prirunik za

zatitu mora i
prepoznavanje
ivog svijeta
jadrana
urednici:

Mosor Prvan
Zrinka Jakl

Ni rijei pred velianstvom mora,

pred mudrim umorom vjenosti.
Dragutin Tadijanovi

Split, svibanj 2016.

Prirunik za zatitu mora i prepoznavanje ivog svijeta Jadrana

II. proireno izdanje 2016. godina
Izdava: Udruga za prirodu, okoli i odrivi razvoj Sunce
(info@sunce-st.org / www.sunce-st.org)
Urednici: Mosor Prvan i Zrinka Jakl
Autori tekstova: Mosor Prvan (Zatita Jadrana, prijetnje Jadranskom moru, odrivo
ribarstvo, opisi vrsta), Buga Berkovi (Mehanizmi zatite i ouvanja); Zrinka Jakl, Ante
uljevi, Irena Bitunjac, Ivana Plepel, Branko Dragievi, Grgur Plesli i Drako Holcer
(opisi vrsta).
Fotografije: Hrvoje imek, Zrinka Jakl, Jelena Belamari, Petar Krui, Ante uljevi,
Piotr Sts, Goran afarek, Antonio Rossetti, Dalibor Andres, Filip Buka, Donat Petricioli,
Danijel Frka, Drako Holcer, Duje Bulaja, Vedran Nikoli, Mosor Prvan, Pero Tutman,
Branko Dragievi, Tatjana Bakran-Petricioli, Jelena Kurtovi, R. A. Patzner, Vesna Petei,
Igor Karasi, Toni Font, Laboratorij za bentos Institut za oceanografiju i ribarstvo, Institut
Plavi svijet, Greenpeace, NP Mljet.
Grafiko oblikovanje, prijelom i dizajn naslovnice: Ivan Milas, studio Locastic
Tisak: Jafra print d.o.o.
Naklada: 600 primjeraka
ISBN: 978-953-7810-03-0
Umnoavanje ove publikacije ili njezinih dijelova u bilo kojem obliku, kao i distribucija, nije
dozvoljena bez prethodnog pismenog odobrenja izdavaa.
Prvo izdanje prirunika pod naslovom Prirunik za inventarizaciju morskih vrsta Jadrana izraeno je u sklopu projekta Jaanje sektora civilnog drutva za zatitu mora u
Hrvatskoj financiranom od strane Europske unije u okviru CARDS programa. Projekt je
proveden u partnerstvu s Institutom za istraivanje i zatitu mora Plavi svijet, a u suradnji
s Dravnim zavodom za zatitu prirode i Udrugom studenata biologije BIUS.
Izrada i tisak drugog proirenog izdanja ovog prirunika provedeni su u okviru projekta
Kartiranje, monitoring i upravljanje prekograninom Natura 2000 mreom na moru 4
M (IPA Program prekogranine suradnje Hrvatska Crna Gora 2007 2013). U ovom,
drugom izdanju, uvrteno je poglavlje o mehanizmima i alatima zatite mora od postojeih prijetnji, zamijenjene su fotografije vrsta gdje su naene bolje te su uvedene nune
promjene vezane uz aktualnu nomenklaturu i opis vrsta.
Projektom 4M upravljaju delegacija Europske unije u Crnoj Gori i Agencija za regionalni
razvoj Republike Hrvatske, a provode ga Udruga Sunce, Javna ustanova za upravljanje
zatienim prirodnim vrijednostima Dubrovako neretvanske upanije, Green Home i
Agencija za zatitu ivotne sredine Crne gore.
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Sveuiline knjinice u Splitu pod brojem
160525027.

prirunik je proizveden u okviru projekta: kartiranje, monitoring i upravljanje prekograninom

natura 2000 mreom na moru - 4m

urednici: mosor prvan i zrinak jakl

split, svibanj 2016.

partneri

prirunik za
zatitu mora i
prepoznavanje
ivog svijeta
jadrana

donatori

financirano od strane
europske unije

sufinancirano od strane
ureda za udruge vlade rh

ovaj prirunik tiskan je uz pomo

europske unije i ureda za udruge
vlade rh. za sadraj prirunika
odgovorna je udruga sunce i ni na
koji se nain ne moe smatrati da
odraava gledita europske unije i
ureda za udruge vlade rh.

Sadraj
zahvale ............................................................................. 6
predgovor ........................................................................ 7
naa mora i zato ih trebamo uvati? ........................... 8
zatita jadrana .............................................................. 10
osnovna obiljeja jadranskog mora ........................... 11
geopolitika i demografija ......................................................... 11
ekologija ......................................................................................... 12
morfoloke i fizikalno-kemijske karakteristike 13
produktivnost ............................................................................... 14
morsko dno i obala ...................................................................... 15
prijetnje jadranskom moru .......................................... 16
prelov ............................................................................................... 18
degradacija i unitavanje obalnih i morskih stanita 20
oneienje ..................................................................................... 23
Eutrofikacija ..................................................................................... 24
Nafta i opasne tvari ......................................................................... 25
Morski otpad .................................................................................... 28
Balastne vode ................................................................................... 29
Marikultura ..................................................................................... 30
Podvodna buka................................................................................. 30
invazivne vrste.............................................................................. 31
klimatske promjene...................................................................... 33

mehanizmi za zatitu i ouvanje jadrana ......................... 36

odrivi ribolov .............................................................................. 37
odrivi i odgovorni turizam ..................................................... 38
zatiena podruja i ekoloka mrea - natura 2000 41
integrirano upravljanje obalom ............................................ 48
prirunik za prepoznavanje ivog svijeta
jadranskog mora .................................................................... 50
kratko o morskim stanitima .................................................. 50
invazivne vrste ............................................................................. 51
izabrane morske vrste jadrana ......................................... 58
tuma simbola ................................................................................ 59
algae / alge ..................................................................................... 60
angiospermae / morske cvjetnice ........................................... 82
porifera / spuve .......................................................................... 88
cnidaria / arnjaci ..................................................................... 112
mollusca / mekuci ..................................................................... 142
polychaeta / mnogoetinai ................................................... 192
crustacea / rakovi ...................................................................... 202
bryozoa / mahovnjaci ............................................................... 212
echinodermata / bodljikai .................................................... 218
tunicata / platenjaci .............................................................. 244
pisces / ribe ................................................................................... 252
chelonia / kornjae ................................................................... 288
cetacea / kitovi ........................................................................... 290
kazalo pojmova .................................................................... 298
literatura ............................................................................. 304

Zahvale
Da smo kojim sluajem imali jo samo malo vie vremenaovaj prirunik
bi imao puno vie strana (i puno manje greaka). Na alost nismo. Projekti
koje financira Europska unija ne trpe kanjenje pa smo u ogranienom vremenu koje smo imali uspjeli izmrcvariti pozamaan broj kolega i prijatelja
traei savjete, fotografije, a bome i rijei ohrabrenja. Stoga im prije svega
svima hvala na strpljenju, aurnosti i doprinosu u izradi ovog Prirunika.
Neizostavan dio Prirunika su fotografije vrsta i podmorja koje mi nismo
imali. Nismo imali ni sredstva da ih kupimo pa se ronilaka solidarnost i
ljubav prema moru iskazala u punoj snazi. Apsolutno nitko nije odbio donirati fotografije, a neki su se zaputili pod more samo da pribave to nam
nedostaje. Na tome smo kolegama neizmjerno zahvalni i elimo im sjajna
ronjenja i jo bolje fotografije ivog svijeta i podmorja naeg Jadrana.
Posebne zahvale idu dragom kolegi Anti uljeviu koji se, uz doniranje fotografija, napregledavao, napreprepravljao i nasugerirao te kolegi Hrvoju
imeku ije su fotografije najvie koritene u Priruniku.
Na koncu hvala Europskoj uniji koja financira projekt Kartiranje, monitoring i upravljanje prekograninom Natura 2000 mreom na moru 4M.
Zahvaljujui njihovoj donaciji ovaj prirunik je besplatan i svim zaljubljenicima u more dostupan (do isteka zaliha :)).
Mosor Prvan i Zrinka Jakl

Predgovor
Na kraju emo sauvati samo ono to volimo, volit emo samo ono to
razumijemo, a razumjet emo samo ono to smo naueni.
Baba Dium, senegalski znanstvenik
esto se pitamo koliko je u jadranskim okvirima istinita gornja reenica. Kod nas je puno toga naopako, pa je moda ak tako i s naim odnosom prema Jadranu. Svi mi volimo nae more, hranimo se iz njega,
plovimo njime, piemo mu pjesme... Naa tradicija i kultura su vrsto
usidrene u naem moru. Na vlastiti identitet je duboko utkan u Jadran
i Jadran u njega. Ali koliko ga razumijemo i koliko znamo o njemu? Ne
koliko mislimo da znamo, ve koliko zaista znamo? Jer ako znamo puno
i razumijemo posljedice naih radnji koje onda opravdanje imamo kada
tretiramo Jadran kao veliki plavi kontejner ili kao rezervoar neiscrpnih
zaliha morskih organizama moje uzimamo bilo kada, bilo gdje i u bilo
kojim koliinama? Kada betoniramo i nasipavamo prirodne obale ili ga
ugroavamo eksploatacijom nafte?
Sasvim sigurno se neemo odseliti sa jadranskih obala, ukinuti ribarstvo
ili zabraniti navigaciju. Na taj nain negirali bi i sami sebe. Meutim svaka
naa akcija ima posljedicu, a klju ouvanja Jadrana lei u ideji da svaka
posljedica ne smije biti vea od mogunosti Jadranskog ekosustava da se
prirodnim putem, u kratkom roku, oporavi od naih djelovanja. Sve ostalo
vodi u trajnu degradaciju naeg mora i svakako se ne moe nazvati niti
simpatijom, a kamoli ljubavi prema Jadranu.
Kao drutvo i kao pojedinci trebali bi prihvatiti nau odgovornost za Jadran.
Samo drava, odnosno sustav moe urediti stvari poput eksploatacije prirodnih resursa, ali svi mi pojedinano moemo djelovati na taj sustav. Imamo
pravo glasa zar ne? Isto tako moemo odabrati ne kupovati zatiene morske
organizme, smanjiti koritenje jednokratne plastine ambalae (veina plastike u moru), prijaviti nasipavanje obale ili bacanje otpada u more.
Nadamo se da e ovaj prirunik dati doprinos razumijevanju Jadrana, da
ete neto nauiti, a tko zna, moda ak i jo vie zavoljeti nae more te
to pokazati svojim postupcima. Ne moemo paziti na cijelu planetu, ali
moemo voditi rauna o onom malom dijelu kojim upravljamo i biti jedan
od nosaa slagalice odrivog gospodarenja svjetskim oceanima i morima.
Osim toga, ne zaboravimo, drugo more nemamo.
Mosor Prvan

Naa mora i zato ih

trebamo uvati?
U vremenu kada ljudska vrsta troi milijarde dolara u nadi da e otkriti i najmanje odjeke ivota na Marsu, Zemlja, jedino mjesto u Svemiru gdje znamo da
ivot postoji, ubrzano gubi svoje prepoznatljivo obiljeje, svoju bioraznolikost,
raznolikost gena, vrsta i ekosustava.
Elliot A. Norse i Larry B. Crowder
Utjecaj ovjekovih aktivnosti na Zemlju, preciznije na njenu biosferu, danas je toliki da bez imalo sumnje i ustruavanja moemo rei kako ivimo
na planetu ijim ekosustavima dominiraju ljudi.(1) esto se, a pogotovo na
naim otocima, koristi izraz netaknuta priroda, meutim, tuna je injenica da danas na cijeloj Zemlji zapravo ne postoje ekosustavi koji nisu pod
nekim oblikom ovjekovog utjecaja.
Propadanje i gubitak stanita te nestanak vrsta i smanjivanje genetske
varijabilnosti jedan su od vodeih izazova s kojima se ovjeanstvo danas suoava. Koliko god neki to izabrali ignorirati, na opstanak ovisi o
uslugama koje ekosustavi pruaju, a isti zrak, pitka voda i hrana su samo
one najosnovnije bez kojih ivot nije mogu. S druge strane istovremeno
se poveava broj ljudi, razvija tehnologija, pritisak na okoli raste dok industrija trai posljednje izvore iskoristivih prirodnih resursa kako bi se
nadoknadili oni ve osiromaeni i opustjeli.(2)
U tako postavljenim odnosima svjetska mora ne samo da nisu iznimka ve
su posebno ranjiva jer se esto tretiraju kao svojevrsni rezervoari neiscrpnih zaliha i odlagalita otpada neogranienih kapaciteta. Stoga ne udi
da desetljea znanstvenih istraivanja ukazuju na drastino osiromaenje
svjetskih oceana i mora.(2,3)
Danas vie nije upitno da more, ukljuujui estuarije, poluzatvorena mora,
obalne vode i otvorene oceane, velikom brzinom gubi bioraznolikost, ali
to je i mnogo stranije, pokazuje promjene u funkcioniranju ekosustava.
Tako promijenjeni ekosustavi prelaze u neke nove stabilne i nepovratne, za
nas nepovoljne sustave kojima dominiraju organizmi poput npr. meduza,
visoka mikrobna aktivnost i razliite anomalije morskog okolia.(1,2,4,5)
Rezultati toga imaju iroke socijalne, ekonomske i bioloke posljedice(6):
Ekonomski gubitci kroz nezaposlenost i smanjenu produktivnost
Drastino smanjenje broja jestivih morskih organizama
Izumiranje vrsta koje su potencijalni izvor novih lijekova

 Smanjena mogunost odgovora ekosustava na promjene, kako prirodne

tako i antropogene
Ubrzanje globalnih klimatskih promjena
Socijalna i politika nestabilnost
To su sve posljedice koje nadilaze nacionalne i regionalne granice, a
uspjeno se mogu rijeiti samo suradnjom na meunarodnom nivou i
unutar globalnih okvira.(7) Meutim, istovremeno treba imati na umu
da globalne inicijative ne mogu biti zamjena za lokalna nastojanja, nacionalno zakonodavstvo i regionalnu suradnju u zatiti mora. ovjek
jednostavno mora koristiti resurse i mogunosti koje nudi morski okoli
tako da istodobno titi ekoloke procese i sustave. To je jedini nain na
koji istovremeno titi i vlastiti opstanak. To je temelj odrivog razvoja i
moe se postii samo prihvaanjem odgovarajuih, odrivih i dugorono
uspjenih naina upravljanja.(2,8)
Takvo upravljanje svjetskim morima zahtijeva iroki, transdisciplinarni pristup koji spaja prirodne i drutvene znanosti sa potrebama korisnika mora i
procesom donoenja zakonske regulative. Drugim rijeima, upravljanje prirodnim resursima ne smije biti podreeno kratkoronim ekonomskim ciljevima
pojedinaca i grupacija ili politikoj koristi stranaka, ve treba biti temeljeno na
vrstoj znanstvenoj osnovi1 koja osigurava koritenje resursa mora bez da se
ugroava stabilnost ekosustava, a time i dugoroni interesi ovjeanstva.(9,10)

Cotylorhiza tuberculata

Piotr Stos

1 Pod znanstvena osnova mislimo na dominirajua stajalita znanstvene zajednice koja se

temelje na podacima i rezultatima znanstvenih studija i preporukama koje proizlaze iz istih.
Miljenje jednog znanstvenika nije nuno stav znanstvene zajednice.

Zatita Jadrana
Jadransko more, kao uostalom ni jedno drugo more, nije izolirani sustav
pa se pritisci koji djeluju na svjetska mora u veem ili manjem opsegu i
jaini pojavljuju i u Jadranu. S obzirom da je Jadran poluzatvoreno i plitko
more utoliko je povean rizik od ozbiljnih i trajnih posljedica koje imaju
intenzivne ljudske aktivnosti poput turizma, ribarstva, pomorskog prometa, marikulture, eksploatacije ugljikovodika, itd
Prema dokumentu MedTrends: Blue growth trends in the Adriatic sea(11) za veinu tih aktivnosti se oekuje znaajan rast kroz slijedeih 15 godina to e dovoditi do sve vee potranje za prostorom i resursima, sukobima meu razliitim
sektorima te potencijalnim manjim i veim utjecajima na morski okoli.
U takvoj situaciji nuno je usvojiti mjere za zatitu mora i obale te napraviti iru strategiju upravljanja morem i njegova iskoritavanja. tovie,
zatita i ouvanje svih prirodnih vrijednosti Republike Hrvatske i pravo
na zdrav okoli svih njenih graana zajameni su Ustavom, a zatitu mora
i morskog okolia pod jurisdikcijom RH odreuje cijeli niz meunarodnih
konvencija, nacionalnih zakona i podzakonskih akata te institucija nadlenih za njihovu provedbu.(8,12)
Meutim, esto smo svjedoci da su zakoni i propisi jedno, a njihova provedba sasvim druga kategorija. U Hrvatskoj tako, iako deklarativno svakako
postoji izraena svijest o nunosti zatite i ouvanja Jadranskog mora, provedba zakona koji reguliraju zatitu mora je esto neuinkovita. Razlozi za
to su zaista razliiti i nalaze se na svim razinama: od nedoreenih propisa,
nedostatka ljudskih i materijalnih kapaciteta za provedbu zakona, viih
gospodarskih interesa voenih pohlepom odreenih skupina ili pojedinaca
pa do nepovezanosti i neusuglaenosti dravnih tijela odgovornih za zatitu mora. Takva situacija nerijetko dovodi do prebacivanja odgovornosti
s jednog tijela na drugo to u konanici rezultira situacijama u kojoj nitko
nije ni za to odgovoran niti nadlean. To naravno ne vodi ka uinkovitoj
zatiti i ouvanju mora i obale.(13)
Istovremeno trebamo biti i iskreni pa uvidjeti da je unato nedostacima, Hrvatska zaista kroz posljednje desetljee i pol napravila prve korake prema
uspostavi sustava upravljanja morem koji integrira znanstvene spoznaje, zatitu bioraznolikosti te potrebe i vrijednosti ne samo korisnika Jadrana ve
svih hrvatskih graana. Sada je ispred nas veliki posao izgradnje uinkovitosti tog istog sustava. Temelj tome je poznavanje i razumijevanje problema,
odnosno prijetnji morskom okoliu te konteksta njihova nastanka i razvoja.
Jedino na taj nain moemo stvarati i odgovarajua rjeenja.(13)

10

Osnovna obiljeja Jadranskog mora

Oceani i mora prekrivaju 2/3 povrine Zemlje. Na Jadran sa svojih 138
595 km2 na toj globalnoj skali zaista se ini neznatan. Meutim, iako je
globalno gledajui malo, plitko i poluzatvoreno more, Jadran je za zemlje
koji ga okruuju u gospodarskom, tradicijskom i geostratekom smislu
kljuan resurs.

Satelitska snimka Jadranskog mora

www.google.com/earth

Geopolitika i demografija
Omeeno Balkanskim i Apeninskim poluotokom te duboko uvueno u
europsko kopno Jadransko more ima ukupnu duljinu obale od oko 8.300
km. Zapadna obala s duljinom od 1.300 km u potpunosti pripada Italiji
dok istonu obalu dijele Slovenija s kopnenom linijom od 46,6 km, Bosna
i Hercegovina sa svega 24 km obale, Crna Gora sa 199 km Albanija (ija se
jadranska obala nastavlja na obalu Jonskog mora) 362 km te Hrvatska ija
obala s otocima obuhvaa priblino 6000 km odnosno oko 75% ukupne
obale Jadrana.(14,15)
Na obalama Jadranskog mora ivi priblino 3,5 milijuna stanovnika od
ega vie od 50% populacije boravi na talijanskoj obali u 6 priobalnih
gradova (Trst, Venecija, Ravena, Rimini, Ancona i Bari). Neravnomjerna
rasporeenost stanovnitva karakterizira i istoni obalni pojas Jadrana,

11

gdje je od ukupno 1,3 milijuna stanovnika priblino 85% smjeteno u est

velikih gradskih sredita (Pula, Rijeka, Zadar, ibenik, Split i Dubrovnik).(16)
Italija kao gospodarski najrazvijenija zemlja jadranskog bazena ima najvei udio u pomorskom prometu regije. Njezine luke zaprimaju oko 75%
ukupnog brodskog tereta u Jadranskom moru. Iako je veina ribolovnih
podruja blie hrvatskom otonom arhipelagu Italija je i u tom aspektu
gospodarstva najvei korisnik Jadrana s ukupnim ulovom koji je priblino
tri puta vei od svih ostalih jadranskih drava zajedno.(13)

Ekologija
Jadransko more po svojim ekolokim karakteristikama i ivom svijetu
pripada cjelini Mediterana s kojim dijeli i svoje podrijetlo od mezozojskog
mora Tethys.2 Stoga se povijest Jadrana, promjene ekolokih prilika i ivog svijeta u glavnim crtama preklapaju s razvojnim etapama Mediterana,
ali u pojedinostima postoje posebna obiljeja Jadrana s obzirom na spomenute faktore. Iz tih razloga Jadran se razvio kao posebna biogeografska
podjedinica mediteranskog podruja.
Najvei dio ivog svijeta Jadranskog mora pripada obalnom podruju koje
se prua do 200 m dubine i zauzima najvei dio dna Jadrana. Raznolikost
stanita obalnog podruja posebno je velika u istonom dijelu Jadrana zbog
geomorfolokih znaajki obale koja je oblikovana u krkim vapnencima i
pripada dalmatinskom tipu obale. Tako su stanita u morem preplavljenom
kru (razina mora u Jadranu kroz zadnjih 21 tisuu godina narasla je izmeu 120 i 135 metara), kao to su anhihaline pilje, morske pilje, hladnomorske pilje s batijalnim elementima, vrulje, krki estuariji, morska jezera
i goli kr u podmorju, karakteristina za Hrvatsku. Dublja, batijalna stepenica, openito je u Mediteranu, zbog nestaice hrane i nepovoljnih uvjeta za
razvoj tipine dubinske faune, karakterizirana siromatvom vrsta u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu.(12,17)
Fauna morskog dna (bentoska fauna) Jadranskog mora podudara se najveim dijelom s mediteranskom faunom, ali sadri neke vlastite endeme.
Prema dostupnim podacima iz razih izvora u Jadranu je do sada zabiljeeno 2597 vrsta algi (od ega 152 endema), 5647 vrsta beskraljenjaka (od
ega je samo jedna vrsta zabiljeena kao endemska), 451 vrsta riba (od ega
je 6 endemskih), 3 vrste morskih kornjaa (glavata elva, zelena elva i sed2 Tethys more (numulitsko more) se kroz cijeli mezozoik i stariji dio tercijara (od prije 250 mil.
god do prije 60 mil. god.) protezalo uglavnom u istono zapadnom smjeru preko velikog dijela Zemlje. Povezivalo je vode sadanjeg Indika, Pacifika, Atlantika i Mediterana, dijelei tako
kontinente u sjevernu i junu grupu. To more bilo je izrazito tropskog karaktera, s tropskom
faunom i florom(17).

12

mopruga usminjaa) te 4 vrste sisavaca koji su tu stalno prisutni dok se niz

drugih vrsta povremeno pojavljuju poput sredozemne medvjedice i nekih
kitova. Rudolph Riedl u svom djelu Fauna i flora Jadrana iz 1970. navodi
kako bi konaan broj vrsta u Jadranu mogao biti izmeu 12 i 15 tisua.

Koraligen, vano stanite koje karakteriziraju crvene alge koje ugrauju kalcijev karbonat te stvaraju novu podlogu za rast drugih organizama.
Goran afarek

Morfoloke i fizikalno-kemijske karakteristike

Jadransko more dijeli se u tri geografske cjeline: sjeverni, srednji i juni. Juni dio ukljuuje Junojadransku kotlinu od Otrantskih vrata do
Palagrukog praga i zauzima oko 41% ukupne povrine Jadrana. Srednji
dio prostire se izmeu granice junog dijela i spojnice Ancona-Karlobag i
ukljuuje Jabuku kotlinu, a sjeverni dio obuhvaa plitki sjeverni Jadran.
Sa srednjom dubinom od 252 metra Jadran spada u plitka mora. Dubina se
od junog prema sjevernom Jadranu postupno smanjuje dok sjeverno od
Jabuke kotline nigdje ne prelazi 100 m. Najvea dubina srednjeg Jadrana
izmjerena je u Jabukoj kotlini i iznosi 273 m. Najvea dubina Jadrana,
1.233 m, izmjerena je u Junojadranskoj kotlini.(18)
Jadransko more odlikuje se visokom slanoom koja opada od juga prema sjeveru, a u povrinskom sloju iznosi prosjeno 38,30. To je neto
manje od slanosti povrinskog sloja u istonom Sredozemlju (39), a
neto vie od slanosti u zapadnom Sredozemnom moru (38). Slanost
jadranske vode rezultat je precipitacije, evaporacije i intenziteta ulaenja slanije istonomediteranske vode u Jadran.

13

sj

ev

er

Crna Gora

Hrvatska

Rijeka

Dubrovnik

Al
ba

Split

ni
ja

Zadar

ITALIJA
Dubine u Jadranskom moru

Jadran je umjereno toplo more u ijim najveim dubinama temperatura ne

pada ispod 10 do 12C.
S obzirom na gibanje vodenih masa, Jadransko more dijelimo na tri vodoravna sloja: povrinski, srednji i pridneni, koji imaju nezavisan sustav
strujanja, iako donekle utjeu jedan na drugi. Povrinski sloj see do priblino 40 m, srednji se prostire do 400 500 m dok se pridneni nalazi
izmeu srednjeg sloja i dna te u dubokom junom Jadranu obuhvaa najvei dio bazena. Strujanje vodenih masa u povrinskom sloju Jadranskog
mora kree se suprotno kretanju kazaljke sata (ulazi uz istonu, a izlazi
uz zapadnu obalu Jadrana. U srednjem sloju prevladava ulazno strujanje
tijekom cijele godine dok u pridnenom sloju prevladava izlazno strujanje
kao kompenzacija ulaenju vode u dva gornja sloja.(19) Prosjeno vrijeme
potrebno za izmjenu cjelokupne jadranske vode iznosi oko 3,5 godina.(20)

Produktivnost
Jadran u cjelini svrstavamo u nisko produktivna (oligotrofna) mora.
Gledano meutim regionalno, pojedini dijelovi Jadranskog mora, zbog
razliitih morfolokih i hidrografskih karakteristika, odlikuju se razliitom produktivnou. Tako je Jadran podijeljen u etiri produkcijske
zone. Gotovo itav juni i najvei dio srednjeg Jadrana, to ini vie od
polovice njegove povrine (preciznije 57%), je pod snanim utjecajem
istonog Sredozemnog su obiljeeni niskim sadrajem hranjivih soli, velikom prozirnou, velikom dubinom i niskom produktivnou.
Sjeverozapadni dio Jadrana, sjeverno od spojnice Ancona Dugi otok, koji
zauzima priblino 23% povrine Jadrana, obiljeen je vodom bogatom
hranjivim solima koje u more dospijevaju sjevernojadranskim rijekama,

14

vodom stalno nieg saliniteta, plitkoom i visokom produktivnou. To je

glavno podruje lova male plave ribe u Jadranu.
Priobalno i kanalsko podruje istonog Jadrana, koje prekriva oko 11%
njegove povrine, obiljeeno je snanim utjecajem kopna, ali i otvorenog
mora, dubinama uglavnom veim od 70 m, utjecajem morske vode iz Sredozemlja i srednje visokom produktivnou. To je podruje vrlo velike
ribolovne aktivnosti.
Mala i odvojena podruja unutar priobalne i kanalske zone, koja pokrivaju
priblino 1 2% povrine Jadrana (rijena ua, plitki priobalni zaljevi),
obiljeena su snanim utjecajem kopna i slatke vode te najveom produktivnou u Jadranu.(19)

Morsko dno i obala

injenica da se razina Jadrana 3 mijenjala vie puta tijekom njegove povijesti od znatnog je utjecaja na geomorfologiju njegova dna i obala. Tako
se i danas nastavlja, poevi od kraja pleistocena, polagano poniranje
istone obale koja je preteno kamenita i strma (svega 5% hrvatske obale
prekrivaju obalni muljevi, pijesci i ljunci), bogata otocima, nekadanjim
vrhuncima potopljenog dijela Dinarida, dok se zapadna obala, preteno
pokrivena pjeskovitim sedimentima (iroki pjeskoviti pojas obrubljuje
gotovo itavu zapadnu obalu Jadrana), slabije razvedena i plitka, polagano izdie iz mora.(21)
Osim u obalnom predjelu, kamenito dno nalazi se i oko otoka i otoia
otvorenog mora kao i na osamljenim brakovima, u vezi s reimom morskih struja. Tako u Jadranu nalazimo klasinu raspodjelu sedimenata,
osobito na istonoj obali: na obalno kamenito dno nastavljaju se razliiti
tipovi obalnih pjeskovito-ljuturnih (detrikih dna), zatim slijedi podruje obalnih muljevitih dna, pa pjeskovito-detrikih dna otvorenijeg
Jadrana, i konano, muljevita dna otvorenog Jadrana. Najvea podruja
otvorenog srednjeg i junog Jadrana pokrivaju muljeviti sedimenti, dok u
sjevernom Jadranu prevladavaju pjeskoviti i pjeskovito-detriki elementi
s veom ili manjom primjesom mulja. Osim otoia Brusnika i Jabuke,
koji su vulkanskog podrijetla, svi su ostali otoci i hridine sastavljeni od
sedimentnih stijena.(17)

3 Na vrhuncu zadnjeg ledenog doba, prije otprilike 18000 godina, razina Jadranskog mora
bila je stotinjak metara nia. Tada je morem bilo pokriveno samo podruje Jabuke kotline
u srednjem Jadranu (danas dubine do oko 275 m) i podruje Juno-jadranske kotline (danas
dubine od oko 1233 m; (12)).

15

Prijetnje Jadranskom moru

Kroz proteklih tridesetak godina sve je vei broj znanstvenika koji se bave
istraivanjem prijetnji morskom okoliu i procjenom njihova opsega pa
se u tom periodu i formira znanstvena grana biologije koja je usmjerena
na zatitu oceana i mora konzervacijska biologija mora. Upravo njihovi
zakljuci pokazuju da su, unato tome to se problemi ouvanja morskih
stanita i vrsta lokalno i regionalno razlikuju, glavne prijetnje morskom
okoliu uglavnom zajednike svim svjetskim morima.(13)
Meutim, iako u veoj mjeri meu znanstvenicima postoji konsenzus o
glavnim prijetnjama, ne postoji sasvim ujednaena lista istih. Neki ak
istiu da ne bi bilo pogreno tvrditi kako uz 190 zemalja svijeta postoji
190 razliitih prijetnji bioraznolikosti mora ili, uz takvo rezoniranje, ak
onoliko prijetnji koliko je ljudi na Zemlji (u trenutku pisanja Prirunika
to je 7.422.097.136). Isto tako liste prijetnji se esto razlikuju ne samo po
svom sadraju ve i po razini odnosno stupnju promatranja odreene prijetnje. Neki tako kao prijetnju navode oneienje kao zasebnu kategoriju
dok drugi tu kategoriju razrauju na preciznije izvore, poput izlijevanja
nafte, morskog otpada, oneienja s kopna i sl. Stoga je svakako bitno i
na kojoj razini analiziramo odreene prijetnje.
Za potrebe ovog Prirunika analizirali smo liste prijetnji iz est razliitih
i visoko relevantnih strunih izvora koje donosimo prateoj tablici. Iz njih
jasno proizlazi da je prelov, odnosno prekomjerno iskoritavanje morskih
vrsta, od veine strunjaka prepoznat kao najvea globalna prijetnja ouvanju morskih vrsta, a time ujedno i openito funkciji i strukturi morskih
ekosustava. To proizlazi iz injenice da se u slijedu povijesnih dogaaja prelov pojavljuje prije ostalih, a esto je i sam direktni ili indirektni uvjet za
pojavu drugih ugroza poput eutrofikacije, mikrobiolokih oneienja ili
uvoenja invazivnih vrsta.(4) Uz prelov u skupinu glavnih prijetnji moemo
ubrojiti degradaciju i unitavanje stanita, oneienje (iz svih izvora), invazivne vrste te klimatske promjene. Meutim, svakako je bitno imati na
umu da je jedan imbenik malo kada sam uzrok propadanja morskog okolia. Naprotiv, najee se radi o sinergijskom efektu niza imbenika iji je
utjecaj vei od samog zbroja pojedinanih prijetnji i poremeaja.(2)

16

Takoer je bitno razluiti same prijetnje od uzroka koji dovode do njihova razvijanja. Takve uzroke znanstvenici Norse i Crowder nazivaju
jo i ultimativnim prijetnjama te ih prepoznaju kao:
1. Prenaseljenost obalnih podruja
2. Pretjeranu potronju prirodnih dobara
3. Nedovoljno razumijevanje funkcioniranja morskog okolia
4. Podcjenjivanje vrijednosti morskog okolia
5. Neadekvatan institucionalni okvir zatite mora.
U kontekstu svega navedenog analiziramo i prijetnje Jadranskom moru.
Popisi glavnih prijetnji moru iz est razliitih izvora:
Antunes i Santos(3)

Van Dyke(22)

Prelov

Prelov

Oneienje s kopna

Izravno unitavanje morskih stanita

Odlaganje otpada u more

Indirektna degradacija morskih stanita iz

kopnenih izvora ukljuujui eutrofikaciju
i oneienje (radioaktivni otpad, teki
metali, naftni derivati)

Izlijevanje nafte
Unitavanje obalnih ekosustava
Klimatske promjene

Degradacija obalnih podruja (erozija,

urbanizacija, unitavanje stanita)
Invazivne vrste

Norse i Crowder(2)

Leonard i sur.(9)

Prelov

Prelov

Fizike promjene stanita

Eutrofikacija

Oneienje svih tipova

Klimatske promjene

Invazivne vrste

Invazivne vrste

Klimatske promjene

Urbanizacija obalnog pojasa

Incidenti koji rezultiraju oneienjem

IUCN(23)

CBD(23)

Prelov

Prelov, destruktivni ribolov, krivolov,

neprijavljeni i neregulirani ribolov

Sluajni ulov
Klimatske promjene
Invazivne vrste
Obalni razvoj

Oneienje s kopna i eutrofikacija

Fizike promjene stanita
Invazije egzotinih vrsta
Globalne klimatske promjene

17

prelov
Vjerujem da su izvori bakalara, lokardi i vjerojatno svih populacija ribarstveno
znaajnih vrsta nepresuni, odnosno da ne moemo napraviti nita to bi znaajnije utjecalo na njihovu brojnost. Thomas Huxley, britanski biolog 1883.
Iz dananje perspektive, kada je treina svjetskog ribljeg fonda prelovljenja, a treina je na rubu prelova, naivno zvue izjave znanstvenika 19.
stoljea o utjecaju ovjeka na brojnost populacije morskih organizama.
Meutim, iako je ve tada bio istrijebljen cijeli niz velikih morskih sisavaca, ime su ljudi demonstrirali vlastite kapacitete za negativan utjecaj
na iskoritavane vrste, sigurno je bilo teko zamisliti razmjere ulova koji
e se odvijati stotinjak godina poslije. Samo od 1950. do poetka ovog
stoljea svjetski se ulov poveao 5 puta i preao 100 milijuna tona godinje! Uz lov koji premauje proizvodne kapacitete mora ne treba zaboraviti
ni negativan uinak ribolova na vrste koje nisu ciljane ulovom i koje se
uglavnom mrtve bacaju natrag u more te ribolovnih alata koji se povlae
po morskom dnu na pridnene zajednice.
prelov, u ribolovnom smislu, definiramo kao eksploatacijsko premaivanje produktivnog kapaciteta mora.
Stoga danas vie nije upitno, ako je ikada i bilo, da ribolov ima vie utjecaja
na bioraznolikost mora nego bilo koja druga ljudska aktivnost. Tako danas
moemo zakljuiti kako ovjek, kao dominantni morski predator, doslovno
prodire morske organizme do izumiranja.(2,24)
Uzroci takvog stanja lee u ogromnom porastu ljudske populacije (potranje), tehnolokom napretku (razvoj brodova i ribolovnih alata) te
uspostavi globalnog trita koje osigurava plasman ulova. Naravno, cijeli
proces posljedica je elje za to veim profitom na tetu ekosustava koji,
suprotno opem uvjerenju, nije neiscrpan.
direktne posljedice nekontroliranog izlova kako
navode znanstvenici(25) manifestiraju se kao:
1. smanjenje gustoe velikih predatora i openito vrsta na viim
trofikim razinama
2. smanjenje raznolikosti i gustoe vrsta s velikom biomasom
3. smanjenje raznolikosti i gustoe vrsta koje izgrauju stanita
4. poveanje gustoe oportunistikih i neupotrebljivih vrsta
5. poremeaji biogeokemijskih ciklusa

18

Naalost, ni pria s Jadranom nije puno drugaija. Ukupni ulov u Jadranu

sruio se u osamdesetima zbog prelova prvenstveno srdele i inuna i od tada
uglavnom stagnira iako se poveao broj ribara i brodova. To konkretno znai da je za isti ulov potreban puno vei ribolovni napor, a niz znanstvenih
istraivanja pokazuje drastine negativne promjene u ulovu koje su rezultat
prekomjerna i neselektivna iskoritavanja biozaliha.(26,27) Tako su u posljednjih deset do dvadeset godina prelovljene sve ciljane vrste, odnosno one koje
su ekonomski isplative, poput npr. karpine, arga ili velikih rakova.

1950.

2010.

Ribarstvo nekad i sad

Goran Radoevi

Problema je mnogo, od fizikih do sociolokih: Nedostatak politike volje

za uspostavu odrivog ribolova, manjak strunih i materijalnih kapaciteta
za upravljanje ribljim fondom, manjak volje i kapaciteta (ljudstva i opreme/
brodova) za primjenu postojeih propisa, nadmo talijanske flote, rekreativni ribolovci koji prodaju ulov (to je protuzakonito) i rue cijenu ribe
pa postaju nelojalna konkurencija gospodarskim ribarima, nepovjerenje
meu ribarima, institucijama i znanstvenicima, uvjerenje dijela ribara da
ribe ne manjka ili, jo gore, da je ribe manje, ali da to nije uzrokovano ribolovom. Problem je i nepostojanje planova upravljanja ribljim fondom kao i
informacija (npr. karte stanita) na kojima bi se ti planovi temeljili.

