Sie sind auf Seite 1von 372

PET STOLJEA HRVATSKE KNJIEVNOSTI

Uredniki odbor:
RAFO BOGII, IVAN DONCEVI
IVO FRANGES, MARIN FRANIEVIC
JOA HORVAT, JURE KATELAN
GUSTAV KRKLEC, MARIJAN MATKOVI
VLATKO PAVLETI, JAKA RAVLIC
AUGUSTIN STIPEVI, KRSTO POLJAR
DRAGUTIN TADIJANOVI
IME VUETIC
Urednik:
RAFO BOGII

Lektor:
BRATOLJUB KLAI
Tajnik:
KRSTO POLJAR

ZAGREB 1969

HRVATSKI LATINISTI
CROATICI AUCTORES
QUI LATINE SCRIPSERUNT
I
IZ LATINITETA 9-14 STOLJEA
PISCI 15. i 16. STOLJEA
EXMONUMENTIS LATINISSECK.-30V
AUCTORES S/EC.XVETXVI

M A T IC A H R V A T SK A
ZORA

PET STOLJEA
HRVATSKE KNJIEVNOSTI
Knjiga 2:
HRVATSKI LATINISTI
CROATICI AUCTORES
QUI LATINE SCRIPSERUNT
I
IZ LATINITETA 914. STOLJEA
PISCI 15. I 16. STOLJEA
EX MONUMENTIS LATINIS SAEC. IXXIV
AUCTORES SAEC. XV ET XVI
Priredili Diqesserunt
VELJKO GORTAN i VLADIMIR VRATOVI

Grafika oprema:
MAJSTORSKA RADIONICA
KRSTE HEGEDUSIA

TEMELJNE ZNAAJKE
HRVATSKOG LATINIZMA

ULOGA LATINSKOG JEZIKA U HRVATA

a je knjievno stvaralatvo u Hrvata od 15. do


19. st. dvojezino te da se, osobito u starijim
razdobljima, njegov latinski udio i vrijednou
i opsegom ravnopravno razvija uz hrvatski, i
njenica je koju naa knjievna batina u potpu
nosti dokazuje. Malo je naroda u Evropi koji
imaju tako kontinuiranu i tematski raznoliku knjievnost
na latinskom jeziku. Uostalom, kako zbog duga trajanja,
tako i po utjecaju na javni ivot, uloga je latinskog jezika
u nas bila znaajnija nego kod veine naroda evropskoga
kulturnog kruga.
Razloga za dugotrajno odravanje latinskog jezika bilo
je vie. Jedan od njih, iako ne prvenstveni, bio je u kontinu
itetu latinskih kola, koje su veinom vodili crkveni redovi.
Izrasla na antikom tlu, viestoljetna se tradicija latinskog
jezika odraavala na knjievnom planu u stalnoj elji da se
internacionalnim jezikom evropske knjievne republike
izraze, uz opu tematiku, i vlastita osjeanja i razmiljanja,
usko povezana s domaim tlom. Zato je kod latinista iz raz
liitih krajeva nae zemlje domaa stvarnost izvorom inspi
racije, bilo u sitnim strastima svakidanjice, bilo u nekim
svjetlijim zanosima rodoljublja, bilo u gorini spoznaje te
kog udesa domovine.
Na razmeu Istoka i Zapada, hrvatski su krajevi bili iz
loeni dugotrajnom nadiranju Turaka, pa se motivi borbe
i otpora esto susreu i u poeziji i u proznim djelima nae
latinistike knjievnosti. To najvie dolazi do izraaja u
brojnim oajnikim pozivima najistaknutijih hrvatskih la
tinista evropskoj javnosti za moralnu i materijalnu pomo
protiv premonog neprijatelja s Istoka, koji je ugroavao
7

kulturni napredak, pa ak i bioloku egzistenciju naeg


naroda.
Ne samo u lijepoj knjievnosti nego i u egzaktnim naukama latinski se jezik kod Hrvata odrao veoma dugo, dulje
nego u mnogih evropskih naroda. Posebno je politiki ivot
ono podruje na kojem je kod nas najdulje ivio i kao pi
sana rije i kao ivi govor. U sjevernoj Hrvatskoj, gdje je
od 18. st. sve vie prijetila germanizacija i maarizacija,
latinski je odigrao ulogu indirektnog zatitnika narodnog
jezika. Kad se ve u politikim tijelima nisu zbog tuinske
vlasti mogli sluiti svojim jezikom, Hrvati su svjesno zadra
vali latinski od kojega im nije prijetila nikakva opasnost.
Zato je on ostao slubenim jezikom hrvatskog sabora u Za
grebu sve do god. 1847, kad je u ostaloj Evropi ve davno
bio nestao iz javne slubene upotrebe.
Znaajno je da su najvatreniji pobornici hrvatskog pre
poroda, dakle i borci za istou i slobodan razvoj hrvatskoga
jezinog izraza, redom bili od malih nogu kolovani u latin
skom jeziku. Prisno saivljeni s finesama Ciceronova i Horacijeva jezika, zrela knjievnog izraza jedne zaokruene
kulture, unosili su i u svoja hrvatska djela duh latinske sin
takse smatrajui da time obogauju izraajnost materinskog
jezika. Ta se injenica oevidno odrazila u upornom nasto
janju iliraca i njihovih nasljedovaa da se u javnom zalaga
nju za vlastiti jezik, u tenji za njegovim modernijim obli
kovanjem i u izdavanju starih hrvatskih pisaca odri konti
nuitet sa starijom knjievnou.

tez od Sredne, Ivan Cesmiki (15. st.) i Stjepan Brodari (16.

humanizma u naim krajevima traje od prvih decenija 15.


do poetaka 17. stoljea. Kao izrazitija sredita na Jadranu
javljaju se: u poetku 15. st. Zadar, u sredini 15. st. ibenik,
Trogir, Dubrovnik i Kotor, u drugoj polovici stoljea Split
i istarski gradovi, a na prijelazu 15. u 16. st. Hvar i Korula.
Iz sjeverne Hrvatske potjeu znameniti humanisti Ivan Vi-

st.), koji djeluju izvan domovine.


U Z a d r u humanistiki se krug stvara najprije oko
Petra Krave, opata samostana sv. Krevana. U drugoj po
lovici 15. st. Juraj Divni, ninski biskup rodom ibenanin
iji se duh javlja Petru Zoraniu na kraju Planina i
sam latinski pjesnik, okuplja oko sebe humaniste, meu ko
jima se istiu Jerolim Viduli, latinist i ujedno najstariji
dosada poznati hrvatski pjesnik iz Zadra, i Juraj KrianKrava. U 16 st. modruki biskup imun Koii Benja
znaajan je ne samo po glagoljakom radu nego i po zna
menitim latinskim govorima na lateranskom koncilu i pred
Leonom X.
Najizrazitija je linost humanistikog kruga u i b e
n i k u Juraj igori, ije su Elegiae et carmina (Mleci
1477) najstarija tiskana pjesnika zbirka hrvatskog latinizma. Uz njega djeluju: Ivan Naplavi, Petar Taveli, Juraj
i imun Divni, Martin ibenanin. Kasnije e se, u 16. st.,
istai Franjo Mui i jo nekoliko Divnia.
Humanizmu je i u T r o g i r u prethodila dugotrajna
tradicija. Koriolan Cippico, ugledan lan znamenite trogir
ske Obitelji, sjajnim je stilom opisao protuosmanlijske po
morske operacije mletakog zapovjednika, kasnijeg duda,
Petra Moceniga (Petri Mocenici imperatoris gestorum libri
III, Mleci 1477). Najvee ime trogirskog humanizma Fran
Trankvil Andreis, pisac dijalokih rasprava i poslanica, go
vora i bogate korespondencije, proivio je desetljea po
razliitim zemljama i dvorovima Evrope, u dodiru s najis
taknutijim humanistima 16. st., a samo je kraj ivota pro
veo u rodnom gradu.
Posebno mjesto u starijoj hrvatskoj knjievnosti zauzi
ma D u b r o v n i k . U njemu se, vie nego u ijednom naem
kulturnom sreditu, razvila bogata knjievnost na hrvatskom
i na latinskom jeziku, Latinistika je knjievnost, osim toga,
imala u tom gradu i najdulji kontinuitet. Razloga ima vie.
Meu prvima su svakako zamjema ekonomska mo, osobi
to do potresa 1667, i politika samostalnost Republike sv.
Vlaha sve do poetaka 19. st. Nadalje, Dubrovnik u jo veoj
mjeri nego ostala hrvatska sredita ostaje neprestano otvo
ren razliitim kulturnim utjecajima, ali pokazuje i izrazitu
sposobnost da ih asimilira i samostalno dalje razvija. Doka-

ISTAKNUTIJI HRVATSKI LATINISTI I KNJIEVNI


KRUGOVI
ugotrajna srednjovjekovna tradicija latinskog jezika
stvarala je plodno tlo na kojem je humanizam mogao
D
ne samo uhvatiti korijena nego se i snano razviti. Razdoblje

zom su tome i neki pojedinci, stranci, npr. pjesnik Didak


Pir u 16. st., rodom portugalski idov, u 18/19. st. Francuz
Marko Bruerevi-Brure i Talijani, braa Frano Marija i Urban Appendini, koji svi u riznicu dubrovake kulture ugra
uju neto od duha svoje zemlje, ali se i skladno uklapaju
u dubrovaku tradiciju i nain dubrovakog ivota.
Upravo u razdoblju humanizma dao je Dubrovnik velik
broj znaajnih i talentiranih poklonika latinske Muze. Sku
pinu starijih dubrovakih humanista tvore: Ivan Gueti,
Karlo Puci i Ludovik Crijevi Tuberon, roeni oko sredine
15. st., zatim neto mlai od njih Ilija Crijevi, Jakov Buni
i Damjan Benei. Dodamo li najdarovitijima meu njima
(liriaru I. Crijeviu, epskom pjesniku Buniu i historiaru
Crijeviu Tuberonu) filozofa Jurja Dragiia, koji je, vrativi
se iz Italije, na izmaku 15. st. okupio znaajan humanistiki
krug filozofa i pjesnika, smijemo zakljuiti da je 15. stoljee
zlatni vijek ne samo dubrovake nego i cjelokupne hrvatske
latinistike knjievnosti u razdoblju humanizma. U drugoj
polovici 16. st. djelovao je filozof Nikola Vitov Gueti, koji
je objavljivao veinom na talijanskom, ali je ostavio i dosta
latinskih djela tiskanih i rukopisnih. Temeljito upuen i u
suvremenu znanstvenu misao, u svom je opsenom opusu
raspravljao o problemima teorije drave, prirodnih znanosti,
estetike i metafizike. Oko te markantne linosti, ija su dje
la bila veoma cijenjena i u Italiji, okupljao se u prisnoj
prijateljskoj i duhovnoj povezanosti krug pjesnika i esteta,
meu njima Dinko Ranjina, Miho Monaldi, Cvijeta Zuzori,
Savko Bobali, koji su pisali hrvatski i talijanski.
U K o t o r u , naem najjunijem sreditu s bogatim tra
dicijama latinskih kola i humanistikog interesa, ponikao
je niz uglednih knjievnika i uenjaka. Osim brojnih Kotorana, koji su djelovali izvan rodnoga grada u drugim hrvat
skim krajevima i u inozemstvu (npr. Nikola Modruki, na
zivan i Nikola Kotoranin, tiskar-izdava Andrija Paltai,
obojica iz 15. st., i nekoliko uglednih lanova obitelji Bizanti
u 16. st.), posebnu panju zasluuje nekoliko vrlo talentira
nih pjesnika: Bernard Pima iz 15, Ludovik Paskali iz 16. i
Ivan Bona-Bolica iz 16/17. st.
Rasplamsavi se potkraj 15. st., humanizam u S p l i t u
nije imao duga vijeka. Najvee njegovo ime i jedno od naj
uglednijih u naim i evropskim razmjerima svakako je Mar10

ko Maruli. Velikih stvaralaca u njegovu krugu nije bilo.

Poznatiji su ipak: pjesnik i Maruliev biograf Franjo Boievi-Natalis, humanist mnogostranih interesa Dmine Papali
i govornik, diplomat i pjesnik Toma Niger.
Uz Kopar, najjae arite humanistike aktivnosti u
I s t r i , i Piran, istie se i Labin, odakle su rodom Matija
Grbi i Matija Vlai, humanisti-protestanti 16. st., utjecajni
u Evropi, posebno u Njemakoj, gdje su razvijali plodnu
djelatnost.
Na o t o c i m a junog Jadrana, osobito u Hvaru i Kor
uli, humanistika je aktivnost dulje trajala nego u Marulievu gradu, s kojim je u poecima bila usko vezana, i urodi
la je bogatijim plodovima knjievnosti na hrvatskom jeziku.
etiri su vrlo znaajna predstavnika h v a r s k o g huma
nizma 16. st.: Vinko Pribojevi, koji 1525. kao Dalmatinac
i prema tome kao Ilir i konano kao Slaven latinski za
nosno govori pred Slavenima o sudbini Slavena; knjiev
nik i uenjak Jeronim Bartuevi (Hieronymus Atticus);
konano, autor Pisni Ijuvenih Hanibal Lui i pjesnik Riba
nja i ribarskog prigovaranja Petar Hektorovi. K o r u l a n i n je rodom Jakov Banievi, koji je samo kratko vrije
me, nakon studija, ivio u domovini kao kanonik korulan
skog i hvarskog kaptola. Sav ostali svoj vijek proveo je kao
utjecajna linost u vanim diplomatskim slubama po Evro
pi, prijateljujui i dopisujui se s Albrechtom Diirerom, Erazmom Rotterdamskim, Pietrom Bembom i dr.
Jedini e Dubrovnik, kako je ve reeno, i u 16. i u kas
nijim stoljeima odrati kontinuitet latinistikog stvarala
tva, dok u ostalim jadranskim sreditima pri kraju 16. st., a
esto i prije, knjievnost na latinskom zamire javljajui se
kasnije samo ponegdje i ponekad u radu nekih knjievnika.
U s j e v e r n o j H r v a t s k o j , osobito u Zagrebu,
mogu se ve od 12. st. utvrditi znaci znanstvenog i knjiev
nog rada, u kojeha su se isticali crkveni redovi (benediktin
ci, pavlini, dominikanci, franjevci). Sjemenine i gradske
kole podravale su, iako u tankom sloju stanovnitva, kul
turnu klimu koja se nije mnogo razlikovala od sline zapad
noevropske. Ve treinom 13. st. nekoliko se Hrvata obra
zovalo u Italiji, a u slijedeim stoljeima sve ih je vie iz
Zagreba i Varadina, iz Osijeka, Poege, akova i drugih
11

gradova studiralo ne samo u Padovi i Bologni nego i u Krakovu, Beu, Pragu, na njemakim sveuilitima i u Parizu.
Posebno treba napomenuti da najugledniji predstavnici
sjevemohrvatskog humanizma (I. Vitez, I. esmiki, S. Brodari, B. urevi, A. Dudi, P. Skali), kao i brojni nai
pisci s juga Hrvatske (A. Vrani, F. Trankvil Andreis, Juraj
Utieni, M. A. Dominis), djeluju izvan domovine, u Ugar
skoj i drugim evropskim zemljama. Stoga e o njima biti
govora kasnije.
Jaanju latinistikog rada u sjevernoj Hrvatskoj pogo
dovao je pokret protureformacije nakon tridentskog koncila
(154563). Njezin odluni promicatelj bio je zagrebaki bis
kup, hrvatski ban i knjievnik Juraj Drakovi (152587),
u ijem je krugu djelovalo nekoliko latinista, osrednjih pi
saca, meu njima: Juraj WyrfeI, Martin Briglevi, Stjepan
Berislavi i Nikola Bratkovi. Na poziv sabora dolaze 1606.
u Zagreb isusovci i ve 1607. otvaraju gimnaziju, a 1669. nji
hova Akademija sa tri godita filozofije dobiva od kralja
Leopolda I. privilegij kojim joj priznaje status sveuilita.
I u Dubrovniku su 1658. preuzeli javnu kolu, a 1684. osno
vali kolegij (Collegium Ragusinum) koji je postao vrlo utje
cajan. U Varadinu osnovali su kolegij 1628, a gimnaziju
1636. Sve do ukinua reda (1773) isusovci su vrili snaan
utjecaj na kulturni, knjievni i politiki ivot i u Dubrov
niku i u sjevernoj Hrvatskoj, kamo su prodirali kao ustuk
reformacijskim idejama koje su se irile iz Slovenije, Ugar
ske i Njemake. Prvu javnu gimnaziju u Hrvatskoj osnovali
su 1503. pavlini u Lepoglavi, gdje su od 1400. imali samostan.
Premda hrvatski humanizam, razvijajui se u najtra
ginije doba nae povijesti i na usku pojasu izmeu mora i
prodirueg Istoka, nije bio ni sav usredotoen u domovini
niti je mogao probuditi onoliko samoniklih tenja i misao
nog previranja koliko kod sretnijih zapadnoevropskih na
roda, ipak je imao ogromnu vanost za dalji hrvatski kul
turni ivot (Kombol). Radikalnijeg misaonog previranja bilo
je ipak, i to veinm u onom dijelu hrvatske humanistike
knjievnosti koji se odvijao izvan domovine, u nekonformistikim ambijentima velikih evropskih sveuilita ili na dvo
rovima slobodoumnih renesansnih vladara. Takvi su, na
primjer, meu ranim hrvatskim humanistima oni koji su
preteno izrasli iz klime parike Sorbonne (I. Stojkovi, J.
12

Dragii, N. Modruki, L. Crijevi Tuberon, F. T. Andreis);


takvi su i oni koji su se formirali u Italiji i prenosili libe
ralnija shvaanja renesansnoga visokog drutva (I. esmiki,
pa u prvoj fazi i I. Crijevi); takvi e kasnije biti i prote
stanti ili protestantizmu bliski latinisti Vlai, Grbi, Dudi,
Skali i Dominis.
Nasuprot tome, humanizmu na domaem tlu jedno je
od glavnih obiljeja idejna konzervativnost i povezanost s
vjerskim predajama koje mu daju temeljnu kransku boju.
S obzirom na idejne koncepcije toga razdoblja hrvatske
knjievnosti, imajui u vidu cjelinu njezina razvoja, prven
stveno u domovini, treba se sloiti s Kombolom: Od Ilije
Crijevia, a pogotovo od Jakova Bunia i Marka Marulia,
vode zapravo izravne spojnice do katolike obnove, zasje
njene samo u prvoj polovini stoljea, u doba Menetieve
lirike, Jeupke, Robinje i komedija Naljekovievih i Drievih, kad je kod nas utjecaj renesanse na vrhuncu i kad
su slavljenja zemaljske ljepote i zadovoljenja nepomuena
nemirima savjesti i sjetnom milju na grijeh i ljudsku ne
mo i nesavrenost.
Po mnogoemu latinska je humanistika knjievnost kod
Hrvata na razini evropske knjievnosti toga doba; duboka je
knjievna i istanana je jezina kultura naih pisaca, stalno
je prisutna elja da na internacionalnom latinskom jeziku
omjere izvorna nadahnua s antikim uzorima ili suvremeni
cima, uoljivo je nastojanje da u gru stvaranja ili u igrari
jama pera dokau sebi i svijetu opravdanost umjetnike ri
jei u tokovima svakidanjice. Poneki od naih pisaca huma
nista (npr. I. esmiki, M. Maruli, L. Crijevi Tuberon, I.
Crijevi, J. Buni, A. Vrani, M. Vlai, F. Petri) ravno
pravno stoje uz bok najznaajnijim stvaraocima u latinskoj
knjievnoj republici suvremene Evrope. U sretnom spoju
individualiziranog izraza s bogatom umjetnikom invenci
jom, iz sukoba slobodnih uzleta mate s drutvenom zaosta
losti sredine, pod stalnom prijetnjom turskih najezda
brojni su nai humanisti znali ostvariti autentine vrednote
pjesnike rijei i proznoga govora.
Nije pretjerano kazati da su meu svim slavenskim na
rodima Hrvati u doba humanizma imali i najbogatiju i estet
ski najvredniju latinistiku knjievnost.
13

Cjelokupna hrvatska knjievnost 17. st. u sjeni je triju


velikih pjesnika: Ivana Gundulia, Ivana Bunia Vuia i
Junija Palmotia, od kojih je samo Palmoti pisao i latinske
stihove. Poetku stoljea pripada rukopisna zbirka Carmina
(1607) Frana Gundulia i Institutiones linguae Illyricae
(Rim 1604), prva gramatika hrvatskog jezika, koju je Bartol
Kai, akavac s otoka Paga, napisao na osnovi bosanskog
jezika, tj. tokavsko-ikavskog. Zanimljiva je i Kaieva auto
biografija (V ita ... ab ipsomet scripta), sauvana u rukopisu
ali nedovrena, napisana nekoliko mjeseci prije autorove
smrti (1650). Uz nekolicinu manje istaknutih latinskih pjes
nika iz sjeverne Hrvatske i iz Dalmacije, vie panje zaslu
uju povjesniari i biografi: Juraj Ratkaj u prvoj i Baltazar
Patai u drugoj polovici 17. st. Kao to Dubrovanima Gunduliu, Buniu i Palmotiu nema premca u hrvatskoj knji
evnosti ovog stoljea, tako latinskim 17. stoljeem u Hrvata
dominiraju Ivan Lui-Lucius i Pavao Ritter Vitezovi. Luievo glavno djelo De regno Dalmatiae et Croatiae (Amster
dam 1666), iako venetofilski obojeno, prvi je kritiki spis
hrvatske historiografije; Vitezovi, prvi na profesionalni
knjievnik, itavim je opusom, i latinskim i hrvatskim, u
svojoj viziji kudikamo vie spajao hrvatski Sjever i Jug
nego bi se moglo zakljuiti iz podatka da je roen u Senju
a dugo ivio u Zagrebu.
Pjesnik i polihistor Sjepan Gradi vei je dio ivota pro
veo u Rimu kao kustos i upravitelj Vatikanske knjinice i
predstavnik Senata svoga rodnog Dubrovnika kod rimske
kurije. Iako samo prema pripovijedanju oevidaca, drama
tino je opjevao strahote potresa u Dubrovniku 6. travnja
1667. U tome e ga slijediti neto mlai suvremenik Benedikt Rogai (Proseucticon de terraemotu) i u 18. st. Benedikt Stay u jednoj epizodi epa o Descartesu.
Prijelaznom razdoblju kraja 17. i prve polovice 18. st.
pripadaju Ignjat urevi i Vie Petrovi, ugledni lanovi
Akademije Ispraznih, to je po uzoru na talijansku akade
miju degli Arcadi osnovana u Dubrovniku oko 1695. Za raz
liku od Petrovieva pjesnitva, koje je preteno bilo na latin
skom, urevievi hrvatski stihovi, kojima je postao najre
prezentativniji pisac svoga doba, kudikamo su brojniji od
latinskih. Raznovrsnim i obilnim latinskim proznim stvara
latvom i latinskim stihovima, koji u mnogoemu odraava
li

Ju maniru suvremene isusovake i arkadske poezije, ure


vi je dosegao visok stupanj pjesnikog i proznog latinskog
izraza.
Nakon njegove smrti sredita knjievnosti na narodnom
jeziku premjetaju se u 18. st. u sjeverne hrvatske krajeve,
kojih je znatan dio tek potkraj 17. st. bio osloboen od Tu
raka. Ako od Dubrovnika koji e u 18. st. ponovno, kaoi za humanizma, dati hrvatskoj latinistikoj knjievnosti:
najvei broj istinskih stvaralaca svratimo naas pogled
na Sjever, upast e nam u oi u prvom redu Slavonac iz:
Valpova Matija Petar Katani, arheolog i numizmatiar,
pjesnik i latinski i hrvatski, pisac prve hrvatske metrike
(na latinskom). Stariji od njega, Bosanac Filip Lastri autor
je zanimljive i opsene povijesti bosanske franjevake pro
vincije (Epitome vetustatum Bosnensis provinciae) i zbirke
propovijedi, izdane paralelno na latinskom i hrvatskom je
ziku (Testimonium bilabium). Vrlo bogate prinose latinskoj
prozi 18. st. dalo je nekoliko autora Zagrepana: Adam Alojzije Barievi, epistolograf, knjievni i kulturni historiar;
Baltazar Adam Kreli (rodom iz Brdovca kraj Zagreba),
markantna linost tog stoljea, obilnim je historiografskim
radom dijelom nastavio Vitezovieva istraivanja, a u me
moarskim Annuama ostavio zanimljivo svjedoanstvo suvre
menog javnog i privatnog ivota; Josip Mikoci u svom glav
nom djelu Otiorum Croatiae liber unus (Budim 1806), koje
se smatra najvanijim za itavu stariju posavsko-hrvatsku
historiografiju, obradio je hrvatsku povijest do kraja 11. st.,
a u rukopisu, meu ostalim, ostavio Lexicon historicum et
topographicum; Franjo Sebastijanovi, Poeanin koji je du
go ivio u Zagrebu, pisao je pjesnike panegirike, u kojima
ima i rodoljubnih stihova; bio je i lan rimske Arkadije.
Meu tim autorima vidno mjesto zauzima Tito Brezovaki,
hrvatski pjesnik i komediograf, ali i autor nekoliko latinskih
pjesama u kojima pjesnika invencija ne zaostaje za otro
umno uoenim politikim problemima s kojima je Hrvatska
bila suoena u posljednjem deceniju 18. stoljea.
U Dubrovniku je urevievom smru nestalo posljed
njeg veeg pjesnika na hrvatskom jeziku. injenica je da 18.
i 19. st. nemaju u tom gradu bogato nadarena pojedinca,
stvaraoca, kao to su bili u 16. st. Marin Dri, u 17. st. Gunduli i Buni, u poecima 18. st. urevi. Ali pjesnici for15

mata Staya i Kunia, Damanjia i Rastia, Galjufa i mno


gobrojni prozaisti i pjesnici manjeg umjetnikog dometa, no
ne i manje znaajni za cjelokupnu sliku knjievnog rada,
kao da su preuzeli na sebe zadau da nastave i u latinskom
jezinom mediju pronesu svijetom staru slavu dubrovake
knjievnosti. Stoga se o dekadansi dubrovake knjievnosti
18. st. moe govoriti samo kad se misli na knjievnost hrvat
skoga jezinog izraza, jer je latinistika tog razdoblja ne sa
mo estetski vrlo izraajna nego i duboko svjesna dubrova
ke tradicije, koja je iva u starijem knjievnom stvarala
tvu, i hrvatskom i latinskom.
Nema sumnje da su ponovnom, tako snanom procvatu
dubrovakog latinizma 18. st., uz utjecaj domaih predaja,
snanim poticajem bili i dugotrajni plodni dodiri Dubrova
na s talijanskim kulturnim sreditima i obnovljeni klasici
zam u Italiji. Nadalje, tome su pogodovale dobro opskrblje
ne knjinice i znatan utjecaj kolstva, u kojem su najprije
isusovci a za njima pijaristi (skolopi) odgojili generacije
latinskih pjesnika i stihotvoraca 18. i prve polovice 19. st.
U doba pojaanog zanimanja za narodnu politiku i kul
turnu prolost padaju i poeci hrvatske knjievne povijesti,
i to u vezi sa spisima u kojima se i u sjevernoj Hrvatskoj
iznosi historijat razliitih crkvenih redova u nas, posebno
njihova kulturnog djelovanja, npr. pavlina (Ivan Kritolovec), bosanskih franjevaca (ve spomenuti Filip Lastri),
slavonskih franjevaca (Emerik Pavi i dr.). Bio-bibliografska
knjievnost bila je osobito razvijena u Dubrovniku. Biogra
fijama dubrovakih pjesnika iz uvoda antologije Vitae illu
strium Rhacusinorum (pisana izmeu 1712. i 1716, izdana tek
1935) Ignjata urevia posluio se djelomice i uro Bai
u svojim Elogia Iesuitarum Ragusinorum (pisana 176465,
izdana 1933), najpotpunijoj zbirci biografija dubrovakih
isusovaca meu kojima je bilo dosta knjievnika. Najzna
ajnija je Bibliotheca Ragusina (4 velika rukopisna sveska,
174043) dominikanca Sara Crijevia sa 435 biografskih i
bibliografskih portreta pisaca koji su roeni ili su djelovali
u Dubrovniku. Posebno mjesto zauzimaju dvije rukopisne
pjesnike zbirke ura Feria: prva sadrava Elogia Ragusi
norum poetarum, qui Illyrica lingua scripserunt, tj. 164 po
hvalna epigrama o dubrovakim pjesnicima hrvatskog izra
za, s kratkim, nerijetko lucidno zapaenim karakteristika16

ma njihova originalnog ili prevodilakog rada; u drugoj je


18 Elogia nonnullorum civium Ragusinorum, qui soluta
numeris oratione Illyrice scripserunt, o hrvatskim proznim
piscima. U tim elogijima jasno je izraena svijest autora
l a t i n i s t a o kontinuitetu i vrednotama h r v a t s k e
knjievnosti u Dubrovniku.
Nekoliko najveih stvaralaca na latinskom jeziku du
brovakog 18. st. ivi izvan domovine, preteno u Italiji: Ruer Bokovi, svjetskoga glasa astronom, fiziar i matema
tiar; Benedikt Stay, dubrovaki Lukrecije; Rajmund Ku
ni, liriar i slavom ovjenani prevodilac Ilijade; Marko
Faustin Galjuf, briljantni latinski improvizator (ivio do
etvrtog decenija 19. st.).
Glavni su i najnadareniji nosioci pjesnikog rada u sa
mom Dubrovniku koji daju ton knjievnom ivotu do prvih
decenija 19. st.: Brno Damanji, koji superiorno vlada la
tinskim izrazom razliitih rodova; uro Feri, svestrani pjes
nik, prevodilac i popularizator narodne knjievnosti; uro
Hida, latinski pjesnik i ugledan prevodilac Horacija i Vergilija; Dono Rasti, najvei majstor latinske satire u Hrva
ta. U njihovu su kolu tri poilirena stranca: Marko Bruerevi, koji se jednako dobro okuao i u hrvatskom i u latin
skom pjesnitvu, i braa Appendini. Stariji Appendini, Frano Marija, u nekim je biografsko-kritikim studijama poka
zao visok stupanj filoloke kulture i istanana ukusa. Jo je
uvijek za dubrovaku knjievnu i kulturnu povijest korisno
njegovo talijansko djelo Notizie istorico-critiche sulle antichitd, storia e letteratura de Ragusei (2 sveska, Dubrovnik
18021803). Mlai brat Urban izdao je kao dodatak zbirci
vlastitih stihova (Carmina, Dubrovnik 1811) na str. 193344
izbor dubrovakih latinskih pjesnika, prvu i do danas jedinu
antologiju hrvatskih latinista, iako nepotpunu i nedovoljno
kritiku, osobito to se tie humanistikog razdoblja.
Poslenika na pjesnikoj njivi latinskoj 18. i 19. st. u
Dubrovniku ima bezbroj. Neto su znaajniji od ostalih, iako
nisu osobito talentirani pjesnici, u prvoj polovici 18. st. Jo
sip Betondi, Franatica Sorkoevi, Luko Mihov Buni, u
drugoj polovici stoljea i u prvim decenijima 19. st. Jakov
Betondi, Luko Stulli, Luko Didak Sorkoevi. Braa Antun
i Tomo Kra-Chersa, Ivo Bizzarro i Antun Kaznai stvaraju
u 19. st. u kojem se rodio i djelovao Ivan August Kaznai.
2 Hrvatski latinisti I

77

U to doba pisali su se preteno stihovi, osobito prigodni,


vrlo razliite vrijednosti. Solidan prosjek ine dobro kolo
vani pjesnici koji objavljuju pojedinane pjesme i itave
zbirke na latinskom, prvode, piu poneto i na hrvatskom,
neki i na talijanskom. Drugi su, opet, obini stihotvorci koji
bez nadahnua kuju metriki pravilne stihove jezikom koji
esto nije bez elegancije i znakova dobrog poznavanja rim
skih uzora. Treba, dakako, izuzeti velikane dubrovakoga la
tinskog Pamasa, koji su ili u irokom svijetu snagom pera
probijali nacionalne i klasne ograde ili su, boravei u Du
brovniku, u koji je duh prosvjetiteljstva iz Evrope prodirao
polako i teko, svojim talentom uspjeli izbiti ive vamice
poezije prevladavajui strane utjecaje, u prvom redu antike
i talijanske, donekle francuske i poneto engleske.
U razdoblju nakon francuske (1806) i konane austrij
ske (1814) okupacije Dubrovnika nalo se pisaca koji, s uvje
renjem ili bez njega, nastoje otkriti i neke prednosti austrij
ske vladavine i ivota u neslobodnom gradu kao i onih koji
duboko ale za vremenom francuske uprave. Kod svih se
njih, osim u frankofilskom krugu Rafa Androvia (braa
Stulli, braa Kra i dr.), ipak osjea neka enja za nepo
vratno minulim danima kada se nad Gradom vijala zastava
Republike sv. Vlaha s ponosnim natpisom Libertas.
Dum nihil habemus maius, calamo luimus (Dok ne
mamo niega vanijeg, igramo se perom) nalazimo zapisano
na jednom rukopisu iz god. 1810. Tu duhovitu opasku primi
jeniti openito na cjelokupno podruje dubrovake latinistike knjievnosti 18. i dijela 19. st. ne bi bilo opravdano jer
je i tada bilo pojedinaca koji su imali pred oima neke vee
estetske zahtjeve (npr. Rasti) ili, u doba ranog evropskog
romantizma, isticali vrednote narodnog duha i stvaralatva
(npr. Feri, Bruerevi).
Tek u dodirima s ilirskim preporodom dubrovaki e
knjievnici izai iz dotadanje izoliranosti. Meu prvima
Preporodu je priao Antun Kaznai, pa je kua njegova i
sina mu Ivana Augusta postala poznatim stjecitem hrvat
skih preporoditelja (Gaja, Tmskoga, Preradovia, Kukuljevia). U povezanosti stare hrvatske knjievnosti u Dubrov
niku s novom hrvatskom, u kojoj se kao sredite snano
afirmira Zagreb, dubrovaki su knjievnici nali onaj v a
n i j i smisao. Viestoljetna tradicija dubrovake knjievno18

U pretoila se u nove ile ilirizma u Zagrebu. Na izmaku


Utinizma i dubrovakog i sjevemohrvatskog, poelo se na
knjievnom planu u uzajamnoj suradnji jasno oitovati, a na
politikom planu nasluivati ostvarenje vrste veze svih
hrvatskih krajeva koju su imali na umu ve i neki humani
sti, o kojoj je sanjao Vitezovi, u predveerje Preporoda
pjevao o njoj Brezovaki i politiki nadahnuto pisao Derkos.
MEUSOBNE VEZE HRVATSKIH LATINISTA
nana veza hrvatskih pisaca iz razliitih krajeva i njihova
meusobna zavisnost kroz stoljea postojala je usprkos
S
injenici to se hrvatska knjievnost vie stoljea razvijala
mnogo razliitih sredita, geografski udaljenih i admini
strativno, politiki, ekonomski, ak i dravnim granicama
razdvojenih. Politika rastrganost hrvatskoga etnikog pod
ruja, paralelni razvoj knjievnosti u vie narjeja i pravo
pisa, izloenost raznolikim vanjskim utjecajima, razbijenost
u vie samostalnih podruja (Dubrovnik, Mletaka Dalma
cija i dijelom Istra, ua Hrvatska, Slavonija i poneto Bosna
i Hercegovina) stvarali su privid nacionalne nekoherentnosti, ak i podvojenosti. Taj se dojam mogao stei i zbog raz
liitih mjesnih ili pokrajinskih naziva knjievnika i krajeva
(npr. dalmatinski, dubrovaki, slavonski, bosanski). Ima u
tome, si parva licet componere magnis, dosta analogije s
antikom grkom knjievnosti, u kojoj unato vie uda
ljenih i specifinih knjievnih sredita i regija, politikoj
rascjepkanosti, razliitim dijalektima i osebujnim knjiev
nim tradicijama takoer izbija duh iste etnike i kulturne
pripadnosti.
Da se pokau dodiri hrvatskih knjievnika, proistekli
ne samo iz istih estetskih i idejnih pobuda nego i iz zajed
nikog narodnog osjeaja, nije potrebno nizati davno utvr
ene injenice. Prije nego vie kaemo o latinistima, koji
nas ovdje prvenstveno zanimaju, moemo samo usput spo
m enuti kako je Hvaranin Petar Hektorovi bio u prisnim ve
zama s Dubrovanima Naljekoviem i Vetranoviem, a
Mika Pelegrinovi, takoer Hvaranin, sa Sabom Bobaljeviem; ili kako Korulanin Viali, u odgovoru na jednu Naljekovievu poslanicu god. 1564, upuuje zanosne stihove
svome pjesnikom drugu:
U

19

asti izbrana, Niko, i hvalo velika,


hrvatskoga diko i slavo jezika,
spjevaoe izvrsni, uresna kriposti...
i njegovu rodnom gradu:
Dubrovnik grad svitli i slavan zadosti,
hrvatskih ter kruna gradov se svih zove.
Za knjievne veze junih i sjevernih Hrvata nije bez znae
nja, na primjer, da Dominko Zlatari god. 1597. posveuje
Jurju Zrinjskom, sinu sigetskog junaka, izdanje svojih pri
jevoda, djela to su iz vee tuijeh jezika u hrvaki izloe
na, a Vladislav Meneti svoju Trublju slovinsku (1663)
banu i pjesniku Petru Zrinjskom, slavei ga kao slovinskog
Apolona i Marsa; na jednom mjestu pjeva:
Od ropstva bi davno u valih
potonula Italija,
o hrvatskijeh da se talih
more otmansko ne razbija!
Kako je snaan utjecaj imala kod ilirske generacije Katanieva zbirka Fructus auctumnales, takoer je poznato. t6
tek da se kae o Smrti Smail-age engia tom estetski je
dinstvenom rezultatu svijesti o stoljetnim vezama i kontinui
tetu knjievnog jezika koji spjev, i uz utjecaje antike,
narodne poezije, Kaia i Marulia, akavac Maurani objav
ljuje u kajkavskom Zagrebu na tokavskom, Gundulievu
narjeju!
Manje je poznato i zato manje isticano koliko su i hr
vatski latinisti bili zdrueni slinim ili identinim idej
nim, narodnim i estetskim preokupacijama. Po latinskom
naime jeziku oni su pripadali meunarodnoj knjievnoj re
publici, vezanoj uz iste antike uzore i slina suvremena
strujanja. Time su oni i nadnarodni i kozmopolitski jer su
djeluju u univerzalnoj pojavi latinske knjievnosti koja je
nadilazila sve granice politike, socijalne, narodne i vjerske.
No latinski je jezik kod nas, u viestoljetnoj rascjepkanosti
hrvatskih zemalja, bio stvarna jezina i duhovna koin na
kojoj su pisana znanstvena djela i jedan dio lijepe knjiev
nosti. Kod mnogih hrvatskih pisaca latinski je jezini medij
bio nadregionalna, iva spona u znanstvenom i knjievnom
stvaralatvu. Za nae je prilike to bilo nadasve znaajno. La
tinski izraz ne samo to nae pisce nije znatno udaljivao od
bitnih problema vlastitog naroda i knjievnosti na materin
skom jeziku nego je ak i vre, osobito poslije 17. st., po-

Vtzivao pojedince i itave regije u istoj svijesti pred istom


opasnou, i ratnom i politikom i kulturnom, zvala se ona
lu tc i ili Mleani ili Maari ili Austrijanci.
Za viestruku isprepletenost dodira i uzajamno preuzi
manje ideja i knjievnih motiva u stvaralatvu na latinskom
i narodnom jeziku od osobnih poznanstava i knjievnih
Oticaja meu suvremenicima do osjeanja umjetnikog i
ultumog kontinuiteta u kasnijih stvaralaca moe se na
vesti vie primjera.
U rano doba naeg humanizma mladi Maruli upravlja
proznu poslanicu Jurju igoriu, istiui kako neke igorleve pjesme ve kolaju cijelom Italijom, i divi se njihovoj
gotovo boanstvenoj uenosti, umjetnikom skladu rije
i i zdravim i novim mislima u njima. Maruli je, kasni
je, bio u prisnim vezama s kotorskim dominikancem i pis
cem Dominikom Buom, koji ga je potakao da napie onu
znamenitu poslanicu papi Hadrijanu VI. Kotoranin Ludovik
Paskali ne samo to izmjenjuje poslanice s humanistom
Jeronimom Bartueviem, hvarskim Atikom, nego radosno
pozdravlja i poeziju na narodnom jeziku Hanibala Luia.
U prvim desetljeima 16. st. Dubrovanin Ludovik CriJevi Tuberon u povijesnim Komentarima evocira uspomenu
na sjevemohrvatskog pjesnika Cesmikoga iz Korvinova
kruga. U nekim pismima ibenanin A. Vrani, taj ugledni
diplomat na ugarskom i austrijskom dvoru i visoki crkveni
prelat, s toplinom se sjea svoga rodnog kraja i istie pri
padnost narodu iz kojeg je ponikao. Njemu u tuini posve
tio je Zadranin B. Kamaruti svoje djelo Izvarsita ljubav i
napokom nemila i nesrina smart Pirama i Tvtbe.
Dok se hrvatska knjievnost u 18. st. irila po sjevernim
podrujima, koja su se tada u kulturnom pogledu poela
izjednaivati s ostalim hrvatskim krajevima, juni e Hrvati
nakon smrti Ignjata urevia izgubiti vodstvo u knjievno
sti, ali e Dubrovnik ipak ostati klasinim uzorom knjievne
vrijednosti.
Na mijeni 17. i 18. st. Pavao Ritter Vitezovi prvi (je)
graditelj politikog i kulturnog jedinstva svih Hrvata, dalje
pod istim imenom u Cfoaciji redivivi i svih junih Slavena
(Fancev). U duhu pojaanog osjeanja kulturne zajednice
meu pojedinim hrvatskim krajevima, to karakterizira ci
jelo to razdoblje, Vitezovievim e tragom poi i zagrebaki

20

21

kanonik Kreli: poznavao je Kaievo djelo a Kai se


koristio i djelima sjevernih pisaca Ratkaja, Vitezovia i Bedekovia , branio Reljkovia, dopisivao se s dubrovakim
povjesniarom Mihom Miliiem i itao Gundulieva Osmana.
Kaia spominje i Katani u knjizi Specimen philolo
giae et geographiae Pannoniorum (Zagreb 1795), to e je
A. A. Barievi poslati dubrovakom prijatelju M. Miliiu.
U predgovoru svoga djela Kamen pravi smutnje velike (Osi
jek 1780), prvoga opsenijeg originalnoga znanstvenoga rada
napisanog na hrvatskom jeziku, Poeanin Antun Kanili
izrijekom spominje kako se poveo za preporukom I. urevia da se i u znanosti pie narodnim jezikom. Poznajui
Dubrovane (npr. Ranjinu, Palmotia, urevia), Zadrani
na Barakovia, ibenanina P. Divnia i dr., Katani izdie
do klasine vrijednosti junohrvatske knjievnike time to
u pjesniku Svete Roalije Kaniliu slavi njihova takmaca
(... Raguseos aliosque Dalmatas... si non superaverit, ae
mulatus certe e st... ... Dubrovane i druge Dalmatinfce... ako i nije nadvisio, bar se s njima natjecao ...). Ka
tani, gimnazijski profesor u Osijeku, a zatim u Zagrebu,
gdje mu je 1791. izdana latinska i hrvatska zbirka Fructus
auctumnales, u svojoj osobi sretno zdruuje posrednika i
poticatelja. U latinskoj poeziji klasicist, u hrvatskoj i klasicist i ujedno poklonik vrednota narodne Muze, knjievno^
kritikim je zapaanjima pronio do hrvatskih preporodite
lja pojam klasinosti dubrovake knjievnosti. Svojim spi
som In veterem Croatorum patriam indagatio philologica
(FiloloSko istraivanje o drevnoj domovini Hrvata, Zagreb
1790), u kojem je dokazivao da su Hrvati u Panoniji i u Dal
maciji autohtoni, najvie je pridonio naivnom vjerovanju
iliraca da su Hrvati izravni potomci Ilira.
Malo se koji hrvatski latinist, ne samo iz 18. st., po i
rini interesa, kultumopovijesnoj znaajnosti i plodnim po
srednikim djelovanjem moe mjeriti sa Zagrepaninom Barieviem. Budno pratei kulturni i knjievni ivot u razli
itim hrvatskim krajevima, cijenjen i u stranom svijetu,
Barievi je u ivoj korespondenciji osobito s Dubrovani
ma Miliiem, Feriem i J. Stullijem, s Makaraninom PavIoviem-Luiem (s kojim je bio u vezi i Katani), s Istra
ninom Voltiem koji je ivio u Beu, a od Srba sa Stefanom
22

Stratimiroviem. Za Katanievim oduevljenjem povodi se


kida urevia i Kanilia smatra prvacima ilirske poezije
(principes Illyrici carminis), ili kada meu knjigama to ih
lalje jednom lanu petrogradske akademije iznad svega istite urevievu Mandaljenu pokornicu (Poema Magalis,
O Illyrii nihil habent excellentius Poema Magdalida, od
Je Iliri nemaju nita izvrsnije).
Za upoznavanje kolovane javnosti s hrvatskom proloI bili su vrlo znaajni i zagrebaki latinski kalendari s kra
ja 18. st., u kojima su se, na primjer, pretiskivali odlomci iz
Luieva djela De regno, iz nekih Vitezovievih i drugih rastrava, iz Pavieve latinske parafraze Kaieva Razgovora

td.

Nije bez interesa napomenuti da Toma Mikloui u


Uboru dugovanj vsakovrstneh (Zagreb 1821), u odjeljku Od
alovarnic, piev i knjig orsaga horvatskoga, pod poglavljem
Pisci horvatskoga naroda, po stoljeima i abecednim redom
komentira, meu ostalima, rad ovih pisaca s juga Hrvatske:
Gundulia, Kamarutia, V. Menetia, Vitezovia, urevia,
J. Stullija, a od latinista: Bokovia, Kunia, Damanjia i
Feria.
O bliskim vezama iliraca od kojih su neki pjevali i na
latinskom (npr. P. toos, I. Maurani) sa suvremenicima
U Dubrovniku, o suradnji Dubrovana u tadanjim asopisi
ma, o plodnim osobnim dodirima i brojnim rukopisima to
(U ih Dubrovani darivali preporoditeljima, reeno je ve
dosta u znanstvenoj literaturi.
Svijest o povezanosti hrvatskih zemalja preporoditelji
SU obogatili modemom idejom organikog jedinstva narod
ne cjeline kao nosilice historijskog ivota (Kombol). Kao
motto svojem spisu Genius patriae (Zagreb 1832), nastalom
U a s u raanja hrvatskog preporoda, Derkos je stavio stiho
ve Huga Grotiusa:
O patria salve lingua! quam suam fecit
Nec humilis unquam, nec superba libertas...
(Zdravo da si, jezie naih otaca! S tobom se zdruila slobo
da, nikada ponizna niti bahata...)
svjestan narodnog i jezinog kontinuiteta u Hrvata.

23

PJESNIKI RODOVI I VRSTE


d renesanse (igori, Cesmiki) do posljednjih izdana
O
ka hrvatskog latinizma u 19. st. (Feri, Hida) l i r i k a
se javlja u svoj raznolikosti vrsta i metrikih oblika. U me

tlhovi. Najznaajniji domet u epigramatskoj vrsti ostvarili


IU kod hrvatskih latinista Cesmiki, I. urevi, Kuni i Ferld. Meutim, i mnogi su drugi pjesnici prigodice, pa i s uspjahom, posizali za tom uvijek primamljivom formom sae-

pjesnikog izraza. Jedinstven je i najznaajniji uzor svim


svjetski majstor epigrama

im epigramatiarima
Marcijal.

trikoj strukturi nai se latinisti pridravaju antikih uzo


ra, osobito horacijevske alkejske i safike strofe. Tematika
je raznovrsna: kree se od tipino antikih motiva (pogo
tovu mitolokih) do patriotskih, od ljubavnih do enkomijastikih, religioznih, moralistikih. Uz ope lirske teme, koje
su naim pjesnicima zajednike s rimskima, prvenstveno s
Horacijem i Katulom, i suvremenicima u Evropi, bogata ska
la njihovih lirskih ostvarenja inspirirana je vlastitom inti
mom i strepnjama i nadama, poteklim iz specifinih prilika
nae sredine.
E 1e g i j e, iako pisane iskljuivo u tradicionalnom elegijskom distihu, u tematskom su pogledu vrlo raznolike. Uz
ljubavne motive, koji su vrlo esti ve kod rimskih uzora
(Ovidije, Tibul, Propercije), neodjeljivo su, u toku stoljea
latinskog izraza, s naim eiegijskim pjesnitvom vezana is
tanana zapaanja o ljudima, svijetu i moralu, angairani
zahvati u suvremena drutvena i politika zbivanja, ustrep
tale autobiografske reminiscencije, idilini opisi domaeg
pejzaa, pjesnikovi filozofski nazori i vjerski zanosi, nadah
nuti ivotom ili knjievnou. U razmjerima naih stoljetnih
prilika, toliko osebujnih u mnogom pogledu, posebno je zna
enje imala patriotska elegija, u kojoj se kao najei motiv
javljaju, gotovo kao opsesija, crne slutnje ili gorka iskustva,
steena u neposrednom dodiru s turskim zavojevaem i,
uope, u presizanju tuina u narodno bie.
E p i g r a m a t s k o pjesnitvo, kondenziran izraz asa
i neposrednog reagiranja na ivotne i knjievne odnose, po
poticajima najmanje je uz antiku vezana pjesnika vrsta u
hrvatskom latinizmu pa je od prvorazrednog znaenja i za
raznovrsno doivljavanje kulturnopovijesnih, knjievnih,
drutvenih prilika u naim sredinama. Satirika nota, bez
sumnje, u njemu prevladava: otrica je uperena na pojedin
ce i skupine, na domae ili importirane ideje i navike. I epi
grami su, poput elegija, preteno oblikovani u klasinom
elegijskom distihu, uz koji se od drugih metara najee
javljaju faleki jedanaesterci, jampski esterci i holijampski

humanizma, najizrazitiji su dubrovaki pjesnici I. Crijevi,


u ijem pjesnikom opusu ima elegija i pjesama (carmina)
epistolarnog stila i sadraja. Kuni, Damanji, Feri i Ras
ti. Tem atik a njihovih poslanica vrlo je bogata i raznolika.
Ne iscrpljuje se u posvetama i prijateljskom askanju, nego
zahvaa i filozofska i knjievna, a nerijetko drutvena i poli
tika pitanja. Bez obzira na tematiku, te epistule i u pjesni
kom izrazu i u jedinstvenom metrikom obliku, heksametru,
imaju kao uzor Horacija.
Ni p a s t o r a l a , u stilu Vergilijevih ekloga, nije izosta
la iz repertoara nae latinistike poezije, iako je u njemu
skromnije zastupana. Nai emo je, na primjer, u D. Beneia (s brojnijim aluzijama na suvremene prilike), B. Bokovia, A. A. Barievia. Pastoralnih elemenata ima poneto
1 u poeziji L. Paskalia.
Uz originalno stvaralatvo kod naih se pjesnika javlja
1 latinski slobodan p r e p j e v , paraphrasis poetica. Vrlo su
est predmet prepjeva bili Psalmi Davidovi i pojedine pjesme
rimskih liriara, u prvom redu Horacija. U parafrazama
tekst je originala proirivan i dopunjivan, pri emu je pred
loak redovno gubio od svoje konciznosti. Nadalje, raznovr
sni lirski stihovi i strofe zamjenjivani su gotovo redovito
heksametrom ili eiegijskim distihom, koji su bili najea i

24

25

Satirikom epigramu bliska je heksametarska s a t i r a ,


koja je i u naih latinista zadrala tipian ton horacijevske
atire (ridendo dicere verum) uz mjestiminu moralizatorku indignaciju Juvenalovu. Najizrazitiji joj je i najtalentiraniji zastupnik u nas Dono Rasti. Kako je u prvom redu
uvremeni ivot podruje koje prua grau satirikom pjes
nitvu, sauvane satire nae latinistike knjievnosti vane
U i

za upoznavanje skrovitijih strana javnog i privatnog i

vota razliitih krajeva i razdoblja.

Meu brojnim autorima p o s l a n i c a u stihu, pjesni


koj vrsti koja potjee iz antike a bila je osobito omiljela za

pjesnikom opisivanju najblia metrika forma. Parafrazi


rajui, pjesnik je i sam nastojao dublje proniknuti u lirski
smisao izvornika i ujedno omoguivao itaocu laki pristup
do sloenijih lirskih cjelina. Parafraza je, takoer, u kola
ma bila omiljela palestra u dikciji i versifikaciji.
Prvi je izraziti predstavnik e p i k e , koja u naoj latinistikoj poeziji ima dugu tradiciju, Dubrovanin Jakov Buni. Kao humanist zapoinje svoj pjesniki rad mitolokim
epom De raptu Cerberi (Otmica Kerbera), a zavrava opse
nim religioznim epom De vita et gestis Christi (ivot i djela
Kristova), izdanim devet godina prije glasovitog epa Christias (Kristijaa) talijanskog humanista Girolama Vide. Tim
se djelom uvrstio meu najznaajnije epske pjesnike kran
ske renesanse. Bunia je uzeo kao uzor njegov sugraanin
Damjan Benei u epu De morte Christi (Kristova smrt).
Stvaranje svijeta, istoni grijeh i otkupljenje Kristovom
smru motiv je epu Solimais (Solimaida, tj. pjesma o Jeru
zalemu, Rim 1509), koji je spjevao ibenski humanist Ivan
Polikarp Severitan.
Glavni predstavnik splitskog humanistikog kruga, Mar
ko Maruli, uz Juditu, prvi ep na hrvatskom jeziku, spjevao
je kranski ep Davidias (Davidijada), koji je tek nedavno
pronaen. To najopsenije Marulievo pjesniko djelo na la
tinskom jeziku jasno pokazuje kako i nizanje injenica iz
proznog predloka Biblije moe pod perom umjetnika izrasti
u djelo visoka umjetnikog dometa.
Kao to je pjesnik-humanist redovno bio zaokupljen ili
tradicionalnom tematikom antike mitologije ili Biblijom u
duhu kranske renesanse, tako je u naoj latinskoj epici
nnla odjeka filozofska misao i prirodoznanstveni napredak
18. st. Uenjak svjetskoga glasa, Dubrovanin Ruer Bokovi, koji je preteno pisao u prozi, i u jednom je epskom
djelu De Solis ac Lunae defectibus (Pomrina Sunca i
Mjeseca) heksametrima izloio izrazito astronomsku te
mu. Njegov suvremenik i prijatelj Benedikt Stay, takoer
Dubrovanin i sveenik, odabrao je epsku formu i lukrecijevskim zanosom iznio Descartesovu filozofiju (Philosophiae
versibus traditae libri VI Filozofija izloena u stihovima, 6
knjiga) i naela Newtonove fizike (Philosophiae recentioris
versibus traditae libri X Novija filozofija izloena u stiho
vima, 10 knjiga).

u knjievnost. Tee je odrediti stupanj knjievnoga u onim


djelima to su na granici znanstvene i umjetnike proze,
npr. u vrlo brojnim djelima teolokim i filozofskim, etnografsko-putopisnim, pa i gramatikim i leksikografskim.
Pripovjedake proze izrazito beletristikog karaktera,
npr. novele i romana, uope nema. Kod nas, kao i u ostalim
evropskim knjievnostima, slobodnije i relativno modernije
forme proznog izraza redovito su bile preputene knjiev
nosti na narodnom jeziku. Latinski je izraz zadrao prven
stvo poglavito u znanstvenoj i njoj bliskoj prozi.
U ocjeni t5 se moe uvrstiti u umjetniku prozu hrvat
skog latinizma, treba podjednako uzeti u obzir snaan utje
caj grke i rimske tradicije npr. u prozi historiografskoj,
govornikoj, knjievnopovijesnoj, kritiko-esejistikoj, epistolografskoj kao i unutarnje kvalitete individualnog
Stilskog i psiholokog oblikovanja. Uz filozofsku prozu, ne
tom nabrojene vrste prema tradicionalnim antikim kano-

26

27

Na izmaku latinistike knjievnosti u Dalmaciji, Makaranin Josip obarni (17901852) u epu Dioclias (Dioklijada, 3 knjige, u heksametrima i razliitim stihovima i strofa
ma) opjevao je, pod osjetnim utjecajem Vergilija i Horacija,
posljednje dane rimskog cara Dioklecijana i poetak splitske
crkve.
U Damanjievim kraim epovima Echo (Jeka) i Navis
aUria (Zrani brod) na zanimljiv je nain izloena suvreme
na znanost, povezana s antikim mitom. Povea je epska
pjesma i Galjufova Navis Ragusina (Dubrovaki brod), u
kojoj se opisuje porinue u more jednog broda u Gruu.
Pjesma sadrava nekoliko lijepih opisa dubrovakog krajo
lika i reminiscencije iz dubrovake kulturne prolosti.
Bez obzira na temu, svim je naim epskim pjesnicima
glavni, iako ne jedini uzor i u stihu i u dikciji bio Vergilije.
Odatle u njih upletanje govora u pripovijedanje, plastine
poredbe i, ak u kranskim epovima, brojni mitoloki
elementi.
PROZA
obilju proznog stvaralatva hrvatskog latinizma tokom
stoljea napisane su stotine pravnih, matematikih, fi
U
zikih, medicinskih i si. traktata, koji uope ne pripadaju

nima pripadale bi izvan svake sumnje umjetnikoj knjiev


nosti. No one joj pripadaju i po imanentnim vrednotama
desetaka cjelovitiji ostvarenja ili zaokruenih cjelina u po
jedinim djelima. Snane inspiracije i visokog umjetnikog
dometa ima katkada i u djelima kojima je namjena prven
stveno znanstvena (filozofska i teoloka proza) ili religiozno-moralistika ili politika.
Ne ulazei na ovom mjestu u detaljniju ocjenu, treba
ipak u svakoj od navedenih proznih vrsta podsjetiti na ne
koliko znaajnijih imena koja su se dovinula vieg stupnja
izraajnosti.
H i s t o r i o g r a f s k o j prozi, na primjer, nije samo
kronoloki na elu izvanredan stilist L. Crijevi Tuberon, uz
kojega su znaajne stranice ostvarili S. Brodari (dramat
skim opisom mohake bitke) i Pribojevi (velianjem Sla
vena), a u 17. st. svehrvatski i sveslavenski vizionar Vitezovi.
U g o v o r n i t v u , tematski preteno diplomatsko-politikom i religiozno-teolokom, snanim su se patosom
uz Nikolu Modrukoga, iji je govor o smrti kardinala P.
Riarija prvo tiskom izdano djelo hrvatskog autora (god.
1474), i Iliju Crijevia, poznatijeg kao pjesnika istakli
imun Koii-Benja, Fran Frankopan i Trankvil Andreis,
skladom kompozicije A. Vrani, a biranom ciceronskom
dikcijom R. Kuni. Njima treba pribrojiti jo dva sjajna
stilista, koje dijeli vie od tri stoljea i razliitost idejne po
zicije, ali ih spaja snaga uvjerenja i majstorstvo retorikog
oblikovanja: to su humanist i vjerski reformator hrvatskog
porijekla Andrija Dudi i akovaki biskup Josip Juraj
Strossmayer, prvi proslavljen na tridentskom, drugi na va
tikanskom koncilu.
U knjievnopovijesnoj i kritiko-esejis t i k o j vrsti podjednako ima lucidnih misli o stilu u jed
noj kao i primjereno uoenih estetsko-povijesnih, pa i kom
parativnih zapaanja u drugoj skupini. Osamnaesto je sto
ljee svakako dalo najplodnije knjievne povjesniare i bio
grafe (npr. I. urevia, S. Crijevia, . Baia, B. A. Krelia, Josipa Jakoia), a nakon I. Crijevia u 15. i S. Gra
dia u 17. st. i kritiko-teoretske priloge Katania, Kristofora Staya, Kunia, Damanjia, Feria, Rastia, brae
Appendini i dr.

U knjievnoj e p i s t o l o g r a f i j i najvie su i umjet


niki najsnanijih cjelina ostvarili A. Vrani i A. A. Barievi. Uz njih se meu brojnim epistolografima razliitih raz
doblja istiu Maruli, I. Crijevi, Juraj Banievi, A. Dudi
i Feri.
U okvirima f i l o z o f s k e proze najvie knjievnih
kvaliteta ima u djelima humanisti Nikole Modrukog, Jurja
Dragiia (iz Srebrenice u Bosni, 15. st.) i F. Petria, kao
to e i u teolokoj vrsti Vlai i osobito Dominis ostvariti
djela u kojima je individualni bunt izraen autentinim
stilskim patosom.
R e l i g i o z n o - m o r a l i s t i k a knjievnost, koja je
bila usmjerena na primjenu kranske etike u svakodnevnu
ivotu, pruila je mogunost, npr. N. Modrukom i M. Maruliu, da u brojnim toplo intoniranim dijelovima izraze opeljudski stav, zbog ega su njihova djela bila posebno cije
njena i u stranom svijetu.
Diarium (Dnevnik) Baltazara Pataia i Annuae B. A.
Krelia karakteristini su primjeri m e m o a r s k e pro
ze. U p u t o p i s n o - e t n o g r a f s k o j vrsti znaajni su
knjievni doprinos dali ve spomenuti Nikola Modruki i
A. Vrani, a osobito Bartol urevi (nazivan i Georgijevi,
16. st.), ija je neposredna proza, jednim dijelom autobio
grafska, proeta protuturskom propagandom i vizijom nji
hova izgona iz Evrope, duboko utjecala i na vodee politike
linosti i ire slojeve njegova doba. Meu takve autore mo
e se ubrojiti i gradianski Hrvat Filip Vezdin (Paulinus
a S. Bartholomaeo, 18. st.), pisac prve tiskane sanskrtske
gramatike i brojnih rasprava s dragocjenim ekskursima o
indijskoj kulturnoj povijesti, knjievnosti i mitologiji.
to se tie p o l i t i k e proze, malo je koja od gorespomenutih proznih vrsta liena bilo snanije bilo slabije
politike primjese. Najoitiji je predstavnik izrazito politi
ke proze P. Vitezovi. Ovamo pripada, u obzorju hrvatskog
preporoda, i Genius patriae Ivana Derkosa. To je djelce u
cjelini upueno na dokazivanje potrebe jezinog i pravopis
nog jedinstva svih Hrvata, iz ue Hrvatske, Slavonije i Dal
macije. (S Dalmatincima nas, kae Derkos, ve od vremena
kralja Petra Kreimira spaja fraternus et mysticus aliquis. . .
amor bratska i neka m istina... ljubav.) No, Genius
patriae ima i izriitu politiku tendenciju, zajedniku svim

28

29

ilircima, da u otporu protiv germanizacije i maarizacije je


zik uini sredstvom borbe za politiku i nacionalnu ravno
pravnost Hrvata.
Gledajui u cjelini, prozno je stvaralatvo hrvatskih la
tinista najraznovrsnije i umjetniki najizraajnije u 15. i 16.
st.
Zanimljivo je za kulturnu povijest da je hrvatski lati
nist Pavao Skali objavio u Baselu 1559. djelo Encyclopaediae
seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam prophanarum
epistemon (Znanstveni prirunik enciklopedije ili kruga sa
kralnih i svjetovnih struka), u kojem je prvi upotrijebio ri
je e n c i k l o p e d i j a u znaenju vrlo bliskom dana
njemu. Ve prije Skalia djelomino enciklopedijskog ka
raktera bilo je i djelo I. Crijevia s naslovom Lexicon, napi
sano za vrijeme pjesnikova boravka u Rimu, sauvano u
rukopisu. Elemenata enciklopedijskog karaktera ima i u
prvom hrvatsko-latinskom rjeniku to ga je Bartol urevi god. 1544, objavio u Antwerpenu kao dodatak djelu De
afflictione tam captivorum quam etiam sub Tureae tributo
viventium Christianorum (Teko stanje krana u turskom
ropstvu i pod turskim haraem).
DRAMA
usporedbi s ostalim knjievnim rodovima, dramska
knjievnost u hrvatskom latinizmu nije dosegla izrazitiji umjetniki domet, a uz to dramski su tekstovi slabo
sauvani. Iako se kod nas latinski jezik brino njegovao
kroz stoljea, ipak nije mogao prodrijeti u ire slojeve, pa
tako latinska drama ne bi bila mogla ni raunati na prijem
kod publike. Treba ipak spomenuti da su po isusovakim
kolegijima aci izvodili na latinskom jeziku drame biblij
skog i povijesnog sadraja, s pedagokim i moralistikim
ciljem. Iz malog broja sauvanih kolskih drama i iz na
slova i sadraja nesauvanih oevidno je da u njima nije
bilo znatnije knjievne vrijednosti. Takve su, na primjer,
bile drame u prozi Kazimira Bedekovia, napisane za pitomce hrvatskoga kolegija u Beu: Ioseph (tiskana 1778. u
Beu) i, pod naslovom Hilaria ante cineres (Vedri igrokazi
pred istu srijedu, u Beu 1780), dvije drame, o sv. Bernar
du i o sv. Justinu.

30

Pod utjecajem Vitezovievih politikih ideja u latinske


Ikolske predstave ulaze rodoljubni motivi. Veliaju se glaso
vite linosti i slavni dogaaji iz hrvatske prolosti (npr. ba
novi Juraj i Nikola Zrinjski, Ivan Drakovi; pobjeda kod
Siska).
OPE NAPOMENE O JEZIKU I STILU
HRVATSKIH LATINISTA
je da jezik evropskih humanista nije nastavak
srednjovjekovnog latiniteta, koji se organski razvijao i
Poznato
vie udaljivao od klasinoga, nego umjetno presaen la

ve
tinski jezik klasinog perioda. Jaem irenju humanizma u
Hrvata najvie je pridonijela blizina susjedne Italije, u kojoj
SC

taj duhovni pokret zaeo i najplodnije razvio. U duhu

svoga vremena, iako su se mogli osloniti na domau srednjo


vjekovnu tradiciju, bogatu i dugotrajnu, i hrvatski knjievni
ci hum an istik og razdoblja piu jezikom klasinih uzora, u
prvom redu Cicerona i Vergilija. U toku kasnijih stoljea
njihov se jezik zbog izmijenjene i raznovrsnije tematike, a
isto tako pod utjecajem sintakse novijih jezika, osobito u
prozi postupno udaljivao od prvotnih uzora. Dovoljno J e
imati pred oima razlike u jeziku i stilu, na primjer, izme

u Marulia, tipinog predstavnika naeg humanizma, i


Krelia, pisca 18. st., koji pie dosta iskvarenim latinskim
Jezikom.

U poeziji jezik nije doivljavao krupnije promjene do


brim dijelom i zato to su nai pjesnici gotovo iskljuivo
tidrali rimske klasine stihove i strofe i s njima povezanu
dikciju. Antike metrike obrasce s dugom tradicijom preUZimali su kao standardne uzore, nisu ih mijenjali niti stva
rali nove. Gradei stihove na kvantitetskom principu, nai
IU latinisti dosegli zamjemo visok stupanj u poznavanju
Mozodije koja se brino i uporno njegovala u tadanjim
MOlama, gdje je latinskom jeziku pripadalo glavno mjesto.
MalVeem dijelu pjesnikih ostvarenja, bar u formalnom,
jMUfinom i prozodijskom pogledu, openito nema prigovora.
A latinski im nije bio materinski jezik.
Retorikoj izobrazbi u kolama, koja se zasnivala na
itnom ugledanju u rimske uzore proznoga i pjesnikog
aza, nai latinisti, osobito pjesnici, duguju bogat reper-

31

toar stilskih i tematskih loci communes (opa mjesta), to


su se tokom stoljea odravali u evropskoj poeziji, pogoto
vo na latinskom jeziku. To su ustaljeni izriaji, ope formu
le, pjesnike slike, kompoziciona tehnika. I bogata slikovi
tost mitolokih reminiscencija ugraivana je u temelje
pjesnikog izraza, omoguujui naem pjesniku da, uz ti
jesnu povezanost s antikim izvorom, slobodno prenese te
sheme i na noviju, suvremenu tematiku. Zato pjesnika dik
cija upravo obiluje mitolokim metaforama i metonimijama,
koje nisu puki pjesniki ukras, nego organski izrastao oblik
pjesnikog miljenja i doivljavanja. Odatle brojna mitolo
ka imena i asocijacije ak i u djelima izrazito kranski
inspiriranima.

latinskom i talijanskom, ali se zanosi i novom dalmatin


skom lirom, tj. hrvatskom poezijom Hanibala Luia. Pre
ma cjelovitom toku nae latinistike knjievnosti vidi se da
Izmeu nje i knjievnosti na narodnom jeziku nema izrazita
antagonizma. Ima latinista, i to znaajnih, koji piu i latin
ski i hrvatski, npr. Maruli, Vitezovi, urevi, Katani,
Feri. Maruli je Juditom, u versih harvacki sloenom,
Udario snaan peat poecima hrvatske umjetnike literatu
re, a I. urevi je svojim knjievnim radom na hrvatskom
jeziku stekao istaknuto mjesto meu predstavnicima naeg
baroka. I sam Damanji u jednoj poslanici ali to premalo
poznaje svoj materinski jezik da bi na njemu u dostojnoj
knjievnoj formi mogao ili ispjevati originalni ep ili prevesti
Homera.

ODNOS LATINISTA PREMA NARODNOJ KNJIEVNOSTI


I JEZIKU

HRVATSKI LATINISTI KAO PREVODIOCI

njievnost na latinskom jeziku prethodila je kod Hrva


K
ta knjievnom stvaranju na narodnom jeziku, a zatim
se razvijala usporedo s njim sve do polovice 19. st. Svijest
o vrijednosti narodnog stvaralatva oituje se kod najstari
jih naih latinista i protee do posljednjih predstavnika la
tinskog jezinog izraza. Ve u 15. st. ibenanin J. igori,
iako sam nije pisao na narodnom jeziku, zanosnim rijeima
istie vrednote puke Muze uzdiui ih iznad antikih do
stignua. Prvi je kod nas sabirao narodne poslovice i preveo
ih na latinski. Narodnu je poeziju veoma cijenio i jedan od
posljednjih naih latinista, Dubrovanin . Feri, koji je na
rodne pjestne ak i prevodio na latinski, a u nekim poslani
cama opisivao narodne obiaje, veliajui ih zajedno s na
rodnim pjesmama.
Iako je veina naih humanista pisala gotovo iskljuivo
latinski, izrazito odbojan stav I. Crijevia prema knjievnom
stvaranju na narodnom jeziku, koji podrugljivo naziva stri
biligo Illyrica (ilirska nakaznost) suvremenici su mu iko Meneti i Dore Dri! prije je iznimka nego pravi
lo. Posebno treba istai da se humanist Nikola Modruki,
rodom iz Grblja kod Kotora, u pismu modrukom kaptolu
(vjerojatno 1478/79) odluno zalagao za glagoljicu kao izraz
narodne tradicije. Kotoranin L. Paskali pisao je samo na
32

akar i ne bio obilan, prevodilaki je rad u naoj latinistikoj knjievnosti karakteristian za opu sliku
M
njezina razvoja.
Posebno mjesto zauzimaju prijevodi s grkoga koji se
najvie javljaju u doba humanizma i, kasnije, u 18. st. Osob
ni afinitet prevodilaca i duh vremena utjecali su, bez sum
nje, na izbor grkih autora. Spomenut emo nekoliko imena.
Za renesanse, na primjer, Ivan Vitez od Sredne prevodi'Demostena, esmiki Demostena, Plotina, Plutarha, Homera i
epigrame, Matija Grbi Heziodove Poslove i dane i Eshilova
Prometeja, Petri Prokla i tzv. Hermesa Ti-ismegista, Matija
Bobaljevi Bazilija Velikog, a Matija Benei Aristotelovu
raspravu O dui. Najplodniji i estetski najvredniji prevodi
laki rad razvili su u 18. st. Kuni i Damanji. Uz Teokrita
i brojne epigrame iz grke Antologije, Kuni je u izvornom
stihu preveo cijelu Ilijadu. Taj je prijevod ve za njegova
ivota bio veoma cijenjen, izjednaivan s najboljim proizvo
dima latinske Muze, a u kasnijoj je i dananjoj kritici go
tovo jednoduno smatran najboljim latinskim prijevodom
Homerova epa. Ne samo prijevodima grkih bukoliara
(Mosho, Bion, Teokrit) i obaju Heziodovih spjevova nego i
prijevodom Homerove Odiseje, koja u mnogoemu dosee
vrednote Ilijade njegova uitelja Kunia, Damanji je i u
Italiji i u domovini stekao velik ugled.
3 Hrvatski latinisti I

33

U prevoenju grke poezije (iz Ilijade, Teokrita, Pindara i Sapfe) ogledao se i Dono Rasti.
Prevoenje s hrvatskoga na latinski ni izdaleka nije u
razmjeru s bogatstvom nae knjievnosti u jednom i drum jezinom mediju. Marko Maruli je, voen historijskim
rodoljubnim interesima, iz Papalieva prijepisa preveo
Ljetopis popa Duktjanina pod naslovom Regum Dalmatiae
et Croatiae gesta. urevi je na latinski preveo prvo pjeva
nje svoga spjeva Uzdasi Mandaljene pokornice, a E. Pavi
objavio je skraenu parafrazu Kaieva Razgovora ugodno
ga. Najplodniji je Feri koji je prevodio narodne pjesme i
poslovice i Menetieva Radonju. Taj kratki komiki spjev
preveo je jo jednom i Damanji, od kojega nam je sau
van i heksametarski prijevod 36 stihova iz petog pjevanja
Gundulieva Osmana. Jo u 19. st. tiskan je u Mlecima slo
bodan prijevod Osmana u latinskim heksametrima Dubrov
anina Blaa Getaldia.
Hrvatski latinisti u svojem prevodilakom radu nisu
ostali bez interesa ni za ostvarenja drugih evropskih naroda.
Maruli je, da spomenemo samo neke, preveo na latinski I.
pjevanje Danteova Pakla i jedan Petrarkin sonet, A. Vrani
jednu tursku kroniku, Luko Buni sa panjolskog jednu
Quevedovu pjesmu, a A. Kra nekoliko pjesama Pindemontea i Montija.

ljea, od ranog humanizma do posljednjih izdanaka u 19. st.,


svi vaniji rodovi knjievnog stvaranja i, to je vrlo vano,
neki najvrsniji predstavnici umjetnikog izraza i znanstvene
misli svoga doba.
Dva su kruga u kojima su u doba humanizma osobito
aktivno sudjelovali i glavni im ton davali upravo nai ljudi
iz Hrvatske: dvor ugarsko-hrvatskog:kralja Matije Korvina
(14581490) i dvor Ivana Zapolje. Na prvom je najutjecaj
nija linost bio Ivan Vitez od Sredne, rodom iz krievake
upanije, Korvinov odgojitelj, svestrani organizator umjet-

nikog i znanstvenog rada (osnovao je sveuilite i akade


miju znanosti u Pounu, knjinicu u Budimu). Najtalentiraniji knjievnik Korvinova kruga Vitezov je neak, pjesnik
Cesmiki, zatim tu rade ibenanin Ivan Polikarp Severitan,
Dubrovani Petar Damanji, bibliotekar dvorske knjinice,
Ludovik Crijevi Tuberon, Serafin Buni, minijaturist i pi
sac Feliks Petani, kipari rodom iz Trogira Jakov Statili
i Ivan Duknovi, Pavao iz Ivania, Vitezov tajnik, Juraj Augustin Zagrepanin i brojni drugi.
Na dvoru Ivana Zapolje istakli su se: Stjepan Brodari,
dravni kancelar, Antun Vrani, Juraj Utieni, Ivan Stati
li, Trankvil Andreis i dr.
Mnogi od spomenutih latinista studirali su u Italiji, pa
i toj injenici, uz talent sudionika i povoljnu atmosferu ko
jom su bili okrueni na dvoru, treba zahvaliti to je poseb
no Korvinski krug desetljea bio jedno od istaknutih arita
evropskog humanizma.
Neki su nai pisci samo krae vrijeme knjievno djelo
vali u tim krugovima (npr. Crijevi Tuberon i Nikola Modruki), neki su se aktivno ukljuivali u sloene politike
borbe izmeu Ugarske, Poljske i eke (A. Vrani i J. Uti
eni), a neki su nastavili plodan spisateljski i profesorski
rad u drugim zemljama (npr. I. Polikarp Severitan u Italiji,
T. Andreis u razliitim diplomatskim slubama po Evropi).
Nema evropske zemlje sa znaajnijim humanistikim
sreditima, u kojoj u toku 15. i 16. st. nije bilo naih ljudi. U
Italiji su, na primjer, istaknuti profesori bili Kotorani Tripun Bizanti, Nikola Bolica i Ljudevit Pima; diplomatske,
odgojiteljske i profesorske funkcije obavljali su Nikola Modruki, Juraj Dragii, smioni branitelj Savonarole i Reuchlina, F. Petri, najoriginalniji hrvatski filozof-humanist, e
stok protivnik aristotelizma. U Francuskoj je po uenim ras
pravama i obraiii katolicizma protiv Luthera osobito bio
poznat Toma iz Ilirije (Thomasus Illyricus), franjevac rodom
iz Vrane kod Biograda na moru; posebno je bio cijenjen u
Patfzu i nazivan monarcha scientiarum filozof Benko Benkovi iz Zadra. Na njemakim je sveuilitima predavao
Istranin Matija Grbi, uenik Lutherov i Melanchtonov. Kao
profesor istakao se na vie njemakih sveuilita njegov
mlai zemljak Matija Vlai, Ahilej istog luteranstva, koji
je u Melanchtona stvarao filozofiju protestantizma. Po nje-

34

35

RAD HRVATSKIH LATINISTA IZVAN DOMOVINE


e iz dosada poznate grae gotovo bi se mogla sastaviti
zaokruena povijest hrvatske latinistike knjievnosti
V
napisane u inozemstvu. U njoj bi se nali pisci iz svih sto

govu je latiniziranom prezimenu posebna filozofsko-teoloka


struja protestantizma nazvana flacijanizmom. Neko je
vrijeme u Njemakoj predavao i kasnije bio u diplomatskim
slubama Pavao Skali, roen u Zagrebu od oca podrijetlom
iz Stubice, pustolovna priroda, u poetku blizak protestan
tizmu, a poslije njegov estok protivnik. Buran je ivot, na
crkvenim i politikim poloajima u Njemakoj i drugim
zemljama, provodio i Andrija Dui, podrijetlom iz Orahovice kraj Krapine. Dugo je ivio i u Krakovu, odravajui
prijateljske veze, meu ostalim, s najznaajnijim poljskim
humanistikim pjesnikom Janom Kochanowskim. U Poljskoj
su boravili i Vinko Pribojevi, pravnik Frano Nigreti iz Kor
ule, kancelar kralja igmunda, Trankvil Andreis, Skali, a
povremeno i A. Vrani koji je u Krakovu tiskao pjesnike
zbirke Elegiae i Otia. U Engleskoj je, nakon Italije, boravio
Dominis i ondje objavio svoje glavno djelo.
Udio naih latinista u evropskom humanizmu vidljiv je
i po tome to su neki od njih bili u Italiji ovjenani lovor-vijencem (poetae laureati, npr. Dubrovani Petar Meneti
i Ilija Crijevi, Kotoranin Bernard Pima, ibenanin Polikarp Severitan, Trogiranin Matija Andreis). Meu pionirima
evropskoga tamparskog umijea nalaze se i dva glasovita
tampara hrvatskog podrijetla: Kotoranin Andrija Paltai i
Lastovljanin Dobri Dobrievi (Boninus de Boninis).
U 17. st. vrlo je ugledna linost knjievnoga kruga ved
ske kraljice Kristine u Rimu bio Stjepan Gradi, kustos i
upravitelj Vatikanske knjinice. Cosimu III. Mediciju do
bavljao je hrvatska djela dubrovakih knjievnika. Toliko se
zauzimao za svoj rodni grad, osobito poslije potresa, da je
bio nazvan obnoviteljem Dubrovnika.
Istaknut profesor skotistike filozofije nekoliko je de
setljea na sveuilitu u Padovi bio franjevac Mate Frki
s otoka Krka (Matthaeus Ferchius Veglensis).
etiri su se Dubrovanina sredinom 18. st. dovinula vrlo
visokih poloaja u Rimu te su, sudjelujui u najbiranijim
knjievnim i drutvenim krugovima, nadaleko proirila ugled
Nvoje domovine. Ve proslavljeni Bokovi doveo je u Rim
Staya, koji je postao profesorom govomitva na arhigimnaziji, arhiprezbiterom sv. Jeronima i obavljao ugledne slube
u papinskoj kancelariji. I kad su Bokovia znanstveni in
teresi odvukli iz Rima u Francusku, Englesku, pa zatim u

sjevernu Italiju (gdje je postao upraviteljem zvjezdarnice


u Breri), jo nekoliko desetljea prisno su prijateljstvo i
suradnja povezivali glasovitog pjesnika i genijalnog astro
noma i fiziara. I Kuni je nakon studija postigao sjajan
knjievni i drutveni ugled: bio je profesor govornitva i
grkog jezika u Collegium Romanum, rado priman i slav
ljen lan salona Marije Pizzelli (kojoj je pod imenom Lyda
posvetio mnogobrojne epigrame) i sprijateljen s knezom
Odescalchijem koji ga je poticao i novano pomogao da pre
vede i izda Ilijadu, i blisko povezan s intelektualnim krugo
vima u Rimu (Alfieri, Monti, kipar Canova i slikar Mengs i
dr.). Damanjiu su Kuni i Bokovi bili profesori u Rimu,
gdje je on ostao do ukinua isusovakog reda, a zatim do
povratka u Dubrovnik predavao grki na sveuilitu u Sieni
i Milanu. Tolika je bila knjievna slava Stayeva, Kunievai
Damanjieva, da im se glas irio do Francuske i Engleske,
pa je Carducci mogao ustvrditi: Mali je Dubrovnik dao Ita
liji i svijetu najbolje latinske pjesnike 18. stoljea. Treba sa
mo ispraviti: Mali je Dubrovnik dao H r v a t s k o j i svi
jetu . . .
I Dubrovanin Galjuf djelovao je na koncu 18. st. i prvih
desetljea 19. st. u Rimu, Genovi i Parizu, djelomino kao
sveuilini profesor. Na drugom kraju Evrope, u Budimu,
Slavonac Katani od 1795. do 1800. predaje na sveuilitu
arheologiju i numizmatiku.
lanovima ugledne talijanske akademije degli Arcadi,
koja je okupljala i talijanske i strane poznatije ljude od
pera, bili su i nai pisci: Splianin Ivan Patrizio, Dubrovani
uro i Jako Baglivi, Bokovi, Stay, Kuni, Damanji, A.
Masla, L. Stulli, M. F. Galjuf i Poeanin F. Sebastijanovi.
Zbog velika ugleda to su ga stekli u stranom svijetu
navest emo jo nekoliko hrvatskih uenjaka razliitih stru
ka, iako veinu njih s latinskom knjievnou u uem smislu
povezuje samo jezik na kojem su pisali.
Na ope je priznanje u Evropi naiao dubrovaki mate
matiar, fiziar i astronom Marin Getaldi-Ghetaldus (16/17.
st.), koji je bio i u ivoj korespondenciji s G. Galileijem.
Getaldiev suvremenik M. A. Dominis nije se istakao samo
tecloko-filozofskim radovima nego je bio na glasu i kao
fiziar, pa ga pohvalno ocjenjuje ak i Neurton, a Goethe
ga proglaava preteom Descartesa u nauci o svjetlosti.

