GRGA

NOVAK

STARI

I.

GRCI

P R O D I R A N J E

N A J A D R A N S K O M

GRKA

NA JADRAN

K O L O N I Z A C I J A

NA

MORU

N J I H O V A

J A D R A N U

Pitanje grkog prodiranja na Jadran rjeavao sam u vie navrata,

poevi od svoje rasprave Otok H v a r u starome vijeku koja j e publi
cirana u Programu Velike realke u Splitu god. 1914. T o m sam raspra
vom dokrajio pitanje g d j e se nalazio stari Faros, dokazavi d a j e on
leao bez sumnje na mjestu dananjeg Starog grada i u njegovoj n e
posrednoj okolini, a ne n a mjestu dananjega grada H v a r a kako su to
tvrdili neki pisci.
Meutim su preda m n o m iskrsnula i druga pitanja u vezi s Grcima
na Jadranu i odnosa i veza jadranskih obala s o n i m a n a Jonskom i
Egejskom moru, kao i n a Mediteranu, koja sam nastojao rjeavati
tokom vremena u radovima:
Otok Hvar u starome vijeku,
Program Velike Realke u Splitu, Split
1914. str. 5 - 2 7 .
Topografija
i etnografija
rimske provincije
Dalmacije,
Nastavni Vje
snik, knjiga X X V I I , Zagreb 1918. i Suplemenat Bullettinu D a l m a t o
god. X X X V I I I , Split 1915;
Dimos i Herakleia,
Buliev Zbornik, Strenna Buliciana, Z a g r e b - S p l i t
1924;
Hvar, Beograd 1924.;
to su nazivali Jadranskim
morem Herodot i Hekataios,
Izvjestija n a
blgarskoto istoriesko D - v o , X V I - X V I I , Sofija 1939.;
La nazionalit
dei Dardant,
Arhiv za arbanasku starinu, jezik i etno
logiju, k n j . I V , sv. 1 - 2 , Beograd 1929.;
Nae More, Split 1928, i II. izdanje Zagreb 1932.;
Kolonizatorsko
djelovanje
Dionizija
Starijega na Jadranu,
Hoffillerov
Zbornik (Serta Hoffilleriana) Vjesnik hrvatskog arheolokog dru
tva N . S. X V I I I - X X I , Zagreb 1940.;
Predgrka
Issa, asopis za hrvatsku povijest III, Zagreb 1943.;

Hanno i Goti distrutto Issa? Studi Bisantini, Roma 1937.

Prolost Dalmacije
I, Zagreb 1944.;
Isejska i rimska Salona, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjet
nosti, Zagreb 1948.
Izvjetaj
prethistorijskim
istraivanjima
otoka Hvara, Ljetopis
JAZU
knj. 55. Zagreb 1949.;
Arheoloka
istraivanja
na otocima Koruli i Hvaru u 1951. i 1952.
godini, Ljetopis J A Z U knj. 59. Zagreb 1954.
Issa i isejska drava, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku,
L I V i L V , Split 1952 i 1953.
Arheoloka
istraivanja
na otocima Lastovu i Koruli u 1953.
godini,
Ljetopis J A Z U knj. 60, Zagreb 1955.
Prethistorijski
Hvar, J A Z U , Zagreb 1955.
Istraivanja
spilja Ormanice i Markove
i gradine
Graie na otoku
Hvaru, Ljetopis J A Z U knj. 63, Z a g r e b 1959.
Markova spilja na otoku Hvaru, Arheoloki radovi i rasprave I, Zagreb
1959.,
Prethistorijske
gomile Paklenim
otocima, Arheoloki radovi i ras
prave I, Zagreb 1959.
Das griechische Element in Dalmatiens
Stdten, Carnuntina III, G r a z Kln 1956.
Problems
and Chronology
of the Finds in the Cave of Grabak - Archaeologia Iugoslavica III, Beograd 1959., str. 1 1 - 3 9 , sa X X tabla.
Povijest
Splita I, Split 1957.
Kada je propala antika Issa, Sveuilite u Zagrebu, Radovi Filozof
skog Fakulteta, Historijska grupa, I. Zagreb 1959.
M e u t i m sam se na alost morao uvjeriti da se problematici naseljenja nae obale ne posveuje izvan nae d o m o v i n e d o v o l j n a panja
i da se nimalo ne vodi rauna tome to se kod nas na tom naunom
polju radi, p a bile nae publikacije popraene i iscrpnim resumeima na
nekom svjetskom jeziku. Kod nas d a v n o rijeena pitanja za njih su jo
u onom stadiju u kojem su bila prije 50 godina.
N i j e potrebno da navodim sve mogue radove koji su se bavili j a
dranskom problematikom u starome vijeku i nisu se obazirali n a ra
d o v e napisane na naem jeziku. T a k a v j e u n o v i j e vrijeme Beaumont,
Greeck influence in the Adriatic Sea befor the fourth century . C ,
T h e Journal of hellenic Studies vol. L V I , L o n d o n 1936, Part II, a tek
su n e d a v n o izala d v a rada za koje naa nauna literatura, koja j e ta
pitanja pretresala uope ne postoji. T o su: Alberto Gitti, Sulla colonizzazione greca nell' alto medio Adriatico, L a parola del passato,
rivista di studi critici vol. VII, N a p o l i 1952 i J e a n Brard, L a coloni
sation grecque de Italie mridionale et d e la Sicile dans l'antiquit,
histoire et la lgende. Seconde edition, Presses universitaires de
France, Paris 1957.

T a okolnost kao i to to sam i j a tokom svoga rada doao do novih

ili bolje utvrenih, pa ak i drugih rezultata, nego u svojim prvim ra
dovima, a osim toga sam uvaio sasvim ili djelomino m n o g e rezultate
do kojih su doli drugi, koji su se bavili slinim ili bliim problemima,
bilo u cijelosti, bilo djelomino, ponukala m e je, d a u o v o m radu izne
sem svoje dananje miljenje cjelokupnom pitanju starih Grka na
Jadranskom moru, Smatram da je potrebno da to uinim, jer se d o g a
alo da su i nai, jugoslavenski nauenjaci uzimali kao da sam j a
ostao pri miljenju nekim pitanjima koje sam d a v n o ne samo u
svojim internim zakljucima napustio nego koje sam i u publiciranim
radovima nakon n o v i h istraivanja izmijenio, korigirao ili nadopunio.
N i ovim radom j a ne mislim da sam dao nekim pitanjima posljednju
rije i n a d a m se da e mi upravo moja najnovija iskapanja u M a r k o
voj spilji, u kojoj i sada radim, dati mnogo materijala za jo bolja
rjeenja. Pored t o g a j a u uvijek uvaiti miljenja, do kojih dou drugi
nauni radnici u o v i m pitanjima.

NAJSTARIJE

VEZE

GRKA

SA

OBALAMA

JADRANA

Nalazi u Grapevoj spilji na Hvaru, prilikom mojih iskapanja

god. 1 9 3 6 - 1 9 4 0 . i 1 9 4 7 - 1 9 5 2 . pokazali su da su ne samo u neolitu nego
i u eneoiitu postojale veze izmeu naih otoka i mediteranskoga svi
jeta, a napose onoga na Jonskom i Egejskom moru. Nalazi u Grapevoj
spilji prestaju poetkom eljeznog doba, i oko god. 1000. pr. n. e. ta se
spilja zatvara, zbog sputanja naslojenih kamenih blokova, koji su se
nalazili n a d n j e n i m ulazom, a u unutranjosti njeno se tlo pokriva stalaktitima. N a l a z i u slojevima bronzanog doba vrlo su turi i premalo
znaajni.
to se tie v e z a izmeu nae obale i onih Egejskoga mora, Italije i
Sicilije m o j a su iskapanja u Markovoj spilji na H v a r u g. 1 9 5 5 - 1 9 6 0 .
dala znaajne rezultate: n a e n a neolitska keramika tipa H v a r I, R i p o lija, D i m i n i Seskla, D a n i l a , Kaknja, Ljubljanskog Barj a pokazuju jo
dublje i ire veze. T e se veze nastavljaju u bronzano doba, zatim u
eljezno, pa u klasino grko, helenistiko i rimsko. D e t a l j n u naunu
obradu svojih nalaza u Markovoj spilji objavit u doskora. M e u t i m
j e v e izala m o j a radnja tim nalazima u Arheolokim radovima
i raspravama I .
Isto su tako i m o j a iskapanja na Koruli, a napose ona u spilji R a sohatici pokazala da su i u bronzano doba postojale veze izmeu naih
obala i onih n a Jonskom, odnosno Egejskom moru.
1

G. Novak, Prethistorijski H v a r , J A Z U , Z a g r e b 1955.

* G. Novak, M a r k o v a spilja n a otoku H v a r u , Arheoloki radovi i r a s p r a v e I.
J A Z U , Z a g r e b 1959., str. 5-60, T . I - X X I V , i 3 u bojama.
* G. N o v a k , A r h e o l o k a istraivanja n a otocima Koruli i H v a r u u 1951. i 1952.
g. Ljetopis J A Z U 59, Z a g r e b 1954., str. 41 ss.
G. Novak, Arheoloka istraivanja na otocima Lastovu i Koruli u 1953. g. L j e
topis J A Z U 60, Z a g r e b 1955., str. 227 ss.

T a k v e veze nalazimo i u spilji Pokrivenik na Hvaru,* u spilji Raci

na Lastovu i u Veloj spilji nad V e l o m Lukom na Koruli.
I grki i rimski pisci, pa i kasniji sve do u puno X I X . stoljee ispu
n j a v a l i su vrijeme u kojemu se zbivali odnosi izmeu Jadranskih obala
i onih Egejskoga mora prije I V st. pr. n. e. raznim priama od kojih
su najpoznatije: Iliriju, praocu Ilira, o Kadmu i Harmoniji i o A r g o nautima.
Iako sam na drugom mjestu d o k a z a o da se iz svih tih pria ne da
nita izvesti ni za poznavanje tadanjeg stanja na obalama Jadranskoga
mora, ni za poznavanje veza i odnosa izmeu stanovnika jadranskih
obala i Grka, smatram potrebnim da i o v d j e ukazem na svoju argu
mentaciju.
Priu Iliriju zabiljeio nam j e A p i j a n . Prema njoj je Ilirije sin
Kadma, osnivaa Kadmeje, i Harmonije, koji se rodio poto su Kadmo
i Harmonija iz T e b e pobjegli Enhelejima, j e d n o m ilirskom plemenu.
Ali to se d o g a a samo u jednoj verziji prie Kadmu i Harmoniji. T u
j e verziju uzeo ili pak izmislio Euripid u svojoj drami Kadmos, koja
se izgubila.
Pria o Kadmu i Harmoniji, s poetka isto beotska, vezana uz K a d meju, dobila je s vremenom u grkoj literaturi i lokalizaciju na Jadranu.
Bez pripovijedanja nekom dolasku Kadma na istonu obalu Ja
dranskoga mora Pseudoskilaks spominje, da se kod Rhizona u Boki
kotorskoj nalaze klisure Kadma i H a r m o n i j e .
N e m a sumnje, da je u Pseudoskilaksovo doba takva lokalizacija bo
ravka Kadma i Harmonije postojala. Kako je on saznao za postojanje
tih klisura u Boki kotorskoj, da li je to saznao u samoj Grkoj ili su mu,
kad j e bio na putovanju po istonoj obali Jadranskog mora, Grci iz B u thoe to kazali, ne moe se tvrditi. N i j e , meutim, nevjerojatno da su
Grci iz Buthoe, kojih je u Pseudoskilaksovo doba bilo u tom iliro-grkom gradu, a koji su poznavali priu, nju lokalizirali na Jadranu i spo
menute impozantne klisure nazvali imenima K a d m a i Harmonije.
Kalimah (II st. pr. n. e.) govori, da su stijene Kadma i Harmonije
bile kod P u l e , a Eratosten je zabiljeio (II st. pr. n. e.) da su se kod
Epidamnosa pokazivali grobovi Kadma i H a r m o n i j e .
Prema tome iz grke prie boravku Kadma i H a r m o n i j e u ilirskim
krajevima moemo zakljuiti samo da su Grci u V stoljeu znali za ilir
ske krajeve, to je bilo i prirodno, jer su im Iliri bili susjedi na cijeloj
njihovoj sjevernoj etnikoj granici. I kad Euripid dovodi Kadma i
5

* G. Novak, Izvjetaj prethistorijskim istraivanjima otoka H v a r a , Ljetopis

J A Z U k n j . 55, Zagreb 1949.
G. Novak, Prethistorijski H v a r , J A Z U , Z a g r e b 1955, str. 6 ss.
A p p i a n i Historia Romana.
Scylacis Chariandensis Periplus maris ad litora h a b i t a t a E u r o p a e et Asiae et
L y b i a e - G e o g r a p h i Graeci Minores vol. I. rec. Carolus Mullerus, Parisiis, Didot, 1855,
24 st. 30, 31.
Kalimah, F r a g m e n t a 104.
Eratosthenes kod Stjepana Bizantinskog, s. v. D y r r a c h i o n
5

8
8

Harmoniju u ilirske krajeve na njihovu bijegu iz T e b e , stvar j e sasvim

prirodna, jer su Iliri sjeverni susjedi Grka, tek koju stotinu kilometara
Tebi na sjeveru. M e u t i m j e neto sasvim drugo, kada Pseudoskilaks
lokalizira klisure K a d m a i Harmonije u Boki kotorskoj. Iz toga se ne
da nita zakljuiti odnosima izmeu Grka i Ilira prije kolonizacije u
IV st. U doba Pseudoskilaksa ve su davno postojale m n o g e grke ko
lonije na Jadranskom moru i lokalizacija prie mogla j e nastati u tome
stoljeu kada j u j e zabiljeio Pseudoskilaks.
Pria o A r g o n a u t i m a vrlo je stara, ali u starijem obliku n e m a ni s p o
mena krajevima na Jadranskom moru. Pisci V i I V stoljea koji n a m
donose priu A r g o n a u t i m a ne dovode ih na Jadransko more. T e k e
to uiniti u III st. pr. n. e. helenistiki pisac A p o l o n i j e R o d i j s k i , a
njega e onda slijediti kasniji pisci Strabon i Diodor. Apolonije R o
dijski je prvi koji je d o v e o Argonaute na Jadran preko j e d n o g d u n a v
skog rukava koji da utjee u Jadransko more, a onda preko P a d a n a
Rhonu i zatim u Tirensko more.
10

Apolonije Rodijski je napisao svoja Argonautika oko g. 2 6 5 - 2 6 0 .

pr. . ., dakle gotovo 1000 godina poslije navodne plovidbe Argonauta.
Pri tome je piscu bilo svejedno kako je n a a obala i u n j e g o v o doba u
stvarnosti izgledala, i bilo mu je samo do pjesnikog efekta n j e g o v a
djela. On j e pobrao neke p o d a t k e Jadranskom moru, to mu j e k a o
bibliotekaru aleksandrijske biblioteke bilo lako, i onda porazmjestio na
n j e m u otoke, mjesta, rijeke kako mu se svidjelo, umetnuo neke kojih
t a m o nije ni bilo, i dao imena koja nisu postojala. A l i se i p a k n j e g o v o
pripovijedanje uzimalo kao istinito, p a se trailo k a k o da se identificira
Pythyeia s dananjim H v a r o m , Dyskelados s dananjim B r a c e m itd.
Pripovijest Argonautima, ukoliko je o n a v e z a n a uz Jadransko m o r e ,
v r l o j e kasnoga porijekla i nema nikakve vrijednosti za poznavanje
v e z a izmeu grkoga svijeta i stanovnika obale Jadranskoga mora p r i j e
I V st. pr. n. e.
Postoji jo trei mit koji nam govori odnosima Grka i jadranskih
obala prije IV st. T o je mit da j e H i l o , sin I l e rak lov, odredio H i li ni a
(Hilejcima), da se nastane na istonoj obali Jadranskoga mora. T a j
n a m j e mit zabiljeio usput Pseudoskilaks u svom Periplusu, 2 1 , 2 2 . '
iz jednog drugog izvora preuzeo ga je u neto drugaijem obliku T i m e j , a po njemu Pseudoskimnos. Sasvim je j a s n o da se iz p r i p o v i
j e d a n j a Pseudoskilaksova i T i m e j e v a ne moe zakljuiti nita to bi
n a s dovelo do zakljuka da je u doba Hrakla i I i i l a bilo grkih n a
selja na kopnu dananje Dalmacije izmeu Katelanskog zaljeva i N o
vigradskog mora, odnosno izmeu Katelanskog zaljeva i ibenskoga.
1

12

Iz gornjega izlazi da n a m nijedna grka mitoloka pria ne daje n i

kakve mogunosti da na osnovu njihova sadraja pravimo bilo kakve
1 0

Apollonii Rhodii, Argonautika, ed. Teubner, Leipzig 1905, str. 146.

Scylacis Chariandensis, Periplus, ed. cit. str. 28.
Anonymi (Scymni Chii, ut fertur) Orbis descriptio, ed. . Mullerus u Geographi
Graeci Minores (GGM) I., Parisiis, Didot, 1955, 405.
11

1 2

kombinacije vezama grkoga svijeta i stanovnika Jadranskih obala

priie V st. pr. n. e.
Prvi spomen stanovnika na obalama Jadrana u grkoj literaturi jest
iz V I I stoljea pr. . ., kad pjesnik A l k m a n spominje jadranske Enete.
U V I I stoljee moramo smjestiti i H e r o d o t o v u vijest da su Fokejci bili
prvi H e l e n i koji su poli u Jadransko m o r e .
13

U V I I stoljeu osnovali su Korint i Korkira zajedno na ilirskom

kopnu koloniju Epidamnos (god. 627.). N e k a k o u isto vrijeme osnovana
j e korintsk Apolonija. Obje su te grke kolonije n a sjeveru ulaza u
Jadransko more, a Epidamnos ve daleko unutar toga mora. Jesu li jo
prije tih dviju grkih kolonija Eubejci osnovali u V I I I st. u Valonskom
zalivu Orikos kako j e to tvrdila grka tradicija, a zabiljeili i neki n a j
stariji pisci, ne da s e niim dokazati.
Piscima V I st. dobro su poznate obale Jadranskoga mora. Hekatej
zna ak i za grad A d r i j u , koja se nalazila na moru i do koje j e tekla
rijeka koja se istim imenom zvala. O n zna i za Istru i I s t r e koji su
takoer na tom moru. O n pozna Liburne, koji su u unutranjem dijelu
Jadranskog zaliva.
Kako j e to znao H e k a t e j , znali su i drugi n j e g o v i sugraani u grkim
maloazijskim gradovima, a kad su oni znali, znali su svakako i Grci na
j u n o m dijelu Balkanskog poluotoka. T o n a m poznavanje potvruje i
pjesnik P i n d a r koji j e takoer ivio i u V I st. pr. . e.
14

15

16

Koliko su Grci u V st. poznavali obale Jadranskoga mora, vidimo

vrlo dobro iz pisanja H e r o d o t o v a . On pozna toliko prilike na j a d r a n
skim obalama da moe otro razlikovati Enete na Jadranskom moru
o d Eneta koji su bili susjedi Grka i nastavali n j i m a na sjeveru. T o se
poznavanje Jadranskoga mora i n j e g o v i h obala od strane Grka u V
stoljeu pr. n. e. vidi iz djela E s h i l a , S o f o k l a , H e l a n i k a , Ferekida
iz L e r a i L i s i j e koji direktno ili indirektno spominju ovo more i na
n j e m u poneko pleme ili mjesto.
17

18

21

1 3

19

20

22

Herodot I. 163, rec. Holder, ed. Tempsky, Pragae 1886., str. 81.
Hecataei Fragmenta 58, Fragmenta Historicorum Graecorum I, Parisiis, Didot,
1874., str. 4. Jacoby F., Die Fragmente der griechischen Historiker, I, 20-23.
G. Novak, to su nazivali Jadranskim morem Herodot i Hekataios?, Izvjestija na
blgarskoto istoriesko d-vo, X V I - X V I I I str. 339. - Stephani Byzantii Etnicorum
quae supersunt, I. rec. Meinecke, Berlin 1894, st. 28.
Steph. Byzant. ed. cit. st. 340, 415 - F H G I, 4, 5 8 , 59.
" Pind. Olymp. III. 10-30.
" Herodot IV. 33, 6; V. 9, 12; Novak G., ta su nazivali Jadranskim morem H e
rodot i Hekataios, str. 338.
Eshil, kod Steph. Byz. s. v., zatim kod Schol. Apollonii Rhodii, Argonautika IV,
284, v. c. X X X V I , X X X V I I I .
Sofokle kod Strabona . 608., ed. Teubner, Leipzig 1904, sv. III. 850.
Helanik kod Dionizija Halikarnakog, Antiq. Rom. I. 28. Cf. i I. 18,4 riznici
Spine u Delf ima. 0 tom i Strabon IX, 421, kao i Plinije, (Naturalis Historia 1. 120.
Ferekid kod Hyhin. Fab. 154.
Lysias, X X X I I , 25, govor protiv Diogeitona.
1 4

1 5

1 8

1 9

2 9

2 1

Hekatej naziva Jadranskim morem dananje Jadransko more, a H e rodot stavlja ne samo A p o l o n i j u , nego i Epidamnos u Jonsko m o r e .
D o k mi iz pisaca ne moemo doznati neto vie odnosima Grka i
i stanovnika Jadranskoga mora prije poetka I V st. pr. . ., prua
n a m arheologija sve vie i vie materijala za to.
V r l o j e dobro poznato da su se prvi valovi grkog naseljenja na juni
dio Balkanskog poluotoka smirili oko g. 2000. pr. . ., kada se u g l a v
n o m zavrava tzv. seoba A h e jaca. Druga faza grke seobe, tzv. seoba
D o r a n a oko g. 1200. pr. n. e. nije za nae pitanje vana, j e r j e za nas
svejedno koji su Grci imali veze s Ilirima na Jadranskom moru. M n o
g o j e vanije pitanje - kada su se Iliri doselili na obale ovoga mora
i koje su obale bile na kojima su oni dolazili u doticaj sa Grcima.
N i j e d n a od postojeih i bivih hipoteza doseljenju Ilira na jadran
ske obale nije se m o g l a odrati, ni jeziki, ni arheoloki, isto onako kako
se nije m o g l a odrati nijedna hipoteza proirenju Ilira, pa ni ona n a j
ira, koja im pripisuje cijelo podruje Bandkeramike. M e u t i m , nije
poznat nijedan indoevropski narod, koji bi bio nastavao na obalama
Jadranskoga mora prije Ilira. Prilikom svojih iskapanja u Grapevoj
spilji poslije j e d n o g sasvim sterilnog sloja koji se protee du cijele
spilje, u koje je vrijeme nestalo starog mediteranskog stanovnitva, n a
ao sam m e d u ostacima j e d n e nove, primitivne bronane kulture kosti
konja, to je siguran znak da su tu Indoevropljani ve d o l i . Ja se
sve vie priklanjam uvjerenju da su nosioci prve metalne kulture koji
su doli na ove morske obale oko 2000. god. pr. n. e. ostali stalno dalje
primajui izvana n o v e kulturne elemente, u prvom redu krajem II tisu
ljea eljezo. Ako je tome tako, onda j e potrebno potraiti veze izmeu
grkoga svijeta i stanovnika ovih jadranskih obala ve u II tisuljeu.
Materijal, koji sam iskopao u Grapevoj spilji, na tono ustanovlje
nim horizontima, dokazuje - kako sam ve kazao - da su od poetka
III tisuljea pa sve dalje stalno postojale veze izmeu Jadranskih obala
i onih Jonskoga i Egejskoga mora.
N i j e o v o prilika da se poblie uputam u cijeli taj golemi raspon
vremena, to u doskora uiniti na drugom mjestu, ali to hou i o v d j e
da naglasim, da se ne bi krivo razumjelo, kao da prije I tisuljea tih
odnosa i veza nije bilo, odnosno da su veze, koje su tako rairene bile
u III tisuljeu, kako nam to kau nalazi u Grapevoj spilji i Pokriveniku, a evo sada i u Markovoj spilji, tada prestale. O v d j e meutim pre
lazim odmah u I tisuljee, u doba, kada nema nikakve sumje, da se
Iliri, odnosno n j i m a srodni narodi i plemena nalaze i na jednoj i dru
goj strani Jadranskoga mora. Pri tom ne ulazim u hipoteze o V e n e t i m a
i njihovu odnosu prema Ilirima, koje su jo uvijek u poetnom i dosta
nejasnom stadiju.
U svojoj raspravi L a nazionalit dei D a r d a n i j a sam pokazao
kako se kod Grka, a kasnije Rimljana irio naziv Iliri od j u g a na sjever
2S

24

25

G. N o v a k , Sta su nazivali J a d r a n s k i m morem H e r o d o t i H e k a t a i o s ? ed. cit.

** G. N o v a k , Prethistorijski H v a r , ed. cit. str. 270, 340.
G. N o v a k , L a nazionalit dei D a r d a n i , A r h i v za a r b a n a s k u starinu IV, Beo
g r a d 1929.
a

i kad govorim Ilirima, mislim na narodnosni indoevropski skup sa

slinim jezicima i slinom kulturom koja j e potpadala pod utjecaj s v o g a
doba i geografskih prilika.
N e ulazei sada u prethistorijsku arheologiju koja e nam osvijetliti
veze Grka i naroda na Jadranu prije I tisuljea, istiem d v a mjesta na
o v o m e moru, koja ukazuju na najstarije jasne veze ovih naroda. T o su
N o v i l a r a i Vizae, stari Nesakcij.
N a jednoj nadgrobnoj steli koja j e otkrivena osamdesetih godina
devetnaestog vijeka u Novilari kod Pesara nalazi se na jednoj strani
urezan crte jednog pomorskog boja. Spomenik j e iz v r e m e n a cvjetanja
starije eljezne kulture u Novilari u V I I I , a moda ve i u I X st. pr.
n. e. raen pod jakim utjecajem grke umjetnosti toga v r e m e n a .
T k o su ti borci, nemogue j e kazati, ali j e mogue pribliiti se istini.
U o v o m su kraju nastavali u ono vrijeme Piceni, pleme kojemu jo
nije tano pronaeno porijeklo, jer ih jedni oznauju kao potomke sta
rih liguro-sikulskih plemena (Ducati) koji su ostali na tom teritoriju jo
iz neolitskih vremena, drugi ih smatraju indoevropskim Italicima, n o
siocima bronzane kulture, a postoji i tree miljenje da su i oni doli
sa istone obale Jadranskoga mora i da su u srodstvu sa Liburnima na
istonoj njegovoj obali. Sui smatra da se moe misliti na znaajan
liburnski adstrat u P i c e n u m u .
D a l e k o su vei tragovi utjecaja grke kulture naeni u Vizaama
kraj Pule. T u su u prvom redu kamene ploe s raznim ornamentima,
sve iz V I I ili V I stoljea pr. . ., zatim razline grke v a z e
( T . I).
Bronana situla, naena u V a u u Sloveniji, raena pod j a k i m utje
cajem grke arhajske umjetnosti, vjerojatno preko istovremenih kultura
sjeverne Italije ukazuje kako je duboko prodro grki utjecaj i u iri
pojas oko Jadranskoga m o r a .
Korintsk kaciga VI stoljea iz A r a r e v e g r o m i l e , bronane posude
iz i t l u k a , Brezj a, Ujaka, bronane potkoljenice iz itluka, m n o g e
posude u obliku grkog skyphosa, srebrni reljef krmka iz Z a g r a d a ,
26

27

2 7 a

28

29

80

31

2 8

R i n a l d o Caddeo, Storia m a r i t t i m a dell'Italia, M i l a n o 1942, vol. I str. 5.

