Emocionalna pedagogija

Josipa Pavlovi
Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet, Lorenza Jgera 9
dopredmetni studij filozofije i pedagogije, 1. godina diplomskoga studija

Saetak
Budui da se emocije javljaju u svim podrujima ljudske djelatnosti, da prodiru u
sve oblike ljudskog ivota te obogauju na ivot, vano ih je razvijati, odnosno
poticati one pozitivne. Pretpostavlja se da je visoka razina emocionalne inteligencije povezana s uspjehom u vanim aspektima ivota, kao to su obrazovanje, posao
i odnosi s ljudima. Naglasak je na razumijevanju emocionalne inteligencije u kontekstu uenja i kole. Prikazuje se vanost obrazovanja emocija jer programi koji
su usmjereni na razvoj emocionalne kompetentnosti unaprjeuju razrednu klimu i
poboljavaju kolski uspjeh. Prikazan je i nov nain razumijevanja uenja i pouavanja - emocionalna pedagogija, pristup koji je usmjeren na emocije, a kojemu je
polazna pretpostavka da osjeaji prethode procesu uenja.

Kljune rijei:
emocije, emocionalna pedagogija, emocionalna inteligencija, obrazovanje emocija,
kolski, uspjeh i emocije

Uvod
Emocije su jedan od najvanijih initelja koji utjeu na cjelokupno funkcioniranje ovjeka i imaju glavnu ulogu u njegovom interpersonalnom ivotu. Sastoje se od niza povezanih reakcija na
odreeni dogaaj ili situaciju. Ukljuuju odnos pojedinca s nekim objektom ili dogaajem, prepoznatljivo mentalno stanje i emocionalno izraavanje. Emocije su uz to i intenzivne, kratkotrajne te praene razliitim fiziolokim promjenama i dovode do prekida trenutnog ponaanja. Reguliraju intrapersonalna i interpersonalna ponaanja te utjeu na prilagodbu pojedinca. Pokazatelji
dobrog emocionalnog stanja pojedinca su njegove sposobnosti kontroliranja irokog raspona
emocionalnih doivljaja i prikladne reakcije u tim emocionalnim situacijama. Osobe koje su ovladale svojim emocionalnim doivljajima smatraju se emocionalno kompetentnima. Brdar i Bakari (2006) navode da se emocionalno kompetentni pojedinci uspjenije suoavaju sa stresnim
1

situacijama, dok su emocionalno nestabilni pojedinci skloni negativnim osjeajima poput zabrinutosti i anksioznosti.
Chabot i Chabot (2009) smatraju da je emocionalna pedagogija vana za uitelje i nastavnike, u
svrhu uenja poticanja pozitivnih pozadinskih emocija u odnosu na ono to se ui. Prema Bognar
i Dubovicki (2012) emocije su u nastavi prisutne i kao ozraje koje nazivamo emocionalnom
klimom. Emocionalna klima je ukupno emocionalno stanje sudionika odgojnoobrazovnog procesa, koje se manifestira kao osjeaj ugode ili neugode. Povoljna emocionalna klima povoljno
utjee na rezultate odgojnoobrazovnog procesa, a nepovoljna, u kojoj su prisutni strah i dosada,
ometa odgojnoobrazovni proces. Uz emocije se ponekad vezuje voljni aspekt koji je emotivno
snano obojen pa se ponekad govori o pozitivnim i negativnim emocijama, ali tu se vie radi o
stavovima koji su uvijek popraeni emocijama.
Brojne su definicije emocija. Mogli bismo rei da je svaka definicija tona, budui da ju svatko
opisuje u odnosu na svoje emocionalno stanje i na vlastiti doivljaj emocije. Javljaju se u svim
podrujima ljudske djelatnosti, prodiru u sve oblike ljudskog ivota, obogauju na ivot, ine ga
ljepim. Zato treba emocije pravilno razvijati i usmjeravati. Djetetu treba pruiti mogunost da
kroz igru, a kasnije i rad, koji odgovara njegovim sklonostima, izraava svoje emocije. Kroz rad
i igru emocije se ostvaruju i nalaze svoj izraz. To se najbolje postie u drutvu gdje i odrasli i
djeca ue usmjeravati svoje emocije, razvijati pozitivne, a sprjeavati razvoj negativnih.