19

S obzirom na sve navedeno, nije ni udno da znanstvenici opisuju evoluciju

ekoloke povijesti Jadrana iz normalne, s velikom ribarskom proizvodnjom,
u iscrpljenu proizvodnju, kojoj prijete cvjetanja mora, eksplozije populacija
meduza, visoka mikrobna aktivnost i razliite anomalije morskog okolia.
Stoga nije pretjerano rei kako je nerazumno iskoritavanje obnovljivih
biozaliha dovelo do ekolokog osiromaenja Jadranskog mora u svim njegovim komponentama.(28)
Nuno je istaknuti da nije rjeenje obustava ribarenja jer za to opravdani
razlog ne postoji. Meutim, uvjet mora biti da se resursi koriste ciljano,
efikasno i odrivo, a ne nekontrolirano i rasipno. Stvarnost je zapravo vrlo
jednostavna i u njoj lei poruka i ribarima i odgovornoj vlasti: ekosustavi
imaju ogranien kapacitet proizvodnje koji diktiraju biofiziki principi i nikakva elja za vie ribe niti bilo kakav politiki pritisak ne mogu proizvesti
ni jedan kilogram ribe vie od toga.

degradacija i unitavanje obalnih i morskih

stanita
U vremenu kada vie od 60% stanovnika Zemlje ivi u pojasu unutar 100
km od obale (10% povrine kopna) jasno je da se ekonomski i demografski pritisci koje civilizacija stvara prema okoliu najvie istiu u obalnom
podruju. Urbanizacija, industrijalizacija, promet, turizam i rekreacija,
ribolov i brojne druge ljudske aktivnosti unutar tog najatraktivnijeg podruja naeg planeta uzrokuju drastine promjene krajobraza i bioraznolikosti. S jedne strane imamo modifikaciju obalnog pojasa izgradnjom i
nasipavanjem, djelatnostima koje trajno unitavaju priobalne zajednice,
kljune sudionike u hranidbenim lancima morskih ekosustava, dok je s
druge strane i globalnog gledita jo vei problem unitavanje pridnenih
stanita povlanim ribolovnim alatima.(1)
Takvi alati sastruu, samelju i preoru morsko dno pretvarajui stanita od
kojih je nekima za nastanak trebalo i nekoliko desetaka tisua godina u pijesak i mulj. Rezultat takve prakse, koja se moe usporediti s iskrivanjem
uma, su velike redukcije u kompleksnosti stanita i ogromna promjena u
bentoskim zajednicama. Budui da se to, za razliku od kopnenih ekosustava, dogaa izvan pogleda i percepcije javnosti, vrlo je vjerojatno da je ve
dolo do brojnog izumiranja vrsta koje nismo ni poznavali.(29)
Unato tome to u Hrvatskoj ne postoje sreeni kvalitetni podaci i pokazatelji o koritenju ili planiranoj namjeni obalnog podruja i mora, osobito
u pojasu uzdu morskih kopnenih i otonih obala, naznake upuuju kako
stanje u Jadranu nije nita drugaije od onoga u ostalom svijetu. Obalni
pojas istonog dijela Jadrana doivljava opi trend urbanizacije, koji se ve-

20

likim dijelom oituje u turistikoj izgradnji (hoteli, apartmani, kue za odmor, marine,) i uzurpaciji pomorskoga dobra (nasipavanje obale i plaa,
izgradnja tzv. pera, lukobrana i sl. graevina). To je posljedica nepostojanja odgovarajuih prostornih planova, spekulativne bespravne izgradnje,
neodgovarajue institucionalne strukture i instrumenata za provedbu
planova te nepostojanja politike volje za poboljanjem stanja.
Takve modifikacije obale uzrokuju unitavanje vanih priobalnih stanita
poput naselja morske cvjetnice posidonije (Posidonia oceanica) i zajednice
fotofilnih algi. Vanost tih naselja nije samo u njihovoj visokoj produktivnosti (to je najproduktivniji pridneni pojas u moru) ve i u tome to se
mnogi morski organizmi u njima razmnoavaju, hrane i nalaze zaklon.
Prema analizama, do 1960. godine bilo je urbanizirano (izgraeno ili ureeno) 120 150 km morske obale. Od tada traje svakovrsna gradnja, pa su
se do 2000. godine gradovi, naselja i ostali urbanizirani prostori uz obalu
u Hrvatskoj proirili na 837 km morske obale, to je gotovo 15 % njezine
ukupne duljine i pet puta vie obale nego to su sve prethodne generacije zauzele kroz vie stoljea. Prema podacima strunih podloga proizlazi
da se planira izgraenim strukturama zauzeti ukupno 1553 km odnosno
26.62% obalne linije. Uz hridinastu obalu takvim su zahvatima najugroenije pjeskovite i ljunkovite plae koje ine samo 5.4% hrvatske obale,
zatim obalna stanita koja formiraju estuarije i lagune te krka morska
jezera koja predstavljaju rijetki fenomen nae obale.(12,30)

Nasipavanje obale sve je uestaliji oblik unitavanja obale i obalnih stanita

Udruga Sunce

21

Utjecaj ribarstva na ekosustave u smislu fizike tete koje nanosi stanitu

i utjecaj na zajednice morskog dna nije do sada sustavno istraivan u hrvatskom moru. Meutim, oekivati je da on postoji i to prvenstveno kod
odreenih aktivnih ribolovnih alata (priobalne mree potegae, rampon,
koa i sl.). Fizike su tete izraenije kod povlanih ribolovnih alata koji
se koriste u priobalnom ribolovu unutar infralitoralnog podruja (livade
morskih cvjetnica, zajednice fotofilnih algi), nego kod pridnene povlane
mree koe kojom se eksploatacija obavlja u dubljim dijelovima mora na
kojima je sediment muljevit ili pjeskovit.(31)
Izraen negativan utjecaj na vana priobalna stanita (morske cvjetnice i
koraligen) ima i sidrenje, najee u okviru nautikog turizma. Sidrenjem
i povlaenjem lanaca po osjetljivim stanitima dolazi do njihovog oteivanja, smanjivanja povrine te u najgorem sluaju nestajanja. Da bi se to
izbjeglo na mjestima gdje se nautiari intenzivno sidre nuno je postavili
plutae za privez te educirati nautiare o nainima sidrenja koji smanjuju
negativan utjecaj na vana morska stanita.

Sidrenjem u livadama morske cvjetnice unitava se jedno od najvanijih i najproduktivnijih stanita Jadrana.

22

Toni Font

oneienje
Oneienje mora zapravo nije jedna prijetnja nego se radi o cijelom nizu
razliitih prijetnji. Naime, oneienje obuhvaa iroki raspon pojava i
tvari, od razliitih toksinih spojeva, prekomjernog unosa hranjivih soli,
unosa bakterija i virusa, razliitih vrstih materijala poput plastinih boca
ili odbaene ribolovne opreme, pa ak i buke razliitih frekvencija i amplituda. Posljedice oneienja su takoer znaajno razliite, od lokaliziranih
i kratkotrajnih do globalnih i dugotrajnih, a oituju se smanjenjem kakvoe
mora, oboljenjem i poveanom smrtnou morskih ivotinja, promjenama
u strukturi i dinamici morskih zajednica, degradacijom i gubitkom stanita, a s ljudskog aspekta smanjenjem atraktivnosti zemljita i turistikog
potencijala, smanjenjem potencijala mogue proizvodnje hrane (marikultura i ribarstvo) te na kraju rizikom od oboljenja ovjeka.(4,32)
to se Jadrana tie najvee optereenje antropogenim i prirodnim unosom
tvari u Jadranu dogaa se na rijenim uima, dok su priobalni gradovi
glavni izvor lokalnog oneienja. S talijanske strane to su rijeke Po i Adige te gradovi Trst, Venecija, Ravena, Rimini, Ancona i Bari, a na istonoj
obali gradovi Pula, Rijeka, Zadar, ibenik, Split, Dubrovnik te podruje
Bakarskog zaljeva.(16)
Potencijalno vei utjecaj na morski ekosustav mogu imati i brodovi na krunim putovanjima. Iako prema Izvjeu o stanju okolia u RH broj kruzera
ne uzrokuje bitno optereenje okolia, njihov stalni rast i rast broja putnika
upuuje kako bi u budunosti mogli znatnije doprinositi oneienju mora,
to je ve zabiljeeno u nekim drugim dijelovima svijeta.
utjecaj kruzera
prema procjenama, brod sa 3000 putnika na jednotjednom krstarenju proizvede oko 4600 m3 otpadnih voda,
140 m3 kaljune vode, vie od 8 tona krutog otpada,
nekoliko tisua kubnih metara balastnih voda koje
mogu sadravati invazivne vrste, te toksini otpad iz
fotografskih laboratorija.(33)
Prema nacionalnom planu djelovanja za okoli kljuni problemi hrvatskog
dijela Jadrana, su izmeu ostalog: oneienje mora s kopna, prekogranino
oneienje mora, oneienje mora s brodova, tretiranje i isputanje otpadnih voda na neprikladan nain, neodgovarajui sustav zbrinjavanja krutog
otpada, nepostojanje nadzora nad isputanjem oneienja u rijeke, a time
i u more, te nepostojanje cjelovitog morskog katastra kao evidencije koja
bi sadravala podatke o objektima u moru, na morskom dnu i podmorju.

23

Problem zagaenja, meutim, openito nije snano izraen u priobalnom

podruju Republike Hrvatske uz izuzetke ve navedenih vruih toaka.
Za potrebe ovog prirunika analizirat emo glavne tipove i izvore oneienja to ukljuuju: eutrofikaciju, naftu i opasne tvari, morski otpad,
balastne vode, marikulturu i podvodnu buku.
Eutrofikacija
Pojava eutrofikacije (obogaivanje vodenih sustava hranjivim solima to
negativno utjee na ekosustav) rezultat je poveanog dotoka hranjivih soli,
duika i fosfora, u vodeni ekosustav i to najee iz antropogenih izvora. Direktna posljedica je poveanje primarne produkcije algi, prvenstveno fitoplanktona, to se moe oitovati njihovim naglim rastom. Takav rast svima
nam je poznat kao pojava cvjetanje mora. Velika koliina biljnog materijala
nastala cvjetanjem u startu blokira svjetlost pridnenim zajednicama, a svojim tonjenjem i raspadanjem izaziva hipoksiju i anoksiju u donjim slojevima
vode. Rezultat su negativne promjene u ekosustavu te poveani mortalitet
morskih organizama, posebice ako je rije o cvjetanju toksinih vrsta.

Posljedica cvjetanja mora u luici(91)

Fonda Umani

Problem eutrofikacije, osim u vruim tokama uz obalna naselja, u Jadranu je najvie vezan uz njegov sjeverni dio zbog velikog donosa materijala
tamonjih rijeka, prvenstveno rijeke Po. Od devedesetih godina stanje se
poboljava zbog postavljanja odgovarajuih sustava za tretiranje otpadnih
voda, ali unato poboljanju, cvjetanje fitoplanktona jo uvijek je stalna
pojava u sjevernom Jadranu.(34)

24

Na teritoriju hrvatskog dijela sjevernog Jadrana ukupno stanje moe se

ocijeniti vrlo dobrim ili na granici vrlo dobrog. U srednjem i junom Jadranu prema pokazateljima iz 2014. godine stanje je u najveoj mjeri dobro
uz iznimku ibenskog zaljeva gdje otpadne vode okolnih naselja i dijelova
grada ibenika koji jo uvijek nisu ukljueni u sustav javne odvodnje i dalje
dospijevaju u estuarij rijeke Krke, odnosno u ibenski zaljev.
Ukupno gledajui na cijeloj istonoj obali Jadrana uoava se trend poboljanja stanja zahvaljujui ugradnji proiivaa otpadnih voda i gaenju
industrijskih postrojenja.(31)
Nafta i opasne tvari
Pod opasnim tvarima u morskom okoliu podrazumijevamo tvari koje
su toksine, postojane i podlone nakupljanju u ivim organizmima
(bioakumulaciji). Njihovi uinci, kako ekoloki tako i zdravstveni, vrlo
su sloeni, a ukljuuju uroene nedostatke kod novoroenadi, tumore,
oteenja ivanog, reproduktivnog i imunolokog sustava, promjene ponaanja kao i nepovoljne uinke na razliite dijelove ekosustava. U sluaju nafte ukljuuju i fizika oteenja stanita i guenje organizama.
Takve tvari u more dospijevaju iz razliitih izvora poput otpadnih industrijskih voda, postrojenja za proiavanje otpadnih voda, odlagalita
otpada, skladinih tankova, tijekom izgaranja fosilnih goriva, ispusta
nafte s brodova ili naftnih platforma, potopljenih brodova i zrakoplova,
potopljenih minsko eksplozivnih sredstava i drugog streljiva, rijekama
koje donose pesticide sa poljoprivrednih povrina i antiobratajnih boja
na brodovima.(35,36)
Ve smo istaknuli da je prelov morskih organizama najvei aktualni globalni problem mora, ali nafta, odnosno havarije koje rezultiraju izlijevanjem nafte, definitivno predstavljaju najveu latentnu prijetnju
morskom okoliu. Ta je prijetnja jo vie izraena u zatvorenim morima
poput Jadranskog, a posebno kada imamo u vidu da se 25% ukupnog
svjetskog transporta nafte odvija kroz Sredozemlje te uzmemo u obzir
gusti pomorski promet prema sjevernojadranskim lukama i planove za
eksploataciju nafte Jadranu.(8,37)
Naravno da tako velika havarija ne bi prola nezabiljeeno, ali ono to nas
takoer moe zabrinjavati je veliki broj malih incidenata koji se po svemu
sudei redovito dogaaju i prolaze bez sankcija. Tako je prema bazi podataka Regionalnog centra REMPEC na Malti u periodu izmeu 1980. i 2006.
godine u Jadranu zabiljeeno 38 nesrea manjih razmjera od kojih se 7 dogodilo u hrvatskim vodama. Javnosti je meutim manje poznato da glavni
uzrok naftnog zagaenja svjetskih mora, pa tako i Jadrana, nisu nesree

25

nego namjerna ilegalna izlijevanja ulja sa brodova pri rutinskim brodskim

operacijama.(8,38) Na temelju analize satelitskih snimaka to ih je provela Europska komisija dobiveni su podaci prema kojima je od 1999. do 2003. u Jadranu zabiljeeno gotovo 1000 izlijeva nafte (oko 250 godinje) s brodova.

visok stupanj

nizak stupanj
bez podataka
Relativna gustoa izljevanja nafte s brodova u Sredozemnom moru tijekom perioda 1999. 2004.(92)

Ferraro i sur.

Samo u ljeto 2004. godine, kada je provedena fokusirana akcija za Jadran,

ustanovljeno je oko 80 izlijevanja. Jo je zanimljivija procjena povrine
izlivenog ulja u Jadranu. Za 2001. godinu ona iznosi 1228 km2, to je tri
puta vie od povrine otoka Cresa!(8) Prema dokumentu More, priobalje, ribarstvo i marikultura(39) oneienju naftom doprinose i ilegalna isputanja
nafte s naftnih platformi i obalnih rafinerija.
Prilikom izljeva viskoznost nafte uzrokuje oneienje i guenje organizama (posebno pri izlijevanju sirove nafte) u povrinskom sloju mora, dok
kemijski spojevi iz nafte dodatno mogu imati akutne toksine ili dugotrajne akumulativne uinke. Osim po ekosustav, sasvim je jasno kako su
velike i gospodarske posljedice za ovjeka zbog utjecaja izljeva na turizam,
marikulturu i ribarstvo.(13,37)
Osim nafte postoji cijeli niz drugih opasnih spojeva koji ak desetljeima traju u okoliu prije nego se razgrade. Najvaniji su klorirani ugljikovodini pesticidi (DDT, dieldrin, heptaklor, klordan, lindan) i klorirani
ugljikovodici koji se koriste u industriji (PCB, dioksini i furani), a najznaajniji su izvor mutagenih tvari za morski okoli, te na koncu teki
metali i radioaktivne tvari. Kad govorimo o ovim spojevima treba istaknuti fenomen biomagnifikacije, odnosno porasta koncentracije spojeva
u tkivima organizama prilikom njihova prolaska kroz hranidbeni lanac.
To konkretno znai da vrste na vrhu hranidbenih mrea, poput npr. tune
imaju u organizmu najvee koncentracije ovih spojeva.(35,40)

26

Najpoznatiji lan obitelji ovih spojeva je DDT (diklor-difenil-trikloretan)

koji je izrazito toksian za cijeli niz morskih organizama. Tako kod lankonoaca, riba i ptica izaziva reproduktivne, razvojne, kardiovaskularne i neuroloke promjene. Drugi, izrazito problematian klorirani ugljikovodik,
koji takoer pokazuje biomagnifikacijska svojstva je PCB (poliklorirani
bifenil). Iznimno je toksian, izaziva tumor, oteenja ivanog i reproduktivnog sustava te oteenja ploda.(35) Koncentracije ovih spojeva u organizmima tijekom 1980-ih i 1990-ih bile su uglavnom jednako rasporeene
du jadranskih obala uz izuzetak akvatorija u neposrednoj blizini rijeke
Po, gdje je koncentracija bila vea nego u otvorenim vodama Mediterana,(41)
ali na istonoj obali Jadrana zabiljeene koncentracije nikad nisu prelazile
zakonske vrijednosti. Najvei udjeli PCB-a zabiljeeni su u blizini gradskih
i lukih sredita, marina i lukih postrojenja. to se tie drugih spojeva
koncentracije pesticida su u skladu s nacionalnim propisima (HCB, aldrin,
dieldrin). Meutim, prisutnost svih navedenih spojeva u moru dugo nakon
zabrane njihova koritenja upuuje na njihovu postojanost u okoliu odakle ispiranjem dospijevaju u more.(31)
Slijedea skupina opasnih tvari su teki metali koji su toksini za sve oblike
ivota, teko se eliminiraju iz sustava, a kod ljudi izazivaju oteenja ivanog sustava, bubrega, jetre te oteenja ploda. U Jadran su znaajnije
uneseni nakon 1970. putem neproienih industrijskih i komunalnih otpadnih voda, prometom, premazivanjem plovila sredstvom protiv obrataja
na brodovima, poljoprivrede, dok je dio unosa posljedica geolokoga sastava
i prirodnoga ispiranja. Ipak, istraivanja pokazuju da hrvatska obala nije
znaajno oneiena tim elementima.(31)

Nafta na morskoj povrini, skupa cij ena fosilnih goriva

Greenpeace

27

Posljednja skupina opasnih spojeva koji su danas prijetnja morskom

okoliu su radioaktivne tvari. One oneiuju morski okoli jo od prvih
nuklearnih pokusa s poetka 1940-ih, a ekspozicija odreenim tipovima
radijacije potencijalno je smrtonosna za sve oblike ivota.(35) Do sada su u
Jadranu praene, i to od 1963. godine, samo koncentracije radioizotopa
90Sr (stroncij) i 137Cs (cezij) koje smatramo glavnom potencijalnom prijetnjom organizmima. Ti podaci pokazuju neprestano opadanje navedenih izotopa, uz iznimku 137Cs koji je pokazao jedan skok u koncentraciji
nakon ernobilske katastrofe.(42) Treba spomenuti i potencijalno radioaktivni otpad na hrvatskoj strani Jadrana koji potjee od ljake termoelektrane
Plomin, te odlagalita ljake i pepela u Katelanskom zaljevu.(43)
U kontekstu opasnih tvari svakako je nuno istaknuti i oneienja podvodnog okolia minsko eksplozivnim koji mogu biti ekstremno toksini
za morske organizme. Zabrinutost svakako izaziva injenica da je Jadran
najzagaeniji prostor Mediterana u pogledu odbaenih minsko eksplozivnih sredstava. Prema podacima koje je objavio UNEP(44) u Jadranu postoji
ukupno 26 poznatih odlagalita minsko eksplozivnih sredstava od ega je
8 u sjevernom, 5 u sredinjem, a ak 13 u junom dijelu Jadrana.
Morski otpad
Morski otpad, a posebno onaj plastini, postao je tijekom zadnjeg desetljea jedan od najozbiljnijih globalnih prijetnji morskom okoliu. Radi se
o okolinom, sigurnosnom, ekonomskom i zdravstvenom problemu koji
je rezultat loeg gospodarenja otpadom na kopnu. Prema istraivanjima
vie od 85% morskog otpada dolazi sa kopna (vjetrom, rijekama, izravnim
odlaganjem otpada u more) dok samo manji dio dospijeva u more sa brodova ili tijekom aktivnosti koji se odvijaju na moru (npr. marikultura).(45)
Poseban problem predstavljaju i mikroskopske estice plastike, tzv. mikroplastika, koja nastaje raspadanjem plastike pod utjecajem sunca i mora.
One na sebe, djelujui kao svojevrsni magneti, veu vee koliine toksinih
tvari iz okolnog mora. Kada ih progutaju morski organizmi toksine tvari
ulaze u hranidbeni lanac na ijem se kraju esto nalazi ovjek.
Samo letimian pogled na jadranske plae ukazuje nam da problem postoji i kod nas. Naalost, jo uvijek nemamo konkretne podatke o tome
koliko otpada ima, iz kojih izvora dolazi, koje obale najvie pogaa, koliko
ga ima na obali, koliko na morskoj povrini, koliko na morskom dnu, kolika je koliina mikroskopskih sintetikih estica u Jadranu, koliko su se
te estice ugradile u hranidbene lance i koji je ukupni utjecaj na jadranske
ekosustave. Prikupljane tih podataka i njihova analiza biti e prvi korak
prema rjeenju ovog problema u Jadranu.

28

Preliminarni rezultati, koje je Udruga Sunce prikupila kroz projekt DeFishGear - Sustav gospodarenja naputenom ribolovnom opremom u Jadranskoj
regiji, ukazuju da su akumulaciji morskog otpada u Hrvatskom dijelu Jadrana najvie izloeni vanjski otoci june i srednje Dalmacije te da vie od
94% otpada ine umjetni polimerni materijali, odnosno plastika i stiropor.
Rjeenje ovog problema ne lei na moru ve na kopnu i samo odgovornim
gospodarenjem otpadom na kopnu rijeit emo i problem morskog otpada.

Morski otpad nasukan na plai Zaglav, otok Vis

Mosor Prvan

Balastne vode
Vodeni balast, koji se uzima na mjestima iskrcaja (a isputa na mjestu
ukrcaja) tereta kako bi se poboljala stabilnost i kontrola nagiba praznog
broda, s obzirom na koliinu i opseg pomorskog prometa u svijetu jedan
je od najopasnijih oneiivaa dananjice.(46) Godinje se tako prenese izmeu 10 i 12 milijardi tona balastne vode, a u njima izmeu 7 i 7,5 tisua
vrsta (ukljuujui i patogene mikroorganizme) te razliite toksine spojeve i druge oneiivae. Meutim, budui da se brod u pravilu balastira
razmjerno istom vodom, to i manji postotak zagaenja kemikalijama
dolazi iz balastnih voda, pa je osnovni problem uloga balasta kao glavnog
vektora prijenosa invazivnih vrsta.(33,47,48)
Prema raspoloivim podacima tijekom 2008. u hrvatskom je teritorijalnom moru isputeno gotovo 2,5 milijuna tona balastnih voda, a najvie u
podruju rijeke i pulske luke. U slovenskim je vodama tijekom 2006. godine isputeno gotovo milijun tona balasta, a samo u sjevernim talijanskim
lukama vie od 4,5 milijuna tona. Treba istaknuti da je 86% balastnih voda

29

isputenih tijekom 2008. u hrvatskom moru jadranskog porijekla, dok njih

11% dolazi iz Sredozemnog mora, a 3% iz ostatka svijeta.(49,50)
Budui da Hrvatska nema program praenja balastnih voda, ne moemo
sa sigurnou znati postoje li invazivne vrste koje su balastom dospjele u
Jadran. iako postoji pretpostavka za nekoliko fitoplanktonskih vrsta.(31,51)
Marikultura
Marikultura, odnosno uzgoj organizama u moru, iako ne utjee na okoli
samo putem oneienja, zapravo se generalno moe tumaiti kao jo samo
jedan izvor eutrofikacije. Meutim posebno je istiemo zbog rastueg gospodarskog znaaja i ukupnog trenda rasta marikulturne proizvodnje.
Pod negativne utjecaje marikulture na okoli (osobito u sluaju loe postavljenih kaveza) moemo podvesti: lokalno poveanje koncentracije
organske tvari to dovodi do eutrofikacije, unoenje bolesti, uvoenje
alohtonih organizama, zasjenjivanje i fiziko oteivanje stanita sidrima
kaveza, izmjena genetskih obiljeja prirodnih populacija uzrokovana bjeanjem uzgajanih organizama i njihova krianja s prirodnim jedinkama,
vizualno oneienje i nepoeljni mirisi, mijenjanje sastava zajednica radi
prikupljanja mlai i odraslih jedinki za uzgoj, poveani pritisak na ribarstvo (hrana za ivotinje u tovu) te mogui utjecaj antibiotika i drugih lijekova rabljenih u uzgoju na ekosustav.(31,55)
S obzirom na vanost marikulture kao gospodarske grane u proizvodnji
hrane kao i znaaja za hrvatsku ekonomiju treba naglasiti da iako u naelu
negativan, utjecaj marikulture je uglavnom lokalne prirode.
Podvodna buka
Daleko od svijeta tiine i spokoja kakvim ga se esto zamilja, priobalni pojas mora danas sve vie nalikuje kakvom koncertnom okruenju, osobito
u gusto naseljenim obalnim podrujima i du vanijih pomorskih puteva.
Pojedini zvukovi potjeu, dakako, iz prirodnih izvora, ali ih je sve vie antropogenog podrijetla. Glavni je izvor takvih zvukova pomorski promet, ali
znaajnog udjela imaju i drugi izvori poput ribarskih, vojnih pa i znanstvenih sonara te raznih podvodnih operacija kao to je izvlaenje nafte i plina
(akustino sondiranje u potrazi za leitima nafte posebno je problematino i uzrokuje smrtnost morskih organizama). ak bi i klimatske promjene
mogle doprinijeti poveanju ukupne buke u moru budui da zvuk putuje
bre u toplijoj vodi, a otapanje leda otvorit e i nove pomorske putove.
S druge strane, mnoge morske vrste, ukljuujui sisavce, kornjae i ribu,
oslanjaju se na sluh u cijelom nizu svojih aktivnosti. Koriste ga za komu-

30

nikaciju, navigaciju, lov i izbjegavanje predatora. Osim to ih ometa u navedenim aktivnostima, zvuk visokog intenziteta moe im izazvati bol i
oteenja tkiva i organa, unutarnje krvarenje i smrt. Zvukovi niskog intenziteta mogu im poremetiti ponaanje, izazvati oteenje sluha i stres,
dok jaki i nagli pulsevi zvuka poput podvodnih eksplozija mogu otetiti i
unititi plankton ukljuujui i liinke riba. To u konanici utjee na razvoj,
razmnoavanje i imunitet jedinki, kao i na stanje populacija cijelog niza
morskih organizama.(33,56)
S obzirom na veliki promet rekreacijskih plovila (220.459 samo u teritorijalnom moru RH tijekom 2015) i transportnih brodova (tijekom 2015.
u hrvatske luke prispjelo je 258.670 brodova).(57) Ovaj oblik oneienja
podvodnog okolia posve sigurno utjee na lokalnu faunu. Nemogue je,
meutim, dati ukupnu sliku oneienja podvodnom bukom u Jadranu,
jer o tome nema dovoljno relevantnih podataka. Postojei podaci odnose
se na podruje sjevernog Jadrana. Tako imamo podatke o utjecaju antropogene buke na prostornu distribuciju lokalne populacije dobrih dupina
(Tursiops truncatus) u Loinjsko-creskom arhipelagu gdje je ustanovljeno
da dupini izbjegavaju podruja s najveim prometom brodova, a posebno rutu Mali Loinj Rab.(58) Drugo istraivanje pokazalo je kako buka
motorne jahte znaajno ometa akustinu komunikaciju populacija riba na
podruju rezervata Miramare u transkom zaljevu, to je mogui izvor
problema u sezoni mrijesta.(59)

invazivne vrste
Ouvanje, odravanje i zatita morskih ekosustava i resursa bila je,
jest, i bit e ozbiljno ugroena invazijom egzotinih vrsta.
James T. Carlton i Gregory M. Ruiz
Invazivne, alohtone, strane, tetne, egzotine samo su neki od pridjeva
koji se danas rabe za vrste to koloniziraju odreeno stanite i pritom
izazivaju vee ekoloke, okoline i ekonomske promjene.(60) Takve invazije
ukljuuju i prirodno irenje organizama, ali do duboke je promjene morskih ekosustava doveo radikalan premjetaj tisua vrsta izazvan ljudskim
aktivnostima poput pomorskog prometa, povezivanja mora kanalima, razvojem marikulture i mnogim drugim pa su stoga bioloke invazije postale globalni problem. Tako je ovjek sruio sve prirodne barijere vremena i
prostora omoguivi trenutno mijeanje vrsta izmeu svjetskih mora, pa
danas ne postoji morsko stanite u kojem nema invazija.(61,62)
Prema slikovitom opisu znanstvenika brodovi su danas doslovno putujui
bioloki otoci koji nose vrste u obrataju, balastu, sidrima i cijevima, a na
kojem e mjestu stvoriti nova naselja zapravo je igra ekolokog ruleta.(61)

31

Iako ukupni ekoloki, okolini i socioloki uinci veine invazija u svjetskim morima ostaju neistraeni, poznato je kako invazivne vrste dovode
do promjene raznolikosti, gustoe i rasprostranjenja postojeih zajednica.
One su primarni pokretai ekolokih promjena, one stvaraju i modificiraju
stanita, potiskuju autohtone organizme, slue kao vektori zaraznih bolesti (ako i same nisu patogeni) i ozbiljno ugroavaju bioraznolikost. Kao
takve dovode do gubitka genetske raznolikosti, strukture stanita, poveavaju rizik od izumiranja i vode prema biolokoj homogenizaciji mora
(Galil 2007). To dalje vodi prema smanjenjoj otpornosti ekosustava na
druge stresove poput klimatskih promjena ili prelova organizama.(61,63,64)
vektori prijenosa morskih organizama:
Pomorski promet, istraivake naftne platforme, suhi dokovi
(balast i obrataj)
Kanali (povezivanje mora i oceana kanalima)
Marikultura
Industrija ive morske hrane
Morski akvariji (sluajno ili namjerno isputanje vrsta iz akvarija
u more)
Industrija ribarskih mamaca (sluajno ili namjerno uvoenje vrsta
koje se upotrebljavaju kao mamci)
Obnavljanje stanita (transplantacija vrsta koje formiraju stanita)
Konzervacijska nastojanja (introdukcija ugroenih vrsta u nova
stanita)
Znanstvena istraivanja (introdukcija eksperimentalnih
organizama)
U Jadranskom je moru u posljednjih dvadesetak godina zabiljeen velik
broj nalaza stranih toplofilnih vrsta algi, beskraljenjaka i riba od kojih
cijeli niz pokazuje invazivne karakteristike. Dijelom se radi o juno-mediteranskim vrstama koje ire svoj areal u Jadran, dijelom o migrantima
iz Crvenog mora kroz Sueski kanal, a dijelom o vrstama nevjerojatnije
unesenim balastnim vodama.(31,65,66,66,67) Zanimljivo je, ali i zabrinjavajue
kako je od 100 vrsta koje se nalaze na listi najgorih invazivnih vrsta u
Mediteranu, jo 2006. barem 30 prisutno u Jadranskom moru. Jo tea je
spoznaja da od ukupno 19 najgorih invazivnih algi, prema istom popisu,
najmanje 11 ve obitava u Jadranu.(67,68,69)
Najveu opasnost za bioloku, ekoloku i krajobraznu raznolikost infralitoralnog podruja Jadranskog mora (i Mediterana) zasigurno predstavljaju tropske invazivne zelene alge Caulerpa taxifolia i Caulerpa cylindracea.

32

Invazivna alga Caulerpa cylindracea stvara tepih preko morskog dna unitavajui sve organizme koje preraste

Ante uljevi

Kaulerpe prerastaju sve tipove dna priobalnog podruja i pritom drastino

potiskuju ivotinje koje su vezane za podlogu (npr. spuve i koralji), druge
alge i morske cvjetnice. Osim to druge organizme prerasta i zasjenjuje, C.
cylindracea ispod svog gustog spleta talusa razvija detritusni sloj unutar
kojeg, zbog biorazgradnje, dolazi do nastanka sumporovodika i anoksinih uvjeta, to dodatno negativno djeluje na autohtone organizme.(66)

klimatske promjene
Globalne klimatske promjene utjecat e na fizike, bioloke i biogeokemijske
karakteristike oceana i obala, mijenjajui njihovu ekoloku strukturu, njihovu
funkciju, te na kraju mijenjajui koristi i usluge koje pruaju.
Meunarodni panel za klimatske promjene
Klimatske promjene su tu i svakodnevno sve vie postaju dio nae stvarnosti. Konstantno biljeimo nove temperaturne ekstreme, promatramo
otapanje arktikog leda i rast razine mora. ak i predvieni umjereni
scenariji donose drastine promjene globalne bioraznolikosti i znaajne
socioekonomske uinke. Postojee ekoloke ravnotee bit e naruene
i stvarat e se nove, poveat e se frekvencija ekstremnih pojava poput
sua, poplava, jakih oluja, mijenjat e se evaporacija, precipitacija te smjer
i jaina morskih struja i vjetrova.(68,70,71,72,73) Oekuju nas i znaajne promjene u produktivnosti mora koja e znaajno opasti u tropima, dok e

33

bioraznolikost na viim zemljopisnim irinama (iznad 40 sjeverne i ispod

30 june geografske irine) biti osobito osjetljiva na klimatske promjene.
U tropskom i umjerenom pojasu rast temperature i razine mora mogao bi
izazvati masovno umiranje koralja i promjene u naseljima livada morskih
cvjetnica, a time i s njima povezanih vrsta.(74,75,76) Iako e oceane i mora zahvatiti niz lokalnih i globalnih izumiranja, simulacije pokazuju da to nee
biti u tako visokom omjeru kao to se predvia za kopno (15 37% ukupnog broja vrsta). Vjerojatan razlog tome je vea sposobnost i mogunost
rasprostiranja morskih vrsta to znai da mogu lake nai novo odgovarajue stanite. Meutim, klimatske e promjene vrlo vjerojatno pojaati
djelovanje drugih prijetnji poput prelova, oneienja i promjena obalnih
stanita, to bi u konanici moglo izazvati velika izumiranja.(68)
U okvirima Mediterana moemo oekivati poveanje isparavanja uz istovremeno smanjenje padalina i donosa vode rijekama, to e dovesti do
poveanja saliniteta. Uz poveanje temperature i saliniteta smanjit e se
topljivost kisika i ubrzati razgradnja organske tvari to dodatno troi kisik.
Takav scenarij imat e drastian utjecaj na promjenu strukture pridnenih
zajednica.(77) U meuvremenu su ve nastupile mnoge promjene. Zabiljeene su promjene u sustavu kruenja vode Sredozemljem, to se takoer
dijelom pripisuje promjeni klime, primijeeno je irenje tropskih vrsta u
Sredozemno more, kao i termofilnih sredozemnih vrsta prema sjeveru (u
Jadransko i Ligursko more) te povlaenje hladnomorskih vrsta prema sjeveru. Dokazano je i da anomalije povrinskih temperatura mora snano
utjeu na pelagijske i pridnene zajednice eliminirajui osjetljive vrste i izazivajui masovnu smrtnost.(78,79,80)
Klimatske promjene, regionalnim atmosferskim varijacijama, znaajno
utjeu na ekosustav Jadranskog mora. Prema Petom nacionalnom izvjeu
o promjeni klime iz 2010. najvea i najskuplja posljedica promjene klime
po Hrvatsku mogao bi biti porast razine mora. Iako postoji neizvjesnost
oko dinamike porasta, poveanje od 50 cm (prvi scenarij) rezultiralo bi poplavljivanjem 100 milijuna m2 kopna dok bi poveanje razine mora od 88
cm (drugi scenarij) dovelo do poplavljivanja jo dodatnih 12.4 milijuna m2.
Najugroenija su podruja na hrvatskoj obali gradovi Nin, Zadar, ibenik,
Split, Stari Grad na Hvaru i Dubrovnik, zatim rijeke Raa, Cetina, Krka,
Zrmanja i Neretva, potom oba Vranska jezera (na Cresu i kod Biograda) te
obala zapadne Istre i otok Krapanj.(81,82)
Budui da klimatske promjene uzrokuju promjene hidrografskih osobina
Jadrana, osobito u vezi s poveanjem temperature mora, u posljednjih je
desetak godina zabiljeeno pomicanje poglavito termofilnih vrsta riba
prema sjevernim podrujima naeg mora. S obzirom da e se mijenjati
morski okoli, ponaanje i migracijski obrasci morskih organizama i bioraznolikost, promjene e imati i pozitivne i negativne uinke na hrvatski

34

ribarstveni sektor ukljuujui(83):

osiromaenje ribom u plitkim podrujima Jadranskog mora
bolje obnavljanje vrsta koje uspijevaju u toplim vodama
horizontalna ili vertikalna migracija hladnovodnih vrsta u hladnija
podruja
pojava novih organizama koji prenose bolesti ili egzotinih ili nepoeljnih vrsta.
Uzevi u obzir da cijela hrvatska obala lei na karbonatnim stijenama i krkim stanitima vrlo osjetljivim na fizike promjene, moemo oekivati da
e spomenuta mjesta biti maksimalno ugroena. Valjana je i pretpostavka da su, pored ve spomenute hridinaste obale, poveanjem razine mora
iznimno ugroene pjeskovite i ljunkovite plae koje prekrivaju samo 5.4%
hrvatske obale, kao i obalna stanita koja formiraju estuarije i lagune te
krka morska jezera koja predstavljaju rijetki fenomen nae obale.(83)

35

Mehanizmi za zatitu
i ouvanje Jadrana
Vjerovao sam da su glavni ekoloki problemi gubitak bioraznolikosti,
kolaps ekosustava i klimatske promjene. Smatrao sam da sa 30 godina
kvalitetnih znanstvenih istraivanja moemo rijeiti te probleme. Ali bio
sam u krivu. Glavni ekoloki problemi su sebinost, pohlepa i apatija. Da
bi njih rijeili trebamo duhovni i kulturalni preobraaj, a mi znanstvenici
ne znamo kako da to napravimo. Gus Speth
U naelu, isto teoretski, veina rjeenja za ouvanje mora i njegovih prirodnih dobara je vrlo jednostavna. U praksi, zbog raznih privatnih interesa,
neureenosti sustava, nedostatka kapaciteta za provedbu zakona, nepovjerenja u znanost pa ak i nedostatka volje za promjenom postojeih loih i
neefikasnih naina upravljanja, rjeenja esto ostaju samo dobre ideje.
Realnost je takva da do promjena oito ne dolazi preko noi i da tek informiranjem i educiranjem novih generacija moemo oekivati kvalitetne
promjene u budunosti. U meuvremenu su nam potrebni primjeri dobre
prakse koji demonstriraju da su promjene na bolje mogue i da se dogaaju.
Takve primjere treba dugorono sustavno i individualno promicati i primjenjivati. Primjenom koncepata odrivog i odgovornog upravljanja ljudskim aktivnostima poput turizma i ribarstva, efikasnom regulacijom
razvoja obalnih predjela, modernim gospodarenjem otpadom (smanji,
ponovno upotrebi, recikliraj), unapreenjem alata za zatitu prirode, nadzorom i kontrolom aktivnosti koje se provode na moru, smanjenjem utjecaja klimatskih promjena na lokalnoj razini moemo napraviti razliku i
stvoriti uvjete za ouvanje naeg Jadrana.
U nastavku donosimo nekoliko takvih ideja koje su se pokazale uspjenim
u svijetu, ali i kod nas. Ne treba posebno naglasiti da se otro suprotstavljamo nastojanjima poput eksploatacije nafte u Jadranu te da smatramo
kako treba efikasno i strogo kontrolirati i sve ostale aktivnosti koje mogu
uzrokovati dugorone i teke posljedice po jadranske ekosustave poput
pomorskog prometa. Iako u nastavku to ne istiemo posebno, prelazak na
obnovljive izvore energije, poput sunca, vjetra ili valova, a kojima Hrvatska obiluje, jedan je od rjeenja za ouvanje Jadrana.

36

odrivi ribolov
Odrivi ribolov je zapravo jedan koncept koji podrazumijeva da iz mora
treba uzeti samo onoliko koliko more, odnosno morski ekosustav, moe
prirodno, svojom snagom, bioloki obnoviti. Sve ono to ulovimo preko
te granice vodi prema potpunoj devastaciji naih morskih resursa. Slikovito reeno, odrivi ribolov se moe donekle usporediti sa dranjem
novaca u banci i ubiranjem kamata. Dok god ne diramo glavnicu uivat
emo plodove kamata. U onom trenutku kada krenemo troiti glavnicu
kamate naravno bivaju sve manje dok na koncu ne ostanemo i bez kamata i bez glavnice.
Glavna uloga odrivog ribolova je viestruka. S jedne strane osigurava
opstanak i prosperitet ribarstva kao gospodarske grane te kontinuiranu
ponudu hrane iz mora na tritu, a s druge strane omoguava odravanje
morskog ekosustava zdravim i otpornim na stresove koje uzrokuje klimatske promjene i druge prijetnje.
Postoji niz mehanizama koji mogu osigurati odrivi ribolov, a prije
svega to su:
1. Vremensko i prostorno ograniavanje ribolova (uvoenje lovostaja)
2. Regulacija ribolovnih alata (odreivanje koji tip alata je dozvoljen
gdje i kad)
3. Uspostava zatienih morskih podruja i zona izuzetih od ribolova
(zone bez ribolova)
U svijetu su upravo zone bez ribolova prepoznate kao jedan od najboljih
mehanizama za ouvanje i obnovu ribljeg fonda. Unutar tih podruja ribolov nije dozvoljen te organizmi mogu nesmetano rasti i razmnoavati
se. Studije sustavno pokazuju da organizmi unutar tih podruja ive due,
rastu vei i proizvode nekoliko desetaka puta vie mlai nego organizmi
u okolnim, nezatienim podrujima.(84,85,86) Dakle rast jedinki i biomase
novih organizama je znaajno vei zonama bez ribolova nego u okolnim
podrujima. U tom trenutku zone bez ribolova postaju izvoznici mladih
i odraslih jedinki, ali i riblje mlai. Na taj nain profitiraju i ribari jer u
podrujima koje okruuju zone bez ribolova ima vie ribe te oni uz puno
manji ribolovni napor postiu vee ulove.(87,88)
Na koncu, za koji god se mehanizam opredijelimo, a najee se radi o
kombinaciji svih navedenih, ukupni ribolovni napor ne smije biti vei od
snage ekosustava da izlovljene resurse obnovi.

