biti i faizam, kae
Trgovevieva koja se uskoro nakon toga povukla iz politike i nastavila
raditi kao povjesniarka.
Iako je Miloeviev tabor od poetka bio jai, ipak se jo nije vidjelo
tko e pobijediti. Uostalom, Stamboli je bio institucija. Svojim bi
padom mnoge povukao za sobom. Bio bi to kraj jedne ere. Trg
ovevieva je gledala kako se delegati preznojavaju:
Atmosfera je bila uasna. U kafeteriji su ljudi stajali i grizli nokte,
sve sivlji i sivlji. Neki su u depu drali po dva razliita govora, ve

33

prema tome kako stvari krenu. Morate shvatiti da su karijera i


budunost devedeset posto tih ljudi ovisile o ishodu sjednice.
Miloevievci su tijekom predaha hvatali mogue pristae. Jovi je
kao pela zujao po restoranu.
Milosevic se nastojao umiliti Vllasiju koji se, kao arhetip komu
nistikih dunosnika, sve vie debljao sa svakom stepenicom hi
jerarhijske ljestvice. Azem je, jo kao gorljiv voa jugoslavenske komu
nistike omladine, bio Titov ljubimac. Sad ili nikad, glasuj za mene
i reci lanovima svoje delegacije neka i oni glasuju. Vidjet e, poslije
u ti se oduiti, rekao je Miloevi. Vllasi je odbio: Dosad mi nisi
pomagao, a sad ti ja ne mogu pomoi! Miloevi se razjario. Nazvao
me pikom, kae Vllasi. Odgovorio sam mu da je laljivac i varalica!
Miloevi e se nakon dvije godine osvetiti Vllasiju i zatvoriti ga pod
optubom za kontrarevoluciju. Tada e Vllasi izgledati posve drukije,
kao mrava i sigurna rtva Miloevieva reima.
Komunistiki stroj nita nije preputao sluaju, prikupljao je brzo
jave potpore. Glasno su ih itali, sve se vie zahuktavalo. im bi neki
provincijski rukovodilac uo da je susjedna opina poslala brzojav, shva
tio bi kako bi bilo dobro da ga i on poalje. Pogotovo su brzojavi
Srba s Kosova pomogli poticanju javnog raspoloenja i jaanju potpore
Miloeviu.
Kako je sjednica odmicala, miloevievci su se selili u zadnje klupe.
Stamboli je na posljetku sjedio posve sam. Kad se glasovalo i kad
je Pavlovi iskljuen iz Predsjednitva, bilo je jasno da se Stamboli
nee dugo odrati. Duan krebi je rekao: Srbija je umorna od voa
i ne trebaju joj novi. Miloevi je pobijedio.
Televizijski je prijenos donio lijepe dividende. Miloevi je pruio
dobar dojam jer je rekao da nam je dosta tih praznih rijei i blezgarija
koje su nas dovde dovele, tvrdi Mitevi koji se vjetinom manipuliranja
dogaaja potvrdio kao srpski Orson Welles.

Zaudo, rukovodioci diljem Jugoslavije pozdravili su Miloevievu


pobjedu. Samo je aica saveznih dunosnika htjela to staviti na dnevni
red vlade. Sloveniju to nije zanimalo. Hrvatski su dunosnici otili tako
daleko da su kritizirali svoj tisak to prigovara Miloeviu i nainu
na koji je uklonio Stambolia. Stipe Suvar, predstavnik Hrvatske u
Predsjednitvu Saveza komunista Jugoslavije, poslije je objasnio zato
je tad branio svog budueg neprijatelja:
Stamboli je bio strah i trepet politiara na jugoslavenskoj pozornici,
a sivi birokrat Miloevi ulijevao nam je osjeaj da ga moemo drati

34

pod nadzorom. Zapamtite, nije bio nacionalist, sve to je radio bilo


je u ime Jugoslavije, a njegov argument da su Albanci secesionisti
zapravo je bio toan.
Nisu shvatili da e se posljedice Miloevieva dolaska na vlast osjetiti
daleko izvan Srbije. Komunistiki drugovi nisu shvaali da e Miloevi
postati prvi diktator nakon Tita.
Poslije Osme sjednice Miloevi je mogao posvetiti pozornost i
drugim problemima. Tada je, misli Stamboli, Miloevi shvatio da
mu je Kosovo samo odskona daska; cilj mu je postala Jugoslavija.
Svojom se populistikom metodom sluio diljem Jugoslavije... Bila je
to crvena krpa biku drugih nacionalizama. Kad je najvei narod stao
mahati zastavama, manji su se narodi oito prestraili.
Prije izravnog sukoba sa Slovenijom,
nomoeniku raspravljao o problemu Kosova.
od beogradskih medija pa sve do natkonobara
viemjesenog ekanja u sjeni Stamboli je
naestog prosinca 1987.

Miloevi je po opu
Staljinistiki je istio sve,
u vili srpske vlade. Poslije
slubeno smijenjen etr

1) Kota Bulatovi, srpski aktivist na Kosovu, koji je zapravo iz Crne


Gore, tvrdi da je bilo malo pozvanih, a mnogi koji su primili pozive bili su
takojevii, nadimak za one koji ponavljaju: Tako je; drugim rijeima, ljudi
koji slijepo slijede politike smjernice.
2) Tada su na elu televizije bila dva Miloevieva bliska suradnika, Ratomir Vico i njegov zamjenik Duan Mitcvi.
3) uki, Slavoljub, Izmeu slave i anateme: politika biografija Slobodana
Miloevia, Filip Vinji, Beograd, 1994, str. 68.
4) uki, id. str. 13-17.
5) Navodno je njezina sestra, takoer partizanka, bila Titova ljubavnica
za vrijeme rata. Umrla je od suice, a navodno je pokopana u njegovu
dvoritu. Govorkalo se da je zapravo Tito Mirjanin otac.
6) uki, id. str. 71.

35

UZMAKA NEMA
Slovensko proljee 1988.

Dok se Miloevi uvrivao na vlasti, vlasti su u Sloveniji poputale.


Poetkom osamdesetih je siuna sjeverozapadna republika krenula u
liberalizam nezapamen u komunistikom svijetu. Tolerira se, dapae,
cvjeta alternativa, djeluje gotovo kao kakva politika stranka, a
obuhvaa irok spektar, od zatite okolia do prava homoseksualaca.
Kad su raspisani viestranaki izbori, Slovenija je od svih republika
bila najnaviknutija na pluralizam. Istodobno je pokret Neue Slowenische
Kunst (Nova slovenska umjetnost) izazivao patrijarhalnu Sloveniju.
Glazbeni je sastav Laibach postao stjegonoom slovenske i jugoslaven
ske avangarde, imao je odjeka i na Zapadu. Jugoslavija se isprva
uzrujavala zbog nacistikih odora tog sastava i estog sluenja
njemakim jezikom.1 Sprdanje s Drugim svjetskim ratom bila je hereza
jednaka udaru na temelje Jugoslavije. Sredinom osamdesetih Socija
listika omladina Slovenije prigrlila je tu glazbu i dala Laibachu
slubeno odobrenje.
Ljubljana prvi put postaje kulturni magnet koji natkriljuje glavne
gradove drugih republika. Sloveniju su dotad smatrali najrazvijenijom,
a Slovence najradinijima, ali i najkonzervativnijima. Zapravo, tijekom
povijesti je pojam revolucije bio tu tom katolikom, uglavnom seoskom
puanstvu. Poljodjelci su dobro ivjeli, uglavnom su imali svoju zemlju
i bili vjerne sluge u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Alpska se republika
razlikovala od ostatka Jugoslavije po svojim njegovanim vrtovima i
drvenim kuicama posutim po slovenskom krajobrazu.

36

Maleni Milan Kuan, koji je 1986. doao na elo Saveza komunista


Slovenije, nije se osvrtao na nove politike trendove u irokoj lepezi
od radikala do nacionalista. Vjeti je politiar zarana shvatio da
budunost Slovenije, pa i njegova budunost, ovisi o reformi:
Bilo mi je posve jasno da Slovenija nema izgleda bez ozbiljne reforme.
Otuda je i poeo moj sukob s Miloeviem, pogotovo kad je maknuo
Stambolia.
Slovenska se mlade ve zakvaila s jugoslavenskim ustrojstvom.
Izazvala je estok bijes zbog Dana mladosti, Titova roendana, kad
je predloila da jugoslavensku godinju tafetu, kojom se slavio roen
dan, promiu plakatom Hitlerjugenda. Jugoslavenski su komunisti i
osam godina nakon Titove smrti vrlo ozbiljno shvaali njegov roendan.
Poster je bio znak prkosa komunistikom reimu i vojsci, tim zatit
nicima titoizma. Admiral Branko Mamula, savezni ministar obrane,
odbacio je taj prijedlog kao napad na Jugoslaviju.
Nije u nevolji bila samo mlade. I slovenski nacionalistiki intelek
tualci nali su se na crnom popisu Jugoslavenske narodne armije. U
veljai 1987. iznijeli su slovenski nacionalni program u Novoj reviji.
Komunistiki je poredak u tome vidio odgovor Memorandumu Srpske
akademije. Pozivali su na zbijanje redova i na povratak slovenskoj
kranskoj tradiciji. U broju 57 Nove revije izneseno je da bi Sloven
cima bilo bolje izvan Jugoslavije.
Opet su partijske organizacije diljem zemlje kritizirale uzmah na
cionalizma i napade na jugoslavenski socijalizam. No, dok se slubena
Jugoslavija dizala na noge, slovenski i srpski disidenti esto su se toplo
susretali iako se inilo da su im vienja budunosti Jugoslavije pro
turjena. Srbi su htjeli centralizaciju, a Slovenci suprotno. Pa ipak su
imali mnogo zajednikog: vie od deset godina prije poetka rata i
jedni i drugi poeli su sumnjati u naela vjere koja su Jugoslaviju drala
na okupu. U to vrijeme nacionalizmi nisu predstavljali uzajamnu pri
jetnju jer nisu dolazili iz susjednih republika.1
Kuan je vjeto vodio igru. Slovenski su komunisti Doprinose
slovenskom nacionalnom programu, objavljene u Novoj reviji, od
bacili kao prevakavanje starih ideja. U iskazu Saveza komunista
Slovenije navedeno je da je izvorno samo to to su komunisti izdvojeni
kao krivci za sve. Partija se nee osvrtati na lane, uplje argumente
autora, okrenut e drugi obraz i pozvati na tolerantnu demokratsku
raspravu. Slovenske je oviniste optuila za nacionalnu nesnoljivost
i krivotvorenje povijesti.
Jugoslavenska armija meutim nije htjela okrenuti drugi obraz.
Razbjesnio ju je dokument u Novoj reviji. Admiral Mamula nazvao

37

ga je drugim Memorandumom i rekao da slovenski nacionalisti i


burujska desnica rovare protiv jugoslavenske zajednice. Poriu na
cionalnu revoluciju, samoupravljanje i nesvrstanost. ele se povezati
s izdajicama i posluiti se katolikom crkvom da bi prigrabili vlast.
Rekao je da bi program htio nametnuti novi pojam obrane predlaui
da republike vojske imaju prednost pred Jugoslavenskom narodnom
armijom.4
Mamula je zapitao Kuana, koji se doimao aneoski neduno zbog
svojih krupnih okruglih modrih oiju, razumije li to se dogaa u
Sloveniji. Opomenuo ga je da e biti zla bude li slovenska vlada ig
norirala dogaaje. Admiral se razoarao to Kuan toboe podcjenjuje
vanost novih politikih grupacija i sve jaih napada na JNA. Pokuao
je polaskati Kuanu, pohvalio ga za poticanje reforme, ali ga i upozorio
na radikale koji ele odcjepljenje od Jugoslavije ili napadaju Ju
goslaviju kao dravu.
Armija je smatrala da mora povui crtu. JNA je bila ustrojena kako
bi branila Jugoslaviju od kapitalistikog Zapada, a nakon 1948. i razlaza
sa Sovjetskim Savezom, i od istonoeuropskih komunistikih drava.
to je vie neprijatelja u inozemstvu, vee su mogunosti izdaje u zemlji.
Armija je bila budna. asnici JNA, proeti komunistikom titoistikom
dogmom, bili su izdvojeni od vanjskog svijeta. Nisu smjeli putovati u
inozemstvo, bili su udaljeni ak i od drutva koje im je dalo povlastice.
Od svog je osnutka JNA bila tajnovitija od sovjetske Crvene armije.
asnici su esto obuku poinjali kao etrnaestogodinjaci, uglavnom
sa sela. Rasli su u vojnim uilitima daleko od kue, takva je bila glav
nina asnikoga kadra. udan je takav odgoj u zemlji u kojoj je zbog
tradicionalnih obiteljskih veza i ogranienih gospodarskih mogunosti
neobino da djeca napuste kuu i ako sklope brak i imaju svoju
djecu. Nije bilo neobino da asnici u svom nadasve zatienu svijetu
budu pozvani na povjerljiv prijavak samo zato da bi bili obavijeteni
o dogaajima koji su bili objavljeni jo prije pola godine. Nakon 1980.
je JNA znala da je ona, uz Savez komunista, ljepilo koje dri Titovu
Jugoslaviju. Sve do poetka rata 1991. veina je asnika naivno vjerovala
u vienacionalno jedinstvo est socijalistikih republika i u slubenu
parolu bratstvo i jedinstvo.
Uza svu svoju odlunost, JNA nije mogla zaustaviti proces politizacije u Sloveniji. U svemu je vidjela napad na komunizam i
jugoslavensku federaciju. Mladina, tjednik Socijalistike omladine,
mjeavina satire i utog tiska, poela je kampanju kako bi razotkrila
JNA kao nedemokratsku instituciju koja je uvijek spremna na dravni
udar. Na mig Beograda slovensko tuilatvo optuilo je Francija
Zavrla, glavnog urednika Mladine, zato to jc odobrio lanak pod

38

naslovom Mamula, Go Home, a Andreja Novaka iz asopisa Teleks


zbog ogleda Generali i narataji. Godinu dana kasnije sluaj e
preuzeti savezno tuilatvo s konstatacijom da ga slovenski sudovi nisu
uzeli u postupak.
Mamula je bio prva meta Mladine. Prozvala ga je Trgovcem
smrti zato to je prodavao oruje vladi gladne Etiopije.5 Vlada e
se tim orujem posluiti protiv vlastitog gladnog naroda, isticala je
Mladina, i otkrila kako su vojnici JNA sagradili admiralu viletinu
u Opatiji, uvenom jadranskom ljetovalitu koje je prije Prvog svjetskog
rata bilo okupljalite bekog visokog drutva. To otkrie Mamulina
preraskona ivota navelo je na razmiljanje i najodanije asnike. Ge
neral Milan Aksentijevi, tada pukovnik u ljubljanskom garnizonu, sjea
se dana kad je objavljen taj lanak: Moram priznati, muili su me
podvojeni osjeaji. Iz lanka sam doznao da Mamula gradi dvorac, a
tu se ja muim da skupim novac za stan.
Mamula u oujku uzvraa udarac.
Htio sam ih opomenuti da postoje granice... Ustavom su zabranjeni
izravni napadi na Armiju; nisam bio protiv demokratizacije i preus
trojstva prema europskim vrijednostima - iako jesam vjerovao u jed
nostranaki sistem - ne toliko osobno koliko kao predstavnik JNA."
Ogorena JNA vjerovala je da se slovensko rukovodstvo slui
Mladinom u svoje svrhe. Kad su se potuili na asopis, slovenska
je vlada odgovorila da se Armija ne smije uzrujavati zbog aice djece.
Ali generalima je ta snoljivost bila isto to i odobravanje. Sjetite se,
bilo je to u komunizmu, rekao je pukovnik Aleksandar Vasiljevi,
zamjenik zapovjednika vojne kontraobavjetajne slube KOS. Slovenci
su ih mogli smjesta zaustaviti da su htjeli.
Poslije je Mamula shvatio da je nehotice pripomogao jaanju
oporbe. Jedan je Slovenac napomenuo da sam, svojom prijetnjom
slovenskoj oporbi, uinio za slovensku neovisnost vie nego itko drugi.
No, za to sam se drugo mogao zauzimati?"
General Veljko Kadijevi, koji je od Mamule preuzeo poloaj mi
nistra obrane, odluio je da Mladinu primjerno kazni. Mamula je
smatrao da JNA preostaje samo jedno - vojni sud. Poeo je medijski
rat izmeu slovenskih neovisnih novina i sjajno opremljene Narodne
armije, glasila JNA, u kojoj je Mladina optuena da se pridruila
neprijateljskom emigrantskom tisku i nekim stranim novinama u irenju
glasina protiv JNA". Kavgi se 20. oujka pridruuje vojvoanski
Dnevnik kritizirajui Mladinu i Novu reviju i opominjui Kuana
da presporo shvaa kako su djeca krenula u otvorenu i bespotednu
borbu za vlast. Juer su se zauzimala za demokratizaciju drutva, a

39

ve danas poriu vodeu ulogu Saveza komunista". Vojvoanski je


dnevnik pozivao Savez komunista Slovenije neka zauzme odluno sta
jalite.
Kao prvi korak u kanjavanju, JNA je sazvala sjednicu Vojnog vijea,
organa dravne sigurnosti koje e razmotriti kako stjerati Sloveniju u
red. Vijee je zakljuilo da je Mladina kontrarevolucionarna, izvana
poduprta urota za svrgavanje reima. General Svetozar Vinji,
zapovjednik Ljubljane, otiao je pitati Kuana kako e reagirati
Slovenija ako se podigne optunica protiv autora antiarmijskih lanaka.
Od Kuana je htio uti oekuje li vei javni prosvjed. U tom e sluaju,
upozorio je Vinji, Armija zatititi vojarnice i ugroeno vojno osoblje.
Kuan je Vinjiu rekao: Svaka akcija koja ne vodi rauna o krajnje
delikatnom politikom stanju u Sloveniji imat e nesagledivih po
sljedica. Kuan nije htio s Armijom raspravljati o politici pa se obratio
Partiji. Zatraio je posebnu sjednicu CK Jugoslavije na kojoj e se
raspravljati o Vojnom vijeu. Mora prestati antislovenska kampanja
koja se vodi u Srbiji i drugdje. U Sloveniji je sve jae protujugoslavensko
raspoloenje kao reakcija na jaanje protuslovenskog raspoloenja u
drugim dijelovima zemlje. Besmisleno je rei da su urednici 'M ladine'
orue posebnog rata koji u Jugoslaviji vodi svjetski kapitalizam", rekao
je Kuan lanovima partijskog rukovodstva.
Na tom sastanku uvjerio se vie nego ikad da postoji sve jaa
koalicija protiv Slovenije. Vidio je Sloveniju na optuenikoj klupi, a
glavni joj je tuilac JNA. Bojao se da JNA ne uini neto drastino
pa je pozvao CK neka oprezno odmjeri sljedei korak. Ovaj bi problem
mogao raskomadati zemlju. Nepopustljivi se Miloevi nije slagao:
Komunisti moraju podrati narod u borbi protiv antikomunizma.
Postavlja se pitanje je li Vojno vijee ispravno postupilo. Ja mislim
da jest, jer nije u redu da se Armija dovodi u poloaj da se mora
braniti.
Prestraeni je general Kadijevi izgovorio reenicu koja e otad
postati njegova stalna opomena: Jugoslavija je na rubu rasula.
Kontrarevolucija prijeti opstanku Jugoslavije kao socijalistike zemlje.
Ti su krugovi u Jugoslaviji povezani s emigrantskim grupama... Velik
je njihov utjecaj na strane banke i MMF, pa nam postavljaju i uvjete:
vie sloboda, ljudskih prava i demokraciju.
Jaaju neprijateljske snage. CIA je zakljuila da je urednitvo
Mladine slino'poljskoj Solidarnosti. CIA je zakljuila da je poeo
pad komunizma u Jugoslaviji. Moramo zaustaviti kontrarevolucioname akcije.

40

Kadijevi je odbio Kuanov prijedlog da lanovi Predsjednitva


proputuju Slovenijom i vide kako bi najbolje rijeili problem. Opet
je zagrmio:
Nae zakljuke ne treba vie prouavati. Kuan napada Predsjednitvo
Saveza komunista Jugoslavije kako bi zatakao svoju pogreku to je
dopustio da se u Sloveniji razvije protu annijska atmosfera. Uope se
ne moramo savjetovati sa slovenskim politikim rukovodstvom. Armija
e ubudue postupiti kako bude smatrala prikladnim.
Iz ove razmjene misli vidimo koliko su ve bili zategnuti odnosi
u krilu Centralnoga komiteta. Kako je Milosevic provodio svoje istke,
mijenjale su se crte bojinice, ali je sutina raspre ostajala ista. Ni Kadijevieve prijetnje nisu navele slovenski Ceptralni komitet da smisli
formulu kojom e uutkati disidente. Nitko nita nije poduzimao unato
snanoj antislovenskoj propagandi u ostatku Jugoslavije. inilo se da
je opasnost prola. No, JNA nije tako lako odustajala.
Nakon nepunih mjesec dana Mladina je dobila ekskluzivnu grau,
tajni dokument ljubljanske Vojne pote 5044-3 od osmog sijenja 1988.
s uputama o pripremama za izvanredno stanje. Poslije e Franci Zavri
otkriti da je dokument dobio od Slovenca doasnika Ivana Bortnera
koji se spremao otii iz Armije pa je traio veze u civilu.
JNA je ve uhodila Bortnera. Vasiljcvi tvrdi kako je Armija znala
da je Bortner ekstremni slovenski nacionalist. Zato smo ga maknuli
sa strogo povjerljiva zadatka armijskog ifranta. Potkraj 1987. izaao
je iz Saveza komunista. Poslije je priao kako su Slovenci poniavani
i osiromaivani u krilu Jugoslavije.6 Ipak je Bortner ostao u Armiji
i povezao se s Mladinom".
Nimalo zbunjen, Zavri je dokument dao aktivistu Janezu Jani,
Mladininu vojnom dopisniku. asopis je ve imao mnoge veze u voj
noj i politikoj vrhuki. Nita posebno... dokument je sam po sebi
glup i nevaan! No, uskoro e se pojaviti drugi, mnogo zapaljiviji
dokument. Jana je doao do zapisnika sjednice CK od 25. oujka,
sazvanoj radi rasprave o sjednici Vojnoga vijea o Sloveniji, onoj na
kojoj je Kuan definitivno shvatio da JNA misli ozbiljno. Ne znajui
da ga policija prati, Jana je zadrao izvornik. Slovenska je policija
te noi provalila u Mikro Adu, kompjutorsku tvrtku koju su vodili Jana
i prijatelji, i pronala povjerljive spise. Sutradan je obavijeteno sloven
sko rukovodstvo, ali ono nije nita poduzelo.
Mladina je 13. svibnja objavila No dugih noeva, reportau
o vojnoj intervenciji, u kojoj je pisalo da je Armija sastavila popis osoba
koje kani odjednom uhititi.7 Sve se temeljilo na sjednici entralnoga
komiteta Jugoslavije, ali autori, u strahu da organi vlasti zabrane taj

41

broj, nisu citirali izravno stenogram. lanak je svejedno izazvao sen


zaciju. Nakon nekoliko dana taj je broj povuen s kioska . Ljubljanom
su kolale vijesti o planiranom vojnom udaru. Kuan je bio pod pri
tiscima. Poslije e ubrati plodove to je zauzeo neutralan poloaj izmeu
radikalne oporbe i reakcionarne JNA, ali tada nije znao to bi. Kako
objasniti taj stenogram za koji je Beograd bio uvjeren da je procurio
njegovom krivnjom? Insistirao je da Armija prekorauje svoje ovlasti:
nisu vani popisi, nego mijeanje JNA u politiku. Nakon sastanka sa
slovenskom policijom pristao je pokrenuti istragu da bi se otkrilo kako
je stenogram dospio u javnost. Kuan je obavijestio Beograd to je
poduzeo, a njegova je policija morala javiti JNA koji su dokument
nali u Janinoj kompjutorskoj tvrtki.
Kad je Mamula u svibnju 1988. otiao u prijevremenu mirovinu,
ostalo je na Kadijeviu da primijeni armijski plan kojim e se Slovenija
natjerati na posluh. Poslao je u Sloveniju svog vrhunskog agenta KOS-a,
Vasiljevia. Pukovnik Vasiljevi bio se uspeo do svog poloaja kroz re
dove najelitnije vojne i sigurnosne kontraobavjetajne slube. On je
planirao tajne akcije JNA u guenju albanskih nemira na Kosovu 1981.
U Sloveniju je sada doao da bi otkrio krticu koja je Mladini dala
vojne dokumente. Iako je bio strunjak za tajne operacije, Vasiljevi
je o svojim naumima obavijestio slovensku tajnu policiju. O meni su
sve znali. Svake sam se veeri sastajao s njihovim efom Ivanom
Erenom kako bismo razmatrali dogaaje. I njegov je ef Toma Ertl
znao da sam u Ljubljani. Kuan je poslije poricao da je znao za Vasiljevievu nazonost. To je bila stvar koju je vodila Armija, zapravo
njezine tajne slube. Armija nije o tome obavijestila slovensko
Predsjednitvo. Nikad nije priznao da je suraivao s JNA.
Vasiljevi i njegova ekipa bili su spremni za akciju. Janu su
nenadano probudili u nedjelju u 5.30 ujutro. Pretraili su mi kuu
i urede Mikro Ade, pa su me strpali u eliju u kojoj nije bilo ni postelje
ni dnevnog svjetla, rekao je.
Mogu rei da su me uhitili zbog tog vojnog dokumenta, ali uope
me nisu o tome pitali. Samo ih je zanimalo kako sam dobio ste
nogram sa sjednice Centralnog komiteta odrane u oujku. Htjeli su
znati tko mi je sve veza u vladi i vojsci.
Okolnosti u kojima je Jana uhien ostale su nejasne. Jana, koji
e se tri godine poslije visoko podii u slovenskom desetodnevnom
ratu, optuio je Kuana da je s JNA suraivao protiv njega. Brzo
se irila vijest o uhienju. Janin prijatelj i poslovni partner Igor Bavar
uspio je objaviti kratko izvjee u gradskom izdanju ljubljanskoga
dnevnika Delo. Sutradan su u Beogradu elnici slovenske Partije doli

42

na sjednicu Saveza komunista Jugoslavije. Meu nazonima je bio Borut


uklje, voa Socijalistike omladine i lan Centralnoga komiteta. Kuan
je rekao ukljeu: Uhien je tvoj prijatelj Janez Jana. uklje se
uznemirio.
Prestraio sam se. Nisam znao hoe li se s Janom lanac uhienja
prekinuti ili e se nastaviti. Istodobno mi je postalo jasno da uzmaka
nema. inilo mi se da je Kuan doista iznenaen, da nije unaprijed
znao to e se dogoditi. Nisam mogao prosuditi je li slovensko ruko
vodstvo suraivalo s Beogradom ili nije.
General Kadijevi tvrdi da je slovensko rukovodstvo bilo upueno
u tijek dogaaja. U predahu partijskog kongresa rekao je jednom svom
prijatelju komunistu da e u Sloveniji biti uhieno vie osoba zbog
krae vojnih dokumenata.
Sutradan je slovenska policija predala Janu JNA. Uhien je nared
nik Bortner koji je odao inkriminirani dokument (pokazalo se da je
podmetnut), kao i novinar Mladine David Tasi koji je predao dalje
tajni vojni dokument. Slovenija je prema jugoslavenskim zakonima tada
morala dopustiti JNA da preuzme istragu jer su sva trojica bila osum
njiena za posjedovanje tajnih vojnih dokumenata.
Janu je u vojnom zatvoru sasluavao Vasiljevi koji je u dvadeset
godina rada usavrio svoju tehniku.
U zatvoru mi je rekao da nema problema ni ako me podravaju svi
Slovenci, jer u zemlji nas je tek aica, i sve bi nas mogli pobiti kad
bi htjeli. Doista. Bio je vrlo otar. Rekao je: Moemo vas pobiti,
moemo vas osuditi na petnaest godina, moemo vam upropastiti
obitelji, moemo vam pobiti djecu, sve moemo uiniti u interesu
drave. "
Nakon dva tjedna JNA je uhitila Francija Zavrla. Odmah je nastao
snaan prosvjed javnosti. Bavar je utemeljio Odbor za obranu ljudskih
prava u kojem je okupio novinare, profesore i druge slovenske intelek
tualce. Uhienja su bila katalizator koji je stvarao organizirani slovenski
oporbeni pokret. Zanimljivo, odjednom su nestali svi stari sukobi,
kae Bavar. Uskoro smo utvrdili da e taj sluaj postati politiki pre
sudan za slovensku demokraciju.
Uskoro je peticiju za osloboenje Ljubljanske etvorke, kako ih
nazvae, potpisalo sto tisua ljudi, uglavnom iz Slovenije, ali ne samo
iz nje. Svjetina je u repu ekala da potpie, na inae tihim ljubljanskim
ulicama nastali su spontani mini prosvjedi. Bili su to nezapameni bro
jevi, pogotovo za Sloveniju u kojoj je puanstvo nadasve konzervativno
i gdje su pritube zbog gospodarskog iskoritavanja bile kud i kamo

43

ee nego kritike zbog ljudskih prava. Zacijelo su Laibach i drugi


eksponenti Neue Slowenische Kunst mnogo pridonijeli irenju slovenske
socijalne pozornice, ali je moda jo vie pridonijela JNA.
Lice slovenske politike nepovratno se promijenilo kad je JNA poela
zastraivati. elnici su se priklonili disidentima. Predsjednik Slovenije
Janez Stanovnik uinio je korak bez presedana primivi Bavarov odbor.
Bila je to jasna poruka Beogradu: slovensko rukovodstvo podrava
Ljubljansku etvorku. Stanovnik priznaje da sastanak uope nije bio
planiran. Golemi medvjedoliki Bavar doao je na privatni sastanak,
a pratila ga je gomila reportera i televizijskih kamera. Brkati Stanovnik,
koji je podsjeao na zaostatak Austro-Ugarske Monarhije, izjavio je
na improviziranoj tiskovnoj konferenciji: ujte, ljudi, suosjeam s tim
to radite, preuzimam na sebe da u poduzeti sve nune korake na
saveznoj razini.
Suenje se nastavilo unato slubenim apelima. Oko sudnice se
svakog dana okupljala svjetina. Pukovnika Aksentijevia teko je po
godilo javno vrijeanje koje je tijekom suenja trpjela JNA. U Sloveniji
je proveo gotovo etrdeset godina vojne slube, smatrao ju je svojim
domom. Sad mu se inilo da Slovenija ustaje protiv Jugoslavije, zemlje
koju on cijelog ivota uva.
Suenje je bilo u mojoj vojarnici. Ispred zgrade su neprekidno bili
masovni prosvjedi pa sam morao poduzeti sve da budemo dolino
pripravljeni ako nam stvari izmaknu iz ruku. Bilo mi je teko. Morao
sam se probijati kroz svjetinu koja mi je zvidala i negodovala.
Franci Zavri smatra suenje istim Kafkom.
Sudac nije znao to se dogaa. uli smo ljude pred sudom. Nita
od svega onog to smo mi iz oporbe radili da okupimo narod, nije
postiglo uinak kao to suenje. Simbolika: disident, .novinar, vojnik,
a svi mladi i ljudima privlani. Bili smo idealni sastojci za slovensko
proljee.
Nasuprot tim savrenim domoljubima nove Slovenije, JNA se
ponaala kao slon u prodavaonici porculana. Armija je inila pogreku
za pogrekom. Sudilo se uz iskljuenje javnosti. Optuenima nisu odo
brili njihove odvjetnike. Sudilo se na srpskohrvatskom umjesto na
slovenskom, to je pripomoglo pridobivanju mnogih Slovenaca kojima
je jezik presudan za nacionalni identitet.8
Armija nije htjela popustiti. Slovensko je rukovodstvo prosvjedovalo,
ali ne preglasno. Kuan jo nije bio spreman za otvoren izazov JNA.
Ljubljanska je etvorka osuena na kazne od osam mjeseci do etiri
godine. Umjesto da popusti stisak, savezna je vrhuka pokuavala pri

44

siliti Slovence da pokleknu. Odbijen je priziv predsjednika Stanovnika


za milost.
Ako je suenje bilo kafkijansko, robijanje je bilo joneskuovsko.
Kaznu sam izdravao u otvorenu zatvoru uz dobrodunog upravitelja,
rekao je Zavri. Danju sam u uredu ureivao asopis, a noio sam
u zatvoru. Kad sam se jedanput prekasno vratio, morao sam preko
ice provaliti u zatvor!
Suenje je Sloveniju udaljilo za jo jedan korak od Jugoslavije.
Ujedinilo je malenu republiku protiv JNA, simbola komunistike fe
deracije. Poetkom 1989. ja i veina drugih jo bismo bili za
Jugoslaviju, sjea se Zavri. No tad su poeli Miloevievi napadi na
Kosovu, napadi na Slovence u Armiji, i sav onaj iracionalni pritisak
Srbije i Miloevia. Mnogo nas je bre istjeralo!

1) L aibach jc njemaki naziv Ljubljane. Tako se prvi put spominje


Ljubljana (1144), a dvije godine poslije grad se spominje na slovenskom.
2) Kuan jc ostao u dobrim odnosima sa Stambolicm i nakon njegova
smjenjivanja.
3) Inae posluni Makedonci, koji su oboavali Tita zato to im jc nakon
Drugog svjetskog rata dao republiku u jugoslavenskoj federaciji i priznao ih
kao posebnu etniku zajednicu, otro su reagirali na slovenski dokument ko
jim se porie nacionalni identitet Makedonaca i drugih naroda Jugoslavije.
4) Mamula je napisao knjigu o jugoslavenskoj obrani Odbrana malih ze
malja. Moda se osjeao osobno uvrijeenim.
5) Jugoslavija je do 1991. svake godine zaraivala dvije milijarde
amerikih dolara izvozom oruja, uglavnom zemljama u razvoju.
6) U doba gospodarske krize sve su se ee uli prigovori kako Slovenija
izdrava ostatak Jugoslavije. Istodobno se i Srbija tuila kako ostatak zemlje
iskoritava velika prirodna bogatstva Srbije.
7) Popis imena nikad nije objavljen, a ugledni slovenski novinar Ali Zerdin sumnja je li uope postojao.
8) Slovenci su unato stoljeima strane vladavine budno uvali svoju kul
turu i borili se za pravo uporabe svog jezika na kojemu prvi pisani spomenici
seu u dvanaesto stoljee.

45

DRUE SLOBODANE, DOBRO PROMISLI


Miloevievci antibirokratska revolucija
Srpanj 1988. - oujak 1989.

Vrelo je srpsko ljeto zamijenilo slovensko proljee. Srbi su u


nevienim masama mitingovali diljem najvee jugoslavenske republike,
hrlili su na takozvane mitinge istine o Kosovu, klicali Slobodanu
Miloeviu. Mitinzi su podsjeali na fanatine vjerske zborove. Tvrdi
je Miloevi jaao na valu nacionalizma koji se irio Srbijom. Osiguravi
potpun nadzor nad Savezom komunista Srbije, najprije se okomio na
dvije srpske pokrajine, zatim na malenu Crnu Goru i na posljetku na
samu Jugoslaviju. Pojavu nacionalizma hvalili su kao preporod dos
tojanstva. Srbi su vjerovali da im je nakon pedeset godina u znaku
nametnutog bratstva i jedinstva Miloevi vratio nacionalno dosto
janstvo i pravo da kau Srbi smo. Tisak je raspaljivao ar. Dnevne
su novine udvostruavale, utrostruavale broj vjernih mitingaa. Svakog
su se dana glavni naslovi poveavali, a poruke postajale sve eksplozivnijima. Sijali su strah u ostatku zemlje i inilo se da im nitko nita
ne moe.
Petoga je listopada svjetina, naoruana trokutima jogurta i mli
jeka, opsjedala vojvoansko rukovodstvo i zatim ga svrgnula. elnici
su udobno ivjeli i vladali pokrajinom ne osvrui se na Beograd. Tad
je jogurt revolucija postala zavrnim inom drame zapoete prije tri
mjeseca. Sudbinu vojvoanskog rukovodstva zapeatio je Miroslav
olevi, koji je potvrdio odanost u Kosovu Polju gdje je od 1987. oku
pljao mitingae i pomagao u insceniranju Miloevieva dramatinoga

46

govora, a sad je organizirao miting u vojvoanskom glavnom gradu,


Novom Sadu. Golemi je olevi mitingom postigao velik uspjeh, bio
je to prvi u nizu prosvjeda po Srbiji. Beograd je mislio da je jo prerano
da bi miting uspio protiv novosadskih rukovodilaca. Miloevi je poslao
ovjeka neka kliku s Kosova Polja odgovori od putovanja na sjever,
u vienacionalnu Vojvodinu u kojoj su Srbi imali vie od pedeset posto
puanstva, ali olevi je odbio. Miloevievi su ljudi htjeli da izgleda
kao da oni samo moraju pritisnuti puce i ve emo se odazvati njihovu
pozivu, rekao je. I krenue nosei transparente Vjerujemo u SKJ,
Dolje Ustav iz 1974. i Mir. Jednostavne su krilatice bile neodoljive:
Kosovo je Srbija, Vojvodina je Srbija, Zajedno smo jai.
olevi priznaje da je uinio sve kako bi izazvao sukob s novosad
skim rukovodstvom. Nije se razoarao. Partijski su elnici poduzeli sve
kako bi sprijeili miting, ak su prekinuli struju i vodu. Bio je to
nepromiljen potez. Ispalo je kao da vojvoansko rukovodstvo napada
potlaene kosovske Srbe koje su beogradski mediji prikazivali kao
muenike za srpstvo. U izljevu solidarnosti, novosadski Srbi pridruili
su se kosovskoj brai i poli prema gradskom sreditu. ene su plakale.
Pokus je potkrijepio Miloevievo uvjerenje da su mitinzi idealan nain
razbuktavanja javnog mnijenja i destabilizacije mjesnog partijskog ru
kovodstva. Takvim izlaskom na ulice moe postavljati svoje ljude po
Srbiji i pokrajinama. olevi je bio fasada, onaj koga e mase upoznati
kao organizatora Miloevieve antibirokratske revolucije, ali je iza
kulisa Sluba dravne sigurnosti pomagala u okupljanju ljudi iz tvornica
i drugih radnih mjesta.1 Trebalo je malo napora da se raspale mase
koje vjeruju da im je Miloevi vratio nacionalnu slobodu.
Desetog je srpnja Boko Kruni, jedan od vojvoanskih partijskih
elnika, pokuao obraniti autonomiju svoje pokrajine od Miloevieva
nastojanja da ovlada njome. Kruni je na govoru u jednom srijemskom
selu patetino naglasio, jer se bojao onoga to e se dogoditi, da nije
protiv Miloevievih ustavnih promjena. Priznao je da su teki pregovori
oko promjena, a pozvao je Beograd neka obustavi nezapamene
napore da potkopa njegovo rukovodstvo. Zapravo je Vojvodina nas
tojala blokirati ustavne promjene koje su forsirali srpski rukovodioci.
Ali u strahu od beogradskog gnjeva, Kruni je ak i nakon dvanaestog
sata pokuao krivnju zbog odugovlaenja pregovora prebaciti na
Kosovo. Podsjetio je Miloevia kako je, za razliku od nemirne,
preteno albanske pokrajine Kosovo, ravna i plodna Vojvodina potpuno
mirna:
Svi znamo da je danas u Jugoslaviji najozbiljniji politiki problem
iseljavanje Srba i Crnogoraca s Kosova... Istodobno smo prisiljeni

47

reagirati na neopravdane optube. Mi u Vojvodini nikad nismo traili


republiku. Zalo, kome i dokle emo to ponavljati?
Napad na vojvoansku autonomiju bio je i napad na Krunievo
rukovodstvo i sve privilegije vezane uz taj poloaj.
Njegov apel nije zaustavio beogradsku kampanju ocrnjivanja.
Uzalud je Vojvodina nastojala dobiti potporu u redovima SKJ. Petog
je listopada Mihalj Kertes, Maar i jedan od Miloevievih najvjernijih
egzekutora, poveo tvornike radnike pjeke, autobusima pa i traktorima
iz Bake Palanke u etrdeset kilometara udaljeni Novi Sad. Bombastini
je Kertes okupio prosvjednike iz tvornica svoje rodne Palanke. U
priredbi u kojoj su glavni glumci bili Kertes, Radovan Pankov i Nedeljko
ipovac, budui rukovodioci Vojvodine, masa od petnaest tisua ljudi2
rugala se partijskom rukovodstvu. Bacali su kamenje na skuptinu, vikali
Dolje foteljai! i zasuli zgradu jogurtom davi tako ime antibirokratskoj revoluciji koja je Miloevia pretvarala u najveeg monika
Jugoslavije.
Vojvoanske je elnike u zgradi obuzela panika. Direktor RTB
Duan Mitevi gledao je s Miloeviem prijenos uivo. Imali su izravnu
telefonsku vezu s opkoljenim dunosnicima. Mitevi se sjea koliko
su se oni tada bojali za svoj ivot, u strahu od juria puanstva na
Skuptinu traili su intervenciju Armije. Beograd je sprijeio an
gairanje vojske. Da se umijeala Armija, moda bi opkoljeni ru
kovodioci dobili potporu politiara iz drugih dijelova Jugoslavije a koji
su sa sve veom strepnjom pratili dogaaje. Tadanji predsjednik Ju
goslavije, Makedonac Lazar Mojsov, odobrio je pokretanje Armije.
Zaudno, s tim se sloio general Nikola Ljubii, predstavnik Srbije
u saveznom Predsjednitvu, iako je bio jedan od kljunih miloevievaca. No, to je onda sprijeio jedan drugi partizanski junak
iz Drugog svjetskog rata, general Petar Graanin, predsjednik Srbije,
oito na Miloeviev poticaj. tovie, JNA je prosudila da su novosadski
dogaaji drukije naravi od proljetnih zbivanja u Sloveniji. Armija je
u Miloeviu gledala komunista koji hoe jedinstvenu Jugoslaviju, dok
je u slovenskom rukovodstvu vidjela reakcionare koji kane raskomadati
zemlju. Ideologijsko je uvjerenje zaslijepilo generale.
Sve je vea svjetina urlala u jesenjoj noi. Uzalud je Milovan
ogorov, elnik vojvoanske partije, telefonski traio pomo od
Miloevia. Dobio je hladan odgovor: Dobro, spasit u vas, ali pod
jednim uvjetom: svi morate podnijeti ostavke. Spasit u vas ako se
povuete. I to je bilo to. Vlast se raspala. Preuzeo ju je Miloevi.
Voe jogurt revolucije bit e nagraeni za vjernu slubu.3

48

Milosevic je meu Srbima stekao gotovo boanski status. Nitko nije


oekivao da e ga toliko oboavati. Odjednom je bio svugdje. Njegova
fotografija ili portret, a esto i oboje, mogli su se vidjeti u svakom
izlogu, u kamionima, uredima i dravnim zgradama. ak je bilo i ala
na raun njegova portreta. U jednoj od njih, Milosevic zuri u neku
od tisua svojih slika i na posljetku pila: to e bili s nama? Odgovara
slika: Jednog e me dana skinuti, ali e tebe objesiti. Sreditem Beo
grada nije se moglo proi a da se neprekidno ne susree Miloeviev
samouvjereni pogled. Poela je nestajati Titova slika. Mitingai su
Miloevievu sliku nosili na desetine mitinga tijekom sljedeih pola
godine i vikali da je zamijenio Tita. Srbi su voljeli Miloevia koji se
zarekao da e ih zatititi ujedinivi Srbiju raskomadanu Ustavom iz
1974.

Na redu je bila Crna Gora, najmanja jugoslavenska republika sa


samo 604.000 stanovnika. Poput ostalih republika, i Crna je Gora pod
Titovom vlau imala svoju sredinju banku, eliane, tvornicu aluminija
i Akademiju nauka i umjetnosti, ali je gospodarstvo bilo u rasulu. Rad
nici su traili vee plae, sve je sazrelo za drutvene neniire. Crnogorci
se dijele na trideset pet plemena i sveudilj znaju tko kojemu pripada.
Smatraju se po tradiciji ratnikim narodom s prijeteih, vrletnih di
narskih litica. Od svih naroda Jugoslavije, oni su povijeu, vjerom i
identitetom najvie povezani sa Srbima. U Crnoj Gori postoji od starine
podjela na dvije strane: na zelenae, koji su za neovisnost, i bjelae,
koji se smatraju Srbima i trae ujedinjenje sa Srbijom. Miloevi je
znao da e njegov preporod srpstva nai plodno tlo u Crnoj Gori.
Uostalom, bio je iz Crne Gore.
Tri su mitinga u razmaku od nekoliko mjeseci, pojaani gospodar
skim i politikim zahtjevima, svrgnuli crnogorske vlasti. Svjetina 7.
listopada, ohrabrena vojvoanskom jogurt revolucijom, izlazi na titogradske ulice nakon to je policija palicama i suzavcem pokuala
sprijeiti prosvjed radnika iz eliane. Kad je policijski zapovjednik
naredio svojima da tuku masu, ozlijeeno je sedam radnika. Beogradski
su mediji poslije izmanipulirali taj dogaaj i optuili crnogorsko ru
kovodstvo za okrutno gaenje narodne volje. Miting je s gospodarskih
tema preao na zahtijevanje promjena na Kosovu. Bilo je to politiko
roenje Branka Koslia, potpredsjednika crnogorske vlade. Taj je pede
setogodinjak rekao svjetini da nije ondje kako bi se proslavio nego
kako bi pomogao. Nakon tri godine prosrpski Kosti, koji je dokazao
slijepu odanost, postaje predsjednikom krnje Jugoslavije.

49

Crnogorski se reim jo tri mjeseca odrao na vlasti. U meuvre


menu je skupina mladih crnogorskih komunista, na elu s Momirom
Bulatoviem, otvoreno i otro napadala rukovodstvo znajui da kritike
nee biti kanjene jer im je mentor u Beogradu. Trideset etvorogodinji
Bulatovi postao je voa Saveza komunista Crne Gore. Miloevi je
proirio svoju vlast preko granica Srbije.

A to nakon Crne Gore? Jugoslavensku je politiku strukturu uz


drmala Miloevieva revolucijska turneja. SKJ je 17. listopada na 17.
sjednici CK pokuao zaustaviti Miloevia. ef SKJ, Hrvat Stipe uvar,
predloio je da se svakom lanu Politbiroa izglasa povjerenje. Bilo je
jasno da je uvarov cilj Miloevi.
uvar je prije bio Miloeviev pristaa, ali je sad vjerovao da SKJ
mora glasovati kako bi ga se uklonilo. Miloevi je prosvjedovao da
je lan Politbiroa zato to je ef SK Srbije pa jugoslavenska tijela nisu
mjerodavna za njega. Pobijedio je. S pomou te proceduralne praznine,
partijski efovi est republika i dviju pokrajina bili su izuzeti od
potvrivanja. Nema sumnje, da je Miloevia SKJ trebao ponovno
izabrati, sigurno bi izgubio. Jedini kandidat koji nije izglasovan bio
je Miloeviev prisni saveznik Duan krebi, predstavnik Srbije u SKJ.
Glasujui protiv njega, efovi SKJ naznaili su da su protiv Miloevia.
Imali su dovoljno potpore da zbace Miloevia, ali to propisi nisu
doputali.4 SKJ nije mogao zaustaviti bivega bankara kojemu se
posreila hazardna igra.
Miloevi je dapae izmanipulirao propise da dobije jo jedan bod.
Pozvao se na ovlasti SK Srbije iznad SKJ i spasio vremenoga krebia
kojemu je vraen poloaj na ustrajanje SK Srbije.
Miloevi je time otkrio svoje stajalite prema jugoslavenskoj fe
deraciji: po potrebi se pozivao na nadmo federativnih nad republikim
institucijama, ali kad mu je bilo u interesu, tvrdio je da Srbija nee
sluati diktat federacije. Uz otru i dalekovidnu opomenu stari je sloven
ski komunist i partizan Vinko Hafner stao za govornicu, upro prstom
preko podija i, netremice gledajui u Miloevia, rekao: Drue Slobodane, dobro razmisli koji si put izabrao!

Beograd je nemilosrdno i uinkovito izveo niz istki. Pokrenuta je


takozvana diferencijacija: maknut je svatko, od lokalnih vlasti do
tvornikih direktora, tko se nije htio pokoriti Miloeviu. Sedamnaestog
je studenog 1988. rasputeno rukovodstvo SK Kosova. Na Kosovu je
vladala uznemirenost. Od 1,9 milijuna itelja pokrajine golema veina

50

su Albanci. Pripremala im se stroga kazna. Dok su se srpski mitinzi


zahuktavali - ljudi sa etnikim nacionalistikim oznakama iz rata za
htijevali su uhienje albanskih dunosnika - Beograd se spremao oduzeti
Kosovu autonomiju. Srpsko je rukovodstvo pojaalo pritisak, a Albanci
su sve jau potporu davali napadnutim voama Kagui Jashari i Azemu
Vllasiju. Dok se CK sastao da automatski odobri otkaze koje je osigurao
Beograd, rudari su izali iz trepanskih jama i pjeice preli pedeset
i pet kilometara do Pritine. Sljedeih su pet dana, skupa s albanskim
studentima, prkosili studeni utaboreni ispred pokrajinskog sjedita SK
i prosvjedujui protiv pada svojih partijskih elnika. Scenarij je pod
sjeao na vojvoansku jogurt revoluciju, samo to je ovaj put prosvjed
pruio potporu mjesnom rukovodstvu protiv Beograda.
Miloevi je nekoliko mjeseci poslije uz viski upitao Vllasija je li
stajao iza prosvjeda u mjesecu studenom. Zanimalo ga je kako se
pojavilo toliko ljudi da je i policija bila zateena, sjea se Vllasi.
Rekao je da policija nije mogla dokuiti tko ih je organizirao.
Doli su svojom dobrom voljom. Zacijelo nisam imao novaca da
ih platim i prebacim autobusima, odbrusio je Vllasi razdraenome
Miloeviu.
Bili su to posljednji albanski prosvjedi koji nisu zavrili krvo
proliem. Policija se drala sa strane. Armija i policija e za tri mjeseca
preuzeti vlast nad junom pokrajinom. Beograd je prosvjede otpisao
kao kontrarevoluciju. Srpska je propaganda grozniavo jaala. Tisak
je upozoravao na albanski separatizam, naglaavao primitivizam tog
naroda. Intelektualci su se udruili s politiarima i upozoravali na urotu
protiv Srbije od Ljubljane do Tirane.
Nakon nekoliko lanih poetaka, u Beogradu je 19. studenoga
odran miting nad mitinzima. Kad god bi se Srbija zakvaila s drugim
jugoslavenskim republikama, beogradsko je vodstvo prijetilo najveim
mitingom svih vremena. Miloevi je toga sivog dana upozorio svoje
zemljake: Nimalo se ne bojimo, u svaku bitku ulazimo s nakanom
da pobijedimo! Mjesni je tisak tvrdio da se bar milijun ljudi okupilo
da sluaju kako se njihov voa obvezuje na pobjedu iako se srpski
inozemni neprijatelji udruuju s neprijateljima u zemlji. Gledajui u
nepreglednu masu, Miloevi je rekao: Svaki narod ima ljubav koja
mu vjeno grije srce. Za Srbiju je ona Kosovo. Zato e Kosovo ostati
u Srbiji. Pjesnik i partijsko potrkalo Milovan Vitezovi skovao je krila
ticu: Dogodio se narod. To je postao zov srpstva i nacionalnog
buenja koje je Miloevia dovelo na vrhunac moi i pretvorilo ga
u najmonijeg politiara nakon Tita.
Miloevievci su osnovali poduzee za prijevoz i organiziranje
mitinga. Iz provincijskih tvornica dovezli su na desetine tisua radnika.

51

Umjesto da rade, dobili su sendvie i pie. Dravna su poduzea prisilila


svoje zaposlene da masovno podu na miting nad mitinzima.
Politiarima u drugim republikama Miloevieva prisega da e
Srbiju opet uiniti cijelom odjeknula je kao posmrtno zvono Jugoslaviji.
Kuan, ef SK Slovenije, shvatio je to to znai: Ukidajui autonomiju
Vojvodine i Kosova, Srbija e stei tri od ukupno osam glasova u fe
derativnom Predsjednitvu, dok e svaka druga republika imati jedan
glas. To bi znailo Jugoslaviju pretvoriti u Srboslaviju. Miloevi je
s odanom Crnom Gorom drao pola glasova jugoslavenskog Pred
sjednitva i uinkovito se pobrinuo da kolektivni ef drave nita ne
moe odluiti bez njegova izriitog odobrenja.
Miloevi se nije osvrtao na otre kritike koje su izazvale njegove
populistike metode, gazei postojee institucije. Njegova sprdnja prema
suparnicima postala je oita na sijeanjskoj sjednici Partije kad je jasno
rekao da e ostvarili svoje ciljeve bez obzira na njihov prosvjed.
Rjeenje e se nai u politici koju podrava veina ljudi ove zemlje.
Ili institucionalno ili vaninstitucionalno. Na ulici ili unutra, po
pulistikim ili elitistikim metodama.5 Miloevi je izrijekom prijetio
da e, ne provede li svoju volju u postojeim strukturama vlasti, okupiti
mase kako bi ostvario cilj. Ve je bio poeo.
Miloevi je forsirao ustavne promjene, a republike ga nisu mogle
zaustaviti.6 Savezna je skuptina 25. studenog usvojila amandmane koji
su utrli put novom srpskom ustavu. Ostalo je jo samo nekoliko
nerijeenih toaka. Kosovska je skuptina morala izglasati vlastito
rasputanje. Drugim rijeima, Miloevi se morao osigurati da njegovi
ljudi dre SK Kosova. Slubeni su srpski mediji dijelili Albance na
estite i separatiste. Miloevi je izabrao trojicu estitih Albanaca,
Rahmana Morinu, Husamedina Azemija i Ali Shukriju, da ostvare nje
govu naredbu.
Vllasi se nakon prosvjeda u studenome naao na vrhu crne liste
kao voa secesionista. Znao sam da se priprema teren za osvetu,
a moda i za moje uhienje. S tim je Srbija bila posve otvorena: smatrali
su da nee moi nametnuti eljene ustavne promjene sve dok mene
ne maknu, rekao je Vllasi. Nekadanji Titov miljenik, sad je iskljuen
iz CK. Miloevi je hitno postavio svoju trojicu vjernih partijskih aparatika. Ustavne je promjene gotovo osigurao.
Onda su 20. veljae opet stupili u akciju trepanski rudari. Odbili
su izai iz svojih jama sve dok se ne udovolji njihovim zahtjevima,
od kojih je prvi bio smjena miloevievaca u kosovskom rukovodstvu
Partije. Diljem Jugoslavije emitirane su slike blijedih i odlunih rudara
natrpanih u mranim i vlanim jamama. Mrka su im lica bila iskriana
crnim borama. Zaricali su se da e po potrebi i do smrti ustrajati

52

na svojim zahtjevima. Vani su ekale njihove obitelji, u strahu od onog


to e slijediti.7
Kosovo je zamrlo. Svagdje su izbijali trajkovi. Miloevi je htio
prekid trajka. Forsirao je proglaenje izvanrednog stanja. Direktor
trepanskoga rudnika Burhan Kavaja rekao je kako srpsko rukovodstvo
nije ak ni hinilo zabrinutost za rudarske ivote. Na sastanku sazvanom
kako bi se pokuao prekinuti trajk, Kavaja je upozorio jugoslavenske
rukovodioce da se boji nesree. Objasnio sam im da u rudnicima ima
2400 kg eksploziva, ondje je 1300 ljudi, i netko ga zabunom moe
aktivirati. Na moje iznenaenje, njih kao da nije bila briga. Samo
je predsjednik Predsjednitva Raif Dizdarevi bio pogoen tom vijeu.
Srpski je predsjednik Petar Graanin odbio njegove molbe i na Kavajevo zaprepatenje poeo priati o svojim pothvatima na Kosovu
tijekom Drugog svjetskog rata.
Zatim je maleni general Graanin iznio pretjerano upozorenje da
je vie od pedeset tisua naoruanih Srba i Crnogoraca spremno
marirati na Kosovo. Po cijeloj Srbiji moglo se esto uti od ljudi kako
su spremni poi u borbu na Kosovu. Zvualo je to kao hvalisanje,
kao isprazna prijetnja koja se nikad nee ostvariti. Ali je napetost jaala,
rastao je strah od oruanog sukoba. Jugoslavensko je rukovodstvo
estoko raspravljalo hoe li na Kosovu uvesti izvanredno stanje. ule
su se optube protiv Slovenaca i Hrvata da Kosovu alju hranu i novac
kako bi potpomagali trajk. Miloevi je htio poslati JNA da ga prekine.
Kuan mu je rekao da nema pravo pribjei vojnoj sili jer trajk su
izazvale promjene srpskoga ustava koje je nametnuo on, Miloevi.
Da bi prekinuo trajk, Miloevi je nazvao Vllasija u Pritini. Al
banskom je elniku rekao neka nagovori rudare da prekinu trajk. Vllasi
mu je odgovorio: Bio sam u rudnicima i uvjeren sam da oni nee
popustiti dok se ne udovolji njihovim zahtjevima. Bijesni je Miloevi
opomenuo Vllasija da e netko za to morati odgovarati. Ne osvrui
se na oitu prijetnju, Vllasi se sloio: Dakako, onaj tko je odgovoran.
Ali rudari nee odustati dok im se ne udovolji zahtjevima. Miloevi
ga je pokuao namamiti u Beograd na razgovore, ali Vllasi je to odbio.
Bio je to njihov posljednji razgovor.
Napetost je bila na vrhuncu. Miloevi je jugoslavenskom partijskom
Politbirou jasno dao na znanje da nee odustati od ustavnih promjena.
Na posljetku, to je bila politika platforma na koju se oslanjalo njegovo
vodstvo. Na jednom sastanku partijskog rukovodstva Miloevi je rekao
Kuanu da ako Partija ne podupre amandmane, onda e Srbija uiniti
to eli sluei se svakim sredstvom koje e smatrati potrebnim, bilo
u skladu sa zakonom ili ne bilo. A Kuan je odgovorio: Onda je
to kraj Jugoslavije.

53

Te noi je Miloevi izveo jedan taktiki manevar kako bi dobio


na vremenu. Njegova su tri ovjeka u rukovodstvu SK Kosova dala
ostavku. Rudari su prekinuli trajk, a ve ih je sto osamdeset bilo u
bolnici nakon cijelog tjedna provedena u jamama. No, bilo je prekasno.
Situacija se otela kontroli.

Sutradan je u Ljubljani u Cankarjevu domu odran skup koji je


sazvao Bavarov Odbor za ljudska prava. Sudjelovalo je cijelo slovensko
politiko rukovodstvo i stalo na stranu rudara a protiv Beograda. Srpska
se javnost zgraala. Unato ratu rijeima, Srbi i Slovenci openito su
odravali dobre odnose. Srbi su esto pokroviteljski isticali kako su
tijekom Drugog svjetskog rata prihvatili slovensku djecu koja su pob
jegla pred nacistikom okupacijom. Kad je Heinrich Himmler naredio
izgon nelojalnih Slovenaca, u Srbiju se sklonilo 8600 Slovenaca. Jo
jedna komponenta novog srpskog nacionalizma bilo je stalno uspo
reivanje patnji Srba u Drugom svjetskom ratu sa sudbinom idova.8
Zato je teko izmisliti krilaticu koja bi Srbe vie ogorila nego to
je u svom govoru te veeri u Cankarjevu domu rekao Joe Skoljc,
tadanji voa Omladinske organizacije Slovenije. Poloaj Albanaca u
Jugoslaviji slian je poloaju Zidova u Drugom svjetskom ratu. Srbima
je to bio udar u srce njihove preporoene mitologije: pa oni su
muenici.
U Ljubljani je 27. veljae sve jedan govornik za drugim osuivao
Srbe zbog represije na Kosovu. Beograd je postao muitelj. U trepanskom se rudniku brani Jugoslavija. Stanje na Kosovu dokazuje da ljudi
vie ne ive skupa, nego sve vie jedni protiv drugih. Politika se ne
moe voditi na ulici ili kad su ivoti u opasnosti, rekao je Kuan.
Trepanski rudari brane prava kosovskih graana i komunista da iza
beru svoje rukovodstvo. Slovenci nisu sluajni posjetitelji u Jugoslaviji.
Pomogli smo u njezinu stvaranju, odgovorni smo za njezinu
budunost. Prosvjedujemo protiv raspirivanja psihoze izvanrednog
stanja, upozorili smo da se pred naim oima dogaa tihi udar koji
mijenja lice Jugoslavije.
Duan Mitevi, direktor RTB, gledao je na TV Ljubljani skup u
Cankarjevu domu, pa je donio, kako je sam rekao, nehotice opasnu
odluku. Odluio je emitirati taj skup. U roku od nekoliko sati skup
je, upotpunjen prijevodom sa slovenskog, naelektrizirao Srbiju, opijenu
nacionalistikom retorikom. Srbi kao da nisu vidjeli da je slovenski
prosvjed protiv Srba u Cankarjevu domu odran nakon punih godinu

54

dana srpskih nacionalistikih mitinga koji su odjeknuli irom Ju


goslavije. Reakcija je odmah dola.
U Cankarjevu domu toliko su kritizirali Srbe. O nama su govorili
tako uasne stvari koje ja, kao ljudsko bie, nisam mogao shvatiti,
prisjea se Graanin.
Raspalio se, kao i cijela Srbija. Nezamislivo je da lukavi Mitevi,
makar i upola svjesno, nije uvidio udarnu snagu svoje emisije, vjero
jatnije je da je jedva doekao neoekivano streljivo u sve jaem ratu
rijeima izmeu Beograda i Ljubljane. im sam doao kui, zazvonio
je telefon, kae Mitevi:
Prijatelji mi rekoe da se ljudi okupljaju ispred stambenih zgrada i
estoko raspravljaju. Deset minuta kasnije netko mi javi da studenti
izlaze iz domova. Shvatio sam da e se te noi neto dogoditi, pa
sam se vratio u ured kako bih organizirao izvjea o dogaajima u
Beogradu... U osam sati ujutro se ispred Savezne skuptine skupilo
milijun ljudi. Nije ih uzrujao nikakav politiki razlog nego samo pri
jenos iz Slovenije u kojemu su uli tolike napade na njih.
Upitno je koliko je ljudi spontano izalo na ulice te noi, ali Srbi
su se istinski zgraali. Partijski su dunosnici obilazili kljune tvornice
oko Beograda. Predsjednik saveznog Predsjednitva Dizdarevi je
rekao:
Te veeri smo od Dravne sigurnosti primili izvjee da se u vie beo
gradskih tvornica sutra organiziraju mitinzi kako bi vrili pritisak na
savezne strukture. Tvornikim je direktorima izravno izdavao naredbe
7.nrqn Tn/jprovi, partijski dunosnik, ope poznat kao "Kundak.
/ Partijski su dunosnici bjesomuno telefonirali i traili upute jer
'su nou uli vijesti da tisue studenata kreu na grad. Graaninu sam
rekao neka to prekine, sjea se Dizdarevi. Graanin ga je pokuavao
umiriti obeavajui da e skrenuti studente od gradskog sredita.
Dizdarevi ga je uzeo za rije, ali kad se probudio, uo je da su se
stotine tisua prosvjednika okupile ispred Savezne skuptine u sreditu
grada.
Miloevii su tog vikenda bili u Vrnjakoj Banji, toplicama u
sredinjoj Srbiji. Mira Markovi je rekla da nisu gledali slovenski pros
vjed na TV, navodno se zaprepastila kad je za to ula. Sutradan rano
odluili su vratiti se u Beograd.
Po svom obiaju, Miloevi se nije urio da se obrati mitingaima.
to ga dulje ekaju, jae e se zahuktati. Stigli su radnici iz Rakovice,
beogradske industrijske etvrti. Skandirali su Slobo, Slobo! Nisu htjeli
sluati nikoga drugoga. Miloevi im je bio svetac, ne ikona, nego

ivi svetac, vjerovali su svakoj njegovoj lijei, nisu htjeli otii kui dok
im se on ne obrati, sjea se Borisav Jovi.
Cijeli je dan zasjedala krizna sjednica srpskih i saveznih politiara.
Miloevi je na Kosovu htio proglasiti izvanredno stanje. Kuan je
odluno ustao protiv, znajui da e se Srbija u bliskoj budunosti moi
posluiti istim isprikama protiv Slovenije. inilo se da rukovodstvo gubi
nadzor. Jovi je odjedanput vatreno kliknuo: Srbija gori! Vani je svje
tina dozivala Miloevia. Graanin se sjea: Slobo je psihiki bio
nesposoban da govori pred tolikom svjetinom.9 Savezni predsjednik
Dizdarevi, nakon to je satima odbijao da govori, pristao je na to,
mislei da kao Bosanac nee izazvati gnjev mase. Hrvat uvar nije
htio: Ne, napast e nas, rekao je. Dizdareviev je govor bio muan.
Graanin mu je savjetovao neka kae: to se tie Ustava iz 1974,
radimo na tome. Obeavam vam da emo uspjeti. A to se tie Kosova,
Kosovo je dio Srbije. to se tie Jugoslavije, mi smo za Jugoslaviju.
Iza Dizdarevia stajao je neki mladi Miloeviev aktivist i aptao
mu to e rei: Recite im da ete uiniti sve kako biste zatitili Ju
goslaviju. Njegov se apat uo preko razglasa. Dizdarevievo je
ponienje pokazalo koliko su slabe savezne institucije. Nisu imali vlasti
nad takvom razularenom gomilom. Ljudi su visjeli sa stabala i traili
glave kosovskih rukovodilaca, rugali se Dizdareviu, zahtijevali uhienje
Vllasija i traili da ih se naorua.
Masa se nij;e razila. ekala je cijelu no, i sutradan ujutro je i
dalje bila ondje. Miloevi se na posljetku pojavio, dvadeset i etiri
sata nakon okupljanja mitingaa. Opet se obratio izravno masama zao
bilazei jugoslavenske elnike:
Ovaj skup dokazuje da nitko ne moe unititi zemlju jer mu narod
to nee dopustiti, narod je najbolje jamstvo, okupit emo sve potene
ljude u Jugoslaviji u borbu za mir i jedinstvo. Nita ne moe zaustaviti
srpsko rukovodstvo i narod da uine ono to ele.
Zajedniki emo se boriti za jedinstvo i slobodu na Kosovu.
Moramo promijeniti svoj ustav, i to e znaiti napredak za sve narode
Jugoslavije, jedinstvo za SK i narod.
Svjetina je urlala neka uhite albanske partijske elnike. Miloevi
je odgovorio: Ne ujem vas, ali uhitit emo odgovorne ukljuujui
one koji su iskoristili radnike. Obeavam vam to u ime socijalistikog
naroda Srbije.
Duan Mitevi tvrdi da je tu Miloevi bio na vrhuncu:
Bila je to demonstracija moi - putati masu neka satima eka.
Savezni predsjednik govori, a oni ne odlaze. Konano dolazi Slobo
dan. Govori samo etiri minute. Svjetina grmi Uhitite Vllasija/" Slo-

56

bodem nije dobro uo pa ponavlja: Uhitit em o one koje m oram o


uhititi, bez obzira na kojoj su funkciji. A sa d idile kui! I oni odlaze...
To je pokazalo koliku ima m o i kako je njihov nepobitni voa.

Vllasi sc vozio Beogradom. U autu je imao ukljuen radio. uvi


Miloevievo obeanje da e ga uhititi, bio je u iskuenju da se pojavi
na mitingu. Sutradan su ga zatvorili.
Svjetina se razila. Poslije su danima prosvjede usporeivali s onima
27. oujka 1941. kad je srpski narod prkosno istupio protiv pakta s
hitlerovskom Njemakom uz slavni povik Bolje rat nego p a k t! Srbi
se die da su spremniji ii u rat nego trpjeti ludi diktat. General
Graanin sjea se dana kad je narod spontano reagirao na pakt s
Nijemcima... bilo mi je osamnaest godina:
Po cijeloj Srbiji bujice ljudi... Poslije sam rekao Sloboclanu: O vo je
27. o u jka! I rekao sam mu: Tada se ti jo nisi rodio.

Proglaen je novi ustav, pa ga je ratificirala kosovska skuptina.


Armijski tenkovi i srpska policija oko zgrade i svagdje po Kosovu po
brinuli su se da skuptina glasuje za ukidanje svoje autonomije i
pokoravanje beogradskoj vlasti. Srpska je elita 28. oujka 1989. pro
slavila novi Ustav. Na cijeloj je naslovnoj stranici Politika trubila da
je Srbija opet cijela. Beograd je stekao nadzor nad pokrajinama. Dok
je zbor djevojaka u bijelim haljinama pjevao jugoslavensku himnu u
beogradskoj koncertnoj dvorani, u dvodnevnim prosvjedima protiv no
vog Ustava poginula su dvadeset i dva Albanca i dva policajca. Slubeni
Beograd nije izustio ni rije aljenja zbog smrti tolikih Albanaca.
Promjene su nametnute bajunetima. Taj je dan u Srbiji proglaen
dravnim blagdanom.1

1) Telegraf, 9. studenog 1994.


2) Procjene su pribline, neki tvrde da se okupilo 150.000 ljudi.
3) Kertes se izredao na kljunim poloajima od efa savezne tajne policije
do efa carine 1994. (to je idealno mjesto u zemlji pod embargom u koju
se sva roba krijumari). Uz Kertcsa sc dizao jo jedan ovjek iz tajne policije
- Jovica Stanii. Taj e se popeti na vrh i postati jedan od Miloevievih
najpouzdanijih saveznika. Miloevi je u svibnju 1995. imenovao Staniia
posebnim izaslanikom za oslobaanje UN talaca.
4) Radia Gai, drugi predstavnik Srbije u jugoslavenskom Politbirou,
koji je na Osmoj sjednici bio uz Stambolia, proao je na glasovanju. Make
donac Milan Pancvski, miloevievac, gotovo nije proao s 86 glasova.
(uki, Slavoljub, Izmeu slave i anateme, politika biografija Slobodana
Miloevia, Filip Vinji, Beograd 1994.)
5) Miloevi, Slobodan, Godine raspleta, BIGZ, Beograd 1989, str. 333.

57

6) Laknulo im je to to preuzima Beograd. Slovenija se esto bunila zbog


golemih doprinosa u savezni fond za nerazvijene: Bosnu i Hercegovinu,
Kosovo, Makedoniju i Crnu Goru.
7) Srbija je osporavala Hrvatskoj i Sloveniji tvrdnje da rudari zapravo
trajkaju glau. Na taj nain htjela je kompromitirati rudare. Budui da je
180 rudara zavrilo u bolnici, a svi su se doimali onemoali i bolesni, nevjero
jatno je, a u svakom sluaju irelevantno, jesu li jeli ili nisu.
8) Istaknuti srpski intelektualci su 1989. utemeljili Srpsko-idovsku udrugu
prijateljstva. Ta skupina se suprotstavila proarapskoj i antiizraelskoj politici
nesvrstane Jugoslavije. Dobila je snanu slubenu potporu, a njena je tajnica
Klara Mandi odravala veze s mnogim istaknutim Srbima, od Radovana
Karadia do kapetana Dragana, koji je u Kninu imao svoju elitnu paravojnu
postrojbu, knine.
9) Govorka se da Miloevi mrzi javne nastupe. Iako je preko vala mitinga
doao na vlast, rijetko se obraa masama.

58

IZBOR CARA LAZARA


Oujak 1989. - sijeanj 1990.

Stalni je smijeak novog jugoslavenskog premijera Ante Markovia


postao zatitni znak njegova na izgled bezgraninog optimizma. Teio
je za trinim gospodarstvom i naiao na otpor elnika Srbije, Slovenije
i Hrvatske koji su eljeli zadrati nadzor nad gospodarstvom. Njegov
je program ponudio nadu zemlji stegnutoj opasnom spiralom nacio
nalizma koji je nastao u Srbiji. Ubrzo je srebrnokosi i modrooki
Markovi postao najomiljeniji politiar u svih est republika, iako su
ga klevetale njihove vlade. Spominjanje njegova imena podsjea na
razdoblje blagostanja i optimizma.
Ali, pamti ga se i zato to je predsjedavao neminovnom padu Ju
goslavije u rat, a nije imao snage to sprijeiti. Za njegova mandata,
u est republika odrani su prvi viestranaki izbori nakon Drugog svjet
skog rata. Veinu glasova dobile su nacionalistike stranke. Markovi
je doao u sukob sa Srbijom, Slovenijom i Hrvatskom, a bio im je
preputen na milost i nemilost. Njegov je program ovisio o odobrenju
svake republike vlasti, a one su ga po svojoj volji ili sluale ili krile.
Zapravo su republike, koje su se oko svega svaale, stupile u nevjero
jatan savez da ga svrgnu. Premijera su napadali sa svih strana. Miloevi
je pokuao blokirati reforme koje bi oslabile njegov monopol na vlast.
U taktikom manevru distanciranja od savezne vlasti, Srbija kree u
separatizam, ak i imenuje svog ministra vanjskih poslova, kao prva
jugoslavenska republika koja je to uinila. Postala je esta uzreica da

59

Srbija moe opstati i sama. No, bilo je to samo taktiziranje. Miloevieva


je stvarna nakana bila da zavlada jugoslavenskom federacijom.
Slovenija se nije htjela drati istih odredaba kao ostale republike.
Hrvatska je eljela zadrati svoju deviznu zaradu od turizma. Markovi
je tvrdoglavo pokuavao obraniti Jugoslaviju i kad vie nije imao to
braniti, pozivajui se na razum da nadvlada nacionalizam. Onda je 20.
prosinca 1991. dao ostavku, toboe u znak prosvjeda protiv saveznog
prorauna koji je nazvao ratnim. Izdan od sviju, malo je imao vlasti
izvan goleme, nepregledne zgrade savezne vlade. Na kraju je i to izgu
bio.
Podravajui Markovievu kandidaturu u sijenju 1989, Srbija se
nadala da e iznuditi ustupke od Hrvatske i Slovenije. Zato to je
odobrio Hrvata Markovia, Beograd je nagraen slobodnim rukama
na Kosovu i ustavnim promjenama. Izbor je Miloeviu bio kompromis,
pogotovo zato to je drugi glavni kandidat bio Borisav Jovi, jedan
od njegovih najpouzdanijih suradnika. Pragmatini je tehnokrat Mar
kovi okupio vladu sastavljenu uglavnom od trino usmjerenih
politiara. Kako bi dobio potporu za svoje reforme, nastojao je zado
voljiti republike. Dok je bio na vlasti, nacionalna valuta dinar bio je
konvertibilan a vezan za njemaku marku. Markovi je liberalizirao
uvoz i donio paket zakona o privatizaciji. Gospodarstvo je htio usidriti
na zdravoj fiskalnoj i financijskoj politici, a ne na politikom hiru,
uvjeren da e ljudima biti drae da imaju televizor u boji, automobil
i putovanja u inozemstvo nego nacionalistike parole, rat i izolaciju.
Prevario se.
Unato mamcu sjajnih stranih etiketa, Srbija je i dalje bila zasli
jepljena blistavilom nacionalizma. Na Kosovu se 28. lipnja 1989. okupilo
milijun Srba kako bi podno Miloevievih nogu proslavili eststotu
obljetnicu poraza u bitki s Turcima. Taj dan uven je u srpskoj povijesti.
Tog istog dana 1914. je srpski revolucionarni nacionalist Gavrilo Princip
u Sarajevu ubio austrijskog nadvojvodu Franju Ferdinanda, to je bio
povod Prvom svjetskom ratu. Ali je srpskoj nacionalnoj psihi mnogo
vaniji Vidovdan 1389. kad su na Kosovu polju Turci porazili srpsku
vojsku. Prema najtovanijem epu, car Lazar pridruio se srpskim legen
darnim junacima u bitki koja je oznaila poetak petstoljetne turske
vladavine. Turci su u poetku borbe ponudili caru Lazaru neka bira
borbu na smrt ili kapitulaciju. Ponudili su mu i nagradu ako se preda.
Odbio je, izabravi carstvo nebesko, a ne ovozemaljsko blago i izruenje
svoga naroda stranom zavojevau.
Prema jednoj verziji legende, sveti je Ilija donio Bogorodiinu
poruku:

60

Mili Boe, to u i kako u?


Kome u se privoljeti carstvu?
Da ili u carstvu nebeskome?
Da ili u carstvu zemaljskome?
Ako u se privoljeti carstvu,
privoljeti carstvu zemaljskome,
zemaljsko je zamaleno carstvo,
a nebesko uvijek i dovijeka.
Car je Lazar radije izabrao carstvo nebesko nego kapitulaciju pred
stranim neprijateljem, a srednjovjekovno je srpsko plemstvo izginulo
u toj bitki.
Sve je sveto i estito bilo,
i milome Bogu pristupano.
Od svojih je sljedbenika Miloevi zatraio neka uine isti izbor.
Njegovi su se pijuni irom Jugoslavije morali zaredi da e radije travu
pasti nego izdati svoj narod prihvaanjem tueg diktata. Taj, Lazarov
izbor, kosio se s Markovievim reformama koje su obeavale carstvo
na zemlji.
Kosovski je mit dua srpske tradicije. Osim Kristova imena, nema
ljepeg i svetijeg imena, izjavio je pravoslavni episkop Emilijan 1939.
na proslavi obljetnice Kosovske bitke.1 Pola stoljea poslije hodoasnici
su u redu ekali u manastiru Graanica da vide Lazarove kosti. Njegovi
e ostaci prolaziti po manastirima diljem Jugoslavije, po podrujima
koja e se, kad 1991. izbije rat, svojatati kao srpske zemlje. To putovanje,
kad su prvi put javno izloene Lazarove kosti, slavljeno je kao sveti
nacionalni obred. Neki su osjetili opasnost. Ljubinka Trgovevi, koja
se zarana suprotstavila Miloeviu, ve je bila upozorila srpsko ruko
vodstvo da bi putujue moi - i povratak etnikih simbola kao to
je dvoglavi bijeli orao srpske kraljevske kue i ikonografija srpske pra
voslavne crkve - mogle poremetiti krhku ravnoteu Jugoslavije. Tvrdila
je da bi se Srbi, kao najbrojniji narod, morali odgovorno ponaati prema
manjim, ranjivijim narodima. No, njezine savjete zagluili su gromki
povici Srba koji su likovali, uvjereni da je na posljetku sudbina zemlje
u njihovim rukama.
Srbi su iz cijelog svijeta agresivno i izazovno nagrnuli da sudjeluju
u ceremonijalnom ujedinjenju svih Srba pod jednim vodom. Nakon
sati u prometnoj guvi, oito spremni da izdre sve kunje samo da
bi vidjeli svog vou, nahrupili su na Kosovo polje. Od zore su ekali
kako bi osigurali mjesta u prvim redovima, ali ih je od Miloevia
odvajao golemi prostor pod blatom. Slavlje na bojitu Gazimestana
razlikovalo se od antibirokratskih mitinga s radnicima umorna izgleda

61

to su ih autobusima dovukli iz tvornica. Bila je to nadasve sveana


prigoda. Moda jest dravni stroj poslao mase na Kosovo, ali tu su
se ljudi ponosili to su dio tog monog izraza srpskog jedinstva. Gazimestan je postao spektakularni vrhunac lutrije. Nitko nije mogao
nadmaiti Miloevia.
U tom grozniavu ozraju Miloevi je siao s neba helikopterom
kako bi opalio svoju najzvuniju pljusku federaciji. Na pozornici su
bili najvii jugoslavenski politiari i oito im je bilo neugodno. Miloevi
je stajao sprijeda i posve vladao situacijom: . K : <
U svojoj povijesti Srbi nisu nikad pokoravali i iskoritavali druge. Os
lobodili su se u dva svjetska rata, a kad god su mogli, i drugima su
pomagali da se oslobode.
Kosovsko nam junatvo ne doputa da zaboravimo da smo neko
bili hrabri i dostojanstveni, jedni od rijetkih koji su neporaeni ili u
bitku.
est stoljea poslije evo nas opet u bitkama i svaama. To nisu
oruane bitke, iako se ni one ne mogu iskljuiti.
Gotovo na domet njegova glasa, u Pritini, glavnom gradu Kosova,
troni su socijalistiki neboderi, inae prepuni djece, bili tihi. Na vrelini
je tretala srpska narodna glazba. Grad se inio naputenim. Iako je
Albanaca na Kosovu bilo deset puta vie nego Srba, toga dana oni
su se povukli, u strahu da bi mogli postati rtvama hordi hodoasnika
od kojih su mnogi bili dobro zagrijani ljivovicom. Miloeviev zamjenik
na Kosovu zarekao se da e uhititi albanskog elnika Ibrahima Rugovu.
Tog je dana krhki i nesigurni Rugova ekao da ruka Beograda pojaa
svoj stisak na Kosovu.

Nakon ustavnih amandmana od oujka 1989. Srbija je postala kudi


kamo monija od ostalih republika. Preuzevi vlast nad pokrajinama,
sad je imala tri glasa u osmolanom saveznom Predsjednitvu. Slovenija
se bojala tog nekontroliranog utjecaja pa je nastojala redefinirati Ju
goslaviju kako bi oslabila vlast centra.
Srbija je bila uvjerena da e uvoenjem sustava jedan ovjek, jedan
glas zaustaviti centrifugalne snage koje razdiru federaciju. Obino
veinsko glasovanje ide paralelno s demokracijom, ali u toj klimi gdje
su nacionalni interesi jai od individualnih, to bi na primjer jamilo
da e brojano nadmoni Srbi uvijek nadglasati Slovence. Uvjereni u
to, Slovenci su zahtijevali da ostane sustav jedna federalna jedinica,
jedan glas kako je bilo odreeno Ustavom iz 1974.

62

Slovenija je u rujnu pokuala zaustaviti tenju Srbije za centrali


zacijom predlaui paket ustavnih amandmana kojima se odreuje
pravo da se po potrebi istupi iz Jugoslavije. No, cilj nije bila neovisnost.
Veina je rukovodstva smatrala amandmane, koji su obuhvaali iroku
lepezu od jezika do vojske, policom osiguranja koja e ouvati poseban
poloaj Slovenije u Jugoslaviji.
Sankcioniranjem selektivne primjene saveznih zakona, amandmani
su zadavali teak udarac Markovievu programu. Ljubljani su pomagali
da prigui sve glasniji prigovor javnosti (to ga je poticala slovenska
vlast) da Jugoslavija eksploatira svoju najbogatiju republiku i smanjuje
njezino blagostanje. Od 23,5 milijuna stanovnika Jugoslavije na Slo
vence je otpadalo osam posto, a Slovenija je ostvarivala gotovo treinu
izvoza Jugoslavije u vrstoj valuti. Ovaj varavi omjer nije vodio rauna
0 praktiki zatvorenim tritima od 21,5 milijuna preostalih stanovnika
Jugoslavije i o jeftinoj radnoj snazi i sirovinama koji su Sloveniji svagdje
bili dostupni, pogotovo u Srbiji, Bosni i Makedoniji. Novi bi ustav
Sloveniji - a ne federaciji - dao pravo odluivanja o raspodjeli bogatstva
republike. Markoviu je to bila nova prepreka, za koju se mogao samo
nadati da mu nee sruiti reformski program.
U Beogradu se digla oluja kad se naulo za planirane amandmane.
Srbija je zahtijevala pravo da raspravi o predloenim promjenama.
Slovensko je rukovodstvo odgovorilo da je Srbija donijela amandmane
na svoj ustav ne osvrui se na iije elje u Jugoslaviji, pa i na raun
albanskih ivota na Kosovu. Srbija je uvela presedan da jugoslavenske
republike imaju pravo mijenjati svoj ustav, rekla je Slovenija. Beograd
je odgovorio da se Slovenci mijeaju u iskljuivo unutranje poslove
savezne drave. Republike su tjednima vodile rat rijeima.
Amandmani su ogorili srpsko rukovodstvo. Naime, podreujui
savezne interese lokalnima, Slovenci su postali svoji gospodari, to je
bio izriit cilj vlasti. Slovenija e imati iste ovlasti kao federacija, pa
1 vee. Moi e odluivati smije li Armija u republici prijei u akciju,
moi e proglaavati izvanredno stanje, redefinirati svoje odnose prema
drugim saveznim jedinicama i birati koje e dijelove saveznog zakono
davstva primjenjivati. Vojni elnici Srbije i federacije raspravljali su kako
zaustaviti Sloveniju. Bi li joj zaprijetili izvanrednim stanjem ili bi ga
odmah nametnuli? Jovi je satima razglabao s Miloeviem i ministrom
obrane, generalom Kadijeviem, o raznim mogunostima. Miloevi
i ja smo vjerovali, da ako Slovenci donesu amandmane, to e biti kraj
Jugoslavije. Trojka je odluila da je bolje odvratiti slovensko ruko
vodstvo od usvajanja amandmana nego uputiti Armiju. Miloevi je
zakljuio da je trenutno prijetnja silom najuinkovitije sredstvo od
vraanja od proglaenja novog ustava.2

63

Kao predstavnik Srbije u jugoslavenskom Predsjednitvu, Jovi je


obeao da e nagovoriti savezne institucije na osudu slovenskih ustavnih
amandmana. Osmolano se Predsjednitvo izjasnilo protiv amandmana
zato to bi Sloveniji dali povlaten poloaj u Jugoslaviji. Poslije sastanka
u vojnom sreditu Dobanovci kod Beograda, Janez Drnovek, Slovenac
koji je tad bio na elu rotirajucg Predsjednitva, objasnio je da bi
stroga javna izjava bila kontraproduklivna. Jovi je nevoljko pristao
na otvorene razgovore sa Slovencima u Beogradu.
Jo nije bilo vrijeme za otru igru.
Srpski su elnici pokuavali milom natjerati Slovence na posluh.
U Beograd je dola slovenska delegacija visokog ranga da se suoi
s neprilinom koalicijom Jovi-Kadijevi-Markovi. Raspravu je Drno
vek otvorio opisom politikog ozraja u Sloveniji. Velika su oekivanja
javnosti, rekao je, i elnici je ne smiju razoarati. Jovi je prigovorio
da amandmani kre savezni ustav. Slovenci su tvrdili suprotno i poli
korak dalje prigovarajui Beogradu da on faktiki kri ustav pritiskom
na Sloveniju.
Slovenci su onda bacili Srbima kost prihvaajui da u amandmane
unesu neke korekcije. Sve se zapravo svodilo na kozmetike promjene
kojima nisu umirili svoje srpske i savezne sugovornike. Jovi je, na
svoj pravniki i polemian nain, rekao Slovencima ono to su ve znali,
to jest kako je Predsjednitvo zakljuilo da su amandmani izravna pri
jetnja jugoslavenskoj cjelovitosti. Upozorio ih je da Beograd nee trpjeti
stvaranje "asimetrine federacije.
Daljnjim sastancima nisu sc popravili odnosi. S jedva prikrivenom
aluzijom na Miloevia. Kuan je optuio "neke ljude koji izazivaju
nemire kako bi promicali svoje politike ambicije. Rekao je da bi se
samo dva amandmana moda mogla protumaili kao neustavna: onaj
kojim se jedino republikom parlamentu daje pravo da ovlasti JNA
da ude u Sloveniju, i onaj koji Sloveniji daje pravo da proglasi iz
vanredno stanje. Srbija destabilizira Sloveniju lime to ve dvije godine
napada ljubljansko rukovodstvo, rekao je Kuan. Upitao je kani li Beo
grad zbaciti slovenske komuniste, jer, rekao je, budu li amandmani
blokirani, oni bi morali odstupiti. Jovi je odvratio kako bi pak
promjene, ako bi do njih dolo, znaile kraj Jugoslavije, to je Kuanu
oito manje vano. Predsjednitvo, kao vrhovni zapovjednik oruanih
snaga, nee sankcionirati smrt Jugoslavije - argument koji e se u
sljedee tri godine esto ponavljati. Podravao me Kadijevi, rekao
je Jovi, a to je neizravno znailo da e se Armija posluiti svim
zakonskim sredstvima kako bi to sprijeila. Kuan se oito uzrujao i
traio je objanjenje.

64

Dvije su se strane prepirale oko toga da li amandmani kre toliko


kritizirani Ustav iz 1974. Kako bi odgodio usvajanje amandmana, Jovi
je 26. rujna ujutro, dan prije sjednice slovenskog parlamenta, sazvao
elnike federalnih institucija. Pozvan je Savezni ustavni sud da procijeni
kre li amandmani postojei Ustav. Predsjednik Vrhovnog suda, Slove
nac Ivan Kristan, prigovorio je da njegov sud ne moe razmatrati
hipotetino zakonodavstvo. Podrala ga je veina sudaca. Odluka suda
iznenadila je i Kristana. Predsjednik Vrhovnog suda rekao je: Da je
Sud odluio da su slovenski amandmani protiv Ustava iz 1974, sve
bi krenulo kako je htio Jovi. Srpsko se rukovodstvo moralo izvui
iz pravne zakoljice koja bi se mogla okrenuli u korist Slovenaca. Posta
jalo je jasno da nema ni jedne institucije u saveznoj Jugoslaviji koja
bi Slovence mogla sprijeiti da usvoje amandmane - osim Armije.
Obje su se strane ukopavale, a srpski su se elnici nadali da e
general Kadijevi preuzeti stvar u svoje ruke. Sloili su se da on predloi
vojnu intervenciju. Kadijevi se u zadnji as predomislio i predloio
neto posve drukije. Njegovi suurotnici ostali su bez rijei, sjea se
Jovi. Kadijevieva je nagla promjena miljenja bila zaetak ablone
nespojive s njegovom neposrednom zadaom. Markantni je Kadijevi
elinomodrih oiju i sijede valovite kose bio ministar obrane zemlje
u rasulu i nije mogao odluiti to bi. Odluio bi, pa bi se predomislio
tvrdei da nema ustavnog opravdanja za vojnu intervenciju. Takve e
biti zakljune tri godine njegove karijere. Nikad nee sebe smatrati
sudionikom spletke srpskih nacionalista, ali nee imati ni hrabrosti ni
uvjerenja da ih se odrekne. Tog je dana Kadijevi, u nastojanju da
smiri duhove, predloio da ako Slovenija poe tako daleko i usvoji
amandmane, neka odlui Ustavni sud.
Za srpske voe bila je to velika pogreka i prekretnica, rekao
je Jovi. Poslije je pitao Kadijevia zato je Armija promijenila miljenje.
Ovaj je odgovorio: Opet smo analizirali problem i zakljuili da bi
neki ljudi mogli prigovoriti da je svaki pokuaj zaustavljanja Slovenaca...
nezakonita vojna intervencija. Beograd je morao skovati neki drugi
plan.
Unato srpskoj taktici vrste ruke, Slovenci su jasno stavili na znanje
da e ii naprijed s amandmanima. No, morali su odigrati jo jednu
kartu. Dan uoi sjednice slovenskog parlamenta, kad su bez najave
slovenski komunisti bili pozvani u Beograd na sastanak CK, Kuan
je bio uzrujan. Bio je to pokuaj pritiska na slovenske komuniste
posezanjem za naelima demokratskog centralizma - pritiska na nas
da ne usvojimo amandmane ili da odgodimo sjednicu slovenskog par
lamenta.

65

Brzo je sazvao sjednicu SK Slovenije na kojoj su potvrdili svoje


stajalite o amandmanima. Slovenci nisu spremni po svaku cijenu
ivjeti u Jugoslaviji i nee pristati na politiko cjenkanje, stajalo je
u partijskoj izjavi. Slovenci su odluno zahtijevali asimetrinu fede
raciju koja bi priznala specifian gospodarski i politiki status re
publike. Odluku da idu naprijed, bez obzira na Beograd, jedan je visoki
slovenski dunosnik nazvao presudnom za raspad Jugoslavije.
Strepei od onoga to bi im mogao spremiti Beograd, Slovenci su
u vie navrata provjeravali svoje planove za nepredviene sluajeve.
U strahu od pokuaja umorstva, toga dana su slovenski elnici otpu
tovali u Beograd svaki svojim letom. ak i u doba sloge Slovenci su
uvijek imali spremni rent-a-car ako bi morali hitno otputovati iz Beo
grada. Sada su odluili da se cijela delegacija vrati cestom. Bjeat e
suprotnim smjerom od onoga koji se oekuje: ne u Ljubljanu preko
Zagreba, nego prema bugarskoj granici i obilazno u Sloveniju.
Na obraunu u Beogradu Kuan je branio odluku svoje Partije i
upozorio na izravan sukob snaga autoritarizma i agresije, s jedne strane,
i demokracije i reforme na drugoj strani. Svojim je drugovima komu
nistima rekao da slijede tradicije, jer su jo 1937. partijski prvaci rekli:
Najprije smo Slovenci, a tek onda komunisti. Slovenci su oito bili
u manjini. Te noi su u CK SKJ dobili pomo kad su Hrvati prvi put
javno stali na njihovu stranu, a protiv veine, u glasovanju u kojem
ih je devedeset sedam bilo za odgodu glasovanja o amandmanima, a
etrdeset protiv.
Drugoj jugoslavenskoj republici po veliini, koja je sve dotad krila
potporu slovenskoj tenji za decentralizacijom, takvo je glasovanje
Hrvata bilo razdjelnica. Time je samo ubrzan raspad savezne drave.
Bio je to logian potez Hrvatske koja je u Sloveniji vidjela jedinu nadu
za otpor Miloeviu. U estokom ozraju nesnoljivosti i snanog pri
tiska JNA, tadanjem efu SK Hrvatske Ivici Raanu nije preostalo
gotovo nita drugo doli da sudbinu Hrvatske povee sa Slovencima.
Slovenija je u glasovanju izgubila, ali su Slovenci shvatili da Beograd
nee poi protiv njih. JNA se preraunala mislei da e Slovenci us
tuknuti. Slovenski su komunisti raspoloeni otputovali iz Beograda:
Hrvatska je uz njih. Nisu se vraali zaobilaznim putovima. Kuan je
u zrakoplovu sve astio viskijem i hranom. U Sloveniju su se nakon
maratonske esnaestosatne sjednice vratili kao narodni heroji zato to
su Beogradu rekli ne.
Slovenija se 27. rujna proglasila suverenom dravom. Parlamentom
je odjekivao gromki pljesak kad su zastupnici nadmonom veinom
usvojili ustavne amandmane sa samo jednim glasom protiv i jednim
suzdranim. Cijelo je slovensko rukovodstvo dolo na sjednicu parla

66

menta kako bi potvrdilo svoje jedinstvo. Tadanji je predsjednik Ju


goslavije, Janez Drnovek, naglo prekinuo svoj posjet Glavnoj skuptini
UN u New Yorku. Time je pokazao da mu je Slovenija vanija od
poloaja efa drave. Slovenski je narod u ovom ratu ivaca dokazao
da moe biti gospodar svoje sudbine... Ovo je povijesni trenutak za
Sloveniju, rekao je u parlamentu Janez Stanovnik. U ozraju odu
evljenja neki su slovenski politiari zapjevali domoljubne pjesme.
Iskusni je partijski voa Milan Kuan, koji je uspio dobiti tu rundu,
skromno kao i uvijek otiao kui spavati. Godinama se penjao po
ljestvici KP, preivio je mnoge potencijalno smrtne politike borbe, pa
je znao da najtee bitke tek predstoje.

Sljedeeg je mjeseca jaao rat ivaca. Slovenija je zadala udarac


Markoviu objavivi kako republika ne moe iz svojih prihoda pridoni
jeti u savezne fondove. Iako je tvrdila da podrava Markovieve trine
reforme, Slovenija je prigovarala fiksnom teaju, jednom od glavnih
oslonaca njegova programa, i precijenjenom dinaru koji je tetio sloven
skom gospodarstvu usmjerenom na izvoz. Duhovi su se uznemirili kad
je najavljeno da u Ljubljanu stie Miloevifev pntnjiii^rirkiis_nacionalistikill_mitingaa koji je dobio ime i Miting istine. Srpski su
nacionalisti rekli kako e nosei tradicionalni kruh i sol, stari srpskj
simbol gostoljubivosti, sruiti barijere koje ih sad odvajaju od SloJ
venaca.3 U Ljubljani se ne zna istina o Kosovu, izjavio je jedan
jugoslavenski komunistiki dunosnik.
Kuanovo je rukovodstvo razmotrilo kako parirati tom oitom iza
zovu Beograda. I Slovenija je zabranila miting, s obrazloenjem da se
boji nasilja, i da bi neredi postali izgovor za vojnu intervenciju. Vlakovi
iz Srbije pretraivani su prije ulaska u Sloveniju. Smioni je potez po
mogao Kuanu koji je bio u brizi zbog predstojeih slobodnih izbora
to ih je Slovenija raspisala prije drugih republika. Znao je da mu
je veliki politiki plus to to se opet opire Srbima.
Srpski su organizatori u posljednjem trenutku, tvrdei da bi moglo
biti mrtvih jer e ih Slovenci nastojati silom zaustaviti, otkazali miting.
No, Beograd nije na tome ostao. Daleko od toga. Socijalistiki savez
Srbije, produena ruka SK, pozvao je sve srpske ustanove i poduzea
neka prekinu veze sa Slovenijom u kojoj su suspendirana sva osnovna
ljudska prava i slobode. Beograd je prvog prosinca, na sedamdeset
prvu obljetnicu stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, uzvratio
drskim diktatom: naredbom za prekid veza sa Slovenijom.

67

Jasno kaemo, nijedan graanin Srbije nee moliti Sloveniju da ostane


u Jugoslaviji niti e se poniziti da nudi kruh i sol onima koji su u
njega spremni zapucati.
Tijekom sljedeeg mjeseca vie je od 130 vodeih srpskih poduzea
prekinulo veze sa Slovenijom. Kanjavao se i najmanji otpor. Srpski
je dnevnik Politika napao Yugoexport, jednu od vrhunskih trgovina
odjee, zato to vrijea Beograane istiui u izlozima slovensku kon
fekciju. Bojkot je bio tipian primjer inata. Beograd je Slovence htio
opaliti ondje gdje e ih najvie zaboljeti, bez obzira na cijenu koju
pritom plati Srbija.4 I srpske su tvornice ovisile o slovenskim proiz
vodima. Bio je to tek poetak. Tim su potezom oteene obje strane.
Miloevi je utrljao sol u ranu. Parlament ga je potvrdio za predsjed
nika Srbije. Novoizabrani je predsjednik u govoru u Skuptini optuio
Slovence da ostatku Jugoslavije uskrauju pravo da vodi normalan ivot
u stabilnoj dravi. U klasinom primjeru onvellske dvoznanosti koja
je za njega toliko karakteristina, Miloevi je rekao:
Slovensko je rukovodstvo zatitnik konzervativizma u Jugoslaviji, jedan
od posljednjih zatitnika konzervativizma u socijalistikim zemljama
uope. Slovenski je konzervativizam, u sukobu s naprednim snagama
u Jugoslaviji, a osobito s naprednim snagama u Srbiji, reagirao
agresivno i surovo. Takva su agresivnost i surovost obiljeje svakoga
konzervativizma.
uvi za taj nastupni govor, komunistiki voe poeli su se svaati.
Dosta mi te je!, izderao se na Miloevia jedan od njegovih saveznika.
Problijedio je Raan, voa SK Hrvatske. Drhtale su mu ruke i glas:
Radi sve kako bi me prisilio da zauzmem stranu u raspri u koju
se ne elim mijeati!5 U izjavi slovenskog rukovodstva Miloeviev je
govor napadnut zbog neutemeljenih i apsurdnih tvrdnja.
Zapisnici s partijskih sastanaka otkrivaju koliko je neprijateljstvo
naraslo tijekom dviju godina ogorenih raspra. ini se da se ni u emu
ne mogu sloiti. Prepirali su se i kojom bi pjesmom otvorili etrnaesti
kongres SKJ, da li Internacionalom, dravnom himnom Hej Slaveni ili
pjesmom Jugoslavijo. Raan je u jednom trenutku rekao: Nije vano
kako poinjemo, ali vano je da s Jugoslavijom zavrimo. Oito nije
zapazio ironiju sve dok drugi nisu prasnuli u smijeh/

Konani obraun Srbije i Slovenije dogodio se 23. sijenja 1990.


na etrnaestom izvanrednom kongresu SKJ. Delegati su se tijekom
tog otunog zasjedanja u beogradskom Sava centru prepirali oko sud
bine Partije. Bi li je podijelili na dva smjera, socijaliste i komuniste,

68

a ne vie prema republikama? inilo se da je ponor izmeu Srbije


s jedne i Slovenije i Hrvatske s druge strane, postao nepremostiv. Obje
su zapadne republike raspisale slobodne izbore za proljee. Komunizam
je diljem Istone Europe bio u agoniji. Jugoslavenski partijski elnici
nisu se u ta tri dana nimalo pribliili sporazumu o budunosti organi
zacije. Naprotiv, propala je svaka nada na pomirbu.
S rasulom u Partiji, bosansko se rukovodstvo uznemirilo, naavi
se izmeu dviju strana. Nijaz Durakovi, ef SK Bosne i Hercegovine,
pokuao je neutralnim pristupom. Imam mandat, rekao je, da kleknem pred predsjednike Kuana i Miloevia i zamolim ih neka nau
nekakav kompromis.
Delegati su se motali po dvoranama, kavanama i restoranima, nas
tojei dokuiti to se dogaa, uvjereni da Partija nikad ne donosi odluke
pred javnou. Srbija i Slovenija nastavile su polemiku o transformaciji
Partije, a za zakljunu rezoluciju predloeno je ak 458 amandmana.
Delegati su se uzajamno vrijeali. Miloevi je upozorio kako e
se, raspadne li se jugoslavenska Partija, onda partije svake republike
pretvoriti u nacionalistike ili nacionalsocijalistike. Jedan je slo
venski delegat izjavio kako je upravo Miloevieva Partija nacionalsocijalistika time podrazumijevajui da je srpska partija
faistika. Duan Mitevi pohrlio je u obranu Miloevia hvalei njegovo
vienje Jugoslavije koje je prihvatljivo srpskoj radnikoj klasi, srpskom
narodu i narodima i narodnostima Srbije.7 Mitevi se pobrinuo da
Kongres tri dana i tri noi prenose TV centri irom Jugoslavije.
Nijedan slovenski prijedlog - od ljudskih prava do uloge Jugoslavije
u Europi - nije dobio ni polovicu od 1612 glasova nunih za usvajanje.
Svaki je neuspjeh bio pozdravljen gromkim pljeskom. Slovenci su bili
ponieni, postalo im je jasno da su srpska i crnogorska delegacija
upuene da srue svaki slovenski prijedlog. Odbijeni su svi slovenski
amandmani, rekao je Kuan. Uope nije bilo vano kakvi su slovenski
prijedlozi, odbacili bi sve to mi predlaemo."^eini slovenskih delegata
nije se postavljalo pitanje hoe li otii s Kongresa, nego kad e otii.
I dotle su Srbi podbadali Slovence i izazivali ih da izau. Slovenci
su ugovorili znak za odlazak. Ciril Ribii stat e za govornicu i rei:
Ovakva orijentacija ne moe biti orijentacija slovenskih komunista pa
mi odlazimo s Kongresa.
Ogorena slovenska delegacija napustila je Kongres. Istaknuta
slovenska partijka onja Lokar plakala je dok je delegacija polako izla
zila iz dvorane. Mnogi su srpski delegati pljeskali njihovu pononom
izlasku, uvjereni da su pobijedili Slovence.
Onda je Miloevi poinio jednu od svojih prvih politikih po
greaka: popeo se na sredinji podij i pozvao Kongres da nastavi s

69

radom. Neka odu oni koji ele otii, stvorit emo novi kvorum. Ali
njegov poziv nije prihvaen. Samouvjereni voa, naviknut da mu kliu
s grozniavim oduevljenjem, odjednom nije znao to bi. Preraunao
se. Ivica Raan se bio obvezao da e njegova delegacija izai za Sloven
cima ako napuste Kongres. Miloevi se na to nije osvrtao. U hrvatskoj
je delegaciji bila .treina, .Srba. Miloevi se uzdao da e oni zadrati
hrvatsku delegaciju na Kongresu. Prevario se. U znak potpore Sloven
cima hrvatska je delegacija napustila Kongres.
Kongres se rasplinuo u svau oko svakog aspekta politikog ivota.
Zavrio se raspadom Saveza komunista Jugoslavije. etrnaesti je kon
gres bio posljednji na koji je dolo svih est jugoslavenskih republika.
Popustilo je ljepilo koje je dralo na okupu federativnu Jugoslaviju.
Savezni je premijer Ante Markovi hrabro otrpio raspad. Jugoslavija
e se nastaviti, rekao je uz osmijeh.
Vrhovno zapovjednitvo Armije pokazalo je strah. General Kadijevi je opomenuo Crnogorca Momira Bulatovia koji je predsjedao
sjednici Kongresa: Braniti Partiju znai braniti zemlju. No, kom
promis nije bio mogu. Kad su Hrvati odbili ostati na Kongresu, mladi
Bulatovi nije znao to e. Dao je petnaest minuta odmora koji je,
kako e poslije rei, preao u povijest.
1) Irena Kosti i Slobodan Vuksanovi, Pesma o Kosovu, suvremena srpska
poezija, Beograd 1991, Vidici SKZ, Jedinstvo, str. 12.
2) Nakon to je Armija u veljai 1989. poslana na Kosovo, beogradsko
je rukovodstvo u njoj sve vie gledalo sredstvo za provoenje i nametanje
politike.
3) Jovica Vlahovi, ovjek koji tvrdi da je izgubio ruku kao djeak dok
je bio partizanski kurir, a zapravo se ranio kad je dinamitom ribario u Crnoj
Gori, jedan je od slikovitijih ekstremista-agenata upletenih u propali pokuaj
u Sloveniji.
4) uki Slavoljub, Izmeu slave i anateme.
5) Vreme, Agonija SKJ, 5. studenog 1990.
6) Vreme, Agonija SKJ, 12. studenog 1990.
7) Vjesnik, 23. sijenja 1990.

70

HRVATSKA PUKA NA HRVATSKOM


RAMENU
Buenje Hivatske
1989. - 1990.

Hrvatska je nijemo pratila Miloeviev uspon. Dvadeset je godina


ova zapadna republika - druga po veliini u Jugoslaviji - bila poznata
kao utljiva republika nakon to je Tito 1971. slomio nacionalistiki
pokret zvan maspok koji su vodili hrvatski komunisti na vlasti.1 Tada
su smijenjeni partijski elnici koji su vodili pokret; zapravo, otputen
je i zatvoren svatko tko je s pokretom imao i najmanje veze. Hrvatska
kulturna organizacija, Matica hrvatska, rasputena je zato to je bila
glavno sredite disidenata, a imala je nacionalistiku platformu koja
je obnovila gospodarske i povijesne pritube na Srbe. Nakon gotovo
dva desetljea mnogi e se svrgnuti elnici maspoka opet dii kako
bi sudjelovali u prvim viestranakim izborima poslije Drugog svjetskog
rata. Na izborima je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica koja
je na vlast dola uz potporu visokopolitizirane zajednice hrvatskih emi
granata od kojih su mnogi pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog
svjetskog rata, a u drugom valu nakon 1971. Tvrdu jezgru hrvatske
emigracije komunisti su dugo slikali kao bauka za Jugoslaviju, i dvadeset
godina optuivali je za meunarodni terorizam. U neprijateljskom pod
neblju Miloevieve vladavine, HD Z je kao masovni pokret lako osvojila
glasove sveanim obeanjem da e ostvariti hrvatski tisuljetni san o
dravnosti.

71

Hrvati su, kivni nakon guenja maspoka, dugo ekali promjenu.


Agenti Dravne sigurnosti i vojne obavjetajne slube sasluavali su
svakoga tko je bio osumnjien da je u vezi s hrvatskim emigrantima
koji navodno snuju obnovu nezavisne drave Hrvatske. Jugoslavenskim
je komunistima hrvatska neovisnost bila tabu tema, ravna pokuaju re
habilitacije ustake Nezavisne Drave Hrvatske (NDH). Svako je
uhienje bilo opomena da budna Jugoslavija nee trpjeti nikakav oblik
hrvatskog nacionalizma. Izricale su se zatvorske kazne samo zbog
pjevanja nacionalistike pjesme ili noenja ahovnice, hrvatskog crveno-bijelog grba koji je 1941. biotgrb pronacistike NDH. Upitno je koliko
je tih simbola neprijateljske djelatnosti podmetnula policija. Na
primjer, ljudi su mogli dospjeti u zatvor zbog posjedovanja ekstre
mistike propagande. Ustaka broura poslana iz Njemake bila je
dovoljan dokaz za optubu nesretnog primatelja u Zagrebu koji moda
nije imao ni pojma o tome.
Kao odgovor na tu proizvoljnu represiju, hrvatska je narodna elita
njegovala osjeaj odvojenosti od istonih dijelova zemlje. Hrvatski su
nacionalisti Srbiju smatrali komunistikom, zaostalom i siromanom,
dok Hrvatska - razvijena i suvremena - pripada civiliziranoj Srednjoj
Europi, jer je njezina kulturna batina ve stoljeima vezana uz Austro-Ugarsku. Kad su se povlaile crte bojinice, Hrvati su naglaavali
da su izvan mranog bizantinskog balkanskog svijeta. Prigovarali su ^
to su Srbi na vodeim poloajima, to su prezastupljeni u medijima
i slubama sigurnosti. Jaalo je zanimanje za katoliku crkvu. Mnogim
je Hrvatima to bila vie potvrda njihova identiteta, razliitosti od pra
voslavnih Srba, nego izraz vjere.
Kad je 1989. pao komunizam u Istonoj Europi, zagluni je odjek
hrvatske utnje odzvanjao zapadnom republikom.2 Miloeviev je uspon
bio vjetar u jedra onima koji su traili da Hrvatska izae iz Jugoslavije
kako bi se oslobodila srpskog jarma; i bilo je upozorenje ak i najjugoslavenskije orijentiranim Hrvatima kako je vrijeme za hitne
reforme.
Godinama nakon to je srpski nacionalizam uhvatio korijene u Beo
gradu i doveo na vlast Miloevia, hrvatski su nacionalisti jo bili
nijemi, to je bio oit dokaz koliko je uinkovito bio zaguen hrvatski
nacionalizam. esto su se vidjele velike srpske povorke i mitinzi okieni
srpskim obiljejima i simbolima vlasti, ali su ak do 1990. hrvatski na
cionalisti bili prestraeni i skriveni. S one strane politikog spektra,
hrvatski/intelektualci su se doaptavali u kavanama i etali gradskim
perivojima kako bi izmakli uhu drave. Razmatrali su to bi se sve
moglo poduzeti. U najutjecajnijoj skupini bio je bivi general JNA^ i
povjesniar Franjo Tuman. Pivi javni skup HDZ odran je 28. veljae

72

1989.3 Kratak prilog u kasnim vijestima bio je dovoljan da privue


pristae u HDZ. Stranka je legalizirana tek u prosincu 1989. kad su
nakon slovenskih i hrvatski komunisti odluili raspisati viestranake
izbore. Komunizam je onemoao. Partiju je paralizirala svaa izmeu
konzervativnih tvrdolinijaa i reformista. Nakon maspoka je jedan od
najvanijih kriterija za ulaz u hrvatsku vladajuu elitu bilo nepostojanje
(ili poricanje) nacionalizma. Kad se Miloevi naao na vrhu, dio par
tijskih elnika htio se otvoreno izjasniti, dok je drugi dio zagovarao
utnju, a isprva je ak pruao potporu srpskom vodi. Reformisti poput
Celestina Sardelia vidjeli su u Miloeviu opasnost, a istodobno su
smatrali da se uloga SK mora promijenili. Unutarnja je zavada, meu
tim, onemoguila reformistima da povedu uvjerljivu izbornu utrku.
U predizbornoj kampanji Tuman je uzavrelim masama dao ono
to su htjele: snanu dozu nacionalizma kao protuotrov estini to je
dolazila s istoka. Za razliku od Miloevia. Tuman je bio iskren na
cionalist, ali su oba elnika gradila svoju mo na mobilizaciji masa.
Sef SK Hrvatske, Ivica Raan, koji jc sa svojom preimenovanom
Strankom demokratskih promjena izgubio na izborima od HDZ-a, shva
tio je ulogu Beograda u jaanju Tudmanove privlanosti.
Miloevieva je agresivna politika bila najjaa propaganda za
Tumana. Miloevi je u Hivatsku slao svoje bande koje su plesale
i pjevale Ovo je Srbija!, a to je izazvalo i oslobodilo nacionalni
ponos i nacionalistiku reakciju Hivata, a to je Tuman vjeto is
koristio.
Prisega da e uspostaviti hivatsku dravnost bila je Tumanova
osobna opsesija. Roen je 1922. pa je vrlo mlad postao generalom.
Poslije e svoju partizansku hrabrost opravdavati kao mladenaku borbu
za slobodnu Hrvatsku, a ne Jugoslaviju. Unato komunistikoj prolosti,
Tudmanove su nacionalne karakteristike bile uredne. Tito ga je imeno
vao glavnim politikim komesarom, ali je 1967. maknut zbog na
cionalizma. Tuman nikad nije proputao priliku istaknuti da je bio
u avangardi maspoka. Zatvoren je sedamdesetih u doba istke maspokovaca, a poslije i osamdesetih. Zbog njegove partizanske prolosti,
s Tumanom se u zatvoru postupalo bolje nego s drugim nacionalistima.
Jedan se zatvorenik zaprepastio videi privilegije i komfor bivega ge
nerala: Tumana su smjestili u razmjerno udobnu zatvorsku ambulantu,
svakog se dana brijao toplom vodom. Napraiti Tuman nije bio obian
disident. Govorkalo se da se slavni knjievnik Miroslav Krlea, enfant
terrible hrvatskih intelektualaca, zauzimao kod Tita kako bi oslobodio
Tumana iz zatvora.4

73

Taj povlateni tretman bio je jo dragocjeniji izvan zatvora. Utjecat


e na budunost Hrvatske. Za razliku od mnogih jugoslavenskih disi
denata, Tuman je dobio putovnicu. Osamdesetih godina putovao je
u inozemstvo i stvarao veze s hrvatskom emigracijom koja e mu
pomoi da se potvrdi kao voa hrvatskog naroda. Od svih kandidata
oporbe jedino je Tumanu hrvatska emigracija odrijeila svoju kesu.
Navodno je izborna kampanja u travnju 1990. stajala etiri milijuna
dolara.
Nekadanji politiki odbaenik Tuman godinama je ekao da se
kolo sree okrene. Na prste jedne ruke mogao je izbrojiti vjerne koji
su se usuivali posjetiti njegovu prostranu kuu na ekskluzivnom za
grebakom Tukancu.5 Unato iskrivljenu osmijehu i usiljenu ponaanju,
Tuman se drao kao ovjek uvjeren u svoju uzvienu sudbinu. Dranje
mu je djelomice bilo nasljee iz vojnike prolosti, ali je takoer bilo
izazvano njegovim snanim osobnim uvjerenjem da mora ispuniti misiju.
Tuman je pao u nemilost zbog grijeha nacionalizma. Meu nje
govim najteim grijesima bila je tvrdnja da su komunisti preuveliali
broj srpskih rtava Drugog svjetskog rata. Vojnu je vrhuku ogorio
tvrdnjom da je slubeni broj od 600.000 Srba, Zidova i Roma ubijenih
u ustakom konclogoru Jasenovcu vie nego udeseterostruen. Tuman
je naglaavao da je broj svih onih koji su u Hrvatskoj ubijeni tijekom
Drugog svjetskog rata blii brojki od ezdeset tisua. Spor koliko je
Srba poginulo od ustakih odreda smrti i u konclogorima ustakog po
glavnika Ante Pavelia, nikad nije rijeen, a vjerojatno nee ni biti.6
Tuman je tim javnim sporom stekao povjerenje i najradikalnijih emi
granata, bilo je to iskupljenje partizanske prolosti.
Pa ipak je bio slab prema Titu. Poslije e mu se, kad je postao
predsjednikom, mnogi rugati to se trudi oponaati nonalantnog ju
goslavenskog diktatora. U knjizi Velike ideje i mali narodi Tuman
je 1969. napisao da se miran i nezavisan hod Jugoslavije moe pripisati
Titu kao jednom od najistaknutijih dravnika novih nacija i suvre
menog svijeta openito.7
Jugoslavenski su mediji desetljeima prikazivali hrvatsku emigraciju
kao jedinstveno, prijetee zlo najprije krivo za stradanja Srba u Drugom
svjetskom ratu, a poslije za sijanje sjemena terorizma po svijetu.8
Komunistika je vlast sve hrvatske emigrante obiljeila kao taiste,
ustae, rekao je Tuman, iako ive u demokratskoj Americi, Kanadi
ili vedskoj. Zapravo je komunistika Jugoslavija, opsjednuta po
litikom emigracijom iz Hrvatske i drugih republika, ustrojila posebnu
slubu koja ih je u inozemstvu ubijala. Jedan e agent, Zeljko Rana-

74

tovi-Arkan, postati ozloglaen u ratu 1991. Bilo je neto bivih ustaa


koji su pobjegli nakon Drugog svjetskog rata, ali su emigranti bili svih
politikih boja. Tuman je zarana shvatio njihovu vanost. Znao je da
e hrvatska emigracija postati klju hadezeovske pobjede. Josip Boljkovac, bivi hrvatski ministar unutranjih poslova i potpredsjednik HDZ-a,
omoguio je uz pomo veza u vladi da emigranti dobiju jugoslavenske
vize.

Pozivajui emigrante u Zagreb na kongres HDZ-a 24. veljae 1990.


Tuman je uinio ono to je sam nazvao svojom najpresudnijom
politikom odlukom, ak i u usporedbi s koracima koje e poduzeti
poslije kao predsjednik novoroene zemlje razdirane ratom.
Poziv emigrantima da se vrate u domovinu na veliki zbor bio je toliko
riskantan da su ak i oni koji su poslije doli medu moje elnike do
posljednjeg trenutka ekali hoemo li biti uhieni ili ne. Zato je to
bila prekretnica u mom ivotu to se tie odluivanja...
Velika djela, kako u okviru individualnog stvaralatva, a pogotovo
na podruju socijalne inovacije pa i vojne, nastaju na otrici izmeu
mogueg i nemogueg.
Zato je upravo u takvim trenucima vana prosudba da bi se
postiglo neto to se veini ini nemoguim.
Tek kad je 2500 delegata napunilo zagrebaku Koncertnu dvoranu
Vatroslav Lisinski, elnici HDZ-a znali su da nee biti uhieni. Dotle
je H D Z postao masovni pokret od navodno 200.000 lanova. Tuman
je uzbuenoj masi rekao da e se boriti za hrvatsko pravo na samo
odreenje i suverenost.
Nai protivnici u naem programu ne vide nita drugo nego zahtjev
za obnovom nezavisne hrvatske ustake dfave. Ti ljudi ne vide da
ta drava nije bila djelo faistikih zloinaca; ona je takoer bila i
izraz povijesnih tenja hrvatskog naroda za neovisnom dravom. Znali
su da Hitler kani sagraditi novi europski poredak.
Odmah su se na njegov govor okomili JNA i Srbi, pogotovo oni
u ruralnim podrujima Hrvatske. Srbi su tvrdili da im budunost nije
sigurna u Hrvatskoj koja pozdravlja povratak navodnih ratnih zloinaca
i doputa Tumanu da govori. H D Z je tvrdila da Tuman ne rehabilitira
ustako nasilje, nego izdvaja ono to je dobro, ostvarenje Hrvatske u
NDH. Histerija je narasla kad je Tuman izjavio: Bogu hvala, moja
ena nije ni idovka ni Srpkinja!

75

Osim predvidljivih napada na srpski nacionalizam, Tuman je jasno


pokazao da ne mari za Bosnu i Hercegovinu, nazvavi sredinju ju
goslavensku republiku nacionalnom dravom hrvatskog naroda.
Hrvatski su nacionalisti u bosanskim muslimanima gledali islamizirane
Hrvate, dok su srpski nacionalisti tvrdili da su muslimani prije bili pra
voslavni Srbi. Tuman e poslije kao predsjednik na sastanku s
amerikim veleposlanikom Warrenom Zimmermannom najotrije
osuditi Izetbegovia i bosanske muslimane, nazivajui ih opasnim fun
damentalistima koji ele iskoristiti Bosnu kao odskonu dasku za
irenje islama po Europi. Unato naporima suradnika da utiaju njegov
ispad, Tuman se nije mogao obuzdati i rekao je da bi Bosnu trebalo
podijeliti izmeu Srbije i Hrvatske.
Hercegovaki je lobi - hrvatski emigranti iz Hercegovine, a i njihovi
sunarodnjaci u zemlji - tvorio vaan stup potpore Tumanu. On se
vezao za taj krug zbog financijske i politike pomoi. Oni su pak
otvoreno zagovarali pripajanje Hercegovine, junog dijela BiH. Am
bicije ekstremista o Hrvatskoj do Zemuna, grada sjeverno od srpske
prijestolnice Beograda, postale su ak predmetom pukih ala. Prema
jednoj takvoj ali, HDZ je kratica za Hrvatska do Zemuna. Na
posljetku e se hercegovaki lobi sukobiti s kontinentalnim Hrvatima
koji nisu dijelili njegove ekspanzionistike tenje.
Na dvodnevnom Kongresu govornici su jedan za drugim isticali
pravo Hrvatske na secesiju i na slobodno stupanje u savez s drugim
zemljama. Stvorena je izborna platforma HDZ-a. Kako bi ostvarila
duhovni preporod Hrvatske, HDZ je obeala ispraviti povijesne
nepravde - kao to je nerazmjerna zastupljenost Srba (kojih je bilo
trinaest posto u hrvatskom puanstvu od 4,7 milijuna) u policiji i medi
jima. Za Hrvatsku nema boljitka sve dok hrvatska puka ne bude
na hrvatskom ramenu, a hrvatska lisnica u hrvatskom depu,9^zjavio^
je hadezeovski elnik ime Dodan,koji e poslije nakratko biti ministar
obrane, 'htikix -M a i i a U cl i
Kongres je odran u^.ozraji^ snt^mh emocija i nacionalizma, u sali
se mahalo stjegovima^sal''iVliovnic'om/Prekinula se hrvatska utnja iz
apatije ili straha od zatvora zbog nacionalizma ili protukomunistinih
izjava. Pokret je preao prag, a Slobodan Praljak, kazalini redatelj
koji e poslije postati zapovjednik hrvatskih postrojba u Bosni, ovako
opisuje kako je HDZ prola kroz faze osjetljiva djetinjstva:
Znao sam da emo pobijediti. I tako je ta deklaracija izazvala slian
osjeaj kao redatelju na praizvedbi. Tu je radost, ali i tuga to neto
prestaje. Nismo vie bili ekskluzivna skupina tridesetorice ili etrdesetorice. Nismo vie bili osueni na tajnovitost i ilegalne sastanke.