36

37

Faust Vrani, neak Antunov, izdao je 1595. Dictionarium


quinque nobilissimarum Europae linguarum (Rjenik pet
najglasovitijih evropskih jezika), tj. latinskoga, talijansko
ga, njemakoga, hrvatskoga (koji naziva dalmatinskim) i
maarskoga, kojima su u II. izdanju dodani eki i poljski.
To je prvo nae samostalno djelo s podruja leksikografije.
Posebno se Vrani proslavio u strunom svijetu djelom
Machinae novae, u kojem se uz ostale tehnike zanimlji
vosti nalazi i najstariji prikaz padobrana i prva u svijetu
slika padobranca (homo volans). Meu autoritete evropske
medicine ubrajao se na prijelazu 17. i 18. st. Dubrovanin
uro Baglivi, profesor rimskog sveuilita i pisac brojnih
medicinskih spisa, tiskanih u preko 20 izdanja sabranih dje
la i prevedenih na vie evropskih jezika. Njegov neto mlai
sugraanin, Anselmo Banduri, uvaeni arheolog, numizmatiar i jedan od prvih biantologa koji je na latinskom obra
dio bizantsku povijest i starine, radio je u Italiji i u Parizu,
gdje je bio lanom Academie des inscriptions et belles letrres. Fiziar Josip Franjo Domin, rodom Zagrepanin, napi
sao je nekoliko cijenjenih rasprava o elektricitetu i elektro
terapiji; posljednjih je godina 18. st. bio i sveuilini profe
sor u Budimu. Istaknuto mjesto meu naim uenjacima
svakako pripada Rueru Bokoviu, jer je ve za ivota kao
astronom, fiziar i matematiar uivao neosporan ugled na
najpoznatijim evropskih sveuilitima i u akademijama, a
njegova teorija dinamistike atomistike i danas, ili danas
pogotovo, izaziva posebnu panju svjetske znanosti.
U kontekstu meunarodne izmjene ideja i knjievnih
strujanja, kojima su kroz stoljea upravo latinski jezik i la
tinisti davali presudan ton, zanimljivo je istaknuti i inje
nicu da su ve od humanizma neki hrvatski latinisti bili, u
svijetu ili u domovini, prevoeni na suvremene evropske je
zike. Ve nekoliko primjera bit e dovoljno.
Marulieva su se djela (osobito De institutione bene
beateque vivendi) vrlo mnogo prevodila, u prvom redu na
talijanski, pa na njemaki, francuski, portugalski i eki.
Govor Vuka Frankopana na augsburkom saboru 1530. u isto
je vrijeme izdan na latinskom i .u njemakom prijevodu.
Pribojeviev spisD e origine successibusque Slavorum izdan
je 1595. u talijanskom prijevodu. Gotovo sva djela Bartola
urevia (16. st.) prevoena su na talijanski, francuski.
38

njemaki, engleski, holandski, poljski i eki. Dominisove


rasprave, u prvom redu Suae profectionis consilium, prevo
dili su na engleski, njemaki, francuski i holandski. Spis
Dinka Zavorovia De rebus Dalmaticis iz god, 1602. preveden
je ve idue godine na talijanski (u rukopisu). Kompletan
tekst Luieva De regno Dalmatiae et Croatiae preveden je
na talijanski, i to tek 1896 (Trst). Bokovieva djela prevo
ena su na francuski i engleski. Stayev odlomak o dubro
vakom potresu preveo je na njemaki A. Rocci-Roi, a sva
tri opisa potresa (Gradiev, Rogaiev i Stayev) na talijan
ski L. Stulli. Zanimljivo je da je Feriev latinski prijevod
9 narodnih pjesama Radelja preveo na talijanski. Cobamieva Dioclias uskoro nakon objavljivanja (1881) prepjevana
je na talijanski.
Rad onih hrvatskih latinista, koji su vei ili manji dio
ivota proveli u stranom svijetu, nedjeljiv je dio cjelovitog
organizma hrvatske knjievnosti. Okupili smo ipak na ovo
me mjestu najmarkantnije meu njima i spomenuli vanije
umjetnike i diplomatske krugove u kojima su se kretali,
vjerske i politike pokrete u kojima su aktivno djelovali,
prvenstveno zato to oni i suvie esto izmiu naoj, a po
gotovu svjetskoj panji. Svjetska znanost nerijetko svrsta
va hrvatske latiniste meu evropske, renesansne, (neo)
klasicistike i si. ili ih pribraja nacionalnim knjievnosti
ma zemalja u kojima su ivjeli i objavljivali svoja djela. Iz
latiniziranog ili katkada na latinski prevedenog imena pisca
esto se teko razabira originalni hrvatski oblik, a njihova
pripadnost matinoj knjievnosti i hrvatskom narodu u ko
jem su ponikli katkada je zastrta regionalnim ili samo
gradskim oznakama to ih stavljaju uz svoja imena, naziva
jui se Ilirima, Dalmatincima, Panoncima, Bosancima, Istra
nima, ali i ibenanima, Kotoranima, Zagrepanima, Dubrov
anima i Hvaranima.
Latinistika je knjievnost u puhom smislu rijei evrop
ska knjievnost. Prema tome, i hrvatska je latinistika knji
evnost, uza sve svoje specifinosti, njezin sastavni dio. Ona
je u svim svojim stadijima bila podlona istovjetnim i sva
koj razvijenoj knjievnosti zajednikim procesima primanja
1 davanja tema, motiva i stilskih postupaka. I po tome su
Hrvati bili dio zajednike evropske kulture. Od malih nafoda nema nijednoga, a malo ih je i meu velikima (od Sla39

vena nijedan), koji bi kao Hrvati dali tako znaajan i bogat


doprinos evropskom latinizmu.
Mnogi su hrvatski latinisti stvarali samo u domovini,
stotine godina razdiranoj na vjetrometini ideja, ratova i po
litikih sukoba. Mnogi su djelovali izvan domovine, napu
stivi je fiziki, ali gotovo nikada u srcu, i lutali po zemlja
ma Evrope, gonjeni neumitnim udesom, voeni nekom Stras
nom eljom za znanjem i novim otkriima, poneseni talen
tom, tatinom, prkosom. Jedni i drugi pripadaju hrvatskoj
knjievnosti. Ne manje i Evropi.
RUKOPISI I IZDANJA
Multa sunt adhuc in scriniis recondita,
cariosa, utilia, quae lucem desiderant.
A. A. Barievi
voja su djela hrvatski latinisti izdavali veinom izvan
domovine, u razliitim evropskim zemljama, osobito u
Italiji. Meu kulturnim sreditima, u kojima su im tiskani
rukopisi, istiu se: Mleci, Rim, Padova, Amsterdam, Basel,
Pariz, London, Budim, Krakov, Be, Koln. U naoj zemlji po
broju tiskanih izdanja na prvom su mjestu Zagreb i Dub
rovnik.
Znatniji dio rada naih latinista ostao je do danas u ru
kopisu. Da su mnogi od njih aktivno djelovali izvan svoje
zemlje, posvjedouju, uz ostalo, i brojni rukopisi sauvani
u knjinicama irom Evrope, osobito u Rimu, Mlecima, Be
u, Budimu i Parizu. Ipak, njihova se rukopisna ostavtina
dobrim dijelom nalazi u Hrvatskoj, u brojnim samostan
skim i javnim knjinicama i u arhivima u Dubrovniku, Za
grebu, Splitu, Zadru i dr. Najbogatiji rukopisni fundus toga
naeg kulturnog blaga uva se u Dubrovniku, preteno u
knjinici samostana Male brae.
Kako brojni rukopisi hrvatskih latinista nisu uope hi
nisu dovoljno proueni, pred naom znanosti stoji znaajan
i dugotrajan zadatak da se neobjavljeni rukopisi, raspreni
po domaim i svjetskim knjinicama, uine pristupanima
u tiskanim izdanjima. I danas je aktualno Barievievo upo
zorenje: Mnogo je toga jo uvijek skriveno u krinjama i

40

iztoteno truljenju, a korisno je i trai da bude objavljeno


(Iz pisma M. Denisu 1790).
Kritikih i filolokih osvrta na rad pojedinih hrvatskih
latinista bilo je kod nas i prije, ali je sistematskom i znan
stvenom njihovu prouavanju i izdavanju temelje udarila
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu u
prolom stoljeu. U novije vrijeme (1950) ona je pokrenula
posebnu zbirku Hrvatski latinisti. U toku 20. st. nastavljen
je rad na prouavanju i izdavanju naih latinista i izvan
Akademijinih okvira.
Dragocjena je bibliografija svega to je s podruja
hrvatskog latinizma tiskano do god. 1848, koju je u izdanju
Historijskog instituta Jugoslavenske akademije u Zagrebu
1968. objavio ime Juri (Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis. Pars I: Opera scriptorum Latinorum natione
Croatarum usque ad annum MDCCCXLVIII typis edita).
*

lco iz ovog antologijskog izbora postane uoljivijom slo


enost i znaajnost latinizma u cjelokupnom toku hrvat
A
ske kulture, prireivai e smatrati da su obavili koristan
posao koji e dati pobude za dalji rad na pribliavanju
hrvatskih latinista dananjem itaocu. Jedna je injenica
neosporna: prouavajui hrvatsku latinistiku knjievnost,
ne bavimo se neim tuim, nama stranim, nego vlastitom
knjievnom i kulturnom batinom.
Hrvatski latinizam tee u neprekinutom slijedu od 9.
stoljea, a u punoj zrelosti oblika i sadraja od humanizma
do sredine 19. stoljea. Uzet kao cjelina, on nam u potpu
nosti daje pravo da se ponosimo nesumnjivim vrednotama
to su ih Hrvati i latinskim knjievnim izrazom ugradili u
opu riznicu evropske kulture.
VELJKO GORTAN
i
VLADIMIR VRATOVIC

OPA LITERATURA

I. Kukuljevi Sakcinski: Marko Maruli i njegovo doba, u knjizi


Pjesme Marka Marulia, Stari pisci hrvatski I, Zagreb 1869.
F. Markovi: Filosofijski pisci od 15.18. vieka u Dalmaciji,
Vienac 1881, br. 44 (izdano i pod naslovom Filozofijske
struke pisci hrvatskoga roda s onkraj Velebita u stoljeih
XVXVIII, Rektorski govor prigodom instalacije dne 19.
listopada 1881, Zagreb 1882).
F. Raki: Prilozi za poviest humanisma i renaissance u Dubrov
niku, Dalmaciji i Hrvatskoj, Rad JAZU 74, Zagreb 1885.
K. Jireek: Die Anfange der lateinischen Literatur in Ragusa, u
studiji Der ragusanische Dichter iko Meneti, Archiv
fiir slavische Philologie 19, Berlin 1897.
K. Jireek: Zur lateinischen Literatur der Ragusaner, u studiji
Beitrage zur ragusanischen Literaturgeschichte, Archiv fiir
slavische Philologie 21, Berlin 1899.
T. Mati: Hrvatski knjievnici mletake Dalmacije i ivot njiho
va doba, Rad JAZU 231 i 233, Zagreb 1925. i 1927.
F. Fancev: Dokumenti za nae podrijetlo hrvatskoga preporoda
(17901832), Graa za povijest knjitevnosti hrvatske 12,
Zagreb 1933.
M. Kombol: Povijest hrvatske knjievnosti do narodnog prepo
roda, Zagreb, 1. izd. 1945, 2. izd. 1961.
K. Krsti: Humanizam kod junih Slavena, Enciklopedija Jugo
slavije 4, 1960.
K. Krsti: Latinitet kod junih Slavena, Enciklopedija Jugosla
vije 5, 1962.
V. Gortan: Iz starijeg hrvatskog latiniteta, Umjetnost rijei 4,
Zagreb 1967.
K. Georgijevi: Hrvatska knjievnost od 16. do 18. stoljea u
sjevernoj Hrvatskoj i Bosni, Zagreb 1969.

I
IZ L A T I N I T E T A

9 - 1 4 . STOLJEA

EX M O N U M E N T I S L A T I N I S SAEC.
IX-XIV

IZ SREDNJOVJEKOVNOG LATINITETA

rajevi u kojima su se naselili Hrvati bili su neg


danji sastavni dio Rimskog Carstva, pa se u
glavnim sreditima, osobito na jadranskoj oba
li, latinski dugo odrao kao jezik uprave i jav
nog ivota. Odravanju latinskog jezika u Hrva
ta mnogo je pridonijela i injenica to je on bio
Slubeni jezik katolike crkve. Na tlu gdje su se isprepletati
Ostaci materijalne i duhovne kulture kasne antike i ranoga
kranstva nicali su u nas prvi izdanci latinskog stvaranja
na kamenim natpisima. Ve na dvorovima hrvatskih knezo
va slubeni se dokumenti piu latinskim jezikom koji se i
dalje upotrebljava u javnim i privatnim ispravama. Osobito
su znaajni notarski spisi (najstariji: u Zadru 1146) i sta
tuti gradova (najstariji: splitski iz 1240), koji su sauvani u
Velikom broju i dijelom izdani. No u srednjovjekovnom latihitetu javljaju se, uz legende i hagiografske spise, i histo
riografska i kroniarska ostvarenja koja nisu bez knjievne
vrijednosti, npr. Historia SalonitaHa (Solinska povijest, tj.
povijest splitske crkve od rimskih vremena) Tome Arhiakpna iz sredine 13. st. i Obsiio Iadrensis (Opsada Zadra)
nepoznatog autora 14. st.
' U ttinotvu latinskih natpisa sastavljenih u stihu, neki
pokazuju dosta vjetu versifikaciju i svjeinu poetskog iz
raza.
Toliko je obilje spomenika latinske srednjovjekovne
pismenosti, koji su vrlo vrijedan izvor za poznavanje politi
kog, ekonomskog, drutvenog ivota Hrvata, da ona zasluu
je posebnu i iscrpnu obradu.
47

Iako ova knjiga obuhvaa pojedine hrvatske latiniste od


humanizma dalje, ipak su uvodno uneseni primjeri srednjo
vjekovnog latiniteta, iz kojih se mogu nazreti neke stilske i
metrike osobine proznog i stihovanog stvaralatva prethumanistikog razdoblja od 9. do 14. st.
Od odabranih primjera prvih sedam su natpisi, krono
loki poredani. Ostali tekstovi (VIIIXVIII), preteno diplo
matikog i povijesnog sadraja, takoer su razvrstani kro
nolokim redom.
N a j v a n i j i p o d a c i uz t e k s t o v e :
(I) Nepotpun natpis u kojem se spominje ime hrvatsko
ga kneza Trpimira. Nalazio se na unutranjoj pregradi sta
rokranske crkve u Riinicama izmeu Solina i Klisa. Pot
jee iz sredine 9. stoljea.
(II) God. 1898. na poznati arheolog don Frane Buli
naao je u Solinu, u ruevinama crkve sv. Marije od Otoka,
taj natpis sa sarkofaga, razbijen u oko stotinjak ulomaka.
Upornim i strpljivim radom uspio je sloiti ih u cjelinu.
Kako su nedostajali neki dijelovi tog natpisa, Buli je mje
stimine praznine u tekstu rekonstruirao. Njegovu su re
konstrukciju djelomino mijenjali ii, Barada i Kati. Nat
pis kraljice Jelene iz god. 976. vaan je za genealogiju hrvat
skih kraljeva. Pod kranskim imenima Mihajla i Stjepana
navode se kraljevi Kreimir II. i Drislav.
(III) Epitaf splitskog plemia Petra Crnoga, sina Gumajeva, naen je na oltarskoj ploi u crkvi sv. Petra u Supetru
kod Maloga rata izmeu Splita i Omia. Ta se crkva nalazi uz
mjesto gdje je Petar Crni bio podigao oko god. 1064. crkvu
i benediktinski samostan. Natpis je dao uklesati njegov pri
jatelj akon Dabro. U prvom dijelu govori sam pokojnik, u
drugom akon Dabro, a u posljednjem stihu itaocu se obra
a sam natpis. Od 10 stihova, koji svi imaju leoninski srok,
prvi i trei su pentametri, ostali heksametri. U natpisu nisu
odijeljene pojedine rijei, pa u drugom stihu neki itaju
VIGVIT ERROR, a neki VIGVI TERROR. Prihvaamo dru
go itanje, uz ostalo i radi ouvanja leoninskog sroka.
(IV) Taj nadgrobni natpis od god. 1099, iz krstionice
splitske katedrale, sastavljen je u jezino pravilnim heksametrima, kojima se pokojnik izravno obraa namjerniku. O
nadbiskupu Lovri, koji je na splitsku stolicu doao iz Osora,
48

pohvalno govori Toma Arhiakon u 16. glavi svog djela


Historia Salonitana.
(V) Poneto oteen natpis, sastavljen u jampskim os
mercima, bio je ugraen u zvoniku sv. Stoije u Zadru. Sa
dri posvetu ciborija prokonzula Grgura, ugledne politike
linosti iz Zadra, a potjee iz etvrtog decenija 11. stoljea.
(VI) Nadgrobni natpis Vekenege, glavarice samostana
benediktinki sv. Marije u Zadru, iz god. 1111, odnosno 1110,
sauvan je u kapitulu te crkve. Napisan je na 4 ploe, i to
na prvoj u heksametrima, a na ostalima u elegijskim disti
sima. Svi stihovi imaju leoninski srok. Nepoznati pjesnik u
veem dijelu natpisa velia Vekenegine zasluge za samostan.
Pjesniki su najizraajniji elegijski distisi na etvrtoj ploi.
Budui da je natpis datiran i godinom kad je kralj Koloman osvojio Zadar, vaan je za kronologiju starije hrvat
ske povijesti.
(VII) Natpis na grobu Mladena III. iz roda ubia,
kneza bribirskoga, u stolnoj crkvi trogirskoj.
Taj se knez bezuspjeno odupirao kralju Ludoviku u
Obrani svojih posjeda. Umro je god. 1348. od bolesti u Tro
giru, koji je tada bio pod mletakom vlau.
Anonimni pjesnik pohvalama uzdie Mladena nazivajui
ga CROATORVM CLIPEVS (tit Hrvata). Natpis je sastav
ljen u rimovanim 13-ercima (aa bb) sa stankom iza sedmog
Sloga. Taj stih, graen u akcenatskom ritmu, nalazimo esto
U latinskim pjesmama srednjovjekovnih vaganata (studena
ta lutalica); isp.
Meum est propositum in tabema mori,
Vt sint vina proxima morientis ori.
(VIII) Isprava o odluci skuptine odrane god. 804. na
tijeci Riani kod Kopra. Pred izaslanicima Karla Velikoga
predstavnici istarskih gradova iznose svoje pritube protiv
vojvode Ivana, zastupnika franake vlasti u Istri. Meu osta
lim prigovaraju mu to je na zemljita oko istarskih gradova
naselio Slavene. Ova je isprava vrijedan dokaz da su u to
doba Hrvati i Slovenci bili naseljeni ne samo u unutra
njosti nego i u primorskim krajevima Istre.
(IX) God. 1066, za vladanja kralja Petra Kreimira IV,
Cika, majka Vekenegina, nakon smrti svoga mua osniva u
Zadru samostan benediktinki uz crkvu sv. Marije. Iste go-

Hrvatiki latinisti I

49

dine kralj je tom samostanu podijelio kraljevsku slobodu


(regiam libertatem) da moe nesmetano uivati dobivene
posjede.
Isprava se uva u arhivu samostana sv. Marije u Zadru.
(X) Kralj Petar Kreimir IV. potvruje oko god. 1066.
samostanu sv. Krevana u Zadru posjed sela Dikla kod Za
dra. U toj ispravi kralj spominje svoje prethodnike na
hrvatskom prijestolju i njihove banove.
(XI) Prema tekstu ove darovnice, koja se uva u Drav
nom arhivu u Zadru, kralj Petar Kreimir IV. daruje samo
stanu sv. Krevana u Zadru otok Maun kod Paga. U njoj
kralj naziva Jadransko more mare nostrum Dalmaticum
(nae dalmatinsko more).
(XII) Oko god. 1064. Petar Crni (v. br. III) osnovao je
benediktinski samostan sv. Petra u Selu i obdario ga posje
dima za njegovo izdravanje. Supetarski kartular, zbornik
listina koje se odnose na taj samostan, ima u originalu na
slov lura sancti Petri de Gomai. Sauvan je u rukopisu u
riznici splitske katedrale. Najstarija listina potjee iz god.
1080, neke su nastajale kasnije do pred kraj 12. st.
Taj je kartular, jedini te vrste iz tog doba kod junih
Slavena, dragocjen izvor za posljednje desetljee vladavine
narodnih kraljeva u Hrvata. U njemu se ogledaju suvreme
ne socijalne, ekonomske i politike prilike. Zanimljiv je i
kao jezini spomenik tadanjeg latiniteta u Dalmaciji.
(XIII) Nekoliko karakteristinih odlomaka iz odredbe
Dubrovake Republike od god. 1235. o ogranienju miraza i
suzbijanju raskoi u nevjestinoj odjei. Tu je odredbu u
skuptini prihvatio i narod, koji je i inae u Dubrovniku u
13. st. aktivnije nego kasnije sudjelovao u Odobravanju
dravnih i pravnih zakljuaka.
(XIV) Izvadak iz fragmentarno sauvane (91 heksametar) najstarije dubrovake kronike. Naziv je dobila po ime
nu autora koji u njoj sebe zove Miletius. U toj kronici pre
vladava religiozna tematika (vjerske legende, prijenosi moi
svetaca, udesa i si.), ali se mimogred spominju i politike
zgode. Vrijeme postanka nije sigurno utvreno; obino se
uzima 13. ili 14. stoljee.
(XV) Bribirski knezovi iz roda ubia postali su darov
nicama kraljeva Karla II. i Andrije III. najmoniji velikai
u Hrvatskoj. Tako je Pavao I. upravljao svim hrvatskim
5Q

zemljama od Gvozda do Huma i primorskom banovinom.


Zbog toga je od god. 1298. nosio naslov banus totius Croatiae
(ban cijele Hrvatske), a od 1299. i naziv dominus Bosnae
(gospodar Bosne). Kako se vidi iz ove listine, datirane god.
1304, Hrvatin, knez Donjih krajeva Bosne, bio je Pavlov
vazal.
(XVI) Izvaci iz Statuta zagrebakog kaptola od god.
1334, koji je sastavio kanonik toga kaptola Ivan, arhiakon
goriki, povijesno-pravni pisac. U tom su statutu, koji i ina
e sadri vrijedne politike i kultumopovijesne podatke za
ono doba, jasno izloeni agrarni odnosi na kaptolskim ima
njima sa tono navedenim obavezama kaptolskih kmetova.
To je najstariji poznati urbar s podruja Hrvatske i Ugarske.
(XVII) God. 1345/46. Mleani su s kopna i mora opsje
dali Zadar, koji se priklanjao ugarsko-hrvatskom kralju Ludoviku I. Zadrani su se nadali da e ih kralj, koji je za vri
jeme opsade ak bio doao u njihov grad, do kraja poma
gati, ali se on vrati u Ugarsku prepustivi ih njihovoj sudbi
ni. Iako su se Zadrani dugo vremena uspjeno odupirali
opsjedateljima, naposljetku su bili prinueni na predaju.
O toj opsadi Zadra sauvana su dva anonimna suvreme
na prikaza: opseniji Obsidio Iadrensis (Opsada Zadra), naiisan u izrazito protumletakom duhu, i krai Chronica
adrensis (Zadarska kronika), sklon Mleanima. Pisac prvo
ga od tih prikaza, vjerojatno iz sveenikog stalea to se
moe zakljuiti po brojnim citatima iz Biblije nije suho
paran kroniar, nego mu je pripovijedanje proeto elementi
ma ivog knjievnog izraza. Obsidio Iadrensis sadri de
taljan prikaz te dugotrajne i teke opsade. To je djelo za
nimljivo i u jezinom pogledu, osobito s leksike strane.
Objavio ga je I. Lui uz De regno Dalmatiae et Croatiae,
Amsterdam 1666.
(XVIII)
Kako je poznato, ve od 13. st. dolazilo je u
Zagrebu do krvavih sukoba izmeu slobodnog kraljevskog
ada na brdu Gradcu (danas Griu) i biskupskog grada na
iptolu zbog teritorijalnih i politikih sporova. Nakon jed
nog od takvih sukoba god. 1397. zagrebaki biskup Ivan
ekskomunicira brojne stanovnike grada na Gradcu.
V .G .

TRPIMIROV NATPIS

TREPIMIRI INSCRIPTIO

Za kneza Trpimira. . .

Pro duce Trepim[ero]. . .

II

II

NADGROBNI NATPIS KRALJICE JELENE

HELENAE REGINAE EPITAPHIUM

ovom grobu poiva slavna Jelena, koja je bila ena


kralja Mihajla i majka kralja Stjepana i drala vlast
u kraljevstvu. Dana 8. listopada u miru je ovdje pokopana
godine od utjelovljenja Gospodinova 976. . . . ciklusa. . . epakte 17. . . mjeseeva ciklusa 5, konkurente 6. Ona je za i
vota bila mati kraljevstva i postala zatitnicom siroadi i
udovica. ovjee, kad amo svrati pogled, reci: Boe, smiluj se dui njezinoj!

n hoc tjumulo quiescit Helena famo[sa quae fuijt uxor


Mihaeli regi materq[ue] Stefani r[egi habenasque tjenuit
regni. VIII Idus m[ensis] oct[obris in pac]e hic or[dinata
fu]it an[no] ab incarna[tione Domini] DCCCCLXXVI. . .
ciclo. . . [epacta] XVI I . . . l un. . . V [concjurrente VI. Istaque
vivens fu[it] regni mater, fit pupillor[um] tuto[rque viduar]um. Icque aspiciens vir Anime dic miserere, Deus!

III
III

INSCRIPTIO PETRI ZERNI SARCOPHAGO


INSCULPTA

NATPIS NA SARKOFAGU PETRA CRNOGA


red ovako jadnim stanom pogledaj to je ovjek! U svo
jem ludovanju nisam se brinuo ni za to korisno mno
gima 1, dok bijah u snazi, ulijevao sam strah okolini. Malo
-bih jo mogao kazati o svojem tjelesnom ivotu.

52

am sordente domo perspice, quid sit omo!


In rebus stultis studui nichil utile multis.
Et dum vigui, terror in orbe fui.
Parum aduc dicam de mei corporis [vitam]:

53

Dok je ivio u svijetu obasipan mnogim astima, isticao


s e umom. Kako je valjano Petar vodio svoje poslove! Sve je
to prezreo, srce je uvijek upravljao prema nebu, podigao je
crkvu sa zidinama i ukrasio je. Ovdje je preminuo i duhom
otiao k zvijezdama.
Po Bojem nadahnuu sastavio me je Dabro.

Dum vicxit in mundo valatus munere [multo],


Ingenio lucxit. Petrus sua quam bene duxit!
Omnia despecsit, cor semper ad e[ter]a vecxit,
Templum fundavit cum menibus et [djecoravit,
[H]ic obdormivit, cum spiritu a[st]ra petivit.
Dominus ascribit, Dabrus hic me pe[r]fecit.

10

IV

IV

NADGROBNI NATPIS SPLITSKOG NADBISKUPA


LOVRE

LAURENTII ARCHIEPISCOPI SPALATENSIS


EPITAPHIUM

olazi li da sazna tko sam ja kojega sapinju spone


smrti? Bio sam Lovro, pastir mnotva ovoga grada.
Ako sam upravljajui njime poinio kakvo nevrijedno dje
lo, molim te da ga molitvom oisti da bi te Kristovom po
moi sveti kralj roen od djevice oslobodio grijeha.

ui sim, scire venis, qui mortis stringor habenis?


Pastor eram turbis huius Laurentius urbis.
Q
Quam ego dum rexi, si quid minus utile gessi.
Id prece, te flagito, tergas, ut opifice Christo
'Crimine te sanctus rex purget virgine natus.

NATPIS PROKONZULA GRGURA

INSCRIPTIO GREGORII PROCONSULIS

etre, pfvae prvaka, kljuonoo nebeskog dvora, primi


darak moje odanosti, koji sam zavjetovao ja, najponizniji prokonzul koji se zovem Grgur, da bi mi ti mali dar
milostivo uzvratio velikim.

VI

VI

VEKENEGIN NADGROBNI NATPIS

VEKENEGAE EPITAPHIUM

1.

princeps Petre principum, caelestis aulae claviger.


Devotionis suscipe munusculum, quod vo[veram]
Proconsul ego infimus, Gregorius qui nominor.
Ut pie michi conferas pro parvis magn[a munera].

jajui velikom slavom ovdje lei pokopana Vekenega ko


ja je podigla zdanje zvonika i ujedno kapitul. Ona je
54

1.
aude nitens multa iacet hic Vekenega sepulta.
Quae fabricam turris simul et capitolia struxit.

55

umrla godine 1111. od Kristova dolaska u tjelesnom obliju.


Peta je godina otkako nama vlada kralj Koloman i deseta
otkako je biskupom postao Grgur.

Hae[c] obit undeno centum post mille sub aevo,


Quo veniens Christus carnis gestavit amictus.
Nos habet est annus quintus quo rex Colomannus,.
Praesul et est decimus quo Gregorius fuit annus.

2.
Tko ovo gleda neka se pomoli rijeima: Poivala u
miru; neka joj tijelo pokriva lijes, a dua neka joj se vine
u visine.

2.
Oret qui spectat dicens: In pace quiescat.
Corpus ut arca tegat, flatus et alta petat.

3.
Ti koji ovamo doe svrati pogled i kad ugleda ovaj
grob, reci: Daj pokoj, Gospode, ovoj pobonoj dui!

3.
Huc veniens vultum fer et hoc cernendo sepulchrumt
Huic pie dic anime da requiem. Domine!

4.
Sve je na svijetu u stalnom pokretu kao talasanje mora,
i to se god rodi, propada i umire. Vekenega, koja je ista
srca uvijek slijedila Boga, nije zapravo umrla, nego se u
smrti rodila. elei naime ouvati valjan nain ivota, djeli
ma je upuivala redovnice u ono na to ih je rijeju opo
minjala. Dobro je uvala od neprijateljskih zamki ulaz u
svoj ovinjak. Pod njezinom upravom napredovala je i ova
kua i ovo mjesto. Na blagdan sv. Kuzme i Damjana preseli
la se na drugi svijet da je u Bojim dvorima zapadne vjean
ivot.

iO

VII

VII

NATPIS NA GROBU KNEZA MLADENA

INSCRIPTIO SEPULCRI COMITIS MLADINI

ao! Alem sjajni ispod ove ploe crne


Lei sad i usred tmine hrabrenost mu tme.
J
Svijetli Mladen, knez i slavni vladar Klisa grada.
5

4.
Res fluitant cunctae mundi velut impetus undae,
Quicquid et exoritur, labitur et moritur.
Mente Deum pura semper Vekenega secuta.
Non penitus moritur, sed moriens oritur.
Namque probos mores cupiens servare, sorores
Actibus excoluit, voce quod has monuit.
Hostis ab insidiis aditus bene cavit ovilis,
Quaque regente domus crevit et iste locus.
In festo sacri Cosmae migrat ac Damiani,
Ut sit in arce Dei vita perhennis ei.

Zato mlad preminu, jedina svom puku nada?


Sin knez-Jurja, uspomene dobre vlastelina.
Bjee on gospodar Omi-grada i Skradina.
estitosti i znaaja uzora nam nesta,
56

eu gemma splendida jacet sub hac petra.


Cuius valor periit nunc in fossa tetra.
Mladinus magnificus qui Clissie fuit
Comes, suis sola spes cur tam cito ruit?
Georgii comitis memorie bone
Natus atque dominus Almesi, Scardone,
Probitatis titulus, morum et honoris

H
5

57

10

15

20

Vrli junak, cvijet proljetni, ivjeti nam presta.


tit Hrvata on nam bjee, vrijedan nada svima,
Plemenit i silan, prvi brani med prvima.
Pita li me zato smrt ga nevina zadesi?
Ja sad vidim: Slavskog roda ubie ga grijesil
Plaite, Slaveni, svijetlog unuka banova,
Zalog naih asti, zalog mira, blagoslova!
A sad vae Previnjemu dite molbe vrue,
Nek daruje grenom svjetlost milosti mogue.
Tisu trista etrdeset osmog ljeta
Gospodina naeg sa ovoga poe svijeta,
U prvi dan svibnja tijelo ovdje zemlji dade,
Grob nam ga proguta i ugrabi nae nade,
Ovdje Bogu duu dade, al mu spomen draga
Meu nama ostade, na sve vijeke blaga.

10

15

20

Ut flos vernans defuit vir tanti valoris.


Croatorum clipeus fortis et ipse erat
Inter omnes fortior; volens scire querat:
Eius mortem impiam cerno pro peccatis
Slavonie gentium evenisse gratis.
Flete, Slavi, nobilem nepotem banorum,
Largam vestram copiam pacis et honorum.
Sic preces altissimo date creatori,
Quod ipse misericors parcat peccatori.
Hic annorum Domini sub cursu milleni
Trecenteni insuper atque quadrageni
Octavo sub tempore traditus est limo
In Calendis Madii mensis die primo.
Cum bona sui memoria mors ipsum voravit,
Deo reddens animam hic mox expiravit.

VIII

VIII

PLACITUM RISANUM

RIANSKI PRAVORIJEK
ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Kad smo se, po zapovijedi prepobonoga i preuzvienoga gospodina cara Karla Velikoga i njegova sina kralja
Pipina, mi, tj. sveenik Izzo i knezovi Kadolah i Ajo, njihovi
sluge, uputili u Istru zbog poslova svetih Bojih crkava i
naih gospodara i zbog nasilja nad narodom, nad siromasi
ma, siroadi i udovicama, prvi smo doli na zemljite Kopra,
na mjesto koje se zove Rian. Poto su se tu nali na okupu
patrijarh asni mu Fortunat, biskupi Teodor, Lav, Stauracije, Stjepan i Lovro, ostali prvaci i puk istarske pokrajine,
tada iz pojedinih gradova ili kula izabrasmo sto sedamdeset
i dva glavara i zaprisegosmo ih na etiri sveta Boja evan
elja i na moi svetaca da e to god znaju o emu ih bude
mo pitali govoriti istinu. Najprije da e nam bez straha od
bilo koga kazati istinu o poslovima svetih Bojih crkava, za
tim o porezu naim gospodarima ili o nasilju pa o obiaju
naroda te zemlje i o postupku prema siroadi i udovicama.

n nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti. Amen.


Cum per jussionem Piissimi atque Excellentissimi D.
Caroli Magni Imperatoris et Pippini Regis, filii ejus, in
Istria nos servi eorum directi fuissemus, id est Izzo praesbyter atque Cadolao et Ajo comites pro causis Sanctarum
Dei Ecclesiarum, Dominorum nostrorum, seu et de violentia
populi, pauperum, orphanorum et viduarum, primis omnium
venientibus nobis in territorio Caprense, loco qui dicitur
Riziano, ibique adunatis Vener. Viro Fortunato Patriarcha
atque Theodoro, Leone, Stauratio, Stephano, Laurentio
Episcopis et reliquis Primatibus vel populo Provinciae Istriensium, tunc eligimus de singulis civitatibus seu castellis
capitaneos numero centum septuaginta et duos, fecimus eos
jurare ad S. quatuor Dei Evangelia et pignora Sanctorum,
ut omnia quicquid scirent, de quo nos eos interrogaverimus,
dicent veritatem: in primis de rebus Sanctarum Dei Ecclesi
arum, deinde de justitia Dominorum nostrorum, seu et de
violentia vel consuetudine populi terrae ipsius, orphanorum
et viduarum, quod absque ullius hominis timore nobis dice-

58

59

Oni nam za pojedine gradove ili kule uruie isprave sastav


ljene u vrijeme vojnog metra Konstantina ili Bazilija, koje
su sadravale potvrdu da od crkava nemaju pomoi i da im
ne daju dau koja bi se temeljila na obiaju.

rent veritatem. Et ipsi detulerunt nobis breves per singulas


civitates vel castella, quod tempore Constantini seu Basilii
Magistri militum fecerunt, continentes quod a parte Eccle
siarum non haberent adjutorium nec suas consuetudines.

A to nas pitate o nasilju koje je nad nama vrio vojvo


da Ivan, ono to znamo rei emo po istini.
Glava I. Oteo je nae ume iz kojih su nai prei dobi
vali paarinu i irovinu, oteo nam je, nadalje, donje kule
odakle su nai prei dobivali prihode slino kako smo prije
kazali. Sada nam Ivan to uskrauje. Osim toga, na nae
zemlje naselio je Slavene: oni oru nae zemlje i nae ikare,
kose nae livade, pasu na naim panjacima i za te nae
zemlje plaaju porez Ivanu. Osim toga, ne ostaju nam ni vo
lovi ni konji, ako pak to kaemo, vele da e nas ubiti. Oteo
nam je i naa manja sela kojima su nai prei upravljali
po starom obiaju.
Glava II. Od davnine, dok smo bili pod vlau grkog
carstva, nai su prei po obiaju dobivali poloaj domaih
tribuna ili njihovih zamjenika a tako i uvara. Po tim asti
ma dolazili su u vijee i na sjednicama sjedili svaki prema
svojoj asti. Tko je htio dobiti ast veu od tribunske iao
je na carski dvor, koji bi ga imenovao konzulom. Tada je
carski konzul svagdje imao mjesto odmah iza vojnikog
metra. Sada nam je na vojvoda Ivan postavio stotnike,
razdijelio puk meu svoje sinove, keri i svog zeta, pa oni
pomou tih siromaha grade sebi palae. Oduzeo nam je tri
bune, ne doputa nam da drimo slobodnjake nego samo
kad nam je oduzeo nae. . . U nae kue i na nae posjede
smjetamo doljake a nemamo ih u svojoj vlasti.
U vrijeme Grka svaki je tribun imao pet zlatnika i vie,
a i to nam je oteo. Nikada nismo davali krmu, nikada nismo
na dvoru kuluili, nikada obraivali vinograde, nikada ga
sili vapno, nikada gradili kue, nikada kopali kanale, nikada
hranili pse i nikada davali doprinos u naravi kao to sada
inimo pa za svakog vola dajemo mjeru ita, nikada nismo
davali doprinos za ovce kao to sada inimo te svake godine

De forcia unde nos interrogatis, quas Joannes Dux no


bis fecit, quod scimus, dicimus veritatem.
I. Cap. Tulit nostras silvas, unde nostri parentes herba
tico et glandatico tollebant; item tulit nobis castella infe
riora, unde parentes nostri, ut supra diximus, similiter tol
lebant. Modo contradicit nobis Joannes. Insuper Sclavos
super terras nostras posuit: ipsi arant nostras terras et
nostras runcoras, segant nostras pradas, pascunt nostra
pascua et de ipsas nostras terras redunt pensionem Joanni.
Insuper non remanent nobis boves neque caballi; si aliquid
dicimus, interimere nos dicunt. Abstulit nostros casinos,
quos nostri parentes secundum antiquam consuetudinem
ordinabant.
II. Cap. Ab antiquo tempore, dum fuimus sub potestae
Graecorum Imperii, habuerunt parentes nostri consuetudi
nem habendi actus Tribunati domesticos seu Vicarios nec
non Locoservator, et per ipsos honores ambulabant ad com
munionem et sedebant in Consessu unusquisque pro suo ho
nore, et qui volebat meliorem honorem habere de Tribuno
ambulabat ad Imperium, quod ordinabat illum Ypato. Tunc
ille, qui Imperialis erat Ypatus, in omni loco secundum
illum Magistrum militum procedebat. Modo autem Dux
noster Joannes constituit nobis Centarchos, divisit populum
inter filios et filias vel generum suum, et cum ipsos paupe
res aedificant sibi Palatia. Tribunatos nobis abstulit, liberos
homines non nos habere permittit, sed tantum cum nostros
abstulit. . . Advenas homines ponimus, casa vel ortora nostra
nec in ipsos potestatem habemus. Graecorum tempore
Omnis Tribunus habebat scusatos quinque et amplius, et
ipsos nobis abstulit. Foderum numquam dedimus, in Curte
numquam laboravimus, vineas numquam laboravimus, cal
carias numquam fecimus, casas numquam edificavimus, in
egorias numquam fecimus, canes numquam pavimus, col
lectas numquam fecimus, sicut nunc facimus: pro unoquo
que bove unum modium damus, collectas de ovibus num
quam fecimus, quomodo nunc facimus, unoquoque anno

60

61

dajemo ovce i janjad, sada plovimo u Mletke, Ravenu, Dal


maciju i po rijekama, to nikada nismo radili.
Poganima Slavenima, kad ih je sebi na grijeh a nama na
propast preselio na zemljita crkava i puka, tri smo godine
davali one desetine koje smo morali davati svetoj crkvi.
Sve te kuluke i namete koji su naprijed spomenuti
vrimo na silu, to nai prei nisu nikada inili, i zato smo
svi pali u siromatvo. . . Ako nam pomogne gospodin car
Karlo, moemo se spasiti, inae bolje nam je umrijeti nego
ovako ivjeti.
Tada ree vojvoda Ivan: Za te ume i panjake o koji
ma govorite ja sam mislio da kao svojina gospodina cara
moraju sluiti opem dobru. No ako vi sada to izjavljujete
pod zakletvom, ja vam se vie neu protiviti. Doprinos od
ovaca neu ubudue traiti, osim kako je to prije kod vas
bilo uobiajeno. Slino tome, to se tie dara gospodinu
caru ili rada ili plovidbe ili veeg kuluka, ako vam se ini
tekim, neka toga vie ne bude. Vae u vam slobodnjake
vratiti prema zakonu vaih predaka i dopustit u vam da
drite slobodne ljude da budu pod vaom zapovijedi onako
kako se ponaaju prema svakoj vlasti naega gospodara.
Pod vaom vlau neka budu doljaci koji su se naselili na
vaem zemljitu.
to se pak tie Slavena o kojima govorite, poimo na
zemlje na kojima obitavaju i razmotrimo gdje bi mogli obi
tavati bez vae tete pa neka tu obitavaju. Gdje pak nanose
kakvu tetu bilo poljima, bilo umama, bilo ikarju, bilo ma
gdje, mi emo ih odatle izbaciti. Ako elite da ih otpremimo
na takva pusta zemljita gdje mogu boraviti bez vae tete,
neka ondje budu od koristi za ope dobro kao i ostali puk.
Tada smo se mi izaslanici gospodina cara pobrinuli da
vojvoda Ivan dade zaloge da e popraviti sve gore navedeno:
irovinu, travarinu, kuluk, doprinose u naravi, zatim pitanje
Slavena, tekih poslova i plovljenja, a da zaloge preuzmu
Damjan, Honorat i Grgur.

damus pecora et agnos; ambulamus navigio in Venetias,


Ravennam, Dalmatiam et per flumina, quod numquam
fecimus. . ..................................................................................
Per tres vero annos illas decimas, quas ad S. Ecclesia
dare debuimus, ad paganos Sclavos eas dedimus, quando
eos super Ecclesiarum et populorum terras nos transmisit
in sua peccata et nostra perditione.
Omnes istas angarias et superpostas, quae praedictae
sunt, violenter facimus, quod parentes nostri numquam
fecerunt, unde omnes devenimus in paupertatem. . . Si nobis
succurrit D. Carolus Imperator, possumus evadere; sia
autem, melius est nobis mori quam vivere.
Tunc Joannes Dux dixit: Istas silvas et pascua, quae
vos dicitis, ego credidi, quod ex parte D. Imperatoris ia
publico esse deberent; nunc autem, si vos jurati hoc dicitis,,
ego vobis non contradicam. De collectis ovium in antea nonfaciam, nisi ut antea vestra fuit consuetudo, similiter et de
xenio D. Imperatoris, de opere vel navigatione seu pluribus,
angariis, si vobis durum videtur, non amplius fiat. Libertos
Vestros reddam vobis secundum legem parentum vestrorum,,
liberos homines vos habere permittam, ut vestram habeant
commendationem, sicut in omnem potestatem Domini nostri:
faciunt. Advenas homines, qui in vestro resederint, in vestra
sint potestate. De Sclavis autem, unde dicitis, accedamus
super ipsas terras, ubi resident, et videamus, ubi sine vestra
damnietate valent residere, resideant. Ubi vero aliquam
damnietatem faciunt sive de agris sive de silvis vel roncora,
aut ubicumque, nos eos ejiciamus foras. Si vobis placet, ut
eos mittamus in talia deserta loca, ubi sine vestro damno
valeant commanere, faciant utilitatem in publico sicut et
caeteros populos.
Tunc praevidimus nos Missi D. Imperatoris, ut Joannes
Dux dedisset vadia, ut per omnia praelata superposta: glandatico, herbatico, operas et collectiones de Sclavis et de;
angarias, vel navigationes emendandum et ipsas vadias recu
peret Damianus, Honoratus et Gregorius.

42

33

IX

IX

ZADARSKI KARTULAR SAMOSTANA SV. MARIJE

CHARTULARE IADERTINUM MONASTERII


SANCTAE MARIAE

odine od utjelovljenja Gospodina naega Isusa Krista


tisuu ezdeset i este, dok je u Hrvatskoj kraljevao
G
kralj Kreimir, u Zadru bio biskupom Stjepan, a priorom
u tom istom gradu Drago.
Kad sam ja. Cika, ki Dujma i Vekenege, unuka priora
Madija, ena Andrije, sina Papova, poto mi je ubijen mu,
ostala udovicom sa dvije keri, naime s Domnanom i Vekenegom, stadoh u svojem srcu razmiljati kako da ne upro
pastim nasljedstvo u ovom prolaznom ivotu i da ne izgubim
budui vjeni ivot. U tome mi se uini valjanom odluka da
se ja sa starijom keri, naime s Domnanom, posvetim Bogu
kao redovnica, a da mlau ker Vekenegu podvrgnem bra
noj vezi.
O toj sam odluci obavijestila roenog brata i roake
koji su mi bili u blizini, biskupa Stjepana, priora Draga i
Krnu, koji su u svemu tome sa mnom suraivali, mudro to
uskladili i pomogli mi u onom to je trebalo odrediti. Kako
im se moj postupak uinio korisnim, oni su odrali zajedni
ko vijeanje sa sugraanima i, dobivi za taj moj naum
pristanak Petra, presvetog opata sv. Krevana, i svih samostanaca, darovae mi crkvicu sv. Marije Malene pred vrati
ma zvanima Belatina vrata.

nno incarnationis domini nostri lesu Christi millesimo


sexagesimo VI, Cresimiro rege regnante Chroatiae et
Stephano Iaderae praesulante ac Drago ibidem priorante.
Ego Cicca, filia Doimi et Vekenege, neptis Madii prioris,
uxor Andreae, filii Papae, post interfectionem mariti cum
duabus remanens filiabus in viduitate, videlicet Domnana et
Vekenega, coepi corde perpendere, qualiter istius caducae
vitae non perderem hereditatem et futuram non ammitterem
perpetuitatem sicque michi salubrius estimans consilium,
ut ego cum maiori filia, scilicet Domnana, deo dicarer mo
nacha, minorem vero Vekene[gam] maritali subderem iugo.
Huius vero consilii fratrem germanum et consanguineos,
quos habebam propinquos, feci michi conscios, Stephanum
episcopum et Drago priorem et Crinam, totius mei actus
cooperatores ac providos ordinatores et quae dictanda sunt
adiutores. At postquam eis utilis est visa mea tractatio, ipsi
communi cum concivibus habito consilio ac Petrum, sanctis
simum abbatem sancti Chrisogoni, cum omnibus monachis
huic innectentes meditationi donaverunt michi ecclesiolam
sanctae Mariae ante portam Bellate. . .

KRALJ KREIMIR POTVRUJE POSJEDOVANJE


DIKLA

CRESIMIRUS REX POSSESSIONEM HYCULI


CONFIRMAT

a Kreimir, koji se drugim imenom nazivam Petar, kralj


Hrvata i Dalmatinaca, objavljujem svima da mi se ini
J
pravednim da se ne ponitavaju odredbe mojih starih pre
daka, pogotovo one koje se tiu spasenja njihovih dua.
Doznao sam naime da je moj pradjed Kreimir Stariji,
meu ostalim djelima, za spas svoje due predao u trajan
64

go Cresimir, qui alio nomine vocor Petrus, Chroatorum


rex Dalmatinorumque, notifico omnibus, quod iustum
mihi videtur, ut statuta parentum meorum antiquorum non
cassentur, maxime illa, que ad salutem eorum pertinent
animarum. Comperimus namque in gestis proavi nostri
Cresimiri maioris, quod pro remedio anime sue tradidisse

S Hrvatski latinisti I

65

posjed samostanu sv. Krevana neko zemljite u mjestu koje


se zove Diklo, i to od hrasta koji se die iznad Bijesne doli
ne sve do meanog znaka koji je zato smjeten na tropuu
prema Zablati. To su zemljite njegovi posjednici sigurno
posjedovali u vrijeme samoga Kreimira, njegova sina Dri
slava i njihovih monih banova, naime Pribine i Godemira,
zatim u vrijeme Svetoslava i njegove brae, naime Kreimi
ra i Gojslava, pa njegova sina kralja Stjepana, mojega oca,
uz odobrenje slavnih banova koji su bili u njihovo vrijeme;
tu su: Varda, Bosetrenhc i Stjepan Praska.
Stoga odreujem da njihove odredbe, od mene potvre
ne, trajno ostanu na snazi. Ako pak poslije moje smrti po
kua tko to prekriti, neka ga snae gnjev vrhovnog suca i
neka na dan stranoga suda, stojei na lijevoj strani, uje
to zavreuju opaka djela.
Ovo je izvreno u gradu Ninu pred ovim svjedocima:
Boleslav, dvorski upan, svjedok, Adamac, ninski upan,
svjedok, Vukac, luki upan, svjedok, Volea djed, svjedok,
Budac posteljnik, svjedok, Ivan, kraljev kapelan, svjedok,
Zovac volar, svjedok, Dragonja titonoa, Djedovit vinotoa,
Grubonja dekan, svjedok.
Ja Adam, opat sv. Bartula, napisah ovo po zapovijedi
kralja, mojega gospodara.

monasterio sancti Chrisogoni territorium aliquod in loco,


qui dicitur Hyculus, a quercu, que stat supra vallem Rabio
sam, usque ad stafilum, qui hac de causa situs est in trevio,
quod est contra Sablatam, perpetuo possidendum, quod
tutum possessoribus suis mansit tempore ipsius et filii eius
Dirzislai et eorum potentibus banis, videlicet Pribyne et
Godemiri, et temporibus Svataslao et eius fratrum, scilicet
Cresimiri et Goyslavi, et filii eius regi Stephani, patris mei,
faventibus nobilibus banis, eorum qui fuere temporibus; hi
sunt: Varda, Bosetrenhc et Stephanus Prasca. Unde sanccimus eorum sancciones a nobis roboratas perpetuo perma
nere.
Si quis autem post nostrum obitum ista violari temp
taverit, supremi incurrat iudicis iram et in orrendi examinis
die sinistrum possidens locum audiat, que sinistris merentur.
Actum est hoc in Nona civitate his coram testibus:
Boleslaus tepci testis, Adamizo Nonensis iupanus testis,
Viakizo iupanus de Luca testis, Volesa dad testis, Budiz
postelnic testis, Iohannes regis capellanus testis, Zoviz volar
testes, Drugona scutobaiulus, Dodavit vinotoc, Grubona
decanus testis.
Ego Adam, abbas sancti Bartholomei, scripsi iussu
regis, domini mei.

XI

XI

KRALJ PETAR KREIMIR DARUJE SAMOSTANU


SV. KREVANA U ZADRU OTOK MAUN

CRESIMIRUS REX IADERENSI MONASTERIO


S. CHRYSOGONI INSULAM MAUNI DONAT

udui da izuzetna Boja uzvienost podjeljuje najvie i


najnie zemaljske asti ne samo prema zaslugama nego
i po nedokuivoj raspodjeli te na neistraiv nain uzvisuje
one koji zasluuju da budu uzdignuti a odve uznositim oholicama lomi iju, da bi se i trajno odrao neizreciv sud ne
izreciva suca i da bi zemaljske vlasti dijelila odluka Svemo
guega proizlazei iz neiscrpna vrela, zato ja Kreimir, koji
po milosti Bojoj upravljam Hrvatskom i Dalmacijom i vla
dam kraljevstvom svoga djeda, blage uspomene kralja Kre
imira, i svog oca, kralja Stjepana, to se sretno odmara

oniam divinitatis eximia celsitudo summos ac minimos


non modo pro meritis, verum etiam dispensatione
nda terrenos largitur honores et modo investigabili
elevat sublimandos et sublimiorum superborum colla pesundat, ut ineffabilis iudicis ineffabile quoque iudicium
perseveret et omnipotentis discrecio ex inexhausto proce
dens fonte terrena dispenset imperia, ideo ego Cresimirus
divina gratia largiente Chroatie atque Dalmatie iura guber
nans atque avi mei beate memorie Cresimiri regis patrisquemei regis Stephani in Elisio campo feliciter quiescentis ha-

66

67

na Elizijskim poljanama, godine od utjelovljenja Isusa Kri


sta, gospodina naega, 1069, indikcije 7, epakte 25, treeg
dana u sedmici, dok sam boravio u svom dvoru u Ninu za
jedno sa svojim upanima, dvorjanima i banovima, pa s ka
pelanima naega kraljevskog dvora, stadoh razmiljati kako
bi svemogui Bog ouvao povjerenu mi upravu nasljednoga
kraljevstva i kako bi duama mojih prethodnika dao vjeni
pokoj. Pronaao sam da meu djelima milosra nema ni
ega dostojnijega niti Bogu milijega nego iz naega zemalj
skog dvora posjedima i primjerenim darovima nadarivati
svete domove stanovnika neba i svetaca.
Stoga, budui da je svemogui Bog proirio nae kraljev
stvo na kopnu i na moru, odluismo i spremno utanaismo
da emo imanjima i posjedima obdariti samostan svetog
muenika Krevana, ije tijelo poiva meu zidinama tamo
njega grada.
Kako smo ujedno meu djelima svojih prethodnika, i to
najvrsnijih kraljeva, pronali da su spomenuti samostan nadarili vrlo brojnim poljima i zemljitima, zato mi, ni u emu
ne skreui s puta svojih prethodnika, za spas due svoje i
svih svojih pokojnika pruamo i ovom darovnicom stalno
darivamo tebi, blaenom Krevanu, slavnome mueniku, a
preko tebe dostojnom opatu tvoga svetog doma, gospodinu
Petru, svoj vlastiti otok u naem dalmatinskom moru koji
se zove Maun i kojemu s istone strane lei otok to se pu
kim slavenskim jezikom naziva Vir, da ga zauvijek i bez
ikakva ljudskog uznemirivanja dri i posjeduje spomenuti
samostan svetog muenika. Tako je naime odredila moja
volja uz pristanak i molbe svih velikaa naega kraljevstva.
Da bi pak ova naa darovnica zauvijek ostala vrsta i
dovijeka trajala, osnaujemo je svojim vlastitim svjedoan
stvom i svjedoanstvom naih biskupa zajedno s potvrdom
i zatiujemo je od povrede odreujui: Koji god smrtnik,
ne marei za Boji sud i ruei nae kraljevsko dostojanstvo,
bude ikada htio nepromiljenom drskou uznemirivati sa
mostan sv. Krevana zbog spomenutog otoka, koji smo mu
prepustili na temelju nae kraljevske vlasti, i time bude htio
gaziti naa prava, neka ga snae srdba za srdbom budueg
suda i neka na tom posljednjem sudu bude krivac pa neka
zajedno s Herodom, Judom i Simonom vraem dobije za
vjenost svoj dio kazne, neka upadne u drutvo Antikrstovo

benas regni retinens anno dominice incarnationis lesu


Christi domini nostri MLXVIIIIB, indictione VII, epacta
vero (XX)V, concurrente III in nostro Nonensi cenaculo
residens una cum nostris iupanis, comitibus atque banis,
capellanis etiam nostre regalis aule cogitare cepi, qualiter
omnipotens deus hereditarii regni michi concessa guberna
cula conservaret et animabus meorum predecessorum requiem etemam donaret, inveni nichil in operibus misericordie dignius nichilque deo acceptabilius quam ex nostra ter
restri aula supernorum civium atque sanctorum sacrata
habitacula possessionibus muneribusque ditare condignis.
Igitur quia deus omnipotens terra marique nostrum
prolongavit regnum, decrevimus et promcto animo stabilivi
mus monasterium sanctissimi G(risogoni) martiris, cuius
venerabile corpus infra eiusdem civitatis menia requiescit,
prediis atque possessionibus honorare.
Simul quia in gestis antecessorum nostrorum, regum
scilicet excellentissimorum in campis et territoris plurimis
predictum monasterium invenimus privilegiatum, nos ergo
a predecessoribus nostris in nullo deviantes pro remedio
anime mee meorumque omnium defunctorum offerimus et
stabiliter huius tenore donamus tibi beatissimo G(risogono),
martiri glorioso, et per te domino Petro, tue sancte aule
digno abbati, nostram propriam insulam in nostro Dalma
tico mari sitam, que vocatur Mauni, cui ex orientali parte
adiacet insula, que in vulgari Sclavonico Veru nuncupatur,
ut eam habeat et possideat in etemum absque cuiusque
mortalium inquietudine predictum sanctissimi martiris mo
nasterium; nam sic bona nostra decrevit voluntas annuen
tibus et supplicantibus universis nostri regni principibus.
Ut autem hec nostra donatio in etemum fundetur et
stabilitate perpetua perseveret, eam nostra nostrorumque
episcoporum attestatione simulque cima testatione astringi
mus et inviolabiliter premunimus statuentes, ut, quicumque
mortalium, immemor divini examinis et perversor nostre
regie dignitatis, voluerit unquam ausu temerario de predicta
insula a nobis regaliter concessa monasterium sanctissimi
G(risogoni) inquietare simulque nostra iura confundere,
incurrat iram super iram futuri iudicii et sit reus in con
spectu extremi examinis cum Herode, luda et Simone mago
portionem in etemum habiturus et Antichristi consortium

68

69

i neka ga stigne vjeno prokletstvo od svemogueg Boga i


svetih apostola, od cijelog zbora svetaca i od blaenoga
Krevana, te neka naem kraljevskom dvoru i kralju naem
nasljedniku, koji god bio, upanima, dvorjanima ili banovi
m a plati globu od 100 zlatnih libara i neka u naem kraljev
stvu bude trajno beastan.
Ja Kreimir, kralj Hrvatske i Dalmacije, ja Stjepan,
biskup zadarski, potpisasmo.
Ovo su imena svjedoka koji su sudjelovali u tom inu:
Adamac, upan ninski, svjedok; Boleslav, dvorski upan, svje
dok; Vukac, upan luki, svjedok; Volea, djed, svjedok; Bu
dae, posteljnik, upan bribirski, svjedok; Ivan, kraljevski
kapelan, svjedok; Petar, kraljevski dvorski sudac, svjedok;
Studec, kraljevski vinotoa, svjedok; gospodin Leon, carski
protospatar i katapan cijele Dalmacije, svjedok; elislav, su
dac ninski, svjedok; Adam, redovnik, opat sv. Bartola, svje
dok; Petar, upan sidraki, svjedok; Dragomir, upan cetin
ski, svjedok; Andrija, prior biogradski, svjedok.
Ja Anastazije, sastavlja ove isprave, biskup hrvatski i
kancelar kraljevskog dvora, po zapovijedi i elji spomenuto
ga kralja, moga gospodara, sretno napisah i potvrdih u gra
du Ninu. Amen.

possessurus ab omnipotente deo sanctisque apostolis et a


cuncto sanctorum cetu et beatissimo G(risogono) maledi
ctionem accipiat sempiternam et nostre regali curie, qui
buscumque successoribus meis regibus, iupanis, comitibus
sive banis componat libras auri C et in nostro regno perpe
tuo sit infamis.
t Ego Cresimir rex Cru(atie) atque Dal(matie). t Ego
Stephanus, Iadre episcopus, subscripsi. Et hec sunt nomina
testium, qui in hoc facto interfuerunt:
f Adamgo, Nonensis iupanus, testis; Bolesclaus, curialis
comes, testis; Viachigo, iupanus de Luca, testis; f Volessa
dad, testis; Budec postelnig, Berberensis iupanus, testis;
Iohannes, regis capellanus, testis; Petrus, regalis curie iudex,
testis; Studes, regalis pincerna, testis; dominus Leo, impe
rialis protospatarius ac totius Dalmacie catapanus, testis;
Salvisclavus, Nonensis iudex, testis; Adam monacus, sancti
Bartholomei abbas, testis; Petrus, iupanus de Sidraga, testis;
Dragomir, iupanus de Cetina, testis; Andreas, Belgradensis
prior, testis.
f Ego Anastasius, huius cirographi dictator, Cruatensis
episcopus et aule regie cancelarius, iussu et voluntate predicti domini mei regis scripsi et confirmavi feliciter in civi
tate Nona. Amen.

XII

XII

SUPETARSKI KARTULAR

CHARTULARE SANCTI PETRI

ime Kristovo, godine 1080. od njegova utjelovljenja,


indikcije pak VIII, a u vrijeme gospodina Lovre, po
U
tovanoga nadbiskupa splitske stolice, hrvatskoga kralja
Zvonimira i priora Valice.
Ja, Petar Crni, sin Gumajev, zajedno sa svojom enom
-gospoom Anom, kerkom Maja Fave, po nadahnuu boan
ske milosti i oslanjajui se na spasonosni savjet veoma mno
gih slugu Bojih, radi svojih pokojnika i radi oprotenja gri
jeha stvorismo odluku da po obiaju vjernika od svoga vla
stitog imutka damo svemoguem Bogu jedan dio prema
svojim mogunostima. Odredili smo da uz pomo Boju to
do kraja izvrimo.
70

n Christi nomine et eiusdem incarnationis. Anno millesi


mo octogesimo, indictione vero VIII. Temporibus quo
que domni Laurentii, venerabilis Spalatinae sedis archiepiscopi, regi Chroatorum Suinimiri, nec non Valizze prioris.
Petrus ego Zerni, qui et Gumay filius, una cum domina
Anna mea coniuge, filia scilicet May Favae, divina docente
clementia ac plurimorum dei servorum fulti consilio, salu
bre causa nostrorum defunctorum immo delictorum redemp
tionis innivimus consilium, quatinus de nostro proprio con
questu, more fidelium, omnipotenti deo pro posse nostro
aliquam portionem offerre possemus. Quodque deo iuvante
expleri diffinivimus.

71

Na mjestu dakle, koje se naziva Selo, oko crkve sv.


Stjepana, koja potpada pod vlast naega gospodina, naime
blaenog Dujma, zapoeli smo graditi crkvu u ast apostola
Petra, poglavice svih apostola, i nju smo Bojim dopute
njem uz mar majstora i dovrili. Kad je najposlije bila goto
va, pozvali smo ve spomenutog nadbiskupa i ostale slube
nike boanskog reda i zamolili da bude posveena 11. listo
pada. Na tu sveanost doe vrlo mnogo Spliana i Hrvata
radi oprosta ili odrjeenja od grijeha. Tada gore spomenuti
nadbiskup zajedno s ostalim svojim pomonicima, koji su
uz njega stajali, stade na temelju boanskog ovlatenja tra
iti od nas nadarbinu za tu crkvu. Mi pak prema svojim si
lama i svojoj mogunosti darovasmo to joj je god prema
izjavi tih slugu Bojih bilo potrebno.

Igitur in loco, qui dicitur Selle, circa ecclesiam sancti'


Stephani, quae ditioni domini nostri, videlicet beatissimiDomnii, subiacet, cepimus ad honorem principis apostolo
rum omnium Petri apostoli ecclesiam construere, quamquedeo permitente studio artificum complevimus. Denique iam
peracta, convocato presule iam memorato caeterisque mi
nistris ordinis divini, V. idus mensis Octubris, eandem con
secrari rogavimus, ad cuius sollempnitatem quam plurimi
Spalatinorum Chroatorumque virorum gratia remissionis
seu absolutionis venerunt. Deinde auctoritate duce divina
prephatus archiepiscopus cum caeteris sibi astantibus mi
nistris pro dotis eiusdem ecclesie nos exigere cepit. Nos vero,
pro viribus et nostro posse quaecumque tamen necessaria
eiusdem dei servis dictantibus erant, optulimus ibi.

Meutim poslije dugog niza godina razboljeh se tako


da nije bilo nikakve nade da u ozdraviti. Zato se za vrijeme
same bolesti zavjetovah da u, ako od te bolesti ozdravim,
u spomenutoj qrkvi apostola Petra dati sebi oiati glavu i
da u obui redovniku haljinu sv. Benedikta. Tako sam od
reenjem Boje milosti ustao iz kreveta. Na savjet i uz
pomo nadbiskupa Lovre i ostalih sveenika postavili smo
svoga sinovca gospodina Grgura za opata u gorespomenutoj
crkvi. I svoj zavjet ispunio sam uz pomo Boju.
A kad smo poeli graditi zgrade, koje su bile potrebne
brai redovnicima, i njih smo uz potporu Boju dovrili.
Zbog toga smo na savjet spomenutog opata i ostale brae
htjeli podii majur za nae sluge na navedenoj glavici, koju
sam nabavio od Miroslava i od Mihajlovih sinova. No Vukii
i dvornik Prodan sa svim Tugaranima, iz zavisti i raspaljeni
avolskom strau, stadoe se protiviti tome govorei: Ti
ne smije graditi majur na glavici jer je ona naa. A ja im
odvratih: Dolina i glavica, poevi od S&lina pa do Zatilja,
sve je to moje, jer sam kupio od Miroslava pred valjanim
svjedocima.
Upravo u to vrijeme dooe u nae krajeve kralj Slavac,
ban Petar i Zaruba zbog razmirice izmeu Slavca i Ljubomira. Zato nas svi Tugarani pozvae pred te sad spomenute
mueve. Tad se stadoe prepirati s nama pred Slavcem,
Petrom i Zarubom, koji su stolovali u crkvi sv. Petra u Omi-

Nam post multorum annorum curricula decidi in infir


mitate, ut nulla spes evadendi esset; ideo votum vovi in ipsa
infirmitate, ut si ego convalescerem de infirmitate, in prefata ecclesia Petri apostoli ibi me totonderem et habitum
beatissimi Benedicti reciperem. Igitur dispensante divina,
clementia surrexi de lectulo et consilio et adiutorio Lauren
tii archiepiscopi, ceterrorum clericorum in supra nominata
ecclesia domnum Gregorium, nostrum nepotem, abbatem or
dinavimus; et hoc quod vovi, auxilio dei adimplevi.
Sed cum coepimus aedificare domos quas necessaria
erant fratribus aminiculo dei consumavimus. Quapropter
consilio memorati abbati aliorumque fratrum voluimus in
nominato Monticellum, quod comparavi a Miroslavo et a
filiis Michahelis, vicum construere nostris famulis, ceperunt
Uilkiki nec non Prodanus dvomico cum omnibus Tugaraniscausa invidie zeloque diaboli inflammati resistere dicentes:
Non licet tibi construere vicum in Monticellum, quia noster
est! Et ego illis: Vallem et montem incipiente ex Saline
usque Satilie, omnia mea sunt, quia emi a Miroslavo coram
idoneis testimoniis.
Attigit eo tempore venire in nostris partibus Slavizo rex
et Petrus banus nec non Sarubba causa discordiae, quae
erat inter Slauzo et Lubomiro. Unde vocaverunt nos ante
hos nominatos viros omnes Tugarani; residentibus in eccle
sia beati Petri quae sita est in Olmisi, scilicet coram Slauzonec non Petro et Sarubba, ceperunt altercare nobiscum, e t

72

73

ru. Ovi presudie da od navedenih svjedoka pozovem tri


vanija, naime sveenika Petra Penicu, Formina Platimisu
i akona Dujma Bocu. Pooh dakle u Split i dovedoh ih sa
sobom. Oni se popee do spomenutih Stinica i pred akonom
Dabrom, sinom Ditovim, sveenikom Dominikom Maikom,
sveenikom Runtinom, Dujmom, sinom Jeamoe, Oliverijem, Rugatom, Vuinom, Domanegom, Dabrom Petrievim,
Krnom iz Tugara i Draganom Tustokose posvjedoie, kako
je gore reeno, da je glavica i dolina od Sblina sve do vino
grada Tustokose u cijelosti naa.

ita nobis iudicaverunt, ut ego vocarem tres meliores ex


prefatis testimoniis, videlicet presbiterum Petrum Piseniza,
et Forminum Platimisse nec non diaconum Duymum Bocae.
Igitur habii Spalatum, mecumque adduxi eos et ad nomi
natas petras ascenderunt et ita, ut supra scriptum est, quia
Monticelum et vallem, et incipiente a Saline usque ad vineam
Tilsto Cosse, totum nostrum esse testificaverunt coram
Dabro diacono filio Diti, presbitero Dominico Macica, presbitero Runtino, Duymo filio Iezamoza, Oliverio, Rugata,
Ulcina Damanego, Dabro Petriti, Kerna de Tugari, Drugana
Tilsto Cosse.

XIII

XIII

OGRANIENJE MIRAZA U DUBROVNIKU

DE MULIERUM DOTE RAGUSII RESTRINGENDA

odine od utjelovljenja Gospodinova tisuu dvjesta tri


deset pete, dana 13. mjeseca travnja, u Malom i Veli
kom vijeu, sakupljenom po obiaju putem zvona, i u skup
tini sazvanoj na zvuk zvona na javnom mjestu, Petar Balislavin, zamjenik dubrovakoga kneza, suci i savjetnici iz
Malog i Velikog vijea i dubrovaki puk vie su puta odredili
i odobrili da odsada ubudue nitko ne smije dati nijednoj
eni u ime miraza vie od dvjesta perpera i da za ukras
glave, uiju i ruku moe dati samo vrijednost od deset zlat
nika, i to u zlatu ili u srebru ili u biserju prema svojoj volji,
ne uraunavi u to rupce i koprene. Ostalih ukrasa od zlata,
srebra i biserja imaju se kaniti i zaruene i nezaruene dje
vojke. No mladenka moe da se obue kao plemkinja po
obiaju grada Dubrovnika.

nno incarnacionis Domini millesimo ducentesimo trice


simo quinto, mensis Aprilis tercio decimo die intrante,
A
in Consilio parvo et magno more solito per campanam
coadunato et ordinata curia cum sonitu campane in puplico
foro, a Petro de Ballislava vicecomite Ragusiensi et a iudicibus et consiliariis de parvo et magno consilio et populo
Ragusino statutum et laudatum est multis vicibus, ut amodo
in antea nullus dare debeat alicui mulieri plus quam ducen
tos perperos nomine parchivi et non debeat dare nisi tantum
decem pensas auri pro ornamento capitis, aurium et manu
um et hoc in auro vel argento vel perlis secundum volunta
tem suam non computatis fazeolis et zepeys, alia autem
ornamenta de auro, argento et perlis tam a desponsatis quam
a puellis non desponsatis deponantur. Sponsa vero possit
indui more nobilis domine secundum consuetudinem civi
tatis Ragusane.

Onoga dana kada mladenka odlazi u muevljevu kuu


moe se ukrasiti i okititi po svojoj volji i tako okiena moe
.ostati najvie osam dana. Nadalje, mladoenja je obino
.drao uza se dva druga itavu sedmicu, a mladenka na isti
nain dvije druice. Neka ih sada dre najvie tri do etiri
.dana. Nadalje, mladenka je obino ila do sv. Ilije i ondje
straila novac. Toga neka vie ne bude.

Et eo die, quo sponsa vadit ad domum viri, coronetur


et ornetur secundum voluntatem suam et sic possit manere
per octo dies et non plus. Item consueverat sponsus tenere
duos socios per totam ebdomadam et sponsa eodem modo
tenere duas socias, quod non faciant nisi per tres dies vel
quatuor ad plus. Item consuevit ire sponsa ad sanctum
Heliam et facere ibi expensas, quod amplius non fiat.

74

75

Ako se koji ovjek ili koja ena ogrijei o neku od


gornjih naredaba iz naivnosti, neznanja ili nekako nesvjesno,
neka ne budu krivi. Koji god mukarac ili ena budu optu
eni da su potajno ili javno dali ili primili u ime miraza vie
nego je reeno ili koji god mukarac bude optuen ili koja
god ena optuena da su se ogrijeili o neku od navedenih
zabrana, mogu se, da bi se opravdali, braniti uz pet svjedo
ka pred presvetim Bojim evaneljem. Budu li optuene
obje strane, svaka se od njih radi opravdanja moe uz pet
svjedoka braniti pred presvetim Bojim evaneljem.
0 tome je sainjeno vie isprava, ova i jo druge, no ova
se isprava ne moe ponititi nikakvim svjedoanstvom.
Ovo su svjedoci: Ivan Bogdan, Velcije, sin Ivana Vladimirova, Binzola, sin Bodace, i Andrija, sin Balislavin.
Ja Paskal, sveenik i opinski notar, ovo sam pod za
kletvom zapisao, svjedok sam i u tome sam sudjelovao.

Si quis vero vel si qua mulier ex simplicitate vel ignoTancia vel non certa consciencia contra aliquod supradictoiu m faceret, in aliquo non teneatur, et quicunque accusatus
fuerit vir vel mulier, quod absconse vel puplice dederit vel
acceperit plus quam dictum est nomine parchivi, et si quis
vel si qua mulier accusatus vel accusata fuerit, quod fecerit
contra aliquod supradictorum, ad excusacionem sui possit
s e defendere sexta manu sua ad sacrosancta Dei evangelia,
et si ambe partes accusate fuerint, unaqueque per se ad
excusacionem sui possit se defendere sexta manu sua ad
sacrosancta Dei evangelia. De hoc autem facte sunt plures
carte hec et alie, hec autem carta nullo testimonio rumpi
possit. Hii sunt testes: Johannes Bogdanus et Velcius Iohannis Bladimiri et Binzola Bodatie et Andreas Ballislave. Et
ego presbiter Pascalis et communis notarius iuratus scriptor
sum et testis et in his interfui.

XIV

XIV

MILECIJEVI STIHOVI

MILETII VERSUS

alo kasnije, dok je u Dubrovniku ast nadbiskupa imao


Vitale, a ast suca Lampredije, bili su zajedno preni
jeti u Dubrovnik tjelesni ostaci Lovre, ali ne onoga koji je
bio peen na eravici, te Andrije i Petra, ali ne Kristovih
uenika, koji su se bili ukazali Kotoranima. Zajedno s nji
ma, kako je utvreno, pronaena je i glava sv. Vlaha kad je
tekla godina tisuu dvadeset esta. Ove je stihove sastavio
Milecije, koji je tome bio svjedokom.
Neka sretno ive oni kojima je slobodno da u mnotvu
ive ovdje. Neka te moi gledaju i takvim ih doista smatraju.

76

ost modicum tempus, Vitale Metropolitano,


Iudice Lampredio residentibus urbe Rhagusa,
Corpora Laurenti, sed non illius adusti,
Andreae, Petri, non Christi discipulorum,
Catharinis ostensa, simul translata fuerunt.
Cum quibus et Blasii constat caput esse repertum,
Millenus vicenus sextus cum foret annus.
Hos versus edidit Miletius hic, inde testis.
Vivant felices, quibus hic licet esse frequenter:
Tales reliquias videant habeantque revera.

P
5

UO

77

XV

XV

BAN PAVAO, NJEGOV BRAT I SINOVI OBEAJU


ZATITU KNEZU HRVATINU

PAULUS BANUS EIUSQUE FRATER ET FILII


HORVATINO COMITI FIDEM PROMITTUNT

i, Pavao, hrvatski ban, i Mladen, bosanski ban, i Mladen,


knez Triju polja i itave zemlje Huma, i Juraj, splitski
knez, i Pavao i Grgur, knezovi, sinovi spomenutoga gospodi
na bana Pavla, obavjeujemo ovom ispravom sve one kojih
se to tie da poloivi osobno zakletvu na tijelo Gospo
dina naega Isusa Krista i na ivotvomo drvo Kria obeajemo da emo uzeti u zatitu plemenitog mua Hrvatina,
kneza Donjih krajeva Bosne, naega ljubljenog i vjernog pri
jatelja, i njegove sinove i da emo ih dunom uobiajenom
ljubavlju pratiti, zakriljivati, potovati i ljubiti. Njegove
utvrde, imanja i posjede neemo primiti ni od njega ni od
njegovih sinova i neemo ih umanjivati, tavie, neka bude
siguran za osobu i imanja svoja i svojih sinova, pa neka kod
nas uivaju potpunu slobodu u sigurnosti, osim ako se ne
dao Bog prema nama pokau oevidno nevjerni.
Da bi gore spomenuta zatita, nae obeanje i jamstvo
sigurnosti ostali zauvijek vrsti, ja, spomenuti Pavao, hrvat
ski ban, kao stariji srodnik, senior i otac nareujem i spo
menutom Mladenu, bosanskom banu, predragom svojem
bratu, i svojim spomenutim sinovima pod kaznom gubitka
mojeg blagoslova da se prema spomenutom knezu Hrvatinu,
njegovoj brai i sinovima moraju u potpunosti pridravati
svega naprijed izloenoga, a ako u tim obeanjima pokuaju
to izmijeniti, neka samim tim inom upadnu u prokletstva
svemogueg Boga, svih svetaca i mene osobno.
Na sjeanje i na veu vrstou toga izdao sam ovu is
pravu potvrenu mojim peatom.
Dano u Splitu, na zemljitu brae dominikanaca, sutra
dan po Uskrsu godine Gospodnje tisuu trista etvrte.

os Paulus, banus Croatorum, et Mladinus, banus Bosnensis, ac Mladinus, trium camporum et tocius terre
N
Hlim, Georgius Spalatensis, Paulus et Gregorius comites,,
filii dicti domini Pauli bani, significamus, quibus expedit, te
nore presemcium universis, quod prestito corporali iuramentosuper corpore Domini nostri Ihesu Christi et vivifice crucisligno, promittimus ad fidem nostram nobilem virum Horvatinum, comitem de inferioribus confiniis Bosne, conpatrem
nostrum dilectum et fidelem, ac eius filios debita, sincera
ac assueta dileccione prosequi, confovere, diligere et amare,
ac quod castra ipsius, bona ac possessiones non recipiemusab eodem nec ab eius filiis neque minuemus, immo non
dubitando de sua persona et suorum filiorum atque bonis,,
omnimoda securitatis aput nos gaudeant libertate, nisi,
quod absit, infidelitatem facerent nobis manifestam.
Et, ut supradicta fides, nostra promissio et assecuracioin sua semper permaneat firmitate, nos Paulus, banus Cro
atorum predictus, tamquam maior et senior atque pater
tam prefato Mladino, bano Bosnensi, fratri nostro karissimo, quam filiis nostris nominatis sub pena benediccionis
nostre iungimus, quod prenotata omnia nominato Horvatino
comiti ac eius fratribus et filiis ad plenam debeant illese
observare et, si aliquid de promissis inmutare attempta
rent, omnipotentis Dei et omnium sanctorum atque no
stram incurrant malediccionem ipso facto.
In cuius rei memoriam et maiorem firmitatem presentes litteras concessimus sigillorum nostrorum munimine
roboratas.
Datum Spalati in loco fratrum Predicatorum, in crasti
no resureccionis Domini, anno Domini millesimo trecente
simo quarto.

78

79

XVI

XVI

STATUT ZAGREBAKOGA KAPTOLA

STATUTA CAPITULI ZAGRABIENSIS

I.

1.

KOLIINA I PLAANJE KUNOVINE

DE QUANTITATE ET SOLUCIONE MARTURINARUM

metovi tih i drugih sela na naim posjedima nazivaju


se kunovnjaci po tome to su neko takvi pojedinci
bili duni davati svojim gospodarima jednu kou kune svake
godine. Stari naime u ovim krajevima smatrahu takve koe
finijima za postavljanje odijela.
Mjesto tih koa poelo se tokom vremena plaati 17 do
brih banskih denara po komadu. A kad se kae dobrih ban
skih denara, time se u obinom govoru razumijevaju takvi
koji uvijek vrijede 12 malih bagatina svaki. No budui da
u novije vrijeme nije uobiajeno kovati novac kojemu bi je
dan denar mogao vrijediti 12 bagatina, neka zato jedna kunovina iznosi bar odsada 18 denara.
To su nam duni plaati pojedini nae kunovnjaci, a po
jedini predijalci dvije treine tog iznosa, dok jedna treina
ostaje njima, i to u roku od 15 dana nakon provedenog oporezovanja, kako to vrijedi i za bilo koje druge prihode koji
se za nas obiavaju unositi u porezni popis ili registar po
svuda na naim posjedima.
Ako u meuvremenu neki kmetovi pobjegnu, a ne plate
gore navedeni porez, na dekan, ijem se nemaru to najvie
pripisuje, morat e platiti ono to bi jo imali da plate kme
tovi nae zajednice. to se pak tie svote koju budu morali
platiti kmetovi naih predijalaca, ili koja ostane neplaena,
ima na dekan prisiliti predijalce da je oni sami plate u vri
jeme kad je uobiajeno plaanje, naime, kad se radi o kunovini, oko Martinja koje pada zimi, kako je to ustanovljeno
d odreeno odavna, naime od godine Gospodnje 1300.

oloni harum villarum et aliarum in nostris tenutis


vocantur martinarii ex eo, quia olim tales singuli obli
C
gabantur suis dominis dare unam pellem marturine an-

80

nuatim. Antiqui enim harum parcium reputabant nobiliores


pelles tales pro subducturis vestimentorum, pro quibus pel
libus singulis processu temporum ceperunt solvi decem et
septem boni denarii banales; et ubi dicuntur boni denarii
banales, hii tales intelliguntur in comuni vocabulo, quod
singuli semper valeant XII parvulos bagatinos. Et quoniam
modernis temporibus non consvevit fieri moneta, de qua
unus denarius valere possit XII parvulos, ideo saltem faciat
amodo una marturina denarios decem et octo. Hac solucione singuli nostri marturinarii nobis et predialium nostro
rum eciam pro duabus partibus, tercia eisdem remanente,
tenentur infra dies quindecim a tempore dicacionis earumdem, sicut et aliorum reddituum quorumcumque, qui di
cari seu regestrari consveverunt pro nobis in nostris tenutis
ubicumque ita, quod si aliqui coloni interim affugerint, non
facta solucione de premissis, ex tunc id, quod restabit sol
vendum de colonis comunitatis nostre, decanus noster per
solvere tenebitur, cuius negligencia in hoc principaliter ar
guitur. Illud autem, quod solvendum fuerit vel solvendum
restabit per colonos predialium nostrorum, ipsi prediales
solvere conpellantur per decanum eo tempore, quando con
svevit fieri talis solucio, scilicet circa festum beati Martini
iemalis, quantum ad marturinas, prout hec inveniuntur
fuisse statuta et ordinata ab olim, videlicet anno domini
M. trecentesimo.

^ Hrvatski latinisti I

81

2.
OBAVEZNE SLUBE KMETOVA NA IMANJIMA
KANONIKA
sto tako duni su kmetovi kanonikog imanja u proljee
svojem gospodaru dva dana orati i sijati zob, nju ili dru
go ito dva dana plijeviti, dva dana eti, spremiti u ambar i,
poto je drugi na gospodarov troak ovre, dopremiti na
svoj troak u Zagreb kamo gospodar naredi. Jednako su
duni u jesen sijati ito i obavljati druge poslove kako je
reeno o zobi, uz tu izriitu napomenu da je jedan jaram
volova, to se tie oranja, duan raditi dva dana, a svaki se
gospodar mora time zadovoljiti.
Isto tako duni su jednako obavljati poslove u vinogra
du, naime dva dana obrezivati, dva dana kopati, dva dana
namjetati kolce, dva dana okopavati i dva dana istiti loze
i vezivati ih pa taj posao jednako obaviti jo dva puta. Za
kanoniki vinograd mora svaki kmet dati dvjesta kolaca i
namjestiti ih u vinogradu na svoj troak. Isto tako svaki je
duan raditi kod branja i gnjeenja groa koliko vie moe,
ali ipak tako da ne pretjeruje i da zbog toga ne zanemari
vlastito imanje.
Svaki je duan dovesti u Zagreb jedan sud vina i smje
stiti ga, kamo gospodar zapovjedi. No ako kmetovi imaju
mnogo volova, tada mogu opravdano biti prisiljeni da dovezu u Zagreb vie vina nego je gore navedeno, ali treba pom
no voditi rauna o ljudima i njihovim imanjima kao i o to
me da zbog toga ne zapuste svoju zemlju.
Isto tako duni su kositi travu dva dana, sabrati je i
dopremiti u Zagreb kamo gospodar zapovjedi. Duni su ta
koer ograditi svom gospodaru kuriju ili vrt kad god to
bude potrebno, ali, razumije se, ne pretjerujui, naime da
ne budu optereeni vie nego to su obvezani.
Isto tako duni su voziti gospodaru iz ume drvo za po
dizanje zgrada kad mu bude potrebno, ali tako da ne budu
preoptereeni. ini se da je dosta da onaj koji ima jednog
vola doveze jedna kola, koji ima dva, dvoja kola itd.
Isto tako duni su takvi kmetovi umjereno podvoriti
svoga gospodara i dati mu konak kad doe u selo. ini se da
je potpuno dosta i u redu ako se to desi dvaput u godini.

82

2.
DE SERVICIIS COLONORUM, QUIBUS TENENTUR SUIS
DOMINIS CANONICIS DE IPSORUM PREDIIS

tem coloni predii canonicalis tenentur duobus diebus in


vere arare domino suo et seminare avenam et eam duo
bus diebus vel aliam extirpare et duobus diebus metere et
in oreum recondere ac tritulatam per alios expensis domini
reponere Zagrabie suis expensis pro domini voluntate et ad
idem tenentur in autumpno inseminando frumentum et alia
facere, ut est dictum de avena, hoc expresso, quod singula
iuga boum, quantum ad arare singulis tenentur duobus die
bus, de quibus quilibet dominus debet contentari.
Item eodem modo tenentur ad opera vinearum, scilicet
duobus diebus putare, aliis duobus ligonizare, aliis duobus
palos ponere, aliis duobus iterum ligonizare secundo, aliis
duobus purgare vites et ligare et similiter secunda et tejrcia
vice, et pro vinea canonicali debet quilibet colonus dare pa
los ducentos eosque ponere in vinea suis expensis.
Item quilibet tenetur colligere uvas et vinum expri
mere, quantum plus sufficere potest bono modo, per hoc
sua non negligendo, ducereque quilibet imam vini tunellam
Zagrabiam et reponere pro sui domini voluntate, nisi coloni
habundarent bobus, quo casu possunt iuste cogi ad ducen
dum de vino plus Zagrabiam quam supra dicitur, consideracione bona habita ad personas et alia bona eorumdem, et
quod sua per hoc non negligantur.
Item tenentur falcare fenum, scilicet singulis duobus
diebus et illud congregare reponereque Zagrabie pro domini
voluntate. Tenentur eciam sepire curiam domini sui vel
ortum, quociens necesse fuerit, intelligendo bono modo,
scilicet ne plus debito agraventur.
Item tenentur ducere lignamina domino de silva pro
edificiis, quando necesse habet de hoc, in quantum expedit
absque gravamine eorumdem et videtur sufficere, quod ha
bens unum bovem unum ducat currum, habens duos ducat
duos, et sic de singulis.
Item tenentur coloni huiusmodi dominum suum procu
rare et sibi hospitari moderate, quando ad villam eum ve
nire contingat et videtur sufficere bene ordinarie bis in anno.

83

Isto je tako i gospodar sa svoje strane duan te kmetove


podvoriti, odnosno hraniti kako im dolikuje, u one dane kad
za njega rade. No ipak, ako prema ustaljenom obiaju gospo
dar dade svakome pola dobroga banskog denara na dan,
mora se kmet time zadovoljiti, osim ako se tko u tome
drukije pogodio sa svojim kmetovima, naime da e im dati
odreenu koliinu ita. Ipak se takvi kmetovi za vrijeme
berbe pri branju i gnjeenju groa obino zadovoljavaju
time da im se dade primjerena koliina mesa. Onima pak
koji voze mot obino se kao nagrada daje primjerena koli
ina kruha i mesa.

Item tenetur dominus eosdem colonos e converso pro


curare seu pascere diebus, quibus sibi laborant, in quantum
eos decet, ex more tamen consveto, si dominus dat medium
denarium boni banalis pro singulis diebus cuilibet, debet
contentari, nisi quis aliter cum suis ordinaverit in hac
parte, dando videlicet eis de blado certam quantitatem;
quamvis in vindemia consveverunt contentari coloni huiusmodi ibi in colligendo uvas et exprimendo, quod eis tantum
In carnibus provideatur conpetenter, illis autem qui ducunt
vinum consvevit dari prebenda in pane et carnibus conpe
tenter.
XVII

XVII

OBSIDIO IADRENSIS

OPSADA ZADRA
PROLOGUS
PROLOG
zato su se namnolili oni koji me mue? Mnogi
se diiu protiv mene
G ospode,
........................................................

omine, quid multiplicati sunt, qui tribulant me? Multi


insurgunt adversum me.

Grad Zadar, za koji se kae da je bio prvi meu grado


vima pokrajine Dalmacije, Mleani odlue zbrisati s lica
zemlje, a stanovnike nemilo i okrutno raspriti. Nisu mu
predbacivali nikakvo zlodjelo, nego su vjerovali rijeima
klevetnika te mu nisu doputali da se ponosi darom Carstva
tom gradu. Iako u njemu nisu nalazili nikakve spletke niti
traga kakvom poroku, napali su ga kao to nemilosrdan vuk
grabi janje. Koliko Ii su nevinih otrgli iz krila roditelja i,
da bi ostvarili svoj naum, otjerali ih da irom svijeta ive u
bijedi! Koliko li su plemia, koliko ljudi nieg stalea, koji
bi moda jo ivjeli, otpremili na drugi svijet!
Mleci su za sebe uzeli dolino ime Venezia, jer taj grad
sve ljude venatur, tj. lovi da bi ih progutao, a ono to mu
upadne u drijelo nikada ne vraa. Izjave Mleana nikada
nisu pouzdane. Kao to ptica leti po zraku na sve strane,
tako oni imaju dvosmislen jezik i jedini zaziru od pravila i
odredaba valjanijih i biranijih govornika. Stoga im se ne
smije vjerovati. Prema Egidiju, koji u hvalevrijednoj knjizi

Illi Veneti Iaderanorum urbem, quae principatum in


ter civitates regionis Dalmatiae dicitur obtinuisse, delere de
terra viventium proposuerunt ac anguste et horrende dis
sipare, nullum genus sceleris attribuentes eidem, sed detra
hentium linguis fidem adhibentes spiritum contentum non
gerere de Imperii donatione in praesenti civitate illi impo
nebant, nullumque argumentum aut alicuius speciem erroris
in ea comperientes, sicuti lupus immisericors rapit agnum.
Quot insontes adhuc ubere alitos ipsorum motoris casu
valvas per orbis girum erumnando direxerunt! Quot egre
gios, quot alterius conditionis, qui forte adhuc potirentur
vita, spiritum naturae ad superiora fecerunt convolare!
Aequum nomen Venetiae sibi assumpserunt; quia omnes
v e n a t u r , ut absorbeat, et nunquam gurgitatum refundens.
Nam sermo eius nunquam fixus in ore habitat, sed, ut vaga
per aera fertur avis, geminata perutitur parabola. Id, quod
decentiores et elegantiores oratores statuunt et ratificant,
ipsa sola abhorret. Fides igitur non est eis admittenda. Pro

84

85

Odgoj vladara otvoreno prekorava upotrebu uzde u vladanju


nad vjernim podanicima, oni ne upravljaju svojim podani
cima kako treba, nego ih gore od samih tirana rue u pro
past, Zato se svatko mora uvati da ne padne pod njihovu
kletu vlast i da ne poklekne pred njima bez valjana jamstva.
Zbog svega toga Zadrani se tualjkama i silnim jadikovanjem obraaju vjenom Sabaotu: Zato si, vrlo pravedni
Eli, tim nitkovima tako jako poveao snagu da se diu pro
tiv mene bez ikakva pravnog temelja? Veliko mnotvo bo
raca nasre na mene a da im nisam pruio nikakav povod.
Moda se osveuje svojim neprijateljima pomou svojih
neprijatelja. Bog naime nee usliati grenika. No uj to
Jeremija, nadahnut od Duha Svetoga, govori u devetoj glavi
svoga spisa: Protiv Babilona, tj. protiv smuenog Zadra,
pripremite se svi naokolo koji napinjete luk. Pokorite ga pot
puno, ne alite strijela, jer je zgrijeio Gospodu, naime po
inio okrutno zlodjelo. Ako je tko u vlasti neznanja, tad iz
milja lane rijei kojih se svi moraju uvati, no u Zadru se
nalaze ljudi koji se razumiju u zakone i koji su zavrili stu
dije u naunim sreditima. Meutim, o razmetanju Zadra
oholou neu da govorim jer za vie lakata nadvisuje silnu
bahatost Sabthaela, koji je, stvoren prema Bojem liku, nje
govom milou bio proslavljen, ali je zauvijek lien sjajna
izgleda i strmoglavljen u pakao. Zbog toga grad Zadar ne
moe navoditi onu tunu izjavu kralja Davida. Jakom preva
gom prolih i sadanjih grijehova morao je izazvati estoki
bijes oluje. Zato neka grenik napusti svoj put, i Gospod e
mu se smilovati; neka se vrati Gospodu, i njegovi e koraci
biti sretni navijeke.
PISMO AUTORA ONOME NA IJU JE MOLBU IZDANO
OVO DJELO
a pobjedu naroda grada Zadra!
Poiljalac, roen u plemikoj obitelji, bez navoenja
Z
svog imena pozdravlja onako kako je Izak pozdravio Jakova.

eo, quod camum in regendo fidelem subditum Aegidius in


libro laudabili regiminis principum autentice disciplinat,
regulariter non gubernant, sed deterius more tyrannico in
chaos praecipitant. Ergo quibusque est cavendum, ne sub
ipsorum perfida corruant potestate et sine idonea cautione
genuflectant.
De cunctis his Iadertini ad aeternum Sabaoth conquestu
et magno ululatu conclamant: Quid, iustissime Helii, his
pravis tam grandes dilatasti vires et absque titulo iuris ince
dunt? Copia grandis virorum pugilum in me nulla praevia
rationis causa irruit, forte vindicas inimicos cum tuis inimi
cis. Deus enim peccatores non exaudit.
Sed audi quod Hyeremias nono suae lectionis capitulo
pneumatis alm i prolatione attestatur: Praeparamini contra
Babylonem, id est contra confusionem Iadrae, per circuitum
omnes, qui tenditis arcum; debellate eam, non parcatis iaculis, quia Domino peccavit, crudeliter nempe ipsa commisit.
Nam si quis ignorantia est praeventus, fingit stilum mendaci
orum, qui a cunctis est cavendus. Iadrae legum periti et in
throno profetico approbati reperiuntur. Sed de eius superbiae
elatione sileo eo, quod plurimis excedit cubitis fastum de
grandis Sabthael non minimum, qui divina similitudine for
matus ac eius fuerat gratia illustratus, visione decora est
perpetuo privatus ac in abyssum est praecipitatus.
Igitur Iadera non valet illud elegicum metrum regis Da
vid resonare. Debuit enim tam horum quam illorum nimio
librante onere vitiorum grandem tempestatis rabiem excitare.
Derelinquat ergo impius viam suam, et Dominus ipsius mi
serebitur; revertatur ad Dominum, et gressus sui prosperent
in sempiternum.
EPISTOLA AUCTORIS AD ILLUM,
PRO CUIUS ROGATU PRAESENS OPUS EST EDITUM

Dva su me razloga potakla da sastavim ovo djelo puno


gorka prijekora u ovom stilu s brojem stranica po svojem
nahoenju. Prvi je ovaj: Obvezala me je molba Vae dobro
hotnosti kojom ste u svojim estim pismima ponavljali e-

ictoriae populi urbis Iaderae. Ex nobili ortus progenie,


praemisso nomine mittentis, salutem illam, quam Isaac
intulit Iacob.
Motu bino coactus praesens sarcosmos meo indice pagi
nans praesenti stilo disposui propalare. Primo, quia captato
vestrae benevolentiae rogatu, quo sincero vestro scripto cre-

86

87

Iju da Vam dostojno naega rodnoga grada to prije po redu


i smireno iznesem glavni uzrok sukoba i sporove meu su
parnicima. Drugi je razlog: Da ne bi tako strano nasilje to
su ga izvrili Mleani tokom vremena palo u zaborav, nego
da bi se njihova okrutnost predala sjeanju potomaka, na
stojao sam u ovom spisu jasno prikazati po poglavljima
pojedinana vojnika djela i borbe obiju strana.

brius auxistis flagitandum, ut motoris casus et condecens


memoratae nostrae patriae discordiasque habitas inter aemu
los seriatim vobis segniter festinarem legare; secundo, ne
tam horrendus excessus per Venetos exactus in prolixitate
defluat temporis, sed ut posteris eorum crudelitas remini
scentiae commendetur, curavi actus militum agonesque par
tium per capitula sigillatim et distincte in his scriptis per
tractare.

