You are on page 1of 168

europa

Edvvard Hallett Carr


to je povijest?

Za izdavaa
Damir Agii
Naslov izvornika
Edvvard Hallett Carr, What is History?
Copyright the Estate of Edvvard Hallett Carr, 1961.
Ali rights reserved / Sva prava pridrana
Copyright za hrvatsko izdanje: Srednja Europa, d.o.o., 2003.
Sva prava pridrana / Ali rights reserved
Nijedan se dio ove knjige ne smije reproducirati bez prethodnoga pis
menog doputenja izdavaa i vlasnika prava za hrvatski jezik, osim u
sluajevima kratkih navoda u prikazima. Izrada kopija u bilo kojem ob
liku povreda je zakona.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb
UDK 930.1
CARR, Edward Hallett
to je povijest? / Edvvard Hallett C a rr; preveo Danijel
Vojak ; struna redaktura Snjeana Koren. - Zagreb : Srednja
Europa, 2004. - (Biblioteka Povijest i suvremenost)
Prijevod djela: W hat is history?.
ISBN 953-6979-14-4
I. Historija Teorija
441025070

Zahvaljujemo Pokrajinskom arhivu u Mariboru na susretljivosti i ustu


panju ilustracije na naslovnoj stranici knjige. (Copyright: Pokrajinski
arhiv u Mariboru, Republika Slovenija)

Objavljivanje knjige financijski je pomoglo


Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Edward Hallett Carr

TO JE POVIJEST?

Preveo
D anijel Vojak
Struna redaktura
Snjeana K oren

&
srednja europa
Zagreb 2004.

PREDGOVOR
Knjiga koju imate u rukama napisana je prije vie od etrdeset
godina. Napisao ju je poznati britanski povjesniar Edward Hallett
Carr, a prvi puta je objavljena 1961. godine. Dosad je doivjela tri
izdanja u Velikoj Britaniji (posljednje je objavljeno prije nekoliko
godina) te niz prijevoda na razliite jezike u cijelom svijetu. Ovaj
hrvatski prijevod zasigurno nee biti posljednji.
Edvvard Hallet Carr rodio se 1892. godine u Londonu. Diplo
mirao je klasine jezike na Trinity Colledgeu u Cambridgeu 1916.
godine. Potom je do 1936. godine bio slubenik britanskog Mini
starstva vanjskih poslova (Foreign Office). Sudjelovao je na Parikoj
mirovnoj konferenciji 1919. godine i u dvadesetim godinama bora
vio kao diplomatski slubenik u Rigi. Upravo se u to vrijeme poeo
zanimati za rusku kulturu i knjievnost, a u tridesetim je godinama
objavljivao knjige o Dostojevskom, Marxu i Bakunjinu. Godine
1936. imenovan je za profesora meunarodnih odnosa na Velkom
sveuiliu (University o f Wales) u Aberystwythu, dok je u vrijeme
Drugoga svjetskog rata bio i pomoni urednik The Timesa. Tijekom
tog razdoblja objavio je knjige The Tu>enty Years Crisis, 1919-1939
(1939), Conditions o f Peace (1942) i Nationalism and Afier (1943).
Nakon rata bio je profesor Balliol i Trinity Colledgea u Oxfordu sve
do svoje smrti 1982. godine. Upravo su u to vrijeme nastale njegove
najpoznatije knjige o ruskoj i sovjetskoj povijesti: monumentalno
djelo A History o f Soviet Russia (14 svezaka u razdoblju od 1950.
do 1978.) i The Russian Revolution (1979., objavljena u Hrvatskoj
pod naslovom Ruska revolucija od Lenjina do Staljina 1917-1929,
Globus, Zagreb 1984). Carrovo je kapitalno djelo o povijesti SSSRa nailo na podijeljene kritike: neki su ga britanski povjesniari
(poput A. J. P. Taylora i Hugha Trevor-Ropera) doekali s odobra
vanjem, dok su drugi proglasili Carra Staljinovim apologetom.

IV

to

je po v ijest ?

Upravo je to golemo istraivako iskustvo Carr nastojao preto


iti u svoje najpopularnije djelo to je povijest?. Knjiga je nastala iz
predavanja koja je odrao u razdoblju od sijenja do oujka 1961.
godine na Sveuilitu u Cambridgeu i koja su potom emitirana
preko Radija BBC.
Odgovor na pitanje to je povijest Carr je ponudio u est po
glavlja: Povjesniar i injenice, Drutvo i pojedinac, Povijest, znanost
i moral, Uzronost u povijesti, Povijest kao napredak i Obzorje koje se
iri. Ustvrdio je da se taj odgovor nalazi negdje u sredini izmeu dva
podjednako neodriva stava o povijesti kao <<objektivnoj kompi
laciji injenica i subjektivnom proizvodu povjesniareva uma.
Ipak, knjiga je u doba svojeg objavljivanja potaknula veliku raspra
vu jer su kritiari tvrdili da se Carr zapravo pribliio drugom stavu,
smatrajui njegova stanovita o povijesti opasnim relativizmom.
Carr je u svojoj knjizi nastojao potkopati vjerovanje da se po
vijest bavi iskljuivo objektivnim injenicama. Povijest je definirao
kao pokuaj razumijevanja i interpretiranja prolosti, .objanjavanja
uzroka i podrijetla pojava. Upravo je objanjavanje i interpretiranje
injenica smatrao najvanijim~3ijeIom povjesniareva posla. Za
Carra injenice postoje neovisno o povjesniaru, no povijesnim i
njenicama postaju tek onda kada ih povjesniar u procesu selekcije
i interpretacije ocijeni povijesno znaajnima. Povjesniari odabiru,
interpretiraju i prezentiraju injenice u skladu sa svojim vlastitim
interesima i iskustvima, ali ih i injenice koje prouavaju takoer
mogu navesti na promjenu gledita. Zato su povjesniari ukljueni
u ono to Carr naziva beskonanim dijalogom izmeu prolosti i
sadanjosti. Ovaj je dijalog, smatra Carr, sam po sebi vrijedan pro
uavanja kao i pojave o kojima povjesniari piu. Taj stav potvruje
i ova knjiga, jer u njoj moemo prepoznati brojna suvremena pita
nja koja su zaokupljala autora i njegove suvremenike.
Svoje je itatelje Carr savjetovao da prije prouavanja nekog
povijesnog djela proue i samog povjesniara koji ga je napisao, jer
su knjige, kao i ljudi koji ih piu, proizvod svojeg vlastitog doba.
Tvrdnja da je neki prikaz objektivan za njega ne znai da odraava
apsolutnu istinu o prolosti, ve da je u skladu sa drutveno pri
hvaenim nainima promatranja prolosti koji odraavaju volju i

P redgovor

ciljeve povjesniareva doba. Ako se volja i ciljevi drutva mijenjaju,


mijenjat e se i stav o onome to se smatra objektivnim; stoga isti
povjesniar ne moe dvaput napisati istu knjigu. Ovdje bismo se
moda najbolje mogli posluiti upravo Carrovim rijeima: Ne
postoji bolji pokazatelj karaktera nekog drutva od historiografije
koju to drutvo pie ili ne uspijeva napisati.
Raspravu je takoer potaknuo i arrov odnos prema vrijednos
nim prosudbama u povijesti. Ustvrdio je da ne postoje univerzalno
vaei standardi po kojima bi se mogla prosuivati ljudska djela.
Za njega je sama potraga za takvim standardima nepovijesna i
proturjei samoj biti povijesti. Ako povjesniar eli prosuivati
djela pojedinaca, on to mora uiniti u skladu s moralnim norma
ma koje su prevladavale u doba o kojemu se pie. Iako se ini da
njegovi stavovi o prirodi injenica i moralnih prosudbi u povijesti
podupiru zakljuak o relativizmu, Carr je ipak vjerovao da povjes
niari mogu biti objektivni u funkcionalnom smislu. Uzrocima je
dodijelio sredinje mjesto u povijesnom istraivanju, smatrajui da
bi povjesniari zapravo trebali tragati za racionalnim uzrocima, tj.
onima koji se mogu primijeniti na druga razdoblja i mjesta te koji
slue da bi poveali nae razumijevanje prolosti u svjetlu sadanjo
sti i sadanjosti u svjetlu prolosti. Stoga neki autori smatraju da
Carrov prikaz povjesniareva odabira racionalnih uzroka sugerira
konvencionalan stav o objektivnosti, a ne skeptini relativizam koji
mu pripisuju njegovi kritiari.
Carr je takoer mnogo spremniji od svojih suvremenika smatra
ti povijest znanou. Ustvrdio je da nijedan od pet razloga koji se
openito navode protiv ukljuivanja povijesti medu znanosti - ne
donosi nikakve generalizacije, iz nje se ne mogu izvui nikakve
pouke, nije sposobna predviati, subjektivna je i ukljuuje pitanja
religije i morala - ne bi proao paljivo ispitivanje. Istovremeno,
ustvrdivi da prouavanje prolosti odraava progresivni razvoj ljud
skih potencijala, Carr je iskazao optimistian stav koji je netipian
za povjesniare druge polovice 20. stoljea.
U studenom 2001. godine u Institutu za povijesna istraivanja
u Londonu odrana je dvodnevna konferencija povodom etrdesete
obljetnice objavljivanja prvog izdanja knjige to je povijest?. Deset

VI

to

je povijest ?

povjesniara iz razliitih zemalja raspravljalo je o Carrovu pitanju i


njegovu znaenju za novu generaciju povjesniara - to je povijest i
emu slue povijesna istraivanja na pragu dvadeset i prvog stoljea.
Njihovi su radovi objavljeni 2002. godine u knjizi What is history
notv?. Ve i sama ta injenica govori u prilog tvrdnji da je Carrovo
djelo jo uvijek vano i aktualno u obrazovanju povjesniara: ako
njegovu vrijednost mjerimo brojem poticajnih i intrigantnih pita
nja koja pred nas postavlja^ onda svakako zavrjeuje nau pozor
nost, ak i ako odgovori do kojih doemo budu drugaiji od onih
koje je svojedobno ponudio E. H. Carr. Nadam se da e hrvatski
prijevod ove vane knjige, makar i nakon skoro pola stoljea, prido
nijeti metodolokom jaanju hrvatske historiografije.
Snjeana Koren

Predavanja u ast Georgea Maculaya Trevelyana


odrana na sveuilitu u Cambridgeu,
sijeanj - oujak 1961. godine

esto pomislim kako j e udno


to j e tako dosadna,
budui da j e vei njezin dio
zasigurno izmiljen.

Catherine Morland o povijesti


(Northanger Abby, poglavlje XIV)

,^e,

POVJESNIAR I INJENICE

to je povijest? Kako netko ne bi pomislio da je ovo pitanje


besmisleno ili suvino, svojem u tekstu dodati dva ulomka
koji se, svaki zasebno, odnose na prvo i drugo izdanje The
Cnmbridge Modem History. Evo, dakle, Actona koji u listopadu
1896. godine podnosi izvjetaj Senatu Sveuilita u Cambridgeu u
vezi s ureivanjem navedene knjige:
Ovo je jedinstvena prilika da se u interesu to veeg broja ljudi
zabiljei ukupnost znanja koje e devetnaesto stoljee ostaviti u
nasljedstvo... Mudrom podjelom posla trebali bismo biti u sta
nju to napraviti i tako svima ponuditi na uvid sve dokumente i
najzrelije zakljuke kao plod meunarodnih istraivanja.
Ova generacija nee doekati konanu povijest; no mi se
moemo rijeiti konvencionalne povijesti i pokazati do koje smo
toke stigli na putu to jednu razdvaja od druge, sada, kada su
nam sve informacije dostupne i svaki problem rjeiv. 1
Gotovo ezdeset godina kasnije profesor Sir George Clark u red- *
govoru drugom izdanju Cambridge M odem History tumaio je
navedeno uvjerenje Actona i njegovih suradnika da e jednoga dana
biti mogue napisati konanu povijest te zatim nastavio:
Povjesniari novije generacije to ne smatraju ostvarivim. Oni
oekuju da e njihovi rezultati neprestano biti potiskivani
novijima. Oni smatraju da je znanje o prolosti prenoeno po
sredstvom jednog ili vie ljudskih umova, njihovim posredstvom
obraivano", i zbog toga se ne moe sastojati od elementarnih i

to

je povijest ?

bezlinih atoma koje nita ne moe promijeniti.... Istraivanje


se moe initi beskrajnim i neki nestrpljivi znanstvenici pribje
gavaju skepticizmu ili barem doktrini prema kojoj, budui da
svi povijesni sudovi obuhvaaju osobe i stavove, jedan je dobar
koliko i drugi, a objektivnapovijesna istina ne postoji.2
Tamo gdje obrazovani ljudi tako estoko proturjee jedan drugome,
znanstveno polje ostaje otvoreno za istraivanje. Nadam se da sam
osoba dovoljno modernih stavova da priznam kako sve to je na
pisano 1890-ih mora predstavljati besmislicu. No, ipak nisam do
voljno napredan za uvjerenje da sve to je napisano 1950-ih nuno
mora imati smisla. Uistinu, vjerojatno ste i sami primijetili kako
ovom istraivanju prijeti da zaluta na podruje koje je ire ak i od
prirode povijesti. Sukob izmeu Actona i Sir Georga Clarka tek je
odraz promjene naeg cjelokupnog pogleda na drutvo do kojeg je
dolo u razdoblju izmeu ovih dviju izjava. Acton govori s poziti
vnog, jasnog i samouvjerenog gledita kasnog viktorijanskog doba;
rijei Sir Georga Clarka odraavaju zbunjeni i rastreseni skeptici
zam V7r-generacije. Kada pokuamo odgovoriti na pitanje to je
povijest?, na odgovor - svjesno ili nesvjesno - odraava na vlastiti
poloaj u vremenu i oblikuje dijelove naeg odgovora na ire pitanje
o tome koji je na stav o drutvu u kojem ivimo. Ne pribojavam
se toga da se moja tema pri pozornijem itanju uini trivijalnom.
Pribojavam se jedino toga da ne ostavim dojam preuzetnosti jer sam
naeo tako krupno i znaajno pitanje.
Devetnaesto stoljee bilo je zlatno doba injenica. ... Ono to
ja traim ..., rekao je gospodin Gradgrind u Tekim vremenima,
...su injenice... u ivotu se trae jedino injenice.... Povjesni
ari devetnaestog stoljea u potpunosti su se slagali s njime. Kada
je Ranke u 1830-im, u opravdanom protestu protiv moraliziranja
u povijesti, primijetio da je zadaa povjesniara "... jednostavno
prikazati kako je zapravo bilo...{wie es eigentlich geutesen)", taj ne
previe dubokouman aforizam stekao je zauujuu popularnost.
Tri generacije njemakih, britanskih i ak francuskih povjesniara
koraale su u bitku izgovarajui arobne rijei "ivie es eigentlich
geu/esen kao vradbinu namijenjenu, kao veina vradbina, da

Povjesniar

i in je n ic e

ih potedi zamorne obveze razmiljanja svojom glavom. Pozitivisti,


gorljivi zastupnici ideje povijesti kao znanosti, svojim su ugledom
doprinijeli ustolienju kulta injenica. Prvo ustanovite injenice,
kau pjszilivisrva.tada i njih izvucite zakljuke. U Velikoj Britaniji
ovakav je pristup povijesti savreno odgovarao empirijskoj tradiciji
koja je predstavljala dominantnu britansku filozofsku struju od
Lockea do ertranda Rusella. Empirijska teorija spoznaje pretpo
stavlja potpunu odvojenost izmeu subjekta i objekta. injenice,
poput osjetilnih utisaka djeluju izvana na promatraa i neovisno od
njegove svijesti. Proces njihova prihvaanja je pasivan: nakon pri
manja podataka promatra ih naknadno ispituje. The Oxford Shorter English Dictionary - korisno, ali tendenciozno .djelo empirijske
_Jkole - jasno oznaava odvojenost dvaju procesa definirajui inje
nicu kao iskustveni podatak, nezavisan od zakljuka. Ovo je neto
to bi se u povijesti moglo nazvati zdravorazumskim pogledom.
Povijest se sastoji od zbirke utvrenih injenica. injenice su povje
sniarima vidljive u dokumentima, zapisima itd., kao ribe na ribar
skom stan duTPo vj es n ia r ih skuplja, odnosi ih kui, kuha i servira
onako kako mu se najvie svia. Acton, iji je kulinarski ukus bio
vrlo strog, servira ih bez zaina. U uputama suradnicima na prvom
izdanju Cambridge Modem History istaknuo je zahtjev da na
Waterloo mora biti jednako zadovoljavajui za Francuze i Britance,
Nijemce i Nizozemce; tako da nitko ne moe ustvrditi bez gledanja
kazala autora, gdje je oxfordski biskup odloio svoje pero, a gdje su
ga preuzeli Fairbairn ili Gasquet, Liebermann ili Harison.3 ak je
i Sir George Clark, unato kritinosti prema Actonovim stavovima,
tvrdu jezgru povijesnih injenica suprotstavio_sqnom dijelu
sumnjivih interpretacija4 - moda zaboravljajui da je mesnatiji
dio ploda daleko ukusniji od tvrde jezgre. Prvo utvrdite injenice, a
potom se na osobni rizik upustite u ivi pijesak interpretacija - to je
osnovna mudrost empirijske, zdravorazumske historiografske kole.
O na podsjea na omiljenu .uzreicu velikog liberalnog novinara C.
P. Scotta: injenice su svete, uvjerenja su slobodna.
Danas to, oito, ne moe proi. Neu se uputati u filozofsko
razmatranje prirode naeg znanja o prolosti. Pretpostavimo naas
kako su injenica da je Cezar preao Rubikon i injenica da se stol

to

je povijest ?

nalazi u sredini sobe injenice istog ili usporedivog reda, te da obj<


ulaze u nau svijest na isti ili slian nain i imaju isti objektivar
karakter u odnosu na osobu koja ih spoznaje. ak i u ovoj smiono
i ne potpuno uvjerljivoj pretpostavci, na se argument odmah suo
ava s tekoama jer nisu sve injenice o prolosti ujedno i povijesn
injenice, niti ih povjesniari takvima smatraju. Kakav je kriteri
koji razdvaja povijesne injenice od ostalih injenica o prolosti?
to je povijesna injenica? Ovo je kljuno pitanje koje moramc
poblie razmotriti. U skladu sa zdravorazumskim gleditem, postoj
odreene temeljne injenice koje su jednake za sve povjesniare
koje su, tako govorei, kraljenica povijesti - injenica je, primje
rice, bitka kod Hastingsa koja je bila 1066. godine. No, ovakve
gledite zahtijeva dvije primje d b e ./fff^ ^ o v jesniar se primarne
ne bavi ovakvim injenicama. Nern^umnje da je vano znati kake
je velika bitka ~voeha~T066. godine, a ne 1065. ili 1067. godine
kao i to da se vodila nedaleko od Hastingsa, a ne u Easterbournu ii
Brightonu. Povjesniar ne smije pomijeati takve stvari. Ipak, kadi
se povede rasprava o ovoj temi, sjetim se Housmanove primjedb
da je tonost dunost, a ne vrlina.5 Hvaliti povjesniarevu tonosi
jednako je kao i hvaliti arhitektov odabir kvalitetnog drva ili pravil
no zamijeanog betona u izgradnji. To je nuan preduvjet za njego\
posao, ali nije njegov glavni zadatak. Upravo zbog navedenoga:
povjesniar se mora osloniti na ono to se naziva pomonim po
vijesnim znanostima - na arheologiju, epigrafiku, numizmatiku,
kronologiju i tome slino. Povjesniar nema obvezu da posjedovati
posebne vjetine koje strunjaku omoguavaju utvrivanje podrije
tla ili razdoblja izrade nekog fragmenta keramike ili mramora, de
ifriranje nejasnog natpisa ili pomne izrade astronomskih izrauna
potrebnih za odreivanje tonog datuma. Ove takozvane temeljne
injenice, koje su jednake za sve povjesniare, prije ulaze u katego
riju, sirovog materijala za povjesniara, nego u povijest kao takvu.
I>fuga}^e primjedba odnosi na potrebu utvrivanja ovih temeljnih
injenica koja ne poiva na bilo kakvoj kvaliteti samih injenica,
nego a priori na odluci povjesniara^ Unato krilatici C. P. Scotta,
svaki novinar danas shvaa da odabir i svrstavanje odgovarajuih i
njenica jest najefikasniji nain utjecanja na javno mnijenje. Nekada

P ovjesniar

i in je n ic e

se govorilo da injenice^ggvore same. T q je, naravno, netono. i


njenice govore jedino kada se povjesniar pozove na njih: on je taj
koji odluuje s kojim e nas injenicama upoznati, kojim redom i u
kojem kontekstu. Mislim da je jedan od Pirandellovih likova rekao
da su injenice sline vrei nee stajati sve dok neto u nju ne
stavite. Jedini razlog zbog kojega smo mi zainteresirani znati da se
bitka kod Hastingsa vodila 1066. godine jest taj to ju povjesniari
smatraju velikim povijesnim dogaajem, p ovjesniar je onaj koji
zakljuuje iz svojih osobnih razloga kako je Cezarov prelazak ma
lenog potoka Rubikona povijesna injenica, dok prelazak milijuna
drugih ljudi preko Rubikona prije ili poslije toga nikoga ne zanima.
injenica da ste stigli u ovu zgradu prije pola sata pjeice, biciklom
ili automobilom jest injenica iz prolosti u tolikoj mjeri koliko
je injenica i Cezarov prelazak Rubikona. No, nju e povjesniari
uglavnom ignorirati. Profesor Talcott Parsons jednom je znanost
nazvao selektivnim sustavom kognitivne orijentacije prema zbi
lji.6 To se moda moglo izrei i jednostavnije. No, povijest je,
izmeu ostaloga, i to. Povjesniar je nuno selektivan. Vjerovanje
u neku vrstu jezgru povijesnih injenica koje postoje objektivno i
nezavisno od interpretacije povjesniara besmislena je zabluda, ali
se takve zablude vrlo teko osloboditi.
Pogledajmo poblie proces transformacije obine injenice iz
prolosti u povijesnu injenicu. Nakon sitne prepirke kod StalyGrige" Walkesa 1850. godine, razljuena je masa namjerno pretukla
na smrt prodavaa paprenjaka. Je li to povijesna injenica? Do prije
godinu dana bez oklijevanja bih odgovorio: Ne, nije. Taj je doga
aj zabiljeio jedan svjedok u nekim manje poznatim memoarima7
koje povjesniari nisu smatrali vrijednim spomena. No, prije godi
nu dana spomenuo ga je dr. Kitson Clark u svojim predavanjima
na Sveuilitu u Oxfordu.8 ini li ju to povijesnom injenicom? Ja
mislim, jo ne. Rekao bih da se njezin trenutni status moe opisati
kao da je predloena za lanstvo u odabranom krugu povijesnih
injenica. O na sada eka zastupnike i sponzore. Mogue je da emo
za nekoliko godina tu injenicu vidjeti kako se prvo pojavljuje u
nekoj biljeci, potom u tekstu nekog lanka i knjige o devetnaestostoljetnoj Engleskoj, a za dvadeset ili trideset godina mogla bi po

IO

to

je povijest ?

stati posve priznata povijesna injenica. U drugom sluaju, mogue


je da ju nitko nee koristiti, pa e tada doi u istilite nepovijesnih
injenica iz prolosti odakle ju je dr. Kitson Clark tako galantno
pokuavao spasiti. to e biti presudno u odabiru izmeu ovih dviju
mogunosti?jjb ovisi, mislim, o tome hoe li drugi povjesniari
prihvatiti tezu ili interpretaciju zbog koje je dr. Kitson Clark citirao
ovaj incident kao utemeljenu i znaajnu!)Njezin status povijesne
injenice ovisit e o pitanju njezine Tnterpretaa]e~~0vajelement
interpretacije sastavni je dio svak'e~povijesne injen ice.
Doputate li mi jednu osobnu reminiscenciju? Kada sam prije
mnogo godina studirao antiku povijest na ovom sveuilitu, imao
sam poseban predmet Grka u razdoblju perzijskih ratova. Priku
pio sam petnaestak ili dvadesetak knjiga na svojim policama i uzeo
sam zdravo za gotovo da su u njima zabiljeene sve injenice koje
se odnose na moju temu. Pretpostavimo, a to nije bilo daleko od
istine, da su ove knjige sadravale sve injenice o zadanoj temi koje
su tada bile ili su mogle biti poznate. Nikada mi nije palo na pamet
istraiti kojom su se igrom sluaja ili postupkom eliminacije iz go
lemog broja nekad poznatih injenica odrale i postale povijesnim
injenicama. Pretpostavljam da je ak i danas jedna od privlanosti
antike i srednjovjekovne povijesti u tome to nam daju iluziju da
raspolaemo sa svim dostupnim injenicama; nelagodna razlika
izmeu povijesnih injenica i drugih injenica u prolosti nestaje jer
su sve one malobrojne poznate injenice ujedno i povijesne. Kako
je rekao Buryj(Tkoji se bavio prouavanjem oba razdoblja, povijesni
zapisi antike i srednjovjekovne povijesti prepuni su praznina.^
Povijest se nazivala divovskom slagalicom kojoj nedostaju mnogi
dijelovi!)No, glavni problem ne sastoji se od postojanja tih prazni
na. Naa slika o Grkoj u petom stoljeu prije nae ere nepotpuna
je, ne toliko zbog sluajnog gubljenja mnogih njezinih djelia, nego
stoga to je rije o slici koju je oblikovala mala skupina ljudi u gradu
Ateni. Nama je prilino poznato kako je Grka u petom stoljeu
izgledala jednom atenskom graaninu; no, vrlo malo znamo kako
je izgledala Spartancu ili Korinaninu ili Tebancu - a da ne spomi
njemo Perzijanca ili roba ili nekog drugog stanovnika Atene koji
nije bio punopravni graanin. Naa je slika unaprijed odabrana

Povjesniar

i in je n ic e

i odreena, ne toliko sluajem, koliko ljudima koji su, svjesno ili


nesvjesno nadahnuti odreenim gleditima, odluili sauvati od
zaborava injenice koje su podravale ta gledita. Na isti nain, kada
itam u suvremenoj povijesti srednjeg vijeka da su srednjovjekovni
ljudi pridavali veliki znaaj religiji, pitam se kako to znamo i je li to
istina. O no to je nama poznato kao injenice o srednjovjekovnoj
povijesti gotovo su u potpunosti odabrale za nas generacije kronia
ra koji su bili profesionalno zaokupljeni teorijom i praksom religije.
Stoga su je smatrali nadasve vanom i biljeili sve u vezi s time, a
malo to drugo. Sliku duboko religioznog ruskog seljaka unitila je
revolucija iz 1917. godine. Slika o duboko religioznom srednjovje
kovnom ovjeku, bila istinita ili ne, neunitiva je jer su gotovo sve
poznate injenice o njoj odabrali ljudi koji su u to vjerovali i eljeli
da drugi vjeruju, dok je masa ostalih injenica u kojima bi se mogli
nai dokazi za suprotnu tvrdnju nepovratno izgubljena. Mrtva
ruka iezlih generacija povjesniara, pisara i kroniara nepovratno
je odredila model prolosti.^Povijest koju mi itamo, pie profe
sor Barraclough, i sam kolovani medievist, premda se temelji na
injenicama, strogo govorei nije injenina, ve se sastoji od niza
preuzetih sudova. 1 j
Razmotrimo sada drugaiju, ali jednako vanu tekou s kojom
se susree povjesniar modernog doba. Povjesniar antike ili sre
dnjeg vijeka moda je zahvalan na postupnom procesu prosijavanja
koji mu je tijekom godina stavio na raspolaganje zbirku povijesnih
injenica pogodnu za baratanje. Prema rijeima Lyttona Stracheyila, u njegovom zajedljivom stilu, neznanje je osnovni preduvjet za
povjesniara, neznanje koje pojednostavljuje i pojanjava, koje oda
bire i izostavlja. 11 Katkad sam u iskuenju da zavidim kolegama
koji su se upustili u prouavanje antike i srednjovjekovne povijesti
na njihovoj iznimnoj kompetenciji. Tada se tjeim razmiljanjem
da sutoni toliko -kompetentni jer malo znaju o svojem podruju
istraivanja. Povjesniar modernog^ d&ha ne uiva niti jednu pre
dnost koju nudi takav oblik neznanja. O n mora^saoi-Usavriti to
neophodno neznanje - pogotovo to se vie pribliava prouavanju
vlastitog razdoblja. Pred njim je dvostruki zadatak otkrivanja neko
liko znaajnih injenica i njihova pretvaranja u povijesne injenice

12

to

je povijest ?

te odbacivanja mnogih nevanih injenica kao nepovijesnih. Upra


vo ovo protivno je devetnaestostoljetnoj herezi koja je shvaala po
vijest kao kompilaciju maksimalnog broja neoborivih i objektivnih
injenica. Svatko tko podlegne ovoj herezi morat e ili dii ruke od
povijesti kao uzaludnog posla i prihvatiti se filatelije ili nekog dru
gog oblika antikvarizma, ili zavriti u ludnici. Upravo je ova hereza
tijekom prolih stotinu godina imala poguban utjecaj na djelovanje
povjesniara modernog doba u Njemakoj, Velikoj Britaniji i u
Sjedinjenim Dravama, tako da je nastao golem i nepregledan broj
suhoparnih djela punih injenica i krajnje specijaliziranih mono
grafija tobonjih povjesniara koji sve vie znaju o sve manje toga,
gubei se bez traga u oceanu injenica. Pretpostavljam daje upravo
ova hereza - a ne navodni sukob izmeu liberala i katolikih lojalista - frustrirala Actona kao povjesniara. U jednom od ranijih eseja
rekao je za svoga uitelja Dollingera: On ne eli pisati na temelju
nepotpune grae, a za njega je svaka graa uvijek nepotpuna. 12
Ovdje je Acton izrekao proroansku presudu samome sebi i tom
neobinom fenomenu kod povjesniara kojeg mnogi smatraju je
dnim od najcjenjenijih voditelja Katedre za modernu povijest ovog
sveuilita - a koji nije napisao nijednu povijesnu knjigu. Acton je
napisao vlastiti epitaf u uvodu prvog izdanja Cambridge Modem
History, objavljenoj nedugo nakon njegove smrti, gdje se alio na
zahtjeve koje se postavljaju pred povjesniara prijetei ga pretvoriti
iz knjievnika u enciklopedijskog kompilatora.13 Neto je krenulo
u pogrenom smjert^~O no to je krenulo u pogrenom smjeru jest
vjerovanje u neumorno i beskrajno prikupljanje vrstih injenica
kao povijesnog temelja, vjerovanje da injenice govore same za sebei da ih nikad ne moemo imati previe, vjerovanje koje je tada bilo
tako neupitno da su samo malobrojni povjesniari smatrali potre
bnim a neki to i danas smatraju nepotrebnim upitati se to je
povijest?.
Devetnaestostoljetni fetiizam injenica bio je upotpunjen i
opravdavali fetiizmom dokumenata. Dokumenti su bilT Zavjetni
koveg u hramu injenica. Ponizni' povjesniar pristupao im je
pognute glave i govorio o njima sa strahopotovanjem. Ako neto
otkrije u dokumentima, onda je to tako. Ali, kad malo bolje razmi

Povjesniar

i in je n ic e

13

slimo, to nam ti dokumenti - dekreti, ugovori, popisi dohodaka,


parlamentarni izvjetaji, slubena korespondencija, privatna pisma
i dnevnici govore? Nijedan dokument ne moe nam rei vie od
onoga to je autor dokumenta m islio - da se dogodilo, da se trebalo
ili moglo dogoditi ili moda samo ono to je htio da drugi misle
da je on sam mislio, ili ak samo ono to je smatrao da sam misli.
Nita od svega ovoga nema smisla dok povjesniar nije poeo raditi
na grai i tumaiti je.j^injenice koje je pronaao ili nije pronaao
u dokumentima povjesniar prije koritenja prvo mora obraditi:
nain na koji ih koristi, ako tako mogu rei, jest proces obrade}
Dopustite mi da to to govorim ilustriram primjerom koji
dobro poznajem. Kada je 1929. godine umro Gustav Stresemann,
ministar vanjskih poslova Vajmarske Republike, ostavio je golemu
zbirku 300 kutija punih dokumenata slubenih, poluslubenih
i privatnih, koji se uglavnom odnose na estogodinji mandat u Mi
nistarstvu vanjskih poslova. Njegovi prijatelji i rodbina su, sasvim
razumljivo, smatrali da tako velikom ovjeku treba odati duno
tovanje. Njegov odani tajnik Bernhard primio se posla; u roku
od tri godine izale su tri velike knjige odabranih dokumenta iz
300 kutija, svaka od njih na 600 stranica, s impresivnim naslovom
Stresemanns Vermachtnis [.Stresemannova oporuka]. U normalnim
okolnostima dokumenti bi trunuli u nekom podrumu ili na tavanu
i zauvijek nestali; ili bi ih moda, stotinu godina kasnije, pronaao
neki znatieljni povjesniar i usporedio s Bernhardovim tekstom.
O no to se dogodilo bilo je puno dramatinije. D okumenti su
1945. godine zavrili u rukama britanskih i amerikih vlasti koje
su ih snimile i stavile na raspolaganje znanstvenicima u dravnim
arhivima u Londonu i W ashingtonu (Public Record Office i Nati
onal Archives). I tako, ako imamo dovoljno strpljenja i znatielje,
moemo tono vidjeti to je Bernhard napravio. O no to je uinio
nije nita neuobiajeno ili iznenaujue. U trenutku Stresemannove smrti, inilo se da je njegova zapadna politika okrunjena nizom
uspjeha - Locamo, prijem Njemake u Ligu naroda, Dawsov i
Jungov plan i ameriki zajmovi, povlaenje saveznike okupacijske
vojske iz Porajnja. Sve ovo inilo se vanim i uspjenim dijelom
Stresemannove vanjske politike; stoga ne udi i nije neprirodno to

14

to

je povijest ?

je taj dio bio prenaglaen u Bernhardovom odabiru dokumenata.


S druge strane, inilo se da Stresemannova istona politika i nje
govi odnosi sa Sovjetskim Savezom ne pokazuju naroite rezultate.
Budui da velik broj dokumenata o pregovorima koji su dali tri
vijalne rezultate nije bio zanimljiv, niti je dodavao Stresemannovu
ugledu, proces odabira dokumenta mogao je biti stroi. U stvari,
Stresemann je posveivao daleko postojaniju i ozbiljniju panju
odnosima sa Sovjetskim Savezom, to je bio daleko znaajniji dio
njegove vanjske politike u cjelini nego to bi itatelj Bernhardovog djela pomislio. Unato tome, Bernhardove knjige su bolje od
mnogih drugih zbirki dokumenta na koje se prosjeni povjesniar
bezuvjetno oslanja.
Ovo nije kraj moje prie. Nedugo nakon izlaska Bernhardovih
knjiga Hitler je doao na vlast. U Njemakoj je Stresemannovo ime
potisnuto u zaborav, a knjige su povuene iz prodaje; mnogi su
primjerci, moda veina, bili uniteni. Danas je knjiga Stresemanm
Vermachtnis izuzetno rijetka. No, na Zapadu Stresemannov ugled
nije bio poljuljan. Engleski izdava je 1935- godine donio skrae
ni prijevod Bernhardovih knjiga - odabir Bernhardova odabira;
izbaena je moda treina originalnog djela. Sutton, cijenjeni pre
voditelj s njemakog, obavio je svoj posao kompetentno i dobro.
Engleska verzija, objasnio je u predgovoru, poneto je skraena,
ali je iz nje izbaen samo odreeni dio za koji se smatralo, da nije
toliko znaajan... i nije toliko zanimljiv za engleske itatelje i stu
dente. 14 I to je sasvim razumljivo. No, posljedica toga jest da je
Stresemannova istona politika, ve samo donekle zastupljena u
Bernhardovom djelu, sada postala jo manje vidljiva, a Sovjetski
Savez se u Suttonovoj knjizi pojavljuje tek kao povremeni i prilino
nepoeljni uljez u Stresemannovoj predominantno zapadnoj vanj
skoj politici. Ipak se sa sigurnou moe rei da za sve u zapadnom
svijetu, osim za nekolicinu strunjaka, Sutton, a ne Bernhard - a
jo manje sami dokumenti predstavlja autentini Stresemannov
glas. Da su u kojem sluaju dokumenti nestali u bombardiranju
1945* godine, i da su nestale sve Bernhardove knjige, Sutjonova
autentinost i autoritet nikada ne bi bili dovedeni u pitanje.'^Mnoge
tiskane zbirke dokumenata koje mnogi povjesniari sa zahvalnou

Povjesniar

i in je n ic e

i5

prihvaaju u nedostatku originala, ne stoje na mnogo sigurnijim


temeljima^
elio bih ii korak dalje u razmatranju ove prie. Zaboravimo
na Bernharda i Suttona i budimo zahvalni to moemo, ako elimo,
konzultirati autentine dokumente jednog od vodeih sudionika
u nekim vanim dogaajima novije europske povijesti. to nam
ti dokumenti govore? Izmeu ostalog oni sadre zapise o nekih
stotinjak Stresemannovih razgovora sa sovjetskim ambasadorom
u Berlinu i dvadesetak razgovora s ierinom. Ovi zapisi imaju
jednu zajedniku crtu. O ni prikazuju Stresemanna kao dominan
tnog sudionika u razgovorima i pokazuju njegove argumente kao
dobro sroene i uvjerljive, dok su argumenti njegovog sugovornika
oskudni, konfuzni i neuvjerljivi. Ovo je zajednika karakteristika
svih zapisa diplomatskih razgovora. [Dokumenti nam ne govore
to se dogodilo, nego samo ono to je Stresemann mislio da se
ogodiloTTTono to je htio da drugi misle ili moda to je sam htio
misliti da se dogodilo^ roces odabira dokum enta zapoeo itTam
Stresemann, a ne Sutton ili Bernhard. Kad bismo kojim sluajem
posjedovali ierinove zapise istih razgovora, saznali bismo samo
ierinove misli, a ono to se uistinu dogodilo jo uvijek treba
rekonstruirati povjesniar. Naravno, injenice i dokumenti vrlo su
vani za povjesniara. No, od njih ne bi trebalo raditi fetie. Oni
sami ne ine povijest, niti sami po sebi daju gotov odgovor na ono
zamorno pitanje to je povijest?.
Sada bih htio nekoliko rijei posvetiti pitanju zato su povjesni
ari devetnaestog stoljea veinom bili indiferentni prema filozofiji
povijesti. Termin je iskovao Voltaire i otada se razliito upotreblja
vao; ja u se njime posluiti, ako u ga uope i koristiti, kako bih
odgovorio na pitanje to je povijest?'. Za intelektualce Zapadne
Europe devetnaesto je stoljee bilo ugodno razdoblje koje je zrailo
samouvjerenou i optim izm om .^injenice su ih uglavnom zadovo
ljavale, a sklonost postavljanju neugodnih pitanja bila je razmjerno
rijetka^Ranke je pobono vjerovao da e se boanska providnost
pobrinuti za smisao povijesti, ako se on pobrine za injenice;
Burckhardt je s veom dozom modernog cinizma primijetio da
jo nismo upoznati s namjerama boanske providnosti. Profesor

16

to

je povijest ?

Butterfield primijetio je jo 1931. godine, s vidljivim zadovolj


stvom, kako su povjesniari malo razmiljali o prirodi stvari, pa
ak i prirodi vlastitog predmeta. 15 Ipak je moj prethodnik u ovim
predavanjima, dr. A. L. Rowse, bio s pravom neto kritiniji piui
0 knjizi Sir Winstona Churchilla World Crisis [Svjetska kriza] o
Prvome svjetskom ratu. Smatrao je da je Churchillova knjiga, iako
osobnou, slikovitou i ivotnou jednaka History ofthe Russian
Revolution [Povijesti Ruske revolucije] Trockog, inferiorna u jednom
pogledu: iza nje ne stoji filozofija povijesti.16 Britanski povje
sniari odbili su polemizirati, ne zato to su vjerovali da povijest
nema smisla, ve zato to su vjerovali da je smisao implicitan i oit.
Liberalni devetnaestostoljetni. pogled n_a povijest bio je blizak eko
nomskoj doktrini laissez-faire koja je takoer bila rezultat smirenog
1 samouvjerenog pogleda na svijet. Neka' svatko radi svoj posao, a
skrivena ruka upravljat e opom harmonijom. Povijesne injenice
bile su same za sebe demonstracija najuzvienije injenice blago
tvornog i naizgled beskrajnog napretka. Bilo je to doba nevinosti, a
povjesniari su hodali Edenskim vrtom bez trunke filozofije na sebi,
goli i bez srama pred bogom povijesti. Otada smo upoznali Grijeh
i iskusili Pad; oni povjesniari koji se danas pokuavaju osloboditi
filozofije povijesti, tek se trude, bezuspjeno i bojaljivo, kao la
novi neke nudistike kolonije, stvoriti vlastiti Edenski vrt u svojem
predgrau. Danas se neugodna pitanja vie ne mogu izbjegavati.
Proteklih pedesetak godina velika se pozornost pridavala pitanju
to je povijest?. Upravo iz Njemake, zemlje koja je toliko dopri
nijela okonanju lagodne vladavine devetnaestostoljetnog liberali zrna, potekla su u 1880-im i 1890-im godinama prva osporavanja
doktrine primata i autonomije povijesnih injenica. O filozofima
koji su uputili ta osporavanja danas se malo zna, izuzev njihovih
imena: Dilthey je jedini kojemu je nedavno odano zakanjelo pri
znanje u Velikoj Britaniji. Prije kraja stoljea, u ovoj su zemlji pro
speritet i samopouzdanje jo bili prejaki da bi se posvetila bilo kakva
pozornost hereticima koji su napadali kult injenica. No, poetkom
novog stoljea baklja je predana Italiji, gdje je Croce poeo predlagatrHTbzofiju povijesti koja je oito mnogo dugovala njemakim
uiteljima. Cjelokupna povijest je suvremena povijest, izjavio je

Povjesniar

i in je n ic e

17

Croce,17 mislei time da se povijest primarno sastoji od promatra


nja prolosti kroz oi sadanjosti i u svjetlu sadanjih problema.n
Glavna zadaa povjesniara nije biljeenje, ve vrednovanje; jer, ako
on ne vrednuje, kakp-eeme-^nati to je vrijedno zapisivanja? Ame
riki povjemafjCarF Bake Ustvrdio je 1910. godine, u namjerno
provokativnom stilu, da povijesne injenice ne postoje ni za je
dnog povjesniara, dok ih sam ne stvori. 18 Ovakvi izazovi su se u
p'oerku slabo- zamjeivali. Tek je nakon 1920. godine Croce poeo
stjecati zamjetnu popularnost u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Do
toga vjerojatno nije dolo zbog toga to je Croce bio otroumniji
mislilac ili bolji stilist od njemakih prethodnika, ve zato to su se
nakon Prvoga svjetskog rata injenice poele smijeiti manje blago
naklono nego u godinama prije 1914., ime smo postali otvoreniji
filozofiji koja im je nastojala umanjiti ugled. Croce je imao vaan
utjecaj na oksfordskog filozofa i povjesniara <Qo11ingwooda,7jedi
nog britanskog mislioca u prolom stoljeu koji je dao ozbiljan obol
filozofiji povijesti. Collingvvood nije doivio izdavanje sistematizi
rane rasprave koju je planirao, no njegovi objavljeni i neobjavljeni
radovi o toj temi sakupljeni su nakon njegove smrti te izali u knjizi
pod naslovom Jhe Idea ofH istorv (1945.).
Collingvvoodovi stavovi mogu se saeti na sljedei nain. Filo
zofija povijesti ne bavi se prolou kao takvom niti miljenjem
povjesniara ^ njoj kao takvoj ve s dvijema s tva ri ma koje su u
uzajamnom odnosu\~(O va tvrdnja upuuje na dva aktualna_zna.r
enja rijeci povijest - na istraivanje koje jjbavlja-povjesniar i
na niz prolih dogaaja koje istrauje). Prolost koju povjesniar
istrauje nije mrtva prolost, ve je to prolost koja na neki nain
jo ivi u sadanjosti. No, proli in je mrtav, tj. on je beznaajan
povjesniaru ako ne razumije misao koja stoji iza njega. Stoga je
cjelokupna povijest ustvari povijest ideja i rekonstruiranje u povjesniarevu umu one misli iju povijest prouava. Rekonstrukcija
prolosti u povjesniarevom umu ovisi o empirijskim dokazima.
No, to nije samo po sebi empirijski proces T h e Tatoj i se od obi
nog Tiabnijanja injenica, jslapmtiv. proces rekonstrukcije ovlsTo
odabiru i interpretaciji injenica: to je, svakako, ono to jh ini po
vijesnim injenicama. Povijest, kae profesor Oakeshott, koji se u

i8

to

je povijest ?

ovom pitanju slae s Collingvvoodom, jest povjesniarevo iskustvo.


N ju ne stvara nitko osim povjesniara: pisati povijest jedini je
nain njezina nastanka.19
Ova pronicljiva kritika, iako trai ozbiljno ograivanje, donosi
njLjja^rtodana neke zanemarene istine.
Ik . P n ^ p o vijesne injenice nikad ne dolaze do nas iste, jer one
ntTpbstoje, niti mogu postojati, u istoj formi: one su uvijek odraz
svijesti onoga koji ih zapisuje. Iz toga proizlazi da prilikom itanja
nekog historiografskog teksta naom glavnom preokupacijom ne bi
trebale biti injenice koje to djelo sadri ve povjesniar koji ga je
napisao. Dopustite mi da za primjer uzmem velikog povjesniara
Tcojem su ova predavanja i posveena. G. M. Tfevelyan, kao to
sam govori u svojoj autobiografiji, odgojen je u kui s pomalo
prenaglaenom vigovskom tradicijom,20 pa se nadam da me ne bi
demantirao ako bih ga opisao kao posljednjeg, no ne i najbeznaajnijeg, meu velikim liberalnim engleskim povjesniarima vigovske
tradicije. Ne prati bez razloga svoje podrijetlo preko velikog vigovskog povjesniara Georgea O tta Trevelyana do sebe, bez sumnje
najznaajnijeg od svih vigovskih povjesniara. Trevelyanovo najbo
lje i najzrelije djelo, England under Queen Anne [.Engleska u doba
kraljice Ane], pisano je u okviru takve tradicije te e itatelj shvatiti
njegovo puno znaenje i smisao tek uzimajui u obzir tu tradiciju.
Uostalom, autor ne doputa itatelju nikakvu nedoumicu o tome.
Ukoliko primijenite taktiku poznavatelja detektivskih pria i prvo
proitate kraj, na zadnje ete dvije stranice tree knjige nai naj
bolji meni poznati zakljuak onoga to se danas naziva vigovskom
interpretacijom povijesti. Vidjet ete da Trevelyan pokuava istraiti
podrijetlo i razvoj vigovske tradicije, te pritom otvoreno i poteno
smjestiti njezine poetke u godine nakon smrti njezinog osnivaa,
Vilima III. Premda ovo nije jedina mogua interpretacija dogaaja
iz razdoblja vladavine kraljice Ane, ipak je to vrijedna, a u Trevelyanovim rukama i korisna interpretacija. No, kako bismo mogli
u potpunosti procijeniti njezine vrijednosti, neophodno je shvatiti
postupke povjesniara. Ako se, prema Collingwoodovim rijeima,
povjesniar mora uivjeti u um svojih dramatis personae, onda se i
itatelj jnora^ujvfeti u um povjesniara. Prouitepovjesniara prije i

Povjesniar

i in je n ic e

19

nego prouite injenice. Na kraju krajeva to i nije toliko zahtjevno.