76

Hrvatska se utnja rasprila.

Ako je Hrvatska grabila prema slobodnim izborima, Slovenija se


etala. Ondje je igra bila posve drukija, slubena je petomjesena
kampanja poela davno prije jer su od poetka osamdesetih postojale
politike interesne skupine. Slovenski su komunisti bili dovoljno dale
kovidni da radije sami pokrenu demokratske reforme, nego da ekaju
jaanje pritiska javnosti.
Milan Kuan, predsjednik reformiranih komunista, u rujnu 1989.
je postavio zahtjev za usvajanjem ustavnih amandmana kojim je
pripremljeno tlo za izbore i suverenost Slovenije. U prosincu je Savez
komunista Slovenije promijenio svoj naziv, zadravi inicijale kao
podsjetak na prolost, a naglaavajui preobrazbu Partije: ZKS - Stranka
demokratske reforme. Njezina je poruka, izraena vedrim, djeje na
ivnim obojenim oblicima, glasila EUROPA SAD! I reformirani ko
munisti i oporbene stranke imali su ono to je Kuan nazvao sloven
skom perspektivom, izmeu njih nije bilo bitnih razlika. Politike
su se stranke najvie prepirale oko mogunosti reforme unutar Ju
goslavije. Usprkos estokom politikom neslaganju, reformirani su
komunisti vjerovali da se Jugoslavija moe pretvoriti u suvremenu de
mokratsku dravu.
Izborna se kampanja vrtjela oko pitanja uloge Slovenije u Ju
goslaviji. Hoe li najrazvijenija, najsuvremenija republika ostati dio
jugoslavenske federacije? DEMOS, nezgrapna koalicija sedam opor
benih stranaka, u izbornoj je utrci obeavao da e odrati referendum
o neovisnosti.
Izbori su se zasnivali na zamrenu proporcionalnom sistemu od tri
kruga, kojim je veina stranaka dobila zastupnike u parlamentu. Sloven
ski su izbori bili prvi slobodni izbori uope u poslijeratnoj Jugoslaviji.
Bili su znak uspjene, pozitivne demokratske promjene. Kuan je u
drugom izbornom krugu porazio predsjednikoga kandidata DEMOS-a
Joeta Punika, politikoga zatvorenika iz pedesetih godina koji je kao
gastarbeiter otiao iz Slovenije i u Zapadnoj Njemakoj postao akade
miar.
Kuan je nagraen zbog svog prkoenja Miloeviu postavi prvim
predsjednikom Slovenije i odmah je prestao biti lanom Partije kako
bi predstavljao sve Slovence. DEMOS je dobio pedeset pet posto gla
sova, a reformirani komunisti sedamnaest posto. Pobjeda je zavrila
zbrkom politikih opcija jer je DEMOS okupljao tako razliite stranke
kao to su konzervativni kranski demokrati i zeleni. Kranski su se
demokrati potvrdili kao najjaa stranka iako su zapravo dobili manje

77

glasova od komunista ili liberalnih demokrata (biva Socijalistika om


ladina), iji je asopis Mladina poveo juri na JNA.

Uoi izbora savezni je ministar obrane, general Kadijevi, poluHrvat polu-Srbin, nekoliko puta dolazio u Petu vojnu oblast koja je
obuhvaala Sloveniju, dio Hrvatske i sjevernu Bosnu. Njegovi su posjeti
izazvali pretpostavke da e JNA intervenirati ako prvi slobodni izbori
zavre protiv elja Armije. Kadijevi je sedmog travnja, uoi izbora
u Sloveniji, doputovao u Ljubljanu. Otvoreno je zaprijetio odmazdom
svakoj politikoj stranci koja dovede u pitanje teritorijalnu cjelovitost
Jugoslavije:
Oni koji danas poriu sve vrijednosti i dostignua u provedbi izbora,
koji nude bratoubilaki rat, promjene granica i komadanje zemlje,
moraju shvatiti da e to biti sprijeeno. Visoka je cijena plaena za
nau slobodu koja se mora uvati i odravati pozivom na sve ro
doljubne snage. JNA i oruane snage kao cjelina jo e se zauzimati
za put drutvene promjene. Dat e pun doprinos razvoju demokracije
i onih procesa koji ljudski ivot ine ovjenijim i bogatijim, ali e
se, prema svojoj ustavnoj ulozi, odluno boriti protiv snaga koje
potkopavaju temelje SFRJ i slabe njezinu obrambenu mo i sigurU Sloveniji je Kuan razmiljao koliko e ozbiljno uzeti prijetnje
Armije:
Znao sam kako razmilja taj papirnati tigar, koja su mu mona sred
stva u rukama i koliko malo treba da poludi u euforijskom
raspoloenju vojnih krugova koji uivaju potporu Partije i saveznih or
gana.
Prijetnje JNA protiv opasne HDZ (kako ju je nazivala) samo su
jaale Tumanovu popularnost. Admiral Branko Mamula, Kadijeviev
prisni prijatelj i bivi ministar obrane, pozvao je hrvatske komuniste
da iskoriste svoju veinu u Saboru kako bi zabranili HDZ, to je, tvrdio
je on, mogue jer izborni zakon zabranjuje esktremistike stranke.
Mamula je rekao Raanu da se nakon Kongresa HDZ-a Srbi u
Hrvatskoj boje novog genocida, da se ne ponovi ono iz Drugog svjet
skog rata. Nastojao je nagovoriti Raana da Hrvati moraju ustati u
obranu Srba. JNA je uasno zabrinuta zbog najnovijih dogaaja, po
gotovo zbog povratka emigranata, od kojih neke Armija ve godinama
trai. Od Raana je zatraio neka zaustavi emigrante kojima su u za
grebakoj zranoj luci izdavali putovnice.

78

Suoen s pritiskom i prijetnjama JNA, Raan je odgovorio da je


sama Armija kriva to je dopustila Miloeviu da ode tako daleko.
Kadijeviu je rekao:
Mi ne ruimo Jugoslaviju zato to smo poli demokratskim putem,
nego je rue Miloevi i vae odbijanje da mu se oduprete.
Uinite li traginu pogreku da oruano intervenirate u Hrvatskoj,
morat ete najprije likvidirati mene i moje prijatelje, a moda tek onda
hrvatske nacionaliste.
JNA nije krila prj^ezir prema slabom rukovodstvu hrvatskih komu
nista koje nije imalo izgleda u natjecanju s HDZ. Nakon jednog
posebno estokog pokuaja zastraivanja hrvatskog rukovodstva, Kadijevi se pojavio u pratnji desetorice generala. General Martin pegelj,
istaknuti Hrvat u JNA, sjea se kako ga je tada zapanjio Kadijeviev
gnjev:
Odrao nam je otro i neugodno predavanje o tome kako nisu smjeli
dopustiti stvaranje stranaka s nacionalistikim predznakom, kako ne
mogu dopustiti separatizam i kako je JNA dovoljno jaka da sprijei
takve tenje. Rekao je da bi trebalo dopustiti izbore samo u okviru
Socijalistikog saveza. Napao je hrvatske nacionaliste, a onda, po
obiaju, CIA-u, sve zapadnoeuropske zemlje koje ele zavladati Ju
goslavijom i Vatikan.
U Hrvatskoj su napori savezne politike i vojne vrhuke da glasae
zastrai kako ne bi glasovali za nacionalistiku oporbu, propali kao
i u Sloveniji. Tumanova je HDZ u dva izborna kruga dobila'205 od
ukupno 356 mjesta u Saboru. Reformirani su komunisti dobili 73 mjesta,
a ostala su mjesta u Saboru bila podijeljena izmeu centristike Koa
licije narodnog sporazuma, Srpske demokratske stranke i est manjih
stranaka.
Zapravo se izborna pobjeda ini znaajnijom nego to je bila. HDZ
je dobio 1,2 milijuna glasova prema 994.000 koliko su dobili reformirani
komunisti, ali je hrvatski izborni sistem britanskog tipa dao Tumanovoj
stranci apsolutnu veinu mjesta u novom Saboru iako je dobila manje
od polovice glasova glasaa. Uklonjene su manje stranke. Sustav je
favorizirao masovni pokret kakav je HDZ, koji je u cijeloj zemlji bio
dobro organiziran. Tumanova poruka: Odluimo sami o svojoj sud
bini! pogodila je u cilj.
Komunistima se u njihovoj sivoj kampanji sve izjalovilo. Na jednom
katastrofalnom posteru bio je Ivica Raan s nespretnom porukom NE
preko prsa, to je valjda bilo njegovo prkosno NE Beogradu, ali se
vie doimalo kao opomena da se ne glasuje za Raana. Promjena naziva

79

i injenica da je Raan, iako kolebljivo, vodio Hrvatsku u viestranaje,


nisu uvjerile Hrvate da e se reformirani komunisti, budu li izabrani,
boriti za nacionalne interese.
Nekoliko dana nakon pobjede HDZ-a, na nogometnoj je utakmici
beogradske Crvene zveze i zagrebakog Dinama u glavnom gradu
Hrvatske, ozlijeeno sedamdeset devet policajaca i pedeset devet
gledatelja. Uasnuta je Hrvatska gledala na televiziji kako beogradski
Delije napadaju hrvatske Bad Blue Boyse. Policija je brzo bila
nadjaana i izbezumljeni su navijai razbijali plastine stolice i bacali
ih u zrak. Uzalud je najavljiva pozivao na mir. Sukob je nadilazio
uobiajene divlje nogometno suparnitvo, a nered i razaranje odjeknuli
su cijelom Jugoslavijom.
Tuman je tridesetog svibnja sveano ustolien kao prvi demokratski
izabrani predsjednik Hrvatske. Imao je crveno-bijelo-modru lentu, a
u pozadini bila je razvijen/t ahovfuca, naputena je komunistika crvena
zvijezda. No, hrvatski predsjednik jo nije ostvario to je htio. Na do
hvatu je bio njegov san o hrvatskoj dravi. Postojao je samo jedan
problem - Srbi. Sva petorica zastupnika SDS-a bojkotirala su sjednicu.

1) Maspok je kratica za masovni pokret.


2) Izraz Slavka Goldstcina, hrvatskog liberalnog intelektualca i naklad
nika.
3) Istog su dana, 28. veljae, beogradski mediji izvjetavali da se ispred
Savezne skuptine skupilo milijun Srba u znak prosvjeda protiv slovenskog
skupa u Cankarjevu domu.
4) Hudelist, Darko, Banket u Hivatskoj: Prilozi povijesti hrvatskog viestranaja 1989-1990. (Zagreb, Biblioteka Dnevnik, 1991), str. 9-37.
5) Hudelist, id. str. 396.
6) ilas, Aleksa, The Contested Country: Yugoslav Unity and Communist
Revolution 1919-53, Cambridge Harvard University Press, 1991, str. 103-127.
7) Feral Tribune, 25. sijenja 1994, izvaci iz Tumanove knjige Velike ideje
i mali narodi, Matica hrvatska, Zagreb, 1969.
8) Danas, Zagreb, 17. travnja 1990, str. 27-29.
9) Danas, id. str. 90.
10) Danas, id. str. 9.

80

Miloevieva antibirokratska
revolucija, listopad 1988: mitinzi u
Subotici (lijevo) i na Uu u
Beogradu (dolje). Dogaanje
naroda posluilo je M iloeviu da
ukine vlast u tadanjim
autonomnim pokrajinama u Srbiji
i da se obrauna sa svojim
neistomiljenicima. (Snimio: R.
Brandolica)

Srpska policija razbija demonstracije Albanaca u Pritini, 28. oujka 1989, na dan prihvaanja
novog srpskog ustava. Tijekom dva dana prosvjeda poginula su 22 Albanca i dva policajca.
Slobodan M ilosevic obraa se masi oko milijun Srba u Gazimestanu na Kosovu 28. lipnja
1989, prigodom proslave eststote obljetnice srpskog poraza od Turaka.

Ponovno postavljanje spom enika bana Josipa Jelaia na glavnom zagrebakom trgu, 16. listopad 1990. (Snimio: S. Hanic)

Voda bosanskih Srba Radovan Karadi i voda hrvatskih Srba Jovan Rakovi na slavlju
M ilievieva ponovnog izbora za srpskog predsjednika, u Beogradu, srpnja 1991.

Ulazak tenkova JNA u Titovu Korenicu na Uskrs 1991. (Snimio: S. Jeina)

Nakon to je Martieva paravojska sm ijenila upravu Nacionalnog parka i otpustila sve


zaposlene, na Uskrs 31. oujka 1991. hrvatska je policija stigla na Plitvice, ali su ih iz zasjede
napali marticevci. U tom sukobu ubijen je policajac Josip Jovic, prva rtva srpske agresije na
Hrvatsku. (Snimio: S. Jeina)

Tenk JNA na mostu preko Korane. Prvog travnja oklopne su postrojbe JNA zaposjele glavne
toke na Plitvicama. (Snim io: S. Jeina)

Postrojbe JNA u Plaskom, srpanj 1991. (Snim io: S. Jeina)

Blokada rijeke luke. 30. rujna 1991. brodovi JRM uspostavili su pomorsku blokadu
jadranske obale. (Snim io: S. Jeina)
Slobodan M ilosevic pozdravlja Franju Tumana prigodom njihovog susreta, Beograd,
sijeanj 1991.

Pregovori gluhih. Na Cetinju je 29. travnja 1991. odran peti od ukupno est susrela estorice republikih predsjednika. (Snimio: R. Brandolica)

Podizanje slovenske zastave prigodom proglaenja neovisnosti Republike Slovenije,


Ljubljana, 25. lipanj 1991. (Snimio: R. Brandolica)
Pesnica kod entilja, 28. lipanj 1991. U zoru 27. lipnja JNA je poela operacije koje e
Slovenci nazvati invazijom i stranom okupacijom svoje zemlje. (Snimio: R. Brandolica)

Prva smotra ZNG-a na igralitu NK Zagreb u Zagrebu, 28. svibanj 1991. (Snimio: R.
Brandolica)
Predsjednik Franjo Tuman u Hrvatskoj Kostajnici, 25. kolovoz 1991. (Snimio: R.
Brandolica)

Selo Medari kraj N ove Gradike, kolovoz 1991. (Snimio: R. B eloevic)

Selo Omanovac kraj Pakraca, kolovoz 1991. (Snimio: R. B eloevic)

Gore: Srueni Budaki


most, rujan 1991. (Snimio:
R. Beloevi)

Lijevo: Silos ergaj


izmeu Borova Naselja i
Bradina s kojeg je
nadzirano etniko uporite
u Bradinu, rujan 1991.
(Snimio: J. M. Lianin)

14. rujna 1991. pada u ruke ZNG -a zagrebako vojno skladite na Selskoj cesti. (Snimio: R.
Brandolica)

Odlazak JNA s Borongaja, Zagreb, 12. listopad 1991. (Snimio: R. Brandolica)

Gore: Prognanici iz Dalja i Erduta. Za srpske agresije 1991. oba su mjesta okupirana i
opljakana, a preivjelo nesrpsko stanovnitvo prognano. (Snimio: J. Petri)
Dolje: Koncem 1992. broj prognanika u Hrvatskoj dosee 400.000, a kroz Hrvatsku je prolo
oko 700.000 izbjeglica iz BiH. Izbjeglice iz M oslavine u Novskoj (lijevo) i iz Bosanske
Posavine (desno). (Snim io: S Hanic)

Potkraj kolovoza 1991. Vukovar su opkolile golem e srpske vojne snage. Branilo g a je oko
700 pripadnika ZNG-a i policije, te oko 1000 dragovoljaca, lako skromno naoruani,
branitelji su se odrali punih 86 dana, pri emu su unitili oko 500 srpskih oklopnih vozila.
(Snimio: S. Jeina)

Srpski vojnici odvode zarobljenike Hrvate nakon pada Vukovara, studeni 1991.

Razmjena zarobljenih vukovarskih branitelja, Nemetin, 14. kolovoz 1992. (Snimio: S. Jeina)

DRUGI DIO

PALJENJE FITILJA

OSTACI POKLANOG NARODA


Kninska pobuna
Sijeanj - kolovoz 1990.

Politika je naobrazba Milana Babia poela ispod duda u vrtu ro


diteljske kue u selu Vrliki, gdje je kao djeak istodobno stjecao nagone
nepovjerenja i straha, a u duhu uspostavio neraskidivu vezu izmeu
svog opstanka i opstanka srpskoga naroda.
Moji su prvi susjedi 1990. bili najaktivniji u osnivanju ogranka HDZ-a
u mom selu. Njihov je otac 1941. bio ef ustake vlasti u selu. U
ljeto 1941. doveo je grupu ustakih ubojica da pobiju moju obitelj.
Tad je mom ocu bilo dvanaest godina, a spasio se samo zato to
je njegova obitelj pobjegla iz kue.
Kad je taj ovjek doao pobiti obitelj, a nije naao nikoga kod
' kue, uzeo je iz nae kue velik no i duboko zasjekao u koru duda
\ u naem vrtu. Dud je otada izrastao, ali je oiljgjc ostaa. A nama
djeci roenoj poslije rata, pokazivali su stablo - i taj oiljak.
Babi je roen 1956. - etrnaest godina nakon zasjecanja oiljka,
a puno desetljee nakon to su Titovi partizani pobjedonosno, prema
slubenom nainu izraavanja poslijeratnoga komunistikog reima,
ponovo ujedinili sve narode Jugoslavije u bratstvu i jedinstvu. No
prenoenje predaje o oiljku (u Babievu sluaju i u doslovnom i u
prenesenom smislu) s narataja na narataj, bilo je tipino za atavizam
koji e obiljeiti mentalitet srpskog nacionalizma, a poslije i sam ju
goslavenski sukob: smiljeno evociranje zvjerstava koja su odavno

83

nestala iz uspomena ivih; svjesno njegovana paranoja poticana u naj


manju ruku isto toliko glasinama i mitom koliko povijesnom zbiljom;
uporaba prolosti kao orujem sukoba, a poslije rata; i nadasve, kao
u svakom komunistikom drutvu, sublimacija individualnog identiteta
kolektivu - u ovom sluaju, srpskom narodu.
Kad je Milan Babi poeo javno govoriti o genocidu i faizmu,
nije se obraao samo stvarnom iskustvu naroda, nego i onim folklornim
vjerovanjima prema kojima je Srbima sueno da ih kod kue napadaju,
a vani izdaju i preputaju same sebi, kao jedinim uvarima svoje sud
bine.
Nisu sva zvjerstva izblijedjela iz ivog sjeanja. Ljeto 1941. ostavilo
je dubok dojam u svijesti krajinskih Srba. Te su godine u travnju Sile
osovine zauzele i podijelile Jugoslaviju. Hrvatski su faisti, na elu s
Antom Paveliem, u Hrvatskoj i Bosni proglasili Nezavisnu Dravu
Hrvatsku, nacistiku tvorevinu na elu s Pavelievim ustakim pokretom
koji je dvadesetih i tridesetih bio teroristika grupa izvan zakona, ivjeli
su uglavnom u izgnanstvu. Paveli nije krio da kani stvoriti istu hrvat
sku nacionalnu dravu. U ustakoj su retorici Srbi ili bili rasno inferiorni
ili (upadljivo proturjeno) odmetnuti Hrvati koji su narod prodali stra
nim interesima obrativi se na pravoslavlje. Pavelievi su ustae, u
upadljivim crnim odorama koje se pojavljuju i devedesetih1 ruili srpska
sela, odvodili i ubijali stanovnitvo, katkad u njihovu selu, a katkad
bi ih natrpali u kamione i vozili u daleka mjesta. U najzloglasnijim
sluajevima su cijelo selo zatvorili u pravoslavnu crkvu i zapalili je.
Nitko ne zna koliko je bilo rtava: brojke su sporne. Nema sumnje,
stotine tisua Srba poginulo je u konclogorima ili od ruke ustakih
odreda smrti. rtve su esto pokapali u otvorenim jamama, koje se
zbog ouvanja bratstva i jedinstva nikad nisu spominjale u Titovoj Ju
goslaviji, bar ne javno.
Preporodom nacionalizma devedesetih godina, otkapaju se masovne
grobnice vrlo sveano i politiki simbolino. Paveli je svoju etniki
istu dravu kanio ostvariti unitenjem Srba kao naroda. Njegova je
reenica ak i 1990. uasno plaila Srbe jer je htio treinu pobiti,
treinu otjerati, a treinu obratiti (na katolianstvo). Nacionalistikim
je voama bilo lako podsjeati na uasnu 1941. i u Srbima probuditi
elju da se osvete za sve to su pretrpjeli u prolosti. U proloj su
se nezavisnoj Hrvatskoj Srbi spasili od istrijebljenja tako to su se digli
na oruje, tvrdili su srpski voe. Krajinici su potomci onih koji su
opstali borbom, ostaci poklana naroda.2 Zbog povijesnog sjeanja na
nezavisnu hrvatsku dravu koja se protezala ak do Drine na istoku
(bosanske granice sa Srbijom), Srbi, koji su ivjeli zapadno od Drine,

84

smatrali su se nadasve ranjivima. Njih je napose privlaila ideja o jednoj


dravi koja bi obuhvatila sve Srbe.
Naziv Krajina dolazi od (srpskc^hrvatske rijei kraj. To podruje
Vojne krajine jedno je od velikih europskih povijesnih geostrategijskih
graninih podruja preko kojeg su se natezala carstva - austro-ugarsko
i tursko. Krajinu su stvorili Austrijanci. Unovaili su pravoslavce, koji c
.su pobjegli iz Srbije kad je pala pod otomansku vlast, naselili ih na f
zemlji i rabili kao stalnu obrambenu barijeru otomanskoj ekspanziji.
Za uzvrat su krajiki ilr&^uivali autonomiju, nisu im vladali ni Zagreb
ni Budimpeta nego izravno Be. Tako je Krajina od nastanka utjelovlji
vala dvije znaajke koje e 1990. godine estoko buknuti na ju
goslavenskoj pozornici: divlji ponos zbog neovisnosti i oduevljeno pri
hvaanje oruja.
Milan Babi je poetkom 1990. bio mladi provincijski zubar u gradu
koji je veini Jugoslavena bio poznat samo kao eljezniko vorite.
Knin je usamljen gradi na zabitnim goletima hrvatskog Dinarskog
gorja. Krajina je zalee hrvatske bogate jadranske obale, s kojom je
stoljeima trgovala i meusobno se enila. Knin i Krajina openito
gospodarski su bili sastavni dio june Hrvatske. Kninski su Srbi govorili
zapadnom varijantom srpskohrvatskog i uglavnom pisali latinicom.3
Knin je Hrvatskoj trebao kao vano eljezniko i cestovno vorite i
spojnica Zagreba s junom obalom. Naratajima je uzajamna ovisnost
Krajine i ostale Hrvatske bila posve prirodna. Jedna je bez druge gospo
darski neodriva.
Naoko se Babi uope ne doima kao ratnik. Djeako okruglo lice,
njena blijeda koa i naoale u ianom okviru, daju mu gotovo kerubinski izraz. Babi je bio nevana, neupadljiva osoba na periferiji
hrvatskog vladajueg SK. S Partijom je prekinuo 1989. i najprije odluio
utemeljiti novu politiku organizaciju. Bio je skromnih ambicija. Imao
je na umu neku mjesnu stranku kaju bi nazvao Demokratskom unijom
Knina. Iako je Knin^bio'Vecinski^srpski, u njemu su ipak ivjeli i mnogi
Hrvati. Stranka za kojom je Babi isprva teio nije imala nikakvo izra
zito nacionalistiko usmjerenje.* ti
\a ^
No, pojavila se radikalno nova alternativa i Babi ju je najprije
zgrabio, onda njome ovladao pa ju je na kraju preoblikovao prema
svom nacrtu.
Jo prije nego to e osnovati svoju stranku, Srbi su prethodne
godine, 9. srpnja, odrali miting kao odjek na Miloevieve vatrene
rijei na Gazimestanu. Tu proslavu estote obljetnice kosovske bitke
organizirali su komunisti Hrvatske. Njihova je poruka na mitingu bila
dijametralno suprotna onoj s Gazimestana: da budunost ovisi o op
stanku zajednitva u Jugoslaviji. Ali je program prekinula skupina

85

lokalnih Srba na elu s Jovanom Opaiem, inovnikom, koji je svjetini


rekao da Srbi moraju napustiti mit o Jugoslaviji, a svoje snage usmjeriti
na jaanje srpskog politikog i duhovnog identiteta.
Opai je uhien, te je odleao tri mjeseca u ibenskom zatvoru.
Njegova je osuda udarila u osjetljivu icu srpskih nacionalista diljem
Jugoslavije. Dobrica osi poslao je brzojav potpore Opaiu u zatvoru.
Kad je Opai puten, njih dvojica su se sastali u Beogradu u prosincu
1989. Opai je jo bio izvan sebe zbog sramotnog zatvaranja a osi
ga je hrabrio i nagovarao da se povee s Jovanom Rakoviem, psi
hijatrom u ibeniku gdje je Opai bio zatvoren. osi je jo od poetka
sedamdesetih odravao redovite kontakte s Rakoviem.
Rakovi je bio iz Knina, a cijeli je ivot proveo u Hrvatskoj; srednju
je kolu zavrio u Zagrebu a doktorirao je na tamonjem sveuilitu.
U sijenju 1990. pojavljuje se - pomazan rukom svog prijatelja Dobrice
osia - kao voa Srba u Hrvatskoj. Bio je privlaan govornik, lako
prepoznatljiv zbog duge sijede brade, upave kose i hipnotikog po
gleda. Meu Srbima je bio magnet za mase i one su ga voljele. Meu
Hrvatima je ubrzo stekao glas opasna neprijatelja. Meutim, nije se
dugo odrao. Zasjenio ga je Babi, pomazanik Slobodana Miloevia.
Rakovi i Opai su se poetkom veljae 1990. dogovorili da e
kulturni klub Zora pretvoriti u politiku stranku. Rakovi je htio
iz naziva stranke potpuno izostaviti nacionalno obiljeje, nazvat e je
jednostavno Demokratskom strankom. Time se, usprkos glasu hukaa,
zarana predstavio kao umjereni nacionalist, to ga je diskreditiralo u
oima sve radikalnijih Srba. No, Opai je zahtijevao da stranka bude
sredstvo izraza nacionalnih interesa Srba. I tako je 17. veljae u Kninu
roena Srpska demokratska stranka (SDS).
Rakovi i Babi nali su se prvi put na stvaranju SDS-a. Odmah
su uoene njihove razlike. Rakovi je odluno odbacivao svaki pokuaj
da hrvatski Srbi izau iz republike. U lipnju se u Petrinji obratio skupu
od deset tisua ljudi. U tom je gradu puanstvo bilo pola hrvatsko,
a pola srpsko. Rakovi je hukakom retorikom prekrio svoje zapravo
umjerene zahtjeve.
Beogradski je radio izvijestio:
Obraajui se skupu Jovan Rakovi je rekao da Srbi priznaju hrvat
skom narodu pravo na suverenu dravu, ali oni [Srbi] u toj dravi
zahtijevaju jednak poloaj za Srbe i za druge narode. Srbi u Hrvatskoj
ne ele drugu dravu, ali zahtijevaju autonomiju... Srpskom narodu
u Hrvatskoj mora biti omogueno da govori svojim jezikom, pie svo
jim pismom, da ima svoje kole (klicanje), svoje obrazovne programe,
svoje izdavake kue, svoje novine.

86

Unato Rakovievu profilu, SDS organizacijski nije bila spremna


za izbore 1990. i slabo je prola. Izala je tek sa aicom kandidata
iz Knina i okolnih opina i dobila samo pet mjesta u Saboru. Veina
Srba u Hrvatskoj odluila se za stranku bez izrazitog nacionalnog
predznaka, za reformirane komuniste, koji su se preimenovali u Stranku
demokratskih promjena (SDP). Usprkos drevnoj mrnji, kako e se
poslije govoriti o odnosima Hrvata i Srba u Hrvatskoj, veina je Srba
iskazala povjerenje stranci kojoj je na elu bio Hrvat, donedavni
predsjednik SKH Ivica Raan.
Tumanova je HDZ bila iroka raspona, od umjerenih do ekstrem
nih nacionalista, vie pokret nego stranka. Tuman je obuhvatio oba
krila. Popularnost Rakovieva SDS-a naglo je porasla nakon Tumanove izborne pobjede. Hrvatske ruralne Srbe, koji su uglavnom ivjeli
u iskljuivo srpskim selima i zajednicama, zaprepastio je razmjer
Tumanove pobjede i prestraio ton njegovih daljnjih govora. Iako je
SDS slabo prola na izborima, Tuman je ipak priznao Rakovia za
legitimnog vou te ratoborne i alarmirane zajednice. Na to je Tuman
elio odvratiti nekom pomirljivom gestom prema Rakoviu, ali takvom
kojom nee otuiti svoje protusrpske birae. U svibnju se Tuman sas
tao s Rakoviem. Tuman je vou Srba mamio ponudama poloaja
u vladi u novoj koaliciji. Rakovia gotovo nimalo nije zanimalo da
bude u Tumanovoj vladi. Ponajprije je htio da Srbi budu definirani
kao konstitutivan narod u novoj Hrvatskoj, zajedno i ravnopravno sa
Hrvatima. Oni ne smiju biti svedeni na poloaj nacionalne manjine.
A to je udaralo u samu bit Tumanova raison d'etre u politici - da
hrvatskom narodu osigura vlastitu nacionalnu dravu. Poslije e
Rakovieva ki Sandra4 rei da su razgovori s Tumanom ostali bez
rezultata:
On [Rakovi] rekao je kako je bilo vrlo teko razgovarati s Tuma
nom zato to on neke misli neprekidno ponavlja. Hrvatska je ne
ovisna zemlja. elim da Hrvatska bude neovisna. Ovo ekamo devet
stoljea. Tumana je progonila fiks-ideja da je Mesija hrvatskoga
naroda kojem e dati slobodnu dravu.
Moj mu je otac rekao da e to izazvati velik problem, jer Srbi
to ne ele. Savjetovao mu je neka ne uri s novim ustavom, neka
malo prieka.
Rakovievi su zahtjevi bili magloviti. Htio je autonomiju za Srbe,
ali mu taj zahtjev nije imao neku izriitu teritorijalnu dimenziju. Nee
biti nikakve odreene autonomne regije; Srbi e uivati nacionalna
prava, kao pojedinci i kolektivno kao narod, gdje god ive u Hrvatskoj.
Pa i tako, to nije bilo prihvatljivo Tumanovoj H D Z koja je u srpskoj

87

autonomiji, pa ma kako blaga bila, gledala negaciju svog najvanijeg


cilja: osnutka hrvatske nacionalne drave. Stoga Tuman nije priekao,
kako mu je savjetovao Rakovi. Njegova je vlada u lipnju, dva mjeseca
nakon dolaska na vlast, uz minimalne konzultacije izvan vladajue
stranke, donijela nacrt Ustava. Na Rakovievu je nesreu hrvatska
drava bila definirana kao suverena drava hrvatskog naroda. Srbi nisu
spomenuti. U komunizmu su bili konstitutivan narod Republike Hrvat
ske. Sad su ih izbacili iz Ustava. Etnika e ekskluzivnost ui u temeljni
zakon drave. Bio je to teak udarac Rakoviu. Ojaao je poziciju
srpskih nacionalista koji su bili mnogo radikalniji od njega, onih koji
su zahtijevali teritorijalnu autonomiju i na posljetku secesiju od Hrvatske-

Vlo-ke-

Tuman je okrivio Beograd da je krajike rfee nahukao na pobunu


i njima manipulirao. U Rakoviu je vidio hotimino orue pobune
koju je Miloevi nadahnuo i poticao. U kolovozu je Rakovi doivio
konano ponienje. Tumanov je ured, oito u pokuaju da Rakovia
diskreditira meu njegovim pristaama, dao tjedniku Danas
stenogram jednog povjerljivog razgovora u kojem je Rakovi rekao
Tumanu da su Srbi lud narod i da on nema nita zajednikog s
komunistom Miloeviem.
Objavljeni je razgovor unitio Rakoviev ugled meu Srbima. No,
ako je Tuman mislio da e ruenjem Rakovia unititi krajiku
pobunu, bila je to jedna od njegovih najveih pogreaka. Uinak je
bio suprotan. Jer, dok su Rakovi i Tuman razgovarali u Zagrebu,
Milan Babi je pripremao pravu pobunu Srba, ne ustanak bez oruja
koji je zagovarao Rakovi5, nego oruani ustanak opskrbljen i usmjeren
iz Beograda, a s ciljem ne da Srbima osigura autonomiju u Hrvatskoj,
nego da Srbe i zemlju na kojoj ive potpuno otkine od Hrvatske.
Sad je Babi u krilu srpskog vodstva u Hrvatskoj napao Rakovia.
Postao je drugi ovjek u hijerarhiji SDS-a i kninski naelnik. Poeo
je graditi alternativnu bazu vlasti koristei dijalog Rakovia i Tumana
kako bi dobio na vremenu. U svibnju je osnovao zajednicu srpskih
opina. Sve jedno po jedno, Babi je obiao podruja sa srpskom
veinom. Sredinom ljeta njegovoj su zajednici pristupile opine
Obrovac, Dvor, Vojni i Donji Lapac.
No, nisu sva podruja nastanjena Srbima bila za Babievu pobunu.
Mnoge je zanimao dijalog sa Zagrebom i nisu nimalo neprijateljski
gledali na novu vlast. U tim mjestima Babi je silom nametnuo svoju
vlast. U Korenici, na primjer, lanovi SDP-a imali su veinu u mjesnoj
skuptini. Nisu uli u Babievu zajednicu, nego su pozvali Tumanova
ministra za lokalnu upravu, Slavka Degoriciju, da ih obie. Htjeli su
razgovarati o ulaganjima i razvojnim planovima za turistiki potencijal

88

Nacionalnog parka Plitvice, prekrasnog jezerskog podruja koje je zbog


neusporedivih slapova bilo jedna od najpopularnijih i najuspjenijih tu
ristikih atrakcija Jugoslavije. Babi je sastanak sprijeio tako to je
prije Degoricijina dolaska poslao iz Knina etrdesetoricu naoruanih
ljudi. Sljedeih je tjedana SDS odrala u Korenici niz mitinga sve dok
lanovi SDP-a nisu svrgnuti s vlasti. Prema Babievu priznanju, mjesno
je vodstvo moralo biti smijenjeno tri puta dok SDS na posljetku nije
preuzeo vlast u opini. Tako je steen jo jedan komad onoga to e
Babi kasnije proglasiti nezavisnom Republikom Srpska Krajina. Srpski
zahtjev za autonomijom dobivao je teritorijalno odreenje.6
U srpnju je Babi zavrio drugu fazu svog vjebanja u izgradnji
drave. Htio je zajednicu srpskih opina pretvoriti u nacionalni entitet
sazivanjem Srpske skuptine. Time smo samoupravnu regiju koju smo
utemeljili zajednicom opina, rekao je on, htjeli pretvoriti u auto
nomnu regiju kako bismo ouvali suverena nacionalna prava [Srba].
Skuptina se sastala 25. srpnjaf Rakoviem jo nominalno na elu,
i najavila ono ime e poeti otvoreno oruano neprijateljstvo izmeu
Hrvatske i krajikih Srba: kolovoki referendum o srpskoj suverenosti.
v\

ia-tf-v \l+ i

x e . v\*. I j i .

Poetkom srpnja Tuman je prvi put ozbiljno pokazao koliko mu


je iz ruku izmakla kontrola nad sporom s krajikim Srbima. Milan
Marti, kninski policijski inspektor i Babiev pouzdanik, pismeno je
obavijestio savezno Ministarstvo unutarnjih poslova u Beogradu (zao
bilazei svoje zagrebake efove) da on i njegovi ljudi nee nositi nove
odore hrvatske policije, a pogotovo omraenu ahovnicu koja Srbe pod
sjea na uase u NDH. Babieva je SDS za vrijeme a i poslije izborne
kampanje uporno podsjeala na strahovladu u Drugom svjetskom ratu.
Po retorici SDS-a, ponovna pojava simbola nezavisne Hrvatske bila
je siguran dokaz izranjanja i hrvatskog faizma, a s njim i predispozicije
za genocid nad Srbima. Tumanovo ustrajanje na ahovnici kao simbolu
suverene Hrvatske i njegova neosjetljivost za legitimne strepnje Srba
tjerali su vodu na mlin Babieve stranke. SDS je, poticana iz Beograda,
svjesno oivljavala sjeanja na etrdesete godine. .Tuman, up^j^e dao
jedno od najsnanijih propagandnih sredstava.
Martievo je pismo izazvalo komian interluaij - kako se tada inilo
- u sve jaoj napetosti. Petog svibnja Tuman je u Knin poslao trolanu
delegaciju da upokori pobunjene Srbe: hrvatskog ministra unutarnjih
poslova Josipa Boljkovca, njegova zamjenika Pericu Juria i Antu Bujasa, zapovjednika ibenske policije pod kojom je bila opina Knin.
Ta trojka je u policijskoj postaji Knina odrala sastanak s devedesetoricom kninskih policajaca koji su je primili sa utljivim, ravnodunim

89

neprijateljstvom. Srpski su policajci irom republike ostajali bez posla,


a zamjenjivali su ih Hrvati u nespretnom nastojanju Tumanove vlade
da ispravi nacionalnu neravnoteu u policiji gdje je im r in n bilo ezde
set posto Srba, ali zapravo ih nije bilo vie od dvadeset posto.7
Prvi je govorio Boljkovac. U Drugom svjetskom ratu bio je partizan ~
pa je donekle suosjeao sa Srbima. Pomirljivo je rekao da je spreman
zaboraviti krenje stege koju predstavlja ono pismo, dijalogom e se
nai rjeenje. No kninski policajci nisu traili oprost jer nisu ni smatrali
da su uinili neto to bi im se trebalo oprostiti. Nita nisu odgovorili.
Boljkovac je ustvrdio da je pitanje novih nacionalnih simbola sporedne
vanosti, a podsjetio ih je da je jedan od prvih koraka Tumanove
vlasti bio da policiji povisi plae. Sad neki u policiji zarauju deset
puta vie nego pod komunizmom.
Nato je Marti uzeo rije. Fiziki neugledan, nizak i debeo, kratkih,
podrezanih bria, po kojima bi, uz nabusitu oholost i koopernu
razmetljivost, u drugim prilikama zacijelo bio lakim predmetom poruge,
kao nekog provincijskog Napoleonia iz gradia usred zabiti. Marti
je rekao da ga vrijea ta posljednja Boljkoveva izjava, jer to je pokuaj
podmiivanja, pokuaj nagovaranja Srba neka svoje nacionalno dosto
janstvo prodaju za vee plae. Gospodo, nastavio je,
... zaboravili ste jednu injenicu. Da, lijepo je dobro ivjeti, uz dobru
plau, lijepu odjeu i dobar automobil. Ipak, postoji neto to se
novcem ne moe kupiti. Ne moe se kupiti nae srpsko dostojanstvo.
Mi emo radije gladovati samo da budemo zajedno s naim srpskim
narodom. Jest emo krumpir i komuinu, ali bit emo uz na narod.
Ostat emo ljudi.
Onda je govorio Juri. Bio je otriji. Rekao im je da su poinili
jedno od najteih kaznenih djela protiv Ustava republike koja im daje
plae, to je neoprostivo. Snosit e posljedice. Nastao je urnebes. Juri
se sjea: Svi su skoili kao vragovi. Boljkovac se uzrujao. Ispred poli
cijske postaje okupilo se oko tisuu ljudi. Tri su posjetitelja bila u zamci.
Zaboravili su razlog posjeta, sad im je bilo najpree udaljiti se dok
su cijeli. Opet se javio Boljkovac: Gospodo. Odgovora nije bilo. Za
tim: Prijatelji! Opet nita. Na posljetku je, u oaju, pribjegao izrazu
koji se u novoj hrvatskoj nacionalistikoj politikoj kulturi nije koristio
i rekao im je: Drugovi! Juri tvrdi da se Boljkovac tad prestraio.
Obeajmo im bilo to, rekao je, samo da se ivi izvuemo. To su
etnici! Ti ne zna to to znai... Oni e nas objesiti!
Bio je to sramotan zavretak posjeta koji je poeo u uvjerenju da
e se podvrgnuti vlasti Zagreba skupina buntovnika na koje se jo nije
gledalo onako ozbiljno kao to je oigledno trebalo. Bio je to trijumf

90

Martia, pisca prkosnog pisma i neupitnog junaka dana. S krajem sas


tanka preuzeo je vlast. ivoti i sigurnost trojice posjetitelja bili su u
njegovim rukama. Dokazao je da je dorastao prilikama, milostivo im
je dao pratnju i osiguranje kroz svjetinu. To je bio posljednji put da
slubena delegacija iz Zagreba stupi nogom u Knin. Dio hrvatskog teri
torija otet je hrvatskoj jurisdikciji. Uslijedit e mnogo vie.

Stvari su se toliko zahuktavale da je i Jovan Opai, ije je srpsko


kulturno drutvo preraslo u pokret, i koji je prije nepune godine dana
izdrao tri mjeseca zatvora kao opasni radikalni nacionalist, izjavio da
se zgraa nad smjerom kojim je krenuo Babi. U svibnjtf/je Opai
poslao vrlo dramatino pismo Rakoviu molei ga da nikako ne
odobri imenovanje Babia za kninskog gradonaelnika, jer da je on
izraziti tip koji patoloki udi za vlasti.8 No Rakovi je politiki ve
bio na zalazu.
Sve vie odbacujui Rakoviev nedjelotvoran i maglovit pojam kul
turne autonomije, Milan Babi je u Beogradu stekao prijatelje. Na
Miloevievu uputu, sastao se 12. kolovoza s Borisavom Joviem, pred
stavnikom Srbije u Predsjednitvu Jugoslavije, koji je tada bio
predsjednik Predsjednitva.9 Tu je bio i Petar Graanin, savezni ministar
unutarnjih poslova.10 Babi je od njih traio jamstva: prvo, da se hrvatski
stijeg nikad nee viti iznad Knina jer su pod tim stijegom ubijani
nai oevi, nai djedovi i na narod; drugo, da onamo ne puste hrvatsku
policiju; i tree, da srpski policajci u Hrvatskoj nikad ne budu prisiljeni
nositi crne odore.11
Sutradan je Graanin telefonski bahato korio Boljkovca, Tumanova
ministra unutarnjih poslova, i rekao neka ne pokuava preuzeti vlast
nad kninskom policijskom postajom i nametnuti ondje nove ljude, lo
jalne Zagrebu. Miloevievi su ljudi otvoreno izabrali stranu u sukobu.
Milan Babi vratio se u Knin siguran da je dobio zeleno svjetlo za
stvaranje srpske drave u Hrvatskoj.

Sedamnaestog kolovoza, dva dana prije zakazanog referenduma


o srpskoj autonomiji, Knin se probudio u kolopletu mahnitih glasina.
Hrvatska je referendum proglasila nelegalnim i eli ga sprijeiti.12 Sad
e jednom zauvijek obraunati s Kninom. Hrvatska je prvi put pribjegla
sili protiv krajikih Srba, ali bez uspjeha.
Tog jutra naelnik susjednog Obrovca je izbezumljeno uputio Babiu
faksom poruku da e se u Knin spustiti hrvatska policijska postrojba.
Hrvatsko je Ministarstvo unutarnjih poslova poslalo tri kolone polici

91

jskih vozila - iz Zadra, ibenika i Karlovca - kako bi ostvarilo Tumanovo obeanje da e uguiti kninsku pobunu. U poruci se upozoravalo
da je razoruana policijska postaja u oblinjem Benkovcu, u kojem
su, kao i u Kninu, Srbi bili u veini. Slian pokuaj u Obrovcu nije
uspio, jer je ondje srpska policija dan prije podijelila narodu oruje.
Ministarstvo unutarnjih poslova Hrvatske je za cijelu republiku imalo
ukupno deset oklopnih transportera, a sad ih je ovamo poslalo sedam.
Bila je to najvea demonstracija sile koju su Hrvati mogli skupiti.
Istodobno su iz Zagreba prema Kninu uzletjela tri helikoptera Mi
nistarstva unutarnjih poslova s policajcima iz priuve. Mlanjaci JNA,
poslani po izravnoj zapovijedi Glavnog stoera u Beogradu, presreli
su helikoptere i nisko ih nadlijetali. U prvom je helikopteru bio Perica
Juri, zamjenik ministra unutarnjih poslova:
Struja iz mlanjaka bacila nas je prema tlu. Jedva smo se zadrali
u zraku. Onda su nam blokirali radio-veze, pa nismo mogli ni
meusobno komunicirati. Nakon nekoliko minuta javio nam se pilot
MIG-a s vrlo kratkim nalogom: ili emo se vratiti ravno u Zagreb
ili e nas sruiti. Imali smo minutu vremena.
Tako je lakrdijom zavrio helikopterski napad, a savezne su vlasti
mogle posve uvjerljivo tvrditi da su let presrele samo zato to su heli
kopteri, namjerno ili se bar tako inilo, skrenuli s najavljene rute.13
U Kninu se sastao Babiev Odbor za obranu. Srpski je Radio-Knin
cijelo popodne grozniavo izvjetao o dogaajima u Obrovcu i Ben
kovcu. Obrovaki je naelnik pozvao JNA da sprijei upad hrvatske
policije. Pred veer je Radio-Knin objavio da je Babi proglasio stanje
pune pripravnosti. Zatvorene su trgovine i uredi. Ulice su bile pune
ljudi. Radio-Beograd je izvijestio: Narod trai oruje, i dobiva ga.
Sad se Marti, junak prolomjesenog obrauna s Tumanovim mini
strom unutarnjih poslova, uvrstio kao ef policije i naredio svojim
ljudima neka prijeu u akciju.
Doslovce sam preuzeo policijsku postaju, policajcima sam naredio
neka uzmu svoje puke. Provalili smo u skladite u kojem je bilo
drugo policijsko oruje i podijelili smo ga narodu.
Kninski je radio sat poslije objavio da je Babi proglasio ratno
stanje u regiji. Bilo je kaosa i panike. Ljudi su bjeali u brda i ume
izvan grada, uvjereni da se spaavaju od hrvatskog oruanog napada.
Pravoslavne crkve zvonjavom su dizale ljude na uzbunu. Tulile su sirene
za zranu uzbunu. Beogradski su mediji objavili vijest da je JNA izala
na kninske ulice i zauzela javne zgrade, meu ostalima eljezniki
kolodvor i potu. Blokirane su ceste, prekinute telefonske veze.14

92

Babia nigdje nije bilo, samo se povremeno telefonski javljao Radio-Kninu, ali nije otkrivao gdje je. I on je pobjegao. Bilo je bjesomune
razmjene telefonskih poziva izmeu Zagreba i Beograda, izmeu dva
nacionalna vodstva koja su se otvoreno mrzila. Josip Boljkovac, hrvatski
ministar unutarnjih poslova, telefonirao je svom saveznom kolegi Petru
Graaninu. Hrvati su optuili savezne vlasti da se slue Armijom kako
bi sprijeile funkcioniranje legalnih organa reda Republike Hrvatske.
Savezne vlasti i Beograd optuili su Hrvatsku za genocidni napad na
krajike Srbe. Obje su strane znale da se sve vie pribliavaju rubu
graanskog rata, a svaka se strana ponaala kao da joj je vanije
opravdati se i dokazati da je ona oteena stranka, nego izbjei ponor.
Kad se helikoptersko pojaanje moralo vratiti, postrojbe hrvatske
policije nisu nastavile prema Kninu. Poslije je hrvatski ministar unu
tarnjih poslova tvrdio da se policija povukla kako bi se izbjeglo
krvoprolie. Srpsko vodstvo, kako u Kninu tako i u Beogradu (sve
vie pjevajui u skladu) tvrdilo je kako su oklopne kolone odbijene
spontanom pobunom srpskog naroda koji je pokupio oruje iz poli
cijskih postaja u Benkovcu i Kninu i blokirao ceste ruei stabla. Hrvati
su dogaaje od 17. kolovoza podrugljivo nazvali balvan revolucijom.
To je i bila revolucija. Onog istog trena kad je Babi primio teleks
srpskog obrovakog naelnika koji je traio vojnu pomo, diskreditirani
je voa SDS-a Jovan Rakovi doao u kninsku opinsku zgradu. Pozvao
je Babia neka odmah s njim poe u Benkovac i umiri ljude. Zgraao
se kako se sve to brzo dogaa, bio je protiv primjene oruja. Predlagao
je da legnu ispred vozila hrvatske policije. Babi mu je odgovorio da
nema vremena za sastanenja i miran prosvjed; dolo je vrijeme da
se Srbi brane. Rakovi je ostao bez rijei, kae Babi.
Nije znao to bi. Doao je jedan moj suradnik, Duan Orlovi, radio
je u mojoj policiji, i rekao mi da se [hrvatski specijalci] pribliavaju
likom cestom. Rekao sam mu: Zaustavi ih. Otiao je. Tako su po
dignute prve barikade.
Poslije je Babi poricao da je proglasio ratno stanje. JNA je
porekla da su njezine postrojbe izale na ulice, ali nije porekla da
su ipak viene. Kasno naveer je zapovjednik garnizona dao nevjero
jatnu i s obzirom na okolnosti gotovo smijenu izjavu:
Najodgovornije tvrdim da vojska nije izala na ulice, i da ranije vijesti
koje se toga tiu, ne odgovaraju istini.
A za uzbunu koja je nastala u Kninu u izjavi se dalje objanjava
da ju je...

93

... moda izazvao odlazak oko dvjesta vojnika na odmor. Kako je vlak
kasnio, morali su se zadravati na kolodvoru i u neposrednoj blizini
dok su ga ekali.
Nema sumnje da su krajiki Srbi uivali moralnu potporu i politiko
vodstvo beogradskog reima. Takoer je jasno, zbog koliine oruja
koje su imali kad su idue godine izbila neprijateljstva, da je bio
proveden program potajnog naoruavanja; i da su pojedinci u JNA
i Ministarstvu unutarnjih poslova Jugoslavije angairani u krijumarenju
oruja uz preutno slubeno odobrenje. No, nema dokaza da je JNA
kao-vojska pruila aktivnu potporu pobunjenicima ve u kolovozu 1990.
To e doi poslije. Za sad je na elu JNA jo bio stari politizirani
komunistiki kadar. Babi je bio toplo doekan u Beogradu i dobio
neodreena uvjeravanja, ali jo ni on ni Marti nisu potpuno vjerovali
JNA. ak je i Tuman urno izrazio zadovoljstvo zbog ponaanja JNA.
Kasnije te veeri u televizijskom obraanju naciji rekao je: Armija
ne sudjeluje i nee sudjelovati u destabilizaciji Hrvatske.
Ipak se dogodila svojevrsna revolucija. Hrvatska je prvi put pribjegla
sili, ili bar demonstraciji sile, kako bi pokuala nametnuti svoju volju
pobunjenim regijama. I bila je sprijeena. Kninska je regija podigla
barikade. Neprobojni se zastor spustio nad Hrvatskom i odrezao po
druja pod kontrolom SDS-a od ostatka republike. Krajiki su se Srbi
jo vie zavukli pod skute Beograda i pod vlast Slobodana Miloevia.
Babiev je zametak drave u dravi prvi put dobio odreenu granicu
koja e se braniti, a uskoro i iriti jo dublje u teritorij Hrvatske. Rat
u Hrvatskoj, koji e se proiriti mnogo dalje od granica te republike,
poeo je bez ijednog hica.1

1) HOS, militantna postrojba ekstremne nacionalistike Hrvatske stranke


prava (HSP), politiki sljedbenik Pavelievih ustaa, imala je crne odore u
znak svjesnog podsjeanja na 1941.
2) Izreka srpskog nacionalistikog pjesnika Matije Bekovia, Knjievne
novine, Beograd, 15. rujna 1989. str. 3.
3) Srpski su nacionalisti tvrdili da im se namee latinica, ali u Kninu,
gdje su sada slubeni natpisi samo na irilici, pojavljuju se graffiti uglavnom
na latinici.
4) Rakovi je, slomljen i razoaran, umro u Beogradu u srpnju 1992.
5) Thompson, Forging War (l. 19, London 1994), str. 157.
6) Degoricija je posjetio i podruja koja su ve bila pod vlau SDS-a.
U ljeto 1990. doao je u Lapac gdje je naelnik bio radikalni srpski nacionalist
David Rastovi, jedan od Babievih najbliih suradnika. Degoricija je govorio
na javnom zboru. Govorio je i Rastovi, zahtijevao je priznanje irilice,
srpskog jezika i posebnih srpskih kola. Degoricija se sjea da se okupilo sto-

94

tinjak ljudi. U jednom trenu rekao sam: Dobro, ako vam je to toliko vano,
moemo maknuti sve latinine prometne natpise i zamijeniti ih irilskim, ali
kako emo zaposliti ljude, kako zamilja gospodarstvo. A on je odgovorio:
Hranit emo se liem, past emo travu, ali bit emo Srbi! Rekao sam: Do
bro, Davide, to ti je doista jaka ekonomska politika! pa su se svi nasmijali."
(Razgovor s Degoricijom, svibanj 1994).
7) Srbi su oduvijek bili nerazmjerno zastupljeni u hrvatskoj policiji,
dravnoj slubi sigurnosti, kao i u asnikom kadru JNA. Povijesno su bili
siromaniji i ruralniji od Hrvata, ovisniji o dravnom zaposlenju i oruanoj
slubi, pogotovo u Krajini gdje su Srbi naseljeni s izriitom svrhom da brane
i uvaju granicu Austro-Ugarske Monarhije. (V. 8. poglavlje ove knjige Iza
brali ste rat.)
8) Prema Opaiu, Rakovi nije posluao njegov savjet.
9) Poslije Titove smrti na elu rotirajueg Predsjednitva smjenjivali su
se predstavnici republika s jednogodinjim mandatom. Borisav Jovi je 15.
svibnja 1990. nakon Janeza Drnoveka postao predsjednik Predsjednitva, a
Hrvat Stipe Mesi potpredsjednik.
10) Nagaa se da li se Babi ve tad osobno sastao s Miloeviem. Nema
dokaza da jest. Babi tvrdi da je predsjednika Srbije prvi put sreo u prosincu
1991. ini se vjerojatnim da je Miloevi, koji se jo osobno distancirao od
pobunjenih Srba, Joviu povjerio odnose s njima, ne hotei se javno vezati
s Babiem. Za Miloevia je tipino da se nikad ne vezuje ni za koga i ni
za to (bar ne javno) sve dok ne mora.
11) Hrvatska nikad nije predlagala crne odore za policiju. Nametanja ko
jima su se protivili Marti i Babi, vie su bila umiljena nego stvarna.
Zapravo su bila namjerno smiljena da bi se naao izgovor za dizanje oruane
pobune.
12) Referendum je organizirala SDS i nije imao nikakve zakonske os
nove kod zagrebake vlasti. Bio je namijenjen samo Srbima. Nije bilo
ogranienja prebivalita, mogli su glasovati svi Srbi bilo da su roeni ili nas
tanjeni u Krajini. I nije bilo postavljeno nikakvo odreeno pitanje: na listiu
je samo pisalo: Glasaj da odlui o srpskoj autonomiji: za/protiv.
13) Poslije e Juri poricati da su helikopteri ili na Knin. Tvrdit e da
su trebali biti samo izazov JNA, da bi se javno pokazalo kako e u sporu
JNA stati na stranu krajikih Srba. Drugi, meu njima i Manoli, tvrde da
su helikopteri krenuli u Knin u sklopu snaga koje e zauzeti tamonju polici
jsku postaju.
14) Tanjug, 17. kolovoza 1990.

95

ODABRALI STE RAT


Naoruavanje Slovenije i Hrvatske
Travanj 1990. - sijeanj 1991.

Vojska nije gubila vrijeme. Udarila je istog dana kad je u Sloveniji


na vlast dola nova koalicijska vlada. Neposredni cilj bila su joj skladita
oruja slovenske i hrvatske teritorijalne obrane. TO je bila utjelovljenje
sredinjeg naela jugoslavenske teorije obrane, a to je da se tuu in
vaziju moe odvratiti golemom civilnom vojskom koja e ustati u gerilski
rat kojim e oteati i na posljetku onemoguiti okupaciju. To je bila
civilna vojska u pripravnosti, koja se temelji na naelu da e se dii
svi graani.
Ali TO nije bila odgovorna JNA, nego republikama,1 a to je, s
obzirom na politiku boju novih vlada u Sloveniji i Hrvatskoj, postalo
opasno. To nikad nije bio problem pod monopolnom vladavinom SKJ,
ali se, tijekom priprema za viestranake izbore u Sloveniji i Hrvatskoj,
vrhovno zapovjednitvo JNA poelo pribojavati da e TO dobiti sva
obiljeja posebnih republikih vojski u slubi potencijalno secesionistikih vlada.
JNA je bila komunistika vojska, neodvojiva od ideologije na kojoj
je utemeljena. U obilju parola Titove Jugoslavije, JNA je stupala uz
poklik Armija je roena u revoluciji!. Tako je i dalje bilo, generali
su vrsto vjerovali da se slom komunizma po Istonoj Europi nee
proiriti na Jugoslaviju. Tvrdili su kako je njihova komunistika revolu
cija samosvojna, nije nametnuta narodu. Dapae, mislili su da e se
komunizam vratiti u bive zemlje Varavskog pakta. Kad bi u Jugoslaviji

96

pao komunizam, s njim bi pao i dotad nedodirljiv poloaj JNA u


drutvu, a i povlastice koje su asnici uivali. Viestranaje nije samo
ugroavalo poloaj komunistike JNA, nego je postalo i prijetnja sigur
nosti drave. esnaestog svibnja, dva dana nakon preuzimanja dunosti
nove slovenske vlade, JNA je poela razoruavati slovensku TO.
Nova vlada nije o tome obavijetena. Novi ministar obrane, Janez
Jana, bio je uostalom onaj isti ovjek kojega su prije dvije godine
jugoslavenski organi zatvorili zbog objavljivanja vojnih tajna. Slovenski
predsjednik Milan Kuan tvrdio je da je tek neslubeno uo za masovnu
zapljenu oruja.
Javio mi je jeseniki naelnik kako od njega zahtijevaju da preda
oruje. To mi je javio i naelnik Slovengradeca. Odmah sam potraio
generala Hoevara, zapovjednika slovenske TO. Objasnio mi je da
oruje iz Drugog svjetskog rata zamjenjuju novim. Bio sam zadovoljan.
Nisam imao razloga da mu ne vjerujem, ali sutradan ujutro stigle su
poruke iz mnogih opina da nije samo to, nego da moraju predati
sve oruje. Opet sam nazvao generala Hoevara. Odgovorio je kako
mu je nareeno da isprazni skladita TO, a ima nalog iz Beograda
da to krije od slovenskog elnitva.
Kuan je naredio TO neka vie ne predaje oruje, pa je pojaano
policijsko osiguranje u skladitima oruja TO. No, Jana tvrdi da je
dotad Slovenija ve izgubila sedamdeset posto svog uskladitenog
oruja. Dolo je do prekida u razoruavanju. Nastala je pat-pozicija
izmeu JNA i snage koja e se u godinu dana pretvoriti u slovensku
nacionalnu vojsku. Spor Slovenije i jugoslavenskih saveznih institucija
poprimio je vojnu dimenziju.2
Kriza je pojaala raskol u slovenskoj vladi koja je inae bila iroka
i nesklapna koalicija stranaka ujedinjenih samo eljom za veom
autonomijom Slovenije. Jana je postojeu strukturu TO htio iskoristiti
kao osnovu na kojoj bi sagradio oruane snage neovisne od JNA. Kuan
je bio oprezniji, nije htio Sloveniju upustiti u tajno i ilegalno nabavljanje
i krijumarenje oruja. Odnosi izmeu Jane i Kuana su ohladnjeli3
nakon to je Jana zatvoren; Kuan je bio na elu SK Slovenije prilikom
pokuaja guenja Slovenskog proljea. A sad, Jana nije vjerovao
Kuanu. Razoruanje TO pokazalo nam je, rekao je on, da e Kuan
biti premekan, da e prihvatiti sve to mora, da e ekati i zaostati.
Jana je raunao da bi TO - snaga koja okuplja 70.000 ljudi - sad
imala oruja za manje od deset tisua. Manjak je trebalo nadoknaditi.
Kao ministar obrane, Jana je pokrenuo plan da se u inozemstvu kupi
oruje i u malim koliinama prokrijumari u Sloveniju.

97

U tajnim operacijama sudjelovao je Igor Bavar, slovenski ministar


unutarnjih poslova:
Na to smo mislili prije izbora. Znali smo, kad doemo u ministarstvo,
neemo znati kome emo vjerovati, pa emo morati stvoriti neku novu
organizaciju koja e biti potpuno pod naim zapovjednitvom. U tri
mjeseca stvorili smo vojsku od dvadeset tisua naoruanih ljudi, a da
to JNA nije znala.
Slovenci su isprva nabavljali samo lako oruje, i to u malim
koliinama. U rujnu je JNA pojaala kampanju protiv teritorijalnih
obrana. Savezni ministar obrane Veljko Kadijevi objavio je da nee
biti republikih vojnih operacija i postrojba koje nisu pod nadzorom
JNA. Slovenija je nato maknula zapovjednika svoje TO koji je iskazivao
odanost Beogradu. JNA je 4. listopada zauzela glavni ljubljanski stoer
TO.
Obraun s JNA ujedinio je Kuanovu vladu koja prije nije bila
spremna odobriti novac za projekt iza kojeg se krio Janin plan o nabavi
oruja. Kuan je sad doznao za Janin plan i odobrio ga. Samo je
pet-est najviih dunosnika znalo za taj projekt. U prosincu je stiglo
prvo protutenkovsko oruje - runi raketni bacai Ambrust. Smjeteni
su u vojarnicu Koevska Reka i povjereni slovenskim specijalnim pos
trojbama koje su tada nastajale.
Potkraj mjeseca trebao se odrati referendum o suverenosti. Jaalo
je raspoloenje protiv federacije. Jana i njegov zamjenik Jelko Kacin
odluili su igrati na prkos i demonstraciju snage. Slovenija e objaviti
da je naoruana i spremna odbiti svaki pokuaj JNA da dira u novu
demokraciju. Kacin je policijskim helikopterom odletio u Koevsku
Reku. ekao ga je snimatelj slovenske televizije. Ondje su Slovenci
ispalili dvije-tri rakete Ambrust na stari tenk. Poslije dva dana film
je prikazan na slovenskoj televiziji. Slovenci su dizali ulog.

Tako je Slovenija, ne po posljednji put, utrla put ostavljajui za


sobom Hrvatsku koja se mui da je stigne. Razoruavanje hrvatske
TO obavljeno je brzo i uinkovito. Nova vlada nije, osim policije, imala
nikakvih oruanih snaga koje bi mogle djelovati neovisno o JNA. Prema
Stipi Mesiu, tadanjem predstavniku Hrvatske u saveznom Pred
sjednitvu, Hrvatska je imala tek petnaest tisua puaka, a sve u ruka
ma civilne policije, samo jedan oklopni transporter4 i nikakvo teko
oruje.
Budui da je TO bila razoruana, Hrvatska je odluila svoju policiju
pretvoriti u vojsku. Postavljao se dvostruki cilj: policiju nije samo trebalo

98

naoruati nego i desrbizirati. Srbi su oduvijek bili nesrazmjerno zas


tupljeni u slubi dravne sigurnosti i asnikom kadru JNA, na ogor
enje mnogih Hrvata koji su u toj neravnotei vidjeli srpsku hegemoniju.
Odjednom je naglo prestala karijera tisua Srba diljem Hrvatske. Bili
su maknuti, degradirani ili otputeni. Istodobno je Ministarstvo unu
tarnjih poslova, u tenji za izgradnjom nacionalne drave hrvatskog
naroda i za hrvatski narod, novailo u redarstvo mlade Hrvate. Tisue
su se odazvale, a mnogi su meu njima bili mladi gorljivi nacionalisti
koji su se javili na veliki izazov, na Tumanov jo neizreeni poziv
na oruje. Na brzinu su osposobljavani i promaknuti na poloaje za
koje nisu bili ni po dobi ni po iskustvu. Beograd je optuio Zagreb
da je unovaio pedeset tisua priuvnih redarstvenika uz one koji su
ve primljeni u redovit sastav. Novaenje je prolo u ozraju nacionalne
ekskluzivnosti i nesnoljivosti u policiji. Time bi se moglo, bar djelomice,
objasniti zato su toliki srpski policajci i civili, koje se inae moglo
nagovoriti da ive u neovisnoj Hrvatskoj, pristupili ustanicima kad je
godinu dana kasnije ozbiljno poeo rat.
Hrvatskom ministru obrane Martinu pegelju povjeren je zadatak
naoruavanja nove policije, ili Zbora narodne garde, kako e se pre
imenovati. pegelj, krupan ovjek seljakog podrijetla, s grubim licem
okorjela pilca, imao je za sobom uglednu vojnu karijeru. Bio je u mi
rovini, a neko se isticao kao jedan od najviih hrvatskih asnika u
JNA i zapovjednik Pete vojne oblasti koja je obuhvaala cijelu Sloveniju,
vei dio Hrvatske i sjevernu Bosnu. Nadalje, bio je nesumnjivo odan
pristaa suverenosti Hrvatske: u travnju je bio javno napao JNA koja
je, prema njegovu miljenju, nelegalno razoruala TO. Taj spoj vojnog
iskustva i zdrave nacionalne prolosti uinili su ga u Tumanovim oima
idealnim kandidatom za izgradnju mlade hrvatske obrambene snage.
pegelj se pokazao radikalnijim nego to je Tuman oekivao. Tajno
je putovao zemljom i u svakoj vojarnici JNA okupljao pouzdane hrvat
ske asnike koji su tvorili alternativnu zapovjednu strukturu spremnu
za dan kad pone sukob s Beogradom. Stvorio je mreu seoskih ophod
nja, naoruao hrvatske civile i vjebao ih da organiziraju obranu u
svakoj opini. Organizirao je krijumarenje oruja koje je zasjenilo ono
u Sloveniji. Uz pomo hrvatskih nacionalista u inozemstvu kupovao
je i uvozio oruje. Ono je stizalo trajektima, kamionima i, u bezbrojnim
malim poiljkama, privatnim automobilima, metodom koju su upueni
zvali mraviem na etiri kotaa. Hrvatska se naoruavala, a kontraobavjetajna sluba JNA (KOS) je to motrila.
U prosincu je pegelj prosudio da je Hrvatska dovoljno naoruana
i organizirana da se jedanput zauvijek sueli s monom JNA. U jednom
intervjuu u Beogradu je general Kadijevi - koji je ve bio optuio

99

Tumana da raspiruje vatru iz 1941, da obnavlja faizam i genocid


protiv Srba - estoko napao Hrvatsku i prvi put izriito zaprijetio upo
rabom sile u razoruavanju hrvatskog redarstva.5 Izjavio je da se stanje
u Jugoslaviji drastino pogorava i da je sad mogu graanski rat:
Najvea opasnost za cjelovitost i sigurnost zemlje dolazi od intenzivnog
rada na stvaranju istih nacionalnih vojski. To vodi zemlju sve blie
ponoru bratoubilakog rata. Jugoslavija ne moe i nee postati drugi
Libanon. Sve oruane postrojbe izvan JNA bit e razoruane, a oni
koji su ih ustrojili odgovarat e pred zakonom. Budui da je to prema
zakonu i Ustavu u nadlenosti oruanih snaga, nee biti pregovora
ni kompromisa. Oni koji se silom opru Armiji, bit e sprijeeni silom.
U Zagrebu su Kadijevieve rijei shvaene kao signal predstojeeg
vojnog udara.
General pegelj je iznio svoj tajni plan na sastanku hrvatskog Vijea
obrane koje ga je slualo u nevjerici i oitoj nervozi. Obrazloio je
kako je JNA preslaba za rat kojim prijeti Kadijevi. JNA je sastavljena,
rekao je, od novaka, osamnaesto i devetnaestogodinjaka, veinom nesrba, koji nee biti spremni za borbu. Hrvatska bi policija morala
opsjedati vojarnice JNA u Hrvatskoj i prekinuti im dotok hrane, vode,
struje i telefonske veze. Prema pravilima JNA, garnizoni su fiziki od
vojeni od logistike o kojoj ovise. Ako im se na dulje vrijeme presijee
veza, garnizoni e se raspasti sami od sebe. Onda bi se asnike i vojnike
u njima moglo pozvati da bilo skupno ili pojedinano prijeu u nove
oruane snage Republike Hrvatske.
Htio sam stjerati JNA do zida i rei: elite li posegnuti za orujem,
bit e odmah rat! Da smo tada razoruali JNA, dobili bismo tri tisue
komada topnikog oruja, tisuu tenkova, streljiva za dvogodinje ra
tovanje i sedam stotina tisua komada lakog oruja. S takvom
promjenom snage, rata vjerojatno ne bi ni bilo.
Tuman se zaprepastio. Svi su utjeli u nevjerici. Nitko nije prihvatio
pegeljev plan. Tuman ga je smjesta odbio:
Bilo mi je jasno da bi to znailo politiko samoubojstvo demokratske
Hrvatske. Tada nismo imali mogunosti da razoruamo JNA, ni
mogunosti da uguimo kninsku pobunu. Da smo prihvatili taj plan,
svijet bi nas osudio kao nezakonite secesioniste koji ele sruiti ustavni
sustav.
Politiki i diplomatski razlozi nadjaali su vojne. A pegelj je sma
trao da je Tuman naivan.

100

pegelj je i predobro poznavao JNA da bi mislio kako njegove


nabavke oruja prolaze nezapaeno. Znao je kako je vojna mainerija
u kojoj je nekad radio puna ljudi lojalnih ideji jedinstvene Jugoslavije,
a neprijateljski raspoloenih prema Tumanovoj sve vie secesionistikoj
vladi. pegelj je znao da je okruen pijunima, samo nije znao koji
su.
Poetkom listopada 1990. pukovnik Vladimir Jagar, asnik JNA u
Virovitici, blizu maarske granice, kontaktirao je kontraobavjetajnu
slubu JNA. Izvijestio je kako ga je pegelj pokuao pridobiti za tajnu
mreu hrvatskih agenata koji nabavljaju oruje hrvatskoj sve brojnijoj
policijskoj priuvi.
Pukovnik Aleksandar Vasiljevi iz kontraobavjetajne slube JNA
provjerio je Jagara, sina pegeljeva dobra prijatelja. Jagar i pegelj
bili su iz istog sela. Jagaru je rano umrla majka pa je rastao kao lan
pegeljeve obitelji, pegelj ga je volio i vjerovao mu kao roenu sinu.
Zato e ga Jagarova izdaja teko pogoditi. Vasiljevi je nakon dva dana
uzeo Jagara za agenta.
Istodobno su izvori JNA iz Austrije javili Vasiljeviu da e se dvade
set tisua kalanjikova isporuiti preko maarske granice na prijelazu
kod Virovitice izmeu osmog i jedanaestog listopada. Vasiljevi je uveo
strog nadzor na tom podruju. Operacija je bila tako delikatna da ju
je osobno vodio. Omelo ga je vrijeme:
Bila je maglovita, uasno maglovita no. Vidjeli smo kako iz Maar
ske dolaze dva kamiona, s registarskim tablicama za koje su nam do
javili. Istodobno su onamo doveli trideset policijskih specijalaca, i
vozila su bila osigurana jakom pratnjom, s jednim policijskim kolima
na elu kolone, i drugim iza drugog kamiona.
Podruje je vrvjelo hrvatskim policajcima, bilo ih je dvjesto ili tristo,
prosudio je Vasiljevi. Zaprepastio se vidjevi meu njima i etiri-pet
najviih dunosnika republike slube sigurnosti. Jugoslavenski carinici
nisu pregledali kamione,6 koji odoe dalje s pratnjom, jednim policij
skim vozilom sprijeda i drugim straga, te nestadoe u magli.
Vasiljevi je sutradan uputio Jagara neka zatrai hitan sastanak sa
pegeljem. Jagar je telefonirao starom obiteljskom prijatelju da ima
neki podatak koji mu ne moe rei preko telefona. pegelj ga je pozvao
k sebi kui u Zagreb. Kad je Jagar stigao, pegelj mu je otvorio s
pitoljem u ruci i dao mu znak da mu stan prislukuju. Ondje je bio
i Josip Boljkovac, hrvatski ministar unutarnjih poslova, odgovoran za
hrvatsko redarstvo i za novaenje. Unezvjereno je Jagaru mahao ru
kama neka ne govori. Jagaru su se obojica inila akutno paranoina,
na prstima su ili po kui i u tiini samo micali usnama. Na posljetku

101

su otili Boljkovevim automobilom i poeli otvoreno razgovarati. Jagar


je imao skriveni kasetofon kojim je snimao taj razgovor.
Vasiljevi je Jagara bio uputio neka potie pegelja da to vie go
vori o krijumarenju oruja i neka iznese pojedinosti o mrei koja
raspaava oruje. Vasiljevia je zanimalo gdje su paravojne snage, tko
ih vodi, gdje je skriveno oruje. Trebao je doznati sve potankosti o
operaciji kako bi planirao akciju JNA protiv nje.
Jagar je imao delikatan i opasan zadatak: izmamiti iz pegelja po
datke, a pri tome ne izazvati sumnje. Izvrsno je to obavio. Vasiljevi
je u sljedeih mjesec i pol dana dobio od njega vie od stotinu sati
snimaka na audiokaseti, pa i materijal po kojem se ini da pegelj
opisuje tajne odrede za likvidaciju ija bi zadaa bila da ubijaju vie
srpske asnike i otimaju njihove obitelji.7 Upitno je samo postojanje
takvog plana, ali je zasad Vasiljeviu bilo vano da ima dovoljno snim
ljene grae za stvaranje uvjerljivog i zapanjujueg zapleta.
Vasiljevi i Jagar poli su jo dalje. U Jagarovu su kuu sakrili
videokameru. pegelj je sniman dok je pokuavao nagovoriti jednog
Jagarova kolegu da pristupi tajnoj asnikoj mrei. pegelj je znao da
ga prate. Bio je gotovo siguran da ga prislukuju, ali nije posumnjao
u svog mladog, povjerljivog prijatelja.
Vasiljevi je cijelo vrijeme izvjetavao saveznog ministra obrane.
Prve audiovrpce Kadijevi je posluao poetkom listopada, a poetkom
prosinca podnio je izvjee saveznom Predsjednitvu, vrhovnom
zapovjedniku JNA. U Predsjednitvu je bio Stipe Mesi, koji je po
Kadijevievu izvjeu bio izravno umijean u krijumarenje oruja.8
Kadijevievo je izvjee bilo oznaeno kao strogo povjerljivo.
Optube upuene Hrvatskoj otkrile su u kojoj se mjeri JNA infiltrirala
u program tajne nabave oruja. Hrvatska je optuena za uvoz oruja
iz skladita u Maarskoj pod krinkom zagrebake uvozno-izvozne tvrtke
Astre. Izravno su optueni pegelj, Boljkovac i drugi lanovi Tumanove vlade, s dovoljnim razlozima da se hitno uhite i gone prema
saveznom zakonu. Potanko je opisano stvaranje paravojne snage naoruanog krila Tumanove vladajue stranke, HDZ. JNA je otkrila
i pegeljev plan opsjedanja i onesposobljavanja vojarnica JNA u Hrvat
skoj. Meutim, stajalo je u tom dokumentu, iako ima dovoljno dokaza
za uhienje i gonjenje voa planiranog ustanka, politike bi posljedice
bile preteke. Zato je Kadijevi preporuivao saveznom Predsjednitvu
neka naredi razoruavanje svih paravojnih postrojba. Samo e se tako,
rekao je, izbjei graanski rat.

102

Sjednica saveznog Predsjednitva, na kojoj se trebalo suoiti s


Mesiem, odrana je devetog sijenja. Atmosfera je bila naelektrizirana.
I hrvatsko redarstvo i JNA bili su u stanju pripravnosti, u razdraenom,
nesigurnom oekivanju, oboje svjesno da je Hrvatska sad ve prepuna
oruja, utajenog ili ukradenog iz skladita JNA, ili prokrijumarenog
preko hrvatsko-maarske granice. Zagreb je kipio glasinama o pred
stojeem vojnom udaru.
U ozraju izrazitog uzajamnog nepovjerenja, Jovi je iznio optube
iz Kadijevieva dokumenta i predloio da se JNA dadnu slobodne ruke.
Treba razoruati paravojne postrojbe, po potrebi i silom. Na Jovievo
iznenaenje i ogorenje, usprotivio se bosanski delegat Bogi Bogievi.
Rezolucija nije dobila pet glasova koliko je prema Ustavu trebalo.
Postignut je kompromis. Paravojne snage dobit e deset dana da se
dobrovoljno razoruaju. Za to je postignuta potrebna veina, a protiv
su glasovali samo Mesi i Slovenac Drnovek.
Ali je Mesi uspio u rezoluciju umetnuti rije ilegalne. To je bila
kvaka koja e Hrvatskoj omoguiti da ne primijeni odluku Pred
sjednitva. Mesi se u Zagreb vratio znajui da Hrvatska uope ne
kani razoruati redarstvo ni priuvu koju je pegelj okupio i naoruao
u tih pola godine. Hrvatska se odluila na desetodnevno nadmudrivanje
s JNA, tvrdei da su Srbi u Krajini jedine ilegalne paravojne snage
u Hrvatskoj.
Proteklo je sedam dana a nikakvo oruje nije predano. Onda se
17. sijenja Warren Zimmermann, veleposlanik SAD u Jugoslaviji, sas
tao s Joviem i rekao mu da SAD nee prihvatiti nikakvu uporabu
sile. Mirovnim se pregovorima mora nai demokratsko rjeenje. JNA
ne smije sluiti za hvatanje paravojnih snaga. Jovi je bjesnio. To
dokazuje, rekao je Zimmermannu, da su SAD u dosluhu s Njemakom
u njenoj uroti da proiri svoj utjecaj na jug i da unitenjem Jugoslavije
dobije toplu morsku luku. Ponavljao je tvrdnje koje e postati glavni
oslonci Miloevieve argumentacije: da su granice meu republikama
samo administrativne; ako se Jugoslavija mora raspasti, onda te granice
vie ne vrijede; i da samo narodi, a ne republike, imaju pravo na secesiju
od federacije. Poslije e Jovi priznati da je Zimmermannova inter
vencija bila vaan initelj u neodlunosti JNA da oruano napadne
hrvatsku policiju.
Sutradan se Jovi sastao s Mesiem i rekao mu kako e se, bude
li nuna sila, svakom lanu hrvatske vlade suditi za podizanje oruane
pobune protiv drave. Mesi je pristao otii u Zagreb kako bi pokuao
nai kompromis. Prema Joviu, Miloevi nije vjerovao Hrvatima nego
je od njega, Jovia, traio neka smjesta naredi JNA da prijee u akciju
i uhiti pegelja i Boljkovca. No preostala su jo dva dana do isteka

103

ultimatuma. Jovi je znao da Kadijevi nee nita poduzeti bez pret


hodnog politikog odobrenja Predsjednitva.
Na dan uoi isteka roka za razoruanje, 19. sijenja, Kadijevi je
pokazao Joviu film o pegelju. Kadijevi je bio uvjeren da se Hrvati
ne spremaju na razoruanje, a film je dokaz da JNA mora uhititi
pegelja i sve umijeane u raspaavanje oruja.
Jovi je nazvao Mesia, a ovaj je rekao da mu treba vie vremena.
Zatraio je jo dva dana. Jovi je prihvatio.
Prola su ta dva dana. Kadijevi je rekao Joviu da Hrvati nisu
predali nikakvo oruje. Mesi je Jovia nazvao iz Sarajeva gdje je bio
na nekoj konferenciji. Ponovio je stajalite Hrvatske: jedina su ilegalna
paravojna snaga u Hrvatskoj pobunjeni krajiki Srbi. A Jovi je Mesiu
odgovorio: Odabrali ste rat!
Miloevi je poeo pritiskati Jovia neka se promijene upute
Predsjednitva za JNA. Prema Joviu, Miloevi je tvrdio da ako se
Hrvati ele otcijepiti, Srbija ih ne smije spreavati.
Umjesto toga, Srbija mora iskoristiti svoj utjecaj u saveznim in
stitucijama - napose svoju polovinu glasova u saveznom Predsjednitvu
- kako bi zatitila Srbe u Hrvatskoj. Miloevievo je stajalite bilo da
se JNA ne mora boriti protiv Hrvata, nego da se treba iz mjesta u
kojima su Hrvati u veini prebaciti u ona podruja Hrvatske gdje su
Srbi u veini.
Istodobno je Miloevi dao na znanje Slovencima da Srbija nee
spreavati njihovu secesiju od Jugoslavije. U noi 24. sijenja, kad se
savezno Predsjednitvo po drugi put u mjesecu okupilo da zatrai ra
zoruanje hrvatske policije, Miloevi se sastao sa slovenskim pred
sjednikom Kuanom. Lako su se sporazumjeli. Kuan se sjea:
Na sastanku je bilo oito da Srbi nee navaljivati da zadre Sloveniju
u Jugoslaviji... Mi Slovenci rekli smo da elimo pravo na vlastitu
dravu. Miloevi je rekao da i Srbi ele priznanje toga prava, a to
je: svi Srbi u Jugoslaviji u jednoj dravi. Dakako, odgovorio sam da
i Srbi imaju to pravo, ali na isti nain kao Slovenci, ne krei prava
drugih naroda. Miloevi je odgovorio: Pa naravno, to je jasno , i
s tim smo odletjeli kui, u Ljubljanu.
U Sloveniji nije bilo Srba, a prema miljenju Beograda nije bilo
razlike izmeu slovenske nacije i slovenske republike, to nije vrijedilo
za Hrvatsku. Hrvati su se naljutili kad je objelodanjen srpsko-slovenski
sporazum. Njima je to izgledalo kao da je Kuan dao Miloeviu slo
bodu da podijeli Hrvatsku.

104

Vjeti je taktiar Miloevi, kao i uvijek, ostavio otvorene opcije.


Jo nije odustao od cilja ouvanja teritorijalne cjelovitosti Jugoslavije;
ali dao je na znanje da je po potrebi spreman na to. Jovi kae:
Miloevi i ja smatrali smo da nema razloga silom zadravati Hrvat
sku u Jugoslaviji, smatrali smo da se JNA mora povui na srpske teri
torije, ali Armija to nije mogla razumjeti, jer je jo vjerovala da mora
braniti Jugoslaviju.
Poetkom 1991. to je bilo temeljno neslaganje izmeu Miloevia
i komunistikog Vrhovnog zapovjednitva JNA. Naime, Kadijeviu i
generalima jedinstvo Jugoslavije bilo je svetinja; Miloeviu je to bilo
neto o emu se moe pregovarati, adut u neprekidnim naporima
uvrivanja svoje vlasti. Tijekom sljedeih mjeseci Miloevi e otrgnuti
JNA od njezine povijesne namjene, to jest ouvanja jugoslavenske
drave, i usmjeriti je posve drugom cilju - zatiti Srba izvan Srbije
i stvaranju novog teritorijalnog entiteta. Malo-pomalo e JNA, po svom
vodeem vojnom cilju, a onda i po svom etnikom sastavu i ideologiji,
postati vojskom Velike Srbije.

Jovi je 25. sijenja zapisao u dnevnik: Dananji dan moe promi


jeniti cijeli tok Jugoslavije i krizu. On i Kadijevi pripremili su
posljednji neoekivani preokret, posljednji pokuaj da Hrvate pritjeraju
u kut u kojem e se morati razoruati. Ovako je to inscenirano.
Miloevi je nazvao Jovia kako bi ga, kao vrhovnog zapovjednika
JNA, opet potaknuo da zatiti kninske Srbe. Jovi je Miloeviu odgo
vorio da generali nee krenuti bez izriitog ovlatenja saveznog
Predsjednitva. Miloevi je Jovia uputio neka sazove novi sastanak
Predsjednitva kako bi se JNA dalo potrebno politiko ovlatenje. Jovi
je sjednicu zakazao za dva sata po podne.
U Zagrebu je vladala grozniava napetost. Na izvanrednoj sjednici
Sabora, Tuman je zastupnicima priopio kako se sprema poi u Beo
grad tog istog dana. Paranoja je bila takva da su mu mnogi zastupnici
rekli da se nee iv vratiti. Tuman se savjetovao sa svojim ministrima.
Mnogi su se od njih sloili. Previe je opasno ii u Beograd. U sluaju
akcije JNA, Tuman e biti ranjiv. Samo mu je pegelj rekao kako
smatra da nema opasnosti.
Strah Hrvata bio je opravdan. Vrhovno je zapovjednitvo JNA
obavilo podrobne pripreme za vojni udar. Armija je te noi bila u
stanju pune pripravnosti. Pokreti trupa u Hrvatskoj samo su pojaali
glasine o predstojeem udaru. Tajni dokument to ga je sastavilo
Savezno ministarstvo obrane stigao je u sve vee vojarnice irom Ju

105

goslavije, i proitano zapovjednicima JNA u cijeloj zemlji. Bilo je to


Izvjee o sadanjoj situaciji u svijetu i Jugoslaviji i neposredni zadaci
JNA. U njemu su pozdravljena najnovija zbivanja u SSSR-u, meu
inim i usporavanje reformskog pokreta, kao i jaanje konzervativne
vrstorukaki orijentirane struje u sovjetskoj politici. Pozdravljena je
i sve vea mobilizacija Sovjetske armije jer da Zapadu ograniava slo
bodu akcije i utjecaj na dogaaje u svijetu. Napadao se Zapad zbog
potpore koju prua tendencijama dezintegracije u SSSR-u (a prema
tome i u Jugoslaviji), i optuivale su se vlade Zapada to rovare da
srue socijalizam u Istonoj Europi kako bi proirile svoj utjecaj:
Potpora demokraciji, izraena u nekim krugovima Zapada, prozirna
je demagogija, jer njima je demokracija samo ona koja odgovara nji
hovim ciljevima i interesima.
U dokumentu se napadalo sve koje se smatralo agentima zapadnog
imperijalizma - implicitno i vlade Slovenije i Hrvatske koje trae veu
autonomiju ili neovisnost.
Jugoslavija moe postojati samo kao drava. Ako nije drava, onda
to nije vie Jugoslavija nego neto drugo. Ono to neki u Jugoslaviji
nude kao konfederaciju, zapravo nije niti moe biti drava... Na te
meljni zadatak mora biti stvaranje uvjeta za funkcioniranje savezne
drave. To u prvom redu znai saniranje svih pukotina nastalih na
podruju jedinstva oruanih snaga, tj. razoruanje i likvidaciju svih
paravojnih organizacija u Jugoslaviji. Izvrenjem te zadae nanijet e
se snaan poraz nacionalistiko-separatistikoj politici...
Bio je to obrazac za vojni udar u svakom pogledu osim u jednom:
vojska nije bila pripravna sama djelovati. Generali su bili spremni
udariti na netom steenu snagu slovenske TO i hrvatske policije; bili
su spremni uhititi slovensku i hrvatsku vladu i uvesti opsadno stanje.
Ali ono to je u biti bio vojni udar htjeli su prekriti glazurom ustavne
legalnosti. Zato su zatraili odobrenje saveznog Predsjednitva.
Govorei na sjednici Predsjednitva, Kadijevi je ponovio odlunost
da razorua hrvatske paravojne snage, i od Predsjednitva zatraio odo
brenje za oruanu intervenciju JNA u Hrvatskoj. Slovenski se pred
stavnik Janez Drnovek, u strahu da e prijedlog dobiti veinu koju
je Kadijevi htio, estoko posvaao s Joviem i izjurio zalupivi vratima
i najavivi da se vraa u Ljubljanu gdje e odrati tiskovnu konferenciju.
Kad se sjednica nastavila, glasovalo se o Kadijevievu prijedlogu.
Bilo je neodluno. Na pitanju o vojnoj intervenciji Srbi su izgubili pot
poru bosanskog predstavnika Bogievia. Nisu dobili pet glasova
potrebnih za veinu - za glasovali su samo Miloevievi ljudi, pred

106

stavnici Srbije, Kosova, Vojvodine i Crne Gore. (Makedonski pred


stavnik Tupurkovski nije bio nazoan.) Drnovek, koga su nagovorili
da se vrati, predloio je neka na sjednicu pozovu Tumana. Dok su
lanovi Predsjednitva ekali Tumana, Kadijevi je iz rukava izvukao
iznenaenje to ga je mjesecima pripremao - posljednji pokuaj zastra
ivanja bosanskog predstavnika kako bi glasovao protiv Hrvata i Slo
venaca. Izaao je s naoko bezazlenim prijedlogom: da se napravi prekid
kako bi se gledale veernje televizijske vijesti.
Hrvati su bili u posebnom uredu u zgradi saveznog Predsjednitva.
Gledali su vijesti zaprepateno i u nevjerici. Televizija Beograd emitirala
je Vasiljeviev tajno snimljeni film o tome kako hrvatski ministar obrane
krijumari oruje, pratei ga debelo montiranom audiovrpcom na kojoj
pegelj toboe otkriva detalje o planu napada i onesposobljavanja JNA
u Hrvatskoj. Beogradska je televizija posvetila etrdeset pet minuta
mutnom crnobijelom filmu u kojem je hrvatski ministar obrane tvrdio
da je Hrvatska ve u ratu s JNA.
Kadijeviev posljednji pokuaj da pridobije Predsjednitvo bio je
vrhunac smisla za publicitet i manipuliranje ljudima, zvuan zakljuak
cijeloj aferi sa pegeljem. Film je bio smiljeno predan beogradskoj
televiziji, koja je bila u Miloevievim rukama, kako bi mu se emitiranje
poklopilo sa sjednicom Predsjednitva i tako prestrailo lanove
Predsjednitva da popuste. Rezultat je izostao. Bosanski se predstavnik
nije prestraio. Nije promijenio svoj glas. Kadijeviev je plan ostao na
mrtvoj toki. Predsjednitvo nije odobrilo udar JNA na hrvatske paravojne snage.
Kadijevi je izgubio sigurnost. Nee narediti akciju protiv koje je
izriito glasovalo Predsjednitvo, njegov vrhovni zapovjednik. On i
Tuman izali su iz dvorane. Dogovorili su se za kompromis. Kadijevi
e prekinuti stanje pripravnosti JNA u Hrvatskoj ako Tuman odobri
gonjenje ake ljudi koji su tog jutra uhieni zbog umijeanosti u kri
jumarenje oruja. Kadijevi je takoer rekao Tumanu da kani uhititi
i pegelja. Sutradan se Tuman vratio u Zagreb i izjavio da je njegova
hrabra misija u neprijateljskom glavnom gradu, poduzeta uz veliki
osobni rizik - usprkos smrtnoj zabrinutosti njegovih ministara - spasila
Hrvatsku od invazije.
pegelj se sakrio. Hrvatska je televizija jedan dan nakon Beograda
emitirala film o njegovu tajnu sastanku opisujui ga kao drsku krivotvo
rinu. Kad je uo za film, pegelj je najprije pomislio da ga je izdao
Perica Juri, zamjenik ministra unutarnjih poslova, jer se pegelj ko
ristio Jurievim automobilom onom prigodom kad je snimljen film.
Potajno se sastao s Juriem. pegelj je za paom imao dva pitolja.
Juriu je rekao da su se samo dvojica mogla dogovoriti da snime film.

107

Jednome od njih slijepo vjerujem, rekao je. A drugi si ti. Tek kad
je vidio film, shvatio je da ga je izdao Jagar. Kamera je bila skrivena
u televizoru u Jagarovoj dnevnoj sobi. Onda se pegelj sjetio kako
je te noi Jagar navaljivao neka sjedne ba na odreenu stolicu, a to
je bilo zato da bi ga kamera snimala sprijeda. Hrvatska je policija di
namitom digla u zrak Jagaru kuu u selu gdje je obmanuo pegelja.
U istom selu, ni sto metara dalje od ruevina, die se pegeljeva kua.
Hrvat Jagar nikad se vie nije vratio u Hrvatsku. Ionako je nije smatrao
domovinom. Odluio se za Jugoslaviju, a ona mu je brzo izmicala pod
nogama.
Jovievo predvianje da e 25. sijenja promijeniti tok jugoslavenske
povijesti bilo je proroansko. No on je vie od bilo koga drugoga (s
jedinim izuzetkom Miloevia) znao to se zbilja dogaa. Miloeviu
je ila u prilog Kadijevieva neodlunost i odbijanje da postupa bez
politike ovlasti. Jovi je jo od sredine listopada znao za pegeljevo
nabavljanje i raspaavanje oruja. Trebala su gotovo etiri mjeseca da
bi se postigao i taj neuvjerljivi kompromis. Za cijelo to vrijeme, savezne
vlasti nikad nisu ozbiljno pokuale sprijeiti naoruavanje Hrvata, bilo
zauzimanjem pograninih prijelaza ili davanjem uputa jugoslavenskim
carinicima. Miloevi je ve bio odluio: ako se Jugoslavija ne moe
spasiti i centralizirati, Hrvatima e, kao i Slovencima, biti doputeno
da odu; ali, nee im se dopustiti da sa sobom uzmu one dijelove re
publike koje su Miloevievi ljudi smatrali srpskim teritorijem.
Pobunjeni krajiki Srbi sve su vie potpadali pod zatitu Beograda i
pod vlast Slobodana Miloevia.1

1) Zapravo, oruane snage federalne republike sastojale su se od JNA


i TO. One su bile smiljene da se meusobno dopune. Bile su povezane na
svim komandnim razinama, osim najvie gdje je TO spadala pod republiko
ministarstvo obrane, dok je JNA imala svoje glavno zapovjednitvo. Zatim
su se spajale na razini zajednikog vrhovnog zapovjednitva. Jako su se
dopunjavale - asnici su u svojoj karijeri mogli prelaziti iz jedne oruane for
macije u drugu. U TO, samo su najvii asnici bili profesionalci, dok su ostali
bili priuvni. U JNA, jedinice su veinom bile iz aktivnog sastava. TO je imao
opremu posvuda. Jedinice TO esto su se temeljile na naelu partizanskih
brigada, gdje je brigada veliine bataljuna. Tako je velika tvornica, ili opina,
mogla imati vlastitu jedinicu TO, a oruje bi joj bilo uskladiteno na radnom
mjestu. ONO i DSZ (openarodna obrana i drutvena samozatita) bile su
Titova doktrina, kao i geslo: Moramo se spremati za rat ^kao da e izbiti
sutra, a raditi za mir kao da e trajati sto tisua godina.
2) Nije jasno po ijoj je ovlasti postupala JNA. Vrhovni zapovjednik JNA
bilo je, prema Ustavu, osmerolano savezno Predsjednitvo. Slovenski je pred
stavnik Drnovek bio predsjednik Predsjednitva do 15. svibnja - dva dana

108

prije nego to je poelo razoruavanje TO. Nije znao ni za kakav nalog o


razoruanju, a poslije je tvrdio da je to znao samo srpski predstavnik Borisav
Jovi koji ie nakon njega postao predsjednikom Predsjednitva. Moj je man
dat istekao 15. svibnja, a razoruanje je poelo 17. svibnja. ekali su da mi
proe mandat. O tome je obavijeten samo Jovi, a Predsjednitvo je stavljeno
pred gotov in. O tome se nije ni glasovalo. Dakako, bio sam protiv i za
htijevao da se Predsjednitvo sastane i o tome raspravi, ali su drugi bili protiv
mene.
3) Kuan je sumnjao u imenovanja Jane i njegova saveznika Bavara
na tako delikatne poloaje, to je i rekao premijeru Peterleu kad je ovaj 1990.
sastavljao vladu. Upitao je Peterlea zato za ministra obrane postavlja ovjeka
koji se onako sukobljavao s JNA? A za ministra unutarnjih poslova Bavara,
koji je imao niz sukoba s policijom? Peterle mu je rekao neka ne potkopava
njegove ministre javnim izraavanjem takvih sumnja. Unato svojim dvojbama,
Kuan je prihvatio imenovanja.
4) Nevjerodostojna tvrdnja jer je Hrvatska u kolovozu poslala kolone ok
lopnih vozila, meu njima i sedam transportera, u pokuaju da opet ovlada
Kninom.
5) Kadijevi je taj intervju dao uoi prvih slobodnih izbora u Srbiji. Tada
su uglavnom svi u tome gledali svesrdno odobravanje Miloevieve SPS.
6) Neupitno je da se krijumarenje oruja moglo zaustaviti, ali strategija
KOS-a bila je da se pusti neka se operacija odvija.
7) pegelj to porie. Tvrdi da su film i audiovrpce krivotvoreni kako bi
se stekao dojam da se on zalae za proizvoljna umorstva. Kae da to nikad
nije zagovarao, a audiovrpce su uzete iz televizijskog intervjua koji je jednom
dao, a u kojemu su od njega zatraili da raspravlja o hipotetinim^ temama.
8) Kadijevi je rekao da je imao dokaza da je Mesi iao sa pegeljem
u Budimpetu u kupnju oruja.

109

AKO NE ZNAMO RADITI, ZNAMO SE TUI


Mjesec odluke
Oujak 1991.

Oujak je bio mjesec odluke. Milosevic je zemlju usmjerio na put


rata.

Tenkovi prekidoe tiinu Bulevara revolucije. Ispred Savezne


skuptine su tu i tamo gorjele vatre. Vjetar je puhao kroz razlupane
prozore. Bilo je vriske dok je policija po Beogradu nasumce tukla i
uhiivala prolaznike.
U gradu je smrdio suzavac. Sedamnaestogodinji je srednjokolac
Branivoj Milinovi leao u lokvi krvi, ustrijelio ga je odred od petnaest
policajaca samo nekoliko metara od ureda predsjednika Miloevia.
Policija se htjela osvetiti zbog kolege kojega su bijesni prosvjednici na
smrt kamenovali.
Bio je kaotian, uasan dan, a srpski je reim iskalio bijes na dotad
mirnim beogradskim ulicama. Te subote, 9. oujka, postalo je jasno
da predsjednik Miloevi nee oklijevati uporabiti silu protiv svog
naroda kako bi zadrao vlast. Samo etiri godine nakon to je Srbima
na Kosovu obeao da niko vie ne srne da vas bije, Miloevi je
poslao tenkove na svoj glavni grad. Mrka je nona parada bila u otroj
suprotnosti sa zorom demokracije koja je pucala drugdje u Istonoj
Europi. Zapravo je demonstracija sile bila planirana mnogo prije nego
to je protuvladin prosvjed, koji ju je toboe izazvao, izmakao kontroli.

10

Tadanji je predsjednik Predsjednitva Borisav Jovi poeo nazivati


lanove Predsjednitva traei odobrenje za slanje tenkova jo prije
prvih znakova nasilja.
Pripreme za krvoprolie izvrene su jo ranije. Ministarstvo unu
tarnjih poslova je, reagirajui u posljednjem trenutku, zabranilo da se
u gradskom sreditu odri prosvjed protiv vladine kontrole nad medi
jima. Poslane su stotine policajaca sa psima, na konjima i u oklopnim
vozilima. Postavljene su cestovne blokade po Srbiji kako bi se glavni
grad izolirao, ali zabrana je nametnuta upravo zato to se znalo da
e je sigurno kriti. U subotu oko podneva etrdeset tisua ljudi,
uglavnom pristalica oporbenog voe Vuka Drakovia i njegova na
cionalistikog Srpskog pokreta obnove (SPO), okupilo se na beo
gradskom Trgu republike. Drakovi je bio nazvan Kraljem trgova
zbog sposobnosti privlaenja masa kojom je nadmaivao i samog
Miloevia. Drakovi je bio jedan od glavnih ciljeva smiljene dravne
kampanje kojom je trebalo diskreditirati sve one koji su prkosili
Miloeviu. Beogradska je dravna televizija, neizrecivo mona u
stvaranju javnog mnijenja, meu ostalim ludim i besmislenim op
tubama uporno tvrdila da karizmatini Drakovi rovari kako bi
destabilizirao Srbiju u stranom savezu s obnovljenim ustakim
reimom hrvatskog predsjednika Franje Tumana.1
Beogradska je televizija bila vrsto u Miloevievim rukama. Bila
mu je idealno orue za poticanje mrnje prema neprijateljima srpskog
naroda, najprije kosovskim Albancima, a onda Slovencima, Hrvatima
i, na posljetku, oporbi u samoj Srbiji. Miloevi se, nakon nadmone
prosinake pobjede na prvim slobodnim izborima u Srbiji, nastavio
sluiti televizijom kao svojim osobnim promidbenim strojem, a oporbi
je uskraivao pravo nastupa u programu. Antikomunistikim je prosvjednicima Televizija Beograd simbolizirala Miloevievu posvemanju
vlast u Srbiji.
Oporben^ su voe s balkona Narodnog pozorita trail# slobodu
tiska dok je policija nadirala. Drakovi, vrlo upadljiv zbog svoje bujne
crne kose i duge brade, pozivao je boljevike neka odstupe u korist
radikalne promjene. Traio je slobodu tiska i radiotelevizije i neovisno
sudstvo. Policija je pokuala rastjerati svjetinu vodenim topovima i
suzavcem. Drakovi je poticao svoje pristae da ustraju i kliknuo Juri,
juri! nekoliko sekunda nakon to su navalili policajci u punoj opremi
za guenje masovnih nereda. Prosvjednici su razvalili ograde, naoruali
se eljeznim ipkama i palicama za borbu. Uzalud je Drakovi pozivao
snage sigurnosti neka stanu iza naroda a protiv reima.
Policija je uzmaknula. Nekoliko se sati u gradskom sreditu inilo
da su prosvjednici pobijedili. Razbili su prozore, nisu ostavili ni jedno
111

cijelo staklo na zgradi Predsjednitva Srbije u kojoj je Miloeviev ured.


No, oporba nije znala to bi nakon toga. Vatreni su prosvjednici oteli
nekoliko vatrogasnih kola i nagomilali se ispred srpskog parlamenta.
Oporbeni su elnici nastojali stupiti u vezu s Miloeviem ili s bilo
kim iz srpske vlade.
Miloevi je bio u Dobanovcima, u vojnom kompleksu kod Beo
grada. Znao je da je vrijeme za akciju pa je nazvao Borisava Jovia,
predsjednika Predsjednitva i vrhovnog zapovjednika JNA, i naredio
mu neka poalje tenkove. Kako su demonstracije jaale, to je bivao
sve nervozniji.
I generali JNA su pozorno pratili dogaaje. Bili su podvojeni. Ge
neral Kadijevi nije htio pretvoriti JNA u drugu policiju. S druge strane,
iz jednog snimljenog razgovora vidi se da je Blagoje Adi, krupni
naelnik Stoera, psovao policiju i nareivao joj da tue prosvjednike.
Da bi poslao Armiju, Joviu je trebala veina od osam glasova u
Predsjednitvu. Redom je nazivao sve one za koje je smatrao da e
podrati Miloeviev zahtjev za vojnom intervencijom.2 Nakon pred
stavnika Kosova, Vojvodine i Crne Gore (sve same Miloevieve ljude),
nazvao je Makedonca Vasila Tupurkovskog kako bi osigurao peti glas
i zamolio ga: Vasile, moramo poslati Armiju na ulice kako bismo de
monstracijom sile sprijeili ono to e se dogoditi u Beogradu. Jako
e tetiti stabilnosti i sigurnosti zemlje. Makedonski politiar tvrdi da
su pozivi poeli ujutro, nekoliko sati prije nego to su se beogradski
prosvjedi oteli kontroli. Pozivi su postali bjesomuni. Jovi me nazivao
svakih pola sata i zahtijevao moj glas. Oko poaneva mi je rekao: Vasi
le, imam pet glasova. Daj mi svoj glas, jer elimo krenuti," rei e
poslije Tupurkovski. Jovi pak tvrdi da je poeo nazivati u jedanaest
ili dvanaest, kad su prosvjednici krenuli u napad na Ministarstvo obrane,
ali je njemu pamenje manjkavo, jer u podne masa nije bila ni blizu
tog ministarstva.
Popustio je i Bogi Bogievi, predstavnik BiH u Predsjednitvu,
Srbin iz Bosne, ali ne i nacionalist. Poslije je tvrdio da Jovi uope
nije izgovorio rije tenk, nego je samo traio odobrenje Predsjednitva
kako bi osigurao vitalne zgrade. Unato svom odobrenju, i Bogievi
i Tupurkovski su bili svjesni Jovievih smicalica. Tupurkovski kae:
S Joviem smo se natezali najmanje pola godine, s njegovim sva
kakvim potezima da zlorabi na poloaj lanova Predsjednitva, oso
bito pritiscima na Bogievia i mene u mnogim prigodama, pa smo
bili oprezni prema njegovim inicijativama.
Dok su se tenkovi valjali ulicama, policija je upala u liberalnu ra
diostanicu B-92 i Studio B, jedinu beogradsku televizijsku postaju koja

112

nije bila u dravnim rukama, koje su obje prenosile demonstracije, i


zatvorili ih. Srpsko je rukovodstvo pozvalo snage JNA, jer je veina
policijskih snaga na Kosovu, glasila je izjava kojom je savezno
Predsjednitvo objasnilo zato je umjesto policije pozvana JNA.
U zgradi parlamenta, Drakovi je shvatio da e ga uhititi.
Jedan ovjek iz sigurnosti pitao me jesam li cijelog dana ita jeo.
Rekao mi je da u zakasniti na veeru, a doruak je u Centralnom
zatvoru ispod svake kritike. Ponudio se da mi kupi sendvi, jogurt i
cigarete. Zvao se Naser Ori. (Poslije e se Ori, pripadnik srpskih
snaga sigurnosti, proslaviti kao voa muslimanskih branitelja u
istonoj enklavi Srebrenici).
Drakovi je odveden u zatvor.

Beograd je bio okiran Miloevievom surovom taktikom. Jedno


je itati o tenkovima na Kosovu, a posve je drugo vidjeti ih na ulici
ispred kue. Da stvar bude gora, Miloevi nije bio nimalo raspoloen
za kompromis. Nije vidio razloga zato bi popustio oporbi koja eli
iskoristiti taj izljev nasilja. Njegov leden govor, to ga je televizija preni
jela u subotu uveer, bio je upozorenje, jednako eklatantno kao i
tenkovi, da on kani ostati neosporan voa. A vjerojatno je bio i lukavo
smiljen pokuaj pripreme javnosti za proglaenje izvanrednog stanja.
Danas je u Srbiji i ^eogradu dovedena u opasnost najvia vrijednost
nae zemlje i naroda. Ugroen je mir. Mir je temeljni uvjet bez kojeg
ne moemo uspjeno rijeiti niti jedan na problem, a imamo ih
mnogo.
Stoga se Srbija mora oduprijeti snagama kaosa i ludila uporabom
svih ustavnih sredstava. Zato traim i zahtijevam da svi graani Srbije
pridonesu miru i uvoenju reda, iznad svega pomaui dravnim or
ganima.
Drugim rijeima, pozivao je narod neka stane na stranu drave.
To je prelazilo svaku mjeru. U nedjelju naveer tisuu je studenata
iz Studentskoga grada probilo policijske kordone i krenulo u giadsko
sredite. Policajci pod kacigama, s plinskim maskama i titovima, inili
su se prikladnijima za totalni rat nego za obuzdavanje golorukih stu
denata. Pod oblacima suzavca, posluili su se palicama da zaustave
studente. Ali, ipak su oko ponoi stotine studenata iz spavaonica irom
grada dole na Terazije pred hotel Moskva.
Studenti su Miloevia iznenadili. Te prve studene noi policija je
bila spremna da udari na aku nepokolebljivih koji su se bili utaborili

113

oko fontane iz devetnaestog stoljea na Terazijama. Iz neobjanjiva


razloga suzdrala se pa je nijemo i prijetei ekala. Studenti su iznijeli
svoje zahtjeve: trae da se Drakovi pusti, a da se otpuste Duan
Mitevi, direktor RTB-a, i Radmilo Bogdanovi, ministar unutarnjih
poslova kojega su okrivljavali za nasilje prethodnog dana.
Tijekom idueg tjedna javno su istupale desetine tisua pripadnika
beogradske liberalne inteligencije. Pjevajui Give Peace a Chance
(Dajte miru ansu) stvorile su na tren ono ozraje snoljivosti kojim
se Beograd neko ponosio, ali koje je pod Miloevievim reimom
nestalo iz javnog ivota. Grad kao da se preobrazio. Ljudi su donosili
hranu i pokrivae studentima koji su prkosili niskoj temperaturi na
Terazijama. Svake su se noi profesori, pisci i glumci obraali narodu
s fontane na kojoj su prosvjednici improvizirali podij i arite bdijenja
u gradskom sreditu.
Miloevi je bjesnio zbog terazijskog foruma. Napustili su ga is
taknuti nacionalistiki intelektualci poput Matije Bekovia, pred
sjednika Saveza pisaca. itali su se brzojavi potpore iz drugih srpskih
gradova gdje se takoer prosvjedovalo. Oduevljeno je pozdravljena
poruka iz Zagreba.
Masa je izvidala patrijarha Pavla koji je studente zamolio neka
prestanu prosvjedovati. Miloevi je krhkog sedamdeset sedmogodinjeg
sveenika uvjerio da je nasilje neizbjeno. Pavle je mislio da e na
Terazije doi suparniki skup, koji je organizirao Miloevi,3 ali ljudi
koji su autobusima dovezeni u perivoj na uu Save u Dunav bili su
previe malobrojni, prestari i preumorni za borbu. Pavle se vratio stu
dentima i zamolio oprotenje govorei da je prevaren. Roditelji na
Uu, djeca na Terazijama glasio je naslov u Borbi, neovisnom beo
gradskom dnevniku.
Na Terazije su izali deseci tisua ljudi uvjerenih da Jugoslaviju
treba odvui s ruba katastrofe, ali rijetko je tko bio svjestan brzine
kojom je njihova zemlja jurila u slom. Miloevi je 11. oujka na iz
vanrednoj sjednici srpskog parlamenta, u govoru zainjenom optubama
o planovima za dizanje revolucije rumunjskog stila, pokazao koliko je
potresen:
Htjeli bi prisiliti Srbiju da se odrekne Jugoslavije i prihvati diktat
sjeverozapada o raspadu Jugoslavije na toliko drava koliko ima re
publika. Onda bi Srbija morala napustiti politiki ideal s kojim je ula
u stvaranje Jugoslavije.
Zastupnici Miloevieve Socijalistike partije (bivi komunisti), koji
su imali 194 od 250 mjesta, gromoglasno su mu pljeskali.

114

Uzrujan prosvjedima, Milosevic je poduzeo korake kako bi ograniio


tetu. Reim se bojao da bi studentski nemiri mogli zapaliti cijelu Srbiju.
Predsjednik Srbije odluio se sastati s predstavnicima oporbe i stu
denata. arko Jokanovi, dvadeset estogodinji student i politiar,
jedan iz skupine koja se 11. oujka sastala s Miloeviem, uveden je
u golemu dvoranu u kojoj je bio samo veliki stol u sredini. Bila je
raskona, dostojna cara...
Odvojen za golemim stolom, Miloevi je najprije praktiki ignorirao
grupu, a onda je upozorio studente da idu na ruku ustaama i albanskim
separatistima. Ne bi se smjelo destabilizirati prilike u vrijeme kad
pokuavamo zaustaviti oivljavanje ustakih snaga, albanskih secesion
ista, kao i svih drugih sila u protusrpskoj koaliciji koja ugroava slobodu
i prava naroda.
Studenti su iznijeli svoje zahtjeve, ali je Miloevi samo ponavljao
da nije ovlaten ni na kakav korak u vezi s tim - dranjem koje e
mu postati karakteristino. Gledajui ga netremice, Jokanovi ga je upi
tao: Jeste li odgovorni i za to u ovoj zemlji? Ponaate se kao engleska
kraljica, a imate mo ruskog cara.
Srpski je predsjednik ostao mrtav-hladan. Jokanovi, momak stree
kose, upitao ga da li je sino gledao vijesti. Mogle su izazvati graanski
rat. Bilo je vrlo napeto. Miloevi je krio svoju ranjivost. Mladi glumac
Tihomir Arsi, popularan nakon svoje interpretacije Tita, zamolio je
smije li otvoriti prozor da ue svje zrak. Odjednom se dvorana ispunila
skandiranjem prosvjednika izvana Slobo-Sadame kojim se Miloevi
usporeivao s irakim diktatorom to je poveo rat sa cijelim svijetom
i izolirao svoju zemlju. Miloevi se pretvarao da ne uje. Jokanovi
mu je pokazao sliku Milinovia, mladia ubijenog u prosvjedima. Je
li u vama ostalo ita ljudskog? Srpski je predsjednik pocrvenio, ali
nije odgovorio.
Nekoliko ulica dalje, beogradski su monici zahtijevali proglaenje
opsadnog stanja. Jovi je za 12. oujka sazvao hitnu sjednicu saveznog
Predsjednitva, ali ne radi rasprave o prosvjedima, nego zbog neuspjeha
da se provede odluka Predsjednitva od 25. sijenja o razoruanju paravojnih snaga u Hrvatskoj i Sloveniji. Kasno u noi dao je televizijsku
obavijest i javno pozvao lanove Predsjednitva. Bio je to svjestan
pokuaj da jo vie zastrai javnost, dajui zlokobno naslutiti da sad
istupa kao vrhovni zapovjednik oruanih snaga. Politika je temperatura
skoila.
Terazijama su se irile glasine da je u tijeku dravni udar. Bile
su opravdane. Jovi je naumio ponoviti svoje pokuaje (koji su u sijenju
propali) da savezno Predsjednitvo pridobije za vojnu intervenciju.

115

Nakon svega to se dogodilo preko vikenda, rekao je Jovi, to nam


je bila posljednja mogunost.
U strahu od uhienja, slovenski predstavnik u Predsjednitvu Janez
Drnovek nije doao na sjednicu. Kad je hrvatski predstavnik Stipe
Mesi stigao u savezno Predsjednitvo, gdje su se obino odravale
sjednice Predsjednitva, trgnuo se vidjevi gdje ga eka skupina asnika.
Naredili su mu neka sjedne u vojni autobus koji je ekao u dvoritu.
Mesi je to protumaio kao znak da je uhien. Sjeo je straga u autobus
skupa s drugim lanovima najvieg organa upravljanja u zemlji. Put
je proveo stisnut u kaputu, oborenih oiju, obuzet strahom. Cijelu grupu
politiara odvezli su na Topider, sastajalite Predsjednitva u sluaju
rata. Kad su stigli, Mesi je straga iz autobusa upitao generala Kadijevia koji ih je doekao: Jesmo li uhieni?
General se razljutio i odgovorio da Armija nikad ne bi postupala
protuustavno. Mesi se, iako jo nervozan, ipak uspio naaliti: Ne ljuti
se, Veljko, samo provjeravam.
Uslijedio je neobian prizor - snimljen i emitiran na TV u filmu
JNA s naslovom Tko je izdao Jugoslaviju? Jugoslavenski elnici sjede
za praznim stolom u nekom bunkeru vojnog zapovjednitva, na tem
peraturi ispod nule, neki u vojnim bundama, drugi se tresu od studeni,
i raspravljaju da li u Jugoslaviji uvesti izvanredno stanje ili ne. Make
donskom predstavniku Vasilu Tupurkovskom bilo je jasno zato su ih
okupili na tom neobinom, neprikladnome mjestu. Predsjednitvo su
doveli na Topider, kae, kako bi ih natjerali da drhte pred vojnicima.
Bilo je vrlo hladno. Bilo je zastraujue, sjea se Mesi. Sve
je upuivalo na to da nas ele prisiliti na kapitulaciju.
U vojarnicama JNA na periferiji Beograda tenkovi su grijali motore
i ekali naredbu za pokret.
Jovi se ponadao da bi sad, kad nema Drnoveka, mogao progurati
odluku kojom bi se dalo JNA dugo prieljkivano ovlatenje za uvoenje
izvanrednog stanja: da se Miloevi politiki spasi i da se hrvatska po
licija razorua. Znao je da moe raunati na svoje saveznike, Nenada
Buina iz Crne Gore i Jugoslava Kostia iz Vojvodine. Trebala su mu
jo samo dva glasa. Mogao bi jo popustiti Riza Sapunxhiu s Kosova
koji je upravo iziao iz bolnice. I Srbin Bogievi. Ali je Jovi znao
da e oni biti tvrd orah.
Kadijevi je izgovorio svoje prizivajui grozomorne prizore iz Dru
gog svjetskog rata. U Jugoslaviji su se ponovno pojavili svi mogui
neprijatelji socijalizma i jedinstvene Jugoslavije, ustae, etnici, Albanci,
bjelogardisti i drugi. Borimo se protiv istih neprijatelja kao 1941. 4
Prva dva glasa nikoga nisu iznenadila. Mesi i Vasil Tupurkovski
odmah su rekli da nema razloga za proglaenje izvanrednog stanja.

116

Jovia je naljutila Mesieva tvrdnja da nakon nemira na beogradskim


ulicama srpski elnici vie ele ojaati svoje pozicije, nego razoruati
paravojne postrojbe u Hrvatskoj. Tupurkovski je prozreo Joviev
pokuaj da progura neto to bi bio legalan dravni udar:
Bio je to prijedlog za legalni pu. Legalan zato to bi ga izglasovalo
Predsjednitvo, a za to je bilo ovlateno, a pu zato to bi glavni
izvritelj bila vojska, glavni imbenik te situacije.
Tupurkovski je bio izuzetno omiljen politiar i u Makedoniji i irom
Jugoslavije. Zbog njegove sklonosti prema sportskom odijevanju proz
vali su ga Demperovski. Krupan i ljubazan, znao je s ljudima. Unato
politikom poloaju uvijek se vozio javnim prometalima, nije se sluio
crnim Audijima ili Mercedesima to su bili dragi veini politikih elnika
Jugoslavije. Glasovao je protiv Jovieva prijedloga, a onda zatraio toplu
odjeu za one koji se nisu pripremili za sjednicu u takvim uvjetima.
Doao je red na kosovskog predstavnika Sapunxhiua. Prestraen
i bolestan, glasovao je za. Jovi je sad imao etiri glasa, trebao mu
je jo samo jedan da bi osigurao uvoenje izvanrednog stanja. Sve
je ovisilo o Bogiu Bogieviu. A Bogievi je utio. Poput jelena u
mrkloj noi, ukoena na svjetlima automobila koji prema njemu juri,
inio se paraliziranim. Stresla ga je vika kojom ga je napraiti Jovi
pourivao da glasuje.
Kao i njegov srpski kolega, Bogievi se pozvao na Ustav i zahtijevao
da se nau legalne osnove za akciju. Nije htio podrati postupak kojim
se zaobilaze legalno izabrane vlade est republika. Jovi je istaknuo
kako Predsjednitvo ima ovlatenje da i bez republikih vlada proglasi
izvanredno stanje, a svaki propis kojim se tvrdi suprotno samo je interne
naravi koje moe promijeniti i samo Predsjednitvo. Bogievi je ipak
ostao pri svome. Odbio je glasovati. Poslije duge utnje rekao je: Ne
mogu glasovati.
Ogoreni je Kadijevi upozorio da JNA moe ustati na oruje bez
obzira na odluke politiara. JNA je odluila da stvar preuzme u svoje
ruke, bez obzira to se ovdje odluilo, da bi se sprijeio graanski
rat. I mi emo obaviti svoj posao.
Kadijeviu, vaa e vas vojska odvesti u graanski rat, rekao je
Mesi.
Vie neu plesati kako vi svirate, odgovorio je Kadijevi i izjurio
iz prostorije.
Rasprava se vrtjela u krugu. Nakon pola sata Kadijevi se vratio
i upozorio da prijeti rat. Rekao je da e Srbi unato svemu u roku
od petnaest dana ustrojiti svoju vojsku.

117

Jovi je svoje protivnike u Predsjednitvu upozorio da e podnijeti


ostavku zato to ne eli provesti odluku koja izaziva raspad zemlje.
Bilo je jasno da se ne mogu sloiti ni o emu, a kamoli o budunosti
Jugoslavije. No, bez obzira to bilo, srpski su voe bili odluni da
provedu svoje.

Kao vrhovni zapovjednik oruanih snaga, Jovi je te noi poslao


Kadijevia u Moskvu da se sastane s ministrom obrane Dmitrijem Jazovom. Drugi lanovi Predsjednitva nisu upoznati s tom misijom.
Tri mjeseca ranije je admiral Mamula bio u Londonu u Chatham
Houseu, dok je general Blagoje Adi bio u Parizu, a admiral Stane
Brovet, Slovenac, u Moskvi, da bi pokuali prosuditi kako bi me
unarodna zajednica reagirala na vojni udar u Jugoslaviji. Sve u svemu,
Armija je zakljuila da se Britanija i Francuska ne bi protivile, rekao
je Mamula. Rusija je pozdravila taj naum, iako je dala na znanje da
ga nee javno podrati.
Zanimalo nas je to misle, hoe li Zapad intervenirati ako
pokuamo silom razoruati paravojne postrojbe. Nije bilo dvojbe - Za
pad ne bi intervenirao, kae Mamula. Poslije se doznalo za tajanstveni
odlazak u Moskvu. Kadijevi se vratio uvjeren da se predsjednik Mihail
Gorbaov nee dugo odrati. Ako se jo samo malo strpe, ojaat e
komunizam u Sovjetskom Savezu.
Sutradan, 13. oujka^studenti su nakratko povjerovali da su po
bijedili. Drakovi je puten. Gledajui golemu masu na Terazijama,
zatraio je: Sloboda Srbiji! Ali je Drakovi ubrzo shvatio da je bio
jai u zatvoru nego vani. Da bi studente maknuo s ulica, srpski je
predsjednik pristao smijeniti Mitevia i jo etiri urednika RTB-a. I
ministar unutarnjih poslova Bogdanovi, koji je sve do prije dva dana
tvrdio da i ne pomilja na ostavku, pristao je odstupiti. Miloevi je
pristao da organizira parlamentarnu istragu o policijskim postupcima
9. oujka, koja bi mogla kazniti zbog nasilja.
Tijekom triju iduih ratnih godina, Miloevia vie nikad nee stresti
masovni prosvjed. Surova reakcija policije pokazala je da Miloevi,
iako je nevoljko dopustio viestranake izbore u Srbiji kao posljednjoj
od est republika, ne trpi nikakvu politiku oporbu. Njegovu su pobjedu
jo uvrstili Albanci koji su od 1990. bojkotirali sve slubene srpske
institucije i ignorirali izbore. Prosvjedi na Terazijama pretvorili su se
u nezapamenu srednjokolsku zabavu.
Hrvatski predstavnik Mesi se 14. oujka sukobio s Joviem kad
je ustvrdio da bi svaka akcija JNA gurnula zemlju u rat, i u tome
dobio podrku svoga slovenskoga kolege Drnoveka.