ZAPOINJE PRIKAZ DOGAAJA.


KAKO JE KRALJ LUDOVIK SAKUPIO VOJSKU

INCIPIT PARS EXECUTIVA


QUALITER CONGREGAVIT REX LUDOVICUS
EXERCITUM

ad je sretni Karlo, ugarski kralj, prirodnom smru na


pustio ovaj svijet, ostavi tri sina. Jedan je od njih
Ludovik, prvoroeni sin i oev nasljednik, drugi brat Andri
ja, kralj Sicilije koji jo nije nosio kraljevsko ezlo, bio je
neopravdano umoren od svojih, a posljednji je bio Stjepan,
najmlai meu njima, koji je imao biti postavljen za voj
vodu pokrajine Hrvatske.
Kralj Ludovik, nasljednik oca Karla, mimo uvrstivi
svoju vlast u kraljevini, godine od utjelovljenja Gospodino
va 1344, indikcije 12, mjeseca rujna nagomila snanu vojsku
da naknadi gubitke svojih predasnika. Za njezina zapovjed
nika postavi Nikolu, bana itave Slavonije, i poalje ga u
hrvatske krajeve da podvrgne pod kraljevsku vlast sve tvr
ave i gradove tog podruja sa svim njihovim pripadnostima
onako kako su bili podloni moi njegovih predasnika prije
toga.
Kad se ban Nikola po zapovijedi svoga gospodara naao
s vojskom u Hrvatskoj, zapoe po tome kraju poduzimati
vojne pohode uzdu i poprijeko te naposljetku bez gubitaka
stigne u podmje grada Knina. Tu pokua podvri pod sve
tu kraljevsku vlast kninsku tvravu, koju je tada zajedno
sa sinom Ivanom posjedovala Vladislava, udovica Nelipia,
od roda Svaia. To nikako nije mogao postii jer na taj
grad, zatien neobinom visinom tvrave, nije bilo mogue
juriati ni na koji nain. Kad je ban s pratnjom vidio zaklo
ne od prua i obrambene utvrde, vrlo se uznemiri u svojem
srcu. Izgubivi nadu da e taj grad moi osvojiti ratom, briIjivije razmisli o svojoj odluci pa naredi da se tom kraju
nanesu vrlo teke tete paljenjem njegovih polja, unitava-

elix Karolus, Ungarorum rex, debitum dum suae fatalita


tis exolvisset, tres reliquit natos. Quorum imus Ludovicus hic primogenitus ac patris succedens, fratrum alius Andreas, Siciliae rex nondum sceptrum baiulans regale, qui ini
quissimo interitu a suis extitit interfectus, et ultimus Stephanus, hic omnibus iunior, qui Croatiae dioecesis erat dux
constituendus.
Et idem Ludovicus rex succedens Karolo patri, cum iam
sui regni baculum pacifice et possessum tenuisset, pro recu
peranda perdita ex suis praedecessoribus anno Dominicae
incarnationis MCCCXLIIII, indictione XII, mensis Septem
bris validum cumulavit exercitum. Cuius praefecit ducem Ni
colaum, totius Slavoniae banum, quem ad partes Croatiae di
rexit, ut imperio regio subiugaret omnia castella ipsiusque
regionis civitates cum eorum cunctis pertinentiis secundum
quod hactenus dignitati praedecessorum illius extiterunt
subiecta.
Quo in Croatia existente cum exercitu iuxta sui domini
edictum coepit per ipsam percurrere ac discurrere regionem.
Tandem cum incolumitate in fines Tnini pervenit ibidemque
conatus est ipsum Tnini castrum, quod tunc possidebat Vla
dislava, relicta Neliptii, generationis Suadcich, cum Iohanne,
eius filio, sacrae subiicere ditioni. Quod minime obtinere va
luit, nam ipsum oppidum nullum genus agonis pati poterat
eo, quod mirae altitudinis nec non et fortitudinis est convalatum. Quod videns ipse banus cum comitiva castri fasceninas et defensiones, in multa admiratione cordis est commo
tus ac despiciens id bello capere non posse, diligentius deli-

88

89

njem trsova u vinogradima i ruenjem kua. No kad ni tim


estokim naletom nisu imali uspjeha, ban, koji je bio ne
obino hrabar, pomisli da bi bilo dovoljno da pod vlast nje
gova prirodnoga gospodara padne neko tamonje brdo, zva
no Spas, pa stane na nj junaki juriati. Tu je njegova voj
ska iskusila silnu hrabrost i tjelesnu izdrljivost koju su
pokazali njegovi branitelji, tako da ga nije mogao osvojiti.
Na drugoj strani banovi neprijatelji, vidjevi njegovu odlu
nost i smionost, pomisle da to nisu razumni ljudi, nego bi
jesni lavovi. Toliko su bili zadivljeni njihovom izvanrednom
borbenou.
Kad je spomenuta Vladislava uzela u obzir sve to, poboja se da se nee moi oduprijeti tolikoj vojnoj snazi koja
se sastojala od etiri tisue oklopnika. Stoga odlui stupiti
u pregovore sa spomenutim banom Nikolom da ona i njezin
batinik ostanu u vjernoj odanosti kralju, pa tako i uini.
Izmeu njih bi sklopljen ugovor neka se sama Vladislava u
ime svoje i svoga sina pobrine i poradi da pred kraljevsko
velianstvo stupi valjan i prikladan izaslanik, koji e obe
ati i izraziti spremnost da u njihovo ime prihvaa vjernu
poslunost i ispunjavanje svega to god sveta kruna zapo
vjedi. Izabrani izaslanik, pun vrlina i snabdjeven punomo
ima, urno krene do kralja. Kad je doao pred njegovo lice,
ponizno se pokloni i skromno izloi uzrok svoga poslanstva.
Sasluavi izaslanikov govor, kralj mu upravi rije.

berato consilio gravissima dispendia ipsi districtu imperavit


impendere, tam eius rura combustui tradendo, quam etiam
vinearum vites et domos eradicando. Et non valentibus id
violento laceratu rapere, visus est quendam montem Spas
vocatum, nimia virtute praecinctus, in domini naturalis sup
petere potestate, viriliter ipsum coepit agonizare. Ibique mul
tas probitates ac corporum strenuitates ipsa militia experta
est, demonstrarunt, quod et obtinere nequivit. Cuius exer
citus probitatem et audaciam eius adversarii intuentes, pu
tarunt non rationales homines, sed rabiosos leones, sic miTabiliter pugnare in admiratione compelluntur.
Quae omnia supradicta praefata Vladislava considerans
timuit, quippe ac tantae potentiae, quae erat numero quatuor
millium galleatorum, non posse resistere, extimata est pa
cisci cum dicto Nicolao bano, qualiter ipsa et eius haeres in
regis dilectione fideliter permanerent, sicque confecit. Inter
veniente siquidem foedere ac firmato, videlicet quod ipsa
Vladislava per se et pro sui nati parte procuret ac praesenta
ri faciat unum idoneum ac sufficientem legatum coram Maiestate regali, qui spondeat ac velit pro eorum parte parere,
quicquid sanctum imperaverit diadema, fideliter obedire et
adimplere. Electusque nuntius virtutibus plenus et legationi
bus potestatis instructus ad regem suum iter properavit ac
ad ipsum regem accedens humili impensa reverentia causam
suae legationis humiliter exposuit. Audito rex legati sermone
haec verba ipsi nuntio est prolocutus.

KAKO JE KRALJ LUDOVIK KRENUO PREMA HRVATSKOJ

QUALITER LUDOVICUS REX MOVIT SE VERSUS


CROATIAM

odine 1345. od navjetenja Isusa Krista, indikcije 13, u


mjesecu srpnju spomenuti kralj Ludovik sakupi jaku
G
vojsku, na broju dvadeset tisua oklopnika, elei i imajui
za cilj da gradovi i tvrave pokrajine Dalmacije i Hrvatske
padnu pod njegovu vlast. Krenuvi na put s tom svojom voj
skom, sretno stigne do podruja Bihaa i tu provede u tabo
ru gotovo osamnaest dana. Kad su uli za kraljev dolazak,
uplae se svi Slaveni, i velikai i srednji stale i najnii, a
tako isto obuze silan strah i primorske gradove, kojima je
tada upravljala mletaka vlast. Zato dou k njemu svi Hrva
ti osim dvojice, koju u odmah poimence navesti, iskazujui

luente itaque Annunciationis lesu Christi MCCCXLV, in


dictione tertiadecima, Iulii mensis memoratus Ludovicus
Tex agregavit validam militiam, numero viginti millia gallea
torum, cupiens ac proponens tam civitates, quam castra pro
vinciae Dalmatiae et Croatiae suae succumbere potestati. Et
accipiente dicta comitiva itinerem cum incolumitate pervenit
in fines Bihachi, ibi castrametatus est fere per decem et octo
diebus. Omnes Slavi, sublimes, mediocres et infimi, adven
tum regis intelligentes timuerunt. Quippe nec non civitates
maritimae, quas tunc temporis Venetorum potentia guberna
bat, vehementem conceperunt formidinem, atque ad eum

90

91

mu duno potovanje i nudei mu kljueve tvrava i svib


svojih kuJa i posjeda. Kralj ih prijazno primi, a onog Ivana
s majkom, iako su ga ve dvaput povrijedili, milostivo primi
pod svoje okrilje. Od njih pak dobije grad Knin s njegovim
pripadnostima, kojim sada sam po svojoj elji sretno uprav
lja i vlada. Tom istom Ivanu spomenuti kralj dade kao na
gradu neko podruje u Cetini.
Jedino tri utvrena grada kralj nije mogao dobiti u po
sjed, naime Ostrovicu, Klis i Skradin, i to zato to su se tada
knez Pavao Bani iz roda ubia, koji dri pod svojom
vlau grad Ostrovicu, i knez Mladen istoga roda, pod ijom
se zatitom nalaze Klis i Skradin, bili pobunili protiv svete
vlasti, meusobno se zavjerili protiv toga kralja te nisu
htjeli iskazati kraljevskom velianstvu nikakav znak vjerno
sti, kako su bili uglavili i vrsto zakljuili.
Dalmatinski pak gradovi poalju tom kralju, dok je bo
ravio u podruju Bihaa, sveane glasnike, odnosno izaslani
ke sa sjajnim darovima. Posebno je Zadar izabrao tri ple
mia, kojih su imena Martinusije de Butovan, ser Mihovil
Blaov de Soppe i posljednji Nikola Makov de Gallellis, da
kao izaslanici budu upueni spomenutom kralju s vrlo lije
pim darovima. Dok su oni putovali dostojanstveno, ali spo
rim korakom, saznaju za neugodnu vijest, naime da je kralj
otiao iz tih krajeva i pourio se u Ugarsku. Stoga, kad su
ti izaslanici uli takve glasove, vrate se s darovima u Zadar.
Zbog njihova se povratka svi graani, i plemii i puani, sil
no uzbude i stanu ih prekoravati to su se vratili s puta,
iako je jedan od njih, ser Mihajlo, bacao krivnju na sudru
gove, ali jer su kao dvojica bili u veini i nadmoni, da se
morao pokoriti njihovoj volji.
Mleani se jako obraduju kraljevu povratku jer su jasno
uviali da nitko drugi nije potakao kralja da krene na put
nego revni Zadrani. Tvrdili su da je Zadar vjeran kralju i da
su na poticaj toga grada predane njemu sve hrvatske tvra
ve kojima sada on lino zapovijeda. Time razljueni, stanu
Mleani iskaljivati straan bijes na Zadrane, to sam, ako
mi Bog dopusti, odluio prikazati.

92

omnes Croati praeter tantum duos, quos confestim nominabo,


transmearunt debitam reverentiam impendentes ac claves ca
strorum cunctarumque suarum vallationum et possessionum
offerentes. Quas rex gratanter suscepit iliumque Iohannem
cum sua genitrice offendentes iam bis ad sui gratiam benigne
convocavit ab eis recipiens Tnini oppidum cum suis pertinentiis, quod et ipse rex suo nutu feliciter regit et gubernat.
Eidemque Iohanni praefatus rex pro bravio quandam dioecesim in Cetina praemiavit. Praeterquam tria castra idem rex
nequivit possidere, videlicet Ostrovizam, Clissam et Scardonam, tunc temporis eo, quod comes Paulus Banich seu gene
rationis Subichievich, cuius brachio oppidum Ostrovizae manutenetur, nec non comes Mladinus generationis eiusdem,
cuius mandato Clissa et Scardona protegitur, rebelliones
sacro Imperio ac eius inspirationem ad invicem contra prae
fatum regem conficientes nec aliquod fidelitatis signum re
giae Celsitudini nolle impendere sicque per eos extitit exac
tum et firmatum.
Civitates siquidem Dalmatiae ad dictum regem in dictis
metis Bihach castrametantem solemnes destinant nuntios
sive legatos pariter cum praeclaris exeniis. Praecipue Iadera
elegit tres ambassatores nobiles, quorum nomina scribuntur
Martinussius de Butovan, Ser Michael Blasii de Soppe et ulti
mus Nicolaus Machi de Gallellis, cum optimis donis ad dic
tum regem destinandos. Et transmeantibus ipsis honoranter,
sed lento gressu, quoddam vulgare ad ipsorum notitiam exti
tit deductum, videlicet quod praefatus rex secessit ab illis
partibus Ungariamque perrexit. Concipientibus itaque ipsis
nuntiis tales rumores, Iadram pariter cum exeniis redierunt.
De quorum reversione universi ingenui atque plebei vehe
mentem conceperunt cordis turbationem increpantes eosdem
de ipsorum itineris reversione, quamvis alter eorum Ser
Michael tirannis apponebat, sed quia duo ut maior pars et
vis, oportuit acquiescere eorum voluntati.
Immensam suscipiebant Veneti laetitiam propter regis
reversionem clare estimantes nullos alios miscuisse regis mo
tionem praeter Iaderanorum industriam ac asserentes Iadram
fore fidelem regis ac eius inductu omnia castra Croatica regi
tradita ipse viriliter gubernat. Propter quod incitati ipsi Ve
neti durissimum furorem contra Iadertinos eructarunt, sicut
Deo concedente studui propalare.
93

O HIMBENOM POSTUPKU MLEANA

DE VENETORUM FRAUDULENTA PERPETRATIONE

leani poslae Zadranima vie drugih pisama s poru


kom da u vjernosti, koju su kod njih uvijek eljeli,
moraju postojanije ustrajati da bi pred dudevim gospod
stvom mogli stei obilatiju milost.
No to su Mleani radili zlobno i himbeno da bi to lake
s uspjehom mogli ostvariti svoju kletu zamisao. Pri tome
doista nisu nimalo imali pred oima Boga, koji je uzrok svih
uzroka i vrhovno bie, niti su se obazirali na bilo kakvu bar
prividnu pravdu poput onih koji bijedno provode ivot u
bezakonju.
Pripovijeda se da su poinili neko uasno djelo: Dana
13. mjeseca kolovoza, prije navedene godine i indikcije, poitavom svijetu gdje dominira njihova vlast i ondje gdje bi
bestidnom trgovinom na svoj zahtjev mogli ugrabiti kojega
zadarskoga graanina, ako su kojega od njih mogli uloviti
ili dobiti, to su revno izvrili. Na taj su nain velik broj njih
bacili u teku tamnicu kao kradljivce ili gusare. Nisu ih
okrivljivali nikakvom vrstom zloina, ve su to, kako se pri
povijeda, izvrili iz iste samovolje.
Osobito u gradu Pagu, odnosno u pakom podruju, koje
se tada bilo pobunilo protiv Zadra, uhvaeno je i zadrano
pod strogom straom tih Paana 12 plemia i oko 37 puana.
Boljih plemia od tih nije se u to vrijeme moglo nai ni u
samom Zadru, a ni od stava tih puana nije se nikakav sma
trao sigurnijim ni boljim.
Jedne i druge, koji su tako bili utamnieni u Pagu, pre
bace pod sigurnom pratnjom u Nin. Poto su zarobljeni Za
drani ostali tu nekoliko dana, upute ih u Mletke. Dok su
boravili u Mlecima, u mranoj ih noi odvedu u stranu tam
nicu i tu ih zatvore.

t quam plures tilias epistolas dicti Veneti dictis Iadertinis


mandarunt, ut in fidelitate, quam semper de eis opta
runt, deberent constantius perseverare, ut uberiorem gratiam
possent coram Ducali dominatione promereri.
Haec autem ipsi Veneti inique et fraudulenter perage
bant, ut possent aptius eorum perfidam conceptionem effica
citer terminare. Certe Deum, qui est causa causarum et pri
mum ens, pro eorum oculis minime circumponentes nec ali
quod genus coloris iustitiae inspicientes sicut illi, qui sine
lege erumnosam ducunt vitam, quoddam horribilissimum vi
tium per eos illatum fertur, quod die XIII Augusti mensis
millesimo et indictione superius intitulatis per universum
megagosmum, ubi eorum principatur dominium et ubi simoniace de rogatu rapere potuissent aliquem civem Iadrae,
ardenter conati sunt et ita per mundi fines si quos capere et
habere potuerunt, quamvis plurimos in duro ergastulo ut fu
res et pyrratas detruserunt, nullum genus sceleris imponen
tes, sed sola voluntate animi haec perpetrasse narratur.
Et praecipue in oppido Pagi seu in terra Pagi, quae tunc
civitati Iadrae rebellaverat, nobiles ultra duodecim et plebeios fere 37 capti et detenti sunt sub bona dictorum Pagensium custodia. Quorum nobilium progenies excellentior illis
diebus in ipsa urbe minime reperiebatur atque ipsorum po
pulariorum plebeitas tutior non extimabatur nec probior. Et
tam istos, quam illos Pagi sic detentos cum tuta comitiva
Nonam transmiserunt et ibidem per aliquot dies captivatis
manentibus Venetias eos destinarunt. Quibus Venetiis ma
nentibus ductis nocte tenebrosa ipsos in aspero clauserunt
ergastulo.

O ODVRATNOM INU MLECANA

DE ABOMINABILI OPERE PER VENETOS EXACTO

ad je osvanuo 13. dan mjeseca kolovoza gore oznaene


godine i indikcije, neke od ve spomenutih galija
pod zapovjednitvom mletakoga kapetana Petra poslije 3.
sata toga dana poine veoma straan zloin, koji smatraju

uminante vero XIII die mensis Augusti, anno et indictione


supra patefactis, dum tertia hora ipsius diei defecisset,
quaedam galeae de superiori numero imperio Petri, capitanei
praefati, quoddam horribilissimum scelus, quod non solum
hominibus abominabile putatur, immo nequitiae Asmodeorum

94

95

odvratnim ne samo ljudi, nego koji bi drali jezivim ak i zli


duhovi, Azmodeji.
Dok su se neki skromni ljudi, zadarski graani i stanov
nici, plovei po moru sa svojih posjeda na otocima vraali
<u Zadar, neke od njih poubijaju smrtonosnim udarcima
maa, neke udave u moru, neke zarobe uzimajui njihove
amce i brodove za svoju upotrebu i korist, neke dadu spa
liti, tavie nejaku djecu i nevine djeake koji su spavali u
svojim kolijevkama maem smaknu bez ikakve samilosti i
obzira prema pravdi. Pripovijeda se da su itavoga toga da
na samo to radili.
To silno zaprepasti zadarske graane, koliko mali narod,
toliko i velikae. Oni poalju onog istog fratra Nikolu k spo
menutom kapetanu i stave mu u dunost da kae ovo: Za
drani se veoma ude nedjelima koje ste, slavni kapetane,
izvrili protiv njih jer se osjeaju nevinima. Jo prije nego
mine ovaj dan, imaju Zadrani, na temelju Vaeg doputenja,
odano uputiti tri ili vie izaslanika dudevu dostojanstvu
da pred njegovim licem otvoreno prikau svoje stanje nu
dei da e izvriti sve to mletaka vlast naredi u skladu
sa svojom au i s poloajem grada Zadra. Zato te ti gra
ani ponizno kao posebnog zapovjednika s odanou mole
da se tvoje slavno gospodstvo izvoli suzdrati od takvih po
stupaka i od elje da Zadrani trpe takve nedae dok o tome
pojedinano ne izvijeste dudevo dostojanstvo. Treba naime
da trae da njegova za njih izdana odredba bude vjerno,
tavie odmah provedena u djelo.
Na te njegove rijei spomenuti kapetan nakon dogovora
s nekim svojim savjetnicima ovako odgovori:
Molbu Zadrana odluili smo sasluati, ali nikako nismo
voljni da je prihvatimo. Kako je naa komuna u prvom redu
meni povjerila odreeni zadatak, nije probitano da se uvje
ti Zadrana iznose pred dudevo dostojanstvo, jer je ono o
svemu tome potpunije obavijeteno i jer su mi moji drugo
vi u slubi dali u vrenju moje kapetanske slube potpuno
slobodne ruke. Zadrani treba da odaberu jedno od dvoga:
ili neka sve utvrene zidine ovoga grada do temelja porue,
a sve kule i utvrde smjetene unutar grada i izvan njega
spremno bez ikakvih dvolinih prepreka predadu i povjere
vlasti duda i itave mletake komune i uz to neka knezu
izabranom od nae komune predadu slobodnu i izriitu vlast
96

horrendum haberetur, perpetrarunt: Quosdam homines ege


nos, cives et habitatores Iadrae, per mare navigantes ab
eorum insulis et possessionibus recedentes Iadramque ve
nientes, aliquos ictu ensis laetaliter interfecerunt, aliquos in
mari suffocaverunt et aliquos captivatos detinuerunt ipsorumque lembulos et lintres pro ipsorum usu et utilitate con
verterunt et aliquos igne iusserunt cremare, nec non infantu
los et insontes pueros in cunabulis eorum quiescentes, nulla
moti misericordia nec intuitu pietatis, gladio occiderunt. Et
sic illo die toto nihil aliud per eos egisse narratur.
Ad quod cives Iadrae, tam parvi quam magnates, in
multa stupefactione cordis sunt commoti. Eundem fratrem
Nicolaum ad dictum capitaneum transmiserunt ac commis
sione sibi apposita: Non modicum admirantur Iadertini per
vos, nobilis capitanee, de gestis eisdem illatis, cum insontes
se fore sentiant. Nondum naturalis dies suum cursum termi
navit, quod a vobis obtenta licentia Iadertini tres vel plures
ad Ducalem dignitatem devote destinent legatos, in cuius
conspectu conditiones ipsorum fideliter patefacient offeren
tes se executuros quicquid Venetorum potentia iusserit exer
cendum, cedentia honori eius statuique civitatis Iadrae.
Quamobrem dicti cives humiliter ut domino speciali devote
supplicant, quantum dignetur vestra nobilis dignitas ab ho
rum perpetratione actuum cessare nec talia dispendia eos
velle pati, quousque Ducali dignitali indicent seriatim. Nam
mandatum eius ipsis institutum fideliter, immo praesto
executioni demandent.
Ad cuius verba praefatus capitaneus consulte cum qui
busdam suis consiliariis tale protulit responsum:
Petitionem Iadrensium perficere concepimus, quam
admittere nullatenus sumus dispositi. Mandato nostri com- *
munis nobis principaliter imposito nec expedit Ducali domi
nationi Iadertinorum inserere conditiones, cum ipsa sit ple
nius informata et mihi a collegis meis sit tradita in negotio
capitaneatus libera potestas. De duobus unum eligant: aut
huius urbis omnia moenia circumvalata funditus evertant
nec non omnia castra fortitudinesque tam sitas intra, quam
extra civitatem Iadrae tradere ac designare sine alicuius
ambiguitatis obstaculo velint in potentiam Ducis et totius
comunis Venetiarum, hoc addito, quod tribuant comiti electo
per ipsum nostrum comune liberum et expressum dominium
7

Hrvatski latinisti I

97

u svemu, a on e voditi racima o pravdi prema svojoj odluci


i volji, no ipak neka se svim svojim poljima i posjedima
slue za svoju upotrebu i korist prema vlastitoj odluci i e
lji ili neka se muevno pokuaju oduprijeti mletakoj
moi, iako smatram da je za njih mnogo asnije da pristanu
na prvi prijedlog.
Kad je uo takve rijei, izaslanik se s pratnjom vrati u
grad i izvijesti o tome svoje sugraane. Oni odlue da je za
njih asnija odluka da se odupru mletakoj moi nego da
gledaju kako se njihov grad stubokom rui, pa da stoga ne
pristaju na takav ugovor i ne slau se s takvim uvjetima.

in omnibus, iustitiam meditando iuxta ipsius nutum et vo


luntatem, nihilominus rura possessionesque eorum omnes
in usum et utilitatem iuxta ipsorum beneplacitum et libitum
convertant, aut ipsi contra Venetorum potentiam viriliter
procurent resistere, cum multo plus puto fore sanctius eis
velle ad primum applicare partitum.
Percipiensque tales rumores nuntius cum comitatu ci
vitatem rediit relationemque ipsis civibus indicavit, decer
nentes pro sanctiori velle potentiae resistere Venetorum
quam tunc eorum videre civitatem in ruinam praecipitare,
nec tali consentire pacto et ad talem devenire conditionem.

KAKO SU MLEANI OPSJELI ZADAR S KOPNA

QUALITER VENETI OBSEDERUNT IADRAM


PER TERRAM

zoru onoga sveanog blagdana kada mati Crkva u re


dovnim molitvama kanonika veoma pobono izrie
dune pohvale divnom uzvienju Svetoga kria, vojnici koji
su opsjedali Zadar s mora i onaj odred smjeten u gradu
Ninu, koji se sastojao od trista konjanika i osam stotina
pjeaka, sakupljenih iz itave Italije, stanu graditi vrstu
nastambu uz crkvu sv. Krevana od vrela prema gradu. Tu
podignu protiv njihova grada utvrdu koju Talijani i Lango
bardi obino nazivaju bastia, a Dalmatinci i Hrvati stikat.
Ta je utvrda bila toliko duga koliko su glavna zadarska vrata
u pravcu udaljena od crkve sv. Vida, a iroka koliko se uz
spomenuta vrata protee trg. Sa svih strana bila je pokrive
na drvenim, vrlo lijepo izraenim daskama, a na njoj su u
gustim razmacima bili podignuti i izgraeni visoki zakloni.
Meutim, od podizanja tog drvenog zaklona ili utvrde sve
do njezina uklanjanja nije proao gotovo ni jedan dan a da
protivnici nisu tu zametali arkanja ili manje okraje. Po
najvie, tavie gotovo uvijek, Zadrani su iznosili pobjedu
nad neprijateljima, sada ubijajui ih maevima, sada odvodei ih u zarobljenitvo, neke opet ubijajui strijelama i na
drugi nain kako to ve obino biva u bitki.
Uto, kad je osvanuo sedamnaesti dan spomenutog mje
seca, onaj izaslanik iz Zadra, koji je u ime Zadrana bio po
slan sicilskom kralju Andriji, doe k njemu i opirno mu iz
loi svrhu svojeg izaslanstva. On ga ljubazno saslua i obea
da e njihove opravdane molbe stvarno ispuniti bez ikakva

iluculo applicante illius illustrae solemnitatis, qua ma


ter Ecclesia laudes debitas horis canonicis mirificae
exaltationi Sanctae crucis devotissime decantat, obsidium
aequoris et cuneus ille in Nonae civitate collocatus, qui erat
equitum trecentorum et peditum octingentorum ex tota
Italia congregatorum, iuxta ecclesiam Sancti Chrysogoni de
fonte fixum construere coeperunt habitaculum versus urbem
et ibi confecerunt contra civitatem eorum, quam Italici et
Longobardi bastidam, Dalmatici et Croati sticatum appellare
consueverunt. Longitudo vero ipsius bastidae erat quantum
ianua magistra Iadrae ab ecclesia S. Viti recta linea proce
dendo distat et amplitudo eiusdem quantum forum a dicta
ianua prolongatur. Quae undique vallata ligneis tabulis mi
rae pulchritudinis fabricatis, propugnacula crebra et alta in
ea confecta et constructa sunt. Porro, quia a constitutione
ipsius sticati seu bastidae usque ad eius remotionem nullus
fere praeteribat dierum, quin inimici mixtim scaramutias
seu badalutios conficiebant, sed ut plurimum, immo fere
semper Iadertini bravium de adversariis asportabant, nunc
ense iugulatos, nunc ductu captivatos, aliquos iaculis im
pressos aliaque, prout in pugna solet evenire.
Item perveniente decimoseptimo die praefati mensis
ille missus Iadrae, qui ad praesentiam Andreae, regis Sici
liae, fuerat pro parte Iadertinorum transmissus, coram dicto
rege se praesentavit suamque legationem abundanter nar
ravit. Quem benigne intelligens, petitiones devotas obtulit

98

99

odlaganja. Ali, kad je osvanuo slijedei dan, sveta nedjelja,


istog mjeseca, spomenuti kralj poslije none strae bi kletim
umorstvom ubijen od svojih mladih vojnika. Zbog njegove
smrti Zadrane obuze silna alost pa stadoe kukati. Brojni
zadarski plemii u znak alosti skinu odijela nainjena za
vesele prilike i u dubokoj boli navuku tune haljine, koje
doista nisu svukli dok nije isteklo vrijeme od punih est
mjeseci. Sve su to Zadrani radili zato to su u toga kralja
polagali veliku nadu i pouzdanje. Da se nije dogodila ta ne
srea, nesumnjivo bi bili postigli osloboenje svoga rodnoga
grada.

se efficaciter omni mora postposita impleturum. Sed cla


rescente die sequenti Sanctae dominicae post vigiliam noctis
eiusdem mensis memoratus Andreas rex a suis tyronibus
impia nece extitit interfectus. De cuius morte Iadertini ni
mio dolore compuncti ingemiscere ceperunt et quam plures
nobiles de Iadra amaritudinis tactu togas hilaritate confec
tas exuunt lugubriaque vestimenta in multo assumunt moe
rore et ea veraciter non mutarunt, donec spatium sex men
sium circulariter non defluxit, ex eo, quod dicti Iadertini
grandem spem et fiduciam in ipso rege retinebant et, nisi
talis eventus contigisset, iam Iadertini liberationem suae
patriae infalibiliter percepissent.

DOLAZAK KRALJA LUDOVIKA


DOK SE NALAZIO U ZADARSKOM KOTARU
ste godine Gospodnje i iste indikcije, 4. dana mjeseca
lipnja kralj Ludovik osobno sa svojom jakom vojskom
od preko 100.000 konjanika, koji su bili dorasli da se ogleda
ju u bilo kakvom okraju, utabori se u podruju Zemunika
u zadarskom kotaru gotovo 7 milja od grada, a 10. dana is
tog mjeseca spomenuti kralj sa 2.000 izabranih konjanika
dojaha do mee crkve sv. Ivana Krstitelja, podignute na
poetku uvale u luci. Gledao je grad vedra lica i s iskrenom
ljubavi u srcu jer je ivo elio da ga otme iz neprijateljskih
ruku.
Kod njega se sakupi silno mnotvo plemia i ljudi sred
njeg stalea, koji mu se klanjahu uz duboko potovanje kle
ei i ljubei mu jednako i ruke i noge. Poto se tu neko vri
jeme zadrao, pouri sa svojom kienom i sjajnom pratnjom
k svojim atorima.
Tko bi zapravo mogao izmjeriti silnu utjehu koju su
osjeali vjerni Zadrani? Jezik ne bi ni bio kadar da to izrazi.
Tko bi mogao iskazati kraljevu dobrohotnost koju je tada
pokazivao prema veoma vjernim Zadranima? Vidjeli su ka
ko je ne jednom, nego vie puta i opetovano tvrdio da bi ra
dije pristao da u Zadru bude pokopan nego da napusti i
ostavi na cjedilu vrlo postojane Zadrane. Prema rijeima
njegove izjave, dogodit e se jedno od dvoga: Ili e grobna
ploa u Zadru pokriti njegove kosti ili e Zadrani biti izbavljeni iz mletakih ruku.

100

ADVENTUS REGIS LUDOVICI


EXISTENTIS IN DISTRICTU IADRENSI
odem anno Christi et indictione, secundo Nonas Iunii
mensis Ludovicus rex personaliter cum suo valido exer
citu ultra centum milia equitum, qui dignabantur in quo
cunque agone permisceri, in confinio Semelnici districtus
Iadrae distans ab urbe fere per spatium septem miliarium
castrametatus est et Idus quarto ipsius mensis praefatus
rex cum electis duobus milibus equitum penes fines S.
Ioannis Baptistae, fundati in capite vallis portus, equita
vit intuens urbem alacri vultu et sincero cordis affectu,
quia tenerrime gliscebat a manibus eripere hostium. Ad
quem ingens congeries nobilium et mediocrum virorum con
venerat, multa reverentia, genibus flexis inclinabant, manus
pariter et pedes osculando. Et aliquantulum ibidem indu
cias facientes, cum sui decora et venusta comitiva ad sua
properavit tentoria.
Quis ergo librare posset solatium vehemens, quod fideles
Iadertini percipiebant? Lingua quoque sufficiens non foret
ad exprimendum. Quis benignitatem regis, quam tunc fidelis^
simis Iadertinis aperiebat? Qui non semel, immo saepe et
crebrius cum iuramento affirmasse visus est potius suum
velle corpus Iadrae condere sacrofago quam constantissimos
Iadertinos velle desolatos relinquere. De duobus erit unum
iuxta ipsius pronuntiationis sermonem: Aut epithaphium
ossa eius Iadrae concludet aut ipsi Iadertini a manibus
eruentur Venetorum.

101

KAKO SU PLEMII SUZBILI PUANE


TIME STO SU NEKE OD NJIH PRAVEDNO SMAKNULI

QUALITER GENEROSI CIVES SUPPETUNT PLEBEIATOS


PROPTER IUSTITIAM CONTRA IPSOS EXACTAM

ana 23. srpnja, one nedjelje koju Zadrani nazivaju bla


goslovljenom, desilo se da su neki pobunjenici, koji su
bili prebjegli k neprijatelju, veslali u amcu uz obalu
na istonoj strani grada. Neki iz pukog stalea, vjerni rod
nome gradu, pozovu ih na kopno pretvarajui se da se s nji
ma slau. Oni im povjeruju i pristanu uz obalu. Drugi koji
su bili sakriveni u skrovitima ustanu i te zavjerenike, kojih
je bilo pet, vrsto zgrabe, svladaju i uhvaene dovedu pred
upravljae grada. Iza njih nagme itav puk, no nitko nije
bio tako drzak da bi ih pokuao oteti iz njihovih ruku.
Kad je od tih zavjerenika mirno, bez upotrebe ikakva
muila, istisnuta prava istina, oni otkriju brojne sudionike
u tom zloinu. Upravljai, konzuli i plemii bili su voljni
radije pretrpjeti nemilu smrt nego u toj prilici napustiti
svetu pravdu. Jedanaest uglednijih i biranijih iz pukog sta
lea, koji su priznali zloin, bace u teke okove, a od plemi
a samo Bivalda, sina Grgurova, de Botono, kojega smo spo
menuli u poetku naega gorkog prikaza, zajedno sa starijim
sinom po imenu Grgurom odijeljeno zatvore u mrani za
tvor.
Puani izgube pouzdanje, njihove se skupine raspre, u
narodu prestane mrmljanje, od straha svi stanu izjavljivati
da su voljni mirovati pod brinom obranom i zatitom
upravljaa i plemia i pod njihovim okriljem, postanu mirni
kao janjad iskazujui potovanje prema plemiima i pri
stanu da se podvrgnu volji upravljaa.
No veliki broj onih koji su bili pristali uz taj zloin
potajno ostavi grad napustivi u velikoj urbi svoj dom i
neprijateljima potanko izloi ono to je izvreno po zapo
vijedi zadarskih plemia. Kad je otkrivena istina i postupak
zlikovaca u tako stranoj izdaji, na blagdan apostola Jako
va, sina Zebedejeva, javno posred gradskog trga, gdje se
bio sabrao itav narod blagoslivljui Boga i svoga pastira
koji je otkrio i iznio na javu tako stranu zamisao, upravlja
i grada, neometani nikakvim zaprekama, dadu onom pletniu zajedno sa sinom i dvojici od onih jedanaest biranijih
puana odrubiti glavu, etvoricu dadu oslijepiti, ostalima
odrede kao kaznu trajan zatvor u okovima. Ti su naime

ominica quadam tertio viceno die Quintilis mensis,


quam Iadertini benedictam dominicam dicunt, contigit,
quod quidam rebelliones, qui ad hostes saltum fecerant, in
quadam cymba iuxta littus ex Quirinali plaga urbis remigan
tes, aliqui fideles patricie ex infimatum ordine sub specie
fiduciae illos ad terram convocant. Quibus fide adhibita,
iuxta littus applicarunt. Insurgunt quidam, qui in latibulis
erant latitati, eos conspiratores, qui erant numero quinque,
potenter ceperunt ac in ipsis manus iniecerunt, quos ad
rectores civitatis captivatos conduxerunt. Post quos totum
volgus est devalatum, nullus tanta audacia praecinctus, qui
tueri a manibus Ulos attemptaret.
Ex quibus conspiratoribus excussa veritatis origine
sponte absque alicuius specia* eculei, quam plures participatores huius esse delicti exposuerunt. Eligere plus cupie
bant praetores, consules ac generosi concives duram pati
necem quam sancta iustitia in hoc casu per eos desistat.
Undecim potentiores et elegantiores ex conditione vulgi con
sentanei facinoris sub gravibus affixere compedibus ac inge
nuum monos Bivaldum Gregorii de Botono, quem iuxta prin
cipium nostri sarcosmos capitulo septimo recolimus nominas
se, pariter cum seniori nato nomine Gregorium disiunctim
tenebroso clauserunt ergastulo.
Illi villi vires amittunt, disperguntur comitivae, cessat
in populo murmur, quilibet pavore suffultus fatetur sub
alis et tegimento regnatorum et nobilium et sinu velle qui
escere mansuetique ut agniculi efficiuntur, venerantur inge
nuum, assentiunt se adherere voluntati praetorum.
Quam plurimi quidem, qui huic facinori consensum
praebuerant, clam urbem reliquerunt propriumque habita
culum multa deserunt celeritate, ea, quae nobilium Iadrae
imperio exacta fuerant, hostibus singulariter indicarunt.
Indagataque rei veritate modoque tam crudelis proditionis
maleficorum, in festo Zebedei apostoli Iacobi in publico et
medio foro civitatis, ubi universus convenerat populus Deum
benedicens ac eorum pastorem, qui patefecit et tam enorme
detexit putatum, absque alicuius impeditionis obstaculo il
lum nobilem pariter cum filio binosque ex illis undecim ple-

102

103

kleti zavjerenici bili odluili da onoga dana kad su zadovo


ljili pravdu izvedu svoj straan, pothvat, naime da neprija
teljima oznae neke od veih kula na sjevernoj strani grada
i da otvore sva vrata kroz koja je imala ui mletaka vojska.
Meutim, po odobrenju Boje volje nisu mogli uspjeti ni u
jednom ni u drugom naumu.
KAKO MLEANI, USPRKOS OBEANJU DANOM POD
ZAKLETVOM, MUCE I ZLOSTAVLJAJU ZADRANE
aposljetku, dana 23. posljednjeg mjeseca u godini kape
tani koji su zamjenjivali kneza, na zvuk zvona (kako
je bio obiaj) sazovu Veliko vijee. Tu svi vijenici, dodir
nuvi rukom Sv. pismo, izjave da e se trajno pridravati
onoga to su obeali. Na slian nain slijedeeg jutra svi pu
ani u velikoj loi na trgu potyrde pod zakletvom to isto. I
dok su tako graani nekoliko dana bili u najveem strahu,
eto iznenada, naime 24. sijenja, izae proglas kapetana da
se sve oruje graana ima popisati i ujedno oduzeti. Jo to
nije bilo ni izvreno, kad kao udar groma doe dudev na
log da pedeset biranijih i odlinijih graana mora hitno doi
u Mletke, tako da s mjesta koje im bude odreeno 27. sije
nja krenu put Mletaka u galijama.........................Kako li su
brzo Mleani prekrili zakletvu kao da ive u bezakonju po
...
put K ald ejaca!................................................
Za zatitu grada bi odreeno 400 pjeaka i 200 konjanika
da bi neprekidno mogli uvati grad od napadaja. Takoer
budu poruene obje utvrde a nastambe uz njih sravnjene sa
zemljom. Opskrbe grad iveom i drvom za sluaj da u gra
du doe do metea.
Kad je svanuo 18. oujka, ostalim plemiima koje je dao
grad Zadar i koji su boravili u Mlecima, pridrue jo dese
toricu plemia da se ispuni broj 60. Odreeni su istim po
stupkom Mleana kao ona pedesetorica.

104

beiatis elegantioribus idem praetores iusserunt decolari,


quatuor ex illis lumine privari et reliquos sub perpetuis
compedibus pronuntiarunt cruciari. Tale enim crudele com
missum ipsi iniqui conceptores decreverant effectui perdu
cere et illo die, quo iustitiam compleverunt, aliquas ex tur
ribus maioribus sitis ex boreali plaga urbis hostibus desig
nare ianuasque civitatis, per quas Venetorum exercitus civi
tatem ingredi debebat, reserare. Sed nutu permittente divino,
nec isto nec illo gaudere potuerunt intentu.
QUOMODO VENETI CRUCIANT IADERTINOS CUM
MOLESTATIONE, NON OBSTANTE EORUM SPONSIONIS
IURAMENTO
enique die vicesimo tertio ultimi mensis memorati capitanei, qui vicem gerebant rectoris, grande consilium
ad campanae sonum (ut moris erat) fecerunt, in quo omnes
consiliarii tactis corporaliter Scripturis, quam compromise
rant, inviolabiliter in perpetuum observabunt. Similique
modo mane facto universi plebeiati in logia maiori in fora
sita firmaverunt sacramentaliter. Et cum sic per aliquot
dies sed in maximo persistissent tremore dicti concives, et
ecce repente, scilicet in Kalendas nono Februarii exiit edic
tum a capitaneis, ut universa civium arma describerentur,,
pariter et auferantur. Nec non haec dum perfecta erant, et
ecce aliud mandatum ducale intonuit quinquaginta elegantiores ac nobiliores cives Venetias debere celeriter adire,
qui sexto Kalendas Februarii ad locum eis constitutum
suum iter in galeis Venetorum arriperent....................... Quam
cito iuramentum ipsi Veneti infringerunt, ac si sine lege,
ut Caldei, vitam ducerent!...........................................................
Deputantur in urbis custodiam peditum quatuor centum
equitumque duo, qui continuis dietis civitatem valeant ab
obstantibus tueri. Praecipitantur etiam utraque sticata atque
eorum tabernacula in ruinam destruuntur fulciuntque civi
tatem annona et lignamine, si necesse foret in civitate exer
cendum. Et adveniente die octavo decimo Martii mensis
denarios nobiles a civitate Iadrae ablatis reliquis nobilibus
Venetiis quiescentibus associarunt, ut numerus sexagenarius
adimpletus fuisset. Qui eodem tractatu Venetorum prout illi
quinquaginta deputati sunt.

105

XVIII

XVIII

ZAGREBAKI BISKUP IVAN IZOPCUJE


GRAANE GRAA NA BRDU GRADCU

JOHANNES, EPISCOPUS ZAGRABIENSIS, CIVES


OPPIDI MONTIS GRECENSIS EXCOMMUNICAT

ako je ope poznato i jasno kao dan, ve prije, naime


u nedjelju prije blagdana blaenog Tome apostola, za
jednica, tj. puk i opina grada na brdu Gradcu dogovorie
se i na glas zvona javno i pod razvijenim barjacima orua
nom rukom neprijateljski se spustie iz grada na brdu
Gradcu pa provalie na na zagrebaki Kaptol zloinaki, na
prijevaru i izdajniki kao obini razbojnici, otimai i pustoitelji. Meu njima su bili dolje navedeni ljudi, graani gra
da na brdu Gradcu. Iz kurija gospode iz zagrebakoga kap
tola, Pae brae, i drugih prebendara nae zagrebake crkve
nasilno opljakae sve blago koje je u njima bilo pa ga uze
e sa sobom i kao pljaku i plijen odnijee u grad na brdu
Gradcu.
Ne zadovoljivi se drugim zlodjelima, gomilali su opa
ine na opaine pa same kurije gospode iz kaptola, nae bra
e, iz kojih su tako bili opljakali sve blago, zapalie, saegoe i do temelja vatrom unitie. Kao odvratni odmetnici
od svete kranske vjere oni se takoer, elei poniziti vlast
svete matere crkve, nisu acali staviti svoje svetogrdne ruke
na papinska pisma i, strgnuvi s njih peate, nogama ih ga
ziti i naposljetku zapaliti. Jednako su postupali sa svim is
pravama na koje su se god namjerili. I razliite crkvene
knjige, koje su bile kod nae brae radi nauke, knjige mi
sala i brevijara i druge veoma vrijedne ugrabie kao plijen
i pljaku i odnesoe sa sobom sluei se njima za svoju sve
togrdnu upotrebu na veliku tetu i gubitak svoga spasenja.
Ne zadovoljivi se ni tim zlodjelima, ve dodajui go
rem najgore, navalie na dvor ili palau, gdje mi obino sta
nujemo, hotei na slian nain opljakati sve blago koje je
bilo u tom dvoru ili palai i naposljetku potpaliti je vatrom
i unititi. Bili bi doista izveli svoj prokleti i pogubni naum
da nije bilo velikog mnotva naih pouzdanika koji su tu
palau obranili od njihove proklete i pogubne navale. Ipak
jednoga naeg pouzdanika, sina naega zagrebakog dvor-

ane pridem per facti notorietatem et luce clarius scilicet


die dominica proxima ante festum beati Thome apostoli
S
universitas, populus et commune opidi montis Grecensis
communicato consilio, ad sonum campane, publice, vexillis
erectis, hostiliter manu armata de opido montis Grecensis
descendendo in nostrum Capitulum Zagrabiense irruerunt
nequiter, dolose, proditorie, tanquam publici latrones, spo
liatores, depopulatores, inter quos fuerunt infrascripti ho
mines, cives de opido montis Grecensis, et curias dominorum
de capitulo Zagrabiensi, fratrum nostrorum, et aliorum
prebendariorum ecclesie nostre Zagrabiensis bonis omnibus
in ipsis curiis existentibus per violenciam spoliarunt et bona
in ipsis curiis existencia acceperunt et ipsa bona ad ipsum
opidum montis Grecensis secum in predam et in spolium
deportarunt.
Et aliis malis non contenti, mala malis accumulando
ipsas curias dominorum de capitulo, fratrum nostrorum, sic
per ipsos bonis omnibus spoliatas incenderunt, decremarunt
et funditus combusserunt. Et ipsi iidem tanquam sancte
christiane religionis detestabiles apostate in vilipendium
clavium sancte matris ecclesie non fuerunt veriti manus sa
crilegas in litteras papales mittere et, de eisdem detractis
bullis, ipsas litteras pedibus conculcare et insuper igne ac
cendere, eodem modo de processibus quibuscumque per
eosdem repertis agentes; libros eciam ecclesiasticos diver
sos, qui apud ipsos fratres nostros pretextu studii fuissent,
et libros tam missalium, quam breviariorum et aliorum
magni valoris in predam et rapinam committentes rapuerunt
et secum asportaverunt in usus sacrilegos ipsorum conver
tendo, in sue salutis dispendium non modicum et iacturam.
Hiis eciam malis non contenti, pessima peioribus adicientes in curiam seu palacium solite nostre habitacionis
irruerunt, volentes ipsum similiter bonis omnibus in ipso
palacio seu curia existentibus spoliare et demum ipsum

106

107

skog upana, koji je sudjelovao u obrani spomenutog dvora,


teko ranie uz veliko prolijevanje krvi.
Ne zadovoljivi se ni tim zlodjelima, nego teei za jo
gorima, navalie na nau zagrebaku crkvu sv. Stjepana kra
lja. Htjeli su opljakati iz te crkve dragocjenosti, svete mo
i, odjeu i drugo blago koje se tu nalazilo, pa da nisu glav
na i druga vrata crkve bila vrsta, bili bi izveli svoj proklet*
i pogubni naum. Kad su vidjeli da tu crkvu ne mogu oplja
kati, sasue ha nju svu silu strijela, od kojih neke ostadoe
zabodene na samoj crkvi pa su ondje i sada.
Ne zadovoljivi se ni time, uhvatie, istukoe i izranie
uz silno prolijevanje krvi dva gospodina iz zagrebakoga
kaptola, nau brau, naime gospodina Hinka, kapelana kra
ljevskog velianstva, kanonika nae zagrebake crkve i arhiakona azmanskoga, i gospodina Nikolu iz Peuha, takoer
kanonika nae zagrebake crkve, dok su se ostala gospoda
iz kaptola, naa braa, od straha pred smru, napustivi sve
svoje blago, bijegom spasila.
Ne zadovoljivi se ni tim zlodjelima, ispalie iz lumbarda
silu hitaca na sam zagrebaki Kaptol i osobito na nau za
grebaku crkvu, naime na crkvu sv. Stjepana kralja. To se
mora nazvati prije djelom pogana i Turaka negoli krana.
Osim toga poinie mnogo drugih uasnih, neuvenih, od
vratnih i kletih zlodjela koja bi bilo predugo pojedinano
nabrajati. A koliko je i kako velikih dobroinstava primila u
prola vremena ta njihova zajednica, naime narod, opina i
sami graani, od nae zagrebake crkve, njezinih prelata i
gospode iz kaptola, nae brae, i kako su u prola vremena
svi oni veoma Ijubezno bili odgojeni mlijekom i pretilinom
te crkve!
Sve to to je poinila ta zajednica, naime narod ili opi
na, preko svojih graana tako je, kau, javno, poznato i oe
vidno da se ne moe prikrivati nikakvim izmotavanjem.
Zbog toga nema sumnje da su zasluili kaznu izopenja za
svetogre.

succendere igne et cremare, et ipsorum dampnatum et re


probatum propositum implevissent, nisi familiarium nostro
rum, qui ipsum palacium ab ipsorum dampnato et reprobo
inpetu defenderunt, copia fuisset; sed nichilominus unum
familiarem nostrum, filium comitis curie nostre Zagrabiensis, qui in defensione predicte curie erat, graviter et cum
-magna effusione sanguinis vulnerarunt.
Hiis eciam malis non contenti, ad peiora aspirantes, in
ecclesiam nostram Zagrabiensem sancti regis Stephani irTuendo, ipsam ecclesiam volebant thesauro et reliquiis, paramentis et aliis bonis in ipsa ecclesia existentibus spoliare,
<et nisi ianuarum et portarum ipsius ecclesie fortitudo fuis
set, eorum dampnatum et reprobum propositum implevis
sent; sed videntes ipsam ecclesiam spoliare non posse, in
ipsam ecclesiam sagittas quam plurimas sagittarunt, quarum
alique in ipsa ecclesia remanserunt infixe et sunt de presenti.
Hiis eciam non contenti, duos dominos de capitulo Zar
grabiensi, fratres nostros, scilicet dominum Hinskonem, cappellanum regie maiestatis, canonicum ecclesie nostre Zagrabiensis et archydiaconum chasmensem, et dominum Nicola
um Quinqueecclesiensem, similiter canonicum ecclesie no
stre Zagrabiensis, cum alii domini de capitulo, fratres nostri,
mortem formidantes bonis omnibus eorum relictis presidio
vasissent fuge, ceperunt, verberarunt, vulnerarunt cum ma
xima sanguinis effusione.

A vama skupno i pojedinano, svima opatima, priorima,


gvardijanima, upnicima, spomenutim upraviteljima crkava
ili vaim zamjenicima, na temelju svete poslunosti i pod
kaznom izopenja strogo nareujui nalaemo da svake ne-

Hiis eciam malis non contenti, eciam in ipsum capitulum


Zagrabiense et maxime contra ecclesiam nostram Zagrabien
sem, videlicet sancti regis Stephani, bombardas quam plu
rimas fulminarunt, que paganorum et Tureorum pocius
quam Christianorum debent opera nuncupari. Insuper multa
alia enormia scelera inaudita, detestabilia et nefandissima
perpetrarunt, que enarrare singula longum esset, quot et
quanta beneficia ab ipsa ecclesia nostra Zagrabiensi et a
prelatis ipsius ecclesie et a dominis de capitulo Zagrabiensi,
fratribus nostris, ipsa universitas, populus, commune et ipsi
cives receperunt temporibus retroactis et qualiter ipsi fue
runt de lacte, pinguedine ipsius ecclesie cum magna dileccione retroactis temporibus educati.
Que omnia per ipsam universitatem, populum seu com
mune, per ipsos cives perpetrata dicuntur esse publica.

108

109

djelje i blagdana za sveanog misnog obreda, kad se mno


tvo naroda sakupi na slubi Bojoj, u svojim crkvama javno
proglasite da su nienavedeni graani izopeni i da naredite
da ih se svi kao izopenih klone dok ne zaslue milost dprotenja. Osim toga neka se nitko od vas niti drugi koji kape
lan ili sveenik ne usudi i ne drzne sluiti slubu Boju u
gradu na brdu Gradcu ili u njegovim podgraima, jer su pod
prokletstvom. Latit emo se i jo teih mjera protiv njih,
kako nam se bude inilo probitanim i kako to zahtijeva i
trai pravo.
Dano u Zagrebu, u ponedjeljak po Bogojavljenju, godi
ne Gospodnje 1397.
Osim br. VII (prev. Josip Bara), sve tekstove iz latiniteta 914.
st. preveo Veljko Gortan.

110

notoria et manifesta taliter, quod nulla possunt tergiversacione celari, propter quod non est dubium eos excommunicacionis et sacrilegii penam incurrisse.
Vobis quoque universis et singulis abbatibus, prioribus,
gardianis, plebanis et ecclesiarum rectoribus supradictis seu
eorum loca tenentibus in virtute sancte obediencie et sub
excommunicacionis pena districte precipiendo mandamus,
quatenus singulis diebus dominicis ac festivis infra mis
sarum sollempnia, dum multitudo populi convenerit ad di
vina, ipsos infrascriptos cives in ecclesiis vestris excommunicatos publice denuncietis, mandantes eos ut excommunicatos ab omnibus evitari, donec meruerint graciam
apsolucionis obtineri. Insuper nullus vestrum neque aliquis
alius cappellanus seu sacerdos in ipso opido montis Grecensis
vel eius suburbiis, tanquam suppositis interdicto, audeat vel
presumat divina celebrare; ad graviora eciam contra ipsos
procedemus, prout nobis videbitur expedire et prout iuris
racio postulat et requirit.
Datum Zagrabie, feria secunda proxima post festum
Epiphanie domini. Anno eiusdem millesimo trecentesimo
nonagesimo septimo.

II
PISCI 15. I 16. STOLJEA
A U C T O R E S SAEC. XV ET XVI

Hrvatski latinisti I

J U R A J IG O R I
G E O R G IU S S IS G O R E U S
(15. st.)

irokom krugu humanista koji su u 15. stoljeu djelo


vali u ibeniku igoriu pripada prvo mjesto. Taj
pjesnik, koji je svojem imenu s ponosom dodavao Sibenicensis Dalmata, bio je potomak stare plemike obitelji. Kao
sveenik studirao je u Padovi pravo i postigao doktorsku
ast; bio je uvaen lan ibenskog kaptola i vikar dvojice
ibenskih biskupa, Luke Tolentia i Franje Quirinija. Iako
je svojom latinskom poezijom stekao velik ugled i izvan ue
domovine, u ibeniku, gdje je preteno ivio, nije ga pratila
srea. Morao se boriti protiv monih protivnika tako da je
ak izgubio i svoje zakonito naslijeeno imanje. Na svoj gor
ki udes najvie se tui u autobiografskoj elegiji, upravljenoj
teologu imunu Divniu, svome sugraaninu, ali tunih alu
zija na to ima i u drugim pjesmama.
Za ivota objavio je samo jedno djelo, i to u Mlecima
1477. pjesniku zbirku Elegiarum et carminum libri tres
(Tri knjige elegija i lirskih pjesama), u kojoj je uz tipine
humanistike teme iz antike nala odraza i suvremena stvar
nost, osobito u elegiji De Sibenicensis agri vastatione.
U rukopisnom proznom djelcu De situ Illyriae et civita
te Sibenici (O smjetaju Ilirije i o erau ibeniku ) sa mno
go ljubavi opisuje svoj rodni kraj. Posebnu panju zasluuje
zanos kojim on, iako izraziti humanist, u tom djelu uzdie
narodne pjesme i poslovice iznad najboljih antikih umotvora. Velika je teta to je netragom nestala zbirka narodnih
poslovica koje je zajedno s prijateljem Ivanom Naplaviem
preveo na latinski.
U rukopisu je ostavio i zbirku od 16 pjesama u safikoj
strofi, koju antiku strofu esto nalazimo i u njegovoj tiska
noj zbirci. Uz posvetnu poslanicu ibenskom knezu Antoniju
Calbo tu je 13 himni apostolima i dvije pjesme uperene pro-

117

tiv nekog domaeg neprijatelja, nad kojim je, kako sam po


nosno istie, konano iznio pobjedu.
Obino mu se pripisuje i nesauvano djelo na talijan
skom jeziku pod naslovom Delle piti nobili prerogative di
Sebenico (O najznamenitijim prednostima ibenika). Sma
tram da su krivo protumaene rijei opata Alberta Fortisa,
koji u svom poznatom djelu Viaggio in Dalmazia (Putovanje
po Dalmaciji) spominje kako nije mogao doi do neizdana
igorieva djela che trattava delle piU nobili prerogative
di Sebenico (koje je radilo o najznamenitijim prednostima
ibenika). Kako je upravo to glavni sadraj njegova latin
skog djela o ibeniku, drim da je Fortis govorio o tom djelu.
Kao humanistiki pjesnik igori je u svojim pjesma
ma obraivao antike mitoloke motive, ali se u njima mno
go snanije odraava sredina u kojoj pjesnik ivi i suvreme
ni dogaaji. Openito, on je pjesnik profinjene due s izra
zito m s k lo n o u .p rem a tu r o b n o m , e le g i k o m tn n n . N je g o v i

stihovi odiu iskrenim, proivljenim pjesnikim osjeanjem


izraenim adekvatnim pjesnikim izrazom.
Po tadanjem obiaju igori je u svoju pjesniku
zbirku uvrstio i nekoliko sebi upravljenih pisama. Jedno je
od njih napisao mladi Marko Maruli koji mu izrie svoje
divljenje i nudi mu iskreno prijateljstvo.
U pjesmi Deprecationes pro triumpho (Molbe za pobje
du) iz ve spomenute zbirke od 16 pjesama u safikoj strofi
pjesnik kae:
Lusimus claudum celeremque iambum
(Pjevao sam holijambe i hitre jambe).
Meutim, u itavoj njegovoj sauvanoj pjesnikoj ostavtini, koliko tiskanoj, toliko rukopisnoj, susreemo samo elegijske distihe, safiku strofu i faleke hendekasilahe.- Iz foga
moemo s pravom zakljuiti da je do nas doao samo dio
njegova pjesnikog stvaralatva.
Da je igorievo prozno djelo De situ Illyriae et civita
te Sibenici, iako neobjavljeno tiskom, bilo poznato i cijenje
no u knjievnim krugovima Dalmacije, najbolje nam potvr
uje injenica to je posluilo kao uzor Pribojeviu za go
vor De origine successibusque Slavorum. To se oituje u
izboru i rasporedu grae i u podudaranju citata iz antikih
pisaca.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA JVRJA IGORICA


Elegiarum et carminum libri tres, Venellis 1477.
De situ Illyriae et civitate Sibenici, izdao M. repel u Grai 2,
Zagreb 1899.
Neobjavljena zbirka iigorievih latinskih pjesama, izdao V.
Gortan u Grai 28, Zagreb 1962.
Elegiae et carmina (Elegije i pjesme), tekst priredio V. Gortan,
u izboru preveo i uvod napisao N. op. Hrvatski latinisti
6, JAZU, Zagreb 1966.
LITERATURA O JURJU IZGORIU
M. repel: Humanist igori, Rad 138, Zagreb 1899.
1. Torbarina: Juraj igori, humanist XV vijeka, Nova Evropa
25, Zagreb 1932.
V. Gortan: Je li humanist Juraj igori napisao djelo Delle piu
nobili prerogative di Sebenico? iva Antika VIII 1, Skopje
V. Gortan: Juraj igori i Vinko Pribojevi, Filologija 2, Zagreb
1959.
V. Gortan: Neobjavljena zbirka igorievih latinskih pjesama u
safikoj strofi, iva Antika, IX 12, Skopje 1959.
V. Gortan: Autobiografski podaci u poeziji Jurja igoria, iva
Antika X 12, Skopje 1960.
A. upuk: ibenanin Juraj igori, ibenik 1963.
V. G.

E L E G I JE I P J E S M E

E L E G I A E ET C A R M I N A

JADI MOJE MUZE

DE MUSAE LUCTIBUS

olna mi bijae Muza i plaljivih tubaljki puna.


Ali n& pla je nju moja potaknula kob.
Nosila ona je plat od boje sav zamraen crne.
Kao kad Hektoru svom iae sestra na grdb.
I neprestance je Muza plave si upala vlasi.
Isto ko Ana uz t&j sloene lomae plam.
Jecavoj njoj su stalno te oi se mutile sjajne.
Kao djevi kad svet vidje Hiplita hum.
Muza alosna moja aonijsko napusti kolo,
Lenim po stijenama svoj bolni izvijaju poj,
Uzdasi tajni su esto se tunim odavali glasom
to ga u isti je mah vraao odjeka jek.
Kada god boica uzdahne, opet i jeka joj opet
Uzvrati isti u tren, bol toliki je njen.

10

usa mihi fuerat lachrymosis plena querellis,


materiam Musae sed mea fata dabant.
Portabat tunicam pullo mea Musa colore,
quam soror Hectoreo detulit in tumulo.
Et semper croceos lacerabat Musa capillos,
fecit ut in ficto protinus Anna rogo.
Illa gemens nitidos turbabat semper ocellos,
sicut in Hypoliti funere virgo sacri.
Liquerat Aonias tristis mea Musa choreas
montibus in rigidis carmina moesta canens.
Intima saepe dabant moestas suspiria voces
et repetens missos reddidit echo sonos.
Cum dea suspirat, repetens suspirat et echo,
echo simul tanti plena doloris erat.

M
5

10

1 Djevianskoj boici lova Artemidi-Dijani, kojoj je Hipolit


bio miljenik

120

121

II

II

ELEGIJA O SMRTI DVOJICE BRACE

ELEGIA DE DUORUM OBITU FRATRUM

voju na preteku kob, jer sudba je nesretna moja,


Diem svoj vapajni glas, Jupitre svemoni, uj:
S
Bijesna sudbina me nanovo oajnim napade bolom,
5

10

15

20

25

Survav u moju se grud, razdire teki me jad.


Prititu suze me sada, to teku iz srca mi tunog,
alosne obraze, gle, rastae plaljiva kap.
Zlosretna hrana je moja i zlosretan darak mi Jakhov,
Isto i cijelu mi no zlokoban, tmuran je san.
Nigdje mi bijednome mira i teret odasvud me titi,
Poem li gdjegod u mir, naiem svuda na bdl.
Ako li latim se kvrgastih svenjeva svetoga prava,
Okove kuaju strest, samo jo navabim jad.
Ako li verze bukoline itam, pastirske pjesme,
Tuni, Mellbeju, pla sprijeiti ne moe moj.
Bojeve tiju pjevaa, to Mantova sretna ga rodi,2
Bol Didone i jad Prijamov strese me sveg.
itaju opet Nazona, to prognan je Tubaljke pjevo,
Pjevo sam zajedno s njim, ali i tuguju s njim.
Zaputen traim poljane gdje mogu se stiati boli,
Traim i zlaani klas, okota rumeni grozd.
Plodovi stabla i ljubice s njim i perunike cvijee,
Zatim i makov cvijet melem mi bijahu est.
Tako sve ovo promatrah, a grlica s lisnatog brijesta
Odmah iz kljuna svog plaljiv odavae glas.
Rane, iz bijednog to srca selo ih uklanja blago.
Lakim ne uini sad grlice alobni guk.

ata mihi nimium quia sunt mihi fata sinistra,


maxime divorum Iuppiter, ipse queror.
Insequitur me sceva novo fortuna dolore,
me dolor inclusus pectore dilacerat.
Meque premunt lachrymae moesto de corde fluentes
et macerat tristes flebilis unda genas.
Est cibus infoelix, infoelix munus Iacchi
necnon infoelix est mihi nocte sopor.
Est misero mihi nulla quies, labor undique nobis
et, quocunque fugam torqueo, moeror adest.
Si capio sacri nodosa volumina iuris,
solvere conanti vincula moeror adest.
Si lego buccolicos pastorum carmina ludos,
tu, Melibee, querens demere moesta negas.
Arma legens vatis, genuit quem Mantua foelix,
Didonis, Priami meque querella premit.
Nasonem repetens, exui qui tristia lusit,
cantabam secum, sed pariterque dolens.
Squalidus arva peto et minuentia prata dolores,
flava seges Cereris vitis et ipsa iuvat.
Arborei fructus, violae cum flore hiacynthi
flosque papavereus saepe levamen erant.
Talia cernebam, frondosa turtur ab ulmo
extemplo querulos prebuit ore sonos.
Vulnera, quae misero demebant pectore campi,
turtur amara gemens non leviora dedit.

F
5

10

15

20

25

* Vergilija
122

123

30

35

40

45

50

55

60

Jecati iz grla nemoj prestati, grlice tuna.


Posvuda rasut je cm pree mi ivotne splet.
Pjesmu alostivu moju, o, pjevati s tobom u skupa,
Iznijeti sve u to mog bola je uzronik ljut.
Uzrokom alosti moje sudbina je dumanski knita.
Svoju ja proklinjem kob koja me tjera u pla.
Ista na mene Sudba od mladih jo udara dana.
Napada, steu mi vrat pod svoj krilati hod.
Koja li zla pretrpjeh i koje sad bolove trpim.
Ako li sjetim se tog, svisnut u uniten sav.
O kad bi jecajem ovim zavrila ljeta se moja,
Sretan bih bio to smrt smlavi tolika mi zla.
Niti bih alio tebe toliko, moj umrli brate,
Koji si Jakobom zvan tada dok bio si iv.
Niti bih alio tebe zbog zlokobne propasti tvoje,
Nikola, brate mi drag, srca polovico mog.
Jedan jo nije ni dvaput po deset navrio ljeta.
Nesretni Jakob mi pak mlai bijae brat.
Stariji istom je dvadeset godina im6 i prvu
Tekao kad ga u smrt nesretna obori kob.
Podneblja vlano je vrijeme povrijedilo mlaeg mi
brata.
Koga je nenadno ljut odnio pomora val.
Nesretni stariji bratac od krvave pogibe rane,
Branei zaviaj drag, borei za svoj se dom.
Tako sudbinom, ja ostah bez njih, bez oiju svojih,
Tako ia mi mog propade najdrae sve.
Tako ja ostadoh sam, bez udjela glavne mi snage,
Cijeloga vijeka u svog na taj pomiljati jad.
Ali to trajat e kratko, Suaje e prekinut brzo
ia mi bijednoga nit ako se pouri kob.
Jer ko Nioba bih alosna inae morao stijenom
Postati, ii e mi pjev biti Alkionin pla,
Ili u uzdisat stalno, ko i ti, grlice tuna,
Kada me bozi i kob u tvoj preobraze lik.

124

30

35

40

45

50

55

60

Gutture ne cesses gemere, o tristissima turtur,


sunt passim vite stammina nigra mee.
Cantabo tecum pariter miserabile carmen
et que sit referam causa doloris ego.
Causa mei nimium fors est adversa doloris,
causa mei fletus fata severa, queror.
In me fors teneris eadem quid scevit ab annis?
Insequitur volucri sub pede colla tenens.
Quae mala sim passus, quos nunc patiorque dolores,
nimpar ego, ingenio si memorabo meo.
Atque utinam nostros singultus clauderet annos,
gauderem extinctis tot mihi morte malis.
Nec te plorassem tantum, mihi frater adempte,
cui Iacobo vite tempore nomen ei*at.
Nec gemerem ipse tuo fatali funere, frater,
dimidium cordis, mi Nicolae, mei.
Alter bis denos nondum perfecerat annos,
me minor infoelix ipse Iacobus erat.
Lustra duo, qui maior erat, geminavit et imum
addidit infoelix, cum periturus erat.
Temperies celi viciarat amara minorem,
tabida quem subito perdidit ipsa lues.
Infoelix cecidit crudeli vulnere maior
pro patria pugnans, pro laribusque suis.
Sic geminis fato, geminis orbatus ocellis,
sic periit nostrae maxima pars animae.
Sicve superstes ero nostri sine parte vigoris,
me miserum referam tempus in omne meum.
Sed breve tempus erit, rumpent cito fila sorores,
si non cessabunt impia fata, queror.
Nam Niobes formam lachrymosi summere saxi
cogor et alcionum carmine saepe queri,
Sive tuos gemitus imitabor, turtur amara,
mutatus fato numinibusque poli.

125

III

III

BRATU GRANDINU DUBROVANINU

AD FRATREM GRANDINUM RAGUSIENSEM

sjea, brate Grandine, strelice ljubavnog ara.


O
esto od bjesnila tog srljati mora u smrt.
Ne znam ti razloga tome, al vjerujem, bjesnilu tome
5

10

15

20

Uzrokom djevojka bje, djevojka uzrokom bje,


Kojoj na usnama sjedi Kupido to strijelama vitla
Grubo i ranjava sve mekuna srdaca sva.
Tebe raspaljuje djeva i snjenom bjelinom svog vrata,
Pali i usnama to rujne kd rain su cvijet.
Duu ti obuzmu cijelu i oice blistave njene,
Mami te poesto put zlaana njezina vlas.
Zbog nje oklijevati nee i suze da prolijeva pljuskom.
Samo da uzmogne tim zamke joj postavit splet.
Ali tebi ni voda to sputana ledom je hladnim
Ne kodi, niti pak bijel nogama hladnima mraz,
Niti pak smeta ti voda, nit blistave gromade snijega.
Samo da savlada tu draganu, postigne cilj;
Najposlije ne bi oklijevd ni samim se zaklati noem.
Samo da domogne ti svoje se dragane ve.
Bude li uporan ti, pobijedit e djevojku tvrdu,
Hrabre duhove, uj, pmo i Venera zna.

126

elia Cupidinei sentis. Grandine, furoris,


cogeris et tanto saepe furore mori.
Nescio quid causae, sed tanti, credo, furoris
causa puella fuit, causa puella fuit,
Cuius in ore sedet contorquens tella Cupido
duras et aspectu mollia corda ferit.
Urit te nivea mollis cervice puella,
urunt purpureis proxima labra rosis.
Corripiunt animum nitidi cementis ocelli,
laederis aurata saepius ipse coma.
Pro qua non dubitas imbres tolerare cadentes,
dummodo tu ponas insidias dominae.
Sed tibi nec glacies gelido constricta liquore
nec nocet algenti cana pruina pedi,
Nec laedunt latices te candida frusta nivales,
dummodo tu dominam flectere posse pares;
Denique non dubitas ferro iugularier ipso,
dummodo tu domina iam potiare tua.
Si perges, duram vinces. Grandine, puellam.
Audaces animos et Venus ipsa iuvat.

T
5

10

15

20

IV

IV

NARCISOV EPITAF

NARCISI EPITAPHIUM

on fere dire, sitis alta nunquam


nec mihi fontis latices amoeni,
N
nempe Narcisi nocuere falsi

ije mi teka e duboka nikad,


ni mlazovi izvora ugodnog
nisu mi kodili, ni narcisi lani,
nego ba lice.

10

sed mihi vultus.


5

Samog dok lik obuzima me njeni,


zaeljeh cjelov od njega, al otkle
poljubac dobih st dna, za varavom
ljubavlju buknuh.
Ne titi me, dakle, sada uma crna,
nego cvijet me zatvara to moje ime nosi,*
procvjetavam uvijek i mirie moje
proljeem tijelo.

10

Ipse dum forma capior tenella


basium forme cupiens, sed unde
osculum figo penitusque vano
rumpor amore.
Ergo non urna premor ipse foeda,
flore sed claudor titulum ferente.
Floreo semper redoletque nostrum
vere cadaver.

* Prema mitu, Narcisa su nakon smrti bogovi pretvorili u


cvijet istog imena.
128

Hrvatski latinisti I

129

PJESNIKU RAFAELU ZOVENZONIJU


PJESMA O TRSTU

AD RAPHAELEM ZOVENZONIUM POETAM

prsta pero mi potajno kliznu, i klizilo dok je,


Srce u isti je as moje obuzimd san.
Opazih, sanjaju, kako pod prepunim jedrima plovim.
Kako sad skakue moj transkim zalivom brod.
Mornar je pjevo o moru, o valima Trsta mi ljupkog,
Pjev6 o ribama to zaliv ih njeguje taj.
Pjesme dok zamiro glas i dok jedra za katarku veu,
Uz vau obalu, gle, sretno mi pristade splav.
Ugledah, oroen tada od rosice preblagog sanka,
Trst, na breuljcima grad smjeten i ratrkan svud.
estiti Trste o grade, o zdravo, o zdravo mi, rekoh,
I ti, junaki moj narode, da si mi zdrav.
Pobjedniku ja zemlju pod zvijezdama sretnim i dobrim
Vidjeh, i mnogo jo tog, vrijednog za veleban spjev.
Radostan vidjeh, o Rafo, gdje krasne u vonjaku rastu
Kruke, i orah je tu, kupina rujna i dud,
utike ljive takoer i trenjina ugledah stabla.
Pupoljak ipkov, taj lijep ukras za djevojin lik.
Vidjeh i jabuke one pod hladnom aT mekanom korom,
Perzijske, s njima i svje medenih smokava sok.
Nemoj se uditi, Rafo, to ovo istdobno vidjeh.
Premda u razlinu dob svaka od voaka zri.
Polja prostranstvo se bujno pod zelenom prualo
travom
Koju je katkada dah lahora njihao lak.

10

15

20

130

digito furtim calamus cadit ipse, cadente


occupat et dulcis pectora nostra quies.
Vidi ego dormitans plenis me currere velis
et per Tergestes nave salire sinus.
Navita Tergeste pelagus cantabat amoene
et cecinit pisces, quos fovet ille sinus.
Dum canit, aura fugit, dum ponunt carbasa malo,
en tangit sospes littora nostra ratis.
Vidi ego tunc madidus pergrati rore soporis
Tergestam, que nam collibus alta sedet.
Urbs Tergesta decens, salve salveteque, dixi,
vos quoque Martigene terque quaterque viri!
Ipse triumphantem foelici sydere terram
vidi vel doctis multa canenda viris.
Vidimus hortorum, Raphael, pulcherrima leti:
Sunt pyra, sanguineo mora colore, nuces,
Cerea pruna quidem; cerasos quoque vidimus omnes,
grata puellarum punica mala genis,
Vidimus et rigido, sed molli cortice mala
persica vel ficus dente premente bonas.
Nec, Raphael, stupeas: hec tempore imo vidi,
quamvis diverso tempore cuncta vigent.
Equora camporum viridi patuere capillo,
quem ferit aspirans saepius aura levis.

10

15

20

131

25

30

35

40

Tamo se poljima klasovi prekrasna izgleda diu,


Od njih se zk tebe splet, rodna o Cerero, tka.
Ondje opet u bujnosti jedri ti grozdovi zore.
Iz njih, o Bakhuse moj, otae nektar se tvoj.
Ovdje, na zelenoj kronji, visoko ti masline rastu:
To je mironosni tvoj, djevice Minervo, dar.
Tu i sjenovit je gaj to vrcima oblake tie.
Borovi tu su i hrast, ive tu visoke struk.
Vidio tu sam i stasite palme i tanane mirte.
Vidjeh i panjake tu, stadima zalogaj drag.
Seljanku vidjeh gdje siri, seljaka gdje jarie mlade
Broji i ostalog svog stada odrasliji skup.
Vidjeh i izvor, ko srebro mu mlaz, i kolibu vidjeh
Koju je zaklanjo list lovorov, rumarin, hrid.
Okolo izvora svuda arene pjevaju ptice,
Na njem Pijeride sve, Drijade gasile e.
Dolaze k njemu i djevojke vae, sve stasite, krasne.
Ljiljan berui bijel, ruica rumeni cvijet.

Neki uz to pod ugodnim nadstorom sjenate bukve,


Preslavni pjesnie moj, slavljahu uenih zbor:
45 Slavnog Homra i onog iz Mantove pjesnika dinog.
Vjetog Nazna i s njim tebe, o Katule drag.
Slavljahu tebe takoer, o preslavni pjesnie Rafo,
Jer tvoj narod i dom slavu e p6 tebi ste.
I dok su pjevali tako, ja se probudih i, evo,
50
Sve to sam sanjao sad sloih u stihova sklad.

25

30

35

40

45

50

Hoc seges in campo surgit pulcherrima visu,


unde corolla tibi texitur, alma Ceres.
Hoc tumet in campo perpulchris uva racemis;
nascitur hic nectar, candide Bacche, tuum.
Hic florent olee ramis viridantibus alte,
paciferum donum, virgo Minerva, tuum.
Est nemus umbrosum, nebulis quod vertice certat:
hic abies, quercus vel siler alta viret.
Vidimus hic tenues cithisos, tenues quoque myrthos,
vidimus hic toto pascua grata gregi.
Rustica caseolos stringebat, rusticus edos
coeperat et maius connumerare pecus.
Argento similem vidi cum cespite fontem,
quem claudit laurus, rosmaris atque silex.
Hunc circum picte cantant Tergeste volucres,
hoc sedant Driades Pyeridesque sitim.
Huc veniunt vestre forma prestante puelle
lilia seccantes purpureamque rosam.
Preterea plures grato sub tegmine fagi
cantabant doctos, clare poeta, viros:
Meonidem et magnum, genuit quem Mantua, vatem,
Nasonem doctum teque, Catulle, sacrum.
Te quoque cantabant, Raphael clarissime vates,
patria nam per te nomen habere cupit.
Cunque ita cantarent, placidis sopor evolat alis
visaque volventem scribere cogit amor.

* Vergilija
132

133

VI

VI

JURJU DIVNIU SIBENCANINU

AD GEORGIUM DIPHNYCUM SIBENICENSEM

ajvie e se Smirna Kamnama radovat vjenim.


Koje proslavlja svud Muzama odani zbor.
Sretna e se i Mantova radovat pjesniku onom*
Kom Kalipa i Feb dadoe citare zvuk.
Ne mislim da e me s velikog dara mog slaviti, Jure,
S lire moje se, znam, ne vije veleban pjev.
Ali ja tanko obiavam pjevat o svojoj sudbini,
Doista velika ba tuba na moju je kob.
Doista, predraga tovanim znancima pjesma je moja
Koju uz lire ja pjevam ii citare zvuk.
Svakako zb6g toga uenoj mladei poznat sam bio,
Ne male ljubavi ba pjesma im dokazom bje.
Premda me mnogi vrnjaci jo nikada vidjeli nisu,
Ipak su vidjeli svi mojih pjesama stih.
Slave me pjesmom i alju pjesme za uzdarje meni,
Vrednija pjesme je rije nego to Midin je dvor.
Zemljak tvoj evo ti uzvraam odanu, iskrenu hvalu
Zk pjesme tvoje i tvoj citare ozbiljni zvuk.
Ti Aonida si drugar, ti imenom dii se mojim,
Uvijek miljenik ti najdrai duhu si mom.
Ueni, Muze e spremno ti kosu ovjenati vijencem
Dinim, i duhu tvom cjelove mnoge e dat.
Ti si od mlade jo dobi neprestano tovao Muzu,
Ona e zato kroz svijet dii tvog imena glas.

10

15

20

* Vergiliju
134

axima perpetuis gaudebit Smyrna Camoenis,


quas celebrat Musis dedita turba sacris.
Et docto foelix gaudebit Mantua vate,
cui cytharam Phoebus Calliopeque dedit.
Non, puto, sic magno celebrabor munere, Gorgi,
non sunt sublimis carmina nostra lyre.
Carmine sed tenui soleo mea fata sonare,
est quoque de fatis magna querella meis.
Est quoque pergratum venerandis carmen amicis,
quodque ego vel cythara vel cano saepe lyra.
Notus ob hoc fueram studiose nempe iuvente,
carmina non parvi pignus amoris erant.
Quamvis me multi nunquam videre sodales,
viderunt nostras attamen hique deas.
Carmine me celebrant, mittunt pro munere carmen,
nam superat carmen ditia regna Myde.
Compatriota, tibi grates persolvo benignas
proque tua cythara carminibusque tuis.
Tu comes Aonidum, tu nostro nomine gaudes,
tu semper nostre maxima pars anime.
Musa tuum crinem grato, studiose, corymbo
cinget et ingenio basia multa dabit.
Tu Musam parvo semper veneratus ab evo,
Musa tibi magnum nomen in orbe dabit.

10

15

20

135

25

Zdravo mi budi, o najljepi izane roda, o Jure-,


Vjerno i imena mog sjeti se u svaki as.
Ili bar kolko se puta tvog imena sjete, o Jure,
Tliko puta i ti imena sjeti se mog.

136

25

Nobilium, valeas, soboles, pulcherrime Gorgi,


et memor esto mei tempus in omne, precor.
Vel quotiens tete tangent tua nomina, Gorgi,
tu totiens nostri nominis esto memor!

137

VII

VII

ELEGIJA O PUSTOENJU IBENSKOG POLJA

ELEGIA DE SIBENICENSIS AGRI VASTATIONE

jerovah da u za tolikim zlima u mojemu iu


Napokon moi svoj mimo proivjeti vijek.
Katkada nebo se tmuom navue i vjetrina iba,
Katkada opet se njim sunev rasprostire sjaj.
Ne mijenja protivu mene sudbina te otrice strijele;
Zato me bijednoga ti, usude, uvijeke tre?
Vjerovah da u ve tananim pjesmu izvijati pjevom,
Febe moj lijepi, to vijek Muzama mojim si sklon.
Sada pak nanovo moram alostive pjesme da pjevam,
Na njih me vlastiti pla sili i nagoni moj.
Ne znam za pjesnike meni sudbinom i nevoljom sline
Koji izvijahu svoj u tunim pjesmama poj.
Delijo prekrasna, tebe je znalaki opjevd Tibul,
ale se da ga je sve ljubavni muio ar.
Premda taj pjesnikov jad izgarao ranom je tekom.
Ipak u jadu je tom blaio ljubavni dah.
Nazone, ti prognanik bez doma si bio, bez drutva.
Lien i ene to drug ia ti bijae sveg.
Ovaj, o Nazone, bol sve druge je nadjao bole,
Ali ga sigurno sad moj nadjaava bol.
Svoju preuujem brau od samrti smlavljenu grozne.
Koju uz bolan je glas moj oplakivao cvil.6
I spomenuv tek mnoge bole to titahu mene,
Zato me, sudbino zla, propinje stalno na kri?
Jaoh, ne bugarim sada nad poljima oinskim, pustim
I nad uasnim zlom tono ga kranin mu

redebam post multa mei mala fata vigoris


denique iam fatis vivere posse bonis.
C
Interdum celum nimbis agitatur et auris,

10

15

20

25

Vidi pjesmu II.


138

10

15

20

25

interdum radiis ornat Apollo suis.


Non mutat scaevas in me fortuna sagittas;
me miserum semper, fors mala, quid crucias?
Sapphica credebam iam leto condere cantu
te, pulcher, Musis, Phoebe, favente meis.
Nunc elegos iterum cogor cantare dolentes
et premor, a! lacrimis protinus ipse meis.
Non fato similes habeo, fortuna, poetas,
qui cecinere elegos corde gemente malos.
Delia, te cultus cantat, formosa, Tibullus
et dolet ingratas semper habere faces.
Non erat ille dolor vatis sine vulnere ceco,
attamen ille dolor plenus amoris erat.
Naso, pulsus eras patria cariturus, amicis,
sollatio multo, coniuge et ipse tua.
Ille dolor cunctos vincebat, Naso, dolores,
quem vincit certe nunc meus iste dolor.
Praetereo fratres crudeli morte peremptos,
quos flevit misero nostra querella sono,
Et taceo multos, qui me pressere, dolores;
me miserum semper, fors meda, quid crucias?
Hei mihi, nunc doleo patrios vastarier agros
factaque christicolis maxima probra viris.
139

30

35

40

45

50

55

60

65

Snosi; to moja je bol i uzrok mi velike tuge.


