ESNAFI I OBRTI U 17. I 18.

STOLJEU
Izvori za povijest obrta u Banjoj Luci su vrlo oskudni. U njima se
spominju 24 vrste raznih obrta, ipak to je polovina obrta za koje je
utvreno da su radili u Sarajevu.
Znamo da su u Banjoj Luci radili slijedei obrtnici :
- tabaci, sarai, izmedije
- kovai, pukari, kalajdije, zlatari, sahaije, kazazi
- duneri (u uem smislu, zidari, klesari, staklari, topljai olova),
mlinari, kasapi, aije, halvedije,berberi i drugi.

Izvori kojima raspolaemo ne pruaju nikakve podatke o esnafima u

Banjoj Luci. Znamo sigurno da su svoje esnafske organizacije imali
tabaci i svjeari. Poznato je da su tabaci u svakom mjestu, pa i u
Banjoj Luci, morali imati svoj odak ili esnaf.
Posebne esnafe su imale one zanatlije koji su bili brojniji. Hangi je
zabiljeio da je svaki esnaf imao kao vanjski znak svoj bajrak. Svaki
esnaf je bio autonoman i imao svoju upravu sa ehajom na elu. Nad
nekim obrtnicima je i drava vrila neki nadzor.

Neki su esnafi imali i obavezu prema drugim esnafima. Tako su npr.,

mesari bili duni prodavati kou od zaklane stoke tabacima, a lojem
podmirivati potrebe mumdija i sapundija.
Naloge koje je izdavao bosanski vezir, a koji su se odnosili na obrt i
trgovinu. objavljivale su kadije pojedinih mjesta ehajama pojedinih
esnafa muraselom.

Od Karlovakog mira 1699. godine osmansko carstvo je prelo u

defanzivu. Iz dana u dan je slabila mo Porte. Zbog toga se u
pojedinim provincijama javljaju bune i neredi, koji zahvataju i
esnafske organizacije.

U mnogim esnafima pojedinih mjesta nestaje one uzorne discipline

koja je vladala u 16. i 17. stoljeu. Nestaje i stare solidarnosti u radu
esnafa.
Na nekim mjestima uprava esnafa (londa) nije u stanju da odrava
u esnafu kakav-takav red i trai pomo od vlasti.
Takve pojave deavaju se i u nekim bosansko-hercegovakim
esnafskim centrima.
U esnafske organizacije uvlae se janiari i ljudi koji nemaju
potrebnih kvalifikacija za rad. To je natjeralo neke lanove esnafa da
Porti poalju pismenu molbu da bi se tim stvarima stalo na put. Zbog
toga sultan Mustafa III izdaje 1773. ferman koji je od prvorazrednog
znaaja za esnafsku organizaciju.
U tom fermanu izmeu ostalog stoji da u skladu sa starim dravnim
uredbama da podanici Carstva koje se bave odreenim zanatom,
obrtom i vjetinom, budu jedni sa drugima sjedinjeni po posebnim
zakonima i ustanovama.
Uenik "egrt" kod majstora je duan stekne one osobine sa kojima
bi i sam mogao otvoriti svoj duan. Kada majstor uvidi da je uenik
savladao vjetine tada uenik postaje podmajstor ili "kalfa". U
prisustvu nekoliko majstora i podmajstora ueniku se dodjeljuje
poseban pojas u svrhu priznanja.
Majstor kod kojeg je uenik bio izdaje pismenu svjedodbu na
osnovu koje uprava esnafa izdaje diplomu sa glavnim esnafskim
peatom.
Tek kad dobije tu diplomu uenik postaje majstor i spreman je da
otvori sopstveni duan.
Svrha ovih odredbi je da ne moe bilo ko otvarati duane, ve samo
ueni ljudi.
Samo vijee esnafskog karaktera ima pravo da kanjava ukorom ili
iskljuenjem iz esnafa, zabranom bavljenja esnafom, ak i tjelesnom
kaznom.
Ferman govori i o izboru esnafskog vijea i jasno se vidi da je vijee
potpuno autonomno. ejh Ahibaba duan je da uvijek bude
predsjedatelj esnafskog vijea.
Kao lanovi vijea izabrani glasanjem mogu ui:

1) starjeina svakog esnafa, ehaja

2) edig-bae (jigit) i njihovi zamjenici.
Sva ta lica izabrana od esnafa i ejh, koji po pravu i po tradiciji nosi
ime osnivaa esnafskog bratstva Ahibaba ine sudbeno
administrativno vijee esnafa. Sultan strogo zabranjuje da se bilo ko
mijea u rad ovog vijea. Kako se iz ovog fermana vidi, stare
esnafske uredbe sastavio je Ahi Evran-Velija, a uzakonio ih je jedan
od prvih osmanskih sultana. Te stare uredbe ovaj ferman samo
osnauje.
Prema tim uredbama esnaf je potpuno autonoman, ima svoje vijee i
svoj peat.
Ipak u esnafima Sarajeva i Mostara ima nekih odstupanja. Tako npr.,
ferman ne predvia kazne prokletstva, a ova kazna se kod nas
primjenjuje.
Po ovom fermanu, esnafsko vijee (londu) sainjava ahubaba,
ehaja i jigit, dok se ne spominju ostali funkcioniceri, kao to su
kalfbaa (inspektor rada) ustabaa (ispitiva egrta na ispitu) i au
(kurir).
Takoer, od vanjskih znakova esnafa spominje se jedino peat, dok
kod nas U Sarajevu i Banjoj Luci susreemo barjak (zastavu), dok u
MOstaru ugljen i falake (sparave za muenje kanjenika).
Ovakvo stanje je potrajalo sve do reformi Mahmuda II, najprije su
ukinuti janiari 1826, pa kapetani, dizdari i ajani 1835, spahije 1839.
i esnafi 1851.
Od ove godine esnafi su organizirani na isto vjerskoj bazi. Nestalo je
starog jedinstva u esnafu i solidarnosti u radu.
IZ PROLOSTI POJEDINIH OBRTA
-KOARSKA INDUSTRIJA
U Banjoj Luci preraivali su kou tabaci, sarai, izmedije i cipelari,
a krzno urije. Njihov rad zasnivao se uglavnom na domaim
sirovinama i polufabrikantima. Polufabrikanti su se uvozili iz Skoplja,
Carigrada, Edrene i Skadra, a od 18. stoljea i iz Mostara.

MOra da je ovdje broj tabaka bio velik, to zakljuujemo po Tabakoj

damiji, a znamo da su tabaci imalo svoje damije samo tamo gdje
su bili brojni (Sarajevo, Visoko, Mostar, Teanj).
Sarai izraivali su sve predmete od uinjene koe. Glavni proizvod
im je bio konjska oprema. Najrazliitije sarake proizvode donosili su
u posljednje doba sarajevski sarai na vaar u Banju Luku.
izmedije su obrtnici koji su izraivali sve vrste obue. Iz oskudnih
izvora ne moemo znati kada su se oni u Banjoj Luci pojavili.
Sarajevo je bilo glavni centar za izradu graanske obue. U Banjoj
Luci je u 18. stojeu poznat samo jedan izmedija.
-METALNA INDUSTRIJA
Metalnom industrijom bavili su se kovai, pukari, kalajdije i zlatari.
Svi su oni svojim proizvodima pokrivali domae potrebe.
Kovai su kovali sirovo eljezo i od njega pravili razne predmete. Od
18. stoljea poeo je opadati rad u rudokopima i samokovima.
Rudari, dimai i kovai po samokovima bili su iskljuivo katolici.
Evlija elebija istie od proizvoda, ekie, sjekire, raonike i razna
koplja.

Pukari. Kod nas su se puke malo proizvodile. Glavni dijelovi

puaka, veinom su se uvozili. Pukara je bilo po raznim mjestima
Bosne i Hercegovine. U Banjoj Luci, Sarajevu i Mostaru pukari nisu
imali svoj esnaf.
Kalajdije su posue, koje se izraivalo uglavnom u Sarajevu,
prevlaili kalajem. Najstariji spomen ovog obrta potjee iz 1630.
godine.
Zlatarskim proizvodima muterije u prvom redu su bili bogatiji i
ugledni ljudi, a neke proizvode kupovala je crkva i manastiri. Glavni
metali ovih obrtnika su zlato i srebro. Posliej 18. stoljea i ovaj obrt je
poeo propadati.
Sahaije (urari) trguju satovima i popravljaju ih, pa prema tome oni
su i trgovci i obrtnici. Satova depnih a i zidnih je bilo jako malo, i bili
su skupi. Samim tim je i malo urara bilo. Zbog potrebe pogotovo
muslimanima, radi klanjanja, dizani su javni satovi tzv. sahat-kule. U
Bosni i Hercegovini je podignuta 21 sahat-kula. Poetkom 17.