118

Predsjednitvo je opet odbilo Joviev prijedlog za uvoenje izvan


rednog stanja. Jovi i njegovi saveznici bili su blijedi kao krpa. On
i Kadijevi zaprijetili su da e poduzeti korake kako bi omoguili JNA
da djeluje. Predsjednitvo ih je blokiralo, Jovi nije mogao ispuniti pri
jetnju. No, da bi izaao na kraj i s tom eventualnosti, imao je
pripremljen drugi plan; ako mu Predsjednitvo ne da potporu, on e
ga raspustiti. Sat kasnije Jovi je nastupio na televiziji i primijenio svoj
plan. Optuujui nadmone snage u Predsjednitvu kojima nije do
suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti zemlje, Jovi je dao
ostavku na poloaj efa drave izjavivi da nije spreman sudjelovati
u takvim odlukama koje pridonose razbijanju zemlje. Buin i Kosti
su iste noi posluali naredbu: istupili su iz Predsjednitva, kao i Jovi,
iako mnogo manje pompozno.5
Raspad Predsjednitva stvorio je vakuum vlasti, za koje se srpsko
rukovodstvo nadalo - i oekivalo - da e ga popuniti JNA. Jovi se
povukao samo zato da jedino tijelo koje je imalo ustavne ovlasti da
sprijei intervenciju JNA, ne bi moglo djelovati. U izjavi Vrhovnog
zapovjednitya_od. 15_^oujkaJSlQii: Armija e razmatratTRoje e mjere
pouzetTnakon to se Predsjednitvd'veinom gTaswaTzfasnito protiv
ftfSZthiTi preporuka usmjerenih na spreavanje meuetnikog oruanog
silKB&a T ^ a d a n s K o l'r a ta .^ '^ .......
-

Sutradan jefMiloevi izjavio da je Jugoslavija gotova i objavio


da se Srbija vie ne smatra vezana za savezne organe. Time je praktiki
proglasio secesiju Srbije od Jugoslavije. U obraanju naciji rekao je:
... naredio sam mobilizaciju priuvnih specijalaca i hitan ustroj do
datnih srpskih vojnih postrojba. Jugoslavija je ula u zavrnu agoniju...
Republika Srbija vie nee priznati ni jednu odluku Predsjednitva
donesenu u postojeim uvjetima... zato to e biti nelegalna.

Najavom da e ustrojiti svoje specijalne postrojbe i donositi odluke


mimo legalnih saveznih institucija, Miloevi je bacio rukavicu Armiji.
Ukratko, bio je spreman uraditi tono ono za to je optuivao svoje
suparnike u zapadnim republikama. Izveo je posljednje poteze plana
kojim e u zemlji unijeti nered.
Toga dana pobunjeni Srbi u Kninu proglasili su neovisnost qd Hrvat
ske ''T'obralozenjem da je Jovieva ostavka dokaz da Zagreb i
Ljubljana rue Jugoslaviju. Miloevi se nadao da e Tuman uputiti
Voje specijalne policijske postrojbe da bi uguio pobunu, ime bi izaz
vao' intervenciju JNA i izvanredno stanje, ali se razoarao.

119

Posluna skuptina Srbije, u kojoj su Miloevievi socijalisti imali


pouzdanu dvotreinsku veinu, glasovala je o smjeni neposlunog
Sapunxhiua, predstavnika Kosova u saveznom Predsjednitvu. No
Predsjednivo, koje se sad satojalo od Mesia, Drnoveka, Tupurkovskog i Bogievia, odbilo je Sapunxhiuevu ostavku, tvrdei da
parlament nije ovlaten da ga smijeni iz Predsjednitva. S vremenom,
Miloevi je ipak postigao svoje. Umjesto Sapunxhiua, biveg slubenika
Svjetske banke, imenovao je lojalnog Sejdu Bajramovia, predsjednika
Udruge kosovskih veterana, koji je u slobodno vrijeme vodio igraonicu
binga.7
Dok se javnost jo nije oporavila od oka, elnici srpskih opina
okupili su se na vanom sastanku. Jo prije zore republika policija
obavila je neobinu zadau. Nazvala je sve srpske predsjednike opina,
njih dvjesta, i javila im neka oekuju hitnu poruku. Uskoro je svaki
opinski elnik primio poziv na sjednicu srpske skuptine u osamnaest
sati. Predsjednik Valjeva, Slobodan uki, jedini oporbenjak na po
loaju, opisao je kako je bio neopisiv prizor dviju stotina crnih limuzina
ispred parlamenta, ali nije to bilo nita u usporedbi sa zbrkom koja
je unutra vladala.
Svi su smatrali da je tajna sjednica sazvana zbog vakuuma nastalog
Jovievom ostavkom, i dakako radi koordiniranja koraka da se ta praz
nina popuni. uki je cijeli dan razmiljao o raznim mogunostima.
Kad se ujutro oprostio sa svojom obitelji, pomislio je ak i da bi ga
u Beogradu mogli uhititi. Ali je Bora Petrovi, zamjenik predsjedatelja
Parlamenta, odmah pokuao raspriti svaku pomisao o bilo kakvu planu
proglaenja izvanrednog stanja.
inilo se da politiari koji su sazvali sjednicu nemaju jasan dnevni
red, a moda ni bilo kakav dnevni red, kae uki. uki e se poslije
sjeati kako su govornici poeli trabunjati neto o gospodarstvu. elnici
opina su ogoreno prosvjedovali. Drugovi, javio se Jovan Cvetkovi
iz Svetozareva, dovukli ste nas stotine kilometara na ovu sjednicu da
biste nam rekli ono to moemo proitati u vlastitim novinama. Nalju
tili su se to ih nije doekao Miloevi.
Ogoreni ljudi poeli su izlaziti. Na elu pobune bio je Cvetkovi.
Pitao sam predsjedatelja to je sve to - Jugoslavija se raspada, mi
moramo navodno primiti neku vanu obavijest, a tu nema nikoga iz
izvrne vlasti.
Gdje je Miloevi, gdje je premijer?"
Na posljetku je predsjedatelj Parlamenta Slobodan Unkovi rekao
da e nagovoriti Miloevia da doe. Sjednica je odgoena za sat kas
nije. Upravo je na toj tajnoj sjednici Miloevi dao na znanje da je

120

spreman otjerati Hrvate i Slovence. Nakon sjednice shvatio sam jda


je spreman ustrojiti Jugoslaviju bez katolika, rekao je uki. Te veeri
i sljedeeg tjedna Milosevic je "iznio 'svoje' vienje'kraja JugosTavye:
| Tu je u pitanju raspad Jugoslavije. Tono je da se Slovenci ele odj cijepiti. Tono je da se Hrvati ele odcijepiti. Ali mislim da Muslimani
| nemaju razloga da se odcijepe od Jugoslavije. Neki su od njih indok
trinirani, ali veina Muslimana ele dobre, snoljive, kulturne, i rekao
bih civilizirane i prijateljske odnose sa Srbima i drugim narodima Ju
goslavije. Napokon, oni ive u vie republika. Nemaju razloga da rue
Jugoslaviju.
Miloevi je ocrtao mogue korake JNA. Kad ga je srditi Cvetkovi
upitao kakva je strategija Srbije, Miloevi je odgovorio da se strategija
nee razglasiti preko radija. Njegove sljedee rijei odjeknut e irom
Jugoslavije:
Ako moramo, borit emo se. Nadam se da nee biti tako ludi da
;
ustanu u borbu protiv nas. Jer ako ne znamo raditi i poslovati, znamo \\ 1
se tui.
Armija ima ustavno ovlatenje i obvezu da brani jugoslavenski Us
tav. Ne sumnjam da e Armija provesti svoje ustavno ovlatenje, jer
je Predsjednitvo prestalo funkcionirati. To nije udar, jer e Armija
ustavno postupiti ako sutra razorua HDZ.8
Miloevi je napokon otkrio karte. Nova smjernica vlade bila je
jasna. Ali su se njegovi protivnici u Predsjednitvu i dalje branili. Mesi
je zamijenio Jovia kao vrhovni zapovjednik i pozvao razumne jjo jedince u JNA jiek a se suzdre od primjene sile koja Jbj izazvala
gradSnskTrat. No, moj je u tjecaj'na JNA, iako sam bio vrhovni
atJOVjdnik, bio isn kao moj utjecaj na finslcu^ojku1*, aljo^e^posUje
) MesicT
""
"

Predstavnici etiriju jugoslavenskih republika, ostaci Predsjednitva,


nali su se 18. oujka sami u golemoj palai federacije. Bila je pusta,
praktiki je nestala birokracija. inovnika nije nigdje bilo, pa su lanovi
Predsjednitva morali sami pisati izjave za tisak. Po zgradi su se vrzmali
diplomati i reporteri. Tupurkovski se nadao da e izai iz slijepe ulice
s JNA koja je, kao Miloevieva saveznica, bojkotirala rad Pred
sjednitva. Vojska je uvijek potovala Ustav, valjda e i sad, su
mnjiavo je rekao. Kadijevi je u ponedjeljak bojkotirao sastanak sa
vezne vlade Ante Markovia koji je podravao ostatak Predsjednitva
svjestan da je njegova sudbina neodvojiva od sudbine drugih saveznih
institucija koje Miloevi pokuava prisvojiti.9

121

Sutradan srpski predsjednik oito nije imao drugog izbora doli da


uzmakne. Ugasile su se vatre prosvjednika, ali Miloevi se jo ljuljao.
Dotle se nije bilo dogodilo da ga izvide i na njega viu. Iako nije
pokazivao nikakve osjeaje ni prema kome - raunao je na oboavanje
od strane masa. Studenti, kojih su se prethodnici za masovnih prosvjeda
1968. bili pomirili s Titom, okrenuli su se protiv Miloevia. Mrzili
su ga. Intelektualci, koji su mu pomogli da se pcj. klempavog komu
nistikog aparataka^pretvori u srpsku narodnu ikonu, napustlfiliu^a.
Na' demonstracijama na Terazijama nacionalisti su se pridruili libe
ralnim intelektualcima u borbi protiv komunizma. Nacionalisti su
shvatili da ih Miloevi iskoritava za uvrenje svoje vlasti, a ne zato
to dijeli njihova uvjerenja.
inilo se kao da se oko njega digao betonski zid. Osjeao se slabim.
Pokuao je smiriti duhove prihvaajui dotad nezapamen sastanak s
dvije stotine studenata i profesora Beogradskog sveuilita. Nelagodno
se mekoljio dok su mu studenti, njegovi najei protivnici, nametali
dnevni red i pitali ga to je naumio s Jugoslavijom.
Gotovo je doslovce ponovio ono to je rekao na sjednici predsjed
nika opina. Na posljetku su ga razumjeli. Bilo je oito da vie nema
Jugoslavije kakvu su oni poznavali. Ali se Miloevi obvezao da e
svi Srbi ivjeti u jednoj dravi.
''
*
Nije nam palo na um osporavati pravo hrvatskog naroda na odcje
pljenje od Jugoslavije, ako taj narod to odlui svojom voljom na re
ferendumu... ali neka bude posve jasno da nikom ne smije pasti na
um da e s njima moi otii i dio srpskog naroda, zato to je povijest
srpskog naroda u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj previe tragina da bi
se opet izvrgavali takvoj sudbini.
Odbacio je nade da bi se spor s Hrvatskom mogao zagladiti kako
bi se spasila Jugoslavija, a drsko je odbio svaki nacionalizam kao dis
kriminaciju, a svaku diobu u tom smislu kao srednjovjekovnu.11 Kao
da je zaboravio kako je on doao na vlast.
Uzalud su ga studenti pozivali neka shvati da je budunost Srbije
u preobrazbi u demokraciju. Student Neboja Miliki smjelo je rekao
Miloeviu kako bi svojom ostavkom mogao utrti put padu svojih na
cionalistikih pandana u Hrvatskoj i izgradnji demokracije.
/ I Morate shvatiti da postoji samo jedan nacionalni interes, a to je^ da
( / Srbija i Jugoslavija postanu demokratske drave... Iz takve drave
I narod i voe nee pokuati bjeati. Ako^sutra pojjnesete^ ostav u,
I Franjo Tuman e u roku od petnaesf^ana izgubitijvaku_pptporu.
I 'Svoj mit sagradio j<Tna~vama.

122

Uzdrmani je Miloevi shvatio da je propao njegov pokuaj


nametanja izvanrednog stanja. Unutar sustava nije mogao djelovati.
Odluio je prekinuti bojkot Predsjednitva nareujui svom parlamentu
da blokira Jovievu ostavku.
Svoju politiku ravnoteu Miloevi je ponovo naao nakon tajnih
razgovora s Franjom Tumanom u Karaorevu, u Titovoj omiljenoj
vili za pregovore i lov.13 Uskoro se proulo da su se predsjednici spo
razumjeli dok su etali po tihom Karaorevu. Miloevi nikad nije
otkrio potankosti tih razgovora, dok se Tuman hvalio kako je pros
torno udvostruio Hrvatsku. Sastali su se da sprijee rat, a dogovorili
su se o planu koji je znaio rat.
Raspravili su zahtjev Srbije da se smijeni premijer Ante Markovi.
Za uzvrat je hrvatski predsjednik zatraio pravo odluivanja o statusu
srpske manjine koja je prije tjedan dana proglasila neovisnost o Za
grebu.
Dvojica su voa takoer razmotrila diobu Bosne i Hercegovine.
Tuman tvrdi da je predlagao ili konfederaciju ili podjelu Bosne. Ta
podjela poela je hrvatsko-srpskim sporazumom 1939. kad su se pred
stavnici hrvatskog i srpskog naroda dogovorili da se stvori Banovina
Hrvatska, rekao je Tuman, aludirajui na sporazum Vladka Maeka
i Dragie Cvetkovia. Cvetkovi je stvorio Banovinu Hrvatsku koja je
obuhvaala velik dio Bosne i Srijema, tridesetak posto teritorija i
stanovnitva Jugoslavije. Miloevia je zanimao svaki dogovor kojim
e se uvrstiti na vlasti. Tumana je naveo da povjeruje kako mu je
na dohvatu njegov san o neovisnoj i proirenoj Hrvatskoj, i kako se
moe izbjei rat. Tuman se nije mogao obuzdati a da se poslije ne
pohvali aici vjernih suradnika kako e Hrvatska biti i vea nego
to je bila prema sporazumu Cvetkovi-Maek.
Prema Mesiu, Tuman je tovie vjerovao da e Hrvatska dobiti
ne samo komad Bosne, nego i dio Srijema i Vojvodine. Njegovo je
oduevljenje zvualo iskreno.
\ Tuman se vratio dobre volje, vrlo zadovoljan, crven u licu, govorio
je da je sve u redu. JNA nee napasti, a Hrvatska e biti vea nego
to je ikad bila. Miloevi se sloio.
Bio je to dentlemenski sporazum.
Miloevi naprotiv porie da su se ikad o tome sporazumjeli. Prag
matian kao uvijek, drao je karte uza se i nikad nije otkrio to su
on i Tuman odluili tog dana na prvom u nizu tajnih susreta nami
jenjenih krojenju njihovih etnikih drava.

123

Tuman mi je rekao da eli neovisnu Hrvatsku. Ali se jednostavno


nismo mogli sloiti - on je htio unititi savezne institucije, a ja nisam
mogao na to pristati. Predlagao sam, kao i prije, promjenu Ustava
kojom e se dopustiti samoodreenje. Bilo je nagaanja da smo se
dogovorili o podjeli Jugoslavije. Sad vam kaem, 3q~smo^to ondje
'odluiti, mogli- sm o odmah, i uiniti.
Smatrao sam najboljim rjeenjem a sve nas da s v i iv im n jp(jrni
zemlji.
~~
Dogovor dvojice voa nije dugo potrajao. Sutradan su pobunjeni
Srbi zauzeli policijsku postaju Nacionalnog parka Plitvice, pale su prve
ratne rtve. Srbi e u roku od etiri mjeseca uz potporu JNA voditi
pravi rat kako bi imali vlastitu dravu.

1) RTB je esto prikazivala filmove o ustakom poglavniku Paveliu 1941.


isprepletene s prizorima Tumana i novoizabrane HDZ.
2) Samo jedan od tolikih primjera kad se Jovi, u dogovoru s
Miloeviem, odluio za legalistiki pristup kako bi opravdao zloupotrebu
vlasti.
3) ak se Radovan Karadi, tada predsjednik Srpske demokratske
stranke Bosne, obratio studentima koji su ga izvidali zbog na izgled irele
vantnih primjedaba da je prolo vrijeme partizana i etnika. A zapravo je
doivljavalo preporod.
4) Mesi tako citira Kadijevia u svojoj knjizi K ako sm o sruili Jugoslaviju,
Zagreb 1992, Globus.
5) Srpski su se komunisti ve posluili trikom ostavke kad ju je podnio
Duan krebi u znak prosvjeda protiv SKJ u listopadu 1988.
6) Inae posluni predstavnik Kosova nije bio dao ostavku na poloaj u
Predsjednitvu kad i drugi, kao to je Miloevi oekivao.
w ) y l Bajramovi je tuno zavrio. Umro je 1993. kad Hrvati nisu predali
tijeitrnjegova jedinca, asnika JNA, poginulog u Mostaru.
8) Vreme, 15. travnja 1991.
9) Markovi je kritizirao pokret JNA vrlo kratkovidno rekavi da JNA
mora djelovati u sporovima izmeu naroda i republika (Borba, 10. oujka
1991).
10) Borba, 19. oujka 1991.
11) Ibid.
12) Ibid.
13) Karadorevo je od Beograda udaljeno 125, a od Zagreba 330 km.
Okrueno je umama, itnim poljima, plantaama eerne trske i jezerom.
Tito je posljednji put ondje bio 1980. na svom posljednjem doeku Nove
godine.
. . .

Unato svojim simpatijama prema Titu, udno je to je Tuman doao


u Karadorevo koje je ozloglaeno kao mjesto gdje je Tito poeo svoj
obraun s maspokom.

124

10.
SILAZAK U RAT
Hrvatska i Srbi
Veljaa - lipanj 1991.

U proljee 1991. proirila se pobuna krajikih Srba. U veljai su


se Milan Babi i Milan Marti, politiki i vojni voe pobune, okomili
na Pakrac u zapadnoj Slavoniji. Pobunjeni Srbi, vjerni svojoj samozvanoj
SAO, zauzeli su pakraku policijsku postaju i oblinju opinsku zgradu.
Zatvorili su one koji im se nisu htjeli pokoriti, meu njima i mnoge
Srbe. Zatim objavie da e odsad sluati samo Ministarstvo unutarnjih
poslova SAO Krajine. Jo jedan komad hrvatskog teritorija pao je u
buntovnike ruke.
U Pakracu1 je najvie bilo Srba, ali je grad - poput svog zapadnoslavonskog zalea - kaleidoskop pomijeanih etnikih grupa. Pakrac
se hvalio da u njemu ima dvadeset nacionalnih manjina: Ceha, Poljaka,
Rusina, Talijana, Slovaka, Maara i drugih. Tjednima je grad trpio stra
hovladu, ikaniralo se hrvatske dunosnike, nou se pukaralo iz
strojnica, bilo je prijetnji i zastraivanja.
Tuman nije oklijevao kad je u Zagreb stigla vijest o zauzeu
pakrake policijske postaje. Nije mogao dopustiti novi Knin. Naredio
je neka se silom zauzme otpadnika postaja.
Perica Juri, zamjenik ministra unutarnjih poslova, skupio je u
oblinjoj Kutini dvije stotine ljudi koji su proli antiteroristiku obuku.
Neki e pjeice ii kroz ume, drugi e se nabiti u teretne kamione
gdje e leati, sa strana i odozgo zatieni pancirkama po kojima je
posuta uta. Kamioni su vozili svaki za se, a ne u koloni; uz put je

125

bilo nekoliko srpskih sela, a Juri je htio izbjei da pobunjenici budu


upozoreni na dolazak interventnih snaga.
Koordinirali su vrijeme dolaska. U sredite grada stigli su u etiri
i pol ujutro. Iznenadili su pobunjenike koji nisu podigli barikade. Prvi
je odred od dvadeset ljudi upao u zgradu opine i ondje uhitio sve
Srbe. Prema Juriu, neki su pozaspali nakon pijanevanja. Juri je posta
vio zapovjedno mjesto za napad na oblinju policijsku postaju. Iz
policijske postaje i oblinjih kua pucalo se iz strojnica, ali je interventnom odredu brzo stiglo pojaanje policijskih oklopnih kola.
Pobunjenici su pruili slab otpor i Jurievi ljudi nisu imali gubitaka.
Uhieno je 180 ljudi, a ostali su pobjegli u umovita brda oko grada.
Grad je oteen, razlupani su prozori, zrnima su razrovani zidovi i
krovovi, ali nije bilo ni mrtvih ni ranjenih. Bila je to savrena operacija,
obavljena prema svim propisima.
Beogradski je tisak grmio o navodno 20.000 prognanika to stiu
u Srbiju, i jedanaest ubijenih Srba, meu kojima i pravoslavni sveenik.
U posebnom izdanju beogradskog visokotiranog dnevnika Veernje
novosti je na prvoj stranici pisalo da je sveenik ubijen, na drugoj
pak da je ranjen, a na treoj je bila objavljena njegova izjava. Jovan
Rakovi, jo formalno voa SDS-a u Hrvatskoj, ali sa sve slabijim
politikim utjecajem, na jednom mitingu krajikih Srba izjavio je da
je tog dana Hrvatska objavila rat srpskom narodu. U Beogradu je
predsjednik saveznog Predsjednitva Borisav Jovi prihvatio zahtjev
ministra obrane Veljka Kadijevia za oruanu intervenciju. Kadijevi
je uputio tenkove. JNA je tad prvi put intervenirala u Hrvatskoj.
Jovi je objavio priopenje u kojem je rekao da je Armija inter
venirala u sporu izmeu dviju nacionalnih zajednica. Beograd je
sukob prikazao kao etniki, koji samo Armija moe sprijeiti. Zagreb
je ustrajao na tome da je rije o sukobu legalno izabrane hrvatske
vlasti i nelegalnih paravojnih snaga. A to je postala ablona koja e
se ponavljati: krajiki Srbi izazovu hrvatske vlasti na sukob, i onda
se umijea JNA da razdvoji dvije strane, a zapravo da zatiti podruja
pobunjenih Srba od pokuaja hrvatskih vlasti da ih vrate pod nadlenost
Zagreba. Pod krinkom nepristranosti, JNA se pretvarala u vojsku Velike
Srbije.
Do etiri sata po podne hrvatski su specijalci uspostavili vlast u
gradu. Uveer su stigli tenkovi JNA. Nastao je kaos, pobunjeni Srbi
pucali su na grad s okolnih brda, dok je hrvatska policija zauzimala
obrambene poloaje u gradu i oko njega, a JNA se prvi put nala
u vatri s dviju strana.
.................
Jovi je iz Beograda poslao pukovnika Aleksandra Vasiljevica, vi
sokog asnika vojne kontraobavjetajne slube, da osobno utvrdi to

126

se dogaa. Tuman je iz Zagreba poslao Stipu Mesia, hrvatskog pred


stavnika u saveznom Predsjednitvu. Ta dvojica su se sluajno u kasnu
no srela u pakrakoj policijskoj postaji. Prema Degoriciji, zamjeniku
ministra unutarnjih poslova Hrvatske, Vasiljevi je bio prljav kao svinja
i blatnjav. Hrvati su to smatrali dokazom da se probijao umom s
odbjeglim pobunjenicima pa su ga optuili za poticanje i organizaciju
pobune.2 U svemu to su krajiki Srbi radili prvih mjeseci pobune,
Tumanovi su ljudi vidjeli samo prste Slobodana Miloevia.
Hrvatska je policija vratila vlast nad gradom. Federalno Pred
sjednitvo naloilo je objema stranama da se povuku. Kriza je zavrila,
ali nita nije bilo rijeeno.
Sljedei je Martiev cilj bio da iz postelja izbaci dvjestotinjak tali
janskih turista sa surovim otkriem da je u njihovo zabaeno odma
ralite stigao rat. Hrvatska je obala privlaila godinje po deset milijuna
turista, opskrbljujui Jugoslaviju s dvadeset posto njene vrste valute.
Rijetki su turistiki dragulji vei od Nacionalnog parka Plitvice, jezer
skog predjela uvenog po tirkiznim slapovima koji se rue i spajaju l
jezera. Plitvice lee sjeverno od Knina, u likom podruju sa srpskom
veinom. Glavno mjesto, Titova Korenica, isprva je odoljela SDS-u i
izabrala mjesnu vlast na elu s reformiranim komunistima, Strankom
demokratskih promjena (SDP). No, nakon niza pukih skupova,
babievci su smijenili umjereno rukovodstvo mjesta i postavili tvrdolinijae SDS-a vjerne Kninu.
Potkraj veljae je bijesna rulja srpskih nacionalista organizirala jo
jedan miting istine, ovaj put na Plitvicama, u znak prosvjeda protiv
tamonje ispostave hrvatske policije.4 Optuili su Zagreb da hoe pris
vojiti park i zatraili ostavku direktora parka. Milan Marti je u roku
od nekoliko dana poslao svoju paravoj-sku, uglavnom civile u bojnim
odorama, da bi orujem nametnula volju demonstranata. Uprava parka
je smijenjena i zamijenjena novom, lojalnom Kninu. I otputeni su svi
zaposleni, - '
Hrvatska je vlada reagirala 30. oujka. Plitviku je pobunu nazvala
najflagrantnijim krenjem Ustava i zakona Republike Hrvatske... [ko
je] ugroava suverenost republike, ustavni poredak i prava graana.5
Plitviki su pobunjenici upozoreni da Park vrate staroj upravi i osoblju,
inae e intervenirati policija. Podsjetilo ih se na nedavnu intervenciju
hrvatske policije u Pakracu.
Slavko Degoricija,6 zamjenik ministra unutarnjih poslova Hrvatske,
javio se Boku Boaniu, srpskom naelniku Korenice, ali mu je Boani

127

odgovorio da on nema vlasti nad martievcima. Oni su doli iz Knina


i nametnuli svoju volju.
Degoricija je poslao interventnu postrojbu. Ovaj put, Srbi su bili
bolje pripremljeni pa su silu doekali silom.
Hrvatski su specijalci stigli na Uskrs 31. oujka u pet ujutro. Ali
su martievci bili podigli barikade i ekali. Kolona je nakon tri kilometra
vonje kroz park upala u zasjedu. Pucalo se petnaest minuta. Ispaljena
je tromblonska mina na autobus pun hrvatskih policajaca, ali nije
eksplodirala. Hrvatski su policajci bili i brojano i orujem nadmoniji
od pobunjenika. U borbi za potu pale su prve rtve rata u Jugoslaviji:
dvadesetogodinji policajac Josip Jovi i tridesetogodinjak Rajko
Vukadinovi, koreniki mesar koji se odmetnuo u paravojsku. Taj Hrvat
i taj Srbin bili su prvi poginuli u jugoslavenskim ratovima za odcje
pljenje.
Dok je svijet jo bio zaokupljen posljedicama Zaljevskog rata u
kojem su multinacionalne snage izbacile Iraane iz Kuvajta, ovo prvo
krvoprolie u Jugoslaviji potreslo je cijelu zemlju, i jo dublje polari
ziralo javno mnijenje u dvjema dominantnim nacijama. U Beogradu
je ekstremno nacionalistiki Srpski pokret obnove optuio hrvatsku
vladu za ratno hukanje i upozorio da cijeli srpski narod, u Ju
goslaviji i inozemstvu, stoji iza Srba u Hrvatskoj. Prvi put je srpska
vlada formalno priznala postojanje Babieve samoproglaene SAO Kra
jine. Miloevieva je vladajua stranka u Srbiji SPS hitno poslala u
Knin delegaciju da vidi koje oblike pomoi Srbija moe poslati Srbima
u Hrvatskoj. U Sarajevu je Radovan Karadi, voa bosanskog SDS-a,
pozvao neka se irom srpskih zemalja u Jugoslaviji ustroji oruana snaga
srpskog naroda. Okrivio je savezne vlasti da su zatajile u svojoj ustavnoj
dunosti. Plitviki dogaaji, rekao je, predstavljaju najvei poraz ju
goslavenskog Predsjednitva koje nije bilo sposobno ak ni provesti
vlastitu odluku o razoruanju paravojske. Dodao je da JNA vie ne
ulijeva ono povjerenje koje je stekla minule godine u kolovozu,7 kad
je spasila Knin od hrvatske oruane intervencije.
JNA je reagirala. U Beogradu je Jovi sazvao hitnu sjednicu
saveznog Predsjednitva. Razraen je plan u etiri toke za poputanje
napetosti na Plitvicama:
1)
2)
3)
4)

128

pun i bezuvjetan prekid vatre,


JNA e osigurati potovanje prekida vatre,
povlaenje svih policijskih postrojba s podruja,
poveanje stanja pripravnosti u nekim postrojbama JNA.

Po drugi put u dva mjeseca JNA je izala na ulice Hrvatske. Su


tradan ujutro, 1. travnja, oklopne su se postrojbe JNA postavile na
sve glavne mostove, pred javne zgrade i na raskrijima u tom podruju.
Ipak, JNA jo nije pruala onakvu pomo kakvu su oekivali pobu
njeni Srbi, onakvu pomo kakvu e na posljetku - ali tad jo ne i dobiti. Koreniki je elnik Bgani u jutro 31. oujka poslao hitan
teleks Beogradu pretjerujui1po^o&iaju svih voa SDS-a: Potpuno
smo opkoljeni, poduzmite hitne korake ili e nas sve likvidirati.
estoko je prigovorio to je JNA stigla tek osam sati nakon poetka
pucnjave. Dok su hrvatske snage uspostavljale red u podruju, Boani
se telefonski obraao najsluanijem podnevnom dnevniku Radio-Beograda:
S a d j e stigla A rm ija , a li o n a n a s j e p o s v e ra zo a ra la . N e p r ih v a tljiv o
j e ta k v o z a k a n je n je u o v a k o k r iti n o j situ a ciji. I m a m o d v a m r tv a i
m n o g o ran jen ih . O s je a m o se n eza ti en i, u k r a jn jo j o p a s n o sti, i p o
z iv a m o cijelu d e m o k r a ts k u ju g o s la v e n s k u ja v n o s t d a d ig n e s v o j g la s
p r o tiv n e z a p a m e n o g terora h rva tsk ih r e d a r s tv e n ik a .8 f v e J>
r

I zbilja, intervenciju JNA mogli su hvaliti Hrvati. U tom sukobu


jedina je uloga JNA bila da helikopterom prebaci ranjenike u bolnicu.
Inae je hrvatskoj policiji preputeno da obavi ono radi ega je poslana.
Uhieno je dvadeset i devet srpskih pobunjenika, od kojih je osam,
prema izvjeu Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske, bilo u odori
srpskih specijalnih snaga, dok su ostali bili civili u bojnoj odori.
Tuman je 1. travnja odbacio naredbu saveznog Predsjednitva od
prethodnog dana da povue svoju policiju, izjavljujui da e na Plitvi
cama biti uspostavljena policijska postaja koja e raspolagati svom
silom nunom za ouvanje reda i mira. Uslijedila je nova runda na
tezanja hrvatske i savezne vlade na rubu rata, ali sad po prvi put
oitovana u meusobnom ogledavanju naoruanih snaga - JNA na jed
noj i hrvatske policije na drugoj strani. Kadijevi je od Predsjednitva
zatraio ovlatenje da JNA stupi u akciju ako se hrvatska policija ne
povue do 13 sati. Te su se noi hrvatski specijalci povukli, ali ih je
zamijenilo devedeset redovnih policajaca iz oblinjega Gospia.
Cijela je Krajina bila u krajnjoj napetosti. U selu Kijevu, dvadesetak
kilometara od Knina, ivjeli su samo Hrvati, ali su ga (kao enklavu
u enklavi) okruivala srpska sela. Mjetani su se prvog travnja uznemirili
jer je u rano jutro na rubu sela eksplodirala bomba. Nije izazvala ni
rtve ni materijalne tete, ali su seljani postali svjesni koliko je nesiguran
njihov poloaj. Na ulazima u selo podigli su barikade.
Srpske su vlasti u Kninu sastavljale popise vojnih dragovoljaca
hvalei se da se nakon plitvikih dogaaja ete mladih Srba javljaju

129

za borbu. Milan Marti je na jednom prosvjednom skupu rekao da


je srpski predsjednik obeao poslati oruje.9 Ako JNA nita ne
poduzme protiv nove hrvatske policijske postaje na Plitvicama, rekao
je, Krajina e ih istjerati kako god joj to bude odgovaralo. Ve se
30.000 ljudi dragovoljno javilo u obranu krajikih Srba, rekao je. Ne
koliko sati poslije, u gluho doba noi, u Kninu su digli u zrak jednu
pekaru i jednu kavanu; objema su vlasnici bili Hrvati.
Plitvice su izazvale valove uzbune irom Jugoslavije. Pourile su
Slovence korak naprijed prema secesiji. Njima je intervencija JNA bila
opasan nagovjetaj onoga to e uslijediti. Predsjednik Kuan smatrao
je to dokazom da bi JNA htjela prekrojiti unutranje granice Ju
goslavije. Objavio je da e od Skuptine Slovenije odmah zatraiti da
usvoji deklaraciju o suverenosti, jer se u sluaju vojnog pua Skuptina
moda nee moi ni sastati ni odluivati o bilo emu.
Sutradan, 2. travnja, slijedio ga je Franjo Tuman. Obraajui se
skupu Hrvatske mladei, rekao je kako je za preureenje Jugoslavije
kao konfederacije suverenih republika, od kojih bi svaka imala svoje
oruane snage. No, rekao je, ako Slovenija jednostrano istupi, Hrvatska
nee ostati ni dana dulje. I nee dopustiti da se Republici oduzme
ni pedalj hrvatskog teritorija.10
Bio je to buran i zloslutan Uskrs. Nad Hrvatsku su se nadvili oblaci
rata i ubrzo je izbila oluja. Kontinentalna Europa doivjela je prve
ratne rtve nakon 1948.11 Obje su strane zaotrile svoja stajalita. Ju
goslavija je napravila jo jedan - i, prema miljenju nekih sudionika,
smiljen - korak prema ratu. A dvije stotine zaprepatenih i prestraenih
talijanskih turista, moda prvih zapadnih Europljana koji e biti svjesni
tragedije to poinje, proveli su dvadeset i etiri sata usred prave bitke,
da bi ih u osam ujutro izveli iz iznenadnog ratnog podruja i vratili
u odmaralita na dalmatinskoj obali. Poela je turistika sezona 1991,
najgora u tri desetljea. Strani turisti uglavnom i nisu bili svjesni onoga
to se dogaa u zaleu, ali je Hrvatsku poklopilo neko zloslutno ozraje,
neka uasna neizbjeivost. Do totalnog rata preostala su nepuna tri
mjeseca.
Jedan od ljudi uhienih na Plitvicama, i poslije puten, bio je Goran
Hadi, tajnik vukovarskog ogranka SDS-a. U to vrijeme njegovo je
ime vrlo malo znailo, ali e se uskoro prouti. Babieva se pobuna
irila daleko od granica njegove SAO Krajine. Ravnice istone Slavonije,
nizinskog, ranjivog, plodnog podruja to se prua sve do Dunava na
istoku, ti prostori koji su naratajima bili itnica sredinje Europe, sad
su se budili na napjeve srpskog i hrvatskog nacionalizma. Stoljeima

130

je tu zemlju obraivalo toliko narodnosti da ih je teko nabrojiti. Hrvati,


Srbi, Cesi, Slovaci, Rusini, Talijani, Maari, a do 1945. i Nijemci, skupa
su ivjeli na tom junom rubu Austro-Ugarske Monarhije. Unato su
kobu dvaju velikih carstava na svom sjeveru i jugu, Slavonija je
stoljeima ivjela u mirnom suivotu.
No, dvadeseto stoljee donijelo je poremeaj tom osjetljivom vie
nacionalnom arenilu. Nove su se trzavice oitovale u etnikom sukobu.
Prava podjela u Slavoniji nije bila izmeu Srba i Hrvata, nego izmeu
starih i novih naseljenika. Starosjedioci svih narodnosti datirali su svoju
prisutnost ondje od petnaestog i esnaestog stoljea. A nakon stvaranja
Jugoslavije 1918, uzdrmala su ih dva uzastopna vala useljavanja iz i
drugih krajeva nove drave - prvi poslije 1918. i drugi poslije 1945.
Starosjedioci su prezirno govorili o svojim novim susjedima, doljacima,
bjeguncima s juga koji su se useljavali u kue njemakih i maarskih
obitelji pobijenih ili protjeranih poslije Drugog svjetskog rata. Slavonija
je sebe smatrala junim rubom Srednje Europe, to ivi pod civili
ziranim utjecajem Bea. Doljaci s juga potjecali su iz podruja koja
su stoljeima bila pod turskim jarmom. Starosjedioci su sve te doljake,
bez obzira na njihovu narodnost, smatrali divljacima.
Nakon plitvikih dogaaja, Slavonija se uzburkala. SDS je odmah
zatraila da se cijela regija pripoji Srbiji. Preko cijele velike ravnice,
u srpskim-gradovima i selima postavljale su se i skidale barikade, dizale
se i ruile ve prema barometru sumnja i straha koji je sad ovladao,
potican paranoidnom retorikom voa SDS-a. Postavljale se naoruane
seoske ophodnje poput onih to su ve postojale u hrvatskim mjestima.
Postalo je opasno, a negdje i nemogue putovati daleko - osobito nou,
a pogotovo na sporednim cestama - zbog straha da te ne zaustavi ile
galna ophodnja naoruanih a esto i maskiranih ljudi.i
v'-: ' cl .
Radikalni hadezeovci inili su sve to su mogli da izazovu sukob.
Sredinom travnja, skupina uglednih lanova HDZ-a, na elu s Gojkom
ukom, jednim od najbliih savjetnika predsjednika Tumana, koji je
svojom imovinom od pizzeria u Ottawi pomogao financiranje izborne
kampanje 1990, posjetila je Josipa Reihl-Kira, efa regionalne policije.
Iako je bio porijeklom Nijemac i Slovenac, Kir se osjeao Hrvatom.
Bio je umjerenjak koji se neumorno zalagao na obim stranama naglo
nastalih crta bojinice, za uklanjanje barikada i vraanje uzajamnog
povjerenja. uak je zamolio Kira neka ga kroz kukuruzita i seoske
puteljke, kojima je Slavonija ispresijecana, odvede do Borova Sela,
mjesta kod Vukovara na Dunavu a koje je naseljeno Srbima.
Kir je bio protiv tog izleta. Znao je da e raspaliti mjesne Srbe,
ali je pod prijetnjom pristao.

131

Suak i njegovi pratioci su pred Borovim Selom ispalili u naselje


tri rakete Ambrust iz runog bacaa. Ludi su, poslije e Kir povjeriti
jednom kolegi12, pun gnuanja i nevjerice. Jedna je raketa pogodila
kuu, druga je pala u krumpirite i nije eksplodirala. Poslije je prikazana
na RTB kao dokaz hrvatske agresije. Savezni ministar unutarnjih pos
lova Petar Graanin donio je neeksplodiranu raketu na sjednicu
saveznog Predsjednitva i izveo veliku predstavu maui njome u lice
hrvatskom predstavniku Stipi Mesiu i traei objanjenje. Mesi se
nije mogao braniti. Bio je to neupitno neizazvan in agresije od strane
ekstremista u samoj Mesievoj stranci, smiljen da izazove etniki
sukob.13 i i i
*> h* . - - . v' - , . .
Od te tri rakete nitko u Borovu Selu nije bio ozlijeen, ali je srpsko
puanstvo dobilo nunu ispriku za jaanje obrane. A Kir je nastavio
svoje brine napore da vrati povjerenje izmeu Srba i Hrvata.
Slijedila su dva tjedna sve jae napetosti. Kir je svoju obiteljsku
kuu pretvorio u utvreno policijsko zapovjedno mjesto. Znao je da
mu je ivot u opasnosti od ruke hrvatskih ekstremista zato to tako
portvovno pregovara sa Srbima i to pokuava rastjerati napetosti kad
god se dignu nove barikade. U njegovoj je kui bio stalni osobni uvar.
Iz noi u no spavao je u odori i izmama.
Na ukovu izletu upaljen je sporogorei fitilj. U noi 1. svibnja
dogodilo se ono to je moda vie nego ita drugo odvelo Hrvatsku
putem otvorena rata. etiri su hrvatska policajca iz Osijeka doznala
da nema strae na jednom seoskom putu u Borovo Selo. Ondje je
bila samo jedna barikada - nekoliko poljoprivrednih strojeva blokiralo
je put - ali uvara nema.
Prvi svibnja tradicionalni je praznik rada. Mjetani Borova Sela iz
vjesili su jugoslavenske zastave s komunistikom petokrakom zvijezdom.
U gluho doba noi etiri su osjeka policajca ula u naselje jer na
barikadi nije bilo uvara; htjeli su skinuti jugoslavensku zastavu u
sreditu Borova Sela i zamijeniti je hrvatskom na kojoj je Srbima toliko
mrska ahovnica.
Tragino je zavrilo. Srbi nisu ostavili mjesto bez none strae. Na
hrvatske policajce osula se kia metaka. Dvojica su ranjena, a dvojica
pobjegla. Ranjeni su zarobljeni.
U Tumanovoj policiji bila je popustila stega. Priljev tolikih mladih
Hrvata i njihovo postavljanje na odgovorne poloaje kojima nisu bili
dorasli ni po dobi ni po iskustvu, oslabili su komandnu strukturu i
odgovornosti. U Osijeku, glavnom gradu istone Slavonije, Kir je izgu
bio kontrolu nad svojim ljudima. I u policiji i gradskoj upravi nadmoniji
su bili hadezeovski tvrdolinijai. Nikad nije tono utvreno tko je izdao

132

sudbonosnu naredbu za ono to e se dogoditi 2. svibnja ujutro, ali


je zavrilo tragino.
Ona dva policajca koja su uspjela pobjei, vratila su se u Osijek
i ispriala to se dogodilo njihovim kolegama. Ujutro je autobus pun
hrvatskih policajaca iz Vinkovaca otiao u Borovo Selo da spasi ra
njenike. Upali su ravno u masakr. Nakon upada prethodne noi, cijelo
je sele bilo na nogama. ekala je srpska paravojska u velikom broju.
Postavili su se po itavom selu, na raskrijima, s krovova kua pokrivali
su glavne ulice. Kad je autobus hrvatskih policajaca uao u Borovo
Selo, izmeu deset i jedanaest prije podne, srpska je paravojska otvorila
vatru. Ubijeno je dvanaest i ranjeno vie od dvadeset Hrvata.14
Borovo je Selo izazvalo drastinu promjenu u hrvatskom javnom
mnijenju. Demoniziranje srpskog unutarnjeg neprijatelja prelo je
svaki razumni okvir. Hrvatski su mediji pokrenuli kampanju koja je
ugaala najgorim krajnostima hrvatske srbofobije. Hrvatski radio i
televizija redovito su o slavonskim Srbima govorili kao o etnicima
i teroristima. Hrvatska je televizija prikazala snimke dvanaest mrtvih
tijela, uz dokaze autopsije da su bili na smrt mueni i osakaeni. Novine
nisu krtarile na rjeniku uasa, naglaavale su kako su policajci poginuli
od zvjerske etnike ruke. Prije smrti iskopali sui im oi i prereza]^
grkljan. Jedan je zagrebaki dnevnik apsurdno tvrdio kako je posve
jasno da su hrvatski policajci rtve zloglasne rumunjske bive tajne
policije Securitate. Bjeei iz svoje zemlje kako bi izbjegli kaznu, brojni
su agenti Securitatea preli Dunav i sklonili se u srpskoj dravnoj tajnoj
policiji. Tridesetorica ih je pobijena u Borovu Selu, bili su profesionalni
plaenici, a tijela su im baena u Dunav.15
Srpski se ekstremni nacionalist Vojislav eelj pohvalio na RTB da
su njegovi etnici sudjelovali u dogaajima u Borovu Selu. Radmilo
Bogdanovi, Miloeviev bliski suradnik, a do oujka 1991. srpski mi
nistar unutarnjih poslova, poslije e priznati da je Srbija naoruala Srbe
u Borovu Selu. Podbadajui srpsku oporbu, Bogdanovi e pitati: Gdje
je onda bila oporba? Da nismo opremili svoje Srbe, tko zna kako bi
proli u napadu hrvatske Narodne garde na Borovo Selo?
U Zagrebu su se Tumanovi zgranuti ministri okupili na hitnoj sjed
nici Dravnog vijea. Nitko nije bio pripremljen na toliko rtava.
Njihovo je raspoloenje bilo odraz javnog miljenja. Mnogi su
nagovarali Tumana da hrvatski Sabor hitno proglasi suverenost.
Tuman se odupirao. Ali ideja kojom se Tuman mjesecima nosio,
da se Jugoslavija rekonstituira kao konfederacija suverenih drava, izgu
bila je povjerenje njegovih ministara koji su sad smatrali da e Srbija
- a ne samo Srbi u Hrvatskoj - blokirati, po potrebi i krvoproliem,
hod Hrvatske prema punoj suverenosti.

133

Tuman se ujutro 3. svibnja obratio narodu preko Hrvatskog radija.


Ton mu je bio i svean i alarmantan. Sad je prvi put upozorio narod
na vjerojatnost rata:
Doivjeli smo najtraginiji dan u kratkoj povijesti mlade demokratske
vlasti, godinu dana nakon pobjede demokracije u Hrvatskoj. Suoeni
smo, mogu rei, s poetkom otvorenog rata protiv Republike Hrvatske.
Imenovao je neprijatelja: dogmatski komunisti iz JNA ujedinili su
se s velikosrpskim imperijalistima kako bi pobijedili demokraciju i
uspostavili Srboslaviju. Okrivio je srpsku vladu to svoje dunosnike
alje u Hrvatsku kako bi naoruali i pripremili srpsku manjinu na
oruanu pobunu. Opomenuo je hrvatski narod neka bude strpljiv, neka
se ne odaziva pozivima onih [hrvatskih esktremista] koji ele spontani
otpor. Ali je priznao radikalizatorski uinak Borova Sela konanim
pozivom na oruje, obeanjem da e se Hrvatska, ako propadnu sva
druga sredstva za osiguranje njene slobode, mobilizirati da obrani svaki
pedalj svoga teritorija:
Pojavi li se ta potreba, budemo li s orujem u ruci morali ustati u
obranu slobode i suverenosti Republike Hrvatske, uinit emo to. Na
to emo se upustiti samo kad svaki drugi put bude zatvoren. Neemo
se ustezati od rtava ako ustreba. Budite uvjereni da e hrvatska vlada,
hrvatski Sabor i ja osobno, poduzeti sve potrebne mjere za obranu
slobode, demokracije, cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske.
Poto je s Pakracem i Plitvicama ve bio stvoren presedan, JNA
je ula i u Borovo Selo. Popodne 3. svibnja stvorila je oko sela oklopni
obru, uvajui napose prilaznu cestu iz Vukovara.
Srpska je vlada jezgrovito i brzo odgovorila na Tumanovu otvorenu
optubu da potie pobunu i spletkari za rat. Za krvoprolie u Borovu
Selu odgovorni su samo nadleni organi Republike Hrvatske, a po
gotovu Ministarstvo unutarnjih poslova RH koje je bez razloga
organizirano napalo Borovo Selo. Hrvatska vlada ne napada samo
pojedince, mrano se nastavlja, nego cijeli srpski narod . Srpska voe
sve su vie kritizirali savezne vlasti, a pogotovo JNA, to ne brane
Srbe izvan Srbije.
Savezno se Predsjednitvo sastalo 4. svibnja na pritisak brojnih go
vornika u srpskom parlamentu i na srpskoj televiziji. Ovlastilo je JNA
na intervenciju u svrhu razdvajanja dviju strana u sporovima izmeu
Srba i Hivata. A bilo je mnogo takvih sukoba. Tijekom svibnja gotovo
da i nije bilo dana bez plaenja ratom koji e sljedeeg mjeseca zahvatiti
Slavoniju: bombom je uniteno proelje jedne lipike kue; vinkovakoga su kavanara neidentificirani maskirani ljudi ubili na cestovnoj

134

blokadi; skupina od etrdeset ljudi napala je zgradu policijske uprave


u Erdutu.
Umjereni glasovi gubili su se u galami onih koji su prorokovali
propast i savjetovali vojnu pripravnost. Reihl-Kir, koji je mjesecima
radio na promicanju povjerenja Srba i Hrvata, uvidio je da njegov cilj
nema izgleda. Sve mu se vie inilo da mu je ivot u opasnosti. Zatraio
je od ministra policije Boljkovca da ga premjesti u Zagreb. Molio je
Boljkovca: Molim vas, spasite me! Izvrsno poznajem ovdanju situaciju.
Izgubit u ivot. Ovdje gubimo kontrolu. Vlast su preuzeli hadezeovski
vrstorukai, a meu njima je Gojko uak, rekao je Kir Boljkovcu.
Sistematski unitavaju sve njegove napore da doe do zblienja sa
Srbima. Isprva je Boljkovac govorio Kiru neka ne bude dijete, ali je
potkraj lipnja ipak shvatio u kakvoj je opasnosti Kirov ivot. Pristao
ga je povui u glavni grad Hrvatske. Bilo je prekasno. Prvog srpnja
Kira su ubili ekstremni hadezeovci, dan uoi njegova odlaska iz Sla
vonije. Rjeit je komentar o smjeru kojim je Hrvatska ila tijekom
tih kljunih tjedana uoi poetka totalnog rata, da su Kira umjerenost
i pomirljivo dranje prema Srbima stajali ivota, dok e se uak poti
canjem napetosti i izazivanjem sukoba probiti na jedno od naj
istaknutijih poloaja u Tumanovoj vladi. Kao ministar obrane, postat
e jedan od najveih monika u republici.

Dogaaji u proljee 1991. bili su prekretnica. Nakon tajnog sastanka


Miloevia i Tumana u Karaorevu, obojica su zakljuili da je Ju
goslavija gotova i da e od nje nastati tri ili vie zemalja sljednica.
Srpski i hrvatski elnik razilazili su se samo u pogledu teritorija koji
e pripasti svakoj novoj dravi. Kad je izbio rat Hrvatske za neovisnost,
nije bilo u pitanju pravo Hrvatske na odcjepljenje; to je Miloevi ve
prije priznao. U pitanju je bilo koje teritorije Hrvatska smije odnijeti
iz Jugoslavije. Rat 1991. bit e otimanje oko teritorija izmeu dviju
uzajamno, iako preutno, priznatih novih drava.
Oba su predsjednika igrala dvolinu igru: jedno su govorili javnosti,
pogotovu meunarodnoj, a drugo radili. Tuman je naglaavao ne
povredivost republikih granica i zahtijevao priznanje hrvatskog su
vereniteta u postojeim granicama; a tajno je neumorno spletkario da
isto pravo uskrati Bosni i Hercegovini. Slino je i Miloevi tvrdio da
njegova republika eli braniti cjelovitost Jugoslavije; a ve je primje
njivao plan da Hrvate i Slovence pusti, ali hrvatska podruja na kojima
su Srbi u veini da zadri u Jugoslaviji - po potrebi i silom. Do oujka,
Miloevi vie nije bio za Jugoslaviju, nego za Veliku Srbiju, to e

135

poslije priznati i Borisav Jovi, njegov ovjek u saveznom Pred


sjednitvu:
Miloevi i ja odluili smo vojnu djelatnost ograniiti na ona podruja
u Hrvatskoj u kojima Srbi ele ostati s nama. titit emo ih od hrvat
skih vlasti i od hrvatskih paravojnih postrojba. Znali smo da emo
morati povui Armiju iz onih dijelova koji oito ne mogu ostati u
Jugoslaviji, i da zatvorimo oi kad je rije o naoruavanju Srba.
No Plitvice su bile svojevrsna prekretnica, koju hrvatski elnici jo
nisu bili vidjeli, a ako jesu, to nisu htjeli priznati. Jovi kae:
Armija je poela mijenjati miljenje. Shvatila je kako joj je jedina
uloga, koju je tada imala, da zatiti onaj dio Jugoslavije u kojemu
narod u njoj gleda svoju vojsku, ondje gdje se ne mora boriti s naro
dom. To je u biti granica srpskog podruja u Hrvatskoj. Od tog tre
nutka dalje, stali smo se pripremati za odluku [saveznog Pred
sjednitva ] koja e se donijeti u svibnju, za odluku da se Armija isko
risti za zatitu Srba u Krajini, i da ona bude tampon izmeu hrvatske
i srpske strane.
U Kninu, kolijevci pobune, intervencija JNA je na posljetku bila
znak da e Srbi od Beograda dobiti nunu pomo. Sad se Milan Marti
mogao pripremati za rat znajui da e JNA, pod krinkom obrane Ju
goslavije ili razdvajanja dviju zaraenih nacionalnih strana, tititi
njegove pobunjene teritorije od legalno izabranih vlasti Republike
Hrvatske. Uzajamno nepovjerenje koje je postojalo izmeu pobunjenih
Krajinika i JNA poelo je nestajati. Marti je priznao koliko su se
nakon Plitvica promijenili njegovi odnosi s JNA:
U ono doba bilo je kontakata s JNA, ali osobno nisam u njima sud
jelovao. JNA je bila prilino ravnoduna prema dogaajima, s izuzet
kom nekih srpskih rodoljuba meu njenim asnicima. No, kad je
Miloevi vidio da Hrvatska postaje agresivna prema Krajini, onda je
podigao glas i u neku ruku pruio nam potporu, oruje za obranu.
To sam oekivao... Ljudi iz JNA koji su bili na naoj strani, a i oni
u policijskim krugovima, dobili su signale da se pripreme za rat. To
je znailo da emo dobiti oruje i drugu logistiku i materijalnu
pomo. Dolazila je iz oblinjih garnizona JNA, od asnika koji su
bili ili jugoslavenski ili srpski rodoljubi. Pomo o kojoj govorimo dola
je iz oblinjih vojamica JNA, a ne iz Srbije kao to bi mnogi htjeli
tumaiti. U blizini je bilo mnogo skladita.
Meu stranim dopisnicima u Beogradu bila se ustalila ala kako
u engleskom ima premalo naina za pojam povui se s ruba. Naime,
Jugoslavija je kanda vie od godinu dana utroila na to da se priblii

136

rubu ponora i onda opet povue. U novinskim izvjeim a o Jugoslaviji


ta se fraza tako esto pojavljivala da su urednici, po novinskim re
dakcijama irom svijeta, ve slutili da njihovi dopisnici na terenu diu
lanu uzbunu. A li potkraj svibnja, kad je zemlja ula u vrelo ljeto,
bilo je m alo razloga za alu. I uskoro vie nee biti uzmicanja.

1) U gradu je bilo 46% Srba a 36% Hrvata.


2) Vasiljevi se razbjesnio i urlajui optuivao Mcsia; Mcsi mu je uz
vraao urlanjem, uivajui to je za taj put u nadmonom poloaju. Ja sam
tvoj vrhovni zapovjednik, vikao je pozivajui se, i raspaljujui Vasiljevia, na
svoj poloaj u saveznom Predsjednitvu, i nareujem ti da sjedne! Onda
su obojica sjeli i jeli grah sa saveznim ministrom unutarnjih poslova Petrom
Graaninom i hrvatskim ministrom unutarnjih poslova Josipom Boljkovccm.
Boljkovac je prije jela urno zamijenio tanjur s Graaninom, a kad se poslije
automobilom vraao u Zagreb s Mesicm, objasnio mu je: Mogli su me
pokuati otrovati! A to ako su pokuali otrovati mene?, upitao ga je
Mcsi, a Boljkovac mu je odgovorio: Pa, Stipe, u svakom ratu ima ljudskih
rtava!
3) F inancial Tim es, 27. lipnja 1991.
4) Strategija Ministarstva unutarnjih poslova RH bila je proiriti i pojaati
mreu policijskih postaja po cijeloj zemlji, a pogotovo u podrujima gdje su
ivjeli Srbi. Policija se popunjavala ljudima unovaenim poslije izbora, u jeku
Tumanove kampanje desrbizacije hrvatske policije. To objanjava zato su
se toliki sukobi u mjesecima uoi izbijanja totalnog rata, vrtjeli oko nadzora
nad policijskim postajama.
5) Ivan Brezak, zamjenik ministra unutarnjih poslova Hrvatske na HTV-u
30. oujka 1991.
6) Slavko Degoricija zamijenio je Juria kao jedan od zamjenika ministra
unutarnjih poslova. Juri je smijenjen kao krivac za rtve na Plitvicama.
7) V. sedmo poglavlje ove knjige Ostaci poklana naroda.
8) Beogradski radio, 31. oujka 1991.
9) Miloevi se zbog toga naljutio, a poslije je upitao Babia: Zato ne
otpusti toga glupana [M artia]? Poslije e Marti postati Miloeviev odani
suradnik u unutarnjoj borbi izmeu Miloevia i Babia. Ali je Miloevi, u
nastojanju da se nametne Krajini, nekoliko puta mijenjao saveznike.
10) Zagrebaki radio, 2. travnja 1991.
11) Osim Sjeverne Irske, koja ne spada u kontinentalnu Europu, iii pua
grkih pukovnika, to nije bio rat, ili sovjetske invazije Maarske i ehoslovake.
12) Zlatko Kramari, osjeki gradonaelnik.
13) Poslije se jedan od ukovih pratitelja te noi, Branimir Glava, hvalio
da mu je uak dao divnu debelu pancirku kao nagradu za sudjelovanje. Iako
nikad nije javno priznao svoju ulogu u tom sluaju, pogotovu kad je postao
ministar u Tumanovoj vladi, uak je ipak neizravno aludirao na to 1992.
kad se na jednom predizbornom skupu pozvao na svoje nacionalistike zas-

137

luge pohvalivi se da je on ispalio prvu granatu na agresore u istonoj Sla


voniji.
14) Brojeve je naveo predsjednik Tuman. Isprva su i beogradski i za
grebaki tisak navodili netone brojke; nisu se mogla nai ni dva lista s istim
brojem poginulih.
15) Vjesnik, 7. svibnja 1991. Tvrdnja je smijena, i ne temelji se ni na
kakvu dokazu, ali tonom i sadrajem tipina je za izvjetavanje koje e
prevladati u hrvatskim medijima i, irenjem uasa, raspaliti javnost.

138

11.
RAZGOVORI GLUHIH
P o s lje d n ja p r o p u te n a p r ilik a
S v ib a n j - lip a n j 1991.

Tog su proljea i ljeta elnici jugoslavenskih republika odrali niz


sastanaka kako bi rijeili svoja razilaenja o budunosti zemlje. Putujui
je cirkus predsjednikih sastanaka na vrhu krenuo na put. Savezno je
Predsjednitvo zasjedalo u proirenu sastavu, uz osmoricu stalnih
lanova nazoni bi bili i predsjednici republika, te republiki ministri
vanjskih poslova i ministri obrane. Bar u pet-est prilika vodei su se
donositelji odluka cijele zemlje nali zajedno, licem u lice, u istoj pros
toriji, kako bi raspravili o budunosti Jugoslavije. A svaki put su
glavni akteri iskoritavali priliku da ponove svoje pritube i ponavljaju
svoja stajalita. Nije bilo nikakvih spomena vrijednih pregovora, nikakve
razmjene miljenja, nikakva napretka. Hrvatski je predsjednik Franjo
Tuman te sastanke monika otpisao kao razgovore gluhih. Oni su
bili posljednja, proputena prilika Jugoslavije da izbjegne rat.
Kamen spoticanja svih rasprava bio je, uvijek i iznova, u krajnjoj
proturjenosti koja je ubrzo uoena izmeu dva sredinja lanka Helsinke deklaracije: priznavanje prava naroda na samoodreenje, i naelo
nepovredivosti granica. Jedinstvo je svetinja suvremenog srpskog na
cionalizma: svi Srbi u jednoj dravi. Miloevi nije osporavao Hrvatima
i Slovencima pravo na odcjepljenje, ali je zahtijevao da isto tako i
Srbi iz Hrvatske imaju pravo na odcjepljenje od Hrvatske,1 a taj raspad
Jugoslavije nametnut e prekrajanje granica.2 Unutarnje su granice Ju
goslavije bile zacrtane 1945.

139

Unato neuspjehu putujuih predsjednikih predstava da nau za


jedniki jezik, Slovenija je, u stopu praena Hrvatskom, pojaala svoje
pregovarake poloaje urei s pripremama za neovisnost. Na referen
dumu u prosincu 1990. golema se veina Slovenaca oitovala za
neovisnost. Hrvatska je referendum odrala 19. svibnja 1991, u emo
cionalno izuzetno napetom ozraju nakon dogaaja u Borovu Selu.
Rezultat se mogao oekivati. Vie od devedeset posto graana izjasnilo
se za ono to e postati jednako potpunom odcjepljenju.3 No Hrvatska
je imala probleme koji Sloveniju nisu muili. Zbog tih je problema
Hrvatska u neovisnost ila opreznije i sporije. Krajiki su Srbi bojkotirali
hrvatski referendum; na podrujima pod njihovom kontrolom nije bilo
biralita.4
Dok su srpski i hrvatski elnici provodili proljetne i ranoljetne mje
sece iznosei jedan drugome uzajamno nespojiva vienja budunosti
Jugoslavije, voama manjih naroda postalo je jasno da ako se Slovenija
i Hrvatska odcijepe, onda e oni, kao marginalni narodi, ostati u krnjoj
Jugoslaviji u kojoj e Srbi imati golemu brojanu nadmonost. U ljeto
1991. bosanski predsjednik Alija Izetbegovi i njegov makedonski
kolega Kiro Gligorov privremeno su udahnuli nov ivot u klonule
predsjednike sastanke na vrhu. Predloili su takozvanu asimetrinu
federaciju kao model za ustav zemlje. Prema toj formuli, Srbija i Crna
Gora bile bi srce jugoslavenske federacije (ili konfederacije); Bosna
i Makedonija bile bi polusamostalne, ali konstitutivne republike; a
Hrvatska i Slovenija uivale bi u konfederaciji toliko suvereniteta i
autonomije koliko smatraju potrebnim. Izetbegovi i Gligorov su mislili
pomiriti srpsku elju za jedinstvenom dravom i hrvatske i slovenske
tenje za suverenitetom. Kad je poetkom lipnja putujui predsjedniki
sastanak na vrhu stigao u Sarajevo, prijedlog su privremeno podravali
i Miloevi i Tuman.
Samo to su uvjeti bili nejasni. Bio je to konstitutivni plan koji
je svim republikama nudio sve, i u tome je bila i njegova privlanost
i razlog propasti. Slovenci su odigrali svoju ulogu u potapanju tog plana
tako to su u ljubljanskom parlamentu 12. lipnja (nepunih tjedan dana
otkako je Izetbegoviev i Gligorovljev plan upalio plamiak nade da
bi se konstitutivni problem mogao maknuti s mrtve toke) objavili da
e potkraj mjeseca zavriti pripreme za proglaenje neovisnosti.^Tuman
je ve bio izjavio da, odcijepi li se Slovenija, Hrvatska nee ni dana
dulje ostati u Jugoslaviji.
Istog su se dana, 12. lipnja, predsjednici Srbije, Hrvatske i Bosne
sastali u hrvatskom po veliini drugom gradu i drevnoj luci na dal
matinskoj obali, Splitu, prema prethodnom dogovoru u Sarajevu, s
ciljem da rasprave o Izetbegovievu i Gligorovljevu planu. No, ni jedan

140

od Izetbegovievih monih susjeda nije htio raspravljati o njegovu pri


jedlogu. Tuman i Milosevic su, poput Slovenaca, ve bili i predaleko
odmakli na putevima koje su sebi zacrtali. Iako je prema slubenu
Tanjugovu izvjeu na razgovorima pokazan najvei stupanj otvorenosti
i dobre volje, Izetbegovi e poslije izjaviti kako je onu dvojicu morao
nutkati da se oituju o asimetrinoj federaciji, dok su i Tuman i
Miloevi cijelo vrijeme samo eljeli raspravljati o kantonizaciji Bosne.
Izetbegovi se u Sarajevo vratio obeshrabren, ali jo nije bio svjestan
onoga to e se dogoditi. Tvrdi da rije kanton nije spomenuta, bar
ne u njegovoj nazonosti, ali je priznao da se izmeu redaka osjeala
etnika podjela njegove republike. Zapravo Miloevieva i Tumanova
delegacija nisu o tome raspravljale izmeu redaka nego iza Izetbe
govievih lea.

Dok je putujua predsjednika karavana bila zlosretno lice pokuaja


dogovora o ustavnoj budunosti Jugoslavije, Hrvati i Slovenci vodili
su niz bilateralnih razgovora s ciljem da usklade svoj zajedniki bijeg
iz federacije. Poeli su jo 1990, kad je Hrvatska, u prvim mjesecima,
savjetovala oprez. Tumanov savjetnik Duan Bilandi (koji e poslije
postati zamjenik efa Hrvatskog ureda u Beogradu) sjea se jednog
takvog sastanka na kojemu je pokuavao uvjeriti Kuana da mora
priekati. ekajte malo, rekao je Bilandi Kuanu. Budete li ili
polako, fazu po fazu, s vama moemo i mi ostali, Bosna i Makedonija,
kao i Hrvatska. Priekajte protumiloevievsku koaliciju. No, lako je
bilo Slovencima, nisu imali Srba, a Miloevi je ve jasno pokazao da
se Srbija nee boriti da Slovence zadri u Jugoslaviji. Slovenija i Hrvat
ska su u travnju potpisale sporazum o obrani kojim su jedna drugoj
obeale pomo i suradnju obavjetajnih sluba.5 Tuman e pogaziti
taj dogovor onog dana kad e JNA preko njegova teritorija ui u
Sloveniju.
Slovenci su gotovo u svakom pogledu bili ostavili Hrvatsku daleko
za sobom. Slovenska je vlada nakon prosinakog referenduma pola
godine pripremala zakonodavstvo i izvrne odredbe koji e zemlji
omoguiti da u ljeto 1991. ostvari punu neovisnost. U lipnju su bili
spremni. Slovenski i hrvatski voe sreli su se 15. lipnja, tri dana poslije
susreta Tumana, Miloevia i Izetbegovia u Splitu. Sastanak je Sloven
cima pokazao koliko su Hrvati jo nespremni. Bavar se sjea:
Sastanak je bio zakazan kako bismo sve uskladili za 26. lipnja. Tada
smo se dogovorili da emo to skupa uiniti 25. ili 26. Doli smo u
Banske dvore. Ondje je bio Tuman i njegovi ministri. Rekli smo mu

141

to emo s carinom, policijom, zranim lukama, granicama. udili


su se naoj organiziranosti.
A Hrvati, koji su tek prethodnog mjeseca bili odrali referendum,
nisu se ni poeli pripremati za punu dravnost. Zbunjen disparitetom,
Tuman je pompoznim rijeima nastojao prikriti nespremnost Hrvatske.
Rupel se sjea kako je Tuman ak i u tom zadnjem asu blefirao
na sastanku:
Tumanu smo objasnili da smo izradili nove zakone, i da bismo htjeli
uskladiti datume proglaenja neovisnosti, jer je Tuman rekao da idu
na to kad i mi. Bio je to vie ili manje tajni dogovor. Krajnji je rok
bio 26. lipnja. Mi smo se odluili za 25. lipnja, a Tuman je rekao
da to trebamo uiniti istog dana u isti sat. Slovenska se delegacija
iznenadila to hrvatska vlada nita nije pripremila. Dolo je gotovo
do svae izmeu Tumana i njegova ministra Franje Greguria, jer
je Tuman rekao: I mi smo sve pripremili, sve zakone, sve je
pripremljeno. A Greguri je rekao: Ne, gospodine Predsjednie, to
nije tono.
Obje su se strane dogovorile da e uskladiti proglaenje neovisnosti,
ali su Slovenci otili sa sastanka uvjereni da se Hrvatima ne moe
vjerbvati. Slovenija e jednostrano proglasiti neovisnost, bez obzira na
spremnost Hrvatske i bez obzira na posljedice koje e njihovo odcje
pljenje izazvati u ostatku Jugoslavije.

etiri dana prije nego to su Hrvatska i Slovenija trebale proglasiti


neovisnost, 21. lipnja, ameriki dravni tajnik James Baker - obuzet
potrebom da ispuni dato obeanje da e nakon Pustinjske oluje donijeti
mir Bliskom istoku - proao je Beogradom. Prema rijeima tadanjeg
predsjednika Georgea Busha, Zaljevski je rat afirmirao Sjedinjene
Drave kao potovana i neupitna vou slobodnog svijeta. Sve su
strane u jugoslavenskom sukobu pridavale veliku vanost Bakerovu pos
jetu; sve su strane htjele s njim razgovarati. Tog je 21. lipnja imao
jedanaest posebnih sastanaka: s predsjednikom svake republike i niz
razgovora sa saveznom vladom u koju je meunarodna zajednica jo
uvijek vrsto vjerovala. Amerika je politika bila ista kao politika vlada
zapadne Europe: treba sauvati jedinstvo i cjelovitost Jugoslavije.
to se govorilo na Bakerovim sastancima i dalje ostaje velika povi
jesna kontroverzija. Kakve je signale davao pojedinim elnicima o tome
to e Sjedinjene Drave tolerirati? Prema Bakerovim sjeanjima na
taj dan, Sjedinjene su Drave ve sumnjale u mogunosti izbjegavanja
rata:

142

Pitanje je bilo hou li im pokuati objasniti to e im se, prema


naemu miljenju, dogoditi ako raskid ne bude miran. Nismo bili na
ivni, ali smatrali smo da e nas, ako si ne dademo truda, optuiti
da nismo pokazali ni dobru volju. I tako, iako znajui da imamo
vrlo malo izgleda na uspjeh, otili smo i dali si truda.
U Beogradu se Baker sastao sa slovenskim predsjednikom Kuanom
i upitao ga je li Slovenija spremna odrei se ideje o neovisnosti. Upo
zorio ga je da Helsinka deklaracija priznaje samo mirno sa
moodreenje, a ne secesiju silom. Sjedinjene Drave nee priznati jed
nostrano proglaenje neovisnosti, rekao je. Kuan mu je otvoreno
odvratio da su stvari otile predaleko i da je nemogue sauvati Ju
goslaviju onakvom kakva je bila.
Na sastanku sa srpskim elnicima Baker im je rekao da e Sje
dinjene Drave i dalje initi pritisak na Slovence i Hrvate da ne proglase
neovisnost, ali da SAD nee tolerirati uporabu sile kojom bi se sprijeilo
proglaenje neovisnosti. Iste je takve podvojene signale mjesecima
davao ameriki veleposlanik u Jugoslaviji Warren Zimmermann. Sta
jalite SAD-a o odcjepljenju u onim kljunim mjesecima koji su vodili
u rat, nije bilo ni riba ni meso: da, pruamo potporu jugoslavenskom
jedinstvu, ali to se jedinstvo ne smije odrati uporabom sile. A Sloven
cima i Hrvatima: da, dajemo potporu samoodreenju, ali ne je
dnostranim proglaenjima neovisnosti ako propadnu pregovori.
Na sastanku s crnogorskim elnikom Momirom Bulatoviem, zaci
jelo se Baker zaelio dobro mu poznate i razmjerno jednostavne
dinamike bliskoistonog sukoba. Bulatovi se sjea kako Bakeru u
poetku razgovora oito nije bilo jasno ni tko je osoba s kojom
razgovara ni zato razgovara.
Na sastanku sam pitao g. Bakera: Recite mi to od mene elite.
Nije znao kako bi poeo sa mnom razgovarati sve dok mu nisu doni
jeli njegov podsjetnik. Zavirio sam da vidim to ondje pie o Crnoj
Gori. Samo dva retka:
- najmanja jugoslavenska republika
- mogu peti glas za Mesia.
Miloevievi su ljudi u saveznom Predsjednitvu onemoguili auto
matsko nastupanje hrvatskog predstavnika Stipe Mesia na mjesto
predsjedatelja osmerolanog kolektivnog efa drave. Mesi je prema
Ustavu morao 15. svibnja postati jugoslavenskim predsjednikom. Kad
je Baker doao, Jugoslavija je formalno ve est tjedana bila bez
predsjednika. Vidi se koliko je Baker slabo razumio koliki je put Ju
goslavija do tad prola kad je jo mislio da e se kriza rijeiti ako
se Mesiu osigura sukcesija. Bulatovi je nastavio:

143

Rekao sam da u biti sretan izaberu li Mesia, ali neu za njega gla
sovati. Baker je rekao, ne glasujemo li za Mesia, nastat e velika
kriza, poet e rat. Sloio sam se: da, rat e poeti, ali ne oekujem
da e ga sprijeiti izbor Mesia.
Najtajnovitiji je Bakerov sastanak s premijerom Antom Markoviem. Prema bivem ministru obrane admiralu Branku Mamuli,
najpouzdanijem savjetniku Veljka Kadijevia tijekom krize koja je vodila
u rat, Baker je Markoviu rekao neka Slovence lagano udari po
prstima. Markovi uti o svojoj ulozi uoi desetodnevnog rata u
Sloveniji; ni jedan od njih nije potvrdio da je izgovorena ta reenica.
Baker je doao pet dana prije poetka rata. Tog su dana dva Tumanova najblia ministra otkrila uz pomo svojih osobnih veza u Beogradu
(ni jedan nije htio javno o tome govoriti) da je JNA odluila reagirati
na slovensko proglaenje neovisnosti. Duan Bilandi ostao je u Beo
gradu nakon sastanka s Bakerom. Jedan ga je stari prijatelj, ije ime
nikad nije htio odati, upozorio na plan invazije. Bilandi se odmah
vratio u Zagreb i probudio Tumana malo poslije ponoi, u zoru 22.
lipnja. Bilandi kae da je Tumana obavijestio o nakani JNA da za
pet dana napadne Sloveniju. Tuman se, kae Bilandi, nasmijao i
rekao: Duko, ne boj se, imam dogovor s Kadijeviem i Miloeviem.
Oni ga nee prekriti. Nemogue! Kadijevi je obeao da se vojska
nee mijeati u politiku. Nato je Bilandi rekao Tumanu tko mu
je u Beogradu to rekao, visoki asnik JNA. Tuman mu ni tad nije
vjerovao. Stipe Mesi, koji je bio nazoan njihovu razgovoru, samo
je utio; utuklo ga je Tumanovo samozadovoljstvo.
I Tumanov ministar obrane Martin pegelj, koji je cijeli radni vijek
proveo u JNA, imao je tajne osobne veze u Beogradu. I on je na
dan Bakerova posjeta doznao za planove JNA:
Znao sam da e JNA napasti. Pet dana prije neovisnosti. U Beogradu
sam imao svoje izvore, neki su od njih bili Srbi. Javio sam Sloven
cima, nato je Kuan nazvao Tumana i pitao ga: Hoete li nam
se pridruiti u zajednikoj obrani?" Tuman je odgovorio Ne. Pun
je odgovor glasio: Nije u hrvatskom interesu mijeanje u rat izmeu
Slovenije i Srbije."
Kuan se naljutio to je predsjednik Hrvatske pogazio sporazum
koji su sklopili prije samo dva mjeseca, i koji su potvrdili prije nepunih
sedam dana na sastanku u Banskim dvorima. Poslije e Kuan rei.
Rekao sam mu da je to vrlo kratkovidno.
JNA e se prije ili poslije suprotstaviti Hrvatskoj. Odgovorio je da bi
upletanje Hrvatske u oruani sukob znailo otvaranje oruanog sukoba

144

na vlastitom teritoriju. Rekao je da nisu spremni za rat, nemaju do


voljno oruja, to je bilo tono. No, rekao sam mu da je pomoi
Sloveniji isto to i braniti Hrvatsku.
U sam o predveerje rata Tuman se i dalje nije osvrtao na savjet
svog m inistra obrane pegelja. Bili su to zavrni stadiji njihova
m e usobnog sukoba. pegelj e se uskoro povui u znak ogoren og
prosvjeda prem a predsjedniku kojega je okrivljavao za to to zemlju
slijepo vodi u rat, a bez preth odne priprem e prim jerene obrane.

1) Iako Milosevic, dakako, nikad nije dao isto pravo narodnog samo
odreenja Albancima na Kosovu ili Muslimanima na Sandaku. Milosevic je
doao na vlast na pitanju srpskih prava da vladaju kosovskim Albancima iako
Albanaca ondje ima vie od devedeset posto.
2) I to unato injenici to je samo oko 200.000 Srba u Hrvatskoj ivjelo
u podrujima sa srpskom veinom, tek etvrtina svih Srba u Hrvatskoj. Veina
je hrvatskih Srba ivjela u podrujima s hrvatskom veinom, koja Miloevi
nije kanio braniti.
3) Devedeset tri posto glasova bilo je za Hrvatsku kao suverenu i ne
ovisnu dravu koja jami kulturnu autonomiju Srbima i pripadnicima drugih
narodnosti u Hrvatskoj. Na drugo pitanje, hoe li Hrvatska ostati dio savezne
Jugoslavije, 92 posto je glasovalo N e. Odaziv na biralita bio je 82 posto.
4) Krajiki su Srbi u kolovozu 1990. odrali svoj referendum na kojemu
je vie od devedeset i devet posto glasaa, kako tvrde organizatori, glasovalo
da ele ostati u Jugoslaviji.
5) Prema hrvatskom ministru obrane Martinu pegelju koji je sporazum
sklopio sa slovenskim kolegom Janezom Janom.

145

TREI DIO

PROVALA RATA

12

SVANULO JE DOBA EUROPE


Tobonji rat u Sloveniji
Lipanj - srpanj 1991.

Slovenija je gotovo jednoglasnom odlukom svog Parlamenta uveer


25. lipnja 1991. proglasila neovisnost, jednostrano inei prve promjene
meunarodnih granica Europe nakon Jalte.1 Istog je dana i Hrvatska
proglasila neovisnost.
Za razliku od Hrvata, Slovenci su se dobro pripremili za secesiju.2
Zakone o neovisnosti poduprli su izvrnim naredbama i stvorili slube
i tijela koja e 26. lipnja preuzeti nadzor na granicama, nad zranim
prometom i lukim vlastima. Na granicama s Italijom, Austrijom i
Maarskom maknuli su jugoslavenske simbole, stjegove i ploe i zami
jenili ih oznakama nove neovisne Republike Slovenije. Saveznoj policiji
i carinskoj slubi naredili su neka se udalje. Poeli su postavljati
granine oznake i uz granicu sa susjednom Hrvatskom, dugu est stotina
kilometara, iako je dan prije savezna vlada proglasila taj in nezako
nitim.
Sutradan na slubenom slavlju pukovnik Milan Aksentijevi3 prema
vlastitim rijeima nije bio raspoloen za ampanjac. Spadao je u one
malobrojne lanove parlamenta4 koji su glasovali protiv deklaracije, pa
iako su mu drugi zastupnici neumorno pruali do ruba pune ae, iako
ga je slovenska TV pokuavala uhvatiti kako diskretno pijucka, bio
je jedini zastupnik koji nije slavio. Bit e to posljednji dan formalnog
mira u Jugoslaviji. Aksentijevi je znao - kao i slovenski elnici - da
je JNA u stanju pripravnosti.

149

Beograd je pretekao Ljubljanu. Na dan proglaenja neovisnosti sas


tala se Savezna skuptina i odluila ne priznati odcjepljenje Slovenije.5
Miloevi je igrao dvostruku igru. S jedne je strane ohrabrivao Sloveniju
na secesiju, a s druge ju je Beograd optuivao za jednostranu secesiju.
Sastala se i savezna vlada na elu s premijerom Antom Markoviem,
i izdala dekret o prisilnoj primjeni koji je jo i danas tema estokih
raspra zbog svoje namjene. JNA je bila bez vrhovnog zapovjednika,
a drava bez predsjednika zato to je Srbija blokirala normalnu rotaciju
Hrvata Stipe Mesia na elo Predsjednitva, obrazlaui to time to
se javno oitovao protiv Jugoslavije. Odredbe dekreta bile su dovoljno
jasne: ovlauju se ministar obrane i ministar unutarnjih poslova da
poalju pogranine postrojbe JNA koje e osigurati dravne granice
na pograninim prijelazima.6 Manje je jasno to je Markovi nakanio
tom odredbom. Gotovo odmah nakon izbijanja sukoba, izjavio je da
nakana odredbe nije bila ovlastiti JNA na uporabu sile protiv Slovenaca.
Bez obzira na Markovievu motivaciju (gotovo je sigurno da je to is
forsirala JNA), dva su se njegova ministra time okoristila kao ustavnim
ovlatenjem za slanje tenkova.
Petar Graanin, savezni ministar unutarnjih poslova, poslao je
zahtjev Petoj vojnoj oblasti u Zagrebu.7 Ondanjem je zapovjedniku,
generalu Konradu Koleku, koji je sluajno bio Slovenac, rekao neka
pripremi postrojbe i prijevoz za pratnju saveznih policijskih postrojba,
najprije do vojarnica u Sloveniji, a odatle do graninih prijelaza na
koje su upuene. Tijekom dana i noi general Kolek i njegov zamjenik,
general Andrija Raeta, razraivali su podroban plan o vraanju pod
savezni nadzor trideset pet8 kopnenih pograninih prijelaza, jedne
zrane luke (ljubljanski aerodrom Brnik) i jedne morske luke (Koper).
Beograd je od poetka izrazito legalistiki pristupio slovenskoj krizi.
Savezni je ministar obrane, Veljko Kadijevi, est mjeseci prieljkivao
akciju JNA kojom bi se Jugoslavija odrala na okupu, ali nije htio
da optue JNA za vojni udar. Suzdravao se upravo zato to nije htio
postupati neustavno. Sad je postupao onako kako je smatrao primjereno
toj suzdrljivosti i sukladno Ustavu. Traio je i (mislio da je) dobio
nuno ustavno ovlatenje za ono to je isplanirao kao ogranienu vojnu
intervenciju u Sloveniji. Naredbe i odredbe donesene 25. lipnja u Beo
gradu potpisao je premijer. Objavljene su na Ustavom propisani nain
u Slubenom listu SFRJ. Na snagu su stupale dan po objavljivanju.
Tako su Slovenci bar dvadeset i etiri sata unaprijed znali da je JNA
nareeno da djeluje.
Zapravo imali su jo tonije informacije. U desetodnevnom
razdoblju, koje e poslije slovenski elnici nazvati svojim ratom za ne

150

ovisnost, bili su u neprekidnoj telefonskoj vezi sa zapovjednicima JNA


protiv kojih su se borili. Igor Bavar se sjea:
Zvui neobino, ali smo u deset dana rata odravali vezu s Armijom
svakog dana, pa ak i svakog sata. Stoer koji je rukovodio operaci
jama bio je u stalnoj vezi s nama. Obino smo razgovarali, jedni
drugima postavljali ultimatume, telefonom priali o operacijama dok
su trajale.
Isprva generali to nisu smatrali ratom, nego (kako su se izraavali)
ogranienom redarstvenom akcijom, pa su unaprijed obavjetavali
slovenske vlasti to kane. JNA tvrdi da im je javljala i kojim e putem
krenuti postrojbe. Armija koja se sprema napasti i okupirati susjednu
zemlju (kao to su prosvjedovali Slovenci) ne odaje svoje planove o
invaziji prije Dana D.
Takav je bar bio plan A, plan koji je primijenjen. Ali JNA je imala
i plan B: cijela je Peta vojna ovlast bila u stanju pripravnosti, spremna
krenuti na Sloveniju. Elitna 63. zrano-desantna brigada, iz Nia u
junoj Srbiji, ekala je u slovenskoj zranoj ratnoj luci Cerklje skupa
s bataljunom vojne policije; imali su precizne planove koje e poloaje
zauzeti i koga e uhititi. Znali su da je slovenska TO dobro opremljena,
organizirana i snana. Plan B iao bi na invaziju Slovenije i vojni poraz
Slovenske TO, na uhienje i zatvaranje slovenskih elnika i uvoenje
opsadnog stanja u republici. Plan B nee biti primijenjen.
Dok je teklo slavlje zbog neovisnosti, predsjednik Kuan razgovarao
je s generalom Kolekom u Zagrebu i zatraio neka tog dana JNA
ne poduzima nikakve vojne operacije u Sloveniji. Kuan se bojao da
bi to razbjesnilo ljude na vrhuncu njihova slavlja. Kolek ga je umirio:
tog dana nee poduzeti nikakve akcije. Planom je zapravo bilo
predvieno da se tek u zoru sljedeeg dana preuzmu pogranini prijelazi
i zrana luka.
Primjena plan A poela je u noi izmeu 25. i 26. lipnja. etiri
stotine saveznih policajaca i dvije stotine sedamdeset carinika pre
baeno je u vojnu bazu Cerklje, a odatle helikopterima u vojarnice
u Sloveniji i Hrvatskoj iz kojih e ih dalje slati. U pratnji im nije bilo
ni dvije tisue vojnika JNA. Teko bi se moglo rei da je to neka
invazijska sila.9
U zoru 27. lipnja JNA je poela operacije koje e Slovenci poslije
nazvati invazijom i stranom okupacijom svoje zemlje koja je tek stekla
neovisnost. asnici JNA koji su rukovodili operacijom, mislili su da
e sve biti gotovo u nekoliko sati. Nisu oekivali da e im se slovenska
TO pokuati silom suprotstaviti; a nisu bili ni opremljeni, ni dovoljno
naoruani za rat sa Slovencima.

151

U jedan i pol po ponoi protuzrana je postrojba iz Karlovca, u


sjeverozapadnoj Hrvatskoj, izala iz vojarnice sa zadaom da u tri sata
stigne na slovensku granicu. Hrvatska je policija opazila pokret i obavi
jestila slovenske kolege. ----------------------------------------- --Predsjednik Kuan spremao se lei kad je, kako sam kae, doznao
da je JNA krenula. Do kasna je pisao jedan govor.
Tuirao sam se kad je zazvonio telefon. Bio je to moj ef kabineta.
Priopio mi je da su tenkovi izali iz vojarnice u Vrhniki i da je poeo
rat. Odmah sam nazvao generala Koleka u Zagrebu, ali ga nisam
mogao dobiti. Zatraio sam da razgovaram s bilo kime iz zagrebakog
zapovjednitva, ali nitko se nije odazvao. Nazvao sam Antu Markovia
u Beogradu, probudio ga i rekao mu to je. Rekao sam mu da je
on odgovoran za zapovijed koju je izdao general Kadijevi.
Markovi se iznenadio, inilo se da ne zna to se dogaa, iako
je tog dana njegova vlada izdala odredbe na temelju kojih su sad pos
tupali ministar obrane Kadijevi i ministar unutarnjih poslova Graanin.
Markovi je telefonirao u Petu vojnu oblast u Zagrebu i rekao im
neka razgovaraju s Kuanom. Zamjenik zapovjednika, Andrija Raeta,
javio se slovenskom predsjedniku. Zato se ljutite? pitao je Kuana.
Postrojbe koje su krenule iz vojarnica uope nisu naoruane. Umirite
se i spavajte.10 Kuan je prasnuo. Zaurlao je u slualicu da intervenciju
JNA smatra objavom rata Sloveniji. Raeta je pokuao umiriti Kuana
da JNA ima ogranien zadatak, samo osigurati pogranine prijelaze,
zranu luku i nita vie. Da se JNA naumila zaratiti sa Slovenijom,
rekao je Kuanu, postupala bi posve drukije. Mobilizirala bi sve pos
trojbe iz Hrvatske i Slovenije.
Kuan je otiao u svoj ured. Sazvao je slovenske elnike i u pet
ujutro poela je jedna od najodlunijih, a zacijelo najmalorjeivija sjed
nica u politikoj povijesti Jugoslavije. Kuan je od ministra obrane Jane
zatraio izvjee. Janino je izvjee bilo kratko. Govorio je odsjenim,
dramatinim reenicama. Krenuo je 13. (Rijeki) korpus JNA. Sloven
ska TO postavila je barikade - uglavnom od poljodjelskih vozila i
rekviriranih kamiona s prikolicom - ali jo nije dobila naredbu da ih
brani. Na nekim su mjestima oklopnjaci JNA samo odgurnuli barikade
i nastavili put. Iz vojarnice u Vrhniki izali su tenkovi i uje se kako
voze prema zranoj luci. Jana je ve razgovarao sa zamjenikom
zapovjednika vojarnice u Vrhniki, generalom Vidmarom. Neko je vri
jeme general Vidmar utio, a poslije je rekao da je to izvan njegovih
ovlasti, rekao je Jana. Pitao sam ga kamo idu tenkovi, a on mi
je nakon utnje odgovorio da idu u zranu luku Brnik. Jana je nato,

152

kako sam kae, rekao da bi slovensko Predsjednitvo moralo narediti


oruani otpor toj agresiji.11
Svakom se od glavnih aktera, koji su bili posve svjesni ozbiljnosti
odluke koju moraju donijeti, inilo da sastanak traje cijelu vjenost,
a trajao je samo nekoliko minuta, a i od toga su veinu proveli u
utnji. Jana je svoje krte primjedbe zakljuio govorei da imaju dvije
alternative: ili popustiti, i tako rtvovati povijesnu priliku za neovisnost,
ili se oduprijeti. To je alternativa, rekao je. Na vama je da odluite
jer ste vi, slovensko predsjednitvo, vrhovni zapovjednik. Zavladala
je utnja.
Kuan se sjea:
Vjerujem da je svatko bio svjestan koliko je vana ta odluka, svi smo
mislili na rtve koje e odnijeti rat, jer tada jo nitko nije znao kakav
e to rat biti i koliko e trajati. Svi su bili zaokupljeni svojim mislima.
Dugo je trajao tajac. Prekinuo sam ga: eli li itko govoriti? Opet
tajac. Nato sam rekao: Onda u ja govoriti. Predlaem da se suoimo
sa injenicom da smo u ratu.
Opet tajac. Smijem li iz vae utnje zakljuiti, upitao je tada
Kuan, da smo postigli dogovor? I to je bilo sve. Postrojbama TO
nareeno je neka se ponu opirati Armiji. Kuan je preko televizije
objavio da e njegova republika odgovoriti svim mjerama na taj in
agresije. Rekao je kako je postrojbama TO nareeno neka se poslue
orujem u obrani suverenosti Slovenije.
Nakon gotovo godine dana teturanja na rubu ponora, Jugoslavija
se na posljetku strmoglavila u rat.

Slovenska TO pokrenula se da opkoli baze JNA u Sloveniji. Oduzela


im je vodu i struju, prekinula telefonske veze. Igor Bavar telefonirao
je generalu Raeti u Zagreb i upozorio ga neka ni sluajno ne pokua
opskrbiti vojarne helikopterom. Raeta ga nije ozbiljno shvatio. Sloven
ske su snage 27. lipnja po podne sruile helikopter u sreditu
Ljubljane.12 Poginuli su pilot i mehaniar. Aksentijevi je sa svojim
postrojbama postao zarobljenik vojarnica. Dotukla ga je eskalacija koju
nije oekivao:
Shvatio sam da to nije ni pobuna ni javni prosvjed, nego da je rat.
Mislim da je u tom trenutku u nama neto prepuklo. Shvatili smo
da nas oni hoe ubiti, upucati nas, da nema vie Jugoslavije, i da
nam vie nema ivota s njima.

153

Ruenje helikoptera bila je prekretnica i u slovenskom javnom


miljenju, u tom je trenutku veina Slovenaca shvatila enormnost onoga
to je njihova vlada uinila u njihovo ime. Povratka vie nema. Slovenija
je objavila rat JNA, a ne obrnuto. Slovenska je televizija znala iz sukoba
izmusti svaku kapljicu propagandne vrijednosti. Tijekom prvog dana
prikazivala je dramatine slike o sovjetskoj invaziji Cehoslovake 1968.
kako bi nadopunila Kuanov eksplicitan poziv na oruje. Bavar i
Raeta bijesno su razgovarali preko telefona. Raeta je, gotovo u
suzama, urlao Bavaru da ne vjeruje da su se Slovenci usudili pucati
na tako izloen i bezopasan cilj kao to je nenaoruani helikopter u
niskom letu. Na Raetino zgraanje, Bavar je zvuao trijumfalistiki,
kako kae sam general.

Nakon malodunih napora Jamesa Bakera u Beogradu u prethod


nom tjednu, Sjedinjene su Drave jasno dale na znanje da Jugoslaviju
smatraju problemom Europe. Europa se sva sretna uhvatila u kotac
s izazovom. Ta je 1991. godina bila vedra i puna povjerenja. Uskoro
e dvanaest lanica Europske zajednice postati Europska unija, a 1992.
e profunkcionirati jedinstveno europsko trite, najvee svjetsko
trgovite bez ogranienja. Integracionisti su presretni razgovarali o za
jednikoj vanjskoj politici i zajednikoj sigurnosti; ve su razraeni
mehanizmi. Prije nepune godine dana smijenjena je britanska premijerka Margaret Thatcher, najslavnija protivnica daljnje europske
integracije, to ju je i sruilo. Jugoslavija, taj prvi oruani sukob u
posthladnoratovsko doba, postala je povijesni izazov koji je Europi bio
nudan kako bi dokazala svoju dosljednost. Jacques Poos, luksemburki
ministar vanjskih poslova, izrekao je reenicu koja e ga progoniti:
Svanulo je doba Europe.
Europska je zajednica prethodnog tjedna bila iznijela svoje stajalite;
naime, ministri vanjskih poslova EZ su se 23. lipnja sloili da nee
priznati jednostrana proglaenja neovisnosti. Britanski je premijer John
Major ponovio to stajalite dan nakon izbijanja sukoba. Najvanije
je sauvati jugoslavensku federaciju, rekao je. Nakon toga su Dva
naestorica donijela izjavu kojom pozivaju na uspostavu ustavnog reda
i potovanje teritorijalne cjelovitosti zemlje. Dakako, JNA je poslala
tenkove upravo zato da bi postigla ta dva cilja. Jedinstvo Dvanaestorice
poelo je pucati. Neki su europski elnici stali uviati da su, po
dravajui jedinstvo Jugoslavije, i nehotice dali zeleno svjetlo ju
goslavenskim generalima da pribjegnu sili.
Jacques Poos bio je jedan od tri lana trojke EZ-a, skupine ministara
vanjskih poslova u kojoj su prethodni, trenutni i budui predsjednik

154

Zajednice.13 On i njegov nizozemski i talijanski kolega, Hans van den


Broek i Gianni de Michelis, upali su u jugoslavenski vrtlog dan nakon
izbijanja rata. Od sama poetka meunarodni su se posrednici ablonom koja e, uz rijetke iznimke, mjesecima biti karakteristina
za njihove napore - ponaali kao da rat nema nikakvih temeljnih stru
kturnih uzroka. Dolazili su, da se posluimo izrekom mnogih kasnijih
pregovaraa, kako bi zajedno lupali glavom, kao da je sukobu uzrok
neki nejasan ali esto natuknut balkanski temperament, ili neka ju
noslavenska - bilo kulturna ili genetika - sklonost prema bra
toubilakom ratu. Ponaali su se kao da je dovoljno samo uvjeriti
zaraene strane u besmislenost rata. Nisu shvatili da je, u nekim okol
nostima, pribjegavanje ratu daleko od iracionalnog. Vladi pred- sjednika
Kuana one je kobne noi rat bio duboko racionalan i zapravo jedini
nain da postignu ono to hoe.
Trojka je 28. lipnja stigla u Beograd. Prvi je nagon bio odrati status
quo: Slovenija mora opozvati svoje proglaenje neovisnosti, a Beograd
mora vratiti JNA u vojarne. Srbe treba takoer nagovoriti neka pristanu
da Mesi preuzme predsjedniko mjesto u saveznom Predsjednitvu.
Kad je trojka stigla u Zagreb na sastanak s hrvatskim i slovenskim
elnicima, bila je ve kasna no. Predsjednik Kuan vozio se planinskim
cestama jer je glavna bila blokirana, uglavnom od njegovih snaga. U
dva poslije ponoi posluili su veeru u Tumanovoj predsjednikoj
palai, Banskim dvorima. Vasil Tupurkovski, predstavnik Makedonije
u saveznom Predsjednitvu, koji je najvei dio dana proveo u Sloveniji
nastojei utanaiti uvjete prekida vatre, doao je poslije ponoi kad
je u dvorani bilo dvadesetak-tridesetak Hrvata, Slovenaca i dunosnika
EZ. Nikakvih plodnih rasprava ni pregovora. Trojka je zatraila da
Kuan i Jana opozovu proglaenje neovisnosti. Slovenci su, osjeajui
da rat ide onako kako njima odgovara, odbili.
Sutradan ujutro trojka je otputovala, uvjerena da je osigurala spo
razum o prekidu vatre u tri toke: Slovenci i Hrvati e na tri mjeseca
suspendirati neovisnost; JNA e se vratiti u vojarnice; Mesi e biti
izabran na svoje mjesto u Predsjednitvu, pa e JNA tako dobiti
vrhovnog zapovjednika, a zemlja efa drave. No, Slovenci zapravo nisu
ni na to pristali, i zacijelo nisu htjeli popustiti sad, kad su osjeali
da stie povoljna plima. U svakom sluaju, sporazum nije rijeio pro
blem u sri sukoba: tko e nadzirati pogranine prijelaze i zranu luku?
Jana kae da su ih rezultati prve intervencije trojke toliko razoarali
da ih nisu objelodanili u Sloveniji u strahu da e potkopati moral ljudi
koji su silno vjerovali ideji ujedinjene Europe.

155

Trojka je zahtijevala da na devedeset dana zamrznemo sve mjere ne


ovisnosti, a onda da povuemo proglaenje neovisnosti. Nama je to
bilo neprihvatljivo, jer smo tada praktino ve bili dobili rat. Da smo
prihvatili, morali bismo vratiti sve oruje koje smo zaplijenili od JNA,
vratiti zranu luku i sve drugo to smo osvojili.
Trojka je nauila prvu okrutnu lekciju iz balkanske stvarnosti: spo
razumi nisu ono to bi se reklo. Borba nije prestala.
I doista se tijekom vikenda preokrenulo meunarodno javno mi
ljenje. Diljem svijeta vidjeli su se na televiziji prizori koji su oslikavali
kako se hrabar maleni narod, u ehoslovakoj tradiciji, orijentiran
prema zapadu i sklon demokraciji, bori za osloboenje od reakcio
narnog nereformiranog komunistikog monolita koji je, dvije godine
poslije pada berlinskoga zida, jo spreman primjenom sile nametati
svoju volju.
Markovi se sad distancirao od djelovanja JNA u Sloveniji. Nitko
u vladi nije oekivao uporabu sile, rekao je. Razvoj dogaaja kudi
kamo prelazi odluke savezne vlade o reguliranju granica. Time je
Markovi implicirao da JNA, u odsutnosti djelatnog saveznog Pred
sjednitva, postupa po svom shvaanju. General Marko Negovanovi,
lan Glavnog stoera JNA, upozorio je 29. lipnja Sloveniju neka prekine
neprijateljstva ili e se sueliti s odlunom vojnom akcijom. Zemlja
je, rekao je, na poetku graanskog rata. Njegove su primjedbe jo
pogorale rastui dojam da se Armija otrgnula s uzice i razularila. Su
tradan je ak Douglas Hurd, britanski ministar vanjskih poslova i jedan
od najopreznijih europskih dravnika, smatrao potrebnim osuditi
savezne akcije u Sloveniji. Prola su ona vremena, rekao je u Donjem
domu, kad se drava mogla odrati pucanjem u graane.
Tridesetog lipnja, treeg dana slovenskog desetodnevnog rata, Srbija
je na posljetku uskratila potporu pokuaju JNA da odri saveznu Ju
goslaviju. Na sjednici Vijea za obranu i Ustav, Borisav Jovi je, u
ime Miloevia, izmaknuo sag pod nogama jugoslavenskih generala.
General Kadijevi rekao je na sjednici da je propao plan A,
ograniena akcija za osvajanje pograninih prijelaza. Ostale su dvije
mogunosti: povlaenje, to bi znailo priznanje slovenske secesije; ili
primjena plana B, masovne invazije i guenja slovenske pobune. Na
Kadijevievo zaprepatenje, Jovi je praktiki zabranio plan B.
Jovi se sjea:
Dobro pamtim taj dan jer sam tad prvi put iznio nau novu politiku.
Bilo mi je posve jasno da se Slovenija odcijepila i da je ondje besmis
leno ratovati. Jedino sam mislio da bismo svakako morali obraniti
teritorije u Hrvatskoj na kojima ive Srbi, jer oni ele ostati u Ju

156

goslaviji. to se Slovenije tie, rekao sam da u Sloveniji ne moemo


primijeniti ratnu opciju.
Rekao sam da moramo Sloveniji dopustiti neka otie iz Jugoslavije,
a JNA emo povui. Predloio sam neka Savezna skuptina prizna
secesiju Slovenije, i neka se dogovori o podjeli imovine sa Slovenijom
i o teritorijalnom razgranienju.
Nije bilo raspre o mom prijedlogu, jer su svi bili posve smueni
i zaprepateni. Smatrali su nezamislivim da bi bilo koji lan Pred
sjednitva govorio o raspadu Jugoslavije.
Miloevi je znao: da povue JNA iz Slovenije, to je htio, Armija
se mora vratiti pod civilnu vlast. Treba rekonstituirati savezno Pred
sjednitvo koje ne funkcionira od 15. svibnja. Miloevi je rekao Joviu
neka prestane blokirati Mesiev izbor na mjesto predsjednika Pred
sjednitva. Kad je potkraj tog dana trojka iz EZ doletjela u Beograd,
Miloevi je, kao nadasve vjet taktiar, to prikazao kao vaan ustupak.
Joviu je rekao neka postavi neke uvjete... kako ne bi izgledalo da
smo to tako lako prihvatili.
Trojka je u kasnu veer sjedila s Miloeviem u saveznom
Predsjednitvu i savjesno nastojala izvui iz njega ustupak koji im
je ve odluio dati. Dotle su se u istoj zgradi okupili lanovi saveznog
Predsjednitva, samo nekoliko vrata dalje u istom hodniku, i na
posljetku se pripremili da izaberu Mesia za predsjednika. Mesi je
doputovao u Beograd pretpostavljajui da e sad biti izabran. Konano
se pred pono formalno sastalo savezno Predsjednitvo u nazonosti
trojice ministara vanjskih poslova EZ. Jovi je izveo veliku predstavu
da se toboe protivi Mesievu izboru. Kako nas moete prisiljavati
da glasujemo za ovjeka koji je otvoreno rekao da eli raspad Ju
goslavije? upitao je. Zatraio je formalno jamstvo da e Europa
potovati teritorijalnu cjelovitost Jugoslavije, zahtijevao je neka trojka
pritisne Mesia da kao predsjednik poradi na uspostavi ustavnog
poretka, u to bi spadao i povratak slovenskih pograninih prijelaza
pod vlast jugoslavenskih saveznih tijela. Dranje mu nije moglo biti
podmuklije. Samo je nekoliko sati prije, na zatvorenoj sjednici Vijea
za obranu i Ustav, bio izjavio da je Srbija sad za secesiju Slovenije.
Znao je to svaki Jugoslaven u dvorani. inilo se da samo nesretna
trojka nema pojma to se dogaa.
Kad je izbila pono, promijenio se predsjednik EZ. Napuhani je
Van den Broek prisilio oito nevoljkog Miloevia da se kucnu. Jacques
Poos predao je dunost Hansu van den Broeku. Vidite, rekao je
Van den Broek, ovo je demokracija. Sad ja vodim sjednicu zato to
sam stupio na dunost. Slino tome, vi biste morali izabrati Mesia.

157

Za uzvrat je obeao: A ja u dati javnu izjavu da Europa podrava


jedinstvenu Jugoslaviju. Srpski su lanovi pristali, ali toboe uasno
nerado. Mesi je u sitne sate 1. srpnja na posljetku izabran za efa
drave jedne zemlje koja, u oima onih koji su ga izabrali, vie nije
postojala. Temeljito nadmudrena, ali oito optimistina, trojka EZ
izjavila je da je ostvaren daljnji napredak.
JNA je uinila posljednji pokuaj kako bi povratila vlast u Sloveniji
prije nego to joj stignu nametnuti volju novokonstituiranog saveznog
Predsjednitva. Drugog srpnja u zoru, dvadeset etiri sata nakon
Mesieva izbora, oklopna se postrojba JNA, utaborena u Kokovskoj
umi kod slovensko-hrvatske granice, pokuala maknuti sa svog
poloaja. Obasula ju je barana raketna vatra slovenske TO koja je
ekala u zasjedi. JNA je iz susjedne Hrvatske poslala kao pojaanje
oklopnu kolonu. im je prela granicu, naila je na estoku paljbu.
JNA je naredila zrane udare protiv slovenskih postrojba koje su nato
pobjegle. Poslije je jedan doasnik JNA postrojio nekoliko podreenih,
koji su odbili boriti se protiv Slovenaca, i s ogorenjem im potrgao
oznake s odora.14
Neprijateljstva su se nastavila. General Blagoje Adi, naelnik
Glavnoga stoera, nakratko je izbio na povrinu i zasjenio svog efa
Veljka Kadijevia, ministra obrane, kao voa oruane intervencije JNA
u Sloveniji. Pojavio se na RTB i rekao da e se JNA boriti sve dok
ne preuzme nadzor nad zemljom. Kritizirao je savezne vlasti koje
pokuavaju obuzdati njegove snage i rekao: Pobrinut emo se da nam
ovaj nametnuti rat bude to krai. Kolona od stotinu osamdeset ten
kova i drugih oklopnih vozila izala je iz Beograda prema sjeveru, u
prolazu pozdravljena po srpskim selima. Konvoj nikad nije stigao u
Sloveniju, niti joj je ikad bio namijenjen. Pravi mu je zadatak bio zauzeti
poloaje kod hrvatsko-srpske granice za predstojei rat protiv Hrvatske.
JNA je izgubila ugled u oima meunarodne javnosti. Hans Dietrich
Genscher, njemaki ministar vanjskih poslova, izabrao je taj dan za
posjet slovenskom glavnom gradu. Kuan i on su cijelo vrijeme redovito
odravali telefonsku vezu. Genscher se ukrcao u vlak u Grazu, a kad
je prelazio granicu, uo je vijesti o borbama. Bavar se sjea:
Genscherov nam je posjet bio nadasve vaan kao moralna potpora,
jer je svaka veza ili komunikacija s uglednim politiarima iz stranih
zemalja znaila priznanje i davala nam legitimitet. Sa Genscherom
se dogodio incident: kad je vlak uao u tunel, zatulila je uzbuna i
vlak se vratio na austrijsku stranu.

158

Naime, da bi umirila Genscherovu pratnju, naa je policija poka


zala arsenal protuzranih raketa u vlaku. A njima je to bilo dovoljno
da narede neka se vlak vrati u Austriju.
Genscher je optuio JNA da u Sloveniji divlja. Odbila je svaki
politiki nadzor, rekao je, kako bi zadrala svoj poloaj moi i sauvala
stare strukture. Pridruio mu se Douglas Hurd, izjavljujui u Parla
mentu da je JNA ubrzala raspad Jugoslavije. Italija je izjavila da e
djelovati solidarno (ma to to znailo) s Hrvatskom i Slovenijom
sve dok JNA ne prihvati prekid vatre. Koristei takav meunarodni
auditorij i smiljeno se postavljajui u ulozi voe malog naroda kojeg
grubo gazi militaristiki komunistiki monolit, predsjednik Kuan se
obratio meunarodnoj zajednici s tvrdnjom da svakog trenutka oekuje
brutalan napad. U Sjedinjenim Dravama je Claiborne Peel, predsjed
nik Senatskog odbora za odnose s javnosti, pozvao predsjednika Busha
da podupre neovisnost Slovenije i Hrvatske ako jugoslavenska odmetnuta vojska ne prekine svoju razularenu agresiju. Jo je dalje otiao
republikanski elnik Bob Dole pozivajui Busha neka prisili Beograd
da prekine svoj estoki napad na demokraciju i ljudska prava.
Savezno je predsjednitvo u roku od dva dana vratilo nadzor nad
ponienom JNA. etvrtog je srpnja, kao dio paketa o prekidu vatre,
Predsjednitvo naredilo Sloveniji neka preda JNA nadzor nad po
graninim prijelazima i neka slovenske snage povue u vojarnice. To
je bilo ono to je htjela trojka iz EZ, uspostavu ustavne vlasti u cijeloj
Jugoslaviji. Ali je savezna Jugoslavija bila prestala postojati. Slovenci
nisu uinili ni jedno ni drugo, a prekid vatre iskoristili su za jaanje
barikada. U Ljubljani su autobusi i kamioni, koji su dotad bili im
provizirane barikade, zamijenjeni jeevima, eljeznim ipkama okru
enim bodljikavom icom, koji su zamka za tenkove. Pa to onda.
Slovenci su znali da je na njihovoj strani meunarodno javno miljenje.
A to je vanije, znali su da e sad Miloevievi ljudi u saveznom
Predsjednitvu blokirati svaku dalju intervenciju JNA. I doista, tog je
dana Miloevieva stranka SPS formalno priznala pravo Slovenije na
mirnu secesiju. A prijetee za Zagreb, to se pravo nije, dakako, odnosilo
na Hrvatsku.

Secesija Slovenije zapravo je formalno izvrena 8. srpnja, na jednom


sastanku na vrhu odranom na Brijunima, Titovu otokom, jadranskom
idilinom utoitu. Kad su se sudionici tog jutra sastali, sazrio je savez
roen 24. sijenja izmeu srpskih i slovenskih elnika, kad su se
Miloevi i Kuan dogovorili o pravu naroda na odcjepljenje. Predsjed-

159

niku Van den Broeku nije bilo teko nai formulu koju e prihvatiti
glavni akteri. Na ruku je uputio rukom napisanu biljeku Slovencima
predlaui im zajedniki nadzor na granicama, povlaenje postrojba u
vojarnice i tromjeseni moratorij. Tri ugovorne strane bit e EZ, Ju
goslavija i Slovenija. Kuanu je to bilo preutno priznanje. Bilo mu
je drago to je povijesni, prvi meunarodni dokument koji je predan
njegovoj svjee neovisnoj zemlji, biljeka narkana rukom nizozemskog
ministra vanjskih poslova.
Van den Broek je zakazao sastanak svih sudionika u osam naveer
i iznio prijedlog u etiri toke rekavi: Iza ovoga stoji EZ. Prihvatite
ili ostavite.15 Usprotivio se samo Ante Markovi jer mu je bilo jasno
da taj prijedlog znai prestanak Jugoslavije i smrt njegovih napora da
je odri. Ozlojeeni je Van den Broek dao stanku i naao se s Markoviem i Kuanom. Markovi je rekao to prigovara planu. Van den
Broek je upitao Kuana jesu li Slovencima prihvatljive Markovieve
zamisli. Kuan je odgovorio da nisu. Vrlo dobro, rekao je Van den
Broek, vraamo se prvotnom prijedlogu. Kad se Markovi opet
usprotivio, Van den Broek je izletio iz prostorije i, prema Kuanovu
sjeanju, na engleskom procijedio: Kakvi ljudi! Kakva zemlja!
Van den Broek je posredovao u sporazumu izmeu Slovenaca i
Predsjednitva SFRJ temeljem kojega je slovenskom redarstvu dan
nadzor nad pograninim prijelazima s tim da se svi carinski prihodi
predaju jugoslavenskoj saveznoj kasi; JNA se povlai u vojarnice, a
slovenske snage dezaktiviraju i povlae u baze. Sporazum je namet
nuo tromjeseni moratorij na primjenu slovenske (i hrvatske) neo
visnosti, ali ne i na sama proglaenja neovisnosti. Markovi je ostao
usamljen. Nije mu preostalo drugo nego prihvatiti sporazum i uzdati
se u tromjeseni moratorij i razgovore koji e, kako je navedeno u
sporazumu, poeti 1. kolovoza kako bi se rijeila zaostala pitanja izmeu
Slovenije i Federacije. Markovi je nadmudren preutnim savezom
Miloevia i Kuana na temelju kojega e Sloveniji biti doputeno od
cjepljenje kako bi se JNA mogla posvetiti Hrvatskoj, a poslije Bosni.
Za vrijeme tih brijunskih razgovora, slovenski je predstavnik u
Predsjednitvu SFRJ, Janez Drnovek, pristupio svom srpskom kolegi
Borisavu Joviu i neslubeno predloio potpuno povlaenje JNA iz
Slovenije. Jovi je bio sklon tome. Ni jedan od njih nije to pitanje
postavio na slubenim sjednicama. Znali su da nee dobiti pristanak
Predsjednitva SFRJ, jer bi to znailo potpunu secesiju, a kad bi se
to spomenulo u toj delikatnoj fazi pregovora, moglo bi potkopati cijeli
Brijunski sporazum. Drnovek i Jovi sloili su se da e pitanje
povlaenja JNA ostaviti za poslije.

160

Deset dana poslije, 18. srpnja, sastalo se Predsjednitvo SFRJ i


sloilo da e se JNA povui u roku od tri mjeseca. Bilo je sigurno
da e etiri lana pod Miloevievim nadzorom glasovati za. Drnovek
je pristao zauzeti svoje mjesto u Predsjednitvu kako bi zajamio kljuni
peti glas. Nije bilo potrebno. Ni bosanski ni makedonski predstavnik
nisu prigovarali povlaenju kad je u rezoluciju uvrtena rije privre
meno. A svi su znali da povlaenje nije privremeno, da odlazak JNA
znai da se Slovenija odcijepila od Jugoslavije, a, alarmantno za Hrvat
sku, odcijepila se sama. U roku od jednog dana JNA je povukla
postrojbe koje je tijekom desetodnevnog sukoba poslala u Sloveniju.
Uslijedila je puna demobilizacija JNA. Nakon svega je Slovenija bila
slobodna otii, u to je njezin predsjednik bio siguran.
Ali ne Hrvatska. Jedini lan Predsjednitva SFRJ koji je glasovao
protiv povlaenja JNA iz Slovenije bio je Stipe Mesi. Znao je to
znai za njegovu zemlju ako Slovenci dobiju neovisnost, a Hrvati je
ne dobiju. Upravo zato kako ne bi zaostali, Hrvati su izali s pro
glaenjem neovisnosti mnogo mjeseci prije nego to su bili spremni
s time se nositi. Brijunskim je sporazumom zadan smrtni udarac savezu
Hrvatske i Slovenije. Slovenci tvrde da su Hrvati to zasluili zato to
su odbili ui u rat kad je dva tjedna ranije JNA poslala postrojbe
u Sloveniju. Dimitrij Rupel kae:
Bile su dvije teorije o vezama izmeu bivih jugoslavenskih republika.
Prema jednoj su Slovenija i Hrvatska bile sijamske blizanke, spadale
su zajedno. Mislim da su to tako gledali i Vatikan i Njemaka. Nismo
se protivili takvu gleditu jer smo znali da sami ne bismo mogli postati
kritina masa koja bi sama mogla otii. A s Hrvatskom smo bili go
tovo polovica zemlje.
No prema drugoj teoriji, za koju mislim da je mnogo tonija,
Hrvatska i Srbija su sijamske blizanke. Imaju isti jezik i imaju istu
jezgru, koja je Bosna i Hercegovina. Vezane su Bosnom.
Brijunski je sporazum pozdravljen kao trijumf europske diplomacije.
A to uope nije bio. Ostavio je nerijeenim sve vane sporne toke,
sve dok traje tromjeseni moratorij; nije se bavio pitanjem suverenosti
Slovenije; nije rijeio budunost JNA u Sloveniji; jednostavno je sve
stavio na ekanje. Diplomatsku su pobjedu odnijeli Milosevic i Kuan
koji su se o odlasku Slovenije iz Federacije dogovorili na nizu sastanaka
koji su moda poeli jo 24. sijenja u Beogradu, a zavrili na sjednici
Predsjednitva 18. srpnja. Kljuna su pitanja rijeili sami igrai, bez
meunarodnog posredovanja. Miloevi i Kuan zajedniki su preveslali
i zapravo unitili SFRJ.

161

U desetodnevnom sukobu u Sloveniji ubijena su etrdeset etiri


vojnika JNA, uglavnom devetnaestogodinjaka novaka zbunjenih
zadaom koju su im postavili. Od tisua pripadnika JNA koje su
Slovenci zarobili, veina ih je ili dezertirala ili se predala bez borbe.
Ranjeno je sto osamdeset sedam pripadnika JNA. Slovenski su gubici
neznatni, uglavnom su nastradali strani vozai kamiona koji su vozili
ne znajui to se dogaa i upali u vatruju^
^
Rat u Sloveniji, ukoliko je to uope bio rat, bitno se razlikuje od
dva rata koja e uslijediti - u Hrvatskoj i Bosni. Nije to bio rat izmeu
Srba i Slovenaca, nego prije rat Slovenaca i federalnog sustava koji
je ve bio u agoniji, dotuen nacionalizmom koji se uvrstio, najprije
u Srbiji, a poslije u Hrvatskoj i Sloveniji. Potkraj lipnja 1991, pa i
prije, srpski i slovenski elnici bili su ujedinjeni u glavnim ciljevima
i u svojoj oporbi saveznim strukturama koje, kako su smatrali, sputavaju
i jedne i druge. U vanom smislu, Kuan i Miloevi su bili u dosluhu,
a izvan kruga ostali su generali JNA koji su bili uvjereni da brane
teritorijalnu cjelovitost SFRJ. Nisu znali da je tu cjelovitost ve kobno
izdao upravo ovjek koji se javno i dalje predstavljao kao njezin glavni
branitelj. Slovensko je iskustvo iupalo srce JNA, ona je iz deseto
dnevnog sukoba izala poniena u zemlji i inozemstvu. Ocrnio ju je
sav demokratski svijet. I, to je odluno, kad je sljedeih tjedana JNA
stupila u rat u Hrvatskoj, njezino je povlaenje iz Slovenije znailo
da vie ne moe to raditi u uvjerenju (ili pod izgovorom) da brani
cjelovitost Jugoslavije. JNA se naglo pretvarala u srboarmiju.
Jugoslavija je takoer upala srce ponosnoj, samouvjerenoj novoj
Europi. Dva tjedna nakon to je objavila svoju potporu teritorijalnoj
cjelovitosti Jugoslavije, i upozorila da nee trpjeti uporabu sile, Za
jednica se okrenula za sto osamdeset stupnjeva. Kad se Kuanovo
Predsjednitvo, u sitne sate 27. lipnja, odluilo za rat, ilo je na to
da je stara jugoslavenska federacija izgubila volju za borbom. Igra se
isplatila. Slovenija se odluila za silu i osvojila sjajnu nagradu. Europi
je data pouka (koju mirovni posrednici nikad nisu usvojili) da rat katkad
nije samo nadasve racionalan put, pogotovo kad se zna da se moe
pobijediti, nego je katkad i jedini nain da se postigne ono to se
eli. Unato tome su uzastopni mirotvorci i dalje zatvarali oi pred
ravnoteom snaga u bivoj Jugoslaviji i ponaali se kao da je za mir
potrebno samo uvjeriti zaraene strane u ludost ratovanja. Slovenci
su dokazali da rat nije uvijek ludost. Znao je to i Beograd koji e
se prema tome drati i u Hrvatskoj i u Bosni.

162

1) Osim ujedinjenja Njemake. Deklaracija je predviala malo neposred


nih promjena. Nee odmah biti novih putovnica niti e se odmah uvesti
slovenska valuta. Postrojbe JNA, dvadeset tisua vojnika, dobile su rok da
sc do kraja 1993. povuku iz Slovenije. Zakonski je uspostavljena slovenska
sredinja banka, i kontrola nad carinom i zranim prometom prenesena je
na slovenske organe. Nekretnine JNA trebale su se do kraja 1993. prenijeti
u vlasnitvo slovenske drave.
2) Ni Slovenija ni Hrvatska nisu svoje postupke nazvale secesijom. Drai
im je bio izraz odcjepljenje s razloga to je Jugoslavija osnovana kao do
brovoljna zajednica naroda.
3) Aksentijevi, poslije promaknut u generala, zacijelo je vodio jedan od
najnesretnijih ratova u cijelom asnikom sastavu JNA. Nije bio nacionalist,
i strastveno je vjerovao u vienacionalnu Jugoslaviju, ali je, iako je zatraio
doputenje da nakon povlaenja iz Slovenije poe u mirovinu, sluio jo u
Hrvatskoj i u Bosni. Tako je (kao vaan lan zapovjednitva JNA) bio
nazoan izbijanju rata u tri posebne prilike, u tri republike; sigurno je to
jedinstven sluaj u vojsci koja je, kad je iz nje izaao, bila iskljuivo srpska,
suprotno od onoga za to se zauzimao u svojoj istaknutoj vojnoj karijeri. ena
i obitelj su mu Slovenci, i dalje ive ondje - u republici gdje ga i sad formalno
smatraju ratnim zloincem.
4) Aksentijevi je bio zastupnik JNA koja je imala svoje predstavnike u
parlamentu svake republike.
5) U t. 4. zakljuaka odbija sc priznanje legitimiteta slovenske secesije:
Vlada SFRJ i sve jugoslavenske institucije, ukljuujui slube sigurnosti i JNA,
moraju neprekidno poduzimati korake i mjere, koje im se nameu jednos
tranim aktima, kako bi sprijeile promjenu jugoslavenskih granica, poremeaj
pograninog reima na granicama SFRJ, pretvaranje jugoslavenskih cari
narnica u republike, prisvajanje carinskih pristojbi i vlasnitva SFRJ to pri
padaju Jugoslaviji, i sluiti se svim zakonitim sredstvima u suzbijanju
jednostranih odluka, opcija i ponaanja kojima se volja jednih hoe nametnuti
drugima.
6) Narodna armija, Istina o oruanom sukobu u Sloveniji, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1991. sa cjelovitim tekstovima odluka i dekreta
Predsjednitva SFRJ i savezne vlade.
7) Peta vojna oblast obuhvaala je cijelu Sloveniju, vei dio Hrvatske i
dio sjeverne Bosne.
8) Bilo je nesuglasica koliko je kopnenih pograninih prijelaza na sloven
skom teritoriju. Tada se najee spominjalo da ih ima dvadeset sedam. U
slubenom izvjeu JNA, o krajnje ogranienu cilju misije od 27. lipnja u
Sloveniji, navedeno je da ih ima trideset pet, v. Istina o oruanom sukobu
u Sloveniji.
9) Podaci JNA, v. Istina o oruanom sukobu u Sloveniji.
10) To je Kuanova verzija razgovora. Podudara se s Ractinom koji tvrdi
da je intervenciju JNA smatrao tek policijskom akcijom: Pokuavao sam ga
umiriti, obraao sam mu se kao predsjedniku Slovenije, nastojao sam objasniti
da nema drugih planova osim nadzora na granici, jer da smo imali drugih

163

planova, sve bismo postrojbe iz Hrvatske uputili u Sloveniju i akcija bi posve


drukije zavrila.
11) Prikazi sastanka koje su iznijeli Kuan, Jana i Bavar, uglavnom se
podudaraju, osim u jednom vanom pogledu. I Kuan i Jana pripisuju sebi
zaslugu da su ba oni prvi ustrajali na pruanju oruana otpora, a Bavar
tvrdi da je France Buar prvi prekinuo utnju i oitu uzrujanu neodlunost
nazonih.
12) JNA je tvrdila da je helikopter vozio kruh, iako je poslije general
Raeta priznao da je dobio naredbu da uzleti kako bi utvrdio uvjete na cesti
izmeu vojarnice u Vrhniki i zrane luke.
13) Predsjednitvo EZ rotirajue je kao i Predsjednitvo SFRJ, svaka zem
lja ima polugodinji mandat, od 1. sijenja do 30. lipnja. Smjenjuju se na
temelju abecednog reda, ali svaka je zemlja navedena prema imenu na svom
jeziku, tako da su propisi o rotaciji jo nejasniji od propisa o rotaciji u
Predsjednitvu SFRJ.
14) AP, 2. srpnja 1991.
15) Prema Kuanovu sjeanju na taj sastanak.