Pojmovno odreenje emocija

Rije emocija dolazi od glagola movere (lat.) to znai pokrenuti se. Stoga kad neto doivimo, ponekad upotrebljavamo izraz neto se dogaa u nama. U rijei emocija nalazimo i
rije motion (eng. pokret) koja ima isti korijen kao i rije motor ili stroj. Prema tome, kako
navode Chabot, D. i Chabot M. (2009) emocije su moni strojevi koji nas pokreu iznutra, ali
utjeu i na vanjsko ponaanje. Emocija je obino izazvana svjesnim ili nesvjesnim vrednovanjem nekog dogaaja bitnog za neki vaan cilj; emocija se osjea kao pozitivna kad se cilj ostvaruje, a kao negativna kad je ostvarivanje cilja zaprijeeno (Oatley i Jenkins, 2003: 93).
Emocije su karakteristine prvenstveno po tome to su veinom ugodne ili neugodne. Razlikuju
se po intenzitetu (jako ili slabo), hedonistikom tonu (ugodno ili neugodno) i po poticaju ka aktivnosti (aktivirajue ili inhibirajue). uvstvena stanja slabog intenziteta, a dueg trajanja
nazivamo raspoloenjima. Kratkotrajna uvstva jakog intenziteta nazivamo afektima. (verko i
suradnici, 2001:104).
uvsta ili emocije sastoje se od: 1. fiziolokog uzbuenja ili aktivacije (npr. lupanje srca, ubrzano disanje), 2. kognitivne interpretacije ili procjene, 3. vanjskih znakova, izraaja ili ekspresije
(npr. drhtanje ruku, bljedilo ili crvenilo lica) i 4, ponaanja ili reakcije na doivljeno uvstvo.
(verko i suradnici, 2001:104).
U literaturi se navodi da je emocija uvijek usmjerena prema nekom vanom cilju, jer ukoliko mu
dogaaj nije usmjeren, emocija izostaje. Kod mlae je djece funkcija emocija prvenstveno vezana za njihove interese i potrebe, a kod starije i za njihove elje za to uspjenijim zavretkom
2

kolovanja. Uz emocije dolaze i razne tjelesne pojave kao ubrzani rad srca, drhtanje ruku, znojenje i slino. Dakle: Emocije povezuju ono to nam je vano sa svijetom ljudi, stvari i dogaaja
(Oatley i Jenkins, 2003: 122). Emocije su jedan od najvanijih initelja koje utjeu na cjelokupno funkcioniranje pojedinca i imaju glavnu ulogu u interpersonalnom ivotu. Svako malo dijete
na podraaje iz svoje okoline reagira emocionalno. Odrasli emocije esto jednostavno prepoznaju i razlikuju, ali e ih mnogo tee opisati i definirati. Istraivanje pokazuje da je izraavanje
emocija vrlo adaptivno te je povezano s boljom psiholokom prilagodbom i boljim tjelesnim
zdravljem (Kalebi Maglica, 2007). S druge strane, potiskivanje emocija ima negativne efekte i
na zdrave pojedince (Brdar, Bakari, 2006).
Iskazivanje vlastitih emocija povezano je s boljim tjelesnim i mentalnim zdravljem, sa smanjenjem doivljaja stresa, rjeim posjetima lijeniku, poboljanjem imunolokog funkcioniranja i
poveanjem pozitivnog afekta (Kalebi Maglica, 2007). Autori navode i da: emocija moe biti
jaka ili slaba, moe u nama stvarati napetost vieg i nieg stupnja, emocije su i jednostavne i
sloene, itd. Uvijek se, u stvari, nekako osjeamo: potiteno, oduevljeno, ili tuno, radosno,
ugodno ili uplaeno, itd. (Andrilovi; udina, 1986:74).
Oatley i Jenkins (2003) kau da razliiti pristupi shvaanja emocija dovode do boljeg poimanja
emocija. Predstavljaju pravce razmiljanja koji doprinose razumijevanju emocija. Svaki pravac
je vezan za jednog ili dva autora koji su ga utemeljili ili promijenili njegov smjer. Postoji puno
razliitih pristupa razumijevanju emocija. Utemeljitelji su u svoje metode ukljuili opaanje u
prirodnim uvjetima (Charles Darwin), postavljanje i provjeru teorija primjerima i protuprimjerima (William James) i paljivim sluanjem ljudi koji govore o svojim emocionalnim iskustvima
(Sigmund Freud). Mnoge spoznaje o emocijama opisali su i iznijeli ljudi koji nisu bili znanstvenici, ve filozofi ili knjievnici. Suvremena istraivanja o emocijama prisutna su u mnogim disciplinama prirodnih i drutvenih znanosti. Ne bismo mogli razumjeti emocije ili njihovo znaenje bez obraanja panje na multidisciplinarnu prirodu razumijevanja.