Mog je bugarenja jek jai no tubaljke spjev.
Pleme svim ljudima mrsko na itavoj kugli zemaljskoj
Bio je Turaka taj kleti i podmukli rod.
ivi taj narod po onom Muhameda zakonu kletom.
Odan Koranu je svom, vjeruje ii njega sav.
Ipak taj rod si doputa poudu ovu iT onu:
Hudu za enama strast, iT za mladiima ud.
Zakon im uvijeke brani uivanje kapljice arke,
Ipak se esto taj soj povali po tlima pjan.
Zakon toj gomili brani da svinjom se neistom hrani.
Ali od krmeta ta gadnija rulja je sva
Odana svinjskom, i divlje to pleme je odano ratu,
Ufanje sve mu je tit, sjeivo, strijela i konj.
Dumansko pleme to pregnu da uniti zakone svete
to ih na zemlji je svim izbranim stvorio Bog.
Tuim se kako je monik osvojio stari grad Bizant,
Kako li krvlju je on grko poprskao tlo.
Podmukli Turin je jote i lezboske svladao kule.
Mnoge i zemlje pod tvrd jaram je sputao svoj.
Nedavno on je i bezbrojno brodovlje natisno morem.
Koliko nije ni Kserks poveo na Grke kralj.
Bombama tukd je visoko zie Aulide te ga
Skrio, krbz cio grad potokom potekla krv.
Kada nabrajat bih stao kolike je gradove, zemlje
Slistio, ne bi mi spjev dostajd ni cio dan.
Turin ovamo stie da naa pustoi polja,
Hite da ibensku mo skri i uniti svu.
S visoke kule promatrah pobjesnjele Turke i njihov
NS mlade domau gnjev, n& ljude domae bijes.
Gledaju esto se uah brzini njihovih konja,
Prijetnji kopdlja i tom lukavstvu dumana zlog.
Gledah i crvene njihove zastave, vijane vjetrom,
Poesto spazih i bijel md njima vuko se stijeg.
Prekrasna mlade je hrabreno nosila mae i tite.
Borei za svoj se dom, zaviaj branei svoj.
U pomo ujedno skoi i seoska s prakama eljad.
Nae se prisutan tu vojak, sa strijelama, stran.
Zemljak se borae, al' se i dumanin borio ljuto.
Mnogih rana je sijek Turin zadbbio tad.
140

30

35

40

45

50

55

60

65

Ista mei luctus et magni causa doloris,


et superat querulos nostra querella modos.
Est genus invisum cunctis in partibus orbis,
Tureorum semper perfida turba fuit.
Vivit et hic populus Maomethis lege nephanda,
gens Alcorano credit et ipsa suo.
Est tamen huic generi fas ille vel ille cupido,
fas Veneris crimen, fas Ganymedis amor.
Lex vetat his semper ferventis pocula Bacchi,
saepe tamen vino turba sepulta iacet.
Lex data, ne porcis utatur turba prophanis,
foedior est porcis Turchia turba tamen.
Dedita perpetuo et scevo gens dedita bello,
unica spes ferrum, parmula, cuspis, equus.
Gens inimica sacras ardescit perdere leges,
quas Deus electis fixit in orbe suis.
Conqueror, antiquam vicit Bizantion urbem,
foedavit Graiam sanguine Tureus humum.
Lesboas Tureus superavit perfidus arces,
plurima sub diro continet arva iugo.
Nuper et innumeram conflaverat equore classem,
qualem non Xerxes duxerat in Danaos.
Pugnavit bombis et muros Aulidis altos
fregit et in tota profluit urbe eruor.
Dicere si vellem, quot vicit regna, quot urbes,
deficeret carmen deficerentque dies.
Tureus adest patrie, patrios populetur ut agros,
et Sibenicas frangere pergit opes.
Cernebam Tureos alta de turre furentes
in patrios iuvenes in patriosque viros.
Certe ego veloces cursus mirabar equorum
hastarumque minas barbaricumque dolum
Motaque per varios vexilla rubentia ventos
saepius et vidi candida signa trahi.
Pulchra iuventa furens scutum portabat et ensem
pro patria pugnans pro domibusque suis.
Currebatque simul cum fundis rustica pubes
praestoque cum tellis advena miles erat.
Pugnabant patrii, dirus pugnabat et hostis,
plurima sunt Tureis vulnera fixa viris.
141

70

75

80

85

90

95

Triput on pokud bjee da napadne nS nae ete.


Tri puta Turin se krut prd naim dade u bijeg.
Tako razbijen u svoje se tabore pouri tada,
Turskih vojnika je pun svaki oranice slog.
Prokletnik bjesnei stade sve kue da rui i pali.
Svaki je seljaki krov uskoro pepeo, prah.
ito, sa mladim onim i tekar proklasalim vlaem,
Turin je konjima sve dao da utae glad.
Citavi okoti, s liem nabijale vinove loze.
Obilan bili su brst stadu to pade u plijen.
arkome dadoe ognju i preslavne Pilade stablo.
Ili pak slomljenom svud maslinom inie hlad.
Ujedno robiti stae i staraca mnotvo i mlade,
S djecom je postala tad mnoga i seljanka rob.
Uznika ili batinaju ili pak negvama steu.
Samoj na mladei blud taili svoj su i strast.
Drugi oklijevali nisu boanske da skvmu oltare.
Avaj, ni presveti kri n i kome propet je Bog.
Nisu se bojali oni ni hostiju dirati svetu,
Napokon, mnogi su hram satrli ognjem u prah.
Kojim u cviljeti cvilom, to raditi, dome moj mili?
Bijedan, to init u sad 1 ti, moj zakone svet?
Previe dua je moja od preteke satrta boli,
Tresu uz jecaj se hud moja e pui mi grud.
Evo, sad ustajem smjesta i Febovu odlaem liru.
Zamahom snanim da ljut trgnem iz korica ma.
Uzbuen ostavit ja u te bezbrojne pravnike svenje^
Uz pomo Marsovu sad hvatat u tita se svog.
Za te, o vjero mi sveta, za te, o mili moj dome.
ivot rtvujem svoj, divlji to vreba ga rod.
Tebi se zaklinjem, za te svoje sad izlaem grudi.
Pripravan za tebe mrijet, krvav i izranjen sav.

70

75

80

85

90

95

Ter conatus erat nostras invadere turmas,


ter nostris Tureus Martia terga dedit.
Ad sua festinat compulsus verbere castra,
noster ager Tureo milite plenus erat.
Impius ille furens villas dedit ignibus omnes,
in cinerem versa est rustica tota domus.
Arvaque cum teneris alte surgentia spicis
ieiunis potuit iam dare Tureus equis.
Totaque cum folio florentis vinea Bacchi
esca fuit capto maxima facta gregi.
Vulcanoque datur preclare Palladis arbor,
vel facit umbrosas cesa Minerva domos.
Protinus et capiunt multos iuvenesque senesque,
captaque cum natis villica multa fuit.
Verbera vel patitur captus vel vincula suffert,
captaque sed Venerem passa iuventa fuit.
Nec dubitant alii divum foedare figuras,
hei mihi, nec sacre numina fixa cruci.
Numine nec vero panem timuere sacratum,
sunt data fumosis denique templa focis.
Carmine quo flebo? Faciam quid, patria dulcis?
Quidve miser faciam, tuque sacrata fides?
Est mea mens tanto nimium, queror, egra dolore,
rumpuntur fletu pectora nostra gravi.
Cogor Apollineum vates deponere plectrum
et gladium nostra stringere posse manu.
Consultus ponam numerosa volumina iuris
et clypeum capiam Marte favente mihi.
Pro te, sacra fides, et, dulcis patria, pro te
sit mea barbaricis dedita vita viris!
Pro te me voveo, pro te mea pectora trado
et morior pro te vulnera sceva ferens.

Preveo Nikola op

142

143

0 SM JETAJU ILIRIJE I O GRADU


IBENIKU

DE S IT U I L L Y R I A E ET C I V IT A T E
SIBENICI

MJESTA UZ IBENIK

DE LOCIS SIBENICO> CONTIGUIS

od gradskih je vrata poljana dosta iroka i poneto du


guljasta. To je mjesto ugodno za one koji izlaze da se
vie nadiu svjeeg zraka, nadalje prikladno je za konjske
utrke, za gaanje u igri s kopljima, za loptanje i za gaanje
u cilj strijelama.
Osim toga nad gradom se die brdo7 kojemu se na vrhu
blista kapelica posveena sv. Ivanu Krstitelju. To je brdo
zasaeno maslinama i, kako govore oni koji su je vidjeli,
dosta nalikuje Maslinovoj gori kod Jeruzalema, mjestu gdje
je ostvareno nae spasenje.8
Zatim se u velikoj luci nalazi kutak, nazvan ruiastim
po ruiastom izvoru koji tankim mlazom izbija iz stijene i
tee u oblinje podgrae, nad kojim se die stari hram, sa
graen u ast sv. Nedjelje u vrijeme kad su Iliri protjerali
iz svog kraja obijesne Grie.
Nadalje, velika se luka prua u duljinu od 12 milja, oda
svuda zatvorena, ali prema Jadranskome moru otvorena
vrlo uskim kanalom. Na njegovu se ulazu s obje strane na
laze dvije crkve, a nasuprot gradu dvije se kule diu jedna
prema drugoj.
Vidi se i neki tjesnac, irok jednu milju, a na veini
mjesta jo ui; jedino je iri kod Prokljanskog jezera. U nj
se izlijeva rijeka Krka, na kojoj su nai mlinovi i koja se
mijea s morem to ulazi kroz tjesnac. Tu se nau tunji ne
obine veliine, tu se vide dupini u igri, a vrlo se esto po-

pud portam urbis area satis lata et in longum paulisper


protensa. Locus equidem gratus aegredientibus ad res
pirandum et ad amplioremb>auram captandam, porro aptusc>
equorum cursibus et hastiludiorum ictibus, pilam quoque
percutientibus et sagittas dirigentibus ad signum.
Est praeterea mons civitati supereminens, in cuius verti
ce sacellum emicat divo Baptistae dicatum, mons equidem
olearum et non dissimilis Monti oliveti apud Hierosolymam,
nostrae salutis officinam, testimonio eorum, quid> viderunt.
Est subinde angulus magni portus, dictus roseus a roseo
fonte, de rupe tenui rivulo erumpens in suburbio proximo
et contiguo, supra quem phanum extat antiquum in hono
rem diei dominicae fabricatum eo quidem tempore, quo
Illyrii ex sua regione Graeculos protervos profligarunt.
Magnus item portus est XII milliariis in longum proten
sus, undique clausus, sed ab Hadriaci maris proluvie angustis
simis faucibus apertus, in quarum ore duo hinc et inde tem
pla et in urbis conspectu duae turres oppositae.
Canale quodam videtur) uno milliario latum et plerisque
in locis angustius, sed apud Prochytam latius. In hoc cadit
Tyrus fluvius, in quo sunt molendina nostra, et miscetur mari
per fauces intranti. Hic thynni mirae magnitudinis reperiuntur et delphines**) aspiciuntur ludentes, hic vituli marini sae
pissime apparente) Dentrices cristatae capiuntur sole exi-

7 Dananji ubievac
* Prema Bibliji, tu se Isus molio prije svojih muka i smrti
ma kriu.

144

a)
c)
e)
g)

corr. ex Sibenici; b) corr. ex amphorem


corr. ex apta; d) corr. ex quem
corr. ex viderunt; f) corr. ex delphinos
corr. ex apparient

10 Hrvatski latinisti I

145

kau i tuljani. Kad je sunce u zvijeu Raka, Lava i Djevice,


tu se love zubaci krunai koji se ubrajaju u velike poslasti
ce; takvi se, kau, love jo samo u Dardanelima. Tu se love
i ostrige, ukusne zbog okusa dalmatinskog mora, nadalje
cipli, salpe, krpine, trlje, lubini* glamoi, komare, pagari,
lignje i skue. Kad sunce ulazi u zvijee Bika, iz dubine
mora na udicu se hvata obilje girica i para. Ponekad se tu
pokau i neobina morska udovita, nikad prije viena.

stente in Cancro, in Leone et in Virgine, quae quidem magnis


in deliciis habentur et huiusmodi, ut aiunt, non capiuntur nisi
in Hellesponto. Et ostrea Dalmatico nimium saturata liquore,
capiuntur praeterea capitones, salpae, scorpenae, muli, lupi,
gobiones, auratae, pargi, loligines1) et scombri. Et sole ingrediente Taurum copia menarum et sparulorum hamo ex maris
fundo trahitur. Ostenduntur interdum et mira piscium mon
stra prius numquam visa.

DE MORIBUS QUIBUSDAM SIBENICI

O NEKIM IBENSKIM OBIAJIMA


z zakone nai graani imaju neke posebne obiaje pa
i neke strane koje su usvojili od susjeda. Tako se slue
ilirskim poslovicama, koje sam latinski nazvao dicteria i iz
domaeg jezika preveo na latinski zajedno s Ivanom Naplaviem, uenim i rjeitim muem. Otroumniji od njih ne
ine mi se naime ni Solonovi zakoni, ni izreke Nume Pompilija, ni sami Pitagorini propisi.
Osim toga, u alosti pri sprovodu ene glasno izriu na
ricaljke, koje diraju i potiu na pla i ljude tvrda srca i ko
je su dirljivije od tubalica Tetide i majke Eurijalove,*10*i) ko
jima su barbarskim zavijanjem oplakivale smrt svojih sinova.
Pri svadbi pleu i pjevaju neke svatovske pjesme kakve
nismo uli da je pjevao ni Katul ni Klaudijan. Nadalje, obi
jesna mlade, obuzeta ljubavnom enjom, nou glasno pje
va takve ljubavne pjesme kakve bi jedva spjevao uglaeni
Tibul ili njeni Propercije ili razbludni Likoridin Gal ili
Sapfa s Lezbosa.
I vrtei kamen za tijetenje ulja naizmjence improvizi
raju pastirske pjesme tako da bi rekao kako se pred Palemonom natjeu u pjevanju Dameta i Menalka.
Osim toga u plesu prema ritmu pjesme topou nogama.
Opisujui taj prizor, Galeotto u djelu O ovjeku kae: Kod
Slavena je sada uobiajen onaj nain iz antike. Kad se na
ime pleui zaustave, svi u isti as udaraju nogom o zemlju.

Sigori je na prvi sakuplja narodnih poslovica.


10 Isp. Vergilije, Eneida IX 481497.
146

ores habent ultra leges nostri cives quosdam peculiares


et quosdam peregrinos, quos a finitimis imbiberunt.
Siquidem proverbiis Illyricis utuntur, quae nos dicteria dixi
mus et ex lingua vernacula in Latinum vertimus cum Ioanne
Naupleo, viro docto et diserto.) Illis namque nec leges Solonis
nec Numae Pompilii excogitationes nec ipsa Picthagorica
praecepta videntur acutiora.
Mulieres praeterea in funerum luctibus reboant nenias
constantium animos virorum percutientes et ad lachrymam
excitantes, ferventiores quidem fletibus Thetidis et matris
Euriali, quos in filiorum perditionibus barbaro ululatu emit
tebant.
Et in nuptiarum die choreas ducentes quaedam cantant
epithalamia, qualia nec Catullus nec Claudianus cecinisse fuit
auditus. Petulans deinde iuventus cupidinibus capta voce
valens amatorium carmen tale noctu decantat,)) quale vix
cultus Tibullus aut blandus Propertius aut lascivus Lichoridis
Gallus aut Lesbya Sappho decantaret.
Et molam vertentes pro conficiendo oleo meditantur
eglogas alternas diceresque Dametam et Menalcam coram
Palemonek) modulari.
Pro modo praeterea cantilenae in choreis terram feriunt.
Quam rem describens Galeottus li De homine sic loquitur:
Apud Sclavinos nunc in usu est modus ille antiquorum. Nam

h) corr. ex loligones
i) corr. ex discreto
j) corr. ex decantant; k) corr. ex Polemonem
147

I
kao to su se za vrijeme Saturnalija u Rimu djeaci
igrali orasima, a odrasli se ljudi kockali, donosili darove i
zauzvrat dobivali na gozbi druge darove, tako se taj obiaj
odrava u gradu ibeniku o najveoj svetkovini, Roenju
Gospodinovu, u onom mjesecu u kojem su oni to radili u
okviru Saturnalija, a mi, uklonivi pogansku zabludu, za
vrijeme Boia. Zato Seneka pie o tome Luciliju ovim rije
ima: Prosinac je mjesec ka je Rim u najveem poslu. Sve
odzvanja od silnih priprema. Na najsveaniji dan, na Bo
i, svetkujui taj blagdan ovdje jedan cjeliva drugoga jav
ljajui time kao zalogom mira da je dolo vrijeme spasenja
i da se rodio tvorac mira, za kojim je silno eznula itava
zemlja i ijoj se ljepoti divi sunce i mjesec.

cum staticulos in chorea jecerunt, omnes uno eodemque tem


pore terram pede pulsant..............................................................
Et, ut in Saturnalibus Romanorum pueri nucibus et viri
alea1) ludebant xeniaque ferebant et apophoreta referebant,
sic moris est in civitate Sibenici celeberrimo Natalis domini
festo, eo quidem mense, quo illi inter Saturnalia, nostri intra
Christi Natalia dempto errore gentilitatis servare. Quocirca
Seneca ad Luciliumm>scribit: December?') inquit, mensis, cum
maxime civitas sudat. Ingenti apparatu sonant omnia. Die
namque Natalis sollemnissima festo favens alter in alterius
concurrit oscula tamquam obsides pacis salutis tempus adve
nisse nuncians et pacis auctorem, cuius multum desyderabat
universa terra cuiusque pulchritudinem sol et luna mirantur.

Preveo Veljko Gortan

l) corr. ex alta
m) corr. ex Lucilium; n) corr. ex De october

11 Pisma Luciliju, 18, 1.


148

IV A N E S M I K I
IA N U S P A N N O N IU S
(1434 - 1472)

e iz njegova humanistikog nadimka Pannonius jasno


se vidi kako je njime elio istai svoj iri rodni kraj,
Panoniju. Po prezimenu esmiki moemo zakljuiti da je
njegova obitelj podrijetlom iz esmice kod azme. No kako
sam kae da je u Italiju poao odanle
Qua, mox Danubio mixturus nomen et undas,
Pinguia culta secat leni iam gurgite Dravus
(Panegirik Guarinu 487488)
gdje Drava, imajui doskora utopiti u Dunavu i svoje ime
i svoju vodu, tee kroz plodne oranice ve mirnim tokom,
oito je da prije odlaska u Italiju nije ivio u esmici, koja
nije blizu Drave, nego u nekom mjestu nedaleko od utoka
Drave u Dunav. Oslanjajui se na jedno pismo pape Pija II,
maarski historiar V. Fraknoi zamijenio je dotada uobia
jeni oblik Pannoniusova prezimena C e s i n g e sa Cs e zm i c z e i = esmiki. U novije vrijeme dovodi se u sumnju
(I. Tth) Fraknoijeva izmjena i zagovara stariji oblik Ce
singe, koji bi odgovarao negdanjem mjestu Kesinac (ma.
Kesincze) nedaleko od utoka Drave u Dunav. Prema tome
Ivan se ne bi zvao esmiki, nego Kesinaki ili Kesinski.
Dok se to potpuno sigurno ne utvrdi, ostajemo pri obliku
esmiki. Meutim ni jedno ni drugo prezime ne pobija ve
utvrenu injenicu da je podrijetlom bio iz hrvatskoga
kraja.
Mnoge pojedinosti svoga kratkog ivota (umro je u 38.
godinTT esmiki iznosi navi e mjesta n sv nm__pjf;srnkoTp
opusu, a najvie u elegiii posveenoj majci Barbari prilikom
njezine smrti.
~TT6diose29. kolovoza 1434. u plemikoj, ali siromanoj
obitelji. T sam kae da mu je majka Barbara sve to bi zaradila tkanjem i predenjemr troTTarza njegovo kolovanje.
Kad miTjeoilo 13 godina, njegov ujak Ivan Vitez od Sredne,

153

kanonik zagrebaki, kasniji nadbiskup ostrogonski, primas


Ugarske i kancelar kralja Matije Korvina, poalje ga na
studije u Italiju. U Ferrari je uio kod Giovannija Guarina,
glasovitog uitelja i pisca, u ijoj se koli darovitou ubrzo
istakao meu sauenicima. S lakoom je dobro nauio i la
tinski i grki te je ve sa 16 godina pisao elegantne latinske
epigrame. Nakon sedmogodinjeg boravka u Ferrari poe u
Padovu na pravne studije i poslije etiri godine postigne
doktorat kanonskog prava. Meu brojnim prijateljima koje
je stekao za svog kolovanja u Italiji posebno se istiu pjes
nici Galeotto Marzio iz Narnija, Tito Vespasiano Strozzi i
Jacopo Antonio Marcello, ije je ljubavne talijanske pjesme
prevodio na latinski.
Poslije 11 godina provedenih u Italiji Pannonius odlazi
u Ugarsku, dodue nevoljko jer mu je ao ostaviti sredinu u
kojoj se potpuno snaao i koja je odgovarala njegovu tempe
ramentu. Dobiva visoke i unosne crkvene poloaje: najprije
je imenovan prepotom crkve u Titelu, pa kanonikom u
Varadinu i naposljetku u 26. godini ivota biskupom peujskim. Kako je kralj Matija veoma cijenio literate, pozove
Pannoniusa na dvor u Budim. Ve god. 1463. pjesnik prati
kralja na njegovu vojnom pohodu u Bosnu, a i slijedee je
godine opet na ratitu. Kako je bio njena zdravlja, tu se
teko razboli i jedva ostane na ivotu. ivot u taboru nije
mu odgovarao, a bile su mu teretom i dvorjanike dunosti.
Stalno je eznuo za sunanom Italijom gdje je proveo naj
ljepe svoje godine. Zato je god. 1465. s veseljem primio
kraljev nalog da na elu poslanstva pozdravi u njegovo ime
novog papu Pavla II. i zamoli ga za pomo protiv Turaka.
Tako je imao prilike da se ponovno sastane sa starim prija
teljima, da stekne nove i da nabavi dosta rukopisa antikih
pisaca.
God. 1468. opet prati kralja Matiju u vojni protiv eko
ga kralja Jurja Podebradskoga, a slijedee godine imenovan
je, zajedno s gospodarom Medvedgrada Ivanom Thuzom, za
bana slovinskoga, no doskora su obojica, navodno zbog ne
marnosti, uklonjeni s tog poloaja. Kako je kralj Matija
stalno stezao vlast velikaa, oni protiv njega skuju zavjeru u
kojoj su, uz ostale, sudjelovali kancelar Ivan Vitez od Sredne, Pannonius i zagrebaki biskup Osvald Thuz. Zavjerenici
ponude ugarsko prijestolje Kazimiru Jageloviu, sinu polj-

skoga kralja. Kad je on s vojskom preao granicu i doao do


grada Njitre, Pannonius mu osobno preda taj grad. No Mati
ja preosvoji Njitru i ugui velikaku zavjeru. Ivan Vitez od
Sredne bi baen u tamnicu, a Pannonius pobjegne u Hrvat
sku vjerojatno s nakanom da se odatle prebaci u Italiju, no
na putu se razboli pa potrai sklonite kod prijatelja Thuza
na Medvedgradu. Tu je i umro 30. studenog 1472. Pokopan
je u pavlinskoj crkvi u Remetama, odakle je kasnije preni
jet u Peuh i pokopan u tamonjoj katedrali.
Pjesniki opus Ivana Cesmikoga, sav na latinskom je
ziku, dijeli se na Heroica, tj. pjesme spjevane u heks'ametni,
na~elegije i epigrame. Meu prvima su i dva panegirika, je
dan u ast~njegova uitelja Guarina, a drugi sa 2923 stiha
(to je najdulja pjesma u itavoj zbirci) u ast prijatelja Jakopa Antonija Marcella. Tu je i epska pjesma mitolokog
sadraja s grkim i latinskim nazivom Eguvefiog seii
Carmen e certamine ventorum (Eranemos ili pjesma o
borbi vjetrova.) Elegija ima dvije knjige. U drugoj je pod
brojem 9. elegija Ivanova prijatelja Strozzija kao odgovor
pjesniku. I epigrami su podijeljeni na dvije knjige. Ima ih
preko 400, od ega ih je 30 prevedeno iz Grke antologije.
Veina je epigrama spjevana u elegijskim distisima, no me
u njima ima i falekih hendekasilaba, jampskih senara, holijamba, heksametara i epigrama spjevanih u safikoj strofi.
Prevodio je s grkoga Plutarha, Demostena, Plotina i iz Ho
merove Ilijade (VI 119236) scenu sastanka Diomeda i
Glauka. Sauvano je i nekoliko njegovih govora i pisama.
Panonije je veliki pjesniki talenat suptilne osjeajnosti
i bogate fantazije, koji svoje utiske izraava ivim i plastimfirpoetsklm slikama. Mjestimice nalazimo kod njega sna
nih realistikih opisa, osobito n prikazivanju" boTetFgdje"je
minuciozno taan. Kao kod svih humanista, tako je~T"kocT
njega poezija puna klasine erudicije s brojnim reminiscen
cijama iz mitologije, stare povijesti i antikog ivota, ali to
vanjsko ruho nije moglo priguiti njegov iskreno doivljen
pjesniki sadraj.
to se tie tematike, treba posebno istai da je velik
dio njegove poezije usko povezan s vremenom i prostorom
u kojem je ivio. Zato su krvavi ratovi protiv Turaka esto
nalazili odjeka u njegovim stihovima. Pjesnik ujedno iznosi
svoje intimne osjeaje, tuna i vesela raspoloenja. Openito

154

155

prevladava neki sjetan, turoban ton kao kod Tibula. Izuze


tak su epigrami iz prve mladosti koji kipte mladenakim
veseljem i neobuzdanou. Glavni mu je uzor u epigramu nekovati stihove pune ironije i jetke satire. Neki su uz to spojehi s neprikrivenom lascivnou, npr. epigrami upereni
protiv Ursule. Iako je kasnije postao visoki crkveni dosto
janstvenik, kritiki se odnosio prema rimskoj kuriji izrugu
jui se naivnosti onih koji hodoaste u Rim lakovjerno vje
rujui u dobivanje oprosta od grijeha.
Od itavog pjesnikog rada Cesmikoga najbolje su mu
elegije iz kasnijeg vremena, u kojima se najoitije otkriva
njegova lirska priroda s estim melankolinim raspoloe
njima.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA IVANA CESMIKOGA


Opera multo nunc demum quam usquam antea et auctiora et
emendatiora, Basileae 1555.
Libri III poematum, elegiarum et epigrammatum. Budae 1754.
Opera, Pars I: Poemata quae uspiam reperiri potuerunt omnia.
Pars II Opuscula, Traiecti ad Rhenum 1784 (S. Teleky).
J. Abel, Analecta ad historiam renascentium in Hungaria littera
rum spectantia, Budapest 1880.
Panegyricus in Guarinum Veronensem, ed. L. Juhasz, Budapest
1934.
Stihovi i epigrami (latinski tekst s prijevodom N. opa i s pred
govorom M. Kombola), JAZU, Hrvatski latinisti 2, Zagreb
1952.
LITERATURA O IVANU ESMIKOM
V. da Bisticci: Vite duomini illustri dei secolo XV. Firenze 1859.
J. Kukuljevi: Glasoviti Hrvati prolih vjekova, Matica hrvatska,
Zagreb 1886.
M. repel: O cinizmu Panonijevih epigrama, Nastavni vjesnik
IX, 1901.
J. Huszti: Janus Pannonius, Pcs 1931.
V. Gortan: Janus Pannonius, Enciklopedija Jugoslavije 4, 1960.
E, inko: Srednjovjekovna i humanistika poezija, Janus Pan
nonius, u Tri knjievne studije. Rad 333, Zagreb 1963.
V. G.

E L E G I JE

ELEGIAE

U SMRT MAJKE BARBARE

DE MORTE BARBARAE

uid querar, unde novo sumam fomenta dolori?


Ecce iacet lachrymis mater humanda meis.
Q
Ergo erit ista dies, nobis dum vita manebit,

zalud alba, odakle novoj boli melem da pribavim


Evo mi mrtve majke, oplakane mojim suzama.
U
Dok god budem ivio, ovaj dan, makar i turoban.
5

10

15

20

25

Uvijek e biti Vrijedan moga najdubljeg tovanja:


Bilo da naem se tada u arkoj Libiji,
Ili budem Likaonijskim podnebljem pritisnut.
Jer, koliko god se puta okrenula brza godina,
U taj dan moja e rana nanovo buknuti.
Zaplakat u, ljubav e moja obnoviti tovanje.
Pobono tovanje odat e grobu poasti alobne.
Svatko e priznati da je vrijedna iskrene alosti
I smrt onih koji su dugovjeko ivjeli.
Odana ljubav nikome nije godine brojala.
to ti je drago, ini ti se da ne stari nikada.
Pa, zar da te, majko, ne oalim bolnim suzama.
Iako si dvanaest dugih petoljea ivjela?
Zaetog u utrobi svojoj ti si me nosila.
Dok vrijeme od devet mjeseci nije proteklo.
Poroaj teak moda bi ti raskind utrobu
Da ti Junona nije u pomo pritekla.
Zatim si edo, mene, u mekome naruju njihala;
U tvoje sam dojke gnjurio svojim usnama.
Ti si me grlila, ti najvie mene mazila, pazila,
Ko da jedinac ti bijah. Na grudi me grijala.
Daleko zavist, uza me jo je dvoje ih imala.
158

10

15

20

25

Semper acerba licet, rite colenda tamen:


Sive illam Libyco longe deprensus in aestu,
Sive Lycaonio sidere pressus agam.
Nam quoties agilis sese converterit annus.
Nostra recrudescet tempore plaga suo.
Admonitus plangam, pietas renovabit honorem,
Moesta pius tumulo munera reddet honos.
Nec vero illorum quisquam neget esse gemendos
Interitus, vitae quis mora longa fuit.
Syncerus nullos affectus computat annos:
Quicquid ames, nunquam consenuisse putes.
Tene ego post duodena licet quinquennia raptam
Non fletu et lachrymis prosequar, alma parens?
Tu me onceptum genitali in sede tulisti,
Exigeret menses dum vaga luna decem.
Forsitan et duri rupissent viscera partus,
Ni tibi nitenti luno tulisset opem.
Exin progenitum gestasti mollibus ulnis,
Ac tua sunt labris ubera pressa meis.
Tu me complecti, tu me, velut unicus essem,
Comere, tu blando sueta fovere sinu.
Longe livor erat, geminos me praeter habebat,
159

30

35

40

45

50

55

60

Ali sam njezin bio miljenik najdrai.


Jer majka kao da sluti sudbinu djeteta.
II' are ljubi dijete roeno kasnije?
I im hodati poeh sigurnijim korakom,
I jezik se presta lomiti rijeima tepavim,
Odmah si osnovnom uenju marnog me privukla
I nijesi dala da doma besposlen boravim,
to god si na tkanju svome i na svome predenju
Zasluila, sve si meni dala za uenje.
Tek to se mlaan uputih u itanje, pisanje,
I sigurne dokaze dadoh napretku buduem,
Brat me tvoj posla tada u auzonijske krajeve1
U dalekoj da se zemlji u pjesnitvo uputim.
Njegovim trokom pohodih mnoge gradove venetske,
Dok sunce jedanaest puta ne prijee krug svoj godinji.
Kroz to vrijeme, koliko li si za mnom eznula!
U potajnoj strepnji koliko li bjee radosti!
Poto me domovini zemlja italska povrati,
Jo mladome ast mi biskupska dopade.12
I nigdje ti, staroj nije bilo drae sklonite,
Nego da uza me smjesti gnijezdo starako.
Tu revna si svakog mi asa spremala radosti,
Cas drhtavom rukom tkala tkanje laneno,
Dok suenica ti Kloto presti ne otpoe
ivotnu nit, i za nekoliko dana je doprede.
Saznav za ae ti zadnje, sleti se tuno susjedstvo:
Mnotvu enskinja preuska bjee kua prostrana.
Briga tvoja, roakinje mlade, plakahu,
I kerka tuna, koja ti oi je sklopila.
Duu sam starice tjeio rijeima umilnim,
Izrazom lica bol svoj tajei,
Samo da brigom svojom tvoju ne umnoim,
S moje tjeskobe da ne bude tjeskobna.
A ti i u toj pogibli, svjesna da si roditelj,
Ree: Uz ilo mi dijete slatko u umrijeti.
Ve mutnim je pogledom za mnom tragala
I stalno je moje ime aptala,
Kad, iznenada, u zrak otplinu dah joj posljednji,
Na postelji jo toploj tijelo se ukoi.

30

35

40

45

50

55

60

1 u Italiju
2 Postao je biskupom u Peuhu.
160

Sed tamen ambobus charior unus eram.


Omen inest genitis et habent praesagia matres,
An magis in sera stirpe moratur amor?
Hinc ubi iam certo fixi vestigia gressu,
Desiit et blaesos frangere lingua sonos,
Protinus ingenuas docilem transmittis ad artes.
Otia nec pateris ducere lenta domi.
Quicquid lana tibi, quicquid tibi tela lucelli
Contulerat, merces erudientis erat.
Imbiberam tenerae vix prima elementa Minervae,
Nec mala venturi iam documenta dabam:
Cum tuus Ausonias tradit me frater ad oras
Longinquo et Musas quaerere in orbe iubet.
Illius impensa Venetas celebravimus urbes,
Dum sol undecies per sua signa redit.
Quod desiderium tanto tibi tempore nostri?
Quanta inter dubios gaudia saepe metus?
Ast, postquam patriae me reddidit Itala tellus.
Obtigit et iuveni Pontificalis honos:
Non fuit ulla tuae sedes tam grata senectae.
Quam prope me modicos incoluisse lares.
Hic modo delicias nobis studiosa parabas.
Nunc trepida nebas linea texta manu.
Donec fila tibi torquere novissima Clotho
Coepit et extremos annumerare dies.
Convenit audito tristis vicinia casu.
Nec capiunt densas atria lata nurus.
Flebant cognatae nuper tua cura puellae
Clausura et visus filia moesta tuos.
Ast ego blanditiis animum solabar anilem.
Tristitiam vultu dissimulante tegens.
Scilicet augeret mea ne tibi cura dolorem,
Anxia ne fieres anxietate mea.
At tu nec tanto genitricem oblita periclo.
Dulce tibi, aiebas, me superante mori.
Quaerebant nostros iam caligantia vultus
Lumina, nec nomen deerat in ore meum,
Cum subito in vacuas discedens spiritus auras
Hrvatski latinisti I

161

65

Jao, o majko, zato me ba sada ostavlja.


Kad si uza me zadovoljnog mogla ivjeti?
Sad bi uivala gledajui me sretnog i uglednog.
Sad bi ti dani tekli u svakom obilju.
Eto, sirote sestre jo se nisu udale,
70 Druba jo potrebita tvoga savjeta.
Tko e ih mlade uiti sada poslima domaim?
Njeno im djevojatvo tko li e uvati?
Primi, o premda majko, moga bola spomenik,
Ne onaj to ga nad grobom die slavni graditelj,
75 Ni mauzolej veliajni visinama uzdignut.
Ni visoke piramide to u nebo prodiru.
Nego, po obredu, korove psalama, mirise tamjana.
Nego u alobnim napjevima rijei drhtave.
Eno, pred nosdjkom stupa sveana povorka,
80 S tornjeva svetih zrakom odjekuje zvonjava.
Na brojnim oltarima votanice se krupne uiu.
Za pokoj ti due odzvanja cio hram.
A ja, sveenik, u sveanoj crnini, s&m,
Na grobu za te pogrebne rtve prinosim,
85 Premda ne sumnjam da si sada u sjeditu blaenih,
Ako pobone eka gore ikakva nagrada.
Poteno si ivjela i uvijek znaaja blistava,
Svakom pomagala. Boga si tovala.
I koliko si muu, zaista, vjerna ostala,
90 Doivotno ti udovitvo snanim je dokazom.
Udovicom osta, sve dok sunce u svom kruenju
Nije sloilo etiri puta po tri jeseni.
S pravom bi dakle, neko, kod starih Rimljana,
Dobila onu rijetku krunu za estitost.
95 I smrt je tvoja skladna bila tvome ivljenju.
Poten ivot obino se i lijepo svrava.
Uinivi sve to sveti nalau zakoni.
Iz tamnice zemne ti odleti visinama beskrajnim.
Zbogom sada, o majko mi asna, graanko Olimpa,
100 Kolebljivcu meni na zemlji, priteci, prui spas.
162

65

70

75

80

85

90

95

Destituit tepido frigida membra thoro.


Mater io,) cur me rerum inter prospera linquis?
Hoc tibi vivendum tempore, mater, erat.
Cum me florentem, cum me spectare beatum.
Cum poteras omni commoditate frui.
Pupillae certe nondum nupsere sorores,
Turba magisteriis instituenda tuis.
Quarum quis molles nunc imbuet artibus annos?
Quis tenerae custos virginitatis erit?
Accipe, chara parens, nostri monumenta doloris,
Non ampla artificis structa sepulchra manu,
Nec Mausolei pendentis in aere molem.
Nec ruiturarum culmina Pyramidum:
Psallentum sed rite choros, sed thuris odores.
Sed cum flebilibus verba tremenda modis.
En feretrum celebri praecedunt agmina pompa,
Pulsata et sacris turribus aera sonant:
Dives ad innumeras offertur cereus aras
Ac requiem templum concinit omne tibi.
Ipse ego solenni pullatus veste sacerdos
Ad tumulum pro te mystica dona fero,
Quamvis haud dubitem felici sede receptam,
Orbe manent alio praemia si qua pios.
Vixisti innocue, coluisti labe remota
Officiis homines, relligione Deum.
Incolumi sane fueris quam fidaN marito,
Declarat viduae non repetitus hymen.
Mansisti coelebs, dum vertens saecula Titan
Iungeret autumnis lustra quaterna tribus.
Ergo apud antiquos olim tibi jure Quiriteis
Rara pudicitiae parta corona foret.
Nec mors praeteritis dispar tibi contigit actis:
Fine bono claudi vita probata solet.
Omnibus expletis, sacra quae lege iubentur,
Libera terreno carcere ad astra volas.
Sed iam sancta vale genitrix et civis Olympi
a) corr. ex jo
b) corr. ex fido
163

100 Sjedinit emo se jednom, kada se zaori


Cijelom kuglom zemaljskom sudnjih truba glas.
Dotle nek mimo u emlji poiva tvoj prah,
I grobna ti ploa bila lagana kao dah.

164

100

Cunctantem in terris voce precante iuva.


Mutua nos rursum iunget praesentia, cum mox
Audiet extremam machina tota tubam.
Interea facili corpus requiescat in urna,
Nec gravis incumbens urgeat ossa lapis.

165

II

II

MATIJA, KRALJ UGARSKI,


GOVORI ANTUNU KONSTANCIJU,
PJESNIKU ITALSKOM

MATTHIAS HUNGARORUM REX


ANTONIUM CONSTANTIUM POETAM ITALUM
ALLOQUITUR

am patrium iuxta vires dum cogimus Istrum,


Venturum Martis dum meditamur opus:
N
Ecce protervus Halis, fiducia summa suorum,

dok na Dunavu donjem pripremasmo ratne snage


dok razmiljasmo o ratnim djelima bliskim,
JKad,er,I gle,
goropadni Alija, najvea nada svojih,
5

10

15

20

Preavi Savu, natisnu se oranicama srijemskim.


Ponadao se da e se izvanredne domoi slave.
Ako preda mnom po mome kraljevstvu ari i pali.
Ve, pobjedniki kliui, s plijenom se povui htjede.
Pobjei preko vode, preko koje maloas doe.
Kad iznenada nasluti blizinu mojih eta,
Premda je posred puteva svud mrkla pritisla no.
Smjesta ete svoje svrsta u redove bojne;
Odavle trube se ule, a odanle talambasa potmuo zvuk.
Bijesno jedni na druge grunue, odapevi strijele.
Bje sraz, bje lom i krvlju se mnogom natopi zemlja.
Promijenivi se triput nas obmanu ratna srea,
I duman triput je juriao, uzmicao triput,
AT kada bojne redove osvijetli bijeli dan,
Vidjevi mete me svojima, on podbrusi pete.
Mnogi u boju padoe, veina zaglavi u rijeci,
Jedan ih dio bje u teke negve okovan,
A sam ranjen jedva se iz kobne rijeke spasi.
Dok preoteti plijen bje vraen domu svom.
Ali ni poslije poraza nije mirovao, lud.
Nego sramota ga podbode da opet stupi u boj.
166

10

15

20

Sirmia traiecto pervolat arva Savo,


Nimirum egregia sperans se laude potiri.
Ureret ante oculos si mea regna meos.
Iam praedam referebat ovans, iam victor abibat.
Per modo transmissas mox fugiturus aquas:
Cum subito nostras praesensit adesse phalanges,
Quamvis nox medium densa teneret iter.
Ilicet instructas agit in certamina turmas.
Hinc litui, ast illinc tympana rauca sonant.
Infesta adversis concurrunt agmina telis:
Fit fragor, et multo terra cruore madet.
Ter mutata vices victoria vertit, et hostis
Ter pugnam fertur, ter repetisse fugam.
Sed postquam aeratas acies lux clara retexit,
Turbatum visu rettulit ille pedem.
Magna cadit campo pars, maxima mergitur amni,
Pars fert captiva tristia vincla manu.
Ipse per adversas evadit saucius undas.
Mittitur ad proprios praeda recepta lares.
Non tamen accepta vesanus clade quiescit,
Sed stimulat victor bella novare pudor.
167

25

30

35

40

45

50

55

60

Skupivi vojsku on prebrodi Dunav nenadano,


AT povue se odmah pretrpjevi grozan slom.
Ja smatrah da je sramotno braniti samo svoje
I ne koristiti zgodu danu mi u taj mah.
U naletu silnome srnem preko dumanskih polja,
Za mnom jei jauk, a preda mnom trepet i strah.
Rui se Miana mo, a naokolo svuda
Bjesni pokolj, i svuda oganj, zgarita, prah.
Nigdje groznoga Alije, nigdje ba svemoi turske,
I nigdje konjika, vina megdanu lukom i kopljem.
I poto ne naosmo nigdje za kakav okraj zgodu,
Zaokrenusmo uzde i svojoj se vratismo kui.
Ali, kako se livadama jo zelenjela trava,
I ratovanju jo nije smetala surova zima,
Odluih s onu stranu okuati junaku sreu,
A Boja pomo, ko dosad, i odsada bit e mi sklona.
Bij ae dio Ilirije, koji sad Bosna se zove,
Divlja zemlja, ali bogata srebrnom rudom.
Tu se dugom brazdom nisu prostrana pruala polja,
Ni njive, koje bi obilnom raale etvom,
Nego surove gore, nego sure, nehotine stijene
I visoke kule na vrletnom strei bilu.
I ovu zemlju pod zatitom neosvojivih tvra.
to ih, misli, ni gromovi ne bi sruiti mogli,
Tog istoga ljeta osvoji taj siledija kruti
I jadnome onome kralju* maem odrubi glavu.
Sve dotle doprijeh i, zauzevi odmah prijestolni grad.
Raspodijelim snage i oborim se na ostala mjesta.
Napokon, svrivi s time, rodnom se vratismo kraju
I neemo u lagodnom odmoru ostati dugo.
Jer, im smrznuta zemlja pod toplim zakopni dahom,
I prvom se travom ospe crnica meka.
Nai e atori opet na zelenoj livadi nii,
A moda e neka pomo i sa strane stii.
No, kako mi i sam javlja, tog nema pod kapom
nebeskom,
Tko misli da pritekne u pomo mojoj stvari.
Francuska spava. panjolska za Krista ba ne mari.
Engleska propada od pobune velikaa,
* Stjepanu Tomaeviu god. 1463.
168

25

30

35

40

45

50

55

60

Danubium rursus, collecto milite, transit:


Rursus et ingenti caede repulsus abit.
Hic ego turpe ratus tantummodo nostra tueri.
Nec rerum oblata commoditate frui:
Continuo hostiles transcendo laetus in agros,
It comes a tergo luctus et ante pavor.
Mysorum spoliantur opes, trux omnia late
Gradivus ferro, Mulciber igne rapit.
Nusquam torvus Halis, nusquam ampla potentia Tureae,
Nusquam arcu et conto vincere doctus eques.
Postquam nulla datur quaesitae copia pugnae.
Vertimus ad patrias frena retorta domos.
Sed quoniam pratis etiam tunc herba virebat,
Nec fera militiam praepediebat hiems:
Fortunam ulterius placuit tentare secundam,
Nec tam praesenti tam cito deesse Deo.
Pars fuit Illyrici, quam nunc vocat incola Bosnam,
Dura, sed argenti munere dives humus.
Non illic virides spacioso margine campi
Nec, sata qui multo foenore reddat, ager,
Sed rigidi montes, sed saxa minantia coelo.
Castella et summis imposita alta iugis.
Hanc tunc invicto tutam munimine terram.
Quam vix excindi fulmine posse putes,
Caeperat ille ferox hac ipsa aestate Tyrannus,
Principis et miseri dempserat ense caput.
Huc feror et, regni confestim sede potitus,
Caetera partitis viribus aggredior.
His demum exactis patrias remeamus ad oras.
Nec dabimus lentae tempora longa morae.
Nam simul astrictas Zephyrus regelaverit undas
Fuderit et molli gramina prima solo,
Nostra virens iterum tentoria campus habebit,
Forsitan auxilium caetera turba feret.
Ut tamen ipse refers, nemo est sub tegmine coeli,
Qui studeat nostris addere rebus opem.
Gallia dormitat, nec curat Iberia Christum,
Anglia gentili seditione ruit:
169

65

A susjedna Njemaka u besciljnom zborovanju vrijeme


trati.
Italija se i dalje svojom trgovinom bavi
I nikoga, osim Veneana, briga za mnom ne mori:
Njih sa mojom sudbinom steeni savezi veu.
usmo da oni ve odavno junaki spremaju rat
I da njihovi brodovi mnogi more ve prekrivaju sinje.

170

65

Proxima conventus Germania cogit inanes.


Permutat merces Itala terra suas:
Nec quenquam praeter Venetos ea cura remordet.
Quos iungunt fatis foedera parta meis.
Hos dudum audimus moliri nobile bellum.
Horum iam multa Nerea classe tegi.

171

III

III

VOJNIKU BLAU

DE SE FEBRICITANTE AD BLASIUM MILITEM

i si u taboru to blijesti pod arenim zastavama


I ui tvoje zagluuje promuklih truba glas.
A ja, Blau, bolujem, groznica ljuta me slama
I u strahu oekujem dosadne smrti as.
5 Nita ne koristi, dakle, to ratovi bjesne daleko
Kada ni usred mira meni nema ivota.
0 da sam naoruan poao s tobom na Turke,
Ne bi mome ivotu prijetila takva strahota.
Mene ognjena groznica spopane iznenada,
10 A ti svaku opasnost opazi na vrijeme.
Ja u svoju bitku moram, a ti samo tada
Kad prilike ti za to as povoljan spreme.
Ja nikakvom varkom ne mogu izbjei udarcima,
A ti svakoj strijeli moe na put stati.
15 Iznemogo bolesnik uvijek, slabaan, klima,
A vojnik, razbivi dumana, esto se i vrati.
Mene u bolesti tekoj stalno tegobe prate,
A ti, u naporu ratnom, ima i veselih sijela,
esto se zabavlja bezbrian sve do u sitne sate,
20 Za opkopom se ne bojei neprijateljskih strijela.
Kockarskim stolom ti je tit, a aom ti je kaciga ratna,
Kraj visoke vatre se ori pjesma u glasu pijanom.
Zatim slijedi san, a kad se zvijezde gase.
Umorni ljudi se krijepe hranom opljakanom.
25 Gomila se plijen, u lastovanju proe i mjesec dana.

172

um te castra tenent pictis fulgentia signis,


Et trepida raucas excipis aure tubas.
Nos, Blasi, aestifera correpti febre iacemus,
Desidis et lethi triste timemus iter.
Nil igitur prodest, quod longe bella gerantur.
Si fata in media vivere pace negant.
In Tureas utinam tecum simul arma tulissem,
Non foret in tanto nunc mea vitac> metu.
Hic nec opinanti gelidos tremor occupat artus:
Illic quam veniat cernitur ante malum.
Nos pugnam inviti capimus: nisi tempora suadent,
Vos detrectatis conseruissed> manus.
Non ulla hic caecos astutia defugit ictus:
Illic vitari missa sagitta potest.
Debilis a morbo semper prosternitur aeger:
At miles fuso saepius hoste redit.
Nobis praeterea certamine nulla molesto
Lux vacat: in vestro est multa labore quies.
Luditis in mediae securi sidera noctis,
Hostiles vallo nil metuente minas:
Fert clypeus talos, dat pocula cassis, et altum
Ebrius ante ignem carmina lixa canit:
Succedit ludo somnus, pallentibus astris
Curantur rapto corpora fessa cibo:
Praeda venit, totus laxatur in ocia mensis,

D
5

10

15

20

25

c) corr. ex vitu
d) corr. ex conseruise
173

30

35

40

Obogaen vojak vie i ne misli kada e plaa.


A reci kakva se bolniku radost prua,
Kad mu se i gutljaj vina iz usta vraa.
Gadi se jela, jedva ga zgrenim usnama dime,
Svaki mu zalogaj stvara nove bolove i strah.
Sunca se kloni, za prozorima zatvorenim lei,
Svjeega zraka ne smije udahnuti ni dah.
Jauui prevre leajem bolno tijelo.
Ako se mravost bijedna moe tijelom da zove.
as pokriva trai, a as ga sa sebe zbaci,
I uzalud sebi blage zaziva snove.
Svejedno, ija je tea, tvoja ii' moja sudbina,
elim da se ja tebi, ti meni vrati trajno,
I zdrav da ti natoim pehar mladoga vina:
Vremena e ova proslavit pero sjajno.

174

30

35

40

Debita nec dives postulat aera cohors:


Dicere nulla queas languentis gaudia, cuius
Ipse fugit vini primus ab ore sapor.
Fercula contortis libat male grata labellis,
Prandia nec miseris questibus ulla carent.
Decubat excluso commissis sole fenestris.
Nec sinitur coelo liberiore frui.
Membra gemens stratis versat, si membra vocamus
Ossibus haerentem vix sine came cutem.
Pallia nunc poscit, nunc rursus pallia ponit.
Lumina nec placidus mulcet abacta sopor.
Verum sive tua est seu sors mea durior, oro
Nos tibi, te nobis reddat ut ima dies:
Ac reduci sanus large nova musta propinem:
Tempora signabit candidus ista lapis.

175

IV

IV

BOLOVANJE U TABORU

DE SE AEGROTANTE IN CASTRIS

1.
taborom idem ja pjesnik, ne bojim se otrih strijela
Ni brzoga na konju dumana konjanika.
Ali, ljuto me mui groznica bolna i vrela,
Okrutnija od gvoa vatra mi pritiska grudi.
Ako si iv, Prometeju, ivot gorak ti budi.
Ako si mrtav, bila ti preteka ploa grobna.
Ti ljudskome rodu cijelom snaga bio si kobna,
Zbog tebe pogubni pomor ljude je moriti stao,
A prije tebe ivot samo zdravljem je cvao.
Ni suice nije bilo niti kakva drugog jada.
Na umskoj osami istoj ljudski je stanovd rod,
Miran i nediran od zvjeradi gorske.
Iz potoka je pio, sa grana ga hranio plod.
Peine bile mu stanom, a mekim leajem trava.
Nitko tad nije znao za korijenja snagu tajnu,
Niti da znalaki skuplja ljekovite vlati,
Ni da od sokova razne tekuine stvara,
Ni da razne otekline vjetom rukom para.
Tada jo nije krcata nosila laa
Mirise to ih obala Mora Crvenog raa.
ivot je tekao prosto, i nikad mu bolest nije
Oteala ili oduzela ma i jedan dan,
Nego na koncu dugovjeka ivota
Starako tijelo blagi je gasio san.
Ali kada si ti blistavom suncu kradom
Uzeo vatru i ljudima donio je sjajnu,

10

15

20

25

176

1.
astra sequor Vates: non spicula castra sequentem
Terrent nec celeri barbarus hostis equo,
Tristia sed dirae torquent incendia febris.
Saevior et ferro pectora flamma premit.
Seu vivis, sit amara diu tibi vita, Prometheu:
Sive iaces, durus degravet ossa lapis.
Tu generi humano tantorum causa malorum,
Abs te feralis gentibus orta lues.
Ante nec insani vexabant corpora morbi,
Lurida nec macies, nec dolor ullus erat.
Avia tunc nemorum mortalis turba colebat
Inter montanas inviolata feras.
Quippe cibos rami praebebant, pocula rivi.
Antra casas, mollem gramina laeta thorum.
Nulli tum arcanas radicum noscere vires
Herbarum aut medicas vellere cura comas.
Nec cuiquam studium varios confundere succos,
Ulcus et artifici praesecuisse manu.
Nec dum etiam pressae redolenti merce carinae
Portabant Rubri quod creat ora maris.
Vita rudis sed sospes erat, nec tabida pestis
Angustum fati praecipitabat iter,
Sera sed annosae cum venerat hora senectae.
Solvebat placidus languida membra sopor.
Tu postquam aetherea nitidi de lampade solis
Subduxti astuto lumina adempta dolo.

10

15

20

25
12

Hrvatski latinisti I

177

30

35

40

45

50

55

60

Gnjevni nas Jupiter kazni smru i drugim jadom.


Stoga zaslueno lei na Skitskoj okovan stijeni.
Opkoljenoj grozom vjenog leda i zime.
I najmanje se Herkul moe podiiti time
to je na osvetnicu pticu4 sasuo strijele.
Ah, tuim se na zajedniko i svima odavno znano.
Tu kaznu ja zasluili za grijeh svoj.
0 trostruko luda li mene, to ostavih mir i sjene
I pooh za trubama bojnim u krvavi boj.
Tu napor, tu nakazna bijeda, tu blijedoga straha krik.
Tu bjesnilo, tu smrti silovite divlji lik.
Bez sumnje, tu mi sunce, kia, zrak i prah
Povrijedie tijelo, nenaviklo na tolike tegobe.
O da sam ostao lekarei u hrasta gustoj sjeni.
Ili gdje romoni izvora romon sneni.
Ili sad ovom, sad onom knjigom zasladio as
Ili sa grana svijenih ubrao kakav plod!
Ta kamo e, luae, mnogi me grdio glas:
Priberi se, novae, ustavi bezglavi hod.
K6 Ahilu, kad se u ensko preobukd skriveno,5
Ili Herkulu divu preslica i vreteno,
Kad se od koulje Nesove uga i spali.
Tako i tebi pristaje o boku ma i na glavi ljem,
1 desnici tvojoj koplje jasenovo.
Na prijateljske opomene ostadoh gluh i nijem
I na noge navukoh teke kundure tuane.
Samo u tvrdome oklopu htjedoh biti vojakom
I gvozden u gvou s gvozdenim otii divljakom.
Pa eto mi, to htjedoh, sad trpim zaslueno.
Ovo mi je ratovanje donijelo divan dar,
Jer ba me sada spopada grevita jeza.
Skorih mi muka to je koban znak.
Ve usne mi blijede, iz mrzlog nosa slini,
U onicama lupa bila udar jak,
Po nogama i rukama kao led se ini,

4 Prometeju, okovanu na peini, jastreb je kljuvao jetra to


su se stalno obnavljala.
5 Da ne bi morao poi u trojanski rat, Tetida sakrije svog
sina Ahileja, preobuena u ensko, na otoku Skiru u dvoru kralja
Likomeda.
Radi ispatanja svojih grijeha Heraklo je tri godine sluio
kod lidijske kraljice Omfale vrei enske poslove.
178

30

35

40

45

50

55

60

Mox lethum et lethi causas diffudit in orbem


Vindex decepti scilicet ira Iovis.
Iure igitur Scythica vinctus sub rupe sedebas,
Qua riget aeterno squallida zona gelu.
Nec quicquam Alcides minus hoc laudabile fecit,
Quam quod in) ultricem tela tetendit avem.
Verum prisca nimis queror et communia cunctis.
Ista fuit culpae debita poena meae.
O ego ter demens, umbra qui et pace relictis,
Tentarim lituos et fera bella sequi.
Hic labor et pallens metus et deformis egestas.
Hic furor et vultu mors violenta truci.
Nec dubito, quin sol, quin aura et pulvis et imber
Laeserit insuetum talia ferre latus.
Quanto erat o melius densave sub ilice fusum.
Aut ubi rauca levi murmure lympha sonat.
Nunc his, nunc illis mentem oblectare libellis
Pomave curvatis demere ab arboribus!
Dicebant multi: Quae te vecordia ducit?
Quo raperis? nervos consule, tyro, tuos.
Scyria celatum quam lana decebat Achillem,
Herculis aut validas Lydia pensa manus.
Tam femori gladius, capiti tam fulgida cassis,
Fraxina tam dextrae*) convenit hasta tuae.
Ast ego praecludens monitis veracibus aurem
Aptabam suris aerea suta meis,
Nec nisi duratum Lambro thoraca volebam,
Nec nisi ferrato ferreus ire fero.
Ergo animis fruor ipse meis et iusta profecto
Optatae capio praemia militiae.
Dum loquor, horridulos sensim rigor occupat artus.
Sentio tormenti praevia signa mei.
Iam labra plus multo livent, iam mucidus alget
Nasus, et incussae concrepuere genae.

e) add. in
f) corr. ex detrae
179

65

70

75

A srce lupa, lupa, sve jae i jae.


0 momci, drhtim, brzo mi dajte pokrivae,
Pa makar ih odmah i zbacio sa tijela.
1 ve mi sva nutrina jarom silenom planu,
K6 sumpor kad ga zahvati plamene zublje ar.
I, brzo me stresavi jednom, vatra splasne,
K6 u suhome liu kad uas bukne i zgasne,
A1 ostaje tinjajui, eui bolnom nutrinom.
Skini sa mene, mome, tu ebad teku skidaj!
Zar je bog neki plamenu Etnu survao na me?
Ili mojom utrobom arki kljua Flegeton?
Jao, izgorjeh. Opekline mi grozne vodom viaj,
Mrzlicom ledenom, o prijatelju, ako si gdjegod blizu.
Ni Taga, ni Paktola, ni Hermusa svi vali
Ne vrijede, koliko sada hladne vodice jedna kap.
Na gomili etske7 lomae tako je Herkulu bilo
Kad se od koulje Nesove uga i spali.
2.
ogovi okrutni, zbog ega vam toliko skrivih?
to vam kod mene nije tako po udi?
Ako mrzite zloine, uklonite krvave ete
Razbojnika, smlavite tisue lupekih ljudi!
A spasite mene, Febova poklonika tiha.
Barem dok mi jo pjesme lete bijelim svijetom.
Kolike jo su grube i hrapava stiha,
A kolike tek upola uglaah svojim dlijetom!
Da su vas cvjetna moja mladost, ljepota i um
Taknuli, ja bih jo vrijedan bio da ivim.
Priznajem, eto, drzak uinio sam in,
AT ipak toliko vam ja ne mogoh da skrivim.
Bilo to bilo, oprostite, sve dajte zaboravu.
Jer iskrenu pokajniku grijeh oproten biva.
Crna Suenica nema za grenikovu glavu
Milosti, u vjetar se rasplinu molba iva.
Osjeam, ivotu mome kraj se pribliava.

65

70

75

10

15

Nec minus ima pedum, manuum quam summa gelantur.


Acrius et longe quam modo vena salit.
Adiicite, o famuli, tremulis velamina membris
Post licet exigua reiicienda mora.
Quin iam flagranti penitus succendimur aestu,
Sulphura ut admotae?) cum rapuere faces.
Nec late vibrata semel cito flamma residit,
Mulciber ut siccis cum strepit in foliis,
Sed manet et miseras urit sine fine medullas:
Tolle molesta procul pallia, tolle, puer!
Num me flammivoma quisquam deus obruit Aethna?
Per mea num Phlegethon viscera forte fluit?
Uror, io: immensum restinguite fluctibus ignem.
Da gelidum laticem, si quis amicus ades.
Nunc quicquid volvunt Tagus et Pactolus et Hermus,
Vilius est gutta frigidioris aquae.
Talis in Oethaei Tirynthius aggere busti
Arsit Nessaea saucius a tunica.

2.
rudeles superi, merui quo crimine tantum,
Quidve in me vobis displicuisse potest?
Si scelera odistis, removete cruenta latronum
Agmina, sacrilegos tollite mille viros.
Me servate, precor, Phoebi pia sacra colentem.
Dum saltem in lucem carmina nostra volant.
Plurima sunt nobis summam poscentia limam.
Sunt quae dimidia parte parata manent.
Si vos ingenium, si florida tangeret aetas,
Si species, certe vivere dignus eram.
Quamquam, haud inficior, patravimus improba
quaedam.
Improba, non nimium flagitiosa tamen.
Verum quicquid id est, meminisse absistite, si quem
Poenitet, hoc ipso desinit esse nocens.
Oramus frustra, nec talibus atra movetur
Atropos, et ventis irrita vota damus.
Agnosco vicina meae confinia vitae.

10

15

g) corr. ex admotas
7 Na gori Eti Heraklo se sam spalio.
180

181

Bilo sve slabije bije, dah mi vene.


0 bregovi, o livade bujne, o nebesa plava,
20 O izvori bistri, o ume zelene!
Dakle, ja vas ostavljam skupa s danom bijelim,
1 od mene e ostati samo imena pusti zvuk.
Avaj, to uza me nema brata ni premile mi sestre,
Da mi zaklopi oi i u vjeni me poloi muk.
25 O, koliko si ti sretnija, majko moja mila.
Koju prije mene sustie zadnji as.
to bi ti sada radila kad bi tu prisutna bila,
II' ti o mojoj smrti naglo stigao glas?
Brzo, to prije donesite mi ploice votane
30 Da zadnje na njima elje zabiljeim sad.
A vi, prijatelji, umrlome podignite humak
Na mjestu gdje buja trava i rosni hlad.
Gdje su zelene livade i lisnate gore,
Na kojima veselo plee kolo Drijadi,
35 Gdje zefiri neprestano blagim dahom lahore
I gdje cvrkutavih ptica zvonka pjesma vlada.
A da u grobu ne ostanem samo neznanac vajni,
Neka mi ovim natpisom sudbina bude sklona:
Tu lei pjesnik Ivan, koji je na Dunav zaviajni
40 Prvi donio pjesmu s boanskoga Helikona.
O zavisti, bar ovaj spomen mrtvome ne sprijei:
Spomeniku pristaju samo dobre rijei.

182

20

25

30

35

40

Spiritus et numero deficiente fugit.


O coelum, o colles, et amicti gramine campi,
O vitrei fontes, o virides syluae.
Ergo ego vos dulci pariter cum luce relinquam,
Nec reliquum de me iam nisi nomen erit?
Heu quod nec frater nec adest soror optima nobis.
Quae digitis oculos condat et ossa legat.
Tu vero multum felix, charissima mater.
Cui cadere ante meas contigit exequias,
Quid nunc, quid faceres, seu praesens ista videres,
Sive esset subiti nuncia fama mali?
Huc age ceratas quam primum afferte tabellas,
Queis animi tradam vota suprema mei.
At vos defuncto tumulum componite, amici,
Roscida qua multo gramine vernat humus,
Frondosos inter saltus et amoena virentis
Prata soli et Dryadum concelebrata choris:
Assidue Zephyri spirent ubi mitibus auris,
Semper ubi argutae suave querantur aves.
Quin etiam tacita iaceam ne ignotus in urna,
Signari hoc cineres carmine mando meos:
Hic situs est Ianus, patrium qui primus ad Istrum
Duxit laurigeras ex Helicone deas.
Hunc saltem titulum, livor, permitte sepulto:
Invidiae non est in monumenta locus.

183

VARAVOST ENE

AD T. VESPASIANUM STROZZAM

roitah, o pjesnie, pjesme tvoje, pjesme Feba


Dostojne i skladne kao Orfejevih pjesama zvuk.
U njima hvali njene djevojke darove divne.
Koji su, kako veli, predragi srcu tvom.
No darodavac te je uzbudio vie nego darovano.
Donosilac dara vie negoli darak sam.
No ja u, dopusti mi samo, istinu slobodno rei,
Iznijet u ti skriveni u srcu svome sud.
Nemoj, to moda sliim Tersitu, koji je htio
Svjetovati Uliksa, prezreti savjet moj.
Ljubav ti n da jasno razabrati, dok ja mnogo ire
Gledam jer ni za jednu djevojku nisam ljubavlju spet.
Mislim da opasni ovaj darak sumnjive Ijubovce
Odbaci daleko, strese ga sa prsta svog.
enino miljenje povrnou obiluje mnogom,
I uvijek joj se nestalno leluja srce i um.
Na poticaj enin ovo nije neka pria pusta
Dijete je ubio Katilina, bezduan i krut.
Tarkvinije, ubivi tasta, kraljevstvo mu ote,
Tula je zapoela i smislila zloin taj.
Sad cvrkutua mati8 ali ubijenoga Ita,
Kome je glavu odrubio njezin prokleti ma.
Belide sad u podzemlju probuene krage piine,
to se drznue muevima svojim nanijeti smrt.

8 Da bi se osvetila muu Tereju to joj je zaveo sestru,


Prokna ubije svoje i njegovo dijete, nejakog Itisa. Bogovi je
pretvore u lastavicu.

egimus, o vates, tua carmina, carmina Phoebo


Digna nec Orpheis inferiora sonis,
Pulchra, quibus tenerae commendas dona puellae.
Grata refers anim o quae nimis esse tuo.
Nec tantum dono, quantum donante moveris,
Author momentum munere maius habet.
Ast ego pace tua, liceat modo vera referre.
Quod sedeat nobis, commemorare velim.
Nec quia Thersites videar moniturus Ulyssem,
Hoc nostrum debes spernere consilium.
Cernere amor rectum te non sinit, ast ego cerno
Plurima, quem vinctum nulla puella tenet.
Censeo, ut hoc dubium suspectae munus amicae
A digitis iubeas eminus esse tuis.
Foemineae mentes multum levitatis abundant.
Et semper varium foemina pectus habet.
Foemineo impulsu (non est ea fabula falsa)
Occidit prolem trux Catilina suam.
Tarquinius socero rapuit male regna necato,
Tulla caput sceleris consiliumque fuit.
Quem detestato quondam iugulaverat ense.
Nunc gemit ereptum garrula mater Itym.
Ad Styga deportant terebratas Belides urnas.
Agmina cognatos ausa necare viros.

184

185

10

15

20

10

15

20

25

30

35

40

45

50

55

60

Sve zbog ene, pria se, kroz cijelo vrijeme je nekad


Otok Lemno bio bez ijednog mukarca, pust.
I im ju je bludna Venera takla mahnitom vatrom,
U sr kostiju proe je razbuktala strast.
Prirodno zlo se poveava ljubavi onom kobnom,
Tad bjesni ena k6 Tebanka,1to je zavede domai bog.
I od halkidskih valova tad je nestalnija ona.
Tad je pomamnija nego hirkanske tigrice bijes.
Tada je laka od slamke lake i od opalog lista,
to ga vitla po zraku jesenjeg vjetra dah.
Nije njojzi do glasa i svaki uinit e zloin,
to ga bezumno ini svaki ljubavnik slijep.
A moe se neki pojavit i dumanin ljubavi tvoje,
I zavidnik moe biti, i takmac ti biti ljut.
Pa lano pronijeti glas da druge djevojke voli,
I djevojci tvojoj tu ludu dojaviti vijest.
A ona, neoprezna, lanom e vjerovat glasu,
Jer zaljubljenik je uvijek lakovjeran i lud.
Zatim e himbena ona tebi na prst natai
Otrovan prsten podmuklo hinei dar.
Ta ne udi se to djevojka na takva je zlodjela spremna.
Nee ni prva ni posljednja stei o sebi takav glas.
Kada uita boanstvene pjesme pjesnika drevnih.
Znaj, od ene je u njima svaki primjer i in:
Kako je bolesna ljubav na pokolje krvave goni
I ini je spremnom za svaki zloin klet.
Daj, skinide s prstiju dar te sulude djevojke kobne;
Zadri li ga, bit e ti nesrea samo i jad.
Taj dragulj, to optoen zlatom tako se raskono ija,
Zato te raduje? Zar samo isprazni sjaj?
II zato to je na prstima dragane djevojke bio?
II zato to ga je ona na prst natakla tvoj?
Utoliko prije duh svoj plemenitom umijeu onom
Priklonimo to ga veliki dade nam Apolon,
to dobra Melpomena i ostala druba sestara
Dade, i Kaliopa to nosi u srcu svom.
Ne misli da ove ti rijei, moda, upuujem zato*

Zbog ljubomore Lemnjanke poubijaju sve svoje mueve,


no kasnije s Argonautima obnove stanovnitvo otoka.
10 Bakhantkinja, Menada
186

25

30

35

40

45

50

55

60

Quod fertur quondam per saecula cuncta fuisse


Orba viris Lemnos, foemina causa fuit.
Quam simul insanis tangens Venus improba flammis,
Intima vibratas fixit in ossa faces.
Naturale malum funesto augetur amore.
Tunc furit, ut patrio Thebais acta deo.
Tunc vel Chalcydicis est inconstantior undis.
Tunc est Hyrcana tygride saeva magis.
Time levibus levior stipulis et fronde caduca.
Quam raptam praeceps fert per inane Notus.
Nec curat famam, nullum patrare veretur
Flagitium, caecus quidlibet audet amans.
Esse potest aliquis vestrorum inimicus amorum.
Invidus esse potest, aemulus esse potest.
Qui te forte alias confingat amare puellas
Et rem vaesanam deferat ad dominam.
Illa fidem falsae tribuit temeraria culpae:
Quisquis amat, nimium credulitatis habet.
Inde venenatam simulato munere gemmam
Imposuit digitis insidiosa tuis.
Nec mirare quidem tam magna audere puellam,
Non famam ex tanto crimine prima feret.
Cum relegas veterum divina poemata vatum,
Qualibet exemplum de muliere cape.
Quam male sanus amor diras committere caedes
Impulit et promptam fecit ad omne nefas. . . .
Pone age de digitis malesanae dona puellae,
Quae te sollicitum saepe retenta dabunt.
Gemma, laborato quae clausa refulget in auro,
Cur te delectat? Sola ea causa subest,
Quod fuit in digitis carae gestata puellae,
Quod dedit hanc digitis cara puella tuis.
Quo magis ingenuas animum debemus ad artes
Flectere, quas nobis magnus Apollo dedit,
Quas bona Melpomene, quas caetera turba sororum,
Pectore quas gestat Calliopeia suo.
Nec, quod ad has sacras esses minus impiger arteis,
187

65

70

75

80

85

90

95

100

to smatram da u tebi gasne za umjetnou ar.


AT ipak, poesto odvraa panju ljudskoga duha
I njegovu elju za znanjem jalovi ljubavni plam.
Zbog toga nije dovoljno da samo strese sa prstiju svojih
Mamene djevojke ukras, o pouj mi, molim te, glas,
Nego, jer sad ti je jasno da naslada zamamna nije,
I jer uvia da je u ljubavi otrov uk,
Iupaj iz sputana srca te tegobne, opasne brige,
Strgaj sa svoga vrata tog ljubavnog jarma teg.
Odvrni pogled i sasvim u umjetnost krasnu utoni,
Prezri ljubav i snanih pjesama izvijaj pjev!
Ta tko bi, kome se zgoda slobode takove prua.
Htio pod ropski jaram svoj povinuti yrat?
Ali bog je Kupido, veli mi, strijele taj ima,
A ja sam ovjek preslab da pobijedim takovu mo.
Kau da opasan ima luk i brzokrilo leti
I da uegljivu ima i raspaljivu lu.
Da je Kupido bog i od boginje roen, to smisli
Pohota slijepa sluei bestidni blud.
Ime boanstva mu dade da prikrije razbludu bijesnu.
Da bi izgledala asnijom, uze boanstva lik.
Svakako je Venera naredila krilatom deku11
Da po zemljama svim oblijee brzi mu let.
Leprajui u zraku u naletu brzome puta
Iz ruke njene strijela opojnih zuj.
No on vlada nad ljudima i nad vinjima svima
I nad svime to hrani nebo, zemlja i val.
Ovo je smislila nekada grdna zabluda ljudska:
I Veneru i tulac tvoj, o Kupidone nag.
Brzo, to bre odstupi ti, ljubavi oruje lano.
Brzo, Venero, 1 ti odstupi u isti as.
A priite, vi Muze, i s kitarom, ti Apolone,
I ti, iskreni Bakhe, a s tobom i bog Pan.
Njih korakom silnim prati velianstvena slava,
I posvuda se uas pronese o njima glas.
Nije samo ljubav, o kojoj si pisati moan.
Jo mnogo Ijepta ima i novi i stari vijek.
Ili ti prija da opjeva bojeve mueva slavnih
Tako da predmetu tome bude prikladan stih.
11 svom sinu Amoru ili Kupidonu
188

Id me nunc verbis insinuasse puta.


Sed tamen humanas persaepe retardat et arcet
A studio mentes desidiosus amor.
65 Quare age non solum malesanae dona puellae.
Munera de digitis excute, quaeso, tuis,
Sed cum te haud lateat, quae sit male blanda voluptas,
Cum bene perspicias, quam sit acerbus amor.
Excute damnosas captivo e pectore curas,
70
Deme Cupidineis et tua colla iugis.
Prorsus et ingenuas convertere totus ad artes
Et grave neglecto carmen amore cane.
Quisnam, cui sese redimendi est ulla facultas.
Malit servili subdere colla iugo?
75 At deus est, referes, et habet sua tela Cupido,
Non valeo tantum vincere numen homo.
Vulnificos arcus, celeres, quibus evolat, alas,
Nec non ignitas fertur habere faces.
Esse deum genitumque dea confinxit amorem
80
Servitio obscoeno caeca libido favens.
Numinis et titulo voluit velare furorem.
Dignior ut venia liberiorque foret.
Scilicet aligerum terras Erycina per omnes
Admissis natum gressibus ire iubet.
85 Ille levem rapido conscendens aethera cursu.
Contorquet tenera spicula lenta manu.
At genus humanum et superos dominatur in omnes.
Et quicquid pascunt sidera, terra, fretum.
Hoc hominum quondam finxit temerarius error,
90
Et Venerem et pharetras, nude Cupido, tuas.
Ocius abscedant commenta Cupidinis arma.
Ocius abscedat luxuriosa Venus.
Pegasides veniant, veniat cytharaedus Apollo,
Et cum Moenalio, candide Iacche, deo,
95 Quos gravis ingenti comitetur gloria passu.
Et late rapido quae pede fama volat.
Scribere quae valeas, sunt plurima praeter amorem,
Sive nova arrident, sive vetusta placent.
Bellica sive iuvat clarorum gesta virorum,
100
Carmine materiae conveniente suae,
189

Sive referre togam, per quas tua naviget undas


Cimba, dabit Latium, terra Pelasga dabit.

II eli djela mira, to dat e ti Lacij i zemlja


Pelazga, kamo e tvoj zaploviti un.

105

110

115

120

Koliko duhom pak vrijedi, dobro je svima nam znano,


Klarskoga boga1* je dostojan svaki ti spjev.
A sad mi predigru malu dopusti, pred velike stvari,
Da stihovi mali prokre velikim put.
Neprimjetno prolazi vrijeme, dok se ti sprema da
pjeva.
Tako se pusto, neplodno zavri vijek.
Dosta ve igre, burno se napokon smirilo more,Nad njim se prostire put u pjesniki kraj.
Na posao! Ne boj se! Febo te titi, poni ve jednom!
Iz uzane bare u irok se otisni svijet!
Poslije mekunih svaica junaka kreeva pjevaj,
Ratove, kojima" treba drukija stopa i sklad.
Zbogom ljubakanje, reci, i raspusna Venero, zbogom.
Drugu sad prihvati liru, kojoj silan je jek!
Bijae no i oi mi umorne san je obaro,
Kad mi se uini da mi, sanenu, prilazi bog.
Da, zaista, Febo je bio, s lirom zvonkom u ruci,
S tulcem, a svjei lovor krasio kose mu pram.
On me tae da ove ti hrapave stihove skladam.
Kakvi su da su, srdano primi ih sam.

105

110

115

120

Quid tamen ingenio valeas, bene novimus omnes,


Tu fingis Clario carmina digna deo.
At sine me paulum tantis praeludere rebus,
Ut sternant magnis metra minora viam.
Labuntur sensim, dum te praeludere fingis.
Tempora, sic aetas praeterit omnis iners.
Praelusum est, ventis pelagus patet omne fugatis,
Strataque carminibus satque superque via est.
Incipe, quid metuis? Phoebus favet, incipe tandem
Et freta de parva magna palude pete.
Post molles rixas, certamina magna canantur
Et quae sunt alio bella canenda pede.
Sit finis ludo, valeat lasciva Dione,
Sume gravem plectro cum graviore lyram.
Nox erat, irriguo dederam mea lumina somno,
Est deus ante oculos visus adesse meos.
Phoebus erat certe, Phoebum chelys ipsa probabat
Et pharetra et lauro nexa virente coma.
Hos ad te incomptos monuit me scribere versus.
Excipe tu placido carmina nostra sinu.

** Apolona, tako nazvanog po njegovu glasovitom proroitu


u Klarosu u Maloj Aziji
190

191

VI

VI

IANI PANNONII DE RERUM HUMANARUM


CONDITIONE

LJUDSKI UDES

vemogui na Olimpu svome je sjedio visoko


I pod sobom na sve osnove ljudske upirao oko.
Promatro je prostranstva mora i zemalja irine
I zvijezde, to god ih se krije sred zvjezdane visine.
Pokatkad bi duboko prozro u ljudska zbivanja razna
Da tenje ljudskoga duha otkrije i sazna,
Da ivot, obiaje, da elje i radosti upozna.
Od ega tko bjei i to slijedi, da dozna.
Opazi da je zemlja u mreu mnogih obmana pala,
I vidje oblike tolikih opaina i toliko vidje zala.
Bezumne ljudske brige i elje nevaljale svuda vidi,
I nigdje nijednog ovjeka koji se bogova boji i stidi.
Ovaj trai da gradove smrvi ma i ognja sila,
Da bezbrojna odasvud blaga sebi nagomila.
Ovaj orujem zakone kri, nit ljude nit bogove asti,
I tei da drave tue podvrgne svojoj vlasti.
Jedni na brau orujem sru i na roditelje mile,
Drugi sa svojima bojeve ljute vode, klete sile.
Mnogima se lopovluk svia, dobiti, grabei ljuti.
Avaj, i hramovi su opljakani, a bogovi svrgnuti.
Gospodara ovaj vara, roditelja vlastito dijete,
A onaj kupcu razne prevare podmee i plete.
Drugima se rasipnost silna svia i rasko sjajna.
Pa zadovoljni podiu sebi zdanja veliajna.
Drugi za pohotom gramze, u strasti izgaraju bez due.

ederat omnipotens medio sublimis Olympo


Subdideratqueh> oculis condita cuncta suis.
S
Lustrabat tractusque maris terrasque patentes,

10

15

20

25

192

10

15

20

25

Quidquid et astriferi clauditur axe poli,


Paulatimque hominum defixit lumina rebus.
Ut studia humani cerneret ingenii.
Ut vitam et mores, ut vota et gaudia nosset,
Quod quisque effugeret, quod sequeretur opus.
Conspicit implicitum tam multis fraudibus orbem,
Tot scelerum facies et mala tanta videt.
Insanas hominum curas, vota improba cernit
Et nullo in terris esse in honore deos,
Hic petit excidiis urbes, per tela, per ignes
Tendit, ut innumeras undique cogat opes.
Ille armis violat leges hominesque deosque.
Subdat ut imperio regna aliena suo.
Ense petunt alii fratres carosque parentes.
Cumque suis alii bella nefanda gerunt.
Furta iuvant multos, foenus saevaeque rapinae
Fanaque direptis proh! spoliata deis.
Decipit hic dominum, fraudem parat ille parenti.
Emptori varios iniicit ille dolos.
Pars amat ingentes sumptus luxumque superbum,
Laetaque magnificas aedificare domos.
Pars Venerem sequitur caecique Cupidinis ignes,
h) corr. ex Subbideratque

13

Hrvatski latinisti I

193

30

35

40

45

50

55

60

A trei se oblaporni u silnoj prodrljivosti gue.


Ovi za zlodjela preziru kaznu na drugom svijetu
I nagradu, koja sigurno eka duu svetu.
Tenjama ovim i djelima ljudi preneraen Otac nato,
Zaali to se toliko osililo ovo prosto blato.
Rastui se i ujedno gnjevom silenim planu.
Grudi mu srdbom tekom uzbukte i bolom zavijati
stanu.
Tako i ovdje pretuna majka,1poniknuvi nikom,
Ponizno ovo progovori priguenim krikom:
Sine, ta to mi jo osta, ti majci si jedina nada,
Jedino u tvoje ime se uzdaju govorim sada.
Preblagi sine, to u jarost nedostojnu planu?
Kakav to novi je uzrok tvom gnjevu nenadanu?
Kakva uvrijedie tvoje boanstvo zlodjela golema,
Da nikakve milosti vie ni za koga nema?
Zar blagost ne pobjeuje tvoja svaku zlou i krivnju?
Zar tua teta i bijeda ne umanjuje tvoju kivnju?
Koga kazniti, koga unititi sprema se, moj sine?
S kime to ratuje, o najvei u carstvu nebeske visine?
Zar zalog ljubavi svoje da gubi, djecu ljudskoga puka,
to ga od gipke mekane gline izvaja tvoja ruka?
to ti koristi s dumaninom nejakim voditi boj?
to ti koristi bjesnjeti sve vie na plijen svoj?
Zar e ti rat s tim prostim rodom koristan da bude?
Ili, kakvu e hvalu stei unitivi te ljude,
Kojima mora, kojima kopna i sve ostalo preda?
O sine, zar e od koristi biti zemlja pusta, bez reda?
Dakle, uzalud napori koji stvorie ovaj svijet.
Uzalud zemlja e neumorno svoj kruni vriti let.
Besciljno e sijati zvijezde sa neba blistavo plava.
Putanjama e poznatim svojim kruiti one badava.
Kome e bezbrojni nositi plod zemlja od plodnosti
svijena?
Za koga e tolika blaga uvati krcata utroba njena?
Kome e hraniti stada svoja: ptice i divlja, kome?
Kome e ona hraniti ribe u valu nemirnome?
Bez ljudi tako sva dobra e tvoja propasti, moj sine.
Zar e dopustit da djelo tvoje tako u trulei gine?
13 mati Isusova

30

35

40

45

50

55

60

Pars sequitur rabidam luxuriosa*) gulam.


Hi spernunt Stigiosque lacus poenasque malorum.
Quaeque manent animas praemia certa pias.
His Pater attonitus studiis votisque virorum,
Hoc doluit vili posse licere luto.
Indoluit simul et magnas exarsit in iras.
Aestuat ira, gravi mista dolore fremit.
Atque ibi deiecto mater moestissima vultu
Suppliciter tales fundit ab ore sonos:
Nate, tuae, quid enim superest, spes unica matris.
Quo solo videor nomine freta loqui.
Nate quid indignas mitissime surgis in iras?
Quae nova tam subiti causa furoris adest?
Et quae tanta tuum laeserunt crimina numen,
Ut nullus veniae iam locus esse queat?
Quid tua non omnem superat clementia culpam?
Anne animum minuit noxa aliena tuum?
Ulcisci quos, nate, paras, quos perdere tentas?
Cum quibus, o superum maxime, bella geris?
Nonne hominum genus ecce tuum, tua pignora perdis.
Duxerat e molli quos tua dextra luto?
Quid iuvat invalido Martem exercere sub hoste.
Quid iuvat in praedam saevior esse tuam?
Quae tibi cum vili bella ac certamina gente,
Aut quae deletis laus tibi parta viris?
Cui mare, cui terras, cui caetera tradis habenda.
Quae rerum facies, nate, quis usus erit?
Frustra igitur magni moles erit edita mundi.
Frustra erit ad motus irrequieta suos.
Fulgebunt nitido nequicquam sidera caelo
Et peragent notas per sua signa vias.
Cui feret innumeros tellus uberrima fructus.
Servabit tantas cui gravis alvus opes?
Cui pecudes alet illa suas volucresque ferasque,
Et vaga cui pisces nutriet unda suos?
Sublatis tot, nate, viris tua dona perire
Et squallere tuum sic patieris opus?
i) corr. ex luxoriosa

194

195

65

70

75

Zar e, i pobone smlativi, dati da zemljom pusto hara,


I nikakav da batinik ne ostane tolikih tvojih dobara?
No, tebi tako se svidje: nek je sve sazdano uzalud,
I neka, sine, propadne toliko djelo, toliki trud.
Zar si doista mogao sa neba na zemlju sai
I uzaludno iz moga rodnoga krila izai?
Uzalud zar si dao se mukama raznim strti,
O sine, i umrijeti onako nedostojnom smrti?
Zar e uzalud trpjeti tolike patnje i boli
Pravedna druba to tvoje zakone tuje i voli?
Ako ve misao na tolike napore potaknula te ne bi,
A ono neka te potakne hvala koju zemlja duguje tebi.
I tko e ti sluiti slube, tko tovati mjesta ti sveta?
Tko li e ime tvoje raznositi irom svijeta?
Nikad hodoasnik vie ni poklonik nee ti doi.
Boanstvo tvoje i mo na zemlji e zauvijek proi.
Na nebu e dokoniti, neslavno vui dane vijeka svoga,
I djela tvoja nee od tebe initi nikakva boga.
Ako ipak ba nikakvi razlozi ne mogu te saviti,
I vrsto si rijeen cijelu zemlju tekom kaznom smlaviti,
Oini grene kaznama i samo kodljiva tijela,
A nedune neka potedi tvoja pravedna strijela.

196

65

70

75

80

Ferre potes vacuum caesis cultoribus orbem,


Haeredem tantis nec superesse bonis?
Sed tibi sic placitum: sint omnia condita frustra,
Et pereat tanti, nate, laboris opus.
Time etiam poteris caelo delapsus ab alto
Nequicquam in nostro procubuisse sinu?
Num poteris laceros variis cruciatibus artus
Nequicquam indignae, nate, dedisse neci?
Nequicquam tantos poterit tolerasse dolores,
Obsequitur iussis dum pia turba tuis?
Si te nulla movet tantorum causa laborum,
At moveat, debet quem tibi mundus, honor.
Quis tibi sacra feret, quis templa arasque dicabit.
Quis sparget nomen cuncta per ora tuum?
Nemo aderit, qui vota ferat, qui numen adoret.
Quin nullum in terris iam tibi numen erit.
Otia ages caelo, duces inglorius aevum,
Et tua te facient munera nulla Deum.
Si tamen haud ullae possunt te flectere causae
Et certum est poenas sumere ab orbe graves,
Affice suppliciis sontes et noxia tantum
Corpora, at immeritum perdere parce genus.

197

EPIGRAM I

EPIGRAMMATA

MOJI EPIGRAMI

DE SUIS EPIGRAMMATIS

ajd' amo, veseli itaoe!


Smijeh i ala sad mi se zbija.
A bjei, ukloni mi se to dalje.
Ti, itaoe, kome ala ne prija.
Kad si pogleda mrka i tuna,
Ne itaj moje vesele zbrke.
Ili pak, ako ih sluajno ita,
Razvedri svoje obrve mrke.

udimus ecce iocos, ades huc, non tetrice Lector,


Tu procul hinc contra, tetrice Lector, abi.
Triste supercilium cum sit tibi, ne lege nugas.
Aut, si forte legis, pone supercilium.

II
II

PLOVIDBA VINZENTSKOGA KONJIKA

DE VINCENTINO QUODAM NAVIGANTE


onjik vinzentski14 nevikao na morsku puinu, kad
Zaprepaten stie u Mletke, bogati grad,
Poslije bljuvanja tekog i skoro izvrnuta mozga,
I poslije burne vonje, koja brodi skoro zdrozga,
Kad se doepa obale, viknu: Nikad se vie na kljusici
Takvoj voziti neu koja ima uzde na stranjici.

5
14 iz talijanskoga grada Vicenze
198

incentinus eques, tumidi rudis ante profundi,


Miratus Venetae, dum redit, turbis opes:
Post vomitus crebros et versum pene cerebrum,
Post fractum rigido robore molle latus,
Contigit ut littus, Non me vehet amplius inquit
Ad culum quisquis frena caballus habet".
199

III

III

O SEBI

DE SE IPSO
u, qui nocturnum tentas accendere lychnum,
Ne silicis venas quaerito neve focos.
Cor tribuet nostrum lumen tibi, nam mihi saevis
Flammavit facibus pectora durus amor.

i, to eli upaliti svjetiljku nonu,


Ne trai kremen ni ognjita plam,
Jer srce moje ljubavnim arom plamti:
I svjetiljku u ti srcem svojim upaliti sam.

IV

IV

DE IMMUTATIONE SUI NOMINIS

O PROMJENI SVOGA IMENA


van mi bijae ime, a sada se piem Jan,
Prijatelju itaoe, nek ti je ovaj sluaj znan.
Nisam od oholosti neke odbacio to ime.
Ta nijednim zemlja se ne dii koliko njime.
Nevoljkog nagnala me je na promjenu tu malu
Plavokosa Talija, kad me okupala
U pjesnikom valu.

oannes fueram, Ianum quem pagina dicit,


Admonitum ne te, lector amice, neges.
Non ego per fastum sprevi tam nobile nomen.
Quo nullum toto clarius orbe sonat.
Compulit invitum mutare vocabula, cum me
Lavit in Aonio flava Thalia lacu.