37

odrivi i odgovorni turizam

Znaajan dio ljudskih aktivnosti u obalnom pojasu vezan je uz turizam.
Od obalne gradnje i prometne infrastrukture, do ureenja obale za rekreaciju i zabavu, turizam kontinuirano oblikuje okoli i utjee na njegovu
kvalitetu. Obalni turizam jedinstven je spoj sunca, mora, plaa, bogate
bioloke raznolikosti, morske hrane i dobre prometne infrastrukture. Na
temelju ove kombinacije imbenika razvijen je niz profitabilnih usluga u
obalnom podruju koje su danas osnovica turizma - ureenje plaa, ronjenje, jedrenje i drugi vodeni sportovi, sportski ribolov, izleti brodovima,
restorani i hoteli.
Razvojem turizma mnogobrojne destinacije su postale dostupne te se sredinom prolog stoljea u Europi razvio masovni turizam, a veliki broj turista koji se odluuje za obalne destinacije doveo je do porasta konkurencije i
pada cijena, ime se pritisak na obalne ekosustave znatno poveao. Sreom,
u posljednje vrijeme s porastom interesa ire javnosti za pitanja ouvanja
okolia, razvija se i ideja odrivog i odgovornog turizma.(89)
Kao i u drugim aktivnostima, i u turizmu je mogue uskladiti elje i potrebe korisnika i pruatelja usluga sa mogunostima okolia i njegovom zatitom. Plan razvoja turizma treba uskladiti s drugim strategijama razvoja i
koritenja obalnog podruja, i pri tome uzeti u obzir i prihvatni kapacitet
podruja (mogunost nekog podruja da podnese ljudske aktivnosti bez
smanjenja kvalitete okolia).(90)
Ideja odrivog turizma odnosi se na razvoj i prakticiranje turizma na nain da se smanji negativan utjecaj na
okoli - prirodni, kulturoloki i ekonomski. Na primjer
hoteli mogu implementirati mjere za smanjenje potronje vode, oslanjati se na obnovljive izvore energije,
koristiti ekoloke materijale, reciklirati otpad i u
restoranima nuditi lokalnu, sezonsku hranu.
Neke od strategija za odriv obalni turizam ukljuuju organiziranje i promociju aktivnosti u unutranjosti ime bi se preraspodijelio pritisak turizma na vee podruje, zatim proirenje turistike ponude van sezone
ime bi se posljedice turizma ravnomjernije rasporedile kroz godinu te
promicanje alternativnih prometnih putova i sredstava ime bi se smanjila proizvodnja opasnih plinova i pritisak na lokalnu prometnu infrastrukturu. Ovo su mjere koje se mogu implementirati suradnjom lokalne uprave, turistikih djelatnika i lokalnog stanovnitva. Meutim i korisnici
usluga imaju mogunost svojim izborima doprinijeti odrivosti turizma.
Neki hoteli ve ostavljaju izbor gostima koliko esto e mijenjati runike

38

i posteljinu te tako pomoi smanjenju potronju vode i detergenata. Iskljuivanje klimatizacijskog sustava u sobama dok u njima ne boravimo,
i gaenje svjetla, nain su da se smanji potronja energije. Izbjegavanje
koritenja plastinih aa, boica, slamki i vreica direktno utjee na smanjenje otpada koji zavrava u moru i ugroava morske ivotinje.

Morski kajak sve je popularnija aktivnost aktivnog turizma koja ima minimalni utjecaj na okoli.

Goran afarek

Vlastiti utjecaj na morske ekosustave moete smanjiti tako da se i odgovorno ponaate tijekom razliitih turistikih aktivnosti na moru. U nastavku donosimo kako smanjiti vlastiti utjecaj na morski okoli prilikom
ronjenja i sidrenja.

Kako biti okolino odgovoran ronioc

Ronjenje je atraktivna turistika aktivnost koja omoguava uvid u ljepote
podmorja, a nekoliko je naina kojima moemo pridonijeti ouvanju podmorja od negativnih utjecaja ronilakih aktivnosti. Prvi korak je uvijek
nauiti to vie o kraju koji posjeujemo, o ekosustavu, vrstama i stanitima. Na taj emo nain i sami razumjeti koji nai postupci mogu ugroziti
taj sustav. Fotografije neka budu jedina uspomena koju moemo ponijeti
s nama sa ronjenja, bez da ugrozimo osjetljivu ravnoteu ekosustava koji
posjeujemo. U skladu s tim, nite ne smijemo ostaviti u moru iza nas,
niti baciti preko palube broda u more. Hranjenje morskih ivotinja mijenja njihovo prirodno ponaanje i moe dovesti u opasnost njihov ivot
pa ga svakako izbjegavajte. Mnogo je zanimljivije ivotinje promatrati u

39

Ronjenje je sjajna aktivnost koja nam omoguuje zaviriti u arobni podvodni svijet.

Ante uljevi

njihovom prirodnom stanitu i oputenom ponaanju, te treba izbjegavati diranje i uznemiravanje ivotinja. Paljivim ronjenjem moemo izbjei
oteivanje morskih stanita i organizama, pa svoje kretanje treba prilagoditi podruju u kojem ronimo - paziti da perajama ne otetimo ono to
smo doli posjetiti. Razgovorom s drugim roniocima moemo proiriti
svijest o utjecaju koji imamo na podmorje i pomoi uiniti ronilaki turizam odrivom aktivnou.

Sidrenje u livadi morske cvjetnice unitava podmorske livade, a ujedno je i vrlo nesigurno.

40

Ante uljevi

Kako smanjiti utjecaj na morski okoli tijekom sidrenja

Sidrenje moe uzrokovati oteenje podmorskih stanita (livada morskih
trava, naselja morskih spuvi, koralja ili algi) pa gdje je mogue treba
koristiti sidrene plutae ili obratiti pozornost prilikom sidrenja da uzrokujemo to manju tetu za pridnene zajednice. Osim direktnog fizikog
unitavanja stanita, sidrenje moe doprinijeti irenju invazivnih vrsta.
Sidrenje na mjestima gdje su proirene invazivne vrste alge Caulerpa
taxifolia i Caulerpa cylindracea pomae irenju fragmenata i mladica
ovih algi na nova podruja. Preporua se izbjegavati sidrenje u podrujima naseljenim ovim vrstama.

zatiena podruja i ekoloka mrea

Zatiti mora moe se pristupiti na etiri naina: zatitom podruja, zatitom
vrsta, reguliranjem ribarstva i promiljenim upravljanjem obalnim podrujem. U razliitim situacijama, u skladu s potrebama, potrebno je odluiti koji
od ovih pristupa je najbolji, te e nerijetko to biti dva ili tri zajedno. Kada
govorimo o zatienim podrujima na moru koristimo naziv zatiena
morska podruja. Bez obzira na stupanj zatite, vano je naglasiti da svrha
uspostave zatienih podruja nije turizam, nego zatita podruja, vrsta i
resursa. U nekim situacijama turizam moe nadopuniti cilj zatite, jer se
edukacijom i popularizacijom esto lake provodi zatita mora, ali turizam
nikada nije primarni cilj uspostave zatienog podruja. Dapae, u nekim
situacijama veliki broj posjetitelja moe i direktno ugroziti vrstu ili stanite
zbog kojih je uspostavljena zatita. Ovi principi vrijede na kopnu kao i na
moru, te u oba sluaja zatiena podruja moraju imati plan upravljanja.
Plan sastavljaju strunjaci s obzirom na znaaj podruja ili vrste i prijetnje s
kojom se suoavaju. Njime se odreuje svrha postojanja zatienog podruja, utvruju se dozvoljene i zabranjene aktivnosti, ali i aktivnosti kojima bi
se mogao ubrzati oporavak ugroenih stanita i vrsta. Ukoliko takav plan
ne postoji, ili se ne provodi dosljedno, gubi se svrha uspostave zatienog
podruja. Takva se podruja onda nazivaju papirnati parkovi i ne doprinose ni na koji nain zatiti ni ouvanju mora ve su svrha sebi samima.
U Hrvatskoj postoji 17 zatienih morskih podruja, razliitih kategorija,
koji ukljuuju obalno podruje i more te iako nisu svi uspostavljeni primarno zbog zatite mora, svi oni direktno ili indirektno doprinose provedbi
zatite Jadrana. To su tri nacionalna parka: Brijuni, Kornati i Mljet; dva
parka prirode: Telaica i Lastovsko otoje, dva posebna rezervata u moru:
Malostonski zaljev i Malo more, Limski zaljev; etiri posebna rezervata:
botaniki - otok Prvi s priobalnim vodama i Grgurov kanal, ornitoloki
- jugoistoni dio delte rijeke Neretve, Pantan kod Trogira, paleontoloki

41

- Datule i Barbariga; tri znaajna krajobraza: kanal Luka (kod ibenika),

Sitsko-utska otona skupina, Zavratnica; te dva geomorfoloka spomenika prirode: Modra pilja i Medvidina pilja na Bievu.(93) Ova podruja
ukupno obuhvaaju 604 km2 Na alost, od pet naih nacionalnih parkova
i parkova prirode samo NP Brijuni ima dokazan uinak rezervata (stanje
ekosustava i resursa je bolje nego u okolnom moru).
Nacionalni park Brijuni(94)
Brijunski akvatorij, sastavljen od 14 otoka i otoia uz zapadnu obalu
Istre, 1983. godine proglaen je Nacionalnim parkom Brijuni. Ukupna
povrina nacionalnog parka je 33,95 km2, od ega je skoro 80%, odnosno
ak 26,51 km2 pod morem. Na podruju parka moemo nai preko 320
tragova kretanja dinosaura, vrijedne paleontoloke nalaze iz razdoblja
krede. Uz otiske dinosaura na Brijunima se mogu vidjeti i okamenjene
kuice pua nerinea te valne brazde koje nam govore da je pred 100 milijuna godina ovo podruje bilo pliak nekadanjeg Tethys mora. Osim
geo-paleontolokih vrijednosti, Nacionalni park Brijuni obiluje i prirodnom batinom. Meu biljnim vrstama koje se mogu nai na otocima neke
su i od posebno ugroenih vrsta, koje ovdje nesmetano rastu. Uz ostale
predstavnike mediteranske flore, na Brijunima se nalazi i jedno od najstarijih stabala na Mediteranu - maslina stara preko 1600 godina. Od ivotinjskih vrsta u parku imamo uz tipine mediteranske predstavnike te
ivotinje donesene kao poklon predsjedniku Josipu Brozu Titu, a danas
su dio safari parka. U suradnji s Centrom za oporavak morskih kornjaa iz
Pule, u bazenima Nacionalnog parka oporavljaju se morske kornjae prije
putanja natrag u more. Zahvaljujui statusu podruja Nacionalnog parka
Brijuni kroz povijest, podmorje akvatorija je iznimno ouvano i u njemu
nalazimo i ugroene vrste perisku (Pinna nobilis) i prstaca (Litophaga litophaga), endemske vrste poput alge jadranski brai (Fucus virsoides). Od
veih ivotinja u vodama parka mogu se vidjeti dupini i morske kornjae.
Nacionalni park Kornati(95)
U sredinjoj Dalmaciji, zapadno od ibenika, nalazi se Nacionalni park
Kornati. Ovaj skup 89 otoka, otoia i hridi obuhvaa 215,67 km2, od ega
se vie od 77% odnosi na morsko podruje (166,07 km2). Budui da otoci
pripadaju krkom podruju, na njima moemo nai spilje i jame u kojima
obitavaju i neke endemske vrste. Biljne vrste koje se mogu nai na otoju
pripadaju dvjema grupama istonomediteranskog i zapadnomediteranskog flornog elementa te je do danas zabiljeeno vie od 650 biljnih svojti.
Veliko bogatstvo ivotinjskih vrsta izmeu ostalih ukljuuje i morskog
vranca (Phalacrocorax aristotelis desmarestii), endemsku mediteransku vr-

42

stu ptice, ugroenu u cijeloj Europi te zatienu Zakonom o zatiti prirode

RH, sovu uaru (Bubo bubo), takoer rijetku i ugroenu na podruju Europe i sivog sokola (Falco peregrinus), ugroenu vrstu zatienu hrvatskim i
europskim zakonima. U podmorju Kornatskog otoja do sada su zabiljeene 353 vrste algi, 3 vrste morskih cvjetnica te oko 850 vrsta ivotinja.
Kao i na podruju Nacionalnog parka Brijuni, i ovdje se mogu sresti morske kornjae i dupini. Uz livade morskih trava, najee vrste Posidonia
oceanica, na muljevitom dnu kornatskog akvatorija, na strmim zidovima
nalazimo zajednicu crvenih morskih algi koje ugrauju vapnenac u svoje
tijelo i tako tvore jedinstveno stanite pod nazivom koraligen.

Nacionalni park Mljet

NP Mljet

Nacionalni park Mljet(96)

1960. godine sjeverozapadni dio otoka Mljeta proglaen je nacionalnim
parkom, te se moe smatrati jednim od prvih zatienih morskih podruja
na Jadranu. Ovaj Nacionalni park obuhvaa 52,92 km2, od ega su 24,35
km2, ili malo manje od polovice ukupne povrine parka, pod morskom povrinom. Na otoku se nalazi i jedinstveno Veliko jezero, povrine skoro
1,5 km2, spojeno s morem Solinskim kanalom. Park se moe pohvaliti bogatom prirodnom, ali i kulturnom batinom. Na podruju parka se mogu
nai ostaci rimske vile rustice, starokranska crkva iz 5.-6. stoljea i niz
lokaliteta s ostacima potopljenih antikih brodova. Od kopnenog dijela
Parka 90% podruja je pod umama, a dominantna vrsta je alepski bor
(Pinus halepensis), te su ove ume meu najouvanijim umama te vrste
na Mediteranu. I otok Mljet pripada u krki dio Republike Hrvatske i kao

43

takav obiluje podzemnim stanitima u kojima obitavaju endemske vrste

beskraljenjaka. Kada govorimo o bogatstvu morskih vrsta u Parku moramo obratiti posebnu pozornost na vrste koje obitavaju u Jezeru gdje
zbog pogodnih uvjeta moemo nai razvijene zajednice koljkaa poput
zatiene vrste plemenite periske (Pinna nobilis), jakovske kapice (Pecten
jacobaeus) i strogo zatiene vrste prstaca (Litophaga litophaga). Uz njih se
u Jezeru moe nai i endemska vrsta meduza te grebeni busenastog kamenog koralja (Cladocora caespitosa) koji pokrivaju 650 m2 dna.
Park prirode Telaica(97)
Park prirode Telaica osnovan je 1988. godine, iako je podruje pod zatitom ve od 1980. godine, te obuhvaa 70 km2 jugoistonog dijela Dugog
otoka. Znamenitosti Parka ukljuuju slano jezero Mir, niz strmaca koji se
uzdiu 200 m iznad povrine mora i sputaju 90 m u dubinu te uvalu Telaicu. Od ukupnog zatienog podruja, udio mora je 64%, odnosno 44,8
km2. Park je utoite 14 magaraca autohtone hrvatske pasmine - primorsko-dinarski magarac. Na kopnu je do sada zabiljeeno 486 ivotinjskih
i 339 biljnih vrsta meu kojima su mnogi mediteranski i jadranski biljni
endemi. Prema tom popisu veinu ivotinjskih vrsta ine beskraljenjaci,
te je na otoku je prisutno samo 13 vrsta sisavaca, ali meu njima ak 8 vrsta imia. Uz stotinjak zabiljeenih vrsta ptica otok posjeuje i eleonorin
sokol (Falco eleonorae). U podmorju je u dosadanjim istraivanjima naeno 469 ivotinjskih vrsta, 70 vrsta algi i 2 vrste morskih cvjetnica. Meu
ovim bogatstvom vrsta istiu se alga Goniolithon byssoides, iznimno rijetka
u Jadranu, i jedna mesojedna spuva. Zahvaljujui bogatoj bioraznolikosti

Park prirode Telaica

44

Vesna Petei

i zanimljivoj geomorfologiji podmorja, na podruju Parka se nalaze mnoge

zanimljive ronilake lokacije. Zahvaljujui poloaju uvale Mir, nautiari ju
esto koriste kao jednu od najveih prirodnih luka na Jadranu zbog sigurnosti koju prua brodovima u srednjedalmatinskom akvatoriju.

Park prirode Lastovsko otoje

Igor Karasi

Park prirode Lastovsko otoje(98)

Najmlai park na naoj obali je Park prirode Lastovsko otoje, proglaen
2006. godine. Park se sastoji od 44 otoka, otoia i hridi koji se rasprostiru
na 195,83 km2 ukupne povrine, od ega je samo 53 km2 kopna, a ostalih
143 km2 je more. Otoje je podijeljeno u tri grupe: Zapadno otoje, Lastovnjake i Vrhovnjake. Krki reljef se ovdje posebice iitava u formiranim
krkim poljima ili uvalama poput Vinopolja i Lokavja, ali se na podruju
Parka mogu uoiti i spilje, na kopnu kao i pod morem. Osim jedinstvenih geomorfolokih obiljeja, Park se moe pohvaliti opsenom listom od
vie od 810 zabiljeenih biljnih vrsta samo na otoku Lastovu. Meu njima
nalazimo uobiajene elemente mediteranske flore, ali i endemske vrste i
nekolicinu ugroenih vrsta. Tako je zabiljeena i vrsta trave trsovez (Ampelodesmos mauretanica) koja se moe nai samo na Lastovu. Slino kao i
Mljet, i otok Lastovo je velikim djelom pokriveno umom alepskog bora i
hrasta crnike. Od ivotinjskih vrsta na otoku Lastovu, meu kojima je do
sada zabiljeeno preko 170 vrsta kraljenjaka, vie je od 70 vrsta ugroenih kraljenjaka u Hrvatskoj, a tu se gnijezde i rijetke vrste ptica gregula
(Puffinus yelkouan) i kaukala (Calcometris diomedae). U podmorju Lastovskog otoja do sada je zabiljeeno skoro 250 vrsta morske flore i 330 vrsta
beskraljenjaka, meu kojima posebnu panu privlae gorgonije (Paramu-

45

ricea clavata) i crveni koralj (Coralium rubrum). Otoje je nekada nastanjivala i sredozemna medvjedica (Monachus monachus), meutim danas ju se
samo iznimno moe uoiti u akvatoriju.
Ekoloka mrea - Natura 2000
Uspostava zatienih podruja pokazala se do sada samo djelomino
uspjenom, najee upravo zbog slabe provedbe planova upravljanja tim
podrujima. Meutim i u najboljim sluajevima upravljanja zatienim
podrujima, ta su podruja esto izolirana i udaljena od drugih slinih
podruja, ime se stvara isprekidani niz ouvanih stanita. Za mobilne
vrste, ali i za povezanost vrsta koje nemaju mogunost kretanja, vana je
uspostava koridora kojima se vee cjeline zatienih podruja povezuju
u mreu. EU je jo 1979. godine usvojila Direktivu o pticama, koja je zahtijevala uspostavu Podruja posebne zatite da bi se omoguila zatita i
upravljanje podrujima znaajnim za rijetke i ugroene vrste ptica. 1992.
godine EU je usvojila Direktivu o stanitima, koja pristupa zatiti stanita po uzoru na Direktivu o pticama, uspostavom posebnih podruja
zatite, ovaj puta uzimajui u obzir druge rijetke i ugroene vrste biljaka
i ivotinja te vana stanita. Povezivanjem zatienih podruja na osnovi
ovih dviju direktiva uspostavljena je ekoloka mrea Natura 2000 u kojoj
sudjeluju sve EU zemlje lanice(99).
danas natura 2000 pokriva otprilike 18% kopnenog i
6% morskog teritorija eu(100), odnosno 37% kopnenog
teritorija i 16% teritorijalnog mora republike hrvatske.
to je najvea mrea zatienih podruja na svijetu
kojom se koordinirano upravlja i ukljuuje znaajna
mjesta za razmnoavanje i ivot ugroenih vrsta te
jedinstvena rijetka prirodna stanita.
Posebnost ovog sustava zatienih podruja je u tome to iako ukljuuje neka strogo zatiena podruja, Natura 2000 mrea ne podrazumijeva
iskljuivanje ljudskih aktivnosti, te je nemali dio ukljuenih podruja u
privatnom vlasnitvu graana. Cilj je uskladiti ivot i aktivnosti ljudi koji
borave u i oko zatienih podruja, na korist ljudi i prirode.
Morska Natura 2000 podruja prvenstveno se tite od prelova i oneienja od kanalizacije ili otpadnih voda te morskog prometa. I u ovom sluaju
primarni cilj je nai ravnoteu izmeu ljudskih aktivnosti i zatite ekosustava. Zbog toga u nekim situacijama korisnici moda nisu niti svjesni da
se nalaze unutar Natura 2000 podruja.

46

Jedan od glavnih principa Natura 2000 mree je uskladiti suivot ljudi i

prirode te omoguiti odrivi razvoj ljudskih aktivnosti uz zatitu ugroenih i znaajnih vrsta i stanita. Ovakav pristup temelji se na pristupu na razini ekosustava, odnosno poznavanju koristi koje ljudi imaju
od ekosustava u kojem ive i kojega koriste. Strunjaci koristi koje ljudi
imaju od ekosustava nazivaju usluge ekosustava te je njihovo poznavanje
sve znaajniji dio upravljanja suivotom ljudi i prirode. UNEP je 2005.
godine objavio veoma vaan dokument pod naslovom Milenijska Procjena Ekosustava u kojem su meunarodni strunjaci definirali etiri velike
grupe usluga koje dobivamo od prirode:
potporne usluge (supporting services)
opskrbne usluge (provisioning services)
regulatorne usluge (regulatory services)
kulturne (nematerijalne) usluge (cultural services).
Potporne usluge se odnose na one osnovne, nune procese koji omoguuju sve ostale usluge, tu izmeu ostalih govorimo o stvaranju tla, o
primarnoj proizvodnji i o kruenju nutrijenata u prirodi. Bez ovakvih
procesa niti jedan drugi tip usluga ekosustava ne bi bio mogu. Preostala tri tipa usluga direktno utjeu na ljude dok su ove potporne usluge
nune za odravanje samog ekosustava i tako indirektno i usluga koje
nama prua. Na potporne usluge se nadograuju opskrbne usluge. Tu
govorimo o proizvodima kojima nas ekosustav opskrbljuje: voda, hrana,
zrak, goriva, biokemikalije, prirodna graa poput drveta ili kamena i
drugo. Pod regulatornim uslugama mislimo na koristi koje ljudi imaju
od regulatornih procesa ekosustava: reguliranje klime, ograniavanje
irenja bolesti, erozija tla, zatita od oluja, proiavanje vode i opraivanje samo su neki od tih procesa. Na kraju postoji grupa koristi koje
kao zajednica ili pojedinci imamo od prirode, a koje su nematerijalne
prirode: duhovne i religijske, rekreacijske i turistike, estetske, edukativne, inspirativne i druge koje utjeu na nau kulturnu batinu.
Poznavanje ovih usluga skree nam pozornost na procese koji se odvijaju u ekosustavu, a koji direktno ili indirektno utjeu i na nas. Unatrag
50 godina ekosustavi diljem planete su drastino promijenjeni upravo
ljudskih djelatnostima, neki su bespovratno izgubljeni, a druge unitavamo veom brzinom nego to se uspijevaju oporaviti. Kada shvatimo
da svakom promjenom ekosustava utjeemo i na nas same i nae preivljavanje, moda emo obzirnije pristupati koritenju dobara koje nam
ekosustav prua. Upravo to je i jedan od ciljeva uspostave zatienih
podruja i Natura 2000 mree.

47

integrirano upravljanje obalnim podrujem

Integrirano upravljanje obalnim podrujem (IUOP) jo je jedan proces u
skladu s pristupom na razini ekosustava koji smo ranije spomenuli. Definicije opisuju IUOP kao proces koji sjedinjuje sve one koji su ukljueni
u razvoj, upravljanje i koritenje obalnog pojasa, pri emu im IUOP prua
radni okvir (zakonski i institucionalni) unutar kojega mogu integrirati
svoje interese i odgovornosti(102). Cilj je omoguiti dugotrajnu i odrivu
upotrebu obalnih prirodnih resursa uz trajno ouvanje to prirodnijeg
stanja okolia. Kada govorimo o obalnom podruju uglavnom mislimo na
zonu gdje se susreu more i kopno, i uzimamo u obzir i morski i kopneni
dio te zone. Ponekad ovo podruje moe ukljuivati ua rijeka, movarna
stanita, plae, ume mangrova, lagune i druge tipove stanita.
Obalna podruja su uvijek privlaila ljude zbog ugodnih klimatskih karakteristika, raznolikosti dostupnih resursa i prometne povezanosti. Danas se
procjenjuje da skoro polovina svjetskog stanovnitva ivi u pojasu unutar
150 km od obale. Zbog stalnog porasta stanovnitva u obalnim podrujima, UN procjenjuje da je 30% obalnih podruja na svijetu pod izraenim
rizikom od unitenja, a u skoro 60% njih stopa unitenja raste.(103) Nemogue je stoga u svrhu zatite okolia apsolutno ograniiti ljudske aktivnosti
u obalnom pojasu te je stoga potrebno detaljno razraditi naine koritenja
obalnog pojasa, regulirati aktivnosti u njemu i izraditi dugorone planove
kojima se to manje ograniava razvoj ljudskog drutva u ovom podruju,
dok se istovremeno odrava to vii stupanj funkcionalnosti prirodnog sustava. Istovremeno treba voditi rauna o rizicima koje ljudskom drutvu
donosi ivot u obalnom podruju, meu ostalim
Upravljanje obalnim podrujem oteano je posebno zbog pitanja nadlenosti koje se ovdje esto preklapaju (pomorsko dobro, privatno ili javno
vlasnitvo, luke, prometne i turistike zone). Suradnja razliitih dravnih
institucija, gospodarstva i stanovnitva nuna je za uspjeno upravljanje.
Glavna naela IUOP-a su u skladu s time slijedea:
iroki pogled na problematiku, koji uzima u obzir meusobni odnos
prirode i ljudskih aktivnosti u obalnom podruju, njihove razlike i
meuovisnost;
dugorona perspektiva temeljena na naelu predostronosti (ak i ako
samo postoji rizik da se nekom aktivnou nanese teta, onda se ta
aktivnost izbjegava) pri emu se vodi rauna o potrebama sadanjih i
buduih generacija;
prilagodljivost IUOP-a koja omoguava trajno unapreenje znanja i
metoda rjeavanja problema, na temelju znanstvenih spoznaja;
ukljuivanje svih zainteresiranih sudionika u proces upravljanja;

48

 povezanost nadlenih tijela uprave na svim razinama, od lokalne do

regionalne i meunarodne.
Republika Hrvatska ima dugu tradiciju prostornog planiranja, koje je
jedno od osnova IUOP-a, a zapoeta je u 60-tim godinama prolog stoljea izradom prostornih planova obalnog podruja. Dijelom zahvaljujui
upravo ovim planovima hrvatska obala Jadranskog mora danas je jedno
od najmanje devastiranih podruja na Mediteranu, unato nepotivanju
smjernica i pravila uspostavljenih prostornim planovima(104).
Strunjaci su odredili seriju kvaliteta koje treba imati na umu kada se izrauju planovi IUOP-a. Posebice su za Mediteran sugerirali da upravljanje
mora teiti obali koja je otporna (na budue klimatske promjene, prirodne
katastrofe, posljedice ljudskih aktivnosti poput turizma i obalne gradnje),
produktivna (u financijskom smislu, omoguava ekonomske djelatnosti,
posebice lokalnim zajednicama), raznolika (ekoloki, ekonomski, drutveno), jedinstvena (zadrava svoje izvorne, tradicionalne karakteristike
u drutvu, kulturi, arhitekturi), atraktivna (turistima, poduzetnicima i
investitorima, stanovnitvu) i zdrava (istih voda i zraka, prua zdravu
okolinu ljudima koji tu ive i borave)(105).
Budui da se IUOP primarno bavi nainima koritenja prostora u obalnom pojasu, naglasak je uglavnom na kopnenom podruju, a manje na
morskom (na primjer u sluaju planiranja luka, marina i kupalinih zona).
Meutim odluke donesene u odnosu na kopneni pojas itekako utjeu i na
more. Izgraenost obale, namjena koritenja, infrastruktura, broj korisnika i stanovnika obalnog podruja, sve to direktno utjee na kvalitetu
morske vode i ivot u moru. Fiziko degradiranje ili uklanjanje stanita,
promjene vodnog reima, smanjenje kvalitete vode, poveana ljudska prisutnost, buka i promet samo su neke od posljedica ljudskih aktivnosti uz
obalu, a sve to ima i svoju financijsku cijenu koju strunjaci procjenjuju na
vie od 20 trilijuna USD. Izmeu ostalih, direktno ili indirektno i ljudske
aktivnosti u samom obalnom podruju doprinose ovakvoj zastraujuoj
situaciji. Iz ovoga je vidljiva vanost provedbe planova IUOP, kao jedan dio
globalnog napora u zatiti mora.

49

Prirunik za prepoznavanje ivog

svijeta Jadranskog mora
kratko o morskim stanitima
More se, kao i svi ekosustavi, sastoji od niza razliitih stanita u kojima
ivi mnotvo biljnih i ivotinjskih vrsta. Promjene u ekosustavu ljudi najlake se uoavaju kroz promjene broja i sastava vrsta na nekom podruju,
djelomino zato jer je lake pratiti npr. brojnost riba nego kvalitetu i stanje
naselja algi. Zbog toga je veliki dio napora strunjaka usmjeren prema zatiti pojedinih vrsta. Meutim, koliko god vano bilo, ouvanje pojedinih
vrsta ne moe biti uspjeno niti dugotrajno ukoliko se istovremeno ne radi
i na zatiti stanita u kojem ta vrsta ivi. Zapravo, upravo je unitavanje
stanita jedan od glavnih uzroka nestanka pojedinih vrsta.
U podmorju razlikujemo mnotvo razliitih stanita: stjenovita obala,
pjeana obala, golo kamenito dno, pjeskovito, muljevito ili dno pokriveno sitnim ljunkom, livade morskih trava, naselja morskih algi, morske
pilje, ili zidovi, i mnoga druga. Glavna podjela morskih stanita je prema
njihovoj dubini u odnosu na povrinu mora.
Strunjaci koriste termine poput: supralitoral, mediolitoral, infralitoral
i cirkalitoral da bi podjelili litoralnu (priobalnu) zonu, podruje plitkog
obalnog mora do dubine od 200 m. Supralitoral pri tome oznaava podruje iznad zone plime i oseke, mediolitoral je uski pojas plime i oseke, a
infralitoral je zona u kojoj jo ima dovoljno svjetla za alge i biljke koje ga
iskoritavaju za fotosintezu. Podruje u kojem vie nema dovoljno suneve svjetlosti, a plie je od 200m dubine nazivamo cirkalitoral. Druga vana
podjela je na bentoske i pelagike zajednice, prve vezane uz dno, a druge
se nalaze u stupcu vode.(12)
U ovom priruniku donosimo opis izabranih morskih vrsta i ne obraujemo morska stanita, ali za one koje ele znati vie preporuamo Morska
stanita: Prirunik za inventarizaciju i praenje stanja autorice Tatjane Bakran-Petricioli u izdanju Hrvatske agencije za okoli i prirodu.

50

invazivne vrste
Negativni utjecaj invazivnih vrsta ve smo obradili u dijelu o zatiti mora,
a ovdje opisujemo neke koje se poinju iriti Jadranom. Praenje njihovog
irenja vaan korak za procjenu njihovog utjecaja. Kako bi dobili to bolji uvid o pojavama i rasprostranjenosti ovih organizama u Jadranskome
moru, dobrodole su sve informacije o njima. Veina stranih vrsta su lesepsijski migranti tj. vrste koje su kroz Sueski kanal iz Crvenog mora dole
u Sredozemno more. Takve vrste su ve jako rairene i uestale u junim
podrujima, a posebno u jugoistonim i istonim dijelovima Sredozemnog
mora, a posljednjih godina neke se pojavljuju i u Jadranskom moru. Ukoliko ulovite ili uoite neke od vrsta iz ove broure, molimo vas da to to
hitnije javite Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu (uz to je
mogue vie dodatnih informacija o nalazima: lokacija, datum, fotografija) na slijedee e-mail adrese: dulcic@izor.hr, brankod@izor.hr, zuljevic@
izor.hr ili na broj telefona: 021/408 013.

Caulerpa taxifolia
Alga florescentno zelene boje, graena od puzajueg stabalca i rasperanih
listia duine izmeu 10 i 30 cm, nalik paprati. Porijeklom je iz umjereno
toplog mora Australije. Sredozemlje je naselila sluajnim isputanjem iz
akvarija Oceanografskog muzeja u Monacu. iri se sidrima brodova i mreama. U Jadranu je trenutno, koliko je poznato, prisutna samo u Starogradskom zaljevu na otoku Hvaru. Raste na svim tipovima morskoga dna
od povrine do pedesetak metara dubine. Njena gusta naselja negativno
utjeu na zaviajne organizme.

Institut za oceanografiju i ribarstvo

51

Caulerpa cylindracea
Tamno zelena alga, graena od puzajueg stabalca i listia dugih 2 do 10 cm
na kojima su sitne kuglaste izrasline. Porijeklom je iz umjereno toplog mora
Australije. Nije poznato kako je naselila Sredozemno more kojim se iri prvenstveno noena morskim strujama. Raste od povrine do preko 50 m dubine na svim tipovima morskoga dna. U hrvatskom dijelu Jadrana je zabiljeena na vie od 120 lokaliteta, ali je najea na podruju Dalmacije. Ponekad
razvija iznimno gusta naselja pri emu potiskuje zaviajne organizme.

Goran afarek

Asparagopsis taxiformis
Crvena alga, duine do 30 cm, oblika stabla empresa. Obino vie ogranaka
raste iz zajednikog bazalnog dijela koji se dri za podlogu. Najee raste od
povrine do 5 m dubine. Prihvaa se za stijene i druge alge. Alga je najvjerojatnije porijeklom iz Australije. Nije poznat nain na koji je dospjela u Sredozemno more kojim se iri noena morskim strujama. Gusta naselja vjerojatno
utjeu na zaviajne alge. U Hrvatskoj je pronaena na podruju Dubrovnika,
Splita i Mljeta, u Sobri i uz otoi Glavat u Nacionalnom parku Mljet.

Labaratorij za bentos (IOR)

52

Melibe viridis
Veliki pu gola nalik nakupini smeih algi. Duine je 10 - 15 cm, a
bono ima do 10 parova dugakih bradaviastih isperaka. Glava mu je
okrugla i pokretna, a usta iznimno rastezljiva. Na ulazu u usta su brojni
ticala. Pronalazimo ga do desetak metara dubine. ivi najee u naselju
morskih cvjetnica, ali i u u naselju algi. Aktivan je preko noi kada svojim velikim ustima skuplja sitne beskraljenjake s algi i cvjetnica. Kada
je uznemiren moe kratko plivati naglim savijanjem tijela. Vrsta je najvjerojatnije porijeklom iz Crvenog mora. U Hrvatskoj se pojavljuje periodiki i tada je esta vrsta. Nije zabiljeeno da vrsta predstavlja problem
u Sredozemnom moru.

Labaratorij za bentos (IOR)

53

Aplysia dactylomela
crnokrugi zekan

Biljojedni pu gola, duine do 40 cm. Na glavi ima dugaka ticala, a kuica

mu je zakrljala i nije vidljiva. Boja tijela mu varira od svijetlo zelene do tamno smee, ali su najee svijetlo smei. Po cijeloj povrini tijela ima crne
krugove razliitih veliina povezane crnim linijama koje stvaraju mreu.
Kada su ugroeni i uznemireni isputaju ljubiastu tekuinu. Pu se najee zadrava izmeu povrine i dubine od 2 m gdje se hrani algama. Nije
poznato odakle je vrsta dospjela u Sredozemno more. Prvi nalaz bio je 2002.
godine na Lampeduzi. U Jadranu je zabiljeen 2006. godine na Sucu i Mljetu. Od tada je esto zabiljeen na podruju od Dubrovnika do ibenika.

Labaratorij za bentos (IOR)

Percnon gibbesi
lakonogi rak

Invazivna vrsta u Sredozemnom moru. Prisustvo ovog raka tek je nedavno

dokazano i u Jadranu, uz naglasak da je izgleda ve uspostavio svoje
populacije u junom i srednjem dijelu Jadrana. Radi se o priobalnoj vrsti
koja obitava u plitkom moru, esto pod kamenjem i u procijepima.

Labaratorij za bentos (IOR)

54

Callinectes sapidus
plavi rak

Invazivna vrsta u Sredozemnom moru. U Jadranu je prisutan ve due

vrijeme, no njegova populacija se poela tek nedavno brojano poveavati
i iriti prema srednjem Jadranu. Dobar je pliva i ima velik reproduktivni
potencijal. Jestiv je i stoga potencijalno gospodarski vana vrsta. Smatra
se da je u junom dijelu Jadrana ve uspostavio populaciju i to naroito u
albanskim i crnogorskim vodama.

Pero Tutman

Lagocephalus sceleratus
srebrenopruga napuhaa

Lesepsijski migrant i invazivna vrsta u Sredozemnom moru. Kada je ugroena napuhuje tijelo i izgleda poput kugle. Izrazito je toksina (sadri jaki
termo stabilni neurotoksin - tetrodotoksin) i konzumacija moe biti fatalna. Moe narasti do 110 cm i mase oko 7 kg. U zemljama EU je zabranjena
konzumacija mesa svih vrsta iz porodice Tetraodontidae (etverozupke).

Branko Dragievi

55

Fistularia commersonii

plavotakasta trumpetaa
Lesepsijski migrant i invazivna vrsta u Sredozemnom moru. ivi samostalno ili u skupinama, uglavnom blizu podvodnih grebena. Pretpostavlja se da
je ova vrsta uspostavila populaciju u Jadranu (juni dio). Moe narasti do
160 cm ukupne duine.

Ante uljevi

Siganus luridus

tamna mramornica
Lesepsijski migrant i invazivna vrsta u Sredozemnom moru. Ova herbivorna vrsta ivi na kamenitim dnima prekrivenim vegetacijom. Pretpostavlja se da je uspostavila svoju populaciju u Jadranu (naroito u junom
dijelu, ima nalaza i u sjevernom dijelu). Moe narasti do 30 cm ukupne
duine. U svojim bodljama na lenoj peraji sadri otrov.

Labaratorij za bentos (IOR)

56

Stephanolepis diaspros
afriki kostorog

Lesepsijski migrant. Moe se nai na kamenitim dnima prekrivenim vegetacijom blizu obale. Do sada su u Jadranu zabiljeena dva primjerka (i u
junom i sjevernom dijelu). Moe narasti do 25 cm ukupne duine.

Ante uljevi

57

Izabrane morske
vrste Jadrana

ivi svijet Jadrana ini vie od 7000 poznatih vrsta, a procjena je da bi

ukupan broj vrsta u Jadranu mogao biti vei od 12000. U nastavku ovog
prirunika donosimo opise 184 odabrane vrste. Prilikom izbora vodili
smo se idejom da ukljuimo vrste koje se mogu lako vizualno odrediti,
bez uzorkovanja. Ovdje navedene vrste su veinom pridneni organizmi s
malim podrujem kretanja. Opisane su i ugroene i zatiene vrste Jadrana, te vrste koje su indikator odreenog tipa stanita i indikatori stanja
okolia. Uz ove, ukljuene su i neke iroko rasprostranjene vrste, koje bi
svaki zaljubljenik u Jadran trebao moi prepoznati.

58

tuma simbola

Tip podloge koju vrsta preferira:

Stjenovito (strmo).
Stjenovito (blago polegnuto do ravno).
Sedimentno.
Morske cvjetnice.
Koraligen.
Raste ili esto obitava na drugim vrstama.
Pjeskovito-muljevito.
Detritusno.

Preferencija morksih vrsta prema svijetlu:

Vrsta preferira osvijetljena podruja.
Preferira zatamnjena podruja.
Jednako preferira svijetla i tamna podruja.
Obitava na zatamnjenim i osvijetljenim podrujima, ali ee na zatamnjenim.
Obitava na zatamnjenim i osvijetljenim podrujima, ali ee na osvijetljenim.

Paziti kod identifikacije, vrsta se lako moe zamijeniti s drugom vrstom.

Vrsta je zatiena zakonom.
Kod vrste prisutan spolni dimorfizam (enke i mujaci razliito izgledaju).

30

Dubina na kojoj vrsta najee obitava.

59

Algae
alge

Alge su velika i raznolika skupina autotrofnih organizama koji ive u vodenim ili vlanim stanitima. Obuhvaaju jednostanine organizme veliine uglavnom 20-200 m i viestanine organizme od kojih neki mogu
narasti do divovskih dimenzija. Mikroskopske alge su najzastupljenije u
planktonu (fitoplankton) te predstavljaju jedne od najvanijih proizvoaa
organske tvari i kisika na planetu. Nita manje znaajne su bentoske alge.
U bentosu takoer ive i jednostanine i viestanine vrste.
Jedan od jednostavnih kriterija klasifikacije bentoskih viestaninih algi
je sastav pigmenata u plastidima pomou kojih se vri fotosinteza te ih
tako dijelimo na zelene (Chlorophyta), smee (Phaeophyta) i crvene alge
(Rhodophyta). Mnoge crvene alge u svoje tijelo esto ugrauju vapnenac,
no to ine i neki predstavnici iz ostalih skupina.
Bentoske alge naseljavaju dio morske obale i morskog dna izmeu zone
prskanja valova do najvee dubine do koje moe prodrijeti dovoljna koliina svjetla za fotosintezu. Njihov razvoj i rasprostranjenost ovise o meusobnom utjecaju algi i drugih organizama te o fizikalno-kemijskim imbenicima koji vladaju u moru (svjetlost, temperatura, slanost, gibanje mora,
tip podloge, hranjive soli). Najuoljiviji imbenik je rasprostranjenost s
obzirom na dubinu, odnosno dostupnost valnih duljina svjetlosti i pigmenata pomou kojih se vri fotosinteza. Tako su u osvijetljenim podrujima
obino zastupljenije zelene i smee alge, a u dubljim i zasjenjenijim podrujima crvene alge. Promjene u zajednicama bentoskih i planktonskih
algi mogu biti indikatori promjena u ekosustavu i oneienja okolia.