To je ono to ini svaki inteligentniji student kada dobije zadatak
da proita djelo velikog znanstvenika Jonesa s koleda St Judes.
Odlazi do svog prijatelja u St Judes kako bi ga pitao kakva je osoba
taj Jones i kakve muice ima u glavi. Kada itate povijesno djelo,
uvijek oslukujte zujanje tih muica. Ako nita ne moete uti,
onda ste Ili potpuno gluhi ili je va povjesniar strano dosadan.
"injenice u stvari uope nisu poput riba na ribarsko ni tandu. One
su poput riba koje plivaju u golemom i katkad nepristupanom
oceanu; ono to povjesniar ulovi ovisi dijelom o sluajnosti, no
veinom o mjestu na kojem je odluio pecati i o ribikom tapu
koji e upotrijebiti oba faktora uvjetovana su, naravno, i vrstom
ribe koju eli uloviti. Uglavnom, povjesniar e dobiti onakve inje
nice kakve eli.^Povijest znai interpretaciju.\U stvari, ako obrnem
tezu Sir Georgea naglavake i povijest definiram kao tvrdu jezgru
interpretacija okruenu mesnatim {dijelom dvojbenih injenica,"
moja e izjava bez sumnje biti jednostrana i pogrena, ali nimalo
v ie^ i^d u jem se rei, od izvorne tvrdnje.
jnDrgfljrstvar od velikog znaaja za povjesniara jest njegova
potreba imaginativnog razumijevanja umova ljudi koje prouava,
zbog^naina razmiljanja koji stoji u pozadini njihovih postupaka:
kaem imaginativno razumijevanje, a ne simpatija jer bi simpa
tija podrazumijevala suglasnost miljenja. Povjesniari devetnaestog
stoljea slabo su se bavili prouavanjem srednjovjekovne povijesti
jer ih je previe odbijalo praznovjerje srednjeg vijeka i barbarstvo
koje je to razdoblje nadahnulo, pa uope nisu imali imaginativno
razumijevanje za srednjovjekovne ljude. Uzmimo Burckhardtovu
kritiku opasku o Tridesetogodinjem ratu: Skandalozno je za
vjeru, bila ona katolika ili protestantska, postaviti svoje spasenje
iznad integriteta nacije.21 Za liberalnog povjesniara devetnaestog
stoljea, odgojenog u uvjerenju da je opravdano i hvalevrijedno
ubijati u obrani vlastite zemlje, a izopaeno i pogreno ubijati u
obrani svoje vjere, bilo je izuzetno teko uivjeti se u nain razmi
ljanja ljudi koji su se borili u Tridesetogodinjem ratu. Ovaj je
problem posebno vidljiv na podruju kojim se trenutno bavim.
Velik dio onoga to je napisano u proteklom desetljeu u zemljama

20

to

je povijest ?

engleskog govornog podruja o Sovjetskom Savezu i u Sovjetskom


Savezu o zemljama engleskog govornog podruja, obezvrijeeno je
nesposobnou postizanja ak i elementarne razine imaginativnog
razumijevanja naina na koji razmilja druga strana. Tako su rijei
i postupci druge strane uvijek prikazivani kao zlonamjerni, besmi
sleni ili licemjerni. Povijest se ne moe pisati ukoliko povjesniar
ne ostvari barem nekakav kontakt s nainom razmiljanja onih 6
kojima pie.
"
o^T repje zaldjuak da. prolost..moemo promatrati i razumjeti
sim ^ o im a sadanjosti. Povjesniar pripada vlastitom vremenu
i vezan je za njega uvjetovanou ljudskog postojanja. Same rije
i koje koristi - primjerice demokracija, carstvo, rat, revolucija
imaju sadanje znaenje od kojeg ih ne moe odvojiti. Povjesni
ari antikog razdoblja obiavaju se koristiti rijeima poput polis i
plebs u izvornom znaenju da pokau kako nisu upali u ovu zamku.
No, to im ne pomae. Oni takoer ive u sadanjosti i ne mogu se
prebaciti u prolost uporabom rijetkih i zastarjelih rijei, kao to ne
bi bili nimalo bolji povjesniari grke i rimske povijesti ako bi svoja
predavanja drali odjeveni u hlamidu ili togu. Nazivi kojima su
uspjeni francuski povjesniari opisivali pariku svjetinu koja je odi
grala tako vanu ulogu u Francuskoj revoluciji - les sans-culottes, le
peuple, la canaille, les bras-nus -^predstavljaju za onoga koji poznaje
pravila igre iskaz politike pripadnosti i odreene interpretacije
dogaaja. Povjesniar ipak mora birati: uporaba jezika zabranjuje
mu neutralnosTT^Jo, ovdje se ne radi samo o rijeima. Promjena u
ravnotei snaga u Europi u proteklih stotinu godina utjecala je na
promjenu stava britanskih povjesniara o Fridriku Velikom. Pro
mjena u ravnotei snaga unutar kranstva, izmeu katolianstva
i protestantizma, snano je utjecala na promjenu stava prema oso
bama poput Loyole, Luthera i Cromwella. Potrebno je tek povrno
poznavanje radova francuskih povjesniara na temu Francuske re
volucije u proteklih etrdesetak godina, da bi se uoio veliki utjecaj
Ruske revolucije 1917. godine. Povjesniar ne pripada prolosti ve
sadanjosti. Profesor Trevor-Roper istie da bi povjesniar morao
voljeti prolost.22 Ovaj je savjet dvojben. Ljubav prema prolosti
moe biti i izraavanje nostalginog romantizma starih ljudi i osta-

P ovjesniar

i in je n ic e

ii

rjelih drutava, pokazatelj gubitka vjere i interesa za sadanjost ili


budunost.23 Da odgovorim frazom na frazu, vie bih volio povi
jest koja govori o oslobaanju od mrtve ruke prolosti. Zadatak
povjesniara nije voljeti prolost, niti se od nje emancipirati, ve
ovladati njome i shvatiti je kao klju za razumijevanje sadanjosti.
No, ako je ovo bio uvid u ono to bih nazvao CoTlingwoodovTm
vienjem povijesti, vrijeme je da razmotrimo i opasnosti koje se iza
njega kriju. Naglaavanje uloge povjesniara u stvaranju povijesti
vodi, ukoliko se do kraja ustraje na loginim zakljucima, osporavanju bilo kakve objektivne povjjgSflf'pvijest je ono to napise
povjesniar.\Cini se da je Collingsvood u jednom trenutku, u neob
javljenoj biljeci koju je citirao njegov urednik, doao do sljedeeg
zakljuka:
Sveti Augustin promatrao je povijest s gledita ranog kranstva; k>
Tillamon s gledita Francuza iz sedamnaestog stoljea; Gibbon
s gledita Engleza osamnaestog stoljea; Mommsen s gledita N i
jemca devetnaestog stoljea. Nema smisla pitati se kojeje gledite
ispravno. Svako od tih gledita bilo je jedino mogue za osobu
koja ga je zastupala.24
Ovo se svodi na potpuni skepticizam, poput Froudeove opaske o
povijesti kao djejoj kutiji sa slovima od kojih moemo sastaviti
rije koju elimo.25 Reagirajui na povijest po principu izrei i
zalijepi, na stav o povijesti kao pukoj kompilaciji injenica, Collingwood se u svojem odgovoru opasno pribliio tretiranju povijesti
kao proizvoda ljudskog uma. To nas vraa na zakljuak na koji je
aludirao Sir George Clark u odlom ku koji sam ranije citirao da
ne postoji objektivna povijesna istina. Uinjesto teorije po kojoj
povijest nema smisla, nudi nam se teorija o neogranienom broju
znaenja, od kojih ni jedno nije vrednije od drugog - to se na kraju
svodi na isto. Druga teorija podjednako je neodriva kao i prva.
Ako neka planina ima drugaiji oblik kad se promatra iz razliitih
kutova, to ne podrazumijeva da ona objektivno nema nikakav oblik
ili da ih ima bezbroj. Iako je interpretacija neophodan dio utvriva
nja povijesnih injenica, iako nijedna nije u potpunosti objektivna,

22

TO JE POVIJEST?

to ne podrazumijeva da su sve podjednako vrijedne i da povijesne


injenice u naelu nisu podlone objektivnoj interpretaciji. Kasnije
u jo jednom razmotriti to tono znai objektivnost u povijesti.
No, iz Collingwoodovih pretpostavki vreba puno vea opasnost.
Ako povjesniar neko povijesno razdoblje nuno promatra iz svo
jeg vremena i prouava probleme prolosti kao klju za probleme
sadanjosti, nee li gledati injenice na posve pragmatian nain i
pritom ustrajati da je kriterij za ispravnu interpretaciju uvjetovan
njezinom prikladnou za neku dananju namjenu. Prema toj
hipotezi, povijesne injenice ne znae nita, a interpretacija znai
sve. Nietzsche je ve osmislio naelo: Netonost nekog miljenja
ne znai za nas nikakav prigovor protiv njega... Pitanje je koliko
on doprinosi odranju i ouvanju ivota, ouvanju, a moda i stva
ranju vrste.26 Ameriki pragmatiari slijedili su, dodue ne toliko
otvoreno i iskreno, isti put. Svako znanje ima odreenu svrhu.
Vrijednost nekog znanja ovisi o mogunosti njegove uporabe. No,
ak i tamo gdje se nije zastupala takva teorija, praksa esto nije bila
manje zabrinjavajua. Na podruju mojih istraivanja esto sam se
susretao s brojnim primjerima ekstravagantnih interpretacija koje
se bezobzirno odnose prema injenicama, nimalo ne marei za
opasnost takvih postupaka. Stoga ne iznenauje to pomno itanje
nekih ekstremnijih proizvoda sovjetske i antisovjetskih historio
grafskih kola katkad u nama budi odreenu nostalgiju za varljivim
devetnaestostoljetnim utoitem injenine historiografije.
Kako, dakle, sredinom dvadesetog stoljea, moemo definirati
obvezu povjesniara prema injenicama? Vjerujem da sam protek
lih godina proveo dovoljan broj sati u traenju i pomnom itanju
dokumenata te ispunio svoje povijesne tekstove injenicama valjano
potkrijepljenim biljekama, kako bih izbjegao sumnje za nonalan
tno baratanje dokumentima i injenicama. Povjesniarova dunost
potivanja injenica ne iscrpljuje se spoznajom njihove tonosti.
O n se mora potruditi da pribavi sve poznate ili dostupne injenice
koje su na ovaj ili onaj nain relevantne za temu koju prouava i za
interpretaciju koju predlae. Ukoliko eli prikazati Engleza viktorijanskog doba kao moralno i racionalno bie, ne smije zaboraviti
to se dogodilo na Stalybridge Wakesu 1850. godine. No ovo opet

Povjesniar

i in je n ic e

13

ne znai da treba eliminirati interpretaciju koja je pokretaka snaga


povijesti. Laici - ili, bolje reeno, prijatelji koji ne pripadaju znan
stvenim "krugovima ili kolege iz drugih znanstvenih disciplina - ka
tkad me pitaju kako povjesniar pristupa svom poslu kada pie po
vijest. ini se da je uobiajena predodba da povjesniar dijeli svoj
posao na dvije jasno odvojene faze ili razdoblja. Prvo, provodi dugo
pripremno razdoblje pomno itajui svoje izvore i ispunjavajui
svoju biljenicu injenicama. Kada je s tim zavrio, stavlja na stranu
izvore i uzima svoju biljenicu te poinje pisati knjigu od poetka
do kraja. Za mene je ovo neuvjerljiva i neprihvatljiva slika. Osobno,
im pomno proitam nekoliko kapitalnih izvora, nagon postaje
prejak i zapoinjem pisati - ne nuno na poetku, ve negdje, bilo
gdje. Prema tome, pisanje i itanje odvijaju se usporedno. Napisani
tekst se esto dopunjava, skrauje, preoblikuje i izbacuje dok jo
itam. Pisanje vodi, usmjerava i obogauje itanje: to vie piem
to sam sigurniji u ono to traim i bolje razumijem vanost i znaaj
onoga to sam pronaao. Neki povjesniari vjerojatno obavljaju sve
preliminarne radnje u svojoj glavi, bez uporabe olovke, papira ili
pisae maine, kao to neki ljudi igraju ah u mislima, bez potrebe
za ploom i ahovskim figurama: ovo je talent kojemu zavidim, no
s kojim se ne mogu nadmetati. Ipak, uvjeren sam da se kod svakog
pravog povjesniara oba procesa koje ekonomisti nazivaju input i
output odvijaju istodobno i u praksi su dijelovi jednog procesa. Ako
ih pokuate razdvojiti ili jednom od njih dati prioritet, zapast ete
u jednu od dvije hereze. Ili ete pisati povijest po principu izrezi i
zalijepi, bez ikakvog znaaja i vanosti; ili ete pisati propagandu
ili povijesnu fikciju i upotrebljavati injenice iz prolosti tek kao
ukras za neto to s povijeu nema nikakve veze.
Nae istraivanje povjesniarevog odnosa prema povijesnim
injenicama dovodi nas, dakle, u naizgled neugodnu situaciju da
oprezno plovimo izmeu Scile neodrive teorije povijesti kao obje
ktivne kompilacije injenica, kao neopravdane dominacije inje
nica nad interpretacijom, i Haribde podjednako neodrive teorije
o povijesti kao subjektivnom proizvodu povjesniareva uma koji
utvruje povijesne injenice i ovladava njima kroz proces interpre
tacije; izmeu stava o povijesti s gravitacijskim sreditem u prolosti

24

to

je povijest ?

i onoga s gravitacijskim sreditem u sadanjosti. No, naa situacija


nije toliko nesigurna koliko se to ini. U ovim predavanjima emo
se ponovno susresti s istom dihotomijom injenica i interpretacija,
ali u drugom ruhu - dihotomijom pojedinanog i opeg, empirij
skog i teoretskog, objektivnog i subjektivnog. Neugodan poloaj u
kojem se nalazi povjesniar proizlazi iz ovjekove prirode. ovjek,
osim moda u najranijem djetinjstvu i u dubokoj starosti, nije u
potpunosti vezan za svoju okolinu, niti joj je bezuvjetno podreen.
S druge strane, nikada nije o njoj potpuno neovisan, niti je njezin
bezuvjetni gospodar. Odnos ovjeka prema njegovoj okolini jednak
je odnosu povjesniara prema njegovoj temi. Povjesniar nije ni
ponizni rob, niti tiranski gospodar svojih injenica. Odnos izmeu
povjesniara i njegovih injenica je ravnopravan i uzajaman. Ako
zastane i promisli to radi dok misli i pie, svaki aktivni povjesniar
zna da je zaokupljen neprekidnim prilagoavanjem injenica svojoj
interpretaciji te svoje interpretacije injenicama.
Povjesniar poinje s privremenim odabirom injenica i nji
hovom privremenom interpretacijom u svjetlu obavljenog izbora
- bilo da su ga obavili drugi ili on sam. Dok radi, i interpretacija,
i izbor, i redoslijed injenica doivljavaju suptilne i moda dijelom
nesvjesne promjene, uzajamnim djelovanjem jednih na druge.
Ovaj reciproni postupak takoer ukljuuje reciprocitet izmeu
sadanjosti i prolosti, jer je povjesniar dio sadanjosti, a injenice
pripadaju prolosti. Povjesniar i povijesne injenice neophodni su
jedno drugome. Povjesniar bez injenica lien je znaaja i koristi;
injenice bez povjesniara su mrtve i besmislene. Zbog toga moj
prvi odgovor na pitanje to je povijest? glasi: Ona je kontinuirani
proces interakcije izmeu povjesniara i njegovih injenica, besko
naan dijalog izmeu sadanjosti i prolosti, c

DRUTVO I POJEDINAC

itanje to dolazi prvo - drutvo ili pojedinac - slino je


pitanju o kokoi i jajetu. Odnosite li se prema njemu kao lo
gikom ili povijesnom pitanju, ne moete dati nijedan iskaz
koji se ne bi mogao korigirati suprotnom, podjednako jednostra
nom tvrdnjom. Drutvo i pojedinac su nerazdvojni; oni su jedno
drugom neophodni i komplementarni, a nikako suprotstavljeni.
Nijedan ovjek nije otok, sam po sebi cjelina, uvene su Donneve rijei. Svaki je ovjek dio kontinenta, dio kopna.27 To je bilo
jedno miljenje. S druge strane, uzmite naelo klasinog individua
lista Johna Stuartta Milla: Kad se nau zajedno, ljudi ne mijenjaju
svoju prirodu.28 Naravno da je ne mijenjaju. No, pogreno bi bilo
pretpostaviti njihovo postojanje ili raspolaganje ikakvom prirodom,
prije nego to su se nali zajedno. Odmah nakon naeg roenja,
okolina utjee na nas i transformira nas iz biolokog u drutveno
bie. Svako ljudsko bie, u bilo kojem razdoblju povijesti i prapo
vijesti, raa se u drutvu koje ga od najranijeg djetinjstva oblikuje.
Jezik kojim ljudsko bie govori nije individualno nasljee, ve
drutvena steevina grupe u kojoj odrasta. I jezik i okolina pomau
mu u odreivanju karaktera njegovih misli; njegove najranije ideje
dolaze od drugih. S pravom se govori da bi pojedinac odvojen od
drutva bio nijem i bezuman. Vjena fascinacija mitom o Robinsonu Crusoeu potjee iz njegovog pokuaja da zamisli pojedinca neza
visnog o drutvu. Taj pokuaj ne uspijeva. Robinson nije apstraktni
pojedinac, ve Englez iz Yorka; sa sobom nosi Bibliju i moli se svo
jem plemenskom Bogu. U mitu mu se brzo pridruuje Petko i time
zapoinje izgradnja novog drutva. Drugi relevantan mit je onaj o
Kirilovu u djelu Demoni Fjodora D^ostojevskog, u kojem on ini

to

je povijest ?

samoubojstvo kako bi pokazao svoju potpunu slobodu. Samouboj


stvo je jedini potpuno slobodan in dostupan pojedincu; svaki drugi
in na neki nain ukljuuje njegovo sudjelovanje u drutvu.29
Antropolozi obino govore da je primitivan ovjek manje
samostalan i potpunije oblikovan od drutva nego civilizirani o
vjek. Ovo miljenje sadri elemente istine. Jednostavnija drutva
su uniformiranija jer trebaju i osiguravaju znatno manje razliitih
individualnih vjetina i zanimanja nego kompleksnija i sloenija
drutva. Imajui to na umu, pojaanaJndividuahMcija je nuan
rezultat modernog razvijenog drutva i u potpunosti proima sve
njegove aktivnosti od vrha do dna. Ipak, bila bi ozbiljna pogreka
postaviti antitezu izmeu procesa individualizacije i procesa jaanja
drutvene snage i kohezije. Razvoj drutva j pojedinca je uzajaman
i meusobno uvjetovan. U stvari, ono to mi smatramo sloenim i
naprednim drutvom jest drutvo u kojem je meusobna ovisnost
izmeu pojedinaca poprimila naprednije i sloenije oblike. Bilo bi
opasno pretpostaviti da je mo moderne nacionalne zajednice u
oblikovanju karaktera i misli njezinih pojedinih lanova i u nastaja
nju odreenog stupnja konformizma i uniformiranosti manja nego
u primitivnoj plemenskoj zajednici. Stara predodba nacionalnog
karaktera temeljenog na biolokim razlikama odavno je odbaena;
ipak je teko porei postojanje razlika u nacionalnom karakteru koje
proizlaze iz razliitog nacionalnog nasljea i naina obrazovanja u
nekom drutvu. Taj varljivi entitet ljudske prirode toliko je varirao
od zemlje do zemlje, iz stoljea u stoljee, da je teko ne smatrati ga
povijesnim fenomenom koji je oblikovan dominantnim drutvenim
uvjetima i konvencijama. Postoje mnoge razlike izmeu, recimo,
Amerikanaca, Rusa i Indijaca. No neke od tih razlika, moda i naj
vanije, oblikuju se kao razliiti stavovi o drutvenim odnosima koji
vladaju meu pojedincima. Drugim rijeima, te se razlike oituju u
nainu na koji bi se drutvo trebalo ustrojiti, tako da bi prouava
nje razlika izmeu amerikog, ruskog i indijskog drutva u cjelini
moglo postati jedan od najboljih naina prouavanja razlika izmeu
pojedinih pripadnika tih drutava. Drutvo oblikuje i civiliziranog i
primitivnog ovjeka u istoj mjeriu~koJoj.oiiLutjeu na d rutvo. Jaje
ne moete dobiti bez kokoi, kao ni koko bez jajeta.

D rutvo

i po jed ina c

*7

Ne bi bilo potrebno zadravati se na ovim oiglednim istina


ma da nam one nisu bile zamagljene tijekom jednog znaajnog i
iznimnog povijesnog razdoblja iz kojeg je zapadni svijet tek poeo
izlaziti. Kult individualizma jedan je od najrairenijih suvremenih
povijesnih mitova. Prema poznatom opisu iz Burckhardtove Civili
zacije renesanse ti Italiji, koji se nalazi u drugom dijelu naslovljenom
Razvoj pojedinca, kult pojedinca poeo se razvijati u renesansi.
U to je vrijeme ovjek, koji je dotad imao svijest o sebi samo kao
o pripadniku rase, naroda, stranke, obitelji ili korporacije, konano_postao duhovna individua koja se tako i doivljava. Kasnije
se ovaj kult povezao s usponom kapitalizma i protestantizma, s
poecima industrijske revolucije i s doktrinom laissez-faire. Prava
ovjeka i graanina proglaena Francuskom revolucijom jesu prava
pojedinca. Individualizam je bio temelj za filozofiju utilitarizma u
devetnaestom stoljeu. U svojem eseju On Compromise [O kompro
misai], tipinom djelu viktorijanskog liberalizma, Morley je nazvao
individualizam i militarizam religijom ljudske sree i blagostanja.
ilavi individualizam bio je glavna ideja ljudskog napretka. Sve
ovo moda je trezvena i valjana analiza odreene povijesne epohe.
No ovdje elim pokazati da je poveana individualizacija koja je
pratila razvoj modernog svijeta bila normalan proces u razvoju
civilizacije. Drutvena revolucija dovela je nove drutvene grupe na
vlast. Kao i uvijek, djelovala je preko pojedinaca kojima je nudila
otvorene mogunosti individualnog razvoja, a kako su u ranoj fazi
kapitalizma sredstva proizvodnje i raspodjele bila veinom u ru
kama pojedinaca, ideologija novog drutvenog poretka snano je
naglaavala ulogu individualne inicijative. itav taj proces bio je,
meutim, drutveni proces koji je predstavljao specifian stupanj
povijesnog razvoja i ne moe se objasniti kao pojedinana pobuna
protiv drutva ili emancipacija pojedinca od drutvenih stega.
Mnogi znakovi upuuju da je ak i na Zapadu, koji je bio arite
takvog razvoja i takve ideologije, ovo povijesno razdoblje na zala
sku. Ovdje nije potrebno inzistirati na razvoju onoga to nazivamo
masovnom demokracijom ili na postupnoj zamjeni preteno indi
vidualnih oblika ekonomske proizvodnje i organizacije masovnima.
No, ideologija koja je proistekla iz ovog dugotrajnog i plodnog raz

28

to

je povijest ?

doblja jo je uvijek dominantna snaga u Zapadnoj Europi i zemlja


ma engleskog govornog podruja. Kada apstraktno govorimo o ten
zijama izmeu slobode i jednakosti ili izmeu individualne slobode
i drutvene pravde, esto zaboravljamo da se borba ne vodi izmeu
apstraktnih ideja. Ovdje nije rije o sukobu izmeu pojedinaca kao
takvih i drutva kao takvog, ve izmeu grupa pojedinaca u dru-1
tvu, pri emu svaka grupa nastoji nametnuti socijalnu politiku koja
je za nju poeljna i sprijeiti nepoeljnu. Individualizam, ako ga ne
shvatimo kao veliki drutveni pokret ve kao umjetnu suprotnost
izmeu pojedinaca i drutva, danas je postao slogan interesne grupe
i, uslijed svog kontroverznog karaktera, prepreka naem razumije
vanju prilika u svijetu. Nemam nita protiv kulta individualizma
kao protesta protiv perverznog tretiranja pojedinca kao sredstva, a
drutva i drave kao cilja. No, neemo zaista razumjeti niti prolost
niti sadanjost ako pokuamo baratati s konceptom apstraktnog
pojedinca koji stoji izvan drutva.
To me konano dovodi do kljunog razloga ove duge digresije.
Zdravorazumski pogled tretira povijest kao neto to su pojedinci
napisali o pojedincima. To su gledite preuzeli i razvili povjesniari
devetnaestog stoljea i u svojoj biti nije pogreno. No, danas se
ini suvie pojednostavljenim i neprikladnim: moramo zagrepsti
dublje ispod povrine. Povjesniarevo znanje nije iskljuivo njego
vo individualno vlasnitvo: vjerojatno siPu njegovu'prlkupljanju
sudjelovali pripadnici mnogih narataja i iz mnogih zemalja.fcjudi
ije postupke prouava povjesniar nisu bili izolirani pojedinci koji
djeluju u vakuumu: oni su djelovali u kontekstu i pod utjecajem
nekog prolog drutva. JU svojem posljednjem predavanju opisao
sam povijest kao proces interakcije, kao dijalog izmeu povjesniara
u sadanjosti i injenica u prolosti. Sada elim istraiti relativni
znaaj individualnih i drutvenih elemenata na obje strane iste jednadbe.jjU kojoj su mjeri povjesniari izdvojeni pojedinci, a koliko
su proi^olsTogTlruiva^ ijviirhe7ii?^!J kojoj mjeri povijesne inje
nice predstavljaju injenice o izdvojenim pojedincima, a u kojoj su
mjeri drutvene injenice?
Povjesniar je, dakle, individualno ljudsko bie. Kao i drugi
pojedinci, on je ujedho^drutvehT fenomen,'Istovremeno i proizvod

D rutvo r

po jed ina c

i svjesni ili nesvjesni glasnogovornik drutva kojemu_piipada^.u.


rom svojstvu pristupa povijesnim injenicama. Mi katkad govori
mo 6~povijesnom tijeku kao o "aktivnom procesu. Ta je metafora
sasvim prikladna pod uvjetom da povjesniara ne dovede u napast
razmiljati o sebi kao o orlu koji nadzire zbivanje s neke usamljene
stijene ili uglednoj osobi u stavu vojnikog pozdrava. Daleko od
toga! Povjesniar je samo jedan od nejasnih likova koji se vuku na
drugom kraju te povorke. I dok povorka krivuda du puta, skreui
as desno, as lijevo, katkad dostiui sama sebe, relativni poloaj
razliitih dijelova povorke stalno se mijenja. Stoga se moe rei,
primjerice, da smo danas blii srednjem vijeku nego to su to sto
ljee ranije bili nai pradjedovi ili da nam je Cezarovo doba blie od
Danteova. Novi vidici, novi kutovi gledanja, stalno se javljaju dok
se povorka - a s njom i povjesniar - kree dalje. Povjesniar je dio
povijesti. Mjesto koje zauzima u ovoj povorci odreuje njegov kut
gledanja na prolost, c
Ova ope poznata istina nije nita manje valjana ako je razdoblje
kojim se povjesniar bavi udaljeno od njegova vremena. U vrijeme
dok sam studirao antiku povijest, klasina djela iz tog podruje
bila su - a vjerojatno su i danas - Groteova Povijest Grke i Mommsenova Povijest Rima. Grote, prosvijeeni radikal i bankar, pisao
je 1840-ih, jasno izraavajui tenje mlade i politiki napredne
britanske srednje klase preko idealizirane slike atenske demokracije.
U njoj se Periklo poistovjeuje s benthamskim reformatorom30, a
Atena stvara svoje carstvo u stanju odsustva duha. Vjerojatno ne
bismo previe dali mati na volju ako bismo sugerirali da je Groteovo
zanemarivanje problema ropstva u Ateni odraavalo nesposobnost
grupe kojoj je sam pripadao da se suoi s problemom nove engle
ske tvornike radnike klase. Mommsen je bio njemaki liberal,
razoaran rasulom i ponienjima koja su uslijedila nakon njemake
revolucije 1848.-1849. godine. Pisao je u pedesetim godinama 19.
stoljea, u desetljeu u kojem je roen naziv i pojam Realpolitik.
Mommsen je bio nadahnut potrebom za pojavom snane linosti
koja bi raistila svu zbrku nastalu neuspjehom njemakog naroda
u ostvarivanju njegovih politikih tenji; stoga neemo moi u
potpunosti razumjeti stvarnu vrijednost njegova djela ako ne shva

to

je povijest ?

timo da je njegova poznata idealizacija Cezara zapravo proizvod te


udnje za velikom linou koja bi spasila Njemaku od propasti.
Moramo takoer shvatiti da je lik odvjetnika-politiara Cicerona,
tog jalovog brbljavca i prevrtljivog zatezala, nastao iz rasprava koje
su se vodile u frankfurtskoj crkvi sv. Pavla 1848. godine. Zaista ne
bih smatrao paradoksalnim kad bi netko rekao da nam Groteova
Povijest Grke i danas moe isto toliko rei o stavovima engleskih
radikalnih filozofa 1840-ih kao i o atenskoj demokraciji u petom
stoljeu prije Krista, ili da svatko tko eli razumjeti kako je 1848.
godina utjecala na njemake liberale treba proitati Mommsenovu
Povijest Rima kao jedan od udbenika. To ne umanjuje njihovu
vrijednost kao velikih historiografskih djela. Nemam strpljenja za
modu koju je promovirao Bury u svojem nastupnom predavanju,
pretvarajui se da Mommsenova veliina ne poiva na njegovu
djelu Povijest Rima ve na njegovoj zbirci natpisa i djelu o rimskom
ustavnom pravu: to bi znailo reducirati povijest na sastavljanje
kompilacija. Velika historiografska djela nastaju u onim trenucima
kada je povjesniareva predodba o prolosti osvijetljena njegovim
uvidom u probleme sadanjosti. esto se izraavalo uenje to
Mommsen nije nastavio svoja djela nakon pada Republike. Za to
mu nije nedostajalo ni vremena, ni mogunosti, ni znanja. No,
kada je Mommsen pisao svoju djelo velika se linost u Njemakoj
jo nije pojavila. Tijekom njegove spisateljske karijere jo se nije
pojavila situacija u kojoj snani ovjek preuzima vlast. Mommsena
nita nije nadahnjivalo da taj problem projicira u rimsko razdoblje;
tako je povijest Carstva ostala nenapisana.
Bilo bi lako nabrajati primjere ove pojave meu povjesniarima
modernog doba. U svojem posljednjem predavanju odao sam po
ast Trevelyanovom djelu Engleska u doba kraljice Ane kao spome
niku vigovske tradicije u ijem je duhu autor bio odgojen. Razmo
trimo sada impozantno i vano djelo autora kojeg veina nas dri
najveim britanskim povjesniarom koji se pojavio na akademskoj
sceni nakon Prvoga svjetskog rata: Sir Lewisa Namiera. Namier je
bio istinski konzervativac - ne tipini engleski konzervativac koji
je, kada malo zagrebete ispod povrine, zapravo 75-postotni liberal,
ve konzervativac kakvog nije bilo meu britanskim povjesniarima

D rutvo

i po jed ina c

3i

u vie od stotinu godina. O d sredine 19. stoljea do 1914. godine


britanskim je povjesniarima bilo teko zamisliti povijesnu pro
mjenu koja ujedno nije promjena na bolje. U 1920-ima uli smo
u razdoblje u kojem su se promjene poele vezivati uz strah za bu
dunost i postalo je mogue zamisliti ih kao promjene na gore - to
je bilo razdoblje preporoda konzervativnog naina miljenja. Poput
Actonova liberalizma, i Namierov konzervativizam izvlaio je snagu
i znaaj iz svojih kontinentalnih korijena.31 Namier, za razliku od
Fishera i Toynbeea, nije vukao korijene iz devetnaestostoljetnog
liberalizma i stoga nije imao razloga osjeati neko nostalgino alje
nje za njim. Nakon to je Prvi svjetski rat i izjalovljeni mir razotkrio
sav neuspjeh liberalizma, reakcija je mogla doi samo u dva oblika
- socijalizma i konzervativizma. Namier se pokazao kao konzervati
vni povjesniar. Radio je na dva odabrana podruja, a izbor svakog
od njih bio je podjednako znaajan. U engleskoj povijesti vratio se
na posljednje razdoblje u kojem je vladajuoj klasi bilo omogueno
racionalno se nadmetati za presti i mo u sreenom i preteno sta
tinom drutvu. Netko je optuio Namiera za izbacivanje duha iz
povijesti.32 Ovo moda nije najsretnija fraza, ali moe se lako naslu
titi to je kritiar htio rei. U razdoblju stupanja na prijestolje ure
III. politika je jo bila imuna na fanatine ideje i strastvenu vjeru u
napredak koje e svijetu donijeti Francuska revolucija, najavljujui
stoljee trijumfalnog liberalizma. Bez ideja, bez revolucije, bez libe
ralizma: Naimier je odabrao pokazati predivnu sliku stoljea koje je
jo sigurno - iako ne zadugo od svih navedenih opasnosti.
Naimierov odabir druge teme bio je podjednako znaajan. Nai
mier je zaobiao velike revolucije modernog doba, Englesku, Fran
cusku i Rusku - o njima nita znaajno nije napisao. Odluio je
podariti nam pronicljivu studiju europskih revolucija 1848. godine
- revolucija koje nisu uspjele, koje su bile korak nazad za liberali
zam diljem Europe, demonstracija ispraznosti ideja pred orujem
i demokrata suoenih s vojnicima. Unoenje ideja u tako ozbiljan
posao kao to je politika isprazno je i tetno: Namier je naglasio tu
pouku nazivajui ovaj poniavajui neuspjeh revolucijom intelek
tualaca. Takav zakljuak nije rezultat samo posrednog prosuiva
nja: iako Namier .nije napisao nita sustavno o filozofiji povijesti,

to

je povijest ?

svoje je stavove iskazao s uobiajenom jasnoom i pronicljivou u


eseju koji je izaao prije nekoliko godina. to ovjek manje opte
reuje svoj mozak politikim doktrinama i dogmama, napisao je,
to je bolje za njegovo razmiljanje. Nakon to je spomenuo, no ne
i odbacio, prigovor da je povijest liio duha, nastavlja:
Pojedini se politiki filozofi ale na "pospano zatije i nedo
statak suvremenih rasprava o opim smjerovima politike u ovoj
zemlji; trae se praktina rjeenja za konkretne probleme, dok
obje stranke zaboravljaju programe i ideale. No, prema mojem
miljenju, takav stav oznaava veu nacionalnu zrelost i mogao
bih samo poeljeti da se dugo odri, neometan djelovanjem
politike filozofije
Za sada ne elim ui u raspravu o ovom stavu: ostavit u to za
neko kasnije predavanje. Moja je jedina namjera rasvijetliti dvije
vane istine: prvo, ne moete potpuno shvatiti i procijeniti posao
povjesniara ukoliko prethodno niste shvatili gledite iz kojeg mu
pristupa; drugo, i samo stajalite takoer ima drutvenu i povijesnu
pozadinu. Nemojmo zaboraviti, kao to je Mara jednom rekao,
odgajatelja se takoer mora odgajati; reeno suvremenim argonom,
mozak ispiraa mozga i sam mora biti ispran. Prije nego to pone
pisati povijest, povjesniar je i sam proizvod te iste povijesti.
'Povjesniari o kojima sam upravo govorio - Grote, Mommsen,
Trevelyan i Namier - svaki za sebe oblikovanj su, da se tako izrazim,
posebnim drutvenim i politikim kalupima; izmeu njihovih rani
jih i kasnijih djela ne mogu se uoiti znatnije razlike. Ipak, u djelima
nekih povjesniara koji su ivjeli u razdobljima uestalih promjena,
reflektirali su se ne samo jedno drutvo i jedan drutveni poredak,
ve itav niz razliitih poredaka. Najbolji primjer koji poznajem jest
veliki njemaki povjesniar Meinecke. Njegov ivotni i radni vijek
bio je neuobiajeno dug i obuhvatio je itav niz revolucionarnih i
sudbonosnih promjena u povijesti njegove zemlje. U stvari, postoje
tri razliita Meineckea; svaki od njih je glasnogovornik drugog po
vijesnog razdoblja i svaki nam se obraa jednim od svoja tri poznata
djela. Meinecke u djelu Weltbiirgertum und Nationalstaat [Graani

D rutvo

i po jed ina c

33

svijeta i nacionalna drava], objavljenom 1907. godine, samosvje


sno vidi ostvarenje njemakih nacionalnih ideala u Bismarckovom
Reichu i - kao mnogi devetnaestostoljetni mislioci, od Mazzinija
nadalje - poistovjeuje nacionalizam s najviim oblikom univerzali
zma: to je rezultat produavanja baroknog vilhelminskog razdoblja
u Bismarckovo doba. Meinecke u djelu Die Idee der Staatsrason
[Ideja dravnog interesa], objavljenom 1925. godine, govori podije
ljenim i zbunjenim glasom o Vajmarskoj Republici: svijetu politike
koji se pretvorio u arenu nerijeenih sukoba izmeu raison d etat i
morala koji je stran politici, no koji u krajnjem sluaju ne moe
odnijeti prevagu nad pitanjima opstanka i sigurnosti drave. Ko
nano, Meinecke u djelu Die Entstehung des Historismus [Postanak
historicizma], objavljenom 1936. godine, kada ga je nacistika bu
jica liila akademskih poasti, odbacuje u kriku oaja historicizam
koji prihvaa naelo sve to jest, jest istina i nelagodno se koleba
izmeu povijesnog relativizma i nadracionalnog apsoluta. Na kraju
ivota ostarjeli Meinecke bio je svjedokom jo katastrofalnijeg
poraza svoje zemlje od onoga 1918. godine. U djelu Die Deutsc
he Katastrophe [Njemaka katastrofa] iz 1946. godine ponovno je
podlegao vjerovanju o povijesti preputenoj na milost i nemilost
slijepoj i neumoljivoj sudbini.34 Psiholog ili biograf mogao bi biti
zainteresiran za prouavanje Meineckeovog razvoja kao osobe: ono
to zanima povjesniara jest nain na koji Meineckeovo djelo refle
ktira tri - ili ak etiri - uzastopna i otro suprotstavljena razdoblja
sadanjeg vremena u historijsku prolost.
Uzmimo takoer poznatiji i blii primjer. U vrijeme ikonoldastikih 1930-ih, kada je Liberalna stranka izgubila znaaj u britan
skoj politici, profesor Butterfield napisao je knjigu The Whiglnterpretation ofHistory [Vigovska interpretacija povijesti] koja je doivjela
velik i zasluen uspjeh. To je bila iznimna knjiga u mnogo emu,
a naroito stoga to, unato optubama izreenim protiv vigovske
interpretacije na vie od 130 stranica, autor nije naveo nijednog
vigovca osim Foxa koji nije bio povjesniar i nijednog povjesniara
osim Actona koji nije bio vigovac (koliko sam ustanovio ne kori
stei se indeksom).35 Sve ono to je knjizi nedostajalo u detaljima i
preciznosti, Butterfield je nadoknadio zajedljivim uvredama. ita

34

t o

je povijest ?

telju ne doputa nikakvu sumnju u pogrenost vigovske interpreta


cije koju, izmeu ostalog, optuuje da prouava prolost s pozicije
sadanjosti. U tome je profesor Butterfield bio izriit i strog:
Prouavati prolost gledajui, da tako kaem, jednim okom na
sadanjost, izvor je svih pogreaka i izvrtanja u povijesti... To
je bit onoga to nazivamo 'ahistorijskim.36
Nakon dvanaest godina ikonoklazam je izaao iz mode. Zemlja
profesora Butterfielda uplela se u rat za koji se govorilo da se vodi
u obranu ustavnih sloboda utjelovljenih u vigovskoj tradiciji, pod
vodstvom velikog voe koji se neprestano pozivao na prolost gle
dajui, da tako kaem, s jednim okom na sadanjost. U knjiici
The Englishman and His History [Englez i njegova povijest], obja
vljenoj 1944. godine, profesor Butterfield je ne samo doao do
zakljuka da je vigovska interpretacija povijesti zapravo engleska
interpretacija, ve i s entuzijazmom govorio o vezi Engleza s nje
govom povijeu i o braku sadanjosti s prolou.37 Skretanje
panje na ovakve obrate u stavovima nije zlonamjerna kritika. Nije
mi namjera pobijati teze prvog Buterrfielda s tezama drugoga ili
suoiti pijanog Butterfielda s trijeznim. Ako netko paljivo proita
moja ranija djela napisana prije, tijekom i poslije rata, potpuno sam
svjestan da nee imati problema uvjeriti me u kontradiktornosti
i nedosljednosti koje su barem onoliko oite kao ove to sam ih
otkrio kod drugih. Uistinu, nisam uvjeren da bih trebao zavidjeti
povjesniaru koji bi iskreno mogao tvrditi da je proivio presudne
dogaaje u posljednjih pedesetak godina bez nekih radikalnih
promjena u svojim stajalitima. Nakana mi je tek ukazati u kojoj
je mjeri djelo povjesniara ogledalo jdrutva u kojem djeluje Nisu
samo dogaaji u stalnoj mijeni, ve se s njima mijenja i povjesniar.
I^aT uzmete u ru k n e k o povijesno djelo, nije dovoljno pogledati
samo ime autora na naslovnoj stranici. Pogledajte takoer datum
objavljivanja ili nastanka - to katkad jo vie govori o djelu. Ako je
filozof u pravu kad kae da ne moemo dvaput kroiti u istu rijeku,
moda je iz istog razloga" podjednako'tono a isti povjesniar ne
moe napisati dvije jednake knjige.

D rutvo

i po jed ina c

35

Ako se na trenutak udaljimo od pojedinog povjesniara na ono


to se moe nazvati opim trendovima u historiografiji, jo je uo
ljivije u kojoj je mjeri povjesniar proizvod drutva u kojem ivi.
U devetnaestom stoljeu, gotovo svi britanski povjesniari gledali
su na tijek povijesti kao na demonstraciju naela napretka. Za njih
je povijest bila puna znaenja sve dok se inilo da nam ide na ruku;
no, kada je krenula drugim smjerom, vjerovanje u smisao povijesti
postalo je herezom. Nakon Prvoga svjetskog rata Toynbee je oajni
ki pokuao zamijeniti linearni pogled na povijest ciklikom teori
jom - karakteristinom ideologijom drutva u opadanju.38 Nakon
Toynebeeova neuspjeha britanski povjesniari su se uglavnom zado
voljili priznavanjem poraza, istiui da u povijesti uope ne postoji
opi obrazac. Jedna banalna Fisherova primjedba u tom kontekstu39
postigla je gotovo podjednaku popularnost kao i Rankeov aforizam
u prolom stoljeu. Ako mi netko kae da je promjena raspoloe
nja medu britanskim povjesniarima u posljednjih trideset godina
rezultat dubokog individualnog promiljanja i iscrpljujueg nonog
rada u vlastitim sobicima, neu osporavati tu injenicu. Ipak u i
dalje to individualno razmiljanje i naporni rad smatrati drutve
nom pojavom, istovremeno proizvodom i izrazom duboke pro
mjene u karakteru i izgledu naeg drutva nakon 1914. godine. Ne
postoji bolji pokazatelj karaktera nekog drutva od historiografije
koju to drutvojpiseTIT ne uspijeva napisati. Nizozemski povjesniar
Geyl pokazuje u svojoj iznimnoj monografiji, prevedenoj na engle
ski jezik pod naslovom Napoleon For and Against [Napoleon. Za i
protiv], u kojoj su mjeri razliite prosudbe francuskih povjesniara
0 Napoleonu tijekom devetnaestog stoljea odraavale promjenljive
1 meusobno sukobljene modele francuskog politikog ivota i
misli. Miljenje povjesniara, kao i drugih ljudskih bia, oblikuje
se u prostornom i vremenskom okruenju. Acton je u potpunosti
prepoznao ovu istinu, traei izlaz iz nje u samoj povijesti:
Povijest [napisao je] mora biti naa izbaviteljica, ne samo od
prekomjernog utjecaja prolih vremena, ve i od prekomjernog
utjecaja naeg vlastitog doba, od tiranije okoline i pritiska zraka
koji udiemo

.40

36

to

je povijest ?

Ovakva ocjena uloge povijesti moe se initi previe optimistinom.


