Gyatso - Kako Promjenit Vlastiti Život PDF

Kako promijeniti svoj ivot
O autoru
Potovani Geshe Kelsang Gyatso Rinpoche je potpuno

ostvareni majstor meditacije, meunarodno priznati
uitelj budizma i predvodnik uvoenja modernog
budizma u suvremeno drutvo. Autor je 22 cijenjene
knjige koje savreno prenose drevnu mudrost budizma
u na suvremeni svijet. Takoer je i utemeljio vie od
1200 Kadampa budistikih centara i grupa diljem svijeta i time uinio Buddhina uenja dostupnima ljudima
iz svih drutvenih slojeva.
Za vie informacija www.bc-kailash.hr
Predloeni redosljed studiranja ili itanja knjiga

Potovanog Geshe Kelsang Gyatso Rinpochea
Kako promijeniti svoj ivot
Kako razumjeti um
Radostan put do sree
Novo srce mudrosti
Moderni budizam
Tantrika tla i putovi
Novi vodi kroz Zemlju Dakina
Bit Vajrayane
Usmene upute Mahamudre
Velika riznica zasluga
Novih osam koraka do sree
Uvod u budizam
Kako rijeiti nae ljudske probleme
Riznica kontemplacija
Bodhisattva zavjet
Univerzalno suosjeanje
Novi prirunik za meditaciju
ivjeti smisleno, umrijeti radosno
Ocean nektra
Dragulj srca
Jasna svjetlost blaenstva
Tantra Mahamudre
Za daljnje informacije o ovim knjigama, ili openito o
Kailash centru, posjetite www.bc-kailash.hr
Geshe Kelsang Gyatso
Kako promijeniti
svoj ivot
BLAENO PUTOVANJE
Tharpa Hrvatska
Promijenite svoj ivot

Geshe Kelsang Gyatso
Prvo izdanje 2014.
Ovo elektronsko izdanje revidirano s novim naslovom
Kako promijeniti svoj ivot 2016.
Nova Kadampa tradica Meunarodno udruenje Kadampa budizma
Prevod djela: How to Transform Your Life, Geshe Kelsang Gyatso
Sva prava pridrana.
Niti jedan dio ove knjige ne sme se umnaati ni u kojem obliku niti
bilo kojim sredstvima osim u obliku kratkih navoda ili citata u svrhu
osobnih prouavanja, istraivanja ili osvrta.
Budistiki centar Kailash
Krianieva 7
21000 Split, Hrvatska
Fotografije na naslovnici Shutterstock
Prevod i obrada: Budistiki centar Kailash
Sadraj
O autoru
Predloeni redosljed studiranja ili itanja knjiga

Potovanog Geshe Kelsang Gyatso Rinpochea
O ilustracijama
PRVI DIO: Temelji
10
Uvod
12
Unutarnji mir
16
Kako razviti i zadrati miran um?
26
Ponovno roenje
33
Smrt
42
Karma
57
Samsara
74
Duhovna praksa zajednika svima
93
Smisleni objekti
110
DRUGI DIO: Napredovanje
121
Nauimo ljubiti druge
123
Kako poboljati brinu ljubav
145
Zamjena sebe s drugima
175
Veliko suosjeanje
211
eljna ljubav
227
Uzimanje i davanje
235
Vrhunsko dobro srce
258
Krajnja bodhichitta
266
Posveta
324
Dodatak I: Oslobaajua molitva & Molitve za

meditaciju
325
Dodatak II: to je meditacija?
335
Dodatak III: Kadampa nain ivota
342
Rjenik
355
Bibliografija
369
O ilustracijama
Ilustracije u ovoj knjizi prikazuju osam povoljnih znamenja, pauna, zrcalo Dharme, Sunce koje sije kroz
oblake i ruke u molitvi.
Simbolika osam povoljnih znamenja nam otkriva
kako poeti, napredovati na i dovriti budistiki put do
prosvjetljenja. Ba kao to se za paunove kae da jaaju
od biljaka koje su otrovne za druge ptice, tako i iskreni
duhovni praktiari mogu dobro iskoristiti sve okolnosti na koje naiu u svakodnevici. U zrcalu Buddhinih
uenja, Dharmi, moemo vidjeti svoje greke i imati
priliku da ih nadvladamo. Ba kao to Sunce uklanja
oblake, tako i mi moemo razviti mudrost koja nam iz
uma moe ukloniti sve zablude, a ruke u molitvi dre
dragulj koji ispunjava elje i simboliziraju da slijeenjem duhovnog puta na koncu doivimo potpuno isti
um prosvjetljenja.
PRVI DIO
Temelji
Doite pod veliki kiobran budizma
Uvod
Prakticiranjem uputa predstavljenih u ovoj knjizi,

moemo promijeniti svoj ivot iz stanja jada u stanje
iste i vjene sree. Ove upute su znanstvene metode
za unaprijeenje nae ljudske prirode. Svatko treba
biti dobroudan, toplog srca jer jedino tako moemo
rijeiti svoje probleme i probleme drugih, te uiniti
svoj ljudski ivot smislenim. Svako ivo bie ima istu
osnovnu elju - da bude sretno i izbjegne patnju. ak
i novoroenad, ivotinje i bube imaju ovu elju. To je
naa najvea elja od vremena bez poetka i uvijek nas
prati, ak i dok spavamo. Sav svoj ivot provodimo u
upornom nastojanju da ispunimo ovu elju.
Od evolucije ovog svijeta, ljudska bia su u svojoj
potrazi za sreom i rjeenjem problema uloila gotovo
sve svoje vrijeme i energiju u unaprijeenje vanjskih
uvjeta. ime je to rezultiralo? Umjesto da im se elje
ispune, ljudska patnja i problemi su nastavili rasti dok
se iskustvo sree i mira smanjivalo. Ovo jasno pokazuje kako do sada nismo pronali ispravnu metodu za
smanjenje naih problema i uveanje sree. Zapravo
je ispravna metoda za to promjena naeg stava iz
12
UVOD
negativnog u pozitivan. To moramo razumijeti u vlastitom iskustvu. Provjerimo li paljivo na koji nain proivljavamo probleme i nesretnost, moemo razumijeti
da su svi oni stvoreni naom nekontroliranom eljom,
kad elimo biti sretni sve vrijeme. Zaustavljanjem ove
elje i umjesto toga elei da drugi budu sretni sve vrijeme, neemo imati nikakvih problema ni nesretnosti.
Prakticiramo li iskreno i svakodnevno zaustavljanje
elje da uvijek budemo sretni i umjesto toga nauimo
eljeti da drugi budu uvijek sretni, shvatit emo iz vlastitog iskustva kako kroz ovu praksu, koja sprjeava
vezanost za ispunjenje vlastitih elja, neemo uope
proivljavati probleme ni nesretnost. Dakle, ukoliko
zaista elimo istu i vjenu sreu i slobodu od jada,
moramo nauiti kontrolirati svoj um, prvenstveno
svoju elju.
S mudrou moemo razumjeti kako je na ljudski
ivot dragocjen, rijedak i smislen. Uslijed tjelesnih i
mentalnih ogranienja oni koji su se, primjerice, rodili
kao ivotinje nemaju mogunosti razumjeti ni prakticirati duhovna uenja koja su metode za kontoliranje
zabluda poput nekontrolirane elje, ljutnje i neznanja.
Samo su ljudi slobodni od takvih smetnji i imaju sve
nune uvjete za uputanje u duhovne putove koji jedini
vode do iste i vjene sree. Ova sloboda i posjedovanje
nunih uvjeta su posebne karakteristike koje ine na
ljudski ivot tako dragocjenim.
13
KAKO PROMIJENITE SVOJ IVOT
Iako na ovom svijetu ima mnogo ljudi, svatko od

nas ima samo jedan ivot. Netko moe imati mnogo
automobila i kua, no ak i najbogatija osoba na svijetu ne moe imati vie od jednog ivota; a kad se on
pone primicati kraju ta osoba ne moe kupiti, posuditi
ili proizvesti drugi ivot. Kad izgubimo ovaj ivot bit
e jako teko nai drugi ljudski ivot u budunosti, po
kvalifikacijama slian ovome. Stoga je ljudski ivot vrlo
rijedak.
Ukoliko koristimo svoj ljudski ivot da ostvarimo
duhovne spoznaje, on postaje neizmjerno smislen.
Ako ga tako koristimo, ispunit emo u potpunosti svoj
potencijal i napredovati iz stanja obinog, neukog bia
do potpuno prosvijetljenog bia, najvieg od svih bia;
a kad to uradimo imat emo mo da donesemo dobrobit svim ivim biima bez iznimke. Stoga, koristei svoj
ljudski ivot za stjecanje duhovnih spoznaja moemo
rijeiti sve svoje ljudske probleme i ispuniti sve svoje i
elje drugih. to moe biti smislenije od ovoga?
14
Odravajte sklad i radost sve vrijeme
Unutarnji mir
Unutarnji mir, ili mentalni mir je izvor sve nae sree.

Iako sva iva bia imaju istu osnovnu elju da budu
sretna sve vrijeme, vrlo malo ih razumije stvarne
uzroke sree i patnje. Obino vjerujemo da su vanjski uvjeti poput hrane, prijatelja, automobila i novca
stvarni uzroci sree, i kao rezultat toga posveujemo
skoro itavo svoje vrijeme i energiju njihovom stjecanju. Povrno gledajui, ini se da nas te stvari mogu
uiniti sretnima, ali ako pogledamo dublje, vidjet emo
da nam one takoer donose mnogo patnje i problema.
Srea i patnja su suprotnosti, pa ako je neto stvaran
uzrok sree, ne moe proizvesti patnju. Ako su hrana,
novac i tako dalje zaista stvarni uzroci sree, onda iz
njih ne moe proizai patnja, a ipak, iz vlastitog iskustva znamo da oni esto uzrokuju patnju. Na primjer,
hrana je jedan od naih glavnih interesa, ali hrana koju
jedemo takoer je glavni razlog naeg loeg zdravlja
i uzrok bolesti. U procesu proizvodnje stvar za koje
mislimo da e nas usreiti, zagadili smo svoju okolinu do te mjere da sada i sam zrak kojeg udiemo i
voda koju pijemo prijete naem zdravlju i dobrostanju.
16
UNUTARNJI MIR
Volimo slobodu i neovisnost koju nam moe dati

automobil, ali je cijena koju plaamo automobilskim
nesreama i unitenjem okolia golema. Osjeamo da
je novac neophodan kako bismo uivali u ivotu, ali
trka za novcem takoer uzrokuje ogromne probleme
i tjeskobe. ak nam i nae obitelji i prijatelji, u ijem
drutvu uivamo, mogu donijeti mnogo briga i tuge.
Posljednjih je godina nae razumevanje moderne
tehnologije u znatnom porastu pa smo, kao rezultat
toga, svjedoci izvanrednog materalnog napretka, no
ne dolo do odgovarajueg porasta ljudske sree. U
svetu danas nema nita manje patnje, niti ima ita
manje problema. Zapravo, moglo bi se rei da su sada
problemi brojni, a opasnosti vee nego ikad. To pokazuje da uzroci sree i rjeenje naih problema ne lee u
poznavanju materijalnih stvari. Srea i patnja su stanja
uma, pa se stoga njihov glavni uzrok ne moe pronai
izvan uma. elimo li biti istinski sretni i slobodni od
patnje, moramo nauiti kontrolirati svoj um.
Unutarnji mir je pravi uzrok sree. Ako nam je um
smiren, bit emo uvijek sretni bez obzira na vanjske
uvjete, ali ako je uznemiren, ili na bilo koji nain uzrujan, neemo nikad biti sretni, bez obzira koliko dobri
nai vanjski uvjeti bili. Vanjski nas uvjeti mogu usreiti jedino ako je na um smiren. Ovo moemo razumjeti na osnovu vlastitog iskustva. Na primjer, ak i
17
ako smo u najljepem okruenju i imamo sve to nam

treba, onoga trenutka kada se naljutimo sva srea koju
imamo nestaje. To je zato to je ljutnja unitila na unutarnji mir.
Iz ovoga moemo vidjeti da, ako elimo istinsku,
trajnu sreu trebamo razviti i odravati posebno iskustvo unutarnjeg mira. Jedini nain da se ovo uini je
uvjebavati um putem duhovne prakse postupno
smanjivati i uklanjati negativna, uznemirena stanja
uma, te ih zamijeniti pozitivnim, mirnijim stanjima. Na
kraju emo, poboljavajui svoj unutarnji mir doivjeti
trajni unutarnji mir, ili nirvanu. Jednom kada postignemo nirvanu, bit emo sretni itav ivot, iz ivota u
ivot. Rijeit emo sve svoje probleme i ostvariti istinski smisao svog ljudskog ivota.
Budui da svi unutar sebe imamo vlastiti izvor mira i
sree, moemo se pitati zato je toliko teko stalno odravati um mirnim i radosnim. Razlog su zablude koje
nam se tako esto gomilaju u umu. Zablude su iskrivljeni naini gledanja na sebe, na druge ljude i na svijet
koji nas okruuje poput iskrivljenog ogledala, one
daju iskrivljeni odraz svijeta. Zabludni um mrnje, na
primjer, vidi druge kao loe same od sebe, ali ne postoji
neto kao osoba loa sama od sebe. eljna vezanost,
s druge strane, vidi objekt svoje elje kao da je sam
od sebe dobar i kao istinski izvor sree. Ako snano
18
UNUTARNJI MIR
udimo za okoladom, okolada nam izgleda kao

poeljna sama od sebe. Meutim, kada se prejedemo
i ponemo osjeati muninu, vie nam se ne ini tako
privlanom, a moe nam se ak initi i odbojnom. Ovo
pokazuje da okolada sama od sebe nije ni privlana ni
odbojna. Zabludni um vezanosti je taj koji projicira sve
vrste ugodnih kvaliteta na svoj objekt elje, a zatim se
prema njemu odnosi kao da on stvarno posjeduje sve
te kvalitete.
Sve zablude funkcioniraju na ovaj nain, projicirajui
na svijet svoje iskrivljene verzije stvarnosti, a zatim se
odnosei prema tim projekcijama kao da su istinite. Kad
nam je um pod utjecajem zabluda mi smo van dodira
sa stvarnou i ne vidimo stvari onakvima kakve zaista
jesu. Budui da je na um itavo vrijeme pod utjecajem
barem suptilnih oblika zabluda, nije ni udo to su nai
ivoti tako esto ispunjeni frustracijom. To je kao da
stalno jurimo za fatamorganama, samo da bismo se na
kraju razoarali kad nam ne prue zadovoljstvo kojem
smo se nadali.
Kad nam u ivotu stvari krenu nagore i zateknemo
se u tekoj situaci, skloni smo samu tu situacu smatrati problemom, no zapravo, kakve god probleme
proivljavali, oni dolaze iz uma. Kada bismo na teke
situace uzvraali pozitivnim ili smirenim umom one
nam ne bi predstavljale problem; zapravo, mogli bismo
19
ih ak smatrati izazovima ili prilikama za rast i razvoj.

Problemi se javljaju samo ako na tekoe uzvratimo
negativnim stanjima uma. Zbog toga, elimo li biti
sretni sve vrijeme i slobodni od problema, moramo
razviti i zadrati miran um. Patnje, problemi, brige,
nezadovoljstva i boli, svi oni postoje samo unutar
naeg uma; sve su to neugodni osjeaji koji su dio uma.
Kontroliranjem i proiavanjem svog uma moemo ih
zaustaviti jednom zauvijek.
Kako bismo ovo u potpunosti razumjeli, trebamo
razumjeti odnos izmeu uma i vanjskih objekata. Svi
su objekti, bili oni ugodni, neugodni ili neutralni, puke
pojavnosti umu, upravo poput onoga to doivljavamo u snu. Ovo isprva nije lako shvatiti, ali moemo
stei izvjesno razumijevanje ako razmislimo o sljedeem. Dok smo budni postoje mnoge razliite stvari,
ali kada zaspimo, one prestaju jer prestaje um kojem
se pojavljuju. Kada sanjamo, jedine stvari koje nam se
pojavljuju su objekti sna. Kasnije, kad se probudimo,
ovi objekti sna prestaju zato to prestaje um kojem su
se pojavljivali um koji sanja. Ako duboko razmislimo
o ovome, razumjet emo kako je mogue postii prestanak svih mrskih i neugodnih stvari jednostavnim
odbacivanjem neistih, zabludnih stanja uma; i kako je
mogue postii da nam se pojavljuju iskljuivo poeljne
i ugodne stvari, jednostavnim razvojem istoga uma.
20
UNUTARNJI MIR
Proiavanje svog uma od zabluda putem duhovnih

praksi ispunjava nau najdublju enju za istinskom,
trajnom sreom. Trebamo napamet nauiti i kontemplirati smisao sljedeih rijei:
Stvari koje inae vidim u snovima ne postoje.
To dokazuje da stvari koje inae vidim u budnom
stanju ne postoje,
Jer su obje podjednako pogrena pojavnost.
Nikad neu prianjati na stvari koje inae vidim,
Ve u se zadovoljiti njihovim pukim imenom.
Time u se trajno osloboditi
Od patnji ovog ivota i bezbrojnih buduih
ivota.
Na ovaj nain u moi
Svakodnevno biti od dobrobiti svakom pojedinom
ivom biu.
Trebali bismo razumjeti da zablude, iako su duboko
ukorijenjene, nisu same od sebe dio naeg uma, i stoga
ih je sigurno mogue ukloniti. Zablude su samo loe
mentalne navike i mogu biti prekinute, ba kao i sve
druge navike. Trenutano je na um poput muljevite
vode, mutan i okaljan zabludama. Meutim, ba kao
to je mogue razdvojiti mulj od vode, tako je mogue
i proistiti um od svih zabluda. Ako u umu ne ostane
nikakvih zabluda, nee vie biti niega to bi moglo
ometati na unutarnji mir i radost.
21
Od vremena bez poetka mi smo pod kontrolom

svog uma, poput marioneta. Mi smo poput sluge koji
radi za na um; kada god na um neto poeli uraditi,
mi to moramo uiniti bez ikakvog izbora. Ponekad je
na um poput poludjelog slona, stvara vrlo mnogo problema i opasnosti kako za nas tako i za druge. Iskrenim
uputanjem u duhovnu praksu moemo obrnuti tu
situaciju i stei vlast nad svojim umom. Promjenivi
svoj um na ovaj nain, konano emo uivati stvarnu
slobodu.
Da bi naa duhovna praksa bila uspjena, potrebni
su nam blagoslovi i nadahnue onih koji su ve stekli
duboke unutarnje spoznaje, ali takoer se i sami trebamo
stalno ohrabrivati. Ako ne moemo sami sebe ohrabriti, kako to moemo oekivati od bilo koga drugog?
Kada jasno shvatimo da je unutarnji mir stvarni izvor
sree i da kroz duhovnu praksu moemo doivjeti sve
dublje razine unutarnjega mira, razvit emo ogroman
polet za prakticiranje. Ovo je vrlo vano zato to se, da
bismo ostvarili vrhunski trajni unutarnji mir nirvane,
trebamo iskreno i ustrajno upustiti u duhovnu praksu.
Ovo ne znai da trebamo zanemariti vanjske uvjete.
Potreban nam je unutarnji mir, ali takoer nam treba i
dobro tjelesno zdravlje, a za to su nam potrebni odreeni vanjski uvjeti, poput hrane i okoline ugodne za
ivot. Postoje mnogi ljudi koji se koncentriraju iskljuivo na razvoj materijalne strane svojih ivota i u
22
UNUTARNJI MIR
potpunosti ignoriraju duhovnu praksu. Ovo je jedna

krajnost. Meutim, postoje i drugi ljudi koji se koncentriraju iskljuivo na duhovnu praksu, a ignoriraju
materijalne okolnosti koje su neophodne za odravanje zdravog ljudskog ivota. To je druga krajnost. Mi
trebamo odravati srednji put koji izbjegava obje ove
krajnosti materijalizma i duhovnosti.
Neki ljudi vjeruju da su oni koji tee dostizanju
nirvane sebini, zato to se ini da se oni koncentriraju samo na svoj unutarnji mir, ali ovo je vjerovanje
pogreno. Na je pravi cilj u postizanju vrhunskog trajnog unutarnjeg mira nirvane pomoi drugima da uine
to isto. Upravo kao to svoje probleme moemo rijeiti
jedino pronalaenjem unutarnjeg mira tako i drugima
moemo pomoi u rjeavanju njihovih problema samo
ako ih potaknemo na uputanje u duhovnu praksu
kako bi oni time otkrili vlastiti unutarnji mir. Ovaj je
nain donoenja dobrobiti drugima daleko najbolji.
Ako uvjebavanjem svoga uma uspijemo, na primjer,
smiriti ili ak potpuno ukloniti vlastitu ljutnju, onda
sigurno moemo pomoi i drugima da obuzdaju njihovu. Tada na savjet nee biti samo puka rije, ve e
iza sebe imati mo osobnog iskustva.
Ponekad moemo pomoi drugima novano, ili im
moemo omoguiti bolje materijalne uvjete, ali bismo
se trebali sjetiti da je najvea dobrobit koju im moemo
dati upravo pomo u nadvladavanju zabluda i u
23
pronalaenju istinske i trajne sree unutar njih samih.

Naravno da tehnolokim napretkom i organizacijom
drutva na potenije, humanije naine moemo u
nekim vidovima pomoi poboljanju ljudskih ivota;
ali to god uinili neizbjeno e imati i neke neeljene
popratne posljedice. Najvie emu se od toga moemo
nadati je da emo ljudima omoguiti uvjete koji donose
odreeni privremeni predah od problema i tekoa,
ali time im ne moemo pruiti istinsku, trajnu sreu
zbog toga to je pravi uzrok sree unutarnji mir, kojeg
se moe pronai samo unutar uma, a ne u vanjskim
okolnostima.
Bez unutarnjeg mira, vanjski je mir nemogu. Svi
elimo mir u svijetu, ali se mir u svijetu nee nikada
postii ako prije toga ne ustanovimo mir unutar svojih
umova. Moemo slati takozvane mirovne snage u
podruja sukoba, ali mir se ne moe izvana nametnuti
orujem. Jedino se stvaranjem mira unutar svog uma
i pomaganjem drugima da naprave to isto moemo
nadati da emo postii mir u ovom svijetu.
Ova knjiga predstavlja mnoge duboke metode za
duhovnu obuku, koje su sve praktini naini proiavanja i kontroliranja naeg uma. Ako ove metode
primjenimo u praksi, na koncu emo stei posebno
iskustvo mentalnog mira. Produbljivanjem tog iskustva, zabludna e stanja uma postupno slabiti, a na e
unutarnji mir sve vie rasti. Na kraju emo, potpuno
24
UNUTARNJI MIR
odbacivi zablude, postii vrhunski trajni unutarnji

mir nirvane. Kad nadvladamo svoje zablude poput
ljutnje, vezanosti i neznanja, te razvijemo duboke
duhovne spoznaje univerzalne ljubavi, suosjeanja,
koncentracije i mudrosti, naa e sposobnost pomaganja drugima biti mnogo vea. Na ovaj emo nain moi
pomoi drugima u rjeavanju njihovih problema, ne
samo na nekoliko dana ili godina, ve zauvijek. Moi
emo im pomoi da otkriju unutarnji mir i radost koju
nita, pa ak ni smrt, ne moe unititi. Predivno!
25
Kako razviti i zadrati miran um?
Miran um moemo razviti i zadrati promjenom svog

uma iz negativnih stanja u pozitvna stanja kroz uputanje u iste duhovne prakse koje su predstavljene
u ovoj knjizi. Time moemo promijeniti svoj ivot iz
jadnog stanja u stanje iste i vjene sree.
Srea i patnja su dijelovi uma s tim da je srea radostan
osjeaj a patnja neugodan osjeaj. Budui da su srea
i patnja dijelovi uma, ukoliko elimo izbjei patnju i
pronai istinsku sreu trebamo razumjeti prirodu i
funkcije uma. Na prvi pogled ovo moe izgledati oigledno, jer svi imamo umove i svi znamo u kakvom
nam je stanju um je li sretan ili nesretan, jasan ili zbunjen, i tako dalje. No, ako bi nas netko upitao kakva je
priroda naeg uma i kako on funkcionira, vjerojatno ne
bismo mogli dati precizan odgovor. Ovo pokazuje da
nemamo jasno razumijevanje uma.
Neki ljudi misle da je um mozak ili neki drugi dio,
odnosno funkcija tijela, ali to nije tono. Mozak je
fiziki objekt kojeg nae oi mogu vidjeti i kojeg se
moe fotografirati ili kirurki operirati. Um, pak, nije
fiziki objekt. Ne moe se vidjeti oima, niti se moe
26
KAKO RAZVITI I ZADRATI MIRAN UM?
fotografirati, niti kirurki rekonstruirati. Mozak, stoga,

nije um, ve jednostavno dio tijela.
Nema niega unutar tijela to bi se moglo identificirati kao um zato to su tijelo i um razliiti entiteti. Na
primjer, ponekad dok nam je tijelo oputeno i nepomino, um nam moe biti jako uurban i moe skakati
s jednog objekta na drugi. Ovo pokazuje da tijelo i um
nisu isti entitet. U budistikim se tekstovima nae tijelo
usporeuje s kuom za goste, a um s gostom koji u njoj
boravi. Kada umremo, na um naputa tijelo i odlazi
u naredni ivot, kao to gost naputa gostinsku kuu i
odlazi drugdje.
Ako um nije mozak, niti bilo koji drugi dio tijela, to
je onda? On je bezoblini kontinuum koji funkcionira
tako da opaa i razumije objekte. Budui da je um po
prirodi bezoblian ili ne-tjelesan, nije zaprijeen fizikim objektima. Tako, nae tijelo bez svemirskog broda
nikako ne moe stii do Mjeseca, ali na um moe stii
do Mjeseca u trenu, samim tim to pomisli na njega.
Funkcija poznavanja i opaanja objekata jedinstvena je
funkcija uma. Iako kaemo Ja znam ovo i ono, u biti
je na um taj koji zna. Mi stvari moemo znati samo
pomou uma.
Jako je vano moi razlikovati nemirna od mirnih
stanja uma. Kao to je objanjeno u prethodnom
poglavlju, stanja uma koja remete na unutarnji mir,
kao to su ljutnja, ljubomora i eljna vezanost, zovu
27
se zablude; i one su glavni uzroci sve nae patnje.

Moda mislimo da nau patnju uzrokuju drugi ljudi,
loi materijalni uvjeti, ili drutvo, ali zapravo ona dolazi
iz naih zabludnih stanja uma. Bit duhovne prakse jest
smanjiti, te na kraju potpuno iskorijeniti svoje zablude
i zamijeniti ih trajnim unutarnjim mirom. To je stvarni
smisao naeg ljudskog ivota.
Mi obino sreu traimo izvan sebe. Pokuavamo
ostvariti bolje materijalne uvjete, bolji posao, vii drutveni poloaj i tako dalje; ali bez obzira na to koliko
uspjeni bili u poboljavanju svoje vanjske situacije, jo
uvijek proivljavamo mnoge probleme i nezadovoljstva. Nikada ne doivljavamo istu, trajnu sreu. Ovo
nam pokazuje da sreu ne bismo trebali traiti izvan
sebe samih, ve je umjesto toga utemeljiti iznutra proiavanjem i kontroliranjem svog uma kroz proces
iskrene duhovne prakse. Ako vjebamo na taj nain,
moemo biti sigurni da e nam um uvijek biti miran i
sretan. Tako emo uvijek biti mirni i sretni, neovisno o
tome koliko nam teke bile vanjske okolnosti.
U naem obinom ivotu nam srea uvijek izmie,
iako vrlo naporno radimo kako bismo je pronali, dok
se ini da patnja i problemi dolaze sami od sebe, bez
ikakva truda. Zato je to tako? Zato to je uzrok sree u
naem umu unutarnji mir jako slab i uzrokuje svoju
posljedicu samo ako primijenimo veliki trud, a unutarnji su uzroci patnje i problema zablude vrlo jaki
28
i uzrokuju svoje posljedice bez ikakvog truda s nae

strane. To je pravi razlog zbog kojega problemi dolaze
sami od sebe, dok je tako teko pronai sreu.
Iz ovoga moemo zakljuiti da su glavni uzroci i
jednog i drugog, i sree i problema, u umu, a ne u vanjskom svijetu. Kada bismo mogli po itav dan odravati
um spokojnim i smirenim, nikada ne bismo proivljavali nikakve probleme ni mentalnu patnju. Na primjer,
ako nam um uvijek ostaje miran, ak i kada nas vrijeaju, kritiziraju, ili okrivljuju, ili kada izgubimo posao
ili prijatelje, neemo postati nesretni. Bez obzira na to
koliko se nae vanjske okolnosti oteale, dokle god
zadravamo spokoj i mirnou uma, one za nas nee
predstavljati problem. Stoga, ako elimo biti osloboeni od problema, samo je jedna stvar koju moemo
uiniti nauiti odravati smireno stanje uma slijedei
duhovni put.
Najvanija poanta razumijevanja uma je da se osloboenje od patnje ne moe pronai izvan uma. Trajno
se osloboenje moe pronai jedino proiavanjem
uma. Zato, elimo li se osloboditi problema i postii
trajan mir i sreu, trebamo poveavati svoje poznavanje i razumijevanje procesa razvoja naeg uma.
Postoje tri razine uma: grubi, suptilni i vrlo suptilni
um. U vrijeme naih snova, imamo svjesnost snova
kroz koju nam se pojavljuju raznorazni snovi; ova je
svjesnost suptilni um jer ju je teko prepoznati. Za
29
vrijeme dubokog sna, imamo samo jednu mentalnu

svjesnost, koja percipira samo prazninu. Ova svjesnost
se zove jasna svjetlost spavanja i vrlo je suptilan um
zato to ju je jako teko prepoznati.
Za vrijeme budnog stanja imamo svjesnost budnog
stanja kroz koju nam se pojavljuju razne stvari budnog
stanja. Ova svjesnost je grubi um zato to ju nije teko
prepoznati. Kad zaspimo, na grubi um, ili svjesnost
budnog stanja, rastapa se u na suptilni um spavanja.
Istovremeno, sve nae pojavnosti budnog stanja postaju
nepostojee; a kad spavamo duboko, na suptilni um
spavanja se rastopi u na vrlo suptilni um spavanja,
jasnu svjetlost spavanja. Na tom smo stupnju poput
mrtvaca. Zatim, uslijed odrane karmike veze s ovim
ivotom, iz jasne svjetlosti spavanja opet proizlazi na
grubi um, ili svjesnost budnog stanja i ponovno nam se
pojavljuju razne stvari budnog stanja.
Proces spavanja je vrlo slian procesu umiranja.
Razlika meu njima je u tome to kad umiremo, nai se
grubi i suptilni umovi rastvaraju u na vrlo suptilni um
smrti, poznat kao jasna svjetlost smrti. Zatim, uslijed
prestanka nae karmike veze s ovim ivotom, na vrlo
suptilni um naputa ovo tijelo, odlazi u idui ivot i
ulazi u novo tijelo, a zatim nam se pojavljuju raznorazne stvari tog idueg ivota. Sve je potpuno novo.
iva bia proivljavaju bezbrojne misli ili umove, a
svi su oni ili primarni umovi ili mentalni imbenici.
30
Detaljno objanjenje njih moe se nai u knjizi Kako

razumijeti svoj um.
Ako jasno shvatimo prirodu svog uma konano
emo spoznati da kontinuum naeg uma ne prestaje
kad umremo te nee biti osnove za dvojbu o postojanju
buduih ivota. Ako spoznamo postojanje svojih buduih ivota prirodno emo brinuti za svoje dobrostanje
i sreu u tim ivotima, i iskoristit emo ovaj ivot kako
bismo napravili odgovarajue pripreme. Ovo e nas
sprijeiti da potratimo svoj dragocjeni ljudski ivot na
brige samo ovog ivota. U tu svrhu je ispravno razumijevanje uma apsolutno nuno.
31
Uzmite dragocjene dragulje mudrosti i suosjeanja iz

vaze s blagom Kadam Dharme
Ponovno roenje
Trebamo znati da je nae spavanje nalik smrti, nae

sanjanje nalik prijelaznom stanju izmeu dva ponovna
roenja, a nae buenje nalik ponovnom raanju.
Ciklus ovo troje pokazuje postojanje budueg ponovnog roenja, kroz koje moemo shvatiti postojanje
naih bezbrojnih buduih ivota.
Mnogi ljudi vjeruju da, kad se tijelo pri smrti raspadne,
kontinuum uma prestaje i um prestaje postojati, kao
plamen svijee koji se ugasi kad sav vosak dogori.
Postoje ak i neki ljudi koji razmiljaju o samoubojstvu
u nadi da e se, ako umru, okonati i njihovi problemi i
patnje; ali ove su ideje potpuno pogrene. Kao to je ve
objanjeno, nae su tijelo i um odvojeni entiteti, pa se
tako, iako se tijelo pri smrti raspada, kontinuum uma ne
prekida. Um ne prestaje, ve jednostavno naputa ovo
sadanje tijelo i odlazi u naredni ivot. Nama obinim
biima, stoga, umjesto osloboenja, smrt samo donosi
nove patnje. Ne razumijevajui ovo, mnogi ljudi samoubojstvom unitavaju svoj dragocjeni ljudski ivot.
Postoji posebna duhovna praksa koja se zove prijenos svijesti u drugo tijelo, koja je bila dosta proirena
33
u drevnim vremenima. Mnogo je primjera ondanjih

praktiara koji su svoju svijest mogli prenijeti iz svog
tijela u neko drugo tijelo. Ako su um i tijelo isti entitet, kako bi moglo biti mogue da ti meditatori na ovaj
nain prenesu svoju svijest? ak i danas nije tako neuobiajeno da um prije smrti privremeno napusti fiziko
tijelo. Na primjer, mnogi su ljudi koji nisu duhovni
praktiari imali takozvana izvantjelesna iskustva.
Takoer, moemo stei razumijevanje prolih i
buduih ivota ispitivanjem procesa spavanja, sanjanja
i buenja, jer je on vrlo slian procesu smrti, meustanja i ponovnog roenja. Kada zaspimo, grubi se unutranji vjetrovi sakupljaju i rastvaraju unutar, a na um
postaje sve suptilniji, dok se ne pretvori u jasnu svjetlost spavanja. Dok se oituje jasna svjetlost spavanja
proivljavamo duboki san, a drugima nalikujemo na
mrtvaca. Kada ona prestane, na um postupno postaje
sve grublji a mi prolazimo kroz razne razine stanja sna.
Konano se ponovno uspostavljaju nae uobiajene
moi pamenja i mentalne kontrole, a mi se budimo.
Kada se to dogodi, svijet sna nestaje, a mi opet opaamo svijet budnog stanja.
Vrlo se slian proces dogaa kad umiremo. Kako
umiremo, nai se vjetrovi rastvaraju prema unutra i
na um progresivno postaje sve suptilniji, sve dok se ne
oituje vrlo suptilni um jasne svjetlosti smrti. Iskustvo
jasne svjetlosti smrti vrlo je slino iskustvu dubokog
34
PONOVNO ROENJE
sna. Nakon to jasna svjetlost smrti prestane, proivljavamo stupnjeve meustanja koje je stanje nalik snu,
a dogaa se izmeu smrti i ponovnog roenja. Poslije
par dana, ili tjedana, meustanje zavrava, a mi se
ponovno raamo. Isto kao to svijet sna nestaje kada
se budimo iz sna i opet opaamo svijet budnog stanja,
tako, kad se ponovno raamo, pojavnosti meustanja
nestaju, a mi opaamo svijet naeg novog ivota.
Jedina je znaajna razlika izmeu procesa spavanja, sanjanja i buenja, i procesa smrti, meustanja i
ponovnog roenja u tome to nakon prestanka jasne
svjetlosti spavanja veza izmeu naeg uma i sadanjeg
tijela ostaje netaknuta, dok se nakon prestanka jasne
svjetlosti smrti ova veza prekida. Ako kontempliramo
o ovome, stei emo jasno razumijevanje o postojanju
prolih i buduih ivota.
Mi uglavnom vjerujemo da su stvari koje opaamo
u snovima nestvarne, a da su stvari koje opaamo kad
smo budni istinite; ali u stvarnosti je sve to opaamo
poput sna, utoliko to je sve samo puka pojavnost
umu. Snovi imaju veliko znaenje za one koji ih mogu
ispravno tumaiti. Na primjer, ako sanjamo da posjeujemo odreenu zemlju u kojoj nismo bili u ovom
ivotu, na e san ukazivati na jednu od etiri stvari:
da smo bili u toj zemlji u prolom ivotu, da emo je
posjetiti kasnije u ovom ivotu, da emo je posjetiti u
buduem ivotu, ili da ima neko osobno znaenje za
35
nas, kao to bi imala da smo, na primjer, nedavno iz te

zemlje primili pismo ili gledali televizijski program o
njoj. Slino, ako sanjamo o letenju, to moe znaiti da
smo u prolom ivotu bili bie koje je moglo letjeti, kao
ptica ili meditator sa udotvornim moima, ili moe
predskazivati da emo postati takvo bie u budunosti.
San o letenju moe imati i manje doslovno znaenje, te
simbolizirati poboljanje naeg zdravlja ili stanja uma.
Upravo uz pomo snova sam otkrio gdje se ponovno
rodila moja majka nakon njene smrti. Neposredno prije
svoje smrti, moja je majka zadrijemala na par minuta i
kad se probudila rekla je mojoj sestri, koja ju je njegovala, da me sanjala i da sam joj u snu ponudio tradicionalni bijeli al. Ja sam pretpostavio da ovaj san znai
da u biti u mogunosti pomoi svojoj majci u njenom
iduem ivotu i tako sam se, nakon to je umrla, svaki
dan molio da se ponovno rodi u Engleskoj, gdje sam
ivio, kako bih imao mogunost sresti i prepoznati njezinu reinkarnaciju. Upuivao sam snane molitve ne
bih li dobio neke jasne znakove o tome gdje bi se mogla
nai reinkarnacija moje majke.
Kasnije sam sanjao tri sna koja su se inila znaajnima.
U prvom sam sanjao da sam sreo majku na mjestu za
koje sam mislio da je Engleska. Upitao sam je kako je
putovala od Indije do Engleske, ali je ona odgovorila
da nije dola iz Indije nego iz vicarske. U drugom sam
snu sanjao da sam vidio majku kako pria sa skupinom
36
PONOVNO ROENJE
ljudi. Priao sam joj i progovorio tibetanski, ali inilo

se da ne razumije to govorim. Dok je bila iva moja
je majka govorila samo tibetanski, ali u ovom je snu
teno govorila engleski. Pitao sam je zato je zaboravila
tibetanski, ali ona nije odgovorila. Kasnije sam u istom
snu sanjao o zapadnjakom paru koji mi je pomagao u
razvoju mojih duhovnih djelatnosti u Britaniji.
Oba su sna izgledala kao da daju naslutiti gdje bi se
moja majka mogla ponovno roditi. Dva dana nakon
drugoga sna posjetio me suprug iz branog para o
kojem sam sanjao i rekao mi da mu je supruga trudna.
Odmah sam se sjetio svog sna i pomislio da bi njena
beba mogla biti reinkarnacija moje majke. injenica
da je u snu moja majka zaboravila tibetanski i govorila
samo engleski ukazivala je na to da e se ona ponovno
roditi u zemlji u kojoj se govori engleski, a prisustvo
ovog para u snu moglo je biti pokazatelj da e joj oni
biti roditelji. Tada sam izveo tradicionalno predskazivanje zajedno s ritualnim molitvama, i ono je pokazalo
da je njihovo dijete reinkarnacija moje majke. Bio sam
vrlo sretan, ali nikome nisam nita rekao.
Jedne sam noi stalno sanjao svoju majku. Sljedee
sam jutro paljivo razmislio o cijeloj stvari i donio
odluku. Ako se dijete rodilo te noi, onda je ono definitivno reinkarnacija moje majke, ali ako nije, trebao
bih izvriti daljnje provjere. Odluivi ovako, telefonirao sam suprugu koji mi je prenio dobre vijesti da
37
je njegova supruga upravo sino rodila djevojicu.

Bio sam oduevljen i izveo sam posebnu ponudbenu
ceremoniju.
Nakon nekoliko dana nazvao me djetetov otac i rekao
mi da ako recitira mantru Buddhe Avalokiteshvare, OM
MANI PEME HUM, dok beba plae, ona odmah prestane
plakati i doima se kao da slua mantru. Pitao me zato
je to tako, a ja sam mu rekao da je to zbog njenih sklonosti iz prolog ivota. Znao sam da je tijekom cijelog
svog ivota moja majka s jakom vjerom recitirala ovu
mantru.
Djetetu su dali ime Amaravajra. Kada je kasnije
Kuten lama, brat moje majke, posjetio Englesku i vidio
Amaravajru po prvi put, bio je zapanjen time koliko
je ona bila srdana prema njemu. Rekao je da se inilo
kao da ga je prepoznala. Ja sam imao isto iskustvo. Iako
sam mogao samo vrlo rijetko posjeivati dijete, ono je
uvijek bilo vrlo sretno to me vidi.
Kada je Amaravajra poela govoriti, jednoga je dana
pokazala psa i rekla kyi, kyi. Poslije ovoga bi esto
govorila kyi kada bi vidjela psa. Njen me otac pitao
da li kyi neto znai, i ja sam mu rekao da u dijalektu
zapadnog Tibeta, gdje je ivjela moja majka, kyi
znai pas. Ovo nije bila jedina tibetanska rije koju je
mala djevojica spontano izrekla.
Kasnije sam preko sestrinog supruga uo da je
poslije smrti moje majke tibetanski astrolog predvidio
38
PONOVNO ROENJE
da e mi se majka roditi kao ensko u zemlji s jezikom

drugaijim od tibetanskog. Ovo je pria iz mog osobnog iskustva, ali ako potraimo, moemo nai mnogo
drugih istinitih pria o tome kako su ljudi prepoznali
reinkarnacije svojih mueva, ena, Uitelja, roditelja,
prijatelja i drugih.
U zapadnom je Tibetu, blizu mog prvog samostana,
ivio jedan ovjek koji je slovio za osobu loe naravi.
On je sakupio mnogo srebrnjaka i stavio ih u ajnik,
to je tajio ak i od svoje ene. Kasnije, dok je leao na
samrti, iz vezanosti za srebrnjake poela ga je opsjedati
misao da bi ih netko mogao ukrasti. Pokuao je rei
svojoj eni za srebrnjake, ali kako je bio veoma slab,
mogao je ponavljati samo jednu rije, tib, to znai
ajnik. uvi ovo, ena je pretpostavila da on eli aja,
ali kada bi mu ponudila aj on za njega nije mario.
Ubrzo nakon toga je umro.
Neto kasnije, ena je pronala sakriveni ajnik.
Pitajui se zato je tako teak, otvorila je poklopac i
otkrila srebrnjake. Omotana oko njih, leala je mala
zmija. Uplaivi se zmije, pozvala je obitelj, koja je
zajednikim snagama pokuavala zmiju ukloniti iz ajnika. Meutim, koliko god se oni trudili, zmija se nije
dala od srebrnjaka. Bili su iznenaeni i zbunjeni zbog
ovoga, i pitali su se odakle je uope dola ta zmija.
ena se tada prisjetila posljednjih rijei svoga mua
i shvatila je da joj je u vrijeme smrti pokuavao rei
39
za srebrnjake. Ali odakle zmija? I zato je bila toliko

privrena srebrnjacima? Odluila je posjetiti vidovitog
jogina koji je ivio u blizini i on joj je rekao da je zmija
reinkarnacija njenog mua. Zbog djela koja je poinio
iz ljutnje, i zbog svoje vezanosti za srebrnjake dok je
umirao, ponovno se rodio kao zmija i uao u ajnik
kako bi bio blizu srebrnjaka. Suznih oiju ena je preklinjala jogina, Molim te, reci mi to mogu napraviti
kako bih pomogla svome muu. On joj je predloio da
ponudi srebrnjake jednoj oblinjoj zajednici redovnike
Sanghe i zatrai od njih da se mole kako bi njen suprug
bio osloboen od ponovnog roenja kao ivotinja.
Kontemplirajui o ovakvim priama s pozitivnim
umom i razmiljajui o prirodi uma, te o analogiji sa
spavanjem, sanjanjem i buenjem, sigurno emo stei
duboko razumijevanje postojanja buduih ivota. Ovo
je znanje veoma dragocjeno i pomae nam u stjecanju
velike mudrosti. Razumjet emo da je srea buduih
ivota vanija od sree ovoga ivota i to iz jednostavnog razloga to su bezbrojni budui ivoti daleko dulji
od ovog jednog kratkog ljudskog ivota. Ovo e nas
motivirati da se pripremamo za sreu u svojim bezbrojnim buduim ivotima, ili da odbacivanjem svojih
zabluda uloimo trud u postizanje trajnog osloboenja
od patnje.
40
Uivajte u istoi svog uma i svojih djela
Smrt
Nitko ne eli patiti. Danju i nou, ak i u snovima,

instinktivno pokuavamo izbjei ak i najmanju patnju.
Ovo pokazuje da je trajno osloboenje od patnje ono
to zapravo duboko u sebi traimo, iako toga nismo
potpuno svjesni.
Postoje razdoblja u kojima smo osloboeni tjelesne
patnje i mentalnih boli, ali ona nikada ne potraju dulje.
Ne treba puno da nam tijelo opet postane neudobno
ili bolesno, a um poremeen brigama i nezadovoljstvom. Kad god nadvladamo odreeni problem, samo
je pitanje vremena kad e neki novi zauzeti njegovo
mjesto. Ovo pokazuje da, usprkos svojoj elji za trajnim osloboenjem od patnje, nikako ne uspijevamo
postii to osloboenje. Dokle god zablude ostaju u
naim umovima, neemo se moi potpuno osloboditi
patnje. Moemo uivati u trenucima odmora, ali ubrzo
e se nai problemi vratiti. Jedini nain kojim konano
moemo privesti svoju patnju kraju je da slijedimo
duhovni put. Kako u dubini svoga srca svatko eli
potpunu slobodu od patnje, oito je da zapravo svatko
treba slijediti duhovni put.
42
SMRT
S obzirom na to da je naa elja za svjetovnim uicima toliko snana, imamo malo ili nimalo zanimanja za duhovnu praksu. S duhovnog je stanovita taj
manjak zanimanja za duhovnu praksu vrsta lijenosti
koja se zove lijenost vezanosti. Dokle god imamo
takvu lijenost, vrata osloboenja za nas e ostati zatvorena, a posljedino tome i dalje emo proivljavati jade
u ovom ivotu i beskrajne patnje iz ivota u ivot.
Nain na koji moemo nadvladati ovu lijenost je meditiranje na smrt.
Trebamo kontemplirati i meditirati na svoju smrt
uvijek iznova, sve dok ne steknemo duboku spoznaju
smrti. Iako na intelektualnoj razini svi znamo da emo
na koncu umrijeti, naa svjesnost o smrti ostaje povrna.
S obzirom na to da nas intelektualno znanje ne dira
u srce, svakog dana i dalje mislimo, Neu umrijeti
danas, neu umrijeti danas. ak i na dan svoje smrti
jo uvijek razmiljamo o tome to emo raditi sljedei
dan ili tjedan. Ovaj um koji svakoga dana misli, Neu
umrijeti danas nas zavarava vodi nas u pogrenom
smjeru i uzrokuje da na ljudski ivot postane isprazan.
S druge strane, meditiranjem na smrt postupno emo
zamijeniti tu varljivu misao, Neu umrijeti danas,
nevarljivom milju, Danas mogu umrijeti. Um koji
svakoga dana spontano misli, Danas mogu umrijeti je
spoznaja smrti. Ova spoznaja je ona koja izravno iskorjenjuje lijenost vezanosti i otvara vrata duhovnog puta.
43
Openito govorei, moda umremo danas, a moda

i ne to ne znamo. No ako svakoga dana mislimo,
Danas moda neu umrijeti, ta e nas misao zavarati
zato to dolazi iz naeg neznanja; dok nas, ako umjesto
toga svakog dana mislimo, Danas mogu umrijeti, ova
misao nee zavarati zato to dolazi iz nae mudrosti.
Ova e korisna misao sprijeiti nau lijenost vezanosti i potaknut e nas da se pripremimo za dobrostanje
svojih bezbrojnih buduih ivota ili da uloimo veliki
trud u stupanje na put do osloboenja. Na ovaj emo
nain uiniti svoj ljudski ivot smislenim.
Da bismo meditirali na smrt, kontempliramo kako
je naa smrt sigurna, a as smrti krajnje neizvjestan.
Zatim, trebamo shvatiti da nam u vrijeme smrti i nakon
smrti samo duhovna praksa moe pomoi.
SMRT JE SIGURNA
Smrt e sigurno doi i nema niega to bi je moglo sprijeiti. Kontempliramo:

Bez obzira na to gdje sam roen, bilo to u sretnim ili
nesretnim stanjima postojanja, na koncu u morati
umrijeti. Bilo da sam roen u najsretnijim uvjetima
samsare ili u najdubljem paklu, morat u doivjeti smrt.
Koliko god daleko otiao, nikada neu nai mjesto na
kojemu se mogu sakriti od smrti, ak ni ako odem daleko
u svemir, ili se zakopam duboko u zemlju.
44
SMRT
Nitko tko je ivio u prvom stoljeu nije iv jo i danas,

niti je itko iz drugog stoljea, i tako dalje, ostao iv sve
do danas. Preivjela su jedino njihova imena. Svi koji su
ivjeli prije dvjesto godina umrli su, a svi koji sada ive,
za dvije stotine godina bit e mrtvi.
Kontemplirajui ove stavke, trebali bismo se upitati,
Mogu li ja jedini nadivjeti smrt?
Kad naa karma za proivljavanje ovog ivota bude
pri kraju, nitko i nita nee moi sprijeiti nau smrt.
Kad doe vrijeme smrti, neemo joj moi pobjei.
Kad bi bilo mogue sprijeiti smrt pomou vidovitosti ili udotvornih moi, oni koji su imali takve moi
bili bi besmrtni, ali ak i vidovnjaci umiru. Najmoniji
monarsi koji su vladali ovim svijetom bili su bespomoni pred snagom smrti. Kralj zvijeri, lav, koji moe
ubiti slona, u trenu biva uniten kad se susretne s
Gospodarom smrti. ak ni milijarderi ne znaju kako
izbjei smrt. Oni je ne mogu omesti mitom, niti sebi
kupiti vrijeme, govorei, Odgodi li moju smrt, dat u
ti blago kakvo nisi ni sanjala.
Smrt je neumoljiva i s njom se ne moe pregovarati.
Ona je nalik uruavanju velike planine u sva etiri
smjera; nema naina da se njezino razaranje obuzda.
Isto vrijedi i za starenje i bolest. Starost napreduje,
kradom potkopavajui nau mladost, snagu i ljepotu.
Iako gotovo i nismo svjesni tog procesa, on se ve
45
dogaa i ne moe se obrnuti. Bolest unitava udobnost,

mo i snagu naih tijela. Ukoliko nam lijenici pomognu izlijeiti prvu bolest, na njeno mjesto ve dolazi
druga, sve dok se, na kraju, bolest ne moe izlijeiti,
i mi umremo. Ne moe se pobjei ni od bolesti ni od
smrti. Ne moemo ih ublaiti bogatstvom niti upotrijebiti arobne moi kako bi ih uklonili. Svako pojedino
bie na ovom svijetu mora propatiti starost, bolest i
smrt.
Na se ivotni vijek ne moe produljiti i zapravo
se neprestano skrauje. Od trenutka zaea neumitno
idemo prema smrti, ba kao to trkai konj galopira
prema cilju. No i trkai konji ponekad uspore svoj ritam,
ali u svojoj trci prema smrti mi nikada ne zastajemo, ni
na trenutak. Na ivot istjee i dok spavamo i dok smo
budni. Svako se vozilo s vremena na vrijeme zaustavlja i prekida putovanje, ali na se ivotni vijek nikada
ne prestaje skraivati. U trenu nakon roenja, dio je
naega ivotnog vijeka ve nestao. ivimo u samom
zagrljaju smrti. Nakon roenja nemamo slobode zastati
ni na minutu. Hrlimo prema zagrljaju Gospodara smrti
poput trkaa na utrci. Moda mislimo da smo meu
ivima, ali sam na ivot je autoput smrti.
Pretpostavimo da nam lijenik objavi kako imamo
neizljeivu bolest i da nam je preostalo tjedan dana
ivota. Kad bi nam tada prijatelj ponudio fantastian
dar, poput dijamanta, novog automobila ili besplatnog
46
SMRT
ljetovanja, ne bismo se tome previe veselili. Ali, u

stvarnosti, naa je sudbina upravo takva, jer svi patimo
od smrtne bolesti. Kako je nesmotreno biti suvie zainteresiran za prolazne uitke ovog kratkog ivota!
Ako nam je teko meditirati na smrt, moemo sluati
sat koji otkucava i biti svjesni kako svaki otkucaj oznaava kraj jednog trenutka naeg ivota i pribliava nas
smrti. Moemo zamisliti da Gospodar smrti ivi nedaloko od nas i dok sluamo sat kako otkucava, moemo
zamisliti sebe kako iz trenutka u trenutak kroimo
prema smrti. Na taj emo nain shvatiti kako putujemo
prema smrti bez i trenutka odmora.
Na je svijet prolazan kao jesenji oblaci, a nae su
roenje i smrt poput ulaska i izlaska glumca na pozornicu. Glumci esto mijenjaju svoje kostime i svoje
uloge, izlazei na pozornicu pod mnogim razliitim
krinkama. Na isti nain, iva bia stalno preuzimaju
razne oblike i ulaze u nove svjetove. Ponekad su ljudska bia, ponekad ivotinje, a ponekad uu u pakao.
Trebali bismo razumjeti da ivotni vijek ivih bia prolazi poput munje na nebu i nestaje brzo poput vode
koja pada s visoke planine.
Smrt e doi bez obzira na to jesmo li nali vremena
za duhovnu praksu ili ne. Iako je ivot kratak, ne bi
bilo tako loe kada bismo imali mnogo vremena za
duhovnu praksu, ali veina je naeg vremena zauzeta
spavanjem, radom, jelom, kupovanjem, razgovorima
47
i tako dalje, to ostavlja vrlo malo vremena za istu

duhovnu praksu. Nae se vrijeme lako potroi u bavljenju drugim poslovima, sve dok jednom, iznenada,
ne umremo.
Stalno mislimo kako imamo mnogo vremena za
duhovnu praksu, ali ako poblie ispitamo svoj nain
ivota, vidjet emo da prou dani i dani, a da se ozbiljnije ne prihvatimo prakse. Ako ne naemo vremena za
isto uputanje u duhovnu praksu, u trenutku smrti
osvrnut emo se na svoj ivot i shvatiti da nam je bio od
slabe koristi. Meutim, ako meditiramo na smrt, razvit
emo iskrenu elju za istom praksom i prirodno emo
poeti prilagoavati svoj dnevni ritam tako da ukljui
barem malo vremena za praksu. Na kraju emo nalaziti
vie vremena za praksu nego za druge stvari.
Ako opetovano meditiramo na smrt moemo se prestraiti, ali nije dovoljno samo osjeati strah. Jednom
kad smo razvili prikladan strah od toga da umremo
nespremni, trebamo potraiti neto to e nam pruiti
stvarnu zatitu. Putovi buduih ivota vrlo su dugi i
nepoznati. Moramo proivljavati ivot za ivotom i
ne moemo biti sigurni gdje emo se ponovno roditi
hoemo li morati slijediti putove u nesretna stanja
postojanja ili putove u sretna podruja. Nemamo nikakve slobode ili neovisnosti, ve moramo ii kamo god
nas naa karma odvede. Stoga, trebamo pronai neto
to e nam pokazati siguran put do buduih ivota,
48
SMRT
neto to e nas usmjeriti prema ispravnim putovima i

drati nas podalje od pogrenih putova. Naa imovina
i uici ovoga ivota ne mogu nas zatititi. Budui da
samo duhovna uenja otkrivaju besprijekoran put koji
e nam pomoi i zatititi nas u budunosti, moramo
uloiti trud tijelom, govorom i umom kako bismo u
praksi primijenili duhovna uenja poput onih opisanih
u ovoj knjizi. Jogin Milarepa je rekao:
Vie je strahova u buduim ivotima nego u ovom.
Jeste li pripremili neto da vam pomogne? Ako se
niste pripremili za svoje budue ivote, uinite to
sada. Jedina je zatita protiv tih strahova praksa
svetih duhovnih uenja.
Razmislimo li o svom ivotu, vidjet emo da smo proivjeli mnogo godina bez zanimanja za duhovnu praksu,
a da ak i sada, kada imamo elju za prakticiranjem,
ipak, zbog lijenosti, ne prakticiramo isto. Veliki uenjak po imenu Gungtang je rekao:
Dvadeset sam godina proveo ne elei prakticirati
duhovna uenja. Sljedeih sam dvadeset godina
proveo mislei kako mogu prakticirati kasnije.
Tada sam proveo jo dvadeset godina zaokupljen
drugim stvarima i alei zbog injenice to se
nisam upustio u duhovnu praksu. To je pria o
mom ispraznom ljudskom ivotu.
49
Ovo bi mogla biti naa ivotna pria, ali ako meditiramo na smrt, izbjei emo traenje dragocjenog ljudskog ivota i teit emo tome da ga uinimo smislenim.
Kontempliranjem ovih stavki trebali bismo duboko
misliti: Svakako u umrijeti. S obzirom na to da nam
je u trenutku smrti samo duhovna praksa od stvarne
pomoi, donosimo vrstu odluku, Moram duhovna
uenja, Dharmu, primijeniti u praksi. Kada nam se u
umu snano i jasno pojavi ova nova misao, zadrimo je
jednousmjereno, bez distrakcija kako bismo se to vie
zbliili s tom milju, sve dok je vie nikada ne smetnemo s uma.
VRIJEME NAE SMRTI JE NEIZVJESNO
Ponekad se zavaravamo mislei, Mlad sam i stoga

neu tako skoro umrijeti, ali moemo vidjeti koliko
je pogrena ova misao ako samo promotrimo koliko
mladih ljudi umre prije svojih roditelja. Ponekad
mislimo, Zdrav sam i stoga neu ubrzo umrijeti, ali
moemo vidjeti da ljudi koji su zdravi i koji se brinu
za bolesne ponekad umru prije svojih pacijenata. Ljudi
koji idu u posjet prijateljima u bolnicu mogu umrijeti
prije njih u prometnoj nesrei, jer se smrt ne ograniava
iskljuivo na one koji su stari ili bolesni. Netko tko je
ujutro iv i zdrav moe do popodne umrijeti, a onaj tko
50
SMRT
je dobro kad ode spavati moe umrijeti prije nego to

se ujutro probudi. Neki ljudi umru dok jedu, a drugi
umru usred razgovora. Neki ljudi umru im se rode.
Smrt moe doi bez ikakva upozorenja. Taj neprijatelj moe doi bilo kada, a esto udara brzo, kad ga
najmanje oekujemo. Moe doi dok se vozimo na
neku zabavu, dok ukljuujemo televizor, ili dok u sebi
mislimo, Neu umrijeti danas i pravimo planove za
ljetne praznike ili umirovljenje. Gospodar smrti moe
nam se prikrasti kao to se tamni oblaci kradom ire
nebom. Ponekad je kada uemo u kuu nebo vani isto
i jasno, a kada ponovno izaemo prekriveno oblacima.
Na isti nain, smrt moe brzo baciti svoju sjenu na na
ivot.
Mnogo je vie uvjeta koji pogoduju smrti nego
opstanku. Iako je naa smrt sigurna, a ivotni vijek neodreen, ne bi bilo tako loe kad bi okolnosti koje vode
smrti bile rijetke, ali ima nebrojeno mnogo vanjskih i
unutarnjih okolnosti koje nam mogu donijeti smrt.
Vanjska okolina uzrokuje smrt putem gladi, poplava,
poara, potresa, zagaenja i tako dalje. Na slian nain,
etiri unutarnja tjelesna elementa zemlje, vode, vatre
i vjetra uzrokuju smrt ako se njihov meusobni sklad
poremeti i jedan od njih se previe razvije. Kada su ovi
unutarnji elementi u meusobnom skladu, za njih se
kae da su kao etiri zmije iste vrste i snage koje ive
zajedno u miru, ali kada se sklad poremeti, to je kao da
51
jedna zmija odjednom postane jaa od ostalih i prodre

ih, dok konano i sama ne skapa od gladi.
Osim ovih neivih uzroka smrti i druga nam iva
bia poput kradljivaca, neprijateljskih vojnika i divljih
zvijeri takoer mogu donijeti smrt. ak se i stvari koje
ne smatramo prijetnjom, o kojima razmiljamo kao
o neemu to podrava i titi na ivot, poput nae
kue, automobila ili najboljeg prijatelja, mogu pokazati kao uzroci nae smrti. Ljude ponekad zgnjee njihove kue, ili umru nakon pada s vlastitih stepenica,
a svakoga dana mnogo ljudi strada u svojim automobilima. Neki ljudi umiru na ljetovanjima, a neke ubiju
njihovi hobiji i razonode, kao jahai koji su baeni u
svoju smrt. Sama hrana koju jedemo kako bi nahranili
i odrali svoj ivot, moe biti uzrok smrti. ak i nai
prijatelji i ljubavnici mogu nehotice ili namjerno postati
uzrocima nae smrti. U vijestima itamo kako ljubavnici ponekad ubiju jedni druge, a roditelji svoju djecu.
Istraimo li paljivo, neemo moi pronai niti jedan
svjetovni uitak koji nije potencijalni uzrok smrti, i koji
je iskljuivi uzrok ostanka na ivotu. Veliki je uenjak
Nagarjuna rekao:
Odravamo svoj ivot usred tisua okolnosti koje
prijete smru. Naa je ivotna sila poput plamena
svijee na vjetru koji se lako ugasi vjetrovima smrti
koji puu iz svih pravaca.
52
SMRT
Svaka je osoba stvorila karmu da odreeno vrijeme

ostane u ovom ivotu, ali poto se ne moemo sjetiti
kakvu smo karmu stvorili, ne moemo znati ni tono
trajanje svog sadanjeg ivota. Mogue je da umremo
preranom smru i prije nego to ispunimo svoj ivotni
vijek, zato to moemo iscrpiti svoje zasluge, uzroke
dobre kobi, prije nego to smo iscrpili karmu koja odreuje na ivotni vijek. Ako se to dogodi, obolimo do te
mjere da nam lijenici ne mogu pomoi, ili otkrijemo
da ne moemo doi do hrane i ostalih potreptina za
odravanje ivota. Meutim, ak i ako se ozbiljno razbolimo, ako nam ivotni vijek nije istekao i jo uvijek
imamo zasluga, moemo nai sve uvjete neophodne za
oporavak.
Ljudsko je tijelo vrlo krhko. Iako ima mnogo uzroka
smrti, stanje ne bi bilo toliko loe da nam je tijelo snano
poput elika, ali ono je njeno. Nisu potrebne puke
i bombe da se uniti nae tijelo; moe ga se unititi i
malom iglom. Kao to je Nagarjuna rekao:
Mnogo je unititelja nae ivotne sile.
Nae je ljudsko tijelo poput mjehuria vode.
Ba kao to mjehuri vode pukne im ga se dotakne,
tako i jedna kapljica vode u srcu ili najmanja ogrebotina od otrovnog trna, moe prouzroiti nau smrt.
Nagarjuna je rekao da e do kraja ovog eona cijeli svjetovni sustav nestati u vatri, i da od njega nee ostati ni
53
pepeo. S obzirom na to da e cijeli univerzum postati

prazan, nema ni potrebe rei kako e najbre propasti
ovo osjetljivo ljudsko tijelo.
Moemo razmotriti proces svog disanja i kako se
nastavlja bez prekida izmeu udisaja i izdisaja. Kada
bi se prekinuo, umrli bismo. Ipak, ak i dok spavamo i
naa panja vie ne funkcionira, nae se disanje nastavlja, iako u mnogim drugim pogledima nalikujemo
leu. Nagarjuna kae: To je najdivnija stvar! Kada se
ujutro probudimo trebali bismo se radovati, mislei,
Kako je udesno to je moje disanje odralo moj ivot
dok sam spavao. Da je prestalo tijekom noi, sada bih
bio mrtav.
Promiljajui o tome kako je vrijeme nae smrti potpuno neizvjesno i shvaajui da nema nikakvog jamstva da neemo umrijeti jo danas, trebali bismo, danju
i nou, duboko misliti, Moda umrem danas, moda
umrem danas. Meditirajui na ovaj osjeaj, doi emo
do snane odlunosti:
Budui da u ubrzo morati otii s ovoga svijeta, vezivanje za stvari ovoga ivota nema nikakvog smisla.
Umjesto toga, primit u k srcu pravu bit svog ljudskog
ivota i iskreno se upustiti u duhovnu praksu.
to to znai upustiti se u duhovnu praksu? Kad
prakticiramo duhovna uenja koja su metode za kontroliranje naih zabluda kao to su nekontrolirana
54
SMRT
elja, ljutnja i neznanje, uputamo se u istu duhovnu

praksu, a to znai da slijedimo ispravan duhovni put.
ista duhovna praksa ima tri razine: (1) praksa osobe
poetnog dosega, (2) praksa osobe srednjeg dosega i
(3) praksa osobe velikog dosega. Detaljno objanjenje
ove tri razine nalazi se u knjigama Radostan put do sree
i Moderni budizam.
55
Sluajte dragocjeni zvuk koljke Dharme i kontemplirajte i meditirajte na njegov smisao
Karma
Karma znai djela: djela naeg tijela, govora i uma. Ova