164

13.
NEOBJAVLJENI I PRLJAVI RAT
JNA u Hrvatskoj
Srpanj - prosinac 1991.

Na sjednici Predsjednitva SFRJ 18. srpnja, kad je odlueno da


se JNA povue iz Slovenije, hrvatski je predstavnik Stipe Mesi naslutio
nesreu za svoju republiku. Glasovanjem je uklonjen svaki trag izgovora
da JNA brani SFRJ. Sad se ona otvoreno i nepobitno borila za teritorij
nastanjen Srbima izvan Srbije.
Zagreb je u slovenskom lanom ratu vidio tono ono to je bio:
srpsko-slovenski pakt koji e Sloveniji olakati secesiju, poniziti JNA
i unititi ostatke Markovieve savezne vlade. Sve su tri toke postignute.
JNA - koja vie ni u kom pogledu nije odgovarala svom nazivu ju
goslavenske vojske - sad se mogla posvetiti sve veoj napetosti u
Hrvatskoj. A nakon neuspjeha u Sloveniji, trebalo joj je hitno podii
moral.
Intervencija JNA u Sloveniji izazvala je konani sukob izmeu hrvat
skog predsjednika Franje Tumana i njegova sve nezadovoljnijeg
ministra obrane Martina pegelja. Opet je pegelj nagovarao Tumana
da objavi rat JNA. Na sastanku Dravnog vijea, istog dana kad je
poeo rat u Sloveniji, pegelj je Tumanu savjetovao neka Zboru
narodne garde naredi da opkoli vojarnice JNA u Hrvatskoj i uhiti naj
vie asnike. Ovaj put su Tumanovi ministri bili uz pegelja.
Sve je bilo spremno, samo sam ekao znak. Tuman je 95 minuta
govorio na sjednici Dravnog vijea i rekao da imam opasne nakane.
Mesi je sto posto bio uza me... Sve je znao, jer je ivio u Beogradu.

165

Vidio je da rat dolazi. Govorilo je jo desetak ljudi, pa su se ili izjasnili


za mene ili rekli da nemaju miljenja jer nisu strunjaci. Samo je jo
jedna osoba podrala Tumana. U pet po podne Tumanu je bilo
dosta, pokupio je svoje stvari i htio otii bez odluke, ali sam ja us
trajao neka on odlui. Bojao se da odbaci plan, a jo se vie bojao
da ga prihvati. Htio je potajno sam odluiti. A ja nisam htio da na
tome ostane, pa sam ponudio ostavku.
Nekoliko sati poslije pegelj je dao ostavku. Hrvatski radio i televi
zija objavili su da se povlai iz zdravstvenih razloga. pegelj, ovjek
dobra zdravlja, otklonio je to kao stari boljeviki trik kako bi se
zatakala politika podvojenost.
Tuman je smatrao da se Hrvatska ne moe vojno sukobiti s JNA.
Polagao je svoje nade, kao od poetka, ne u vojnu spremnost, nego
u osvajanje meunarodne sklonosti. Bio je uvjeren da e Hrvatska stei
svoju neovisnost ne vojnom pobjedom nad JNA, nego samo me
unarodnim priznanjem. I kad je ^rat postao neizbjean, htio je da svijet
vidi i prizna da ga Hngtska, nije izabrala. Tijekom ljeta 1991. Franjo ^
Tuman uinio je sve to je mogao kako bi izbjegao totalni rat. J
Njegovim se kritiarima u desnom krilu njegove stranke to inilo
kao slabost nasuprot srpskoj snazi i dosljednosti. U srpnju i kolovozu
martievci su neprekidno poveavali podruje pod svojom vlasti. Opina
za opinom padala je pred martievcima (obrambenim teritorijalnim
snagama tzv. krajike republike) u tom ljetu neobjavljena rata izmeu
Hrvatske i Srbije: Glina, Kostajnica, Okuani i Dalj. U svakoj od tih
prilika JNA bi stala iza srpske paravojske, spremna da se umijea i
odvoji zaraene strane. Turistika su mjesta na dalmatinskoj obali
preplavile mase prognanih Hrvata koji su na silu morali napustiti svoje
domove ili su pobjegli pred srpskim nadiranjem. Cijela bi se naselja
preko noi ispraznila, nosei to god se moe, a sve ostalo preputajui
pljaki ili unitenju. Martievi su dunosnici prisvajali najbolja imanja.
U selima iz kojih su^otih Jhrvatski civili, iznad vrata su se pojavljivala
naikana imena zapo^vjednilca srpske paravojske: svojeruno polaganje
prava na ratni plijen.
Hrvatske snage nisu im bile dorasle. Zbor narodne garde, koji je
Tuman u svibnju ustrojio od svojih priuvnih policajaca, bio je slabo
organiziran i opremljen, iako dobrovoljaca nije nedostajalo. Za razliku
od srpske paravojske, koja je dobivala sve vie oklopnih vozila i tekog
oruja, Tumanove su snage jurile po ratnim podrujima u zaplije
njenim dostavnim automobilima i turistikim autobusima. Dvije su
strane bile beznadno neravnopravne protivnice.

166

Tumanovi kritiari pokuali su ga 1. kolovoza zbaciti. U Saboru


su zastupnici s desnoga krila njegove stranke predloili objavu rata.
Opet je Tuman odgovorio da budunost Hrvatske ne ovisi o vojnom
porazu Srba, nego o stjecanju meunarodnog priznanja; objava rata
izazvala bi opu osudu demokratskog svijeta; bilo bi to samoubojstvo
nejake drave.': 'c ^
Zatraio je potporu oporbe. A oni su mu je pruili, jer su se bojali
pua nacionalista iz desnoga krila. Na brzinu je stvorena koalicija libe
rala, socijaldemokrata i bivih komunista. Tuman je zaprisegnuo vladu
nacionalnog sporazuma, pod premijerom Franjom Greguriem, pripad
nikom lijevoga krila HDZ. Nacionalistiki su desniari ostali usamljeni,
i u Saboru (ako ne i na bojinici), prisiljeni su na posluh.
_No, krajiki e Srbi i JNA/prisilitpTumana na rat, htio to on ili
m2. JNA je poela niz pokreta u BiH pripremajui napad na ona po
druja koja je srpsko vodstvo u Beogradu smatralo opravdano srpskima.
Sutradan, jedan dan poslije neuspjelog pua protiv sovjetskog voe Mihaila Gorbaova,1 Milan Marti postavio je ultimatum hrvatskoj policiji
u Kijevu: ili se povui u roku od etrdeset osam sati ili e ih on napasti.
Hrvati su ga odbili.
Hrvatsko je selo Kijevo bilo okrueno podrujem u rukama Srba.
Kijevljani su se bili zabarikadirali nakon plitvike bitke 1. oujka. Kijevo
je Marti smatrao iritantnom anomalijom - hrvatsko selo u SAO Kra
jini. Bio je to i sigurnosni rizik, jer su time veze izmeu Knina i
srpskih sela dalje od Kijeva bile ugroene, a katkad i nemogue. Znailo
je da se ta sela nee moi prikladno osigurati za predstojei rat protiv
Hrvatske. Kijevo je valjalo zbrisati sa zemljovida. Danas se ono istie
po alosnoj injenici to je bilo prva rtva u procesu koji je obiljeio
ratove u Jugoslaviji: ienje terena.
Hrvatima je Kijevo postalo simbol otpora. Ve su deseci tisua
Hrvata bili izgubili domove, ali se Kijevo isticalo razinom na kojoj
je izvlatenje planirano i izvreno. Onog dgna kad je istjecao rok od
etrdeset osam sati koji je Marti dao kijevskoj policiji, 20. kolovoza,
Milan Babi je proglasio martievce sastavnim dijelom obrambenih
snaga SFRJ. Marti je beogradskoj Borbi izjavio da njegovi ljudi pos
tupaju u punoj suradnji s JNA. Samouvjereno je rekao kako kane
osvojiti hrvatski luki grad Zadar. Interesi Armije i Srba se po
dudaraju, kazao je. I njoj i nama treba luka.2
U novom jedinstvu ciljeva odluna je uloga pripala mladom pot
pukovniku koji je nedavno bio doao u Knin, Ratku Mladiu, Srbinu
iz sela Boinovii u jugoistonoj Bosni. U rano ljeto 1991. premjeten
je iz Pritine u Knin gdje postaje naelnikom stoera kninskog korpusa.
im je doao, povezao se s etnicima krajikih Srba. Sprijateljivi se

167

odmah s martievcima, otklonio je posljednje ostatke nepovjerenja


izmeu Martia i kninskoga garnizona JNA. Ratko Mladi shvaao je
mentalitet krajikih Srba. Bio je dugogodinji komunist koji je odanost
obrani Jugoslavije sad zamijenio dunou, kako je on mislio, zatite
Srba od oivljenog hrvatskog faizma. Mladia je, kao tolike u njegovu
narataju, oblikovao Drugi svjetski rat. Bile su mu dvije godine kad
mu je otac poginuo kao sudionik partizanskog napada na selo Bradinu,
koje je sluajno rodno mjesto ustakog poglavnika Ante Pavelia. Iako
je Mladievo ime u ono vrijeme neto znailo samo u ogranienim
vojnim krugovima u kojima se kretao, poslije e postati meunarodno
ozloglaeno kad postane zapovjednik srpske vojske u Bosni. Odlikovao
se izuzetnom sposobnosti da pobudi odanost onih kojima zapovijeda.
Tako je oduevljeno prigrlio stvar krajikih Srba da je uskoro stekao
njihovo povjerenje, pa i oboavanje.
Tjedan dana nakon ultimatuma kijevskoj policiji, Marti i Mladi
su 26. kolovoza skupa napali. U dvanaestosatnom bombardiranju Kijevo
je sravnjeno sa zemljom. Martia je snimila ekipa RTB dok su njegovi
ljudi skidali natpis (dakako, latinini) na ulazu u selo i pobjedonosno
zauzimali podruje. Martieva je izjava o ienju Kijeva jeziva po svojoj
klinikoj prozainosti:
Bila je to zajednika akcija policije i Armije. U dva dana smo os
lobodili Kijevo. Armija je dala teko oruje, a ja pjeatvo. Kad je
pukovnik Mladi doao u Knin, shvatili smo da Armiji moemo
vjerovati. Otad smo dobrovoljce upuivali u Armiju, a ne vie u
policiju. Taj sporazum odrao se u cijelom ratu.
Istini za volju, bili smo jai od Hrvata. Bjeali su. Nismo se osvrtali
na rtve. Htjeli smo osloboditi svoja blokirana sela. Dakako, izgorjelo
je neto kua, tako je to kad sudjeluje topnitvo. Mislili smo da nee
dugo trajati i imali smo pravo.
Akcija je imala punu potporu Beograda. Predstavnici Hrvatske i
Slovenije sad su stalno izostajali sa sjednica Predsjednitva SFRJ koje
je potpuno dolo pod Miloeviev nadzor. U Mesievoj je odsutnosti
na elu Predsjednitva bio potpredsjednik. Crnogorski je predstavnik
Branko Kosti postao vritelj dunosti efa drave i vrhovnog zapovjed
nika JNA:

U Kninu smo imali kninski korpus, jednu od najsnanijih i najbolje


opremljenih postrojba, i nije pretjerano rei da je tih prvih ratnih dana
JNA titila Srbe od fizike likvidacije i spreavala masovni egzodus.
Objektivno govorei, da nismo ohrabrivali korpus JNA u Kninu,
hrvatsko bi ga redarstvo, sa svojim orujem i svime, lako osvojilo.

168

Kijevo je postalo obrazac za nastavak rata u Hrvatskoj: topnitvo


JNA prualo je potporu pjeatvu koje je bilo sastavljeno djelomice
od novaka, a djelomice od srpskih dobrovoljaca. Bio je to upravo onaj
savez na koji je Tuman upozorio u svom nonom obraanju naciji
nakon dogaaja u Borovu Selu. U tome je gledao spregu komunistikog
militarizma i velikosrpskog hegemonizma. Jo se nadao da e izbjei j
rat s JNA; rat za koji je znao da ga ne moe dobiti. No, to vie nije ;
bilo vano. Svojim ienjem Kijeva, JNA je njemu objavila rat. " '
Franjo Greguri sazvao je nonu sjednicu vlade. Hitno je trebalo
neto poduzeti. Nije se vie mogla podrati Tumanova nesklonost da
bude uvuen u otvoreni rat. Na dan ienja Kijeva hrvatska je vlada
proglasila opu mobilizaciju i objavila oslobodilaki rat.
Kijevo je bilo na prvim stranicama novina, ali je bila istodobno
napadnuta i istona Slavonija. Prvi se put Vukovar naao pod nepre
kidnom topnikom i minobacakom vatrom.3 Vukovarski krizni stoer,
ustrojen poetkom mjeseca u bolnikom kompleksu u sreditu grada,
preselio se u podrum, kao i veina bolesnika i ranjenika koji su se
ondje lijeili.
Hrvatski se protunapad pripremao dva tjedna. Zbor narodne garde
poeo je 14. rujna opsjedati vojarnice i objekte JNA diljem Hrvatske.
Prekinuta je struja, voda, doprema hrane i telefonske veze. Zagrebako
je poglavarstvo pozvalo sve graane u obranu glavnoga grada. Na glavna
su raskrija postavljeni jeevi, zapreke za tenkove. Minirani su mostovi
na rijeci Savi. Glavne ceste zaprijeene su barikadama kojima se
ostavljao slobodan samo jedan kolovoz. Prozori su zatieni vreama
pijeska. Lovci JNA prijetei su u niskom letu zvidali nad gradom i
izazivali uas. Uvedeno je obvezno zamraivanje. Stvorila se atmosfera
intenzivne paranoje. Kruile su glasine o petokolonaima u svakoj
zgradi, o snajperskim gnijezdima iza svakog ugla. Iako u gradu Zagrebu
nije bilo utvrenih rtava snajperista (ni mrtvih ni ranjenih), njegovi
su graani prolazili ulicama bojei se za svoj ivot. Konano, nakon
viemjesenih manjih i ogranienih sukoba, cijela se Hrvatska nala
u ratu.
Borbe su poele u irokom luku od Gospia na jugu do Kai lovca
na sjeveru, malo junije od Zagreba, pa na istok preko Pakraca i
Okuana do Vukovara u istonoj Slavoniji. Crta sukoba, ukoliko se
uope uspostavila za tih prvih dana, ugrubo je tekla - iako s vanim
izuzecima - du crte koju su Miloevi i Jovi jo u svibnju zacrtali
kad su preko Predsjednitva SFRJ uputili JNA da pone zatiivati
Srbe u Hrvatskoj. Sad se JNA otvoreno borila za uspostavu novih gra
nica Jugoslavije bez Hrvata.

169

Srpske su snage, zajedno s JNA, sada drale izmeu etvrtine i


treine teritorija republike. S bojinicama koje su uspostavljene 14. ruj
na, dopala su im tri odvojena teritorija povezana samo preko podruja
BiH; prvi, i najvri, bio je teritorij oko Knina, drugi oko Gline u
sredinjoj Hrvatskoj, odakle su Hrvati istjerani u srpnju i kolovozu,
a trei u istonoj Slavoniji i Baranji uza srpsku granicu.
JNA se iza srpskih crta mogla grupirati i pregrupirati prema
zahtjevima borbe. Iza hrvatskih crta je bila imobilizirana. U gotovo
svakom veem hrvatskom gradu JNA je bila zatoena u vojarnicama,
s topovima uperenima prema vani, a opkoljena Zborom narodne garde,
s topovima uperenima prema unutra, u eksplozivnom meusobnom
odmjeravanju. U Gospiu je ubrzo planula bitka u kojoj je sruen velik
dio grada. Tamonji se garnizon JNA pokuao probiti, uz minobacaku
i topniku potporu pojaanja izvan grada. Nakon trodnevne pucnjave
vie gotovo ni jedna gospika kua nije bila prikladna za stanovanje.
Vojarnica je pala, zarobljeno je dvije stotine pripadnika JNA, uglavnom
novaka, a zapovjednik je ubijen. S hrvatske se strane tvrdilo da se
ubio pred svim svojim ljudima, u dvoritu gradske bolnice; beogradski
je radio, uvjerljivije, rekao da je bio umoren.
Oslobaanje Gospia bilo je strategijski udarac tenjama krajikih
Srba. Njime je zaustavljeno irenje njihova podruja na zapad. One
moguen im je prodor na zapad prema moru kod Karlobaga, ime
je zadan smrtni udarac Martievoj samouvjereno objavljenoj nakani da
zauzme Zadar koji su srpski nacionalisti smatrali najzapadnijom tokom
srpskih zemalja i glavnim izlazom na more. Gospi je uvelike podigao
hrvatski moral. Svaki se opkoljeni zapovjednik JNA prestraeno pitao
nee li i njega snai sudbina nesretnog gospikog generala.
Hrvati su se osveivali. Kad je Hrvatska poela gubiti rat, u nekim
je gradovima sustavno voena kampanja terora. Jedne noi potkraj ruj
na hrvatske su postrojbe odvele i pobile dvadeset gospikih Srba,
profesora i sudaca, lojalnih Srba koji su odluili ostati u Hrvatskoj.
Takvih incidenata bilo je i u Zagrebu, Sisku i Karlovcu.
No, bilo je mnogo mjesnih nagodbi. U Osijeku JNA nije ekala
da vojarnice padnu. Izala je 17. rujna i povukla se na nove poloaje
juno i istono od grada, odakle e puna tri mjeseca imati vitalnu ulogu
u bombardiranju Osijeka. Tako je tjedan dana poslije postupio i vinkovaki zapovjednik. U Jastrebarskom, jugozapadno od Zagreba, gdje
je JNA imala jednu od najjaih tenkovskih postrojba, zapovjednik Ra
dovan Tai dogovorio se sa efom mjesne policije upozorivi ga: Bila
bi velika teta kad biste postali krivi za ruenje svog lijepog grada.
Shvatili su ga pripadnici Zbora narodne garde koji su opsjedali njegove
vojarnice. Nakon vietjednih pregovora Taiu je doputeno da ode sd

170

est stotina vojnika (opet uglavnom novaka) i s tekim orujem.4


Mjetani su tuno gledali kako golema kolona, u kojoj je bilo 160 ten
kova, na desetine oklopnjaka, pa raketa zemlja-zrak, protuoklopnih i
protuzranih baterija, ide iz vojarnica prema jugu u BiH, znajui da
e se to teko naoruanje uskoro uporabiti drugdje u Hrvatskoj.
Dublje u teritoriju u rukama Hrvata, prilike su bile tee. Zapovjed
nik Varadina, grada kod maarske granice, Vlado Trifunovi, zatraio
je od Beograda pomo, ali je nije dobio. Hrvati su vrsto odluili da
nee pustiti njega i opremu. Bio je predaleko od srpskih crta da oekuje
pojaanje. Predao se. Njegovim ljudima, njih 200, skinuli su vojnike
odore i pustili ih kui u civilnoj odjei. Predajui Hrvatima na desetke
tenkova i oklopnih vozila, Trifunovi je izbjegao borbu koja bi ne
sumnjivo stajala ivota mnoge ljude (uglavnom novake) pod njegovim
zapovjednitvom. Svojim postupkom spasio im je ivot. Kad se vratio
u Beograd, sueno mu je kao izdajici, i poslije dugog albenog postupka
osuen je u sijenju 1995. na dvanaest godina zatvora. Kafkijansko
je suenje uasnulo liberalne Beograane. No, u rujnu 1991. beograd
skom je reimu trebao izgovor na kojem e utemeljiti vojnu intervenciju
koju je ve bio naredio i koja je ve bila u tijeku kad je Trifunovi
pregovarao s Hrvatima. Beograd je od Trifunovia oekivao herojski
i samoubilaki otpor kako bi opravdao intervenciju JNA. Kanjen je
zato to nije htio svoje ljude kao rtvenu janjad p^oslati na klanje.
Ipak je opsada vojarnica dala JNA nekakav izgovorf Beograd je
naredio otru eskalaciju rata, toboe zato da se oslobode opsjednuti
garnizoni, a zapravo u glavnom ratnom cilju da se osigura teritorij
na kojem e se ustrojiti srpska drava u Hrvatskoj, Iz Beograda su
19. rujna krenule dvije kolone tenkova i oklopnih vozila pa se
autoputom Bratstva i jedinstva valjale prema hrvatskoj granici. Strani
novinari, koji su poskakali iz postelja kako bi pratili kolonu, izvjetavali
su da je dulja od deset kilometara, da je u njoj bar stotinu tenkova,
uglavnom T-55 i M-84, kao i oklopnih transportera i kamiona koji vuku
teko topniko orue.5 Uz put su mjesni Srbi opet klicali ovoj kolo
ni kao i onoj prije dva mjeseca koja je bila pola u Sloveniju (samo
zato da se vrati), te zapanjenim vojnicima u kamionima, uglavnom
priuvnicima, bacali hranu i cigarete.6
Srpska paravojska i JNA ve su bile zauzele trokut zemlje u naftom
bogatom sjeveroistonom kutu Hrvatske, koji se od Baranje pruio na
zapad do periferije Osijeka i na jug do vukovarskog predgraa Borova
Sela. Daljnjem su se prodoru u istonu Slavoniju preprijeili Vukovar
i susjedni Vinkovci, pa su ciljem najnovijeg snanog vojnog pokreta
bili oni, a ne opsjednute vojarnice. JNA je opkolila Vukovar i ukopala
se za poetak dvomjesenog bombardiranja koje e lijepi grad na Du

171

navu pretvoriti u simbol borbe Hrvatske za nacionalno osloboenje.


Stipe Mesi je rekao da e Vukovar postati hrvatski Staljingrad.
Srbi lojalni pobunjenicima iz SDS-a jo su u proljee poeli proces
samoienja. Vukovarski gradonaelnik, Srbin Slavko Dokmanovi,
rekao je kako je mnogo prije poetka rata prestao dolaziti u grad jer
se bojao za svoj ivot. Mjetani srpskih sela na rubu grada mjesecima
su prije toga podignuli barikade. Ve poetkom srpnja poeli su mi
nobacaki napadi na predgrae Borovo Naselje; a od poetka kolovoza
je sporadino bombardirano i gradsko sredite. Krajem kolovoza u
gradu je ostalo samo 15.000 od 50.000 stanovnika. Zadrala se pred
ratna etnika pomijeanost.7 Srbi i Hrvati podjednako su trpjeli u
bombardiranju koje e uslijediti.
Istog dana kad je Zbor narodne garde poeo opsjedati vojarnice
JNA, 14. rujna, srpska je paravojska estoko napala jugozapadni dio
Vukovara iz Negoslavaca. Dvije tisue graana pobjeglo je iz kua i
sklonilo se u sreditu grada. Izvijestili su da je poginulo osamdesetak
civila. Po ulicama su se gomilala trupla. Mrtvace su pokupile srpske
postrojbe u napredovanju pa su ih pokopale u masovnim grobnicama
na livadi u Negoslavcima. Dotle Hrvatska nije bila ula za takve grozote.
Rat je uao u novu fazu. Za sljedeih petnaestak dana su u bolnicu
svakog dana dovodili izmeu esnaest i osamdeset ranjenika, od kojih
su u prosjeku tri etvrtine bili civili.8
Dotle najei napad uslijedio je 4. listopada, uz topniku, mino
bacaku i zranu potporu. Na bolnicu su iz zrakoplova baene dvije
bombe; jedna je unitila kirurki odjel i operacijsku dvoranu iako je
veina njene opreme ve bila prebaena u podrum; druga je bomba
probila nekoliko katova i nije eksplodirala, nego je zavrila podno
kreveta ranjenika koji je ostao iv. Samo je tog dana u bolnicu dovedeno
devedeset dvoje ranjenih.
Napad Srba i JNA urodio je teritorijalnim dobitkom. Pala je cesta
Vukovar-Bogdanovci. Uz nju su postrojbe JNA zauzele poloaje tako
da je grad ostao bez posljednjeg kopnenog izlaza. Sad je opsada bila
potpuna, preostala je samo opasna umska staza koju su Srbi drali
na nianu. Vukovarski je krizni stoer tvrdio da su snajperisti ubili
bar tridesetak osoba koje su tim putom pokuale pobjei iz grada.
Poetkom listopada Vukovarci su poeli ivjeti u zajednikim
sklonitima, gdje ih je u nekima bilo i po sedam stotina. Krizni je
stoer, smjeten u atomskom sklonitu ispod bolnice u gradskom
sreditu, organizirao podjelu hrane, vode i lijekova, pa je tako broj
civila na ulicama sveden na minimum. U svakom zajednikom sklonitu
bili su, po mogunosti, bar po jedan lijenik i medicinska sestra. Zboi
narodne garde je svakom sklonitu osigurao oruanu zatitu.

172

Napad se izvodio po shemi Kijeva, samo u veim razmjerima: JNA


je tekim orujem i pjeatvom pruala potporu mjesnoj srpskoj paravojsci i dragovoljcima iz same Srbije. No, tu se dogodilo neto
zapanjujue: uza svu premonu vatrenu snagu, nije ostvaren nikakav
odgovarajui terenski napredak. Napad na Vukovar otkrio je u kakvo
je jadno stanje raspad Jugoslavije doveo neko ponosnu vojsku. Uvelike
su dezertirali nesrpski asnici i novaci, a uoi bitke novaci su odbijali
da izvre zapovijedi. asnici JNA su se tuili da mladie ne mogu
izvui iz oklopnih vozila. S prolazom tjedana, padao je moral JNA,
a po veliini etvrta europska vojska pokazala se nesposobnom da
svlada gradi sa aicom opkoljenih i slabo opremljenih hrvatskih
branitelja.
U listopadu, kad je zbog neoekivanog vukovarskog otpora bez
nadno zakasnio napad na Slavoniju, Blagoje Adi, vritelj dunosti
ministra obrane, postavio je generala ivotu Pania za zapovjednika
operacije Vukovar. Pani, zapovjednik Prve vojne oblasti, dobio je
zadatak da zavri operaciju Vukovar. Pani i Adi skupa su otili na
vukovarsku bojinicu kako bi vidjeli zato je operacija tako loe zapela.
Uasnuli su se kad su vidjeli to je. Nije bilo jasnog lanca subordinacije
ni razgranienja zadataka meu angairanim postrojbama. Sam je Pani
priznao da je zavladao kaos. Mnogi vojnici kao da uope nisu znali
tko im je zapovjednik. Bilo je mnogo dezertiranja, pogotovo meu
priuvnicima koji su mobilizirani i upueni na bojinicu a da im uope
nije bilo jasno zato su ondje i nisu imali pojma ni to bi to htjeli
postii.
Deseci tisua Srba mobilizirani su da se bore u ratu koji i nije
objavljen. U cijeloj su se Srbiji (ponajvie u Beogradu) mukarci krili
ili bjeali iz zemlje. Jedan se priuvnik nije mogao odluiti bi li pristupio
skupini dezertera ili bi ostao u svojoj postrojbi pa se ustrijelio. Drugi
se pak s bojinice dovezao tenkom u Beograd pred Saveznu skuptinu.
Kad je Pani preuzeo zapovjednitvo operacije, uvrstio je paravojne
skupine u sastav JNA. Dragovoljcima su zamijenjeni oni koji su protiv
volje mobilizirani. Ustrojena je jedinstvena struktura zapovijedanja, a
oni koji joj se nisu htjeli pokoriti, udaljeni su s bojita.
Stoer Prve motorizirane gardijske brigade je 3. studenog objavio
da je poela zavrna operacija istjerivanja hrvatskih snaga iz Vu
kovara. Sutradan je zrakoplovstvo JNA ostvarilo ezdeset pet napada
na hrvatske poloaje u Vukovaru i drugdje.9 Kopnene postrojbe primakle su se na nekoliko stotina metara od sredita grada.
Istog je dana petnaest topnikih zrna palo na id u Vojvodini, na
hrvatskoj granici sa Srbijom, gdje je bio postavljen dio topnitva koje
je tuklo Vukovar. Nitko nije ranjen, ali je ogoreni srpski ministar

173

obrane, general Tomislav Simovi, ipak smatrao potrebnim pozvati


meunarodnu zajednicu da osudi napad. Kao da nema pojma o tome
to radi JNA u Vukovaru u trenutku dok on govori, obratio se srpskom
parlamentu da bi osudio napad na id:
Ovaj napad dio je faistike politike. Takvo je ponaanje hrvatskih
oruanih snaga da kad god mi govorimo o miru i primirju, one pos
tupaju na najgori nain... Danas e vjerojatno u Haagu biti ucjena
na raun toga to je JNA blokirala Vukovar i Dubrovnik. Moda e
ak daljnji tijek pregovora uvjetovati oslobaanjem ta dva grada ili
povlaenjem snaga koje ih opsjedaju.
I nato se zavjetovao da nee popustiti meunarodnoj ucjeni.
Stanje u Vukovaru postalo je oajno sad kad je Panic zapovijedao
discipliniranom operacijom. Gradski su branitelji iskalili svoju ogor
enost na svoje i optuili Zagreb da svjesno rtvuje Vukovar kako bi
stekao meunarodne simpatije. Vojni zapovjednik grada Mile Dedakovi otiao je u Zagreb da se obrati Tumanu. Rekao mu je kako
Vukovar gubi rat zbog spremnosti Hrvatske da pristane na me
unarodno isposlovane prekide vatre. Tuman je planuo i odgovorio
Dedakoviu neka zapamti tko je predsjednik i ef drave: Ja vodim
ovaj rat, navodno je rekao Tuman, i kad naredim prestanak vojnih
operacija oko Vukovara, nee se maknuti ni za milimetar.10 Tumanu,
koji je jo jurio za meunarodnim ugledom, diplomatski su obziri i
dalje bili vaniji od vojnih prioriteta.
U Vukovaru su uslijedila dva tjedna borbi prsa o prsa. JNA je
10. studenog zauzela Milovo Brdo u sreditu grada. Hrvati su se u
neredu povlaili. Sad je odavno predvieni pad Vukovara bio nemi
novan. JNA je 16. studenog osvojila predgrae Borovo Naselje, pa je
Vukovar ostao be posljednjeg opasnog prilaza puteljkom kroz kuku
ruzita. Vie nije bilo puta kojim e se ui u Vukovar ni izai iz njega.
Sedam stotina uasnutih civila izalo je iz sklonita i pobjeglo u bolnicu.
I kako se Vukovar oslobaao ulicu po ulicu i kuu po kuu, tako
se ruio. Do 17. studenog je, osim nekoliko depova otpora, meu
kojima se najvie isticala bolnica, glavnina grada bila u rukama srbovojske. Sutradan je, s trinaestim meunarodno dogovorenim prekidom
vatre u Hrvatskoj, Vukovar pao. U klopci su se nali pripadnici Zbora
narodne garde koji se nisu iskrali iz grada prije pada Borova Naselja.
Bila im je ostala samo jedna no da se, prkosei smrti, pod okriljem
mraka probiju kroz srpske crte preko kukuruzita u susjedne Vinkovce.
Mnogi su to uinili i sutradan su se ondje okupili u malim, iscrpljenim
skupinama, ogoreni na Zagreb i na meunarodnu zajednicu koja je
i dalje nastojala nagovoriti Beograd na nagodbu dok im grad pretvara
174

u gomilu ruevina. Njihovo se raspoloenje dijelom prenijelo na cijeli


hrvatski narod.
Zapovjednici vukovarske obrane priznali su poraz. Predstavnik JNA
u Zagrebu pristao je na pregovore o predaji. Obje su strane pristale
na evakuaciju civilnog puanstva i sedam stotina bolesnika i ranjenika
iz bolnice, sve pod nadzorom promatraa EZ i predstavnika me
unarodnog Crvenog kria.
U tri mjeseca opsade i bombardiranja koje je prestalo 20. studenog,
bolnica je lijeila 1850 osoba, najvie civila. Ovom brojkom obuhvaeni
su samo ozbiljno ozlijeeni, pa je stoga pravi broj vei. Lake ranjenima
preporuivalo se neka ne riskiraju dolazak u bolnicu, nego da radije
ostanu kod kue. U istom razdoblju, vukovarska je policija zabiljeila
prijevoz 520 tijela na jedino dostupno groblje, od kojih je bilo 156
pripadnika Zbora narodne garde i 24 policajca, a ostalo civili, meu
njima osmero djece. U to nisu ubrojene stotine tijela koja nisu poku
pljena za posljednjih dana opsade kad se, zbog estine bombardiranja
i napredovanja srboarmije, ulicama gotovo nije moglo kretati. U ona
tri mjeseca otkad je JNA poela s ozbiljnim napadom na grad, u Vu
kovar je stigao jedan konvoj meunarodne pomoi. Bilo mu je
doputeno da bolnici preda lijekove i odveze sto etrnaest ranjenika.
Na dan 19. studenog, u jedanaest sati ujutro, dok se vukovarski
krizni stoer uzalud pokuavao povezati s vanjskim svijetom, JNA je
ula u bolnicu, posljednji bedem hrvatskog otpora. Na uas onih u
bolnici, JNA je dola prije meunarodnih promatraa koji su morali
nadgledati evakuaciju. Kamion meunarodnog Crvenog kria koji je
bolesnicima dovezao lijekove, stigao je u est sati po podne. Dotle
je JNA ve bila poela evakuirati civile, bolesnike i ranjenike, bez
meunarodnog nadzora, protivno sporazumu prethodnog dana. Usred
Vukovara, osorno je asnik JNA odbrusio predstavniku ICRC, koji je
prosvjedovao, da je to Jugoslavija, njegova zemlja, a ako se to ICRC
ne svia, neka slobodno otie. Evakuacija bez nadzora se nastavila.
Horde do zuba naoruanih Srba s etnikim obiljejima, svjee pristigle
s bojita, neometano su vrljale vukovarskim ulicama dok su iz sklonita
izlazile uplakane pepeljaste spodobe s tamnim podonjacima. Mnogi
su po tri mjeseca proveli pod zemljom, dok se iznad njihovih glava
vodila borba. Osamnaestog su studenog vidjeli drukiji Vukovar. Ulice
su bile zakrene ljudskim i ivotinjskim tijelima. Jeziva zgarita zgrada
jo su gorjela, ni pedalj nije bio poteen od ruenja. Srpski dobrovoljci
divljakih pogleda rikali su ulicama, a depova pretrpanih opljakanim
blagom. Jedna je skupina zgrabila Hrvata i udarala mu glavom o zid,
optuujui ga da sc bori na strani neprijatelja. On je vikao da se uope
nije borio. JNA je stala odvajati mukarce od ena i djece, a ovim

175

drugima nudila je neka biraju hoe li u Srbiju ili Hrvatsku. Oni koji
su se odluili za Srbiju, smjeli su otii, dobili su i prijevoz iz grada.
One koji su htjeli u Hrvatsku, autobusima su prebacili u Vojvodinu
gdje su prenoili u kolama i portskim dvoranama. Sutradan su ih
predali hrvatskim vlastima.
Mukarce nisu predali, a mnogi se od njih (vie od etiri godine
nakon toga, dok ovo piemo) smatraju poginulima. etiri godine poslije
srpska e paravojska odbiti pristup svima, osim aici dunosnika, na
Ovaru gdje je, kako se smatra, masovna grobnica. Meu njima'bio
je i Sinia Glavaevi, trideset jednogodinjak, novinar Hrvatskog radija
Vukovar, iji je glas u Hrvatskoj postao glas Vukovara dok je svakog
dana izvjetavao o ruenju svoga rodnog grada, a sve oajnije i
umornije. Nema sumnje da su ga ugled koji je postigao u Hrvatskoj,
i odgovarajua ozloglaenost koju je zbog svog rada stekao meu vukovarskim krvnicima, stajali ivota.
Mukarce koje nisu izdvojili za smaknue odvezli su u kaznionicu
u Sremskoj Mitrovici. im su stigli, svukli su ih do gola i oduzeli im
sve to imaju. Mnoge su tukli. Potrpali su ih u prepune elije u kojima
e tjednima spavati na drvenim podnicama. Mnoge su uzastopce
presluavali. Neke su mamili nagradama da potkau druge. Pustili su
ih u sijenju 1992.
Ravnateljica vukovarske bolnice, doktorica Vesna Bosanac, koja je
svojom hrabrosti pomogla opstanku tog objekta za vrijeme opsade,
postala je u Hrvatskoj junakinja. Postat e utjelovljenje onoga to e
grad predstavljati u duhu Hrvata. Srbi su je stoga klevetali, RTB ju
je nazivala jugoslavenskim doktorom Mengeleom i optuivala da je
uskraivala pomo ranjenim srpskim civilima i da je na njima obavljala
medicinske pokuse. Kad je pao Vukovar, mnogi su Hrvati strahovali
za njezin ivot. Tjedan dana nita se o njoj nije znalo. Nije stigla s
konvojem ena i djece u Hrvatsku. Meunarodni je Crveni kri pos
redovao za nju u Beogradu. Omraena je lijenica poteena sudbine
Sinie Glavaevia. Putena je poslije mjesec dana zatvora.
Promatraima EZ trebala su tri dana da organiziraju evakuaciju
bolesnika i ranjenika. Nekoliko puta ukrcali su ih u ambulantna kola
JNA samo zato da bi uli kako je zbog neprekidne pucnjave na cesti
odgoena njihova predaja hrvatskim vlastima. Konano su se dva kon
voja - onaj JNA i onaj hrvatskih vlasti - nala u sjeveroistonoj Bosni.
Pet stotina ranjenika, od kojih mnogi jedva pri svijesti, na nosilima
su iz ambulantnih kola JNA prebaeni u hrvatska vozila. Tu se stvorila
ljutita rulja mjesnih Srba koja je urlajui vrijeala ustake ubojice
dok su mimo nje nosili ranjenike.

176

Srpske je strasti raspalila lana vijest ugledne agencije Reuter, koja


je na dan pada Vukovara iz svog beogradskog ureda uputila vijest da
je hrvatski ZNG, u bijegu iz grada, iz osvete pobio etrdeset i jedno
srpsko dijete. Vijest se nevjerojatnom brzinom proirila podrujima
Hrvatske i susjedne Bosne u kojima ive Srbi. Tom su izvjeu
nezasluenu pozornost dale i druge zapadne novinske agencije, u elji
da nekako uravnotee svoja izvjea o onom to je inae izgledalo
kao nemogu jednostrani slijed dogaaja. Pokazalo se da je vijest
besmislena, nekom beogradskom fotoreporteru prenio ju je neki ne
imenovani pukovnik JNA. Dvadeset etiri sata kasnije Reuter je to
potpuno opovrgao, ali teta je bila uinjena. Sada su stotine urlikom
traile krv vukovarskih ranjenika, dok je tekla njihova sablasna pri
mopredaja. Srbe je obuzdavao kordon asnika JNA. ak i sada se JNA
predstavljala svjetskim televizijskim kamerama kao nepristrana snaga
koja razdvaja zaraene strane.
Jo se nisu ohladila tijela vukovarskih rtava a ve je JNA pred
stavnicima medija u Beogradu organizirala ono to je zacijelo smatrala
trijumfom promidbe. Dva autobusa puna reportera, gostiju JNA, odvezla su se u obilazak osloboenog grada. Tono tu emo im dati
ruak, rekao je pukovnik Milan Gvero, glasnogovornik JNA i budui
zamjenik vojnog zapovjednika bosanskih Srba, dok je paradirao po
ostacima hotela Dunav, dokazujui da je Armijia vie nego dorasla
prilikama. Mare Champion iz Independenta ovako je opisao apsurd
nost situacije u svom izvjeu:
Ovdje su masakrirani civili, rekao je asnik maui prema dvoritu
nasuprot vukovarskoj sruenoj bolnici. Deseci novinara ve su se bili
nabili u vei kako bi pogledali Izloak br. 2 na izletu to ga je Armija
organizirala u svom pokuaju, to se kretao u rasponu od grotesknog
do opscenog, da dadne svoju verziju opsade Vukovara.
"Ne znam zato se nita ne govori o ogrlicama sloenim od djejih
prstiju, ni o etrdesetero djece pobijene tu blizu, [rekao je pukovnik
Gvero ].
U dvoritu... trideset i tri tijela. Za susjednim vratima vie od pede
set, poredanih na pljusku. To su Srbi masakrirani na ulicama , auto
ritativno je rekao pukovnik Miodrag Starevi. Mnogima su na nonim
prstima bile bolnike cedulje, vidjelo se da su to pacijenti koji su umrli
u bolnici. Na pitanje kako zna da su Srbi, samo je slegnuo ra
menima.1]
Novinari su za uspomenu dobili kemijske olovke JNA.

177

JN A j e prvi put napala Dubrovnik 1. listopada, iz Crne Gore. Nitko


to nije oekivao. Na Dubrovnik se nije mogao primijeniti ni jedan izgo
vor kojim se JNA sluila drugdje u Hrvatskoj: zatita srpskog puanstva
i osloboenje opsjednutih u vojarnicama. Ondje je bilo malo Srba 12
i u gradu nije bilo garnizona JNA. Ali je Dubrovnik bio zahvalna meta
zrela za skidanje. Lei na krajnjem vrhu tankog priobalnog pojasa na
junom rubu H ratske, a samo ga nekoliko kilometara dijeli od zalea
u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.
Armija je nametnula kopnenu blokadu od Crne Gore do luke
Neum, tankog obalnog pojasa koji predstavlja jedini izlaz BiH na more
Sutradan u rano jutro beogradski je radio objavio da je predaja nepri
jateljskih snaga cilj dananjih borbi oko toga grada. Branei tu ne
sigurnu traku svog teritorija to se uiljila prema Crnoj Gori, hrvatske
snage: onolike kolike su bile, pretrpjele su poraz od nadmone JNA.
Ona aica pripadnika ZNG koja je branila dubrovako zalee, ok
renula se i pobjegla. Drugog izlaza nisu imali. Na svom maru kroz
bogate Konavle, Armija je unitavala gotovo sve na vidiku. U selu za
selom, svaku su kuu najprije opljakali pa zapalili.
Armija je 15. listopada ula u turistiki gradi Cavtat, juno od
Dubrovnika. Nije naila na otpor. Cavtaani su se pomirili s okupacijom
grada. Iako je to znailo da je Cavtat izgubio svaku vezu s ostatkom
Hrvatske, JNA nije dopustila crnogorskim priuvnicima da ondje
pustoe kao u Konavlima. Cavtat nije ni opljakan ni spaljen.
Sljedea dva tjedna Armija se spremala za napad na sam Dubrovnik,
gotovo nezatien grad, jer Hrvatska nije oekivala napad Armije. Pri
padnici ZNG, aka njih, naoruani samo s nekoliko poljskih topova
i minobacaa, sad su dobili zadau da brane drevni grad. Dubrovnik
je i graen da odoli opsadi. Drevne su utvrde opet morale ispuniti
tu dunost. Predstavljale su gotovo jedinu obranu graana.
Nakon est dana bombardiranja, Armija je 27. listopada dovukla
topnike poloaje na sam rub grada. Kao radi izazivanja zatoenih
graana dolje, vojska je podigla stijeg SFRJ na arkovia brdu, neko
liko stotina metara od hotela Argentina gdje su se u suterenskom
restoranu i baru s\>ake veeri okupljali promatrai EZ i strani novinari.
Odmah se Argentina afirmirala kao jedan od onih izuzetnih hotela
u ratnoj zoni ija se uprava i osoblje die pruanjem normalnih usluga
unato raspadu svake normalnosti oko njih. Novinari i promatrai EZ
u bijelome mogli su s morske terase hotela Argentina - koju je od
poloaja Armije titio sam hotel, pa je bila izloena tek topovnjai
to bi povremeno tiho klizila po moru - pratiti put topovskih zrna
ispaljenih sa arkovia brda koja bi nisko prohujala iznad hotela i
u blagom luku nadlijetala crvene starogradske krovove da bi se zabila

178

u ciljeve na lukom podruju, pogotovo nou, kad su se zrna arila


intenzivno naranasto, bojom poara na nonom nebu. Promatrai EZ,
priklijeteni u hotelu, kratili su vrijeme uei novinare tananoj razlici
zvuka tekih orua - ono je opalio brodski top, a ovo dolazi granata
iz osamdesetmilimetarskog bacaa.13
Onog dana kad se na arkovia brdu zavijorila zastava SFRJ,
savezni je zapovjednik, general Pavle Strugar, poslao ultimatum hrvat
skim braniteljima: neka Hrvati predaju oruje i neka sve vojne osobe
napuste grad. Jamio im je siguran prolaz dodajui da do osam sati
naveer oekuje odgovor.
JNA je imala Dubrovnik na dlanu. Zagreb je uhvatila panika. inilo
se sigurnim da e Dubrovnik pasti, iako su obje strane uviale da bi
bio vrlo skup kopneni napad niz strme litice oko grada. Stipe Mesi
pozvao je vlasnike brodica du dalmatinske obale neka mu se pridrue
u konvoju kojim e probiti pomorsku blokadu JNA. Ta je promidbena
senzacija bila smiona i matovita, ali ipak samo senzacija. Dva je dana
svijet pratio Mesia koji je u trajektu Slavija I plovio juno od Splita,
praen desecima malih brodova. U Mljetskom su kanalu brodovlje zaus
tavile topovnjae JNA i naredile neka se vrate. Mesi se sa Slavije
I radijski povezao s JNA. Topovi pomorske ophodnje bili su upereni
prema njemu. Slavija I bila je puna hrvatskih dostojanstvenika, meu
njima premijer, ena ministra vanjskih poslova i omiljena pjevaica
Tereza Kesovija kojoj je JNA bila razorila kuu u Konavlima pa se
mogla solidarizirati s prognanicima. Mesi je pomorskom zapovjedniku
JNA odgovorio da nastavlja u Dubrovnik, nato je zapovjednik odgo
vorio kako mu je nareeno da ne puta brodove, a ako flotila krene,
smatrat e to neprijateljskim inom i reagirati. Drugim rijeima, zbrisat
e s povrine mora Slaviju I. Mesi se nije dao. Uostalom, jo je
bio predsjednik Predsjednitva SFRJ, prema tome i vrhovni zapovjednik
oruanih snaga, iako je esto govorio da je njegova vlast nad jugoslaven
skom vojskom otprilike podjednaka kao nadzor nad finskom vojskom.
Ja sam va vrhovni zapovjednik, radijski je odgovorio topovnjai JNA,
i ja vas izazivam da potopite moj brod. Slavne osobe na brodu, mnoge
ohrabrene nakon viesatnog boravka u brodskom baru, pljeskale su
i klicale. Brodski kapetan, odgovoran za sigurnost posade i putnika,
vie nije znao tko brodom zapovijeda. Samo je kolutao oima. Na pi
tanje tko je zapovjednik, umorno je odgovorio: Samo Bog zna, samo
Bog.
Mesi se na posljetku radijski povezao s admiralom Stanetom Brovetom, zamjenikom ministra obrane. Brovet je naredio neka JNA pretrai
svaki brod, a kad utvrde da u Dubrovnik ne krijumare oruje, neka
ih puste. Nakon trideset sati plovidbe, Slavija I je 30. studenog probila

179

pomorsku blokadu i pristala u Dubrovniku, nosei dobre nakane i malo


ega drugog. Mesi je otiao nakon dvanaest sati, a sudbina Dubrovnika
nije se promijenila.
Mesievo je komedijanje na moru posluilo svrsi. Privlaenje po
zornosti na jade Dubrovnika udesno je djelovalo na meunarodnu
osudu JNA. Bez obzira to je navelo zapovjednitvo JNA da naredi
napad na Dubrovnik, inilo se nedvojbenim da je ista pakost igrala
vanu ulogu u motiviranju vojnika. Iz dana u dan su ljudi s brda zasipali
topnikom i tenkovskom vatrom lijepe turistike hotele na suvremenoj
obali Dubrovnika. Gaali su minobacaima hotelska dvorita i ne
kanjeno gledali kako eksplozijom izazvana vatra skae od jednog do
drugog automobila i unitava sve to joj se nae na putu, ostavljajui
iza sebe spaljenu zemlju, iskrivljeni metal i polupana stakla. Prognanici
koji su se pred vojskom sklonili u Dubrovnik, uurili su se u po
drumima. Najprije su ih bombardiranjem istjerali iz kua, a sad ih
tjeraju iz skrovita. Teko bombardiranje Dubrovnika inilo se s vojnog
stajalita malo ili nimalo razlonim. Bila je to osveta siromanih
gortaka na jednom od najbogatijih i najvie zapadno orijentiranih po
druja bive Jugoslavije. Vrhunac je bio u studenom, kad su navoenim
raketama unitene sve jahte u starogradskoj luci.14 Grad, koji je Byron
nazvao biserom Jadrana, bio je idealan ambijent za takvu osvetniku
orgiju. Inae suzdrani Daily Telegraph, svakako najoprezniji od bri
tanskih uglednih listova, na naslovnicu je stavio natpis Poput barbarskih
horda koje nadiru na Rim, savezna je vojska napustila svaku suzdrljivost.15
General Milan Gvero, glasnogovornik JNA i ovjek koji je za medije
smislio onaj groteskni obilazak osloboenog Vukovara, potpuno je
odbacivao izvjea o ruenju Dubrovnika. To Hrvati pale automobilske
gume, tvrdio je. I, unato obilju dokaza koji su govorili suprotno, ap
surdno je jzjavio: Na Dubrovnik nije pao ni trun srpskoga praha.16
Armija nije uspjela prisiliti branitelje Dubrovnika na predaju. Poslije
ruenja u studenom, opsadne su se crte napola ustalile, inilo se da
vlada neko naoko beskonano zatije. Tenje Crnogoraca zasjenili su
dogaaji u Haagu i Beogradu i u svibnju 1992, nakon petomjesenog
primirja u Hrvatskoj, Hrvati su se sporazumjeli s JNA.
Povlaenje JNA iz zalea Dubrovnika zasjenio je u ono doba
poetak rata u BiH. Nikad nisu posve objanjeni razlozi Armije, no,
dotle je bilo popustilo neprijateljstvo Srba i Hrvata. Sporazum o
povlaenju s hrvatske obale sklopili su 30. rujna 1992. Tuman i Dobrica
osi, predsjednik ostatka Jugoslavije. U bosanskom ratu podudarali
su se interesi bivih neprijatelja. Srpski i hrvatski elnici tajno su se
sastajali kako bi izmeu sebe podijelili BiH. Kad se savezna vojska
povukla s opsadnih crta oko Dubrovnika, mnogi su promatrai to sma

180

trali dogovorom izmeu Srba i Hrvata, u kojem je hrvatska protuusluga


bila povlaenje iz Bosanskog Broda, ime je olakana predaja grada
Srbima. Bosanski je Brod Srbima svakako bio strategijski mnogo vaniji
od zalea Dubrovnika, jer je na vitalnom koridoru koji spaja srpska
podruja u zapadnoj Bosni sa samom Srbijom. Istodobno je Hrvatsku
mnogo vie zanimala deblokada Dubrovnika i oslobaanje susjednih
hrvatskih teritorija nego zadravanje Broda. To je najvjerojatnije
objanjenje osloboenja Dubrovnika nakon estomjesene blokade i
povremenih bombardiranja. Upuivalo je to na prirodu bosanskoga rata,
rata u kojemu su Srbi i Hrvati uvelike suraivali protiv zajednikog ?
neprijatelja: jedinstvene vienacionalne drave Bosne i Hercegovine.

S padom Vukovara, cijela je istona Slavonija postala ranjiva. Nakon


tjedan dana, Armija je napala. Sela Ernestinovo i Laslovo pala su pred
neumoljivom silom koja je zbrisala Vukovar. Savezne i srpske snage
opkolile su i estoko granatirale selo Tenjski Antunovac. Grad Osijek
bio je iz dana u dan na udaru topnike i minobacake vatre.
Argumentacija je vodila samo jednom zakljuku. Laslovo je titilo
cestu iz Osijeka u akovo, vanu prometnicu za opskrbu opsjednutih
Osjeana. Osijek je bio po veliini trei grad u Hrvatskoj i glavni grad
istone Slavonije. inilo se sigurnim da e doivjeti sudbinu Vukovara.
Sad se iz grada izlilo na desetke tisua graana, koji su svojim pretrpa
nim automobilima zakrili glavnu zapadnu cestu, bjeei iz rodnog mje
sta prije nego to bude - kako se inilo neizbjenim - posve opkoljeno.
Istodobno je predsjednik Tuman na meunarodni pritisak pristao
deblokirati zagrebaku vojarnu Maral Tito. Tumana su ogoreni
kritiari optuivali da ide neprijatelju na ruku u elji da stekne me
unarodni ugled. Dok je savezna vojska prodirala sve dublje u istonu
Slavoniju, Tuman je predavao stotine tenkova, oklopnih vozila i
topnikog orua koji su u hrvatskoj ruci mogli sluiti za obranu hrvat
skih teritorija. Opet se Tuman izloio prijetnji s desnice. Po Hrvatskoj
se ukalo o puu.
Tuman je bez suenja uhitio i zatvorio svoja dva najistaknutija
kritiara: Milu Dedakovia, zapovjednika obrane Vukovara, i Dobroslava Paragu, elnika ekstremne nacionalistike Hrvatske stranke
prava. Paraga je tvrdio, neuvjerljivo, da njegov HOS ima deset tisua
naoruanih ljudi. Hvalio se kako su ti ljudi izdrali glavni udarac u
obrani Hrvatske. Ni jedno ni drugo nije bilo tono. Kad je nakon neko
liko dana njegova stranka zakazala u Zagrebu masovni prosvjed protiv
Paragina zatvaranja, skup za koji su tvrdili da e svrgnuti Tumana,
privukao je samo nekoliko stotina aktivista. Paraga u Hrvatskoj nikad

181

nije stekao onu popularnost u narodu kao njegov srpski pandan Vojislav
Savezna vojska i srpska paravojska prodrle su u osjeka predgraa.
Arkan, policijski agent i strani voa Tigrova, ak je uao u grad
i poslije prijetio da e ga osvojiti. Pani, i dalje zapovjednik operacije,
imao je nalog svog zapovjednika, generala Blagoja Adia, naelnika
Glavnog stoera, da nastavi. Pani se sjea tog dana:
Onog trena kad je pao Vukovar, Hrvatska je izgubila rat, jer smo bez
ikakvih problema mogli krenuti na Zagreb. Osijek je bio naputen.
Uli smo u Osijek. Bilo nam je nareeno da Osijek i upanju
zauzmemo im padne Vukovar i da u dvije kolone idemo na Zagreb,
uz rijeke Dravu i Savu. To bismo ostvarili u dva dana. Ali onda su
mi naredili da se vratim. Razgovarao sam s Joviem i Kostiem. I
s predsjednikom Miloeviem, on je odluio, a krnje Predsjednitvo
odobrilo. Jednostavno je rekao da mi nemamo to traiti u pod
rujima gdje ive Hrvati, moramo tititi srpska podruja i dalje nita.
A ja sam mu rekao da ako nam je dunost tititi Jugoslaviju, onda
moramo ii dalje. Jer bi bilo lako. Hrvati su pobjegli iz Vinkovaca,
upanje i Osijeka. Kad je pao Vukovar, pala je i Hrvatska. Lako
smo mogli nastaviti, ali je predsjednik Miloevi, pored ostalog, rekao
da moramo stati. Tako je naredio i ministar obrane i ja sam samo
posluao. Zatitili smo srpska podruja, i danas je ovdje crta.
Adi, jugoslavenski general koji je zagovarao uporabu nadmone
sile kako bi se Slovenija zadrala u federaciji, jo je pokuavao sauvati
na okupu neto slino staroj Jugoslaviji. Opet je sve osujetio Miloevi
koji je vrsto drao pod nadzorom krnje jugoslavensko Predsjednitvo.
U kolektivnom efu drave bilo je jo samo pola lanova, trojica iz
Srbije i etvrti iz Crne Gore.17
Tuman se 24. studenog, tjedan dana nakon pada Vukovara, obratio
preko televizije prestraenom hrvatskom narodu. Rekao je da je Hrvat
ska uspjela internacionalizirati sukob i da rat nije izgubljen, unato
tvrdnjama onih koji pripremaju pu kojim bi sruili hrvatsku vladu.
Hrvatska je praktiki bez iega, rekao je, poela rat protiv najvee
komunistike vojske u Europi i uspjela stvoriti snanu obranu, a is
todobno vodei uspjene diplomatske pregovore.
Zapravo su se tijekom duge opsade Vukovara dogodile dvije stvari.
Prvo, Hrvatska, koja je rat poela gotovo bespomona, stvorila je vojsku.
Tuman je u kolovozu povjerio generalu Antunu Tuu zapovjednitvo
nad hrvatskim oruanim snagama. Tus je kao Hrvat u svibnju bio
otputen s mjesta zapovjednika Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva.
U tri mjeseca je skrpljeni i kaotini skup dragovoljaca i priuvnih po
182

licajaca pretvorio u discipliniranu bojnu snagu. Kad je preuzeo


zapovjednitvo, hrvatske su oruane snage obuhvaale etiri brigade
ZNG i brojne redarstvene snage. Tus je do listopada sve raspoloive
snage organizirao u sustav od trideset i pet brigada, a svaka je imala
odreenu vojnu funkciju. U prosincu je tvrdio da ima pod orujem
250.000 ljudi organiziranih irom republike u ezdeset brigada.
Istodobno je taktika blokade vojarnica, naslijeena od Tumanova
biveg ministra obrane Martina Spegelja, dala rezultate. Tus je u rujnu,
nakon predaje varadinskoga garnizona, stekao tehniku za formiranje
svoje prve tenkovske brigade. Uskoro su garnizoni JNA padali pred
hrvatskim snagama jedan za drugim kao ploice domina. Tuman je
potkraj rujna tvrdio da se njegovim snagama predalo sedamdeset ob
jekata JNA, od garnizona do skladita oruja i streljiva. Svi znaci,
meutim, govore da je, unato Panievoj samouvjerenoj tvrdnji da bi
u roku od etrdeset osam sati mogao stii u Zagreb, Miloevi naredio
prekid rata onda kad su Srbi, uz potporu JNA, osvojili sve to su mogli
osvojiti bez beskonanog krvavog i skupog sukoba.
Istodobno su vane pobjede JNA dale teritorijalnu koheziju novom
srpskom entitetu u Hrvatskoj. JNA je u rujnu zauzela Petrinju, grad
u kojem je do rata bilo pola Srba, a pola Hrvata. Padom Petrinje
premjetene su granice SAO Krajine du prirodne barijere rijeke Kupe,
svega pedesetak kilometara od Zagreba. (Nato su Srbi bezuspjeno ok
renuli topove na susjedni i vei grad Sisak koji su Hrvati tijekom cijelog
rata uspjeli sauvati.) JNA je, u sjeni pada Vukovara, istisnula Hrvate
iz Slunja i tako stvorila ono to e se poslije pokazati vitalnim kopnenim
mostom izmeu dviju najveih srpskih enklava u Hrvatskoj, one Kninske
krajine i podruja oko Gline u sredinjoj Hrvatskoj.
Drugo, bila je opravdana Tumanova tvrdnja da je internacionalizirao rat. Potkraj studenog Miloevi se sloio da se u Hrvatskoj
rasporede meunarodne snage za odravanje mira. Pristao je uglavnom
zato to e te postrojbe biti postavljene pod njegovim uvjetima, na
nain koji je u skladu s njegovim sredinjim ratnim ciljem, podjelom
Hrvatske na srpski i na hrvatski entitet, prekrajanjem granica izmeu
Hrvatske i Jugoslavije i, na posljetku, secesiji hrvatskih teritorija nas
tanjenih Srbima i njihovu pripojenju krnjoj Jugoslaviji. Do kraja godine
Tuman je izborio neovisnost za svoju zemlju, ali pobjeda nije ni
izdaleka bila potpuna. Treina zemlje bila mu je pod okupacijom. I
Hrvatska je bila gotovo presjeena na dva dijela.1

1)
Moda su ta dva dogaaja doista povezana. Postoje vrsti dokazi da
je nakon oujskog tajnog puta u Moskvu Kadijevi povjerovao da e JNA

183

biti sigurna samo ako u cijeloj Jugoslaviji uvede izvanredno stanje, a


Gorbacova skinu i smijene kremaljski tvrdolinijai koji e blokirati svaki
pokuaj Zapada da se suprotstavi JNA.
2) AP, 20. kolovoza 1991.
3) Iako je Vukovar jo od srpnja bio izloen sporadinom granatiranju.
4) Unato vietjednim mjesnim pregovorima i razmjerno toplim odnosima,
Tai je konano otiao u okviru sporazuma o prekidu vatre koji je isposlovala
EZ, a odnosio se na cijelu Hrvatsku. V. 14. glavu ove knjige, Jugoslavija
a la carte.

5) AP, 19. rujna 1991.


6) Mnogi nisu znali kamo idu. AP je citirao jednog vojnika koji je na
pitanje kamo idu tenkovi, odgovorio: Ne znam, vjerojatno da tuemo
Hrvate.
7) ficm a popisu iz 1991. u Vukovaru je bilo 43,7% Hrvata i 37,4% Srba.
8) Podatke je vodila ravnateljica bolnice Vesna Bosanac, a vjerojatni su
zbog njihove nepristrane preciznosti i zato to su to skromne brojke s obzirom
na estinu i trajanje bombardiranja. Takoer su u otroj suprotnosti s
dramatinim, pretjeranim izvjeima Hrvatske televizije.
9) Tanjug, 5. studenog 1991.
10) Tumanov susret s Dedakoviem opisao je Mesi, s kojim je Dedakovi takoer razgovarao.
11) In dependent, 22. studenog 1991.
12) U Dubrovniku je ivjelo 82,5% Hrvata i 6,7% Srba.
13) Za slikovit opis ivota tijekom opsade Dubrovnika v. Alec Russell,
Prejudice a n d Plum B randy, Michael Joseph, London, 1993.
14) Unitavanje lukog podruja dalo je neke od najzornijih televizijskih
opisa rata u Hrvatskoj. Ovjekovjeili su ga Paul Davis, dopisnik ITN-a, i nje
gov snimatelj Nigel Thompson. Jako je pridonio skretanju javnog miljenja
protiv Jugoslavenske armije i srpskoga vodstva.
15) D aily Telegraph, 13. studenog 1991.
16) Gvero je to rekao Michaelu Montgomeryju, tadanjem reporteru Daily
Telegrapha.

17) Makedonski predstavnik Vasil Tupurkovski prestao je za vrijeme rata


u Hrvatskoj ii na sjednice Predsjednitva SFRJ, kao i Bogi Bogievi, pred
stavnik BiH.

184

14

JUGOSLAVIJA A L A C A R T E
Plan lorda Carringtona
Rujan 1991. - sijeanj 1992.

Kad se lord Carrington prihvatio posla da u Jugoslaviju dovede


mir, predsjednik Vijea ministara vanjskih poslova EZ, Hans van den
Broek, rekao mu je neka poradi na sveobuhvatnom mirovnom spo
razumu u roku od dva mjeseca. Pod tim je uvjetima Carrington
pristao, a poslije e u retrospekciji rei kako je Van den Broekovo
uvjerenje da je problem raspada Jugoslavije tako lako rjeiv bilo ap
solutno smijeno, znak da nitko od nas pojma nije imao koliko e
to biti teko.
Carrington, uglaen i simpatian engleski aristokrat s uglednom
diplomatskom karijerom iza sebe, ovjek je kojem se, u klasno svjesnoj
Britaniji, automatski lijepi naziv dravnik. Bio je prvi ministar vanjskih
poslova Margaret Thatcher i uvelike je zasluan to je bivu britansku
koloniju Rodeziju izvukao iz graanskog rata i 1980. je kao Zimbabve
uveo u neovisnost. Dvije godine kasnije preuzeo je osobnu odgovornost
to nije uspio sprijeiti argentinsku invaziju Falklandskih otoka i dao
je ostavku u kabinetu, ostavivi tako iz naelnih razloga mjesto za kojim
je najvei dio ivota teio. U onodobnim politikim nekrolozima opisi
van je kao ovjek besprijekorne estitosti. Zatim je u jednom mandatu
bio glavni tajnik NATO-a, a sad je uivao u polumirovini kao pred
sjedatelj londonske aukcijske kue Christies. Od poetka se u Carringtonovu bavljenju Jugoslavijom osjeao diletantizam amatera koji
nije ostavio stalni posao. U skladu s Van den Broekovim naivnim uvje-

185

renjem da se o ustavnoj budunosti Jugoslavije moe zakljuiti spo


razum za vrijeme njegova polugodinjeg predsjedavanja EZ, lord
Carrington je provodio svoje vrijeme izmeu glavnoga grada Nizozem
ske i pozlaena obilja drabovaonica Christies u West Endu.
Carrington je prvu sjednicu sazvao 7. rujna u Haagu. Bio je to
gorak skup. Nakon prvog susreta s Tumanom i Miloeviem uvidio
je da e, u nedostatku meunarodno isposlovanog ustavnog sporazuma,
dvije najjae nacije pokuati silom nametnuti rjeenje ostatku Ju
goslavije.
Kad sam prvi put razgovarao s predsjednicima Tumanom i
Miloeviem, bilo mi je posve jasno da obojica imaju rjeenje koje
je uzajamno zadovoljavajue, to jest, meusobnu podjelu. A podijelit
e Bosnu. Srpska e podruja dobiti Srbija, a hrvatska e pripasti
Hrvatskoj. I ni jedan od njih nije se previe brinuo to e se dogoditi
s Muslimanima. A za Sloveniju uope nisu marili.
Slovenija je de facto ve bila stekla neovisnost; za posljedice toga
vie se nisu brinuli ni Srbi ni Hrvati. Carrington je znao to to znai:
pokuati sad opet okupiti Jugoslaviju isto je kao zatvoriti vrata staje
kad je konj ve izjurio. Prema tome, krenuo je od pretpostavke da
se Jugoslavija ve raspala. Ali je vrlo rano takoer vidio i posljedice
preranog priznavanja neovisnosti Slovenije i Hrvatske. Insistirao je da
se neovisnost ne prizna sve dok se ne nae ustavno rjeenje, na razini
cijele Jugoslavije, koje bi bilo prihvatljivo svim republikama. Samo u
tom jednom smislu Carrington se, iako se doimao napola uzdran i
samo djelomice angairan u projektu, pribliio stvaranju ustavne okos
nice koja bi olakala mirni raspad Jugoslavije - ili bar manje krvavi
raspad - vie nego bilo koji od onih koji su doli nakon njega.
Carrington je nastavio ondje gdje je stao propali plan Izetbegovia
i Gligorova: priznao je est republika kao konstitutivne elemente bive
savezne drave i stvorio plan kojim e svaka od njih dobiti toliko su
vereniteta koliko hoe. Bio je to, kako je sroio lord Carrington, pokuaj
zacrtavanja jelovnika meurepublikih institucija - za vanjsku politiku,
gospodarstvo, zajedniku valutu, obranu itd. Svaka e se republika
odluiti u kojim e institucijama sudjelovati.
inilo mi se ispravnim da se onima koji ele biti neovisni dopusti
da budu neovisni, a da se sa sredinjom organizacijom udrue ukoliko
ele. A oni koji ne ele biti neovisni mogu, dobro, oni mogu ostati
u sklopu onoga to je bila Jugoslavija. Drugim rijeima, mogli su to
uiniti, tako rei, a la carte.

186

No, taj je Carringtonov plan propao iz istog razloga kao Izetbegoviev i Gligorovljev: jer je Milosevic bio protiv njega.
Carrington je 4. listopada postigao ono to je smatrao napretkom.
Okupio je Tumana, Miloevia i saveznog ministra obrane Veljka Kadijevia. Sloili su se da mirovnu konferenciju podijele u dvije radne
skupine: prva, vanija, radit e na ustavnoj budunosti zemlje, dok e
se druga posvetiti prestanku rata u Hrvatskoj koji je od sastanka 7.
rujna bio dramatino eskalirao. Na tom su sastanku svi nazoni utanaili
tri naelne toke od kojih polazi mirovna konferencija. Prema zapisniku
sjednice bile su to:
a) labavo udruivanje ili savez suverenih i neovisnih republika;
b) prikladne mjere za zatitu zajednica, ukljuivi zajamena ljudska
prava i moebitni poseban status pojedinih podruja;
cj nikakvih jednostranih promjena granica.
inilo se da se na posljetku Miloevi, na meunarodni pritisak,
slae da su republike, a ne narodi, legitimne konstitutivne jedinice fe
derativne Jugoslavije.
Radne su skupine poele zasjedati nakon etiri dana. Radna skupina
za institucionalne odnose morala je nai podruja zajednikog interesa
oko kojih e se graditi svejugoslavenske institucije. Rasprave su se od
mah svele na sterilne rijei koje su tijekom proljea i ljeta obiljeavale
predsjednike sastanke na vrhu. U zapisniku sjednice stoji: Temeljno
je slovensko stajalite da prihvaa vrlo ogranien sporazum o za
jednikim institucijama. Hrvatska je na mnogim podrujima bila
spremna na suradnju, ali samo na meuvladinoj osnovi, drugim rijeima,
ako takva suradnja ne kompromitira njezinu neovisnost. Oba su sta
jalita bila beskompromisna, ali nisu, sama po sebi, bila nespojiva s
projektom a la carte lorda Carringtona. Stajalite Srbije bilo je s tim
nespojivo. U zapisniku pie:
Srbija ne bi mogla pristati da radne skupine djeluju na temelju naj
manjeg zajednikog nazivnika iskazanih interesa i institucionalnih do
govora. Konferencija mora pokuati identificirati istinske zajednike
interese koji bi se mogli obraniti u zajednikoj dravi. Svim je Srbima
najvanije da ive u jednoj dravi, a ne u vie neovisnih republika
vezanih slabim meudravnim odnosima. Ne prihvate li to ostale re
publike, opravdano e biti priznate republike koje to [neovisnost ] ele
nakon sreivanja pitanja sukcesije Jugoslavije i sporazuma o
promjeni granica. (Tekst uspravnim pismom istaknuli autori.)
Drugim rijeima, Srbija nije samo eljela pripojiti one dijelove
Hrvatske (a prema tome i BiH) gdje su Srbi u veini; takoer je htjela
187

da je smatraju jedinom zakonitom sljednicom stare federativne repub


like. Prihvaanje dobrovoljnog raspada osujetilo bi obje tenje.
Carrington je ipak ustrajao. Sredinom listopada, rat se u Hrvatskoj
bio raspojasao. Carringtonu su sve vie prigovarali to se toliko trudi
nai zajedniki jezik s onima koji su naredili ruenje Vukovara, te op
sadu i bombardiranje Dubrovnika. Carrington je 16. listopada podijelio
republikim elnicima podroban prijedlog na sedam stranica pod nas
lovom Sporazum ope nagodbe.
Carringtonov plan bio je zasjenjen razbuktavanjem rata u Bosni
i intervencijom UN. No, zasluuje vee priznanje zbog onog to je
pokuao postii, pa i zato to je to svjedoanstvo koliko su me
unarodna zajednica i druge republike bile spremne udovoljavati
strahovanjima i tenjama Srbije. Planom je zajamen irok niz poje
dinanih, kulturnih i politikih prava Srba izvan Srbije. U onim
podrujima Hrvatske i Bosne gdje su u veini, Srbi su prema Hakom
prijedlogu imali pravo uporabe nacionalnih obiljeja i zastava prema
svom izboru, pravo na drugu nacionalnost uz nacionalnu pripadnost
svojoj republici, kolski sustav koji potuje vrijednosti i potrebe Srba.
Na posljetku, dano im je pravo da imaju svoj parlament, svoju upravu,
pa i regionalnu policiju, i svoje sudstvo.1
To Miloevia nije zadovoljavalo. Kad su se predsjednici republika
ponovno nali u Haagu 18. listopada, Carrington je isprva predsjednika
svake republike pitao prihvaa li prvi lanak Sporazuma ope na
godbe. Miloevi je odgovorio da ne prihvaa. Lord Carrington je
upitao znai li to da je Srbija promijenila stajalite poslije sastanka
prije dva tjedna, kad se Miloevi sloio s naelom od tri toke.
Miloevi je odgovorio da Srbija odbacuje prvi, najosnovniji, lanak
Carringtonova plana.
to se dogodilo izmeu 4. i 18. listopada da se Miloevi predomis
lio? Na odgovor nas navodi slovenski ministar vanjskih poslova Dmitrij
Rupel, koji je opazio da srpske delegate ne brinu toliko Srbi u Hrvatskoj
koliko nacionalne manjine unutar njihovih vlastitih granica, a pogotovo
status Albanaca na Kosovu. Carringtonov je plan vrijedio za cijelu Ju
goslaviju. iroka autonomija, zajamena Srbima u Hrvatskoj, teoretski
se odnosila i na kosovske Albance. Na sjednici radne skupine re
publikih ministara vanjskih poslova, Rupel je uglavnom iz obijesti,
budui da se to ionako nije ticalo Slovenije, postavio pitanje Kosova:
Srbima u Haagu smetalo je samo pitanje Kosova. U jednoj od
komisija poeli su razgovarati kako e regulirati problem manjina,
srpske manjine u Hrvatskoj - u to vrijeme raspravljalo se samo o
Hrvatskoj - i kako je Srbima teko ivjeti pod hrvatskom vlasti. Onda

188

bismo, rekao sam, u novom sporazumu morali dati jednaka prava


svim manjinama, pa i Albancima, haha. Jovanovi [srpski ministar
vanjskih poslova ] uasno se naljutio, to je bilo neto to nisam smio
rei. S tim se zavrilo nae prijateljstvo.
Milosevic je doao na vlast iskoritavajui poloaj kosovskih Srba;
vlast je uvrstio centralizacijom drave i ukidanjem autonomije koju
je Kosovu davao Ustav iz 1974. Dajui Albancima ista prava koja je
Miloevi traio za Srbe u Hrvatskoj, Carringtonov plan udarao je u
same temelje Miloevieve moi. On to nije mogao prihvatiti, lako je
znao da e to platiti sve veom meunarodnom izolacijom svoje re
publike, Miloevi je jedini ustao protiv Carringtonova plana.
Nije mislio da e ostati usamljen, raunao je s ropskom odanosti
Srbijine saveznice Crne Gore. Na sjednici 18. listopada sve je iznenadio
crnogorski predsjednik Momir Bulatovi. Kasnio je, pa je zbog njega
sjednica bila odgoena vie od sat vremena; cijelu je no bio proveo
na sjednici crnogorskog parlamenta na kojoj su raspravljali o vrijed
nostima Carringtonova plana. Parlament je zakljuio da nee zauzeti
stajalite o Carringtonovu planu, odluku preputa osobno Bulatoviu.2
Kad je na njega doao red da govori, svi su, pa i Carrington i Miloevi,
oekivali da e Bulatovi poi Miloevievim putom: Crna je Gora bila
spala na poloaj satelita Srbije otkako je Miloevievom antibirokratskom revolucijom ondje doveden na vlast Bulatoviev probeogradski
reim. A Bulatovi je izazvao senzaciju; jednostavno je rekao: Pri
hvaam prvi dio Hakoga prijedloga.
Miloevieva je tvrdnja da su Srbi zakoniti sljednici federativne Ju
goslavije poivala na pretpostavci da e krnja federacija nadivjeti
secesiju republika koje su odluile otii. Uzimao je za gotovu stvar
lojalnost Crne Gore u kojoj je javno mnijenje bilo izrazito promiloevievsko. Bez Crne Gore, tvrdnja Srbije da je jedina zakonita
drava sljednica ne bi se mogla odrati; a po definiciji ne moe biti
krnje federativne Jugoslavije ako nema bar jo jedne republike s kojom
e se udruiti. Zbog Bulatovieve pobune, Miloevi i Srbija ostali su
usamljeni. Bulatovieva potpora Carringtonovu planu zapanjila je i
razbjesnila Miloevia; a podjednako je zapanjila, ali i zadivila ostale
predsjednike za stolom. Bulatovi je rekao da Carringtonov plan pred
stavlja najbolju mogunost prestanka rata, a njegovoj je republici to
prilika da vrati svoj naeti meunarodni ugled:
Mislili smo da je plan posve dovoljan. Nama je omoguavao os
tvarenje naih interesa, a u obzir je uzimao i interese drugih. Bio je
to izvrstan nain da se prekine rat, rata koji je pogodio i nas, u Crnoj
Gori, gdje je deset posto puanstva bilo mobilizirano. Bio sam pod

189

stranim pritiscima. Tijekom posjeta Sjedinjenim Dravama ondje su


me tretirali kao divljaka - tko je taj ovjek iji graani napadaju i
razaraju Dubrovnik? Dubrovnik nam nikad nije trebao, doista vie
nismo sebi mogli dopustiti da nam ljudi uzalud ginu, a Cma Gora
stjee nepovoljan meunarodni glas.
Zapravo je Bulatovia s beogradske linije odmamio novac EZ. Jed
nom je talijanski ministar vanjskih poslova, Gianni De Michelis, upitao
Stipu Mesia, hrvatskog predstavnika u Predsjednitvu SFRJ, kako bi
se Crna Gora mogla odvui od Beograda. Kupite ih, kupite ih!, rekao
je Mesi. Nee vam biti skupi, oni nita nemaju. Nato je De Michelis
raspravljao s Bulatoviem o razvojnom paketu EZ u milijunima
amerikih dolara. De Michelis je 18. listopada za rukom sjedio izmeu
Miloevia i Bulatovia. Miloevi dobro govori engleski, ali Bulatovi
zna talijanski. De Michelis kae:
Prije poetka konferencije zatraio sam kratak sastanak s Bulatoviem.
ustro smo razgovarali, zahtijevao sam neka Crna Gora zauzme svoje
stajalite, a Bulatovi mi je rekao da ga to zanima i da e tako uiniti.
I tako je uinio. Rekao mi je da Cmu Goru zanima mir... a njega,
s druge strane, zanimaju odnosi gospodarskog razvoja s EZ. Italiju
je smatrao prirodnim kanalom Crne Gore u Europu.
Pregovaralo se o programu suradnje izmeu Italije i Crne Gore.
Trideset ili etrdeset milijarda lira u raznim projektima bili su vaan
program Crnoj Gori, zemlji od 600.000 stanovnika.
Mnogi su upozoravali Carringtona neka ne pridaje veliku vanost
Bulatovievoj pobuni protiv Miloevia. Bulatoviu e zbog toga prerezati grkljan, rekao je netko u dvorani. Poslije e Henri Wejnaendts,
nizozemski veleposlanik u Francuskoj i Carringtonov pomonik, priati
kako je u mukom zahodu razgovarao s Miloeviem koji je prezirno
odbacio Bulatovievu pobunu. Nee Bulatovi vie dugo biti predsjed
nik Crne G ore3, Miloevi je rekao Wejnaendtsu.
Sutradan je Bulatovi doao na udar politike vatre. Beogradski
ga je tisak optuio za izdaju. Srpske su novine bile pune kritikih nas
lova, opomena da Miloevi nee potedjeti ni svoju crnogorsku brau.
inilo se da se crnogorsko javno miljenje otro okree protiv njega.
U Podgorici je bilo prosvjeda. Opet je krenula Miloevieva putujua
antibirokratska revolucija. Bulatovi je pozvan u Beograd na niz sas
tanaka na kojima je trebalo slomiti njegovu volju za otporom.
Golemi val napada sruio mi se na glavu kad sam prihvatio Car
ringtonov plan. U Beogradu sam imao niz neugodnih sastanaka. Cijeli
me beogradski tisak nazivao izdajicom. Neki su me [miloevievci]

190

izravno pitali jesam li pijun, jesam li dobio novac od neke strane


zemlje. Sljedei su dani bili vrlo napeti. Mediji su pisali da sam Miloeviu abo no u lea.
Na posljetku je Bulatovi morao pristati na referendum o tom pi
tanju. Znao je da e izgubiti. Zastraena bukakim valom srpstva koji
bi Bulatovia svrgnuo da je ostao pri svome, Crna se Gora pridruila
Srbiji u podnoenju amandmana Carringtonovu planu, prema kojem
se priznaje postojanje legitimne drave sljednice to obuhvaa teritorije
koji nisu izabrali secesiju.
Srbija i Crna Gora poslale su 30. listopada svoj amandman u Haag
i insistirajui da se u prvi lanak plana uvrsti klauzula kojom se izjavljuje
da jugoslavenska federacija i dalje postoji za one koji se ne ele od
cijepiti. Srpsko-crnogorski amandman znaio je potpuno odbijanje
plana, koje je jo pojaano rezultatom crnogorskog referenduma potkraj
listopada. Na pitanje hoe li Crna Gora ostati u Jugoslaviji, veina
je, kao to se moglo oekivati, glasovala potvrdno.
Carrington je izjavio da je amandman posve neprihvatljiv. U
njemu je vidio Miloevievu ambiciju za stvaranjem novog teritorijalnog
entiteta koji bi obuhvaao podruja u Hrvatskoj i Bosni na kojima
ive Srbi. O tome je rekao:
Mislim da se sve to, kao obino, svodilo na injenicu da je on [Mi
losevic] zakljuio kako je ono vano Velika Srbija, a ako bi prihvatio
pr\>otni prvi lanak koji daje neovisnost Hrvatskoj i Bosni ako ele,
onda mu to ne bi bilo mogue. Mislim da drugog razloga nije bilo,
jer nijedan njegov argument odranja Jugoslavije nije bio razloan.
Mirovni proces nije se maknuo od tog osnovnog kamena spoticanja.
Postupno se meunarodna javnost okretala protiv Srbije. Iako se
Miloevia jo nije openito smatralo izazivaem i pokretaem rata,
ipak ga se identificiralo kao glavnu prepreku miru. Na sastanku na
vrhu EZ u Rimu 8. studenog preporuene su trgovinske sankcije protiv
Jugoslavije, ukljuujui embargo na naftu. Po obiaju, ministri vanjskih
poslova su sve izjednaili: EZ e primijeniti sankcije na cijelu zemlju
i na sve strane, ali e uskoro biti ukinute svim republikama osim Srbiji
i Crnoj Gori. Potkraj mjeseca studenog, zbog meunarodnog nezado
voljstva napretkom plana lorda Carringtona, pokrenut je mirovni proces
na vie kolosijeka, koji je Miloevi mogao okrenuti u svoju korist.
U okraj ulazi Cyrus Vance kao mirovni pregovara UN. Postavio ga
je glavni tajnik UN Boutros Boutros Ghali koji vie nije mogao kriti
sve veu nestrpljivost i razdraenost zbog napora EZ. Bivi ameriki
dravni tajnik Vance obeao je raditi paralelno uz lorda Carringtona,

191

a ne protiv njega, no Vance je mogao ponuditi neto to Carrington


nije imao: snage UN za odranje mira.
Gotovo od poetka Hrvatska je zazivala intervenciju meunarodnih
snaga. Htjela je da plave kacige stanu na granice Hrvatske sa Srbijom
i Bosnom. Kao i uvijek, Srbija je igrala dvolinu igru. Javno, miloevievci su otro odbacivali i samu pomisao na stranu intervenciju
u ono to je, kako su naglaavali, unutarnje pitanje Jugoslavije. A po
tajno su uviali koliko bi se mogli okoristiti razmjetajem stranih
postrojba. Samo je bilo pitanje izbora pravog trenutka. Srdano su
doekali Cyrusa Vancea u Beogradu, a u studenom je sredite me
unarodnog mirovnog procesa prelo s EZ na UN.
Miloevi je ve prethodnog mjeseca bio odluio prihvatiti postrojbe
UN. Pravi je trenutak doao potkraj studenoga. Miloevieva je raunica
bila dvojaka: prvo, to je JNA u Hrvatskoj bila postigla veinu vojnih
ciljeva, i drugo, to je bilo samo pitanje tjedana kad e Hrvatska dobiti
meunarodno priznanje. Borisav Jovi je rekao:
U tom trenu rat u Hrvatskoj bio je pod nadzorom u tom smislu to
su svi srpski teritoriji bili pod naim nadzorom, svi osim sredinje Sla
vonije. Slobodan i ja smo nakon mnogih razgovora zakljuili kako
je dolo vrijeme da se u Hrvatsku upute postrojbe UN koje e tititi
tamonje Srbe. Uvidjeli smo opasnost: kad Hrvatska bude priznata,
a shvaali smo da e do toga doi, JNA e se smatrati stranom voj
skom koja je zaposjela tuu zemlju. Zato je najbolje bilo zarana poz
vati vojsku UN kako bi titila Srbe.
Sad su se meunarodni pregovarai kretali u tri smjera: Hakom
konferencijom lorda Carringtona za koju su jo formalno bile vezane
sve tri strane i koja je naglaavala vanost sveobuhvatnog rjeenja za
sve dijelove zemlje; plan Cyrusa Vancea o razmjetaju meunarodnih
snaga u Hrvatskoj koji je imao u vidu posredovanje UN samo u Hrvat
skoj i nije se obraao drugim republikama; a trei je smjer dolazio
od novog i sve samouvjerenijeg aktera na meunarodnoj pozornici od kancelara nedavno ujedinjene Njemake, Helmuta Kohla. Da se
posluimo metaforom lorda Carringtona, to je bilo meunarodno pos
redovanje a la carte. Svaka je strana u sukobu dobila na izbor za koji
e se mirovni proces odluiti. Bosna i Makedonija i dalje su se uzdale
u lorda Carringtona, Srbija se priklonila Ujedinjenim narodima i nji
hovu izaslaniku Cyrusu Vanceu, a Hrvatska je bila pod okriljem
Njemake.
Poetkom prosinca dogaaji se zahuktavaju. Tuman se u Bonnu
sastaje s Kohlom i ministrom vanjskih poslova Hansom Dietrichom
Genscherom. Od poetka je njemako javno miljenje bilo izrazito pro-

192

tusrpsko. Njemaki su mediji posveivali veliku pozornost jugoslaven


skom sukobu. Od svih europskih zemalja Njemaka se smatrala najue
vezanom uz Jugoslaviju, u njoj je bilo mnogo Gastarbeitera iz Jugo
slavije i snaan hrvatski lobi. Tuman se u Zagreb vratio vrsto uvjeren
da e Njemaka spasiti njegovu zemlju. Na Hrvatskoj televiziji rekao
je da Njemaka ne oklijeva u svojoj odluci da prizna hrvatsku neo
visnost.4
Dva dana kasnije, Vanceovi su napori u Beogradu urodili plodom.
Sve su se strane, objavio je on, sloile o naelima razmjetaja postrojbi
UN. Hrvatska je, ohrabrena uvjeravanjem Njemake da e je odmah
priznati, odustala od zahtjeva da postrojbe UN budu uz njezine granice;
Srbija se prestala opirati stranoj intervenciji. Obje su strane prihvatile
razmjetaj to ga je Vance nazivao mrlje crnila: UN e nadzirati niz
spornih podruja o kojima e se obje strane sporazumjeti. Miloevi
je opravdano raunao s tim da e prekid vatre, pod pokroviteljstvom
UN, zamrznuti crte sukoba, tako da e se s vremenom pretvoriti u
de facto nove meunarodne granice, ali najprije je morao nagovoriti
Srbe u Hrvatskoj da se s tim sloe.

Njemaka je mjesecima odluno zahtijevala priznanje neovisnosti


Hrvatske i Slovenije. Zato je jaala srpska paranoja da Njemaka u
toj regiji ima ambicija. Veljko Kadijevi, Branko Kosti i Borisav Jovi
su govorili o prijetnji uspona nekog etvrtog Reicha i novom nje
makom Drang nach Osten - prodoru na istok. Nema potvrde da je
njihove tjeskobe dijelio i utljivi, proraunatiji Miloevi, ali znao ih
je iskoristiti kad god su mu mogle posluiti.
Potkraj studenog, zbog razaranja Vukovara, izgona pola milijuna
Hrvata i 230.000 Srba iz njihovih domova, okupacije gotovo treine
hrvatskog teritorija od strane srpske paravojske i JNA, i oito besciljne
osvetoljubive opsade i bombardiranja Dubrovnika, njemako se javno
mnijenje nabrusilo preko svake mjere. Bonn je mirovne napore lorda
Carringtona, koji se zbog Miloevieve nepopustljivosti ve vie od mje
sec dana nisu micali s mrtve toke, poeo smatrati izgovorom za nerad.
Embargo na oruje, to ga je 26. rujna Vijee sigurnosti nametnulo
cijeloj bivoj Jugoslaviji, pomogao je Srbima da zadre veliku vojnu
nadmo. (Posljedice te rezolucije pogodit e Bosnu jo tee nego Hrvat
sku.) Poslije e taj embargo dovesti meunarodne imbenike u dilemu.
Bosanska e vlada zahtijevati da joj Zapad bar dopusti da se naorua
kad ve nije spreman obraniti Bosnu. Sjedinjene su Drave bile za
ukinue embarga, dok su zemlje EU i Rusija, koje su na terenu imale
svoje postrojbe, bile protiv. Kad su druge zemlje - ponajvie Britanija

193

i Sjedinjene Drave - obrazlagale da bi preuranjeno priznanje samo


omelo mirovni proces, njemaki su politiari, u svim trima vodeim
strankama, to prezirno odbijali. Bonn je tvrdio da je Beograd ionako
ve omeo mirovni proces. Genscher je vrsto vjerovao da e priznanjem
zaustaviti vojno nadiranje Beograda u Hrvatskoj, a da Miloevi sud
jeluje u mirovnom procesu, koji uope ne kani potovati, samo zato
kako bi dobio na vremenu da zavri vojnu zadau. Genscher se ni
nakon tri godine nije pokajao:
Oito je bilo od sama poetka. Oito su se htjeli posluiti pregovorima
samo kako bi vojnom silom ojaali svoj poloaj. Vrlo sam brzo to
zakljuio, srpski su elnici htjeli dobiti na vremenu kako bi nastavili
sa svojim vojnim operacijama i postigli svoje vojne ciljeve... Bilo je
sve jasnije da e daljnja odgoda priznanja postati ohrabrenje za nas
tavak rata.
Njemaka je odluila progurati rjeenje na sljedeem sastanku mi
nistara vanjskih poslova EZ u Bruxellesu 15. i 16. prosinca. Genscher
je svima dao na znanje: ako se EZ ne odlui na priznanje, Njemaka
e to obaviti jednostrano. Bio je to teak udarac duhu Maastrichta.
Britanija se estoko usprotivila priznanju. Nizozemac Hans van den
Broek takoer se izbliza upoznao sa sloenou jugoslavenskog sukoba
dok je predsjedao Ministarskom vijeu. I on je preuranjeno priznanje
smatrao kobnim. Ali ni Britanija ni Nizozemska nisu bile spremne sta
viti jugoslavenski mirovni proces ispred jedinstva EZ. Protiviti se
Njemakoj znailo bi unititi krhke nade koje je EZ i dalje gajila da
e izgraditi zajedniku sigurnost, obranu i vanjsku politiku. Na uenje
i ogorenje lorda Carringtona, Britanija nije na sastanak poslala svog
ministra vanjskih poslova Douglasa Hurda, nego njegova zamjenika
Douglasa Hogga. Bio je to znak da se Britanija odluila oprijeti tek
simbolino.
Sastanku je bio nazoan i lord Carrington. Upozorio je ministre
vanjskih poslova da bi priznanjem - kako je rekao - torpedirali mi
rovni proces. U prvom se lanku njegova nacrta opeg sporazuma nude
neovisnost i priznanje svakoj republici koja to hoe, ali tek nakon to
se postigne globalni sporazum; tek kad odcijepljene republike utanae
odnose s onima koje se ne odcjepljuju. Carrington je ministrima vanj
skih poslova rekao da se mirovni proces nee moi nastaviti ako ih
priznaju:
Otro sam rekao da nije pravo vrijeme. Istaknuo sam da bi preura
njeno priznanje torpediralo konferenciju. Poslije toga se konferencija
nikako ne bi mogla nastaviti. Uope ne bi imala smisla. Priznaju li
Hrvatsku i Sloveniju, morat e sve druge pitati ele li neovisnost. A
194

zapitaju li Bosance ele li neovisnost, oni neizbjeno moraju odgovoriti


da", a to e znaiti graanski rat [u Bosni). To sam naglasio to
sam mogao jae.
Sastanak je trajao vei dio noi. Njemaka je preostalih jedanaest
lanica tjerala na priznanje. Na kraju je postignut kompromis koji je
zbrisao sve ostatke Carringtonove mirovne konferencije i pomno
smiljenih pravovaljanih planova koje je EZ sastavila kako bi razmotrila
zahtjeve za priznanje neovisnosti. U jutro 17. prosinca jedanaestorica
su popustila onome to je praktiki bio ultimatum Njemake i pristala
da se pozovu sve jugoslavenske republike, koje ele zatraiti priznanje,
neka to uine u roku od tjedan dana; prijave moraju stii do 24. pro
sinca, a razmatrat e ih peterolano arbitrano povjerenstvo pod
predsjedanjem francuskog suca Roberta Badintera. Badinterova je
komisija ustrojena u studenom sa zadaom da odredi uvjete koje svaka
republika mora zadovoljiti prije nego to je prizna EZ. Komisija je
15. sijenja morala podnijeti izvjee.
Genschera nije zadovoljio ni taj kompromis. Nije bilo sigurno da
e Hrvatska udovoljiti uvjetima za priznanje prema Badinterovim kri
terijima, koji e od republika to trae neovisnost sigurno zahtijevati
da nacionalnim manjinama prue prikladnu zatitu i da nadziru svoje
granice. Genscher je svima dao na znanje da zakljuke Badinterove
komisije Njemaka nee smatrati obveznim. Bez obzira na ishod,
Njemaka kani ii na jednostrano priznanje. inilo se da je Genscher
odluio da za Boi neovisnost Hrvatske postane gotov in. Da bi to
postigao, naao je mnoge rupe u Carringtonovu mirovnom procesu,
a razmatranjima Badinterove komisije nije pridao mnogo vie od
akademske vrijednosti. Dobio je to je htio. Hrvati su zapjevali novu
pjesmu Danke, Deutschland, a u Splitu je jedna popularna kavana u
staroj luci preimenovana u Genscherovu. Kancelar Kohl je to proglasio
velikim trijumfom njemake vanjske politike. Lord Carrington je bio
bijesan:
inilo mi se da nakon toga nema smisla nastavljati konferenciju. Kad
dvije zemlje dobiju neovisnost, pregovori ih vie nee zanimati, a vjero
jatno ni Srbe. Jedini poticaj koji smo imali da bilo koga navedemo
na slaganje o bilo emu, bilo je konano priznanje njihove neovisnosti.
Inae ne bi bilo mrkve. Sami smo je odbacili, tek tako.
Dva dana poslije poraeni je lord Carrington opet otiao na put
u sve glavne gradove zemlje. Bosna, koja se dosljedno protivila prera
nom priznavanju Hrvatske i Slovenije, sad se nala u nedoumici koje
se najvie bojala: bi li se pridruila Sloveniji i Hrvatskoj u traenju
neovisnosti i time izazvala graanski rat sa svojim Srbima ili bi ostala

195

u krnjoj Jugoslaviji pod prevlau Srbije i time se podvrgnula istoj sud


bini kao Kosovo, Vojvodina i Crna Gora koji su potpuno pod nadzorom
Beograda.
Zahtjev su uputile etiri republike: Slovenija, Hrvatska, Makedonija
i BiH. I doista, kad je u novoj godini Badinterova komisija podnijela
izvjee, nametnula je uvjete koje Hrvatska ne bi mogla ispuniti. Pre
poruila je da se priznaju samo Slovenija i Makedonija. EZ se na to
nije osvrtala. Hrvatska je dobila neovisnost, a Makedonija nije. Na
priznanje Makedonije uloila je veto Grka koja se usprotivila imenu
te zemlje koje implicira teritorijalne ambicije prema grkoj istoimenoj
sjevernoj pokrajini. Tako je propao prvi samouvjereni pokus EZ u
stvaranju zajednike vanjske politike. Starinska je politika svrsishodnost prevagnula nad pomno sroenim pravnim i politikim meha
nizmima EZ.
Sjedinjene se Drave nisu pridruile EZ u priznanju Slovenije i
Hrvatske. Poslije e glavni tvorci vanjske politike predsjednika Busha,
Brent Scowcroft i Lawrence Eagleburger, izraziti aljenje to nisu
poduzeli nita vie kako bi suzbili utjecaj Njemake, ali dravni je tajnik
James Baker, nakon neuspjene misije est mjeseci ranije u Beogradu,
zakljuio da to nije ameriki problem pa to preputaju Europejcima
koji su izazov prihvatili, puni zanosa i naivnog optimizma.
Miloevi je pristao na razmjetaj postrojba UN u Hrvatskoj zato
to je u tome vidio ostvarenje onoga to je htio, uvrenje svojih vojnih
dobitaka u Hrvatskoj. Odjednom je naiao na neoekivanu zapreku,
na pobunu u krilu vodstva krajikih Srba, vodstva koje je podravao
i odravao, a koje je sad prvi put odbilo ispuniti njegovu zapovijed.
Vanceov je plan, iznesen tijekom posljednjih tjedana 1991, zahti
jevao ustrojstvo triju UNPA podruja, zatienih podruja Ujedinjenih
naroda. Otprilike bi se podudarala s tri zone koje su drali Srbi i (ili)
JNA. U UNPA podrujima bit e razmjeteno vie od 10.000 vojnika
UN radi zatite tamonjeg stanovnitva. Zauzvrat, JNA e se potpuno
povui iz Hrvatske, srpska e paravojska biti rasputena i razoruana,
a svoje e oruje ili predati JNA prije njena povlaenja, ili, ako im
je tako drae, snagama UN, koje e ih nedirnuto uskladititi na po
drujima unutar UNPA. Obje e strane prihvatiti prekid vatre kojim
e se praktiki zamrznuti postojee crte bojinice. Tako e UNPROFOR, kako e se zvati zatitne snage Ujedinjenih naroda, tvoriti tanku
modru crtu koja e podruja pod nadzorom Srba odvajati od ostatka
republike. Plan je sadravao i odredbu o povratku svih prognanika
kuama.
Milan Babi, elnik krajikih Srba, od poetka se protivio Vanceovu
planu. Sad se otvoreno sukobio s Miloeviem. Babi je drao da se

196

rat vodio zato da bi se krajikim Srbima osiguralo pravo da ostanu


u Jugoslaviji. JNA je bila najvidljiviji simbol i najsnaniji jamac ju
goslavenskog suvereniteta u Krajini. U povlaenju JNA Babi je vidio
izdaju svog najosnovnijeg ratnog cilja. U srpskoj nacionalistikoj svijesti
je povijesna nesrea ratnikog srpskog naroda oduvijek bila da
pobjeuju u ratu, a gube u miru. Babi je tvrdio da sad Milosevic
tjera krajike Srbe da se to ponovi.
Potkraj sijenja Miloevi je odluio slomiti Babia. Babi je pozvan
u Beograd na sastanak Predsjednitva (u kojem su sjedili sami
miloevievci), Vrhovnog zapovjednitva JNA i voa bosanskih Srba.
Najprije su miloevievci pokuali umiriti Babia. Jovi, predstavnik
Srbije u krnjem Predsjednitvu, jamio mu je da e se JNA, napadnu
li Hrvati Krajinu, razmjestiti kako bi branila tamonje Srbe. U tom
je smislu Predsjednitvo donijelo rezoluciju.
Babi se nije dao. Obrazloio je kako e krajiki Srbi, ako se Bosna
odcijepi od Jugoslavije, kako je nedavno bosanska vlada objavila da
hoe, ostati bez izravne kopnene veze sa samom Srbijom. U tim su
okolnostima beskorisna jamstva JNA, osim ako JNA ne ostane na teri
toriju Krajine. Tu se prvi put kao vitalno postavilo pitanje sjevernog
koridora, koje e uskoro tako dominirati u borbenom i stratekom
planiranju u Bosni.
Joviu se inilo da se krajiki Srbi boje neovisne Bosne koja bi
ih odsjekla od Jugoslavije i uinila ranjivima na hrvatski napad. Zato
je Jovi razjasnio da e bosanski Srbi uiniti isto to i hrvatski Srbi
koji prema tome nee biti odsjeeni. Drugim rijeima, koridor e uvijek
postojati.
elnici bosanskih Srba, Radovan Karadi i Biljana Plavi, bili su
pozvani da uvjere Babia kako oni nee dopustiti da ono to smatraju
srpskim teritorijima u Bosni ode iz Jugoslavije. Odlui li se Bosna da
objavi neovisnost, oni e slijediti Babiev primjer i zaratiti za promjenu
bosanskih granica. Srpska veina, na sjeverozapadu oko Banje Luke,
ovisi o sjevernom koridoru koliko i krajiki Srbi. Uloga voa bosanskih
Srba u lomljenju Babia daje malen, ali vaan uvid: Bosna je ve bila
ukljuena u strategijsko razmiljanje Beograda o stvaranju novih granica
velikosrpske drave.
Sjednica je potrajala sedamdeset sati. Babi je morao veim dijelom
toga biti nazoan, a gotovo bez predaha. Njegovi su pristae optuivali
miloevievce da primjenjuju staru metodu uskraivanja sna kako bi
slomili Babievu odlunost. Nakon jednog kratkog predaha, Babi je
pustio beogradsko vodstvo da ga eka dva sata. Kad je na posljetku
doao, naelnik Glavnog stoera JNA, general Blagoje Adi, prasnuo

197

je od bijesa. Poputali su ivci. Branko Kosti, vritelj dunosti predsjed


nika krnje Jugoslavije, koji je vodio sjednicu, prisjea se te zgode:
Babiev ministar za vjerske poslove - imena mu se ne sjeam, ali
znam da je imao dugu, dugu bradu - rekao je Adiu (koji ga zbog
nekog razloga nije trpio): Umuknite, gospodin Babi je predsjednik
pa moe sam odluiti kad e doi. Dvometra i stokila Adi ustao
je i nagnuo se prema malenom ministru za vjerske poslove, koji se
sav pretvorio u bradu, i odgovorio: Umukni ti ili u te zadaviti! A
ministar je nato rekao: Dobro, doi i zadavi me. Adi je krenuo
prema njemu, pa su ga morali zaustaviti. Tada mi se uinilo uputnim
da dadem stanku.
Onda je Jovi pokuao zastraivanjem. Babiu je rekao: Ako to
ne prihvatite, morat emo vas se otarasiti. Babi je znao da jugoslaven
ska tajna sluba ne zazire od povremenih taktikih umorstava.
Opravdano mu je sinulo da bi ga prkoenje Miloeviu moglo stajati
glave. Babi je, prema Joviu, problijedio i upitao: to mislite? Bez
brige, odgovorio mu je Jovi. Uinit emo to legalno, u parlamentu.
Gdje nije uspjelo uvjeravanje i zastraivanje, uspjela je nekakva
kombinacija politikog lukavstva i grube sile. Miloevievci su ili na
raskol meu elnicima krajikih Srba. Babi je u Beograd bio doveo
samo svoje najodanije ministre. Znalo se da je Milan Marti, ef policije
i zapovjednik krajikih oruanih snaga, blii stajalitu JNA. Beogradu
je bio lojalan i Mile Paspalj, predsjedatelj krajikog parlamenta. Babiu
iza lea rekao je Joviu da on odobrava plan. Prema uputama je sre
dinom veljae sazvao sjednicu krajikog parlamenta. Nee se odrati
u Babievu uporitu Kninu, nego u Glini. JNA je oko grada postavila
cestovne blokade. Babi je odbio priznati zakonitost te sjednice i nije
na nju otiao. Parlament je izglasao smjenjivanje Babia i na njegovo
mjesto postavio je Gorana Hadia, tajnika vukovarskog ogranka SDS.
Tu je izglasano i odobravanje Vanceova plana.
Babi je sjednicu proglasio nevaljanom, ali bilo je prekasno. Bio
je uspjeno marginaliziran, a sad je izgubio potporu svog beogradskog
zatitnika. Miloevi je javno osudio Babia u otvorenom pismu ob
javljenom u visokotiranim Veernjim novostima. Bio je to otar
napad na prijanjeg saveznika i prva u nizu prilika u kojima e se
Miloevi posluiti javnom osudom kako bi unitio one koji mu se
usude prkositi.
Poto su sve prepreke uklonjene, Cyrus Vance je 12. veljae for
malno preporuio glavnom tajniku UN razmjetaj 12.000 mirovnjaka
UN. Dva dana poslije, Rezolucijom 743 Vijea sigurnosti odobren je
prijedlog o slanju druge po veliini ikad upuene meunarodne snage

198

za odravanje mira, najprije na godinu dana. Zadatak joj je bio


nadgledanje prekida vatre, razoruanje srpske paravojske i nadzor nad
povlaenjem JNA. Snage iz vie od trideset drava poele su se 8.
oujka razmjetati, pod zapovjednitvom generala Satisha Nambiara,
Indijca, u etiri sektora u Hrvatskoj. Iz razloga koji su se ak i tada
inili smijenima, Nambiar je svoj stoer smjestio u sreditu bliske oluje,
u Sarajevu. Za nepunih mjesec dana provalila je nova oluja. Nad Bos
nom.
1) Sporazum ope nagodbe, l. 2. 5.
2) Srpski je parlament na zatvorenoj sjednici odbacio Carringtonov plan.
3) Henri Wejnaendts napisao je u svojoj knjizi L Engrenage chronique
yougoslave, juillet 1991-aout 1992 (Editions Denoel, Paris, 1993) da su taj
kratki razgovor vodili u mukom zahodu. Miloevi je to porekao, kao i drugi
lanovi srpske delegacije.
4) AP, 6. prosinca 1991.

199

ETVRTI DIO

BOSNA

15.
PRIJE POTOPA
Srpanj 1990. - oujak 1992.

Mar Bosne i Hercegovine u rat bio je strano koban ophod. Ubrzao


se kad je u susjednoj Hrvatskoj buknuo rat, ali se mogao sprijeiti
da u sijenju 1992. EZ nije priznala Hrvatsku kao neovisnu dravu.
Tada se bosanski predsjednik Alija Izetbegovi naao pred golim
izborom - ili zatraiti priznanje ili ostati u Jugoslaviji kojom dominiraju
Srbi. EZ je pojurila naprijed, nevoljko praena Sjedinjenim Amerikim
Dravama, uvjeravajui same sebe da e priznanje znaiti mir. A bosan
skim Srbima znailo je rat. Njihov je elnik Radovan Karadi zapri
jetio: prizna li se Bosna kao neovisna drava, bit e to mrtvoroene,
nee preivjeti ni jedan dan. Srbi su krenuli i rat je izbio. Ostvarila
su se najcrnja predvianja.
Iz otvora na crnim skijakim maskama oi im plamtjele. arape
se rastegnule preko spljotenih lica. Srpski su strijelci djelovali lampavo
i traljavo, ali barikade su dizali vojniki precizno. Pola dana kasnije,
Muslimani su iznutra blokirali Sarajevo. Stavili smo ih u sendvi, te
etnike barikade, zato to je nas bilo vie, rekao je Sefer Halilovi,
bivi asnik JNA i prvi zapovjednik armije BiH, koji se takoer potuio
da je njegovo politiko vodstvo sporo u odobravanju podizanja protubarikada.
Ceste su blokirane, etvrti meusobno odsjeene. U zoru 2. oujka
1992. Sarajevo je bilo pretvoreno u prijetei labirint. Srpski su elnici
tvrdili da su barikade spontano podignute kao odgovor na divljaki
napad na srpske svatove u kojem je mladenkin otac ubijen, a pra-

203

voslavni sveenik ranjen. Taj hitac, rekao je Momilo Krajinik, Srbin


i predsjedatelj bosanskog parlamenta, bio je velika nepravda uperena
protiv srpskog naroda. Muslimani su svatove optuili da su na starom
turskom bazaru Baariji izazovno mahali srpskim stijegovima.
Srpski su elnici iskoristili napad na svatove kao opravdanje za bari
kade. One su zapravo bile rani nagovjetaj uasa koji e uslijediti. Do
njih je dolo na kraju vikenda kad je proveden referendum o neovisnosti
za koju su se nadmono izjasnili Muslimani i Hrvati. Kao to se moglo
oekivati, Srbi, koji su prije etiri mjeseca odrali svoj plebiscit, masovno
su bojkotirali referendum. Time je formalno potvreno ono to se ve
vidjelo: postojanje golema jaza izmeu glavnih bosanskih zajednica.
Referendum o neovisnosti bio je jedan od uvjeta Badinterove komisije
da bi Bosna dobila diplomatsko priznanje. Nije bio zasnovan da strane
priblii nekom dogovoru, nego da ozakoni kasnije priznanje.
General Kukanjac, u vojarnici Bistrik u sreditu grada, razoarao
je voe bosanskih Srba odbivi uporabu JNA pod njegovim zapov
jednitvom radi podjele Sarajeva. U posljednjem pokuaju da izbjegne
uas, pozvao je Izetbegovia i Karadia zajedno. Karadi je odbio
otii u Predsjednitvo, a Izetbegovi je odbio otii u Holiday Inn.
Konano su pristali da se nau u zgradi TV. Svakoga je pratila tjelesna
straa od dvadesetak naoruanih ljudi. No, to je bio gubitak vremena.
Kukanjac se sjea estoke raspre, ali bez dogovora.
Rekao sam im vrlo grubo da se igraju ljudskim ivotima, da bi morali
sjesti i razgovarati, dosta nam je tog nacionalistikog ponaanja. Sjed
nite, razgovarajte, dogovorite se. Ako ne u svom interesu, onda u in
teresu naroda.
Prijetili su jedan drugom akom pod nos. Ti si uinio ovo! Ti
si uinio ono! Morao sam se umijeati. Izetbegovi je krivio
Karadia za barikade 1. oujka i rekao da bi Srbi htjeli ovladati
Sarajevom. I tvrdio je da vojska ide iz Pala u Sarajevo. Karadi je
sa svoje strane krivio Izetbegovia za urotu koja e se te noi provesti
u Sarajevu, pa su se meusobno optuivali tko je koga, kako i kada
prevario. U prostoriji je bilo i drugih ljudi, bilo je gusto zadimljeno,
a svaa je bila zbilja bijesna.
Vani u hodniku druili su se njihovi osobni uvari. Mjesec dana
kasnije ratovat e jedni protiv drugih.
Dogovorili su se da ustroje zajednike ophodnje bosanske policije
i JNA. JNA je nagovorila Srbe i Muslimane da skinu barikade. Kriza
je bila izbjegnuta, ali su dogaaji tog vikenda bili generalna proba.
Izgleda, kae Izetbegovi mislei na srpske elnike, da tada jo nisu
bili posve spremni na rat.

204

U Bosni su Muslimani, Srbi i Hrvati stvorili svoje posebne politike


stranke u pripremama za prve slobodne izbore 9. studenog 1990. Pob
jeda nacionalistikih stranaka na proljetnim izborima u Hrvatskoj i
Sloveniji zazvonila je na uzbunu meu bosanskim komunistima. Upo
zorili su da bi igra s jugoslavenskim granicama mogla dovesti do
graanskog rata, i kritizirali srpske i hrvatske elnike to unose strah
meu bosansko puanstvo.1To je bilo vie od taktike straha usmjerene
samo na ouvanje vlasti. Sljedee je godine ravnotea straha pomogla
da se odgodi rat u kojem bi, kako su upozoravali svi nacionalni elnici,
Bosnom potekle rijeke krvi.
Prvi su Muslimani, 26. svibnja 1990, u Sarajevu osnovali Stranku
demokratske akcije (SDA) kao politiki savez jugoslavenskih graana
koji pripadaju muslimanskim kulturnim i povijesnim tradicijama.2 Prvi
joj je elnik postao Alija Izetbegovi, istaknuti muslimanski intelek
tualac i odvjetnik, ovjek bistrih plavih oiju i istaknutih jagodica. Od
est predsjednika koji su doli na vlast u jugoslavenskim republikama
nakon prvih viestranakih izbora, samo Izetbegovi nikad nije bio
komunist. Dapae, komunisti su uinili sve da od njega naprave
muenika. Nakon Drugog svjetskog rata, Titovi su se partizani obruili
na vjerske i nacionalne skupine. Izetbegovi je bio uhien kao lan
elitne nacionalistike skupine Mladi Muslimani. U zatvoru je bio tri
godine, to je blaga kazna prema kaznama odmjerenim godinu dana
poslije, kad se sarajevska skupina pokuala udruiti s mostarskim is
tomiljenicima. Organizacija Mladi Muslimani je razbijena, a Izet
begovi je sljedeih etrdeset godina bio pod neprekidnom policijskom
paskom.
Izetbegovi je ponovno zatvoren 1983, kad i drugi muslimanski in
telektualci, ovaj put zbog rovarenja u cilju ruenja drave. U stan mu
je upalo da ga uhite jedanaest pripadnika slube sigurnosti koji su zapli
jenili na desetine knjiga, pisama i fotografija koje navodno dokazuju
njegovu ulogu u uroti.3 Na suenju se Izetbegovi istaknuo izuzetnom
pojavom, otroumljem koje je izazivalo potovanje, a kad god bi go
vorio, zavladao bi tajac. No, proglaen je krivim zbog kontrarevolucionarne djelatnosti i zavjere u cilju stvaranja muslimanske
drave, i osuen na etrnaest godina zatvora. Ugledni je jugoslavenski
odvjetnik Rajko Danilovi, branitelj dvojice od optuenih Muslimana,
nazvao to suenje vrhuncem montiranih politikih procesa u BiH. Vlasti
su izmislile lane podatke, kazao je, a priznanja su iznuena tjelesnim
i duevnim muenjem.
Bosna je odavno bila na glasu po tome to stenje pod najrepresivnijim od svih komunistikih reima u Jugoslaviji. Vlasti su se obarale
redom na svaku od triju nacionalnih zajednica. Nakon politikog

205

suenja Muslimanima, sudilo bi se Srbinu ili Hrvatu. U BiH se doktrina


bratstva i jedinstva nametala stroe nego igdje u Jugoslaviji. Sve su
se funkcije obnaale prema nacionalnom kljuu. U politikoj krizi, nastaloj poslije Titove smrti, bilo je sve vie politikih procesa, jer se ranjeni
bosanski reim nastojao odrati represijom.
Izetbegovi je izdrao samo etiri od odmjerenih mu etrnaest
godina zatvora. Puten je u studenom 1988, a dvije godine poslije
postaje predsjednikom SDA. Zbog bistroumlja je imponirao kao
politiar, ali kad je poeo rat, oevidno je gubio ugled. Godinu dana
nakon toga doimao se umorno i nesigurno, nedorastao sukobu koji
je oko njega bjesnio. Kao da je njegov brzi pad bio odraz unitenja
bosanskog ideala.
Srpski i hrvatski nacionalisti pozivaju se na Islamsku deklaraciju,
ezoterini Izetbegoviev tekst jo iz 1973, kao na dokaz da je on kanio
stvoriti muslimansku dravu. Zapravo je to znanstveno, a ne politiko
djelo, s ciljem promicanja filozofskog diskursa meu Muslimanima, u
kojemu iskljuuje uporabu sile u stvaranju muslimanske drave, zato
to to prlja ljepotu i ime islama.4 Vaniji je pokazatelj Izetbegovieva
usmjerenja Islam izmeu Istoka i Zapada, objavljen prvi put u Sjedi
njenim Dravama 1984, a etiri godine poslije i u Jugoslaviji, nakon
njegova putanja iz zatvora. U toj knjizi iznosi svoje vienje islamske
drave u suvremenu svijetu.5 Zacrtao je kurs izmeu islamskih vrijed
nosti i materijalnog napretka, izlaui da su dobrobiti svjetovne zapadne
civilizacije posve besmislene ako nisu popraene duhovnim vrijed
nostima sadranim preteno u islamskim drutvima.
Srpski i hrvatski nacionalisti dohvatili su se uvrijeenog uvjerenja
da Muslimani nikad nisu bili posebna etnika zajednica, nego su oni
Srbi ili Hrvati koji su tijekom petstoljetne turske vladavine podlegli
pritisku ili iskuenju i preli na islam. U njima su zapravo gledali Srbe
ili Hrvate koji su se odrekli svog pravog identiteta i prihvatili urese
jedne posve tue kulture. Taj se prijezir posve lako pretoio u jo jedan
razlog srpskog i hrvatskog teritorijalnog ekspanzionizma.
Muslimani, trea nacionalna skupina u Jugoslaviji, dobili su status
posebne nacije Titovim Ustavom iz 1974. Na svoju su nesreu bili jedini
narod u Jugoslaviji bez neosporna prava na posebnu republiku.6 Izet
begovi je u Bosni gledao domovinu Muslimana, ali takvu u kojoj su
takoer Srbi i Hrvati. Muslimani jo_ ne predstavljaju, rekao je dvije
godine prije poetka rata, toliku veinu da bi Bosna postala musli
manskom dravom.
Nismo na putu prema nacionalnoj dravi, nego je na jedini izlaz u
slobodnoj graanskoj uniji. To je budunost.