V
AD LEONELLUM FERRARIAE DUCEM

V
LEONELLU, FERARSKOM KNEZU
eonelle knee, to dooh u tvoj grad
Nedavno iz sjeverna, ledena kraja,
Dopusti, nije me amo privukla slava tvojih djela sad
Niti me dom tvoj privukao prepun sree i sjaja,
Ni raznolikost Ferare tvoje, rasko joj sjajna i duh.
Ni dvotoki Pad, koji se u sedam ljupkih rukavaca vije.
Ne dooh da se nagledam, nego da edni napojim sluh
Rijeju slatkom koja se iz Gvarinovih usta lije.

200

uod, Leonelle, tuam. Princeps, accessimus urbem


Arctoi gelido nuper ab axe poli.
Q
Da veniam, non nos rerum inclyta fama tuarum.
5

Nec domus augustis splendidai) traxit avis,


Nec tua praefulgens variok> Ferraria cultu.
Nec septemgemini brachia amoena Padi,
Non oculos, avidas huc pascere venimus aures.
Quarum Guarini manat ab ore cibus.
j) corr. ex splendita
k) corr. ex varia
201

VI

VI

GRILU

IN GRYLLUM

itagora zlatne pjesme,


Fokilid srebrne skova,
A ti, Grile, kuje
Pjesme od olova.

urea Pythagoras, argentea carmina fecit


Phocylides, sed tu plumbea, Grylle, facis.

VII
VII
IN PROSPERUM

PROSPERU
oliko te, Prospere, volim, teko ti saznati nije,
Kad elim da sa zemlje ode u nebo to prije.

te. Prosper, amem, potes hoc agnoscere solo.


In caelum e terris te quod abire velim.
Quam

VIII

VIII

VERONSKO KAZALITE

DE THEATRO VERONENSI

erono, negdanje tvoje kazalite sad je bludniki stan.


Tamo sada boginju Floru tuju svaki dan.

st tibi prostibulum, quod erat, Verona, theatrum,


Assidue Floram nunc colit ille locus.

IX
GRIL PJEVA

IX
DE GRILLO

ada ti, Grile, zapjeva, sve cvrke pjesmom smuti,


. Oni zaute.
Nek oni pjevaju makar i ravo.
Samo ti da uti.

202

Grille, sonas, reticent per prata cicadae:


illae, dummodo tu taceas.
CumMalotu.sonent
203

PJESNIK IVAN O SEBI

DE SE IPSO

jesnik sam koji kraj duboke vode se rodio Drave,


tioe, i to mi znaj, usput proita li to.
Cesto o ljubavi svojoj pjesnici pjevahu stari;
Svako na jeziku svom pjesme razumije glas.
Nevjet u ljubavi pjevah Marcelove ljubavi arke.
to ih je rijeima svog jezika ispjevo on.
eli li stihove skladne na italski sroene nain.
Takove dati e taj kakve Petrarka ve da.
Ili pak htjedne li pjesme po latinskom skladane zvuku,
Dokonu tebi e moj tada se svidjeti stih.

10

10

XI

XI

ZALJUBLJEN

DE SE QUI AMARE COEPERAT

to mi je esto proroki glas tvoj znao da zbori,


O Mihaele, to stvarno se zbilo u ovaj mah.
Zapletoh se, planuh, itavo bie mi gori.
Ta, zaboga, umrijeh, ve gubi mi se dah.
U asu kad sam te ludo izvrgavao rugu,
I mjesto ti meni, ja tebi se rugah u sav glas.
Ti, iskusni Ijubavnie, pomozi sada svom nevjetom
drugu.
Uputi ga, svjetuj ga, molim te, donesi mu spas.

uod mihi divino tu saepius ore solebas


Dicere, nunc, Michael, exitus ipse probat.
Haesimus et totis concepimus ossibus ignem,
Concidit et tandem spiritus ille meus,
Cum te dementem dementia nostra vocabat,
Cum mox ridendo tu mihi risus eras.
Quare in amore rudi, doctissimus ipse, sodali
Consilium, quaeso, confer et auxilium.

XII

XII

JURJU

AD GEORGIUM

urju, nita se ne daje kada se mrko da.


Uz izdanu ruku mora i lice da se sja.

lle ego et haec cecini Dravum generatus ad altum.


Perlege et haec, si quis caetera forte leges.
Saepe suas flammas veteres cecinere poetae.
Cuilibet et pro se Musa diserta fuit.
Nos in amore rudes Marcelli lusimus ignes,
Quos modo vulgari luserat ille lyra.
Sive voles cultos Itala testudine rythmos.
Ille dabit, quales ante Petrarcha dedit.
Seu cupies elegos Latia sub lege sonantes,
Sumetur vacuo pagina nostra tibi.

204

il mihi das, quando tristi das fronte, Georgi,


Larga suam faciem debet habere manus.
205

XIII

XIII

AD IUSTINAM

JUSTINI
ustino, moja druice, mezime moj mio,
to si mi vratila onaj poslani dar?
Nisam ga poslao to bih te zavesti htio,
ivote moj, ta daleko od mene tako runa stvar,
Nego da vidi kolika je ljubavi moje snaga.
Neki darak ti poslah, moja draga.
Trai, za tu uvredu da ti nekako platim?
Pa poalji ti meni dar da ti ga vratim.

el, Iustina, meum, mea cara sororcula, quare


Missa remisisti munera nostra tibi?
Non ideo misi, quo te corrumpere vellem,
Sit procul a nobis hic, mea vita, furor,
Sed magis, ut scires, quam te devotus amarem:
Vult aliquo nosci pignore carus amor.
Qualiter offensam valeas pensare, requiris?
Tu mihi fac mittas, ut nec ego accipiam.

XIV
XIV

DE AMATORE LIBRORUM VETERUM

LJUBITELJU STARIH KNJIGA


ma knjiga pisanih ve prije tisuu ljeta.
Uenih dosta, ali se ljepotom ne are.
Ti ih ipak hvali vie nego pjesme moje
Samo stoga to moje nisu tako stare.
Toliko ti sada cijeni vremena stara,
S toliko osjeaja potuje davnine.
A ipak, ljepe je ono novo to se stvara,
A ne, Bartole, to je puno svelosti i truhline.
to da ti sada zaelim za tvoj ukus naopaki?
Ovo ti elim, iako je malo opasno ipak:
Da ti se svia bukuri, a ne falemac15 jaki,
I da se tvom ukusu svia samo gnjio ipak;
Da s tobom ne legne lijepa Poliksena,
Nego Hekuba, ne starica vie, nego kuja ljuta,
Ta grdobna trklja, prebuna to, barama opkoljena.
Po zvonkim obalama zavija i krguta.

10

15

11 kod starih Rimljana cijenjena vrsta vina


206

unt quaedam prope mille, puto, iam scripta per annos.


Docta quidem, sed non et*) speciosa satis.
Tu tamen illa magis quam nostra poemata laudas
Hoc solo, quod sint anteriora meis.
Tanta tibi nunc est prisci reverentia saecli.
Tam sensum canos et venerare dies.
At rerum plures novitate placere videmus.
Non carie et putri, Bartholomaee, situ.
Quid pro perversis adeo tibi moribus optem?
Haecm) opto quamvis exitiosa parum:
Plus sapiat musto vetus et tibi vappa Falerno,
Nec gustare nisi marcida poma velis.
Dormiat et tecum formosa Polyxena nunquam.
Verum Hecube, sed iam non anus, imo canis:
Turris avidarum, quae cincta palustribus undis
Instrepit argutis persona littoribus.

10

15

l) corr. ex ut
m) corr. ex Hoc
2ffl

XV

XV

AURISPI

DE AURISPA

ita zato nita ne pie tako ueni Aurispa.


Zato to stalnom utnjom on jo ueniji ispa.

am doctus scribat cur nihil Aurispa, requiris.


Credatur multo doctus ut esse magis.

XVI

XVI

FIFIRIU

IN PHILITREUM

e nadimaj se, fifiriu, jer svi dobro znamo


Odakle podrijetlo tvojih roditelja vodi.
Jer jedno od njih u rukav svoj useknjuje se samo,
A drugo ne pljuca na pod, nego samo u sveanoj zgodi.

e nimium tumeas, Philitree, novimus omnes.


Qua tibi sit geminus nobilitate parens.
Altera nam cubito nares emungit, at alter
Non spuit in terram, sit nisi festa dies.

XVII

XVII

DE VALLA

VALLA

avran ivi stoljeima i vrana ivi stoljeima,


A Valla umrije prerano: zar onda bogova ima?

aecula tot corvus), tot vivit saecula cornix,


Valla obit ante diem, quis putet esse deos?

XVIII
XVIII
EXCUSATIO, QUOD PERICULA NON SUBEAT
JEDNO OPRAVDANJE
i, ratoborna gospodo, mene pratioca kraljevih eta
Nemojte zbog moga straha da uzalud grdite sada,
to nikada ne srem naoruan protiv dumana kleta
I to se ne penjem na visoke zidine opsjednuta grada.

208

elligeri proceres, me regia castra sequentem


Ne frustra ignavi carpite, quaeso, metus.
Quod nunquam adversos decurro armatus in hostes,
Scando nec obsessi moenia celsa loci,

n) corr. ex cervus
14 Hrvatski latinisti I

209

10

Ve samo k6 gledalac postran junatvu vaem se divim.


Vjerujte, ne strah, ve briga za vas na to me sili.
Ta, ljudi, vi svakako za najduljom udite slavom.
Koja ini da vas rana ne boli, a da smrt vam se mili.
A kad bi i pjesnik u bitkama bio i tu ga snala kob,
Tko bi opjevao pogibije vae, sahrane vam sjajne i grob?

10

Sed spectator iners aliena pericula miror.


Non timor hoc, vestri, credite, cura iubet.
Gloria nempe, viri, petitur longissima vobis.
Hoc faciles plages, funera grata facit.
Quod si pugnantem rapiat sors ulla poetam,
Quis vestras mortes, funera vestra canat?

XIX

XIX

ODU
DE SE AD ODUM
vali me previe, sa starim pjesnicima
Usporeuje me, svake zgode.
Znam da lae, ali ipak
To mi prija, Ode.

audas me nimium, priscis et vatibus aequas,


Mentiris, novi; me tamen, Ode, iuvat.

XX

XX

KRALJU
slavni kralju, ti usred rata
Veneru tuje po noi i danu.
Sjajno, ta ona moe privui
Boga Marta na tvoju stranu.

AD REGEM
ure colis Venerem mediis, dux inclyte, castris:
Illa tibi Martem conciliare potest.

XXI

XXI

PETRU

AD PETRUM

zvana si Fabricije, iznutra si Apicije,


I nemoj za moje ale da me krivi.
Jer, kako ti govori, ja onako ivim,
A kako ja govorim, ti onako ivi.

210

u, qui Fabricius foris es, sed Apicius intus,


Parcius in nugas, quaeso, vehare meas.
Qualia verba tibi, tales, Petre, sunt mihi mores:
Quomodo tu vivis, sic ego, Petre, loquor.

211

XXII

XXII

PETRARKIN GROB

DE F. PETRARCHA

eu Euganejskim selima Arkada je selo slavno,


Trojanci Antenorovi podigoe ga davno.
Premda si krasna poloaja i premda si plodnou sretno
I premda nezdravu egu ne pozna tvoje podneblje
ljetno;
Premda si po tom poznato, jo slavnije time si ti
to pjesnik Petrarka blaeno u mekom ti krilu spi.

XXIII

XXIII

OCU SMIJEHA

AD MARTIALEM

jesnie moj najbolji, duhoviti Marcijale,


Tvore svakog smijeha, tvore svake ale
I svih dosjetaka i svakakvih trica,
Pred tobom i Plaut je mali, nedorasto tvojoj ali:
Koliko mognem, slijedit u te u knjiicama svojim.
Ni samog Feba neu zazivati ni Muze
Da priteknu u pomo pothvatima mojim.
Od bogova jedinog tebe u ja zvati,
Ti jedini, makar i pjesniku slabom,
Sklono i dobrohotno svoju e pomo dati.
Pa ako ima ega istinoga
U miljenju onog starca utljivoga16.
Da jedna dua moe u vie tijela prijei,
Ko to se divni Homer u Eniju krio:
A budui je prestao taj pjesnik uzvieni
Da izvija svoj pjev divotom ukraeni,
Ti sav se salij u me, nestani u meni.
I zasluim li doista da prome duh me tvoj,
Na dopust u, vjeruj mi, tada poslati svoj.

10

15

rquada Euganeos inter celeberrima pagos,


Quondam Antenorei quos) tenuere Phryges,
Quamvis pulchra situ, quamvis sis ubere felix
Nec tua morbiferum noverit aura canem,
Inde tamen longe maior tibi gloria surgit,
Vatis Petrarchae sancta quod ossa foves.

16 filozofa Pitagore koji je nauavao da dua seli iz jednog


tijela u drugo (metempsihoza)
212

e, vatum optime, culte Martialis,


Ludorum pater et pater leporum,
Nugarum simul et facetiarum.
Prae cuius sale Plautus ipse verna est,
Qua possum, sequar in meis libellis.
Nec Phoebum libet aut vocare Musas,
Ut coeptis properent adesse nostris.
Unum te omnibus e deis vocamus.
Tu tantum, licet a malo poetae,
Ne, quaeso, invideas tuos favores.
Quin si vera senis silentiosi
Est sententia, qui putavit unam
Multos posse animam volare in artus.
Si mixtus sacer Ennio est Homerus,
Postquam desierat superbus ales
Pictam sideribus levare caudam.
Nostras labere totus in medullas.
Mentem certe ego si tuam merebor,
Iam nostrae dabo, crede, commeatum.

10

15

o) corr. ex quas
213

XXIV

XXIV

SEVERU

IN SEVERUM

evere, ti odlinu knjigu iznese na javu,


U kojoj nas pouava da preziremo slavu.
I da bi nas, kako eli, uvjerio u to jedno
I primjerom dokazo da slava nije nita vrijedno,
Crvenim, krupnim slovima napisao si masno
Navrh korica knjige svoje ime asno.

cripsisti egregium, Severe, librum.


Quo contemnere gloriam docemur.
S
Quae siP) vile quid est putanda cunctis,

Ut credi cupis et probare tentas,


Quare tu minio tuum rubenti
Summo margine nomen annotasti?

XXV
XXV
AD REGEM
KRALJU
ic me rogare tua modo est humanitas
Dignata, summe principum:
Quid tibi meorum vis, poeta, impertiam"
Secreta praeter quodlibet.

ad je ba blagost me tvoja izvoljela zapitati,


0 najvei kralju:
S
to bih ti ja, pjesnie, mogao dati?
5

Sve to ti se hoe,
Samo ne svoje samoe.
XXVI
PRO PACE

XXVI
ZA MIR
vemogui oe, koji nebo i zvijezda krije
Pod vjenom dri vlau, oi svoje mone
Obmi na zemlju bijednu ovu, koju Martov bijes
Naoigled tebi pustoi i u dugom unitava ratu.
Napokon, o predobri oe, mir nam svima podari.
Koji daleko crnu otklanja smrt i sve opake stvari.

214

Pater omnipotens, qui caelum et sidera solus


Aeterna ditione premis, defige potentes
His miseris oculos terris, quas Marte feroci
Vastari cernis longoque perire duello,
Et nobis tandem tribuas. Pater optime, pacem.
Quae mala cuncta procul mortesque repellit acerbas.

p) corr. ex sit
215

XXVII

XXVII

GUARINU IZ VERONE

AD GUARINUM VERONENSEM

ebe molim, o diko i slavo naega doba,


Gvarine ueni, znale ona jezika oba,17
Ti, koji si tolike godine uio me mlada,
Molim te, gost mi budi, stolu pristupi mi sada.
Kakvu ast Herkul uini Evandru na njegov usluan
zov.
Takvu e i ti meni, ue li pod moj krov.

e precor, o nostri decus et nova gloria saecli,


Qui calles linguas, docte Guarine, duas.
Quo iam tot fuimus sub praeceptore per annos,
Hospes ut in coena nunc meus esse velis.
Quam dedit Euandro laudem Tirynthius hospes,
Hanc dabis ipse mihi, si meus hospes eris.

XXVIII

XXVIII

MAMCU NA PREVELIKO
CUIDAM ARDUA SUADENTI
oslane pjesme, to odiu na samog Apolona
I tako uene, primih s puno topla osjeaja.
U njima, sjeajui se hvala svojih uznositih.
Die me u visine zvjezdanoga sjaja
I nuka me da opjevam bojeve krvave
I tolike voe, koji su slavnim djelima vini.
Kad bi mi sam Apolon pjesniku pomo ukazo,
Tvom pozivu bih se odazvao, moj pjesnie dini.
AT grudi moje ne bujaju kastalijskim nektarom,
Niti se usne moje natapaju aonskom esmom,
Niti je u dui mi toliko pjesnike snage
Da bih tolike mueve mogao proslavit pjesmom.
Sva bujnost mladosti moje toliko nema jaine,
I terete tolike ne podnosi moje rame;
S vremenom, kada moda neto iskusniji budem,
Ako mognem, tvoj poziv biti e privlaan za me.
Dotle Ivana svoga ne gubi iz sjeanja mila.
Ti, koji pjeva pjesme dostojne samog Vergila.

10

15

17 grkoga i latinskoga
i pie olimpskih bogova

216

uae mihi misisti Clarium redolentia vatem,


Accepi placido carmina docta sinu:
Q
In quibus altarum memorans praeconia laudum
5

10

15

Siderei tollis me super astra poli


Ac me sanguineas hortaris dicere pugnas
Et tot magnorum splendida gesta ducum.
Si mihi Pierium praestaret Apollo favorem.
Parerem monitis, clare poeta, tuis,
Sed mihi Castalium nec spirant pectora nectar,
Nec sunt Aonio labra rigata lacu.
Non mihi Pegaseae veniunt in carmina vires,
Ut possim tantos edere voce viros.
Non verso tantum tenero sub pectore robur,
Tanta negant humeri pondera ferre mei.
Post modo maturis fuero cum doctior annis,
Si potero, monitus forte subibo tuos.
Interea fixum teneas sub corde Ioannem,
Qui canis Andina carmina digna tuba.
217

XXIX

XXIX

MOLITVA BOGU MARTU ZA MIR

AD MARTEM IMPRECATIO PRO PACE

slavni Prodornie, to trese


Najvii neba kraj,
to blistave perjanice
Topi u krvavi sjaj!
Junonin veliki sine,
Unue Saturnov,
Braniu nebeske visine,
Uasu TitanA
Ti, kliktavi Pobjednie,
Mira i rata Zaetnie,
Mukih grudi Ukrasitelju,
Bogova Osvetitelju!
O Navalnie s bljetavim
Maem, uvijek svesjeklim.
Sviju polja Pustonie,
Svih gradova Razornie,
Zemlje Sveispraznitelju,
Podzemlja Ispunitelju.
Ljudske krvi Ispijau,
Ljudskih tijela Prodirau,
Mukaraca Zatornie,
Sviju ena Prokletnie,
Siromanih Uzvisitelju,
Bogatih Unititelju.
Mira strasni Mrzitelju,
Grozne gladi Stvoritelju,
Prvi iritelju straha,
Guitelju ljudskog daha,
Molim te, smiluj se ve tim
Panoncima umornim,
O, Oe!

radive, quinti
clare dominator poli,
G
Spargens corruscas

10

15

20

25

*30

218

10

15

20

25

30

luce sanguinea iubas,


Iunone magna genite:
Saturni nepos:
Tutela coeli:
summe Titanum timor:
Gaudens tropheis:
pacis ac belli arbiter:
Decorator hominum:
consecrator Numinum:
Gradive, ferro
tecte semper fulgido:
Vastator agrum:
dissipator urbium:
Vacuator orbis:
Tartari impletor trucis:
Potor cruorum:
devorator corporum:
Lues virorum:
mulierum execratio:
Ditator inopum:
pauperator divitum:
Osor quietis:
genitor obscenae famis:
Autor pavorum:
concitor formidinum:
Iam parce fessis,
quaeso, Pannoniis, Pater.

219

XXX

XXX

SLAVA PANONIJE

LAUS PANNONIAE
uod legerent omnes, quondam dabat Itala tellus,
Nunc e Pannonia carmina missa legit.
Q
Magna quidem nobis haec gloria, sed tibi maior.

ekad je Italija svima davala birano tivo,


A sad im pjesme alje Panonija ravna.
N
To velika slava je moja, no jo vea je tvoja,
O ti, po mome duhu domovino slavna.

Nobilis ingenio Patria facta meo.

XXXI

XXXI

MUSICA

DE SIGISMUNDO MALATESTA
ARIMINI TYRANNO

(Sigismundu Malatesti)

rbis Arimineae modicus Malatesta tyrannus


Caesaribus suminis maior in orbe sonat.
U
Sic e formica faciunt elephanta poetae

alatesta, vladari si mali Riminija grada,


A vie nego o caru silnom grmi ti imena trijesak.
Pjesnici tako od sitna mrava uinie slona.
Muici dadoe Jupitrove munje blijesak.

Cogunt et muscas fulmina ferre lovi.

XXXII
XXXII
DERIDET EUNTES ROMAM AD IUBILAEUM
ISMIJAVA HODOAE U RIM
JUBILARNE GODINE 1450.
isuu etiri stotine sunce obasjalo ljeta
i k tome jo ljeta deset puta po pet,
kako, ovjekom postavi, stvoritelj svemira cijelog
od preiste djevice doe na ovaj svijet.
Sad spas je blii, odovud najkraa cesta
s bijedne zemlje vodi na sam nebeski prag.

220

ille quadringentis Hyperion aureus annis


Adiicit haec decimae tempora Olympiadis,
Natus ut aeterni, qui condidit omnia, patris
Prodiit intacta virgine factus homo.
Nunc propius quaerenda salus, et ad aethera clarum
Vilibus terris maxima porta patet.

221

Ve narodi idu s Istoka, Zapada, Sjevera, Juga.


Sve to odovud optae Tanaj, a odonuda Tag,
sve u Rim se uri, sav svijet u Grad se sliva,
od tolikih ljudi nijedno mjesto slobodno ne osta.
Ta lakovjernost19 hoe Ii im koristiti, ne znam,
al' znam da e papi koristiti dosta.
Preveo Nikola Sop

19 da e obilaskom rimskih crkava dobiti oprost od grijeha

Iam Zephyri et Boreae gentes. Occasus et Arctos,


Omne, quod hinc Tanais claudit et inde Tagus,
Romam festinant, et confluit orbis in Urbem,
Nec capiunt ipsae millia tanta viae.
Nescio, credulitas haec si sua proderit ipsis,
Hoc scio: Pontifici proderit illa satis.

MARKO MAR U LI
MARCUS MARULUS
( 1 4 5 0 - 1524)

15

Hrvatski latinisti I

odio se 18. kolovoza 1450. u staroj patricijskoj obitelji


koja se nazivala i Peeni ili Pecini. U splitskim se
R
ispravama njegov otac, koji je bio gradski odvjetnik, navodi
pod imenom nobilis vir ser Nicolaus Pecenich de Marulis.
Majka mu se zvala Dobrica i pripadala je splitskoj obitelji
Alberti. Od est im sinova i jedne keri Marko je bio naj
starije dijete.
U Splitu mu je bio uitelj Tideo Acciarini, poznati tali
janski humanist, prijatelj pjesnika Jurja igoria. Zavrivi
pravne nauke u Padovi, vratio se Maruli u Split gdje je i
vio do kraja ivota. Jedino se kao ezdesetgodinjak povu
kao na seosko imanje u Neujmu na olti, ali se poslije dvi
je godine vratio u Split.
Njegov biograf i prijatelj Franjo Boievi-Natalis ovako
prikazuje njegov lik: Bio je srednjeg stasa, irokih ramena,
vitka tijela, iroka i vedra ela, crnih oiju, orlovskoga nosa,
svijetlosmee i podulje kose i duge brade. Ono to Boievi
govori o njegovu isposnikom nainu ivota i o bievanju
samog sebe ne djeluje uvjerljivo jer se ne slae s arhivskim
podacima. Iz njih proizlazi da je Maruli aktivno sudjelovao
u gradskim dunostima, bavio se odvjetnikim zvanjem, bio
drutven, prijazan i vedar. Imao je mnogo prijatelja, s ko
jima ga je povezivalo knjievno djelovanje. Meu njima su
bili: Toma Niger, trogirski biskup, braa Jeronim i Franjo
Martini, Dmine i Jeronim Papali, Franjo Boievi-Nata
lis, Nikola i Antun Alberti i dr. Maruli je bio centralna
linost tadanjeg humanistikog kruga u Splitu. Nedvojbeno
je utvreno (i po njegovim vlastitim rijeima u oporuci) da
se bavio i slikarstvom. Umro je 5. sijenja 1524. u 74. godini
ivota i pokopan je u crkvi sv. Frane na splitskoj obali.
Svojim latinskim djelima religiozno-moralistikog sadra
ja, koja su doivjela brojna izdanja ne samo u izvornom
227

tekstu nego i u prijevodima, Maruli je postao poznat po i


tavoj Evropi. Njemu je kranski moral jedini siguran te
melj za oblikovanje ljudskog ivota. Zato njegova djela ima
ju jasno izraenu tendenciju: davati praktine upute za
kranski ivot pozivajui se na Bibliju i na ivote svetaca.
Iako Maruli po vremenu pripada meu humaniste, njegov
rad nije ponikao na temeljima svjetovne renesanse, nego se
zasniva na religioznoj knjievnosti srednjega vijeka.
U djelu De institutione bene vivendi per exempla sanc
torum (Upuivanje u estit ivot prema primjeru svetaca),
tiskanom u Mlecima 1506, danas poznatijem po naslovu 4.
izdanja De institutione bene beateque vivendi (Upuivanje u
estit i blaen ivot), u kasnijim izdanjima i pod nazivom
Dictorum factorumque memorabilium libri V I (est knji
ga spomena vrijednih izreka i djela), Maruli daje niz prak
tinih moralnih pouka potkrijepljenih primjerima iz ivota
svetaca izriui uvjerenje da na ljude vie djeluju primjeri
iz ivota nego upute i propisi. To je djelo doivjelo 15 izda
nja (Mleci, Basel, Kbln, Antwerpen, Paris) i prevedeno je
na talijanski, francuski, njemaki, eki i portugalski).
Drugo njegovo djelo kojim se prouo po zapadnom
kranskom svijetu, Evangelistarium (Evangelistar), obu
hvaa 7 knjiga i prvi je put tiskano u Mlecima 1516. Graa
je rasporeena prema naelima vjere, ufanja i ljubavi, a u
posljednjim knjigama govori se o seksualnom ivotu. Izdano
je devet puta i prevedeno na vie evropskih jezika.
Quinquaginta parabolae (Pedeset pria) zbirka je pria
sastavljenih po uzoru na Isusove parabole s moralnim po
ukama, namijenjena sveenicima. Izdana je dvaput u Mle
cima i jedanput u Kolnu. Slobodan hrvatski prijevod tog
djela objavio je Milan Paveli, Pedeset pria, Zagreb 1924.
Mala puka knjinica 2. Djelo De humanitate et gloria Chri
sti (O Kristovoj ovjenosti i slavi), Mleci 1519, asketskog
je sadraja i prekorava poroke sveenstva. Impresivno dje
luje pismo koje je uputio papi Hadrijanu VI (tiskano u
Mlecima 1522), u kojem ga preklinje da prui pomo njego
vu zaviaju, po kojem nemilo haraju Turci, i potie da uje
dini evropske vladare u borbi protiv zajednikog dumanina.
Krau njegovu raspravu In eos, qui beatum Hieronymum
Italum esse contendunt (Protiv onih koji tvrde da je sv. Je
ronim bio Talijan) objavio je Lui u izdanju svog djela
228

De regno Dalmatiae et Croatiae (O kraljevstvu Dalmacije i


Hrvatske). Tu dolazi do izraaja patriotski stav Maruliev.
De ultimo Christi iudicio (O posljednjem sudu Kristovu)
ima oblik govora, u kojem se ivo prikazuje Posljednji sud.
Marulia kao humanista najbolje karakterizira djelo
In epigrammata priscorum commentarius (Tuma drevnih
natpisa). To je zbirka od preko 100 antikih natpisa iz Rima
i drugih talijanskih gradova, kojima je dodao solinske nat
pise iz zbirke svog prijatelja Dmine Papalia. Ti natpisi po
tiu pisca da obnovi reminiscencije na veliinu Rima, na ca
ra Dioklecijana, osnutak Splita i si. Izvadak iz toga, i to
solinske natpise, tiskao je Lui u svojoj zbirci Inscriptiones
Dalmatiae (Dalmatinski natpisi), Mleci 1673.
Prelazei na Maruliev pjesniki rad na latinskom, spo
menimo oveu pjesmu De laudibus Herculis (Pohvale Herakla, Mleci 1523). To je dijalog izmeu pjesnika i klerika,
u kojem prvi uzdie hvalom junaka djela Heraklova, dok
mu drugi suprotstavlja kranske vrline. Na kraju klerik
predobiva pjesnika.
Ako je toan podatak Marulieva biografa Boievia,
da je bilo sedam knjiga Marulievih pjesama, a sauvano ih
je relativno malo, namee se zakljuak da je vei dio njego
vih pjesama izgubljen.
Bez sumnje- najvrednije je Marulievo djelo na latin
skom jeziku ep Davidias (Vavidijada) u 14 knjiga sa 6.765
Kak8pokazuje sam naslov Davidias, to je kranski ep
u koiem su prikazana djela kralja Davida. Maruli se tono
dri rasporeda grae prema Starom zavjetu (Knjiga Samuelova t. gi. i3 li. i Knjiga kraljeva I. gl. 12) tako da ne
moemo govoriti o nekoj vlastitoj pjesnikovoj kompoziciji.
Graa je rasporeena na tri dijela od koiih svaki ima vlasti
ti proemij. Prvi dio (knjiga IVI) prikazuje Davidova djela
dok: jo nije bio krali, dxugi (knj. VIT1AJ opisuje^prvi
period njegava^kraljevanja, a trei (knj. XXIV) sadrava
nevolje koje su ga snale zbog njegovih grijeha. U prvom
proemiiu Maruli trai inspiraciju samo od Boga i odie~5g
druhijT^nganskih antikih, pjesnika. Zato i antika mitolo
gija slabije dolazi do izraaja a tom kranskom epu, u ko
jem |e u pripOTijedanje na viem jesta upleteno moralizi
ranje i davanje vjerskih pouka.
229

Iako je Maruli bio sputan Biblijom u rasporedu grae


u koji nije htio dirati, ipak je stvorio pjesniko djelo trajne
vrijednosti. U njemu.ima krasnih
metafo
ra, dul.iih poredi&Li .^
.dUetova U stihu
i u pjesnikoj fakturi povodi se za Vergilijem. Daviijaa je
spjevana u klasinom latinskom jeziku uz mlfflmalBirTirt
mlesiTsredniovieKovnog JatmTtetu
Iza epa dodao je pjesnik u prozi Tropologica Davidiadis
expositio (Alegorijsko tumaenje Daviiiade), gdje kae da
se pod likom Davida krije Krist, a da Saul predstavlja idovp koji su Krista progonili.
Ostaie jo uvijek nerneen problem: Kako to da je taj
Maruliev kranski ep ostao neobjavljen?
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA MARKA MARULIA


De institutione bene vivendi per exempla Sanctorum, Venetiis
1506.
De institutione bene beateque vivendi libri sex. Coloniae .1530.
Dictorum factorumque memorabilium libri sex, sive De bene
beateque vivendi institutione ad normam vitae Sanctorum
utriusque Testamenti, Parisiis 1586.
Quinquaginta parabolae, Venetiis 1510.
Carmen de doctrina Domini nostri lesu Christi pendentis in cruce,
Erfordiae 1514.
Evangelistarium, Venetiis 1516.
De humilitate et gloria Christi, Venetiis 1519.
Epistola domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI pont.
max. de calamitatibus occurrentibus et exhortatio ad com
munem omnium Christianorum unionem et pacem, Romae
1522.
Opera omnia, numquam antea simul excusa, divisa in duas par
tes, Antverpiae 1601.
Carmina, izdao M. Srepel, Graa II, Zagreb 1899.
De ultimo Christi iudicio, izdao M. Srepel, Graa III, Zagreb
1901.
Carmina, Zbornik Marka Marulia 14501950, Djela JAZU, knj.
39, Zagreb 1950.
Davidias, priredio J. Badali, Stari pisci hrvatski, knj. 31, Za
greb 1954.
Davidiadis libri XIV, e codice Taurinensi in lucem protulit M.
Markovich, Merida 1957.
LITERATURA O MARKU MARULICU
M. Srepel: O Marulievim latinskim pjesmama, Nastavni vjesnik
VII, Zagreb 1899.
231

P. Kasandri: Marko Maruli. ivot i cijela. Predgovor Judite u


izdanju Matice hrvatske, Zagreb 1901.
J. Badalic: Bibliografija Marulievih djela te radova o ivotu i
djelima Marulievim, Zbornik Marka Marulia 14501950,
Djela JAZU, ktij. 39, Zagreb 1950.
J. Badali: Marulieva Davidijada, Predgovor prvog izdanja,
JAZU, Stari pisci hrvatski, knj. 31, Zagreb 1954.
V. Gortan: O tekstu prvoga izdanja Marulieve Davidijade, iva
Antika V 1, Skopje 1955.
V. Gortan: Antika mitologija u Marulievoj Davidijadi, Zbor
nik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu III, Zagreb 1955.
M. Franievi: Marko Maruli, Enciklopedija Jugoslavije 6, Za
greb 1965.
V. G.

M LADI MARKO M ARULI


DALM ATINAC PJESN IK U
JURJU IGORICU

epoznat piem ti pismo, premda te nikada nisam vidio,


a volio sam te i prije nego sam te upoznao. To je, do
ista, uinila veliina tvoga duha, jer nam postaju dragi ne
samo oni koje nismo nikada sreli nego takoer i oni koji su
ivjeli daleko prije nas. Htio bih ipak, preljubazni Jure
igoriu, da mene koji sam ti tako sklon prigrli zduno
istom ljubavlju, jer ako je u tebi ovjekoljublja isto toliko
koliko i uenosti, ovo sam sigurno postigao, a to mi je od
svega najdrae. Vidim, naime, koja je u tebi mladu ovjeku
mo i otrina duha, a neke od tvojih pjesama koje kolaju
po cijeloj Italiji, odlikujui se nevjerojatnom, gotovo boan
stvenom uenou, stigoe takoer i k nama. Razmiljajui
o tako umjetnikom skladu rijei u njima, o tako zdravim i
novim mislima, inilo mi se da se onim drevnim i uzvienim
pjesnicima nije nitko tako pribliio kao ti.
Prednjai ne samo pjesnicima naega vremena nego te
smatram i veoma slinim Nazonu, Properciju i Tibulu. Za
ove se, naime, misli da su pisali elegije najizrazitije i naj
blistavije.1
Tebi, dakle, moj preljubazni Jure igoriu, bogovi sve
na dobro okrenuli, pa kao to ivi slava tvoga duha, tako
neka se pronosi i jaa ime i glas o tvojoj blagosti i susret
ljivosti. Stvar je u tome: Budi ve jednom prema meni takav
kakva vidi mene u odnosu prema tebi. Ako pak u tome
sluajno ispadnem previe slobodan, te se usudim da tebi,

1 Ovdje mladi Maruli posebno istie igorieve elegije.


234

M. M A R U L U S A D O L E S C E N S
D A L M A TA AD GEORGIUM
SISGOREUM POETAM

ad te litteras scribo, quem, etsi nunquam viderim,


I gnotus
amavi tamen, antequam viderim. Virtus hoc quidem tua

effecit ingenii, quippe que non solum eos, quos non vidimus,
sed etiam qui multo ante nos fuerunt, amabiles nobis red
dat. Vellem tamen, suavissime Georgi Sisgoree, ut me tui
tam studiosum mutuo complecti non fastidires amore. Quod
si tibi inest par doctrine tue humanitas, hoc certe, quod
omnium mihi est gratissimum, consecutus sum. Video enim,
que vis in te iuvene acerrimi ingenii et quam potens. Etenim
nonnulla ex metris tuis, que iam totam pervagantur Italiam,
incredibilem quandam et prope singularem et divinam do
ctrinam praeseferentia ad nos quoque pervenerunt. In his
itaque contemplanti mihi tam artificiosam verborum com
positionem, tam integras novasque sententias, qui priscis
illis sanctisque vatibus propius accederet, videtur nemo.
Teque non nostre etatis modo poetis prefero, sed etiam
Nasoni, Propertio, Tibullo simillimum iudico. Hi enim exac
tissime omatissimeque elegiam scripsisse putantur.
Tu igitur, iucundissime Georgi Sisgoree sic tibi dii
omnia bene vertant facias, ut quemadmodum ingenii tui,
ita mansuetudinis et humanitatis nomen vigeat et celebritas,
hoc est talem iam mihi te prestes, qualem me quoque erga
235

veleuenome mladiu, koju rije uputim svojim suhoparnim


govorom, branit u se da je to sve bilo od silne elje da se
s tobom sprijateljim.
Ostaj mi zdravo!
Preveo Nikola op

te esse cemis. Et si in hoc nimis forte temerarius ferar,


quod te, disertissimum iuvenem, mea exili oratione alloqui
ausim, conciliandi tui defendar cupiditate.
Vale!

236

237

UPUIVANJE

U ESTIT I BLAEN
IVOT

DE I N S T I T U T I O N E B E N E
BEATEQUE VIVENDI

Marko Maruli srdano pozdravlja


potovanog u Kristu oca Jeronima Cippica,
strunjaka za crkveno i graansko pravo,
vrlo dostojnog kanonika i arhiakona
splitske metropolitanske crkve.

Reverendo in Christo patri Hieronymo Cippico, divini


humanique iuris consulto, canonico et archidiacono
metropolitanae Spalatensis ecclesiae dignissimo,
Marcus Marulus salutem plurimam dicit.
uod fecere quidam historias evolvendo gentilium, idem
tentare mihi venit in mentem vitas lectitanti sanctorum,
Q
ut scilicet inde exempla traherem virtutum imitandaque

to su neki uinili itajui povijest poganskih naroda, to


sam namislio i ja, dok sam itao ivote svetaca. Odluio
sam, naime, izabrati kreposne uzore i predloiti ih kao pri
mjere onima koji i sami ivo ele biti sveti, jer je u naravi
ovjeka da ga na tee pothvate vie potiu primjeri negoli
upute i pravila. Svatko se radije i s vie pouzdanja prihvaa
posla za koji zna da ga je drugi ve obavljao a ne samo
preporuivao. Gotovo se nitko ne bi bio dao na obdravanje
siromatva, poniznosti, istoe, bdijenja, postova i ostalih
tjelesnih napora, pa i kad bi ih svi ljudi hvalili, da se nije
naao nitko koji ih je prije vrio. A tko smatra da niije
sile nisu dorasle toliku teretu, mogao bi rei onima koji ga
na to potiu: Licemjeri, zato na moja lea tovarite ono to
sami neete ni da taknete prstom? ujem savjetnike, a ne
vidim izvritelje. Uinite prije sami to nalaete, kako ne bih
mislio da je tee izvriti negoli se ini i kako bih smatrao da
e mi koristiti kad uinim, kao to tvrdite. Ako li ne uvidim
da vae rijei odgovaraju djelima, smatrat u da me ne
savjetujete, nego da se mnome izrugujete.

proponerem iis, qui et ipsi sancti esse percupiunt, cum


praesertim natura comparatum est, ut humanus animus ad
duriora subeunda negocia magis moveatur exemplo quam
institutione atque praeceptis. Quisque enim ei operi libentius
confidentiusque sese accingit, quod ab altero factitatum
quam quod suasum agnoscit. Nemo fere paupertatem, hu
militatem, castitatem, vigilias, ieiunia reliquasque corporis
fatigationes, etiam si omnes homines ea magnificarent,
observare animum induxisset, si nullus reperiretur, a quo
antea observata fuissent. Atque aliquis tanto oneri nullius
vires sufficere ratus hortatoribus diceret: Hypocritae, ut
quid humeris meis imponitis quod ipsi ne digito quidem
attingere vultis? Audio monitores, non video operatores;
facite ipsi prius quod praecipitis, ne tam difficile factu,
quam videtur, putem et facienti, aeque atque asseritis, pro
futurum credam; nisi verbis facta respondere in vobis per
spexero, non consuli mihi, sed illudi arbitrabor.

238

239

II

II

LAKOMOST

DE AVARITIA

ako moraju mrziti elju za dobitkom i novcem oni koji


su primili svete redove, neka uju novije primjere,
K
ako ih gore spomenuti primjer Giezija, kao zastario i toboe
zaboravljen, moda dovoljno ne strai.
Poslije blaene smrti sv. Jeronima jeruzalemski biskup
iril pie Augustinu i kae da je u okolici Tebaide bio neki
samostan s gotovo dvije stotine ena, koje bi bez sumnje
bile svete da nisu ljepotu svetosti okaljale ogavnom lakomou. Zavele su, naime, vrlo gadan obiaj da ne prime u
zajednicu enu koja sa . sobom ne donese odreenu svotu
novaca.
Jednoj od njih, koja je u svojoj odanosti Bogu zazirala
od tako opake trgovine, javi se u snu Jeronim i naredi da
ostalima najavi, ako se odmah ne pokaju i ne okane takva
utjerivanja novca, da ve prijeti njihovu ivotu od Boga
pripravljena kazna. Kad je to u prisutnosti svih ispripovjedila, sve su na to prasnule u smijeh smatrajui da je to
buncanje jedne ene koja na staraki nain luduje i ne go
vori istinu, iako je to bila istina. Zatim je druge i tree noi
isto vidjela pa je opet pred svima pripovijedala. Poto su
je ve bile zamrzile, izgrdie je i izbacie napolje. Ali, da ne
bi propao Lot sa Sodomom i pravednik s nepravednima.
Bog se za nju pobrinuo. Tek to je, naime, ta ena izila iz
samostanskog dvorita, samostan se uz stranu lomljavu iz
temelja potrese i ruevinama zatrpa sve ostale, tako da se
nakon te nesree od tolikog broja nije nala nijedna koja bi
u samrti bar jo disala. I tako su im jadno smrskani udovi
i sve su zajedno u tako kratkom vremenskom razmaku po
ginule. Tek tada prestale su biti pohlepne kad su prestale
ivjeti.

240

ucri autem pecuniarumque detestandam cupidinem in


iis qui sacris initiati sunt, si forte Giezi superius a nobis
propositum exemplum non satis deterret tanquam vetustate
iam obliteratum, audiant recentiora.
Cyrillus, Hierosolimitanus episcopus, post divi Hierony
mi in domino dormitionem, ad Augustinum scribens tradit
fuisse monasterium quoddam in Thebaidis partibus ducen
tarum fere foeminarum, sanctarum utique, si non avariciae
foeditate sanctitatis decorem polluissent. Consuetudo pes
sima apud illas inoleverat nullam in collegium admittendi,
quae certum pecuniae numerum non afferret.
Cuidam ex iis, cuius deo devotus animus a tam profana
negociatione abhorrebat, apparuit in somnis Hieronymus
lubens, uti caeteris pergeret nunciare, nisi actutum poenitentes ab ea exactione destiterint, ultionem a deo paratam
iam ipsarum capitibus imminere. Cumque haec in conventu
omnium narrata fuissent, ridiculo excepta sunt, existimanti
bus deliramentum esse mulierculae aniliter desipientis nec
vera (ut erant) referentis. Altera deinceps et item tertia
nocte eadem visa rursum coram replicantem, iam odio habi
tam probris agitantes eiecere. Deo pro illa disponente, ne
scilicet Loth cum Sodomis disperiret, iustus cum impiis, vix
etenim mulier septa monasterii egressa fuerat, cum mona
sterium ipsum terribili fragore funditus concussum reliquas
oppressit ruina, ut ex tanto numero ne una quidem saltem
extremum in morte anhelitum ducens post casum illum sit
inventa. Itaque, contusis miserabiliter artubus, una omnes
tam parvo temporis momento extinctae, tunc demum avari
ciae cum vitae finem fecere.

16 Hrvatski latinisti I

241

III

III

ODIJEVANJE I NJEGA TIJELA

DE VESTITU CULTUQUE CORPORIS

i tebe, oe Franjo, neu na ovom mjestu mimoii. Da


pokrije svoje tijelo, tebi je bila dosta jedna haljina,
a i ona, dakako, od gruba konca i proste tkanine. Mjesto po
jasom pasao si se konopom na uzao bez kope. Glavu i za
tiljak pokrivao si kukuljicom, a noge su ti bile posve bose,
osim to si moda katkad nosio drvene potplate mjesto
sandala, da se gole noge ne bi doticale zemlje. A sad vidimo
da se tog obiaja pridravaju lanovi tvoga reda. Mnogi su
se u tvoje doba izrugivali tvojoj odjei, a danas je slave po
cijelome svijetu. Kad se netko tebi u zimsko doba tako ja
dno odjevenu rugao i pitao da mu proda kapljicu znoja, o
kako si mu mudro odgovorio da je prodaje Kristu a ne lju
dima. O sretna li tog znoja tako ismijanog siromanog odi
jevanja! Ti si ga posvetio samo Kristu i tako zadobio kra
ljevstvo nebesko!

eque te, pater Francisce, hoc loco praeteribo, cuius te


gendo corpori tunica ima, et ea sane crassi admodum
fili impolitaeque texturae satis fuit, quam pro cingulo prae
cinxerat funis nodo astrictus, ubi committebatur non fibula,
caput et cervix cuculla velabantur, pedes prorsus nudi erant,
nisi forte ligneis socculis veluti sandaliis, ne terram contin
gerent, suffulti. Quem morem nunc a professoribus institu
tionis tuae servari videmus. Multis tunc habitus iste ludibrio
erat, nunc per orbem celebratur. Sed quam tu sapienter
cuidam nuditatem hanc tuam hyemis tempore calumnianti
ac petenti, ut guttulam sibi sudoris venderes, eam te Christo,
non hominibus vendere respondisti! O foelix ille sic irrisae
nuditatis sudor, quem tu soli Christo dedicans mercatus
es regna coelorum!

IV

IV

RUNI RAD

DE OPERIBUS MANU EXERCENDIS

ikada ljudski duh nije pristupaniji ispraznim mislima


nego kada se samo tijelo preputa besposlici. To mo
emo dokazati Antunovim primjerom.
Kad je jednom osjetio svu teinu pustinjakog ivota i
kad su ga morile sumnje, stade vikati: Gospode, elim se
spasiti, a evo mi se protive moje misli! Naskoro, im je
iziao iz svoga siromanog stana, ugleda nekog ovjeka obu
ena u redovniko odijelo kako as plete koare, as kleei
moli. Dok se utke tome udio, od njega je napokon uo:
Antune, tako i ti radi! Bude li tako radio, spasit e se!
A kad je zapazio da je onaj koji mu je to govorio odjednom
ieeznuo, shvati da je to bio Boji aneo. Poslije toga po
njegovu je savjetu naizmjenino radio i molio te postigao

unquam autem magis patet vanis cogitationibus mens


nostra quam cum ocio corpus ipsum indulget. Et hoc
quidem Antonii exemplo probare possumus.
Qui quondam solitudinis taedio affectus, cum dubius
animi aestuaret, clamare coepit: Salvari cupio, domine, et
ecce cogitationes meae mihi adversantur. Mox, ubi de cella
prodiit, conspexit hominem, monachali habitu succintum,
nunc calatos texentem, nunc ad orandum procumbentem.
Et dum rem tacitus miratur, ab eodem tandem audivit: Sic
flt tu age, Antoni, sic enim agendo salvaberis. Cumque id
loquentem statim non comparuisse animadverteret, angelum
dei fuisse intellexit. Ac deinde operum orationumque vices
monitu eius diligenter servans ad tantam perfectionem con-

242

243

toliku savrenost da se u ono doba ni jednomu opatu, ni


samostancu, ni pustinjaku ljudi nisu vie divili negoli
njemu.

scendit, ut nemo illis temporibus vel abbatum vel monacho


rum anachoritarumque maiori admirationi fuerit.

ISTINOLJUBIVOST I BIJEG OD LAI

DE VERITATE COLENDA MENDACIOQUE


FUGIENDO

ko bi se ipak usudio napasti lukavtine, varke i prave


lai udovice Judite, pomou kojih je rodni kraj oslobo
dila opsjedanja, a cijelu Judeju, tj. Boji narod, pogubna
ropstva? Uresila se svim ukrasima, a Gospod joj je dao jo
veu ljepotu stasa i draest lica da bi mogla kao udicom
privui Levijatana. Izila je iz grada, susrela neprijateljske
izvidnice te im rekla: idovka sam i pobjegla sam od svojih
sunarodnjaka, jer sam doznala da ete ih porobiti. ak je
obeala da e Holofernu pokazati prolaz kroz koji e zauzeti
grad bez gubitka svojih ljudi. Napokon ga je u razgovoru
prevarila rijeju, obeanjima i izrazom lica i, kad joj se pru
ila zgoda, ubila njega neopreznog, kojemu se klanjala i
ijom se slukinjom prikazivala.
Nitko joj nije tu lukavost upisao u grijeh, nego su svi u
zvijezde kovali taj pothvat. Sam veliki sveenik Joakim s
velikom pratnjom sveenstva doe iz Jeruzalema u Betuliju
da vidi lice one ijem se dobrom glasu divio, to da mnogo
govorim? Svi su zahvaljivali toj jednoj eni i javno prizna
vali da im je svojom hrabrou i junakim inom pribavila
spas u koji su ve bili izgubili nadu. I nisu proputali da
je hvale i slave kako to zasluuje osoba silnog i junakog
duha!
Toliko je dakle dobra postignuto tom lukavou koliko
h i zala bilo nadolo bez nje. Tko bi se, naime, bio mogao
oduprijeti u otvorenom boju tolikim tisuama Asiraca i to
likim etama naoruanih vojnika? A eto, oni koji su prije u
jednom naletu pokorili tolike narode i gradove, sad su pod
legli svladani lukavtinom jedne ene. I budui da nitko
nee poricati da se to dogodilo Bojom voljom i pomoi, siju rao nije bilo nedoputeno bezbonika tako prevariti.

ravit? Omnibus se ornamentis comit, et dominus auget illi


formae decorem orisque venustatem, ut trahere possit Leviathan hamo. Egressa ergo occurrit exploratoribus. Et
filia sum Hebraeorum, inquit, ideo ego fugi a facie eorum,
quoniam futurum agnovi, quod dentur vobis in depraeda
tionem. Denique Holopherni se indicaturam pollicetur, quo
aditu sine suorum pernicie capiat civitatem. Postremo cum
ipso collocuta sermone, promissis, vultu fallit atque eundem,
quem adoraverat, cuius se ancillam dixerat, captata occa
sione incautum interimit.
Nemo dolos illi vitio vertit, factum omnes laudibus
extulerunt. Summus ipse sacerdos Ioachin cum magno
presbyterorum comitatu de Hierusalem Bethuliam venit, ut
faciem eius videret, cuius famam admirabatur. Quid multa?
Omnes uni foeminae gratias agere et eius virtute beneficio
que salutem, quam iam desperaverant, se consecutos palam
fateri, nihil laudis, nihil gloriae omittere, quod magno forti
que animo dignum esset.
Tot igitur bona illo figmento comparata sunt, quot sine
Illo mala secutura erant. Quis enim tot milibus Assyriorum,
tantis armatorum copiis aperto Marte resistere valuisset?
Et ecce, qui multas iam gentes urbesque uno impetu subiugaverant, unius mulieris fraude capti succubuerunt. Et cum
Jd dei voluntate auxilioque factum nemo neget, certe sic
Imponere impio non illicitum fuit.

244

245

uis tamen Iudith viduae sutellas dolosque et mera men


dacia audet accusare, quibus patriam obsidione, IudaeQ
am omnem, hoc est dei populum, servitutis periculo libe

VI

VI

LAKOUMNO PROSUIVANJE

DE NEMINE TEMERE IUDICANDO

ad emo nabrojiti primjere evaneoske pouke, za koje


se ini da e odgovarati pojedinom sluaju. Na Gospo
S
din Isus Krist prekorio je idovsku zlobu u prosuivanju ri

unc euangelicae institutionis exempla, quae ad proposi


tum quicquam spectare videbuntur, colligemus. Domi
N
nus noster Iesus Christus Iudaeorum in iudicando maliciam

jeima: Doao je Ivan Krstitelj koji ne jede kruha i ne pije


vina, a vi kaete: 'Opsjednut je. Doao je Sin ovjeji koji
jede i pije, a vi kaete: 'Evo izjelice i pijanice, prijatelja
carinika i grenika.
Takvi su oni koji o svima zlo misle i, to god uini, tu
mae na zlo. Ponizna ovjeka nazivaju licemjercem, jedno
stavna ludim, onoga koji posti zanesenjakom, a koji ne po
sti, sladokuscem, onoga koji kara krivce, krutim i strogim,
a koji tei za spokojstvom, lijenim i mlitavim. Napokon, ne
ma ni jednog dobra za koje se oni ne trude da ga svojim
zlobnim i opakim pogrdama ne ocrne. Stoga se ba s pra
vom o njima kae: Neka se zacrvene zlikovci i neka budu
baeni u pakao, a usta koja lau, neka umuknu!

arguens Venit inquit Ioannes baptista neque manducans


panem neque bibens vinum, et dicitis: 'Daemonium habet'.
Venit filius hominis manducans et bibens, et dicitis: 'Ecce
homo devorator et bibens vinum, amicus publicanorum et
peccatorum.
Tales sunt qui de omnibus male sentiunt et, quicquid
egeris, vitio vertunt. Humilem appellant hypocritam, simpli
cem fatuum, ieiunantem phreneticum, non ieiunantem gulo
sum, delinquentes corripientem durum et asperum, quieti
Studentem desidem et ignavum. Nullum denique bonum agi
tur, quod hi malignis perversisque suggillationibus denigrare
non contendant. Propterea merito sane de illis dicitur: Eru
bescant impii et deducantur in infernum, muta fiant labia
dolosa.

VII
VII

PODNOENJE NEPRAVDE
ekom sveeniku koji je htio postati samostanac uspro
tivio se opat Bernard tvrdnjom da moe ostvariti savr
enost i meu svojima. Ovaj je to odbijanje vrlo teko
podnio i, ne mogavi svladati srdbu, akom u lice udario
onoga koga je malo prije ponizno molio. Braa su htjela
osvetiti nepravdu nanesenu opatu, ali ih je on molio i zakli
njao neka ne misle na osvetu, ve neka radije puste bez
kazne onoga za koga znaju da ga je povrijedio. Potpuno je,
naime, opravdano da drugome oprata onaj koji svaki dan
moli Boga za oprotenje, pogotovo kad Istina* tvrdi: Ako

* Krist
246

DE PATIENTIA INIURIAE
cmardus abbas presbytero cuidam monachum profiteri
volenti refragatus est, quod eum etiam inter suos per
fectum esse posse diceret. At ille, repulsam aegerrime ferens
atque irae impatiens, eidem, cui dudum supplicaverat, pugna
in faciem incussit. Fratres vindicare volebant abbatis iniuriam, sed ab ipso inhibiti sunt obsecrante atque obtestante,
ne vindictae animum intenderent, sed eum potius, a quo se
laesum scirent, impunitum dimitterent. Aequissimum enim
esse alteri parcere ipsum, qui quotidie a deo sibi parci
expeteret, cum praesertim Veritas affirmet dicens: Nisi di-

247

ne oprostite, nee vam biti oproteno. Onaj, dakle, koji eli


stii u pokoj vjenoga mira, treba da podnosi udarce, a ne
da ih uzvraa.

miseritis, non dimittetur vobis. Ferre igitur, non referre


verbera illum oportet, qui ad pacis aeternae quietem per
venire contendit.

VIII
VIII
RAZMATRANJE O SMRTI
DE MORTIS MEDITATIONE
vaki dan, dakle, razmiljajmo, svaki dan ponovno raz
matrajmo kakvi emo doskora biti i bit e nam jasno*
S
da su zavodljive zemaljske naslade varave. Koga one obu
zmu, taj e, ba onda kad bude smatrao da je doao do
vrhunca sree, upasti u skrajnju nevolju i onaj neugasivi
oganj ,3 odakle se nitko ne moe nadati da e se ikada vratiti.
Ali tko u sama sebe malo pronikne i pone ispitivati ljudski
udes, sam e u sebi zamiljen rei: Jao, kako velik dio moga
ivota iz dana u dan nestaje, kako se brzo moj ivot primie
svom svretku! Bijah djeak i ne osjetih kako za as postadoh zreo; ne mogu znati kad sam poeo ivjeti, a evo
sam odrastao mu, ve mi se glava bijeli od sjedina i nabo
rano mi lice navjeuje starost koja je srodna smrti. Napo
kon kako kae prorok4 dani se moji nagnue kao sjena
i ja se osuih kao sijeno. to mi preostaje, molim, nego da
postanem zemlja, od koje sam sazdan?
A kad se tijelo raspadne i zemlja vrati zemlji, to god
due poslije toga ostane, bit e vjeno. Pravedni e dobiti
blaenstvo, a zli kaznu. Jedno i drugo nee nikada prestati.
Zato se, jadnik, ve jednom ne opametim? Zato bar pre
ostali dio ivota tako ne uredim i ne upotrijebim da za kra
tak trud zadobijem vjeni mir, a ne kako sam dosada
radio da za kratkotrajne naslade upadnem u vjene
muke?...
Preveo Hrvatin Jurii

uotidie igitur animo volvamus, quotidie ruminemus,


quales mox futuri sumus, et praesentium voluptatum
Q
illecebras dolos esse patebit. Quibus qui capti fuerint, tunc
cum se ad foelicitatis culmen evectos putabunt, ad extremas
corruent miserias ignemque illum inextinguibilem, unde nul
lus unquam sperari regressus potest. At vero qui seipsum
aliquantulum recognoverit contemplarique incipiet humanae
naturae conditionem, iam intra se tacitus dicet: Heu, quam
magna pars mei in dies minuitur, quam cito ad finem suum
aetas properat! Puer eram et non sentiente me momento
temporis ad pubertatem veni nec scire possum, quando esse
coepi, et iam factus sum vir, iam iam canis albicat caput et
rugis arata facies cognatam morti senectam indicat. Denique
(ut propheta ait) dies mei sicut umbra declinaverunt, et ego
aicut foenum arui. Quid, quaeso, reliquum est nisi ut, de
qua confictus sum, terra fiam?
Soluto autem corpore et terra terrae reddita, quicquid
deinde animae erit, aeternum erit. Iustis beatitudo, iniquis
deputabitur poena, utriusque finis nullus. Cur tandem non
resipisco miser? Cur non hoc saltem, quod superest, vitae
sic dirigo, sic exerceo, ut pro brevi labore quietem capiam
sempiternam, et non, sicut adhuc egi, ut pro brevibus deliciis
in perpetuos incidam cruciatus?. . .

3 pakao
4 Izaija
248

249

PJESMA O POUCI GOSPODINA


N A E G A ISUSA KRISTA OBJEENOG
NA KRIU

CARM EN DE D O C T R IN A DOM INI


NOSTRI IESU CHRISTI PENDENTIS
IN CRUCE

KRANIN PITA. K RIST ODGOVARA.

CHRISTIANUS INTERROGAT. CHRISTUS RESPONDET.

10

Kranin: Vinji Boe, zato si uzeo na sebe smrtno


tijelo i zato, spustivi se s nebeskih dvora,
ivi na zemlji?
Krist:
Zato da bi zemaljski ovjek, kojega je zave
la bludnja, preko mene nauio da ravnim
putem ide put neba.
Kranin: to te je, premda si uvijek bio daleko od
svake krivnje, nagnalo da dobrovoljno trpi
kazne i smrt?
Krist:
Ljubav prema ovjeku, da bi njega, kojega
je titala vlastita krivnja, moja krv oie
nog dovela do zvijezda.
Kranin: Zato prua rairene ruke? Zato su ti,
Kriste, tijesno spojene noge?
Krist:
Zato da odasvuda pozivam razliite narode
i da ih stalnim vezom zdruujem u jednu
vjeru.
Kranin: Zato nagnut i sputena vrata tako upire
lice i oi put zemlje?
Krist:
Opominjem smrtnike neka ne budu oholi
u svojem hvastanju, nego neka krotko sa
vijaju vrat pod jaram pobonosti.
Kranin: Zato ti je tijelo golo? Zato ti se na suhu
licu ogleda mravilo i zato su ti mravi
udovi ukoeni?
Krist:
elim da ti ne bude teko prezreti svjetovnu

10

15

Christianus: Summe deus, quare mortales induis artus


Et terras coeli lapsus ab arce colis?
Ut terrenus homo per me, quem torserat
Christus:
error.
Ad coelum recta disceret ire via.
Christianus: Quid te, qui semper procul esses crimine
ab omni.
Velle pati poenas compulit atque necem?
Erga ipsum pietas, ut quem sua culpa
Christus:
gravabat.
Lustratum noster ferret in astra eruor.
Christianus: Quare expansa tibi tenduntur brachia?
Quare
Consertim iuncti sunt tibi, Christe, pedes?
Hinc illinc quoniam diversas convoco
Christus:
gentes
Inque unam stabili foedere iungo fidem.
Christianus: Sed cur demissa pariter cervice reclivus
Sic defixa tenes ora oculosque solo?
Christus:
Mortales moneo non inturgescere fastu.
Sed subnixa pio colla domare iugo.
Christianus: Quae causa est nudi tibi corporis? Arida
quare
Stat vultu macies membraque sicca
rigent?
Christus:
Hoc volo, ne pigeat luxum te spernere
mundi
251

20

30

40

rasko i zajedno sa mnom trpjeti glad i


oskudicu.
Kranin: No tvoje slabine obavija tanko tkanje. Dali,
pitam te, i pokriveni dio tijela na neto
opominje?
Krist:
Iz toga naui da mi se mile ista tijela i da
mrzim ako kome nedoputena ljubav ogoljuje stid.
Kranin: to znae uke, to pljuvanje, pogrde, bievanje, trnova kruna i sve ostale muke na
kriu?
Krist:
Neka svatko tko eli uivati mir nad viso
kim zvijezdama podnosi sve uvrede, a ne
nanosi nikakvu. Kratak ivot i umjeren
trud, to je najpoeljnija nagrada, to je uvi
jek neizmjerno i trajno dobro. No ako na
koga ve ne djeluju ni najvee nagrade, ne
ka ga bar uplai izgon u vjeni zatvor, ne
ugasiv oganj, neprobojna tama, crv koji
stalno grize, vjeno gorka nevolja, strani
jecaji, otar bol, tuna jadikovka i beskraj
no zlo. Jer to sve eka one kojima sada
vlada prolazna naslada i zavarava ih umi
ljatim primamljivanjem. Ona stavlja u izgled lakomcima bogatstvo, lijeninama ne
rad, sladostrasnicima ljubavne slasti klete
Venere, poklonicima trbuha slatko vino i
slasna jela, oholicama sveane ophode, a
ratnicima bogat plijen.
Primamljeno tim varkama, nesretno
mnotvo, ne mislei na spasenje, srlja u
kazne i propast. Ne slua opomene, ne ide
mojim stopama i ak se zbog toga ne boji
ni mojega suda, stranoga suda, kad jed
nom doe onaj dan, onaj dan gnjeva, onaj
dan vihora, kada silna lomljava uzdrmanog
etera hitrim vrtlogom poremeti tok zvijezda
252

20

25

30

35

40

45

Atque famem mecum pauperiemque pati.


Christianus: Candida sed graciles cingunt velamina
lumbos.
Anne, rogo, quicquam pars quoque tecta
monet?
Hinc discas, quod casta placent mihi corpo
Christus:
ra et odi,
Si quibus illicitus turpia nudat amor.
Christianus: Quid colaphi, quid sputa notant, opprobria.
flagra.
Spinea serta, crucis caetera supplicia?
Perferat offensas omnis, non inferat ullas.
Christus:
Qui super alta cupit sidera pace frui.
Vita brevis, modicus labor, optatissima
merces,
Immensum semper perpetuumque
bonum.
Quod si quem ne summa quidem iam
praemia tangunt,
Terreat aeterni carceris exilium
Indomitique ignes indiscussaeque tenebrae,
Semper edax vermis, semper amara lues.
Horrendi gemitus, dolor acer, moesta
querela.
Assidui luctus et sine fine malum.
Talia quippe manent quos desertura
voluptas
Nunc tenet et blandis decipit illecebris,
Divitias cupidis ostentans, ocia pigris,
Mollibus infandae concubitus Veneris,
Dulce merum, dulces ventri indulgentibus
escas,
Inflatis pompas, fortibus exuvias.
His illecta dolis infoelix turba, salutis
Immemor, in poenas perniciemque ruit.
Nec monitus audit, mea nec vestigia servat,
Denique iudicium nec timet inde meum,
Iudicium horrendum, cum tandem venerit
ille,
Ille dies irae, turbinis ille dies,
Cum concussi ingens fragor aetheris astra
rotatu
253

50

60

70

i stane ruiti ognjene kugle, kad mjesec


krvavim svjetlom uplai narode, a sunce
povue svoje zrake i ostane tamno. Sve e
se tresti i itav e se svemir u isti as rui
ti, pa e se vidjeti kako su zapanjeni i an
eoski korovi. Vatra e pucketavim plame
novima obuhvatiti svijet, i kopno i more
postat e velika lomaa.
Zatim u doi ja, moan krepou i
straan u svojem velianstvu, i sjest u na
crveni oblak. Oko mene e se okupiti mnogo tisua svetaca, mnogo tisua bljeskavih
duhova. Odmah e s visina strano zatrubiti
truba cijepajui zemlju i uzbuditi do dna
Tartar. Istog asa uskrsnut e svi oni koje
je liene ivota velika majka primila u svoje
prostrano krilo. Pred mojim e suditem
stajati uskrslo mnotvo oekujui u drhtavu
strahu moje zapovijedi. Jer tada ve nita
nee ostati nepoznato, nita tajno ni skri
veno, pa ni ono to je tko utke u sebi sno
vao. Prema zasluzi dat e se kao plaa vjean ivot ili smrt kojoj nikada nee biti
kraja.
Stoga, ded vi bijednici, koje sada spu
tava kobna zabluda, odrijeite, dok jo mo
ete, spone sa sputanih nogu! Probudite se
da vas crni dan onog zadnjeg asa ne zatee uspavane dubokim snom. Gledajte kako
vrijeme tee hrlim korakom i kako as to
izmie ne zna ni za kakav zastoj. Sretan je
onaj koji uvijek smilja kako e dobro upo
trijebiti ivot i koji ima na umu da e mu
skoro doi kraj.
Preveo Veliko Gortan

254

Turbabit rapido decutietque globos.


Sanguinea populos terrebit lampade luna,.
Sol nulla, radios contrahet ille suos.
Cimeta trement totusque simul quassabi
tur orbis.
Angelicos videas obstupuisse choros.
Corripiet mundum flammis crepitantibus
ignis
Atque unus fiet terra fretumque rogus.
Mox virtute potens et maiestate verendus
Adveniam et rutila nube sedebo super.
Circumfusa aderunt sanctorum milia
multa,.
Multa coruscantum milia spirituum.
Extemplo horrificum sonitum tuba fundet
ab alto.
Diffindens terras, Tartara et ima ciens.
Nec mora, consurgent omnes, quos
lumine cassos
Excepit magno magna parens gremio.
Stabit et ante meum rediviva caterva
tribunal
Expectans pavido iussa tremenda metu.
Namque indiscussum nihil occultumve
latensve.
Nec quod quis tacitus mente agitarit,
erit.
Pro meritis dabitur merces seu vita
perennis.
Seu iam non ullo mors moritura die.
Ergo agite, o miseri, quos nunc malus
implicat error.
Dum licet, impliciti solvite vincla pedis!
Evigilate, gravi ne pressos lumina somno
Occupet extremi temporis atra dies.
Cernite quam celeri labuntur tempora
cursu.
Quamque fugax nullam sentiat hora
moram,
Foelix, qui semper vitae bene computat
usum.
Cogitat et finem iam fore iamque suum.

DJELA DALMATINSKIH
I HRVATSKIH KRALJEVA

R E G U M D A L M A T IA E ET
CROATIAE GESTA

MARKO MARULI POZDRAVLJA GOSPODINA


PAPALICA

MARCUS MARULUS DOMINO PAPALI SALUTEM

amoljen od tebe preveo sam na latinski djelce sastavljedalmatinskim govorom, koje si nedavno pronaao u
Krajini* i koje pripada meu najstarije pisane spomenike
toga naroda, a sadrava djela dalmatinskih i hrvatskih
kraljeva.
Ono zacijelo zasluuje da bude objavljeno i da ga upo
znaju ne samo oni koji poznaju na domai jezik nego i La
tini. Iz te e naime povijesti i dobri ljudi moi uzimati pri
mjere da bi se za njima povodili i zli primjere da bi se po
njima popravili. A to je upravo bilo ono to je nagnalo i
tebe da me potakne na prevoenje te povijesti i mene da
te posluam. Ipak jo vie od toga na preuzimanje tog posla
natjerala me je ljubav prema tebi. Ta ima li ega to joj ne
dugujem?
Zdravo!
Godine od kranskog spasenja 1510.

omentariolum a te in Craina nuper repertum, inter ve


tustissimas gentis illius scripturas dalmatico idiomate
C
compositum, tuo rogatu latinum feci, Croatiae Dalmatiaeque regum gesta continentem. Res certe digna relatu et
quam non solum nostrae vernaculae linguae gnari, sed etiam
Latini intelligant. Ex hac enim historia et boni exemplum
petere poterunt quod imitentur et mali per quod sese cor
rigant. Atque hoc illud fuit, quod et te impulit, ut me ad
historiam transferendam urgeres, et me, ut tibi obtempera
rem; magis tamen tuus erga me amor laborem hunc coegit
me subire. Quid enim est, quod illi non debeo?
Vale.
Anno Christianae salutis MDX.

Preveo Veljko Gortan

* naziv za Makarsko primorje


U svom veem dijelu to je hrvatska redakcija latinskog
Ljetopisa popa Dukljanina.
256

17

Hrvatski latinisti I

257

UBOJSTVO KRALJA ZVONIMIRA

CAEDES REGIS ZVONIMIRI

osta na njegovu m istu sin K riim ir i bi svakom dobro


tom ureen i napunjen straha boijega. I kraljujue imi
sina i postavi m u ime Zvonimir.
I tako ivi lit trideset i jedno i um ri. I osta kraljem
Zvonimir, koji poteni kralj, sin dobroga spom enutja, poe
crikve veoma tovati i ljubiti. I poe dobre pomagati, a pro
goniti ale. I bi od svih dobrih poljubljen, a od zalih nenavijen, jere ne mogae zla viditi. I tako ne bie on za Hrvate,
zato oni nee biti dobrotom dobiti, d&, bolji su pod strahom .
I za dobroga kralja Zvonimira bie vesela sva zemlja,
jere bie puna i ureena svakoga dobra, i gradovi puni sre
bra i zlata. I ne bojae se ubogi da ga izji bogati, i nejaki
da mu vazme jaki, ni sluga da mu uini nepravo gospodin,
jere kralj svih branjae, zato ni sam prezpravdeno ne posidovae, tako ni inim ne dadie. I tako veliko bogactvo bie,
tako u Zagorje, kako u Prim orje, za pravdenoga kralja Zvo
nim ira. I bie puna zem lja svakoga blaga i bie vee vridna
ureha na enah i m ladih ljudih, i na konjih, ner i nada sve
imanje. 1 zemlja Zvonimirova bie obilna svakom raskoom ,
ni se nikogar bojae, ni jim nitkore mogae nauditi, razm i
gnjiv gospodina Boga, koji dojde svrhu ostatka njih, kako
Pismo govori: Oci zobae kiselo grozdje, a sinovom zubi
utrnue.
Po ovi nain i u to vrime zgodi se da cesar rim ski s vo
ljom svetoga oca pape posla posle i listove svoje ovako
g dostojnom u kralju Zvonimiru proee i molee kako draga
b rata i m eju kralji krstjanskim kralja potovanoga:
Oto te molimo i prosim o da skupi k sebi svu gospodu
zemlje tebi podlone i svih od vridnosti. I kada bude skupina, da proti m eju svimi ovi drugi list, koga s tvojim
listom alje se od strane nae gospodstvu vaemu molee,
kada prote, da odgovore i da dadu nam na znanje volju
svoju i odluenje, ko uine vi tezi i baruni s voljom gospod
stva tvoga.
I tako dobri i sveti kralj Zvonimir prijam e listove od
pape i cesara, zapovidi po sve kraljevstvo svoje da bude
skupina, i sa shodom u petih crikvah u Kosovi da svaki
bude do dan dvadeset i pet. I priade vrime da prie

Cultu.
Cum unum et triginta regnasset annos, in dem ortui loco
uffectus est filius Zvonimerus, cum ornam entis ac religione
nemini superiorum regum postponendus, aequi ac legum
praecipuus observator et proinde pessimo cuique maxime
invisus.
Eo regnante prospere inoffenseque succedebant omnia,
quieverant bella, opes augebantur nec pauperibus e ra t tim ori
dlvitum avaritia, nec plebs potentiorum vim form idabat,
omnes p ariter tuente ac protegente ipsa regis iustitia, quae
Bwninem prorsus ab aliquo vexari patiebatur. Cumque
Omnium par sibi cura esset, arva colere, pecudes alere, nego
tiationibus exerceri, num quam antea regnum illud ulla re
rum copia opulentius fuisse m em orabatur. Abunde in civita
tibus erat vestis preciosa decoraque arm a et phalerati equi,
exquisita supellex, auri quoque argentique vis, gemmae,
margaritae et quaeque alia, quae m ortalium animos vel
extim atione vel pulchritudine allicere solent, sed, u t fit,
lUXuria in superbiam verti coepit, in summ um usque scelus
fupturam , quod ex sequenti modo patebit narratione veIMmque esse constabit.
Contigit enim, u t Roma caesaris pontificisque legati ad
Ivonim erum regem missi cum binis litteris venirent; prim as
ragi tantum legendas dederant, quarum haec sententia erat:
Rogamus obsecram urque te, Zvonimere frater, regum
Chriitianorum piissime, u t coacto procerum tuorum popuItque concilio alteram epistolam coram resignari coram que
l |l iubeas et una cum ipsis deliberes his de rebus, quas nos,
(lao bene iuvante, aggredi m editam ur pro am ore Christi
CGlesiaeque sanctae utilitate; cum demum quicquid comm unl concilio decretum fuerit, u t nobis nihil m oratus rescrib l cfficiasque certiores. Vale.
Zvonimirus igitur naviter, sicut rogabatur, accersitis
Omnibus regni sui praefectis decurionibusque civitatum conlunctimquc habito ad quinque ecclesias in campo, qui

258

259

ui in pace defuncto successit Chrismerius filius et ipse


in omnibus laudandus, naturae fortunaeque bonis
aeque insignis, sed praecipue in deum observantia atque

mnotvo veliko. I legoe vojske i naredie strae. I kada


dojde dan, uini slavni i dobri kralj Zvonimir otvoriti listo
ve pape i cesara velikoga grada Rima, s voljom svetoga oca
pape, koji kazahu:
Brata naega Zvonimira molimo s vlasnici i pukom
zemlje i kraljevstva njegova, da bi hotil odluiti i s nami
biti zajedno s pomou ine gospode krstjanske, koji ovake
listove imaju od nas, i oni da odlue volju njih, i da nam
dadu na znanje, jesu li k volji naoj pristali, a jest z dopuenjem boijim i sina njegova, koji jest porojen od dive
Marije i muku trpel i krv prolio na drivo kria i na njem
umoren, koja smrt bi otkupljenje svita i oslobojenje svetih
otac iz limbene tamnosti. I tako z dopuenjem njegovim i
s pomou u njega virujuih jesmo odluili osloboditi mista,
koja je za ljubav nau okrvavio i gdi je pridao duh ocu kroz
muku i trud, i greb u kom bi poloeno prislavno tilo njegovo.
I toj uve bogom prokleti i nevirni Hrvati, ki ne mno
go prija dae pomo hudobnomu sinu dobroga njih gospodi
na kralja Radoslava iz kraljevstva njegova izagnati i s orunom rukom s nemilostivim sinom njegovim iz zemlje pro
gnati. Tada uvi toj nevirnici, ne dae ni listove dotiti i
skoie ne samo da bi pristali na dostojnu molbu svetoga
oca pape i cesara rimskoga da sveta mista iz ruk poganskih
izmu i oslobode, da oni bogom kleti poee kriati i vikati
na svetoga kralja, tuei se i vapijui jednim glasom, kako
na Isukrsta idove, da on ie izvesti njih iz domov njih i
en i die njih, i s papom ter s cesarom otimati mista gdi
je Bog propet i gdi je grob njegov. A to je nam za to?
I nevirni Hrvati vazee zlu misal i nepravden svit, i meju
sobom zlo vie uinie, i sebi i ostatku svomu rasap i vinje
pogrjenje. I tako poee upiti kakono idove vapie na
Isukrsta, kada ree poglavica: Bolje da jedan umre nere
tolik puk da pogine. I tako sramotni i nevirni Hrvati po
ee govoriti vapijue kako psi ali vuci: Bolje da on sam
pogine ner da nas iz didine nae izvede cia Boga i inim
mista toliko daleko obujimati, zemlje i gradove. I ne inako, nere kako psi na vuke lajui kada idu, tako oni na do
broga kralja Zvonimira, kome ne dae ni progovoriti, nere
260

Cossovus nuncupatur, concilio, litteras aperiri fecit et cun


ctis cum silentio audientibus publice recitari, quae in haec
'fere verba scriptae erant:
Romanus pontifex et caesar augustus Zvonimiro regi
.populoque eius salutem. Rem certe indignam et christianotutn principum ignaviae adscribendam existimamus, ut
'Hyerosolyme sanctaque loca, in quibus Christus dominus
pro nobis nasci, pro nobis mori voluit, ab infidelibus tam
diu possideantur possessaque polluantur prophanenturque
t ab iisdem illa sacra, illa domini misteria, quae nobis ve
nerationi sunt, probro derisionique habeantur. Idcirco vos,
lcut et reliquos per orbem fideles, hortamur, ut nobiscum
ocia arma iungentes ad res Christiano nomini repetendas
in libertatemque vindicandas proficisci statuatis. Huic rei
caeteros reges ac nationes, quibus itidem scripsimus, conensuros speramus. Nobis autem tam praeclarum facinus
conantibus domini opem affuturam nemo diffidat, quando
quidem non nisi eius nutu atque instinctu talis menti no
strae incidere potuit cogitatio.
Quid ergo consilii vobis sit, hoc est utrum, quod roga
mini, facturi estis, quamprimum nosse cupimus. Valete in
domino.
Id audientes nequissima Crovatorum gens protinus in
dignari coepit, ita ut vix litteras perlegi pateretur. Non so
lum itaque non consenserunt litteris et hortationi pontificis
t Caesaris, verum etiam in regem suum insurgentes magno
tumultu et vociferatione conquesti sunt illum huiusce rei
AUCtorem, ut ipsi relictis coniugibus, liberis patrioque solo
procul per alienas domos errent, aliena sequantur imperia,
t non sibi expedire, loca illa sancta si liberentur. Atque ita
Infesta concio pessimis usa consiliis nequivit inhiberi, quin
Npente, sanctissimum regem Zvonimerum invadentes,
multis conficerent vulneribus atque interimerent, eadem
ippe illa perfidae mentis ferocia, quae ipsos impiissimi
lilavi partes sequi fecit et Radoslavum patrem, omni laude
dignum virum, regno pellere, in Zvonimerum quoque com
pulit saevire. Non aliter furibundi circumstetere quam cum
n b ld i venatorum canes, imbellem cervum nacti, nunc latra
tibus terrent, nunc dentibus laniant.
Rex autem, dum adhuc spiraret, tantae perfidiae im
manitate commotus eos devovisse fertur, ne umquam sui

z bukom i orujem poee sii njega i tilo njegovo raniti i


krv prolivati svoga dobroga kralja i gospodina, koji leei u
krvi izranjen velicimi bolizni, prokle tadaj nevirne Hrvate i
ostatak njih Bogom i svetimi njegovimi i sobom i nedostoj
nom smrtju njegovom, i da bi vee Hrvati nigdar ne imali
gospodina od svoga jazika, nego vazda tuju jaziku podloni
bili. I tako izranjen leee a Hrvate proklinjue izdahnu, i
pojde duh njegov, po milosti onogaj ki sve moe, s anjeli ve
seliti se u vike vikom.
Originalni tekst iz Krajine

262

generis dominum habeant, sed semper alienigenis regibus


principibusve subiecti sint. Ex illo ad hanc usque diem tem
pore isthaec maledictio tam certum eventum habuit, ut non
ab irato prolatum, quod tunc dixit, crediderim, sed praenun
tiatum, deo volente palam fieri, quanto gravius luituri erant
supplicium criminis auctores, si sic posteri quoque eorum
essent afficiendi.
Post haec verba Zvonimerus continuo animam exhalavit
et relicto corpore ad coeleste regnum transferri meruit, cum
terrenum tam bene rexisset per annos quinque et triginta.
Tam diu enim cum potestate vixit.

D A V I D U AD A

DA VIDI AS

<UVOD>
oinjem pripovijedati o slavnim djelima pobonoga
kralja Davida. Tko bi mi sad udijelio mo da ih
dostojno opjevam? Ne bi ni Apolon koji silazi s vrha
kirske hridi glave ovjenane lovorom, ni boanstvo
Nie, pomamni Bakho, ni zbor Pijerida, jer ne mislim
priati o propasti Troje ili Tebe, ni o tesalskim polja
nama koje su za vrijeme graanskih ratova bile poprs
kane krvlju rimskih graana, nego o djelu, povezanu s
nebom i posveenu skrovitim otajstvima. Veliki Boe,
pomozi mi da opjevam ono emu si jedini, vjerujemo,
jedini zaetnik.

10

avidis memorare pii gesta inclyta regis


Instituo. Quis nunc dignas in carmina vires
Suppeditet? Nona) Cyrrheae de vertice rupis
Descendens lauroque caput praecinctus Apollo,
Non Nysae numen, furiata mente Lyaeus,
Pieridumque chorus. Nam non ego dicere Troiae
Excidium Thebasve paro, nec sparsa cruore
Thessala Romano bellis civilibus arva.
Sed caelo cognatum opus arcanisque sacratum
Mysteriis. Quorum qui solus crederis autor,
Solus, magne Deus, mihi iam cantanda ministres.

10

II

II

<DAVID I GOLIJAT)
ad je David to uporno zahtijevao, kralj mu napo
kon popusti i dade prikladno oruje: ma, eljezni oklop, koplje, sjajnu kacigu i tit od iste kovine.
Ali Iajev potomak baci to i poe uzevi samo tap o
kvrgave hrastovine. Pripremi konopaste uzde balearske
prake i s hrpe kamenja na oblinjoj rijenoj obali uze
pet kamenova jednake teine, stavi ih u njedra i odmah
navali na Golijata koji ga je iekivao. Zamahne pra
kom, izbaci kamen, a on poleti zvidei zrakom. Tad

264

alibus instanti rex tandem caessit et arma


Apta dedit: phrameam, ferratum tegmen et hastam^
Et nitidam puro galeam clypeumque metallo.
His tamen abiectis abiit Iesseia proles,
Arrepto tantum nodosae stipite quercus.
Funiceas etiam fundae Balearis habenas
Aptat et e scrupeo ripae propioris acervo < ;
Quinque capit lapides, aequati ponderis omnes,.
Collegitque sinu, praestolantemque Goliam

a) corr. ex Suppeditet, tum

265

10

20

snano udari, probije kacigu i rascijepi mu elo po


srijedi. Ranjen smrtonosnim udarcem jaukne kao bik
pri klanju uz sveti rtvenik. Po licu i po oruju stade
mu tei jadna krv te poe curiti zajedno s mozgom.
Posrui uzalud se naslanja na vrsto koplje, uzalud
eli ostati na nogama. A zatim odjednom cijelim se
tijelom srui na zemlju. Zadrhta zemlja pod njegovom
teinom i, dok je padao, oruje mu se oglasi stranom
zvekom. David nato brzo dotra i baci se na oboreno
tijelo. Zgrabi umiruega za kosu i njegovim maem
odmah mu presijee strani grkljan na golemom vratu.
Odsjeenu glavu visoko podie i pokae je svojima kao
pobjednik. Silna vika Izraelaca u se do visokih zvi
jezda. Prestraene gomile neobrezanoga naroda udarie
u bijeg po brdskome bespuu.

10

15

20

25

III

Protinus aggressus, fundae vertigine saxum


Coniicit, idque volans stridenti turbine fertur.
Tum valide illisum, perfracta casside frontem
Diffindit mediam. Laethali saucius ictu
Mugiit ut taurus sacras mactatus ad aras,
Per vultus perque arma fluens miserabilis humor
Sanguinis admixto coepit manare cerebro.
Ille labans tereti iam frustra innititur hastae.
Frustra stare cupit. Mox praeceps corpore toto
Labitur in terram: tremuit sub pondere tellus
Armaque labentis magno sonuere fragore.
Impiger hinc David prostratos occupat artus
Accurrens, praensaque coma morientis et ense.
Continuo secat immanis fera guttura colli
Avulsumque caput tollit sublime suisque
Ostentat victor. Ferit ardua sydera clamor
Israhelitarum. Trepidae fugere catervae
Incircumcisae montana per avia plebis.