Sui M., Prilog poznavaju odnosa L i b u r n i j e i P i c e n u m a u starije eljezno doba.
Vjesnik D a i m . LV, Split 1953.
M. Fluss, Nesactium, P a u l y - W i s s o v a , Realenzyclopaedie der classischen A l t e r
tumswissenschaft X V I I , Stuttgart 1937, st. 66 - H o e r n e s - M e n g h i n , Urgeschichte der
b i l d e n d e n Kunst in Europa, W i e n 1925, str. 469 ss, str. 548.
Fr. Stare, Prazgodovinske Vae, L j u b l j a n a 1954.
Fr. Stare, Katalog Vace, L j u b l j a n a 1955 - Kastelic, Situla sa V a a , Beograd, Izd.
J u g o s l a v i j a 1956.
Mole, Umetnost situle Vaa, Starinar I I I . ser. I I . k n j . za 1923, Beograd 1925 str.
102 ss, T . I I I . i IV. - Hochstetter, Die neuesten G r b e r f u n d e von W a t s c h u n d M a r
garethen, Denkschriften math.-naturwiss. Kl. der W i e n e r A k a d e m i e d e r Wissenschaf
ten X L V I I . T . I. Fig. 1, 2.
T r u h e l k a C , Voda kroz prethistoriku zbirku bos.-herceg, zemaljskog muzeja,
S a r a j e v o 1914., str. 109, 127, si. 106.
T r u h e l k a ., . c. st. 102, si. 82, st. 103, si. 83, 84 - Fiala, U n t e r s u c h u n g e n p r
historischer Grabhgel auf Glasinac; Wissenschaftliche M i t t h e i l u n g e n aus Bosnien
und H e r z e g o v i n a , W i e n 1893; I. B a n d str. 127 ss, Fig. 1,1 ss.
Glasnik Zemaljskog muzeja za Bosnu i H e r c , S a r a j e v o 1897. str. 607, 608, si. 5 1 .
2 7

2 7 a

2 8

2 8

3 0

3 1

oiti produkt arhajske grke plastike, jasno pokazuju da j e zalede J a

dranskoga mora stajalo i u V I i u V stolj. mnogo prije kolonizatorskog
d j e l o v a n j a D i o n i z i j a Starijega na Jadranu u trgovakoj vezi s grkim
krajevima. Isto j e tako izvan sumnje da korintski produkti nisu dola
zili u dananje bosanske krajeve kopnenim putem, nego da su ih sam
Korint, odnosno n j e g o v a kolonija Korkira ili pak n j i h o v a zajednika
kolonija Epidamnos putem Neretvanske doline upuivali u Bosnu kako
se to zbivalo i u d a v n o neolitsko doba, to nam oigledno pokazuje n a
laz hvarske keramike u dolini N e r e t v e , u Lisiiima.
Pored nalazita u V i z a a m a gdje se nalo ne samo ostataka koji uka
zuju na grki utjecaj u V I I i V I st., nego i na import grke robe iz V I
st., nalo se na istonoj obali Jadrana predmeta koji ukazuju n a trgo
vake veze tih krajeva s grkim svijetom u V I i V stoljeu. M a d a nije
utvreno na kojem je mjestu u Dalmaciji naen korintski aryballos
koji pripada V I stoljeu pr. . ., a danas se nalazi u Arheolokom m u
zeju u Splitu, on je n a e n nesumnjivo na dalmatinskom p r i m o r j u .
Fragmenti atike vaze sa crvenim figurama na crnom polju, naeni
u N i n u , lekythos sa crnim figurama naen na V i s u , korintski ary
ballos, j e d n a m a l a vaza atike provenijencije i jedan lekythos koji su
prispjeli u zadarski muzej s V i s a , sve j e grki import V I odnosno V
stoljea. A k o tome dodamo, da je kod Blata na Koruli n a e n a j e d n a
korintsk vaza koja vjerojatno pripada V I st. pr. . ., zatim ako d o
damo nalaze bakrenih koljenica i ljemova, oito grke provenijencije
iz V I ili V - o g st. pr. n. e. u Vijoj Luci na zapadnoj obali otoka Bra
a , ljem istog doba i provenijencije, naen u L a b i n u , vidimo da
su i na obale i na otoke istonog dijela Jadrana dolazili trgovci u V I
i V st. i da j e izmeu tih obala, a i njihova zalea, postojala u to vri
j e m e od sjevera do j u g a veza s grkim svijetom na Jonskom a vjero
jatno i na Egejskom moru. (T. II)
N a l a z i grke keramike iz Apulije u Picugima i V i z a a m a iz V st.
pr. n. e. su nastavak veza istarskih krajeva, koje su poele u V I I i VI
st. pr. n. e.
32

33

3 4

35

36

37

38

3 2

A. Benac, Neolitsko naselje u Lisiiima, Glasnik Zemaljskog muzeja u S a r a

jevu, S a r a j e v o 1955, str. 49 ss. - Isti. Neolitsko naselje u Lisiiima kod Konjica,
N a u n o Drutvo N R Bosne i Hercegovine. Djela K n j . X . O d j e l j e n j e istorijsko-filolokih nauka 9, S a r a j e v o 1958.
3 3

Jeli-Buli-Rutar. V o d a po Splitu i Solinu, Z a d a r 1894. T. X I I I .

P. Lisiar, O prethistorijskim i grkim vazama n a e n i m u Dalmaciji, i n a p o m e n a
Abramieva br. 25, str. 38, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku L H , Split
I960
3 4

str.

35

ss.

U Arheolokom muzeju u Splitu, nepubiicirano.

U Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
G u i d a del museo di San D o n a t o in Z a r a , Vienna 1, str. 96, 97.
F . Buli, R i t r o v a m e n t i antichi a Bobovie dell'isola Brazza, Bullettino di a r c h e ologia e storia d a l m a t a X X I I I , Split 1900., str. 23-30 i T. I I I . Rezultati iskapanja
u Vijoj luci koje j e n e d a v n o vrio arheoloki muzej u Splitu nisu jo publicirani.
ime Ljubi, P o p i s p r e d m e t a iz prahistorike dobe N a r o d n o g muzeja u Z a g r e b u ,
Z a g r e b 1876., str. 11 - Isti, Popis Arheolokog Odjela N a r o d n o g muzeja u Z a g r e b u
I., 1889., str. 95, T. X I I I , br. 83.
3 5

3 3

3 7

3 8

Iz navedenoga j e jasno da su u V I I , V I i V stoljeu pr. n. e.

Grci, nastanjeni na junom dijelu Balkanskog poluotoka, zapravo n a
obalama, i oni s maloazijske obale i otoka Egejskoga mora saobraali
sa svim krajevima Jadranskoga mora sve do n j e g o v i h najsjevernijih
d i j e l o v a i tu dolazili u saobraaj s narodima, koje mi danas podrazu
m i j e v a m o pod skupnim imenom Iliri.

SPINA

Mi n e moemo jo prihvatiti hipotezu da j e Spina bila fokejska kolo

nija, ali nema nikakve sumnje d a nekropola u V a l l e Trebba pripada
gradu u kojem je nastavalo brojno grko stanovnitvo. Veliko mnotvo
atikih vaza koje pripadaju vremenu od 5 1 0 - 5 0 0 . pr. n. e. pa sve do
400. g. pr. n. e. pokazuje stalan grki import i govori m n o g o za to d a
je ve tada tu postojala j e d n a grka k o l o n i j a . A l i pored brojnih pri
staa miljenja da j e nekropola u V a l l e Trebba pripadala S p i n i , ima
i onih koji to poriu, dokazujui d a se Spina nalazila n a drugom j e d
nom rukavu rijeke P a d a . M e u t i m se n e moe odbaciti injenica da je
Spina imala u D e l f i m a svoju riznicu, da mnogi grki pisci oznauju
Spinu kao grki grad kao ni arheoloke nalaze u V a l l e Trebba gdje
na stotine grkih vaza govore da j e Spina bila ili osnovana od Grka ili
bar to da su u njoj svakako u V st. ivjeli grki kolonisti koji su bili
posrednici izmeu grkoga svijeta i Felsine, koje j e luka bila Spina,
ili pak da su Grci u etruanskoj Spini imali j e d n o svoje jako brojno
naselje.
39

40

41

Iskapanja u Valle Trebba zapoeli su prof. Salvtor A u r i g e m m a i Dr.

Augusto Negrioli. M e u t i m j e potreba za p l o d n i m zemljitem u Italiji
usmjerila god. 1913. iskoriavanje o v o g zemljita u poljoprivredne
svrhe. Pritom se i ostalo i g. 1919. zapoeli su radovi na melioraciji.
G o d . 1922. otkrili su se ovdje etruanski grobovi, slini o n i m a kraj
B o l o g n e i Marzabotta u dolini P a d a , koji su se prije njih nali. God.
1935. poelo se sa ispitivanjem n a e n o g materijala i otkrivenih gro
bova. T o j e ono, to j e sluilo za p o d l o g u radovima P a o l a Ariasa i dru
gih, a i za osnov tvrdnja Alberta Gittija.
U to se god. 1953. opazilo, da seljaci iz okolice Comacchija nude na
prodaju predmete, za koje se ustanovilo, da su grki i etruanski, a i
istovremeni radovi na asanaciji i melioraciji, koji su se izvodili u V a l l e
3 9

A r i a s P. E., Dionisio il Vecchio, 1942; . M. Feletti - Mai, L a cronologia dlie

necropoli di Spina e la ceramica alto-adriatica, Studi Etruschi XiIV, 1940. str. 43-87.
A l b e r t o Gitti, Sulla colonizzazione greca neU'Adriatico, L a p a r o l a del passato, vol
V I I , N a p o l i 1952. str. 167, 168.
Ducati P., L ' I t a l i a antica, dalle p r i m e civilt alla morte di Csare, Milano
1936, str. 143, 198-284 - Beaumont R. L., Greeck Influence in the Adriatic Sea b e
fore the F o u r t h Century B. C , T h e J o u r n a l of H e l l e n i c Stud. L X I , 1936, st. 179. ss.
RE X V I I I , s. v. Padus st. 2183, 2184.
4 0

4 4

P e g g a pokazali su da se o v d j e n e radi samo nekim pojedinanim gro

bovima, nego cijeloj j e d n o j nekropoli.
G o d . 1954. zapoeo j e sistematska iskapanja u V a l l e P e g g a Paolo
Enrico Arias i N e r e o Alfieri, koja su se iskapanja kasnije nastavila,
kad im se prikljuio i Giorgio Gualandi. Pri tome j e uvelike pomogla
avijacija, koja j e fotografskim snimanjem iz zraka, omoguila da se
otkrije poloaj grada i n j e g o v e okolice.
Pet hiljada otkrivenih grobova u Valle Pegga, kraj Comacchija, g o
lema j e to nekropola, ali j e j o vee otkrie, da ona sadrava toliko d o
kaza grkom stanovnitvu o v o g a grada.
T v r d n j a , d a j e taj grad bio Spina ovim j e otkriima gotovo defini
tivno pozitivno u v r e n a .
U vezi s nalazima u V a l l e Trebba i V a l l e Pegga, koji su pokazali,
d a j e u V I i V st. pr. n. e. postojao jak saobraaj Grka n a Jadranu, p o
stavlja se i pitanje n e samo grkog saobraaja na Jadranskom moru, koje
nam j e , kako s m o prije vidjeli danas potpuno osvjetljeno, n e g o i pitanje
kolonizacije Grka n a Jadranu.
42

Pred nas se postavlja pitanje grke kolonizacije n a istonoj obali

Jadranskoga mora nekako istovremeno sa prvim dodirima grkoga svi
jeta sa onim u dolini Pada. Potrebno j e dakle da nastojimo rijeiti p i
tanja osnutka Korkire M e l a i n e , postojanja grko-ilirskog trgovakog
sredita na uu N e r e t v e (Narone), osnutka Herakleje, kao i pitanja d a
li j e Issa osnovana o d Lezbijaca prije Dionizijeve kolonizacije i j e li
postojala J o n i j e v a isejska drava. Potrebno j e pristupiti i rijeavanju
problema Buthoe. Kolonizacija Dionizija Starijega Sirakukog, osniva
nje Isse u I V . st. pr. . ., osnutak Farosa, pitanje D i m o s a , Tora, V a r varije, Asserije, Epidauruma sve su to pitanja, na koja treba odgovoriti.

HERA

KLE

JA

Pseudoskilaks kae u svom Periplusu:

'
, , .
, () VJV ". "
. ;
.
43

4 2

Alfieri N . - A r i a s . ., S p i n a die neuentdeckte Etruskerstadt u n d die griechischen

Vasen ihrer G r b e r , M n c h e n 1958.
Mostra d e l l ' E t r u r i a P a d a n a e dlia citt di Spina I. Catalogo, I I . Repertori; 12
settembre - 31 ottobre I960; Bologna 1960.
Sabine Gova, S p i n a rediviva, Archeology, A u t u m n 1960, vol. 13, . 3, N e w York,
1960.
Scylacis P e r i p l u s , ed. cit. str. 28.
4 3

Poslije Liburna je narod Ilira, a Iliri nastavaju uz more do H a o n i j e

koja se nalazi nasuprot Korkiri, A l k i n o j e v u otoku. T u se nalazi i grki
grad s lukom kojemu je ime Herakleja. T u su i lotofagi nazvani ovi
barbari: Hierastamni, Bulini (Hilini). Susjedi su Bulina Hili. O v i kau
da ih j e tu naselio Hilo, sin Heraklov; a oni su barbari. N a s t a v a j u pak
na poluotoku koji je malo manji od Peloponeza.
Carol us Mullerus (Karl Mller) u svom izdanju Pseudoskilaksova
Periplusa, u Parizu 1855. kae za 22 koji nosi naslov ILLYRIOI a
koji smo mi naprijed citirali: Haec sicuti complura in hoc segmine
mirum in modum sunt hiulca. H e r a c l e a e urbis mentio fort, illata est e x
glossa ad verba:
' " .
D e urbe hac aliunde non constat, probabiliter merum est c o m m e n tum.
Mllerovo je miljenje sasvim krivo, a isto je tako krivo i ono dru
gih pisaca koji su se za njim poveli. Ja sam (u Bulievu Zborniku jo
g. 1924.) dokazao da je Herakleja postojala, i to upravo na istonoj
obali Jadranskoga m o r a . M o j a rasprava Dim(os) i Herakleia pisana
je samo na hrvatskom jeziku i nije j o j dodan izvadak na nekom stra
nom jeziku.
O d pisaca spominje Herakleju na istonoj obali Jadranskoga mora
samo Pseudoskilaks onako kako smo mi naprijed naveli. T o j e i moglo
zavesti Karla Mll era na onakvu tvrdnju. A l i mi imamo pored Skilakova pisanja jo kudikamo jaih dokaza da j e taj grad doista postojao.
44

45

Prema T i m e j u i Eratostenu kae Pseudoskimnos u svojoj

st. 4 0 3 - 4 1 2 : Liburnima j e ,, ' ,
rt ' " ,
" ,
- -
, -."
-

46

U hrvatskom prijevodu: Ovima j e sus j e d a n narod Bulina. Iza toga

j e veliki Hilejski poluotok, za koji se smatra da je gotovo isto tako
velik kao Peloponez. Kau da na n j e m u u petnaest gradova nastavaju
Hili, koji su porijeklom Heleni. Oni kau da im je osniva H i l o
sin Heraklov. S vremenom oni su se pobarbarili, kako kau, zbog d o
dira sa susjedima, to pripovijedaju T i m e j i Eratosten.
Oito j e iz navedenog citata iz T i m e j a da j e i na Siciliji postojala
bar literarna tradicija tome kako se na H i l e j s k o m poluotoku nalaze
stanovnici porijeklom Grci koji nastavaju u nekoliko gradova. Kako je
4 4

Scylacis . . . . 28.
N o v a k G., Dimos i Herakleia. Buliev Z b o r n i k - S t r e n n a Buliciana,
1925., str. 657.
A n o n y m i (Scymni Chii ut fertur) Orbis Descriptio, ed. cit. stih 405.
4 5

4(i

Zagreb

T i m e j doao do broja petnaest, ne moe se protumaiti, ali se ne moe

ni porei da j e neto takvo postojalo na Hilejskom poluotoku. T i m e j
(oko 3 5 6 - 2 6 0 . pr. n. e.) pisao j e gotovo sve do 264. Pseudoskilaks pie
do g. 3 3 5 . pr. n. e. Raspon j e dakle od punih 70 godina. Pseudoskilaks
kae za B u l i n e da nastavaju na spomenutom poluotoku i da su barbari
koji kau da ih j e H v l o naselio na taj poluotok. Sedamdeset godina bilo
j e dovoljno da Bulini postanu gospodari grkog grada H e r a k l e j e i da
i u n j e m u budu u veini toliko da j e grad izgubio svoje grko obiljeje,
ali ie u njemu ostala tradicija, da su podrijetlom Grci. Negirati posto
j a n j e H e r a k l e j e zbog toga to j e T i m e j ne spominje n e m a nikakve argumentalne snage. tovie T i m e j e v e rijei da su tih petnaest gradova bili
grki i da su se s v r e m e n o m pobarbarili, pojaava uvjerenje posto
j a n j u Herakleje u doba Pseudoskilaksa. N e m a sumnje da j e pripovije
d a n j e Pseudoskimnosa pretjerano, jer na Hilejskom poluotoku nema
traga da j e postojalo petnaest grkih gradova. Moda se tu radilo
petnaest manjih naselja ili utvrenja. On naime ne kae, da u njegovo
doba postoji na tom poluotoku petnaest grkih gradova, nego da kau
da na n j e m u ima petnaest gradova, u kojima nastavaju H i l i koji su
porijeklom Grci.
N a samom otoku H v a r u naeno je 120 komada novaca grada H e r a
kleje koji se danas nalaze u muzejima Zagreba (46 komada), Osijeka
(32), Z a d r a (7), kod M a c h i j e d a u H v a r u (26) i kod porodice . .
Marchija u H v a r u (9). Veinu j e tih heraklejskih n o v a c a publicirao
Brunmid god. 1 9 1 3 , dok sam j a konstatirao one u zbirci . imuna
M a r c h i . T a k v i se novci nalaze samo na istonoj obali Jadranskoga
mora, i to samo na njenu srednjem dijelu, na otoku H v a r u . (T. X I I )
47

48

N o v c i autonomnog grkog polisa D i m (os) pekovni su i na heraklejskim novcima, a pored toga na larskim i Jonijevim, to znai da je
H e r a k l e j a bila n e g d j e u blizini grkih polisa, koji su te n o v c e kovali ili
ih p r e k o v a v a l i .
Prema tome postojanje Herakleje na istono-jadranskim obalama je
van svake sumnje, dokumentirano i suvremenim piscem i arheolokim
nalazima.
Pseudoskilaks kae za H e r a k l e j u da se nalazila na poluotoku unutar
kraja u kojemu su nastavala ilirska plemena i napose istie Hierastamne, Buline i H i l e . Iz n j e g o v a se teksta jasno vidi da se onaj polu
otok na kojem se nalazila Herakleja protezao sve do M a n i j s k o g zaliva.
N a d a l j e on govori o tom da se u Manijskom zalivu nalaze otoci Bra,
H v a r , iovo, olta koji su prema Hvaru. Poluotok malo manji od P e loponeza j e n e s u m n j i v o onaj koji s j u g a zatvara dananji Katelanski
zaljev. Gotovo isto kae za taj poluotok Pseudoskimnos koji kae da se
pred H i l i m a nalazi otok Vis i na njemu sirakuka kolonija.
49

4 5

4i!

4 8

Brunmid, . c. 55-58.
N o v a k G., Dimos i H e r a k l e i a , Bulicv Zbornik 657.
Brunmid, . c. str. 52, 53.

U svojoj raspravi Dimos i Herakleia j a sam kazao da j e n a j v j e rojatnije da j e Herakleja bila u dananjoj rogoznikoj l u c i . Z a to
svoje nagaanje, koje se osnivalo na rijeima Pseudoskilaksa, n a m o
guem geografskom smjetaju i n a blizini nalaza heraklejskih novaca, j a
sam istraivao detaljnije rogozniku luku, traei neki arheoloki sigu
ran podatak, koji bi potvrdio m o j u hipotezu, ali ga nisam naao. H i s t o
rijski podaci toj luci, ne daju nam nikakav oslonac, da bi u njoj
m o g l o postojati u antiko doba neko naselje tipa polisa. Sve m e j e
to uvjerilo, da se o ubikaciji H e r a k l e j e u Rogoznikoj luci ne moe
neto pozitivno tvrditi. Treba j e ubicirati na neko drugo mjesto.
50

Bilo j e nekih koji su Herakleju postavljali na otok H v a r , ali se to

protivi pisanju Pseudoskilaksa koji za H e r a k l e j u izriito kae da se n a
lazila na ilirskom kopnu, a o Farosu napose govori.
D a se Herakleja nalazila n a poluotoku koji n a j u g u plae Katelan
ski zaliv nema nikakove sumnje. T e k o j e , meutim, odrediti sjevernu
granicu ovoga poluotoka.
Pseudoskilaks izriito stavlja H e r a k l e j u na j u g Liburnima za koje
kae da dopiru do rijeke Katarbatesa. O d Katarbatesa na j u g nastavaju
Iliri sve do H a o n i j e koja je preko puta K r f a . P r e m a tome taj p o l u
otok se n e bi nalazio sjeverno od Krke, dakle izmeu Katelanskog i
ibenskog zaliva.
N e m a sumnje da je poneka glosa ula kasnije u sam tekst P s e u d o s k i l a k s o v , da tekst treba na nekim mjestima urediti, ali treba kazati
i to da nije postojao n a svijetu j e d a n j e d i n i egzemplar Pseudoskylaksova Periplusa pa da se taj Periplus nije m o g a o tako lako mijenjati u m e
tanjem ne samo glosa nego i tuih tekstova. Periplus nije napisan kao
roman ili za zabavu, nego j e on trebao posluiti pomorcima za n j i h o v o
orijentiranje. O n se dakle m o g a o samo popuniti ili ispraviti, ali n e
iskriviti. Kad dakle Pseudoskilaks kae d a su poslije Liburna Iliri
i da Liburni dopiru do Katarbatesa, znai da su doista u doba kada j e
to napisano Iliri dopirali do te rijeke koja j e bez sumnje Krka.
51

52

D a j e tome tako, vidimo iz toga, to su Liburni u Cezarovo doba n a

stavali upravo do te rijeke. T a d a , god. 50. napadoe D e l m a t i i drugi
Iliri liburnijski grad Promonu i osvojie g a . P o m o koju j e Cezar L i
burnima poslao nije pomogla, jer su D e l m a t i i drugi Iliri pobili j e d n u
j a k u vojsku do posljednjeg o v j e k a .
53

N e moe se prihvatiti nikakva pretpostavka

vrijeme proirili do Krke kao to se ne moe
su se Iliri tek tada protegli do te rijeke. O n i
i tek od I V st. poneto su na n j i h pritiskali

da su se Liburni tek u to
prihvatiti ni suprotna da
su bili tu v e stoljeima
Kelti koji su prodirali u

* G. Novak, Dimos i Herakleia, cit. 657.

Scylacis Chariandensis Periplus, ed. cit. st. 28.
Sui M., Istona Jadranska obala u Pseudoskilakovu Periplu, Rad J A Z U V I ,
Zagreb 1955, str. 121-185.
* Appiani Historia Romana.
5 1

ilirska podruja, ali ih nisu podvrgavali, nego je izmeu njih i Ilira

nastala simbioza, a negdje, kao kod Japoda, i stapanje.
M i treba dakle da promatramo poloaj na obali ne samo onako kako
to ine grki putopisci koji sigurno nisu mnogo ulazili u sam unu
tranji teritorij, n e g o onako kako on izgleda u stvarnosti. Prema tome
tekst Pseudoskilaksov u svojoj sutini tano odgovara realnom stanju
stvari, a to je da I V st., a i prije toga u V , VI, a i ranije, ilirska p l e
m e n a s raznim i m e n i m a nastavaju odmah do njima vrlo srodnih Libur na na koje ilirsko ime nee Grci jo dugo protegnuti. Bilo bi nerazu
mljivo da su kod pisca Peri thaumasion akousmaton koji nije daleko
vremenski od Pseudoskilaksova Periplusa, Ardiejci I l i r i , a a ti Iliri
ne dopiru i dalje na sjever, odnosno uz obalu na sjeverozapad. Pseudo
skilaks prema tome sasvim tano njima odreuje n j i h o v a obitavalita
od dananje Krke do Epira. T a k o j e bilo u doba Cezarovo, a tako je
bilo i stoljeima prije njega, i nemamo nikakve podloge da u to su
mnjamo. Kako su se ta ilirska plemena unutar tog velikog prostora n a
zivala, to j e pak drugo pitanje. Jedno je sigurno da su ona sva ivjela
u kulturi eljeznog doba, 1 atenskoj, s mjestiminim utjecajem grke.
N i t a nas ne ovlauje da drugo kaemo dok podrobno ne ispitamo nae
gomile i spilje, ega i m a m o u obilju.
54

Kad smo to tako utvrdili, dolazimo do Pseudoskilaksova teksta koji

navodi i imena nekih od primorskih Ilira, a to su Hierastamni, Bulini
i Hili. Z a B u l i n e kae Periplus izriito da su Iliri i da nastavaju kraj
koji poinje od H i l e j s k o g poluotoka i dopire do rijeke N e s t a . T i Bulini
nastavaju na obali koja j e gotovo u ravnoj liniji. Prema naem milje
nju to j e obala od Splita do Cetine. Z a Buline kae Periplus da su su
sjedi Plila. Jo j e d n o p l e m e spominje Periplus: Hierastamne. T u je
i grki grad kojemu j e ime Herakleja i luka. Z a Buline kae Periplus
izriito da su Iliri, dok za Hierastamne i H i l e kae samo da su lotofagi.
Oito j e da Periplus razlikuje njih od Ilira. Moda su to stara predindoevropska p l e m e n a koja su se jo uvijek u doba Periplusa drala i nisu
se bila stopila s Ilirima. D a j e tu, na tom poluotoku, i grad Herakleja
izlazi iz samoga teksta. Nerazumljivo bi bilo da pisac postavi taj grad
na irokom prostoru od Krke do Epira, a ne oznai m u niim poloaj.
T o on nikada n e ini, nego sve gradove postavlja u odreeni teritorij.
Pored toga n e m a nikakve mogunosti postaviti Herakleju u taj prostor
na j u g od Boke kotorske. N e m a za to nikakva oslonca ni nikakva arhe
olokog traga. Poloaj H e r a k l e j e treba traiti samo na H i l e j s k o m p o l u
otoku.
Pseudoskilaks j e za H e r a k l e j u vrlo jasno kazao da j e ona grki grad
u o v i m krajevima i da i m a luku, to znai, da ima dobru luku koju su
pomorci u n j e g o v o doba vrlo dobro poznavali. Rekli smo da H e r a k l e j a
postoji svakako u I V stoljeu kad je spominje Pseudoskilaks i utvruju
njeni novci. N i j e n a m poznato kada j e osnovana kao to n a m j e to p o
znato za Isu i Faros. N j e n o ime, u vezi s mitskim herojem kojemu je
8 4

, . X L I V .

ve u V stoljeu mit bio uvelike rairen i potreba za postojanjem jo

poneke grke stanice na putu iz Grke u sjeverni Jadran upuuje nas
na to da mislimo da je vjerojatno i ona postojala ve u V stoljeu. N a
selja koja su se zvala Herakleja bila su u starom vijeku brojna. P o
znato je oko trideset razliitih Herakleja, koje su osnovane u razlino
doba. U VI stoljeu osnovao je Selinunt H e r a k l e j u M i n o u na junoj
obali Sicilije zapadno od Akragasa koju su prije godine 500. pr. n. e.
zauzeli lakedemonski kolonisti. U okolini Eryksa osnovao j e Dorieus
prije god. 500. drugu Herakleju, koju su doskora Kartaani sruili.
N a j u v e n i j a i najbogatija od njih bila j e H e r a k l e j a Pontica, osnovana
oko god. 560. pr. n. e. u zemlji Marijandina u Bitiniji od kolonista iz
M e g a r e i B e o t i j e . God. 4 3 3 . pr. n. e. osnovao j e T a r e n t j e d n u H e r a
kleju izmeu Mezoponta i iSirisa. G o d . 426. o s n o v a n a j e od Spartanaca
H e r a k l e j a Trahinika da uva Termopilski k l a n a c . V i d i m o dakle da je
ve u V I a zatim u V. vijeku osnovano nekoliko Herakleja, i to na Cr
nom moru, na Siciliji, u Junoj Italiji i u samoj Grkoj. N i t a dakle ne
iskljuuje mogunost da j e i H e r a k l e j a na istonoj obali Jadranskoga
mora ve tada osnovana. N j e z i n o cvjetanje p a d a u I V stoljee, kada
ona kuje svoj novac i u uskoj je vezi s Isom, Farosom i D i m ( o s ) o m , p o
stoji u doba Pseudoskilaksa da onda kao i Korkira M e l a i n a zbog kon
kurencije Ise, a moda i Farosa izgubi svoju vanost toliko da se kasnije
i ne spominje.
55

56

37

58

59

Herodot u punom V stoljeu pripovijeda kako su darovi Hiperborejaca ili od Hiperborejaca Skitima od kojih su ih preuzimali j e d a n n a
rod od drugoga tako da su dolazili na zapad na Jadransko more; oda
tle su oni noeni sve do Malijskog zaliva i onda preneseni na Eubeju.
D a l j e ih j e jedan grad slao drugom i konano su prispijevali na D e l o s . Put Jadranskim morem bio j e dakle u doba H e r o d o t o v o Grcima
vrlo dobro poznat, a isto onako kako se plovilo niz Jadran, plovilo se
i uz to more na sjever.
60

N a Eridanu, koji je esto identificiran s P a d o m , H e l i j ade oko mr

tvog Faetona rone suze koje se pretvaraju u j a n t a r . Otoke elektrides
to ih spominju stari pisci i pjesnici, postavljahu i o n i i moderni p i s c i
u sjeverne krajeve Jadranskoga mora. I stvarno su Grci, kad su obno61

6 2

5 5

63

Glotz-Cohen, Histoire Generale, T. I., Paris 1936. str. 191; Ziegler, Herakleia
u RE, Neue Bearbeitung, X V . HB., Stuttgart 1912., st. 457.
Ziegler, . . 1. . - Drugaije Gaetano D e Sanctis, Storia dei Greci IL, Firenze
1940. str. 40.
Ibid.
Phlmann, Griechische Geschichte, Mnchen 1914, str. 164.
Pericle Ducati, L'Italia antica, u Storia d'Italia I, Milano 1936., str. 240; GlotzCohen, . . str. 188.
D e Sanctis, . . str. 279; Sthlin, Herakleia, RE. cit. vol. 425.
Herodot IV, 32.
Escher u Pauly-Wissova RE X I . H B . 1907., str. 477.
" Scylacis Caryandensis Periplus 21. ed. cit. st. 27. Pseudoskymnos, . . stih 374,
ed. cit. st. 212; Strabo, . c. 215, ed. cit. 294.
Patsch RE X . HB. 1905, st. 2314.
5 6

5 7

5 8

5 9

t e

0 1

vili stare pomorske tradicije Egeokretijaca, preuzeli i jantarski put,

kojim su neko njihove lae u Jadran plovile i iz Jadrana u Grku do
vozile jantar koji je kopnenim putem dolazio na sjevernu obalu J a
drana, u Pil, centar trgovine jantarom jo oko 1500. godine pr. n. e .
T a j put nisu Grci mogli najednom prevaliti te su morali imati na
Jadranu luke u koje su mogli zalaziti bez bojazni da e ih uroenici na
pasti. Jedna od tih m o g l a je biti Korkira Melaina, druga Herakleja,
a trea, moda Buthoe, dananja Budva koju Grci poznavahu jo u V
stoljeu, kad ju spominje S o f o k l e , a vrlo dobro u IV st. pr. n. e. kad
j e spominje Pseudoskilaks.
64

65

66

KORKYRA

MELAINA

Jo su kompliciranija pitanja postojanju i osnivanju Korkire M e iaine, emporija na uu Neretve i Budve, koja emo pokuati rijeiti u
zajednikom sklopu s ostalima.
Pitanje postojanju grada Korkire Melaine bilo je o d a v n a sporno.
N a samom otoku Koruli nijedan natpis ne spominje toga grada, a nije
se naao ni na nekom drugom mjestu natpis koji bi ga spominjao. Pseu
doskilaks u svom Periplusu spominje otok Korulu kao to spominje
i otok Melitu, ali ne kae ni da su grki, ni da se na n j i m a nalazi neki
grad takva imena. Zakljuivalo se, na osnovu toga, da u doba Skylaksovo nije na Koruli bilo toga grada uope, nego da se samo otok tim
imenom zvao. T o je s tim uvjerljivije, to Pseudoskilaks potanko opi
suje sam otok, to inae ne radi.
Prvi antiki pisac koji spominje da je na Koruli postojala grka kolo
nija, i to knidska jest Pseudoskimnos koji je pisao krajem II ili p o
etkom I st. pr. . ., dakle oko 250 godina poslije Pseudoskilaksa. Pse
udoskimnos govori sasvim jasno da postoji Korkira Melaina, koju su
Knidijci osnovali: . . . ',
.
67

Karl Mller u svom izdanju Pseudoskilaksova Periplusa dri da je

Korkira M e l a i n a doista postojala i da je ona osnovana od Kniana, a
to to je Pseudoskilaks ne spominje da je krivica prepisivaa ili ekscerptora, jer da je Korkira starija od vremena Pseudoskilaksa. T u bi kolo
niju, misli K. Mller, bili osnovali Knidijci oko 50. olimpijade.
U punom I stoljeu pr. . ., i poetkom I st. . . (o. 63. pr. n. e. do
19. n. e.) kad Jadranskim morem krstare rimske flote, kad se nedaleko
Korule susreu flote Cezarova legata Vatinija i P o m p e j e va flota pod
zapovjednitvom M. Oktavija, kada sam Oktavi j an sa svojom flotom
6 4

Glotz-Cohen, Histoire grecque I, st. 83, 150. .