206

Moda neki to ele (pretvoriti Bosnu u muslimansku dtavu), ali


ta elja nije realna. Iako su Muslimani najbrojniji narod u republici,
nema ih dovoljno... trebalo bi ih biti sedamdesetak posto.7
Nacionalni snovi - pojava nacionalnih stranaka i voa - nisu bili
odraz starih mrnja, kao to e kasnije tvrditi nemona meunarodna
zajednica koja se borila da shvati taj rat. No, popularnost iskljuivo
etnikih stranaka jest skrenula pozornost na slabost republikih insti
tucija sueljenih s raznim nacionalnim identitetima. Ilustracija je to i
tradicije suivota posebnih zajednica koje bar djelomice uvaju svoje
razliite identitete. Temeljna je razlika izmeu triju nacionalnih skupina
kolektivno poimanje njihova povijesnog iskustva. Tako su Srbi razdoblje
pod turskim carstvom smatrali okupacijom, a Muslimani razdobljem
u kojem je stvorena i zatim cvjetala njihova elita. Desetljeima su se
odravala takva suprotna shvaanja, ali je 1990. rast srpskog nacio
nalizma pretvorio povijest u vrelo mrnje.
Gotovo dva mjeseca poslije osnutka SDA, Srbi su utemeljili Srpsku
demokratsku stranku (SDS), ogranak kninske stranke karizmatinog
Jovana Rakovia. Za predsjednika je izabran njegov kolega, koati
i upavi psihijatar Radovan Karadi. Karadi je kao pjesnik bio du
gogodinji miljenik Dobrice osia, oca srpskog suvremenog nacio
nalizma, ali ga sarajevsko drutvo nikad nije prihvatilo za lana gradske
elite. Iako bistar i duhovit, bio je doljak, roen i odrastao u Crnoj
Gori, tek je kao djeak doao u Sarajevo. A ni on nije u sebi gledao
vou sve dok ga osi nije ohrabrio da se posveti politici. Na sveanosti
osnivanja SDS, na kojoj su poasni gosti bili i Rakovi i Izetbegovi,
Karadi je rekao nazonima da Srbi u Bosni moraju imati jednaka
prava - kulturna, vjerska i gospodarska. Moraju se ispraviti nepravde
nanesene Srbima, nastavio je i zarekao se da e potovati slobodu
politikog organiziranja, izbora i diobe vlasti.8 A dvije godine kasnije
e paravojska njegove stranke istjerati na stotine tisua ljudi iz njihovih
domova i ruiti damije i druga svetita u nastojanju da se zatre svaki
trag Muslimanima u Bosni.
Ubrzo nakon inauguracije SDS-a, i Hrvati su osnovali bosansku
podrunicu HDZ. Poput Srba, i Hrvati su se razbjesnili kad je Izet
begovi u rujnu objavio da se SDA protivi naelu nacionalnog pariteta
i da e se nova vlada formirati na naelu jedan ovjek jedan glas.
Izetbegovi je pokuao u Bosni igrati istu igru koju je Miloevi imao
na umu za Jugoslaviju. Ako se u sklopu institucija ne osiguraju graan
ska i individualna prava, veinski e glas zajamiti Srbima prevlast u
cijeloj zemlje. Isto bi naelo u Bosni dalo najveu vlast Muslimanima,
najveoj etnikoj skupini u BiH na koju otpada 45% od 4,35 milijuna

207

stanovnika. Kljuna je razlika bila u tome to je Milosevic iao na


promjene koje bi preokrenule sama naela na kojima je bila osnovana
Jugoslavija, dok su se Izetbegovievi prijedlozi odnosili samo na Bosnu.
Meutim, prema republikom Ustavu svaki je od triju naroda bio kon
stitutivan, to je znailo da se ni jedna vana odluka nije mogla donijeti
bez konsenzusa.
Unato rastuim napetostima, tri su se nacionalne stranke na sara
jevskom sastanku iza zatvorenih vrata dogovorile da stvore jedinstvenu
frontu protiv glavnih protivnika - komunista. Sa svoje strane, refor
mirani komunisti bezuspjeno su nastojali smiriti nacionalistike strasti.
Upozoravali su da se trzavice iz Hrvatske prenose u pogranine bosan
ske regije, i osuivali seoske strae koje su uvodili bosanski Srbi.9
Jo je bilo nade da bi izbori u Bosni mogli biti odraz stoljetnog
suivota meu glavnim zajednicama. Razumnim se izborom inio
pokuaj saveznog premijera Markovia da svojom graanskom stran
kom uutka nacionaliste. Neumorni je Markovi ostao vrlo popularan,
unato neprekidnim zaprekama koje su mu postavljale Srbija, Hrvatska
i Slovenija. Ispitivanja javnog miljenja pokazivala su da e veina Ju
goslavena glasovati za njegovu Saveznu vladu koja je zauzdala
hiperinflaciju i dinar uinila konvertibilnim. No, njegov uspjeni gospo
darski program i zarazni optimizam nikad se nisu pretoili u politiko
vienje. Njegovo nastojanje da izae na izbore u Bosni i Srbiji samo
je razjarilo srpske nacionaliste koji su se bunili zato se nije umijeao
u hrvatske i slovenske izbore, nego je ondje dopustio da pobijede na
cionalisti. Istodobno su buntovne republike onemoguile njegova
nastojanja da raspie izbore na razini federacije. Markovi je 30. srpnja,
na skupu u Potkozarju, najavio stvaranje saveza reformskih snaga radi
izgradnje nove i bogate Jugoslavije. Deseci tisua ljudi klicali su Markoviu. Srbi e na istome mjestu dvije godine poslije poiniti neizrecive
zloine nad svojim zemljacima Muslimanima. U Potkozarju su bila tri
zloglasna logora. Muslimane su odvodili, a njihove domove sravnjivali
sa zemljom.
Izbori su bili ispit, ne samo za Markovia, nego i za buduu sta
bilnost Bosne i Hercegovine. U oba su sluaja zatajili. Markovi je
izgubio iako su ga podupirali neki najomiljeniji bosanski glazbenici,
glumci i pisci. Markoviev Savez reformskih snaga dobio je samo tri
naest od ukupno 240 mjesta u dvodomnom parlamentu. Njegovi jedini
saveznici, reformirani komunisti Nijaza Durakovia, dobili su daljnjih
osamnaest mjesta. Veina izbornog tijela BiH zloslutno se odluila za
nacionalne stranke. Muslimani su se okupili oko SDA, Srbi su (sa svojim
udjelom od 31% stanovnitva) poduprli SDS, a Hrvati su (s udjelom
od sedamnaest posto u BiH) glasovali za bosanski ogranak HDZ. SDA

208

je u dva izborna kruga dobila 87 mjesta, SDS 71, a HDZ 44. Nacionalisti
su osvojili gotovo devedeset posto zastupnikih mjesta. Najjai su bili
na selu, a reformisti i bivi komunisti u gradovima. Unato javnom
suparnitvu, nacionalistiki su se elnici obvezali da e se, u sluaju
nerijeenog rezultata, slono udruiti protiv komunista.10 Izbori su
zapravo predstavljali drugi bosanski popis puanstva. Pobjeda nacio
nalnih stranaka utrla je put ratu koji e slijediti.
Tri su se nacionalne stranke prije izbora tajno dogovorile da e
formirati koalicijsku vladu, ali su se i same zaudile tolikoj svojoj po
bjedi.
Prema uzoru na nedjelotvorno Predsjednitvo SFRJ, u bosanskom
je modelu bilo mjesta za po dva Muslimana, Srbina i Hrvata i jednog
Jugoslavena. Najvie su glasova dobili kandidati SDA. Fikret Abdi,
lokalni junak iz dalekog sjeverozapadnog kutka Bosne, dobio je
1,010.618 glasova, a Izetbegovi 847.386. Oniskog i debeljukastog
Abdia oboavali su Muslimani Cazinske krajine koju je obogatio pri
hodima od Agrokomerca, golema dravnog agroindustrijskog kom
binata. Srea mu je naglo pala 1987. kad su ga zatvorili zato to je
bio izdao tristo milijuna dolara mjenica bez pokria. Njegovi su pristae
tvrdili da je politiko rtveno janje kojemu su podvalili ljubomorni su
parnici u vladajuem SK. SDA je silno ojaala kad joj je on uoi izbora
pristupio. Kritiari su ga otpisivali kao najdrskijeg kriminalca s bijelim
ovratnikom, ali mu je s boravkom u zatvoru udesno narasla popu
larnost koja je 1990. prerasla etnike okvire. Nasuprot tome, Izetbegovi
nije bio privlaan ni Srbima ni Hrvatima.
Abdi, koji nije imao dovoljno potpore u SDA, u neobjanjivoj je
pogodbi ustupio svoj opravdani poloaj efa drave zato da njegova
ovjeka Aliju Delimustafia imenuju ministrom unutarnjih poslova.
Abdi e poslije postati najvei Izetbegoviev protivnik, Cazinsku e
krajinu proglasiti neovisnom od ostatka ratom rastrgnute Bosne. Ejup
Gani izabran je na listi Jugoslavena iako je bio muslimanski nacio
nalist. Kao srpski predstavnici izabrani su lanovi SDS-a, Biljana Plavi
i Nikola Koljevi. Hrvate su zastupali Stjepan Kljuji i Franjo Boras,
obojica kandidati HDZ-a. Kljuji je bio privren ouvanju BiH, dok
je Boras sanjao o Velikoj Hrvatskoj.11
Izetbegovi je postao predsjednik, Srbin Krajinik predsjednik par
lamenta, a Hrvat Jure Pelivan premijer.
Neugodna koalicija odrat e se tek neto vie od godine dana.

U Hrvatskoj i Srbiji vladao je nacionalizam. Potaknute e se vatre


uskoro proiriti na Bosnu. Nitko se nije trudio oko kompromisa. Srbi

209

su se drali svojeg prava da ostanu u Jugoslaviji, Hrvati da napuste


ostatak federacije, a Muslimani suvereniteta. Izetbegovi je 27. veljae
u parlamentu rekao da je spreman boriti se kako bi osigurao suverenitet
Bosne. Mir bih rtvovao za suverenu Bosnu i Hercegovinu, ali za
taj mir u Bosni i Hercegovini ne bih rtvovao suverenitet. Srbima
je to bio bojni pokli. Srpski su zastupnici na toj sjednici odbili rasprav
ljati o proglaenju bosanske suverenosti koju su predlagale SDA i HDZ.
Dok je Jugoslavija u proljee 1991. tonula u rat, Alija Izetbegovi
i lukavi Kiro Gligorov, makedonski elnik, prozvan lisac zato to je
preivio etiri desetljea komunizma, borili su se da iznesu prijedlog
ustroja budueg jugoslavenskog saveza kojim bi svi bili zadovoljni. Mr
ave su se mogunosti uspjeha rasprile nakon sastanka Miloevia i
Tumana u Karaorevu, u oujku 1991. Uskoro je Izetbegovi uo
to je utanaeno u nekadanjem Titovu lovitu: elnici Srbije i Hrvatske
ne samo da se kane otarasiti Ante Markovia, nego se slau i da podijele
, Bosnu. Izetbegovi je hrvatske elnike molio neka mu kau to se
sprema njegovoj republici. Stipe Mesi, hrvatski predstavnik u Pred| sjednitvu SFRJ, samo se nasmijao i zapjevao staru narodnu pjesmu
Nema vie Alije.
Nakon ponovljenih oruanih izgreda u Hrvatskoj, SDA i HDZ pro
glasile su punu potporu Zagrebu u borbi protiv pobunjenih Srba.
Istodobno je SDS osudila napad Hrvatske na pobunjene Srbe. Po cijeloj
Bosni su u selima niknule none strae, esto naoruane lovakim ili
starim pukama, koje su provjeravale isprave.
U zapadnoj Hercegovini, koja granii s Hrvatskom i u kojoj su
preteno Hrvati, HDZ je objavila da e njezini lanovi priskoiti u
pomo svojim roacima i prijateljima u Hrvatskoj. Ve se vila hrvatska
crveno-bijela ahovnica. Palile se bosanske zastave. Tu pripadnost nikad
nije bila u pitanju. I prije uzmaha nacionalizma, najekstremniji su bili
Hrvati iz zapadne Hercegovine. Nakon Drugog svjetskog rata, Srbi su
govorili da u zapadnoj Hercegovini nita ne uspijeva osim stijena, zmija
i ustaa.
Svaka se nacionalna skupina zahuktavala i gurala druge prema
ponoru rata. Tijekom 1991, pa i poetkom 1992, svaka je strana mislila
da se ona druga nee usuditi. I tu je bila ta uasno napeta politika
igra, sve dok se na posljetku nismo nali na toki od koje nema
povratka, rekao je Koljevi, sjedokosi profesor engleskoga kojem je
sklonost da citira Shakespearea oksfordskim naglaskom bila u otroj
suprotnosti sa sirovom i nasilnikom politikom reima koji je pred
stavljao. I zbilja, nazonost psihijatra i dvoje profesora nije sprijeilo
vodstvo bosanskih Srba da prihvati neke od najrazornijih ideja sto su

210

se pojavile na europskoj politikoj pozornici potkraj dvadesetog sto


ljea.
SDS je poela potkopavati dravne institucije, najprije bojkotom
parlamenta. Stranka je uporno tvrdila da Izetbegovi ne moe biti
predsjednikom Srba, jer pod njegovim vodstvom BiH podupire
Sloveniju i Hrvatsku u njihovim ratovima protiv Jugoslavije. Takva bi
politika, dokazivali su, Srbe rasprila u nekoliko posebnih drava. Nacija
bi bila ranjiva do istrijebljenja, stoji u jednom stranakom proglasu
od 11. srpnja.12 Zastupnici SDS tvrdili su da sa svojim bojkotom ne
moraju potovati nijednu odluku parlamenta, u kojemu su sad ionako
samo Muslimani i Hrvati.
Drugi su golemi povod razdora bile Izetbegovieve sve plodnije veze
s islamskim svijetom. Od svih jugoslavenskih republika BiH je bila naj
djelatnija u Pokretu nesvrstanih u kojem se nekad isticao Tito.
Izetbegovi je prigodom posjeta Turskoj u srpnju 1991. - kad je rat
u Sloveniji ve bio pri kraju, a u Hrvatskoj je nakon proglaenja neza
visnosti ozbiljno poinjao - zatraio pristup u Organizaciju islamskih
zemalja. Bio je to lud potez, za koji je sigurno znao da e mu samo
izazvati jo gore neprijateljstvo protivnika, Srba i Hrvata. Reakcija je
bila promptna i predvidiva. U Beogradu je Radovan Karadi shvatio
taj zahtjev kao dokaz da se ispunjavaju i naa najcrnja predvianja
da Izetbegovi eli pretvoriti BiH u islamsku republiku. Unato secesionistikim tenjama Muslimana, upozorio je Karadi, bosanski se
Srbi ne odriu prava da ostanu u Jugoslaviji.13
Srpska opstrukcija kao da je ojaala koaliciju Muslimana i Hrvata.
Ipak, savez im je bio taktiki - ciljevi su im se razlikovali. Sarajevo
je neprekidno nagrizala sumnja da se Beograd i Zagreb dogovaraju
iza njegovih lea. Izbio je skandal kad je Tuman, nesposoban da uti,
priznao da su se on i Miloevi dogovorili kako je podjela Bosne najbolji
nain rjeenja jugoslavenske krize. Bosansko je predsjednitvo upozorilo
da bi to znailo graanski rat i pozvalo JNA da zatiti sredinju ju
goslavensku republiku, inae e Bosna morati poduzeti mjere da se
obrani jaanjem republike policije.
inilo se da su savezi zakljueni, ali su partneri rovarili jedan dru
gome iza lea - pokuavajui utvrditi mogu li sklopiti bolji sporazum.
Dok su Srbi i Hrvati razmatrali podjelu Bosne, a njihovi se sunarodnjaci
u Hrvatskoj borili jedni protiv drugih, Beograd je istodobno pokuao
dogovoriti se s Muslimanima. Srbija je ljeti 1991. uinila iznenaujui
korak kako bi navela Bosnu na ostanak u novoj Jugoslaviji u kojoj
nema Hrvata ni Slovenaca. Izloila je svoju Beogradsku inicijativu, kako
je nazvana, obrazlaui je kao jedini nain spreavanja rata u Bosni,
jer ako se Muslimani odcijepe od Jugoslavije, republika e se morati

211

podijeliti. Srbi i Muslimani ive jedni uz druge - zato bi svaka dioba


znaila rat. Isprva je Izetbegovi dao na znanje srpskim elnicima da
je prijedlog vrijedan razmatranja, ali se uskoro potuio da je to samo
Miloeviev pokuaj da zavadi muslimanske elnike i na taj nain ovlada
Bosnom. Izetbegovi je optuio Srbe da bi htjeli diktirati tko e vladati
Muslimanima.
I zbilja, mnogi su istaknuti Muslimani smatrali da e cijena raskida
s Beogradom biti previsoka. Miloeviev je sljedei potez bio pokuaj
marginaliziranja Izetbegovia i vodstva SDA sklapanjem sporazuma s
bogatim poslovnim ovjekom Adilom Zulfikarpaiem u kojemu je vidio
alternativnog vou. Zulfikarpai se poslije Drugog svjetskog rata
obogatio u vicarskoj, a u Bosnu se vratio na viestranake izbore i
financirao SDA sve dok se nije zavadio s Izetbegoviem i osnovao svoju
malu frakcionaku stranku, Muslimansku bonjaku organizaciju
(MBO). Srbija je dala veliku vanost Beogradskoj inicijativi. elnici
bosanskih Srba i Muslimana jedan su sat nastupali na srpskoj dravnoj
televiziji. Krupnim se naslovima objavljivao sporazum sa Zulfikarpaiein kao neka velika pobjeda. Bosna ostaje u Jugoslaviji, pisalo
je. Kriza je izbjegnuta. Samo to Zulfikarpai nije bio zamjena za
Izetbegovia. Bio je autsajder, bez i najmanje masovne potpore, a beo
gradska razmetljivost nije mogla prikriti neuspjeh Miloevieve
smicalice. Da je Beogradska inicijativa uspjela, za neko bi vrijeme
odgodila rat, ali vjerojatno ga ne bi posve sprijeila. Muslimani bi pod
srpskim nacionalistikim reimom spali na graane drugog reda.
Bio je to posljednji otvoreni pokuaj Beograda da preuzme politiku
inicijativu. Poslije su pripreme za rat svakim danom postajale sve
odlunije. Bosanski su Srbi poeli proglaavati srpske autonomne oblasti
(SAO). Isprva su bile smijene, poput proglaavanja prelijepe Romanije,
planinskog podruja istono od Sarajeva, mikroskopskom dravicom
SAO. Bilo je viceva na raun tih SAO, ali su nadzorne toke, na kojima
su straarili naoruani Srbi, jasno pokazivale da oni misle ozbiljno.
Obrazac je bio dobro poznat iz rata u Hrvatskoj. Srpski su elnici
ustrajali na diobi BiH u etnike regije kao najbolji nain da se izbjegne
totalni graanski i vjerski rat. Prijedlog je bio oito besmislen: svaka
je dioba Bosne bila siguran recept za rat.
U rujnu je SDA optuila SDS da je proglaenjem srpskih autonom
nih oblasti (SAO) prekrila koalicijski sporazum. Stvaranje srpskih
autonomnih podruja u Bosni i Hercegovini onemoguava funkcioni
ranje republike vlade, a istodobno je napad na zajedniko upravljanje
Bosnom i Hercegovinom, stoji u jednom proglasu SDA. SDA je za
traila od srpskih elnika da osude spontane barikade i autonomne
oblasti ili da priznaju kako im je to slubena stranaka politika. Izet-

212

begovieva je stranka natuknula da bi Muslimani mogli uzvratiti istom


mjerom.
Zaotravao se rat rijeima. Srbi su 14. listopada 1991. unitili krhki
dogovor koji je ipak nekako omoguavao rad svadljivom parlamentu.
Na burnoj nonoj sjednici zastupnici SDS-a ustali su protiv prijedloga
SDA i HDZ o republikom suverenitetu i poloaju Bosne u Jugoslaviji.
Proulo se da je u zgradi podmetnuta bomba.
Mnoge sam dogaaje zaboravio, ali tu no nikad neu zaboraviti,
tvrdi Izetbegovi. Tu no od 14. na 15. listopada 1991, kad je Karadi
izrekao smrtnu presudu muslimanskom narodu. Srpski je elnik upo
zorio Muslimane neka ozbiljno shvate volju srpskog naroda da ostane
u Jugoslaviji:
Bosnu i Hercegovinu elite odvesti istim putom pakla i patnja kojim
idu Slovenija i Hrvatska. Nemojte misliti da neete odvesti BiH u
pakao, nemojte misliti da moda neete odvesti muslimanski narod
u propast, jer se Muslimani u sluaju rata ne mogu braniti... Kako
ete sprijeiti da svi ne poginu u BiH?
Karadieve su rijei okirale Izetbegovia. U tom sam trenu imao
osjeaj da su se otvorila vrata pakla i svi mi izgaramo u vatrama pak
lenim. Izetbegovi se obratio skuptini:
Njegove rijei i ponaanje objanjavaju zato drugi ne ele ostati u
toj Jugoslaviji. Nitko vie ne eli takvu Jugoslaviju kakvu eli gospodin
Karadi. Nitko osim moda Srba. Takvu Jugoslaviju, a i Karadievo
ponaanje, jednostavno mrze narodi Jugoslavije, Slovenci, Hrvati,
Makedonci, Albanci, Maari, Muslimani, Europa i svijet.
Graanima Bosne i Hercegovine elim rei neka se ne boje, jer
rata nee biti... Zato mimo spavajte... Kao predsjedniku BiH ao mi
je to u ovim prilikama moram govoriti u ime muslimanskog naroda.
Sveano izjavljujem da Muslimani nikoga nee napasti. Ipak, isto tako
sveano izjavljujem da e se Muslimani odluno braniti i opstati. Nee
nestati kao to je rekao Karadi. Oni ne mogu nestati.
U svojoj otroj osudi Srba, Izetbegovi je izveo i taktiki manevar.
Pohvalio je stabilizacijski uinak postrojba JNA u Bosni. Armija se
brzo pretvarala u srpsku vojsku, jer se muslimanski i hrvatski mladii
nisu odazivali na pozive za novaenje. Ali je Izetbegovi okrivio
priuvnike JNA da stvaraju pusto u republici. Bilo je estih incidenata
sa crnogorskim priuvnicima koji su opsjedali susjedni Dubrovnik. De
set dana nakon sukoba u parlamentu, eksplozija bombe unitila je
damiju u Trebinju u dubrovakom zaleu. Primijenjena je dobro poz
nata metoda vojne sile isprepletena epizodama politikog nasilja.

213

U dva sata po ponoi 15. listopada, Krajinik je odluio prekinuti


sjednicu. Srbi su izali ostavivi zastupnike SDA i HDZ neka nastave
svoje savjetovanje. Nazoni su glasovali za suverenitet Bosne i odbacili
Beogradsku inicijativu za koju se zauzimao SDS. Bila je to lana po
bjeda nakon Karadievih prijeteih rijei. Sutradan je general Kadijevi
doputovao u Sarajevo i sporazumio se s bosanskim elnicima da se
po republici postave zajednike policijske i vojne ophodnje. Na rastanku
je Izetbegovi rekao Kadijeviu: Bosnu preputam tvom srcu i dui.
Deset dana poslije Srbi su formirali svoj parlament i glasovali da
ostanu u Jugoslaviji. Unitena je svaka iluzija da nacionalistika koalicija
jo postoji.

Zahuktavao se rat u Bosni. Srbi su 9. i 10. studenog odrali svoj


prvi plebiscit. Izetbegovi ih je optuio da odbacivanjem referenduma
u cijeloj republici pokuavaju jo vie destabilizirati Bosnu. Bio je to
jednostranaki plebiscit. Dakako, rezultat je bio slavodobitan, odaziv
je bio iznad sto posto. Ne mogu se oteti dojmu da je to bilo glasovanje
u boljevikom stilu.
Na kongresu SDA 30. studenog Izetbegovi je ponovno izabran za
predsjednika. Stranka je pozvala meunarodnu zajednicu na diplomat
sko priznanje svih est jugoslavenskih republika istiui da Bosna nee
ostati u Jugoslaviji kojom vladaju Srbi. Kako bi sauvala sigurnost
Bosne, SDA je pozvala da se poalju mirotvorci u podruja kojima
patroliraju naoruani Srbi. U zavrnoj rijei Izetbegovi je rekao da
su on i vodstvo ponovno otkrili duh muslimanskog naroda karakte
rizirana snoljivou prema svemu i svakome.
U prosincu je EZ, na pritisak Njemake - koja se zalagala za ne
ovisnost Hrvatske - ponudila priznanje svakoj od est republika ako
se obveu da prihvate kriterije EZ za nove drave. S vatrom to je
tinjala u Hrvatskoj, Izetbegovi je oajniki nastojao Bosni osigurati
obeanje zatite. Bojao se JNA, a kanda je vjerovao da e Sjedinjene
Drave pomoi obranu Bosne (iako je Washington porekao da je ikad
to zajamio). S Hrvatskom na pragu priznanja, preobrazba jugoslaven
ske federacije oito je otpadala. Izetbegovi nije imao izbora nego
zatraiti neovisnost. Bosanski su Srbi uporno ponavljali da e proglasiti
svoju dravu ako ne budu mogli ostati u Jugoslaviji. Izetbegovi je
strepio, rekao je da e pokuati nagovoriti Hansa Dietricha Genschera,
njemakog ministra vanjskih poslova, da ne prizna Hrvatsku i Sloveniju.
Ali, kad se u studenom naao s Genscherom oi u oi, nije ni naeo
taj problem. Moda je njegova utnja uklonila jednu od posljednjih
prepreka priznanju.14

214

Nakon sastanka s dvojicom posebnih izaslanika EZ, lordom Carringtonom i portugalskim veleposlanikom Joseom Cutileirom (Portugal
je tada predsjedao u EZ), koji su obilazili glavne gradove republika
da bi iznijeli svoj plan, Izetbegovi je 19. prosinca otiao lokalnom
zapovjedniku JNA Vojislavu urevcu i rekao mu da je odluio zatraiti
neovisnost. Sjedokosi ga je general pogledao i zapitao kani li to Alija
objaviti graanski rat. urevcu je neovisnost bila ravna objavi rata.
JNA je kanda smatrala da bi se Izetbegovi mogao predomisliti. Najvii
su generali dolazili i pokuavali ga prijetnjom - i ulagivanjem - natjerati
da zadri Bosnu u Jugoslaviji. A Izetbegovi nije digao ruke od JNA.
I dugo poslije susreta s urevcem, Izetbegovi se nadao da bi JNA
mogla obraniti Bosnu.
No, sutradan je Predsjednitvo BiH odluilo da od EZ zatrai
priznanje. Dvojica srpskih predstavnika glasovala su protiv. Izetbegovi
je na sarajevskoj TV objasnio da Bosna nema drugog izbora osim ne
ovisnosti. Ili to ili Velika Srbija, rekao je. Jugoslavije vie nema. Izrazio
je slabu nadu u kantonalnu BiH jer e zbog demografske raspodjele
veliki dijelovi svake nacionalne skupine ostati izvan odreenih joj kan
tona. U tom svom govoru u TV-dnevniku, Izetbegovi je, obraajui
se Srbima, napomenuo kako su bosanske etnike zajednice stoljeima
ivjele u miru, jedini je izuzetak bio Drugi svjetski rat. I dalje valja
teiti za ravnopravnosti naroda.

Srbi su u Bosni imali jednu veliku prednost nad Muslimanima i


Hrvatima: JNA. Vojska se poetkom 1992. povukla iz Slovenije i Hrvat
ske, najvie u Bosnu u kojoj je bila glavnina vojne industrije. S
povlaenjem se u Bosni nagomilala golema koliina tekog naoruanja.
Prema teoriji JNA o obrani od vanjskog napada, razvijenoj nakon Ti
tova raskida sa Staljinom 1948, planinska sredinja republika smatrala
se najsigurnijim mjestom za kimu JNA.
Karadi je otiao u Beograd da zatrai da se svi bosanski Srbi
koji slue JNA irom Jugoslavije prebace u Bosnu kako bi se tamonja
TO pretvorila u vojsku. Borisav Jovi, Miloevieva desna ruka, rekao
je da se Armija nee micati sve dok se ne nae politiko rjeenje.
Karadi nam je rekao:
Iza Armije je stajalo cijelo srpsko stanovnitvo, koje je i raunalo da
e Armija obraniti Jugoslaviju.
Srpski je reim potajno proveo plan koji je ubrzao priznanje Bosne.
U sijenju 1997. Miloevi je izdao tajnu naredbu da se svi asnici
JNA, rodom iz Bosne, upute u svoju republiku. Kad se JNA u svibnju

215

1992. slubeno povukla iz Bosne, glavnina asnika koji su ondje ostali,


zapravo su bili bosanski Srbi. Vie nisu bili graani Jugoslavije koja
je dotle postala druga drava. Beograd je planirao dalekovidno, za tre
nutak kad Bosna bude priznata, kazao je Jovi.
Milosevic i ja smo razgovarali o tome. Ni s kim drugim nismo raz
govarali. Uputili smo Glavni stoer neka razmjesti postrojbe i neka
prebaci u Bosnu sve koji su rodom iz Bosne, a one koji su rodom
iz Srbije i Crne Gore, neka povue u Srbiju i Crnu Goru.
Deset dana kasnije javili su nam da je sve vrlo djelotvorno
provedeno, iako je Armija nevoljko prihvatila neto to se kosi s nje
zinim unutarnjim pravilima. Nismo ekali meunarodno priznanje
Bosne da porazmjestimo postrojbe u Bosni. [U vrijeme priznanja ] od
90.000 vojnika u Bosni mislim da ih je 85% bilo rodom iz Bosne.
Tako su politiari bosanskih Srba, uz pomo vojske, poduzeli korake
da preduhitre meunarodno priznanje i planirani referendum za cijelu
Bosnu. Oni su 9. sijenja proglasili svoju Srpsku Republiku Bosne i
Hercegovine (koju e poslije preimenovati u Republiku Srpsku) kao
sastavni dio jugoslavenske federacije. Srpski su elnici rekli da je to
jedina mogua obrana od Muslimana. Granice samozvane tvorevine
obuhvaale su autonomne oblasti, pa ak i mjesta gdje su Srbi bili
u manjini. Ako Srbi ele, naglasio je Karadi, mogu preuzeti vlast
nad ezdeset i est posto Bosne.
Neprekidno sam bio svjestan da e izbiti rat, jer smo vrlo dobro znali
da srpski narod nee napustiti Jugoslaviju. Nitko ih nije mogao prisiliti
da je napuste. Trebalo je definirati teritorije. Budui da to nitko nije
potovao, morao je izbiti sukob.
Svjesni da njihalo ide prema priznanju, bosanski su Srbi sve vie
galamili, prijetei da e se Bosna kupati u krvi. Miloevi, meutim,
to nije smatrao tako vanim dogaajem. Naalio se s Karadiem da
je ludi rimski car Kaligula svoga konja proglasio senatorom, ali konj
to nikad nije postao. Isto vrijedi i za Izetbegovia, rekao je, ima
meunarodno priznanje, ali ne i dravu. Po istoj logici kojom e se
ubudue esto posluiti, Miloevi je ustvrdio da to nita ne znai. I
ispravno je raunao da meunarodna zajednica nee braniti ono to
je priznala kao dravu.
Kad su poeli lisabonski razgovori o budunosti Bosne, rije kan
ton postala je nova krilatica. inilo se kao da je svaki srpski i hrvatski
politiar iz Bosne drao u ladici primjerak vicarskog Ustava. Razgovori

216

su se nastavili tjedan dana prije referenduma o neovisnosti. Svi su na


cionalni elnici - pa i Srbi koji su bili protiv toga - znali da e veina
glasovati za neovisnu Bosnu. To je znailo da e ubrzo uslijediti
meunarodno priznanje. Svaka je strana upozoravala na predstojeu
nesreu - ali nije ni pokuavala ii na kompromis - iako su svi govorili
suprotno.
Na pritisak posrednika EZ, tri su se elnika sloila da e priznati
postojee vanjske granice BiH. Takoer su se sloili sa stvaranjem na
cionalnih teritorijalnih jedinica u BiH. Ono prvo bio je kompromis
srpske i hrvatske strane zato to ih je obvezivalo na odranje bosanske
drave. Drugi je sporazum bio izuzetan. Bio je to potpuni obrat za
Aliju Izetbegovia koji je dotad odbijao svaku diobu po nacionalnom
naelu. Karadi i njegov hrvatski pandan Mate Boban oduevljeno
su doekali Izetbegoviev ustupak.
A Izetbegovi se predomislio im je dao pristanak. Vrativi se u
Sarajevo, predsjednik BiH pokuao je preudesiti sporazum tako da mu
osnovicu proiri od etnike na zemljopisnu i gospodarsku. Monici iz
SDA osudili su sporazum jer su u njemu vidjeli podjelu Bosne. I Izet
begovi je, unato svom nevoljkom da, u naelu bio protiv svake
podjele Bosne.
Od svih meunarodnih napora, isprva da se sprijei rat, a poslije
da se postigne nekakav dogovor, najee je krivo protumaen upravo
Lisabonski sporazum. Razoarani izaslanici, srpski i hrvatski naciona
listi, stalno gude da su u tom trenutku Izetbegovi i Muslimani odbacili
posljednju mogunost za mir. Tvrdnje nacionalista da se dioba mogla
izvriti bez krvoprolia, teko da se mogu uzeti ozbiljno. Tona teri
torijalna podjela nije bila detaljno dogovorena. A poslije e biti jasno
da e svaki zahtjev jedne zajednice za nekim mjestom najee biti
popraen protuzahtjevom druge.
Odmah su stale kruiti prie zato se bosanski elnik predomislio.
No, to ponaanje, moda posljedica godina provedenih u zatvoru, bilo
je tipino za njega. Izetbegovi se lako priklanjao sad jednom, a sad
drugom prijedlogu. Poslije se ukalo da ga je Warren Zimmermann,
ameriki veleposlanik u Jugoslaviji, pozvao da odustane od sporazuma.
Ali je Zimmermann, vrst zagovornik ljudskih prava, imao upute da
podupre svaki sporazum koji tri strane postignu. Tvrdi da je Izetbegoviu savjetovao: ako se bosanski predsjednik na neto obvee, mora
se toga drati. Poslije e se Zimmermann, koji je tri mjeseca kasnije
napustio Jugoslaviju kad su strana veleposlanstva opozvala svoje vele
poslanike, dati ostavku na dunost u Ministarstvu vanjskih poslova
djelomice u znak prosvjeda zbog amerike politike prema Bosni.

217

Samo dva dana nakon Lisabonskog sporazuma, Srbi i Hrvati izvadili


su svoje zemljovide. U Grazu je 26. veljae 1992. odran prvi u nizu
njihovih tajnih sastanaka. Poslije su obje strane branile razgovore, pori
cale bilo kakvu urotu protiv Muslimana, tvrdile da su im posrednici
EZ savjetovali dvostrane sastanke. Karadi je Josipu Manoliu, jednom
od Tumanovih najpouzdanijih savjetnika, koji je predstavljao bosanske
Hrvate, rekao da Srbi moraju imati koridor preko sjeverne Bosne. Bez
koridora je bilo kakvo rjeenje iskljueno. Manoli je, veli Karadi,
opirno govorio o seljenju stanovnitva. Predloio je da Hrvati iz Srbije
dou u Hrvatsku, a Srbi iz Krajine, Zagreba i Rijeke da idu u Srbiju.
Nabacio je da ih se prisili na odlazak, kae Karadi.
U uzbuenju i strci oko referenduma i kasnijih srpskih barikada,
koje su paralizirale Sarajevo, zaboravljeni su lisabonski razgovori. Srbi
su bili gotovo sto posto sigurni da ele ostati u Jugoslaviji. Hrvati i
Muslimani bili su gotovo sto posto sigurni da ele otii iz nje. Tad
je bilo jasno da Bosna nee opstati, rekao je Karadi koji je znao
da vrijeme istie. Jedan ozlojeeni srpski zastupnik rekao je u novom
srpskom parlamentu: Svjedoci smo poroaja muslimanskog kopileta
na zemlji naih djedova.
Na sjeveru Bosne odmah su izbile prve ozbiljne borbe u Bosanskom
Brodu. Za vrijeme rata u Hrvatskoj, JNA je ve napadala iz Broda
kako bi obranila opsjednutu vojarnicu u Slavonskom Brodu, gradu bli
zancu odmah preko rijeke Save. Srpski su seljaci poslije referenduma
podigli barikade. Htjeli su blokirati prolaz vojsci i oruju preko savskog
mosta s hrvatske strane. Bio je to posljednji most u naim rukama,
spajao je Bosnu s ostatkom svijeta, rekao je novinar Armin Pohara
koji je stvorio broanski Krizni stoer to je preuzeo obranu grada.
Savski mostovi u Brkom i Samcu ve su bili srueni, most kod
Gradike drali su Srbi, kao i onaj kod Novog. Srbi su svakim danom
bili sve blie. Dan prije poetka rata odluili smo da emo zapucati
ako oni primaknu barikade mostu.
Pohara je otiao hrvatskoj vojsci u Slavonski Brod i zatraio jo
oruja radi obrane grada. Rekao sam im da je rat neizbjean, imamo
tri stotine puaka i traim jo. Dobili smo jo pedeset puaka i dvjesto
tinjak runih granata, to je bilo udno. Dobili smo i dvije tisue zrna.
Nama je to bilo mnogo. Rat je i poeo u Bosanskom Brodu, siguran
sam da e se sa mnom sloiti povjesniari. Hrvatska je vojska krenula
na Brod.
Neopazice, rat je poeo.

218

1) AP, 26. lipnja 1990.


2) SDA nema nacionalni atribut muslimanska jer je u ono doba bila
ilegalna.
3) Danilovi, Rajko, Upotreba neprijatelja: politika suenja u Jugoslaviji
(1945-1991), Agencija Valjevac, Valjevo 1993, str. 161-171.
4) Daja, Sreko, Bosna i Bonjaci u hrvatskom politikom diskursu, Eras
mus, str. 33, prosinac 1994.
5) Daja, id., str. 33-41.
6) Etniki Albanci, etvrta po brojnosti skupina u Jugoslaviji, nikad nisu
dobili status naroda pod izgovorom da u susjednoj Albaniji imaju matinu
dravu. Ostali su nacionalna manjina.
7) Start, 7. srpnja 1990, str. 34.
8) Tanjug, 17. srpnja 1990.
9) SWB, 4. listopada 1990.
10) Osloboenje, 11. studenog 1990.
11) Gani (680.783 glasa); Plavi (557.218) i Koljevi (541.212); Kljuji
(464.174) i Boras (408.750).
12) Tanjug, 11. srpnja 1991.
13) Tanjug, 18. srpnja 1991.
14) Warren Zimmermann, Foreign Affairs [Vanjski poslovi] (oujak/travanj 1995), str. 16.

219

16.
VRATA PAKLA
Poetak rata u Bosni
1. do 10. travnja 1992.

Zvornikom se efu policije lice nabralo od umora. Noi provedene


u bdjenju, u oekivanju nevidljiva neprijatelja, uinile su svoje. Prije
nepuna dva tjedna etrdeset je njegovih kolega, samih Srba, uzelo svoje
walkie-talkie i oruje, napustilo postaju, sjelo u automobile i odvezlo
se iz Zvornika. Bez upozorenja i objanjenja. Samo su se jednog dana
pokupili. A sad e se zacijelo vratiti.
U eliji su etiri paravojnika iz ue Srbije ekali to e biti s njima.
Uhieni su u dva po ponoi kad su se uljali gradom. Zateeni su
naoruani automatskim orujem, noevima i metalnim lancem za gu
enje. Policijski ih je ef htio prebaciti iz grada, na sigurno, pa se
telefonski obratio za pomo kontraobavjetajnoj slubi JNA. Nadasve
se bojao da e njihova nazonost u Zvorniku dati srpskoj paravojsci
izgovor za napad. Bilo je to 8. travnja 1992, dva dana nakon to je
EZ priznala neovisnost Bosne.
U postaju je uao policijski izvidnik. Ispred grada okupilo se dvije
tisue naoruanih Srba, i dolaze, rekao je. Ovdje se ne odluuje o
budunosti Zvornika, rekao je ef policije. Nee proi ni cijeli dan,
a veinsko e zvorniko muslimansko puanstvo biti istjerano.
Srpskoj paravojsci i postrojbama JNA to su se gomilale pred
Zvornikom nije trebao izgovor. Osmog travnja poelo je bombardiranje
preko Drine, iz ue Srbije. Tisue su pobjegle, samo preko mosta u
Mali Zvornik prelo ih je dvije tisue. Sutradan je Arkan, zapovjednik

220

zloglasne paravojne postrojbe Tigrovi, dao ultimatum zvornikim Mu


slimanima - kojih je u gradu bilo oko ezdeset posto - da se predaju.
Kad nisu odgovorili na poziv za predaju, Arkan je krenuo. Zvornik
je pao 10. travnja.
Jose Maria Mendiluce, najvii dunosnik UNHCR-a u bivoj Ju
goslaviji, bio je kod Miloevia u Beogradu.
Miloevi mi je rekao, kao to je govorio tijekom cijelog sukoba, da
nema vlasti nad bosanskim Srbima, ali pokuat e se posluiti svojim
moralnim autoritetom... Njegovo je slubeno stajalite bilo da ako je
Bosna neovisna, onda savezna vojska mora izai iz nje. Oito, nije
mi rekao... da e velik dio zapovjednikog kadra savezne vojske ostati
u Bosni kao bosanska vojska. Tada to nije bilo jasno kao to se
poslije pokazalo.
Mendiluce je iz Beograda otiao s Miloevievim obeanjem da e
uiniti sve to je u njegovoj vlasti (to se svodi, dakako, samo na njegov
moralni utjecaj) kako bi podupro misiju UNHCR-a u Bosni. Na
povratku u Sarajevo Mendiluce je morao proi kroz Zvornik. Izabrao
je pogrean dan.
Kad sam doao na most [preko Drine koja odvaja Srbiju i Bosnu],
uo sam eksplozije od topnike i minobacake vatre. Na srpskoj strani
velika strka. Oko kilometar od mosta paravojska i vojnici JNA skupili
su se uz rijeku. Cijelo je podruje bilo puno vojske. Zahtijevao sam
neka mi dopuste da prijeem most. Pustili su me na moj rizik. Preao
sam na bosansku stranu. Snana je topnika vatra dolazila sa srpske
strane Drine, vidio sam dim kako se die iz topova na srpskoj strani.
Srpska paravojska i JNA koje su drale taj dio grada, bile su bijesne
to je stranac svjedok njihova juria na grad.
Dva su me sata zadrali. Shvatio sam da sam u ozbiljnoj opasnosti.
Vidio sam kamione pune mrtvaca. Vidio sam kako paravojnici iz
kua iznose trupla ena, djece i staraca i bacaju ih u kamione. Vidio
sam najmanje etiri-pet kamiona puna leeva. Kad sam stigao, i
enje je bilo gotovo. Ljudi nije bilo, na ulici nigdje nikoga. Sve je
bilo zavreno. Pljakali su i istili grad nakon pokolja. Bio sam
uvjeren da e me ubiti.
Nisu ga ubili. Pustili su ga. Preko bojinice je jurnuo brzinom od
sto etrdeset na sat. Preao je na teritorij pod nadzorom Bonjaka
i ondje naao rtve ienja. U uskoj se dolini sklonilo pet tisua ljudi.
Kad sam stigao automobilom, okruilo me tisuu ljudi. Navalili su
na mene, molili me: Spasite nas, spasite nas!" tako oajno da sam

221

ondje ostao sat vremena i pokuavao ih umiriti. Bilo je mnogo mrtvih,


ozlijeene djece na tlu to su uasnuto gledala, neopisivo uasnuto,
a ulo se kako se minobacaka vatra blii.
Mendiluceov dojam da su u osvajanju Zvornika sudjelovale srpska
paravojska i JNA, potvruje paravojni elnik ekstremnih nacionalista,
Vojislav Seelj, koji je doao u Zvornik malo nakon onoga to on zove
osloboenje: Zvornika je operacija planirana u Beogradu, rekao
je.
U njoj su sudjelovale snage bosanskih Srba, ali su specijalci i najbolje
postrojbe doli s ove strane [iz Srbije}. Bile su to policijske postrojbe,
takozvane Crvene beretke, posebne postrojbe Ministarstva unutarnjih
poslova Srbije. Armija je neznatno sudjelovala, po potrebi je pruala
topniku potporu. Operacija se dugo pripremala. Nije izvedena nimalo
uurbano. Sve je bilo dobro organizirano i struno provedeno.
Arkanovi Tigrovi su, nakon svojih krvavih iskustava prethodne
godine u istonoj Slavoniji, gdje su prvi put primijenili tehniku etnikog
ienja, doli 1. travnja u Bijeljinu u sjeveroistonoj Bosni. Bijeljina
i Zvornik bili su Srbima strateki vani za rat. Zajedno, predstavljali
su spojnicu koja vezuje dva glavna komada bosanskog teritorija to
su ih srpski nacionalisti svojatali: Bosansku krajinu, oko Banjaluke na
sjeverozapadu, a na istoku zapadno Podrinje, pa juno od Zvornika
i niz istoni i juni bok Sarajeva u istonu Hercegovinu. Istona je
Bosna bila Beogradu najvanija, zato to granii sa Srbijom.
Arkan je pokrenuo kampanju zastraivanja bijeljinskih Muslimana.
Njegovi su Tigrovi zauzeli snajperske poloaje oko grada, prolazili
ulicama i u zrak pucali iz strojnica. Pohvatali su muslimanske elnike
i organizirali smaknua po kratkom postupku. Lako su uguili sim
bolini otpor. U sporadinim ulinim borbama poginulo je najmanje
dvadesetak osoba. Slike su stigle u Sarajevo pa je Alija Izetbegovi
prvi put postao svjestan razmjera i prirode krize koja se sputala na
njegovu zemlju:
Bilo je gotovo nevjerojatno. Ubijaju se civili, na slikama vidi enska
trupla na ulicama. Mislio sam da je fotomontaa, nisam vjerovao svo
jim oima, nisam vjerovao da je to mogue.
Izetbegovi je bio pod sve jaim pritiskom da odluno postupi. Kao
da pojma nema kakvu je ulogu JNA gotovo godinu dana igrala u Hrvat
skoj - i koju poinje igrati u njegovoj zemlji - Izetbegovi se za pomo
obratio generalima. Bilo je to, kako e poslije priznati, kao da lisici
povjeri kokoinjac. JNA je, uz Izetbegoviev naivni blagoslov, krenula
3. travnja i do tri po podne okupirala grad. Kampanja zastraivanja

222

nastavila se uz suuesnitvo JNA. Pobjeglo je gotovo cjelokupno bijeljinsko nesrpsko puanstvo. JNA je opet, toboe odvajajui zaraene
etnike strane, zauzela komad teritorija koji e sad, pod njezinom
zatitom, biti pripojen separatnoj srpskoj dravi.
Izetbegovi je u Bijeljinu poslao mjeovitu delegaciju koja e istraiti
navodne zloine. U njoj su bili lanovi kolektivnog Predsjednitva BiH,
muslimanski predstavnik Fikret Abdi, i srpska predstavnica Biljana
Plavi, te Hrvat Jerko Doko, ministar obrane BiH. Njihova istraga
nije nikamo dovela. Abdi e rei:
Bijeljina je bila praktiki prazna. Sastao sam se s mjesnim vlastima,
rekoe mi to se dogodilo, ali ondje nije bilo nijednog Muslimana pa
nismo mogli raspravljati o problemu u cjelini. Muslimani se nisu odaz
vali naim pozivima. Bili su previe prestraeni da bi izali, a osobito
prestraeni da bi o svemu tome razgovarali.
Plavika nije krila svoje tumaenje dogaaja. Poljupcem je poz
dravila Arkana. Nekoliko tjedana kasnije, vii dunosnik amerikog
Ministarstva vanjskih poslova, Ralph Johnson, ostao je praznih ruku
kad je Miloevia pitao za Arkana. Miloevi ga je pogledao ravno
u oi i rekao da za njega nikad nije uo. Poslije estosatnog rata ivaca,
Miloevi je priznao da je ve uo to ime - taj Arkan je osobni
uvar Biljane Plavi.
Izetbegovi je 4. travnja popustio pritisku hrvatskih predstavnika
u Predsjednitvu i Ejupa Gania koji se potvrdio kao njegov de facto
zamjenik. Sve vie alarmiran bijegom Muslimana iz sjeveroistone
Bosne, naredio je opu mobilizaciju bosanske TO. Tada je bilo jasno
da se neto mora uiniti, poslije e rei Gani. JNA je bila svugdje
i ve je bila prerasla u etniku armiju. Poeo je egzodus iz istone
Bosne, poinjena su zvjerstva, zakljuili smo da emo se braniti onim
to imamo.
Ta odluka je razbjesnila elnike bosanskih Srba koji su tvrdili da
e se mobilizaciji odazvati samo Muslimani i Hrvati. Protumaili su
je kao objavu rata. Karadi se izravno obratio Izetbegoviu:
Teko nas je pogodila vijest da je Izetbegovi zapovjedio opu mo
bilizaciju, znali smo da to vodi u rat. Nazvao sam Izetbegovia i
rekao: Molim te, opozovi poziv. Zna da se Srbi nee pridruiti tvojim
snagama. Rekao je da to ne moe uiniti jer je poziv ve objelo
danjen. Nato sam odgovorio neka smisli nekakvu formulu kako bi
ga povukao, jer nikad nije prekasno, ali on nije htio.
Izetbegoviu se javio i Krajinik koji je s njim bio u boljim odnosima:

223

Pitao sam ga zna li to to znai. Srbi jo uvijek slue vojsku, ali je


Muslimani i Hrvati vie ne slue. Sad eli organizirati TO. to misli,
tko e ii u njegovu TO? Protiv koga? Protiv Srba? Molio sam ga
neka opozove odluku. Rekao sam mu da to moe odvesti u rat. Izetbegovi mi je rekao da mu je ao, ali nita ne moe uiniti. Osjeao
sam da je pod snanim pritiskom.
Koljevi i Plavika su odmah dali ostavku u Predsjednitvu i krnje
Predsjednitvo proglasili nelegalnim. Karadi je te noi, iz svog stoera
u centru, u Holiday Innu, gledao u grad s kojim zna da je u ratu.
Poeo se osjeati kao u stupici.
U Sarajevu je bilo ozraje terora. Ulice su bile puste, a iz naih ureda
u Holiday Innu gledali smo muslimanske snajpere, Zelene beretke,
postavljene na neboderima. Sve je bilo blokirano, nismo mogli otii
iz hotela. / tako smo ekali jutro da vidimo to e se dogoditi.
Sutradan ujutro srpska je paravojska opkolila i onda napala sara
jevsku policijsku kolu na junom rubu grada. Kompleks je bio visoko
iznad grada, na zavidnom strategijskom poloaju. Bilo je ondje i veliko
skladite oruja i streljiva. Srpske su se snage kanile spustiti s poloaja
na brdu Vrace i s juga ui u grad, prijei rijeku kod zgrade parlamenta
i presjei Sarajevo na dva dijela ondje gdje je najue. S policijskom
kolom u bosanskim rukama, imale bi za leima dobro naoruana nepri
jatelja. Moralo se najprije to rijeiti. Sad je to postala prva toka borbe
u Sarajevu.
Sve do 5. travnja, veina je Sarajlija - bili oni Muslimani, Srbi,
Hrvati, idovi ili Jugoslaveni - naivno vjerovala da se njihovu gradu
nikad ne moe dogoditi rat. Karadieva su grozna upozorenja o pri
jeteoj katastrofi smatrali buncanjem poremeenog i marginalnog fa
natika. Kod ignoriranja Karadia meu sarajevskim urbanim srednjim
staleom, bilo je mnogo snobizma. Mnogi su Sarajlije voljeli jedan dru
goga podsjeati da on nije njihov; nije ak ni Bonjak, nego urbanizirani
crnogorski seljak, u svojoj obitelji prvi koji se kolovao. Sarajlije koji
su ga poznavali kao mladia, pamte ga kao nespretna aka nevina
gradskom ivotu. Rekli bi kako je u grad navodno doao jo u opan
cima. A 5. travnja poeli su ga ozbiljno shvaati.
Mobilizacija dan prije prodrmala je samozadovoljno Sarajevo. U
zapadnom dijelu grada skupila se mala gomila ljudi pa se glavnom
ulicom uputila u sredite grada. Masa je rasla, tisue Sarajlija svih
narodnosti pridruile su se svjetini da bi prosvjedovale protiv ludila
etnike podjele i sukoba u gradu u kojemu su narodnosti bile tako
pomijeane i kojem je najvea dika bila to je stoljeima bio model
suivota i uzajamne snoljivosti. I Srbi, i Hrvati, i Muslimani nosili

224

su jugoslavenske stjegove i Titove slike. Meu njima bio je i dvadeset


sedmogodinji knjigovoa Samir Kori. Dvije godine poslije se, kao
novinar Reutera, sjeao tog dana:
Okupili smo se jer smo mislili da jo ima vremena da ljudi promijene
miljenje, da spasimo Sarajevo i Bosnu kao mjesto gdje bi Muslimani,
Srbi i Hrvati mogli ivjeti kao svih tih 500 godina.
U kasno jutro nas je nekoliko tisua odluilo doi do jedne od
barikada na drugoj strani mosta Vrbanja, iza tornja parlamenta.
Kanili smo preko mosta u Grbavicu kako bismo pokazali da grad
jo pripada narodu, sveukupnom narodu.
Dok su voe povorke, okupljeni u dvoritu parlamenta, formirali
Odbor narodnog spasa, prosvjednici su skrenuli desno, preko mosta,
i uli u Grbavicu. Nehotice, kretali su se uzbrdo, prema opsjednutoj
policijskoj koli i srpskim pukama. Odjeknuli su hici. Jedan ovjek
na elu povorke bio je pogoen u nogu. Masa je nastavila put. Oni
koji su ili sprijeda vidjeli su ljude u odorama iza stabala. Vidjeli su
one iz srpske paravojske kako tre od zgrade do zgrade. Opet hici;
netko je bacio runu bombu. Masa se prestraila i rasprila. Veina
prosvjednika - kojima se jo inilo da je otvoreni rat besmislica - i
nije znala da je u Sarajevu upravo pala prva ratna rtva. Prva je poginula
Suada Dilberovi, dvadeset etverogodinja studentica medicine iz Dub
rovnika. Pogoena je u prsa preavi most Vrbanju, a podlegla kad
su je dovezli u koevsku bolnicu. Samir Kori je u poetku prosvjeda
bio uz nju, ali mu se izgubila iz vida kad je masa pola prema Grbavici.
Njegovo sjeanje na to vrijedi prenijeti u cijelosti. Ono podsjea na
to koliko je Sarajevo, u kojemu su slabo prole nacionalistike stranke,
bilo nepripremljeno za ono to e se dogoditi; i tjera u la tvrdnju
da su rat raspirile drevne etnike mrnje.
Danas e vam mnogi rei kako su tada znali da e izbiti rat, ali ja
nisam znao, a mislim nije ni Suada. Suadi, Muslimanki iz prelijepog
Dubrovnika, problem je bio skroz apstraktan.
Roditelji su joj od listopada 1991. bili zatoeni u Dubrovniku koji
su opsjedali Srbi u ratu s Hrvatskom. U svom su gradu bili prognanici
jer su zbog neumornog srpskog granatiranja morali napustiti svoj dom
i skloniti se u hotel.
Suada se, kao studentica medicine koja je u svibnju trebala diplo
mirati, tog dana lako mogla kloniti prosvjeda. Nije bila iz Sarajeva,
nije bila ni Bosanka. Ali je moja prijateljica bila povrijeena zbog
podjele grada koji je za petogodinjeg studija upoznala i zavoljela.
Njezina je obitelj ve plaala cijenu etnike mrnje koja je ekala
ondje, iza barikada.

225

Nije to bila gnjevna masa. Sjeam se plavokose Suade blistavih


modrih oiju, smijala se tog jutra. Ljudi oko nas, uglavnom mladi,
bili su raspoloeni, eljni da na miroljubiv nain iskau svoje miljenje.
Bio sam na pedesetak metara od mosta kad su ispaljeni prvi hici,
pet, moda est. Svi su potrali.
Cim smo se sklonili iza jedne zgrade, uasno sam se naljutio. Ni
kad mi nije bilo palo na um da bi netko mogao zapucati u skupinu
nenaoruanih prosvjednika.
udno zvui, ali se rat jo nije inio neizbjenim. Tek nakon neko
liko dana inilo se da nema povratka i mi smo poeli spominjati
Suadu kao prvu osobu ubijenu u bosanskom ratu.
Ono to nam se inilo sluajnim nasilnim inom, uasnom osob
nom nesreom, polako se u naoj glavi oblikovalo u prvi incident
kudikamo vee drame, najgoreg europskog rata u pedeset godina.1
Odbor narodnog spasa ispred parlamenta i dalje se obraao prosvjednicima koji se nisu osvrtali na raniju snajpersku vatru s Vraa.
Iz gomile se redao govornik za govornikom, pozivao na micanje bari
kada, na osudu elnika svih triju etnikih zajednica, na raspisivanje
novih izbora. Dogaaj je sarajevska televizija prikazala kasno naveer.
General Lewis MacKenzie, koji je prije nepunih mjesec dana bio stigao
u Sarajevo kao zapovjednik postrojba UN, te je noi, dok se vozio
u svoju rezidenciju, opazio lokve krvi na ulicama gdje su pale rtve
srpskih snajperista. Te noi, pod zdruenim okriljem mraka i topnike
vatre, JNA je osvojila sarajevsku zranu luku, a pred zgradu terminala
i prilazne ceste postavila tenkove i oklopna vozila.
Karadi je opomenuo: dobije li BiH meunarodno priznanje kao
neovisna drava, nee se odrati ni jedan dan. Bit e to, rekao je,
mrtvoroene. EZ je 6. travnja po podne priznala Bosnu. (Sutradan
su je priznale i SAD.) Karadi je odrao rije. Proglasio je neovisnu
Srpsku Republiku BiH, koja e se kasnije preimenovati u Republiku
Srpsku, i objavio da poinje postojati od ponoi toga dana, s glavnim
gradom Sarajevom (trenutano pod neprijateljskom okupacijom), a s
njim kao efom drave. Bosna se, rekao je, raspala istog dana im
je priznata.
Jo su u dvoritu parlamenta zasjedali Narodna skuptina i Odbor
narodnog spasa. S gornjih katova Holiday Inna srpski su snajperisti
zapucali, ubili bar est, a ranili desetke osoba. Bosanska je paravojska
napala zgradu. Prestraeno hotelsko osoblje i gosti uurili su se u
predvorju, dok su se zrna odbijala od zidova. est je ljudi uhvaeno
i odvedeno u neizvjesnu sudbinu. Ali Karadi, njegova ki onja i
lanovi njegova stoera bili su odavno otili.

226

Je li doista Izetbegoviev poiv za mobilizaciju izazvao rat, kako


su ustvrdili srpski elnici? Daleko od toga. Karadi i Krajinik nikad
nisu krili da nipoto nee ivjeti u neovisnoj bosanskoj dravi. Znali
su da ih podupire beogradski reim i posrbljena JNA. Znali su i to
da se podjela Bosne, ako se ne moe postii pregovorima, moe ostvariti
silom. Izetbegoviu su dali izbor koji je Miloevi ostavljao svim svojim
neprijateljima: moete imati mir, ali samo pod naim uvjetima. Nekoliko
dana kasnije, Momilo Krajinik, predsjednik parlamenta samozvane
srpske republike, stavio je ivot na kocku vozei se u Sarajevo na
posljednji sastanak s Izetbegoviem. Nali su se u Krajinikovu bivem
uredu, u zgradi parlamenta gdje se dogodio masakr nenaoruanih i
miroljubivih prosvjednika. Bilo je kasno, ve se smrailo. Zrakom je
odzvanjala tutnjava topnike i minobacake vatre s okolnih brda. Poelo
je bombardiranje Sarajeva.
Prvi je stigao Krajinik. Zgrada je bila zakljuana. Pozvonio je. Nitko
se nije pojavio. Poekao je u automobilu. Gradske su ulice bile puste.
Konano je stigao Izetbegovi praen osobnim uvarom koji je nosio
strojnicu s priguivaem.
Bili smo nekakvi prijatelji, sjea se Izetbegovi. Suraivali smo
u parlamentu poslije izbora 1990.
Krajinik, svjestan da je na neprijateljskom teritoriju i da e njegova
strana biti ogorena to se sastaje s muslimanskim elnikom, zamolio
je Izetbegovia neka sastanak ostane tajnom. Izetbegovi se sloio.
Krajinik mu je onda rekao da moe izbjei rat ako se sporazume
o Sarajevu.
Uvijek nam je na pameti bila podjela Sarajeva, kako bi Srbi imali
svoj dio, a Muslimani svoj. To nije tajna. Smatrali smo da se Sarajevo
treba podijeliti u dva grada-blizanca. Rekao sam Izetbegoviu da rat
moe prestati ako se dogovorimo o Sarajevu.
Izetbegovi je odbio. Krajinik je predsjedniku dao kemijsku olovku
za uspomenu u znak dobre volje. Izetbegovi ju je uzeo. Krajinik je
zakljuao vrata svog ureda i otiao, ne ispraznivi radni stol. Na ras
tanku su se dogovorili da e se opet sastati za dan-dva. Izetbegovi
se zamraenim ulicama odvezao u Predsjednitvo. Krajinik je pak kre
nuo na zapad, u predgrae Ilidu koju su drali Srbi. Rafal iz strojnice
za dlaku mu je promaio automobil. Odluio je da se u Sarajevo ne
vrati do svretka rata. Njih dvojica srest e se ponovno osam mjeseci
poslije, kad e ih lord Owen u enevi posjesti za isti stol. Dotle su
ve bili zakleti neprijatelji.1
1) Reuter, 4. travnja 1994.

227

17.
PREDSJEDNIK JE OTET
2/3. svibnja 1992.

Tog je dana niski sloj oblaka pokrio Bosnu i zamraio predsjedniku


Izetbegoviu pogled iz lagana dvomotornog zrakoplova Cessna kojim
se, nakon tri dana bezuspjenih pregovora u Lisabonu, vraao kui.
Bio je ve nervozan, jedva je ekao da doe kui. Zrakoplov se spustio
u Rim da uzme gorivo, a Izetbegovi, njegova ki Sabina i zamjenik
premijera Zlatko Lagumdija, pokuavali su sat i pol telefonom dobiti
zgradu Predsjednitva u Sarajevu. Sve veze s gradom bile su prekinute.
Izetbegovi nije znao da je tog jutra poelo dotad najjae bombardi
ranje, smiljeno gaanje mnogih zgrada dravne uprave, te unitavanje,
sabotaom iznutra, sarajevske glavne pote i telefonske centrale. Pre
kinuto je etrdeset tisua telefonskih linija, ukljuujui sve one u
sreditu grada gdje su bile dravne zgrade. Bilo je to 2. svibnja 1992.
Predsjednik nije znao da leti u sredite oluje i da se nee nai u sjeditu
svoje vlade, nego u neprijateljskim rukama.
Nakon nekoliko minuta leta kapetan je priopio da mu je zbog
tekih borbi uskraeno doputenje za slijetanje u Sarajevo. Neka zra
koplov proslijedi u Beograd, Zagreb ili Graz. Kapetan je upitao
predsjednika kamo eli ii. Beograd nije dolazio u obzir, do Graza
je bilo predaleko. Izabrao je Zagreb. Zrakoplov je otro skrenuo ulijevo
i nastavio prema sjeveru.
Onda su u pilotsku kabinu stigle nove upute. Kontrola zranog
prometa odobrava slijetanje u Sarajevu. Jo traju estoke borbe, ali

228

predsjednik moe sletjeti na vlastiti rizik. Pilot je poruku prenio


predsjedniku i opet ga upitao neka izabere odredite.
Izetbegovievi prijatelji znaju kako mu se nakon politikog zatoe
nitva osamdesetih godina stvorila navika da ne slua nikoga osim Boga.
Sad, suoen s tom dilemom, prepustio se navici. Nekoliko je minuta
sjedio u nervozi, preputen svojim mislima. Nije pitao ni svoju ker,
ni Lagumdiju, ni posadu zrakoplova. Na posljetku je izustio: Sara
jevo.
Sarajevska je zrana luka bila pod nadzorom JNA. Iako su u gradu
borbe poele ve prije mjesec dana, jo nije bilo jasnih crta konfron
tacije. Izetbegovi je naivno (kad danas znamo koliko se JNA dugo
pripremala za rat protiv Bosne) u Armiji jo gledao neutralnu snagu
koja moe stati izmeu srpske paravojske i ljudi koje ona eli otjerati
iz domova. Ta zabluda nestala je 2. svibnja.
General MacKenzie poslao je u zranu luku oklopni transporter
UNPROFOR-a koji e predsjednika i njegove prebaciti u zgradu
Predsjednitva. vedski je zapovjednik transportera ekao sat i pol
nakon odreenog vremena dolaska zrakoplova, a onda se iz neobja
njivih razloga vratio u stoer UNPROFOR-a. Prema priznanju samoga
generala MacKenziea, nitko u UNPROFOR-u nije znao gdje je
predsjednik i hoe li se tog dana vratiti u Sarajevo. Kad je zrakoplov
sletio, Izetbegovi je pogledom preao preko irokog prostranstva beto
na u potrazi za napadnim bijelim vozilom snaga UN. Vidio je samo
napadna zelena vozila JNA. Obuzela ga je panika. Pobojao se ne samo
za sebe, nego i za ker, za premijerova zamjenika i za svog osobnog
uvara Nurudina Imamovia. Kako se s pratnjom iskrcao, opkolila su
ih tridesetorica ljudi s obiljejima JNA. Imamovi je nagonski povukao
pitolj, ali su mu ga odmah oduzeli. Naredili su im neka pou u zgradu
terminala.

Toga dana, 2. svibnja, rat nije snano eskalirao samo u Sarajevu,


nego i drugdje u Bosni. Tog su se dana srpske snage uvrstile u Brkom
i Doboju, protjeravi iz kua veinsko muslimansko puanstvo i osigu
ravi vitalni koridor istok-zapad, od Srbije do teritorija u Bosni i
Hrvatskoj u rukama Srba. Istog su dana Karadieve snage pokuale
vojnom silom ostvariti njegov plan o podjeli Sarajeva na muslimanske
i srpske etvrti.
Karadi je oduvijek isticao svoj naum o podjeli Sarajeva. Njegovo
vienje grada podijeljena na srpski, hrvatski i muslimanski dio, bilo
je u otroj suprotnosti sa sarajevskom stoljetnom tradicijom mirna
suivota i etnike pomijeanosti. Bestidno je i pred novinarima i pred

229

diplomatima zagovarao potrebu podizanja zida kroz srce grada.


Prieljkivao je Berlinski zid u gradu u kojem je svaka etvrt, svaka
ulica, svaka zgrada bila etniki mijeana.1 U svom planinskom stoeru
na Palama, on bi zadovoljno irio gradske mape i svakom koga je zani
malo pokazivao kuda bi, prema njegovu prijedlogu, prolazio zid. Istoni
je dio grada, uske krivudave ulice starog turskog grada, skupa sa irokim
bulevarima susjedne habsburke etvrti iz devetnaestog stoljea, nami
jenio Muslimanima i Hrvatima. Sve zapadno od Marijindvora, glavninu
sarajevskog industrijskog i trgovakog potencijala, i najvei dio stam
benih objekata, nastavali bi samo Srbi. Tako je bio rijeio s apsurdnim
obrazloenjem da su na poljodjelskim povrinama, na kojima je niknulo
suvremeno Sarajevo, prvotno ivjeli uglavnom srpski ratari. Karadi
se uope nije ispriavao to bi se prema njegovu naumu golema veina
Sarajlija morala natrpati u povrinom najmanji i najgue nastanjeni
dio grada. Muslimani su tako navikli ivjeti, jednom je sveano izjavila
njegova zamjenica Biljana Plavi. Vole ivjeti jedan na drugome, to
je njihova kultura. Nama, Srbima, treba prostora.
Kad se 2. svibnja Izetbegovi vraao iz Lisabona, Karadieve su
snage pokuale prepoloviti grad. Tjednima su zaposjedale uzvisine i
opkoljavale Sarajevo sa svih strana. Sad su krenule na grad. S juga
su se s brda Vraa i Trebevia spustile u sredinji dio Grbavicu. Kolona
oklopnjaka prela je uski most kod Skenderije i prila stotinjak metara
na domak zgradi Predsjednitva. Napredovanje je poduprla topovska
i minobacaka vatra s okolnih uzvisina. Topovska i tenkovska zrna zabi
jala su se u crvene opeke proelja gradske opine. Sa zapada je druga
oklopna kolona krenula iz srpskog okupiranog podruja kod zrane
luke, oito prema etvrti u kojoj je TV-centar i uoljivi dvostruki ne
boder sarajevskog lista Osloboenje.
U Hrvatskoj su se srpska paravojska i JNA pokazale gotovo
nesposobnima da zauzmu kakav urbani teritorij a da ga najprije ne
pretvore u ruevine. Raspolagale su vatrenom nadmoi, ali nisu imale
pjeatvo kojim e popratiti topnike napade. To se sad ponovilo u
Sarajevu. Obje oklopne kolone zaustavili su relativno malobrojni Ro
doljubni savez, nedavno osnovano oruano krilo SDA,2 i pripadnici
bosanske TO, koji su imali samo rune lansere raketa. Kod Skenderije
su elno vozilo zaustavili u tako uskoj ulici da je blokiralo prolaz ostatku
kolone koja je onda bila prisiljena da se povue. I druga se kolona
u neredu rasprila na prvi znak otpora.
Bio je to maloduan pokuaj, ali ne i posve neuspjean. Po prvi
put je srpska bojinica ula u srce grada. Karadieve su snage zaposjele
Grbavicu i dio susjedne etvrti Hrasno, a na zapadu su sada drale
predgraa Nedarie i Mojmilo, kao i dio stambene etvrti kod zrane

230

luke. Dalje, srpske su snage posve opkolile predgrae Dobrinju, jedno


od najbogatijih sarajevskih podruja, izgraeno posebno za Zimske
olimpijske igre 1984, gdje je stanovalo mnogo sarajevskih mladih in
telektualaca. Crte bojinice u samom gradu, uspostavljene eprtljavim
srpskim prodorom 2. svibnja, odrale su se tijekom cijelog rata i
omoguile de facto podjelu Sarajeva. Grbavica i Nedarii nai e se
u samozvanoj Srpskoj Republici BiH, odvojeni od podruja pod
nadzorom vlade BiH nekom zelenom crtom u bejrutskom stilu, du
koje e se suparnike vojske (bivi susjedi) sueljavati u stalnoj, esto
i smrtonosnoj, nerijeenoj igri. Ta je crta podijelili prirodno kohezivne
dijelove gradskog sredita, odvojila je roditelje od djece. Ta je skroz
umjetna i proizvoljna vojna barijera preko noi postala praktiki nova
granica izmeu neprijateljskih drava.
No, postojao je jo jedan razlog zato je propao pokuaj da se
grad preree napola. JNA u Bosni jo nije potpuno djelovala na srpskoj
strani. Mnogi su stari jugoslavenski nastrojeni asnici neprijateljski
gledali na srpski nacionalizam i nisu htjeli sluati Karadia. Karadi
je glavnim krivcem smatrao generala Milutina Kukanjca, zapovjednika
Druge vojne oblasti, najvieg asnika JNA u Bosni. U travnju je Ka
radi zatraio od Kukanjca da svoje postrojbe stavi pod zapovjed
nitvo bosanskosrpskih elnika i da pomogne presjei grad napola.
Potkraj travnja zahtijevao sam od Kukanjca da iz vojske pusti sve
Srbe, a ako ne, neka podijeli Sarajevo na dva dijela kako bi sprijeio
borbe u samom gradu. Kukanjac je odgovorio da ne moe prihvatiti
takvu vojnu operaciju koja ne odgovara ulozi vojske kao tamponu
izmeu Srba i Muslimana.
U veem dijelu republike JNA je bila uspjeno pretvorena u srpsku
nacionalistiku vojsku. Promjena je zaobila nesretnog Kukanjca. Nije
poznavao ni scenarij, ni ulogu koju su od njega oekivali. Sad se naao
u zamci, iza vladinih crta, sa etiri stotine ljudi i asnika svog stoera,
u vojarnici Bistrika u sreditu grada. Sefer Halilovi, zapovjednik bosan
ske TO, naredio je svojim ljudima da opsjedaju Kukanjevu bazu,
oblinji klub asnika JNA i vojnu bolnicu u Marijindvoru. Kukanjac
je tjednima pregovarao o postupnom povlaenju JNA iz grada. Halilovi
je sad odluio da JNA pusti samo ako preda oruje bosanskoj TO.
Sredinje su sarajevske ulice bile u kaosu. Granate su esto padale
i oito nasumce. Gorjela je vijenica, pota, hotel Europa i oblinje
stambene zgrade. Srpski je zrakoplov napao TV-odailja na Humu.
Pokuaj invazije oklopnim sredstvima izvukao je na ulice Zelene
beretke, Rodoljubni savez i TO. Sad je grad bio pod nadzorom niza
neovisnih bosanskih paravojnih postrojba koje nikom nisu bile odgo

231

vornewa od kojih su neke bile dobro organizirane, a neke pak obine


naoruane bande predratnih kriminalaca.
U svom stoeru na krajnjem zapadu Sarajeva, general Lewis MacKenzie nije pojma imao to se dogaa u sreditu grada. U dnevniku
je 2. svibnja zapisao: Razmjerno miran dan, samo nekoliko stotina
hitaca iz tekih strojnica prema starom gradu i iz njega. Pucnjava trajala
cijelu no pa nisam mogao otii kolegi u stan da gledam Grand prix
panjolske Formule 1. A nita od toga i ne bi bilo jer je tog popodneva
stan ionako bio djelomice razoren topovskom vatrom. MacKenzie je
iz Kanade oekivao poiljku, za koju su mu rekli da bi tog dana morala
stii na potu. U grad je po poiljku poslao jednog svog administrativca.
asnik se vratio i rekao svom zapovjedniku: Imam dobru vijest i lou
vijest. General je upitao: Koja je dobra vijest? Naao sam potu.
A loa vijest? Sruena je.

U takav se kaos spustio predsjednikov zrakoplov i Kukanjac je isko


ristio priliku koja mu se prua. Iz opkoljene vojarnice zapovjedio je
generalu urevcu, zapovjedniku zrane luke, da predsjednika zadri
radi njegove sigurnosti.
Skupina s predsjednikom sad se nala pod oruanom straom u
uredu upravitelja zrane luke. Izetbegovi je zahtijevao da mu se
dopusti povratak u grad. urevac je odbijao. Predsjedniku je rekao
kako mu je nareeno da njega i delegaciju sprovede u vojarnicu JNA
u Lukavici, selu pod srpskim nadzorom, na junom rubu grada, desetak
minuta vonje od aerodroma. Ondje se general Kukanjac eli nai s
predsjednikom, rekao je urevac. Izetbegovi je odbio:
Rekao sam da se moemo sastati, ali samo u Predsjednitvu. Odbili
su, Kukanjac zahtijeva da doem u Lukavicu. Rekao sam da ni
sluajno neu otii u Lukavicu na razgovore. Odgovorili su da moram
u Lukavicu. Pitao sam jesam li njihov talac. Rekao sam im da ne
idem u Lukavicu, osim silom. Odgovorio mi je da onda moram poi.
Izetbegovi je zatraio neka mu dopuste da telefonira u Pred
sjednitvo i svojim suradnicima javi gdje se nalazi. urevac je odbio
tvrdei da su telefonske linije prekinute. Uto je zazvonio telefon na
stolu upravitelja zrane luke. Iz grada je zvala neka ena i pitala je
li uzletio zrakoplov kojim je tog dana trebala otputovati njezina ker.
Sluajno je dobila upraviteljev izravni broj. Izetbegovi je ustao, pnsao
upraviteljevu stolu i rekao: Dajte mi slualicu. Zlatko Lagumdija
pria:

232

Predsjednik je uzeo slualicu i rekao: Dobra veer, gospoo, ovdje


Alija Izetbegovi, predsjednik BiH."
Kratka stanka. ena se zbunila. On je rekao: Da, da, tako je,
Alija Izetbegovi, predsjednik BiH. Biste li bili tako ljubazni, ovdje
sam na aerodromu, u upraviteljevu uredu, a Armija nas ne puta.
Ovdje nas zadravaju. Biste li, molim vas, mogli nazvati Predsjednitvo
i rei im da ste sa mnom razgovarali, da sam ovdje, na aerodromu,
a ako ne moete dobiti Predsjednitvo, nazovite, molim vas, radio i
TV pa im javite. Zahtijevaju od mene da se u Lukavici naem s ge
neralom Kukanjcem. Da, s generalom Kukanjcem, da. ena nije
vjerovala svojim uima. Predsjednik je rekao: Hvala lijepa, da, da,
hvala vam, da, hvala, gospoo.
ena ga nije razoarala. Nazvala je sarajevsku TV i ispriala im
svoju nevjerojatnu priu. Tako je grad doznao da je njegov predsjednik
uhien.
U meuvremenu, Kukanjac je razgovarao s Beogradom. Generalu
Blagoju Adiu, naelniku Glavnog stoera, rekao je da njegovi ljudi
u zranoj luci dre Izetbegovia i zatraio upute. Adi je nazvao
Branka Kostia, predsjednika krnje Jugoslavije. Kosti se naljutio to
Adi, na otvorenoj telefonskoj liniji, priznaje kako je Armija uhitila
jednog zakonitog efa drave.
Nagonski sam reagirao i rekao: Blagoje, pa zna da ga nisu uhitili,
samo se brinu za njega radi njegove osobne sigurnosti... A Adi je
ponovio: Ne, ne, uhitili su ga! Nije odmah skopao... teko je
shvaao to elim rei. Adiu sam kazao: Dobro ga uvajte, ali isko
ristite ovu priliku da se ukine blokada vojarnice.
Ovlatenje da se zarobljenim predsjednikom poslue kao adutom
u pregovorima o deblokadi sarajevske vojarnice JNA, dao je ropski
pokorni miloevievac Kosti, Crnogorac koji je tada bio vritelj
dunosti efa drave.
U zranoj luci su u jedan automobil smjestili predsjednika i njegovu
ker, a u drugi Lagumdiju i osobnog uvara Imamovia. Pratili su
ih jedan tenk sprijeda a jedan straga. Vozili su u Lukavicu, s Izetbegoviem koji je sada ustvrdio da sebe smatra taocem.

Urednik Dnevnika sarajevske TV, Senad Hadifejzovi, upravo se


spremao zakljuiti emisiju veernjih vijesti kad mu se producent izderao
u slualicu da je program produljen. Na telefonu je predsjednik Izet
begovi, ree, intervjuiraj ga!

233

Sarajevska je TV bila primila vijest da JNA zadrava predsjednika


u zranoj luci. Nastala je bjesomuna telefonska potraga da se otkrije
to je s njim. Zgrada TV je na krajnjem zapadu grada i telefonske
veze joj nisu nastradale s ruenjem pote. TV je imala izravnu vezu
s Predsjednitvom koja nije ila preko pote. Jedina neoteena linija
iz Predsjednitva bila je ona s TV-centrom. Izetbegovievi kolege iz
Predsjednitva mogli su s njim i vanjskim svijetom komunicirati samo
preko televizijskog programa uivo. I tako je poela jedna od najneobinijih dnevnikih emisija u povijesti televizije.
Hadifejzoviu najprije nekoliko minuta nije bilo jasno to se
dogaa. Dok se sabirao, predsjedniku je postavio nekoliko uvodnih pi
tanja o razgovorima u Lisabonu i dogaajima u gradu toga dana. Onda
ga je upitao:
Gospodine predsjednie, gdje ste?
U Lukavici.
Hadifejzovi se zaprepastio. U gradu su svi znali da je Lukavica
srpsko uporite, jedna od glavnih baza odakle se vode napadi na grad.
I kakav je va status u Lukavici?
Mislim da sam otet.
Uspaniena Ejupa Gania nazvali su u Predsjednitvo i spojili sa
studijem kako bi mogao razgovarati s predsjednikom. Izetbegovi mu
je odmah rekao neka ga u odsutnosti zamijeni. Sluajno je Hadifejzovi
dobro poznavao generala urevca. Kod njega je sluio vojsku, i bio
je vojni novinar. Bio je zaguljen vojnik, znate, ruski tip, uvijek se
derao. Ali poznavao sam ga i znao sam da sam mu drag pa sam is
koristio priliku, poslije e napisati Hadifejzovi. Predsjednika je
zamolio neka mu dadne generala urevca na telefon, pa je televizijski
urednik poeo pregovarati o oslobaanju predsjednika.
Tijekom razgovora urevac se nije osvrtao na Gania. Ponavljao je:
Ne razgovaram s tobom, razgovaram s Hadifejzoviem. Htio sam
mu polaskati pa sam mu rekao da je poznat kao astan vojnik.
Zamolio sam ga da zajami predsjednikovu sigurnost. Rekao je da
hoe, a zatitit e i predsjednikovu ker, Lagumdiju i osobnog uvara.
Na Hadifejzovievo zaprepatenje, u studio je uao neoekivan gost
- Fikret Abdi, lan Predsjednitva iz Cazinske krajine i Izetbegoviev
suparnik. Tog je dana iz Splita stigao automobilom u Zenicu, a odanle
zatim u Sarajevo. Nitko nije shvaao kako je preao taj put; morao
je proi kroz bosanske, hrvatske i srpske kontrolne punktove. Znalo
se da je Abdi blizak bosanskim Srbima i Hrvatima, a i JNA, i da
ga neovisna Bosna ne zanima mnogo. Gani i Stjepan Kljuji, zastupnik
Hrvata u Predsjednitvu BiH, doekali su Abdiev dolazak sa strahom.

234

Vidjeli su u tome potvrdu da je u tijeku pokuaj dravnog udara. Abdi


je doao svrgnuti Izetbegovia i uvesti kvislinku vladu koja e BiH
vratiti u Jugoslaviju. Gani je sazvao sastanak lanova kabineta koji
su ve bili u zgradi Predsjednitva. Ministar unutarnjih poslova,
abdievac Alija Delimustafi, zatraio je promjenu voe. Ne smije se
dopustiti da zbog jednog ovjeka Bosna ue u otvoreni rat s JNA,
rekao je. Nato je Rusmir Mahmutehaji, u proteklih osam-devet mje
seci jedna od istaknutih linosti u osnivanju Rodoljubnog saveza,
prasnuo u bijesu. Optuio je Delimustafia za pokuaj dravnog udara
i praktiki za izdaju. Mahmutehaji je ve dugo sumnjao da je De
limustafi agent vojne kontraobavjetajne slube KOS. Delimustafievo
ustrajno potkopavanje Izetbegovia sada, i Abdiev udesan prolaz kroz
srpske kontrolne punktove, vrsto su uvjerili Mahmutehajia da je ono
to se sada dogaa jo od poetka bilo planirano u Beogradu.
Ta vrlo privlana teorija o uroti jo je na snazi u sarajevskim vladi
nim krugovima. Izetbegovia je trebalo oteti i zamijeniti za Kukanjca;
kod razmjene su zbog neke greke obojica morali poginuti. Bosanskosrpskoj paravojsci i JNA bio bi to izgovor za zauzimanje i podjelu
Sarajeva. U Sarajevo je upuen Abdi, koji je dobio slobodan prolaz
kroza sve srpske kontrolne punktove iako je bio istaknuta linost u
Izetbegovievoj SD A. Trebalo je da doe u TV-centar i odanle objavi
da preuzima funkcije predsjednika. U meuvremenu e Alija Delimus
tafi pripremiti teren za novu vladu. Prema tvrdnji drugih vladinih
ministara, Delimustafi je cijelo jutro upuivao svoje ljude neka oekuju
promjenu vodstva.
Pomisao da bi to mogao biti pokuaj njegova svrgnua sinula je
i Izetbegoviu. Zato je odmah imenovao Gania svojim zamjenikom;
htio je preduhitriti svaki Abdiev pokuaj da preuzme vlast. U TVcen
tar upuen je Jerko Doko, bosanski Hrvat i ministar obrane, da Abdia
dri na oku i onemogui mu svaku javnu izjavu kojom bi potkopao
Izetbegovia. Abdi e poslije poricati da je uope kanio uzurpirati
poloaj predsjednika. Ali jest bjesnio to je predsjednik imenovao
Gania koji slubeno nije ni bio lan stranke na vlasti. Abdi je veer
proveo u TV-studiju, ali, prestraen, nije dao nikakvu izjavu za javnost.
Ako je to bio pokuaj udara, propao je iz niza razloga: zbog sluajnog
i neobinog telefonskog poziva kojim se Predsjednik posluio; zbog
neuspjeha oklopnih kolona da prepolove grad; zbog Kukanjeve
odlunosti da spasi svoju kou i odbijanja da postane rtvenim janjcem;
i zbog Mahmutehajieva otra napada na Delimustafia.3

235

Te noi, u svojoj sobi u Lukavici, predsjednik nije ni oka sklopio.


A nije ni Gani u Predsjednitvu. Sutradan ujutro, nadasve uzrujan
i prestraen, Gani se ulicom to je sad bila poznata kao Aleja snajpera
probio do stoera UN i stana generala MacKenzieja. Zamolio je
zapovjednika UN-a da posreduje. Samo Izetbegovi, rekao je, ima
moralni autoritet da zapovijeda paravojnim postrojbama u gradu. One
opsjedaju vojarnicu JNA i bez vrsta vodstva situacija bi se mogla oteti
kontroli.
MacKenzie se s predstavnikom EZ u Sarajevu, Colmom Doyleom,
bojnikom irske vojske, odvezao u Lukavicu. Ondje je zatekao jarosnu
rulju koja je navaljivala na ulazna vrata i zahtijevala da im predaju
Izetbegovia. Ono to se nato dogodilo dokazuje koliko se MacKenzie
slabo razumio u sukob u koji se upetljao. Naavi u svjetini ovjeka
koji zna engleski, nekog kanadskog Srbina, popeo se na poklopac mo
tora svog automobila i uz pomo prevoditelja obratio svjetini. Mislio
je da su se to okupili ljuti Muslimani koji trae da im oslobode predsjed
nika. A ondje su bili bijesni Srbi i traili njegovu glavu. A on je njima
jamio da je doao pregovarati kako bi se Izetbegovi pustio. Zbunjena
je rulja ipak uzmaknula.
urevac je pustio MacKenzieja da eka puna dva sata i nije htio
odgovoriti na pitanja gdje je predsjednik i kako mu je. Na posljetku
je ogoreni MacKenzie ustao i poao prema izlazu. urevac se
smekao i odveo zapovjednika UN-a u susjednu sobu. Ondje je
raupani i umorni Izetbegovi upravo telefonski razgovarao s gene
ralom Kukanjcem, koji je, kao i on, bio zatoenik iza neprijateljskih
crta. Rjeenje se inilo oitim. Predsjednik je spustio slualicu i rekao
da su se on i Kukanjac dogovorili o zamjeni. ovjek za ovjeka.
Kukanjac je gotovo odmah ponovno nazvao kako bi promijenio
uvjete dogovora. Izetbegovi i njegovo drutvo bit e zamijenjeni za
cijelu vojarnicu - etiri stotine ljudi, njihova vozila, oruje i opremu.
MacKenzie je predsjedniku rekao da UN ima premalo vozila i ljudi
da bi nadzirao takav konvoj i zajamio mu sigurnost. Izetbegovi je
odgovorio da preuzima odgovornost, svojim e postrojbama u gradu
narediti neka propuste iz Sarajeva kolonu JNA.
MacKenzie je pristao. U Lukavici su skupili vozila, i predsjednik
je sa svojom pratnjom krenuo u grad, prema Kukanjevoj vojarnici
na Bistriku. Upravo je na tom putovanju MacKenzie shvatio koliko
je ozbiljno rat eskalirao prethodnog dana.
Ondje sam bio nekoliko dana prije, ali sad su grad i ulice bili bloki
rani. Tu je bilo goruih tenkova, motora to su od eksplozije izletje i
iz vozila nasred ceste. Bilo je leeva, mnogi su izgledali kao da se

236

sunaju. Bilo je i onih koje su polegli na lea, ruke im prekriili na


prsima, poslagati ih kao cjepanice uz rub ceste. Hou rei, pusto,
nadrealistian prizor o crnim oblacima dima, i icama to frcaju is
krama na ulici. Na sve strane mnogo prolivene nafte i ulja. Bio je
to doista vrlo, vrlo ruan prizor.
No, to nije bio dogovor kako su ga shvatili lanovi Predsjednitva,
a kamoli bosanske postrojbe na terenu. Gani je mislio da je dogo
vorena jednostavna zamjena ovjeka za ovjeka: Kukanjac za Izetbegovia. Gani, kojega je Izetbegovi prethodne veeri imenovao svo
jim zamjenikom, sigurno nije bio pristao na evakuaciju cijele vojarnice.
A nije bio ni obavijeten da je to odobrio osobno predsjednik.
Kad je MacKenzie doveo konvoj kamiona JNA u Kukanjevu vo
jarnu, sinulo je bosanskoj paravojsci koja je opsjedala Kukanjca da
je izigrana. Bosanska TO bila je oajno slabo opremljena. Na crtama
bojinice oko grada esto su pripadnici TO branili barikade samo s
jednim kalanjikovim na njih trojicu. Znaajka je bosanskog rata bila
da su Bonjaci imali ljude, ali ne i oruje, za razliku od Srba, koji
su uivali oruanu premo, ali nisu imali ljudi. Bosanski su se dobro
voljci tuili da moraju ekati da im pogine suborac kako bi doli do
vlastite puke. I sad nisu bili pripravni prekrienih ruku gledati kako
golemi konvoj oruja i streljiva mirno naputa grad i ide ravno srpskim
snagama protiv kojih oni vode teku borbu.
MacKenziejev konvoj, u kojem su bili predsjednik, njegova ki i
Lagumdija (osobni uvar Imamovi pristao je da ostane kod Srba kao
nuzjamstvo), uao je u Kukanjevu vojarnicu. Generala je naao u uredu
na katu gdje pije kavu s Jusufom Puinom, zamjenikom ministra u
Izetbegovievoj vladi, koji je bio odgovoran za osiguranje. To se svidjelo
MacKenzieju koji je to uzeo kao znak suradnje dviju strana. Kukanjac
je MacKenzieju rekao da mu treba tri sata da natovari kamione. Mac
Kenzie mu je odgovorio da ima jedan sat vremena. Plan je bio da
konvoj - sad od sedamdesetak kamiona - krene iz vojarne prema crti
bojinice u sreditu grada kod Skenderije. Izetbegovi i Kukanjac vozit
e se u istom oklopnom transporteru UN, a za njima e ii kamioni
JNA s etiri stotine ljudi, orujem, opremom i streljivom. Prije prijelaza
bojinice na teritorij u rukama Srba, konvoj e se podijeliti. Izetbegovi
i njegovi ukrcat e se u drugo vozilo i odvesti u Predsjednitvo. General
Kukanjac sa svojih sedamdeset kamiona produit e putem u Lukavicu,
na srpski teritorij.
Nakon jednog sata, MacKenzie, Kukanjac i Izetbegovi izali su
u dvorite vojarnice. Na tlu je leala porazbacana odbaena oprema
za koju u kamionima nije bilo mjesta. Naikani orujem i streljivom,

237

vojnici su se ukrcali u kamione. Vozila su se svrstala i spremila za


pokret. U posljednjem trenutku oglasio se MacKenziejev walkie talkie.
Iz njegova ureda u stoeru UN javljali su mu da je upravo stigla poruka
predsjednikova zamjenika Gania: pogodba ne vrijedi. Mijenja se samo
Kukanjac za predsjednika, kao to su se prvotno dogovorili. Sve drugo
- 400 ljudi, njihovi kamioni, oruje, streljivo i oprema - mora ostati;
0 njihovoj evakuaciji pregovarat e se posebno.
MacKenzie je preko dvorita otiao do predsjednika. Izetbegovi
je opovrgao Ganievu zapovijed i rekao da pogodba vrijedi. Onaj iz
policije, Puina, rekao je da konvoju jami slobodan prolaz. MacKenzie
se odluio za pokret. Javio je svojima u stoeru neka porue Ganiu
da je predsjednik ponitio njegovu zapovijed i dao znak za polazak.
Konvoj se uasno sporo probijao od izlaza iz vojarnice kroz tijesne
1 krivudave ulice Skenderije. Na elu je bio MacKenziejev omanji oklopnjak, a iza njega transporter s Izetbegoviem i Kukanjcem. U pet
minuta preli su petstotinjak metara i onda je nastala pucnjava.
MacKenzie je zaustavio konvoj i trkom se vratio do mjesta s kojeg
je mogao vidjeti zasjedu. Bosanska je paravojska poekala da se vozilo
s predsjednikom izmakne iz vida, a onda je presjekla konvoj. Zaelje,
tridesetak vozila, bilo je jo u vojarni na Bistriku. Paravojska je s upe
renim pukama pljakala kamione. MacKenzie je pogledom obuhvatio
prizor: gore vozila, lee neka trupla, ugnuo se G olf pod teinom
stotine kalanjikova. Naavi asnika bosanske TO koji je znao engleski,
MacKenzie mu je rekao da je prolaz konvoja ovlastio predsjednik Izet
begovi. asnik TO je odgovorio: Moj predsjednik nita ne moe
ovlastiti. On je ili mrtav ili otet.
MacKenzie je otrao do predsjednikova vozila. Snimatelj sarajevske
TV snimao je opi kaos. Jovan Divjak, zamjenik zapovjednika TO,
doao je da provjeri je li predsjednik uope u vozilu. Izetbegovi mu
je naredio neka prekine zasjedu i dopusti konvoju da nastavi, ali Divjak
je bio nemoan. Urlao je u radio podinjenima, a odgovarali mu bes
tjelesni glasovi. Izetbegovi je ustrajao: Reci im neka propuste konvoj,
sutra emo nastaviti razgovore. Reci predsjedniku da sutra razgovori
ne dolaze u obzir, odbrusio je anonimni glas iz radija. Tko je taj,
do vraga?, upitao je predsjednik.
MacKenzie je zatraio od Izetbegovia neka se pokae, kako bi
svojim postrojbama dokazao da je iv i zdrav. Otvorio je okno na krovu
transportera i Izetbegovi se pojavio. Znate, usporedba je loa , poslije
e rei MacKenzie, ali bio je to kao neki drugi dolazak. Djelovao
je izvanredno umirujue. Bonjaki su se borci popeli na transporter
da pozdrave svog predsjednika, ni sad ne znajui da je s njim i general
Kukanjac.

238

U roku od nekoliko minuta, sve je bilo gotovo. Poginulo je est


vojnika JNA, a nekoliko ih je ranjeno. Bonjaki su borci odnijeli
opljakano oruje i streljivo. Vie od stotinu pripadnika JNA ostalo
je zatoeno u vojarnici, o njihovoj evakuaciji pregovarat e se posebno.
Nakon dvadeset etiri sata u neprijateljskom zatoenitvu, Izetbegovi
je bio slobodan, kod kue, i bijesan. Uletio je u zgradu Predsjednitva
i odbio se rukovati sa svojim zamjenikom Ejupom Ganiem. Zar se
doista isplatilo izvrgavati me smrti kako bi se domogli etrdesetak
puaka? upitao je.
Tko je izdao zapovijed za napad na konvoj? JNA je okrivljavala
Gania u kojemu je ve gledala muslimanskog ekstremista. No, malo
je dokaza za to. Mnogo je vjerojatnije da je to zapovjedio Sefer
Halilovi, zacijelo jedan od neidentificiranih glasova koji su se nad
vikivali s generalom Divjakom. Pitanje je u neku ruku akademsko. S
obzirom na tjeskobu i napetost kojima je bio obuzet grad u protekla
dvadeset etiri sata, slabi su bili izgledi da konvoj nesmetano proe.
Mackenzie nije shvatio intenzitet onoga to se dogaalo prethodnog
dana, a ni djelovanje toga na raspoloenje paravojske koja je obilazila
ulicama.
Incident je pokvario odnose izmeu Vlade BiH i MacKenzieja koji
je 3. svibnja zapisao u svoj dnevnik: Ovo je najgori dan u mom ivotu.
U operaciji kojom je rukovodio, umalo nisu poginuli jedan ef drave
i jedan general JNA. Poginulo je est niih asnika. Mackenzie je krivio
Predsjednitvo BiH da je namjerno sabotiralo konvoj. Nikad nije
oprostio bonjakim elnicima.
A tog dana je Izetbegovi konano shvatio s kakvim neprijateljem
ima posla. Potonula je njegova zabluda da je JNA neutralna snaga.
Nakon nekoliko dana maknut je kukanjac, koji je takoer gajio tu
nadu. Zamijenili su ga asnicima koji su znali na ijoj su strani, kako
je to vulgarno rekao Branko kosti: Bio je ponedjeljak. Bio sam u
Beogradu kad me po podne nazvao general Adi [naelnik Stoera
JN A ], a po njegovu tonu vidio sam... rekao je da je ono dupe u Sara
jevu [kukanjac] sve uprskao. Alija je pobjegao, kolona je bila
presjeena, imali smo rtava... kukanjcu smo dali nogu jer smo morali
vratiti povjerenje u Armiju, kako bi narod u Jugoslaviji znao da svoju
djecu alje ljudima koji znaju to rade.
kukanjac nije bio jedina rtva. U istki JNA kojom je zaokruena
preobrazba zapoeta mjesecima prije, 8. svibnja maknuti su i posljednji
jugoslavenski generali - ukupno njih trideset osam. kasnije istog mje
seca, Beograd je pod snanim meunarodnim pritiskom naredio JNA
da se povue iz Bosne. No to povlaenje bilo je samo kozmetiko,
jer su vojnici u Bosni bili u veini rodom iz nje. Oni se nisu povukli.

239

Beograd ih je pretvorio u vojsku bosanskih Srba koja je brojila 80.000


ljudi. Naslijedili su oruje i streljivo koje je s povlaenjem ostavila
JNA. Jo prije toga JNA je u Srbiju preselila kljune tvornice (kao
mostarsku tvornicu aviona Soko), za koje se bojala da bi mogle pasti
u ruke Muslimanima ili Hrvatima. Kukanjca je zamijenio general koji
se dokazao u ratu u Hrvatskoj: Ratko Mladi.

1) Sarajevo 1992. nije imalo posebne srpske, muslimanske ili hrvatske


etvrti. S jednom iznimkom. U staroj turskoj etvrti Baariji ivjeli su gotovo
iskljuivo Muslimani. Drugdje su Sarajlije ivjeli jedni uz druge bez obzira
na narodnost.
2) Kad je u Bosni izbio rat, stvorile su se mnoge milicije; uz JNA i bosan
sku TO, tu je bila i TO bosanskih Srba, policija bosanskih Srba, Rodoljubni
savez, Zelene beretke, policija BiH, hrvatska policija, postrojbe bosanskih
Hrvata, hrvatska vojska, srpska paravojska kao Arkanovi Tigrovi, eeljevi
etnici, Bijeli orlovi, ute ose itd.
3) Ubrzo poslije toga je Delimustafi, preplaen i u nemilosti, otiao iz
Sarajeva. Ostatak rata proveo je u Austriji, a o dogaajima 2. i 3. svibnja
nikad nije javno govorio.

240

Vojnik JNA niani protuzranim topom na Dubrovnik, jesen 1991.

JNA je prvi put napala Dubrovnik 1. listopada 1991. (Snimio: S. Jeina)

(Foto-agencija HINA)

(Snimio: S. Jeina)

Dubrovnik je bio cilj razaranja srpsko-cm ogorske vojske samo stoga to je spomenik hrvatske
kulture.
(Snimio: S. Jeina)

dolazi u studenom 1991. Na


Dubrovnik se nije mogao
primijeniti ni jedan izgovor
kojim se JNA sluila drugdje
u Hrvatskoj: zatita srpskog
puanstva i oslobaanje
opsjednutih vojamica. (Foloagencija HINA)

Lijevo: Od srpskih topnikih


napada nije poteena ni
ibenska katedrala sv. Jakova.
(Snimio: S. Jeina)

Dolazak mirovnih snaga U N -a u Rijeku. U prvom planu general Phillipe Morillon, 1992.
(Snimio: S. Jeina)

Razoreno selo anak nedaleko Korenice, 1992. (Snimio: S. Jeina)

Drugi viestranaki izbori u Hrvatskoj odrani su 2. kolovoza 1992. HDZ je osvojio saborsku veinu, a zastupnika mjesta osvojile su HSLS, HNS,
HSP, SDP, HSS, IDS te DA. (Snimio: S. Hani)

U listopadu 1991. zapoeli su stalni topniki napadi na Karlovac. Samo u naselju Turanj 600
obitelji ostalo je bez domova. (Snimio: S. Jeina)

Zatoeni Muslimani, njih 3500, koje su Srbi drali u stajama u Manjai, 9. kolovoz 1992.

Iako je Karadi teio da granicu svoje drave povue dolinom Neretve do mora, u lipnju
1992.
hrvatske su snage istjerale Srbe s istone obale i iz Mostara. Posljedice srpskih napada
- razoren grad i izbjeglice. (Snim io: S. Jeina)

U Sarajevu je u dvadeset dva mjeseca opsade od srpskog bombardiranja poginulo preko


10000 osoba, uglavnom civila, od kojih m nogo djece. (Snimio: A. Jelavic)

Posljedice gotovo svakodnevnog bombardiranja Sarajeva, opustoena Skenderija, prosinac


1993.

(Snimio: A. Jelavic)

Gore: Bosanski Srbi u


tradicionalnim ajkaama na
poloajima s kojih su tri godine
bombardirali Sarajevo, proljee
1994.

Lijevo: U nedostatku goriva,


Sarajlije su posjekl? stabla po
gradskim ulicama. (Snimio: A.
Jelavi)

Etniko ienje u Bijeljini, travanj 1992. Arkanovi srpski dobrovoljci maltretiraju Muslimana
poto su ga prethodno izbacili kroz prozor na prvom katu.
Evakuacija Muslimana iz Srebrenice kamionim a UN-a, travanj 1993. Dijete je u meteu
ispalo ali su ga poslije pokupili.

Voa bosanskih Srba Radovan Karadi potpisuje Vance-Owenov plan u nazonosti grkog
premijera Konstantina Mitsotakisa, Atena, svibanj 1993.
Radovan Karadi i Ratko M ladi, zapovjednik snaga bosanskih Srba, razmatraju svoje
napredovanje u operaciji Gorade, travanj 1994.

Hrv atska je vojska 22. sijenja 1993. munjevitim udarom oslobodila Maslenicu i zalede
Zadra. (Snimio: S. Jeina)
HV u osloboenim Okuanima, 4 svibanj 1995. U samo trideset sati hrvatske postrojbe su u
akciji Bljesak, zapoetoj 1. svibnja, projurile kroz zapadnu Slavoniju. (Snimio: P. Macek)

Lijevo: Pripadnici 145. brigade HV u osloboenoj Hrvatskoj Kostajnici, kolovoz 1995.


(Snimio: P. Macek) Desno: Nakon Oluje tragovi boravka Srba osobito su se nalazili na
katolikim crkvama. (Snimio: S. Hani)
Hrvatske postrojbe u Slunju, kolovoz 1995. U operaciji Oluja Hrvatska vojska je u roku od
nekoliko dana zbrisala samozvanu Republiku Srpsku Krajinu i oslobodila gotovo sav
okupirani teritorij. (Snimio: R. B eloevic)

Lijevo: Odlazak Srba, Glina, 10. kolovoz 1995. Desno: Hrvatski vojnik daje hranu srpskim
izbjeglicama, 10. kolovoz 1995. (Snimio: P. Macek)
Dvor na Uni. kolovoz 1995. Kolone vozila koje su ostavili Srbi bjeei preko Une. (Snimio:
P. Macek)

Dayton, 21. studeni 1995. Srpski predsjednik Slobodan M iloevi, bosanski predsjednik Alija
Izetbegovic', hrvatski predsjednik Franjo Tuman i ameriki dravni tajnik Warren
Christopher parafiraju mirovni ugovor kojim je zakljuen rat u Bosni. (Folo-agencija HINA)
Pariz, 14. prosinac 1995. Sjede: predsjednici Slobodan M ilosevic, Franjo Tuman i Alija
Izelbegovi potpisuju mirovni ugovor u Elizejskoj palai. Stoje: panjolski premijer Felipe
Gonzales, ameriki predsjednik Bill Clinton, francuski predsjednik Jacques Chirac, njemaki
kancelar Helm ut Kohl, britanski premijer John Major i ruski premijer Viktor emomirdin.
(Foto-agencija HINA)

18.
IENJE
Ljeto 1992.

U Hrvatsku su stizali na tisue a s priama kojima svijet isprva


nije vjerovao: priama o zlostavljanju i muenju, o masovnim umor
stvima i deportacijama, o paleu sela i gradova, o divljoj, sadistikoj,
samovoljnoj i tako niskoj okrutnosti da su ih optuili da sve to izmiljaju
kako bi diskreditirali neprijatelja. Onda je, u svibnju, u politiki rjenik
uao nov izraz, izraz koji je postao trajna lingvistika ostavtina rata
u Jugoslaviji: etniko ienje. Prethodne godine bilo je primijenjeno
u Hrvatskoj, a u Bosni je postalo tipinom znaajkom sukoba.
Kolone izbjeglica koje su se u travnju i svibnju 1992. slivale u Hrvat
sku, nisu bjeale iz ratnih podruja. Ti ljudi su zbog svoje nacionalne
pripadnosti bili protjerani iz vlastitih domova. Nisu bili tragian
nusproizvod graanskog rata; u njihovu izgonu bila je sva svrha rata.
Tijekom proljea i ljeta, srpski su odredi smrti u sustavnoj kampanji
jurili sjevernom i istonom Bosnom, opinu po opinu, i preuzimali
vlast, u veini sluajeva i ne nailazei na neki vojni otpor.
ienje je gdjegdje bilo uredno, obavljeno bez otvorenog sukoba.
Takav je primjer selo Oraac juno od Bihaa. Srpska je paravojska
najrije opkolila selo pa napala. aica naoruanih Muslimana pruila
je simbolian otpor. U pucnjavi su petorica ubijena, a selo je palo
u nepuna dvadeset etiri sata. U Oraac je ulo dvjestotinjak srpskih
paravojnika, a drugi su blokirali ulaze i izlaze. Ili su od kue do kue
i tjerali ljude na glavnu ulicu. Odvojili su mukarce od ena i djece.
Kad su enama i djeci oteli novac i nakit, pustili su ih da idu na

241

sjever, u Biha, a kue su im opljakali, pa minirali ili zapalili. Stotinu


osamdeset mukaraca odveli su u seosku kolu i ondje ih drali dva
dana. Drugog je dana stigao neki srpski asnik, kojega nitko od seljana
nije poznavao, s popisom od est imena. Nasumce su izabrali jednog
mukarca, Dubravka Handia, i dali mu popis s imenima istaknutih
mjesnih Muslimana. Handiu je nareeno da ih pokae. Onda su te
ljude izdvojili. Nikad nije otkriveno kakva ih je snala sudbina.
Zajednika je znaajka operacija ienja bila ta sustavna eliminacija
elnika zajednica - uglednika intelektualaca, lanova SDA, bogataa.
Ve samo postojanje takvih popisa imena u neku ruku je instrument
ienja. Strah to ga je sijao u susjedne zajednice, kad bi se ule vijesti
o tim zvjerstvima, tjerao je mnoge koji su strahovali za sebe da bjee
jo prije nego to su bili napadnuti. Bilo je to svjesno uklanjanje ar
tikulirane oporbe i politike umjerenosti. A bilo je takoer razaranje
zajednice od vrha do dna.
Dva dana poslije Oraane su podijelili u manje skupine. Sedam
desetak njih zatoili su u staroj tvornici za popravak traktora u
oblinjem Ripau. Smjestili su ih u bono otvorena skladita s krovom
od valovitog lima gdje su spavali na golom betonu. Tamniari, meu
kojima su bili i neki njihovi bivi susjedi, tu i tamo su ih tukli. Ondje
su ekali premjetaj u neki od veih koncentracionih logora koje e
televizijska ekipa ITN-a kasnije otkriti poetkom kolovoza.
Drugdje je ienje bilo estoko i popraeno masovnim umorstvima.
Dvadesetog srpnja odabrano je selo Biani za ienje. Tu je paravojska
ula i udarila u ubijanje u kojem je pobila na desetine ljudi. Vie od
stotinu njih je skupila i povela van mjesta, u prepirci hoe li te preivjele
pobiti ili zatoiti. Dvojicu su hladnokrvno ubili, a ostale tukli palicama
ili kundacima prije nego to e ih odvesti u logor Trnopolje.
Gotovo su se univerzalno primjenjivali poniavanje, teror i mentalna
okrutnost. Zarobljenicima bi rekli da e ih sutra pobiti. U zoru bi
ih odveli, uvjerene da e ih sada ubiti, samo da bi ih bacili u drugi
logor. Prisiljavali su ih da pjevaju srpske nacionalistike pjesme kako
bi zabavljali svoje tamniare i kako bi izbjegli batine. Govorili su im
da su im ene silovane i pobijene, da su im djeca mrtva. Cesto su
ih, pod prijetnjom smrti, prisiljavali da jedan drugome ine zvjerstva:
tjelesno i spolno sakaenje, esto i meusobna ubojstva. Morali su
kopati masovne grobove, skupljati i zakapati trupla svojih roaka i sus
jeda. Katkad bi i ti kopai grobova bili pobijeni i baeni navrh gomile
tijela koja su skupili. Ta je metoda imala jasan politiki cilj koji je
daleko nadilazio sadistiko iivljavanje zloinaca, pa ak i elju da se
stotine tisua osoba natjera u bijeg. Cilj te metode bio je da se stvori

242

etniki ist teritorij i osigura, sijanjem trajne mrnje i straha, da Musli


mani i Srbi nikad vie ne mogu ivjeti zajedno.
Karadic je 6. travnja u pono proglasio svoju novu neovisnu dravu.
Etniko je ienje bilo instrument teritorijalnog omeenja drave. U
dva je podruja kampanja bila najea, u sjeverozapadnoj Bosni oko
Banje Luke i u Podrinju. U sjevernoj je Bosni bilo 700.000 Muslimana,
a u Podrinju su uglavnom svugdje bili u apsolutnoj veini. Oito se
etniko ienje nije moglo postii preko noi.
ienje sjevernobosanskih mjesta i gradova predstavljalo je drukiji
problem od sela. Tu se nije moglo tako lako sakupiti cijelu zajednicu
jer su tri naroda uglavnom ivjela jedan do drugoga kao u Sarajevu.
Zato su u gradovima nesrbima onemoguavali ivot. Otputali su ih
s posla, maltretirali na ulici, napadali im kue, a nou im trgovine
dizali u zrak. U nekim su podrujima uveli stroga ogranienja kretanja
nesrba, koja su neizbjeivo podsjeala na ranonacistike zabrane
odreenih djelatnosti za idove. U Celincu kod Prijedora je opinskom
odredbom bilo zabranjeno Muslimanima da voze ili da putuju auto
mobilom, a smjeli su telefonirati samo iz pote. Bilo im je zabranjeno
okupljanje u skupinama veim od triju osoba,1i odlazak bez doputenja
vlasti. U kolovozu su se na balkonima muslimanskih kua pojavile bijele
zastave u znak da su spremni mirno otii, bez izazivanja nereda.
Tako je opa pljaka postala organizirani dio etnikog ienja. U
svakom se veem sjevernobosanskom mjestu tijekom tih mjeseci otvorio
ured za razmjenu puanstva. Bio je to eufemizam. To su zapravo
bila sredstva provoenja takva oblika etnikog ienja - etnikog
ienja uz eventualan pristanak. Veini Muslimana i Hrvata nisu
dopustili da otiu prije nego to bi potpisali isprave kojima se odriu
svih prava na svoje vlasnitvo. Stotine tisua ljudi spremno su se odrekle
svojih domova, automobila, poslovnih prostorija, novca, raskonih do
bara, u strahu da e ih jiobiti predstavnici srpske lokalne vlasti i
paravojni odredi terora. Cesto su ak i plaali za povlasticu da ih
opljakaju. Kao posljednje ponienje od njih su naplaivali pristojbu
da ih istjeraju iz grada, opljakaju i poalju u izbjeglitvo u Hrvatsku
ili u podruja pod nadzorom Vlade BiH.
Bila su dva glavna smjera kojima su ti ljudi bjeali ili su bili tjerani.
Prvi je vodio u susjednu Hrvatsku. Deseci tisua su iz Foe i Viegrada
danima prolazili planinama dok ne bi nali sigurno utoite. Neki su
na putu umirali, preslabi da nastave. Drugi su stizali u organiziranim
konvojima zaplijenjenih turistikih autobusa. Jedan je takav konvoj kre
nuo iz Sarajeva u svibnju, samo zato da bi ga etrdest osam sati zadrali,
a poslije opljakali, Arkanovi Tigrovi u Ilidi, etvrti u srpskim
rukama. ene i djeca jo su se dvanaest sati truckali uskim planinskim

243

cestama i iscrpljeni i traumatizirani stigli u Split gdje su ih smjestili


u portske dvorane ili atorska naselja hrvatskih izviaa. Egzodus je
zatekao UNHCR, Visoko povjerenstvo za izbjeglice, koje je u svibnju
imalo u Splitu samo dva slubenika, Austrijanca i Egipanina, to su
u staroj luci dijelili malen ured sa zajednikim telefonom i telefaksom.
Mnogi su iz sjeverne Bosne bili ukrcani u zapeaene vagone u
eljeznikom voritu Doboju i prebaeni u Zagreb koji ih nije mogao
primiti jer je Hr/atska od prethodne godine ve imala pola milijuna
svojih prognanika. Hrvatski je potpredsjednik Vlade Mate Grani,
potkraj srpnja objavio da njegova zemlja vie ne moe primati izbjeglice.
Hrvatska, zemlja s nepunih pet milijuna stanovnika, prihvatila je gotovo
milijun izbjeglica i pretvarala se u golemi izbjegliki logor. Grani je
pozvao zemlje Zapada neka ih poinju prihvaati vie. Europska su
dvanaestorica, pod predsjedanjem Britanije, sazvala jednodnevnu kon
ferenciju u enevi, kojoj je glavni cilj bio namicanje novca. Njemaka,
u kojoj je ve bilo 200.000 izbjeglica iz bive Jugoslavije, zatraila je
kvotni sustav po kojem e svaka zemlja prihvatiti dogovoreni broj iz
bjeglica, prema svojoj veliini i mogunosti smjetaja. Tome se us
protivila britanska barunica Chalker, ministrica prekomorskog razvoja,
pa je dobila potporu preostalih deset lanica EZ-a. Tvrdila je da izb
jeglice treba smjestiti to blie njihovim domovima, kako bi se, kad
prestanu borbe, mogli to lake vratiti kui. Izjavila je da to ne govori
samo u interesu poreznih obveznika u Britaniji i EZ, nego i u interesu
samih izbjeglica.
Ali, pretpostavljati da e se izbjeglice moi vratiti nakon rata, znailo
je ne shvaati sam smisao rata koji se i vodio u cilju da se ti ljudi
vie nikad ne vrate. Barunica Chalker se u enevi nije htjela baviti
tim pitanjem. Rekla je da je to tema za Londonsku konferenciju, koju
je britanski ministar vanjskih poslova Douglas Hurd bio sazvao za
sljedei mjesec. A u meuvremenu, svijet mora rijeiti humanitarnu,
a ne politiku krizu, i nudan je, dakle, humanitarni, a ne politiki
odgovor.
Meunarodne su humanitarne agencije nehotice postale suuesnice
etnikog ienja. U srpnju su unproforci i slubenici UNHCR-a, nakon
to su ih mjesne vlasti bosanskih Srba uvjerile da Muslimani dragovoljno
odlaze kako bi se spojili sa svojim obiteljima, ispratili sedam tisua
oienih iz sjeverozapadne Bosne preko UNPA-zone pod nadzorom
Srba, u Karlovac. Tek su u Karlovcu slubenici UN-a shvatili pred
kakvim terorom bjee izbjeglice, jer su oni, im se vie nisu trebale
bojati, otvoreno progovorili o svojim patnjama. Prisilno su potpisali
isprave kojima se odriu svojih kua i imovine. Unproforci su st
zgraali. Postali smo suuesnicima, rekao je jedan. To je ucjena.

244

Suoeni smo izborom ili da postanemo pomagai etnikog ienja,


ili da desetke tisua ljudi ostavimo neka i dalje ive u toj mori.
U kolovozu su se vlasti bosanskih Srba jo vie obezobrazile u svojim
zahtjevima. Opine Bosanskog Novog, Sanskog Mosta, Bosanske Krupe
i Bosanske Kostajnice izradile su popise od vie od dvadeset tisua
imena Muslimana i Hrvata, i odnijele ih u Topusko, koordinatoru UN-a
za civilne poslove, u dijelu Hrvatske pod srpskom vlasti. Od UN-a su
traeni autobusi kojima e se popisane osobe izvesti iz tih podruja.
Ljude se potie da se svakog dana okupe na trgovima i ekaju prijevoz
UN-a; i sad ondje ekaju, govorila je srpska delegacija. Koordinator
za civilne poslove oajno je odmahivao glavom. Osobno poznajem
te ljude, svakog dana s njima radim. Pokuao sam im rei da je to
to rade zloin protiv ovjeanstva, ratni zloin. Ali ne vrijedi. Rade
to hoe posve nekanjeno.
Kad je Hrvatska izbjeglicama zatvorila vrata, jo se vie pogoralo
stanje oajnih Muslimana zatoenih u sjevernoj Bosni. Mogli su bjeati
samo na jug, u sredinju Bosnu pod nadzorom Vlade BiH. Kolone
onih koji su bjeali od ienja zaputile su se planinskim cestama. Tko
je imao automobil, uskoro bi ostao bez njega jer su srpski paravojnici
pljakali na usputnim kontrolnim punktovima. Muili su ih i straili
dok su se probijali na jug, nosei ono to su mogli. U njih su pucali
i tukli ih. Bilo je mrtvih. esto bi morali danima pjeaiti da bi stigli
u Turbe, sjeverno od Travnika, na teritorij pod nadzorom Vlade BiH.
Tu bi se pridruili legijama onih koji su doli prije njih. Neko uzorni
bosanski grad Travnik, staro sjedite turskih vezira, bio je zaviaj svih
triju naroda. Prelijepi se drevni grad u ljeto 1992. pretvorio u golemi
izbjegliki logor. Osjetljivu je etniku i socijalnu smjesu poremetio do
lazak izbjeglica i postupni odlazak mjesnih Srba i Hrvata.2
Tako je bilo sa enama, djecom i starcima. Mukarcima je bilo
mnogo gore. Tjednima se govorkalo da u sjevernoj Bosni Srbi imaju
masovne logore, ali su mediji bili najzaokupljeniji opsadom i bombardi
ranjem Sarajeva. A onda se 9. srpnja novinar njujorkog Newsdaya,
Roy Gutman, javio nekom muslimanskom elniku s kojim se prethodne
godine upoznao u Banja Luci. Molim vas, gledajte da doete ovamo,
zavapio je ovjek. Ima mnogo ubijanja. Muslimane voze kroz Banja
Luku u stonim vagonima. Sino su u dvadeset pet stonih vagona
utrpali ene, djecu i starce. Bili su u uasnom strahu. Kroz otvore
su im virile ruke. Nismo se smjeli pribliiti. Moete li to zamisliti?
Kao kad su Zidove slali u Auschwitz. U ime ovjeanstva, molim vas,
doite.3
Najnovijim vojnim napredovanjem Srbi su bili uspjeli stvoriti koridor
koji je Banja Luku spajao sa Srbijom.4 Gutman je bio prvi novinar

245

koji je iskoristio taj novi pristup. Prvo je izvjee napisao 3. srpnja


a serijom podrobnih intervjua utro je stazu kojom e uskomeati
meunarodno javno mnijenje predoei mu narav rata koji se vodi u
Bosni. U Newsdayu je 19. srpnja objavljena prva Gutmanova repor
taa o logorima. Dobio je doputenje da posjeti Manjau.
Pognutih glava i ruku zabaenih na lea muslimanski zatoenici
svrstali su se pred svoje srpske tamniare. Jedan po jedan sjedali su
na metalni stolac, a onda kleali kako bi im obrijali glavu.
Na zapovijed koja se s udaljenosti od dvije stotine metara nije
mogla uti, svaka se skupina od dvadeset mukaraca treim korakom
vratila u mrane upe u kojima ive. Na ulazu su straari mahali gu
menim palicama kao u oekivanju batinanja to se sprema.
Gutmana nisu pustili u upe, ali je intervjuirao Muslimane koji su
u sklopu razmjene bili puteni. Ispriali su mu kako su dobivali batine,
i kako su gledali poneiju smrt. Bosanskosrpska je vojska Manjau na
zivala logorom za ratne zarobljenike, ali Gutman tvrdi kako je ve
iz svjedoanstava osmorice probranih zatvorenika, koje je smio in
tervjuirati pod ubojitim pogledom logorskih uvara, bilo jasno da mnogi
od tih zatoenika uope nisu bili borci. Neki su rekli da nikad nisu
nosili oruje, drugi su potvrdili da su imali puke, ali su ih prijavili
i predali kad je srpska paravojska ula u njihovo mjesto i postavila
ultimatum da se predaju.
Gutmanovo je izvjee izazvalo medijsko ludilo upravo kad su
Karadi i Koljevi bili u Londonu na razgovorima pod pokroviteljstvom
EZ (predsjedavala je Britanija). U ono vrijeme bili su vrlo susretljivi
prema stranim novinarima, a tek e poslije promijeniti dranje na savjet
svojih medijskih strunjaka. Na tiskovnoj su konferenciji bijesno porekli
postojanje koncentracionih logora. Ima, rekoe, zarobljenikih logora,
kako je i normalno u svakom oruanom sukobu. Karadi, koji teno
govori engleski, u najmanje etiri televizijska i radijska intervjua pozvao
je sugovornika neka doe u Bosnu pa se osobno uvjeri kako na srpskom
teritoriju nema takvih logora. Pozvao je svakog novinara koji eli
razgledati navodne logore neka izvoli doi. ITN i Guardian spremno
su ga uhvatili za rije i tako su prvi donijeli tu svjetsku vijest. U
meuvremenu je i Roy Gutman povisio svoj udio. Newsday je 2.
kolovoza objavio reportau na naslovnici, gdje je petcentimetarskim
slovima pisalo BOSANSKI LOGORI SMRTI. Srbi su prvi put optueni
ne samo za masovno zatoenje, nego i za organizirano istrebljivanje:
Srpski su osvajai sjeverne Bosne stvorili dva koncentraciona logora
u kojima je, prema rijeima dvojice nedavno putenih zatoenika koje

246

je Newsday intervjuirao, vie od tisuu civila smaknuto ili pomrlo


od gladi, a jo na tisue lee ondje sve dok ne umru.
ini se da je svjedoanstvo dvojice preivjelih prvi iskaz oevidaca
o onome to bi - kako se pribojavaju meunarodne agencije za ljudska
prava - moglo biti sustavno masovno smaknue.5
Zatim je Gutman opisao prilike u logoru Omarska. Citirajui navod
ezdeset trogodinjaka koga zove samo Meho, Gutman je opisao kako
se vie od tisuu zatoenih Muslimana i Hrvata dri u metalnim kave
zima, bez sanitarija, gibanja i primjerene hrane. Ondje je zatvorena
cijela kulturna i politika elita Prijedora, grada istono od Banje Luke.
Logor je smjeten u objektima biveg rudnika eljeza. Mehu su ondje
drali vie od tjedan dana s jo tri stotine mukaraca u jednom kou
od oko ezdesetak etvornih metara u skladitu rudae. Koevi su
bili poslagani po etiri jedan na drugome, a odvojeni reetkama. Za
hoda nije bilo, pa su zatoenici morali ivjeti u vlastitom izmetu koji
se cijedio kroz reetke. Meunarodni Crveni kri je dva tjedna
pokuavao da posjeti Omarsku, ali bosanskosrpske mjesne vlasti nisu
mu doputale. etiri dana poslije toga, 6. kolovoza, novinarka ITN
Penny Marshall dala je vjerojatno najznamenitiji novinarski prilog u
cijelom ratu. Otila je u Omarsku s britanskim kolegama meu kojima
je bio Ed Vulliamy iz Guardiana koji je napisao:
Ljudi su u raznim fazama ovjejeg propadanja i patnje; kosti im na
taktovima i zapeima stre kao kamene krhotine s poput olovke
tankih granica na to su im se svele ruke... Neusporediv je uzdah
zatoenika koji oajniki ele govoriti i prenijeti neku groznu istinu
koja je tako blizu, a opet tako daleko, ali se ne usuuju. Gore im
pogledi, oni govore samo svojom uasnutom utnjom, oi se are ar
tikulacijom gola, gusta, neutjena straha bez nade.6
Ispostavilo se da postoje etiri velika logora koja e se po zlu glasu
prouti u svijetu. Trnopolje i Manjaa bili su tranzitni logori u kojima
su zatoenici ivjeli u uasnim uvjetima i bili izloeni povremenim bati
nanjima i sadistikim iivljavanjima svojih uvara. No u Omarskoj i
Keratermu (bivoj keramikoj tvornici na periferiji Prijedora) bilo je
dokaza da su nakon presluavanja zatoenike svrstavali u kategorije.
Prijetnjom su ih prisiljavali da optuuju jedni druge. Nakon tog procesa
reetanja, svrstavali su ih u tri kategorije - A, B i C. U A kategoriju
ili su oni koje se smatralo elnicima muslimanske zajednice ili drago
voljcima koje od bonjakih paravojski ili TO. Te bi veinom pobili.
U B kategoriju dospijevali su ljudi unovaeni u TO. Svi ostali ili su
u kategoriju C. Te bi prebacili u Trnopolje ili u kakav drugi logor
dok ih ne bi mogli zamijeniti za Srbe koje bi zarobile postrojbe Vlade

247

BiH ili za Srbe koji su ivjeli na podruju u rukama Vlade BiH, a


htjeli su prijei na srpsku stranu.
Uz to, bilo je bezbrojnih, manjih, privremenih logora poput onoga
u Ripau. Ukupni broj takvih logora nikad se nee doznati, i dvojbeno
je jesu li bosanskosrpski elnici znali lokacije svih njih, a pogotovo
hoe li se ikad moi procijeniti koliko je u kojem logoru zatoeno
i pobijeno logoraa.
Ameriki senatski Odbor za odnose s inozemstvom primio je 18.
kolovoza izvjee iz kojeg je proizlazilo da su. mnogo prije senzacio
nalnih reportaa~Pehny Marshall i Eda Vulliamyja, vlade Zapada i
Ujedinjeni narodi raspolagali podrobnim podacima o logorima. Glavni
zakljuak tog izvjea bio je da je kampanja etnikog ienja u biti
ostvarila svoj cilj, jer sada postoji iskljuivo Srbima nastanjeno podruje,
a na Srbiji susjednom teritoriju i koji obuhvaa sedamdeset posto teri
torija BiH. To je bilo popraeno, kae se u izvjeu, svakakvim zvjer
stvima, meu kojima nasuminim i samovoljnim umorstvima... i or
ganiziranim masakrima... Vjerujemo da je broj mrtvih u prisilnom
ienju muslimanskog seoskog puanstva kudikamo vei od broja
poginulih u bombardiranju gradova. U logorima su organizirana umor
stva bila rekreacijska i sadistika. U izvjeu se zakljuivalo to je
za najveu osudu:
Ujedinjeni narodi nisu pravodobno reagirali na prva terenska izvjea
o zvjerstvima u zatoenikim logorima. I ameriko je Ministarstvo va
njskih poslova zarana raspolagalo izvjeima o umorstvima pove
zanima za prisilni premjetaj puanstva, ali nije nita ispitivalo dalje.
Izostanak reakcije odraz je sustavnih nedostataka u nainu na koji
meunarodna zajednica i Sjedinjene Drave prate krizu ljudskih prava.
Mnogi bi ivoti bili spaeni da je svjetska zajednica prije posvetila po
zornost okrutnostima u BiH.
Kad je meunarodna zajednica doznala za razmjere i prirodu iz
bjeglike krize? Jo u svibnju 1992. je bosanska dravna agencija
Spasite ovjeanstvo skupljala iskaze oevidaca koji su bjeali iz
etniki oienih podruja. Gotovo je odmah poeo prikupljati
svjedoanstva i sarajevski odvjetnik Zlatko Hurti. U lipnju je izvjea
oevidaca dijelio novinarima, humanitarnim agencijama, diplomatima
i gotovo svakome tko ga je htio sluati. Bosanski veleposlanik pri UN-u,
Muhamed airbegovi, kae da je ve sredinom svibnja osobno iz
vijestio Boutrosa Boutrosa Ghalija o logorima.
Potkraj travnja smo Ujedinjenim narodima, pa i Boutrosu Boutrosu
Ghaliju, poeli davati podatke o koncentracionim logorima. S glavnim
smo se tajnikom sastali 15. svibnja. Najprije smo s tim strahovali jer

248

smo mislili da bi nam se moglo rei da irimo zastraujue vijesti.