Ipak se usuujem vjerovati da je povjesniar koji je svjestan svojeg
poloaja ujedno i sposobniji nainiti odmak i shvatiti bitne razlike
izmeu vlastitog drutva i drutava u drugim vremenima i drugim
zemljama, od onog povjesniara koji na sav glas istie da je pojedi
nac, a ne drutvena pojava. ovjekova sposobnost uzdizanja iznad
vlastite drutvene i povijesne situacije uvjetovana je njegovom osjetljivou u prepoznavanju stupnja svoje ukljuenosti u nju.
U svojem prvom predavanju rekao sam: Prije prouavanja
povijesnog djela, prouite povjesniara. Tome bih dodao: Prije
prouavanja povjesniara, prouite njegovu povijesnu^ drutvenu
okolinu. Povjesniar kao pojedinac je ujedno i proizvod povijesti i
drutva; student povijesti mora nauiti promatrati ga u tom dvo
strukom svjetlu.
Ostavimo sada povjesniara i uzmimo u obzir drugu stranu
moje jednadbe povijesne injenice u svjetlu istog problema. Je
li objekt povjesniareva istraivanja ponaanje pojedinaca ili .djelovanje drutvenih snaga? O vdje koraam po ve dobro istraenom
podruju. Prije nekoliko godina Sir Isaiah Berlin objavio je sjajan
i popularan esej Historical Inevitability [Povijesna nunost] ijoj
u se osnovnoj tezi vratiti kasnije u svojim predavanjima - pod
geslom koje je uzeo iz djela gospodina T. S. Eliota Vast impersonal
forces [.Neizmjerne bezline sile]. U itavom eseju ismijava ljude koji
radije vjeruju u neizmjerne bezline sile, nego u pojedince kao
odluujue povijesne imbenike. Ono to zovem historiografskom
teorijom o loem kralju Ivanu - gledite prema kojem je u povije
sti znaajan jedino karakter i ponaanje pojedinaca - ima vrlo dugo
podrijetlo. Tenja da se individualni genij proglasi pokretakom
snagom povijesti karakteristina je za primitivni stupanj povijesne
svijesti. Stari Grci voljeli su nazivati dostignua iz prolosti imenima
junaka koji su navodno za njih bili zasluni. Tako su svoje epove
pripisivali bardu zvanom Homer, a zakone i institucije Likurgu ili
Solonu. Ista se sklonost pojavljuje i u renesansi, u vremenu pono
vnog oivljavanja interesa za klasino razdoblje, kada je biograf-moralist Plutarh bio popularniji i utjecajniji od antikih povjesniara.
Naroito u naoj zemlji uili smo ovu teoriju od malih nogu; danas

D rutvo

i po jed in a c

37

bismo vjerojatno bili spremni priznati da u njoj postoji neto dje


tinjasto ili barem naivno. Ova teorija mogla je djelovati uvjerljivo
u razdoblju kada je drutvo bilo jednostavnije i kada se inilo da
javne poslove vodi aica poznatih pojedinaca. Ona se zasigurno ne
uklapa u dananje sloenije drutvo. Odgovor na tu rastuu sloe
nost bilo je roenje sociologije kao nove znanosti u devetnaestom
stoljeu. No stare se navike teko gube. Na poetku naeg stoljea
[20. stoljea, op. prev.] jo je uvijek vrijedilo naelo o povijesti kao
biografiji velikih linosti. Prije samo desetak godina uvaeni ame
riki povjesniar optuio je svoje kolege, moda ne sasvim ozbiljno,
za masovno ubojstvo velikih povijesnih linosti jer ih se tretira
kao marionete drutvenih i ekonomskih snaga.41 Iako su ovisnici
o ovoj teoriji danas poneto stidljivi, ipak sam nakon due potrage
pronaao izvrstan suvremeni primjer u predgovoru jedne od knjiga
gospoice Wedgwood:
Ponaanje ljudi kao pojedinaca [pie ona] za mene je zanimlji
vije od njihova ponaanja kao grupe ili klase. Povijest se moe
podjednako pisati s tog stanovita kao i s nekog drugog: time
nije ni vie ni manje varljiva... Ova knjiga... je pokuaj da se
shvati kako su se ti ljudi osjeali i zato su, po vlastitoj procjeni,
postupali tako kako su postupali.42
Ovo je miljenje veoma jasno, a budui da je gospoica Wedgwood
popularna knjievnica, vjerujem da mnogi ljudi misle kao i ona.
Primjerice, dr. Rowse govori da se elizabetanski sustav slomio zato
to ga Jakov I. nije mogao razumjeti te da je engleska revolucija u
sedamnaestom stoljeu bila sluajni dogaaj koji treba pripisati
gluposti prvih dvaju kraljeva iz dinastije Stuart.43 ak je i Sir James
Neale, ozbiljniji povjesniar od dr. Rowsea, katkad revniji u iskazi
vanju divljenja prema kraljici Elizabeti nego u objanjavanju onoga
to je tjudorska monarhija uistinu znaila. Sir Isaiah Berlin, u eseju
koji sam upravo citirao, strano je zabrinut mogunou da e po
vjesniari moda propustiti razotkriti Dingis-kana i Hitlera kao
loe ljude.44 Teorija o loem kralju Ivanu i dobroj kraljici Bess
sve je rairenija to se bliimo modernom dobu. Lake je nazvati

to

je povijest ?

komunizam misaonim izdankom Mancova mozga (ovaj sam biser


uzeo iz jedne burzovne okrunice) nego analizirati njegovo podri
jetlo i karakter, pripisati boljeviku revoluciju gluposti Nikole II.
ili njemakom zlatu nego prouiti njezine duboke drutvene kori
jene ili objanjavati dva svjetska rata u 20. stoljeu kao posljedicu
osobne pokvarenosti Vilima II. i Hitlera nego kao rezultat sloma u
sistemu meunarodnih odnosa.
Izjava gospoice Wedgwood sastoji se od dvije tvrdnje. Prva je
tvrdnja da se ponaanje ljudi kao pojedinaca razlikuje od njihova
ponaanja kao pripadnika grupe ili klase te da povjesniar moe
slobodno odluiti emu e dati prednost. Druga je tvrdnja da se
prouavanje ponaanja ljudi kao pojedinaca sastoji od prouavanja
svjesnih motiva njihovih radnji.
Nakon svega to sam ve rekao nije potrebno dodatno raspra
vljati o prvoj tvrdnji. Ovdje nije rije o tome da je gledanje na
ovjeka kao pojedinca vie ili manje pogreno od sagledavanja
ovjeka kao pripadnika grupe; zapravo je sam pokuaj razlikovanja
izmeu ovih dvaju gledita pogrean. Pojedinac je prema definiciji
lan drutva, i to vjerojatno vie od jednog drutva - nazovimo to i
grupom, klasom, plemenom, nacijom ili kako ve elite. Prvi biolo
zi zadovoljavali su se klasificiranjem ptica, zvijeri i riba u kavezima,
akvarijima, vitrinama i nisu nastojali prouavati iva bia u odnosu
prema njihovom okoliu. Mogue je da drutvene znanosti jo nisu
u potpunosti izale iz ovog primitivnog stupnja razvoja. Neki ljudi
razlikuju psihologiju kao znanost o pojedincu i sociologiju kao zna
nost o drutvu; sam termin psihologijski oznaava gledite prema
kojem se svi drutveni problemi mogu u konanici svesti na analizu
ponaanja pojedinca. No. psiholog koji ne proui drutvenu okoli
nu tog pojedinca nee daleko dogurati.4^ Primamljivo je razlikovati
biografiju koja govori o ovjeku kao. pojedincu i historiografsko
djelo koje govori o ovjeku kao dijelu cjeline i pritom sugerirati da
dobra biografija podrazumijeva lou povijest. Nita ne uzrokuje
vie pogreaka i nepravdi u ovjekovom pogledu na povijest, na
pisao je jednom Acton, kao interes koji u nama bude pojedinani
likovi.46 No, i ova je razlika nerealna pa se ne bih elio skrivati iza
viktorijanske uzreice koju je G. M. Young stavio na naslovnicu

D rutvo

i po jed ina c

39

svoje knjige Victorian England [Viktorijanska Engleska]: Sluge


govore o narodu, dok otmjeni ljudi raspravljaju o konkretnim
stvarima.47 Pojedine biografije znaajan su doprinos historiografiji:
na mojem podruju istraivanja izvanredan su primjer biografije
Isaaca Deutschera o Staljinu i Trockom. Druge biografije pripadaju
knjievnosti, poput povijesnih novela. Za Lyttona Stracheya, pie
profesor Trevor-Roper, povijesni problemi bili su oduvijek samo
problemi ponaanja i ekscentrinosti pojedinca... Nikada nije po
kuao dati odgovor na povijesne, politike i drutvene probleme,
niti je o njima postavljao pitanja.48 Nitko nije duan pisati ili itati
povijesna djela; izvrsne knjige mogu se pisati o prolosti, a da nisu
historiografska djela. No, smatram da nam konvencije doputaju
- kao to i predlaem u ovim predavanjima - rezervirati rije povi
jest za proces istraivanja prolosti ovjeka u drutvu.
Druga tvrdnja,^jjrema kojoj povijest istrauje zato su pojedin
ci prema vlastitoj procjeni postupali onako kako su postupali,
odmah se ini krajnje neobinom; pretpostavljam da gospoica
Wedgwood, kao i drugi razumni ljudi, ne prakticira ono to propo
vijeda. Ako to zaista radi, onda sigurno pie veoma udnu povijest.
Danas svatko zna da ljudska bia ne djeluju uvijek, ak ni po navici,
na temelju motiva o kojima su potpuno svjesni ili koje su spremni
priznati; iskljuiti uvid u nesvjesne ili nepriznate motive znai pri
stupati vlastitom poslu drei jedno oko namjerno zatvorenim. No,
prema nekima, povjesniari bi ba to trebali initi. Poanta svega
jest sljedea: Sve dok se zadovoljavate tvrdnjom da je loa vlada
vina kralja Ivana rezultat njegove pohlepe, gluposti ili ambicije da
izigrava tiranina, ostajete u okvirima individualnih osobina koje su
razumljive i djeci u vrtiu. No, kad jednom izjavite da je kralj Ivan
bio nesvjesno orue odreenih interesnih skupina protivnih jaanju
moi feudalnih baruna, ne samo da uvodite kompliciraniji i sofisticiraniji pogled na njegovu pokvarenost, ve i sugerirate da povijesni
dogaaji nisu odreeni samo svjesnim akcijama pojedinacajiego i
stranim i svemonim silama koje upravljaju njihovom nesvjesnom
voljom. To je, naravno, besmislica. to se mene tie, ne vjerujem u
Boansku providnost, Svjetski duh, Manifestaciju sudbine, Povijest
s velikim P ili neke druge apstrakcije za koje se katkad pretpostavlja

to

je povijest ?

da upravljaju slijedom dogaaja; bez dodatnih kvalifikacija podrac


bih Marxovu primjedbu:
Povijest nita ne ini, ne posjeduje nikakvo neizmjerno^ bogat
stvo, ne vodi nikakve bitke. ovjek je taj, stvarni i ivi ovjek,
koji ini sve, koji posjeduje i ratujeA^
Dvije opaske koje moram dati o ovom pitanju nemaju nikakve vezt
s nekim apstraktnim pogledom na povijest i temelje se na posve
empirijskom opaanju.
/^'nrV^jgovori da.je povijest u velikoj mjeri s m r brojeva. Carlyle
je odgovoran za onu nesretnu tvrdnju da je povijest biografija veli
kih linosti. Posluajmo ga u svoj njegovoj rjeitosti i u njegovom
najboljem povijesnom djelu:
Glad, bijeda i stravino izrabljivanje bili su teak teret za dva
deset i pet milijuna dua: to je bila pokretaka snaga Francuske
revolucije, a ne povrijeena tatina i sukobljena miljenja ra
znih filozofa, bogatih trgovaca, provincijskog plemstva; tako e
biti u svim slinim revolucijama i u svim zemljama.50
Ili, kako je rekao Lenjin: Politika zapoinje tamo gdj su mase;
ne tamo gdje su tisue, ve tamo gdje su milijuni, poinje ozbiljna
politika.51 Milijuni o kojima govore Carlyle i Lenjin odnose se na
milijune pojedinaca; u njima nema nieg bezlinog. U raspravama
o ovom pitanju katkad se mijea anonimnost s bezlinou. Ljudi
ne prestaju biti ljudima, ni pojedinci pojedincima, samo zato to ne
znamo njihova imena. Neizmjerne i bezline sile gospodina Eliota jesu pojedinci koje Claredon, odvaniji i iskreniji konzervativac,
naziva bezimenim prljavcima.52 Ti su bezimeni milijuni pojedinci
koji su djelovali manje-vie nesvjesno, zajedno inei drutvenu
snagu. Povjesniar e nee u uobiajenim okolnostima upoznati sa
svakim nezadovoljnim seljakom ili nezadovoljnim selom. No, mili
juni nezadovoljnih seljaka u tisuama sela predstavljaju faktor koji
nijedan povjesniar nee ignorirati. Povjesniara ne zanima zato
se Jones ne moe eniti sve dok ti isti razlozi ne sprjeavaju tisue

D rutvo

i po jed ina c

4i

drugih pojedinaca iz Jonesove generacije, uzrokujui pritom ozbi


ljan pad u stopi sklopljenih brakova: tada oni mogu biti povijesno
vani. Isto tako, ne treba nas uznemirivati trivijalna injenica da
takve pokrete zapoinje manjina. Svi uspjeni pokreti imaju nekoli
cinu voa i mnotvo sljedbenika: no to ne znai da mnotvo nije od
presudne vanosti za uspjeh pokreta. U povijesti su brojevi vani.
Moja je ^ ru ^ ) opservacija ak i bolje potkrijepljena. Autori
koji pripadaju raznim filozofskim kolama slau se da postupci
pojedinih ljudskih bia esto imaju posljedice koje ni oni ni drugi
pojedinci nisu oekivali ni eljeli. Krani vjeruju da je pojedinac
koji postupa u skladu s vlastitim, esto sebinim, interesima, za
pravo nesvjesni izvritelj Boje volje. Mandevilleova izreka osobni
poroci - javna dobit je jedna od prvih i namjerno paradoksalnih
formulacija tog otkria. Skrivena ruka Adama Smitha i Hegelovo lukavstvo uma - sile koje upravljaju pojedincima u svrhu
ostvarenja njihovih ciljeva, dok pojedinci vjeruju da ispunjavaju
vlastite elje toliko su poznati primjeri da ih ne treba citirati. U
drutvenoj produkciji sredstava za proizvodnju, napisao je Marx u
predgovoru svoje knjige Kritika politike ekonomije, ljudska bia
ulaze u odreene i nune odnose koji ne ovise o njihovoj volji.
ovjek svjesno ivi za sebe, napisao je Tolstoj u svojoj knjizi Rat
i mir, slijedei misli Adama Smitha, ali je i nesvjesni instrument
u postizanju povijesnih i univerzalnih ciljeva ovjeanstva53. Na
kraju, da zaokruimo ovu podugaku antologiju, evo i profesora
Butterfielda: Postoji neto u prirodi povijesnih dogaaja to skree
tijek povijesti u pravcu koji nitko nije elio.54 Poslije 1914., nakon
stotinjak godina manjih lokalnih ratova, dogodila su se dva velika
rata. Ne bi bilo uvjerljivo objanjavati ove fenomene ustrajavajui
na tome da je u prvoj polovici 20. stoljea vie pojedinaca eljelo
rat, ili tek manjina eljela mir, nego u posljednje tri etvrtine 19.
stoljea. Teko je vjerovati da je bilo tko htio ili prieljkivao veliku
ekonomsku krizu tridesetih godina. Do nje je, bez sumnje, ipak
dolo, zbog postupaka pojedinaca koji su svjesno slijedili neke
potpuno razliite ciljeve. Dijagnoza o nesuglasju izmeu namjera
pojedinaca i rezultata njihovih postupaka ne mora uvijek ekati po
vjesniara koji pie s vremenskim odmakom. O n ne eli ui u rat,

4*

to

je povijest ?

pisao je Lodge o Woodrowu Wilsonu u oujku 1917. godine, ali


mislim da e ga dogaaji na to prisiliti.55 Protivno je svim dokazi
ma predlagati da se povijest moe pisati na temelju objanjavanja
ljudskih namjera56 ili na temelju izvjea sudionika o njihovim
vlastitim motivima, u kojima opisuju zato su prema vlastitoj
procjeni, postupali onako kako su postupali. Povijesne injenice
su zaista injeniceg.pojediacim a^jm jag o jz o liranfin _postupcima
pojedinaca, niti o srvarnim ili ^.g]i!ljgrirn rnnrivima 7a knjp nni
misle da su ih potaknuli na djelovanje.(One su injenice o medusobnim odnosima pojedinaca u drutvu i o drutvenim snagama, to
na temelju pojedinanih ljudskih postupaka rezultira ishodom koji
je esto razliit, a katkad i protivan, onome to su eljeli postii.\
jedna od ozbiljnijih pogreaka Collingwoodova stava o povije
sti, o kojem sam raspravljao u svojem posljednjem predavanju, jest
procjena da je misao u pozadini nekog ina kojeg povjesniar istra
uje misao individualnog sudionika. To je pogrena pretpostavka.
Povjesniar je duan istraiti ono to lei iza samog ina; svjesna
misao ili motivi pojedinca mogu se u tom pogledu pokazati posve
nevanima.
Ovdje bih trebao neto rei o ulozi buntovnika i disidenata u
povijesti. Stvoriti popularnu sliku o buntovniku u otporu protiv
drutva znai ponovno uspostaviti lanu antitezu izmeu drutva i
pojedinca. Ni jedno drutvo Ilije posve homogeno. Svako je drutvo
arena socijalnih konflikata, a oni pojedinci koji se sukobljavaju s
postojeim vlastima nisu u manjoj mjeri proizvod i odraz dru
tva od onih koji tu vlast podravaju. Rikard II. i Katarina Velika
predstavljali su snanu drutvenu snagu u Engleskoj u etrnaestom
stoljeu, odnosno u Rusiji u osamnaestom stoljeu: no, to isto tako
vrijedi i za Wata Tylera i Pugaova, voe velikih seljakih pobuna.
I monarsi i pobunjenici podjednako su proizvod specifinih prilika
svojeg razdoblja i svoje zemljeT)Qpisati Wata Taylora i Pugaova
kao pojedince u sukobu s drutvom jest varljiva simplifikacija. Da
su oni bili samo to, povjesniar ne bi za njih nikad doznao. Svoju
ulogu u povijesti duguju svojim brojnim sljedbenicima i znaajni
su samo kao drutvena pojava. Uzmimo primjer istaknutog pobu
njenika i pojedinca na soflsticiranijoj razini. Malo je ljudi reagiralo

D rutvo

i po jed ina c

43

nasilnije i radikalnije od Nietzschea protiv drutva i zemlje u kojoj


ive. Ipak, Nietzche je bio izravan proizvod europskog ili, preci
znije, njemakog drutva - pojava koja se nije mogla dogoditi u
Kini ili Peruu. U razdoblju nakon Nietzcheove smrti postalo je
mnogo jasnije, nego u njegom vlastitom vremenu, koliko su bile
jake europske, a pogotovo njemake, drutvene snage iji je odraz
bio. Tako je Nietzsche postao mnogo znaajnija figura za budue
narataje nego za vlastitu generaciju.
Uloga buntovnika u povijesti u odreenoj je mjeri slina ulozi
velikih linosti. Povijesna'Teorija o velikim linostima posebno
primjer kole o dobroj kraljici Bess - izala je posljednjih godina
iz mode, iako katkad jo pokazuje svoje runo lice. Urednik serije
popularnih povijesnih udbenika objavljenih nakon Drugoga svjet
skog rata, pozvao je svoje autore da pristupe znaajnim povijesnim
temama kroz biografije velikih linosti. Gospodin A. J. P. Taylor
poruio nam je u jednom od svojih manje vanih eseja da se po
vijest moderne Europe moe ispriati kroz ivote triju velikana:
Napoleona, Bismarcka i Lenjina,57 iako se u svojim ozbiljnijim
radovima nije latio takvog nepromiljena projekta. Kakva je uloga
velikih linosti u povijesti? Veliki ovjek je pojedinac, a lije kao
istaknuti pojedinac ujedno i drutvena pojava od iznimnog znaaja. Oigledna je istina, primijetio je Gibbon, da vremena
moraju odgovarati nastanku iznimnih osoba, kao i da bi danas
genij Cromvvella i Retza mogao ostati neprimijeen.58 Marx je u
djelu Osamnaesti brumaire Luja Bonapartea dijagnosticirao suprotni
fenomen: Klasni je rat u Francuskoj stvorio okolnosti i odnose koji
su omoguili neuljudenom mediokritetu da se epuri u junakom
ruhu. Da se kojim sluajem Bismarck rodio u osamnaestom sto
ljeu - apsurdna je to hipoteza jer tada ne bi bio Bismarck - ne bi
ujedinio Njemaku i moda uope ne bi bio veliki ovjek. S druge
strane, mislim da ne treba, poput Tolstoja, ni omalovaavati veli
ke ljude, nazivajui ih oznakama koje daju nazive dogaajima.
Naravno, katkad kult velike linosti moe imati zlokobne implika
cije. Nietzscheov nadovjek odbojan je lik. Zbog toga nije nuno
prisjetiti se Hitlerova sluaja ili stranih posljedica kulta linosti
u Sovjetskom Savezu. Nije mi namjera umanjiti veliinu velikih

44

to

je povijest ?

linosti, niti bih se elio pridruiti tezi prema kojoj su veliki ljudi u
pravilu zli ljudi. H tio bih samo obeshrabriti gledite prema kojem
se veliki ljudi smjetaju..izvan povijesti, nameui joj svoju veliinu
poput lutka iz kutije koji se udesno pojavljuje iz nepoznatog kako
bi prekinuo stvarni kontinuitet povijesti.59 Ni danas nisam siguran
da bismo mogli nadmaiti Hegelov klasini opis:
Veliki ovjek nekog doba je onaj koji j e u stanju izraziti rije
ima volju svoga vremena, priopiti suvremenicima koja je to
volja i ostvariti je. Ono to ini jest srce i bit njegova vremena;
on aktualizira svoje doba.60
Dr. Leavis misli slino kad kae da su veliki autori znaajni u ka
tegorijama ljudske svijesti koju promiu.61 Veliki ovjek je uvijek
predstavnik bilo postojeih sila, ili sila ijem stvaranju pomae,
dovodei u pitanje postojei autoritet. Moda bi trebalo priznati
vei stupanj kreativnosti velikim ljudima koji su, poput Cromvvella
ili Lenjina, sudjelovali u oblikovanju sila koje su ih uzdigle do
veliine, nego onima koji su, poput Napoleona i ismarcka, doli
do moi noeni snagom ve postojeih sila. Ne smijemo zaboraviti
ni one velike ljude koji su bili toliko ispred svojeg vremena da su
njihovu veliinu priznale tek naredne generacije. ini mi se bitnim
prepoznati velikog ovjeka kao iznimnog pojedinca koji je istovremeno proizvod i uzronik povijesnog procesa, predstavnik i kreator
drutvenih snaga koje mijenjaju izgled svijeta i nain razmiljanja
ljudi.
Povijest je, u oba smisla te rijei to jest, i kao istraivanje
koje provodi povjesniar i kao injenice iz prolosti koje istrauje
- drutveni proces u kojem pojedinci sudjeluju kao drutvena bia:
imaginarna antiteza izmeu drutva i pojedinca nije drugo do varka
koja nam odvraa panju i zbunjuje misli. Reciproni proces intera
kcije izmeu povjesniara i n jegovih injenica, ono to sam nazvao
dijalogom izmeu sadanjosti i prolosti, jest dijalog koji se ne vodi
izmeu apstraktnih i izoliranih pojedinaca, negodzmeu sadanjeg i
pTolog drutva,povijest je, prema Burckhardtovim rijeima, zapis
o onome to jedno doba smatra vrijednim biljeenja o nekom dru

D rutvo

i po jed ina c

45

gom dobu.62 Za nas je prolost razumljiva jedino u svjetlu sada


njosti; moemo je u potpunosti razumjeti samo u svjetlu prolosti.
Osposobiti ovjeka da razumije prolo drutvo i povea razumijevanje_ananjeg drutva, dvostruki je zadatak povijesti.

POVIJEST, ZNANO ST I M@RAL

ad sam bio jako mlad, bio sam primjereno impresioniran


doznavi da, unato svojem izgledu, kit nije riba. Danas
me takva pitanja klasifikacije manje uzbuuju; isto tako,
pretjerano me ne zanimaju uvjeravanja da povijest nije znanost.
Taj je terminoloki problem specifian za engleski jezik. U svakom
drugom europskom jeziku istovjetna rije za znanost bez sumnje
podrazumijeva i povijest. No, na engleskom jezinom podruju
ovaj problem ima dugu prolost, a pitanja koja su s njim povezana
prikladan su uvod u problematiku povijesne metodologije.
Krajem osamnaestog stoljea, u vrijeme kad je znanost toliko
pridonijela ovjekovom poznavanju svijeta i vlastitih fizikih atri
buta, postavilo se pitanje moe li znanost poveati i ovjekovo po
znavanje drutva. Zamisao o drutvenim znanostima, meu njima
i o povijesnoj znanosti, postupno se razvijala tijekom devetnaestog
stoljea; iste metode kojima je znanost prouavala svijet prirode
primijenjene su na podruje drutvenih istraivanja. U prvom djelu
ovog razdoblja prevladavala je njutonovska tradicija. Drutvo je, kao
i svijet prirode, zamiljeno kao neki mehanizam; jo uvijek se pamti
naslov djela Herberta Spencera Social Statics [Drutvena statika],
objavljenog 1851. godine. Bertrand Russel, odgajan u ovoj tradici
ji, kasnije se prisjeao razdoblja kad se nadao da e se s vremenom
izgraditi matematika ljudskog ponaanja precizna poput matema
tike strojeva.63 Tada je Darwin izveo novu znanstvenu revoluciju,
pa su drutvene znanosti, ugledajui se na biologiju, poele shvaati
drutvo kao organizam. No pravi je znaaj Darwinove revolucije
u tome to je Danvin, dovravajui ono to je Lyell ve zapoeo u
geologiji, uveo povijest u znanost. Znanost se vie nije bavila neim

48

to

je povijest ?

statinim i bezvremenim,64 ve procesima promjene i. razvoja.


Evolucija u znanosti potvrivala je i nadopunjavala razvoj povijesti.
Nije se, meutim, dogodilo nita to bi promijenilo induktivni
pogled na povijesnu metodu koju sam opisao u prvom predavanju:
prvo prikupite injenice, a zatim ih interpretirate. Podrazumijevalo
se, bez ikakve sumnje, da je i to znanstvena metoda. Ovo je gledite
oito imao na umu i Bury, kad je u zavrnoj rijei svojeg nastupnog
predavanja u sijenju 1903. godine opisao povijest kao ni vie ni
manje nego znanost. Pedeset godina nakon Buryjevog nastupnog
predavanja, ovakav stav o povijesti postao je metom estokih kriti
ka. Collingwood je, piui u tridesetim godinama, gorljivo nastojao
razgraniiti svijet prirode, koji je predmet znanstvenog istraivanja,
i svijet povijesti. U ovom se razdoblju Buryjeva izreka rijetko citi
rala, osim da bi se izvrgla izrugivanju. No, povjesniarima je tada
promaklo da je sama znanost doivjela temeljitu revoluciju. Zbog
toga nam se danas ini da je Bury bio daleko blii istini nego to
smo mogli pretpostaviti, premda iz pogrenih razloga. Ono to je
Lyell uinio za geologiju, a Darwin za biologiju, sada se dogaa
u astronomiji; ona postaje znanost koja prouava kako je svemir
postao ono to je danas. Suvremeni fiziari konstantno nam govore
da ne istrauju injenice, ve dogaaje. Dananji povjesniar ima
opravdanje osjeati se dijelom svijeta znanosti vie nego to je to
mogao povjesniar prije stotinu godina.
Pogledajmo prvo pojam zakona. Tijekom osamnaestog i deve
tnaestog stoljea znanstvenici u pretpostavljali da su zakoni-prirode
- Newtonov zakon kretanja, zakon gravitacije, Boyleov zakon,
zakon evolucije i tako dalje - otkriveni j definitivno .utvreni te
3a je zadaa znanstvenika otkriti i utvrditi sline zakone procesom
indukcije na osnovu razmatranja injenica. Rije zakon dola je
do nas ovjenana slavom Galileja i Nevvtona. Prouavatelji drutva,
svjesno ili nesvjesno, elei dokazati znanstveni status svojih istrai
vanja, prihvatili su isti jezik i vjerovali da primjenjuju iste postupke.
Prednjaili su, ini se, politiki ekonomisti, s Greshamovim zako
nom i zakonom trita Adama Smitha. Burke se pozivao na zakone
trgovine koji su prirodni zakoni i sukladno tome Boji zakoni.6^
Malthus je iznio teoriju stanovnitva, Lassalle eljezni zakon na

Povijest ,

zn an o st i moral

49

dnica, a Mane je u uvodu Kapitala tvrdio da je otkrio ekonomski


zakon kretanja modernog drutva. Buckle je u zakljuku svojeg
djela History o f Civilization [Povijest civilizacije], izrazio uvjerenje
da meuljudske odnose proima uzvieno naelo univerzalne i
postojane pravilnosti. Danas ova terminologija zvui zastarjelo i
pretenciozno; no ona zvui gotovo podjednako staromodno nekom
fiziaru, kao i sociologu. Godinu dana prije nego to je Bury odrao
svoje nastupno predavanje, francuski matematiar Henri Poincare
objavio je knjiicu pod naslovom La Science et l hypothese \Znanost
i hipoteza], koja je pokrenula revoluciju u znanstvenom razmilja
nju. Poincareova je glavna teza da su ope tvrdnje koje artikuliraju
znanstvenici, a koje nisu obine definicije ili prikrivene konvencije
terminoloke prirode, zapravo hipoteze oblikovane kako bi pojasni
le i organizirale razmiljanje; stoga su podlone verifikaciji, modi
ficiranju ili odbacivanju. Sve je to danas postala uobiajena praksa.
Newtonova hvalisava izjava Hypotheses non fingo {Ne gradim hipote
ze) danas zvui isprazno; iako znanstvenici, ukljuujui i one koji se
bave drutvenim znanostima, katkad jo govore o zakonima u ime
dobrih starih vremena, zapravo vie ne vjeruju u njihovo postojanje
onako kako su to vjerovali znanstvenici osamnaestog i devetnaestog
stoljea. Danas se prihvaa da znanstvenici ne dolaze do otkria i ne
stjeu nova znanja uspostavljaj'uf precizne i sveobuhvatne zakone,
ve izriui hipoteze koje otvaraju put novimistraiivanjima. Jedan
od standardnih udbenika dvaju amerikih filozofa o znanstvenoj
metodologiji opisuje znanstvenu metodu kao u osnovi krunu;
Dokaze za naela dobivamo pozivanjem na empirijsku gradu,
na ono sto se navodno naziva injenicomodabiremo, analizi
ramo i interpretiramo empirijsku grau na temelju naela.^
Moda hi rije, ^reciprocitet bila primjerenija od rijei kruno jer
rgzultat nije povratak na isto mjesto, ve kretanje unaprijed prema
novim otkriima kroz, proces interakcije izmeu naela i injenica,1
teorije i p rakse. Svako razmiljanje zahtijeva prihvaanje odree
nih pretpostavki, utemeljenih na opaanjima, koje omoguavaju
znanstveno razmiljanje, ali su podlone i izmjenama u svjetlu tog

jo

to

je povijest ?

razmiljanja. Te hipoteze mogu biti valjane u odreenom kontekstu


ili za neku odreenu svrhu, a pokazati e nevaeima u nekim dru
gim situacijama. U svim sluajevima, test je empirijski i ispituje u
kojoj mjeri hipoteze pridonose stvaranjiTnovih uvia i irenju naeg
znanja. Jedan od Rutherfordovih najistaknutijih uenika i suradni
ka nedavno je opisao njegovu metodu na sljedei nain:
Osjeao je potrebu da spozna nuklearni fenomen na isti nain
na koji bi netko govorio o upoznavanju kuharske vjetine. Ne
vjerujem da je tragao za objanjenjem u klasinom obliku te
orije utemeljene na odreenim osnovnim zakonima; sve dok je
shvaao to se dogaa, bio je zadovoljan.67
Ovaj bi opis podjednako odgovarao povjesniaru koji je napustio
potragu za osnovnim zakonima i zadovoljava se s istraivanjem na
ina na koji stvari funkcioniraju.
Status hipoteze koju upotrebljava povjesniar u procesu istra
ivanja neobino je slian statusu hipoteze kojom se slui znan
stvenik. Uzmimo, na primjer, poznatu dijagnozu Maxa Webera o
vezi izmeu protestantizma i kapitalizma. Iako su je svojevremeno
moda doivljavali kao zakon, danas je nitko ne bi tako nazvao. Ta
je hipoteza, iako donekle izmijenjena istraivanjima koja je sama
potakla, nedvojbeno poveala nae razumijevanje obaju ovih pokre
ta. Uzmimo izjavu poput Marxove: Runi rvanj daje nam drutvo
s feudalnim gospodarima; parni mlin daje nam drutva s industrij
skim kapitalistima.68 U suvremenoj terminologiji, ovo nije zakon
(iako bi Marx vjerojatno tako tvrdio), ve plodna hipoteza koja
pokazuje put daljnjim istraivanjima i novim spoznajama. Takve su
hipoteze nezamjenjivo orue misaonog procesa. Werner Sombart,
poznati njemaki ekonomist s poetka 20. stoljea, priznao je du
evni nemir meu onima koji su napustili marksizam.
Kad jednom izgubimo vjeru [napisao je] u jednostavne formule
koje su nam dotad bile vodi kroz sloena pitanja egzistencije...
osjeamo se kao da se utapamo u oceanu injenica sve dok ne
pronaemo novo uporite ili ne nauimo plivati.*

Povijest ,

zn an o st i moral

5i

Kontroverza oko periodizacije povijesti pripada ovoj kategoriji.


Podjela povijesti na razdoblja nije injenica ve nuna hipoteza ili
sredstvo razmiljanja, vrijedna onolikolcoliko oBjalnjava problema
tiku, dok njezina valjanost ovisi o interpretaciji. Povjesniari koji
imaju razliita miljenja o pitanju zavretka srednjeg vijeka razlikuju
se i u svojim interpretacijama odreenih dogaaja. Ovo nije pitanje
injenica, no nije ni besmisleno. Podjela povijesti na zemljopisna
podrujajakoer nije injenica, ve hipoteza: govoriti o europskoj
povijesti m o^T n ^ n je n a i plodna hipoteza u jednom kontekstu,
a netona i tetna u drugom. Veina povjesniara smatra Rusiju
dijelom Europe; neki to strastveno poriu. Pristranost povjesniara
moe se procjenjivati prema hipotezama koje usvaja. Moram citirati
jednu opu prosudbu o metodama drutvenih znanosti, posebice
jer ju je dao veliki istraiva drutva koji je stekao obrazovanje kao
fiziar. Georges Sorel radio je kao inenjer prije nego to je u dobi
od etrdeset godina poeo pisati o problemima drutva. Pritom je
naglaavaj potrebu izdvajanja odreenih elemenata u nekoj situa
ciji, ak i uz rizik prevelikog pojednostavljivanja:
Trebalo bi napredovati [napisao je] opipavajui svoj put; tre
balo bi provjeriti sve vjerojatne i djelomine hipoteze i pritom
se zadovoljiti sprivremenim aproksimacijama i uvijek ostavljati
otvorena vrata za naknadne ispravke7
To je velika razlika u odnosu na devetnaesto stoljee, kada su se
znanstvenici i povjesniari poput Actona nadali da e jednog dana,
akumulacijom provjerenih injenica, utvrditi sveobuhvatni sadraj
znanja kojim bi se jednom zauvijek rijeila sva sporna pitanja.
Danas znanstvenici i povjesniari njeguju tek skromnu nadu u
postupno napredovanje od jedne djelomine hipoteze do ciruge,
pritom izdvajajui injenice posredstvom vlastitih interpretacija,
te provjeravajui interpretacije pomou injenica; nain na koji to
ine i jedni i drugi ne izgleda mi bitno drugaiji. U svojem prvom
predavanju citirao sam opasku profesora Barraclougha da povijest
uope nije injenina, ve se sastoji od niza prihvaenih prosudbi.l(
D ok sam pripremao ova predavanja, fiziar s ovog sveuilita je na

5*

to

je povijest ?

programu BBC-a definirao znanstvenu istinu kao tvrdnju koju su


javno prihvatili strunjaci.71 Nijedna od ovih definicija nije posve
zadovoljavajua - razloge u objasniti kasnije prilikom razmatranja
pitanja objektivnosti. No, bilo je zanimljivo pronai povjesniara i
fiziara koji su, neovisno jedan o drugome, formulirali isti problem
upotrebljavajui gotovo istovjetne rijei.
Analogije su, meutim, poznata zamka za neoprezne. Zato bih
elio s dunom panjom razmotriti argumente koji, bez obzira na
velike razlike izmeu matematike i prirodnih znanosti, ili izmeu
razliitih znanosti unutar ove kategorije, upuuju na postojanje
temeljne razlike izmeu prirodnih znanosti i povijesti. Zbog tih se
razlika smatra pogrenim upotrebljavati naziv znanost za povijest
a moda i za ostale tzv. drutvene znanosti. Te su primjedbe, od
kojih su neke uvjerljivije od drugih, sljedee: 1. povijest se iskliuivo bavi jedinstvenim, a znanost opim; 2. iz povijesti se ne mogu
izvua nikakve pouke; 3. povijest nije u stanju predviati dogaaje;
4. povijest je nuno subjektivna, jer tu'ovjek promatra sam sebe;
5. za razliku od znanosti, poyijest povlai pitanja religije i morala.
Pokuat u svaku od ovih toaka pojedinano razmotriti.
/'^Prvo^povijest se navodno bavi jedinstvenim i posebnim, a znanost opim i univerzalnim. Moglo bi se rei da to gledite poinje s
Aristotelom koji je izjavio da je poezija vie filozofskog karaktera i
ozbiljnija od povijesti jer se bavi opom istinom, a povijest poje
dinanim.72 Mnogi su kasniji autori, zakljuno s Collingvvoodom,73
na slian nain razlikovali znanost i povijest. To je, ini se, poslje
dica nesporazuma. I dalje vrijedi Hobbesova uvena izreka: Nita
na svijetu nije univerzalno osim imena jer je svaka od imenovanih
stvari posebna i pojedinana.74 Ovo se posebno odnosi na prirodne
znanosti: ne postoje dvije geoloke formacije, ni dvije ivotinje iste
vrste, niti dva atoma koji su identini. U tom smislu, ne postoje ni
dva istovjetna dogaaja. No, insistiranje na jedinstvenosti povijesnih
dogaaja ima podjednako paralizirajui uinak kao i otrcana fraza,
svojevremeno omiljena medu filozofima lingvistike, koju je Moore
preuzeo od biskupa Butlera: Sve je ono to jest, a ne neto drugo.
Slijedei ovakvo razmiljanje, ubrzo ete dosei filozofsku nirvanu u
kojoj se ni o emu ne moe izrei nita znaajno.

P ovijest ,

zn an o st i moral

53

Ve sama upotreba jezika obvezuje povjesniara, kao i znanstve


nika, na generalizaciju. Peleponeski rat i Drugi svjetski rat bili su
veoma razliiti i jedinstveni dogaaji. No, povjesniari oba doga
aja nazivaju ratovima, protiv ega protestiraju samo cjepidlake.
Kada je Gibbon, piui o Konstantinovom priznanju kranstva
i o usponu islama, oboje nazvao revolucijama,75 generalizirao je
dva jedinstvena dogaaja. Moderni povjesniari slino postupaju
kada piu o Engleskoj, Francuskoj, Ruskoj ili Kineskoj revoluciji.
Povjesniar se zapravo ne bavi jedinstvenim, ve onim to je ope
u^jedinstvenom dogaaju. U 1920-im godinama povjesniari su
raspravljali o uzrocima Prvoga svjetskog rata, obino polazei od
pretpostavke da je rat posljedica nesposobnosti diplomata koji su
djelovali u tajnosti i bez kontrole javnosti ili nesretne podjele svijeta
na teritorije suverenih drava. U 1930-im godinama diskusija je
polazila od pretpostavki da je rat izbio zbog rivaliteta meu impe
rijalistikim silama koje je kriza kapitalizma u opadanju potaknula
na podjelu svijeta. Sve ove diskusije ukljuuju generalizacije o
uzrocima rata ili barem rata u uvjetima dvadesetog stoljea. Povje
sniar konstantno upotrebljava generalizaciju kako bi testirao svoje
dokaze. Ako dokaz jasno ne svjedoi da je Rikard ubio prineve u
londonskom Toweru, povjesniar e se zapitati - moda vie nesvje
sno, nego svjesno - je li za vladare u tom razdoblju bilo uobiajeno
likvidirati potencijalne rivale za prijestolje: ova e generalizacija s
punim pravom utjecati na njegovu prosudbu. itatelj povijesnog
djela, kao i njegov autor, neprestano generalizira, primjenjujui
povjesniareva zapaanja na druge povijesne kontekste koje poznaje
- J l i. moda, na vlastito vrijeme. Prilikom itanja Carlyleove knji
ge French Revolution [Francuska revolucija], zatekao sam se opet i
iznova kako generaliziram njegove komentare primjenjujui ih na
moje posebno podruje interesa - Rusku revoluciju. Uzmimo kao
primjer ovaj komentar o teroru:
Teror je uasan u zemljama koje su upoznale pravdu jednaku
za sve ne toliko neobian u zemljama koje za nju nikad nisu
znale.

54

to

je povijest ?