tema je vrlo smislena. Cijeli svoj ivot prisiljeni smo
proivljavati raznorazne patnje i probleme bez izbora
zato to ne razumijemo koja djela valja odbaciti a koja
djela valja prakticirati. Kad bismo imali to znanje i primijenili ga u praksi, ne bi bilo osnove za proivljavanje
patnje i problema.
Zakon karme je posebna instanca zakona uzroka i
posljedice, prema kojem su sva naa djela tijela, govora
i uma uzroci, a sva naa iskustva njihove posljedice.
Zakon karme objanjava zato svaki pojedinac ima
jedinstvenu narav, jedinstvenu tjelesnu pojavnost i
jedinstvena iskustva. Sve su ovo razliite posljedice
bezbrojnih djela koja je svaki pojedinac poinio u prolosti. Ne moemo nai dvije osobe koje su stvorile potpuno istu povijest djela tijekom svojih prolih ivota,
pa tako ne moemo nai ni dvije osobe sa identinim
stanjima svijesti, identinim iskustvima ili identinom
tjelesnom pojavnou. Svaka osoba ima razliitu pojedinanu karmu. Neki ljudi uivaju dobro zdravlje,
dok su drugi stalno bolesni. Neke se ljude smatra vrlo
57
lijepima, dok se druge smatra vrlo runima. Neki ljudi

imaju vedru narav kojoj je lako udovoljiti, dok su drugi
mrgodni i rijetko emu se vesele. Neki ljudi lako razumiju znaenja duhovnih uenja, dok ih drugi smatraju
tekima i nerazumljivima.
Svako djelo koje izvrimo ostavlja otisak, ili potencijal, na naem vrlo suptilnom umu, a iz svakog otiska
na koncu proizlazi njegova posljedica. Na je um poput
polja, a vrenje djela je poput sijanja sjemena u tom
polju. Vrlinska djela siju sjeme budue sree, a nevrlinska djela siju sjeme budue patnje. To sjeme ostaje
neaktivno u naem umu sve dok se ne sakupe uvjeti
potrebni za njegovo dozrijevanje, a onda proizvede
svoju posljedicu. Katkad treba proi mnogo ivota
nakon to je izvreno izvorno djelo dok se to dogodi.
Zbog svoje smo karme, ili djela, roeni u ovom
neistom, okaljanom svijetu i proivljavamo tolike
potekoe i probleme. Naa su djela neista jer nam je
um okaljan unutarnjim otrovom samoprianjanja. To
je temeljni razlog zbog kojeg proivljavamo patnju.
Patnja je stvorena naim djelima ili karmom nije nam
dodijeljena kao kazna. Patimo zato to smo sakupili
mnoga nevrlinska djela u svojim prijanjim ivotima.
Izvor ovih nevrlinskih djela nae su zablude, poput
ljutnje, vezanosti i samoprianjajueg neznanja.
Jednom kad proistimo svoj um od samoprianjanja
i svih drugih zabluda, sva e naa djela biti prirodno
58
KARMA
ista. Kao rezultat naih istih djela, ili iste karme, sva
e naa iskustva biti ista. Obitavat emo u istom svijetu, s istim tijelom, uivati iste uitke i biti okrueni
istim biima. Nee vie biti ni najmanjeg traka patnje,
neistoe ili problema. To je nain da se pronae prava
srea unutar vlastitog uma.
OPE ZNAAJKE KARME
Za svako izvreno djelo proivljavamo slinu posljedicu. Ako vrtlar zasadi sjeme ljekovite biljke, niknut e
ljekovita, a ne otrovna biljka, ali ako ne posadi nikakvo sjeme, nee niknuti nita. Na slian nain, ako
vrimo pozitivna djela iskusit emo sretne rezultate a
ne nesretnost, ako vrimo negativna djela iskusit emo
samo nesretne rezultate, a ako vrimo neutralna djela
iskusit emo neutralne rezultate.
Na primjer, ako sada proivljavamo ikakav mentalni
nemir, to je zbog toga to smo u prolosti uznemiravali umove drugih. Ako proivljavamo bolnu tjelesnu
bolest to je zbog toga to smo u prolosti drugima
nanosili bol, poput one kad druge tuemo ili gaamo,
namjerno propisujemo krive lijekove ili im sluimo
otrovnu hranu. Ako nismo stvorili karmiki uzrok za
obolijevanje, nemogue nam je iskusiti patnju tjelesne
bolesti, ak i ako se zateknemo usred epidemije od
koje svi oko nas umiru. Na primjer, oni koji su postigli
59
nirvanu, vrhunski trajni unutarnji mir nikada ne proivljavaju nikakvu tjelesnu ili mentalnu bol zato to su
se prestali uputati u tetna djela i zato to su proistili
sve nevrlinske potencijale koji su glavni uzroci boli.
Glavni uzrok patnje neimatine je djelo krae. Glavni
uzroci doivljaja ugnjetavanja su to smo druge gledali
s visoka, tukli ih ili traili rad od ljudi nieg poloaja, ili
smo prezirali druge umjesto da smo im iskazali brinu
dobrotu. Glavni uzroci patnji odvojenosti od prijatelja
i obitelji su djela poput zavoenja tuih partnera ili
namjernog otuivanja njihovih prijatelja i ljudi koji za
njih rade.
Obino pretpostavljamo da se loa iskustva javljaju
iskljuivo u ovisnosti o okolnostima ovog sadanjeg
ivota. S obzirom na to da veinu njih ne moemo
protumaiti u tim okvirima, esto osjeamo da su neobjanjiva i nezasluena i da na svijetu nema pravde. U
stvarnosti, veina naih iskustava u ovome ivotu uzrokovana je djelima koja smo poinili u prolim ivotima.
Kroz sljedei primjer koji je dan u budistikim spisima, moemo poeti shvaati kako naa iskustva u
ovom ivotu proizlaze iz djela iz prethodnih ivota,
kao i kako se tijekom vremena rezultati djela uveavaju,
ba kao to malo sjeme moe izrasti u golemo drvo. Bila
jednom redovnica po imenu Upala koja je prije zareenja proivjela nezamislive strahote. Od dvoje djece
koje je imala s prvim suprugom, jedno se utopilo a
60
KARMA
drugo je akal zvjerski nasmrt raskomodao. Mua joj je

kasnije usmrtila otrovna zmija. Izgubivi obitelj, Upala
se vratila u roditeljski dom, ali je netom nakon njenog
povratka kua do temelja izgorila. Upala se preudala i
rodila dijete, no novi mu joj je bio alkoholiar. Jedne
se noi toliko opio da je ubio vlastitio dijete a Upalu
prisilio da jede meso mrtvog djeteta. Pobjegla je od tog
ludog ovjeka u drugu zemlju, no tamo je dospjela u
ruke bande lopova koji su je zarobila i natjerali da je
uda za njihovog vou. Nekoliko godina kasnije njenog
su treeg mua uhvatili i u skladu s obiajima te zemlje,
ivu su je s njim zakopali. Meutim, lopovi su snano
eljeli Upalu pa su je iskopali i prislili na ivot s njima.
Doivjevi sve ove strane jade i nesree, Upala je
razvila snanu elju da pronae osloboenje od svake
vrste postojanja u patnji, pa je tako potraila Buddhu i
ispriala mu svoju priu. Buddha joj je objasnio da je u
prethodnom ivotu bila jedna od kraljevih ena i da je
bila izuzetno ljubomorna na druge kraljeve ene. Sama
njena ljubomora bila je dovoljna da uzrokuje izuzetne
patnje njenoga sadanjeg ivota. Zatim joj je Buddha
objasnio kako moe proistiti svoj um; i iskrenim je
prakticiranjem njegovih uenja ona u tom ivotu postigla nirvanu.
Promiljajui o tome kako su rezultati naih djela
odreeni i kako se uveavaju, razvit emo snanu
odlunost da izbjegnemo i najmanje nevrlinsko djelo,
61
te da gajimo ak i najneznatnije pozitivne misli i konstruktivna djela. Zatim meditiramo na ovu odluku
kako bismo je uinili stalnom i stabilnom. Ako moemo
stalno odravati svoju odluku i provesti ju u praksi,
naa e djela tijela, govora i uma postajati sve ia, sve
dok ne nestane svake osnove za patnju.
Ako ne poinimo neko djelo, ne moemo doivjeti
njegovu posljedicu. U bitci, neki vojnici ginu dok drugi
preivljavaju. Preivjeli nisu spaeni zato to su hrabriji od drugih, ve zato to nisu stvorili nikakvo djelo
koje bi u tom trenu prouzroilo njihovu smrt. Mnotvo
takvih primjera se moe nai u dnevnim vijestima.
Kada terorist postavi bombu u velikoj zgradi, neki
ljudi poginu, dok se drugi uspiju izvui, unato tome
to su bili u sreditu eksplozije. Kada se dogodi avionska nesrea, ili vulkanska erupcija, neki ljudi poginu,
dok drugi kao nekim udom umaknu. U mnogim se
nesreama i sami preivjeli ude to su preivjeli kad
su drugi, koji su bili pored njih, ubijeni.
Djela ivih bia nikada ne propadaju, premda moe
proi mnogo vremena prije nego to se iskuse njihove
posljedice. Djela ne mogu jednostavno nestati i ne
moemo ih predati nekome drugom i tako izbjei svoju
odgovornost. Iako su trenutne mentalne namjere koje
su u prolosti potakle naa djela prestale, potencijali
koje su one stvorile u naem umu ne prestaju sve dok
njihovi rezultati ne dozriju. Jedini nain da se negativni
62
KARMA
potencijali unite prije nego to dozriju kao patnja jest

da ih proistimo.
Na nesreu, lake je unititi nae pozitivne potencijale, jer ako propustimo posvetiti svoja vrlinska djela,
ona mogu izgubiti svu svoju mo samo jednim trenutkom ljutnje. Na je um poput krinje s blagom, a naa
su vrlinska djela poput dragulja. Ako ih ne zatitimo
posvetom, kad god se naljutimo je isto kao da smo
pustili lopova usred svog blaga.
EST PODRUJA PONOVNOG ROENJA
Sjeme naih djela koje sazrijeva kada umremo vrlo je

vano zato to ono odreuje vrstu naeg ponovnog
roenja. Koje e tono sjeme dozrijeti pri smrti ovisi
o stanju uma u kojem umremo. Ako umremo smirenog uma, to e potaknuti vrlinsko sjeme i iskusit emo
sretno ponovno roenje, ali ako umremo uznemirenog
uma, recimo u stanju ljutnje, to e stimulirati nevrlinsko
sjeme i iskusit emo nesretno ponovno roenje. Ovo je
slino nainu na koji none more izazovemo tako to se
neposredno pred poinak zateknemo u uznemirenom
stanju uma.
Primjer sa spavanjem, sanjanjem i buenjem nije sluajan, zato to je, kako je objanjeno u poglavlju o ponovnom roenju, proces spavanja, sanjanja i buenja vrlo
slian procesu smrti, meustanja i ponovnog roenja.
63
Dok smo u meustanju, proivljavamo razliite vizije

koje proizlaze iz karmikog sjemenja koje je bilo aktivirano neposredno pred smrt. Ako je aktivirano negativno sjeme, te e vizije biti poput nonih mora, a ako je
aktivirano pozitivno sjeme, bit e preteno ugodne. I u
jednom i drugom sluaju, im karmiko sjeme potpuno
sazre prisiljava nas da se ponovno rodimo u nekom od
est podruja samsare.
est podruja su stvarna mjesta u kojima se moemo
ponovno roditi. U postojanje ih dovodi snaga naih
djela, ili karme. Postoje tri vrste djela: tjelesna djela,
verbalna djela i mentalna djela. Kako su naa tjelesna i
verbalna djela uvijek potaknuta naim mentalnim djelima, ili namjerama, znai da je naposljetku i ovih est
podruja stvoreno naim umom. Na primjer, podruje
pakla je mjesto koje proizlazi kao rezultat najgorih
djela, kao to su ubojstva ili izuzetna mentalna ili fizika
okrutnost, a koja ovise o najzabludnijim stanjima uma.
Da bismo stvorili mentalnu sliku o est podruja,
moemo ih usporediti s katovima velike, stare kue. U
ovoj analogiji kua predstavlja samsaru, ciklus okaljanog ponovnog raanja. Kua ima tri kata iznad i tri
ispod zemlje. Zabludna osjetilna bia su poput stanara
ove kue. Ona se neprekidno sele gore-dolje po kui,
ponekad ivei iznad, ponekad ispod zemlje.
Prizemlje predstavlja podruje ljudi. Iznad toga, na
prvom je katu podruje polubogova, ne-ljudskih bia
64
KARMA
koja su stalno u ratu s bogovima. U pogledu moi i

dobrostanja ona nadmauju ljude, ali su toliko opsjednuta ljubomorom i nasiljem da su njihovi ivoti od
male duhovne vrijednosti.
Na najviem katu ive bogovi. Nia vrsta bogova,
bogovi podruja elja, ive ivot lagode i luksuza,
posveujui svoje vrijeme uivanju i zadovoljavanju
svojih elja. Iako je njihov svijet raj, a njihov ivotni
vijek jako dug, nisu besmrtni i na koncu padaju u
nia stanja. Budui da su im ivoti ispunjeni distrakcijama, teko nalaze motivaciju za uputanje u duhovnu
praksu. S duhovnog stanovita ljudski je ivot puno
smisleniji od ivota bogova.
Iznad bogova podruja elja su bogovi podruja
oblika i podruja bez oblika. Nadvladavi osjetilne
elje, bogovi podruja oblika proivljavaju istanano
blaenstvo meditativne apsorpcije i posjeduju tijela od
svjetlosti. Nadilazei ak i ove suptilne oblike, bogovi
podruja bez oblika obitavaju bez oblika u suptilnoj
svijesti koja nalikuje beskrajnom prostoru. Iako su njihovi umovi najii i najuzvieniji u samsari, oni nisu
nadvladali neznanje samoprianjanja, koje je korijen
samsare, pa tako, nakon to su eonima proivljavali
blaenstvo, njihovi ivoti na koncu zavravaju i oni
se ponovno raaju u niim stanjima samsare. Poput
ostalih bogova, oni potroe zasluge koje su stvorili u
prolosti i naprave mali ili nikakav duhovni napredak.
65
Tri se kata iznad zemlje zovu sretnim podrujima

zato to bia koja ih nastanjuju proivljavaju relativno
ugodna iskustva, koja su prouzroena prakticiranjem
vrline. Ispod zemlje su tri nia podruja, koja su rezultat negativnih tjelesnih, verbalnih i mentalnih djela.
Od njih je najmanje bolno podruje ivotinja, koje je u
ovoj analogiji prvi kat ispod zemlje. U ovo su podruje
ukljueni svi sisavci osim ljudi, kao i ptice, ribe, kukci,
crvi itavo ivotinjsko carstvo. Njihove umove karakterizira potpuni manjak duhovne svjesnosti, a njihove
ivote uglavnom strah i brutalnost.
Na katu ispod ive gladni duhovi. Glavni uzroci
ponovnog roenja na ovom mjestu su pohlepa i negativne radnje motivirane krtou. Posljedica tih djela
je izuzetno siromatvo. Gladni duhovi pate od stalne
gladi i ei koju ne mogu podnijeti. Njihov je svijet
velika pustinja. Ako sluajno naiu na kap vode ili
mrvicu hrane, to iezne poput fatamorgane ili se pretvori u neto odbojno poput gnoja ili mokrae. Ove su
pojavnosti takve zbog njihove negativne karme i nedostatka zasluga.
Najnii kat je pakao. Tu bia proivljavaju neumoljivo muenje. Neki su pakli sama vatra, drugi su ledeni
i mrani opustoeni predjeli. udovita stvorena umovima bia pakla nanose im uasne muke. Ove patnje
se neumoljivo nastavljaju, tako dugo da se ini kao
vjenost, ali se na koncu karma koja je uzrokovala da
66
KARMA
bia budu roena u paklu istroi, te bia pakla umru i

ponovno se raaju drugdje u samsari. Pakao je jednostavno ono to se pojavljuje najnegativnijoj i najiskrivljenijoj vrsti uma. To nije neko vanjsko mjesto koje inae
moemo vidjeti, ve je poput none more iz koje se vrlo
dugo ne budimo. Za one koji ive u paklu, patnje su
podruja pakla jednako stvarne kao to je nama nae
sadanje iskustvo podruja ljudi.
Ovo je openita slika samsare. Mi smo zarobljeni u
samsari od vremena bez poetka, besmisleno lunjajui
bez ikakve slobode ili kontrole, od najviih nebesa do
najdubljeg pakla. Ponekad boravimo na viim katovima kao bogovi, ponekad se nalazimo u prizemlju
s ljudskim ponovnim roenjem, ali veinu vremena
zarobljeni smo na podzemnim katovima kao ivotinje,
gladni duhovi ili bia pakla, proivljavajui groznu
fiziku i mentalnu patnju jako dugo vremena.
Iako samsara nalikuje zatvoru, ipak postoje jedna
vrata kroz koja moemo pobjei. Ta vrata su praznina, krajnja priroda fenomena. Spoznavi prazninu,
moemo pobjei iz samsare.Uvjebavanjem u duhovnim putovima opisanim u ovoj knjizi na koncu emo
pronai svoj put do tih vrata, i izlazei, otkriti da je
kua bila jednostavno iluzija, tvorevina naeg neistog
uma. Samsara nije vanjski zatvor; to je zatvor nainjen naim umom. Ona nikada nee zavriti sama od
sebe, ve svoju samsaru moemo okonati marljivim
67
prakticiranjem istog duhovnog puta, uklanjajui time

svoje samoprianjanje i ostale zablude. Jednom kada
sami postignemo osloboenje, ili nirvanu bit emo u
poloaju da i drugima pokaemo kako da unite njihovu mentalnu tamnicu iskorjenjivanjem njihovih
zabluda.
VRSTE DJELA
Iako postoje mnoga razliita djela tijela, govora i uma,

sva su ona ukljuena unutar ove tri vrste: vrlinska
djela, nevrlinska djela i neutralna djela. Prakse davanja, moralne discipline, strpljenja, truda u duhovnoj
vjebi, meditativne koncentracije i mudrosti primjeri
su vrlinskih djela. Ubijanje, kraa i neprimjereno seksualno ponaanje su tjelesna nevrlinska djela; laganje, razdorni govor, vrijeanje i dokono brbljanje su
verbalna nevrlinska djela; a pohlepa, zloba i dranje
pogrenih nazora su mentalna nevrlinska djela. Uz
ovih deset nevrlinskih djela postoji jo mnogo drugih
vrsta nevrlinskih djela, kao to su udaranje i muenje,
ili namjerno izazivanje patnje drugima na neki drugi
nain. Svakog dana takoer vrimo mnoga neutralna
djela. Kad god se uputamo u svakodnevna djela kao
to su kupovina, kuhanje, jedenje, spavanje ili oputanje, bez specifine dobre ili loe motivacije, vrimo
neutralna djela.
68
KARMA
Sva su nevrlinska djela okaljana, jer su motivirana

zabludama, posebno zabludom samoprianjajueg
neznanja. Veina se naih vrlinskih i neutralnih djela
takoer zasniva na samoprianjanju, pa su stoga i ona
okaljana. Trenutno, ak i ako, na primjer, odravamo
moralnu disciplinu, jo uvijek prianjamo na inherentno
postojee ja ili sebe koji djeluje na moralan nain, pa je
tako naa praksa moralne discipline okaljano vrlinsko
djelo, koje uzrokuje vie ponovno roenje u samsari.
itavo vrijeme, i danju i nou, prianjamo na inherentno postojee ja i moje. Ovaj um je zabluda samoprianjajueg neznanja. Kad god smo posramljeni, uplaeni,
ljuti, ozlojeeni ili napuhani od ponosa, imamo vrlo jak
osjeaj sebe ili ja. Ja na koje u takvim prilikama prianjamo je inherentno postojee ja. ak i kad smo oputeni i relativno smireni, jo uvijek prianjamo na svoje
ja kao da je inherentno postojee, iako na manje izraen
nain. Ovaj je um samoprianjanja osnova za sve nae
zablude i izvor svih naih problema. Kako bismo se
oslobodili zabluda i problema koje one uzrokuju, trebali bismo razumjeti da ovo inherentno postojee ja,
na koje tako vrsto i neprekidno prianjamo, zapravo
uope ne postoji. Nikada nije postojalo i nikada nee
postojati. Ono je puka tvorevina naeg samoprianjajueg neznanja.
Da bismo ispunili elje tog ja inherentno postojeeg ja za koje vjerujemo da stvarno postoji obino
69
vrimo nebrojena pozitivna i negativna djela. Ova su

djela poznata kao bacajua djela, to znai djela koja
su motivirana jakim samoprianjanjem i koja su glavni
uzrok samsarikog ponovnog roenja. Okaljana vrlinska djela bacaju nas u via samsarika ponovna roenja u podrujima ljudi, polubogova ili bogova, dok
nas nevrlinska djela bacaju u nia ponovna roenja u
podrujima ivotinja, gladnih duhova ili bia pakla.
Ako pred smrt razvijemo negativno stanje uma kao
to je ljutnja, to e uzrokovati dozrijevanje potencijala
negativnih bacajuih djela, pa emo tako nakon smrti
biti ponovno roeni u nekom niem podruju. Ili, ako
u vrijeme smrti razvijemo vrlinsko stanje uma na
primjer prisjeajui se svoje svakodnevne duhovne
prakse to e uzrokovati sazrijevanje potencijala vrlinskih bacajuih djela, pa emo nakon smrti biti ponovno
roeni kao ljudska bia, ili kao neko od druge dvije
vrste viih samsarikih bia, i morat emo proivljavati
patnje tih bia.
Postoji i druga vrsta okaljanih djela koja se zovu
dovravajua djela. Ta su okaljana djela glavni
uzroci sree ili patnje koju doivljavamo kad se rodimo
u odreenom podruju. Sva su ljudska bia baena u
svijet ljudi vrlinskim bacajuim djelima, ali iskustva
koja imaju kao ljudska bia variraju u ovisnosti o njihovim razliitim dovravajuim djelima. Neka bia
proivljavaju ivot patnje, dok druga proivljavaju
70
KARMA
lagodan ivot. Slino tome, sve su ivotinje baene u

svijet ivotinja nevrlinskim bacajuim djelima, ali njihova iskustva kao ivotinja veoma su razliita, ovisno
o njihovim razliitim dovravajuim djelima. Neke
ivotinje, poput nekih kunih ljubimaca, mogu proivjeti ivot u izobilju, primajui vie skrbi i panje od
mnogih ljudskih bia. Bia pakla i gladni duhovi proivljavaju samo rezultate nevrlinskih bacajuih djela i
nevrlinskih dovravajuih djela. Od dana svoga roenja pa do dana svoje smrti ne proivljavaju nita osim
patnje.
Jedno nas bacajue djelo moe baciti u mnoge budue
ivote. U budistikim spisima je dan primjer ovjeka
koji se jako naljutio na jednog redovnika i rekao mu da
izgleda poput abe. Kao rezultat toga, taj se nesretni
ovjek mnogo puta rodio kao aba. Meutim, ponekad
je dovoljan samo jedan ivot da se iscrpi mo naeg
bacajueg djela.
Neka od naih djela sazrijevaju u istom ivotu u
kojemu su i izvrena, i nuno su dovravajua djela;
neka sazrijevaju u sljedeem, a neka u ivotima nakon
toga i ona mogu biti bacajua ili dovravajua djela.
U zakljuku, moemo vidjeti da najprije razvijamo
jako samoprianjanje, iz kojega proizlaze sve ostale
zablude. Ove nas zablude tjeraju da stvaramo bacajuu
karmu koja uzrokuje da se ponovno rodimo samsarikim ponovnim roenjem u kojemu proivljavamo
71
strah, patnju i probleme. Tijekom itavoga tog ivota

stalno razvijamo samoprianjanje i ostale zablude, koje
nas tjeraju da stvaramo jo bacajuih djela, vodei
nas do daljnjih okaljanih samsarikih roenja. Ovaj
je proces samsare beskrajan ciklus, ukoliko ne postignemo nirvanu.
72
Uloite veliki trud u postizanje prosvjetljenja
Samsara
Rije samsara je sanskrtska rije je i znai ciklus okaljanog ponovnog raanja, odnosno ciklus neistog ivota.
Ciklus okaljanog ponovnog roenja se odnosi na opetovano preuzimanje okaljanog tijela i uma, koji se jo
zovu i okaljani agregati. Inae, kad nam je tijelo bolesno kaemo Ja sam bolestan, a kad god nam je um
nesretan mislimo Ja sam nesretan. Ovo jasno ukazuje
da vjerujemo kako su nae tijelo i um mi sami. Ovo
uvjerenje je neznanje jer nae tijelo i um nisu mi; oni su
vlasnitvo naeg ja, na to i ukazuju nae rijei: Moje
tijelo, moj um. Uslijed ovog neznanja koje vjeruje kako
su nae tijelo i um mi sami, razvijamo raznorazne vrste
pogrene pojavnosti zbog koje proivljavamo raznorazne vrste patnji i problema kao halucinacije, u ovom
ivotu i u ivotu nakon ivota bez kraja i konca. Iz ovoga
moemo shvatiti kako je na nain prepoznavanja sebe
pogrean od vremena bez poetka. Kako bismo smanjili i konano potpuno prekinuli svoje iskustvo patnje
i problema kao halucinacija, trebamo ispravno prepoznati svoje sebstvo uvjebavanjem u duhovnim putovima koje u objasniti u poglavlju Krajnja bodhichitta.
74
SAMSARA
Trebamo znati kako je na ljudski ivot dragocjen i od

stvarne vrijednosti samo kad ga koristimo za obuku u
duhovnim putovima. Sam po sebi, on je istinska patnja.
Proivljavamo razne vrste patnje zbog toga to smo se
ponovno rodili roenjem koje je okaljano unutarnjim
otrovom zabluda. Ovo iskustvo nema poetka, jer smo
se uvijek iznova raali okaljanim ponovnim roenjima od vremena bez poetka, i nee imati kraja osim
ako ne postignemo vrhunski unutarnji mir nirvane.
Ako kontempliramo i meditiramo na to kako u ovom
ivotu proivljavamo patnje i potekoe tijekom cijeloga ivota, i iz ivota u ivot, doi emo do snanog
zakljuka da se svaka pojedina patnja i problem javljaju zbog toga to smo se rodili okaljanim ponovnim
roenjem. Potom emo razviti snanu elju da odbacimo taj ciklus okaljanog ponovnog roenja, samsaru.
Ova elja se zove odricanje i razvijanjem te elje
zapravo ulazimo na put do osloboenja, ili nirvanu. S
ovoga gledita, promiljanje i meditiranje o patnji ima
velikog smisla. Glavna je svrha ove meditacije izbjei
da u budunosti iznova moramo prolaziti kroz sva ta
iskustva.
Dok god ostajemo u ovome ciklusu okaljanog ponovnog roenja, patnje i problemi nee se okonati morat
emo ih uvijek iznova proivljavati, svaki put kad se
iznova rodimo. Iako se ne moemo sjetiti svojih iskustava dok smo bili u majinoj utrobi ili tijekom ranog
75
djetinjstva, patnje ljudskog ivota poele su od trenutka naeg zaea. Svatko moe zamijetiti kako novoroena beba proivljava tjeskobu i bol. Prva stvar koju
beba napravi kad se rodi je da zavriti. Rijetko kad se
dogaa da se dijete rodi u potpunom spokoju; smirenog, nasmijeenog izraza lica.
ROENJE
Kad naa svijest tek ue u spoj sperme naeg oca i

jajaca nae majke, tijelo nam je vrlo vrua vodenasta
tvar nalik bijelom jogurtu s primjesama crvene boje. U
prvim trenucima nakon zaea nemamo grube osjeaje,
ali im se oni razviju, poinjemo doivljavati bol. Nae
tijelo postupno postaje sve vre, a kako nam udovi
rastu, osjeamo kao da nam tijelo razvlae na spravi
za muenje. Unutar majine utrobe je vrue i mrano.
Na devetomjeseni dom je taj mali, uski prostor pod
pritiskom, prepun neistih tvari. Osjeaj je kao da smo
ugurani u mali spremnik za vodu pun neistih tekuina s vrsto zatvorenim otvorom tako da zrak i svjetlo
ne mogu prodrijeti unutra.
Dok smo u majinoj utrobi, potpuno sami trpimo
mnogo boli i straha. Vrlo smo osjetljivi na sve to naa
majka ini. Kad brzo hoda imamo osjeaj da padamo
s visoke planine i prestravljeni smo. Ako ima spolni
odnos osjeamo se prignjeenima, kao da se guimo
76
SAMSARA
izmeu dva velika tereta i hvata nas panika. Ukoliko

naa majka samo malo poskoi imamo osjeaj da smo
baeni na tlo s velike visine. Ukoliko pije neto toplo,
osjeamo kao da nam netko polijeva kou kipuom
vodom. Ako pije neto hladno, to je poput ledenog tua
usred zime.
Kada izlazimo iz majine utrobe imamo osjeaj kao
da nas neto gura kroz usku pukotinu izmeu dvije
vrste stijene, a kad se tek rodimo nae je tijelo toliko
osjetljivo da je svaki dodir bolan. ak i ako nas netko
vrlo njeno grli, njihove nam se ruke ine poput trnovitog grmlja koje nam probada meso, a i najsuptilnije
tkanine ine nam se grubima i hrapavima. U usporedbi
s mekoom i glatkoom majine utrobe, svaki je osjeaj
dodira grub i bolan. Ako nas netko podigne, osjeamo
se kao da nas se njie iznad duboke provalije, prestraeno i nesigurno. Zaboravili smo sve to smo znali u
svojem prolom ivotu, iz majine utrobe nosimo samo
bol i smetenost. to god ujemo besmisleno je poput
zvuka vjetra i ne moemo pojmiti nita to uoavamo.
Prvih smo nekoliko tjedana poput nekoga tko je slijep,
gluh i nijem i pati od duboke amnezije. Kad smo gladni
ne moemo rei, Trebam hrane, a kada nas neto
boli ne moemo rei, To me boli. Jedini znaci koje
dajemo vrue su suze i bijesne geste. Naa majka esto
nema pojma kakve sve patnje i nedae proivljavamo.
77
Potpuno smo bespomoni i sve nas treba nauiti: kako

jesti, kako sjediti, kako hodati i kako govoriti.
Iako smo najranjiviji tijekom prvih nekoliko tjedana
svog ivota, nae patnje ne prestaju ni odrastanjem.
Tijekom ivota nastavljamo proivljavati razne vrste
patnje. Ba kao to kad zapalimo vatru u velikoj kui
toplina vatre proima cijelu kuu, a sva toplina u kui
dolazi od te vatre, isto tako patnja proima cijeli na
ivot kad smo roeni u samsari, a svi jadi koje doivljavamo dolaze zbog toga to smo se rodili okaljanim
ponovnim roenjem.
Poto smo se rodili kao ljudi, ljubimo svoje ljudsko
tijelo i um, te ih drimo svojima. U ovisnosti o svom
tijelu i umu razvijamo samoprianjanje koje je korijen
svih zabluda. Nae je ljudsko ponovno roenje osnova
za nau ljudsku patnju; bez te osnove nema ljudskih
problema. Boli roenja postupno se pretvaraju u boli
bolesti, starenja i smrti one su jedan kontinuum.
BOLEST
Iz naeg roenja takoer proizlaze patnje bolesti. Ba

kao to vjetar i snijeg oduzimaju velianstvenost zelenim livadama, drveu, umama i cvijeu, tako i bolest
oduzima mladenaki sjaj naem tijelu, unitavajui njegovu snagu i mo naih osjetila. Ako smo inae u formi
i dobrog zdravlja, kad obolimo odjednom se nismo u
78
SAMSARA
stanju baviti svim svojim uobiajenim tjelesnim aktivnostima. ak i prvak u boksu koji je obino u stanju
nokautirati sve svoje protivnike postaje u potpunosti
bespomoan kad ga pogodi bolest. Bolest nam oduzme
sve svakodnevne uitke i uzrokuje nam neugodne osjeaje danonono.
Kada obolimo, nalik smo ptici koja je letjela nebom i
onda je odjednom pogoena. Kada je ptica pogoena,
ona pada ravno na tlo kao grumen olova, a sva njena
velianstvenost i mo istog su trena unitene. Na slian
nain, kad mi obolimo, iznenada postanemo nemoni.
Ukoliko smo ozbiljno bolesni moemo postati u potpunosti ovisni o drugima i izgubiti ak i sposobnost
kontrole svojih tjelesnih funkcija. Ovu je promjenu
teko podnijeti, osobito onima koji su se ponosili
svojom neovisnou i tjelesnim zdravljem.
Kad smo bolesni, osjeamo se frustriranima jer ne
moemo obavljati svoj uobiajeni posao niti zavriti
sve zadae koje smo si postavili. Lako postajemo nestrpljivi sa svojom boleu i potiteni zbog svih stvari koje
ne moemo raditi. Ne moemo uivati u stvarima koje
nam obino pruaju zadovoljstvo, kao to su sport,
ples, pie, jedenje zainjene hrane ili drutvo prijatelja. Sva ova ogranienja ine nas jo jadnijima, a kao
dodatak svojoj nesretnosti jo moramo podnijeti i sve
tjelesne boli koje bolest sa sobom nosi.
79
Kad smo bolesni, ne samo da moramo proivjeti

sve neeljene boli same bolesti, ve takoer moramo
trpjeti razne druge vrste neeljenih stvari. Na primjer,
moramo uzimati lijek koji nam je propisan, bilo da se
radi o lijeku gadnog okusa, nizu injekcija, veoj operaciji ili suzdravanju od neega to jako volimo. Ako nas
treba operirati, moramo ii u bolnicu i prihvatiti sve
tamonje uvjete. Moda emo morati jesti hranu koju
ne volimo i po itav dan besposleni leati u krevetu i
moemo osjeati tjeskobu zbog operacije. Moda nam
lijenik ne objasni tono u emu je problem, ni oekuje
li da emo preivjeti.
Ako saznamo da je naa bolest neizljeiva, a nemamo
nikakvog duhovnog iskustva, patit emo od tjeskobe,
straha i alosti. Moemo postati deprimirani i izgubiti
nadu ili se moemo razljutiti na bolest, smatrajui ju
neprijateljem koji nas je zlobno liio sve nae radosti.
STARENJE
Iz naeg roenja takoer proizlaze i patnje starenja.

Starenje nam krade ljepotu, zdravlje, dobar izgled, lijep
ten, vitalnost i lagodnost. Starenje nas pretvara u objekt
prezira. Ono donosi mnoge neeljene patnje i hitro nas
nosi naoj smrti.
Kako starimo, gubimo svu ljepotu svoje mladosti, a
nae snano, zdravo tijelo postaje slabo i optereeno
80
SAMSARA
boleu. Na stas, nekada vrst i dobro graen, postaje

savinut i ruan, a nai se miii i meso usuu tako da
nam udovi postaju tanki poput tapa, a kosti stre van.
Kosa nam izgubi boju i sjaj, a ten izgubi blistavost. Lice
nam postaje naborano, a crte lica izobliene. Milarepa
je rekao:
Kako stari ljudi ustaju? Oni ustaju kao da iz zemlje
izvlae kolac. Kako stari ljudi hodaju? Jednom kad
su na nogama moraju oprezno gaziti kao lovci na
ptice. Kako stari ljudi sjedaju? Stropotaju se kao
teki koveg kad mu pukne ruka.
Moemo kontemplirati sljedeu pjesmu velikog uenjaka Gungtanga o patnjama starenja:
Kad ostarimo, kosa nam pobijeli,
No, ne zbog toga to smo je oprali;
To je znak da emo ubrzo sresti Gospodara smrti.
Imamo bore na elu,
No, ne zbog toga to imamo previe mesa;
To je upozorenje Gospodara smrti: Uskoro e
umrijeti.
Zubi nam poispadaju,
No, ne da bi napravili mjesta za nove;
Znak je to da emo uskoro izgubiti sposobnost da
jedemo ljudsku hranu.
81
Lica su nam runa i neugledna,

No, ne zbog toga to nosimo maske;
Znak je to da smo izgubili masku mladosti.
Glave nam se tresu amo-tamo,
No, ne zbog toga to se ne slaemo;
To nas Gospodar smrti udara po glavi tapom
kojeg dri u desnoj ruci.
Hodamo pognuti, zurei u tlo,
No, ne zbog toga to traimo izgubljene igle;
Znak je to da traimo svoju izgubljenu ljepotu i
uspomene.
Ustajemo s tla koristei sva etiri uda,
No, ne zbog toga to oponaamo ivotinje;
Znak je to da su nam noge preslabe da bi nam
podrale tijelo.
Sjedamo kao da smo iznenada pali,
No, ne zbog toga to smo ljuti;
Znak je to da nam je tijelo izgubilo snagu.
Tijelo nam se njie dok hodamo,
No, ne zbog toga to mislimo da smo vani;
Znak je to da nam noge ne mogu nositi tijelo.
Ruke nam se tresu,
No, ne zbog toga to nas svrbi da ukrademo;
Znak je to da nemirni prsti Gospodara smrti
kradu nau imovinu.
82
SAMSARA
Malo jedemo,
No, ne zbog toga to smo krti;
Znak je to da ne moemo probaviti svoju hranu.
esto uzdiemo,
No ne zato to apemo mantre bolesnima;
Znak je to da e naeg disanja uskoro nestati.
Dok smo mladi moemo putovati oko cijeloga svijeta,
ali kad ostarimo, teko stiemo i do svojih ulaznih
vrata. Postajemo preslabi za uputanje u mnoge svjetovne djelatnosti, a esto nam se i duhovne djelatnosti
prorijede. Na primjer, imamo premalo tjelesne snage
za vrenje vrlinskih djela, i imamo premalo mentalne
energije za pamenje, kontemplaciju i meditaciju. Ne
moemo pohaati predavanja koja se daju na mjestima
do kojih je teko doi, ili u kojima nije udobno boraviti.
Ne moemo drugima pomoi na naine koji zahtijevaju
tjelesnu snagu ili dobro zdravlje. Ovakve lienosti esto
stare ljude ine vrlo tunima.
Kada ostarimo, postajemo poput nekoga tko je
slijep i gluh. Ne moemo jasno vidjeti i trebamo sve
jae naoale, sve dok konano vie ne moemo itati.
Ne moemo jasno uti pa nam postaje sve tee sluati
muziku ili televiziju, ili uti to drugi govore. Pamenje
nam slabi. Sve djelatnosti, svjetovne i duhovne, postaju
sve tee. Ako vjebamo meditaciju, postaje nam tee
stei spoznaje, jer su nam pamenje i koncentracija
83
preslabi. Ne moemo se posvetiti uenju. Dakle, ako

se u mladosti nismo uili i uvjebali u duhovnim praksama, jedino to moemo uiniti kad ostarimo je razviti
aljenje i ekati dolazak Gospodara smrti.
Kad ostarimo, ne moemo poluiti isti uitak iz
stvari u kojima smo prije uivali, kao to su hrana, pie
ili seks. Preslabi smo za razbibrige i preesto smo iscrpljeni ak i za zabavu. Kako nam ivotni vijek istie,
ne moemo se pridruiti mladim ljudima u njihovim
aktivnostima. Dok oni putuju uokolo mi moramo ostati
po strani. Nitko nas ne eli povesti sa sobom kad smo
stari i nitko nas ne eli posjeivati. ak ni nai unuci ne
ele dugo ostati s nama. Stari ljudi esto u sebi misle,
Kako bi lijepo bilo kada bi mladi ljudi ostali sa mnom.
Mogli bismo ii u etnje i mogao bih im pokazati neke
stvari; no mladi ljudi ne ele biti ukljueni u njihove
planove. Kako im se ivot blii kraju, stari ljudi trpe
alost naputenosti i usamljenosti. Oni imaju puno
osobitih alosti.
SMRT
Iz naeg roenja takoer proizlaze i patnje smrti. Ako

smo tijekom ivota naporno radili kako bismo sakupili dobra i ako smo postali jako vezani za njih, iskusit
emo veliku patnju u trenutku smrti, mislei, Sada
moram za sobom ostaviti sva svoja dragocjena dobra.
84
SAMSARA
ak nam je i sada veoma teko nekome posuditi neku

od stvari koje vrlo cijenimo, a kamoli ju dati. Stoga nije
ni udo to postajemo tako jadni kada shvatimo da u
rukama smrti moramo ostaviti sve.
Kad umremo, moramo se rastati ak i od svojih najbliih prijatelja. Moramo ostaviti svog partnera, iako
smo moda proveli godine zajedno i nismo bili ni dana
odvojeni. Ukoliko smo vrlo vezani za svoje prijatelje,
iskusit emo veliki jad u trenutku smrti, ali jedino to
emo moi uiniti jest drati ih za ruke. Neemo biti u
stanju zaustaviti proces smrti, ak i ako nas budu preklinjali da ne umremo. Obino, kad smo veoma vezani
za nekog, ljubomorni smo ako nas taj netko ostavi same
i provede vrijeme s nekim drugim, ali kad umremo,
morat emo ostaviti svoje prijatelje s drugima zauvijek.
Morat emo zauvijek ostaviti svih, ukljuujui svoju
obitelj i ljude koji su nam pomogli u ovom ivotu.
Kad umremo, morat emo ostaviti ovo tijelo koje smo
ljubili i za koje smo se brinuli na toliko naina. Ono
e postati bezumno poput kamena i bit e pokopano
u zemlju, ili spaljeno. Ako nemamo unutarnju zatitu
duhovnog iskustva, u vrijeme smrti iskusit emo strah
i pogibelj, kao i tjelesnu bol.
Kad u vrijeme smrti naa svijest napusti tijelo, svi
potencijali koje smo sakupili u svom umu vrei vrlinska i nevrlinska djela odlaze s njom. Osim njih, ne
moemo nita ponijeti s ovog svijeta. Sve nas ostale
85
stvari zavaravaju. Smrt okonava sve nae aktivnosti

nae razgovore, obroke, susrete s prijateljima, spavanje. Sve se privede kraju na dan nae smrti i sve stvari
moramo ostaviti za sobom, ak i prstenje na prstima.
U Tibetu, prosjaci nose tap da bi se obranili od pasa.
Da bismo shvatili kako nas smrt u potpunosti liava
svega, trebamo se prisjetiti da u trenutku smrti prosjaci
ostavljaju ak i taj stari tap, najjadnije od svih ljudskih dobara. Diljem svijeta moemo primijetiti kako
su jedina svojina mrtvih njihova imena uklesana u
kamenu.
OSTALE VRSTE PATNJE
Takoer, moramo proivljavati patnje odvajanja, nunosti susretanja s onim to nam nije drago i neuspjeha
u ispunjenju svojih elja to obuhvaa patnje siromatva, i tete koju nanose ljudi i ne-ljudi, i od vode,
vatre, vjetra i zemlje. Prije krajnjeg rastanka u trenutku smrti, esto moramo proivljavati privremeno
odvajanje od ljudi i stvari koje su nam drage, to nam
nanosi mentalnu bol. Moda moramo napustiti svoju
zemlju gdje ive svi nai prijatelji i rodbina, ili moda
moramo napustiti posao koji nam je drag. Moda
izgubimo ugled. Puno puta u ovome ivotu moramo
doivjeti boli odvajanja od ljudi koji su nam dragi, ili
moramo rtvovati i izgubiti stvari koje su nam ugodne
86
SAMSARA
i privlane, ali kada umremo, morat emo se zauvijek

odvojiti od prijatelja i od uitaka i od svih vanjskih i
unutarnjih uvjeta za istu duhovnu praksu, ili praksu
Dharme, ovoga ivota.
esto smo prisiljeni ivjeti ili raditi s ljudima koji
nam nisu dragi, ili nailaziti na situacije koje smatramo
neugodnima. Ponekad se moemo nai u vrlo opasnoj
situaciji poput poara ili poplava, ili u kakvoj situaciji punoj nasilja kao to je pobuna ili bitka. ivoti su
nam ispunjeni manje ekstremnim situacijama koje nam
dosauju. Ponekad smo sprijeeni da radimo ono to
elimo. Za sunanog dana moda se uputimo na plau,
ali zaglavimo u prometnoj guvi. Neprestano proivljavamo uplitanja naega unutarnjeg demona zabluda,
koji nam ometa um i duhovnu praksu. Bezbrojne su
okolnosti koje nam osujeuju planove i sprjeavaju nas
da radimo ono to elimo. Izgleda nam kao da smo
goli, a ivimo u trnovitom grmu kad god se pokuamo pomaknuti, okolnosti nas ozlijede. to vie elja
i planova imamo, to vie frustracija doivljavamo. to
vie elimo odreene situacije, to vie zaglavljujemo u
sitacijama koje nismo eljeli. Izgleda kao da svaka elja
priziva svoju prepreku. Neeljene situacije nas spopadaju, a da ih ne traimo. Zapravo, jedine stvari koje
dolaze bez truda su one stvari koje ne elimo. Nitko ne
eli umrijeti, no smrt dolazi bez truda. Nitko ne eli biti
87
bolestan, no bolest dolazi bez truda. Kako smo se rodili

ponovnim roenjem bez slobode ili kontrole, imamo
neisto tijelo i ivimo u neistome okoliu, pa se na nas
sruuju neeljene stvari. U samsari su ovakva iskustva
potpuno prirodna.
Mi imamo bezbrojne elje, no bez obzira na to koliko
truda u njih uloili, nikada nemamo osjeaj da smo ih
zadovoljili. ak i kada dobijemo ono to elimo, ne
dobijamo to onako kako smo eljeli. Posjedujemo neki
objekt, no iz toga ne poluujemo nikakvo zadovoljstvo.
Na primjer, moemo sanjati o tome da se obogatimo,
no, ako doista to i postignemo, ivot nam nije onakav
kakvim smo ga zamiljali, pa se ne osjeamo kao da
nam se elja ispunila. To je zbog toga to nam elje
ne opadaju srazmjerno s rastom naeg bogatstva. to
vie bogatstva imamo, to vie elimo. Bogatstvo koje
traimo ne moe se nai, jer traimo iznos koji e zasititi nae elje, a nikakvo bogatstvo to ne moe uiniti.
Da bi stvar bila jo gora, pri stjecanju objekata svojih
elja mi stvaramo nove razloge za nezadovoljstvo. Sa
svakim objektom elje dolaze ostali objekti koje ne
elimo. Na primjer, s bogatstvom dolaze porezi i nesigurnost, te sloeni novani poslovi. Ti neeljeni dodaci
prijee nas da iskusimo potpuno zadovoljstvo. Slino,
moemo sanjati o tome da odmor provedemo na egzotinom mjestu i zbilja moemo tamo i otii, no iskustvo
88
SAMSARA
nije nikada ba onakvo kakvo smo i oekivali, a s ljetovanjem dolaze i druge stvari kao to su opekotine od
sunca i visoki trokovi.
Promotrimo li paljivo svoje elje, vidjet emo da
su neumjerene. Mi elimo sve najbolje stvari samsare
najbolji posao, najboljeg partnera, najbolji ugled, najbolju kuu, najbolji automobil, najbolji odmor. Sve to
nije najbolje ostavlja nas razoaranima i dalje traimo,
ali ono to elimo ne nalazimo. No, niti jedan svjetovni
uitak ne moe nam pruiti potpuno i savreno zadovoljstvo koje elimo. Stalno se proizvode uvijek bolje
stvari. Svugdje nove reklame najavljuju da su najbolje
stvari upravo pristigle na trite, no nekoliko dana
kasnije ve dolazi druga najbolja stvar i bolja je od najboljeg proizvoda od prije nekoliko dana. Nema kraja
novim stvarima koje privlae nae elje.
Djeca u koli ne mogu nikada zadovoljiti niti svoje
niti ambicije svojih roditelja. ak i ako su najbolja u
svom razredu, osjeaju da ne mogu biti zadovoljna ako
isto ne postignu i sljedee godine. Ako tako nastave i
budu uspjeni i u svome poslu, ambicije e im biti jae
nego ikada. Nema neke toke kada e se moi odmoriti
s osjeajem da su potpuno zadovoljni s uinjenim.
Moemo pomisliti da su barem oni ljudi koji vode
jednostavan ivot na selu zadovoljni, no razmislimo
li shvatit emo da ak i poljoprivrednici trae, a ne
nalaze ono to ele. Njihovi su ivoti puni problema
89
i tjeskoba, a oni ne uivaju pravi mir i zadovoljstvo.

Njihov opstanak ovisi o mnogim nesigurnim imbenicima izvan njihove kontrole, kao to je, recimo, vrijeme.
Poljoprivrednici nemaju nita vie slobode od nezadovoljstva od poslovnih ljudi koji ive i rade u gradu.
Kada svakoga jutra odlaze na posao nosei svoje torbe,
poslovni ljudi izgledaju uredno i uinkovito, no iako
izvana izgledaju glatko, u svojim srcima nose mnogo
nezadovoljstva. Oni i dalje trae, a ne nalaze ono to
ele.
Promislimo li o ovoj situaciji, mogli bismo moda
odluiti da moemo pronai ono to traimo ostavivi
svoju imovinu. Meutim, moemo vidjeti da ak i siromani ljudi trae, a ne nalaze ono to ele. Mnogi siromasi ne mogu nai ak niti ono to im je neophodno za
ivot.
Patnju nezadovoljstva ne moemo izbjei tako to
emo esto mijenjati svoju situaciju. Moda smatramo
da emo, budemo li stalno nalazili novog partnera ili
novi posao, ili ako stalno budemo putovali, na kraju
nai ono to elimo; no ak i ako bismo otputovali
na svako mjesto na kugli zemaljskoj, i u svakom tom
mjestu imali novog ljubavnika, opet emo traiti neko
drugo mjesto i nekoga novog ljubavnika. U samsari
nema stvarnog ispunjenja naih elja.
Kad god vidimo nekoga na visokom ili niskom poloaju, bilo mukarca ili enu, oni se razlikuju samo po
90
SAMSARA
izgledu, odjei, ponaanju i statusu. U biti, svi su jednaki svi proivljavaju probleme u svojim ivotima.
Kad god imamo problem, lako je pomisliti da je on
uzrokovan naim specifinim okolnostima i da bi, kad
bismo samo promijenili svoje okolnosti, na problem
nestao. Krivimo druge ljude, svoje prijatelje, hranu,
vladu, svoje doba, meteoroloke prilike, drutvo, povijest i tako dalje. No, vanjske okolnosti poput ovih nisu
glavni uzroci naih problema. Moramo prepoznati da
su sve fizike patnje i mentalna bol koju proivljavamo
posljedice naega ponovnog roenja u ivotu okaljanom unutarnjim otrovom zabluda. Ljudska bia moraju
proivljavati ljudske patnje zato to su se ponovno
rodila kao ljudi. ivotinje moraju proivljavati ivotinjske patnje, dok gladni duhovi i bia pakla moraju proivljavati svoje osobite patnje stoga to su se ponovno
rodili okaljanim ponovnim roenjem. ak ni bogovi
nisu osloboeni patnje jer su se i oni ponovno rodili
okaljanim ponovnim roenjem. Ba kao to netko tko
se nae usred lomae razvije intenzivan strah, i mi trebamo razviti intenzivan strah od nepodnoljivih patnji
ovog beskrajnog ciklusa neistog ivota. Ovaj strah je
takoer pravo odricanje i proizlazi iz nae mudrosti.
U zakljuku, nakon to smo kontemplirali ovo objanjenje, trebamo misliti:
Nema koristi od poricanja patnji buduih ivota; kad se
one zapravo srue na mene, bit e prekasno da se od njih
91
zatitim. Zato definitivno trebam pripremiti obranu

sada, dok imam ovaj ljudski ivot koji mi prua priliku
da se trajno oslobodim od patnji mojih bezbrojnih buduih ivota. Ako ne primijenim trud da to ostvarim, ve
dopustim da mi ovaj ljudski ivot bude isprazan, bez
smisla, od toga nema vee samoprijevare i vee nerazboritosti. Moram sada uloiti trud u trajno oslobaanje
sebe od patnji bezbrojnih buduih ivota.
Kontinuirano meditiramo na ovu odlunost dok ne
razvijemo spontanu elju da trajno oslobodimo sebe od
patnji svojih bezbrojnih buduih ivota. To je spoznaja
odricanja. U trenutku kad razvijemo tu spoznaju, ulazimo na put do osloboenja. U ovom kontekstu, osloboenje se odnosi na vrhunski trajni mir uma, poznat
kao nirvana, koji nam daje istu i trajnu sreu.
Jednom kad smo postigli nirvanu, nikad vie neemo
doivjeti okaljane okoline, uitke, tijela ni umove. Sve
emo doivljavati kao isto zato to e na um biti ist,
slobodan od unutarnjeg otrova zabluda. Prvi korak
prema postignuu nirvane je stjecanje spoznaje odricanja, spontane elje da se napusti samsara, ili okaljana
ponovna roenja. Tada odbacujemo samsaru i dostiemo nirvanu stjecanjem izravne spoznaje praznine,
krajnje prirode fenomena, to e biti detaljno objanjeno u poglavlju o Krajnja Bodhichitta.
92
Duhovna praksa zajednika svima
U ovoj praksi trebamo vriti vrlinska ili pozitivna

djela zato to su ona korijeni nae budue sree; trebamo odbaciti nevrlinska ili negativna djela zato to
su ona korijeni nae budue patnje; i trebamo obuzdati
svoje zablude, zato to su one korijeni naih okaljanih
ponovnih roenja. Povrh toga, trebamo razviti vjeru,
osjeaj srama, obzirnost prema drugima, nevezanost,
ne-mrnju i trud.
VJERA
U praksi vjere trebamo razviti i zadrati tri vrste vjere:

vjeru divljenja, vjeru vjerovanja i vjeru eljenja. Vjera
divljenja je prirode radovanja - radovanja potpunoj
istoi prosvijetljenih bia, njihovim uenjima i spoznajama njihovih uenja. Vjera vjerovanja je prirode
ispravnog vjerovanja - vjerovanje kako su prosvijetljena bia zaista prisutna pred nama, iako ih ne vidimo,
i vjerovanje kako su njihova uenja i spoznaje njihovih
uenja pravo uzdanje koje izravno titi iva bia od
patnje i straha. Vjera eljenja je prirode eljenja - elja
93
da mi sami postanemo poput prosvijetljenih bia, elja

da primjenimo njihova uenja u praksi i elja da postignemo spoznaje njihovih uenja.
Kako je vjera korijen svih istih duhovnih postignua,
ona bi trebala biti naa glavna praksa. Dok je uveni
budistiki uitelj Atisha boravio na Tibetu, jednom mu
je pristupio neki ovjek traei duhovne upute. Atisha
je utio pa je tako ovjek, mislei da ga ovaj nije uo,
vrlo glasno ponovio svoju molbu. Atisha je tada odgovorio, Ja dobro ujem, ali ti treba imati vjere.
Prosvijetljena se bia zovu Buddhe, njihova uenja
Dharma, a praktiari koji su stekli spoznaje ovih
uenja Sangha. Oni su poznati kao Tri dragulja
Buddha dragulj, Dharma dragulj i Sangha dragulj i
objekti su vjere i uzdanja. Zovu se draguljima zato to
su veoma dragocjeni. U ovisnosti o uoavanju strahova
i patnji samsare i razvoja snane vjere i uvjerenja u mo
Buddhe, Dharme i Sanghe da nas zatite, donosimo
odluku da se oslanjamo na Tri dragulja. Ovo je jednostavan nain uzdanja u Buddhu, Dharmu i Sanghu.
Bez vjere je na um kao spreno sjeme, jer upravo
kao to spreno sjeme ne moe proklijati, tako ni znanje
bez vjere nikada ne moe proizvesti duhovne spoznaje.
Vjera u duhovna uenja ili Dharmu potie snanu
namjeru da je prakticiramo, a ovo zauzvrat potie trud.
Trudom moemo postii bilo to.
94
DUHOVNA PRAKSA ZAJEDNIKA SVIMA
Vjera je neophodna. Ako nemamo vjere, ak i ukoliko savladamo duboka uenja i postanemo sposobni
za vjete analize, um e nam i dalje biti nepokoren,
zato to ova uenja neemo primjenjivati u praksi. Bez
obzira na to koliko dobro razumijemo duhovna uenja
na intelektualnoj razini, to nam nikada nee pomoi
da smanjimo svoje probleme ljutnje i drugih zabluda,
ako nemamo vjere. Moemo ak postati i ponosni na
svoje znanje, tako zapravo uveavajui svoje zablude.
Duhovno znanje bez vjere nam nee pomoi da proistimo svoju negativnost. Moemo ak stvoriti teku
negativnu karmu koristei svoj duhovni poloaj za
novac, ugled, mo ili politiki autoritet. Stoga bi se
vjera trebala njegovati kao neto izuzetno dragocjeno.
Ba kao to prostor proima sva mjesta, tako vjera proima sva vrlinska stanja uma.
Ako praktiar ima jaku vjeru, primat e dobrobiti
ak i ako negdje pogrjei. Jednom je u Indiji harala glad
u kojoj su mnogi pomrli. Jedna je starica otila vidjeti
svog Duhovnog vodia i rekla mu je, Molim te pokai
mi nain na koji mogu spasiti svoj ivot. Njen joj je
Duhovni vodi savjetovao da jede kamenje. ena ga
je upitala, Ali kako mogu kamenje uiniti jestivim?,
a on joj je odgovorio, Ako izgovara mantru boice
Tsunde, moi e kuhati kamenje. Tada ju je pouio
mantri, ali uinio je malu pogreku. On ju je pouio
95
mantri OM BALE BULE BUNDE SHA, a ne OM TZALE

TZULE TZUNDE SHA. Ali, starica je imala veliku vjeru u
ovu mantru i, izgovarajui je s koncentracijom, kuhala
je kamenje i jela ga.
Stariin je sin bio redovnik i poeo se brinuti za svoju
majku, pa je poao kui da je posjeti. Bio je zapanjen
kada ju je naao dobro uhranjenu i zdravu. Rekao joj je,
Majko, kako to da si tako zdrava kad ak i mladi ljudi
umiru od gladi? Njegova mu je majka tada objasnila
da je jela kamenje. Sin ju je upitao, Kako si uspjela
skuhati kamenje?, i ona mu je rekla mantru koja joj
je dana da je izgovara. Sin je brzo uoio pogreku pa
je izjavio, Tvoja je mantra pogrena! Mantra boice
Tsunde je OM TZALE TZULE TZUNDE SHA. Kada je ovo
ula, starica je zapala u dvojbu. Pokuavala je izgovarati obje mantre, ali sada niti jedna od njih nije djelovala, jer joj je vjera bila unitena.
Kako bismo razvili i poveali svoju vjeru u duhovna
uenja, potreban nam je poseban nain sluanja i itanja. Na primjer, kad itamo neku knjigu koja otkriva
iste duhovne prakse, trebali bismo misliti:
Ova knjiga je poput ogledala Dharme koje pokazuje sve
greke mojih tjelesnih, verbalnih ili mentalnih djela.
Otkrivajui sve moje nedostatke, ona mi prua veliku
priliku da ih nadvladam i time otklonim sve greke iz
svoga mentalnog kontinuuma.
96
Ova je knjiga vrhunski lijek. Prakticiranjem uputa

koje ona sadri mogu se izlijeiti od bolesti zabluda, koje
su pravi izvor svih mojih problema i patnji.
Ova je knjiga svjetlo mudrosti koje raspruje tamu
mog neznanja, oi kojima mogu vidjeti stvarni put do
osloboenja i prosvjetljenja i vrhunski Duhovni vodi
od kojega mogu primiti najdublji i oslobaajui savjet.
Nije vano je li autor uven ili nije ako knjiga sadri
ista duhovna uenja ona je poput ogledala Dharme,
poput vrhunskog lijeka, poput svjetla mudrosti i
poput boanskih oiju; i vrhunski je Duhovni vodi.
Ako uvijek itamo knjige Dharme i sluamo uenja s
ovakvim posebnim prepoznavanjem, naa e se vjera
i mudrost sigurno uveati. Ovakvim promiljanjem
moemo razviti i odrati vjeru u duhovna uenja, u
uitelje koji nam pokazuju duhovne putove i u svoje
duhovne prijatelje. To e nam olakati napredovanje u
duhovnoj praksi.
OSJEAJ SRAMA I
OBZIRNOST PREMA DRUGIMA
Razlika izmeu osjeaja srama i obzirnosti prema

drugima je u tome to u prvom sluaju izbjegavamo
neprimjerena djela iz razloga koji se tiu nas samih,
dok u drugom sluaju izbjegavamo neprimjerena djela
iz razloga koji se tiu drugih. Stoga nas osjeaj srama
97
sprijeava da poinimo neprimjerena djela podsjeajui nas na to da se za nas neprikladno uputati u takva
djela zato to smo, na primjer, duhovni praktiar, zareena osoba, duhovni uitelj, odrasla osoba i tako dalje;
ili zato to ne elimo iskusiti negativne rezultate svojih
djela. Ako mislimo, Za mene je neispravno ubijati
kukce, zato to e mi to u budunosti prouzroiti proivljavanje patnje, i zatim donesemo vrstu odluku
da ih neemo ubijati, motivirani smo osjeajem srama.
Osjeaj srama uva nas od vrenja negativnih djela
time to se poziva na nau savjest i standarde ponaanja za koje osjeamo da su prikladni. Ako nismo sposobni razviti osjeaj srama, bit e nam izuzetno teko
prakticirati moralnu disciplinu, osnovu na kojoj rastu
duhovne spoznaje.
Primjeri obzirnosti prema drugima su suzdravanje
od izgovaranja neeg neugodnog zato to bi to moglo
uznemiriti drugu osobu ili odustajanje od ribolova zbog
patnje koju to uzrokuje ribama. Obzirnost trebamo
prakticirati kad god smo u drutvu drugih, obraajui
panju na to kako bi ih nae ponaanje moglo uznemiriti ili povrijediti. Nae su elje beskrajne, a mnoge bi
od njih drugima mogle nanijeti mnogo boli kad bismo
ih ispoljili. Dakle, prije nego to postupimo po elji, trebali bismo razmotriti hoemo li time ikako uznemiriti
druge ili im natetiti, pa ako mislimo da hoemo, onda
98
ne bismo to trebali initi. Obzirnost prema drugima

znai da nam je stalo do dobrostanja drugih.
Obzirnost prema drugima vana je za svakoga. Ako
smo obzirni, drugima emo se sviati i potovat e
nas, a nai e odnosi s obitelji i prijateljima biti skladni
i dugotrajni. Meutim, bez obzirnosti prema drugima, odnosi brzo propadaju. Obzirnost sprjeava da
drugi izgube vjeru u nas i osnova je za razvijanje uma
radovanja.
Jesmo li dobra ili loa osoba ovisi o tome posjedujemo li osjeaj srama i obzirnost prema drugima ili ne.
Bez ove dvije kvalitete, nae e svakodnevno ponaanje
ubrzo postati negativno i prouzroiti da se drugi udalje
od nas. Osjeaj srama i obzirnost su poput lijepe odjee
koja uzrokuje da drugima budemo privlani. Bez njih
smo poput gole osobe koju svi pokuavaju izbjei.
I osjeaj srama i obzirnost prema drugima obiljeeni
su odlukom o suzdravanju od uputanja u negativna
i neprikladna djela, i od krenja zavjeta i obveza. Ova
je odlunost sama bit moralne discipline. Ovu odluku
razvijamo i odravamo promiljanjem o dobrobiti
prakticiranja moralne discipline i opasnostima njezina
krenja. Posebice se uvijek trebamo prisjeati kako
bez moralne discipline nemamo nikakve anse za bilo
kakvo vie ponovno roenje, a kamoli za postizanje
nirvane.
99
Osjeaj srama i obzirnost prema drugima su temelji

moralne discipline, koja je osnova za stjecanje duhovnih spoznaja i glavni uzrok vieg ponovnog roenja.
Nagarjuna je rekao da, dok uici dolaze od davanja, srea viih roenja dolazi od moralne discipline.
Rezultati prakse davanja mogu se doivjeti i u viim i
u niim podrujima, ovisno o tome da li smo je prakticirali u sprezi s moralnom disciplinom ili ne. Ako ne
prakticiramo moralnu disciplinu, naa e karma davanja sazreti u niem podruju. Na primjer, kao rezultat
djela davanja koja su sakupili u prethodnim ivotima,
neki psi ljubimci imaju daleko bolje uvjete od mnogih
ljudi njihovi ih vlasnici maze i paze, daju im posebnu
hranu i meke jastuke, a prema njima se ophode kao
prema najdraoj djeci. Usprkos ovim udobnostima,
ta su se jadna stvorenja svejedno ponovno rodila u
niem obliku ivota s tijelom i umom ivotinje. Ona
nemaju ni tjelesne ni mentalne osnove da nastave sa
svojom praksom davanja, niti bilo kojim drugim vrlinskim djelom. Ona ne mogu razumjeti znaenje duhovnih uenja ni promijeniti svoje umove. Jednom kad se
njihova prethodna karma davanja iscrpi kroz uivanje
takvih dobrih uvjeta, budui da nisu imala mogunosti za stvaranje jo vie vrlinskih djela, njihovi e se
uici privesti kraju, a u buduim e ivotima ona proivljavati siromatvo i glad. To je zbog toga to nisu
prakticirala davanje u sprezi s moralnom disciplinom
100
i tako nisu stvorila uzroke za vie ponovno roenje.