III

<DAVID I ABIGAJILA)

osred nebeskog svoda dizalo se arko Sunce i sve


vie je sukljao gorui oganj iz nozdrva Piroja,
brzoga Flegonta, bljetavog Eoja i arkog Etonta. Tad
je vrijedna Nabalova ena ula u kuu i ugledala raz
dragane uzvanike kod sveane i bogate gozbe i kako se
pjenuavo vino u punim vrevima donosi na stolove,
ravno postavljene u dugome redu. Sva je kua buala:
jedni su posluivali, a drugi traili sad ovo, sad ono. I
svi su uzvanici za stolom tratili vrijeme u kojekakvim
razgovorima. Smiju se, glasno pjevaju, stalno brbljaju
i od snanih glasova odzvanjaju tavanice. Kao to se u
velikom stadu stoke esto uju rika i mukanje, izmije
ani s ovjim blejanjem i svinjskim roktanjem, i kao
to nejasni glasovi neskladnim zvukom paraju otvorene

10

266

candebat medium caeli Sol aureus orbem


Ferventemque magis spirabant naribus ignem
S
Pyrous rapidusque Phlegon et lucis Eous
5

10

15

Foecundus plenusque suis ardoribus Aethon,


Quando tecta domus Nabalis sedula coniux
Succedens vidit dapibus convivia largis
Fervere et impletis u n d a n t ia vina lagenis
Afferri pariter positis longo ordine mensis.
Atria tota strepunt, istis famulantibus, illis
Nunc hoc, nunc illud poscentibus, omnis et ipsa
Plebs recubans vario tempus sermone trahebat.
Risusque et cantus creberque per ora susurrus
Fertur et elatae rumpunt laquearia voces.
Qualiter in magno pecudum grege saepe ruditus
Mugitusque sonat, ballatu mixtus ovili
Grunituque suum: tum vox confusa canore
Diverso patulas hominum circumtonat aures,
267

20

30

40

50

ui ljudi, tako se i tu po cijeloj blagovaonici dizala


vika i raznovrsni amor ispunjao je prostranu kuu- Meu gostima Abigajila sluajno ugleda svoga mua Nabala: objema rukama prihvati on i podie pun vr,
primaknu ga usnama te poudno pijui ispi ga naduak. Tad ena zapazi da se on toliko vie od drugih
zagrijao koliko se gospodar obino vie i slobodnije
od sluge prihvaa vina. Nabal bijae pijan. Izgovarao
je rijei napola i zaplitao jezikom, ali ne to bi mu
govor inae bio mucav, nego od vina od kojeg su mu
se nadule i nabrekle ile. On ne zna ni govoriti ni ut
jeti ustima mrmlja, rukama mae i oima mirka.
I da pijan nagnuvi grudi ne lei naslonjen na stol, ne
bi mogao stajati uspravno na nogama. Kad ga je takva
ugledala brina ena, zauti. T& to tko moe svjetovati
rijeima ovjeku u besvjesnom stanju ili rei a da to
brzo ne odnese vjetar ili nestalna oluja?
A kad je ve iza vesele gozbe duboki noni mir
njezinu muu otjerao pijanstvo i kad mu se svijest u
cik zore poela vraati, Abigajila pristupi k njemu i
ispria mu to je sve radio. On se prestrai kad u za
pogibelj i jedva se od straha drao na nogama. Zatim
se u udu poboja da nee vie moi izbjei zasluenoj
kazni. Bio je kao ovjek koji se sjea da su ga nasred
morske puine valovi bacali u, krhkoj lai, pa se jo
uvijek boji valova kojima je jedva izbjegao te ne moe
mirno na njih misliti.
David je Nabala milostivo oslobodio kazne, ali ga
Bog udari zbog luda govora i uvreda to ih je izrekao
protiv svoga dobrotvora, te ga poslije deset dana smrt
nenadano odnese u Tartar. Glasnik brzo obavijesti Da
vida da je Nabal svoj grijeh platio smru. Tad on po
die k nebu obadvije ruke i oi i glasno ree: Zahva
ljujem ti, vrhovni Upravitelju svijeta! Ti nemilo uda
ra pravednom kaznom djela drska i nezahvalna ovje
ka i sam ne moe trpjeti da ostane nekanjena ne-

20

25

30

35

40

45

50

55

Talis ibi per tota ruens triclinia clamor


Murmure multiplici latas repleverat aedis.
Inter convivas Nabalem forte maritum
Cernit, qui manibus plenum cratera duabus
Sustulit amplexus labrisque admovit et ore
Exhaustum cupido totum consumpsit hiacum.
Et tunc illa quidem deprendit tam magis ipsum
Incaluisse aliis, quanto maiore bibendi
Libertate solet dominus quam servulus uti.
Potus Nabal erat, perplexo verba palato
Dimidiata refert, non blesae crimine linguae.
Sed vini vitio, venas inflante madentes.
Ipse idem nescitque loqui nescitque tacere:
Murmurat ore, manu gestit, connivet ocellis.
Et nisi quod mensis innixus pectore prono
Ebrius accumbat, pedibus consistere rectis
Non bene sufficeret. Talem quum provida coniux
Vidisset, siluit. Quid enim suadere loquendo
Capto mente potest aliquis, vel dicere quod non
Ventus et instabiles properent auferre procellae?
Ast ubi iam noctis convivia laeta secutae
Alta quies crapulam digessit mensque nitere
Coepta nitente die est, verbis aggressa maritum,
Abigail narrat quae gesserat. Ille periclo
Territus audito, trepidos vix sustinet artus.
Inde stupens nec adhuc meritas evadere poenas
Posse timet. Veluti mediis qui fluctibus olim
lactatum fragili meminit se forte carina.
Quos vix effugit fluctus, exhorret eosdem.
Nec potis est illos animo memorare quieto.
Liber erat poena Davidis munere Nabal,
Sed mulctante Deo stultae commissa loquellae
Et benefactori mala probra relata, repenti
Post bis quinque dies rapitur sub Tartara laetho.
Morte luisse scelus Nabalem, nuncius aures
Protinus implevit Davidis. Sustulit ille
Ad caelum geminas gemino cum lumine palmas
Et voce intenta: Tibi, mundi maxime Rector,
Gratesinquitago: Tu iusto facta protervi
269

60

70

80

90

pravda nanesena tvojim slugama. Pobrinuo si se da se


ja ostavim bijesa koji me bijae obuzeo, da sam povri
jeen drugoga ne uvrijedim, nego da radije oprostim.
Sad se sjeam da si rekao: 'Prepustite osvetu meni, jer
moje je pravo kanjavati zle, a obilno nagraditi dobri
ma pravedne koji podnose nepravde. Ti Osvetnie, ti
ujedno Oe, to uvijek podie ponizne i ponizuje
ohole, daj mi da prema svojim kletim neprijateljima
budem blag, da uvijek, potpomognut tvojom snagom,
uzmognem i njima izbjei i ujedno postati dostojan
da dobijem kraljevstvo i ezlo kako si mi obeao.
Kad David to ree i poe na poinak, nestade ob
laka s nebeskog svoda, a vedro nebo zvjezdanim sja
jem dade povoljne znakove boanske volje. Zatim se
sjeti lijepoga Abigajilina lika, njezina ponizna duha,
razborita i rjeita govora. T& kako je brino i vjerno
molila oprotenje, pa ga je i postigla za svoga opakog
i nedostojnog mua poslije njegovih zlodjela. Stoga
odlui da je uzme za enu i poalje svoje ljude da joj
ponude udaju. A ona najprije naklonom glave iskae
potovanje prema Davidu i onda iz dna due ovako
progovori: Priznajem da nisam dostojna te asti. Da
se nazovem Davidovom suprugom i Iajevom nevjestom
to je previe za moj poloaj! Spremna sam sluiti,
spremna sluiti svome gospodaru! Uinit u to god
mi on zapovjedi. Pa neka mi naredi da operem golijeni i stopala njegovih slugu, ovim u rukama izvriti
tu prostu slubu samo da zasluim ui u dvore takva
mua i, ubrojena meu njegove slukinje, da ili posta
nem ili se nazovem jednom od njih.
Kad je, dakle, prema svome mrtvome muu izvri
la to je bila duna, ustade, uzjai na lea svoga magaria, poe na put u pratnji pet djevojaka i pouri
s ljudima koji su bili doli da je pozovu. A jo nije
270

60

65

70

75

80

85

90

95

Ingratique viri poenarum verbere pulsas.


Nec potes Ipse pati, collata iniuria servis
Ut sit inulta Tuis. Tu me decaedere ab ira
Curasti incaepta, ne laesus laedere pergam.
Sed magis ignoscam. Nunc Te dixisse recordor:
Caedite vindictam mihimet, punire malignos
luris quippe mei est dignisque indigna ferentes
Accumulare bonis. Tu vindex. Tu pater idem
Attollens humiles semper subdensque superbos.
Da quoque in infestos ut sim placabilis hostes.
Ut semper virtute Tua stabilitus et illos
Evitare queam, simul et me reddere dignum
Promissis in regna Tuis sceptroque potiri.
Discessere polo nubes aethraque relucens
Syderea caelum divini prospera nutus
Signa dedit, facto quum David fine quievit.
Inde subit mentem formae decor Abigailis
Submissusque animus prudensque loquentia linguae,
Nec facunda minus. Quanta curaque fideque
Quaesierit veniam, sed et impetrarit iniquo
Et venia indigno post impia facta marito.
Ergo suis illam thalamis admittere secum
Decernens, quosdam genialia iura petitum
Emisit. Quibus ipsa, trahens a pectore vocem.
Haec responsa dedit, sed prono vertice nomen
Davidis venerata prius: Me munere tanto
Immeritam fateor. Davidis dicier uxor
Iesseique nurus plus est quam nostra requirit
Conditio. Servire meo, servire parata
Sum domino: quicquid mihi iusserit ille, facessam.
Quamvis ipsa suis me crura lavare pedesque
Praecipiat servis, manibus complebitur istis
Vile ministerium, merear modo talis in aedes
Esse recepta viri numeroque admissa suarum
Vel fieri, vel dici pars aliqua ancillarum.
Ergo ubi defuncto persolvit iusta marito,
Exurgit dorsumque sui conscendit aselli
Ingrediturque viam quinis comitata puellis
Cumque viris, illi qui se venere vocatum.
Maturavit iter. Nondum Phoebeia lampas
Oceani Hesperia praeceps se merserat unda.
271

Febovo svjetlo bilo utonulo u zapadne vode Oceana,


kad je k muu Davidu dola mlada nevjesta. I postade
100 enom tome ovjeku, sklopivi brak sretniji od pri
janjega.
A poslije toga (jer je zakon doputao iz svoga
plemena uzeti vie ena) David je elio dobiti za enu
i Jezraelianku Ahinoamu. Napokon stade uivati u
braku s te dvije ene. Prva, naime, njegova ena Mikola, po Saulovoj zapovijedi i protiv Boje naredbe bi
dana nekom Faltu. Jer kome god bijes i srdba uzne
miruju prevrtljivi duh, taj ne zna ivjeti po zakonima.
Zbog toga to je Saul tada bio neprijateljski raspolo
en prema Davidu, u svojoj je pakosti razbio njegov
ti 10 zakoniti brak i naredio da se njih dvoje veu grenom
i nedoputenom vezom.

Quando ad Davidem venit nova nupta maritum


Atque ipsi coniuncta viro est, melioribus usa
100 Quam prius auspiciis. Post haec (quia lege licebat
De tribubus propriis plures adducere sponsas)
Iezrahelitanam thalamo sibi iungere David
Achinoen studuit. Demum gaudere duarum
Harum coniugio coepit. Nam prima Michola
105 Tradita erat Phalto cuidam, sic Saule iubente
Contra scita Dei. Nam nescit legibus uti
Cuiuscunque levem turbat furor iraque mentem.
Hinc quia Davidi infensus tunc extitit ille,
1
Solvit legitimos perverso more hymeneos,
110 Illicitos iussit vinclo vincire prophano.

IV
IV
umque iterum Saulem pravi livoris Herinis
Adversum Davida modis urgeret amaris,
C
Ecce hunc Ziphei quidam ad Gabaona sedentem

(DAVID I SAUL)
ok je Erinija opake zavisti uijivo opet poticala
Saula protiv Davida, eto mu, dok je bio u okolici
Gibeona, dooe neki Zifejci i javie da se u klancima
gore Hakile nalazi Iajev sin sa svojom uplaenom
pratnjom. Ustade, dakle, i pouri na zifejska polja
s tri tisue momaka i opkoli brdo Hakilu. Tu se zadra
vao, skupivi vojsku u uvren tabor, a ve je mrkla
no svojim sjenama prekrila zemlju irei prijatan san
po oputenim udovima. Junaina se David uz pratnju
jedinog Abiaja, neobino hrabra junaka, spusti do
Saulova tabora. Htio je saznati to se tad u taboru do
gaa i kako vojnici, uvari i straari nou izvravaju
svoje zadatke. Zatee ih sve kako lee u duboku snu.
Izmorene ih svladao san i u dubokom poinku ivi su
izgledali kao mrtvi. Obojica, dakle, prijeu nasip i
laganim se korakom douljaju do Saulova atora. Nato
ugledaju kralja kako die u duboku snu i zapovjednika
vojske Abnera i manju etu straara. Tad se smioni

10

20

272

10

15

20
18

Conveniunt referuntque super iuga montis Achilae


Ipsum Iesseiden timida cum gente morari.
Exurgens igitur Zipheia currit in arva
Cum ter mille viris collemque obsedit Achilae.
Stabat ibi fixis collecto milite castris
Et iam caeca suis terram Nox texerat umbris,
Diffundens blandum per mollia membra soporem.
Magnanimus David solo comitatus Abisa,
Praestanti virtute viro, descendit ad ima
Saulis castra, volens quid tunc ageretur in illis
Noscere, quid miles, quid custos procubitorque
Sub noctem curent operis. Sopita iacere
Corpora deprendit. Fessos irrepserat artus
Somnus et alta quies vivos in morte tenebat.
Ambo igitur vallum transgressi, Saulica lento
Successere gradu tentoria. Denique cernunt
In medio regem somno spirare sepultum
Militiaeque ducem Abnerum turbamque minorem

Hrvatski latinisti I

273

30

40

50

60

Abiaj nagne Davidovu uhu i ovako prozbori: Evo,


Bog, Bog ti evo predade tvoga neprijatelja! Iskoristi
zgodu! Hoe li da jednim udarcem koplja ubijem
Saula? Koji je ovjek ikada to zabranio uiniti tako
opasnom neprijatelju, kojega nisu vie mogle smiriti
ni blage rijei ni poznate usluge vjerne due? A ipak
to zabrani junaina Iajev sin! I tad ovako odvrati
Abiaju: Okani se takve misli! Nikako ne moe biti
bez krivnje tko god se usudi povrijediti ili maem ra
niti mua pomazana svetim uljem! Daleko od mene da
ja ikada ovu svoju desnicu omastim krvlju Kieva si
na. Premda on u svom opakom srcu snuje propast
moga ivota, ipak u ga podnositi sve dok ga ne udari
Boji bi i ne prestane bjesnjeti i nepravedno me mrzi
ti. A sad tiho uzmi koplje, koje vidimo zabodeno eto uz
njegovu glavu, i au za vodu to visi o koplju. I dok
nas titi mrkla no, vratimo se samo s tim plijenom na
ona ista brda. Odu neopaeni, jer se jo nisu bili pro
budili Saulovi vojnici.
Kad se David popeo na vrh brda, okrene se prema
kraljevu atoru i povie silnim glasom: O vi to brino
uvate Saula, ustanite ve! Ustanite i nemojte se oglu
iti na ove moje rijei! Abnera probudi Davidov glas
i buka njegovih ljudi pa zapita: Tko si ti to svojom
gromkom vikom remeti kralju san? A David odvrati:
Abnere, zar ti nije kralj u svojoj dareljivosti dao
ast da si prvi iza njega? Zar se tako oduuje za svoj
poloaj? On se izlae sigurnoj ivotnoj opasnosti dok
spava, a zar ga ti tako uva? Th netko je kralju odnio
koplje i au to su bili uz njegovu glavu dok je spa
vao. Kome se moe militi da tako uva svoga gospodara, taj je zasluio smrt!
Kralj prepozna Davidov glas. Dirne ga estitost to
ga junaka koji je njemu, iako mu je toliko puta po
stavljao zasjede, volio potedjeti ivot negoli ga ubiti.
274

25

30

35

40

45

50

55

60

Custodum. Patulam tunc se Davidis ad aurem


Inclinans audax animi sic fatur Abisas:
Ecce Deus, Deus ecce tuum tibi tradidit hostem!
Utere sorte data! Vis uno cuspidis ictu
Conficiam Saulem? Quotus hoc vetuisset in hoste
Tam sibi suspecto, quem iam nec mitia verba
Reddere placatum poterant, nec cognita fidi
Pectoris officia? At vetuit Iesseius heros.
Qui tunc tale suo responsum fudit Abisae:
Mitte animum talem! Nequaquam criminis expers
Esse potest quisquis perfusum chrismate sacro
Ausus erit violare virum, seu laedere ferro.
Absit ut hanc unquam Cisidae sanguine dextram
Foedarim! Licet ille meae dispendia vitae
Dira mente paret: semper tolerabimus illum,
Donec divino mulctatus verbere finem
Imponat furiis odiumque reliquat iniquum.
Nunc hastile illud, quod fixum stare videmus
Ad caput ecce suum, taciturnus tolle cyphumque
Hastili haerentem. Cumque hac tantummodo praeda.
Dum nox atra favet, colles repetamus eosdem.
Indeprensi abeunt nondum vigilantibus ipsis
Saulis militibus. Superato vertice montis
David, converso ad regis tentoria vultu.
Ingenti clamore tonat: Custodia curae
O quibus est Saulis, iam surgite, surgite et aure
Nequaquam surda nunc nostra admittite dicta!
Abnerus vocis sonitu vulgique tumultu
Experrectus ait: Quis tu, qui veneris isto
Verborum tonitru regis turbare quietem?
Respondit David: Num non, Abnere, potestas
Illa tui donata manet tibi munere regis,
Post ipsum ut fieres primus? Taline rependis
Officium mercede suum? Quum dormiat ille
Sub te custode, ut vitae tam certa pericla
Ille suae subeat? Nam quidam sustulit illi
Tela cyphumque simul, capiti quae proxima regis
Sopiti steterant. Domini custodia quem sic
Delectet, mortis poenas est pendere dignus.
Agnovit vocem iam rex Davidis et idem
Commotus pietate viri, qui parcere vitae
275

pa ree: Ej, jesi li ti Iajev sin i moj David? A on


mu odmah odvrati: Ja sam David i tvoj sluga. Moju
vjernost i moje junatvo svatko poznaje osim tebe!
Molim te, reci mi koji je uzrok tvoje klete mrnje?
Obeava mi mir, a die na me nemilo oruje. Kri
70 zadanu mi rije, a prekrenu na prijevaru pokuava
obnoviti. Javno se pravi mojim prijateljem, a u srcu
si mi ljut neprijatelj. Kralju, kakav je to bijes? Opro
sti, ali me bol tjera da tako govorim, jer sam ti uvijek
bio na ast i moja je desnica obarala tvoje neprijatelje.
Moja junaka djela pamte palestinske falange i pri
znaju da su preda mnom uzmicale kad god im se pro
htjelo zametnuti bitku. A sad su sigurni pa se vesele
i nadaju da e zla, to su ih za tvoje vlasti pretrpjeli
od mene i moje vojske, sada kad si se ti digao na me80 ne, naknaditi propau mojom i mojih ljudi. Stoga,
Kiev sine, ne moe dizati strano oruje protiv mene
a da time ujedno ne pomogne svoje neprijatelje. Pre
stani konano eljeti smrt meni koji te potujem i
ugaati onima koji i tebi i meni ele jadan svretak
i uvijek te potiu na rat. Eto, i opet sam te mogao
probosti svojom desnicom, ali sam se suzdrao. Prije
je odrezak odijela svjedoio o injenici, a sada nek
svjedoi ovo koplje i aa. To je plijen to sam ga uzeo
90 s tvoga leaja gdje si izvaljen spavao duboko diui,
dok su i svi tvoji tvrdo spavali.
Kralj je bio smeten jer je vidio da mu nije pre
ostalo nita ime bi mogao opravdati svoja zlodjela.
Doskora ree: Zgrijeio sam! Priznajem, molim te,
oprosti mi! Davide, moja me velika lakoumnost navela
da ti nanesem tolike nepravde. Svjestan sam da sam
pogrijeio i ao mi je. Siguran se vrati u grad, ili, ako
ti se vie svia, poi oinskoj kui, ili kamo god hoe.
100 Ne boj se vie nikakve nevolje i nikakva nasilja! Budi
uvjeren da u ti ja uvijek biti prijatelj kad ti sam vie
eli da ja budem iv i zdrav nego da poginem. Pri
znajem, ja to nikada ne bih povjerovao, da za to, evo.
276

65

70

75

80

85

90

95

100

Insidiatoris toties quam caede nocere


Maluit: Heus, inquit numquid Iesseia proles
Et meus es David? Cui statim reddidit ille:
David ego servusque tuus, virtute fideque
Nulli non notus te praeter. Causa nefandi
Quae sit, quaeso, odii? Pacem promittis, et arma
Importuna moves. Data nobis foedera frangis,
Fracta dolo sarcire paras. Ostendis amicum
Fronte palam, saevum servas in cordibus hostem.
Quis furor hic, o rex? Ignoscas, talia fari
Compellit me quippe dolor, tibi semper honori
Quum fuerim, quum nostra tuos everterit hostes
Dextra. Palestinae memorant mea gesta phalanges,
Nec mihi se caessisse negant, certamen inire
His quoties placuit. Nunc tuti gaudia carpunt.
Quod mala, quae passi te sunt autore, meorum
Viribus atque meis, te nunc ultore ruina
Compensare mea iam sperent atque meorum.
Ergo infesta mihi, Cisides, arma movere
Non potes, ipse tuos nisi contra iuveris hostes.
Desine me tandem, qui te colo, velle perire
Atque favere illis, optant qui tristia fata
Ambobus nobis et semper Marte lacessunt.
Ecce iterum potuit mea te configere dextra,
Et se continuit. Facti mutilatio vestis
Fecerat ante fidem, faciat nunc hasta cyphusque,
Praeda thoro sublata tuo, distenta sopore
In quo membra tenens proflabas pectore somnum.
Quum nemo, qui non altum dormiret, adesset.
Confusus rex mente fuit, quo crimina posset
Expurgare, nihil sibi cernens esse relictum.
Mox: Peccavi. inquit Veniam da, quaeso, fatenti.
Multa mei levitas animi me traxit, inique
Talia ut inferrem tibi, David. Conscius ergo
Erroris doleo. Redeas securus in urbem
Aut, mage si libeat, patrios concede penates
Vel quocumque velis, et nil iam denique triste,
Vim nullam metuas. Meme tibi semper amicum
Crede fore, ipse meam quando superesse salutem
Quam periisse magis cupias. Quod credere nunquam
Induci posset mea mens, nisi talibus esset
277

nemam takve dokaze, i to sigurne dokaze. Ali ni sad


mu David nije posve vjerovao. I dok mu je vraao
oduzete predmete, ree: Kao to sam ja esto pote
dio tvoj ivot, neka me tako sudbina sauva za sretnu
budunost i neka daleko od mene otjera nesreu. Tad
110 i Kiev sin njemu veselo poeli sreu i ni traga nepri
jateljstva ne ostade u njemu. Podie tabor i ode u
Gibeon.

105

110

Edocta indiciis, fateor, nil certius istis.


Sed nec adhuc David se prorsus credidit illi
Raptaque restituens: Velut inquit saepe peperci
Ipse tuae vitae, sic rebus fata secundis
Me servent sortemque velint auferre sinistram.
Tunc et Cisides illi ipsi prospera laetis
Optavit votis et nil hostile relinquens,
Sublatis petiit Gabaonia praedia castris.

<DAVID, BETSABEJA I URIJA)


ok je Joab vodio teke bitke, David je u Jeruza
lemu ugodno provodio vrijeme u besposlici, u
besposlici koja lomi snagu djelotvorne kreposti i odve
je sklona grijehu.
Ako je ona pobijedila nepobjedivog Davida, tko se
moe smatrati u njoj sigurnim?
Kad se, dakle, arka Febova zublja na nebeskim
kolima penjala po sredini neba, probudi se Iajev sin
David i stade etati po cijeloj kui. Dok je hodao tamo-amo, eto, kako su na suprotnoj strani prozori sluajno
bili otvoreni, ugleda kako se gola kupa ena divne lje
pote i tijela bijelog kao snijeg. Ako vjerujemo pri
ama starih, tako je nekad sin Aristejev vidio nagu
Titanku u vodi Gargafijskog izvora, i kau da je takve
boice koje su se natjecale u izgledu i ljepoti gledao
i Paris, dugo se kolebajui koju bi proglasio najljep
om. Kad ju je, dakle, Iajev sin ugledao, srh mu
proe modinu, srce mu obuze ljubavni ar i zapita
koja je to ena. Doznade da je to Betsabeja, zakonita
ena Urije, koji je tada pod Joabovim zapovjednitvom
podnosio teinu vojnikog ivota. Ali sve to nije dje
lovalo na kralja: prevladala je mahnita ljubavna po
uda. David naredi da mu dovedu Betsabeju i oskvmu
potenu enu gnusnim preljubom. A kad se pred no
obeaena vratila u svoj stan, osjeti da je s njim

10

20

278

10

15

20

25

................
Sed donec bella Ioabus
Dura gerit, Solymis agit ocia mollia David,
Ocia virtutis gnavae frangentia vires.
In vitium propensa nimis. Si victus in illis
Invictus fuerit David, quis tuta putabit
Illa sibi? Medios igitur quum scanderet axes
Caelivago nitens lampas Phoebeia curru.
Excitus a somno caenacula tota pererrat
Iesseides David: dumque iret dumque rediret,
Ecce videt posita mulierem veste lavantem
Sese, ex adverso reclusis forte fenestris.
Egregiam forma niveoque colore nitentem.
Talem (si veterum figmentis credimus) olim
Nudam Gargaphii Titanida fontis in undis
Vidit Aristeides, tales et Troius ille
Arbiter ob speciem certantes atque decorem
Spectavisse deas perhibetur, tempore longo
Incertus, cui prima daret praeconia formae.
Hanc ergo ut vidit, totis ardere medullis
Iesseides coepit flammaque accensus amoris,
Quae foret illa rogat. Bersaben discit, Uriae
Connubio iunctam, qui tunc ductore Ioabo
Militiae tolerabat onus. Nil talia regem
Compescunt: superat Veneris vesana cupido.
Bersaben iubet acciri turpique pudicam
Foedat adulterio. Quae quum sub nocte redisset
Ad talamum stuprata suum, se sensit ab illo
279

30

40

50

60

zatrudnjela od njegova sjemena i to mu dojavi. Tada


kralj, hotei sakriti svoj opaki zloin, naredi da mu
to prije pozovu Uriju iz Joabove vojske i tabora. Kad
je Urija stigao, ree mu: Dobri moj vojnie Urija,
reci mi kako je na vojskovoa Joab, kako moja voj
ska i saveznici? Kakva je nada u ishod rata? Napokon,
kad e biti kraj vaoj borbi pod visokim zidinama gra
da Rabe? Dok su se oni tako razgovarali, veer se
spusti s visokog Olimpa. Tad kralj naredi Uriji da se
umoran odmori, da posjeti svoje i s njima se zabavi.
Takoer naloi da za njim poalju birana jela, pa kad
zasiti veliku pohlepu za hranom, da se ponovno s dra
gom suprugom pone smijati, aliti i napokon da ob
novi svoje prekinuto brano pravo, kako njegovu enu
ne bi smatrali preljubnicom kad zbog skorog poroda
bude imala bremenit trbuh. Ipak tu njegovu osnovu
osujeti sluaj i vjetar odnese sve lukave pokuaje da
se zloin sakrije.
Urija, naime, nije iao svojoj kui, nego ostade
pred vratima kraljevske palae. Tu obuen legne na
golu zemlju i podmetne pod glavu ispupeni tit koji
mu je posluio kao jastuk. Junaki ratnik, otvrdnuo
u bojnim naporima, ne trai meke prostirae. Tako se
nauznak isprui i slatko zaspa pod nebeskim, a ne pod
kunim krovom.
Doznade to David. Tad ga ujutro dade pozvati i
navali na nj rijeima: Zato nisi iao svojoj kui?
Mogao si se od duga i dosadna putovanja odmoriti na
boljoj postelji i silno razveseliti svojom prisutnou
enu i sve ukuane i ugodno se porazgovoriti te slo
bodno sluati i uzvraati mile rijei. Tako e njemu
David, a Urija mu ovako odvrati: Koni pokriva za
klanja sveti koveg boanskog zavjeta, a mali atori
izraelske ete, Joab lei ispruen na tvrdoj zemlji, naj
vei dio ljudi naega roda spava pod vedrim nebom, o
280

30

35

40

45

50

55

60

65

Concepisse novum commixto semine foetum.


Rettulit hoc regi. Tunc rex caelare prophanum
Solicitus facinus, revocari mandat Uriam
Ad se quam primum a castris valloque Ioabi.
Huic, postquam venisset, ait: Bone miles Uria,
Dic mihi, quam recte noster dux ipse Ioabus
Sese habeat populusque meus sociique meorum
Et quo sit spes nostra loco. Quis denique finis
Pugnandi vobis Rabbae sub moenibus altis?
Ast illi inter se dum talia verba vicissim
Evolvunt, prono successit vesper Olympo.
Tunc rex, ut fessum corpus iam curet Urias
Invisatque suos et se soletur in illis,
Iussit et ambrosias post ipsum mittier escas
Mandat, ut his rabidam postquam satiarit orexim.
Dimissos repetat chara cum coniuge risus,
Inde iocos atque inde thori genialia iura
Interrupta novet, mulier ne mecha putetur,
Quum gravidam partu vicino praeferet alvum.
Haec commenta tamen casus dissolvit et aurae
Evertunt omnes caelandi criminis astus.
Quippe suas non est aedis ingressus Urias
Ipse, sed ante fores augustae substitit aulae
Et nuda vestitus humo prosternitur, aptans
Suppositum capiti tumida testudine scutum,
Idque viro cervical erat. Non mollia quaerit
Stragula belligero virtus durata labore.
Sic ille extento resupinus corpore lentum
Captavit somnum, caelo, non fornice tectus.
Resciit hoc David. Time illum mane vocatum
Aggreditur dictis: Cur non tua tecta petisti?
Tedia longa viae stratu meliore levasses,
Uxorem totamque domum solamine praesens
Donasses multo, dulces miscere loquellas
Dum licet ac gratas audire et reddere voces.
Sic David, sic ipse sequens respondit Urias:
Scortea sacratam divini muneris arcam
Velamenta tegunt, tentoria parva cohortem
Israhelitanam, dura in tellure Ioabus
Distentus recubat, generis pars maxima nostri
Sub divo carpit somnos, iustissime regum,
281

najpravedniji kralju, a ti hoe da ja sada poem u


svoju kuu, da se u njoj sveano gostim, da sit legnem
u perje i da se njeno grlim sa svojom enom? Veliki
kralju, kunem se tobom i tvojim zdravljem, koje vie
cijenim nego svoje, da to nikada neu uiniti dok nae
ete ne osvoje Rabu, ne podvrgnu je pod tvoju vlast i
ne vrate se kui te dok ne doivim dan da mogu uivati
u tako silnom slavlju.
Kad je kralj vidio da su sva njegova nastojanja
80 propala, nagovori Uriju da jo taj dan ostane i s njim
ga provede. Nadao se da e ga svladati vinom pa, kad
ga Urija obilnije popije, da e, to manje bude svjestan,
to vie poeljeti svoju enu a zaboraviti na vojskovou
i na svetinje.
Stol je bio vrlo bogato pripravljen i obilovao je
jelom i vinom. Tu su mnogi uzvanici, a Iajev sin samo
nazdravlja Uriji vrem cijeloga vina. Urija je za vrije
me gozbe vie puta pio. A kad mu je David na izmaku
dana zapovjedio da ode, premda nije bio sasvim pri
90 svijesti, ipak je ostao u kraljevu dvoru. Zae meu ro
bove, poe u prizemlje i zaspa u najdonjoj sobici. I
svladan od sna i vina nije odatle prije maknuo nogom
dok sunce nije granulo na istonom kraju svijeta i
obasjalo svojim zrakama Iberske go#e.
Kralj poali to su mu propali toliki pokuaji i od
lui se na okrutno zlodjelo: otpusti Uriju da ve jed
nom poe u tabor i ponese Joabu pismo u kojem je
ovo pisalo: Naredi juri na zidine Rabe i zapovjedi
100 da se na onoj strani bori junaina Urija gdje bude
znao da je najpogibeljnije. Ali prije toga opomeni nje
gove drugove, kad izbliza ponu maevi udarati jedan
o drugi i odzvanjati, neka ga sama izvrgnu neprijate
ljima da samo on pogine.
Nakon toga, dok je bjesnio boj stranoga Marta,
iz grada Rabe izleti snani klinasti bojni red i navali
na etu kojoj je tad bio voa Hetit Urija. Vojnici se
stanu biti, ali ga njegovi ostave. Sila ga junaka pri
tisne i lii ivota i oruja. No, svi nisu mogli pobjei.
70

282

70

75

80

85

90

100

105

Et tu me nostris vis nunc succedere tectis,


His ut susceptus convivia festa frequentem
Et satur in plumis iaceam et complexibus utar
Molliter uxoris? Per te, tibi iuro, tuamque.
Quam praeferre meae soleo, rex magne, salutem.
Hoc me facturum nunquam, nisi copia nostrae
Quum veniet gentis, victa certamine Rabba
Et tibi subiecta, si tunc mihi vita superstes
Fiet, ut hoc tanto possim gaudere triumpho.
Postquam rex vidit cunctos hac parte suasus
In cassum caessisse suos, compellit Uriam
Illo etiam perstare die secumque morari,
Hunc vino superare ratus, quo largius ille
Hausto, mente magis captus, magis appetat ipsam
Uxorem, ducis oblitus rerumque sacrarum.
Mensa reposta fuit vinique cibique paratu
Luxuriosa nimis, multisque sedentibus uni
Iesseides cratere mero propinat Uriae.
Inter caenandum repetitis potibus ille.
Quamvis mente minus constaret, iussus abire
Decedente die, tamen intra regia mansit
Limina. Mancipiis nam mixtus claustra petivit
Inferiora domus caellisque quievit in imis,
Nec prius inde pedem somno vinoque sepultus
Extulit, exortus quam Sol de finibus orbis
Eoi montes radiis percussit Iberos.
Conatus rex ipse dolens vanescere tantos.
Aggreditur crudele nefas: dimisit Uriam,
Ut iam castra petat, ferat et diploma Ioabo
His intus verbis conscriptum: Moenia Rabbae
Oppugnare iube: tum qua plus esse pericli
Parte scies, illa fortis dic pugnet Urias.
Ante sed hoc comites moneas, quum comminus enses
Ensibus illisi coeptent crepitare, relinquant
Hostibus hunc solum, solus perimatur ut ipse.
Porro dum fierent saevi fera praelia Martis,
E Rabba egreditur cuneus fortissimus urbe
Invaditque globum, cui tunc Aetheus Urias
Dux erat: armati certant, sed linquitur ipse
Vique virum praessus, vita spoliatur et armis.
Nec cunctis fugisse datum: circumdata nanque
283

110 Pade i velik broj opkoljenih drugova junaka Urije, da


ne bi sam siao u podzemlje k alosnim sjenama koje
su hrabrom rukom stekle slavu dok su se nalazile u
udovima svoga tijela. Tad vojskovoa Joab po glasniku
javi Davidu o tim dogaajima: Pod zidinama Rabe,
ree glasnik, pade mnogo junaka: neki su poginuli od
kopalja baenih sa zida, a druge je posjeklo oruje
onih koji su se usudili provaliti kroz vrata Rabe, stu
piti u bitku i izvri se opasnostima neizvjesnog Marta.
120 Protiv tih borio se Hetit Urija i poginuo. Odluio je
radije umrijeti pod orujem nego sramotnim bijegom
spasiti kukavan ivot. Slavni kralju, Joab mi je nare
dio da te izvijestim o ne ba veselim dogaajima i ovoj
nesrei. On je i sam alostan zbog poraza svoje vojske
i pita da li zapovijeda da prestane opsjedati Rabu ili
jo ima nade da e ti se srea nasmijeiti? Kralj bol
no uzdahne nad gubitkom svojih ljudi, a ipak veseo
130 zbog eljene smrti jadnoga Urije ree: Idi i ovo javi
vojskovoi Joabu: Joabe, nemoj dopustiti da te ovaj
neuspjeh slomi! Ratna je srea promjenljiva. Naiz
mjence, tko je bio pobijeen, pobjeuje i dobiva vlast.
Osokoli svoje vojnike da ne napuste to su davno za
poeli i da ne odustanu jd svoga pothvata. Nagradu
dobiva samo onaj koji ustraje i boica Viktorija uskra
uje palmine grane onima koji odustaju. Junaci, sra
no se borite! Ve izmuena Raba sputa svoju oholu
glavu. Ustrajte jo' malo i grad e doskora osvojen
pasti pod nau vlast!
140
Meutim se po cijelome gradu rairi glas da su
nedavno poginuli neki vojnici iz Joabova tabora. Kad
je Betsabeja ula da joj je mu pao, od alosti poe
upati kosu i tuna se zavi u crninu, stade roniti suze
niz obraze, a rukama se tui u prsa i jadna uzalud za
zivati svoga mua.
Napokon, im proe nekoliko uobiajenih dana tu
govanja od sveanog sprovoda, presele je u sjajan dvor
kralja Davida. I ve je javno postala ena uglednog
mua i rodila sina, od koga su vrlo mnogo, ak neiz
mjerno oekivali, da je sudbina to dopustila. Ali se ta
150 enidba, sklopljena uz cijenu stranoga zloina, nije
284

110

115

120

125

130

135

140

145

150

Pars non parva cadit comitum certantis Uriae:


Ne solus tristes Herebi descendat ad umbras,
Quae quandoque suos habitantes corporis artus.
Ipsae etiam peperere manu virtutis honorem.
Nuncius inde ducis portans ea gesta Ioabi
Ad Davida tulit. Rabbae sub moenibus, inquit,
Non pauci cecidere viri: missilibus illi
E muro iactis, hi caesi comminus armis
Illorum, quos Rabba suis effundere portis
Ausa est ad pugnam dubiique pericula Martis.
Hos quoque tunc contra certans Aetheus Urias
Oppetiit potiusque mori decrevit in armis
Quam per probra, fugae turpem servare salutem.
Atque haec laeta parum fatisque peracta sinistris.
Inclyte rex, tibi me iussit narrare Ioabus,
Moestus et ipse quidem tali de strage suorum.
Et rogat, an iubeas Rabbam obsidione levare
An sperare tuae mage fata faventia sorti.
Ingemuit rex ipse suae dispendia gentis,
At tamen optata miseri nece laetus Uriae,
Vade ait atque duci referas mea dicta Ioabo:
Ista, Ioabe, tuum frangat, committere noli.
Res animum. Varia est belli fortuna: vicissim
Qui victus fuerat, vincit rerumque potitur.
Exhortare tuos, ne dudum coepta relinquant
Propositove cadant: duranti praemia dantur,
A cessante suas retrahit Victoria, palmas.
Magno animo pugnate, viri! Vexata superbum
Inclinat iam Rabba caput. Perstate parumper,
Illaque sub nostras mox ibit subdita leges.
Interea totam vulgatur fama per urbem
In castris quosdam nuper periisse Ioabi.
Caede viri audita, Bersabe moesta capillos
Carpsit et in nigro consedit tristis amictu,
Ora lavans lachrymis et plangens pectora palmis,
Frustra illum miseranda vocans. Tandemque peractis
Funebris pompae paucis de more diebus,
Traducta est claram regis Davidis in aulam.
Iamque palam thalamis magni magis usa mariti,
Enixa est puerum summae, si fata tulissent,
Immensaeque spei. Sed crimine parta nefando
285

svidjela vjenome Bogu koji vlada nebom i zemljom.


Stoga on naredi proroku Natanu da prekori kralja.
Natan poe prema sjajnim dvorima, ue u raskonu
kraljevu odaju i ovako mu prozbori: Kralju, traim
valjanu presudu. Bio neki bogata, koji je imao mnogo
vie ovaca i krupne stoke negoli ostali ljudi. A neki
drugi bijae siromaan i nije imao ni novia u krinji,
ni stoke na polju, osim jedne krotke ovice koju je
160 silno volio. Lakomi bogata primi u goste nekog putni
ka i, kad mu je htio prirediti gozbu, baci oko na tu
ovcu, ukrade je i priredi je za jelo svome prijatelju,
tovie, da je ne bi morao vratiti, ubije i njezina gos
podara i tako svom zloinu bezbono doda i drugi zlo
in, a sve zato da ne bi zaklao jedno janje iz svoga
stada. David povie: Stranom smru mora biti ka
njen taj ovjek kojega je uinila okrutnim pohlepa
to na zlo savjetuje i nezasitna elja za pljakanjem
tue imovine. Tad mu odvrati prorok Natan: Kralju,
170 pravedno si presudio! Ali se sjeti da si ba ti sam taj
koga osuuje! Osim toga, s&ra Bog, sim Bog, ogoren
Ivojom bezbonou, zapovjedio mi je da ti prenesem
ove njegove rijei: 'Nisam li se ja udostojao tebe po
astiti izraelskim kraljevskim ezlom, nisam li ja tebe
uvijek titio od Saulove srdbe, nije li moja boanska
mo neprestano poticala Izrael i Judeju da ti slue,
nisam li ti u svakoj bitki svojom naklonou uvijek
davao pobjedu? A elio sam te jo i drugim obdariti.
Zato si se, onda, drznuo prezreti zakone, donijete mo180 jom voljom? Oskvrnuo si svetinju tuega braka i ne
prijateljskim si maem dao ubiti ovjeka kojemu si
prije Oteo enu. Na tvoju zapovijed on je bio izloen
neprijateljima koji su ga obasuli kiom strijela i ubi
li, te je iskrvario i izgubio ivot. Davide, nee ostati
nekanjen za taj i toliki zloin! Vodit e teak rat sa
svojim neprijateljima i, kao to si oskvrnuo tuu enu,
tako e i drugi obeastiti sve tvoje ene u ovome gra
du, i to ne tajno, nego pred oima itavog naroda!
286

155

160

165

170

175

180

185

Coniugia aeterno caelum terramque regenti


Displicuere deo. Nathano proinde prophetae.
Arguat ut regem, mandat. Petit ille penates
Sydereos et regis adit penetrale superbum
Hisque illum aggreditur dictis: Inquiro probatum,
O rex, iudicium: Gregis unus dives ovilis
Extitit ante alios armentorumque redundans.
Alter erat pauper, cui nummus nullus in arca,
Nulla pecus ruri, nisi mitis ovicula tantum,
Ipsi chara nimis. Peregrinum dives avarus
Suscipit hospitio coenamque daturus ad istam
Lumina vertit ovem raptamque apponit amico.
Quin etiam repeti ne posset, mactat et ipsum.
Cuius erat, scelerique scelus superaddit iniquus,
Una suo tantum ne de grege decidat agna.
Exclamat David: Morte est mulctandus acerba
Hic, quem crudelem fecit malesuada cupido
Predandique aliena fames. Tunc intulit ipse
Nathanus vates: Recta est sententia regis.
Te tamen hunc ipsum, quem damnas, esse memento!
Praeterea deus ipse, deus tibi dicere iussit,
Impietate tua commotus: Nonne ego sceptri
Israhelitani te sum dignatus honore?
Nonne ego te Saulis protexi semper ab ira?
Nonne meum numen semper servire coegit
Israhelem Iudamque tibi? Victoria tecum
Norme favore meo certamine stabat in omni?
Addere et his volui. Quare ergo numine nostro
Sancitas ausus dudum contemnere leges,
Laesisti externi genialia foedera lecti
Et, cuius fueras uxore potitus, in illum
Hostili gladio saevisti? Te ille iubente
Hostibus obiectus, telorum turbine multo
Prostratus vitam pariter cum sanguine fudit.
Non impune feres haec tanta piacula, David!
Adversae gentis duro vexabere Marte
Atque ut mechus eras alienae coniugis, omnes
Uxores hac urbe tuas sic polluet alter.
Nec tamen hoc tacite, turba spectante sed omni.
287

VI

VI
(TAMARA, AMON I ABALON)
amara poslua oevu zapovijed, poe u Amonovu
kuu i priredi kau od brana i druga jela. Pristu
pi k bolesniku, stavi preda nj, prui mu, ponudi i stade
ga nukati i moliti da ne odbije uzeti hranu, laganu za
bolesnika i ujedno zdravu. On odvrati svoje lice i,
lukavac, ree da ne moe trpjeti dosadno mnotvo po
sjetilaca. Stane se prevrtati i jecati. I tako, poto je
svima nareeno da odu, njih dvoje ostadoe sami. On
prihvati njezinu ruku i, sramotnik, izjavi joj ljubav.
Drei je stade je vrue moliti da s njim legne u po
stelju i poe sve ee navaljivati. Jadna se djevojka
zaprepasti nad tim silnim zlodjelom i povlaei se na
trag ree: to si tako navalio, Amone? Zato snuje
zloin, zaboravivi na krvno srodstvo, na Boji zakon
i na pravo istoga braka? Pusti me, pusti! stalno
je vikala. Ali on se svom snagom upeo da svlada njezin
otpor i napokon je svlada. Bludnik-zloinac obeasti
jadnu sestru i sam svladan od grene pohote. I im je
mladi jednom zadovoljio svoju prokletu poudu, u
njemu se raspali mrnja, ugasi ljubavni ar te iz kue
istjera nju za kojom je tako strasno udio. Mislim da
je tada bio ogoren na sama sebe, jer ga je grizla sa
vjest zbog toga sramotnog zloina.
Ona ode sa suzama oplakujui u tihoj alosti izgu
bljeno potenje i djevianstvo. Kad je ula u svoju
sobu, posu glavu pepelom, razdere na prsima svoju
haljinu, oblivena stidom obori oi, Mi se ipak nije mogla
uzdrati a da se u alosti gorko ne potui svome bratu
Abalonu i da ne iznese Amonovo nedjelo. Abalon se
zgrozi nad tim, usplamti alosnim gnjevom te u sebi
stade razmiljati na koji bi nain osvetio nevinost
svoje sestre, oduzetu nasiljem i prijevarom. Dok su
mu se razliite misli rojile u srcu, ree joj: Nemoj
tugovati! Silovana potena djevojka ostaje bez krivnje.
Obeaena djevojka moe dobiti zadovoljtinu samo

10

20

30

288

hamaxis ergo patris iussis compulsa penates


Ammonis petiit pultemque cibosque paravit.
Accedens aegro proponit, porrigit, offert
Solicitansque rogat, ne sumere differat escas,
Languenti faciles illi pariterque salubres.
Ille suos vultus avertens, tedia turbae
Astantis tolerare negat se posse malignus.
Aestuat atque gemit. Quare discedere iussis
Omnibus hi tantum soli mansere relicti.
Ille manu ipsius praensa testatur amorem
Improbus et, lecto secum concumbat in illo,
Eflagitat retinens et iam violentus inhaerens.
Obstupuit miseranda nefas tam grande puella
Seque trahens retro: Quid me sic opprimis inquit,
Quod molire scelus, cognati sanguinis, Ammon,
Oblitus legisque dei iurisque pudici
Connubii? Sine me, sine me, clamabat. At ille
Luctantem toto contendit vincere nixu
Et tandem vincit. Miseram sceleratus amator
Germanam violat, vi victus et ipse nefanda.
Iamque expleta semel iuvenis damnata libido
Exardens odio flammas extinxit amoris
Et, quam tam cupide dilexerat, aedibus illam
Exturbat, sibimet tunc indignatus, opinor,
Ipsum flagitii quum conscia cura momordit.
Illa abiit lachrymans et virginitatis ademptae
Deplorans tacito secum moerore pudorem.
Nec tamen ipsa, suas postquam penetravit in aedis.
Se potuit retinere, graves quin moesta querelas
Promeret et fratri fratris scelus Absaloni,
Pulvere sparsa caput tunicisque a pectore scissis
Atque solo fixis oculis pudibunda, referret.
Obstupuit factum tristemque exarsit in iram
Absalon et tacitus, quanam ratione sororis
Vindicet ablatum per vim vitiumque pudorem,
Cogitat et nunc hoc, nunc illud mente volutans:
Mitte queri, dixit culpa est aliena puellae
Vis illata probae. Stupratae damna rependi

10

15

20

25

30

35

19 Hrvatski latinisti I

289

40

50

ako nasilnik bude kanjen kaznom koja odgovara zloinu. A neka ti bude na utjehu to nisi pristala na gri
jeh i to si se dugo odupirala. Tijelo ti je doista povri
jeeno, ali ti, ti ipak ostaje neporona jer ast djevianstva pripada istim djevojkama, ak i kad su obeaene. No, ti o svemu tome uti i pravi se kao da se
nita nije desilo.
Te je rijei utjee, ona zauti i obuzda svoju bol,
premda joj lice obli rumenilo. Poslua njegov savjet
i zataji rodoskvmue. I Abalon je pokazivao mirno
lice, iako je u dnu srca kovao strane namjere. Pucao
je od gnjeva i u dnu due bio pun mrnje. Ipak mu je
lice izgledalo mimo i prijazno, Kao to se, kad je za
pretana eravica skrivena nasred ognjita, misli da je
sva snaga vatre potpuno ugaena i da je ostao samo
pepeo, dok se stavljena drva ne zagriju arom i ponu
dimiti te se konano dugo pritajeni oganj rasplamsa,
tako je ozlojeeni brat skrivao svoj silni gnjev, dok
mu u odreeni as nije izbio na javu.
Preveo Hrvatiti Jurii

290

Non nisi raptoris possunt pro crimine poena.


Solamen tibi sit non consensisse scelesto
Et luctasse diu. Caro est vitiata, sed ipsa,
Ipsa integra manes. Servatur quippe pudicis
Virginitatis honos, etiam ludibria passis.
Rem tacitam teneas et dissimulare memento.
His dictis sedata silet frenatque dolorem,
Quamvis ora rubor suffundat, iussa facessit
Incestumque tegit. Sed et Absalon, impia cordis
Condere consilia adnixus, placabilis oris
Monstrabat speciem succensaque felle tumebat
Intus mens odii. Mitis tamen extima vultus
Signa benigna dabat. Veluti quum pruna caminis
In mediis obducta latet: restincta putatur
Ignea vis omnis penitus solique iacere
Creduntur cineres, donec superaddita ligna
Concepto incipiant alte fumare calore
Et caelata diu mittant incendia flammas.
Sic indignati fratris gravis ira latebat,
Donec servato se promere tempore coepit.

PJESME

CARM INA

MARKU SVITARIU, ENI SVOJOJ OMRZNUTOM

IN MARCUM SUITARIZAM UXORI ODIOSUM

ita me a ena, ka te negdar uini svojim izabranikom.


Sad bii od tebe, kini te svaom i vsakom rii prikom.
Marko, nita istinije do ovo ne mogu ti rici:
Htila te dok bie mlad, a sada te starog hoe izbii.
Sve one grie u tome da mrze mue bidne,
Ki stari iznemogoe, i suju ih sve do jidne.
udu si side brade i eli u miru uivati istu,
Bi u dale i svikni se u drugome iviti mistu.

uaeris cur coniunx quae te dilexerat olim


Nunc fugit et duris litibus exagitat.
Q
Verius haud quicquam possum tibi dicere, Marce:

292

Dilexit iuvenem, nunc fugit illa senem.


Omnibus hoc vitium est: miseros odere maritos*
Aetas longa quibus languida membra facit.
Vis tu pace frui, cum sit tibi candida barba,
I procul atque alio vivere disce loco.

293

II

II

SVEENICIM

AD SACERDOTES

emple ne ureiva srebro, ni zlato, ni svione svite.


Cista se srca, popi, bogu posvitite.

294

empla male exornant argentum, vestis et aurum.


Casta, sacerdotes, corda dicate deo.

295

III

III

EPIGRAM: DVA ODVITNIKA

CAUSIDICUS VERSIBUS RECTIS BONUS,


RETROGRADIS MALUS

IZVORNIK PROTIT REDOSLIDNO: POTEN ODVITNIK


irnost, a nikako svaa, potenje i pravedna parba.
Blago mi jedino jest: uvike pravedan sud.
Hvalu ja elim, ne elim gomilanje blaga, jer inim
Svitao imena glas, nezastrt inima zlim.
Iskrenim riima pravdu ja traim, ne zainjem svae,
Jerbo mi elja je sve ostati odvitnik prav.

IZVORNIK PROTIT UNAZAD: NEPOTEN ODVITNIK


arbenik onaj sam pravi, jerbo mi elja je vavik
Svae zainjati, ne iskreno braniti stvar.
inima zlima zakriven, ja ne inim imena svitlost,
Jerbo mi blaga je kup glavno, a nikako ast.
Ne mirnost, uvike svaa, ne potenje, privama parba.
Blago mi glavna je stvar, nikako pravedan sud.

296

ax bona, non mala lis, probitas non conscia fraudis


Quaestio quas praestat, da mihi divitias.
Laus volo, non volo res crescat, nam diligo famae
Lumina nec tetris me tego flagitiis.
Simplicibus peto ius verbis, non garrula fundo
Iurgia, nam verum me puto causidicum.

Causidicum puto me verum, nam iurgia fundo


Garrula, non verbis ius peto simplicibus.
Flagitiis tego me tetris nec lumina famae
Diligo, nam crescat res volo, non volo laus.
Divitias mihi da, praestat quas quaestio fraudis
Conscia, non probitas, lis mala, non bona pax.

297

IV

IV

FRANI BOIEVIU
ODGOVOR MARKA MARULA U NECUJMU
BORAVECEGA

FRANCISCO NATALI
MARCI MARULI IN VALLE SURDA COMMORANTIS
RESPONSIO

ilo i zdravljenja pripuno od tebe stie mi pismo,


Frane, o spona nam tih prijaznih tovau drag.
Po njemu inim ti, koli je privajna odsutnost moja
Onima kima sam vik pratilac bio i drug.
Sada kad ovomu pri tekom bolu jo drugi mu prie,
Dok se u suanjstvo tru ljudi i blago ko plin.
Kako e oba zla snosit i blaiti alosti obe,
Kuat u kazati ri, kako e postii to.
Zna da na otoku7 stanujem, koji ba prialek nije,
Nego je od grada on udaljen stadija sto.
Ako li sluajno ushtiju prijani sa mnom da budu.
Hoe 1 da uiju moj blaeni, seoski mir,
Jedna e veslarka ubrzo, sedam za nepunih sati.
ilo orinuti njih amo gi boravim sam.
Vesel doljake u primit i zagrlit sve u ih redom,
Cilovim' cilove dat, obrazim obraza dva.
Zatim poligati svi emo masline sone u hladu,
Tihotna zatona tu sliaju umilan um.
Ugodno mi emo priati tada o stvarima raznim,
Dokle nam ditia mar ne spremi agod za jist.
Ubrzo prizvani tad emo jila se primiti, ali
Jistvine nee to bit a ih Antonije dro.
Niti to pladnji e tvoji, o Lukule, biti i gozbe.

10

15

20

rata salutatrix a te mihi litera venit,


O Francisce, meae cultor amicitiae.
G
Haec docuit, quanto est absentia nostra dolori
5

10

15

20

His, quibus extiteram semper in urbe comes.


Tum quod tristitiae cumulus superadditur isti.
Dum pecus in praedam ferri hominesque vident.
Ferre utrumque malum mentique mederier aegrae
Dicere conabor qua ratione decet.
Insula me retinet quae, scis, non amplius ista
Quam stadiis decies distat ab urbe decem.
Quod si forte velint mecum simul esse sodales
Et nostra cupiunt rusticitate frui,
Acta ratis remo septenis ocius oris
Sistet in hoc illos quo moror ipse loco.
Excipiam laetus venientes, brachia collo
Advolvam, labris labra, genisque genas.
Inde recumbentes oleae viridantis1) in umbra.
Placati iuxta murmura blanda freti.
Alterno dulces miscebimus ore profatus,
Dum pueri mensas prandiolumque parant.
Mox invitati pergemus sumere, non quas
Dicitur Antoni mensa vorasse, dapes,
Nec patinas, Luculle, tuas pinguesve capones.
b) corr. ex viridentis

7 na olti
298

299

25

30

35

40

45

50

55

60

Makar tu oprasne bil svinje i najslaji smok,


Negoli obid a ga je, ostaviv pluenje, Seran
Blagovo rado, prez muk, svojih iz potenih ruk,
Obid a ga je uzima, prizrivi samnitsko blago,
Kurije, uzvisit duh, viran i kriposan mu.
Obrocim prostim utaiti glad i priprostim piem
Vrilu ugasiti e, dosti je dovoljno to,
Ter je i dostojno hvale; a svigdar se sramotnim smatra
drilu robovati svom, grlu svom pridati vlast.
Prijani, gozba e naa ipak bogatija biti,
Domai bit e tu plod, karfiol, cikla i grah,
Mora iz oblinjeg ribe a netom ih udicom zadi:
Sardele, modra i pas, lignji i salpa i vuk.
Biti e tud i pehari pripuni rujnoga vina,
Kome se doliva svi vodice hlaane mlaz.
Zatim plodovi a nam ih vonjaci daju za jistvom,
Kruke, jal smokvice, jal jabuka medenih slast.
Dakle, ako li moje prijane briga k mori,
Tira li kakova njih elja da vide me sad,
Reci im, Frane, da dojdu, putvanje priteko nije,
S& njima dojdi i ti ako li ini me a.
Nije se tako ni dolasku Uliksa radovo negdar
Alkinoj, vonjaka kralj, drevna a veli nam ri,
Ljubezni takvom ni Molorho pastir primio nije
Herkula, kako se svud o tom pronosio glas.
Sam ja, koji u razdragan izii vama u susrit,
Srdano primiti vas, dvorno i pripravom svom,
elim da prijani moji, ke Bog e darovati meni,
Podile sa mnom a mam, dionik nek mi je svak.
Frane, ovako meutim je mono ti utiit one
Ke je ucvilio tvrd nevoljam tekima rat,
Neka ih ne slomi nesria, nek ih ne uznosi sria.
ine od velike ni slava ni ohola ast.
Nitar na ovome svitu ni stalno, ni sigurno nije.
Nazad i naprida sve obre nestalan krug.
Iro se uas u Kreza obrne, Krezo u Ira,
Bidnik je gavanom sad, gavan je bidnikom sad.
Suanjstvo pritie onog ki negdare imae pristol.
300

25

30

35

40

45

50

55

60

Sive) papillatae sumina grata suis,


Sed coenam, cui dimisso Serranus aratro
Vellet honoratas applicuisse manus,
Et qua contentus Samnitum sperneret aurum
Vir praestans animo Curius atque fide.
Pulmento satiare famem potuque levare
Simpliciore sitim creditur esse satis.
Laudeque tam dignum: quod prorsus turpe putatur
Esse suae servum mancipiumque gulae.
Coena tamen vobis dabitur magis ampla, sodales.
Nostri ruris opes, brassica, beta, cicer,
Et de vicino capti modo gurgite pisces:
Sargus, maena, canis, sepia, salpa, lupus.
Pocula non deerunt Baccho saturata rubello
Quaeque solet rigidum lympha domare merum.
Denique quae mensae donat Pomona secundae,
Vei pira vel ficos vel melimela dabo.
Ergo si qua meos nunc cura fatigat amicos
Visendique mei si qua cupido tenet,
Dic veniant iter est modici, Francisce, laboris
Cumque illis, si me diligis, ipse veni.
Non sic adventu quondam laetatus Ulyxis
Hortorum cultor dicitur Alcynous,
Nec tanto exceptum pastoris amore Molorchi
Amphitrioniademd) fama fuisse refert.
Ipse ego, qui vobis hilari ferar obvius ore
Et toto cedam protinus hospitio.
Cunctorum, quaecumque deus mihi donat, amicos
Consortes fieri participesque volo.
Solari interea Martis, Francisce, maligni
Casibus afflictos hac ratione potes:
Nec frangi adversis nec laetis fidere rebus
Egregium quiddam magnificumque putent.
Terrarum nihil orbis habet firmumve ratumve.
Omnia non stabili fertque refertque rota.
Irus ut in Cresum, sic Cresus transit in Irum:
De misero locuples,) de locuplete miser.
Servitio premitur dudum qui sceptra tenebat.
c) corr. ex Sint
d) corr. ex Amphitrionadem
e) corr. ex locuplex
301

Sada pridrava vlast negdar ki bijae rob.


Najposli zbivanja sviju se kruzi veliki viju.
Tako se razlikih min obre sileni drib.
65 Tamo nek nae se hlepnje i molitve nae se dviu,
Gdino sveudilj skrit vinjega dobra je vir,
Gdino privirne krstjane beskrajna obima rados,
Rados ka nigdare svoj nee doiviti kraj.
Nikog se prikog ne boje i niti se alosti plae
70
Oni kim data je ast Boji da gledaju lik.
Zapovid Bog nam je dao u rajskom da ijemo mistu,
Nigdar da bude nam stan zemlje gdi tuni je dol.
Zaradi toga, ki ali a zemljine radosti zgubi,
Privarno ini da ta njegov je istini dar.
75 Ovdi tek aliti triba sva zloila opake due.
Toli da albom se tom ublai Jupitrov gniv.
Ovdi nas kajanju ui, da jednom se vinemo tamo,
Tamo gdi alosti toj nikakva prostora ni.
Tamo gdi prava je rados mir sveti i vinje je ie,
80
Gdino je pokoj sam, gdino je uvike dan.
Toliko o tom. A sada nek pismica pozdravi moja
Prijane s kojima sve prijazni spaja me vez,
Jeru na citari vrsna i ozbiljnog Marina zatim,
Za njim Alvizija, ki poljskim je poslovim vit.
85 Za njim i veselog Niku, al sada posebno molim
Neka mi bude sprid svih pozdravljen Barbarus moj.
Da prem je pisnima svojim i svojom starinom prid
svima.
Ipak ne nevoljko on moje e stihove tit.

65

70

75

80

85

Sceptra tenens regnat qui modo servus erat.


Denique cunctarum sunt magna volumina rerum
Atque agitat varias sors animosa vices.
Illo igitur nostrae mentes et vota ferantur.
Est ubi perpetui mansio certa boni,
Christicolas immensa beant ubi gaudia fidos,
Gaudia non ulla deperitura die.
Nil hostile timent, nec quidquam triste verentur
Conspectum summi qui meruere Dei.
Ipse quidem nobis coelesti in lumine sedem
Esse iubet, non, quam nunc habitamus, humum.
Propterea quicumque gemit dispendia terrae,
Fallitur, haec patriae*) si putat esse suae.
Hic lugenda tamens?) pravae sunt crimina mentis.
Ut dolor iratum mitiget iste Iovem.
Hic culpas deflere decet, scandamus ut illo,
Illo ubi tristities non habet ulla locum.
Illo ubi laeta salus, pax candida, vita perennis,
Et sine lite quies, et sine nocte dies.
Hactenus haec. Ipsos nunc nostra Thalia salutat.
Intima quos nobis iungit amicitia,
Hieronymum cythara clarum, gravitate Marinum,
Ruris et agrorum cultibus Alvisium,
Nicoleon risu facilem, sed ut ipse iubemus
Ante salutetur Barbarus usque meus.
Ille licet Musis et sanguine praestet avorum.
Non tamenh> invitus carmina nostra legit.

f) corr. ex praemia
g) corr. ex tam
n) corr. ex tum
302

303

FRANI MARTINCICU

AD FRANCISCUM MARTINIACUM

udui tebi sam, Frane, ja najdrai sada od sviju.


eli mi veli da broj proivim doasnih lit.
Poradi toga ti molitvam, zavitom silie Vinje,
Sveudilj tamjanov dim sue nad rtvenik svet.
Ali razberi sad zato dugolitno prezirem ie:
iloj u starosti toj trhotan mana je niz.
Lea se grbe i klamiu kraci i drhturi tilo,
Obraz meura, i gled blidi, a otpada zub.
Koa u vorama visi, i sliu na elavu glavu
Osice, strljeni zli, pela, komarac i trut.
Oi se mrene, a jaziku svaka slaina je uka,
Sluhom to ostade gluh mrmori dosadan bruj.
Boljke uestaju, razdire kaalj zadahtalo grlo.
Suica kini i s njom svaka pritiskuje zlost.
Otuda esto na razbor navaljuje mahnitost grda,
Uas ter postane lud, bistru ki imae svist.
Dodaj k tome da smrti i primnoge nesrie svojih
Mora doiviti sid ovik i plakati slip.
Ne bi on vidio diicu smaknutu dumanskom rukom,
Da ga je odnila smrt prije no postade star,
Ne bi rasulo Pergama vidio Anhiz da nije
iem nadivio svih predaka svojijeh dob.
L&hezo, neu da meni toliko ivta naprde
Da mi je dosadno tit lita mi tolikih broj.
Samo nek snana sam tila i pameti zdrave i poten,
Kada na drugi me svit sueni prizivne as.

um quoniam, Francisce, tibi carissimus unus.


Optas me multas vivere olympiadas.
S
Hoc propter votis divos precibusque fatigas

10

15

20

25

304

10

15

20

25
20

Nec cessas sacris thura cremare focis.


Accipe sed, quare longevae tempora vitae
Despiciam: vitii est plena senecta sui.
Curvatur dorsum, titubat pes, membra tremiscunt.
Caligant oculi, dens cadit, ora rigent.
Laxa cutis fluitat, calvum caput ictibus urgent
Crabro, vespa, culex, musca, tabanus, apis.
Et languent visus nec quicquam dulce palato est,
Inque cava assiduus tintinat aure sonus,
Crebrescunt morbi, quatit artus tussis anhelos.
Consumit tabes et mala multa premunt.
Inde etiam mentem solet infestare phrenesis
Et fit delirus qui catus ante fuit.
Adde quod et mortes et plurima damna suorum
Cogitur exhausto lumine flere senex:
Non natos nolens spectasset ab hoste peremptos,
Consumptus senium si foret ante suum,
Non versa in cineres vidisset Pergama, si non
Aetate Anchises praeteriisset avos.
Nolo mihi toties, Lachesis, tua stamina laxes,
Ut pigeat soles me numerare meos.
Sit validum corpus, mens sana et criminis expers.
Cum nos de terris cedere fata volent.
Hrvatski latinisti I

305

30

Tada neu ba riti da ivljah od gavrana manje.


Manje no vrana, ii ti, stoviki gavrane vran.
Stoga ne eli mi tako da.primnoga lita doivim.
Dosti je ako li svoj zdravo preivim ja vik.
Preveo Nikola Sop

306

30

Time neque me corvis, neque me cornice fatebor


Vivacem, nec te, corve, fuisse minus.
Hinc tu, qui multos optas me vivere in annos,
Sat multos annos esse valere puta.

PISMO PAPI

HADRIJANU

VI.

PAPI HADRIJANU ESTOM MARKO MARULIC


SPLIANIN PONIZNO I S MOLBOM

udui da sam, presveti Oe, znao da sam veoma neznat


na ili uope nikakva ugleda, a dobro mi je bilo poznato
da ti sjedi na najviem vrhu svih dostojanstava i asti koje
postoje u svijetu, doista sam se skanjivao da bilo kakvo
pismo upravim toliko uzvienom muu. Nadalje, dok sam
oklijevao i dugo bio u dvojbi, na pisanje me je konano
nagnala nevolja zbog dogaaja koji nahrupljuju i potaknula
tvoja posvuda poznata blagost.

Ovo su nevolje koje nas tite: Nevjerni nam Turci sva


kodnevnim provalama zadaju jada i neprekidno nas mue;
jedni se kolju, drugi odlaze u ropstvo, imanja se razgrabIjuju, stoka odvlai, zaseoci i sela izgaraju u vatri, a polja,
koja su nam obraena omoguivala ivot, dijelom se pu
stoe, dijelom, ostavljena bez obraivaa, rode tmjem, ne
itom. Samo zidovima branimo svoj opstanak i zadovoljni
smo to zbog nekog prividnog mira jedino gradovi nae
Dalmacije nisu jo opsjedani i izloeni juriu. Poteeni su
dakle samo gradovi, a sve je ostalo izloeno pljaki i grabeu.
Ne navodim koliko je kraljevstava taj narod, najbezboniji od svih Antikrsta, u proteklo vrijeme oteo kranima,
koliko je pokrajina, koliko gradova sebi podvrgao, koliko je
crkava poruio i oltara oskvmuo, jer, kako je to i suvie
poznato svima, ne treba sada ponavljati.
Neko smo plakali, neko smo jecanjem i suzama prati
li pljaku samostana, oskvrnue djevica, obrezivanje, po
308

E P IST O L A AD A D R IA N U M
PONT. MAX.

VI.

MAXIMO PONTIFICI ADRIANO VI. M. MARULUS


SPALATENSIS HUMILIS AC SUPPLEX

uum me. Sanctissime Pater, vel exiguae admodum vel


nullius omnino authoritatis esse scirem, te autem in
Q
summo omnium quae in terra sunt dignitatum honorumque
fastigio sedere non ignorarem, verebar profecto ad tantae
maiestatis virum mearum quicquam dare litterarum. Porro
haesitantem ac diu dubium ad scribendum et ipsa tandem
rerum ingruentium necessitas impulit et animi tui ubique
vulgata mansuetudo persuasit.
Mala quae nos praemunt haec sunt: Quotidianis infide
lium Turearum incursionibus infestamur, sine intermissione
carpimur; alii trucidantur, alii in captivitatem abeunt, res
diripiuntur, pecus abducitur, villae vicique igni comburun
tur, agri, quibus cultis vitam sustentabamus, partim vastan
tur, partim sublatis cultoribus deserti obsitique spinis, non
frugibus germinant, muris tantum defendimus salutem satis
que habemus, quod nondum oppida ipsa Delmatiae nostrae
obsideantur atque oppugnentur intercedente nescio quo
adumbratae pacis foedere. Solis ergo urbibus parcitur,
caetera omnia praedae rapinisque exposita sunt.
Omitto, superioribus temporibus ista omnium Antichristorum impiissima natio quot regna Christianis abstulerit,
quot provincias, quot oppida sibi subdiderit, ecclesias ever
terit, aras prophanaverit, quae, quoniam plus quam satis
nota sunt omnibus, non est necesse nunc repetere. Olim fle309

obiaju muhamedanskog krivovjerja, djeaka koji su davno


bili oieni svetim krtenjem, a kasnije od vjernika postali
nevjernici. No pritisnuti sadanjim nevoljama, gotovo smo
natjerani da zaboravimo prola zla, ne zato to bi one bile
tee nego zato to su svjeije. Ne proe gotovo ni jedan dan
a da strane nevjernike zvijeri ne nanesu Kristovim tova
teljima kakvo god mogu nasilje.
Gotovo je, vjeruj mi, s kranskom zajednicom ako svi
iste misli, jednake vjere i sloni u odluci ne zdrue svoju
mo i snagu te, spojivi vojske i zazvavi ime Kristovo, za
jedno ne krenu u rat i radije odaberu smrt nego da ikada
robuju bezbonoj krivoj vjeri. Stoga smatram da treba da
to prije svi poalju pomo onoj kraljevini nakon ijeg e,
ne dao Bog, osvojenja neprijatelju biti otvoren put da na
vali na Njemaku i Italiju, da pokori itavu Iliriju i, napo
sljetku, da pod svoju vlast podvrgne preostali kranski
svijet.
Stoga tvoja mudrost, presveti Oe, i tvoje dostojanstvo
treba da se pobrinu da pojedina kranska kraljevstva,
uporno ustrajui u meusobnoj borbi, ne propadnu svlada
na od nevjernikog tiranina, da se oni koji imaju unutarnjih
razmirica bez oklijevanja izmire, oproste nepravdu, priklo
ne se radije miru nego ratu i da ujedinjeni slono brane sebe
i svoju imovinu od onoga vuka, najgrabeljivijega od svih
vukova, koji se ne moe zasititi nikakvom koliinom nae
krvi, da onima koji su u nevolji velikoduno i odluno priteknu u pomo i da nastoje opet osvojiti ono to su izgubili,
a kad osvoje, neka uz Boju naklonost to brane i uvaju.
Molim te dakle da se pokae predvodnikom toliko na
roda koliko ih je Gospod povjerio tvojoj zatiti, tj. svih
krana. Sve njih kao otac potii na mir i uzajamnu ljubav,
a kao gospodar na to ih nagoni. Taj zadatak doista dolikuje
najboljem papi Hadrijanu uzviena duha, koji je protiv ne
vjernih vukova (kako ja vidim) raspaljen vie nego to mogu
iskazati. One koji stoje na svojim granicama neprekidno,
presveti Oe, pom&i orujem, novcem i svim potreptinama
kako bi to lake mogli ostati pri svojoj odluci da se nee
predati poganima niti napustiti svoje mjesto. Takvu tvoju
310

vimus, olim lamentis lachrymisque prosecuti sumus mona


steria desolata, virgines constupratas, pueros baptismate
sacro dudum purificatos, deinde vero ntaumethanae perfi
diae more*) circumcisos et ex fidelibus infideles factos. Sed
praeteritorum malorum pene oblivisci compellimur prae
sentibus oppressi angustiis, non quia graviores sint, sed quia
recentiores. Vix enim ullo die cessant immanes infidaeque
bestiae quamcunque possunt iniuriam Christi inferre culto
ribus.
Actum est, mihi crede, de republica Christiana, nisi
omnes pari animo, aequali fide, concordi proposito opes
viresque coniungant et sociis agminibus Christique nomine
invocato simul ad bellum procedant morique magis optent
quam barbaricae perfidiae unquam servire. Auxilia igitur
quam primum ab omnibus mittenda censeo illi regno, quo
si hostis (Deus hoc avertat) potitus fuerit, aperta erit ei via
Germaniam Italiamque invadendi, Illyriam omnem oppri
mendi, reliquum denique Christianorum orbem sibi subiugandi.
Ne igitur singula Christianorum regna, dum inter se
pertinaciter dimicant, ab infideli tyranno oppressa pereant,
tuae sapientiae est, Pater Sacrosancte, tuaeque dignitatis
prospicere, ut qui secum dissident, sine cunctatione in gra
tiam redeant, iniurias remittant, pacem quam bellum malint
et simul uniti a lupo illo luporum omnium rapacissimo, qui
nullo sanguinis nostri haustu satiatur, se suaque defendant,
laborantibus magno atque alacri animo succurrant, amissa
repetant, recepta Deo propicio tueantur et conservent.
Rogo igitur, ostendas te tot populorum praesidem, quot
tuae fidei a Domino habes commendatos, id est omnium
Christianorum. Omnes ad pacem mutuamque benivolentiam
hortare ut parens, compelle ut dominus. Decet certe res ista
Pontificem optimum excelsique animi Adrianum, magis (ut
equidem video) adversus infideles lupos animatum quam a
me dici queat. Non desinas, Pater Sanctissime, illos qui in
finibus sunt armis, pecunia, rebus necessariis iuvare, quo
facilius in proposito persistere queant non dedendi se proi) corr. ex morae
311

dareljivost kovat e u zvijezde jo preostali gradovi Hrvat


ske, knezovi Liburnije i svi zapovjednici tvrava.
U ovom asu ne moe uraditi nita za svoju crkvu spasonosnije, nita za sebe pohvalnije, nita Bogu ugodnije. Da
si mi uvijek zdravo u Gospodu, kojega danju i nou nepre
stano zaklinjemo da tebi i tvojem stadu bude sklon i mi
lostiv.
Preveo Veliko Gortan

312

phanis neque loco suo decedendi. Tuam ea in re liberalitatem praedicabunt Croatiae quae adhuc supersunt oppida
libumiaeque dynastae omnes arciumque praefecti.
Nihil ecclesiae tuae salubrius, nihil tibi laudabilius,
nihil Deo gratius hoc tempore efficere potes. Vale in Domino
semper. Quem, ut tibi gregique tuo volens propiciusque sit,
obsecrare die noctuque non cessamus.

POETAK DJELA DANTEA


ALIG H IERI JA S F IR E N T IN S K O G A
GOVORA PR EVEDEN NA
L A T I N S K I O D M. M A R U L I C A

a pola naeg ivotnoga puta


u mranoj mi se umi noga stvori,
jer s ravne staze skrenuvi zaluta.
4 Ah, kakva bjee, muno li se zbori,
ta divlja uma gdje dra staze krije!
Kad je se sjetim, jo me strava mori.
7 Cememija ni samrt mnogo nije;
al da bih kazo to tu dobro naoh,
ispriat mi je druge zgode prije.
10 Ja ne znam pravo kako tamo zaoh,
tako sam bio snom omamljen, kadno,
zalutavi, sa prave staze saoh.
13 Al kad sam stigo jednom brijegu na dno,
tamo gdje kraj je onoj bio drai,
to nagna stravu u srce mi jadno,
16 pogledah uvis te mu lea spazih
ve odjevena zrakama planeta
to pravo vodi svijet po svakoj stazi.
19 Tad presta malo strava da mi smeta
to svu no nije srcu mira dala,
no provedenu u toliko sjeta.
22 I kao ovjek koji je iz vala
bez daha na kraj isplivo, pa gleda
natrag na vodu opasnu sa ala,
25 tako i duh moj, jote sklon da prda,
na ono se je osvrtao drijelo,
to ivu proi nikome jo nS da.

PRINCIPIUM OPERIS DANTIS


A L IG E R I I DE F L U E N T I N O SE R M O N E
IN L A T IN U M C O N V E R SU M PER
M. M A R U L U M

314

umanae spacium vitae concesserat aetas


Iam medium tenerosque mihi subduxerat annos.
Per loca quum tenebris obscura atque aspera silvis
Me miserum errantem sensi gressuque represso
Incertusque viae mentem confusus inhaesi
Et circumlustravi oculis pavitantibus. Horror
Non tantum spectasse fuit, memorando pavoris
Offertur facies, et adhuc conterrita pulsat
Corda metus; vix ipsa magis mihi dura videri
Mors et acerba potest. Sed enim nec inutile demum
Illa referre reor, quum spes oblata salutis
Errexit mentem, quae vidi. Non tamen, atris
Quomodo me silvis anceps incluserat error.
Scire datum, captumque oculis sopor altus habebat,
Quum rectum rationis egens iter ipse reliqui.
At postquam silvis egressus tristibus alto
Me sub colle tuli, surgentis lumina Solis,
Solis, iter verum claro qui detegit ortu.
Suspiciens montis dorsum splendescere vidi.
Paulatim cessere metus, qui noctis abactae
Cum gemitu gelido quassarant turbine mentem.
Utque feris ereptus aquis pluviaque procella
Littus ad optatum qui venit, pectus anhellum
Fessus adhuc tumidas cum lumine torquet ad undas
Et stupet insanos ponti quos pertulit aestus,
Sic ego adhuc fugiens oculis post terga reductis
Spectabam, vix credens evasisse per illam

10

15

20

25

315

28
31
34

Odmoriv malo utrueno tijelo,


uz obronak se pusti dadoh, gdjeno
na donjoj nozi teite je cijelo.
AT istom da u uzbrdo, kad eno
odnekud panter brz i gibak pao,
s krznom to bjee od pjega areno;
i nije mi se vie s oka dao,
ve me u hodu prijeio sve jae,
pa sam se vraat vie puta stao.

30

35

Preveo Mihovil Kombot


40

316

Erroris vallem, vallem evasisse per illam.


Quae tulit innumeris lethum, sic fumat opacam
Exhalans nebulam et fuscans caligine caelum.
Ut licuit placida corpus relevare quiete,
Collis inaccessi sublatis gressibus alte
Corripuisse viam pergo. Vix limina adibam
Prima iugi, Linx ecce levis distinctaque mille
Terga super maculis villos arrexit et acrem
Intendit visum subitoque accensa furore
Fertur in adversum: stat contra atque obvia terret
Et coeptam vetat ire viam prorsusque resistit
Usque adeo, quod certa mihi mens saepius esset
Retro ferre pedem versoque recedere tergo.

LU D O V IK CRIJEVI T U B E R O N
L U D O V I C U S CERVA T U B E R O
( 1 4 5 9 - 1527)

alji roak znamenitog pjesnika Ilije Crijevia, Ludovik


se rodio u vlasteoskoj obitelji u Dubrovniku 1459. Za
D
studija u Parizu nadjenuli su mu i ime T u b e r o prema
rimskom povjesniaru Tuberonu, suvremeniku Ciceronovu.
(Glavno mu se prezime javlja u ovim latinskim oblicima:
C e r v a ili d e C r i e v a , u jednom kasnijem izdanju nje
gove knjige i C e r v a r i u s ; od oko 1515. i u testamentu:
Cervinus.)
Neto od libertinskog duha parike Sorbonne donio je
nakon studija u svoj rodni grad Dubrovnik, gdje je u kon
zervativnim krugovima imao neprilika zbog slobodnijeg na
ina odijevanja, a kako se razabire iz brojnih asocijacija
u njegovu djelu i ne samo zbog odijevanja. Godine 1484.
rastavio se od zarunice i stupio u benediktinski red te je tada
primio ime A l o y s i u s . Do 1502. ivio je povueno u sa
mostanu na otoiu Sv. Andrije, odakle je preao u Vinjicu
nedaleko Dubrovnika kao opat benediktinskog samostana sv.
Jakova, gdje je proveo do smrti u lipnju 1527. Bio je i du
brovaki nadbiskupski vikar.
Prema dosta pouzdanim podacima Crijevi je neko vri
jeme proboravio u Budimu na dvoru hrvatsko-ugarskoga
kralja Matije Korvina, u kolu poznatih humanista kojih su
veinu sainjavali znanstveni radnici i umjetnici iz hrvatskih
krajeva. God. 1508. ili oko te godine bio je u Bau kod kalokog nadbiskupa Grgura Frankopana, koji mu je pruao broj
ne podatke o maarsko-turskim odnosima i nagovorio ga da
u svojoj knjizi dopie jo tri poglavlja o prolosti Dubrov
nika.
U Veroni je postojao kodeks s nekoliko Tuberonovih
latinskih pjesama, no danas mu se zametnuo trag.
Glavno je Crijevievo djelo Commentaria de rebus, quae
temporibus eius. . . gestae sunt (Komentari o dogaajima
21 Hrvatski latinisti I

321

koji su se z b ili... u njegovo vrijeme), napisano u 11 knjiga,


za ivota autorova neizdano. Tiskano je prvi put tek 1603, u
Frankfurtu na Majni. To je zapravo i jedino autorovo dje
lo, jer je De Turearum origine, moribus et rebus gestis (O
podrijetlu, obiajima i djelima turskim) izdano takoer
poslije Crijevieve smrti, u Firenci 1590 samo izvadak iz
cijeloga djela (iz knjige VI), a De origine et incremento urbis
Rhacusanae (O podrijetlu i napretku grada Dubrovnika),
to ga je Miho Sorkoevi izdao u Dubrovniku tek 1790, sa
mo je neznatno preraen dio o Dubrovniku takoer iz cije
loga djela Komentara (iz knjige V).
Iako vremenski ogranieno na 32 godine, od smrti Matije Korvina (1490) do smrti pape Leona X (1522), i prostor
no ponajvie na onaj dio Evrope, koji nastavaju Panonci i
Turci i njihovi blii i dalji susjedi, dakle na jugoistok Evro
pe, povijesno je prikazivanje u Komentarima iroka panora
ma dogaaja i ljudi, tekih socijalnih i ekonomskih proble
ma, dubokih duhovnih i vjerskih previranja, to su se zainjali u irim evropskim razmjerima, a na naem se tlu odra
avali ili na njemu i nastajali.
Prilino slobodan u rasporedu grae, pisac glavninu
sadraja prvih 5 knjiga posveuje borbama za ugarsko pri
jestolje nakon smrti Matije Korvina, upleui i tu i u idu
im knjigama sve vie podataka i prizora o nadiranju Tura
ka na Zapad, iznosi pustoenja mletako-turskog rata, a od
IX. knjige italske dogaaje i intrige pape Julija II, te pri
kraju djela dinastike borbe u Turskoj. Mjestimino prekida
kronoloki slijed pripovijedanja, poseui i za daljom pro
lou, npr. u V. knjizi kad prikazuje Dubrovnik od prvih
poetaka ili u VI. knjizi gdje daje saeti prikaz turske povi
jesti. Od obilja politike, ratne, kulturnopovijesne, geograf
ske i etnografske grae, to je upletena u ovo djelo, posebno
su za hrvatsku i junoslavenske nacionalne povijesti zanim
ljivi, osim spomenutih, opisi krbavske bitke i Derenina u
V. knjizi i pobjeda Petra Keglevia nad Turcima kod Jajca
1521. u XI. knjizi, zatim odlomci o Milou Obiliu i kosov
skoj bitki u VI. i pad Beograda u XI. knjizi, a od nama bli
ih stranih dramatian opis bune maarskih seljaka i smrti
njihova voe Jurja Doe u X. knjizi.
Ono ime se Komentari istiu posebnim arom original
nosti, bez sumnje je stalno prisutna motivacija politikih i
322

ratnih dogaaja. Pisac svoje pripovijedanje proima otrim


zapaanjima o nacionalnim, dravnim, pa i drutvenim od
nosima. Iz toga duboko kritikoga stava proizlazi i analitiko
prikazivanje odnosa vieg plemstva, s jedne, i nieg plemstva
i naroda, s druge strane, prema vladaru, zatim otvorena kri
tika crkvene politike, osobito visokoga katolikoga klera i
papa (Aleksandra VI, Julija II, Leona X), zbog ega su vje
rojatno Komentari, istina tek 1734, bili stavljeni na indeks
u Vatikanu. Isti je stav nametnuo piscu objektivan, ak i
nekim potovanjem proet prikaz religioznosti i morala Tu
raka, koji bi u tome mogli sluiti kao uzor feudalnim kran
skim dravama. I Tuberonova tolerancija prema drugim vje
rama (husiti, pravoslavni, pa i Turci-muslimani) takoer je
usko vezana s njegovim nekonformistikim nazorom na
svijet.
Vrlo su zanimljivi i za cjelinu djela karakteristini su
dovi o pojedinim narodima, to su upleteni u knjigu, npr. o
gramljivosti Mleana (i trgovaki mentalitet u svom rod
nom Dubrovniku pisac smatra srodnim mletakome!), o nepostojanosti Francuza, tatini i divljini Maara, krutosti Tu
raka, slobodarskom duhu i vojnikoj vjetini Ceha. Ma ko
liko objektivan elio biti, Tuberon ne moe prikriti svojih
antipatija prema Mleanima, Nijemcima, ponegdje i Maa
rima. Slavenska i hrvatska rodoljubna nota osjea se, makar
i samo u intonaciji, u cijelom djelu pievu.
Plastinosti historiografsko-umjetnikoga pripovijedanja
posebno pridonose anegdotsko-novelistiki umeci, u koje
jednako pripadaju britka zapaanja o psihologiji linosti
(npr. Matije Korvina, kralja Vladislava, Cesara Borgie, sul
tana Selima), kao i zaokruene scene i pojedinosti raznovr
sna pripovjedakog karaktera.
Neki su suvremenici s razlogom Crijevia Tuberona zva
li dubrovakim Salustijem. Doista, slobodnije nizanje i
njenica u Komentarima, s ekskursima etnografskim, psiho
lokim i dr., upletanje fiktivnih govora (meu kojima se go
vor Jurja Doe u X. knjizi moe smatrati biserom hrvatske
i svjetske retorike literature) i neki elementi dikcije bez
sumnje su plodni i stvaralaki odjeci rimskog povjesniara
u hrvatskog pisca. Ako je zgusnutost izraza ono to posebno
vezuje Tacita s njegovim prethodnikom Salustijem, onda se
na Crijevi i u tome mjestimino dovinuo svojih uzora, iako
323

je opa intonacija njegove reenice ciceronska. No s nenad


maivim stvaraocem Anala spaja Crijevia vie neto drugo:
u prvom redu misaona impostiranost to je ugraena u
Komentare, s kronolokim slijedom prikazivanja uvijek srasla tenja za otkrivanjem skrivenih i nagonskih pobuda u
djelima pojedinaca ili irim dogaajima, a sve to proeto
otrim sjeivom psiholoke analize i natopljeno nekim patosom gorine.
Kompozicioni postupci i osobita jedrina kazivanja, izvirui iz cjelovitog dojma o prikazanom razdoblju od tri de
setljea, izdiu stilski jedinstvenu umjetninu Ludovika Cri
jevia Tuberona meu vrhove latinistikoga proznog stvara
nja, i suvremenoga humanistikog i hrvatskoga uope.
V. V.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA LUDOVIKA CRIJEVIA TUBERONA


De Turearum origine, moribus et rebus gestis commentarius,
Florentiae 1590.
Commentariorum de rebus, quae temporibus eius in illa Europae
parte, quam Pannonii et Tureae eorumque finitimi incolunt,
gestae sunt, Francofurti 1603.
Commentaria de temporibus suis, pars II u: Syndromus rerum
Turcico-Pannonicarum..., Francofurti ad Moenum 1627. (=2.
izd. djela Commentariorum de rebus...)
Commentariorum de rebus suo tempore, nimirum ab anno Chri
sti MCCCCXC usque ad annum Christi MDXXII in Pannonia
et finitimis regionibus gestis libri XI, tomus II u djelu:
Scriptores rerum Hungaricarum veteres ac genuini, ed. I. G.
Schwandtner, Vindobonae 1746. (= 3. izd. djela Commen
tariorum de rebus...)
Commentaria suorum temporum, Rhacusii 1784. (= 4. izd. djela
Commentariorum de rebus...)
Commentariolus Ludovici Cervarii Tuberonis de origine et incre
mento urbis Rhacusanae, Rhacusii 1790.
LITERATURA O LUDOVIKU CRIJEVIU TUBERONU
K. Jireek: Beitrage zur ragusanischen Literaturgeschichte,
Archiv fiir slavische Philologie 21, Berlin 1899.
K. Krsti: Ludovik Tuberon Crijevi, Enciklopedija Jugoslavije
2, Zagreb 1956.
V. V.

KOMENTARI

O MOJEM

VREMENU

C O M M E N T A R IA DE
SUIS

TEM PORIBUS

I
I

<0 PJESNIKU IVANU CESMICKOM)


eki su nadalje tvrdili da se ni Ivan esmiki, rodom
takoer Slaven, vrlo slavan pjesnik svoga vremena,
nadbiskup peujski, dok se zauzimao za odnose s Poljskom,
nije pokazao ba osobito vjeran kralju Matiji Hunjadiju
Korvinu. Meutim se Ivan ni za ivota nije skanjivao govo
riti da se izloio srdbi kralja Matije ne iz neke svoje krivice
ve iz zavisti Ugara. A pred smrt je to isto posvjedoio u
stihovima koje je sam sastavio i koji su uz doputenje kra
ljevo uklesani na grobu. Te stihove itamo ovako sloene:

Ovdje poiva Ivan koji je prvi na zaviajni Dunav


Doveo s Helikona Muze koje lovor donose.
O zavisti, barem ovu ast dopusti pokojniku,
Na spomenicima nema mjesta zavidnosti.
Ovaj Ivan, mu vrijedan spomena i po knjievnom radu
i po talentu, bio je plemenita roda i rodio se u onom kraju
unutranje Dalmacije koji lei izmeu Save i Drave, a Drava
ga dijeli od Dalmacije. Sada tu obitavaju, kako je prije spo
menuto, Slaveni podrijetlom s druge strane Dunava.

326

orro quidam affirmabant Ianum quoque Pannonium, ge


nere itidem SIavenum, poetam aetatis suae clarissimum,
Quinqueecclesiensium antistitem, dum Polonis rebus studet,
haud integra fide in regem Matthiam Hunyadem Corvinum
extitisse. Quamquam ille, et dum vixit, asseverare non dubi
tavit se nulla sua culpa, veram Hungaroram invidia in iram
regis Matthiae incidisse, et moriens, versiculis abs se com
positis regisque permissu sepulchro inscriptis, idem testatus
est. Quos sane hunc in modum editos legimus:

Hic situs est Ianus, patrium qui primus ad Istrum


Duxit laurigeras ex Helicone deas.
Hunc saltem titulum, livor, permitte sepulto,
Invidiae non est in monumenta locus.
Hic autem Ianus, vir et literis et ingenio memorabilis,
nobili genere natus fuit in ea mediterraneae Dalmatiae re
gione, quae, inter Savum et Dravum amnes sita, a Pannonia
Dravo dirimitur, nunc a Slavenis Transistrana, ut supra de
monstratum est, natione incolitur.

