VANOST KLISA U ANTICI

Nenad Cambi

Prouavajui dogaaje oko Klisa u XVI. i XVII. st., meu kojima su povijesno
iznimno vani njegov pad pod Turke godine 1537, kliki pothvat ljeta Gospodnjega 1596.
(privremeno zauzee) i najposlije njegovo konano oduzimanje od Turaka 1648, valja
imati u vidu njegovo znaenje u povijesti jo od antikoga doba. Naime, ve tada Klis
ima ulogu i vanost koju e zadrati dugo kroz povijesna razdoblja. Vanost mu lei
zapravo u njegovom poloaju, u prirodnoj konfiguraciji terena zbog koje je predodreen
da bude strateka toka i prometno vorite. Zapravo, kliki je klanac jedini uski prolaz
meu planinskim lancima. Samo tuda se moglo provui ceste da bi se od obale zalo dublje
u zalee. Bez razlone analize poloaja klikoga klanca ne moe se uope razumjeti
njegova vanost i potreba da se njime ovlada. To je bilo osobito potrebito Splitu i irem
srednjodalmatinskom podruju.
Sa zemljopisne toke gledita Klis je hridina, na 360 m apsolutne nadmorske visine,
koja je ujedno povezana, a i odvojena od Kozjaka i koja se nadvila nad duboku usjeklinu
prolaza izmeu planina Kozjaka i Mosora (sl. 1). Iako je klanac razmjerno visoko iznad
morske razine, ipak je to izmeu Omia i Trogira jedini put kojim se zaprenim kolima iz
primorja moglo zai u unutranjost. Meutim, njegova vanost znatno nadilazi lokalno
znaenje, jer je uspon kroz klanac kanjona Cetine mnogo tei i dui, a za zaprege gotovo
nesavladiv. S druge stane, razmjerno laki prolaz prema Labinu povie Trogira nije pravac
prema sjeveru, nego prema zapadu.1 Prema tome, za srednju je Dalmaciju bio najvaniji
put prema zaleu, u pravcu sjevera kroz kliki klanac. Sigurno je da su putovi na ovom
dijelu obale trasirani u prahistorijsko doba, ali su ih tek Rimljani doveli na takvu razinu
da su usponom, irinom postroja, sigurnou i organizacijom prometa bili civilizacijski
domet sve do poetka XIX. st., do Napoleona. ak se i u Napoleonovo doba samo proiruju
i dotjeruju ranije rimske ceste, dok se rijetko probijaju novi pravci ili mijenjaju trase.
Jo je neto vrlo vano kad je rije o klikome klancu. Klis je, naime, u neposrednoj
blizini Salone, glavnoga grada rimske Dalmacije, a kasnije Splita, nastavljaa