Prakticiranjem osjeaja srama i obzirnosti prema drugima moemo odbaciti nevrlinska ili neprikladna djela,
korijene nae budue patnje.
to znae nie ponovno roenje i vie ponovno
roenje? Rodimo li se kao bie pakla, gladni duh
ili ivotinja, nemamo priliku razumjeti i prakticirati
duhovna uenja koja nas vode do iste i vjene sree.
S ovog gledita ona se zovu nia ponovna roenja. S
druge strane, ako se rodimo kao ljudsko bie, polubog
ili bog, imamo priliku razumijeti, kontemplirati i meditirati na smisao duhovnih uenja, pa se s tog gledita
ta ponovna roenja zovu via ponovna roenja. Ako
nemamo priliku razumijeti, kontemplirati i meditirati
na smisao duhovnih uenja, morat emo ostati ispraznog ivota u ovom ivotu te iz ivota u ivot, bez
kraja, bez smisla i proivljavajui samo patnju.
NEVEZANOST
Nevezanost je u ovom kontekstu um odricanja koji je

suprotnost vezanosti, ili nekontroliranoj elji. Odricanje
nije elja da napustimo obitelj, prijatelje, dom, posao, i
tako dalje, te da postanemo poput prosjaka; ve je to
um koji funkcionira tako da zaustavi vezanost za svjetovna zadovoljstva i koji trai osloboenje od okaljanoga ponovnog roenja.
101
Moramo nauiti zaustaviti svoju vezanost kroz

praksu odricanja, ili e ona biti ozbiljna prepreka naoj
istoj duhovnoj praksi. Ba kao to ptica ne moe letjeti
ako ima kamenje vezano za noge, tako ni mi ne moemo
napredovati na duhovnom putu ako smo vrsto privezani lancima vezanosti.
Vrijeme za praksu odricanja je sada, prije smrti.
Trebamo smanjiti vezanost za svjetovna zadovoljstva
spoznavajui da su takva zadovoljstva varljiva i da
nam ne mogu pruiti pravo zadovoljstvo. Zapravo,
uzrokuju nam samo patnju. Ovaj je ljudski ivot sa
svim svojim patnjama i problemima velika prilika da
poboljamo i svoje odricanje i suosjeanje. Ne bismo
smjeli potratiti ovu dragocjenu priliku. Spoznaja odricanja je prolaz kroz koji ulazimo na duhovni put do
osloboenja, ili nirvane. Bez odricanja je nemogue ak
i zakoraiti na put do vrhunske sree osloboenja, a
kamoli njime napredovati.
Da bismo razvili i uveali svoje odricanje, moemo
opetovano promiljati sljedee:
Zbog toga to je moja svijest bez poetka, bezbroj sam se
puta ponovno raao u samsari. Ve sam imao bezbrojna
tijela. Kada bi se sva ona sakupila zajedno, ispunila bi
itav svijet, a sva bi krv i druge tjelesne tekuine koje su
njima tekle tvorile ocean. Tako je velika bila moja patnja
u svim tim prethodnim ivotima da sam prolio toliko
suza alosti da bi se mogao stvoriti jo jedan ocean.
102
U svakom sam pojedinanom ivotu proivljavao

patnje bolesti, starenja, smrti, odvojenosti od onih koje
sam volio i nemogunosti da ispunim svoje elje. Ako
sada ne postignem trajno osloboenje od patnje uvijek
u iznova morati proivljavati ove patnje u nebrojenim
buduim ivotima.
Promiljajui ovo, iz dubine srca donosemo vrstu
odluku da odbacimo vezanost za svjetovna zadovoljstva i postignemo trajno osloboenje od ciklusa
okaljanog ponovnog roenja, samsare. Primjenom ove
odluke u praksi moemo obuzdati svoju vezanost, ili
nekontroliranu elju i tako rijeiti svoje svakodnevne
probleme.
NE-MRNJA
Ne-mrnja je u ovom kontekstu srdana ljubav koja je

suprotnost mrnji. Mnogi ljudi doivljavaju probleme
zato to je njihova ljubav pomijeana s vezanou;
takvim ljudima eljna vezanost raste to se vie njihova
ljubav uveava. Ako njihove elje nisu ispunjene, oni
postaju uzrujani i ljuti. Ako objekt njihove vezanosti,
poput ljubavnika, makar samo razgovara s nekom
drugom osobom, oni mogu postati ljubomorni ili agresivni. Ovo jasno pokazuje da ta njihova ljubav nije
prava ljubav, nego vezanost. Prava ljubav nikada ne
moe biti uzrok ljutnji; ona je suprotna ljutnji i nikada
103
ne moe izazvati probleme. Ako svakog volimo kao

to majka voli svoje najdrae dijete, nee biti osnove za
pojavu bilo kakvih problema zato to e na um uvijek
biti u miru. Ljubav je prava unutarnja zatita protiv
patnje.
to je srdana ljubav? Kad se, iz dubine srca i
bez vezanosti osjeamo blisko, toplo i sretno u
prema nekome, to je srdana ljubav. Ona ini na
um mirnim i uravnoteenim, slobodnim od ljutnje i vezanosti. Zato se jo zove i staloenost.
Razvijanje staloenosti je poput oranja polja svoj um
istimo od kamenja i korova ljutnje i vezanosti, omoguujui tako rast istinskoj ljubavi. Trebamo nauiti
razviti srdanu ljubav za svih, tako da nai problemi
ljutnje i vezanosti prestanu te da moemo uinkovito
pomoi drugima. Kad god nekoga sretnemo, trebali
bismo biti sretni to ga vidimo i pokuati prema njemu
razviti tople osjeaje. Stalnim uvjebavanjem, trebamo
se pokuati zbliiti s ovom praksom. na taj nain emo
zadrati dobro srce sve vrijeme, a to e nam donijeti
dobre rezultate u ovom ivotu i u naim bezbrojnim
buduim ivotima.
Na osnovu ovog osjeaja srdanosti trebali bismo
razvijati brinu ljubav, kako bismo istinski osjetili da
je dragocjen i vaan. Ako druge ljubimo na ovaj nain,
nee nam biti teko razviti eljnu ljubav, elju da im
pruimo sreu. Uei se tome da volimo svakoga moi
104
emo rijeiti sve svoje svakodnevne probleme ljutnje

i ljubomore, a ivot e nam postati sretan i smislen.
Detaljnije objanjenje o tome kako razviti i uveati
svoju ljubav dano je u kasnijim poglavljima.
NE-NEZNANJE
Ne-neznanje je u ovom kontekstu mudrost koja spoznaje prazninu, opreka neznanju samoprianjanja.
Praznina nije nitavilo ve krajnja priroda fenomena i
veoma smislen objekt. Potanko objanjenje nalazi se u
poglavlju Krajnja bodhichitta.
Trebamo znati kako je uobiajeno da kad obini ljudi
vide privlane ili lijepe stvari, razviju vezanost, kad
vide neprivlane ili neugodne stvari, razviju mrnju, a
kad vide neutralne stvari, ni privlane ni neprivlane,
razviju neznanje samoprianjanja. S druge strane, kad
oni koji se uputaju u istu duhovnu praksu vide privlane ili lijepe stvari, razviju i zadre nevezanost, kad
vide neprivlane ili neugodne stvari, razviju i zadre
ne-mrnju, a kad vide neutralne stvari, ni privlane ni
neprivlane, razviju i zadre ne-neznanje.
TRUD
Ako se ne posvetimo svojoj duhovnoj praksi, nitko

nam nee moi darovati osloboenje od patnje. esto
105
smo nerealni u svojim oekivanjima. Htjeli bismo brzo

postii visoka postignua, a da ne primjenimo ikakav
trud, i htjeli bismo biti sretni a da ne moramo stvoriti
uzroke sree. Bez volje da podnesemo ak i najmanju
neudobnost, elimo da sve nae patnje prestanu i,
ivei u raljama Gospodara smrti, elimo ostati poput
dugovjenog boga. Bez obzira koliko eznuli za ispunjenjem takvih elja, one se nikada nee ispuniti. Ako
ne uloimo energiju i trud u svoju duhovnu praksu,
sve e nade koje imamo za sreu biti uzaludne.
Trud je, u ovom kontekstu, um koji se oduevljava
vrlinskom praksom. Njegova je funkcija uiniti na um
sretnim pri uputanju u vrlinska djela. Uz trud, uivamo u djelima kao to su sluanje, itanje, kontempliranje i meditiranje na duhovna uenja, i u uputanju
na put do osloboenja. Pomou truda na kraju emo
postii krajnji vrhunski cilj ljudskog ivota.
Primjenom truda u meditaciji razvijamo mentalnu
podatnost. Iako emo, kad tek ponemo meditirati,
moda doivljavati probleme poput tromosti, umora
ili drugih oblika mentalnih ili tjelesnih nelagoda, svejedno bismo trebali strpljivo ustrajati i pokuati se bolje
upoznati sa svojom praksom. Postupno, kako nam se
meditacija bude poboljavala, ona e potaknuti i mentalnu podatnost um i tijelo osjeat e se lako, zdravo i
neumorno, slobodno od prepreka koncentraciji. Sve e
106
nae meditacije postati lake i uinkovitije pa neemo

imati potekoa u napredovanju.
Koliko god u poetku meditacija bila teka, ne bismo
nikada trebali gubiti nadu. Umjesto toga bismo se trebali uputati u praksu moralne discipline, koja nas titi
od grubih distrakcija i djeluje kao osnova za razvoj
iste koncentracije. Moralna disciplina takoer ojaava
i panju, koja je sam ivot koncentracije.
Trebamo odbaciti lijenost lijenost koja proizlazi iz
vezanosti za svjetovna zadovoljstva, lijenost koja proizlazi iz vezanosti za ometajue djelatnosti, i lijenost
koja proizlazi iz obeshrabrenosti. Lijenou neemo
postii nita. Dok god ostajemo lijeni, vrata e duhovnh
postignua za nas biti zatvorena. Lijenost ini na ljudski ivot besmislenim. Ona nas obmanjuje i uzrokuje
besciljno lutanje samsarom. Ako se moemo osloboditi
utjecaja lijenosti i duboko uroniti u duhovnu praksu,
brzo emo postii svoj duhovni cilj. Uvjebavanje u
duhovnim putovima je poput gradnje velike kue
ono zahtijeva stalan trud. Ako dopustimo da na trud
bude prekinut lijenou, nikad neemo doekati dovretak radova.
Naa duhovna postignua stoga ovise o naem
trudu. Intelektualno razumijevanje duhovnih uenja
nije dovoljno da nas dovede do vrhunske sree osloboenja moramo nadvladati lijenost i svoje znanje
staviti u praksu. Buddha je rekao:
107
Ima li samo trud, ima sva postignua,

Ali ako ima samo lijenost, onda nema nita.
Osoba bez velikog duhovnog znanja, koja svejedno
dosljedno primjenjuje trud, postupno e dostii sve
vrlinske kvalitete. Meutim, netko tko zna mnogo, a
ima samo jednu greku lijenost nee biti u stanju
uveati svoje dobre kvalitete i stei iskustvo duhovnih
puteva. Shvaajui sve ovo, trebali bismo primjenjivati
radostan trud pri studiranju i praksi istih duhovnih
uenja u svakodnevnom ivotu.
108
Odnesite pobjedu nad neprijateljem svojim

zabludama
Smisleni objekti
Svaki objekt razumijevanje kojeg nam daje veliki

smisao je smisleni objekt.
Kako bismo rijeili svoje ljudske probleme i mogli
pronai vjeni mir i sreu, prvo trebamo znati to je
prava priroda naih problema i koji su glavni uzroci
naih problema. Nai problemi ne postoje van naeg
uma. Prava priroda naih problema su nai neugodni
osjeaji, koji su dio naeg uma. Kad na automobil, na
primjer, ima problem, mi kaemo: Imam problem, ali
zapravo je to problem automobila, vanjski problem, a
ne na. Na problem je unutarnji problem. Razlikujui
ovako unutarnje od vanjskih problema, moemo shvatiti kako su prava priroda naih problema nai osjeaji
koji su dio naeg uma.
Svi nai problemi nai neugodni osjeaji dolaze
od zabluda vezanosti i samoprianjajueg neznanja;
stoga su ove zablude glavni uzroci naih problema. Mi
imamo snanu vezanost za ispunjenjem vlastitih elja
i u tu svrhu naporno radimo cijeli ivot, doivljavajui
brojne tekoe i probleme. Kad nam elje nisu ispunjene, proivljavamo nesretnost ili malodunost koje
110
SMISLENI OBJEKTI
nam esto uzrokuju da postanemo ljuti, stvarajui tako

daljnje probleme i sebi i drugima. Ovo jasno moemo
razumijeti iz vlastitog iskustva. Kad izgubimo prijatelje, posao, poloaj ili ugled i slino, proivljavamo bol
i brojne tekoe. Sve je to zbog nae snane vezanosti za te stvari. Kad ne bismo imali tu vezanost, ne bi
bilo osnove za proivljavanje patnje i problema kad ih
izgubimo.
Uslijed snane vezanosti za svoja miljenja, im im
se ntko suprotstavi, doivljavamo unutarnji problem
neugodnih osjeaja. Zatim se zbog toga i naljutimo, a
to dalje vodu u svae i sukobe s drugima, to rezultira daljnjim problemima koji proizlaze iz borbi, ak i
rata. Veinu svjetskih politikih problema uzrokovali
su ljudi koji imaju snanu vezanost za vlastite nazore.
Mnogi problemi su isto tako uzrokovani ljudskom
vezanosti za njihove vjerske nazore.
U prolim ivotima, zahvaljujui naoj vezanosti za
vlastite elje, izvrili smo mnogobrojna razliita djela
koja su naudila drugim ivim biima. Kao rezultat
ovih djela, sada proivljavamo mnogobrojne razliite
probleme i patnje u ovom ivotu.
Ako se s mudrou zagledamo u zrcalo svog uma,
moemo vidjeti kako su vezanost, ljutnja i naroito
nae samoprianjajue neznanje uzroci svih naih problema i patnje. Zasigurno emo spoznati kako, osim
kontorliranja ovih zabluda, nema neke druge metode
111
PROMIJENITE SVOJ IVOT
za rjeenje naih ljudskih problema. ista duhovna

uenja, ili Dharma, jedini su metod za kontroliranje
naih zabluda vezanosti, ljutnje i samoprianjajueg
neznanja. Primjenimo li ova uenja iskreno u praksi,
zasigurno emo rjeiti nae ljudske probleme i pronai
pravi smisao svog ivota.
Openito govorei, svatko tko ima fiziku ili mentalnu bol, ak i ivotinje, razumije svoju patnju. Ono
to zapravo trebamo shvatiti su patnje naih bezbrojnih buduih ivota. Ako ih shvatimo, razvit emo
snanu elju da se oslobodimo od njih. Ovo je vano
za svih zato to emo, imamo li elju da sebe oslobodimo od patnji buduih ivota, bez sumnje iskoristiti
ovaj sadanji ljudski ivot za slobodu i sreu u svojim
bezbrojnim buduim ivotima. Nema smisla veeg od
ovoga.
Ukoliko nemamo ovu elju, potratit emo svoj dragocjeni ljudski ivot samo na slobodu i sreu ovog jednog
kratkog ivota. Ovo bi bilo ludo zato to naa namjera
i djela ne bi bili nimalo razliiti od namjera i djela ivotinja koje su zaokupljene samo ovim ivotom. Veliki
jogi Milarepa jednom je rekao lovcu po imenu Gonpo
Dorje:
Tvoje je tijelo ljudsko, ali tvoj um je um ivotinje.
Ti, ljudsko bie, koji posjeduje um ivotinje,
molim te posluaj moju pjesmu.
112
SMISLENI OBJEKTI
Obino vjerujemo da je rjeenje problema i patnji

naeg sadanjeg ivota najvanije, i itav svoj ivot
posveujemo tome. U stvarnosti, trajanje problema i
patnji ovoga ivota je veoma kratko: ako sutra umremo,
one e prestati sutra. Meutim, poto je trajanje problema i patnji buduih ivota beskrajno, sloboda i srea
naih buduih ivota su neizmjerno vanije od slobode
i sree ovog jednog kratkog ivota.
Moda i imamo iskrenu elju da trajno izbjegnemo
patnju, ali nikad ne razmiljamo o odbacivanju svojih
zabluda. Meutim, bez kontroliranja i odbacivanja
svojih zabluda, nemogue je postii trajno osloboenje
od patnje i problema zbog toga to su zablude, prvenstveno samoprianjajue neznanje, izvor sve nae patnje
i glavni uzrok svih naih problema.
Prvo trebamo prepoznati da je glavna zabluda nae
samoprianjanje, koje nam uvijek boravi u srcu i unitava unutarnji mir. Njegova prirode je kriva scjesnost
koja pogreno vjeruje kako smo mi sami i drugi istinski, ili inherentno, postojei. Ovo je neuki um jer stvari
zapravo ne postoje inherentno one postoje kao puke
imputacije. Zato to ludasti um samoprianjanja vjeruje
ili prianja na Ja, moje i sve ostale fenomene kao
na istinski postojee, mi razvijamo vezanost za stvari
koje nam se sviaju i mrnju za one koje nam se ne
sviaju. Potom vrimo razna djela kojima naudimo
drugim ivim biima i, kao rezultat, proivljavamo
113
razne patnje i probleme u cijelom ovom ivotu i u

ivotu nakon ivota; to je temeljni razlog zbog kojeg
proivljavamo toliko mnogo problema. Zato to je na
osjeaj istinski postojeeg sebe i svog toliko jak,
nae samoprianjanje djeluje i kao osnova za sve nae
probleme svakodnevice.
Samoprianjanje se moe usporediti s otrovnim stablom, sve druge zablude s njegovim granama, a sve
nae patnje i problemi s njegovim plodovima; to je
temeljni izvor svih drugih zabluda i svih naih patnji i
problema. Shvativi ovo, moramo uloiti veliki trud u
prepoznavanje, smanjivanje i konano potpuno odbacivanje ovog neznanja.
Znamo da openito govorei svatko s vremena na
vrijeme doivi prestanak neke odreene patnje. Na
primjer, oni koji su fiziki zdravi proivljavaju trenutni
prestanak bolesti. Meutim, to nije dovoljno zato to
je samo privremeno. Kasnije e oni morati proivjeti
patnje bolesti uvijek iznova, u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima.Svako ivo bie, bez iznimke,
mora proivjeti ciklus patnji bolesti, starenja, smrti i
ponovnog roenja, iz ivota u ivot, beskrajno. Slijedei
Buddhin primjer, trebamo razviti snano odricanje za
ovaj beskrajni ciklus patnje. Kad je Buddha ivio u
palai sa svojom obitelji, vidio je kako njegovi podanici
stalno proivljavaju te patnje i donio je snanu odluke
114
SMISLENI OBJEKTI
da postigne prosvjetljenje, vrhunski trajni prestanak

patnje te povede svako ivo bie do tog stanja.
Buddha nas nije poticao da odbacimo svoje svakodnevne aktivnosti kojima osiguravamo uvjete nune za
ivot ili koji sprjeavaju siromatvo, probleme okolira, odreene bolesti i slino. No, bez obzira koliko
uspjeni bili u tim aktivnostima, nikad neemo postii
trajan prestanak tih problema. Morat emo ih jo uvijek
proivljavati u svojim bezbrojnim buduim ivotima a,
ak i u ovom ivotu, iako naporno radimo da sprijeimo
ove probleme, patnje siromatva, zagaenog okolia i
bolesti se uveavaju po cijelom svijetu. tovie, zbog
moi moderne tehnologije sada su na svijetu vrebaju
mnoge opasnosti koje nikad prije nisu postojale. Stoga,
ne bismo se trebali zadovoljiti pukom trenutnom slobodom od odreenih patnji ve bismo trebali uloiti
veliki trud u postizanje trajne slobode dok imamo ovu
priliku.
Trebali bismo razmotriti dragocjenost ljudskog
ivota. Zbog svojih prijanjih zabludnih nazora koji
su nijekali vrijednost duhovne prakse, oni koji su se
ponovno rodili kao ivotinje, na primjer, nemaju priliku
upustiti se u duhovnu praksu koja je jedina iz koje proizlazi smisleni ivot. Kako je njima nemogue sluati,
razumjeti, promiljati i meditirati na duhovne upute,
njihovo je sadanje ponovno roenje kao ivotinja
115
samo po sebi ve zapreka. Jedino su ljudska bia slobodna od takvih zapreka i imaju sve potrebne uvjete za
uputanje u duhovne putove, koji jedini vode do vjenog mira i sree. Ova kombinacija slobode i posjedovanja potrebnih uvjeta je posebna karakteristika koja na
ljudski ivot ini tako dragocjenim.
Budui da je samoprianjanje korijen patnje, ako ne
postignemo trajni prestanak samoprianjanja, nikad
neemo postii trajni prestanak patnje. Kako moemo
postii trajni prestanak samoprianjanja? Prvo trebamo
znati da postoji devet vrsta samoprianjanja. To su:
samoprianjanje podruja elje; samoprianjanje prvog,
drugog, treeg i etvrtog podruja oblika; i samoprianjanje prvog, drugog, treeg i etvrtog podruja bez
oblika. Prvo je najgrublja razina samoprianjanja, a onda
postaju sve suptilniji do devetog, takozvanog samoprianjanja vrhunca samsare, koje je najsuptilnije.
Kontinuiranim meditiranjem na prazninu s motivacijom odricanja, na koncu emo odbaciti ovih devet vrsta
samoprianjanja i konano, kad odbacimo samoprianjanje vrhunca samsare, postii emo trajni prestanak svog
samoprianjanja i svih drugih zabluda. Istovremeno
emo postii trajni prestanak svih patnji ovog ivota i
bezbrojnih buduih ivota. Ovaj trajni prestanak patnje
i njenog uzroka, samoprianjanja, pravo je osloboenje
poznato kao nirvana, vrhunski trajni unutarnji mir.
Time emo ostvariti pravi smisao ljudskog ivota.
116
SMISLENI OBJEKTI
Oni koji su ostvarili osloboenje, ili nirvanu, uvijek

borave u istoj zemlji u kojoj proivljavaju istu okolinu, iste uitke, ista tijela i iste umove zato to su
njihovi umovi potpuno isti, slobodni od mrlja svih
zabluda. Takoer pomau ivim biima kroz svoje
emanacije.
Osloboenje se ne moe postii bez uloenog truda
ako samo ekamo i mislimo da e nam jednog dana
netko udijeliti trajno osloboenje od svih problema.
Samo slijeenjem puta do osloboenja moemo postii
nirvanu. Put do osloboenja nije vanjski put ve unutarnji put. Znamo da vanjski putovi vode s jednog
mjesta na drugo, dok je put do osloboenja unutarnji
put koji vodi iz samsare u istu zemlju. Unutarnji put
je mentalno djelo i ili je vrlinski ili nevrlinski; ne moe
biti neutralno djelo. Mentalna djela koja su nevrlinska
vode nas do nekog od tri nia ponovna roenja: roenja
kao ivotinja, gladni duh ili bie pakla. Mentalna djela
koja su okaljana vrlina vode nas do nekog od tri via
ponovna roenja: roenja kao ljudsko bie, polubog ili
bog. Mentalna djela motivirana odricanjem vode nas
do stanja iste i vjene sree osloboenja, nirvane.
Odricanje je prolaz kroz koji ulazimo na put do osloboenja. Pravi put do osloboenja ima pet razina: put
sakupljanja, put pripreme, put vienja, put meditacije i Put bez daljnjeg uenja. Praksa ovih pet putova
sadrana je u praksi tri vie obuke: obuke u moralnoj
117
disciplini, obuke u koncentraciji ili meditaciji i obuku u

mudrosti koja spoznaje prazninu, sve motivirano odricanjem iskrenom eljom da trajno sebe oslobodimo
od patnje i njenog uzroka, samoprianjanja. Trebamo
iskreno prakticirati tri vie obuke jer su one glavni put
do osloboenja.
Priroda moralne discipline je odbacivanje neprimjerenih djela, odravanje istog ponaanja i izvoenje svakog djela ispravno s vrlinskom motivacijom.
Moralna disciplina je najvanija za svakog kako bi
sprijeili budue probleme sebi i drugima. Ona nas
ini listim zato to ini naa djela istim. Mi sami trebamo biti svjei i isti; nije dovoljno imati samo isto
tijelo zato to nae tijelo nije nae sebstvo. Moralna
disciplina je poput velike zemlje koja podrava i hrani
usjeve duhovnih spoznaja, Dharma spoznaja. Bez prakticiranja moralne discipline vrlo je teko napredovati
u dohovnoj obuci. Obuka u vioj moralnoj disciplini
znai nauiti se duboko zbliiti s praksom moralne discipline, motivirani odricanjem.
Druga via obuka je obuka u vioj koncentraciji.
Priroda koncentracije je sprjeiti distrakcije i koncentrirati se na vrlinski objekt. Veoma je vano uvjebavati
se u koncentraciji jer uz distrakcije nita ne moemo
postii. Obuka u vioj koncentraciji znai nauiti se
duboko zbliiti sa sposobnou da zaustavimo distrakcije i koncentriramo se na vrlinski objekt, motivirani
118
SMISLENI OBJEKTI
odricanjem. U odnosu na svaku Dharma praksu vrlo je

lako ostvariti napredak ako nam je koncentracija jasna
i jaka. Inae su nam distrakcijeglavni problem. Praksa
moralne discipline sprjeava grube distrakcije, a koncentracija sprjeava suptilne distrakcije; zajedno proizvode brze rezultate u naoj Dharma praksi.
Trea via obuka je obuka u vioj mudrosti. Priroda
mudrosti je vrlinski inteligentni um ija je funkcija da
ukloni zbunjenost i razumije smislene objekte. Brojni su
ljudi izuzetno inteligentni u unitavanju svojih neprijatelja, brizi za svoju obitelj, metodama da dobiju to
ele i slino, ali to nije mudrost. ak i ivotinje imaju
tu inteligenciju. Svjetovna inteligencija je varljiva, dok
nas mudrost nikad nee obmanuti. Ona je na unutarnji Duhovni vodi koji nas vodi do ispravnih putova i
boansko oko kojim moemo vidjeti prole i budue
ivote i posebnu vezu izmeu naih djela i naih iskustava, zvanu karma. Tema karme je veoma opsena
i suptilna, a shvatiti je moemo samo kroz mudrost.
Obuka u vioj mudrosti je meditiranje na mudrost koja
spoznaje prazninu, motivirano odricanjem. Kad spoznamo prazninu, pretvorimo svoj um u mudrost koja
spoznaje prazninu i jednousmjereno se zadrimo na
njoj to due moemo.
Praksa tri vie obuke je znanstvena metoda za postizanje trajnog prestanka patnje i njenog uzroka, samoprianjanja. Ove se moe shvatiti iz sljedee analogije.
119
Kad pilom posijeemo stablo, sama pila nije dovoljna

da se posijee drvo. Ona ovisi rukama kojima je drima,
a one o tijelu kojem pripadaju. Obuka u vioj moralnoj
disciplini je poput naeg tijela, obuka u vioj koncentraciji je poput naih ruku, a obuka u vioj mudrosti je
poput pile. Koristei sve tri zajedno, moemo posjei
otrovno stablo naeg samoprianjajueg neznanja, a
time automatski i sve druge zablude njegove grane
a sve nae patnje i problemi njegovi plodovi e potpuno prestati. Tada emo postii trajni prestanak patnji
ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota. Rijeit emo
sve svoje probleme i ostvariti pravi smisao svog ivota.
120
DRUGI DIO
Napredovanje
Donesite dobrobit drugima okretanjem kola Dharme
Nauimo ljubiti druge
Cijelo vrijeme iz dubine svog srca elimo biti sretni,

ali obino nismo previe zaokupljeni sreom i slobodom drugih. Meutim, naa srea i patnja su zapravo
beznaajne u usporedbi sa sreom i patnjom drugih.
Drugi su bezbrojni, dok smo mi sami samo jedna osoba.
Shvaajui to, moramo nauiti ljubiti druge i ostvariti
krajnji, vrhunski cilj ljudskog ivota.
Koji je krajnji, vrhunski cilj ljudskog ivota? Trebali
bismo se zapitati to smatramo najvanijim to
elimo, emu teimo ili o emu sanjarimo? Za neke su
ljude to materijalna dobra, poput velike kue sa svim
najnovijim luksuzima, brzog automobila ili dobro plaenog posla. Za druge je to ugled, dobar izgled, mo,
uzbuenje ili pustolovina. Mnogi pokuavaju pronai
smisao svog ivota u vezama s ljudima koji su objekt
njihove vezanosti. Sve nas te stvari mogu nakratko
uiniti povrno sretnima, ali takoer mogu uzrokovati i mnogo brige i patnje. One nam nikad ne mogu
pruiti istu i vjenu sreu za kojom svi mi, u dubini
svojih srca, najiskrenije eznemo. Budui da te stvari
ne moemo ponijeti sa sobom kad umremo, ako smo
123
ih uinili glavnim smislom svojih ivota, one e nas na

koncu razoarati. Ako su sama sebi cilj, svjetovna su
postignua isprazna; ona nisu pravi smisao ljudskog
ivota.
Reeno je da je od svih svjetovnih dobara najdragocjeniji legendarni dragulj koji ispunjava elje. U ovim je
izopaenim vremenima takav dragulj nemogue pronai, ali u prolosti, kada su ljudi imali obilje zasluga,
bilo je arobnih dragulja koji su imali mo ispunjavanja elja. Ti su dragulji, meutim, mogli ispunjavati
samo elje za okaljanom sreom oni nikada nisu
mogli podariti istu sreu koja dolazi iz istoga uma.
Nadalje, dragulj koji ispunjava elje imao je mo ispunjavanja elja u samo jednom ivotu on nije mogao
zatititi svog vlasnika u njegovim ili njenim buduim
ivotima. Tako je, u konanici, ak i dragulj koji ispunjava elje varljiv.
Jedino to nas nikada nee iznevjeriti je postignue
potpunog prosvjetljenja. to je prosvjetljenje? To je
unutarnja svjetlost mudrosti slobodna od sve pogrene
pojavnosti, a ije je funkcija da svakodnevno podari
mentalni mir svakom ivom biu. Ona je izvor sree
svih ivih bia. Osoba koja posjeduje ovu mudrost
prosvijetljena je osoba. Pojmovi prosvijetljeno bie
i Buddha su istoznani. S izuzetkom prosvijetljenih
bia, sva bia itavo vrijeme proivljavaju pogrene
pojavnosti, danju i nou, ak i dok spavaju.
124
NAUIMO LJUBITI DRUGE
to god nam se pojavljuje mi opaamo kao da postoji

sa svoje vlastite strane. To je pogrena pojavnost. Mi
opaamo ja i moje kao inherentno postojee i
snano prianjamo, vjerujui da je ta pojavnost istinita.
Zbog toga vrimo mnoga neprimjerena djela koja nas
dovode do proivljavanja patnje. Ovo je temeljni razlog
zbog kojeg doivljavamo patnju. Prosvijetljena su bia
potpuno slobodna od pogrenih pojavnosti i patnji koje
one proizvode.
Svoju najdublju elju za istom i trajnom sreom
moemo ostvariti jedino postizanjem prosvjetljenja,
zato to nita na ovom neistom svijetu nema mo da
ispuni tu elju. Tek kada postanemo potpuno prosvijetljeni Buddha iskusit emo dubok i trajan mir koji dolazi
od trajnog prestanka svih zabluda i njihovih otisaka. Bit
emo slobodni od svih greki i mentalnih zamraenja i
posjedovat emo kvalitete koje su potrebne da bismo
izravno pomogli svim ivim biima. Tada emo biti
objekt uzdanja za sva iva bia. Kroz ovo razumijevanje moemo jasno vidjeti da je postizanje prosvjetljenja
krajnji i vrhunski cilj i pravi smisao naeg dragocjenog
ljudskog ivota. Kako nam je glavna elja da budemo
sretni cijelo vrijeme i da budemo potpuno slobodni od
svih greki i patnje, moramo razviti snanu namjeru
da postignemo prosvjetljenje. Trebali bismo misliti:
Trebam postii prosvjetljenje, zato to nigdje u samsari, ciklusu neistog ivota nema stvarne sree.
125
Glavni je uzrok prosvjetljenja bodhichitta, spontana elja za postizanjem prosvjetljenja, koja je motivirana suosjeanjem prema svim ivim biima. Osoba
koja posjeduje taj dragocjeni um bodhichitte naziva
se Bodhisattva. Korijen bodhichitte je suosjeanje.
Kako razvoj suosjeanja ovisi o ljubljenju drugih, prvi
korak do oplemenjene sree prosvjetljenja je nauiti
ljubiti druge. Majka ljubi svoju djecu, a mi moda, u
odreenoj mjeri, ljubimo svoje prijatelje, ali ova ljubav
nije nepristrana i obino je pomijeana s vezanou.
Trebamo razviti isti um koji ljubi sva iva bia bez
predrasuda ili pristranosti.
Svako pojedino ivo bie u sebi ima sjeme ili potencijal da postane Buddha ovo je naa priroda Buddhe.
U Buddhinim uenjima smo pronali najbolji nain za
ostvarenje tog potencijala. Sada trebamo primijeniti ta
uenja u praksi. To mogu samo ljudska bia. ivotinje
mogu sakupiti zalihe, poraziti svoje neprijatelje i zatititi svoje obitelji, ali one ne mogu razumjeti duhovni
put, niti se u njega upustiti. Bila bi velika teta kada
bismo koristili svoj ljudski ivot za ono to mogu postii
i ivotinje, te time potratili ovu jedinstvenu priliku da
postanemo izvor dobrobiti za sva iva bia.
Suoeni smo s izborom: moemo nastaviti rasipati
svoj ivot u potrazi za svjetovnim uicima koji ne pruaju pravo zadovoljstvo i koji nestaju kad umremo, ili
moemo posvetiti svoj ivot ostvarenju svog punog
126
duhovnog potencijala. Ako uloimo znatan trud u

prakticiranje uputa sadranih u ovoj knjizi, zasigurno
emo postii prosvjetljenje, ali ako u to ne uloimo
nikakav trud, prosvjetljenje se nikad nee prirodno
dogoditi, koliko god na njega ekali. Da bismo slijedili
budistiki put do prosvjetljenja, nema potrebe mijenjati
vanjski nain ivota. Ne trebamo odbaciti obitelj, prijatelje ili uitke i povui se u planinsku pilju. Sve to
trebamo uiniti je promijeniti objekt kojeg ljubimo.
Do sada smo sebe ljubili iznad svih drugih ljubili,
a sve dok to i dalje inimo, naa patnja nee prestati.
Meutim, ako nauimo ljubiti sva bia vie nego sebe,
uskoro emo uivati blaenstvo prosvjetljenja. Put do
prosvjetljenja zapravo je vrlo jednostavan sve to
trebamo uiniti je prestati ljubiti sebe i nauiti ljubiti
druge.. Sve e druge duhovne spoznaje prirodno proizai iz ovoga.
Na je instinktivni nazor da smo puno vaniji od
bilo koga drugog, dok je stajalite svih prosvijetljenih
bia da su drugi ti koji su puno vaniji. Koji je od ova
dva nazora korisniji? Iz ivota u ivot, od vremena
bez poetka, bili smo robovi svog samoljubivog uma.
Slijepo smo mu vjerovali i pokoravali se svakoj njegovoj zapovijedi, vjerujui da je nain za rjeavanje naih
problema i nalaenje sree staviti sebe prije bilo koga
drugoga. Tako smo naporno i dugo radili za same
sebe, ali to imamo od svega toga? Jesmo li rijeili sve
127
svoje probleme i pronali dugotrajnu sreu koju toliko

elimo? Ne. Jasno je da nas je ganjanje vlastitih sebinih
interesa prevarilo. Nakon to smo tolike ivote ugaali
svome samoljublju, sad je vrijeme da shvatimo kako
to jednostavno ne ide. Sada je vrijeme da promijenimo
objekt svog ljubljenja, sa sebe na sva iva bia.
Sva prosvijetljena bia otkrila su da su odbacivanjem
samoljublja i ljubljenjem jedino drugih dola do iskustva istinskog mira i sree. Ako budemo prakticirali
metode koje su oni nauavali, nema razloga da i mi
ne budemo u stanju uiniti isto. Ne moemo oekivati
da emo preko noi promijeniti svoj um, ali strpljivim
i ustrajnim prakticiranjem uputa o ljubljenju drugih,
istovremeno sakupljajui zasluge, proiavajui negativnosti i primajui blagoslove, moemo postupno
zamijeniti svoj obian stav samoljublja s plemenitim
stavom ljubljenja svih ivih bia.
Da bismo to postigli, nema potrebe za mijenjanjem
svog naina ivota, ali moramo promijeniti svoje
nazore i namjere. Na uobiajeni nazor je da smo mi
sredite svijeta, a da drugi ljudi i stvari poluuju svoje
znaenje prvenstveno iz naina na koji utjeu na nas.
Na je automobil, na primjer, vaan samo zato to je
na, a prijatelji su vani jer nas ine sretnima. Neznanci
nam se, s druge strane, ne ine toliko vanima jer ne
utjeu izravno na nau sreu, pa ukoliko neznanev
automobil bude oteen ili ukraden, to nas mnogo ne
128
pogaa. Kao to emo vidjeti u kasnijim poglavljima,

ovaj se samoivi svjetonazor zasniva na neznanju i ne
odgovara stvarnosti. Taj je nazor izvor svih naih obinih, sebinih namjera. Upravo zbog toga to mislimo:
Ja sam vaan, ja trebam ovo, ja zasluujem ono, uputamo se u negativna djela, koja rezultiraju beskrajnim
nizom problema i za nas i za druge.
Prakticiranjem ovih uputa moemo razviti realistian pogled na svijet, zasnovan na razumijevanju jednakosti i meuovisnosti svih ivih bia. Jednom kad
budemo svako pojedino ivo bie smatrali vanim,
prirodno emo razviti i dobre namjere prema njima.
Dok je um koji voli samo sebe osnova za sva neista,
samsarika iskustva, um koji ljubi druge je osnova za
sve dobre kvalitete prosvjetljenja.
Ljubiti druge nije toliko teko sve to trebamo uraditi jest shvatiti razloge iz kojih bismo trebali ljubiti
druge i potom donijeti vrstu odluku da tako i inimo.
Kroz meditiranje na tu odluku razvit emo dubok i
moan osjeaj ljubljenja prema svim ivim biima.
Zatim prenosimo taj posebni osjeaj u svoj svakodnevni ivot.
Postoje dva glavna razloga zbog kojih trebamo ljubiti sva iva bia. Prvi je taj to su nam ona iskazala
ogromnu dobrotu, a drugi je da to to ih ljubimo ima
ogromne dobrobiti. Ovo e sada biti objanjeno.
129
DOBROTA DRUGIH
Trebali bismo kontemplirati o velikoj dobroti svih

ivih bia. Moemo zapoeti prisjeajui se dobrote
svoje majke iz ovog ivota; zatim se, proirivanjem,
moemo prisjetiti dobrote svih drugih ivih bia koja
su, kao to emo kasnije vidjeti, bila nae majke u prolim ivotima. Ako ne moemo cijeniti dobrotu svoje
sadanje majke, kako emo ikada moi cijeniti dobrotu
svih naih prijanjih majki?
Vrlo je lako zaboraviti na dobrotu svoje majke, ili ju
uzeti zdravo za gotovo i prisjeati se samo onih vremena kada mislimo da nam je natetila; stoga se trebamo detaljno prisjeati kako je naa majka bila dobra
prema nama od samog poetka ovoga ivota.
U poetku nam je naa majka ukazala dobrotu ponudivi nam mjesto ponovnog roenja. Prije nego to
smo bili zaeti u njenoj utrobi, lutali smo s mjesta na
mjesto kao bia prijelaznog stanja bia izmeu smrti
i ponovnog roenja bez mjesta za odmor. Bili smo
noeni vjetrovima svoje karme, bez slobode da izaberemo gdje emo ii, a sva su naa poznanstva bila
nestalna. Proivljavali smo veliku bol i strah, ali smo
iz ovog stanja mogli ui u sigurnost majine utrobe.
Iako smo bili nezvani gost, kad je saznala da smo uli
u njenu utrobu, dopustila nam je da tu i ostanemo. Da
nas je eljela izbaciti mogla je to i uiniti, a mi danas
130
ne bismo bili ivi i uivali u svim svojim sadanjim

prilikama. Mi sada moemo razviti tenju za postizanjem vrhunske sree prosvjetljenja samo zbog toga
to je naa majka bila dovoljno dobra da nam dopusti da ostanemo u njenoj utrobi. Ako nas zimi, kad je
vani hladno i olujno vrijeme, netko pozove u svoj topli
dom i dobro nas ugosti, smatramo tu osobu izuzetno
ljubaznom. Koliko je ljubaznija naa majka, koja nam je
dopustila da uemo u njeno tijelo i tamo nam ponudila
tako velikoduno gostoprimstvo!
Dok smo boravili u utrobi svoje majke, ona nas je
paljivo titila, paljivije nego to bi uvala najdragocjeniji dragulj. U svakoj je prilici mislila o naoj sigurnosti. Savjetovala se s lijenicima, vjebala, jela posebnu
hranu i hranila nas i danju i nou devet mjeseci; a takoer je pazila da ne napravi neto to bi tetilo razvoju
naih tjelesnih i mentalnih sposobnosti. Zbog toga to
se tako dobro brinula o nama, rodili smo se s normalnim i zdravim tijelom koje moemo koristiti za postizanje tolikih dobrih stvari.
U vrijeme naeg roenja naa je majka proivljavala
jaku bol, ali kad nas je ugledala razveselila se vie nego
da joj je netko poklonio velianstveno blago. ak joj je
i tijekom agonije poroda nae dobrostanje bilo prvo na
umu. Kad smo bili novoroene, iako smo vie nalikovali abi nego ljudskom biu, naa nas je majka njeno
voljela. Bili smo potpuno bespomoni, bespomoniji
131
od tek okoenog drjebeta, koje barem moe ustati i

hraniti se odmah im se rodi. Kao slijepi, nismo mogli
identificirati svoje roditelje i nismo mogli nita razumjeti. Ne bismo znali ni da se netko spremao da nas
ubije. Nismo imali pojma to radimo. Nismo znali ak
ni kada bi mokrili.
Tko se brinuo i titio tu jedva ljudsku stvar? Bila je to
naa majka. Ona ju je oblaila, zibala i hranila svojim
mlijekom. Otklanjala je prljavtinu sa njenog tijela bez
ikakvog osjeaja gaenja. Ponekad majke ustima uklanjaju sluz iz nosa svojih beba, jer ne ele bebi svojim
grubim rukama prouzroiti niti najmanju bol. ak
i kada je imala problema, naa je majka uvijek imala
izraz pun ljubavi i nazivala nas slatkim imenima. Dok
smo bili mali, majka nam je neprestano bila na oprezu.
Da nas je ak i nakratko zaboravila, mogli smo poginuti
ili se unesreiti za itav ivot. Svakog nas je dana naeg
ranog djetinjstva naa majka spaavala od mnogih
pogibelji i uvijek razmatrala stvari sa stanovita nae
sigurnosti i dobrostanja.
Zimi bi se pobrinula da nam je toplo i da imamo
dobru odjeu, ak i ako bi njoj samoj bilo hladno.
Uvijek je izabirala najbolju hranu za nas, sebi ostavljajui najgoru; i radije bi sama bila bolesna nego da nas
vidi bolesne. Radije bi sama umrla nego da vidi nas
da umiremo. Naa se majka prirodno ponaa prema
nama kao netko tko je stekao spoznaju izmjenjivanja
132
sebe s drugima, ljubei nas ak i vie od same sebe. Ona

je u stanju nae dobrostanje staviti ispred svoga, i ini
to tako savreno i spontano. Kada bi netko zaprijetio
da e nas ubiti, ona bi ubojici ponudila sebe. Ona ima
takvo suosjeanje prema nama.
Dok smo bili mali, naa majka nije dobro spavala.
Spavala je lakim snom, budei se svakih nekoliko sati
i bila na oprezu kako bi ula na pla. Kako smo odrastali, majka nas je pouila kako jesti, piti, govoriti, sjediti i hodati. Poslala nas je u kolu i poticala da inimo
dobre stvari u ivotu. Ako danas imamo neko znanje
i vjetine, imamo ih uglavnom kao rezultat njezine
dobrote. Kada smo malo porasli i zali u mladenatvo, radije smo bili u drutvu svojih prijatelja i sasvim
zaboravljali svoju majku. Dok smo tako uivali, inilo
se kao da je naa majka prestala postojati i sjetili bismo
je se samo kad smo od nje neto trebali. Iako smo bili
zaboravni i dozvoljavali sebi da se potpuno apsorbiramo u zadovoljstva koja smo uivali u drutvu prijatelja, naa je majka i dalje bila stalno zaokupljena
nama. esto bi postajala tjeskobna, a u kutku njenog
uma uvijek je bila neka briga za nas. Imala je onu vrstu
brige koju mi obino imamo jedino za same sebe. ak
i kad odrastemo i imamo svoju obitelj, naa majka ne
prestaje brinuti za nas. Moda je stara i slaba, i jedva u
stanju stajati na nogama, ali ipak nikad ne zaboravlja
svoju djecu.
133
Meditirajui na ovaj nain, detaljno prizivajui

dobrotu svoje majke, poet emo razvijati vrlo topao
osjeaj ljubljenja za svoju majku. Kada imamo ovaj osjeaj ljubljenja iz dubine svog srca, trebali bismo ga proiriti i na sva druga iva bia, prisjeajui se da nam je
svako pojedino od njih jednom iskazivalo istu dobrotu.
Kako su sva iva bia nae majke? Poto je nemogue
pronai poetak naeg mentalnog kontinuuma, slijedi
da smo se u prolosti raali bezbroj puta; a ako smo se
raali bezbroj puta, morali smo imati i bezbroj majki.
Gdje su sada sve te majke? One su sva iva bia koja
danas ive.
Bilo bi neispravno misliti da nae majke iz prethodnih
ivota vie to nisu samo zbog toga to je prolo mnogo
vremena od kada su se one zbilja skrbile za nas. Ako
bi naa sadanja majka danas umrla, bi li prestala biti
naom majkom? Ne, i dalje bismo je smatrali svojom
majkom i molili se za njenu sreu. Isto vrijedi i za sve
nae prijanje majke one su umrle, ali ipak ostaju
naim majkama. Mi vie ne prepoznajemo jedni druge
jedino zbog promjena u naem vanjskom izgledu. U
svakodnevnom ivotu vidimo mnoga razliita iva
bia, ljudska i ne-ljudska. Neka smatramo prijateljima,
neka neprijateljima, a veinu neznancima. Ove su
razlike stvorene naim pogrenim umovima; one nisu
potvrene valjanim umovima.
134
Zbog nae promjene ponovnog roenja ne prepoznajemo svoje bive majke, obitelj i prijatelje pa sad zbog
toga veinu ivih bia smatramo stranicama a mnoge
ak i neprijateljima. Ova pogrena pojavnost i koncepcija su neznanje. Stranci i neprijatelji su samo tvorevine
tog neznanja. Zapravo nema ivih bia koji su nam
stranci ili neprijatelji zato to su oni svi nae majke,
obitelj ili bliski prijatelji. Na pravi neprijatelj su nae
zablude poput nekontrolirane elje, ili vezanosti, nae
ljutnje i ljubomore, a posebno nae samoprianjajue
neznanje. Shvaanje toga i vjera u to e nam dati veliki
smisao u ovom ivotu i u naim bezbrojnim ivotima.
Potom moemo meditirati o dobroti naih majki u
drugim vrstama ponovnih roenja, razmatrajui, na
primjer, kako pozorno majka ptica titi svoja jaja od
opasnosti i kako zaklanja svoje mlade pod svoja krila.
Kada doe lovac, ona ne odleti ostavljajui svoje ptie
nezatiene. Po itav dan ona traga za hranom kako bi
ih prehranila dok ne postanu dovoljno snani da mogu
napustiti gnijezdo.
Bio jednom u Tibetu jedan pljaka koji je noem
uboo kobilu koja je u utrobi nosila drijebe. Njegov je
no prodro tako duboko u bok kobile da joj je rasporio maternicu i drijebe je izalo kobili s boka. Dok je
ugibala, majka je utroila posljednju snagu liui svog
potomka s velikom njenou. Vidjevi ovo, pljaka
je bio ispunjen aljenjem. Zapanjio se vidjevi kako,
135
ak i u samrtnoj boli, ova majka ima takvo suosjeanje prema svome drjebetu, i kako je njena jedina briga
bila njegova dobrobit. Tada je prekinuo svoj nevrlinski
nain ivota, i poeo isto slijediti duhovne putove.
Svako pojedino ivo bie pokazalo nam je tu istu
nesebinu brigu, savrenu dobrotu majke. tovie, ak i
ukoliko ne smatramo druga iva bia svojim majkama,
ona su nam ipak iskazala ogromnu dobrotu. Nae je
tijelo, na primjer, posljedica dobrote ne samo naih
roditelja, ve i bezbrojnih bia koja su ga opskrbljivala
hranom, smjetajem i tako dalje. Zato to imamo ovo
sadanje tijelo sa ljudskim osobinama, moemo uivati sve uitke i prilike ljudskog ivota. ak i jednostavni uici kao to su odlazak na etnju ili gledanje
prekrasnog zalaska sunca mogu se smatrati rezultatom dobrote nebrojenih ivih bia. Sve nae vjetine i
sposobnosti dolaze od dobrote drugih; moralo nas se
nauiti kako jesti, kako hodati, kako govoriti, i kako
itati i pisati. ak i jezik kojim govorimo nije na izum,
ve proizvod mnogih narataja. Bez njega se ne bismo
mogli sporazumijevati s drugima, niti dijeliti njihove
ideje. Ne bismo mogli itati ovu knjigu, uiti duhovne
prakse, ak niti jasno misliti. Sve pogodnosti koje uzimamo zdravo za gotovo, kao to su kue, automobili,
ceste, duani, kole, bolnice i internet proizvedeni su
iskljuivo dobrotom drugih. Dok putujemo autobusom
ili automobilom, ceste uzimamo zdravo za gotovo, ali
136
mnogi su ljudi vrlo naporno radili da bi ih izgradili i

napravili ih sigurnima za koritenje.
injenica da neki od tih ljudi koji su nam pomogli
moda nisu imali namjeru to uraditi je nevana. Mi primamo dobrobit od njihovih djela, pa se s naeg stajalita tu radi o dobroti. Radije nego da se usmjeravamo
na njihovu namjeru, koju u svakom sluaju ne znamo,
trebali bismo se usmjeriti na praktinu dobrobit koju
primamo. Svatko tko na bilo koji nain doprinosi naoj
srei i dobrostanju zasluuje nau zahvalnost i potovanje. Ako bismo morali vratiti sve to su nam drugi
dali, ne bi nam ostalo nita.
Mogli bismo rei kako sve ove stvari nismo dobili
besplatno, nego smo za njih trebali raditi. Kada odlazimo u kupovinu, moramo platiti i kada jedemo u
restoranu moramo platiti. Moda koristimo automobil,
ali morali smo ga kupiti, a sada moramo plaati benzin,
porez i osiguranje. Nitko nam nita ne daje besplatno.
Ali, odakle mi dobivamo taj novac? Istina je da, openito, moramo raditi da bismo zaradili svoj novac, ali
drugi su oni koji nas zapoljavaju ili kupuju nau robu,
pa su tako neizravno oni ti koji nas opskrbljuju novcem.
tovie, razlog iz kojega moemo obavljati neki odreeni posao jest taj to smo od drugih primili nunu
obuku ili obrazovanje. Gdje god pogledamo, pronalazimo samo dobrotu drugih. Svi smo meusobno povezani u mreu dobrote iz koje se nemogue izdvojiti. Sve
137
to imamo i sve u emu uivamo, ukljuujui i sam svoj

ivot, dugujemo dobroti drugih. U stvari, sva srea koja
postoji na svijetu proizlazi kao rezultat dobrote drugih.
Na duhovni razvoj i ista srea punog prosvjetljenja takoer ovise o dobroti ivih bia. Naa prilika da
itamo, promiljamo i meditiramo o duhovnim uenjima u potpunosti ovisi o dobroti drugih. tovie,
kako je kasnije objanjeno, bez ivih bia kojima bismo
davali, koja bi iskuavala nae strpljenje ili prema
kojima bismo razvijali suosjeanje, nikada ne bismo
mogli razviti vrlinske osobine potrebne za postizanje
prosvjetljenja.
Ukratko, druge trebamo za svoje fiziko, emotivno
i duhovno dobrostanje. Bez drugih, mi smo nita. Na
osjeaj da smo otok, neovini, samodostatni pojedinac,
nema veze sa stvarnou. Blie je istini zamisliti sebe
kao stanicu u ogromnom tijelu ivota, zasebnu, a opet
intimno povezanu sa svim ivim biima. Ne moemo
postojati bez drugih, a na njih zauzvrat utjee sve to mi
inimo. Ideja da je mogue osigurati vlastito dobrostanje istovremeno zanemarujui dobrostanje drugih, ili
ak nautrb njihovog dobrostanja, potpuno je nerealna.
Promiljanjem nebrojenih naina na koje nam drugi
pomau, trebali bismo razviti vrstu odluku: Moram
ljubiti sva iva bia zato to su tako dobra prema
meni. Na osnovi ove odluke razvijamo osjeaj ljubljenja osjeaj da su sva iva bia vana, i da su njihova
138
srea i sloboda takoer vane. Pokuajmo svoj um jednousmjereno stopiti s tim osjeajem i odrati ga koliko
god moemo, ne zaboravljajui ga. Kada ustanemo iz
meditacije, pokuajmo odrati taj um ljubavi, tako da
kad god nekoga sretnemo, ili ga se prisjetimo, prirodno
mislimo: Ova osoba je vana, srea i sloboda ove osobe
su vane. Na ovaj nain emo ostvariti napredak u
svojoj praksi ljubljenja ivih bia.
DOBROBITI LJUBLJENJA DRUGIH
Drugi razlog za ljubljenje drugih je taj to je to najbolja

metoda da rijeimo i svoje i probleme drugih. Problemi,
brige, bol i nesretnost su vrste umova; oni su osjeaji i
ne postoje izvan uma. Ukoliko ljubimo svakoga koga
sretnemo ili o kome mislimo, um e nam biti miran sve
vrijeme pa emo mi biti sretni sve vrijeme i nee biti
osnove za razvoj ljubomore, ljutnje, ili drugih tetnih
misli, a na e um itavo vrijeme biti miran. Ljubomora
je, na primjer, stanje uma koje ne moe podnijeti tuu
sreu; ali ako nekoga ljubimo, kako njegova ili njena
srea moe uznemiriti na um? Ako svaiju sreu smatramo od najvee vanosti, kako moemo eljeti nauditi drugima? Iskreno ljubei sva iva bia, uvijek emo
djelovati uz brinu dobrotu, na prijateljski i obziran
nain, a ona e uzvratiti nau dobrotu. Drugi se prema
nama nee ponaati neugodno, niti e biti osnove za
139
razmirice ili svae. Ljudima emo se poeti sviati, a

nae e veze biti stabilnije i ispunjenije.
Ljubljenje drugih nas titi i od problema uzrokovanih
eljnom vezanou. esto postajemo snano vezani za
drugu osobu za koju osjeamo da nam moe pomoi
nadvladati nau usamljenost pruajui nam utjehu,
sigurnost ili uzbuenje za kojim udimo. Meutim,
ako prema svakome imamo um ljubavi, ne osjeamo se
usamljeno. Umjesto da se hvatamo za druge da bismo
ispunili svoje elje, eljet emo im pomoi da ispune
njihove potrebe i elje. Ljubljenje svih ivih bia rjeava
sve nae probleme, zato to svi nai problemi dolaze iz
naeg uma samoljublja. Na primjer, kada bi nas sad na
partner napustio zbog nekog drugog, vjerojatno bismo
bili jako uzrujani, ali da ga istinski ljubimo, eljeli bismo
mu sreu i radovali se njegovoj srei. U tom sluaju ne
bi bilo osnove da se osjeamo ljubomorno ili utueno,
pa iako bismo takvu situaciju mogli smatrati izazovnom, ona za nas ne bi bila problem. Ljubljenje drugih
je vrhunska zatita od patnje i problema i omoguava
nam da cijelo vrijeme ostanemo spokojni i mirni.
Ljubljenje naih susjeda i ljudi u naoj lokalnoj sredini
prirodno e voditi skladu u zajednici i cijelom drutvu,
a to e svakoga uiniti sretnijim. Moda nismo poznata
ili mona osoba, ali moi emo dati duboki doprinos svojoj zajednici ukoliko budemo iskreno ljubili
svakoga koga sretnemo. Ovo vrijedi ak i za one koji
140
nijeu vrijednost religije. Ukoliko u koli uitelj ljubi

svoje uenike i slobodan je od brige za sebe, oni e ga
zauzvrat potovati i nauiti ne samo predmet kojem ih
on pouava, ve i dobre i hvale vrijedne kvalitete koje
pokazuje. Prirodno je da e takav uitelj na pozitivan
nain utjecati na one oko sebe, a njegova e prisutnost
promijeniti cijelu kolu. Kae se da postoji arobni kristal koji ima mo proistiti bilo koju tekuinu u koju ga
se stavi. Oni koji ljube sva iva bia su poput tog kristala samom svojom prisutnou oni iz svijeta uklanjaju negativnost, a uzvraaju ljubav i dobrotu.
ak i ako je netko pametan i moan, ukoliko ne voli
druge, prije ili kasnije naii e na probleme i bit e mu
teko ostvariti svoje elje. Ukoliko je vladar drave
zaokupljen samo vlastitim interesima i ne ljubi svoj
narod, oni e ga kritizirati i nee mu vjerovati, te e on
na koncu izgubiti svoj poloaj. Ako Duhovni uitelj ne
ljubi svoje studente i nema dobar odnos s njima, studentima e biti teko da imaju vjeru u njega, a to e
njegovim uenjima oduzeti svu mo.
Ako je poslodavcu stalo samo do svojih interesa i ne
brine se za dobrostanje svojih zaposlenika, zaposlenici
biti nesretni. Vjerojatno e neuinkovito raditi i zasigurno nee poletno ispunjavati elje svog poslodavca.
Prema tome, poslodavac e trpjeti zbog svog manjka
obzira prema svojim zaposlenicima. Slino tome, ako
141
je zaposlenicima stalo jedino do toga to mogu izvui

iz tvrtke, to e naljutiti njihovog poslodavca, koji im
moe smanjiti plae, ili ih otpustiti. Tvrtka moe ak
otii u steaj i tako uzrokovati da svi izgube posao. Na
taj e nain zaposlenici patiti zbog svog manjka obzirnosti prema poslodavcu. Na svakom je polju djelatnosti
najbolji nain da se osigura uspjeh taj da ukljueni ljudi
smanje svoje samoljublje i imaju vei osjeaj obzirnosti
za druge. Ponekad se moe initi kako samoljublje ima
neke kratkorone prednosti, ali dugorono gledajui
donosi samo probleme. Rjeenje svih problema svakodnevnog ivota je ljubiti druge.
Sva patnja koju proivljavamo je rezultat negativne
karme, a izvor sve negativne karme je samoljublje.
Zbog toga to imamo tako pretjeran osjeaj svoje vanosti, osujeujemo elje drugih kako bismo ispunili
vlastite. Zato to nama upravljaju nae sebine elje,
nije nam stalo to unitavamo mir uma drugih ljudi, ni
to im time uzrokujemo bol. Takva djela samo siju sjemenje za buduu patnju. Ako iskreno ljubimo druge,
neemo imati elju da im naudimo i prestat emo se
uputati u destruktivna i tetna djela. Prirodno emo
odravati moralnu disciplinu i suzdravat emo se od
ubijanja ili okrutnosti prema drugim ivim biima,
neemo od njih krasti, niti se uplitati u njihove odnose.
Kao rezultat, u budunosti neemo morati proivjeti
neugodne posljedice ovih negativnih djela. Na taj nas
142
nain ljubljenje drugih titi od svih buduih problema

prouzroenih negativnom karmom.
Ljubljenjem drugih stalno sakupljamo zasluge, a
zasluga je glavni uzrok uspjeha u svim naim djelatnostima. Ako ljubimo sva iva bia, prirodno emo
vriti mnoga vrlinska i korisna djela. Postupno e sva
naa djela tijela, govora i uma postati ista i korisna,
a mi emo postati izvor sree i nadahnua za svakoga
koga sretnemo. Otkrit emo kroz svoje iskustvo da je
ovaj dragocjeni um ljubavi pravi dragulj koji ispunjava
elje, zato to ispunjava iste elje, i nae i one svih
drugih ivih bia
Um koji ljubi sva iva bia izuzetno je dragocjen.
Odravanje takvoga dobrog srca rezultirat e samo
sreom za nas i za sve oko nas. Ovo dobro srce je uzrok
univerzalnog suosjeanja, spontane elje da se sva iva
bia trajno zatiti od straha i patnje. Time emo na
koncu postii univerzalno suosjeanje prosvijetljenog
Buddhe, koje zbilja ima mo zatititi sva iva bia od
patnje. Na taj nas nain ljubljenje drugih vodi krajnjem,
vrhunskom cilju ljudskog ivota.
Kroz promiljanje svih tih prednosti ljubljenja drugih,
dolazimo do sljedee odluke:
Ljubit u sva iva bia bez iznimke zato to je ovaj dragocjeni um ljubavi vrhunska metoda za rjeavanje svih
problema i ispunjenje svih elja. Na koncu e mi donijeti vrhunsku sreu prosvjetljenja.
143
Jednousmjereno meditiramo na ovu odluku to je due

mogue i razvijemo snaan osjeaj ljubljenja svakog
pojedinog ivog bia. Kada ustanemo iz meditacije,
pokuamo odrati taj osjeaj, i svoju odluku provesti
u praksi. Kad god smo s drugim ljudima, trebali bismo
stalno obraati panju na to da su njihova srea i sloboda
vane barem koliko i nae. Naravno da ne moemo
odmah ljubiti sva iva bia, ali uvjebavanjem svog
uma u tom stavu, poevi sa svojom obitelji i prijateljima, moemo postupno proirivati doseg svoje ljubavi
dok ona ne obuhvati sva iva bia. Kada na ovaj nain
iskreno ljubimo sva iva bia nismo vie obina osoba,
ve smo postali velianstveno bie, poput Bodhisattve.
144
Kako poboljati brinu ljubav
Nain da produbimo svoju ljubav za druge je taj da se

zbliimo s praksom ljubljenja drugih. Da bismo ojaali
svoju odluku da ljubimo sva iva bia trebamo primiti
daljnje upute o poboljavanju brine ljubavi.
Svi imamo nekoga koga smatramo posebno dragocjenim, poput svog djeteta, partnera ili majke. Ta nam
se osoba ini prepuna jedinstvenih kvaliteta zbog kojih
ona ili on iskau od svih ostalih. Mi veoma cijenimo tu
osobu i elimo se posebno skrbiti za nju. Trebamo nauiti sva iva bia gledati na slian nain; prepoznavajui
svako pojedino od njih kao posebno i od jedinstvene
vrijednosti. Iako ve ljubimo svoju obitelj i bliske prijatelje, ne volimo neznance, a svakako ne volimo svoje
neprijatelje. Za nas velika veina ivih bia nije od
neke posebne vanosti. Prakticiranjem uputa o ljubljenju drugih moemo otkloniti tu predrasudu i visoko
cijeniti svako pojedino ivo bie, ba kao to majka
gleda na svoje najdrae dijete. to na ovaj nain vie
produbimo i poboljamo svoju ljubav, to e snanijima
postajati nae suosjeanje i bodhichitta, i tim emo bre
postii prosvjetljenje.
145
PREPOZNAVANJE SVOJIH GREKI