327

II

II
<KIPAR IVAN DUKNOVI NA DVORU
MATIJE KORVINA)
vrijeme kad se to dogaalo, ivio je u Ugarskoj Ivan
Duknovi, znameniti kipar svoga vremena. Budui da
mu je kralj Matija Korvin dugovao mnogo zlata za neka iz
vanredna djela koja mu je ovaj na njegov zahtjev izradio,
darovao mu je neki dvorac uz rijeku Savu sa dosta prostra
nim imanjem i velikim brojem kmetova da mu ne bi morao
isplatiti novac koji mu je uvijek nedostajao zbog golemih
trokova. A uinio je to ili zato to je elio da umjetnika
podigne do vitekog stalea silno se naime zanosio da
proslavi ono to je nepoznato ili zato to je darivajui ne
sigurno imanje, kako je bio lukav, htio podvaliti umjetniku
i utedjeti svoj novac.
im je dakle kipar opazio da mu je kraljeva povlastica
oduzeta i da je isto tako ostao bez zasluene nagrade
prior ga je, dakako, bio izbacio sa svoga posjeda poto je iz
nenada zauzeo dvorac poeo se ne samo tuiti na nepra
vednost protivnika nego i sumnjati u dareljivost kralja Matije kao da je prevaren lukavim darom. I zaista, ako je kralj
svjesno prenio tue imanje na kipara kome je dugovao go
leme svote novaca, s pravom je osumnjien zbog prevare.
Jer kiparu je trebalo isplatiti nagradu iz kraljevskog, a ne iz
tueg fonda, i to nagradu koja odgovara njegovu poloaju.
A to tim vie to je imanje s dvorcem pripalo ne kiparu
ve vitezu koji je po staroj uredbi kraljeva morao k tome i
u vojsci sluiti i kraljevstvo orujem braniti od neprijatelja.
Zato mi se ini da treba uvelike optuiti neke male kra
ljeve dananjih vremena koji se ponekad pokazuju dareljivi
vie nego to prilii prema onima koji to najmanje zasluu
ju, dok su opet zaudno krti u nagraivanju vojnih osoba
i onih koji su za njih zasluni.

328

rat in Hungaria, quo tempore haec gerebantur, Ioannes


Dalmata, illustris sua aetate sculptor. Hunc rex Matthias Corvinus, cum ei ex quibusdam eximiis operibus iussu
ipsius factis multum auri deberet, castello quodam ad Savum amnem posito una cum agro satis lato et frequentia
colonorum instructo, ne pecuniam, cuius semper fere ob in
gentes sumtus erat indigus, numeraret, donaverat: sive cu
piens hominem ex opifice in equestrem dignitatem provehe;
re, magno enim studio ille rerum ferebatur obscura illu
strandi, sive ambiguae possessionis donatione, ut erat in
genio callidus, opifici imponens, pecuniis suis parcere
voluerit.
Igitur ubi sculptor animadvertit regis beneficium sibi
ereptum esse simulque mercede debita se fraudatum, quippe
hunc quoque Prior castello de improviso occupato posses
sione sua expulerat: coepit non modo de adversarii iniquita
te conqueri, sed et regis Matthiae liberalitatem suspectam
habere, quasi subdola largit4one esset circumventus. Et pro
fecto, si rex alienum patrimonium in sculptorem> cui ingen
tem pecuniam debebat, sciens contulit, non immerito fraudis
est suspectus, quandoquidem de regio, non autem de alieno
et suae fortunae congruens merces sculptori erat solvenda;
eo magis quia praedium castello et colonis instructum non
opifici, sed equiti convenit, qui scilicet antiquo regum insti
tuto militare cogitur et regnum ab hostibus armis tutari.
Quocirca maxime accusandi videntur horum temporum
quidam reguli, qui supra quam decet his, quibus minime
convenit, largos sese interdum exhibent, cum in remuneran
dis militaribus viris ac de se bene meritis mirifice parci
sint.

329

III
<PAPA ALEKSANDAR VI. I NJEGOV SIN
CESARE BORGIA)
oslije smrti Inocencija Aleksandar VI. novcem se domo
gao papinstva i prisiljen, kako je gore spomenuto, pre
dao je Dema u vlast Karla VIII. francuskog kralja, koji je
tada traio napuljsko kraljevstvo. Jo prije dao mu je otrov
koji nije brzo djelovao da bi otegnuo smrt za nekoliko dana
i zatakao omrazu za zloin.
Priaju da je ovaj papa ivioojvotom vrijednim prezira
i bio dokraja pokvaren ovjek terije sve to je sveto proda
vao za novac. Dao je, kau, otrovati i neke kardinale koji su
bili poznati po bogatstvu, da bi njihovim novcem poveao
imutak svoje nezakonite djece. Stoga su se u njegovo vrije
me po itavom kranskom svijetu kazivali ovi stihovi:

Prodaje Aleksandar kljueve vlasti, oltare i Krista,


Kupio prije je to, s pravom prodaje sad.

III
ortuo Innocentio Alexander VI Pontificatum pecunia
adeptus Gemium in Caroli VIII Francorum regis tunc
Neapolitanum regnum petentis coactus, uti supra dictum
est, permisit potestatem, dato ei prius veneno haud quidem
praesentaneo, sed quod ad occultandam facinoris invidiam
aliquot diebus mortem protraheret.
Ferunt autem hunc Pontificem adeo deplorata vita atque
ad extremum perditum fuisse, ut omnia sacra pretio vende
ret. Quosdam insuper cardinales divitiis notos veneno su
stulisse dicitur, quo eorum pecuniis liberorum suorum ex
adulterio susceptorum fortunam augeret. Quare eius aetate
per totum fere Christianum orbem hi versiculi passim
decantabantur:

Vendit Alexander claves, altaria, Christum;


Emerat ista prius, vendere iure potest.

Rimski papa Aleksandar VI, po rodu panjolac, onaj


koji se prije pontifikata zvao Rodrigo Borgia, a o njemu smo
prije govorili, jo dok je bio kardinal imao je s nekom rim
skom kurtizanom petero djece, od kojih etiri mukarca.
Najmlai meu njima po imenu Cezar, nazvan vojvoda od
Valentinoisa, toliko se isticao drskou i okrutnou i prema
svojima i prema tuima, da je samovoljom i silovitou nad
maio ili izjednaio okrutnost gotovo svih vremena. A otac,
koji se novcem domogao papinstva, kako smo na drugom
mjestu spomenuli, odredio je njega tek odrasla za kardinala,
slagavi da to nije njegov sin ve sin onoga iju je enu bio
zaveo, kako je to ve dovoljno poznato. Da bi se okuao u
velikim zloinima, Cezar je otrovao Mehmeda Dema, sina
turskog cara, na zapovijed oca, kako krui glas, dok je za
jedno s Turinom kao talac poslan od oca iao preko volje
s Karlom VIII. francuskim kraljem koji je, kako smo prije
spomenuli, traio napuljsko kraljevstvo.
Poinjui svoja zloinstva ovom strahotom, podravao
je grene odnose s bratovom enom. Kada je ova stvar dola

Alexander VI Pontifex Romanus, Hispanus natione, ille,


qui ante Pontificatum Rodericus Borgias appellatus est, de
quo supra etiam meminimus, dum esset cardinalis, quinque
liberos ex quadam adultera Romana femina tulit, quorum
quattuor mares fuere; quos inter natu minimus, Caesar
praenomine, Dux Valentiniensium nuncupatus, audacia atque
crudelitate cum in suos, tum in alienos ita notus extitit, ut
omnis fere memoriae barbariem libidine atque importuni
tate aut supergressus sit aut adaequarit. Hunc pater, pecu
nia, ut alio loco diximus, Pontificatum nactus, vix puberetn
cardinalem designavit ementitus non ex se genitum esse,
sed ex viro, cuius uxorem, quod satis constat, ipse adultera
verat. Qui ut magnis sceleribus rudimentum poneret, Ge
mium Mechmetem, Turearum regis filium, iussu parentis,
ut fama obtinuit, veneno sustulit, dum una cum Turea quasi
obses a patre datus Carolum octavum Francorum regem,
regnum Neapolitanum, ut supra demonstravimus, petentem
invitus sequitur.
Ab hac immanitate facinora sua incipiens cum fratris
uxore consuetudinem habuit. Quae res cum fratri natu ma-

330

331

do uiju najstarijem bratu, vojvodi od Kandije, jer mu se


potuio brat kome je nepravda bila nanesena, ovaj je preIjubnika ukorio otrim rijeima i zaprijetio mu vie puta da
e ga kazniti i batinama ako se ne okani sramotnog djela.
Cezar osim toga to je zavidnim okom gledao na imutak
svoga brata, a k tome i teko podnosio njegove prijetnje,
odluio ga je ubiti, zahvaliti se na kardinalskoj asti te pri
svojiti sebi kraljevstvo. A da to postigne, nije mu nikako
bio lak put, kako je i sam mislio, dok mu je stariji brat iv.
Jer da bi mogao ostvariti ono to je odluio, morao je sam
prisvojiti itav oev imutak. Stoga je hinei pomirenje po
zvao brata na veeru u neke vrtove izvan grada. A kad se
ovaj pred veer vraao u grad i poneto se udaljio od prati
laca toboe da vidi neku lijepu enu, ubio ga je dok ovaj
nije nita slutio, davi nalog jednome od svojih kome je bio
povjerio svoju odluku. Saio ga je u vreu s tekim kame
njem i bacio u Tiber.
Poslije ovog ubojstva Cezar se svojevoljno zahvalio na
kardinalskoj asti koju je bio primio kad mu je otac sam
ponudio, ne iz naklonosti prema vjeri, nego, kako to veina
ini, zbog nade u bogatiji imutak. Javno je priznao da je pa
pin sin i da zbog toga nikako ne moe biti dostojan takve
sveenike asti, kao da je vea sramota da najveu svee
niku slubu vri onaj koji je nezakonito roen nego to da
zloupotrebljava sveti i Bogu posveeni novac koji bi se imao
upotrijebiti u dobrotvorne svrhe, pa tim novcem preko zlo
ina prisvaja kraljevstvo protjeravi zakonite kraljeve.
A jer se vlast steena zloinom obino vri na najgori
nain i svaiji lo primjer pada na glavu poinitelja, Cezar
je oca poeo susretati krvnikim pogledom i prijetnjama,
vladao njime po svojoj volji i, utjeravi mu strah, tako ga
pridobio za svoje elje, da je i od onako opakog ovjeka ui
nio najgoreg i prisilio ga da odbaci svaku ovjenost. Naime,
taj vrlo jadni otac nije se usuivao nita zanijekati sinu kad
mu je to traio, pa ak ni onda kad bi to to je traio bilo
najsramotnije. Sve sveto bilo je na prodaju. To se pak ni
kad nije ulo govoriti kod onih svetih papa koji su ustanovi
li kranski moral. I to je ne manje sramotno od ovoga, za
novac su se davali i oprosti za krivice. Nitko nije dolazio ni
do kakve asti uenou ili svetou ivota, jedino novcem
bio je otvoren put do sveenikih slubi. Bogati biskupi bili

ximo, Candiensium duci, querela ipsius, qui iniuria afficie


batur, innotuisset, adulterum saeva oratione increpuit ma
lumque ei inter castigandum saepius minatus est, ni a turpi
tudine desisteret. Caesar, praeterquam quod fratris fortunae
invidebat minas insuper eius aegre patiens, ei mortem in
ferre depositoque cardinalatu regnum sibi parare constituit;
ad quod sane illi, maiore fratre incolumi, facilis via, ut ipse
arbitrabatur, haudquaquam patebat. Nam ut, quae destina
verat, efficere posset, tota parentis fortuna sibi soli erat
vendicanda. Itaque simulata reconciliatione fratrem in quos
dam extra urbem hortos ad coenam invitat redeuntemque
sub vesperum in urbem atque aliquanto a comitibus amo
tum, per speciem aspiciendae cuiusdam insigni forma muli
eris, dato uni ex suis, cum quo consilium communicarat,
negotio, ni tale suspicantem obtruncat saccoque una cum
gravibus saxis insutum in Tyberim demersit.
Hoc parricidio admisso Caesar cardinalatu, quem a
patre ultro oblatum non religionis studio, sed spe, ut plerique faciunt, opulentioris fortunae acceperat sese sponte
abdicavit; palam professus se a Pontifice progenitum et ob
id tanto nequaquam idoneum sacerdotio, aeque ac maius
flagitium esset illegitime natum summum sacerdotium obti
nere quam sacris Deoque dicatis pecuniis ac in hospitalita
tem absumendis abuti atque his ipsis regna pulsis iustis re
gibus per nefas parare.
Et quia potentia per scelus quaesita pessime exerceri
solet ac plerumque suum ipsius exemplum in authorem reci
dit, patrem carnificio vultu minisque circumsessum arbitrio
suo regebat atque ita in suam, incusso metu, cupidinem tra
hebat, ut ex scelerato per se homine perditissimum efficeret
omnemque humanitatem exuere cogeret. Nihil enim petenti
miserrimus pater negare audebat, vel si id quod peteretur
turpissimum foret; sacra omnia venalia erant. Quod quidem
apud sanctos illos Pontifices, qui Christianorum mores con
diderunt, nunquam fando auditum est. Et quod his non mi
nus flagitiosum est, noxiorum quoque impunitates pretio
dabantur; nemo literis aut vitae sanctimonia ad ullam sub
vehebatur dignitatem, solis nummis ad sacerdotia aditus
patebat. Divites episcopi veneno necabantur, quo non modo
Pontificis filius, quod turpiter prodigeret, haberet, sed etiam

332

333

su ubijani otrovom da bi ne samo papin sin imao od ega e


sramotno rasipati nego da bi se i njegova obitelj obogatila
plijenom. Na mjesto umrlih i na upranjene sveenike slu
be postavljao se onaj koji bi ponudio vie zlata.
Tim novcem unajmljivali su se vojnici, a njihova se voj
nika sluba i ratni pohod sastojao u tome da gone sa svojih
sjedita prineve Italije, da ih ubijaju ako su bili sluajno
zarobljeni ili izmamljeni na vjeru. Zato su i itava oblast
Flaminije i k tome svi gradovi koji su potpadali pod pravo
rimskog pape odzvanjali jecajima i plaem. Ugledne ene
bile su osramoivane, otimale su se djevice i nevini mladii.
Sve je bilo zagaeno krvlju, bijegom, pohotom, poudom i
svakom vrsti zloina. I kad je nekoliko godina ova kuga i
strana zvijer tako nastupala i istakla se veliinom zloina
kod svih naroda, pa kad ni grabei nisu bili dovoljni za tro
kove dijelio je, naime, i druge stvari a osobito novac
odluio je smaknuti dva kardinala rimske crkve za koje je bio
doznao da se protive njegovim zloinima, a koji su bili na
glasu zbog svog bogatstva, da bi njihova dobra sebi prisvojio
kao toboe propala i bez gospodara i ve dospjela u blagaj
nu. Da bi dakle uklonio sumnju, pozvao ih je zajedno s pa
pom na veeru i otrovao je vino bolje vrsti koje se imalo
toiti kardinalima, a da za to nitko nije znao. Upozorio je
mladia koji je bio odreen za toenje, a koji isto tako nije
znao za zloin, da za vrijeme veere nudi od tog vina samo
onima koje je bio odredio otrovati. Uostalom papa Aleksan
dar, ve se naime pribliavao posljednji dan zloinakog
pontifikata, prije nego su drugi doli na veeru jer u nje
govoj se palai odravala veera potaknut eom sluajno
je upitao slugu koji je bio odreen za toenje kakvo se vino
iznosi za goste. Sluga mu je ponudio upravo ono vino u koje
je bio pomijean otrov ne znajui, kako smo rekli, za zloin.
Nikome, naime, Cezar nije bio otkrio tu uasnu stvar. Papa
je primaknuo vino usnama i ono mu se dopalo pa je zapo
vjedio da mu dadu togod za jelo te se opet jedanput ili
dvaput napio onog istog vina koje sluga uope nije bio oku
sio, siguran da nije otrovano jer se sluga smatrao ovjekom
prokuane vjernosti. Meutim kardinali za koje smo rekli
da su bili pozvani na veeru kolebali su se u dvojakom stra
hu da li da idu na pogubnu gozbu ili da ostanu kod kue
pod izlikom bolesti. Ali jer je dotle dolo da je bilo jednako

eius familia spoliis expleretur. In demortuorum locum atque


in vacua sacerdotia, qui plus auri obtulisset, sufficiebatur.
His pecuniis milites conducebantur, quorum expeditio
ac militia erat principes Italiae ex suis sedibus pellere,
captos forte aut fide interposita vocatos interficere. Unde
tota Flaminiae regio et quidquid praeterea urbium ad ius
Romani Pontificis spectabat, ploratibus ac lamentis sonabat.
Illustres constuprabantur feminae, virgines, pueri ingenui
rapiebantur. Cuncta cruore, fuga, libidine, avaritia omnique
scelerum genere foeda erant.
Cumque aliquot annis haec pestis atque immanis bellua
ita grassata esset seque apud omnes fere gentes scelerum
magnitudine insignem fecisset, nec sumtui rapinae suffice
rent, erat enim cum aliarum rerum, tum maxime pecuniae
largitor: duos Romanae ecclesiae cardinales, quos et flagitia
sua aversari intellexerat et divitiis celebres erant, tollere
constituit, quo eorum bona, veluti caduca ac vacantia atque
ad fiscum devoluta, sibi vendicaret. Ad avertendam igitur
suspicionem illos una cum Pontifice ad coenam vocat, vinum
nobilioris notae cardinalibus porrigendum inscientibus omni
bus veneno inficit et eum, qui a calicibus erat, sceleris pror
sus inscium, admonet, ut de illo vino solis, quos morti destinarat, inter coenandum offerat. Caeterum Alexander Pon
tifex, iam enim scelesti Pontificatus supremus dies appete
bat, cum forte, priusquam caeteri ad coenam venissent, nam
in eius aedibus convivium instructum erat, sitis admonitu
interrogat ministrum poculis praepositum, quale vinum con
vivis depromtum esset, minister illud ipsum vinum, cui ve
nenum immixtum erat, sceleris, ut diximus, ignarus, offert;
nemini enim rei atrocitatem Caesar aperuerat. Quod cum
admotum labris placuisset Pontifici, iussit apponi sibi ali
quid esculenti moxque semel atque iterum ipsius vini potio
nem, nullo forte ministri gustu libatam, securus veneni, eo
quod exploratae fidei minister habebatur, hausit. Interim
cardinales, quos diximus ad coenam vocatos, ancipiti metu
deliberare, irentne ad pestiferas epulas an valetudine excu
sata domi sese continerent. Sed quia eo rerum ventum erat,
ut non minus periculosum esset vitare quam inire convivium
timebant enim, ne evitato veneno in ferrum inciderent
praesumtis adversus venenum remediis eunt ad epulas. Ita
que cum omnes discubuissent. Dux Valentiniensium, et ipse

334

335

opasno izbjei gozbu kao i otii na gozbu bojali su se,


naime, da ne bi izbjegnuvi otrov naletjeli na bode uzeli
su prije lijekove protiv otrova i poli na gozbu. I tako, kad
su svi posjedali za stol, vojvoda od Valentinoisa i sam za
tien protuotrovom, hinei veselo lice poeo se obilato asti
ti i, da bi kardinalima otklonio strah, poeo je piti od onog
vina koje je bilo otrovano. Tolika je pohlepa bila u toj ne
mani da ubije ove kardinale. Ali budui da je sluga ne zna
jui ulio u vr toliko istog i neotrovanog vina koliko se u
piu bilo potroilo, najveim dijelom bio je ublaio snagu
otrova. Jedini je papa u prvom napitku ispio otrov koji je
djelovao smrtonosno. On je za dvanaest dana umro, a ostali
gosti zajedno s papinim sinom kasnije su se ne ba tako
teko razboljeli i izbjegli smrt.
Ova bolest je isto tako kao i papina smrt Cezarov po
loaj iz temelja sruila. Naime, prikovan boleu nikakav
posao nije mogao samostalno obavljati, a njegov poloaj je
zahtijevao ne samo njegovo djelovanje ve i njegovu prisut
nost. Stoga su za nekoliko dana gradovi koji su plaali po
rez rimskoj crkvi, oekujui staru vlast, dijelom pozvali na
trag svoje prineve protjeravi prije Cezarove posade, a di
jelom su se, kako je reeno, predali Mleanima.

adversus venenum praemunitus, vultu in hilaritatem compo


sito coepit large epulari atque ex eo ipso vino, cui venenum
inditum erat, quo metum cardinalibus demeret, bibere. Tan
ta aviditas huic monstro inerat necandi hos cardinales. Sed
quia minister, dum, quantum de venenato vino potionibus
absumebatur, tantundem puri atque innoxii vini in lagenam
imprudens adiicit, vim veneni magna ex parte mitigarat; vi
rus in inferenda morte efficax prima potione solus Pontifex
hausit. Quo intra duodecim dies extincto caeteri convivae
una cum Pontificis filio haud gravi adeo morbo paulo post
afflicti periculum evasere.
Haec aegritudo non minus quam Pontificis mors res
Caesaris funditus evertit: nam morbo implicitus nihil nego
tii per sese obire potuit, cum res sua ipsius non modo
opera, sed etiam praesentia indigeret. Itaque intra paucos
dies urbes ecclesiae Romanae vectigales partim antiquum
imperium respicientes pulsis Caesarinis praesidiis principes
suos revocarunt, partim Venetis sese, ut dictum est, dedi
derunt.

IV
IV
<SVOJSTVA I OBIAJI TURAKA)I
nije udo to su se Turci za kratko vrijeme domogli
tolike moi jer osim kranske to lijenosti to nesloge,
koja nas je najvie izloila neprijateljskom nasilju, rese ih
takva svojstva kojima se obino i upravo nuno dolazi do
moi, samo ako Bog to ne sprijei. Naime, to je takva vrsta
ljudi koja izvanredno podnosi napor, glad, nespavanje, egu
i zimu, a spremni su podnijeti sve opasnosti pa i samu smrt
za veliinu i slavu svoga cara.
ive skromno i muno, daleko od svake raskoi. Vei
dio godine provode pod vedrim nebom ili pod atorima pre
svuenim liem i slamom. Kad su na putu ili u ratu, ista

336

ec mirum est Tureas tantum imperium brevi adeptos


esse, quandoquidem praeter Christianorum quum de
N
sidiam tum discordiam, quae maxime hostili nos iniuriae
exponit, his sunt praediti moribus, quos sane, modo non
obstet Dei voluntas, imperium necessario subsequi solet.
Etenim genus hominum est laboris, inediae, vigiliae, aestus
ac algoris tolerantissimum animi ad omnia pericula et ipsam
mortem subeundam pro gloria et regis sui amplitudine prona
tissimi.
Vitam parcam ac duram atque ab omni luxu alienam
ducunt. Maior anni pars aut sub dio aut sub tabernaculis,
fronde seu culmo intectis, agitur; atque quum iter faciunt
vel in expeditionibus sunt, si sol aestivus fervet aut imber
22

Hrvatski latinisti I

337

kabanica od grube vune titi i konja i gospodara, bilo da


ljetno sunce pee ili kia pljuti. Hrana im je jednostavna i
lako se nabavlja, a pie im je: mlijeko ili ista voda s izvo
ra, kao gotovo i ostalim muhamedancima, ili, kada neto
slave, pomijeana s medom.
Nijedno se umijee ili znanje u njih ne cijeni vie od
onog koje im moe koristiti za borbu. Zato su vrlo vjeti u
bacanju strijela i jahanju. Tolika je u njih elja za ratova
njem, da gotovo tee podnose mir nego bolest. Kad svladaju
neprijatelje, ne uzimlju to kao svoju zaslugu, nego smatraju
da je sve to od Boga primljeno. Ako su sluajno pobijeeni,
a to se esto dogaa, poraz pripisuju svojoj nemarnosti
prema Bogu.
A budui da se kod njih siromatvo ne smatra nikakvom
sramotom, to ni bogatstvo ni starina roda nikoga ne ini odlinijim. Svaki onaj koji je ugled stekao orujem dovoljno
je samim tim slavan. I zato nitko ne ezne za ugledom pre
a da bi poveao svoju slavu. Gostoljublje dre tako svetim
da smatraju grijehom povrijediti onoga s kojim su jednom
zajedno jeli, pa ak i onda ako im on postane neprijatelj i
s njim se u boju sukobe. Dre, naime, da se u bilo kojoj
svai ne smije pogaziti pravo prijateljstva. K tome veina
cijeni vjernost i zakletvu isto toliko koliko i sav imutak pa
ak i sam ivot.
Dosta se uporno iri glas da se rijetko kada naao Turin
koji bi zatajio povjereni mu novac, pa ak i kad nema svje
doka i nikakva pismenog dokaza. A smatraju da oni koji su
to uinili, teko ispataju na drugom svijetu.
Napokon, svoga cara toliko potuju i aste, da je po
znato kako su neki, koje je car naumio smaknuti, sigurno
ili u smrt i ni na koji nain nije ih se moglo natjerati da
bijegom izbjegnu opasnost. A to zato da se ne bi inilo da
su prezreli carevu zapovijed iz ljubavi prema ivotu, od koje
ljudima nema nita slae, ili zbog svog prkosa.

incesserit, eadem penula ex subcoactis facta equum pariter


et dominum protegit. Cibus his simplex et parabilis est;
potus: lac aut purus, ut fere et caeteris Mahometanis, fon
tium liquor vel, quum genio indulgent, meile conditus.
Nulla apud eos ars aut disciplina in maiore habetur
pretio quam quae decertandi usui esse potest; atque idcirco
sagittandi atque equitandi peritissimi sunt. Tanta his inest
belligerandi cupiditas, ut gravius fere otium quam morbum
ferant. Hostibus superatis nihil sibi arrogant, sed totum Deo
acceptum referunt. Si forte, ut saepe fit, vincuntur, suae
in Deum impietati adversam adscribunt fortunam.
Et cum apud eos nulli sit dedecori paupertas, neque
divitiae neque generis vetustas quempiam honestiorem red
dunt; quem quisque sibi armis ac virtute splendorem pa
ravit, eo satis clarus est. Atque idcirco ad gloriam augendam
maiorum nobilitatem nemo desiderat. Hospitalitatem adeo
sanctam habent, ut cum quo semel cibum sumsere, eum vel
hostem factum atque in acie occurrentem violare nefas pu
tent existimantes etiam in quolibet dissidio ius amicitiae
haud esse spernendum. Ad haec fidem plerique et iusiurandum tanti faciunt, quanti non modo fortunas omnes, sed et
ipsam vitam.
Fama satis constans est raro unquam Tuream inventum
esse, qui amotis etiam arbitris atque sub nullo scripto sibi
creditam abnegaret pecuniam; et qui id sceleris commiserint,
eos graves apud inferos poenas luere arbitrantur.
Regem suum postremo tanta colunt veneratione, ut
quosdam morti a rege destinatos in certam ivisse perniciem
constet nec ullo pacto induci potuisse, quo fuga periculum
evitarent, ne scilicet aut vitae amore, qua sane nil iucundius
est mortalibus, aut per contumaciam regium neglexisse im
perium viderentur.

338

339

V
<BUNA MAARSKIH SELJAKA I GOVOR JURJA DOE.
SMRT DOINA)

posve siguran da e zbog golema bogatstva naslijediti


Julija na stolici rimskog pape. Moral je, naime, u rimskoj
crkvi tako nisko pao te se smatralo da to je neki kardinal
bogatiji to je i prikladniji da vri papinsku ast. A to je ba
dokaz da u Rimu gotovo i nije bilo mjesta za neporone i
uene ljude. Da bi u Ugarskoj ponovno nadoknadio novac
koji je u Rimu bio potroio dok je, naime, u Rimu agiti
rao za papinstvo i nastojao da ga sjaj i velianstvenost pre
porue, nije mogao tu djelovati bez golemih trokova
Toma Baka je isposlovao od rimskog pape Leona X. apo
stolsko poslanstvo, ast, koja uvijek donosi korist i dobitak,
i vratio se u Panoniju. Poeo je poticati Maare da poduzmu
rat protiv Turaka obeavajui oprotenje od grijeha i vjeru
jui da e to Maarima biti drago i da odatle nee nastati
nikakva buna ili opasnost.
Kad se po itavom ugarskom kraljevstvu proirio taj
glas, Juraj Doa, ne podnosei mir i nerad, pristupi kardina
lu i izjavi da e za kratko vrijeme sakupiti veliku etu Ma
ara i zavoj titi na Turke, samo neka ugarsko plemstvo svo
jim novcem bude od pomoi ovom ratu ili bar neka ne odu
govlai ovaj sjajni pothvat. Kardinal je pohvalio Dou i ne
znajui za budui ishod dao mu pismo u kojem jami da
Apostolska Stolica obeava oprost za sve grijehe onima koji
uzmu oruje protiv Turaka.
I tako, kako su Maari poboni, skupilo se zajedno za
nekoliko dana otprilike 80.000 seljaka. Plemstvo i maarski
knezovi koji su se osobito isticali razboritou nad ostalima
bili su iznenaeni ovom novosti pa su stali pitati koja je to
sloboda, tb znai to naputanje poljoprivrede i okupljanje
seljaka i po ijoj se zapovijedi oni skupljaju. A svatko mi-

er idem fere tempus Thomas cardinalis ac Strigoniensium


antistes Roma in Hungariam redierat, quo profectus
fuerat sub extremum tempus Pontificatus Iulii secundi Pon
tificis Romani spe fere certa ob ingentes divitias Iulio in
Pontificatum Romanum succedendi. Eo enim mores Roma
nae Ecclesiae devenere, ut qui cardinalium opibus instruc
tior est, is ad Pontificium munus obeundum magis idoneus
existimetur. Quod quidem argumento est Romae integritati
ac doctrinae nullum fere locum esse. Et quo Thomas cardi
nalis pecuniam, quam Romae absumserat, in Hungaria re
sarciret nempe dum Romae Pontificatum ambit atque a
splendore ac magnificentia commendari curat, sine ingenti
sumtu ibi agere nequiverat impetrata a Pontifice Romano,
Leone decimo, legatione apostolica, re nunquam non quaes
tuaria et lucrosa, regressus in Pannoniam coepit Hungaros
hortari, pollicendo peccatorum purgationem, ad expeditio
nem in Tureas suscipiendam, credens nec Hungaris id in
gratum fore et nullum inde tumultum aut periculum ortum
iri.
Quod cum per totum Hungariae regnum fama vulgatum
esset, Georgius Scytha, quietis et otii impatiens, accedit ad
cardinalem, profitetur se brevi, magna Hungarorum manu
contracta. Tureis bellum illaturum, modo nobilitas Hungarica aut suis opibus huic expeditioni auxilio foret aut saltem
moram tam egregio facto non iniiceret. Cardinalis homine
collaudato, ignarus futuri eventus, dat ei litteras, quibus
fidem faceret arma in Tureas sumentibus expiationem omni
um admissorum sedem Apostolicam polliceri.
Itaque ut sunt Hungari religioni dediti, paucis diebus
ad octuaginta millia agrestium duntaxat in imum convenere.
Nobilitas et principes Hungariae, qui praesertim caeteros
prudentia anteibant, rei novitate permoti inquirunt, quid id
licentiae esset, quid sibi vellet agrorum cultura relicta rusti
corum coitio cuiusve iussu coirent. Atque alius existimans
alium scire, quod ipse ignorabat, percontatur, quis dedisset
rusticis arma, quo auctore tantum audaciae sibi assumsissent. Dumque singuli fere nobilium conventus per se magis

340

341

tprilike u isto vrijeme Toma Baka, kardinal i ostrogonski nadbiskup, vratio se iz Rima u Ugarsku kamo je
O
bio otiao potkraj pontifikata rimskog pape Julija II. gotovo

slei da drugi zna neto to on ne zna, propituje tko je se


ljacima dao oruje, po ijem nagovoru su se drznuli do toli
ke smjelosti. I dok se pojedini skupovi plemia gotovo vie
ude smjelosti seljaka nego to im se suprotstavljaju, seljaci
su bez iijeg otpora sakupili veliko mnotvo ljudi svoga
stalea i obratili se starijima kako da svoj pothvat ostvare.
A kad su izmeu sebe dobro pretresli kako da zavoj te na
Turke, uvidjeli su da su lakoumno pograbili oruje protiv
vrlo monog neprijatelja i da nisu niim opremljeni za takav
rat, pa su najposlije potaknuli graanski rat da se ne bi
inilo da su se uzalud zajedno sakupili. Postoji pak gotovo
priroena mrnja izmeu puka i plemstva. Jer veina ple
mia zaboravlja na ovjenost i vlada pukom kao robovima,
zato se puk pokorava Svojim knezovima ne iz neke dobro
voljnosti ve jedino iz straha koji je, dodue, slab uvar
sloge.
I zato puk pouzdavajui se u svoju spremnost i mnotvo,
kao to konj prezire jahaa kad su mu uzde stegnute, na
prijedlog Jurja Doe, kako je reeno, okrene protiv knezova
oruje koje je bilo pripremljeno za Turke. Meutim, ova je
pobuna bacila ljagu gotovo na sve biskupe pukog podrijetla
zato to seljaci nisu njima kao ljudima svog stalea uinili
nikakvu nepravdu ili nasilje, dok su se naprotiv prema ple
miima pokazali vrlo nepravedni. im je Juraj oa opazio
da je masa raspaljena protiv plemstva, jo vie im je potak
nuo bijes svojim govorom, a ve su sami od sebe bili pomamni, neka se otresu ropskog jarma i neka ne samo sebe
oslobode nego i zavladaju svojim gospodarima. Mislio je u
sebi da e im vlast pripasti tim putem. Svojstveno je pak
mnotvu da nita ne ini umjereno, nego ili zloupotrebljava
slobodu ili se ponizno pokorava i predaje pod tuu vlast.
Kau da je Juraj ovakvim govorom potaknuo seljake
protiv plemstva:
U Svetom pismu se pria, Maari, da se Gospodin Bog
jednom smilovao na preteko ropstvo Juejaca i narod, iz
kojeg je odluio osnovati svoju drtavu, istrgnuo iz egipatske
vlasti i -faraonskog jarma i silnih nevolja te ga ne samo ob
dario slobodom ve ga uinio pobjednikom nad susjedima
i gospodarom nad svojim neprijateljima. I s pravom.
Bog, vrhovni stvoritelj i gospodar svega, niemu se vie
ne protivi nego samovoljnoj tiraniji ovjeka nad ovjekom.

admirantur agrestium audaciam quam his obviam eunt,


rustici ingenti sui corporis hominum multitudine, nullo
obsistente, coacta referunt ad maiores natu, quonam modo
coepta exequerentur. Et cum multa de inferendo Tureis
bello inter se disseruissent, tandem, animadvertentes se te
mere arma adversum potentissimum hostem cepisse nec se
ulla re tantae expeditioni idonea instructos, bellum civile
excitant, ne frustra una coivisse viderentur. Est autem inge
nitum prope odium inter plebem et nobilitatem. Plerique
enim nobilium humanitatis obliti plebi ut servis dominan
tur, itaque plebs nulla benevolentia, sed solo metu, qui qui
dem malus concordiae custos est, suis principibus paret.
Unde plebs freta sua coitione ac multitudine, perinde
ac equus domitis frenis sessorem contemnens, arma in Tur
eas parata adversum principes suos convertit auctore, ut
dictum est, Georgio Scytha. Quanqriam omnes fere plebeii
generis antistites haec coniuratio infamia asperserit eo,
quod rustici illos, utpote sui corporis homines, nulla iniuria
ac maleficio affecerant, cum e contrario nobilitati maxime
iniurii extitissent. Qui quidem Scytha, ubi animadvertit mul
titudinis animum in nobilitatem accensum) addit ultro ef
frenatis oratione furorem; ut scilicet excusso servitii iugo
non modo in libertatem sese vendicent, sed etiam suis prin
cipibus dominentur, ratus sibi quoque ea via imperium ac
cessurum. Est autem proprium multitudinis nihil modeste
agere, sed aut libertate abuti aut humilitat abiecto anim o
sese alterius imperio subiicere.
Ferunt autem Scytham huiuscemodi oratione rusticos in
nobilitatem concitasse:

342

343

Sacrarum litterarum monumentis traditum est, viri


Hungari, Deum Optimum Maximum misertum esse quondam
gravissimae Iudaeorum servitutis et populum, ex quo civi
tatem suam constituere destinarat, ab Aegyptiaca tyrannide
iugoque regio ac ingentibus aerumnis ereptum non modo li
bertate donasse, sed etiam accolarum victores hostiumque
suorum dominos fecisse. Nec immerito.
Nihil enim magis aversatur Deus, summus rerum omni
um parens ac dominus, quam hominum in homines impo
tentem dominatum. Nam cum non natura, sed fortunae in
iuria et humana cupiditate servitus sit constituta, nulli mor-

A budui da ropstvo nije nastalo po prirodi nego zbog ne


pravednog imutka i ljudske pohlepe, to ljudi ne ine vei
zloin nego kad zloupotrebljavaju svoj ugled pa upravo lju
de svoje narodnosti unitavaju nemilosrdnim i tekim
ropstvom.
to, naime, mari da je netko pritisnut ropskim poslovi
ma ili da je rob, kupljen za novac ili zarobljen u ratu? Na
ravno, po tekoj sudbini to se izmeu sebe uope ne razli
kuje, premda je razlika samo po imenu. Jer ugarsko plem
stvo vas, svoje kmetove, ne dri za graane nego vlada vama
kao robovima i s vama postupa neprijateljski kao da im je
to dozvoljeno po ratnom pravu. Dapae jedva vas smatra
vrijednim ovog svjetla kojim se bez razlike koriste i ljudi
i stoka.
Sve ostalo to mora vama biti zajedniko s plemstvom,
plemstvo iskljuivo sebi nepravedno prisvaja. Dapae ova
vrlo ohola vrsta ljudi ne bi vam ni jadnu duu ostavila da
im va ivot nije od koristi, to god, naime, rode polja
obraena vaim trudom i marom, to god vae blago jede,
sve to pripada kao plijen plemstvu. Za njih se ore zemlja,
za njih se sade loze, za njih se uzgajaju stada i krda. Vama
s ropstvom preostaje samo oskudica svega i svaega. A to je
tim tee podnositi jer neimatinu najvie osjeaju upravo
oni koji su uzrok bogatstva. Tako je neutaiva gramzivost
plemstva.
Ne iznosim meu stanovnike ugarskog kraljevstva nita
dvojbeno jer svatko dobro zna to u svojim jadima svako
dnevno kod kue svaki od vas podnosi. Tko je, naime, od
plemia ita poduzeo, bilo to teko ili lako izvesti, bez vaeg
truda i rtve? Jer ako tko od plemia gradi, ako se eni ili
udaje ker, ako prima goste, ako se raa, umire ili ako ide
kralju zbog svog posla vi za to plaate. Ne ine oni ni
gdje nita bez velike vae tete.
Tko bi ovo mogao podnositi, ako je u njemu ita ljud
ske svijesti, da se plemiima ne mole dogoditi nita ni po
voljno ni nepovoljno to vama ne bi donijelo neku nevolju.
Ako oni slave ili svetkuju neki praznik, vama nameu tugu
zahtijevajui od vas porez da bi dobili novac koji e potro
iti na rasko. Ako su pak sami u alosti ili nekoga sprovode
(na vjeni poinak), pogrebne sveanosti obavljaju na va
troak i od vas izmamljuju istinske suze. Ovi opaki ljudi ne

talium maius scelus suscipiunt quam qui propria auctoritate


abutentes suae praesertim nationis homines inclementi ac
dura affligunt servitute.
Quid enim refert servilibus operibus premi et servum
esse aere paratum aut bello captum? Nempe fortuna haudquaquam haec inter se differunt, quamvis nomine tantum
distinguantur. Neque enim Hungarica nobilitas vos, colonos
suos, civium loco habet, sed u t mancipiis dominatur, aeaue
ac belli iure liceret, in vos hostilia exercent. Im m o vix luce
ista, qua promiscue homines cum pecoribus utuntur, vos
dignos censet.
Caetera omnia, quae vobis cum nobilitate communia
esse debent, sibi ipsi nobilitas seorsum nefarie vendicat.
Quin etiam ne miseram animam vobis superbissima gene
relinqueret, nisi vita vestra ei usui foret. Nam quidquid agri
ferunt labore ac industria vestra exculti, quidquid pecora
vestra edunt, nobilitati in praedam cedit. Illis terra aratur,
illis vineae ponuntur, illis greges et armenta educantur, vo
bis cum servitute omnium rerum egestas relicta est. Quod
eo gravius toleratu est, quia, qui opulentiae causa sunt, h i
maxime inopiam sentiunt. Tam sane inexhausta est nobili
tatis rapacitas.
Nil quidquam dubium inter incolas regni Hungariae re
fero, quandoquidem nemo ignorat, quae miseriis suis quo
tidie domi quisque vestrum experitur. Quis enim nobilium
rem ullam instituit, sive ea magni operis sit sive factu faci
lis, sine vestra opera et impensa? Nam si quis nobilium
aedificat, si uxorem ducit, si filiam collocat, si hospitem
accipit, si nascitur, si vita excedit, si ad regem sui negotii
causa proficiscitur, vos mulctamini. Nihil rei usquam ab illis
geritur sine gravi vestro detrimento.
Quis hoc ferat, cui aliquid humanae inest mentis, nihit
nobilibus neque prosperi neque adversi evenire posse, quod
vobis aliquam non afferat calamitatem? Si illi diem festum
celebratumque agunt, vobis luctum indicunt tributum exi
gendo, quo habeant pecuniam in luxum absumendam. S i
ipsi lugent funusve ducunt, vestris impensis exequias faciunt
vobisque veras lachrymas eliciunt; neque libertate neque
magnificentia, maximis atque gratissimis virtutibus, scelesti
homines sine vestra pernicie utuntur. Si vero pecuniae, cuius

344

345

slute se bez vae pogibli ni aretljivou ni velikodunou,


tim najveim i najljepim vrlinama. Ako pak tele novac, za
kojim su ljudi veoma pohlepni, pune svoje kovege grabei
od vaeg i ponosno koraaju veliki i moni od vaeg plijena.
A najveu pohvalu meu svojima uivaju oni koji su na ne
pravedan nain svojim kmetovima vie odnijeli.
Dokle ete, Maari, trpjeti ovo tako nedostojno stanje?
Zar vas je Atila, onaj vrlo slavni kralj i pobjednik Evrope,
zato doveo vi hiperborejskih planina da budete na ruglo
oholosti nekolicine, da vaim ropstvom i pregorkim vaim
nevoljama ljudi stjeu blago i plemstvo, da najgorima iz
meu vas budu pristupane slube,, vlasti, sveenike asti,
a da vama nikada ne ostane ni nada na slobodu, a kamoli
neko mjesto za ast? Slijedite, dakle. Boga, jamca vae slo
bode, koji vas je na zaprepatenje vaih protivnika zajedno
okupio i orujem opremio. Jer niste se bez Boje privole
zajedno pod oruje sakupili, a da vam se nitko od plemia
nije suprotstavio. Stoga navalite na vae neprijatelje dok su
obamrli od straha i sve ete ispuniti pokoljem i bijegom.
Pokvareni u svojoj raskoi ovi ljudi misle da je vaa na
mjera samo da se otresete ropskog jarma. Nauite obijesne
zvijeri da jednakim pravom ive sa svojim kmetovima i
graanima, a ne da bezbono vladaju u nepodnoljivoj oho
losti i samovolji. Nemojte propustiti ovu priliku da se oslo
bodite. Zgodna prilika pobjegne ako je nisi Odmah ugrabio
i nikad se vie nee vratiti ti pravo vrijeme. Odlika je razbotitih ljudi da idu za sretnom prilikom koja im se prua i da
e uputaju u ono to im se nudi samo od sebe. Zato se u
vajte da ne rasrdite Boga i ne propustite ovu priliku da izvedete ovo djelo. Neka nikakav nesmotreni strah ne oslabi
vau smjelost, neka vas ne prevari varljiva nada u oprost.
I ne nadajte se, ako se pokajete a pothvat, da e protivnici
prema vama biti milosrdniju Dapae, ovo bezazleno dogo
varanje i okupljanje bit e vam na tetu.
Plemstvo e misliti da ste dugo u sebi razmiljali o ovom
udesu i da je do ove urote dolo na boanski poticaj. Zbog
toga ete biti jednako kanjeni zato to ste se odluili pro
tiv plemstva kao da ste i izvrili zloin. Stoga nema srednjeg
puta: ili plemstvo treba unititi ili ove najokrutnije nepri
jatelje treba zasititi vaom krvi i tekim i vjenim ropstvom.
Nevini i usluni niste mogli podnositi tiraniju plemia. Pro346

mortales avidissimi sunt, student, de vestro rapiendo arcas


suas replent vestrisque spoliis magni atque opulenti ince
dunt, laudem maximam inter suos ferentes, qui plura colo
nis suis per nefas ademerunt.
Quousque haec tam indigna patiemini, viri Hungari?
Ideone vos Attila, rex ille clarissimus et victor Europae, ab
Hyperboreis montibus eduxit, iit paucorum Superbiae ludi
brio essetis, ut servitute et aerumnis vestris amarissimis
hominum opes ac nobilitas quaereretur, ut scelestissimis
civium 'vestrorum magistratus, impetia, sacerdotia paterent,
vobis vero ne libertatis unquam spes, nedum honoris locus
ullus esset? Sequimini igitur Deum, libertatis vestrae aucto
rem, qui stupentibus adversariis vestris vos una contraxit
atque armis induit; neque enim sine Dei nutu in unum
armati nullo nobilium obsistente convenistis. Itaque, dum
m etu torpent, aggredimini hostes vestros, omnia caede ac
fuga complebitis. Nihil minus sperant luxu suo perditi ho
mines quam vobis animum esse excutiendi iugum servitutis.
Docete insolentes belluas ex aequo cu m suis colonis ac civi
bus vivere, non autem per intolerabilem fastum atque impo
tentiam nefarie dominari! Nolite praetermittere occasionem
hanc vindicandi vos in libertatem! Occasionis opportunitas,
si eam statim rion arripueris, praetervolat eodem loci post
hac nunquam reditura. Prudentum est fortunam se prae
bentem sequi e t, his, quae ultro offeruntur, consilium ac
commodare. Quare cavendum est vobis, ne Deo irato hanc
rei gerendae facultatem omittatis. Nulla inconsulta formido
audaciam vestram minuat, vana spes veniae animos vestros
non decipiat! Nec sperate, poenitentia incepti, clementiores
vos adversarios habituros; vel innoxia haec deliberatio et
coitio fraudi vobis futura est.
Existimabit nobilitas vos diu animis volutasse hanc
fortunam ac divino instinctu factam coniurationem, et ob
id, perinde ac initi adversus nobilitatem consilii ac sceleris
perpetrati, poenas luetis. Unde nihil medium est: aut nobilitas
extinguenda est aut sanguine vestro gravique ac perpetua ser
vitute superbissimis hostibus satisfaciendum. Non potuistis
innocentes et officiosi nobilium tyrannidem pati. Quid noxii
passuri estis, considerate, si noxii appellandi sunt, qui liber-

mislite td ete tek podnijeti kao krivci, ako krivcima treba


nazivati one koji zahtijevaju da im se vrati sloboda i njiho
va prava. A nemojte misliti da u se ja nai izvan opasnosti
ako vi ospijete u nevolju. U vaoj borbi da zadobijete slo
bodu proglaavam se vaim voom i obeavam samo
neka Bog bude sklon pothvatu da m i nee uzmanjkati n i
srca ni vjere da podnesem opasnosti. Vas u, jer ste m i kao
vaem zatitniku dali ime zapovjednika, tititi i neprijatelje
unititi sluei se tim nazivom.
Zapovjednik Erdelja dade dovesti k sebi Jurja Dou i
premda je ovaj, kako je reeno, bio teko ranjen, naredio je
da mu stave na glavu usijanu eljeznu krunu. I tako ga je
smaknuo za ruglo kao seljakog kralja da bi seljaci na pri
mjeru takve kazne nauili da plemiima pripada vriti voj
niku slubu, a da je dunost seljaka da obrauju polja i da
od plodova steenih svojim trudom daju plemstvu hranu
jer ono toboe svojim orujem titi i same seljake. A Maa
rima se ipak nije uinilo da se Ivan zbog tako otre kazne
pokazao neovjenim i okrutnim prema Doi jer su seljaci
na poticaj samoga Doe okrutno i sramotno ubijali naj
uglednije ljude Ugarske koje su izmamili na zadanu rije:
nekog iz obitelji Caki, anadskog biskupa, Jurja Docija,
Petra Ravozdija, Nikolu Torneja. Izmeu ovih ubili su bis
kupa akija utjeravi mu kolac u utrobu, premda kau da
je ovaj nadbiskup zaslueno bio kanjen zbog samovolje I
silovanja ena.

tatem et iura sua sibi restitui postulant. E t ne putetis vobis


in discrimen coniectis me extra periculum fore: in asserenda
libertate vestra profiteor me ducem esse recipioque, modo
Deus ceptis faveat, mihi in laboribus ac periculis subeundis
neque animum neque fidem defuturam. Vos quod nomen
imperii assertori vestro imposueritis, eo ad vos tuendos
atque adversarios oppugnandos utar.
Praefectus Transilvanus adducto ad se vivo Georgio
Scytha, licet graviter, ut dictum est, vulnerato, coronam e
ferro fabricatam candentem eius capiti imponi iussit atque
ita per ludibrium, quasi rusticorum regem, interfecit, quo
eo supplicio agrestes discerent ad nobilium officium perti
nere militiam exercere, rusticorum vero esse agrum colere
et ex fructibus, labore suo partis, nobilitati alimenta sup
peditare, quippe quae armis suis ipsos rusticos tueretur.
Nec ob tam atrocem poenam visus est Hungaris Ioannes
inhumana in Scytham usus crudelitate, eo quod rustici
ipsius Scythae instinctu nobilissimos Hungariae viros, fide
interposita evocatos, crudeli ac foeda morte affecerant:
quendam ex Chakia familia, Chanadiensium episcopum,
Georgium Docium, Petrum Ravosdium, Nicolaum Tomeum.
Ex quibus Chakium praesulem, palo in viscera eius adacto,
trucidarant, quamquam ferunt hunc antistitem ob libidines
et stupra feminis per vim illata meritas dedisse poenas.

VI

VI
(POBJEDA PETRA KEGLEVIA NAD TURCIMA
KOD JAJCA)
Zapovjednik posade u Jajcu bio je Petar Keglevi, Dal
matinac, vrlo smion mladi, koji se nije dao lako uhvatiti
u turske zamke jer je od najmlaih dana nauio ratovati
s Turcima. Stoga kad Turci u Jajcu nisu uspjeli prevariti
uhode koje je Keglevi takoer dosta esto slao po mjestima
blizu grada, da izvide da ne bi Turci spremili kakvu izne-

rat Iaiczae praesidii praefectus Petrus Cheglevus, Dalmata, acerrimus iuvenis, nec Turcaicis opportunus in
sidiis, quippe qui cum Tureis bellare a tenera aetate didi
cerat. Itaque cum Tureae Iaiczae speculatores, quos Che
glevus per loca urbi vicina exploratum identidem mittebat,
ne quid improvisae fraudis a Tureis strueretur, haudquaquam fefellissent indicatumque praefecto esset, ubi Tureae
in insidiis laterent, convocatis militibus suis, praeerat autem
ducentis circiter equitibus, iubet eos levi cibo vires corporis

348

349

nadnu zasjedu, i kad je zapovjedniku bilo javljena gdje se


Turci u zasjedi skrivaju, sazvao je svoje vojnike zapovi
jedao je, naime, otprilike sa dvjesta konjanika i naredio
im da se okrijepe lakom hranom, da polegnu zatim konje i
da budu spremni za napad.
U prvi, dakle, sumrak poalje iz grada sto konjanika u
tihom bojnom redu i naredi im da zaobiu dolinu u kojoj
su se skrivali Turci te da im potajno dou s lea. im uju
znak za napad, neka navale na neprijatelja podigavi to je
mogue veu buku. Malo pred zoru sam Keglevi zapovjedi
djevojkama i mlaim enicama da pleu kolo izvan grada i
da hrabro nastave i onda kad ugledaju Turke, uvjeravajui
ih da e im priskoiti u pomo U pravo vrijeme. Kad su
Turci ugledali kolo djevojaka oni kojima je bilo nareeno
jo nisu bili dogotovili ljestve, a inilo se da svaki pokuaj
bez ljestava uope nee uspjeti i zora se ve pribliavala,
odustae od napada i krenue da ugrabe djevojke. im je
Keglevi to opazio, izleti iz grada s ostalim konjanicima pa
spasivi djevojke smjesti ih iza konjanika da se mogu same
bez opasnosti vratiti u grad i navali na Turke, davi znak
onima koji su bili skriveni iza brda da napadnu neprijatelje
s lea. I tako su Turci svi do jednoga bili ubijeni ili zarob
ljeni, samo je ostavljen jedan kao glasnik poraza.
Preveo Vedran Gligo

350

reficere, deinde equos sternere paratosque in expeditionem


esse.
Primis igitur tenebris centum equites silenti agmine ex
oppido emittit docetque, ut circuita valle, in qua Tureae
abditi erant, occulti a tergo illis considerent et, ubi signum
consurgendi accepissent, hostes sublato quanto maximo cla
more possent, invaderent. Ipse paulo ante lucem iubet puel
las et caeteras iuniores mulierculas choreas extra urbem
ducere atque in conspectu Turearum audacter pergere, af
firmans se tempori auxilio affuturum. Tureae nondum
scalis effectis ab his, quibus id negotii demandatum erat,
omnis nempe conatus sine scalis vanus omnino futurus vi
debatur conspecto puellarum choro, et iam lux appetebat,
consilium oppidi invadendi omittunt atque ad rapinam vir
ginum sese convertunt. Qua re animadversa Cheglevus cum
reliquis equitibus ex oppido provolat mulieribusque receptis
ac post equites ita locatis, ut per sese tuto urbem repetere
possent, in Tureas impetum facit dato signo illis, qui trans
montem conditi erant, ut a tergo hostes adorirentur. Itaque
Tureae ad unum omnes vix nuntio cladis relicto caesi aut
capti.

KARLO P UCI
CAROLUS PUTEUS
( 1 4 5 8 - 1522)

2 3 Hrvatski latinisti I

alo je podataka poznato o njegovu ivotu. Roen u


vlasteoskoj obitelji 1458. u Dubrovniku, bio je najsta
riji od etiri poznata pjesnika, suvremenika i sugraanina,
Ilije Crijevia, Jakova Bunia i Damjana Beneia; godine
1511. bio je knez u Slanom, 1522. je umro. Odgovarala bi
ustaljenoj praksi Dubrovana, iako se niim ne moe doka
zati, Korblerova pretpostavka da je nekoliko mladenakih
godina proveo u Firenci i moda tu, a ne u Mlecima, tiskao
svoju knjiicu elegija.
Pored Elegiarum libellus, od Pucieva su pjesnikog ra
da doprla do nas samo jo dva prigodna epigrama s kraja
15. st. S. Crijevi u Biblioteci tvrdi da je neko bilo i vie
njegovih latinskih pjesama.
Zbirka Elegiarum libellus de laudibus Gnesae puellae
(Knjiica elegija o pohvalama djevojke Agneze), tiskana je
bez oznake mjesta i godine, vjerojatno u Firenci ili Mlecima
oko god. 1499, Prve tri elegije toga malog pjesnikog izda
nja, najstarije tiskom objavljene zbirke jednog Dubrova
nina, spjevane su u elegijskim distisima (imaju 40, 48 i 50
stihova), a etvrta u hendekasilabima (56). Po dikciji one
su posvema u tradiciji rimskih elegiara i boljih ostvarenja
humanistike latinske poezije u svijetu. No u tonu i idejnoj
potki, osobito trea i etvrta, odaju i saivljenost sa suvre
menom tezom kranskog platonizma, npr. talijanskog hu
manista Marsilija Ficina, o prevladavanju zemaljske ljubavi
nebeskom. Na toj opoziciji graeni su Pucievi lusus amoris:
prve dvije elegije do sri su proete strasnom zaokupljenou
Agnezinim tjelesnim draima, ognjem to ari srce ljubav
nika i okrutnou okova koji ga steu. Trea i etvrta kon
cipirane su kao zaokret od tijela (zemlje) prema nebu, i to
u drugoj polovici svake elegije, koja polovica u suprot
nosti sa strasnom zaslijepljenosti u prvoj pokajniki

355

svraa pjesnikov duh prema istim vrhuncima neba, Majci


Bojoj i vinjoj Mudrosti.
Na plastinoj mijeni izraajnih atributa i intenzivnom
nizanju ili suprotstavljanju saetih glagolskih konstrukcija
graena je stilski silina doivljaja u sve etiri elegije. Prva
je od njih ipak najzaokruenije ostvarenje, pravo remek-djelo u latinistikom pjesnitvu: i stupnjevanjem lirskog
doivljaja, i biranom mitolokom metaforikom, i u posljed
njih desetak stihova osam puta anaforiki ponovljenim gla
golom uror (gorim) uz izgled, pogled, smijeh i suze dra
ge, mone ljubavi.
V. V.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA KARLA PUCIA


Caroli Putei, patricii Ragusini, Elegiarum libellus e laudibus
Gnesae puellae, s. 1. et a.; tekst objavio . Korbler u Grai
8, Zagreb 1915.
LITERATURA O KARLU PUCIU
. Korbler: Iz mladih dana triju humanista Dubrovana 15. vi
jeka (Karlo Pavlov Puci, Ilija Lampriin Crijevi i Damjan
Paskojev Benei), Rad 206, Zagreb 1915.
V. V.

K N J I I C A E L E G I JA O P O H V A L A M A
DJEVOJKE GNEZE

E L E G IA R U M L I B E L L U S DE
LAUDIBUS GNESAE PUELLAE

STO MI DIVOTNIM SVOJIM . . .

QUID MEA FORMOSO . . .

to mi divotnim svojim likom ranjava srce,


ljubavlju njenom to mi mui smirenu grud?
S
Ljubavnim strijelama svladan postadoh ljubavi suanj,
5

10

15

20

svojoj u zamci, okrutna momo, mui me sad.


to mi utrobu cijelu potajnim razara plamom,
Gnezo, zato me bijednog stee okov ti krut?
Sama mi ljubavlju slijepom saie cijelu nutrinu,
srce mi upa iz grudi samog iz sredita mog.
Nekada slobodan bijah i brige osloboen svake,
ne znam to u i kako sebi da pomognem sam,
nego ovako se muim u lance zakona krutog
sputan. 0 Amore, jao, ukloni taj tobolac svoj!
Tako ni robu nije pod zakonom tirana groznog
kao to meni je teko biti tvoj pokorni rob.
I s pravom, jer tko za te ne bi i visoke Alpe
preao, i tko ne bi Stiksov preplivo tok!
Herkulove tko ne bi tegobe podnio za te
i tko ne bi me libijske zvjeradi zaao bijes!
Za te i svemoni Jupiter u bezbroj bi likova preo,
za te i l'jepi Apolon obian posto bi pastir.
Ne bi Helenu, ve tebe oteo zavodnik friki,1
Danaje bi se zbog tebe odreko Jupiter sam.
1 Paris, ija se rodna Troja nalazi u maloazijskoj pokrajini

Frigiji.

358

uid mea formoso praecordia conficis ore.


Quid tenero placidum pectus amore feris?
Q
Praeda Cupidineis capior ferienda sagittis
5

10

15

20

Et trahor in laqueos, saeva puella, tuos.


Quid mea furtiva consumis viscera flamma.
Quid miserum valida compede, Gnesa, tenes?
Sola meas caeco desiccas igne medullas,
Cor rapis e medio pectore sola mihi,
Qui modo liber eram curaque solutus ab omni.
Non ego sum iuris perditus ipse mei,
Sed teneor duris dura sub lege catenis
Captus. Io, pharetra tela repone, puer!
Non ita captivus remanet sub iure tyranni,
Ut mea servitio vita subacta tuo est.
Et merito: celsas quis non transcenderet Alpes,
Quis Stygios pro te nollet adire lacus?
Herculeos pro te quis non perferre labores,
Quis Lybicas pro te nollet inire feras?
Altitonans pro te sumpsisset mille figuras,
Pro te pavisset pulcher Apollo greges!
Non Elenam, sed te Phrygius rapuisset adulter.
Te Iovis ob Danaen destituisset amor.
359

25

30

35

40

Zbog tebe Kreanku2 Bakho, a Dafnu bi prezreo Febo,


Care moje, da te je takvu starinska rodila dob.
Pod nebom kakva ljepota i lik jo ljepi od zvijezda,
moe li biti na zemlji to ljepe od oblija tvog?
Oi ne moe tvoje zasjenit suneva svjetlost,
niti je bjelji od tvoga vrata skitijski snijeg.
Gorim, bilo da oima moje promatra lice.
Gorim, bilo da govori ili ti utihne glas.
Gorim, bilo da rijei slae u blistavom skladu,
gorim, bilo da hladnoj zemlji obara gled.
Gorim, ii kad se smije ii suze ti teku niz lice.
Gorim ili kad blag iz grla ti dopire glas.
Gorim ili kad trag za korakom ostavlja brzim,
gorim ili kad sama lagano povlai hod.
Ili kad previe mrzi ii previe voli, gorim!
Tako ivotu je mom dosudila preteka kob.
O da tolike ne bih podnosio nevolje, ja bih
volio vie u bunoj brzici postati kap!

* Arijadnu, ker kretskoga kralja Minosa


360

25

30

35

40

Gnosida Nyctelius) Daphnen sprevisset Apollo,


Lux mea, si talem saecula prisca darent.
Quae species caelo, quae forma decentior astris,
Quae facies regno dignior esse potest?
Non tua devincit solaris lumina splendor,
Non Scythicae superant lactea colla nives.
Uror: seu nostros prospectas sydere vultus.
Uror: seu loqueris seu taciturna siles.
Uror: seu nitido componis verba lepore.
Uror: seu gelidae lumina figis humi.
Uror: seu rides, lachrymas seu spargis abortas.
Uror: seu placidos ducis ab ore sonos.
Uror: seu celeri ponis vestigia gressu.
Uror: seu lentos contrahis ipsa pedes.
Odisti aut nimium, nimium seu diligis: uror!
Haec data sunt vitae stamina dura meae.
O ego ne tantos valeam tolerare labores,
Quam mallem in rapidis amnibus esse liquor!

a) corr. ex nyctileus
361

II

II

ELEGIJA O OKRUTNOJ LJUBAVI

ELEGIA DE CRUDELITATE AMORIS

to je od bolesti tee, od uza ljubavnih gore,


to je are od vatre to ljubavna stvara je strast?
S
Djeae mali, to je od tvojih negava tee,
5

10

15

20

25

koja je rana tea od rane to stvara je ti?


Gori ugan u vruici ljutoj nesretni bolnik,
on se u lijenika vjetaka pouzdaje mo.
Napokon, ili ostane zdrav ili iezne sasvim,
i ne trpi vie nevolje tolikog zla.
Najzad tamnice nema sa tako elinom bravom,
kojoj porabom dugom nee otpasti klju.
Suanj e ili provaliti vrata ili zavarat jadne
tamniare i vjeto izvriti varavi in.
Drugi opet, naav se u grotlu Etninom, gori,
njega za kratko e vrijeme bijesni spaliti plam.
Onaj pak ubrzo gine i ne uiva dugo u asti,
naglo ga jadnika mora snai u poaru smrt,
ovaj pak snanim lancima vezan i tvrde u negve
sputan, al napokon ipak taj e rastrgat vor.
Teko li ovoga kazne, a onom pogibelj prijeti,
ili zbog kakva ina naglu zaslui smrt.
Ovom pak otrim i tvrdim su iljkom probite grudi
snane, ali ipak e mu rane zacijeliti lijek.
Onaj svinut pod teretom golemog kamena stenje,
ali, im se otereti, vie ne titi ga teg.
I sam Sizif se najzad od napora odmori tekog.
362

uis gravior morbus, quid carcere peius an


Quisve Cupidineo saevior1) igne focus?
Q
Parve puer, quae vincla tuis graviora catenis,
Quodve tuo maius vulnere vulnus erit?
Uritur infoelix cum febribus aeger acutis,
Ille Machaoniae consulit artis opem.
Reditur incolumis tandem seu desinit esse,
Nec patitur tanti taedia longa mali.
Denique nullus erit tam diro carcere clausus
10
Quem non longa dies subtrahet inde foras
Aut miser erumpet portas aut fallet inanes
Excubias vigili solicitoque dolo.
Alter in Aetneis) positus fornacibus ardet.
Quem non flamma diu vivere saeva sinit;
15 Occidit ille brevi, nec tot fastigia suffert.
Et subito infoelix cogitur igne mori.
Fortibus hic laqueis vinctus duraque tenetur
Compede, sed tandem solvere vincla potesi
Supplicium vel triste subit vitaeque periclum,
20
Noxia seu subita crimina morte luit.
Hic percossa gemit duro praecordia ferro,
Cruda tamen medicis vulnera sanat aquis.
Hic lapidis vasto premitur sub pondere lassus
Cum cadit ex humeris, nec grave sentit onw
25 Sisyphus ipse valet posito requiescere saxo,*
b) corr. ex senior
c) corr. ex aeteneis
5

363

is,

30

35

40

45

preteki kamen onaj valjajui uz brijeg;


Danaja keri takoer svakodnevni prekinu poso,
uplju u burad dok zalud lijevaju mlaz.
Katkad i stigijske sjene i due poivaju mimo,
ak i neprekidne muke podzemlja prestanu as.
Kad li pak Venera mamna prestane muiti rtve,
kada li opusti Amor okova svojih vor?
On susteljive potie, zatim ohladnjele opet
raspinje: uvijek na ljubav sili taj ljubavi bog.
Potie mirne, ne nagle, nasrtljive mui,
ne puta nikoga da bez kazne uiva mir.
Izmuene on jo silnije mui i kini,
mirujuim pak ne da da ih obuzme san.
Kome nanese bol, taj ozdravit ne moe vie:
vjenim sunjem ljubavi jadnik ostane on.
Gori neprestano are od sicilske Etne,
koga je ranio jednom ljubavi plam.
Tko je jednom pogoen strijelom Amora pao,
ranu mu nee izlijeiti niija mo.
Koga Venera mona zaplete i zavee tvrdim
sponama, od nje vie nije slobodan on.
Tunih se ne proe uzdaha nikad, nego e biti
brigama uvijek muen ljubavnik taj.

30

35

40

45

Montis in adversum quem grave lassat opus;


Et Danai proles solito vacat illa labore.
Dolia dum fusis vana reportat aquis.
Interdum Stygii manes umbraeque quiescunt,
Nec tenet assiduus Tartara regna labor.
Quando blanda Venus miseros non vexat amantes.
Quando vincla suis saeva remittit Amor?
Ille retardantes stimulat deus, ille sedentes
Excruciat: semper cogit amare deus.
Solicitat stantes, currentes, pungit euntes.
Nec sine suppliciis quemque iacere sinit.
Ille laborantes stimulis ingentibus urget.
Ille quiescentes pervigilare facit.
Non medicina levat, quibus addidit ille dolorem:
Perpetuo miseros carcere claudit Amor.
Uritur assiduo Sicula flagrantius Aetna,
Quem semel igne suo laesit acerbus Amor.
Ille, Cupidinei cecidit qui cuspide ferri,
Curavit nulla vulnus Amoris ope.
Quem Venus implicitum retinet durisque revinctum
Nexibus, hinc nemo liber abire potest.
Tristia deposuit nunquam suspiria, sed sic
Solicitus curis semper amator erit.

Preveo Nikola op

364

365

III

III

O ISTINSKOJ LJUBAVI ILI O MIJENI LJUBAVI

DE VERO AMORE ELEGIA TERTIA VEL


DE MUTATIONE AMORIS

dloivi trud, u umilnoj dokolici bijah,


i dok slatki plod nerada uivah,
O
djeak me Kupidon zatee u mislima ispraznim:
5

10

15

20

Zato, ree, zaludu i uprazno vrijeme troi?


Budi moj i naeg ratnika nosi pobjede znak!
Dokolica neradna odvie te dri.
Tako ree i strijelu odape od sigurna luka
i grudi moje zgodi okrutnik Amor.
Takoer me u ropstvo vre i turobna ostavi,
i nagna me bijednog tisue okova trpjeti.
Ostae stoga u srcu mojem uasne boli,
i odatle bolujem okrutnom ranom ranjen.
Stoga okovom sputana zadra me Gneza godine tolike:
djevojka koja je jedina udovoljavala eljama mojim,
koju pretpostavljah Grcima i svima ostalim zajedno,
pod iju vlast eljeznu nagnan bijah.
Njojzi sam bio podloan, pod njenim ostadoh zakonom,
pod kojim slobode nikakve mi ne bi.
I nije tako Noniku Arijadna, niti krava*4 Gromovniku,
niti se tako Dafna smilila, krasni Apolone, tebi,
kao to ja uzljubih ljupki Gnezin lik,
koji bi svom milou spaliti mogao boga.
Nju sam volio vie no Krasa gavana zlato,
ona mi je vie bila no bogata Lidija;

* Epitet boga Bakha


4 Lijepu Iju, u koju se bio zaljubio Zeus, Hera je iz ljubo
more pretvorila u kravu

366

tia deposito traherem cum blanda labore.


Cum mihi desidiae dulce placeret opus.
Me puer invenit meditantem vana Cupido.
Cur ait in cassum tempus inane teris?
Sis meus et nostris miles fer signa triumphis!
Otia te nimium desidiosa iuvant.
Sic ait et certo telum demisit ab arcu
Et mea perculsit pectora saevus Amor.
Me quoque servitio pressit maestumque reliquit,
Impulit et miserum vincula mille pati.
Inde meo saevi mansere in corde dolores.
Hinc ego crudeli vulnere laesus agor.
Hinc laqueo vinctum tenuit me Gnesa tot annis:
Quae placuit votis sola puella meis,
Quam Grais aliisque simul praeferre solebam.
Imperium cuius ferre coactus eram.
Cuius ad arbitrium, cuius sub iure manebam,
Sub qua libertas non erat ulla mihi.
Non ita Nycteliod> Gnosis nec vacca Tonanti,
Nec placuit Daphne, pulcher Apollo, tibi.
Ut mihi Gnesa suo libuit formosa decore.
Urere quo poterat numina cuncta deum.
Hanc ego mallebam Crassi quam divitis aurum.
Quae mihi quam dives Lydia pluris erat.

10

15

20

d) corr. ex nyctileo
367

25

30

35

-40

45

.50

nita mi prema njoj ne bjehu ni bogatstva Krezova,


zbog nje sam prezreo zlato to rijeka Hermo ga nosi.
Nu, im zemaljske brige odgoniti pone,
i u grudima mojim izraste prava ljubav.
Srce moje ne ezne za oblicima smrtnim,
niti meni vie godi Gneza djeva krasna.
Postala je gora od paroge, gora od alge,
niti mi je vie mila kao to je prije bila,
iako je po ustima krasnim ljepa od Dijane,
i lica je bjeljeg nego u nebesnika.
Sada se Djeva5 svia i neudata majka Gromovnika
vinjeg
blaena djevica koja zagovore moje prima,
divnija od svih stvorova na zemlji,
svetija od sviju skupova na nebu,
koja daleko od paklena drijela i movare stigijske,
koja daleko od svijeta odgoni vjenu smrt.
Jedina, po kojoj se smrtnici veu s Olimpom visokim,
u kojoj se nebeska dotiu zemaljskih mjesta.
Po njoj se pozemljarima daje veza s nebom,
i po njoj se mi s nebesnicima mjerimo.
Tko ne bi za zlato uto zemlju prezreo,
tko ne bi za dragulje dao togod nevrijedno?
Kao to Ledina braa, dotaknuv rasijane zvijezde,
odvratie oi od zemljinih predjela;
kao to Heraklo jedanput na najvii uspe se Olimp,
i pogleda s najvieg neba na ono najnie.

25

30

35

40

45

50

Divitias Croesi pro qua nihil esse putabam,


Spernebam pro qua, quas vehit Hermus opes.
Ast ubi terrenas coepit depellere curas,
Crevit et in nostro pectore verus amor.
Non mea mortales cupiunt praecordia formas,
Nec mihi Gnesa magis pulchra puella placet.
Asperior rusco facta est et vilior alga,
Nec mihi plus chara est, ut prius illa fuit.
Sit licet insigni formosior ore Diana
Oraque caelicolis candidiora gerat.
Diva placet summique parens innupta Tonantis,
Quae recipit nostras virgo beata preces.
Omnibus in terra sublimior una creatis,
Omnibus in caelo sanctior una choris,
Quae procul inferni fauces Stygiamque paludem,
Quae procul aeternam pellit ab orbe necem.
Unica, quae celso mortalia iunxit Olympo,
Quae miscet superis inferiora polis.
Per quam terrigenis dantur commercia caeli.
Per quam caelicolis nos sumus ecce pares.
Quis non pro fulvo terram contemneret auro,
Quis non pro gemmis vilia quaeque daret?
Ut vaga Ledaei tetigerunt sydera fratres,
Verterunt oculos a regione soli;
Ut semel Alcides summum conscendit Olympum,
Despicit e summis deteriora plagis.

5 Djevica Marija, Majka Boja


368

24

Hrvatski latinisti I

369

IV

IV

PJESMA O LOMNOSTI LJUDSKOJ I MIJENI LJUBAVI

CARMEN DE FRAGILITATE HUMANA ET


MUTATIONE AMORIS

10

15

20

Kad umiljatoj Veneri povjerih ivot svoj


besposlen u kolu Muza,
i svu mladost svoju stavih
u slubu dobru tvoju, Kupidone,
oekuju plau dostojnu truda,
dao si mi Gnezu, djevu nestalnu,
kao plau vrijednu slube,
koju ruiastim uresom veza Venera,
a kojim duh moj odmah ugrabi.
Ipak nestade magla bludnje
i ruiasta elja izostade:
ne pokreu me rujne usnice Gneze,
ne dira me svijetlo oko Gneze,
ne privlae me sjajne vlasi Gneze,
ne zavodi me bijeli djevojke vrat,
ne zanose me njezini obrazi rumeni.
Razuzdan radije hoah prije biti kao Polemon
i mekoputan kao Periklo
nego slijediti vrle dane njene mladosti
i preostalu runu starost.
Ve silno tovah svoju djevojku,
odvie ljubljah svoje ljubavi,
kao to naredi Venerin djeak Kupidon.

um blandae) Veneri meam dicarem


Vitam Pieriis choris vacantem
C
Et nostram placido darem iuventam
5

10

15

20

Omnem servitio tuo, Cupido,


Expectans meritum labore dignum.
Mi Gnesam dederas vagam puellam
Mercedis validae loco tenendam.
Cui iungit roseum Venus decorem.
Quo nostram rapuit repente mentem.
Erroris nebula tamen remota
Et desiderio roseob relicto:
Non Gnesae rubeum movet labellum.
Non Gnesae cruciat micans ocellus.
Non Gnesae nitidus rapit capillus,
Non collum niveum trahit puellae.
Non eius capiunt genae rubentes.
Lascivus fieri prius Polemon
Et mollise) volui magis Pericles
Quam castos tenerae dies iuventae
Et turpem reliquam sequi senectam.
Iam nostram colui satis puellam,
Dilexi nimium meos amores.
Ut iussit Veneris puer Cupido.

e) corr. ex blande
f) corr. ex roseum
g ) corr. ex molis
370

371

25

30

35

40

45

50

Sada brigu nevrijednu ostalim a ostavljam.


Vie me ne kinji kratka pouda,
koja ne moe dugo trajati,
nego strmoglavo uri propasti.
Kao to iznenada cvjetna latica opada
i nestaje ures sjajne boje,
koji odnosi sjeverac ili vlani junjak ili jugo,
tako odnese Gnezi njeni ures
doba teko i laka boljka.
O oblika krhkog m oje djevojke,
0 obilnih osm ijeha i ala ispraznih
kako sve to proe krokom hitrim !
U to previe stavih nestalne nade,
to vrijem e donese milostive mladosti,
ostavljam bijedan tm ine grijeha
1 grozne bure nem irna m ora.
Boansku zaslunim slaviti hvalama
i slijediti svjetlost sjajne m udrosti
veseli me sad u naucim a napornim .
Ne elim vie letjet s otrcanim perim a,
pripravljam se za nebo te naputam tlo,
i najm anje u prebivati na zemlji nepostojan.
Na prstim a i rukam a izrasta perje
i krepak se pretvaram u h itra krila.
Jer m jesta visoka vidjeti elim
i uzvieno prijestolje Gromovnika najvieg,
doputenjem vrline i nagnuem asnim,
koje na sjajnom Olimpu uiva moni Heraklo,
i u slinu stupnju Poluks,
kojim a je Kvirin, otac grada, izbjegao strm i put
movare stigijske,
dok sudac7 bludni trojansku upropasti mo,
poto se odm etnu od bogova.
Preveo Tomislav Ladan

25

30

35

40

45

50

55

Nunc curam reliquis levem relinquo.


Plus me non cruciat brevis voluptas,
Quae iam non poterit diu m anere.
Sed praeceps properat brevi perire.
Ut floris folium cadit repente
E t perdit nitidi decus coloris,
Aufert quem boreus, notus vel auster,
Sic Gnesae tenerum rapit decorem
Aetas pergravior levisque m orbus.
O form am fragilem meae puellae,
O risus nim ium iocosque vanos,
Qui sic praetereunth> gradu citato!
In qua spem posui nimis fugacem,
Quae tem pus placidae tu lit iuventae,
E rroris tenebras m iser relinquo
E t saevas tum idi m aris procellas.
Me divae m eritas referre laudes
E t lum en nitidae sequi sophiae
Delectat studio laborioso.
Non trita cupidus volare penna
Caelum constituo solum relinquam ,
In terris m inime vagus m orabor.
Fiunt per digitos m anusque plumae
E t m utor celeres vigens in alas.
Iam sedes cupio videre celsas
E t summos superi thronos Tonantis
V irtutis licito proboque nixu,
Quo claro fru itu r potens Olympo
Alcides, simili graduque Pollux,
Quo pronam Stygiae viam paludis
Urbis destituit pater Quirinus:
Incestus Phrygias opes reduxit
Iudex') in nihilum deis relictis.

h) corr. ex praeteriunt
i) corr. ex Index

Rima
7 Paris

372

ILIJA C R IJE V lC
AELIUS LAM PRIDIUS CERVINUS
( 1463 - 1520)

rijeviev otac, vlastelin dubrovaki, zvao se Lamprica,


pa je po njem u na pjesnik i navodio uvijek u svojem
latiniziranom imenu: Lampridius, Lampriin. Ilija se rodio
1463. Tek to je u Dubrovniku bio zavrio gram atiko i re
toriko kolovanje, roak Stjepan Damanji odveo ga je
1476. kao trinaestgodinjeg djeaka u Rim na dalji studij.
Crijevi se u velikom gradu vrlo rano istakao talentom i stu
dioznim radom . Odluan utjecaj na njegovo form iranje iz
vrio je ueni istraiva rim skih starina Pomponije Let
(Iulius Pomponius Laetus), osniva i glava Akademije na
Kvirinalu, obnovitelj kazalinog izvoenja antikih autora, u
prvom red u Plauta i Terencija. Svakodnevni poticaji u tom
hum anistikom krugu i m eu uglednicima rim ske kurije,
prisna prijateljstva, osobito s kardinalom Aleksandrom Farnese (kasnijim papom Pavlom III), razbuktali su u mladom
Dubrovaninu nesluene duhovne snage. Predano se posve
tio osobito prouavanju Plauta (koji je tek desetak godina
prije, 1472. u Mlecima, bio objavljen u prvom izdanju!), in
terpretirao ga uz oduevljeno odobravanje k ard in ali i su
djelovao u predstavam a Plautovih i Terencijevih komedija.
Zbog tih uspjeha i rasprave o Vergiliju, zbog Leksikona i
zbirke ljubavnih elegija Biondo ga je u ime Akademije 1485.
ovjenao pjesnikim lovor-vijencem. Tu e ast Crijevi vie
pu ta u svojim djelim a s ponosom isticati, a u slubenim dub
rovakim dokum entim a navodit e uz ime uvijek i titulu
poeta! Dotada je Ilija svoje ime latinski pisao E l i a s L a m
p r i d i i d e C r i e v a ( C e r v a ) , a poto je postao poeta
laureatus: A e l i u s L a m p r i d i u s C e r v i n u s .
Prije 1490. vratio se u Dubrovnik. God. 1491. dopao je
zatvora je r je na javnom m jestu najpogrdnijim rijeim a go
vorio o svojoj punici. Prvi se p u t nalazi u javnoj slubi kao
gradski odvjetnik, 1494. Idue je godine nekoliko mjeseci

377

bio katelan u Stonu (v. Odu Dubrovniku!), zatim izmeu


1497. i 1514. u dva maha jedan od rektora dubrovake gimna
zije, a pri koncu 1504. i u prvoj polovici 1505. katelan tvra
ve Sokol na hercegovakoj granici (tu je napisao spjev O
Epidauru).
Godina 1510. prekretnica je u Crijevievu ivotu: postao
je prvi rektor gimnazije, zadravi tu slubu do smrti, a
nekako istovremeno preao je u sveenike i ubrzo postao
kanonik. Ve je prije bio ostao udovac, a pomalo je i napu
stio nade, kojima se prolih godina zanosio, da e dobiti
kakav asniji i unosniji poloaj u Ugarskoj ili Mlecima. Ta
ko je tek potkraj ivota sredio svoje materijalno stanje koje
ga je titalo od povratka iz Rima. Umro je 15. IX. 1520.
Tridesetak godina poslije Crijevieve smrti njegov e
sugraanin u prologu Skupa ustvrditi kako djeci na skuli
legaju Plauta. Ima li razloga sumnjati da je Crijevi svoju
staru ljubav prema rimskom komediografu prenosio meu
kolske i graanske krugove u Dubrovniku, poticao recitiranje i moda scensko izvoenje njegovih komada te tako i
direktno pridonio povoljnijim uvjetima za rad hrvatskoga
Plauta Marina Dria?
Da je Ilija Crijevi oduevljen humanist, najznaajniji
meu latinistima dubrovakim, do sri zadojen ljubavlju
prema antici, dokazuje gotovo svaki redak to ga je napisao,
bilo u pjesnitvu, koje je glavno podruje njegova stvaranja,
bilo u prozi (govorima, pismima, filolokom radu). I u top
loj Odi Dubrovniku rodni mu je grad prava naseobina Kvirita; i u nedovrenom dijelu spjeva De Epidauro (sauvana
572 heksametra) Epidaur e propasti, ali e se ljepi podii
u novom Dubrovniku, na starim temeljima i sa starim duhom 'antikeT TTfijevi ne samTsto mje"ni rijei napisao na
hrvatskom jeziku, nego ie i njegov naelan stav upravo ne
trpeljiv: narodni jezik zove stribiliso illurica (ilirska izopaenost, u pjesmi Super comoedia veteri. ..), scythica lingua,
illyrismus itd. Sasvim suprotno od njegovih starijih suvre
menika u ibeniku i Splitu igoria i Marulia! Criievi
ak nigdje ni rijeju ne spominje svoje sugraane i gotovo
vrnjake ika Menetia i Dora Dria. hrvatske pjesnike.
Jednu je ipak iznimku napravio: u epigramu to ga je uvrstio
u posmrtni govor Ivanu Guetiu (1502) koji je pjevao na
grkom, latinskom i hrvatskom kae na jednom mjestu:

Adde, quod illurico tot carmina nectare condis


(Uz to, tolike pjesme zainja ilirskim nektarom).
Iako je uz Crijevia kao knjievnika i humanista suvre
menicima, a i nama danas, prvenstveno povezan pojam pjes
nika, nikako mu, bar zaas, ne smijemo mimoii prozni rad.
Iz njegovih kritikih i filolokih interesa za studija u Rimu
potekli su: raspravica o ivotu i djelima Vergilija ( i u poezi
ji ima Crijevi filoloko-estetskih priloga, npr. Super co
moedia veteri et satyra et nova, cum Plauti apologia, De
dactylo et spondeo. De musica ad Marianum) i nedovreni
Lexicon (napisan izmeu 1476. i 1485), u kojem je mladi pi
sac, nizom ne samo leksikonski nego esto i enciklopedijski
obraenih natuknica iz filologije, filozofije i prirodnih zna
nosti, dokazao vrlo visok stupanj humanistike erudicije.
U njegovoj epistolografiji (tematika joj je politika,
kulturna i drutvena, vrijeme nastanka: poslije 1490) kara
kteristina su, na primjer, pisma hrvatsko-ugarskom kralju
Vladislavu II. Jageloviu, nasljedniku. Matije Korvina, u ko
jima pjesnik nudi kralju svoju slubu i svoje knjievno pe
ro, prieljkujui da jednom i on stupi u znanstveno-umjetniki krug budimskoga dvora, na kojem su od vremena kra
lja Matije najvie funkcije obavljali toliki humanisti iz hrvat
skih krajeva. S tom je svrhom oito sastavljen i zanimljiv
autobiografski govor u pohvalu pjesnika, posveen kralju
Vladislavu (Oratio de laudibus poetarum ad regem Vladislaum).
Meu govorima, koji u Crijevievu proznom stvaralatvu
zauzimaju vrijedno mjesto, osobito se istiu pogrebni. Kao
i pisma, oni su karakteristini za razumijevanje kulturne i
opedrutvene klime u Dubrovniku s kraja 15. i u prvim
desetljeima 16. stoljea. Prvi je takav govor odrao Crijevi
u Dubrovniku 1490, na uspomenu netom preminulog kralja
Matije Korvina (Oratio funebris in regem Mathiam), istak
nuvi u punom sjaju ciceronske retorike slavu Korvinove
obitelji, a u prvom redu zasluge Matijine za promicanje
umjetnosti i znanosti. Vie pogrebnih govora odrao je u
ast nekih uglednih dubrovakih graana i svojih prijatelja,
npr. kneza Martula Damanjia, Dona Sorkoevia, nekoliko
lanova obitelji Gueti, Marina Gradia.

378

379

Izvanredna gipkost jezika i poznavanje hum anistikoga


proznog stila, a to znai prvenstveno Ciceronova, odlikuje
jednako i Crijevieva pism a i govore.
Od pjesnikog rada nije Crijeviu, osim tri epigram a i
jedne pjesme, za ivota nita tiskom izdano. Opus m u je naj
potpunije sadran u vatikanskim , najvjerojatnije autografskim rukopisim a br. 1678 i 2939: u prvom pjesm e, u drugom
govori, rasprave i pisma, uz neke epigrame, epistule i spjev
De Epidauro. Ti su rukopisi uneseni u Vatikansku bibliote
ku ne kasnije od god. 1624. Tek 1934. i 1935, puna etiri sto
ljea nakon Crijevieve sm rti, naao se znaajan dio njegova
pjesnitva (samo rukopis br. 1678) u tiskanom izdanju.
Cjelokupan pjesniki opus im a 9 knjiga i oko 240 pje
sama. Tiskani dio sadri 6 knjiga i ukupno 146 pjesam a, kojih
oko dvije treine ine elegije i poneka elegi jska poslanica
(epistolae elegiacae), a ostalo su pjesm e razliita opsega, epi
grami, ode i himne. Zbornik nije kronoloki kom poniran, a
uglavnom ni tem atski. Jedino su u II. knjizi okupljene ele
gije i pjesm e veinom duhovno-vjerskog i m oralistikog ka
raktera; u IV. knjizi, koja ima i poseban naslov Elegiae
eroticae ad Marium Bonam, tem atika je gotovo sva ljubavna
(ovdje su i elegije posveene Flaviji); u V. knjizi veinom
su elegije i pjesm e koje se odnose na krug Crijevievih rim
skih poznanstava i neke iz dubrovakog perioda.
Sve krupnije tem e u Crijevievoj lirici nalaze se, bez
sum nje, i u njegovim antikim ili suvrem enim hum anistikim
(npr. Poliziano, Pontano) uzorima. Ali bogati detalji osobnih
akcenata, jezino m ajstorski izvedenih i lirski transponiranih, ugraeni su u Crijevievu motiviku. Nai emo ih nema
lo i u pjesm am a politikog sadraja, kakve su tri pjesm e
upuene Vladislavu II. Jageloviu, ili u protuturskim dvjem a
pjesm am a francuskom k ralju K arlu V III. i dvjema papi
Leonu X. s pozivom da se Zapad udrui protiv Osmanlija.
Im a ih, kraih i duih, dosta i vrlo uspjenih, to su posve
ene dubrovakim prijateljim a, ili m eu duhovno-nabonima
u kojim a neke odaju znakove neponovljiva pjesnikog talen
ta. Posebnu svjeinu uspio je pjesnik ostvariti u nekolikim
pjesm am a idilikog ugoaja u prirodi, npr. u elegiji Alek
sandru Farnese o Lopudu ili u pjesm i O mihi iucundos. . .
(S tobom meni, Marijane ...) o Rijeci Dubrovakoj, po emu
je Crijevi prvi koji je opjevao ljepote hrvatskih obala
Jadrana.