Etym. M. 207, 12.
Scylacis C a r y a n d e n s i s Periplus, 25, ed. cit. st. 31.
A n o n y m i (Scymni Chii, ut fertur,) Orbis Descriptio, stih 426, 427, 428; ed. C a rolus M l l e m s u G e o g r a p h i Graeci Minores I., Parisiis, Firmin Didot, 1855, st. 214.
6 5

0 7

plovi n a Korulu d a tamo ukroti gusare, govori o Korkiri Melaini g e o

graf Strabon istiui d a na njoj postoji grad koji d a su osnovali K n i dijci.
D a j e n a Koruli (Korkiri Melaini) postojao u Strabonovo vrijeme
grad, o t o m ne moemo sumnjati, ali Strabon n e kae d a se grad z v a o
Korkira Melaina, nego otok n a kojemu j e bio grad.
N i iz Pseudoskimnosa ne moe se zakljuiti d a se taj grad n a Kor
uli zvao Korkira Melaina kako se zvao otok.
T o isto vrijedi i za pisanje Plinija Secunda koji kae ... Issa civium
Romanorum et cum oppido Pharia, ab Issa Corcyra M e l a e n a cognominata c u m Cnidiorum oppido distat X X V .
Iz pisaca slijedi, d a su Grci poznavali otok Korkiru M e l a i n u j o u
I V stoljeu pr. . ., d a su u II st. pr. n. e. i dalje znali d a se n a n j e
mu nalazi jedan grad, koji su Knidijci osnovali, ali m u imena ne n a
v o d e ni jedni ni drugi. T o isto vrijedi i za Rimljane I st. . ., a i one
I st. pr. . ., jer j e Strabon ivio u Rimu.
Arheoloki nalazi na Koruli nisu relativno ba oskudni. U Lumbardi
je n a e n velik i vanredno interesantan grki natpis iz I V st. pr. n. e .
Drugi j e grki natpis, naen u Potirni iz rimskog carskog v r e m e n a .
Pored toga otkrivena su tri groba iz helenistikog vremena u Lumbardi,
a mi smo otkopali jedan djeji, vanredno interesantan grob, nedaleko
od spomenutih grobova, u kojima smo izvrili reviziju, j e r su ih seljaci
sami otvorili i iz njih izvadili razne posude gnatijskoga t i p a .
M e u t i m , sam sadraj natpisa, n a e n o g u Lumbardi ukazuje bez s v a
ke sumnje, da j e u Lumbardi bila isejska naseobina, dorska po p l e
menskoj pripadnosti, podignuta u doba samog natpisa koji po karak
teru slova ide svakako u I V st. M e u t i m e tome biti govora kasnije.
Postoje samo etiri komada novca, koji bi se mogli pripisati Korkiri
Melaini, o d kojih se d v a nalaze u arheolokom muzeju u Zagrebu, j e
dan j e bio u zbirci Imhoof-iBlumer, a j e d a n u onoj W e l z l v. W e l l e n
h e i m . Posljednja d v a nisam imao u rukama. M e u t i m su mi oba k o
mada zagrebakog muzeja dobro poznata. Uporeujui ta d v a komada
zagrebakog muzeja sa korkirejskim novcima, konstatirao sam, d a iz
m e u n j i h i korkirejskih n e postoji nikakva ni identinost, p a ak
ni slinost. Zagrebaki primjerci pripadaju I V st. pr. . ., i potpuno
odgovaraju istovremenim novcima grkih polisa n a istonoj obali J a
drana. Kako j e na j e d n o m od zagrebakih primjeraka sasvim jasan
68

6 9

7 0
71

72

73

08 : , K v j t o v , 5 , i t p r e p o v . . Strabo, Geogra

phica, 315, e d . Meinecke, Lipsiae, Teubner, 1915., I I . str. 433.

P l i n . N a t . Hist. I I I . 26, ed. Teubner, Lipsiae 1906, vol. I. str. 295.
Brunmid, Die Inschriften u n d Mnzen d e r griechischen Stdte Dalmatiens, A b
h a n d l u n g e n des arhaeologischen Seminares d e r Universitt W i e n , W i e n 1913 - str. 2 ss.
G I G I I I 3066; G . Novak, D a s griechische E l e m e n t in Dalmatiens Stdten, C a r n u n t i n a I I I , G r a z - K l n 1956, str. 123.
G . Novak, Arheoloka istraivanja n a otocima Koruli i H v a r u u 1951. i 1952.
godini, Ljetopis J A Z U , Z a g r e b 1954, str. 50, 5 1 .
Brunmid, . c. str. 69.

7 0

7 1

7 2

7 8

natpis na reversu
i klas, a na aversu g l a v a golobradog
mladia sa lovorovim liem (Apolo), drlim da su ovi zagrebaki korkirejski novci novci Korkire Melaine, koji se polis nalazio n a d a n a
njoj Koruli. (. X I )
Veliku tekou stvara injenica da su to jedini novci, koje moemo
pripisati Korkiri M e l a i n i i da j e sigurno samo za jedan da j e naen na
dananjem otoku Koruli. Drugi j e zagrebaki primjerak naen na
Visu, dok j e za ostala d v a provenijencija nepoznata. Svi su ti novci iz
IV. st. pr. n. e. P o s l i j e toga vremena mi nemamo novaca Korkire M e
laine, dok Pharos i Issa kuju svoje novce u III. i u II. st. pr. n. e.
postojanju j e d n o g grkog naselja na Korkiri Melaini ne moe biti
sumnje, jer ni Pseudoskimnos ni Strabo nisu nikakovi pjesnici, koji bi
izmiljali da su Knidijci osnovali naselje na Korkiri Melaini, koje
je naselje u n j i h o v o doba - kako oni tvrde - postojalo. T o nam potvr
uju i spomenuti novci, barem za IV. st., to vie - ako su ti novci
doista novci Korkire M e l a i n e , a mi vjerujemo da jesu - onda j e sva
kako postojala i zvala se imenom Korkira Melaina u IV. st. pr. n. e.
74

Knidijci su osnivali svoje kolonije u V I . st. pr. n. e. Carolus Mller

u Fragmenta Historicorum Graecorum kae, da su Knidijci osnovali
Korkiru M e l a i n u na Koruli oko god. 580. pr. n. e .
U Geographi
Graeci Minores oznauje isti Mller da je to bilo oko 50 O l i m p i j a d e .
Mislim, da Carolus Mller u tome mnogo ne grijei mada se niim ne
moe ustanoviti godina osnivanja, pa ni dovoenjem u vezu same Kor
kire (Krfa), odnosno knidijskog djelovanja, nego da je potrebno ostati
na prvoj polovini V I . stoljea, kada i pada najjae kolonizatorsko d j e
lovanje Knida. Poslije V I . stoljea pr. n. e. nije Knid uope kolonizirao.
75

76

Korkira, na dananjem otoku Krfu, naseljena u V I I I st. pr. n. e. od

Eubejaca, bila je bogata i svojim odlinim vinom i svojom kerami
kom robom, to je oboje izvozila. Korkirani su, bez sumnje, doznali za
rudno bogatstvo Bosne i, kako su najblii od svih Grka tim krajevima,
potraili su put do njih i nali ga dolinom Neretve. D a se doe u do
linu N e r e t v e , odnosno do emporija na njenu uu, najblii j e i n a j
laki i najjednostavniji put direktna plovidba od Korkire do Korule,
onda ili kanalom izmeu Korule i Peljeca, pa izmeu Peljeca i
Hvara, ili obiav zapadnu stranu Korule, kanalom izmeu Korule i
Hvara, pa H v a r a i Peljeca. Nevjerojatno je i apsolutno nemogue d a
su u V I ili V ili I V stoljeu lae plovile ovim kanalima nou. One bi
se izloile da udare na Lukavce ili Ploe ili na Peljeac ili na sam
Hvar. Pored toga na junoj strani otoka Hvara n e m a mogunosti da
7 4

G. Novak, Prethistorijski H v a r ,
D. Rendi-Mioevi u svojoj r a d n j i Quelques remarques sur les
Dalmatie, Paris 1957 (Congrs international de numismatique, Paris
1953) izjanjava se za to d a ovi novci p r i p a d a j u Korkiri u Jonskom
njem Krfu (str. 85). Istovremeno on pripisuje otoku Koruli novce

HERAKL (str. 8-6).

7 5
7 8

F H G , IV, ed. cit. 396.

G G M , ed. cit. str. 30.

monnaies de
6-.11 juillet
moru, d a n a
sa legendom

iae pristanu od Dubovice do Smrske i moraju se za malo loijeg vre

m e n a skloniti u luku edra. L a e su dakle morale pristati negdje na
Koruli, bilo to na njezinu istonom d u e l u , bilo na zapadnom. Z b o g
toga su Grci osjetili potrebu da tamo podignu j e d n u svoju koloniju.
T o su uinili Knidijci, osnovavi svoju koloniju na otoku Korkiri M e
laini negdje u VI ili najkasnije u poetku V stoljea pr. n. e.
Obiao sam sve luke otoka Korule i utvrdio, da su za takvu svrhu
pogodne samo dvije: luka P e d o do samog grada Korule i V e l a Luka
na zapadnoj strani tog otoka. M o j a istraivanja u Veloj Luci i njenoj
okolici, oko Potirne, u Blatu i oko n j e g a uvjerila su me, da je tu posto
j a l o j e d n o jako rimsko naselje sa ostacima grkog elementa i j a sam se
sve vie priklanjao hipotezi da su tu na zapadnoj strani otoka Korule
Knidijci osnovali svoje naselje, Korkiru Melainu. A l i poloaj dana
njega grada Korule na nekadanjem otoiu i n j e g o v o ime ne mogu se
tako lako odbaciti. Protiv ovakve ubikacije Korkire Melaine govori bli
zina kolonije, koju su Lsejci osnovali u IV. st. u Lumbardi. A l i j e opet
vrlo vjerojatno, da je knidska kolonija u prvoj polovini IV. st. pr. n. e.
propala, to bi mogli zakljuiti na osnovu toga to Korkira M e l a i n a kuje
novce samo u prvoj polovini IV. stoljea. T a d a su lsejci njoj na istoku
u plodnom slobodnom polju dananje Lumbarde osnovali svoju ko
loniju.
A k o je doista Korkira Melaina bila u V e l o j Luci, odnosno u njenoj
okolini, ili na mjestu dananjega grada Korule u V I . ili V. st. zadravale
su se u toj luci ne samo one lae koje su ekale p o v o l j a n maistral da
krenu kanalom izmeu otoka Korule, poluotoka Peljeca i otoka H v a r a
prema uu Neretve i u to ue n e g o i one, koje su plovile prema sje
veru u luke sjevernog Jadrana, bile one n a n j e g o v o j istonoj ili za
padnoj obali. T o su one morale initi i samo tako ploviti, jer zapadna
obala Jadranskog mora nema p o v o l j n i h luka za sklanjanje i pristaja
n j e laa za vrijeme oluja i uzburkanoga mora. Bez pristajanja u lu
k a m a istone obale ovoga mora i otoka pred n j o m ne moe se nikako
ni zamisliti plovidba do krajeva n a uu rijeke P a d a u starome vijeku.
T k o to n e zna, ne moe razumjeti da govoriti Spini ili iNesakciju ili
77

7 7

Vid Vuleti Vukasovi misli, d a bi stara Korkira mogla biti u podruju Vele
Luke, Blata i Potirne; Vjesnik H r v a t s k o g arheolokog drutva I X 104.
A. H o e n i g , Eine dorische S t a d t a n l a g e , Deutsche Z e i t u n g 1926, N r o 97, str. 185
dri da j e knidska Korkira Melaina bila n a mjestu d a n a n j e g g r a d a Korule; v. Fiskovi, Korulanska katedrala, Z a g r e b 1939., str. 28.
Mihovil Abrami j e iznio miljenje d a bi K o r k i r a M e l a i n a mogla biti na mjestu
d a n a n j e L u m b a r d e (Na J a d r a n , Split 1939. str. 16).
Beaumont lokalizirajui g r a d Korkiru Melainu, uzima u p r v o m redu u obzir d a
nanju Korulu, zatim L u m b a r d u i onda Velu Luku (Beaumont, . . 174, 175).
P. Lisiar izjanjava se za z a p a d n u s t r a n u otoka (P. Lisiar, . c. 135).
G. N o v a k , Izvjetaj arheolokim istraivanjima n a otocima Koruli i H v a r u 1951.
i 1952. g. Ljetopis J A Z U k n j . 59., Z a g r e b 154 - Isti, D a s griechische Element in
d e n Stdten Dalmatiens, C a r n u n t i n a I I I . G. Novak, Prethistorijski H v a r J A Z U , Z a
g r e b 1955, str. 9.

o bilo kakvu primorskom mjestu sjevernog dijela Jadranskoga mora,

ukoliko se to tie njihovih pomorskih veza s grkim obalama, a da se
pri tom ne uzme u obzir da su te lae morale pristajati na tom putu u
nekim lukama istonog Jadrana, puka je besmislica.
A k o j e dakle postojala veza izmeu grkoga svijeta i obala na uu
Pada, onda su postojale i take na istonoj obali Jadrana, u kojima su
te lae pristajale. to j e onda loginije' nego zakljuiti da j e jedna od
tih taaka bila ili na zapadnoj ili na istonoj strani Korule i pretposta
viti da se zvala Korkira Melaina.

NA

RONA

Pitanje osnivanju N a r o n e isto j e tako jo nerijeeno, mada se

njegovu rjeenju sve vie pribliavamo. D a je N a r o n a u svom poetku
isto ilirsko naselje, oito j e iz njezina imena, koje je svakako ilirsko
kao Salona, Promona.
Putem rijeke N a r o n a , dananje N e r e t v e , ila je roba s Jadranskoga
mora u krajeve dananje Hercegovine i Bosne, jo u III tisuljeu pr.
n. e. kako su nam to pokazali nalazi u Lisiiima na obali N e r e t v e .
T a j se saobraaj nastavio kroz II i I tisuljee to e nam pokazati
nalazi i to su nam ve i pokazali, kako smo prije kazali. U j e d n o m
konfuznom i nevjerojatnom sklopu, kako je to ve zaoazio Strabon, za
biljeio j e T e o p o m p i to, da se na rijeci N a r o n u prodaje keramika roba
s Hiosa i Tasosa.
Vjerojatno j e iz T e o p o m p a uzeo sastavlja spisa
istu vijest da se na j e d n o m mjestu na Balkanskom p o
luotoku prodaje roba s H i o s a i Tasosa koja dolazi preko Crnoga mora
i korkyrejske amfore koje dolaze s Jadranskoga m o r a .
M a d a se u tim vijestima jo ne govori nekom gradu na rijeci N a
ronu ili nekom trgovakom sreditu na uu te rijeke, mi moramo
pretpostaviti da su lae, koje su donosile korkirejske amfore morale
negdje pristati na obali te rijeke i iskrcati robu. T a se roba morala
spremiti u neke magazine, jer sigurno nisu svaki brod ekale karavane
teglee marve, koje e robu prenijeti u unutranjost, nego je postojalo
trgovako naselje u kojemu su trgovci preuzimali prispjelu robu da j e
onda povoljnom prilikom prodadu ili dadu prevesti u unutranjost.
D a j e to naselje, taj trgovaki emporij doista postojao, kae n a m
izriito Pseudoskilaks:

,
, - ' .
78

79

80

81

7 8

7 9

. Benac, Neolitsko naselje u Lisiiima kod Konjica, ed. cit.

Strabon VJI. 7, ed. cit. str. 435.

8 0

8 1

Scylacis C a r y a n d e n s i s Periplus ed. cit. str. 30.

. X L I V .

T o je vie nego jasno kazano. U doba Pseudoskilaksa postoji na

rijeci Naronu emporij, tj. trgovako naselje. to Pseudoskilaks govori
o Naronijanskom j e z e r u , to nas o v o m prilikom ne interesira. N a m a je
glavno da on kae, da na rijeci N a r o n u , i to 80 stadija od njena ua,
postoji trgovaki emporij.
82

Meutim, nijedan grki pisac ne govori o N a r o n i kao grkom gradu,

N a r o n a nije kovala svoj vlastiti novac, u njoj se nije naao nijedan
grki natpis.
Arheoloki nalazi u samoj Naroni svi su iz rimskog vremena. A l i
nam arheoloki nalazi u Lisiiima, u dolini N e r e t v e , zatim oni naeni
u Bosni i Hercegovini govore suvie jasno da j e N e r e t v a bila glavni put
kojim je roba koja je iz grkih krajeva preko Jadranskoga mora dola
zila u dananje krajeve Bosne i H e r c e g o v i n e ila dolinom N e r e t v e .
L a e koje su dolazile u ue N e r e t v e nisu bile nikakvi maleni brodii,
jer su morale prije toga prijei svakako juni dio Jadranskoga mora,
Jonsko more, a moda i Egejsko. T a k o velike lae nisu mogle da plove
daleko uz Neretvu, nego su morale da se zaustave upravo negdje oko
poloaja na kojemu se nalazila N a r o n a koju mi u rimsko doba na uu
N e r e t v e nalazimo, tj. na mjestu, gdje se danas nalazi selo V i d na
desnoj obali rijeke Neretve.
Kada nam rimski pisci u polovini I st. pr. n. e. spominju N a r o n u ,
ona je tada dosta veliko mjesto kad u njoj zimuje itava j e d n a rimska
v o j s k a . Z a takvu su izgradnju bez sumnje trebali ne samo deceniji
nego i stoljea.
83

Vatinije, poslije prvog neuspjeha, vraa se s vojskom u N a r o n u , gdje

nalazi ne samo zimovalite nego i zaklon. T a d a n j i ilirski D e l m a t i ko
j i m a j e on napadao glavni grad, D e l m i n i j nisu sigurno bili neko krotko
pleme koje bi njega i njegovu vojsku pustili mirno zimovati u N a r o n i
kad ona ne bi bila dovoljno jako utvrena, da bi mogla odoljeti j e d
nom jakom ilirskom napadu. Vatinije se ne bi sigurno sklonio u neko
otvoreno mjesto, nego bi se bio prebacio ili na neki susjedni otok ili
pak u samu Salonu.
M i sudimo iz prednjega da je N a r o n a u to vrijeme ve bila utvren
grad, bilo bedemima, bilo opkopima i nasipima.
N a r o n a je, dakle, osnovana kao trgovaki emporij jo u neolitu,
kako su nam to pokazali Benevi nalazi hvarske obojene keramike u
Lisiiima na Neretvi, ostala takva kroz gotovo tri tisuljea, s osnov
nim elementom domaeg stanovnitva, najprije nosiocima kulture obo
j e n e keramike, predindoevropljanima, zatim indoevropskim predilirima,
onda Ilirima. U to ilirsko naselje s izrazito trgovakim zadacima doli
su jo u VIII, a moda ve u I X st. pr. n. e. Grci, s poetka samo po8

M. Sui, G d j e se nalazilo jezero iz 24. pogl. Pseudoskilakova Peripla, Glasnik

zemaljskog muzeja, Sarajevo 1953. str. 111-129.
N o v a k G., Prolost Dalmacije I. 44.
8 3

vremeno, a onda, vjerojatno jo u VI st. trajno, i uzeli, pored Ilira

mjesto za magazine svoje robe koju su donosile lade iz Grke, odnosno
konji i druga teglea marva iz doline Neretve, iz krajeva dananje H e r
cegovine i Bosne.
JONIJE

T e o p o m p j e sredinom I V st. pr. n. e. napisao da j e Jonsko more

dobilo svoje ime po nekom ovjeku rodom iz Isse koji j e jedno ovim
krajevima vladao.**
Isti n a m j e T e o p o m p zabiljeio izriito u svojoj dvadeset prvoj knjizi
da j e Jonije bio rodom I l i r .
Ime Jonsko more koje se danas daje onom dijelu Sredozemnoga mora
koje se nalazi o d Otrantskih vrata na j u g i od Grke do Sicilije, inilo
je T e o p o m p o v u vijest gotovo nemoguom. Pitalo se naime kako j e m o
g a o Jonije koji j e imao sredite svoje drave na Visu vladati ak Jon
skim otocima, koji su toliko udaljeni, a da nije vladao i kopnom i oto
cima izmeu V i s a i Krfa. T a se kriva pretpostavka provlaila jer se nije
uzimalo u obzir da T e o p o m p kao i njegovi raniji uzori, p a i kasniji sve
do u carsko doba (Apijan), Jadransko more nazivaju Jonskim a
vrlo rijetko Jadranskim (Adriatikos kolpos). Ja sam u svojoj raspravi
to su nazivali Jadranskim morem Herodot i Hekatej to istaknuo
kako j e i Hekatej nazivao Jonskim morem na nekim mjestima cijeli
ovaj zaliv sve d o n j e g o v i h najsjevernijih obala, i kazao da se n a njemu
nalaze Istri.
4

85

86

Herodot stavlja u Jonsko more Apoloniju i Epidamnos. Meutim se

ini da o n i za cijelo Jadransko more zna upotrebiti izraz A D R I E .
Tukidid n e spominje ni n a j e d n o m mjestu ime ADRIE, a po njegovu
tekstu u knjizi II glavi 97 kad govori kraljevstvu Odrisa i kae d a je
ono postalo najmonije i najvanije u finansijskom pogledu i u blago
stanju svojih g r a a n a o d svih kraljevstava, koja se nalaze izmeu Jon
skoga zaliva i Crnoga m o r a , - oito j e , da j e njemu Jonsko more cje
lokupni zaliv, koji se danas naziva Jadransko i Jonsko more, u prvom
87

88

'
t.-tujv " to .

N o v a k G., P r e d g r k a

<
Strabo, Geographica 3 1 7 .

Issa, asopis za hrvatsku povijest

,
(

I I I . 260.

<. Schol-Apollon. Rh. I V . 3 0 8 ; to isto gotovo istim rijeima Schol. P i n d . P y t h .

111. 1 2 0 i Eustach, a d Dionys. Pcrieg. V. 9 2 , a Tzetzes a d Lycophr, 6 3 j o j a e :

, .
8 6

( ,)

' , . " ' (Steph. Byz.

rec. Meinecke, . . p. 3 4 0 ) , i n a drugom mjestu , d v o ; v *<.

(Steph. Byz. ed. cit. 4 1 5 - F H G I. p. 4.) N o v a k G., u Izvjestija na blgarskoto istoriesko D - v o X V I - X V I I , Sofija 1 9 3 9 .
s

' H e r o d o t I X . 92.
H e r o d o t I V . S 3 , 6.

redu Jadransko, jer njegova geografska irina odgovara Odrisijskom

kraljevstvu na Crnome moru.
T e o p o m p u je najblii suvremenik Pseudoskilaks. Pseudoskilaks g o
vori Jadranskom moru koje naziva , u svojoj 17 i 18
glavi ovako. Gl. 17.: .
.
8 9

Poslije Umbrijskog naroda nalaze se Tirenjani a oni se proteu od

vanjskoga dijela Tirenskoga mora do Jadranskoga; kod njih se nalazi
grki grad (Spina) i rijeka, i prilaz u grad uz rijeku j e gotovo d v a d e
set s t a d i j a . . .
Gl. 18.: ,
, [].
.
90

Poslije Tyrrhena je narod Kelta, koji su o n d j e ostali poslije provale

Kelta koji se uskim trakom proteu do Adrijskoga mora. A tu se nalazi
najskrajnji kut (dijelak) Adrijskoga zaliva.
Zaliv koji se nalazi od rijeke N e s t a na j u g , a u kojemu se nalaze
otoci olta, iovo, Bra, Hvar, Vis naziva Pseudoskilaks Manijskim
zali v o m (Manios kolpos).
Z a Jonsko more koje Pseudoskilaks n a z i v a isto tako kolpos - kae
on u gl. 27. Usta pak Jonskoga mora nalaze se od Keraunijskih gora
do predbreja J a p i g i j e .
M e u t i m je najvanije to to Pseudoskilaks sam kae za ime Jadran
skog i Jonskog mora: []
. ' '
.
O v o su usta zaliva, ono to je unutar zove se Jonski zaliv. U J a d
ranskom moru ima mnogo luka; isto j e pak Jadransko i Jonsko more.
Iz toga izlazi, da se u IV st., kad pie T e o p o m p , Jadransko more
nazivalo objema imenima. M e u t i m j e oito da izraz Jonsko more
prevlauje za oznaku cijelog zaliva, a izraz Jadransko upotrebljava se
vie za n j e g o v sjeverniji dio.
Prema tome j e T e o p o m p , govorei tome da j e Jonsko more dobilo
ime po Joniju i da je on iz Visa v l a d a o Jonskim morem, oznaavao
time, da j e on vladao nekim krajevima na d a n a n j e m Jadranskom
moru, a ne na dananjem Jonskom moru.
T i m e otpada prigovor da Jonije nije m o g a o vladati s V i s a dananjim
Jonskim otocima, i pisanje T e o p o m p o v o dobiva veu dokaznu snagu,
m a d a ono to on porijeklu J o n i j e v u navodi ide u carstvo pria kao
i to da j e to more doista dobilo ime po Joniju. T e o p o m p dovodi Jonija
u vezu s Adrijasom koji bi bio osniva grada A d r i j e i eponim Jadran
skoga mora. M n o g o kasniji S t r a b o smatra Adrijasa eponimom ri
jeke Adrije, zapravo jednog rukava rijeke P a d a .
91

92

9 3

94

8 9

Scylacis Chariandensis Periplus, ed. cit. str. 25.