U ZRCALU DHARME
Jedna je od glavnih funkcija Buddhinih uenja, ili

Dharme, u tome da poslui kao zrcalo u kojem moemo
vidjeti svoje greke. Na primjer, kad se u naem umu
javi ljutnja, umjesto da se opravdavamo, trebamo sebi
rei: Ova je ljutnja unutarnji otrov zablude. Ona nema
nikakve vrijednosti ni opravdanja; njena je jedina funkcija nauditi. Neu podnositi njenu prisutnost u svom
umu. Takoer, moemo koristiti zrcalo Dharme kako
bismo razluili eljnu vezanost i ljubav. Ovo se dvoje
lako pobrka, ali ih je od vitalne vanosti razluivati,
jer e nam ljubav donijeti samo sreu, dok e nam um
vezanosti donijeti samo patnju i jo nas vre vezati
uz samsaru. Onog trenutka kada primijetimo da nam
se u umu javlja vezanost trebamo biti na oprezu bez
obzira na to koliko nam se ugodnim inilo slijediti
nau vezanost, to je poput lizanja meda s otrice britve,
i dugorono gledajui, neminovno vodi do jo vee
patnje.
Glavni razlog iz kojeg ne ljubimo sva iva bia je taj
to smo toliko zaokupljeni sami sobom, a to u naem
umu ostavlja vrlo malo prostora da cijenimo druge. Ako
iskreno elimo ljubiti druge, moramo smanjiti svoju
opsesivnu brigu za sebe. Zbog ega smatramo sebe
tako dragocjenima, ali ne i druge? Zbog toga to smo
146
KAKO POBOLJATI BRINU LJUBAV
toliko bliski sa samoljubljem. Od vremena bez poetka

prianjamo za istinski postojee ja. Iz tog prianjanja za
ja automatski proizlazi samoljublje koje instinktivno
osjea Ja sam vaniji od drugih. Za obina su bia
prianjanje na svoje ja i samoljublje poput dvije strane
istog novia: ja-prianjanje prianja na istinski postojee ja, dok samoljublje osjea da je to ja dragocjeno i
ljubi ga. Temeljni je razlog za to naa konstantna bliskost s naim samoljubljem, danju i nou, pa ak i dok
spavamo.
S obzirom na to da sebe ili svoje ja smatramo toliko
dragocjenim i vanim, preuveliavamo svoje dobre
kvalitete i stvaramo napuhani nazor sebe. Gotovo bilo
to moe posluiti kao osnova za ovaj arogantan um, na
primjer, na izgled, imovina, znanje, iskustvo ili poloaj. Kaemo li kakvu duhovitu primjedbu, mislimo
Tako sam pametan!, ili, ako smo putovali svijetom,
osjeamo kako nas to automatski ini fascinantnom
osobom. ak moemo razviti ponos na osnovi stvari
kojih bismo se trebali sramiti, kao to je naa sposobnost da prevarimo druge, ili na osnovi kvaliteta koje
puko zamiljamo da posjedujemo. S druge nam je
strane vrlo teko prihvatiti svoje greke i nedostatke.
Provodimo toliko mnogo vremena promiljajui o
svojim stvarnim ili izmiljenim dobrim kvalitetama da
postajemo slijepi za svoje greke. U stvarnosti je na
um pun grubih zabluda ali mi ih ignoriramo i moemo
147
se ak zavaravati mislei da nemamo takve odbojne

umove. To je kao da se pretvaramo da u naoj kui
nema prljavtine nakon to smo ju pomeli pod tepih.
esto je toliko bolno priznati da imamo greke da,
radije nego da promijenimo svoje preuzvieno miljenje o sebi, nalazimo svakovrsna opravdanja. Jedan od
najuobiajenijih naina nesuoavanja s vlastitim grekama je okrivljavanje drugih. Na primjer, ako s nekim
imamo teak odnos, prirodno zakljuujemo da je to u
potpunosti njegova greka ne moemo prihvatiti da
je greka barem djelomino naa. Umjesto da preuzmemo odgovornost za svoja djela i uloimo trud kako
bismo promijenili svoje ponaanje, prepiremo se s
drugim osobama i inzistiramo kako su ba oni ti koji se
moraju promijeniti. Pretjeran osjeaj vlastite vanosti
tako dovodi do kritikog stava prema drugim ljudima
i gotovo sasvim onemoguava izbjegavanje sukoba.
injenica da smo mi slijepi za svoje greke ne prijei
druge ljude da ih primjete i na njih ukau, ali kada oni
to urade, mi mislimo kako su oni nepravedni. Umjesto
da iskreno sagledamo svoje ponaanje kako bismo
ustanovili je li kritika opravdana ili ne, na samoljubivi
um odmah zauzima obrambeni stav i uzvraa nalazei
greke u onima koji nas kritiziraju.
Jo jedan razlog zato druge ne smatramo dragocjenima je taj to usmjeravamo pozornost na njihove
greke, zanemarujui njihove dobre kvalitete. Na
148
alost, postali smo vrlo vjeti u prepoznavanju tuih

greaka, pa ulaemo velik dio mentalne energije u njihovo nabrajanje, analiziranje, pa ak i meditiranje na
njih! S takvim kritikim stavom, u situacijama kada
se u vezi neega ne slaemo s partnerom ili kolegom,
umjesto da nastojimo razumjeti njegovo gledite, stalno
mislimo o mnotvu razloga zato smo mi u pravu, a on
u krivu. Usredotoujui se iskljuivo na njegove greke
i ogranienja, postajemo ljutiti i uvrijeeni, i umjesto
da ga ljubimo, razvijamo elju da mu naudimo ili ga
omalovaimo. Na taj nain, sitna neslaganja mogu lako
prerasti u sukobe koji mogu kljuati mjesecima.
Od zadravanja na svojim kvalitetama i tuim grekama nikada ne dolazi nita dobro. Sve to se dogaa je
da samo stvaramo veoma iskrivljeni i umiljeni nazor o
sebi, i arogantan, nepristojan stav prema drugima. Kao
to veliki uenjak Shantideva kae u svom Vodiu kroz
nain ivota Bodhisattve:
Ako o sebi imamo visoko miljenje, ponovno
emo se roditi u niim podrujima.
A kasnije, kao ovjek, iskusit emo niski poloaj i
nerazborit um.
Kao rezultat smatranja sebe vanijim, a ostalih manje
vrijednima, vrimo mnoga negativna djela koja e
kasnije sazreti kao ponovno roenje u niim podrujima. Zbog tog oholog stava, ak i kad se konano
149
ponovno rodimo kao ljudska bia, bit emo nieg drutvenog statusa, ivei kao sluga ili rob. Iz ponosa se
moemo smatrati vrlo inteligentnima, ali zapravo nas
na ponos ini nerazumnima i puni nam um negativnou. Nema nikakve vrijednosti u smatranju sebe vanijim od ostalih i razmiljanju samo o vlastitim kvalitetama. To ne uveava nae kvalitete niti umanjuje nae
greke, a ne uzrokuje ni da drugi dijele nae preuzvieno miljenje o nama samima.
Ako se, umjesto toga, usredotoimo na dobre kvalitete drugih, na e se zabludni ponos smanjiti, i poet
emo smatrati druge vanijima i dragocjenijima od
sebe. Kao rezultat, naa e se ljubav i suosjeanje uveati i prirodno emo se uputati u vrlinska djela. Zbog
toga emo se ponovno roditi u viim podrujima, kao
ovjek ili bog, i stei emo potovanje i prijateljstvo
mnogih ljudi. Samo dobro moe doi iz promiljanja
o dobrim kvalitetama drugih. Stoga, dok obina bia
trae greke u drugima, Bodhisattve trae samo dobre
kvalitete.
U Savjetima iz Atishinog srca stoji:
Ne traite greke u drugima, ve potraite greke
u sebi i proistite ih kao neistu krv.
Ne razmatrajte svoje dobre kvalitete, nego razmatrajte dobre kvalitete drugih i, poput slug,
potujte svakoga.
150
Trebamo misliti o svojim grekama zato to neemo

biti motivirani da ih nadvladamo ako ih nismo svjesni.
Upravo su konstantnim ispitivanjem svojih umova u
potrazi za grekama i nesavrenostima, a potom ulaganjem golemog truda da ih odbace, oni koji su sada
prosvijetljeni uspjeli izbaviti svoje umove od zabluda,
izvora svih greki. Buddha je rekao da su oni koji razumiju vlastite greke mudri, dok su oni koji su nesvjesni svojih greki a trae ih u drugima, nerazboriti.
Promiljanje vlastitih kvaliteta i greaka drugih slui
jedino da uveamo svoje samoljublje i umanjimo ljubav
za druge; a ipak se sva prosvijetljena bia slau da je
samoljublje korijen svih greki, a ljubljenje drugih izvor
sve sree. Jedini koji se s ovim nazorom ne slau su oni
koji su jo u samsari. Mi moemo, ako elimo, zadrati
svoj uobiajeni nazor ili moemo usvojiti nazor svih
prosvijetljenih bia. Izbor je na, ali ako elimo uivati u
stvarnom miru i srei bilo bi mudro usvojiti ovo drugo.
Neki ljudi tvrde da je jedan od naih glavnih problema manjak samopotovanja, te da se trebamo usredotoiti iskljuivo na svoje dobre kvalitete kako bismo
ojaali svoje samopouzdanje. Istina je da trebamo
razviti pouzdanje u svoj duhovni potencijal i potvrditi i
poboljati svoje dobre kvalitete ukoliko elimo ostvariti
vjerodostojan duhovni napredak. Meutim, potrebna
nam je i prodorna i realistina svjesnost o svojim sadanjim grekama i nesavrenostima. Ako smo iskreni
151
prema sebi shvatit emo da je u ovom trenutku na um

pun okaljanja, poput ljutnje, vezanosti i neznanja. Ove
mentalne bolesti nee otii tako to emo se pretvarati
da ne postoje. Jedini nain na koji ih se uope moemo
rijeiti je da iskreno potvrdimo njihovo postojanje i
potom uloimo trud da ih uklonimo.
Iako moramo biti akutno svjesni svojih greki,
nikada ne smijemo sebi dozvoliti da postanemo svladani ili obeshrabreni njima. Moda imamo mnogo
ljutnje u umu, ali to ne znai da smo inherentno ljutita
osoba. Bez obzira na to koliko zabluda imali, ili koliko
jake one bile, one nisu sutinski dio naeg uma. One
su okaljanja koja privremeno zagauju na um, ali ne
prljaju njegovu istu, sutinsku prirodu. One su poput
mulja koji prlja vodu, ali nikada ne postaje njen prirodni dio. Ba kao to se mulj uvijek moe odstraniti
da bi se otkrila ista i prozirna voda, tako se i zablude
mogu ukloniti da bi se otkrila prirodna istoa i jasnoa
naeg uma. Priznavajui da imamo zablude, ne bismo
se smjeli s njima poistovjetiti, mislei: Ja sam sebina
i bezvrijedna osoba ili Ja sam ljutita osoba. Umjesto
toga se trebamo poistovjetiti sa svojim istim potencijalom i razviti mudrost i hrabrost da nadvladamo svoje
zablude.
Kada gledamo vanjske stvari, obino moemo razluiti one koje su vrijedne i korisne od onih koje to nisu.
Moramo nauiti i na svoj um gledati na isti nain. Iako
152
je priroda naeg korijenskog uma ista i jasna, iz njega

proizlaze mnoge koncepcijske misli, poput mjehuria
koji se javljaju u oceanu, ili zraka svjetlosti koje proizlaze iz jednog jedinog plamena. Neke su od tih misli
korisne i vode srei i sada i u budunosti, dok druge
vode patnji i ekstremnom jadu ponovnog roenja u
niim podrujima. Trebamo neprestano nadgledati
svoj um i trebamo nauiti razluivati korisne od tetnih
misli koje se pojavljuju iz trenutka u trenutak. Oni koji
su u stanju to initi istinski su mudri.
Jednom je jedan zao ovjek, koji je pobio tisue
ljudi, sreo Bodhisattvu po imenu Kralj Chandra koji
mu je pomogao uei ga Dharmu i ukazujui mu na
pogrenost njegovog naina ivota. ovjek je rekao:
Pogledavi u zrcalo Dharme, sada razumijem koliko
su moja djela bila negativna i osjeam duboko aljenje
zbog njih. Motiviran dubokim kajanjem, iskreno se
upustio u prakse proienja i na kraju je postao visoko
spoznati jogin. Ovo pokazuje da prepoznavanjem vlastitih greki u zrcalu Dharme i potom ulaui usmjereni trud da ih se ukloni, ak i najzlobnija osoba moe
postati potpuno isto bie.
U Tibetu je jednom ivio glasoviti praktiar Dharme
Geshe Ben Gungyal, koji nije recitirao molitve, niti je
meditirao u tradicionalnom poloaju za meditaciju.
Njegova je jedina praksa bila da vrlo pozorno promatra
svoj um i da se suprotstavi zabludama im se pojave.
153
Kad god bi primijetio da mu um postaje ak i najblae

uzrujan, bio bi posebno oprezan i odbijao bi slijediti
bilo koju negativnu misao. Na primjer, ako bi osjetio
da e se pojaviti samoljublje, odmah bi se prisjetio njegovih nedostataka i zaustavio bi oitovanje ovog uma
primjenjujui njegovu opreku, praksu ljubavi. Kad god
bi mu um bio prirodno miran i pozitivan, opustio bi
se i dozvolio sebi uivanje u svojim vrlinskim stanjima
uma.
Kako bi izmjerio svoj napredak, stavio bi na pod
ispred sebe crni oblutak kad god bi se javila negativna
misao, a bijeli oblutak kad god bi se javila pozitivna
misao, a na kraju dana bi prebrojao oblutke. Ako je bilo
vie crnih oblutaka korio bi sam sebe i drugi bi se dan
trudio jo vie, ali ako bi bilo vie bijelih oblutaka hvalio
bi i ohrabrivao sam sebe. U poetku su crni obluci bili
puno brojniji od bijelih, ali mu se um popravljao tijekom godina, sve dok nije stigao do toke kada bi proli
itavi dani bez i jednog crnog oblutka. Prije nego to je
postao praktiar Dharme, Geshe Ben Gungyal imao je
reputaciju divljeg i nepokornog ovjeka, ali nakon to
je cijelo vrijeme pomno promatrao svoj um i najiskrenije ga procjenjivao pomou zrcala Dharme, postupno
je postao vrlo isto i sveto bie. Zato i mi ne bismo
mogli uraditi isto?
Kadampa majstori ili Geshei su nauavali da je funkcija Duhovnog uitelja istaknuti greke svog uenika,
154
zato to tada uenik ima jasno razumijevanje tih nedostataka i ima ih priliku nadvladati. Danas bi se, meutim, uenici vjerojatno uzrujali, a mogli bi ak i izgubiti
vjeru ako bi Uitelj istaknuo njihove greke; pa stoga
Uitelji obino moraju usvojiti blai pristup. Meutim,
iako se na Duhovni uitelj moda taktino suzdrava
od izravnog isticanja naih greki, mi ih ipak moramo
postati svjesni ispitujui svoj um u zrcalu njegovih ili
njenih uenja. Usporeujui uenja naeg Duhovnog
vodia o karmi i zabludama s vlastitom situacijom, moi
emo razumjeti to trebamo odbaciti, a to prakticirati.
Bolesna osoba ne moe biti izlijeena od svoje bolesti samim itanjem uputstava na boici lijeka, ali moe
biti izlijeena ako zapravo uzme lijek. Slino tome, i
Buddha je dao uenja Dharme kao vrhunski lijek koji
lijei unutarnju bolest naih zabluda, ali ne moemo
izlijeiti tu bolest samim itanjem ili prouavanjem
knjiga Dharme. Svoje svakodnevne probleme moemo
rijeiti jedino primajui Dharmu srcu i iskreno je
prakticirajui.
SMATRANJE SVIH BIA ZA VRHUNSKA
Veliki Bodhisattva Langri Tangpa napisao je ovu

molitvu:
Sa savrenom namjerom,
Neka ljubim druge kao vrhunske.
155
Ako elimo postii prosvjetljenje ili razviti uzvienu

bodhichittu koja dolazi od zamjene sebe s drugima,
definitivno moramo usvojiti stav da su drugi dragocjeniji od nas samih. Taj se nazor zasniva na mudrosti i
vodi nas do naeg konanog cilja, dok je nazor kojim
sebe smatramo dragocjenijima od drugih zasnovan na
samoprianjajuem neznanju i vodi nas u nie ponovno
roenje.
to tono znai rei da je neto dragocjeno? Da nas
netko pita to je dragocjenije, dijamant ili kost, rekli
bismo dijamant. To je zbog toga to je nama dijamant
korisniji. Meutim, za psa bi kost bila dragocjenija, zato
to kost moe pojesti, dok sa dijamantom ne moe uiniti nita. Ovo pokazuje da dragocjenost nije prirodna
kvaliteta objekta, ve da ovisi o potrebama i eljama
pojedinca, koje zauzvrat ovise o njegovoj ili njenoj
karmi. Za nekoga ija je glavna elja postii duhovne
spoznaje ljubavi, suosjeanja, bodhichitte i velikog prosvjetljenja, iva su bia dragocjenija od svemira ispunjenog dijamantima ili ak draguljima koji ispunjavaju
elje. Zato? Zbog toga to iva bia toj osobi pomau
da razvije ljubav i suosjeanje i da ispuni svoju elju za
prosvjetljenjem, to je neto to svemir ispunjen draguljima nikada ne bi mogao uiniti.
Nitko ne eli zauvijek ostati obino, neuko bie; doista,
svi se imamo elju poboljati, i napredovati prema
sve viim stanjima. Najvie od svih stanja je potpuno
156
prosvjetljenje, a glavni put koji vodi do prosvjetljenja

su spoznaje ljubavi, suosjeanja i bodhichitte i praksa
est savrenstava savrenstva davanja, moralne discipline, strpljenja, truda, koncentracije i mudrosti. Ove
vrline moemo razvijati jedino u ovisnosti o drugim
ivim biima. Kako moemo nauiti voljeti bez nekoga
koga bismo voljeli? Kako moemo prakticirati davanje
bez nekoga kome bismo davali, ili strpljenje bez nekog
tko bi nas iritirao? Kad god vidimo drugo ivo bie,
moemo poveati svoje duhovne vrline poput ljubavi
i suosjeanja, i na taj nain se pribliiti prosvjetljenju i
ispunjenju svojih najdubljih elja. Kako su ljubazna sva
ta iva bia to djeluju kao objekti nae ljubavi i suosjeanja. Kako su dragocjena!
Kad je Atisha bio na Tibetu, imao je pomonika
Indijca, koji ga je uvijek kritizirao. Kad su ga Tibetanci
pitali zato je zadrao tog pomonika kad ima mnogo
vjernih Tibetanaca koji bi bili vie nego sretni da mu
slue, Atisha je odgovorio: Bez ovog ovjeka ne bi bilo
nikoga s kim bih mogao prakticirati strpljenje. On je
vrlo ljubazan prema meni. Trebam ga! Atisha je razumio da je jedini nain da ispuni svoju najdublju elju
da donese dobrobit svim ivim biima da postigne
prosvjetljenje, a da bi to uinio, morao je usavriti svoje
strpljenje. Za Atishu je njegov pomonik s loom naravi
bio dragocjeniji od materijalnih dobara, hvale ili bilo
kojeg drugog svjetovnog postignua.
157
Nae su duhovne spoznaje nae unutarnje bogatstvo zato to nam pomau u svim situacijama i jedina
su imovina koju emo moi ponijeti sa sobom kad
umremo. Jednom kad nauimo cijeniti unutarnje blago
strpljenja, davanja, ljubavi i suosjeanja vie od vanjskih okolnosti, poet emo smatrati svako pojedino
osjetilno bie vrhunski dragocjenim, bez obzira na to
kako se ono ophodilo prema nama. Ovo e nam uvelike olakati da ih ljubimo.
U svom meditacijskom sjedenju promiljamo
gore navedene razloge dok ne doemo do sljedeeg
zakljuka:
Osjetilna su bia izuzetno dragocjena, jer bez njih ne
mogu sakupiti unutarnje blago duhovnih spoznaja koje
e mi na koncu donijeti krajnju sreu punog prosvjetljenja. Poto u bez tog unutarnjeg blaga morati zauvijek ostati u samsari, uvijek u smatrati osjetilna bia
vrhunski vanima.
Na ovu odluku jednousmjereno meditiramo to je
dulje mogue. Kad ustanemo iz meditacije, nastojimo
odrati ovu odluku itavo vrijeme, shvaajui koliko
trebamo svako pojedino ivo bie za svoju duhovnu
praksu. Odravanjem ovog saznanja, nai e problemi
ljutnje, vezanosti, ljubomore i tako dalje, jenjavati i mi
emo prirodno poeti ljubiti druge. Naroito bismo
se trebali sjetiti, kad god nam se drugi budu uplitali
158
u elje, ili nas kritizirali, da su nam oni potrebni kako

bismo razvili duhovne spoznaje koje su istinski smisao
naeg ljudskog ivota. Kada bi svatko postupao prema
nama ljubazno i s potovanjem za koje nae samoljublje osjea da ga zasluujemo, to bi samo ojaalo nae
zablude i istroilo nae zasluge. Zamislite kakvi bismo
bili kad bismo uvijek dobili ono to elimo! Bili bismo
ba poput razmaenog djeteta koje osjea da se svijet
vrti oko njega i koje se nikome ne svia. Ustvari, svi
trebamo nekog poput Atishinog pomonika, jer takvi
nam ljudi pruaju izvrsnu priliku da unitimo svoje
samoljublje i uvjebamo svoj um, inei na ivot istinski smislenim.
Poto je ovakvo razmiljanje dijametralno suprotno
od naeg uvrijeenog naina razmiljanja, trebamo ga
pomno promiljati, sve dok ne budemo uvjereni da je
uistinu svako pojedino osjetilno bie dragocjenije od
bilo kojeg vanjskog postignua. U stvari su Buddhe
i osjetilna bia jednako dragocjeni Buddhe zato to
otkrivaju put do prosvjetljenja, a osjetilna bia zato
to djeluju kao objekti vrlinskih umova koji su nam
potrebni da bismo postigli prosvjetljenje. Zbog toga
to je njihova dobrota koja nam omoguava da postignemo svoj vrhunski cilj, prosvjetljenje, jednaka, trebali bismo smatrati i Buddhe i osjetilna bia jednako
vanima i jednako dragocjenima. Kao to Shantideva
kae u Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve:
159
Poto kvalitete Buddhe proizlaze

U jednakoj ovisnosti i o osjetilnim biima i o
Buddhama;
Zato ne potujemo osjetilna bia
Na isti nain na koji potujemo Buddhe?
IVA BIA NEMAJU GREKI
Mogli bismo primjetiti da, premda je istina da ovisimo

o osjetilnim biima kao o objektima naeg strpljenja,
suosjeanja i tako dalje, svejedno ih je nemogue vidjeti
kao dragocjene kad imaju toliko greki. Kako moemo
smatrati dragocjenim nekoga iji je um proet vezanou, ljutnjom i neznanjem? Odgovor na ovu primjedbu
vrlo je dubok. Iako su umovi osjetilnih bia ispunjeni
zabludama, sama osjetilna bia nisu manjkava. Kaemo
da je morska voda slana, ali u stvari je sol u vodi ono
to ju ini slanom, a ne sama voda. Pravi okus vode
nije slan. Slino tome, sve greke koje vidimo u drugima su zapravo greke njihovih zabluda, a ne samih
osoba. Buddhe vide da zablude imaju mnogo greki, ali
nikada ne vide osobe kao manjkave, jer razlikuju osobe
od njihovih zabluda. Ukoliko je netko ljutit mislimo:
On je loa i ljutita osoba, dok Buddhe misle On je
bie koje pati pogoeno unutarnjom boleu ljutnje.
Ako bi na prijatelj obolio od raka, ne bismo ga krivili
zbog njegove fizike bolesti; na isti nain, ako netko
160
oboli od ljutnje ili vezanosti, ne bismo ga trebali kriviti

zbog bolesti njegovog uma.
Zablude su neprijatelji osjetilnih bia, i ba kao to
rtvu ne bismo krivili zbog greki njenog napadaa,
zato bismo krivili osjetilna bia zbog greki njihovih
neprijatelja? Kad je netko privremeno svladan neprijateljem ljutnje, neprikladno ga je kriviti zbog toga, jer
je on zapravo rtva. Ba kao to greka mikrofona nije
greka knjige, a greka alice nije greka ajnika, tako
ni greke zabluda nisu greke osoba. Jedini prikladan
odgovor onima koje su njihove zablude natjerale da
naude drugima, jest suosjeanje. Ponekad je nuno prisiliti one koji se ponaaju na izrazito zabludne naine
da prestanu, za njihovo vlastito dobro koliko i radi
zatite drugih, ali nikada ih nije primjereno kriviti, ili
se na njih ljutiti.
Obino govorimo o svom tijelu i svom umu kao o
mojem tijelu i mojem umu na slian nain na koji
govorimo o svojoj drugoj imovini. Ovo ukazuje na to
da su oni razliiti od naeg ja. Tijelo i um su osnove na
kojima ustanovljavamo svoje ja, a nisu ja smo. Zablude
su karakteristike uma osobe, ali ne i same osobe. Poto
nikada ne moemo pronai greke u samim osjetilnim
biima, moemo rei da su, u tom smislu, osjetilna bia
poput Buddha.
S tog su gledita osjetilna bia poput prosvijetljenih bia. Njihov korijenski um, njihov vlastiti um je
161
potpuno ist. Njihov vlastiti um je poput plavog neba, a

njihove zablude i sve druge koncepcije su poput oblaka
koji se privremeno pojavljuju. S drugog gledita, osjetilna bia pogreno sebe prepoznaju i tete im vlastite
zablude. Proivljavaju nezamislivu patnju kao halucinaciju. Stoga trebamo razviti suosjeanje prema njima
i osloboditi ih iz njihove duboke halucinacije pogrene
pojavnosti pokazujui im pravu prirodu stvari, a to je
praznina fenomena.
Ba kao to razluujemo izmeu osobe i njenih
zabluda, takoer bismo trebali zapamtiti i to da su
zablude samo privremene, uzgredne karakteristike
uma te osobe, a ne njihova prava priroda. Zablude su
iskrivljene koncepcijske misli koje se javljaju unutar
uma, poput valova na oceanu ba kao to je mogue
da valovi utihnu, a da ocean ne nestane, isto je tako
mogue da se nae zablude okonaju, a da na mentalni kontinuum ne prestane.
Zbog toga to razluuju zablude od osoba, Buddhe
mogu vidjeti greke zabluda, a da nikada ne vide
ni jednu jedinu manu u bilo kojem osjetilnom biu.
Posljedino tome, njihova se ljubav i suosjeanje za
osjetilna bia nikada ne smanjuju. Proputajui napraviti ovu razliku, mi, s druge strane, neprestano traimo
greke u drugima, ali ne prepoznajemo greke zabluda,
ak ni onih unutar svog uma.
162
U jednoj molitvi stoji:

Ova greka koju vidim nije greka osobe
Nego greka zablude, ili njenih djela.
Spoznajui ovo, neka nikada ne gledam greke
drugih,
Ve vidim sva bia kao vrhunska.
Usredotoavanje na greke drugih je izvor veine nae
negativnosti i jedna od glavnih zapreka smatranja
drugih vrhunski dragocjenima. Ako smo iskreno zainteresirani za razvijanje brine ljubavi, trebamo nauiti
razlikovati osobe od njihovih zabluda i spoznati da su
zablude krive za sve greke koje opaamo.
Moe se initi da postoji protuslovlje izmeu ovog i
prijanjeg dijela, gdje nam se savjetovalo da prepoznajemo svoje greke. Ako mi imamo greke, svakako ih
imaju i drugi ljudi! No, nema protuslovlja. Radi uinkovitosti nae prakse proienja, trebamo prepoznati
vlastite greke, a to su nae zablude i naa nevrlinska
djela. To se odnosi i na druge. A radi uinkovitosti
nae prakse brine dobrote prema svim ivim biima,
trebamo razumjeti kako greke koje vidimo u djelima
ivih bia nisu greke ivih bia, ve greke njihovih
neprijatelja njihovih zabluda. Ova uenja bismo trebali praktino cijeniti; nije nam potrebna besmislena
debata.
163
Kada majka vidi da njeno dijete ima ispad ljutnje,

ona zna da se dijete ponaa na zabludan nain, ali to ne
umanjuje njenu ljubav prema njemu ili njoj. Iako nije
slijepa za ljutnju svog djeteta, to ju ne vodi do zakljuka
da je dijete zlo ili po sebi ljutito. Razlikujui zabludu od
osobe, ona i dalje vidi svoje dijete kao predivno i puno
potencijala. Na isti bismo nain i mi trebali smatrati sva
osjetilna bia iznimno dragocjenima, pri tome jasno
shvaajui da su pogoena boleu zablude.
Takoer moemo prije spomenuto promiljanje primijeniti i na sebe, prepoznavajui da su nae greke
u stvari greke naih zabluda, a ne nas samih. To nas
sprjeava da se poistovjetimo sa svojim grekama, zbog
ega bismo se osjeali krivi ili nesposobni, i pomae nam
da vidimo svoje zablude na realniji i praktiniji nain.
Trebamo priznati svoje zablude i preuzeti odgovornost
za njihovo nadvladavanje, ali da bismo to mogli uinkovito uiniti moramo se udaljiti od njih. Na primjer,
moemo misliti: Samoljublje je trenutno u mom umu,
ali ono nije ja. Mogu ga unititi, a da ne unitim sebe.
Na ovaj nain moemo biti sasvim bezobzirni prema
svojim zabludama, a ipak blagi i strpljivi prema sebi.
Ne trebamo sebe kriviti zbog mnogih zabluda koje smo
naslijedili iz svog prethodnog ivota, ali ako elimo da
nae budue sebstvo uiva mir i sreu, naa je odgovornost da otklonimo ove zablude iz svog uma.
164
Kao to je ranije spomenuto, jedan je od najboljih

naina da smatramo druge dragocjenima prisjetiti se
njihove dobrote. Opet bismo mogli prigovoriti: Kako
mogu druge smatrati dobrima, kada se uputaju u
toliko okrutnih i tetnih djela? Da bismo na ovo mogli
odgovoriti trebamo razumjeti da su ljudi, kada tete
drugima, pod kontrolom svojih zabluda. Zablude su
poput snane halucinogene droge koja ljude sili da djeluju na naine koji su opreni njihovoj pravoj prirodi.
Osoba pod utjecajem zabluda nije pri zdravoj pameti,
zato to samoj sebi stvara strane patnje, a nitko pri
zdravoj pameti ne bi sebi stvarao patnju. Sve se zablude
zasnivaju na pogrenom vienju stvari. Kada vidimo
stvari onakvima kakve one stvarno jesu, nae zablude
prirodno nestaju, a vrlinski se umovi prirodno oituju.
Umovi poput ljubavi i dobrote zasnivaju se na stvarnosti i izraz su nae iste prirode. Tako kada vidimo druge
kao dobre, vidimo dalje od njihovih zabluda i obraamo
se njihovoj istoj prirodi, njihovoj prirodi Buddhe.
Buddha je usporedio nau prirodu Buddhe s grumenom zlata u prljavtini, jer prava priroda uma osobe
ostaje neokaljana, poput istog zlata, bez obzira na
to koliko odvratne bile njene zablude. ak i u srcu
najokrutnije i najizopaenije osobe postoji potencijal za
bezgraninu ljubav, suosjeanje i mudrost. Za razliku
od sjemenja naih zabluda, koje se moe unititi, ovaj je
potencijal sasvim neunitiv i ista je, sutinska priroda
165
svakog ivog bia. Kad god se sretnemo s drugim ljudima, trebali bismo se fokusirati na zlato njihove prirode Buddhe radije nego na njihove zablude. Ne samo
da e nam to omoguiti da ih smatramo posebnima i
jedinstvenima, ve e takoer pomoi da njihove dobre
kvalitete dou do izraaja. Prepoznavajui svakoga
kao budueg Buddhu, iz ljubavi i suosjeanja prirodno
emo pomoi i potaknuti sazrijevanje tog potencijala.
Budui da smo toliko bliski s ljubljenjem sebe vie od
drugih, nazor da su sva osjetilna bia vrhunski vana
ne javlja se lako, i trebamo godinama strpljivo uvjebavati svoj um prije nego to nam to postane prirodno.
Ba kao to je ocean oblikovalo mnogo malih kapljica
vode koje su se skupljale tijekom dugog vremenskog
razdoblja, tako su i spoznaje ljubavi i suosjeanja
naprednih praktiara rezultat konstantnog uvjebavanja. Trebali bismo zapoeti pokuavajui ljubiti svoje
roditelje, obitelj i bliske prijatelje, a potom proiriti ovaj
osjeaj na ljude u svojoj zajednici. Postupno moemo
poveati doseg svoga ljubljenja, sve dok ono ne ukljui
sva osjetilna bia.
Vano je zapoeti sa svojim neposrednim krugom
zato to e, ako pokuamo voljeti sva osjetilna bia
na openit nain, a ne obaziremo se na ljubljenje specifinih osoba s kojima se druimo, nae ljubljenje
drugih biti apstraktno i nevjerodostojno. Tijekom
meditacije moemo razviti neke dobre osjeaje, ali
166
oni e brzo nestati kad ustanemo iz meditacije, a na

e um ostati u osnovi nepromijenjen. Meutim, ako
na kraju svakog meditacijskog sjedenja donesemo
posebnu odluku da ljubimo one s kojima emo provesti vrijeme, i zatim tu odluku provedemo u praksi,
naa e ljubav biti vrsta i iskrena. Usmjerenim trudom
da volimo na neposredni krug ljudi, ak i kada nam
oteavaju ivot, stalno emo potkopavati svoje samoljublje i u svom umu postupno graditi vrst temelj
ljubljenja drugih. S ovim nam temeljem nee biti teko
proiriti svoju ljubav na sve vie i vie osjetilnih bia,
sve dok ne razvijemo univerzalnu ljubav i suosjeanje
Bodhisattve.
Naa sposobnost da pomognemo drugima takoer
ovisi o naoj karmikoj povezanosti s njima iz ovog
i prethodnih ivota. Svi imamo blizak krug osoba s
kojima imamo posebnu karmiku vezu u ovom ivotu.
Iako trebamo nauiti podjednako voljeti sva iva bia,
to ne znai da se prema svakome trebamo ophoditi na
isti nain. Na primjer, bilo bi se neprikladno ophoditi
prema ljudima kojima nismo dragi na jednak nain na
koji se ophodimo prema svojim bliskim prijateljima i
obitelji jer oni to moda ne bi prihvatili. Takoer, ima
ljudi koji ele da ih se ostavi na miru, ili koji ne vole
nikakvo iskazivanje naklonosti. Voljeti druge je prvenstveno stav uma, a nain na koji to izraavamo ovisi
o potrebama, eljama i situacijama svakog pojedinca,
167
kao i o naoj karmikoj vezi s njima. Ne moemo se

fiziki brinuti za svakoga, ali moemo razviti brian
stav prema svim biima. To je glavna poanta uvjebavanja uma. Uvjebavajui svoj um na ovaj nain, na
koncu emo postati Buddha sa stvarnom moi da zatitimo sva osjetilna bia.
Kroz paljivo promiljanje svih gore navedenih
stavki, dolazimo do sljedeeg zakljuka:
Zbog toga to su meni sva osjetilna bia vrlo dragocjena,
moram ih ljubiti i smatrati dragima.
Trebali bismo ovu odluku smatrati sjemenom i drati
je kontinuirano u svom umu, njegujui je dok ne izraste u spontani osjeaj ljubljenja i sebe i svih ivih bia
u jednakoj mjeri. Ta se spoznaja zove izjednaavanje
sebe s drugima. Ba kao to cijenimo svoj mir i sreu,
tako bismo trebali cijeniti mir i sreu svih ivih bia; i
ba kao to radimo da sebe oslobodimo od patnje i problema, isto tako bismo trebali raditi kako bi oslobodili
druge.
RAZVIJANJE PONIZNOSTI
Bodhisattva Langri Tangpa je rekao:

Kadgod se druim s drugima,
Neka sebe smatram najniim od svih.
168
Ovim nas rijeima Langri Tangpa potie da razvijemo

um poniznosti i da sebe vidimo kao nie i manje dragocjene od drugih. Kao to je ve spomenuto, dragocjenost
nije inherentna odlika objekta, ve ovisi o karmi pojedinca. Zbog majine se posebne karmike veze s njenom
djecom ona njoj prirodno pojavljuju kao dragocjena. Za
praktiara koji trai prosvjetljenje, sva su iva bia jednako dragocjena, i zbog toga to su neizmjerno dobra
i zbog toga to slue kao vrhunski objekti za razvijanje
i uveavanje njegovih ili njenih duhovnih spoznaja.
Za takvog praktiara ni jedno bie, ak ni kukac, nije
manje vrijedno ili manje vano. Mogli bismo se pitati,
ako dragocjenost ovisi o karmi, vidi li praktiar koji
trai prosvijetljenje sva bia kao dragocjena kroz svoju
karmiku povezanost s njima? Praktiar je razvio ovaj
poseban nazor kroz kontempliranje ispravnih razloga,
to je prouzroilo da dozrije njegov karmiki potencijal da vidi sva iva bia kao svoje dragocjene majke. U
stvarnosti je svako osjetilno bie naa majka, naravno
da onda s njima imamo karmiku vezu; ali, zbog svog
neznanja, mi ni ne znamo da su ona nae dragocjene
majke.
Openito bismo svi radije uivali visok poloaj i
ugled, a uope nemamo, ili imamo malo interesa da
budemo ponizni. Ostvareni praktiari poput Langri
Tangpe potpuna su suprotnost. Oni zapravo trae
podreene poloaje i ele da drugi uivaju sreu
169
visokog poloaja. Tri su razloga iz kojih takvi praktiari nastoje prakticirati poniznost. Prvo, prakticirajui
poniznost ne troimo svoje zasluge na svjetovna postignua, nego ih uvamo za razvoj unutarnjih spoznaja.
Imamo samo ograniene zalihe zasluga, pa ako ih troimo na materijalna dobra, ugled, popularnost ili mo,
u umu nam nee ostati dovoljno pozitivne energije da
polui duboke duhovne spoznaje. Drugo, prakticiranjem poniznosti i eljom da drugi uivaju vii poloaj,
sakupljamo veliku koliinu zasluga. Trebali bismo
shvatiti da je sada vrijeme za sakupljanje, a ne troenje
zasluga. Tree, trebamo prakticirati poniznost zato to
nema inherentno postojeeg ja. Trebali bismo smatrati
sebe, ili svoje ja objekt naeg samoljublja kao najnie od svih, kao neto to trebamo zanemariti ili zaboraviti. Na ovaj e nain nae samoljublje postajati sve
slabije, a naa e ljubav za druge rasti.
Iako mnogi praktiari prakticiraju poniznost, oni
e svejedno prihvatiti svaki drutveni poloaj koji im
omoguuje da donesu dobrobit to veem broju osjetilnih bia. Takav praktiar moe postati bogat, moan i
ugledan lan zajednice, ali njegova ili njena motivacija
pri tome je jedino dobrobit drugih. Svjetovna postignua ga ni najmanje ne privlae, jer ih prepoznaje kao
varljiva i kao gubitak zasluga. ak i kada bi postao
kralj, svo bi svoje bogatstvo smatrao imovinom drugih,
170
a u svom bi srcu nastavio druge smatrati vrhunskima.

Zato to ne bi prianjao za svoj poloaj i dobra kao za
svoja, ona ne bi posluila tome da se iscrpe njegove
zasluge.
Poniznost trebamo prakticirati ak i onda kada se
druimo s onima koji su nam, prema drutvenim konvencijama, ravnopravni ili pak podreeni. Poto ne
moemo vidjeti tue umove ne znamo tko zbilja jest
spoznato bie, a tko nije. Netko moda nema visok
poloaj u drutvu, ali ako u svom srcu odrava brinu
dobrotu prema svim ivim biima, u stvarnosti je on
ostvareno bie. tovie, Buddhe se mogu oitovati
u bilo kojem obliku kako bi pomogli ivim biima, a
osim ako i sami nismo Buddha, ne moemo znati tko
je emanacija Buddhe, a tko nije. Ne moemo sa sigurnou tvrditi da na najblii prijatelj, ili najgori neprijatelj, naa majka, ili ak na pas, nije emanacija. Samo
zato to osjeamo da nekoga vrlo dobro poznajemo i
to smo vidjeli njega ili nju da se ponaa na zabludne
naine, ne znai da je on ili ona obina osoba. Ono to
vidimo je odraz naeg uma. Obian, zabludni um prirodno e percipirati svijet ispunjen obinim, zabluenim ljudima.
Tek kad proistimo svoj um, moi emo izravno
vidjeti ista, sveta bia. Do tada ne moemo sa sigurnou znati je li netko emanacija ili ne. Moda je svatko
koga poznajemo emanacija Buddhe! Ovo nam se
171
moe initi malo vjerojatnim, ali to je samo zbog toga

to smo toliko naviknuti vidjeti ljude kao obine. Mi
jednostavno ne znamo. Sve to realno moemo rei je
da netko moda jest, a moda i nije emanacija. Ovo je
vrlo koristan nain razmiljanja, jer ako mislimo da bi
netko mogao biti emanacija Buddhe, prirodno emo
ga potovati i izbjegavat emo mu nauditi. Sa stanovita uinka na na um, misliti da bi netko mogao biti
Buddha gotovo je jednako kao misliti da on ili ona jest
Buddha. Poto je jedina osoba za koju sa sigurnou
moemo znati da nije Buddha mi sami, kroz uvjebavanje u ovakvom nainu razmiljanja postupno emo
poeti smatrati sve druge uzvienijima i dragocjenijima od sebe.
Isprva nije lako prihvatiti smatrati sebe najniim od
svih. Kada, na primjer, sretnemo psa, trebamo li se
smatrati niim od njega? Moemo razmotriti priu o
budistikom majstoru Asangi, koji je naiao na umirueg psa za kojeg se ispostavilo da je, u stvari, emanacija
Buddhe Maitreye. Pas pred nama moe se initi kao
obina ivotinja, ali injenica je da ne znamo njegovu
pravu prirodu. Moda je i njega emanirao Buddha da
nam pomogne razviti suosjeanje. Poto ne moemo sa
sigurnou rei ni jedno ni drugo, umjesto da gubimo
vrijeme nagaajui da li je pas obina ivotinja ili emanacija, trebali bismo jednostavno misliti Ovaj bi pas
mogao biti emanacija Buddhe. S te toke gledita
172
moemo misliti da smo nii od psa, a ta e nas misao

tititi od bilo kakvog osjeaja nadmonosti.
Jedna od prednosti poniznosti je u tome to nam
omoguuje da uimo od svakoga. Ponosna osoba ne
moe uiti od drugih ljudi jer osjea da ve zna bolje
od njih. S druge strane, ponizna osoba, koja potuje
svakoga i prepoznaje da drugi mogu biti ak i emanacije Buddha, ima otvorenost uma s kojom moe uiti
od svakoga i iz svake situacije. Ba kao to se voda ne
moe sakupiti na planinskim vrhuncima, tako se ni
dobre kvalitete i blagoslovi ne mogu skupljati na stjenovitim vrhuncima ponosa. Ako, umjesto toga, prema
svima zadrimo ponizan stav potovanja, dobre kvalitete i nadahnue itavo e se vrijeme slijevati u na um,
poput potoka koji se slijevaju u dolinu.
173
Ba kao to se za paunove kae da jaaju od biljaka

otrovnih za druge ptice, tako iskreni duhovni praktiari
mogu dobro iskoristiti sve okolnosti na koje
naiu u svakodnevici.
Zamjena sebe s drugima
Dok je u dva prethodna poglavlja objanjena praksa

izjednaavanja sebe s drugima ljubljenje sebe i drugih
ivih bia u jednakoj mjeri u ovom poglavlju se pokazuje kako sebe zamijeniti s drugima. To znai odustati
od svog samoljublja i poeti ljubiti jedino druge. Zbog
toga to su glavne zapreke stjecanju ove spoznaje nae
zablude, sada u objasniti kako moemo nadvladati
svoje zablude, a posebno svoje samoljublje.
Obino dijelimo vanjski svijet na ono to smatramo
dobrim i vrijednim, ono to smatramo loim i bezvrijednim, ili na ono to nije ni jedno od to dvoje. Veinom
su ovakva razluivanja neispravna ili su od malog znaaja. Na primjer, na ustaljeni nain kategoriziranja
drugih na prijatelje, neprijatelje i strance ovisno o tome
kako se prema njima osjeamo je i neispravan i velika
smetnja razvijanju nepristrane ljubavi za sva iva bia.
Umjesto da se tako vrsto drimo svog naina razluivanja vanjskog svijeta, od vee bi dobrobiti bilo nauiti
razluivati vrijedna i bezvrijedna stanja uma.
Da bismo nadvladali odreenu zabludu trebamo
ju moi ispravno prepoznati i jasno ju razlikovati
175
od drugih stanja uma. Relativno je lako prepoznati

zablude poput ljutnje i ljubomore i vidjeti kako nam
tete. Meutim, zablude poput vezanosti, ponosa,
samoprianjanja i samoljublja mnogo je tee prepoznati,
i lako ih se moe pobrkati s drugim stanjima uma. Na
primjer, mi imamo mnogo elja, ali nisu sve motivirane
eljnom vezanou. Moemo imati elju spavati, jesti,
nai se s prijateljima, ili meditirati, a da na nas ne utjee
vezanost. elja koja jest vezanost nuno uznemiruje
na um, ali poto moe utjecati na nas i na suptilne,
neizravne naine, moe nam biti teko prepoznati ju
kada se javi u naem umu.
TO JE SAMOLJUBLJE
Od svih nebrojenih koncepcijskih misli koje proizlaze

iz oceana naeg korijenskog uma, samoljublje je najtetnije, a najkorisniji je um ljubljenja drugih. to je tono
samoljublje? Samoljublje je na um koji misli Ja sam
vaan i pritom zanemaruje druge. Definirano je kao
um koji smatra vlastito ja vrhunski vanim i dragocjenim, i koji se razvija iz pojavnosti istinskog postojanja
sebstva. Zabluda samoljublja gotovo stalno funkcionira u naem umu i u samoj je jezgri naeg samsarikog
iskustva.
Nae je samoljublje ono zbog ega se nama ini da su
naa srea i sloboda mnogo vanije od slobode i sree
176
ZAMJENA SEBE S DRUGIMA
drugih, da su nae elje i osjeaji vaniji, a na ivot i

iskustva mnogo zanimljiviji. Zbog naeg samoljublja se
uzrujamo kada nas se kritizira ili vrijea, ali ne kada
se kritizira nekog nepoznatog, a kad se vrijea nekog
tko nam se ne svia moemo se ak osjeati i sretnima.
Kad nas boli osjeamo da je najvanija stvar na svijetu
zaustaviti nau bol to je prije mogue, ali smo daleko
strpljiviji kad boli nekog drugog. Toliko smo bliski sa
samoljubljem da nam je teko i zamisliti ivot bez njega
za nas je ono skoro prirodno kao disanje. Meutim,
ako provjerimo svojom mudrou, vidjet emo da je
samoljublje potpuno pogrean um bez ikakve osnove
u stvarnosti. Nema ama ba nikakvih valjanih razloga
da mislimo kako smo vaniji od drugih. Za Buddhe,
koji imaju nepogreive umove i vide stvari onakvima
kakve jesu, sva su bia jednako vana.
Samoljublje je pogrena svjesnost zato to njegov
promatrani objekt, inherentno postojee sebstvo, ili ja,
ne postoji. Ako promatramo svoj um kada se samoljublje snano oituje, kao kad smo posramljeni, uplaeni
ili ogoreni, primjetit emo da imamo vrlo iv osjeaj
svog ja. Zbog samoprianjajueg neznanja, nae nam
se ja pojavljuje kao solidan, stvaran entitet, koji postoji
sa svoje strane, neovisno od naeg tijela ili uma. To se
neovisno ja zove inherentno postojee ja i ono uope
ne postoji. Ja za kojeg tako snano prianjamo, kojeg
toliko ljubimo i ijem sluenju i obrani posveujemo
177
itav svoj ivot, puka je tvorevina naeg neznanja. Ako

duboko razmislimo o ovoj temi, spoznat emo koliko
je besmisleno ljubiti neto to ne postoji. Objanjenje o
tome kako inherentno postojee ja ne postoji dano je u
poglavlju o krajnjoj bodhichitti.
Zbog otisaka samoprianjanja nakupljenih od vremena bez poetka, to god se pojavljuje naem umu,
ukljuujui i nae ja, izgleda kao inherentno postojee. Prianjajui za svoje sebstvo kao za inherentno
postojee, prianjamo i za sebstvo drugih kao inherentno postojee i potom koncipiramo sebe i druge kao
inherentno razliite. Tada razvijamo samoljublje, koje
nagonski osjea Ja sam vrhunski vaan i dragocjen.
Ukratko, nae samoprianjanje poima nae ja kao inherentno postojee, a nae samoljublje tada ljubi to inherentno postojee ja iznad svega drugog. Za obina su
bia samoprianjanje i samoljublje vrlo blisko povezani i
gotovo sasvim pomijeani. Moemo rei da su i jedno i
drugo vrste neznanja, zato to oboje pogreno poimaju
nepostojei objekt, inherentno postojee ja. Zbog toga
to je svako djelo motivirano ovim umovima okaljano
djelo koje uzrokuje da se ponovno rodimo u samsari,
bilo bi jednako tako ispravno rei da su za obina bia i
samoprianjanje i samoljublje korijen samsare.
Postoji i jedna suptilnija vrsta samoljublja, koja nije
u sprezi sa samoprianjanjem i koja, stoga, nije vrsta
neznanja. Ova vrsta samoljublja postoji u umovima
178
Hinayana Unititelja dumana koji su u potpunosti

odbacili neznanje samoprianjanja i sve druge zablude
i dosegli nirvanu. Meutim, oni i dalje imaju suptilni
oblik samoljublja koji proizlazi iz otisaka samoprianjanja i prijei ih da rade za sva osjetilna bia. Objanjenje
ove vrste samoljublja nije unutar dosega ove knjige.
Ovdje se samoljublje odnosi na samoljublje obinih
bia, to je zabludan um koji ljubi nepostojee sebstvo i
smatra ga vrhunski vanim.
GREKE SAMOLJUBLJA
Nemogue je pronai i jedan jedini problem, nesreu ili

bolno iskustvo koje ne proizlazi iz samoljublja. Kao to
Bodhisattva Shantideva kae:
Sva srea koja postoji na ovom svijetu
Proizlazi iz elje da drugi budu sretni.
Sva patnja koja postoji na ovom svijetu
Proizlazi iz elje da mi sami budemo sretni.
Kako bismo ovo trebali shvatiti? Kao to je ranije spomenuto, sva su naa iskustva posljedice djela koja smo
poinili u prolosti; ugodna su iskustva posljedica pozitivnih, a neugodna iskustva posljedica negativnih djela.
Patnje nam nisu dodijeljene kao kazna. One dolaze
od uma samoljublja, koji eli da mi budemo sretni, a
pritom zanemaruje sreu drugih. Dva su naina na koja
179
ovo moemo razumjeti. Prvo, um samoljublja je stvoritelj sve nae patnje i problema; a drugo, samoljublje je
temelj za proivljavanje svih naih patnji i problema.
Mi patimo zato to smo u prolim ivotima, motivirani sebinom namjerom svojim samoljubljem, vrili
djela koja su drugima nanijela patnju. Kao rezultat
takvih djela sada mi proivljavamo nau trenutanu
patnju i probleme. Dakle, pravi stvoritelj svih naih
patnji i problema je na samoljubivi um. Da se nikada
nismo uputali u negativna djela bilo bi nemogue
iskusiti ikakve negativne posljedice. Sva su negativna
djela motivirana zabludama, koje, pak, proizlaze iz
samoljublja. Najprije razvijemo misao Ja sam vaan,
pa zbog toga osjeamo da je ispunjenje naih elja od
najvee vanosti. Tada elimo za sebe ono to nam se
ini privlano i razvijamo vezanost, osjeamo odbojnost
prema onome to nam izgleda neprivlano i razvijamo
ljutnju, te osjeamo ravnodunost prema onome to
nam se ini neutralno i razvijamo neznanje. Sve ostale
zablude proizlaze iz ove tri. Samoprianjanje i samoljublje su korijenje stabla patnje, zablude poput ljutnje i
vezanosti su njegovo deblo, negativna djela njegove
grane, a patnje i boli samsare njegov gorki plod.
Razumijevanjem razvoja zabluda moemo vidjeti
da je samoljublje u samoj sri nae negativnosti i
patnje. Zanemarujui sreu drugih i sebino slijedei
vlastite interese, vrimo mnoga nevrlinska djela, ije
180
su posljedice jedino patnja. Za sve se jade bolesti, prirodnih nedaa i ratova moe dokazati da potjeu od
samoljublja. Nemogue je doivjeti patnju bolesti ili
bilo koju drugu nesreu ako nismo nekad u prolosti
stvorili njihov uzrok, koji je nuno nevrlinsko djelo
motivirano samoljubljem.
Ne bismo trebali shvatiti da ovo znai da je patnja
neke osobe njena greka, i da je stoga neprikladno
prema toj osobi osjeati suosjeanje. Motivirana svojim
zabludama, iva bia vre negativna djela, a kad su god
pod utjecajem zabluda, ona ne vladaju svojim umovima. Ako bi mentalni bolesnik ozlijedio glavu lupajui njome o zid, lijenici ga ne bi odbili lijeiti govorei kako je sam kriv. Na isti nain, ako je u prolom
ivotu netko napravio negativno djelo koje sada ima za
posljedicu da proivljava ozbiljnu bolest, to nije razlog
da za njega ne osjeamo suosjeanje. Zapravo, kroz
razumijevanje da iva bia nisu slobodna od zabluda
koje su uzrok sve njihove patnje, nae e suosjeanje
postati mnogo jae. Da bismo mogli uinkovito pomoi
drugima potrebna nam je duboko suosjeajna namjera
koja eli osloboditi druge od njihove oitovane patnje i
uzroka na kojima se temelji.
Samoljubivi um je takoer i temelj za sve nae patnje
i probleme. Na primjer, kad ljudi ne mogu ispuniti
svoje elje, mnogi doive depresiju, obeshrabrenost,
nesretnost i mentalnu bol, a neki se ak ele ubiti. Sve
181
je to zato to njihovo samoljublje vjeruje da su njihove

elje toliko vane. Dakle, upravo je samoljublje najveim dijelom odgovorno za njihove probleme. Da nema
samoljublja, ne bi bilo ni temelja za takve patnje.
Nije teko vidjeti kako nam samoljublje u ovom
ivotu uzrokuje patnju. Sva neslaganja, prepirke i svae
dolaze od samoljublja ukljuenih osoba. Uz samoljublje se vrlo snano drimo svojih miljenja i interesa
i nismo voljni sagledati situaciju iz drugog gledita.
Posljedino tome, lako se razljutimo i elimo verbalno,
ili ak i fiziki, nauditi drugima. Samoljublje ini da se
osjeamo potitenima kad god se ne ispune nae elje,
kad ne uspijemo u svojim ambicijama ili kad nam ivot
ne krene onako kako smo planirali. Ako ispitamo sve
situacije u kojima smo se osjeali jadno, otkrit emo
da ih karakterizira pretjerana briga za vlastitu dobrobit. Ako izgubimo posao, dom, reputaciju ili prijatelje,
osjeamo se tuno, ali samo zbog toga to smo toliko
duboko ljubimo sami sebe. Nismo ni priblino toliko
zabrinuti kada drugi ostanu bez posla ili budu razdvojeni od svojih prijatelja.
Vanjske okolnosti same po sebi nisu ni dobre ni loe.
Na primjer, o bogatstvu se openito misli kao o neem
poeljnom, ali ako smo jako vezani za bogatstvo, ono
e nam samo prouzroiti mnotvo briga i posluiti
da nam se iscrpe zasluge. S druge strane, ako naim
umom u prvom redu vlada brinost za druge, tada ak
182
i gubitak svog naeg novca moe biti koristan, zato

to nam prua priliku da razumijemo patnju onih u
slinim situacijama, i omoguuje da u naoj duhovnoj
praksi imamo manje distrakcija. ak i kad bismo ispunili sve elje svog samoljublja, nema jamstva da bismo
bili sretni, jer svako samsariko postignue sa sobom
donosi nove probleme i vodi uvijek novim eljama.
Neumorno povoenje za naim sebinim eljama je
kao da pijemo slanu vodu kako bismo utaili e. to
vie udovoljavamo svojim eljama, to je naa e vea.
Kad se ljudi ubiju, to je obino zbog toga to njihove
elje nisu bile ispunjene, ali njima je to bilo nepodnoljivo samo zato to ih je njihovo samoljublje navelo
da osjeaju kako su njihove elje najvanija stvar na
svijetu. Zbog svog samoljublja uzimamo svoje elje
i planove toliko ozbiljno, i nismo u stanju prihvatiti
nedae koje nam ivot nosi i uiti od njih. Ne postajemo boljom osobom samo ispunjavajui svoje elje za
svjetovnim uspjehom; jednako je vjerojatno da emo
kroz svoje promaaje, kao i kroz uspjehe razviti osobine koje su uistinu vane kao to su mudrost, strpljenje i suosjeanje.
Mi esto osjeamo da je netko drugi taj koji nas ini
nesretnima i prilino smo skloni zamjeranju. Ako
paljivo sagledamo situaciju, shvatit emo da je za
nau nesretnost uvijek odgovoran na mentalni stav.
Djela drugih ljudi ine nas nesretnima samo ako im
183
dozvolimo da u nama stimuliraju negativan odgovor.

Kritika, na primjer, sa svoje strane nema mo da nam
naudi; povrijeeni smo jedino zbog naeg samoljublja.
Uz samoljublje smo toliko ovisni o miljenju i odobravanju drugih, da gubimo svoju slobodu da reagiramo i
djelujemo na najkonstruktivniji nain.
Ponekad osjeamo da smo nesretni zato to je netko
koga volimo u nevolji. Trebamo se prisjetiti da je trenutno naa ljubav prema drugima gotovo uvijek pomijeana s vezanou, koja je egocentrian um. Ljubav
koju roditelji obino osjeaju prema svojoj djeci, na primjer, duboka je i iskrena, ali nije uvijek ista ljubav. S
njom su pomijeani i osjeaji poput potrebe da zauzvrat
budu voljeni i cijenjeni, uvjerenja da su njihova djeca na
neki nain dio njih samih, elje da se kroz svoju djecu
impresionira druge i nade da e djeca na neki nain
ispuniti snove i ambicije svojih roditelja. Ponekad je
vrlo teko razluiti izmeu svoje ljubavi i vezanosti
za druge, ali kada budemo u stanju to razluiti, uvidjet emo da je uvijek vezanost ono to uzrokuje nau
patnju. ista bezuvjetna ljubav nikada ne izaziva bol ni
brigu, ve samo mir i radost.
Svi su problemi ljudskog drutva, poput kriminala,
rata, zagaenja, narkomanije, siromatva, nepravde i
neslaganja unutar obitelji, rezultat samoljublja. Mislei
da su jedino ljudska bia vana i da svijet prirode
postoji samo kako bi sluio ljudskim eljama, istrijebili
184
smo na tisue ivotinjskih vrsta i zagadili planet do te

mjere da sada postoji velika opasnost da postane nenastanjiv ak i za ljude. Kada bi svatko prakticirao ljubljenje drugih, u nekoliko godina bi se rijeilo mnogo
velikih problema ovog svijeta.
Samoljublje je nalik elinom lancu koji nas dri
zatvorenima u samsari. Temeljni razlog za nau patnju
je taj to smo u samsari, a u samsari smo zato to kontinuirano stvaramo zabludna, samoiva djela koja
neprekidno produavaju ciklus nekontroliranog raanja. Samsara je iskustvo egocentrinog uma. est podruja samsare, od podruja bogova do podruja pakla,
su sva snu-nalik projekcije uma iskrivljenog samoljubljem i samoprianjanjem. Uzrokujui da vidimo ivot
kao neprestanu borbu da bi sluili svom ja i titili ga,
ova nas dva uma potiu da vrimo brojna destruktivna
djela koja nas dre zatoenima u nonoj mori samsare.
Sve dok ne unitimo ova dva uma, neemo znati za
istinsku slobodu i sreu, neemo kontrolirati svoj um
niti emo ikad biti sigurni od prijetnje nieg ponovnog
roenja.
Kontroliranje svog samoljublja ak je i privremeno
od velike vrijednosti. Sve se brige, tjeskobe i alosti
zasnivaju na samoljublju. U trenutku kada otpustimo
opsesivnu brigu za vlastito dobrostanje, na se um prirodno oputa i postaje laki. Ako uspijemo nadvladati
svoju uobiajenu samoivu reakciju, um e nam ostati
185
u miru ak i ukoliko primimo loe vijesti. S druge pak

strane, ako ne uspijemo pokoriti svoje samoljublje,
uznemiruju nas ak i najbeznaajnije sitnice. Ako nas
prijatelj kritizira, odmah se uzrujamo, a ako nam se ak
i najmanje elje ne ostvare, postajemo ojaeni. Ako nam
Uitelj Dharme kae neto to ne elimo uti, moemo
se rasrditi na njega ili nju, ili ak izgubiti vjeru. Mnogi
se ljudi usplahire samo zato to je u njihovu sobu uao
mi. Mievi ne jedu ljude, pa emu se onda uzrujavati?
To nas samo uznemiruje na nerazumni um samoljublja. Kad bismo voljeli mia jednako kao to volimo
sebe, rado bismo ga primili u sobu, mislei: On ima
pravo biti ovdje jednako kao i ja!
Za one koji tee tome da postanu prosvijetljeni,
samoljublje je najvea mana. Samoljublje je glavna
smetnja ljubljenju drugih, ne uspijevati ljubiti druge
je glavna zapreka razvoju velikog suosjeanja, a ne
uspjeti razviti veliko suosjeanje glavna je zapreka
razvoju bodhichitte i ulasku na put Mahayane. Poto je
bodhichitta glavni uzrok velikog prosvjetljenja, znai
da je samoljublje takoer glavna zapreka postignuu
stanja Buddhe.
Iako se moemo i sloiti s tim da, objektivno gledajui, nismo nita vaniji od bilo koga drugog, i da
samoljublje ima mnogo greki, ipak jo uvijek moemo
osjeati da je ono nuno potrebno. Ako mi ne ljubimo
sebe i ne brinemo se za sebe, to svakako nee uiniti
186
nitko drugi! Ovo je pogrean nain razmiljanja. Mada

je istina da trebamo paziti na sebe, ne trebamo biti
motivirani samoljubljem. Brinuti se o sebi nije samoljublje. Moemo se brinuti o svome zdravlju, imati posao,
brinuti se za kuu i imovinu, sve to jedino iz brige za
dobrobit drugih. Ako na svoje tijelo gledamo kao na
instrument uz pomo kojega moemo biti od dobrobiti drugima, onda ga moemo hraniti, odijevati, prati i
odmarati sve to bez samoljublja. Ba kao to se voza
hitne pomoi brine o svom vozilu, a da ga ne smatra
svojim, tako i mi moemo skrbiti o svome tijelu i imovini za dobrobit drugih. Jedini nain na koji moemo
istinski pomoi svim ivim biima je da postanemo
Buddha, a ljudski je oblik najbolje mogue sredstvo za
postizanje toga cilja. Stoga se moramo dobro brinuti za
svoje tijelo. Ako to inimo s motivacijom bodhichitte,
sva naa djela brige za nae tijelo postaju dio puta do
prosvjetljenja.
Ponekad moemo pobrkati samoljublje sa samopouzdanjem i samopotovanjem, ali su ovi pojmovi u
stvarnosti potpuno nesrodni. Ne elimo iz samopotovanja uvijek najbolje za sebe, niti iz samopotovanja varamo ili izrabljujemo druge ili pak proputamo
ispuniti svoje odgovornosti prema njima. Ako iskreno
provjerimo, vidjet emo da je upravo nae samoljublje
ono to uzrokuje da djelujemo na naine koji nas liavaju samopotovanja i unitavaju nam samopouzdanje.
187
Neke ljude samoljublje dotjera do ponora alkoholizma

ili ovisnosti o drogama, pri emu u potpunosti gube
svaku trunku samopotovanja. S druge pak strane, to
vie ljubimo druge i djelujemo za njihovu dobrobit,
tim e vee biti nae samopotovanje i samopouzdanje.
Bodhisattvin zavjet, na primjer, u kojem Bodhisattva
obeava nadvladati sve greke i ogranienja, postii
sve dobre kvalitete i raditi dok sva iva bia ne budu
osloboena patnji samsare, izraz je ogromnog samopouzdanja, daleko veeg od onoga kakvog ima bilo koje
egocentrino bie.
Takoer bismo mogli pitati: Da nemam samoljublja, ne bi li to znailo da se ne sviam samome sebi?
Svakako je nuno prihvatiti i voljeti sebe, jer ako ne
mogu voljeti sebe, kako onda mogu voljeti druge? Ovo
je vrlo vana poanta. U Uvjebavanju uma u sedam stavki
Geshe Chekhawa objanjava brojne obveze koje slue
kao smjernice za praktiare uvjebavanja uma. Prva od
njih glasi: Ne dozvoli da tvoja praksa uvjebavanja
uma prouzroi neprikladno ponaanje. Ova obveza
savjetuje te praktiare da budu zadovoljni sobom. Ako
smo pretjerano samokritini, okrenut emo se protiv
sebe i postati obeshrabreni, a to e nam veoma oteati
da svoj um okrenemo prema ljubljenju drugih. Iako
je nuno biti svjestan svojih greki, ne bismo se smjeli
mrziti zbog njih. Ova nam obveza takoer savjetuje da
pazimo na sebe i da se brinemo o svojim potrebama.
188
Ako pokuamo ivjeti bez osnovnih potreptina, kao

to su dostatna hrana i krov nad glavom, vjerojatno
emo nakoditi svome zdravlju i potkopati svoj kapacitet da koristimo drugima. tovie, ako ljudi vide da
se ponaamo na ekstreman nain, mogli bi zakljuiti
da smo neuravnoteeni i, posljedino tome, nee imati
povjerenja u nas, ili nee vjerovati onome to govorimo; a u takvim im okolnostima neemo moi pomoi.
Potpuno odbacivanje samoljublja nije lako i za to e
nam trebati mnogo vremena. Ako nismo zadovoljni
sobom, ili nerazborito zanemarujemo svoje dobrostanje, neemo imati ni samopouzdanja ni energije koji bi
poluili tako radikalnu duhovnu promjenu.
Jednom kada smo slobodni od samoljublja ne
gubimo elju da budemo sretni, ve shvaamo da se
prava srea nalazi u donoenju dobrobiti drugima.
Otkrili smo neiscrpan izvor sree unutar svog uma
svoju ljubav za druge. Teke nas vanjske okolnosti
ne tite, a ugodne nas okolnosti previe ne uzbuuju,
zato to ih moemo transformirati i uivati u objema.
Radije nego da se usredotoimo na sakupljanje dobrih
vanjskih okolnosti, naa e elja za sreom biti usmjerena na odlunost da postignemo prosvjetljenje, koje
prepoznajemo kao jedini nain postizanja iste sree.
Iako eznemo za uivanjem krajnjeg blaenstva potpunog prosvjetljenja, to inimo samo zbog drugih, zbog
toga to je postizanje prosvjetljenja puko sredstvo da
189
ispunimo svoju pravu elju, a ta je podariti istu tu

sreu svim ivim biima. Kada postanemo Buddha,
naa srea vjeno zrai kao suosjeanje, krijepei sva
iva bia i postupno ih privlaei u isto stanje.
Ukratko, samoljublje je sasvim bezvrijedan i nepotreban um. Moemo biti vrlo inteligentni, ali ako se brinemo jedino za svoje dobrostanje, neemo nikada moi
ispuniti svoju osnovnu elju da pronaemo sreu.
Zapravo nas samoljublje ini glupima. Ono uzrokuje da
u ovome ivotu proivljavamo nesretnost, navodi nas
na izvravanje bezbrojnih negativnih djela koja uzrokuju patnju u buduim ivotima, vezuje nas za samsaru i blokira put do prosvjetljenja. Ljubljenje drugih
ima suprotne uinke. Ako ljubimo jedino druge, bit
emo sretni u ovom ivotu, vrit emo mnoga vrlinska
djela koja vode do sree u buduim ivotima, postat
emo slobodni od zabluda koje nas dre u samsari i
brzo emo razviti sve kvalitete potrebne za postizanje
punog prosvjetljenja.
KAKO PRESTATI RAZVIJATI SAMOLJUBLJE
Ukoliko smo spoznali prazninu, puku odsutnost stvari

koje inae vidimo (detaljno objanjenje se nalazi u
poglavlju Krajnja bodhichitta) trebamo iz dubine srca
misliti, Objekt mog samoljublja je samo moje ja koje
inae vidim, a koje zapravo ne postoji. Zato moram
190
prestati razvijati samoljublje jer njegov objekt, moje