Vrste emocija
Postoji nekoliko osnovnih emocija (nazivaju se jo i primarnim). Lista primarnih uvstava sastoji se po miljenju nekih psihologa samo od etiri uvstva: radosti, alosti, srdbe i straha.
(verko i suradnici, 2001:103). Bitan uvjet da se osjeti radost je da ovjek tei izvjesnom cilju i
da se taj cilj ostvari. Pod ovu emociju pripadaju i sljedei osjeaji: srea, uitak, olakanje, zadovoljstvo, blaenstvo, ponos, senzualni uitak, zanos, veselje. alost je vezana uz odreen gubitak. Intenzitet ove emocije ovisi o vrijednosti objekta koji smo izgubili (najjaa tuga je kada izgubimo voljenu osobu, a slaba alost se dogaa kod gubitka npr. olovke ili neke stvari bez koje
moemo). Ukoliko se ovjek prepusti kompletno tunim mislima, koje se najee vrte u krug
(jedna tuna misao povlai drugu), i iz tog zaaranog kruga ne moe izai, govorimo o depresiji.
Pod nju se ubrajaju sljedei osjeaji: bol, neveselost, potitenost, melankolija, samosaaljenje,
oaj, osamljenost. Osnovni uvjet za srdbu je prepreka za dolazak do nekog cilja, naroito kada
je ta prepreka trajna i ne moe se ukloniti. Pod ovu emociju pripadaju i sljedei osjeaji: ogorenost, uzrujanost, gnjev, uznemirenost, razdraljivost, mrnja. Da bi se pojavio strah, potrebno je
da se pojavi i neka opasnost za ovjeka (zamiljena ili stvarna). Pod ovu emociju pripadaju i
3