9 0

Ibid. -

9 1

Ibid. -

9 2

Ibid. -

9 3

. . . . 34. -

8 4

Strabo, . .

N i T e o p o m p o v u pisanju o Joniju kao vladaru na Jonskom (Jadran

skom) moru ne bismo pridavali onu vanost koju pridajemo kad nam
postojanje Jonija na Visu ne bi bilo potvreno i stvarnim arheolokim
spomenicima.
Prvi koji j e pisao Joniju bio je Likofron. Ve j e kod n j e g a Jonije
uao u mit. M e u t i m ta Likofronova vijest dobiva drugi izgled, kad je
bolje osvijetlimo.
Najstariji isejski novci, u prvoj polovini IV, st. pr. . ., nose na
aversu lik Jonija, a n a revesu dupina. N a nekim j e novcima prikazana
mladenaka g l a v a Jonija, a na nekima prikazan j e on bradat. N a n e
kima je i napis JONIO, to je genitivna forma od Jonios. N e k i su J o nios - novci pekovni u Faroske. (T. VIII.)
95

Issa j e dakle kovala prve svoje novce s likom svoga vladara Jonija,
koji je vladao otokom Visom, a moda i drugim okolnim otocima u neko
vrijeme prije n j e n a osvajanja i kolonizacije od strane Dionizija Sta
rijega Sirakukog. T a j Jonije nije bio Grk, nego Ilir, to su izriito za
biljeili Tzetzes i drugi.
Osim numizmatikih svjedoanstava Joniju, postoji i jedno epigrafsko. God. 1892. n a e n je u Gradini na Visu natpis u kojem se Vis
naziva Jonijevim otokom (] ) .
Jo nije mogue kazati kada j e Jonije vladao na Visu, ali je to bilo
svakako prije I V stoljea, kada Vis koloniziraju sirakuki Grci. Vis je
bio nastanjen jo u neolitu, na to nas upuuju nalazi kamenog orua
m l a e g kamenog doba, a blizina Hvara, s bogatom i obilnom kulturom
neolitske obojene keramike, upuuje da je i Vis tada morao biti nasta
n j e n kako su to bili i Korula i Lastovo. Brojne grobne gomile na
Visu od kojih sam neke sam istraio ukazuju da je Vis bio nastanjen
u bronzano i eljezno doba, kada su i na njemu, kao i na Hvaru, nasta
vali indoevropski Iliri.
U koje emo vrijeme o v o g velikog razdoblja postaviti Jonija, nije
nam mogue kazati. M o d a je najvjerojatnije to bilo negdje u V I sto
ljeu pr. . ., kad i Grci dolaze sigurno u dodir s Issom (Visom), to
nam j e zajameno nalazima grke keramike V I st. na tom otoku.
86

ISSA

Mnogi su pisci uzeli da j e Issa na Jadranskom moru osnovana od

kolonista s otoka Lesbosa u Egejskom moru, koji se otok navodno zvao
ranije Issa. Bilo j e pisaca koji su dovodili jadransku Issu u vezu s
grkom priom o Makaru, navodnom vladaru i osnivau Lesbosa. M e
utim, treba istaknuti da j e ta pria nastala u kasno grko doba, u ono
vrijeme, kada su pjesnici nastojali imena zemalja i gradova protuma
iti mitom koji su esto sami izmislili. Osim toga vrlo j e sumnjivo da
9 5

Brunmid, . c. str. 60.

9 6

Brunmid, . c. str. 30.

se Lesbos ikada zvao Issa, a pogotovu je vrlo sumnjivo d a j e na

Lesbosu postojao grad po imenu Issa. N a Lesbosu je, istina, posto
jao grad Antissa jo u doba T u k i d i d a i Strabona, pa se onda uzelo da
je Antissa postao od Anti i Issa, t j . grad nasuprot Issi kao n a Rodosu Antirodos nasuprot R o d o s u . T a k o j e i Strabon zakljuio, odnosno
od drugih preuzeo da se Lesbos prije zvao I s s a , a grad Antissa koji
se kako to Strabon kae, nalazio na otoiu nasuprot Issi (Lesbosu)
upravo zbog toga svog poloaja nazvao Antissa.
Strabonova tvrdnja da se Lesbos u starini zvao Issa, n e m a nikakve
dokazne vrijednosti, stim manje to jo H o m e r u Ilijadi zove otok ime
nom L e s b o s , kojim ga imenom zove i H e r o d o t
i Tukidid
iako
T u k i d i d na nekoliko mjesta govori o A n t i s s i .
97

98

99

100

101

102

N e m a nikakve dokazne vrijednosti za nae pitanje ni ono to j e za

pisao Stjepan Bizantinski koji - vjerojatno k r i v n j o m
prepisivaa spominje da je postojao grad Issa na otoku Lesbu.
O v e i sline kombinacije i prie nastale su u helenistiko doba, kada
su one bile u obiaju, a svrha im j e bila zabava italaca, a ne historij
ska istina.
Prvi pisci koji spominju Issu na Lesbosu jesu Strabon i D i o d o r koji
obojica piu tek kasno u I st. pr. . ., a govore vremenu prije punih
7 stoljea i bez bilo kakvih dokaza za svoje tvrenje.
Ostaci grada Antisse otkopali su se, ali drugom gradu, njemu na
suprot, n e m a ni traga.
S doetkom -issa bilo je nekoliko linih i mjesnih imena. P r v a se
nalaze samo u prii i mitologiji, druga su stvarna. O d drugih spomi
njemo: Issa, Larissa, Antissa. Mjesta s takvim doetkom najvjero
jatnije su predindoevropska,
a ime su im dali stanovnici obala Sre
dozemnoga mora koji su prije Grka, T r a a n a i Ilira nastavali na Bal
kanskom poluotoku i njegovu okolnom otoju, obalama M a l e A z i j e i
otocima na Egejskom moru.
N a otoku Lesbosu, pored grada A n t i s s e postojalo j e jo j e d n o ime
s doetkom -issa, a to je Larissaiai Petrai.
Grci iz Tesali j e naselili su otok Lesbos kao i druga eolska mjesta
sjeverne maloazijske obale. N a j v j e r o j a t n i j e j e d a su oni donijeli sa
sobom iz svoje domovine Tessalije oba imena Antissa i L a r i s s a ,
od
103

104

105

" Biirchner u P a u l y - Wissowa Realenz. der klassischen Altertumswissenschaft

X V I I I H b 2234.
Strabo, Geographica I. 60.
I l i j a d a X X I V , 544.
H e r o d o t I. 151, 160, 202, V. 98, V I . 8, 28, 31.
Thucidides, Historiae I I I , 18, 28, V I I I . 23.
Thucidides, Historiae I I I , 18, 28, V I I I . 2 3 .
Stephani Byzantii Ethnicorum quae supersunt 339.
Krhe, Die alten balkanillyrischen geographischen iNamen, H e i d e l b e r g 1925,
st. 11.
P a u l y - W i s s o v a RE s. v.
9 8

9 9

1 0 0

1 0 1

, M

1 M

l o s

kojih j e posljednje u njihovoj domovini Tesaliji postojalo. T o je s tim

vjerojatnije to H o m e r naziva otok samo Lesbos i kae da je on sijelo
Makara.
Rije Issa, prema miljenju nekih, ini se da znai utvreno mjesto,
moda u blizini kakve v o d e .
N a Visu se naao natpis na bazi j e d n o g kipa koji j e bio posveen
Artemidi F e r a j s k o j
to j e nepobitan dokaz da se u historijsko doba
na tom otoku potovala boica tesalskoga grada Phaere. N i i m se neda
pravdati da se u historijsko doba, kad tesalski grad Phaere ne igra u
grkom svijetu nikakvu ulogu i kad Tesalija ne znai ni politiki ni
trgovaki u Jadranskom moru nita, usred Jadrana potuje tesalsko
ferajsko boanstvo, s tim manje, to se ferajska Artemida potovala kao
boanstvo konjogojstva, ega na jadranskom Visu ni tada nije bilo.
106

1 0 7

108

Prilikom mojih iskapanja u Grapevoj spilji na otoku H v a r u , naao

sam unutar neolitskih slojeva fragmente posuda sa spiralnim trihrcmn i m ornamentima navlas slinim, pa i gotovo istim s onima koji su
naeni u Diminiju na tesalskoj obali, u zaiivu Volo. Ispitivanja te
meljne supstance tih posuda pokazala su da i u tome postoji identinost
o v i h keramikih fragmenata s onima s obala Tesali je, nedaleko od
Larisse.
T o je oit i nepobitan dokaz da su u poetku III tisuljea
pr. . ., a i kasnije, postojale veze izmeu otoka srednje Dalmacije
i tesalskih obala.
109

Iz naprijed n a v e d e n o g moe se, istina, dosta malo izvesti, ali se ipak

dade zakljuiti, na osnovu samog imena Issa, zatim kulta ferajske Artem i d e i onda blizine Isse H v a r u da je ime Issa moglo doi iz Tesalije
u predilirsko doba, ali nipoto s Lesbosa. Bez svake je naune vrijed
nosti, ako se iz toga to se navodno otok Lesbos nekada zvao Issa to smo pokazali da se ne da niim dokazati - izvodi da je Vis na
Jadranskom moru naseljen s Lesbosa.
U Italiji, sjeverno od Reate, u zemlji Sabinaca, po N i s s e n u u L a g o di
Ripa sottile, postojao je otoni grad Issa kome se danas ne da odrediti
poloaj na kome se n a l a z i o .
Kad bismo slijedili one koji iz samog
imena zakljuuju da su Lesbijci naselili jadransku Issu, onda bismo
mogli tvrditi da su oni naselili i ovu Issu.
110

A k o j e tano da rije issa znai utvreno mjesto u blizini kakve

vode, onda je, bez sumnje, i ime jadranske Isse dolo na isti nain iz
ega bi se moglo misliti da j e u okolici dananjega V i s a postojala izvorvoda koja se s vertikalnim poniranjem obale pod m o r e
spustila, ili
1 1 1

I l i j a d a I X . 129, 271, 664, X X I V . 544.

Brchner, Issa, P a u i y - W i s s o v a R E X V I I I H b st. 2234.
Brunmid . . str. 21.
N o v a k G., Prethistorijski H v a r str. 50 ss.
V a r r o kod Dion. H a l . 1, 14 - Nissen, Ital. Landeskunde I I . 475.
C a r a m a n e o , rukopis u A r h . muzeju u Splitu; - Stani, S t u d i storico-critici sopra
l'isola e l'antica citt di Lissa; P r o g r a m m a del i. r. ginnasio complte di p r i m a classe
in Z a r a 1864 et. 95.
, 0 7

1 0 8

, 0

1 1 1

pak da j e stara Issa dobila ime po izvor-vodi u uvali dananje Komie

na otoku Visu. Prvo je nama vjerojatnije s tim prije to su kasniji
lsejci osnivali svoje kolonije samo nedaleko od tekue vode, kao S a
lonu, Epetion, Tragurion, a olovne cijevi, n a e n e n a mjestu stare Isse
g d j e se u rimsko doba dizalo j a v n o kupalite ukazuju da j e u terme
d o v o e n a voda. Je li to dolazilo iz nekog rezervoara sagraenog na p o
v i e m mjestu ili iz izvora u okolici danainjeg Visa, mi ne moemo da
kaemo.
Sve nas to dovodi do zakljuka da su Issi dali ime predgrki, a moda
i predilirski stanovnici mediteranskih obala, kako su istog porijekla,
moda prenesenog iz Tesali je, i Issa na Lesbosu, ukoliko j e postojala,
i Larissa i Antissa.
Prvi pisac koji spominje Issu jest Pseudoskilaks, koji pie:
, , ' ,
.
112

Prema tome je Issa postojala kao grki grad - polis u doba pisanja
Pseudoskilaksova za kog j e utvreno da j e svoj Periplus pisao n a j
kasnije 335. pr. n. e. (T. IV.)
Pseudoskimnos pie, istina mnogo kasnije (krajem II ili poetkom i
stoljea pr. . .). N j e g o v i stihovi, kad govori Issi glase ovako:
.
'.
' ' " ,
.
113

P r e m a tome ne govori o v d j e Pseudoskimnos prema uvenju ili prema

svojoj kombinaciji, nego on izriito kae d a o n iznosi ono to kau T i
mej i Eratosten. N e moemo sumnjati u ispravnost isto geografskog
n a v o d a T i m e j a (r. o. 352. pr. n. e. u T a u r o m e n i o n u na Siciliji) za d o
g a a j e koji su njemu gotovo suvremeni, kojima j e o n u Sirakuzi
imao originalnih djela suvremenika u vrijeme osnutka Isse Philistosa
Sirakuanina, prijatelja Dionizija Starijega, a i M l a e g a . Pored toga
j e T i m e j u, kao sinu Andromaha, koji j e osnovao T a u r o m e n i o n i n j i m e
vladao, bilo pristupano i mnogo toga to j e on m o g a o savjesno pro
vjeriti, to j e on, po priznanju m n o g i h i radio. to se pak Eratostena tie,
0 n j e g o v u savjesnom ispitivanju i upotrebi starih suvremenih pisaca n e
moe se sumnjati.
N i j e potrebno ovdje iznositi ono to su Issi pisali pisci I st. pr. n. e.
1 kasniji: S t r a b o ,
Appian,
Ptolemej
i drugi. Iz naprijed n a v e 114

115

1 1 6

1 1 2

Scylacis Cariandensis Periplus 2 1 , ed. cit. 29.

A n n o n y m i (Scymni Chii, ut fertur) Orbis descriptio ed. C. M l l e m s G G M
stih 405-414.
1 1 3

1 1 4

Strabo II 124, V I I 315. -

1 1 5

A p i j a n I I I 7. -

1 1 0

Ptolemej II 16.

I.

clenih pisaca bjelodano je jasno da je Issa osnovana prije pisanja Pseu

doskilaksa n j o j , i to mnogo prije, da je bila grka i to sirakuka
kolonija.
M e u najkasnije pisce koji osnivanju Isse govore ide Diodor, i kad
ne bismo vrlo dobro poznavali izvore, kojima se Diodor slui, njegovo
bi n a m pisanje moglo biti prekasno za osnutak Isse. M e u t i m , Diodor
i ne pripovijeda nita drugo nego to uzima iz pisaca koji su bili suvre
menici ili ak suuesnici d o g o a j a kojima piu i koje je onda D i o d o r
jednostavno prepisao. P r e m a tome autentinosti Diodorova pisanja
ne moe biti sumnje. Moe se jedino sumnjati dobronamjernosti ili
krivom prikazivanju prvih pisaca. Ali ne samo da se moe sumnjati nego
esto se moraju sigurno utvrditi pogreke prepisivaa koji neku
rije nisu razumjeli ili je krivo prepisali. Katkad se to dogaalo i sa
itavim p o g l a v l j i m a , odnosno pasusima, koji su doli na krivo mjesto.
Kritika upotreba teksta trai od nas da takve grijeke uoimo i ispra
vimo.
kolonizatorskoj djelatnosti Dionizija Starijega Sirakukog na J a
dranskom mora kae D i o d o r :
, , > ,

jv , .
1 1 7

Ako uzmemo kao taan ovaj tekst kakav j e publicirao Fridrich V o

gel u Teubnerovu izdanju god. 1893., Diodorovo se pripovijedanje ne
slae u imenu grada koji j e Dionizije Stariji osnovao. Prema tom izda
nju bio bi to Lissos, dok nam Pseudoskimnos kae da je Issa sirakuka
kolonija, a o Lissosu on nikada ne govori nita. Svoje tvrdnje tim
krajevima osniva Pseudoskimnos na T i m e j u i Eratostenu, to napose
i istie.
Prvi koji j e posumnjao da j e Diodorov tekst koji je pred njim bio
neispravan i da je prepisiva iz Issan nainio Lisson, bio je Ivan Lucius
u svom djelu D e regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, god. 1 6 6 6 .
O n j e naime opazio da j e prepisiva kod Polibija X X X I I , 9 mjesto
isseon napisao nission koje j e Stjepan Bizantinski itao Lission
to ga j e nato uputilo i na to, da j e isto tako neki prepisiva krivo pre
pisao D i o d o r o v u Issan i napisao Lisson. Prema tome j e Dionizije Sta
riji osnovao Issu na otoku Visu, a ne Lissos (Lje) u Albaniji. Luciusovo miljenje prihvatili su F a r l a t i
i Fortis,
zatim C a t t a l i n i c h
i
118

119

"

1 1 8

120

121

D i o d o r X V 13.
Lucius I o h a n n e s , De regno D a l m a t i a e et Croatiae libri sex, A m s t e l o d a m i 1666.

I 26.
1 1 9

F a r l a t i , IUyricum Sacrum T. I p . 15, 16.

120 Fortis, Viaggio in D a l m a z i a , franc, izd. Voyage en D a l m a t i e , Bern 1778, st. 223.
1 2 1

Cattalinich, Storia di Dalmazia, I st. 53.

122

drugi. M a n n e r t je uzeo da je Dionizije Stariji osnovao Lissos, t j . L j e ,

Niebuhr
da je to bila Issa. U svom izdanju Pseudoskilaksa, v j e r o
jatno pod utjecajem Niebuhra misli Karl Mller da bi mjesto Lisson
kod Diodora trebalo pisati I s s a n .
D a j e Issa osnovana od D i o n i zija Starijega uzeo je i K i e p e r t .
Po svemu se ini da Karlu M l l e m nije bilo poznato Luciusovo djelo,
a ni n j e g o v o miljenje, koje se poklapa s Niebuhrovim.
S druge strane ustao je protiv Luciusova miljenja ime Ljubi u
raspravi Nummografia d a l m a t a .
M o m m s e n uzima da je Dionizije Stariji osnovao i Lissos i I s s u ,
H o l m da su Sirakuani, bjeei ispred D i o n i z i j e v e tiranije osnovali
Issu,
Cons da je Sirakuza za v l a d a n j a Dionizija Starijega osnovala
Lissos i I s s u , Zippel da je Dionizije osnovao Lissos, navodei pri tom
i Mllerovo miljenje da je kod Diodora z a m i j e n j e n Lissos za Issu. '*
A. Bauer j e u svom lanku Die A n f n g e sterreichischer Geschichte
nastojao dokazati da je Dionizije Stariji osnovao Lissos, (Lje), ali n e
iskljuuje da bi isti Dionizije bio moda p o m o g a o Isejce, pa ak ni to
da su se za njegova vladanja sicilski Grci naselili na V i s .
Brunmid
pristaje uz A . Bauera i prihvaajui miljenje M o m m s e n o v o kae da j e
na Visu bilo die wichtigste Grndung dionisischer Z e i t .
Takva je
miljenja i Eduard M e y e r .
T o m e se miljenju priklanja i R e a l e n z y clopaedie.
Meutim se Glotz u svojoj Histoire Grecque izjasnio za
Issu.
Ja sam u svojoj raspravi Otok H v a r u starome vijeku prihvatio
Ljubievu tvrdnju da je Dionizije Stariji osnovao Lissos, pa u svojoj
123

124

125

126

127

128

129

13

1 3 1

132

133

134

135

1 2 2

M a n n e r t , VII izd. Landshut 1812, str. 358.

Niebuhr, Kleine Schriften I, str. 17.
G G M I, Pariz 1855, str. 29, 30, u noti uz 23. Pogreno u Vjesnik H A D Z a g r e b
1940, G. N . Kolonizatorske djelovanje Dionizija Starijega, str. 111. <~ 25.
1 2 3

1 2 4

1 2 5

Kiepert, Lehrbuch der alten Geographie, Berlin, Reimer 1878, str. 359, 360.
Gliubich Sim., N u m m o g r a p h i a d a l m a t a , u Oesterr. Geschichtsquellen X I , W i e n
1851, str. 122 ss.
Mommsen, Rmische Geschichte I, Berlin 1907, str. 323.
Holm, Geschichte Siziliens im Altertum, I I , Leipzig, E n g e l m a n n 1874, str. 134,
440, 441.
Cons, L a province romaine de D a l m a t i e , P a r i s , T h o r i n , 1882, str. 55.
1 2 6

1 2 7

1 2 8

1 2 0

1 3 0

Zippel, Die rmische Herrschaft in Illyrien, Leipzig, T e u b n e r 1877, str. 2 3 - 2 4 .

. Bauer, Die Anfnge sterreichischer Geschichte. Archaeologisch-epigraphische Mitth. X V I I I , W i e n , Holder, 1895, str. 130.
1 3 1

1 3 2

Brunmid J., . . str. I I I . IV.

. Meyer, Geschichte des Altertums V , Stuttgart u. Berlin 1913, str. 162, 163.
!. verbesserte Auflage, Stuttgart 1958, str. 154. . . Stier i njegovi pomagai nisu
ni spomenuli nijedan r a d naih nauenjaka.
Realenzyclopaedie der kl. Altertumswissenschaft.
Fluss, s. v. Lissos.
Glotz, Histoire Grecque, T o m e I I I , avec la collaboration de Robert Cohen, u
Histoire Ancienne, deuxime partie, Paris, Presses universitaires, 1936, str. 404. - i
izdanje 1941. str. 404.
1 3 3

1 3 4

1 3 5

knjizi Hvar da j e osnovao Issu, a da j e i Lissos nekako istovremeno

osnovan. D e Sanctis koji j e dobro shvatio d j e l o v a n j e D i o n i z i j a Stari
j e g a ne izjanjava se za pojedinosti Dionizijeve kolonizacije n a J a
dranu, n e g o on n j e n u b k a e da je sagradio Ankonu, postao gospodarem A d r i j e na uu P a d a i pokuao j e ak poetak kolonizacije ilir
skih obala i o t o k a . '
13

M e u t i m , od svih spomenutih koji su preuzimali od drugih vrijedno

je istaknuti miljenja A . Bauera i J. Brunmida, koji su u stvar dublje
zahvatili. T a se dvojica uostalom gotovo potpuno slau.
Videi to stanje, j a sam u svojoj raspravi Kolonizatorsko d j e l o v a
nje Dionizija Starijega na Jadranu koja j e izala u Hoffillerovu Zbor
niku 1940. god. uzeo u pretres itavo pitanje i uvieren sam da sam ga
i rijeio. M e u t i m , kako slavica non leguntur moja rasprava nije
vjerojatno ni doprla u ruke nekih najnovijih pisaca, koji su obraivali
to pitanje ili druga s n j i m u vezi, kako sam to ve prije spomenuo. I
zbog toga u se i na to pitanje jo jedamput vratiti.
Pseudoskilaks koji spominje sve grke polise na istonoj obali J a
dranskoga mora, ne spominje nikako Lissos. Prvi j e pisac koji spo
minje Lissos Polibije kada govori tome kako su Rimljani u ugovoru
miru god. 229. zabranili Ilirima da ne plove juno od Lissosa s vie
od dvije l a e i te treba da budu n e n a o r u a n e .
Polibije nam je i po
tanje opisao Lissos kad govori napadu makedonskog kralja Filipa III
na Lissos i p a d u Lissosa u njegove ruke.
137

N i j e bez znaaja to to Pseudoskilaks spominje i Buthoe i Epidamnos i A p o l o n i j u i Orikos od kojih su prva dva grada u neposrednoj
blizini Lissosa, a Epidamnos tek oko pedesetak kilometara udaljen od
njega. D a j e Lissos bio grki grad, on bi ga bez sumnje spomenuo,
a da j e u to vrijeme bio znaajniji ilirski grad, i tada bi ga, vjerojatno
spomenuo, kao to npr. ini kad spominje meu Liburnima gradove
Lias, Idassu, i d r .
1 3 8

Iz P o l i b i j e v a pripovijedanja Filipovu napadu na Lissos jasno je

da j e Lissos isto ilirski grad, i to u to vrijeme najutvreniji ilirski
grad. Kad j e Filip stigao sa svojom vojskom pred Lissos, sakupile su
se u Lissos znatne ete sa svih okolnih mjesta Ilirije. Kako su se M a k e
donci pribliavali, Iliri koji su raunali isto toliko na svoju brojanu
snagu i na prednost poloaja rairie se izvan grada. Kad je Filip
osvojio Lissos i Akrolissos on je istovremeno podvlastio plemena u oko
lici. V e i n a ilirskih gradova otvorie mu dobrovoljno svoja v r a t a . . .

U tako opirnom izvjetaju i opisu grada Lissosa i Akrolissosa i oko

lice n i j e d n o m se rijeju n e spominje da bi Lissos bio ma i malo grki
ls

Gaetano D e Sanctis, Storia dei Romani II, Milano, Torino, Roma, Bocca 1907,
str. 190, 191.
Polyb. , 12, 3 ; III, 16, 3 ; IV, 16, 6.
Skyl. . . 22, ed. cit. 26.
Polyb. VIII, 15, 16.
1 5 7

1 8 8

1S

grad nego uvijek samo ilirski, i to najbolje utvreni ilirski grad, toliko
da su n j e g o v i m padom pali i ostali okolni ilirski gradovi. Polibije opi
suje Lissos i Akrolissos tako vjerno d a d a j e utisak da j e on doista i bio
u njemu, a poznavao ga je, bar po pripovijedanju, bez sumnje vrlo d o
bro u vezi s uskom povezanou svoje d o m o v i n e s ilirskim i m a k e d o n
skim dogaajima. N j e g o v je otac, neko vrijeme strateg u A h e j s k o m
savezu, ivio u doba napada Filipa na Lissos, a on sam roen u M e g a lopolisu oko g. 205. ve je g. 181. bio u diplomatskoj slubi svoje d o
movine, a god. 169. pr. n. e. hiparh u A h e j s k o m savezu. Prema tome
n e m a nikakve sumnje da j e on vrlo dobro poznavao makedonske pri
like uope i one makedonske politike prema susjedima napose, a tako
isto i sudbinu i prilike jednog od najvanijih ilirskih gradova. P a kad
on govori o Lissosu iskljuivo kao ilirskom gradu i ne dovodi ga ni u
kakvu vezu s Grcima ili Sirakuanima, onda Lissos takve veze nije ni
imao.
Polibije spominje jo jedamput Lissos u vrijeme kad se u n j e m u za
dravao ilirski kralj Gentije, i to u vrijeme, kad j e on, Polibije bio na
istaknutom politikom poloaju u A h e j s k o m s a v e z u .
140

U svom opisu istone obale Jadranskoga mora savjesni i tani Stra

bon koji pie u prvoj polovici I st. pr. n. e. govorei obali od Boke
kotorske na jug kae za Epidamnos d a j e osnovan od Korkirana, za
Apoloniju da su je osnovali Korinani i K o r k i r a n i ,
a Lissos i A k r o
lissos samo spominje kao gradove koji se nalaze poslije Rizonskog zaliva. Interesantno je pritom kazati i to da Strabon u istoj reenici, i to
neposredno iza spomena Lissosa i Akrolissosa kae za Epidamnos da je
Korkirejska kolonija, a za Lissos ne kae tko g a j e osnovao. Iz ega i
ponovo vidimo da Lissos nije bio grad koji su osnovali bilo koji Grci.
141

Krajem II ili poetkom I st. pr. n. e. napisao j e Pseudoskimnos svoju

Periegesis u kojoj, govorei istonoj obali Jadranskoga mora spo
m i n j e kao grke kolonije Issu, Korkiru M e l a i n u , Faros, zatim Epida
mnos, Apoloniju i Orikos, Lissos ni ne spominje. D a je Lissos bio od
Grka osnovan, bio bi to Pseudoskimnos istaknuo kako j e uinio za sve
druge gradove, pa ak i za maleni Orikos za koji j e napisao da j e grki
grad. P r e m a tome ni on ne zna nita tome da bi Lissos bio od Grka
osnovan, dakle ni od Sirakuana ni od D i o n i z i j a S t a r i j e g a .
142

N i j e d a n dakle grki pisac sve do D i o d o r a n e govori Lissosu kao

grkom gradu, a ni kao koloniji Sirakuze, odnosno Dionizija Starijega.
Meutim, mada je Diodor za gotovo 4 0 0 g o d i n a poslije osnivanja gr
kih kolonija na Jadranu pisao, s v e j e d n o n j e g o v u bi pripovijedanju tre
balo vjerovati, da je on doista to napisao, jer j e on crpio iz vjerodo
stojnih suvremenih ili gotovo suvremenih izvora, i to vjerno.
1 4 0

1 4 1

Polyb. X X V I I I , 8, 4.