ja koje inae vidim, ne postoji. Zatim uvijek iznova
meditiramo na ovu odluku. Van meditacije ne doputamo sebi da ljubimo sebe kojeg inae vidimo, prisjeajui se da ono zapravo ne postoji. Kontinuiranom
primjenom truda u prakticiranju ove posebne metode,
koja je usmena uputa, lako moemo prestati razvijati
samoljublje.
Meutim, kao to sam ve rekao, openito govorei
nije ba lako odbaciti samoljublje pa zato sada slijedi
detaljno objanjenje toga kako prestati razvijati samoljublje. Iz dubine srca uvijek iznova mentalno ponavljamo gore objanjene upute o grekama samoljublja
i dobrobitima ljubljena drugih. Kad se duboko zbliimo s kontempliranjem smisla ovih uputa, donesemo
snanu odluku da neemo sebi dozvoliti da mislimo i
vjerujemo kako smo vaniji od drugih. Potom meditiramo na tu odluku. Ovu kontempaciju i meditaciju
bismo trebali prakticirati kontinuirano. Izmeu meditacijskih sjedenja trebamo uloiti trud u primjenu svoje
odluke u praksi.
Nakon to smo donijeli odluku da emo nadvladati
svoje samoljublje, sljedei je korak prepoznati ga u trenutku kada se javi u naem umu. Da bismo ovo uradili, trebamo ispitivati svoj um danonono. Ovo znai
da bismo trebali prakticirati kao Geshe Ben Gungyal i
promatrati svoj um u svemu to mislimo i vjerujemo.
191
Obino pazimo na ono to rade drugi ljudi, ali bilo bi

daleko bolje da uvijek pazimo na ono to nae um misli
i vjeruje. Kad god radimo, razgovaramo, oputamo se
ili studiramo Dharmu, jedan bi dio naeg uma uvijek
trebao motriti misli koje nam se javljaju u umu. im
se pone javljati zabluda samoljublja, trebali bismo je
smjesta pokuati zaustaviti. Ako uhvatimo zabludu u
njenim ranim fazama, prilino ju je lako zaustaviti, ali
ako joj dozvolimo da se potpuno razvije, postaje ju vrlo
teko kontrolirati.
Samoljublje je jedna od naih najdestruktivnijih
zabluda. Razlog iz kojeg prirodno razvijamo samoljublje je taj to nikad nismo uloili trud i nauili zaustaviti
poetni razvoj samoljublja. Ako uhvatimo svoj um im
se pone usredotoavati na objekt naeg samoljublja,
nae inherentno postojee sebstvo ili ja, prilino je lako
sprijeiti javljanje samoljublja i usmjeriti svoje misli u
konstruktivnijem smjeru. Sve to trebamo uiniti je rei
sebi: Ovo je neprikladan nain razmiljanja i uskoro e
iz njega proizai samoljublje, koje ima mnogo greki.
Meutim, ako propustimo rano uhvatiti samoljublje i
dozvolimo mu da raste, ona e brzo postati poput vrlo
mono i bit ega teko nadvladati. Isto vrijedi i za sve
ostale zablude, ukljuujui samoljublje. Postanemo li na
vrijeme svjesni zabludnog niza misli, lako ga moemo
skrenuti, ali ako mu dozvolimo da se nastavi, uhvatit
e zamah dok ne postane gotovo nezaustavljiv.
192
Postoje tri razine odbacivanja zabluda. Prva je razina

prepoznati odreenu zabludu prije nego to se javi i
sprijeiti ju da se oituje prisjeajui se njenih greki.
Sve dok pazimo na svoj um ovo je prilino jednostavno
i to bismo trebali pokuati itavo vrijeme prakticirati,
to god radili. Naroito trebamo biti oprezni kad primjetimo da nam um postaje napet ili nesretan, jer je
takav um savreno tlo za mnoenje zabluda. Upravo
radi toga u Uvjebavanju uma u sedam stavki Geshe
Chekhawa kae: Uvijek se oslanjaj samo na sretan
um.
Druga razina odbacivanja zabluda je savladati ih primjenom njihovih specifinih opreka. Na primjer, kako
bismo savladali svoju vezanost, moemo meditirati o
grekama samsare i zamijeniti svoju vezanost oprenim umom odricanja. Kroz meditiranje na stupnjeve
puta do prosvjetljenja na redovit i sustavan nain, ne
samo da sprjeavamo javljanje zabludnih obrazaca razmiljanja i osjeanja u umu, ve ih takoer zamjenjujemo snanim i stabilnim vrlinskim obrascima, koji se
zasnivaju na mudrosti, a ne na neznanju. Na ovaj nain
moemo sprijeiti da se veina zabluda uope javi. Na
primjer, ako imamo duboku bliskost s nazorom da su
drugi mnogo vaniji od nas samih, samoljublje e nam
se rijetko javljati.
Trea razina odbacivanja zabluda je njihovo potpuno
odbacivanje, zajedno s njihovim sjemenjem, stjecanjem
193
izravne spoznaje praznine. Na taj nain unitavamo

samoprianjanje, koje je korijen svih zabluda.
U praksi izjednaavanja sebe s drugima, koja je ranije
objanjena, mislimo: Ba kao to je moja srea vana,
jednako je tako vana i srea svih drugih, i na taj
nain dijelimo svoj osjeaj ljubljenja. Ovo je lake prihvatiti i prakticirati zato to se to svia naem osjeaju
pravednosti i ne izaziva izravno na samoljubivi um.
Takoer, moemo razmiljati kako smo, bez obzira na
to koliko patimo, ipak samo jedna jedina osoba, dok su
iva bia bezbrojna, stoga je oito vano da ona iskuse
mir i sreu. Iako svaki svoj prst i palac smatramo vrlo
dragocjenim, bili bismo spremni rtvovati jednog
za spas ostalih devet, dok bi rtvovanje devet prstiju
za spas jednoga bilo apsurdno. Slino tome, devet je
osoba mnogo vanije od jedne osobe, pa su, naravno,
bezbrojna iva bia mnogo vanija od samo jednog
sebstva. Odatle slijedi da je logino ljubiti druge barem
onoliko koliko ljubimo sebe.
Nakon to smo stekli odreenu bliskost s praksom
izjednaavanja sebe s drugima, spremni smo se izravnije
suprotstaviti umu samoljublja. Zbog toga to samoljublje ima toliko greki, trebali bismo sami sebe ohrabrivati da mu se suprotstavimo i savladamo ga im se javi
u naem umu. Ako itavo vrijeme brino motrimo svoj
um, moemo se uvjebati da prepoznamo samoljublje
im se javi, i tada se odmah prisjetiti njegovih greki.
194
Geshe Chekhawa nam savjetuje da Sakupimo svu

krivnju u jedno, ime eli rei da bismo trebali okriviti
samoljublje za sve svoje probleme i patnje. Obino kad
stvari krenu naopako krivimo druge, ali pravi je uzrok
naih problema na samoljubivi um. Jednom kada
ispravno prepoznamo samoljublje trebamo ga smatrati
najgorim neprijateljem i kriviti ga za svu svoju patnju.
Iako je dobro biti tolerantan prema drugima i opratati
im slabosti, nikada ne bismo smjeli tolerirati vlastito
samoljublje, jer to smo popustljiviji prema njemu, to
e nam vie ono tetiti. Mnogo je bolje prema njemu
biti sasvim nemilosrdan i kriviti ga za sve to poe po
zlu. Ako se ve elimo na neto ljutiti, trebali bismo se
ljutiti na demona svog samoljublja. U stvarnosti, ljutnja usmjerena na samoljublje nije prava ljutnja, zato to
je zasnovana na mudrosti, a ne na neznanju i funkcionira tako da ini na um istim i mirnim.
Da bismo prakticirali na ovaj nain, moramo biti vrlo
vjeti. Ako se kao rezultat optuivanja svog samoljublja za sve svoje probleme budemo osjeali krivima i
nedostatnima, to ukazuje na to da nismo napravili
jasnu razliku izmeu okrivljavanja svoga samoljublja
i okrivljavanja sebe. Iako je istina da je samoljublje
krivo za sve nae probleme, to ne znai da smo mi sami
krivi. Jo jednom, trebamo nauiti razlikovati sebe od
svojih zabluda. Ako smo napadnuti, to nije naa krivica, nego krivica naeg samoljublja. Kako to? Zato to
195
je to karmika posljedica nevrlinskog djela kojeg smo

izvrili u prethodnom ivotu pod utjecajem samoljublja. tovie, na nam napada nanosi zlo samo zbog
svog samoljublja, a okrivljavanje napadaa nije nam od
koristi jer e nas samo uiniti ogorenima. Meutim,
ako svalimo krivnju na svoj samoljubivi um i odluimo
ga unititi, ne samo da emo ostati neuznemireni, ve
emo takoer potkopati i osnove za svu svoju buduu
patnju.
Ovo uenje o prepoznavanju greki naeg samoljublja i posljedini razvoj elje da ga nadvladamo
nije lako primijeniti u praksi, pa stoga moramo biti
strpljivi. Praksa koja je prikladna za jednu osobu nije
nuno prikladna i za nekog drugog, a praksa koja je u
jedno vrijeme pogodna za neku osobu ne mora nuno
biti prikladna za tu istu osobu u neko drugo vrijeme.
Buddha nije od nas oekivao da smjesta primjenimo
sva njegova uenja u praksi; ona su namijenjena razliitim praktiarima razliitih razina i sklonosti. Takoer,
postoje neka uenja koja se ne mogu primjenjivati istovremeno dok naglaavamo neke druge prakse, ba kao
to nije prikladno u isto vrijeme piti i aj i kavu. Uenja
Dharme su poput lijeka i treba ih davati vjeto, uzimajui u obzir narav pojedinca i njegove ili njene odreene potrebe. Na primjer, da bi nas ohrabrio na razvoj
odricanja, elje da postignemo osloboenje od samsare,
Buddha je dao opirna uenja o tome kako je obian
196
ivot po prirodi patnja ali ne mogu svi odmah primijeniti ta uenja. Nekim ljudima meditacija na patnju
samo uzrokuje malodunost. Umjesto da razviju radostan um odricanja, oni samo postanu potiteni. Za te je
ljude bolje da neko vrijeme ne meditiraju na patnju, ve
da se toj meditaciji vrate kasnije, kad im umovi budu
jai, a mudrost jasnija.
Ako prakticiramo napredna uenja, i otkrijemo da
nam rastu ponos ili zbunjenost, to ukazuje na to da
jo nismo spremni za takva uenja i da bismo najprije
trebali naglasiti izgradnju stabilnog temelja osnovnih
praksi. Ako bilo koja meditacija ili praksa nema dobar
uinak na na um, ini nas nesretnima ili nam uveava
zablude, ovo je jasan znak da neispravno prakticiramo.
Radije nego da tvrdoglavo inzistiramo na nekoj praksi,
moglo bi biti bolje da ju zasad ostavimo po strani i
potraimo savjet od starijih praktiara. Toj se praksi
moemo vratiti kasnije kada shvatimo gdje grijeimo i
koji je ispravan nain prakticiranja. Meutim, ono to
nikada ne smijemo uiniti je odbaciti bilo koju uputu
Dharme mislei Ovo neu nikada prakticirati.
Kada idemo u kupovinu, nemamo potrebu kupiti sve
u trgovini, ali korisno je znati ega sve ima u trgovini,
tako da se kasnije kad nam neto zatreba moemo vratiti. Na isti nain, kad sluamo uenja Dharme, moda
neemo odmah moi prakticirati sve to ujemo, ali je
jo uvijek vano sve upamtiti, tako da moemo izgraditi
197
sveobuhvatno razumijevanje Dharme. Kasnije, kada

budemo spremni, uenja koja smo uli moi emo primijeniti u praksi. Jedna je od velikih prednosti uputa
Lamrima stupnjeva puta do prosvjetljenja ta to nam
prua strukturu, ili skladite, unutar kojeg moemo
drati sva uenja Dharme koja smo uli.
Ako pamtimo samo ona uenja koja odmah moemo
primijeniti na svoju sadanju situaciju, neemo se
imati za to uhvatiti kada se nae okolnosti promijene.
Meutim, ako se moemo sjetiti svih uenja koja smo
primili, imat emo na raspolaganju iroki raspon uputa
koje moemo primijeniti u za to prikladno vrijeme.
Praksa koja nam se sada moe initi nejasnom i od
malog znaaja moe kasnije postati sutinskim dijelom
nae duhovne prakse. Vano je napredovati paljivo i
svojim tempom, inae se moemo osjetiti zbunjeno i
obeshrabreno, te na kraju moda ak i sasvim odbaciti
Dharmu.
Nema vee duhovne prakse od prepoznavanja svog
samoljublja kad god se javi, krivei ga potom za sve
svoje probleme. Nije vano koliko emo vremena provesti radei ovo. ak i ako nam budu trebale godine, ili
itav ivot, trebamo nastaviti sve dok nae samoljublje
ne bude u potpunosti uniteno. Ne bi nam se trebalo
uriti da vidimo rezultate, ve bismo umjesto toga trebali strpljivo i iskreno prakticirati. I samo je oekivanje
brzih rezultata zasnovano na samoljublju i recept je za
198
razoarenje. Prakticiramo li s radou i postojanou,

dok u isto vrijeme istimo negativnosti, sakupljamo
zasluge i primamo blagoslove, svakako emo uspjeti
smanjiti i, na koncu, odbaciti svoje samoljublje.
ak i kad naa meditacija ne ide kako bi trebalo,
uvijek moemo prakticirati panju i budnost u svom
svakodnevnom ivotu zaustavljajui samoljublje im se
pojavi. To je jednostavna praksa, a daje velike rezultate.
Ako se kontinuirano uvjebavamo u njoj, nai e problemi nestati i prirodno emo biti stalno sretni. Postoje
ljudi koji su uspjeli potpuno odbaciti svoje samoljublje
i koji sada ljube jedino druge. Rezultat toga je da su
svi njihovi problemi nestali, a njihovi umovi su uvijek
puni radosti. Jamim vam da ete biti sretniji to manje
budete ljubili sebe, a to vie druge.
U srcu bismo trebali odravati snanu odlunost da
odbacimo svoj samoljubivi um. Ako u toj svojoj odlunosti primjenjujemo oklopu-nalik trud, dan za danom,
godinu za godinom, nae e se samoljublje postupno
smanjivati, i na kraju e u potpunosti nestati. Rani su
Kadampa Geshei esto govorili kako je, da bi se vodio
vrlinski ivot, sve to trebamo uraditi je nanositi to je
mogue veu tetu svojim zabludama, a donositi to je
mogue vie dobrobiti drugima. Razumijevajui ovo,
trebali bismo voditi stalan rat protiv svoga unutarnjeg
neprijatelja, samoljublja, i umjesto toga se truditi ljubiti
druge i djelovati za njihovu dobrobit.
199
Da bismo sasvim unitili svoje samoljublje, trebamo

se osloniti na praksu zamjene sebe s drugima, u kojoj
vie ne prianjamo za svoju sreu, ve umjesto toga osjeamo da su sva iva bia i njihove potrebe i elje od
vrhunske vanosti. Tada je naa jedina briga dobrostanje drugih.
Iako netko tko je u potpunosti zamijenio sebe s drugima nema samoljublja, to ne znai da se on nee skrbiti o sebi. On se skrbi o sebi, ali to ini za dobrobit
drugih. On sebe smatra slugom svih ivih bia i njihovom svojinom, ali ak i sluge, ako ele biti uinkovite,
trebaju jesti i odmarati se. Openito govorei, bilo bi
nerazumno kada bismo, na primjer, razdijelili sve to
posjedujemo, liavajui se svih sredstava za ivot i za
odravanje svoje duhovne prakse. S obzirom na to da
je naa prava elja koristiti svim ivim biima, a jedini
nain da to uinimo je da postanemo Buddha, moramo
tititi svoju duhovnu praksu organizirajui svoj ivot
tako da moemo prakticirati na najuinkovitiji mogui
nain. Uz to, kad pomaemo drugima, takoer moramo
biti sigurni da pomaganjem jednoj osobi ne umanjujemo svoju mogunost da pomognemo mnogima. Iako
bismo od srca rado dali sve to imamo kako bismo
pomogli jednoj osobi, trebamo praktino upravljati
svojim vremenom i dobrima na nain da svim ivim
biima budemo od najvie koristi.
200
Praksa zamjene sebe s drugima pripada posebnoj

predaji mudrosti koja dolazi od Buddhe Shakyamunija,
preko Manjushrija i Shantideve do Atishe i Je
Tsongkhape. Bodhichitta koja se razvija ovom metodom dublja je i monija od bodhichitte razvijene
drugim metodama. Iako svatko tko se zanima za
duhovni napredak moe umanjiti svoje samoljublje i
nauiti voljeti druge, potpuna spoznaja zamjene sebe s
drugima vrlo je duboko postignue. Da bismo promijenili svoj um na tako radikalan nain, trebamo imati
duboku vjeru u ovu praksu, obilje zasluga i mone
blagoslove Duhovnog vodia koji ima osobno iskustvo
ovih uenja. Sa svim ovim povoljnim uvjetima praksa
zamjene sebe s drugima nije teka.
Mogli bismo se pitati zato je nuno ljubiti druge vie
od samih sebe. Umjesto da teimo tako visokim duhovnim spoznajama, ne bi li bilo bolje samo pomagati ljudima na praktian nain, i to upravo sada? Bez suosjeanja i mudrosti ne znamo da li pomaganje drugima na
praktine naine njima donosi korist ili tetu. Trebamo
znati kako srea ili mir uma koji dolaze iz svjetovnih
uitaka nisu prava srea ve promjenjiva patnja ili smanjenje prijanje patnje. Ljudima su potrebni srea i mir
uma koji dolaze iz mudrosti. Mudrost koja spoznaje
smisao uputa na zamjenu sebe s drugima donijeti e
istu i trajnu sreu.
201
Razlog zbog kojega moramo vjebati svoj um u

zamjeni sebe s drugima lei u tome to se nae samoljublje uplie i u nau namjeru i u nau sposobnost da
koristimo drugima. Sa samoljubljem nemamo nepristranu, univerzalnu ljubav za sva iva bia, a sve dok
je naa elja da im pomognemo pomijeana sa samoljubljem nikada ne moemo biti sigurni da e im naa
djela zaista i biti od pomoi. Iako moemo iskreno
eljeti pomoi nekim ljudima, na primjer svojoj obitelji,
prijateljima ili onima kojima je pomo najpotrebnija,
obino oekujemo neto zauzvrat i povrijeeni smo
i razoarani ako se to ne ostvari. S obzirom na to da
je naa elja za pomaganjem pomijeana sa sebinim
brigama, naa pomo gotovo uvijek dolazi optereena oekivanjima ili uvjetovana osobnom nagradom.
Budui da je naa namjera neista, naoj sposobnosti
pomaganja nedostaje snage i ona ostaje ograniena.
Ako ne ulaemo trud u uklanjanje svog samoljublja,
a tvrdimo da djelujemo za dobrobit svih, naa tvrdnja
dolazi iz naih usta, a ne iz naeg srca i nae mudrosti.
Naravno da trebamo praktino pomagati drugima kad
god moemo, ali moramo uvijek imati na umu da je
naa glavna namjera razviti svoj um. Uvjebavanjem u
zamjeni sebe s drugima, na koncu emo iskusiti krajnju
sreu stanja Buddhe i posjedovati potpunu mo djelovanja za dobrobit svih ivih bia. Tek emo tada biti u
poloaju rei Ja sam dobrotvor svih ivih bia. Na
202
ovaj nain naa praksa zamjene sebe s drugima postie

i nau osobnu i svrhu drugih.
Naa je najvanija zadaa u ovom trenutku uvjebavati svoj um, a naroito ojaati svoju namjeru da
budemo u slubi drugih. U svom Prijateljskom pismu
Nagarjuna kae da, iako sada moda ne posjedujemo
sposobnost da pomognemo drugima, ako stalno u umu
odravamo namjeru da to inimo, naa e sposobnost
pomaganja postupno rasti. To je zbog toga to e se,
to vie ljubimo druge, tim vie uveavati nae zasluge,
mudrost i sposobnost da im zaista pomognemo, a prilike da im pomognemo na praktine naine prirodno
e se pojavljivati.
KAKO JE MOGUE ZAMIJENITI
SEBE S DRUGIMA
Zamjena sebe s drugima ne znai da mi postajemo

druga osoba ve znai da mijenjamo objekt ljubljenja
sa sebe na druge. Da bismo razumjeli kako je to mogue,
trebali bismo shvatiti da se objekt naeg samoljubivog
uma neprestano mijenja. Kad smo mladi, objekt naeg
samoljublja je mala djevojica ili djeak, ali kasnije se
on mijenja u djevojku ili mladia, potom u sredovjenu,
i na koncu u staru osobu. U ovom trenutku, moemo
voljeti sebe kao neko odreeno ljudsko bie, po imenu
Marija ili Ivan, ali nakon to umremo, objekt e se nae
ljubavi u potpunosti promijeniti. Na taj se nain objekt
203
nae ljubavi neprestano mijenja, kako tijekom ovog

ivota, tako i iz jednog ivota u drugi. S obzirom na
to da nae ljubljenje prirodno mijenja jedan objekt za
drugi, definitivno je mogue promijeniti objekt ljubljenja sa sebe na druge kroz praksu meditacije.
Zbog svog neznanja, snano prianjamo za svoje tijelo
mislei Ovo je moje tijelo. Identificirajui to tijelo kao
moje, mi ga ljubimo i volimo, osjeajui da je naa
najdragocjenija svojina. U stvarnosti, meutim, nae
tijelo pripada drugima; nismo ga donijeli iz prethodnog ivota ve smo ga primili od svojih roditelja u
ovom ivotu. U trenutku zaea, naa je svijest ula u
spoj oeve sperme i majina jajaca, iz ega se postupno razvilo nae sadanje tijelo. Na se um tada poistovjetio s tim tijelom i mi smo ga poeli ljubiti. Kao
to Shantideva kae u svom Vodiu kroz nain ivota
Bodhisattve, nae tijelo nije zapravo nae, ve pripada
drugima; proizveli su ga drugi, a nakon smrti drugi
e ga i ukloniti. Ako vrlo paljivo kontempliramo o
ovome, shvatit emo da ve ljubimo objekt koji u stvari
pripada drugima, pa zato onda ne moemo ljubiti
druga iva bia? Nadalje, dok ljubljenje vlastitog tijela
vodi jedino ponovnom roenju unutar samsare, ljubljenje drugih je uzrok za postizanje nirvane punog
prosvjetljenja, stanja van patnje.
Ja i drugi su relativni pojmovi slino kao ova
planina i ona planina, ali ne kao magarac i konj.
204
Kada gledamo konja ne moemo rei da je magarac, a

takoer ne moemo rei da je magarac konj. Meutim,
ako se penjemo po istonoj planini, zovemo ju ova
planina, dok zapadnu planinu zovemo ona planina; ali ako siemo s istone planine i popnemo se
na zapadnu, tada zapadnu planinu zovemo ova planina, a istonu ona planina. Ovo i ono, stoga,
ovise o naoj referentnoj toci. To takoer vrijedi i za
sebe i druge. Sputajui se sa planine sebstva moemo
se uspeti na planinu drugih, te tako ljubiti druge toliko
koliko sada ljubimo sebe. To moemo postii ako shvatimo da je, s gledita druge osobe, on ili ona ja, a da
smo mi druga osoba.
Oni koji su vjeti u Tajnoj mantri, ili Tantri, imaju
duboko iskustvo zamjene sebe s drugima. U tantrikoj praksi samogeneriranja svoje sadanje ja mijenjamo za ja tantrikog Buddhe. Pretpostavimo da
postoji praktiarka Vajrayogini koja se zove Sanja.
Kada se god ne uputa u tantriku praksu pojavljuje
joj se njeno obino tijelo, i ona se s njim poistovjeuje
i ljubi ga. Meutim, kada se duboko koncentrira na
meditaciju samogeneriranja, osjeaj da je ona Sanja i
da ima Sanjino tijelo u potpunosti nestaje. Umjesto da
se poistovjeti sa Sanjinim tijelom, praktiarka se poistovjeuje s boanskim tijelom Buddhe Vajrayogini
i razvija misao Ja sam Vajrayogini. Praktiarka je
tada potpuno zamijenila objekt ljubljenja, od neistog
205
tijela obinog bia na neokaljano tijelo prosvijetljenog

bia, Buddhe Vajrayogini. Uvjebavanjem u meditaciji, praktiari razvijaju duboku bliskost s tijelom
Boanstva i u potpunosti se s njim poistovjeuju. Kako
je tijelo Vajrayogini isto tijelo, poistovjeivanje s njim i
ljubljenje njega je uzrok prosvjetljenja. Iz toga se moe
vidjeti da je sigurno mogue zamijeniti nau osnovu
za identifikaciju ona ovisi samo o naoj motivaciji i
bliskosti. Podrobna objanjenja tantrike prakse mogu
se nai u Modernom budizmu, Novom vodiu kroz Zemlju
Dakina i Tantrikim tlima i putovima.
SAMA PRAKSA ZAMJENE SEBE S DRUGIMA
Razmiljamo:
Od vremena bez poetka radim samo za svoju svrhu,
pokuavajui za sebe pronai sreu i izbjei patnju, ali
ime se mogu pohvaliti nakon itavog tog truda? Jo
uvijek patim. Um mi je jo uvijek neobuzdan. Jo uvijek
doivljavam razoarenje za razoarenjem. Jo sam
uvijek u samsari. To je greka moga samoljublja. Ono
je moj najljui neprijatelj i straan otrov koji ini zlo i
meni i drugima.
Ljubljenje je drugih, meutim, temelj sve sree i
dobra. Oni koji su sada Buddhe uvidjeli su kako je uzaludno djelovati samo za svoju svrhu i, umjesto toga,
odluili su raditi za druge. Kao rezultat toga su postali
206
ista bia, osloboena svih problema samsare i postigli

su trajnu sreu punog prosvjetljenja. Moram obrnuti
svoj obian djetinjasti stav od sada u prestati ljubiti
sebe i ljubit u samo druge.
S razumijevanjem velikih greki ljubljenja sebe i velikih prednosti ljubljenja svih ivih bia, kao to je ve
objanjeno, i s prisjeanjem kako smo donijeli odluku
da emo odbaciti svoje samoljublje i uvijek ljubiti sva
iva bia bez iznimke, iz dubine srca mislimo:
Moram prestati ljubiti sebe i umjesto toga ljubiti sva
druga iva bia, bez iznimke.
Zatim meditiramo na ovu odluku. Trebali bismo uporno
prakticirati ovu meditaciju sve dok ne ponemo spontano vjerovati kako su srea i sloboda svakog ivog
bia daleko vaniji od naih. To vjerovanje je spoznaja
zamjene sebe s drugima. Iz ovog e uvjerenja proizai
duboki osjeaj brine ljubavi za sva iva bia, a mi to
je mogue dulje meditiramo na taj osjeaj.
Ovaj osjeaj pokuavamo nositi u sebi i nakon meditacije. Kada koga sretnemo, mislimo: Ova je osoba
vana. Njegova srea i sloboda su vane. Kad nam
se god u umu pone pojavljivati samoljublje, mislimo:
Samoljublje je otrov, neu ga pustiti u svoj um. Na taj
nain moemo promijeniti objekt ljubljenja sa sebe na
sva iva bia. Kad prema svim ivim biima razvijemo
207
spontanu brinu ljubav, stekli smo spoznaju zamjene

sebe s drugima.
Ako nam se elje ne ispune i ponemo se osjeati
nesretnima, trebali bismo se odmah prisjetiti toga da
krivica ne lei u nekom drugome niti u situaciji, ve u
naem samoljubivom umu koji nagonski misli Moje
su elje od najvee vanosti. Stalno obraanje panje
na opasnosti naeg samoljublja e ojaati nau odluku
da ga odbacimo, pa umjesto da se saaljevamo kada
imamo problema, moemo upotrijebiti svoju patnju
da nas podsjeti na patnje bezbrojnih bia majki, i da
prema njima razvijemo ljubav i suosjeanje.
U Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve Shantideva
objanjava posebnu metodu za poboljanje iskustva
zamjene sebe s drugima. U meditaciji zamiljamo da
zamjenjujemo mjesto s drugom osobom i pokuavamo
vidjeti svijet s njegovog ili njenog stanovita. Obino
razvijamo misao o ja na osnovi svog tijela i uma, ali
sada pokuavamo misliti o ja promatrajui tijelo i um
druge osobe. Ova nam praksa pomae razviti duboku
empatiju za druge i pokazuje nam da oni imaju sebstvo
koje je takoer ja, i da je ono jednako vano kao i nae
sebstvo, to jest ja. Zbog svoje sposobnosti da se uivi u
osjeaje svog djeteta, majka shvaa potrebe i elje svog
djeteta mnogo bolje od drugih. Na isti nain, kada se
zbliimo s ovom meditacijom, nae e se razumijevanje
drugih ljudi i naa empatija za njih uveati.
208
Ova je tehnika posebno mona kad je primijenimo

na nekoga s kime imamo teak odnos, poput nekog
koga ne volimo, ili nekog koga smatramo suparnikom.
Zamiljajui da smo mi ta osoba, i sagledavajui situaciju s njihovog stajalita, bit e nam teko drati se
svojih zabludnih stavova. Razumijevajui iz vlastitog
iskustva relativnost sebe i drugog i nauivi se gledati
na svoje ja kao na drugog moi emo biti kudikamo objektivniji i nepristraniji prema sebi, a osjeaj
da smo sredite svemira bit e poljuljan. Postat emo
otvoreniji prema stajalitima drugih, bit emo tolerantniji i imat emo vie razumijevanja; i prirodno emo
se ophoditi prema drugima s veim potovanjem i
obzirnou. Vie detalja o ovoj praksi nalazi se u knjizi
Riznica kontemplacija.
Ukratko, prakticirajui upute uvjebavanja uma,
Bodhisattva Langri Tangpa i bezbroj drugih praktiara
prolosti postigli su duboke duhovne spoznaje, ukljuujui potpunu spoznaju zamjene sebe s drugima. U
poetku su ti praktiari bili egocentrini ljudi upravo
poput nas, ali su konstantnom ustrajnou uspjeli u
potpunosti ukloniti svoje samoljublje. Ako budemo
prakticirali ove upute svesrdno i strpljivo, nema razloga
zato i mi ne bismo postigli sline spoznaje. Ne bismo
trebali oekivati da emo odmah unititi svoje samoljublje, ali e kroz strpljivu praksu ono postupno postajati
sve slabije, dok na kraju u potpunosti ne nestane.
209
Pomou zrcala Buddhinih uenja, Dharme,

moemo uvidjeti vlastite greke i
iskoristiti priliku da ih uklonimo.
Veliko suosjeanje
Nakon to smo stekli odreeno iskustvo ljubljenja svih

ivih bia moemo proiriti i produbiti svoje suosjeanje, a metoda kojom se to radi otkrivena je u ovom
poglavlju. Openito, svatko ve ima neku koliinu suosjeanja. Svi osjeamo suosjeanje kada vidimo obitelj
ili prijatelje u nevolji, a ak i ivotinje osjeaju suosjeanje kada vide da njihova mladunad pati. Nae suosjeanje je nae sjeme ili priroda Buddhe, na potencijal da
postanemo Buddha. Sva e iva bia na koncu postati
Buddhe zbog toga to posjeduju to sjeme.
Kada kuja vidi svoju tenad kako pati, ona razvije
elju da ih zatiti i oslobodi boli, a ova je suosjeajna elja
njeno sjeme Buddhe. Ali, na nesreu, ivotinje nemaju
sposobnost da se uvjebavaju u suosjeanju, pa tako
njihovo sjeme Buddhe ne moe dozreti. Ljudska bia,
pak, imaju veliku priliku razviti svoju prirodu Buddhe.
Mi moemo kroz meditaciju iriti i produbljivati svoje
suosjeanje sve dok se ono ne pretvori u um univerzalnog, ili velikog suosjeanja iskrenu elju da se sva
iva bia, bez iznimke, trajno oslobodi. Unapreenjem
ovog uma univerzalnog suosjeanja, ono e se na koncu
211
pretvoriti u suosjeanje Buddhe koje ima stvarnu mo

da oslobodi sva iva bia. Stoga je nain da postanemo
Buddha probuditi vlastitu suosjeajnu prirodu Buddhe
i dovriti uvjebavanje u univerzalnom suosjeanju. To
mogu samo ljudska bia.
Suosjeanje je sama bit duhovnog ivota i glavna
praksa onih koji su posvetili svoje ivote postizanju
prosvjetljenja. Ono je korijen Tri dragulja Buddhe,
Dharme i Sanghe. Ono je korijen Buddhe, jer se Buddhe
raaju iz suosjeanja. Ono je korijen Dharme, zato to
Buddhe predaju uenja Dharme motivirani iskljuivo
suosjeanjem prema drugima. Ono je korijen Sanghe,
zato to upravo sluanjem i prakticiranjem uenja
Dharme koja su dana iz suosjeanja mi postajemo
Sangha ili Uzviena bia.
TO JE SUOSJEANJE
to je tono suosjeanje? Suosjeanje je um koji je motiviran ljubljenjem drugih ivih bia i eli ih osloboditi
patnje. Ponekad moemo iz sebinih razloga eljeti da
druga osoba bude slobodna od svoje patnje; to je est
sluaj u odnosima koji su prvenstveno zasnovani na
vezanosti. Ako nam je, na primjer, prijatelj bolestan ili
potiten moemo eljeti da se brzo oporavi kako bismo
mogli opet uivati u njegovu drutvu; ali ta je elja u
212
VELIKO SUOSJEANJE
osnovi egocentrina i nije istinsko suosjeanje. Istinsko

je suosjeanje nuno zasnovano na ljubljenju drugih.
Mada ve imamo odreeni stupanj suosjeanja, ono
je, za sada, vrlo pristrano i ogranieno. Kada pati naa
obitelj ili prijatelji, za njih lako razvijamo suosjeanje,
ali nam je daleko tee osjetiti suut prema ljudima
koje smatramo neugodnima, ili prema neznancima.
Nadalje, suosjeanje osjeamo i prema onima koji
trpe oitovanu bol, ali ne i prema onima koji uivaju
dobre uvjete, a posebice ne prema onima koji se uputaju u tetna djela. Ako iskreno elimo ostvariti svoj
potencijal postiui puno prosvjetljenje, moramo uveati doseg svog suosjeanja sve dok ono ne obuhvati
sva iva bia, bez iznimke, ba kao to i majka puna
ljubavi osjea suosjeanje prema svoj svojoj djeci, bez
obzira ponaaju li se ona dobro ili loe. Za razliku od
naeg sadanjeg, ogranienog suosjeanja, koje se ve
prirodno javlja s vremena na vrijeme, univerzalno suosjeanje treba dugo vremena promiljeno njegovati u
meditaciji.
KAKO RAZVITI SUOSJEANJE
Dva su osnovna stupnja razvoja suosjeanja. Prvo trebamo ljubiti druge a zatim, na temelju ljubljenja drugih,
trebamo kontemplirati o njihovoj patnji. Kroz to emo
prirodno razviti suosjeanje za njih. Inae, kad vidimo
213
naeg neprijatelja kako pati, ne razvijemo suosjeanje

za njega, jer ga ne ljubimo. To je sasvim suprotno od
naina na koji reagiramo kad vidimo da na prijatelj
pati jer njega ili nju ljubimo. Ljubljenje drugih je temelj
za razvijanje suosjeanja. Nain za razvoj i poboljanje naeg uma brine ljubavi ve je objanjen. Sada
moramo kontemplirati kako svako pojedino bie u
samsari proivljava patnju.
Za poetak, moemo razmiljati o onima koji upravo
sada proivljavaju intenzivnu oitovanu patnju. Ima
toliko ljudi koji proivljavaju strane mentalne i tjelesne
patnje zbog bolesti poput raka, side ili Parkinsonove
bolesti. Koliki su ljudi izgubili svoje ljubljeno dijete
ili prijatelja zbog poasti side, gledajui kako postaje
sve slabiji, znajui da nema lijeka? Svakoga dana na
tisue ljudi proivljava agoniju umiranja od bolesti ili
u nesrei. Bez ikakvog izbora, zauvijek su odvojeni od
svih koje vole, a oni koje ostavljaju za sobom esto proivljavaju neutjenu tugu i samou. Zamislite staricu
koja je ostala bez mua i ivotnog partnera, kako se
nakon pogreba tuna vraa u praznu kuu, da ostatak
ivota proivi sama.
Moemo vidjeti kako diljem svijeta milijuni ljudi pate
u uasima rata i etnikog ienja, od bombardiranja,
mina i pokolja. Zamislite da se vae dijete izalo poigrati na livadu i da izgubi ud, ili ak i ivot jer je nagazilo na minu. Stotine tisua izbjeglica diljem svijeta ivi
214
VELIKO SUOSJEANJE
u prljavim kampovima nadajui se da e se jednoga

dana vratiti svojim poruenim domovima, a mnogi od
njih ekaju ponovni susret sa svojim voljenima, a da iz
dana u dan ne znaju jesu li oni ivi ili mrtvi.
Svake godine prirodne katastrofe poput poplava,
potresa i uragana poharaju itave zajednice, ostavljajui
ljude gladne i bez krova nad glavom. Nekoliko kratkih
sekundi potresa moe pobiti na tisue ljudi, unititi im
domove i sve zatrpati tonama kra. Zamislimo kako
bismo se mi osjeali da nam se tako neto dogodi. Glad
i sua su endemske pojave u mnogim zemljama svijeta.
Toliko ljudi ivi na minimalnoj ishrani, jedva priskrbljujui jedan oskudan obrok dnevno, dok drugi, koji
nisu te sree, podlijeu gladi i umiru. Zamislite kako je
muno gledati vae voljene dok polagano skapavaju od
gladi, znajui pri tom da ne moete nita uiniti. Kad
god itamo, sluamo ili gledamo vijesti, vidimo iva
bia u stranoj boli, a svi mi i osobno poznajemo ljude
koji proivljavaju ogromnu mentalnu ili tjelesnu patnju.
Naroito moemo razmiljati o mukama bezbrojnih ivotinja koje trpe ekstremne vruine i hladnoe,
veliku glad i e. Svakoga dana, svuda oko sebe
moemo vidjeti patnju ivotinja. ivotinje u divljini su
u gotovo stalnom strahu da ne padnu kao plijen drugima, i mnoge od njih grabeljivci doista pojedu ive.
Samo pomislite na uas i bol koje proivljava poljski
mi kada ga zgrabi i raskomada jastreb! Ljudi dre
215
bezbrojne ivotinje za rad, hranu ili zabavu i one esto

ive u odvratnim uvjetima, dok ih na koncu ne zakolju, raskomadaju i upakiraju ljudima za hranu. Gladni
duhovi i bia pakla nezamislivo dugo vrijeme moraju
trpjeti jo mnogo gore patnje.
Takoer, treba imati na umu da ak i oni koji sada ne
proivljavaju oitovanu bol, ipak proivljavaju druge
oblike patnje. Svatko u samsari proivljava patnju neispunjenja elja. Tolikim je osobama teko zadovoljiti ak
i skromne elje za primjerenim krovom nad glavom,
hranom ili drutvom; ali ak i kada se te elje ispune,
ima ih jo koje dolaze na njihovo mjesto. im vie dobivamo ono to elimo, to jaa postaje naa vezanost, a
to je jaa naa vezanost, to je tee pronai zadovoljstvo. elje bia u samsari su beskrajne. Nema obine
osobe koja je ispunila sve svoje elje; to mogu samo oni
koji su uspjeli nadii svoje sebine umove.
Sva je patnja rezultat negativne karme. Ako razvijemo suosjeanje za one koji trpe posljedice svojih
prolih negativnih djela, zato ne bismo mogli razviti
suosjeanje i za one koji stvaraju uzrok za proivljavanje patnje u budunosti? Dugorono gledajui, muitelj
je u gorem poloaju od svoje rtve, zato to njegova
patnja tek zapoinje. Ako rtva moe prihvatiti svoju
bol ne razvijajui mrnju, ona e iscrpiti tu odreenu
negativnu karmu i vie je nee stvarati; i tako e njena
patnja doi kraju. Muitelj e, s druge strane, morati
216
VELIKO SUOSJEANJE
prvo proivjeti mnoge eone u paklu, a tada e, kad se

opet rodi kao ljudsko bie, morati proivjeti jo i bol
slinu onoj koju je nanio svojoj rtvi. Iz tog je razloga
potpuno prikladno razviti snano suosjeanje za takve
osobe.
Ako se dijete opee stavivi ruku u vatru, njegovu
majku to nee sprijeiti da osjea suosjeanje, mada ga
je prethodno upozoravala na opasnosti vatre. Nitko ne
eli patiti, a ipak, iz neznanja, iva bia stvaraju uzroke
patnje nevrlinska djela jer su pod kontrolom svojih
zabluda. Stoga bismo trebali osjeati jednako suosjeanje za sva iva bia za ona koja stvaraju uzroke patnje
jednako kao i za ona koja ve trpe posljedice svojih
nevjetih djela. Ne postoji niti jedno ivo bie koje nije
prikladan objekt naeg suosjeanja.
Moe nam biti teko osjetiti suosjeanje prema
onima koji su bogati, zdravi i potovani, za koje se ne
bi reklo da proivljavaju bilo kakvu oitovanu patnju.
Meutim, i oni zapravo proivljavaju velike mentalne
patnje i teko im je odrati spokojan um. Oni se brinu
zbog svog novca, zbog svog tijela i ugleda. Kao i sva
ostala bia u samsari, oni pate od ljutnje, vezanosti i
neznanja, i nemaju izbora, ve prolaze kroz patnje roenja, starenja, bolesti i smrti, neprestano i neumoljivo,
iz ivota u ivot. tovie, njihovo su bogatstvo i dobri
uvjeti potpuno besmisleni ako ih kroz svoje neznanje
koriste samo da bi stvarali uzrok za buduu patnju.
217
Ako na temelju ljubljenja svih ivih bia kontempliramo injenicu kako oni proivljavaju ciklus fizike
patnje i mentalne boli iz ivota u ivotu, bez kraja, njihovu nemonost da se oslobode patnje, njihov manjak
slobode, te kako, uputajui se u negativna djela, stvaraju uzroke budue patnje, razvit emo duboko suosjeanje za njih. Trebamo se saivjeti s njima i osjeati
njihovu bol jednako gorljivo kao to osjeamo i svoju.
Na kraju se koncentriramo na razvijanje univerzalnog
suosjeanja, iskrene elje da trajno oslobodimo sva iva
bia od patnje ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota.
Kontempliramo sljedee:
Sva iva bia pate jer se raaju okaljanim ponovnim
roenjem. Ljudska bia bez izbora proivljavaju neizmjerne ljudske patnje zato to su se ponovno rodili kao
ovjek, a takvo roenje je okaljano otrovom zabluda.
Slino tome, ivotinje moraju proivljavati ivotinjske
patnje, a gladni duhovi i bia pakla moraju proivljavati
patnje njihovih podruja. Situacija ne bi bila toliko loa
kad bi iva bia morala proivljavati takve patnje u samo
jednom ivotu, ali ciklus patnje se beskrajno nastavlja,
iz ivota u ivot, beskrajno.
Iz dubine srca zatim trebamo razumjeti i misliti:
Ne mogu podnijeti patnju svih ovih bezbrojnih majki
bia. Utapaju se u velikom i dubokom oceanu samsare, ciklusu okaljanog ponovnog roenja, i moraju
218
VELIKO SUOSJEANJE
proivljavati fiziku patnju i mentalnu bol u ovom

ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima. Moram osloboditi sva iva bia trajno od njihove patnje.
Trebamo uporno meditirati na ovu odluku koja je univerzalno suosjeanje i primijeniti veliki trud u ispunjenju njegove svrhe.
VRHUNSKO BLAGO SUOSJEANJA
Za vrijeme meditacijske pauze, trebamo kontinuirano

zadrati svoj osjeaj suosjeanja za sva iva bia. Kad
god nekoga sretnemo, trebali bismo se prisjetiti da ta
osoba pati i prema njoj razviti suosjeanje. Tada e i sam
pogled na neko ivo bie biti poput pronalaska rijetkog
i dragocjenog blaga. To je zbog toga to je suosjeanje
koje doivljavamo u susretu s drugima vrhunsko unutarnje blago koje je neiscrpan izvor dobrobiti za nas, i u
ovom, i u buduim ivotima.
Kao to je ranije spomenuto, vanjsko nam bogatstvo
ne moe pomoi u buduim ivotima, a nije sigurno
da e nam donijeti sreu ak ni u ovome ivotu jer je
ono esto uzrok mnogih tjeskoba, a moe nam ak
i ugroziti ivot. Bogate osobe imaju odreene brige
koje siromani ljudi nikada nemaju; na primjer, esto
brinu zbog lopova, ulaganja i kamata i zbog gubitka
novca i drutvenog poloaja. To je za njih teko breme.
219
Dok veina ljudi moe slobodno izai gdje i kad god

to zaeli, mnogi bogati i slavni ljudi trebaju tjelesne
uvare, i mogu ak i strepiti od otmice. Bogate osobe
imaju malo slobode, ili neovisnosti, i nikad se ne mogu
potpuno opustiti. to smo na viem svjetovnom poloaju, to je dulji pad; sigurnije je biti blie dnu.
Bez obzira na to koliko imali uspjeha u poboljavanju svojih vanjskih uvjeta, oni nam nikada nee moi
donijeti istu sreu, niti pruiti pravu zatitu od patnje.
Istinska se srea ne moe nai u ovom neistom svijetu.
Umjesto da nastojimo stei vanjsko bogatstvo, bilo bi
daleko bolje kad bismo tragali za unutarnjim bogatstvom suosjeanja i mudrosti, jer nas ono, za razliku od
vanjskog bogatstva, nikada nee iznevjeriti i zasigurno
e nam donijeti mir i sreu koju elimo.
Ako smo vjeti, prijatelji nam mogu biti poput krinja
s blagom, iz kojih moemo doi do dragocjenog blaga
ljubavi, suosjeanja, strpljenja i tako dalje. Meutim, da
bi nai prijatelji mogli funkcionirati na taj nain, naa
ljubav prema njima mora biti slobodna od vezanosti.
Ako je naa ljubav prema prijateljima pomijeana s
jakom vezanou, ta e ljubav biti uvjetovana time da
se oni ponaaju na nain koji je nama ugodan, i im
naprave neto s im se ne slaemo, naa se naklonost
prema njima moe pretvoriti u ljutnju. U stvari su najei objekti nae ljutnje nai prijatelji, a ne neprijatelji
ili neznanci!
220
VELIKO SUOSJEANJE
Ako se esto ljutimo na svoje prijatelje, pretvaramo

ih u mare. Mara, ili ometajui demon, je netko ili neto
to se uplie u nau duhovnu praksu. Nitko nije mara
sam po sebi, ali ako dopustimo ljudima da u nama
potiu zabludne umove poput ljutnje, snane vezanosti
ili samoljublja, pretvaramo ih u mare za nas. Mara ne
mora imati rogove i zastrauju izraz; netko tko nam se
ini kao dobar prijatelj, tko nam laska i navodi nas na
besmislene aktivnosti, moe biti vea prepreka naoj
duhovnoj praksi. Jesu li nai prijatelji krinje s blagom
ili mare u potpunosti ovisi o nama; ako na vjet nain
prakticiramo Dharmu oni mogu biti poput neprocjenjivih dragulja, ali ako se esto ljutimo na njih, oni mogu
postati mare.
Da negdje naemo zakopanu krinju s blagom ili
dobijemo veliku svotu novaca, bili bismo oduevljeni i
smatrali bismo se vrlo sretnima. Meutim, ako razmotrimo varljivost vanjskog bogatstva i nadmo unutarnjeg blaga vrline, koliko bismo se tek sretnijima trebali
osjeati svaki put kada sretnemo neko drugo ivo bie,
potencijalni izvor beskrajnog unutarnjeg bogatstva? Za
iskrenog, suosjeajnog praktiara, ve je i samo vidjeti
druga iva bia, razgovarati s njima ili puko razmiljati
o njima nalik pronalasku zakopanog blaga. Svi njegovi
susreti s drugima slue za poboljanje suosjeanja, a
ak i svakodnevne aktivnosti, poput kupovine ili razgovora s prijateljima, postaju uzroci prosvjetljenja.
221
Suosjeanje i mudrost su najuzvieniji od svih vrlinskih umova. Suosjeanje proiava na um, a kad
je na um ist, njegovi objekti takoer postaju isti.
Postoje mnogi sluajevi duhovnih praktiara koji
su razvijanjem snanog suosjeanja proistili svoje
umove od negativnosti koje su dugo vremena koile
njihov duhovni napredak. Na primjer, Asanga, veliki
budistiki uenjak koji je ivio u Indiji u petom stoljeu
nae ere, meditirao je u zabaenoj planinskoj peini
kako bi dobio viziju Buddhe Maitreye. Nakon dvanaest
godina, to mu jo uvijek nije polazilo za rukom i on je,
obeshrabrivi se, napustio svoje povlaenje. Sputajui
se s planine, naiao je na starog psa koji je leao nasred
puta. Tijelo psa je bilo puno rana koje su izjedali crvi, i
inilo se da ugiba. Taj je prizor potakao u Asangi silan
osjeaj suosjeanja za sva iva bia zarobljena u samsari.
Dok je briljivo uklanjao crve iz umirueg psa, iznenada mu se pojavio Buddha Maitreya. Maitreya mu je
objasnio da je od poetka njegovog povlaenja bio uz
njega ali ga, zbog neistoa u svom umu, Asanga nije
mogao vidjeti. Upravo je Asangino izuzetno suosjeanje bilo ono to je konano proistilo karmike zapreke
koje su ga prijeile da ugleda Maitreyu. U stvarnosti
je pas itavo vrijeme bio emanacija Buddhe Maitreye
Maitreya se emanirao kao pas koji pati kako bi izazvao Asangino suosjeanje. Iz ovoga se moe vidjeti da
222
VELIKO SUOSJEANJE
se Buddhe oituju na mnogo razliitih naina kako bi

pomogli ivim biima.
Svatko tko umre s umom istog suosjeanja zasigurno e se roditi u istoj zemlji, gdje nikada vie
nee morati proivljavati patnje samsare. Glavna je
elja Bodhisattve Geshe Chekhawe bila da se ponovno
rodi u paklu, kako bi mogao pomoi biima koja tamo
pate. Meutim, dok je leao na samrtnoj postelji, imao
je viziju iste zemlje i shvatio je da se njegova elja
nee ostvariti. Umjesto da se rodi u paklu, on nije imao
izbora nego da ode u istu zemlju! Njegovo suosjeanje
je toliko proistilo njegov um da sa stanovita njegovog
iskustva neisti objekti, poput podruja pakla, vie nisu
postojali za njega je sve bilo isto. Meutim, iako se
Geshe Chekawa ponovno rodio u istoj zemlji, mogao
je pomagati ivim biima putem svojih emanacija.
Moda nam je teko povjerovati u ove prie, ali to je
zato to ne razumijemo odnos izmeu naeg uma i njegovih objekata. Kao to je Milarepa rekao, na um i njegovi objekti su zapravo iste prirode, ali uslijed neznanja
mi vjerujemo da su zasebnih priroda. Mi osjeamo da
svijet postoji tamo vani, neovisno o umu koji ga percipira; ali su, u stvarnosti, objekti u potpunosti ovisni o
umu koji ih percipira. Ovaj neisti svijet koji sada proivljavamo postoji jedino u odnosu prema naem neistom umu. Jednom kada kroz uvjebavanje u zamjeni
sebe s drugima, u suosjeanju i tako dalje, u potpunosti
223
proistimo svoj um, ovaj e neisti svijet nestati, a mi

emo percipirati novi, isti svijet. Na osjeaj da stvari
postoje odvojeno od naeg uma, sa svojim fiksno odreenim, inherentnim prirodama, dolazi iz naeg samoprianjajueg neznanja. Kad budemo razumjeli istinsku
prirodu stvari, vidjet emo da je na svijet poput sna,
utoliko to sve postoji samo kao puka pojavnost umu.
Spoznat emo da moemo promijeniti svoj svijet jednostavno mijenjajui svoj um i da, ako elimo biti slobodni od patnji, sve to moramo uiniti jest proistiti
vlastiti um. Nakon to proistimo svoj um, bit emo u
poloaju da ispunimo svoju suosjeajnu elju tako to
emo pokazati drugima kako da urade to isto.
Razmatrajui sve ove dobrobiti suosjeanja, trebali
bismo odluiti iskoristiti svaku priliku da ga razvijemo.
Najvanije je uenja o suosjeanju i mudrosti primjeniti
u praksu, i radi sebe i radi drugih, inae e ona za nas
ostati samo prazne rijei. Priroda i funkcije mudrosti su
objanjene u dijelu o obuci u vioj mudrosti u poglavlju
Smisleni objekti.
isto je suosjeanje um kojemu je patnja drugih
nepodnoljiva, ali ono nas ne ini potitenima. Ono
nam u stvari daje silnu energiju da radimo za druge
i da zbog njih dovrimo duhovni put. Ono unitava
nau samodopadnost i onemoguava da se zadovoljimo povrnom sreom udovoljavanja naim svjetovnim eljama, donosei umjesto toga duboki unutarnji
224
VELIKO SUOSJEANJE
mir kojega ne moe poremetiti promjena okolnosti.

U umu punom suosjeanja ne mogu se javiti snane
zablude. Ako ne razvijamo zablude, same vanjske
okolnosti nemaju mo da nas uznemire; tako je na
um, kad njime vlada suosjeanje, uvijek spokojan. Ovo
je iskustvo svih onih koji su razvili svoje suosjeanje u
vee od ogranienog, kakvog obino osjeamo prema
onima s kojima smo bliski, u nesebino suosjeanje
prema svim ivim biima.
Razvijati suosjeanje i mudrost i, kad god je mogue,
pomagati onima kojima je pomo potrebna, istinski
je smisao ljudskog ivota. Uveavanjem suosjeanja
pribliavamo se prosvjetljenju i ispunjenju svojih najdubljih elja. Kako su dobra iva bia to djeluju kao
objekti naeg suosjeanja. Kako su dragocjena! Kada
vie ne bi bilo bia koja pate i kojima bismo pomagali,
Buddhe bi ih za nas morale emanirati! Dapae, ako
razmotrimo priu o Maitreyi i Asangi, vidjet emo da
ne moemo zasigurno znati jesu li oni koji nam sada
pokuavaju pomoi zapravo emanacije Buddha, oitovane samo za nae dobro. Pokazatelj da smo ovladali
meditacijama o ljubljenju drugih i suosjeanju je taj da
se, kad god nekoga sretnemo, ak i one koji nam ine
zlo, iskreno osjeamo kao da smo pronali rijetko i dragocjeno blago.
225
Kao to Sunce ukloni oblake, moemo razviti mudrost

koja e ukloniti sve zablude iz naeg uma.
eljna ljubav
Openito govorei, postoje tri vrste ljubavi: srdana

ljubav, brina ljubav i eljna ljubav. Na primjer, kada
majka gleda svoju djecu ona prema njima osjea veliku
naklonost i vidi ih kao predivne, neovisno o tome kako
ona izgledaju drugim ljudima. Zbog svoje srdane
ljubavi, ona prirodno osjea da su djeca dragocjena i
vana; taj se osjeaj zove brina ljubav. Zbog toga to
ljubi svoju djecu, ona iskreno eli da budu sretna; ova
elja je eljna ljubav. eljna ljubav proizlazi iz brine
ljubavi, koja, opet, proizlazi iz srdane ljubavi. Trebamo
razviti ove tri vrste ljubavi prema svim ivim biima,
bez iznimke.
KAKO RAZVITI ELJNU LJUBAV
ZA SVA IVA BIA
Nakon to smo prakticiranjem prethodnih razvili iskustvo brine ljubavi za sva iva bia, budemo li kontemplirali kako su sva iva bia liena iste sree, prirodno
emo razviti iskrenu elju da povedemo sva iva bia
do stanja iste sree. Ovo je univerzalna eljna ljubav.
227
to je ista srea? ista srea je srea koja dolazi iz

mirnog uma. Srea koja dolazi od svjetovnih uitaka
kao to su jelo, pie, seks i oputanje nije ni ista ni
prava srea. To je promjenjiva patnja, ili samo smanjenje prijanje patnje. Uvjabavanjem moemo razviti
i zadrati mir uma sve vrijeme, te tako biti sretni sve
vrijeme.
U etiristo strofa, veliki uenjak Aryadeva kae:
Doivljaj patnje se nikad nee promijeniti istim
uzrokom,
Ali moemo vidjeti da se doivljaj sree mijenja
istim uzrokom.
Ovo znai da se, na primjer, patnja uzrokovana vatrom
nikad nee promijeniti u sreu istom tom vatrom, ali
da moemo vidjeti kako e srea uzrokovana jedenjem,
na primjer, postupno prei u patnju ako nastavimo
jesti. Kako moemo ovo shvatiti? Kada jedemo svoju
omiljenu hranu, ona ima divan okus, ali ako nastavimo
jesti tanjur za tanjurom, naa srea e se ubrzo poeti
pretvarati u neugodu, gaenje i na koncu bol. To dokazuje da e se doivljaj sree promijeniti u patnju istim
uzrokom. Od jedenja dolazi srea, ali i patnja munine.
To pokazuje kako svjetovni uitci poput jedenja nisu
pravi uzroci sree, a tim se implicira da uitak koji
dolazi iz svjetovnih uitaka nije prava srea. Meutim,
s bolnim se iskustvima ne dogaa obratno. Na primjer,
228
ELJNA LJUBAV
nikada nam ne moe postati ugodno to to se stalno

udaramo ekiem po prstu, zato to je to istinski uzrok
patnje. Ba kao to iz istinskog uzroka patnje nikada ne
moe proizai srea, tako ni iz istinskog uzroka sree
nikada ne moe proizai patnja. S obzirom na to da se
ugodni osjeaji koji dolaze od svjetovnih uitaka pretvaraju u patnju, znai da oni ne mogu biti prava srea.
Produljeno uivanje u jelu, sportu, seksu ili bilo kojem
drugom obinom uitku neminovno vodi do patnje.
Bez obzira na to koliko se mi trudili pronai sreu u
svjetovnim zadovoljstvima, to nam nikada nee poi za
rukom. Kao to je ranije spomenuto, preputanje samsarikim uicima je poput ispijanja slane vode; umjesto da utai nau e, to vie pijemo to smo edniji.
U samsari nikada ne doemo do toke kad moemo
rei: Sada sam potpuno zadovoljan i nita mi vie ne
treba.
Ne samo da svjetovno zadovoljstvo nije istinska
srea, ve ne moe ni potrajati. Ljudi posveuju svoje
ivote stjecanju imovine i drutvenog poloaja, izgradnji kue, podizanju obitelji i stvaranju kruga prijatelja;
ali kad umru, sve izgube. Sve za to su radili odjednom
nestaje i oni u svoj sljedei ivot ulaze sami i bez iega.
eznu za tim da s drugima stvore duboka i trajna prijateljstva, ali u samsari je to nemogue. I najprivreniji e
ljubavnici na koncu biti razdvojeni, a kada se ponovno
sretnu u buduem ivotu nee moi prepoznati jedno
229
drugo. Moemo imati osjeaj da su oni koji imaju dobre

odnose i koji su u ivotu uspjeli ispuniti svoje ambicije istinski sretni, ali njihova je srea zapravo krhka
kao mjehuri vode. Prolaznost ne tedi nikoga i nita;
u samsari se svi nai snovi na kraju prekinu. Kao to
Buddha kae u Vinaya Sutrama:
Kraj prikupljanja je rasipanje.
Kraj uzdizanja je padanje.
Kraj susretanja je rastajanje.
Kraj roenja je smrt.
Priroda samsare, ciklusa neistog ivota je patnja.
U ovom neistom ivotu nikad neemo iskusiti istu
sreu ako se ne upustimo u istu duhovnu praksu.
Buddha je usporedio ivot u samsari sa sjedenjem na
vrku igle bez obzira na to koliko se uporno pokuavali namjestiti, uvijek e nas boljeti, i bez obzira na to
koliko uporno pokuavali prilagoditi i poboljati svoju
samsariku situaciju, ona e nas uvijek iritirati i iz nje
e proizlaziti bol.
ista srea dolazi iz mudrosti, a mudrost dolazi iz
prakticiranja istih duhovnih uenja, Dharme. Svaka
pojedina praksa predstavljena u ovoj knjizi daje nam
priliku da razvijemo i zadrimo mir uma. Ovaj unutarnji mir je ista srea jer dolazi iz mudrosti, a ne iz
svjetovnih uitaka. Ako imamo duboko razumijevanje
velikih dobrobiti iste duhovne prakse, a to je mudrost,
230
ELJNA LJUBAV
zasigurno emo se upustiti u istu duhovnu praksu. Bez

mudrosti to nikad neemo napraviti i zato je mudrost
izvor svih istih duhovnih praksi. Bez mudrosti smo
nalik osobi koja nema oi i nita ne moe vidjeti. Isto tako,
bez mudrosti ne moemo razumjeti smislene objekte.
Smisao iste duhovne prakse je ve objanjen u poglavlju o smrti. to je mudrost? Mudrost je duboko znanje
koje razumije smislene objekte. Svi objekti meditacije
predstavljeni u ovoj knjizi su smisleni objekti zato
to nam znanje koje razumije ove objekte daje veliki
smisao u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima. Postoji puno razina iste sree. Meu njima je
vrhunska srea prosvjetljenja. Iz tog razloga, u ovoj
praksi razvijanja eljne ljubavi za sva iva bia, objekt
meditacije generiramo donosei snanu odluku da
emo povesti sva iva bia do iste sree prosvjetljenja.
To napravimo tako to se upustimo u sljedeu kontemplaciju. Ljubei sva iva bia, iz dubine srca trebamo
misliti:
Iako sva iva bia, koja se utapaju u dubokom oceanu
samsare, trae sreu sve vrijeme, nitko od njih ne
nalazi pravu sreu. Moram ih povesti do iste sree
prosvjetljenja.
Meditiramo na ovu odluku uvijek iznova sve dok ne
razvijemo spontanu elju da povedemo sva iva bia
do vrhunske sree prosvjetljenja.
231
Izraz ocean patnje ima veliki smisao. Ocean patnje

se jako razlikuje od obinog oceana. Svaki pojedini dio
obinog oceana je po prirodi voda, ali svaki pojedini
dio patnje je po prirodi patnja. Obini ocean ima kraj,
ali ocean patnje je beskrajan. Sva iva bia se utapaju
u ovom beskrajnom oceanu patnje; iako svi danonono trae sreu, u oceanu patnje uope nema sree.
Razmiljanjem i kontempliranjem o ovome, generiramo eljnu ljubav, iskreno elei povesti sva iva bia
do iste sree prosvjetljenja. Iako obino koristimo
izraz ocean samsare, ako ga umjesto toga ponekad
nazovemo ocean patnje to e nas snano dirnuti u
srce.
Meditacija na ljubav vrlo je mona. eljna ljubav
se jo zove i neizmjerna ljubav zato to ako meditiramo na eljnu ljubav, primamo neizmjerne dobrobiti u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima,
ak i ako nam koncentracija nije naroito snana. Na
temelju Buddhinih uenja, veliki uenjak Nagarjuna je
naveo osam dobrobiti srdane ljubavi i eljne ljubavi:
(1.) Samo jedan trenutak meditiranja na srdanu ljubav
i eljnu ljubav sakuplja veu zaslugu, ili dobru sreu,
nego da triput dnevno hranimo sve gladne na ovom
svijetu.
Kad dajemo hranu gladnima, ne dajemo stvarnu
sreu. Razlog tome je to srea koja dolazi od jedenja hrane nije stvarna srea, ve samo privremeno
232
ELJNA LJUBAV
smanjenje gladi. No, meditacija na srdanu ljubavi i

eljnu ljubav vodi nas i sva iva bia do iste i trajne
sree prosvjetljenja.
Ostalih sedam dobrobiti meditiranja na srdanu
ljubav i eljnu ljubav su da emo u budunosti: (2.)
primiti puno brine dobrote od ljudi i neljudi; (3.)
na raznorazne naine biti zatieni od ljudi i neljudi;
(4.) biti mentalno sretni cijelo vrijeme; (5.) biti fiziki
zdravi cijelo vrijeme; (6.) biti zatieni od oruja, otrova
i drugih tetnih okolnosti; (7.) bez truda ostvariti
sve nune uvjete; i (8.) biti roeni u vrhunskom raju
Buddhine zemlje.
Nakon to smo kontemplirali ove dobrobiti, trebali
bismo uloiti svakodnevni trud u meditiranje na eljnu
ljubav.
Ljubav je veliki zatitnik koji nas titi od ljutnje i ljubomore, i od teta koje nanose duhovi. Dok je Buddha
Shakyamuni meditirao pod Bodhi stablom, napali su
ga svi zastraujui demoni ovog svijeta, ali je njegova
ljubav pretvorila njihovo oruje u kiu cvijea. Na koncu
e naa ljubav postati univerzalna ljubav Buddhe, koja
uistinu ima mo da prui sreu svim ivim biima.
Veina je odnosa meu ljudima zasnovana na mjeavini ljubavi i vezanosti. To nije ista ljubav, zato to
se zasniva na elji za vlastitom sreom drugu osobu
cijenimo jer ini da se osjeamo dobro. ista ljubav je
nepomijeana s vezanou i u potpunosti proizlazi iz
233
brige za sreu drugih. Iz nje nikada ne proizlaze problemi, ve jedino mir i srea, kako za nas, tako i za
druge. Trebamo ukloniti vezanost iz svojih umova, ali
to ne znai da trebamo odbaciti svoje odnose. Trebali
bismo, umjesto toga, nauiti razlikovati vezanost od
ljubavi, pa zatim postupno pokuati ukloniti sve tragove vezanosti iz naih odnosa i poboljavati svoju
ljubav sve dok ne postane ista.
234
Uzimanje i davanje
Praksom uzimanja i davanja moemo dodatno uveati

svoju ljubav i suosjeanje. U ovisnosti o ovoj praksi
moemo razviti vrhunsku bodhichittu, koja je prolaz
kroz koji moemo ui na put do prosvjetljenja. Kao to
je ve reeno, prosvjetljenje je unutarnje svjetlo mudrosti koje je trajno slobodno od svih pogrenih pojavnosti, te funkcija kojeg je da svakodnevno podari mir uma
na svako pojedino ivo bie. Ono je izvor sve sree.
Kada tek ponemo meditirati na uzimanje i davanje,
ne moemo zbilja preuzeti patnju drugih, niti im dati
svoju sreu, ali zamiljajui da to ve sada inimo, uvjebavamo svoj um kako bismo to mogli initi u budunosti. Trenutno nismo u mogunosti biti od dobrobiti
svim ivim biima, ali imamo potencijal za tu sposobnost, koji je dio nae prirode Buddhe. Prakticiranjem
meditacija na uzimanje i davanje sa snanim suosjeanjem za sva iva bia, sazrijet e potencijal da moemo
biti od koristi svim ivim biima, a kad se to dogodi,
postat emo prosvijetljeno bie, Buddha.
Uzimanje u ovom kontekstu znai uzimanje tue
patnje na sebe kroz meditaciju. Kad tek poinjemo
235
235
prakticirati uzimanje, ne trebamo previe razmiljati

o tome kako je mogue ukloniti neiju patnju samo
snagom mate. Umjesto toga bismo trebali jednostavno
prakticirati uzimanje i davanje s dobrom motivacijom,
shvaajui to kao vrhunsku metodu za uveanje naih
zasluga i koncentracije. Ova praksa takoer uzrokuje
da na um i djela postanu ista tako da moemo sve
lako postii. Iskrenim e uvjebavanjem naa meditacija uzimanja i davanja postati toliko mona da emo
razviti sposobnost da izravno uzmemo patnju drugih i
da im damo sreu.
Mnogo je primjera ostvarenih praktiara koji su koristili mo svoje koncentracije za uzimanje patnji drugih
bia s kojima su bili u karmikoj vezi. Postoji pria o
velikom uenjaku i meditatoru Maitriyogiju, koji je na
sebe preuzeo bol jednog psa kojega je netko pretukao,
tako da su se rane, umjesto na tijelu psa, pojavile na
njegovom tijelu. Veliki tibetanski jogi Milarepa je u
potpunosti ovladao meditacijom na uzimanje i davanje. Jednom je prilikom preuzeo na sebe patnju jednog
ovjeka, ali ovjek nije htio vjerovati da je zahvaljujui Milarepi slobodan od boli. Da bi to dokazao,
Milarepa mu je vratio bol, a kada je bol postala prevelika, Milarepa ju je prenio na vrata, koja su se poela
tresti! Kada je njihov Duhovni vodi bolestan, iskreni
budistiki praktiari vjeruju da on ili ona zapravo preuzima na sebe patnje drugih. Mnogi krani takoer
236
236
UZIMANJE I DAVANJE
vjeruju da je Isus, dozvolivi da ga razapnu, na sebe

preuzeo patnju ljudskih bia. Sasvim je mogue da je
Isus, dok je bio na kriu, prakticirao uzimanje.
Ako Buddhe i visoki Bodhisattve imaju mo da
izravno uzmu patnje drugih i daruju im sreu, moemo
se pitati zato onda iva bia jo uvijek pate. Zbog toga
to Buddhe imaju tu mo, oni neprestano dijele blagoslove svim ivim biima. Kao izravan rezultat primanja tih blagoslova, svako pojedino ivo bie, ukljuujui i ivotinje i bia pakla, ponekad proivljava mir
uma, i tada su ta bia sretna i slobodna od oitovane
patnje. Meutim, jedini nain na koji iva bia mogu
postii trajno osloboenje od patnje je da doista primijene Buddhina uenja u praksi. Ba kao to lijenik ne
moe izlijeiti bolest ako bolesnik zbilja ne uzme propisani lijek, tako ni Buddhe ne mogu izlijeiti unutarnju
bolest zablude, ako mi zbilja ne uzmemo lijek Dharme.
Ako su kapci na naoj kui zatvoreni, onda ak i kad
sunce sja, unutra ne moe ui puno svjetla, pa kua
ostaje hladna i mrana; ali ako otvorimo kapke, tople
e zrake sunca prodrijeti unutra. Slino tome, iako
sunce Buddhina blagoslova uvijek sja, ako je na um
zatvoren naim pomanjkanjem vjere, malo e blagoslova moi ui u njega i on e ostati hladan i mraan;
ali, razvijanjem snane vjere, na e se um otvoriti, a
puno e sunce Buddhinih blagoslova navrijeti u njega.
Vjera je ivotna sila duhovne prakse. Trebamo imati
237
nepokolebljivu vjeru u Buddhina uenja, inae nikada

neemo uloiti trud da ta uenja primjenimo u praksi.
UZIMANJE POMOU SUOSJEANJA
Ne-ljudskim biima, kao to su ivotinje ili ak bogovi,

patnja stvara samo nemir i nesreu, pa ta bia ne mogu
nita nauiti iz svoje boli. Suprotno tome, ljudi koji su
se susreli s Buddhadharmom mogu mnogo nauiti iz
svoje patnje. Nama patnja moe biti snaan poticaj za
razvoj odricanja, suosjeanja i bodhichitte, te nas moe
potaknuti da se upustimo u iskrenu praksu proienja.
Dok je tibetanski Lama Je Gampopa bio mladi, bio
je sretno oenjen prekrasnom mladom enom, ali se
ona ubrzo razboljela i umrla. Zbog duboke vezanosti prema svojoj eni, Gampopa je bio shrvan tugom,
ali je, zahvaljujui tom gubitku, spoznao da su smrt
i patnja sama priroda samsare, a to ga je potaklo da
potrai trajno osloboenje od samsare, ciklusa neistog
ivota kroz istu praksu Dharme. Isprva se oslanjao na
brojne Kadampa Geshee i prakticirao Kadam Lamrim,
a kasnije je sreo Milarepu i primio upute Mahamudre.
Konano je, iskrenim prakticiranjem svih uenja koja
je uo, postao veliki Majstor koji je poveo mnoga bia
duhovnim putovima. Iz ovoga moemo vidjeti da za
kvalificiranoga praktiara Dharme patnja ima mnogo
dobrih kvaliteta. Za ovakve praktiare patnja samsare
238
UZIMANJE I DAVANJE
je Duhovni vodi koji ih vodi putem do prosvjetljenja.