84

MOGUNOSTI

salonitanskih civilnih i crkovnih tradicija, vanoga sredita i luke tijekom srednjega vijeka
i poslije sve do danas. Salona i Split su smjeteni posred istone obale Jadrana, a to znai
da i Klis zauzima takvu poziciju.
Toponim Klis se prvi put javlja u povijesti u Trpimirovoj darovnici.2 Drugi put u opisu
pada Salone cara pisca Konstantina Porfirogeneta.3 Na alost, nije nam poznat antiki
naziv, ali je oito da je onaj iz X. st. sigurno predslavenskoga podrijetla. Car pisac
pokuava objasniti ime i nalazi zgodnu etimologiju. On dri da toponim KEIA na
grkom znai klju zapreku pa da odatle potjee i ime Klisa koji je zaista klisura ponad
prodora kroz planine.4 Malo poslije, ne spominjui toponim, car Klis naziva klancem i
klisurom.5 Meutim, kolikogod to izgledalo duhovito, ime je moralo nastati prije i teko
je povjerovati da bi ono nestalo ili se izmijenilo dolaskom Grka ili Rimljana,6 kada je i
veina drugih antikih toponima zapravo predantikoga podrijetla.7 Bitno je uoiti da je
Konstantin dobro znao da je Klis imao ulogu kljua za itavo obalno podruje i tako se
lako moe objasniti njegova dosjetka.
Klis je uvijek pripadao Saloni, zapravo su se oba nalazila u jednoj teritorijalnoj cjelini
koja se po svoj prilici nazivala Territorium Salonarum.8 Pluralni oblik imena Salonae,
koji se javlja u ranijim izvorima, implicira da je bilo vie Salona i da je Klis pripadao
jednoj od njih.9 Salonitanski je teritorij obuhvaao istoni dio Katelanskoga polja
ukljuujui zaljev i poluotok Vranjic, rjeicu Jadro, a najvjerojatnije i splitski poluotok.
Na tom se podruju nalazilo nekoliko stratekih toaka. Meutim, tu je osim stratekih, i
niz drugih pogodnosti: itav tok rjeice Jadro, vrlo dobro zemljite, odlina luka i dobra
cestovna mrea, dakle svi uvjeti za kvalitetan ivot. Da bi taj mikrokozam funkcionirao,
prije svega je bila nuna kontrola klikoga klanca, a to znai posjedovanje hridine i
utvrenja na Klisu. Salonitanska luka bez Klisa ne bi imala osobitu vrijednost, a to znai
da Salona nikad ne bi bila tako veliki grad i sredite rimske provincije Dalmacije, sjedite
kranske metropolije ... U antiko doba Klis je potpadao pod res pubblica Salonitanorum,
o emu svjedoe natpisi.10 U njemu su pronaeni i brojni arheoloki ostaci, to svjedoi o
kontinuitetu ivota i vanosti poloaja.11 Na samoj tvravi nije bilo arheolokih iskapanja
koja bi eventualno pokazala postojanje davnih fortifikacijskih struktura, ali je vrlo
vjerojatno da su one ipak postojale, jer su se prahistorijska metalnodobna naselja uvijek
nalazila na povienim, dobro branjenim poloajima. Kako se na Klisu sa sjevera branila
Salona, vrlo je vjerojatno da su u donjim slojevima postojali raniji ostaci fortifikacijske
arhitekture.12 Fortifikacije se nisu nikada ruile, ako bijahu solidne, nego su se samo
uvrivale i nadograivale, ali bi to ipak trebalo ispitati. U podnoju hridine postojao je
dobar i izdaan izvor Tri kralja na ijoj je litici bio isklesan reljef Silvana, rimsko-ilirskog
boanstva uma, prirode i stoarstva.13 Tu je nedvojbeno postojao i panej u prirodnom
ambijentu. Slojevi iz prahistorijskoga i helenistikoga razdoblja naeni su na platou pred
ulazom u Kliku tvravu, ali jo nisu detaljno obraeni.14
Prije Salone, od IV. st. prije Kr., najugledniji je i najprosperitetniji grad na istonom
Jadranu sirakuka kolonija Issa. Unato tomu to je Issa grki grad i to je uivala
autonomiju do graanskoga rata izmeu Cezara i Pompeja godine 48. prije Kr., ona je
bila civilizacijski na najvioj razini te urbanizirana prema grkim, a to znai i rimskim