S t r a b o n VII. 316.
A n o n y m i (Scymni Chii, ut fertur) Orbis descriptio, v. 426-444 ed. Car. M l l e
m s , Parisiis, Firmin Didot 1855, str. 214.
1 4 2

Ali Diodorov n a m se tekst nije sauvao u originalu, nego u kasnijim

prijepisima od kojih j e najstariji kodeks Patmius koji j e iz X ili X I
stoljea. Prema tome mi ne smijemo da iz toga kodeksa uzmemo svako
slovo kao tano, jer su prepisivai kroz deset stoljea mogli i te kako
pogrijeiti i uzeti slovo za slovo ili i ispraviti neko slovo, poznavajui
neko ime ili neki grad koji se u njihovo doba slino zvao. Potrebno je
zbog toga da analiziramo sam Diodorov tekst da v i d i m o da li nam je
prijepis koji j e d o nas dopro tano prenesen.
Diodor u svojoj X V , 13, prema sauvanim rukopisima
pie ovako:

.
, '


, ,
'
, .
U z v o j n u pomo Dionizija, u vojsci (2000 ljudi) 500 grkih ratnih
oprema, Iliri su provalili u Epir i doveli Alketasa na prijestolje. M o loani se odluno oprijee Ilirima, ali u sukobu bijahu pobijeeni; vie
od 15.000 M o l o a n a bilo j e pobijeno. T a d a su Lakedemonjani poslali
Moloanima pomo, i ovi uspjee da odbiju Ilire. D i o d o r zatim n a
stavlja da su tada Parani poslali u Jadransko more j e d n u apoikiju na
otok Faros, a d a im j e pri tom pomogao Dionizije, koji j e nekoliko g o
d i n a prije toga sagradio grad Issu. (Grki tekst v. str. 173).
Parani dakle naselie se na Faros, a onda godinu dana iza toga, u
9 9 . olimpijadi ( 3 8 4 - 3 8 1 . pr. . .):
[] ' , .
M e u t i m su dotadanji stanovnici otoka Farosa, nezadovoljni s d o
seljenim Grcima, odluili da doseljenike sa svog otoka izbace. D a im
pomognu, pozvae oni u pomo svoje suplemenike Ilire koji su nasta
vali n a kopnu preko puta otoka H v a r a i do njega. O v i se odazvae p o
zivu, i njih 10.000 na m a l i m laama doplove na Faros i poubijae
m n o g e Grke. N a to:
' Tfj
.
M a l e ilirske l a e nisu mogle odoljeti velikim i sjajno opremljenim
D i o n i z i j e v i m trijerama, i ove neke ilirske lae potopie, druge zarobie.
P o g i n u l o j e tom prilikom vie od 5000 Ilira, a zarobljeno od eparha
oko 2 0 0 0 .
1 4 3

1 4 3

12

D i o d o r X V 1S, 14.

ad

322

177

A k o pomno razmotrimo Diodorov tekst, vidimo da se u n a v e d e n o m

tekstu radi dvjema zasebnim akcijama: n a m j e r a v a n o m napadu D i
onizija Starijega na Delf gdje bi n a v o d n o on bio htio opljakati sve
tite A p o l o n o v o . U tom bi mu pothvatu trebao pomoi Moloanin A l ketas i Iliri. Druga je Dionizijeva akcija bila osnivanje kolonija na
Jadranu.
D a se te dvije posebne akcije pravilno shvate, t j . da se shvati kako
ih j e Diodor prikazao, potrebno j e kazati i to da j e Diodor uzimao iz
starih pisaca ponajvie bez ikakva kritikog prosuivanja. Jer j e samo
tako mogue da je Diodor preuzeo od nekog D i o n i z i j e v a neprijatelja
tobonju Dionizijevu namjeru da opljaka hram u D e l f i m a . T o su D i oniziju podvalili neprijatelji tiranije i Dionizija M l a e g a . T a k v o to
moramo smatrati sasvim lanom izmiljotinom. Dionizije j e , prema D i odoru, namjeravao opljakati hram u D e l f i m a i u tu svrhu htio je is
krcati vojsku u Epiru. U tu je istu svrhu pomagao M o l o a n i n a Aiketasa i traio saveznitvo Ilira. Dionizije j e doista iskrcao 2000 ljudi koje
j e poslao u pomo Alketasu koji su pomogli ilirsku provalu u Epir.
V e j e E. Meyer zabacio ovu Diodorovu tvrdnju, da j e Dionizije namjeravo pljakati hram u ' D e l f i m a , ne navodei koji su ga razlozi na
takvo odbijanje n a v e l i .
H o l m pak kae da su kod Diodora zamije
njeni D e l f i s D o d o n o m .
Misliti da je Dionizije Stariji htio opljakati hram u D e l f i m a sasvim
j e nekritino i naivno. Dionizije Stariji kojemu j e bilo neizmjerno stalo
do svoje pjesnike reputacije, traio j e za cijelog s v o g a ivota prizna
n j e svoje pjesnike vrijednosti u A t e n i i onda, kada j e upravo pred samu
smrt to priznanje dobio, veselio se tome vie nego najsjajnijoj pobjedi
na bojnom polju. Kako bi, dakle ovjek s takvim namjerama i eljama,
mogao da se bavi milju i namjerom da opljaka hram u D e l f i m a , n a j
vee svetite cijelog grkog svijeta. Pljaka hrama u D e l f i m a izazvala
bi cijeli grki svijet, a svakako najvie A t e n j a n e , i Dionizije bi bio od
svih odbaen. Osim toga, sve kad bi to bio i mislio Dionizije, on bi bio
doista lo vojskovoa, koji bi preko Epira htio u Delfe. T a j bi put bio
ne samo najdui, najzaobilazniji n e g o i najnezgodniji, preko tekog te
rena, preko Epira, Etdlije, Lokride ili Doride, Fokide, dakle preko sa
mih grkih drava s kojima se ili trebalo boriti i silom preko njih dalje
prema D e l f i m a proi, ili s njima sklopiti u tu svrhu potreban ugovor,
na koji teko da bi bilo koja od spomenutih drava pristala.
144

145

A k o j e Dionizije htio da opljaka D e l f e , bilo mu je vrlo jednostavno

i lako jer j e upravo tada n j e g o v a mornarica bila najjaa u cijelom
grkom svijetu, a uz perzijsku sigurno najjaa na svijetu uope. A k o
j e dakle Dionizije htio da takvom pljakom izazove cio grki svijet, on
j e mogao da bez muke ravno iz Sirakuze otplovi u Korintski zaliv i da
se s vojskom iskrca pod same D e l f e , i za nekoliko sati hoda stigne u
same D e l f e da ih bez muke opljaka i da se isto tako brzo vrati na lae.
1 4 4

E. M a y e r , Geschichte des Altertums V. 163.

1 4 5

H o l m , Geschichte Siziliens I. 441 i II 135.

Sve do ulaza u Korintski zaliv mogao j e Dionizije svoju namjeru lako

maskirati, m o g a o j e isploviti najprije u prijateljsku Lokridu, i onda
nastaviti put Korintskog zaliva s mornaricom kakvoj se nitko u Grkoj
nije mogao suprotstaviti.
Prema Diodoru, tu bi pljaku D e l f a Dionizije bio zamislio o b ) g.
390. i u tu svrhu osnovao Lissos. T o je doba velike borbe Sparte s Per
zijom u Aziji, a s druge strane borbe Sparte s Beotijom i koalicijom
Korinta, Argosa, Megare, Eubeje, zapadne Lokride, Akarnanije,
trakih H a l k i a n a i A t e n e (395. pr. . .), zatim Antalkidina mira (392.)
i novih borba i bojeva, kad je taj mir atenska narodna skuptina o d
bila (393/391). T a k v e su prilike potrajale do god. 387. Sve do god. 3 8 7 .
nije se D i o n i z i j e dao skloniti ni od Atenjana ni od Spartanaca da se nji
ma pridrui. T a d a je on tek doista poslao svoju mornaricu, 20 trijera,
u pomo Spartancima i omoguio im da prisile A t e n j a n e na mi.. T a j
mir nije on smio remetiti pljakom D e l f a .
Diodor j e bio otro protiv Dionizijeva nepotovanja hramova i n a
ziva ga naj bezbon j i m ovjekom, pa je u isticanju te n j e g o v e bezbo
nosti potpuno neobjektivan. Istina je, da je Dionizije oduzimao, bez
mnogo obzira, hramovima njihovo blago. Ali on to nije inio iz neke
line koristi, nego za dravne potrebe. On se drao naela koga su se
drali i drugi grki gradovi da su bogovi duni da onaj grad koji ih
potuje i potpomau. Bolje j e da se hramovima oduzme dio njihovih
dragocjenosti nego da im neprijatelj, kad grad osvoji, oduzme sve, da
ih popali i uniti.
Diodor j e pobrao anegdote koje su kolale o Dionizijevoj bezbonosti
i unio ih u svoje pripovijedanje. On je sasvim anegdotski prikazao kako
je Dionizije opljakao hram etruanskoga grada A g y l l e (Caere) u
luci Pyrgi. M e u t i m je stvar sasvim drugaija. Pljaka hrama u Pyrgi
samo je epizoda u n j e g o v o j borbi za sigurnost sirakuke trgovine na
Tirenskom moru, u koju j e svrhu zauzeo bio i otok Elbu i utvrdio se na
j e d n o m mjestu na Korzici, vjerojatno na mjestu koje se prozvalo
. TJ takve anegdote ide i tobonja namjera Dionizi
j e v a da preko Epira i grkih dravica sa sjevera prodre do D e l f a i da
ih opljaka.
Koliko j e takva pretpostavka nemogua, dokazuje n a m i to, to je
Dionizije j o d v a puta pomogao Spartancima svojom sjajnom flotom.
O n je god. 3 7 0 . pr. n. e. poslao pomonu flotu od 20 ratnih laa s d o
bro izvjebanim v o j n i c i m a u Korintski zaliv, i njegove su l a e dole do
Sikiona preko puta luke D e l f a , ali nikome nije palo ni na pamet da bi
D i o n i z i j e v e ete m o g l e napasti Delfe.
Iz toga se vidi da treba to pripovijedanje Diodorovo kao nepouzdano
odbaciti. D i o n i z i j e Stariji nije namjeravao pljakati D e l f e i nije o s n o
vao Lissos, da m u bude baza za iskrcavanje vojske.
Lucius j e - kako smo prije kazali prvi upozorio da se pod i
u n a v e d e n o m Diodorovu tekstu ima da razumije Issa na otoku

Visu, a ne Lissos kod ua D r i m a koji n e m a ni luke ni sigurnog sidri

ta za lae, lei na nezgodnom mjestu da se iz n j e g a prijee Jonski tje
snac i osigura plovidba za Epir, a potpuno j e beskoristan da se iz n j e g a
dominira nad unutranjou Jadranskoga mora i da se p o m o g n u F
rni, koji su toliko od n j e g a u d a l j e n i .
146

M a d a j e Ljubievo pisanje Lissosu i Issi sasvim nenauno, treba

se svejedno na nj osvrnuti. Ljubi j e u svojoj raspravi N u m m o g r a f i a
dalmata pokuao pobiti Luciusa, istiui da se kod Diodora radi na
spomenutom mjestu o Ljeu (Lissos), a ne Issi ( V i s u ) . E v o n j e g o v i h
dokaza da j e to tako: Dionizije j e , kae Ljubi, odluio graditi gradove
na obali Jadrana, a n e na otocima, a p o g o t o v o n e na otoku Visu, koji
lei usred Jadranskoga mora. T o j e o n uinio u nakani d a postane
gospodar tjesnaca, koji se zove Jonski. N a to primjeuje Ljubi: Lje,
epirski grad, lei na tjesnacu, koji se zove Jonski, a Dionizije j e htio
postati gospodar o v o g tjesnaca. Protivno od toga Vis lei jako unutar
u Jadranskom moru i daleko j e od tjesnaca oko 2 5 0 talijanskih milja:
d a k l e j e L j e , a n e V i s dolazio Dioniziju u raun.
147

N i j e tano to kae Ljubi da Lje lei na tjesnacu koji se zove

Jonski jer j e taj tjesnac, Otrantska vrata, daleko od Ljea, za preko
150 km i iz Ljea ne bi Dionizije u o n o vrijeme nikako m o g a o da bude
gospodar ovog tjesnaca, a pogotovu ne bi on, osnovavi Lissos m o g a o
d a otvori sebi siguran put u Epir, kako to Ljubi kae, da opljaka
hram u Delfima.
Ljubi pie dalje: Dakle j e Dionizije mislio da osnuje naselja u
Epiru, a ne u Dalmaciji. Dionizije j e htio da preveze velike ete u Epir
i da opljaka hram u Delfima. Z b o g toga j e o n s Ilirima sklopio savez.
U tu svrhu je n j e m u odgovarao L j e , grad u samom Epiru, koji j e
imao vrlo prostranu luku, leao n a kopnu i nije bio daleko od hramova
u D o d o n i i Delfima. Vis j e naprotiv duboko unutar Jadrana, daleko od
Epira, od Ilirije i kontinenta, i vrlo daleko od D o d o n e i D e l f a .
T o to j e Ljubi napisao u m n o g i m je d i j e l o v i m a sasvim krivo. P u
tajui na stranu, to smo ve dokazali, da Dionizije nije namjeravao
opljakati hram u D e l f i m a , moramo istaknuti d a Lje nije ni danas
niti j e ikad bio u Epiru, kojega sjeverna granica, udaljena od L j e a za
kakvih 250 km zrane linije, ujedno j e i granica izmeu ilirskog i gr
k o g teritorija. Isto tako j e Ljubi sasvim n a p a m e t napisao da j e L j e
imao vrlo prostranu luku. N i t i j e L j e imao, niti ima danas prostranu
luku, nego naprotiv Lje n e m a nikakve luke u kojoj bi m o g l e da pri
staju lae, nego j e n j e g o v a luka bila i danas j e uvelike zamuljena od
nanosa koji donosi sobom rijeka, na koje se uu on nalazi. U n j o j
ne bi nikad mogle nai sklonite D i o n i z i j e v e trijere koje, mada nisu
i m a l e velik gaz, imale su svakako dovoljno dubine da se zbog pliina
nasukaju.
" Lucius, D e regno Dalmatiae et Croatiae, Amstelodami 1668, I. 26.
Gliubich S., Nummografia dalmata str. 123, 124, 125.
1 4 7

Neprikladnost ljeke luke opaa i sam Ljubi, prema pisanju D i o d o

ra, koji tvrdi da j e n a v o d n o Dionizije sagradio u Lissosu brodarnicu,
a u Visu to m u ne bi trebalo, jer Vis ima veliku i dobru luku. M e u
tim, taj se pasus uope n e odnosi na osnovani grad, jer j e on, pogre
kom prepisivaa unutar prednjega teksta zalutao, a odnosi se na Sirakuzu.
Pored spomenutoga i m a kod Ljubica i drugih pogreaka, a ni prije
vod s grkoga mu na nekim mjestima ne valja. On se i nije sluio gr
kim originalom, n e g o prijevodom Compagnonija.
G o t o v o istim argumentima kao Ljubi nastoji A . Bauer dokazati, da
se kod Diodora ima itati Lisssos i da je to L j e u dananjoj Albaniji.
Einzig u n d allein Pseudoskymnos, der Verfasser eines geographi
schen Gedichtes, das u m das Jahr 90 v. Chr. enstanden ist bezeichnet
Lissa geradezu als Colonie der Syrakusaner. Dies ist der Grund, auf
den hin viele Forscher Lissa unter die Colonien des D i o n y s i o s zhlen,
und bei D i o d o r in den angefhrten Capiteln entweder beidemale oder
doch a n der zweiten Stelle anstatt Lissos - Issa in d e n T e x t setzen.
M e u t i m , . Bauer ne pridaje mnogo vanosti tome, to j e u tekstu do
nas dolo, m a d a j e po n j e g o v u miljenju vjerojatnije da treba da bude
Lissos i Lisso. Koje j e to mjesto bilo, treba rijeiti na osnovu veze u
kojoj ta rije d o l a z i .
148

T a veza s tadanjim d o g a a j i m a kae, kako to Bauer tvrdi, da j e

Dionizije Stariji sagradio Lissos.
U svojoj Griechische Geschichte istupio je Bloch protiv Bauerovih zakljuaka, tvrdei d a j e Dionizije Stariji osnovao Issu na otoku
Visu, a ne Lissos u Albaniji. On je to osnivao na o v o m e : Issa je bila
sirakuka kolonija, kako j e to zabiljeio Skimno Hijski, a to potvruju
i natpisi koji bez sumnje utvruju da je Issa bila dorska sa tri
starodorske phyle. Iskljueno je da su u neko drusro vrijeme Sirakuani osnovali na otoku Visu svoju koloniju. Oni koji kau da u D i o d o rovu tekstu treba itati ne i , nego " i " jesu
u pravu. Dobro j e poznato da su u Diodorovim rukopisima, kako su oni
do nas doli, imena strahovito iskrivljena, pa bi bila pedanterija kad
bismo se o v d j e htjeli hvatati za slova, koja je bilo kakav prepisiva to
kom stoljea zamijenio. U Diodorovim se rukopisima Lissos nigdje ne
spominje kao grki g r a d .
1 4 9

M e u t i m , Blochovo miljenje nije prihvatio ni Fluss u Realenzyclopdie ni toliki drugi, pa j e u tako uglednoj publikaciji, kao Realenzyclopdie s. v. Lyssos ulo da ga je osnovao Dionizije Stariji, a tako
su uzeli i noviji pisci, unato pisanju Blochovu i mome u mojoj ras
pravi Kolonizacija D i o n i z i j a Starijega na Jadranu koja j e izala u
Vijesniku Hrvatskog arheolokog drutva (Hoffillerova spomenica) g o d .
1940.
1 4 8

1 4 8

A . Bauer , . . str. 133, 134.

Bloch, Griechische Geschichte, I I I , 1, 2, Berlin str. 118.

Pored ve spomenutog dokazuju arheoloki nalazi da Lissos nije

o s n o v a n ni od Sirakuana ni od D i o n i z i j a Starijega. N i j e d a n nalaz,
n a e n u Lissosu (Ljeu) ne ukazuje da j e Lissos grka kolonija. U n j e
m u nije naen nikakav takav natpis ni takav novac. Nita, a m a ba ni
ta osim onog Diodorova spomena za koji tvrdimo da je nastao pogre
kom prepisivaa ne kae da je Lissos osnovan od Dionizija Starijega.
150

Sauvali su nam se neki ostaci b e d e m a Lissosa i A k r o l i s s o s a

koji
su potpuno slini ostacima starih ilirskih bedema u Z g o r g e u ,
Beratu,
Medunu
i Skadru.
Sva su ta ilirska mjesta bila nekako
istovremeno utvrena, a moda i od istih majstora. Svi ti bedemi p o
tjeu iz kraja IV ili poetka III st. pr. . ., a moda su ih gradili grki
majstori za ilirske g o s p o d a r e . M e u t i m su Praschniker i Schober koji
su obali te gradove i m e u njima i Lissos i ustvrdili da su svi oni j e d
nakog tipa gradnje i istovremeno graeni, zavedeni bez sumnje D i o d o
rovim opisom primijenili Diodorov tekst koji se bez svake sumnje od
nosi na Sirakuzu, i iz bijednih ostataka, koji se u Ljeu v i d e , gledali
velianstven g r a d .
Grehota, to se u tu odlinu radnju uvukla ta p o
greka i to su pisci uzeli da se odnosi na Lissos ono to je ve G. M l
ler u svom izdanju Diodora u Epitomama oznaio da se tu radi
opisu Sirakuze, a onda iza n j e g a V o g e l u svom izdanju Diodora kazao
uz posljednji pasus knjige X V , 13 deest cum multis n o m e n Syracus arum.
151

152

1 5 3

154

155

156

1 5 7

N i j e potrebno da mi ovdje ulazimo u dokazivanje onoga, to su ve

oba spomenuta pisca uinila, ali istiemo samo to da Polibije koji de
taljno opisuje Lissos ne govori ni j e d n o j takvoj velianstvenoj grae
vini koje Diodor spominje iako do n j e g o v a v r e m e n a Lissos nije nikada
bio poruen. U Lissosu se nije naao nikakav trag bilo kojem grkom
hramu, bilo kakvim gimnazijama ili slinom, to sve D i o d o r opisuje.
A onda se u tom spisu izrijekom spominje rijeka A n a p o s ,
koja se
kako je vrlo dobro poznato, izlijevala u sirakuku luku, a rijeka koja je
tekla i jo uvijek tee uz Lissos zvala se u Polib i j evo doba, a i prije
njega Ardaxanos.
U Ljeu nije n a e n nijedan grki natpis, tovie
ne postoji nijedan komad novca koji bi govorio da j e Lissos bio grka
kolonija, a najstariji je komad novca grada Lissosa iz kraja III ili p o
etka II stoljea, dakle iz vremena kad j e Lissos bio autonoman grad
pod vlau Makedonaca.
1 5 8

159

1 5 0

Praschniker und Schober, Archologische Forschungen in Albanien und Mon

tenegro (Akademie der Wissenschaften in W i e n , Schriften der Balkankommission,
Antiquarische Abteilung, Heft VIII, 1919) str. 14 ss.
Isti, o.e. str. 30.
Isti str. 63.
Isti str. 7.
Isti str. 9, 10.
Isti str. 6, 7.
C. Mullerus, ed. Diodori, Parisiis, Didot 1844, Epitome.
Diodori Bibliot. Histor. rec. Vogel, Lipsiae, 1893, III, 377.
Diodor X V , 13.
Polyb. VIII, 13.
1 5 1

1 5 2

1 5 3

1 5 4

1 5 5

1 3 7

1 5 8
1S

N a u tvrdnju koju smo iznijeli na osnovu istraivanja Praschnikera

i Schobera da su bedemi Lissosa sagraeni krajem I V ili poetkom III
st. pr. n. e. potvruju i pisci. Pesudoskilaks koji spominje okolne gra
dove ne spominje Lissos pa prema tome on nije za nj znao, barem ne
kao utvreno mjesto. Meutim Lissos opisuje Polibije prilikom n a v a l e
na nj god. 213. T a d a je Lissos bio u t v r e n .
Prema tome njegovi su
bedemi sagraeni izmeu god. 335., kad pie Pseudoskilaks, i 213. god.,
kad ih spominje Polibije, najvjerojatnije u prvoj polovini H I . st. pr.
n. e.
Iz samoga imena grada Lissos ne da se nita zakljuiti, pogotovo ne
tano odrediti. Rije lissos je najvjerojatnije ilirskog porijekla, jer
le znai u albanskom jeziku vuna, kosa. T a k o misle H a h n
i Tomaschek.
M e u t i m , rije lissos nalazi se i u grkom jeziku.
O n a se nalazi i kod H o m e r a ,
i kod A p o l o n i j a R o d i j s k o g ,
i kod
Diodora S i k u l s k o g .
Thesaurus graecae linguae prevodi rije sa laevis, glaber, P a p e u Griechisch-deutsch. Wrterbuch sa glatt. N a j
vjerojatnije j e ta rije predindoevropskog p o r i j e k l a .
160

1 6 1

162

163

164

165

166

Svakako j e jo u predindoevropsko doba na mjestu Akrolissosa p o

stojalo j e d n o naselje. T o su naselje preuzeli pridoli Iliri koji su ga
onda krajem I V ili u III st. pr. n. e. i utvrdili. T o je vrijeme kada juni
Iliri pomou grkih graditelja utvruju svoje gradove.
T o m e naprotiv: mi posjedujemo u naim muzejima i zbirkama i s e j skih novaca iz prve polovine IV stoljea, dakle novaca autonomnog,
slobodnog grkog polisa I s s a .
Ti su novci raeni ili u Sirakuzi ili od
sirakukih majstora, a svakako pod utjecajem sirakukih primjera. Ko
vanje svoga novca nastavila je Issa i u III i u II stoljeu.
167

Isejski natpisi dokazuju bez svake sumnje da je Issa bila sirakuka

naseobina. Oni su napisani dorskim dijalektom. Iz njih osim dorske
koine izlazi da su u Issi postojale tri starodorske p h y l e .
A . Bauer
istie da esta p o j a v a imena Dionysius na isejskim natpisima nije nika
kav dokaz da je Issa bila sirakuka kolonija. Ali, m a d a to nije nikakav
stringentan dokaz za to, svejedno j e ta pojava vrlo znaajna i n a v o d i
nas na misao da je izmeu Isse i Sirakuze postojao vrlo uzak odnos.
Psefisma iz Lumbarde koju je Issa osnovala u I V st. pr. n. e. j e
168

1 6 0

Polib. V I I I . 13, lss, 14.

H a h n , Albanesische Studien, J e n a 1854 I, 227, 242, 243, 273, I I I , 62, 23S - G o din, W r t e r b u c h der albanischen und deutschen Sprache, Leipzig 1930, str. IS2 i 402.
Tomaschek, Die vorslavische T o p o g r a p h i e der Bosna. Mitt, der geographischen
Gesellschaft W i e n 1880, str. 550.
Odiseja 3, 293, 5, 414, 10, 4.
Apollonii Rhodii Argonautica, 2, 383, ed. Merkel, Lipsiae 1913. str. 56.
D i o d o r 20, 41.
Krhe, Die alten balkanillyrischen geographischen N a m e n , H e i d e l b e r g 1925,
str. 11.
1 1

l i 2

1 6 3

1 6 4

1 8 5

1 6 4

1 6 7

Brunsmid, . c. 59 ss.