sljedei osjeaji: tjeskoba, bojazan, panika, strepnja, napetost, uas, strava, jeza, fobija. Ove se
emocije nazivaju primarnima iz nekoliko razloga. Primarna ili osnovna uvstva pojavljuju se i
prije u individualnom razvoju, pa njihove izraaje moemo uoiti ve u male djece. (verko i
suradnici, 2001:104). Primarna uvstva oituju se u karakteristinom izraaju lica, ija je prepoznatljivost takoer univerzalna, tj. ljudi ih svuda u svijetu mogu tono prepoznati i imenovati.
(verko i suradnici, 2001:103). Izraz lica za svaku od gore navedenih emocija izgleda otprilike
ovako: radost - podignute obrve i oi, kutovi usana podignuti; alost - sputeni kutovi oiju i
usana, sputene obrve; srdba - stisnute oi, stisnuta usta; strah rairene oi i usta.
Pozitivne i negativne emocije ne pridonose jednako emocionalnoj dobrobiti (Brdar, Ani, 2010).
Negativne su emocije u najveoj mjeri povezane s neispunjenim psiholokim potrebama (Brdar,
Ani, 2010). Osobe koje imaju ispunjene psiholoke potrebe zadovoljnije su svojim ivotom,
doivljavaju vie pozitivnih emocija i manje negativnih.
Osim etiri osnovne, postoji jo cijeli spektar emocija koje se javljaju kod ljudi, zavisno od situacije, odgoja, kulture. Sve emocije imaju neku svrhu; evolucijski gledano, svrha nekih emocija
bila je izbjegavanje opasnosti (npr. strah prva reakcija je ili bijeg od opasnosti ili napad na izvor opasnosti. U svakom sluaju podie se razina energije koja je potrebna za neku od ovih reakcija). No, poruke koje odailju ljudi svojim emocijama u dananjem drutvu su suptilnije i tee ih
je protumaiti. Tuga je tako, evolucijski gledano, onemoguavala ljude za aktivnost, da se ne bi
neaktivni i nepripremljeni izloili nekoj opasnosti koja je prije nekoliko tisua godina mogla biti
pogubna, ali danas tuga govori drugima oko nas da trebamo njihovu pomo i podrku. Ta teina
tumaenja nekih emocija je zapravo uzrok velikog broja nesuglasica; istraivanja su pokazala da
najvei broj tunjava ili svaa u koli izmeu djece nastaje zato to su nasilnici krivo protumaili izraz lica neke osobe. Jedna od temeljnih pretpostavki za prevenciju nepoeljnog agresivnog
ponaanja je da se dobro razumiju izrazi emocija kod drugih ljudi. Vrlo je vano poznavati svoje
emocije, nain i razlog njihova nastajanja, kako bismo ih mogli kontrolirati. Ako emocije postanu previe intenzivne, one mogu koiti ljude, onemoguavati ih u obavljanju nekih aktivnosti
(npr. prevelika trema pred ispitivanje moe zakoiti uenika pri odgovaranju, iako je objektivno
moda sve nauio.) No isto tako nedostatak emocija moe rezultirati neaktivnou; prevelika
ravnodunost onemoguava takoer ljude pri obavljanju njihovih aktivnosti. Svaka emocija dakle ima svoju svrhu; moda ne onu primarnu koju je imala prije nekoliko tisua godina, ali ju ima
i danas, i pojavljuje se sa odreenim razlogom. Brdar i Ani (2010) pretpostavljaju kako bi pozitivne emocije i karakteristike koje one pospjeuju mogle biti posrednici izmeu sree i uspjeha.
Ugodne emocije kao to su radoznalost, oduevljenje i radost, pomau proces uenja i ine proces uspjenijim.
Svaka emocija ima i specifinu kemijsku pozadinu; pri svakoj emociji izluuju se odreeni kemijski spojevi, koji djeluju na ovjekovo raspoloenje. Vano je napomenuti da sam poloaj miia lica koji se zauzima pri pojedinoj emociji uzrokuje isputanje odreenih kemijskih spojeva
koji uzrokuju pojedinu emociju. Tako da se moe rei da namjetanjem lica u odreenu emociju moemo izazvati i samu emociju. Emocije su vrlo korisne i potrebne u ovjekovom ivotu.
Pojedinci koji mogu brzo i precizno procijeniti i izraziti svoje emocije mogu bolje odgovoriti
zahtjevima svoje socijalne okoline te su empatiniji i manje depresivni (Kalebi Maglica, 2007).
Iako je nae drutvo orijentirano na skrivanje emocija, nije pristojno ili dobro pokazati uvijek da
4

smo sretni, ljuti ili pak tuni. Postoje prihvatljivi i neprihvatljivi naini iskazivanja pojedinih
emocija (i onih ugodnih i onih neugodnih).