NENAD CAMBI / VANOST KLISA U ANTICI

85

zahtjevima.15 Uz Faros to je bila jedina prava urbana zajednica u itavoj Dalmaciji. Imajui
to u vidu, bilo bi prirodno, budui da je u njoj bilo i mnogo rimskih graana, da je Issa pri
kraju I. st. postala glavni grad rimske Dalmacije, ali to se ipak nije dogodilo. Tome je
vie razloga, ali je ipak najvanije to je Salona nudila vie prednosti, osobito prometne
naravi, zahvaljujui mogunosti prometne komunikacije kroz Klis.
Iako je Salona bila luka Delmata,16 ipak je sasvim jasno da su tu Isejci imali svoje
trgovake interese. To potvruje natpis o poslanstvu upuenom Gaju Juliju Cezaru, tada
prokonzulu Galije i Ilirika, u Akvileju 56/55. prije Kr.17 Cilj poslanstva bijae da Isejci i
dalje uivaju prava i povlastice u salonitanskoj luci, kakve su uivali i ranije, prije
doseljenja rimskih graana.18 Slobodna trgovaka zona u Saloni, bez obzira na mnoga
druga isejska naselja i luke u blizini, bila je vana upravo zbog blizine klikog klanca.
Gubitkom statusa autonomnoga grada Issa je postala oppidum civium Romanorum, a to
znai obian rimski grad, dok je Salona podignuta na rang kolonije i postala sjedite
rimskoga namjesnika, glavni grad itave provincije u doba Julija Cezara.19 Zahvaljujui
takvom statusu, Salona e se ubudue naglo razvijati.
Takav razvitak dogaanja u Dalmaciji doveo je do toga da je naselje uz luku postalo
najvanije od svih u salonitanskoj zajednici. Ostala naselja, naime, polako gube znaenje.
Jedino je Klis iznimka. Dakle, naselje na uu iroko razgranate delte preraslo je po
ondanjim parametrima u grad, a sve su ostale aglomeracije imale samo prigradski karakter
i sa sreditem tvorile zajedniku organizaciju (Res publica Salonitanorum). Naselja se na
uzvisinama postupno naputaju. Poloaj salonitanske luke bijae savren. itav
Katelanski zaljev je zapravo malo unutranje more koje je dobro zatieno izvana, iako
se u rijetkim sluajevima (snane bure i tramontane) mogu razmahati valovi i dovesti
brodovlje u opasnost,20 ali je zato ue rijeke Jadro sluilo kao Portus interior koji mora
imati svaka dobra luka u sluaju jakoga nevremena.21
Salonitanska je luka, dakle, veza sa svijetom, smjetena u sreditu istone obale
Jadrana, povezana trajektom preko otvorenoga mora s Pescarom (Aternum) i odatle cestom
s Rimom, to bijae najkraa veza drave i centra provincije.22 Salonitanska je luka
zauzimala itav sjeveroistoni dio Katelanskoga zaljeva s obje strane rijeke Jadro (na
solinskoj i vranjikoj strani). Nema dvojbe da tako dobre mogunosti pristajanja,
sigurnosti i prekrcaja nije imala ni jedna druga luka na istonom Jadranu.
S takvom lukom bila je povezana i razgranata cestovna mrea koja se stalno razvijala
i nadopunjala tijekom antike, a svoje ishodite ima jo i u prahistoriji (sl. 2).23 Sa zapada
je k Saloni dolazila magistralna cesta koja je pratila katelansku obalu na nevelikoj
udaljenosti od mora.24 To je cesta iz pravca Zadra (Jader) s unutranje strane prvoga lanca
gora, to se od Labina sputala na more. Ulazila je na salonitanska Zapadna vrata i kroz
kasnije zapadno proirenje stizala na tzv. Porta Graeca, u stariji dio grada koji se nalazio
unutar megalitskih zidina.25 Otprilike od Katel Suurca zapoinjala je salonitanska
zapadna nekropola obrubljujui prometnicu s obje strane.26 Dio ceste kad se naao unutar
grada postao je decumanus maximus na koji su se prikljuivale ostale ceste ortogonalne
urbane matrice.27 Iz sredinjega dijela grada ta je cesta izlazila na istona gradska vrata
koja su kasnije dobila monumentalan oblik (Porta Caesarea).28 Odatle je pak ila kroz

86

MOGUNOSTI

istono gradsko proirenje, neispravno nazvano urbs orientalis,29 koje je zarobilo velik
dio istone nekropole.30 U novijem dijelu grada ta je cesta s jedne strane ila prema tzv.
Porta Andetria i otuda priblino u visini tzv. uplje crkve skretala prema Klisu. Meu
zidovima parcela sjeverno od uplje crkve vide se ostaci grobinih parcela i kaldrme ceste
(sl. 3). Cesta je zatim nastavljala s istone strane Biloga briga prema Klisu, a utvrdu je
zaobilazila s istone strane. Taj pravac je bio najvaniji za putnike i teret iz Salone,
odnosno prolaznike koji su se ipak tu zadravali neko doba. Po logici ta se cesta od mjesta
skretanja prema sjeveru morala produivati i prema istoku, prema izvoru rijeke Jadro koji
je bio kaptiran za potrebe Salone i poslije Dioklecijanove palae. Cesta i akvedukt za
Salonu su se pratili. Nedvojbeno je da je jedan takav vitalni objekt kao to je izvor i
vodovod morao biti dobro povezan s gradom. Postojanje ceste potvruje nekropola, o
emu svjedoe sarkofazi, natpisi i reljefi ije su ploe posluile i kao poklopnice vodovoda
za kasnijih popravaka.31 Je li cesta od izvora skretala sjeverno prema Klisu ili juno prema
moru, teko je kazati. Sklon sam miljenju da se taj krak ceste takoer nastavljao prema
sjeveru, jer su na taj nain mogla biti povezana dva vana mjesta: fortificirani lokalitet
Uvodii s posvetnim natpisom Jupitru, uklesanim u ivu stijenu iznad cisterne za vodu
(sl. 4),32 te mjesto gdje su se vadili veliki kameni blokovi za fortifikacijsku arhitekturu i
obzide grobnih parcela u Saloni i okolici.33 Od Uvodia cesta se po svoj prilici podudarala
s dananjom trasom uz pristranke Mosora do tjesnaca gdje se povezivala s pravcem koji
je vodio od uplje crkve prema sjeveru. Taj je pravac vrlo vaan i zbog toga to se samo
njime mogao povezati Klis s Epetijem i komunikacijom koja je ila uz more, a da se ne
gubi vrijeme odlazei prije toga u Salonu. Osim nekoliko nadgrobnih spomenika i logike
cestovnoga sustava, ipak nema pouzdanih tragova te komunikacije.34