Ili, jo znaajnije:
Vrijedno je aljenja, iako sasvim prirodno, da je povijest ovog
razdoblja najee pisana histerinim stilom. Ona obiluje pre
tjerivanjima, proklinjanjima, jadikovkama; uzeto u cjelini,
tamom? 6
Evo jo jednog primjera; ovog puta je to Burckhardtov komentar o
razvoju moderne drave u esnaestom stoljeu:
to je ranije neka vlast uspostavljena, to je manje mogla biti
statina prvo, zato jer su njezini tvorci navikli na brzo dje
lovanje i zato jesu i ostaju inovatori per se; drugo, zato to se
sile koje su probudili i obuzdali mogu iskoristiti jedino novim
nasilnim djelima?7
Besmisleno je tvrditi da je generalizacija strana povijesti jer povijest
ivi od generalizacija. Kao to je gospodialtoo4aflQ Jtekas u knjizi
nove Cambridge Modetn.I?Jstojy, ono to razlikuje povjesniara od
sakupljaa povijesnih injenica jest generaliziranje;78 mogao je jo
dodati da iste stvari razlikuju prirodoslovca od ljubitelja prirode ili
kolekcionara. No, ne treba pretpostavljati da nam generalizacija doputa oblikovati neke sveobuhvatne povijesne sheme u koje se mo
raju uklapati svi pojedinanTHogaaji Kako je Marx meu onima
koje se esto optuivalo za konstruiranje takve sheme, ili vjerovanje
u nju, citirat u ga tako da sumiram odlomak iz jednog njegovog
pisma u kojem sagledava problem iz prave perspektive:
Vrlo slini dogaaji koji se, meutim, odvijaju u drugaijem
povijesnom miljeu, daju. posve razliite^ rezultate. Prouavajui
razvoj svakog o d njih odvojeno, a zatim ih usporeujui, lako
je pronai klju za shvaanje tih pojava; no, do takvog je razu
mijevanja nemogue doi upotrebljavajui okvir neke povijesnofilozofike teorije ija je najvea vrlina u tome to se postavlja
iznad povijesti.79

Povijest ,

zn an o st i moral

55

Povijest se bavi odnosom izmeu jedinstvenog i opeg. Kao povjesniarTne moete ih razdvojiti, ili dati prednost jednom pred dru
gim, isto kao to ne moete odvojiti injenice od interpretacija.
Ovo je moda trenutak za kratak osvrt na odnos izmeu povijesti
i sociologije. Danas se sociologija suoava s dvije opasnosti - s opa
snou da postane previe teoretska ili previe empirijska. U prvom
sluaju, sociologija je u opasnosti da se izgubi u apstraktnim i be
smislenim generalizacijama o drutvu openito. Drutvo s velikim
D podjednaka je zabluda kao i povijest s velikim P. Ovu opasnost
poveavaju oni koji pripisuju sociologiji ekskluzivnu zadau gene
raliziranja na temelju pojedinanih dogaaja koje biljei povijest:
ak se sugerira da je odlika sociologije, za razliku od povijesti, ba u
tome to ima zakone.80 Drugu je opasnost predvidio jo u proloj
generaciji Karl Mannheim, a prisutna je i danas: to je opasnost da se
sociologija razbije na niz zasebnih tehnikih problema drutvenog
prilagoavanja.81 Sociologija prouava povijesna drutva, od kojih
je svako jedinstveno i oblikovano specifinim povijesnim iskustvom
i okolnostima. No, pokua li izbjei generalizacije i interpretacije,
ograniavajui- se na takozvane tehnike probleme nabrajanja
i analize, sociolog se pretvara u nesvjesnog apologeta statinog
drutva. eli li postati plodno podruje,istraivanja, sociplogija se
mora baviti, kao i povijest, odnosom izmeu jedinstvenog i opeg.
Istovremeno mora biti dinamina - ne znanost o_ drutvu u miro
vanju (jer takvo drutvo ne postojih ve o socijalnim promjenama
i razvoju. Sto se ostalog tie, samo bih rekao da je korisno za obje
discipline da povijest postane to vie socioloka, a sociologija to
vie p ovijesna. Granica medu njima treba ostati irom otvorena za
dvosmjerni promet.
'A Pitanje generalizacije usko je povezano s drugim pitanjem:
povijesnim poukama. Upravo je glavna poanta generalizacije da
kroz nju pokuavamo uiti iz povijesti, primijeniti lekcije koje
smo dobili iz jednog niza dogaaja na neke druge; kad generalizi
ramo, svjesno ili nesvjesno pokuavamo initi upravo to. O ni koji
odbacuju generalizaciju i insistiraju da se povijest iskljuivo bavi
pojedinanim dogaajima, jesu zapravo oni koji poriu da se iz
povijesti moe bilo to nauiti. No, tvrdnju da ovjek ne moe nita

56

to

je povijest ?

nauiti iz povijesti osporava mnotvo oiglednih injenica. To je


iskustvo zajedniko svim ljudima. Godine 1919. sudjelovao sam na
Parikoj mirovnoj konferenciji kao mladi lan britanske delegacije.
Svi lanovi delegacije vjerovali su da moemo izvui pouke iz Be
kog kongresa, posljednjeg velikog europskog mirovnog kongresa
odranog stotinjak godina ranije. Stanoviti kapetan Webster, tada
zaposlenik u Ministarstvu obrane, a danas ugledni povjesniar Sir
Charles Webster, napisao je esej kojim nas je upoznao s poukama
Bekog kongresa. Dvije sam posebno zapamtio. Prva je glasila da
je prilikom krojenja karte Europe opasno zanemariti naelo samo
odreenja. Druga je upozoravala da je opasno baciti tajne doku
mente u ko za smee, jer e njihov sadraj sigurno kupiti tajne
slube drugih delegacija. Te su povijesne pouke bile poput evane
lja i utjecale su na nae ponaanje. Ovaj je primjer novijeg datuma
i trivijalan. No, ne bi bilo teko u relativno daljoj prolosti pronai
utjecaj pouka iz neke jo udaljenije prolosti. Svima je poznat utje
caj antike Grke na Rim. No, nisam siguran je li neki povjesniar
pokuao izraditi preciznu analizu lekcija koje su Rimljani nauili, ili
su vjerovali da su ih nauili, iz grke povijesti. Zanimljive rezultate
moglo bi donijeti istraivanje pouka koje je Zapadna Europa u se
damnaestom, osamnaestom i devetnaestom stoljeu izvukla iz povi
jesti Starog Zavjeta. Engleska puritanska revolucija ne moe se bez
toga u potpunosti razumjeti: sama predodba o izabranom narodu
bila je znaajan faktor u nastanku modernog nacionalizma. Biljeg
klasinog obrazovanja ostavio je duboke tragove na novoj britan
skoj vladajuoj klasi u devetnaestom stoljeu. Grote je, kao to sam
ve istaknuo, upuivao na Atenu kao primjer za nove demokracije;
elio bih vidjeti studiju o ekstenzitetu i utjecaju pouka koje je po
vijest Rimskog Carstva, svjesno ili nesvjesno, prenijela graditeljima
Britanskog Carstva. Evo i primjera iz mojeg istraivakog podruja:
zaetnici Ruske revolucije bili su duboko impresionirani - moglo bi
se rei, ak fopsjednuti - poukama Francuskejeyp]ucij_e, revolucija
1848. i Parike komune 1871. godine. No, ovdje u ponovo pod
sjetiti na obiljeja koja namee dvostruki karakter povijesti. Uenje
na primjerima iz povijesti nikada nije samo jednosmjerni proces.
Uili o sadanjosti u svjetlu prolosti takoer znai uiti o prolosti

Povijest ,

znanost i moral

57

u svjetlu sadanjosti. Zadaa je povijesti promicati dublje razumije


vanje i prolosti i sadanjosti kroz njihovo uzajamno povezivanje.
Moja trea primjedba odnosi se na ulogu predvianja u povije
sti: na tvrdnju da se iz povijesti ne moe izvui nikakva pouka jer
ona, za razliku od znanosti, ne moe predviati Ibudunost. To je
pitanje proeto nesporazumima. Kao to smo vidjeli, znanstvenici
vie nisu tako skloni kao nekad govoriti o prirodnim zakonima.
Ovi takozvani znanstveni zakoni koji utjeu na nau svakodnevicu
zapravo su tendenciozni iskazi o onome to e se dogoditi ako su
okolnosti iste ili ako se ponove laboratorijski uvjeti. Oni ne mogu
predvidjeti to e se dogoditi u konkretnim sluajevima. Zakon
gravitacije ne dokazuje da e neka odreena jabuka pasti na tlo:
netko je moe uhvatiti u koaru. Optiki zakon koji govori da
svjetlo putuje pravocrtno ne dokazuje da se pojedina zraka svjetlo
sti moda nee prelomiti ili raspriti ako joj se na putu nae neki
predmet. No, to ne znai da su ovi zakoni bezvrijedni ili da u na
elu nisu valjani. Suvremene teorije fizike, tako nam barem govore,
bave se samo s vjerojatnou odvijanja nekog dogaaja. Danas je
znanost spremnija prisjetiti se da induktivno zakljuivanje moe
logiki dovesti samo do vjerojatnosti i kvalificiranih pretpostavki te
nastoji tretirati svoje prosudbe kao opa pravila ili smjernice ija se
valjanost moe provjeriti samo u odreenim situacijama. Comte je
to ovako sroio: Na temelju znanosti slijedi predvianje; na temelju
predvianja slijedi djelovanje Odgovor na pitanje predvianja u
povijesti lei u razlikovanju izmeu opeg i pojedinanog, izmeu
univerzalnog i jedinstvenog. Povjesniar je, kao to smo vidjeli,
duan generalizirati; inei to, on prua ope smjernice za budue
radnje koje, iako nisu pojedinana predvianja, su ipak valjane i
korisne. No, on ne moe predviati pojedine dogaaje jer je poje
dinano ujedno i jedinstveno i sadri elemente sluajnosti. Ovo ra
zlikovanje koje zabrinjava filozofe posve je jasno obinom ovjeku.
Ako dvoje ili troje djece u koli dobije ospice, zakljuit ete da e
se epidemija proiriti; ovo predvianje, ako ga tako elite nazvati,
temelji se na generalizaciji iz prolih iskustava te predstavlja valjano
i korisno vodstvo u daljnjem djelovanju. No, ne moete pojedina
no predvidjeti da e Charles ili Mary dobiti ospice. Povjesniar

,82

to

je povijest ?

postupa na isti nain. Ljudi ne oekuju od povjesniara da predvidi


da e u Ruritaniji sljedei mjesec izbiti revolucija. Povjesniari e
nastojati doi do zakljuka koji se dijelom temelji na specifinom
poznavanju prilika u Ruritaniji, a dijelom na poznavanju povijesti.
Pokuat e zakljuiti jesu li uvjeti u Ruritaniji takvi da se u bliskoj
budunosti moe oekivati revolucija, ukoliko je netko potakne ili
ako je nitko iz vlade ne pokua sprijeiti. Ovaj zakljuak moe se
dopuniti procjenama koje se djelomino temelje na analogiji s dru
gim revolucijama, a djelomino na moguim stavovima razliitih
slojeva stanovnitva. Predvianje, ako se tako moe nazvati, moe
se ostvariti samo kroz tijek pojedinanih dogaaja, koji se sami ne
mogu predvidjeti. No, to ne znai da su zakljuci o budunosti
izvedeni na temelju povijesnogiskustva Bezvrijedni Ilr d O e m a ju '
uvjetnu valjanost koja _slui kao vodi za djelovanje i kao klju za
razumijevanje tijeka dogaaja. Ne elim sugerirati da zakljuci so
ciologa ili povjesniara mogu dosei onu razinu preciznosti poput
zakljuaka fiziara ili da je njihova inferiornost u ovom pogledu
samo posljedica veeg zaostajanja drutvenih znanosti. Ljudsko je
bie u svakom pogledu najsloeniji poznati prirodni entitet; stoga
prouavanje njegova ponaanja moe ukljuivati tekoe koje se
znatno razlikuju od onih s kojima se suoava jedan fiziar. Samo
elim konstatirati da se njihovi ciljevi i metode u biti ne razlikuju.
Moja etvrta primjedba predstavlja daleko uvjerljiviji argument
za razgranienje izmeu drutvenih znanosti, ukljuujui povijest,
i prirodnih znanosti. Ovim se argumentom istie da u drutvenim
znanostima subjekt i objekt pripadaju istoj kategoriji i uzajamno
djeluju jedan na drugoga. Ljudska bia nisu samo najsloeniji i
najpromienliiviii od svih prirodnih entiteta, ve su istodobno predmet prouavanja drugih ljudskih bia, a ne neovisnih promatraa
koji pripadaju drugoj vrsti. Ovdje se ovjek vie ne zadovoljava,
kao u biologiji, prouavanjem vlastitog fizikog izgleda i reakcija.
Sociolog, ekonomist ili povjesniar mora spoznati obrasce ljudskog
ponaanja u kojima je volja aktivni faktor, da bi ustanovio zato su
seTjudka bia, koja su objekt njegova prouavanja, eljela ponaati
onako kako su se ponaala. Time se uspostavlja odnos izmeu pro
matraa i promatranog svojstven povijesti i drutvenim znanostima.

P ovijest ,

znanost i moral

59

Gledite povjesniara nuno postaje dio svakog njegovog opaanja;


povijest je proeta tom relativnou. Rijeima Karla Mannheima
ak i kategorije koje ukljuuju, sakupljaju i razvrstavaju iskustvo,
mijenjaju se s obzirom na drutveni poloaj promatraa.83 No,
nije rije samo o tome da pristranost znanstvenika koji prouava
drutvo nuno utjee na sva njegova zapaanja. Isto tako je tono
da proces opaanja utjee i modificira predmet promatranja. To se
moe dogoditi u dva razliita sluaja. Ljudska bia ije je ponaanje
objekt analiziranja i predvianja, mogu biti unaprijed upozorena
upoznavanjem s posljedicama koje su za njih nepoeljne. To ih
moe potaknuti da modificiraju svoje ponaanje, a predvianje
e se, koliko god bilo ispravno utemeljeno na analizama, pokazati
razoaiavajuim. Jedan od razloga zato se povijest rijetko ponavlja
meu povijesno svjesnim ljudima jest i taj to su njezini dramatis
personae pri drugom izvoenju svjesni raspleta prvog, i to saznanje
utjee na njihovo ponaanje.84
Boljevici su znali da je Francuska revolucija zavrila s pojavom
Napoleona i bojali se da njihova revolucija ne zavri na isti nain.
Zato nisu vjerovali Trockom koji je od svih njihovih voa najvie
nalikovao Napoleonu, ve su vjerovali Staljinu, koji mu je najmanje
nalikovao. Ovaj proces moe funkcionirati i u obrnutom smjeru.
Ekonomist koji znanstvenom analizom postojeih ekonomskih
uvjeta predvidi nagli rast ili nagli pad moe, ukoliko je njegov
autoritet velik, a argumenti uvjerljivi, samim svojim predvianjem
pridonijeti ostvarivanju predviene pojave. Politolog koji na osno
vu povijesnih zapaanja podupre uvjerenje o kratkotrajnosti despotizma, moe doprinijeti padu nekog despota. Svakome je poznato
ponaanje kandidata u vrijeme izbora koji namjerno predviaju
svoju pobjedu na izborima, ne bi li je uinili izvjesnijom. Moe
se posumnjati da se ekonomisti, politolozi i povjesniari katkad
uputaju u predvianje potaknuti nesvjesnom eljom za ubrzanjem
njegova ostvarenja. Jedino to se moda moe sa sigurnou rei o
ovim sloenim odnosima jest da je interakcija izmeu promatraa i
promatranog, sociologa i njegovih podataka, povjesniara i njego
vih injenica, stalna i stalno se mijenja; ovo je, ini se, specifino
obiljeje povijesti i drutvenih znanosti.

6o

to

je povijest ?

Ovdje bih moda trebao napomenuti da u posljednje vrijeme


neki fiziari govore o svojoj znanosti na nain koji upuuje na
veu slinost izmeu fizikog svijeta i svijeta povjesniara. Prvo,
za njihove se zakljuke kae da ukljuuju naela neizvjesnosti ili
nedeterminiranosti. U sljedeem~predavanju govorit u o prirodi
i ogranienjima povijesnog determinizma. No, bilo da nedeterminiranost fizike poiva na prirodi svemira ili je tek pokazatelj
nesavrenosti naeg sadanjeg znanja o njemu (ovo se jo razmatra),
sumnjam da u u tom primjeru pronai zadovoljavajuu analogiju
s naom sposobnou povijesnih predvianja, kao to se prije ne
koliko godina sumnjalo u pokuaje nekih entuzijasta da pronau
dokaze o postojanju slobodne volje u svemiru. Drugo, govore nam
da u suvremenoj fizici rezultati mjerenja prostornih udaljenosti i
tijeka vremena ovise o kretanju promatraa. U modernoj fizici
sva su mjerenja podlona odreenim odstupanjima zbog nemo
gunosti uspostave trajnog odnosa izmeu promatraa i objekta
promatranja; promatra i predmet promatranja - subjekt i objekt
- ulaze u konani rezultat promatranja. Iako bi se ovaj opis, uz mi
nimalne izmjene, mogao primijeniti na odnos izmeu povjesniara
i predmeta njegova promatranja, nisam uvjeren da se bit tog odnosa
moe u pravom smislu usporediti s odnosom izmeu fiziara i nje
gova univerzuma. Premda sam u naelu zainteresiran smanjiti, a ne
poveati, razlike izmeu pristupa povjesniara i pristupa znanstve
nika, nee pomoi ako pokuamo zanemariti ove razlike oslanjajui
se na krnje analogije.
No, iako je opravdano rei da je povezanost sociologa ili povje
sniara s objektom njihova istraivanja razliita od one u sluaju
fiziara, te da su pitanja koja namee odnos izmeu subjekta i obje
kta neusporedivo sloenija, time se stvar ne rjeava. Klasine teorije
spoznaje, koje su prevladavale u sedamnaestom, osamnaestom i
devetnaestom stoljeu, pretpostavljale su jasnu dihotomiju izmeu
spoznavajueg subjekta i objekta spoznaje. Kako god je taj proces
bio zamiljen, model koji su konstruirali filozofi pokazivao je su
bjekt i objekt, ovjeka i vanjski svijet, odvojeno i podijeljeno. Bilo
je to veliko razdoblje raanja i razvoja znanosti. Pogledi pionira
znanosti snano su utjecali na teorije spoznaje. ovjek je bio jasno

Povijest ,

znan o st i moral

6i

suprotstavljen vanjskom svijetu. Hvatao se s njim u kotac kao s


neim neukrotivim i potencijalno neprijateljskim - neukrotivim,
jer ga je bilo teko spoznati, i potencijalno neprijateljskim, jer je
njime bilo teko ovladati. S uspjesima suvremene znanosti takav
je stav radikalno promijenjen. Daleko je manje vjerojatno da e
dananji znanstvenik razmiljati o prirodnim silama kao o neemu
protiv ega se treba boriti. O n ih promatra kao neto s im treba
suraivati i iskoristiti za svoje potrebe. Klasine teorije spoznaje vie
ne odgovaraju potrebama nove znanosti, a najmanje fizike. Ne izne
nauje da su ih u proteklih pedeset godina filozofi poeli dovoditi
u pitanje i priznavati da proces spoznaje, umjesto jasnog odvajanja
subjekta i objekta, ukljuuje njihovu uzajamnu povezanost i meu
ovisnost. To je od iznimne vanost za drutvene znanosti. U svojem
sam prvom predavanju sugerirao da je prouavanje povijesti teko
pomiriti s empirijskom teorijom spoznaje. Sada bih ustvrdio da su
drutvene znanosti u cijelosti nekompatibilne sa svakom teorijom
spoznaje koja istie strogo odvajanje subjekta i objekta, budui da
ukljuuju ovjeka u dvostrukoj ulozi: objekta i subjekta, istraivaa
i predmeta istraivanja. U nastojanju da se dokae kao koherentna
znanost, sociologija je s pravom utemeljila posebnu granu koja
se naziva sociologijom spoznaje. S ovim se ipak nije daleko dolo
- ponajvie zato, pretpostavljam, jer se i nadalje kree u okvirima
tradicionalne teorije spoznaje. Ako su filozofi, prvo pod utjecajem
moderne fizike, a zatim i pod utjecajem moderne sociologije, poeli
izlaziti iz tih okvira i izgraivati modele spoznajnog procesa koji su
moderniji od starog modela biljarske kugle, tj. utjecaja injenica na
pasivnu svijest, to je dobar znak za drutvene znanosti, a naroito
za povijest. To je doista vano pitanje kojem u se vratiti kasnije u
raspravi o objektivnosti u povijesti.
Kao posljednje, ali ne i najmanje vano, razmotrit u gledite
prema kojemu se povijest, zbog svoje bliske povezanosti s pitanjima
vjere i morala, razlikuje od znanosti openito, a moda ak i od
ostalih drutvenih znanosti. O odnosu povijesti prema vjeri rei
u samo onoliko koliko je potrebno da razjasnim svoj stav. Posao
astronoma spojiv je s vjerovanjem u Boga koji je stvorio svemir i
uredio njegove zakone. No, nije spojiv s vjerom u Boga koji svo

<?2

to

je povijest ?

jom voljom mijenja putanju planeta, odgaa pomrinu ili mijenja


pravila svemirske igre. Isto tako, katkad se smatra da ozbiljan
povjesniar moe vjerovati u Boga koji je odredio i osmislio tijek
povijesti u cjelini, ali ne moe vjerovati u starozavjetnu varijantu
boga koji intervenira da bi poklao Amaleane ili mijenja kalendar
da bi produio sate dnevne svjetlosti u korist Jouine vojske. O n se
takoer ne bi smio pozivati na Boga kao objanjenje za pojedine
povijesne dogaaje. Pater D Arcy pokuao je objasniti tu razliku u
nedavno objavljenoj knjizi:
Ne bi bilo dobro da student na svako povijesno pitanje odgovara
izjavom da je rije o Bojoj providnosti. Sve dok ne budemo
dali najvei mogui doprinos rjeavanju svjetovnih dogaaja i
ljudskih drama, nemamo se pravo pozivati na opa objanje
nja.85
S
Nespretnost ovog gledita jest u tome, ini se, to se odnosi prema
vjeri kao prema dokeru u pilu karata koji se uva samo za zaista
vane trikove koje se ne moe izvesti na neki drugi nain. Luteranski
teolog Karl Barth bolje je postupio kada je proglasio potpunu odvo
jenost boanske i svjetovne povijesti, prepustivi potonju svjetovnoj
vlasti. Profesor Butterfield, ako ga dobro razumijem, misli isto kad
govori o tehnikoj povijesti. Tehnika povijest je najvjerojatnije
jedina vrsta povijesti koju emo vi ili ja ikada pisati, ili koju je on
ikada pisao. Uporabom ovog neobinog epiteta, profesor Butterfi
eld zadrava pravo vjerovanja u ezoterinu i providnou poslanu
povijest s kojom se mi ostali ne trebamo optereivati. Autori poput
Berdjajeva, Niebuhra i Maritaina govore da podravaju autonoman
status povijesti, no insistiraju da njezin krajnji cilj ili smisao lei
izvan same povijesti. Osobno, teko mogu pomiriti integritet po
vijesti s vjerovanjem u neku nadpovijesnu silu o kojoj ovisi njezin
smisao i znaenje - bilo da je ta sila Bog odabranog naroda, kran
ski Bog, Skrivena ruka deista ili Hegelov Svjetski duh. Za potrebe
ovih predavanja, pretpostavit u da povjesniar mora rijeiti svoje
probleme bez pribjegavanja takvom deus ex machina, da je povijest
igra koja se igra, da tako kaem, bez dokera_u pilu.

Povijest ,

zn an o st i moral

63

Odnos izmeu povijesti i morala je sloeniji, a rasprave koje su


se o tome vodile u prolosti patile su od brojnih nejasnoa. Danas
je gotovo suvino tvrditi da povjesniaru nije dunost donositi mo
ralne prosudbe o privatnom ivotu osoba o kojima pie u svojim
djelima. Polazite povjesniara i moralista nije isto. Henrik VIII. je
moda bio lo suprug i dobar kralj. No, povjesniara zanima prva
osobina samo ako utjee na povijesne dogaaje. Ukoliko su njegovi
moralni prijestupi imali podjednako slab utjecaj na javne poslove
kao i oni Henrika II., povjesniar se s njima ne treba zamarati. To
se podjednako odnosi kako na poroke, tako i na vrline. Govori
se da su Pasteur i Einstein vodili uzoran, gotovo svetaki ivot.
No, pretpostavimo li da su bili nevjerni muevi, okrutni oevi i
beskrupulozni kolege, hoe li tada njihova povijesna dostignua
biti manja? Jedino ta dostignua zanimaju povjesniara. Za Staljina
se govori da je postupao okrutno i beutno prema svojoj drugoj
eni; no, to mene kao povjesniara koji se bavi povijeu SSSR-a
ne zanima. To ne znai da moral u privatnom ivotu nije vaan ili
da povijest morala nije legitimni dio povijesti. No, povjesniar ne
odvraa panju s onoga to radi zbog donoenja moralnih prosudbi
o privatnom ivotu pojedinaca koji se pojavljuju na stranicama
njegovih djela. O n ima drugog posla.
Mnogo se ozbiljnija dvojba javlja glede moralnih prosudbi o
javnom djelovanju. Vjerovanje da povjesniar ima dunost izricati
prosudbe o svojim dramatispersonae ima dugu povijest. No, nigdje
nije bilo tako snano zastupljeno kao u Britaniji 19. stoljea, kada
je bilo pojaano moralizatorskim sklonostima top vremena i nespu
tanim kultom individualizma. Kosebery je primijetio da Englezi za
pravo ele znati je li INapoleon bio dobar ovjek.86 Acton je u svo
joj korespondenciji s Creightonom ustvrdio da je tajna autoriteta,
dostojanstva i korisnosti povijesti u nepopustljivosti moralnih zako
na. Zatraio je da povijest presuuje u kontroverzama, usmjerava
izgubljene, zagovara ona moralna naela koja svjetovne i duhovne
vlasti stalno potiskuju87 - gledite koje se temelji na Actonovom
gotovo mistinom vjerovanju u objektivnost i nadmo povijesnih
injenica, to povjesniaru daje pravo i istovremeno trai od njega
da u ime Povijesti, kao neke nadpovijesne sile, donosi moralne

64

to

je povijest ?

prosudbe o pojedincima koji sudjeluju u povijesnom dogaaju.


Ovakav se stav jo katkad pojavljuje u neoekivanim oblicima. Pro
fesor Toynbee opisao je Mussolinijevu invaziju na Abesiniju 1935.
godine kao namjerni osobni grijeh;88 Sir Isaiah Berlin je u ranije
citiranom eseju s velikom arom insistirao da je dunost povjesni
ara suditi Karlu Velikom, Napoleonu, Dingis-kanu, Hitleru ili
Staljinu za njihove masakre.89 Ovo je gledite podvrgnuo otroj
kritici profesor Knovvles koji je u svojem nastupnom predavanju
citirao Morleyevu osudu Filipa II. (ako i postoje poroci... kojih je
bio lien, to je zato to ljudskoj prirodi nije doputeno ostvariti sa
vrenstvo ak ni u zlu) i Stubbsov opis kralja Ivana (okaljan svim
zloinima koji mogu sramotiti ovjeka) kao primjere izricanja mo
ralnih prosudbi za koje povjesniar nije mjerodavan: Povjesniar
nije sudac, jo manje sudac za vjeanje.90 Croce takoer ima jedan
dobar odlomak o ovom pitanju koji bih elio citirati:
Ovakva optuba zaboravlja jednu bitnu razliku. Nai sudovi
(bilo pravni ili moralni) jesu sudovi dananjeg vremena, nami
jenjeni ivim, aktivnim l~opasnim ljudima. dok su se ljudi iz
prolosti ve pojavjlLpredsudomsvojeg vremenai ne mogu biti
osueni ili osloboeni dvaput. Nijedan ih sud ne moe smatrati
odgovornima jer pripadaju prolosti i kao takvi mogu biti jedino
predmet povijesnog prouavanja i podloni samo onoj prosudbi
koja spoznaje i razumije smisao njihova djela... Oni koji se,
pod izlikom pripovijedanja o povijesti stavljaju u mofu sudaca
i osuuju ili daju oprost, smatrajui to dunou povjesniara...
po opem su miljenju lieni povijesnog razumijevanja:91
Ako bi netko cjepidlaio oko tvrdnje da nije na posao donositi
moralne prosudbe o Hitleru ili Staljinu - ili, ako ba hoete, o
senatoru McCarthyju - to je zato to su oni nai suvremenici,
zato to jo ive stotine tisua onih koji su, izravno ili neizravno,
trpjeli posljedice njihovih postupaka. Ba iz tih razloga tee nam je
pristupiti tim ljudima kao povjesniari i odrei se onih uloga koje
bi mogle opravdati donoenje prosudbi o njihovim djelima: ovo
je samo jedna od tekoa - glavna, rekao bih - s kojom se susree

Povijest ,

znan o st i moral

65

povjesniar suvremenog doba. No, koju bi korist netko imao danas


od razobliavanja grijehova Karla Velikog ili Napoleona?
Odbacimo .stoga predodbu o povjesniaru kao sucu za vjeanje i vratimo se teem, no zahvalnijem pitanju izricanja moralnih
prosudbi ne o pojedincima, ve o dogaajima, institucijama i po
litici prolih vremena. Ove su prosudbe vrlo vane za povjesniara;
oni koji gorljivo insistiraju na moralnoj osudi pojedinaca katkad
nesvjesno pruaju alibi cijelim skupinama i drutvima. Francuski
povjesniar Lefebvre, nastojei osloboditi Francusku revoluciju od
odgovornosti za nesree i krvoprolia napoleonskih ratova, pripisao
ih je diktaturi generala.. .ija narav... se nije mogla lagano prilago
diti miru i umjerenosti.92 Danas Nijemci podravaju razotkrivanje
Hitlerovih individualnih slabosti kao zadovoljavajuu alternativu
povjesniarevoj moralnoj prosudbi drutva koje ga je proizvelo.
Rusi, tlnglezi I Ahienkarici su se spremno ukljuili u napad na osobe
Staljina, Nevilla Chamberlaina ili McCarthya kao na rtvene jarce
za njihova kolektivna nedjela. tovie, pohvalne moralne prosudbe"
o pojedincima mogu biti podjednako pogrene i tetne kao i mo
ralno osuivanje pojedinaca. Spoznaja da su pojedini robovlasnici
bili plemeniti stalno se koristila kao izgovor da se izbjegne osuda
ropstva kao nemoralne pojave. Max Weber spominje ropstvo bez
gospodara u kojem kapitalizam hvata radnika ili dunika u svoju
mreu i s pravom tvrdi da bi povjesniar trebao izricati moralne
prosudbe o institucijama, a ne o pojedincima koji su ih stvorili.93
Povjesniar ne donosi sud o pojedinom orijentalnom despotu.
No, od njega se ne trai daTostane ravnoduan ili nepristran kada
usporeuje orijentalni despotizam i institucije Periklove Atene. On
nee donositi prosudbro~poiedinanom robovlasniku, no to ga ne
sprjeava da osudi robovlasniko d rutvo. Povijesne injenice, kao
to smo vidjeli, pretpostavljaju odreeni stupanj interpretacije; po
vijesne interpretacije uvijek ukljuuju moralne prosudbe - ili, ako
vam je drai neutralniji izraz - vrijednosne prosudbe* e
Ovo je, meutim, tek poetak naih tekoa. Povijest je proces
borbe u kojem odreene grupe postiu, rezultate, bilo da ih ocijeni
mo dobrima ili loima, neposredno ili posredno (ee neposredno
nego posredno) na tetu drugih. Gubitnici plaaju. Patnja je sasta

66

to

je povijest ?

vni dio povijesti. Svako veliko razdoblje povijesti ima i svoje rtve i
svoje pobjednike. Ovo je iznimno sloeno pitanje jer ne raspolae
mo kriterijima'koji bi nam omoguili da usporedimo dobrobit za
jedne sa rtvama drugih; pa opet, neka se ravnotea mora usposta
viti. To nije iskljuivo problem povijesti. U svakodnevnom ivotu
moramo, ee nego to bismo to katkad eljeli priznati, odabrati
manje od dva zla, ili initi zlo nadajui se da e uslijediti dobro.
U povijesti se o ovom pitanju katkad raspravlja u rubrici cijena
napretka ili 7cijena revolucije. To moe navesti na krivi put. Kao
to je Bacon rekao u eseju On Innovationes [O inovacijama], tvrdo
glavo ustrajavanje na obiajima izaziva podjednak mete kao i neka
novost. Cijena ouvanja postojeeg stanja pada jednako teko na
neprivilegirane kao to cijena'iho^ouO jada ^na~one~KoTir su lieni
svojih povlastica. Tvrdnja da dobrobit nekih opravdava patnju dru
gih sastavni je dio svake vlasti; to je podjednako konzervativna kao
i radikalna doktrina. Dr. Johnson snano je zagovarao argument o
manjem zlu kako bi opravdao odravanje postojeih nejednakosti.
Bolje je da neki budu nesretni nego da nitko ne bude sretan, to
bi bio sluaj u stanju ope jednakosti.94
No, ovo se pitanje pojavljuje u najdramatinijem obliku u razdo
bljima radikalnih promjena; upravio tu moemo najlake proua
vati stavove povjesniara o njemu.
Uzmimo kao primjer priu o industrijalizaciji Velike Britanije
u razdoBfiu izmeu 1780. i 1870. godine. Praktino svaki povjesniar govorit e o industrijskoj revoluciji, vjerojatno bez rasprave,
kao o velikom i progresivnom postignuu. O n e takoer prikazati
istjerivanje seljaka sa zemlje, boravak radnika u nezdravim tvorni
cama i nehigijenskim nastambama, izrabljivanje djeje radne snage.
Vjerojatno e spomenuti zlouporabe u funkcioniranju sistema, te
da su neki poslodavci bili nemilosrdniji od drugih; takoer e s
odreenim zadovoljstvom naglasiti postupni razvoj humanitarne
svijesti nakon to se sistem ustalio. N o pritom e pretpostaviti, ne
osjeajui potrebu da to i kae, da su mjere prisile i eksploatacije
barem u poetku predstavljale neizbjenu cijenu industrijalizacije.

P ovijest ,

zn an o st i moral

67

Nikada jo nisam uo za povjesniara koji bi rekao da je, s obzirom


na cijenu, boljeo3rei se napretka i odustati od industrijalizacije;
ako neki takav povjesniarpcrstoji, b<fz Sumnje pripada koli Chestertona i Belloca, pa ga s pravom - ozbiljni povjesniari ne shva
aju ozbiljno. Ovaj me primjer posebno zanima jer se nadam da u
se u svojoj povijesti Sovjetske Rusije ubrzo pozabaviti problemom
kolektivizacije seljatva kao dijelom cijene industrijalizacije. Dobro
znam da u, budem li po uzoru na povjesniare britanske industrij
ske revolucije alio zbog surovosti i zlouporaba u kolektivizaciji,
no istovremeno itav taj proces promatrao kao neizbjenu cijenu
poeljne i nune politike industrijalizacije, navui na sebe optube
zbog cinizma i povlaivanja zlim djelima. Povjesniari opravdavaju
kolonizaciju zapadnih drava u Africi i Aziji u devetnaestom sto
ljeu, ne samo prema njezinim neposrednim efektima na svjetsku
ekonomiju, ve i dugotrajnim posljedicama na zaostalo stanovni
tvo tih kontinenata. Napokon, govori se da je moderna Indija dijete
hrirflnclfp npravp a suvremena Kina proizvod devetnaestostoljetnog
zapadnog imperijalizma pomijeanog s utjecajem Ruske revolucije."
Naalost, oni kineski radnici koji su radili u zapadnjakim tvorni
cama, u zakupljenim lukama ili u junoafrikim rudnicima ili na
zapadnom ratitu u vrijeme Prvoga svjetskog rata, nisu doivjeli da
uivaju slavu ili korist koja je proizala b K in eske revolucije. O ni
koji plaaju cijenu rijetko su i oni Tcoji Iz toga izvlae korist. Dobro
poznati Engelsov .odlomak ovdje se moe s nelagodom primijeniti:
Povijest je valjda najokrutnija boginja jer svoju pobjedniku
koiju vozi preko gomile leeva, i to ne samo u ratu ve i u mir
nom* ekonomskom razvoju. Mi, mukarci i ene, naalost smo
tako glupi da nikad ne sakupimo dovoljno hrabrosti za stvarni
napredak sve dok nas na to ne prisile neizmjerne patnje.95
uvena prkosna gesta Ivana Karamazova obina je herojska za
bluda. Raamo se u drutvu, raamo se u povijesti. Ni u jednom
trenutku ne nudi nam se ulaznica koju moemo prihvatiti ili odbiti.
Povjesniar nema nita bolji zakljuak o problemu patnje od teolo
ga. I on mora pribjei tezi o manjem zlu i veem dobru.

68

to

je povijest ?

No, ne podrazumijeva li to to je povjesniar, za razliku od znan


stvenika, po samoj prirodi svoje grae ukljuen u pitanja moralne
prosudbe, podreenost povijesti nadpovijesnom vrijednosnom mje
rilu? Mislim da ne podrazumijeva. Pretpostavimo da se apstraktni
pojmovi poput dobra i zla, kao i njihovi sofisticiraniji oblici,
nalaze izvan granica povijesti. No, ak i da je tako, ove apstrakcije
imaju u prouavanju povijesne moralnosti skoro istu ulogu kao i
matematike i logike formule u prirodnim znanostima. One su prijeko potrebne kategorije miljenja, ali su liene znaenja ili primjene
sve dok se ne ispune odreenim sadrajem. Ako vam je draa dru
gaija metafora, moralna naela koje primjenjujemo u povijesti ili
svakodnevnom ivotu jesu poput bankarskih ekova: imaju tiskani i
pisani dio. Tiskani dio sastoji se od apstraktnih rijei poput slobode
i jednakosti, pravde i demokracije. To su esencijalne kategorije. No,
ek je bezvrijedan dok ne popunimo i drugi dio koji navodi koliko
emo slobode kome dodijeliti, koga emo priznati jednakim i u
kojoj mjeri. Nain na koji povremeno ispunjavamo ek predmet je
povijesti. Proces kojim se odreeni povijesni sadraj pridaje apstraktnim m oralnim pojmovima povijesni je proces; doista, nae moralne
prosudbe donose se unutar konceptualnog okvira, kpjj je i sam djelo
povijesti. Omiljeni oblik suvremene meunarodne kontroverze o pi
tanju morala jest rasprava u kojoj suparnici svojataju pravo na slobo
du i demokraciju. Ti su pojmovi apstraktni i univerzalni. No, njihov
je sadraj varirao kroz povijest, od vremena do vremena i od mjesta
do mjesta; njihova praktina primjena moe se shvatiti i raspraviti
samo u povijesnom kontekstu. Moemo se posluiti neto manje
popularnim primjerom: pojam, ekonomske racionalnosti pokua
va se koristiti kao objektivan i nepolemian kriterij pomou kojeg
se moe testirati i procjenjivati poeljnost neke ekonomske politike.
Taj se pokuaj odmah izjalovljuje. Teoretiari koji su obrazovani
na zakonima klasine ekonomije u naelu osuuju planiranje kao
iracionalno mijeanje u racionalne ekonomske procese: na primjer,
planeri odbijaju svoju politiku cijena vezati uz zakone ponude i po
tranje, pa .cijene u planskoj ekonomiji nemaju nikakve racionalne
temelje. Mogue je, naravno, da se planeri esto ponaaju iracional
no, a stoga i nerazborito. No, kriterij po kojem ih se treba ocjenjivati

P o v ijest ,

zn an o st i moral

69

nije stara ekonomska racionalnost klasine ekonomije. Osobno,


imam vie razumijevanja za suprotni argument prema kojem je
upravo nekontrolirana i neorganizirana laissez-faire ekonomija u biti
iracionalna, a planiranje je pokuaj uvoenja ekonomske racional
nosti u taj proces. No, sada bih jedino elio naglasiti nemogunost
uspostave nekog apstraktnog i nadpovijesnog mjerila prema kojem
bi se prosuivali povijesni dogaaji. Obje strane nuno uitavaju
u ovakav standard! specifini sadraj prikladan njihovim vlastitim
povijesnim uvjetimaTaspiracijama.
Ovo je stvarna optuba protiv onih koji nastoje uspostaviti neko
nadpovijesno mjerilo ili kriterij na temelju kojih bi se izricale pro
sudbe o povijesnim dogaajima ili situacijama - bilo da taj kriterij
proizlazi iz nekog boanskog autoriteta, kao to pretpostavljaju teo
lozi, ili iz statikog Razuma ili Prirode, kao to pretpostavljaju filo
zofi iz razdoblja prosvjetiteljstva. Nije rije o tome da se u primjeni
ovog mjerila pojavljuju nedostaci ili da je samo mjerilo manjkavo.
Radi se o tome da je i sam pokuaj uspostavljanja takvog mjerila
nepovijesan i protivi se samoj sutini povijesti. Njime se daje do
gmatski odgovor na pitanja koja je povjesniar duan neprestano
postavljati na temelju svoje profesije: povjesniar koji unaprijed
prihvaa odgovore na ta pitanja pristupa svojem poslu vezanih oiju
i odrie se svojeg poziva. Povijest je kretanje, a kretanje podrazu
mijeva usporedbu. Stoga i povjesniari radije nastoje izraavati
svoje moralne prosudbe u usporedbama poput napredno ili re
akcionarno, nego u beskompromisnim apsolutima poput dobra
i zla; ovo su pokuaji da se razliita drutva ili povijesne pojave
definiraju ne u odnosu na neki apsolutni standard, ve u meuso
bnom odnosu. Osim toga, kad ispitamo ove navodno apsolutne i
izvanpovijesne vrijednosti, pronai emo da su i one zapravo ukori
jenjene u povijesti.^Pojava odreenih vrijednosti ili ideala u nekom
mjestu i vremenu objanjava se povijesnim uvjetima tog mjesta i
vremena^Stvarni sadraj h ipotetikih apsoluta poput jednakosti,
slobode, pravde ili prirod nog zakona razlikuje se od razdoblja do
fazdoR Ijailiod k n n n n e n r a H n ko n rin p n ja Svaka fijijpa im a svoje
vlastite vrijednosti koje su ukorijenjene u. povijesti. Svaka se grupa
titi od nametanja tuih i neprikladnih vrijednosti koje igoe po

70

to

je pov ijest ?

grdnim epitetima kao burujske i kapitalistike, ili nedemokratske


i totalitarne ili, jo grublje, kao neengleske i neamerike. Apstraktni
standardi ili vrijednosti, odvojeni od drutva i povijesti, u istoj su
mjeri iluzija kao i apstraktni pojedinac. Ozbiljan povjesniar jest
onaj koji priznaje povijesno uvjetovani karakter svih vrijednosti,
a ne onaj koji vlastitim vrijednostima pridaje nadpovijesnu obje
ktivnost. Naa uvjerenja i standardi prosudbe dio su povijesti i
podjednako su predmet povijesnog istraivanja kao i bilo koji drugi
aspekt jju dskog ponaanja. Danas je vrlo malo znanosti - naroito
drutvenih znanosti - koje bi mogle tvrditi da su posve nezavisne.
No, povijest bitno ne ovisi o nekim izvanpovijesnim kriterijima,
zbog ega bi se mogla razlikovati od ostalih znanosti.
Dopustite mi rezimirati ono to sam pokuao rei o zahtjevu
povijesti da se ubroji u znanosti. Rije znanost ve pokriva toliko
podruja znanja, s tako razliitim metodama i tehnikama, da bi
teret dokazivanja prije trebao leati na onima koji povijest nastoje
iskljuiti, nego na onima koji je pokuavaju ukljuiti medu znanosti.
Indikativno je da argumenti za njezino iskljuivanje ne dolaze od
znanstvenika eljnih izbacivanja povjesniara iz svojeg biranog dru
tva, ve od povjesniara i filozofa koji ele opravdati poloaj povijesti
kao grane knjievnosti. Ova rasprava odraava predrasude nastale na
staroj podjeli izmeu humanistike i znanosti, gdje bi humanistika
trebala oznaavati opu kulturu vladaj ue klase, a znanost vjetine
tehniara koji su joj sluili. U tom kontekstu, rijei humanistika
i humanistiki predstavljaju ostatke ove uobiajene predrasude;
upravo injenica da antiteza izmeu povijesti i znanosti ne postoji
ni u jednom drugom jeziku osim u engleskom, ukazuje na specifini
otoki karakter tih predrasuda. Moja je osnovna primjedba onima
koji odbijaju nazvati povijest znanouda time opravdavaju i podr
avaju raskol izmeu takozvanih dviju kultura. Taj je raskol proi
zvod drevnih predrasuda utemeljenih na klasnoj strukturi engleskog
drutva koje i samo pripada prolosti; osobno, nisam uvjeren da je
ponor koji razdvaja povjesniara od geologa dublji ili nepremostiviji
od onoga izmeu geologa i fiziara. No, mislim da nain na koji se
taj ponor moe premostiti nije pouavanje povjesniara osnovama
znanosti ili znanstvenika osnovama povijesti. Ovo je slijepa ulica

jj^ 'O V IJE ST , ZN A N O ST I MORAL

'J&

71

u koju nas je dovelo konfuzno razmiljanje. Konano, ni sami se


znanstvenici tako ne ponaaju. Nikada nisam uo da se inenjerima
savjetuje pohaanje satova iz botanike.
Lijek koji bih preporuio jest poboljanje kvalitete nae po
vijesne znanosti, kako bismo je uinili - ako smijem tako rei
- znanstvenijom, te postavljanje jo rigoroznijih zahtjeva pred one
koji se njome bave. Na ovom se sveuilitu povijest kao akademska
disciplina katkad promatra kao iroko podruje za sve one kojima je
klasina filologija preteka, a prirodne znanosti preozbiljne. Nadam
se da u ovim predavanjima pokazati da je povijest daleko tea od
klasinih predmeta i podjednako ozbiljna kao bilo koja druga zna
nost. No, to bi podrazumijevalo da i sami povjesniari vie vjeruju
u ono to rade. U nedavnom predavanju o istoj temi, Sir Charles
Snow s pravom je suprotstavio drski optimizam znanstvenika
priguenim glasovima i anti-drutvenim osjeajima onih koje
je nazvao literarnim intelektualcima.96 Neki povjesniari - kao i
vei dio onih koji piu o povijesti, a sami nisu povjesniari - pri
padaju kategoriji literarnih intelektualaca. Oni nam tako revno
govore da povijest nije znanost, i objanjavaju to ona ne moe i ne
treba biti, da nemaju vremena za njezina dostignua i mogunosti.
Drugi nain premoivanja tog jaza jest u promicanju veeg
razumijevanja istovjetnosti cilja znanstvenika i povjesniara; ovo
je glavna vrijednost novog i rastueg interesa za povijest i filozofiju
znanosti. Znanstvenici, sociolozi i povjesniari zajedniki rade
na razliitim podrujima istog istraivanja: prouavanja ovjeka i
njegove okoline, utjecaja ovjeka na njegom-okolinu i okoline na
ovjeka. Cilj prouavanja je isti: poveati ovjekovo razumijevanje i
ovladavanje tom okolinom. Pretpostavke i metode fiziara, geologa,
psihologa i povjesniara veoma se razlikuju u pojedinostima;' ne
elim tvrditi da bi povjesniar, u svrhu vee znanstvenosti, morao
usvojiti metode prirodnih znanosti. No, povjesniaru i f^iam zajadniki je onaj osnovmcilj traganja za objanjenjem, kao i temeljni
postupak postavljanja pitanja i d ava nj ao d g o vo ra. Povj es n ia r je,
poput svakog drugog znanstvenika, stvor koji neprestano pita
Zato?. U svojem sljedeem predavanju ispitat u kako postavlja
pitanja i kako na njih pokuava odgovoriti.

KAUZALNOST U POVIJESTI

ko se mlijeko ostavi kljuati u loncu, ono e iskipjeti.


Ne znam i nikada me nije posebno zanimalo zato se to
dogaa; ukoliko bih ba morao odgovoriti, vjerojatno bih
to pripisao sklonosti mlijeka da prekipi; to je dovoljno tono, no
time se nita ne objanjava. Na kraju, ja ipak nisam prirodoslovac.
Isto tako, netko moe itati, ili ak pisati, o prolim dogaajima,
bez potrebe da sazna zato su se oni dogodili, ili zadovoljiti se tvr
dnjom da je Drugi svjetski rat izbio zato to je Hitler elio rat, to
je dovoljno tono, no nita ne objanjava. No, tada ne bi trebao
poiniti greku i nazivati se prouavateljem povijesti ili povjesni
arom. Prouavanje povijesti je prouavanje uzroka. Povjesniar,
kao to sam rekao na kraju mojeg posljednjeg predavanja, stalno
postavlja pitanje Zato?"; sve dok se nada nekom odgovoru, ne
moe mirovati. Veliki povjesniar - moda bi bilo bolje rei veliki
mislilac jest onaj koji postavlja pitanje Zato? o novim stvarima
ili u novom kontekstu.
Herodot, otac povijesti, definirao je svoj cilj na poetku svojeg
djela: ouvati sjeanje na djela Grka i barbara, a osobito, iznad
svega drugoga, navesti uzroke njihovih meusobnih sukoba.
Imao je malo sljedbenika u antikom svijetu; ak se i Tukididu
zamjeralo da nema jasnu koncepciju kauzalnosti.97 No, kada su
u osamnaestom stoljeu postavljeni temelji moderne historiogra
fije, Montesquieu je u svojim Razmatranjima o uzrocima veliine
Rimljana, njihovom usponu i opadanju kao polazite uzeo naelo
da u svakoj monarhiji djeluju neki opi uzroci, moralni ili fiziki,
koji je uzdiu, odravaju ili rue i da je sve to se dogaa podlo
no tim uzrocima. Nekoliko godina kasnije ovu je ideju razvio i

74

to

je povijest ?

generalizirao u cijelu O duhu zakona. Apsurdno je pretpostaviti da


je slijepa sudbina odgovorna za sve pojave koje vidimo na ovom
svijetu. Ljudima ne upravljaju iskljuivo njihove tlapnje; njiho
vo ponaanje slijedi odreene zakone ili principe koji proizlaze iz
prirode stvari.98 Tijekom sljedeih dvjestotinjak godina povje
sniari i filozofi povijesti marljivo su pokuavali organizirati prola
iskustva ovjeanstva otkrivajui uzroke povijesnih dogaaja i za
kona koji su njima upravljali. Katkad se o tim uzrocima i zakonima
razmiljalo u mehanikim ili biolokim terminima; katkad u me
tafizikim, ekonomskim i psiholokim terminima. No, prihvaena
je doktrina prema kojoj se povijest sastojala od sreivanja prolih
dogaaja prema uzrono-posljedinom slijedu. Ako nam nemate
nita drugo za rei, napisao je Voltaire u svojem lanku o povi
jesti za Enciklopediju, osim da je jedan barbarin slijedio drugoga
na obalama rijeka Okse i Jaksarte, to nam to znai?. Posljednjih
godina ova se slika donekle promijenila. Danas, zbog razloga koje
smo razmatrali u mojem posljednjem predavanju, vie ne govorimo
0 povijesnim zakonima; ak je sama rije uzrok izala iz mode,
djelomino zahvaljujui odreenim filozofskim nejasnoama u
koje ne elim ulaziti, a dijelom zahvaljujui njezinoj navodnoj
povezanosti s determinizmom, ime u se uskoro pozabavitb-Stoga
neki ljudi ne govore o uzrocima u povijesti, ve o objanjenji
ma, interpretacijama, "logici situacije ili unutranjoj logici
dogaaja (za ovo je zasluan Dicey) ili odbacuju kauzalni pristup
(zato se dogodilo) u korist funkcionalnog pristupa (kako se do
godilo), iako ovo posljednje neizbjeno ukljuuje pitanje kako se
neto dogodilo i tako nas ponovno dovodi do pitanja Zato?.
Drugi ljudi razlikuju vie vrsta uzroka mehanike, bioloke, psi
holoke, i tako dalje - a povijesne uzroke smatraju kategorijom za
sebe. Iako su neke od ovih razlika do odreene mjere opravdane,
za nae trenutne potrebe korisnije je naglasiti to je zajedniko
svim vrstama uzroka, nego ono po emu se razlikuju. to se mene
tie, koristit u rije uzrok u njezinom svakodnevnom znaenju
1 zanemariti ove nijanse.
Za poetak, zapitajmo se kako povjesniar postupa u praksi kad
treba odrediti uzroke pojedinih dogaaj^jPrvo je obiljeje povje-

Kauzalnost

u po vijesti

75

^sniareva pristupa problemu uzroka da e obino pripisati nekoliko


uzroka istom dogaaju. Ekonomist Marshall je jednom napisao da
ljude treba na sve mogue naine upozoravati da se klone razma
tranja uinka bilo kojeg pojedinanog uzroka... a da pritom ne uzi
maju u obzir druge uzroke ije su posljedice s njim pomijeane.99
Kandidat koji bi na ispitu, kao odgovor na pitanje Zato je izbila
revolucija u Rusiji 1917. godine?, ponudio samo jedan uzrok, bio
bi sretan ako bi dobio prolaznu ocjenu. Povjesniar barata mno
tvom uzroka. Ako bi se od njega zatrailo da razmotri uzroke bolj
evike revolucije, mogao bi navesti uzastopne ruske vojne poraze,
slom ruskog gospodarstva pod teretom rata, neuspjeh ruske carske
vlade u rjeavanju agrarnog problema, koncentraciju osiromaenog
i izrabljivanog proletarijata u petrogradskim tvornicama, injenicu
da je Lenjin znao to eli, a suprotna strana nije - ukratko, zbrku
ekonomskih, politikih, ideolokih i osobnih, dugoronih i kratko
ronih uzroka.
No, to nas odmah dovodi do drugog obiljeja povjesniareva
pristupa. Kandidat koji se u odgovoru na nae pitanje zadovolji
nizanjem desetak uzroka Ruske revolucije i ostane na tome, mogao
bi dobiti dobru, no teko i najbolju ocjenu; dobro informiran,
no nematovit, bio bi najvjerojatniji zakljuak ocjenjivaa. Pravi
povjesniar, suoen s vlastitim popisom uzroka, osjetio bi pro
fesionalni nagon da ga uredi, uspostavi neku hijerarhiju koja bi
odredila njihov meusobni odnos i da moda odlui koji bi se
uzrok ili kategorija uzroka mogli smatrati, kao konano rjeenje
ili "u konanoj analizi (omiljene povjesniarske fraze), osnovnim
uzrokom, uzrokom svih uzroka. To je njegova interpretacija teme;
povjesniar je poznat po uzrocima na koje se poziva. Gibbon je pri
pisao propadanje i pad Rimskog Carstva trijumfu barbarstva i reli
gije. Engleski vigovski povjesniari devetnaestog stoljea pripisivali
su porast britanske snage i prosperiteta razvoju politikih institucija
koje su utjelovljivale naela ustavnog liberalizma. Gibbon i engleski
povjesniari devetnaestog stoljea danas moda djeluju staromodno
ier su ignorirali ekonomske uzroke koje suvremeni povjesniari
stavljaju u prvi plan. Svaka povijesna rasprava okree se oko pitanja
prioritetnih uzroka.