Kao to Shantideva kae:
tovie, patnja ima puno dobrih kvaliteta.
Kroz iskustvo patnje, moemo se rijeiti ponosa,
Razviti suosjeanje prema onima koji su
zarobljeni u samsari,
Odbaciti nevrlinu i radovati se vrlini.
Takoer i Atisha, utemeljitelj Kadampa tradicije kae:
Ako, potaknuta vlastitom patnjom
Neka osoba iskreno eli osloboditi druge od
njihove patnje,
Taj je praktiar osoba velikog dosega.
Tako bismo, razumijevajui dobre kvalitete patnje, a to
je mudrost, trebali razviti veliku radost zbog prilike da
prakticiramo uzimanje pomou suosjeanja.
UZIMANJE VLASTITE BUDUE PATNJE
Da bismo se pripremili za pravu meditaciju na uzimanje patnje drugih, moemo zapoeti uzimanjem svoje
budue patnje. Ova je meditacija mona metoda za
proiavanje negativne karme, ili djela, koja je glavni
uzrok nae budue patnje. Uklonimo li uzrok za svoju
buduu patnju, nee vie biti osnove za proivljavanje posljedica. Sloboda od budue patnje vanija je od
239
slobode od sadanje patnje, zato to je naa budua

patnja beskrajna, dok je naa sadanja patnja samo
patnja jednoga kratkog ivota. Zato bismo se trebali, dok jo imamo priliku proistiti uzroke za svoju
buduu patnju, uvjebavati u uzimanju te patnje. Ova
praksa takoer slui tome da umanji nae samoljublje,
koje je glavni razlog zbog kojeg nam je tako teko podnijeti vlastitu patnju, a isto tako ojaava i nae strpljenje. Kada kroz praksu strpljivog prihvaanja patnje
budemo mogli sretno podnositi svoje tekoe, nee
nam biti teko preuzeti i patnje drugih. Na ovaj nain
postajemo sposobni sprijeiti vlastitu patnju i biti na
dobrobit drugima. Shvaajui ovo, donosimo odluku
da emo proistiti svoje nevrline odmah preuzimajui
njihove posljedice.
Zamiljamo da se sve patnje koje emo iskusiti u
budunosti kao ovjek, bog, polubog, ivotinja, gladni
duh ili bie pakla sakupljaju u vidu crnog dima i rastvaraju u naem neznanju samoprianjanja i samoljublja
pri naem srcu. Snano vjerujemo da su nae neznanje samoprianjanja i samoljublje potpuno uniteni i
da smo proistili negativne potencijale u naem umu,
uzroke za svu nau buduu patnju. Tada meditiramo
na to vjerovanje to je dulje mogue. Trebali bismo
mnogo puta ponavljati ovu meditaciju uzimanja vlastite budue patnje, sve dok ne primimo znakove da je
naa negativna karma proiena. Iz uputanja u ovu
240
UZIMANJE I DAVANJE
meditaciju doivjet emo radost koja e nas potaknuti

na razvijanje iskrene elje da uzmemo patnju drugih
putem suosjeanja.
Na pravu meditaciju na uzimanje patnje drugih
moemo se pripremati i upuujui molitve. Veoma je
lako izgovarati molitve, a ako ih izgovaramo s dobrim
srcem i s jakom koncentracijom, one su vrlo mone.
Koncentrirajui se na znaenje i vjerujui da je ivi
Buddha Shakyamuni prisutan pred nama, molimo se:
Stoga, o Suosjeajni potovani Guru, molim tvoje
blagoslove
Tako da sva patnja, negativnosti i zapreke majki
osjetilnih bia
Dozriju u meni upravo sada.
Osjeamo radost pri samoj pomisli na uzimanje patnje
svih ivih bia, i zadrimo taj poseban osjeaj to je
dulje mogue. Ponavljajui ovu molitvu i danju i nou,
neprestano jaamo svoju iskrenu elju da preuzmemo
patnju drugih. Tada se upustimo u pravu meditaciju na
uzimanje patnje drugih.
DOBROBITI UZIMANJA PATNJE DRUGIH
etiri su glavne dobrobiti meditiranja na uzimanje i

davanje: naime, oni su mone metode za (1.) proiavanje potencijala nevrlinskih djela koji nam uzrokuju
241
neizljeive bolesti kao to je karcinom; (2.) sakupljanje

velikog zbira zasluga; (3.) dozrijevanje naeg potencijala da budemo sposobni biti od dobrobiti svim ivim
biima; i (4.) proiavanje naeg uma.
Kad proistimo svoj um kroz prakse uzimanja i
davanja, svaka duhovna spoznaja e s lakoom rasti u
naem umu. Kroz kontempliranje etiri glavne dobrobiti meditiranja na uzimanje i davanje, ohrabrit emo
sebe da iskreno prakticiramo ove meditacije.
Kroz meditiranje na uzimanje patnji svih ivih bia
razvit emo vrlo snaan um koji hrabro podnosi tekoe. U ovom je trenutku na um poput otvorene rane
na najmanji nagovjetaj tekoe mi prestraeno uzmiemo. Uz takav slabaan um ak se i manje tekoe
upliu u nau praksu Dharme. Meutim, prakticiranjem
uzimanja moemo ojaavati svoj um dok ne postane
nepokolebljiv. Kadampa su se Geshei molili da razviju
um koji je snaan i stabilan kao kovaev nakovanj, koji
se ne slama ma koliko se snano udarilo po njemu.
Potreban nam je snaan i stabilan um, kojega ne mogu
uznemiriti nikakve tekoe koje nam ivot prireuje.
S takvim smo umom poput heroja i heroina, i nita se
ne moe uplesti u na napredak prema prosvjetljenju.
Oni s dubokim iskustvom prakse uzimanja mogu
lako ispuniti i svoje i elje drugih. Kako? Zbog toga
to imaju toliko zasluga i zato to su njihove elje
uvijek iste i motivirane suosjeanjem. Oni ak mogu
242
UZIMANJE I DAVANJE
ispunjavati svoje elje pomou molitve ili jednostavno

objavom istine.
Ima mnogo pria o Bodhisattvama koji su inili uda
kroz mo svog objavljivanja istine. Ove su objave vrlo
mone, jer su motivirane bodhichittom, a bodhichitta
crpi svoju mo iz velikog suosjeanja. Kada sam bio
mladi redovnik u samostanu Jampaling u zapadnome
Tibetu, nekoliko sam mjeseci bio ozbiljno bolestan.
Kada je bol postala tako snana da sam ju jedva podnosio, doao me posjetiti moj Uitelj Geshe Palden. Imao
je blagoslovljenu malu i esto nam je govorio kako je
ona posebna, ali mi smo mislili da se ali. Ovom je prilikom, meutim, stajao pored moje postelje i rekao mi:
Ako je moju malu zaista blagoslovio Buddha mudrosti Manjushri, neka uskoro bude iscijeljen, i tada me
blagoslovio dodirnuvi mi malom tjeme. Ubrzo nakon
toga, u potpunosti sam se oporavio.
SAMA MEDITACIJA NA UZIMANJE
Postoje dva naina za uvjebavanje u uzimanju pomou

suosjeanja. Prvi je da se usredotoimo na sva iva bia
openito i zamislimo uzimanje njihove patnje, a drugi
je da se usredotoimo na neka odreena iva bia i
zamislimo uzimanje njihovih patnji.
Da bismo prakticirali prvu metodu, vizualiziramo
sebe okruene skupom svih majki ivih bia, bez
243
iznimke. Kao povoljni znamen, i kako bismo se lake

povezali s njima, moemo ih sve vizualizirati u ljudskom vidu, ali bismo trebali zapamtiti da svako od njih
proivljava patnju svog odreenog podruja. Nije ih
nuno jasno percipirati gruba mentalna predodba
sasvim je dovoljna.
Zatim iz dubine svog srca mislimo:
U njihovim bezbrojnim buduim ivotima sve e ove
majke iva bia morati proivljavati nezamislive patnje
ivotinja, gladnih duhova, bia pakla, te nezamislive
patnje ljudi, polubogova i bogova iz ivota u ivot,
beskrajno. Kako bi bilo divno kad bi postigli trajno osloboenje od ovih patnji! Neka to postignu. Ja sam u
raditi na tom osloboenju sada.
Razmiljajui na ovaj nain, zamislimo kako se patnje
svih ivih bia sakupe u vidu crnog dima. On se
rastvori u naem neznanju samoprianjanja i samoljublju pri naem srcu. Tada snano vjerujemo da su sva
iva bia trajno osloboena patnje, a da su nae neznanje samoprianjanja i samoljublje potpuno uniteni.
Zatim jednousmjereno meditiramo na ovo vjerovanje
to je due mogue.
Sa suosjeanjem za sva iva bia trebamo stalno
prakticirati ovu meditaciju sve dok ne uoimo znakove
da nam je um proien. Ti znakovi mogu ukljuiti
izlijeenje od bolesti, smanjenje naih zabluda, mirniji
244
UZIMANJE I DAVANJE
i sretniji um, poveanje nae vjere, ispravnu namjeru i

ispravan nazor, a naroito jaanje naeg iskustva univerzalnog suosjeanja.
Moemo misliti kako nae vjerovanje da su iva bia
postigla trajno osloboenje od patnje kroz nau meditaciju nije ispravno, zato to iva bia nisu uistinu to
postigla. Iako je istina da iva bia nisu zapravo postigla trajno osloboenje, nae uvjerenje je ipak ispravno
zato to proizlazi iz suosjeanja i mudrosti, te naroito
iz snage nae koncentracije. Meditiranje na ovo uvjerenje e uzrokovati brzo dozrijevanje naeg potencijala
da uistinu budemo sposobni trajno osloboditi sva iva
bia od patnje, pa emo brzo postii prosvjetljenje. Zato
nikad ne bismo trebali odbaciti tako korisno uvjerenje,
koje je prirode mudrosti.
Istina je da isprva nemamo mo da izravno uzmemo
patnju drugih, ali kroz opetovano meditiranje na uvjerenje da smo uzeli njihovu patnju, postupno emo
razviti i pravu mo da to uinimo. Meditacija na uzimanje je brzi put do prosvjetljenja i slina je tantrikoj
praksi dovoenja rezultata na put u kojoj, kroz snano
zamiljanje da ve jesmo Buddha, postupno postajemo
Buddha. injenica je da nikada neemo moi postii
prosvjetljenje, ako ne moemo ak ni zamisliti da ga
postiemo! U uenjima o uvjebavanju uma reeno
je da je praksa uzimanja i davanja slina praksi Tajne
245
mantre ili Tantre. Reeno je da se tantrike spoznaje

mogu postii jednostavnim oslanjanjem na ispravno
vjerovanje i matu. Ta praksa je vrlo jednostavna; samo
se trebamo podrobno zbliiti s meditacijom na ispravno
vjerovanje i matu koje su predstavljene u Tantri, ulaui postojan trud.
Kako je mogue da neto to postoji samo u naoj
mati postane stvarnost? Izuzetna je osobina uma da
prvo stvaramo objekte svojom matom, a tada ih prenosimo u svoju svakodnevnu stvarnost. U stvari, sve
poinje u mati. Na primjer, kua u kojoj trenutno
ivimo prvo je nastala u mati arhitekta. On ili ona je
napravio nacrt na papiru, koji je sluio kao skica za
stvarno zdanje. Da netko nije prvo zamislio nau kuu,
ona nikada ne bi bila sagraena. Zapravo je na um
kreator svega to doivljavamo. Sve vanjske tvorevine,
poput novca, automobila i raunala razvile su se u ovisnosti o neijoj mati; da ih nitko nije zamislio, nikada
ne bi ni bile izumljene. Na isti se nain i sve unutarnje
tvorevine i sve spoznaje Dharme, ak i osloboenje i
prosvjetljenje, razvijaju u ovisnosti o mati. Stoga je i za
svjetovna i za duhovna postignua ispravna mata od
primarne vanosti.
Ako zamislimo neto to teoretski moe postojati,
i potom dovoljno dugo zbliavamo svoj um s tim,
na koncu e se to izravno pojaviti naem umu, prvo
246
UZIMANJE I DAVANJE
naoj mentalnoj svjesnosti, a zatim ak i naim osjetilnim svjesnostima. Sve dok je objekt jo uvijek samo
zamiljeni objekt, um koji ga poima je jednostavno
vjerovanje. Ako je objekt koristan, radi se o ispravnom
vjerovanju, a ako on potie zablude, onda se radi se o
neispravnom vjerovanju. Vjerovanje je koncepcijski um
koji svoj objekt poima pomou generike, ili mentalne
predodbe tog objekta. Ako dovoljno dugo meditiramo
na ispravno vjerovanje, generika e predodba postajati sve transparentnija, dok na koncu u potpunosti ne
nestane, a mi izravno zapazimo objekt. Zamiljeni e
objekt tada postati pravi objekt. Meditirajui na korisno vjerovanje da smo oslobodili sva osjetilna bia i
unitili svoj samoljubivi um, na koncu emo to zaista
i ostvariti. Nae e se ispravno vjerovanje pretvoriti u
valjanog saznavatelja, potpuno pouzdani um.
Po drugom nainu uvjebavanja uzimanja pomou
suosjeanja, preuzimamo patnje odreenih pojedinaca,
ili grupa ivih bia diljem beskrajnih svjetova. Na primjer, usredotoimo se na skup ivih bia koja pate od
bolesti i razvijemo suosjeanje. Zatim mislimo:
Ova iva bia proivljavaju patnje bolesti u ovom ivotu
i u njihovim bezbrojnim buduim ivotima bez kraja.
Kako bi divno bilo kad bi sva ova iva bia bila trajno
osloboena od bolesti! Neka oni to i postignu. Ja sam u
raditi na tome. Moram to uraditi.
247
Razmiljajui na ovaj nain, zamislimo da se patnje

bolesti svih ivih bia sakupe u aspektu crnog dima.
To se rastvori u nae neznanje samoprianjanja i samoljublje pri naem srcu. Zatim snano vjerujemo da su
sva ta iva bia trajno osloboena od bolesti, a da je
nae neznanje samoprianjanja i samoljublje potpuno
uniteno. Jednousmjereno meditiramo na to vjerovanje
to je due mogue.
Na isti nain moemo prakticirati meditaciju na uzimanje dok smo usredotoeni na nekog odreenog pojedinca ili skupinu ivih bia koja proivljavaju druge
patnje kao to su siromatvo, sukobi i glad.
Kad god doivljavamo odreeni problem, bilo da se
radi o bolesti, nedostatku dobara ili vlastitim zabludama, moemo misliti o bezbrojnim osjetilnim biima
koja proivljavaju sline probleme i tada, sa suosjeajnom motivacijom, zamisliti da uzimamo njihovu
patnju. Ovo e nam pomoi da se nosimo sa vlastitim
problemom i da ga se, proiavanjem negativne karme
koja produava problem, moda ak i sasvim rijeimo.
Ako, na primjer, patimo od jake vezanosti, moemo
razmiljati o svima onima koji takoer pate od vezanosti, razviti suosjeanje prema njima i zamisliti da
uzimamo svu njihovu vezanost zajedno s patnjom koju
ona uzrokuje. Ovo je mona metoda za unitenje vlastite vezanosti.
248
UZIMANJE I DAVANJE
Uzimanje motivirano suosjeanjem izuzetno je ist

um, neokaljan samoljubljem. Kad nam je um ist, to
ini sva naa djela istima tako da mi postanemo isto
bie. Umremo li sa snanim suosjeanjem za sva iva
bia, sigurno emo se roditi u istoj zemlji Buddhe.
Suosjeanje koje e se oitovati dok umiremo izravno e
uzrokovati dozrijevanje naeg potencijala da budemo
ponovno roeni u istoj zemlji. To je rezultat dobrog
srca. Rezultat odravanja dobrog srca koje iskreno eli
trajno osloboditi sva iva bia od njihove patnje je da
emo mi sami doivjeti trajno osloboenje od patnje
time to emo se ponovno roditi u istoj zemlji Buddhe.
U zakljuku naih meditacijskih sjedenja na uzimanje, posvetimo sve svoje zasluge oslobaanju svih
ivih bia od njihovih patnji i problema i trajnom miru
na ovom svijetu.
DAVANJE POMOU LJUBAVI
Davanje u ovom kontekstu znai davati, s istim

umom eljne ljubavi, svoju sreu drugima putem
meditacije. Openito govorei, u ciklusu neistog
ivota, samsari, uope nema prave sree. Kao to je
ve reeno, srea koju mi proivljavamo kroz jelo, pie,
seks i drugo, uope nije prava srea, ve puko smanjenje prijanjih problema ili nezadovoljstva.
249
Kako meditiramo na davanje? U Vodiu kroz nain

ivota Bodhisattve Shantideva kae:
...da bih ostvario dobrostanje svih ivih bia
Pretvorit u svoje tijelo u prosvijetljeni dragulj
koji ispunjava elje.
Trebamo razumjeti i vjerovati kako je nae stalno obitavajue tijelo, nae vrlo suptilno tijelo, stvarni unutarnji
dragulj koji ispunjava elje: to je naa priroda Buddhe
kroz koju e se ispuniti sve nae elje i elje svih drugih
ivih bia. Zatim mislimo:
Sva iva bia ele biti sretna svo vrijeme, ali ne znaju
kako to postii. Nikad ne doive pravu sreu, zato to iz
neznanja unitavaju vlastitu sreu razvijanjem zabluda
kao to je ljutnja i vrenjem negativnih djela. Kako bi
bilo divno kad bi sva ta bia doivjela istu i trajnu
sreu prosvjetljenja! Neka doive tu sreu. Sad u ja
dati svoju buduu sreu prosvjetljenja svakom ivom
biu.
Razmiljajui na ovaj nain zamislimo kako iz svog
stalno obitavajueg tijela pri svom srcu emaniramo
beskonane zrake svjetla, koje su prirode nae budue
sree prosvjetljenja. One dopru do svih ivih bia u
est podruja, i mi snano vjerujemo da svako ivo
bie proivljava istu i trajnu sreu prosvjetljenja.
Jednousmjereno meditiramo na to uvjerenje to je dulje
250
UZIMANJE I DAVANJE
mogue. Trebamo uporno prakticirati ovu meditaciju

sve dok spontano ne povjerujemo da su sad sva iva
bia zapravo primila nau buduu sreu prosvjetljenja.
elimo li jo opsenije meditirati na davanje, moemo
zamisliti da zrake svjetlosti koje emaniramo ispunjavaju sve individualne potrebe i elje svakog pojedinog
ivog bia. Ljudska bia dobijaju iste okoline, iste
uitke, ista tijela i umove i smislene ivote. ivotinje
dobijaju hranu, sigurne i tople nastambe i slobodu od
toga da ih ljudi iskoritavaju za zabavu ili rad; gladni
duhovi dobijaju hranu i pie, i slobodu od siromatva;
bia u vruim paklima osvjeavajue povjetarce, a bia
u hladnim paklima toplo sunce. Polubogovi dobijaju
mir i zadovoljstvo, i slobodu od njihovih problema ljubomore, a bogovi dobijaju neokaljanu sreu i smislen
ivot. Kroz uivanje ovih objekata elje, sva su iva
bia potpuno zadovoljna i proivljavaju neokaljano
blaenstvo prosvjetljenja.
Iako se prvenstveno uvjebavamo u davanju milju,
takoer se moemo, kad god za to imamo priliku, uputati i u uzimanje i davanje na praktine naine. Na
naem stupnju, ne moemo uzimati patnje drugih kroz
mo svoje koncentracije, ali esto moemo drugima biti
od praktine pomoi. Moemo olakavati bol onima
koji su bolesni skrbei o njima, moemo brinuti za one
koji se ne mogu sami za sebe brinuti. Prihvaanje tekoa dok pomaemo drugima takoer je oblik davanja.
251
Isto tako, moemo davati materijalnu pomo, svoj rad,

vjetine, uenja Dharme ili dobre savjete. Kad sretnemo
potitene ljude kojima je potrebno da ih netko razvedri,
moemo im dati svoje vrijeme i ljubav.
Takoer, moemo davati i ivotinjama. Spaavanje
kukaca od utapanja ili njeno micanje glista s ceste su
primjeri davanja neustraivosti, ili zatite. ak i kad
dopustimo miu da pretura po naoj koari za smee,
a da se pri tom ne uzrujamo, moe predstavljati oblik
davanja. ivotinje ele biti sretne ba kao i mi, i trebaju
nau pomo ak i vie nego drugi ljudi. Veina ljudi ve
ima neku mo da sebi pomognu, ali ivotinje su toliko
duboko obavijene neznanjem da nemaju nikakvu slobodu da poboljaju svoju situaciju. Ba kao to je na
ivot vaan, moramo shvatiti da su tako i ivoti ivotinja, ukljuujui bube, jednako vani. Zato moramo
prestati ubijati bube gnjeei ih i gazei bez pomisli na
njihovu patnju ili njihov gubitak ivota. ivotinje su
se ponovno rodile u niem stanju postojanja od ljudi,
ali nikada ih ne bismo smjeli smatrati manje vanima.
Buddhe i Bodhisattve imaju potpunu staloenost i jednako ljube i ivotinje i ljude.
Na kraju meditacije na davanje, posveujemo svoje
zasluge tome da sva iva bia pronau istinsku sreu.
Moemo raditi i specifine posvete, molei da se bolesnima vrati zdravlje, da siromani dou do bogatstva,
da nezaposleni nau dobre poslove, da neuspjeni
252
UZIMANJE I DAVANJE
dou do uspjeha, da tjeskobni nau mir uma i tako

dalje. Kroz snagu nae iste motivacije i mo i blagoslove Buddhadharme, nae posvete zasigurno mogu
pomoi, posebno ako imamo jaku karmiku vezu s ljudima za koje se molimo. Posveivanje svojih zasluga
za druge je jedan oblik davanja. Isto tako, moemo i u
svakodnevnom ivotu mentalno prakticirati davanje.
Kad god vidimo ili itamo o ljudima koji su siromani,
bolesni, u strahu, neuspjeni ili nesretni, moemo pojaati svoju eljnu ljubav za njih i posvetiti svoje zasluge
njihovoj srei i slobodi od patnje.
POSTAVLJANJE UZIMANJA I
DAVANJA NA DAH
Jednom kada smo se zbliili s meditacijama na uzimanje i davanje, moemo ih kombinirati i prakticirati u
sprezi s disanjem. Ponemo meditiranjem na suosjeanje i ljubav prema svim ivim biima i razvijanjem
snane odluke da preuzmemo njihovu patnju i da im
damo istu sreu. S ovom odlunou, zamiljamo da
kroz nosnice udiemo patnju, zablude i nevrline svih
ivih bia u vidu crnog dima, koji se rastvara u naem
srcu i u potpunosti unitava nae samoljublje. Dok izdiemo, zamiljamo da na dah u vidu svjetla mudrosti
ija je priroda ista neokaljana srea, proima itav
svemir. Svako pojedino ivo bie prima to god eli i
253
treba, a posebno vrhunsku sreu trajnog unutarnjeg

mira. Prakticiramo ovaj ciklus disanja i danju i nou,
svakim dahom uzimajui patnje svih ivih bia i dajui
im istu sreu, sve dok ne steknemo duboko iskustvo
ove prakse.
Jednom kad postanemo vjeti u ovoj praksi postavljanja uzimanja i davanja na dah, ona e biti vrlo mona,
zbog toga to izmeu daha i uma postoji bliska veza.
Dah je povezan s unutarnjim vjetrovima energije koji
kolaju kanalima naeg tijela i koji djeluju kao prijenosnici, ili podloge, za razne vrste svjesnosti. Koritenjem
svog daha u vrlinske svrhe, proiavamo svoje unutarnje vjetrove, a kada isti vjetrovi kolaju naim kanalima, prirodno proizlaze i isti umovi.
Mnogi ljudi prakticiraju meditaciju na dah, ali se
najee prakticirana vrsta sastoji jednostavno od koncentracije na osjeaj daha koji ulazi i izlazi iz nosnica.
Ovo slui tome da se privremeno smiri um i smanje
distrakcije, ali nema mo da polui duboku i trajnu
transformaciju naeg uma. Meutim, kombiniranje
meditacije na dah s praksom uzimanja i davanja ima
mo da transformira na um iz njegovog sadanjeg
jadnog i egocentrinog stanja u blaenstveni i altruistiki um Bodhisattve. To poboljava nau koncentraciju, ini nau ljubav i suosjeanje vrlo snanima i
sakuplja velike zasluge. Na ovaj je nain jednostavan
in disanja pretvoren u monu duhovnu praksu. Isprva
254
UZIMANJE I DAVANJE
radimo ovu praksu samo u meditaciji, ali je, uz bliskost,

moemo raditi bilo kada. Kroz duboku zblienost s
ovom praksom na e se um na koncu transformirati u
suosjeanje Buddhe.
Meditiranje na uzimanje i davanje moe takoer biti
vrlo uinkovito u lijeenju bolesti. Uzimajui bolesti i
patnje drugih s umom suosjeanja, moemo proistiti
negativnu karmu koja uzrokuje nastavljanje nae bolesti. Iako bismo uvijek kada smo bolesni trebali potraiti lijeniki savjet, ponekad se moe dogoditi da nam
lijenici ne mogu pomoi. U Tibetu postoje mnoge prie
o ljudima koji su se izlijeili od inae neizljeivih bolesti putem iskrenog meditiranja na uzimanje i davanje.
Bio jednom meditator po imenu Kharak Gomchen, koji
se razbolio od bolesti za koju lijenici nisu znali lijeka.
Mislei da e umrijeti, dao je svu svoju imovinu kao
ponude Avalokiteshvari, Buddhi suosjeanja, i povukao se na groblje, gdje je namjeravao nekoliko posljednjih tjedana svoga ivota provesti smisleno, meditirajui na uzimanje i davanje. Meutim, kroz svoju je
praksu uzimanja i davanja proistio karmu koja je produljivala njegovu bolest i, na iznenaenje svih, vratio
se kui potpuno izlijeen. Ovo nam pokazuje koliko
mona moe biti praksa uzimanja i davanja.
Ako proistimo svoju negativnu karmu, lako je izlijeiti ak i najteu bolest. Moja mi je majka ispriala
255
priu o redovniku kojega je srela, a koji je bolovao

od gube. Nadajui se da e proistiti svoju bolest,
hodoastio je na planinu Kailash u zapadnom Tibetu,
za koju budisti vjeruju da je ista zemlja Buddhe
Heruke. Bio je izuzetno siromaan, pa mu je moja
majka pomogla na putu tako to mu je pruila hranu
i sklonite, to je bilo iznimno ljubazno zato to veina
ljudi u strahu od zaraze izbjegava gubavce. ovjek
je u blizini planine Kailash boravio oko est mjeseci,
koristei kao svoju praksu za proienje klanjanja i ritualno kruenje oko svete planine. Kasnije je,
dok je spavao u blizini jezera, sanjao kako je iz njegova
tijela u vodu ispuzalo mnotvo crva. Kada se probudio osjeao se izuzetno ugodno, a kasnije je otkrio da
je potpuno izlijeen. Na povratku kui zaustavio se da
pozdravi moju majku, i ispriao joj je to se dogodilo.
Moemo razmiljati o tome kako smo od vremena
bez poetka imali bezbrojne ivote i bezbrojna tijela,
ali smo ih sve potratili u besmislenim djelatnostima.
Sada imamo priliku poluiti najdublji smisao iz svog
sadanjeg tijela koristei ga za uputanje u put suosjeanja i mudrosti. Kako bi bilo divno za na svijet kada
bi mnogi suvremeni praktiari oponaali praktiare
uvjebavanja uma iz drevnih vremena i postali stvarni
Bodhisattve!
256
Ruke u molitvi koje dre dragulj koji ispunjava elje

simboliziraju da emo, budemo li slijedili duhovni put,
na koncu doivjeti potpuno isti um prosvjetljenja.
Vrhunsko dobro srce
Vrhunsko dobro srce u ovom kontekstu je bodhichitta.

Bodhi znai prosvjetljenje, a chitta um; stoga
bodhichitta doslovno znai um prosvjetljenja. Ona
se definira kao um koji, motiviran velikim suosjeanjem, spontano trai prosvjetljenje da bude od dobrobiti svakom ivom biu. Bodhichitta se raa iz suosjeanja, koje pak ovisi o brinoj ljubavi. Brina ljubav se
moe usporediti s poljem, suosjeanje sa sjemenjem,
uzimanje i davanje s vrhunskim metodama za poticanje rasta sjemenja, a bodhichitta sa etvom. Brina
ljubav koja je razvijena kroz praksu izmjenjivanja sebe
s drugima je dublja od one koja je razvijena drugim
metodama, pa su i rezultirajue suosjeanje i bodhichitta takoer dublji. Ako imamo suosjeanje generirano kroz zamjenu sebe s drugima, bodhichitta e se
prirodno javiti. Snaga nae bodhichitte u potpunosti
ovisi o snazi naeg suosjeanja.
Od svih spoznaja Dharme, bodhichitta je najuzvienija. Ovaj je duboko suosjeajni um sama bit
Bodhisattvine obuke. Razvijanje i odravanje dobrog
srca bodhichitte omoguava nam da pretvorimo sve
258
VRHUNSKO DOBRO SRCE
svoje vrline u put do prosvjetljenja, rijeimo sve svoje

probleme, ispunimo sve svoje elje i razvijemo mo da
drugima pomognemo na najprikladnije i najkorisnije
naine. Bodhichitta je najbolji prijatelj kojeg uope
moemo imati i najvia kvaliteta koju moemo razviti.
U trenutku kad razvijemo bodichittu, postat emo
Bodhisattva, Sin ili Ki Osvajaa Buddhe. Atisha je imao
mnogo Uitelja, ali onaj kojega je tovao iznad svih bio
je Guru Serlingpa. Kad god bi uo Serlingpino ime, on
bi kleknuo i poklonio se. Kada su ga uenici pitali zato
potuje Serlingpu vie od svojih ostalih Uitelja, odgovorio je: Zahvaljujui dobroti Gurua Serlingpe sam
sad uspio razviti dobro srce bodhichitte. Kroz mo
svoje bodhichitte Atisha je bio u stanju donijeti veliku
radost i sreu svakom koga je sreo, a to god je inio
bilo je od dobrobiti drugima.
Kako bodhichitta rjeava sve nae probleme i ispunjava sve nae elje? Kao to je ve objanjeno, problemi ne postoje van uma ve su oni nai neugodni
osjeaji koji nuno dolaze od naeg samoprianjanja.
Kad bismo imali suosjeajan um bodhichitte, nae
samoprianjanje ne bi imalo mo da nam uzrokuje probleme. S ovim dobrim srcem, bit emo sretni sve vrijeme. Nadalje, s vrhunskim altruistikim umom bodhichitte stvarat emo velike koliine zasluga, zbog toga
to se u sva svoja djela uputamo za dobrobit drugih.
S takvim skupom zasluga, ili dobre kobi, nae e elje
259
biti lako ispunjene, razvit emo ogromnu sposobnost

da budemo od koristi drugima, a sve e nae Dharma
djelatnosti biti uspjene.
Trebamo kontemplirati dobrobiti bodhichitte sve
dok ne postanemo duboko nadahnuti da razvijemo
ovaj rijetki i dragocjeni um. Podrobna prezentacija
ovih dobrobiti moe se nai u Riznici kontemplacija i
Radosnom putu do sree.
Trenutno imamo veoma posebnu priliku da razvijemo bodhichittu. Meutim, ne znamo koliko e dugo
naa dobra srea potrajati, a ako izgubimo ovu priliku,
ona se nee ponovno javiti. Da propustimo priliku da
zaradimo mnogo novaca ili da doemo do dobrog
posla ili privlanog partnera, vjerojatno bismo osjetili duboko aljenje, ali zapravo time nismo izgubili
mnogo. Ove stvari nije tako teko nai, a ak i kada ih
naemo, one nam ne donose pravu sreu. Meutim,
ne iskoristiti ovu jedinstvenu priliku za razvoj tako
dobrog srca nenadoknadiv je gubitak. Ljudska bia
imaju najveu priliku za duhovni razvoj, a od svih
moguih vrsta ponovnog roenja, mi smo se rodili ba
kao ljudi. U dananje vrijeme veina ljudi nema interesa za duhovni razvoj, a od onih koji ga imaju, samo
je nekolicina naila na Buddhadharmu. Ako o ovome
pomno kontempliramo, spoznat emo koliko smo
sretni to imamo ovu posebnu priliku za postizanje
vrhunske sree stanja Buddhe.
260
VRHUNSKO DOBRO SRCE
RAZVIJANJE BODHICHITTE
Trebamo razumjeti da, unato svojoj snanoj elji da

zatitimo sva iva bia, jo uvijek nemamo mo da to i
uinimo. Ba kao to jedna osoba koja se utapa ne moe
spasiti drugu, ma kako gorljivo eljela, isto tako emo
mi, tek kad oslobodimo sami sebe patnje i mentalnih
ogranienja, moi osloboditi druge. Ako se zapitamo
tko ima pravu mo da zatiti sva iva bia, shvatit
emo da ju ima samo Buddha. Samo je Buddha osloboen svih greki i ogranienja i posjeduje i sveznajuu
mudrost i vjetinu da pomogne svakom pojedinom
ivom biu u skladu s njegovim ili njenim individualnim potrebama i sklonostima. Samo je Buddha dostigao obalu prosvjetljenja i u poziciji je da izbavi sva bia
majke iz okrutnog oceana samsarike patnje.
Kad postignemo Buddhino prosvjetljenje, moi emo
svakodnevno biti od koristi svakom ivom biu tako
to emo udijeliti blagoslove, a i putem naih bezbrojnih emanacija. Ako ovo podrobno razmotrimo, u umu
e nam se prirodno javiti bodhichitta. Kontempliramo:
elim zatititi sva iva bia od patnje, ali u svom sadanjem, ogranienom stanju, nemam mo da to uinim.
Zbog toga to samo Buddha ima takvu mo, moram
postati Buddha, prosvijetljeno bie to je prije mogue.
261
Jednousmjereno meditiramo na ovu odluku, bodhichittu uvijek nanovo sve dok ne razvijemo spontanu
elju da postignemo prosvjetljenje kako bismo mogli
svakodnevno biti od dobrobiti svakom ivom biu.
Trebamo u srcu nositi ovaj dragocjeni um bodhichitte. To je na unutarnji Duhovni vodi koji nas
izravno vodi do stanja vrhunske sree prosvjetljenja;
i to je pravi dragulj koji ispunjava elje kroz kojeg
moemo ispuniti svoje elje i elje drugih. Nema bolje
namjere od ove.
Kad elimo alicu aja, glavna nam je elja popiti
aj, ali da bismo ostvarili tu elju prirodno razvijemo
i sporednu elju da pronaemo alicu. Na isti je nain
glavna elja onih koji imaju veliko suosjeanje zatititi sva iva bia od patnje; ali da bi ostvarili tu elju,
znaju da prvo oni sami moraju postii stanje Buddhe,
pa stoga prirodno razvijaju sporednu elju da postignu prosvjetljenje. Kao to je nalaenje alice sredstvo
za postizanje cilja pijenja aja, tako je i postizanje prosvjetljenja sredstvo za postizanje krajnjeg cilja donoenja dobrobiti svim ivim biima.
Isprva e naa bodhichitta biti umjetna bodhichitta
i javljat e se samo kada uloimo specifian trud da ju
generiramo. Najbolji nain da je pretvorimo u spontanu bodhichittu je da kroz kontinuiranu praksu steknemo duboku bliskost s njom. Kako veinu vremena
provodimo izvan meditacije, od vitalne je vanosti
262
VRHUNSKO DOBRO SRCE
koristiti svaku priliku da poboljamo svoju vjebu

bodhichitte u svakodnevnom ivotu. Trebali bismo
postii da meditacijska sjedenja i meditacijske pauze
podravaju jedni druge. Tijekom svog meditacijskog
sjedenja moemo doivjeti mirno stanje uma i razviti
mnoge vrlinske namjere; ali ako ih sve zaboravimo im
ustanemo iz meditacije, neemo moi rijeiti svoje svakodnevne probleme ljutnje, vezanosti i neznanja, niti
emo postii napredak u duhovnoj praksi. Moramo
nauiti integrirati svoju duhovnu praksu u svoje svakodnevne aktivnosti, tako da i danju i nou moemo
odravati mirna stanja uma, iste namjere i isti nazori
koje smo razvili u meditaciji.
U ovom nam se trenutku moe initi da nae meditacije i na svakodnevni ivot idu u suprotnim smjerovima. U meditaciji pokuavamo generirati vrlinske
umove, ali je, zbog toga to ne moemo prestati misliti
o svojim drugim djelatnostima, naa koncentracija vrlo
slaba. Vrlinski osjeaji koje uspijemo razviti brzo se raspre u strci svakodnevnog ivota, a mi se vraamo na
svoje sjedalo za meditaciju umorni, napeti i ispunjeni
mislima koje nam odvlae pozornost. Ovaj problem
moemo nadvladati pretvarajui sve svoje svakodnevne djelatnosti i iskustva u duhovni put razvijajui
poseban nain razmiljanja. Djelatnosti poput kuhanja,
rada, razgovora i oputanja nisu sutinski svjetovne;
one su svjetovne jedino ako ih obavljamo sa svjetovnim
263
umom. Ako inimo potpuno ista djela s duhovnom

motivacijom, ona postaju iste duhovne prakse. Na
primjer, kad razgovaramo s prijateljima, naa je motivacija obino pomijeana sa samoljubljem i govorimo
to nam god padne na pamet, bez obzira na to da li je
to od dobrobiti ili ne. Meutim, moemo razgovarati s
drugima i iskljuivo sa svrhom da im donesemo dobrobit, ohrabrujui ih da razviju pozitivna stanja uma i
pazei da ne kaemo neto to e ih uzrujati. Umjesto
da mislimo o tome kako moemo zadiviti ljude, trebali
bismo misliti o tome kako im moemo pomoi, podsjeajui se na to kako su zatoeni u samsari i lieni iste
sree. Na taj nain, razgovor s naim prijateljima moe
postati sredstvo za poboljanje nae ljubavi, suosjeanja i ostalih spoznaja. Ako moemo na ovaj nain vjeto
transformirati sve svoje svakodnevne djelatnosti, umjesto da se osjeamo iscijeeno i umorno kad sjednemo
meditirati, osjeat emo se radosno i nadahnuto i bit e
nam lako razviti istu koncentraciju.
Razvijanje velikog suosjeanja, suosjeanja za sva
iva bia je glavni ili supstancijalni uzrok generiranja
bodhichitte ono je poput sjemena bodhichitte. Da
bismo tom sjemenu omoguili rast, takoer su nam
potrebni i kooperativni uvjeti sakupljanja zasluga, proiavanja negativnosti i primanja blagoslova Buddha
i Bodhisattvi. Ako sakupimo sve ove uzroke i uvjete,
nije teko razviti bodhichittu. Kako bismo ispunili
264
VRHUNSKO DOBRO SRCE
elje svog suosjeajnog uma bodhichitte, trebamo se

iskreno uputati u prakse davanja, moralne discipline,
strpljenja, truda, koncentracije i mudrosti. Kada su
ove prakse motivirane bodhichittom, nazivaju se est
savrenstava. Posebno trebamo ulagati velik trud u
uvjebavanje u mudrosti koja spoznaje krajnju istinu,
prazninu. Trebamo znati kako je izravna spoznaja praznine motivirana bodhichittom krajnja bodhichitta,
koja je prirode mudrosti. Bodhichitta koja je upravo
objanjena u gornjem tekstu je konvencionalna bodhichitta, koja je prirode suosjeanja. Ove dvije bodhichitte
su poput dvaju krila ptice s kojima moemo odletjeti
izravno u prosvijetljenu istu zemlju.
265
Krajnja bodhichitta
Kad meditiramo na krajnju istinu, odnosno prazninu

motivirani bodhichittom, uvjebavamo se u krajnjoj
bodhichitti. Prava krajnja bodhichitta je mudrost koja
izravno spoznaje prazninu motivirana bodhichittom.
Zove se krajnja bodhichitta zato to joj je objekt
krajnja istina, praznina, i zato to je jedan od glavnih
putova do prosvjetljenja.
Ako ne znamo smisao praznine, nema osnove za
uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti, zato to je praznina
objekt krajnje bodhichitte. U emu je razlika izmeu
praznog i praznine? U budizmu, praznina ima veliko
znaenje. Ona je prava priroda stvari, te veoma dubok
i smislen objekt. Spoznamo li prazninu izravno, postii
emo trajno osloboenje od patnji ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota; nema nieg smislenijeg od
toga. Tako je praznina veoma smislen objekt, no prazno
je samo prazno ono nema nekog posebnog smisla.
Postoji prazno od inherentnog postojanja, ali nema
praznine inherentnog postojanja jer samo inherentno
postojanje ne postoji.
266
KRAJNJA ISTINA
Je Tsongkhapa je rekao:
Znanje o praznini je nadmonije od svakog
drugog znanja,
Uitelj koji nepogreivo poduava prazninu je
nadmoniji od svakog drugog Uitelja,
A spoznaja praznine je sama bit Buddhadharme.
Ako stvarno vie ne elimo proivljavati probleme i
patnju, moramo spoznati prazninu, nesebstvo osoba i
fenomena. Milarepin Guru Marpa Lotsawa je rekao:
U istonoj Indiju, blizu rijeke Ganges
Sreo sam Potovanog Maitripu i zahvaljujui
njegovoj neizmjernoj dobroti
Spoznao da stvari koje inae vidim ne postoje.
Tako su sva moja iskustva problema i patnje
prestala.
Trebamo znati da je nain na koji sebe prepoznajemo
od vremena bez poetka pogrean. Mi vjerujemo da je
sebstvo koje inae vidimo nae sebstvo. Ovo vjerovanje je neznanje jer sebstvo koje inae vidimo ne postoji.
Sve stvari koje inae vidimo ne postoje. Ovo e detaljnije biti objanjeno dalje u tekstu. Zbog tog neznanja
razvijamo i proivljavamo raznorazne vrste pogrene
pojavnosti, te uslijed njih proivljavamo raznorazne
vrste patnje i problema kao halucinacije u ovom ivotu
i iz ivota u ivot, beskrajno. S druge strane, ako sebe
267
prepoznamo kao puku pojavnost koja nije nita do praznina svih fenomena, puka odsutnost fenomena koje
inae opaamo, naa pogrena pojavnost e se smanjiti
i s vremenom potpuno prestati. Zatim emo doivjeti
vrhunsku sreu nirvane ili prosvjetljenja.
TO JE PRAZNINA?
Praznina je ono kakve stvari zapravo jesu. To je nain

na koji stvari postoje, za razliku od naina na koji se
pojavljuju. Prirodno vjerujemo da su stvari koje vidimo
oko sebe kao to su stolovi, stolice i kue istinski postojee zato to vjerujemo da stvari postoje upravo onako
kako nam se pojavljuju. Meutim, nain na koji se stvari
pojavljuju naim osjetilima je varljiv i u potpunosti
proturjean nainu na koji uistinu postoje. Stvari se
pojavljuju kao da postoje sa svoje strane, ne ovisei o
naem umu. Ova knjiga koja se pojavljuje naem umu,
na primjer, izgleda kao da ima svoje neovisno, objektivno postojanje. ini se da je ona vani dok na um
izgleda kao da je unutra. Osjeamo da knjiga moe
postojati izvan naeg uma; ne osjeamo da je na um na
bilo koji nain ukljuen u postojanje knjige. Ovaj nain
postojanja, neovisno o naem umu ima razliite nazive:
istinsko postojanje, inherentno postojanje, postojanje sa svoje strane i postojanje sa strane objekta.
268
KRAJNJA ISTINA
Premda se fenomeni izravno pojavljuju naim osjetilima kao istinski ili inherentno postojei, zapravo
su svi fenomeni lieni istinskog postojanja, tj. prazni
su od njega. Ova knjiga, nae tijelo, nai prijatelji, mi
sami i itav svemir u stvarnosti smo samo pojavnosti
umu, kao stvari koje vidimo u snovima. Ako sanjamo
o slonu, slon nam se ivo pojavljuje sa svim detaljima
moemo ga vidjeti, uti, onjuiti i dodirnuti ali kad se
probudimo shvatimo da je on bio samo pojavnost umu.
Ne pitamo se Gdje je slon sada? zato to shvaamo
da je on bio samo projekcija naeg uma i da ne postoji
izvan naeg uma. Kada prestane svjesnost sna koja je
pojmila slona, slon ne odlazi nikamo on naprosto
nestaje jer je bio samo pojavnost umu i nije postojao
odvojeno od uma. Buddha je rekao da isto vai za sve
fenomene; oni su samo puke pojavnosti umu, potpuno
ovisni o umovima koji ih opaaju.
Svijet kojeg doivljavamo dok smo budni i svijet
kojeg doivljavamo dok sanjamo su oba puke pojavnosti umu koje proizlaze iz naih pogrenih koncepcija. Ako elimo rei da je svijet sna laan, tada bismo
takoer morali rei da je svijet jave laan; a ako elimo
rei da je svijet jave istinit onda takoer moramo rei
da je svijet sna istinit. Jedina razlika izmeu njih je to
to je svijet sna pojavnost naem suptilnom umu sna
dok je svijet jave pojavnost naem grubom umu jave.
269
Svijet sna postoji samo dok postoji svjesnost sna kojoj

se on pojavljuje, a svijet jave postoji samo dok postoji
svjesnost jave kojoj se on pojavljuje. Buddha je rekao:
Treba znati da su svi fenomeni poput snova. Kada
umremo, nai grubi umovi budnog stanja se rastvaraju
u vrlo suptilni um, a svijet kojeg smo doivljavali dok
smo bili ivi naprosto nestaje. Svijet kako ga drugi vide
e nastaviti postojati, ali na osobni svijet e potpuno i
neopozivo nestati, ba kao i svijet sna prethodne noi.
Buddha je takoer rekao da su svi fenomeni poput
iluzija. Postoje mnoge vrste iluzija kao to su fatamorgane, duge ili halucinacije potaknute drogom. U
drevna vremena postojali su arobnjaci koji bi bacili
ini na publiku uzrokujui da ljudi vide objekte poput
komada drveta kao neto drugo, recimo kao tigra. Oni
prevareni arolijom bi vidjeli stvarnog tigra i uplaili bi
se, no oni koji bi doli nakon to su ini baene vidjeli
bi obian komad drva. Ono to je zajedniko svim iluzijama jest da se nain na koji se pojavljuju ne podudara s nainom na koji postoje. Buddha je sve fenomene usporedio s iluzijama zato to, kroz silu otisaka
samoprianjajueg neznanja sakupljenog od vremena
bez poetka, to god se pojavljuje naem umu prirodno se pojavljuje kao istinski postojee, a mi instinktivno pristajemo na takvu pojavnost, ali u stvarnosti
je sve potpuno prazno od istinskog postojanja. Poput
270
KRAJNJA ISTINA
fatamorgane koja se pojavljuje kao voda, a zapravo nije

voda, stvari se pojavljuju na varljiv nain. Ne razumijevajui njihovu pravu prirodu mi smo prevareni pojavnostima i prianjamo na knjige, stolove, tijela i svjetove
kao istinski postojee. Rezultat ovakvog prianjanja na
fenomene je razvijanje samoljublja, eljne vezanosti,
mrnje, ljubomore i drugih zabluda; na um postaje
razdraljiv i neuravnoteen, a na mir uma uniten. Mi
smo poput putnika u pustinji koji su se izmorili jurnjavom za fatamorganama ili poput nekoga tko eta
cestom nou mislei da su sjene stabala kriminalci ili
divlje ivotinje spremne za napad.
PRAZNINA NAEG TIJELA
Da bismo shvatili kako su fenomeni prazni od istinskog, ili inherentnog postojanja, trebali bismo razmotriti svoje tijelo. Jednom kada smo razumjeli kako je
nae tijelo lieno istinskog postojanja lako moemo isto
takvo rezoniranje primijeniti i na druge objekte.
U Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve, Bodhisattva
Shantideva kae:
Stoga, nema tijela,
Ali, zbog neznanja, mi vidimo tijelo unutar ruku i
tako dalje;
Ba kao to um pogreno pojmi osobu
Kad u sumrak opazi oblik gomile kamenja.
271
Na jednoj razini, vrlo dobro poznajemo svoje tijelo

znamo je li zdravo ili bolesno, lijepo ili runo, i tako
dalje. Meutim, nikada ga dublje ne istraujemo, pitajui se: to je tono moje tijelo? Gdje je moje tijelo?
Koja je njegova prava priroda? Da smo na ovakav
nain ispitivali svoje tijelo ne bismo ga bili u stanju pronai umjesto da pronaemo svoje tijelo, rezultat ovakvog istraivanja bio bi da nae tijelo nestaje. Znaenje
prvoga dijela Shantidevine strofe, Stoga, nema tijela,
je to da, ako tragamo za svojim stvarnim tijelom,
tijela nema; nae tijelo postoji jedino ako iza njegove
puke pojavnosti ne traimo stvarno tijelo.
Postoje dva naina potrage za objektima. Primjer
prvoga naina, kojega moemo nazvati konvencionalnom potragom, je potraga za naim automobilom na
parkiralitu. Zakljuak ovakvog tipa potrage je da pronalazimo automobil, u smislu da vidimo stvar za koju
se svi slau da je na automobil. Meutim, kada smo
locirali svoj automobil na parkiralitu, pretpostavimo
da jo uvijek nismo zadovoljni pukom pojavnou
automobila i da elimo precizno odrediti to automobil
jest. Moemo se upustiti u neto to moemo nazvati
krajnjom potragom za automobilom, pri emu onda
gledamo unutar samog objekta da bismo pronali neto
to taj objekt jest. Da bismo to napravili pitamo se: Je li
je bilo koji od pojedinih dijelova ovog automobila automobil? Jesu li kotai automobil? Je li motor automobil?
272
KRAJNJA ISTINA
Je li asija automobil?, i tako dalje. Kada provodimo

krajnju potragu za automobilom nismo zadovoljni
sa samim pokazivanjem na karoseriju, kotae i tako
dalje, zatim izgovarajui automobil; elimo znati to
je zaista automobil. Umjesto da samo koristimo rije
automobil kao to to ine obini ljudi, elimo znati na
to se ta rije zaista odnosi. elimo mentalno razdvojiti automobil od svega onoga to nije automobil, tako
da moemo rei: Ovo je to to automobil zaista jest.
Mi elimo pronai automobil, ali automobila zapravo
nema; nita ne moemo pronai. U Saetoj Sutri savrenstva mudrosti Buddha kae: Ako trai svoje tijelo
s mudrou, ne moe ga pronai. Isto vrijedi i za na
automobil, nau kuu i sve druge fenomene.
U Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve, Shantideva
kae:
Kad se ovako ispita,
Tko ivi i tko e to umrijeti?
to je budunost i to je prolost?
Tko su nai prijatelji, a tko naa rodbina?
Preklinjem vas koji ste ba poput mene,
Znajte da su svi fenomeni prazni, poput prostora.
Glavni smisao ovih rijei je da kad s mudrou traimo
stvari, nema osobe koja ivi ili umire, nema prolosti ili budunosti, i nema sadanjosti, kao to su nai
273
prijatelji i rodbina. Trebamo znati da su svi fenomeni

prazni, poput prostora, to znai da su svi fenomeni
nita drugo doli praznina.
Da bismo razumjeli Shantidevinu tvrdnju o tome
kako u stvarnosti nema tijela, trebamo provesti krajnju
potragu za svojim tijelom. Ako smo obina bia, svi
se objekti, ukljuujui i nae tijelo, pojavljuju kao da
postoje inherentno. Kao to je prije spomenuto, objekti
izgledaju neovisni o naem umu i o ostalim fenomenima. ini se da se svemir sastoji od zasebnih objekata
koji imaju postojanje sa svoje strane. Ti se objekti pojavljuju kao da postoje po sebi kao zvijezde, planeti, planine, osobe i tako dalje, ekajui da ih iskuse svjesna
bia. Obino nam ne pada na pamet da smo na bilo koji
nain upleteni u postojanje tih fenomena. Na primjer,
osjeamo da nae tijelo postoji sa svoje strane i da ne
ovisi o naem ili bilo ijem umu da ga dovede u postojanje. Meutim, ako bi nae tijelo postojalo na nain na
koji instinktivno za njega prianjamo kao neki vanjski
objekt, a ne kao projekcija uma trebali bismo biti u
stanju pokazati na svoje tijelo, pri tom ne pokazujui
na bilo koji drugi fenomen koji nije nae tijelo. Trebali
bismo ga moi pronai meu njegovim dijelovima
ili van njegovih dijelova. Budui da ne postoji trea
mogunost, ako svoje tijelo ne moemo pronai ili
meu njegovim dijelovima ili van njih, moramo zakljuiti da nae tijelo koje inae vidimo, ne postoji.
274
KRAJNJA ISTINA
Nije teko shvatiti da pojedini dijelovi naeg tijela

nisu nae tijelo besmisleno je govoriti da su naa lea,
noge ili glava nae tijelo. Ako je jedan od tih dijelova,
recimo lea, nae tijelo, onda su i drugi dijelovi tijela
jednako tako nae tijelo, pa bi iz toga slijedilo da imamo
mnoga tijela. Nadalje, naa lea, noge i tako dalje, ne
mogu biti tijelo zbog toga to su to dijelovi tijela. Tijelo
je posjednik dijelova, a lea, noge i tako dalje su posjedovani dijelovi; a posjednik i posjedovano ne mogu biti
jedno te isto.
Neki ljudi vjeruju da, iako ni jedan od pojedinih dijelova tijela nije tijelo, skup svih dijelova zajedno okupljenih jest tijelo. Po njima je mogue pronai svoje tijelo
kad analitiki tragamo za njim, zato to je skup svih
dijelova naeg tijela nae tijelo. Meutim, takvu tvrdnju se da pobiti mnogim valjanim razlozima. Snaga tih
razloga moda nam nee odmah biti oigledna, ali ako
ih pomno kontempliramo, smirenog i pozitivnog uma,
poet emo cijeniti njihovu valjanost.
Budui da ni jedan od pojedinih dijelova naeg tijela
nije nae tijelo, kako onda skup svih dijelova moe biti
nae tijelo? Na primjer, skupina pasa ne moe biti ljudsko bie, zato to ni jedan pojedini pas nije ljudsko bie.
Budui da je svaki pojedini lan ne-ovjek, kako se
onda taj skup ne-ljudi moe arolijom promijeniti u
ljudsko bie? Slino tome, budui da je skup dijelova
naeg tijela skup stvari koje nisu nae tijelo, onda on
275
ne moe biti nae tijelo. Ba kao to skupina pasa ostaje

jednostavno psima, tako i skup svih dijelova naeg
tijela jednostavno ostaje dijelovima naeg tijela ne
pretvara se arolijom u posjednika dijelova, nae tijelo.
Ova nam poanta moe izgledati teko razumljivom,
ali ako smirenog i pozitivnog uma due vrijeme razmiljamo o njoj i raspravljamo s iskusnijim praktiarima, postupno e nam postati jasnija. Moemo, takoer, prouiti vjerodostojne knjige na tu temu, poput
Novog Srca mudrosti i Oceana nektra.
Postoji i drugi nain na koji moemo znati da skup
dijelova naeg tijela nije nae tijelo. Ako moemo pokazati na skup dijelova naeg tijela i rei da je to, po sebi,
nae tijelo, tada taj skup dijelova tijela mora postojati
neovisno o svim fenomenima koji nisu nae tijelo. Iz
toga bi slijedilo da skup dijelova naeg tijela postoji
neovisno i o samim dijelovima. To je oigledna besmislica kada bi to bilo istinito, mogli bismo odstraniti
sve dijelove svoga tijela, a skup dijelova bi ostao. Stoga,
moemo zakljuiti da skup dijelova naeg tijela nije
nae tijelo.
Budui da se tijelo ne moe pronai unutar njegovih dijelova, bilo kao pojedini dio ili kao skup, jedina
mogunost koja preostaje je da ono postoji odvojeno od
svojih dijelova. Ako je to sluaj, trebalo bi biti mogue
mentalno ili fiziki ukloniti sve dijelove tijela, a da nam
ipak ostane tijelo. Meutim, ako uklonimo svoje ruke,
276
KRAJNJA ISTINA
noge, glavu, trup i sve ostale dijelove svog tijela, ne

ostaje nam nikakvo tijelo. Ovo dokazuje da nema tijela
odvojenog od njegovih dijelova. Samo zbog neznanja
kad god pokaemo na svoje tijelo, pokazujemo samo
na dio svoga tijela, a to nije nae tijelo.
Sad smo tragali na svim moguim mjestima i nismo
bili u stanju pronai svoje tijelo ni meu njegovim
dijelovima ni igdje drugdje. Ne moemo pronai
nita to odgovara tijelu koje nam se ivo pojavljuje,
za koje obino prianjamo. Prisiljeni smo se sloiti sa
Shantidevom koji kae da nema tijela koje moemo
pronai kad tragamo za njim. To jasno dokazuje da
nae tijelo koje inae vidimo ne postoji. To je gotovo
kao da nae tijelo uope ne postoji. I zaista, moemo
rei da nae tijelo doista postoji jedino ako smo zadovoljni pukim imenom tijelo i ne oekujemo da emo
iza toga imena pronai stvarno tijelo. Ako pokuamo
nai ili pokazati na stvarno tijelo na koje se odnosi ime
tijelo, neemo pronai ama ba nita. Umjesto pronalaenja istinski postojeeg tijela opazit emo samo puku
odsutnost tijela koje inae vidimo. Ova odsutnost tijela
kojeg inae vidimo je nain na koji nae tijelo zapravo
postoji. Spoznat emo da tijelo koje normalno opaamo,
za koje prianjamo i koje ljubimo, uope ne postoji. Ovo
nepostojanje tijela za koje obino prianjamo je praznina
naeg tijela, istinska priroda naeg tijela.
277
Ovaj izraz istinska priroda veoma je smislen.