1 6 8

Ibid, 21 ss.

takoer sa svim spomenutim p o j a v a m a : tri starodorske phyle, dorski

dijalekat, imena sirakukim slina.
Iz s v e g a spomenutoga vidi se bez svake sumnje, to ne moe nitko p o
rei da j e na otoku Visu postojao grad Issa u prvoj polovini I V st.
pr. . ., da j e on bio naseljen dorskim elementom i da j e utjecaj Sira
kuze bio na njemu velik.
Poslije smrti Dionizija Starijega n j e g o v j e sin Dionizije M l a i , za
obranu Otrantskih vrata od gusara, osnovao dvije kolonije na apulskoj
obali, to nikako ne bi trebalo, kad bi za takvu svrhu bio d o v o l j a n
Lissos koji bi navodno njegov otac bio sagradio. Inae Dionizije M l a i
nije podigao nikakvu koloniju na Jadranu. A poslije n j e g o v a pada S i rakuza j e p a l a u veliku dekadansu, i nije joj p a d a l o n a pamet da osniva
kolonije na Jadranu, a pogotovu ne Issu koja se nalazila na tako osjet
ljivom mjestu, usred Jadrana. Iz toga izlazi da j e Sirakuza mogla sa
graditi Issu samo za vrijeme Dionizija Starijega i da j e ona odnosno
Dionizije Stariji, to i uinio.
U vezi s ve spomenutim treba ispraviti i drugu grijeku prepisivaa
Diodora, a ta je da je Dionizije, kad su g a Farani god. 384. zamolili za
pomo protiv Ilira koji su ih bili napali, poslao njima pomo iz Isse,
a ne iz Lissosa, dakle, da je prepisiva koji j e ve kod prvog spomi
n j a n j a Isse to ime pogreno zamijenio s Lissosom to uinio i drugi put.
Potrebno j e da se jae osvrnemo na tekst kod D i o d o r a X V , 13 i 14.
Poto j e Diodor ispriao kako su se Farani s otoka Parosa na Egejskom
moru nastanili na otoku Farosu, H v a r u , i kako ih j e u tom p o m o g a o
Dionizije, nastavlja odmah dalje kako j e malo godina prije toga taj
isti Dionizije sagradio grad, koji se zove , i o n d a :
. N a tom se mjestu tekst prekida i ostali j e
dio teksta izgubljen.
Tekst Diodorov govori izriito da j e Dionizije usidren u toj svojoj
bazi koju j e osnovao i iz nje titio svoj posjed n a Jadranu Ankonu, N u manu, A d r i j u od gusarskih ili bilo kakvih drugih napadaja. T o m u j e
bilo lako iz Isse (Visa) ali mu j e bilo n e m o g u e iz dalekog Ljea. T a
j e novoosnovana kolonija, kako iz teksta izlazi, bila svakako u blizini
Farosa, to Lje nikako ne moe biti, jer j e od n j e g a bio udaljen 185
milja odnosno 342,62 km. Naprotiv j e Issa od otoka Farosa udaljena
svega 12 milja, a od polisa Farosa svega 22 morske milje, odnosno 40
km i 744 metra.
V e smo spomenuli, da su Iliri koji su jo iz poetka bronzanog doba
ivjeli na H v a r u i vjerojatno dopustili, uz neke u v j e t e da se Parani na
n j e m u nasele i osnuju grad Faros, ili ih j e pak prisilio v o j n o m snagom
Dionizije Stariji, odluili da sa svog otoka Grke protjeraju. Koji su
tome bili uzroci, nije nam zabiljeeno, znamo samo d a su hvarski Iliri,
starosjedioci, pozvali u pomo Ilire sa susjednog kopna da im p o m o g n u
protjerati Grke. Oni su se pozivu odazvali i n j i h 10.000 prelo j e na
m a l i m l a a m a preko kanala koji dijeli kopno o d otoka i otok Bra od
H v a r a na Faros. Iliri poubijae m n o g o Grka i podsjednue grad F a -

ros. Kad j e za to doznao Dionizijev eparh kojeg je D i o n i z i j e postavio

u luci Isse s j e d n i m odredom trijera, isplovi u pomo Faranima s vie
trijera i n a p a d n e m a l e ilirske lae; neke potopi, neke zaplijeni, p o
ubija preko 5000 Ilira i zarobi ih oko 2000. B i o j e to prvi pomorski su
kob, koji n a m j e zabiljeen na istonom dijelu Jadranskoga mora.
D i o d o r n a m j e zabiljeio da se to dogodilo god. 384. pr. n. e.
Misliti, da j e Farosu m o g l a prispjeti pomo iz Ljea (Lissos) koji j e
od Farosa 342,62 k m u d a l j e n prosto j e besmislica i pokazuje potpuno
nepoznavanje prilika n a Jadranskom moru.
Vrlo j e dobro poznato, da se jo u ovo vrijeme nije plovilo nou. D a
bi brod koji j e vozio glasnika ili glasnike koji su bili poslani iz F a
rosa da j a v e D i o n i z i j e v u eparhu da su napadnuti i da ga mole za pomo,
prispio na j e d n o j osrednjoj lai do Lissosa, trebalo mu j e n a j m a n j e
8 - 1 0 dana. Isto toliko j e v r e m e n a trebalo Dionizijevoj floti da stigne od
Lissosa do Farosa, dakle ukupno same plovidbe trebalo j e 16 d o 20
dana. U z m e li se tome u raun eventualno protivan vjetar, nemirno
more, eventualna oluja, i toliko drugih nepredvienih okolnosti koje na
moru iskrsavaju, a uz to i pripremu za odlazak eparhove flote, to se
mora pretpostaviti da j e od odlaska glasnika iz Farosa do dolaska epar
hove flote pod Faros trebalo otprilike mjesec dana. Kroz to bi vrijeme
aica Grka u Farosu sigurno bila podlegla golemoj masi Ilira. N e m o
gue j e , dakle, vjerovati da j e Farosu dola pomo iz Lissosa ve zbog
toga to udaljenost tih d v a j u mjesta takvu pretpostavku ne doputa.
D a j e Issa bila grka naseobina, priznaje i A . Bauer, a da j e posto
j a l a prije Pesudoskilaksa, n e m a sumnje jer j e on takvom naziva, i iz
n j e g o v a pisma j e jasno, da j e ona osnovana prije Farosa. D a j e ona
bila sirakuka naseobina, ve smo dokazali arheolokim podacima. Bilo
bi doista nerazumljivo da se ugroeni Grci na H v a r u nisu obratili svo
j i m susjedima n a Visu i da im onda nije stigla pomo od Isse koja je
s v e g a nekoliko sati vonje udaljena od Farosa, nego da je trebalo slati
glasnike u Lissos da flota o d a n d e doe, u pomo Farosu, za to je tre
balo barem neko dvadeset dana. Dakle: ili j e Issa postojala u doba kad
su hvarski Grci bili od hvarskih i drugih Ilira napadnuti i onda ih je
iz Isse p o m o g a o D i o n i z i j e v eparh, ili u doba ilirskog n a p a d a j a na F a
ros Issa nije postojala, jer da je postojala, pomo je m o g l a i trebala
da d o e iz nje, a n e iz dalekog Lissosa. D a j e ona u to doba postojala,
u to ne sumnja ni A . Bauer. Dakle pomo Farosu m o g l a je doi samo
iz Isse.
N e m a m o nikakvih dokaza da je Lissos postojao kao grad za v l a d a n j a
Dionizija Starijega, ali j e sigurno da taj grad, ako j e postojao, nije bio
pod vlau Sirakuze, jer da j e to bio, moda ne bi Dionizije M l a i d a o
sagraditi d v a n o v a grada u Apuliji da sprijei napade gusara koji su se
zalijetali s obala naseljenih barbarima i ugroavali more.
. . .

-

 ,
.
Iz o v o g se Diodorova pasusa u n j e g o v o j Biblioteki X V I , 5, vidi sa
svim j a s n o da Lissos nije sagradio Dionizije Stariji jer da ga j e sagra
dio za zatitu Jonskog tjesnaca, zar bi trebalo da n j e g o v sin malo iza
n j e g o v e smrti gradi nova d v a grada n a apulskoj obali u istu svrhu, a
da pri tom nije Lissos ni uzet u obzir?
169

Iz o v o g a izlazi da Dionizije Stariji nije osnovao nikakav grad da

uva Jonski tjesnac, a najmanje Lissos, koji ga i nije mogao uvati. T u
j e zadau mogla da u ovim stranama vri samo A p o l o n i j a , a onda Kor
kira, dok je u Jadranskom moru m o g l a Sirakuza da titi svoje brodove
i trgovce, pa i cijeli imperij iz dobro smjetene, dobro utvrene i o d
linom lukom snabdjevene Isse.
N a j e konani i bez sumnje siguran zakljuak da j e Dionizije Sta
riji osnovao Issu, a ne Lissos. Prianje D i o d o r o v o u X V , 13 vrlo je
mutno i iskrivljeno, njegove kombinacije i zakljuci neodrivi, bilo da
ih j e prvi napisao on ili ih prepisao od drugih. Sto se tie samih imena
i treba ih u Diodorovu tekstu izmijeniti u " i ".
N a k o n toga postavlja se pitanje: kada je osnovana Issa, tonije kada
ju j e Sirakuza osnovala?
Sve do 398. godine bio je Dionizije Stariji zauzet borbama na Sici
liji, s j e d n e strane da se odri na vlasti koju j e kao 25-godinji mladi
god. 405. preuzeo, a s druge da istjera Kartaane iz grkih gradova na
Siciliji, a i sa cijele Sicilije u kojoj j e borbi sad imao i lijepih uspjeha
ali i velikih neuspjeha. Briga da stvori veliku i dobro ureenu kopnenu
vojsku i snanu i brojano jaku mornaricu za konani obraun s Kartagom, nije mu doputala da se drugim bavi. On j e u to doba stvorio na
Siciliji, a sa centrom u Sirakuzi, prvu vojniku silu grkoga svijeta ko
j o j na svijetu uope, osim perzijske, nije bilo ravne. N i k a d nije ni prije
ni poslije n j e g a grki svijet vidio v e u i j a u ratnu flotu od njegove,
nikad nije grki svijet imao v e e g organizatora pomorske sile od m l a
doga Dionizija koji je u Sirakuzi okupio najbolje graditelje brodova, a
u svojoj mornarici odline komandante.
Z a tako velike vojne investicije, da ih p o d i g n e i odri, trebao je
Dionizije mnogo novanih sredstava. Z a p l j e n o m imanja protjeranih svo
jih protivnika, novcem koji su posjedovali hramovi, a koji j e beskoristan u njihovim tresorima leao, porezima i carinama, on je sve to stva
rao i stvorio. Ali, kako su s v r e m e n o m ti izvori sve vie presuivali, tre
balo j e nai nov izvor, iz kojega j e m o g a o dobivati novac. T a j j e izvor
trebala biti sirakuka i sicilsk trgovina koja j e imala krenuti n o v i m
i jo neiscrpenim putovima.
V e su Dionizijevi predasnici upuivali svoje trgovce u Tirensko
more, ali su tamo nailazili na konkurente: Kartaane i Grke koji su se
ve pred gotovo tri stoljea tamo ustalili. T o j e Dionizije tada obnovio,
1 6 8

D i o d o r X V I , 5.

da osigura sirakuku trgovinu na Tirenskom moru, on je, poto j e uspje

no rijeio svoju prevlast u junoj Italiji, poruio Region, utvrdio pre
vlaku na sjeveru Lokrija sa svrhom da sprijei napade Italaca na taj
dio Kalabrijskog poluotoka, stvorio sebi golemu utvrdu koja j e uvala
ulaz u Tirensko more. D a na tom moru osigura svoju trgovinu, D i o n i
zije j e zauzeo otok Elbu. U s p u t je napao hram etruanskoga grada
Agile (Caere) u luci Pirgi. U ekspediciji godine 384. kojoj govorimo,
Dionizije se utvrdio na j e d n o m mjestu koje su ve jedanput (o. 450. g.)
bili Sirakuani osvojili na Korzici, vjerojatno na mjestu koje se pro
zvale ', Sirakuka luka.
Meutim j e Dionizije imao i kudikamo vee ideje: on je odluio si
rakuku trgovinu i svoj imperij proiriti i na drugu stranu, na Jadran
sko more.
Prema tome je terminus ante quem non za osnutak Isse godina 398.
pr. n. e. Diodor j e zabiljeio da j e Dionizije osnovao koloniju Issu n e
koliko godina prije nego je pomogao Parane s otoka Parosa na E g e j
skom moru da se nasele na Faros u Jadranskom moru. O n j e nadalje
napisao da su se Parani naselili na Faros god. 385/4. pr. n. e. Issa j e
dakle osnovana prije god. 385., i to nekoliko godina prije, vjerojatno
ve prvih g o d i n a D i o n i z i j e v e djelatnosti na Jadranu, dakle izmeu
397. i 390. g. pr. n. e.

A N KO ,

N U MAN

A DRI

JA

Strabon kae da je A n k o n osnovan od izbjeglica ispred Dionizijeve

tiranije. A k o j e to tako, onda se to moglo dogoditi samo prije n e g o
j e osnovana Issa, dakle svakako prije god. 385/4 a vjerojatno prije
390., a ne kako H o l m kae nach dem Falle von Rhegion und der U n
terwerfung Krotons, jer je Kroton pao u Dionizijeve ruke tek 379. g.
pr. n. e. Osnutkom Isse Dionizije je postao stvarni gospodar plovidbe
po Jadranskom moru, pa je bez sumnje i Ankon, ako su ga i osnovale
izbjeglice, doao pod D i o n i z i j e v u vlast. Ako je Atrija bila Dionizijeva,
ako je Issa bila Dionizijeva, to j e svakako bio i A n k o n , jer sigurno ne
bi Dionizije dopustio da izmeu Isse i Atrije postoji kula n j e g o v i h n a j
ljuih neprijatelja koji su mogli ometati sve steene koristi i napadati
lae i naselja koje j e Dionizije tek podigao.
A n k o n j e dakle ili osnovan od izbjeglica iz Sirakuze prije osnutka
Isse, dakle oko 4 0 0 - 3 9 0 . pr. . ., a kad je osnovana Issa, doao pod
Dionizijevu vlast, ili j e osnovan od Dionizija nekako u isto vrijeme
kada i Issa, a moda i neto kasnije.
D r u g a je sicilsk kolonija na zapadnoj obali Jadranskoga mora bila
N u m a n a za koju kae Plinije izriito N u m a n a a Siculis c o n d i t a .
170

!7

Plin. I I I 111.

Stari su pisci mislili, da j e A d r i j a (Adria, Atria) bila sagraena od

Etruana. T o izriito kae L i v i j e ,
a to su kazali i Strabon i Justin
i Plinije.
U novije doba to isto tvrdi i Partsch u R E .
Meutim je
jo uvijek nerijeeno pitanje - tko j e osnovao A d r i j u (Hatriu). Jedni
misle da j e Adrija bila osnovana od indoevropskih Italaca i n j e n o i m e
izvode od italskog ater, kako to ini D e Sanctis u svojoj Storia dei
Romani I ;
drugi tvrde da to ime nije nipoto indoevropskog pori
jekla i da se ne moe izvesti od ater - crn, nego da j e to ime etruansko i da moda znai dvorite ili luku, kako to ini Schuchardt
u svojoj Alteuropa. N e k i su uzeli da j e A d r i a (Atria) bila najprije
umbrijski, a onda etruanski g r a d ,
drugi opet da je bio v e n e t s k i .
J e d n o j e sigurno, bez obzira tko j u j e osnovao, da j e A d r i j a bila u
V st. u vlasti Etruana. U doba D i o n i z i j a Starijega pripala je o n a
S i r a k u a n i m a . I Etvmologicum M a g n u m
i T z e t z e s pripisuju osnu
tak A d r i j e izriito Dioniziju Starijemu.
171

172

1 7 3

1 7 4

1 7 5

177

176

1 7 8

179

Dionizije Stariji je nekako u isto vrijeme razvio veliku djelatnost za

proirenje i uvrenje sirakuke trgovine i svoga imperija na J a d r a n
skom i na Tirenskom moru. O n j e osnovao kolonije u A n k o n i i N u mani, zauzeo A d r i j u na uu P a d a i u n j u uselio i Sirakuane, o n j e
osnovao na otoku Issi (Visu) koloniju Issu s grkim dorskim, n a j v j e r o
jatnije sirakukim elementom, a zatim p o m o g a o Jonske Parane d a na
otoku Farosu u Jadranskom moru osnuju svoju koloniju. Issa j e , kao i
ostale spomenute Dionizijeve kolonije bila izravno pod vlau Sirakuze pa j e Dionizije u njenoj luci koja j e n a j z g o d n i j a za uvanje sigur
nosti plovidbe na Jadranu, a i posjeda u D i o n i z i j e v o m kolonijalnom
imperiju, postavio svoga eparha s j e d n i m odredom trijera da bdije n a d
sigurnou toga imperija. Iz Isse j e Dionizijev eparh pomou s v o j e
strae n a visokom H u m u doista i bdio n a d sicilskim posjedom n a
Jadranu, kao i nad sigurnou onih koji su bili p o d D i o n i z i j e v o m za
titom kao to j e bila novoosnovana kolonija n a Farosu. T o j e on god.
384 stvarno i pokazao i svoju dunost izvrio.

1 7 1

Liv.. V 33, 7.
S t r a b . V 214 - Justin. X X 1, 9 - Plin. I I I 20.
R E I H B , Stuttgart 1893 417.
D e Sanctis, Storia dei Romani I str. 102.
. Meyer, Geschichte des A l t e r t u m s I I , str. 684.
D e Sanctis, . . 155 i op. 3 - A . G i t t i , Sulla colonizzazione greca nell' A d r i a tico; L a p a r o l a del passato V I I , N a p o l i 1952., str. 166.
A . Gitti, . c. str. 167, 18, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175, 176.
Etymologicum M a g n u m s. v. A d r i a s .
Tzetzes, In Lycophron., 631.
1 7 2

1 7 3

1 7 4

1 7 5

1 7 8

1 7 7

1 7 8

1 7 9

ISEJSKA

KOLONIJA

LUMBARDI

Issa j e ostala pod sirakukom vlau sve do smrti D i n i z i j a Starijega.

Kad j e pak za D i o n i z i j a M l a e g a sirakuki imperij oslabio, a onda u
unutranjim borbama zapleten nije mogao da stvoreni imperij dri, Issa
se potpuno osamostalila i kao slobodan polis obrazovala svoju samo
stalnu vladu. Kroz to j e vrijeme ona upoznala prilike oko sebe i nala
s v o j e mjesto izmeu grkoga svijeta, susjednih grkih polisa i ilirskog
kopna u svojoj najblioj okolici. T a d a je ona sama poela da obrazuje
svoje kolonije, i v e u I V st. pr. n. e. osnovala svoju koloniju na
mjestu dananje Lumbarde na otoku Koruli, i taj svoj polis opsala
bedemima. Sauvao n a m se natpis jedinstven u tadanjem grkom svi
j e t u osnivanju ove isejske k o l o n i j e .
Kako je isejsko stanovnitvo,
sirakuki Dorani, bilo, ini se, jo uvijek premalo brojem, to je Issa,
sudei prema spomenutom natpisu pozvala - kako j e to Rendi doka
zao - jo neke junoitalce da se nasele u njenu n o v u k o l o n i j u .
Ta
novoosnovana isejska kolonija na Koruli postojala j e i u III i u II st.
pr. . ., kako sam na svojim iskopavanjima god. 1 9 5 2 - 1 9 5 4 . mogao
utvrditi, ali j o j uza sve p o m n o traenje imena nismo mogli nai ni
ustanoviti. (T. III.)
Kolonizatorsko svoje d j e l o v a n j e nastavila je Issa i u stoljeu
kada je osnovala na susjednom kopnu unutar ilirskog teritorija svoje
kolonije Tragurion, dananji Trogir, i Epetion, dananji Stobre, prvi
n a zapadu, drugi na istoku od dananjeg Splita. U II st. pr. n. e. Issa
j e uz ilirski grad Salonu, ili u samoj Saloni, u j e d n o m njenu dijelu
o s n o v a l a svoju koloniju koja j e u svemu bila zavisna Issi, kao to su
to bile i prije spomenute isejske kolonije. tovie S a l o n a j e i u rimsko
doba bila p o d i j e l j e n a n a ilirsko-rimski i isejski dio, od kojih j e . drugi
stalno ostao u politikoj vezi sa svojim gradom maticom.
V e u drugoj polovini I V st. pr. n. e. nestaje svake veze izmeu Isse
i Sirakuze, ali j e dorski elemenat i sirakuki utjecaj ostao dalje u Issi
i njenoj dravi to se osobito jako vidi u graditeljstvu kojega su nam
se ostaci sauvali.
180

181

PHAROS

Gotovo su svi pisci, koji su govorili grkim kolonijama na Jadranu

bili sloni u pitanju o s n i v a n j a F a r o s a .
osnivanju grke kolonije 'Pharos pie Diodor: D o k se to d o g a
alo, Parani, na poticaj nekog prorotva, poslae svoje apojkiste u
Jadransko more i sagradie naselje na jednom n j e g o v u otoku koji se
zove Faros, a p o m o g a o ih j e pri tom D i o n i z i j e .
182

183

1 8 0

Brunmid, . c. 2-14.
D . Rendi-Mioevi, Iliri u natpisima grkih kolonija u Dalmaciji, Vjesnik za
arheologiju i hist. daim. L U I , str. 43, 44. - Isti, Nuovi contributi di epigrafia, Atti
del III, Congr. Int. Epigr., Roma 1959.
Novak G., Otok Hvar u starome vijeku, Program c. k.' Velike realke u Splitu,
Split 1914.
Diodor X V 13. V. grki tekst na str. 39.
1 8 1

1 8 1

1 8 8

N e m a m o nikakva razloga da p o s u m n j a m o u tanost n a v o d a koji nam

donosi Diodor koji navodi tano i vrijeme kad se to zbilo.
O d m a h dalje kae isti Diodor:
' - ' , ' '
, ' , '
.
184

( N a k o n godine dana bio j e u A t e n i arhont Diotref, u Rimu konzuli

Lucije Valerije i Aulo Manlije, a u Elidi slavila se 99. olimpijada na
kojoj j e bio pobjednik u tranju D i k o n iz Sirakuze.)
Iz prednjeg je teksta oito da je Faros na otoku H v a r u osnovan u 99.
olimpijadi, dakle godine 385/4 pr. n. e.
Odakle j e Diodor uzeo tu svoju vijest, o n ne navodi, ali se iz svega
vidi da j e tana, uzeta najvjerojatnije iz slubenih spisa u Sirakuzi ili
iz kojeg starijeg sirakukog pisca, suvremenika d o g o a j a , ili koji je
radio n a bazi arhivskih dokumenata. Poznat j e vrlo dobro n a i n rada
D i o d o r o v a , a da bi mogli drugaije tome misliti.
Kad Pseudoskilaks pie svoj Periplus on kae o Fharosu samo ovo:
T u j e N o v i Faros, otok grki, i otok Issa i ovi grki gradovi. A k o
uzmemo, da je terminus post quem non za pisanje Pseudoskilaksovo
335. god. pr. . ., i da je najvjerojatnije da j e on glavni dio svoga
djela sastavio oko 350 g. pr. . ., ono j e j e d n a potvrda da je prije
n j e g o v a pisanja Fharos osnovan.
A k o navedemo pisce koji su pisali da su Pharos osnovali Parani hronolakim redom, treba da n a v e d e m o poslije Pseudoskilaksa Eratostena.
M n o g o kasniji Pseudoskimnos kae takoer j a s n o da j e Pharos osno
v a n od Parana:


185

1 8 6

isto, samo malo drugaije kae i Strabon (Z, 315 - ed. Teubn. 433):
' , '
,
,
. .
187

Postoji dakle jednoduno miljenje starih pisaca, poevi od polovine

I V st. pr. n. e. dalje, da su Parani osnovali Faros, a najbolje od njih
upueni u povijest Sirakuze i Sicilije D i o d o r kojemu su izvori m a h o m
sicilski pisci vie ili manje suvremenici D i o n i z i j a Starijega Sirakukog:
Philistos koji je bio pristaa i v o j s k o v o a D i o n i z i j a Starijeg i M l a e g ,
T i m e j (oko 352-256) koji j e opet radio po izvorima. D i o d o r j e imao
1 8 4

1 8 5

1 8 6

1 8 7

D i o d o r . c. 1. c.
B e r g e r Geogr. F r a g m d. Eratosth. frg. H I 112.
A n o n y m i (vulgo Scymi Chii) Orbis descriptio st. 426, 427; et cit. 214.
Strabonis Geographica Z. 315, ed. T e u b n e r , Leipzig 1915. I I , str. 438.

pred sobom 4 sveska povijesti Dionizija Starijega koje je Philistos na

pisao poto ga je god. 386. Dionizije Stariji prognao iz Sirakuze, pa 2
sveska povijesti Dionizija Mlaega. Pored toga imao je on kao izvor
i svoj uzor, historiara Ephorosa koji je ivio i pisao, ini se, sve cio
pada Perinta god. 340. pr. . ., pa zatim Teopompa iz Hiosa, (r. o. 380.
pr. . .).
Prema tome ne moemo nipoto sumnjati u tanost navoda Dioorova
osnivanju Farosa na otoku H v a r u god. 385/384. pr. . ., i to pomou
Dionizija Starijeg Sirakukog.
Tanost n a v o d a D i o o r o v a u pogledu osnivanja kolonije Faros po
etkom I V st. pr. n. e. potvruju nam i arheoloki nalazi: novci i nat
pisi, a donekle i arhitektonski ostaci (. V., X I V . i X V . )
Faros je osnovan odmah kao samostalan grki polis, dakle potpuno
samostalna kolonija. Kao takva kovala je ona svoj vlastiti novac. T o je
Faros inio odmah u prvoj polovini IV st. T i najstariji novci Farosa
kovani su ili u samoj Sirakuzi za Faros ili od sirakukih majstora na
Farosu, ili pak od Fara na izuenih u Sirakuzi. Oni su nainjeni prema
sirakukom novanom sistemu i umjetniki dosta dobro izraeni.
Jo j e jai dokaz za postojanje Farosa u prvoj polovini I V st. natpis
( ) ,
koji je naen
na otoku H v a r u u dananjem Starom gradu ili njegovoj neposrednoj
okolici, i koji po karakteru pismena odgovara potpuno tom vremenu. "
(T. III)
Pored svjedoanstva Dioorova dokazuje nam da su parijci osnovali
Faros i koza i g l a v a Persefone na novcima Farosa kakve je simbole
imala i njihova majka kolonija Paros na svojim novcima, a onda i j o n
ski dijalekt obaju otoka. A i na jo nepubliciranom natpisu koji se na
lazi u dominikanskom samostanu u Starom gradu nalaze se pored F
ran spomenuti i P a r a n i .
M a d a mi ne moemo tano datirati vrijeme kada su sagraeni be
demi Farosa od kojih su nam se sauvali neki ostaci u dananjem Sta
rom gradu, nae je miljenje, da oni pripadaju svakako prvoj polovini
IV st. i da su graeni ili odmah kad su se parski kolonisti naselili na
H v a r ili neposredno poslije prvog sukoba farskih Grka s Ilirima. U p o reujui starogradske bedeme sa slinima u Sirakuzi, na Siciliji uope,
na Apeninskom kopnu u Aseriji, Varvariji, Saloni, na Visu, oito je,
da su oni stariji od III st. pr. n. e. Nekako u isto vrijeme pripadaju i
bedemi Tora povrh Jelse. I jedni i drugi raeni su pod jakim utjecajem
sirakukih b e d e m a koje j e gradio Dionizije Stariji.
D a j e Faros bio na dananjem otoku Hvaru to je uvijek bilo n e
osporno, ali nije bilo jednoduno miljenje, na kojem se mjestu na oto
ku H v a r u nalazio. Jedni su, povedeni istovjetnou imena Faros i Far,
188

18

190

1 8 8

Brunmid, Inschriften u n d Mnzen.

Rendi, . . - Isti, N u o v i contributi di epigrafia agli studi sulla colonizzazione
greca in Dalmazia, A t t i del . Congresso Int. die epigrafia, greca latina, Roma
1959., str. 129.
' R o b e r t , Bull. hell. L I X (1935), 494 , 2.
1 8 9

, 9 0

 narod dananji grad H v a r naziva i kako g a j e barem od X . sto

ljea nazivao, mislili, da se grki Faros nalazio na mjestu dananjeg
grada Hvara.
T a k o pie Pribojevi u svom govoru odranom 1525 Pharos enim
insula, Pharo a Plinio dicta, eiundem nominis (ut Strabo inquit) a Parus
conditam (quemadmodum supra tetigimus) urbem habens
T a k o su
mislili i drugi kasniji pisci, kao L u c i u s ,
Farlati
i dr.
192

193

A l i j e jo u X V I . st. bilo onih, koji su tvrdili, da se je Faros nalazio

n a mjestu dananjeg Starog grada, kako nas o tom god. 1559. izvje
tava Gianbattista G i u s t i n i a n o .
Smatrao bih nepotrebnim; da se p o n o v o osvrem na pitanje imena
Faros i na poloaj, na kome su Grci god. 385/4 pr. n. e. podigli svoju
koloniju, da nije Beaumont to pitanje i poslije m o j e rasprave, koja mu,
vjerojatno nije bila poznata, ponovo naeo.
Ime Faros nije grko, nego j e ono predgrkog porijekla, moda ilir
skog, ako ne i predilirskog ili ak mediteranskog.
M o j a iskapanja na otoku H v a r u : u Grapevoj spilji, u Markovoj
spilji i Pokriveniku, koja su otvorila nove vidike u najstariju historiju
ne samo otoka Hvara, nego i cijelog Jadranskoga mora, pokazala su,
da j e otok Hvar ne samo bio naseljen ve u IV. tisuljeu pr. . .,
n e g o da j e na n j e m u u III tisuljeu pr. n. e. evala j e d n a visoka kul
tura neolitske obojene keramike. U to j e vrijeme ovaj otok stajao u
stalnoj vezi sa svijetom obala na Jadranskom, Jonskom, Egejskom i T i renskom moru, a s druge strane podravao razmjenu robe sa alpinskim
zemljama. T e su se veze nastavile dalje i u metalno doba, u bronzano i
eljezno, to nam oito i otvoreno pokazuju moji nalazi u spomenutim
lokalitetima. U to se vrijeme ovaj otok zvao Far, ili Faro, ili Fara, to
su onda Grci, koji su se na nj naselili pretvorili u Faros.
194

M o j a istraivanja velikog utvrenog lokaliteta Gradie n a junom

dijelu ulaza u Starogradsku luku Kabal, pokazala su da j e n a tom m j e
stu bio velik utvreni grad koji j e postojao jo u bronzano doba ili bar
u najranije eljezno i da j e jo u grko doba upotrebljavan. T a k v i h j e
bilo na otoku vie, a ovdje spominjemo jo d v a : onaj na V e l o j G l a v i
sjeverno od Zastraia i onaj u Mosevici n a istonom dijelu otoka, a
na n j e g o v o j sjevernoj strani.
D a j e to doista tako, t. j . , da su se P a r a n i naselili na otok koji se v e
prije njih zvao Faros, upuuje nas i Diodor, koji kae da su Parani p o
slali svoje koloniste na otok Faros, n a poticaj nekog prorotva. Sto
j e prirodnije, nego da im j e prorotvo sugeriralo, da se nasele n a otok,
koji se zove slinim imenom kao i njihov vlastiti.
1 , 1

Vincentius Priboevius, De origine successibusque Slavorum G. Novak, Zagreb

1951., str. 94.
Lucius Johannes, Dalmatiae et Croatiae, Amstelodami 1666.
Farlati, Illyricum Sacrum T. IV.
Commissiones et relationes venetae M H S M VIII, Zagreb .1877., str. 219.