2. Skica cesta oko Salone i Klisa

(prema . Miletiu)

NENAD CAMBI / VANOST KLISA U ANTICI

87

Nije sasvim jasno na kojem se mjestu odvajao jedan krak ceste to dolazi iz pravca
zapada, o kojoj je prethodno bilo rijei, i obilazio zidine sa sjeverne strane.35 Da je jedna
takva cesta doista postojala, svjedoi niz od 16 sarkofaga poredanih jedan uz drugi, uz
rub ceste pokraj samih sjevernih gradskih zidina.36 Oito je da se nekropola nastavljala i
dalje uz cestu, ali nije istraena. Ona se spajala istono od kasnije salonitanske katedrale
s cestom (decumanus maximus) koja je ila od Porta Caesarea prema tzv. Porta Andetria.
Taj je odvojak prolazio ispod jednoga od interkolumnija salonitanskoga akvedukta, a
poslije kad su ti prolazi meu pilonima popunjeni jakim fortifikacijskim zidovima, zbog
zatite kasnijega proirenoga gradskog podruja zidovima, tu su nastala mala gradska vrata
(tzv. Porta Suburbia II),37 to potvruje da je ta prometnica u kasnoj antici i dalje zadrala
funkciju. Drugi je odvojak glavnoga dekumana u istonom dijelu grada vodio prema
Manastirinama, gdje je prolazio s june strane i penjao se pristrancima Kozjaka prema
Klisu (sl. 5).38 Ta je cesta ila pokraj vanoga naselja iine gradine i naselja u Rupotini
(Ilijino vrelo) te prolazila uz Trpimirove Riinice koje su i prije bilo vano samostansko
zdanje, a jo ranije gospodarski objekat. Cesta se zatim sputala do Crkvine,39 a zatim
uspinjala prema Klisu, gdje se vjerojatno dijelom podudarala s dananjom asfaltiranom
prometnicom. Cesta je Klis zaobilazila s jugoistoka kao i ostale prometnice. Dio ceste
koji se ne podudara s dananjom prometnicom dobro se vidi, iako jo do nedavno ona
nije bila uoena.40 Ona je smjetena na blagim tupinastim padinama, a vide se i koloderine.
Negdje, po svoj prilici kod Riinica, cesta se morala ravati kako bi dovela putnike do
naselja na mjestu Klike tvrave. Tim se putem izravno pristupalo vratima utvrde na litici.
I danas se tako stie do tvrave i naselja Klis. Taj se put kao i svi drugi nije zaustavljao
na Klisu, nego se nastavljao i povezivao s drugim pravcima koji vode od Salone do Klisa,
o kojima je ve bilo rijei. Iako su i drugi pravci mogli imati krae odvojke prema Klisu,
ipak je ovo bio onaj koji je najizravnije vodio od Salone do njezina vanog naselja i zatite.
Taj je pravac u prvom redu lokalnoga znaenja i vaan prije svega za komunikaciju SalonaKlis.
Iako izravno ne vode do Klisa, valja spomenuti jo neke ceste, jer spadaju u
salonitansku prometnu mreu. Cesta se kroz novi istoni dio Salone kod tzv. Pet mostova
rava: jedan ve spomenuti krak vodi prema tzv. Porta Andetria, a drugi jugoistono do
rijeke i potom mostom jednim pravcem put Splita (Spalatum), i to pouzdano jo prije
velikoga Dioklecijanova zdanja.41 Drugi se krak te ceste odvajao za Epetij, ali tono mjesto
odvojka nije poznato. Od te se ceste granao i put za Vranjiki poluotok koji je takoer
pripadao salonitanskoj zajednici,42 a iji je ivot zajamen za itava trajanja antike.
Jo je jedna cesta vrlo vana. Od ceste koja je od Zapadnih vrata vodila prema tzv.
Porta Caesarea ravala se i jedna je cesta ila junije od teatra, zatim uz more do ua
rijeke Jadra i po svoj prilici okruivala istoni dio salonitanskog zaljeva i dolazila do
Vranjica. Osim poznatoga dijela te ceste uz Zapadna vrata u novijem dijelu zidina,43 o
njoj govore i nadgrobni natpisi naeni u blizini ua solinske rijeke, a oni potvruju da
nije rije samo o gradskoj komunikaciji, jer uz takvu prometnicu nikad nema grobova.44
To je zapravo bio glavni luki pravac, neobino vaan za ukrcaj i iskrcaj robe. S tom su
cestom morale biti spojene i gradske komunikacije sjever-jug, ali o njima malo znamo.45