76

to

je povijest ?

U knjizi koju sam citirao u svojem posljednjem predavanju,


Henri Poincare zabiljeio je da se znanost istovremeno razvija
prema raznolikosti i sloenosti i prema cjelovitosti i jednosta
vnosti te da je ovaj dvostruki i naoko kontradiktorni proces nuan
uvjet spoznaje.100 Ovo podjednako vrijedi za povijest. Proirujui
i produbljujui svoja istraivanja, povjesniar neprestano prikuplja
sve vie odgovora na pitanje Zato?. Razvoj ekonomske, soci
jalne, kulturne i pravne povijesti u posljednjim godinama - a da
ne spominjemo nove uvide u sloenost politike povijesti i nove
tehnike psihologije i statistike silno je poveao broj i raspon naih
odgovora. Kada je Bertrand Russell primijetio da nas svaki napre
dak u znanosti sve vie udaljava od onog jednostavnog i openitog
to se najprije uoava i vodi prema veoj diferencijaciji svega to
je prethodilo i to slijedi, kao i prema sve veem broju relevantnih
uzroka, 101 tono je opisao situaciju u povijesti. No, zbog svojeg
poriva da shvati prolost, povjesniar je, kao i znanstvenik, istodobno prisiljen pojednostaviti raznolikost svojih odgovora, podrediti
jedan odgovor drugome te uvesti odreeni red i jedinstvo u kaos
dogaaja T kaos pojedinanih uzroka. Jedan Bog, jedan Zakon,
jedan Element i jedan udaljeni Boanski dogaaj; ili potraga Henrya Adamsa za nekom velikom generalizacijom koja bi okonala
potrebe pojedinca za obrazovanjem102 - sve ovo danas zvui poput
zastarjele ale. No, ostaje injenica da povjesniar mora podjednako
pribjegavati i simplifikaciji i multipliciranju uzroka. Povijest se,
kao i znanost, razvija kroz ovaj dvostruki i naizgled kontradiktorni
proces.
U ovom trenutku moram s oklijevanjem napustiti predmet
svoga izlaganja i pozabaviti se s dva sona mam caj- prvi se naziva
Determinizam u povijesti ili Hegelov grijeh, a drugi Sluajnost
u povijesti ili Kleopatrin nos. Prvo bih rekao nekoliko rijei o
tome kako su nastali. Profesor Karl Popper, koji je 1930-ih godina
u Beu napisao znaajno djelo o novim smjerovima u znanosti (ne
davno prevedeno na engleski pod naslovom The Logic ofScientific
Enquiry [Logika znanstvenog istraivanja]), objavio je tijekom rata
na engleskom jeziku dvije knjige popularnog sadraja: The Open
Society and Its Enemies [Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji] i The

Kauzalnost

u povijesti

77

Poverty o f Historicism [Bijeda historicizma].l0i Ove je knjige napi


sao pod snanim emocionalnim utjecajem reakcije protiv Hegela,
kojeg je zajedno s Platonom smatrao duhovnim preteom nacizma,
te protiv prilino plitkog marksizma koji je obiljeio intelektualnu
klimu britanske ljevice u 1930-im godinama. G lavne mete bile su
navodno deterministike filozofije povijesti Hegela i Marxa, obje
dinjene pod pogrdnim nazivom historicizam.104 Godine 1954.
Sir Isaiah Berlin objavio je svoj esej Povijesna nunost. U njemu je
izostavio napad na Platona, moda zbog nekog zaostalog poto
vanja za taj drevni temelj oksfordskog sveuilita;105 postojeoj je
optunici dodao i jedan argument koji ne nalazimo kod Poppera.
Ustvrdioje da. se hjstoricizrnu, Hegela i M araajnoe prigovoriti
jer, objanjavajui ljudska djela kauzalnou, implicira poricanje
slobodne ljudske volje te ohrabruje povjesniare da izbjegavaju
svoju navodnu obvezu (o kojoj sam govorio u svojem posljednjem
predavanju) izricanja moralnih osuda raznim povijesnim Karlima
Velikima, Napoleonima i Staljinima. Nita drugo se nije naroito
promijenilo. No, Sir Isaiah Berlin opravdano je popularan i itan
autor. Gotovo svatko tko je tijekom proteklih pet ili est godina u
ovoj zemlji ili Sjedinjenim Dravama pisao lanak o povijesti ili
ozbiljnu kritiku nekog povijesnog djela, narugao se Hegelu, Marxu
i determinizmu istiui koliko je apsurdno ne prepoznaFfuIogu slu
ajnosti u povijesti. Moda nije pravedno smatrati Sir Isaiaha Berli
na odgovornim za postupke njegovih sljedbenika. ak i kada govori
besmislice, on zavreuje nau obzirnost jer ih izraava na privlaan
i zanimljiv nain. Njegovi sljedbenici ponavljaju iste gluposti, ali
ih ne uspijevaju uiniti privlanima. U svakom sluaju, u svemu
ovome nema niega novog. Charles Kingsley, nikako najcjenjeniji
od naih sveuilinih profesora moderne povijesti, koji vjerojatno
nikada nije itao Hegela ili uo za Marxa, govorio je u svojemu
nastupnom predavanju 1860. godine o ovjekovoj tajanstvenoj
moi krenja zakona svojeg vlastitog bia kao dokaz da u povijesti
ne moe postojati neizbjeni slijed dogaaja.106 No, na sreu,
Kingsleya smo zaboravili. Upravo su profesor Popper i Sir Isaiah
Berlin ponovno dali toj mrtvoj ideji privid ivota; bit e potrebno
odreeno strpljenje da se taj nered raisti.

to

je povijest ?

Dopustite mi da zaponem s determinizmom, koji u definirati


- nadam se bez kontroverzi - kao vjerovanje da sve to se dogaa
ima uzrok ili uzroke, i da se nije moglo dogoditi drugaije osim
ako do te iste promjene nije dolo i u uzroku ili uzrocima.107 De
terminizam nije samo problem, povijesti, ve cjelokupnog ljudskog
ponaanja. Ljudsko bie iji postupci nemaju uzroka i prema tome
su nedeterminirani, podjednaka je apstrakcija kao i pojedinac izvan
drutva, o emu smo raspravljali u prethodnom predavanju. Tvr
dnja profesora Poppera da je sve mogue u ljudskim odnosima108
besmislena je ili pogrena. U svakodnevnom ivotu u nju nitko ne
vjeruje, niti moe vjerovati. Aksiom da sve ima svoj uzrok jest pre
duvjet nae sposobnosti razumijevanja dogaaja oko nas.109 Atmo
sfera uasa u Kafkinim romanima proizlazi iz injenice da dogaaji
nemaju neki vidljivi uzroka ili barem uzrok koji se moe utvrditi. To
vodi posvemanjoj dezintegraciji ljudske osobnosti utemeljenoj na
pretpostavci da dogaaji imaju uzroke i da se odreeni broj uzroka
moe utvrditi kako bi se u ljudskoj svijesti formirao dovoljno kohe
rentan model prolosti i sadanjosti koji moe posluiti kao vodi za
djelovanje. Svakodnevni ivot bio bi nemogu kad ne bismo pretpo
stavljali da jeljusko ponaanje odreeno uzrocTmakoji se u naelu
mogu ustanoviti. Neko su davno ljudi istraivanje uzroka priro
dnih pojava smatrali bogohulnim, drei da njima upravlja boja
volja. Istim argumentima pripada i prigovor Sir Isaiaha Berlina o
naem objanjavanju ljudskih postupaka, koji obrazlae tvrdnjom
da njima upravlja ljudska volja. To moda ukazuje da su drutvene
znanosti danas na istom stupnju razvoja na kojem su bile prirodne
znanosti kada je protiv njih koritena ovakva argumentacija.
Pogledajmo kako se odnosimo prema tom problemu u svako
dnevnom ivotu. Dok obavljate svoje svakodnevne poslove, esto
susreete gospodina Smitha. Pozdravljate ga uz neku ljubaznu, no
beznaajnu, opasku o vremenu ili o stanju poslova na koledu ili
sveuilitu; on odgovara s podjednakom ljubaznom i beznaajnom
opaskom o vremenu ili stanju poslova. No, pretpostavimo da
jednog jutra, umjesto da odgovori na vau opasku na uobiajeni
nain, Smith pone davati gnjevne primjedbe na va izgled ili ka
rakter. Biste li, kao i obino, slegnuli ramenima i ovo protumaili

Kauzalnost

u po vijesti

79

kao uvjerljivu demonstraciju Smithove slobodne volje i injenice


da je sve mogue u ljudskim odnosima? Pretpostavljam da ne
biste. Naprotiv, rekli biste neto poput: Siromah Smith! Sigurno
vam je poznato da mu je otac umro u duevnoj bolnici; ili Jadni
Smith! Vjerojatno ima novih problema sa svojom enom.. Drugim rijeima, pokuat ete dijagnosticirati uzroke njegova naizgled
bezrazlonog ponaanja, s vrstim uvjerenjem da postoje neki fa~
zlozi. No, bojim se da biste tako navukli na sebe gnjev Sir Isaiaha
Berlina koji bi vam ogoreno prigovorio da ste, dajui usputno
objanjenje za Smithovo ponaanje, progutali Hegelovu i Marxovu deterministiku pretpostavku i time izbjegli obvezu da Smitha
nazovete prostakom. Nitko ne postupa tako u svakodnevnom
ivotu, niti pretpostavlja da su u pitanju determinizam ili moralna
odgovornost. Logika dilema o slobodnoj volji i determinizmu ne
dogaa se u stvarnom ivotu. Ovdje se ne radi o tome da su neki
ljudski postupci slobodni, a drugi determinirani. injenica je da
su svi ljudski postupci istodobno slobodni i determinirani, ovisno
o gleditu iz kojeg ih razmatramo. U praktinom smislu, stvari
su ponovno drugaije. Smithov postupak imao je uzrok ili vie
uzroka; no, sve dok nije prouzroen nekom vanjskom prinudom,
ve prisilom vlastite osobnosti, Smith je moralno odgovoran jer su
okolnosti drutvenog ivota takve da se normalna i odrasla ljudska
bia smatraju moralno odgovornima za svoju osobnost. Hoete li
ga smatrati odgovornim u ovom pojedinanom sluaju, stvar je vae
praktine procjene. No, ako ga smatrate odgovornim, to ne znai
da mislite kako njegov postupak nema uzroka: uzrok i moralna
odgovornost razliite su kategorije. Nedavno je na ovom sveuilitu
utemeljen institut i katedra za kriminologiju. Prilino sam siguran
da oni koji se bave istraivanjem uzroka zloina ne smatraju da su
zbog toga duni poricati moralnu odgovornost zloinaca.
Vratimo se sada povjesniaru. Poput obinog ovjeka, on vjeruje
da ljudski postupci imaju uzroke koji se u naelu mogu utvrditi.
Povijest, poput svakodnevnog ivota, ne bi bila mogua bez ove
pretpostavke.. JDunost je povjesniara istraivati takve uzroke.
Zbog toga bi se mogao jtei dojam da je on posebno zainteresiran
za determinirane oblike ljudskog ponaanja: no, on ne odbacuje

8o

to

je povijest ?

ni slobodnu volju - osim kada je rije o neodrivoj hipotezi da


slobodni postupci nemaju uzroka. Ne zabrinjava ga ni pitanje nei
zbjenosti. Povjesniari katkad, poput svih ljudi, podlijeu retorici i
govore o nekoj pojavi kao neizbjenoj; u stvari, samo ele rei da
postoji snaan splet okolnosti koji ih navodi na takvo oekivanje.
Nedavno sam traio u svojim radovima tu grjenu rije i ne mogu
rei da sam je potpuno izbjegao: u jednom sam odlomku napisao
da je nakon revolucije 1917. godine sukob izmeu boljevika i
Pravoslavne crkve bio neizbjean. Bez sumnje, bilo bi mudrije
rei vrlo vjerojatan. No, moda mi se moe oprostiti ako ovakve
ispravke pomalo smatram cjepidlaenjem? U praksi, povjesniari
ne pretpostavljaju da su dogaaji neizbjeni prije nego to su se
dogodili. Oni esto raspravljaju o alternativama dostupnim sudi
onicima neke pripovijesti, polazei od pretpostavke da je postojala
mogunost izbora, iako zatim posve opravdano tumae zato je u
konanici odabran jedan smjer umjesto drugoga. N ita ^ povi jesti
nije neizbjeno, osim u formalnom smislu, pri emu se misli da su
se'stvari mogle odigrati i na drugi nain, no tada bi i uzroci morali
biti drugaiji. Kao povjesniar, spreman sam iz uporabe izbaciti
rijei poput neizbjean, neminovan, pa ak i "neumitan, iako
e tako ivot biti dosadniji. No, ostavimo ih pjesnicima i metafiziarima.
Iako se ova optuba za neizbjenost ini tako jalovom i besmi
slenom, ona se posljednjih godina izrie s toliko estine da moramo
istraiti prikrivene motive koji stoje iza nje. Mislim da je njezin
primarni izvor ono to bih nazvao to bi bilo kad bi bilo kolom
razmiljanja - ili radije emocija. O na se gotovo iskljuivo vee uz
suvremenu povijest. Proli semestar vidio sam ovdje u Cambridgeu
najavu neke rasprave pod naslovom Je li Ruska revolucija bila
neizbjena?. Siguran sam da su namjere organizatora ove rasprave
bile posve ozbiljne. No, da ste vidjeli najavu rasprave pod naslovom
Jesu li Ratovi rua bili neizbjeni?, odmah biste posumnjali da je
rije o nekoj ali. Povjesniar pie o dogaajima poput normanskog
osvajanja Engleske ili amerikog Rata za nezavisnost kao o nee
mu to se zapravo m o r a l o dogoditi i kao da je njegova zadaa tek
objasniti to se i zato dogodilo. Nitko ga nee zbog toga optuiti

Kauzalnost

u povijesti

za determinizam ili da je propustio razmotriti alternativnu mogu


nost poraza Vilima Osvajaa ili amerikih ustanika. No, kad na
isti nain piem o Ruskoj revoluciji 1917. godine - to je jedini
ispravni nain za povjesniara moji me kritiari napadaju jer sam
prikazao te dogaaje kao neto to se moralo dogoditi i pritom pro
pustio ispitati to se sve moglo dogoditi. Pretpostavimo, kau, da je
Stolipin imao vremena dovriti svoju agrarnu reformu ili da Rusija
nije ula u rat, moda se revolucija ne bi dogodila; pretpostavimo
da je vlada Kerenskoga uspjela i da su vodstvo revolucije preuzeli
menjevici ili eseri umjesto boljevika. Ovakve su pretpostavke
teoretski mogue, a uvijek se mogu igrati i drutvene igre na temu
to bi bilo kad bi bilo u povijesti. No, one nemaju nikakve veze s
determinizmom; etermm jgjhi odgovorio da |e drugaiji razvoj do
gaaja mogu^sam o kad bi i uzroci bili drugaiji. O ne nemaju nita
zajednikog ni s povijeu, bit je u tome da danas nitko ozbiljno ne
eli promijeniti rezultate normanskog osvajanja ili amerikog Rata
za nezavisnost ili strastveno protestirati protiv ovih dogaaja. Nitko
se ne buni to povjesniari promatraju ove dogaaje kao dovreno
poglavlje. No, mnogi ljudi koji su izravno ili neizravno patili zbog
rezultata boljevike pobjede, ili jo uvijek strahuju od njezinih
naknadnih posljedica, ele da njihov protest bude zamijeen. Kad
oni itaju povijesna djela, putaju svojoj mati na volju i zamiljaju
sve one ljepe stvari koje su se mogle dogoditi, ili se ljute na povje
sniara koji mirno radi svoj posao objanjavajui to se dogodilo i
zato su njihovi lijepi snovi ostali neispunjeni. Problem je suvre
mene povijesti da se ljudi sjeaju vremena kada su sve mogunosti
bile otvorene i zato teko prihvaaju stav povjesniara za kojej^su ti
dogaaji~fait accompli (svreni i nj.'O vo fsTpove emocionalna i ne
povijesna reakcija. No, upravo je ona potaknula nedavnu kampanju
protiv navodne doktrine o povijesnoj neizbjenosti. Oslobodimo
se toga jednom zauvijek.
; Drugi je izvor napada uveno pitanje Kleopatrinog nosa. Prema
ovoj teoriji, povijest je uglavnom skup nepredvidivih zgoda i ne
zgoda, niz dogapj^ knji
j J n a j n i m koincidencijama i
koji se moguj>ripisati samo najsluajnim uzrocima. Ishod bitke kod
Akcija nije ovisio o uzrocima koje obino navode povjesniari, ve

82

to

je povijest ?

je posljedica Antonijeve zaluenosti Kleopatrom. Opisujui kako


je Bajazitov pohod na srednju Europu bio sprijeen zbog kostobolje, Gibbon je primijetio da lose stanje jednog jedinog miinog
vlakna nekog ovjeka moe sprijeiti ili odgoditi patnju itavih
naroda.110 Kada je grki kralj Aleksandar umro od ugriza kunog
ljubimca majmuna u jesen 1920. godine, taj je sluaj pokrenuo niz
dogaaja koji su naveli Sir Winstona Churchilla da primijeti kako
je etvrt milijuna ljudi umrlo od posljedica majmunova ugriza.111
Ili, uzmimo komentar Trockog o groznici koju je zaradio tijekom
lova na patke i koja mu je onemoguila djelovanje u kritinom
trenutku njegova sukoba sa Zinovjevom, Kamenjevom i Staljinom
u jesen 1923. godine: M oe'se"piulidjai icnuluujj Ui"Tat, no nemogue je predvidjeti posljedice jesenskog lova na divlje patke.112
Kao_prvo, treba biti jasno da ovo pitanje nema nikakve veze s
problemom determinizma. Antonijeva zaluenost Kleopatrom,
Bajazitova kostobolja ili groznica Trockog su podjednako uzrono
determinirani kao i bilo koji drugi dogaaj. Nepotrebno je neuljudno omalovaavati Kleopatrinu ljepotu tvrdnjom da je Antonijeva
zaljubljenost bila bezrazlona. Povezanost izmeu enske ljepote i
muke zaljubljenosti jest jedan oa najeih uzronojposljedinih
sljedova dogaaja koji su uoljivi, u svakodnevnom-ivotu. Ove ta
kozvane povijesne sluajnosti p i^ u v lj^ u jjc r o n o-posljedine nizove koji prekidaju i sukobljavaju se s nizovima za ije.jejstraivanje
povjesniar prvenstveno zainteresiran. Bury posve opravdano govo
ri o koliziji dvaju nezavisnih uzronih lanaca.113 Sir Isaiah Berlin,
koji na poetku svoga eseja Povijesna nunost pohvalno citira lanak
Bernarda Berensona u The Accidental View of History, jedan je
od onih koji mijeaju sluajnost u tom smislu rijei s odsustvom
kauzalne determiniranosti. No, ako zanemarimo ovu zbrku, pred
nama je pravi problem. Kako se u povijesti moe otkriti koheren
tan uzrono-posljedini slijed dogaaja, kako se moe pronai bilo
kakav smisao, kada slijed koji istraujemo moe u svakom trenutku
biti prekinut ili preusmjeren nekim drugim, s naeg stanovita,
irelevantnim nizom dogaaja?
Moemo zastati na trenutak kako bismo uoili podrijetlo ovog,
od nedavno tako rairenog, isticanja uloge sluajnosti u povijesti.

KaUZALNOST U POVIJESTI

83

ini se da je Polibije bio prvi povjesniar koji se time sustavno poza


bavio, a Gibbon je brzo razotkrio njegove razloge. Nakon to je nji
hova zemlja postala rimska provincija, primjeuje Gibbon, Grci su
uspjehe Rima pripisivali srei, a ne zaslugama republike.114 Tacit je
bio jo jedan antiki povjesniar koji se, piui o razdoblju propada
nja svoje zemlje, upustio u podrobno promiljanje uloge sluajnosti.
Obnovljeni interes britanskih autora za znaaj sluajnosti u povijesti
potjee iz razdoblja rastue neizvjesnosti i strepnje koje je zapoelo s
20. stoljeem i postaje uoljivo poslije 1914. godine. Prvi britanski
povjesniar koji je o tome progovorio nakon dueg razdoblja bio
je Bury. O n je u svojem lanku Darwinism in History iz 1909.
godine skrenuo panju na element sluajne koincidencije, koji
u veoj mjeri pomae odrediti dogaaje u drutvenoj evoluciji.
Poseban lanak pod naslovom Cleopatras Nose posvetio je ovoj
temi 1916. godine.115 H. A. L. Fisher, u ranije citiranom odlomku
koji odraava njegovo razoaranje zbog neuspjeha liberalnih snova
nakon Prvoga svjetskog rata, moli svoje itatelje da prepoznaju
ulogu sluajnog i nepredvidivog u povijesti.116 Popularnost teorije
0 povijesti kao skupu nepredvidivih dogaaja u ovoj zemlji koinci
dirala je s pojavom francuske filozofske kole koja je smatrala da po
stojanje - citiram Sarterovo uveno djelo Bitak i niitavilo - nema ni
uzroka, ni razloga, ni nunosti. U Njemakoj je povjesniar veteran
Meinecke, kao to smo ranije ukazali, potkraj svojeg ivota bio pod
dojmom uloge sluajnosti u povijestLZamjerao je Rankeu da tome
nije posvetio dovoljno panje; nakon Drugoga svjetskog rata, sve
je nacionalne nesree u proteklih etrdeset godina pripisivao nizu
sluajnosti: tatini njemakog cara, izboru Hindenburga za pred
sjednika Vajmarske Republike, Hitlerovom opsesivnom karakteru i
tako dalje. Bila je to intelektualna propast ovog velikog povjesniara,
izazvana stresom zbog nesrea koje su pogodile njegovu zemlju.117
Teorije.koje naglaavaju ulogu sluajnosti prevladavat e meu onim
grupa ma^ imacijaiNirtfnje s&.nalaze na zaelju povijanih zbivanja.
Srav da su svi ispitni rezultati lutrija uvijek e biti popularan medu
loijim studentima. No, razotkriti uzroke nekog vjerovanja ne znai
1 odbaciti ih; jo uvijek trebamo otkriti to tono radi Kleopatrin
nos na stranicama povijesnih djela. Izgleda da je Montesquieu bio

84

to

je povijest ?

prvi koji je pokuao braniti povijesne zakone od takvog uplitanja.


Ako je odreeni uzrok, poput sluajnog ishoda jedne bitke, unitio
jednu dravu, napisao je u svojem djelu o veliini i propadanju
Rimljana, onda je morao postojati opi uzrok koji je doveo do toga
da propast jedne drave zavisi o3lKodg~|edne bitke". Marksisti su
takoer imali odreenih tekoa s tim pitanjem. Mane je o tome
pisao samo jednom, i to samo u pismu:
Svjetska povijest imala bi veoma mistian karakter da u njoj
nema mjesta za sluajnost. Takva sluajnost sama po sebi postaje
dio opeg trenda razvoja i kompenzirana je drugim oblicima
sluajnosti. No, ubrzavanje i usporavanje ovise o takvim slu
ajnostima" koje ukljuuju i sluajni" karakter pojedinaca koji
se od poetka nalaze na elu nekoga pokreta. -118
M antije tako ponudio izgovor za sluajnost u povijesti kroz tri
Toke. Prvo, sluajnost nije naroito znaajna; moe ubrzati ili
usporiti, ali ne i radikalno izmijeniti tijek dogaaja. Drugo, dje
lovanje jednog sluaja kompenzirano je djelovanjem drugog, tako
da se na kraju meusobno ponitavaju. Tree, sluajnost se naroito
pokazuje u karakterima pojedinaca.119 Trocki je potkrijepio teoriju
o kompenzaciji i samoponitavanju sluajnosti domiljatom analo
gijom:
Cjelokupni povijesni proces je prelamanje povijesnih zakona
kroz sluajnosti^ Mogli bismo upotrijebitijezik biologije i rei da
se povijesni zakon ostvaruje prirodnom selekcijom sluajeva. 120
Priznajem da mi se ova teorija ini nezadovoljavajuom i neuvjerlji
vom. TJlogu sluajnosti u povijesti danas pretjerano naglaavaju oni
kojima odgovara istaknuti njezin znaaj. No, ona postoji, pa tvrditi
da samo ubrzava ili usporava i pritom ne mijenja znai samo poi
gravati se rijeima. Takoer nema razloga da povjerujem da se neki
sluajni dogaaj - primjerice, Lenjinova prerana smrt u pedesetetvrtoj godini - automatski kompenzira nekim drugim sluajem,
kako bi se ponovo uspostavila ravnotea povijesnog procesa.

Kauzalnost

u povijesti

85

Podjednako je neodrivo gledite prema kojem je sluajnost u


povijesti samo mjerilo naeg neznanja - i tek naziv za neto to ne
moemo razumjeti.121 Ovo se, bez sumnje, katkad dogaa. Planeti
su dobili svoje ime, koje u prijevodu znae lutalice, u vrijeme
kada se pretpostavljalo da nasumice lutaju nebom, a pravilnost
njihova kretanja jo nije bila otkrivena. Opisati neto kao nesretni
sluaj jest omiljeni nain izbjegavanja dosadne obveze istraivanja
uzroka tog sluaja; kad mi netko kae da je povijest skup sluajno
sti, sklon sam ga osumnjiiti za intelektualnu lijenost ili slabe inte
lektualne sposobnosti. Uobiajena je praksa ozbiljnih povjesniara
istaknuti da neto to se do sada smatralo sluajnou uope nije
bilo sluajno, ve se moe racionalno objasniti i smisleno uklopiti u
iri kontekst zbivanja. No, ni ovo u potpunosti ne odgovara na nae
pitanje. Sluajnost nije samo neto to ne razumijemo. Rjeenje
problema sluajnosti u povijesti mora se, vjerujem, traiti u posve
drugaijem poretku ideja.
Ranije smo ustanovili da povijest nastaje s povjesniarevim
odabirom i rasporeivanjem injenica koje e postati povijesne
injenice. Nisu sve injenice povijesne injenice. No, razlika izme
u povijesnih i nepovijesnih injenica nije stroga ili trajna; bilo
koja injenica moe, da se tako izrazim, biti promaknuta u status
povijesne injenice kada se uoi njezina relevantnost i znaaj.
Sada vidimo da je donekle slian proces na djelu i u povjesniarevu pristupu uzrocima. Odnos izmeu povjesniara i njegovih
uzroka ima podjednako dvojni i reciproni karakter kao i odnos
povjesniara i njegovih injenica. Uzroci odreuju njegovu interpretaciju povijesnog procesa, a njegova interpretacija odreuje nje
gov odabir i rasporeivanje uzroka. H ijerarhija uzroka, relativno
znaenje jednog uzroka iliskupa uzroka u odnosu na neki drugi
jest bit povjesniareve interpretacije. Ovo nam daje klju za rje
avanje problema sluajnosti u povijesti. O blik Kleopatrina nosa,
Bajazitova kostobolja, majmunski ugriz koji je usmrtio kralja Ale
ksandra, Lenjinova smrt - ovo su sluajnosti koje su promijenile
tijek povijesti. Uzaludno emo pokuavati potisnuti ih iz sjeanja
ili se pretvarati da, na ovaj ih onaj nain, nisu ostavile nikakvih
posljedica. S druge strane, tako dugo dok su ovi uzroci sluajni, ne

86

to

je pov ijest ?

ulaze ni u jednu racionalnu povijesnu interpretaciju, niti u povjesniarevu hijerarhiju znaajnih uzroka. Profesor Popper i profesor
Berlin - ponovno ih spominjem kao najistaknutije i najitanije
predstavnike te kole - smatraju da je povjesniarev pokuaj pro
nalaenja znaenja u povijesnom procesu, i stvaranja odreenih
zakljuaka na temelju toga, isto to i pokuaj reduciranja cjelo
kupnog iskustva na simetrini poredak; postojanje sluajnosti u
povijesti osuuje svaki takav pokuaj na neuspjeh. No, nijednom
razumnom povjesniaru ne bi palo napamet pokuati neto tako
fantastino kao to je obuhvaanje cjelokupnog iskustva; ak i
unutar svojeg podruja istraivanja, on moe obuhvatiti tek djeli
injenica. Svijet povjesniara, poput svijeta znanstvenika, nije fotografska preslika stvarnog svijeta, ve samo radni model koji mu
omoguava da ga, vie ili manje uspjeno, shvati i njime ovlada.
Povjesniar izvlai iz iskustva prolosti, ili barem onog dijela koji
mu je dostupan, ono to smatra podlonim racionalnom objanje
nju i interpretaciji, i na temelju toga izvodi zakljuke koje mogu
posluiti kao putokaz za djelovanje. Nedavno je jedan popularni
autor, govorei o dostignuima znanosti, slikovito opisao procese
koj_Lse_odigravaju u ljudskom umu. Pretraujui po mnotvu
opaenih i meusobno nepovezanih injenica, ljudski um odabire,
sastavlja i rasporeuje relevantne injenice i odbacuje irelevantne,
sve dok ne oblikuje logino i racionalno tkanje znanja.122 Uz
izvjesnu ogradu zbog opasnosti od pretjeranog subjektivizma, ovaj
bih opis mogao prihvatiti kao sliku naina na koji funkcionira
povjesniarev um.
Ovaj postupak moe zbuniti i okirati filozofe, pa ak i neke
povjesniare. No, on je potpuno jasan obinom ovjeku koji rje
ava svakodnevne ivotne probleme. Dopustite mi da to objasnim.
Vraajui se sa zabave na kojoj je previe popio, u automobilu s
neispravnim konicama, Jones je na otrom i nepreglednom zavoju
udario i ubio Robinsona koji je upravo prelazio cestu radi kupovine
cigareta u duanu na uglu. Nakon to je zbrka raiena, nalazimo
se, recimo, u lokalnoj policijskoj postaji, kako bismo istraili uzroke
nesree. Je li uzrok nesree vozaevo polupijano stanje - u tom slu
aju mogue je krivino gonjenje? Jesu li uzrok nesree neispravne

Kauzalnost

u povijesti

konice - u tom bi sluaju odgovornost snosila automehaniarska


radionica u kojoj je automobil bio na popravku prije samo tjedan
dana? Ili je uzrok nepregledni zavoj - jer bi se u tom sluaju proble
mom trebala pozabaviti uprava za odravanje cesta? Dok razmatra
mo ova praktina pitanja, u sobu upadaju dva ugledna gospodina
- neu ih imenovati - i poinju nas rjeito uvjeravati da Robinson
ne bi prelazio ulicu i stradao da mu te veeri nije sluajno ponestalo
cigareta; stoga je upravo Robinsonova potreba za cigaretama uzrok
njegove smrti, a svaka istraga koja to ne bi uzela u obzir bila bi gubi
tak vremena, dok bi svaki zakljuak do kojeg bi se dolo na taj nain
bio besmislen i beskoristan. Dakle, to inimo? im uspijemo doi
do rijei, njeno, ali odluno usmjerit emo naa dva posjetitelja
prema vratima, naloiti vrataru da ih nipoto vie ne puta i nastavi
ti s naom istragom. No, kakav bismo im odgovor mogli ponuditi?
Naravno, Robinson je stradao jer je bio pua. Sve to sljedbenici
sluajnosti i nepredvidivosti u povijesti govore posve je tono i
savreno logino. To je ona nemilosrdna logika koju nalazimo u
Alisi u zemlji udesa i Alisi s onu stranu ogledala. No, premda ni za
kim ne zaostajem u divljenju prema ovim vrhunskim primjerima
oksfordske uenosti, vie volim drati svoje razliite naine logikog
razmiljanja u odvojenim odjeljcima. Dodgsonijevski nain nije i
nain povijesne znanosti.
Povijest je, prema tome, proces selekcije utemeljen na povijesnom
znaenju dogaaja. Da se jo jednom posluim rijeima Talcotta
Parsonsa, povijest je selektivni sistem, ne samo kognitivnih, ve i
uzronih usmjerenja prema.stvarnosti. Kao to povjesniar odabire
iz ^beskrajnog oceana injenica one koje su znaajne za njegov cilj,
tako i iz mnotva uzrono-posljedinih nizova odabire one, i samo
one, koji su povijesno znaajni; mjerilo povijesnog znaaja je njegova sposobnost da ih jik lo pi u svoj model racionalnog objanjenja i
interpretacije. Ostali uzrono-posljedini nizovi bit e odbaeni kao
sluajnost, ne zato sto je odnos izmeu uzroka i posljedica razliit,
nego zato to su sami po sebi irelevantni. Povjesniar s njima ne
moe nita uiniti; nisu podloni racionalnoj interpretaciji i nemaju
znaenja ni za prolost ni za sadanjost. Tono je da su Kleopatrin
nos, Bajazitova kostobolja, ugriz Aleksandrova majmuna, Lenjinova

88

to

je povijest ?

smrt ili Robinsonovo puenje imali odreene posljedice. No, ne


bi imalo smisla usvojiti kao opi stav da generali gube bitke jer su
zaslijepljeni prelijepim kraljicama, da ratovi izbijaju jer kraljevi dre
majmune kao kune ljubimce7 ili Ha ljudi stradaju u prometu jer
pue cigarete. Ako pak, s druge strane, kaete obinom ovjeku da
je Robinson stradao jer je voza bio pijan, ili zato to su konice
bile neispravne, ili zato to je zavoj na cesti bio nepregledan, to e
mu se initi kao posve razumno objanjenje; ako poeli razlikovati
uzroke, moda e ak rei da je upravo to, a ne Robinsonova elja
za cigaretama, stvarni uzrok njegove smrti. Podjednako, ako ka
ete nekom studentu povijesti da su sukobi u Sovjetskom Savezu
u 1920-im godinama posljedica rasprava o brzini industrijalizacije
ili o najefikasnijem nainu prisiljavanja seljaka na uzgoj itarica za
opskrbu gradova, ili ak osobnih ambicija suparnikih voda, on
e shvatiti da su to racionalna i povijesno znaajna objanjenja,
koja se mogu primijeniti i u drugim povijesnim situacijama i koja
predstavljaju stvarne uzroke onoga to se dogodilo, to nije sluaj
s Lenjinovom preranom smrti. Ako o ovome podrobnije razmisli,
student e se moda ak prisjetiti esto citirane i vrlo esto pogreno
shvaene Hegelove izreke u uvodu djela Filozofija prava da je ono
to je racionalno stvarno, a ono to je stvarno - racionalno.
Vratimo se na trenutak uzrocima Robinsonove smrti. Bez tekoa smo uo ihda su neki uzroci racionalni i realni, a drugi iracionalni i sluajni. Prema kojem kriteriju ih moemo razlikovati? Sposobnost rasuivanja obino se koristi u neku svrhu. Intelektualci
mogu katkad rasuivati, ili misliti da to ine, iz zabave. No, openi
to govorei, ljudska bia rasuuju s nekim ciljem. Kada prepozna
jemo neka objanjenja kao racionalna, a druga kao neracionalna,
tada smo, pretpostavljam, napravili razliku izmeu objanjenja
koja imaju neki cilj i onih koja nemaju. U sluaju koji razmatramo,
razumno je pretpostaviti da bi mjere poput ogranienja doputene
koliine alkohola za vozae, stroe kontrole konica ili poboljanja
uvjeta na cesti mogle utjecati na smanjivanje broja prometnih ne
srea. No, besmisleno je pretpostaviti da se broj prometnih nesrea
moe smanjiti zabranom puenja. Ovo je kriterij pomou kojeg
smo nainili razliku. Isto vrijedi i za na stav o uzrocima u povijesti.

Kauzalnost

u povijesti

89

Tu takoer razlikujemo racionalne i sluajne uzroke. Budui da se


potencijalno mogu primijeniti na druge zemlje, razdoblja i uvjete,
racionalni uzroci vode korisnim generalizacijama i mogu biti pou
ni; oni slue proirivanju i produbljivanju naeg razumijevanja.123
Sluajni uzroci ne mogu se generalizirati; s obzirom da su, u punom
znaenju te rijei, jedinstveni, iz njih ne moemo nita naujti i ne
vode nikakvim zakljucima. No, ovdje moram naglasiti jo neto.
Upravo ova ideja o cilju kojem teimo prua nam klju za razumije
vanje uzronosti u povijesti; to nuno ukljuuje vrijednosne prosu
dbe. Interpretacija u povijesti je, kao to smo vidjeli u posljednjem
predavanju, uvijek povezana s vrijednosnim prosudbama, dok je
uzronost povezana s interpretacijom. Kao to je rekao Meinecke
- veliki Meinecke, Meinecke iz 1920-ih - potraga za uzronou u
povijesti nemogua je bez pozivanja na vrijednosti... iza potrage za
uzronou uvijek lei, direktno ili indirektno, potraga za vrijedno
stima.124 Ovo podsjea na neto to sam ranije rekao o dvojnoj i
recipronoj funkciji povijesti razvijanje naeg razumijevanja pro
losti u svjetlu sadanjosti i sadanjosti u svjetlu prolosti. Sve ono
to ne pridonosi ovoj dvojnoj svrsi, poput Antonijeve zaludenosti
Kleopatrinim nosom, s gledita povjesniara mrtvo je i jalovo.
U ovom trenutku, vrijeme je da priznam kako sam se u svojem
izlaganju posluio prilino otrcanim trikom. No, budui da vam
ga nee biti teko prozreti i budui da mi je u nekoliko navrata
omoguio saimanje i pojednostavljivanje onoga to sam trebao
rei, nadam se da ete biti dovoljno blagonakloni i protumaiti
ga kao prigodni oblik skraivanja. Sve do sada, dosljedno sam
upotrebljavao uobiajenu frazu prolost i sadanjost. No, kao
to svi znamo, sadanjost postoji samo kao pojam, kao imaginar
na linija razgranienja izmeu prolosti i budunosti. Govorei o
sadanjosti, ve sam u svoju argumentaciju prokrijumario drugu
vremensku dimenziju. Budui da su prolost i budunost dijelovi
istog vremenskog raspona, mislim da bi bilo lako pokazati da je
zanimanje za prolost i zanimanje za budunost meusobno po
vezano. Linija razgranienja izmeu prapovijesti i povijesti prelazi
se u onom trenutku kada ljudi prestaju ivjeti samo u sadanjosti i
postaju svjesno zainteresirani za svoju prolost i budunost. Povijest

90

t o

je povijest ?

zapoinje prenoenjem tradicije; tradicija znai prenoenje navika i


pouka iz prolosti u budunost. Zapisi o prolosti poinju se uvati
za dobrobit buduih narataja. Povijesno miljenje, pie nizozem
ski povjesniar Huzinga, uvijek je teleoloko.125 Sir Charles Snow
nedavno je napisao da je Rutherford poput svih znanstvenika...
imao, gotovo i ne razmiljajui to to znai, uroeni osjeaj za bu
dunost.126 Pretpostavljam da dobri povjesniari, razmiljali oni
o tome ili ne, imaju uroeni osjeaj za budunost. Osim pitanja
Zato?, povjesniar takoer postavlja i pitanje Kamo?.