60

foto: Goran afarek

61

chlorophyta / zelene alge

Acetabularia acetabulum

(Linneus) P.C. Silva, 1952

klobui

opis: Alga ima karakteristian talus u obliku dugake peteljke i klobuia, a sastoji se od samo jedne stanice. Klobui je promjera oko 5-12
mm, a peteljka visine 5-10 cm. Tijekom zime vidljive su samo peteljke, a
klobui se razvija tek u proljee i to u treoj godini ivota. Nekalcificirani
talusi su jarko zeleni, nakon kalcifikacije postanu bjelkasti ili svjetlozeleni.
stanite: Stjenovita i osvijetljena mjesta gornjeg infralitorala; od povrine do oko 30 m dubine.
sline vrste: Karakteristinog je oblika, ne moe se zamijeniti s drugom

vrstom.
0

30

Caulerpa prolifera

(Forsskl) J.V.Lamouroux, 1809

opis: Alga je tamnozelene boje. Graena je od puzajueg razgranatog stabalca koje je brojnim sitnim korjeniima privreno za podlogu i listia
nalik listovima lovora duine 5 10 cm. esto se iz sredine pojedinog
listia razvija drugi listi.
stanite: Osvijetljena mjesta, najee na mrtvim rizomima posidonije i

u naselju morske cvjetnice Cymodocea nodosa, ali i na stjenovitom dnu s

fotofilnim algama. Ponekad na zasjenjenim mjestima (kao na Lokrumu
na vertikalnoj stijeni). Od povrine do oko 30 m dubine. Ovo je jedina
zaviajna kaulerpa u Sredozemnom moru. U Jadranu je iznimno rijetka.
sline vrste: Graa alge (puzajue stabalce, korjenii i listii) je tipina
za kaulerpe. Ipak, ova se alga razlikuje od ostalih kaulerpi po cjelovitim,
ne rasperanim listiima.
0

30

62

algae / alge

Goran afarek

Ante uljevi

63

chlorophyta / zelene alge

Codium bursa

(Olivi) C. Agardh, 1822

opis: Alga spuvastog, kuglastog i upljeg talusa promjera 10-25 cm.

Starije jedinke u sredini talusa esto imaju ulegnue. Talus je tamnozelene boje, ali ga esto prerataju sitne, nitaste crvene alge ili crvenkasto
obojene cijanobakterije.
stanite: Osvijetljena mjesta; od 1 m dubine pa do donjeg ruba infralitorala.
sline vrste: Zbog karakteristine veliine,oblika i boje, teko ju je zamijeniti s nekom drugom vrstom.
1

45

Codium effusum

(Rafinesque) Delle Chiaje, 1829

opis: Alga raste leei uz stjenovito dno. Oblikuje kvrgave, ponegdje izdignute i nepravilno razgranate spuvaste oblike, u presjeku cilindrinog
oblika promjera oko 1,5 cm. Razgranati talus esto dosee do 10 cm duine.
Tamnozelene je do crnozelene boje. Privrena je s donje strane rizoidima
za podlogu. Na dodir mekana i barunasta.
stanite: Gornji i donji infralitoral do 45 m dubine, na stijenama; esto

je nalazimo meu kalcificiranim crvenim algama

sline vrste: Zbog karakteristine boje i oblika teko ju je zamijeniti s

nekom drugom vrstom.

1

45

64

algae / alge

Ante uljevi

Ante uljevi

65

chlorophyta / zelene alge

Codium fragile

(Suringar) Hariot, 1889

opis: Uspravna alga, nepravilno razgranatog spuvastog talusa visokog

obino oko 30 cm. Talus je u presjeku okrugao i debljine do 1,5 cm. Pojedini ogranci doseu 10 15 cm. Talus je barunast i tamnozelene boje,
ponekad crnozelene.
stanite: Donji mediolitoral do donji infralitoral; do oko 50 metara dubine.
sline vrste: Codium vermilara talus je manji i iri, veliine 10-30 cm,
irina ogranaka je 3-6 mm.
1

50

Flabellia petiolata

(Turra) Nizamuddin, 1987

opis: Talus je i visok i irok 3-10 cm, listastog je oblika, esto rasperanog

ruba i zagasite tamnozelene boje.

stanite: Infralitoral; najee na vertikalnom zasjenjenom stjenovitom
dnu dublje od 1 m, ali najee izmeu 5 i 15 m dubine. esto na pjeskovito muljevitom dnu izmeu 10 i 30 m dubine, pogotovo izmeu morskih
cvjetnica Cymodocea nodosa i Posidonia oceanica.
sline vrste: Ulva spp. vrste ovog roda imaju svjetlozelenu boju i rastu
uz samu povrinu. Anadyomene stellata ima znatno manji i svjetliji, gotovo proziran talus sa jasno vidljivom mreastom nervaturom.
5

30

66

algae / alge

Filip Buka

Ante uljevi

67

chlorophyta / zelene alge

Halimeda tuna

(J. Elis & Solander) J.V.Lamouroux, 1816

opis: Talus je visok 5-12 cm, karakteristino graen od niza tankih disko-

idnih segmenata promjera oko 1 cm. Alga je tamnozelene boje. Prilikom

razmnoavanja centralni dijelovi segmenta postaju bijeli, a na rubovima
izrastu zeleno-smei isperci u kojima se razvijaju reproduktivne strukture. Alga nakon razmnoavanja ugiba, pa se esto pronalaze potpuno bijeli
talusi, odnosno ostaci kalcificirane strukture. Algu esto prerastaju razni
epifiti, od kojih su najee sitne crvene koraste koralinske alge.
stanite: Stjenovita, osvijetljena do blago zasjenjena podruja; od povrine do 50 m dubine. esto s fotofilnim algama. Najgua naselja gradi na
vertikalnim stijenama, esto zajedno s vrstom Flabellia petiolata.
sline vrste: Zbog karakteristinog oblika teko ju je zamijeniti s nekom
drugom vrstom.
1

50

68

algae / alge

Hrvoje imek

Hrvoje imek

69

chlorophyta / zelene alge

Palmophyllum crassum

(Naccari) Rabenhorst, 1868

opis: Talus je tvrd, korast, gladak, nepravilnog oblika i oblih rubova

otprilike 1 mm debeo i irok 2-10 cm u najveem promjeru, tamno do

svjetlozelene boje.
stanite: Stjenovita dublja infralitoralna dna. Uglavnom dublje od 15 m
pa nekad ak i dublje od 70 m. Na pliim dnima iskljuivo u zasjenjenim
podrujima. est u polupiljama.
sline vrste: Od polegnutih vrsta roda Codium razlikuje se po tome to je
tvrd i korast, te naseljava izrazito zasjenjena mjesta.
5

125

Ulva spp.

opis: U Jadranu obitava barem dvadesetak morfoloki slinih vrsta ovog

roda pa prepoznavanje pojedinih vrsta nije mogue bez laboratorijske

analize. Talusi su krpasti (promjera do 30tak cm) ili trakasti (poneki duine preko 1 m), esto s otvorima i bez vidljive nervature. Boje su svjetlo do
tamno zelene i glatkih, esto metalno reflektirajuih povrina. Listoliki
talusi se lako paraju.
stanite: Stjenovita i sedimentna dna mediolitorala i gornjeg infralitorala,

esto ne dublje od 3 m dubine. Na konopcima i trupovima brodova u lukim

podrujima. este u zagaenom podruju i mjestima sa slatkom vodom gdje
mogu graditi monokulture i dominirati morskim dnom. Na istim otokim
podrujima mogu se pronai samo sitni, nerazvijeni oblici promjera do 1 cm.
sline vrste: Anadyomene stellata talus je manji, promjera 2-7 cm, listastog

oblika i vre strukture s vidljivom nervaturom. Obino raste dublje od 1 m.

0

70

algae / alge

Hrvoje imek

Donat Petricioli

71

chlorophyta / zelene alge

Valonia macrophysa

Ktzing, 1843

opis: Talus je mjehurast, promjera 0,5 2 cm, nalik maloj, glatkoj, sjajnoj

i prozirnoj zelenoj kuglici. Graen je od jedne velike stanice. Raste pojedinano ili u nakupinama.
stanite: Na kalcificirajuim algama ili na vrstama roda Cystoseira; od
povrine (samo na zasjenjenim podrujima) pa do dubine od oko 45 m.
sline vrste: Valonia utricularis - ima izduljeniji i razgranjen oblik talusa,

esto u plitkome.
1

45

Valonia utricularis

(Roth) C.Agardh, 1823

opis: Talus je mjehurast, krukoliko izduen 1-3 cm dugaak, esto s dodatnim mjehurastim izraslinama. Obino rastu u gustim naseljima pa
izgledaju kao jedna alga, sastavljena od brojnih mjehurastih izdanaka.
Alga je tamnozelene, ponekad gotovo crnozelene boje, a za podlogu privrena kratkim rizoidima.
stanite: Na stijenama, koljkama, kao i na vrstama roda Cystoseira.
Najee uz samu povrinu gdje u zasjenjenom gradi gusta naselja.
sline vrste: Valonia macrophysa - ima kuglasti oblik talusa.

25

72

algae / alge

Hrvoje imek

Zrinka Jakl

73

phaeophyta / smee alge

Cystoseira spp.
opis: Prema nekim pretpostavkama u Sredozemlju obitava oko 30 vrsta

roda Cystoseira. One su klimaks vegetacije stjenovitog infralitorala Sredozemnog mora. Veinom rastu privrene bazalnom ploom za vrstu
podlogu te razvijaju bogato i neravnomjerno razgranat smei talus, to
im daje grmovit izgled. Tono odreivanje vrsta esto je mogue jedino u
laboratorijskim uvjetima.
stanite: Stjenovita podruja; od mediolitorala pa do infralitorala i veih dubina te pjeskovito-muljevita dna na kojima se razvijaju kao leei,
neprivreni oblici.
sline vrste: Vrste roda Sargassum spp. talus je vie difrenciran u dijelove

nalik stabalcu i listiima te imaju kugliaste nastavke promjera oko 0,5 cm.
1

20

Fucus virsoides

J. Agardh, 1868

jadranski brai

opis: Talus je grmolik, koast, trakasto razgranat, visine oko 1020 cm.
Trakasti ogranci iroki su 13 cm, s jasno vidljivom sredinjom ilom.
Tamnosmee je do maslinastosmee boje. esto ga obrataju zelene alge
roda Enteromorpha i Cladophora, te smee roda Ectocarpus. Endemska je
vrsta Jadrana, najee se moe nai u sjevernom dijelu Jadrana, Velebitskom kanalu i Novigradskom moru.
stanite: Na stjenovitim podlogama u donjem mediolitoralu. esto na
umjetnoj, betonskoj podlozi.
sline vrste: Karakteristina vrsta, teko ju je zamijeniti s nekom drugom,
posebice u mediolitoralu.
0

74

algae / alge

Hrvoje imek

Hrvoje imek

75

phaeophyta / smee alge

Padina pavonica

(L.) Thivy, 1960

opis: Talus je oblika zavijenog lista. Visok 4-15 cm, skoro toliko i irok,
nerazgranat, mekan, na gornjim rubovima zaobljen, a izrasta iz vornatog
uperka. Prevladava bijelo-smea boja. Na cijelom talusu s obje povrine
ima karakteristine koncentrine zone.
stanite: Stjenovite podloge u mediolitoralu i gornjem infralitoralu.
Obino na osvijetljenim mjestima i u veim skupinama.
sline vrste: Vrsta je karakteristinog oblika talusa i boje, teko ju je zamijeniti s nekom drugom.
1

25

Sargassum spp.
opis: Talus je diferenciran u djelove sline stabljici i listovima, a u nekih
vrsta postoje mjehurii ispunjeni plinom. Za podlogu se privruje prihvatnom ploicom. Jedinke mogu narasti i do nekoliko metara duine,
ali uglavnom su manje, smee ili tamnozelene boje. U Jadranu obitava
nekoliko vrsta koje je meusobno teko razlikovati (S. acinarium, S. hornschuchii, S. linifolium, S. muticum, S. vulgare).
stanite: Umjereno eksponirana, zaklonjena i stjenovita dna od same
povrine do dublje od 50 m.
sline vrste: Cystoseira spp. nema mjehuria niti toliko diferencirane djelove talusa koji podsjeaju na listove.
0

200

76

algae / alge

Jelena Belamari

Vedran Nikoli

77

rodophyta / crvene alge

koralinske alge u cirkalitoralu

opis: U Jadranu vjerojatno postoji velik broj vrsta koralinskih alga iz koraligena. Meutim odreivanje roda i vrste esto je na razini laboratorijske
analize, odnosno nemogue ih je samo vizualno razlikovati, pa se stoga esto i mijenjaju njihova imena kako znanstvenici otkrivaju nove injenice.
Talus im je obino listastog, klobuastog do nepravilnog oblika, veliine
2-30 cm, a neke vrste rastu kao koraste presvlake. Veina vrsta sudjeluje u
stvaranju sekundarnih dna. Na slici je vrsta roda Lithophyllum.
stanite: Preferiraju zasjenjena podruja s jaim strujama.
sline vrste: Peyssonnelia spp. talus je obino manji, izrazito listastog

oblika, najee je znatno vre vezan za podlogu. Tamnoljubiaste, crvene do crvenozelene je boje, esto s tamnim radijalnim prugama.

78

algae / alge

Petar Krui

Petar Krui

79

rodophyta / crvene alge

Osmundaria volubilis

(L.) R.E. Norris, 1991

opis: Talus je izrazito spiralan, koast, visok 10-25 cm, u presjeku spljoten

ili cilindrian, i irok do 1,5 cm. Tamnocrvene je boje, rijetko i nepravilno

razgranat. Rubovi su nazubljeni, a sredinja nit uvuena. Raste kao privrena za podlogu i tada u gustim grmolikim oblicima ili kao pojedinani,
slobodno leei spiralno uvijeni listi.
stanite: Pjeana i detritusna dna donjeg infralitorala i cirkalitorala; od
oko 30 m pa dublje. Stjenovita dna od 15 m dublje.
sline vrste: Vrsta karakteristinog zavinutog oblika, teko ju je zamijeniti
s nekom drugom vrstom.
15

50

Peyssonnelia spp.
opis: Talus je listastog oblika, ponekad korast, horizontalno razgranjen,
donekle kalcificiran i najee vrsto vezan za podlogu. Tamnoljubiaste,
crvene do crvenozelene je boje, esto s tamnim radijalnim prugama. U
Jadranu obitava nekoliko vrsta koje je teko razlikovati bez uzorkovanja
(P. polymorpha, P. squamaria, P. rubra, P. rosa marina).
stanite: Stjenovita i sekundarna dna od povrine do dubine od oko 60
metara, preferira zasjenjena podruja.
sline vrste: Lithophyllum spp. talus obino vei, nepravilnijeg oblika,

blijedo rozoljubiaste boje, esto lagano privren za podlogu, s tankim

rubovima. Neke vrste su koraste, potpuno priljubljene uz podlogu.
0

60

80

algae / alge

Ante uljevi

Ante uljevi

81

Angiospermae
morske cvjetnice

Morske cvjetnice su biljke koje su se prilagodile ivotu u moru, a pripadaju

velikoj skupini kritosjemenjaa (Angiospermae). Za razliku od algi imaju
razvijene organe kao to su korijen, stabljika, list i cvijet. U Jadranu obitavaju etiri vrste morskih cvjetnica, a najznaajnija i najrasprostranjenija
je Posidonia oceanica, endem Sredozemnog mora. Njene livade smatraju se
najznaajnijom ivotnom zajednicom priobalnog dijela Sredozemlja.
Vanost posidonije i njenih livada:
Posidonija raste uglavnom na sedimentnom dnu gdje svojim korijenjem
stabilizira podlogu. Njezini listovi slue kao zamka za suspendirani
sediment u stupcu vode pa ga ona taloenjem tih estica proiava.
Svojim dugim listovima i isprepletenim rizomima smanjuje snagu
valova i sprjeava eroziju obale.
Livade posidonije su vano stanite razliitih vrsta ivotinja koje tu
stalno borave, nalaze skrovite od grabeljivaca, rastu ili se razmnoavaju.
One su podloga za naseljavanje mnogim sitnim algama, ali i brojnim
pokretnim i nepokretnim ivotinjama.
Livade posidonije su plua mora, jer uvelike obogauju more kisikom. Jedan etvorni metar livade posidonije proizvede dnevno do 14 litara kisika.
Livade vrlo sporo rastu i jo sporije se obnavljaju to ih ini posebno osjetljivima. Posebno ih ugroava ribolov poteznim alatima i krivolov dinamitom,
sidrenje, oneienje i gradnja u obalnom podruju te postavljanje kaveza
za uzgoj ribe iznad njih.

82

foto: Ante uljevi

83

angiospermae / morske cvjetnice

Cymodocea nodosa

(Ucria) Ascherson, 1870

vorasta morska resa

opis: Biljka 15-40 cm dugih te 3-4 mm irokih, svijetlo do tamnozelenih

10

listova. Listovi su trakasti, uski, sa 7-9 paralelnih ila i na vrhu nazubljenih

rubova. Stabalce se razvija paralelno uz morsko dno, esto prekriven sedimentom, debljine 3-4 mm, savitljivo i glatko. Na stabalcu su karakteristini gusto formirani vorovi. Korijen je debljine tek nekoliko milimetara.
stanite: Pjeskovito muljevita dna s organskim ostacima; od povrine mora do 10 m dubine. Ponegdje oblikuje podmorske livade zajedno s
vrstom Zostera noltei. Podnosi odreenu koliinu organskog optereenja.
sline vrste: Posidonia oceanica - listovi su puno iri i dui, trakasto uski,
na vrhu tupo ili blago zaobljeni, s 13-17 paralelnih ilica. Stabalce je kruto,
puno deblje, bez vorova. Zostera marina - listovi su tanki, trakasti, elastini, s 3-5-(11) ila. Krajevi listova su zaobljeni, nisu nazubljeni. Zostera
noltii - listovi su vrlo uski, elastini, na vrhovima srcoliki i bez zubia s 1-3
paralelnih ila od kojih je sredinja neto snanija i bolje uoljiva.

Posidonia oceanica

(L.) Delile, 1813

oceanski porost

45

opis: Biljka 30-140 cm dugih i do 1 cm irokih, tamnozelenih listova. Listovi su trakasto uski, na vrhu tupo ili blago zaobljeni, s 13-17 paralelnih
ilica. Rastu u snopiima od 5-8 listova. U jesen stari listovi otpadaju, esto ih more u obliku smeih nakupina izbaci na plae. Biljka ima puzave,
poloene ili uspravne stabljike (rizome) koje su korjeniima privrene
uz podlogu. Rizomi rastu prosjenom brzinom od oko 1 cm godinje, te
na taj nain tijekom desetljea stvaraju debele slojeve zvane mattes.
Razmnoava se nespolno, otkidanjem i zakorjenjivanjem rizoma i spolno
pomou cvijeta i ploda. Gradi velike podmorske livade.
stanite: Sedimentna dna, esto i na stjenovitom, u uvalama i na izloenim podrujima od 1 m do oko 40 m dubine.
sline vrste: Cymodocea nodosa, Zostera marina, Zostera noltei imaju

znatno manje listove, livade su im prorjeenije i nastanjuju plia podruja

do maksimalno 10 m dubine.

84

angiospermae / morske cvjetnice

Hrvoje imek

Mosor Prvan

85

angiospermae / morske cvjetnice

Zostera marina
morska svilina

L., 1753

opis: Biljka listova dugih 30-100 cm i irokih 3-9 mm, arkozelene boje. U

idealnim uvjetima moe narasti gotovo koliko i Posidonia oceanica. Listovi

su tanki, trakasti, elastini, s 3-5-(11) ila. Krajevi listova su zaobljeni i
upavi, nisu nazubljeni.
1

stanite: Muljevito-pjeskovita dna pod utjecajem slatke vode, od gornjeg

infralitorala do 3 m dubine. ea u Sjevernom Jadranu i Novigradskom i
Karinskom moru. U Srednjem i Junom Jadranu iznimno rijetka.
sline vrste: Zostera noltei - listovi su vrlo uski, elastini, na vrhovima
srcoliki s 1-3 paralelnih ila od kojih je sredinja neto snanija i bolje
uoljiva. Posidonia oceanica - listovi su trakasto uski, na vrhu tupo ili
blago zaobljeni, s 13-17 paralelnih ilica. Stabalce vrsto i nesavitljivo.
Cymodocea nodosa - listovi su trakasti, uski, s 7-9 paralelnih ila i nazubljenih rubova.

Zostera noltei

Hornemann, 1832

patuljasta svilina

opis: Biljka listova dugih 5-30 cm i irokih 1 mm, svijetlo do tamnozelene

boje. Listovi su vrlo uski, elastini, na vrhovima srcoliki s 1-3 paralelnih
ila od kojih je sredinja neto snanija i bolje uoljiva, dok su ostale dvije
rubne manje uoljive.
0

stanite: Pjeskovito-muljevita dna pod utjecajem slatke vode; od povrine do 5 m dubine.

sline vrste: Zostera marina - listovi su tanki, trakasti, elastini, s 3-5-

(11) ila. Krajevi listova su zaobljeni, nisu nazubljeni. Posidonia oceanica listovi su trakasto uski, na vrhu tupo ili blago zaobljeni, s 13-17 paralelnih
ilica. Cymodocea nodosa - listovi su trakasti, uski, sa 7-9 paralelnih ila i
nazubljenih rubova pri vrhu.

86

angiospermae / morske cvjetnice

Ante uljevi

Tatjana Bakran-Petricioli

87

Porifera
spuve

Spuve su jedna od najjednostavnijih skupina viestaninih ivotinja,

koje su se meu prvima razvile na Zemlji. Veina vrsta spuvi su morske,
gdje ih je do sada zabiljeeno preko 5 000 ivuih vrsta, a vrlo je vjerojatno da ih postoji i mnogo vie. Klasifikacija spuvi temelji se poglavito na
analizi skeletnih struktura: iglica (spikula) te sponginskih vlakana kao i
na podacima o morfologiji stanice i embriologiji. Ipak, neke vrste mogu se
razlikovati na temelju vanjskog oblika, boje, strukture i mirisa.
Spuve se dijele u 3 razreda:
Vapnenjae (Calcarea) su spuve s vapnenim iglicama.
Staklae (Hexactinellida) imaju estozrakaste silicijeve iglice.
Kremenoronjae (Demospongiae) imaju skelet izgraen od silicijevih iglica povezanih sponginom ili je pak skelet sastavljen od
samog spongina.
Velika veina danas ivuih spuvi su kremenoronjae.
Spuve se hrane filtriranjem morske vode koja prolazi kroz mnotvo malenih upljina unutar njihova tijela. Glavna hrana su im bakterije, sitne
organske estice i mikroskopske alge. Neke vrste mogu u jednom danu
profiltrirati i do 8 000 puta vie vode od svog volumena. Na podrujima siromanim hranjivim tvarima (pilje i dubokomorska podruja) razvile su
se mesojedne spuve koje aktivno hvataju svoj plijen. Mnoge spuve ive
u simbiozi s algama koje im osiguravaju hranjive tvari. Spuve proizvode
razliite bioloki aktivne kemijske spojeve za koje postoji mogunost primjene u farmaciji.

88

foto: Antonio Rossetti

89

porifera / spuve

Agelas oroides

Schmidt, 1864

opis: Spuva nepravilnog oblika, veliine do oko 30 cm, glatke povrine

na kojoj se nalaze maleni otvori. arko je naranaste do ponekad blijedoukaste boje. Jako je vrste strukture, skelet je sastavljen od spikula
i sponginskih vlakana.
stanite: Zasjenjena podruja na sekundarnim vrstim podlogama u infralitoralu i cirkalitoralu, naroito je esta u polupiljama.
sline vrste: Aplysina aerophoba preferira osvijetljena podruja i meke
je strukture. Aplysina cavernicola svjetlije, ute boje i pravilnijeg oblika,
esto gradi vea naselja.

10

50

Aplysina aerophoba

Nardo, 1833

uta sumporaa

opis: Ima oblik nepravilnih cjevastih razgranjenja, visine 3-4 cm i promjera 1-2,5 cm, a ponekad i veih. vrste je strukture. Svaka cijev ima
poravnat i blago udubljen vrh u ijem se sredinjem dijelu nalazi oskulum.
U moru je uta, a kada se izvadi na suho oksidira te pocrni. Na pojedinim
podrujima, obino s jakim strujama mogu se nai velika naselja ove vrste.
stanite: Stjenovita, osvijetljena i izloena podruja na dubinama 0-20 m.
sline vrste: Aplysina cavernicola nastanjuje zasjenjena i dublja podruja, najee polupilje.
0

20

90

porifera / spuve

Hrvoje imek

Goran afarek

91

porifera / spuve

Aplysina cavernicola

Vacelet, 1959

opis: Oblika je nepravilnih, cjevastih razgranjenja, visine do oko 20 cm te

promjera do oko 5 cm i vrste strukture. Svaka cijev ima poravnat i blago

udubljen vrh u ijem se sredinjem dijelu nalazi oskulum. U moru je uta,
a kada se izvadi na suho oksidira i postaje crna. esto gradi velika naselja.
stanite: Zasjenjena stjenovita podruja i polupilje; obino u veim
dubinama.
sline vrste: Aplysina aerophoba nastanjuje plia, osvijetljena podruja.

Axinella cannabina

Esper, 1794

mekana rogljaa

opis: Uspravna spuva s dugim i tankim, nepravilnim razgranjenjima,

ponekad blago polegnuta prema povrini dna, visine 20-50 cm. Tamnonaranaste do ute je boje, relativno je vrsta i elastina, povrina je
nepravilna s brazdama. Raste pojedinano.
stanite: Zasjenjena stjenovita podruja i polupilje; obino u veim
dubinama.
sline vrste: Aplysina aerophoba nastanjuje plia, osvijetljena podruja.
20

100

92

porifera / spuve

Petar Krui

Hrvoje imek

93

porifera / spuve

Axinella damicornis

Esper, 1794

opis: Uspravna, grmasto razgranjena spuva sa irokim, plosnatim ogran-

cima. Maksimalne visine 10-15 cm, arkoute do svjetlonaranaste boje.

Sastoji se od jakog aksijalnog skeleta s fleksibilnim ograncima, povrina
je barunasto bodljasta. esto ju obrata arnjak Parazoanthus axinellae.
stanite: Zaklonjena podruja, na sekundarnim tvrdim podlogama;

dublje od 10 m.
sline vrste: Axinella verrucosa mlade jedinke su sline; ogranci su cilindrini, nikad polegnuti, sa slabijom tendencijom rasta na sekundarnim
povrinama; vie razvijena u visinu. Axinella polypoides znatno je vie
razvijena u visinu.
10

100

Axinella polypoides

Schmidt, 1862

zvjezdasta rogljaa

opis: Uspravna spuva s nepravilnim ograncima razliite debljine, promjera je 1-2 cm, visine do 50 cm, rijetko kada via. Umjereno je vrsta i fleksibilna, barunaste povrine, ute do naranastocrvene, ponekad roskaste
boje. Na povrini ima mala ulegnua zrakastog oblika.
stanite: Podruja s ujednaenim strujama, uglavnom na veim dubinama (30-100 m).
sline vrste: Axinella damicornis, Axinella verrucosa na povrini nemaju
ulegnua zrakastog oblika.
30

100

94

porifera / spuve

Zrinka Jakl

Hrvoje imek

95

porifera / spuve

Axinella verrucosa

Esper, 1794

opis: Uspravno razgranjena spuva s relativno pravilnim izdancima, vi-

sine 10-15 cm, rijetko kada vea. arkoute do okernaranaste je boje,

umjereno vrsta, donekle elastina s glatkom povrinom. U aktivnom filtrirajuem stanju na povrini su uoljivi prozirni, lateralni kanalii. Ovu
spuvu esto obrata arnjak Parazoanthus axinellae.
stanite: Zaklonjena podruja, na sekundarnim tvrdim podlogama;
dublje od 10 m.
sline vrste: Axinella damicornis manje je vertikalno razvijena. Axinella

polypoides na povrini ima ulegnua zrakastog oblika.

10

100

Chondrilla nucula

Schmidt, 1862

opis: Ima oblik malih, duguljastih do okruglih jastuia. Smee je do zelenosmee boje, vrsta i rastezljiva, povrina joj je glatka i sjajna. Spuve
esto lee jedna preko druge i prerastaju vie decimetara velike povrine.
stanite: Stjenovita, osvijetljenja podruja, ponekad u pukotinama;
najee do nekoliko metara dubine.
sline vrste: Chondrosia reniformis nastanjuje zasjenjenija podruja,
mlade jedinke su bubreastog oblika, otvori su vei i znatno je tvra.
1

20

96

porifera / spuve

Jelena Belamari

Hrvoje imek

97

porifera / spuve

Chondrosia reniformis

Nardo, 1847

opis: Debela, nepravilna, ponekad bubreasta, glatka i sjajna spuva. Mla-

de jedinke su posebno bubreastog oblika. Povrina je glatka, a struktura

jako vrsta i tvrda. Oskulumi su dobro vidljivi. Moe biti razliito obojena,
veinom je tamnosmea, u vrlo zasjenjenim podrujima ljubiasta s bjelkastim arama, a unutar pilja gotovo sasvim bijela.
stanite: Relativno plitka i izloena podruja, najee u polupiljama
pa i u ekstremno zasjenjenim podrujima kao to su pilje. Takoer je
nalazimo i na sedimentnim dnima, do 50 m dubine.
sline vrste: Chondrilla nucula nastanjuje osvijetljenija podruja, struktura joj je meka, rastezljivija, jedinke u koloniji su obino manje.
3

50

Clathrina spp.

Schmidt, 1862

opis: Pripada skupini vapnenjaa. Postoji vie vrsta ovog roda, a meusobno ih je teko razlikovati bez uzorkovanja i analize (C. clathrus, C. cerebrum,
C. contorta, C. coriacea). Sve vrste su intenzivno ute ili bijele boje i mekane
strukture. Imaju oblik mreasto isprepletenih cjevica.
stanite: Stjenovita ili sekundarna tvrda dna, preferira zasjenjena mjesta
kao to su pukotine i polupilje; 5-30 m dubine.
sline vrste: Iako je pojedine vrste teko razlikovati, rod je lako prepoznatljiv po karakteristinoj strukturi i intenzivnoj boji svih vrsta ovog roda.
5

30

98

porifera / spuve

Donat Petricioli

Hrvoje imek

99

porifera / spuve

Cliona celata

Grant, 1826

opis: Kamenotona spuva ute boje. Od cijele spuve najee su vidljivi

jedino otvori u obliku utih toki promjera 3-5 mm, a ostatak tijela se
nalazi unutar kamena. Ponekad dolazi u slobodnoj formi kada se i ostatak
tijela nalazi izvan supstrata, te tada moe narasti i do 40 cm promjera.
stanite: Stjenovita dna i drugi vrsti supstrati poput ljutura koljkaa
i kalcificiranih algi; obino do 10-ak metara dubine. Preferira osvijetljena
podruja.
sline vrste: Cliona viridis - uglavnom je maslinasto zelene boje i preferira
osvijetljena podruja. Cliona schmidti ljubiaste je boje i preferira zatamnjena podruja.
1

10

Cliona schmidti

Ridley, 1881

opis: Kamenotona spuva ljubiaste boje. Od cijele spuve najee su

vidljivi jedino otvori kao ljubiaste toke promjera 3-5 mm, a ostatak tijela
nalazi se unutar supstrata.
stanite: Stjenovita dna i drugi vrsti supstrati poput ljutura koljkaa i
kalcificiranih algi, ali na zasjenjenim mjestima.
sline vrste: Cliona viridis uglavnom je maslinasto zelene boje i preferira
osvijetljena podruja. Cliona celata ute je boje i preferira osvijetljena podruja.
1

50

100

porifera / spuve

Hrvoje imek

Hrvoje imek

101

porifera / spuve

Crambe crambe

Schmidt, 1862

opis: Naranastocrvena, tanka, korasta spuva s izraenim debelim ka-

nalima na mekanoj i lagano bodljastoj povrini. Prerasta do 1 m2 velike

povrine, esto prerasta koljkae kao to su kopito (Spondylus gaederopus)
i kunjka (Arca noae). Kada se izvadi na suho struktura se ispue i ostane
jedva vidljiva crvena prevlaka, intenzivnog mirisa.
stanite: iroko rasprostranjena na stijenama, sekundarnim tvrdim podlogama i koljkaima. Preferira osvijetljena podruja.
sline vrste: Spirastrella cunctatrix preferira zasjenjena podruja, hrapava je i vrste strukture.

35

Dysidea avara

Schmidt, 1862

opis: Spuva nepravilnog oblika, s izboinama visine do 5 cm. Povrina je

prekrivena vrcima visokim 4-6 mm, iji su vrhovi esto podijeljeni tako
da izgleda kao da je spuva bodljasta. Svjetloljubiaste je do bjelkaste boje.
Mekana je i lako se otkida. Sadri korisne bioaktivne supstance, produkt
ove spuve je avarol koji se koristi u ljeenju HIV-a.
stanite: Stjenovita podruja i rizomi posidonije; od manjih dubina do 100 m.
sline vrste: Acanthella acuta tamnonaranaste do svjetlonaranaste je

boje i vrste strukture.

10

100

102

porifera / spuve

Hrvoje imek

Jelena Belamari

103

porifera / spuve

Haliclona mediterranea

Griessinger, 1971

opis: Cilindrina spuva mekane i spuvaste strukture. Na povrini ima

dobro vidljive pore. Visine je do 10 cm i promjera 2-3 cm, a oblikom ponekad podsjea na vr. Ruiaste je do svjetloljubiaste boje.
stanite: Preteno na sekundarnim tvrdim podlogama u donjem infralitoralu, na zasjenjenim podrujima kao to su polupilje; obino na
dubinama veim od 20 m.
sline vrste: Zbog karakteristinog oblika i boje teko se moe zamjeniti
s drugim spuvama.
10

50

Ircinia dendroides

Schmidt, 1862

opis: Spua karakteristinog oblika s ograncima promjera 1-2 cm. Sivobijele je boje i vrste strukture koja se teko kida. Na povrini se nalaze
vrci visoki do 1 mm.
stanite: Stjenovite podloge, zasjenjena podruja kao to su polupilje;
obino na dubinama veim od 20 m.
sline vrste: Iako se vrste roda Ircinia teko razlikuju, ovu vrstu je
zbog njenog karakteristinog oblika i stanita teko zamjeniti s drugim
spuvama.
10

50

104

porifera / spuve

Hrvoje imek

Hrvoje imek

105

porifera / spuve

Oscarella lobularis

Schmidt, 1862

opis: Spuva s kvrgavim podebljanjima i ispupenjima. U moru je vrlo

mekana i spuvasta. Kada se izvadi iz mora, stisne se, te sva zadebljanja

nestanu. Pokriva male povrine promjera 4-30 cm. Blijedoukaste je, a
ponekad naranaste, smee ili zelene boje.
stanite: Preferira stjenovita, zasjenjena podruja s umjernim strujanjima;
od manjih dubina (ovdje je esto crvenkaste boje) do gotovo 300 m.
sline vrste: Zbog karakteristinog oblika i strukture teko ju je zamje-

niti s nekom drugom vrstom.

5

300

Petrosia ficiformis

60

Poiret, 1789

opis: Spuva promjenjivog oblika, od okruglog do smokvastog, a kod mladih jedinki moe poprimiti i korasti oblik. Vrlo je tvrda. Tamnocrvene je do
ljubiastosmee boje, na zasjenjenim podrujima sa svjetlijim djelovima, a
u piljama moe biti i potpuno bijela. Smea boja dolazi od simbiotskih cijanobakterija. Poto im je potrebna svjetlost za fotosintezu, bakterije mogu
izostati na mjestima gdje nema dovoljno svjetlosti pa su na tim mjestima
spuve bijele boje. U sredinjem dijelu spuva je uvijek ukasto-bjelkaste
boje. Ova spuva predstavlja glavnu hranu za pua Discodoris atromaculata
koji se esto moe nai na njenoj povrini.
stanite: Na stijenama i sekundarnim tvrdim podlogama; od manjih
dubina do preko 50 m. Nalazimo je meu algama na svjetlijim, kao i na
zasjenjenim podrujima, te u piljama.
sline vrste: Moe se zamijeniti s vrstama roda Ircinia, razlikuje se po

iznimnoj tvrdoi. Ukoliko je na njoj pu Discodoris atromaculata moemo

biti sigurni da je to Petrosia ficiformis.

106

porifera / spuve

Hrvoje imek

Donat Petricioli

107

porifera / spuve

Phorbas tenacior

Topsent, 1925

opis: Srednje debela, ljubiastoplava do mlijeno svjetloplava korasta

spuva s kraterskim porama na povrini. Mekane je i spuvaste strukture, promjera 10-20 cm.
stanite: Na primarnim i sekundarnim tvrdim podlogama, u zasjenjenim
podrujima, najee polupiljama; od povrine do velikih dubina.
sline vrste: Postoji jako mali broj plavih spuvi pa se teko moe zamijeniti s nekom drugom vrstom.
1

50

Spirastrella cunctatrix

Schmidt, 1868

opis: Spuva hrapave i vrste strukture, formira koraste prevlake debele

tek nekoliko milimetara. Naranaste je do crvene boje.

stanite: Stjenovita i zasjenjena dna, na manjim dubinama esta je na
prevjesima; do 60 m dubine.
sline vrste: Crambe crambe preferira osvijetljena podruja, meke je

strukture.
3

60

108

porifera / spuve

Ante uljevi

Ante uljevi

109

porifera / spuve

Spongia agaricina

Pallas, 1766

opis: Spuva karakteristinog ladiastog ili klobuastog oblika. Brojne

oskule nalaze se na unutarnjoj konkavnoj strani. Sive je do smee boje,

a moe narasti do 30-40 cm visine i 2 m promjera. Mekana je i elastina,
a takvu strukturu zadrava i u suhim uvjetima. Neko se koristila kao
spuva za pranje.
stanite: Stjenovita i detritusna dna do 300 m dubine, takoer je nalazimo
i u pliim piljama.
sline vrste: Cacospongia mollior mekana je i lako se otkida, masivna, za

razliku od vrste S. agaricina koja je plosnata.

10

300

Tethya aurantium

Pallas, 1766

morska narana

opis: Spuva hrapave i vrste strukture, formira koraste prevlake debele

tek nekoliko milimetara. Naranaste je do crvene boje.

stanite: Stjenovita i zasjenjena dna, na manjim dubinama esta je na
prevjesima; do 60 m dubine.
sline vrste: Crambe crambe preferira osvijetljena podruja, meke je

strukture.
10

50

110

porifera / spuve

Filip Buka

Ante uljevi

111

Cnidaria
arnjaci

arnjaci predstavljaju jednu od najarolikijih skupina podmorja. Dolaze u

mnotvu oblika i boja, a svima je zajedniko to to u tijelu imaju arnice koje
koriste za privrivanje za podlogu, obranu, paraliziranje i hvatanje plijena.
Mogu ivjeti pojedinano ili u kolonijama. Tijekom razvoja imaju jedan ili
dva strukturna oblika polip i meduzu. Tijelo polipa je cjevasto, privreno jednim krajem za podlogu, dok se na suprotnom nalaze usta i lovke.
Meduza je slobodno plivajui oblik.
Prema grai polipa arnjaci se dijele u tri skupine: koralji (Anthozoa),
renjaci ili prave meduze (Scyphozoa) i obrubnjaci (Hydrozoa).
Koralji imaju samo polipni oblik, a renjaci i obrubnjaci oba. Kod renjaka
dominantniji je meduzni, a kod obrubnjaka polipni oblik.

112

foto: Antonio Rossetti

113

hydrozoa / obrubnjaci

Hydrozoa

obrubnjaci

Obrubnjaci su preteito morske ivotinje. ive kao polipi ili meduze, a

mogu izmjenjivati generacije. ive pojedinano ili u kolonijama, a kolonije
nastaju kad se pupovi ne odvoje od majke ve ostanu meusobno povezani. Svi polipi kolonije su povezani i imaju zajedniku gastrovaskularnu
upljinu. Obavijeni su mekanom ovojnicom ili vrstim skeletom od kalcijevog karbonata. Pojedini polipi u koloniji razliitog su oblika jer svaki
obavlja razliitu funkciju (razmnoavanje, hranjenje itd.).

Aglaophenia spp.
morsko perce

opis: U Sredozemlju postoji 14 vrsta, ali je neke ak i strunjacima vrlo

teko razlikovati (A. pluma, A. septifers, A. elongata, itd.). Sve vrste imaju karakteristian oblik perca koje zapravo ini kolonija polipa, tj. svako
perce se sastoji od mnotva jedinki. Veinom su bijele do ukaste boje,
razliitih veliina, obino nekoliko centimetara visoke.
stanite: Stjenovito dno i drugi tvrdi supstrati; od nekoliko metara pa do
veih dubina.
sline vrste: Antenella spp., Eudendrium spp. imaju drugaiji oblik kolonije.