88

MOGUNOSTI

Na temelju iznesenoga jasno je da je Salona, a onda dakako i Klis, bila ne samo veliki
grad nego raskre kopnenih i morskih pravaca, tako da je to podruje bilo gusto
isprepleteno prometnim krvoilnim sustavom. Sigurno nigdje nije bilo tako gusto
poloenih cesta u itavoj antikoj Dalmaciji.
O vezama Salone i unutranjosti govore i neki natpisi. Najvaniji meu njima su etiri
ploe koje su bile ugraene u zvonik splitske crkve.46 ini se da je taj natpis izvorno bio
uzidan u Porta Caesarea ili se nalazio u njihovoj neposrednoj blizini, gdje je zapravo bio
nulti miljokaz.47 U tome natpisu rije je o Dolabellinim cestama koje su ile od Salone
prema unutranjosti.48 Svi su ti pravci prolazili kroz kliki klanac.
Meutim, kroz kliki klanac nisu prolazili samo pravci za sjever, nego i najvaniji
prema jugoistoku, prema Naroni.49 Taj se put odvajao malo sjevernije od dugopoljskog
naselja Kapele prema Trilju, a zatim preko mosta na Cetini, nad kojima je straario rimski
vojni logor (Tiulurium), a zatim preko aporica i niza ilirskih gradina i rimskih naselja
(Budimiri, Biorine, Cista Velika, Cista Provo, Lovre, Lokvii, Kamen most, Zmijavci,
Runovi itd.) silazio prema Humcu (vojni logor Bigeste) te prilazio iz pravca Pruda prema
Naroni, jednom od najvanijih rimskih gradova u Dalmaciji, a zatim preko Neretve prema
jugoistoku, Epidauru, a odatle do Via Egnatia, najvanijeg rimskog pravca zapad-istok.
Prema tome, oito je koliko je vano uporite morao biti Klis kad je dominirao toliko
irokim podrujem oko Salone te voritem cesta i lukom. S Klisa se mogao nadzirati
sav promet oko Salone. Meutim, ta je hridina vana i u stratekom pogledu, jer se s nje
moglo kontrolirati i braniti podruje od Trogira do Omia. To je podruje bez Klisa kao u
zamci, to je bilo osobito opasno u turbulentnim vremenima. Vjerojatno je da je Klis u
antiko doba barem stoljee i po imao mira kad su u pitanju vojne operacije. Naime, od
guenja ilirske pobune pod Batonom (godine 9. poslije Kr.) pa do MarkomanskoKvadskog rata, kad se podiu i gradske zidine oko novih dijelova Salone, nema nikakvih
opasnosti.50
Na Klisu je morala biti postaja (manssio i mutatio), gdje su se zaprege odmarale i
mijenjale nakon velikih napora ljudi i ivotinja pri strmom usponu. Takav zakljuak ne
nude, na alost, nalazi, nego logika terena. Poslije Markomanskih ratova na Klisu je morala
ponovno biti i vojna postaja, ali nema nadgrobnih spomenika vojnika ili drugih nalaza
koji bi potvrivali vojnu prisutnost. Do vijesti u Konstantina Porfirogeneta o padu Salone
u izvorima nema nikakvih vijesti o borbama, opsadama ili sl. Dodue, kroz Klis su morale
proi ete Gota, a moda i nekih drugih za Velike seobe naroda u svojim pljakakim
upadima, ali Klis i Salonu nisu nikada osvojili, pa su se brzo i povlaili jer se nisu mogli
osjeati sigurno.51 U kasnoj antici obrana Salone temeljila se na dranju prijelaza preko
Cetine na mostu kod Trilja i utvrde u Gardunu te obrani Klisa.52 Tu su bile salonitanske
jedinice. Salona je, ako je Porfirogenetov opis toan, zapravo pala zajedno s Klisom, jer
se tada salonitanska obrana slomila ne imajui vie snage braniti 1,5 km dugu crtu
sjevernih salonitanskih gradskih zidina. Kad su neprijatelji probili gradske zidine i kad je
tono gradsko stanovnitvo napustilo grad i izbjeglo u Dioklecijanovu palau, teko je
rei, ali je oito da je to bilo prije godine 640.53