Imali smo samo iskaze oevidaca. Ni sami jo nismo imali pojma
kako je u tim logorima. Ali Boutros Boutros Ghali i ostali nisu nas
onda ozbiljno shvatili. U srpnju smo predali precizniji popis logora.
UNHCR je 3. srpnja uputio izvjee meunarodnom Crvenom kriu,
UNPROFOR-u i promatrakim misijama EZ o okrutnostima u etiri
logora, a 27. srpnja posebno izvjee o Omarskoj. Poslije e George
Kenny, dunosnik u amerikom Ministarstvu vanjskih poslova, koji je
dao ostavku u znak prosvjeda protiv amerike politike u Bosni, optuiti
SAD za zatakavanje. U to je vrijeme smjernica Ministarstva vanjskih
poslova bila pretvarajmo se da se to ne dogaa, rekao je Kenny.
Pitanje je vano jer otkriva rekurentnu znaajku politike zapadnih
velesila prema Bosni: da se ona uglavnom vodila televizijskim iz
vjeima. Sva upozorenja Zlatka Hurtia, predsjednika Izetbegovia,
Muhameda airbegovia, UNHCR-a i Roya Gutmana, bez obzira na
uvjerljivost njihovih dokaza o logorima, nisu imala ni djeli utjecaja
kao one porazne televizijske snimke.
Na meunarodni pritisak, Karadi je pristao da naredi evakuaciju
tih logora pod nadzorom meunarodnog Crvenog kria, uz uvjet da
se zatoenici udalje iz ratnih podruja. Sporazum je Karadiu odgo
varao; pokazuje se kako pravi vaan ustupak, i moe se na meuna
rodnoj pozornici prikazati kako obuzdava najgore krajnosti svojih eks
tremnijih podinjenih, a istodobno ostvaruje svoj glavni ratni cilj ukla
njanja Muslimana s teritorija odreena za njegovu novu srpsku dravu.
Potkraj travnja 1992. bilo je 286.000 izbjeglica iz Bosne. Veina ih
je otila u Hrvatsku. Poetkom lipnja broj se popeo na 750.000, a sre
dinom srpnja na 1,1 milijun. Krajem godine, nepuna dva milijuna
Bonjaka, gotovo polovica stanovnitva, ostalo je bez doma.7

Prije rata, u Bosni je postojala izreka: Zbogom, Bosno, odoh u


Sarajevo. Odnosi se na posebnost glavnoga grada u odnosu na svoje
ruralno zalee. Sarajevo je sa svih strana okrueno brdima, i u karak
teru toga grada ima neke introverzije, zatvorenosti. Sad je njegova
osebujna odvojenost od ostatka republike tetno djelovala. Jer, za onih
ljetnih mjeseci 1992, dok se dogaalo sve to opisujemo u ovom po
glavlju, svjetski su se mediji usredotoili gotovo iskljuivo na opsadu
i bombardiranje Sarajeva, iako su se drugdje vodile mnogo odlunije
bitke i kampanje. Bio je to problem djelomice pristupa, a djelomice
informacija, ali srpskim je elnicima doao kao naruen. Jednom je
Nikola Koljevi skupini novinara priznao kako je usmjerenje meu

249

narodne pozornosti na Sarajevo nama omoguilo da u sjevernoj Bosni


ostvarimo ono to smo morali.
Lord Carrington stigao je u Sarajevo 23. travnja i sastao se s
predsjednikom Izetbegoviem. Sa situacijom ga je upoznao tamonji
zapovjednik UN-a, general MacKenzie, koji po vlastitom priznanju, iako
ne i krivnjom, praktiki nije znao nita o onome to se dogaa izvan
glavnoga grada. Vidio je samo relativni mikrokozam uzastopnih
neuspjenih sporazuma o prekidu vatre. Ljutio se na obje strane, i
s vremenom e (iako ne ve tada) gledati na srpsku stranu kao mnogo
fleksibilniju u svom pristupu.8 Evo to je Carringtonu savjetovao:
Carringtonu sam rekao kako mi [zapovjednici UNPROFOR-a] sma
tramo da bosansko Predsjednitvo eli prisiliti meunarodnu zajednicu
na vojnu intervenciju, i zato nije raspoloeno potovati prekid vatre.
Mi preporuujemo Carringtonu neka kae predsjedniku da nee dobiti
vojnu intervenciju i prema tome mora nai rjeenje s doktorom
Karadiem i bosanskim Srbima.
Carrington je s Izetbegoviem bio otvoren. Sputani se predsjednik
sjeao rijei mirovnog posrednika:
Carrington mi je savjetovao neka ponem pregovore kako bi se nalo
neko rjeenje dok nas napadaju njihove snage. Odgovorio sam mu
da je nemogue. Njihov je zahtjev i cilj unititi Bosnu kao zemlju.
to ete uiniti?" upitao me. Odgovorio sam da emo se braniti. Car
rington se zamislio. Pogledao me u oi i upitao: Zato mislite da
se moete obraniti? Znate li o emu govorite, gospodine Izetbegoviu?
Znate li protiv ega se borite? Znate li kakvim naoruanjem oni
raspolau? Odgovorio sam da nam nema druge, ili uzvratiti udarac
ili kapitulirati. Ako kapituliramo, ili e nas porobiti ili pobiti. Nemamo
izbora, nemamo alternative. A on mi je rekao: Gospodine Izetbe
goviu, vi ne znate s kim imate posla.
MacKenzie je sa svojim sredinjim zakljukom imao pravo. Izetbegovieva strategija jest bila da iznudi meunarodnu vojnu in
tervenciju. Slagao se da e Bosna, kao logina posljedica srpskih i hrvat
skih teritorijalnih presezanja, biti zbrisana sa zemljovida, a dva milijuna
bosanskih Muslimana morat e se odluiti jesu li Srbi islamske vjere
ili Hrvati islamske vjere, i prema .tome graani drugoga reda u dravi
definiranoj nacionalnom pripadnou. Izetbegovi je potkraj ljeta pozi
vao na meunarodnu politiku koja e postati poznata kao ukim i
udari - ukidanje embarga na uvoz oruja njegovoj zemlji i uporaba
zranih snaga NATO-a kako bi se pariralo silnoj srpskoj vatrenoj
nadmoi i vrstim poloajima kojima zbog nje raspolau njihove snage.

250

Nijedna velesila nije to smatrala poeljnim. Zapadni su elnici za


magljivali stvar priama o drevnim etnikim mrnjama, balkanskom
divljatvu i zaraenim stranama. Kad bi se prekrio prekid vatre, bile
bi sve strane krive. To je bilo tono, ali nije u tome bila stvar. U
tom je kontekstu prekid vatre oko Sarajeva mogao samo pomoi
Karadievim snagama u provedbi plana opisana u ovom poglavlju,
jer bi tako pria o Bosni najvjerojatnije nestala s televizijskih ekrana
zapadnog svijeta.
Na pitanju sarajevske zrane luke opet su se podudarali interesi
Srba i Zapada. Vlade Zapada slagale su se da treba pokrenuti golemu
humanitarnu akciju kako bi se ublaile patnje protjeranih. Poetkom
kolovoza postalo je jasno da e, ako Sarajevu hitno ne stigne pomo,
mnogi pomrijeti od gladi. Iako je u gradu bilo hrane, njena nabava
i prodaja bile su iskljuivo u rukama vercera koji su dogovorno nabijali
cijene. Vijee sigurnosti UN je 8. lipnja odobrilo plan o preuzimanju
nadzora nad sarajevskom zranom lukom i pokretanju humanitarnog
zranog mosta. General MacKenzie se silno veselio kad je, na vlastiti
zahtjev, smijenjen s poloaja naelnika Stoera UNPROFOR-a za
Hrvatsku i proglaen zapovjednikom sektora Sarajevo sa zadatkom da
bosanskim Srbima oduzme nadzor nad zranom lukom.
Tada su bosanskosrpski elnici otro prosvjedovali. Mnogi su ljudi
poginuli branei zranu luku, to je suvereni srpski teritorij, tvrdili su.
Prepuste li obranu samo bataljunu plavih kaciga, mogli bi je zauzeti
Muslimani, na to nikako ne pristaju. Zapravo su Karadi i Koljevi
jedva ekali da postignu sporazum o zranoj luci pa su u svojim pre
govorima bili mnogo spremniji za suradnju nego to sc pokazala Vlada
BiH. Prema MacKenzieju, ideja o predaji zrane luke potekla je od
samoga Karadia. uo sam da je doktor Karadi u New Yorku
predloio da Srbi otvore zranu luku, a UN da preuzme cijeli grad
s jednom zelenom crtom koja prolazi sredinom.9 No Karadi je i
te kako htio sprijeiti da Sarajevo umire od gladi; inae bi se samo
pojaali pozivi uglednih oporbenih elnika, meu njima i Margaret
Thatcher i Boba Dolea, za vojnu intervenciju. Hoe li svijet doista
prekrienih ruku gledati kako jedna europska prijestolnica umire od
gladi? Karadi je sa zadovoljstvom planirao povlaenje iz zrane luke,
s tim da to prikae kao vaan ustupak, a teret odgovornog ponaanja
prebaci na Vladu BiH.
MacKenzie je predveer 27. lipnja, kad su njegovi pokuaji za
otvaranjem zrane luke zapeli zato to se uzastopni sporazumi o prekidu
vatre nisu mogli odrati dulje od nekoliko sati, primio neobian tele
fonski poziv. U Sarajevo putuje francuski predsjednik Mitterand, ve
eras e sletjeti i trai pratnju UN-a u grad.

251

Bila je to ludost. Sletna je staza po svojoj prirodi nadasve izloena.


Tjednima ve nije bilo nikakvih slijetanja. Nema svjetla na stazi, kon
trolni toranj ne radi. Staza je prekrivena krhotinama rapnela, pa e
gume prsnuti prilikom slijetanja ako zrakoplov jo prije ne srui jedna
ili druga strana, uvjerena da je to opskrba neprijatelju. Aerodromska
je cesta bila najopasnija na svijetu, zvali su je Alejom snajpera. Smrtno
je opasno voziti se njome u po bijela dana, a samoubojito po mraku.
MacKenzie je preporuio da Mitterandov zrakoplov sleti nekamo dru
gamo, ljudi ondje prenoe i sutradan dou. Tako je i bilo.
Dvadeset osmi lipnja je Vidovdan, obljetnica Kosovske bitke 1389.
Nadvojvoda Franjo Ferdinand na taj je dan 1914. doao u Sarajevo
kako bi prkosio bosanskim Srbima koji su htjeli odvui Bosnu iz
Habsburke Monarhije i ujediniti je sa Srbijom. Snane su bile povijesne
rezonancije.
Mitterand je kanio posjetiti samo efa drave. MacKenzie je ostao
bez rijei. Nije mi uope palo na um da bi predsjednik Francuske
posjetio Sarajevo i razgovarao samo s jednom stranom u sukobu.
MacKenzie je nagovarao Mitteranda da se svakako nae i sa srpskim
elnicima. Mogao sam zamisliti srpsku reakciju ako bi Mitterand pos
jetio samo Izetbegovia, zapisao je u svoj dnevnik. Iskalili bi bijes
na jedinom stalnom meunarodnom posredniku u Sarajevu, na meni.
Mitterand je pristao da se uoi odlaska rukuje s Karadiem u
zranoj luci. MacKenzie je javio Palama. U utanaeno su vrijeme doli
Karadi i Koljevi i praktiki prili francuskom predsjedniku na aerodromskoj stajnici. Rukovali su se i izmijenili nekoliko rijei. Mitterandovo je lice, kao i uvijek, bilo bezizraajno. Oi mu nisu ni trepnule
u znak prepoznavanja ili zanimanja. Davao je dojam da i ne zna tko
su oni. Uto je zapucalo, kao to je MacKenzie predviao. S istonog
ruba staze tenk je zapucao u ionako ve poruenu Dobrinju koja je
bila u rukama Vlade BiH. Odjednom su se pojavila tri srpska vojnika,
s lakom ranom na nozi. Ogoreni je MacKenzie sve to opisao kao
obinu predstavu. Netko je donio preveliku pancirku i nabacio je na
krhkog Mitteranda. Ovaj nije ni trepnuo, ali je, prvi put tog dana,
pokazao svoje godine. Jedva je ekao da ode. urni susret s Karadiem
nije na njega ostavio dojam, a dok je trajala topnika bitka, stoiki
je ekao u zaklonu iza zgrade. Nakon nekoliko minuta pucnjava je
prestala. Mitterand se ukrcao u zrakoplov i odletio.
Njegova je misija uspjela utoliko to je svijetu pokazao da nije nuna
vojna intervencija kako bi se u bosanski kaos unio razum i napredak.
inilo se da je dovoljan smion i junaki potez kakav je Mitterand
samoreklamerski napravio.

252

Tim potezom stvorio se zamah koji je MacKenzie prieljkivao. Su


tradan su Srbi, prema obeanju, svrstali svoje tenkove i oklopne
transportere na stazi i napustili zranu luku. MacKenzie je digao stijeg
UN. U roku od nekoliko dana je iz Hrvatske, s misije odravanja mira,
upuen kanadski bataljun koji je doao da osigura aerodrom. Pokrenut
je zrani most i uskoro je svakog dana stizalo po sto pedeset tona
hrane i lijekova. Meunarodna je zajednica s olakanjem odahnula.
Javno je miljenje smatralo da je prola sarajevska kriza.
Otvaranje sarajevske zrane luke predstavlja jo jednu znaajku
reakcije Zapada na bosanski rat. Rat je gotovo od poetka tretiran
kao humanitarna kriza. Zapadne su vlade postupale kao da je taj rat
poplava ili potres, oduevljeno su se bacale na simptome sukoba, bez
ikakvih pravih napora da se suoe s uzrocima. Simptomatian je za
to Mitterandov dolazak i njegov komian susret sa zahvalnim i udvor
nim Radovanom Karadiem.
Te je noi, 28. lipnja, vie od dvije stotine Muslimana utrpano u
sobicu u logoru Keraterm kod Prijedora, sjeverozapadno od Sarajeva.
Satima su ih tukli. Ostali su logorai do kasne noi sluali njihovu
vrisku. Onda su po njima osuli vatrom iz strojnica. Sutradan ujutro
meu mrtvima bilo je i ranjenika. Ostali su logorai morali odnijeti
tijela. Procijenili su da ih je pobijeno najmanje sto pedeset. Mjeseci
su proli dok je svijet za to doznao, a dotle je ve bilo kasno.

Potkraj tog kobnog ljeta dvije treine teritorija BiH bilo je u rukama
srpskih snaga, veina onoga to su htjeli. Najtee su se bitke vodile
na sjeveru, za vitalni koridor koji spaja Banja Luku (a prema tome
i podruja Bosne i Hrvatske u srpskim rukama) sa samom Srbijom.
Koridor je prolazio kroz podruje Posavine koje je bilo preteno hrvat
sko. Hivatske su snage dvaput prodrle na jug, duboko u teritorij koji
je Srbima bio nudan. No koridor je bio strategijska nunost jer bez
njega ne bi bilo neprekinutog srpskog podruja. Koridor je sam zrak
koji diemo, on je ivot nas kao naroda, govorili su banjaluki Srbi.
Onamo su poslali svoje najbolje postrojbe. Zapravo su se Srbi uvrstili
u koridoru tek nakon tajnih razgovora s Hrvatima, ali je i dalje bio
ranjiv. Kod Brkog je bio irok samo pet kilometara. Postao je Ahilova
peta srpske drave.
Drugo je glavno podruje sukoba bilo na jugozapadu, u Mostaru.
Karadi je isprva teio da granicu svoje drave povue dolinom
Neretve do mora. Najei su velikosrpski nacionalisti tvrdili da bi
prema tom planu i Dubrovnik uao u buduu srpsku dravu. Tim
planom bi se Mostar podijelio tokom rijeke, pa bi istoni dio pripao

253

Republici Srpskoj. No, u svibnju se JNA povukla iz Mostara, a 17.


su lipnja hrvatske snage istjerale Srbe s istone obale i iz Mostara.
Ostala su, meutim, jo etiri vana podruja na kojima srpski prvi
nalet nije uspio zbog neoekivano uspjenog otpora mjesnih bosanskih
branitelja u prvim danima borbe. Veinsko je muslimansko puanstvo
sauvalo Srebrenicu, epu i Gorade u istonoj Bosni. Postale su to
neprijateljske enklave u teritoriju koji su Srbi smatrali svojom zemljom.
Bliila se zima, koja e zamrznuti crte bojinice, i bilo je jasno da
e te tri enklave biti srpski vojni prioritet u proljetnoj ofenzivi. Trebalo
ih je neutralizirati kao vojnu prijetnju i konano ih oistiti kao neeljene
etnike mrlje na inae istom srpskom podruju. etvrta je toka bio
nedovren posao u samom Sarajevu. Karadi je ostao pri odluci o
podjeli grada, po mogunosti pregovorima, a po potrebi silom. Ali to
je moglo priekati do kraja.
Izetbegovi se naao u uasnoj nedoumici. Jedini spas od poraza
od Srba bilo je osloboenje od strane Hrvata. Nije vjerovao za
grebakom savezniku - i to iz zdrava razloga.

1) Zabrana zbora i dogovora posljednji je put nametnuta Albancima na


Kosovu 1989.
2) O uasima i oaju tijekom dugih mareva u izbjeglitvo, v. Ed Vulliamy,
Season s in H ell, Simon & Schuster, London, 1994.
3) Gutman, Roy, Witness to G enocide, Shaftesbury, Element Books Ltd,
1993.
4) Borba za osvajanje koridora izazvala je neke od najeih bitaka, od
nijela je tisue ivota, a esto je dominirala u raspravama prigodom enevskih
mirovnih pregovora.
5) N ew sday, 2. kolovoza 1992.
6) Vulliamy, Seasons in Hell, London 1994.
7) Izvor podataka, UNHCR, eneva.
8) V. MacKenziejeve memoare Peacekeeper, Douglas McIntyre, Vancou
ver, 1993, o njegovu sve veem razoaranju u Vladu BiH i napose o njegovim
trzavicama s Ejupom Ganiem.
9) P eacekeeper, str. 211.

254

19 .

MI SMO POBJEDNICI
Londonska konferencija
Svibanj - prosinac 1992.

Londonska je konferencija, pod okriljem britanske vlade i UN-a,


bila najambiciozniji meunarodni sastanak na vrhu o Bosni. Vie od
trideset zemalja i organizacija zdruilo se u pozivu na ponitenje
etnikog ienja i povrat silom oduzetih teritorija. Nakon otkria o
bosanskim logorima, govornici su redom osuivali srpsku agresiju.
Sudionici su mogli moralizirati, u zabludi da e meunarodna zajednica
prijei u akciju kako bi spasila Bosnu. Zapad je konferenciju pozdravio
kao uspjeh. Utvreni su okviri postupanja u jugoslavenskoj krizi. Skre
nuta je ratna plima, vratilo se pouzdanje u sposobnost Zapada da bude
predvodnik. Unato toj novoj demonstraciji meunarodne odlunosti,
i srpski su elnici smatrali da su u Londonu pobijedili.
Beogradski je reim unaprijed raunao s otrim kritikama. Predsjed
niku nove Jugoslavije, Dobrici osiu, knjievniku i nacionalistu koji
je prije etiri mjeseca bio preuzeo dunost, neki je britanski ministar
rekao da e Miloevi biti pozvan na odgovornost.
Ali je Miloevi bio veseo prigodom leta u London. Upitao je svog
ministra informiranja: Zna li zato putujemo u London? Zato to
smo mi pobjednici. Ministar se zbunio. Ali imamo sankcije, racioniran
je benzin, gospodarstvo je u rasulu. Zaboravi redove, mi smo pob
jednici, rekao je Miloevi i okrenuo se pa nastavio razgovor s
crnogorskim predsjednikom Momirom Bulatoviem.

255

U Londonu je Miloevia vie od same konferencije kanda zanimalo


izravnanje politikih rauna s novoimenovanim jugoslavenskim premi
jerom Milanom Paniem. Svaali su se javno i iza kulisa, a Miloevi
je ak Paniu prijetio da e ga udariti. Inae je Miloevi bio osobno
izabrao kako Pania, roenog Beograanina i kalifornijskog milijunaa,
tako i osia u kojemu su Srbi gledali svog duhovnog oca. Miloevi
je kanio pustiti taj nevjerojatni dvojac neka plovi, a on e ekati da
oluja proe. Poetkom te godine bio je pristupio osiu, koji je iza
kulisa imao velik utjecaj, i pozvao ga da stane na elo nepriznate ju
goslavenske drave koja je obuhvaala Srbiju i Crnu Goru, a slubeno
je (i na brzinu) bila uspostavljena 27. travnja 1992. Skupa moemo
spasiti naciju, rekao je Miloevi. To je bila ponuda kojoj osi nije
mogao odoljeti. U lipnju se pisac u tronom taksiju dovezao na svoje
predsjedniko ustolienje. elei ukloniti podjele meu Srbima i osigu
rati sebi mjesto u srpskoj povijesti, vremeni se osi htio predstaviti
kao ovjek iznad politikih borba. Nije se usuivao izravno prkositi
Miloeviu. Srbija i Crna Gora izvrgavale su se sve veoj izolaciji. Vijee
sigurnosti je 30. svibnja, ogoreno srpskim okrutnostima u Bosni,
nametnulo drakonske gospodarske i politike sankcije.
Nakon uvoenja sankcija sve su vie jaali pritisci na Miloevia
da se povue s vlasti. Po prvi put su se institucije u Srbiji - Pravoslavna
crkva, sveuilita pa i tvornice - okrenule protiv njega.
Milan Pani izabran je kao ovjek koji ostatke Jugoslavije moe
spasiti iz balkanske pustoi. Svojim vezama s politikim vrhom u Washingtonu pomoi e da se prekine jugoslavenska karantena. No, ako
je Miloevi mislio da e politiki novak samo sluati zapovijedi, onda
se prevario. Okruen ekipom svojih amerikih savjetnika, Pani je
pokuao voditi Jugoslaviju kao to je vodio svoju kalifornijsku far
maceutsku kompaniju. U jednom trenutku Miloevi je ak pristao da
razmotri Paniev bizarni prijedlog da se on (Miloevi) zaposli u Sje
dinjenim Dravama i posve povue iz politike. Zanimljivo je da je
Miloevi ak bio u iskuenju da u SAD-u pone nov ivot. No, ubrzo
se predomislio, a zapretena svaa izmeu gorljivog milijunaa i aro
gantnog politiara na posljetku je javno izbila na Londonskoj
konferenciji.
Pani je bio daak svjeeg vjetra, izrazita suprotnost srpskim mrkim
politiarima vrstorukaima. Njegov je kabinet bio neka udna mjea
vina. Pod pritiskom je Pani uzeo neke Miloevieve ljude, ali
nedovoljno, prema miljenju predsjednika Srbije. Uzeo je i neke
osieve ljude, kao i dva neovisna i sposobna ministra za osjetljive
resore kao to su sudstvo i manjinska prava.

256

Panic se prihvatio premijerskog poloaja vrsto uvjeren da e obaviti


golemu zadau zavretka rata. Strane je dunosnike impresionirao
propovijedajui suivot balkanskih zajednica, ali je zapravo pokazao
kako ima tek najbljeu predodbu o onome to se dogaa u Bosni.
U njegovu stanu u Beogradu su mu 13. srpnja rekli da Srbi i dalje
napadaju Gorade iako se on obvezao na suprotno. Na to je svojim
suradnicima naredio neka nazovu grad, pojma nemajui da je grad
pod srpskom opsadom ve tri mjeseca i da je odsjeen od vanjskog
svijeta. Pani se vojnim walkie-talkiejom povezao s Goradem i pred
stavio se. Srpskog je zapovjednika upitao treba li mu pomo. Samo
ljudstvo, odgovoreno mu je. Pani kanda nije shvaao da Jugoslavija
i dalje pomae bosanskim Srbima ljudstvom i materijalom.

Otvarajui konferenciju, britanski je premijer John Major ocrtao


turobnu sliku sudbine Srbije koja je ve pod sankcijama UN-a. Ne
zaustave li Srbi zalet, osudit e sebe na potpunu izolaciju.
Ne bude li suradnje, pritisak e neumoljivo jaati. Osuda, izolacija.
Strane koje se usprotive sporazumu mogu oekivati jo jae sankcije,
jo stroi nadzor. Nikakvu trgovinu, nikakvu pomo. Nikakvo me
unarodno priznanje ili ulogu. Gospodarsku, kulturnu, politiku i
diplomatsku izolaciju.
Na konferenciji je Pani ostavio snaan dojam - udak i lakrdija,
ali odluan da prekine rat. U jednom trenutku, Miloevi je zatraio
rije. Pani je neto narkao na komadi papira i stavio ga pred
predsjednika Srbije. Pisalo je na engleskome Shut up (Zavei). Zatim
je Pani pokazao papiri vritelju dunosti amerikog ministra vanjskih
poslova, Lawrenceu Eagleburgeru, bivem veleposlaniku u Jugoslaviji
i nekadanjem prijatelju Slobodana Miloevia. Pani je otiao i korak
dalje: na svom engleskom s tekim stranim naglaskom (ni srpski nije
znao bolje) rekao je konferenciji da Miloevi nije ovlaten da govori.
Drugog je dana Europska zajednica, na poticaj Nizozemaca,
predloila nacrt rezolucije kojom se udara po Srbima. Srbi su vidjeli
nacrt i zaprijetili da e napustiti konferenciju. Britanci su se pak
zabrinuli da e se Bosanci i Nizozemci povui ako se dokument ne
predloi. A ako se predloi, otii e Srbi. Ruski ministar vanjskih pos
lova Andrej Kozirjev i njegov zamjenik Vitalij urkin koji je bio
miljenik medija zato to je izvrsno govorio engleski, a i zbog oputenog
dranja, pokuali su umiriti Srbe i zadrati ih na konferenciji. Srbi su
se povukli u svoje prostorije u Centru Kraljice Elizabete Druge.

257

Nastala je strana svaa. Milosevic je navaljivao da odu, Panic je


htio da ostanu. Na posljetku je Milosevic pristao da se ostane, ali samo
ako Pani obea da e utjeti. Pani mu je pokuao parirati: Najbolje
bi bilo da se neki od nas vrate na konferenciju, a neki ne, rekao
je. U aru prepirke nitko nije opazio Kozirjeva koji im je uao u sobu
da bi im predloio kompromis: Major e glasno proitati dokument,
ali konferencija e zavriti bez rasprave o njemu. Srbi su preko volje
pristali.
Major je konferenciju nazvao uspjehom zato to je prvi put od
poetka sukoba dala sveobuhvatni okvir. Sad znamo to se mora ui
niti, rekao je, kako se mora uiniti i tko to mora uiniti. Sudionici
su se sloili da e pootriti sankcije Beogradu i postaviti promatrae
du srpske meunarodne granice, ukljuujui Dunav, ali ne i na srpsku
granicu s Bosnom koja je na objema stranama bila pod nadzorom Srba.
Lawrence Eagleburger objavio je da je osiguran pristanak voe
bosanskih Srba, Radovana Karadia, da e u roku od tjedan dana
omoguiti UN-u nadzor nad tekim naoruanjem oko Sarajeva, Bihaa,
Gorada i Jajca. Bosanski su Srbi pristali i da se povuku sa znatnog
- ali jo neodreenog - dijela teritorija koji dre.
Glavni tajnik UN-a, Boutros Boutros Ghali objavio je planove o
razmjetaju novih tisua vojnika mirovnih snaga koji e tititi humani
tarne konvoje za civile u BiH. Bliila se prva ratna zima i oekivalo
se da e vie od 1.3 milijuna ljudi ovisiti o vanjskoj opskrbi hranom,
odjeom i sklonitem. elnici su se sloili da bi Vijee sigurnosti UN
moglo stvoriti snage za odranje mira koje bi osigurale prekid vatre
i nadzirale vojne pokrete. Rezolucijom Vijea sigurnosti broj 776 od
14. rujna odlueno je slanje mirovnih snaga u Bosnu. Francuska je,
kao zemlja koja alje najvie vojnika, preuzela zapovjednitvo nad UNPROFOR-om II, kako je to nazvano, a Britanija je kao druga dobila
poloaj efa stoera. Sudionici su se takoer obvezali da porade na
zabrani vojnih letova. U listopadu su UN proglasile bosanski zrani
prostor zonom zabrane leta.
Zaraene su se strane sloile da sporazum mora ukljuiti priznanje
BiH od strane svih republika bive Jugoslavije i potovanje sadanjih
granica osim ako se ne promijene uzajamnim sporazumom. Deklaracija
je takoer pozivala strane da:
- zatvore odvratne logore, a meunarodnoj zajednici odmah
dopuste pristup;
.
. ...
,
- odbace kao neovjeno i nezakonito tjeranje civila iz njihovih do
mova u cilju mijenjanja etnikog sastava bilo kojeg podruja.
Kompenzacija i pravo na povratak;

258

- utvrde okvir za mirovne pregovore u enevi, ukljuujui stvaranje


radnih skupina (o takvim pitanjima kao to je sukcesija bive Ju
goslavije) i razmotre prijedlog o sudu za ratne zloine;
- potuju sve meunarodne sporazume;
- uspostave trgovinske i druge veze sa susjednim zemljama;
- poalju promatrae za ljudska prava na Kosovo, srpsku junu
provinciju s golemom albanskom veinom; u Vojvodinu, sjevernu
provinciju s etnikim arenilom koje ukljuuje 346.000 Maara; i na
Sandak, podruje koje pripada Srbiji i Crnoj Gori, a puanstvo mu
je veinsko muslimansko.
Miloevi je uporno odbijao da meunarodni posrednici pregovaraju
o buduem statusu Albanaca na Kosovu, tvrdei da bi to bilo upletanje
u unutarnje stvari Srbije. Pani je podupro dolazak na Kosovo pro
matraa Europske konferencije za sigurnost i suradnju. Godinu dana
kasnije, Miloevi e ih otjerati.
U svojoj zavrnoj deklaraciji sudionice konferencije su pozvale
zaraene strane da odloe oruje, inae se izlau trajnoj izolaciji.
Ako... Srbija i Crna Gora zbilja kane ispuniti te obveze i djelima i
rijeima, zauzet e asno mjesto u meunarodnoj zajednici.
Ako ne posluaju, Vijee sigurnosti bit e pozvano da primijeni
stroge sankcije koje vode njihovoj potpunoj meunarodnoj izolaciji.
Tekst je bio otar. Velesile su prijetile da e potpuno osamiti Srbiju
od vanjskog svijeta. Meutim, srpskom je predsjedniku ishod bio bolji
nego to je oekivao. U deklaraciji se nije spominjala uporaba sile
radi kanjavanja zaraenih strana. Bio je to teak propust, a Srbiji po
bjeda. Srbima nee tetiti obine otre rijei.
Na Londonskoj konferenciji su se bosanski Srbi - a pogotovo njihov
voa Karadi - pojavili ispod skuta svog beogradskog pokrovitelja.
0ito je to bilo Miloeviu u prilog. Dotad je samo on morao podnositi
bijes meunarodne zajednice. Dok je Karadi spremno uivao u sre
ditu medijske pozornosti, breme odgovornosti gotovo je neprimjetno
prelo na njegova iroka plea. Miloeviev bliski suradnik Duan
Mitevi prisjea se:
Gleda li se na to cinino, Londonska je konferencija praktiki
potvrdila sve uinke rata... Do tada su Srbija i Jugoslavija bile izbri
sane sa svih programa... A sad odjednom se osi naao za pre
govarakim stolom kao predsjednik Jugoslavije... a Pani kao premijer.
Ne smijete zaboraviti da je konferencija zavrila rijeima Johna Ma
jora: Bog pomogao nama i gospodinu Paniu za mimo rjeenje
problema..." Ondje je bio i Miloevi, u depu je drao sve karte. I

259

tu su se prvi put pojavili bosanski Srbi s Karadiem, dodue, ne kao


slubeni sudionici konferencije, ali ipak su bili ondje.
Na samom kraju konferencije je na mjesto lorda Carringtona imeno
van lord Owen, bivi laburistiki ministar vanjskih poslova i elnik SDP.
Srbi su se isprva teko uzrujali jer je jo ranije Owen pozivao na zau
stavljanje srpskih napada s pomou zranih udara. No kasnije e se
izuzetno toplo sprijateljiti s Miloeviem i stei njegovo potpuno povje
renje.
No, dok se konferencija bliila kraju, Miloevia je svojim ludim
ispadima razbjesnio Pani koji se odvaio da zatrai neka se poalju
promatrai na granicu izmeu Srbije i Bosne. Dvije godine poslije, kad
se konano umorio od Karadia, Miloevi e prihvatiti razvodnjenu
verziju iste stvari, a za nagradu e mu se djelomino ukinuti sankcije.
Nitko od miloevievaca nije vjerovao svojim uima kad se Pani drznuo
predloiti uzajamno priznanje Hrvatske i Jugoslavije u svom mirovnom
planu od dvanaest toaka koji je predoio konferenciji. (U planu je
bilo predvieno i priznanje svih republika bive Jugoslavije u prvotnim
granicama, kao i poetak razgovora s elnicima etnikih Albanaca.)
Miloevi je odjurio u zranu luku i Karadievim zrakoplovom
odletio u Beograd. Sutradan je delegacija bosanskih Srba morala s
Paniem otputovati u Srbiju. Samo su se tako mogli vratiti kui. Na
pitanje prima li u zrakoplov Karadia i njegove kolege, Pani je upitao
svog pomonika: Tko su oni? Na kraju je pristao, ali je delegaciju
prisilio da sjedi u stranjem dijelu zrakoplova, dok je on sa svojom
ekipom putovao u prvom razredu.
Poslije Londonske konferencije Miloevievi su pomagai poduzeli
korake da se otarase Pania, ogoreni njegovom sklonou da kae
to god mu padne na um. Tri dana po povratku iz Londona pristupilo
se glasovanju o nepovjerenju. Zastupnik Brana Crnevi, jedan od va
trenih miloevievaca, obratio se saveznom parlamentu: Upustili smo
se u ludost s neuraunljivim ovjekom. Poklonimo li mu povjerenje,
upustit emo se u jo veu ludost.
Pani se odrao na poloaju zahvaljujui potpori crnogorskih zas
tupnika u saveznom parlamentu. Pani je u Beograd bio doao kao
Miloeviu poudan ovjek, a poslije pola godine postao je elnik srpske
oporbe. ak je i Zapad s oprezom polagao nade u ekscentrinog mag
nata farmaceutske industrije.
osi, koji se takoer bio sukobio s Miloeviem, pozvao je srpskog
predsjednika neka ne ide na reizbor. Miloevi mu je uzvratio milo

260

za drago. Prva je politika rtva bio Panic, a nekoliko mjeseci poslije


smijenjen je i Cosi.
Uoi izbora 20. prosinca, najvanije je Miloevievo oruje, beo
gradska televizija, pokrenulo promidbeni rat protiv Pania i oporbe
openito. Hvalospjevi srpskom predsjedniku i podli napadi na Pania
uvrstili su Miloevia i stvorili uvjerenje da je njegov protivnik agent
CIA-e koji rovari da bi se Srbiji pojaale sankcije i otelo joj se Kosovo.
U jednom od svojih rijetkih televizijskih intervjua, Miloevi je rekao
da je Paniev kormilar u Washingtonu. Sa znatnom manipulacijom
birakog tijela i grubom zlouporabom medija, predsjednik Srbije osvojio
je pedeset est posto glasova. Panic je, uz izbornu krilaticu Sad ili
nikad dobio trideset etiri posto.1
Izoblieni i izolirani politiki krajolik Srbije postao je plodno tlo
za kampanju blaenja, ne samo Pania, nego i Zapada. U prosincu
u Srbiji gotovo nije bilo ovjeka koji se nije ljutio to im je Zapad
nametnuo sankcije, i koji se ne bi bojao sljedeeg poteza. Srbi su
povjerovali RTB da se njihovi bosanski sunarodnjaci bore za opstanak
nacije, da to nije grabe teritorija. Nasuprot tome, muslimanski su
fundamentalisti i hrvatski faisti agresori. Nikad nisu prikazivani kako
Muslimane tjeraju iz njihovih domova. Bilo je lako uzdati se u kolek
tivno pamenje srpskih stradanja od ustaa u Drugom svjetskom ratuPoslije, kad se zbog krvoprolia i razaranja jo vie udaljila
mogunost vienacionalne Bosne, ispunilo se drugo mrano proroan
stvo Beograda.
, K o -o

q c

'

i c.

'- /u i i

1) Miloevievi su socijalisti dobili 101 od 250 mjesta u parlamentu pa


su, skupa sa svojim ultranacionalnim satelitom, srpskim radikalima koji su do
bili 73 mjesta, imali uvjerljivu veinu. Glavna je oporbena koalicja DEPOS,
na elu s Vukom Drakoviem, dobila 49 mjesta, a centristika Demokratska
stranka sedam, dok su najvei dio preostalih mjesta dobile slabije stranke,
Maari i Muslimani.

261

20 .

NAJUARENIJI KUT
Pad Srebrenice i sigurna podruja UN
Travanj 1993.

Penje se Murat Efendi uza tri stubita u dalekom krilu Pred


sjednitva BiH u srcu Sarajeva i ulazi u skuenu tavansku sobicu.
Ukljuuje jedva ujni kratkovalni radio i, prelazei s jedne na drugu
valnu duinu, upuuje svoj pozivni znak Sara jedan, Sara jedan. Od
jednom mu odgovara poznati glas Ibrahima Beirevia, radioamatera
iz Srebrenice. Tako su ve vie od pola godine razgovarali dvaput na
dan, u devet ujutro i u tri popodne. Ibrahim mu je iz srebrenikog
bunkera slao ifrirane poruke o tekom poloaju gradske obrane. Srbi
su ih opkolili prije gotovo godinu dana. Muslimanski su se branitelji
mjesecima povlaili pred bosanskosrpskom vojskom koja je prilazila
i sve jae stezala obru oko grada. Sredina je oujka, a srebreniki
vojni zapovjednici ovom slabom radijskom vezom ifriranim porukama
javljaju Sarajevu da im je nestalo streljiva. Nee se vie dugo odrati.
Poinje pogubni slijed dogaaja koji e poniziti UNPROFOR, razoriti
Vanceov i Owenov plan, kobno potkopati vjerodostojnost Vijea sigur
nosti UN i zaprijetiti raskolom Sjevernoatlantskog pakta.

Srebrenica,1 u bolja vremena svega dva sata vonje od Sarajeva,


nalazi se u Podrinju, a poput tolikih bosanskih gradova, okruuju je
brda. Nastala je oko rudnika srebra. Rimljani su je zvali Argentium.
Kad je u travnju 1992. poeo rat, mjesni su se muslimanski elnici

262

pokuali sporazumjeti s mjesnim Srbima. U poetku su uspjeli, ali je


pregovore prekinuo dolazak srpskih paravojnika iz same Srbije, onih
istih koji su ve bili oistili Bijeljinu i Zvornik. Sad su samo nastavili
put uz rijeku. Mladi policajac Naser Ori, bivi osobni uvar Slobodana
Miloevia, okupio je ljude i potkraj travnja digao bunu istjeravi srpsku
paravojsku iz Srebrenice nakon trotjedne okupacije. To je bilo jedno
od rijetkih mjesta u kojima su Srbi za prvih tjedana rata doivjeli poraz.
Bilo je na stotine mrtvih, a bosanska je TO stekla nadzor nad djeliem
teritorija u srcu Republike Srpske. Srebrenica i jo dvije enklave bile
su Srbima vojna i sigurnosna opsesija.
Orieve su snage 7. sijenja, na pravoslavni Boi, iznenada napale
srpske poloaje na sjeveru, ubijajui srpske civile i palei im sela. Srbi
su se okomili na Srebrenicu i u veljai pregazili susjedna joj musli
manska sela Cersku i Konjevi Polje, a u oujku su stegnuli obru
oko grada. Tisue je muslimanskih seljana, od kojih su mnogi ve bili
izbjeglice, pobjeglo iz zalea kad su njihova sela pala u napadu.
Nagrnuli su u Srebrenicu koja je bila toliko pretrpana da su doljaci
morali spavati pod vedrim nebom.
Srbi su istodobno zabranili dolazak inae ve neredovitih humani
tarnih konvoja u enklavu.2U oujku su na crti bojinice otvarali prolaze
kroz koje su Muslimani bjeali u Tuzlu koja je bila u rukama Vlade
BiH. Izbjeglice su pripovijedale o tekim patnjama i gladovanju.
UNHCR je to nazvao etnikim ienjem glau.
U veljai je u Sarajevo dola skupina Srebreniana. Pod okriljem
noi provukli su se kroz srpske crte, odvaili se na opasan planinski
put i pjeke stigli u Sarajevo. Zatraili su sastanak s Vladom. Njihova
je ogorenost zapanjila Zlatka Lagumdiju, zamjenika premijera. Po
tuili su mu se to je svjetska pozornost usmjerena na Sarajevo, dok
se nitko ne osvre na teko stanje u istonim enklavama gdje je situacija
mnogo gora. Zahtijevali su da, za svakog Muslimana koji umre u
istonoj Bosni, uhite i smaknu jednog sarajevskog Srbina. Lagumdija
nije bio nacionalist, bio je vjeran vienacionalnoj zajednici. Ukorio ih
je zbog toga to trae da neduni ljudi ispataju za tue zloine i obeao
je odluniju pomo za dvije stotine tisua Muslimana opsjednutih u
tri istone enklave.
U pokuaju da sudbinu Sarajeva vee uz sudbinu enklava, La
gumdija je objavio da Sarajevo vie nee primati zranu pomo sve
dok istone enklave ne dobiju bar jedan konvoj. Prekinut je zrani
most, a cestovni su konvoji vraeni. Zapravo je Lagumdija nametnuo
cijelom gradu trajk glau kako bi skrenuo pozornost na nesretnu
istonu Bosnu.

263

Kad je u oujku uo da su srebreniki branitelji ostali bez streljiva,


zapovjednik vojske BiH, Sefer Halilovi, upozorio je zapovjednika UNa, Phillippea Morillona, da se sprema srpska ofenziva, a srebreniki
Muslimani ne mogu obraniti svoj teritorij. Istodobno je jedan britanski
lijenik, uposlenik Svjetske zdravstvene organizacije, a koji je pjeaei
preko planina bio obiao enklavu, obavijestio Morillona da ondje tisue
ljudi ive na ulici bez krova nad glavom, i da najslabiji ve umiru od
gladi. Morillon je sad otpoeo niz akcija koje su isprva zbunile, a onda
razbjesnile njegove efove u New Yorku: odluio je osobno otii u Sre
brenicu.
I tako je Morillon 11. oujka poveo konvoj od tri vozila umovitim
planinskim putem iza srpskih crta bojinice kod Bratunca. Poslije e
u svoja sjeanja o ratu zabiljeiti:
Vukli smo se kroza umu, a nakon dva sata odluio sam prijei u
oklopno vozilo sa zastavom UN po kojoj e Bonjaci znati tko smo.
Kad smo stigli na jedan breuljak iznad doline, pojavila su se tri
Bonjaka zapanjeno gledajui nas ondje. Kako ste se probili? upitao
je jedan. Ja sam osobno postavio mine na put, oekivali smo vas
iz drugog smjera. U tom je trenutku snana eksplozija oznaila da
je kamion naiao na minu. Prevrnuo se u jarak.
U gluho doba noi Morillonova se skupina uvukla u Srebrenicu.
Zatekla je stotine ljudi koji su ivjeli na ulici, a stizale su jo desetine.
Bilo je hladno, u gradu je ponestalo ogrjeva. Ljudi su palili plastine
boce kako bi se malo ogrijali i smrad od njih lebdio je u hladnom
nonom zraku.
Sutradan se Morillon naao s Oriem. Obeao mu je da e uiniti
to moe kako bi osigurao prekid vatre i prolaz humanitarne pomoi.
Onda je uao u svoje vozilo kako bi otiao iz grada. Ali mu je Ori
bio namijenio neto drugo. Efendi je iz Sarajeva bio poslao Oriu
ifriranu poruku: Ma to bilo, ne daj Morillonu da ode iz Srebrenice
dok narodu tamo ne zajami sigurnost. Uini to na civiliziran nain.
Iskoristi ene i djecu.
Tako je Morillon sad vidio da su mu put zakrile stotine ena i
djece to sjede nasred ceste. Bio je zatoen kao oni. Pokuao se pre
govorima izvui, ali se Ori nije dao. Na posljetku je Morillon, u
nastojanju da stekne povjerenje naroda, izaao na balkon i javno dao
obeanje koje e ga tijekom sljedeih tjedana toliko progoniti: Nikad
vas neu napustiti. lanica njegove skupine, Belgijanka Muriel Cor
nells, tadanja humanitarna suradnica organizacije Lijenici bez granica,
prisjea se:

264

Bili smo u bolnici i zauli pucketanje megafona. Prili smo prozoru


i uli Morillona gdje govori: Sad ste pod zatitom UN-a. Prasnuli
smo u smijeh, bio je tako apsurdan prizor - on ondje stoji, a svi ga
gledaju. Prevoditelj Branko nije mogao sauvati ozbiljno lice. Podie
se stijeg UN-a. A na lijenik Eric ree: Da, sad smo u velikom
sranju.
eljan da stvori dojam kako je ondje svojom voljom, a ne kao
talac, Morillon se ponaao kao da se nije dogodilo nita neobino.
Otiao je na spavanje govorei neka ga probude u dva po ponoi. Onda
se pokuao iskrasti. Krenuo je pjeice, neopaen, i na dogovorenom
mjestu poekao svoja vozila. Ali su ga bili otkrili. Vozila nisu stigla.
U etiri po ponoi pjeice se vratio u grad i vidio gdje se gomila od
vie stotina izbjeglica skuplja u centru. Sve se pretvorilo u farsu.
Konano su mu 13. oujka dopustili da otie, nakon to je obeao
da e poi u Beograd i zatraiti da prestane napad na Srebrenicu.
Morillon je uspio nagovoriti Srbe da propuste humanitarni konvoj,
ali voe konvoja nisu bili spremni za prijem koji ih je ondje ekao.
Kad su iskrcali hranu i lijekove, nastao je urnebes kad su se stotine
oajnih ena i djece bacile na kamione i natrpale jedni na druge samo
da odu iz opsjednutoga grada. Na putu do Tuzle est se osoba uguilo.
I opet se UN zatekoe da pomau u etnikom ienju. A bombardi
ranje grada nije prestalo.
Poetkom travnja Srbi su preko UNHCR-a uputili ultimatum za
predaju. Bosanska je vojska dobila rok od etrdeset osam sati. Najvii
dunosnik UNHCR u bivoj Jugoslaviji, Jose Maria Mendiluce, otiao
je na razgovore u Bratunac odakle se zapovijedalo napadom na Sre
brenicu. Ili e se predati pa ete sve Muslimane izvui iz Srebrenice,
rekao mu je srpski zapovjednik Ili, ili emo za dva dana osvojiti
grad. Mendiluce je poeo planirati evakuaciju oko 60.000 ljudi. Trebalo
je to biti najvee pojedinano etniko ienje od poetka sukoba, a
provest e ga UN. Mendiluce se nije trudio prikriti kako mu se moralno
gadi pristupiti zadatku koji se od njega oekuje. Osuujemo etniko
ienje irom svijeta, rekao je. Ali kad imate tisue ugroenih ena
i djece to oajniki ele biti evakuirano, onda sam im duan pomoi,
spasiti im ivote. Tu ne mogu sad ulaziti u filozofske ili teorijske
rasprave. Jednostavno moramo im spasiti ivot. Mendiluce je planirao
slati svakog dana po dvadeset kamiona, uglavnom praznih, kako bi
svaki put evakuirao po 1000 do 1500 izbjeglica.
Dva dana kasnije opet je krenuo Morillon koji je, prema miljenju
njegovih savjetnika, bio postao opasno opsjednut sudbinom Srebrenice
i svojim obeanjem da je nikad nee ostaviti. Uasnula su ga izvjea

265

0 nastavku granatiranja. Objavio je da u Srebrenicu ide s konvojem


od pet vozila, uz srpsko doputenje ili bez njega. Snage za odranje
mira UN u naelu mogu djelovati samo uz pristanak svih strana u
sukobu. Morillon ga je krio. Ta gesta postat e dotle najvatreniji znak
nemoi UN pred srpskom nepopustljivou.
Morillon je odmakao etrdesetak kilometara od svoje sarajevske
baze kad su ga u Sokolcu mjesni zapovjednici zadrali sedam sati. Vra
tili su njegova tri vozila. Morillon je proslijedio s dva vozila. Zadrali
su ga opet u Zvorniku - ovaj put su mu se stotine ena i djece isprijeilo
na putu. Popee mu se na njegova dva bijela vozila, potrgae mu antene
1 kanistre. Poprskae mu ih arenim bojama. Ponizie ga do kraja. U
sumrak se vratio na muslimanski teritorij, u Tuzlu, kao Don Kihot
u plavoj kacigi. Humanitarci koji su bili ondje kau da je bio tuan.
Kao mnogi od njih, bio je u Srebrenici, znao je u kakvim uvjetima
ondje ljudi ive, i osjeao je silnu osobnu odgovornost. Njegovi najblii
suradnici poeli su strahovati za njegovo duevno zdravlje.
Zabrinuli su se i dunosnici UN-a u New Yorku i Beogradu. Moril
lon ih je opteretio neeljenom odgovornou, i nisu znali na to to
uiniti. Bilo je oito da e Srebrenica pasti. UNPROFOR se Morillonovom dobronamjernom gestom pokazao kao papirnati tigar. UN se
naao u otvorenu neslaganju, pa i sukobu, s vanim segmentima
meunarodnog javnog miljenja, a ponajvie s amerikim Ministarstvom
vanjskih poslova.
UNPROFOR nije mogao zaustaviti srpski napad, pa su njegovi
dunosnici poeli promidbenu kampanju kako bi ublaili meunarodni
javni gnjev. Dok se nastavljala srpska ofenziva, general Mladi pozvan
je u Beograd na razgovore o prekidu vatre s generalom Morillonom
i najviim civilnim dunosnikom UNPROFOR-a Cedricom Thornberryjem, uglednim irskim odvjetnikom koji se ezdesetih i sedamdesetih
proslavio u Belfastu kao borac za graanska prava.
Vijee sigurnosti je reagirajui na meunarodne gnjevne prosvjede
zbog Srebrenice uputilo UNPROFOR neka u Srebrenicu poalje kanad
sku satniju, od oko 120 ljudi, koja e osigurati redovitu dostavu
humanitarne pomoi. General Mladi ih nije htio propustiti. Na Thornberryjevu teku nepriliku, Mladi, zapovjednik bosanskih Srba, nije
nikad krio svoje nakane. Kanaane e pustiti u Srebrenicu tek kad
njegova vojska obavi svoj zadatak. Opet je ameriko Ministarstvo vanj
skih poslova navaljivalo da se ukine embargo na oruje. Thornberry
je bio pod pritiskom da stvori kakve znakove napretka . Njegov re
ferent za odnose s javnosti, Shannon Boyd, rekla je novinarima u
Beogradu kako je general Mladi izrazio potporu i suradnju nas
tojanjima da se kanadska satnija prebaci u Srebrenicu. Koju minutu

266

poslije Mladi je razgovarao s istim reporterima. Kanaani, rekao im


je, ui e u Srebrenicu samo preko mene mrtva i cijele moje obitelji.
Onda je 12. travnja u Sarajevo stigla vijest o kratkom i snanom
topnikom napadu u kojem je za nepun sat poginulo pedeset est osoba,
meu njima i neka kolska djeca koja su se igrala na nogometnom
terenu. Louis Gentile bio je jedini dunosnik UNHCR u gradu. Tog
je dana teleksom javio svom beogradskom uredu:
Dvanaest je leeva pokupljeno u kolskom dvoritu. Dijelovi tijela i
ljudskog mesa visili su po ogradi kole. Tlo je bilo doslovno natopljeno
krvlju. Jednom djetetu od svojih est godina otkinuta je glava. Vidio
sam dvoja volovska kola puna tijela. Nisam se radovao snu nou od
straha da u opet vidjeti te slike. Nikada neu moi opisati sav taj
uas.
U gradu je bilo esnaest ljudi iz meunarodnih snaga koji su mjesec
dana prije bili doli s Morillonom. Prema prvotnom planu, zbog
naporna rada pod neprekidnim granatiranjem osoblje se moralo smje
njivati svaka dva tjedna. No general Mladi je zabranio dolazak novih
ljudi iz meunarodnih snaga. Oni koji su ve bili ondje, dobrovoljno
su odluili ostati znajui da ih nitko nee zamijeniti ako odu. U etrdesetminutnoj vatrenoj oluji upotrijebili su svoja vozila kao kola hitne
pomoi. Njihovo ponaanje u krajnjoj opasnosti Gentile je u svom
teleksu opisao kao nadahnjujue.
Larry Hollingworth, britanski terenski dunosnik UNHCR-a, koji
se svojom dugom sijedom kosom i bujnom bradom u Bosni proslavio
kao oduevljeni pionir najopasnijih i najteih konvojskih putova, bio
je takoer poznat po svojoj strpljivosti i neunitivoj dobroj volji pred
neumoljivim zaprekama. I on je odustao od uobiajenog jezika simetrije
i besprijekornosti, kojim su se inae sluili dunosnici UN-a, kojima
je bila praksa da nikad ne okrive jednu stranu sve dok ne mognu
podjednako okriviti sve strane. Briljivo odmjerenim tonom, birao je
rijei za koje je znao da e toga dana odjeknuti irom svijeta i koje
e objaviti sve novine na naslovnicama:
Najprije sam pomislio na zapovjednika koji je izdao zapovijed za na
pad. Nadam se da e se priti u najuarenijem kutu pakla. Idua mi
je pomisao bila upuena vojnicima koji su punili i palili topove.
Nadam se da e ih u snu vjeito progoniti krikovi djece i pla njihovih
majki. Zatim sam pomislio na doktora medicine Karadia, na pro
fesora knjievnosti Koljevia, na biologicu gospou Plavi i na
geologa profesora Lukia. I pitam se, hoe li oni osuditi to zvjerstvo?
Ili e izdati svoje obrazovanje i oprostiti ga? Pomislio sam i na tolike
Srbe koje u ovoj zemlji poznajem i upitao se: ele li oni da u povijest

267

srpskog naroda ue ovo poglavlje, poglavlje o tome kako je njihova


vojska tjerala nedune ljude od sela do sela sve dok ih konano nije
stjerala u Srebrenicu, u grad iz kojeg nema uzmaka, i gdje im je sud
bina da ih odvezu kao stoku ili zakolju kao ovce?
Bilo je to ono to je UNPROFOR najmanje elio uti. To je tjeralo
vodu na mlin onih u Clintonovoj administraciji koji su novog predsjed
nika nagovarali na vojnu intervenciju u Bosni a kojoj se UNPROFOR
nepomirljivo protivio.
Srebrenike su mjesne vlasti 14. travnja pozvale Gentilea i zamolile
ga da prokrijumari poruku beogradskom stoeru UNOPROFOR-a.
Zapovjednik mi je rekao da su se odluili predati. Nije to, kae, samo
zbog granatiranja sredita grada, nego zato to su popustile njihove
crte obrane. Doimaju se oajni i dotueni.
Odluka o predaji bila je preosjetljiva da bi se prenijela radiom.
Mogli bi je uhvatiti Srbi kojima bi to bilo zeleno svjetlo za zavrni,
razorni napad. Gentile je poruku odnio u Beograd.
Te noi Srbi su probili bosanske crte juno i istono od grada i
na juri osvojili selo Zeleni Jadar na junom rubu grada. Raspale su
se bosanske crte obrane. Srpski se elini obru stegao oko sama ruba
grada. S poloaja na brdu Srbi su vidjeli gotovo svaku ulicu. Radiom
je Ibrahim Beirevi - opet ifriranom porukom - javio Sarajevu da
grad dijele od pada sati, a ne vie dani. Odjednom je nastao tajac
u radijskoj postaji u sarajevskom Predsjednitvu. Tridesetogodinji je
Beirevi bio otac dvoje male djece. Glas mu je bio kao u ivotinje
u zamci koja eka da joj prie grabeljivac. to je sa onih esnaest
kanadskih vojnika? Efendi je upitao Beirevia. Ne znam, svi smo
u sklonitima, zapucketao je hrapavi, metalni glas. A onda, kao s kakve
primisli, dodao je za kanadske vojnike: Bez obzira to se ovdje do
godilo, molim vas, pobrinite se da njima nita ne bude. Bio je to
trenutak izuzetne netraene velikodunosti ovjeka koji osjea da mu
se svakim satom smanjuju Izgledi da preivi.
Unato svim potvrdama da general Mladi ne kani zaustaviti prodor
sve dok Srebrenicu ne neutralizira kao vojnu prijetnju, UNPROFOR
je danima pregovarao o eventualnom prekidu vatre. Ponuda predaje
bila je grom iz vedra neba, s njom su se dunosnici UNPROFOR-a
i u Beogradu i u Sarajevu nali u procijepu. Nitko nije znao to uiniti.
Bila je to bolna nedoumica. Politike implikacije predaje bile su
velike iz dva razloga. Prvo, zbog vjerodostojnosti mirovnog procesa koji
je UNPROFOR podupirao: Bonjaci i Hrvati bili su prihvatili Vance-Owenov plan kao jedinu mogunost, a Srbi su ga odbacili; a prema
Vance-Owenovu planu Srebrenica i okolno podruje pripali bi nekom

268

bonjakom odnosno muslimanskom kantonu. Kako je sad UN na te


renu mogao opravdati zato utanauje predaju kojom se grad praktiki
daje Srbima iako su u njemu Muslimani? I drugo, kako moe UN. PROFOR sada, kad Amerikanci forsiraju raspravu u Ujedinjenim i;
narodima o embargu na oruje, a svijet razglaba bi li Bosance naoruao, I
opravdati to to ih praktiki na terenu razoruava? UNPROFOR se '
bojao da bi to neizbjeno potaklo zahtjeve za oruanom intervencijom
pa su njegovi dunosnici odmah stali smiljati kako e se izvui iz
kripca.
Zasad su se u jednome sloili, to jest da vijest ne smije stii do
novinara. Jedan britanski humanitarac, koji je mjesec dana prije bio
posjetio Srebrenicu i sad je bio smjeten u sarajevskom stoeru UN-a,
te veeri bio je na veeri s nekolicinom novinara. Telefonirao je svojoj
bazi da ih obavijesti kako nee kriti redarstveni sat nego e radije
noiti u Holiday Innu. Kad se vratio drutvu za stolom, nehajno je
rekao: Tamo su svi u groznoj panici. Srebrenica se predala. Nitko
ne zna to uiniti. Nakon trenutka zaprepatene utnje, reporteri su
se doepali svojih satelitskih telefona. Vijest je procurila.
Nastala je panika i u njujorkom stoeru UN-a. Mudraci UNPROFOR-a utroili su cijeli dan da bi smislili formulu. Taj posljednji,
nesretni razvoj dogaaja prikazat e svijetu ne kao predaju, nego kao
sporazum o razoruanju.
General Mladi, postigavi to je htio, konano je 16. travnja pristao
da kanadsku postrojbu propusti u Srebrenicu. Krenula je sutradan i
na putu nije naila na tekoe jer je zapravo ila uiniti ono to je
Mladiu odgovaralo. Zadatak joj nije bio da osigura prolaz humani
tarnim konvojima, nego da primi predaju bosanskog oruja i, da se
posluimo rijeima glasnogovornika UNPROFOR-a u Sarajevu, Barryja
Frewera, pomogne u evakuaciji i osigura sletnu stazu kako bi mogla
poeti evakuacija bolnice.
Istog su dana Cedric Thornberry i general Morillon dogovorili
razgovore u sarajevskoj zranoj luci. Tu su' se licem u lice nali general
Mladi i njegov bonjaki pandan Sefer Halilovi. Obojica su o do
gaaju otvoreno govorili kao o predaji, a tako su govorile i slubene
radiopostaje obiju strana. Samo je UN ustrajao u izmiljotini da ti
razgovori predstavljaju neku vrstu napretka prema razoruanju.
Mladi je zakasnio sat i pol. Kad je doao, rekao je Morillonu da
nema o emu raspravljati osim o uvjetima predaje bonjake vojske
koje je sad spreman diktirati. Budui da je vojska bosanskih Srba vrlo
humana, rekao je, svim e civilima - to jest enama, djeci i starcima
- biti doputeno da napuste Srebrenicu i odu na muslimanski teritorij.
Pristaje i da se helikopterima odveze petstotinjak ranjenih. S druge

269

strane, svi su mukarci vojni obveznici ili borci, pa e ih smatrati ratnim


zarobljenicima. Oni e biti predmetom posebnih pregovora. To su nje
govi uvjeti, rekao je, i o tome nema rasprave.
Morillon je Haliloviu savjetovao neka prihvati Mladieve uvjete,
jer je stanje beznadno i hitno valja zapoeti evakuaciju. Meutim,
prethodne noi Vijee sigurnosti UN bilo je proglasilo Srebrenicu
sigurnim podrujem, pa iako u Sarajevu nitko nije znao to to znai,
UNPROFOR zacijelo nije mogao posredovati u sporazumu koji bi
znaio isprazniti grad od njegova muslimanskog stanovnitva. Sastanak
je potrajao od podneva do dva sata po ponoi. Na posljetku je potpisan
sporazum o razoruanju u deset toaka. S prvom je dogovoreno
zamrzavanje trenutnih crta bojinice: od srpskih snaga ne trai se da
se povuku sa zauzetih poloaja. Ugovoren je prekid vatre koji stupa
na snagu istog dana u pet ujutro. Sporazumom su razoruane snage
Vlade BiH i dogovoren dolazak 140 Kanaana koji e pokupiti oruje.
To e obaviti u roku od 72 sata od njihova dolaska, a pod nadzorom
bosanskosrpskih asnika za vezu. Srbi su pristali na helikoptersko iz
vlaenje petstotinjak ranjenika, koje e izabrati UNPROFOR u
nazonosti dvojice lijenika od svake strane kako bi se sprijeilo da
oni koje je Mladi nazivao ratnim zloincima - drugim rijeima, vojni
obveznici - iskoriste evakuaciju ranjenika za bijeg. Svi helikopteri morat
e se spustiti na pregled u Zvornik, koji je u rukama Srba, bez obzira
na stanje evakuiranih ljudi.
Thornberry i Morillon prigovorili su nainu na koji su prethodnog
dana o dogaaju izvijestili predstavnici sedme sile u Sarajevu. Pogotovo
im je smetalo isticanje termina predaja. Ukorili su asnika za vezu
s novinstvom, inteligentnog i simpatinog kanadskog mornarikog
kapetana Barryja Frewera, to nije nametnuo termin razoruanje i
prekid vatre. Frewer je pak od svoje strane pokazao nesvojstvenu
ljutnju to novinari tako uporno izvjetavaju o predaji. Sad su se Thornberry i Morillon posvetili vjetom sastavljanju vijesti vlastite izrade.
Razgovori u zranoj luci prekinuti su u dva po ponoi, to jest u
osam ujutro po njujorkom vremenu. Novinari u Sarajevu - redar
stvenim satom blokirani u hotelu - obavijeteni su o ishodu tek nakon
pet sati ujutro, a to je bilo prekasno da New York Times i Wash
ington Post uvrste vijest u svoje posljednje izdanje. S druge^ strane,
novinari UN-a primali su podrobna izvjea tijekom cijele veeri, za
jedno s izjavama generala Morillona koje je on radijski javljao iz svog
oklopnog vozila u zranoj luci sarajevskom stoeru UN-a, a odanle
su ih slali Ujedinjenim narodima u New Yorku. Kad su sarajevski dopis
nici nazvali svoja urednitva da ih izvijeste o sporazumu, njujorki su
dopisnici ve bili napisali izvjea o izuzetnom uspjehu koji je UN-

270

PROFOR postigao u Bosni. Uope se nije isticala nesretna rije pre


daja, zapravo je nigdje nije bilo.
No, unato svim naporima UNPROFOR-a, meunarodno se javno
mnijenje uzburkalo, a bijes mu je jaao iduih dana dok se provodila
evakuacija. Humanitarci su opisivali kako je oajna gomila skakala na
helikoptere viui da ih ukrcaju. Jedan dunosnik UNHCR-a opisao
je kako je dugaak zid amputiranih cupkao nizbrdo prema igralitu
gdje su se sputali helikopteri, i kako je on s druge strane smotka
bodljikave ice morao birati tko ide, a tko ostaje. Jedan ovjek, rekao
je, koji je bio izgubio jedno oko, nudio je da e sebi iskopati i drugo
samo neka ga uzmu u helikopter. Ti prizori emitirali su se irom svijeta
i dalje su bili u sreditu meunarodne medijske pozornosti. Amerikanci
su jaali pritisak.
Onda se 16. travnja, dan nakon predaje Srebrenice, Vijee sigurnosti
sastalo u ozraju neopisive meunarodne ogorenosti i donijelo Re
zoluciju 819 kojom je Srebrenica proglaena sigurnim podrujem.
(Poslije, nakon propasti Vance-Owenova plana, taj status proiren je
na jo pet podruja.) Ostalo je nejasno znaenje tog izraza. U urnom
sastavljanju rezolucije pomno je izbjegnut izraz zatiena zona jer
je tono definiran u meunarodnom pravu i obuhvaa zatitu od napada
za sve one koji ondje potrae utoite. Dunosnici UN-a odmah su
uvidjeli da Rezolucija 819 krije opasnosti za organizaciju koja i dalje
odluno odbija da stane na neiju stranu u ratu. Vii dunosnik UN-a
Shashi Tharoor je naglasio:
Tekoa s poimanjem sigurnih podruja u to doba u Bosni bila je
u tome to se inilo kao da bi proglaenje sigurnih podruja u biti
koristilo samo jednoj strani u sukobu, a zahtijevalo bi sredstva - to
je vrlo vano - koja mirovne snage nemaju. Zato je rezolucija o
sigurnim podrujima za nas sadravala opasnost da bude neprovediva.
Najprije je sigurnom proglaena Srebrenica, a zatim Sarajevo,
Tuzla, Biha, epa i Gorade. Ali nikad nije praktiki bilo nakane
da ih se uini sigurnima, jer bi to znailo da UN naputaju svoj neu
tralan poloaj. Ubrzo je izraz sigurno podruje (kao i zatitne
snage) postao okrutno pogrean. Sigurna su podruja spadala meu
najnesigurnija na svijetu.
Stvaranje sigurnih podruja predstavljalo je vano polazite u
upletanju Ujedinjenih naroda koji su se dotad ograniavali samo na
dostavu humanitarne pomoi i pruanje dobrih usluga za dogovoreno
sporazumijevanje. Meunarodna se zajednica prvi put obvezala - bar
moralno, ako ne u bilo kojem praktinom smislu - da e tititi jednu
stranu u ratu od druge. Deklaracijom o sigurnim podrujima pomijeali

271

su se elementi odravanja mira i elementi nametanja mira, a rezultat


je bio najgori mogu: nije pruila zatitu koju je prividno nudila; is
todobno se UN simbolino svrstala uz jednu stranu u sukobu. Takoer
je to bio dotad najvei korak na putu za koji su se zapadni dravnici
u poetku sukoba zarekli da nee krenuti, na putu koji e ih uvui
u sukob s nizom neplaniranih, nepromiljenih, sve duljih koraka.
U traenju kratkorona rjeenja dugorone krize, UN je sebi na
tovario odgovornost koju nije bio spreman potovati. Boutros Boutros
Ghali je zatraio razmjetaj 34.000 dodatnih vojnika koji e nadzirati
sigurna podruja, ali su lanice dale samo sedam tisua. No nakon
to je u sarajevskoj zranoj luci bio potpisan sporazum o razoruanju,
general Morillon i njegov asnik Lars-Eric Wahlgren imali su tiskovnu
konferenciju u stoeru UN-a u Sarajevu. Na pitanje to sad stoji izmeu
Srebreniana i topova njihovih muitelja, general Wahlgren je odgovorio
da je Srebrenica sad zatiena plavim stijegom Ujedinjenih naroda.
General Morillon nadodao je da bi svaki daljnji napad Srba na Srebreniane znaio objavu rata cijelom svijetu.
^ f J'
Plan o razoruanju nikad nije bio potpuno primijenjen. Naser
Ori ostao je na elu organiziranih snaga obrane Srebrenice koje su
se, iako naoruane samo lakim orujem i bez iega usporediva sa
srpskim tekim naoruanjem, pokazale kao neprekidan trn u oku
opsjedateljima. Srbi su u srpnju 1995. zavrili zadau koji su bili poeli
1993. Osvojili su grad, a etrdeset tisua Muslimana je pobjeglo. Bilo
je to prvo od est zatienih podruja koje je palo u ruke srpskih snaga.
Nesposobnost UN-a da sprijei pad grada i ienje jednog od nje
govih sigurnih podruja pribliila je vie nego ikad mogunost potpunog
povlaenja UN-a iz Bosne i ukidanja embarga na oruje za Bosnu.
UNPROFOR je zauzee Srebrenice nazvao potpuno neprihvatljivim
i zatraio od Srba da se povuku. A srpski voa Radovan Karadi
je odgovorio: Povlaenje? Kakvo povlaenje? Kako se moemo povui
iz svoje zemlje?1
1) Sa 37.000 stanovnika, od kojih je bilo 75% Muslimana a 25% Srba.
2) Prvi humanitarni konvoj od poetka rata uao je tek u studenom 1992.

272

21 .

KAVANA POSLJEDNJE ANSE


Uspon i pad Vance-Owenova plana
Sijeanj - svibanj 1993.

Kad se lord Owen 23. travnja vratio u Beograd, znao je da mu


je srebrenika kriza dala novo oruje u njegovoj kampanji nagovaranja
Srba da prihvate Vance-Owenov plan. Poslije poraza u Srebrenici,
Vijee sigurnosti donijelo je rezoluciju kojom su pootrene sankcije
krnjoj Jugoslaviji. Zamrznut e se beogradska imovina u inozemstvu,
zabranit e se tranzit kroz Srbiju i Crnu Goru - bile su to najobuhvatnije
sankcije dotle nametnute u povijesti UN-a.
Plan podjele - ili, kako je naglaavao lord Owen, rekonstituiranja
- Bosne u deset pokrajina, najprije je iznesen u sijenju 1993. u enevi.
Vance i Owen etiri su mjeseca pripremali plan prije nego to su ga
iznijeli trima stranama. Bosna bi bila priznata u postojeim granicama,
ali bi dosta ovlasti dobio svaki od deset kantona koji su prvenstveno
bili odreeni nacionalnom strukturom: u tri e biti srpska, u dva hrvat
ska, i opet u tri muslimanska veina, dok e jedan biti mijeani hrvatski
i muslimanski. U desetom, u Sarajevu, bit e mjeovita vlast svih triju
nacionalnih skupina. Republika e zadrati centralnu vladu, ali e nje
zine ovlasti biti minimalne.
Srbi su plan odbacili zbog raspodjele teritorija. Morali bi vratiti
velika podruja koja su prvih ratnih mjeseci bili osvojili, i koja su imala
muslimansku veinu, ali su ih oni poslije oistili. Plan je predviao
da se Muslimanima vrati glavnina Podrinja i veliki dijelovi sjeveroza
padne Bosne. Srbima je uskraen neprekinut teritorij za koji su se

273

toliko borili. Srbi su prigovarali da bi morali ivjeti u izoliranim


depovima bez sigurnih veza ni meu tim depovima ni sa samom
Srbijom. Vance i Owen su obrazlagali kako je to najbolji nain da
se osigura da Srbi i dalje ive kao dio multietnike drave, jer prema
planu bi meusobna ovisnost bila neizbjena.
Isprva je i Vlada BiH odbacila plan zato to bi centralna vlada
imala tako slabu vlast da bi praktiki etniki kantoni bili samoupravni.
U tome je ona vidjela etniku diobu zemlje. Ustvrdila je da plan sank
cionira etniko ienje, to je lord Owen ogoreno porekao. Ipak je
Izetbegovi u oujku, na snaan diplomatski i vojni pritisak, promijenio
stajalite i prihvatio plan, djelomice zato da bi stekao meunarodno
priznanje, a djelomice, kako sam priznaje, zato to je bio uvjeren da
ga Srbi nikad nee prihvatiti i stoga se zato nikad i nee primijeniti.
Hrvati su bili oduevljeni planom. Mate Boban, voa bosanskih
Hrvata, jedva da je krio radost kad je vidio zemljovid. Hrvatima je
plan davao ono to su htjeli: njihovi su kantoni tvorili velika povezana
podruja uza samu Hrvatsku sve do srca sredinje Bosne. Odmah su
prihvatili plan. Toliko su se oduevili enevskom mirovnom konferen
cijom da je tad nastala ala: poetna slova Hrvatskog vijea obrane
(HVO) znae Hvala, Vance Owenu.
U travnju je jo samo Srbe trebalo uvjeriti. Owen se s Miloeviem,
Bulatoviem i osiem sastao u vili u Botievoj ulici, u elitnoj, zelenoj
beogradskoj etvrti, nedaleko od Titova groba. Prema Bulatoviu, sas
tanak je protekao ovako: lord Owen je iznio plan, znao je to elimo
i kakvi su nai interesi, dokazivao nam je da se plan ne kosi s naim
interesima. Miloevi je poslije nekoliko sati rekao: Dobro, prihvaam
plan, uvjerili ste nas. Pozvat emo bosanske Srbe neka posluaju vae
objanjenje.
to je izazvalo takvu promjenu raspoloenja?
Lord Owen tvrdi da se Miloevi smekao zbog meunarodne
koalicije koja se svrstavala protiv njega. Znao je kolike e novi paket
sankcija tetiti gospodarstvu koje je ve uniteno trokovima ratovanja,
plaenih uglavnom inflacijom. Izrazito gospodarska odluka , poslije
je rekao Owen. Pogodile su ga financijske sankcije. Morali smo uvesti
financijske sankcije mjesecima, pa i godinama ranije.
Dotad se Miloevi uzdao da e Rusi staviti veto na rezoluciju o
financijskim sankcijama. Rusija je zamolila Amerikance da problem ne
forsira u Vijeu sigurnosti do referenduma o novom ruskom ustavu
koji e se odrati 27. travnja. Naime, protusrpske bi mjere pojaale
potporu nacionalistima, Jeljcinovim protivnicima. Kako bi pojaao
Jeljcinove izglede, ameriko je Ministarstvo vanjskih poslova obealo
da nee na tome ustrajati ako Srebrenica u meuvremenu ne padne

274

ili ako ne bude izgledalo da je pred padom. Owen je 16. travnja tele
fonirao Miloeviu: ujte, jednostavno morate sprijeiti pad Sre
brenice. Milosevic je Owenu odgovorio da poznaje tamonjeg musli
manskog zapovjednika (Ori je prije rata bio Miloeviev osobni uvar),
i zna da su mjesni Srbi ogoreni zbog poraza koje su im lani nanijele
Orieve snage, pri emu su poginule stotine Srba. Miloevi je Owenu
rekao da e biti zatora uu li Srbi u Srebrenicu. Nema sumnje da
je intervenirao kod Mladia kako ne bi zauzeli Srebrenicu, kae Owen.
A takoer nema sumnje da je rezolucija o financijskim sankcijama
snano djelovala. Poslije se savezni predsjednik Dobrica osi tuio
da su krnju Jugoslaviju stavili u neku vrstu koncentracionog logora
kojemu granice uvaju zrakoplovstvo i brodovlje NATO-a i meu
narodna policija.1
Miloevi je imao jo jedan razlog da prihvati Vance-Owenov plan.
Na sastanku 24. travnja zatraio je od Owena pojanjenje o trima
kljunim podrujima plana. Prvo se odnosilo na status sjevernoga kori
dora koji bosanskosrpska podruja u sjeverozapadnoj Bosni spaja sa
samom Srbijom. Owen mu je potvrdio da bi prema planu dio tog kori
dora prolazio Posavinom u kojoj bi bila hrvatska veina. Miloevi je
pitao kakvu e zatitu imati taj koridor. Owen ga je umirio da e tamo
biti upuene jae snage UN-a. (Poslije je Owen od Rusa ishodio
obeanje da e du sjevernog koridora biti razmjetene ruske snage,
i time je u tom pitanju umirio Miloevia.)
Drugo se pojanjenje odnosilo na ustav. Vance-Owenov plan
predviao je kao vladu kolektivnog efa drave, predsjednitvo u kojem
bi bili predstavnici svih triju naroda. Miloevi je pitao hoe li se odluke
donositi veinom glasova ili konsenzusom. Veinski bi sustav uvijek
omoguio muslimansko-hrvatskoj koaliciji da nadglasa Srbe, dok bi kon
senzus svakom narodu dao veto pa bi tako Srbi mogli blokirati to tijelo.
Owen je umirio Miloevia: bosansko bi predsjednitvo odluke donosilo
konsenzusom. Budui da ondje nije bilo Cyrusa Vancea, Miloevi je
pitao misle li tako obojica supredsjedatelja mirovne konferencije. S
Owenom je bio Herb Okun, Vanceova desna ruka, koji je telefonski
nazvao Vancea a ovaj je potvrdio da se i u tome sloio s Owenom:
predsjednitvo e odluke donositi konsenzusom. Osigurali smo sve
kako oni [ Srbi] ne bi u prijelaznom ustavu nali neto na to nisu
pristali, poslije je objasnio Owen. Tako su praktiki imali pravo veta,
to je uzgred reeno teak nain upravljanja, ali takav je bio ponueni
ustroj.
Miloevieva se trea briga odnosila na teritorij koji su Srbi osvojili
i oistili ga od Muslimana i H r/ata, a koji se prema planu morao vratiti
Hrvatima ili bosanskoj vladi (Muslimanima): vie od treine cijelog teri

275

torija u srpskim rukama.2Prema Miloeviu, Owen je jamio da Hrvati


i bosanska vlada nee nadzirati ta podruja, nego e se samo snage
UN-a, koje e jamiti osobnu sigurnost, sigurnost vlasnitva i sigurnost
graana, moi razmjestiti na tim podrujima, rekao je.3
Tako se Milosevic uvjerio da mu Vance-Owenov plan omoguuje
ostvarenje glavnog ratnog cilja - stvaranje odrive srpske drave na
teritoriju BiH. Dapae, sadravao je i nadu da e ta drava, u praksi
ako ne na papiru, imati kontinuirani teritorij, iako je zemljovid Vance-Owena dao Srbima tri razliita teritorija povezana samo putovima pod
nadzorom UN-a. Miloevi je iao na to da bi Srbi mogli potpisati
plan, a poslije opstruirati primjenu, kao to su prethodne godine uinili
u Hrvatskoj. Zapravo mu je bilo jasno da plan nee ni stii do te
faze.
Owen je ostao u vili i ekao poziv. Nadao se da e mu Miloevi
rei da je nagovorio bosanske Srbe, a to bi njemu, Owenu, omoguilo
da obavijesti New York neka ne primijeni rezoluciju o financijskim
sankcijama.
Miloevi je razgovarao s Karadiem, Koljeviem i Krajinikom
i rekao im kako mu je Owen dao presudna pojanjenja, to neuvijeno
znai da Srbi mogu potpisati plan, a ne moraju ga primijeniti. Bosanski
su se Srbi zgraali i razoarali kad ih je Miloevi pokuao prisiliti
na potpisivanje plana. Glavni mu je argument bio, priznao je poslije
Karadi, da se plan nee moi provesti. Ali nama je to bilo preopasno
i ja to nisam mogao prihvatiti, jer sam znao da meunarodnoj zajednici
treba samo deset tisua vojnika u Zvorniku i Posavskom koridoru da
neutralizira Srbe. Ni Koljevi nije vjerovao Miloevievoj prosudbi da
meunarodna zajednica, kad oni potpiu plan, nee forsirati potpunu
provedbu:
Miloevi je raunao s tim da se Vance-Owenov plan ne moe provesti
onako kako je zacrtan i da Srbi imaju dovoljno politikih mogunosti,
tako rei, za irenje autonomije i daljnji razvoj tog procesa. On je
u Vance-Owenovu planu gledao prvi pozitivan korak, a rte zavrni
oblik toga. I dakako, htio se to prije otarasiti sankcija.4
O implikacijama pojanjenja koja je dao Miloeviu, Owen je bio
iskren: Mislim da je Miloevi zakljuio kako su srpski interesi
praktiki zatieni u BiH. Imat e Republiku Srpsku koja e biti u
Bosni, ali bit e zatien srpski nain ivota. To, naravno, uope nije
bio plan koji je Vlada BiH mislila da je potpisala. Vance-Owenov plan
mogao se tumaiti na razne, pa i proturjene, naine. Namjerno su
mnoga pitanja ostala nerijeena, a morat e ih raistiti sve tri strane
kad se osigura mir razmjetajem snaga UN-a.

276

Milosevic je gotovo cijeli dan nastojao nagovoriti Karadia i


Koljevia da prihvate plan. Bosanski su se Srbi opirali. U est naveer
inilo se da se kolebaju, a na kraju sastanka ustrajali su na tome da
to mora rijeiti skuptina bosanskih Srba koja te veeri zasjeda u Bijeljini, dva sata vonje automobilom od Beograda.
U istoj beogradskoj vili u Botievoj ulici sastali su se Miloevi,
osi i Bulatovi i sastavili dugo i opirno pismo od gotovo dvije tisue
rijei kojim e pokuati uvjeriti skuptinu bosanskih Srba da prihvati
Vance-Owenov plan. Glavni je argument bio da Vance-Owenov plan
odgovara srpskom glavnom ratnom cilju, a to je vlastita drava. Tako
se podrazumijeva da one odredbe plana za koje se ini da dijele srpski
teritorij praktiki nee nikad biti primijenjene. Pismo je bilo napisano
na brzinu i osi se poslije kajao to je bilo arogantno sroeno; u
njemu se govorilo:
Nije sad pravo vrijeme da se nadmeemo rodoljubljem. Sad je pravo
vrijeme za hrabru, promiljenu i dalekosenu odluku. Nemate pravo
deset milijuna graana Jugoslavije izlagati opasnosti meunarodnih
sankcija, samo zbog preostalih nerijeenih pitanja koja su kudikamo
nevanija od do sad postignutih rezultata. Samo vam elimo rei da
u svojim zahtjevima morate biti umjereni.
U naim razgovorima [5 lordom Owenom ] dobili smo vrlo vana
objanjenja i definicije:
Dana su jamstva da... postrojbe HVO ili muslimanske snage nee
moi ui u podruja izvan srpskih pokrajina a u kojima ive Srbi.
U tim se podrujima mogu razmjetati samo snage UN-a koje e
jamiti osobnu sigurnost, sigurnost imovine i sigurnost graana... Tako
je sigurno... uklonjena opasnost da bi srpski narod bio razdvojen i
podijeljen.
Drugim rijeima, ne oekujemo da e postupak zamiljen [ Vance-Owenovim] planom biti koriten za donoenje odluka koje bi bile
vrlo tetne srpskim interesima, ne samo zato to bi to bilo nelogino
i nepoteno, nego i zato to e se, prema postupcima zamiljenim
planom, sve odluke morati donijeti uz pristanak srpske strane, a i zato
to bez pristanka srpske strane Bosna i Hercegovina uope nee moi
funkcionirati... Smatramo da imamo jednako pravo kao i vi da
donosimo vane odluke za srpski narod i zahtijevamo da uzmete u
obzir nae odluno stajalite i prihvatite plan.
Ovo je pitanje rata ili mira, a mi smo za mir... astan mir koji
vam jami jednakost i slobodu. Drugi je izbor nepotreban rat koji bi
sad, kad je srpski narod u BiH dobio jednakost i slobodu i kad ima

277

mogunost da zadri veinu teritorija, donio samo nesreu, patnju i


nasilje vama i drugima.
Miloevi je probudio svog ministra vanjskih poslova Jovanovia
i rekao mu neka poe u Bijeljinu i pismo proita skuptini bosanskih
Srba.
Jovanovia su neprijateljski doekali. Bosanskim je Srbima bilo
mrsko to ih prisiljavaju da prihvate plan nakon to su svom narodu
ve mjesecima govorili da to znai smrt srpskom narodu u Bosni. Prva
se javila Biljana Plavi. Tko je taj Jovanovi? zagrmjela je. Tko
je taj Miloevi, taj Bulatovi, taj osi? Je li ih izabrao ovaj narod?
Nije. Predsjednie Karadiu, ovaj je parlament vas izabrao. Ne moete
odluivati. Prema naem ustavu, o ovome odluuje parlament.
Parlament je u sitne jutarnje sate odbacio molbu. Karadi je
na srpskom radiju izjavio: Zastupnici su rekli da se nee moi vratiti
u svoje izborne jedinice ako prihvate Vance-Owenov plan u sadanjem
obliku. Nadamo se da e cijeli srpski narod mobilizirati sve svoje snage
kako bi opstao.
Sad je lord Owen shvatio da je Miloevi izgubio nadzor nad bosan
skim ratom. Vance-Owenov plan, zdruen s paketom financijskih san
kcija, unio je razdor meu Srbe.
Meunarodna javnost se raspalila. Nekoliko dana prije Owen je
predloio grkom premijeru Konstantinu Mitsotakisu da Atena organi
zira sastanak na vrhu kojim bi se pokualo nagovoriti Srbe da potpiu
plan. Mitsotakis je telefonirao Miloeviu i pozvao ga na sastanak. Kon
ferencija se trebala odrati 1. i 2. svibnja. Lord Owen i Cyrus Vance
ponadali su se da je bijeljinski parlament tako brzo odbacio plan
samo zato to im je prenaglo podnesen. Bosanski su Srbi bili stalno
obraivani promidbom koja nije bila sklona planu, i ak su zatraili
Owenovu ostavku. Prema Owenovu miljenju, da je javno miljenje bilo
pripremljeno unaprijed - makar i samo nekoliko dana unaprijed - bilo
bi mnogo lake nagovoriti parlament bosanskih Srba da uini isti skok
kao Miloevi. Owen i Vance uvjeravali su Izetbegovia i Tumana kako
se s razlogom valja nadati da su bosanski Srbi fleksibilni; i svi su pristali
otii na atenski sastanak.
Kad su bosanskosrpski elnici doli u Atenu, oekivali su samo novi
krug razgovora, ali su uskoro shvatili da su, kako je rekao Nikola
Koljevi, namamljeni u zamku. Ondje su svi osim njih prihvaali Vance-Owenov plan. Postao je jasan pravi smisao sastanka: silit e ih da
potpiu plan usprkos izriitim uputama njihova parlamenta.
Bosanski su Srbi upali u ekspres lonac. Pozvani su u apartman Dobrice osia u konferencijskom hotelu i nali se s osiem, Miloeviem

278

i Bulatoviem. Owen i Vance drali su se uglavnom podalje, ali je


Mitsotakis tijekom veeri neprekidno ulazio i izlazio. Od est naveer
Miloevi je nastojao pridobiti bosanske Srbe. Rekao im je kako je
iz tajnih izvora doznao da e NATO bombardirati srpske poloaje i
u Bosni i u Srbiji ako Karadi ne potpie, a to bi se moglo dogoditi
u roku od nekoliko sati nakon prekida sastanka. Vratio se svom ar
gumentu da se plan nikad nee ni morati provesti, isticao je da je
Vance-Owenov plan jo neostvarljiviji nakon nedavnog izbijanja nepri
jateljstava izmeu Hrvata i Muslimana u srednjoj Bosni. Prema
Karadiu, pritisak je bio toliki da su ak i konobari, koji su u apartman
nosili sve kotli za kotliem kave, pokuavali nagovoriti bosanske Srbe
da potpiu.
Karadi je prigovarao da bi potpisivanje Vance-Owenova plana
znailo priznanje legitimnosti bosanske drave, a nju Srbi ne priznaju.
Neovisnost svoje republike proglasili su dvanaest sati prije proglaenja
Bosne neovisnom dravom. Momilo Krajinik bio je jo tvri od
Karadia i Koljevia. Do suza su ga raalostili svojim neumornim pri
tiskom Miloevi i osi koje je oduvijek jako cijenio i volio. Krajinik
i osi suoili su se na balkonu. Krajinik je osiu rekao: Gospodine
predsjednie, vi najbolje znate koliko vas potujem, ali bit u iskren
prema vama. Radije bih s ovog balkona na etvrtom katu skoio dolje
na kamen nego prihvatio plan.
Sastanak se otegao do etiri sata ujutro. Klonuo je sedamdesetogodinji osi koji je ve imao dvije operacije premosnice. Dogovorili
su se da e se sastati u rano jutro. U deset poet e plenarna sjednica
s Izetbegoviem, Tumanom i Matom Bobanom.
Spavali su samo sat-dva. A ujutro, po rijeima Okuna: Vance im
je odjednom neuvijeno rekao da je to njihova posljednja ansa,
ameriko je zrakoplovstvo spremno da opustoi Bosnu i Srbiju. Tri
su se bosanska Srbina povukla u kut apartmana. Shvatili su kako im
nee dati da odu iz Atene sve dok ne pristanu potpisati. Odluili su
da e Karadi, bude li potrebno, potpisati plan, a pod uvjetom da
Mitsotakis, Owen i Vance prihvate da e potpis vrijediti samo ako ga
naknadno potvrdi parlament bosanskih Srba.
Sat je otkucavao, plenarna je sjednica ve bila odgoena. Tuman
i Izetbegovi su izjavili da e, ako se srpska delegacija ne pojavi do
jedan, oni otii iz Atene.
Najzad su Bulatovi i Miloevi pristupili bosanskim Srbima to su
se dogovarali i rekli im da im je vrijeme isteklo. Nato je Karadi
kazao da e potpisati. Bulatovi je opisao to je poslije bilo:

279

U tom trenu se na scenu odjednom, niotkud, pojavljuje Mitsotakis,


vadi pero i zove fotografa iz druge sobe koji je spreman ekao da
snimi Karadia kako potpisuje dokument. Odmah nakon toga poz
vali smo Owena koji nije mogao vjerovati to se dogodilo.
Poslije e se pokazati kako se Miloevi toliko bojao da e se na
putu na plenarnu sjednicu Karadi predomisliti, da je pripremio
primjerak plana i fotografa da bude pri ruci. Owen je uavi u sobu
zatekao vrlo, vrlo potresenog Karadia kojem su oito oprali glavu.
Na brzinu je odrana plenarna sjednica i Karadi je opet potpisao,
ovaj put u nazonosti svojih neprijatelja.
Uzbueni je Mitsotakis malo prije jedan sat objavio vijest oku
pljenim novinarima. Owen je izjavio kako je danas na Balkanu vedar,
sunan dan (imao je pravo samo u doslovnom smislu). Karadiev
plan stvaranja drave u dravi jest, rekao je Owen, mrtav i pokopan.
Karadi je, zguvan i iznemogao, otputovao iz Atene, ali je prkosno
rekao da njegova drava nije ni mrtva ni pokopana, nego samo
odgoena. U televizijskim i radijskim intervjuima tog popodneva Owen
je likovao. Kad su ga upozorili da Karadiev potpis mora ratificirati
bosanskosrpski parlament, prezirno je to odbacio. Samo vi izvolite
astiti to tijelo nazivom parlament, ali ja ga tako ne zovem, rekao
je. I kaem vam, a vjerujte mi jer se odavno bavim politikom, znam
da Miloevi dri kormilo, a to je ono vano.
Tog se dana Cyrus Vance zahvalio na dunosti. Ve je prije bio
najavio odluku da se povue s poloaja predstavnika UN, i ve je bio
imenovan njegov nasljednik, Thorvald Stoltenberg, bivi norveki mini
star vanjskih poslova. Owen je bio presretan to se njegov stari prijatelj
povlai nakon uspjeha. Nema sumnje, bili smo oduevljeni...
Nespretno sam taj dan nazvao sretnim. A jest bio sretan dan. Sve
smo dali od sebe za taj sporazum, i bio sam prezadovoljan. Osvrnuo
sam se da mu maknem na rastanku. Cy Vance sjedio je uz bazen,
doimao se mnogo godina mlaim, a ja sam pomislio: kako je divno
tako se povui. I ne znam kako, u iduih nekoliko tjedana sve nam
je to izmaklo iz ruku.
Sljedea su postaja bile Pale, planinsko uporite bosanskih Srba.
Iz Beograda je hitala duga povorka gizdavih, crnih Mercedesa. Vladalo
je optimistiko raspoloenje. Predsjednik Miloevi i njegov najprisniji
inozemni saveznik, Grk Mitsotakis, uzdali su se da e samom svojom
nazonosti utjecati na glasovanje parlamenta. Ako i ne, lako e nago
voriti bosanske Srbe da glasuju potvrdno i odustanu od odluke da o
planu odre referendum. Na Pale je hodoastio i crnogorski predsjednik
Momir Bulatovi:

280

Na putu u Pale proli smo kroz vei dio Srbije. Mnogi su ljudi stajali
uz cestu i mahali nam. Takvih prizora nije bilo od Titova vremena.
Vidio sam da narod eli da se taj sporazum potpie.
Vozila su ubrzala kad su preli preko Drine na bosansku stranu.
Politiari su tad prvi put vidjeli ratna razaranja. Sve je bilo prazno
i pusto, sjea se Bulatovi. Na teritoriju pod srpskim nadzorom znao
si da ako je neko selo srueno, onda je sigurno bilo muslimansko.
Dok je blistava povorka krivudala Jahorinom, iznad biveg paljanskog skijalita su Radovan Karadi i ostali voe bosanskih Srba stajali
na terasi hotela. Kad su Miloevi i Mitsotakis doli pred svoje do
maine, pa je srpski predsjednik pruio ruku Biljani Plavi, ova je
nije prihvatila.
U tome je bilo nekog kominog formalizma: prvi posjet jednog stra
nog premijera tom vindlu od drave. Iako je Miloevi doao kako
bi ih nagovorio da prihvate Vance-Owenov plan koji su mrzili svim
srcem, voe bosanskih Srba bili su eljni da posjet raspravom pretvore
u potvrdu svoje mini drave. Gosti, meu kojima i jugoslavenski
predsjednik Dobrica osi i mnotvo srpskih dunosnika, izvrili su
smotru poasne strae koja je otpjevala neku srpsku pjesmu o otporu
protiv Turaka a uz napjev amerike vojne obuke. U niskom je letu
proao ameriki F-16, kao da upozorava to se bosanskim SrbimtT
sprema ako se usprotive Zapadu. Nekoliko kilometara dalje, s onu
stranu planine, srpsko je topnitvo ve godinu dana bombardiralo Sara
jevo.
im je rasprava poela, nestalo je optimizma to su ga posjetioci
moda gajili glede svoje misije. Paljansko je vodstvo potaknulo prkos
koji se savreno poklapao s iskrenim strahom Srba prema tom planu.
Nije bilo dvojbe da e Vance-Owenov plan biti odbaen referendumom.
Uoi paljanske sjednice najpoznatiji bosanskosrpski novinar Risto Dogo
odglumio je na televiziji kako toboe ita vijesti. Gledao je u prazan
komad papira, potpisao ga je, izvukao pitolj i ustrijelio se. Briui
umjetnu krv sa ela, Dogo je rekao da srpski narod nee poiniti
samoubojstvo. Poruka je bila jasna.5
Iako je Karadi - pod silnim pritiskom - potpisao plan u Ateni,
njegova je preporuka u najbolju ruku bila maloduna. Prijedlog je naz
vao katastrofalnim, ali je istaknuo mogue posljedice odbijanja. Pos
lanici su odbacili prijetnje Zapada, insistirajui da je sam plan jo opas
niji od njih. Bio je to aren skup poslanika iz biveg parlamenta BiH,
sveenika u dugim crnim mantijama, asnika u bojnim odorama i ake
ratnih dobitnika u izlizanim jeftinim odijelima.

281

U svom prvom nastupu Miloevi je skuptini samouvjereno rekao


da je odluka za mir u interesu bosanskih Srba i cijelog srpskog naro
da. Objavio je da plan daje Srbima jednakost i slobodu. U njegovu
govoru odzvanjali su tonovi prolosti, tonovi komunistikih voa kojih
je autoritet bio nedodirljiv i neupitan. Kako je no odmicala, Miloevi
je gubio strpljenje. Naljutio se i natuknuo da bi mogao izolirati bosanske
Srbe.
Prijetnje nisu imale uinka. Poslanici su se hvalisali kako mlanjaci
NATO-a nee nikad nai cilj u magli koja zastire njihovo planinsko
kraljevstvo. Ismijali su Miloevia, ovjeka koji je doao na vlast obvezavi se da e braniti sve Srbe, zbog njegovih pokuaja da sprijei
daljnje nametanje gospodarskih sankcija. Miloeviev strah od sankcija
vrijedan je prjfezira, rekoe, zaklinjui se da e se po potrebi boriti
i s cijelim svijetom.
Govornik odluke bio je general Ratko Mladi, zapovjednik snaga
bosanskih Srba. U razmetljivom govoru, posluio se nizom zemljovida
da pokae koliko bi teritorija morali predati muslimanskim nepri
jateljima. Kad je zdepasti general izvadio zemljovide, Miloevi i
Bulatovi su se uznemirili. Mladi nije bio politiar, ali je Bulatovi
shvatio da e generalova strogo vojna logika imati svoju teinu. Na
jednom se zemljovidu vidjelo vojno stanje na terenu, a na drugom
demografski raspored Srba. Vrhunski je dokaz bio proziran zemljovid
Vance-Owenovih kantona kojim je Mladi poklopio onaj na kojem su
se vidjele crte bojinice. Ne samo da e bosanski Srbi morati predati
velika podruja, nego e dio srpskog puanstva ostati u izoliranim, os
jetljivim podrujima. Nakon to je izloio opasnosti to se kriju u
Vance-Ovvenovu planu, Mladi je otiao dalje hvalei se da se njegovi
ljudi ne boje intervencije Zapada.
Sjednica se oduljila do duboko u no. Neprekidno su spominjali
samoubojstvo, kako oni koji su se zauzimali za prihvat plana tako i
oni koji su bili protiv. Predloeni su razni amandmani. Jedan je poslanik
ak postavio i svoj uvjet prihvata - da on dobije tri teke cigareta.
Crna lakrdija. Miloevi je na sve naine pokuavao nagovoriti zas
tupnike. Srbi si ne mogu priutiti da stave na kocku sve to imaju,
rekao je, samo zato da bi sve izgubili kao pijani pokera . Oito je
ciljao na Karadia kojeg je ljubav prema ruletu bila dobro poznata.
osi, koji je Bosnu bio nazvao nakaznom tvorevinom, uvjeravao
je skuptinu da su Srbi pobjednici. Njegovo je vienje bilo ono to
je nazvao teritorijalnim i politikim preustrojenjem Balkana - pravo
na potpuno etniko samoodreenje. Za Balkan to znai Veliku Srbiju,
Veliku Hrvatsku i Veliku Albaniju. Alija Izetbegovi nikad nee dobiti

282

svoju muslimansku dravu. Vance-Owenov plan nije vaan, rekao je,


vienacionalna Bosna je unitena.
Cijeli je projekt kantona i BiH povijesna privremenost. Brao i sestre,
Alijina drava ne postoji. Nema vie islamske drave. Gotovo je.
Moramo to shvatiti. Postojat e federacija, to jo nije pravedno, ali
bit e. Gdje god je srpska kua i srpska zemlja, gdje god se govori
srpski jezik, ondje e biti srpska drava.
Zapravo je osi pozivao bosanske Srbe da prihvate plan, jer je,
kao i Miloevi, znao da se nikad nee moi provesti.
U jednom momentu, inilo se da e Miloevi prevagnuti. Za svoj
narod moemo rtvovati sve osim samog naroda, a ne prihvatite li
Vance-Owenov plan, rtvovat ete svoj narod. Srpski je predsjednik
sjedio kraj Karadia i poticao ga da se jo vie zaloi kako bi uvjerio
skuptinu.
Osjeajui da su se zastupnici poeli kolebati, vrstoruka Momilo
Krajinik, zvan gospodin Ne, predsjednik skuptine, odredio je stanku.
Cijelo me vrijeme srce boljelo, jer smo znali da taj plan znai propast
naeg naroda. Zato smo na skuptini bili tako vrsto odluili da ga
ne ratificiramo. Znali smo da nam nee rijeiti nijedan problem.
Zastupnici bosanskih Srba otili su u klupsku dvoranu, a gostima
nisu dopustili ulaz pod izgovorom da u klub smiju ui samo lanovi
Srpske demokratske partije. Bila je to pljuska. Miloevia su pustili
da satima eka dok su njegovi nekadanji tienici nagovarali zastupnike
da ne popuste.
Voe su se bar pretvarali da preporuuju plan, ali njihovi su govori
uvijek zavravali pozivima na stoiki otpor. Nikola Koljevi, pot
predsjednik, profesorski je podsjetio skuptinu na srpskog epskog
junaka Miloa Obilia, najhrabrijeg borca u Kosovskoj bitki 1389. Obili
je rekao da Turke ne mogu poraziti, jer ih ima previe. Da se svi
mi u sol pretvorimo, turski ruak zasolili ne bi, rekao je Obili svojima
prije nego to ih je poveo u boj. Koljevi je povukao usporedbu. To
Clintonovim momcima ne bi bilo dosta, ne smijemo se izvrgavati opas
noj bitki s najjaom velesilom.
Od ezdeset pet zastupnika, pedeset jedan bio je za referendum
o planu.
Usplahireni osi rekao je skuptini kako je dobio izvjea da e
Zapad te iste noi poeti zrane udare. Kasnije, siva lica i umoran,
nazvao je odluku skuptine katastrofalnom. Ne znam to e sljedea
no i dan donijeti ovoj zemlji.

283

Okrenuo se Plaviki i upitao je kako oni misle izbjei neumitnu


tragediju. eljezna profesorica biologije, koju su vojnici oboavali zbog
odlunosti da odbaci pritisak Zapada, bezizraajno je odmjerila osia
i rekla:
Kakva tragedija? Tragedija bi bila da to prihvatimo.
Oni e bombardirati mostove, rekao je osi.
Neka ih bombardiraju, odgovorila je Plavika. Bombardiranjem
ne mogu unititi Srbe.
Miloevi je bio vidljivo uzrujan. Nije bio normalan. To mu se
vidjelo po licu i po rukama, rei e Plavika. Srpski predsjednik nije
podnosio protivljenje. Oporba je bila tu za to da bi je nadmudrio,
uklonio ili svladao na drugi nain. Poslije ga je skuptina vrlo buno
izvidala. Nije se znao ponaati u parlamentu jer nikad nije bio na
sjednicama parlamenta.
Nijem i bijesan, praen iscrpljenim Mitsotakisom, Miloevi je uao
u automobil i krenuo na dug put kui.
Reakcija mu je bila brza. Beograd je objavio da Republici Srpskoj
prekida svaku pomo osim u hrani i lijekovima. A Miloevi nije zabo
ravio ni Plavikino ignoriranje. Nisu joj dopustili da prijee preko
granice u Srbiju. Embargo je bio kratka vijeka, ali teta je uinjena.
Paljanski je sastanak bio prvi Miloeviev javni poraz otkako je postao
neprijeporni voa svih Srba. Prvi put nije uspio nadmudriti svoje
politike konkurente.

Paljansko se glasovanje podudaralo s vremenom kad je ameriki


ministar vanjskih poslova Warren Christopher bez uspjeha pokuavao
prodati Europi washingtonsku politiku ukini i udari. Njegov plan o
opskrbi Muslimana orujem i o strategijskim zranim udarima po ob
jektima bosanskih Srba, naiao je na hladan odaziv kod elnika zemalja
NATO-pakta i Rusije. Francuska i Velika Britanija bile su protiv jer
bi njihovi vojnici na terenu bili izvrgnuti moebitnoj odmazdi. Ni sam
Christopher kao da nije vjerovao u mudrost tog plana,^ ali bio je od
vjetnik, a njegov je klijent Clinton htio takvu politiku. ini se da nisu
raunali s otporom europskih saveznika koji su po svaku cijenu htjeli
izbjei intervenciju i jo se nadali da e elnici bosanskih Srba prihvatiti
Vance-Ovvenov plan.
Washington je poslije Christopherova povratka pokuao zatakati
prekooceanske nesuglasice. Drugi je kljuni trenutak preokreta ame
rike politike nastupio kad su predsjednik Clinton i njegova ena Hillary
itali Balkanske sablasti Roberta Kaplana, koji je opisao burnu
prolost tog podruja. Iz nekog razloga knjiga je snano djelovala na

284

Clintona, uvjerivi ga da su itelji Balkana sudbinski osueni na nasilje.6


Clintonova je administracija u roku od nekoliko dana napustila dva
proturjena plana, i Vance-Owenov i ukini i udari.
Nikad nije donesen sveobuhvatniji plan od Vance-Owenova koji
(unato suprotnim kritikama) jest ouvao multinacionalnu Bosnu u
njezinim meunarodno priznatim granicama. No, kad su Srbi odbili
Vance-Owenov plan, i Sjedinjene Drave su ne gubei vremena digle
ruke od njega. Odbaen je toboe zbog prigovora vlade BiH, ali i u
strahu da nije izvodljiv. A vjerojatno je odluan razlog bio taj to bi
trebalo uputiti bar 50.000 vojnika kopnenih snaga, od kojih su Sje
dinjene Drave ve bile obeale polovicu.
S pravom je ogoreni lord Owen u jednoj emisiji amerike TV
nazvao zabludom prijedlog da se rat zavri zranim udarima. Ne
rjeavaju se ti problemi s visine od tri tisue metara, rekao je naglasivi
da bi Sjedinjene Drave mogle pomoi ako bi vojskom pojaale snage
UN-a u Bosni, a ne bombardiranjem.
Propast Vance-Owenova plana podsjekla je Amerikancima krila, a
Christopher je ve promijenio taktiku. Htio je smanjiti gubitke i to
prije i uspjenije gurnuti Bosnu pod sag. Christopher je u govoru pred
Kongresom rekao da je ubijanje u Bosni pakleni problem. Sjedinjene
Drave nee ljutiti svoje saveznike u Sjevernoatlantskom paktu poduzi
manjem jednostrane akcije ukini i udari. Sami neemo poduzimati
akcije u bivoj Jugoslaviji.
Otiao je i dalje. Osamnaestog je svibnja izjavio da je na Europi
da rjeava te drevne mrnje. To nisu bile rijei jedne zemlje koja
jedva eka da se umijea. Zatim je Christopher iznio ideju blokiranja.
Uinit emo sve to moemo, u dogovoru s naim saveznicima i pri
jateljima, kako bismo odgovorili na nasilje i blokirali rat. Pokuao
je, neuvjerljivo, istaknuti da Washington ne naputa Muslimane. Rekao
je da se Sjedinjene Drave ne povlae potpuno i jo zastupaju ukidanje
embarga na oruje BiH i ogranienu kompenzacijsku zranu akciju
kako bi se Muslimani mogli boriti sa Srbima na ravnoj nozi.
U tom presudnom trenutku Christophera je nehotice spasio njegov
ruski kolega Andrej Kozirjev, koji se zalagao za sastanak ministara
vanjskih poslova lanica Vijea sigurnosti UN-a, kako bi se razmotrilo
slanje trupa radi zatite novostvorenih sigurnih podruja. Ameriki
je ministar vanjskih poslova skrenuo pozornost s washingtonskog
politikog vakuuma polivajui hladnim tuem rusku inicijativu za
razmjetaj vojske. Objavio je da je sastanak odgoen jer se Vance-Owenov plan moe provesti samo ako se poalju snage koje e se
boriti protiv bosanskih Srba. Ponovio je da su Sjedinjene Drave
spremne poslati vojnike kad se strane sporazume o mirovnom planu.

285

A elju za angamanom na bilo kojoj strani ohladio je izjavom: Sve


su strane poinile zvjerstva.
Sjedinjene Drave, Rusija, Francuska, Velika Britanija i panjolska
donijele su 22. svibnja Plan skupne akcije. S tim dokumentom, to
je bio oglaen kao recept za blokiranje rata, Sjedinjene Drave su se
najvie pribliile prihvaanju tekueg stanja stvari u Bosni. Sve je pod
sjealo na Carevo novo ruho, jer u planu nije bilo akcije. Clintonova
je administracija objavila da e poslati vojni kontingent u Makedoniju
i pola putom koji je zacrtao predsjednik Bush upozoravajui da Sje
dinjene Drave nee trpjeti rat na Kosovu, i naglaavajui da se nikako
ne smije dopustiti da to postane uzrokom daljnjih sukoba koji bi mogli
uvui Albaniju i, po svoj prilici, amerike NATO saveznice Grku i
Tursku. Britanija i Francuska su to progurale, ali tada nitko nije mislio
na posljedice.
Planom se trailo zatvaranje bosanskih granica kako bi se sprijeili
upadi ili vojna pomo iz Srbije i Hrvatske, i stvaranje est muslimanskih
sigurnih podruja. Taj prijedlog pozdravio je jedan srpski ultranacionalistiki voa kao prvo trijezno javno priopenje Zapada. Plan
skupne akcije zabio je i posljednji avao u lijes Vance-Owenova plana,
i formulirao zametak sljedee faze mirovnih pregovora: trodijelnu diobu
koju su diktirali Srbi i Hrvati, a za koju su posredovali Owen i Nor
veanin Thorvald Stoltenberg koji je zamijenio Vancea kao izaslanik
UN-a.
Do vikenda se Clinton potpuno preokrenuo. Vie nije krio ruke
zbog sudbine bosanskih Muslimana i nije hitao da im spasi dravu.
Objavio je da trai takav dogovor kojim bi se Muslimanima dao razu
man teritorij.
Karadi je pohvalio Clintona to se urazumio. Izetbegovi je napao
Sjedinjene Drave to BiH preputaju komadanju. Svijet nam ne
ostavlja mnogo izbora, poalio se upozoravajui da vie nee pristati
na isprazne pregovore. Nemoni predsjednik uope nije vidio da se
to pozornica priprema za novu rundu pregovora u kojoj e Srbi i Hrvati
diktirati svoje uvjete.
Dok su se Sjedinjene Drave nastojale posve distancirati od vezi
vanja za jedinstvenu BiH, sarajevskoj je vladi zaprijetilo da ostane bez
iega. Bilo je vrijeme da se razmotre mogunosti. Clinton je jasno dao
na znanje da (bar privremeno) Bonjacima nema spasa. Draa mi
je bila multietnika drava u Bosni, ali ako se same strane, ukljuujui
i bosansku vladu... iskreno i poteno sloe s drukijim rjeenjem, Sje
dinjene Drave morat e to vrlo ozbiljno razmotriti.

286

1) Beogradski radio, 30. travnja 1993.


2) Konanim se planom predvialo demilitarizirano podruje oko srpskog
koridora koji bi bio pod nadzorom UN. Na tome podruju i jo deset plavih
cesta koje spajaju etnike kantone, bio bi zabranjen prijevoz trupa i vojne
opreme.
Muslimanskim i hrvatskim postrojbama ne bi se dopustio povratak u kan
tone dodijeljene njihovim etnikim skupinama a u kojima ima srpskih zajed
nica. Ondje bi red odravale postrojbe UN. Beograd je pozdravio taj ustupak
dan u zadnji as, koji se zapravo odnosio samo na podruje namijenjeno
Muslimanima, a kojim su Srbi apsolutno gospodarili - peti kanton, strateko
podruje uz Drinu.
Mirovni su posrednici traili da se uputi 70.000 vojnika Sjevernoatlantskog
pakta. Pola bi dale Sjedinjene Drave, a moda neto i Rusija.
U svakom od deset kantona odrali bi se izbori u roku od osamnaest
mjeseci. Bar dotle bi postrojbe UN-a titile manjine.
Plan je predviao demilitarizaciju Sarajeva.
Kritiari su upozoravali na neuspjeh UN-a da razvojai srpsku paravojsku,
a prognanicima omogui povratak. No, uspjeh plana ovisio je o tome koliko
su Srbi bili spremni odrei se svoje ideje o ujedinjenju teritorija u rukama
Srba u sastav Velike Srbije i hoe li Hrvatska dopustiti neovisnost njoj su
sjednog podruja namijenjena Hrvatima.
Utvren je raspored primjene mira:
Vijee sigurnosti UN prihvaa plan.
VS odobrava provedbu plana i opseg nadzornih snaga na temelju izvjea
glavnog tajnika Boutrosa Ghalija.
U roku od 72 sata zaraene strane prijavljuju opsege svoje vojske i
naoruanja, izvjetavaju o poloajima crta bojinice i minskih polja i pripre
maju se za provjeru UN-a. Prekid vatre uspostavlja se i ostaje na snazi.
U roku od pet dana: pod nadzorom UN-a povlai se teko oruje oko
Sarajeva.
U roku od petnaest dana: takoer pod nadzor UN-a stavlja se sve ostalo
teko oruje. Sve strane odvajaju se od crta bojinice kako bi se uspostavile
demilitarizirane zone pod nadzorom UN-a.
U roku od 45 dana: sve snage vraaju se u njima odreene kantone u
skladu s dogovorenom demilitarizacijom.
Obnova infrastrukture: struja, plin, voda, eljeznice, ceste itd.
Uspostava ruta slobodnih prijelaza u Sarajevo i iz njega, kako bi se
zajamio promet civilnih dobara i humanitarne pomoi.
Uspostava koridora, pod nadzorom UN-a, koji sjeverna podruja pod
nadzorom Srba spaja sa Srbijom.
Uspostava prijelazne sredinje vlade u Sarajevu, koja bi imala tri lana
od po jednog predstavnika svake etnike skupine, a svaka etiri mjeseca mi
jenjao bi se predsjedatelj.
Uspostava prijelaznih kantonskih vlasti, na temelju etnikog sastava
svakog kantona, s tim da ni jedna od triju skupina ne moe ni u jednom
kantonu biti bez predstavnika.

287

3) Iz teksta pisma lanovima parlamenta bosanskih Srba, koje su pot


pisali Miloevi, Bulatovi i osi.
4) Iako je Vanceov plan, kojim je u Hrvatsku dolo 14.000 vojnika UN-a,
predviao povratak izbjeglica i demilitarizaciju regije, nije ostvareno ni jedno
ni drugo. I poslije dolaska UNPROFOR-a nastavljeno je etniko ienje
Hrvata iz UNPA; nije se mogao vratiti ni jedan prognani Hrvat, a u mnogim
se podrujima demilitarizacija svodila na to da su krajiki Srbi zamijenili
vojne odore novim novcatim modrim policijskim. Vojna se vozila nisu
povukla kao to je plan odreivao, samo im je zelena boja premazana mo
drom i vojska ih je predala policiji.
5) Risto Dogo bio je na glasu po svojem humoru i agresivnoj odanosti
srpskoj nacionalistikoj stvari. Za malo vie od godine dana zbog tih e oso
bina izgubiti ivot. Umoren je, malo poslije blokade koju je Miloevi namet
nuo bosanskim Srbima, kad je bio u Zvorniku, na koncertu srpske pjevaice
Cece. Moda su ga, po naredbi srpske tajne policije, ubili ljudi budueg
Cecina mua - Arkana. Izgleda da je Dogo previe znao i bio skupio
dokumente o tome to su Arkan i njegovo vodstvo inili tijekom rata u do
govoru s Miloeviem.
6) Elizabeth Drew, On the Edge, The Clinton Presidency, Simon & Schus
ter, New York 1994.

288

22

STOPUT SE VIE UVAJ PRIJATELJA


Muslimansko-hrvatski sukob
1992. - 1994.

Kako Neretva ulazi u prelijepi Mostar, njezine se iroke, ravne obale


sve strmije diu i pretvaraju u uski vrletni kanjon to se usjekao u
srce turskog srednjovjekovnoga grada. Turski je sultan 1566. naredio
da se najui dio rijeke premosti lukom sjajnobijeloga mosta. Jedan
je od najljepih mostova na svijetu, napisala je knjievnica Rebecca
West. Vitak luk izmeu dva okrugla tornja, parapeti mu se u sredini
svijaju pod tupim kutom. Ne poznajem ni jednu zemlju, pa ni Italiju
ni panjolsku, koja bi se diila tako trajnim ukusom i tako privlanim
rezultatima.
Most su uvali mostari, a po tome je dobio ime i grad koji je rastao
oko mosta. Taj most i grad Mostar postali su simbol ideje BiH, mjesta
gdje katolici, pravoslavci i muslimani ive sa svojim osobitostima, ali
skupa i u uzajamnom potovanju. Prezirali su ga mnogi hrvatski na
cionalisti (ali ne i mostarski Hrvati) kojima je to bio trajan podsjetak
na turski utjecaj u zemlji koju su smatrali kranskom. Most je preivio
pad Turskog Carstva i dva svjetska rata, ali je 9. studenog 1993. (tono
etiri godine poslije ruenja Berlinskog zida) prelijepi luk popustio pod
topovskom vatrom bosanskih Hrvata i sruio se u modre rijene vode.
U ratu u kojem je neprijatelj bila vienacionalnost, ruenje mosta bilo
je odraz ruenja multietnikog ideala BiH, mjesta gotovo definiranog
gradnjom mostova izmeu zajednica, izmeu naroda i vjera. Bosancima

289

nije bilo jaeg simbola zemlje koju su pokuavali sagraditi. Vlada BiH
proglasila je taj dan danom alosti.