POVIJEST KAO NAPREDAK

opustite mi da na poetku citiram odlomak iz nastupnog


predavanja profesora Powickea, koje je prije trideset go
dina odrao u Oxfordu kao sveuilini profesor moderne

povijesti:

udnja za interpretacijom povijesti tako je duboko ukorijenje


na da e nas, ukoliko nemamo konstruktivni pogled na prolost,
privui ili misticizmu ili cinizmu. 127
Smatram da niistlcizanj) oznaava gledite prema kojem smisao
povijesti lei negdje izvan nje same, u podruju teologije i eshatologije - to su stavovi autora poput Berdjajeva, Niebuhra ili
Toynbeeja.128 inizam)oznaava gledite prema kojem povijest
nema znaenja, lfi ima mnotvo podjednako valjanih ili nevalja
nih znaenja, ili ono znaenje koje smo joj samovoljno dodijelili.
Primjere takvih gledita ovdje sam ve nekoliko puta citirao. Ovo
su danas moda dva najpopularnija gledita o povijesti. No, ja bez
oklijevanja odbacujem oba. To nam ostavlja samo onu neobinu,
ali sugestivnu frazu o konstruktivnom pogledu na prolost. Budui da ne znam to je time profesor Povvicke mislio, pokuat u je
interpretirati na svoj nain.
Poput drevnih azijskih civilizacija, klasina civilizacija Grke i
Rima bila je u biti nepovijesna. Kao to smo ve vidjeli, Herodot
je, kao otac povijesti, imao tek nekoliko sljedbenika;jiutori klasine
antike bili su u cijelosti podjednako nezainteresirani i za prolost I
za budunost, lukidid je vjerovao da se nita znaajno nije dogo
dilo TTVremttnu prije dogaaja Koje je opisao i da se najvjerojatnije

92

to

je povijest ?

nita znaajno nee odigrati ni nakon njih. Lukrecije je ovjekovu


ravnodunost prema budunosti objanjavao njegovom ravnodunou prema prolosti:
Razmisli kako nam proli vjekovi vjenog vremena prije naeg
roenja nita ne znae. Toje ogledalo to nam ga priroda prua
o budunosti nakon nae smrti. 129
Pjesnike predodbe o svjetlijoj budunosti imale su oblik vizije o
povratku u zlatno doba prolosti - to je ciklino vienje koje je izje
dnaavalo procese u povijesti s procesima u prirodi. Povijest nikuda
nije ila: budui da nije bilp_osjeaja za prolost, nije bilo ni osjeaja
za budunost. Jedino se Vergilije, koji je u svojoj etvrtoj eklogi dao
klasinu sliku povratka u zlatno doba, u Eneidi na trenutak oslo
bodio ove ciklike predodbe: Imperium sine fine dedi (.Kraljevstvo
dah im bez konca) bila je krajnje neklasina misao kojom je Vergilije
kasnije stekao slavu kvazi-kranskog proroka.
idovi su bili prvi, a potom su slijedili krani, koji su uveli
potpuno novi element, postavivi cilj prema kojemu se kree povi
jesni proces to je teoloko vienje povijesti. Povijest je tako stekla
znaenje i svrhu, no uz cijenu gubitka svojeg svjetovnog karaktera.
Ostvarivanje povijesnog cilja automatski bi znailo kraj povijesti:
sama je povijest postafaT teodiceja. Takav je bio srednjovjekovni
pogled na povijest. Renesansa je obnovila klasinu predodbu o
antropocentrinom svijetu i prvenstvu razuma, ali je klasini pesi-"
mistiki pogled na budunost zamijenila optimistikim vienjem
proizalim iz idovsko-kranske tradicije. Vrijeme koje je nekad
bilo neprijatelj koji sve potkopava, sada je postalo dobrohotno i
kreativno: usporedite Horacijeve rijei Damnosa quid non imminuit
dies? (ime li nije zaprijetilo ovo pogubno doba?) s Baconovim Veritas temporis filia (Istina je ki vremena).130 Racionalisti iz razdoblja
prosvjetiteljstva, utemeljitelji moderne historiografije, zadrali su
idovsko-kransko teoloko vienje, ali su sekularizirali cilj; to im
je omoguilo da obnove racionalni karakter povijesnog procesa!
Povijest je postaUj^predovanje prema sve veem savrenstvu ljud4
skog postojanja na zemlji- Najveeg prosvjetiteljskog povjesniara,

P ovijest

kao napredak

93

Gibbona, priroda vlastitog predmeta nije sprijeila da zabiljei ono


to je nazvao privlanim zakljukom da svako razdoblje ovog svi
jeta neprestano uveava stvarno bogatstvo, sreu, znanje, a moda
i vrline ljudskog roda.131 Kult napretka dosegao je svoj vrhunac u
trenutku kad su britanski prosperitet, snaga i samopouzdanje bili
na vrhuncu; britanski pisci i povjesniari pripadali su najgorljivijim
poklonicima tog kulta. Ova je pojava previe poznata da bi zahtije
vala objanjenje; dovoljno je citirati jedan ili dva odlomka, kako bih
pokazao da je sve donedavno vjera u napredak bila osnova svakog
naeg razmiljanja. A ctonje u svojem izvjetaju iz 1896. godine
o projektu Cambridge Modem History, koji sam citirao u svojem
prvom predavanju, nazivao povijest progresivnom znanou; u
uvodu prvog toma napisao je moramo poi od pretpostavke da je
napredak u ljudskim odnosim znanstvena hipoteza na temelju koje
bi se povijest trebala pisati. U zadnjem tomu, objavljenom 1910.
godine, Dampier - koji je bio mentor mojeg kolege u vrijeme dok
sam bio student na dodiplomskom studiju - nimalo nije sumnjao
da e budunost omoguiti ovjeku neogranieno gospodarenje
prirodnim resursima i njihovo inteligentno iskoritavanje na dobro
bit svojeg roda.132 S obzirom na ono to namjeravam rei, poteno
je priznati da je ovo bila atmosfera u kojoj sam se obrazovao i da
bih mirne due mogao potpisati rijei svojeg neto starijeg kolege
Bertranda Russella: Odrastao sam u vrijeme kada je viktorijanski
optimizam bio na vrhuncu i... u meni je jo ostalo od one nade
koju je tada bilo lake gajiti.133
Godine 1920., kada je Bury napisao svoju knjigu The Idea o f
Progress {Ideja napretkd[, ve je prevladavalo tmurnije raspoloenje,
za to je okrivljavao, slijedei tadanju modu, doktrine koje su ute
meljile sadanju vladavinu terora u Rusiji, iako je i dalje opisivao
napredak kao pokretaku i vodeu ideju zapadne civilizacije.134
Kasnije su takvi tonovi utihnuli. Govorilo se da je ruski car Nikola
I. izdao naredbu kojom je zabranio uporabu rijei napredak; iako
s izvjesnim zakanjenjem, filozofi i povjesniari Zapadne Europe,
pa ak i Sjedinjenih Drava, danas su spremni suglasiti se s njim.
Hipoteza o napretku je odbaena. Propast Zap ada postala je toliko
nnhiajena fraza da joj navodnici vie nisu potrebni. No, ostavimo

94

to

je povijest ?

li svu ovu galamu po strani, to se zaista dogodilo? Tko je utjecao


na promjenu u novom nainu razmiljanja? Neki dan zaprepastio
sam se kada sam pronaao, ini mi se, jedinu primjedbu ertranda
Russella u kojoj se jasno ogleda svijest o klasnoj pripadnosti: U
cjelini, danas je u svijetu mnogo manje slobode nego to je to bilo
prije stotinu godina.135 Nemam nikakav instrument za mjerenje
slobode i ne znam kako bih mogao usporediti manjak slobode
za nekolicinu s veim stupnjem slobode za mnoge. No, koje god
mjerilo upotrebljavali, ovu tvrdnju mogu jedino smatrati posve
netonom. Zanimljiviji su mi oni fascinatni odbljesci oksfordskog
sveuilinog ivota koje nam katkad prua gospodin A. J. P. Taylor.
Sve te prie o propasti civilizacije, on pie, znae jedino da su sve
uilini profesori nekad imali poslugu, a danas moraju sami prati
svoje rublje.136 Naravno da profesori koji sami peru svoje rublje
mogu biti simbolom napretka za bivu sluinad. Nestanak bijele
dominacije u Africi, koje toliko brine imperijalne lojaliste, afrikanerske republikance i investitore u dionice zlata i bakra, moe dru
gima oznaavati napredak. Kada je rije o napretku, ne vidim razlo
ga zato bi mi se ipso facto trebalo vie svidjeti miljenje iz 1950-ih
od onog iz 1890-ih, ocjena anglosaskih zemalja od one Rusije, Azije
i Afrike, ili zakljuci intelektualaca iz srednje klase od onih obinog
ovjeka s ulice kojemu, prema rijeima gospodina Macmillana, ni
kada nije bilo bolje. No, ostavimo na trenutak po strani sud o tomu
ivimo li u doba napretka ili propadanja te ispitajmo poblie to se
podrazumijeva pod pojmom napretka, koje pretpostavke stoje iza
toga i u kojoj su mjeri postale neodrive.
Prvo bih elio raistiti postojeu zbrku oko napretka i evolucije.
Mislioci prosvjetiteljstva prihvatili su dva naizgled nespojiva stava.
Nastojali su opravdati mjesto ovjeka u svijetu prirode: zato su po
vijesne zakone izjednaavali s prirodnim zakonima. S druge strane
vjerovali su u napredak. No, na osnovu ega bi se priroda trebala
smatrati progresivnom i stalno usmjerenom na napredovanje prema
nekom cilju? Hegel je ovaj problem rijeio tako to je jasno odvojio
povijest, kao naprednu, od prirode koja to nije. inilo se da e Darwinova revolucija rijeiti sve potekoe izjednaavajui evoluciju i
napredak: ipak se pokazalo a je priroda podjednako progresivna

Povijest

kao napredak

95

kao i povijest. No to je otvorilo put za mnogo ozbiljnije nesporazu


me, pri emu se mijealo bioloko nasljee, koje je izvor evolucije,
s drutvenim tekovinama, koje su izvor povijesnog napretka. Ova
je razlika poznata i oita. Smjestite li europsko siroe u kinesku
obitelj, dijete e odrasti s bijelom koom, no govorit e kineski.
Pigmentacija je bioloko nasljee, a jezik je drutvena tekovina koja
se^prenosi jjosredstvomljudskog mozga. Evolucija koja se prenosi
nasljeem mora se mjeriti u tisuama ili milijunima godina; nije
poznata ni jedna bioloka promjena koja se dogodila ovjeku od
poetka pisane povijesti. Napredak do kojeg se dolazi usvajanjem
drutvenih tekovina moe se mjeriti generacijama. Bitno je obiljeje
ovjeka kao racionalnog bia da on razvija svoje potencijalne spo
sobnosti akumuliranjem iskustava prolih generacija. Za suvreme
nog se ovjeka kae da nema ni vei mozak, ni neke vee uroene
misaone sposobnosti, od svojih predaka od prije 5000 godina. No,
uinkovitost njegovog miljenja umnoava se uenjem i usvajanjem
iskustva prethodnih generacija. Prijenos steenih osobina, to bio
lozi odbacuju, predstavlja osnovu drutvenog napretka. Povijest je
napredak koji se ostvaruje prijenosom steenih vjetina s generacije
na generaciju.
Drugo, ne bismo trebali ni smjeli zamiljati napredak kao neto
to ima konani poetak i kraj. Vjerovanje da je civilizacija izumlje
na u dolini Nila u etvrtom tisuljeu prije Krista, koje je bilo po
pularno prije neto manje od pedeset godina, nije danas nita vjero
dostojnije od kronologije koja je smjestila stvaranje svijeta u godinu
4004. prije Krista. Civilizacija ije bismo roenje moda mogli uzeti
kao polazinu toku za nau hipotezu o napretku zasigurno nije izu
mljena, ve je nastala kao beskrajno spor razvojni proces u kojem su
se s vremena na vrijeme vjerojatno dogaali spektakularni skokovi^
Ne trebamo se zamarati pitanjem kada su napredak - ili civilizacija
- zapoeli. H ipoteza o nekom konanom kraju napretka dovela je
do mnogih ozbiljnijih nesporazuma. Hegel je s pravom osuivan jer
je vidio kraj napretka u pruskoj monarhiji - to je oito bila posljedi
ca prenategnute interpretacije njegova stava o nemogunosti predvi
anja. No, Hegelovo je zastranjivanje nadmaio uvaeni viktorijanac
Arnold od Rugbyja, koji je u svojem nastupnom predavanju u Ox-

96

to

je povijest ?

fordu 1841. godine, kao sveuilini profesor moderne povijesti, izja


vio da e moderna povijest biti zadnja faza u povijesti ovjeanstva:
ini se da ona nosi obiljeja punoe vremena, kao da nakon nje
nee biti nove povijesti.137 Marxovo predvianje da e proleterska
revolucija ostvariti krajnji cilj besklasnog drutva bilo je u logikom
i moralnom pogledu daleko manje ranjivo. No, pretpostavka o kraju
povijesti ima eshatoloki prizvuk koji je prikladniji nekom teologu
nego povjesniaru i koja nas ponovo vodi pogrenom zakljuku o
postojanju nekog cilja izvan povijesti. Nema sumnje da konani
kraj posjeduje izvjesnu privlanost za ljudski um, dok se Actonova
vizija povijesnog hoda kao beskrajnog napretka prema slobodi ini
hladnom i nejasnom. No, ako povjesniar eli spasiti svoju hipotezu
0 napretku, mislim da mora biti spreman promatrati ga kao proces
kojem e zahtjevi i potrebe razliitih povijesnih razdoblja dodavati
svoj posebni sadraj. Upravo je to smisao Actonove teze da povijest
nije samo zapis o napretku ve i progresivna znanost ili, ako vam
se vie svia, da je povijest u oba smisla te rijei kao slijed dogaaja
1 kao zapis o njima progresivna. Prisjetimo se Actonovog opisa o
razvoju slobode kroz povijest:
Upravo je zdruenim naporima slabih, koji su se pod prinudom
oduprli vladavini sile i trajne nepravde, tijekom posljednjimh
etiristo godina brzih promjena ali polaganog napretka, sloboda
ouvana, zatiena, proirena i konano shvaena.138
Acton je povijest kao slijed dogaaja zamiljao kao napredak prema
slobodi, a povijest kao zapis tih dogaaja kao napredak prema
razumijevanju slobode, kao dva usporedna procesa.139 Piui u
razdoblju kada su analogije s evolucijom bile u modi, filozof Bradley primijetio je da religija prikazuje kraj evolucije kao neto to
je...ve nastalo.140 Za povjesniara se kraj napretka jo nije dogo
dio. To je neto to je jo uvijek veoma udaljeno, a putokazi koji
pokazuju smjer postaju vidljivi jedino dok napredujemo. Ovo ne
umanjuje njegov znaaj. Kompas je korisno i uistinu nezamjenjivo
sredstvo za snalaenje, no nije auto-karta. Sadraj povijesti moe se
realizirati samo ako ga iskusimo.

P ovijest

kao napredak

97

Tree, nijedna normalna osoba nikad nije vjerovala u napredak


kao kretanje po neprekinutojjfavndj iTmjTkoje bi Teklo bez ikakvog
zastoja, skretanja i prekida u kontinuitetu. Zato se ak ni najotriji
zaokret u suprotnom smjeru ne mora nuno pokazati kobnim za
vjerovanje u napredak. Jasno J e da postoje razdoblja nazadovanja
kao i razdoblja napretka. Osim toga, bilo bi ishitreno pretpostaviti
da se nakon nazadovanja napredak nastavlja na istom mjestu ili u
istom smjeru. etiri ili tri civilizacije Hegela i Marxa, Toynbeejeva
dvadeset i jedna civilizacija, teorija o ivotnim ciklusima civilizacija
koje prolaze kroz faze uspona, opadanja i propasti - takve sheme ne
maju same po sebi nikakvo znaenje. No, one odraavaju iskustvenu
injenicu da napor koji je potreban za napredovanje civilizacije za
mire na jednom mjestu i kasnije se nastavlja na drugom. Napredak
koji opaamo u povijesti nije kontinuiran ni u vremenu ni u prosto
ru. Zaista, kad bih bio sklon formuliranju povijesnih zakona, jedan
od njih bi glasio da skupina - nazovite je klasom, nacijom, konti
nentom, civilizacijom ili kako god elite - koja ima vodeu ulogu
u napretku civilizacije u jednom razdoblju, vjerojatno nee imati
slinu ulogu u sljedeem razdoblju, i to zbog toga to e biti previe
proeta tradicijom, interesima i ideologijama prethodnog razdoblja,
da bi se mogla prilagoditi novim zahtjevima i prilikama.141 Tako
se moe lako dogoditi da ono to se jednoj grupi ini kao razdo
blje propadanja, drugoj grupi izgleda kao razdoblje raanja novog
napretka. Napredak nije i ne moe znaiti jednako i istovremeno
napredovanje za sve. Znakovito je da gotovo svi nai proroci poslje
dnjih dana propadanja, nai skeptici koji ne vide nikakvog smisla
u povijesti i smatraju da je napretku doao kraj, pripadaju onom
dijelu svijeta i onoj drutvenoj klasi koja je tijekom nekoliko gene
racija pobjedonosno igrala vodeu i dominantnu ulogu u napretku
civilizacije. Spoznaja da e njihovu ulogu sada preuzeti netko drugi,
za njih nije neka utjeha. Povijest koja se s njima tako podlo poigrala
oito se ne moe smatrati smislenim ili racionalnim procesom. No,
elimo li zadrati hipotezu napretka, mislim da moramo prihvatiti
postojanje takvih prekida u kontinuitetu.
Na kraju, dolazilllb do pitanja to je temeljni sadraj napretka
s gledita povijgsJie_akcije. Ljudi koji se bore, primjerice, za opu

98

to

je povijest ?

primjenu graanskih prava, za reformu kaznenog postupka ili za


uklanjanje rasnih i imovinskih nejednakosti, svjesno nastoje postii
ba te ciljeve: oni svjesno ne nastoje ostvariti napredak, realizirati
neki povijesni zakon ili hipotezu o napretku. Povjesniar je taj
koji njihovim postupcima pripisuje hipotezu napretka i interpretira
njihove aktivnosti kao napredak. No, to ne ponitava sam pojam
napretka. Drago mi je to se u ovoj toci slaem sa Sir Isaiahom
Berlinom koji smatra da rijei napredak i reakcija, koliko god bile
zloupotrebljavane, ipak nisu samo prazni pojmovi.142 U povijesti
se sluimo pretpostavkom da se ovjek moe okoristiti (no ne i da
nuno hoe) iskustvom svojih predaka, te da napredak u povijesti,
za razliku od evolucije u prirodi, poiva na prenoenju ostavtine.
Ova ostavtina podjednako ukljuuje i materijalna dobra i sposo
bnost ovladavanja vlastitim okoliem, njegova mijenjanja i iskori
tavanja. Doista, ova dva imbenika tijesno su povezana i uzajamno
djeluju jedan na drugoga. Manr smatra ljudski rad temeljem cijelog
zdanja; ova se formula ini prihvatljivom ako se pojmu rad pridoda dovoljno iroko znaenje. N o. samo akumulacija sredstava nee
dostajati ukoliko sa sobom ne donese, osim poveanog tehnikog
i drutvenog znanja i iskustva, i bolje gospodarenje ovjekovim
okoliem u irem smislu. Mislim da bi danas tek nekolicina ljudi
dovela u pitanje injenicu napretka u akumulaciji materijalnih
dobara i znanstvenih spoznaja te u ovladavanju ovjekovom oko
linom u tehnolokom smislu. Meutim, postavlja se pitanje je li
u dvadesetom stoljeu dolo do napretka u drutvenom poretku i
u naem ovladavanju drutvenim okoliem, nacionalnim ili inter
nacionalnim, ili je zapravo dolo do izrazitog nazadovanja. Nije li
evolucija ovjeka kao drutvenog bia u sudbonosnom zaostatku za
tehnolokim napretkom?
Simptomi koji potiu ovo pitanje su oiti. Usprkos tome, sma
tram da je pitanje pogreno postavljeno. Povijest se mnogo puta
nalazila na prekretnicama, kada su vodstvo i inicijativa prelazili s
jedne grupe na drugu, iz jednog dijela svijeta na drugi: razdoblje
uspona moderne drave i pomicanje sredita moi s Mediterana
na zapadnu Europu, te razdoblje Francuske revolucije, istaknuti su
primjeri iz novijeg doba. To su uvijek razdoblja nasilnih prevrata i

Povijest

kao napredak

99

borbe za vlast. Stari autoriteti slabe, a stari simboli nestaju; iz ogor


enog sukoba ambicija i meusobnih optubi izranja novi poredak.
Mislim da upravo prolazimo kroz jedno takvo razdoblje. ini mi se
kako jednostavno nije tona tvrdnja da je nazadovalo nae razumi
jevanje problema socijalne organizacije ili naa dobra volja organi
ziranja drutva u svijetlu tog razumijevanja: ak bih se usudio rei
da su se prilino poveali. Nae se sposobnosti nisu smanjile, niti su
se nae moralne kvalitete izgubile. No,^razdoblje sukoba i prevrata
u kojem ivimo, prouzroeno promjenom ravnotee snaga izmeu
kontinenata, nacija i klasa, osnailo je pritisak na te sposobnosti i
kvalitete, te ograniilo i osujetilo njihovu sposobnost za pozitivna
dostignua. Premda ne elim podcijeniti sile koje su u posljednjih
pedeset godina osporavale vjeru u napredak u zapadnom svijetu,
jo uvijek nisam uvjeren da je napredak u povijesti okonan. No,
ako i dalje insistirate da se o tome izjasnim, mogao bih odgovoriti
tek neto poput sljedee tvrdnje. Pretpostavka o konanom i jasno
definiranom cilju napretka u povijesti, od koje su tako esto polazili
mislioci devetnaestog stoljea, pokazala se neprimjenjivom i jalo
vom. Vjerovanje u napredak ne znai vjerovanje u neki automatski
ili neizbjeni proces, ve u progresivni razvoj ljudskih potencijala.
Napredak je apstraktan pojam; konkretni ciljevi kojima tei ovje
anstvo proizlaze, s vremena na vrijeme, iz samog tijeka povijesti,
a ne iz nekog vanjskog izvora. Ne vjerujem u savrenstvo ovjeka
ili budui raj na zemlji. U tom pogledu sloio bih se s teolozima i
misticima koji tvrde da se u povijesti ne moe ostvariti savrenstvo.
No, zadovoljit u se s mogunou neogranienog napretka - ili na
pretka koji nije podvrgnut nikakvim ogranienjima koja moemo
ili trebamo zamisliti - prema ciljevima koji se mogu definirati samo
dok prema njima napredujemo i ija se vrijednost moe provjeriti
samo^iFpfoesu' njihova' ostvarivanja. Ne znam kako bi drutvo
moglo opstati bez takvih predodbi o napretkiT Svako civilizirano
drutvo namee rtve sadanjoj generaciji u korist buduih pokolje
nja. Opravdavati te rtve u ime nekog boljeg svijeta u budunosti
predstavlja svjetovnu protuteu njihovom opravdanju u ime neke
boanske svrhe. Buryevim rijeima, naelo dunosti prema budu
im naratajima direktna je posljedica ideje napretka.143 Moda

100

to

je povijest ?

ova dunost ne zahtijeva opravdanje. Ukoliko zahtijeva, ne znam


ni jedan drugi nain kojim bi se ona mogla opravdati.
Time dolazimo do uvenog problema objektivnosti u povijesti.
Ve i sama rije dovodi u zabludu i potie pitanja. U jednom rani
jem predavanju ve sam ustvrdio da se drutvene znanosti - meu
njima i povijest - ne mogu prilagoditi teoriji spoznaje koja razdvaja
objekt i subjekt i namee strogo odvajanje izmeu promatraa i
promatranog. Potreban nam je novi model koji pravilno vrednuje
sloeni proces njihova meuodnosa i interakcije. injenice u povi
jesti ne mogu biti posve objektivne jer su one postale povijesnim
injenicama samo na temelju znaenja koje im je dao povjesniar.
Objektivnost u povijesti ako jo uvijek elimo upotrebljavati
uobiajeni termin - ne moe biti objektivnost injenice, ve jedi
no objektivnost odnosa, odnosa izmeu injenice i interpretacije,
izmeu prolosti, sadanjosti i budunosti. Ne trebam se vraati
na razloge koji su me naveli na odbacivanje pokuaja prosuivanja
povijesnih dogaaja prema nekom apsolutnom vrijednosnom mje
rilu izvan povijesti i neovisno od nje kao nepovijesnog ina. No,
koncept apsolutne istine nije prikladan svijetu povijesti kao to
nije, pretpostavljam, ni svijetu znanosti.^JeHino se najjednostavnije
povijesne tvrdnje mogu ocijeniti kao potpuno tone ili potpuno
netone. Na sloenijoj razini, povjesniar koji, recimo, osporava
zakljuak jednog od svojih prethodnika, u pravilu ga nee progla
siti potpuno pogrenim, ve nedostatnim, jednostranim, vodeim
na krivi pravac, ili pak rezultatom gledita koje su naknadno pri
kupljeni izvori uinili zastarjelim ili irelevantnim. Rei da je do
Ruske revolucije dolo zbog gluposti Nikole II. ili Lenjinova genija
takoer je neadekvatno - toliko neadekvatno da nas moe dovesti
do pogrenih zakljuaka. No, ne moe se smatrati i posve netonim.
Povjesniar se ne bavi apsolutima takve vrste.
Vratimo se na alosni sluaj Robinsonove smrti. Objektivnost
naeg istraivanja tog dogaaja nije ovisila o pronalaenju tonih
injenica - to nije bilo upitno - ve u razlikovanju stvarnih ili bit
nih injenica za koje smo zainteresirani, i sluajnih injenica, koje
moemo zanemariti. N ije ih bilo teko razlikovati jer je nae mjerilo~
Iznaaja, kao temelj nae objektivnosti, bilo jasno i sastojalo se od

Po v ijest

kao napredak

ioi

relevantnosti u odnosu na cilj to smo ga imali na umu, tj. smanje


nje broja smrtnih sluajeva na cestama. No, povjesniar nije takav
sretnik kao istraitelj koji pred sobom ima jednostavan i konaan
cilj smanjenja broja rtava u prometu. Povjesniaru je prilikom in
terpretacije injenica takoer potrebno neko mjerilo znaaja, koje
je ujedno i mjerilo objektivnosti, kako bi mogao razlikovati bitno
od sluajnog; on to takoer moe pronai samo u relevantnosti u
odnosu na cilj koji ima na umu. No, to je nuno cilj koji evoluira,
budui da je evoluirajua interpretacija prolosti prirodna funkcija
povijesti. Tradicionalna pretpostavka da se promjena uvijek mora
objanjavati u okvirima neeg fiksnog i nepromjenjivog, suprotna je
iskustvu povjesniara. Za povjesniara, kae profesor Butterfield,
moda implicitno uvajui za sebe podruje u koje ga povjesniari
ne trebaju slijediti, jedini jipsolut jest promjena.144 Povijesna
apsolutnost nije neto od ega poinjemo u prolosti; nije ni neto
u sadanjosti, jer je itavo sadanje razmiljanje nuno relativno.
To je neto jo uvijek nedovreno i u procesu nastajanja - neto u
budunosti prema emu se kreemo, to dobiva oblik tek s naim
pribliavanjem i pod ijim utjecajem, tijekom napredovanja, po
stupno oblikujemo svoju interpretaciju prolosti. To je svjetovna
istina u pozadini religijskog mita koji govori da e nam se smisao
povijesti otkriti na Sudnji dan. Na kriterij nije neki apsolut u sta
tikom smislu neega to je bilo isto juer, danas i zauvijek: takav
apsolut nije kompatibilan s prirodom povijesti. No. to je apsolut u
odnosu na nasu interpretaciju prolosti. O n odbacuje relativistiko
gledite po kojem je jedna interpretacija podjednako dobra kao
i svaka d ruga, ili je svaka interpretacija tona u svojem vlastitom
vremenu i prostoru, te osigurava mjerilo na temelju kojeg e naa
interpretacija prolosti na kraiu biti prosuivana. Upravo nam ovaj
osjeaj za smjer u povijesti omoguava razvrstavanje i interpretaciju
prolih dogaaja - to je zadaa povjesniara - te oslobaanje i or
ganiziranje ljudske energije u sadanjosti, imajui u vidu budunost
- to je zadaa dravnika, ekonomista i drutvenih reformatora.
No, sam proces ostaje progresivan i dinamian. Dok se kreemo,
na osjeaj za smjer i naa interpretacija prolosti neprestano se
mijenjaju i evoluiraju.

to

je povijest ?

0 Hegel je zaodjenuo svoj apsoluc u mistiki oblik svjetskog duha


1 poinio kardinalnu greku okonavi tijek povijesti u sadanjosti,
umjesto da ga projicira u budunost. Prepoznao je proces stalne
evolucije u prolosti, ali ga je, posve nelogino, zanijekao za bu
dunost. O ni koji su nakon Hegela mnogo intenzivnije razmiljali
o prirodi povijesti, vidjeli su u njoj sintezu prolosti i budunosti.
Tocqueville, koji se nije u potpunosti oslobodio teolokog idioma
svojeg vremena i dao preuzak sadraj svojem apsolutu, ipak je uspio
shvatiti bit stvari. Govorei o razvoju jednakosti kao univerzalnoj i
permanentnoj pojavi, nastavio je:
Kad bi ljudi naeg vremena mogli uvidjeti da je postupni i
progresivni razvoj jednakosti istovremeno prolost i budunost
njihove povijesti, to bi otkrie dalo samom procesu sveto obiljeje
volje njihova Svevinjeggospodara.^

Jedno znaajno poglavlje povijesti moglo bi se napisati o toj, jo


uvijek nedovrenoj, temi. Marx je dijelio neke od Hegelovih inhibicija o pogledu na budunost i prvenstveno je nastojao svoje uenje
vrsto utemeljiti na dogaajima iz prolosti. No, zbog prirode svoje
teme, bio je prisiljen projicirati u budunost svoj apsolut o besklas
nom drutvu. Bury je pomalo nespretno, no oito s jednakom na
mjerom, opisao ideju napretka kao teoriju koja ukljuuje sintezu
prolosti i predvianje budunosti. 146 Povjesniari, kae Namier u
namjerno paradoksalnoj reenici koju ilustrira s uobiajenim obi
ljem primjera, zamiljaju prolost i sjeaju se budunosti. 147 Jedi
no budunost moe pruiti klju za interpretaciju prolosti; samo1
u ovom smislu moemo govoriti o nekoj krajnjoj objektivnosti u
povijesti-iCinjenica da prolost objanjava budunost, a budunost
objanjava prololtT istovremeno je opravdanje i objanjenje povi
je sti.^ )
to onda mislimo kad hvalimo nekog pr>vjV<miara zbog objekti
vnosti, ili tvrdimo da ie jedan povjesniar objektivniji od drugoga?
Sigurno ne mislimo samo da je tono pobrojao injenice, ve radije
da je odabrao prave injenice ili, drugim rijeima, da je primijenio
ispravno mjerilo pri procjeni njihova znaaja. Kad nazivamo nekog

Povijest

kao napredak

103

povjesniara objektivnim, smatram da pritom mislimo na dvije


stvarj. Prvp/Smatramoda je sposoban nadvladati ogranienja svojeg
vlastitojg poloaja u drutvu i povijesti sposobnost koja je, kao to
sam natuknuo u jednom ranijem predavanju, djelomino ovisna
0 njegovoj sposobnosti prepoznavanja razmjera svoje ukljuenosti
u dogaaje ili, da tako kaemo, spoznaje nemogunosti potpune
objektivnosti.,Drugog mislimo da ima sposobnost projiciranja svoje
vizije u budunost, na nain koji mu omoguava temeljitiji i posto
janiji uvid u prolost od onih povjesniara ije je vienje prolosti
u potpunosti ogranieno njihovom trenutanom situacijom. Danas
nijedan povjesniar ne dijeli Actonovo uvjerenje u mogunosti
pisanja konane povijesti. No, neki povjesniari piu povijesna
djela koja su trajnija te imaju vie od tog konanog i objektivnog
karaktera od djela drugih povjesniara; to su povjesniari koji imaju
ono to bih mogao nazvati dugoronijom vizijom prolosti i bu
dunosti. Povjesniar se moe pribliiti objektivnosti samo dok se
pribliava razumijevanju budunosti.
Kada sam u jednom ranijem predavanju govorio o povijesti
kao dijalogu izmeu prolosti i sadanjosti, zapravo sam to trebao
navati"drjalogorri izmeu prolih dogaaja i buduih ciljeva koji
postupno izlaze na vidjelo. Povjesniareva interpretacija prolosti,
njegov odabir onoga to je znaajno i relevantno, evoluira s postupnim pojavljivanjem novih ciljeva^Posluimo se najjednostavnijim
primjerom: sve dok se inilo da je glavni cilj organizacija ustavnih
sloboda i politikih prava, povjesniar ie interpretirao prolost u
ustavnim i politikim kategorijama. Kada su ekonomski i drutveni
ciljevi poeli nadomjetati ustavne i politike ciljeve, povjesniari
su se okrenuli ekonomskoj i drutvenoj interpretaciji prolosti.
Promatrajui ovaj proces, skeptici bi mogli uvjerljivo ustvrditi da
nova interpretacija nije nita ispravnija od stare; svaka je valjana za
svoje vlastito razdoblje. Ipak, s obzirom da bavljenje ekonomskim
1 drutvenim ciljevima predstavlja iri i napredniji stupanj ljudskog
razvoja od zaokupljenosti politikim i ustavnim ciljevima, moe se
rei da i ekonomska i drutvena interpretacija povijesti predstavlja
napredniji stupanj povijesti od iskljuivo jiolitike interpretacije.
Stara interpretacija nije odbaena ve je ukljuena u novu koja ju

104

to

je povijest ?

je zamijenila. Povijest je progresivna znanost, u smislu da stalno


nastoji omogui tfsve siri i dublji uvid u tijek dogaaja koji je i sam
progresivan. To sam mislio kada sam rekao cla trebamo konstru
ktivan pogled na prolost. Moderna historiografija nastajala je tije
kom dvaju posljednjih stoljea na temelju ovog dvojnog vjerovanja
u napredak. Bez njega ne moe preivjeti, jer joj upravo to vjerova
nje prua svoja mjerila za procjenu znaaja dogaaja i mogunost
razlikovanja izmeu stvarnog i sluajnog. U jednom razgovoru koji
je vodio potkraj ivota Goethe je presjekao ovaj gordijski vor na
pomalo otresit nain:
Kada se neko doba primie svojem kraju, sve su tendencije su
bjektivne; s druge strane, kada sazrijevaju uvjeti za novu epohu,
sve su tendencije objektivne. 148
N itko ne mora vjerovati u budunost povijesti ili u budunost dru
tva. Mogue je da nae drutvo bude uniteno ili polagano izumre,
a povijest se ponovno sroza na razinu teologije, to jest prouavanja
boanskih namjera umjesto ljudskih postignua ili knjievnosti,
odnosno pripovijedanja pria i legendi bez neke svrhe ili znaenja.
No, to nee biti povijest u onom obliku koji smo poznavali poslje
dnjih dvjesta godina.
Preostalo mi je jo pozabaviti se s onim poznatim i popularnim
prigovorom svakoj teoriji koja konano mjerilo pri donoenju po
vijesnih sudova pronalazi u budunosti. Takva bi teorija, smatra se,
podrazumijevala da je uspjeh osnovni kriterij prosudbe; ako nije
dobro to to jest, bit e dobro sve to e se dogoditi. U proteklih
dvjesta godina veina povjesniara nije samo pretpostavljala smjer
kojim se povijest kree, ve su svjesno ili nesvjesno vjerovali da je
taj smjer u cjelini ispravan te da se ovjeanstvo kree iz loeg na
bolje, iz nieg na vie. Povjesniar nije samo prepoznavao taj smjer,
ve ga je i podupirao. Mjerilo znaaja koje je primjenjivao u svojem
pristupu prolosti bio je ne samo osjeaj za smjer kojim se povijest
kretala, ve i osjeaj za svoje vlastito moralno sudjelovanje u tom
tijeku. Navodna dihotomija izmeu onoga to jest i onoga to
bi trebalo, izmeu injenica i vrijednosti, bila je time rijeena. To

Povijest

kao napredak

105

je bio optimistian pogled, rezultat razdoblja koje je s potpunim


povjerenjem gledalo u budunost. Vigovci i liberali, hegelijanci
i marksisti, teolozi i racionalisti, bili su mu, vie ili manje otvo
reno, vrsto privreni. Tijekom tih dvjesta godina ovo se gledite
moglo bez mnogo pretjerivanja opisati kao prihvaen i impliciran
odgovor na pitanje to je povijest?. Reakcija na takav stav dola
je zajedno s dananjim raspoloenjem strepnji i pesimizma; ono je
oslobodilo prostor za teologe koji su smisao povijesti traili izvan
nje i za skeptike koji u povijesti nisu pronalazili nikakav smisao.
Sa svih nas strana glasno uvjeravaju da je dihotomija izmeu jest
i trebalo bi apsolutna i nerjeiva, te da se vrijednosti ne mogu
izvoditi iz injenica. Moje je miljenje da su na pogrenom tragu.
Pogledajmo sada kako se pojedini povjesniari, odabrani vie-manje
sluajno, izjanjavaju o ovom pitanju.
Gibbon opravdava koliinu prostora koji je u svojem djelu po
svetio pobjedama islama injenicom da Muhamedovi sljedbenici
jo uvijek dre svjetovno i duhovno ezlo orijentalnog svijeta. No,
dodaje, taj bi trud bilo bezvrijedno utroiti na horde divljaka koji
su se izmeu sedmog i dvanaestog stoljea spustili sa skitskih ravni
ca, budui da ih je velianstvo bizantskog trona odbilo i preivjelo
njihove neorganizirane napade.149 Ova se tvrdnja ne ini bezrazloznom. Povijest je uglavnom zapis o onome to su ljudi uinili, a ne o
onome to su propustili uiniti: u tom pogledu, ona je jjjjjjgLggia.
e uspjehu. ProfesorTawney primjeuje da povjesniari daju privid
neizbjenosti postojeem poretku istiui sile koje su trijumfirale
i gurajui u pozadinu one koje su dogaaji progurali.1^0 No, nije
li ovo, na neki nain, bit povjesniareva posla? Povjesniar ne smije
podcijeniti suprotnu stranu; ako se radilo o opasnoj situaciji, on
ne smije prikazati pobjedu kao lagan posao. Katkad su poraeni,
podjednako pridonijeli konanom ishpdu kao i pobjednici. Sva
kom su povjesniaru ovo dobro poznata naela. No, sve u svemu,,
povjesniara uglavnom zanimaju oni koji su neto postigli, bilo
da su pobjednici ili poraeni. Nisam strunjak za povijest kriketa.
Ipak, pretpostavljam da su njezine stranice ispunjene imenima onih
koji su postigli najvie bodova, a ne onim a koji nisu osvojili nita i
ostali po strani. Hegelova uvena izjava da bismo u povijesti trebali

io 6

to

je povijest ?

poklanjati panju samo onim narodimakoji su formirali dravu151


bila je opravdano kritizirana zbog pridavanja iskljuive vrijednosti
jednom obliku drutvene organizacije i utiranju puta iritantnom
oboavanju drave. No, u naelu je ono to Hegel pokuava rei
tono i odraava poznatu razliku izmeu prapovijesti i povijesti;
samo oni narodi koji su u stanovitoj mjeri uspjeli organizirati svoja
drutva, prestaju biti primitivni divljaci i ulaze u povijest. Carlyle je
u svojoj knjizi Francuska revolucija nazvao Luja XV. utjelovljenjem
svjetskog solecizma. Ta mu se reenica oigledno svidjela jer ju je
kasnije utkao u neto dui odlomak:
Kakvo je to novo, univerzalno i nepostojano kretanje: instituci
ja, drutvenih poredaka i individualnih umova, koji su nekada
djelovali usklaeno, a sada se satiru u meusobnom srazu? Toje
neumitni raspad svjetskog solecizma, najzad istroenog}^1
Kriterij je jo jednom povijesni: ono to je pristajalo jednoj epohi,
postalo je solecizmom u drugoj, i zato je podvrgnuto osudi. ini
mi se da ak i Sir Isaiah Berlin, kad se spusti s visina filozofske ap
strakcije i razmotri konkretne povijesne situacije, prihvaa ovo gle
dite. U radio-emisiji emitiranoj nedugo nakon objavljivanja nje
gova eseja Povijesna nunost pohvalio je Bismarcka, usprkos nekim
njegovim moralnim nedostacima, kao genija i najistaknutiji
primjer politiara iz prolog stoljea s velikom moi politikog
rasuivanja. U tom ga je pogledu suprotstavio, u njegovu korist,
ljudima poput austrijskog cara Josipa II., Robiespierrea, Lenjina
i Hitlera, koji nisu uspjeli ostvariti svoje pozitivne ciljeve. Ovu
ocjenu smatram udnom, no trenutano me zanima samo kriterij
prosudbe. Bismarck je, kae Sir Isaiah, poznavao grau s kojom
je radio; ostale su ponijele apstraktne teorije koje su se izjalovile.
Pouka glasi da neuspjeh dolazi zbog opiranja onome to najbolje
funkcionira... kako bi se dala prednost nekoj sustavnoj metodi ili
naelu koje polae pravo na univerzalnu vrijednost.153 Drugim
rijeima, kriterij za donoenje prosudbi u povijesti nije neko na
elo koje polae pravo na univerzalnu vrijednost, nego ono to
najbolje funkcionira.

P ovijest

kao napredak

10 7

NcpiOtrebaa-ifcJiaglaavati da kriterij onoga to najbolje fun


kcionira ne pnmienfuiemo samo u analizi prolosti. Ako bi vam
netko rekao da misli kako bi u sadanjem trenutku bilo poeljno
ujedinj'enje Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava u jednu
dravu s jedinstvenom vlau, moda biste se sloili da je to prilino
razuman stav. Nadalje, ako bi vam rekao da je ustavna monarhija
poeljniji oblik vlasti od predsjednike demokracije, moda biste se
takoer sloili s tim stavom. No, pretpostavimo da vam tada kae
da se odluio posvetiti voenju kampanje za ponovno ujedinjenje
dviju zemalja pod britanskom krunom; vjerojatno biste odgovo
rili da je to gubitak vremena. Ako biste pokuali objasniti zato,
istaknuli biste da se ovakvo pitanje mora raspraviti, ne na temelju
nekog opeg naela, ve na temelju onoga to bi funkcioniralo u
danim povijesnim uvjetima; moda biste ak poinili smrtni gri
jeh govorei o povijesti s velikim P i rekli mu da je Povijest protiv
njega. Posao je politiara uzeti u obzir ne samo ono to je moralno
ili teoretski poeljno, ve i sile koje postoje u svijetu i naine na
koje se njima moe upravljati ili manipulirati kako bi se, makar
i djelomino, ostvarili eljeni ciljevi. Nae politike odluke, koje
donosimo u svjetlu nae inrerpr^rarije povijesn, temelje se na ovom
kom promisu. ak je i sama naa interpretacija povijesti utemeljena
na ovom kompromisu. Nita nije pogrenije od uspostave nekog
navodno apstraktnog naela poeljnosti i osude prolosti na temelju
njega. Samu rije uspjeh, koja je zadobila neke odbojne konotaci
je, trebalo bi svakako zamijeniti neutralnijim izrazom poput onoga
to najbolje funkcionira. Budui da sam se tijekom ovih predava
nja nekoliko puta suprotstavio stavovima Sir Isaiaha Berlina, drago
mi je da se barem na kraju ovog izlaganja mogu u stanovitoj mjeri
s njime sloiti.
No, prihvaanje kriterija onoga to najbolje funkcionira
nimalo ne olakava njegovu primjenu, niti je ini oiglednom.
To nije kriterij koji potie donoenje brzih odluka ili se priklanja
stavu da je postojee stanje stvari ispravno. U povijesti su poznati
veliki neuspjesi. Povijest priznaje ono to bih nazvao^ odgoenim
uspjehom: oigledni neuspjeh dananjice moe se pokazati kao
vitalni doprinos dostignuima sutranjice - poput proroka roenih

io8

to

je povijest ?

prije svojeg vremena. Doista, jedna je od prednosti ovog kriterija


u odnosu na kriterij nekog navodno stalnog i univerzalnog naela
u tome to od nas moe zahtijevati da odgodimo donoenje pro
sudbi ili ih preispitamo u svjetlu dogaaja koji e se tek odigrati.
Proudhon je slobodno upotrebljavao apstraktna moralna naela, pa
je oprostio Napoleonu III. coup d etat nakon to ga je ovaj uspje
no izveo. Mane je odbacio kriterij apstraktnih moralnih naela,
pa je osudio Proudhona zbog tog opratanja. Gledajui unatrag iz
dananje povijesne perspektive, vjerojatno bismo se sloili da je Pro
udhon bio u krivu, a Mane u pravu. Bismarckova postignua pruaju izvrsnu polazinu toku za prouavanje problema povijesnih^
prosudbi; iako prihvaam kriterij "onoga Sto najbolje funkcionira
Sir Isaiaha Berlina, jo uvijek sam zbunjen uskim i kratkoronim
vremenskim okvirima u kojima ih on primjenjuje. Je li ono to je
Bismarck stvorio zaista dobro funkcioniralo? Prije bih rekao da je
dovelo do katastrofe velikih razmjera. To ne znai da zbog stvaranja
Njemakog Carstva nastojim osuditi Bismarcka ili mnoge Nijemce
koji su to Carstvo prieljkivali i pomogli njegovo stvaranje. No,
kao povjesniar, jo uvijek elim postaviti mnotvo pitanja. Je li do
eventualnog sloma dolo zbog nekih skrivenih nedostataka koji su
postojali u samoj strukturi Carstva? Je li moda u unutarnjim pri
likama Carstva postojalo neto to je dovelo do njegova nastanka,
ali ga je ujedno i predodredilo da postane arogantno i agresivno?
Ili je u vrijeme nastanka Carstva europska i svjetska pozornica bilo
toliko pretrpana, a ekspanzionistike tendencije postojeih velesila
tako snane, da je pojava jo jedne velike sile s ekspanzionistikim
namjerama bila dovoljna da prouzroi izbijanje svjetskog sukoba i
porui itav sustav do temelja? Ako prihvatimo posljednju hipotezu,
bilo bi pogreno drati Bismarcka i njemaki narod odgovornima,
ili jedino odgovornima, za tu nesreu: uistinu, ne moete kriviti
posljednju kap koja je prelila au. Pitanja o objektivnoj prosudbi
Bismarckovih postignua i njihove efikasnosti i dalje ekaju odgo
vor nekog povjesniara, no ja nisam siguran je li ve doao trenutak
kada bi se na svako od njih mogao dati definitivan odgovor. Rekao
bih da je povjesniar u 1920-im godinama bio blii objektivnoj
procjeni dogaaja nego povjesniar iz 1880-ih godina, da bi dana-

Povijest

kao napredak

10 9

nji povjesniar mogao biti blii od povjesniara iz 1920-ih godina,


a povjesniar u 2000. godini mogao bi se jo vie pribliiti. Ovo
objanjava moju tezu da objektivnost u povijesti ne poiva, niti
smije poivati, na nekom stalnom j nepromjenjivom mjerilu pro
cjene koje postoji ovdje i sada, ve samo na mjerilu koje e vrijediti
i u.budunosti i koje evoluira zajedno s tijekom povijesti. Povijest
dobiva smisao i objektivnost sam okad aus po stavi koherentni odnos
izmeu prolosti i buduno.s.tL
Promotrimo jo jednom onu navodnu dihotomiju izmeuinjenica i vrijednosti. Vrijednosti se ne mogu izvoditi iz injenica.
Ova je tvrdnja istovremeno i djelomino tona i djelomino po
grena. Trebate samo preispitati prevladavajui sustav vrijednosti u
nekom razdoblju ili nekoj zemlji da biste uvidjeli u kojoj je mjeri
oblikovan prema postojeem okruenju. U jednom od prethodnih
predavanja skrenuo sam panju na nestalan povijesni sadraj rijei
s vrijednosnim obiljejima, poput slobode, jednakosti ili pravde.
Uzmimo, primjerice, kransku crkvu kao instituciju koja je vei
nom zaokupljena propagiranjem moralnih vrijednosti. Usporedite
vrijednosti ranog kranstva s onima srednjovjekovnog papinstva,
ili vrijednosti srednjovjekovnog papinstva s onima protestantskih
crkava u devetnaestom stoljeu. Ili, usporedite vrijednosti koje
danas promie, recimo, Katolika crkva u panjolskoj s onima koje
promiu kranske crkve u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Ove
razlike u vrijednostima izviru iz razlika u povijesnim injenicama.
Razmotrimo, primjerice, povijesne injenice koje su tijekom poslje
dnjih 150 godina prouzroile nastanak ropstva, rasne nejednakosti
ili eksploatacije djeje snage. Sve su one jecinom bile prihvaene kao
moralno neutralne i opravdaneT a danas se openito smatraju ne
moralnima. Tvrdnja da se vrijednosti ne mogu izvoditi iz injenica
je, najblae reeno, jednostrana i dovodi u zabludu. Ili, pokuajmo
preokrenuti tvrdnju: injenice se ne mogu izvoditi iz vrijednosti.
Ovo je djelomino, tono, no moe dovesti u zabTudu i trai doda
tna objanjenja. Kad pokuavamo doznati injenice, pitanja koja
postavljamo, a samim time i odgovori koji dobivamo, proizlaze iz
naeg sustava vrijednosti. Naa predodba o injenicama iz nae
okoline oblikuje se na temelju naih vrijednosti, to jest kategorija

IIO

to

je povijest ?

uz iju pomo pristupamo injenicama. Ova je predodba jedna


od vanih injenica koje moramo uzeti u obzir. Vrijednosti ulaze u
injenice i njihov su bitan dio. Nae su vrijednosti bitan dio naeg
ustrojstva kao ljudskih bia. Upravo nam one omoguavaju da se
prilagodimo naoj okolini, da okolinu prilagodimo naim potreba
ma i ovladamo njome na nain koji je povijest uinio zapisom o
napretku. No nemojmo, dramatizirajui borbu ovjeka s njegovom
okolinom, uspostaviti lanu antitezu i lano razdvajanje izmeu
injenica i vrijednosti. Napredak u povijesti ostvaren je meuso
bnom ovisnou i proimanjem injenica i vrijednosti. Objektivni
povjesniar je onaj povjesniar koji uspijeva najdublje proniknuti u
taj reciproni proces.