NENAD CAMBI / VANOST KLISA U ANTICI

89

Situacija oko Klisa i Salone u antiko doba nije se mnogo mijenjala sve do XVI. st.
Sistem cesta je ostao, moda su se tek malo uruile i suzile, ali se pravci nisu mijenjali.
Zato je Split u kasnom srednjem vijeku i bio neka vrsta terminala za trgovinu s
unutranjosti u predtursko doba, iz ega je proizlazio znatan prosperitet.54 Turskim
osvajanjem Klisa sve se promijenilo. Split nema vie vezu s unutranjou, a itav sistem
cesta kontroliraju Turci. Split je uguen i stijenjen uz usku morsku crtu, rue se vrsta
antika zdanja u Solinu (poput amfiteatra) da ne bi pruile uporite Turcima.55 Turci ak
grade utvrdu i u samom Solinu, a dre i strateki vani Kamen. Spliani izviaju i prate
tursko kretanje sa stijene u Vranjicu (il Cavallo), a i uzvienje Turska kula je sluilo za
obranu. Situacija je, dakle, u doba Ivana Albertija i Nikole Cindra bila kao i u kasnoj antici.
Oni su doista nainili nevjerojatan pothvat, ali nisu imali podrku Venecije i drugih
europskih drava, jer se proboj tada nije uklapao u venecijanske planove. Tek kad je
meunarodna situacija bila povoljnija za Veneciju, zapoelo je osvajanje podruja koje
su prije vie od jednoga stoljea zauzeli Turci. Kliki je pothvat bio vaan upravo zato
to su malobrojne ete pod vodstvom splitskih plemia nainile veliko, neoekivano i
slavno djelo i tako se pokazalo da se Klis moe osvojiti. Da je Venecija imala u vidu
ofenzivne operacije, ne bi u XVII. st. gradila nevjerojatno snani sustav pentagonalnih
bastiona povezanih zidinama oko Splita koji praktino nije nikada doao u opsadno
iskuenje, s mora ili s kopna. Veneciji je oito bila primarna zadaa obraniti Split, jer bi
bez toga grada praktino bio nemogu pomorski put prema Istoku. Kad su iznenada sazreli
uvjeti prije sredine XVII. st., Venecija je osvojila Klis i ostvarila pretpostavke za daljnje
zauzimanje splitskoga zalea. Valja ipak naglasiti da je najveim dijelom sastav tih trupa
hrvatski.
Dovravam ovaj prilog pretpostavkom u vezi s dananjom situacijom: Da je kojim
sluajem kliki pothvat uspio, danas bi u Hrvatskoj bio velik dio hrvatskog etnikog
korpusa koji je, na alost, izvan Hrvatske, jer bi osvajanje turskih podruja zapoelo
pedeset godina prije. Osvajanje unutranjosti i obale bilo bi mnogo bre, ravnomjernije i
kvalitetnije.

BILJEKE
1
Usp. . Mileti, Rimske ceste izmeu Jadera, Burnuma i Salone, Radovi Filozofskog fakulteta
Zadar 32, Razdio povijesnih znanosti 19, Zadar 1993, str. 147 i d.
2
N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest, Zagreb 1972, str. 21, br. 13.
3
Constantini Porphyrogeniti, De administrando imperio. De Thematibus, cap. XXIX, (ed Gy.
Moravczik), Washington 1967, str. 122. Konstantin Porfirogenet (prijevod N. Tomai), Zagreb
1994, str. 67 i d.
4
Etimologija od , s. Usp. Konstantin Porfirogenet (prijevod), str. 67, bilj.
248.
5
Usp. Konstantin Porfirogenet, str. 67.
6
Taj toponim ne spominje A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, Wien 1957, ali to ipak ne
znai da on nije predantiki. Careva je etimologija ipak pukoga karaktera.