Tezu, da su Parani osnovali svoju koloniju Faros na mjestu dana

njeg grada H v a r a zastupali su u X I X st. Hvarani Jerolim M a c c h i e d o
i Jakov B o g l i . Protivnu su tezu zastupali iStarograani Petar Nisiteo
i ime L j u b i .
M e u t i m se iz toga razvila estoka polemika, koja j e
poprimila kampanilistiki karakter, esto i vrlo otar, ali j e doprinijela
tome, da se nastojalo nai to vie stvarnih dokaza za svoje tvrdnje, pa
se pazilo na svaki kameni, na svaki trag antiknom ivotu.
195

196

197

Mislio sam, da sam svojom raspravom Otok Hvar u starome vijeku

raistio pitanje poloaja grke kolonije Faros. Meutim su se u iro
kom naunom svijetu j a v i l e izvjesne sumnje, pa je potrebno da to pi
tanje, bar u nekoliko g l a v n i h momenata, uzmem u pretres.
Beaumontu koji inae prihvaa da se Faros nalazio na mjestu dana
njeg Starog grada ne odgovara poloaj Starog grada Polibijevom opisu
bitke, jer da j e grad dijelila od luke kako to kae P o
libije u III 19-, 3., to kod Starog grada n e m a .
Meutim, m a da i dru
gi neki tvrde, da cjelokupna rimska strategijska akcija za osvajanje
Farosa ne odgovara poloaju Starog grada, nego da bi to bio svakako
prije poloaj dananjeg grada Hvara, treba upozoriti da se tu ne radi
samoj starogradskoj luci, koja je neposredno uz grad, nego da je to
vjerojatno bila Maslinica, i da se izmeu Maslinice i Starog grada m o
gla razviti onakva bitka kakovu opisuje Polibije. U vezi s time pojavile
su se i druge sumnje, kao npr. ta, da je kod Polibija krivo naznaen
Faros, a da se tu radilo nekom drugom mjestu, koje da j e Demetrije
branio. Pri tome su iskrsle i nemogue vijesti, da je Demetrije bio od
Rimljana u Issi o p s j e d n u t .
D a je to nemogue ne treba ni isticati, jer
Issu nije D e m e t r i j e nikada osvojio, nego je ona tada bila vjeran save
znik Rima.
198

199

Sve m e to navodi, da iznesem zato ostajem i dalje pri svojoj tvrd

nji, da se grki Faros nalazio na mjestu dananjeg Starog grada, uprkos
miljenju, da se tamo nije mogao nalaziti ve zbog toga to na mjestu
Starog grada n e m a poloaja na kojemu j e m o g l a biti akropola i da opis
bitke pred Farosom god. 219. pr. n. e. ne odgovara poloaju Starog
grada.
Moji su razlozi arheoloke i literarne prirode.
U Starom gradu nalaze se zidine, koje, po svom nainu gradnje idu
svakako u I V st. pr. . . (T. V.)
U Starom gradu i n j e g o v o m neposrednom polju naeni su brojni
grki natpisi, publicirani u C I G II str. 986 n. 1837; 1837 d, n. 1837 c;
str. 985 n. 1837 b, zatim natpis publiciran u Archiv fr sterreichisch.
Gesch. - Forsch. X X I I str. 271 i natpis publiciran u Inscr. mus. Zagr.
str. 74 n. 6. Svi su ti natpisi publicirani od Brurimida u zagrebakom
1 9 5

1 9 6

1 8 7

1 9 8

1 9 9

Macchiedo. G i r o l a m o , Rivista Dalmatica.

Bogli Giacomo, Storia dlia citta ed isola di Leina, Z a d a r .
Gliubich Simeone, F a r i a Cittavecchia e non Lesina, ed. cit.
Realenzyclopdie d e r klassischen Altertumswissenschaft, s. v. P h a r o s .
Brunmid, Inschriften u n d Mnzen ed. cit. str. 15-20.

a r h e o l o k o m muzeju. U S t a r o m g r a d u , u s a m o s t a n u D o m i n i k a n a c a n a
lazi se velik jo n e p u b l i c i r a n grki n a t p i s . I u o v o m n a t p i s u , koji j e j o
u S t a r o m g r a d u , i n a d v a d r u g a s p o m i n j u se F a r i o i , F a r a n i .
I m n o t v o farskih n o v a c a od I V - I I st. p r . n. e. n a e n i h u S t a r o m
g r a d u i njegovoj okolici p o t v r u j e o n o , to n a m kau n a t p i s i , i a k o se
i u g r a d u H v a r u i njegovoj n e p o s r e d n o j okolici n a l o v r l o m n o g o t a
kvih novaca.
P i t a n j e obnove F a r o s a poslije n j e g o v a r u e n j a od s t r a n e r i m s k o g k o n
zula E m i l i j a P a u l u s a god. 219. p r . n. e. i p o s t o j a n j e rimske F a r i j e ( P h a r i a ) , m i emo pretresti d r u g o m p r i l i k o m u d r u g o m dijelu n a e g l a n k a
G r c i n a J a d r a n u . O v d j e m e u t i m n a v o d i m ono, to n a m m n o g o k a s n i i i
pisci kau, u k a k v o m su stanju n a l i S t a r i g r a d , u k o j e m u j e s v a k a k o
bilo i u rimsko d o b a j e d n o n a s e l j e , k a k o n a m to kau n a e n i latinski
n a t p i s i i k r a s a n mozaik j e d n e velike z g r a d e , k o j a se n a l a z i l a u k r a j u
oko d a n a n j e s r e d n j e ulice.
D a n a s ima m a l o o s t a t a k a iz a n t i k n o g v r e m e n a u S t a r o m g r a d u , a j o
m a n j e iz grkog, ali ih j e u p r i j a n j i m s t o l j e i m a k a d a se n i j e toliko
ruilo koliko k a s n i j e bilo d a l e k o vie. H v a r a n i n V i n k o P r i b o j e v i , d o
m i n i k a n a c i prvi slavenofil, k a z a o j e u svom u v e n o m govoru, koji i
god. 1525. odrao u H v a r u p r e d n a j u g l e d n i j i m a u d i t o r i j e m :
Q u a p r o p t e r n e m i n e m c a p i a t a d m i r a t i o d u a s olim, a l t e r a m a b o r i e n
te, a l t e r a m ab occidente, cuius s u p r a m e m i n i m u s , egregios sortita p o r tus h o c in a g r o urbes extitisse, ipsa r u i n a p r i s t i n a m e a r u m d i g n i t a t e m
p r o d e n t e , a p p a r e n t i b u s ibidem a d h u c p l u r i b u s m a g n i s edificiis et ex
P a r i o l a p i d e t r u n c a t i s et semicorrosis h e r o u m i m a g i n i b u s nec n o n et
lithostratis uarias b e s t i a r u m et s i d e r u m f o r m a s p r a e se f e r e n t i b u s .
Q u a e sunt non nisi p r a e s t a n t i s u e s t i g i a ciuitatis . . .
2 0 0

E x t a t in m e d i o fere h u i u s n o s t r a e i n s u l a e ( H v a r a , . p.) a g e r a d
s e p t e n t r i o n e m spectans, p r a e c i p u a d i l i g e n t i a cultus, in circuitu s t a d i o r u m c e n t u m et q u a d r a g i n t a , totius i n s u l a e p o t i o r , u n d e c i m vicis s e p
tus . . . s u p r e m u s a u t e m q u i n g e n t a s h a b e t d o m o s . . . Q u o in locourbem
olim p u l c h e r r i m a m fuisse n o n a m b i g i m u s , c u m in dies et a n t i q u o s a q u a r u m p u t e o s urbis r u i n a obstrusos et t h e s a u r o s a u r i et a r g e n t i g e m m a r u m q u e in ortis et uineis sub t e r r a l a t e n t e s hic r e p e r i r i u i d e a m u s , et
n o b i l i u m i b i d e m sint a n t i q u o r u m m o n u m e n t a a e d i f i c i o r u m .
U d o b a Pribojevievo n j e m u i z g l e d a S t a r i g r a d selo, k a o i sva d r u g a
n a otoku H v a r u , s a m o su m u t a sela v e l i k a i u n j i m a i m a t a d a k r a s n i h
k u a i n e d o s t a j e im s a m o g r a d s k i b e d e m , p a d a i z g l e d a j u kao g r a d :
k a k o o n kae. O n j e ta sela obiao i obiao j e i S t a r i g r a d , koji g a je
o d u e v i o ostacima s t a r i h z g r a d a i n j i h o v i h t r a g o v a . S t a r i g r a d j e bio
p o n j e g o v o m miljenju k r a s a n g r a d , ali se F a r o s n a l a z i o u d a n a n j e m
gradu Hvaru.
2 0 1

200 Vincentius Priboevius - Vinko Pribojevi, podrijetlu

priredio G. Novak, J A Z U , Zagreb 1951 str. 95, 96, 97.
2 0 1

V. Pribojevi, o. c. ed. cit. str. 102 ss.

i zgodama

Slavena,

God. 1553. bio j e kao sindik mletake vlade Giovanni Battista Giustiniano, koji j e na povratku podnio vladi svoju relaciju. O n j e obiao i
Hvar. U toj se relaciji usput osvre on i na Hvar u prolosti, pa kae:
Faria secondo Plinio, et come piace a Strabone Pharos, quasi Pares
a Parus condita; ma si dubita se anticamente questa citta fosse in questo
luogo, che ora si chiama Liesina vecchia ovver Citta Vecchia. D i che n e
fa menzione Polibio veridico istorico: il che facilmente si puo credere,
perche quel luogo ora chiamato Citt Vecchia, lontano da Liesina circa
miglia 20, situato in pianura bellissima et nel piu ameno, piu fertile
et piu v a g o sito di tutta l'isola, ove sono ancora molti belli edifizii, et
dove e un gran porto da sorder ogni gran legno navigabile et ogni armata, ma assai fuori di mano et incomodo ai naviganti . . ,
2 0 2

Istina, ni Giustiniano ni Pribojevi ne govore nita da li su te rue

vine grke ili rimske, ali bile one jedno ili drugo svakako su vaan d o
kaz da je u d a v n o doba prije X V I stoljea, kada obojica piu postojao
na mjestu Starog grada grad, ije su se ruevine tada vrlo dobro jo
vidjele.
God. 1579. posjetio j e H v a r , a i sam Starigrad kao apostolski vizit
tor veronski biskup Valier. T a d a je on zapisao za Starigrad Civitas
Vetus olim ut fertur urbs florens, nunc vicus satis magnus Insulae P h a riae positus est in planitie ad litus maris opposito Insulae Brachiae,
cum pluribus elegantibus aedibus et templis et quadringentis in circa
habitatoribus.
203

U Valijerovo j e vrijeme ve gotovo nestalo starih ruevina, i njemu

je Starigrad samo prema pripovijedanju bio neko cvatui grad.
N e e biti suvino, ako navedemo ono, to nam je Starom gradu svo
ga vremena zapisao V i a n i n Dr. Antun Matijaevi-Caramaneo u svom
radu L'antica origine de' Lesegnani. On je bio neko vrijeme kanonik
u Hvaru, i oito je poao u Starigrad da ga razgleda, ili zbog crkvenog
nekog posla. O n pie: visibili riscontri dell antica citta sono le reliquie magnifiche di grandiose mura composte di gradissimi quadroni di
pietra sparsi in diversi luoghi e specialmente tra le case fu Lucoevich
Gazzari, su cui sono esse case edificate. L'altezza loro prsente non
eccede braccia cinque, la grossezza e di undici quarte non comprese le
pitre scostate dalle facciate, che si vedone nel contiguo cortile disposte in sedili, lunge due e tre braccia l'una e quasi un braccio alte. Per
i campi circonvicini si ritrovano monete antiche di mtallo, oro ed argento, urne sepolcrali, specialmente di fanciulli, fatte di cristallo, e
racchiuse in pillette rotonde di pitre, lumi eterni con iscrizioni, e molti
altri monumenti dell'antichit superstiziosa e g e n t i l e s m o .
204

2 0 2

Itinerario di Giovanni Battista Giustiniano, Commissiones et relationes venctae,

MHSM VIII, Zagreb 1877., str. 219.
2 0 3

Visitatio apostolica Valiera; Ovjerovljeni pepis 1641. u biskupskom arhivu u

Hvaru, fol. 26 v.
2 0 4

Prema rukopisu Ar. Antuna Caramanea u S. Ljubi, Faria cit. str. 19.

N i j e potrebno naglaavati od kolike nam j e vrijednosti ovo pisanje

Matijaevia - Karamanea, koji pie oko 1 6 8 0 - 1 6 9 0 . god. P r e m a n j e
g o v o m j e pisanju bilo tada u Starom gradu jo dosta ostataka starih
gradskih bedema, a n j e g o v opis onoga, to se nalazi u polju oko Starog
g r a d a odaje istinitost onoga, to j e on zapisao. I n a e nam j e poznato,
da j e Karamaneo bio za ono vrijeme dobar poznavaoc a r h e o l o g i j e .
205

DIM(OS)

N a otoku Hvaru naao se prilian broj n o v a c a sa legendom Di.. i

i D i m . . Brunmid ih je publicirao 44 komada. (T. X I I I . )
J a sam ih konstatirao u zbirci . Marchi u H v a r u 6 komada.
Svi su ti Di.. odnosno Dim., novci n a e n i u H v a r u i u n j e g o v o j n e
posrednoj okolici.
M e u t i m nijedan pisac ne spominje nikakav grki polis ije bi ime
poimalo s tim slogom.
T i su novci gotovo svi naeni na otoku H v a r u i neki na susjednom
Visu i svi su od reda pekovni, neki na isejskim Jonios novcima, neki
n a farskim i neki na heraklejskim, dakle svi na novcima ovih grkih
kolonija koje su se nalazile u srednjem istonom dijelu Jadranskoga
mora. Svi su ti novci iz I V st. pr. n. e.
Postojao je u junoj Iliriji, n e g d j e na j u g u Skadarskog jezera grad
D i m a l e , ali to nije grki polis, n e g o isto ilirski grad, a Iliri nisu u
I V st. kovali svoj novac.
P r e m a tome namee nam se zakljuak, da se polis Dim(os) nalazio
negdje na nekom otoku srednjeg Jadrana.
M i smo smatrali da j e najvjerojatnije, da se on nalazio na mjestu
dananjeg grada H v a r a .
Pri tom su nas vodili slijedei razlozi:
a) N a putu Egejska obala - Jonsko more - U e P a d a - Nesakcij
n a j p o v o l j n i j a luka za sklonite u sluaju oluje j e hvarska luka. O n a j e
to bila i ostala doklegod se plovidba o b a v l j a l a sa jedrenjacima.
b) N i j e mogue da susjedna Issa nije iskoristila, barem za saobraaj
sa otokom Hvarom, ako ne za drugo, luku d a n a n j e g H v a r a .
c) J e d a n grki natpis naen j e u H v a r u prilikom kopanja t e m e l j a za
gradnju dananjeg Palace-hotela.
2 0 8

d) M n o t v o novca sa legendom D i . . . odnosno D i m . . . n a e n o je

u H v a r u i oko Hvara.
e) V e l i k a mnoina novaca raznih grkih gradova i drava n a e n a je
u H v a r u i oko njega.
2 0 5

G. Novak, Antun Matijaevi Caramaneo, Anali Historijskog Instituta J A Z U

u Dubrovniku, g. IV-V., Dubrovnik 1956., str. 455 ss.
2 0 6

Novak G., Dimos i Herakleia, ed. cit. 655, 656, 657.

U o v o m gradu ili n j e g o v o j neposrednoj blizini naeni su novci N e apolisa, N o l e , Brundisia, Tarenta, Herakleie, Rhegija, Agrigenta, K a tane, Messane, Syracuse, Hierona, Agathokla, H i e r o n a II, Kaine, Lysimacba, Amphipolisa, Thessalonike, Aleksandra V e l i k o g , Philippa III,
Kassandra, Philippa IV, Aleksandra IV, Antigona Gonate, Larisse,
Apollonije, Dyrrhachija, Korkyre, Leukasa, Boitije, Thessalije, A t h e n e ,
A i g i j a , Korintha, Sikyona, Argosa, Pergama, Kyme, Mytilene, E p h e sosa, Chiosa, Samosa, Knidosa, Kosa, Rhodosa, Antiocha I, Ptolomeja I.
Sotera, pa sva sila makedonskih, issejskih, preko 160 n o v a c a tirana B a l laiosa i preko 320 pharskih novaca. Svi se ti novci uvaju u zbirci G.
Macchieda, a neto u onoj . Marchija u Hvaru. Pored toga ih ima
m n o g o u arheolokim muzejima u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Beu i dr.
Iz o v o g se jasno vidi, da j e na mjestu dananjeg grada H v a r a i u
n j e g o v o j neposrednoj okolici opstojao u I V i III stoljeu pr. n. e. j e d a n
jaki emporij, koji j e podravao trgovake veze sa itavom starom Gr
kom i njezinim naseobinama na Apeninskom poluotoku i na Siciliji, sa
Makedonijom i A z i j o m . Kako se zvao taj emporij, mi ne doznajemo ni
iz pisaca ni iz natpisa, v i d i m o samo, i to sa potpunom sigurnou, da je
taj emporij opstojao na mjestu dananjeg grada H v a r a i u njegovoj
neposrednoj blizini u isto doba, kad je opstojao i Pharos i to upravo
u drugoj polovici I V i III stoljeu pr. n. e.
Prije smo iznijeli da se grka kolonija Faros nalazila n a mjestu d a
nanjeg Starog Grada. N e moe se nikako osporiti postojanje j e d n o g
emporij a od I V st. dalje n a mjestu dananjeg grada H v a r a .
Ja sam kazao u spomenutom lanku, da je najvjerojatnije tu bio
grad Dim(os).
Samo se po sebi razumije da j e ovo moje n a g a a n j e imenu toga
grada i n j e g o v a ubiciranja jo uvijek samo nagaanje, kao to j e n a
g a a n j e i to da bi D i odnosno D i m bilo ime nekog magistrata nekog
grada na dalmatinskoj o b a l i .
Pitanje je jo uvijek otvoreno, ali j e po
mom miljenju vrlo vjerojatno da se tu radi gradu D i m o s u , i da j e
taj grad bio na mjestu dananjeg grada H v a r a .
207

Pseudoskilaks n e spominje D i m o s . Prema tome on nije u n j e g o v o

doba t j . oko 350. pr. n. e. postojao kao grki polis. O n j e dakle to p o
stao u drugoj polovini I V stoljea, ali se nikad nije toliko podigao d a
je sam kovao svoj novac. Kako je pak on prekovavao iskljuivo n o v c e
grkih kolonija nae obale u IV. st., a ne i one u III, znai da j e brzo
izgubio svoju samostalnost i doao pod vlast susjednog nekog polisa,
najvjerojatnije p o d onu Farosa, ili pak stupio s n j i m a u savez.

2 0 7

Rendi, Quelques r e m a r q u e s sur les monnaies d e D a l m a t i e , ed. cit. 87.

Buhoe, dananja Budva, bila j e Grcima davno poznata. U V st. spo

minje je Sofokle
u svojoj tragediji OIKLES. Vrlo j e dobro pozna
vao postojanje Buthoe pisac Periplusa, koji j e postavlja sasvim ta
no na j u g Boke kotorske koju naziva rijekom R h i z o n .
Isti pisac g o
vori Buthoe i u iduem odsjeku, u kom govori da su stanovnici kraja
od Rhizona na j u g E n h e l e j i .
Stjepan Bizantinski donosi vijest Filona
iz i hl a koji kae da j e Buthoe dobila i m e otuda, to j e na volovskom
zapregu Kadmo dojurio u I l i r i j u .
Prema Stjepanu Bizantinskom B u
thoe j e osnovao K a d m o .
Filon iz Bibla j e kasni pisac, koji j e priu
koju j e naao u svoje doba zabiljeio p a n a m n j e g o v o pripovijedanje
ne daje nikakve podloge za bilo kakvo drugo zakljuivanje, osim da je
Buthoe u njegovo doba bila dobro poznata. On j e ak mladi od P l i nija Sekunda koji naziva Buthoe grad rimskih g r a a n a .
208

209

210

211

212

213

D a n a s j e arheolokim zahvatima utvreno d a j e Buthoe bila na m j e

stu dananje Budve. T i su zahvati potvrdili njeno postojanje od V st.
pr. n. e. dalje. Obilje raznih naenih predmeta kao ilirsko-grka ka
ciga iz V st., jedan skifos iz istog vremena i d r . ,
zatim predmeti isto
grke provenijencije iz helenistikog vremena ukazuju na stalnu vezu
Buthoe s ostalim svijetom Mediterana, a napose s Grkom. ( T . II.)
U z a sve to Buthoe nije bila grki polis, a ni osnovana od Grka. Pse
udoskilaks u svom Periplusu izriito i uvijek za svaki grki grad u
ovim krajevima, pa i na Jadranskom moru uope kae da j e grki
grad. Z a Buthoe, koji dvaput spominje on to n e kae. A Sofokle oko
stotinu godina prije njega kae za Buthoe izriito, da j e grad Ilirije
( ) .
214

215

Buthoe nije nikada kovao svoj novac i nije se u n j e m u naao nijedan

natpis koji bi ma izdaleka dao naslutiti da j e on bio grki polis. O n o
to moemo kazati jest to da j e on bio ilirsko-grko naselje sve do kraja
I st. pr. . ., i da j e tada postao oppidum civium R o m a n o r u m .
216

O n o to su neki kazali, da j e Buthoe bio grko naselje, nije tano.

Treba kazati da j e u njemu postojalo j e d n o grko naselje, dok je on
bio ilirsko-grki grad.

"

fi

Sofokle kod Strabona .

Scylacis Periplus ed. cit. 24.
Ibid.
" Stjepan Bizantinski po Philonu .
Ibid.
Plinii Secundi Naturalis Historiae libri I I I 22, 23 ed. T e u b . 1906 str. 2 9 1 .
D o r d e Mano-Zizi - Ljubia Popovic, Iliri i Grci, Beograd 1959-60, str. 63, 64.
Sofokle cit.
Plinii Secundi, ed. cit., p. cit.

2 0 8

2 1 0

2 1 2

2 . 3

2 . 4

2 1 5

2 1 , i

0 LCI

NI U M

Plinije Sekund zabiljeio je u svojoj Historia Naturalis da je

j e d a n od oppida civium Romanorum Olcinium, quod antea Colchinium dictum est a Colchis c o n d i t u m . Osim Plinija Sekunda nije
dan n a m pisac ne spominje da bi Olcinium, dananji U l c i n j , bio osno
van od Kolanaca. N i j e se naao nikakav natpis koji bi neto takvo
tvrdio ili po kojemu bi se to dalo naslutiti.
217

EP IDA

U RU M

Prvi se put on spominje god. 47. pr. . ., kad je njegova p o

sada, vjerna Cezaru odbijala Pompejeva legata M. Oktavija napad s
mora i s kopna, dok nije Oktavije morao napustiti podsjedanje priti
snut dolaskom Cezarova legata V a t i n i j a .
(BA. 44)
Kad je grad osnovan, ne moemo kazati, jer ne samo to ga prije
toga nijedan pisac ne spominje nego nam se iz vremena prije 47. g.
nije sauvao nikakav natpis naen u Epidauru. Pored toga Epidaur
nije kovao svog novca, dakle nije bio autonoman polis.
U doba kad ga M. Oktavije napada mora da je bio ovei grad kad
moe odolijevati takvu napadu. Iz natpisa kasnijeg vremena vidimo da
je u n j e m u ivjelo i grko i ilirsko i rimsko stanovnitvo. Spomenuta
godina 47. j e terminus post quem non za njegovo postojanje. Meutim,
on nije m o g a o neposredno prije toga prosto izniknuti kao utvren grad,
nego je moralo proi dosta vremena od njegova osnutka.
U Polibijevo doba, odnosno u doba ilirsko-rimskih ratova za vrijeme
T e u t e i D e m e t r i j a Hvarskoga on sigurno nije postojao kao neko vee
utvreno naselje, jer bi u neposrednoj blizini ratnih zbivanja bio na
bilo koji nain uao u borbu, i bio spomenut. Isto je tako malo vjero
jatno da je on postojao za vrijeme sukoba izmeu Gentija i Rima.
218

O n o to naroito pada u oi kod ovoga pitanja jest injenica da se u

Epidauru nije nalo nita to bi nas upuivalo na to da j e on postojao
u II st. pr. n. e. N i k a k v a traga Gnatia keramici koju nalazimo u svim
mjestima, koja su na istonoj obali Jadranskoga mora u to vrijeme s
Grcima dolazila u kontakt. Pogotovu se takva keramika nalazi u grkim
gradovima na ovoj obali.
Ime jadranskog Epidaura upuuje na njegovo porijeklo. Ono nije
grkog nego staroilirskog, ili po Budimiru pelastikog porijekla, gdje
deuro znai drvo, u m a .
I Epi je ilirska rije. Ona dolazi u n e
koliko ilirskih imena, kao: Epi-cadus, Epi-catia, Epi-caris, pa u ilirskim
imenima mjesta: Epi-damnos, Epi-dotium, Epi-licus portus, i E p i - d a 219

2 J

' Ibid.
C a e s a r - H i r t i u s , Bellum A l e x a n d r i n u m , 44.
M. Budimir, Iliri i Prailiri, Vjesnik za arheol. i his. daim. L U I , Split 1952,
str. 10-12.
2 1 8
2 ,

220

urum. Vjerojatno ilirsko epi znai hrvatski i z a .

Prema tome bi
ilirski Epi-daurum znaio hrvatski Iza ume.
N a poluotoiu do velike i lijepe ume koja j e prikrila ovaj prekrasni
kraj plodnim zemljitem, na o v o m doista lijepom poloaju podigli su
davno Prailiri svoje naselje, koje se n a g l o razvilo, primilo gradski oblik,
dobilo u II st. ili poetkom I st. svoje bedeme, tako da j e onda, poslije
uspjene obrane za vrijeme Cezara, postalo jako sredite i u I st. n. e.
rimska kolonija, kako je naziva P l i n i j e
to potvruje natpis u C I L
12695.
Grki useljenici ili pak grki moreplovci dodali su n e g d j e u II ili
poetkom I st. pr. n. e. staroilirskom i m e n u prijedlog to znai do
gore, kraj gore, tj. do ume, kraj ume.
221

ASSERIA

VARVAR1A

A . L. Frothingham je g. 1908 iznio svoje miljenje, da j e Asseria

(danas Podgrae kod Benkovca) bila osnovana od Grka i utvrena
vjerojatno u III st. prije nae ere i da n j e n e zidine sada spadaju m e u
najopsenije ostatke koji su ostali o d grkog stanovnitva D a l m a c i j e .
Buli prihvaajui Frothinghamovo miljenje za Asseriu dodaje, d a
se to isto moe kazati za Varvariu (dananji Bribir), pa i za tzv. kiklopski zid u S a l o n i .
(. X V I . i X V I I . )
Govorei kolonizatorskom d j e l o v a n j u Pharosa i Isse j a sam u svojoj
knjizi H v a r , koja j e izala u Beogradu g. 1924. pretpostavljajui da su
Jadasinci, kojima su Farani oteli oruje i posvetili ga nekom boanstvu
stanovnici ladasse - kasnijeg Jader a, a d a n a n j e g Zadra - kazao da su
naselja Asseria i Varvari farske kolonije i da su Farani ta d v a naselja
utvrdili.
Ispitivajui slinost zidina u Zgorgeu i B e r a t u
sa onima Lissosa
stekao sam uvjerenje da ovi isto ilirski gradovi n e m a j u g r a e v n u t e h
niku i obradu blokova slinu onoj Asserie, Varvarie i N e d i n u m a .
U to j e Abrami iznio svoje miljenje da su bedemi u Asseriji i V a r variji i N e d i n u m u sazidani u prvim decenijima I vijeka n. e .