Klju za rjeavanje ovog problema injenica i vrijednosti daje


nam svakodnevna uporaba rijei istina - rijei koja obuhvaa i
svijet injenica i svijet vrijednosti, a sastavljena je od zajednikih
elementa. Ovo nije osobitost engleskog jezika. Sve rijei za istinu u
romanskim jezicima, njemaka rije Wahrheit, ruska rije p r a v d a j
imaju dvostruko znaenje. ini se da svaki jezik zahtijeva rije za
istinu kojom se ne izriu ni samo injenice ni samo vrijednosne pro
sudbe, ve onu koja obuhvaa oba znaenja. Moda je injenica to
to sam proli tjedan otiao u London. No, u uobiajenim okolno
stima, to neete nazvati istinom: ova je injenica liena bilo kakvog
vrijednosnog sadraja. S druge strane, kad se utemeljitelji Sjedinje
nih Amerikih Drava u Deklaraciji nezavisnosti pozivaju na istinu
koja je sama po sebi jasna, tj. da su svi ljudi stvoreni jednaki, moda
ete imati osjeaj da vrijednosno znaenje ove tvrdnje prevladava
nad injeninim, i na temelju toga dovesti u pitanje njezinu isti
nitost. Negdje izmeu ova dva pola - sjevernog pola injenica bez
vrijednosnih sadraja i junog pola vrijednosnih prosudbi koje se

stalno nastoje transformirati u injenice lei kraljevstvo povijesne


istine...Kao to sam rekao u svojem prvom precfavanju, povjesniar^
balansira izmeu injenica i interpretacija,, izmeu injenica i vrije^
dnosti. O n ih ne moe razdvojiti. Moda bismo u nekom statinom
svijetu bili primorani objaviti razvod izmeu injenica i vrijednosti.
N o, u statinom svijetu povijest nema nikakvog znaaja. Povijest je

Povijest

kao napredak

iii

u svojoj biti promjena, kretanje ili - ako neete prigovarati zbog ove
staromodne, rijei napredak. #
Stoga se u zakljuku vraam Actonovom opisu napretka kao
znanstvene hipoteze na temelju koje bi se trebala pisati povijest."
Ako vam je to po volji, moete pretvoriti povijest u teologiju tako
to ete znaenje prolosti uiniti ovisnim o nekoj izvanpovijesnoj
i nadracionalnoj sili. Ako elite, moete je pretvoriti u knjievnost
- zbirku pria i legendi o prolosti, bez smisla i znaenja. Takozvanu
pravu povijest mogu pisati samo oni koji u njoj nalaze i prihvaaju
osjeaj za smjer. Vjerovanje da smo odnekud doli usko je poveza
no s vjerovanjem da nekud idemo. Drutvo koje je izgubilo vjeru
u svoju sposobnost napredovanja u budunosti brzo e izgubiti
zanimanje za vlastiti napredak u prolosti. Kao to sam rekao na
poetku svojeg prvog predavanja, nai stavovi o povijesti odraavaju
nae stavove o drutvu. Sada se vraam na poetak kako bi objavio
svoju vjeru u budunost drutva i budunost povijesti.

OBZORJE KOJE SE IRI

ijekom ovih predavanja iznio sam predodbu o povijesti


kao konstantnom procesu kretanja u kojem sudjeluje i
sam povjesniar. ini se da me to obvezuje na zakljuna
razmiljanja o poloaju povijesti i povjesniara u naem vreme
nu. ivimo u razdoblju kada su - i to ne po prvi puta u povijesti
- predvianja o svjetskoj katastrofi stalno u zraku i sve nas teko
optereuju. Takva se predvianja ne mogu dokazati ni opovrgnuti.
No ona su, u svakom sluaju, daleko manje izvjesna od predvianja
da emo svi umrijeti. S obzirom da nas neminovnost ovog potonjeg
ipak ne sprjeava u planiranju vlastite budunosti, i ja u nastaviti
s raspravom o sadanjosti i budunosti naeg drutva polazei od
pretpostavke da e ova zemlja ili, ako ve ne ova zemlja, onda
barem vei dio svijeta preivjeti opasnosti koje nam prijete, a
povijest e se nastaviti.
Svijet se sredinom dvadesetog stoljea nalazi u procesu promje
na koje su vjerojatno mnogo dublje i dalekosenije od svih koje su
se dogodile otkako su u 15. i 16. stoljeu poloeni temelji moder
nog svijeta, a srednjovjekovni se svijet uruio. Ova je promjena, bez
sumnje, u konanici rezultat znanstvenih otkria i izuma, njihove
sve ire primjene te razvoja koji je, posredno ili neposredno, iz njih
proizaiao. Najvidljiviji aspekt te promjene ie drutvena revolucija
koja se moe usporediti s onom iz petnaestog i esnaestog stoljea,
kada je zapoeo uspon nove klase utemeljen na financijama i trgo
vini, a kasnije i na razvoju industrije. Nova struktura proizvodnje i
nova struktura drutva odvie su sloeni problemi da bih se s njima
mogao pozabaviti na ovom mjestu. No, promjena ima dva aspekta
koja su u ovom trenutku neto relevantnija za moju temu ono

Il4

to

je povijest ?

to bih nazvao promjenom u dubini i promjenom u geografskom


dosegu. Pokuat u se ukratko s njima pozabaviti.
Povijest zapoinje u trenutku kad ljudi prestanu razmiljati o
protoku vremena u okvirimaprirodnih procesa - ciklusa godinjih
Hoba, rasponu ljudskog ivota - i sagledaju ga kao niz posebnih
dogaaja u kojima ljudi svjesno sudjeluju i na koje mogu svjesno
utjecati. Povijest je, kae Burckhardt, raskid s prirodom prouzro
en buenjem svijesti.155 Povijest je dugotrajna borba ovjeka
koji posredstvom razuma nastoji shvatiti svoju okolinu i u skladu
s time djelovati. No, suvremeno je doba na revolucionaran nain
proirilo tu borbu. ovjek to danas pokuava shvatiti i u skladu s
time djelovati, ne samo na svoju okolinu ve i na sebe; to je doda
lo, da tako kaemo, novu dimenziju razumu i povijesti. Sadanje
doba je, vie od svih proteklih razdoblja, usredotoeno na povijest.
Suvremeni je ovjek samosvjestan u dosad nezabiljeenoj mjeri, a
samim time je svjestan i povijesti. O n se eljno ogledava unazad, u
sumrak iz kojega je doao, nadajui se da e njegove slabane zrake
osvijetliti tamu prema kojoj se kree; i obratno, njegova nadanja i
tjeskobe o putu koji lei pred njim potiu uvid u ono to je ostalo
iza njega. Prolost, sadanjost i budunost povezane su u beskrajni
lanac povijesti.
Moe se rei da je promjena u modernom svijetu, sadrana u
razvoju ovjekove svijesti o sebi, zapoela s Descartesom. O n je prvi
postavio ovjeka u poloaj bia koje moe ne samo misliti, ve i
rasuivati o vlastitom razmiljanju i promatrati sebe samoga u inu
opaanja, lako je ovjek istovremeno subjekt i objekt razmiljanja
1 opaanja. No, ovaj razvoj nije postao posve jasan sve do kasnog
osamnaestog stoljea, kada je Rousseau dosegnuo nove dubine
ljudskog samorazumjevanja i samosvijesti te omoguio ovjeku
novi pogled na svijet prirode i tradicionalnu civilizaciju. Francuska
revolucija, rekao je Tocqueville, bila je inspirirana vjerovanjem da
bi tradicionalne obiaje na kojima se temeljio tadanji drutveni
poredak trebalo zamijeniti jednostavnim i elementarnim pravilima
koja proizlaze iz ljudskog razuma i prirodnih zakona.156 Nikada
do tada, napisao je Acton u jednoj zabiljeci u svojem rukopisu,
ljudi nisu traili slobodu, znajui to time trae. 157 Za Actona,

O bzo rje

koje se iri

ii

kao i za Hegela, sloboda i razum nikada nisu bili jako udaljeni. A s


Francuskom revolucijom povezivala se i Amerika revolucija:
Prije osamdeset i sedam godina, nai su oevi donijeli na ovaj
kontinent novu naciju, zaetu u slobodi i predanu uvjerenju da
su svi ljudi stvoreni jednaki.
Bio je to, kako nam Lincolnove rijei daju naslutiti, jedinstveni do
gaaj - prvi puta u povijesti su se ljudi namjerno i svjesno udruili
u naciju, a zatim svjesno i namjerno zapoeli na isti nain obliko
vati druge ljude. Ujsedamnaestom i osamnaestom stoljeu ovjek
jg ve postao potpuno svjestan svijeta koji ga okruuje i njegovih
zakona. J3ni vie nisu predstavljali tajanstvene odluke nedokuive
providnosti, ve zakone koje su moglo dokuiti razumom. No, to
su bili zakoni kojima je ovjek bio podreen, a ne oni koje je sam
stvorio. Na sljedeem stupnju ovjek je postao posve svjestan svoje
moi nad okolinom i samim sobom te svojeg prava da oblikuje
zakone prema kojima e ivjeti.
Prijelaz od osamnaestog stoljea do suvremenosti bio je dugotra
jan i postupan. Reprezentativni filozofi tog razdoblja bili su Hegel
i Mane, obojica u ambivalentnoj ulozi. Hegel je bio zaokupljen
idejom o pretvaranju zakona providnosti u zakone razuma. Hegelov
svjetski duh jednom je rukom vrsto drao providnost, a drugom
razum. Odraavao je stavove Adama Smitha. Pojedinci zadovolja
vaju vlastite interese; no time se postie jo neto, to se latentno
odraava u njihovim postupcima, iako nije prisutno u njihovoj svi
jesti. Govorei o racionalnim ciljevima svjetskog duha, on pie da
ljudi u samom inu njihove realizacije nastoje udovoljiti vlastitim
eljama, iji je znaaj razliit od tih ciljeva. Ovdje je zapravo rije
o usklaivanju interesa prevedenom na jezik njemake filozofije.158
Hegelov ekvivalent za Smithovu skrivenu ruku bilo je uveno
lukavstvo uma koje usmjerava liude na ostvarivanje ciljeva kojih
sami nisu svjesni-Tlo, Hegel je ipak bio filozof iz razdoblja Francuske revolucije, prvi filozof koji je bit stvarnosti spoznao u povijesnoj
promjeni i razvoju ovjekove svijesti o samome sebi. Povijesni razvoj znaio je kretanje prema konceptu slobode. No, nakon 1815.

16

to

je povijest ?

godine, inspiracija Francuskom revolucijom ugasila se u mrtvilu


restauracije. Hegel je politiki bio suvie bojaljiv, a u kasnijim se
godinama previe poistovjetio s tadanjom politikom elitom, da
bi svojim metafizikim stavovima mogao dati konkretno znaenje.
Hercenov opis Hegelove doktrine kao algebre revolucije naroito
je prikladan. Hegel nas je opskrbio sustavom biljeenja (notacije),
no nije mu dao nikakav praktian sadraj. Marxu je preostalo napi
sati aritmetiku za Hegelove algebarske jednadbe.
Kao sljedbenik Adama Smitha i Hegela, Mara je poeo od kon
cepcije svijeta kojim upravljaju racionalni zakoni prirode. Poput
Hegela, ali ovoga puta u praktinoj i konkretnoj formi, preao je
na novu koncepciju svijeta ureenog zakonima koji se racionalno
mijenjaju u odgovoru na ovjekovu revolucionarnu inicijativu.
U Maraovoi konanoj sintezi povijest je znaila tri stvari, koje su
meusobno neodvojive i oblikuju koherentnu i racionalnu cjelinu:
slijed dogaaja u skladu s objektivnim, primarno ekonomskim,
zakonima; odgovarajui razvoj miljenja kroz dijalektiki proces;
odgovarajuu akciju u obliku klasne borbe koja usklauje i ujedi
njuje teoriju i praksu revolucije. Ono to Mara nudi jest sinteza
objektivnih zakona i svjesne akcije s ciljem njihova provoenja u
praksi, to se katkad (pogreno) naziva determinizmom i volunta
rizmom. M ara stalno pie o zakonima kojima su ljudi do tada bili
podreeni, a da toga nisu bili svjesni. Vie je puta skrenuo panju
na ono to je nazvao lanom svijeu ljudi koji su uhvaeni u
mreu kapitalistike ekonomije i kapitalistikog drutva: predo
dbe o zakonima proizvodnje koje su oblikovane u svijesti onih koji
su orue u proizvodnji i cirkulaciji, jako se razlikuju od stvarnih
zakona. 159 N o, u Maraovim spisima mogu se nai i jasni pozivi na
svjesnu revolucionarnu akciju. Filozofi su do sada samo tumaili
svijet na razliite naine, glasi uvena Feuerbachova teza; a za
pravo je bit u tome da se on izmijeni. Proletarijat e, objavljuje
Komunistiki manifest, iskoristiti svoju politiku dominaciju kako
bi buroaziji postupno oduzeo sav kapital i koncentrirao sva sred
stva za proizvodnju u rukama drave. U djelu Osamnaesti brumaire
Louisa Bonapartea, Mara je govorio o intelektualnoj samosvijesti
koja stoljetnim procesom rastae sve tradicionalne ideje. Upravo

O bzorje

koje se iri

117

je proletarijat bio taj koji e likvidirati lanu svijest kapitalistikog


drutva i uvesti istinsku svijest o besklasnom drutvu. No, neuspjeh
revolucija 1848. godine bio je ozbiljan i dramatian zastoj u razvoju
dogaaja koji su izgledali neizbjenima u vrijeme kada je Marx za
poinjao s radom. Druga polovica devetnaestog stoljea protekla je
u atmosferi koja je jo uvijek odraavala prosperitet i sigurnost. Tek
na prijelazu iz 19. u 20. stoljee okonan je prijelaz na suvremeno
razdoblje povijesti, u kojem primarna funkcija razuma vie nije bila
razumijevanje objektivnih zakona koji su upravljali ponaanjem
ovjeka u drutvu, ve svjesno i aktivno preoblikovanje drutvai
pojedinaca koji ga sainjavaju./'ttiasa prema Marxu, premda nedovoljno precizno definirana, ostaje u cjelini objektivan pojam do
kojeg e se doi ekonomskom analizom. Kod Lenjina se naglasak
pomie s klase na partiju koja predstavlja avangardu klase i
ispunjava je nunim elementom klasne svijesti. Kod Marxa je ide
ologija negativan pojam proizvod lane svijesti kapitalistikog
drutvenog poretka. Kod Lenjina ideologija postaje neutralan
ili pozitivan pojam uvjerenje koje elita klasno svjesnog vodstva
usauje masama potencijalno klasno svjesnih radnika. Oblikovanje
klasne svijesti vie nije mehaniki proces, ve posao koji se treba
obaviti.
D rugi veliki mislilac koji je u nae doba dao novu dimenziju
shvaanju razuma bio je Freud. Freud je sve do danas ostao po
neto zagonetna linost. Po svojem obrazovanju i podrijetlu bio je
liberalni individualist devetnaestog stoljea i prihvaao je bez po
govora opu, no nedovoljno utemeljenu, pretpostavku o temeljnoj
antitezi izmeu pojedinca i drutva. Pristupajui ovjeku vie kao
biolokom nego drutvenom entitetu, Freud je bio sklon odnositi
se prema drutvenoj okolini kao prema neemu to je povijesno za
dano, a ne kao neemu to je, zbog ovjekove aktivnosti, u stalnom
procesu kreacije i transformacije. Stalno su ga napadali marksisti
jer je pristupao stvarnim drutvenim problemima sa stanovita
pojedinca, to oni osuivali kao reakcionarno. Ta je optuba samo
djelomino opravdana kada je rije o Freudu osobno; s daleko vie
temelja moe se uputiti dananjoj neofrojdovskoj koli u Sjedinje
nim Dravama, koja smatra da je neprilagoenost inherentna po

118

to

je povijest ?

jedincu, a ne drutvenoj strukturi, pa osnovni zadatak psihologije


vidi u prilagodavanju pojedinca drutvu. Druga popularna optuba
protiv Freuda da je prenaglaavao ulogu iracionalnog u ljudskim
odnosima potpuno je pogrena i temelji se na gruboj zbrci izmeu
prepoznavanja iracionalnog elementa u ljudskom ponaanju i kulta
iracionalnog. alosna je, no istinita injenica da danas u zemljama
engleskog govornog podruja postoji kult iracionalnog, preteno
u obliku omalovaavanja dostignua i. mogunosti razuma; to je
dio vala pesimizma i ultrakonzervativizma u dananjem drutvu, o
emu u kasnije govoriti. No, ovo ne potjee od Freuda koji je bio
istinski i prilino staromodan racionalist. Freud je zapravo proirio
okvire naega^naniaJ-tazumijevania jei je neuvjesne-knrijene ljud
skog ponaanja uinio dostupnim svjesnom i racionalnom istraivanjnrTcfjc znailo proirenje domene razuma, poveanje ovjekove
moTrazumijevanja i kontrole nad sobom i svojom okolinom; to
je revolucionarno i progresivno dostignue. U tom pogledu, Freud
ne proturjei Mancovu djelu,_ye ga nadopunjuje. Freud pripada
suvremenom svijetu: iakosam nije uspio u potpunosti izbjei shva
anje o stalnoj i nepromjenjivoj ljudskoj prirodi, osigurao je orue
za dublje razumijevanje korijena ljudskog ponaanja, a time i za
njegovu svjesnu promjenu kroz racionalne procese.
Za povjesniara, Freud je posebno znaajan iz dva razloga.^rvop
Freud je zabio zadnji avao u lijes d revne iluzije prema kojoj su motivi koje ljudi navode za svoje postupke, ili u koje vjeruju, dovoljni
za objanjenje niih<-va pnnaSanja Tn je negativno dostignue od
prilinog znaaja, iako bi pozitivne tvrdnje pojedinih entuzijasta da
mogu rasvijetliti ponaanje poznatih povijesnih linosti metodom
psihoanalize trebalo uzeti s oprezom. Sam postupak psihoanalize
poiva na unakrsnom ispitivanju pacijejjta kojeg se prouava: nemo
gue je unakrsno ispitivati mrtvaca. )rugppotkrepljujui Maraovo
uenje, Freud je potaknuo povjesniaracla preispita sebe i svoj vlastiti poloaTu' poviiesti, svoie motive - moda skrivene - koji ga rade
pri izboru teme ili razdoblja i utjeu na odabir i interpretaciju inje
nica, svoje nacionalno i drutveno podrijetlo koje odreuje njegov
kut gledanja, te koncepciju budunosti koja oblikuje njegovu kon
cepciju prolosti. O d pojave Marxovih i Freudovih djela, povjesniar

O bzo rje

koje se iri

119

vie nema ispriku razmiljati o sebi kao o nepristranom pojedincu


koji stoji izvan drutva i izvan povijesti. Ovo je doba samosvijesti:
povjesniar moe i treba znati to zapravo radi.
Taj prijelaz prema onome to sam nazvao suvremenim svijetom
proirenje na nova podruja djelovanja snage razuma jo nije
dovren: to je dio revolucionarne promjene kroz koju prolazi svijet
u avadeserom stoljeu. elio bih istraiti neke od glavnih simptoma"
te tranzicije.
Zapoeo bih s(ekonomijom? Sve do 1914. godine vjerovanje
u objektivne ekonomske^zakone koji upravljaju ekonomskim po
naanjem ljudi i nacija i kojima se moe prkositi samo na vlastitu
tetu, bilo je jo uvijek neosporeno. Ti su zakoni odreivali cikluse
trgovine, fluktuaciju cijena i nezaposlenost. Ovo je gledite bilo
dominantno sve do poetka Velike gospodarske krize 1930. godi
ne. Nakon toga stvari su se brzo odvijale. U tridesetim godinama
ljudi su poeli govoriti o kraju ovjeka kao ekonomskog bia,
mislei time na ovjeka koji je uporno slijedio svoj ekonomski
interes u skladu s ekonomskim zakonima; od tada nitko nije na
taj nain vjerovao u ekonomske zakone, izuzev nekolicine Rip Van
Winklesa160 iz devetnaestog stoljea. Danas je ekonomija postala
ili niz matematikih__ifdnadbi ili praktina studija o tome kako
neki ljudi upravljaju drugima. Ova je promjena uglavnom rezultat
tranzicije s individualnog na masovni kapitalizam. Sve dok su prevladavali individualni poduzetnici i trgovci, izgledalo je da nitko ne
kontrolira ekonomiju, niti je sposoban na nju utjecati u znaajnijoj
mjeri; iluzija neutralnih zakona i procesa bila je ouvana. ak se ni
na Englesku banku u danima njezine najvee moi nije gledalo kao
na vjetog upravljaa i manipulatora, ve kao objektivnog i kvazimehanikog zapisivaa ekonomskih trendova. No. s prelaskom
iz laissez-faire ekonomije na upravljano gospodarstvo (bilo da je
to upravljano kapitalistiko gospodarstvo ili socijalistika planska
ekonom?ja7TTId~3a njima upravljaju krupniTapitalisti i nominalno
privatni koncerni ili sama drava), ove je iluzije nestalo, kosfakr
je jasno da odreeni ljudi donose odreene odluke s odreenim
ciljevima, kao i da te odluke odreuju na ekonomski smjer. Danas
svatko zna da cijena ulja ili sapuna ne varira pod utjecajem nekih

120

TO JE POVIJEST?

objektivnih zakona ponude i potranje. Svatko zna, ili barem misli


da zna, da su gospodarske krize i nezaposlenost ovjekovo djelo:
vlade priznaju, ak tvrde, da znaju lijek za ovakva stanja. S doktrine
laissez-faire prelo se na planiranje, s nesvjesnog na samosvjesno,
s vjerovanja u objektivne ekonomske zakone na vjerovanje da
ovjek svojim vlastitim postupcima moe zagospodariti svojom
ekonomskom sudbinom. Socijalna politika ila je ruku pod. ruku s
ekonomskom: ekonomska politika je doista postala sastavni dio so
cijalne politike. Dopustite mi citirati iz zadnjeg toma prvog izdanja
Cambridge Modem History, objavljenog 1910. godine, vrlo proni
cav komentar autora koji je bio sve samo ne marksist, a vjerojatno
nikada nije uo za Lenjina:
Vjerovanje u mogunost socijalne reforme svjesnim djelovanjem
je dominantna struja europskog miljenja; ona je potisnula
vjerovanje u slobodu kao jedini lijek za sve bolesti. .. Njezina
rasprostranjenost u sadanjosti podjednako je znaajna i sadr
ajna kao i vjerovanje u prava ovjeka u vrijeme Francuske
revolucije. 161
Danas, pedeset godina nakon to je ovaj odlomak napisan, vie od
etrdeset godina nakon Ruske revolucije i trideset godina nakon
Velike gospodarske krize, ovo je vjerovanje postalo uobiajeno.
ini mi se da prijelaz od podreenosti objektivnim gospodarskim
zakonima, koji su, iako navodno racionalni, bili izvan ovjekove
kontrole, na vjerovanje u ovjekovu sposobnost da svjesnim djelo
vanjem kontrolira svoju gospodarsku sudbinu, predstavlja napre
dak u primjeni razuma u ljudskim poslovima te poveava ovjekovu
sposobnost razumijevanja i ovladavanja samim sobom i svojom
okolinom. Bio bih spreman, ako je to potrebno, nazvati ovaj proces
staromodnim im en o m napredak.
Nemam dovoljno prostora da bih se detaljnije pozabavio sli
nim procesima koji su na djelu u drugim podrujima. Danas je
ak i znanost, kao to smo vidjeli, manje zaokupljena istraivanjem
i utvrivanjem objektivnih prirodnih zakona, a vie lik o v a n je m
radnih hipoteri I r jr rr r n v ^ r 'in v-ivjr kn ovladavanje prirodom

O bzorje

koje se iri

izi

u skladu s njegovim ciljevima i preoblikovanje vlastitog okolia.


Mnogo ie vanne da je ovjek, svjesnom p rim jen o m ranim a, 7 apoeo transformirati ne samo svoju okolinu, ve i samoga sebe. Na
kraju osamnaestog stoljea Malthus je u svom epohalnom djelu po
kuao utvrditi objektivne zakone o porastu stanovnitva koji, poput
zakona trita Adama Smitha, djeluju a da toga nitko nije svjestan.
Danas nitko ne vjeruje u takve objektivne zakone, no kontrola
populacije postala je stvar racionalne i svjesne drutvene politike.
U nae doba svjedoili smo ljudskoj djelatnosti na produavanju
raspona ovjekova ivotnog vijeka i promjeni ravnotee izmeu
generacija u naoj populaciji. uli smo za droge koje se svjesno
upotrebljavaju kako bi se promijenilo ljudsko ponaanje i kirurke
operacije kojima je cilj mijenjanje ljudskog karaktera. I ovjek i
drutvo su se promijenili pred naim oima, a do te je promjene
dolo svjesnim ljudskim naporima. No, najznaajnije su promje
ne vjerojatno bile one koje je donio razvoj i uporaba modernih
metoda uvjeravanja i indoktrinacije. Edukatori na svim razinama
su danas sve spremniji svjesno pridonijeti oblikovanju drutva
prema odreenom modelu i usaditi novim generacijama stavove,
lojalnosti i miljenja prikladne odreenom tipu drutva; obrazovna
je politika sastavni svake racionalne planirane drutvene politike.
Primarna funkcija razuma, primijenjena na ovjeka u drutvu, vie
se ne sastoji samo u istraivanju, ve i u transformiranju; ova inten
zivirana svijest o ovjekovoj moi da pobolja upravljanje svojim
drutvenim, ekonomskim i politikim poslovima primjenom raci
onalnih procesa ini mi se jedinim od vanijih aspekata revolucije
dvadesetoga stoljea.
Ova ekspanzija razuma tek je dio procesa koji sam u pretho
dnom predavanju nazvao "individualizacijom poveanje raznolikosti individualnih vjetina, zanimanja i mogunosti koje su
popratna pojava civilizacije u usponu. Moda je najdalekosenija
drutvena posljedica industrijske revolucije postupni porast broja
onih koji su nauili misliti i upotrebljavati svoj razum. U Veliko)
Britaniji naa je strnv- p^cn.pnn?/.. rnlika da je ovaj trend katkad
jedva uoljiv. Mi smo najvei dio stoljea prespavali na lovorikama
opeg osnovnog obrazovanja, tako da jo uvijek nismo znaajnije

122

to

je povijest ?

napredovali u ostvarivanju opeg visokokolskog obrazovanja. To


nije bilo tako vano u vrijeme kad smo predvodili u svijetu. Danas
to ima mnogo vei znaaj jer nas prestiu drugi kojima se vie uri
nego nama i kada se tempo posvuda ubrzao^ zbog tehnolokih pro
mjena. Drutvena, tehnoloka i znanstvena revolucija dijelovi su
istog procesa. elite li akademski primjer procesa individualizacije,
uzmiteTTobzir onu silnu raznolikost tijekom posljednjih pedesetak
ili ezdesetak godina u povijesti, znanosti openito ili pojedinim
znanostima, sa sve veim brojem razliitih specijalizacija. No, imam
i mnogo bolji primjer za ovaj proces na poneto drugaijoj razini.
Prije vie od trideset godina visoki njemaki vojni asnik je prili
kom posjeta Sovjetskom Savezu sluao neke zanimljive primjedbe
sovjetskog asnika zaduenog za razvoj sovjetskog zrakoplovstva:
M i, Rusi, jo uvijek moramo raditi s primitivnim ljudskim ma
terijalom. Prisiljeni smo prilagoavati letee strojeve pilotima
koji su nam na raspolaganju. U onoj mjeri u kojoj emo uspjeti
u stvaranju novog tipa ovjeka, bit e usavren i tehniki razvoj
materijala. Ova dva faktora uvjetuju jedan drugi. Primitivne
ljude ne moe se smjestiti u komplicirane strojeve.1<52
Danas, tek generaciju kasnije, znamo da ruski strojevi vie nisu
primitivni i da to vie nisu ni milijuni ruskih mukaraca i ena koji
planiraju, grade i upravljaju tim strojevima. Kao povjesniara, vie
me zanima ova kasnija pojava. Racionalizacija proizvodnje znai
neto daleko znaajnije - racionalizaciju ovjeka Danas diljem
svijeta primitivni ljudi ue upravljati kompliciranim strojevima i
pritom ue misliti i upotrebljavati vlastiti razum. Revolucija koju
moete opravdano nazvati drutvenom, no koju u ja u ovom
kontekstu nazvati ekspanzijom razuma, tele zapoinje. No, ona
napreduje zapanjujuim tempom kako bi drala korak s golemim
tehnolokim napretkom dananjice. Uvo mi se ini jednim od naj
vanijih aspekata revolucije dvadesetoga stoljea.
Neki nai pesimisti i skeptici zasigurno bi mi prigovorili ako u
ovom trenutku ne bih ukazao na opasnosti i nejasnoe vezane uz
ulogu razuma u suvremenom svijetu. U jednom ranijem predava

O bzorje

koje se iri

113

nju istaknuo sam da poveana individualizacija, u onom smislu u


kojem je ovdje opisana, nije podrazumijevala nikakvo slabljenje
drutvenog pritiska s ciljem postizanja konformizma i uniformi
ranosti. Ovo je, uistinu, jedan od paradoksa naeg sloenog mo
dernog drutva. Obrazovanje, koje je nuan i moan instrument u
promicanjujrazvoja individualnih sposobnosti i mogunosti, a time
i poveane individualizacije, ujedno je i snano sredstvo u rukama
onim grupama koje su zainteresirane Za promicanje drutvene
uniformiranosti. Sve esci zahtjevi za odgovornijim radijkim i
televizijskim programom, ili odgovornijim tiskom, prvenstveno su
usmjereni protiv odreenih negativnih pojava koje je lako osuditi.
No, oni se lako pretvaraju u zahtjeve za uporabom ovih monih
instrumenata oblikovanja javnog mnijenja u svrhu nametanja
poeljnih ukusa i poeljnih miljenja - pri emu se kao mjerilo
poeljnosti uzimaju drutveno prihvaeni ukusi i miljenja. Ovakve
su kampanje, u rukama onih koji ih promiu, svjestan i racionalan
proces namijenjen oblikovanju drutva kroz oblikovanje njegovih
pojedinih pripadnika u eljenom smjeru. Upadljivi primjeri ovakve
opasnosti su i aktivnosti komercijalnih oglaivaa i politikih pro
pagandista. Ove se dvije uloge esto preklapaju; stranke i kandidati,
veoma otvoreno u Sjedinjenim Dravama, a neto srameljivije u
Velikoj Britaniji, zapoljavaju profesionalne propagandne savje
tnike kako bi se to efikasnije prikazali u javnosti. Postupci koji
se primjenjuju veoma su slini, ak i kada se formalno razlikuju.
Profesionalni propagandni savjetnici i voditelji propagandnih
odjela velikih politikih stranakaizuzetno su inteligentni ljudi koji
koriste sve potencijale razuma kako bi ostvarili svojzadatak. Meu
tim, kao 1 u drugim sluajevima koje samo ispitivali, razum se ne
koristi samo za puko istraivanje, ve i konstruktivno; dinamino,
a ne statino. Profesionalni propagandisti i voditelji kampanja nisu
prvenstveno zainteresirani za postojee injenice. Njih zanima ono
u to potroa ili bira u tom trenutku vjeruje. Dogaaji ih inte
resiraju samo u onoj mjeri u kojoj utjeu na konani proizvod, tj.
vjetom manipulacijom nastoje uvjeriti potroaa ili biraa da ba
u to vjeruje ili to eli. tovie, prouavanje psihologije masa im je
pokazalo kako je najbolji nain da uvjere potroaa ili biraa u svoja

124

to

je povijest ?

gledita pozivanje na iracionalne elemente u njihovoj linosti. Tako


pred sobom imamo sliku elite industrijalaca ili stranakih voa
koji racionalnim procesom, razvijenim kao nikada dosad, ostvaruju
svoje ciljeve shvaajui i iskoritavajui iracionalizam masa. Pritom
naglasak nije na razumu: najee se primjenjuje metoda koju je
Oscar Wilde nazvao gaanjem ispod intelekta. Moda sam done
kle pretjerao u opisu kako bih izbjegao optube za podcjenjivanje
opasnosti.163 No, opis je uglavnom korektan i moe se lako primi
jeniti na druga podruja. U svakom se drutvu vladajue skupine
koriste vie-manje prinudnim mjerama u usmjeravanju i kontroli
javnog mnijenja. Ova metoda mi se ipak ini gorom od nekih dru
gih jer se temelji na zloupotrebi razuma.
Kao odgovor na ovu ozbiljnu i dobro utemeljenu optubu, imam
samo dva argumenta. (Prvi^e svima dobro poznat: svaki pronalazak,
svaka inovacija, svaki novi tehniki postupak otkriven tijekom
povijesti, imao ie svoie negativne, kao i pozitivne strane. Cijenu je
uvijek morao netko platiti. Ne znam koliko je dugo trebalo kritia
rima nakon izuma tiska da ponu upozoravati na olakano irenje
pogrenih ideja. Danas svakodnevno sluamo jadikovke zbog broja
poginulih na prometnicama, to se ne bi dogaalo da automobili
nisu izumljeni; ak i neki znanstvenici ale zbog vlastitih otkria
koja su omoguila oslobaanje atomske energije, zato to se moe
upotrijebiti, ili ve jest, s katastrofalnim posljedicama. Takvi prigo
vori nisu uspjeli sprijeiti nova otkria i izume u prolosti, a ini se
da nee ni u budunosti. O no to smo nauili o tehnikama i mo
gunostima masovne propagande ne moe se jednostavno izbrisati.
Jednako tako nije se mogue vratiti na ogranienu individualistiku
demokraciju u skladu s Lockeovom ili liberalnom teorijom, koja
je djelomino ostvarena sredinom devetnaestog stoljea u Velikoj
Britaniji, kao to vie nije mogue vratiti se konju i koiji ili ranom
laissez-faire kapitalizmu. Pravi je odgovor da sva zla donose sa
sobom i svoje korektive. Sredstvo za njihovo ublaavanje ne poiva
ujcultu iracionalizma ili odbacivanju uloge razuma u modernom
drutvu, ve u jaanju svijesti svih slojeva drutva, kako viih takT
i niih, o ulozi koiu razum moe imati. To nije utopija, u vrijeme
kada naTtehnoloka i znanstvena revolucija prisiljava na intenzivno

O bzo rje

koje se iri

125

koritenje razuma. Kao i svaki drugi razvoj u povijesti, i ovaj ima


svoje rtve i svoju cijenu koja se mora platiti te opasnosti s kojima
se moramo suoiti. Ipak, usprkos skepticima, cinicima i prorocima
katastrofe, posebno meu intelektualcima u zemljama iji je nekad
privilegirani poloaj danas doveden u pitanje, neu se ustruavati
da sve ovo protumaim kao znak napretka u povijesti. To je moda
najuoljivija i najrevolucionarnija pojava naeg doba.
(DnJgT^spekt ove progresivne revolucije kroz koju prolazimo jestizmrferrieni oblik svijeta. Veliko razdoblje petnaestog i esnaestog
stoljea, kada se konano uruio srednjovjekovni svijet i poloeni
su temelji modernog svijeta, bilo je obiljeeno otkriem novih
kontinenata i premjetanjem svjetskog sredita s obala Mediterana
na obale Atlantika. ak i manji potres poput Francuske revoluci
je imao je zemljopisne posljedice u pozivima upuenim Novom
svijetu da uspostavi ravnoteu koja je postojala u Starom svijetu.
No, promjene koje su donijele revolucije dvadesetog stoljea da
lekosenije su od svega to se dogodilo nakon esnaestog stoljea.
Nakon 400 godina svjetsko sredite se definitivno premjestilo iz
Zapadne Europe. Zapadna Europa, zajedno s vanjskim dijelovima
engleskog govornog podruja, postala je apanaa sjevernoamerikog kontinenta ili, ako elite, aglomeracija u kojoj su Sjedinjene
Drave istodobno pokretaka sila i kontrolni toranj. No, ovo nije
ni jedina ni, vjerojatno, najznaajnija promjena. Ne ini se sasvim
izvjesnim da se svjetsko sredite sada nalazi, ili e se jo dugo na
laziti, na podruju zemalja engleskog govornog podruja sa svojim
zapadnoeuropskim ograncima. ini se da vodeu rije u svjetskim
odnosima preuzima velika kopnena masa Istone Europe i Azije sa
svojim nastavcima u Africi. Sintagama nepromjenjivi Istok danas
zvui poput otrcanog klieja.

Pogledajmo na trenutak to se dogodilo Aziji u 20. stoljeu.


Pria poinje s englesko-japanskim savezom 1902. godine prvim
primanjem neke azijske drave u zaarani krug europskih velesila.
Moda bi se moglo smatrati sluajnou to je Japan proslavio taj
dogadaj pobjedom u ratu protiv Rusije koji je sam izazvao, a time
bacio i prvu iskru koja je zapalila vatru revolucija dvadesetog stolje
a. Francuske revolucije iz 1789. i 1848. godine nale su svoje opo-

126

to

je povijest ?

naatelje u Europi. Prva ruska revolucija 1905. godine nije imala


nikakvog odjeka u Europi, jjo nala~je svoje oponaatelje u Aziji: u
sljedeih nekoliko godina revolucije su izbile u Perziji, Osmanskom
C arstva- i -Kml7TrvI vjetski rai nije bio irpravom smislu svjetski
rat, ve europski graanski rat - pod pretpostavkom da je entitet
poput Europe postojao - s posljedicama za itav jvijet; one su
se ogledale u poticanju industrijskog razvoja u mnogim azijskim
dravama, porastu otpora protiv stranaca u Kini, indijskog nacio
nalizma i roenju arapskog nacionalizma. Ruska revolucija iz 1917.
godine dala je novi i odluni impuls. Ovdje je znaajno da su njezi
ni voe uporno, ali uzaludno, traili oponaatelje u Europi, te su ih
konano pronali u Aziji. Europa je sada postala nepromjenjiva, a
Azija je bila u pokretu. Nema potrebe nastavljati s ovom poznatom
priom sve do dananjih dana. Povjesniar jo uvijek nije u stanju
pravilno procijeniti veliinu i znaaj azijske i afrike revolucije. No,
irenje moderne tehnologije i industrijalizacija, poeci obrazovanja
i irenje politike svijesti na milijune stanovnika Azije i Afrike,
mijenja izgled tih kontinenata. Iako ne mogu zaviriti u budunost,
ne znam nijedno mjerilo na temelju kojeg bih mogao ocijeniti ove
dogaaje drugaije nego progresivnim razvojem u perspektivLsvjetske povijesti. Izmijenjeni oElilsvijeta koji je nastao kao posljedica
ovih dogaaja doveo je i do promjena u svjetskim odnosima: do
relativnog gubitka u znaaju nae zemljfe, a moda i zemalja engle
skog govornog podruja u cjelini. No, relativan pad nije apsolutan
pad; ono to me uznemiruje i alarmira nije put prema napretku u
Aziji i Africi, ve sklonost dominantnih skupina u naoj zemlji - a
moda i drugdje - da zatvaraju oi ili ne ele shvatiti ovaj razvoi.
Pritom zauzimaju stav Roji oscilira od nepovjerljivog prijezira do
milostive ljubaznosti, da bi zatim ponovo utonuli u paralizirajuu
nostalgiju za prolou.
O no to sam nazvao ekspanzijom .razmna...u- naoj--revoluciji
dvadesetog stoljea ima naroit znaaj za povjesniara jer ekspanija^razuma znai, u svojoj biti, da se u povijesti pojavljuju grupe i
klasej narodi ! kontinenti koji su do tada bili izvan nje. U svojem
prvom predavanju spomenuo sam sklonost medievista da gledaju
na srednjovjekovno drutvo kroz religijske naoale, to je posljedica

O bzorje

koje se iri

127

iskljuivog karaktera njihovih izvora. Sada bih elio proiriti ovo


objanjenje. Za kransku crkvu s pravom se govori, iako zasigurno
s odreenim pretjerivanjem, da je bila jedina racionalna institucija
srednjeg vijeka. 164 Budui da je bila jedina racionalna institucija,
bila je i jedina povijesna institucija; time je i sama bila podvrgnuta
razvojnom putu koji povjesniar moe shvatiti. Crkva je obliko
vala i organizirala svjetovno drutvo koje nije imalo svoj vlastiti
racionalni ivot. Ljudske mase su, poput prapovijesnih ljudi, prije
pripadale prirodi nego povijesti. Moderna povijest zapoinje kada
vei broj ljudi stekne drutvenu i politiku svijest, postane svjestan
svoje vlastite grupe kao povijesnog entiteta koji ima prolost i_bu
dunost, i time u potpunosti zakorai u p o je s t. ak i u nekoliko
naprednih zemalja, drutvena, politika i povijesna svijest poela
se iriti na vei dio stanovnitva tek u posljednjih dvjesta godina.
Tek je danas postalo mogue, po prvi puta, zamisliti itav svijet sa
stavljen od naroda koji su u punonTsmislu rijei stupili u povijest,
prestali hiti briga kolonijalnih inovnika ili antropologa te postali
predmet zanimanja povjesniara.
T o.jej^ucija~ nae koncepcija. povijesti. U osamnaestom sto
ljeu povijest je jo uvijek povijest elija. U devetnaestom stoljeu,
britanski su povjesniari, kolebljivo i povremeno, poeli usvajati
stav o povijesti kao povijesti cijele nacionalne zajednice. J. R.
Green, prilino dosadan povjesniar, stekao je slavu napisavi prvu
History o f the English People [Povijest Engleza]. U dvadesetom stolje
u svaki je povjesniar naelno podravao njegov stav. Iako je praksa
zaostajala za teorijom, neu se zadravati na tim nedostacima jer me
mnogo vie zabrinjava na neuspjeh kao povjesniara da uzmemo
u obzir sve iri povijesni horizont izvan nae zemlje i Zapadne Eu
rope. Acton je u svojem izvjeu iz 1896. godine govorio o opoj
povijesti kao neemu to se razlikuje od zdruenih povijesti svih
zemalja. Nastavio je:
Ona se kree smjerom u kojem su drave sporedne. Njihova e
pria biti ispriana, ali ne zbog njih samih, ve s obzirom na
jedan vii slijed kojemu je podreena, ovisno 0 vremenu i stu
pnju kojim pridonosi opoj sudbini ovjeanstva. l65

128

to

je povijest ?