stoljea meu banjalukim trgovcima i obrtnicima bio je bar jedan

sahaija.
-TEKSTILNA INDUSTRIJA
Od obrtnika koji su se bavili tekstilnom industrijom spominju se
mutabdije, terezije i kazazi.
Mutabdije izrauju razne predmete od kostrijeti, kao to su
pokrovci, vee, zobince. Ovaj obrt je bio naruito razvijen u Gornjem
Vakufu i dananjem Mrkonji Gradu. U Banjoj Luci je bio samo jedan.
Terzije (krojai) su krojili muka graanska odijela od ohe, kao i
neke komade odjee za ene.
oha glavni materijam stare bosanske odjee uvozila se iz Venecije.
Specijalitet banjalukih terzija bile su hae. Tako su se zvale lijepo
ukraeni vezeni konjski pokrovci od ohe.
Kazazi su izraivali razne predmete od svile i pamuka. Njihovim
proizvodima ukraavale su se stara odijela i konjska oprema. Kazaza
je bilo i krana.
U Banjoj Luci izraivale su se i dobre serdade. Serdadom se naziva
mali ilim koji se upotrebljavao kao ukras sobe i na kome muslimani
obavljaju dnevne molitve.

- OSTALI OBRTI

U Banjoj Luci su zastupljeni jos i ovi obrti: graevinari (duneri),

mumdije (svjeari), mlinari, pekari, mesari (kasapi), akije (kuhari),
knjigovesci, berberi.
Materijal koji su upotrebljavali ovi obrtnici je bio domaeg porijekla,
smao su staklo, papir i kahva bili uvozni artikli.

1. Duneri, do prvih decenija 17. stoljea izgraivala se Banja Luka i

to je doba najjae graevne djelatnosti u ovom gradu.

Godine 1716. poslano je 40 dunera iz Sarajeva u Banju Luku da

dograde grad.
2. Mumdije ili svjeari. Sve do pojave petroleja svijee i ulje su bile
jedina sredstva rasvjete. U Banjoj Luci su imali svoj esnaf.
3. Mlini (vodenice) i mlinari. Prije dolaska Osmanlija u Banjoj Luci je
bilo mlinova na Vrbasu.
4. Pekari. Ovaj obrt se spominje tek 1630. godine u Banjoj Luci.
5. Aije (kuhari). Godine 1630. se spominje jedna ainica.
6. Kafedije. Prva kafana za koju znamo u Bosni postojala je u
Sarajevu 1592. godine. Banja Luka je zauzimala 2. mjesto, imala je
svoju kafanu poetkom 17. stoljea. Po potronji kafe Sarajevo,
Bijeljina i Banja Luka su bile na prvim mjestima u Bosni.
7. Mahandije. U starije doba pilo se vino, a kasnije rakija.

MANJI OBRTNI CENTRI

Osim Sarajeva, Mostara i Banja Luka bilo je u Bosni i Hercegovini i
manjih mjesta u kojima su se pojedine grane obrta udomaile i radile
sa veim brojem majstora i proizvodile znatno vie nego je dotinom
mjestu trebalo. Ti vikovi izvoeni su u druga mjesta.

VISOKO - Spominje se u 18 stoljeu, ebedije, samardije,

ekmekije. Bilo je u Visokom i kreveta i krevetara.
Od vanijih obrta koji su imali esnafe u Visokom bili su tabaci. Visoko
je bio posljednji grad u kome je ovaj obrt likvidiran tek poetkom 20.
stoljea. Svaki tabak-majstor udarao je na svaku kou svoj znak ili
nian.
Pored tabaka u Visokom su bili zastupljeni i sarai, urije, ebedije.

TRAVNIK - U travniku se od 18. stoljea dvije arije.

Duani u obje arije graeni su preteno od drvenog materijala. U

Travniku su bila i dva bezistana. Esnafe u Travniku su imali tabaci,
sarai, terezije, kasapi, mumdije i berberi.
Travnik je spadao u vanije obrtne centre u Bosni, i to u preradi koe.
Prerada koe je jedina industrija po kojoj je Travnik bio poznat izvan
svoje okoline i koja je radila na izvoz. Travniki pekari su bili na
dobrom glasu i proizvodili su 15 vrsta hljeba.
Berberi. Osim brijanjem neki od njih su se bavili i lijeenjem rana,
loma kostiju, vaenjem zuba, putanjem krvi i suneenjem
(obrezivanjem) muslimanske djece.
SREBRENICA
Srebrenica lei u kraju koji je bogat raznim mineralima.
Od zauzimanj Srebrenice, Osmanlije su nastavile eksplataciju ruda,
naruito srebra.