Nezadovoljni pukom pojavnou i imenom tijelo
ispitali smo svoje tijelo da bismo otkrili njegovu istinsku prirodu. Rezultat tog istraivanja bilo je definitivno
nepronalaenje svog tijela. Tamo gdje smo oekivali
pronai istinski postojee tijelo otkrili smo potpuno
nepostojanje tog istinski postojeeg tijela. To je nepostojanje, ili praznina, istinska priroda naeg tijela. Osim
pukog odsustva istinski postojeeg tijela, nema neke
njegove druge istinske prirode svaki drugi atribut
toga tijela samo je dio njegove varljive prirode. Budui
da je tako, zato onda provodimo toliko vremena
usredotoujui se na varljivu prirodu svoga tijela? Mi
trenutno ignoriramo istinsku prirodu svoga tijela i
ostalih fenomena i koncentriramo se samo na njihovu
varljivu prirodu; ipak, rezultat stalnog koncentriranja
na varljive objekte je da nam um postaje uznemiren, a
mi ostajemo u nesretnom ivotu samsare. Ako elimo
proivljavati istu sreu, moramo svoj um upoznati s
istinom. Umjesto da tratimo svoju energiju usredotoavajui se samo na besmislene, varljive objekte, trebali
bismo se usredotoiti na istinsku prirodu stvari.
Iako je nemogue pronai nae tijelo kad za njim
analitiki tragamo, kad se ne uputamo u analizu,
nae se tijelo sasvim jasno pojavljuje. Zato je to tako?
Shantideva kae da zbog neznanja vidimo svoje tijelo
unutar ruku i ostalih dijelova svog tijela. U stvarnosti,
278
KRAJNJA ISTINA
nae tijelo ne postoji unutar svojih dijelova. Upravo

kao to u sumrak moemo vidjeti hrpu kamenja kao
ovjeka iako unutar kamenja nema ovjeka, na isti
nain na neznalaki um vidi istinski postojee tijelo
unutar skupa ruku, nogu, i tako dalje, iako tamo ne
postoji nikakvo tijelo. Istinski postojee tijelo koje
vidimo unutar skupa ruku i nogu jednostavno je halucinacija naeg neznalakog uma. Meutim, kako ga
ne prepoznajemo kao takvog, prianjamo za njega vrlo
snano, ljubimo ga i iscrpljujemo se pokuavajui ga
zatititi od bilo kakve nelagode.
Nain zbliavanja naeg uma s istinskom prirodom
tijela jest koritenje gore opisanog pravca rezoniranja
da bismo tragali za svojim tijelom, a zatim se, nakon
to smo traili na svim moguim mjestima i nismo ga
pronali, koncentriramo na prostoru nalik prazninu, a
koja je puko odsustvo tijela kojeg inae vidimo. Ova
je prostoru-nalik praznina istinska priroda naeg tijela.
Iako slii praznom prostoru, ona je smislena praznina.
Njezin je smisao potpuno nepostojanje tijela kojeg
inae vidimo, tijela za koje toliko snano prianjamo i
koje smo ljubili cijelog svog ivota.
Kroz zbliavanje s iskustvom prostoru-nalik krajnje
prirode tijela, nae e se prianjanje za tijelo umanjiti.
Kao rezultat, doivljavat emo mnogo manje patnje, tjeskobe i frustracija u vezi svoga tijela. Naa e se fizika
napetost umanjiti, a zdravlje e nam se poboljati, pa
279
nam tjelesna nelagoda nee uznemiriti um ak ni kad

se razbolimo. Oni koji imaju izravno iskustvo praznine
ne osjeaju nikakvu bol ak ni ako ih tuku ili ih ustrijele.
S obzirom da oni znaju da je istinska priroda njihovog
tijela poput prostora, za njih je, kada ih se udari, isto
kao da se udarilo prostor, a kada ih se ustrijeli, kao da
se ustrijelilo prostor. tovie, dobri i loi vanjski uvjeti
vie uope nemaju mo da uznemire njihov um, jer su
oni spoznali da su poput magovih iluzija, bez postojanja odvojenog od uma. Umjesto da ih promjenjivi
vanjski uvjeti povlae amo-tamo kao to konci povlae
marionete, njihovi umovi ostaju slobodni i smireni u
znanju o jednakoj i nepromjenjivoj krajnjoj prirodi svih
stvari. Na taj nain, osoba koja je izravno spoznala prazninu, istinsku prirodu fenomen osjea mir i sreu,
danju i nou, ivot za ivotom.
Trebamo razlikovati konvencionalno postojee tijelo
koje postoji, od inherentno postojeeg tijela koje ne
postoji; ali moramo biti oprezni kako nas rijei ne bi
navele na pomisao da je konvencionalno postojee
tijelo ita vie od puke pojavnosti umu. Moda je manje
zbunjujue jednostavno rei da tijela nema za um koji
izravno vidi istinu, ili prazninu. Tijelo postoji jedino za
obian um kojemu se tijelo pojavljuje.
Shantideva nam savjetuje da, osim ako ne elimo
shvatiti prazninu, ne bismo trebali istraivati konvencionalne istine poput svog tijela, imovine, mjesta i
280
KRAJNJA ISTINA
prijatelja, nego bismo se, umjesto toga, trebali zadovoljiti njihovim pukim imenima, kao svjetovni ljudi. Kad
svjetovna osoba zna ime i svrhu nekoga objekta, ona
se zadovolji takvim poznavanjem objekta i ne istrauje
dalje. I mi moramo raditi tako, osim ukoliko elimo
meditirati na prazninu. Meutim, trebali bismo zapamtiti da ne bismo pronali objekte ako bismo pomnije
istraivali, zato to bi oni jednostavno iezli, ba kao
to i fatamorgana iezava ako je pokuamo nai.
Isto rezoniranje koje smo koristili kako bismo dokazali nedostatak istinskog postojanja tijela moe se primijeniti na sve ostale fenomene. Ova knjiga, na primjer,
izgleda kao da postoji sa svoje strane, negdje unutar
svojih dijelova; ali kada preciznije ispitamo knjigu,
otkrivamo da niti jedna od pojedinanih stranica niti
skup svih stranica nije knjiga, a opet, bez njih nema
knjige. Umjesto pronalaenja istinski postojee knjige,
ostajemo u promatranju praznine koja je nepostojanje
knjige za koju smo ranije smatrali da postoji. Zbog
naeg neznanja, knjiga se pojavljuje kao da postoji
odvojeno od naeg uma, kao da je na um unutra, a
knjiga vani, ali analizirajui knjigu otkrivamo da je
ova pojavnost potpuno lana. Nema knjige izvan uma.
Nema knjige tamo vani, unutar stranica. Jedini nain
na koji knjiga postoji je kao puka pojavnost umu, puka
projekcija uma.
281
Svi fenomeni postoje po konvenciji; nita ne postoji

inherentno. To vai za um, za Buddhu, ak i za samu
prazninu. Sve je puko imputirano umom. Svi fenomeni
imaju dijelove fiziki fenomeni imaju fizike dijelove,
a ne-fiziki fenomeni imaju razliite dijelove, ili atribute, koji se mogu razluiti milju. Koristei se istim
tipom rezoniranja kao gore, moemo spoznati da bilo
koji fenomen nije jedno od svojih dijelova, niti skup
svojih dijelova, niti je odvojen od svojih dijelova. Na
ovaj nain moemo spoznati prazninu svih fenomena,
puku odsutnost svih fenomena koje inae vidimo ili
opaamo.
Posebno je korisno meditirati na prazninu objekata
koji u nama izazivaju snane zablude poput vezanosti ili ljutnje. Ispravnom analizom spoznat emo da
objekt kojega elimo, ili objekt koji nam se ne svia,
ne postoji sa svoje strane. Njegova ljepota ili runoa,
pa ak i samo njegovo postojanje imputirani su umom.
Razmiljajui na ovaj nain, otkrit emo kako nema
nikakve osnove ni za vezanost ni za ljutnju.
PRAZNINA NAEG UMA
U Uvjebavanju uma u sedam stavki, nakon davanja

pregleda kako se upustiti u analitiku meditaciju na
prazninu inherentnog postojanja vanjskih fenomena
poput svog tijela, Geshe Chekhawa kae da bismo
282
KRAJNJA ISTINA
potom trebali analizirati svoj um da bismo shvatili

kako je lien inherentnog postojanja.
Na um nije neovisan entitet ve kontinuum koji se
stalno mijenja, koji ovisi o mnogim imbenicima kao to
su njegovi prethodni trenuci, njegovi objekti i unutarnji vjetrovi energije na koje su postavljeni nai umovi.
Kao i sve ostalo, i na je um imputiran na skup mnogih
imbenika, i stoga je lien inherentnog postojanja. Na
primjer, primarni um, ili svijest, ima pet dijelova ili
mentalnih imbenika: osjeaj, razluivanje, namjeru,
kontakt i pozornost. Ni pojedini mentalni imbenici,
a niti skup tih mentalnih imbenika nisu sam taj primarni um, zbog toga to su oni mentalni imbenici, i
stoga dijelovi primarnog uma. Meutim, nema primarnog uma koji je odvojen od ovih mentalnih imbenika.
Primarni um je samo imputiran na mentalne imbenike
koji su osnova za njegovu imputaciju, pa tako on sam
ne postoji sa svoje strane.
Kad smo prepoznali prirodu svog primarnog uma,
praznom-nalik prostor koji opaa ili razumije objekte,
tragamo za njim unutar njegovih dijelova osjeaja,
razluivanja, namjere, kontakta i pozornosti sve dok
konano ne spoznamo njegovu nenalaljivost. Ta nenalaljivost koja je njegova krajnja priroda je praznina.
Zatim mislimo:
Svi fenomeni koji se pojavljuju mom umu su prirode
mog uma. Moj um je prirode praznine.
283
Na ovaj nain osjeamo da se sve rastvara u prazninu.

Opaamo samo prazninu svih fenomena i meditiramo
na tu prazninu. Ovaj nain meditiranja na prazninu je
dublji od meditiranja na prazninu naeg tijela. Postupno
e nae iskustvo praznine postajati sve jasnije i jasnije,
dok konano ne steknemo neokaljanu mudrost koja
izravno spoznaje prazninu svih fenomena.
PRAZNINA NAEG JA
Objekt za kojeg najsnanije prianjamo je nae sebstvo

ili ja. Zbog otisaka samoprianjajuega neznanja nakupljenog od vremena bez poetka, nae nam se ja ini
kao inherentno postojee, a na samoprianjajui um
automatski prianja na njega na taj nain. Iako itavo
vrijeme, ak i dok spavamo, prianjamo na inherentno
postojee ja, nije lako prepoznati kako se ono pojavljuje
naem umu. Da bismo ga jasno prepoznali, moramo
poeti dozvoljavajui mu da se snano oituje, i to promiljanjem situacija u kojima imamo pretjeran osjeaj
sebe, kao kada smo posramljeni, uplaeni ili ogoreni.
Prisjetimo se ili zamislimo takvu situaciju i onda, bez
ikakvog tumaenja ili analize, pokuamo stvoriti jasnu
predodbu toga kako se ja prirodno pojavljuje u takvim
trenucima. Na ovom stupnju moramo biti strpljivi, jer
e nam moda biti potrebna mnoga sjedenja prije nego
to steknemo jasnu sliku. Na koncu emo vidjeti da se ja
pojavljuje kao sasvim solidno i stvarno, kao da postoji
284
KRAJNJA ISTINA
sa svoje strane ne ovisei ni o tijelu ni o umu. Ovo ja

koje se tako ivo pojavljuje, jest inherentno postojee
ja koje tako snano ljubimo. To je ono ja koje branimo
kada nas se kritizira i na koje smo toliko ponosni kada
nas se hvali.
Jednom kada steknemo predodbu o tome kako se
ja pojavljuje u takvim ekstremnim okolnostima, trebali
bismo pokuati prepoznati kako se obino pojavljuje,
u manje ekstremnim situacijama. Na primjer, moemo
promatrati ja koje sada ita ovu knjigu i pokuati otkriti
kako se ono pojavljuje naem umu. Na koncu emo
vidjeti kako se, iako u ovom sluaju nema onako napuhanog osjeaja ja, ono i dalje pojavljuje kao inherentno
postojee, postojei sa svoje strane, neovisno o tijelu
ili umu. Jednom kada imamo predodbu inherentno
postojeeg ja, fokusiramo se neko vrijeme na njega s
jednousmjerenom koncentracijom. Zatim, u meditaciji
nastavimo do narednoga stupnja, a to je kontempliranje valjanih razloga koji dokazuju da inherentno postojee ja na koje prianjamo zapravo ne postoji. Inherentno
postojee ja i nae sebstvo koje inae vidimo su jedno te
isto; trebamo znati da ni jedno ne postoji, praznina ih
oba negira.
Ako ja postoji na nain na koji se pojavljuje, mora
postojati na jedan od ova etiri naina: kao tijelo, kao
um, kao skup tijela i uma ili kao neto odvojeno i
od tijela i od uma; nema druge mogunosti. Paljivo
285
promiljamo ovo sve dok ne postanemo uvjereni da je

to sluaj, a zatim nastavljamo ispitivati svaku od etiri
mogunosti:
1. Ako je nae ja nae tijelo, nema smisla
govoriti moje tijelo, zato to su posjednik i
posjedovano identini.
Ako je nae ja nae tijelo, nema budueg
ponovnog roenja, zato to ja prestaje kada
tijelo umire.
Ako su nae ja i nae tijelo identini, onda,
budui da smo mi sposobni razvijati vjeru,
sanjati, rjeavati matematike zadatke, i tako
dalje, slijedi da meso, krv i kosti mogu initi
to isto.
Poto nita od ovoga nije istina, slijedi da
nae ja nije nae tijelo.
2. Ako je nae ja na um, nema smisla govoriti
moj um, zato to su posjednik i posjedovano
identini; ali, obino kada se usredotoimo na
svoj um, kaemo moj um. Ovo jasno ukazuje
da nae ja nije na um.
Ako je nae ja na um, onda, budui da
imamo mnogo vrsta umova, poput est svijesti,
koncepcijskih umova i nekoncepcijskih umova,
slijedi da imamo jednako toliko ja. Poto je ovo
besmisleno, nae ja ne moe biti na um.
286
KRAJNJA ISTINA
3. Budui da nae tijelo nije nae ja i na um nije

nae ja, skup naeg tijela i uma ne moe biti
nae ja. Skup naeg tijela i uma skup je stvari
koje nisu nae ja, pa kako bi onda sam taj skup
mogao biti nae ja? Na primjer, u stadu krava
niti jedna ivotinja nije ovca, pa stoga niti
samo to stado nije ovca. Na isti nain, u skupu
naeg tijela i uma, ni nae tijelo ni na um nisu
nae ja, stoga ni sam skup nije nae ja.
4. Ako nae ja nije nae tijelo, nije na um, a nije
ni skup naeg tijela i uma, jedina mogunost
koja preostaje je ta da je ono neto odvojeno i
od naeg tijela i od naeg uma. Ako je to sluaj,
moramo biti u stanju pojmiti nae ja, a da se
ne pojavljuje ni nae tijelo ni na um. Ali, ako
zamislimo da su i nae tijelo i na um potpuno
iezli, ne bi ostalo nita to bi se moglo zvati
naim ja. Stoga slijedi da nae ja nije odvojeno
od naeg tijela i uma.
Trebali bismo zamisliti kako se nae tijelo
postupno rastvara u zrak, a zatim nam se
rastapa um, misli nam se raspruju u vjetar,
osjeaji, elje i svjesnost otapaju se u nitavilu.
Je li preostalo ita to bi bilo nae ja? Nema
niega. Jasno je da nae ja nije neto odvojeno
od naeg tijela i uma.
287
Sada smo istraili sve etiri mogunosti i nismo uspjeli

pronai svoje ja ili sebe. Kako smo ve uvidjeli da nema
pete mogunosti, moramo zakljuiti da ja na koje inae
prianjamo i koje ljubimo, uope ne postoji. Tamo gdje
se ranije pojavljivalo inherentno postojee ja, sada se
pojavljuje odsustvo tog ja. Ovo odsustvo inherentno
postojeeg ja jest praznina, krajnja istina.
Kontempliramo na ovaj nain dok nam se ne pojavi
generika, ili mentalna, predodba odsustva sebe kojeg
inae vidimo. Ova je predodba na objekt smjetajue
meditacije. Pokuavamo se potpuno zbliiti s njom
uporno jednousmjereno meditirajui na nju to je dulje
mogue.
Zbog toga to smo prianjali na nae inherentno
postojee ja od vremena bez poetka, i ljubili ga vie
od bilo ega drugog, doivljaj neuspjeha da se u meditaciji pronae sebe isprva moe biti poprilino okantan. Neki ljudi razviju strah, mislei da su postali potpuno nepostojei. Drugi osjeaju veliku radost, kao da
nestaje izvor svih njihovih problema. Obje su reakcije
dobar znak i ukazuju na ispravnu meditaciju. Nakon
nekog vremena te e poetne reakcije jenjati, a na e se
um smiriti u mnogo uravnoteenije stanje. Tada emo
moi meditirati na prazninu sebe na smiren i kontroliran nain.
Trebali bismo dopustiti svome umu da se apsorbira
u prostoru-nalik prazninu to je dulje mogue. Vano
288
KRAJNJA ISTINA
je zapamtiti da je na objekt meditacije praznina, puko

odsustvo sebe kojeg inae vidimo, a ne puko nitavilo.
Povremeno bismo trebali budnou provjeriti svoju
meditaciju. Ako nam je um odlutao na neki drugi
objekt ili smo izgubili znaenje praznine i usredotoili
se na puko nitavilo, trebali bismo se vratiti kontemplacijama kako bismo prazninu sebe jo jednom jasno
doveli umu.
Moda se pitamo: Ako ja kojeg inae vidim ne
postoji, tko onda meditira? Tko e ustati iz meditacije,
razgovarati s drugima i odgovoriti kada netko prozove
moje ime? Iako nae ja koje inae vidimo ne postoji,
to ne znai da nae sebstvo uope ne postoji. Mi postojimo kao puko ime. Nemamo problema dokle god smo
zadovoljni pukom imputacijom imena ja. Moemo
misliti Ja postojim, Ja idem u grad, i tako dalje.
Problem se pojavljuje samo kada tragamo za sobom
koje je neto drugo od pukog imena ja, ili sebe.
Na um prianja na ja koje u konanici postoji, neovisno o koncepcijskoj imputaciji, kao da neko realno
ja postoji iza te oznake. Kada bi takvo ja postojalo, mi
bismo ga bili u stanju i pronai, ali vidjeli smo da se ja
ne moe pronai istraivanjem. Zakljuak nae potrage
bio je izriito nenalaenje sebe. Ta nenalaljivost sebe je
praznina sebe, krajnja priroda sebe. Ja koje postoji kao
puko ime je nae postojee ja. Isto tako, fenomeni koji
postoje kao puka imena ili puke imputacije su postojei
289
fenomeni. Nema sebe ni drugih fenomena koji postoje

osim kao puke imputacije. Istina je da su nae ja i drugi
fenomeni koji postoje kao puka imputacija krajnja priroda naeg ja i drugih fenomena, a ne konvencionalna
priroda. U poetku je ova objanjenja teko razumjeti,
ali vas molim, budite strpljivi. Trebamo uloiti trud
da primimo mone blagoslove Buddhe mudrosti Je
Tsongkhape time to emo iskreno prakticirati Dragulj
srca.
Kada tek spoznamo prazninu, to inimo koncepcijski,
putem generike predodbe. Kako nastavljamo meditirati na prazninu uvijek iznova, generika predodba
postupno postaje sve transparentnija, dok potpuno
ne iezne, a mi ugledamo prazninu izravno. Ova e
izravna spoznaja praznine biti naa prva potpuno nepogrena svjesnost, ili neokaljani um. Sve dok izravno
ne spoznamo prazninu, svi su nai umovi pogrene
svjesnosti, zato to se, zbog otisaka samoprianjajueg,
ili istinski-prianjajueg neznanja, svi njihovi objekti
pojavljuju kao inherentno postojei.
Veina ljudi naginje prema ekstremu postojanja,
mislei da, ako neto postoji, mora postojati inherentno, pa tako pretjeruju s nainom na koji stvari postoje,
jer nisu zadovoljni s njima kao pukim imenima. Drugi,
pak, naginju prema ekstremu nepostojanja, mislei da
fenomeni ne postoje nikako ako ne postoje inherentno,
290
KRAJNJA ISTINA
i tako pretjeruju s nedostatkom inherentnog postojanja. Trebamo spoznati da, iako fenomeni nemaju ni
najmanjega traga postojanja sa svoje strane, oni postoje
konvencionalno kao puke pojavnosti valjanom umu.
Koncepcijski umovi koji prianjaju na nae ja i druge
fenomene kao na inherentno postojee su krive svjesnosti i stoga ih treba odbaciti, ali ja ne tvrdim da su
sve koncepcijske misli krive svjesnosti i da ih stoga
treba odbaciti. Postoji puno ispravnih koncepcijskih
umova koji su korisni u naim svakodnevnim ivotima, poput koncepcijskog uma koji pamti ono to smo
radili juer, ili koncepcijskog uma koji shvaa to emo
raditi sutra. Ima takoer mnogo koncepcijskih umova
koje treba njegovati na duhovnom putu. Na primjer,
konvencionalna je bodhichitta u mentalnom kontinuumu Bodhisattve koncepcijski um, zato to ona svoj
objekt, veliko prosvjetljenje, poima putem generike
predodbe. tovie, prije nego to moemo izravno
spoznati prazninu nekoncepcijskim umom, moramo je
spoznati putem naknadnog valjanog saznavatelja, koji
je koncepcijski um. Promiljanjem razloga koji opovrgavaju inherentno postojanje naem se umu pojavljuje
generika predodba odsustva, ili praznog, od inherentnog postojanja. Ovo je jedini nain na koji se u poetku
praznina moe pojaviti naem umu. Zatim meditiramo
na ovu predodbu sa sve jaom i jaom koncentracijom, dok konano izravno ne uoimo prazninu.
291
Neki ljudi kau da je nain meditiranja na prazninu

jednostavno isprazniti svoj um od svih koncepcijskih
misli, i tvrde da pozitivne koncepcijske misli zatamnjuju um isto kao i negativne, jednako kao to bijeli
oblaci zaklanjaju Sunce isto kao i crni. Ovaj je nazor potpuno pogrean, zato to se sama praznina nee nikada
pojaviti naem umu ako ne uloimo nimalo truda u
stjecanje koncepcijskog razumijevanja praznine, ve
umjesto toga pokuavamo potisnuti sve koncepcijske
misli. Moda emo uspjeti stei ivo iskustvo prostoru-nalik nitavila, ali to je samo odsustvo koncepcijske
misli to nije praznina, istinska priroda fenomen.
Meditacija na ovu nitavnost nam moe privremeno
umiriti um, ali ona nikada nee unititi nae zablude
niti nas osloboditi od samsare i njenih patnji.
PRAZNINA FENOMENA
Svi fenomeni su ukljueni u osam: proizvodnja, raspadanje, prolaznost, trajnost, odlaenje, dolaenje,
jednina i mnoina. Trebamo znati da nijedan od ovih
osam fenomena koje inae vidimo zapravo ne postoje
jer ako ih traimo s mudrou, oni e nestati. No, svejedno nam se jasno pojavljuju uslijed uzroka i uvjeta.
Na primjer, ako se sakupe svi potrebni atmosferski
uzroci i uvjeti, pojavit e se oblaci. Ako su oni odsutni,
oblaci se ne mogu pojaviti. Pojava oblaka potpuno ovisi
292
KRAJNJA ISTINA
o uzrocima i uvjetima; bez njih oni nemaju mo da se

pojave. Isto vrijedi i za planine, planete, tijela, umove i
sve ostale fenomene. Zbog toga to njihova pojavnost
ovisi o imbenicima van njih samih, oni su prazni od
inherentnog, ili neovisnog, postojanja i puke su imputacije uma.
Kontempliranje uenja o karmi djelima i njihovim
posljedicama moe nam pomoi da ovo shvatimo.
Odakle dolaze sva naa dobra i loa iskustva? Oni su
zapravo rezultat pozitivnih i negativnih djela koja smo
stvorili u prolosti. Kao posljedica pozitivnih djela, u
naim se ivotima pojavljuju privlani i ugodni ljudi,
nastaju ugodni materijalni uvjeti i mi ivimo u lijepom
okoliu; ali kao posljedica negativnih djela, pojavljuju
nam se neugodni ljudi i neugodne stvari. Ovaj je svijet
posljedica zajednikih djela koja su stvorila bia koja ga
nastanjuju. Zbog toga to djela poinju u umu ili specifinije reeno u naim mentalnim djelima moemo
vidjeti da svi svjetovi proizlaze iz uma. Ovo je slino
nainu na koji se pojavnosti javljaju u snovima. Sve to
opaamo dok sanjamo rezultat je sazrijevanja karmikih potencijala u naem umu i nema postojanja izvan
naeg uma. Kada nam je um smiren i ist, sazrijevaju
pozitivni karmiki otisci i snovi koji se pojavljuju su
ugodni; ali ako nam je um uzrujan i neist, sazrijevaju negativni karmiki otisci i javljaju se neugodne
pojavnosti poput nonih mora. Na slian su nain sve
293
pojavnosti naeg svijeta jve jednostavno dozrijevanje

pozitivnih, negativnih ili neutralnih karmikih otisaka
u naem umu.
Jednom kada shvatimo kako stvari proizlaze iz
svojih unutranjih i vanjskih uzroka i uvjeta i kako
nemaju svoje neovisno postojanje, tada e nas jednostavno vienje ili razmiljanje o proizvodnji fenomena
podsjetiti na njihovu prazninu. Umjesto da ojaavamo
svoj osjeaj solidnosti i objektivnosti stvari, poet emo
stvari vidjeti kao oitovanja njihove praznine, bez konkretnijeg postojanja od duge koja se javlja iz praznoga
neba.
Ba kao to proizvodnja stvari ovisi o uzrocima i
uvjetima, tako o njima ovisi i raspadanje stvari. Dakle,
ni proizvodnja niti raspadanje ne mogu biti istinski
postojei. Na primjer, ako je na novi automobil uniten bit emo nesretni zbog toga to prianjamo i na
automobil i na raspadanje automobila kao na istinski
postojee; ali ako bismo shvatili da je na automobil
samo puka pojavnost naem umu, poput automobila
u snu, njegovo nas unitenje ne bi uznemirilo. Ovo vrijedi za sve objekte nae vezanosti: ako spoznamo da su
i objekti i njihovi prestanci lieni istinskog postojanja,
nema osnove da postanemo uznemireni ako budemo
odvojeni od njih.
Sve funkcionirajue stvari naa okolina, uitci,
tijelo, um i mi sami se mijenjaju iz trena u tren. Oni su
294
KRAJNJA ISTINA
prolazni u smislu da ne traju vie od trenutka. Knjiga

koju itate u ovome trenutku nije ista ona knjiga koju ste
itali trenutak ranije, a moe postojati samo zato to je
knjiga trenutka prije prestala postojati. Kada shvatimo
suptilnu prolaznost da nae tijelo, na um, mi sami i
tako dalje ne obitavaju vie od trenutka nee biti teko
razumjeti da su prazni od inherentnog postojanja.
Iako se moemo sloiti s tim da su prolazni fenomeni prazni od inherentnog postojanja, mogli bismo
misliti da trajni fenomeni postoje inherentno, budui
da su nepromjenjivi i ne proizlaze iz uzroka i uvjeta.
Meutim, ak su i trajni fenomeni, poput praznine i
neproizvedenog prostora pukog odsustva fizike
zapreke ovisno-odnosni fenomeni, jer ovise o svojim
dijelovima, svojim osnovama i o umovima koji ih
imputiraju; i stoga nisu inherentno postojei. Iako je
praznina krajnja stvarnost, ona nije neovisna ili inherentno postojea, jer i ona takoer ovisi o svojim dijelovima, svojim osnovama, i umovima koji je imputiraju.
Ba kao to zlatni novi ne postoji odvojeno od svoga
zlata, tako ni praznina naeg tijela ne postoji odvojeno
od naeg tijela, zato to je ona jednostavno odsustvo
inherentnoga postojanja naeg tijela.
Kada god nekamo idemo, razvijamo misao Ja idem,
i prianjamo na inherentno postojei in odlaenja. Na
slian nain, kada nas netko dolazi posjetiti, mislimo
On dolazi, i prianjamo na inherentno postojei in
295
dolaenja. Obje su ove koncepcije samoprianjajue

i krive svjesnosti. Kada netko odlazi, osjeamo da je
istinski postojea osoba istinski otila, a kada se vrati,
osjeamo da se istinski postojea osoba istinski vratila.
Meutim, dolasci i odlasci osoba su poput pojavljivanja
i nestajanja duge na nebu. Kada god se uzroci i uvjeti
za pojavu duge sakupe, duga se pojavljuje, a kada se
uzroci i uvjeti za trajanje duge raspre, duga nestaje; ali
duga ne dolazi odnekud, niti ikamo odlazi.
Kada promatramo neki objekt, poput svoga ja,
snano osjeamo da je on pojedinaan, nedjeljiv entitet,
i da je njegova jednina inherentno postojea. U stvarnosti, meutim, nae ja ima mnogo dijelova, poput
dijelova koji gledaju, sluaju, hodaju i misle, ili dijelova
koji su, primjerice, uiteljica, majka, ki i supruga. Nae
ja imputirano je na skup svih tih dijelova. Kao i svaki
drugi pojedinani fenomen i on je jednina, ali njegova
je jednina puko imputirana, kao i vojska koja je puko
imputirana na skup vojnika ili uma koja je imputirana
na skup stabala.
Kada vidimo vie od jednog objekta, viestrukost tih
objekata smatramo inherentno postojeom. Meutim,
ba kao to je i jednina puka imputacija, tako je i mnoina samo imputacija uma i ne postoji sa strane objekta.
Na primjer, umjesto da na skup vojnika ili stabala gledamo sa stanovita pojedinanih vojnika ili stabala,
mogli bismo na njih gledati kao na vojsku ili umu, to
296
KRAJNJA ISTINA
jest, kao na skup jednina ili cjelinu, pa bismo u tom sluaju promatrali jedninu umjesto mnoine.
U zakljuku, jednina ne postoji sa svoje strane zbog
toga to je ona samo imputirana na mnoinu njene
dijelove. Na isti nain ni mnoina ne postoji sa svoje
strane jer je ona naprosto imputirana na jedninu
skup njenih dijelova. Stoga su i jednina i mnoina puke
imputacije koncepcijskoga uma i liene su istinskog
postojanja. Ako ovo jasno spoznamo, nema osnove
za razvoj vezanosti i ljutnje prema objektima, bilo u
jednini ili u mnoini. Skloni smo tome da projiciramo
greke ili kvalitete nekolicine na mnotvo, a onda
razvijemo mrnju ili vezanost na osnovi, primjerice,
rase, vjere ili zemlje. Kontempliranje praznine jednine
i mnoine moe biti od pomoi pri smanjivanju takve
mrnje i vezanosti.
Iako proizvodnja, raspadanje i tako dalje postoje, oni
ne postoje inherentno. Nai koncepcijski umovi samoprianjajueg neznanja su ti koji na njih prianjaju kao
na istinski postojee. Te koncepcije prianjaju na osam
ekstrema: inherentno postojeu proizvodnju, inherentno postojee raspadanje, inherentno postojeu prolaznost, inherentno postojeu trajnost, inherentno postojee odlaenje, inherentno postojee dolaenje, inherentno postojeu jedninu i inherentno postojeu mnoinu.
Ovi ekstremi su nepostojei zato to su ekstremi, neto
to je stvoreno i preuveliano pogrenim nazorom. Na
297
um koji vjeruje i prianja na inherentno postojeu proizvodnju i ostalo je ekstremni nazor. Od vremena bez
poetka, iz ivota u ivot, zbog slijeenja ovog ekstremnog nazora, beskrajno smo proivljavali probleme i
patnju. Sad je vrijeme da trajno zaustavimo sve te probleme i patnju time to emo izravno spoznati kako
proizvodnja, raspadanje, prolaznost, trajnost, odlaenje, dolaenje, jednina i mnoina koje inae vidimo, ne
postoje. Iako ovi ekstremi ne postoje, zbog svog neznanja uvijek prianjamo na njih. Ove koncepcije ovih osam
ekstrema lee u korijenu svih drugih zabluda, a zbog
toga to iz zabluda proizlaze okaljana djela koja nas
dre zarobljenima u zatvoru samsare, ove su koncepcije korijen samsare, ciklusa neistog ivota.
Inherentno postojea proizvodnja je ista kao proizvodnja koju inae vidimo, i trebamo znati da ni jedna
ni druga zapravo ne postoje. Isto vai i za preostalih
sedam ekstrema. Na primjer, inherentno postojee raspadanje i unitenje i raspadanje i unitenje koje inae
vidimo su jedno te isto, i trebamo znati da ni jedno ni
drugo ne postoji. Nai umovi koji prianjaju na ovih
osam ekstrema su nae samoprianjanje fenomena. S
obzirom da je nae samoprianjajue neznanje to to
uzrokuje da proivljavamo beskrajnu patnju i probleme, kada to neznanje trajno prestane kroz meditaciju
na prazninu svih fenomena, naa patnja ovog ivota i
298
KRAJNJA ISTINA
svih bezbrojnih buduih ivota e trajno prestati i mi

emo ostvariti pravi smisao ljudskog ivota.
Tema osam ekstrema duboka je i zahtijeva podrobno
objanjenje i podue studiranje. Buddha ih je detaljno
objasnio u Sutrama savrenstva mudrosti; a u Temeljnoj
mudrosti, tumaenju Sutri savrenstva mudrosti,
Nagarjuna takoer iznosi mnoge duboke i mone
razloge kako bi, pokazujui kako su svi fenomeni
prazni od inherentnog postojanja, dokazao da osam
ekstrema ne postoje. Kroz analiziranje konvencionalnih istina, on ustanovljava njihovu krajnju prirodu i
pokazuje zato je neophodno razumjeti i konvencionalnu i krajnju prirodu objekta kako bi ga se moglo u
potpunosti razumjeti.
KONVENCIONALNE I KRAJNJE ISTINE
Openito, sve to god postoji je ili konvencionalna istina

ili krajnja istina, a budui da se krajnja istina odnosi
samo na prazninu, sve osim praznine je konvencionalna istina. Na primjer, stvari poput kua, automobila
i stolova su konvencionalne istine.
Sve konvencionalne istine su lani objekti, zbog
toga to se nain na koji se pojavljuju i nain na koji
postoje ne podudaraju. Ako nam se netko ini prijateljski nastrojenim i ljubaznim, ali mu je stvarna namjera
stei nae povjerenje kako bi nas pokrao, rekli bismo
299
da je on laan ili varljiv, jer postoji nesuglasje izmeu

onoga kako izgleda i njegove stvarne prirode. Slino,
objekti poput oblik i zvukova lani su ili varljivi, zbog
toga to se pojavljuju kao da postoje inherentno, ali su
u stvarnosti potpuno lieni inherentnoga postojanja.
Zbog toga to se nain na koji se pojavljuju ne podudara s nainom na koji postoje, konvencionalne se istine
nazivaju varljivim fenomenima. Na primjer, ini se
da alica postoji neovisno o svojim dijelovima, svojim
uzrocima i o umu koji je poima, ali ona u stvarnosti
sasvim ovisi o tim stvarima. Zbog toga to se nain na
koji se alica pojavljuje i nain na koji ona postoji ne
podudaraju, alica je lani objekt.
Iako su konvencionalne istine lani objekti, one ipak
zapravo postoje zato to je um koji izravno opaa konvencionalnu istinu valjani um, potpuno pouzdani um.
Na primjer, ona svijest koja izravno opaa alicu na
stolu valjan je saznavatelj zato to nas nee zavarati
ako pruimo ruku kako bismo podigli alicu nai emo
je tamo gdje je naa svijest oka vidi. U tom je pogledu
svijest oka koja zapaa alicu na stolu razliita od svijesti oka koja pogreno zamjenjuje alicu iji odraz vidi u
zrcalu sa stvarnom alicom, ili od svijesti oka koja vidi
fatamorganu kao vodu. Premda je alica lani objekt, u
praktinim je svrhama svijest oka koja ju izravno opaa
valjan, pouzdan um. Meutim, iako ona jest valjani um,
svejedno je pogrena svjesnost utoliko to se alica tom
300
KRAJNJA ISTINA
umu pojavljuje kao istinski postojea. Ona je valjana

i nevarljiva s obzirom na konvencionalna svojstva
alice njen poloaj, veliinu, boju i tako dalje ali je
pogrena s obzirom na njenu pojavnost.
Ukratko, konvencionalni objekti su lani, jer iako
izgledaju kao da postoje sa svoje strane, u stvarnosti
su puke pojavnosti umu, poput stvari vienih u snovima. Unutar konteksta snova, meutim, objekti sna
imaju relativnu valjanost, a to ih razdvaja od stvari koje
uope ne postoje. Recimo da smo u snu ukrali dijamant
i da nas netko upita jesmo li ga mi ukrali. Iako je taj
san puka tvorevina naeg uma, ukoliko odgovorimo
s da govorimo istinu, dok ako odgovorimo s ne,
govorimo la. Na isti nain, iako je u stvarnosti cijeli
svemir samo pojavnost umu, unutar konteksta iskustva obinih bia moemo razluivati relativne istine
od relativnih lanosti.
Konvencionalne istine mogu se podijeliti na grube
konvencionalne istine i suptilne konvencionalne istine.
Moemo razumjeti kako svi fenomeni imaju ove dvije
razine konvencionalne istine razmatrajui primjer
automobila. Automobil sm, automobil ovisan o svojim
uzrocima i automobil ovisan o svojim dijelovima su
grube konvencionalne istine automobila. Nazivaju
se grubima zato to ih je relativno lako razumjeti.
Automobil koji ovisi o svojoj osnovi imputacije prilino
je suptilan i nije ga lako razumjeti, ali je jo uvijek gruba
301
konvencionalna istina. Osnova za imputaciju automobila su dijelovi automobila. Da bismo pojmili automobil, dijelovi automobila moraju se pojaviti naem
umu; bez pojave tih dijelova nema naina da razvijemo
misao automobil. Iz tog su razloga dijelovi osnova
za imputaciju automobila. Mi kaemo Vidim automobil, ali, strogo govorei, sve to uope vidimo samo su
dijelovi automobila. Meutim, kada razvijemo misao
automobil uoavanjem njegovih dijelova, mi vidimo
automobil. Nema automobila koji je drugo od svojih
dijelova, nema tijela koje je drugo od svojih dijelova, i
tako dalje. Automobil koji postoji samo kao puka imputacija milju je suptilna konvencionalna istina automobila. Ovo emo shvatiti kad spoznamo da automobil
nije nita vie od puke imputacije od strane valjanoga
uma. Ne moemo razumjeti suptilne konvencionalne
istine ako nismo razumjeli prazninu. Kada temeljito
spoznamo suptilnu konvencionalnu istinu, spoznali
smo i konvencionalnu istinu i krajnju istinu.
Strogo govorei, istina, krajnja istina i praznina su
istoznane, zbog toga to konvencionalne istine nisu
prave istine ve lani objekti. One su istine samo za
umove onih koji nisu spoznali prazninu. Samo je praznina istina, zato to jedino praznina postoji na nain
na koji se pojavljuje. Kada um bilo kojeg osjetilnog bia
izravno opaa konvencionalne istine, poput oblik, one
se pojavljuju kao da postoje sa svoje strane. Meutim,
302
KRAJNJA ISTINA
kada um Uzvienog bia, bia koje je izravno spoznalo

prazninu, izravno opaa prazninu, ne pojavljuje se
nita osim praznine; taj je um potpuno stopljen s pukim
odsustvom inherentno postojeih fenomena. Nain
na koji se praznina pojavljuje umu nekoncepcijskoga
izravnog opaatelja tono se podudara s nainom na
koji praznina postoji.
Trebali bismo obratiti panju na to da, iako praznina jest krajnja istina, ona nije inherentno postojea.
Praznina nije odvojena stvarnost koja postoji u pozadini konvencionalnih pojavnosti, ve je prava priroda
tih pojavnosti. Ne moe se izdvojeno govoriti o praznini, zbog toga to je praznina uvijek puki nedostatak
inherentnog postojanja neega. Na primjer, praznina
naeg tijela je odsustvo inherentnog postojanja naeg
tijela, i bez naeg tijela kao njene osnove ova praznina
ne moe postojati. Kako praznina nuno ovisi o osnovi,
liena je inherentnog postojanja.
U Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve, Shantideva
definira krajnju istinu kao fenomen koji je istinit za neokaljani um Uzvienog bia. Neokaljani um je um koji
izravno spoznaje prazninu. Ovaj je um jedina nepogreiva svjesnost, a posjeduju ga iskljuivo Uzviena bia.
Zbog toga to su neokaljani umovi sasvim nepogreivi,
sve to je ovim umovima izravno opaeno kao istinito
je nuno krajnja istina. Kao suprotnost tome, sve to
se umom obinog bia, bia koje nije izravno spoznalo
303
prazninu, izravno opaa kao istinito nuno nije krajnja istina, zbog toga to su svi umovi obinih bia
pogreni, a pogreni umovi nikad ne mogu izravno
opaati istinu.
Zbog otisaka koncepcijskih misli koje prianjaju na
osam ekstrema, sve to se pojavljuje umovima obinih bia izgleda kao da je inherentno postojee. Samo
je mudrost meditativne uravnoteenosti koja izravno
spoznaje prazninu neokaljana otiscima ovih koncepcijskih misli. To je jedina mudrost koja nema pogrenu
pojavnost.
Kada Uzvieni Bodhisattva, Bodhisattva koji je
izravno spoznao prazninu meditira na prazninu,
njegov se ili njen um u potpunosti stapa s prazninom, bez ikakve pojave inherentnog postojanja. On
razvija potpuno istu, neokaljanu mudrost koja je
krajnja bodhichitta. Meutim, kada ustane iz meditativne uravnoteenosti, zbog otisaka istinskog prianjanja konvencionalni se fenomeni ponovno pojavljuju
njegovom umu kao inherentno postojei, a njegova
neokaljana mudrost privremeno postaje neoitovana.
Samo Buddha moe oitovati neokaljanu mudrost u
isto vrijeme izravno opaajui konvencionalne istine.
Neuobiajena kvaliteta Buddhe je da pojedini trenutak
Buddhinoga uma spoznaje i konvencionalnu istinu
i krajnju istinu izravno i istovremeno. Postoje mnoge
304
KRAJNJA ISTINA
razine krajnje bodhichitte. Na primjer, krajnja bodhichitta postignuta tantrikom praksom mnogo je dublja
od one koja se razvija samo praksom Sutre, a vrhunska
krajnja bodhichitta je bodhichitta Buddhe.
Ako valjanim rezoniranjem spoznamo puku odsutnost prvog ekstrema, ekstrema proizvodnje, lako emo
moi spoznati i prazninu ostalih sedam ekstrema.
Jednom kada smo spoznali prazninu osam ekstrema,
spoznali smo prazninu svih fenomena. Stekavi ovu
spoznaju, nastavljamo promiljati i meditirati o praznini proizvedenih fenomena i tako dalje, i kako se
nae meditacije budu produbljivale osjetit emo kako
se svi fenomeni rastvaraju u praznini. Tada emo biti u
stanju odravati jednousmjerenu koncentraciju na prazninu svih fenomena.
Da bismo meditirali o praznini proizvedenih fenomena, moemo misliti:
Ja koji sam roen, kroz uzroke i uvjete, kao ljudsko bie,
sam nenalaljiv, kad sebe traim mudrou unutar
tijela i uma, ili odvojeno od tijela i uma. To dokazuje da
ja kakvog inae vidim, uope ne postoji.
Nakon to ovako kontempliramo, osjeamo kako ja
kojeg inae vidimo nestaje, a mi opaamo prostoru-nalik prazninu koja je puka odsutnost sebe kojeg inae
vidimo. Osjeamo kako nam um ulazi u tu prostoru-nalik prazninu i jednousmjereno tamo ostaje. Ova
305
meditacija se zove prostoru-nalik meditativna uravnoteenost na prazninu.

Ba kao to orlovi dok jedre silnim nebeskim prostranstvima ne nailaze na zapreke i trebaju samo mali
trud da bi odrali svoj let, tako i napredni meditatori
koji se koncentriraju na prazninu mogu dugo vremena
meditirati na prazninu uz vrlo malo truda. Njihovi
umovi jedre prostoru-nalik prazninom, nezaprijeeni
ijednim drugim fenomenom. Kada meditiramo na
prazninu trebali bismo pokuati oponaati ove meditatore. Jednom kada smo pronali svoj objekt meditacije,
puko odsustvo sebe kojeg inae vidimo, trebali bismo
se suzdrati od daljnje analize i jednostavno umiriti
svoj um u iskustvu ove praznine. S vremena na vrijeme
bismo trebali provjeriti kako bismo se uvjerili da nismo
izgubili ni jasnu pojavnost praznine ni prepoznavanje
njenog znaenja, ali ne bismo trebali provjeravati previe snano jer bi nam to moglo poremetiti koncentraciju. Naa meditacija ne bi smjela biti poput leta sitne
ptiice, koja nikada ne prestaje mahati krilima i koja
stalno mijenja smjer, ve bi trebala nalikovati letu orla,
koji njeno jedri, uz samo povremeno prilagoavanje
svojih krila. Meditirajui na ovaj nain, osjetit emo
kako nam se um rastvara u praznini i postaje jedno s
njom.
Ako smo uspjeni u ovome, onda smo tijekom meditacije slobodni od oitovanog samoprianjanja. Ali ako,
306
KRAJNJA ISTINA
s druge strane, provedemo itavo vrijeme provjeravajui i analizirajui, nikada ne dozvoljavajui svom umu
da se opusti u prostoru praznine, neemo nikada stei
ovo iskustvo i naa meditacija nee posluiti umanjivanju naeg samoprianjanja.
Openito, trebamo poboljati svoje razumijevanje praznine obimnim studiranjem, pristupajui joj
s mnogo razliitih strana i koristei mnoge razliite
kutove gledanja i naine zakljuivanja. Takoer je
vano temeljito se zbliiti s jednom potpunom meditacijom na prazninu kroz stalno promiljanje, tono razumijevajui kako koristiti rezoniranje da bi nas dovelo
do iskustva praznine. Zatim se moemo jednousmjereno koncentrirati na prazninu i pokuati stopiti svoj
um s njom, kao da mijeamo vodu s vodom.
JEDINSTVO DVIJU ISTINA
Jedinstvo dviju istina znai da su konvencionalne

istine, poput naeg tijela, i krajnje istine, poput praznine
naeg tijela, iste prirode. Kad se nama pojavi neto kao,
na primjer nae tijelo, istovremeno se pojave i tijelo i
inherentno postojee tijelo. To je dvojna pojavnost, koja
je suptilna pogrena pojavnost. Samo su Buddhe slobodni od takvih pogrenih pojavnosti. Glavna je svrha
razumijevanja i meditiranja na jedinstvo dviju istina
sprijeiti dvojne pojavnosti pojavnosti inherentnog
307
postojanja umu koji meditira na prazninu tako omoguavajui naem umu da se rastvori u prazninu.
Jednom kada budemo mogli ovo uraditi, naa e
meditacija na prazninu postati vrlo mono sredstvo za
uklanjanje naih zabluda. Ako ispravno prepoznamo i
negiramo inherentno postojee tijelo, tijelo koje inae
vidimo, i uz jaku koncentraciju meditiramo na puku
odsutnost takvog tijela, osjetit emo kako se nae normalno tijelo rastvara u prazninu. Razumjet emo da je
prava priroda naeg tijela praznina i da je nae tijelo
puko oitovanje praznine.
Praznina je poput neba, a nae je tijelo poput nebeskog plavetnila. Ba kao to je plavetnilo oitovanje
samog neba i ne moe biti razdvojeno od njega, tako
je i nae plavetnilu nalik tijelo jednostavno oitovanje
neba svoje praznine i ne moe biti razdvojeno od njega.
Ako ovo spoznamo, kada se usredotoimo na prazninu
svoga tijela osjeamo da nam se smo tijelo rastvara u
svoju krajnju prirodu. Na ovaj nain moemo lako nadvladati konvencionalnu pojavnost tijela u svojim meditacijama, a na se um prirodno mijea s prazninom.
U Sutri srca Bodhisattva Avalokiteshvara kae: Oblik
nije drugo do praznina. To znai da konvencionalni
fenomeni, poput naeg tijela, ne postoje odvojeno od
svoje praznine. Kada s ovim razumijevanjem meditiramo na prazninu naeg tijela, znamo da je praznina
koja se pojavljuje naem umu sama priroda naeg tijela
308
KRAJNJA ISTINA
i da osim te praznine nema tijela. Meditiranje na ovakav

nain znatno e oslabjeti na samoprianjajui um. Kada
bismo zaista vjerovali da su nae tijelo i njegova praznina iste prirode, nae bi samoprianjanje zasigurno
postalo slabije.
Iako praznine moemo dijeliti sa stanovita njihovih osnova, pa govoriti o praznini tijela, praznini ja, i
tako dalje, zapravo su sve praznine iste prirode. Ako
gledamo deset boca, moemo razluiti deset razliitih
prostora unutar boca, ali u stvarnosti su ti prostori jednake prirode; a ako razbijemo boce, prostori postaju
nerazluivi. Na isti nain, iako moemo govoriti o
praznini tijela, uma, ja, i tako dalje, u stvarnosti su one
iste prirode i nerazluive. Jedini nain na koji se mogu
razluiti je putem njihovih konvencionalnih osnova.
Postoje dvije glavne dobrobiti razumijevanja da
su sve praznine jednake prirode: u meditacijskom e
nam se sjedenju um mnogo lake stapati s prazninom,
a u meditacijskoj emo pauzi biti sposobni vidjeti sve
pojavnosti kao jednaka oitovanja njihovih praznina.
Dokle god osjeamo da postoji jaz izmeu naeg
uma i praznine da je na um ovdje, a praznina
tamo na se um nee stopiti s prazninom. Znanje
da su sve praznine jednake prirode pomae zatvoriti
taj jaz. U obinom ivotu doivljavamo mnoge razliite objekte dobre, loe, privlane, odbojne i nai se
osjeaji prema njima razlikuju. Zbog toga to osjeamo
309
da razlike postoje sa strane objekata, na um je neuravnoteen i mi razvijamo vezanost prema privlanim

objektima, odbojnost prema neprivlanim objektima
i ravnodunost prema neutralnim objektima. Veoma
je teko takav neujednaen um stopiti sa prazninom.
Da bismo stopili svoj um s prazninom moramo znati
da su fenomeni, iako se pojavljuju u mnogim razliitim vidovima, svi u biti prazni. Razlike koje vidimo
samo su pojavnosti pogrenim umovima; sa stanovita
krajnje istine, svi su fenomeni jednaki u praznini. Za
kvalificiranog meditatora jednousmjereno apsorbiranog u prazninu, ne postoji razlika izmeu proizvodnje
i raspadanja, prolaznosti i trajnosti, odlaenja i dolaenja, jednine i mnoine sve je jednako u praznini i
svi su problemi vezanosti, ljutnje i samoprianjajueg
neznanja rijeeni. U ovom iskustvu sve postaje vrlo
smireno i ugodno, uravnoteeno i skladno, radosno i
predivno. Nema vruine, nema hladnoe, nema nieg,
nema vieg, nema ovdje, nema tamo, nema sebe, nema
drugog, nema samsare sve je jednako u miru praznine. Ta se spoznaja zove joga izjednaavanja samsare i nirvane, i detaljno je objanjena i u Sutrama i u
Tantrama.
Poto su sve praznine iste prirode, krajnja priroda
uma koji meditira na prazninu je iste prirode kao i krajnja priroda njegovog objekta. Kada u poetku meditiramo na prazninu, na um i praznina pojavljuju se kao
310
KRAJNJA ISTINA
dva odvojena fenomena, ali, kada shvatimo da su sve

praznine iste prirode, znat emo da je taj osjeaj odvojenosti jednostavno iskustvo pogrenog uma. Zapravo
su u konanici na um i praznina istog okusa. Ako primijenimo ovo znanje u svojim meditacijama, ono e
nam pomoi da sprijeimo pojavnost konvencionalne
prirode naeg uma i omoguit e naem umu da se
rastvori u prazninu.
Stopivi svoj um sa prazninom, kada ustanemo iz
meditacije doivljavat emo jednako sve fenomene kao
oitovanja njihove praznine. Umjesto osjeaja da su
privlani, odbojni i neutralni objekti koje vidimo inherentno razliiti, znat emo da su oni u biti iste prirode.
Upravo kao to su i najslabiji i najei oceanski valovi
jednako voda, tako su i privlani oblici i odbojni oblici
jednako oitovanja praznine. Shvaajui ovo, na e
um postati uravnoteen i smiren. Mi emo prepoznavati sve konvencionalne pojavnosti kao maginu igru
uma i vie neemo snano prianjati na njihove prividne
razlike.
Kada je Milarepa jednom jednu enu pouavao o
praznini, usporedio je prazninu s nebom, a konvencionalne istine s oblacima i rekao joj neka meditira o nebu.
Ona je slijedila njegova uputstva s velikim uspjehom,
ali je imala jedan problem dok je meditirala o nebu
praznine, sve bi joj nestalo i ona nije mogla shvatiti
kako fenomeni mogu konvencionalno postojati. Rekla
311
je Milarepi: Lako mi je meditirati o nebu, ali teko mi je

ustanoviti oblake. Molim te, naui me kako meditirati
o oblacima. Milarepa je odgovorio: Ako tvoja meditacija o nebu ide dobro, oblaci nee biti problem. Oblaci
se jednostavno pojavljuju na nebu proizlaze iz neba i
rastvaraju se natrag u nebo. Kako ti se bude poboljavalo iskustvo neba, prirodno e shvatiti i oblake.
Na tibetanskom je rije i za nebo i za prostor
namkha, iako je prostor razliit od neba. Postoje
dvije vrste prostora, proizvedeni prostor i neproizvedeni prostor. Proizvedeni prostor je vidljivi prostor
kojega moemo vidjeti unutar sobe ili na nebu. Taj
prostor moe postati mraan nou, a svijetao danju, a
kako na ovaj nain prolazi kroz promjene, on je prolazni fenomen. Karakteristino svojstvo proizvedenog
prostora je to da ne zaprjeuje objekte ako u sobi ima
prostora, tamo moemo bez zapreka postaviti objekte.
Slino, i ptice mogu letjeti nebeskim prostorom, jer
nema zapreka, ali ne mogu proletjeti kroz planinu!
Stoga je jasno da proizvedenom prostoru nedostaje,
odnosno da je prazan od, prijeeeg kontakta. Ovaj
puki nedostatak, ili prazno, od prijeeeg kontakta jest
neproizvedeni prostor.
Zbog toga to je neproizvedeni prostor puko odsustvo prijeeeg kontakta, on ne prolazi kroz trenutnu
promjenu i stoga je trajan fenomen. Dok je proizvedeni
prostor vidljiv i prilino lako shvatljiv, neproizvedeni
312
KRAJNJA ISTINA
prostor je puko odsustvo prijeeeg kontakta i dosta je

suptilniji. Meutim, jednom kada shvatimo neproizvedeni prostor bit e nam lake shvatiti prazninu.
Jedina je razlika izmeu praznine i neproizvedenog
prostora njihov objekt negacije. Objekt negacije neproizvedenog prostora je prijeei kontakt, dok je objekt
negacije praznine inherentno postojanje. Zbog toga to
je neproizvedeni prostor najbolja analogija za razumijevanje praznine, koristi se u Sutrama i mnogim spisima. Neproizvedeni prostor je nepotvrdni negativni
fenomen fenomen koji je spoznat umom koji puko
uklanja svoj negirani objekt ne spoznavajui drugi
pozitivni fenomen. Proizvedeni prostor je potvrdan,
ili pozitivan, fenomen fenomen koji je spoznat, a da
um eksplicitno ne uklanja negirani objekt. Vie detalja
o ove dvije vrste fenomena moe se nai u Novom Srcu
mudrosti i Oceanu nektra.
PRAKSA PRAZNINE U NAIM
SVAKODNEVNIM DJELATNOSTIMA
U Sutrama je Buddha rekao kako su svi fenomeni poput

snova. U ovom kontekstu, svi fenomeni znai fenomeni
koje inae vidimo ili opaamo. Tako je pravi smisao te
Sutre da trebamo znati kako su svi fenomeni koje inae
vidimo ili opaamo poput iluzija. Iako se arobnjakove iluzije jasno pojavljuju, one zapravo ne postoje.
313
Na isti nain, iako se fenomeni koje mi inae vidimo

ili opaamo jasno pojavljuju, oni zapravo ne postoje.
Iako nam se stvari pojavljuju kao inherentno postojee,
trebali bismo upamtiti da su te pojavnosti varljive i da
stvari koje inae vidimo zapravo ne postoje. Kao to je
ve reeno, u Sutri Kralj koncentracije, Buddha kae:
Mag stvara razne stvari
Kao to su konji, slonovi i tako dalje.
Njegove tvorevine zapravo ne postoje;
Treba znati da su sve stvari takve.
Zadnja dva retka ove strofe znae da kao to shvaamo
da konji i slonovi koje je stvorio mag, ne postoje, isto
tako trebamo znati da sve stvari koje inae vidimo,
zapravo ne postoje. U ovom poglavlju, Krajnja istina,
opirno je objanjeno kako sve stvari koje inae vidimo,
ne postoje.
Kada mag stvori iluzornog konja, konj se vrlo jasno
pojavljuje njegovom umu, ali on zna da je to samo iluzija. Doista, sama pojavnost konja podsjea ga na to
da nema konja ispred njega. Na isti e nas nain, kad
budemo veoma bliski s prazninom, sama injenica da
se stvari pojavljuju kao da su inherentno postojee
podsjeati na to da one nisu inherentno postojee.
Stoga bismo trebali razaznati da je sve to nam se
pojavljuje u svakodnevnom ivotu poput iluzije i da je
314
KRAJNJA ISTINA
lieno inherentnog postojanja. Na taj e se nain naa

mudrost uveavati iz dana u dan, a nae e samoprianjajue neznanje i ostale zablude prirodno slabjeti.
Izmeu meditacijskih sjedenja trebali bismo biti
poput glumca. Kada glumac igra ulogu kralja on se
odijeva, govori i ponaa kao kralj, ali cijelo vrijeme
zna da nije pravi kralj. Na isti bismo nain i mi trebali
ivjeti i funkcionirati u konvencionalnome svijetu, ipak
uvijek imajui na umu da mi sami, na okoli i ljudi
oko nas koje inae vidimo, uope ne postoje.
Ako mislimo ovako, bit emo u stanju ivjeti u konvencionalnome svijetu, ne prianjajui za njega. Postupat
emo s njime laka srca i imat emo dovoljno fleksibilan
um da na svaku situaciju odgovorimo na konstruktivan
nain. Znajui da je sve to se pojavi naem umu puka
pojavnost, kada se pojave privlani objekti neemo
prianjati na njih i neemo razviti vezanost, a kada se
pojave neprivlani objekti ni na njih neemo prianjati i
razviti averziju ili ljutnju.
U Uvjebavanju uma u sedam stavki Geshe Chekhawa
kae: Misli da su svi fenomeni poput snova. Neke
stvari koje vidimo u svojim snovima su lijepe, a neke
su rune, ali sve su one samo puke pojavnosti naem
umu sna. One ne postoje sa svoje strane i prazne su od
inherentnog postojanja. Isto je i s objektima koje opaamo kada smo budni i oni su takoer puke pojavnosti umu i lieni su inherentnog postojanja.
315
Svi su fenomeni lieni inherentnog postojanja. Kada

gledamo dgu, ona se pojavljuje kao da zauzima neko
odreeno mjesto u prostoru, i ini nam se kao da bismo,
ako bismo traili, mogli pronai i mjesto na kojemu ona
dodiruje tlo. Meutim, znamo da koliko god traili,
nikada neemo moi pronai kraj duge, zato to e, im
stignemo na mjesto gdje smo vidjeli da duga dodiruje
tlo, duga ve nestati. Duga se pojavljuje jasno ako za
njom ne tragamo, ali kada je potraimo, nje nema. Svi
su fenomeni poput ovoga. Ako ih ne analiziramo, oni
se pojavljuju jasno, ali kada za njima analitiki tragamo
pokuavajui ih izolirati od svega ostalog, njih tamo
nema.
Kada bi neto postojalo inherentno, a mi to neto
istraivali odvajajui ga od svih ostalih fenomena, bili
bismo u stanju to i pronai. Meutim, svi su fenomeni
poput dg ako za njima tragamo, nikada ih neemo
nai. U poetku, ovakav nam nazor moe izgledati
neugodan i teko prihvatljiv, ali to je sasvim prirodno.
Uz veu bliskost, ovakvo e nam rezoniranje biti sve
prihvatljivije, a na koncu emo spoznati da je istinito.
Vano je razumjeti da praznina ne znai nitavilo.
Iako stvari ne postoje sa svoje strane, neovisno o umu,
one postoje u smislu da ih shvaa valjani um. Svijet
kojeg doivljavamo kad smo budni slian je svijetu
kojeg doivljavamo kada sanjamo. Ne moemo rei da
stvari sna ne postoje, ali ako vjerujemo da postoje kao
316
KRAJNJA ISTINA
neto vie od pukih pojavnosti umu, postojei negdje

vani, onda grijeimo, kao to emo otkriti kad se
probudimo.
Kao to je ve objanjeno, nema boljeg naina da se
doivi mir uma i srea od razumijevanja i meditiranja
na prazninu. Poto je nae samoprianjanje to to nas
dri zarobljenima u zatvoru samsare i to je izvor sve
nae patnje, meditacija na prazninu je univerzalno
rjeenje za sve nae probleme. To je lijek koji lijei sve
mentalne i tjelesne bolesti, i nektar koji udjeljuje vjenu
sreu nirvane i prosvjetljenja.
JEDNOSTAVNO UVJEBAVANJE U
KRAJNJOJ BODHICHITTI
Za poetak mislimo:
Moram postii prosvjetljenje da mogu biti od dobrobiti
svakom ivom biu svaki dan. U tu svrhu u postii
izravnu spoznaju naina na koji stvari stvarno jesu.
S ovom bodhichitta motivacijom, kontempliramo:
Inae vidim svoje tijelo u njegovim dijelovima rukama,
leima i tako dalje ali ni pojedini dijelovi ni skup dijelova nisu moje tijelo zato tu su to dijelovi mog tijela,
a ne samo tijelo. No, nema mog tijela osim njegovih
dijelova. Kad traim s mudrou moje tijelo na ovaj
317
nain, uviam da je moje tijelo nenalaljivo. To je valjan

razlog koji dokazuje da moje tijelo koje inae vidim uope
ne postoji.
Kroz kontempliranje ove stavke, pokuavamo opaziti
puku odsutnost tijela kojeg inae vidimo. Ova puka
odsutnost tijela kojeg inae vidimo je praznina naeg
tijela, i meditiramo na ovu prazninu jednousmjereno
to due moemo.
Trebamo kontinuirano prakticirati ovu kontemplaciju i meditaciju, a onda prijei na sljedei stupanj,
meditaciju na prazninu sebe. Trebamo kontemplirati i
misliti:
Inae vidim sebe unutar svog tijela i uma, ali ni moje
tijelo ni moj um, ni zbir mog tijela i uma nije moje ja,
zato to su oni moje vlasnitvo, a moje ja je vlasnik;
a posjedovano i vlasnik ne mogu biti jedno te isto.
Meutim, nema sebe osim mog tijela i uma. Traei
sebe na ovaj nain, s mudrou, shvaam da je moje ja
nenalaljivo. To je valjan razlog koji dokazuje da moje ja
koje inae vidim uope ne postoji.
Kroz kontempliranje ove stavke pokuavamo opaziti
puku odsutnost sebe kakvog inae vidimo. Ova puka
odsutnost sebe kakvog inae vidimo je praznina naeg
ja, i jednousmjereno meditiramo na tu prazninu to je
due mogue.
318
KRAJNJA ISTINA
Trebamo kontinuirano prakticirati ovu kontemplaciju i meditaciju, a zatim prijeemo na sljedei stupanj,
meditaciju na prazninu svih fenomena. Trebamo kontemplirati i misliti:
Ba kao to je sluaj s mojim tijelom i sa mnom, svi drugi
fenomeni su nenalaljivi kad ih traim s mudrou. To
je valjan razlog koji dokazuje da svi fenomeni koje inae
vidim ili opaam uope ne postoje.
Kroz kontempliranje ovih stavki pokuavamo opaziti puku odsutnost svih fenomena koje inae vidimo
ili opaamo. Ova puka odsutnost svih fenomena koje
inae vidimo ili opaamo je praznina svih fenomena.
Stalno meditiramo na ovu prazninu s bodhichitta motivacijom sve dok nismo u stanju jasno odrati svoju
koncentraciju jednu minutu, svaki put kad meditiramo
na nju. Naa koncentracija koja ima tu mogunost se
zove koncentracija smjetanja uma.
Na drugom stupnju, s koncentracijom smjetanja
uma, kontinuirano meditiramo na prazninu svih fenomena sve dok nismo u stanju jasno odrati svoju koncentraciju na pet minuta svaki put kad meditiramo na
nju. Naa koncentracija koja ima ovu sposobnost se zove
koncentracija kontinuiranog smjetanja. Na treem
stupnju, s koncentracijom kontinuiranog smjetanja,
meditiramo kontinuirano na prazninu svih fenomena
sve dok nismo u stanju odmah se sjetiti svog objekta
319
meditacije puke odsutnosti svih fenomena koje inae

vidimo ili opaamo im ga izgubimo tijekom meditacije. Naa koncentracija koja ima ovu sposobnost zove
se koncentracija opetovanog smjetanja. Na etvrtom stupnju, s koncentracijom opetovanog smjetanja
meditiramo kontinuirano na prazninu svih fenomena
sve dok nismo u stanju jasno odrati koncentraciju
cijelo meditacijsko sjedenje, a da ne zaboravimo svoj
objekt. Naa koncentracija koja ima ovu sposobnost
zove se koncentracija bliskog smjetanja. Na ovom
stupnju imamo vrlo stabilnu i jasnu koncentraciju
usmjerenu na prazninu svih fenomena.
Zatim, s koncentracijom bliskog smjetanja, kontinuirano meditiramo na prazninu svih fenomena sve
dok konano ne postignemo koncentraciju smirenog
obitavanja usmjerenu na prazninu, koja uzrokuje da
iskusimo specijalnu fiziku i mentalnu podatnost i blaenstvo. S ovom koncentracijom smirenog obitavanja
razvit emo posebnu mudrost koja spoznaje prazninu
svih fenomena vrlo jasno. Ova mudrost se zove uzvieno vienje. Kroz kontinuirano meditiranje na koncentraciju smirenog obitavanja povezanu s uzvienim
vienjem, naa mudrost uzvienog vienja e se pretvoriti u mudrost koja izravno spoznaje prazninu svih
fenomena. Ova izravna spoznaja praznine je prava krajnja bodhichitta. U trenutku kad postignemo mudrost
320
KRAJNJA ISTINA
krajnje bodhichitte, postajemo Uzvieni Bodhisattva.