50

114

cnidaria / arnjaci

Hrvoje imek

115

hydrozoa / obrubnjaci

Antenella spp.

opis: U Sredozemlju postoji nekoliko vrsta, meusobno ih je teko razlikovati. Kao i kod veine Hydrozoa jedinke stvaraju kolonije, koje kod ovog
roda imaju karakteristian oblik bijelih, tankih, izduljenih niti na kojima
su vidljivi polipi.
stanite: Stjenovito dno i drugi tvrdi supstrati, esto u polupiljama,
ponekad na spuvama i algama; od nekoliko metara pa do veih dubina.
sline vrste: Aglaophenia spp., Eudendrium spp. imaju drugaiji oblik

kolonije.
5

50

Eudendrium spp.
opis: U Sredozemlju postoji 7 vrsta, a meusobno ih je teko razlikovati

(E. racemosum, E. rameum, E. ramosum). Jedinke grade kolonije koje imaju

karakteristian razgranati oblik koji podsjea na stabalce. Veliine su do
15 cm, bijele do ukaste boje.
stanite: Na stjenovitim i sekundarnim tvrdim podlogama, esto na
zasjenjenim povrinama.
sline vrste: Vrste ovog roda razlikujemo od ostalih Hydrozoa po raz-

granatom obliku stabalca. Ponekad mogu sliiti na neke vrste algi, ali
se razlikuju po tome to su kod Hydrozoa vidljivi maleni polipi, obino
ukaste boje.
10

30

116

cnidaria / arnjaci

Zrinka Jakl

Hrvoje imek

117

anthozoa / koralji

Anthozoa
koralji

U skupinu koralja spadaju kameni koralji, moruzgve bez skeleta i ronjae.

U Jadranu je utvreno 116 vrsta to ini ukupno 65% vrsta Sredozemlja. Najinteresantnija skupina za ronioce su ronati koralji gorgonije
(ronjae). Dobile su ime po gorgoninu, ronatoj tvari koju lue polipi i
koja stvara tijelo zadruge. ive na hridinastom dnu veih dubina, obino
preko 20 m. Hrane se filtriranjem pa se orijentiraju okomito na morske
struje. Izgledom mnogi koralji podsjeaju na morska stabalca, a zapravo
su kolonije arnjaka.

Actinia equina

Pallas, 1766

crvena moruzgva

opis: Kuglastog je oblika, promjera dna do 75 mm, povrina je glatka i

mekana, crvene boje. Ima do 192 lovke poredane u 6 krugova. Aktivna

je nou, a preko dana je najee zatvorena, vrsto privrena uz podlogu. oportunistiki je omnivorni sedentarni predator koji se hrani i
organskim detritusom.
stanite: Donji mediolitoral, solitarno ivi na stijenama na granici plime

i oseke.
sline vrste: Postoje neke sline vrste, ali su drugaije boje (npr. Actinia

striata).
0

118

cnidaria / arnjaci

Piotr Stos

119

hydrozoa / obrubnjaci

Aiptasia mutabilis
staklena moruzgva

Gravenhorst, 1831

opis: Dno promjera 30 mm, a usni otvor do 60 mm, lovke duljine do 100 mm.

Lovke su relativno prozirne, okerukaste boje sa ukasto-bjelkastim

mrljama. Usni otvor je najee zaklonjen lovkama.
stanite: U pukotinama i rupama stijena, uglavnom u pliim podrujima.
sline vrste: Aiptasia diaphana obitava uglavnom u oneienim morima,

manja je i s tanjim lovkama.

3

15

Alcyonium acaule

Marion, 1878

crvena ruica

opis: Kolonije su mesnate i razgranate, do 20 cm visine, promjera 6-10 cm.

Ogranci su vrlo kratki i kruti, prstastog oblika, razgranjenja se ravaju iz

drka koji je vrlo kratak. Kolonije su najee tamnocrvene boje, ali su
zabiljeene i smee, naranaste, ute te ruiaste. Polipi su visoki 6 mm,
lovke duge 1,5 mm s obje strane s 8-12 pinula.
stanite: Tvrdi supstrati, obino na liticama od 10-30 m dubine i na
mjestima sa izraenim morskim strujama.
sline vrste: Alcyonium palmatum ima vee kolonije i veu drku, ivi
na sedimentnom dnu, najee na veim dubinama.
10

60

120

cnidaria / arnjaci

Hrvoje imek

Zrinka Jakl

121

hydrozoa / obrubnjaci

Alcyonium coralloides
lani koralj

Pallas, 1766

opis: Kolonije su tanke (tanje od 2 mm), a na povrini imaju razvijene karakteristine forme u obliku kvrga (do 20 mm). Ponekad su presavinute ili
prstastog oblika (visoke do 35 mm), inkrustriraju vapnenac. Boja kolonija
je jako varijabilna, od vinsko crvene boje do ruiaste, ute i bijele. Polipi
su bijeli, pri bazi ukasti.
stanite: Raste kao prevlaka na ronjaama, najee na vrsti Eunicella
cavolini, a moemo je nai i na vrstama Microcosmus spp., Pteria hirundo, ali
i na stijenama.
sline vrste: Coralium rubrum gradi znatno tvre kolonije i nikada ne

raste kao prevlaka, ima intenzivno bijele polipe.

1

135

Alcyonium palmatum

Pallas, 1766

morska ruica

opis: Kolonije su mesnate i razgranate, do 50 cm visine (najee 10-20

cm). Ima drak iz kojeg se grana vie elastinih ogranaka, prstastog

oblika. Polipi su visoki 10 mm, lovke duge 3 mm i imaju na svakoj strani po 10-14 pinula. Kolonije su malo prozirne i blijedo obojene, najee
krem bijele ili roskaste, u nekim sluajevima ute, naranaste ili crvene
boje.Drka je uvijek bijela.
stanite: Sedimentna dna, 20-200 m dubine.
sline vrste: Alcyonium acaule kolonije su manje s vrlo malim drkom,
obitava na tvrdim supstratima, obino na manjim dubinama.
2

200

122

cnidaria / arnjaci

Petar Krui

Petar Krui

123

hydrozoa / obrubnjaci

Anemonia viridis
smea vlasulja

Forsskl, 1775

opis: Dno promjera 20-50 mm, lovke su tanke, centralni dio tijela je visok do

14 cm. Ima 70-192 lovke (najee 142-148 ) koje su rasporeene u 7 krugova.

Povrina tijela je glatka i mekana, sivozelene do crvenosmee boje. Vrhovi
lovki su najee ljubiaste boje. Oportunistiki je omnivorni sedentarni predator; hrani se i sedimentnim esticama i raiima.
stanite: vrsta dna i supstrati; do 25 m dubine. Na podrujima veeg
organskog oneienja mogu se razviti velika naselja.
sline vrste: Aiptasia mutabilis, Condylactis aurantiaca imaju znatno
krae i ire lovke.
0

25

Balanophyllia europaea
iroka aka

Risso, 1826

opis: Vei, solitarni koralj, uglavnom irok i kratak. Koraliti su dugi 10-25 mm,
aka je promjera 15-24 mm. ake su pri bazi cilindrine, pri vrhu distalno
proirene i eliptine, skvrene i nepravilne. Polip je zelenkasto smee boje,
lovke imaju bradaviastu strukturu. ivi u simbiozi sa zooksantelama koje
polipu daju boju i ograniavaju ovu vrstu na podruja s dosta svjetlosti.
stanite: Preferira osvijetljena stjenovita podruja infralitorala, ali se
moe nai i meu izdancima posidonije i u koraligenu; do oko 50 m
dubine, ali veinom plie.
sline vrste: Caryophyllia spp. vrste ovog roda imaju drugaiji, razvedeniji oblik ake. Postoji jo nekoliko vrsta roda Balanophyllia, ali se ne
mogu zamijeniti s ovom vrstom zbog karakteristine boje i oblika.
5

50

124

cnidaria / arnjaci

Hrvoje imek

Hrvoje imek

125

hydrozoa / obrubnjaci

Cerianthus membranacea
opnena voskovica

Spallanzani, 1784

opis: Centralni dio tijela visok je do 40 cm, zakopan u mekanom supstratu.

Ima do 144 rubne i usne lovke poredane u 4 pseudokruga (ciklusa), vanjske

lovke duge su 20 cm. Mogu biti razliitih boja: bijele, ute, zelene, smee,
ljubiaste pa i crne.
stanite: Pjeskovito-muljevita i detritusna dna, esto u podrujima koja
su malo oneiena (luke); 1-70 m dubine.
sline vrste: Iako vjerojatno postoji nekoliko vrsta ovog roda, vrlo ih

je teko razlikovati pa se sve najee opisuju pod imenom Cerianthus

membranacea.
1

70

126

cnidaria / arnjaci

Petar Krui

127

hydrozoa / obrubnjaci

Cladocora caespitosa
busenasti koralj

L., 1767

opis: Gradi kolonije razliitih oblika, najee su busenaste, jastuaste ili

razgranjene. Koraliti u kolonijama su vrlo usko razmjeteni i do 10 cm
visoki. aka je okrugla ili ovalna, duboka svega 4-5 mm, obino ujednaenog oblika i veliine. Polipi su smekasto prozirni. Moe formirati
velike kolonije do 3 m visine i preko 4 m promjera, ponegdje i vee. ivi u
simbiozi sa zooksantelama.
stanite: Osvijetljene tvrde podloge infralitorala i livade posidonije; do
50 m dubine.
sline vrste: Polycyathus muellerae, Oculina patagonica tvore kolonije nepravilnijeg oblika i rasporeda koralita.
5

50

Condylactis aurantiaca
zlatna moruzgva

Delle Chiaje, 1825

opis: Ima dno promjera do 75 mm, centralni dio tijela do 40 cm visine i

usni otvor do 150 mm promjera. Povrina tijela je glatka. Ima 96 lovki
poredanih u 5 krugova. Lovke prvog i drugog kruga (blie usnom otvoru)
bjelkaste su do sivkasto ute boje, vrhovi lovki su ljubiasti, debeli, pri
krajevima zaobljeni. Djelomino ivi u zajednici s malim rakovima roda
Periclimenes. Hrani se malim rakovima i ribljim larvama.
stanite: Pjeskovita i muljevita dna, rjee na priobalnim detritusnim dnima

kao i na ljunkovitim dnima infralitorala; najee od 3 do 15 m dubine.

sline vrste: Anemonia viridis ivi na vrstom supstratu. Cribinopsis
crassa ivi na vrstom supstratu, ima deblje i krae lovke.
3

30

128

cnidaria / arnjaci

Petar Krui

Jelena Belamari

129

hydrozoa / obrubnjaci

Corallium rubrum

L., 1758

crveni koralj

opis: Gradi kolonije oblika drvca, najee razgranate u jednoj ravnini,

veinom 10-30 cm visoke. Polipi su visoki 1 cm i imaju 8 lovki. Kolonije

su iznimno vrste, crvene boje, a polipi bijeli. Prosjena stopa rasta je
2-8 mm godinje. Kolonije mogu ivjeti vie stotina godina. Ne podnosi apsolutno nikakvu sedimentaciju. Jo od doba antike crveni se koralj
upotrebljava za izradu nakita.
stanite: Zasjenjena podruja do 50 m dubine u piljama, rupama i pukotinama, a u veim dubinama (75-280 m) nastanjuje i manje zaklonjena
mjesta. U pliim podrujima je veinom izlovljen i vrlo rijedak.
sline vrste: Alcyonium coralloides tvori koraste kolonije, Myriapora
truncata nije koralj ve mahovnjak, znatno je ei od crvenog koralja,
nastanjuje plia podruja, gradi pravilnije kolonije i nema polipe.

280

130

cnidaria / arnjaci

Hrvoje imek

Petar Krui

131

hydrozoa / obrubnjaci

Corynactis viridis
draguljarka

Allman, 1846

opis: Koralj visine oko 1 cm i promjera oko 15 mm. Ima 120-200 lovki koje
na krajevima imaju karakteristino zadebljanje, poput prijanjaljki. Rubne
lovke su najvee, pa se zbog njih centralni dio tijela esto ne vidi. Povrina
tijela je glatka i mekana. Moe biti razliitih boja, bijele, ruiaste, crvene,
ute, naranaste, smee, zelene itd. esto sa zelenim ili purpurnocrvenim
rubnim prstenom. Jedinke obino grade gusta naselja.
stanite: Zasjenjena podruja sa stjenovitom podlogom i s jaim strujanjima mora; 1-80 m dubine. U Jadranu je rijetka, a poznata vea stanita
su na vulkanskim otocima Brusniku i Jabuci te uvali Vrulja kod Brela.
sline vrste: Actinia equina samo su mlade jedinke sline.
1

80

Eunicella singularis
uspravna ronjaa

60

Esper, 1791

opis: Kolonijalni koralj, kolonije su razgranjene, najee u jednoj ravnini,

ali u turbulentnim uvjetima mogu i grmovito rasti. Kolonije su visoke oko
30 cm, najee s relativno dugim, ravnim ograncima. Bijele su do sivobijele boje. Polipi su veliki do 3 mm, smekaste boje, nalaze se na svim
stranama ogranaka koji su prilino glatki kada se polipi uvuku. Prosjena
stopa rasta kolonije je 14-45 mm godinje, a ivi 25-30 godina.
stanite: Horizontalne ili malo nagnute povrine s malo sedimentacije; 2-60 m dubine (uglavnom 15-30 m). Umjereno scijafilna je vrsta, ali
nikad u rupama ili piljama. Preferira podruja s umjerenim do jakim
strujanjima mora.
sline vrste: Eunicella cavolini rijetko kada je bijele boje, dolazi veinom
na okomitim povrinama, kolonije su razgranjenije, polipi nisu smei.
Eunicella verrucosa bijele je boje, rijetko kada naranastocrvene, ima
razvedenije grananje, polipi su prozirno bijeli, ivi na oko 40 m dubine,
znatno je rjea.

132

cnidaria / arnjaci

Jelena Kurtovi

Hrvoje imek

133

hydrozoa / obrubnjaci

Eunicella cavolini
uta ronjaa

Koch, 1887

opis: Kolonijalni koralj, gradi velike razgranate kolonije koje rastu u jednoj ravnini. Polipi nisu izraeni i uglavnom su smjeteni na suprotnim
stranama ogranka, u istoj ravnini kao i kolonija. Boja varira od svjetleoker
do tople ukasto naranaste boje. Boja nije proizvod sklerita ve ivueg
tkiva, pa suhe i konzervirane jedinke gube boju. Kolonija raste sporo, prosjena stopa rasta je 3,5 21,5 mm godinje. Na pojedinim podrujima
kolonije grade gusta naselja.
stanite: Umjereno scijafilna vrsta, najee nastanjuje vertikalne stijene
bez sedimentacije, ali s dovoljno strujanja mora, 5 - 150 m dubine (najee 20-30 m). esto je nalazimo zajedno s vrstom Paramuricea clavata koja
zauzima slina, ali dublja stanita.
sline vrste: Eunicella verrucosa bijele je boje, rijetko kada naranasto-

crvene, ima razvedenije grananje, polipi su prozirno bijeli, znatno je rjea

od E. cavolini, ivi na oko 40 m dubine. Eunicella singularis obino je izrazito bijele boje, nije toliko razgranata (s manje postraninih razgranjenja),
polipi su smekaste boje. Paramuricea clavata kolonije ove vrste su najee crvene, ponekada mogu biti djelomino ili potpuno ute, ali su obino
razgranatije i sa znatno veim polipima. Savalia savaglia ima vee polipe,
grana se u vie ravnina, obino ne stvara velika naselja, nastanjuje dublja
i zasjenjenija podruja.
5

150

134

cnidaria / arnjaci

Hrvoje imek

135

hydrozoa / obrubnjaci

Leptopsammia pruvoti
uta aka

Lacaze-Duthiers, 1897

opis: Solitarni koralj, ali na mnogim podrujima ivi u velikim skupinama,

tzv. pseudokolonijama. Koraliti su stupasti do unjasti, s vrlo varijabilnim
proporcijama, esto formiraju guste busenove. Duine su do 60 mm, aka
je promjera do 17 mm, pri bazi okrugla, pri vrhu lagano eliptina, polipi
imaju preko 96 lovki. Jarkoute su do naranaste boje.
stanite: Tvrde podloge i zasjenjena podruja, polupilje, prevjesi i procijepi stijena; od manjih dubina do 150 m. esta vrsta koraligena.
sline vrste: Balanophyllia regia, Cladopsammia rolandi ne grade velika

naselja.
10

150

Madracis pharensis
hvarski koralj

Heller, 1868

opis: Tvori male, esto inkrustrirajue kolonije, kuglastog oblika u kojima

su koraliti vrlo blizu jedan drugome. ake su visoke 2 mm, uglavnom ue
nego due, okrugle do poligonalne (esto pentagonalne) s nazubljenim rubovima. Kada su lovke uvuene koralj je smee boje, a kad su izvuene
kolonije izgledaju poput snjeno bijelih pahulja.
stanite: Zasjenjene tvrde podloge, tipina vrsta za polutamne i tamne
pilje, moe se nai ve na manjim dubinama.
sline vrste: Kada su lovke uvuene koralj je ponekad teko zamijetiti,

kada su izvuene teko ga je zamijeniti s nekom drugom vrstom.

10

100

136

cnidaria / arnjaci

Petar Krui

Hrvoje imek

137

hydrozoa / obrubnjaci

Paramuricea clavata
velika ronjaa

Risso, 1826

opis: Gradi kolonije velike do 100 cm, s debelim razgranjenjima u jednoj

ravnini. Na svakoj grani se nalaze nepravilno rasporeeni polipi, visine do
8 mm. Prosjena stopa rasta kolonije je 12-60 mm godinje. Najee su
tamnoljubiaste, ponekad svjetloute boje, u istoj koloniji se mogu nai i
obje boje. U ovom sluaju centralni dio kolonije je ljubiast, a prema rubovima prelazi u svjetloutu do naranastu boju. Kada se osue kolonije se
brzo stisnu, postanu sive, bez sjaja, sline izgorenim ibicama. U alkoholu
brzo promijeni boju u svjetlozelenu ili smeu.
stanite: Preferira zasjenjene zidove i prevjese (vrlo esto zajedno sa

vrstom Eunicella cavolini); od 5 pa do preko 150 m dubine, najee

dublje od 30 m. Ponekad formira vrlo gusta naselja, do 55 kolonija na
metru kvadratnom.
sline vrste: Eunicella cavolini, Savalia savaglia s ovim vrstama mogu se

zamijeniti samo ute kolonije.

5

150

138

cnidaria / arnjaci

Goran afarek

139

hydrozoa / obrubnjaci

Parazoanthus axinellae
uta korasta moruzgva

Schmidt, 1862

opis: Kolonijalni koralj varijabilnog oblika. Kolonije su mekane, zlatnoute

do naranaste, rijetko bjelkaste boje. Polipi su gusto rasporeeni i uglavnom se dodiruju, visoki su do 4 cm, s 26- 36 lovki poredanih u 2 kruga.
stanite: Zasjenjena i poluzasjenjena podruja bez sedimentnih estica,

esto na zidovima, prevjesima i polupiljama. Nalazimo ga na spuvama,

mjeinicama, algama i stijenama. Uglavnom na 5-90 m dubine, ali je
naen i na dubinama od preko 200 m.
sline vrste: Leptopsammia pruvoti - ima kalcificirani skelet, intenzivno

je ute boje, gradi vee pseudokolonije.

5

200

Savalia savaglia
uta savalia

30

200

Bertholoni, 1819

opis: Koralj s do 1 m velikim, razgranatim kolonijama. Kolonije imaju

izraeni bazalni dio kojim su privrene za podlogu. Grananje kolonije
je progresivno tanje na krajevima. Polipi su intenzivno zlatnoute do
naranaste boje. Imaju 28 lovki suenih vrhova koje su rasporeene u 2
kruga. Kolonije ove vrste obrataju kolonije gorgonija (ronjaa) posebice vrste Paramuricea clavata. Neke od opisanih kolonija stare su preko
1800 godina.
stanite: Sekundarne tvrde podloge, zasjenjena podruja s izraenim
strujanjima mora; od 30 m pa do preko 200 m dubine.
sline vrste: Parazoanthus axinellae ima slian oblik polipa, ali ova vrsta

obino nastanjuje znatno plia podruja te nema velike razgranate kolonije. Paramuricea clavata moe se zamijeniti samo sa utim jedinkama,
ima vee polipe i grananje u jednoj ravnini. Nije tako intenzivno ute boje.
Eunicella cavolini ima manje polipe, raste u jednoj ravnini, obino nije
tako intenzivno ute boje.

140

cnidaria / arnjaci

Petar Krui

Hrvoje imek

141

Mollusca
mekuci

Mekuci su vrlo rasprostranjena skupina beskraljenjaka, ima ih dva puta

vie nego svih kraljenjaka zajedno. Poznato je vie od 128 000 vrsta, od
toga oko 40 000 fosilnih. Naziv su dobili prema latinskoj rijei molis to
znai mekan, gibak, njean, a odnosi se na mekano tijelo koje se nalazi
unutar vrste ljuske.
Nemaju unutranji skelet, nego vanjsku ljuturu od kalcijevog karbonata
koju izluuju s povrine tijela (plata), a slui im kao zatita i potporni
organ. Glavne skupine mekuaca su: koljkai (Bivalvia), puevi (Gastropoda), glavonoci (Cephalopoda) i mnogoljuturai (Polyplacophora).

142

foto: Antonio Rossetti

143

gastropoda / puevi

Gastropoda

puevi

Puevi ive na razliitim stanitima; na samoj obali mora, u pojasu do 10 m

dubine, ali i dublje, ak i do 10 000 m. Neki se puevi hrane algama (morski
zekani i priljepci). Zubi su im rasporeeni du miiavog jezika pa njime,
puui po stijeni, struu alge. Kuica im se sastoji od jednog dijela obino
koninog oblika. Vanjtina kuice ukraena je razliitim vrstama rebara,
pruga, vorova ili bodlji. Neki puevi su predatori poput vrsta Stramonita
haemastoma, Conus mediterraneus i Tonna galea, a drugi strvinari kao npr.
volci. Osim mnotva vrsta koje posjeduju raznolike kuice, u moru ive i
puevi bez kuice tzv. golai. ivih su boja i zanimljivih uzoraka koji slue
kao upozorenje predatorima na otrovne tvari u njihovom tijelu.
Dijele se na nekoliko podrazreda: prednjokrnjake (Prosobranchiata),
stranjokrnjake (Opisthobranchiata) i plunjake (Pulmonata veinom
kopneni puevi).

Bolinus brandaris

L., 1758

bodljikavi volak

opis: Kuica je vrste grae, izvana sa stoastim kopljima, ovalnim otvorom i kanalom dugim oko 8 cm. Svjetlosmee je do svjetlosivoukaste
boje u raznim nijansama. Otvor je ute boje. Najdua osovina pua iznosi
100 mm. Ova vrsta je predator i strvinar.
stanite: Muljevito-pjeskovita dna; 3-100 m dubine.
sline vrste: Hexaplex trunculus kuica je tamnija, otvor je bijelosiv, ima

znatno krae bodlje i krai kanal, kuica je openito kraa i zdepastija.

3

100

144

mollusca / mekuci

Dalibor Andres

145

gastropoda / puevi

Bolma rugosa
turban

L., 1767

opis: Nezgrapan i debeo pu s jakim skulpturalnim izraslinama. Vanjska

struktura je ukraena sa sedam ispupenih tornjeva. Ima veliki otvor koji
se porculanski presijava i u koji nalijee manji vapneni poklopac crvenkasto-naranaste boje. Najdua osovina pua iznosi oko 60 mm.
stanite: Kamenita i muljevita dna infralitorala i cirkalitorala, podruja

sa smeim algama i koraligen; do oko 100 m dubine.

sline vrste: Relativno velik pu, karakteristinog oblika, teko ga je zamijeniti s nekom drugom vrstom.
1

100

Charonia spp.
tritonova truba

opis: Postoji nekoliko slinih vrsta ovog roda koje se razlikuju po detaljima ljuture (C. lampas, C.lampas lampas, C.tritonis, C.tritonis variegate, C.
variegate). Uz bavaa spadaju u najvee jadranske pueve. Sve vrste imaju
izduljeni vretenasti oblik, veliki otvor i ovalan poklopac. Vanjska struktura kuice sastoji se od spljotenih ili blago ispupenih izboenja. Veinom
je be boje s krivudavim smeecrvenim mrljama. Najdua osovina pua
iznosi do 450 mm, a moe narasti do oko 1 kg teine.
stanite: ivi na stjenovitim podrujima, od povrine pa do dubina veih
od 100 metara.
sline vrste: Rod je lako prepoznatljiv zbog veliine i specifinog oblika
ljutura vrsta. Pojedine vrste unutar roda razlikuju se po detaljima ljutura.
1

200

146

mollusca / mekuci

Zrinka Jakl

Ante uljevi

147

gastropoda / puevi

Conus ventricosus

Gmelin, 1791

stoac

opis: Kuica je stoastog oblika s dugim i velikim zadnjim navojem. Otvor

je uzak, a poklopac vrlo malen. Zelenkaste je boje sa svjetlijim, raznovrsnim arama. Najdua osovina pua iznosi 70 mm. Ova vrsta je predator
koji se hrani mnogoetinaima te u tu svrhu posjeduje otrovnu lijezdu
povezanu na bodlju. Bodlja ne moe probiti ljudsku kou te se stoga ne
smatra opasnim, ali se preporua ne dirati velike ive jedinke.
stanite: Dna obrasla algama i morskim cvjetnicama, stjenovite obale i

pjeskovita dna, gotovo od povrine do nekoliko desetaka metara.

sline vrste: Karakteristine je veliine i oblika te ga je teko zamijeniti

s nekom drugom vrstom.

1

30

Erosaria spurca
venerin pu

L., 1758

opis: Kuica je ovalnog oblika s uskim i nazubljenim otvorom na donjoj

strani. Ima tvrde stijenke s porculanskom povrinom. ukaste je, sivkaste ili ruiaste boje. Najdua osovina pua iznosi 40 mm.
stanite: Kamenito dno; najee na dubini od 20-30 m.
sline vrste: Luria lurida neto vei pu, tamnije boje, ima dvije karak-

teristine tamne pjege na krajevima kuice. Zonaria pyrum smekasto

zlatne do naranaste boje sa smeim pjegama.
10

50

148

mollusca / mekuci

Zrinka Jakl

izvor: wwwmolluscs.net

149

gastropoda / puevi

Haliotis tuberculata

velika puzlatka / petrovo uho

L., 1758

opis: Pu je dobio naziv po ovalnom obliku unutranje strane kuice koja je

nalik uhu. S donje strane kuica je sasvim otvorena, debela i vrste grae.
Na vanjskom rubu ima 14-16 malenih ovalnih otvora. S vanjske strane je
sive boje sa smeim ili zelenkastim mrljama, a iznutra sedefasta. Ima vrlo
jako stopalo, nema poklopca. Najdua osovina pua iznosi do 120 mm.
stanite: Stjenovite podloge, esto ispod kamenja na manjim dubinama.
sline vrste: Karakteristinog je oblika, teko ga je zamjeniti s drugom

vrstom.
1

30

Hexaplex trunculus

L., 1758

kvrgavi volak

opis: Ima kvrgavu kuicu, vrlo vrste je grae, uvijenog oblika s 3- 4 izraena navoja i izduenim kanalom. Boja je dosta promjenjiva, ali je najee
zelenkasto siva ili svjetlosmea s tamnim spiralnim prugama. Otvor je
bijelosiv. Najdua osovina pua iznosi do 130 mm.
stanite: Najee na vrstoj podlozi obrasloj algama, ali i na muljevitim
i pjeskovito-muljevitim dnima infralitorala i cirkalitorala; 2-50 m dubine.
sline vrste: Bolinus brandaris ima ovalan otvor s kanalom dugim oko
8 cm, svjetlije je boje, otvor je ute boje, kvrge na kuici su izduljenije.
Postoje i neke druge sline vrste, ali su znatno manje.
2

50

150

mollusca / mekuci

Ante uljevi

Danijel Frka

151

gastropoda / puevi

Luria lurida
zupka

L.,1758

opis: Kuica je ovalnog oblika s otvorom na donjoj strani koji je vrlo uzak
i kod odraslih jedinki nazubljen. Gornja strana je sivosmee boje s dvije
poprene svjetlije pruge, a donja je be. Krajevi kuice su naranasti s po
dvije karakteristine tamne pjege. Najdua osovina pua iznosi 60 mm.
stanite: Najee na dubinama izmeu 20 i 30 m, na stjenovitom ili

koraligenskom dnu.
sline vrste: Erosaria spurca, Zonaria pyrum nemaju tamne pjege na

krajevima kuice, obino su svjetlije boje.

10

50

Mitra zonata
prugasta mitra

Marryat, 1819

opis: Ima izdueni i vitak oblik kuice. Svjetlosmee je boje s jednom tamnijom trakom uokolo ava. Zadnji krug u blizini otvora je tamnije boje.
Unutranjost otvora je uvijek bijela i ima 4 pregiba. Najdua osovina pua
iznosi 100 mm.
stanite: Muljevita dna i koraligen; od 20 m pa sve do 100 m dubine.
sline vrste: Karakteristinog je oblika, boje i veliine, teko ga je zamjeniti s drugom vrstom pua.

20

100

152

mollusca / mekuci

Jelena Belamari

Zrinka Jakl

153

gastropoda / puevi

Semicassis granulata
izbrazdani ljem

Born, 1778

opis: Kuica je izrazito vrste grae, skulptura se sastoji od slabo istaknutih rebara odvojenih pravilnim brazdama. Otvor je dug i vrlo kos, nazubljen. Kuica je ukasto smee boje s tamnim pjegama. Najdua osovina
pua iznosi 140 mm.
stanite: Sedimentna dna; 2-20 m dubine.
sline vrste: Neke vrste roda Cassidaria nemaju tamne pjege, neke imaju

kvrgave izrasline (C. echinophora)

2

20

Stramonita haemastoma

L., 1767

crvenousna purpura

opis: Kuica je ovalnog oblika s fino izbrazdanim zavojnicama, sivkaste je

do smekaste boje. Otvor je vrlo velik tako da zauzima dvije treine visine
kuice i upadljiv je zbog intenzivne ruiaste boje koja prelazi u naranastu. Najdua osovina pua iznosi 90 mm.
stanite: Kamenita dna, u litoralnoj zoni do nekoliko metara dubine.
sline vrste: Prema obliku i velikom otvoru ruiastonaranaste boje lako
se moe razlikovati od ostalih vrsta.

154

mollusca / mekuci

Vedran Nikoli

Jelena Belamari

155

gastropoda / puevi

Thylacodes arenarius

L., 1758

opis: Pu koji ivi u kuici oblika nepravilne, zavijene cijevi prirasle za

dno, s brojnim finim granuloznim trakama na povrini od kojih su 2-3

naglaenije. Zadnji dio cijevi je slobodan. Kuica je uto smee, a pu
crvenkaste boje s bijelim mrljama. Izluuje sluz koja se u nitima radijalno iri oko otvora.
stanite: U infralitoralnoj stepenici privren za kameno dno, druge

pueve i koljke.
sline vrste: Neke sesilne vrste mnogoetinaa imaju slinu kuicu, ali
imaju i vijenac krgi.
1

45

Tonna galea
pu bava

L., 1758

opis: Kuica je velika, bavasto-loptastog oblika s relativno tankim stijenkama i vrlo je krhka. Ima 5 djelomino spiralnih, rebrastih zavoja. Otvor je
velik i nema poklopca. Kuica je blijedo sivoukaste do smee boje, a sam
pu je bijele boje s crnim pjegama. Najdua osovina pua iznosi 300 mm,
a teina i do 1,5 kg. Uz tritonovu trubu najvea je vrsta pua u Jadranu.
stanite: Sedimentna dna; 10-150 m dubine. Danju je veinom zakopan
u sedimentu.
sline vrste: Karakteristinog je oblika i veliine, teko ga je zamjeniti s
drugom vrstom.
10

150

156

mollusca / mekuci

Piotr Stos

Hrvoje imek

157

gastropoda / puevi

Zonaria pyrum

Gmelin, 1791

kruka

opis: Kuica je ovalnog oblika s vrstim stijenkama porculanske povrine.

Otvor je u sredini proiren. Smeezlatne je do naranaste boje sa smeim
pjegama. Najdua osovina pua iznosi 45 mm.
stanite: Muljevita dna, meu algama i morskim cvjetnicama.
sline vrste: Erosaria spurca obino je svjetlije boje, nema smeih pjega

na kuici. Luria lurida obino je tamnije boje, nema pjega na itavoj kuici
ve samo dvije tamne pjege na krajevima.
10

60

158

mollusca / mekuci

Zrinka Jakl

159

gastropoda / puevi

puevi golai

Puevi golai spadaju u skupinu pueva stranjokrnjaka (Opistobranchiata). Njihova osnovna osobina je gubljenje uvijenosti tijela te
smanjenje ljuture (kuice) i platene duplje. Mnoge vrste diu pomou
cera, dobro prokrvljenih resica na tijelu koje stre prema van. Neki od
ovih pueva, uglavnom manjih dimenzija, se hrane arnjacima ije arne
stanice zatim neoteene ugrauju u kone resice, pa su vrlo neukusni i
smrtonosni drugim grabeljivcima.

Aplysia spp.
morski zekan

opis: U Jadranu razlikujemo vie slinih vrsta roda Aplysia (A. fasciata, A.

depilans, A. punctata). Sve imaju simetrine, prema gore savinute parapodije kojima plivaju, a izmeu njih su skriveni mali i vrsti ostaci kuice.
Smee su boje, a neke vrste imaju bijele i crne pjege. Pojedine vrste mogu
narasti i do 30 cm duljine.
stanite: ivi u pliem obalnom pojasu obraslom algama.
sline vrste: Vrste ovog roda se lako razlikuju od drugih rodova.
3

20

160

mollusca / mekuci

Goran afarek

161

gastropoda / puevi

Cratena peregrina

Gmelin, 1791

opis: Pu duljine do 5 cm, bijelog tijela s brojnim ljubiastoplavim izraslinama. Na prednjem dijelu tijela ima dugaka bijela ticala od kojih neka imaju
naranastouto obojene vrhove. Hrani se arnjacima skupine Hydrozoa pa
ga esto moemo nai na njima.
stanite: Stjenovita dna i livade posidonije; do nekoliko desetaka metara dubine.
sline vrste: Flabellina affinis cijelo tijelo je ljubiaste boje.

10

50

Felimare spp.
opis: U Sredozemlju postoji 10-tak vrsta ovog roda. Vrlo su slini te ih je
uglavnom teko razlikovati, a i taksonomija se esto mijenja. Veinom su
to maleni puevi, veliine do oko 2 cm, modre do plave boje s uzdunim
bijelim i/ili utim prugama (na slici je F. orsinii).
stanite: Najee se mogu nai u pliim podrujima meu algama.
sline vrste: Rod je karakteristian, ali je pojedine vrste teko razlikovati.

10

50

162

mollusca / mekuci

Filip Buka

Piotr Stos

163

gastropoda / puevi

Felimare picta

Schultz in Philippi, 1836

opis: Relativno velik pu s izraenim krgama i ticalima (najvei iz roda

Felimare). Plavkasto bijele je boje sa utim i plavkastim uzdunim prugicama. Hrani se spuvama iz roda Ircinia.
stanite: Stjenovita, sekundarna i sedimentna dna, est je meu algama.
sline vrste: Karakteristine je boje i veliine. Ponekad se za ovu vrstu
koriste i zastarjeli nazivi Hypselodoris picta, Glossodoris = Hypselodoris =
Chromodoris valenciennesi.

60

Felimida luteorosea

Rapp, 1827

opis: Pu duljine do 55 mm, ljubiaste do ruiaste boje sa utim obrubom

i tokama. Na prednjem dijelu tijela vidljiva su dva ticala, a na stranjem
krge u obliku malene perjanice. Hrani se spuvama.
stanite: Stjenovito dno i ostali vrsti supstrati, esta u koraligenu;
5-60 m dubine.
sline vrste: Felimida purpurea nema ute toke.

50

60

164

mollusca / mekuci

Jelena Belamari

Zrinka Jakl

165

gastropoda / puevi

Flabellina affinis

Gmelin, 1791

opis: Pu duljine 30-40 mm, ruiaste boje, s brojnim izraslinama na lenoj strani. Hrani se vrstama skupine Hydrozoa. Sredozemni je endem.
stanite: Stjenovita dna bogata vrstama skupine Hydrozoa; 5-50 m dubine.
sline vrste: Flabellina babai, Cratena peregrina centralni dio tijela je

bijele boje.
5

50

Janolus cristatus

Delle Chiaje, 1841

opis: Pu veliine do 75 mm, tijelo je jedva vidljivo u mnotvu debelih, valjkastih izraslina iji su vrhovi modrikasti za razliku od ostatka tijela koje je
bijele do ukastonaranaste boje. Hrani se mahovnjacima iz roda Bugula.
stanite: Muljevita dna i sekundarne tvrde podloge, esta vrsta koraligena.
sline vrste: Teko ga je zamijeniti s nekom drugom vrstom.

10

50

166

mollusca / mekuci

Jelena Belamari

Hrvoje imek

167

gastropoda / puevi

Peltodoris atromaculata
pu dalmatiner

Bergh, 1880

opis: Pu duljine do 15 cm, tijela spljotenog, ovalnog oblika. Bijele je boje s

crnim tokama zbog ega je i dobio ime dalmatiner. Ticala su neprimjetna.

stanite: Stjenovita dna, esto se moe nai na spuvi Petrosia ficiformis
kojom se hrani; 5-50 m dubine.
sline vrste: Karakteristine je boje i oblika pa ga je teko zamijeniti s

drugom vrstom.
5

50

Phyllidia flava

Aradas, 1847

opis: Pu veliine oko 2 cm, tijelo mu je plosnato okruglasto, arkoute

boje s brojnim bijelim izdignutim tokicama.

stanite: esto u koraligenu, na spuvi Axinella cannabina kojom se hrani.
sline vrste: Na prvi pogled se moe zamijeniti s vrstom Armina maculata
koja je aktivna nou, a preko dana zakopana u pijesku.

20

80

168

mollusca / mekuci

Jelena Belamari

Petar Krui

169

gastropoda / puevi

Thuridilla hopei

Vrany, 1853

opis: Pu veliine do 3 cm, tijela obojanog arkim bojama, modrikast s

brojnim utim, utonaranastim prugama i tokicama. Na ticalima ima

bijelu prugu.
stanite: Obalna podruja bogata algama iz roda Cystoseira i Cladophora.
sline vrste: Karakteristine je boje i oblika.

Umbraculum umbraculum

Lightfoot, 1786

opis: Pu veliine do oko 20 cm, ovalnog i irokog tijela na kojem je vidljiva niska kuica, bjelkast oklop sa ukastim periostrakumom. Stopalo je
masivno, naranastosmee boje s bijelim bradavicama.
stanite: Detritusna i vrsta dna, livade posidonije i infralitoralne alge;
obino do oko 20 m dubine.
sline vrste: Vrsta karakteristine boje, a posebice oblika, teko se moe

zamijeniti s nekom drugom vrstom.

10

50

170

mollusca / mekuci

Dalibor Andres

Petar Krui

171

bivalvia / koljkai

Bivalvia
koljkai

Tijelo koljkaa je bilateralno simetrino, esto produljeno i uvijek sa

strane stisnuto. itavo tijelo je smjeteno unutar dviju ljutura, koje nisu
uvijek simetrine. S lene strane, odmah ispod ljutura, prema ventralnoj strani s obje strane tijela sputa se plat. Sa svake unutranje strane
plata nalaze se krge koje mogu biti razliitog oblika. koljkai se hrane
filtrirajui morsku vodu, a naseljavaju priobalna stjenovita i pjeskovita
dna. Zbog ljepote svojih raznolikih ljutura, pristupanosti za sakupljanje i ukusnog mesa, mnogi koljkai su postali ugroeni u Jadranu.

Arca noae

kunjka / noina arka

L., 1758

opis: Ljuture su debele, asimetrine, vie ili manje pravokutnog oblika.

Vanjska povrina ljuture je redovito jako izbrazdana. Tamnosmee ili

sivocrne je boje. esto ju obrata crvena spuva Crambe crambe. Najdua
os ljuture iznosi 100 mm.
stanite: Tvrde podloge i ljunkovito-ljuturasta dna.
sline vrste: Karakteristinog je oblika te ju je teko zamijeniti s nekom

drugom vrstom.

172

mollusca / mekuci

Jelena Belamari

173

bivalvia / koljkai

Barbatia barbata

L., 1758

opis: Elipsastog je oblika s radijalnim rebrima, a na donjem dijelu ljuture

su ronati ekinjavi izdanci koji stre preko ruba. Tamnosmee je boje.

Najdua os ljuture iznosi 60 mm.
stanite: Najee se nalazi privrena na vrstu, kamenitu ili ljuturastu podlogu.
sline vrste: Karakteristinog je oblika s ekinjavim izdancima te ju je

teko zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Lithophaga lithophaga

L., 1758

prstac

opis: Ljuture su tanke, duguljastog i ovalnog oblika. Na vanjskoj strani

ljutura jasno su vidljive naratajne crte. Izvana je utosmee ili tamnije

kestenjaste, a iznutra svjetlije boje. Najdua os ljuture iznosi do 120 mm.
stanite: ivi u kamenju u rupama koje bui pomou kiseline. Nalazimo
je po itavoj kamenoj obali na hridima obraslim algama; od povrine do
nekoliko desetaka metara dubine.
sline vrste: Teko ju je zamijeniti s nekom drugom vrstom.