Obrazovanje emocija
Na obrazovanje o emocijama gleda se sa skepticizmom te se smatra da ti programi nadilaze doseg rada kole i da oduzimaju vrijeme za kolska postignua te da dodatno optereuju nastavnike. Tijekom posljednjeg desetljea vidljiv je povean interes za primjenu programa koji imaju za
cilj razvijati socijalne i emocionalne vjetine, poput rjeavanja problema, donoenja odluka, komunikacijskih vjetina, prepoznavanja vlastitih i tuih emocija i noenje s njima na primjeren
nain, regulacije emocija, upravljanja vlastitim ponaanjem i slino. (Taki, Mohori, Munjas,
2006).
Munjas, Samarin i Taki (2009) dre da programi usmjereni na razvoj emocionalne kompetentnosti unaprjeuju razrednu klimu i poboljavaju kolski uspjeh na nain da svrhovito kod djece
razvijaju vjetine sluanja, usmjeravanja panje odgovornosti i predanosti radu, naine kontrole
impulsa i noenje s dogaajima koji ih uznemiravaju. Mnogi se nastavnici boje da e na taj nain
izgubiti kontrolu u razredu ili da se nee snai ako uenici ponu iskazivati jake emocije pa je
nuno da obrazovanje nastavnika srui predrasude i strahove, osvijesti kapacitet za dijeljenje
emocija i uputi ih kakva ponaanja i reakcije trebaju izbjegavati. Dodatne su nepoeljne posljedice te da uenici mogu dobiti dojam da postoji normativ kako se treba osjeati i reagirati u nekim situacijama i stoga je nuno da osobe koje provode programe za obrazovanje emocija budu
pouavane na nain da pravilno razumiju svrhu programa, da dopuste uenicima slobodu emocionalnih iskustava i da potuju svaiju individualnost. Brdar i Ani (2010) naglaavaju da se u
adolescenciji poveavaju negativne emocije, a smanjuju pozitivne te da mladi ljudi u koli najvie doivljavaju negativnih emocija. Negativne emocije u koli smanjuju aktivnost uenika, dok
pozitivne emocije potiu. Pozitivne emocije pomau u zatiti od negativnih doivljaju i tako jaaju psihiku i fiziku otpornost.
Brdar i Bakari (2006) smatraju da su emocionalno inteligentniji uenici skloniji rjeavanju
problema i traenju roditeljske pomoi u trenucima suoavanja sa kolskim neuspjehom, dok su
uenici s manjom emocionalnom kompetencijom neskloniji traenju pomoi drugih osoba. Istraivanje pokazuje da uenici s boljom regulacijom negativnih emocija imaju manje neprilagoenih emocionalnih reakcija na kolski neuspjeh i pokazuju manju sklonost zaboravljanju, odvlaenju panje pomou humora, zabave, oputanja i sl. (Brdar, Bakari, 2006).
Taki i sur. (2002) identificirali su est tipova programa namijenjenih osnovnokolskom uzrastu
i adolescentima: organizacijske strategije na razini kole (cilj im je pomoi u izgradnji produktivnih odnosa izmeu lokalne i kolske zajednice, koji e promovirati uenje i mentalno zdravlje); struktura i klima u uionici (nastoje poveati mogunosti za aktivno sudjelovanje u uenju i
razvoj suportivnih odnosa s odraslima i vrnjacima); programi poveanja socijalne kompetentnosti (usmjerenost na razvoj i unaprjeivanje djetetovih vjetina samokontrole, upravljanja stresom, rjeavanja problema i donoenja odluka, kao i na njihovu afektivnu osvijetenost i kapacitete za refleksiju); ciljani programi prevencije (imaju fokus i svrha im je prevencija identificirano5

ga problematinog ponaanja); programi zdravstvenog obrazovanja (osmiljeni s ciljem promoviranja mentalnoga i fizikoga zdravlja kod uenika); multikomponentne strategije prevencije
(ciljaju na nekoliko domena funkcioniranja, npr. akademska, socijalna i zdravstvena ponaanja, a
obino se provode na razini kolskog okruga, zajednice ili oboje).