222

223

224

225

2 2 6

2 2 0

A. M a y e r , Die Sprache der alten Illyrier Bd. I I : Etymologisches W r t e r b u c h

des Illyrischen, G r a m m a t i k der illyrischen S p r a c h e ; s t e r r e i c h i s c h e A k a d e m i e d e r
Wissenschaften, Phil.-Hist. Klasse., W i e n 1959, str. 46.
. Plinii Secundi N a t u r a l i s H i s t o r i a e X X X V I I , I I I . 22, 23, Lipsiae, T e u b ner 1906. str. 291.
F r o t h i n g h a m , R o m a n cities in Italy a n d D a l m a t i a , L o n d o n 1910, str. 299. ss;
Bull. D a l m a t o 1909 str. 150 ss.
Buli Fr. L a necropoli H o r t u s Metrodori, Bull. D a h n . X X X I I I str. 10 ss.
N o v a k G., H v a r , Beograd, 1924 s t r a n a 29.
P r a s c h n i k e r und Schober, Archologische Forschungen in A l b a n i e n u n d M o n
tenegro, A k a d e m i e der Wissenschaften in W i e n , A n t i q u a r i s c h e Abteilung, Heft V I I I ,
1919. str. 14 ss.
A b r a m i M., Z a p a d n a nekropola a n t i k n e Salone, Vjesnik D a l m . sv. L H , Split
1950. str. 9, 10.
2 8 1

2 2 2

2 2 3
2 2 4

2 2 5

2 2 6

Usporeujui ostatke antiknih bedema, sa onim to sam sm gledao

i prouavao u Italiji, kao i sa publiciranim rimskim b e d e m i m a ,
doao
sam do zakljuka da treba da svoje prijanje miljenje revidiram.
227

Iz tehnike g r a d n j e b e d e m a Asserije i Varvarije, teko emo neto

izvesti, ali j e sigurno da o n a nije identina ni sa o n o m T o r a nad J e l som n a otoku H v a r u , ni sa onom zidina Farosa u Starom gradu, ni sa
onom b e d e m a na zapadnoj strani Salone, kao ni sa onom u Epetionu, pa
ni o n o m u Issi. Isto tako n e m a nikakve slinosti ni sa grkim bedemima
u Sirakuzi. (T. IV., V., V I . , V I L ) .
Postaviti gradnju Asserije
osvajanja, teko j e ne zbog
svih spomenutih, ali koja bi
sirakukih grkih utvrenja,

i Varvarije u ilirsko doba prije rimskog

tehnike obrade kamena, koja je bolja od
se mogla usporediti sa nekim dijelovima
nego zbog isto historijskih razloga.

N a m a su dobro poznati ilirski gradovi koji su kao utvreni postojali

prije D o l a b e l l e . Bili su u o v i m krajevima u doba Cezara i Augusta: N e dinum (Nadin), P r o m o n a
(Teplju), Synodium, Setovia, A n d e t r i u m .
228

229

Kad j e August osvajao ove krajeve on nije prije P r o m o n e naiao ni

n a kakve gradove, koji bi m u sprijeili put. D a su prije toga postojala
utvrena mjesta Asseria, Varvaria i N e d i n u m , on bi morao da ih osvaja
prije nego krene na Promonu, jer bi inae ostavio neprijatelja u dobro
utvrenim gradovima koji bi ga mogao napasti s lea. O n je meutim
smatrao samo P r o m o n u opasnom i podsjeda je i poslije teke borbe
osvoji. Zatim krene Oktavijan na Synodium i zauzme ga. Iza toga o p sjedne Setoviju. Kad j e u borbama za vrijeme opsjedanja Setovije bio
ranjen, predade zapovjednitvo Statiliju Tauru, a sam poe u Rim
(g. 34 pr. . .). Poetkom 3 3 . vrati se u Dalmaciju i pristade n a mir sa
Delmatima. U svim tim Augustovim operacijama n e m a spomena ni
Asseriji ni Varvariji ni N e d i n u m u .
T o j e slino bilo za Batonovog ustanka (6-9 g. . .). Rimljani n e znaju tada ni za Asseriju, ni Varvariju, ni N e d i n u m . Sigurno ih nije ni
bilo, osim moda na tim mjestima neki ilirski kateljer od vrlo malene
vanosti. T a d a Tiberije podsjedne Batona Desitiata u Andetriju (Mu)
koji poslije vrlo tekih borbi osvoji.
Poueni d u g i m iskustvom i navikli na este ustanke Ilira, kao i na
dugogodinji i opasni Batonov rat, Rimljani su bez sumnje poslije svla
d a n o g B a t o n o v o g ustanka pristupili gradnji utvrenih mjesta unutar
ilirskog teritorija. T a su mjesta bila Asseria, Varvaria, N e d i n u m .
U to nas upuuje i sama tehnika u kojoj su gradnje b e d e m a izvedene.
O n a se j a k o razlikuje od one Pharosa, Isse, Tora, m a d a ni sve ove zi
dine nisu iz istoga v r e m e n a i mi ih, kako smo ve prije iznijeli stavlja
mo neke u I V , neke u III, neke u II st. pr. n. e. M e u t i m jo uvijek nije
2 2 7

2 2 8

2 2 9

G. Lugli, L a tecnica edilizia romana I, II, Roma 1957.

Cesar, D e bello civili.
A p p i a n , H i s t o r i a romana, G u n j a c a S.

mogue odrediti tanije vrijeme gradnje zidina Asserije, Varvarije i

N e d i n u m a . Kao terminus ante quem non mi stavljamo slom Batonovog
ustanka god. 9. . ., a kao terminus post quem non vrijeme odlaska
rimskih legija iz Dalmacije za Flavijevaca. Meutim, gradnje i bedemi
izvedeni za Trajana u Burnumu, kao i istovremene gradnje u Asseriji
su raene u sasvim drugoj tehnici, koja predstavlja svakako i vei ra
spon vremena, od onih prvotno graenih pa j e gotovo sigurno da su ovi
bedemi graeni prije polovice I st. . ., a najvjerojatnije za vrijeme
Dolabelle, koji je trebao utvrde za rimske garnizone da mu uvaju
ceste, koje je bio sagradio, od kojih je j e d n a ila preko Asserije na
sjever, na Burnum (kod Ivoevaca), N e d i n u m . N e m a nikakve sumnje,
da su ceste oznaene u Tabuli Peutingeriani, ceste koje je izveo ve
olabella. Jedna od njih ide iz Salone na Asseriu - N e d i n u m - Jader
(Salona - Andetrium - M a g n u m - Asseria - N e d i n u m - Jader).
Od spomenutih gradova za vrijeme ratova za Augusta, koji se spo
minju u ilirskim ratovima i u kojima su se Iliri branili, n e m a ni j e d a n
bedeme sline Asseriji, Varvariji, N e d i n u m u .
injenice su ove: a) graevna tehnika i izrada pojedinih kamenih
blokova u Asseriji i Varvariji odstupaju daleko od one grkih bedema
Pharosa, Isse, Epetiona, Tora, b) g r a e v n a tehnika i izrada blokova
bedema Asserije i Varvarije odstupa daleko od one kojima su graeni
bedemi u A e q u u m u
ili T r a j a n o v a vrata u A s s e r i j i ,
c) Rimljani
nisu zatekli ni Asseriju ni Varvariju, ni N e d i n u m kao utvrene gra
dove nego: Promonu, Svnodium, Setoviu, Andetrium. A od tih gradova
nije nam se sauvalo nita, to bi nas upuivalo na bilo kakvu slinost
sa zidinama Asserije i Varvarije.
230

231

T o su injenice, iz kojih je vrlo teko izvui odreen zakljuak, ali

historijski nas argumenti upuuju na vrijeme poslije Batonskoga rata,
tj. poslije 9. godine . ., a prije Scribonijanove pobune, kad su legije
V I I i X I dobile naslov Claudia Pia Fedelis, i kad je Klaudije osno
vao Coloniu Claudiu Aequum.
Prema izloenom zakljuujemo da ni Asserija ni Varvarija nisu bile
grke kolonije, i da nisu uope ni postojale prije god. 9 n. e. T o
m e u t i m n e iskljuuje da su na mjestima na kojima su se one kasnije
nalazile postojali prije toga vremena ilirski kateljeri, koji u doba
Augustovih ratova sa Ilirima nisu mogli sluiti Ilirima za obranu od
Rimljana. T i su kateljeri bili ilirski, to pokazuju njihova imena, koja
su i l i r s k a .
232

2 3 0

M i u r a , Colonia Aequum.
H a n s L i e b l i - W i k h c l m W i l b e r g , A u s g r a b u n g e n in Asseria, Jahreshefte des ster
reichischen archologischen Institutes in W i e n , Bd. X I . Beiblatt, W i e n 1908, str.
18-87; A. L. Frothingham, Roman cities in N o t h e r n Italy a n d D a l m a t i a , L o n d o n 1910.
pp. 266 ss.
2 3 1

2 3 2

M a y e r ., Die Sprache der alten Illyrier IL, ed. cit. str. 14 za Asseriju, str. 122
za V a r v a r i j u , str. 82 za N e d i n u m .

EP ET 10

E p e t i o n j e o s n o v a n od Isse u III st. pr. n. e. O n se ne s p o m i n j e u

sukobu I l i r a i Isse za p r v o g ilirsko-rimskog r a t a 2 3 0 - 2 2 9 , a ni za d r u
gog (220-219.). D a j e kao isejska k o l o n i j a t a d a p o s t o j a o , bio bi u tom
sukobu s v a k a k o od I l i r a n a p a d n u t , k a d su oni ve bili osvojili F a r o s i
o p s j e d n u l i Issu.
V j e r o j a t n o j e Issa uzela E p e t i o n o n d a , k a d a su Iliri g. 219. p o t p u n o
s v l a d a n i i D e m e t r i j e p o r a e n , odluila d a u svoje r u k e p r e u z m e t r g o
v i n u s ilirskim p l e m e n i m a u tom k r a j u i izabrala p o v o l j n a mjesta sa
r e l a t i v n o d o b r i m l u k a m a : T r a g u r i o n i Epetion. J e li m o d a postojalo
p r i j e t o g a n j e n o n a s e l j e A s p a l a t h o s , teko j e rei. Isto tako n e m a n i k a
k v o g d r u g o g osnova osim lingvistikog d a se Epetion oznai kao ilirsko
naselje.
P r v i se p u t s p o m i n j e E p e t i o n kao isejsko naselje poslije sloma G c a tijeve d r a v e , god. 158, k a d su g a D e l m a t i i D a o r s i n a p a l i , i Issa se
zbog t o g a o b r a t i l a R i m u za i n t e r v e n c i j u , a R i m p o s l a o D e l m a t i m a
poslanstvo, k o j e m u je n a elu bio Gaj o F a n i j e .
Kao isejska kolonija
ivio j e on d a l j e sve dok ga nisu poslije g. 47 pr. n. e. k a d j e Issa izgu
bila slobodu uzeli R i m l j a n i , za ije j e v l a d a v i n e on postao municipij
E p e t i u m , v a a n i z n a t n i luki g r a d n a j u g u Salone.
iz grko-isejskog v r e m e n a s a u v a n j e dio g r a d s k o g zida, s a g r a e n
n a j v j e r o j a t n i j e k r a j e m I I I - e g ili poetkom II st. p r . n. e. G r k i h sc
natpisa u Epetionu nije nalo.
233

234

TRAGURION

T r a g u r i o n je o s n o v a n od Isejaca poslije god. 219., kao i E p e t i o n . t j .

poslije n e s t a n k a D e m e t r i j e v e F a r s k e d r a v e i d r u g o g ilirskog p o r a z a
g. 219. i m e n u T r a g u r i o n postoje d v a miljenja. J e d n o d a j e ono ilir
sko ( K r a h e , . c. str. 39, 60, 101), a d r u g o d a j e g r k o i d a dolazi od
rijei ; (jarac) i (brdo) kako su isejski G r c i nazvali
g o r u Kozjak, po e m u su o n d a i svoje naselje tako n a z v a l i .
P r v i p u t se s p o m i n j e T r a g u r i o n
k a o isejska k o l o n i j a god. 158. u
istoj prilici k a o i E p e t i o n .
I n a n j e g a su n a p a d a l i D e l m a t i . I n j e g a
j e od d a l j n j i h ilirskih n a p a d a j a spasio Rim u ratu koji god. 156. pr. n. c.
zapoe konzul Gaj M a r c i j e Figul, a zavrio konzul K o r n e l i j e N a i c a .
T r a g u r i o n j e bio usko vezan uz svoj g l a v n i g r a d Issu i k a o E p e t i o n
dio isejske d r a v e , sve do p a d a Isse god. 47 u r a t u i z m e u C e z a r a i
Pompeja.
G r k i n a t p i s i n a e n i u T r a g u r i o n u pokazuju na ovu usku vezu, a
isejski h i e r o m n a m o n i na n j e g o v u politiku zavisnost I s s i .
2 3 5

2 3 6

237

2 3 3

Patsch, Epetion u. P a u l v - W i s s o v a R. . X . H B . 2731.

Polybius, Historiae. Lipsae 1905., 32, 18, 1, 2.
235 Mayer A n t u n , Studije iz toponomastike rimske provincije Dalmacije,
za arh. i hist. Daim., Split 1932, str. 110 ss.
Mayer ., Die Sprache der alten Ulyrier Bd II. str. 118.
Polybije, Historiae, Lipsiae, 1905., 32. 18, 1, 2.
Brunmid, . . 3 1 , 32.
2 3 4

2 3 8

2 3 7

Vjesnik

ASPALATOS
238

Aspalatos,
dananji Split osnovan j e od isejskih Grka kao m a l o
primorsko - luno naselje negdje krajem III ili poetkom II st. pr. . .,
da slui za pristajanje isejskih laa, koje su o n d a kopnom prevozile
svoju robu do ilirske odnosno iliro-isejske S a l o n e .
D v a su grka natpisa naena u Splitu, a j e d a n je od njih datiran po
hieromnamonu Arhebiju sinu K l e o d i k o v o m ,
to j e najuoitiji d o
kaz, da j e mjesto, u kojemu j e taj natpis podignut bio isejska naseobina.
A l i j e Split i suvie blizu Salone, koja j e poslije n j e n o g ruenja o. 614.
g. n. e. sluila kao davaoc kamenja za splitske srednjevjekovne kue
da ne bi postojala ipak neka sumnja da su ti natpisi doneseni iz Salone
za neku gradnju. Pored svega toga mi ne moemo a limine odbiti, da su
ovi natpisi doista bili podignuti u A s p a l a t o s u .
239

240

241

SALONA

Pitanje grkog i isejskog naselja Saloni, j a sam, po mome miljenju rijeio u svojoj raspravi Isejska i rimska S a l o n a
i neu u o v o m
Radu ponavljati sve ono to sam u spomenutoj raspravi nastojao rije
iti, osim zakljuaka poetku isejskog dijela o v o g starog ilirskog grada,
a ti su:
a) Salona je prvobitno ilirsko naselje to dokazuju i naeni n a t p i s i
i literatura.
b) U z ilirsko naselje, koje se zvalo Salona, osnovali su Isejci svoje
naselje, koje je stajalo prema Issi u onakovom odnosu kao Tragurion
i Epetion i datiralo svoje natpise p o isejskim hieromnamonima.
c) Jo j e u doba Cezarovo postojalo u Saloni naselje politiki zavisno
od Isse.
d) Isejsko naselje u Saloni nalazilo se na zapadu ilirskog dijela, a
kasnije na zapadu rimskog. O n o j e bilo okrueno bedemima, a njihovi
su ostaci veliki kameni blokovi, koje neki n a z i v a j u via munita.
e) Grko-isejsko naselje osnovano j e u S a l o n i odnosno uz ilirsku S a
lonu podignuto j e isejsko naselje u drugoj polovini II ili u poetku I st.
pr. . . (T. X V I . )
f) Dorski oblik Matrodoros, kako se j e najvjerojatnije zvao vlasnik
zemljita Hortus Matrodori upuuje moda n a staro isejsko naselje
u Saloni.
g) Grki se elemenat u Saloni sauvao i u vrijeme rimskog v l a
danja.
242

243

244

2 3 8

samom imenu Aspalathos, Spalatum, Split, pisalo se i r a s p r a v l j a l o mnogo

i ovdje upuujem na moje izvode u mojoj knjizi Povijest Splita I, Split 1957.
Polybius, Historiae, Lipsiae, 1905., str. 32, 18, 1, 2.
Brunmid, . c. 32.
G. N o v a k , Povijest Splita, Split 1957. str. 176, 18, 19.
G. N o v a k , Isejska i rimska Salona, R a d J A Z U 270, Z a g r e b , 1948, str. 67-92.
M a y e r ., Die Sprache der alten Illyrier II, str. 97, 98.
G. N o v a k , D a s griechische Element in D a l m a t i e n s Stdten, C a r n u n t u m III.,
G r a z - K l n 1956.
2 3 8

2 4 0

2 4 1

2 4 2

2 4 3
2 4 4

RI ASSU

G R I

I I

NELL'ADRIATICO

Gli scritori greci e romani, come anche i medievali ed altri quasi fino
la met del secolo X X , scrissero la storia dell'Adriatico o dlie sue coste, nell'antichit, presero come vere o quasi vere le favole mitologiche, fra le quali le pi note sono: il racconto di Ilirio, presunto proa v o degli Illiri, quello degli Argonauti, e quello di Cadmo ed Armonia.
L a critica storica, che si svolse nel secolo X I X , e gli scavi e studi archeologici ci dimostrano che dalle favole mitiche poco nulla si pu
dedurre che possa giovare nella ricerca degli eventi che si svolsero nell'Adriatico dai tempi pi remoti fino agli albori del secolo IV. a. e. v.
Le prime menzioni dlie coste adriatiche nella letteratura greca risalgono nel secolo V I I , quando il poeta A l k m a n .accenna agli Eneti A d r i atic!. N o i dobbiamo collocare nel V I I . secolo anche la constatazione di
Erodoto, che i Focesi sono stati i primi Greci, che entrarono nell'Adriatico.
N e l secolo V I L , e precisamente nell'anno 627 a. e. v. fondarono
Corinto Corcyra sulla vicina costa illirica la colonia Epidamnos,
l'odierna Durrs (Durazzo) Corinto quasi contemporaneamente la co
lonia A p p o l l o n i a vicino a l l ' o d i e m a Valona. Secondo alcuni autori greci
la tradizione greca, sono stati gli Eubei, che ancora nel secolo V I I I .
fondarono Orikos nella baia di Valona.
Gli scrittori del secolo V I a. e. v. conoscono le coste adriatiche. Ecateo sa che la citt di A d r i a sul mare, e che il fiume, che vicino ad
essa sboccava nell'Adriatico si chiamava anche con lo stesso nome. Egli
conosce l'Istria e gli Istri, e d i Liburni, che, secondo lui, sono nella parte
interna del seno Adriatico. Che i Greci nel secolo V I . conoscevano
questo mare, sappiamo anche da Pindaro, il quale anche visse in
questo secolo. N e l secolo V. poi Erodoto conosce tanto bene le coste
adriatiche, che parla dei Veneti adriatici per accentuare la differenza
tra loro ed i Veneti, che v i v e v a n o al nord dlia Grecia, ed erano vicini

immediati dei Greci. Questa conoscenza del mare Adriatico risulta d a l l e

opere di Eschilo, Sofocle, Ellanico, P h e r e k i d e da Lero, L y s i a i quali
direttamente o indirettamente parlano di questo mare di qualche citt
0 luogo adriatico.
Mentre noi non possiamo apprendere dagli scrittori quasi nulla sulle
relazioni fra i Greci e le coste adriatiche prima del secolo IV. av. Cr.,
le recenti ricerche archeologiche ci d a n n o sempre pi materile per affrontare questo problemma della storia del Mediterraneo.
Le coste dell'Adriatico erano gi dal principo del II. millennio p o pulate da stirpi indoeuropee, tutta la parte orientale dell'Adriatico ed
una Liuona parte settentrionale, come anche una parte del meridione
dell'Italia erano abitate da diverse stirpi illiriche, le quali non appartenevano ad una sola nazione, ma le lore lingue erano tanto somiglianti,
che ad un Greco, come Erodoto, parevano identiche. II problema illirico
non ancora risolto, la loro lingua non ancora conosciuta, e noi non
pensiamo qui entrare in alcuna discussione su di esso. D i c i a m o solo, che
verso 1'anno 1 0 0 0 gli Illiri genti a loro vicine di lingua ed origine,
abitavano tutta la costa orientale dell'Adriatico, la parte settentrionale
della costa italiana quasi fino al P o (Veneti), e nell'Italia mridionale
v i v e v a n o i Giapidi, ed i Messapi.
Lasciando a parte le relazioni che esistevano fra la Grecia e le coste
adriatiche sin dal principio del III. millennio av. Cr., noi parleremo
della penetrazione greca nell'Adriatico nel I-o millennio av. Cr., quando
1 Greci cominciarono la loro grande attivit coloniale, e fondarono le
loro celebri colonie sulle coste dell'Italia Mridionale e della Sicilia.
Le pi antiche traccie della penetrazione greca nell'Adriatico si trovano a N o v i l l a r a presso Pesaro e a N e s a z i o presso Pola. L a stele trovata a N o v i l l a r a con una incisione di una battaglia navale che appartiene al V I I I , e forse al I X secolo av. Cr., risente un forte influsso d e l l'arte greca contemporanea.
M o l to pi forti traccie della cultura m i c e n e a sono venute alla luce
a N e s a z i o , dove si sono scoperti lavori scolpiti in pietra calcarea con
ornamentazioni inspirate dall'arte greca archaica. N e i secoli che seguirono le relazioni continuarono fra i paesi greci della Grecia e della M a g n a
Grecia con quelli dell'Istria, come mostrano i vasi trovati a Pizzughi.
(Tav. I)
N e l retroterra dell'Adriatico orientale nelle diverse localit dell'odierna Bosnia ed Erzegovina si sono trovati oggetti di bronzo, d'argento,
vasi, ecc. di sicura origine greca, appartenenti al secolo V I . e V . I vasi
corinzi, che trasportati per mare fino l'isola di Lesina, e poi per le foci
del fiume Narenta, finivano in localit diverse, corne Arareva gomila,
itluk, ecc.
N o i non sosteniamo la tesi che Spina sia stata una colonia dei Focesi,
m a e fuori dubbio che essa era citt greca, oppure che in essa esisteva
una forte colonia greca.

Gli scavi recenti recentissimi dal 1945 al 1960, fatti nella V a l l e

Trebba nella V a l l e P e g g a ci mostrano che Spina, la quale ivi sorgeva, era citt greca che accoglieva una numerosa colonia greca. L a
grandissima quantit di vasi attici trovati nelle tombe, che appartengono all'epoca dal 510500 fino al 400 av. Cr. mostrano non solo la
continua importazione greca, ma forse anche una colonia greca gi allora esistente.
M a N e s a z i o e l'Istria non sono i soli luoghi dell'Adriatico orientale
dove sono stati constatt! gl'influssi dell'arte greca del V I L e V I . sec.
e l'importazione di oggetti greci dei secoli summenzionati.
Frammenti di u n vaso greco con figure rosse su fondo nero trovati a
N o n a , vicino Zara, u n lekythos con figure nere trovato nell'isola di
Lissa, un arrybalos corinzio, un piccolo vaso di provenienza attica ed
un altro lekythos tutti trovati nell'isola di Lissa, sono indubbiamente
d'importazione greca del V I . rispettivamente del V. secolo. Nell'isola
di Curzola si trovato un vaso corinzio, probabilmente del secolo V I .
N e l museo archeologico di Spalato si trova un arryballos di origine
corinzia, trovato in Dalmazia, anche del secolo V I . L e clemidi e gli
elmi di rame ed altri oggetti trovati recentemente nel porto Vijaluka
sulla costa occidentale dell'isola di Brazza sono importazione greca del
VI o V secolo, come pure l'elmo trovato a Labino. I ritrovamenti archeologici, ai quali abbiamo soltanto accennato, dimostrano chiaramente che,
forse gi nel secolo V I I I , m a senza alcun dubbio nel VII e nei seguenti,
esistevano relazioni commerciali fra i Greci dlia Grecia balcanica,
dlie isole dell'Egeo, e dlia costa dell'Asia Minore, come pure di quelli
dell'Italia Mridionale e dlia Sicilia colle coste dell'Adriatico. (T. I I )
M a una vera colonizzazione greca nei secoli VIII e V I I non esisteva
ancora.
N e l mio lavoro Prethistorijski Hvar (Lesina preistorica) ho d i m o strato con diversi frammenti di ceramica, trovata nella grotta di Grabak
sull'isola di Lsina, n o n solo che gi dal principio del terzo millennio,
ma che anche durante tutto ili III II esistevano relazioni di scambio,
per non dire commerciali, fra le isole dalmate e la Grecia ed il mar
Egeo, come pure fra D a l m a z i a e Sicilia. I miei scavi del 1959 diedero
alla luce ceramiche dipinte tipo Ripoli, Matera e dell'Italia Mridionale,
che ho visto anche, scavate dal prof. Bernab-Brea, a Lipari; furono
trovate pure dal prof. KorOsec a Danilo presso Scardona. M a oltre a queste relazioni, h o potuto constatare che verso la fine del III millennio, vi
era anche una v i a di scambi, che passava per le paludi di Lubiana (Laibacher M o o r - Ljubljansko Barje), a Postojna, poi vicino a Trieste,
quindi fino a Lsina, poi senza dubbio verso Sud, forse si congiungeva
con Stentinello in Sicilia, forse proseguiva verso il Golfo di Corinto.
S e noi connettiamo questi sicuri ritrovamenti archeologici con il racconto di Erodoto, n e l l a meta del secolo V, che i doni degl'Iperborei partiv a n o verso il paese degli Schiti, da i quali passavano da u n a nazione
all'altra, arrivavano all'Adriatico, poi verso Sud, fino a D o d o n a la
quale H m a n d a v a fino la baia di Malia, poi fino all'Eubea finivano a

D e l o s . . . colle isole Elektrides, dlie quali f a menzione Pseudoscylace,

e le colloca nel Quarnero, dobbiamo concludere, che l a via: coste greche
- Mare Adriatico - Alpi Giulie, rimasta attraverso i secoli il canale
per cui passavano le merci. Su questa v i a d o v e v a n o esistere porti per le
barehe, che allora non viaggiavano quasi mai di notte e soltanto n e l l a
buona stagione, e questi porti d o v e v a n o esser protteti non solo dalle
burasche, ma anche dai pirati. Questi porti erano sull'Adriatico (dal
secolo V I , rispettivamente V ) : Korkyra M e l a i n a Herakleia, a quel t e m po forse non ancora vere poleis. A queste stazioni dobbiamo anche
aggiungere Buthoe, l'odierna Budva, a Sud dlie Bocche di Cattaro, la
quale citt esisteva prima del secolo I V av. Cr.

ISSA

L'isola di Lissa era abitata ancora nel neolitico, e nelle seguenti epoche preistoriche, come ho constatato durante i miei scavi dei tumuli
dell'epoca del bronzo e del ferro sull'isola stessa. A b b i a m o g i detto
che su quest'isola si sono trovati oggetti del secolo V I di provenienza
greca.
T e o p o m p o scrisse che la denominazione del Mare Jonio driva da
Jonios, il quale regnava su questo mare ed era di nazione illirica, n a tivo da Issa. Che il mare Jonio n o n h a ricevuto il proprio n o m e da J o nios ben noto, m a sta anche il fatto che egli senza alcun dubbio reg n a v a sull'isola di Lissa. I Greci n o n facevano per lungo tempo distinzione fra Jonio e Adriatico. N o n si puo dunque asserire che egli domin a v a le isole Ionie, ma che Jonios esisteva ci dicono le pi antiche m o nete di Issa che portano la sua figura e il suo nome. Su una iscrizione
dell'epoca pi tarda trovata a Lissa, l'isola si chiama Ioniou nesos l'isola di l o n i o . (T. VIII)
Molti scrittori scrissero che Issa sull'Adriatico stata fondata d a coloni provenienti da Lesbo nell'Egeo, la quale isola, secondo loro, si chia m a v a prima Issa. Quest'ipotesi n o n h a alcun valore scientifico. S e esistevano relazioni fra il m o n d o greco e d Issa nei secoli prima del I V ,
queste potevano sussistere soltanto con la Tessalia e la costa greca sulla
penisola Balcanica.
Il primo scrittore greco, che n o m i n a Issa Pseudoscylace, il quale
prima del a. 335 av. Cr. scriveva, che nell'Adriatico, vicino a Pharos si
trovava l'isola Issa e la citt greca di Issa (
, , " , .) Issa
era dunque ai tempi di Pseudoscylace conosciuta corne citt greca.
M a chi la fond e quando?
Pseudoscymno riproducendo quello che su Issa scrissero T i m e o ed
Eratostene dice che Issa una colonia di Siracusa. Ecco il testo:
.

Skuljilme

Ati'cka

vaza

otkopana

iz SCsakcije

Nesakciju

(VI

./. />;

nti na kamenu
/VI it h

u
Nesakcij\
)

 . II

Kaciga

i razne

grlke

vaze

otkopane

Budvi

Dio bedema

Tor nad ]elsom

na

Hvaru

 . VII

ftdcmi

na hiirialnvoj

ludi u

Sirakuzi

Isejski

novci

s legendom

ION...

(Arh.

muz.

Split)

Novci

Isse (Arh.

muz.

Split)

( i Korkire

Melaine

(Arft

ma:

Zareb)

Novci Herakleje

(Arh.

nutz.

Spl)

TAR

Novci

polisa

(Arh.

muz.

Split)

X III

TAU

XV