90

MOGUNOSTI
7

Na primjer, Salona, Narona, Iader, Senia, Albona itd.

D. Rendi Mioevi, Salona Quadrata. Salonitanski oppidum (Caes. B.c. III. 9). U svjetlu
novih istraivanja, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena 49, 1985, str. 529 i d.
9
Caesar, B.c. III, 9; Lukan, Phars. IV, 404; D. Rendi Mioevi, o. c. str. 530; N. Cambi, u
Salona (ed. N. Cambi), Split 1991, str. 11 i d.
10
Na primjer, fragment sarkofaga to je nedavno otkriven u ploniku crkve sv. Ivana Klikog.
Usp. Izbor iz djelatnosti Zavoda za zatitu spomenika kulture u Splitu 1961-1995, Split 1995 (ed.
D. Marasovi, V. Mari, F. Oreb, A. Peren), str. 101. Natpis glasi:
AVREL(ia) ALEXAND
RIA AVREL(io) ALEXA
NDRO PAT(ri) DEC(urioni) COL(oniae)
SALON(ae ili itanorum) BENE ME
RENTI POSVIT
E SVISLABORIBVS
11
U klikim kuama ima uzidanih natpisa, reljefa, sarkofaga. I u Arheolokom muzeju u Splitu
ima dosta raznih arheolokih nalaza iz Klisa.
12
Na platnima zidovlja ne mogu se zapaziti tragovi starijih struktura. Usp. V. Firi, Tvrava
Klis, Hrvatsko drutvo Trpimir Klis 1996, str. 13 i d.
13
A. Rendi Mioevi, Uz dva svetita Silvana u okolici Salone, Arheoloki radovi i rasprave
VIII-IX, 1982, str. 121 i d., sl. 2.
14
F. Bukariol, Opina Solin, Arheoloki pregled, Ljubljana 1986, str. 178.
15
O Issi usp. B. Gabrievi, Antiki spomenici otoka Visa, Viki spomenici, Split 1968, str. 5
i d., B. Kirigin Issa. Grki grad na Jadranu, Zagreb 1996, str. 16 i d.
16
Strabon, VII, 5, 5.
17
D. Rendi Mioevi, Prilozi etnografiji i topografiji nae obale u staro doba Jadasini,
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LII, 1935-1949, str. 27 i d. Tu vidi i raniju literaturu.
18
M. Sui, Marginalije uz isejsko poslanstvo Cezaru. Odabrani radovi iz stare povijesti
Hrvatske, Zadar 1996, str. 317 i d.
19
M. Sui, O municipalitetu antike Salone, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
LX, 1959, str. 11 i d.
20
Kako drukije objasniti nekoliko antikih brodoloma u Katelanskom zaljevu? O propasti
bizantskog brodovlja u Katelanskom zaljevu Prokopije, Bellum Gothicum I, 16, 7-18.
21
O tome usp. N. Cambi, I porti della Dalmazia (u tisku).
22
Itinerarium Antonini, 497.
23
J. Brndsted-Fr. Weilbach-E. Dyggve, Recherches Salone I, Copenhague 1927, str. 11 i
d., sl. b.
24
. Mileti, 1. c.
25
E. Dyggve, History of Salonitan Christianity, Oslo 1951, str. 19; D. Rendi Mioevi, Salona
Quadrata str. 52 i d., tab. III, 3.
26
F. Carrara, Topografia e scavi di Salona, Trieste 1850, str. 138; . Mileti, Murazzo zapadne
salonitanske nekropole, Radovi Filozofskog fakulteta Zadar 28, Razdio povijesnih znanosti (15),
1988-89, str. 56 i d.
27
J. Brndsted-Fr. Weilbach-E.Dyggve, o.c. str. 19 i plan B; D. Rendi Mioevi, Salona
Quadrata, str. 52 i d., sl. 4. N. Cambi, Salona, str. 17.
28
H. Kahler, Porta Caesarea in Salona, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LI, 193034, str. 1 i d., sl. 19, tab. V-IX. (usp. i hrv. prijevod Antika Salona (ed. N. Cambi), str. 205 i d.
29
E. Dyggve, History, str. 5 i d., E. Dyggve, Recherches Salone II, Copenhague 1933, str.
138 i d., E. Dyggve, Porta Suburbia I, Starinar VI, 1931, str. 14 i d.
30
O nekropoli u kasnijem istonom dijelu grada, N. Cambi, Salona und seine Nekropolen, u
Rmische Grberstrassen. Selbstdarstellung-Status-Standard, Mnchen 1987, str. 261 i d.
31
J. Bervaldi, Tre bassorilievi sepolcrali nel Museo di Spalato, Bulletino di archeologia e storia
dalmata XXXIV, 1911, str. 76, tab. X-XII; N. Cambi, Salona und seine Nekropolen, str. 262, tab.
46 b, c.
8