Emocionalna inteligencija
Visina kvocijenta inteligencije (IQ) nuno ne znai i ne osigurava uspjeh i zadovoljstvo u ivotu.
Zbog toga se u posljednjih nekoliko godina pojavila nova mjera: emocionalna inteligencija (EQ).
Chabot, D. i Chabot M. (2009) smatraju emocionalnu inteligenciju skupom kompetencija koje
nam omoguuju prepoznavanje vlastitih i tuih emocija, tono izraavanje vlastitih emocija i
pomaganje drugima da izraze svoje, razumijevanje vlastite i tue emocije, upravljanje vlastitim i
prilagoavanjem tuim emocijama te upotrebljavanje vlastite emocije i vjetine svojstvene emocionalnoj inteligenciji u razliitim ivotnim podrujima, kako bismo bolje komunicirali, donosili
dobre odluke, odreivali svoje prioritete, motivirali sebe i druge te odravali dobre meuljudske
odnose. Emocionalna inteligencija jest (prema Salovey, Sluyter, 1999) sposobnost uoavanja
emocija, pristup i priziv emocija kao pomo miljenju, sposobnost razumijevanja emocija i emocionalnih spoznaja te regulacija emocija miljenjem u svrhu promicanja emocionalnog i intelektualnog razvitka.
"Emocionalna inteligencija ukljuuje sposobnosti brzoga zapaanja procjene i izraavanja emocija; sposobnost uvianja i generiranja osjeaja koji olakavaju miljenje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanje o emocijama; i sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja (prema Mayer i Salovey u Salovey, Sluyter 1999 ).
Za osobe s visokim kvocijentom emotivne inteligencije karakteristino je da uspjeno prepoznaju
vlastite i tue emocije, potrebe i elje i imaju razvijene vjetine samokontrole i rada s drugima
osobama. Ovakvi pojedinci imaju gotovo uvijek vrlo uspjene prijateljske odnose, odnose s partnerom, bilo da se radi o vezi ili o braku, a na poslovnom planu su uvijek prepoznati kao samouvjerene i vrste, ali ujedno i fleksibilne osobe s kojima je jednostavno raditi.
Koncept EQ pojavio se 1990. godine kada su psiholozi John Mayer i Peter Salovey objavili tekst
pod nazivom "Emocionalna inteligencija", a svoju svjetsku afirmaciju doivio je 1995. godine
kada je Daniel Goleman objavio bestseler s istim naslovom. Za razliku od IQ-a, okruuje nas
mnotvo dokaza kako visoki EQ uglavnom jami uspjeh, bilo privatno ili poslovno. Emocionalno inteligentna osoba ne da se lako zbuniti, rijetko ali za svojim odlukama ili postupcima te se
vrlo dobro nosi sa stresom. Ona prihvaa izazove i ne slama se pod pritiskom, ima visoko samopouzdanje i zna prepoznati svoje vrijednosti.
Openito osobe koje "lako planu", koje imaju nizak prag tolerancije te koje nemaju mogunost
empatije s drugim osobama i sagledavanja ire perspektive, u pravilu su osobe s vrlo niskom
razinom emocionalne inteligencije. One esto upadaju u afekte, uine nepromiljenosti, sabotiraju svoju uspjenost, upropatavaju kontakte s drugim ljudima, a svoje mentalne kapacitete koriste za njegovanje i opravdavanje vlastite agresivnosti ili depresivnosti.
6

Vrlo vana razlika u odnosu na IQ-, koji je definiran roenjem, jest da se EQ moe razvijati i
moe se raditi na njegovu poveanju bez obzira na godine. No, za razliku od IQ-a, EQ je i tee
mjeriti. Ipak, znanstvenici su razvili nekoliko naina mjerenja, a najpoznatiji je razvio Reuven
Bar-On, izraelski psiholog.