Actonu je bilo samo po sebi razumljivo da bi opa povijest, onako


kako ju je on zamiljao, trebala biti predmetom istraivanja svakog
ozbiljnog povjesniara. to mi danas inimo kako bismo u tom
smislu olakali pristup opoj povijesti?
Nije mi bila namjera u ovinTpredavanjima dotaknuti se studija
povijesti na ovom sveuilitu: no, on mi prua tako dobre primjere
za ono to elim rei da bi od mene bilo kukaviki kad se toga ne
bih prihvatio. U proteklih pedeset godina osigurali smo u naem
kurikulumu dosta mjesta za povijest Sjedinjenih Drava. To je
znaajan pomak. No, on je sa sobom donio i odreeni rizik od jo
vee usredotoenosti engleske povijesti na svoje vlastito okruenje,
to ve dovoljno optereuje na kurikulum, zajedno s podmuklijom
i podjednako opasnom zaokupljenou zemalja engleskog govornog
podruja vlastitom sudbinom. Povijest zemalja engleskog govornog
podruja u posljednjih 400 godina je, bez sumnje, veliko razdoblje
povijesti. No, odnositi se prema njoj kao prema sredinjem mjestu
ope povijesti, u usporedbi s kojim je sve drugo periferno, znai
nesretno iskrivljavanje perspektive. Dunost je sveuilita ispraviti
takva popularna zastranjivanja. ini mi se da Katedra za modernu
povijest na naem sveuilitu nije uspjela u ispunjavanju te duno
sti. Sigurno je pogreno dopustiti studentu da dobije diplomu jed
nog velikog sveuilita bez poznavanja bilo kojeg modernog jezika
osim engleskog; neka nam upozorenje bude ono to se dogodilo na
sveuilitu u Oxfordu s drevnom i cijenjenom disciplinom filozofi
je, kada su njezini prouavatelji doli do zakljuka da im je sasvim
dovoljno poznavanje jasnog i razumljivog engleskog jezika. Bez
sumnje je pogreno to se studentima ne nude nikakve mogunosti
za prouavanje moderne povijesti bilo koje europske kontinentalne
zemlje na razini vioj od srednjokolskog udbenika. Student koji
ima odreeno znanje o prilikama u Aziji, Africi ili Latinskoj Ame
rici, trenutano ima vrlo ograniene mogunosti njegova pokazi
vanja u radnji pod velianstvenim devetnaestostoljetnim naslovom
Ekspanzija Europe. Naslov, naalost, odgovara sadraju: studenta
se ne potie da neto dozna ak ni o zemljama koje imaju vanu i
dobro dokumentiranu povijest, poput Rusije, Perzije ili Kine, osim '
onoga to se dogodilo kada su lh Europljani pokuali osvojiti. Na

O bzorje

koje se iri

129

ovom sveuilitu dre se predavanja, tako mi je barem reeno, o po


vijesti Rusije, Perzije i Kine - no, ne dre ih profesori s Odsjeka za
povijest. Uvjerenje koje je izrazio profesor kineskog jezika u svojem
nastupnom predavanju prije pet godina, da se na Kinu ne moe
gledati kao na zemlju izvan glavnog toka ljudske povijesti, nije
nalo odjeka medu povjesniarima Sveuilita u Cambridgeu. Ono
to bi se u budunosti moglo smatrati najveim povijesnim djelom
napisanim u Cambridgeu tijekom prolog desetljea, u potpunosti
je nastalo izvan odsjeka za povijest i bez ikakvog njegovog sudje
lovanja: mislim na djelo dr. Needhama Science and Civilization in
China [Znanost i civilizacija u Kini]. Ovo je otrenjavajua misao.
Ne bih iznosio ove otvorene domae rane pred oi javnosti da ih ne
smatram tipinima za veinu drugih britanskih sveuilita i ope
nito britanskih intelektualaca sredinom dvadesetog stoljea. Ona
otrcana stara dosjetka o suenom vidokrugu viktorijanskog doba,
Oluja u Kanalu - Kontinent odsjeen, danas je jo uvijek neu
godno aktualna. Oluje ponovo bijesne u dalekom svijetu; i dok se
mi u zemljama engleskog govornog podruja skupljamo na gomilu
i govorimo na jasnom i razumljivom engleskom jeziku da su druge
zemlje i kontinenti zbog svojeg neobinog ponaanja izolirani od
sree i blagostanja nae civilizacije, katkad se ini da smo upravo
mi, svojom nesposobnou ili nevoljkou za razumijevanje, sami
sebe izolirali od onoga to se zaista dogaa u svijetu.
U uvodnim reenica svoga prvog predavanja skrenuo sam pozor
nost na jasnu razliku u stajalitima koja razdvaja razdoblje sredine
dvadesetoga stoljea od posljednjih godina devetnaestoga stoljea.
U zakljuku bih htio temeljitije razraditi tu razliku; ako u ovom
kontekstu upotrijebim rijei liberal i konzervativac, oito je da
ne govorim o obiljejima britanskih politikih stranaka. Kada je
Acton govorio o napretku, nije razmiljao u terminima popularnog
britanskog koncepta postupnosti. Revolucija ili, kako bismo mi
rekli, liberalizam, dojmljiva je reenica u pismu iz 1887. godine._
Metoda modernog napretka, rekao je Acton deset godina kasnije
u jednom predavanju o modernoj povijesti, bila je revolucija; u
jednom drugom predavanju govorio je o dolasku opih ideja, koje
nazivamo revolucijom". Ovi su izrazi objanjeni u zabiljekama na

130

to

je povijest ?

jednom od njegovih neobjavljenih rukopisa: Vigovci su vladali


pomou kompromisa. S liberalima zapoinje vladavina ideja.166
Acton je vjerovao da vladavina ideja oznaava liberalizam, a li
beralizam znai revoluciju. Za vrijeme Actonova ivota liberalizam
jo nije potroio svoju snagu kao pokreta drutvenih promjena.
U dananje vrijeme, ono to je preivjelo od liberalizma svugdje
je postalo konzervativnim faktorom u drutvu. Danas bi bilo be
smisleno zagovarati povratak Actonovim idejama. No, povjesniar
nastoji, kao prvo, odrediti Actonove stavove; drugo, usporediti
njegove stavove sa stavovima suvremenih mislilaca; i tree, istraiti
koji elementi njegovih stavova vrijede i danas. Actonova generacija
je bez sumnje patila od prevelikog samopouzdanja i optimizma te
nije u dovoljnoj mjeri shvaala nepouzdanu prirodu strukture na
kojoj je ta vjera poivala. No, posjedovala je dvije stvari koje su nam
danas jako potrebne: osjeaj za promjenu kao progresivatHaktor
u povijesti i vjeru u razum kao na vodi za razumijevanje njezine
sloenosti.
Posluajmo sada neke glasove iz 1950-ih godina. U jednom
ranijem predavanju citirao sam izraze zadovoljstva J>ir Levvisa
Namiera zbog toga to su obje stranke zaboravile programe i
ideale dok se trae praktina rjeenja za "konkretne probleme,
to objanjava kao simptom nacionalne zrelosti. Nisu mi drage
ove analogije izmeu ivotnog vijeka pojedinaca i ivotnog vijeka
nacije. Kada se povlai takva usporedba, dolazite u napast zapitati
se to se dogaa nakon to proemo fazu zrelosti. No, ono to
me ovdje zanima je otro razgranienje izmeu praktinog i kon
kretnog, to se hvali, i programa i ideala, koji se osuuju. Ovaj
ushit praktinom akcijom nautrb idealistikog teoretiziranja je,
naravno, obiljeje konzervativizma. U Namierovim razmiljanji
ma to predstavlja glas osamnaestog stoljea, glas Engleske u doba
stupanja na prijestolje ure III., glas koji protestira protiv predsto
jeeg naleta Actonove revolucije i vladavine ideja. No, slino izra
avanje okorjelog konzervativizma u obliku okorjelog empirizma
i danas je jako popularno. Njegov najpoznatiji izraz moe se nai
u primjedbi profesora Trevor-Ropera da kada radikali vrite da je
pobjeda nedvojbeno njihova, razboriti konzervativci im daju po

O bzorje

koje se iri

131

nosu.167 Profesor Oakeshott nudi nam sofisticiraniju verziju ovog


pomodnog empirizma: i^naem politikom djelovanju, kae nam,
jedrimo beskrajnim i predubokim morem, gdje nema ni polazi
ta, ni eljenog odredita, a jedini nam je cilj odrati se na povrini
pritom ne ljuljajui amac^168 Nije potrebno dalje navoditi novije
autore koji su odbacili politiki utopizam i mesijanizam. Ovo
su ve postali ustaljeni pogrdni izrazi za sve dalekosene radikalne
ideje o budunosti drutva. Takoer, neu raspravljati o najnovijim
trendovima u Sjedinjenim Dravama gdje povjesniari i politiki
teoretiari, s daleko manje inhibicija od njihovih kolega u naoj
zemlji, otvoreno izraavaju svoju privrenost konzervativizmu.
Citirat u tek primjedbu jednog od najcjenjenijih i najumjerenijih
amerikih konzervativnih povjesniara, profesora Samuela Morisona s Harvardskog sveuilita. O n je u svojem predsjednikom
obraanju Amerikom povnesnom drutvu {American Historical
Association) u prosincu l^OU. godine izjavio da je dolo vrijeme za
djelovanje protiv onoga sto je nazvaolinijom Jeffersona, Jacksna"
i F. D. Roosevelta, zaloivi se za povijest Sjedinjenih Drava koja
bi bila napisana sa zdravog konzervativnog stajalita.169
No, upravo je profesor Popper, barem kada je rije o Velikoj
Britaniji, jo jednom izrazio ovo oprezno konzervativno stajalite u
najiem i najbeskompromisnijem obliku. Po uzoru na Namierovo
odbacivanje programa i ideala, on napada onu vrstu politike koja
navodno cilja na preoblikovanje itavog drutva u skladu s nekim
konanim planom, hvali ono to naziva postupnim drutvenim
inenjeringom i oito se ne ustruava da u tom cilju pribjegne po
vremenom krparenju i provlaenju kroz uicu igle.170 U jednom
bih ipak odao poast profesoru Popperu. O n ostaje nepokolebljivi
branitelj razuma i ne eli imati posla s prolim ili sadanjim izletima
u iracionalno. No, ako pogledamo njegov recept postupnog dru
tvenog inenjeringa, uvidjet emo koliko je ograniena uloga koju
dodjeljuje razumu. Iako njegova definicija postupnog drutvenog
inenjeringa nije jako precizna, izriito nam se kae da je kritika
ciljeva iskljuena, a stidljivi primjeri koje navodi - ustavna re
forma i tendencija prema ujednaavanju prihoda - jasno poka
zuju da bi taj inenjering trebao djelovati unutar okvira postojeeg

132

to

je povijest ?

drutva.171 Poloaj razuma u shemi profesora Poppera je, u stvari,


vie nalik poloaju britanskog dravnog slubenika, koji je ovlaten
provoditi politiku aktualne vlade, pa ak i predlagati neka praktina
poboljanja koja bi poveala njezinu efikasnost, ali koji nema pravo
dovesti u pitanje njezine temeljne postavke ili konane ciljeve. To
je koristan posao: i ja sam svojedobno bio dravni slubenik. No,
ova podreenost razuma dogmama postojeeg poretka ini mi se
na dulje staze potpuno neprihvatljivom. Acton nije na ovaj nain
razmiljao o razumu kada je predloio svoju jednadbu revolucija=liberalizam=vladavina ideja. Napredak u ljudskim poslovima,
bilo u znanosti, povijesti ili drutvu, uglavnom dolazi zahvaljujui
smjeloj spremnosti ljudskih bia da se ne zadovolje djelominim
poboljanjima naina na koji su stvari ureene, ve da, pozivajui
se na razum, ospore postojee stanje i prihvaene ili skrivene dogme
na kojima poiva. S veseljem oekujem dan kada e povjesniari,
sociolozi i politolozi u zemljama engleskoga govornoga podruja
ponovno smoi hrabrost za tu zadau.
O no to me najvie uznemiruje ipak nije gubljenje vjere u
razum meu intelektualcima i politikim misliocima u zemljama
engleskoga govornog podruja, ve gubitak onog proimajueg
doivljaja svijeta u konstantnom pokretu. To se na prvi pogled
ini paradoksalnim jer se rijetko kada moglo uti toliko povrnih
miljenja o promjenama koje se dogaaju oko nas. Znaajno je,
meutim, da se promjena vie ne shvaa kao postignue, nova
prilika ili napredak, ve kao neto to ulijeva strah. Kad nam nai
politiki i ekonomski strunjaci neto propisuju, nemaju nita
drugo za ponuditi osim upozorenja da ne treba vjerovati radikalnim
i dalekosenim idejama, kloniti se svega to podsjea na revoluciju
te napredovati ako ve moramo to je sporije i opreznije mogu
e. U trenutku kad svijet mijenja svoj izgled bre i radikalnije nego
ikada prije u proteklih 400 godina, ovo mi se ini izrazitim sljepi
lom i daje povod za bojazan, ne da e se razvoj u svjetskim okvirima
usporiti, ve da e ova zemlja - a moda i druge zemlje engleskog
govornog podruja zaostati za opim napretkom te bespomono
i bespogovorno zapasti u neko nostalgino mrtvilo. Osobno, osta
jem optimist; i dok me Sir Lewis Namier upozorava da se klonim

O bzorje

koje se iri

i 33

programa i ideala, profesor Oakeshott uvjerava da zapravo nikuda


ne idemo i da je jedino vano da nitko ne ljulja amac, profesor
Popper eli zadrati dragi stari Model T na cesti pomou postup
nog inenjeringa, profesor Trevor-Roper udara po nosu preglasne
radikale, a profesor Morison zagovara povijest napisanu u zdravom
konzervativnom duhu, pogledat u na svijet u neprestanoj strci i
svijet u mukotrpnom radu te odgovoriti otrcanom frazom velikog
znanstvenika: Ipak se kree.

NAPOMENE

1 The

Camhridge Modern History: Its Origin, Authorship and Production,

1907,

str. 10-12.

The Camhridge Modem History, I (1957), str. XXIV-XXV.


^ Acton, Lectures on Modern History, 1906, str. 318.
4 Citirano u Listener, 19- 6. 1952., str. 992.
^ M. Manilii Astronomicon: Liber Primus, 2. izd., 1937., str. 87.
T. Parsons and E. Shils, Torvards a General Theory ofAction, 3.
2

izd., 1954.,

str. 167.

Seventy Years a Shotuman, 2 izd., 1926., str. 188.-189.


The Making ofVictorian England, 1962.
^J. B. Bury, Selected Essays, 1930., str. 52.
10 G. Barraclough, History in a Changing World, 1955-, str. 14.
1* Lytton Strachey, u Predgovoru za djelo Eminent Victorians.
12 Citirano iz G. P. Gooch, Historj and Historians in the Nineteenth Century,
2

Lord Georgc Sanger,

8 Dr. Kitson Clark,

str. 385; Acton je za Ddllingera kasnije rekao kako mu je bilo dano formirati
vlastitu filozofiju povijesti temeljenu na najobimnijoj indukciji koja je ikome bila

(History o f Freedom and Other Essays, 1907., str. 435).


Camhridge Modem History, I (1902.), str. 4.
His Diaries, Letters and Papers, I (1935.),

dostupna
^

*4 Gustav Stresemann,

Editors

Note.

The WingInterpretation ofHistory, 1931,


The End o f an Epoch, 1947., str. 282.-283.

H. Butterfield,
16 A. L Rowse,

str. 67.

Kontekst u kojem je izreen ovaj uveni aforizam je sljedei: Praktine


potrebe koje stoje u pozadini svakog povijesnog suda daju cjelokupnoj povijesti
karakter suvremene povijesti jer, ma koliko nam se dogadaj inio vremenski
dalek, povijest u stvari govori o sadanjim potrebama i sadanjoj situaciji u kojoj
ti dogaaji jo uvijek imaju odjeka (B. Croce,

History as the Story o f Liberty,

prijevod, 1941., str. 19).


18 Atlantic

Monthly, listopad 1910, str. 528.


Experience and Its Modes, 1933.,

^ M . Oekeshott,

str. 99.

engl.

136

to

je povijest ?

An Autobiography, 1949., str. 11.


2* J. Burckhardt, Judgements on History and Historiam, 1959., str.
22 Uvod u J. Burckhardt, Judgements on History and Historians,
20 G. M . Trevelyan,

179.
1959., str.

17.
2^ U usporedbi s Nitzscheovim vienjem povijesti: Starosti pripada starako
gledanje unatrag i svoenje rauna, traenje utjehe u prolim sjeanjima, u povije
snoj kulturi (Thoughts

Out ofSeason, engl. prijevod, 1909, II, str. 65-66).


The Idea ofHistory, 1946., str. XII.
23 A. Froude, Short Studies on Great Subjects, I (1894.), str. 21.
2<*Beyond Good and Evil, pogl. I.
22 Devotions upon Emergent Occasions, br. XVII.
28 J. S. M ili, A System o f Logic, VII, 1.
2* R. Collingvvood,

2^ Durkheim je u svojoj dobro poznatoj studiji o suicidu osmislio rije anomie


kao oznaku stanja osobe koja je izolirana od drutva - stanje koje posebno pogo
duje nastanku emocionalnih poremeaja i suicida; istodobno dokazuje da suicid
nije ni u kojem sluaju nezavisan od drutvenih okolnosti.
3 Jeremy Bentham (1748.-1832.), britanski filozof koji je vjerovao da se
djelovanje ljudi i vlada treba temeljiti na onome to e donijeti sreu najveem
broju ljudi (op. ur.).
31

Moda je vrijedno spomenuti da je jedini drugi znaajni konzervativni

britanski autor u meuratnom razdoblju, gospodin T. S. Eliot, takoer uivao u


prednostima ncbritanskog podrijetla; nitko tko je odgojen u Velikoj Britaniji prije
1914. godine nije mogao u potpunosti izbjei inhibirajuim utjecajima liberalne
tradicije.
^2 Izvorna kritika u anonimnom lanku u

Times Literary Supplementu

od 28.

10. 1953. pod naslovom The Namier View of History glasi: Darwin je bio
optuen zbog toga jer je svemir liio duha, a Sir Lewis je bio Darvvin politike
povijesti - i to u mnogo pogleda.
33 L. Namier,

Personalities andPowers,

1955., str. 5, 7.

34 Duan sam zahvaliti dr. W. Starku na izvrsnoj analizi Meineckeovog razvoj


nog puta u njegovom uvodu engleskog prijevoda knjige

Die Idee der Staatsrdson

Machiavellism;

pritom dr. Stark moda

objavljenoj 1957. godine pod naslovom

previe istie nadracionalni element u Meineckeovom treem razdoblju.


33 H . Butterfield,

The Whig Interpretation o f History,

1931; na 67. stranici

autor priznaje zdrav skepticizam koji ima prema rasuivanjima lienim veze sa
stvarnou".
36 H . Butterfield,
37 H . Butterfield,

The Whig Interpretation ofHistory, 1931, str. 11, 31-32.


The Englishman and His History, 1944., str. 2, 4-5.

38 Marko Aurlelije se u sutonu Rimskog carstva tjeio razmiljanjem kako


sve stvari koje se sada dogaaju ve su se dogodile u prolosti i dogodit e se u

N a pom ene

137

budunosti (To Himself, X, str. 27); kako je dobro poznato, Toynbce je navedenu

Propast Zapada.
A History o f Europe, datiran

ideju preuzeo iz Spenglerova djela


39 Predgovor za knjigu

4. prosinca 1934. godi

ne.

Lectures on Modern History, 1906., str. 33.


HistoricalRewiev, LVI, br. 1, sijeanj 1951-, str. 270.
The Kings Peace, 1955., str. 17.
Rovvse, The England o f Elizabeth, 1950, str. 261-262, 382.

40 Acton,

41 American

42 C. V. Wedgwood,
43 A. L.

Pravedno

je spomenuti da je gospodin Rovvse u svom ranijem eseju osudio povjesniare koji


misle da Burboni nisu uspjeli obnoviti monarhiju u Francuskoj nakon 1870. samo
zbog privrenosti Henrika V. maloj bijeloj zastavi (TheEndofan

Epoch,

1949, str.

275); moda takva osobna objanjenja uva za englesku povijest.


44 I. Berlin,

Historical Invitability,

1954., str. 42.

43 Modernim psiholozima se i dalje zamjera zbog ove greke: Psiholozi kao


grupa nisu promatrali pojedinca kao jedinku

unutar

funkcionalnog drutvenog

sistema ve su ga radije zamiljali kao konkretno ljudsko bie koje tek naknadno
pristupa stvaranju drutvenih sistema. Tako nisu uspjeli adekvatno procijeniti u
kojoj su mjeri njihove kategorije apstraktne (profesor Talcott Parsons u uvodu
knjige Maxa Webera,

The Theory ofSocial and Economic Organization,

1947., str.

27). Takoer vidjeti napomene o Freudu u ovoj knjizi.


4<*Home

and Foreign Rewiew,

sijeanj 1863-, str. 219.

42 Ovu je ideju razradio Herbert Spencer svojim najsveanijim stilom u djelu

The Study o f Sociology,

poglavlje 2: Ako elite grubo procijeniti neiji mentalni

doseg, ne moete to bolje uiniti od promatranja koliine generalizacija o osobama


o kojim govori - u kojoj mjeri su neke jednostavne istine o pojedincima zamije
njene istinama apstrahiranim iz brojnih iskustava o ljudima i stvarima. Kad na
taj nain ispitate razne ljude, otkrit ete samo nekolicinu koja se ne zadovoljava
iskljuivo biografskim pristupom meuljudskim odnosima.

Historical Essays, 1957., str. 281.


Gesamtausgabe, 1, III, str. 625.
History ofthe French Revolution, III, III, pogl. 1.
31 Lenin, Selected Works, VII, str. 295
32 Clarendon, A BriefVieiv &Survey o f the Dangerous &CPernicious Errors to
Church & State in M r Hobbes Book Leviathan, 1676, str. 320.
33 Lav N . Tolstoj, Rat i mir, gl. EX, pogl. 1.
34 H. Butterfield, The Englishman and His History, 1944., str. 103.
33 Citirano u B. W. Tuchman, The Zimmerman Telegram, N. Y., 1958., str.
4H. R. Trevor-Roper,

49 Mane - Engels,
30

180.
56 Ova fraza citirana je prema djelu I. Berlina,

HistoricalInevitability

str. 7, gdje se, kako se ini, preporuuje takav nain pisanja povijesti.

(1954),

13

to

From Napoleon to Stalin, 1950., str. 74.


Gibbon, Decline and Fali o f the Roman Empire, pogl.
V. G. Childe, History, 1947., str. 43.
60 Philosophy ofRight (engl. prijevod), 1942., str. 295.
61 F. R. Leavis, The Great Tradition, 1948, str. 2.

je povijest ?

A. J. Taylor,

62 J. Burckhardt, Judgements
^ B. Russell,

LXX.

on History and on Historians,


Portraits from Memory, 1958., str. 20.

1959., str. 158.

Bradley je ve 1874. razlikovao znanost od povijesti smatrajui da se zna

nost bavi bezvremenim i trajnim (F. H. Bradley,

Collected Essays,

1935, I, str.

36).

^5 Thoughts and Detaib on Scarcity,

1795., u:

The Worhs ofEdmund Burke,

1846, IV, str. 270; Burke je zakljuio da nije u nadlenosti vlade kao vlade, ni
bogatih kao bogatih, zadovoljavati najnunije potrebe siromanih koje je Boanska
providnost nala za shodno da im privremeno uskrati.
^ M . R. Cohen, E. Nagel,

Intruduction to Logic andScinetific Method,

1934.,

str. 596.

Trinity Rewiew, Cambridge, LentTerm, 1960., str.


Gesamtausgabe, I, VI, str. 79.
The Quintessence o f Capitalism (engl. prijevod), 1915.,

^7 Sir Charles Ellis u:

14.

^8 Mara - Engels:

^9

W. Sombart,

str.

354.

Materiaux d'une theorie du proletariat, 1919, str.


71 Dr J. Ziman u: The Listener, 18. 8. 1960.
72 Poetics (engl. prijevod), pogl. IX.
7^ R. G. Collingvvood, HistoricalImagination, 1935, str. 5.
74 Leviathan, I, IV.
75 Declane and Fali o f the Roman Empire, pogl. 20., pogl. 1.
7 G. Sorel,

7.

7<* History

o f the French Revolution, II., V, pogl.. 9; III, I, pogl. 1.


on History and Historians, 1959., str. 34.
78 Cambridge Modern Historp, II (1958.), str. 20.
79 Mara - Engels, Soinjenija (rusko izdanje), XV, str. 378. Pismo iz kojeg je
odlomak citiran objavljeno je 1877. u ruskom asopisu Otelestveneje Zapiski. ini
77 J. Burckhardt, Judgments

se da profesor Popper povezuje Manta s onim to on naziva glavnom pogrekom


historicizma, vjerovanja prema kojem se povijesne tendencije ili trendovi mogu
neposredno izvoditi samo iz opih zakona ( The

Poverty o f Historicism,

1957, str.

128.-129): ovo je upravo ono to je Mara zanijekao.


80 Ovo je, ini se, stav profesora Poppera ( The

Open Society,

2. izd., 1952, II,

str. 322). Na nesreu, on daje i primjer takvog sociolokog zakona: Gdje god je
sloboda misli i sloboda priopavanja djelotvorno zatiena legalnim institucijama
i institucijama koje osiguravaju javnost rasprave, tamo e doi do znanstvenog na
pretka. Popper je ovo napisao 1942. ili 1943. godine, oigledno inspiriran vjero

N a po m en e

i 39

vanjem da e zapadne demokracije, zahvaljujui svojim institucijama, predstavljati


avangardu znanstvenog napretka - uvjerenje koje je osporio ili ozbiljno poljuljao
razvoj prilika u Sovjetskom Savezu. Daleko od toga da bude zakon, ovo ak nije
bila ni valjana generalizacija.
81

K. Mannheim,

Ideology and Uthopia

(engl. prijevod), 1936., str. 228.

8^ Cours de philosophie positive. I, str. 51.


3 K. Mannheim,

Ideologj and Utopia,

1936., str. 130.

8* Ovaj sam argument detaljno obrazloio u djelu

The Bolshevik Revolution,

1917.-1923., I, (1950.), str. 42.


83 M . C. D Arcy,

The Sense ofHistory: Secular and Sacred,

1959, str. 164. Prije

njega ovo je uoio Polibije: Gdje god je mogue otkriti uzroke nekom zbivanju,
ne bi trebalo pribjegavati bogovima (citirano iz K. von Fritz, The Theory o f the
Mbced Constitution inAntiquity, N . Y., 1954, str. 390).
8<* P.osebery, Napoleon: The Last Phase, str. 364.
87 Acton, Historical Essays and Studies, 1907., str. 505.
88 Survey o f International Affairs, 1935, II, 3.
89 I. Berlin, Historical Inevitability, str. 76-77. Gledite Sir Isaiaha podsjea na
stavove krnog devetnaestostoljetnog konzervativnog pravnika Fitzjamesa Stephena:
Krivino pravo proizlazi iz naela po kojem je moralno opravdano mrziti zloin
ce... Veoma je poeljno da zloinci budu omraeni, da kazne koje im se dosuuju
budu tako odmjerene da izraavaju tu mrnju i da je opravdavaju u onoj mjeri
kojom se javno iskazivanje i izraavanje zdravih i prirodnih osjeaja moe opravdati i
poticati. (A

Historyofthe CriminalLaw ofEngland,

1883, II, str. 81-82, navedeno u

djelu L. Radzinovvicz, Sir James Fitzjames Stephen, 1957, str. 30). Ovakvi stavovi vie
nisu iroko prihvaeni meu kriminolozima, no ja ih osporavam zato to, kakvu god
vrijednost imali u drugim podrujima, nisu primjereni za povijesne prosudbe.

The Historian nad Character, 1955., str. 4-5, 12, 19.


History as the Story o f Liberty (engl. prijevod), 1941., str.
92 Peuples et civilisation, sv. XIV: Napoleon, str. 58.
D. Knovvles,

91 B. Croce,

93 Citirano iz From
94 Boswell,

M ax Weber: Essays in Sociology,


Life ofDoctor Johson, 1776 (Everyman

mora odati priznanje na iskrenosti; Burckhardt

rians,

47.

1947, str. 58.


izd. II, str. 20). Autoru se

(Judgments on History and Histo-

str. 85) proljeva suze nad tihim vapajima rtava napretka koji, u pravilu,

nisu eljeli nita vie od parta

tueri", no sam uti o vapajima rtava ancient rigimea,

koji, u pravilu, nisu imali nita za sauvati.


93 Pismo Danielsonu od 24. 2. 1893., u: Karl Mane - Fridrich Engels: Correspondence 1846.-1895. (1934.), str. 510.
96 C. P Snow, The Two Cultures and the Scientific Revolution, 1959-, str. 4-8.
97 F. M . Cornford, Thucydides Mythistoricus, passim.
98 De l espirit des lois, Predgovor i pogl. I.

140

to

je povijest ?

99 Memorials

ofAlfredMarshall, ur. A. C. Pigou, 1925-, str. 428.


100 H. Poincare, La Science et l hypoth'ese 1902., str. 202-203.
101 B. Russell, Mysticism and Logic, 1918., str. 188.
102 The Education o f Henry Adams, Boston, 1928., str. 224.
*93 The Poverty ofHistoricism prvi puta je objavljena u obliku knjige

1957. go

dine, no sastoji se od lanaka koji su prvobitno objavljeni 1944. i 1945. godine.


10^ Izbjegavao sam koristiti rije historicizam, izuzev u nekoliko sluajeva
gdje se nije zahtijevala preciznost, budui da su veoma itani radovi profesora
Poppera o ovoj temi liili pojam preciznog znaenja. Stalno insistiranje na defi
niranju pojma je cjepidlaenje. No, ovjek bi ipak trebao znati o emu govori, a
profesor Popper upotrebljava rije historicizam kao univerzalni pojam za svako
miljenje o povijesti koje mu se ne svia, ukljuujui i neka koja mi se ine opra
vdana, kao i ona koja, pretpostavljam, danas ne zastupa ni jedan ozbiljan autor.
Kao to i sam priznaje (The

Poverty ofHistoricism,

str. 3), on izmilja historici-

stike argumente koje nikad nije upotrebljavao ni jedan poznati "historicist. U


njegovim tekstovima historicizam se odnosi i na doktrinu koja svrstava povijest
u znanost, kao i na doktrine koje ih jasno razdvajaju. U knjizi

ety

The Open Soci-

je Hegel, koji izbjegava predvianje dogaaja, opisan kao vrhovni sveenik

historicizma; u uvodu knjige

The Poverty o f Historicism,

historicizam je opisan

kao pristup drutvenim znanostima koji polaze od pretpostavke da je povijesno

predvianje

njegov glavni cilj. Do sada se rije historicizam uglavnom upo

trebljavala kao engleska inaica njemake rijei Historismus; profesor Popper


sada razlikuje rijei historicizam i historizam, dodajui time novi element
konfuzije ve ionako konfuznoj uporabi tih termina. M . C. D Arcy,

History: Secular and Sacred (1959.),

The Sense o f

str. 11, upotrebljava rije historicizam kao

sinonim za filozofiju povijesti.


^

Napad na Platona kao prvog faista otpoeo je, meutim, upravo ovjek s

Oxforda, R. H. Crossman, u nizu radio-emisija Plato


10(^ C. Kingsley,

Today 1937. godine.


The Limits o f Exact Science as Applied to History, 1860.,

str.

22 .
107 Determinizam... znai... da se sve to se dogada, budui da su podaci
onakvi kakvi jesu, dogada onako kako se moralo dogoditi i nikako drugaije.
Smatrati da su dogaaji mogli biti drugaiji, znai samo tvrditi da bi se to dogodilo
da su i podaci bili drugaiji. (S. W. Alexander u:

Essays Presented to Ernst Cassirer,

1936, str. 18).


108 K. R. Popper,

The Open Society (drugo

izdanje, 1952), II, str. 197.

1Q9 Zakon uzronosti nije nam nametnuo svijet ve je za nas, moda, naj
prikladnija metoda naeg prilagodavanja svijetu (J. Rueff, Erom the Physical to the
Social Sciensces, Baltimore, 1929, str. 52). Sam profesor Popper {The Logic of Scientific Enquiry, str. 248) naziva vjeru u uzronost metafizikim hipostatiziranjem

N a po m en e

14 1

dobro potkrijepljenog metodolokog pravila.

Decline and Fali ofthe Roman Empire, pogl. LXIV.


The World Chrisis: The Afiermath, 1939., str. 386.
My Life (engl. prijevod), 1930., str. 425.
113 Buryjevu argumentaciju o ovoj temi vidi u The Idea o f Progresi,
*

111 W. Churchill,

112 L. Trotsky,

1920.,

str. 303-304.
1^

Decline and Fali o f the Roman Empire, pogl. XXXVIII.

Zanimljivo je znati

da su se Grci, nakon rimskog osvajanja, takoer uputali u povijesnu igru to bi


bilo kad bi bilo - omiljenu utjehu poraenih; da Aleksandar Veliki nije umro
mlad, govorili su, osvojio bi Zapad, a Rim bi bio podvrgnut grkim kraljevima
(K. von Fritz,

The Theory o f the Mixed Cinstitution in Antiquity,

N. Y., 1954., str.

395).
113 Oba lanka ponovno su objavljena u J. B. Bury,

Selected Essays, 1930.; za


The Idea o f History,

Collingwoodove komentare 0 Buryevim stavovima pogledati


str. 148-150.
116 Toynbeejevo citiranje Fisherove izreke u djelu

A Study o f History, V,

str.

414, otkriva potpuno nerazumijevanje; on je smatra rezultatom modernog zapa


dnjakog vjerovanja u svemo sluaja, to je omoguilo raanje doktrine

faire.

Teoretiari

laissez-faira

laissez-

nisu vjerovali u sluajnost, ve u skrivenu ruku koja

je na blagotvoran nain usklaivala razliite vidove ljudskog ponaanja; Fisherova


primjedba nije bila rezultat

laissez-faire liberalizma,

ve njegova sloma u 1920-im

i 1930-im godinama.
I
cke,

Relevantne odlomke citirao je W. Stark u svojem uvodu u djelo F. Meine-

MachiaveUisam, str. XXXV-XXXVI.


' 18 Mane - Engels, Soinjenija (rusko izdanje), XXVI, str. 108.
1 Tolstoj je u svojoj knjizi Rat i mir, Epilog, izjednaio sluajnost i genij

kao pojmove koji izraavaju ljudsku nemogunost razumijevanja krajnjih uzroka.


120 L. Trotsky,

My Life,

1930., str. 442.

*21 Tolstoj je zastupao sljedei stav: Primorani smo pribjei fatalizmu kao
objanjenju iracionalnih dogaaja ili, bolje reeno, onih dogaaje iju racionalnost
ne shvaamo

(Rat i mir, knjiga IX, pogl. I).


Annihilation ofMan, 1944.,

122 L. Paul,

str. 147.

123 Profesor Pooper se u jednom trenutku spotaknuo o ovu toku, ali je nije
razmotrio. Poevi od pretpostavke o mnotvu interpretacija koje su u osnovi
na istoj razini sugestivnosti i arbitrarnosti (togod da ove dvije rijei podrazu
mijevaju), on uzgredno dodaje da se neke od njih odlikuju svojom plodnou
- to im daje izvjesni znaaj
o

izvjesnom

znaaju, ve je to

(The Poverty ofHistoricism, str. 151). No, nije rije


najhitnija stvar koja dokazuje da historicizam (u

posve odreenom znaenju tog pojma) u konanici i nije tako siromaan.


l2^ Kausalitdten

und Werte in der Geshichte,

1928., prevedeno u F. Stern,

Va-

142

t o

rieties ofHistory,

je povijest ?

1957., str. 268, 273.

123 J. Hunzinga, prevedeno u

Varieties o f History,

ur. F. Stern, 1957., str.

193.
12<* The

Baldusin Age, ur. John Raymond, 1960., str. 246.


Modem Historians and the Study ofHistory,

127 F. Povvicke,

1955., str. 174.

128 Povijest prelazi u teologiju, kako jeToynbee trijumfalistiki izjavio (C/-

vilization on Trial,
*2^ De

1948, Predgovor)

Rerum Natura,

III, II., 992.-995.

^3 Zahvaljujemo prof. dr. Bruni Kunti-Makvi na pomoi u prevoenju


latinskih stihova (op. ur.).
131 Gibbon,

The Deeline and Fali ofthe Roman Empire,

pogl. XXXVIII; povod

ove digresije bio je pad Zapadnog Carstva. Kritiar u novinama

Supplement od

The Times Literary

18. 11. 1960. godine citirao je ovaj odlomak i pritom se pitao je li

Gibbon zaista tako mislio. Naravno da jest; gledite nekog autora vjerojatnije e
odraavati razdoblje u kojem ivi, nego razdoblje o kojem pie - dobar primjer za
to je i ovaj kritiar, koji pokuava prenijeti svoj skepticizam iz polovice dvadesetog
stoljea na autora iz kasnog osamnaestog stoljea.

Cambridge Modern History: Its Origin, Authorship, and Production,


Cambridge Modem History, I (1902.), str. 4; XII (1910.), str. 791.
133 B. Russell, Portraits From Memory, 1956., str. 17.
134 J. B. Bury, The Idea ofProgress, 1920., str. VII-VTII.
133 B. Russell, Portraits From Memory, 1956., str. 124.
136 The Observer, 21. 6. 1959.
137 T. Arnold, An Inaugural Lecture on the Study o f Modem History,
132

1907.,

str. 13;

1841.,

str. 38.
138 Acton,

Lecture on Modern History, 1906., str. 51.


Ideology and Uthopia (engl. prijevod),

13^ K. Mannheim,

1936., str. 236,

takoer je poistovjetio ovjekovu elju za oblikovanjem povijesti s njegovom


sposobnou njezinog razumijevanja.
140 F. H . Bradley,

Ethical Studies,

1876., str. 293-

141 Za dijagnozu slinog sluaja vidjeti R. S. Lynd,

Kncnvledgefor What?,

N.

Y., 1939., str. 88: Starije osobe u naoj kulturi esto su okrenute prema prolosti,
kao razdoblju njihove najvee vitalnosti i snage, te se odupiru budunosti kao
neemu to ih ugroava. Mogue je da se cijela kultura, u odmakloj fazi gubitka
relativne snage i dezintegracije, dominantno orijentira prema nekom izgubljenom
zlatnom dobu, dok se ivot u sadanjosti svodi na ivotarenje."
142 Foreign Affairs, XVIII, br. 3. (lipanj 1950.), str. 382.
143 J. B. Bury,

The Idea ofProgress, 1920., str. IX.


The Wig Interpretation ofHistory, 1931., str. 58. Uspore
The Sociology o f the Renaissance

144 H . Butterfield,

diti s neto iscrpnijim iskazom u A. von Martin,

N a pom ene

143

(engl. prijevod), 1945., str. I: Inercija i kretanje, statika i dinamika, temeljne su


kategorije s kojim zapoinje socioloki pristup povijesti... Povijest poznaje inerciju
jedino u relativnom smislu: presudno je pitanje prevladava li inercija ili promje
na. Promjena je pozitivan i apsolutan, a inercija subjektivan i relativan, element
u povijesti.

Democracy in America.
The Idea o/Progress, 1920., str. 5.
Conflicts, 1942., str. 70.
148 Citirano iz J. Huizinga, Men and Ideas, 1959., str. 50.
*49 Gibbon, The Decline and Fali ofthe Roman Empire, pogl. LV.
*5 R. H. Tawney, The Agrarian Problem in the Sixteenth Century,
*45 De Tocquevi!le, Predgovor knjizi

*46 J. B. Bury,

147 L. B. Namier,

1912., str.

M l.
Lectures o f the Philosophy o/History (engl. prijevod), 1884., str. 40.
*52 X. Carlyle, The French Revolution, I, I, pogl. 4; I, III, pogl. 7.
*53 Radio-emisija Political Judgment" na BBC-u. Trei program, 19.
*5!

lipnja

1957. godine.
*54 Sluaj rijei pravda posebno je zanimljiv, jer postoji i jedna druga staroruska rije za istinu,

istina.

No, ovo nije razlikovanje izmeu istine kao injenice

i istine kao vrijednosti; pravda je ljudska istina u oba aspekta, a istina je boanska
istina u oba aspekta - istina o Bogu i istina koju nam Bog otkriva.
*55 J. Burckhardt,

Reflections on History, 1959., str. 31.


De l'Ancien Regime, III, pogl. 1.

*5^ A. de Tocqueville,

*57 Cambridge University Library: Add. MSS: 4870.


*5 Svi su citati iz Hegelovog djela
*59

Capital,

Filozofija povijesti.

III (engl. prijevod), 1909., str. 369.

*60 Glavni lik iz prie Washingtona Irvinga koji je spavao dvadeset godina.
Kada se probudio, pronaao je uvelike izmijenjeni svijet.

Cambridge Modem History, XII (1910.), str. 15; autor ovog odlomka bio
History i povjerenik za dravnu slubu.
162 Vierteljahrshefie fu r Zeitgeschichte (Miinchen), I (1953.), str. 38.
*63 Cjelovitu raspravu vidjeti u autorovoj knjizi The New Society, 1951., pogl.
*6*

je S. Leathes, jedan od urednika

4 passim.
*64 A. von Martin,

The Sociology o f the Renaisance

(engl. prijevod), 1945.,

str. 18.
*65

Cambridge Modem History: Its Origin, Authorship and Production,

1907.,

Selection firom Correspondence,

1917.,

str. 14.
*66 Za navedene citate vidjeti Acton,
str. 278;

Lectures on Modem History,

1906., str. 4, 32; MSS. 4949 (u: Cambridge

University Library). U pismu iz 1887., koje je citirano u tekstu, Acton tumai


razliku izmeu starih" i novih vigovaca (tj. liberala) kao otkrie savjesti: ovdje

to

144

je povijest ?

je savjest oito povezana s razvojem svijesti i podudara se s vladavinom ideja.


Stubbs je takoer podijelio modernu povijest na dva razdoblja, koja razdvaja
Francuska revolucija: prva, povijest moi, sila i dinastija; drugo, povijest u kojoj
ideje preuzimaju mjesto prava i formi (W. Stubbs, Sevtnteen Lectures on the Study
o f Medieval and Modem History, 3. izd., 1900., str. 239).
Ecounter, VII, br. 6.; lipanj 1957., str. 17.
M . Oekeshott, Politini Education, 1951-, str. 22.
^ American Historical Revietv, br. LVI, br. 2 (sijeanj 1951), str. 272.-273K. Popper,

The Poverty o f Historicism,

!71 Ibidem, str. 64, 68.

1957., str. 67, 74.

KAZALO IMENA

Ana, engl. kraljica 18


Acton, J. E. 5-7, 12, 31. 33. 35. 38, 51. 63,
93, 96, 103, 111, 114, 127-130, 132
Adams, H. 76
Aleksandar, gr. kralj 82, 85, 87
Aristotel
Arnold, T. 95
Backer, C. 92
Bacon, F. 92
Bajazit 82, 85, 87
Barraclough, G. 11, 51
Barth, K. 62
Belloc 65
Berdjajev, N. 62, 91
Berenson, B. 82
Berlin, Sir I. 36-37, 64, 77-78, 82, 86, 98,
106-107
Bernhard, H. 13-15
Bismarck, O. 33, 43-44, 106-107
Bradley, F. H. 96
Buckle, H. 49
Burckhardt, J. 15, 19, 27, 44, 54, 114
Burke, E. 48
Buty,). B. 30, 48-49, 82-83, 93, 99, 102
Butler 52
Butterfield, H. 16, 33-34, 41, 62, 101
Carlyle. T. 40, 53, 105
Cezar 8-9, 29-30
Chesterton 63
Churchill, Sir W. 16, 82
Ciceron 30
Clarendon 40
Clark, G. Kicson 9-10
Clark. Sir G. 5-6, 21
Collingwood, R. 17-18, 21-22. 42, 48, 52
Comte. A. 57

Creighton 63
Croce, B. 16-17, 64
Cromwell, O. 20, 43-44
ierin, G. 15
D Arcy, M. C. 62
Dampicr, W. 93
Dante, A. 29
Darvvin, C. 47-48, 94
Descartcs, R. 114
Deutscher, J. 39
Dicey 74
Dilthey, W. 16
Dollinger, J. 12
Donne, J. 25
Dostojcvski, F. M. 25
Dingis-kan 37, 64
uro III. 31, 130
Einstein, A. 63
Eliot.T.S. 36, 40
Elizabeta 37
Elton, G. 54
Filip II. 64
Fishcr, H .A . L. 31, 35, 83
Fox 33
Freud, S. 117-118
Fridrik II. Veliki 20
Froudc, J. 21
Galilei. G. 48
Geyl, P. 35
Gibbon, E. 43, 53. 75, 82-83, 93
Goethe.J. W. 104

146
Green, G. 127
Gresham 48
Grote 29-30, 32, 56
Hegel, G. F. W. 41, 44, 62, 76-77, 79, 88,
94-95, 97, 102, 105-106
Henrik II. 63
Henrik VIII. 63
Herodot 73, 91
Hindenburg, O. 83
Hitler, A. 14, 37-38, 43, 64, 73, 83, 106
Hobbes, T. 52
Homer 36
Horacije 92
Housman, A. E. 8
Huizinga, J. 90
Ivan Bez Zemlje 36, 39, 64
Jakov I. 37
Josip II. 106
Kalka, F. 78
Kamenjev, L. B. 82
Karlo Veliki 64, 77
Katarina II. Velika 42
Kerenski, A. 81
Kingsley, C. 77
Kleopatra 82, 85. 87. 89
Knowles, D. 64
Konstantin 53
Lassalle, F. 48
Leavis, F. R. 44
Lenjin, V. I. 40, 43-44, 75, 84-85, 87-88,
100, 106, 117, 120
Likurg 36
Lincon, A. 115
Locke.J. 7, 124
Lodge, H. C. 42
Loyola, I. 20
Luj XV. 105
Lukrecije 92
Luther, M. 20
Lyell, C. 47-48
Macaulay, T. B. 18
Macmillan 94
Malthus, T. 48, 121
Mandeville, B. 41

to

je povijest ?

Mannheim, K. 55, 59
Maritain, J. 62
Marko Antonije 82, 89
Marshall, A. 75
M a, K. 32, 38, 40-41, 43, 49-50, 54, 77,
79, 84, 96-98, 102, 107, 115-118
Mazzini, G. 32
McCarthy 64
Meinecke, F. 32-33, 83, 89
Mili, J. S. 25
Mommsen, T. 29-30, 32
Montesquieu, Ch. 73, 83
Moore, G. E. 52
Morison, S. 132-133
Morley 27, 64
Mussolini, B. 64
Namier, Sir L. 30-32, 102, 130,132
Napoleon I. 35, 43,44, 59, 63-64, 77
Napoleon III. 107
Neale, Sir J. 37
Needham, J. 129
Newton, I. 48-49
Niebuhr, R. 62, 91
Nietzsche, F. 22, 43
Nikola I. 93
Nikola II. 100
Oakesshott, M. 18, 131
Parsons, T. 9, 87
Pasteur, L. 63
Periklo 29
Pirandello, L. 9
Platon 77
Plutarh 36
Poincar, H. 49, 76
Polibije 83
fopper, K. 76-78, 86. 131-132
Powicke, F. 91
Proudhon, P. J. 107
Pugaov, J. 42
Ranke, L. 6, 15, 35,83
Retz 43
Rikard II. 42, 53
Robespierrc, M. 106
Rosebery, L. 63
Rousseau, J. J. 114
Rowse, A. L. 16, 37

K azalo

o so b n ih imena

Russell, B. 7, 47, 76, 93-94


Rutherford, E. 50, 90
Sartre, J. P. 83
Scott, C. P. 7-8
Smith, A. 41, 48, 115-116, 121
Snow, Sir C. 71, 90
Solon 36
Sombarc, W. 50
Sorel, G. 51
Spencer, H. 47
Staljin, J. V. D i. 39, 59. 63-64, 77. 82
Stolipin, P. 81
Scrachey, L. 11, 39
Stresemann, G. 13-15
Stubbs, W. 64
Sutton, E. 14-15
Tacit 83
Tawney 105
Taylor, A. J. P. 43, 94
Tocqueville, A. de 102, 114
Tolstoj, L N. 41

147
Toynbee, A. J. 31,35, 6 4 ,91,97
Trevelyan, G. M. 18-19, 30, 32
Trevelyan, G. O. 18
Trevor-Roper, H. 20, 39, 130, 133
Trocki, L. 16, 39, 59, 82, 84
Tukidid 73, 91
Tyler, W. 42
Vergilije 92
Vilim II. 38
Vilim III. 18
Vilim Osvaja 81
Voltaire, F. 15, 74
Weber, M. 50
Webster, Sir C. 56
Wedgwood, V. 37-39
Wilde, O. 124
Wilson, W. 42
Young, G. M. 38
Zinovjev, G. J. 82

BILJEKA O AUTORU

Edward Hallet C arr (1892.-1982.), britanski diplomat i


povjesniar. N akon zavretka studija klasinih jezika na
Trinity Colledgeu u Cambridgeu 1916. godine dvadeset
je godina bio slubenik britanskog Ministarstva vanjskih
poslova. O d

1936. profesor je meunarodnih odnosa na

Velkom svcuiliu (University o f Wales) u Aberystwythu, a


tijekom Drugoga svjetskog rata radio je i kao pomoni ured
nik

The Timesa.

N akon rata bio je profesor Balliol i T rinity

Colledgea u O xfordu sve do smrti 1982. godine. Autor

The Twenty
Years Crisis, 1919-1939 (1939), Conditions ofPeace (1942)
i Nationalism and After (1945), te o povijesti Sovjetskog
Saveza: A History ofSoviet Russia (14 svezaka u razdoblju od
1950. do 1978.) i The Russian Revolution (1979).
niza knjiga o meduratnom razdoblju, poput

SADRAJ

PREDGOVOR....................................................................

III

POVJESNIAR I INJENICE..........................................

DRUTVO I POJEDINAC................................................

25

POVIJEST, ZNANOST I MORAL....................................

47

KAUZALNOST U POVIJESTI..........................................

73

POVIJEST KAO NAPREDAK...........................................

91

OBZORJE KOJE SE IRI...................................................

113

NAPOMENE.......................................................................

135

KAZALO IMENA................................................................

145

BILJEKA O AUTORU.......................................................

148

Uredili
Magdalena Najbar-Agii
Damir Agii
Prijevod
Danijel Vojak
Struna redaktura
Snjeana Koren
Recenzenti
dr. sc. Suzana Leek
dr. sc. Borislav Grgin
dr. sc. Mario Strecha
Prijelom i tisak
Ibis-grafika , d.o.o., IV. Ravnice 25, Zagreb

ibis-grafika@inet.hr

Srednja Europa, d.o.o.


Vankina 13 / 10020 Zagreb
srednja-europa@inet.hr

Biblioteka Povijest i suvremenost

]erzy

Holzer

K om unizam u Europi
David S. Painter,

H ladni rat. Povijest meunarodnih odnosa


H alil Inalcik

Osmansko Carstvo. Klasino doba 1300.-1600.


M ichael Hovvard

R at u europskoj povijesti
M ark Mazower

Balkan. Kratka povijest


Duan Neak

Halbteinova doktrina i Jugoslavija


Piotr S. Wandycz

Cijena slobode. Povijest Srednjoistone Europe


Edward Hallet Carr

to je povijesti