NENAD CAMBI / VANOST KLISA U ANTICI

32

91

CIL III 1758; Fr. Bukariol, o.c. str. 178, fig. 4. Natpis glasi:
I(ovi) O(ptimo) M(aximo)
SACRVM
L(ucius) EGNATIVS L(uci) /F(ilius)
CN(ei) NEP(os) CN(ei) PRO(nepos)
TRO(mentina) CLIMENS
DECVR(io) ET AVG/R/
33
Na mosorskim padinama vide se jasno leajevi kamena koji su se jednostavno mogli odlomiti
i s neznatnim dotjerivanjem upotrijebiti.
34
O tome putu usp. J. Brndsted-Fr. Weilbach-E. Dyggve, o.c. str. 20, sl. j i k., ali ako nam
kao polazna toka slui Tabula Peutingeriana, tada nije jasno kuda je prolazio odvojak za Epetion.
Situacijski je logino da je Klis morao imati izravan spoj s Epetionom, a da se ne dolazi do Salone.
Taj je put morao ii obroncima Kozjaka na relaciji Klis-izvor Jadra-Mravince-Stobre. Potvruju
ga i nadgrobni nalazi uz pretpostavljanu trasu, kao to je uobiajeno da grobovi prate ceste.
35
To je po svoj prilici bilo odmah uz tzv. Porta Graeca. O Porta Graeca usp. bilj. 25.
36
Fr. Buli, Sterro di abside di una chiesa antica cristiana ad Ovest della necropoli suburbana
di 16 sarcofagi a Salona, Bulletino di archeologia e storia dalmata XXXIV, 1911, str. 3 i d.
37
E. Dyggve, Porta Suburbia I, str. 19 i d.
38
. Mileti, Rimske ceste, str. 144 i d., sl. 4.
39
O Crkvini usp. E. Dyggve, History, str. 62, sl. III, 20.
40
Trakt ceste osobno sam uoio i pregledao.
41
N. Cambi, Salona und seine Nekropolen, str. 253 i d., sl. 87.
42
O pripadnosti Vranjica Saloni usp. N. Cambi, Antika Salona, str. 13.
43
B. Kirigin, I. Lokoek, J. Mardei, S. Bili, Salona 86/87, Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku 80, 1987, str. 16 i d. pl. I.
44
N. Cambi, Salona und seine Nekropolen, str. 265.
45
Poznat je samo cardo maximus. Usp. D. Rendi Mioevi, Salona Quadrata, str. 52 i d.,
sl. 4. Ipak prigodom istraivanja prije izgradnje salonitanske zaobilaznice naen je dio jo jednoga
karda. Usp. B. Kirigin, I. Lokoek, J. Mardei, S. Bili, o.c. str. 16 i d., plan I.
46
M. Abrami, Grki natpisi iz Solina, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku XLVII,
1924-25. 147 i d.
47
H. Kahler, o.c. str. 34, bilj. 26.
48
O tim cestama usp. I. Bojanovski, Dolabellin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji,
Akademija nauka i umjetnosti BiH, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 2, Sarajevo 1974, str.
15 i d.
49
I. Bojanovski, o.c. str. 245 i d. karta 5.
50
H. Kahler, o.c. str. 45 i d.
51
Usp. bilj. 3.
52
N. Jaki, Constantine Porpyrogenitus as the Source for Destruction of Salona, Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku 77, 1984, str. 315 i d.
53
N. Jaki, o.c. str. 326. Usp. i N. Jaki, Vijesti o padu Salone u djelu Konstantina
Porfirogeneta, u Antika Salona (ed. N. Cambi), str. 437 i d. Rije je o hrvatskoj verziji lanka
spomenutog u bilj. 52, ali ipak malo proirenog i dotjeranoga.
54
I. Pederin, Jadranska Hrvatska u povijesti starog europskog bankarstva, Split 1996,
str. 107 i d.
55
E. Dyggve, Recherches a Salone II, str. 149 i d., te bilj. 6.