30

174

mollusca / mekuci

Hrvoje imek

Hrvoje imek

175

bivalvia / koljkai

Mytilus galloprovincialis

Lamarck, 1819

dagnja

opis: Trokutastog je ili izdueno jajastog oblika. Ljuture su jednake, tankih

i otrih stijenki. Sprijeda su iljaste, a straga proirene i zaobljene. S vanjske

strane ljutura jasno su vidljive naratajne crte. Modrikastocrne je boje, a iznutra blijedosedefaste s plavim rubom. Najdua os koljke iznosi do 150 mm.
stanite: ivi na kamenitoj podlozi, u velikim i gustim naseljima. Na

mjestima gdje je more produktivnije naselja su gua u pojasu plime i oseke, ali moe rasti i dublje. Ne zahtjeva pretjerano isto more, pa je esta
u lukama i uvalama.
sline vrste: Modiolus barbatus ima dlakave izrasline, manja je, do 70

mm duljine, ukasto smee je boje. Postoje jo neke sline vrste, ali su

znatno manje.
0

Ostrea spp.
kamenica

opis: Okruglog je do jajastog oblika, nesimetrinih i nepravilnih rubova.

Stijenke ljutura su debele, na povrini imaju koncentrine listiave pruge. Izvana je sivkaste boje, a iznutra biserno sedefasta. Postoji nekoliko
vrsta od kojih je najpoznatija Ostrea edulis, koja se i uzgaja.
stanite: ivi na kamenoj podlozi i izgleda kao prirodni nastavak velikih
hridinastih grebena.
sline vrste: Rod je lako prepoznatljiv.

10

176

mollusca / mekuci

Dalibor Andres

Hrvoje imek

177

bivalvia / koljkai

Pecten jacobaeus

L., 1758

jakobova kapica

opis: Ima oblik lepeze s proirenjem na dnu. Ljuture su asimetrine, desna je zaobljena, a lijeva plosnata; obje su izbrazdane s 14-16 radijalnih
rebara. Desna ljutura je bijele, ute ili ruiaste boje, a lijeva je obojena
tamnim i svijetlim arama. Najdua os koljke iznosi do 150 mm.
stanite: Uglavnom pjeskovita i ljuturno-pjeskovita dna; izmeu 5 i 30
m dubine, ponekad i dublje.
sline vrste: Ova vrsta pripada relativno brojnoj porodici Pectinidae

(eljae) ije vrste imaju karakteristian lepezast izgled. Ipak, sve ostale
vrste su znatno manje.
5

50

Pinna nobilis

L., 1758

plemenita periska

opis: Ima oblik iljastog trokuta, vanjska povrina ima ljuskaste lamele koje

su naglaenije kod mladih jedinki. esto joj je vanjski dio ljuture obrastao
algama, mahovnjacima, cjevastim mnogoetinaima, spuvama pa ak i
drugim koljkaima. Vrlo je uoljiva jer raste uspravno iz sedimenta u koji je
zabodena iljastim dijelom, za morsko dno privrena je bisusnim nitima.
Moe narasti do visine od oko 1 m te je na najvei koljka.
stanite: Obitava u obalnom pojasu na sedimentnim dnima, esta je u
livadama posidonije.
sline vrste: Pinna rudis izgledom podsjea na mladu perisku. Nije sa
sigurnou potvrena prisutnost ove vrste u Jadranu. Atrina fragilis
nema ljuskaste lamele, ivi na veim dubinama, od oko 30 m pa dublje.
3

40

178

mollusca / mekuci

Hrvoje imek

Jelena Belamari

179

bivalvia / koljkai

Rocellaria dubia

Pennant, 1777

otvoreni klini

opis: Izduenog je oblika i relativno slabe grae. Okeraste je boje, duljine

oko 20 mm. Kamenotoni je koljka, ivi u vrstoj podlozi na ijoj povrini se vide samo dvije rupice.
stanite: Pomou kiseline bui tvrde podloge, najee kamenje. Uglavnom se moe vidjeti u pliem podruju do nekoliko metara dubine.
sline vrste: koljkaa otkrivaju dvije karakteristine rupice na povrini
podloge, teko ga je zamijeniti s drugom vrstom.

10

Spondylus gaederopus

L., 1758

kopito

opis: Ljuture su vrlo vrste, debele i tvrde. Vanjska povrina gornje ljuture

prekrivena je lamelama i bodljama duine 1-2 cm. Donja ljutura je udubljena i prirasla za podlogu. Najdua os koljke iznosi 150 mm. Slobodni
dijelovi koljke esto su obrasli crvenom spuvom Crambe crambe.
stanite: Najee ivi na hridinastim dnima, a vrlo rijetko na pijesku.
sline vrste: Teko ju je zamijeniti s drugom vrstom, ali ju je ponekad
zbog obrataja teko primijetiti.

180

mollusca / mekuci

Jelena Belamari

Jelena Belamari

181

bivalvia / koljkai

Venus verrucosa

L., 1758

prnjavica

opis: koljka debelog, srcolikog oblika. Ljuture su vrlo vrste, kruno izbrazdane, a na krajevima su brazde vie izborane. Sivkasto ute ili smee
je boje, iznutra je sedefastobijela. Najdua os koljke iznosi do 70 mm.
stanite: Pjeana, ljunkovita i sedimentna dna; do 15 m dubine.
sline vrste: Circomphalus casina neto je manja, do 50 mm najdue osi,
osim brazdi ima i koncentrine listie koji prate brazde. Postoje i neke druge sline vrste, ali su znatno manje.

15

182

mollusca / mekuci

Zrinka Jakl

183

cephalopoda / glavonoci

Cephalopoda

glavonoci

Glavonoci su najrazvijenija skupina mekuaca i najsloenije graeni beskraljenjaci. Meu glavonocima se nalaze i najvei ivui beskraljenjaci.
Tijelo glavonoaca podijeljeno je na glavu i trup. Oi su im vrlo dobro razvijene, ispred njih se nalaze krakovi koji slue za hvatanje plijena i za puzanje, a kod nekih vrsta imaju i ulogu pri razmnoavanju.
Od svih glavonoaca koji danas ive, samo indijska laica ima vanjsku
kuicu koja obuhvaa cijelo tijelo. Kod sipe kuica je svedena na vapnenu
ploicu smjetenu na lenoj strani ispod koe (sipovina ili sipina kost).
Svi glavonoci su aktivni grabeljivci, hrane se rakovima, koljkaima, puevima i ribama. ive samo u moru gdje nastanjuju podruja od nekoliko
metara pa do dubina veih od 5 000 m.

Octopus vulgaris
hobotnica

Cuvier, 1797

opis: Hobotnica ima kuglastu glavu na koju se nadovezuje 8 dugih krakova

s prijanjaljkama rasporeenim cik-cak u dva reda. Na glavi se nalaze dva

velika i dobro razvijena oka. Tijelo i krakovi su svijetle do tamnosmee
boje, povrina je bradaviasta sa arenim poljima. Boju moe prilagoditi
podlozi. Moe narasti do 10 kg teine. enke lijeu 150 do 400 000 bijelih,
izduljenih jaja koja uvaju 1-2 mjeseca. Tijekom tog vremena enka ne naputa skrovite u kojem se nalaze jaja, ak se ni ne hrani.
stanite: Najee je nalazimo u gornjem infralitoralu, a nastanjuje podruje

od nekoliko pa do preko 100 m dubine. U rano ljeto i kasnu jesen obino je nalazimo u pukotinama stijena, piljama, a zimi neto dublje na pjeskovitom dnu.
sline vrste: Octopus macropus znatno rjea vrsta, krakovi su joj dui i

ui, smeocrvenkaste je boje s bijelim tokama, aktivnija je nou.

1

120

184

mollusca / mekuci

Jelena Belamari

Piotr Sts

185

cephalopoda / glavonoci

Sepia officinalis

L., 1758

sipa

opis: Ima iroko, ovalno, spljoteno tijelo na ijem se prednjem dijelu nalazi glava s dva velika oka i 10 krakova na kojima se nalaze prijanjaljke u 4
reda. Sivo je smee boje sa arama, boju moe prilagoditi izgledu podloge.
Naraste do oko 40 cm duljine i 2 kg teine.
stanite: U proljee je esto nalazimo u skupinama u priobalju u blizini

pjeskovitog dna sa cvjetnicama posidonijom i zosterom, a ostatak godine

vie u dubljim slojevima, do oko 100 m dubine.
sline vrste: Sepia elegans, Sepia orbgnyana, Rossia macrosoma znatno

su manje.
1

100

186

mollusca / mekuci

Goran afarek

Piotr Sts

187

polyplacophora / mnogoljuturai

Polyplacophora
mnogoljuturai

Mnogoljuturai su mekuci plosnatog i jajolikog oblika. Lena strana im

je pokrivena ljuskom koja je sastavljena od 8 ploica poredanih u nizu.
Iskljuivo su stanovnici mora, hrane se uglavnom algama.

Chiton spp.
opis: U Jadranu je poznato oko 10 vrsta mnogoljuturaa, a najvee i najee su vrste roda Chiton (C. olivaceus, C. corallinus). Vrste ovog roda imaju
izraen ljuskavi plat koji okruuje ploice.
stanite: vrsto dno u podruju plime i oseke pa do nekoliko metara dubine.
sline vrste: Vrste rodova Lepidopleurus i Acanthochiton manje su, neke

imaju bodlje, imaju manje izraen ljuskavi plat.

1

188

mollusca / mekuci

Ante uljevi

189

Echiuroidea
zvjezdani

Zvjezdani su bilateralno simetrine morske ivotinje na ijem se prednjem

dijelu valjkastog tijela nalazi rastezljivo i na dodir osjetljivo rilo. Pomou
ljepljivog i sluzavog rila hvataju sitne organizme i detritus. Veinom su
sedentarne ivotinje.

Bonellia viridis

Rolando, 1821

zeleni zvjezdan

opis: Glavni dio tijela se rijetko moe vidjeti jer je zakopan u sedimentu
ili skriven meu kamenjem. Najee je vidljivo samo dugako rilo koje se
na kraju rava u dvije ljebaste lovke. Rilo je osjetljivo na dodir, a moe
se rastegnuti do oko 2 m duljine. Povrina tijela sadri otrove s kojima
paralizira druge ivotinjice. Plavozelene je boje. Najaktivniji su nou ili na
podrujima sa slabim osvijetljenjem. Mujaci su mikroskopske veliine i
nalaze se privreni na enkino rilo.
stanite: Sedimentna i stjenovita dna, od sasvim plitkih podruja pa do
100 m dubine.
sline vrste: Jedina je vrsta zvjezdana koja ima ravasto rilo.
1

100

190

Piotr Sts

Hrvoje imek

191

Polychaeta
mnogoetinai

Mnogoetinai se smatraju najjednostavnijim kolutiavcima, a veinom

su morske ivotinje.
Ima ih preko 5 000 vrsta, od kojih je u Jadranu poznato oko 560.
Sastoje se od kolutia na ijim rubovima se obino nalazi mnotvo etina
i lanih noica (parapodija). Diu krgama ili itavom povrinom tijela.
etine mogu izazvati iritaciju koe tako da treba izbjegavati diranje ovih
vrsta. Duljina tijela im je razliita, od nekoliko milimetara do 3 m.
Neke vrste imaju sposobnost bioluminiscencije. Slobodne pelagike vrste
su lijepih arenih boja koje mogu potjecati od pigmentnih stanica, respiratornih pigmenata, hrane ili spolnih produkata.
Mnoge slobodne bentoske vrste su predatori ili se hrane ostacima uginulih ivotinja.
Neke vrste su sesilne (ive privrene za podlogu) i ive u cijevima koje
same izgrauju. Tijelo im je prilagoeno ovom nainu ivota tako da
izvan cijevi pruaju vijenac lovki, ticala i vitica arenih boja. Ako se osjete
ugroenima, lovke mogu vrlo brzo uvui u cijev. U moru izgledaju poput
cvjetova razliitih boja i veliina.
Hrane se filtriranjem planktona ili ostataka organske tvari.

192

foto: Danijel Frka

193

polychaeta / mnogoetinai

Bispira volutacornis

Montagu, 1804

opis: Sesilna vrsta, tijelo se sastoji od preko 100 kolutia. Najvei dio tijela
se nalazi skriven u kratkoj, koastoj cijevi visine do 15 cm. Izvan cijevi je
vidljiv jedino vijenac lovki i krga koji je podijeljen u dva spiralno zavijena
dijela (1-4 spirale). Duljina lovki je do 6 cm.
stanite: Razliiti tipovi dna, od nekoliko do 100 m dubine.
sline vrste: Sabella spallanzanii, Sabella pavonina vijenac nije podijeljen

u dva dijela. Protula spp., Serpula spp. znatno su manje, kuica je tvrda i
gotovo cijela prirasla uz tvrdu podlogu.
5

100

Eupolymnia nebulosa

Montagu, 1818

opis: Sesilna je vrsta koja ivi u rupama unutar supstrata. Od itave ivotinje najee se vide samo dugaka ticala koja su vrlo rastezljiva i na
podraaj se uvlae u rupu.
stanite: Ispod stijena, u rupama s pijeskom, u ljuturama koljkaa.
sline vrste: Prema nekim izvorima postoji nekoliko vrsta koje vrlo slino
izgledaju, ipak zbog nejasnih razlika u priruniku je opisana samo ova vrsta.

10

194

polychaeta / mnogoetinai

Jelena Belamari

Hrvoje imek

195

polychaeta / mnogoetinai

Hermodice carunculata

Pallas, 1776

crv pas / vatreni crv

opis: Pokretna vrsta dugog kolutiavog tijela. Zadnji koluti prednjeg dijela tijela je pravokutan sa 4 oka. Boja je na dorsalnoj strani zelena ili
smea, na bonim stranama nalaze se bijele etine i intezivno crvene,
stablasto ragranjene krge. Ukoliko se dira, etine mogu izazvati jaku
iritaciju koe. Strvinar je. Naraste do oko 35 cm duljine.
stanite: Sekundarna tvrda dna, livade posidonije; od nekoliko pa do oko
50 m dubine.
sline vrste: Zbog karakteristinih bijelih etina i crvenih krga, teko ju
je zamijeniti s nekom drugom vrstom.
5

50

196

polychaeta / mnogoetinai

Hrvoje imek

197

polychaeta / mnogoetinai

Myxicola infundibulum

Renier, 1804

pjeani perjaniar

opis: Sesilna vrsta, ivi u elatinoznoj kuici zakopanoj u sedimentu.

Na povrinu prua perjanicu gusto poredanih vitica i krga tamnoljubiaste boje.

stanite: Mekani tipovi sedimenta, najee na pliim podrujima.
sline vrste: Karakteristine je boje i oblika.

30

Sabella spallanzanii

Viviani, 1805

opis: Sesilna vrsta, ivi u cjevastoj kuici, visine do oko 40 cm. Ima tijelo
koje se sastoji od oko 300 kolutia. Od ivotinje se obino vide samo krge
i lovke u obliku arene, spiralno zavinute perjanice (do 6 krugova), promjera do oko 30 cm. Rubovi krga su osjetljivi na svjetlost, te ih ukoliko je
podraena, ivotinja brzo uvue u kuicu.
stanite: Razliiti tipovi dna; od nekoliko pa do 60 m dubine.
sline vrste: Sabella pavonina perjanica nije spiralno zavinuta, Bispira

volucatornis perjanica je podijeljena na dva dijela, Protula spp., Serpula

spp. znatno su manje, kuica je tvrda i gotovo cijela prirasla uz tvrdu
podlogu.

10

60

198

polychaeta / mnogoetinai

Goran afarek

Piotr Sts

199

polychaeta / mnogoetinai

Sabella pavonina

Savigny, 1820

opis: Sesilna vrsta, ivi u cjevastoj kuici, visine do oko 25 cm. Ima tijelo
koje se sastoji od oko 600 kolutia. Od ivotinje se obino vide samo krge
i lovke u obliku perjanice sastavljene od 8-45 filamenata poredanih u jednom krugu. Perjanica je bjelkaste boje, proarana tamnim mrljama.
stanite: Razliiti tipovi dna, od 10-tak pa do oko 30 m dubine.
sline vrste: Sabella spallanzanii perjanica je spiralno zavinuta, Bispira

volucatornis perjanica je podijeljena u dva dijela, Protula spp., Serpula spp.

znatno su manje, kuica je tvrda i gotovo cijela prirasla uz tvrdu podlogu.
10

30

Salmacina spp.

Viviani, 1805

opis: Postoji nekoliko vrsta ovog roda, ali ih je meusobno teko razlikovati.
Jedinke ive u nepravilnim cjevicama koje su kalcificirane, ali krhke. Cjevice grade kolonije koje imaju karakteristian oblik bijelog grmia. Kolonija
moe biti promjera od nekoliko pa do 30-40 cm.
stanite: Zasjenjena podruja kao to su polutamne pilje, na razliitim
podlogama, esta vrsta koraligena (ponekad na gorgonijama); od par desetaka pa do 600 m dubine.
sline vrste: Pojedine vrste je teko razlikovati, ali je rod karakteristi-

an po svom obliku i boji.

20

600

200

polychaeta / mnogoetinai

Dalibor Andres

Hrvoje imek

201

Crustacea
rakovi

Rakovi pripadaju lankonocima, najbrojnijoj i najrasprostranjenijoj skupini organizama. Rakovi ive u moru i slatkim vodama, raznih su veliina,
od mikroskopski sitnih, do golemih. Do sada je zabiljeeno preko 40 000
vrsta rakova.
Tijelo im je lankovito, a od ostalih se lankonoaca razlikuju po tome to
diu krgama i obino imaju dva para ticala. Imaju vanjski skelet od kalcijevog karbonata koji, kako bi rasli, moraju periodino mijenjati. Kako bi
se mogli pokretati noge su im ralanjene u lanke. Prvi i drugi par nogu
pretvoreni su u ticala, a slue kao osjetila za opip i miris, a ostala tri za
prihvaanje i drobljenje hrane. Oi su im sastavljene od mnogo malih oiju. Razdvojena su spola, a na enkama se s donje strane tijela esto moe
vidjeti mnotvo oploenih jajaaca. Rakovi se veinom hrane sitnim ivotinjama ili strvinama.
Neki ive samostalno, drugi kao dio veih kolonija, neki unutar kuica
uginulih pueva, a mnogi u simbiozi s drugim organizmima ili kao nametnici.
Postoje vrste koje su zbog prilagodbe nainu ivota gotovo potpuno izgubile prepoznatljivi izgled raka, kao npr. skupina rakova vitiara.Vitiari su
morski rakovi prirasli na razliite predmete, stijene, ljuture mekuaca i
oklope drugih rakova.
Meu najveim rakovima su desetonoci (Decapoda), oklopljeni rakovi s
velikim sraslim glavoprnjakom koji je zatien (karapaksom).

202

foto: Antonio Rossetti

203

crustacea / rakovi

Dromia personata

L., 1758

opis: Karapaks je zdepastog oblika, s kratkim vrstim krznom koje prekriva cijeli oklop. Krzno je tamne, barunastosmee boje, jedini nepokriveni dio
su svjetloruiasti zavreci jakih klijeta. Naraste do veliine od oko 20 cm.
stanite: Stjenovita dna ili stjenovita dna koja granie sa sedimentnim
dnima, esto i u piljama; od nekoliko pa do oko 100 m dubine.
sline vrste: Karakteristinog je zdepastog oblika i dlakavog tijela, te je

ovu vrstu teko zamijeniti s nekom drugom.

5

100

Homarus gammarus

L., 1758

hlap

opis: Ima velik i jak karapaks, s dva velika klijeta od kojih je jedno uvijek
vee od drugog. Osnovna boja tijela je uta, cijela dorzalna strana je plavocrna, dijelomino ljubiasta i crvena. Kree se skokovima prema nazad.
Naraste do duljine od oko 60 cm, teine i do 12 kg. U vrijeme parenja enke
nose jajaca tamnozelene boje.
stanite: Stjenovita i sedimentna dna, esto u piljama; od nekoliko pa
do oko 60 m dubine.
sline vrste: Palinurus elephas nema izraena klijeta, obino je manji

i crvenije je boje.
5

60

204

crustacea / rakovi

Donat Petricioli

Piotr Sts

205

crustacea / rakovi

Maja squinado

Herbst, 1788

velika rakovica

opis: Karapaks je na dorzalnoj strani konveksan, s bodljama na rubnim

dijelovima. Najvea je sredozemna rakovica, naraste do oko 25 cm duljine
karapaksa. Ponekad je prekrivena algama.
stanite: Preferira ljuturasta dna obrasla algama i koraligen, ali se moe
nai i na sedimentnom dnu (naroito zimi); 20-50 m dubine.
sline vrste: Maja verrucosa manja je, obino obitava u pliim podujima.
20

50

Maja crispata

Risso, 1827

mala rakovica

opis: Karapaks je na dorzalnoj strani konveksan, s bodljama na rubnim

dijelovima. Oklop je smee boje, s kratkim utim ekinjama. esto je

prekriven raznim algama zbog ega ju je ponekad u moru teko uoiti.
Naraste do oko 12 cm duljine. U vrijeme parenja enke nose jajaca tamnocrvene do plavocrne boje.
stanite: Podruja obrasla algama, u uvalama i luicama; do 20 m dubine,
obino i plie.
sline vrste: Maja squinado vea je, obitava u dubljim podrujima.
1

20

206

crustacea / rakovi

Antonio Rossetti

Zrinka Jakl

207

crustacea / rakovi

Palinurus elephas

Fabricius, 1787

jastog

opis: Karapaks je dosta bodljast, a na vrhu ima mali rostrum. Smeeljubiaste je boje s bijelim i utim mrljama. Noge i dugaka ticala su crvenkasto
uto prstenasto obojana. Klijeta su reducirana te se ne vide. Naraste do
oko 50 cm duljine. Uz hlapa spada u najvee jadranske rakove.
stanite: Strme i stjenovite obale, najee sakriven u rupama i procijepima iz kojih vire samo ticala; od 20 pa do oko 70 m dubine.
sline vrste: Homarus gammarus ima velika klijeta.

20

70

Scyllarus arctus

L., 1758

zezavac

opis: Ima zdepasto tijelo, na ijem se prednjem dijelu nalaze lopatice.

Repni dio je najee podvinut pod tijelo. Oklop je zelenkasto ute boje
sa sjajnim crvenim poveznicama na ventralnom dijelu. Naraste do oko 16
cm duljine.
stanite: Razliiti tipovi dna, najee u zasjenjenim podrujima kao to
su polupilje i procjepi stijena, od nekoliko pa do oko 50 m dubine.
sline vrste: Scyllarides latus znatno je vei, s veim lopaticama, crvenkastije je boje s ljubiastim rubom lopatica.
5

50

208

crustacea / rakovi

Jelena Belamari

Petar Krui

209

crustacea / rakovi

Scyllarides latus

Latreille, 1803

kuka

opis: Ima iroko i zdepasto tijelo, na ijem su prednjem dijelu iroke

lopatice. Repni dio je najee podvinut pod tijelo. Dorzalna strana

oklopa je crvene boje, ventralna ukasta. Rubovi lopatica su ljubiaste
boje, a prvi trbuni segment na dorzalnoj strani ima crvene mrlje. Naraste do oko 45 cm duljine.
stanite: Preteno stjenovita dna, najee u zasjenjenim podrujima kao
to su polupilje i procjepi stijena; od nekoliko pa do oko 50 m dubine.
sline vrste: Scyllarides arctus znatno je manji, zelenkaste boje, s manjim

lopaticama.
5

50

Stenopus spinosus

Risso, 1827

antenska kozica

opis: Ima bodljasto tijelo, arko ute do utonaranaste boje. Na prednjem

dijelu se nalaze 3 para iznimno dugih bijelih ticala i dva para dugih i relativno tankih klijeta. Naraste do duljine od oko 10 cm. esto se zadrava
u skupinama.
stanite: Izrazito zasjenjena stjenovita podruja poput pilja i procjepa iz
kojih izlazi nou; od nekoliko pa do oko 500 m dubine.
sline vrste: Ima karakteristina duga bijela ticala i izduljena klijeta.
5

500

210

crustacea / rakovi

Piotr Sts

Antonio Rossetti

211

Bryozoa

mahovnjaci

Iako izgledaju kao biljke, mahovnjaci su ivotinje koje formiraju kolonije

tzv. zoarije. Svaki zoarij je sastavljen od brojnih individua koje nazivamo
zooidi. Zooidi u koloniji imaju podjelu rada, slino kao u pelinjacima ili
mravinjacima. Neki zooidi su zadueni za obranu, neki za razmnoavanje,
a neki za hranjene. Kolonije su razliitih oblika, boja i veliina, a vrste je
gotovo nemogue razlikovati prema vanjskom izgledu kolonije.
Mahovnjaci ive u svim svjetskim morima. Preferiraju podruja s malom
sedimentacijom, a izbjegavaju ona koja naseljavaju alge jer one dominiraju
u borbi za ivotni prostor. Najee ih nalazimo na vrstoj podlozi i na
veim dubinama, dok na manjim dubinama obitavaju na zasjenjenim mjestima gdje nema dovoljno svjetlosti za rast i opstanak algi.
Pogoduje im hladno more, te podruja podmorskih izvora slatke vode bogate kisikom i otopljenim karbonatom (vrulje).

212

foto: Jelena Belamari

213

bryozoa / mahovnjaci

Hornera frondiculata

Lamarc, 1816

opis: Zoarij je nepravilno stablasto razgranjen, vrst, ali krhak. Bijele je

boje. Izgledom podsjea na koralj. Naraste do promjera oko 10-20 cm.

stanite: vrste podloge; 20-50 m dubine.
sline vrste: Margaretta cereoides kolonije su pravilnijeg oblika, ogranci

su pri bazi tanki i kolonija je fleksibilnija.

20

50

Margaretta cereoides

Ellis & Solander, 1786

opis: Zoarij je relativno pravilno, stablasto razgranjen, a ogranci su pri

bazi tanki. Prednja strana je hrapava i rupiasta, pojedine jedinke su ponekad vidljive i golim okom. Zoarij je ukastosmee boje, izgledom podsjea na alge.
stanite: Na razliitim tipovima podloge, esto na rizomima posidonije.
sline vrste: Hornera frondiculata ima nepravilnije, tvre i krhkije kolonije, ogranci pri bazi nisu utegnuti.

10

40

214

bryozoa / mahovnjaci

Hrvoje imek

Zrinka Jakl

215

bryozoa / mahovnjaci

Myriapora truncata

Pallas, 1766

opis: Zoarij je stablastog oblika s pravilnim dihotomskim grananjem i

rupiastom povrinom. Koraljno je crvene boje, a kada odumre postaje

ukast. Moe narasti do oko 12 cm visine.
stanite: Zasjenjena stjenovita podruja, na ulazima pilja i polupilja; od
oko 20 m dubine.
sline vrste: Corallium rubrum crveni koralj, znatno rjea vrsta, dolazi
u veim dubinama, gradi nepravilnije i crvenije kolonije, ima bijele polipe.

20

100

Reteporella spp.
morska ipka

opis: Postoji nekoliko vrsta ovog roda, a meusobno ih je teko razlikovati. Kolonije su vrste i krhke, ljevkastog, valovitog oblika i karakteristine
mreaste strukture. ive kolonije su boje lososa, a mrtve sive do zelene
boje. Narastu do oko 10 cm promjera.
stanite: Zasjenjena stjenovita podruja, sekundarne tvrde podloge, zidovi
pilja i polupilja; od nekoliko pa do 50 m dubine.
sline vrste: Rod je lako prepoznatljiv po svojoj mreastoj strukturi, ali

je pojedine vrste teko razlikovati.

5

50

216

bryozoa / mahovnjaci

Zrinka Jakl

Zrinka Jakl

217

Echinodermata
bodljikai

Bodljikai su skupina ivotinja koja ivi iskljuivo u moru. Broje preko 7

000 vrsta, a u prolosti ih je bilo i znatno vie (otkriveno je ak 13 000
fosilnih vrsta).
Ovoj skupini pripadaju stapari (Crinoidea), trpovi (Holothuroidea), jeinci
(Echinoidea), zvjezdae (Asteroidea) i zmijae (Ophiuroidea).
Zbog prilagodbe razliitim nainima ivota kod nekih skupina bodljikaa bodlje se jasno ne istiu (zmijae, trpovi i stapari). Svi bodljikai, a
naroito zvjezdae, imaju visok stupanj sposobnosti regeneracije. U sluaju napada predatora, mogu lako otpustiti krak ili izbaciti eludac kojeg
kasnije u cijelosti obnove.
Osim bodlji, jeinci i zvjezdae imaju tipaljke (pedicelarije) koje slue za ienje, obranu i hvatanje plijena. Kreu se pomou mnotva
prionljivih noica koje se pokreu pumpanjem morske vode sloenim
vodoilnim sustavom. Veina vrsta je razdvojena spola, ali ima i hermafrodita (dvospolaca).

218

foto: Antonio Rossetti

219

echinodermata / bodljikai

Echinoidea
jeinci

Tijelo jeinaca je okruglog ili srcolikog, ak i plosnatog oblika, a graeno

je od veih ploica spojenih u nepominu ahuru unutar koje se nalaze
organi ivotinje. Nama najpoznatiji okrugli jeinci spadaju u red Regularia, odnosno jeince pravilnog oblika ahure. Pravilni jeinci ive na
tvrdim dnima i preteno su tamni: smei, maslinastozeleni, ljubiasti i s
malo svijetlih zona. Manje su poznati jeinci nepravilnog oblika ahure
(Irregularia) koji veinom ive zakopani u pijesku. Jeinci su preteno
herbivori, ali postoje i vrste koje su aktivni predatori.

Arbacia lixula

L., 1758

opis: Ima brojne bodlje koje su duge koliko i promjer ahure. Vrne ambulakralne ploice imaju 3 para otvora. Jeinac je crne boje, promjera do oko
6 cm. Aboralne noice nemaju prijanjaljke, stoga se jeinac ne maskira.
Prazna ahura je ruiaste ili naranaste boje.
stanite: Stjenovita dna, bogata algama porodice Corallinaceae; 0-50 m

dubine.
sline vrste: Paracentrotus lividus bodlje su smekaste ili zelenkaste,
ima manji broj bodlji, vrne ambulakralne ploice imaju 5 pari otvora.
0

50

220

echinoidea / jeinci

Jelena Belamari

221

echinodermata / bodljikai

Centrostephanus longispinus

Philippi, 1845

igliasti jeinac

opis: Ima duge, tanke, uplje i krhke bodlje sa sitnim zubiima. Smekaste su boje s bijelim, ljubiastim ili crnim prstenovima. Na vrnom dijelu
nalaze se krae prijanjaljke koje su ljubiaste boje i vrlo pokretne. Izrazito
je scijafilna vrsta, nastanjuje pukotine, a kada se izvadi na svjetlo vrlo
brzo bjei u sklonite.
stanite: Muljevita i sedimentna dna, est na sekundarnim dnima, u koraligenu; 15-200 m dubine.
sline vrste: Vrsta karakteristina po svojim dugim i tankim bodljama,
teko se moe zamijeniti s nekom drugom vrstom.
15

200

Paracentrotus lividus

Lamarck, 1816

opis: Ima ventralno, rijetko dorsalno poravnatu ahuru. Bodlje su duge

koliko i promjer ahure, nisu brojne. Vrne ambulakralne ploice imaju 5
pari otvora. ahura je tamnoljubiaste boje kao i bodlje koje mogu biti jo
i smekaste ili zelenkaste boje. Naraste do oko 7 cm promjera. Ponekad se
maskira s ostacima koljki ili algama.
stanite: Stjenovita podruja, te podruja s morskim cvjetnicama;
0-80 m dubine.
sline vrste: Arbacia lixula ima brojnije bodlje, intenzivno je crne boje,

vrne ambulakralne ploice imaju 3 para otvora.

0

80

222

echinoidea / jeinci

Hrvoje imek

Jelena Belamari

223

echinodermata / bodljikai

Spatangus purpureus

O.F. Mller, 1776

opis: Donja strana jeinca je ravna, a gornja ispupena, srcolikog oblika.

Pripada skupini nepravilnih jeinaca te mu je vrni sustav malo pomaknut
prema naprijed. ahura i bodlje su purpurne boje. Naraste do oko 12 cm.
stanite: Pjeskovita i detritusna dna na mjestima gdje je izraeno
strujanje mora; 10 do preko 900 m dubine. Samo je malo, povrinski
ukopan u sediment.
sline vrste: U Jadranu obitava jo nekoliko vrsta nepravilnih jeinaca,
ali su drugaije boje, veliine i oblika.
10

900

Sphaerechinus granularis

Lamarck, 1816

opis: Ima ahuru koja je uvijek poravnata na ventralnoj strani, rijetko

kada na dorsalnoj. Blago je konusnog oblika, ima mnogobrojne, kratke
bodlje. ahura je tamnoljubiaste boje s bjelkastim poljima, bodlje su najee ljubiaste s bijelim vrhovima, ali mogu biti i potpuno bijele, smee ili
crvene boje. Moe narasti do oko 13 cm promjera.
stanite: Sedimentna dna, livade cvjetnica, meu koraligenom ili na stjenovitim dnima; 1-120 m dubine.
sline vrste: Arbacia lixula, Paracentrotus lividus znatno su manji u pro-

mjeru, bodlje su dulje i ne toliko brojne.

1

120

224

echinoidea / jeinci

Hrvoje imek

Piotr Sts

225

echinodermata / bodljikai

Crinoidea
stapari

Stapari su veinom sesilna skupina bodljikaa, nazivaju se jo i morski

ljiljani. Iako su u dalekoj geolokoj prolosti bili brojni i dominirali morskim dnom, samo je neznatan broj vrsta preivio do danas. Od ostalih
bodljikaa se razlikuju po tome to su privreni na stapci (dubokomorske vrste), ako ne kao odrasli, onda barem prolazno tijekom razvoja.

Antedon mediterranea

Lamarck, 1816

sredozemna dlakavica

opis: Na donjoj strani tijela ima vijenac vitica kojima se pridrava za dno
ili za druge organizme, nema stapku. S usne strane ima 5 krakova koji se
odmah raljasto granaju tako da iz tijela izlazi 10 krakova. Na njima se
nalaze brojni boni ogranci koji izgledaju kao dlake. Najee je crvene,
naranaste, rjee smee, ute ili bijele boje. Ponekad je i arena. Najee
lei na dnu ispruenih krakova, ali moe i slabo plivati.
stanite: Stjenovita dna obrasla algama, cvjetnice i sekundarne tvrde
podloge; 10- 40 m dubine.
sline vrste: Izgledom podsjea na zvjezdae i zmijae, ali ima vie krakova.

10

40

226

crinoidea / stapari

Filip Buka

Filip Buka

227

echinodermata / bodljikai

Holothuroidea
trpovi

Na trpovima nisu vidljive bodlje, ali se u njihovoj koi nalaze brojne vapnene ploice (osikule) razliitih oblika. Imaju dobro razvijen miini sustav
koji im omoguava veliku savitljivost. Veina se hrani suspendiranim esticama pomou lovki koje se nalaze oko usnog otvora. Neke vrste nemaju lovke ve puu po morskom dnu i kao usisavai skupljaju i probavljaju
organske estice iz pijeska i mulja. Kada su napadnute, kako bi zavarale
predatora, pojedine vrste trpova mogu izbaciti eludac ili ljepljive ljezdane organe koje vrlo brzo regeneriraju. Neke vrste su jestive, ali je profesionalan izlov svih vrsta trpova u Jadranu zakonom zabranjen. U Jadranu je
poznato 37 vrsta. Sve vrste prisutne u Jadranu su zakonom zatiene.

Holothuria spp.
opis: Postoji nekoliko vrsta ovog roda, meusobno ih je teko razlikovati
bez uzorkovanja. Najee vrste u Jadranu su H. tubulosa i H. forskali. Sve
vrste imaju izduljeni oblik i debelu, mekanu te poneto ljepljivu kou s
malenim izboinama. Boja varira, mogu biti sjajnocrni, smeezeleni, smeeljubiasti ili smeecrveni. Narastu do oko 30 cm.
stanite: Livade cvjetnica, sedimentna dna, ponekad na sekundarnim
tvrdim podlogama; do 100 m dubine.
sline vrste: Ochnus spp. znatno su manji, najee imaju vidljiv vijenac

lovki. Stichopus spp. trpovi ireg i plosnatijeg tijela.

1

100

228

holothuroidea / trpovi

Piotr Sts

Jelena Belamari

229

echinodermata / bodljikai

Asteroidea
zvjezdae

Zvjezdae imaju dobro razvijen koni skelet sastavljen od spuvastih dijelia vapnenca koji omoguuje veliku vrstou. Izgrauju skelet od veih
ploica koje su meusobno pokretno povezane. Veina ih ima pet krakova
koji izlaze iz sredinjeg dijela tijela (tzv. ploa). Postoje vrste i s veim
brojem krakova, ali gotovo uvijek neparnim. Aktivni su predatori, a esta
hrana su im jeinci.

Astropecten aranciacus

L., 1758

naranasta krialina

opis: Vrsta s velikim sredinjim dijelom tijela, tzv. ploom. Ima 5 krakova koji su pri bazi iroki, prema krajevima se ravnomjerno suavaju, a na
bonim rubovima imaju duge bodlje. Dorzalna strana je naranastocrvene
boje, bone bodlje su svjetlije, ventralna strana je ute boje. Tvrde je strukture, promjera 50-60 cm.
stanite: esto je moemo nai u livadama cvjetnica, te na muljevitopjeskovitim dnima, najee do 20 m dubine.
sline vrste: Astropecten spinulosus manja vrsta, promjera 10-15 cm.

50

230

asteroidea / zvjezdae

Hrvoje imek

231

echinodermata / bodljikai

Coscinasterias tenuispina

Lamarck, 1816

opis: Zvjezdaa s vie od 5 krakova, najee 6-12 cilindrinih krakova koji

mogu biti razliite duljine. Bodlje su neravnomjerno rasporeene na dorzalnoj strani centralne ploe, dok su na krakovima u 5 duinskih redova.
Ima primjetno vie bodlji od vrste Marthasterias glacialis. Varijabilne je
boje, gornja strana je najee bijelouta s crnosmeim ili utim pjegama, a
moe biti crvena i tirkizno plava. Donja strana je utobijela do blijedouta.
Moe narasti do oko 20 cm promjera.
stanite: Zaklonjena i algama bogata podruja, livade posidonije; 0-50 m.
sline vrste: Marthasterias glacialis vea zvjezdaa, ima 5 krakova i ma-

nji broj bodlji.

0

50

Echinaster sepositus

Retzius, 1783

crvena zvjezdaa

opis: Centralna ploa je relativno mala, najee s 5, rjee 6 i 7 dugih,

oblih krakova. Koa je puna lijezda, bodlje su udubljene u koi, veliine
do 1,5 mm. Crvenonaranaste je boje i relativno mekane strukture. Moe
dosei promjer 25-30 cm.
stanite: Stjenovita dna, rjee meu cvjetnicama, u koraligenu i na muljevitim podrujima; 1-200 m dubine.
sline vrste: Hacelia atenuata krakovi su deblji pri bazi i jednolino se
suavaju prema vrhovima, vre je strukture, nema lijezde ve malena
udubljenja postavljena u pravilnim uzdunim nizovima. Ophidiaster ophidianus krakovi su zaobljeni, esto ima ljubiastocrvene mrlje, povrina je
glatka bez vidljivih lijezda.
1

200

232

asteroidea / zvjezdae

Zrinka Jakl

Petar Krui

233

echinodermata / bodljikai

Hacelia attenuata

Gray, 1840

opis: Centralna ploa je mala, ima 5 okruglih krakova, debljih pri bazi,
koji se jednolino suavaju prema vrhovima. Kut izmeu krakova je 90
stupnjeva. Mlade individue su smekasto crvene boje, dok su vee crvene,
boje cigle. Naraste do 25-30 cm promjera. Relativno je vrste strukture,
nema lijezda. Na tijelu ima malena udubljenja postavljena u pravilnim
uzdunim nizovima.
stanite: Primarne i sekundarne tvrde podloge, ee u zasjenjenim podrujima; 3-150 m, a najee ispod 10 m dubine.
sline vrste: Echinaster sepositus krakovi su jednoline debljine, pri centralnoj ploi izgledaju kao da su utegnuti, na itavom tijelu ima izraene lijezde,
mekane je strukture. Ophidiaster ophidianus krakovi su zaobljeni, esto ima
ljubiastocrvene mrlje, relativno je mekane strukture i glatke povrine.
3

150

Luidia ciliaris

Philippi, 1837

opis: Ima malu centralnu plou sa 7 dugih, plosnatih, pokretnih krakova.

Crvene je boje (boje cigle), ventralni dio je neto svjetliji. Veliki je predator, a hrani se jeincima.
stanite: Muljevito- pjeskovita dna, dubokomorske stijene; 4-400 m dubine.
sline vrste: Astropecten aranciacus vrlo je slina, ali ima samo 5 krakova.

400

234

asteroidea / zvjezdae

Piotr Sts

Petar Krui

235

echinodermata / bodljikai

Marthasterias glacialis

L., 1758

opis: Uvijek s 5 krakova, dorzalna ploa ima jednu veliku bodlju. Na krakovima ima 3 duinska reda bodlji. Male jedinke su tamnosmee do maslinastozelene boje, odrasle crvenkaste do mahagoni smee boje s bijelim
mrljama. Moe narasti do oko 80 cm promjera. Aktivni je predator.
stanite: Ispod stijena i u pukotinama, na primarnim i sekundarnim tvrdim, ali i na muljevitim podlogama; od povrine pa do oko 180 m dubine.
sline vrste: Coscinasterias tenuispina manja zvjezdaa, ima vie od 5 kra-

kova i manje bodlji poredanih u 5 duinskih redova.