kolski uspjeh i emocionalna inteligencija

Mnogi pokazatelji (znanstveni i intuitivni) upuuju na to da emocionalne sposobnosti mogu u
znaajnoj mjeri objasniti ne samo tekoe u uenju ve i kolski uspjeh. Chabot, D. i Chabot M.
(2009) prikazuju nov nain razumijevanja uenja i pouavanja - emocionalnu pedagogiju - pristup usmjeren na emocije, a kojemu je polazna pretpostavka da osjeaji prethode procesu uenja.
Autori polaze od pretpostavke da postoji izravna povezanost izmeu uinkovite mogunosti uenja i njegova emocionalnog stanja.
Emocionalno je neusporedivo bre od racionalnoga i poinje funkcionirati ni na trenutak ne zastajui kako bi razmislilo o tome to ini. Ta brzina iskljuuje svjesno, analitiko razmiljanje
koje je zatitni znak uma koji misli. U evoluciji, ova je brzina najvjerojatnije bila povezana s
najosnovnijom odlukom. Postupci koji potjeu iz emocionalnoga sa sobom nose osobito snaan
osjeaj sigurnosti, to je nusprodukt dotjeranog, pojednostavljenog pogleda na stvari koji moe
posve zbunjivati racionalni um. U uobiajenim okolnostima postoji ravnotea izmeu emocionalnog i racionalnog uma, pri emu emocije pritjeu i daju podatke potrebne za rad racionalnog
uma, dok racionalni um proiruje i katkada stavlja veto na pojedine emocije. Akademska inteligencija ovjeka praktiki uope ne priprema za krize ili prilike koje pred njega postavlja raznolikost ivotne sudbine. Pa ipak, premda visok IQ nije nikakvo jamstvo za uspjeh, prosperitet ili
ivotnu sreu, nae su kole i kultura opsjednute akademskim sposobnostima, zanemarujui
emocionalnu inteligenciju. Emocionalni je ivot podruje u kojem netko, jednako kao u matematici ili itanju, moe biti vie ili manje uspjean, te zahtijeva jedinstven skup sposobnosti. Koliko
je odreena osoba u tome vjeta, presudno je da bismo razumjeli zbog ega je netko u ivotu
tako uspjean, dok netko drugi, jednakih intelektualnih sposobnosti, zavrava u slijepoj ulici:
emocionalna je vjetina meta-sposobnost koja odreuje koliko se uspjeno moemo koristiti ostalim sposobnostima kojima raspolaemo, o bilo kojoj da je rije, pa i samim intelektom.
U novije se vrijeme javila ideja da bi se barem dio uspjenosti u podruju kolskog i profesionalnog uspjeha mogao objasniti emocionalnom inteligencijom. Koliko je osoba u stanju drati pod
kontrolom ostale, za osnovnu aktivnost irelevantne misli i dogaanja, to utjee na uspjeh u obavljanju osnovne aktivnosti (Taki, 1998). Goleman (2007) takoer opisuje vanost upravljanja
emocijama za uspjeh u koli. Navodi da emocionalna uzrujanost uitelja moe utjecati na njihov
mentalni ivot, uenici koji su nervozni, ljutiti ili deprimirani ne ue. Osobe koje su obuzete
ovim stanjima ne primaju informacije na uinkovit nain ili s njima postupaju loije.
Vlastito postignue vie cijenimo to se bolje osjeamo, no nije uvijek lako osjeati zadovoljstvo
tijekom uenja. injenica je da uenje zahtijeva naporan i teak rad. Svaki pojedinac ima potrebu osjetiti ugodu vezanu uz proces uenja i osjeati se uspjeno dok ui. Nemogunost doivljavanja te ugode neizostavno e ga natjerati na odustajanje, neuspjeh i naputanje kole. Chabot,
7

D. i Chabot M. (2009) naglaavaju da se ta muka moe pretvoriti u ugodu ako znamo iskoristiti
koncept emocionalne metakompetencije tj. metodu kojom upravljamo naim emocijama i temeljnim emocionalnim kompetencijama. Da bi smo to uinili potrebno je objasniti Solomonovu
teoriju antagonistikih procesa. Prema Chabot, D. i Chabot, M. (2009) teorija antagonistikih
procesa omoguava nam da razumijemo odreena ponaanja koja nam se ine proturjena. Openito, svaka teorija motivacije govori o tome da nastojimo traiti situacije koje su nam ugodne,
a izbjegavati neugodne. Svaka osoba koja uspjeno ui, uspijeva svladati prepreke na putu do
cilja. Svaki uspjeh e prevladati tekoe u uenju. Da bi se to ostvarilo potrebna su dva elementa:
odlunost da ustrajemo unato tekoama u uenju i uspjesi koji e otkloniti neugodu izazvanu
naporom uloenim u svladavanje tekoa. Stoga, Svaki uitelj mora biti sposoban stimulirati
kod uenika: 1. uenikovu odlunost, ohrabrujui ga da svlada neugodu izazvanu naporima u
uenju, 2. uenikov osjeaj kompetencije, naglaavajui svaki uspjeh koji e u konanici dovesti
do krajnjeg rezultata (Chabot i Chabot, 2009: 146).
Emocije su jedan od najznaajnijih initelja koji utjeu na cjelokupno funkcioniranje pojedinca i
imaju vanu ulogu u interpersonalnom ivotu. Stoga je vano voditi rauna o svom emocionalnom stanju tj. poticati pozitivne emocije, a kontrolirati negativne. Upravljati emocijama i biti
emocionalno kompetentan stvara mogunost ostvarivanja ugode tijekom uenja te time ujedno
iskljuuje mogunost odustajanja, neuspjeha i naputanja kole.
Brojna su istraivanja dokazala da emocije, ako se njima pravilno upravlja, mogu pospjeiti racionalno razmiljanje, omoguiti ispravno donoenje odluka i usmjeriti pojedinca na odgovarajue
ponaanje. Istraivanja su pokazala i da su djeca koja su emocionalno kompetentnija u prosjeku
odgovornija, samouvjerenija, popularnija, otvorenija i spremnija na pomo i suradnju. To sve
govori o vanosti potrebe irenja programa za emocionalno opismenjavanje gdje e djeca uiti o
svojim osjeajima te kako istima upravljati.
Emocionalna inteligencija nije propisana nikakvim aktima i nitko ne moe biti kanjen za emocionalnu nekompetentnost, ali to moe biti ona nijansa koja razlikuje odlinog strunjaka od
onog prosjenog.
Emocionalno usavravanje samo je jedan od moguih puteva kojima se moe krenuti u budunost kolstva. Pokazuje iznimne prednosti i vrlo malo nedostataka, to je znanstveno potvreno
brojnim istraivanjima. Emocionalna je kompetencija od velike vanosti za funkcioniranje pojedinca, ali i uenje.