Predznaci sukoba izmeu Muslimana i Hrvata bili su jasni jo


mnogo prije nego to su Srbi i jedne i druge napali u travnju 1992.
Jo 1991, dok je Hrvatska padala pod udarima JNA, njen predsjednik
Tuman je preko Hrvata u Izetbegovievoj vladi ispitivao teren bi li
se Izetbegovia moglo nagovoriti da uvede u rat bosansku TO kako
bi se otvorila druga fronta protiv Srba. U rujnu 1991, nekoliko dana
nakon to je hrvatski Zbor narodne garde poeo opsjedati vojarnice
JNA u Hrvatskoj, bosanski je ministar obrane, Hrvat Jerko Doko,
predloio mobilizaciju bosanske TO.
No, ministar unutarnjih poslova, Alija Delimustafi, Musliman
poznat po svojem probeogradskom usmjerenju, ve je bio uputio bosan
sku TO drugim smjerom. Sloio se da JNA dopusti da se poslui
sjevernom i zapadnom Bosnom kao bazom za napade na hrvatski Zbor
narodne garde. Pukovnik Aleksandar Vasiljevi, ef kontraobavjetajne
slube JNA, kae:
On [Delimustafi] pristao je da uspostavimo zajednike ophodnje i
nadzorne toke bosanske policije i JNA na eljeznikim pmgama i
cestama, koje e nadzirati promet i sprijeiti vojne pokrete paravojske,
a pomoi razmjetaju JNA, pogotovo otkako je vojska iz Srbije i Crne
Gore morala onuda proi u Knin da ondje ratuje. Da nisu imali taj
pristup, ne bismo se mogli boriti. Bosna nam je bila koridor u Krajinu
Tumanu se tako vratilo ilo za ognjilo. Kad ga je Slovenija u lipnju /
1991. pozvala da stupi u rat kako bi sprijeio napad JNA na Ljubljanu,
Tuman je odbio uvui svoju republiku u sukob. A sad kad je on pozvao
Izetbegovia da BiH uvue u rat kako bi pomogao obrani Hrvatske,
Izetbegovi je to takoer odbio. Da su tri zapadne republike bile tako
dalekovidne da djeluju zajedniki, moda bi ishod rata bio drukiji.
Ovako ih je JNA redom gazila.
Hrvati su gajili duboke sumnje u ulogu bosanskih Muslimana u
hrvatskom ratu, i mnoge su optuivali to su tijekom 1991. i dobrim
dijelom 1992. ostali u JNA. Hrvatska je promidba optuivala zapovjed
nika bosanske TO, Sefera Halilovia, za djelatno sudjelovanje u ruenju
Vukovara.1
Bilo kako bilo, Tuman nije nikad prihvatio dugoroan opstanak
Bosne kao drave. Nije krio miljenje da je Bosna umjetna jugoslaven
ska tvorevina bez povijesnog opravdanja. Od poetka je promicao ono
to je zvao dravotvorstvo meu bosanskim Hrvatima na koje je ot

290

padalo sedamnaest posto stanovnitva BiH. U samo jutro 6. travnja


1992, kad je BiH ula u otvoreni rat, Tuman je na novinskoj kon
ferenciji u Zagrebu rekao:
U tome smo pokazali dosljednost. Rekli smo da smo za suverenu i
neovisnu BiH, ako osigura status konstitutivnog naroda tamonjem
hrvatskom puanstvu. [Izetbegovi ] polazi od teze da se srpski narod
moe smiriti... a s druge strane predlae da ostatak BiH, tj. musli
manska Bosna, bude unitarna drava. Predstavnici hrvatskog naroda
u BiH ne mogu se s tim sloiti, zato to znaju da bi kao manjina
bili podloni veinskoj vlasti... predstavnici hrvatskog naroda u BiH
zatraili su zajameni status konstitutivnog naroda u BiH za tamonji
hrvatski narod.2*i
j Tuman je bio tipino nedosljedan. Dok je traio meunarodno
/priznanje Hrvatske u njezinim postojeim granicama, radio je na potkapanju teritorijalne cjelovitosti Bosne.-Dok je ustav njegove republike
poricao srpskoj manjini status konstitiiilvnog-jiargda, ipak je traio
j:akav status^ za bosanske Hrvate,
u c \
'
r
Bosanski Hrvati zemljopisno i polit'iki spadaju u dva razliita
tabora. Treina je bosanskih Hrvata ivjela u zapadnoj Hercegovini,
glasovitom leglu ekstremnih desnih nacionalista, gdje je bilo gotovo
sto posto Hrvata, bar na selu.3 Mnogi su se Hercegovci borili u ratu
u Hrvatskoj, pa su se 1992. vratili, prekaljeni tim iskustvom i spremni
za rat u Bosni. No, veina je bosanskih Hivata ivjela u sredinjoj
i sjevernoj Bosni, u gradovima i zajednicama uz druga dva naroda.
Ti Hrvati sredinje Bosne su po tradiciji bili mnogo manji nacionalisti,
a mnogo vie skloni ivotu u multietnikoj bosanskoj dravi nego da
trae njenu diobu na etniki iste dijelove.
Od dva hrvatska predstavnika u Predsjednitvu BiH, Franjo Boras
pripadao je hercegovakoj tradiciji, a Stjepan Kljuji probosanskoj
struji. Tuman je od poetka promicao prvoga.
Kad je poeo rat, hercegovaki su Hrvati ve bili vojno organizirani
i opskrbljeni iz Hrvatske. Sila srbo-armije upravo je u Hercegovini naila
na prvi jai vojni otpor; tamo su se Srbi i Hivati puna tri mjeseca
sueljavali preko Neretve, Srbi su bili na istonoj, a Hrvati na zapadnoj
obali, tako dijelei Mostar. Odavno se po strategijskom planu JNA
Neretva smatrala prirodnom granicom krnje Jugoslavije u kojoj e Srbi
imati veinu. Ambiciozniji su srpski nacionalisti pomiljali i na Dub
rovnik, kao prirodnu prijestolnicu budue proirene srpske republike
Crne Gore i Hercegovine.
Bosanski su Hrvati 17. lipnja, nakon djelominog povlaenja JNA,
potpuno istisnuli Srbe iz Mostara i osvojili komad hercegovakog teri-

291

torija du istone obale Neretve. Bio je to prvi ozbiljni poraz Srba


od poetka rata.
Sad je Hrvatsko vijee obrane (HVO) konsolidiralo vlast na teri
torijima pod svojim nadzorom. Preko hercegovakog HDZ-a dolazilo
je oruje i druga opskrba iz Zagreba. Bivi upravitelj robne kue Mate
Boban je pod Tumanovim pokroviteljstvom postao de facto voa bo
sanskih Hrvata i brzo zasjenio izabrane predstavnike Kljujia i Borasa.
Boban je u zapadnoj Hercegovini osnovao vlastitu dravu Hrvatsku
zajednicu Herceg-Bosnu, s vlastitim stijegom i oruanim postrojbama.
Uveo je hrvatski sustav lokalne uprave, hrvatsko kolstvo, a hrvatski
je postao slubeni jezik. Jo je 1991. hrvatski dinar zamijenio ju
goslavenski. (Bosna, koja je u kasno ljeto 1992. bila skup odvojenih
podruja, nalik na leopardovu kou, jo nije imala svoj novac.) Herceg-Bosna je gotovo u svemu bila odraz Srpske Republike BiH, uz
jednu vanu razliku - to su Muslimani i Hrvati formalno bili partneri
u vojnom savezu koji su Tuman i Izetbegovi potpisali u lipnju.
Na istonoj obali Neretve, u srcu starog Mostara, die se Turska
kua, muzej koji prikazuje tipinu muslimansku kuu iz neodreenog
razdoblja bosanske prolosti. Na zidu u dnevnoj sobi visio je kitnjast
natpis, stih iz Kurana na arapskom i srpskohrvatskom koji je glasio:
uvaj se neprijatelja, ali uvaj se prijatelja sto puta vie. Jer, ako ti
prijatelj postane neprijatelj, moe te tee raniti, jer poznaje zakutke
tvog srca.
Do kasna ljeta mostarski su Muslimani postali oprezni sa svojim
hrvatskim prijateljima. Poslije osvajanja Mostara HVO nije ni nas
tojalo nastaviti borbu i pomoi armiji BiH da oslobodi Sarajevo kao
to su mnogi oekivali. Boban je gotovo sve Muslimane otpustio s odgo
vornih poloaja u javnom ivotu i zamijenio ih hadezeovcima.
Herceg-Bosnu je pretvorio u jednostranaku etniku dravu. Mostar
ski studio bosanskog radija, koji je bio vjeran Sarajevu, bio je izvrgnut
estim zlostavljanjima od strane hrvatske policije koja ga je povremeno
zatvarala. Policija je uvela blokade na cestama oko grada, Muslimani
se vie nisu mogli slobodno kretati.
Boban se nikad nije izjasnio to smatra granicama svoje drave.
Eksplicitniji je bio njegov ovjek u srednjoj Bosni, Dario Kordi, samou
vjereni mladi novinar koji se preobrazio u ratnika, nepokolebljivo
uvjeren da Bosna pripada Hivatskoj. U Novom Travniku postavio je
svoj glavni stoer. Svi su srednjobosanski gradovi, rekao je on, Travnik,
Vitez, Jablanica i Konjic, dio Herceg-Bosne. U tri od tih mjesta Musli
mani su bili u veini. A Muslimani nisu, tvrdio je Kordi, poseban
narod, oni su Hrvati islamske vjere.

292

U jesen 1992. na istom su teritoriju paralelno postojale dvije vojske,


HVO i armija BiH. Silan priljev muslimanskih izbjeglica koje su Srbi
oistili pojaavao je napetost i stvarao strah koji je Bobanu bio do
brodoao - strah da e prognani Muslimani preplaviti hrvatska
podruja.
Sukob, koji e postati estok kao onaj sa Srbima, izbio je 25. lis
topada u Prozoru u srednjoj Bosni. Poeo je kao spor dvojice mafijaa
suparnika oko toga tko e preuzeti jednu isporuku benzina. Taj sukob
izmeu bandi brzo je prerastao u etniki spor, jer su obje vojske
skoile, svaka u obranu svog naroda. Muslimani, protjerani iz Prozora,
sklonili su se u brda, ali se veina vratila nakon nekoliko dana kad
je popustila napetost. No, sukob je imao sva obiljeja otvorenog rata,
ukljuujui granatiranje grada s okolnih brda i uline borbe vatrenim
orujem. Nakon nekoliko dana sredite Prozora bilo je porueno. Radile
su samo hrvatske trgovine. Sukob je izbio r sjevernije, u Novom
Travniku, ali e sarajevski radio, lojalan Izetbegovievoj vladi, otada
dalje tvrditi kako je hrvatski faizam u Bosnu uao kroz prozor.
Uslijedila je mrtva toka koja je izazvala izravnu vojnu katastrofu.
Prekid suradnje izmeu HVO i armije BiH, zdruen s dubokim uza
jamnim nepovjerenjem, doveli su do povlaenja s poloaja oko Jajca,
sjeverozapadno od Travnika. Jajce je, od poetka opkoljeno Srbima,
bilo dosta granatirano, ali potkraj listopada nije bilo nikakvih znakova
da bi palo. A onda je 29. listopada palo, ali ne zbog srpskog napada,
nego zbog kaosa u bosanskoj i hrvatskoj obrani. Srbi su uli u Jajce,
a etrdeset tisua Jajana, Muslimana i Hrvata, izlilo se na cestu prema
Travniku.
Na Londonskoj konferenciji dva mjeseca ranije bosanski su Srbi
bili prihvatili da svoje teko oruje koncentriraju oko etiri grada i
predaju ga pod nadzor UN-a. Jajce je bilo jedan od ta etiri grada.
Kad su Srbi upali u nj, nikakvo oruje nije bilo koncentrirano niti
su bili rasporeeni promatrai UN-a. Od onih to su pobjegli, malo
je njih otilo vozilima jer je opskrba Jajca gorivom bila neredovita.
Egzodus je 30. listopada i 1. studenog nalikovao na predmehanizirano
doba: beskrajna kolona - to se protegnula dokle see pogled, sve dok
se cesta ne izgubi meu umovita brda na sjeveru - umornih ljudi to
se probijaju kroz vlanu jesenju maglu, neki pjeice, a drugi natrpani
u kola s konjskom zapregom. Veini je trebalo dva do tri dana da
stignu u Travnik, koji je sedamdeset kilometara jugoistono, a dok su
oni bjeali, Srbi su nastavljali napredovanje sve dok bosanskosrpska
vojska nije zauzela visove iznad ceste kojom su bjeali. Sve to god
je podsjealo na vojno vozilo, postalo je cilj. Tako su izbjeglice u bijegu
morale podnijeti baranu vatru iz tekog i lakog oruja. Bio je to prvi

293

alostan primjer kako e neprijateljstvo Muslimana i Hrvata koristiti


Srbima. Poslije e general Mladi rei: Gledat u ih kako jedni druge
unitavaju, a onda u ih oba gurnuti u more. Srbi nisu mogli suzdrati
radost.
Kako je Bosna ulazila u prvu ratnu zimu, to su se crte bojinice
skrutnjivale. Nigdje nije bilo podruja gdje bi se teritorijalno sporile
vojske bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, ali su obje imale nesreene
raune s armijom BiH. Poeo se oblikovati jedan nesluben, preutan
savez. U Kiseljaku, gradu odmah zapadno od Sarajeva, tvrdi su na
cionalisti, odani hercegovakim Hrvatima, preuzeli nadzor u lokalnoj
upravi i u HVO-u. Trgovali su sa Srbima koji su opsjedali Sarajevo
kao i s muslimanskim vercerima u Sarajevu. Kiseljak je mjesecima
bio mirno utoite, kopnena bosanska Casablanca, a tamonji Hrvati
koristili su svoj poloaj u sredini, izmeu Muslimana i Srba i trgovali.
Hrvati su kupovali od Srba i prodavali muslimanskim ratnim profiterima
koji su dogovorom odravali visoke cijene robe na crnoj burzi u Sara
jevu. Tako je iz Sarajeva odlazila vrsta valuta, novac koji su obini
Sarajlije godinama zaraivali i tedjeli. Muslimanski gangsteri, hrvatski
posrednici i srpski dobavljai, svi su izvrsno zaraivali u tom ucjenji
vakom lancu koji je prelazio vojne crte i u kojem su glavni akteri
bili kiseljaki Hrvati.
Na nesreu Sarajeva, Kiseljak je stajao na zapadnom prilazu gradu,
ondje gdje je srpski obru bio najosjetljiviji. Bilo kakav vanjski pokuaj
kidanja opsade mogao je doi samo iz tog smjera, a Hrvati su zimi
1992./93. imali valjanih financijskih, a i cininih politikih razloga da
produlje opsadu grada. Iako su formalno jo bili saveznici Vlade BiH,
Hrvati su zapravo postali partneri Srba u produenju opsade Sarajeva.

Potkraj travnja 1993, iz zimske je pat-pozicije izmeu Muslimana


i Hrvata bukno totalni rat. Nakon pada Srebrenice po srednjoj su Bosni
potekle glasine da e deseci tisua prognanih Muslimana stii za koji
dan. Hrvatska je vojska u Kiseljaku i Vitezu, dva hrvatska depa
sjeverno i zapadno od Sarajeva, prela u preventivnu akciju. Ula je
u muslimansko selo Ahmie, okrueno hrvatskim selima, i pobila de
setke civila, ena, djece i staraca. Zatim je zapalila kue.
Dokaze okrutnosti otkrili su britanski vojnici UNPROFOR-a i
meunarodni humanitarci 19. travnja - dan poslije potpisivanja spo
razuma o predaji Srebrenice. Dogodilo se to na kilometar od britanske
baze. Britanski zapovjednik, pukovnik Bob Stewart, koji je gotovo
plakao od bijesa i ogorenja to nije imao pojma o tome dok se
dogaalo, zatraio je pristup selu. Pred svjetskim TV kamerama urlao

294

je na zapovjednika nadzorne toke HVO-a koji ga je upitao ima li


doputenje za ulazak u selo: Ne treba mi doputenje prokletoga HVO-a, ja sam UN! Rei u vam da je to uasna sramota. Ovdje su
masakrirane cijele obitelji. Tko je za ovo odgovoran? Pripadnici HVO-a samo su se odvezli.
Uslijedio je val prisilnih progona, ubojstava, silovanja. Muslimani
su bjeali iz Viteza u Travnik ili Zenicu tvrdei da su im hrvatski vojnici
dali tri sata vremena da napuste grad ili e biti ubijeni. Uz cestu su
naena tijela dvojice muslimanskih lijenika koji su putovali iz Zenice
u Vitez, a ustrijeljeni su iz neposredne blizine u glavu.
U Travniku je HVO zahtijevalo razoruanje i rasputanje bosanske
vojske, jer je prema Vance-Owenovu planu (koji su dotle prihvatile
hrvatska i bosanska strana) Travnik u hrvatskom kantonu pa ga svi
nehrvati moraju napustiti. Nije Vance-Owenov plan uzrokovao borbe
Muslimana i Hrvata u sredinjoj Bosni; sukob je otpoeo i prije objave
plana. Ali je u proljee 1993. plan dao teritorijalnim zahtjevima bosan
skih Hrvata peat zakonitosti koji je inae nedostajao.4
Travnik je sad bio preteno muslimanski grad, jer su ga preplavili
prognanici to su napustili svoje domove u sjevernoj Bosni u srpskom
etnikom ienju. Ti mukarci, od kojih su mnogi bili proli one kon
centracione logore to su prethodne godine bili tako okirali svijet radikalizirani i ogoreni tim iskustvom - odluili su da nee to isto
sad trpjeti od Hrvata. U roku od nekoliko dana otjerali su iz Travnika
sve postrojbe HVO-a, iako su u Travniku ostale ivjeti tisue Hrvata
civila koji nee biti izloeni otrovnoj kampanji etnikog ienja to
e je Hrvati uskoro primijeniti na muslimanske manjine u svojim sre
dinama. U Zenici, uporitu Izetbegovieva SDA, gdje je armija BiH
imala najjae korijene, pregovori muslimanskog gradonaelnika i mjes
nog zapovjednika HVO, usmjereni na vraanje mira, prekinuti su kad
je HVO s okolnih brda bombardiralo sredite grada. HVO je istjeran
iz grada, kao u Travniku.
Sad je muslimanska srednja Bosna sa svih strana bila okruena
neprijateljima - usamljeni otok odsjeen od glavnoga grada Sarajeva
i vanjskog svijeta. Uz to se morala boriti s trima hrvatskim enklavama
u svojoj sredini: Novim Travnikom, Vitezom i Kiseljakom. To su bile
opsade unutar opsade. Najproblematiniji je bio Vitez jer lei na glavnoj
cesti izmeu Travnika i Zenice. Praktiki je teritorij pod nadzorom
Izetbegovieve vlade spao na leopardovu kou izoliranih enklava - oko
Travnika, Zenice, Tuzle, Bihaa, Sarajeva i triju istonih enklava Sre
brenice, Gorada i epe. Nijedna od tih enklava nije se mogla odrati
bez trajne potpore meunarodnih humanitaraca. Pristup i izlaz blokirale
su im srpske ili hrvatske snage. Bosna je u proljee i rano ljeto 1993.

295

bila suoena s vojnom i stratekom stvarnou da malo-pomalo bude


zbrisana s europskog zemljovida. inilo se sve vjerojatnijim da je jedina
budunost teritorija koji su Srbi i Hrvati sve ee nazivali bivom BiH,
ta da svaku od tih enklava postupno apsorbiraju ili hrvatska ili srpska
drava koje su se oko njih stvarale.

Pad Srebrenice, odbacivanje Vance-Owenova plana od strane Srba,


neuspjeh meunarodne zajednice da provede taj plan i, na posljetku,
izbijanje rata izmeu Muslimana i Hrvata, sve se to dogodilo u nekoliko
tjedana u travnju i svibnju 1993. Sve je to natjeralo Vladu i armiju
BiH da se suoi s novom stvarnosti. Dogodila se politika i vojna
drastina promjena: Muslimani su poeli uzvraati udarce.
Sarajevska je psihijatrica Ljiljana Oru za cijelo vrijeme opsade
sauvala svoj smisao za humor. U ljeti 1993. opisala je bosanski glavni
grad kao veliki psihijatrijski laboratorij. Sarajlije, rekla je, boluju od
kolektivne psihotine zablude, zablude da e na kraju svijet spasiti i
njih i njihovu zemlju. Dugo su ivjeli u toj zabludi, nastavila je ona,
unato svim objektivnim dokazima u suprotno. Stoga je to bila neka
vrsta inverzne paranoje: uporno uvjerenje da e na kraju sve dobro
ispasti iako je, prema svim racionalnim prosudbama, jasno da nee.
Ta nas je kolektivna psihoza ostavila, naglaava doktorica Oru, u
svibnju 1993. Otada smo znali da smo preputeni sami sebi.
Otpor je poeo u sredinjoj Bosni. Trei je korpus armije BiH5
ustrojio dvije nove brigade, sastavljene uglavnom od boraca oienih
iz sjeverne i istone Bosne. Mnogi su se oeliili nakon onog to su
doivjeli od Srba, veina ih je prola koncentracione logore. U Travniku
su osnovali Sedamnaestu krajiku brigadu pod zapovjednitvom pu
kovnika Mehmeta Alagia, rtve etnikog ienja u podruju Kozare
u sjevernoj Bosni. U Zenici, srcu muslimanske Bosne, pojavila se posve
nova snaga, Sedma muslimanska brigada. Ova je bila izrazito musli
manske, a ne bosanske orijentacije. Njeni su asnici bili neskloni
Zapadu, nosili su islamske oznake, imali duge brade i pozdravljali se
arapski sa selam alejkum (mir s vama). Njihove su obitelji ile na
satove islamskog odgoja, a ene im i keri sve su vie na javnome
mjestu nosile velove. Prvi se put u Bosni artikulirao prodorni ksenofopski muslimanski nacionalizam. Politika multietnike snoljivosti,
tvrdili su asnici Sedme muslimanske brigade, dovela je do unitenja
muslimanskog naroda. Vrijeme je da Muslimani uzmu stvar u svoje
ruke, ne kao Bonjaci, nego izrijekom kao Muslimani.
Onima na Zapadu koji su bili protiv intervencije na strani Vlade
BiH, taj otpor im je pogodno potkrijepio argument - esto izrican u

296

obrani politike nedjelovanja - da su sve strane podjednako krive.


Ali toj novoj armiji prognanika nije bilo nimalo stalo do meunarodnog
javnog miljenja; podilaenje prijestolnicama Zapada, tvrdili su asnici
i vojnici te vojske, Muslimanima nije donijelo nita osim vojnog poraza,
izvlatenja i krenja ruku uz izraze suuti iz inozemstva. Muslimani
su nauili, govorili su oni, da strpljivi pregovori u enevi, Haagu i
Londonu nose nesreu, i da u ovom ratu pobjedu nee odnijeti
pravedni, nego jaki.
Ti ljudi nisu znali za multietniki ideal, vie nisu govorili o Srbima
i Hrvatima, nego o etnicima i ustaama. U Zenici je povremeno Sedma
muslimanska brigada izlazila na ulice i unitavala trgovine koje su pro
davale alkoholna pia, pa klala svinje i palila im trupla. Tijekom ljetnih
i jesenskih mjeseci postali su zakon za sebe, esto u sukobu s civilnom
policijom, i sve vei strah i trepet graana.
Vojna je strategija Treega korpusa bila da u srednjoj Bosni stvori
trokut od Tuzle na sjeveroistoku, do Sarajeva na jugoistoku i Mostara
na jugozapadu. Najprije je trebalo osigurati ceste izmeu podruja leo
pardove koe. Gusto napueni viteki dep, u kojem je ivjelo desetak
tisua Hrvata, bio je preopasan cilj. Zato je armija BiH poela pustoiti
po hrvatskim selima u brdima iznad doline u kojoj je Vitez. Sve su
palili i pljakali, sluei se istom taktikom koja je tijekom prole godine
dana donijela Srbima tolike dobiti. Armija je do poetka ljeta osigurala
nekakav put kojim se iza vitekoga depa Travnik spajao sa Zenicom
i Tuzlom.6
Granica muslimanskog i hrvatskog teritorija prolazila je Gornjim
Vakufom. Taj grad, u kojemu su Britanci imali jednu svoju satniju da
bude meupostaja i logistika baza humanitarnim konvojima iz Splita
u Tuzlu, tako je esto s plimom i osekom vojne sree prelazio iz ruke
u ruku, da potkraj godine u njemu gotovo i nije bilo kue prikladne
za stanovanje.
Tijekom ljeta ule su se jezive vijesti o zlostavljanju i muenju Musli
mana u hrvatskim logorima. Poslije e se Stipe Mesi sjetiti da mu
je prvi rekao za logore Jozo Primorac, aktivist HDZ-a.
Rekao je: uj, Stipe, iznenaen sam, nedavno sam bio u Hercegovini
(ondje je imao brata). Tamo dolje imaju logore. Izgledaju kao
nacistiki, pa i gore od toga, ne daju im hranu i vodu, a i zlostavljaju
ih.
Pitao sam tko je u tim logorima, a on mi je rekao da su to bivi
susjedi, iz istoga grada i sela, a jedina im je greka to su Muslimani.
Onda je velika skupina Muslimana, koji su bili borci HVO-a, pa su

297

preko noi razoruani i onamo poslani. Bio je vrlo iznenaen, po


gotovo zbog postupka ondje.
To sam prenio Tumanu. Odgovorio mi je da i drugi imaju logore.
Na posljetku je sredinom kolovoza meunarodni Crveni kri stigao
do 6474 logoraa u 51 logoru, od kojih je 4400 bilo u logorima bosanskih
Hrvata (Vlada BiH tvrdi da je to premala brojka), 1400 u muslimanskim
i 674 u srpskim logorima.
Muslimani iz zloglasnog logora Dretelja juno od Mostara, priali
su kako su ih tukli, nou budili i prisiljavali da pjevaju pjesme uvredljive
za Muslimane i Izetbegovia. Uskraivali su im hranu i vodu. Mnogi
su priali kako su morali piti svoju mokrau da ne bi skapali od ei.
U saopenju Vijea sigurnosti od 15. rujna navodilo se kakvu je
odvratnost i osudu izrazila meunarodna zajednica kad su prethodne
godine otkriveni srpski logori pa se pozivalo Hrvate da zatvore svoje
logore.
Tragedija sukoba izmeu Muslimana i Hrvata nigdje nije bila tako
izrazita kao u Vareu, runom rudarskom gradu u lijepoj dolini na
putu iz Sarajeva prema Tuzli. Vare se naao na samom rubu muslimansko-hrvatske ratne zone. Do rata je u njemu bilo podjednako
Muslimana i Hrvata, uz prilinu srpsku manjinu. Srbi su pobjegli ili
su ih preselili poetkom rata. Mjesni Hrvati i Muslimani su se tijekom
ljeta 1993. trudili da ih ne zatruje sukob koji je razdirao dvije zajednice
zapadno od njih.
Ali Vare nije ostao poteen. Sukob je toliko polarizirao sredinju
Bosnu da je, uza sva nastojanja mjesnih voa, Vare uskoro bio etniki
podvojen. Vrijedan je to primjer dinamike etnikog sukoba. Vare je
postao mikrokozam ireg sukoba.
Kao i uvijek, prve su trzavice stigle izvana, dolaskom tisua bijesnih
i napaenih Hrvata koji su bili protjerani ili su uasnuti pobjegli iz
svojih domova u Visokom, Brezi, Kaknju i Zenici. U te je gradove
neto prije stigla slina bujica bijesnih i izmuenih muslimanskih prog
nanika. Prognanici su sa sobom donijeli akumulirano ogorenje i strah
od onih koji su ih otjerali. Dolazak tolikih prognanih Hrvata u Vare
nije samo pretrpao grad, nego je poremetio osjetljivu etniku ravnoteu.
Ipak je mjesno hrvatsko vodstvo i dalje suraivalo s mjesnim musli
manskim elnicima. A zbog toga su novopridoli prognani Hrvati ubrzo
poeli optuivati mjesne Hrvate da surauju s neprijateljem koji je
njih otjerao od kue. Nastao je razdor meu Hrvatima. Onda je u
listopadu iz Kiseljaka dola jedna postrojba HVO-a, tvrdih hrvatskih
nacionalista i mrzitelja Muslimana. Hrvatski gradonaelnik i ef policije
nakratko su zatvoreni a onda smijenjeni. Doljak je ustolien za gra
donaelnika. Muslimane se uhiivalo, a njihove kue napadalo i

298

pljakalo. U roku od nekoliko dana gotovo su svi Muslimani pobjegli


u selo Dabravinu na jugu gdje su zatim ekali i planirali povratak.
Zapravo Hrvati nisu mogli obraniti Vare. Gotovo im su preuzeli
vlast, stali su se pripremati za evakuaciju. Imali su dva izlaza, oba kroz
srpske teritorije. To im nije bilo teko jer su kiseljaki Hrvati imali
izvrsne odnose sa Srbima. No, smetalo im je selo Stupni Do, malo
vie od kilometra od Varea. U tom je muslimanskom selu bilo dvije
stotine pedeset itelja. Lealo je na junoj ruti bijega. Hrvatska je paravojska u noi 23. listopada, nakon jednodnevnog neprestanog gra
natiranja Stupnog Dola, upala u selo sa skijakim maskama na glavi
ili oliena lica. Svaku su kuu ili minirali ili zapalili. Seljane koji nisu
mogli pobjei ubili su ili zaklali. Neki su ivi izgorjeli u svom domu,
drugi su ustrijeljeni u pokuaju bijega kroza umu. Neka su mrtva tijela
baena na lomae u vrtovima pred njihovim domovima. Nakon te orgije
ubijanja selo je bilo posuto leevima i svaka je kua gorjela. Veina
seljana uspjela je pobjei. Desetine njih je pobijeno, a neka tijela nikad
nisu naena.
Danima je hrvatska paravojska pljakala vareke kue koje su u
bijegu napustili Muslimani. Oni Muslimani koji su ostali jer nisu uspjeli
pobjei, zamolili su veane iz snaga UN-a da ih sprovedu na teritorij
pod nadzorom vojske BiH. UN nije imao kamione za to, ali su veani
postavili oklopnjake na glavnoj gradskoj ulici pa su Muslimanke i nji
hova djeca danima i noima ondje taborili jer im je blizina snaga UN
bila jedina zatita. A onda je 3. studenog hrvatski gradonaelnik poao
od kue do kue i preko zvunika dovikivao hrvatskim obiteljima neka
se okupe na ulici i pripreme za evakuaciju prije zore. Muslimanska
vojska, rekao im je, prilazi gradu sa sjevera, zapada i juga.
U jednoj jedinoj noi pobjeglo je vie od deset tisua ljudi. Na
jedan dan, grad je bio prazan. Zatim je u nj ula Sedma muslimanska
brigada bez ijednog ispaljena metka. Muslimanski su se civili vratili
kuama. Za nekoliko tjedana su muslimanske obitelji, iz gradova i sela
koje su zaposjeli Srbi, zaposjele kue koje su Hrvati napustili. Cijelo
se sjevernobosansko naselje Crna Rijeka, koje su Srbi etniki temeljito
oistili, sad uselilo u hrvatske domove u Vareu.
Tako je Vare ilustrirao dva kljuna elementa rata izmeu Musli
mana i Hrvata: prvo, sposobnost radikaliziranih doljakajda posiju sjeme
etnikog sukoba u zajednici u kojoj su Hrvati i Muslimani skladno
ivjeli; drugo, injenicu da se, zbog srpskog etnikog ienja, sve vie
Muslimana i Hrvata tiskalo na sve manjem teritoriju, pa se tako meu
mjetanima raalo ogorenje koje se onda prelijevalo u etniku nape
tost.

299

1) Halilovi je to porekao.
2) SWB, 9. travnja 1992.
3) Vana je iznimka Mostar, koji hercegovaki Hrvati smatraju svojim
glavnim gradom, a u kojemu je bila tipina bosanska mjeavina Srba, Hrvata,
Muslimana i drugih.
4) Vance-Owenovim planom zacrtani hrvatski kantoni bili su tako veliki
kako bi se u njima, uz veinske Hrvate, ipak nale povee srpske i musli
manske manjine. Takvo je prostranstvo hrvatskih kantona, prema Vanceu i
Owenu, moralo djelovati kao kontrola obnaanja hrvatske vlasti na tim po
drujima. HVO je, na poticaj Zagreba^ to protumaio kao slobodu nametanja
hrvatske vlasti u muslimanskim i srpskim gradovima i podrujima.
5) U to vrijeme armija BiH sastojala se od pet korpusa - sarajevskog,
mostarskog, tuzlanskog, bihakog i srednjebosanskog.
6) Rat izmeu Muslimana i Hrvata nikad se nije proirio na sjever do
Tuzle, gdje je HVO bio u manjini i predaleko od Hercegovine da bi izazivao
nadmonu Armiju BiH, iako su njegovi zapovjednici bili tome skloni. Savez
se odrao tijekom cijelog sukoba sve dok, na posljetku, postrojbe HVO nisu
pripojene Armiji BiH.

300

23 .
NOSA ZRAKOPLOVA INVISIBLE5
Razgovori na moru
Ljeto 1993.

Tog su se ljeta, daleko od krvoprolia, tri strane, Muslimani, Srbi


i Hrvati, sastajale na enevskim razgovorima. Posvaani su elnici noili
u najpomodnijim hotelima uz obale Lemanskog jezera, a po danu su
se svaali oko buduih granica BiH. Potkraj rujna odletjeli su na bri
tanski nosa aviona Invincible na Jadranu kako bi rijeili muslimanski
zahtjev za izlaz na more. Bio je to idealan ambijent za diobu. Pozivajui
glavne aktere BiH na jo jednu rundu pregovora, prvu poslije propasti
Vance-Owenova plana, posrednici lord Owen i Thorvald Stoltenberg
rekoe kako zbog ruenja i patnja sada u Bosni, obojica strepimo
nad budunosti vae zemlje. Bio je to dramatian poziv, ali posrednici
su se od poetka nastojali distancirati od plana zacrtana po novoj stvar
nosti.
Vlada BiH posrtala je otkako je Washington najavio Plan skupne
akcije. Odjednom su im savjetovali da prihvate to im se daje ili e
ostati bez iega. Zajedljivi i lukavi Owen i njegov kolega prijazni
Stoltenberg, nukali su bosanske glavne protagoniste na sporazum kojeg
su uvjete diktirali Srbi i Hrvati. Owen je tvrdio da nastoji postii bolan
kompromis, a ne diobu. Uza sva nastojanja da prerue plan, glavni
suparnici znali su da e predloena unija triju republika nestati im
se osui crnilo, pa i prije. elnik bosanskih Hrvata, Mate Boban, nazvao
je plan Invisible (Nevidljivi). Ne zna se je li pogreno upamtio ime

301

britanskog nosaa zrakoplova ili je mislio na bosansku uniiu koia


nestaje.
J
Onda je 30. lipnja objavljen napredak. Sve tri strane, pa i Vlada
BiH, bile su za ustavni sporazum o uniji republika u BiH, drugim
rijeima, za etniku diobu. Srbi i Hrvati su napadno slinim priope
njima pozdravili sporazum kao kompromis kojim bi se rat mogao
zavriti. Miloevi je objavio da sporazum potpuno potvruje Repub
liku Srpsku. Jednom lanu delegacije bosanskih Srba sve je to bilo
jednostavno: Turci (pogrdna aluzija na Muslimane) pucat e kao orasi
u srpsko-hrvatskoj krcaljki, rekao je, uvjeren da je svijet priznao Srbe
za ratne pobjednike.
Koliko su se Srbi radovali, toliko je Izetbegovi strahovao. Osjeam
se, rekao je, kao ednik koga alju u pustinju po vodu. Bosanski
je predsjednik bio pod jakim pritiskom. Washington mu je izmaknuo
tlo ispod nogu. On se jo drao ideje o jedinstvenoj Bosni - domovini
Muslimana, ali ta je toka nestala iz veine programa Zapada. Nevoljko
je priznao da je trodioba BiH neminovna.
Ta podjela dat e Muslimanima jednu bosansku dravu. Zasad je
ideja multietnike Bosne mrtva. Budui se narataji mogu nadati
takvoj dravi, ali tek kad se otrijezne nakon pijanstva.
Izetbegovi je bio satjeran u kut. Posrednici su u lipnju, ogoreni
njegovom tvrdokornou, poduzeli korake kako bi ga oslabili, uvjereni
da e time ubrzati mirovni proces. Ponovno su izvukli Predsjednitvo
BiH i vratili Izetbegoviu predratnu ustavnu ulogu prvog meu jed
nakima. Na njihov se poziv iz Cazinske krajine, ili Bihake enklave,
kako e je zvati tijekom rata, nakon duge utnje pojavio lukavi preivjeli
Fikret Abdi kako bi izazvao Izetbegovia tko e biti elnik bosanskih
Muslimana. Pregovarai su raunali da e se Abdi sporazumjeti o diobi
sa Srbima i Hrvatima. Imali su pravo. Bio je spreman na to, pa je
s multietnikom delegacijom bosanskog Predsjednitva otiao u Zenevu
na razgovore o diobi.
Mjesec dana poslije, bosanska se delegacija, poraena i podvojena,
vozila ispod svodova Palae naroda. Izetbegovi je, okruen osobnim
uvarima, sjedio u crnom Mercedesu vicarske vlade, a ostatak dele
gacije iao je tronom Hondom iza koje se u taksiju vozio srebrnokosi
bucmasti Abdi. Predstavljali su golu suprotnost onoj koordiniranoj
snazi i nabusitoj samouvjerenosti kojima je isijavala srpska delegacija
hrlei u Palau.
Dok su se razgovori odvijali, zaotravala se borba na terenu. Vojske
su prije zavrne podjele htjele osvojiti to se moe. Srbi su zauzeli
Igman to se s jugozapada die iznad Sarajeva. Dok je Zapad prijetio

302

zranim udarima, srpski su se politiki i vojni elnici igrali make i


mia s meunarodnom zajednicom oko svog obeanja da e se povui
sa strategijskog vrha. Dok je cijela meunarodna zajednica ekala hoe
li se srpske snage, prema obeanju, povui s Igmana, Karadi je u
enevi spavao - probudio se tek u jedan po podne, umoran nakon
to je cijele noi kockao u oblinjem kasinu.
A ipak je nadmudrio Zapad, odnosno, dao je svijetu ispriku da
se suzdri od vojne intervencije. Vatrenim i razmetljivim tonom, zapri
jetio je odmazdom na zrane udare. Padne li na srpske poloaje i
jedna bomba, nee vie biti pregovora. Imat emo totalni rat i kata
strofu. Iskoristio je strah lanica Sjevernoatlantskog pakta, koje su
u Bosni imale vojnike, ak je otiao tako daleko da je zaprijetio da
e, u sluaju zranih udara, on izgubiti vlast nad svojom vojskom, dajui
na znanje da e se bosanski Srbi osvetiti vojnicima UN-a koji su iz
zemalja NATO-a.1 Bio je to udan obrat - odjednom je meunarodnoj
zajednici konveniralo da Karadi sauva vlast.
Nasuprot Karadievim zlokobnim opomenama, Alija Izetbegovi
se otvoreno zauzimao za vojnu intervenciju u ime mira. Rekao je
da budunost pregovora, pa i cijeli mirovni proces, poiva na zranim
udarima.
Meunarodna zajednica nije nita poduzela. Nije bilo zranih udara.
Nepunih mjesec dana kasnije, objavljeno je priopenje da su se tri
strane sloile oko buduih granica svojih etnikih dravica. Prema
zavrnoj verziji plana skrojena na brodu Invincible, Srbima je pripalo
pedeset tri posto bosanskog (kontinuiranog) teritorija, Hrvatima se
damnaest posto, u dva dijela, a Muslimanima ostatak.
Bosna bi prema tom planu bila izrazito kontinentalna. Plan je
posebnim putovima zajamio Muslimanima izlaz na more kod Neuma
koji nije prikladan za luku. Ponuena im je uporaba hrvatske luke
Ploe i pograninog Metkovia na uu Neretve, kao i uzak izlaz na
sjeveru na Savu. Bosanska je vlada htjela da njihova zemlja pokrije
cijelu republiku, a u izostanku toga, htjela je da joj zemlja dosee do
svake granice. Istona Bosna - gotovo potpuno pod srpskim nadzorom,
iako je prije rata bila veinska muslimanska - ostala je kamen spoticanja.
Srbi i Beograd nisu bili spremni predati Muslimanima bilo koji dio
istone Bosne. Bio je to Miloeviev minimum, a htio ga je za sigurnost
Srbije.
Jedan pogled na zemljovid bio je dovoljan da se shvati kako e
ta bizarno uobliena i geografski raskidana zemlja imati tek tanke
izglede za opstanak. Sarajevo e dvije godine biti pod upravom UN,
a Mostar pod privremenom upravom EZ,2 Karadi je ak ponudio

303

da iz Sarajeva prokopa tunel kako bi njegovi itelji mogli putovati u


druge dijelove drave.
Prema sporazumu, unija se morala demilitarizirati, ali nije bilo plana
o razoruanju Hrvatske i Srbije ije su vojske sudjelovale u sukobu.
Stoltenberg je otiao u New York da od UN-a zatrai jo 40.000 vojnika
uz onih 10.000 ve na terenu.
Poslije ljeta provedena u razgovorima i uzaludnom optimizmu da
e se postii sporazum, Izetbegovi je odbacio plan sastavljen na brodu
Invincible. Owen i Stoltenberg su se razoarali, uvjereni da nikada
dotle nisu bili tako blizu sporazumu. Potaknut ohrabrenjem me
unarodne zajednice da ue u igru, Fikret Abdi proglasio je svoju
dravu, Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu, pa je izbaen iz bosan
skog Predsjednitva. Pojavila se nova bojinica, poeo je rat izmeu
Muslimana u bihakoj enklavi.

Kad god bi srpski i hrvatski elnici nastavili svoja meusobna


otrovna udvaranja, Muslimanima bi zazvonilo posmrtno zvono. Ta urota
kosila se sa svakom logikom, ali je imala svoju udnu dinamiku. Ti
zakleti neprijatelji su se meusobno ubijali na bojitu, dok su njihovi
voe zajedno pijuckali viski. Poelo je u oujku 1991. u Karaorevu,
kad su Miloevi i Tuman raspravili o podjeli Bosne. Uspostavili su
tajnu komisiju, sastavljenu od njihovih pouzdanika, koja e prekrojiti
granice u Jugoslaviji. Problem srpskih i hrvatskih nacionalista nije bio
kako bi te dvije zajednice mogle skupa ivjeti, nego kako bi se mogle
razdvojiti. Slagali su se u jo neemu. Bosnu i Hercegovinu valja po
dijeliti, i tako e svaki dobiti svoj kola i pojesti ga: Veliku Srbiju i
Veliku Hrvatsku.
Dva su protivnika u najveoj tajnosti odrala niz sastanaka. U pro
sincu 1991. (kad u Bosni rat jo nije bio poeo, a u Hrvatskoj jo
nije bio zavrio), u jednoj sarajevskoj kavani sjedio je Nikola Koljevi
s hrvatskim nacionalistom Franjom Borasom, svojim kolegom u
Predsjednitvu BiH. Tuei se na ratno stanje izmeu Srba i Hrvata,
Boras je rekao da tako ne mora biti. Uostalom, u njegovoj porodici
ima mnogo Srba po tazbini, a svi se lijepo slau. Nadalje, moda bi
njih dvojica mogla sprijeiti rat ako bi dvije zajednice poele pre
govarati. Koljeviu je predloio neka ode u Zagreb i sastane se s
Tumanom.
Hrvatski i srpski predsjednik ve su razmatrali diobu Bosne. Mi
loevi je u prosincu 1991. imao vrijedan adut, Krajinu. Inae, Knin
nije volio, privatno je govorio da Knin, glavni grad samozvane srpske
drave, oduvijek pripada Hrvatskoj, sa Srbijom nema nita zajednikog.

304

No, vjerovao je da e mu Knin uvijek omoguiti prednost jer to je


neto bez ega Hrvatska ne moe opstati, treina njena teritorija.
Tuman je smatrao da bi se selidbom puanstva i uklanjanjem Srba
rijeili problemi Hrvatske. Karadi se s njim slagao. Treba preseliti
kninske Srbe, ali ne u Srbiju, nego u plodnu istonu Slavoniju, podruje
Hrvatske pod srpskim nadzorom. Karadi, koji se smatrao velikim
srpskim domoljubom, uope nije mario za sudbinu svoje srpske brae
u Hrvatskoj. S osmijehom je izjavio da su oni naviknuli na seobe, uosta
lom, onamo su se uselili prije nekoliko stoljea, bjeei pred Turcima.
Njegov se zamjenik Koljevi povezao s Tumanom. Predsjednik Tuman
predloio je raspravu o preseljavanju stanovnitva, uvjeren da e tako
stvoriti etniki homogenu dravu. No, nije bilo potpunog sporazuma,
jer preseljavanje, pa i mirno, ne nudi konano rjeenje, a i zato to
to nije bio glavni problem, nego je glavni problem bio i ostao teri
torijalni.
Koljevi i Boras bili su ve skovali plan. Stipe Mesi, tadanji elnik
HDZ, bio je promatra na zagrebakom sastanku i ondje prvi put uo
izraz humano preseljenje puanstva.
Govorilo se o stvaranju etniki istih podruja, drugim rijeima, tre
balo je rijeiti problem Muslimana jer je bilo oito da su se Boras
i Koljevi ve dogovorili o meusobnim granicama.
Tuman je imao tri cilja; najprije je htio priznanje Hrvatske i pot
poru meunarodne zajednice; drugo, htio je podijeliti BiH, to mu je
bila ivotna opsesija; a tree, da bi to postigao, morao je ostati u vezi
s Miloeviem.
Prvi je sastanak bio uspjean. Tuman je rekao Mesiu da je
prezadovoljan razgovorima. ak se i nasamo naao s Koljeviem. Bilo
je jasno, rekao je Mesi, da su lako komunicirali, a jo su obje strane
bile u ratu.
No, Koljevi je znao da e trebati vremena dok se ukorijeni sjeme
novog saveza.
Bilo je nemogue, nakon jednog sastanka s hrvatskim elnicima,
unititi ve postojeu koaliciju u BiH, jer su dotle muslimanski i hrvat
ski elnici ve odravali javne skupove, i vorom vezivali zastave u
znak zajednitva.
U sljedeih est mjeseci, ak i nakon izbijanja rata u Bosni, hrvatski
i srpski elnici sastajali su se u Mostaru, Banja Luci i Grazu. Karadi
je 6. svibnja, na tajnom sastanku u zranoj luci Graza, jasno dao na
znanje da Srbi zahtijevaju koridor kroz Posavinu u sjevernoj Bosni.

305

Ako im je rat drai od pregovarakog stola, da vidimo to e biti.


I tako smo oslobodili gotovo cijelu Posavinu, osim Oraja. Ponavljao
sam im da nema prihvatljiva rjeenja bez irokog posavskog koridora.
Tada smo vjerovali, kao to i sad vjerujemo, da je najbolja granica
ona prirodna, na rijeci Savi.
Karadi i Boban sporazumjeli su se o nekim zemljovidima, ali su
mnoga pitanja ostavili otvorenima. Hrvati su traili Brko u kojem su
prema popisu iz 1991. ivjeli Muslimani, Srbi i Hrvati. Srbi su odbili
jer su ga oni izgradili i bio je potpuno srpski grad, kae Karadi.
U tom ratu za nadzor nad rijekama Karadi je predlagao da granica
bude Neretva, a Boban je, meutim, predloio mostarsku glavnu ulicu
- Marala Tita. Zarekli su se da e voditi rauna o etnikom sastavu
i pristali su prihvatiti arbitrau EZ - ako se ne uspiju dogovoriti za zapadno podruje oko Kupresa i sjeverno podruje sa sedam po
savskih gradova.3
Karadiu je prvi sastanak s Bobanom bio vrlo koristan jer je u
njemu prepoznao sebe, nacionalista, ali hrvatskog. Bio je vie Hrvat
nego katolik, htio je u jednom dijelu Bosne koncentrirati hrvatsko
puanstvo kako bi moglo tititi svoju nacionalnost, a ne katolicizam.
Izmeu Zagreba i Beograda bilo je stalnih kontakata. U sijenju
1994. dogovorili su se da obostrano otvore diplomatske urede. No jo
su vaniji bili posjeti hrvatskih ministara Srbiji, pa i Palama. Hrvatska
je nastavila voditi dvije posebne i proturjene politike - tajni dogovor
sa Srbima i slubeni savez s Muslimanima. Po prvome bi dvije najjae
nacije imale mo odluivanja o sudbini Muslimana, ali se inilo da
e u tom savezu Hrvatska uvijek biti slabiji partner. Drugi je, meutim,
imao potporu Sjedinjenih Drava. Poetkom 1994. inilo se da se te
dvije osovine uzajamno iskljuuju. A do ljeta, i raskida Miloevia s
bosanskom braom, dinamika se opet promijenila.1
1) Velika Britanija, Nizozemska, Danska, vedska, Norveka, panjolska,
Kanada i Francuska.
2) Proveden je sporazum o Mostaru, a Hans Koschnick, bivi bremenski
gradonaelnik, postao je 1994. prvi gradonaelnik EZ u podijeljenom gradu.
3) Prema navodima sudionika obiju strana, sloili su se da Hrvati dobiju
zapadnu obalu Mostara i hercegovake gradove Neum, apljinu, Ljubuki,
iroki Brijeg, Posuje, Tomislavgrad, pa i Kupres koji je prije rata imao 51%
Srba Srbi nisu osporavali Kreevo, Kiseljak, Fojnicu, Busovau, Vitez, Jajce
(koji su Srbi zaposjeli u listopadu 1992), Travnik, Novi Travnik i Gornji
Vakuf. O Muslimanima ni spomena.

306

24 .
PITANJE NADZORA
Bomba na trnici i ultimatum NATO-a
Veljaa 1994.

Sarajlije su misliH.da sve znaju o bombardiranju, ali nitko nije znao


da samo jedno minobacako zrno moe u jednom trenutku odnijeti
tolike ivote. Bomba koja je pala s neba u subotu petog veljae u
12.37, pretvorila je vrevu na gradskoj trnici, u sjeni katolike katedrale,
u ljudsku klaonicu. Poginulo je ezdeset devet, a ranjeno vie od dvije
stotina osoba.
Zato je posijana takva pusto? Neki preivjeli tvrde kako misle
da je u padu zrno udarilo u plastinu nadstrenicu i eksplodiralo ljudima
iznad glava, obasuvi trnicu tisuama komadia usijanog metala. Jo
je pogubnije bilo zato to je ispaljeno za inae mirna dana. Jedna od
velikih traginih ironija Sarajeva bila je i ta to je esto vie ljudi ginulo
za mirna dana, nego za dana kad su snano granatirana civilna podruja.
To je bilo zato to su za mirna dana ljudi izlazili na ulice. A tog 5.
veljae bio je vedar, sunan zimski dan, s prepunom trnicom. Bomba
je pala neoekivano.
Reakcija nije izostala. Ve nakon nekoliko sati predsjednik Izetbegovi sazvao je tiskovnu konferenciju na kojoj je rekao da je to crn,
uasan dan. Mi Bonjaci osjeamo se osueni na smrt. Svaka vlada
koja podupire embargo na oruje, sudionica je u ovakvim zvjerstvima.
Premijer Haris Silajdi pozvao je amerikog televizijskog izvjestitelja
Petera Jenningsa, iz ABC-a, na ekskluzivni intervju. Izetbegovi i Si
lajdi - obojica vidljivo potreseni razmjerom masakra na trnici -

307

iskoristili su priliku da kau kako sad, eto, meunarodna zajednica


sili Bosnu da prihvati srpsko-hrvatski mirovni sporazum, koji je EU
prepakirala, to je jednako potpunoj kapitulaciji, komadanju bosanske
drave i progonu dva milijuna Muslimana.
Nije zaostao ni Radovan Karadi. Porekao je odgovornost (kao
i uvijek kad bi poginulo mnogo civila) i rekao kako je svojim snagama
naredio da zaustave sve humanitarne konvoje dok UNPROFOR javno
ne skine krivnju sa Srba. Tek je poslije izmislio niz hipoteza da je
muslimanska strana podmetnula bombu, da je pucano s musliman
skih poloaja, ili, to je bilo jo bizarnije, da su tijela to su odmah
nakon eksplozije prebaena s trnice u gradsku mrtvanicu, zapravo
stari leevi ondje podmetnuti da ih televizijske kamere snime.
Karadieva poricanja uvijek bi urodila plodom. General Lewis
MacKenzie prvi je povjerovao tvrdnji da je bosanska vlada granatirala
svoje ljude kako bi meunarodnu zajednicu uvukla u rat na svojoj strani.
To stajalite iznio je prvi put u svibnju 1992, kad je minobacako zrno
u Ulici Vase Mikina pogodilo red graana koji su ekali na kruh.
Tada su poginule dvadeset dvije osobe. MacKenzie je tad bio u Beo
gradu jer je Glavni stoer UNPROFOR-a onamo prebaen iz Sarajeva,
a priklonio se miljenju da su bombu podmetnuli agenti Vlade BiH,
iako za tu teoriju nikad nije predoena ni mrvica dokaza. Tijekom
rata su svi protivnici vojne intervencije i ukidanja embarga na oruje
vodili tihu kampanju irenja ideje o najgorim zvjerstvima to su ih
Bonjaci poinili nad vlastitim narodom. Ta aluzija nikad nije javno
izreena, jer bi je trebalo dokazati. Ako je i bilo ikakvih dokaza, nisu
nikad iznijeti na svjetlo. No, ta je kampanja uspjela posijati sjeme sum
nje meu onima koji su bili odluniji u svojoj osudi bombardiranja
Sarajeva.
Nikad nije dokazano tko je opalio iz bacaa na trnicu. UNPRO
FOR je proveo analizu na licu mjesta, ali nije zakljuio nita odreeno:
zrno je zbog sudara s nadstrenicom skrenulo sa svoje putanje, a na
temelju jednog hica nemogue je zakljuiti o smjeru vatre i prijeenoj
udaljenosti. Analiza kratera pouzdana je samo kad je s istog poloaja
ispaljeno vie hitaca, jer se tako moe suziti granica pogreke. UN
je mogao rei samo da je hitac doao sa sjeveroistoka, i da su u tom
smjeru poloaji obiju strana. U praini to se onda uzvitlala, zatomljen
je logian zakljuak da e, ako se u dvadeset i dva mjeseca na jedan
grad ispali milijun i vie minobacakih, topovskih i tenkovskih hitaca
(kao to su uinili bosanski Srbi) - od kojih su mnogi nasumce ispaljeni
u civilna podruja - prije ili poslije neki hitac pasti i ondje gdje je
okupljena gomila ljudi. etnjom po bilo kojoj sarajevskoj sporednoj
ulici moemo se osvjedoiti da nigdje nije bilo sigurno od nasumce

308

ispaljene granate: gradske su ulice posvuda izreetane uoljivim ote


enjima od minobacake vatre. Sarajlije su te tragove prozvali
sarajevskim ruama - po boji krvi. U veljai 1992. svakih je nekoliko
metara bilo takvih oteenja.
Od isprazne raspre tko je ispalio kobnu granatu, zanimljivije je na
koji su nain UN iskoristili prijepor. Toliko je raspoloenje protiv
zranih udara vladalo u UNPROFOR-u, da je novi zapovjednik u Bosni,
general Michael Rose, puna dva tjedna nakon nesree neprestance ra
dio na postizanju sporazuma kojim bi, kako je on mislio, zrani udari
otpali kao nepotrebni. Da je bilo i najmanjeg dokaza da su Bonjaci
skrivili zvjerstvo na gradskoj trnici, svijet bi sigurno za to uo. Ne
bi bilo sigurnijeg naina da se odbiju argumenti onih (uglavnom u Sjedi
njenim Dravama) koji su nakon dogaaja 5. veljae traili vojnu akciju.
Najvjerojatnije objanjenje granatiranja trnice glasi: tko god ispalio
ono zrno, zacijelo nije kanio hotimice pobiti desetine ljudi gaajui
najpretrpanije mjesto u gradu. Minobacai nisu izravno vatreno oruje,
nisu dovoljno toni da s prvim hicem pogode cilj. Treba ih voditi
do cilja. U svakom sluaju, masakr 5. veljae samo se po razmjeru
razlikovao od napada koje je Sarajevo trpjelo gotovo svakog dana u
dvadeset dva mjeseca. Vanost mu je bila u simbolikom odjeku. U
Sarajevu je od srpskog bombardiranja poginulo gotovo deset tisua
osoba, uglavnom civila, od kojih mnogo djece. Nogometno igralite,
na kojemu su ih veinom pokapali u, silom prilika, tijesnim redovima,
postalo je najjai simbol agonije Sarajeva i njegova propala obeanja:
lei u sjeni reprezentativnog stadiona Zetra, graena za Zimske olim
pijske igre 1984. O tome tko je njih ubio, nije bilo nikakva prijepora.
Unato Karadievu muenju vode nevjerojatnom tvrdnjom da su
Muslimani sami sebe gaali, pokolj na gradskoj trnici ipak je natjerao
svijet Zapada da konano kae dosta.

Nain na koji je Zapad rekao dosta, prestraio je lorda Owena.


Svaki je glavni grad Zapada zatraio da zrakoplovi Sjevernoatlantskog
pakta, koji nadziru nebo iznad Bosne, sprijee ponavljanje tragedije
na trnici. Amerikanci su odluno zahtijevali intervenciju. Obrazlagali
su da u ve donesenim rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a postoji
ovlatenje za takvo djelovanje. I Francuzi su - po Owenovu miljenju
za njih netipino - zahtijevali energiniju ulogu NATO-a. I oprezni
britanski ministar vanjskih poslova, Douglas Hurd - koji bi uvijek prvi
koio meunarodnu intervenciju - priklonio se opem pritisku.
Owen je bio zabrinut zbog Rusa. Kozirjev je ve bio pokazao veliku
fleksibilnost dopustivi NATO-u da nadzire zonu zabrane letova. Rusi

309

su se s tim sloili samo zato to se to radilo pod okriljem UN-a. U


toj operaciji NATO je provodio naredbu UN-a. Sjevernoatlantski pakt
nije djelovao neovisno. Rusi su otili jo dalje: sloili su se da se
zapovjedniku UN-a u Bosni dopusti da zatrai zranu potporu u obranu
meunarodnih snaga budu li napadnute. Rusi su tu ulogu odobrili
NATO-u samo zato to je NATO jamio da e djelovati iskljuivo u
granicama koje mu odredi UN. Owen je znao da Rusi nee prihvatiti
djelovanje NATO-a izvan pokroviteljstva UN-a. Za to Jeljcin nee moi
pridobiti svoju javnost.
0 njihovu pragmatizmu donekle govori to to su i Kozirjev, i Jeljcin,
1 Curkin, svi prihvatili da je legitimna uloga NATO-a pomoi UN-u.
Prva je stvar bila nadzor zone zabrane letova. To su bili spremni pri
hvatiti ako bude pod nadzorom UN-a. Zatim smo preli na pitanje
bliske zrane potpore, gdje bi zapovjednik snaga UN-a mogao pozvati
zrakoplov NATO-a ako bi snage UN-a bile napadnute. Rusi su to
prihvatili. Tako smo znali da e Rusi biti s nama za to da NATO
pomae UN-u. A nikako ne bi pristali da UN odustane od nadzora
nad tim postupkom.
Owen je smatrao da bi samostalna akcija Sjevernoatlantskog pakta
mogla podijeliti meunarodnu zajednicu po crti Istok-Zapad, pa e Rusi
biti prisiljeni da priskoe Srbima u pomo. Mnogo se istie ruska povi
jesna veza i kulturna slinost sa Srbima, ali zapravo Moskvi je sve
to bilo samo pitanje stratekih i politikih interesa. Rusija nije htjela
dopustiti Washingtonu (a u manjoj mjeri Europi) da diktira nove uvjete
rjeenja sukoba i odluuje o buduim interesnim sferama.
Owen se bojao da e svijet opet upasti u neku konfrontaciju Istok-Zapad hladnoratovskog stila. Viktor Andrejev, civilni predstavnik
UNPROFOR-a u Sarajevu, veteran sovjetske diplomacije, otiao je i
dalje: bio je uvjeren da bi Bosna mogla izazvati svjetski rat. Budite
sigurni, rekao je, velesile se spremaju na konfrontaciju zbog Bosne.
Owen je, kao nekadanji britanski ministar vanjskih poslova, odmah
poduzeo mjere ogranienja tete, kako bi obuzdao ono to je smatrao
opasnim hodom prema vojnoj intervenciji. Sutradan nakon bombardi
ranja, kad je Sarajevo poelo pokapati svoje mrtve, Owen je odletio
u Rim, pokupio Stoltenberga, i odanle su obojica odletjeli u Beograd.
Zatim su se odvezli preko Drine u porueni Zvornik na sastanak s
Karadiem. Za vrijeme vonje Owen je uo kako general Rose govori
na BBC-u i daje dojam kako mu uope nije pala na um mogunost
da granatu i nisu ispalili Srbi. Pomislio sam: do vraga, tom ovjeku
treba u glavu utuviti neke stvari; pa sam odmah telefonirao Ministarstvu
obrane... nadam se da je poruka shvaena. Na sastanku u Zvorniku

310

Karadi je porekao odgovornost i istaknuo da e Srbi negativno odgo


voriti na svaki pokuaj uporabe sile protiv njih. Owen je otiao uvjeren
da bi bilo kakav ultimatum bio, kako je rekao, crvena krpa biku.
Sutradan je otputovao u Bruxelles na sastanak ministara vanjskih
poslova EU gdje je upozorio na oprez. Ondje se otro zaloio da NATO
ne zauzme neovisno dranje - da ne smije samostalno postavljati ul
timatume, nego i dalje mora biti potpora inicijativi UN-a. Owen je
drao da e samo tako moi zadrati Ruse u mirovnom procesu.
Nastala je grozniava diplomatska aktivnost. General Rose ot
putovao je u Beograd, pa se vratio u Sarajevo odluan da Srbe i Vladu
BiH natjera na prekid vatre i plan povlaenja oruja. Veleposlanici
NATO-a okupili su se 9. veljae u Bruxellesu na sjednici vijea Sjevernoatlantskog pakta. Amerikanci i Francuzi stigli su sa zahtjevom da
NATO uputi Srbima ultimatum. Britanci su no uoi sjednice pokuali
postii to da se o toj temi uope ne raspravlja, obavjetavajui ostale
lanice da general Rose radi na sporazumu o demilitarizaciji koji samo
to nije zakljuen. Ultimatum NATO-a, ustvrdili su Britanci, samo bi
upropastio sporazum jer bi naljutio Srbe i gurnuo ih na prkoenje.
Glavni tajnik NATO-a, Manfred Woerner, savjetovao se s ostalim
veleposlanicima i utvrdio da su Britanci usamljeni u svom protivljenju
akciji NATO-a. Kako se sjea jedan zapadni diplomat: Britanski je
predstavnik rekao kako nema potrebe odrati sjednicu jer je general
Rose postigao sporazum. Provjerili smo preko svojih vlastitih izvora
i utvrdili da nije tako. Bilo je jasno da nam mau oi. Na samoj sjednici,
nakon britanskog pokuaja da se ona opozove, predoene su nam kon
kretne verzije [nacrta priopenja NATO-a]. Britanci su doli s verzijom
u kojoj se praktiki Srbima govorilo: ' Molimo vas, budite dobri', bez
ikakve prijetnje kojom bi se to potkrijepilo. Britanci su htjeli sve pre
pustiti Ujedinjenim narodima.
Tako su 9. veljae paralelno odrane dvije presudne sjednice. U
Sarajevu je general Rose pozvao zapovjednike dviju vojska u zranu
luku, a u Bruxellesu je, unato britanskim pokuajima, odrana sjednica
vijea NATO-a kako je bilo odreeno.
General Rose je danima pripremao sastanak u sarajevskoj zranoj
luci. Sastavio je plan u etiri toke koji je pozvanim stranama kanio
predoiti praktiki kao gotov in o kojemu nema pregovora; prvo, ne
posredan prekid vatre; drugo, povlaenje tekog oruja bar dvadeset
kilometara od Sarajeva ili njegova predaja UN-u; tree, postavljanje
postrojba UN-a na kljune poloaje izmeu dviju bojinica; i etvrto,
formiranje zajednike komisije koja bi se svakog dana sastajala kako
bi utanaila potankosti oko provedbe plana.

311

Nije bilo lako. Srbi su se najprije usprotivili planu. Karadi je na


sastancima s Roseom do 9. veljae govorio kako bi Srbi pristali da
im UN nadgleda teko oruje, ali ne da ima vlast nad njim. Isticao
je kako su Bonjaci brojano nadmoniji (to je bila istina), pa je va
trena nadmo Srbima nuna kako bonjako pjeatvo ne bi pregazilo
njihove prve crte. Rekao sam mu neka se nosi, poslije je izjavio
Rose. Rekao sam da sada djeluje u strategijski posve drukijim prili
kama i da nadgledanje nije dovoljno. Rose se osmog veljae sastao
s naelnikom srpskog Glavnog stoera, Manojlom Milovanoviem, koji
je prihvatio Roseov plan od etiri toke i pristao da 9. veljae doe
na sastanak u zranoj luci.
Kasnije iste veeri Rose se naao s Jovanom Divjakom, zamjenikom
zapovjednika armije BiH. Divjak je bio ivahan, omiljen asnik, ali ne
utjecajan onoliko koliko se moglo zakljuiti po njegovu poloaju. Armija
BiH imala je dva zamjenika zapovjednika, Srbina Divjaka i Hrvata
Stjepana ibera. Njihovo postavljanje bilo je odraz elje Vlade BiH
da doara bar privid vienacionalnosti u Vrhovnom zapovjednitvu.
Divjak ga je primio to je mogao ljepe, pun elje, kako je sam rekao
da mu pokae kako su pripadnici Armije BiH vojno, intelektualno
i kulturno, na njegovoj razini, jer znamo da je on u Velikoj Britaniji
ugledan vojni dunosnik. Te smo ga veeri poastili vojnom veerom
i vrlo oputeno razgovarali. Mislim da se nala i boca vina. Rose je
Divjaku rekao kako su Srbi prihvatili da povuku teko oruje u zonu
iskljuenja dvadeset kilometara od grada. Divjak je obeao da e pred
stavnici Armije BiH doi sutradan na sastanak u zranoj luci.
No, Divjak se preraunao. Postupao je preko svojih ovlatenja. Izetbegovi je ve bio odluio da njegova Vlada nee doi na sastanak.
Drao je da je samo na Srbima da poduzmu korake. Zato bi trebala
doi Vlada BiH kad je odgovornost na srpskoj strani? Nakon bom
bardiranja trnice potpuno se promijenilo meunarodno raspoloenje.
Vlada BiH osjeala je da nikad nije bila tako blizu meunarodnoj vojnoj
intervenciji. Izetbegovi je strahovao da Rose kuje plan kojim e
potkopati novu odlunost Sjevernoatlantskog pakta i smisliti kompromis
kojim e ukloniti potrebu za zranim udarima. Imao je pravo.
Rose je ekao u zranoj luci. Doli su Srbi, a Bonjaci nisu. Rose
je bio bijesan. Bio je pod jakim pritiskom da isposluje sporazum koji
e antiintervencionistikom lobiju u NATO-u omoguiti da ustvrdi kako
je dovoljna i sama prijetnja zranim udarima pa prema tome ne treba
ultimatum. Toga su se dana u Bruxellesu sastajali veleposlanici NATO-a
i Rose je znao kako mu je to jedina mogunost da sprijei ono to
je smatrao katastrofom - bombardiranje srpskih poloaja od strane zra
koplova NATO-a dok su snage UN-a pod njegovim zapovjednitvom

312

na nianu srpskog topnitva koje e, kako je vjerovao, biti upotrijebljeno


za odmazdu.
Rose je odjurio u grad, otiao u Divjakov ured i upitao zato Armija
BiH nije potovala Divjakovo sinonje obeanje. Divjak mu je rekao
da mu je predsjednik zabranio. Rose je zatraio od Divjaka da ga od
mah odvede predsjedniku. Izetbegovi je upravo davao televizijski
intervju za CNN u kojem je rekao: Smatram da je jedino rjeenje
kombinacija pregovora i zranih udara, sami razgovori ne mogu donijeti
rezultate, ne! Ovdje je potreban simultan pritisak na agresora, to znai
samo jedno - uporabu sile. Pritisne li ih svijet dovoljno, oni e vratiti
teritorije.
Rose je prekinuo intervju CNN-u i rekao Izetbegoviu da e pred
cijelim svijetom osuditi Vladu BiH ako odmah ne naredi zapovjednitvu
Armije BiH da doe u zranu luku. Prema Divjaku, Rose je rekao
da e obavijestiti meunarodnu javnost da Vlada i Armija BiH ne
ele pregovore pa emo mi biti odgovorni za nastavak sukoba, i da
je srpska strana pristala na pregovore, a mi smo ih odbili. Rose je
prijetei natuknuo kako nema dokaza da su Srbi ispalili granatu na
trnicu. Dodao je da svijet nee oprostiti Bonjacima to nisu iskoristili
ovu priliku za mir. Britanski je general smekao i uplaio Izetbegovia,
koji je onda poslao svoju delegaciju u zranu luku i ponizno se ispriao
zbog nesporazuma.
U roku od sat vremena Rose je dobio usmeni pristanak obiju strana.
Nita nije bilo napisano ni potpisano. Rose je izjavio kako je nauio
da su na Balkanu potpisi ionako bezvrijedni. Sporazum je priopen
Bruxellesu.
U meuvremenu su veleposlanici NATO-a sastavljali ultimatum.
Britance je nadglasao dogovor svih ostalih lanica. Juri su povele Sje
dinjene Drave i Francuska. Krajem dana, NATO je uputio podulji
ultimatum Srbima: moraju povui teko oruje dvadeset kilometara od
sredita Sarajeva ili ga povjeriti nadzoru UN-a. Za to je odreen rok
od deset dana. Svako oruje koje se nae na mjestu nakon isteka roka,
bit e ciljem zranih napada zrakoplova NATO-a. Ultimatum nije
proslijeen UN-u.
Rose je sad poeo utrku s vremenom. Imao je deset dana vremena
za provedbu plana kako bi osujetio zrane udare. Srbi su odmah od
prvog dana prkosom odgovorili na ultimatum. Karadi je izjavio da
e sruiti to je mogue vie zrakoplova, ve u prvom valu etrdesetak
posto. Danima ni jedno oruje nije povueno niti stavljeno pod nadzor
UN-a. Neto je starog topnikog orua prebaeno u vojarnicu u
Lukavici, te je nenaoruanim vojnim promatraima UN-a doputeno
da ga pregledaju. Bila je to lakrdija za javnost to su je izveli Srbi

313

koji nisu ni prstom maknuli da udovolje uvjetima ni ultimatuma NATO-a ni sporazuma u zranoj luci. Ali su se glasnogovornici generala Rosea
pojavljivali svakog dana kako bi objavili da je uinjen napredak.
Srbi su 12. veljae, drugog dana ultimatuma, postavili novi uvjet:
za uzvrat to oni povlae teko oruje, Armija BiH mora povui svoje
pjeatvo s bojinice. Opet je to bilo posve izvan uvjeta postavljenih
u ultimatumu NATO-a i sporazumu u zranoj luci. Srbi su se suelili
s NATO-om. Unato neuvjerljivu optimizmu generala Rosea, NATO
se kanda spremao za prvu borbenu akciju u svojoj povijesti. U Sarajevo
su nagrnule strane televizijske ekipe u nadi da e se ponoviti Pustinjska
oluja iz 1991. s bombardiranjem Bagdada.
Iza kulisa je Roseov stoer intenzivno pregovarao sa srpskim el
nicima kako bi ih nagovorio da uine togod ime e uvjeriti NATO
da potuju uvjete ultimatuma. Rose je najprije zatraio da obje strane
koncentriraju teko oruje na jedinom neutralnom podruju u zemlji
- u sarajevskoj zranoj luci koju nadzire UNPROFOR. Srbi su to odbili.
Onda je general Rose Srbima predloio pet mjesta, koje su razmotrili
i opet odbili. Na posljetku, kako se primicao rok, doputeno je Srbima
neka sami izaberu mjesta gdje e njihovo oruje biti stavljeno pod
nadzor UN-a. Izabrali su pet mjesta izvan grada i tri u gradu, ukupno
osam. To je razjarilo Vladu BiH koja je odmah izjavila kako su Srbi
izabrali strateke visove s kojih ve ^vadeset dva mjeseca bombardiraju
grad. Bijesno je Ejup Gani lupao akom po stolu kad je vidio zemljovid
tih poloaja i ljutito optuio UNPROFOR za urovanje sa Srbima kako
bi se onemoguili zrani udari, a bez promjene strateke realnosti op
sade Sarajeva.
Desetodnevni ultimatum gurnuo je UN u ogorenu javnu raspravu
s NATO-om oko definicije rijei nadzor. Devetog veljae inilo se
da nema sumnje to nadzor znai. Ne znai nadgledanje ni praenje,
nego znai da e o uporabi oruja odluivati snage UN-a, a ne Srbi.
Ne samo da e srpski prst biti daleko od obaraa, nego e obara
biti pod kljuem UN-a. No, poetkom roka ultimatuma, takvo
tumaenje UN-a o tome to je nadzor poelo je izmicati. Uskoro je
stoer generala Rosea poeo tvrditi da UN uope ne mora biti u
fizikom posjedu oruja a da bi ga mogao uinkovito nadzirati. Ima
raznih metoda nadzora, izjavio je potpukovnik Simon Shadbolt.
Moete ih motriti, znate gdje su, moete trenutano reagirati. Mi
uvjereni da e biti pod naim nadzorom. A to je Vladi BiH zvu
kao da UN na terenu smiljeno razvodnjava ultimatum NATOProlo je pola roka, a da UN-u nije predan ni jedan srpski i
UNPROFOR je 15. veljae prestao davati svakodnevno izvjee
napretku. Vie se ne igramo lota, rekao je glasnogovornik. Vaan

314

je opi trend. A opi je trend bio jasan. Srbi se nisu kanili pokoriti.
Htjeli su drati NATO u kripcu do kraja.
etiri dana prije isteka ultimatuma John Major je otputovao u
Moskvu na sastanak s ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom. Poslije
sastanka, Jeljcin je iskazao koliko se ljuti na Sjedinjene Drave. Zapad
ne moe odluivati o Balkanu, rekao je, bez pristanka Rusije. Izrazio
je zadovoljstvo to se Major s njim slae.
Odmah sutradan dola je presudna intervencija. Jeljcin je 17. veljae
poslao pismo bosanskosrpskom vodstvu. Predao ga je njegov izaslanik
urkin. U pismu je Jeljcin pozvao Srbe da povuku teko oruje. Za
jamio je da e poslati ruske postrojbe na ona podruja iz kojih e
se bosanski Srbi povui. Nakon napornih pregovora, Karadi i Mladi
su prihvatili tu ponudu i praktiki ispunili ultimatum NATO-a. Nekoliko
sati nakon toga konvoji vojnih vozila kretali su se po srpskom teritoriju
i prevozili oruje koje e se ili posve povui ili e se dovui na stovarita
gdje e ih UN moi nadzirati. Odmah je etiri stotine ruskih vojnika
upueno iz baze u istonoj Slavoniji gdje su bili razmjeteni 1992. u
sklopu mandata UNPROFOR-a u Hrvatskoj. Karadiu je to bila svo
jevrsna pobjeda: Vrlo je vano bilo to to su upuene ruske postrojbe
i to se bez predsjednika Jeljcina nije mogao napraviti nikakav vaan
potez. Rusima je to bila oita diplomatska pobjeda. Od Jeljcina se
i prije trailo da u Bosnu poalje ruske vojnike, ali je to uporno odbijao.
Pristao je sad kad su se stvari zakuhale kao nikad prije, i tako postigao
vrhunac diplomatskog uspjeha i afirmirao Rusiju kao kljunog aktera
u meunarodnim naporima oko prestanka rata. Kad su Rusi stigli na
Pale, gomile oduevljenih Srba klicalo im je kao da su kakva oslo
bodilaka vojska.
Generala Rosea nita nisu pitali o razmjetaju ruskih vojnika. Meni
je to novost, rekao je, ali rado primam dobre vojnike bez obzira
iz koje su zemlje. Nekoliko sati prije isteka roka, dok su njegovi asnici
jurili bosanskim podrujima i revno obilazili toke gdje su nestani ten
kovi i teko oruje jo bili postavljeni ili bili zameteni snijegom, Rose
je izjavio da s istekom presudnog sata oekuje da e biti u krevetu,
u duboku snu. Pa sutra je, rekao je, obian ponedjeljak.
Za cijelo desetodnevno razdoblje ultimatum NATO-a se rutinski
spominjao kao ultimatum radi prekida opsade Sarajeva. To uope
nije bilo tono. Iako su na posljetku uutjeli srpski topovi, bilo je jasno
da e opsada ostati vrsta kao prije. Postavljanjem postrojba UN-a du
bojinice, pogotovo u sreditu grada, eventualna podjela Sarajeva vaan srpski ratni cilj - primaknuta je korak blie. Pojavio se zaetak
zelene crte pod nadzorom meunarodnih snaga. Na pitanje nije li
UN praktiki podijelio Sarajevo onako kao to je trideset godina prije

315

podijelio Cipar, glasnogovornik UNPROFOR-a, Peter MacFarlane,


rekao je bez traga ironije: Ali ovo je tek privremena mjera, do posti
zavanja sveobuhvatnog sporazuma. Tako je, naravno, i razmjetaj UN-a
na Cipru isprva bio tek privremena mjera koja se s vremenom pretvorila
u trajno stanje.
I tako se Karadi izvrsno izvukao iz tekog kripca. Meunarodna
je zajednica vidjela kako je pristao na povlaenje oruja. Uutjelo je
njegovo topnitvo; prestalo je ubijanje u Sarajevu. Podjela za kojom
je toliko udio, poela se ostvarivati, ak nije morao ni dati vojnike
za obranu gradske granice njegove drave - UN je to radio za njega.
Vlada BiH osjeala se prevarenom i ponienom. Za divno se udo
Karadi najvie okoristio ultimatumom NATO-a da e protiv njega
primijeniti silu.
Ipak je granatiranje prestalo. Sarajlijama je neizmjerno laknulo, opet
su izlazili na ulice. Poeli su voziti tramvaji. Opet su se otvorile trgovine.
UNPROFOR je otvorio novi modri put preko zrane luke pa su
sad u grad poele pristizati manje koliine robe. Cijene su poele padati.
Neko se vrijeme vjerovalo da prestaje agonija grada. Bila je to obmana.
Urednica Osloboenja, Gordana Kneevi, saela je zbunjenost grada
u tom razdoblju. Kao da su nam smrtnu kaznu, rekla je, pretvorili
u doivotnu robiju. Teko je osjeati se sretnima, ali bar nam je zasad
laknulo.

316

25

MORALNI NAPREDAK
Washingtonski sporazum
Veljaa 1994.

Otkako je Clinton postao predsjednikom, amerika politika prema


Bosni padala je iz krajnosti u krajnost. Washington je zapravo mogao
vrlo malo uiniti. Srbi su zgrabili sedamdeset posto teritorija, a Musli
mani i Hrvati su se klali oko ostatka. Bila je povuena crta: Sjedinjene
Drave ne ele slati vojsku u Bosnu, a drave NATO-pakta, koje su
imale svoje vojnike na terenu, bile su u najboljem sluaju podvojene
glede uporabe zrane sile. Poslije Vance-Owenova plana svaki je prijed
log za prestanak rata bio jednostavno preruena verzija srpsko-hrvatske
podjele. Poticaj obnove muslimansko-hrvatskog saveza - i stvaranje muslimansko-hrvatske federacije - dokrajio je njihovo uzajamno krvo
prolie i ojaao Vladu BiH. Sve je iznenadio.
Ustroj federacije bio je impresivan pothvat, napose zato to je to
bila ljupka diplomatska pirueta koju je u kolu plesaa ravnih tabana
izveo najnespretniji od njih - Sjedinjene Drave. Opstane li ta krhka
tvorevina - a mogunosti su bile slabe - Muslimani e dobiti novo ue
za spaavanje. Osigurat e im se dovoz humanitarne pomoi u izolirana
muslimanska uporita, a moda e - to je Sarajevu i pobornicima in
tervencije u Clintonovoj administraciji bilo jo privlanije - omoguiti
isporuku oruja Armiji BiH. Hrvatska vie nee blokirati ili pobrati
pola svake poiljke oruja, samo da bi to oporezivanje ponovili i
bosanski Hrvati. Armija BiH vie nee biti vezana borbom s Hrvatima,
nego slobodna da bi se suoila sa srpskim neprijateljima. Dolo je to

317

odmah nakon neuspjeha plana EU, teorijski je rijeilo Muslimanima


teak problem izlaza na more i dalo im neku normalniju, manje rascjep
kanu dravu.
Hrvatski, bonjaki, ali to je najvanije ameriki diplomati radili
su iza kulisa na zakljuenju sporazuma mnogo mjeseci prije nego to
je 2. oujka 1994. federacija formalno inaugurirana u Bijeloj kui. Ideja
je bila na tapetu jo u kolovozu 1993. U Zagrebu se jedne veeri Clintonov posebni izaslanik Charles Redman, sjedei za veerom izmeu
bosanskog premijera Harisa Silajdia i Mate Grania, ministra vanjskih
poslova RH, zaudio injenicom da je objema stranama jako stalo do
sporazuma. No, kako je rekao, ni jedna nije bila voljna poduzeti teke
korake da se postigne.
Iduih est mjeseci nije bilo napretka. Borbe izmeu Hrvata i Musli
mana samo su se zaotravale, dvije su se strane sve dublje ukopavale.
Uvijek su obje strane imale valjane izgovore, izazova je bilo u izobilju,
esto su se gazila obeanja, sjea se Redman.
Washington je poeo pritiskati Zagreb da obustavi borbe svojih
snaga protiv Muslimana u Bosni. Na nekoliko sastanaka s Tumanom,
Charles Redman, Clintonov posebni izaslanik, i Peter Galbraith,
ameriki veleposlanik u Hrvatskoj, naglasili su da su Amerikanci zago
vornici neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Hrvatske. Jasno su
podcrtali da je potpora teritorijalnoj cjelovitosti neke drave univerzalni
koncept koji se ne moe primijeniti na jednu zemlju bive Jugoslavije,
a ne na drugu. Ako Hrvatska eli oteti svoj komad Bosne, onda neka
zaboravi potporu Washingtona zahtjevu Zagreba za povrat gotovo
treine Hrvatske koja je u rukama Srba. Galbraith je rekao kako je
posjetom dijelovima Hrvatske pod Srbima, pokazao da razumijemo
narav patnja hrvatskog naroda.
U sijenju je dolo do prekretnice. Redman je veerao s jednim,
kako sam kae, istaknutim Hrvatom koji mu je objasnio kako Tuman
vidi sebe u kontekstu hrvatske povijesti. Ako bi se predsjednika moglo
uvjeriti da bi taj sporazum potvrdio njegovu ulogu u povijesti, moda
bi on poduzeo taj korak. T Redman je zaigrao na kartu Tumanova
osjeaja sudbine i upitao: Kamo ide Hrvatska? Implikacija je bila jasna.
Hrvatskoj prijete sankcije.
Hrvatska je vojska imala u Bosni oko 30.000 vojnika. Redman je
postavio izbor: ili e se Zagreb vladati kako treba ili e se nai izoliran
kao Srbija. Zatim su doli telefonski pozivi.
Nije to nipoto bio neki rafal telefonskih poziva ni pritisak s vrha,
kae Redman. Bilo je dovoljno da se zna kako ta inicijativa ima pot
poru i predsjednika Sjedinjenih Drava i Europske unije. Uspio sam
nagovoriti na takve razgovore ili poruke i neke od najistaknutijih linosti

318

Europe, nadodao je, oito aludirajui na Njemaku koja je od poetka


1991. bila uzela Hrvatsku pod svoje okrilje.
Sjedinjene su Drave naglasile svoju zabrinutost zbog zvjerstava to
su ih nad Muslimanima poinili bosanski Hrvati kojima - kako je opet
istaknuto - pomae Zagreb. Galbraith je potajno poslao nekoga u obi
lazak logora u Hercegovini. Zatoenici su ivjeli u uasnim uvjetima,
nisu imali hrane ni odgovarajueg smjetaja, tukli su ih. Nabacio je
da bi ta zlostavljanja mogla biti ratni zloini, a odgovorne za zvjerstva
moglo bi se smatrati ratnim zloincima. Javno je osudio logore. Prijetnja
je bila jasna.
Napori SAD da predobiju hrvatsku vlast dobili su poticaj i u samoj
Hrvatskoj. U Zagrebu se strahovalo da uak i njegove pristae imaju
glavnu rije - da je vlast preuzela zapadna Hercegovina. Tu je bio i
iskren ok to se sada i na Hrvate gleda kao da se ponaaju poput
svojih neprijatelja Srba. Galbraith je shvatio koliko se Zagreb zgraa.
Hrvatska je vlada shvatila, pr\>o, da je takva vrsta djelovanja ne
ovjena i pogrena, i drugo, da ona vrlo skupo stoji Hrvatsku u
smislu njezina meunarodnog ugleda, odnosa s Europom i Sjedi
njenim Dravama...
... ovdje vlada duboko uvjerenje da je Hrvatska rtva etnikog
ienja i rtva ratnih zloina.
Ponaanje ljudi koje je Vlada podupirala u Bosni bilo je vrlo tetno
za Hrvatsku. U tom totalnom sukobu gubila je moralni oslonac.
Ivo Komi, dugogodinji hrvatski politiar u Bosni, smatrao je da
budunost Hrvata u Bosni ovisi o federaciji Muslimana i Hrvata. Njegov
su plan poduprli Hrvati iz Posavine i srednje Bosne jer su znali da
bi etnika dioba Bosne, kojom bi se u Hercegovini stvorila posebna
hrvatska dravica, njih ostavila izvan svojih granica. Zapravo su gotovo
dvije treine bosanskih Hrvata ivjele izvan te hrvatske dravice i uope
se nisu s njom identificirale. Komiev je plan obuhvaao jednak broj
hrvatskih, muslimanskih i srpskih veinskih kantona, a davao je nadu
i onim Hrvatima koje su poetkom rata istjerali iz kua Srbi, Muslimani
pa ak i Hrvati iz zapadne Hercegovine. Plan je poduprla i Katolika
crkva.
Plan je predviao decentraliziranu federalnu dravu. No, sporazum
od 14. rujna 1993, najprije o ustrojstvu takve hrvatsko-muslimanske
federacije u Bosni, a onda njene konfederacije s Hrvatskom, nije se
ostvario. Hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Grani - kojega i
protivnici opisuju kao konstruktivna i strpljiva ovjeka - i gorljivi
bonjaki premijer Silajdi bi se sporazumjeli, a onda bi to odjednom
palo u vodu. Galbraith je tijekom cijele jeseni gledao kolika su, uza

319

sve njihove grozniave napore, uasna krvoprolia, ruenja i patnje u


tom novom ratu. Meu monicima na terenu jo nije bilo nikakve pot
pore sporazumu.
U cijelom tom razdoblju dok su oni pokuavali postii neki sporazum,
uvijek bi se dogodilo neko novo zvjerstvo: pripadnici HVO ili kakve
otpadnike frakcije HVO poklali bi neko muslimansko selo. A s tim
bi naglo zapeli njihovi napori oko ustroja federacije i konfederacije.
No, to je Clintonovoj administraciji pokazalo da ima prostora za
manevar. Bilo je dovoljno uvjeriti diplomate da je uz primjeren pritisak
- koji SAD mogu vriti i na Muslimane - konfederacija mogua. Kao
prvo, hrvatska se vlada morala otarasiti Bobana i njegovih saveznika.
I onda su me, u prosincu 1993", kae Galbraith, obavijestili da e
Mate Boban poi, kako mi je reeno, na dugi godinji odmor."
Amerikim je diplomatima objava da Boban i njegovi pajdai ne
maju potporu veine bosanskih Hrvata bio vaan element u skupljanju
javne potpore u Hrvatskoj. U Bosni su, meutim, Mate Boban i njegovi
drali uzde vlasti. Komi je pokuao da im je potkopa stalnim sas
tancima s Tumanom - njegovanjem svojih odnosa sa Zagrebom.
Poetkom veljae Komi je iznio svoj plan Saboru, skupu uglednih
Hrvata iz dijaspore i s prostora bive Jugoslavije, koji je sazvan u Sara
jevu. Oajan zbog tekoga stanja u BiH, kao i zbog injenice da, nastavi
li se rat, nigdje vie nee biti Hrvata osim u zapadnoj Hercegovini,
Sabor je odobrio plan.
Za vrijeme ultimatuma NATO-a Srbima - nakon bombardiranja
trnice u Sarajevu 5. veljae - da povuku teko oruje oko Sarajeva,
Sjedinjene Drave nastojale su pribliiti Muslimane i Hrvate koji su,
bar u tom razdoblju, bili zakleti neprijatelji. Drugi je ultimatum, ovaj
put UN-a, imao za cilj da Hrvatsku natjera na posluh. Vijee sigurnosti
dalo je 3. veljae Hrvatskoj rok od etrnaest dana da povue svoju
vojsku ili e se suoiti s posljedicama. Bila je to preutna prijetnja
da e Hrvatsku, kao prije Srbiju, snai sankcije UN-a i svjetska izoli
ranost.
Prividan je uspjeh ultimatuma NATO-a za Sarajevo ulio meunarod
noj zajednici novu odlunost. Redman i Galbraith su tako 16. veljae
pozvali Tumana da odustane od ideje o hrvatskoj dravici u BiH.
Zamolili su ga neka ponovo razmotri prijedlog o ustrojstvu federacije,
a onda i konfederacije. Za uzvrat su Sjedinjene Drave obeale da
e pomoi (i ubrzati) gospodarsku, politiku i vojnu integraciju Hrvatske
u Zapad. Tuman je takoer upozoren da je svaka alternativa neu
godna.

320

Sluajno te noi Galbraith je imao ve dogovoren javni nastup. I


njegova je poruka glasila: Hrvatska ima izbor, ili e gospodarski i
politiki pristupiti Zapadu, ili e dijeliti sudbinu Srbije - izolaciju, gospo
darski slom i beskonani rat. Hrvatska ne moe oekivati meunarodnu
potporu za povlaenje Srba iz Hrvatske dok je njezina vojska u BiH.
Svjetska zajednica vie nee troiti golema sredstva za uvanje hrvat
skih granica dok Hrvatska nastoji kriti granice druge zemlje.1
Ne gubei vrijeme, hrvatski je ministar vanjskih poslova pozvao Galbraitha. Vodstvo je razmotrilo prijedloge veleposlanika Redmana,
pregovori mogu poeti. Bio je to napredak za kojim su svi teili.
Cijeli je sporazum ostao u zraku sve dok strane nisu dole u Wa
shington. Na posljetku sam zakljuio da e biti najbolje okupiti sve
strane i usredotoiti ih na ono to je na kocki. Pregovori su se vodili
na drukiji nain, vrlo intenzivno, kae Redman. U Washingtonu nije
bilo ni jednog sastanka dviju delegacija licem u lice. Redman i Galbraith
razmatrali su dokument s Hrvatima pa bi se pridruili Victoru Jackovichu, veleposlaniku u BiH, koji je u susjednoj sobi bio s bonjakom
delegacijom. Sjedinjenim Dravama, rekao je Galbraith, bilo je vano
da strane, kad su ve dole, i zadri ondje, pa makar i u posebnim
sobama, sve dok ne obave posao.
Bila je to nevjerojatna pobjeda Washingtona, rekao je bonjaki
premijer Silajdi. Gospodin Redman i njegovi suradnici samo su ili
amo-tamo izmeu nas. Tako su se stvari sreivale - vrlo uinkovito.
Doista sam se iznenadio kako je amerika diplomacija tako brzo shvatila
da je zamisao vrlo vrijedna i da je projekt ostvarljiv.
etiri su dana pregovarali o nacrtu sporazuma zasnovana na
Komievu prijedlogu o ustroju kantona. Jednim potezom pera
praktiki su nestale muslimanske i hrvatske minidravice.
Idue godine Tuman je pritisnuo svoje opunomoenike. Bio je to
vrhunac apsurda. Oni isti politiari koji su se zalagali za podjelu Bosne,
sad su se odjednom izjanjavali u korist zajednike drave s Musli
manima. Nije bilo potpuno uvjerljivo, ali dokle god bi trajalo, bio bi
to vaan element svakog rjeenja - a Muslimane bi ojaalo ak i ako
federacija ne bi funkcionirala kako je bilo predvieno. Do godinjice
federacije - proslavljene u Washingtonu u napadnoj odsutnosti Izetbegovia - provedeno je vrlo malo vanih elemenata federacije, a
nijedan konfederacije. No, vie nije bilo borbe izmeu dviju strana,
dapae, bilo je nekoliko njihovih zajednikih operacija protiv Srba.
Muslimani su etiri mjeseca prekida vatre, od 1. sijenja 1995, iskoristili
za nabavu oruja. Hrvatske su vlasti, pa prema tome i bosanski Hrvati,
propustili oruje. Sporazum je i dalje ovisio o potpori Washingtona
i njegovu pritisku na obje strane kako bi uvidjele pogodnosti tog saveza.
321

1) Tu valja napomenuti da u strogom smislu rijei proglaeni cilj


meunarodne zajednice i nije bio da osigura povlaenje Srba iz Hrvatske,
te da UNPROFOR prvotno nije bio razmjeten zato da bi uvao granice
Hrvatske.

322

26 .

CRTA MOGADISHU
Bitka za Gorade
Travanj 1994.

Proljee 1994. donijelo je neoekivanu novu nadu. Poslije ultima


tuma NATO-a koji je uutkao topnitvo oko Sarajeva, SAD i Rusija
preuzimaju mirovni proces - Sjedinjene Drave nakon uspjenog Washingtonskog sporazuma izmeu Muslimana i Hrvata, a Rusija nakon
to je nagovorila Karadia da svoje teko oruje u Sarajevu stavi pod
nadzor UN. Marginalizirani su lord Owen i Thorvald Stoltenberg koji
su mnogo izgubili nakon bezuspjenih pokuaja na brodu Invincible.
Svjetske su se velesile, koje su i nakon hladnoratovskog razdoblja ostale
bipolarne, podijelile oko Bosne. Ameriki izaslanik, veleposlanik Char
les Redman, i njegov ruski pandan, zamjenik ministra vanjskih poslova
Vitalij urkin, udruili su se u odlunosti da ne dopuste da Bosna
izazove novu podjelu Europe na Istok i Zapad.
Redman i urkin su potkraj oujka bili uvjereni da je cjelovito
mirovno rjeenje na dohvatu. Vjerovali su da model Sarajeva mogu
prenijeti na republiku kao cjelinu: prestanak neprijateljstava; pos
tavljanje snaga UN izmeu zaraenih strana; povlaenje tekog oruja.
Bili su uvjereni da stajalita obiju strana konvergiraju. urkin se vratio
u Beograd kako bi iskoristio zamah to ga je mirovni proces dobio
Washingtonskim sporazumom i ultimatumom NATO-a.
Kad sam se poetkom travnja vratio u Beograd, vaan mi je bio cilj
pokuati isposlovati ne samo prekid vatre, nego potpun prestanak
neprijateljstava, neto poput onog u Hrvatskoj, prestanak nepri-

323

jateljstava i razdvajanje zaraenih strana snagama UN. Mislim da smo


doista imali sansu, ah im sam stigao u Beograd, sve je polo
naopako. Kad sam uao u nae beogradsko veleposlanstvo, telefonirao
je veleposlanik Redman i rekao mi da je upravo bombardirano
Gorade.
Od triju istonih enklava,' Gorade bi Srbima uvijek bio najtvri
orah. Bio je kudikamo najvea enklava, a njegovi su bonjaki branitelji
bili bolje naoruani i opremljeni nego drugdje. Bili su izvor stalne opas
nosti bosanskim Srbima, iz depa bi vrili prepade duboko u srpski
teritorij a povremeno bi nanijeli teke gubitke obruu Srba oko njih.
Gorade je takoer bilo strateki kudikamo najvanija od triju
enklava. Lealo je na prometnici izmeu Viegrada i Foe, dva grada
u Podrinju koja su drali Srbi. Oba grada bila su do 1992. veinski
muslimanska, ali su poetkom rata uinkovito i s malo vojnog napora
oiena. U Goradu je mjesno muslimansko stanovnitvo izdralo,
i sad je enklava odvajala dva teritorija u srpskim rukama, tako da je
veza izmeu njih bila oteana, opasna, pa i nemogua bez prijelaza
preko susjedne Crne Gore. Nadalje, Srbi su u Goradu vidjeli kariku
preko koje bi Sarajevo moglo skovati vezu sa Sandakom, regijom s
veinskim muslimanskim puanstvom, to lei dijelom u junoj Srbiji
a dijelom u Crnoj Gori, a odanle i s Turskom. Ta bi zelena trans
verzala, kako su je zvali ideolozi Velike Srbije, Muslimanima bila put
kojim e se islam probiti u srce Europe.
A Gorade i nije bilo posve odsjeeno od ostatka teritorija u rukama
Vlade BiH. U prvih petnaest mjeseci rata, bonjake su snage - a i
tisue civila - prelazile amo-tamo preko planina, pod okriljem mraka
a kroz srpske crte. Put je bio opasan, ali se njime ipak esto ilo.
Tijekom cijele 1992. i dijelom 1993. karavana mazgi redovito je prome
tovala s enklavom iz baznog logora Grebak kod Trnova. Tim putom
su vojnici i civili nosili hranu, lijekove, lako oruje i streljivo i, uz
velike opasnosti, odravali enklavu na ivotu.2Kad je poetkom travnja
otpoeo srpski napad na Gorade, dunosnici UNPROFOR-a su ga
omalovaili, ocjenjujui ga kao obinu diverziju kojom bi se htjelo
bonjake snage odvui s drugih, vanijih bojnih zona. Drukije je mislio
lord Owen:
Kad je to poelo, u Parizu smo privatno razgovarali s Krajinikom
i Koljeviem i uope nismo sumnjali da Srbi ozbiljno kane zauzeti
Gorade. Nikad nisam ni posumnjao da im je Gorade vano. Pa
to im je bio gotovo strateki imperativ.
Bitka za Gorade poela je oko izgradnje obilaznice. Bosanski su
Srbi poeli graditi novu cestu kako bi stvorili sigurnije veze izmeu

324

svojih odvojenih komada teritorija. Izgradnju su im ometali upadi


bonjakih snaga iz enklave. Ironino je to to je zahuktavanje mirovnog
procesa potaknulo generala Mladia na pokret. Nakon samoubojstva
njegove keri u Beogradu, pozornost je Mladiu bila popustila, to mu
inae nije bilo svojstveno. Kad se s kerina sprovoda vratio na Pale,
doznao je da se sprema cjeloviti sporazum kojim bi se zamrznule pos
tojee crte sukoba. Dakle, valjalo je prije toga rijeiti vano pitanje
Gorada.
Tijekom prvog tjedna travnja, tempo srpske ofenzive je jaao. Isprva
je sve podsjealo na pad Srebrenice prethodne godine - srpske postrojbe
steu omu oko grada, svakim su danom sve blie, pred njima tisue
ljudi iz okolnih sela bjee traei utoite u samom gradu. A ipak,
postojale su dvije vane razlike. Prvo, za razliku od Srebrenice godinu
dana prije, Gorade je - bar slubeno - bilo sigurno podruje UN-a
pa je moglo zatraiti zatitu temeljem uzastopnih rezolucija UN. I
drugo, presedan sa Sarajevom pokazao je koliko moe biti uinkovita
prijetnja zranim udarima.
General Rose bio je protiv zranih udara. Smatrao ih je nespojivim
s njegovom ulogom zapovjednika snaga za odranje mira. Obrazlagao
je da bi esta primjena zranih udara pretvorila UNPROFOR od snaga
za odranje u snage za provedbu mira. A provedba mira znai stati
uz jednu stranu u sukobu. Odranje mira zahtijevalo je strogu neu
tralnost. Snagama za odranje mira nije bila dunost da interveniraju
kako bi tok rata skrenule u korist jedne strane. esta bi primjena
zranih udara praktiki pretvorila NATO u bonjako ratno zrako
plovstvo i kobno bi kompromitirala neutralnost UNPROFOR-a. Ne
moete voditi rat, volio je Rose ponavljati, iz bijelih vozila. esto
se mnogo upinjao da objasni kako on u naelu nije protiv vojne in
tervencije; on kao vojnik ne zauzima o tome stajalite. Meutim, isticao
je, ako meunarodna zajednica eli ui u rat na bosanskoj strani, onda
neka povue UNPROFOR i zamijeni ga snagama koje su sposobne
za rat. Njegovi su se stoerni asnici alili da NATO ima spremne
velike koliine kamuflane zelene boje za dan kad e se mandat promi
jeniti. Tanku je crtu izmeu snaga za odranje i snaga za nametanje
mira, izmeu bijelih i zelenih vozila, zvao crta Mogadishu, prema
katastrofalnim posljedicama nastojanja Sjedinjenih Drava da u Somaliji
nametnu mirovni sporazum. A u travnju je, pod snanim meunarodnim
pritiskom, umalo preao tu crtu.
Rose je podcjenjivao ozbiljnost srpskog napada na Gorade.
Prosuivali smo da bosanski Srbi forsiraju na taktikoj razini, i ne
misle ozbiljno da zauzmu enklavu, rekao je. Njegovi su glasnogovornici
poetkom travnja svakodnevno objavljivali priopenja za tisak kako bi

325

ublaili alarmantne tvrdnje Vlade BiH o desecima mrtvih i o nemi


novnoj humanitarnoj katastrofi. Rose nije htio da ono to je smatrao
omanjom lokalnom tekoom onemogui mirovni plan koji je, po nje
govu miljenju, bio blii nego ikad postizanju trajnog rjeenja.
Ali su se njegovi vlastiti vojni promatrai UN-a u Goradu, zajedno
sa svojim kolegama iz UNHCR-a, pobunili. Onda je 7. travnja procurio dokument iz kojeg se vidjelo da su izvjea, koja su oni slali
Roseovu stoeru, bila u suprotnosti s onima koja bi Rose predoio
javnosti. Naelnik amerikog Glavnog stoera, general John Shalikashvili, javno je iskljuio mogunost ponavljanja ultimatuma za
Sarajevo, obrazlaui da se oruje oko Gorada ne moe locirati toliko
tono da bi zrani udari bili ostvarivi. A general Mladi se ponio kao
da je to zeleno svjetlo koje eka. Srbi su otro pojaali bombardiranje
i nadiranje. Promatrai UN-a poslali su hitan poziv Sarajevu. Sve je
vie mrtvih, izgubljeno je dosta teritorija. Ako to nije ozbiljno, kao
to UNPROFOR tvrdi u radijskim izvijeima, nadam se da neu
doivjeti nastanak nekog ozbiljnog stanja, izvijestio je jedan promatra.
I danas je stanje vrlo ozbiljno. Ve smo ponavljali da je naa prosudba
stanja ozbiljna i da je broj rtava meu civilnim puanstvom stalno
vrlo visok.
Vrlo smo uznemireni sluajui izvjea svjetskih medija da stanje nije
ozbiljno. U svjetskim smo vijestima BBC-ja 5. travnja uli: UNPRO
FOR tvrdi da je to omanji napad na ogranienu podruju. S tim
se opet ne slaemo. Stanje je teko. Morate shvatiti da od sredita
Gorada do crta bosanskih Srba ima samo neto vie od tri kilometra.
Tko gleda malo podruje u jugoistonom kutku i tvrdi kako je to
omanji napad na ogranienu podruju, pogreno sudi, grijei i
dokazuje da uope ne razumije to se ovdje dogaa.
UNHCR, koji je takoer imao predstavnike u gradu, izvijestio je
da je u desetodnevnom srpskom napadu poginulo ezdeset sedam
osoba, a ranjeno ih je 325, uglavnom civila.
General Rose tako je malo mario za posljedice napada na Gorade
da je 10. travnja otputovao u Bruxelles gdje e govoriti na sastanku
NATO. Kad sam u Splitu uo da je doista poeo tenkovski napad
s triju strana na dep Gorada, vratio sam se, dakako, odmah.
Rose je telefonski i faksom upozorio Mladia da prekine napade
na Gorade jer mu prijeti akcija NATO-a. Napadi su se nastavili. Za
traivi i dobivi odobrenje posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a,
Yasushija Akashija, Rose je izaao na balkon svog ureda na prvom
katu sarajevskog Kluba delegata, pa je kroz otvoreni prozor koji je
gledao u komunikacijsku kabinu dolje, izdao zapovijed koja ce dovesti

326

do prvog napada NATO-a u njegovoj etrdesetsedmogodinjoj povijesti.


Dva amerika F16 su u 16.22 po srednjoeuropskom vremenu bacila
tri bombe na zapovjedniki bunker srpskog topnitva. Napadi na
Gorade nastavili su se kao da se nije nita dogodilo. Rose je sutradan
zatraio novi val zranih udara. U ponedjeljak 11. travnja u 12.24 sati
dva su Horneta amerikog Marinskog korpusa bacila jo tri bombe
na skupinu tenkova i oklopnih transportera koji su pucali ravno na
Gorade. Unitili su tri oklopna transportera i kamion. U oba sluaja,
zrane udare navodilo je sa zemlje osam britanskih kontrolora napada
koje je Rose bio poslao u Gorade toboe kao vojne promatrae UN.
Zapravo su svi bili pripadnici britanske specijalne postrojbe SAS.
to se mislilo postii zranim udarima? Rose je akciju opravdavao
time to Rezolucija 836 Vijea sigurnosti odobrava akciju radi spre
avanja daljnjih napada, a ne za obranu teritorija ili zatitu njegova
stanovnitva.
Nastao je silan pritisak meunarodne zajednice da se radije ide na
zrane udare nego na preventivu kojom smo se inae bavili. Dakako,
tome sam se otro opirao, jer to bi nas odvelo u rat s vojskom bosan
skih Srba, dok smo mi zapravo bili ondje da bismo prekinuli borbe
i stabilizirali situaciju.
No zrani udari nisu zastraili Srbe. Topnitvo je trenutno uutjelo,
ali napadi NATO-a nalik na ubod igle nisu smanjili vojnu snagu kojom
je Mladi raspolagao. Vojska mu je ostala netaknuta, a odluka da nas
tavi s napadom mu je ojaala. Nazvao je telefonski Rosea i derao mu
se dvadeset minuta, prijetei da ni jedan pripadnik UN-a nee iv otii
sa srpskog teritorija. Zatim je primijenio plan koji je bio pripremio
jo u kolovozu prethodne godine, kad je prvi put zaprijeeno zranim
udarima na srpske postrojbe to su zauzele Igman juno od Sarajeva.
Pokupio je sto pedeset pripadnika UN-a i zadrao ih kao taoce, dok
su njegove postrojbe u sjevernoj Bosni zasule, u znak odmazde, topov
skom i minobacakom vatrom Tuzlu koja je bila u rukama Vlade BiH.
Karadi je posjetio Mladia na bojinici kod Gorada, i dok su se
njihove postrojbe pregrupirale radi nastavka napada, njih dvojica su
razmetljivo, mrtvo-hladno igrali ah. Da je Roseova namjera bila dis
kreditirati samu zamisao zranih udara, teko da bi to mogao
uinkovitije izvesti. irom svijeta, svi koji su od poetka bili protiv vojne
intervencije, zadovoljno su izustili: Pa govorili smo vam.
Rusi, koje nitko nije nita pitao, sad su odluili da se pobrinu da
NATO ne bi opet samostalno postupao. Smatrali su da zrani udari,
makar bili i minimalni, prijete irenjem sukoba. Vitalij urkin otputovao
je na Pale.

327

Bilo je vrlo opasno. Da je NATO reagirao onako kako ga je pozivala


Vlada BiH, da je masovno bombardirao podruje Gorada ili poloaje
bosanskih Srba, nastao bi totalni rat u kojemu bi sudjelovali UN i
NATO. Dakako, zabrinuo sam se i za reakcije u domovini, gdje bi
moglo poi naopako pa bismo se nali u meunarodnoj krizi. Nikad
nisam pomislio da emo doslovce upasti u Trei svjetski rat, ali ipak
u velike politike trzavice, u politiku krizu koja bi imala dugorone
nepovoljne posljedice.
Curkin je smatrao kako se, u sluaju da zapadni saveznici uu u
rat na strani Vlade Bih, onda ne bi moglo prigovoriti pozivima ruskih
nacionalista za obranu Srba. Bosna je zaprijetila da svijet uvue u novu
hladnoratovsku konfrontaciju Istoka i Zapada.
Srbi su zavrni napad poeli 15. travnja. Bonjaka je obrana tako
brzo popustila da su se dva pripadnika britanskog SAS-a odjednom
nala na bojinici. Obojica su bila ranjena, jedan teko. .Njihove su
kolege obavijestili Rosea u Sarajevu i zatraili hitnu sanitetsku
evakuaciju. Rose je zatraio blisku zranu potporu koju rezolucija
Vijea sigurnosti doputa u svrhu zatite osoblja UN-a, ali zahtjev je
morao odobriti Yasushi Akashi, koji je bio na Palama na sastanku s
Karadiem. Rose je nazvao Pale u trenutku kad je Akashi bio na
ruku s Karadiem. Njihov je razgovor onda snimljen, a poslije i ob
javljen.
Odmah nam treba zrana potpora, general Rose je rekao
Akashiju.
Kako bi bilo da doktor Karadi naredi trenutan prekid vatre dok
mi obavimo hitnu evakuaciju naih ljudi? odvratio je Akashi.
Dok poruka stigne postrojbama na terenu, svi e ve biti mrtvi
ili zarobljeni, odgovorio je ogoreni Rose. Imamo ranjenike, moramo
se posluiti Modrim maem [bliskom zranom potporom] da ih iz
vuemo. Inae e ih sve pobiti.
Akashi je upitao Karadia to se dogaa na bojinici kod Gorada.
Karadi je s drugog telefona nazvao Mladia. Mladi je rekao da su
britanski vojnici sigurno odlutali sa svojih mjesta ako su ranjeni.
Gospodine predsjednie, zar vjerujete njima, a meni ne? upitao
je Mladi. Ja vam govorim istinu, a oni lau.
Karadi se uzrujano okrenuo Akashiju i rekao:
Bili su na bojinici! to su radili na bojinici? Ondje ne bi smjeli
biti.
I Akashi je odbio Roseov zahtjev za bliskom zranom potporom.
Ranjeni ljudi nisu bili odlutali sa svojih prijavljenih mjesta, ^nego
ih je jednostavno pretekao ritam borbe. Poslije e Rose uti. ita

328

obrane tako je brzo popustila da su se oni nali ondje. Bojinica je


prohujala mimo njih, a da to uope nisu znali.
Srbi su 16. travnja objavili da su zaposjeli strateke uzvisine oko
Gorada. Kao Srebrenica prethodne godine, sad im je Gorade bilo
na dlanu. Bili su na samim vratima grada i nastavljali napad. Rose
je po podne opet zatraio blisku zranu potporu. Ovaj put je Akashi
pristao. Uzletjeli su zrakoplovi NATO-a, ali je vrijeme bilo runo. Mo
rali su izvesti vie preleta da bi tono identificirali ciljeve. Raketa
zemlja-zrak pogodila je jedan britanski Sea Harrier. Pilot se katapultirao, a zrakoplov se sruio u plamenu. Misija je naputena.
Na Palama se urkin sve vie uzrujavao zbog eskalacije koju je
taj dogaaj predstavljao. Karadi je bio nestao: bio je otputovao u
Banja Luku, udaljenu dvanaest sati vonje automobilom, a telefonski
ga se nije moglo dobiti. Po poloaju najvii elnik bosanskih Srba na
Palama bio je predsjednik parlamenta Momilo Krajinik. urkin je
poslije rekao kako se Krajinik skanjivao da preuzme odgovornost za
bilo to. Oajni je urkin onda nazvao Miloevia. Moram li osobno
preuzeti posao predsjednika Republike Srpske? upitao je srpskog
predsjednika. urkin se bojao da bi NATO na ruenje britanskog
mlanjaka mogao uzvratiti novim zranim udarima.
Kad je sruen britanski zrakoplov, poela su stizati bjesomuna iz
vjea... Nisam znao je li to istina ili nije, ali smo uli da tridesetak
zrakoplova NATO-a krui iznad Gorada, spremnih na snano bom
bardiranje.
Pitao sam se to bih mogao uiniti. Imao sam neke vrlo otre
razgovore s Miloeviem i s Krajinikom, po rangu najviim ovdanjim
elnikom bosanskih Srba. Razgovarao sam i s gospodinom Akashijem
u Sarajevu, pa je dolo do dogovora da se zrakoplovi povuku s
Gorada i da nee biti bombardiranja.
urkin je nagovorio Akashija neka opozove zrane udare. Za uzvrat
je Krajinik obeao: prvo, da e prekinuti bombardiranje; drugo, da
e se srpske postrojbe povui na tri kilometra od sredita grada; i tree,
da e osloboditi stotinu pedesetak djelatnika UN koje su poslije prvih
zranih udara Srbi bili uzeli za taoce. Sporazum je postignut predveer
i morao je stupiti na snagu odmah. Sutradan e se pregovori nastaviti.
Nijedno obeanje nije ispunjeno. Sutradan ujutro Karadi se vratio
iz Banja Luke. Yasushi Akashi vratio se iz Sarajeva na Pale. Sad se
Vitalij urkin odjednom na neki bizaran nain naao u ulozi posrednika
ne vie izmeu Srba i Vlade BiH, nego izmeu Srba i meunarodne
zajednice. Bio jc to najbolji dokaz u kolikoj je mjeri Karadi u svom
duhu identificirao UN i NATO s potporom muslimanskoj strani.

329

Karadievo ponaanje raspalilo je urkina koji e poslije rei:


Dakle, obeali su mi to troje da e uiniti. Meutim, nikoga nisu
pustili. Nisu se ni za centimetar povukli s mjesta na kojem su bili.
A bombardiranje se nastavilo.
Karadi je odugovlaio. Poslije otprilike dva-tri sata, postalo mi
je jasno da zbog nekih svojih razloga on ne eli nikakav sporazum.
Stoga sam mu rekao kakve prilike proputa, meu ostalima i priliku
skidanja sankcija, pa sam napustio sastanak.
S druge strane, Akashi je bio susretljiviji. eljno se hvatao svake
slamke koju bi mogao prikazati kao znak napretka. urkin nastavlja:
Onda je Akashi rekao: Dobro, a kako bi bilo da bar dogovorimo
sanitetsku evakuaciju?" A Karadi je spremno prihvatio: O da, o
da! To emo objaviti!" Shvatio je da je nuno objaviti neto pozitivno,
pa je otiao k novinarima koji su ekali. Doktor Karadi pozvao je
i mene da im se pridruim, ali ja nisam htio. A nakon te kratke tis
kovne konferencije, prili su mi neki novinari i postavili neka pitanja,
a ja nisam to htio rei, ali rekao sam... Rekao sam da sam strano
razoaran jer sam u jednom vikendu doivio vie pregaenih obeanja
nego u cijelom svom ivotu. Trebalo se postii mnogo vie.
A Akashi je u svom tipinom stilu rekao novinarima:
Predsjednik Karadi i ja dogovorili smo se da e se sve strane mak
simalno suzdravati od svake ofenzivne djelatnosti. U meuvremenu
nastavit emo pregovore i nastojati to prije potpisati sporazum kako
bi se situacija stabilizirala. Predsjednik Karadi slae se s hitnom
evakuacijom humanitaraca i graana Gorada. UNPROFOR je na
to spreman sutra ujutro u osam sati.
Tog su dana postrojbe bosanskih Srba i oklopna vozila zaposjele
dio grada na desnoj obali Drine. Granatiranje se nastavilo nesma
njenom estinom.
General Rose je potajno zapovjedio svojima iz SAS-a da napuste
grad pjeke, neprimjetno, u gluho doba noi. Zrani su ih udari bili
otkrili. Bosanski Srbi znali su tko su, pored ostalog i zato to su Ameri
kanci poslali televizijskim mreama video-snimke zranih udara na
kojima su se uli glasovi terenaca kako izrazitim junjakim engleskim
naglaskom navode zrakoplove u napadu. Kad su se sutradan me
unarodni humanitarci probudili, vidjeli su da su ih Roseovi ljudi,
prema njihovom shvaanju, napustili. Navodno je gradonaelnik
Gorada Ismet Briga zaplakao uvi da su pripadnici SAS-a otili.
Poslije su meunarodni humanitarci evakuirani helikopterima, dakako,

330

uz spremnu suradnju bosanskih Srba. Gorade je preputeno svojoj


sudbini.
U oaju se predsjednik Izetbegovi pismom obratio Boutrosu Boutrosu Ghaliju, optuujui ga da je osobno odgovoran za sudbinu
enklave:
Takozvano sigurno podruje postalo je najnesigumije mjesto na svi
jetu. Prije gotovo godinu dana organizacija kojoj ste vi na elu pro
glasila je teritorij Gorada zatienim podrujem UN-a. Rezolucije 824
i 836 Vijea sigurnosti spominju to zatieno podruje, ali to su ostale
tek prazne rijei. Ni vi ni vae osoblje niste uinili nita kako biste
mandat iz tih rezolucija upotrijebili za zatitu Goradana i vjerodos
tojnost Ujedinjenih naroda. Rezultat je oito tragian. Glavni tajnie,
moj vas narod smatra odgovornim za nastalo stanje. Ova zemlja
krvari, i tu nema mnogo mjesta za diplomatsko oklijevanje. Padne
li Gorade, mislim da e vam osjeaj moralne odgovornosti narediti
da napustite poloaj glavnog tajnika UN-a. To je najmanje to moete
uiniti.
Na silan pritisak Amerikanaca i glavnog tajnika NATO-a Manfreda
Woernera, Ghali je zatraio od NATO-a da svojim zranim snagama
obustavi daljnje napade. U Bruxellesu se sastalo Vijee NATO-a, gotovo
paralizirano unutarnjom podvojenou, jer su Amerikanci traili zrane
udare, a Britanci tvrdili da su oni nespojivi s postojeim mandatom
UNPROFOR-a. Ameriki su se diplomati s p reziro m odnosili prema
stajalitu Britanaca to ga je jedan Amerikanac, u povjerenju, nazvao
zbilja kukavikim. Britanci su pak predbacivali Amerikancima da ne
maju hrabrosti da poalju svoje postrojbe na teren. Sjevernoatlantski
pakt - da i ne spomenemo takozvane posebne veze Britanije i Sje
dinjenih Drava - naao se u krizi kao nikada dotle. Vijee je objavilo
da bi tek za nekoliko dana moglo odgovoriti na Ghalijev zahtjev.
Skupina od pedesetak bosanskih Srba je 19. travnja upala u stovarite oruja pod nadzorom UN-a, u sarajevskoj zoni iskljuenja, u
vojarni Lukavica, jednom od mjesta odreenih 9. veljae sarajevskim
sporazumom o prekidu vatre. Uzeli su osamnaest protuzrakoplovnih
topova, dok su ih promatrai UN-a - pod ijim je nadzorom oruje
bilo, kao dio provedbe sarajevskog sporazuma o prekidu vatre - bes
pomono gledali. Mladi je kanda uivao u poniavanju i izazivanju
cijelog Zapada. Prema meunarodnim humanitarcima, do 20. travnja
se, nakon nepuna tri tjedna, broj mrtvih bio popeo na 313, a ranjenih
je bilo vie od tisuu, ali su prema podacima Vlade BiH te brojke
bile mnogo vee. Predsjednik Clinton opet je zatraio odluniju akciju
snaga NATO-a.

331

U NATO su uspjeli postii neki kompromis, ali takav koji je raz


bjesnio Britance. Objavljen je ultimatum Srbima kojim ih se upozorava
da e se izvrgnuti zranim udarima ako ne ispune tri uvjeta: prvo,
trenutan prekid vatre; drugo, do subote 23. travnja ujutro povlaenje
postrojbi na tri kilometra od gradskog sredita; i tree, do utorka 26.
travnja naveer povlaenje tekog oruja na dvadeset kilometara daljine.
Britanci su, radi jedinstva NATO-a, popustili pritiscima, ali su pros
vjedovali da ultimatum predstavlja opasan presedan koji ak nadmauje
onaj iz veljae o Sarajevu. Prvi put trai se djelovanje samo od Srba;
i usmjeren je, eksplicitno, protiv jedne strane. Sarajevski je ultimatum
od 9. veljae zahtijevao da obje strane stave teko oruje pod nadzor
UNPROFOR-a. Za Britance, koji su od poetka izjednaavali sve
strane, bez obzira na ulogu koju je svaka od njih imala u ratu, taj
novi ultimatum je, prvi put, izdvajao Srbe kao neprijatelje. Tu su se
jo vie napeli britansko-ameriki odnosi.
Dok se bombardiranje Gorada nastavljalo, Yasushi Akashi je ot
putovao u Beograd u odluci da jo jednom objavi neto pozitivno
kako bi sprijeio NATO da ostvari svoju prijetnju. S njim je otiao
i podtajnik UN-a Shashi Tharoor:
Dakako, bili smo svjesni velikih pritisaka od strane nekih lanica
NATO-a i naravno od strane glavnog tajnika NATO-a da se ostvari
zrana akcija. Naa je briga bila da prosudimo je li to nuno, ima
li nekog miroljubivog izlaza...
U subotu 23. travnja Akashiju se javio admiral Leighton Smith,
zapovjednik junog krila NATO-a, i zatraio odobrenje za zrane udare,
zato to Srbi nisu ispunili prvi uvjet ultimatuma NATO-a - nema prekida
vatre. Akashi je to odbio jer da navodno postoje dokazi da su Srbi
poeli provoditi drugu toku, povlaenje tekog oruja (iako je bio ve
proao rok u kojem su to morali uiniti). Akashi je rekao Smithu neka
Srbima dade vie vremena. Istodobno je general Rose poslao u Gorazde
satniju od 150 Ukrajinaca.
Smith je to prenio Woerneru, koji je, bijesan to je toliko kom
promitiran kredibilitet NATO-a, osobno intervenirao. Opetovano je
nazivao Akashija u Beogradu. A Akashi se zbog sastanka sa srpskim
elnicima nije htio odazvati na telefonske pozive. Sutradan je objavio
da su bosanski Srbi pristali na prekid vatre oko Sarajeva i povlaenje
postrojbi na udaljenost od tri kilometra. Ukrajinci su bez tekoa doli
u Gorade, a za njima je trebala stii po jedna satnija iz francus g
i britanskog bataljuna. Kad su se svrstali na betonu sar J ^ *
luke, spremni za polazak, Francuzi, koji su trebali predvodit.! operacgu,
odjednom su dobili naredbu da se okrenu i vrate u vojarmcu. Naime,

332

u Parizu se bilo sastalo francusko Ministarstvo obrane i ono im je,


mimo naredbe zapovjednika UN-a, naredilo da se povuku. Ispalo je
da general Rose ne moe zapovijedati ak ni svojim vienacionalnim
postrojbama.
Britanci i Ukrajinci proveli su sporazum slian onome od prethodne
godine u Srebrenici: demilitarizacija depa, nadziranje prekida vatre,
postavljanje snaga UN-a izmeu srpske bojinice i poruenoga grada.
Nastao je kakav-takav mir, ali opet tek nakon to je general Mladi
zapravo postigao to je htio. Upitno je da li je uope htio zauzeti
Gorade, osim tvornice streljiva na istonoj obali Drine, koja je, unato
Mladievim naporima, ostala u rukama Muslimana. U ratovima na po
druju Jugoslavije uline borbe pokazale su se preskupima i predugima
za sve strane. S tog je gledita bilo dovoljno drati tri enklave opkoljene
i, sve u svemu, ukroene. Ubudue moi e ih se dobiti trampom u
sklopu nekog cjelovitog rjeenja.
S rjeenjem (bar privremenim) sluaja Gorada ostao je nerijeen
prijepor koji je umalo izazvao raskol u NATO-u. Britanci i Francuzi
zaprijetili su da e povui svoje kopnene postrojbe ustraju li Amerikanci
na politici poznatoj kao ukini i udari. U mjesecima koji e slijediti,
uvjeravat e Amerikance da misle ozbiljno tako to e razraivati po
drobne planove za eventualno hitno povlaenje.
Cijela tuna zgoda nije samo upozorila na podvojenosti u me
unarodnoj zajednici. Ona je i izolirala bosanske Srbe od njihovih
prirodnih saveznika, Rusa, i prvotnih zatitnika u Beogradu. Miloevi,
koji je, prije poetka napada na Gorade, osjetio da je uz pomo Rusa
na pragu da zakljui dogovor koji bi doveo do ukinua sankcija, sad
je bio bijesan na Karadia. urkinu je rekao kako mu je Karadi
tajio dogaaje oko Gorada. Poslije e lord Owen rei kako je
goradanska kriza udaljila dvojicu suparnikih srpskih elnika vie nego
ikad.
Meni je u sluaju Gorada ono najvanije bila totalna podmuklost
bosanskih Srba prema urkinu i Miloeviu. Vjerujem da nakon
Gorada odnosi izmeu Karadia i Miloevia nikad vie nisu bili
isti. Bosanski Srbi su se pokazali kao bestidni laljivci, cijelo vrijeme
tvrdei da im nije do Gorada, a htjeli su ga.
Poslije toga su izgubili i rusku potporu na dulje vrijeme. to su
i zasluili. Sramota je ono to se dogodilo oko Gorada.I
I Vlada BiH je izvukla pouku. Zrani udari, od kojih su toliko
oekivali, doli su i proli a da nimalo nisu utjecali na tijek rata. Izetbegovi se pomirio s dugotrajnim ratom. I mi emo ii na sve ili
nita, rekao je u jeku goradanske krize masi u Sarajevu. Nauili

333

sm o lekciju, a ona glasi: m oram o biti jaki jer na ovom svijetu potuju
sam o snagu.