1

180

Ophidiaster ophidianus

Lamarck, 1816

opis: Ima malenu centralnu plou s 5 zaobljenih krakova, jednolike debljine od baze pa do vrha. Kod starijih primjeraka prva treina kraka (pri
bazi) je malo zadebljana. Naranastocrvene je boje, esto ima naranaste
ili ljubiastocrvene mrlje, a ponekad moe i cijela biti ljubiasta. Relativno
je mekane strukture i glatke povrine. Moe narasti do promjera od oko
30 cm. Vrsta koja preferira toplo more.
stanite: Stjenovita dna, posebice eksponirana podruja uz obalu i u
koraligenu, od nekoliko pa do 100 m dubine.
sline vrste: Echinaster sepositus krakovi su jednoline debljine, na ita-

vom tijelu ima izraene lijezde. Hacelia atenuata krakovi su iri prema
bazi, ima izraena ulegnua na itavom tijelu.
5

100

236

asteroidea / zvjezdae

Dalibor Andres

Zrinaka Jakl

237

echinodermata / bodljikai

Peltaster placenta

Mller - Troschel, 1842

ploasta zvjezdaa

opis: Uvijek s 5 krakova, dorzalna ploa ima jednu veliku bodlju. Na krakovima ima 3 duinska reda bodlji. Male jedinke su tamnosmee do maslinastozelene boje, odrasle crvenkaste do mahagoni smee boje s bijelim
mrljama. Moe narasti do oko 80 cm promjera. Aktivni je predator.
stanite: Ispod stijena i u pukotinama, na primarnim i sekundarnim tvrdim, ali i na muljevitim podlogama; od povrine pa do oko 180 m dubine.
sline vrste: Coscinasterias tenuispina manja zvjezdaa, ima vie od 5 kra-

kova i manje bodlji poredanih u 5 duinskih redova.

20

120

238

asteroidea / zvjezdae

Zrinaka Jakl

239

echinodermata / bodljikai

Ophiuroidea
zmijae

Zmijae su dobile naziv po svom zmijolikom izgledu tijela. esto se mogu

nai ispod kamenja i na slinim zasjenjenim mjestima. Kreu se vrlo brzo
pomou gipkih krakova koji su otro odvojeni od srednjeg dijela tijela
(kotur).

Ophioderma longicauda

Retzius, 1805

velika zmijaa

opis: Ima veliki kotur i 5 krakova. Kotur i krakovi su s dorzalne strane

crnosmee boje, a s ventralne sive ili ute s pjegama.
stanite: Zasjenjena podruja ispod stijena, rjee na sekundarnim tvrdim podlogama.
sline vrste: Ophiotrix fragilis na krakovima ima bodlje.
1

50

240

ophiuroidea / zmijae

Zrinka Jakl

241

echinodermata / bodljikai

Ophiothrix fragilis

Abildgaard, in O.F. Mller, 1789

opis: Ima 5 krakova na kojima se nalaze bodlje poredane u 7, rijetko 8

grupa. Debljina se poveava do pete grupe bodlji, a nakon toga se suava.
Jedinke mogu biti razliitih boja i veliina. Obino su svijetlo do tamnocrvene, bijele, tamnozelene i sive boje.
stanite: Zasjenjena i stjenovita podruja, male jedinke nalazimo na
spuvama i algama, velike ispod stijena, meu rizoidima posidonije i u
koraligenu. Od razine oseke do 50 m dubine.
sline vrste: Ophioderma longicauda na krakovima nema bodlji.

50

242

ophiuroidea / zmijae

Dalibor Andres

243

Tunicata
platenjaci

Platenjaci su skupina morskih ivotinja iz koljena svitkovaca i skupine

bezlubanjaca. Nastanjuju sva mora, a ive od pliaka do dubina od nekoliko tisua metara.
Vreastog su oblika i veinom ive privreni za morsko dno ili neku
drugu podlogu. U stadiju liinke mnoge vrste slobodno plivaju, imaju rep
i svitak te nalikuju na punoglavce.
Tijelo platenjaka obavijeno je debelim ovojem graenim od tunicina, tvari
koja je kemijski slina celulozi biljaka. Na gornjem dijelu tijela imaju dva
otvora. Vei, tzv. usni otvor, slui za ulazak vode za disanje zajedno s
planktonskom hranom, dok kroz drugi, manji otvor, izlazi profiltrirana
voda zajedno s otpadnim produktima. Dio probavila ovih ivotinja, poznat
i pod nazivom krno crijevo, je jedinstven i ne pojavljuje se kod drugih
vrsta ivotinja. Tu se radi o dijelu crijeva koje je cijelim nizom sitnih proreza povezano sa krgama i gdje se na tankim izraslinama, kao na filteru, zadravaju hranjive tvari. Platenjaci su veinom dvospolci, a pored spolnog,
kod mnogih vrsta postoji i nespolno razmnoavanje pupanjem.
Dijele se na skupinu repnjaka (Appendicularia), dvootvorki (Thaliacea) i
mjeinica (Ascidiacea). Repnjaci i dvootvorke su planktonski organizmi
dok su mjeinice bentoski.

244

foto: Zrinka Jakl

245

tunicata / platenjaci

Ascidiacea
mjeinice

U odraslom stanju mjeinice ive sesilnim nainom ivota privrene

donjim dijelom tijela, podnonom ploom, za stijene.
Tijelo ovih ivotinja ima oblik produljene mjeinice, nepravilna oblika.
Dotaknemo li tijelo mjeinice, podraena se ivotinja stegne i snano
izbaci vodu iz dva otvora, koji se nalaze na gornjem dijelu tijela. Jedan je
otvor usni, na vrhu tijela, dok se drugi otvor obino nalazi neto nie na
tijelu ivotinje i naziva se neisniki otvor.
U mirnom stanju kroz mjeinicu prolazi struja vode, koja ulazi kroz
usni otvor, a izlazi kroz neisniki otvor.

Clavelina spp.
opis: Postoji nekoliko vrsta ovog roda (npr. C. nana, C. lepadiformis), meusobno ih je teko razlikovati. Vrastog su oblika, privrene kratkom
stapkom za podlogu, prozirne do bjelkaste boje. Mogu narasti do oko 6 cm
visine, esto ive u skupinama.
stanite: Stjenovita dna; od nekoliko pa do 50 m dubine.
sline vrste: Pojedine vrste je teko razlikovati, ali je rod lako prepoznatljiv.
3

50

246

ascidiacea / mjeinice

Petar Krui

247

tunicata / platenjaci

Halocynthia papillosa

L., 1767

crvena bradaviarka

opis: Vrsta s tvrdim, barunastim platom intenzivno naranaste do arko

crvene, ponekada i bijele boje. Otvori su jasno odijeljeni i vidljivi, sa smekastim ekinjama na rubovima. Moe narasti do visine od oko 12 cm.
stanite: Razliiti tipovi dna; od 10 pa do 100 m dubine.
sline vrste: Karakteristina je vrsta, teko ju je zamijeniti s nekom drugom.
5

100

Microcosmus spp.
morsko jaje

opis: Postoji nekoliko vrlo slinih vrsta ovog roda (npr. M. claudicans, M.
sulcatus). Sve imaju tvrd, debeo, hrapav i tamnocrveno obojan plat koji je
najee prekriven sedimentom i obratajem. Zbog toga su otvori (2), kao
i itava ivotinja, esto teko vidljivi. Moe narasti do visine od oko 22 cm.
stanite: Razni tipovi dna; do 200 m dubine.
sline vrste: Pojedine vrste je teko razlikovati, ali je rod lako prepoznatljiv.
20

200

248

ascidiacea / mjeinice

Piotr Sts

Donat Petricioli

249

tunicata / platenjaci

Phallusia mammillata

Cuvier, 1815

opis: Vrsta karakteristinog debelog i naboranog mlijenobijelog plata. Na

vrhu tijela je vidljiv jedan, a na bonom dijelu drugi otvor. Naraste do visine od oko 15 cm. U razdoblju od 24 sata moe profiltrirati i do 170 l mora.
stanite: Stjenovita, sedimentna dna i livade posidonije; 1-180 m dubine.
sline vrste: Phallusia fumigata manja je i crne boje.
1

180

250

ascidiacea / mjeinice

Jelena Belamari

Hrvoje imek

251

Pisces
ribe

Ribe nastanjuju vode na kopnu, mora, oceane, a neke ak izlaze na kopno. Imaju aerodinamian oblik tijela koji im omoguava lake kretanje
kroz vodu. Odlikuju se raznolikou boja, veliina i oblika, ali se na svima razlikuje glava, trup i rep. Imaju jedan par prsnih i trbunih peraja. Lene, repna i jedna ili vie podrepnih peraja su neparne. U koi su
smjetene brojne lijezde ija sluz prekriva povrinu tijela i pridonosi
smanjenju otpora pri plivanju. Strujanje vode osjeaju bonom prugom.
Hladnokrvni su organizmi koji se razmnoavaju vanjskom oplodnjom.
enke legu jaja (ikru), koje mujaci prekrivaju spermom (mlije).
Dijele se na hrskavinjae (Chondrichthyes) koje cijeli ivot imaju hrskavini kostur (najpoznatiji su morski psi, make i rae) i kotunjae
(Osteichthyes) koje imaju pravi kostur i u koje spada 90% svih poznatih
vrsta riba. U Jadranu je zabiljeeno preko 450 vrsta i podvrsta riba (452
vrste u trenutku pisanja knjige).
Zbog intenzivnog, neselektivnog, ali naalost i ilegalnog ribolova mnoge
vrste riba u Jadranu postaju sve ugroenije. Naroito su ugroene hrskavinjae, veliki predatori poput tune i sabljana, te ekonomski znaajne
vrste poput oslia.

252

foto: Antonio Rossetti

253

pisces / ribe

Scyliorhinus spp.

L., 1758

maka bljedica

opis: U Jadranu obitavaju dvije sline vrste S. canicula (maka bljedica) i

S. stellaris (maka mrkulja). Tijelo im je izdueno, vretenasto, uglavnom
0,5 -1 m dugo. Koa je hrapava. Lea i peraje su sive, ukasto sive, smekaste ili ak crne boje s brojnim svjetlijim i tamnijim mrljama; trbuh
je bjelkast. Oblikom tijela podsjea na morskog psa. enke odlau jaja u
ronatim ahurama u obliku paketia, uvijek u paru; na uglovima ahura
nalaze se dugi i spiralno uvijeni konasti nastavci kojima se sidre za podlogu (spuve, koralje i alge). Bjelkaste su boje.
stanite: ivi na dnu, zadrava se na razliitim tipovima dna, ali najvie
na pjeskovitom; najbrojnija je na dubini 100-200 m, ali zalazi i u plitko
more, na oko 5 m.
sline vrste: Galeus melastomus ivi na dubinama preko 200 m, jajne
ahure nemaju konaste nastavke na uglovima.

500

254

pisces / ribe

Mosor Prvan

Ronata ahura s jajima morske make

Filip Buka

255

pisces / ribe

Anthias anthias

L., 1758

jera

opis: Duine je 15-20 cm, ruiaste ili crvene boje. Odrasle jedinke imaju

tri ute pruge na licu i guste smekasto zelene mrlje po leima. Ima dugake i elegantne peraje. Zadrava se u manjim plovama.
stanite: ivi uz strma stjenovita dna s mnogo rupa i procjepa, esta je
vrsta koraligena; 20-200 m dubine.
sline vrste: Apogon imberbis na oku ima dvije bijele pruge, ima vee
oko, zdepastije je grae s manjim perajama, ne zadrava se u plovama i
obino ga nalazimo plie.
20

200

Apogon imberbis

L., 1758

matuli

opis: Duine je do 15 cm, enke su neto due od mujaka. Naranastocrvene je boje sa sitnim crnkastim tokama, dok su lea i gornji dio glave
tamniji. Na oku se istiu dvije bijele vodoravne pruge. Na repnom drku
nalaze se 2-3 tamne toke, ponekad spojene. Ne zadrava se u plovama.
stanite: Pridnena je vrsta, obitava uglavnom na hridinastom dnu s mnogo
rupa i procjepa; 10-200 m dubine.
sline vrste: Anthias anthias nema bijele pruge na oku, ima elegantnije i

dulje peraje, obino se zadrava na veim dubinama i u plovama.

10

200

256

pisces / ribe

Goran afarek

Jelena Belamari

257

pisces / ribe

Chromis chromis

L., 1758

crnej

opis: Duine je do 15 cm. Starije jedinke su tamnosmee boje sa zlatnim

odsjajem i 5-8 tamnih uzdunih pruga. Mlade jedinke su modroljubiaste, a one neto vee imaju svjetloplave pruge po glavi i leima (na
tamnoj podlozi).
stanite: Priobalna je vrsta, zadrava se uglavnom uz hridinastu obalu,
ali i u livadama posidonije; izmeu 3 i 50 m dubine. Juvenilne jedinke preferiraju zasjenjena mjesta. Zadrava se u manjim plovama.
sline vrste: Karakteristina vrsta, teko ju je zamijeniti s nekom drugom.
3

50

Conger conger

L., 1758

ugor

opis: Tijelo je jako izdueno, zmijoliko, bez ljusaka, od 50 cm do 3 m duine. Boja je varijabilna, s gornje strane obino tamnosiva ili crna, s donje
bjelkasta. enke su obino vee od mujaka.
stanite: ivi uz stjenovite ili pjeskovite obale na 0-100 m dubine. Preteno
je priobalna vrsta, uglavnom se zadrava u rupama i procjepima stjenovitih
obala i brakova, aktivniji je nou.
sline vrste: Muraena helena ima uu glavu, manje oi i utosmee mrlje

na tijelu, esto ima otvorena usta.

5

70

258

pisces / ribe

Petar Krui

Piotr Sts

259

pisces / ribe

Coris julis

L., 1758

knez

opis: Izduenog je i vretenastog oblika tijela, duine do 25 cm (obino 10-20

cm). Mujaci i enke se razlikuju po boji. Mujaci imaju maslinastozelena

do smea lea s prijelazom u modrikastu boju, po boku se prua naranasta ili ruiasta krivudava pruga iznad crnkastomodre podloge. Iza oka je
plava pruga, a na krnom poklopcu modra pjega. Na poetku lene peraje
nalazi se crna mrlja. enke i nezreli mujaci imaju smea, crvenkastosmea
ili maslinastosmea lea, duinom bokova prua se ravna uta pruga nadsvoena s jo dvije slabije uoljive sprijeda modrom, a straga crvenkastom
i crnkastom prugom.
stanite: Obitava uz hridinasta ili pjeskovito-ljuturna dna i u livadama
posidonije; 1-60 m dubine, odrasli mujaci se zadravaju i dublje.
sline vrste: Sparisoma cretense ima intezivnije are
1

60

Dentex dentex

L., 1758

zubatac

opis: Tijelo je ovalno i visoko, glava je velika s malom grbom ispred oiju.

Ima izraene zube po emu je i dobio ime. Naraste do 1 m duljine (oko

16 kg), a obino do 20-50 cm. Mlade jedinke su sivkaste, po leima crno
ispjegane, a u fazi sazrijevanja ruiaste, dok su odrasle jedinke sivoplave. Crne pjege po leima starenjem postaju razliito nijansirane. Mladi se
zadravaju u skupinama, stariji su solitarni.
stanite: Priobalna je vrsta, obitava uz hridinaste obale i brakove, rjee uz
koraligenska ili ljuturna dna do 200 m dubine, obino na 5-30 m. Zimi se
zadrava dublje, a u proljee dolazi plie.
sline vrste: Sparus aurata ima tamnu mrlju u podruju krnog poklopca.

200

260

pisces / ribe

Piotr Sts

Danijel Frka

261

pisces / ribe

Diplodus annularis

L., 1758

par

opis: Naraste do 24 cm (0,37 kg), a obino 8-15 cm duljine. Gore i postran-

ce je zelenkasto sive, dolje srebrnasto bijele boje. Na repnom drku ima

karakteristinu crnu sedlastu prugu. Trbune peraje su ute. U pazuku
prsnih peraja nalazi se crnkasta mrlja.
stanite: Priobalna je vrsta, obitava uz pjeskovita i muljevita dna, rjee
hridinasta, te u livadama morskih cvjetnica, uglavnom plitko. Zadrava
se u plovama.
sline vrste: Diplodus spp. od ostalih vrsta ovog roda razlikuje se po
crnoj sedlastoj prugi na repnom drku.
1

20

Diplodus puntazzo

Walbaum, 1792

pic

opis: Naraste do 47 cm (oko 2,5 kg), a obino je duljine 20-25 cm. Po leima

i boku je sivosrebrnast s 7-9 uspravnih crnkastih pruga, ona na repnom

drku je iroka i sedlasta. Repna peraja je sa crnim obodom. Gubica je izrazito izduljena. Zadrava se u grupama.
stanite: Priobalna je vrsta, najee obitava uz kamenita i pjeskovita dna,
mladi se esto zadravaju u livadama posidonije.
sline vrste: Diplodus sargus nema izduljenu gubicu.
3

70

262

pisces / ribe

Zrinka Jakl

Goran afarek

263

pisces / ribe

Diplodus sargus

L., 1758

arag

opis: Naraste do 45 cm (do 2,5 kg), a obino 20-25 cm duljine. Srebrnasto

sive je boje, smekaste po leima, s 6-8 uspravnih crnkastih pruga koje

se kod starijih jedinki gube ili jedva naziru. Opna na krnom poklopcu je
crna. Na repnom drku postoji ira sedlasta crna pruga. Obodi neparnih
peraja su crni. Najee se zadrava se u grupama.
stanite: Obitava uglavnom uz hridinaste obale s procjepima i rupama u
kojima se zadrava; do 50 dubine.
sline vrste: Diplodus puntazzo ima izduljeniju gubicu, pruge su uvijek

vidljive.
3

50

Diplodus vulgaris

Geoffroy Saint-Hilaire, 1817

fratar

opis: Naraste do duljine od 45 cm (oko 1,3 kg), a obino 12-20 cm. Po

leima i bokovima je ukasto do zelenkasto siv s dva iroka crna pojasa:

jedan trokutast na vratu, a drugi na repnom drku (zahvaa krajeve lene
i podrepne peraje). Na boku se nalaze vodoravne zlatnoute pruge. Stranji obod repne peraje je crn. Zadrava se u grupama.
stanite: Priobalna je vrsta, obitava iznad razliitih dna, stariji uglavnom
uz hridinasta dna; od samo nekoliko do 100 m dubine (uglavnom 5-20 m).
sline vrste: Diplodus spp. od ostalih vrsta ovog roda lako se razlikuje po

karakteristinim crnim pojasima na vratu i repnom drku.

2

100

264

pisces / ribe

Goran afarek

Petar Krui

265

pisces / ribe

Epinephelus marginatus

Lowe, 1834

kirnja

opis: Tijelo je izdueno, snano, donja eljust je izboena. Naraste do 1,5

m duljine, obino 20-80 cm (100 kg). Tamnosmee je boje, mlae jedinke

imaju nepravilne svijetle ili bijele mrlje, trbuh je ukasto sme. Obod repne peraje je bjelkast. Oi su plave. Jedinke tijekom svog ivota mijenjaju
spol iz enskog u muki.
stanite: Teritorijalna je vrsta (odrasle jedinke). Zadrava se uz hridinasta dna, zavlai se u rupe i procijepe stijena; 8-100 m dubine. Ljeti boravi
plie, zimi dublje.
sline vrste: Epinephelus costae na tijelu ima uzdune ute pruge.
8

100

Gobius cruentatus

Gmelin, 1789

glavo krvoust

opis: Tijelo je izdueno, valjkasto, glava je velika, oi visoko na glavi, blago

izboene. Obino naraste do duljine od 12-15 cm. Tijelo je crvenkasto smee boje s nepravilnim tamnijim mrljama; na boku se nalazi 5-6 smeih
mrlja. Usta i obrazi su crveno izmrljani.
stanite: Priobalna i pridnena vrsta. Obitava na algama obraslom stjenovitom ili pjeskovitom dnu i u livadama morskih cvjetnica; 2-60 m dubine.
sline vrste: Gobius spp. od ostalih vrsta ovog roda se razlikuje po crveno
izmrljanim ustima i obrazima.

60

266

pisces / ribe

Petar Krui

Zrinka Jakl

267

pisces / ribe

Hippocampus spp.
morski konji

opis: Tijelo je izdueno, glava se ne nastavlja u smjeru tijela, nego je prignuta

prema prsima, dok je rep savijen prema trbuhu i slui za prihvaanje. Tijelo
je visoko i bono spljoteno. Naraste do oko 15 cm duljine. Postoje dvije vrste u Jadranu H. hippocampus (bez konih nastavaka na tijelu) i H. ramulosus
(na tijelu i glavi redovito postoje dobro razvijeni koni nastavci).
stanite: Priobalna vrsta, zadrava se pri dnu, uglavnom obitava u livadama posidonije i meu algama.
sline vrste: Vrste karakteristinog oblika, teko ih je zamijeniti s ne-

kim drugim.
5

20

Labrus mixtus

L., 1758

smokva

opis: Tijelo je izdueno i ovalno, gubica je iljasta. Naraste obino 25-30

cm duljine. enke su jednoline naranastoruiaste boje s 2-3 crne mrlje
na leima (dvije na osnovici mekog dijela lene peraje, jedna na repnom
drku) odijeljene veim bijelim pjegama. Mujaci su jednolino uti ili s
crnkastim uzdunim pojasom, smekasto zeleni, s 5-6 uzdunih plavkastih pruga. Trbune peraje su naranastoute boje. Jedinke tijekom svog
ivota mijenjaju spol iz enskog u muki. ivi solitarno ili u paru.
stanite: Priobalna je vrsta, obitava uz strme hridinaste obale i brakove; na
4-100 m dubine (obino 15-40 m).
sline vrste: Mujaci su slini nekim vrstama rodova Labrus i Symphodus
od kojih se razlikuju po karakteristinim plavkastim uzdunim prugama.
4

100

268

pisces / ribe

Piotr Sts

Duje Bulaja

269

pisces / ribe

Labrus viridis

L., 1758

drozd

opis: Tijelo je izdueno, ovalno i bono spljoteno. Glava je duga, gubica du-

gaka i iljasta, a usta velika i mesnata s tankim usnama. Visina lene peraje
je cijelom duinom jednaka. Stranji obod repne peraje je ravan ili blago zaobljen. Zelenkaste je boje s mnogobrojnim vijugama i mrljama naranaste i
smee boje, esto sa irokom svijetlom prugom od gubice do repa.
stanite: Priobalna je vrsta, nalazimo je uglavnom uz hridinastu i algama
obraslu obalu i u livadama posidonije; 2-50 m dubine.
sline vrste: Labrus merula tijelo je gotovo jednolino maslinastozeleno
do tamnomodro, peraje imaju svjetloplavi obod.
2

50

Mullus spp.
trlja

opis: Tijelo je duljine do oko 40 cm, enke su prosjeno vee od mujaka

iste starosti. Tijelo je izdueno, snano, eoni profil glave je kos i zaobljen.
U Jadranu ive dvije vrste M. barbatus i M. surmuletus. U pliim podrujima
s preteno grubljim sedimentnim dnom najee se mogu nai jedinke vrste M. surmuletus koji su smeecrvene ili naranaste boje, ponekad smee
iarane s 3-4 zlatkasto ute pruge du bokova. Mlae jedinke dre se u
grupama, a starije su solitarne. Jedinke vrste M. barbatus su jednolino ruiaste, s tamnijim leima i bijelim trbuhom.
stanite: Zadravaju se u plovama, iznad stjenovitih, sedimentnih pjeskovito-muljevitih dna.
sline vrste: Rod je lako prepoznatljiv, ali je ponekad teko razlikovati
dvije navedene vrste.
5

300

270

pisces / ribe

R. A. Patzner

Goran afarek

271

pisces / ribe

Muraena helena

L., 1758

murina

opis: Tijelo je jako izdueno, zmijoliko, dugo oko 1,3 m dugo (ak i do 2 m),

bez ljusaka. Boja je varijabilna: crna, okoladno smea, uta ili bjelkasta,
vie-manje izmrljana nepravilnim crnim, utim, krem ili bijelim pjegama,
dok je glava tamnija. Solitarna vrsta koja se zadrava pri dnu i u rupama
stijena, od itavog tijela obino je vidljiva tek glava. Aktivna je nou.
stanite: ivi na hridinastim dnima s rupama i pukotinama u koje se zavlai, obino izmeu 5 i 50 m dubine, ponekad i do 100 m.
sline vrste: Conger conger nema mrlja na tijelu, ima veu glavu i oi.
5

100

Oblada melanura

L., 1758

uata

opis: Tijelo je izdueno, ovalno, obino 15-20 cm dugo. Ima relativno velike
oi. Lea su modrosiva, kovnog sjaja, bokovi su svjetliji, srebrnasti, s desetak neupadljivih vodoravnih, modrocrnkastih pruga. Na repnom drku postoji karakteristina crna mrlja s bijelim prstenom. Zadrava se u plovama.
stanite: Priobalna je vrsta koja najee obitava na kamenitom dnu

obraslom algama i u livadama posidonije; do 70 m dubine. Mlae jedinke

se zadravaju plie od odraslih.
sline vrste: Od ostalih vrsta porodice Sparidae (koja ukljuuje rod

Diplodus) razlikuje se po karakteristinoj crnoj mrlji s bijelim prstenom

na repnom drku.
5

70

272

pisces / ribe

Zrinka Jakl

Duje Bulaja

273

pisces / ribe

Parablennius gattorugine

L., 1758

velika babica

opis: Tijelo je izdueno, golo, jako sluzavo, obino 10-15 cm dugo. Osnovna

je boja hrastosmea, s 6-7 tamnih, uspravnih i irokih pruga. Na poetku

lene peraje nalazi se tamnija mrlja.
stanite: Priobalna je i scijafilna vrsta. Zadrava se u rupama i raspuklinama na obraslom hridinastom dnu; 3-30 m dubine.
sline vrste: Ostale vrste babica, ali su znatno manje.
3

30

Phycis phycis

L., 1766

tabinja mrkulja

opis: Tijelo je izdueno i bono blago spljoteno. Oi su velike, okrugle,

neto manje od duine gubice. Ispod brade nalazi se crvoliki pipak. Ima
dvije lene peraje: prva je kratka sa zaobljenim vrhom, a druga je dugaka.
Tamnokestenjaste je boje, a prema dolje svjetlija. Neparne peraje su obrubljene uskom bijelom i tamnom prugom.
stanite: Muljevita i pjeskovita dna te uz hridinasta dna; 5-270 m dubine,
obino 20-70 m.
sline vrste: Phycis blennoides naseljava dubine vee od 60 m.

270

274

pisces / ribe

Zrinka Jakl

Goran afarek

275

pisces / ribe

Sarpa salpa

L., 1758

salpa

opis: Tijelo je u profilu ovalno, duine do 51 cm (oko 3 kg), a obino 12-30

cm. Lea su zelenkasto modra, bokovi srebrnasto sivi s 10-11 uzdunih

zlatnoutih pruga. Oi su ute. U gornjem uglu osnovice prsnih peraja nalazi se crna pjega. ivi u plovama.
stanite: Priobalna je vrsta. Obitava iznad hridinastih dna obraslih algama kojima se hrani, u livadama morske cvjetnice, takoer iznad pjeskovitih dna; do 30 m dubine, uglavnom do 15 m.
sline vrste: Od drugih slinih vrsta lako se razlikuje po utim bonim

prugama.
1

30

Sciaena umbra

L., 1758

kavala

opis: Tijelo je izdueno i visoko, gubica je tupo zaobljena i stri iznad donje
eljusti. Naraste do duljine od 50 cm, obino 20-35 cm. Po leima i bono
je tamnosmea sa zlatnim odsjajem. Trbuna i podrepna peraja su s bijelim prednjim ipicama, a ostali dio je crn. Gornji obod druge lene peraje
i donji obod repne peraje su crni.
stanite: Priobalna je vrsta. Nalazimo je uglavnom uz obrasla hridinasta
i pjeskovita dna i brakove, danju je obino skrivena u procjepima; zalazi
do 50 m dubine.
sline vrste: Vrsta ima karakteristian oblik i boju tijela, teko ju je
zamijeniti s nekom drugom.
5

50

276

pisces / ribe

Jelena Belamari

Duje Bulaja

277

pisces / ribe

Scorpaena scrofa

L., 1758

krpina

opis: Tijelo je zdepasto, a glava velika. Oi su visoko na glavi. Iznad na-

donih svodova istie se vee sedlasto ulegnue bez ljusaka. Ispod donje
eljusti postoji vie konih privjesaka, te se slini nalaze i drugdje na glavi
i itavom tijelu. Nadoni koni privjesci su veliki, resasti. Na predonoj
kosti, iznad gornje eljusti, nalaze se 3-4 bodlje. Duina ribe je do 66 cm
(obino 20-30 cm). Boja je varijabilna: ruiastocrvena do opeka crvena,
sa smeim mrljama. Na lenoj peraji se nalazi tamna mrlja. Ona zjenica
je crvenkasta.
stanite: Pridnena je vrsta, boravi na sjenovitom, pjeskovitom i muljevitom dnu, ali preteno obraslim stjenovitim i grubljim dnima i u
livadama posidonije; od obale pa sve do 400 m dubine, obino 20-100
m. Solitarna je vrsta.
sline vrste: S. porcus, S. notata, S. loppei, S. maderensis znatno su manje.

400

278

pisces / ribe

Antonio Rossetti

279

pisces / ribe

Serranus cabrilla

L., 1758

kanjac

opis: Tijelo je izdueno, snano, a donja eljust ispupena. Na krnom po-

klopcu nalaze se tri kratke bodlje. Duine je do 40 cm, obino oko 20 cm.
Boja je ukastosiva ili crvenkasta, s donje strane bljea. Na leima i bokovima nalazi se 7-9 smeih sedlastih pojaseva. Na donjem dijelu tijela proteu
se tri vodoravne ute ili naranaste pruge koje zahvaaju i glavu (obraze).
stanite: Pridnena je vrsta, boravi iznad muljevitog (rijetko), pjeskovitog i hridinastog dna te u livadama posidonije. Zalazi do 200 m dubine, a
uglavnom je nalazimo izmeu 10 i 90 m.
sline vrste: Serranus scriba trbuh je karakteristine ljubiaste ili svjetlomodre boje, Serranus hepatus na tijelu ima poprene tamne pruge i
zelenkaste oi te dolazi na sjevernom Jadranu.
1

200

Serranus scriba

L., 1758

pirka

opis: Tijelo je izdueno, snano, a donja eljust je izboena. Na krnom poklopcu nalaze se tri bodlje. Duine je do 36 cm, obino 10-25 cm. Po leima
i bokovima je modrikasto uta do crvenkasto smea s 5-7 tamnosmeih
vertikalnih pojaseva. Na glavi su mnoge nepravilno uvijene modrikaste are
i pjege na smeecrvenoj podlozi. Trbuh je ljubiaste ili svjetlomodre boje.
stanite: Pridnena je i priobalna vrsta koju nalazimo od nekoliko pa sve
do 150 m dubine, a najee izmeu 7 i 30 m. Preferira dna obrasla algama.
sline vrste: Serranus cabrilla trbuh nije ljubiasto obojan. Serranus hepatus trbuh nije ljubiasto obojan, vrsta je znatno manja, na tijelu ima
poprene tamne pruge i zelenkaste oi.
1

150

280

pisces / ribe

Danijel Frka

Piotr Sts

281

pisces / ribe

Sparisoma cretense

L., 1758

papigaa

opis: Tijelo je izdueno, ovalno, duine je do 50 cm, obino samo do 30

cm. Mujaci su sivosmei ili purpurnosmei, po trbuhu svjetliji, sa sitnim bijelim tokama po leima i boku. enke su crvene s velikom smeom mrljom na stranjem dijelu glave i poetku boka, te utom mrljom
na gornjem dijelu repnog drka. Oba spola na boku imaju uzdune pruge
sastavljene od bjelkastih toaka.
stanite: Priobalna vrsta koja boravi uz kamenita i pjeskovita dna; do
50 m dubine.
sline vrste: Vrsta karakteristine boje i oblika.
3

50

Sparus aurata

L., 1758

komara

opis: Tijelo je izdueno, visoko i snano, gornji profil tijela je jae zaobljen.
Duine je do 70 cm (oko 10 kg), obino 20-50 cm. Lea su srebrnasto modra,
kovnog sjaja, bokovi su srebrnasto sivi s uzdunim smeim ili zlatnosmeim prugama. Izmeu oiju protee se zlatnouti most ogranien s tamnim
zonama. Na poetku bone pruge nalazi se vea crna mrlja koja zahvaa i
kut krnog poklopca. Po sredini lene peraje nalazi se crna pruga. ivi solitarno ili u manjim plovama.
stanite: Priobalna je vrsta, obitava iznad pjeskovitog ili pjeskovitoljuturnog dna i livada posidonije; uglavnom na 5-10 m.
sline vrste: Od ostalih vrsta slinog oblika i boje razlikuje se po crnoj
mrlji na krnom poklopcu i zlatnoutom mostu izmeu oiju.
1

30

282

pisces / ribe

Petar Krui

Goran afarek

283

pisces / ribe

Symphodus tinca

L., 1758

lumbrak

opis: Tijelo je ovalno, duine do 44 cm (do 1 kg), obino 20-30 cm. Mujaci su

vei od enki. Spolno zreli mujaci su modrikasto zeleni, zeleni do utozeleni,

tamnije izmrljani s modrim i crvenkastim pjegama; ove posljednje formiraju
difuzne uzdune pruge. Iznad korijena prsnih peraja kod oba spola nalazi se
velika crna mrlja, a druga znatno manja, uz sredinu osnovice repne peraje.
enke i spolno nezreli mujaci su maslinastozeleni s primjesama sive boje,
tamnije izmrljani, sa svjetlijom uzdunom prugom. Obino ivi u grupama.
stanite: Priobalna je vrsta, obitava uz algama obrasla, preteno hridinasta, dna i u livadama posidonije; na 1-50 m dubine.
sline vrste: Symphodus spp. od ostalih vrsta ovog roda razlikuje se po

arama na tijelu.
1

50

Sygnathus spp
ilo

opis: Tijelo je jako izdueno i tanko, zmijoliko, obavijeno kotanim lancima. Gubica je cjevasta, dugaka. Razlikujemo mnogo vrsta u Jadranu.
stanite: Zadrava se u priobalju, esto meu livadama morskih cvjetnica.
sline vrste: Vrste ovog roda su karakteristinog oblika, ali je pojedine

vrste tee razlikovati.

1

20

284

pisces / ribe

Jelena Belamari

Dalibor Andres

285

pisces / ribe

Thalassoma pavo

L., 1758

vladika

opis: Tijelo je izdueno, duine do 25 cm, obino 10-20 cm. Boja mujaka je

zelenkasta, rjee crvenkasto smea, a na svakoj ljusci se nalazi uspravna

crvena pruga. Obino postoji jedan iri modri pojas izmeu lene i prsne
peraje obrubljen crvenim prugama. Vrhovi prsnih peraja su crni. Glava je
crveno i plavo iarana. Peraje su s modrim i crvenim prugama. enke su s
brojnim tamnim, okomitim crtama i 5 istaknutih plavih okomitih pojaseva. Glava je smekasta s nepravilnim plavim arama. Peraje su obojane isto
kao kod mujaka. ivi solitarno ili u manjim grupama, zajedno s drugim
ribama iz porodice Labridae, osobito s vrstom Coris julis.
stanite: Boravi uz algama obraslu stjenovitu obalu i u livadama morskih
cvjetnica; 1-150 m dubine, obino do 50 m.
sline vrste: Coris julis ima ue tijelo, drugaije are na tijelu koje je

openito manje intenzivne boje.

1

150

Zeus faber

L., 1766

kova

opis: Tijelo je u profilu ovalno i visoko, a glava velika, koata i iskoena.

Duine je do 66 cm, obino 10-50 cm. Maslinastosive je boje sa srebrnim
odsjajem. Mlae jedinke su obino uzduno valovito isprugane. Na boku
se nalazi crna okrugla mrlja svjetlijeg obruba. Hrani se ribama, mekucima i rakovima.
stanite: Zadrava se iznad muljevitog, pjeskovitog ili ljuturnog dna; od
obale do 400 m dubine, a obino na 70-150 m.
sline vrste: Karakteristinog je oblika tijela te ga je vrlo teko zamijeniti s nekom drugom vrstom ribe.
10

400

286

pisces / ribe

Piotr Sts

Vedran Nikoli

287

Chelonia
kornjae

Morske kornjae su kraljenjaci iz porodice Chelonia koja pripada razredu

Reptilia (gmazovi), a na Zemlji se pojavljuju ve prije 150 milijuna godina.
Jedne su od rijetkih ivotinja koje imaju unutarnji i vanjski kostur.
Razlikujemo kopnene, slatkovodne i morske kornjae. Iako danas u morima razlikujemo 7 vrsta dosad su u Jadranskom moru zabiljeene samo
tri vrste: glavata elva (Caretta caretta), zelena elva (Chelonia mydas) te
sedmopruga usminjaa (Dermochelys coriacea).

Caretta caretta

Linnaeus, 1758

glavata elva

opis: Glavata elva ima karakteristino veliku glavu i snane eljusti.

Oklop je srcolikog oblika, na lenoj strani crvenosmee boje, a na trbunoj
blijedoute. Vrat i peraje su jednako obojane. Oklop naraste do duine od
92 cm, a ukupna teina jedinke do 113 kg.
stanite: S obzirom na faze ivota nastanjuje tri tipa stanita. Na nepristupanim pjeanim plaama (preferiraju grublji pijesak) nesu jaja, izlijegaju
se i odlaze u more. Kada se nau u moru plivaju do podruja otvorenog mora
gdje nastanjuju dio mora do oko 5 m dubine, ovdje borave 7 12 godina.
Nakon ovog razdoblja jedinke dolaze u plia, priobalna podruja koja im pogoduju za prehranu, prezimljavanje i sazrijevanje.
sline vrste: Dermochelys coriacea oklop nije kotani ve graen od mekog konog tkiva sa sedam uzdunih grebena. Boja je tamnosiva do crna.
U prosjeku su duge 2 m i najvee su ivue kornjae. Chelonya midas u
prosjeku je vea od glavate elve, boja oklopa je uglavnom zelenkasta, ali
moe varirati; odrasle zelene elve su biljojedi.

30

288

foto: Goran afarek

289

Cetacea
kitovi

Kitovi (Cetacea) su skupina morskih sisavaca koji su se prije otprilike 50

milijuna godina razvili od kopnenih predaka i potpuno prilagodili ivotu u
moru. Brojne su promjene nastale u obliku i grai tijela, nainu komunikacije, orijentacije, u fiziologiji, krvotoku, disanju, ouvanju tjelesne temperature u odnosu na kopnene sisavce. Istovremeno, kitovi su zadrali osnovne
karakteristike skupine sisavaca u koju spadaju: toplokrvne su ivotinje,
udiu zrak pluima i kote ivo mlado koje enka hrani mlijekom.
Red kitovi (Cetacea) dijeli se u tri skupine tj. podreda koji se meusobno
bitno razlikuju. Prvi podred su prakitovi (Archaeoceti), prastara skupada
svega desetak vrsta, no neki od njih su najvee danas ivue ivotinje na
zemlji kao npr. plavetni kit (Balaenoptera musculus) ili veliki kit (Balaenoptera physalus). Upravo ovu skupinu uobiajeno nazivamo kitovima. Trei
podred su kitovi zubani (Odontoceti). Kod ove skupine zubi su razvijeni
u razliitom obliku i broju, od svega nekoliko pa do vie stotina. Veina
poznata samo po fosilnim ostacima. Drugi podred su kitovi usani (Mysticeti) kojemu pripinu pripadnika ove skupine nazivamo dupinima, iako
uobiajena imena nekih zubana mogu unijeti zabunu da se radi o kitovima
usanima (npr. kit ubojica ili crni kit su zapravo zubani).

290

foto: Institut Plavi svijet

291

cetacea / kitovi

Balaenoptera physalus

Linnaeus, 1758

veliki kit

opis: Veliki kit u Sredozemlju ima prosjenu duinu od 20 - 22 m. Leni dio

tijela je tamnosme do crnosme, dok je trbuni dio bijel. Lena peraja je

u odnosu na tijelo mala, a oblik moe varirati. Karakteristian je otar hrbat na repnom dijelu tijela iza lene peraje te asimetrina obojanost donje
usne: desna strana je tamna, a lijeva bijela. Nosni otvori nalaze se na sredini glave. Lena peraja je malena i nalazi se na poetku 3/3 tijela.
stanite: Veliki kit naseljava sva mora i oceane svijeta. Jedina je vrsta usana

koja trajno obitava u Sredozemlju, posebice u dubokim podrujima zapadnog

i sredinjeg dijela. Preferiraju podruja van kontinentalnog elfa, no mogu se
susresti i u probalnim podrujima i podrujima kontinentalnog slaza. U Junom i Srednjem Jadranu pojavljuju se najee u proljee i poetkom ljeta tijekom pojave vee koliine planktonskih raia, posebice u Jabukoj kotlini.
sline vrste: U Sredozemlju se povremeno pojavljuju otrokljuni kit (Balaenoptera acutorostrata) i grbavi kit (Megaptera novaeangliae). S obzirom na
veliinu vrstu je mogue zamijeniti i sa uljeurom (Physeter macrocephalus).