Kao to je ve spomenuto, konvencionalna bodhichitta
je prirode suosjeanja, a krajnja bodhichitta je prirode
mudrosti. Ove dvije bodhichitte su kao dva krila ptice
s kojima moemo odletjeti i vrlo brzo dostii prosvijetljeni svijet.
U Savjetima iz Atishinog srca, Atisha kae:
Prijatelji, dok ne postignete prosvjetljenje, Duhovni
uitelj je nezamjenjiv, stoga se oslanjajte na svetog
Duhovnog vodia.
Na Duhovnog vodia se trebamo oslanjati sve dok ne
postignemo prosvjetljenje. Razlog za to je vrlo jednostavan. Krajnji cilj ljudskog ivota je postii prosvjetljenje, a to ovisi o kontinuiranom primanju posebnih
Buddhinih blagoslova kroz naeg Duhovnog vodia.
Buddha je postigao prosvjetljenje iskljuivo s namjerom da kroz svoje emanacije vodi sva iva bia stupnjevima puta do prosvjetljenja. Tko je emanacija koja
nas sad vodi stupnjevima puta do prosvjetljenja? Jasno
je da je to na trenutni Duhovni vodi koji nas iskreno
i ispravno vodi putovima odricanja, bodhichitte i
ispravnog nazora praznine, dajui ta uenja i pokazujui praktian primjer nekoga tko ih iskreno prakticira.
S tim razumijevanjem, trebamo snano vjerovati kako
je na Duhovni vodi emanacija Buddhe, i razviti i odrati duboku vjeru u njega ili nju. Atisha takoer kae:
321
Dok ne spozna krajnju istinu, sluanje je

nezamjenjivo, stoga sluaj upute Duhovnog
vodia.
ak i da pogreno vidimo dva Mjeseca na nebu, ta bi nas
pogrena pojavnost podsjetila da zapravo ne postoje
dva Mjeseca, ve jedan. Slino, kad nam se pojave stvari
koje inae vidimo, sama njihova pojava nas podsjea da
one ne postoje. Ako to razumijemo, prestat emo prianjati na njih. Ako to moemo, to je jasan pokazatelj da
je nae razumijevanje praznine kvalificirano. Dok nae
razumijevanje praznine nije kvalificirano, te da bismo
sprijeili razvoj samoprianjanja, trebamo sluati, itati i
kontemplirati upute naeg Duhovnog vodia.
Prakticiramo li iskreno, sa snanom panjom i budnosti na ove upute o tome kako zaustaviti prianjanje
na stvari koje inae vidimo, nae samoprianjanje e
zasigurno trajno prestati. Svi nai problemi i patnja
ovog ivota i svih naih bezbrojnih buduih ivota e
tada trajno prestati. Dok imamo ovaj dragocjeni ljudski
ivot, imamo priliku da ostvarimo ovaj cilj. Nikad si
ne bismo smjeli dopustiti da tratimo ovu dragocjenu
priliku.
Sve kontemplacije i meditacije predstavljene u
Prvom dijelu ove knjige, od Dragocjenosti ljudskog ivota
pa do Jednostavnog uvjebavanja u krajnjoj bodhichitti trebale bi se prakticirati u spoju s pripremnim praksama
322
KRAJNJA ISTINA
za meditaciju koje se nalaze u Dodatku II: Molitve za

meditaciju. Ove pripremne prakse e nam omoguiti da
proistimo svoj um, sakupimo zasluge i primimo blagoslove prosvijetljenih bia, tako osiguravajui uspjenost nae meditacijske prakse. Podrobnije objanjenje
oslanjanja na naeg Duhovnog vodia nalazi se u knjizi
Radostan put do sree.
323
Posveta
Kroz vrline koje sam sakupio piui ovu knjigu, neka

svatko bude sretan i slobodan od jada. Neka sva iva
bia nau priliku da prakticiraju upute dane u knjizi
Kako promijeniti svoj ivot, i neka postignu vrhunski
unutarnji mir prosvjetljenja.
324
Dodatak I
Oslobaajua molitva
HVALA BUDDHI SHAKYAMUNIJU
&
Molitve za meditaciju
KRATKE PRIPREMNE MOLITVE ZA MEDITACIJU
Oslobaajua molitva
HVALA BUDDHI SHAKYAMUNIJU
O Blagoslovljeni Shakyamuni Buddha,

Dragocjena riznico suosjeanja,
Podaritelju vrhunskog unutarnjeg mira,
Ti koji voli sva bia bez iznimke,
Izvor si sree i dobrote
I vodi nas na oslobaajui put.
Tvoje je tijelo dragulj koji ispunjava elje,
Tvoj govor je vrhunski, proiavajui nektar,
A tvoj um je utoite za sva iva bia.
Sklopljenih ruku okreem se tebi,
Vrhunski nepromjenjivi prijatelju,
Traim iz dubine svoga srca:
Molim te daj mi svjetlo svoje mudrosti
Da raspri tamu moga uma
I zacijeli moj mentalni kontinuum.
326
KRAJNJA ISTINA
Molim te okrijepi me svojom dobrotom,

Da mogu zauzvrat krijepiti sva bia
Nepresunom gozbom ushita.
Kroz tvoju suosjeajnu namjeru,
Tvoje blagoslove i vrlinska djela,
I moju snanu elju da se oslonim na tebe,
Neka sva patnja brzo prestane
A sva srea i radost budu ispunjene;
I neka sveta Dharma cvjeta zauvijek.
Napomena: Ovu je molitvu sastavio Potovani Geshe Kelsang

Gyatso Rinpoche. Redovito se recitira na poetku sadhani u
Kadampa budistikim centrima diljem svijeta.
327
Molitve za meditaciju
KRATKE PRIPREMNE PRAKSE ZA MEDITACIJU
Uzdavanje
Ja i sva osjetilna bia, dok ne postignemo
prosvjetljenje,
Uzdamo se u Buddhu, Dharmu i Sanghu.
(3x, 7x, 100x ili vie)
Generiranje bodhichitte
Kroz vrline koje sakupljam davanjem i drugim
savrenstvima,
Neka postanem Buddha za dobrobit svih.
328
(3x)
OSLOBAAJUA MOLITVA & MOLITVE ZA MEDITACIJU
Generiranje etiri neizmjernosti

Neka svatko bude sretan,
Neka svatko bude slobodan od jada,
Neka nitko nikad ne bude odvojen od svoje sree,
Neka svatko ima staloenost, slobodnu od mrnje i
vezanosti.
Vizualiziranje Polja za sakupljanje zasluga
U prostoru preda mnom ivui je Buddha
Shakyamuni okruen svim Buddhama i
Bodhisattvama, poput punog Mjeseca okruenog
zvijezdama.
Molitva od sedam udova
Svojim tijelom, govorom i umom, ponizno se klanjam,
I nudim ponude i izloene i zamiljene.
Ispovijedam svoja loa djela iz svih vremena
I radujem se vrlinama svih.
Molim te ostani dok samsara ne prestane
I okreni Kolo Dharme za nas.
Posveujem sve vrline velikom prosvjetljenju.
329
Ponuda mandale
Tlo pokropljeno mirisom i posuto cvijeem,
Velika Planina, etiri zemlje, Sunce i Mjesec,
Vieni kao Buddhina Zemlja i tako ponueni,
Neka sva bia uivaju takve iste zemlje.
Nudim bez ikakvog osjeaja gubitka
Objekte koji izazivaju moju vezanost, mrnju i
zbunjenost,
Svoje prijatelje, neprijatelje i strance, naa tijela i
uitke;
Molim te, prihvati ovo i blagoslovi me da budem
izravno osloboen od tri otrova.
idam guru ratna mandalakam niryatayami

Molitva stupnjeva puta
Put poinje vrstim oslanjanjem
Na mog dobrog Uitelja, izvora sveg dobrog;
O blagoslovi me ovim razumijevanjem
Da ga slijedim s velikom odanou.
Ovaj ljudski ivot sa svim svojim slobodama,
Izuzetno rijedak, s toliko mnogo smisla,
O blagoslovi me ovim razumijevanjem
Da sav dan i no koristim njegovu bt.
330
Moje se tijelo, poput kapi vode,

Raspada i umire tako brzo;
Nakon smrti stiu rezultati karme,
Ba poput sjene tijela.
S ovim vrstim znanjem i prisjeanjem
Blagoslovi me da budem izuzetno oprezan,
Uvijek izbjegavajui tetna djela
A prikupljajui obilje vrlina.
Samsarini uici su varljivi,
Ne daju zadovoljstvo, samo muenje;
Tako te molim, blagoslovi me da iskreno teim
Postii blaenstvo savrene slobode.
O blagoslovi me tako da iz ove iste misli
Dou panja i najvei oprez,
Da zadrim kao svoju osnovnu praksu
Korijen doktrine, Pratimokshu.
Ba kao i ja, sve moje dobre majke
Utapaju se u oceanu samsare;
O tako da ih mogu skoro izbaviti,
Blagoslovi me da se vjebam u bodhichitti.
Ali ja ne mogu postati Buddha
Samo ovim bez tri etike;
Stoga me blagoslovi snagom da prakticiram
Bodhisattvino zareenje.
331
Smirivanjem mojih rastresenosti

I analiziranjem savrenih znaenja,
Blagoslovi me da brzo postignem jedinstvo
Posebnog uvida i mira.
Kada postanem isti spremnik
Kroz ope putove, blagoslovi me da uem
U sutinsku praksu dobre sree,
Vrhunska kola, Vajrayanu.
Dva postignua, oba ovise o
Mojim svetim zavjetima i mojim obvezama;
Blagoslovi me da ovo jasno razumijem
Te da ih zadrim po cijenu svog ivota.
Neprestanom praksom u etiri sjedenja,
Kako su objasnili sveti Uitelji,
O blagoslovi me da postignem oba stupnja
Koja su sutina Tantri.
Neka oni koji me vode na dobrom putu
I moji drugovi svi imaju duge ivote;
Blagoslovi me da potpuno smirim
Sve prepreke, vanjske i unutarnje.
Neka uvijek naem savrene Uitelje
I uivam u svetoj Dharmi,
Brzo ostvarim sva tla i putove
I postignem stanje Vajradhare.
332
Primanje blagoslova i proiavanje

Iz srca svih svetih bia, slijevaju se potoci svjetla i
nektra, dajui blagoslove i proiavajui.
Ovdje zapoinjemo sa samom kontemplacijom i meditacijom. Nakon meditacije posveujemo svoje zasluge
dok recitiramo sljedee:
Molitve posvete
Kroz vrline koje sam sakupio
Prakticirajui stupnjeve puta
Neka se svim ivim biima ukae prilika
Da prakticiraju na isti nain.
Neka svatko iskusi
Sreu ljudi i bogova
I brzo postigne prosvjetljenje
Tako da je samsara konano unitena.
Molitve za Vrlu Tradiciju
Da tradicija Je Tsongkhape,
Kralja Dharme moe procvjetat,
Neka se sve smetnje smire
I sve nek povoljnim uvjetima obiluje.
333
Kroz moja i tua dva skupa

Sakupljena tijekom tri vremena,
Neka doktrina Osvajaa Losang Dragpe,
Cvjeta zauvijek.
Migtsema molitva od devet redaka
Tsongkhapa, krunski ukrasu uenjaka Zemlje
Snijegova,
Ti si Buddha Shakyamuni i Vajradhara, izvor svih
postignua,
Avalokiteshvara, riznica neosmotrivog suosjeanja,
Manjushri, vrhunska besprijekorna mudrost
I Vajrapani, unititelj hordi mara;
O Potovani Guru-Buddha, spoju sva Tri dragulja,
Svojim tijelom, govorom i umom, s potovanjem
traim:
Molim te udijeli svoje blagoslove da sazrem i oslobodim
sebe i druge,
I podari opa i vrhunska postignua.
(3x)
Napomena: Ove molitve je, iz tradicionalnih izvora, priredio

Potovani Geshe Kelsang Gyatso Rinpoche.
334
Dodatak II
to je meditacija?
to je meditacija?
Meditacija je um koji je jednousmjereno fokusiran na

vrlinski objekt, i ija funkcija je da uini um mirnim
i spokojnim. Kad god meditiramo, vrimo mentalno
djelo koje e prouzroiti da u budunosti doivimo
mentalni mir. Uobiajeno je da u ivotu proivljavamo
zablude danonono, a one su suprotnosti mentalnom
miru. Meutim, ponekad prirodno doivimo unutarnji
mir, i to zbog toga to smo se u svojim prijanjim ivotima koncentrirali na vrlinske objekte. Vrlinski objekt
je objekt koji, kad ga analiziramo i kad se na njega koncentriramo, u nama uzrokuje miran um. Ako se koncentriramo na objekt koji u nama uzrokuje nemiran
um poput ljutnje ili vezanosti, to pokazuje da je za nas
takav objekt nevrlinski.
Dvije su vrste meditacije: analitika meditacija i plasirajua meditacija. Analitika meditacija obuhvaa
kontempliranje smisla duhovnih uputa koje smo uli
ili proitali. Dubokim kontempliranjem takvih uputa,
s vremenom emo doi do konanog zakljuka ili
emo prouzroiti odreeno vrlinsko stanje uma. To je
objekt plasirajue meditacije. Zatim se jednousmjereno
336
TO JE MEDITACIJA?
koncentriramo na taj zakljuak ili vrlinsko stanje uma

to je due mogue, kako bismo se duboko zbliili s
njim. Ova jednousmjerena koncentracija je plasirajua
meditacija. Analitiku meditaciju se esto naziva kontemplacija, a plasirajuu meditaciju se esto naziva
meditacija. Plasirajua meditacija ovisi o analitikoj
meditaciji, a analitika meditacija ovisi o sluanju ili
itanju duhovnih uputa.
DOBROBITI MEDITACIJE
Svrha meditacije je da nam um uini spokojnim i

mirnim. Kao to je ve reeno, ako nam je um miran
bit emo osloboeni briga i mentalne nelagode i tako
emo doivjeti pravu sreu, ali ako nam um nije miran,
teko da emo biti sretni, ak i ako ivimo u najboljim
uvjetima. Ako se uvjebavamo u meditaciji, um e nam
postupno postajati sve mirniji, a mi emo proivljavati
sve ii oblik sree. Na koncu emo moi biti sretni
cijelo vrijeme, ak i u najteim okolnostima.
Nama je obino teko kontrolirati svoj um. ini se
kao da nam je um balon na vjetru otpuhan na razne
strane vanjskim okolnostima. Ako stvari idu dobro, um
nam je sretan, ali ako idu loe, odmah postaje nesretan. Na primjer, ako dobijemo to elimo, novu stvar,
novi poloaj ili novoga partnera, postajemo uzbueni
i vrsto za njih prionemo. No, budui da ne moemo
337
imati sve to elimo i budui da emo neminovno biti

razdvojeni od prijatelj, poloaja i stvari koje trenutno
uivamo, ova mentalna ljepljivost, ili vezanost, slui
samo da nam uzrokuje bol. S druge pak strane, ako
ne dobijemo to elimo, ili izgubimo neto to nam je
drago, postajemo maloduni ili razdraeni. Na primjer,
ako smo prisiljeni raditi s nekim kolegom koji nam nije
drag, vjerojatno emo postati razdraeni i ljutiti, to
e imati za posljedicu da s njim ili njom neemo moi
uinkovito suraivati, a nae vrijeme provedeno na
poslu postat e nezadovoljavajue i ispunjeno stresom.
Takve se promjene raspoloenja javljaju zato to smo
previe ukljueni u vanjsku situaciju. Mi smo kao dijete
koje pravi kulu od pijeska, uzbueni kada je tek napravimo, ali uznemireni kada je nadolazea plima uniti.
Obuavanjem u meditaciji stvaramo unutarnji prostor
i jasnou koji nam omoguuju kontrolu nad svojim
umom, neovisno o vanjskim okolnostima. Postupno
razvijamo mentalnu staloenost, uravnoteen um
koji je cijelo vrijeme sretan, umjesto neuravnoteenog uma koji oscilira meu krajnostima uzbuenosti i
malodunosti.
Ako se sustavno uvjebavamo u meditaciji, na kraju
emo iz svojega uma moi iskorijeniti zablude koje
uzrokuju sve nae probleme i patnje. Na ovaj emo
nain doi do iskustva vrhunskog trajnog unutarnjeg
338
TO JE MEDITACIJA?
mira nirvane. Tada emo i danju i nou, iz ivota u

ivot proivljavati samo mir i sreu.
U poetku, ak i ako izgleda kao da nam meditacija ne ide dobro, trebamo se samo prisjetiti da, ve
samim ulaganjem truda u vjebu meditacije, stvaramo
mentalnu karmu za proivljavanje unutarnjeg mira u
budunosti. Srea ovoga ivota i naih buduih ivota
ovisi o iskustvu unutarnjeg mira, koji opet ovisi o mentalnom djelu meditacije. Kako je unutarnji mir izvor
sve sree, moemo i sami vidjeti koliko je meditacija
vana.
KAKO ZAPOETI MEDITACIJU
Prvi stupanj meditacije je zaustaviti rastresenost i uiniti svoj um jasnijim i lucidnijim. Ovo se moe postii
primjenom jednostavne meditacije na dah. Odaberemo
tiho mjesto za meditiranje i sjednemo u udoban poloaj. Moemo sjesti u tradicionalni poloaj s prekrienim nogama ili u bilo koji drugi udoban poloaj. Ako
elimo, moemo sjesti i na stolicu. Najvanije je drati
lea uspravno kako bismo sprijeili mentalnu tupost ili
pospanost.
Sjedimo djelomino zatvorenih oiju i usmjerimo
svu svoju pozornost na disanje. Diemo prirodno, po
mogunosti kroz nosnice, ne nastojei kontrolirati dah
i pokuamo postati svjesni osjeaja kako taj dah ulazi u
339
nosnice i naputa ih. Ovaj osjeaj je na objekt meditacije. Treba se pokuati koncentrirati na njega, iskljuujui sve ostalo.
U poetku e na um biti vrlo uurban, a moda ak
steknemo dojam da nam meditacija ini um jo uurbanijim, ali zapravo samo postajemo svjesni koliko je
na um uurban. Bit emo u velikom iskuenju da slijedimo razne misli koje budu nailazile, ali trebali bismo
tome odoljeti i ostati jednousmjereno usredotoeni na
osjeaj daha. Ako primjetimo da nam je um odlutao
i slijedi misli, trebamo ga smjesta vratiti na dah. Ovo
trebamo ponoviti koliko god je puta potrebno, dok god
um ne poine na dahu.
Ako strpljivo vjebamo na ovaj nain, postupno e
nae rastresene misli nestajati i iskusit emo osjeaj
unutarnjeg mira i oputenosti. Um e nam biti lucidan
i prostran i osjeat emo se osvjeeno. Kada je more
uzburkano, dno se uzburka i voda postaje mutna, ali
kada vjetar oslabi talog se slegne, a voda opet postaje
bistra. Na slian nain, kada je, inae neprekidan, tok
naih rastresenih misli smiren koncentriranjem na dah,
um nam postaje neobino lucidan i bistar. U ovom
stanju mentalnog spokoja trebali bismo ostati neko
vrijeme.
Iako je meditacija na dah samo pripremni stupanj
meditacije, ona moe biti vrlo mona. Iz ove prakse
moe se vidjeti da je iskustvo unutarnjeg mira i
340
TO JE MEDITACIJA?
zadovoljstvo mogue postii samim kontroliranjem

uma, bez ikakve ovisnosti o vanjskim uvjetima. Kada
se vreva rastresenih misli slegne, a um nam postane
miran, prirodno se iznutra javljaju duboka srea i
zadovoljstvo. Ovaj osjeaj zadovoljstva i dobrostanja
pomae nam da se nosimo s uurbanou i tekoama
svakodnevnog ivota. Toliko stresa i napetosti koje
obino proivljavamo dolazi iz naega uma, a mnogi
od problema koje doivljavamo, ukljuujui tu i loe
zdravlje, su ili izazvani ili pogorani tim stresom. Ako
meditiramo na dah samo deset ili petnaest minuta
svaki dan, moi emo smanjiti taj stres. Iskusit emo
spokoj i osjeaj prostranosti u umu, a mnogi od naih
uobiajenih problema e otpasti. Lake emo izlaziti
na kraj s tekim situacijama, spontano emo se osjeati
srdano i dobro raspoloeni prema drugim ljudima i
nai e se odnosi s drugima postupno poboljati.
Trebali bismo se uvjebavati u ovoj pripremnoj
meditaciji sve dok ne umanjimo svoju grubu rastresenost, a potom uvjebavati dvadeset i jednu meditaciju
objanjenu u ovoj knjizi. Kada radimo ove meditacije,
zapoinjemo smirujui um meditacijom na dah, kao to
je upravo objanjeno, a onda idemo dalje na stupnjeve
analitike i smjetajne meditacije u skladu sa specifinim uputstvima za svaku pojedinu meditaciju.
341
Dodatak III
Kadampa nain ivota
KLJUNA PRAKSA KADAM LAMRIMA
Uvod
Ova kljuna praksa Kadam Lamrima, Kadampa nain

ivota sadri dva teksta: Savjete iz Atishinog srca i Je
Tsongkhapina Tri glavna aspekta puta. Prvi saima
nain ivota ranih Kadampa praktiara, iji bismo primjer istoe i estitosti svi trebali nastojati oponaati.
Drugi je duboki vodi za meditaciju na stupnjeve puta,
Lamrim, kojeg je Je Tsongkhapa sastavio na temelju
uputstava dobivenih izravno od Buddhe mudrosti
Manjushrija.
Pokuamo li u praksi najiskrenije primjenjivati
Atishine savjete, te uvijek nastojimo meditirati na
Lamrim u skladu s Je Tsongkhapinim uputstvima,
razvit emo ist i sretan um, i postupno emo napredovati prema krajnjem miru punog prosvjetljenja.
Sad kad smo postigli dragocjeni ljudski ivot, i sreli
se s ovakvim istim uenjima, trebali bismo iskoristiti
ovu priliku i iskreno ih primijeniti u praksi. Ako to
uradimo, na e ljudski ivot postati uistinu smislen, a
mi emo doivjeti velike rezultate. Kao to Shantideva
kae:
343
Oslanjajui se na ovaj amcu-nalik ljudski oblik,

Moemo prijei veliki ocean patnje.
Kako e takvu lau biti teko ponovo nai,
Ovo nije vrijeme za spavanje, ti ludo!
Prakticiranje na ovakav nain predstavlja samu bt
Kadampa naina ivota. Geshe Kelsang Gyatso 1994.
344
Savjeti iz Atishinog srca
Kada je Potovani Atisha doao u Tibet, prvo je otiao u

Ngari, gdje je ostao dvije godine pouavajui sljedbenike
Jangchub a. Nakon to su prole dvije godine, odluio se
vratiti u Indiju, a Jangchub zatraio je od njega da odri
posljednje predavanje prije odlaska. Atisha je odvratio da im
je ve dao sve savjete koji su im potrebni, ali je Jangchub
ustrajao u svom zahtjevu, pa je tako Atisha popustio i dao
sljedee savjete.
Kako divno!
Prijatelji, kako vi ve posjedujete veliko znanje i jasno
razumijevanje, dok sam ja nevaan i nemam puno
mudrosti, nije prikladno da vi od mene traite savjet.
No, s obzirom da ste vi, dragi prijatelji koje ja od srca
ljubim, to od mene traili, dat u vam ovaj prijeko
potreban savjet iz svog manje vrijednog i djetinjastog
uma.
Prijatelji, dok ne postignete prosvjetljenje Duhovni
uitelj je nezamjenjiv, stoga se oslanjajte na svetog
Duhovnog vodia.
345
Dok ne spoznate krajnju istinu, sluanje je nezamjenjivo,

stoga sluajte upute Duhovnog vodia.
Kako ne moete postati Buddha pukim razumijevanjem
Dharme, prakticirajte revno s razumijevanjem.
Izbjegavajte mjesta koja vam uznemiruju um, a uvijek
boravite tamo gdje vam jaaju vrline.
Dok ne steknete postojane spoznaje, svjetovne zabave
su tetne, zato obitavajte na mjestu gdje nema takvih
distrakcija.
Izbjegavajte prijatelje koji uzrokuju jaanje vaih
zabluda, a oslanjajte se na one koji pojaavaju vae
vrline. Ovo biste trebali primiti k srcu.
Kako nikada nee doi vrijeme kada e se svjetovne
djelatnosti okonati, ograniite svoje djelatnosti.
Posveujte svoje vrline danju i nou, i uvijek motrite
svoj um.
Zbog toga to ste primili savjete, kad god ne meditirate,
uvijek prakticirajte u skladu s onim to kae va
Duhovni vodi.
Ako prakticirate s velikom odanou, rezultati e se
odmah javiti, a da neete morati dugo ekati.
Ako iz srca prakticirate u skladu s Dharmom, i hrana i
sredstva e vam prirodno dolaziti.
346
KADAMPA NAIN IVOTA
Prijatelji, stvari koje elite ne pruaju vie zadovoljstva

od ispijanja morske vode, zato prakticirajte
zadovoljstvo.
Izbjegavajte sve ohole, tate, ponosne i arogantne
umove, te ostanite smireni i pokorni.
Izbjegavajte djelatnosti za koje se kae da nose zasluge,
a koje su zapravo zapreke Dharmi.
Zarada i tovanost su ome mra, stoga ih odgurnite
kao kamenje na putu.
Rijei hvale i slave slue samo da nas zavaraju, stoga ih
otpuhnite kao to biste ispuhali nos.
Kako srea, ugoda i prijatelji koje stjeete u ovom ivotu
traju samo trenutak, sve ih ostavite za sobom.
Kako budui ivoti traju jako dugo vremena, sakupite
bogatstvo kojim ete se pobrinuti za budunost.
Morat ete otii ostavljajui sve za sobom, pa nemojte
biti vezani ni za to.
Generirajte suosjeanje za priprosta bia, i posebno ih
nemojte prezirati ni poniavati.
Nemojte imati mrnju prema neprijateljima, ni vezanost
za prijatelje.
347
Ne budite ljubomorni na tue dobre kvalitete, ve ih iz

divljenja i sami usvojite.
Ne traite greke u drugima, ve potraite greke u
sebi i proistite ih kao neistu krv.
Ne kontemplirajte svoje dobre kvalitete, nego
kontemplirajte dobre kvalitete drugih i, poput slug,
potujte svakoga.
Gledajte na sva iva bia kao na svoje oeve i majke, i
volite ih kao da ste njihovo dijete.
Uvijek nosite osmijeh na licu i ljubav u umu, i govorite
iskreno i bez zlobe.
Ako govorite previe, a s malo smisla, grijeit ete, zato
govorite umjereno, samo kad je potrebno.
Ako se uputate u mnogo beznaajnih djelatnosti, vae
e se vrlinske djelatnosti izopaiti, stoga prekinite s
djelatnostima koje nisu duhovne.
Potpuno je besmisleno ulagati trud u djelatnosti koje
nemaju bti.
Ako vam stvari koje elite ne dolaze, to je zbog davno
stvorene karme, zato zadrite sretan i oputen um.
Pazite, uvrijediti sveto bie je gore nego umrijeti, zato
budite estiti i izravni.
348
KADAMPA NAIN IVOTA
Kako sva srea i patnja ovog ivota proizlaze iz

prijanjih djela, ne krivite druge.
Sva srea dolazi od blagoslova vaeg Duhovnog vodia,
zato uvijek uzvraajte njegovu dobrotu.
Kako ne moete ukrotiti umove drugih dok niste
ukrotili vlastiti, zaponite krotei svoj um.
Kako ete zasigurno morati otii bez bogatstva koje ste
stekli, ne sakupljajte negativnosti radi tog bogatstva.
Ometajui uici nemaju bti, stoga iskreno prakticirajte
davanje.
Uvijek odravajte istu moralnu disciplinu, jer ona
vodi ljepoti u ovom ivotu, i srei nakon njega.
Kako je mrnja rairena u ovim neistim vremenima,
navucite oklop strpljenja, slobodni od ljutnje.
U samsari ostajete kroz silu lijenosti, stoga zapalite
vatru truda primjene.
Kako se ovaj ljudski ivot potrati preputanjem
distrakcijama, sad je vrijeme za prakticiranje
koncentracije.
Bivajui pod utjecajem krivih nazora, vi ne spoznajete
krajnju prirodu stvari, stoga istraujte ispravna
znaenja.
349
Prijatelji, poto nema sree u ovoj movari samsare,

prebacite se na vrsto tlo osloboenja.
Meditirajte u skladu sa savjetima svog Duhovnog
vodia i isuite rijeku samsarike patnje.
Ovo dobro razmotrite jer ovo nisu puke rijei iz usta,
nego iskreni savjeti iz srca.
Ako ovako prakticirate, mene ete obradovati, a sebi i
drugima donijet ete sreu.
Ja, koji sam neznalica, molim vas, primite ove savjete
k srcu.
Ovo su savjeti koje je sveto bie Potovani Atisha dao
Potovanom Jangchub u.
350
Tri glavna aspekta puta
Potovanje asnom Duhovnom vodiu.

Objasnit u najbolje to mogu
Glavni smisao svih Osvajaevih uenja,
Put koji hvale sveti Bodhisattve,
I prolaz za sretnike koji trae osloboenje.
Vi koji niste vezani za radosti samsare,
Ve nastojite uiniti svoju slobodu i datost smislenima,
O Sretnici koji ste svoje umove posvetili putu koji
raduje Osvajae,
Molim vas, sluajte jasnog uma.
Bez istog odricanja, nema naina da se smiri
Vezanost za uitke samsare;
A kako su iva bia vrsto vezana eljom za samsaru,
Ponite teei odricanju.
351
Slobodu i datost teko je nai, i nema vremena za

gubljenje.
Upoznavi svoj um s ovim, nadvladajte vezanost za
ovaj ivot;
A ponavljanim kontempliranjem djela i posljedica
I patnji samsare, nadvladajte vezanost za budue
ivote.
Kada se, ovakvim kontempliranjem, elja za uicima
samsare
Vie ne javlja, niti na trenutak,
Ve se i danju i nou javlja um koji ezne za
osloboenjem,
Tada je odricanje generirano.
Meutim, ako se ovo odricanje ne odrava
Potpuno istom bodhichittom,
Ono nee biti uzrokom savrenoj srei nenadmanog
prosvjetljenja;
Zato mudri generiraju vrhunsku bodhichittu.
Noene strujama etiriju monih rijeka,
vrsto vezane lancima karme, kojih se tako teko
osloboditi,
Zapletene u elinoj mrei samoprianjanja,
Potpuno obuhvaene najcrnjom tamom neznanja,
352
KADAMPA NAIN IVOTA
Uvijek ponovno raane u bezgraninoj samsari,

I neprestano muene trima patnjama
Kontempliranjem stanja vaih majki u takvim
okolnostima,
Generirajte vrhunski um [bodhichitte].
Ali, ak i ako ste upoznati s odricanjem i
bodhichittom,
Ukoliko ne posjedujete mudrost koja spoznaje nain
na koji stvari postoje,
Neete moi sasjei korijen samsare;
Zato, teite nainima za spoznaju ovisnog odnosa.
Tko god negira zamiljeni objekt samoprianjanja
A uvia nepogreivost uzroka i posljedice
Svih fenomena u samsari i nirvani,
Stupio je na put koji raduje Buddhe.
Ovisno-odnosna pojavnost je nepogreiva,
A praznina je neizreciva;
Dokle god vam se znaenje njih dviju ini
razdvojenim,
Niste jo spoznali Buddhinu namjeru.
353
Kada se jave kao jedno, ne naizmjenice, nego

istovremeno,
Iz samog vienja nepogreivog ovisnog odnosa,
Proizlazi pouzdano znanje koje unitava svo
prianjanje na objekte.
U tom je trenutku analiza nazora dovrena.
tovie, kada pojavnost raspri ekstrem postojanja,
A praznina raspri ekstrem nepostojanja,
I vi znate kako se praznina opaa kao uzrok i
posljedica,
Ekstremni nazori nee vas zarobiti.
Kada, na ovaj nain, ispravno spozna glavni smisao
Triju glavnih aspekata puta,
Dragi moj, povuci se u osamu, generiraj snaan trud,
I brzo ostvari krajnji cilj.
Napomena: Oba ova teksta prevedena su pod suosjeajnim

vodstvom Geshe Kelsang Gyatso Rinpochea.
354
Rjenik
Aryadeva Indijski budistiki uenjak i majstor meditacije.

ivio je u 3.st. i bio Nagarjunin uenik.
Asanga Veliki indijski budistiki jogin i uenjak iz petog stoljea, autor Kompendija Abhidharme. Vidi Novo srce mudrosti.
Atisha (982.1054.) Poznati indijski budistiki uenjak i
majstor meditacije. Bio je nadstojnik velikog budistikog
samostana Vikramashila u vrijeme kada je Mahayana budizam cvjetao u Indiji. Kasnije je bio pozvan u Tibet i njegov
je dolazak tamo doveo do ponovnog utemeljenja budizma u
Tibetu. Autor je prvoga teksta o stupnjevima puta, Svjetiljke
za put. Njegova tradicija je kasnije je postala poznata kao
Kadampa tradicija. Vidi Radostan put do sree.
Blagoslov Jin gyi lab pa na tibetanskom. Preobrazba
naeg uma iz negativnog stanja u pozitivno stanje, iz nesretnog stanja u sretno stanje, ili iz stanja slabosti u stanje snage,
kroz nadahnue svetih bia poput naeg Duhovnog vodia,
Buddha i Bodhisattvi.
Boanstvo Yidam na sanskrtu. Tantriko prosvijetljeno bie.
Buddhina tijela Buddha ima etiri tijela Mudrosno tijelo
istine, Tijelo prirode, Tijelo uitka, i Emanacijsko tijelo. Prvo
je Buddhin sveznajui um; drugo je praznina, ili krajnja priroda njegovog uma; tree je njegovo suptilno Tijelo oblika;
355
a etvrto, od kojih svaki Buddha oituje bezbroj, su gruba

Tijela oblika koja su vidljiva obinim biima. Mudrosno
tijelo istine i Tijelo prirode su ukljueni unutar Tijela istine,
a Tijelo uitka i Emanacijska tijela su ukljuena unutar Tijela
oblika.
Budnost Mentalni imbenik koji je tip mudrosti koja ispituje nae djelatnosti tijela, govora i uma, i zna razvijaju li se
greke ili ne. Vidi Kako razumijeti svoj um.
ista zemlja ista okolina u kojoj nema istinskih patnji.
Mnogo je istih zemalja. Na primjer, Tushita je ista
zemlja Buddhe Maitreye, Sukhavati je ista zemlja Buddhe
Amithabe, a Zemlja Dakina, ili Keajra, je ista zemlja
Buddhe Vajrayogini i Buddhe Heruke. Vidi ivjeti smisleno,
umrijeti radosno.
Dharma Buddhina uenja i unutarnje spoznaje koje se postiu
u ovisnosti o njima. Dharma znai zatita. Prakticirajui
Buddhina uenja titimo se od patnji i problema.
Duhovni vodi Guru na sanskrtu, Lama na tibetanskom. Uitelj koji nas vodi duhovnim putem. Vidi Radostan
put do sree.
Elementi, etiri Zemlja, voda, vatra i vjetar. Moe se rei
da se sva materija sastoji od kombinacije ovih elemenata.
Postoje etiri unutarnja elementa (ona koja su u sprezi sa
kontinuumom osobe) i etiri vanjska elementa (ona koja nisu
u sprezi sa kontinuumom osobe). Ova etiri elementa nisu
isto to i zemlja na polju, voda u rijeci itd. Prije moemo rei
da su elementi zemlje, vode, vatre i vjetra, u irem smislu,
osobine vrstoe, tenosti, topline i pokretljivosti.
356
RJENIK
Emanacija ivi ili neivi oblik kojeg oituju Buddhe ili

visoki Bodhisattve radi dobrobiti drugih.
Funkcionirajua stvar Istoznana s prolaznim fenomenom.
Takoer vidi Prolaznost.
Geshe Chekhawa (1102.1176.) Veliki Kadampa Bodhisattva
koji je sastavio tekst Uvjebavanje uma u sedam stavki, tumaenje Osam stihova uvjebavanja uma Geshe Langri Tangpe.
Proirio je studij i praksu vjebanja uma diljem Tibeta. Vidi
Univerzalno suosjeanje.
Geshe Langri Tangpa (1054.1123.) Veliki Kadampa
Bodhisattva koji je bio uven po svojoj spoznaji izmjene sebe
s drugima. Sastavio je Osam strofa o vjebanju uma. Vidi Osam
koraka do sree.
Generika predodba Pojavljujui objekt koncepcijskog
uma. Generika, ili mentalna, predodba nekog objekta je
poput odraza tog objekta. Koncepcijski umovi poznaju svoje
objekte kroz javljanje generike predodbe tog objekta, a ne
izravnim vienjem objekta. Vidi Kako razumijeti svoj um.
Geshe Titula koju ostvarenim budistikim uenjacima dodjeljuju Kadampa samostani. Izvedeno skraivanjem iz ge wai
she nyen to doslovno znai vrlinski prijatelj.
Gospodar smrti Iako mara nekontrolirane smrti nije osjetilno bie, personificiran je kao Gospodar smrti, ili Yama.
Gospodar smrti je prikazan na dijagramu Kola ivota kako
dri kolo kandama i zubima.
Guru Vidi Duhovni vodi
Heruka Glavno Boanstvo Majka Tantre, koje je utjelovljenje
nerazdvojivog blaenstva i praznine. Vidi Bit Vajrayane.
357
Hinayana Sanskrtska rije za Manja Kola. Cilj Hinayane

jest postii samo vlastito osloboenje od patnje potpunim
odbacivanjem zabluda. Vidi Radostan put do sree.
Istinska patnja Okaljani objekt proizveden zabludama i
karmom. Vidi Radostan put do sree.
Izopaena vremena Razdoblje kada duhovna aktivnost
degenerira.
Izravni opaatelj Spoznavatelj koji poima svoj oitovani
objekt. Vidi Kako razumijeti svoj um.
Jasna svjetlost Oitovani vrlo suptilni um koji percipira
pojavnost poput prozirnog, praznog prostora. Vidi Jasna
svjetlost blaenstva i Moderni budizam.
Je Tsongkhapa (1357.1419.) Emanacija Buddhe mudrosti
Manjushrija, ije je pojavljivanje na Tibetu u etrnaestom
stoljeu kao redovnika, i nositelja predaje istoga nazora
i istih djela, prorekao Buddha. On je proirio vrlo istu
Buddhadharmu diljem Tibeta, pokazujui kako kombinirati vjebe Sutre i Tantre, i kako prakticirati istu Dharmu
tijekom izopaenih vremena. Njegova je tradicija kasnije
postala poznata kao Gelug, ili Ganden tradicija. Vidi
Dragulj srca i Velika riznica zasluga.
Jogin / jogini Sanskrtska rije jogin obino se odnosi na
nekoga tko je postigao jedinstvo smirenog obitavanja i uzvienog vienja.
Kadampa Tibetanska rije u kojoj Ka znai rije i odnosi
se na sva Buddhina uenja, dam se odnosi na Atishine
posebne Lamrim upute poznate kao stupnjevi puta do
prosvjetljenja, a pa se odnosi na sljedbenika Kadampa
358
RJENIK
budizma koji integrira sva Buddhina uenja koja zna u svoju

praksu Lamrima.
Kadampa budizam Mahayana budistika kola koju je utemeljio veliki indijski budistiki majstor Atisha (982.1054.).
Kadampa Geshe Vidi Geshe
Kadampa tradicija ista tradicija budizma koju je ustanovio
Atisha. Sljedbenici ove predaje do vremena Je Tsongkhape
poznati su kao Stari Kadampe, a oni nakon vremena Je
Tsongkhape poznati su kao Novi Kadampe.
Kanali Suptilni unutarnji prolazi u tijelu kroz koje kolaju
suptilne kapi pomicane unutarnjim vjetrovima. Vidi Jasna
svjetlost blaenstva i Moderni budizam.
Klanjanje Djelo odavanja potovanja govorom, tijelom ili
umom. Vidi Radostan put do sree i Bodhisattva zavjet.
Kolo kanala Chakra na sanskrtu. arino sredite
odakle se sekundarni kanali granaju iz sredinjeg kanala.
Meditiranje na ove toke moe uzrokovati da unutarnji vjetrovi uu u sredinji kanal. Vidi Jasna svjetlost blaenstva i
Moderni budizam.
Koncentracija Mentalni imbenik koji jednousmjereno odrava svoj primarni um na njegovom objektu. Vidi Radostan
put do sree.
Koncepcijska misao / um Misao koja poima svoj objekt
pomou generike, ili mentalne, predodbe. Vidi Kako razumijeti svoj um.
Kontakt Mentalni faktor koji funkcionira tako da opaa svoj
objekt kao ugodan, neugodan ili neutralan.
359
Korijenski um Vrlo suptilni um smjeten u sreditu kola

sranog kanala. Poznat je kao korijenski um zbog toga to
svi drugi umovi proizlaze iz njega i rastvaraju se natrag u
njega.
Lama Vidi Duhovni vodi
Lamrim Tibetanski izraz koji doslovno znai stupnjevi
puta. Poseban sklop svih Buddhinih uenja kojeg je lako
razumjeti i provesti u praksi. Otkriva sve stupnjeve puta
do prosvjetljenja. Vidi Radostan put do sree i Prirunik za
meditaciju.
Lojong Vidi Uvjebavanje uma.
Mahamudra Sanskrtska rije koja doslovno znai Veliki
peat. Prema Sutri ovo se odnosi na duboki nazor praznine.
Poto je praznina priroda svih fenomena, naziva se peat, a
poto nam izravna spoznaja praznine omoguava da ostvarimo veliku svrhu potpuno osloboenje od svih patnji
samsare takoer se zove i veliki. Prema Tajnoj mantri,
veliki je peat jedinstvo spontanog velikog blaenstva i praznine. Vidi Velika riznica zasluga i Jasna svjetlost blaenstva.
Mahayana Sanskrtski izraz za Veliko vozilo, duhovni put
do velikog prosvjetljenja. Cilj Mahayane je postii stanje
Buddhe za dobrobit svih ivih bia potpunim odbacivanjem
zabluda i njihovih otisaka. Vidjeti Radostan put do sree.
Maitreya Utjelovljenje srdane dobrote svih Buddha. U
vrijeme Buddhe Shakyamunija oitovao se kao Bodhisattva
uenik. U budunosti e se oitovati kao peti Buddha
utemeljitelj.
360
RJENIK
Mala Brojanica koja se koristi za brojanje recitacija molitvi

ili mantri.
Manjushri Utjelovljenje mudrosti svih Buddha. Vidi Velika
riznica zasluga i Dragulj srca.
Mantra Sanskrtska rije koja doslovno znai zatita uma.
Mantra titi um od obinih pojavnosti i koncepcija. Vidi
Tantrika tla i putovi.
Mara / Demon Mara je sanskrtska rije za demon, i
odnosi se na bilo to to prijei postignue osloboenja ili
prosvjetljenja. Postoje etiri glavna tipa mara: mara zabluda,
mara okaljanih agregata, mara nekontrolirane smrti, i
Devaputra mare. Od svih ovih, samo su posljednji prava
osjetilna bia. Vidi Novo srce mudrosti.
Mentalni faktor Saznavatelj koji prvenstveno poima odreeni atribut objekta. Postoji 51 specifini mentalni imbenik.
Svaki trenutak uma sadri primarni um i razne mentalne
imbenike. Vidi Kako razumijeti svoj um.
Milarepa (1040.1123.) Veliki tibetanski budistiki meditator i Marpin uenik, slavljen zbog svojih prekrasnih pjesama
o spoznaji.
Mudrost Vrlinski inteligentni um koji ini da njegov primarni um spozna smisleni objekt. Mudrost je duhovni put
koji funkcionira tako da izbavi na um od zabluda ili njihovih otisaka. Primjer mudrosti je ispravan nazor praznine.
Nagarjuna Veliki indijski budistiki uenjak i majstor meditacije koji je ponovo oivio Mahayanu u prvom stoljeu nae
ere objelodanjujui uenja Sutri savrenstva mudrosti. Vidi
Ocean nektra.
361
Naknadni saznavatelj Potpuno pouzdani saznavatelj iji je

objekt spoznat u izravnoj ovisnosti o zakljuujuem razlogu.
Vidi Kako razumijeti svoj um.
Namjera Mentalni imbenik koji funkcionira tako da fokusira svoj primarni um na objekt. Glavna funkcija mu je da
stvara karmu. Od tri vrste karme, ili djela tjelesnih, verbalnih ili mentalnih namjera je mentalno djelo. Ona je takoer uzrok tjelesnih i verbalnih djela zato to mentalna djela
prethode svim tjelesnim ili verbalnim djelima. Vidi Kako
razumijeti svoj um.
Obaveze Obeanja i zakletve dane kada se uputamo u
odreene duhovne prakse.
Obino bie Bilo tko tko nije izravno spoznao prazninu.
Objekt negacije Bilo koji objekt eksplicitno negiran od strane
uma koji spoznaje negativni fenomen. Takoer poznat i kao
negirani objekt.
Osjeaj Mentalni imbenik ija je funkcija da iskusi ugodne,
neugodne ili neutralne objekte. Vidi Kako razumijeti svoj um.
Osjetilno bie Vidi ivo bie
Osnova imputacije Svi su fenomeni imputirani na svoje
dijelove, stoga je bilo koji od pojedinanih dijelova, ili cijeli
skup dijelova bilo kojeg fenomena njegova osnova imputacije. Fenomen je imputiran umom u ovisnosti o njegovoj
osnovi imputacije koja se pojavljuje tom umu.Vidi Novo srce
mudrosti.
Panja Mentalni imbenik koji funkcionira tako da ne zaboravlja objekt kojega je primarni um spoznao. Vidi Kako razumijeti svoj um.
362
RJENIK
Podruje bez oblika Okolina bogova koji ne posjeduju oblik.

Podruje oblik Okolina bogova koji posjeduju oblik.
Podruje elj Okolina bi pakla, gladnih duhova, ivotinja, ljudskih bia, polubogova i bogova koji uivaju pet
objekata elj.
Polje zasluga Openito, Tri dragulja. Ba kao to vanjsko
sjemenje klija na polju tla, tako i vrlinsko unutarnje sjeme
proizvedeno vrlinskim djelima raste u ovisnosti o Buddha
Dragulju, Dharma Dragulju i Sangha Dragulju.
Pozornost Mentalni imbenik koji funkcionira tako da fokusira um na odreeni atribut objekta. Vidi Kako razumijeti svoj
um.
Predaja Niz uputa proslijeenih s Uitelja na uenika, s tim
da je svaki Guru u nizu stekao osobno iskustvo uputa prije
nego to ih je prenio drugima.
Primarni um Saznavatelj koji prvenstveno poima puki entitet objekta. Istoznaan sa svijeu. Postoji est primarnih
umova: svijest oka, svijest uha, svijest nosa, svijest jezika,
svijest tijela, i mentalna svijest. Svaki se trenutak uma sastoji
od primarnog uma i raznih mentalnih imbenika. Primarni
um i njegovi popratni mentalni imbenici su isti entitet, ali
imaju razliite funkcije. Vidi Kako razumijeti svoj um.
Proienje Openito govorei, bilo koja praksa koja vodi do
postignua istog tijela, govora ili uma. Specifinije, praksa
za proiavanje negativne karme. Vidi Radostan put do sree
i Bodhisattva zavjet.
Prolaznost Fenomeni su ili trajni ili prolazni. Prolazno
znai trenutano, stoga je prolazni fenomen fenomen koji
363
je proizveden i koji se raspada u trenutku. Sinonimi prolaznog fenomena su funkcionirajua stvar i proizvod.
Postoje dva tipa prolaznosti: gruba i suptilna. Gruba prolaznost je svaka prolaznost koja se moe vidjeti obinom osjetilnom svijeu na primjer, starenje i smrt osjetilnog bia.
Suptilna prolaznost je trenutno raspadanje funkcionirajue
stvari.
Promatrani objekt Bilo koji objekt na kojeg je fokusiran um.
Razluivanje Mentalni imbenik koji funkcionira tako da
poima neuobiajen znak objekta. Vidi Kako razumijeti svoj
um.
Shantideva (687.763.) Veliki indijski budistiki uenjak
i meditacijski majstor. Sastavio je Vodi kroz nain ivota
Bodhisattve. Vidi Riznica kontemplacija.
Shariputra Jedan od glavnih uenika Buddhe Shakyamunija.
Spoznaja Stabilno i ne-pogreno iskustvo vrlinskog objekta
koje nas izravno titi od patnje.
Stupnjevi puta Vidi Lamrim.
Suptilna prolaznost Vidi Prolaznost.
Sutra Buddhina uenja koja moe svatko prakticirati bez
potrebe za punomoi. Ona ukljuuju Buddhina uenja tri
okretanja Kola Dharme.
Sutra srca Jedna od nekoliko Sutri savrenstva mudrosti koje je pouavao Buddha. Iako mnogo kraa od ostalih
Sutri savrenstva mudrosti, ona sadri, eksplicitno ili implicitno, sav njihov smisao. Za puno tumaenje, vidi Novo srce
mudrosti.
364
RJENIK
Sutre Savrenstva mudrosti Sutre drugog okretanja Kola

Dharme u kojima je Buddha obznanio svoj konani nazor
o krajnjoj prirodi svih fenomena praznini od inherentnog
postojanja. Vidi Novo srce mudrosti.
Svjetovne brige, osam Objekti osam svjetovnih briga su
srea i patnja, bogatstvo i siromatvo, pohvala i kritika,
dobra reputacija i loa reputacija. Nazivaju se svjetovnim
brigama jer se obini ljudi neprekidno brinu oko njih, elei
jedne, a pokuavajui izbjei druge. Vidi Univerzalno suosjeanje i Radostan put do sree.
Tajna mantra Istoznana s Tantrom. Uenja Tajne mantre
razlikuju se od uenja Sutri po tome to otkrivaju metode za
uvjebavanje uma dovodei budui rezultat, stanje Buddhe,
na sadanji put. Tajna je mantra vrhunski put prema punom
prosvjetljenju. Termin mantra ukazuje na to da je to
Buddhina posebna uputa za zatitu naih umova od obinih
pojavnosti i koncepcija. Praktiari Tajne mantre nadvladavaju obine pojavnosti i koncepcije vizualiziranjem svog
tijela, okoline, uitaka i djela kao da su Buddhini. Termin
tajna ukazuje na to da se prakse trebaju obavljati u privatnosti, i da ih mogu prakticirati samo oni koji su primili
tantriku punomo. Vidi Tantrika tla i putovi.
Tantra Vidi Tajna mantra.
Tathagata Sanskrtska rije za Bie koje je otilo onkraj, to
je jo jedan termin za Buddhu.
Tijelo istine Tijelo prirode i Mudrosno tijelo Buddhe. Vidi
Buddhina tijela.
365
Tijelo oblika Tijelo uitka i Emanacijsko tijelo Buddhe. Vidi

Buddhina tijela.
Unutarnji vjetrovi Posebni suptilni vjetrovi povezani s
umom koji kolaju kanalima naeg tijela. Nae tijelo i um ne
mogu funkcionirati bez ovih vjetrova. Vidi Jasna svjetlost blaenstva i Moderni budizam.
Uvjebavanje uma Lojong na tibetanskom. Posebna predaja uputa koja je dola od Buddhe Shakyamunija, preko
Manjushrija i Shantideve, do Atishe i Kadampa Geshea, koja
naglaava generiranje bodhichitte kroz prakse izjednaavanja i izmjenjivanja sebe s drugima u kombinaciji s uzimanjem i davanjem.
Uvjebavanje uma u sedam stavki Tumaenje Osam strofa
o uvjebavanju uma, kojega je sastavio Geshe Chekhawa. Za
puno tumaenje, vidi Univerzalno suosjeanje.
Uzdanje Prava zatita. Uzdati se u Buddhu, Dharmu i
Sanghu znai imati vjeru u ova Tri dragulja i oslanjati se na
njih za zatitu od svih strahova i patnji. Vidi Radostan put do
sree.
Uzvieno bie Aryana sanskrtu. Bie koje ima izravnu
spoznaju praznine. Postoje Uzvieni Hinayane i Uzvieni
Mahayane.
Uzvieno vienje Posebna mudrost koja jasno vidi svoj
objekt, i koja je odravana smirenim obitavanjem i posebnom podatnou potaknutom istraivanjem. Vidi Radostan
put do sree.
366
RJENIK
Vajrayogini ensko Boanstvo Najvie joga Tantre koja je

utjelovljenje nerazdvojivog blaenstva i praznine. Iste je prirode kao i Heruka. Vidi Novi vodi kroz zemlju Dakina.
Valjani saznavatelj/um Saznavatelj koji je nevarljiv u odnosu
na svoj zahvaeni objekt. Postoje dvije vrste: naknadni
valjani saznavatelji i izravni valjani saznavatelji. Vidi Kako
razumijeti svoj um.
Veoma suptilni um Postoje razliite razine uma: grubi, suptilni i veoma suptilni. Suptilni se umovi oituju kada se unutarnji vjetrovi sakupe i rastvore unutar sredinjeg kanala.
Vidi Jasna svjetlost blaenstva.
Vezanost Zabludni mentalni imbenik koji promatra
okaljani objekt, smatra ga uzrokom sree i prieljkuje ga.
Vidi Kako razumijeti svoj um.
Vinaya Sutre Sutre u kojima Buddha prvenstveno objanjava praksu moralne discipline, a posebice Pratimoksha
moralnu disciplinu.
Vodi kroz nain ivota Bodhisattve Klasini tekst
Mahayana budizma kojega je sastavio veliki indijski
budistiki jogi i uenjak Shantideva, koji predstavlja sve
prakse Bodhisattve od poetnog generiranja bodhichitte pa
do dovretka prakse est savrenstava. Za puno tumaenje,
vidi Riznicu suosjeanja.
Vrijeme bez poetka Prema budistikom svjetonazoru, nema
poetka umu, pa tako ni poetka vremenu. Stoga su sva
osjetilna bia imala bezbrojna prethodna ponovna roenja.
Zadovoljstvo Biti zadovoljan svojim unutarnjim i vanjskim
uvjetima, motivirano vrlinskom namjerom.
367
Zapreke osloboenju Zapreke koje sprjeavaju postignue

osloboenja. Sve zablude, kao to su neznanje, vezanost i
ljutnja, skupa s njihovim sjemenjem, zapreke su osloboenju. Zovu se jo i zablude-zapreke.
Zapreke sveznanju Otisci zabluda koji sprjeavaju istovremenu i izravnu spoznaju svih fenomena. Samo su Buddhe
nadvladali ove zapreke.
Zasluga Dobra kob stvorena vrlinskim djelima. To je potencijalna mo da povea nae dobre kvalitete i proizvede sreu.
Zavjeti Obeanja da emo se suzdrati od odreenih djela.
Tri skupa zavjeta su Pratimoksha zavjeti individualnog
osloboenja, Bodhisattva zavjeti i zavjeti Tajne mantre. Vidi
Bodhisattva zavjet i Tantrika tla i putovi.
ivo bie Istoznano sa osjetilnim biem (Tib. sem chan).
Bilo koje bie koje posjeduje um koji je okaljan zabludama ili
njihovim otiscima. I ivo bie i osjetilno bie su termini
koji se upotrebljavaju kako bi se bia iji su umovi okaljani
bilo kojom od ovih dviju zapreka razluilo od Buddh, iji
su umovi potpuno slobodni od ovih zapreka.
368
Bibliografija
Geshe Kelsang je visoko uvaeni majstor meditacije i uenjak Mahayana budistike tradicije koju je osnovao Je
Tsongkhapa. Od svog dolaska na Zapad 1977. godine, Geshe
Kelsang neumorno radi na afirmiranju iste Buddhadharme
diljem svijeta. Kroz ovo razdoblje dao je opsena uenja o
najznaajnijim spisima Mahayane. Ta uenja koja se sada
objavljuju pruaju cjelovit prikaz kljunih praksi Sutre i
Tantre Mahayana budizma.
Knjige
U izdanju Tharpa Publications, odnosno i BC Kailash gdje
je naznaeno objavljene su sljedee knjige Geshe Kelsang
Gyatsa:
Bit Vajrayane Praksa Herukine tjelesne mandale u Tantri
Najvie joge.
Bodhisattva zavjet Praktian vodi u pomaganju drugima.
(BC Kailash, 2002.)
Dragulj srca Osnovne prakse Kadampa budizma. (BC
Kailash, 2002.)
Jasna svjetlost blaenstva Tantriki meditacijski prirunik.
369
Kako rijeiti nae ljudske probleme etiri plemenite istine.

(BC Kailash, 2005.)
Kako razumjeti um Priroda i mo uma. (BC Kailash, 2011.)
Moderni budizam Put suosjeanja i mudrosti. (BC Kailash,
2014.)
Novi prirunik za meditaciju Meditacije za sretan i smislen
ivot. (BC Kailash, 2004.)
Novo srce mudrosti Duboka uenja iz Buddhina srca
(Tumaenje Sutre srca)
Novi vodi kroz Zemlju Dakina Praksa Tantre Najvie joge
Buddhe Vajrayogini. (BC Kailash, 2014.)
Ocean nektra Prava priroda svih stvari.
Osam koraka do sree Budistiki nain brine ljubavi. (BC
Kailash, 2012.)
Promijenite svoj ivot Blaeno putovanje. (BC Kailash,
2007.)
Radostan put do sree Cjeloviti budistiki put do
prosvjetljenja. (BC Kailash, 2003.)
Riznica kontemplacija Bodhisattvin nain ivota.
Tantra Mahamudre Vrhunski nektar dragulja srca. (BC
Kailash, 2012.)
Tantrika tla i putovi Kako dospjeti na, napredovati i
dovriti Vajrayana put.
Univerzalno suosjeanje Nadahnjujua rjeenja za teka
razdoblja. (BC Kailash, 2002.)
370
BIBLIOGRAFIJA
Uvod u budizam Objanjenje budistikog naina ivota. (BC

Kailash, 2001.)
Velika riznica zasluga Praksa oslanjanja na Duhovnog
vodia.
Vodi kroz nain ivota Bodhisattve Kako uivati ivot
velikog smisla i altruizma. (Prijevod Shantidevinog
uvenog poetskog remek-djela.) (BC Kailash, 2006.)
ivjeti smisleno, umrijeti radosno Duboka praksa prijenosa
svijesti. (BC Kailasha, 2003.)
Sadhane
Geshe Kelsang takoer nadgleda prevoenje zbirki kljunih

sadhana, odnosno molitvenih prirunika.
Avalokiteshvara sadhana Molitve i zamolbe Buddhi
suosjeanja.
Bit sree Molitve za est pripremnih praksi za meditaciju na
stupnjeve puta do prosvjetljenja.
Bit Vajrayane Samogenerirajua sadhana Herukine tjelesne
mandale prema sustavu Mahasiddhe Ghantape.
Blaenstveni put Saeta sadhana samogeneriranja kao
Vajrayogini
Bodhisattvina ispovijed moralnih prijestupa
proienja iz Mahayana sutre tri uzviena skupa.
Praksa
Brzi put do velikog blaenstva Sadhana samogeneriranja

kao Vajrayogini.
Ceremonija Mahayana uzdanja i Bodhisattva zavjeta
Ceremonija powa Prijenos svijesti za preminule
371
isti ivot Praksa uzimanja i pridravanja osam Mahayana

naputaka.
Dakini joga Guru joga od est sjedenja kombinirana sa
samogeneriranjem kao Vajrayogini.
Dragulj koji ispunjava elje Guru joga Je Tsongkhape
kombinirana sa sadhanom njegovog zatitnika Dharme.
Dragulj srca Guru joga Je Tsongkhape kombinirana sa
saetom sadhanom njegovog zatitnika Dharme.
Gozba velikog blaenstva Sadhana
Vajrayogini
samoinicijacije u
Jedinstvo bez daljnjeg uenja Sadhana samoinicijacije

samogenerirane Herukine mandale tijela.
Joga Avalokiteshvare s tisuu ruku Sadhana samogeneriranja.
Joga Bijele Tare, Buddhe dugog ivota
Joga Buddhe Amitayusa Poseban postupak za poveanje
dugovjenosti, mudrosti i zasluga.
Joga Buddhe Heruke Kratka sadhana samogeneriranja
Herukine mandale tijela i saeta joga u est sjedenja.
Joga Buddhe Maitreye Sadhana samogeneriranja.
Joga Buddhe Vajrapanija Sadhana samogeneriranja.
Joga
prosvijetljene
samogeneriranja.
Majke
Arye
Tare
Sadhana
Joga Vajra Heroja Saeta praksa samogeneriranje Herukine

mandale tijela
Joga
Velike
majke
samogeneriranja.
Prajnaparamite
Sadhana
Kadampa nain ivota Kljuna praksa Kadam Lamrima.

372
BIBLIOGRAFIJA
Kap esencijalnog nektra Posebna praksa posta i proienja

u spoju s Avalokiteshvarom od jedanaest lica.
Keajra raj Osnovno tumaenje prakse Neuobiajene joge
nezamislivosti.
Korijenska Tantra Heruke i Vajrayogini Prvo i pedeset prvo
poglavlje Saete Korijenske Tantre Heruke.
Korijenski tekst: Osam strofa uvjebavanja uma
Meditacija i recitacija samotnog Vajrasattve
Melodini bubanj pobjedonosan u svim smjerovima Opsean
upotpunjujui i obnavljajui ritual zatitnika Dharme,
velikog kralja Dorje Shugdena, u sprezi sa Mahakalom,
Kalarupom, Kalindewi i ostalim zatitnicima Dharme.
Molitva Buddhi Iscjelitelju Metoda za donoenje dobrobiti
drugima.
Molitve iz srca Pogrebni obred za kremacije i pokope.
Molitve za meditaciju Saete pripremne prakse za
meditaciju.
Molitve za mir u svijetu
Neuobiajena joga nezamislivosti Posebna uputa o tome
kako dostii istu zemlju Keajru u ovom ljudskom tijelu
Osloboenje od patnje Molitve i zamolbe dvadeset i jednoj
Tari.
Ponuda Duhovnom vodiu (Lama Chpa) Posebna praksa
Guru joge Je Tsongkhapine tradicije.
Prirunik za svakodnevnu praksu Bodhisattva zavjeta i
tanrikih zavjeta
Put suosjeanja za preminule Powa sadhana za dobrobit
preminulih.
373
Riznica mudrosti Sadhana Potovanog Manjushrija.

Sadhana Buddhe Iscjelitelja Metoda za upuivanje zamolbi
Skupu Sedam Buddha Iscjelitelja.
Saeta bit Vajrayane Saeta sadhana samogeneriranja
Herukine mandale tijela.
Skup dobre sree Tsog ponuda za Herukinu tjelesnu
mandalu.
Staza do iste zemlje Uvjebavanje powe prijenosa svijesti.
Veliko osloboenje Oca Pripremne molitve za meditaciju
Mahamudre u sprezi s praksom Heruke.
Veliko osloboenje Majke Pripremne molitve za meditaciju
Mahamudre u sprezi s praksom Vajrayogini.
Velika majka Metoda za nadvladavanje smetnji i zapreka
putem izgovaranja Biti Sutre mudrosti (Sutre srca).
Zavjeti i obveze Kadampa budizma
elite li naruiti koju od naih publikacija,

obratite nam se na:
Udruga Budistiki centar Kailash
Rokova 54
21000 SPLIT
Hrvatska
E-mail: bcentar.kailash@gmail.com
Website: www.bc-kailash.hr
374
Meunarodni projekt hramova utemeljio je Potovani

Geshe Kelsang Gyatso s ciljem da javno predstavi
budistiku vjeru i praksu Nove Kadampa tradicije, te
da javnom slubom oprimjeri suvremenu budistiku
praksu.
To se trenutno postie gradnjom tradicionalnih i ne-tradicionalnih hramova, meditacijskih centara i centara za
povlaenje, te djelatnostima Kadampa koli, Klubova
svjetskog mira i Tharpa naklada.
Za vie informacija: www.kadampa.org/temples

Gyatso - Kako Promjenit Vlastiti Život PDF

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Gyatso - Kako Promjenit Vlastiti Život PDF

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Kako promijeniti svoj ivot

Potovani Geshe Kelsang Gyatso Rinpoche je potpuno

Predloeni redosljed studiranja ili itanja knjiga

Geshe Kelsang Gyatso

Promijenite svoj ivot

Predloeni redosljed studiranja ili itanja knjiga

PRVI DIO: Temelji

Kako razviti i zadrati miran um?

Duhovna praksa zajednika svima

DRUGI DIO: Napredovanje

Nauimo ljubiti druge

Kako poboljati brinu ljubav

Zamjena sebe s drugima

Vrhunsko dobro srce

Dodatak I: Oslobaajua molitva & Molitve za

Dodatak II: to je meditacija?

Dodatak III: Kadampa nain ivota

Doite pod veliki kiobran budizma

Prakticiranjem uputa predstavljenih u ovoj knjizi,

KAKO PROMIJENITE SVOJ IVOT

Iako na ovom svijetu ima mnogo ljudi, svatko od

Odravajte sklad i radost sve vrijeme

Unutarnji mir, ili mentalni mir je izvor sve nae sree.

Volimo slobodu i neovisnost koju nam moe dati

KAKO PROMIJENITE SVOJ IVOT

ako smo u najljepem okruenju i imamo sve to nam

udimo za okoladom, okolada nam izgleda kao

KAKO PROMIJENITE SVOJ IVOT

ih ak smatrati izazovima ili prilikama za rast i razvoj.

Proiavanje svog uma od zabluda putem duhovnih

KAKO PROMIJENITE SVOJ IVOT

Od vremena bez poetka mi smo pod kontrolom

potpunosti ignoriraju duhovnu praksu. Ovo je jedna

KAKO PROMIJENITE SVOJ IVOT

pronalaenju istinske i trajne sree unutar njih samih.

odbacivi zablude, postii vrhunski trajni unutarnji

Kako razviti i zadrati miran um?

Miran um moemo razviti i zadrati promjenom svog

KAKO RAZVITI I ZADRATI MIRAN UM?

fotografirati, niti kirurki rekonstruirati. Mozak, stoga,

KAKO PROMIJENITE SVOJ IVOT

se zablude; i one su glavni uzroci sve nae patnje.

KAKO RAZVITI I ZADRATI MIRAN UM?

i uzrokuju svoje posljedice bez ikakvog truda s nae

KAKO PROMIJENITE SVOJ IVOT

vrijeme dubokog sna, imamo samo jednu mentalnu

KAKO RAZVITI I ZADRATI MIRAN UM?

Detaljno objanjenje njih moe se nai u knjizi Kako

Uzmite dragocjene dragulje mudrosti i suosjeanja iz

Trebamo znati da je nae spavanje nalik smrti, nae

KAKO PROMIJENITE SVOJ IVOT

u drevnim vremenima. Mnogo je primjera ondanjih

KAKO PROMIJENITE SVOJ IVOT

nas, kao to bi imala da smo, na primjer, nedavno iz te

ljudi. Priao sam joj i progovorio tibetanski, ali inilo

KAKO PROMIJENITE SVOJ IVOT

je njegova supruga upravo sino rodila djevojicu.

da e mi se majka roditi kao ensko u zemlji s jezikom

KAKO PROMIJENITE SVOJ IVOT

za srebrnjake. Ali odakle zmija? I zato je bila toliko

Uivajte u istoi svog uma i svojih djela

Nitko ne eli patiti. Danju i nou, ak i u snovima,

KAKO PROMIJENITE SVOJ IVOT

PRVI DIO: Temelji

Kako razviti i zadrati miran um?

Duhovna praksa zajednika svima

DRUGI DIO: Napredovanje

Nauimo ljubiti druge

Kako poboljati brinu ljubav

Zamjena sebe s drugima

Vrhunsko dobro srce

Dodatak II: to je meditacija?

Dodatak III: Kadampa nain ivota