1) Druge su dvije sigurne zone, Srebrenica i Zepa, pale 199V


2) Trnovo je palo u srpskoj ljetnoj ofenzivi 1993. pa je u Gorade prestala
dolaziti redovita karavana mazgi.

334

27 .

NO U LEA
Srpski razdor
Lipanj 1994.

Kad je Beograd najavio embargo voama bosanskih Srba, isprva


se inilo da je to jo jedan Miloeviev makijavelistiki manevar kojim
e zamazati oi meunarodnoj zajednici.
A Miloevi je gledajui u budunost shvatio da mu ne preostaje
drugo nego prihvatiti neki novi meunarodni mirovni plan. Nakon dvije
godine izolacije i sve vee gospodarske oskudice, Srbija je skupo plaala
svoju potporu ratovima u Hrvatskoj i Bosni. Miloevi se potporom
planu nadao postii ukinue sankcija i prekid izolacije Srbije. Bit e
to i poticaj njegovim naporima da se otarasi Karadia.
Otkako je Karadi odbacio Vance-Owenov plan, Miloevi je
godinu dana tiho pripremao teren za razlaz s braom u Bosni. Srpski
su mediji, pod strogim Miloevievim nadzorom, poeli prikazivati
Karadia u drukijem svjetlu. Sad su ga rjee slikali kao srpskog ro
doljuba, a ee je bilo aluzija da je umijean u pranje novca i ratno
profiterstvo.
Miloevi je naputao onu nacionalistiku retoriku s pomou koje
je bio postao najmoniji elnik cijele bive Jugoslavije. Sad su voe
bosanskih Srba predstavljale sve ono to Miloevi vie nije prihvaao:
srpsku pravoslavnu crkvu, etnike i druga obiljeja srpskog naciona
lizma. Srbija je poela slaviti zaboravljene komunistike praznike, dok
je Republika Srpska slavila tradicionalne.

335

Nastojei da se oslobodi svoga suparnika, Miloevi je htio i nai


rtveno jare koje bi se moglo okriviti za umorstva i ruenja, siromatvo
i neizvjesnost. Shvaao je da bi inae njegovoj vladavini mogao doi
kraj.
Ultimatum zaraenim stranama da prihvate plan Kontaktne skupine
(u kojoj su bile Britanija, Rusija, Francuska, Njemaka i Sjedinjene
Drave) doao je Miloeviu malo prerano. Sad je morao pouriti svoj
posao, a drae bi mu bilo da je polako i zakulisno pripremao Karadiev
pad. Uostalom, nije htio da Srbi u njemu gledaju krvnika Radovana
Karadia koji je u njihovim oima bio heroj. Htio je raskrinkati
Karadia kao krvolonog hazardera edna moi, a onda ga ukloniti
s politike pozornice. U zemlji opsjednutoj svojom prolou, Miloevi
nije htio da ga gledaju kao izdajicu iz srpskih narodnih pjesama.
Ovaj put sve e iz korijena biti drukije nego u svibnju 1993. kad
su voe bosanskih Srba prezirno odbili Miloevieve napore oko promi
canja Vance-Owenova plana. Embargo kojim im je tada zaprijetio bio
je odbaen nekoliko dana od objave. Prvo je javno upozorenje dolo
7. lipnja, od predsjednika ostatka Jugoslavije, Zorana Lilia, ije su
primjedbe imale teinu jer je upute primao od Miloevia. Bio je to
tek nagovjetaj onoga to se sprema bosanskim Srbima. Rekao je: De
set milijuna jugoslavenskih graana ne mogu biti taoci nikakvom elniku
s podruja Jugoslavije, ni Republike Srpske, a ni Republike Srpske
Krajine, mislei na dravu bosanskih Srba i njen hrvatski pandan.
Drugim rijeima, Karadi nije imao pravo odluivati, to je smio samo
Miloevi.
Srpski je predsjednik bio uvjeren da e bosanski Srbi za nekoliko
dana doi do pameti. Diplomatima se pohvalio: Oni koji su mi prkosili
nisu dugo opstali. Ali ovi jesu odolijevali, iz dana u dan, iz mjeseca
u mjesec, pa je Beograd jaao pritisak kako bi slomio vodstvo bosanskih
Srba. Dok je Miloeviev utjecaj kod elnika bosanskih Srba isparavao,
njegove veze sa srpskobosanskom vojskom ostale su vrste, bar zato
to su ti asnici jo bili na beogradskom platnom popiu. Iako je
Karadiev reim postajao sve paranoiniji i sve izoliraniji, on je nakon
godine dana jo bio na vlasti, kao prvi Miloeviev protivnik koji je
opstao.
Poslije goradanske krize meunarodni je mirovni proces, nakon
vie od godine dana, obnovljen, sad preruen pod nazivom Kontaktna
skupina. Posrednik EU, Owen, ustvrdio je da je novi oblik nudan
kako bi obuhvatio sve zainteresirane strane, napose Rusiju i Sjedinjene
Drave, inae nee doi ni do sporazuma, a kamoli do njegove
provedbe. Morali ste nai neki nain kako uvui Amerikance u krutu
stvarnost pregovora i u prljanje ruku dogovorom za koji se poslije

336

moraju zaloiti i podupirati ga. Imao je pravo. Glavni su akteri bili


mudro iskoristili podvojenost u meunarodnoj zajednici - Srbi su
igrali na kartu Rusa ili se uzdali u britansku odbojnost prema ukidanju
embarga na oruje, dok je Vlada BiH sa svojim muslimanskim elnicima
odolijevala u oekivanju bolje pogodbe, uvjerena da je vrijeme na nje
zinoj strani, osobito zbog amerike potpore.
Kontaktna je skupina podsjeala na politiku velesila u devetnaestom
stoljeu. Pet drava to se skupilo da diktiraju budunost bivoj Ju
goslaviji, bilo je kanda uvjereno da je ta ratom napaena zemlja daleko
od njihovih granica, a uope se nije trudilo kriti elju da taj problem
jednostavno nestane. Klimavi je poetak otkrio posthladnoratovsku
prazninu - izostanak vodstva i politike dalekovidnosti. Razgovori o
Bosni bili su vie vjeba u reguliranju odnosa meu lanicama Kon
taktne skupine i njihova poloaja u novom politikom poretku, nego
rasprave o Bosni i njezinu puanstvu.
U doba razjedinjenosti, bio je to pokuaj zbliavanja razliitih sta
jalita kako bi se moglo jedinstveno pristupiti zaraenim stranama. Bilo
je to teko, katkad i nemogue. Nakon slaganja plana, mjesecima su
podvojenosti u Kontaktnoj skupini bile tako duboke da je svaki njihov
korak obino bio tek najmanji zajedniki nazivnik, a prikazan kao nova
inicijativa. Kontaktna je skupina nakon svakog svog sastanka izdavala
priopenja kojima se hvalila da je sauvala jedinstvo.
Svi glavni akteri u Bosni tuili su se na tu drugorazrednu tvore
vinu. Bosanski su se Srbi glasno pitali zato bi sluali neke nie
inovnike, ili se j>ak pokorili volji te svjetske mafije. Ejup Gani iz
Vlade BiH zapanjio se kako ti ljudi slabo poznaju regiju.
S novim ljudima iz Kontaktne skupine sjeli smo za zemljovide. Neki
su od njih traili Banja Luku u Rumunjskoj. Bili su poeli iz niega
i pojma nisu imali. Nisu znali tko gdje ivi... Najprije smo razgovarali
s ministrima vanjskih poslova, zatim s njihovim pomonicima, i na
kraju s njihovim slugama.
No, ameriki izaslanik Redman i njegov ruski kolega urkin bili
su stari lisci. Oni su sve niti drali u rukama. Kontaktna je skupina
odmah poela razraivati nove pojedinosti mirovnog plana po kojem
bi BiH ostala u meunarodno priznatim granicama. Federaciji Musli
mana i Hrvata namijenili su pedeset jedan posto teritorija, a ostatak
Srbima. Srbi su tada imali 70% podruja, to je znailo da bi morali
vratiti treinu. Muslimansko-hrvatska federacija omoguila je za Sara
jevo bolju pogodbu. Taj plan predviao je za federaciju vee komade
neprekinutog teritorija.

337

Zemljovidi su zavreni potkraj lipnja, ali su uvani u strogoj tajnosti.


Strane ih nisu smjele vidjeti. ivan zbog kazne koju je Miloevi smis
lio za njega, Karadi je izjavio da e prihvatiti zemljovide ako su
imalo prihvatljivi, iz ljubavi prema brai u Srbiji i Crnoj Gori, ali pod
uvjetom da se ukinu sankcije Beogradu. To je postala nova srpska
pjesma: najprije sankcije, onda mir. Meutim, posrednici su zahtijevali
najprije mir, a onda e se ukinuti sankcije. Ruski je izaslanik Aleksej
Nikiforov 30. lipnja donio zemljovide u Beograd, a Miloevi je dotle
ve bio odluio to e.
Kontaktna je skupina u enevi otkrila zemljovide i zaraenim
stranama dala petnaest dana roka da prihvate ili ostave. Nakon to
je vidio prijedlog, Karadi je s osmijehom otiao lordu Ovvenu. Mislio
sam da e zemljovidi biti problem, ali problema nema. Nee biti ni
jednog jedinog Srbina koji bi to prihvatio. Plan je pozivao Srbe da
predaju trinaest gradova, hidrocentrale i tvornice koje su u ratu pri
grabili. Suen je sjeverni koridor - prolaz koji im je postao tako vaan
da su o njemu pjevale nacionalistike narodne pjesme. Karadi je tih
dana bio predrzak, sjea se Owen. Karadi je kao poniavajue
odbacio zemljovide za koje je rekao da su zacrtani tako da ih Srbi
odbace kako bi ih se onda krivilo za nastavak rata.
Na zemljovidima su se vidjele dvije krbave drave s tisuama
kilometara predloenih granica. Granine su crte isticale da su zajed
nice, unato ratu, ostale isprepletene. Tri muslimanske enklave u
istonoj Bosni ui e u muslimansko-hrvatsku federaciju. Dvije od njih
- epa i Srebrenica - bit e meusobno povezane, a tanki e ih put
spajati s Goradem koje e pak imati cestovnu vezu sa Sarajevom.
Privremeno e Sarajevo biti pod upravom UN-a, dok se ne odlui o
njegovu statusu.
Bosanski je premijer Haris Silajdi prigovorio da zemljovidi
uvruju srpska vojna osvajanja. Nagrauju genocid i etniko i
enje... to rjeenje ima ozbiljnih nedostataka pogotovo za istonu
Bosnu, a neka podruja najveega genocida, kao primjerice Prijedor,
bit e u rukama onih koji su poinili te zloine, rekao je mislei na
gradove koji su prije rata imali muslimansku veinu, a sad su, nakon
istjerivanja veinskog puanstva, bili u rukama Srba.
Karadi je zemljovide nazvao amerikim diktatom pokuavajui
svojim primjedbama nagristi tako teko postignuto, jedinstveno stajalite
Kontaktne skupine. Iz nekog razloga, urkin, koji je gledao interese
Srba (kao to su Sjedinjene Drave gledale interese Muslimana), uope
se nije usprotivio nego je dopustio da se Srbima sjeverni koridor
praktiki presijee. A Owen, im je vidio zemljovide, znao je da ih
Srbi nee prihvatiti. On [urkin] doista je u pregovorima morao biti

338

malo otriji, ali toliko je bio sit njih da ih je pustio neka se kuhaju
u vlastitom so su , kae O wen.

Dok su se bosanski Srbi naslaivali kako je bilo lako odbiti zem


ljovide, Miloevi je javno stao na stranu Kontaktne skupine, to je
bio moan protuotrov za bosanske Srbe. Srpski je predsjednik 6. srpnja
u Beogradu rekao ruskom ministru vanjskih poslova Andreju Kozirjevu:
Nema alternative srpskom da za plan.
Nastala je mahnita diplomatska jurnjava. Sedam najrazvijenijih1 i
Rusija odrali su sastanak na vrhu u Napulju i dali zeleno svjetlo planu
Kontaktne skupine, te poslali britanskog ministra vanjskih poslova
Douglasa Hurda i njegova francuskog kolegu Alaina Juppea u Beograd,
Pale i Sarajevo. Iako se doimala odlunom, Kontaktna je skupina bila
podvojena. Europa je bila zaprepatena prijetnjama Sjedinjenih Drava
da e jednostrano ukinuti embargo na oruje. Hurd i Juppe, koji su
se odluno protivili ukidanju embarga na oruje, pokuali su kod bosan
skih Srba stvoriti dojam da e, odbace li plan, Europa morati popustiti
amerikim pritiscima i dopustiti Muslimanima nabavku oruja. Miloeviu su njihove tvrdnje dobrodole. Ionako je ve bio odluio
raskinuti s bosanskim Srbima ako ga ne budu sluali. Lilieve su ranije
primjedbe bile tek nagovjetaj onoga to e doi. A Karadi kao da
nije ozbiljno shvaao nikakve opomene - ni od Beograda ni od EU.
Buncao je o est stoljea povijesti i time razbjesnio Hurda. Britanski
ih je ministar vanjskih poslova, kae Nikola Koljevi, nagovarao da
prihvate plan. Ne moete rei in e . I, molim vas, nemojte rei Ida,
ali... Moete rei |d a , i. To je njima bila dolina formula kako ete
odgovoriti na neto to vam se ne svia.
Miloevi je pozvao svoje bosanskosrpske tienike, ukljuujui i
zapovjednike vojske i policije, u vojni kompleks Dobanovci kod Beo
grada, na sastanak najviih elnika zemlje. Smiljali su formulu koja
bi 1)ila prihvatljiva Kontaktnoj skupini, ali bi izrazila njihove zahtjeve
da se pregovara o dijelu paketa. S predsjednikom Miloeviem smo
se u Dobanovcima najvie dogovarali oko toga na koji nain da odgo
vorimo Kontaktnoj skupini a da zvui kao |d a, i, kae Koljevi.
Toga se sjea i crnogorski predsjednik Bulatovi:
Razgovarali smo neprekidno. U to vrijeme bio sam vie s Karadiem
nego sa enom i djecom. Bio je presudan trenutak.
Savjetovali smo Karadiu da prihvati plan, da kae kako je to
vana pobjeda bosanskih Srba, ali je Karadi otiao u enevu i tamo
je onda rekao da je plan porazan.
Na svim naim sastancima, od 27. lipnja do 4. kolovoza, kad smo
odluili prekinuti gospodarske odnose, ponavljali smo im da ako oni

339

[bosanski Srbi] odbace prijedlog i odlue ratovati protiv cijelog svi


jeta, mi im neemo dopustiti da i nas povuku sa sobom na dno.
Srpski predsjednik i njegov crnogorski saveznik ponovili su prijetnje
kojima su se prethodne godine posluili za Vance-Owenov plan.
Milosevic, koji se ranije kleo da se Srbija nikad nee pokoriti
meunarodnoj volji, sad je izvravao njezinu zapovijed. Bosanskim je
Srbima rekao da shvaa njihovo protivljenje, ali nemaju izbora.
Karadiu je rekao: Mislio sam da e najtvri orah biti Krajinik,
ali sam se prevario, ti si mnogo tvri od njega. Te noi, u svom
pokuaju da ih nagovori, Miloevi im je kao nuzgredno dobacio neto
to e Koljevi tek naknadno shvatiti. Dobro, ako neete razgovarati
ovako, onda emo razgovarati preko novina. Koljevi je mislio da to
znai kraj njihovih cijelononih sastanaka. Varao se.
Prema Bulatoviu, do pet sati ujutro konano su se sloili da e
rei Kontaktnoj skupini: Republika Srpska prihvatit e plan Kon
taktne skupine kao osnovu za pregovore o spornim pitanjima kao to
su razmjena teritorija, meunarodna jamstva granica i mogunost konfederalnog povezivanja s Jugoslavijom. Britanski i ruski diplomati su
u najveoj tajnosti, potaknuti eljom da osujete amerike napore oko
ukidanja embarga na oruje, pripomogli da formulacija bude pri
hvatljiva meunarodnim posrednicima, koji su plan jednako tretirali
kao uzmi ili ostavi.
Krajinik je izvadio biljenicu i svojim beogradskim zatitnicima
rekao: To je na sporazum i mi emo napisati zakljuak. A kad
smo sutradan proitali zakljuke, rekao je Bulatovi, nijedna reenica
nije odgovarala onome to smo tijekom vikenda raspravljali i o emu
smo se sloili.
Dok su elnici bosanskih Srba odlazili iz Beograda na sjednicu
paljanske skuptine, dotle su se parlamenti Bosne i muslimansko-hrvatske federacije sastajali u Sarajevu da bi odobrili zemljovide. Izetbegovi
je mirovnu ponudu nazvao nepravednom i nepotenom , i otvoreno
priznao da plan prihvaaju samo zato to su sigurni da e ga Srbi
odbiti. Moramo prihvatiti plan, jer bismo odbijanjem samo uinili us
lugu Karadiu i Miloeviu. Izetbegovi je poslije objasnio:
Zato smo i prihvatili taj lo izbor jer su alternative bile jo gore. Zato,
nismo oduevljeno prihvatili plan, a ni sada nismo njime oduevljeni...
Shvatili smo da vrijeme radi protiv nas, da rat unitava sve mogunosti
takve vienacionalne Bosne kakvu mir moe spasiti. Zato smo i
odluili da prihvatimo mir iako mu uvjeti nisu bili poteni.
Dotle se na Palama repriziralo zasjedanje o Vance-Owenovu planu.
Karadi je istaknuo sablasne posljedice u sluaju neprihvaanja plana.

340

Narod se mora pripremiti na suze i glad ako odbije plan. A ipak


ga nije pokuao progurati, tvrdei da Plan predvia ivot u BiH pod
muslimanskom vlasti.
Ne osvrui se na prijetnje Beograda, bosanski su Srbi udarili svojim
kursom. Na kraju zatvorene sjednice paljanske skuptine napisali su
Kontaktnoj skupini odgovor na komad papira koji su stavili u ruiastu
omotnicu pa je zapeatili. Jedan je predstavnik objavio da e se omot
nica poslati u enevu i tek e ondje, za dva dana, njen sadraj biti
objavljen. Ali je prema prkosnu raspoloenju lanova skuptine bilo
jasno da je njihov odgovor daleko od bezuvjetnog da to ga trai
Kontaktna skupina.
Ipak je Miloevi jo vjerovao da moe nagovoriti neposlune
tienike. Iz Rusije su 27. srpnja u Beograd stigli teki kalibri: general
Pavel Graev, ruski ministar obrane, i Vitalij urkin. Miloevi im je
rekao kako se nada da e se na novoj sjednici svoje skuptine bosanski
Srbi predomisliti. Zatim su se Rusi sastali s bosanskim Srbima i pozvali
ih da prihvate plan.
Bosanski su Srbi cijenili generala Graeva vie nego Jeljcina i nje
gove druge ministre, koje su smatrali slabiima i podlonima pritiscima
Zapada. Prema Karadiu, Graev mu je savjetovao: Morate prihvatiti
plan, jer ako vas napadnu, mi vas moramo braniti, a to bi nama izazvalo
probleme. Bio bi to novi politiki, a moda i vojni sukob na Balkanu,
rekao je Graev, i opasna konfrontacija Rusije i Zapada. Karadi se
nije predomislio, a sa sastanka je otiao samouvjeren: Ruska nas armija
podrava. To smo i prije znali, ali sad je postalo jasno da ruska armija
suosjea sa Srbima. Sutradan na sjednici skuptine nije bilo promjene.
Po obiaju, bosanski Srbi bili su prkosno raspoloeni. Miloevi se
pripremio za rat protiv sad ve bivih saveznika.
Srpski je predsjenik prvi put javno i nedvosmisleno napao paljansko
vodstvo: Nitko nema pravo odbiti mir u ime srpskog naroda.
Javno je mnijenje u Srbiji bilo zbunjeno otvorenim napadom na
one koje su im prije slikali kao muenike i rtve. U jednom pismu
skuptini bosanskih Srba, srpska je vlada upozorila: Odbacite li
predloeni plan, na najboljem ste putu da poinite zloin protiv svog
naroda. Vi nemate pravo na ivote graana Jugoslavije.
A bosanski Srbi kao da su bili gluhi na otru osudu Beograda.
Skuptina im je 3. kolovoza po trei put odbacila plan Kontaktne
skupine i najavila referendum koji e se odrati za tri tjedna.
Reakcija je odmah uslijedila. Te veeri Bulatovi je uivao u ribljoj
veeri u Herceg Novom. Dobio je poruku da nazove Miloevia. Razgo
vor im je bio kratak.

341

Na alost su odbacili plan, moramo provesti odluku o zatvaranju gra


nica. Slae li se?" upitao me Miloevi. Rekao sam da", a on je
dodao: Oni su svoje odluili, a naa odluka stupa na snagu sutra."
Savezna je vlada objavila Miloevievu odluku. Primjena blokade
poela je 4. kolovoza. Obustavljen je promet, prekinute su telefonske
veze, osim rijetkih iznimaka. Srpski su mediji tretali kako su voe
bosanskih Srba kriminalci i ratni profiteri. Sad, kad miru nema al
ternative, oni su protiv mira, glasila je nova krilatica reimskih
novinara, koji su godinama sijali mrnju i raspaljivali nacionalistiku
histeriju, tvrdei da nema alternative ratu koji je Srbima nametnut.
Blokada je bila potpuna. Prva je rtva novih propisa bila Biljana
Plavi. I prethodne godine bila je prva kojoj su zabranili prijelaz preko
granice u Srbiju. ak se i eljezna Plavika iznenadila pljusci od svojih
bivih zatitnika.
Jedino to nismo oekivali bilo je da emo doivjeti da Srbija uvede
sankcije prema nama. Nitko nam to nije rekao. Nitko nije mogao
oekivati takav no u lea."
No se duboko zarinuo. Pod Miloeviem su kampanje blaenja
bile postale oblikom umjetnosti. Njegovu izjavu pratio je niz ljutih
optubi:
Odbacuju mir u trenutku kad je Republika Srpska dobila pola teri
torija bive BiH, kad bi prihvatom mira oslobodili sankcija one bez
kojih ne bi postojali...
Njihovo odbacivanje mira ne moe ni prema kakvim istinskim kri
terijima biti u interesu naroda, nego samo u korist ratnim profiterima
i ljudima prljave savjesti, onima koji se boje vremena kad e doi
mir jer e se otkriti svi zloini...
Bezbroj su nam puta davali razloga za prekid svih veza s njima.
Nisu odrali ni jedno jedino obeanje; od Sarajeva do Atene, od Atene
do Gorada, od Gorada do parlamenta, od parlamenta do ovog
posljednjeg referenduma, za koji su nas uvjeravali da se nee ni
odrati...
Vrhunac je bio nastup Lilia, koji je u opirnom razgovoru optuio
bosanske Srbe za sve. Jasno su se vidjeli Miloeviev. prsti Njegovi
su bivi tienici postali ope rtveno jare, ali nije mu bilo lako oprati
ruke od njih.

. .
Lili je bosanske Srbe opisao kao planere rata u Sarajevu i okrivi
ih za besmisleni napad na Gorade.2
Koliko su puta obeali da nee granatirati Sarajevo i produzavati ago
niju civila u tom gradu? Koliko su puta obeali da e uhititi bande

342

i paravojne postrojbe koje teroriziraju civile i kaljaju srpsku ast?


Pogazili su asnu rije da e prekinuti bezumni napad na Gorade,
napad koji je izazvao tolike smrti i doveo do ultimatuma NATO-pakta
i do povlaenja [Srba] na daljinu od dvadeset kilometara...
Bosanski Srbi ponaali su se kao da je embargo neugodna obiteljska
svaa za koju oni i ne vjeruju da je istinska. Tvrdili su da je to tajni
dogovor izmeu dva vodstva. Karadi se pokuao okoristiti razdorom,
suzdravajui se od izravnih napada na Miloevia i izraavajui suut.
Jadni srpski predsjednik, pod teretom gospodarskih tegoba, poputa
pod pritiskom Zapada. Htjelo se rei da je Miloevi posustao i pada
pod vlast Zapada, a tome nasuprot su oni, bosanski Srbi, snani i bes
kompromisni - narod iz srpskog mita.
Bosanski su Srbi proveli referendum. Unato otroj kampanji beo
gradske medijske mainerije, plan je odbaen ogromnom veinom
glasova.
U Sarajevu, Vlada BiH ekala je reakciju Zapada. Nije je bilo.
Premijer Silajdi potuio se da Kontaktna skupina uti, iako su Srbi
odbacili plan. Morali su rei da e, ako bosanski Srbi ne prihvate
plan, pootriti sankcije Srbiji, proiriti sigurne zone i ukinuti embargo
na oruje. No, podvojena se Kontaktna skupina nije mogla sloiti to
bi uinila. Izabrali su crtu najmanjeg otpora i nametnuli potpunu izo
laciju voama bosanskih Srba, koji e, kako su rekli, biti iskljueni
iz mirovnog procesa sve dok ne prihvate plan.
I Miloevi je poduzeo korake da provede karantenu bosanskih
Srba. Dao je nalog da se izmeu Jugoslavije i Bosne uspostavi istinska
granica. No, s tim je samo htio uputiti poruku bosanskosrpskim po
litiarima, a i Zapadu, to mu je takoer bilo vano. Inae, bilo je
jakih dokaza da je granica ostala propusna. Bosanski su Srbi i dalje
primali bitnu vojnu pomo od Jugoslavenske armije, a iz Beograda
su im sveudilj stizale plae. ^Osnovna ie poanta bila u tome to je
Miloevi htio postii njihov politiki, a ne vojni poraz.
Dok" je Beograd vodio svoj verbalni Blitzkrieg protiv bosanskih Srba,
meunarodni su posrednici, Owen, Stoltenberg i Akashi, pregovarali
0 slanju promatraa na srpsku i crnogorsku granicu s Bosnom. Na
posljetku je Miloevi prihvatio ono to je gorljivi Pani predlagao jo
dvije godine prije na Londonskoj konferenciji. Za uzvrat su mu ukinute
neke sankcije: zabrana meunarodnog zrakoplovnog prometa, portske
1 kulturne razmjene.
Kakve li ironije! Zapadu, ojaenom nakon uzastopnih propalih mi
rovnih inicijativa, Miloevi je postao osovina ostvarenja mira i sta
bilnosti u regiji.

343

Bar privremeno, moda samo zato da se otarasi politikih suparnika,


Milosevic je odloio srpski casus belli: stvaranje ujedinjene srpske drave
na ruevinama Jugoslavije.
Bez zvijezde vodilje velikosrpske drave, Srbi su se zbunili. Kad
su ili u rat protiv susjeda, Srbi su mislili da Miloevi zna kamo ih
vodi. Drali su da se rtvuju u ime srpskog jedinstva. Bila je to cijena
Miloevieva obeanja svi Srbi u jednoj dravi.
No, raskidom sa zemljacima u Bosni, Miloevi je izdao geslo znano
svakom Srbinu: "Samo sloga Srbina spaava." Od te su sloge i dosljed
nosti, s kojom su Srbi kao jedinstvena snaga uli u rat, ostala samo
etiri irilika S narkana crvenom bojom ili drvenim ugljenom na
spaljenim kuama po sruenim selima diljem Bosne i Hrvatske.

1) Sedam najveih svjetskih gospodarskih sila: Sjedinjene Drave,


Njemaka, Japan, Francuska, Italija, Velika Britanija i Kanada.
2) Lili je optuio Karadia i za otmicu, i vjerojatno umorstvo, dvade
setorice mukaraca iz Srbije (od kojih devetnaestorice muslimana) u pokuaju
irenja rata na Jugoslaviju. Ni nakon tri godine otkako su odvueni iz vlaka
u trpcima, njihove obitelji, ni unato Miloevievim obeanjima, nisu doznale
to se te noi 27. veljae 1993. dogodilo njihovim najdraima.

344

PETI DIO

BLII SE KRAJ

28 .
PAD KRAJINE
Kolovoz 1995.

Hrvatski vojnici nehajno robe trgovinu ivenih nmirnica, dvije


starice grabe par naoala kroz razbijeni izlog duana, a odlutala stoka
besciljno tumara ulicama Knina, glavnoga grada samozvane Republike
Srpske Krajine, koji je pao 5. kolovoza. Danima je euforija vladala
Hrvatskom. Pijui pivo i diui dva prsta u znak pobjede, vojnici etaju
izmeu izgorjelih karoserija vozila, djejih bicikla i psee strvine. Nije
se gubilo vrijeme. Zidovi su ve prekriveni posterima Franje Tumana
to ushieno die ruke navrh stare kninske tvrave, a ispod njega potpis:
ovjek koji pobjeuje.

Nagovjetaj onoga to se krajikim Srbima sprema doao je mnogo


ranije. Hrvatska je vojska u sijenju 1993. munjevitim udarom prela
crte UN-a da bi zauzela Maslenicu na Novskom drilu to povezuje
sredinju Hrvatsku, i glavni grad Zagreb, s dalmatinskom obalom i po
veliini drugim gradom zemlje, Splitom. U roku od nekoliko dana
Hrvati su vratili komade teritorija oko kojih su se jo 1991. bezuspjeno
tukli vie od pet mjeseci. Na svu sreu za Zagreb, pozornost svijeta
bila je usmjerena na Bosnu, a meunarodna reakcija bila je u svakom
sluaju blaga.
Ograniena maslenika ofenziva upozorila je na dva aspekta daljnjeg
razvoja dogaaja. Bila je prvo upozorenje da u Hrvata rastu vojne snage
i samopouzdanje. Otkrila je da e oni gurnuti u stranu Ujedinjene

347

narode kad god budu htjeli. I, to je moda jednako vano, pokazala


je da slabe teritorijalne ambicije Slobodana Miloevia. Unato
obeanju to ga je u sijenju 1992. dao Milanu Babiu, da e jugoslaven
ska vojska braniti Krajinu u sluaju hrvatskog napada, Beograd nije
maknuo ni malim prstom.
Svibanj 1995. gurnuo je krajike Srbe jo blie ponoru katastrofe.
Hrvatska je vojska zauzela zapadnu Slavoniju - koja je oduvijek bila
najranjiviji dio hrvatskog teritorija u rukama Srba - pa je 18.000 Srba
pobjeglo, jer im vojska gotovo i nije pruila otpor u njihovu obranu.
S padom zapadne Slavonije digli su se glasovi optube o sukrivnji Beo
grada. Ne samo to je Miloevieva vojska ostala po strani, nego se
i njegova televizija drala ravnoduno, spominjui poraz tek u dvade
setoj minuti veernjih vijesti.
Jo od prihvaanja Vanceova plana u sijenju 1992. situacija s lokal
nim Srbima, koji su treinu Hrvatske bili proglasili svojom dravom,
nije se ni za dlaku pomaknula s mrtve toke. Hrvati su bili frustrirani,
u strahu da vie nikada nee integrirati taj teritorij u Hrvatsku. Na
sastanku u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu, u veljai 1991, me
unarodni su posrednici, na elu s predstavnicima Sjedinjenih Drava
i Rusije, pokuali skokom poeti mirovni proces. Bili su svjesni da bez
trajnog rjeenja u Hrvatskoj, nema ni prekida rata u susjednoj Bosni.
Pokuali su postii sporazum od tri toke, u postupno provedivim
fazama, kojim e Srbi i Hrvati najprije pristati na crtu prekida vatre
i povlaenje svojih snaga najmanje na kilometar od nje. Onda e se
postrojbe UN-a postaviti izmeu dviju strana. U drugoj fazi bi se pos
tupno ponovno uspostavio promet, trgovina i komunikacijske veze,
ukljuujui telefonske, ali su, apsurdno, razgovori o toj toki zapeli
na pitanju hoe li meunarodni predbroj za Krajinu biti onaj koji joj
pripada kao dijelu Hrvatske (385), ili pak onaj kao sastavnom dijelu
krnje Jugoslavije (381). S treom fazom tog nacrta dogovora, ako bi
se ikad dospjelo tako daleko, vratio bi se hrvatski suverenitet nad Kra
jinom od koje bi neki dijelovi uivali autonomiju u okviru hrvatske
drave.
Ameriki veleposlanik u Zagrebu, Peter Galbraith, borio se za
uspjeh plana o mirnoj reintegraciji. Bilo je nekog napretka. Autoput
Zagreb-Beograd, takozvani autoput Bratstva i jedinstva , to su ga
gradile najprije Titove omladinske brigade, a poslije zajmovi Zapada,
nakon etiri godine je ponovno otvoren, pod nadzorom UN-a. Promet
je bio slab, ali su Hrvati sad mogli putovati iz Zagreba ravno do Sla
vonskog Broda, u istonoj Slavoniji, za samo dva umjesto pet sati.
Uznemiren tekuom rundom razgovora, Milan Marti, bivi kninski ef

348

policije, a sad predsjednik Krajine, krajem travnja zatvorio je autoput


na jedan dan.
Za prvosvibanjski vikend autoput je opet bio otvoren. Bile su prole
etiri godine od dana kad je hrvatska policija ula u Borovo Selo da
bi u tom srpskom selu podigla hrvatsku zastavu - to je bila obijest
od koje je u prvom veem okraju hrvatsko-srpskog rata poginulo dva
naest policajaca i dva Srbina. No, ovaj put je igra bila drukija. Kod
jedne benzinske pumpe na autoputu, u blizini Srbima naseljena mjesta
Okuani, jedan je Hrvat nasmrt izbo Srbina, kojeg je brat poslije na
vodno iz osvete zapucao po kolima u prolazu i ubio tri Hrvata. Nastao
je rusvaj i Marti je opet zatvorio tu najveu cestu u zemlji. I to je
bio posljednji put da Srbi dre autoput. Tuman je konano imao razlog
za intervenciju to ga je traio jo od maslenike operacije: drugi korak
briljivo pripremljena plana koji e dovesti do pada Krajine.
U 4.30 ujutro je Hrvoje arini, Tumanov glavni savjetnik, tele
fonski obavijestio UN. Jo ranije hrvatska je vlada bila priopila UN-u
da su vojni pokreti samo vojna vjeba. A sad je arini rekao da je
rije o policijskoj operaciji s ciljem da se ponovno otvori autoput.
UN je bio zateen. Svi su mu napori bili usredotoeni na obnovu
svestrana prekida vatre u Bosni, to je bio postignut posredovanjem
biveg amerikog predsjednika Jimmyja artera u prosincu, a koji je
bio prekren i trebao je istei tog vikenda. Bosanski su Muslimani nas
tojali izbjei potpisivanje nakon postizanja svoje do tada najvee
pobjede nad Srbima, u kojoj su osvojili televizijski odailja na planini
Vlai u srednjoj Bosni. Iznenadili su nas. Svi smo bili u stranoj
brizi zbog Bosne, sjeat e se poslije glasnogovornik UN-a Christopher
Gunness. Yasushi Akashi, posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a, bio
je u Sarajevu gdje je nastojao postii prekid vatre.
U samo trideset sati, Hrvati su iz tri pravca projurili kroz podruje
zapadne Slavonije. Kolona traktora, automobila i kola s konjskim zapre
gama otegnula se u beskraj - bio je to prvi val od desetaka tisua
Srba to e u idua etiri mjeseca bjeati u svojim traktorima. Bilo
je pucanja po civilima od strane hrvatskih vojnika. Stvorio se niz razbi
jenih vozila. Hrvatska je vojska brzo opkolila odreena podruja,
stvarajui dojam lova na pobunjene Srbe. Cak je ministar obrane uak
u parlamentu objavio da je 450 ljudi poginulo u nekoj operaciji u kojoj
gotovo i nije bilo neke borbe. Sutradan su primijeeni kamioni-hladnjae kako idu ponovno otvorenim autoputom, i Hrvati su zapoeli
veliku kampanju ienja, kemikalijama su prali putove.
Preputeni od Beograda neka se snau kako znaju, 3. svibnja su
krajiki Srbi uzvratili odmazdom. Ispalili su rakete Orkan na gradsko
sredite Zagreba i tom prilikom jednu osobu ubili i 40 ranili. Meu

349

narodna je osuda bila brza, i Martia je optuio za ratni sloin Meu


narodni sud u Haagu to ga je bilo utemeljilo Vijee sigurnosti UN.
Operacija Bljesak, kojom su Hrvati na juri zauzeli zapadnu Sla
voniju, izazvala je kaos u vodstvu krajikih Srba. Smijenjen je vojni
zapovjednik. Beograd je onamo uputio generala Milu Mrkia,
prijanjeg zapovjednika vojnih specijalnih snaga, da prodrma iscrpljene
i demoralizirane krajike Srbe. Mrki je organizirao mobilnu priuvnu
postrojbu kod Slunja, za koju je rekao da e odvratiti svaki hrvatski
vojni napad, bilo sa sjevera ili s juga.
Ali je vojska krajikih Srba ve bila kobno oslabljena. etiri je
godine Krajina bila po nudi garnizonska zajednica u kojoj je praktiki
svaki odrasli mukarac bio ili policajac ili vojnik. Krajika se republika
ruila pod teretom vlastite neodrivosti. elnici regije kanda su bili
vie zainteresirani za crnu burzu nego za vojne pripreme pred
neizbjenu hrvatsku ofenzivu. Vojnici pjeaci alili su se u kolovozu
da su samo seljaci i radnici ostali da brane teritorij i to, unato
Mrkievoj reorganizaciji, sa slabom ili nikakvom strategijskom snagom.
Pukovnik Andy Leslie, koji je poetkom 1995. doao u Knin kao nael
nik stoera tamonjeg malenog kontigenta UN-a, zaprepastio se slabom
vojnom spremnou.
Da je mome domu zaprijetilo da ga pregazi neprijatelj, ja bih se uko
pavao kao mahnit. Izveo bih vojsku na manevre, uvjebavao bih
obrambene operacije, pripremio bih drugu obrambenu crtu, gomilao
bih zalihe. Nita od toga nismo vidjeli. Do sama kraja vodstvo
krajikih Srba kao da je bilo vie zainteresirano obranom svojih pozi
cija u krajikoj dravi, nego poduzimanjem zbiljskih mjera za obranu
teritorija. Da vam stane pamet. Bili su korumpirani, nesposobni i
samozadovoljni. I za njih nema isprike.
Vodstvo krajikih Srba odralo se etiri godine na vlasti laui
narodu - laui mu da je njihova drava nesavladiva i da e ideja o
samoodreenju Srba u Krajini pobijediti unato geoekonomskoj stvar
nosti o krajnjoj meuovisnosti Krajine i dalmatinske obale. U svojoj
su izoliranosti krajiki Srbi vie nego ikada bili uvjereni da pod hrvat
skom vlau nikad ne bi mogli ivjeti sigurno. Taj strah imao je razloga.
Radi svjetske javnosti, hrvatska se vlast naveliko isticala pozivima
krajikim Srbima da ostanu kod svojih kua i ive kao graani Hrvatske.
Ali ti pozivi nisu mogli zamagliti istinsku tenju hrvatske vlasti da Srbe
posve istjera iz Hrvatske i Hrvatima iz drugih krajeva naseli zemlju
na kojoj su Srbi ivjeli stoljeima. Tuman je to ak i javno rekao
nakon pada Knina.

350

U zadnji as, vodstvo Krajine pokualo je provedbom jednog spo


razuma spasiti svoju dravu. Yasushi Akashi, koji je bio izgubio svaki
utjecaj to ga je eventualno imao u konfliktu, sastao se 29. srpnja s
Milanom Martiem koji se pojavio u razdrljenoj maskirnoj majici iz
koje mu se objesio trbuh. Sutradan se Akashi sastao s predsjednikom
Tumanom. Obje su strane pristale na razgovore u enevi 3. kolovoza.
Ali dotle je kocka ve bila baena. Hrvatska je otila na razgovore
svjesna da e ve sutradan pokrenuti ofenzivu. Od Srba je zatraeno
da odmah prihvate hrvatsku vlast. A to je Srbima bilo previe, iako
su znali to ih eka.
Onog dana kad su se ti razgovori vodili, arini je obavijestio gene
rala Janviera, zapovjednika snaga UN-a, da neminovno slijedi napad.
Nazvan je Operacijom Oluja.
Dotle je Miloevi bio spreman prihvatiti to god mu se nudi. Njemu
je kudikamo najvanije bilo skidanje sankcija. Mjesecima se ve trudio
krajike Srbe prisiliti na postizanje sporazuma s Tumanom. Na dan
hrvatske ofenzive je glavni srpski list Politika, inae Miloeviev glas
nogovornik, nedvosmisleno osudio vodstva Krajine i bosanskih Srba
to vode svoj narod praktiki u propast.
Politika je okrivila vodstvo Krajine za prekid pregovora sa Za
grebom i gubitak zapadne Slavonije. Bilo je to tono godinu dana
otkako je Miloevi bio nametnuo blokadu bosanskim Srbima jer mu
se nisu htjeli pokoriti i prihvatiti plan Kontaktne skupine. A bila je
takoer godina dana otkako je Marti, drsko prkosei Miloeviu, bio
preao preko granice u Bosnu kako bi glasovao s ne na srpskom
referendumu o mirovnom planu. Marti je time htio istaknuti kako
su krajiki i bosanski Srbi sudbinski povezani. A sad je Beograd
osuivao oboje. Ne opravdavajui meunarodnu zajednicu, moramo
istaknuti da su paljanski i kninski elnici svojom politikom izazvali
veliku tetu srpskom narodu, pisao je srpski list.
Jasan znak da e Miloevi ostati po strani bilo je dranje strogo
kontroliranih srpskih medija. U otroj suprotnosti s ratnohukakim
tonom prethodnih godina, kad su svaki najmanji incident koristili da
bi uzburkali nacionalnu histeriju i etniku mrnju, beogradski su mediji
sada umanjivali oluju to se spremala u Hrvatskoj. tovie, srpska je
televizija jedina javila da su razgovori 3. kolovoza u enevi zakljueni
u pozitivnom tonu.

U Kninu su 4. kolovoza u etiri sata ujutro sirene garnizona UN-a


zatulile na uzbunu. Prve su bombe pale u pet sati i dvije minute. Hrvat
ske su snage bile pet puta jae od srpskih.

351

Nije samo brojana nadmo davala prednost Hrvatima. Tu je bila


rije o strunoj vojnoj sposobnosti koju su Hrvati mogli stei samo
iz svojih sve boljih odnosa sa Sjedinjenim Dravama. U srpnju je Hrvat
ska vojska bila pripremila teren za napad na Krajinu munjevitim
upadom u zapadnu Bosnu kojim je bosanskim Srbima otela dva kljuna
grada, Glamo i Bosansko Grahovo. Zauzimanjem tih mjesta presjeena
je veza izmeu Knina, glavnoga grada Krajine, i bosanskih Srba, jer
je prekinuta glavna opskrbna ruta Knin-Drvar-Banja Luka. Hrvati su
ve bili zauzeli visove na planini Dinari i s njenih vrhova im je Knin
bio na dometu. Za tri godine vojnog planiranja krajiki su se Srbi
pripremali za napad s juga ili sa sjevera. Nisu bili spremni za napad
s lea. Pukovnik Andy Leslie, iz kninskog garnizona UN-a, odmah je
prepoznao strategiju im su Hrvati napali u Bosni.
Bila je to kolska operacija, ali ne iz kole JNA. Tko je god sastavio
taj plan napada, mogao bi s njim u bilo kojoj visokoj vojnoj koli
u sjevernoj Americi i zapadnoj Europi dobiti najviu moguu ocjenu.
Kao prvo, napad je uslijedio iz dva pravca. Na sjeveru poduzeta
su dva glavna napada - jedan iz Karlovca, drugi iz Siska - oba prema
bihakom depu. Istodobno, s juga je izveden napad s tri klina, poduprt
vatrom iz tekog topnitva i minobacaa. U prvom danu Operacije Oluja
najmanje je dvije tisue zrna palo samo na Knin. Gunness je rekao:
Bombardiranje Knina bio je kljuni strategijski potez. Vojnici na
bojinici uli su da se Knin bombardira, pa su jednostavno napustili
poloaje i pojurili natrag k svojim obiteljima. Bio je to smiljeni potez
Hrvata da bombardiraju grad dok su ene i djeca jo u svojim
krevetima. To demantira kao la tvrdnju o legitimnoj vojnoj akciji.
Ali je Vijee sigurnosti jedva bilo u stanju da je osudi.
Na to bombardiranje zapadne vlade napravile su se slijepe. Mirei
se sa zauzimanjem zapadne Slavonije u svibnju, diplomacija je praktiki
Hrvatima dala zeleno svjetlo da silom zauzmu Krajinu.
Srpska obrana Krajine se najprije raspala na jugu. Radio-Knm javio
je da su pali Drni i Obrovac - dva mjesta blizu Knina, a na crti
bojinice. U kasno popodne sastalo se vodstvo krajikih Srba i izdalo
nalog da otpone organizirana evakuacija. H itati su ostavili otvorenima
putove za bijeg preko Srba i Lapca. Pobjee Milan Martic s vodstvom.
Rano uveer je nalog za evakuaciju priopen garnizonu UN-a, a e
iste veeri krenulo je na put na desetine tisua krajikih S ba Bil
je to prva faza onoga to e iduih dana biti najvea pojedinana-pnsIna
seoba stanovnitva u Europi od zavretka Drugog svjets^ og ra _.
vnik Leslie, koji je najvei dio dana proveo u prevozenju ranjenika
352

u bolnicu, raunao je da je toga dana samo na podruju Knina zacijelo


poginulo oko petsto osoba. Pokuao je doi u kontakt s vodstvom
krajikih Srba, ali uzalud:
M artia i Babia niste m ogli nigdje nai. Nastojali sm o stupiti u vezu
s njima. O stavili su jedn og ostarijeg pukovnika i jed n o g starog
kapetana da nas pitaju za p o m o k o d evakuacije stanovnitva. Za
to nem a isprike. U m anje o d dvadeset etiri sata je p u anstvo Knina
sa trideset p e t do etrdeset tisua spalo na oko p e t do est stotina.
Kaos. Totalni kaos.

Na sjeveru se vojska krajikih Srba prilino brzo trgnula nakon prvog


iznenadnog napada i pruila donekle djelotvorniji otpor. Drala se u
depovima, napose u Glini i Petrinji. Ali je nadmona Hrvatska vojska
projurila mimo njih, izolirala ih i u roku od nekoliko dana napala
ih i s lea.
Hrvatska je vojska stigla u predgrae Knina u 11.30 prije podne
5. kolovoza - drugog dana Operacije Oluja. Nije naila na otpor. Knin
je bio prazan. U grad je ula oko podne. Tenkovi su se parkirali pred
vratima vojarne UN-a, i pripadnicima UN-a zabranjeno je izai. I tako
smo ondje sjedili, dva i pol, moda tri cijela dana, dok su oni istili
grad, sjea se pukovnik Leslie. Bilo je oajno.
Upravo se tog dana masovni egzodus Srba razmahao. Uveer su
Hrvati ve bili sigurni da su Srbi u bezglavom bijegu. Hrvatski je radio
javio o padu Knina i bijegu Martia za koga se tvrdilo da je navodno
u Banja Luci. Hrvatski su mediji takoer spominjali sigurne rute kroz
koje bi Srbi mogli pobjei u dijelove Bosne u rukama bosanskih Srba.
Iako je Tuman pozivao lojalne Srbe da ne naputaju svoje domove,
oni to su se nali na meti topnitva nisu nimalo sumnjali da cilj napada
nije bio samo vojni. Tuman je htio da svi Srbi napuste Hrvatsku.
Te veeri je preko Dvora, na hrvatsko-bosanskoj granici, pobjeglo
osam tisua ljudi, da bi se pridruilo onim desetinama tisua to su
dan prije pobjegli iz kninskog podruja. U roku od nekoliko sati u
Topuskom se okupilo dvadeset tisua izbjeglica da trai zatitu UN-a.
Dotle se s civilnim stanovnitvom beznadno pomijeala vojska to je
bjeala glavom bez obzira.
Hrvatsko se napredovanje nastavilo i 6. kolovoza. Ujutro je pala
Petrinja, oko koje su 1991. vodene ogorene borbe. Srbi su zatraili
pregovore o prekidu vatre kako bi mogli organizirati sigurnu evakuaciju.
Hrvati su pristali, ali su zatraili bezuvjetnu predaju. Otpor se mje
stimice nastavio. Hrvatska je vojska poela gaati samu cestu kojom
su izbjeglice, tu i tamo praene vojnicima UN-a, bjeale u susjednu
Bosnu. U svojoj prvoj javnoj izjavi, Marti je ustvrdio:

353

Srpska vojska nije izgubila ni jednu bitku, niti je imala nekih teih
gubitaka u ljudstvu ... jesmo napustili neka naselja gdje nije bilo uvjeta
da bi ljudi ostali, jer hivatska vojska ima bezgranine rezerve raketa
i granata kojima satima unitava srpska sela i gradove.
A sutradan, njegova je dravica bila veinom pregaena. Na sjeveru
se Peti korpus Armije BiH bio probio iz bihakog depa i napredovao
prema Topuskom. Raniji upadi Hrvatske vojske u Bosnu, u srpnju, te
meljili su se na ugovoru od 12. srpnja izmeu Izetbegovia i Tumana
s ciljem da se olaka pritisak na bihaki Peti korpus od 10.000 ljudi
koji se ondje tri godine branio od napada Srba kako iz Bosne tako
i iz Krajine. Za bosansku vladu pad Bihaa znaio bi gubitak i
posljednjeg traga njene vlasti u zapadnoj Bosni. A za Srbe, Biha je
bio karika to nedostaje da bi se hrvatski i bosanski teritoriji u njihovim
rukama spojili sa samom Srbijom, to je Hrvatska htjela sprijeiti po
svaku cijenu.
Posredstvom UN-a dogovoren je prekid vatre s namjerom da se
olaka i osigura evakuacija desetina tisua izbjeglica. No, dotle su ve
mnogi bili poginuli. Morali su bjeati izmeu dva reda ljutitih hrvatskih
graana to su ih kod Siska gaali kamenjem. Taj put bile su odredile
hrvatske vlasti. Jedna je starica izdahnula nakon to je kamenom
pogoena u lice koje joj je neprepoznatljivo oteklo. Po Srbima se pljuvalo. Hrvali su se osveivali.
U dogaajima od 4. do 8. kolovoza 1995, a napose u gradu Kninu,
ima neke udne koincidencije. U Kninu je, u nekom smislu, rat i poeo,
kad su se Srbi, s raspadom Jugoslavije, pobunili i odbili priznati hrvatski
suverenitet. Ondje su se Srbi prvi put latili oruja da bi ostvarili svoj
ekspanzionistiki plan u Jugoslaviji. U tom smislu, to je bio grad koji
je Jugoslaviju i usmjerio tako odsudno nizbrdicom u katastrofu.
A upravo su s padom toga grada, pet godina kasnije, meunarodni
posrednici povjerovali da mogu zemlju usmjeriti na dug put natrag
do mira. Naime, etvrti kolovoza bio je dan kad su Srbi prvi put doivjeli
teak ratni poraz, dan kad se srpski nacionalistiki projekt stao ruiti
pod nadmonom vojnom silom. Taj dan, 4. kolovoza, rasprio je ve
napukli mit o nepobjedivosti Srba. Pokazao je da je srpska diava u
Hrvatskoj izgnjilila iznutra, tako da je ona, u momentu kad su Hrvati
izgradili vojsku sposobnu da izvede preokret na bojnom polju, zapravo
bila gnjila tvorevina.
No, vojsku su Hrvati izgradili uz pomo Zapada. U planiranju ope
racije pomogli su im umirovljeni ameriki generali. I NATO je bio
na njihovoj strani. Za vrijeme Operacije Oluja, zrakoplovstvo NATO-a

354

bombardiralo je srpske sustave veza, navodno zato to su Srbi radarom


uhvatili mlanjake NATO-a, ali zapravo radi pomoi Hrvatima.
Zapadni su politiari mirovali. Posrednik EU Carl Bildt podigao
je osamljen glas prosvjeda (drukiji od moskovske predvidljive reakcije),
traei da se Tumana optui za ratni zloin. Kao odgovor na to, pro
glaen je nepoeljnom osobom u Hrvatskoj, a to je pak opet bio, prema
Bildtovim rijeima, jo jedan znak da su oni izabrali put rata a ne
pregovora.
Warren Christopher, ameriki ministar vanjskih poslova, zanijekao
je da je Washington makar i preutno ohrabrio Hrvate na ofenzivu,
ali je priznao da bi pobjede Hrvata mogle pomoi procesu ireg spo
razuma u regiji. Prema nekim dunosnicima UN-a, iza kulisa je
veleposlanik Galbraith, vrativi se iz Washingtona, rekao Tumanu da
e Sjedinjene Drave tolerirati da se Krajina zauzme vojnom akcijom,
samo da borba bude kratka i ista.
Kratka jest bila, ali ne i ista. Iako je njemaki ministar vanjskih
poslova Klaus Kinkel izrazio odreeno razumijevanje - da Hrvatska
mora uiniti ono to mora, za pet dana su svi Srbi, osim nekoliko
tisua njih, pobjegli s podruja na kojem su ivjeli stoljeima.
Nastala je slubeno doputena kampanja paljenja i pljakanja u ko
joj je stradalo vie od 20.000 kua u vlasnitvu Srba. U tjednima to
su slijedili, kad je Hrvatska vojska ve odavno vrsto drala podruje
u svojim rukama, ubijani su stariji Srbi. I dalje svakog jutra nalazimo
tijela baena uz cestu, izjavio je jedan dunosnik UN-a vie od dva
mjeseca poslije.
Bosanski su Srbi u oaju i strahu gledali propast svojih sunarodnjaka
u Krajini. I oni su sjedili na teritoriju veem nego to bi ga mogli
drati; i oni su bili rastegnuti niz nepopravljivo duge crte bojinice;
i njihova se drava izjedala iznutra, odsjeena od svog biveg beograd
skog pokrovitelja embargom to ga je prethodne godine bio nametnuo
Miloevi. Radovan Karadi znao je da bi mogao doivjeti sudbinu
slinu onoj Krajine. U jednom otvorenom pismu, optuio je Miloevia
da je napustio cilj to su ga imali svi Srbi, da ive u jednoj dravi
- u Velikoj Srbiji. Srbima ste okrenuli lea. Pod stranim pritiskom
toliko ste popustili da se to moe usporediti samo s izdajom, tvrdio
je Karadi.
Propast Krajine bila je dotle najjasnija ilustracija Miloevieve mi
rovne strategije. Hrvatska je ofenziva planirana i provedena ne toliko
na pretpostavci, koliko na izvjesnosti da Miloevi nee nita poduzeti
u obranu naroda kojeg je oruanu pobunu pet godina prije on sam
potaknuo. Krajike je Srbe rtvovao jer je znao da e samo tako sauvati
ono to ve ima. Htio je da mu se sankcije skinu i da ga nakon godina

355

izolacije meunarodna zajednica primi kao mirotvorca. Miloevi i


Tuman eljeli su to veu moguu Srbiju i Hrvatsku na teritoriju bive
Jugoslavije.
Hrvatska je do kolovoza postala sredinja figura amerike strategije.
Bila je protutea Srbiji, od nje upola slabija po broju stanovnitva,
ali sa snagom meunarodne potpore.2 Kad je Hrvatska vojska otpoela
niz svojih uspjenih ofenziva, iznenadila je svijet. Ali sjeme tog uspjeha
zapravo je posijao Washington stvaranjem muslimansko-hrvatske fede
racije. U veljai 1994. ameriki su izaslanici otvoreno postavili pred
Tumana izbor: okanite se rata protiv bosanskih Muslimana, pa emo
mi, Sjedinjene Drave, poduprijeti va plan o zauzimanju Krajine, a
i vie od toga; ako ne, nai ete se u meunarodnoj izolaciji i s gospo
darskim sankcijama. Pad Krajine izazvao je potpun pomak ravnotee
snaga u Bosni, u korist Hrvata i Muslimana, a na tetu Srba. U iduim
mjesecima, Srbi e izgubiti jo mnogo vie.
Sad je hrvatski predsjednik doao na svoje. Na svibanjskoj vojnoj
paradi povodom pete obljetnice hrvatske deklaracije o suverenitetu,
pojavio se u sveanoj bijeloj odori, od onih kakve bi Tito nosio. Meu
poasnim gostima bili su strani veleposlanici koji su, nakon kratke borbe
sa svojom savjesti, doli da gledaju Hrvatsku vojsku koja je postala
regionalna sila krenjem njihova embarga na uvoz oruja to se tu
takoer slavilo. Poslije se Tuman, koji je u UN gledao samo velik
smokvin list iza kojeg e se moi naoruati, hvalio da su mu diplomati
i vojni ataeji prilazili da mu kau kako su zadivljeni ne samo njegovim
naoruanjem, s obzirom na embargo, nego jo i vie njegovom vojskom.
U studenom 1995. Tuman se pripremao za jo jednu ofenzivu,
ovaj put na istonu Slavoniju. Cilj je bio Vukovar koji je njegova vlada
bila nazvala hrvatskim Staljingradom.
U svom strategijskom planiranju, Beograd je prepravio ranije zacr
tane granice Velike Srbije i radikalno smanjio teritorijalne ciljeve.
Cijenu su platili krajiki Srbi koji su, do sama dana svoga bijega, slijepo
vjerovali da e i oni ui u srpsku dravu. Da ironija bude vea, i jesu
zavrili u srpskoj dravi. Ali to ni u snu nije bila Velika Srbija. Svoje
su upropatene ivote prenijeli u izoliranu i osiromaenu uu Srbiju.

356

29 .

PAX AMERICANA?
136o .

Tri predsjednika - Srbije, Hrvatske i Bosne - mlako se rukuju kao


sudionici najambicioznijeg pokuaja postizanja sporazuma u bivoj Ju
goslaviji otkako su 1991. u njoj otpoeli ratovi. Pozornica je dogaaja
centar Bob Hope u zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson, kod Daytona,
drava Ohio. Kraj njih su ameriki ministar vanjskih poslova Warren
Christopher i njegov pomonik Richard Holbrooke.

Poelo se s fazom poznatom kao preliminarni razgovori za vrijeme


koje su tri strane u sukobu bile u posebnim ali identinim prostorijama,
dok su meunarodni pregovarai ili od jednih do drugih. Ta tehnika
bila je prvi put uvedena za bliskoistone mirovne pregovore u
Norvekoj, pa je dovela do senzacionalnog rukovanja Yitzaka Rabina
i Yassera Arafata ispred Bijele Kue. Tadanji su razgovori voeni u
najstrooj tajnosti. Strane nisu imale prilike da pregovore upropaste
meusobnim javnim optubama; a takoer su, pod platem tajnovitosti,
mogle razmatrati ustupke i razmiljati o kompromisima bez prisile da,
radi svojih odgovarajuih ekstremistiki nastrojenih glasaa, moraju poi
s nepopustljivih, kategorinih pozicija. Holbrooke se sad potrudio da
na Balkan primijeni taj norveki kanal, kako je tada bi nazvan.
Put do Daytona bio je neizvjestan i dug. S poniavanjem mirovnjaka
UN u lipnju, koje su za stupove ulinih svjetiljki i vojne instalacije
bosanski Srbi lancima vezali kako bi sprijeili udare zrakoplovstva
NATO-a, s padom Srebrenice i, konano, s postupnom pojavom dokaza
o masovnim smaknuima Muslimana, po svemu sudei na nalog ge-

357

nerala Mladia, napori meunarodne zajednice da prekine rat pali su


na najniu razinu. U ljeto 1995. se u svim glavnim gradovima zapadnog
svijeta govorilo samo o povlaenju, osobito ako glavni akteri u regiji
ele samo jo ratovati.
Stvaralo se ope miljenje, napose u Europi, da je humanitarna
pomo jednostavno produljila rat a da nije mnogo utjecala na njegov
ishod. Francuska i Britanija, zemlje koje su dale najvie vojnika, bile
su ogorene to se na njih svaljuje glavni teret odgovornosti zbog
propasti misije Ujedinjenih naroda. Sve su ee gunale neka Wash
ington uti ili pak neto poduzme. Dok su njihovi ministri vanjskih
poslova razgovarali o izgledima za povlaenje UN-a, Britanija i Fran
cuska su u ogromnoj mjeri pojaale svoje vojne snage u Bosni
doprinosom u stvaranju novih Snaga za brzu reakciju. Tome su do
prinijeli i Nizozemci. Snage za brzu reakciju bile su borbeno sposobne
i operacijski podreene vie izravno Londonu i Parizu, nego Ujedi
njenim narodima. No, London i Pariz nisu se jasno oitovali o cilju
te nove snage. Je li joj cilj bio da unese malo prave otrine u misiju
UN, kako je to Clinton predloio? Ili je ondje upuena kako bi pos
trojbe UNPROFOR-a zatitila od odmazde u sluaju poniavajueg
povlaenja? London i Pariz nisu o tome nita htjeli rei, samo da nita
nije iskljueno.
Na izglede o eventualnom povlaenju UN-a zazvonila je uzbuna
u Washingtonu. Clinton je znao da e ga pozvati neka ispuni obeanje
o slanju do 25.000 amerikih vojnika radi pomoi saveznicima da se
izvuku iz Bosne. S tim se otvarala mogunost da ameriki vojnici ginu
u obavljanju onoga to nikakav vojni zapovjednik nikad ne bi elio
- u pruanju potpore porazu. A Billu Clintonu je izlaganje pogibelji
ivota Amerikanaca za tako neslavan in, i u godini kad e se boriti
za drugi mandat u Bijeloj kui, bilo ravno izbornoj propasti. Bila mu
je potrebna neka zdravija opcija. Bijela kua je 29. lipnja odredila 50
milijuna dolara za financiranje vojne snage u Bosni, ali je priznala
da je osigurala samo 15 milijuna, s tankim izgledima da bi Kongres
htio odobriti razliku. Dajui dojam prave borbene postrojbe, s kamuflano obojenim vozilima, a ne u samaritanskom bijelom UN-a, te Snage
su, iako su im se u poetku isprijeili i Armija BiH i HVO, konano
23. srpnja stigle u svoju bazu na Igmanu kod Sarajeva.
Dotle je, meutim, otpoeo slijed dogaaja koji e iz osnove promi
jeniti dinamiku sukoba i pojaati izglede za mir. Taj slijed poeo je
nesretno, s padom muslimanske istonobosanske enklave Srebrenice.
Pad Srebrenice bio je najcrnji trenutak meunarodne intervencije
u Bosni. Sjedinjene Drave i Europa nisu nita poduzele kako bi
sprijeile smaknue moda ak i do osam tisua mukaraca Muslimana

358

uhvaenih u pokuaju bijega na teritorij u rukama Vlade BiH. Sre


brenica je bila jedna od est po UN-u proglaenih sigurnih zona.
Njezin pad pokazao je kako meunarodna zajednica nema ni mrvice
volje da te zone obrani. Bio je to grozan vrhunac niza loe skrojenih
planova i nevoljko datih jamstava; od poetka politike sigurnih zona,
od 34.000 vojnika koliko je bilo procijenjeno da ih treba za provedbu
osiguranja, zapadne su vlade dale jedva 7.000; a na kraju je srpska
ofenziva - iako predvidljiva - zatekla svijet. Meunarodni promatrai
nisu je shvatili kao takvu ak ni kad se posve razmahala.
uureni na poljani okruenoj blagim zelenim breuljcima doline
Drine u ljetno doba, bezbrojni su mukarci Muslimani ekali smaknue.
Prizor je uhvatio jedan ameriki pijunski satelit, ali nikad nije predoen
javnosti. Za dana nakon pada istonobosanske muslimanske enklave
Srebrenice u ruke bosanskosrpske vojske, tisue mukaraca Muslimana
doekalo je tu jezivu sudbinu: neki su ustrijeljeni u bijegu, a drugi
su jednostavno svrstani, smaknuti i baeni u masovne grobnice.

Srpske su snage poele s tekim bombardiranjem Srebrenice 6.


srpnja, nakon upada na srpski teritorij bonjakih snaga Nasera Oria
iz sigurne zone, dakle s podruja pod zatitom UN-a koje se smatra
demilitariziranim. Ondje rasporeeni nizozemski mirovnjaci nisu znali
to uiniti. Sutradan je jednome od njih, koji se povlaio sa svojom
postrojbom nakon to su joj srpske snage pregazile promatraki poloaj,
raznesena glava - a nisu ga pogodili Srbi, nego vojnici Armije BiH
koji su htjeli zaustaviti povlaenje nizozemskih vojnika s poloaja na
crti bojinice. Zrakoplovi NATO-a u niskom su letu prelijetali breuljke
pod gustom umom. U roku od dva dana, Srbi su pregazili tri pro
matraka mjesta i uzeli za taoce trideset nizozemskih vojnika.
U Haagu je nizozemski ministar obrane Joris Voorhoeve 9. srpnja
otvoreno iznio u kakvoj se situaciji nalaze njegovi vojnici: opkoljeni
su, malobrojni, i u strahu od daljnjih akcija bosanskih Srba. Nevjero
jatno, ali on ipak ni sad nije mislio da Srbi ele zauzeti grad. Ali tog
istog dana Srbi su priopili svoj prvi ultimatum: UN i Muslimani moraju
evakuirati enklavu u roku od 48 sati. U odgovoru na to, UN je naredio
Nizozemcima da se postave u takozvani poloaj blokiranja - to e
rei da tanka plava crta od trideset vojnika s oklopnim transporterima
i protuoklopnim raketama pokua zaustaviti tisue Srba to nadiru
prema gradu s juga.
Potpukovnik Tom Karremans, nizozemski zapovjednik u Srebrenici,
zatraio je snane zrane udare. U noi 10. srpnja htio je malo od
spavati, uvjeren da e ujutro situacija biti radikalno drukija, da e

359

NATO bombardirati Srbe. No, zapovjednik snaga UN general Bernard


Janvier odbio je njegov zahtjev. Na zaprepatenje svojih kolega Janvier
je rekao da bi zrani udari bili preopasni. Bilo je dobro poznato kako
je Janvier uvjeren da nastojati spasiti Srebrenicu i nema nekog smislaosobno je enklavu smatrao iz osnove neobranjivom. I zbilja, Janvier
je jo 24. svibnja bio zatraio da UN povue svoje snage iz triju istonih
enklava:
Pred sobom imamo malo vremena. Moramo poduzeti mjere koje e
nam omoguiti da ograniimo pogibelji kojima su izloene nae snage.
Budimo pragmatini i iznad svega poteni, napose prema onima kojih
sigurnost drimo u svojim rukama: ako nema gromobran, bjei od
nevremena.
Dok je uzbuna zazvonila, ve su se tisue Srba koncentrirale. Nije
se mnogo marilo za prijetnje Srba - i njihovo daljnje gomilanje vojske
- nakon lipanjskog gerilskog upada Orievih ljudi u jedno srpsko selo.
Ti kratki upadi dali su srpskim zapovjednicima traeni casus belli za
napad na Srebrenicu. U poetku, zapadne su vlade bile uvjerene da
je ofenzivi cilj neutraliziranje muslimanske enklave a ne njeno zauzi
manje.
U podne 10. srpnja Srbi su uli u grad. Dotle su konano odobreni
zrani udari NATO-a. No ciljevi su bili ogranieni - unitena su najvie
dva tenka.
Bilo je premalo i prekasno. Srbi su napredovali, a Nizozemci su
se povlaili prema svom glavnom taboru u Potoarima zajedno s
tisuama uspanienih civila koji su, osim aice njih, ve bili doivjeli
takvu sudbinu. Trei i posljednji zahtjev za zranim udarima povuen
je, jer je Voorhoeve rekao da su Srbi zaprijetili smaknuem talaca Nizozemaca.
Slabo naoruani muslimanski branitelji Srebrenice nisu pruili otpor.
Pobjegli su, ostavljajui za sobom tisue civila. Onda se 12. srpnja gene
ral Mladi dovezao u sredite Srebrenice, praen lokalnim novinarima
od kojih je jedan snimao njegovu pojavu. Prikazan je kako se smijei
i djecu tape po glavi. No, snimljena je i jedna runija video-snimka
koja nije prikazana u inozemstvu: Mladi nareuje mukarcima Musli
manima neka se bre svrstaju u kolonu po jedan.
Konanu pljusku bosanski su Srbi opalili Nizozemcima, i zapravo
cijeloj meunarodnoj zajednici, kad je general Mladi pozvao potpu
kovnika Karremansa da doe na sastanak s njim. U sobi je bilo
zavezano ivo prase. Zajapuren pobjednikim slavljem, general je
ponudio Karremansa aicom ljivovice, pa su zajedno gledali kako
jedan srpski vojnik spretno kolje svinje - a s noa mu curi krv. Ovako

360

se mi obraunavamo sa svojim neprijateljima, Mladi je rekao Karremansu.


U Beogradu je ameriki otpravnik poslova Rudolf Perina otiao
k Miloeviu kako bi mu prenio zabrinutost Sjedinjenih Drava zbog
stradanja srebrenikih Muslimana i pozvao ga da obustavi isporuku
vojne pomoi bosanskim Srbima, upozoravajui ga da bi pad Srebrenice
mogao natetiti tekuem mirovnom procesu. A zato krivite mene?
Nisam uspio nai Mladia. Miloevieva je tvrdnja bila neuvjerljiva
i ve poznata, podsjeala je na ranije sluajeve za proteklih godina
kad je znao inozemnim sugovornicima, gledajui im ravno u oi, govoriti
da su doli na krivu adresu.
U jednom intervjuu, Miloevi nije krio da je odobrio srebreniku
operaciju. Uostalom, rekao je slijeui ramenima, pa gledajte to su
oni radili srpskim selima uz enklavu. Dao je dojam da je srpskoj ofenzivi
bio cilj neutralizacija enklave kao vojne prijetnje, a ne njezino osvajanje;
elja da se onesposobi, a ne da se ubije. Miloevi je oito visoko
cijenio Mladia. Nadao se da e se general moi otarasiti Karadia.
Srebrenica je leala unutar onih granica to ih je Miloevi zamiljao
za srpsku dravu koja e izroniti iz ruevina bive Jugoslavije. Njemu
je istona Bosna oduvijek bila strategijski vitalno vana. Ako se i
pokazao voljnim da trguje teritorijima (koje su srpski nacionalisti sma
trali svetima) dalje na zapadu, ali je za njegovo poimanje sigurne i
velike srpske drave Podrinje imalo vitalno znaenje. Za Srbiju, Sre
brenica je imala odsudnu ulogu. Na svega petnaestak kilometara od
srpske granice s Bosnom, predstavljala bi stalnu prijetnju sigurnosti
same Srbije da je ostala u rukama Muslimana. Za Srbiju je istona
Bosna tampon-zona. Muslimanima je pak Srebrenica bila simbol
bonjakog otpora. Srbi su bili uvjereni da je likvidiranjem Srebrenice
postao jo nedostiniji bonjaki san da se jednog dana ponovno
uspostavi Bosna u njezinim meunarodno priznatim granicama.
Svojim potresnim priama su izbjeglice koji su uspjeli stii u Tuzlu
opisali kako nizozemski mirovnjaci, njih ukupno 370, nisu uspjeli zaus
taviti prodor bosanskih Srba. Nizozemci su uinili to su mogli: svoje
tanke zalihe hrane i lijekova podijelili su s nekim od najugroenijih
opkoljenih Muslimana. A raspolagali su samo polovinom odreenog
im punog broja od 730 vojnika i bili su slabo rasporeeni da bi iim
mogli zaprijeiti ofenzivu koja je bila u tijeku.
Srebrenica je predstavljala jednu od najmunijih zadaa UN-a u
Bosni. U gradiu u kojem je do rata ivjelo 8.000 dua, nabilo se 40.000
ljudi a u bijednim prilikama. Srebrenicom su gospodarili paravojni
zapovjednici i crnoburzijanci. Opskrba hranom bila je slaba za cijelo
vrijeme rata - bosanski Srbi ustrajno su blokirali konvoje pomoi. Snage

361

UN-a u enklavi od prvog su dana djelovale po slinim nemilim uvjetima,


bez svjee hrane, bez struje i s malo goriva, a kadre samo za pjeake
ophodnje. Bile su beznadno izolirane, a kad je nastupila konana
ofenziva, nisu raspolagale nikakvim pouzdanim podacima o njezinoj
naravi i razmjerima.1
Srpsko slavlje nad Srebrenicom predstavljalo je maksimum poni
enja za meunarodnu zajednicu, i ne samo zato to je svijet skrtenih
ruku gledao najvee pojedinano masovno klanje u Europi nakon Dru
gog svjetskog rata. Postojao je tu jo jedan, indikativniji razlog za
meunarodnu sramotu: skriven iza meunarodne osude i zgraanja
leao je nadasve istinski osjeaj olakanja; odreeno zadovoljstvo to
je ono mutno, nerijeeno pitanje istonih enklava, koje je mirotvorcima
zakrilo zemljovide, konano skinuto s dnevnog reda. Sad su se mogli
zacrtati jasniji zemljovidi na kojima bi se moglo temeljiti nekakvo mi
rovno rjeenje. Mirotvorci su vidjeli da se plan igre promijenio. im
je dva tjedna kasnije pala epa, pokazalo se da je jo lake krojiti
prihvatljiv zemljovid. Kad je idueg mjeseca Hrvatska izvela svoj mu
njeviti rat protiv krajikih Srba, pokazalo se da prisilna seoba stotina
tisua ljudi (to je od poetka bio ratni cilj i srpskom i hrvatskom
voi), koliko god bila za osudu, praktiki omoguava pokretanje mi
rovnog procesa. S pomou etnikog ienja i masovnih umorstava,
stvarali su se etniki isti teritoriji; ako su svjetski elnici i osuivali
te metode, ali je s njima, kao krajnji rezultat, mir bio blii nego ikada
prije.
Muke nesretnih nizozemskih mirovnjaka u Srebrenici pruaju nam
malu ilustraciju kako su UN i zapadne vlade bile poele gledati na
istone enklave. Nizozemcima je istjecao rok koji su morali odraditi
u Srebrenici. Ali za njih, kao i za njihove britanske kolege u Goradu,
nije bila pripremljena nikakva zamjena. S njima se stavljala toka. U
proljee 1995. se u UN i zapadnim vladama stvorio tihi konsenzus
da se enklave ne mogu odrati.
Ali pad Srebrenice ipak je bio prekretnica u reagiranju meu
narodne zajednice na rat. Nakon toga, nita vie nee biti isto.
Pometeno je svako ustezanje da se prekorai ona granica, koju je ge
neral Sir Michael Rose bio nazvao crtom Mogadishu, to je dijelila
uvanje mira od nametanja mira. Ujedinjeni narodi, sad nedvosmisleno
predvoeni Sjedinjenim Dravama, praktiki su zaratili s bosanskim
Srbima, odriui se svake tobonje nepristranosti. A za Amerikancima
poveli su se i europski saveznici koji su tri i pol godine upozorava i

362

kako se valja kloniti balkanske movare i opetovano napominjali kako


se ne moe sklapati mir s pet tisua metara visine.
Krajiki su Srbi 19. srpnja napali bihaki dep u oitom pokuaju
da ga presijeku napola. Sad se bosanski rat formalno prelio preko gra
nice u Hrvatsku.
Dva dana poslije, ministri vanjskih poslova drava koje su davale
vojsku, sastali su se u Londonu u naelektriziranoj atmosferi nastaloj
nakon sramote s padom Srebrenice. Skup je bio obuzet sjeanjem na
stotine mirovnjaka UN-a uzetih za taoce u reakciji na napade NATO-a.
Ministri su odluili da nee dopustiti ponavljanje toga.
Sloie se da na Goradu - rjenikom Zaljevskog rata 1991. povuku crtu u pijesku. Srebrenicu i epu nije se ni pokualo braniti;
i zbilja, Snage za brzu reakciju nisu ni bile tako rasporeene da bi
se mogle koristiti za obranu tih dviju enklava. Ali s Goradem, zakljuie ministri vanjskih poslova, bit e drukije. Napadnu li ga bosanski
Srbi, NATO e u njegovu obranu odvratiti zranim udarima, i to
nerazmjernom reakcijom. Takoer se sloie da ukinu takozvani
dvostruki klju prema kojem su se zrani napadi mogli izvesti tek
kad se ishodi i odobrenje efa civilnog sektora UN-a, Yasushija
Akashija. Sad je NATO bio ovlaten da bombardira na izravan zahtjev
zapovjednika snaga UN-a na terenu.
Sutradan, u odgovoru na napad krajikih Srba na Biha, u Splitu
su se u aranmanu Sjedinjenih Drava sastali Izetbegovi i Tuman
i dogovorili o planu zajednike obrane. Hrvatska je pristala da uputi
svoju vojsku u obranu Bihaa. Tuman je naredio svojoj vojsci da
prijee u Bosnu. Hrvatske su snage brzo osvojile Glamo i Bosansko
Grahovo, i na taj nain opkolile glavni grad krajikih Srba, Knin. Iako
je ameriki veleposlanik u Hrvatskoj, Peter Galbraith, urno dogovorio
razgovore izmeu Zagreba i vodstva krajikih Srba, u prvom tjednu
kolovoza, ve je bila pala naredba da se Krajina zauzme. Hrvatska
je vojska napala 4. kolovoza i etiri dana kasnije je drava" krajikih
Srba nestala.
Srebrenica, Biha, Glamo i Grahovo, Krajina - inilo se da rat
eskalira na svim frontama. Ali, usred prividnog kaosa, Sjedinjene
Drave nisu ni trena izgubile iz vida glavni cilj. Krajina je jo gorjela
kad je 10. i 11. kolovoza Clintonov savjetnik za nacionalnu sigurnost
Anthony Lake obilazio najvanije europske glavne gradove s grubim
nacrtom jednog novog plana. Zasnivao se na pretpostavci da e se
budua Bosna i Hercegovina, u svojim postojeim granicama, morati
nuno sastojati od dva posebna entiteta: srpskog entiteta koji bi se

363

temeljio na trenutno nepriznatoj Republici Srpskoj, i muslimansko-hrvatske federacije. Planom se takoer predviala eventualnost razmjene
teritorija i predlagalo, na primjer, da se jedina preostala enklava
Gorada zamijeni za dijelove Sarajeva i tako Srbima u istonoj Bosni
dadne sigurnost u zamjenu za nepodijeljeno Sarajevo kao glavnoga
grada muslimansko-hrvatske federacije.
Richard Holbrooke otpoeo je mahnit obilazak tri glavna grada.
Mjesecima je ve zahtijevao vri ameriki pristup. Sad je doao na
svoje.2 Nenadmaan po umijeu da sa svojim sugovornicima bude otar,
neumorni je Holbrooke bio uvjeren da je Miloevi spreman pritisnuti
bosanske Srbe u zamjenu za postupno skidanje sankcija. A onda je,
28. kolovoza, doao izgovor na koji su mnogi u NATO-u ekali. U
gotovo potpunoj kopiji incidenta koji je bio izazvao prvi ultimatum
NATO-a u veljai 1994, jedna je bacaka mina pala blizu sarajevske
trnice i ubila trideset sedam osoba. Ovaj put nije bilo ni mrve one
podvojenosti to je godinu dana prije bila tako zamutila vode: u roku
od dvadeset etiri sata UN je obavio analizu kratera i objavio da su
izvan svake razumne sumnje minu ispalili bosanski Srbi.3 Inae obino
uzdrljivi glavni tajnik UN-a, Boutros Boutros Ghali, osudio je stalno
i besmisleno prolijevanje krvi u Bosni i pozvao vojne zapovjednike
UN-a da istrae napad i odmah poduzmu odgovarajue mjere.
Ogoreni je Izetbegovi upozorio:
Mi emo upotrijebiti sva sredstva da se izvuemo iz ove nesree. elim
naglasiti: sva sredstva. A to se tie kriminalaca [Srba], elim im
poruiti da emo im vratiti istom mjerom i vrlo brzo. Taj dan nije
daleko.
Sutradan je vie od 80 mirovnjaka potajno napustilo Gorade. UN
nee vie ponoviti raniju pogreku. Ovaj put nee biti talaca. S nonog
neba 30. kolovoza, val za valom zrakoplova NATO-a tuklo je srpske
ciljeve irom Bosne. Konano je Izetbegovi dobio ono to je njegova
vlada traila od sama poetka rata: snanu intervenciju NATO-a na
njegovoj strani.
Te veeri, Miloevi je bio sazvao sastanak srpskih elnika u Beo
gradu, na kojem e biti crnogorski predsjednik Momir Bulatovic,
vodstvo bosanskih Srba ukljuujui vrstorukaicu Biljanu Plavi, i pa
trijarh Pravoslavne crkve. Miloevi nije krio svoje stajalite o inter
venciji NATO-a: izazvalo ju je samo vodstvo bosanskih Srba godinama
odbijajui da kompromisom zakljui mir. Prema izvjeima, ak se i
Plavika morala smekati. Vodstvo bosanskih Srba pristalo je da ih
Miloevi predstavlja na buduim mirovnim pregovorima.4

364

Napadi NATO-a nastavili su se tri dana. A onda su Sjedinjene


Drave, smatrajui da je kod Miloevia postignut napredak, zatraile
obustavu bombardiranja. Ali u Bosni je general Mladi opetovano od
bijao da povue svoje teko oruje oko Sarajeva, obrazlaui da bi
takvim inom izloio svoje postrojbe, kao 1994, brojanoj nadmoi
pjeatva Armije BIH. NATO je nastavio s bombardiranjem. U dvo
tjednoj kampanji, zrakoplovstvo NATO-a izvrilo je 3.400 letova,
ukljuujui 750 napada na 56 ciljeva na terenu. Unitene su zalihe
streljiva, protuzrane baterije, radarske instalacije, komunikacijski
ureaji, skladita, topnike postrojbe, zapovjedniki bunkeri i mostovi.
S tim su ozbiljno pogoena sredstva veze bosanskih Srba koji su privre
meno onesposobljeni za svaku reakciju. ak je onesposobljen i civilni
telefonski sustav.
Usred ovih napada, nastavljeni su razgovori u enevi. Delegaciji
Jugoslavije bili su prikljueni Nikola Koljevi i Aleksa Buha kao pred
stavnici bosanskih Srba. Sve su strane prihvatile zemljovid Kontaktne
skupine iz 1994. (koji su bosanski Srbi dotle bili opetovano odbacili)
kao osnovu za daljnje pregovore. U toj su toki Sjedinjene Drave
stale nagovarati sve tri strane da prihvate plan koji se jo tek kovao.
Prihvaena su neka osnovna naela: Bosna i Hercegovina postojat
e i dalje u svojim priznatim granicama, obuhvaat e dva odjelita enti
teta, a teritorij e meu njima biti podijeljen na 51 posto (muslimansko-hrvatskoj federaciji) prema 49 posto (bosanskim Srbima).
Razgovori su se morali nastaviti 14. rujna, ali su odgoeni. Zasjenili
su ih dogaaji na terenu. Dotle su hrvatska i bonjaka vojska biljeile
goleme i brze pobjede u sjeverozapadnoj Bosni. Hrvati su 15. rujna
zauzeli Jajce, a Armija BiH ula je u Donji Vakuf. Vojska bosanskih
Srba se povlaila. Pred silinom zajednikog hrvatsko-bonjakog napre
dovanja padali su veliki komadi teritorija koji su jo od 1992. smatrani
neosvojivima. U Sarajevu se poelo uzbueno govoriti o padu Banja
Luke.
Ali Banja Luka ne pade. Vojska bosanskih Srba se pribrala. Wash
ington je Hrvatima rekao neka obustave ofenzivu i povuku svoje
postrojbe iz zapadne Bosne. Tuman je naredio prekid operacije. No,
do kraja rujna su se crte bojinice bile neprepoznatljivo promijenile.
Teritorij to su ga bosanski Srbi drali sveo se od sedamdeset posto
na otprilike polovicu; ostatak su drali Hrvati i Muslimani, ugrubo
reeno svaki po pola.
Zemljovid to je nastao nakon rujanskih bitaka - ili bar razdioba
teritorija u njemu - podudarao se s mirovnim planom koji su bili sa
stavili Holbrooke i Lake. To je izuzetna podudarnost na jednom
podruju gdje izuzetne podudarnosti obino nisu ono to se ine. to

365

Banja Luka nije pala i to je Tuman obustavio ofenzivu upravo pred


tu kritinu fazu, u svoje vrijeme uglavnom je protumaeno kao dokaz
da se zemljovid to se stvarao poklapao s onim to su Miloevi i
Tuman planimli jo u poetku - podjelu Bosne na dva dijela (iako
Miloevi nije vie bio gospodar situacije). Bivi mirovni izaslanik EU,
lord Owen, primijetio je:
Na prigovor da su se srpske snage namjerno povukle, Karadi je to
zanijekao, ali je s odlaskom generala Mladia na bolniko lijeenje
u Beograd ostala sumnja da to nije bila puka sluajnost to se na
vojnom zemljovidu pojavilo razgranienje kakvo je Tuman odavno
elio. Bio je to takoer zemljovid kakav Miloevi moe lako podupri
jeti jer nakon pada Knina Srbima nije vie bilo potrebno drati pristup
Krajini iz Banja Luke.
Nastavila se letea diplomacija. Sad je zemljovid, zapreka na kojoj
su se slomili toliki prethodni mirovni planovi, bio gotov in, postignut
silom oruja (NATO-a, hrvatskog i bonjakog) i uz svjesnu suradnju
Beograda. Istog mjeseca kasnije, u New Yorku su se sastali ministri
vanjskih poslova Hrvatske, Bosne i krnje Jugoslavije i utvrdili osnovna
naela to su bila dogovorena u enevi. Sloili su se nadalje da e
oba entiteta koja e ubudue predstavljati Bosnu, prihvatiti financijske
obveze Bosne i Hercegovine kao cjeline. Takoer su dogovorili o svim
procedurama za izbore u svakom entitetu, pa o stvaranju zajednikog
parlamenta, a potom predsjednitva, ministarskog vijea i ustavnog
suda.
Angamani su bili openiti i jo nisu predstavljali nacrt za mirovno
rjeenje - daleko od toga. Ali je amerika administracija bila tako
uvjerena da je odsudni prodor izvren i tako zabrinuta da zalet ne
popusti, da je 5. listopada predsjednik Clinton osobno objavio kako
za pet dana nastupa prekid vatre.6 Taj prekid vatre potrajat e ezdeset
dana; za to vrijeme vodit e se razgovori o zbliavanju stajalita koji
bi trebali dovesti do sveobuhvatnog mirovnog dogovora; zatim bi se
taj dogovor potvrdio sporazumom koji bi se potpisao u Parizu.
Unato svemu, zapadnim mirotvorcima odgovaralo je da Miloeviu
gledaju kroz prste. Predvoen Sjedinjenim Dravama, mirovni je proces
sad prvi put od izbijanja rata pruao ozbiljne izglede za politiko
rjeenje. Usprkos svojoj vodeoj ulozi u ratu u Bosni, Miloevi e
biti kamen-temeljac svakog rjeenja. Malo nakon poziva svim stranama
na razgovor u Daytonu, s novinskih su naslovnica kriknuli novi dokazi
o razmjerima zloina poinjenih u Srebrenici. Glavnina dunosnika

366

Sjedinjenih Drava - s izuzetkom amerike veleposlanice u Ujedinjenim


narodima, Madeleine Albright, koja se zduno zalagala za bosansku
vladu - postavila se na glavu samo da ne upre prstom u Beograd.
Nema tu nikoga da je uhvaen na djelu, rekao je poslije Holbrooke,
odluan da mu mirovni plan ne poremete nikakve optube.
Padom Krajine, te hrvatskim i muslimanskim pobjedama u Bosni
otvoreno je novo poglavlje meunarodne intervencije u bivoj Ju
goslaviji. Promjena ravnotee snaga na terenu izazvana je novom
odlukom izvana. Nakon etiri godine politike mrtve toke, NATO je
pokrenuo kampanju bombardiranja bosanskih Srba koja jest bila, kako
je NATO zaprijetio jo nekoliko tjedana prije, nerazmjerna reakcija.
Ti imbenici stopili su se u dotle nezapamenu demonstraciju jedinstva
meu zapadnim akterima. To, a ne vojni gubici, bio je eventualno naj
vei problem Srbima. Jer su Srbi, od sama poetka sukoba, lukavo
igrali na kartu podjele u meunarodnoj zajednici, iskoritavali je i
raunali s diplomatskom i vojnom paralizom.
Kad su se predstavnici svjetskih medija slili u Daytonu, u Ohiu,
mir se inio bliim nego ikada. U meunarodnoj zajednici nitko vie
nije spominjao ni ast ni pravdu. Kako je lord Owen zakljuio u svojim
uspomenama, to e nedvojbeno biti mir bez asti. Bit e to mir koji
e u velikoj mjeri udovoljiti glavnom ratnom cilju Hrvatske i Srbije
- podjeli. Bit e to takoer mir koji e nagraditi upotrebu sile; zbilja
mir koji je postignut prisilnim stvaranjem etniki istih teritorija. I
upravo je s tog razloga, kad su razgovori u Daytonu zapoeli, Holbrooke
priznao kako e muslimansko-hrvatska federacija, mnogo vie nego Srbi,
predstavljati najveu prijetnju buduoj stabilnosti svakog rjeenja.
Iskuenje pred kojim su se sada nali i Zagreb i Sarajevo bilo je da
od Srba trae maksimalne ustupke, pa ako razgovori propadnu, da
potrae nove vojne pobjede sad kad su se dokazali kao vojno jae
strane. Holbrooke je preuzeo na sebe brigu da Washington pritiskom
natjera oba biva gubitnika da se opredijele za mir iako se ratna srea
okrenula u njihovu korist.1

1.
Tri mjeseca kasnije, nizozemska vlada objavit e rezultate istrage koja
je mirovnjake oslobodila bilo kakve krivnje pa ak i za nemar u Srebrenici.
Nisu bili krivi to nisu zaustavili napredovanje Srba, tvrdilo se u jednom is
tranom izvjeu u kojem se navodilo kako su te lako naoruane snage bile
nesposobne da sprijee ubijanje tisua mukaraca Muslimana i izgon oko
25.000 ena, djece i staraca. Pad Srebrenice bio je izazvan agresijom bosan
skih Srba, a ne nainom djelovanja Nizozemaca, rekao je Voorhoeve, pre
bacujui krivnju na one vlade koje nisu htjele dati dovoljan broj vojnika za
zatitu enklava.

367

"Iz ovoga valja nauiti kako se treba od poetka pobrinuti za dovoljne


vojne snage kojima ete moi zaotriti obranu kad se neprijatelj poslui tak
tikom terora, rekao je Voorhoeve. Treba vam i jasno odreeno naredbo
davno ovlatenje, ega nikad i nije bilo u misiji UN.
2. Holbrooke je gazio stazom koju je bio utro njegov zamjenik Robert
Frasure satima strpljiva pregovaranja s glavnim akterima u regiji, a napose
s Miloeviem. Frasure je s jo dva lana delegacije poginuo kad je oklopnjak
u kojem su putovali skliznuo s pogibeljnog puta preko Igmana. Nisu htjeli
moliti bosanske Srbe za dozvolu putovanja preko drugog, manje opasnog
puta. Bio je to veliki gubitak za ameriku inicijativu, ali je Holbrooke samo
udvostruio napore da osigura dogovor.
3. U ranijem sluaju granatiranja trnice, u veljai 1994, kad je poginulo
68 osoba, nikad nije utvreno izvan svake razumne sumnje tko je ispalio zrno
- zbog ega je to postalo predmetom kontroverzije. Dunosnici UN-a privatno
su vjerovali da su ga opalili Muslimani, ali nisu nikad uspjeli tono utvrditi
krivca.
4. Dotle je Radovan Karadi bio, zajedno s generalom Ratkom
Mladiem, optuen kao eventualni ratni zloinac. Stoga nije bio u mogunosti
da prisustvuje daljnjim mirovnim pregovorima, jer bi se izloio opasnosti
uhienja.
5. David Owen, B alkan O dyssey (London, Gollancz, 1995), str. 336.
6. Prekid vatre bio je uvjetovan vraanjem komunalija Sarajevu, pa je zbog
toga bio odgoen nekoliko dana.

368

30 .
ZAKLJUAK
U vrijeme kad ovo piemo, budunost prostora bive Jugoslavije
je u delikatnoj ravnotei izmeu rata i mira, gdje jeziac vage podrhtava
izmeu to dvoje u nevjerojatnom ambijentu Zrakoplovne baze Wright-Patterson kod Daytona u Ohiju. Tijekom mirovnog procesa dirigira
Richard Holbrooke, pomonik ministra vanjskih poslova Sjedinjenih
Amerikih Drava. Nakon etiri godine promatranja kako njihovim
europskim saveznicima propadaju svi pokuaji da stvore nekakvo
rjeenje, i osamnaest mjeseci priprema iza kulisa, Sjedinjene su Drave
u ljeto 1995. preuzele uzde procesa u svoje ruke. Dotle se Washington
skanjivao da prui punu potporu ijednom od prethodnih mirovnih
planova, to je svaki put omoguilo nekoj od zainteresiranih strana
da iskoristi razilaenja u meunarodnoj zajednici.
Do sada je na ruevinama komunistike Jugoslavije niknulo pet
novih drava. Od njih je najbolje prola Slovenija. Njeni elnici, siti
Miloevievih nastojanja da komandira Jugoslavijom, skrenuli su svoju
sjeverozapadnu republiku na put u neovisnost s malo tekoa i u dos
luhu sa srpskim reimom. Vodili su kratki rat koji je imao vie veze
s televizijskim kamerama nego s crtama bojinice. Do kraja 1995,
slovensko je dvomilijunsko puanstvo, uivajui ivotni standard mnogo
vii nego u njihovih bivih zemljaka, razvilo izvornu viestranaku kul
turu. Slovenija je sad stala pred vrata Europske Unije, umalo spremna
da bude gotovo potpuno uvuena u gospodarske i politike tokove za
padnog svijeta, okreui lea svojim junim susjedima.
Najjunija republika, Makedonija, izbjegnula je rat koji su joj mnoge
Kasandre zloguko proricale, rat koji je prijetio - i mogao bi jo prijetiti

369

- da sukob proiri izvan granica bive Jugoslavije, uvlaei u nj Albaniju,


Bugarsku, Grku, pa ak i Tursku, i tako hukajui sadanje NATO
saveznike jedne na druge. Krhki je mir preivio atentat na makedonskog
predsjednika u listopadu 1995; Gligorov je automobilom-bombom u
Skopju bio tako teko ranjen, da mu je politika karijera naglo i tragino
prekinuta. Svojim vjetim manevriranjem pridonio je spasu svoje re
publike od pustoenja koja su pogodila njezine sjeverne susjede.
Tragedija je Makedonije u tome to jedina od est republika nije
doivjela rat a jedina je izgubila svog predsjednika. U ostalim repub
likama, predsjednici koji su 1991. odveli Jugoslaviju u otvoreni sukob,
jo su na vlasti.
Makedonija ostaje okruena grabeljivim susjedima, a obilaze je sab
lasti nerijeenih protuslovlja. Za sada, mir je pojaan nazonou
mirovnjaka UN - to je prvi sluaj njihove preventivne intervencije u
povijesti UN-a. U rujnu 1995. je ameriki posrednik Cyrus Vance posti
gao vaan dogovor prema kojem je Atena ukinula gospodarski embargo
protiv svog sjevernog susjeda pod uvjetom da Skopje usvoji novu zas
tavu. Grka je bila nametnula embargo u prosvjedu protiv upotrebe
imena Makedonije i simbola esnaestokrake zlatne zvijezde jer da
spadaju u iskljuivo helensku batinu.
etiri godine nakon objavljivanja neovisnosti, kojim je trenutno
izgubila treinu svog teritorija to su joj ga oteli pobunjeni Srbi i JNA,
Hrvatska je, uz potporu Sjedinjenih Drava, 1995. izronila kao glavna
sila u regiji. U ofenzivi koju je preutno odobrio Washington a tiho
previdio ostali svijet, Hrvatska je u roku od nekoliko dana zbrisala
samozvanu Republiku Srpsku Krajinu, i vratila gotovo sav izgubljeni
teritorij. Od 600.000?Srba koji su 1991. ivjeli u Hrvatskoj, ostalo ih
je malo vie od lOO.OOO.v Hrvatski su Srbi bili sastavni dio hrvatskog
nacionalnog id e n tite ta )^ tu batinu je Tuman elio unititi.
Unato embargu na uvoz oruja u bivu Jugoslaviju, Zagreb je izgra
dio monu vojsku koja je, uz pomo NATO-a, bez nekih posebnih
tekoa pregazila dravicu krajikih Srba i njeno puanstvo izgnala iz
Hrvatske. Krajika je drava dotle bila oslabljena zbog z'druenog
djelovanja etiriju godina gospodarske izolacije i odluke Beograda da
joj ukine vojnu pomo. U padu Krajine odrazilo se strategijsko
razmiljanje Slobodana Miloevia o buduem obliku regije, upravo kao
to se odrazilo i razmiljanje Franje Tumana. Samo to Miloevi nije
imao izbora; znao je da se mora otarasiti balasta krajikih Srba. Inici
jativu je s netom steenom samosvijesti preuzeo Tuman.
U Zagrebu se primjeni vojne sile klicalo. Tuman je raspisao hitne
izbore u ozraju euforije nakon pada Krajine, godinu dana prije vre
mena. Njegova je stranka, HDZ, iz tog ozraja izvukla korist dobivi

370

45 posto glasova i komotnu veinu mjesta u Saboru. Posljednji je komad


Tumanove slagaljke pao na svoje mjesto odmah iza listopadskih izbora,
kad su neumorni i portvovni izaslanik UN-a Thorvald Stoltenberg^i
ameriki veleposlanik Peter Galbraith u zadnji as ishodili dogovor ko
jim je sprijeena nova hrvatska ofenziva, ovaj put protiv zadnjeg dijela
hrvatskog teritorija u rukama Srba, istone Slavonije i Baranje. Prema
tom sporazumu, meunarodne snage, koje jo treba definirati, upravljat
e tim podrujem u razdoblju od najvie dvije godine, a za to vrijeme
ono e se postupno reintegrirati u Hrvatsku. To podruje obuhvaa
jedine dijelove bive Krajine koji izravno granie sa Srbijom; iako je
bogato naftom i poljoprivrednom proizvodnjom, Hrvatskoj je bilo
strategijski manje vano od podruja Knina. U njemu je na obali Du
nava grad Vukovar, koji Hrvati smatraju svojim Staljingradom.
Ratoborni ^Tuman hvalio se kako e na Boi piti kavu u Vukovaru;
ne izrue li mu Srbi taj kraj, rekao je, on e im ga silom oteti. Sad
je Tuman imao u rukama sve adute. No, s tim sporazumom, vie
nije bilo razloga za rat protiv Srba. I Zagreb i Beograd najavie da
e pristupiti normalizaciji odnosa izmeu dviju republika, odsudnom
koraku prema sveobuhvatnom rjeenju u bivoj Jugoslaviji.

Pojava snane Hrvatske ilustrirala je dva aspekta rata, kao i mira


kojim su se Sjedinjene Drave nadale da e rat zakljuiti; pokazala
je da se do nagrada dolazi snagom, a ne razumom; i pokazala je
da se stvaranjem etniki istih teritorija omoguuje crtanje jasnijih zem
ljovida na kojima e se postii mirovno rjeenje. Rat se poveo s ciljem
etnike podjele; i rat se mogao zavriti samo onda kad se taj cilj
postigne. U toj mjer^ razgovori u Daytonu predstavljali su traenje mira
preko etnikog ienja. Grananje takvih podruja bive Jugoslavije (sad
veinom u Srbiji) koja su i dalje etniki mjeovita, zloslutno je - baca
crnu sjenu nad izglede za dugoronu stabilnost.
Tuman je ostao opsjednut simbolima dravnosti i gotovo mesi
janskim osjeajem sudbine koja ga je dopala da svome narodu donese
slobodu o kojoj je - u_njegovim eima - sanjao tisuu godina.1 Ali se
pokazao mnogo manje oduevljen temeljnim zasadama demokracije za
koju tvrdi da ju je donio Hrvatskoj. Uutkao je javno neslaganje gue
njem prije raznolikih i impresivno neovisnih medija. Zbog Blitzkriega
nad Krajinom nije bilo prosvjeda. Naprotiv, hrvatska je oporba poduprla
operaciju - imajui na umu da ni srpska oporba nije osudila ratove
u Hrvatskoj i Bosni. Tuman nije nikad pokuao srpsku manjinu u
Hrvatskoj predobiti vjerodostojnim garancijama ljudskih prava, a bio
je odluan da je svede na brojem siunu i nemonu skupinu. I nastavio

371

je gajiti ekspanzionistike ambicije prema Bosni. Na opim izborima


nakon pobjede nad Krajinom, Hrvatima u Bosni i Hercegovini
omogueno je da glasuju i natjeu se za poloaje u Hrvatskoj. To je
razbjesnilo bosanskog predsjednika Aliju Izetbegovia s kojim je
Tuman bio slubeno vezan vojnim i politikim savezom. U veini po
druja u rukama HVO (bosanskohrvatskih oruanih snaga) nastavilo
se upravljati kao da su sastavni dijelovi same Hrvatske. Hrvatska se
zastava vije nad zapadnom Hercegovinom, a novac u prometu je hrvat
ska kuna. Slab je utjeca[ Muslimana na Hrvate. Kad mu se Izetbegovi
poalio, Tuman je bio arogantan. Mi smo vam oslobodili osamdeset
posto teritorija, rekao je bosanskom elniku. Bez nas ne biste,bili
sposobni da se uope oslobodite. , i fo v to !
je
Savezna Republika Jugoslavrfaf sfo 'nekom tobonjom federacijom
obuhvaa Srbiju i Crnu Goru, ostaje nepriznata i izolirana. U njoj mlai
partner uiva onoliko autonomije koliko mu je Miloevi daje. Prvo
arite na putu Jugoslavije u rat - Kosovo - i dalje tiho vrije. Kosovski
su Albanci bili prvi koje je Miloevi bacio pod pete. Do 1995, nestali
su vizualni simboli represije: na ulicama vie nije bilo tenkova. Ali
je to podruje ostalo u znaku policijske drave. A kosovski Srbi i dalje
su nezadovoljni i nervozni. Iako u svojim rukama dre svu vlast u pok
rajini, tvrde kako Miloevi nije ispunio svoje obeanje da e ih obraniti
i Kosovo napraviti srpskim. Manjine su i dalje treina stanovnitva krnje
Jugoslavije. Mirovno rjeenje zasnovano na naelu da dravnost
proizlazi iz nacije, uputilo je mone signale manjinama u Srbiji - napose
Albancima - to bi u budunosti moglo izazvati nove sukobe.
Najtraginija je sudbina Bosne i Hercegovine. Planine i doline ove
divne republike proarane su izgorjelim i poruenim gradovima i selima
iz kojih je najmanje polovica puanstva to pobjegla, to izgnana, to
pobijena. Pod silinom bombi NATO-a, Srbi su odustali od opsade Sara
jeva i istone enklave Gorada. Iako po okolnim brdima vie nema
uperenih topova, za stanovnitvo Sarajeva jo nema slobode kretanja
iz grada i u nj. Bosanska je vlada za vrijeme rata takoer strogo kon
trolirala kretanje svojih stanovnika, u strahu da joj se glavni grad ne
isprazni.
Nakon akcije NATO-a i vojnih pobjeda koje su slijedile, teritorij
efektivno u rukama Vlade BiH jo nije prelazio dvadeset pet posto
od ratom opustoene republike. Od Vance-Owenova plana do sastanka
u Daytonu, unato intervenciji Washingtona, svakim se novim planom
Muslimanima dodjeljivalo manje teritorija nego prije. Ni jedan od tih
planova nije Hrvatima dodijelio vie od sedamnaest posto teritorija,
ali su sad oni drali etvrtinu Bosne. Srbima je, s uzastopnim porazima
u ljetu 1995, od sedamdeset posto ostalo otprilike pedeset ppsto teriSa. / H < p K ji

372

1
u

torija republike. Na podrujima u srpskim rukama, zbrisani su oiti


dokazi o ranijem postojanju muslimanskog i hrvatskog puanstva:
damije i katolike crkve sravnjene su sa zemljom. Tolerantni duh
glavnoga grada Sarajeva i drugih multikulturnih gradova i mjesta, go
tovo je potpuno uniten srpskim topnitvom, i 5a-ola~
Bosanska je vlada ula u rat katastrofalno nespremna/// Pouzdala
se u meunarodnu zajednicu za koju je vjerovala da nee ostati po
strani i gledati kako se s karte svijeta brie jedna europska drava
koja je netom primljena kao suverena lanica u Ujedinjene narode.
Kad im je konano svanulo da zapadni svijet nee pritei u pomo
Bosni, republiki elnici stali su se ukopavati za dug rat za povratak
izgubljenih podruja. Iako slabo naoruana zbog embarga na oruje
UN-a, koji su i Hrvati provodili protiv svojih ranijih saveznika, bosan
skoj vojsci nije nedostajalo vojnika. Svoje pjeatvo unovaila je u
legijama izvlatenih od kojih mnogi, ogoreni i ponieni, nisu imali
to izgubiti, a sve za to se boriti. Godine 1993, kad su izbile ogorene
borbe izmeu Muslimana i Hrvata, dojueranjih saveznika u borbi
protiv Srba, bosanski izvlatenici kao da su htjeli ostvariti Audenovo
crno proroanstvo: Ja i publika znamo to sva kolska djeca ue. Oni
kojima je zlo uinjeno, zlim to vraaju. Muslimani su nauili da su
im miroljubivi pregovori, s pomou dobrih usluga niza uzastopnih
posrednika, donijeli samo poraz i izvlatenje. Od nestanka moe ih
spasiti jedino samoobrana, i kasnije, kad e ojaati, navala. Molili su
svijet da im ukine embargo na uvoz oruja, kako bi se imali ime
braniti. A Vijee sigurnosti je poduprlo embargo s obrazloenjem veine
njegovih stalnih lanica da bi se ukidanjem samo izazvalo, masovno
ubijanje.
sou
W ashingtons^ ^pdrazum^sWopljen posredstvomSjedinjenilh Drava,
bio je prva opipljivo uspjena meunarodna inicijativa. Njime se pre
kinuo rat izmeu Muslimana i Hrvata i s njim se ratna srea poela
okretati u njihovu korist, a odsudno je okrenula lea Srbima. Za
poetak su Muslimani bar poeli dobivati neku vojnu pomo, iako su
je strogo filtrirali Hrvati jer se samo preko njih Armija BiH mogla
naoruavati. Sarajevo se pripremalo za novu borbu.
U ljetu 1995. Sjedinjene Drave bile su spremne da preuzmu stvar
u svoje ruke. Srpske drave u Bosni i Hrvatskoj propadale su iznutra.
Naputene od Beograda, sve su se vie pretvarale u nesposobne vojne
zajednice sa slabim ili nikakvim gospodarskim ivotom - drave u kojima
su svakog odraslog mukarca tjerali u odoru, ili policijsku ili vojnu,
da bi branio tisue kilometara nevjerojatno razvuene crte bojinice
od neprijatelja to je prije bio slab, ali je sad mogao samo jaati.

373

Obrat u raspoloenju vlade Sjedinjenih Drava i njezinih europskih


saveznica izazvao je dogaaj koji predstavlja najtei ratni zloin poi
njen u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Pad Srebrenice u srpske
ruke bio je popraen masovnim umorstvom tisua mukaraca Musli
mana. Tijela su im baena u masovne grobnice. Nizozemski su
mirovnjaci stajali po strani, nemoni da sprijee klanje. Meunarodna
je zajednica poniena do temelja. Sad se neintervencija inila isto to
i sudionitvo.

Dvotjednom kampanjom strategijskog bombardiranja, kombinira


nom s bonjako-hrvatskom ofenzivom, Srbi su istjerani s treine
teritorija to su ga drali vie od tri godine.
Rat je napravio pun krug. Srbi, koji su ga bili pokrenuli s takvom
jedinstvenom odlunou da su neprijateljske crte rezali kao sir, sad
su bili podijeljeni. Izdali su vlastiti slogan da samo sloga Srbina
spaava. Miloevi, koji ih je poveo u borbu s naoko takvom jasnom
vizijom da je sve Srbe skupila pod jednu zastavu, zastranio je s puta.
Pokazalo se da onaj koji je potaknuo krvavi raspad Jugoslavije i u
ijim su rukama bili svi konci jugoslavenskih ratova, uope nije na
cionalist. Miloevi, ovjek u kojem se prije gledalo briljantnog
taktiara, utjerao je sam sebe, i Srbe, u slijepu ulicu. Srbi e u
Miloevievoj vlasti gledati jedno od najkatastrofalnijih razdoblja svoje
suvremene povijesti. U bivoj Jugoslaviji, drao je sve adute u rukama,
i sve ih je odigrao, jedan po jedan. Srbi, koji su se u ratovima gledali
kao pobjednici, prekonoi su postali gubitnici. Ipak, drei u strogoj
stezi medije i policiju, Miloevi je uspio kanalizirati javno mnijenje
u Srbiji. Nakon pada Krajine, nije bilo javnog prosvjeda; samo se jo
jae produbio osjeaj poraza.
Iako ga je zapadni tisak demonizirao, Miloevia su meunarodni
posrednici simpatizirali gotovo bez izuzetka. Bio im je inteligentan i
duhovit - iako esto nisu zamjeivali da im lae u lice i da se igra
s njima kao maka s miem. Reklo bi se da je sebi naao premca
u Richardu Holbrookeu, prvom mirovnom posredniku s kudikamo
boljim i ve prokuanim orujem. Kad je dolo do sastanka u Daytonu,
od svih balkanskih aktera Miloevi je bio najspremniji na suradnju.
Bio je mira eljniji od svojih rivala. Samo da bi osigurao ukidanje sank
cija, bio je spreman odrei se samih ratnih ciljeva s kojima je najprije
i poveo svoj narod u borbu. Nije htio ni prstom maknuti u obranu
krajikih Srba, upravo onog naroda ijim se zatitnikom bio proglasio.
Znao je da je svakim novim danom rata Srbima sve blii totalni poraz.

374

Pad Krajine bio je dio procesa koji je iz temelja promijenio


ravnoteu snaga. Sjedinjene Drave, nakon to su etiri godine ok
lijevale i sluale upozorenja svojih saveznica da e vojna intervencija
biti katastrofalna, na kraju su pokazale kako kombinirana primjena
sile i diplomacije moe stvoriti realne izglede - prve nakon toliko godina
- za miroljubivo rjeenje.
Kad su se predsjednici sastali u Daytonu, prethodno su se, prvi
put, sloili o podjeli Bosne na dva odjelita entiteta: jedan na trenutnom
teritoriju Republike Srpske, drugi na podruju to ga dri muslimansko-hrvatska federacija. Podjela teritorija na terenu bila je odraz one
teritorijalne podjele koju su ve prije sve strane prihvatile kao razumnu.
Sjedinjene Drave su u dotle nezapamenoj mjeri vrsto drale na uzdi
obje strane: Srbe, svjesne da e se suoiti s daljnjim vojnim porazima
i jo veim gubitkom teritorija ako se ovaj put ne dogovore; i muslimansko-hrvatski savez. Iako su i Zagreb i Sarajevo osjetili da se ratna
srea sad njima smijei, takoer su znali da njihove vojne pobjede ovise
0 preutnoj potpori Sjedinjenih Drava.
Nadalje, iz uzastopnih vojnih pobjeda su se u bivoj Jugoslaviji
stvorile povelike teritorijalne jedinice u svakoj od kojih je preovladala
jedna etiika skupina. Poraz Muslimanima napuenih istonih enklava
Srebrenice i epe, i hrvatska pobjeda nad Krajinom, iako su ih javno
osudili svi segmenti meunarodne zajednice, privatno su ih pozdravili
mirovni posrednici jer su time omogueni jednostavniji zemljovidi za
postizanje odreenog teritorijalnog rjeenja.
Poput Europske unije i Ujedinjenih naroda prije, i Sjedinjene
Drave su u Miloeviu vidjele kljunu linost za pronalaenje rjeenja,
pa su mu progledale kroz prste ulogu koju je imao u zloinima to
su ih Srbi poinili kako bi postigli svoje ratne ciljeve. Miloevi e
biti nagraen postupnim ukidanjem gospodarskih sankcija. Ali veliki
pobjednik bit e hrvatski predsjednik Franjo Tuman. Njegova uloga
u zloinima poinjenim napose, ali ne iskljuivo, u Bosni i Hercegovini,
takoer je zanemarena u interesu osiguranja mira. Ako Washington
donese mir na Balkan, nee se mnogo spominjati ni ast ni pravda.
Mir e doi kao rezultat pogodbe s krivcima za jugoslavenske klaonice.
Sporazumom e ojaati pozicije - u odgovarajuim dravama - upravo
one dvojice na ijim pleima lei lavlji dio odgovornosti za jugoslaven
sku tragediju. To e otprilike biti ostvarenje njihove vizije budunosti
Jugoslavije kakvu su meu se najprije i zacrtali na svom tajnom sastanku
u Karaorevu u oujku 1991: logina podjela plijena izmeu dviju
najveih i najjaih nacija u zemlji.
Gubitnici e biti bosanski Muslimani i oni sve malobrojniji Srbi
1 Hrvati to su ostali lojalni graani Izetbegovieve izumirue republike.

375

Oni e za domovinu imati komad kopnom okruena teritorija sa svih


strana opkoljena njihovim bivim neprijateljima. Muslimanski entitet
to e nastati amerikim mirovnim planom nai e se posve ovisnim
0 Tumanovoj Hrvatskoj, kao kakva malena i nemona satelitska zemlja
koja je Hrvatskoj ono to je Libanon Siriji.
U svojoj mirovnoj inicijativi Washington se obvezao da e poslati
20.000 vojnika u Bosnu, kao sastavni dio snaga UN koje e nadzirati
provedbu sporazuma. Bez te vojske, nee biti trajnog mira. No, kako
su se odvijali pregovori u Daytonu, inilo se da izgledi za trajno rjeenje
vie ovise o ishodu zakulisne borbe izmeu utjecajnih struja u Washingtonu nego o samim balkanskim akterima.
S padom Krajine i slabljenjem Republike Srpske u Bosni, Hrvati
1 Muslimani su shvatili - i primjenjuju - veliku pouku jugoslavenskih
ratova, pouku koju su Srbi demonstrirali u doba svoje vojne nadmoi:
da u poslijehladnoratovskom svijetu nema kolektivne sigurnosti, da ni
kakva meunarodna volja nee zatititi slaboga od jakoga; da za
stjecanje slobode i sigurnosti nekom narodu nisu potrebni ni zdravi
argumenti ni ispravan ideal, nego jaka vojska. Pobjeda e, u bivoj
Jugoslaviji, pripasti ne pravednome, nego jakome,

376

ZAHVALE

Ova knjiga ide uz petosatni televizijski dokumentarni serijal kojeg


su autori Norma Percy, Paul Mitchell i Angus Macqueen iz Brian Lap
ping Associatesa, London. Svojim su smislom za detalje i provjeru
pridonijeli da se, u svakoj fazi pripovijesti, otkriju odreene istine o
ruenju Jugoslavije koje dotle nisu bile poznate. Pripovijest se temelji
na tisuama sati razgovora to su tijekom osamnaest mjeseci voeni
sa stotinama osoba koje su imale odreenu ulogu - neki veliku, neki
malu - u tragediji Jugoslavije. Brian Lapping je umjetnost stvaranja
suvremenog povijesnog dokumentarca podigao do viih dometa. Svojom
pomoi takoer su nas zaduili Michael Simkin, koji je neumorno kopao
po arhivima Londona, Washingtona, Beograda, Zagreba i - u najteim
prilikama - Sarajeva; Bonnie Boskovic i Lisa Gartside, bez ijih se
izuzetnih napora, strpljenja i dosljednosti u praenju rada i usklaivanju
naih napora na rukopisu ova knjiga ne bi pojavila; te Paul Adams,
Walter Erdelitsch, Selma Latifi, Azra Nuhefendi, Sanja ilovi, Milo
Vasi, Nina Vlahovi, Dina Hamzi i Bojan Zec kojih su pomo i savjeti
bili neprocjenjivi. Iskreno se zahvaljujemo Chrisu Wyldu iz BBC-a i
Quentinu Peelu iz Financial Timesa na velikodunoj strpljivosti kojom
su prihvaali nau opsesiju da piemo knjigu i hrabrili nas u naporima
da izvjetavamo o samom ratu. Konano, zahvaljujemo se i Duanu
Kneeviu i Sheeni McDonald kojih nam je vjera u vanost da se ta
pripovijest ispria bila stalan poticaj u svakoj fazi rada.
Opepoznata je injenica da rat iz ovjeka izvlai i ono to je naj
bolje i ono to je najgore. Golemu osobnu zahvalnost dugujemo onim
bezbrojnim kolegama kojih su hrabrost, portvovnost i odlunost da
pripovijest ispriaju onako kako je vide svojim oima nama mogli biti
samo inspirativni. S nekima od njih sklopili smo onu vrstu prijateljstva

377

to traje do smrti. Posebice ih imenovati nema potrebe. Oni znaju koji


su i ime su dali svoj prilog ovoj knjizi.
Raditi u bivoj Jugoslaviji znai ui u svijet paralelenih istina. Kamo
god ili, uvijek ete naii na isto stopostotno uvjerenje da ono to se
neijem kraju dogodilo nikad nije njegova krivnja, nego redovito tua.
Rat je zatro svaku naviku samokritinosti koju su Srbi, Hrvati, Musli
mani, Slovenci moda prije imali. Svaki je narod prigrlio posebno
pravovjerje po kojem je on samo rtva, a nikada krivac.
Mnogi intervjuirani - ali nipoto svi - koji su dali svoj prilog knjizi
i serijalu, govorili su u nepokolebljivom uvjerenju da je njihov narod
neduan, a njegova djela bezgrena. Pisati bilo kakav suvremen prikaz
ratova u Jugoslaviji, znai ploviti brzacima ne toliko promiljena
nepotenja, koliko umjetna samozavaravanja. To se ne odnosi samo
na mnogobrojne borce, nego, na alost, i na one koji dooe s dobrim
namjerama da pokuaju sklopiti mir. Tim smo vodama plovili, kad sve
zbrojimo, vie od jednog desetljea. S vremenom struje postaju poznate,
ali ostaju podmukle. Stoga, svaka je eventualna kriva prosudba u ovoj
knjizi, naravno, samo naa.; p o 5 ;+ e '^ v

378

ZEMLJOVIDI

OUJAK 1992: Prekid vatre u Hrvatskoj i Bosni


na pragu rata

Zatiena podruja UN u Hrvatskoj


Bosna i Hercegovina:
Hrvatska veina
Muslimanska veina
[ _ -----j Srpska veina
______j Podruja bez apsolutne nacionalne veine

S R P A N J 1 9 9 4 : P la n K o n ta k tn e s k u p in e i c r te b o ji n ic e

Teritorij koji Srbi moraju ustupiti


Teritorij u rukama Srba
Teritorij koji Srbi dobivaju - b o u .
Sarajevo pod nadzorom UN
Teritorij pod muslimansko-hrvatskom vlasti

S avez na R epubli ka J u g os la v ij a

S T U D E N I 1 9 9 5 : C r te b o ji n ic e u B o s n i i H r v a t s k o j

Teritorij u rukama Srba


K

Krajina

Zapadna Slavonija

Istona Slavonija

KAZALO
Napomena n a k la d n ik a ..........................................................................
U v o d .......................................................................................................
PRVI DIO: PRIPREMA NABOJA
"Ovo je naa zemlja"...................................................................................
Buenje sipskog nacionalizma
"Niko ne smc da vas b ije " ..........................................................................
Uspon Slobodana Miloevia
Travanj 1987. - prosinac 1987.
Uzmaka n e m a .........................................................................................
Slovensko proljee 1988.
Drue Slobodane, dobro p ro m isli........................................................
Miloevicva antibirokratska revolucija
Srpanj 1988. - oujak 1989.
Izbor cara L a z a r a ...................................................................................
Oujak 1989. - sijeanj 1990.
Hrvatska puka na hrvatskom r a m e n u ...............................................
Buenje Hivatske
1989. -1990.
DRUGI DIO: PALJENJE FITILJA
Ostaci poklanog n aroda..........................................................................
Kninska pobuna
Sijeanj - kolovoz 1990.
Odabrali ste r a t ......................................................................................
Naoniavanje Slovenije i Hrvatske
Travanj 1990. - sijeanj 1991.

5
7

17
24

36
46

59
71

83

96

Ako nc znamo raditi, znamo se tu i................................................... 110


Mjesec odluke
Oujak 1991.
Silazak u r a t ...........................................................................
125
Hivatska i Srbi
Veljaa - lipanj 1991.
Razgovori gluhih ................................................................................. 139
Posljednja proputena prilika
Svibanj - lipanj 1991.
TREI DIO: PROVALA RATA
Svanulo jc doba E u r o p e .....................................................................
Tobonji rat u Sloveniji
Lipanj - stpanj 1991.
"Neobjavljeni i prljavi ral" ..................................................................
JNA u Hivatskoj
Srpanj - prosinac 1991.
Jugoslavija a la carte ...........................................................................
Plan lorda Cairingtona
Rujan 1991. - sijeanj 1992.

149

165

185

ETVRTI DIO: BOSNA


Prije p o to p a ..............................................................................................203
Srpanj 1990. - oujak 1992.
Vrata pakla.................................................................................................220
Poetak rata u Bosni
1. do 10. travnja 1992.
Predsjednik jc otet .............................................................................. 228
213. svibnja 1992.
ienje ................................................................................................ 241
Ljeto 1992.
"Mi smo pobjednici".............................................................................. 255
Londonska konferencija
Svibanj - prosinac 1992.
Najuareniji k u t .................................................................................... 262
Pad Srebrenice i sigurna podmja UN
Travanj 1993.
Kavana posljednje a n s e ......................................................................... 273
Uspon i pad Vance-Owenova plana
Sijeanj - svibanj 1993.

Stoput sc vie uvaj prijatelja................................................................ 289


Muslimansko-hivalski sukob
1992. -1994.
Nosa zrakoplova "Invisible"..............................