Delphinus delphis

L., 1758

obini dupin

opis: Obini dupin ima vitko, vretensto tijelo; naraste do duine od 2,1 m.

Lena peraja im je srednje visoka i blago zakrivljena. Rostrum je srednje

duine, izraen i jasnim pregibom razdvojen od melona. Obojenje tijela veoma je karakteristino. Lea su tamnosiva do crna s dubokim trokutastim
urezom prema boku ispod lene peraje. Na boku je jasno obojenje slino
broju osam - velika tamno uta mrlja od oka do sredine tijela i siva sa stranje strane. Trbuh je bijele boje. Repni dio tijela je tamnosiv ili crn.
stanite: Vrsta je iroko rasprostranjena u Atlantskom i Tihom oceanu.
U Sredozemnom i Jadranskom moru kratkokljuni obini dupin bio je najbrojnija vrsta. Naseljavao je priobalna i puinska podruja. Zbog kampanja unitavanja sredinom 20. stoljea te zbog promjena u okoliu vrsta je
nestala iz Jadrana te se smatra regionalno izumrlom. Samotne jedinke ili
male skupine rijetko se pojavljuju.
sline vrste: Prugasti dupin (Stenella coeruleoalba) openito sivocrne boje,
ima vie svjetlijih i tamnijih linija koje se proteu od oka po boku.

292

cetacea / kitovi

Institut Plavi svijet

Institut Plavi svijet

293

cetacea / kitovi

Stenella coeruleoalba

Meyen, 1833

prugasti dupin

opis: Prugasti dupini imaju kratko, robusno tijelo, duine do 2,2 m. Rostrum

je srednje duine i jasno izraen, a lena peraja je srednje visoka i lagano zakrivljena. Lena strana tijela je sive boje, a trbuna bijele. Jedinke ove vrste
je lako raspoznati prema dvije tamne pruge koje zapoinju kraj oka; jedna
zavrava kod prsne peraje, a druga se protee po boku sve do analnog otvora. ive u velikim skupinama od po nekoliko desetaka jedinki i vie.
stanite: iroko rasprostranjena vrsta u morima i oceanima umjerenog
i tropskog pojasa. Obitava u podruju pelagijala i uz rub kontitnentalnog
slaza. Najbrojnija vrsta kitova u Sredozemlju i Jadranu. U Jadranu obitava
u junom dijelu u podrujima dubljim od 400 m.
sline vrste: Kratkokljuni obini dupin (Delphinus delphis) nema bone

linije, ima tamnoutu mrlju od oka do sredine tijela.

Tursiops truncatus

Montagu, 1821

dobri dupin

opis: Dobri dupini imaju snano i robustno tijelo. Rostrum je srednje duine. Boja na leima je tamnosiva, a na trbunoj strani bijela, ali prijelaz nije
izraen ve nijansiran. U Sredozemlju i Jadranu narastu do 3,2 m duine.
ive u manjim skupinama. Vrlo su inteligentni i prilagodljivi.
stanite: Nastanjuju sva mora i oceane umjerenog i tropskog pojasa,
priobalna i puinska podruja, a ulaze i u donje tokove rijeka. Dobri dupin je jedina vrsta dupina rasprostranjena u cijelom Jadranu. Kod vrste
razlikujemo dva ekotipa obalni i puinski. U priobalnim podrujima
Jadrana obalni ekotip ini male lokalne rezidentne zajednice. Puinski
ekotip obitava u otvorenom moru u znatno veim podrujima.
sline vrste: Stenella coeruleoalba, Delphinus delphis znatno manji, jasno

izraeno obojanje. Grampus griseus znatno vei, prednji dio glave je tup i
bez izraenog rostruma; po tijelu ima brojne nepravilne bijele crte kao da
je izgreban.

294

cetacea / kitovi

Drako Holcer

Drako Holcer

295

cetacea / kitovi

osim navedenih vrsta u jadranu, posebice junom dijelu

mogu se susresti jo neke vrste kitova:

Grampus griseus

G. Cuvier, 1812

glavati dupin

Ima robusno tijelo, duljine oko 4 m i vrlo visoku, srpastu lenu peraju. Rostrum nije vidljiv, glava je zaobljena. Mlae jedinke su tamnosive do crne s
lene strane i svjetlije na trbuhu. Tijelo starijih jedinki je prepuno ogrebotina i oiljaka te postaje svjetlije, gotovo bijelo, posebice s prednje strane.
Vrsta duboko roni. U Junom Jadranu obitava u podrujima kontinentalnog slaza.

Ziphius cavirostris

Cuvier, 1823

cuvierov kljunasti kit

Kit zuban srednje veliine, dug oko 6 m. Tamno smee boje, neto svjetliji s trbune strane. Glava je obla sa kratkim, slabo izraenim rostrumom.
Vrsta ima malu brojnost. Teko ih je opaziti s obzirom da izuzetno duboko
i dugo rone i veoma su oprezni pa im se teko pribliiti. U junom Jadranu
mogu se rijetko susresti u podrujima najveih dubina.

Physeter macrocephalus

L. 1758

uljeura

Najvei kit zuban, prosjene duljine od oko 10 m kod enki do 15 m kod

mujaka. Tamnosmee boje, izuzetno velike glave koja predstavlja oko
1/3 veliine tijela. Glava je gotovo kvadratina, a nosni otvor nalazi se
potpuno sprijeda i uvijek asimetrino, s lijeve strane glave. Koa izgleda veoma naborana. Vrsta obitava u Sredozemlju i tek povremeno ulazi
uglavnom u Juni Jadran.

296

cetacea / kitovi

Glavati dupin, Grampus griseus

Institut Plavi svijet

297

Kazalo pojmova
A
Aboralno (lat. ab =od + orum=usta). Anatomska oznaka za opisivanje
podruja glave, kojom se odreuje neto to je smjeteno dalje od usta.
Ambulakralna ploa. Skeletna ploica kod jeinaca koja na sebi ima rupice
iz kojih izlaze ambulakralne (prionljive) noice. Ima ih mnogo, a poredane
su radijalno. Na vrhu skeletne ahure nalazi se i 5 spolnih ploica od kojih
je jedna sitasta (madreporna).
Ambulakralni sustav. Vodoilni sustav kod boljikaa, a slui im za
kretanje, disanje, primanje podraaja i sl. Sastoji se od spleta velikog broja
cjevica koje su poloene u radijusima ili zrakama njihova tijela. Ispunjene
su tekuinom, uglavnom morskom vodom. Iznutra su cjevice obloene
trepetljikavim epitelom koji pokree njihov sadraj.
Ambulakra. Radijalni dijelovi skeleta bodljikaa iz kojih izlazi mnogo
ambulakralnih (prionljivih) noica.
Anhialina jezera/jame. Jezera promjenjive slanosti, povezana s morem.
Izuzetno stanite s estim endemima.
Autotrofni organizam. Organizam koji ugljik, nuan za funkcioniranje
i rast organizma, dobiva pretvorbom iz anorganskih spojeva s ugljikom.
Fotoautotrofi kao izvor energije za ovaj proces koriste sunevu svjetlost,
a kemoautotrofi energiju koju dobivaju oksidacijom anorganskih spojeva.
Suprotnost su heterotrofi.
B
Bentos. Obuhvaa sve organizme koji ivot provode u dodiru s dnom,
bilo da su za njega privreni (sesilni), bilo da se po njemu se kreu
(sedentarni, vagilni) ili se u njega zakopavaju. Bentosko podruje
svjetskih mora i oceana dijeli se na litoralnu zonu (koja obuhvaa podruje
kontinentske podine, prostire se do dubine od oko 200 m), batijalnu zonu
(koja obuhvaa podruje kontinentskog slaza, prostire se do dubine od
oko 3000 m), abisalnu zonu (koja obuhvaa podruje abisalne ravnice,
prostire se do dubina od oko 6000-7000 m) i hadalnu zonu (koja obuhvaa
podruje dubokomorskih jaraka i kotlina, dubine ispod 6000-7000 m).
Bioluminiscencija. Sposobnost nekih ivotinja da proizvode svjetlost.
Ona je posebno izraena kod ivotinja koje naseljavaju dubinske zone
mora i oceana, a smatra se adaptivnim svojstvom na uvjete ivota u
vjenom mraku.

298

C
Cijanobakterije. Aerobni jednostanini organizmi koji provode isti tip
fotosinteze kao alge i biljke. Iako ne spadaju u skupinu algi, nazivaju se i
modrozelene alge.
Cirkalitoral. etvrta po redu stepenica litorala. Protee se od donje
granice rasprostranjenosti fotofilnih alga i morskih cvjetnica pa do
dubine do koje se razvijaju scijafilne alge, obino od 120 do 200 metara
dubine. Ispod 200 metara svjetlost koja prodire vie nije dovoljna za
fotosintezu pa ni razvoj alga vie nije mogu. S dubinom se broj biljnih
vrsta smanjuje, a ivotinjskih poveava.
D
Detritus. Djelomino razgraena organska tvar nataloena na dnu,
najee u eutrofnim stajaim kopnenim vodama. ine ga organogene,
sitne estice koje tvore muljevitu masu.
Detritusna dna. Sedimentna dna na kojima je dio sedimenta nastao
raspadom i troenjem ljutura, kostura i kalcificiranih talusa uginulih
organizama.
Dorzalno (lat. dorsum=lea). Anatomska oznaka koja odreuje neto to
je smjeteno blie leima.
E
Epifit. Biljka koja kao podlogu svojeg rasta ima neku drugu biljku (ali nije
s njom u nikakvoj fiziolokoj vezi, tj. nije parazit ili poluparazit) ili dio
neive prirode, te nema nikakva kontakta s tlom.
I
Indikator. Indikator (pokazatelj) je reprezentativna vrijednost nekog
promatranog sluaja. Cilj indikatora je na mjerljiv, jednostavan i razumljiv
nain prikazati stanje okolia i trendove promjena.
Infralitoral. Trea po redu stepenica litorala. Protee se od donje granice
oseke pa do dubine od oko 50 metara (moe biti plii ili dublji ovisno o
prodoru svjetla). To je pojas fotofilnih alga koje se razvijaju na stjenovitoj
podlozi i morskih cvjetnica na pominoj podlozi.
K
Kalcifikacija. Taloenje kalcijevih soli u tkivima.
Karapaks. Jednodjelna ili dvodjelna ljuska koja obavija prednji dio tijela
desetononih rakova.
Konveksno. Ispupeno

299

Koralit. Pojedini polip skeleta koralja. Ima oblik ae, na ijoj je osnovici
bazalna ploa.
Koraligenska biocenoza. Zajednica morskih organizama koja se razvija
na podrujima smanjene koliine svjetlosti i veih strujanja mora. Osnovu
zajednice ine scijafilne crvene alge koje ugrauju kalcijev karbonat u
svoje taluse (porodica Corallinaceae), po njima je zajednica i dobila ime.
Alge stvaraju vee ili manje biogene nakupine s puno zasjenjenih upljina
koje su stanite brojnim beskraljenjacima.
Kotur. Sredinji dio tijela zmijaa.
L
Lateralno (lat. lateral=strana). Postranino, neto to se nalazi sa strane.
M
Mediolitoral. Druga po redu stepenica litorala. To je pojas izmjene plime
i oseke koji se protee od gornje granice visoke plime do donje granice
normalne oseke. Za vrijeme plime uronjen je u more, a za oseke je izvan
mora, pa ekoloki faktori (temperatura, vlanost, osvijetljenost i dr.) u
tom pojasu jako variraju.
Melon. Zaobljeni organ na prednjoj strani glave kitova i dupina. Graen je
od masnog tkiva, a slui kao lea za usmjeravanje zvukova pri eholokaciji.
O
Omnivorni organizam. Svejed; organizam koji se hrani i biljkama i
ivotinjama.
Oskulum. Vei otvor za izlaz vode, obino na gornjoj strani spuve.
P
Parapodij. Izdanak ili bataljica na tijelu beskraljenjaka koja najee slui
za kretanje.
Pinula. Postrani ogranak na lovkama koralja.
Plankton. Organizmi koji ive u vodi i u njoj plutaju noeni strujama i
valovima. Veina planktonskih organizama manja je od jednog milimetra,
ali pojedini mogu dosei i nekoliko metara. Postoje razliite podjele
planktonskih organizama u odnosu na razliite kriterije: prema veliini
(piko-, nano-, mikroplankton ...); na biljni (fitoplankton) i ivotinjski
(zooplankton); prema podruju u kojem ivi (neritiki,oceanski); prema
trajanju planktonskog naina ivota (holoplankton, meroplankton).
Plat. Ovoj graen od tvari slinoj celulozi (tunicin) koji obavija tijelo
platenjaka, a izluuje ga epitel ivotinje.

300

R
Rilo. Organ enskih jedinki skupine zvjezdana. Slui im u ishrani koja
se sastoji od sitnih organizama i detritusa. Hrana, pomou trepetljika i
miia na sluzastom rilu, putuje do usta.
Rizoid. Korijenu nalik struktura razvijena u steljnjaa (npr. neke smee
alge, mahovine) koja nije anatomski i histoloki diferencirana kao to je to
korijen viih biljaka.
Rizom. Horizontalna podzemna stabljika koja najee slui za
reprodukciju, ali kao i spremite hranjivih tvari.
S
Scijafilna vrsta. Vrsta koja preferira zasjenjena stanita.
Scijafilne alge. Alge koje fotosintetiziraju uz svjetlost manjeg intenziteta;
karakteristine su za zasjenjena i dublja stanita. Za razliku od njih
fotofilne alge trebaju veu koliinu svjetlosti za fotosintezu te one ive u
pliim i osvijetljenim podrujima.
Sedentarni organizam. ivotinje koje imaju vrlo malen opseg kretanja
(npr. priljepci, jeinci)
Sekundarno dno. Dno koje je nastalo rastom, odumiranje i
preratavanjem (jednih preko drugih) morskih organizama koji u svoje
tijelo ugrauju kalcijev karbonat (npr. alge, mahovnjaci i sl.).
Sesilni organizam. Organizam koji ivi privren ili urastao u podlogu.
Skelet ili kostur (gr.skeletos=isueno tijelo, mumija). Dio tijela koji ini
nosivu strukturu organizma.Uopeno postoje dvije vrste kostura odnosno
skeleta: tzv. egzoskelet koji ini stabilnu vanjsku opnu jednog organizma,
i tzv. endoskelet koji ini nosivu strukturu u unutranjosti tijela.
Solitaran. Usamljen, koji se pojavljuje sam.
Spikula. Igliaste bodlje od silicija ili kalcijeva karbonata koje grade
unutranji skelet spuvi. Mogu biti razliita oblika.
Spongin (sponginska vlakna). Bjelanevinasta ronata tvar koja tvori
skelet spuvi.
Spolni dimorfizam. Vidljiva jelesna razlika izmeu mujaka i enke iste
vrste. Razlike mogu biti u obliku tijela, boji i/ili veliini.
Supralitoral. Prva po redu stepenica litorala od kopna prema moru
(supralitoral, mediolitoral, infralitoral i cirkalitoral). Stalno je izvan vode,
a vlai se samo prskanjem i razlijevanjem valova. Visina te stepenice
varira ovisno o izloenosti obale, od pola metra na zatienim mjestima

301

pa do nekoliko metara u visinu ako je obala izloena vjetru koji nosi

kapljice mora.Tu se nastanjuju organizmi prilagoeni ekstremnim i
promjenjivim ivotnim uvjetima.
T
Talus. Tijelo kod algi, steljka koje nema organe (korijen, stabljiku, list,
cvijet) kao to to imaju biljke. Moe biti diferenciran na dijelove koji
podsjeaju na korijen (rizoid); stabljiku (kauloid) i list (filoid).
Trotoar. Tvrda organogena struktura koja se moe nai na podruju
donjih stijena mediolitorala. Nastaje rastom pojedinih vrsta crvenih algi
koje u svoje taluse ugrauju kalcijev karbonat. Ove strukture su indikator
istoga mora, rastu veoma polako te se stoga smatraju ugroenim
stanitem.
V
Vetralno (lat. ventrum=trbuh). Anatomska oznaka kojom se odreuje
neto to je smjeteno blie trbuhu.
Z
Zooid. Svaka pojedina ivotinjica (jedinka) koja sainjava koloniju
mahovnjaka (zoarij).
Zoarij. Kolonija mahovnjaka sastavljena od mnotva jedinki (zooida).
Zooksantele. Alge koje ive u simbiozi s koraljima, unutar njihova tijela.

302

Literatura
zatita mora
(1) Vitousek, P.M., Mooney, H.A., Lubchenco, J., Melillo, J.M. 1997. Human domination of
Earths ecosystems. Science 277, 494-499.
(2) NORSE, E. A., CROWDER, L. B. (ur.) 2005. Marine conservation biology: the science of
maintaining the seas biodiversity. Island press, Washington, 470 str.
(3) ANTUNES, P., SANTOS, R. 1999. Integrated environmental management of the
oceans. Ecological Economics 31, 215 226.
(4) JACKSON, J. B. C., KIRBY, M. X., BERGER, W. H., BJORNDAL, K. A., BOTSFORD,
L. W., BOURQUE B. J., BRADBURY, R. H., COOKE, R., ERLANDSON, J., ESTES, J.
A., HUGHES, T. P., KIDWELL, S., LANGE, C. B., LENIHAN, H. S., PANDOLFI, J. M.,
PETERSON, C. H., STENECK, R. S., TEGNER M. J., WARNER, R. R., 2001. Historical
overfishing and the recent colapse of coastal ecosystems. Science 293, 629 638.
(5) SALA, E. 2004. The past and present topology and structure of Mediterranean subtidal
rocky shore food webs. Ecosystems 7, 333 340.
(6) MARBEF (Marine Biodiversity and Ecosystem Functioning) 2008. Postavljeno 1. 9. 2009.
http://www.marbef.org/wiki/Threats_to_Marine_Biodiversity; pristupljeno 17. 12. 2009.
(7) EC (European Commission), 2006. EU Marine Strategy: The story behind the strategy.
Office for official publications of the European Communities, Luxemburg, 30 str.
(8) VIDAS, D., 2007. Zatita Jadrana. kolska knjiga, Zagreb, 274 str.
(9) LEONARD, D. R. P., CLARKE, R. K., SOMERFIELD, P. J., WARWICK, R. M., 2006. The
application of an indicator based on taxonomic distinctness for UK marine biodiversity
assessments. Journal of Environmental Management 78, 52 62.
(10) COSTANZA, R., ANDRADE, F., ANTUNES, P., VAN DEN BELT, M., BOESCH, D.,
BOERSMA, D., CATARINO, F., HANNA, S., LIMBURG, K., LOW, B., MOLITOR, M.,
PEREIRA, J., RAYNER, S., SANTOS, R., WILSON, J., YOUNG, M. 1999. Ecologival
economics and sustainable governance of the oceans. Ecological Economics 31, 171 187.
(11) RANDONE, M. 2016. MedTrends Project: Blue Growth Trends in the Adriatic Sea the challenge of environmental protection. WWF Mediterranean
(12) BAKRAN-PETRICIOLI, T. 2007. Morska stanita Prirunik za inventarizaciju i
praenje stanja (serija Bioloka raznolikost Hrvatske; ISBN 978-953-7169-31-2). Dravni
zavod za zatitu prirode, Zagreb, 56 str. + 102 str. priloga.
(13) PRVAN, M., 2010. Ugroenost morskih stanita Jadrana. Diplomski rad. Zagreb:
Prirodoslovno matematiki fakultet.
(14) ADRIAMED 2010. Scientific Cooperation to Support Responsible Fisheries in the
Adriatic Sea. www.faoadriamed.org; pristupljeno 2. 8. 2010.
(15) DUPLANI-LEDER, T., UJEVI, T., ALA, H. 2004. Coastline lenghts and areas of
islands in the Croatian part of the Adriatic sea determined from the topographic maps at
the scale of 1:25000. Geoadria 9 (1), 5 32.
(16) SEKULI, B., SONDI, I. 1997. Koliko je Jadran optereen antropogenim i prirodnim
unosom tvari? Hrvatski geografski glasnik 59, 95 105.

304

(17) Prs, J. M., GAMULIN-BRIDA, H., 1973. Bioloka oceanografija. kolska knjiga,
Zagreb, str. 333 464.
(18) JARDAS, I., PALLAORO, A., VRGO, N., JUKI-PELADI, S., DADI, V., 2008.
Crvena knjiga morskih riba Hrvatske. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Dravni
zavod za zatitu prirode, Zagreb, str. 14 45.
(19) JARDAS, I., 1996. Jadranska ihtiofauna. kolska knjiga, Zagreb, str. 17 26.
(20) FRANI, Z. 2005. Estimation of the Adriatic Sea water turnover time using fallout
90Sr as a radioactive tracer. Journal of marine systems 57, 1 12.
(21) ANTONI, O., KUAN, V., JELASKA, S. D., BUKOVEC, D., KRIAN, J., BAKRANPETRICIOLI, T., GOTTSTEIN-MATOEC, S., PERNAR, R., HEIMOVI, ., JANEKOVI, I.,
GRGURI, ., HATI, D., MAJOR, Z., MRVO, D., PETERNEL, H., PETRICIOLI, D., TKALEC,
S. 2005. Kartiranje stanita Republike Hrvatske 2000. 2004. http://www.drypis.info/
Tekuegodite/Kartiranjestanita/tabid/125/Default.aspx; pristupljeno 9. 1. 2010.
(22) VAN DYKE, F. 2003. Conservation biology: Foundations, Concepts, Applications.
McGraw-Hill, New York, str. 248 254.
(23) IUCN (International Union for Conservation of Nature) 2008. Status of the Worlds
MarineSpecies.http://cmsdata.iucn.org/downloads/status_of_the_world_s_marine_
species_factsheet_en.pdf; pristupljeno 14. 1. 2010.
(24) CBD (Convention on Biological Diversity) 2009. Marine and Coastal Biodiversity.
Postavljeno 2. 7. 2008. http://www.cbd.int/marine/problem.shtml; pristupljeno 19. 12. 2009.
(24) PAULY, D., CHRISTIANSEN, V., DALSGAARD, J., FROESE, R., TORRES JR. F. 1998.
Fishing down marine food webs. Science 279, 860 863.
(25) NORSE, E. A. 2005. Ending the range wars on the last frontier: Zoning the sea. U: Norse, E.
A., Crowder, L. B. (ur.) Marine conservation biology, Island press, Washington, str. 422 443.
(26) FAO 2008. FAO Fisheries and Aquaculture Information and Statistics Service. GFCM
capture production 1970 2005. FishStat Plus Universal software for fishery statistical
time series. Food and Agriculture Organisation of the United Nations. http://www.fao.
org/fishery/statistics/software/fishstat/en#3; pristupljeno 19. 12. 2009.
(27) COLL, M., SANTOJANNI, A., PALOMERA, I., ARNERI, E. 2009. Food-web changes in
the Adriatic sea over last three decades. Marine Ecology Progress Series 381, 17 37.
(28) BOERO, F., BONDSFORD, E. 2007. A conceptual framework for marine biodiversity
and ecosystem functioning. Marine Ecology 28,134 145.
(29) SAFINA, C. 1998. Schorched-earth fishing. Issues in Science and Technology 14, 33 36.
(30) ZPU (Zavod za prostorno ureenje) 2003. Izvjee o stanju u prostoru Republike
Hrvatske. Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja, 211 str.
(31) AZO (Agencija za zatitu okolia) 2014. Baza podataka pokazatelja stanja morskog
okolia, marikulture i ribarstva. http://www.azo.hr/Default.aspx?sec=54; pristupljeno
14. 5. 2016.
(32) RABALAIS, N. N. 2005. The potential for Nutrient Overenrichment to Diminish
Marine Biodiversity. U: E. A., Crowder, L. B. (ur.) Marine conservation biology, Island
press, Washington, str. 109 122.
(33) PANNETA, L. E. (ur.) 2003. Americas Living Oceans: Charting a Course for a Sea
Change. Pew Oceans Commission, Arlington, 146 str.
(34) FONDA UMANI, S. 2004. Case study: Northern Adriatic Sea. U: Waissmann, P.,
Olli, K. (ur.) 2004. Drainage basin nutrients imputs and eutrophication: an integrated
approach. University of Tromso, Norway, str. 237 249.

305

(35) CASTRO, P., HUBER, M. E. 2005. Marine Biology. McGraw-Hill, New York, 452 str.
(36) MATIKA, D., VALKOVI, V., PAVI, I. 2010. Istraivanja oneienja podvodnog
okolia uslijed odbacivanja ili odlaganja minsko eksplozivnih sredstava i drugog streljiva
na morsko dno. U: Roani, I. (ur.) III. Savjetovanje o morskoj tehnologiji: in memoriam
akademiku Zlatku Winkleru: 30. studeni 1. prosinac 2009 na Tehnikom fakultetu
Sveuilita u Rijeci: Zbornik radova. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Znanstveno
vijee za pomorstvo. Zagreb; Tehniki fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka, str. 245 260.
(37) BONJAKOVI, B. 2003. Okolini i zakonodavni aspekti naftnog zagaenja
Jadranskog priobalja. Ruer 5, 3 6.
(38) FERRARO, G., MEYER-ROUX, S., MUELLENHOFF, O., PAVLIHA, M., SVETAK, J.,
TARCHI, D., TOPOUZELIS, K. 2009. Long term monitoring of oil spills in the European
seas. International Journal of Remote Sensing 30, 627 645.
(39) AZO (Agencija za zatitu okolia) 2005. More, priobalje, ribarstvo i marikultura
1996. 2003. Izvjee temeljeno na indikatorima zatite morskog okolia. Agencija za
zatitu okolia, Zagreb, 96 str.
(40) ALI, V., PICER, N., PICER, M., HODAK-KOBASI, V. 2007. Monitoring visoko
stabilnih kloriranih ugljikovodika u istonim obalnim vodama Jadrana od 1972.
do 2006. godine. U: Vasi-Raki, D., Findrik, Z., Vrsalovi-Preseki, A. (ur.) Knjiga
saetaka: XX. Jubilarni hrvatski skup kemiara i kemijskih inenjera. Zagreb, Hrvatska,
26.02.-01.03.2007.
(41) NASCI, C., DA ROS, L., ACRI, F., RABITTI, S. 1999. The Adriatic sea: The quality of
water. www2.units.it/~vplanet/atti/Nasci.doc; pristupljeno 16. 1. 2010.
(42) FRANI, Z., PETRINEC, B. 2006. Marine Radioecology and Waste Management in
the Adriatic. Toksikologija 57, 347 352.
(43) VERKO, M., RNJAR, M., VERKO-GRDI, Z. 2006. Ekonomski instrumenti u
zatiti mora od oneienja s kopna. Ekonomski pregled 57, 490 517.
(44) UNEP (United Nations Environmental Program) 2007. Dumping Sites of Ammunition in
the Mediterranean sea. UN Document UNEP (DEPI) MED WG.316/Inf.12. Postavljeno 23. 5.
2007. http://195.97.36.231/acrobatfiles/07WG316_Inf12_eng.pdf; pristupljeno 7. 8. 2010.
(45) Thevenon, F., Carroll C., Sousa J. (editors), 2014. Plastic Debris in the Ocean: The
Characterization of Marine Plastics and their Environmental Impacts, Situation Analysis
Report. Gland, Switzerland: IUCN. 52 pp.
(46) SATIR, T. 2008. Ships Ballast Water And Marine Pollution. U: Coscun, H. G.,
Cigizoglu, H. G., Maktov, M. D. (ur.). Integration of Information for Environmental
Security. Springer Netherlands, str. 453 463.
(47) AMII-JELOVI, P. 2008. Oneienje morskog okolia balastnim vodama s
posebnim osvrtom na Meunarodnu konvenciju o nadzoru i upravljanju brodskim
balastnim vodama i talozima iz 2004. godine. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu
4, str. 797 810.
(48) CARLTON, J. T. 2001. Introduced species in U.S. Coastal Waters: Environmental
impacts and Management priorities. Pew Oceans Commission, Arlington, 32 str.
(49) MMPI (Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Republike Hrvatske) 2008.
Izvjee o balastnim vodama u RH 2005. 2008. http://www.mmpi.hr/UserDocsImages/
Balastne%20vode%20Hrvatska%202005%20-%202008.pdf; pristupljeno 15. 5. 2016.
(50) JAVOROVI, A. 2006. Balastne vode u Jadranskom moru. Defendologija 1 4, 39 44.
(51) KRSTULOVI, N. 2003. Nacionalna dijagnostika analiza. Ministarstvo zatite
okolia i prostornog ureenja, Rijeka, 82 str.

306

(55) KATAVI, I. 2003. Uinci kaveznih uzgajalita riba du istone obale Jadrana na
morski okoli. Ribarstvo 61, 175 194.
(56) POPPER, A. N. 2003. Effects of Anthropogenic Sounds on Fishes. Fisheries 28, 24 31.
(57) DZS (Dravni zavod za statistiku), 2016. Statistiki ljetopis 2015. www.dzs.hr;
pristupljeno 16. 5. 2016.
(58) RAKO, N. 2006. Annual characterization of the sea ambient noise (S.A.N.) in Loinj
Cres archipelago (Croatia) as a potential source of bottlenose dolphin behavioural
disturbance. Tesi di laurea sperimentale, Universita degli studi di Trieste, Facolta di
science matematiche, fische e naturali, 118 str.
(59) CODARIN, A., WYSOCKI, L. E., LADICH, F., PICCIULIN, M. 2009. Effects of ambient
and boat noise on hearing and communication in three fish species living in a marine
protected area (Miramare, Italy). Marine Polution Bulletin 58, 1880 1887.
(60) UNEP (United Nations Environment Programme) 2009. Invasive species. Postavljeno
2. 6. 2003. http://www.un.org/earthwatch/biodiversity/invasivespecies.html;
pristupljeno 3. 2. 2010.
(61) CARLTON, J. T., RUIZ, G. M. 2005. The Magnitude and Consequences of Bioinvasions
in Marine Ecosystems: Implications for Conservation Biology. U: Norse, E. A., Crowder, L.
B. (ur.) Marine conservation biology, Island press, Washington, str. 123 148.
(62) CARLTON, J. T. 2002. Bioinvasion ecology: Assessing invasion impact and scale.
U: Leppakoski, E., Olenin, S., Gollasch, S. (ur.) Invasive aquatic species of Europe:
Distirbution, Impacts, and Management. Monographie Biologicae Series. Kluwer
Academic Publishers, Dordrecht, Netherlands, str. 7 19.
(63) BAX, N., WILLIAMSON, A., AGUERO, M., GONZALES, E., GEEVES, W. 2003. Marine
invasive alien species: a threat to global biodiversity. Marine Policy 27, 313 323.
(64) GALIL, B. S. 2007. Loss or gain? Invasive aliens and biodiversity in the Mediterranean
Sea. Marine Pollution Bulletin 55, 314 322.
(65) DULI, J., GRBEC, B. 2000. Climate change and Adriatic ichthyofauna. Fisheries
Oceanography 9 (2), 187 191.
(66) ULJEVI, A. 2005. Rod Caulerpa (Caulerpales, Chlorophyta) u Jadranskom moru.
Doktorska disertacija, Sveuilite u Zagrebu, Prirodoslovno-matematiki fakultet,
Bioloki odsjek, 218 str.
(67) DESPALATOVI, M., GRUBELI, I., NIKOLI, V., DRAGIEVI, B., DULI, J.,
ULJEVI, A., CVITKOVI, I., ANTOLI, B. 2008. Allochthonous warm water species
in the benthic communities and ichthyofauna of the eastern part of the Adriatic Sea. U:
Briand, F. (ur.) Climate warming and related changes in Mediterranean marine biota.
CIESM Workshop Monographs 35, Monako, str. 5 21.
(68) CHEUNG, W. W. L., LAM V. W. Y., SARMIENTO, J. L., KEARNEY, K., WATSON, D.,
PAULY, D. 2009. Projecting global marine biodiversity impacts under climate change
scenarios. Fish and Fisheries 10, 235 251.
(69) STREFTARIS, N., ZENETOS, A. 2006. Alien Marine Species in the Mediterranean the 100 Worst Invasives and their Impact. Mediterranean Marine Science. Volume 7/1,
2006, 87 118.
(70) ESF (European Science Foundation) 2007. Impacts of Climate Change on the
European Marine and Coastal Environment, Position Paper 9. ESF, Strasbourgh, 83 str.
(71) IPCC (Intergovernmental Panel on Climate Change) 2001. Climate Change 2007: The
Physical Scince Basis, Contribution of Working Group I to the Fourth Assessment Report
of the Intergovernmental Panel on Climate Change. IPCC Geneva, 18 str.

307

(72) Boelens, R., Minchin, D., OSullivan, G. 2005. Climate Change: Implications for
Irelands Marine Environment and Resources. Marine Institute, Foresight Series 2. 38 str.
(73) HARLEY, C. D. G., HUGHES, A. R., HULTGREN, K. M., MINER, B.G., SORTE, C. J. B.,
THORNBER, C. S., RODRIGUEZ, L. F., TOMANEK, L., WILLIAMS, S. L. 2006. The impacts
of climate change in coastal marine systems. Ecology Letters 9, 228 241.
(74) CHEUNG, W. W. L., LAM V. W. Y., SARMIENTO, J. L., KEARNEY, K., WATSON, D.,
ZELLER, D., PAULY, D. 2009. Large-scale redistribution of maximum fisheries catch
potential in the global ocean under climate change. Global Change Biology 10, 1365 2486.
(75) HUGHES, T. P., RODRIGUES, M. J., BELLWOOD, D. R., CECCARELLI, D., HOEGHGULDBERG, O., McCOOK, L., MOLTSCHANIWSKYJ, N., PRATCHETT, M. S., STENECK,
R. S., WILLIS, B. 2007. Phase Shifts, Herbivory, and the Resilience of Coral Reefs to
Climate Change. Current Biology 17, 1 6.
(76) SHORT, F. T., NECKLES, H. A. 1999. The effects of global climate change on
seagrasses. Aquatic Botany 63 (3-4), 168 196.
(77) PALOMERA, I., LLORET, J 2005. Impact Of Climate Change on NW Mediterranean
Fisheries. Global warming and the worlds fisheries - case studies. WWF Publications.
(78) BOERO, F., FERAL, J. P., AZZURRO, E., CARDIN, V., RIEDEL, B., DESPALATOVI,
M., MUNDA, I., MOSCHELLA, P., ZAOUALI, J., FONDA UMANI, S., THEOCHARIS, A.,
WILTSHIRE, K., BRIAND, F. 2008. Executive summary of CIESM Workshop 35: Climate
warming and related changes in the Mediterranean marine biota. U: Briand, F. (ur.)
Climate warming and related changes in Mediterranean marine biota. CIESM Workshop
Monographs 35, Monako, str. 5 21.
(79) SALA, E., KNOWLTON, M. 2006. Global marine biodiversity trends. Annual Review
of Environment and Resources 31, 93 122.
(80) FERAL, J. P. 2008. Are climate changes already threatening sessile species (or species
with low mobility) in the North Western Mediterranean Sea? Vulnerability of coastal
ecosystems. U: Briand, F. (ur.) Climate warming and related changes in Mediterranean
marine biota. CIESM Workshop Monographs 35, Monako, str. 79 88.
(81) GRBEC, B., MOROVI. M., DULI, J., MARASOVI, I., NINEVI, . 2008. Impact
of the climatic change on the Adriatic sea ecosystem. Fresenius Environmental Bulletin 17
(10a), 1615 1620.
(82) BARI, A., GRBEC, B., BOGNER, D. 2008. Potential Implications of Sea-Level Rise for
Croatia. Journal of Coastal Research. 24 (2), 299 305.
(83) MZOPUG (Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva) 2009.
Peto nacionalno izvjee Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih
naroda o promjeni klime (UNFCCC), 210 str.
(84) HALPERN, B. S. 2003. The impact of marine reserves: do reserves work and does size
matter? Ecol. App. 13(1) Supplement S117-S137.
(85) LESTER, S.E., B. S. HALPERN, K. GRORUD-COLVERT, J. LUBCHENCO, B. I.
RUTTENBERG, S. D. GAINES, S. AIRAME, and R. R. WARNER. 2009. Biological effects
within no-take marine reserves: a global synthesis. Mar. Ecol. Prog. Ser. 384: 3346
(86) FRANCIS, R.C., M.A. NIXON, M.E. CLARKE, S.A. MURAWSKI, and S. RALSTON.
2007. Ten commandments for ecosystem-based fisheries scientists. Fisheries 32:219-233
(87) McCLANAHAN, T.R. and B. KAUNDA-ARARA. 1996. Fishery recovery in a coral reef
marine park and its effect on the adjacent fishery. Ecol. Appl. 10:1792-1805
(88) LOWE, C.G., D.T. TOPPING, D.P. CARTAMIL, and Y.P. PAPASTAMAIOU. 2003.
Movement patterns, home range, and habitat utilization of adult kelp bass Paralabrax
clathratus in a temperate no-take marine reserve. Mar. Ecol. Prog. Ser. 256:205216.

308

(89) COASTLEARN, http://www.coastlearn.org, pristupljeno 5.5.2016.

(90) Regionalna razvojna agencija Dubrovako-neretvanske upanije DUNEA d.o.o.:
Smjernice za integralno upravljanje obalnim podrujem Dubrovako-neretvanske
upanije. 2011.
(91) FONDA UMANI, S. 2004. Case study: Northern Adriatic Sea. U: Waissmann, P.,
Olli, K. (ur.) 2004. Drainage basin nutrients imputs and eutrophication: an integrated
approach. University of Tromso, Norway, str. 237 249.
(92) FERRARO, G., BULGARELLI, B., MEYER-ROUX, S., MUELLENHOFF, O., TARCHI, D.,
TOPOUZELIS, K. 2008. The use of satellite imagery from archives to monitor oil spills in
the Mediterranean Sea. U: Barale, V., Gade, M. (ur.) Remote Sensing of the European Seas.
Springer, Heidelberg, str. 371 382.
(93) Hrvatska agencija za okoli i prirodu. http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja/
zasticena- podrucja-u- hrvatskoj-68.html
(94) http://www.np-brijuni.hr/
(95) http://www.np-kornati.hr/
(96) http://www.np-mljet.hr/
(97) http://www.pp-telascica.hr/
(98) http://www.pp-lastovo.hr/
(99) http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/index_en.htm
(100) http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/index_en.htm
(101) http://www.unep.org/maweb
(102) http://www.unep.org/NairobiConvention/docs/First_ICZM_Meeting-Conceptual_
Understanding_ICZM_Regional_Protocol_in_the_WIO.pdf
(103) https://coastalchallenges.com/2010/01/31/un-atlas- 60-of- us-live- in-the- coastalareas/
(104) SINP 1998. State Directorate for the Protection of Nature and Environment of the
Republic of Croatia: Coastal Area Management in Croatia. Zagreb, State Directorate for
the Protection of Nature and Environment of the Republic of Croatia.
(105) http://www.pegasoproject.eu/wiki/The_ICZM_Process_-_a_Roadmap_towards_
Coastal_Sustainability_-_Introduction

309

prirunik za prepoznavanje ivog svijeta jadrana

BAKRAN-PETRICIOLI, T. 2007. Morska stanita Prirunik za inventarizaciju i praenje
stanja (serija Bioloka raznolikost Hrvatske; ISBN 978-953-7169-31-2). Dravni zavod za
zatitu prirode, Zagreb, 56 str. + 102 str. priloga.
CABIOCHH, J., FLOCH, J.-I., LE TOQUIN, A., BOUDOURESQUE, C.-F., MEINESZ, A.,
VERLAQUE, M. 1992. Guide des algues des mers dEurope. Delachaux et Niestl Paris, 231 str.
HOFRICHTER, R. 2003. Das Mittelmeer Fauna, Flora, kologie. Band II/1:
Bestimmungsfhrer, Spektrum Akademischer Verlag, Heidelberg.
http://www.marbef.org/data/erms.php - MarBEF Data System; The European Register of
Marine Species
http://www.biol.pmf.hr/e-skola/odgovori/odgovor158.htm
JARDAS, I. 1996. Jadranska ihtiofauna. kolska knjiga, Zagreb
MATONIKIN, I.1998. Beskraljenjaci, biologija niih avertebrata. kolska knjiga, Zagreb.
MATONIKIN, I. 1999. Beskraljenjaci, biologija viih avertebrata. kolska knjiga, Zagreb.
Pravilnik o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim, Narodne novine
07/2006
MOJETTA, A., GHISOTTI, A. 1994. Flora e fauna del Mediterraneo. Mondadori Milano.
RIEDL, R. 1983. Fauna und Flora des Mittelmeeres. Parey Hamburg; Berlin.
TRAINITO, E. 2005a. Atlante di flora e fauna del Mediterraneo, Edizioni il Castello,
Trezzano sul Naviglio.
TRAINITO, E. 2005b. Nudibranchi del Mediterraneo, Edizioni il Castello, Trezzano sul
Naviglio.
ZAVODNIK, D., IMUNOVI, A. 1997. Beskraljenjaci morskog dna Jadrana. Svjetlost,
Sarajevo.
WIRTZ, P., DEBELIUS, H. 2003. Mediterranean and Atlantic Invertebrate Guide.
ConchBooks, Hackenheim.
www.plavisvijet.org

310