Literatura
1. Andrilovi, V., udina, M. (1986). Osnove ope i razvojne psihologije; Psihologija odgoja i obrazovanja II. Zagreb: kolska knjiga.
2. Bognar, L., Dubovicki, S. (2012). Emocije u nastavi. Hrvatski asopis za odgoj i obrazovanje, Vol. 14 No. 1 2012.
3. Brdar, I., Ani, P. (2010). ivotni ciljevi, orijentacije prema srei i psiholoke potrebe
adolescenata: Koji je najbolji put do sree?. Psihologijske teme, 19, 1, 169-187.
8

4. Brdar, I., Bakari, S. (2006). Suoavanje s neuspjehom u koli: koliko su vani emocionalna kompetentnost, osobine linosti i ciljna orijentacija u uenju?. Psihologijske teme,
15, 1, 129-150.
5. Chabot, D., Chabot, M. (2009). Emocionalna pedagogija. Zagreb: Educa.
6. Goleman, D. (2007). Emocionalna inteligencija-zato je vanija od kvocijenta inteligencije. Zagreb: Mozaik knjiga.
7. Kalebi Maglica, B. (2007). Uloga izraavanja emocija i suoavanje sa stresom vezanim
uz kolu u percepciji raspoloenja i tjelesnih simptoma adolescenata. Psihologijske teme,
16, 1, 1-26.
8. Kulenovi, A., Balenovi, T., Buko, V. (2000). Test analize emocija: jedan pokuaj objektivnog mjerenja sposobnosti emocionalne inteligencije. Suvremena psihologija, 3, 1-2,
27-48.
9. Munjas Samarin, R., Taki, V. (2009). Programi za poticanje emocionalne i socijalne
kompetentnosti kod djece i adolescenata. Suvremena psihologija, 12, 2, 355-371.
10. Oatley, K., Jenkins, J. M. (2003). Razumijevanje emocija. Jastrebarsko: Naklada Slap.
11. Salovey, P., Sluyter, D. J. (1999). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencijapedagoke implikacije. Zagreb: Educa.
12. verko, B. i suradnici (2001). Psihologija-udbenik za gimnazije. Zagreb: kolska knjiga.
13. Taki, V. (1998). Validacija konstrukta emocionalne inteligencije. Doktorska dizertacija. Filozofski fakultet, Zagreb.
14. Taki, V., tokalo, V. i Koli-Vehovec, S. (2002). Prognostika valjanost emocionalne
inteligencije (kompetentnosti) za uspjeh u koli. Psihologijske teme, 11, 81-90.
15. Taki, V., Mohori, T., Munjas, R. (2006). Emocionalna inteligencija: teorija, operacionalizacija, primjena i povezanost s pozitivnom psihologijom. Drutvena istraivanja, 45, (84-85), 729-752.