380

No, ljubavna lirika i u njoj 12 elegija i 1 pjesm a u hendekasilabima, to su posveene Rim ljanki Flaviji (Flavijin
ciklus), bez sum nje su najizvorniji i u svemu Crijevievu
pjesnitvu najuspjeliji izraz njegova talenta. To nije lirika
intim nih ugoaja i filigranske dikcije: u njoj vri strast mladenatva, od najburnijih ushita putene ljubavi, zarobljenosti
misli i tijela, do najeih predbacivanja Flaviji to vie nije
njegova ili nikad nije ni bila samo njegova. Ma koliko su u
Crijevievoj lirici osjetljivi tragovi Katula, Ovidija i Tibula,
patos je Propercijev i mona slikovitost njegove dikcije naj
vie prisutna u ovom kanconijeru. I na se pjesnik obilato
slui m itolokom m etaforikom da bi silini svojih osjeaja
pa i kada su stilizirani! dao iri asocijativni zamah. Ne
moemo se ipak oteti dojm u da nabujalost njegove dikcije
(govorim o poeziji u cjelini) katkad prevri m jeru, da lirska
transpozicija ostane bez intim nijeg poticaja, da se iza sti
hova javi vie uenost nego nadahnue. Ali samo stihotvorac
Crijevi nije nikad! Bogata skala tonova stalna je znaajka
njegova jezika. Ljubavna m u je poezija nastajala u asovima
kad su se istinska ivotna i emocionalna uzbuenja pjesni
kova spojila s intenzivnim doivljavanjem i prouavanjem
rim ske knjievnosti, lirike pogotovo. Ta sretna udruenost
nepatvorenih doivljaja, m jestim ine njihove stilizacije i
plodnih poticaja iz rim skih elegiara tvori poeziju Flavijin a ciklusa.
U cjelovitom sklopu hrvatskog latinizm a Crijevi je je
d an od najveih um jetnika rijei.
V. V.

BIBLIOGRAFIJA
DJELA ILIJE CRIJEVIA

Opera, rukopis (Cod. lat. Vat. 1678, 2939)


Lexicon, rukopis, Biblioteca Marciana, Venezia
De Epidauro (objavio C. Tadin, Rivista Dalmatica VI)
S. Hegedus: Analecta recentiora ad historiam renascentium in
Hungaria litterarum spectantia, Budapest 1906.
Aelii Lampridii Cervini Operum Latinorum pars prior cura et
studio Iosephi Nicolai Solae edita, Archivio storico per la
Dalmazia XVIXIX, Roma 19341935.
LITERATURA O ILIJI CRIJEVIU
F. Raki: Iz djela E. L. Crievia, Dubrovanina, Starine IV, Za
greb 1872.
C. Tadin: Lumanista Raguseo dei sec. XVI. E. L. Cerva, Rivista
Dalmatica VI, ara 1905.
. Korbler: Iz mladih dana triju humanista Dubrovana 15. vi
jeka (Karlo Pavlov Puci, Ilija Lampriin Crijevi i Damjan
Paskojev Benei), Rad 206, Zagreb 1915.
R. dAlfonso: Un umanista dalmata dei secolo XV, Elio Lam
pridio Cerva, Annali dei R Istituto orientale di Napoli I,
19281929.
A. Cronia: Relazioni cui turali tra Ragusa e lI talia negli anni
13581526, Atti e memorie della Societa dalmata di storia
patria I, ara 1926.
G. Praga: Indagini e studi sullumanesimo in Dalmazia: II Lexi
con di Elio Lampridio Cerva, Archivio storico per la Dal
mazia XIX, Roma 1935.
P. Kolendi: Krunisanje Ilije Crijevia, Zbornik radova SAN X,
Ins't. za prouavanje knjievnosti I, Beograd 1951.
V, Vitezica: Ilija Crijevi, Enciklopedija Jugoslavije 2, Zagreb
1956.

E L E G I JE, P J E S M E ,

EPIGRAM I

ELEGIAE, CARMINA, E P IG R A M M A T A

I
I

ODE IN RHACUSAM

ODA DUBROVNIKU
celle mi Rhacusa, ocelle mi patria,
Soli marisque, quod solum omne Circuit,
O
Propago vera, verior colonia

ubrovnie, zjenico moja, domovino, zjenico moja,


potome pravi, opasan odasvuda kopnom i morem,
naselje asno i dvostruki izdane Kvirita.

10

Tebi, najbolji, to da u bogova zamolim najbolje?


Neka te vjena i blaena pratnja nebesnika
odrava uvijek u najboljem stanju, neka te u srei
uva i vjeno uveava.
Jer puta da ginem, a ne da da poginem,
zapovjednik u groznoj tvri na Istmu, zatoen
pod arkim suncem sred kuna zraka, u kugi dvomorskog Stona,

15

ve sebi si vratio Iliju i okrijepio milou svojom


iznemogla gojenca, uenika svojeg koji je ponovno
u tvojem krilu, kao Bakho u krilu Jupitera.

20

Vrativ se iz ralja smrti i podzemlja,


da bijedan uzmognem s radou pripovjediti tebi,
kao Heraklu Alkestida stidna, ko Eskulapu Tezejev sin.

Bis prolesque Quiritium.


5

10

15

20

25

384

Tibi optimae quid optimum precer deos?


Perennis et beata coelitum cohors
Te in optimo statu usque et usque sospitent
Et te perpetuo augeant.
Quod interire me, nec emori sinis,
Febriculosa in arce praesidem, Isthmii
Sole aerisque pestilentia obsitum
Et Stagni bimaris lue,
Tibique reddis Aelium, et tibi unico
Favore debilemque alumnulum allevas
Tuoque rursus educatulum in sinu.
Ut Bacchus gremio Iovis.
Quod ergo mortis ore et inferis miser
Reducor, hoc tibi referre gaudeo.
Ut Herculi pudica Thessala, ut deo
Thesides Epidaurio.

Hrvatski latinisti I

385

II

II

ELEGIJE FLAVIJI

ELEGIAE AD FLAVIAM

1.
TO ELI, FLAVIJO L IJE P A ...

QUID TIB I VIS BLANDO. . .

1.

to eli, Flavijo lijepa, tim ugodnim licem,


to e tebi, astohlepnice, moje Muze?
S
Ili eli da te i moja pjesma slavi
5

10

15

20

ili te veseli da i u mojim knjigama kraljuje?


Zbog toga mnogo zlato oko tvoga vrata tee
i mirisima tekim odiu kose tvoje.
Tko da bijesne bojeve dpijeva i Marsov gnjev,
kad se ti svojim licem meni prikrada?
Tko da prosipa plamenje, tko da o razjapljenim
ranama zbori, tko da doziva bojne rogove ii izvikuje
bojne povike?
Tko pjesmom u boju da potie smione ete,
tko se boriti moe s rukama dumanskim?
Tko da plijen plijeni, tko da bogatim darima
zatrpava logore, tko da valovitu zemlju krvlju masti?
Oprosti stoga pjesniku; prestani bjesnjeti lijepim licem;
potedi, Flavijo, srce moje.
Kako vidjeh, tako propadoh, i poput slamke krhke
izgorjeh, dok itka vatra ile mi grize.
Izgorjeh, i ivo plamenje vatre neugasive
u krvi mojoj potie ljuta ljubav.
Na straenja grozna goni, prolo je spokojno vrijeme,
i nareuje mi brinomu bdjeti noi cijele.
386

uid tibi vis blando, pulcherrima Flavia, vultu.


Quid tibi cum Musis, ambitiosa, meis?
Q
An cupis atque meo celebrari carmine gestis,
5

10

15

20

Teque iuvat libris regna tenere meis?


Propterea multo collum circumfluit auro
Atque opulenta tuus balsama crinis olet.
Quis vero fera bella canat Martisque furorem.
Si mihi te vultu surripis ipsa tuo?
Quis sparget flammas, quis hiantia vulnera dicet,
Quis lituos aut quis classica pulsa ciet?
Quis cantu audaces agitare in proelia turmas.
Quis queat hostiles conseruisse manus?
Quis spolia eripiet donisque onerabit opimis
Castra, quis undantem sanguine tinget humum?
Parce igitur vati, vultu saevire venusto
Desine; visceribus, Flavia, parce meis!
Ut vidi, ut perii, et stipulae levis instar acervi
Exarsi venas igne bibente meas.
Exarsi, inque meo vivaces sanguine flammas
Ignis inextincti ventilat acer amor.
Excubiae venere truces, procul otia cedunt,
Et curae insomnes pervigilare iubent.
387

25

30

35

Smiluj se pjesniku svojem;


prestani bjesnjeti svojim lijepim licem;
i potedi, Flavijo, srce moje.
Ne sjaje se u umama nikakvi ljemovi,
ni oruje, niti bljeska ikakav iljak mjedeni,
dumanske ete ne smiljaju penjat se na visoke kule,
niti eljeznim kukama opsjedaju zidine.
Niti kova maeve kuje, bridovima otrinu dodaje
i zatupljene udarcima izotrava.
titovi bojni i mai nestadoe iz pjesme nae,
i pomirljiva Venera odue oruje Marsovo.
Smiluj se pjesniku svojem;
prestani bjesnjeti svojim lijepim licem;
i potedi Flavijo, srce moje.
Dakako, valjat e hvale junaka i kraljeva,
bitke i tolike voe osveti jedna ljubav!

25

30

35

Parce tuo vati, vultu saevire venusto


Desine; visceribus, Flavia, parce meis!
Iam nullae silvis galeae, iam nulla refulgent
Arma nec aeratus fulgurat ullus apex.
Hostica nec celsas meditatur scandere turres
Turba nec aptantur moenibus harpagones.
Non faber extendit gladios, mucronibus iras
Addit et obtusos cotibus exacuit.
Scuta virum atque enses cecidere e carmine nostro
Et rapit imbellis Martia tela Venus.
Parce tuo vati, vultu saevire venusto
Desine; visceribus, Flavia, parce meis!
Scilicet heroum laudes regumque valebunt,
Proelia totque ducum vindicat unus amor!

2.
ME TUA SIT H O N IIS. . .

2.
MENE TVOJA PU T. . .
ene tvoja put to natjee se s trakijskim snijegom,
oi ravne istim zvijezdama,
vlasi sline zlatu i bjelokostan vrat,
naravna boja i lik iv mene zatravljuju.
Ne umjetne drai traena ljepota,
ve tvoja, kojoj ljage ni zamjerke nema.
Meni je priprostost tvoja slina pticama pafijskim.
U stidljivim ti ustima sveti je sram,
i napokon navike srodne u snjenim prsima.
Mene plijene uresi due tvoje,
koji e prije biti dari dareljivih nebesnika
nego poklon matere tvoje u desetom mjesecu.
Draila zato pak, zato da rijei umilne zborim,
ili pjesme to potjeu iz grla labueg?
to bih se pozivao na trudna umijea uene Atene
i lirskim pjesmama pokretao tvoje poslune ruke?
Zato bih zazivao proljetno cvijee

10

15

388

e tua Sithoniis certantia colla pruinis.


Aemula me puris lumina sideribus.
Me similes auro crines et eburnea cervix
Ingenuusque color vivaque forma capit.
Nec lenocinio fuci quaesita venustas.
Sed tua, quam labes nullaque menda notat.
Me tua simplicitas Paphias imitata volucres.
Quique verecundo est sanctus in ore pudor.
Denique me niveo cognati in pectore mores,
Me dotes animi corripuere tui.
Qualia credibile est caelestes dona benignos.
Non matrem decimo mense dedisse tuam.
Illecebras quid enim, quid verba iuvantia dicam.
Aut, quod olorino stillat ab ore, melos?
Quid referam doctae studiosas Palladis artes
Atque tuas dociles plectra movere manus?
Quid referam vernos spirantia basia flores,

10

15

389

20

25

30

35

40

45

50

mirisnim poljupcima,
kojima su usne rumenije od tirskoga purpura?
Zato da sve ostalo nabrajam, za kojim je neko
zaostajala djevianska Atena
i gola Venera sa suprugom Jupitrovom?
Da si pak, odloivi sram, natjecat se mogla
i pastiru naga povjeriti tijelo,
poeljev da te rado nekanjeno gleda,
i da kanjivo ne bude gledati tebe ko gole boice,
besmrtan bih bio, kad bih te prozranu
bez odjee vidjeti mogao, uz privolu tvoju.
Bolujem ranjen eljama ovakvim,
i mimo te utjeit nita me ne moe.
Te me udnje dre i oi moje
ne vole vie ni zvijezde ugledat no tebe,
boicu monu, koje je lik i Jupitra
svukao s visoka sjedita,
koji je velike mogao pokrenuti bogove.
To je moglo i moje skriti grudi,
i zamkama takvim sputati mi duu.
Ni tata oholost, ni dua prezriva,
ni plemike krvi visoka ast,
niti mi sada Feb, ni elegija ukraenih kosa,
niti mi koristi Kaliopa mukla zvuka.
Sve je pod nogama ljubavi gole,
sve su to istrti potplati, djevojko, tvoji.
Dakako, i Feb je vodao stoku
po poljanama ferskim i po umskim stanovo klijetima,
a Jupiter je na se sad stavljao perje,
sad rogove lanog bika (ako je istinita glasina),
a na to sve je nagonila ljubav.
Nek sad Brata moja zadau uslunu ne odbije,
i neka budem, djevojko, dostojan jarma eljenog.
Idite dalje, oholice, lani odlazite Katoni
i zakrabuljena lica pod razbaruenom bradom!
Jer ne takvim savjetima strogim i licem ozbiljnim,
ve njenim ugaanjem umoljava se ljubav.
Tko je popustljiv i brzu rijeku prepliva,
pliva esto nadvlada i goleme vode.
Popustljivost kroti i lavove libijske,
i svlada hirkanske zvijeri.
390

20

25

30

35

40

45

50

Quaeque magis Tyrio murice labra rubent?


Caetera quid referam, quibus innuba cederet olim
Pallas cumque Iovis coniuge nuda Venus?
Si modo deposito certare pudore tulisses
Pastorique tuum credere nuda latus,
Spectarique libens cuperes impune, nec esset
Te quoque ceu nudas poena videre deas,
Immortalis ero, si te sine veste videre
Perspicuam liceat proditione tua.
His desideriis infirmor saucius, et me
Copia te praeter nulla levare potest.
Haec me vota tenent, nec mallent sidera quam te
Cernere praesentem lumina nostra deam.
Quae conspecta Iovem solio deducere ab alto,
Quae possent magnos sollicitare deos.
Haec eadem nostrum valuere infringere pectus.
Haec laqueis animos implicuere meos.
Nec mihi ventosi factus animique superbi
Nec mihi patricii sanguinis altus honos.
Nec mihi nunc Phoebus cultisque Elegia capillis.
Nec prodest rauco Calliopea sono.
Omnia sub pedibus nudi calcantur amoris,
Omnia sunt solea trita, puella, tua.
Scilicet et Phoebus campis armenta Pheraeis
Ducere et agrestes incoluisse casas,
Nuncque Iovem pennas, nunc falsi cornua tauri
Sumere (si vera est fama) coegit amor.
Nec mea nunc Erato munus servile recusat.
Nec dedignamur ferre, puella, iugum.
Ite procul, fastus, ficti procul ite, Catones,
Et personatis horrida barba genis!
Non hic consiliis gravibus vultuque severo,
Mollibus obsequiis conciliatur amor.
Obsequio pronus currentia flumina tranat.
Vincit et aequoreas saepe natatur aquas.
Obsequium Lybicos fecit parere leones.
Fecit et Hyrcanas succubuisse feras.
391

55

60

Popustljivost skine s drveta i ilave grane,


popustljivost svije i hrastovinu tvrdu.
Ovo blago boanstvo zato da ne pobijedi,
zato ne bi steklo ljubav uslugama svojim?
Ovo, vjeruj meni, svladati moe i ljude i bogove,
ili i umilnomu Jupitru
izbiti trozubo oruje.
Ti, poput voska pod palcem uitelja uena,
postojanom snagom boansku savija mu mo.
Flavijo, ako i od stijena si tvra,
ni ti nee biti surovija
(nek mi popustljivost moja pomogne).

55

60

Obsequium lentos declinat ab arbore ramos.


Obsequium flecti robora dura facit.
Hoc placidum numen quid non superabile reddit.
Quid nequit officiis demeruisse suis?
Hoc, mihi crede, potest homines superare deosque,
Excutere et blando tela trisulca lovi.
Tu quoque, ceu docti sub pollice cera magistri,
Flectere adsidua numinis huius ope.
Flavia, si scopulis sis durior, aspera nec tu
(Obsequium nobis auxilietur) eris.

3.
MOLLITIE PLUMAS. . .

3.
MEKOPUTNOSCU PAHULJICE . ..
ekoputnou pahuljice nadmauje i grudu mlijenu
i, Flavijo lijepa, netaknuti snijeg.
Sjajem se takvim ni parski mramor-bijelac ne dii,
niti pak mislim sjajem takvim bjelokost sja,
kao to udovi svjetlucaju tebi, i grlo ti srebrno,
kolikom sjajnom gizdom blijeti tijelo tvoje.
Ni glatki mramor toliko ne vara stopala,
i val kad izmie mamnim rukama,
ni kamen vlaan, ni vedrac tvrdi,
ni kad glatke koljke od citerijske bljeu vode,
kao to ti, varljivice, rukama mojim koje te trae
i zagrljajima izmie mojim u igrama njenim.
Nita nije lake zagrliti udove tvoje na bijeg spremne
nego zadrati Protejeve varljive mijene.
Ako te cjelivati zaelim, usne se iznenada nau
na obrazima koji uskrauju.
Ili kad je pipnuti bujnost dojki,
ni jedna se ne podaje dodiru mojem.
Ili kad pokuam zagrliti vrat to izmie,
prazne opet ostaju moje ruke.
Tako esto uzrujan putnik u povodnu zemlju
nemirnu saenicu postavit ne moe.

10

15

20

392

ollitie plumas vincis massamque coacti


Lactis et intactas, Flavia pulcra, nives.
Nec tanto Parium marmor candore superbit,
Non elephanteum sic, puto, fulget ebur,
Quam tibi membra micant cervixque argentea, quanto
Candoris corpus gaudet honore tuum.
Lubrica nec tantum vestigia marmora fallunt
Cumque lacessentes effugit unda manus.
Non lapis aequoreus, non dura absynteta nec quae
Trita Cytheriacis concha refulget aquis.
Quam mea te, fallax, prensantia brachia ludis.
Levis et amplexus effluis usque meos.
Nec minus amplecti tua membra fugacia durum est,
Prothea quam mediis detinuisse vadis.
Basia seu volui tibi figere, labra repente
Sunt delibatis currere visa genis.
Sive papillarum licuit tractare tumorem,
Non patitur tactus ulla papilla meos.
Sive ego tentavi tua transfuga colla tenere,
Transfuga frustratas destituere manus.
Sic nequit erranti trepidus consistere planta
Irriguam nactus saepe viator humum.

10

15

20

393

25

30

Tako i meni koji se sad uzalud nadam


zadrati tebe,
izmie vjeto rukama mojim.
Tako mi iezava, elju mi ne ispuniv,
i bjei iz krila mojeg poput lagana daha.
Tako izmie i nikakve te ruke zadrati ne mogu,
i hitra vara nezadovoljene ruke.
Tako ispraznim likom zavodi varljivi san,
i vara prazna sanjivost povjerljiva srca.
Tako netko rukama ispruenim tei vou viseem
i eli dosei zabranjenu vodu.
Prestani stoga varati toliko moje ruke,
jer ne prilii to tvojoj naravi.

25

30

4.
QUID FUGITIVA. . .

4.
ZATO USKRAUJE . . .
ato uskrauje prolazne darove hitre mladosti,
i noktom ne otkida rue to nakratko cvatu?
Zato ne ubire s drveta plodove zrele?
Ako ovdje ne pobere sazrele jabuke, otpadaju.
Kad sazori Cerera, anje se etelakim srpom,
zrelo groe masti bavu praznu.
Nee uvijek na zlatnoj glavi blijetati vlasi,
na grimiznim ustima Ijeskat se mlijena boja.
Ni Ijubinjaci cvjetni ne rese livade uvijek,
niti se kiena zemlja oholi vjenim proljeem;
niti se, jao, nadoknaditi mogu gubici prolazna ivota,
kao hitre mijene mjesenoga Mjeseca.
Tko da u svlaku ostavi starost, poput zmije,
ili da taknuto glazbalo obodri umorna tijela?
Poboljava li duboku starost nainom Feniana
onaj kom je doputeno izgladiti ru ljudsku?
Kao to purpurno cvijee zao jug iz zavisti ostavlja
i kao to zavidi lisnatu drveu uasna zima,
tako brzo ljepota prolazi, poto je ocvalo doba,

uid fugitiva negas velocis dona iuventae.


Nec festinantes praeripis ungue rosas?
Q
Quid tempestivos non carpis ab arbore fetus?

10

15

394

Sic mihi sperantes frustra iamiamque tenentes


Teque potituras deseris arte manus.
Sic mihi vanescis me quantum haud compote voti
Et fluis e nostro ceu levis aura sinu.
Sic fugitiva volas nullisque tenenda lacertis,
Ingratamque celer fallis utramque manum.
Sic mendax vana deludit imagine somnus,
Decipit et vacuus credula corda sopor.
Sic aliquis manibus pendentia poma supinis
Atque interdictas sumere gestit aquas.
Quare, age, parce meos toties fraudare lacertos
Nec sine naturae tanta licere tuae.

10

15

Tempestiva leges haec nisi poma, cadent.


Tempestiva Ceres messoris falce secatur,
Tempestiva cavos inquinat uva lacus.
Non semper fulvi radiant in vertice crines,
Purpureoque micat lacteus ore color.
Florida nec semper violaria prata venustant,
Picta nec assiduo vere superbit humus.
Nec licet heu vitae reparari damna fugacis,
Ut reparat celeres menstrua luna vices.
Nam quis in exuviis senium deponit, ut anguis,
Comibus aut tactis corpora fessa levat?
Emendatque gravem phoenicis more senectam.
Cui licet humanos exspoliare situs?
Quam cito purpureos flores malus invidet auster,
Invidet arboreas horrida bruma comas,
Tam cito pulcra subit, postquam defloruit aetas,
395

20

25

30

35

40

45

50

55

i pogrbljena starost, kad noga vie ne slua.


Gle kako cvjetovi niu za dana, i venu,
i sviba to ujutro buja, uveer sahne.
I ta tvoja prolazna ljepota, koja buja novim cvatom,
uvenut e i svoju napustiti gospodaricu.
Nee se tebi lice podmladiti kolhidskom pomau,
izbrazdat e se njeni obrazi borama.
U starovjeno doba koa se odjednom opusti,
i iskiti rijetkim kosama ogoljele sljepooice.
Molit e toliko mnoge, nitko te pitati nee,
niti e zaslunoj starici pristajat udvoran glas.
Ni nategnuta koa, ni nalieno lice, niti se
pusta elavost da skriti kupljenom kosom.
Ismijat e unuk Hekubu i siuna cvrka,
klecavim korakom drue tijelo starako.
Veselit e se potajno mladii i kriom djevojke,
podmeui tvojim nogama u veseloj gomili.
Nee ih odmaknuti ni tap slukinje,
i esto e te ostaviti nasred puta.
I emu se sada smije s pravom e se smijati svi;
poinioca svoga zloini natrag zovu.
Na prijevaru prijevara eka, na zloin zloin,
sporo i s mnogo kamata kazna dolazi.
Vidjeh pak lakomislene djeve to Veneru prezree,
a kasnije plakahu ostarjele zbog svojeg vladanja.
Tako dakle, bude li mlada pokazivala oholost zlu,
kao starica e to uz dvostruke kamate platiti.
I ti e ubrzo morati kaznu zbog ohole due platiti,
kad samo bude dogurala do prebivalita sjena.
Kakvom Hekubu, kakvom Sibilu pamte stari,
kakav je uas u pokojnim duama,
takvo e biti lice i bezbojna sjena i stan,
kad postane istroena starica, tuni le.
I ve sada tvojih usta dah sve vrijea,
i to god s tvojih usana potee otrov je tuni.
I dok ti naboranu starost zrcalo predbacuje,
plakat e to ni jedan dan ne moe vratiti.
Nita ti nee koristiti to eli raniji lik,
korei runo oputene obraze.
396

20

25

30

35

40

45

50

55

Non intellecto curva senecta pede.


Aspice qua flores nascantur luce, senescant,
Et quae mane virent nocte ligustra ruant.
Et tibi flore novo quae pullulat, ista senescet
Et dominam linquet forma caduca suam.
Nec tibi Colchiacis facies iuvenescita> ahenis.
Sulcabit teneras cum tibi ruga genas.
Et simul annoso pellis laxabitur aevo.
Et pinges raris tempora calva comis.
Orabis quoties multos, te nemo rogabit,
Emeritam nec vox blanda decebit anum.
Non extensa cutis, facies fucata, nec emptis
Arida calvities dissimulanda comis.
Ridebitque nepos Hecubam gracilemque cicadam,
Succiduoque tremens corpus anile gradu.
Gaudebunt furtim iuvenes furtimque puellae
Supplantare tuos, turba iocosa, pedes.
Nec baculum ancillae parcent subducere nec te
Saepius in media destituisse via.
Et, quae nunc rides, merito ridebere cunctis;
Auctorem repetunt crimina quaeque suum.
Fraus quemquam pro fraude manet, pro crimine crimen.
Tardior et multo fenore poena venit.
Vidi ego iam faciles Venerem sprevisse puellas,
Postmodo flere senes criminis arte sui.
Sic modo, si qua malos exerces femina fastus,
Fenore cum duplici perpetieris anus.
Tu quoque mox animi es poenam luitura superbi,
Cum modo larvali confidere situ.
Qualem Hecubam, qualem prisci meminere Sibyllam,
Qualis et extinctis Manibus horror inest,
Talis eritb) facies et decolor umbra situsque,
Cum capularis anus, triste cadaver, eris.
Iamque tui cunctos offendet anhelitus oris,
Quaeque fluent labris dira venena tuis.
Et, tibi rugosam speculo exprobrante senectam,
Non unum flebis posse redire diem.
Nec tibi profuerit vultus optare priores,
Turpiter et laxas increpitare genas.
a) corr. ex invenescit
b) corr. ex eris
397

60

65

70

75

Uzalud trai oi ravne zvijezdama,


i sjajne kose, zlatne vlasi.
I nee se vie moi ni nadati bijelim rukama,
ni vratu to bjelji je od trakoga snijega,
ni poljupcima to neko vonjahu kao cvijee iz Peta,
ni usnama to rumenije su od rumenice,
kad bude alila to ti jedva jedan zub ostade
i poput pauine dvije-tri vlasi.
Lijepa je tijela kratkotrajna poraba,
te e takav biti gubitak tvojeg lika.
Moda e i neko glupe izrugivati ljubavnike,
koje teka ljubav nestalnim imetkom sveza.
Tako, kad starake bore u zrcalu spazi,
ismija ljubavnike svoje Lakedemonka lijepa.
Tko se jo ne gadi starenja i grdne starosti?
Samo mladost godi naoj dobi.
To e i nas sruiti, i pla nee nita pomoi,
niti to starci ale za prolim vremenima.
Stoga nemoj gubiti uzalud tolike hitre godine,
niti pae krtari, Flavijo, prolaznim dobrima.

60

65

70

75

5.
GAUDIA, LIBER TA S. . .

5.
NEKA SE SIRE: RADOST. . .
eka se ire: radost, sloboda, cjelovi, smijeh,
pjesma i uz alu obijesne rijei.
Neka ni jedan gost ne obuzdava slatki smijeh:
ostavi, ivahna gomilo, muiave starce,
i zajedno se latite slatke borbe Bakhove,
i ne tedite mile dare oca Bromija.
I sva mlade, nasljedujui divlje umljake,
naizmjence nek poskakuje nogom triput-etirput.
I nek ne dodije pruati silno vino mokrim rukama
i svijati rijei u pjesme nove.
Ali prvo naizmjence est vreva nek se obreda
u ime gospoje moje.
A nek se trpeza ne postavlja kraj jastuka visokih.

audia, libertas spatientur, basia, risus,


Cantus et admixto verba iocosa sale.
G
Nec quisquam dulces frenet conviva cachinnos:

10

398

Sideribusque pares oculos frustraque requires


Nunc tibi flaventes, aurea fila, comas.
Nec tibi candentes) dabitur sperare lacertos
Collaque Threicia candidiora nive,
Paestanosque olim redolentia basia flores,
Quaeque magis minii labra colore rubent,
Cum tibi vix unum dentem superesse dolebis
Instar araneolae tresve duasve comas.
Formosique brevem causabere corporis usum,
Iactura est formae tanta futura tuae.
Forsitan et stultos olim ridebis amantes,
Quos gravis instabili dote revinxit amor.
Sic, ubi iam rugas speculo conspexit aniles,
Risit amatores pulcra Lacaena suos.
Quis non fastidit senium turpemque senectam?
Aetatis nostrae sola iuventa placet.
Haec ubi corruerit nobis, nil flere iuvabit,
Temporis et prisci poenituisse senes.
Quare, age, nec celeres ingloria perde tot annos.
Nec cito lapsuris, Flavia, parce bonis!

Exue morosos, sedula turba, senes.


Certamenque simul nunc dulce capessite Bacchi,
Spernite nec Bromii mitia dona patris.
Omnis et agrestes satyros imitata iuventus
Alterno saltet terque quaterque pede.
10 Nec pigeat multo iactare madentia vino
Brachia et ad cantus flectere verba novos.
Pocula sed primum peragantur sena vicissim
Ad dominae nomen pernumeranda meae.
At neque structa toris consurgat mensa superbis.
c) corr. ex candenter
5

399

15

20

ve nek se svatko posadi na livadi arenoj.


Legnimo zajedno svi u gustu sjenu,
gdje vlati zelene tratine prostiru postelju,
ili pak gdje su umilni apati govorljive izvor-vode
i na vlanoj obali tekuica apue.
I tako neka Bakha slavi sva mlade nauznak
i skupa tu nek jednim glasom pjesma se pjeva.

15

20

Quisque sed in prato versicolore cubet.


Atque omnes pariter densa iaceamus in umbra.
Qua pandit virides graminis herba toros,
Sicubi vel lymphae sunt murmura blanda loquacis,
Udaque currenti ripa susurrat aqua.
Sicque omnis Bacchum celebret resupina iuventus
Et simul haec una carmina voce canat.

6.
RADUJE SE, H IM E N E JU ...

aduje se, Himeneju, ugrabiti ovu mladenku ruu,


zato je plaevnu vodi? Prve se radosti plai.
Zato se toliko gnjevi? Ona se pripravlja braniti
hitrim noktima djevianski cvijet.
Moe li se u same nokte pouzdati? Zato ne?
Prilii pouzdati se u djevianski zub ili nokat.
Zato opet onomu kojeg pobijedit ne eli, djevica
odbija?
Zar ne zato to je krvavi poraz veseli?
Ako nam, da bismo se nauili prvih proljetnih mirisa,
godi golijeni pozlijediti trnjem kupine,
niti se pak itko sustee s trnjika brati
cvjetove Peta ili pustoiti sicilijska saa,
tako i mene veseli ubrati cvijet djevianski
meu tolikim suzama, ugrizima i s tisuu rana.
Stoga, djevo, ne prestani braniti svoj stid!
Bori se, jer to se bude vie borila, draa e biti.
Tako e muu svojem u ljubavi jo milija biti:
o koliko vrle djevice otpor godi!

6.
QUI RAPERE HANC. . .

10

15

400

ui rapere hanc nuptam gaudes, Hymenaee, marito.


Cur flentem ducis? Gaudia prima timet.
Cur secum irasci patitur? Defendere florem
Virgineum rapidis unguibus illa parat.
Unguibus an solis poterit confidere? Quidni?
Fidere virgineo dente vel ungue licet.
Cur tamen huic, nollet quem vincere, virgo recusat?
Quid nisi quod spolia haec sanguinolenta placent?
Si tamen, ut primos veris spoliemus odores,
Nos iuvat hamatis laedere crura rubis.
Nemo nec e spinis Paestanos carpere flores
Horreat aut Siculos depopulare favos.
Me quoque virgineum florem rapuisse tot inter
Lacrimulas, morsus, vulnera mille, iuvat.
Ergo ne cessa defendere, virgo, pudorem!
Pugna, pugnando es nam placitura magis.
Sic poteris cupido pretiosior esse marito:
O quantum castae virginis arma iuvant!

30

15

26

Hrvatski latinisti I

401

7.
NE PREKLINJEM SADA. . .

7.
NON EGO F ILA . . .

e preklinjem sada za posljednje niti svojeg ivota,


niti se plaim pridruiti pokojnicima svojim,
N
nego me mui vei gubitak tvoje ljubavi,
5

10

15

20

25

da pogrebu naem nee nedostajat obine vjere.


Jer nagonim te da outi hladni pepeo,
i u grobu ivi moja nepravedna ljubav.
Jer nije pak ni Laodamija u smrti prestala
ranije brige brinuti vidjevi mua,
ije je dotad s tjeskobom uivala zagrljaje vjerne,
te se kao vjerna pratilja pridrui njegovoj sjeni.
Zato, ako smrt ne uniti utila, tvoja, Flavijo, sjena
preostat e mi, rekao bih, pa ma koliko mala.
I rekao bih, ako je u Eliziju takav golem skup,
ako bih i vidio junake, drevna imena, nevjeste,
neu se izmijeniti, jer ni sama Tindarida,
niti bilo koja glasovita ljepota ne moe zamijeniti tvoju.
Prilii tebi i teem starcu sudbu razrijeiti,
a ja bih pak morao i pepeo ljubiti tvoj.
Zato radije, moja Flavijo, daruj mojemu grobu:
pravije je da ti preostane od ivota moga.
Kako se bojim da se u posljednjoj rijei ne pokoleba,
da se negdanja vjernost ne odrekne moje ljubavi,
da ne bude nevoljka nagnana svojim tubama
i grob suhih obraza zaobie.
Dok se moe, meutim, ivimo skladno
kao sretni ljubavnici,
u ljubavi ni jedno doba nije dostatno sito.

on ego fila meae nunc deprecor ultima vitae


Nec vereor manes anticipare meos.
N
Sed gravior iactura tui me torquet amoris.
5

10

15

20

25

Ne solita careant funera nostra fide.


Namque ego te gelida cogar sentire favilla.
Et meus in tumulo vivet inustus amor.
Morte obita neque enim curas cessare priores
Testatur viso Laodamia viro.
Cuius dum fruitur complexibus anxia veris,
Coniugis est manes fida secuta comes.
Quod nisi mors finit sensum, tua, Flavia, dicar
Umbra superfuero quantulacunque mei.
Dicar et Elisii detur si copia coetus.
Si videam heroas, nomina prisca, nurus,
Non ego mutabor, nec Tyndaris ipsa nec ulla
Fama vetus formae est substituenda tuae.
Te licet et senio fatum graviore resolvet.
Tunc etiam cineres cogar amare tuos.
Quod potius nostro tribuas, mea Flavia, busto:
Rectius est vitae te superesse meae.
Quam verear nequid suprema in voce vacilles
Neve antiqua meo cedat amore fides
Parcere neve tuis cogare invita querellis
Et tumulum siccis praeteriisse genis.
Dum licet, interea laeti vivamus amantes
Inter nos: aetas nulla in amore sat est.

8.
DESINE BLANDITIAS. . .

8.
PRESTANI MENI LAN E. . .
restani meni lane laske stvarati,
o ti, loe vina varkama skrivenim!
P
Prestani, kad tvoja zaista prozirem umijea.
402

esine blanditias mendaces fingere nobis,


O male celandis ingeniosa dolis!
Desine, namque tuas tandem deprendimus artes,

d) corr. ex verear
403

jer ne umije vie prikrivati svoje opaine.


Na prodaju si za bilo kakav novac,
tu propast je tebi, lakomice, bludni prirad donio.
Neko jedina uvarica srama tvojeg,
ta vrata sad su zlatom izborena, osvojena kasno,
i iroko otvorena ona jasnom kripom se glase
10 i o oitom lupetvu svoje gospoe govore.
Odatle se iri govorkanje puka
i na tebi je biljega bludnice gnusna.
Ono u emu si bila estita i lijepa, sada se ini
nije ni jedno ni drugo: jednim ili drugim
gubi i jednu i drugu krepost.
15 A nije ni glasina o izgubljenom sramu mala osveta,
koja tebi gorka ureza biljeg nakazan.
Ona pjeva o onoj koja je novcem sputana,
a ljubavlju nije obuzeta,
i Venera nije ono to ti runim dobitkom slijedi,
ni vrata ne eli otkljuati onomu tko nije bogat,
sa zlatnim kljuem,
20 niti ljubiti mimo zlatnoga Jupitera.
I, ako lai ne priaju, kad bi od samog Jupitera bio
bogatiji,
i krvnika bi pretpostavila Jupiteru.
Ljubavnik tvoj mora biti bogat koliko i lijep,
i nita nema dok mu novcem nabijen ne opazi pag.
25 Dijeli snoaje na prodaju i poljupce za novce,
te cjeliva te bilo prostak bilo govedar.
I previte starce i Terzitove cjelove hvali,
niti odbija gnusobnome sramotno kupljeno krilo.
Ne odbija ni slinave usne sa smradnim irom,
30 da se lijepe i griju na usnicama tvojim.
Jao, od ijeg se dodira susteu i gavran i vuk,
ono to se gadi samim supovima pohlepnim,
ni u ti ne izaziva, ni eludac ne dira,
nikakvu muninu ne tvori,
niti se boji neizrecive kuge Avema.
35 A ne izbjegava ni zloudne zaraze bolesne brade,
od kojih zala u kosti otrov se uvlai nov.
Nemila poast, koja iz stranoga po tee svijeta,
irom na bradi se zove ili pak imena nema.
Smradno bludite time nagrauje bestidne ljude.
5

404

10

15

20

25

30

35

Quod vitium ulterius dissimulare nequis.


Addicta es pretio, quovis mercabilis aere.
Hanc tibi perniciem quaestus, avara, dedit
Illa tui quondam custodia sola pudoris
Auro expugnata est ianua, victa sera,
Laxataeque fores crebro stridore queruntur
Et manifesta suae furta loquuntur herae.
Hinc tu nescio quo vulgi rumore laboras.
Et tibi pollutae turpis inusta nota est.
Ergo quae fueras) casta et formosa, videris
Nunc neutrum: alterutro perdis utrumque decus.
Ultio nec parva est violati fama pudoris.
Quae tibi deformem fixit acerba notam.
Illa canit pretio captam nec amore teneri.
Nec Venerem quam te turpia lucra sequi.
Nec postes auri nisi divite clave recludi
Velle nec auratum praeter amare Iovem.
Et nisi falsa ferunt, si sit love ditior ipso.
Carnificem velles praeposuisse lovi.
Et tibi quam locuples tam pulcher habetur amator.
Nec nisi nummatos respicis ipsa sinus.
Venales cuiquam coitus, venalia praestas
Oscula, seu fossor sive bubulcus amant.
Hircososque senes, Thersitis et oscula laudas.
Nec renuis spurcum turpiter empta latus.
Ulcere nec foedo manantia labra recusas,
Viscanda et labris usque fovenda tuis.*)
Heu, quorum abstineant tactu corvique lupique.
Quae facerent avidis taedia vulturibus.
Nec bilem aut stomachum faciunt tibi, nausea surgit
Nulla, nec infandae pestis Avema times.
Nec mala morbosi vitas contagia menti.
Quod vitium instillat virus in ossa novum.
Dira peregrino quae fluxit ab orbe Mephitis,
Mentagrae aut nullum quod, puto, nomen habet.
Obscoenis olidum tanti est coluisse lupanar,
e) corr. ex jueros
f) corr. ex luis
405

40

45

50

55

60

65

dok zaraza je ta daleko od ovjeka stidnog.


Ti pak, jao, za malu cijenu kraljevstva moja negdanja
i uitke moje za zlato izdaje, pohlepnice.
Zar suparnika sad meni pretpostavlja,
kojemu rana tisuu,
tisuu oiljaka, tisuu irova vidi?
Zar takvoga zagrliti moe, i nije ti ao i nije te sram
bilo tvoga lika, bilo tvoje asti, glupa curo?
Vrijedi li toliko ono to cijeli svijet ima,
a nekmoli mali imetak, neznatna gomila,
da ti rtvuje tolike svoje bijedne poljupce,
zar bi takvom se rtvovala takva djevojka kad bi znala?
Pa ipak i jezik se umee meu usne smradne,
i s neistih usta tune otrove sre.
I kao da je ivot dosadio i zavidi svijetu
na uresu i rijetkim darima lika svoga,
i plaa li se jednom gubitak izgubljena srama,
i isti li druga kazna staro ruglo?
Ono to je mogue zasluiti to jedno te ipak molim:
neka grijeh ne bude ono to pere lakomost tvoju.
Stari je to grijeh kojim te vodi lakomislena putanja
svjetine
i granica koja je otvorena samo grijeenju.
Odatle juri u ponor po ijim se stranputicama
sustee ii i najgore doba,
gdje svean put puke tragove pokazuje
i prua se prolaz stazom utrtom.
A ako se postupci mnogih trajnije veliaju,
zato je jedna ena takvom zloinu kriva?

40

45

50

55

60

65

Nam procul haec vita coelibe pestis abest.


Tu tamen, heu, pretio quondam mea regna pusillo
Deliciasque auro prodis avara meas.
Hunc mihi rivalem praefers, cui stigmata mille,
Mille cicatrices, ulcera mille vides?
Hunc potes amplecti, nec te miseretque pudetque
Aut formae aut famae, stulta puella, tuae?
An tanti est quicquid terrarum possidet orbis,
Exiguae nedum, vilis acervus, opes.
Ut tua devoveas miseranda tot oscula, cuius
Devoveat tactum, si qua puella sapit?
Attamen et labris lingua insertatur anhelis,
Oris et immundi dira venena bibis.
Ac veluti vitae pigeat mundoque decorem
Et formae invideas munera rara tuae,
An semel amissi luitur iactura pudoris,
Purgat et opprobrium mulctas) secunda vetus?
Quod mereare licet, tamen hoc tibi deprecor unum.
Neu sit avaritiae culpa luenda tuae.
Hic vetus est error, quo te levis orbita vulgi
Nec nisi peccandi limes apertus agit. =
Hinc ruis in praeceps, quo pessima sustinet aetas
Ire per anfractus irrediviva suos,
Quo via sollemnis vestigia publica monstrat.
Tramite et attrito molle patescit iter.
Quod si multorum diuturnior elevat usus.
Femina cur tanti criminis una rea est?

g) corr. ex multa
406

407

III

III

S TOBOM MENI, MARIJANE . . .

O MIHI IUCUNDOS . . .

tobom meni, Marijane,i o ugodna li na osami


boravka,
S
zaviajna ladanja to zla mi odgoni!
5

10

15

20

Da bi mi doao zaborav briga,


kad me ugodna Rijeka*
* umiruje u prohladnu zatonu;
koje tako iz nepresune grudi natapa slatka ila.
Ona ne slui ljutite vode na puini,
jer se suprotstavlja Jadran,
te blagi zavoj toka poput obale ima.
A nije mogue ni pia slatka oskvrnaviti
vodom morskom i tijek blagi tekuicom.
Od toka rijeke nauznak se vraa unatrag,
te na izmjenu odnosi i donosi noge to uzmiu.
Stazom tako dugom ne zna razluiti vlastite tokove
i dvostruke polumorske vode.
Providna je ipak, i pri dvostrukoj plimi
nekanjeno se vide sjajna lea morskog boga.
I nasred valova pokazuje se gola Cimotoja,
naga Dejopeja prua svoje bedro.
Triton se ipak ne usuuje ni ovu ni onu dotai,
tako pobone obiaje nauava sveti val.
I kao to se sjajnim draguljima nadmeu
i za okladu se od njih dvostruka svjetlost odbija,
tako i asni neoskvrnjeni val,
nikakvom silom netaknut,
1 Buni, pjesnikov prijatelj
* Rijeka Dubrovaka, Ombla
408

mihi iucundos tecum, Mariane, recessus.


Nec nisi sedandis otia nata malis!
Ut mihi curarumh>subeant oblivia, cum nos
Ombula frigidulo mulcet amoena sinu.
5 Cuius inexausto sic ubere dulcis inundat
Vena, nec offensas aequore servat aquas.
Namque reluctetur licet obvius Adria, mollem
Fluminis occursum littoris instar habet.
Nec potis est potus dulces violare marinis
10
Fluctibus et cursum lene fluentis aquae.
Verum occurrenti resupinus ab amne recurrit,
Inque vicem refugos fertque refertque pedes.
Tramite sic longo proprios discernere fluctus
Nescit et ambiguas semimarinus aquas.
15 Perspicuus tamen est, duplicemque impune per aestum
Apparent viridi lucida terga deo.
Nudaque Cymothoe mediis ostenditur undis.
Nuda suum pandit Deiopea latus.
Non tamen hanc audet Triton tentare vel illam,
20
Sic didicit mores sanctior unda pios.
Atque ut conspicuis intermicat aemula gemmis,
Certatimque duplex lumen utrimque refert.
Sic, casta et nullis umquam violata rapinis.
Dignior et sanctas unda lavare deas.
h) corr. ex curaram

409

svete umiva boice.


I prilii ovdje Marsu otrti zaguljivi znoj
i u iscjeljivim vodama zalijeiti rane.
Pa ipak, jedva da ima drugih tritonskih voda,
u kojim bi boica dubravi tako prikladno plivati mogla.
Ni Galateja drska, ni Salmacija nevaljala,
30 niti se ovdje Najada usuuje taknuti Heraklova Hilu.
I, koliko god bude odraavala Narcisa likom,
nee biti pogubna svojem gospodaru,
da kao bogata voda, to obiluje na izvoru,
35 ne bi jednako tako svoj nastavila put.
Od Dunava ili Nila ne bi Rijeka gora bila,
kada bi samo mogla imati njihov tok.
Uz to pak, kad Nerej slatke vale presijee,
ne trpimo nevrijeme i uasni jug,
vjetrova osloboeni: vonjake nam
40 blagim mrazom odgaja i cvijee blaga zima ne spaljuje.
Tako se tuim vremenom hladni mjeseci vesele,
a ne laju ni suha usta psa ljetonoe,
nego je vjeito proljee, lede nema,
i ljeto i zefire uiva lijepa dubrava.
45 Ovdje je stoga sretan tko god za ljetne sparine
grabi svjeinu vode to slatko ubori,
ne treba mu kaprejskih breuljaka, ni bajskih kupali,
ili da bi vie elio korkirsku dubravu,
da zaeli perivoje Hesperida, i ovomu pretpostavi
.50 visoke Tempe i slatka polja sicilijske duice.
Jer ne bih vie volio ni gajeve Venere ili Dijane,
ili pak leati meu ruama Pestuma.
to vie bivaju radosti udvostruena proljea,
vea je i milina ljupka Ijetnjega mjesta;
kavkaski se snijezi mogahu katkad zarumenjeti,
55 i pijesak libijske zemlje zazelenjeti cvjetovima.
Stoga kad god godi lijeiti moje boli
i ublaiti turobnu enju,
utjeha ti si meni, ti mi napitak prua
60 na nain Lakedemonke, i ini da se liim briga.
25

410

25

30

35

40

45

50

55

60

Et licet hic Mavors sudorem abstergat anhelum,*)


Inque salutiferis vulnera sanet aquis.
Attamen haud aliis Tritonis honestius undis.
Nec minus et nemorum diva natare potest.
Non Galatea procax, non Salmacis improba, non hic
Herculeum auderetk> tangere Nais Hylam.
Et quamvis melior Narcissum imiteris imago.
Non esses domino perniciosa tuo.
Quam si dives aquis, ceu primo exuberat ortu.
Sic pariter longum continuaret iter.
Danubio aut Nilo non vilior Ombla fuisset,
Si modo progressus posset habere suos.
Non tamen, ut dulces Nereus intercipit undas,
Sic patimur coros horribilemque notum,
Ventorum expertes: pomaria frigore miti
Educat et flores blanda nec urit hiems.
Sic gelidi menses alieno tempore gaudent.
Aestiferi latrant sicca nec ora canis.
Sed ver perpetuum est, glaciemque ignorat et aestum
Et Zephyris fruitur vallis amoena suis.
Haec felix igitur nimios quicumque per aestus
Dulce susurrantis frigora captat aquae.
Nec Capreas molles, Baiarum aut stagna requirat
Aut Corcyraeum malit habere nemus,
Hesperidumque hortos desideret, altaque Tempe
Praeferat et Siculis dulcia rura thymis.
Namque ego non Veneris malim lucosque Dianae,
Inter Paestanas sive iacere rosas.
Quo magis augescunt duplicati gaudia veris,
Maior et aestivi gratia blanda loci,
Caucaseae possent quocum rubuisse pruinae
Floribus et Lybici vernet arena soli.
Quandocunque igitur nostros sanare dolores
Et desiderium triste levare iuvat.
Tu mihi fomentum es, tu pocula more Lacenae
Porrigis et curas dedidicisse facis.

i) corr. ex anheluni
k) corr. ex auderes
411

IV

IV

KRALJU VLADISLAVU

AD REGEM LADISLAVUM

* Ovdje i u iduim stihovima aludira na svoju pjesniku


slavu u Rimu kad je bio ovjenan lovor-vijencem.

ui proavi solio et patrueli culmine regnas


Et postliminio sceptra recepta tenes.
Cuius nunc reduci iactantior ore potestas
Gaudet et optato principe laeta frui,
Quod mea deductum Tiberino a flumine mimus
Vecta coronatis Musa propagat equis,
Indulgetque tuis populis et amabile carmen
Gaudet in Illyrico littore Roma loqui:
Hoc tibi sacramus fidi. Rex magne, clientis
Tam procul audita perfruiture lyra.
Cuius honoratos crines redimire Quirinus
Et gavisa sua maxima Roma manu.
Nec mea Rhacusae merces ingloria venit,
E septemgeminis parta corona iugis,
Cum modo, tot victis rivalibus, optio praecox.
Portarem externus Romula serta puer.
Tu quoque carminibus nostris delectus haberis,
O decus, o vatis mutua fama tui.
Te solum mea Musa ducem et Pannonia nacta est,
Crescit et officiis illa vel illa tuis.
Militiae cuinam et pacis virtute secundus.
Rex sacer et belli fulmen et orbis amor?
Namque Ladislavi victricibus intonat armis
Ditandis eadem prodiga dextra bonis.

412

413

ebi koji pradjedovskim prijestoljem i visojem


strievskim vlada,
i dri primljeno ezlo starih zaviaja,
ija je kraljevska vlast silnija sada zbog povratka tvog
i radosna to uiva u eljenom vladaru,
dar s rijeke Tibera doveden, koji moja
Muza iri na ovjenanim vozei se konjima,*
a narodima tvojim Rim je sklon i raduje se
to na ilirskoj obali ljupka odjekuje pjesma:
taj dar, veliki kralju, tebi posveujemo.
Bit e tako slavljen na liri, koja e daleko odjeknut,
liri tienika svog komu je asne vlasi ovjenao Kvirin
i moni Rim svojom uz veselje rukom.
A kao moja veoma slavna nagrada Dubrovniku
doe vijenac steen u gradu od sedam breuljaka,
kad pobijedivi nedavno protivnike, preran izbor,
tuinac mladi donesoh Romulove vijence.
Bude li izabrao nau pjesmu, o uresu,
pjesnikova e slava biti ravna tvojoj.
Ti jedini si voa mojoj Muzi i Panoniji,
zaslugama tvojim uzdie se i jedna i druga.
U ratnom umijeu i vrlini mira tko ti je ravan,
kralju sveti, ratni grome i ljubavi svijeta?!
Jer pobjednikim orujem grmi i zasipa
obilnim dobrima ista izdana desnica Vladislavova,

10

15

20

10

15

20

vina tvrama i oruju, prikladna slubi u miru,


tvrda vjerom ona vrsto uva ugovore,
u ratu propast i milost, prijatelje stjee slubom,
a neprijatelja ista ruka svladava snagom.
30

Ako je dug vijek doputeno obeati stihovima,


bit e uvijek poznat po dubrovakoj pjesmi.
Ni ivi kamen rjeitim oblicima,
ni mramor Fidijinom obraen rukom,
ni Lizip, ni Apel ne bi te tako proslavili,
koliko Romulova pjesnika plemenito djelo.

414

25

30

Fundendis opibus telisque accommoda, pactis


Congrua servandis, officiosa fide.
In bellum praeceps et munera, vincit amicos
Officiis, hostem viribus una manus.
Si licet et longum promittere versibus aevum,
Rhacusio aeternum carmine notus eris.
Saxa locuturis non te spirantia formis.
Non te Phidiaca marmora ducta manu.
Nec tam Lysippus nec tam illustraret Apelles,
Quantum Romulei nobile vatis opus.

415

V
V

IN BIBLIOTHECAM

KNJINICI

romatraj, to moe domiljati pisaca mar


i vrijedna ruka pisanim znacima.
Obrisima svojim prenose poruke neizbrisive,
te ne mogu zastarjeti ni drevne listine.
Ovdje su od tune smrti preostali postojani svesci,
svuda su naokolo mnoge tisue knjiga.
A i mi smo dio njih, izbor i odabir,
i sve dotle nismo tek hrpica knjiga,
dok prvake uimo zakonima i pravu,
svemu to ljudi namrijee ili to odredi Bog.
Korist e stei, uenjae, prouavajui knjige
i valjano slijedei najvie voe ivotal

- 30

416

dspice, quid possit scriptorum industria sollers


Signandisque manus officiosa notis.
Indeleta suis mandantur signa figuris.
Nec memores possunt consenuisse notae.
Hinc extant dirae secura volumina mortis.
Multaque librorum millia ubique scatent.
Pars quota nos quorum? Delectus et optio tantum.
Non tamen usque adeo copia parva sumus
Librorum, proceres qui leges, iura docemus,
Quodque homines vel quod tradidit ipse deus.
Ergo proficias libris, studiose, legendis
Et vitae summos rite sequare duces.

10

27

Hrvatski latinisti I

417

VI

VI

ILIJIN EPITAF

EPITAPHIUM AELI

vo Ilija tih sahranjen u mranu kutku:


sad barem titi o meni, opora Zavisti.

elius obscuro tacitus tegor ecce recessu:


Nunc de me saltem. Livor acerbe, sile.

VII

VII

TOPU4

IN BOMBARDAM

vu novost naini Baptist za obranu Dubrovnika,


poletjee hici pod oblake.

aec nova RhacuSae finxit Baptista tuendae


Nubibus erumpunt qualia tela cavis.

4 Distih je urezan na topu koji je 1505. izradio Baptist, ro


dom Rabljanin, znameniti ljeva zvona i topova u Dubrovniku.

418

419

VIII

VIII

BRATU FRANJI
Za pjesniko umijee

ko je po nekima ljudskoj dui srodno pjesnitvo,


na etersko je sjedite posaeno i nebeskim se naziva,
i sam Bog je tvorac njegov.
Tko poslove bogova izmilja, Franjo,
tko se spori oko estice uzviena etera
i otima neto od visokog neba?
Tko je tako grub, neupuen i priprost,
te ne zna da tajne vae potjeu s najviega svoda
i da tijelo ljudsko nosi znake rana boanske ljubavi,
kojih Franjo nosi pravo lice i uspomene,
to ih je oslikao Amor krilati.
Jer ranjiva dua slijepom ranom ranjava tijelo
i ono bolesno na izmjenu prenosi zarazu.
Ili, pitam, s drugog li mjesta potjeu
sibilska prorotva dui to predskazuju
i ishodi drevnih proroka,
ili je misliti kako iz drugoga izvora potjee pjesnik
i duu i um udiu sveti pjevai?

FRATRI FRANCISCO
(Pro poetica)

10

15

20

25

Ako moda vidi gdje cirnejski lopuh


vonja kao pjesniki med, nee unaprijed osuditi
svako sae i sicilijski nektar i atiki med.
Pa ako je smijeana tvar pogrena,
zar je kriva udnja bogova i ljudi za Muzama?
Te ako trinakrijska udovita, ahelojske ptiurine
i grozne Sirene izbjegavamo kao otrov ljut.
420

i quibus humanae cognata poetica menti


Contigit, aethereis est sedibus insita seque
S
Caelitus esse probat, pariter mentisque suique
5

10

15

20

25

Auctorem testata Deum, quis munera Divum


Insimulet, Francisce, quis arguat aetheris alti
Particulam et caelo quicquid bacchamur ab alto?
Quis rudis, ignarus, simplex, mysteria nescit
Summo vestra polo manare et amoris inuri
Corpus in humanum divini vulnera, quorum
Franciscus veram faciem monimentaque gestat,
Quae volucer depinxit Amor. Nam vulnere caeco
Saucia mens pariter corpus consauciat ipsum
Inque vicem patitur contagia corporis aegri.
An, rogo, fatidicis mens est aliunde Sibyllis
Praescia venturi et priscis exorta prophetis.
Aut alio vates de fonte venire putandum est
Et sacros animum mentemque haurire poetas?
Tu quoque Cymaeas si forte poetica taxos
Mella vides redolere, favos nec protinus omnes
Nec Siculum nectar damnabis et Attica mella.
Quod si materies promiscua peccat, habenda
Num rea Calliope est hominum divumque voluptas?
Nam si Trinacrias Acheloia monstra volucres
Sirenasque truces fugitamus ut acre venenum,
Non minus et caeli nobis innoxia Siren
421

30

35

40

zar emo se isto tako kloniti nevine Sirene neba,


pjeva slaanog s deveterostruka etera,
i zar neemo ljubiti umilne Muze i ljupku pjesmu?
Zato je dakle Franjo, slijedei nauk Kristov,
kao umirui labud, kau, u posljednjem asu
pjevao napjeve one?
Jer sam Iskupitelj i nagrada svijeta za iskupljenja,
Krist, pretee pjesme koje se pjevahu meu uenicima*
Sam tvorac stvari, najvia Mudrost,
nareuje iskuati sve, slijediti bolje,
i tko e zbog tmja optuiti ruinjake Peta?
Zar se turobno i ljupko ne razluuju kad se priblie,
i razlinosti kad se izmjenjuju,
i zar se lidijski kamen ne razlikuje tako od ostalog
i isto zlato od proste mjedi?
I koje udo stoga kad bi se pojedinosti
pretvorile opet u zbrkanu pratvar,
ako izbor i odabir ne budu bolji?

422

30

35

40

Declinanda, melos aut suave novemplicis aethrae,


Nec dulces Musas et amabile carmen amemus?
Cur igitur Christi Franciscus dogma secutus
Ut moribundus olor supremo in funere fertur
Nescio quos cecinisse modos? Namque ipse redemptor
Et mundi pretilim propiora piacula Christus
Discipulos inter cantatis praevenit hymnis.
Idem opifex rerum. Sapientia summa, probare
Cuncta iubet, meliora sequi, quis grata recuset
Currentem spinam Paestique rosaria damnet?
Nonne maritari cernis cum compare dulci
Tristia et alternare vices per mutua, verum
Lydius ut lapis hoc ratio discernit ab illo
Atque subaeratum puro discriminat auro?
Depravari igitur quid mirum singula nec non
In chaos antiquum rursus confusa reverti.
Si non delectus melioris et optio fiat?

423

IX

IX

ALEKSANDRU FARNESE KARDINALU,


SVOJEM KNEZU

ALEXANDRO PHARNESSIO CARDINALI,


SUO PRINCIPI

ok vedrina plamti nad ljetitem


i bolestan grad tuguje traei vode
i vodovod prazan optuuje zbog toga to je nema
i drevne pretke optuuje narodna e,
u luci ljupkoj zadrava me dokolica radosna
i obale s vinogradima plemikim,
meu kojima u samoj sredini je otok5
i od sredine je poteklo i ime mjestu;
po ijoj pjeanoj obali iasmo po vodu,
sve dok puina ne popusti slatkome tijeku,
najblie vreve ne kvari ni gorka struja;
tu nesmetanu strau strai meka prina.
Zaista koliko vidimo lagane crpnje bez pogibelji
(esto se pae piju i vode noktima iskopane),
toliko mislimo neizvjesno jest
da li je blagost vea tekuini no zraku
ili je vea milost krotke vode.
U udo da povjeruje.
Ovdje cvjetno voe rukom bere s grana
i zima se proljeem ovjenava;
najkrai dan godine proe bez uasna leda ili snijega,
te jesen smjenjuje proljee.
A ne kaljamo se ni pljuskom Amaltejine koze,
ni jednu stazu ne kalja neisto blato,1

1 Lopud, nalazi se u sredini izmeu ipana i Koloepa, zato


lat. (insula) media, tal. (Isola di) mezzo.

um conspirato flagrant aestiva sereno


Urbsque indagandis aegra laborat aquis.
Futilis et ductus culpatur inutilis undae
Et sitis antiquos publica damnat avos,
Otia me portu iucunda morantur amoeno
Cultaque vinetis litora nobilibus.
Qua prope contiguis media est utrimque duabu
Insula et a medio nomen adepta situ.
Cuius arenosum per litus aquamur amicum
Usque adeo indulget dulcibus aequor aquis.
Proxima corrumpunt nec amari pocula fluctus.
Servat inoffensam mollis arena fidem.
Quam vero faciles haustus impune videmus
(Unguibus effossae saepe bibuntur aquae),
Tam reor incertum est liquidi clementia maior
Aetheris an placidae gratia maior aquae.
Mira fides! hic poma manu florentia gestat
Frondibus et vernis tempora cingit hiems;
Horrida nec glacie aut nivibus consputa senescit
Bruma, sed autumnum verque fidelis agit.
Non tamen Oleniae foedamur ab imbre capellae.
Sordet ab immundo semita nulla luto.

424

425

10

15

20

10

15

20

25

30

35

40

45

50

ve blista i gizda se zemlja Jupiterom kionoom:


ukraava se ona zgodno umivena oblacima.
Dakle, kaljue gnusne ovdje nita ne kaljaju:
to vie se zagnjuri, to ljepi izae vepar.
Ovdje se ne treba bojati kalne mrlje nikakva pada,
krotka vjeverica, bjelja od skitijskog snijega!
Ali ni suhi ljunak nije neplodan,
ve to vie buja lozom zasaeno polje,
to strmije pada otok u zaklonjene luke,
i meka prina uene doline.
Ta mjesta oplouje Borej,
dok po svojem Bukau junjak plodi padine.
Ni najvii okoti nek ne zavide poljskim
i loza odozgor nek vlada plemenita na svom tlu;
ako igdje, tu na kru nema divljine
i nasipom vrstim se opire zaglunoj buci voda.
Uitak je ovdje sluati srditu puinu
i slatko motriti uas turobna mora,
to naizmjence sad gotovo dodiruje vrhunce visoka
svoda,
a sad se opet strovaljuju obijesna krunita puine.
Pa ni plijen ne ozlovoljava,
bilo prigodice skrivenim kukama,
ili kad valja trozupcem loviti,
ili prostranu vru postavit u more,
ili opet irokim zamaajima obii obalu.
U tima se ugodama, tovani gosparu, odmaram,
i one meni ublauju mnoge tisue briga.
Ovdje, tekim burama izmoren, odahnuti moe moj
amac
i otpoinut na krotkim vodama.

* Epitet Bakha (Dioniza), boga vina i vinogradarstva


426

25

30

35

40

45

50

Sed nitet et sese pluvio love terra venustat:


Pulcrescit nimbis lota decenter humus.
Ergo volutabres hic nulla sorde lutescunt:
Quo mage mersatur, pulcrior exit aper.
Nullius hic luteam labis vereare lituram,
Candidior Scythica, blande sciure, nive.
Sed neque ieiuno sterilis sabulone laborat,
Sed mage luxuriat vite solutus ager,
Qua cadit in tutos devexior insula portus,
Pandit et optatos mollis arena sinus.
Haec loca fecundat boreas, sed collis et auster
Nobilitat Bromium per iuga celsa suum.
Summa nec invideant1) campestribus, uva superne
Nobilis et tumulis regnat opima suis,
Sicubi non salebris scatet horrida, et obice duro
Circum latrantes obvia frangit aquas.
Hinc indignantes fluctus audire voluptas,
Tristis et horrorem dulce videre maris
Nunc vicibus summi prope culmina lambere caeli.
Nunc pessum tumidas aequoris ire minas.
Nec praedae pigeat, seu forte latentibus hamis.
Sive tridentifera est iUa petenda manu,
Seu subter pelagus nassam posuisse capacem.
Seu iuvat extensis litus obire plagis.
His ego deliciis, princeps venerande, relaxor.
Quae mihi curarum millia multa levant.
Hic mea respirat gravibus iactata procellis
Et tandem placidis cymba quiescit aquis.

1) corr. ex invideat
427

EVO, SAD PRERANOM . . .

ECCE, IMMATURO . . .

vo, sad preranom ranom smrti gorke,


gotovo jednakim pogrebom, obojica smo ranjeni.
Ali se jednakom tugom zajedniki gubitak ne smanjuje,
ve zajedniku kaznu oteava jo i bol drugoga.
Pristupaju mojim jo i tue tegobe,
ako od nae nesree moe ita biti vee.
Jer ostao si udovac iza netaknute djevice,
iji je, eto, smrtni odar pretekao svadbeni pir.
Ali ja, dok mi je supruga mrtva, tvrda srca ivim,
a trebalo bi da sam kao i umrla mrtav.
Niti je tvoja rana manja, niti se pak krv osuila
u onoga koji je branim vezom bio vezan.
Umrle majke ostade mi slika najvia,
no zalogom ti nikakvim tune gubitke ublait ne moe.
Samo, gubitak laki je tvoj; ona pak kao udata ena
i mati djeci svojoj preminu.
Ti oplakuje novo sjeme roena plamena
prije no to su brane ugasle zublje.
A ja oplakujem enju za tako dugom ljubavi,
tugu moju izazivaju nejaad,
kojih nemono i jadno djetinjstvo trai
pravednu pomo majinske pomnje.
Mlijeko i pomnju prizivaju i ruke maliima potrebne,
zagrljaj, poznate poljupce trae, i uzalud
ponavljaju i ime zaludno zahtijevaju,
jao majku, na ijim grudima se hranie!
I tako se meni rana majina lika ponovno otvori.

10

15

20

25

428

cce, immaturo nunc vulnere mortis acerbae.


Par quasi funereum, laesus uterque sumus.
Nec moerore pari consors iactura levatur,
Sed gravat alternus mutua damna dolor.
Acceduntque meis aliena incommoda, siquid
Plus sese ulterius nostra ruina capit.
Intacta nam tu viduatus virgine, cuius
Funereus taedas praevenit ecce torus.
Ast ego defuncta crudelis coniuge vivo,
Debueram pariter qua moriente mori.
Nec tua plaga minor sanguis namque ille fatiscit.
Qui sponsalitio foedere iunctus erat.
Extinctae superest mihi plurima matris imago,
Pignore tu nullo tristia damna levas.
Est iactura tamen levior tua, nupta marito
Et mater natis occidit illa suis.
Tu nova nascentis deploras semina flammae
Ante maritales consenuisse faces.
Nos desiderium tam longi flemus amoris,
Irritant luctus pignora parva meos.
Imbellis quorum miseranda infantia iustam
Maternae poscit sedulitatis opem.
Lac et opem, parvisque implorat debita natis
Brachia, complexus, oscula nota petunt
Incassumque iterant et nomen inane requirunt,
Heu, matrem uberibus cuius alenda fuit!
Ergo recrudescit mihi matris imagine vulnus.

10

15

20

25

429

30

35

40

45

50

i siroad udvostruuju brige moje.


Pria se da nije ni Jupiter tako pokazao
lijejskom strijelom djelo umrle majke,
kao to sam nagnan skrbi oinskom majku zamijeniti,
i dva tereta natovariti na svoja plea.
I jo me ne smiju od toga odvratiti teke godine,
niti lakoumno smijem ovu zamijeniti drugom ljubavlju.
Niti je pak povjeriti podmladak bezbonoj maehi,
niti to doputa uzajamni zavjet sa enom.
Ali, tebe ne vee nikakva brana sveza,
niti je preostao okuane ljubavi zalog.
Dubrovnik je ipak bogat plemenitim djevama
kojima su rod i obraz jednako skladni.
I kao to se diu ljubice jednake i srodni ljiljani
i sestrinske rue pod istim svodom,
tako, meu tolikim jednorodnim uresima,
izbor je jednak,
i ne bi se vie dvoumio ni kod blizanaca Dioskura.
A ni mlijeko nije mlijeku vie slino
nego to je djevojkama oblik isti
i bilo koja jednaka u bilo kojem dobru.
Umjereno oplakuj stoga mrtvu ljubav,
jer gubitka nema to se oaliti ne moe.
Sretna je pak ona to sad je u nebeskoj svezi,
ponosita nevjesta elizijskog Jupitera.
A moda je (ako se za to pobrinu bozi)
pod okriljem boanskim njegova zarunica i moja
Paula.

30

35

40

45

50

55

55

Prestani, molim te, aliti: taj se gubitak dade


nadoknaditi,
nemoj izazivati zavisti bogova pravednih.
Meni i djeci mojoj, kojih je rana neiscjeljiva,
pristaju ove suze koje ne prilie tebi.

430

Et soboles curas duplicat orba meas.


Fertur abortivo nec tam praestasse Lyaeo
Iuppiter extinctae fulmine matris opus.
Quam studio cogor matrem indulgere paterno,
Incumbitque humeris sarcina bina meis.
Et licet hoc gravibus nondum dissuadear annis.
Non temere huic alter substituetur amor.
Nam neque sacrilegae soboles credenda novercae
Nec sinit uxoris mutua parque fides.
Ast tibi coniugii retinacula nulla supersunt,
Nec delibati pignus amoris obest.
Est tamen ingenuis dives Rhacusa puellis,
Quas genere et forma contigit esse pares.
Ut violae aequales cognataque lilia surgunt
Consortesque una conditione rosae,
Sic, congermanis tot dotibus, optio par est,
Nec magis ambiguos Castoras esse putes,
Nec mage lac lacti simile est quam forma puellis
Concolor et variis quamlibet aequa bonis.
Parcius ergo tui funus deflebis amoris.
Nulla nec illius damna dolenda putes.
Felix illa quidem, quae nunc caelestia carpit
Connubia, Elysii nupta superba Iovis.
Forsan et illius (si diis quoque talia cordi),
Auspicibus superis, pronuba Paulla mea est.
Parce, precor, lacrimare: tuum reparabile damnum est,,
Invidiam iustis parce movere deis.
Me natosque meos, quorum immedicabile vulnus.
Hae lacrimae, quae te dedecuere, decent.

431

XI

XI

EVO KOMEDIJA OBNAVLJA. . .

vo Komedija obnavlja kazalini pljesak,


evo se ponovno smjetaju halje tragike drevne.
Nastupa jednako cipela niska kao i kotura;
jedna ponizno puzi, uzvieno grmi drugi.
Uzvienije grmi ovaj o kraljevima i razvalinama
njihovima,
dok druga umilnijim nainom oslikava aljive rijei.
Komiku pristaje smijeh, a tuga tragedu:
jedan nam ugaa tuan, a veseo drugi.
Zato s namrtenom obrvom tragedija je lijepa:
Seneki prilii grmjeti turobna ela.
Zamamljivi Plaut (sva je komika obijesna)
redove gledalaca i glumite zasipa smijehom.
Zato se prijanja lica usuuju vratiti,
te su i jedna i druga Muza opet na svojem drevnom
mjestu,
pa se ponovno na rimskim breuljcima gledalita tresu.
Kome, pitam, kome dar taj pripisati valja?
Pomponijev je izum to, i pod njegovim se zaetnitvom
sada
vratio evo kazalini onaj obiaj prijanji.
Jer on je ponovno uveo tragiku halju
i negdanje glumite s cipelama niskim.

ECCE THEATRALES. . .

10

15

432

cce theatrales renovat Comoedia plausus,


Ecce habitus redimunt syrmata prisca suos.
Procedit pariter soccus pariterque cothurnus;
Hic humilis serpit, grandius ille tonat.
Grandius ille tonat reges regumque ruinas.
Dulcibus hic pingit verba iocosa modis.
Comoedum ridere decet, lugere tragoedum:
Tristior hic nobis, laetior ille placet.
Inde supercilio graviore tragoedia pulcra est:
Morosa Senecam fronte tonare decet.
Blandior at Plautus (lascivia comica tota est):
Per cuneos risus perque theatra movet.
Quod tamen in vultus audent remeare priores,
Utraque longaevo Musa recepta situ,
Rursus et Ausonios pulsant proscenia colles.
Cui, rogo, cui munus tale referre licet?
Pomponi inventum est, quo nunc auctore repertus
Ecce theatralis mos prior ille redit.
Ille cothurnatum nam syrma et prisca reduxit
Pulpita cum soccis conspicienda suis.

10

15

20

28 Hrvatski latinisti I

433

XII

XII

SAD SLAVIM BOI . . .

NUNC AGO NATALEM . . .

ad slavim Boi, Gradiu,7 ali ne onakav


kakav sebi u spokojnu svijetu priredi Bog.
Jer, kad Krist se rodi, po svijetu blaen bi mir,
dok ja kod kue trpim opake ratove.
Vol i magarac dahom talicu grijahu Kristovu:
a u talama mojim laju eljusti pasje.
Ambrozijskom cikom Boga odjekivae kolibica,
a evo mojim tubama odjekuje tamnica.
No je ona bila vedrija od dana:
a meni je ovdje neprestana no.
Mistika zvijezda i zvijee Bojem roenju zasja,
a mojim su oima uskraena nebeska svjetlila.
Pastiri pjevahu boanskome porodu:
sav tuni dom u mojoj tamnici stenje.
Kolijevku svetu opsluivae sluga novi,
i svi oni koji pri porodu poput munje bijahu:
dok mene krvnici opsluuju i pomonici grozni,
obina rulja, uasnim uslugama.
Nebeski kor svijeta pjevao je hvalu,
i radost novu zemlja i nebo donose.
A ime drugim da tuno odjekuje neg okovima,
eljezom i zveketom lanaca ovo tuno i alosno mjesto?
Kristu su vrata esto bila otvorena:
meni se tekim zatvaraju prijevornicama.

10

15

20

7 Marin Gradi, pjesnikov prijatelj. Pjesma je nastala u vezi


s Crijevievim boravkom u zatvoru 1491.
434

unc ago Natalem Christi, Gradaee, nec illum.


Quem sibi pacato gessit in orbe Deus.
Nam Christo nascente fuit pax alma per orbem,
Ast ego perpetior bella nefanda domi.
Bos stabulum Christi sociusque afflavit asellus:
Adlatrant stabulis ora canina meis.
Ambrosioque Dei vagitu parva sonabant
Tecta, meis carcer questibus ecce tonat.
Confessa est nox illa diem meliore sereno:
Nox mihi perpetuo est una futura situ.
Mystica stella Deo et sidus natale refulsit:
Interdicta meis sidera sunt oculis.
Pastoresque pium cantabant numinis ortum:
Tota domus nostro carcere moesta gemit.
Servabatque novus cunabula sancta minister,
Quicumque ad partus fulminis instar erant:
At nos carnifices servant dirusque satelles,
Adsueta infandis turba ministeriis.
Caelestisque chorus mundi cecinere salutem,
Laetitiamque egit terra polusque novam.
Quid nisi compedibus, ferro et stridore catenae
Hic locus horrendum, flebile, triste sonat?
Expositumque palam Christi praesepe patebat:
Clauditur invicta ianua nostra sera.

10

15

20

435

25

Nevinoga t6 u mranu tamnicu zatvori,


zar je zloin samo iskrenost jezika?
Mnogima ni zloini ne kode ivotu,
meni i sloboda jezika i pobone rijei.

436

25

Innocuum quid enim tenebroso in carcere clausit


Aut tantum linguae simplicitate reum?
Non multis vitae nocuerunt crimina, nobis
Linguae libertas et pia verba nocent.

437

XIII

XIII

MARTINALIA. . .

MARTINJE. . .

artinje je sad zima donijela:


neka je postavljen stol, odsjeen komad kolaa
treba odabrati,
te pogau itnu komad po komad sijeem.
A ne manjka nam ni srebrna, ni mjedena, ni zlatna
novca,
zato komad po komad dijelimo.
Od pletera ispletena kotarica za pletivo
nek drebove primi i dvostruki prostre se ubrus.
Vinji, budite milostivi stolu,
jer inae je bez snage i bez blagoslova gost,
i Cerero i oe Lijeju,
vama neka prva je ast,
potom gostu Mariju, mojemu drugu.
Ovo rtvujem Cereri, ovo vino napijam
po osobitu obiaju domovine,
neka nas sveano kao ravne drugove usrei
kola svetog Martina vezom vjenim
i slonom vjerom povee
i druzima svima dobar prorekne znak.

10

15

20

438

artinalia nunc hiems revexit:


Adsit farreus orbis et placentae
Sectae portio sortienda, crustum
Incido cereale frustulatim.
Non argenteus aereusque nobis
Desit nummus et aureum numisma.
Quod per singula frusta partiamur.
Et de vimine textilis quasillus
Sortes accipiat duplexque mappa
Praetexat. Superi, favete mensae.
Quorum expers opis est inauspicatus
Conviva, et Ceres, et pater Lyaeus,
Vobis primus honos habendus, inde
Convivae Mario, meo sodali.
Hanc libo Cererem, hoc merum propino,
Pro ritu patriae peculiari.
Nos solemniter ut pares amicos
Confarranea vinculo perenni
Martinalia caelitus secundent
Concordique fide ligent, et omnes
Felix omen inauguret sodales.

10

15

20

439

XIV

XIV

O KOJI ROMULOVIM . . .

O QUI ROMULEIS . . .

davle Lav Kristov monik upravlja uzdama svijeta,


to vie uz sveukupno ljudsko suglasje,
O
to zaista uz pomo Boju najvie poasti stee.
5

10

15

20

25

Stoga, kao to je zgromio Turke koji tulce nose


i sloio ljute Gale, Kaledonce, Britance i Germane pozva,
a ne poree ni nagrade hrabrim Hunima,
panjolsku pokrenu i na kopnu i moru sjeverne ruke
i dvoimene Istra sazida obale kliui
i od italskih zidina odbaci dumana.
Time zadovoljan nS bi, nad Traanima saaliv se,
poe istiti od istone ljage, i sretna pobjeda
dopade pobjednika i pobijeene: sav e se svijet
posvetiti, stopljeni u jedno tijelo Istok i Zapad
pod vladarom Kristom, ijim si namjesnikom;
Nevjerni Faros, prokleti Kanop
i divlje obrede Mehmeda proistit emo,
i rod ako i divlji jest, umirit e se oinskim obiajima.
Ti samo bozima onim koji trae takvu ast odobri
i. Lave, u uvjetima boljim oruja se mai,
te dokini neasne odgode; dok ti si zdrav,
na sve strane oivljavaju stare zajednice Uzvienih:
neka jedinstvo i mir i ljubav i stalna sloga
veu jednodune kraljeve i razbacane udove glavi vrate.
Bez tebe truplo nepokretno i nekorisno,
oni nee odbiti bojne ti pozive na zajednikom skupu.
Jer da bi slijedili Krista, za koga kad ratovi se vode,
440

inc Leo Christipotens rerum moderatur habenas.


Humanis nedum consensibus urbis et orbis.
Verum hortante Deo fastigia summa capessit.
Inde pharetratos Tureas ut fulminet, acres
Componit Gallosque Caledoniosque, Britannos
Germanosque ciet nec praemia fortibus Hunnis
Denegat, Hispanumque movet terraque marique
Arctoasque manus, ripasque binominis Istri
Munit ovans Italisque avertit ab arcibus hostem.
Nec contentus eo est, Thracas miseratus. Eoas
It tersum maculas; felix victoria iuxta
Victori et victis: totus sacrabitur orbis.
Ortus et occasus coalescet corpus in unum
Principe sub Christo, cuius vice fungeris; ergo
Infidamque Pharum detestatamque Canopum
Magmedisque feros cultus purgabimus, et gens
Siqua fera est, patris mansuescet moribus ultro.
Tu modo tale decus poscentibus annue divis
Auspiciisque, Leo, melioribus arma retractes
Indecoresque abrumpe moras; te sospite passim
Prisca reviviscunt procerum consortia: reges
Unio, pax, amor et stabilis concordia nectat
Unanimes capitique errantia membra reponat.
Te sine truncus iners et inutilis ocius omnes
Nec dedignentur socio tua classica coetu,
Immo sequi Christum, pro quo dum bella parantur,

10

15

20

25

441

30

nitko Gotfrida neka ne eli, ni Boemunda kralja ne


prieljkuje
nit Urbana ili Pija trai.
Sudionike dat e on pobone i savjet za opi spas,
ukrast e svijet voama novim,
da na nebu i na zemlji velepobjeda uzlikuje,
i natjeui se dvostruko nebo likuje u klicanju.

442

30

Nemo Gothifredos desideret aut Boemundum


Suspiret regem Urbanumque Piumque requirat.
Consortes dabit ille pios rerumque saluti
Consulet, ornabitque novis ductoribus orbem,
Ut caelo et terris victoria tanta triumphet,
Certatimque duplex exultet ovantior axis.

443

XV

XV

GRAANSKO UVANE. . .

CIVICA SERVATAE . . .

ad tebi8 blage uzde prepusti Akademija


pod vodstvom koje drevni nauci oivjee,
S
koja sveano godine svake grada zaetke9 slavi,
5

10

15

zidine njegove koja plemenitim tuje skupom,


pjesnike odlikuju pradjedovske obnavlja obiaje,
a lovor-vijenci iskupljuju drevnu diku.
Zbog toga odviknute asti dugo zanemarena vijenca
udostoji se, Biondo, svetom rukom povezati.
Ne bojim se biti optuen ko traitelj isprazne asti,
radi koje otplovismo iz oinskoga kraja.
Niti zavjetima, niti neprilinim preklinjanjima ovo
mamimo,
ne hlepimo ulizivanjem za ovom au.
Sramotno je odbijati, a ne traiti,
ako je stranica naa ocjenitelje potakla pravedne.
I ne bojimo se rana okrenutog nokta:
i nema votane tablice koja nee priliiti mojim
pjesmama.
Godi biti na prosudbi u tako uenih ljudi,
i ova ast mi je vea to stroiji sud.
Svakako preran izbor i zahtjev pobratimstva.*

8 Juliju Pomponiju Letu (14251498), osnivau Akademije


na Kvirihalu u Rimu.
lanovi su Akademije obnovili starinsku svetkovinu Palilia
te su 21. travnja slavili osnutak grada Rima. Tada su i proslav
ljeni pjesnici bili ovjenani lovor-vijencem.
444

10

15

"KTunc tibi quae placidas Academia cessit habenas.


Qua respirarunt dogmata prisca duce,
Urbica quae celebrat cunabula rite quotannis.
Moenia quae coetu nobiliore colit,
Vatibus ornandis ritus instaurat avitos
Et redimunt priscum laurea serta decus.
Hinc desueta diu neglectae munera frondis
Digneris sancta nectere, Blonde, manu.
Nec vereor, vani insimuler quaesitor honoris,
A patriis cuius solvimus ergo iugis.
Non votis, non hoc precibus venamur iniquis,
Captamus non hoc ambitione decus.
Turpe negare tamen non poscere, si modo iustos
Exploratores pagina nostra tulit.
Vulnera transversi nec formidavimus unguis:
Dedecorat lusus cera nec ulla meos.
Censerique iuvat doctorum examine tanto,
Quod mihi iudicii pluris honore fuit.
Utque sodalitii delectus et optio praecox,
445

20

25

30

ali elim sad postati dijelom vaega kola.


Evo zelenim lovorom u mladim se godinama glasam
i ugodit elim gotovo djeak-pjesnik.
Ako je doputeno zboriti odloivi bol,
nek Muza naa likuje na okrunjenim konjima.
Kakvu radost ele ueni i valjani,
kakav dan svoj vidjeti radosni Rim?
Varam li se, gledajui, meni zelen vijenac plete,
i udostojava se, Biondo, povezati moje kose?
Pobijeen si, evo mi pjesniki vijenac doe,
prosudbom tvojom jo vea slava e mi biti.
Pobijeen si i ujedno plaa ono to zahtijeva milost,,
to zasluga pjesnikova, a daje to obje trae.

20

25

30

Pars ego nunc vestri nuncupor una chori.


Sic viridi lauro teneris donandus in annis
Praedicor et placeo paene poeta puer.
Eia age, deposito si fas est dicere luctu.
Nostra coronatis Musa triumphet equis.
Qualem laetitiam cupiunt doctique) probique,
Qualem laeta suum cernere Roma diem?
Fallor an, ut video, mihi serta virentia nectis
Dignarisque meas cingere, Blonde, comas?
Vinceris, en tandem mihi palma poetica venit,
Iudicio maior palma futura tuo.
Vinceris et pariter solvis, quod gratia poscit.
Quod meritum vatis, das quod utrumque petit.

Preveo Tomislav Ladan

m) corr. ex docti
446

447

O EPIDAURU

DE E P ID A U R O

<TVRAVA SOKOL)
ostoji sokolska hrid po imenu tvra,
na pustome mjestu pod gorom, to stri u zrak
strma najviim vrhom, od ila dubokih hrid uasna,
golema i strana pogledu.
Odozgor promatra s visokih mjesta,
i sa svih strana otre su hridi
opasane lomnim stijenama i litice s gora visokih.
Otraga se priinja te zaravni se oko sebe svijaju,
i ne bi ni pomislio da su kamene;
nego tako po kamenim obroncima
golemi uas sve do korijena krnim vrhom izazivlju
i vidi sve pokriveno velikim ruevinama stijenja
i razoreno sve svuda naokolo.
No, ublai se pomalo lice s ela,
jer nije sva zemlja krevita,
upornom obradbom gruba je priroda glaena
i tvrdo je polje, ukoliko ravnina koja nije gola,
iskreno i zemlja mnogim meama uveana
teaka veseli to elje mu ispunja.
Dolje nie njive se prostiru i na svim stranama
teenu zemlju iroka puina dotie i tednog Bakha
valovlje;
jer njemu je toliki dio zemlje odreen,
i ne usuuje se ni po zakonu
nimalo proiriti dosuene mee.

10

15

20

448

st Socolitanum castelli nomine saxum


Deserto sub monte loco, quod surgit in auras
Vertice praeruptum summo, ab radicibus altis
Saxum horrendum, ingens et formidabile visu.
Desuper usque adeo specula prospectat ab alta
Undique cinxerunt asperrima saxa fragosis
Rupibus et cautes avulsae a montibus altis.
A tergo hi sese circum flexere theatri
In speciem, quos nec saxosos esse putares;
Sed saxa horrorem sic per declivia vastum
Usque ad radices lapidoso vertice servant
Cunctaque saxorum magnis adoperta ruinis
Vestiri et late videas vastescere circum.
Mollescit facies paulatim a fronte, nec") omnis
Terra riget, cultuque rudis natura polita est
Assiduo et durus, nisi quatenus area calva est.
Exossatus ager promotaque finibus auctis
Terra laborantum studiis accrescere gaudet.
Inferius segetes laetantur cultaque passim
Aequora lata patent parcoque undantia Baccho;
Namque illi quota pars terrae praescripta, nec audet
Lege sibi iussos tantillum excedere fines.

10

15

20

n) corr. ex ne
29 Hrratski latinisti I

449

25

I zaista su zabranjene mee okota,


polje je ovdje Cereri posveeno i za usjeve odreeno
i posve zabranjeno bogu Brigomoru.1

25

Verum interdictae quoqumque a limite vites,


Hic Cereri devotus ager totumque ferendis
Frugibus indulget, vetitum est quodcumque Lyaeo.

II
II

(RUEVINE EPIDAURA)
edaleko od nas zadralo se malo tragova
i neto preostataka Epidaura i gole obale;
N
Kamen mea dijeli kratak razmak izmeu nas
5

10

i to god meu tim na polju lei, ravnina pruena u


uvale,
prekrasna sela s oblinjim imanjima
i sami itelji okolice, neko sve nova zemlja,
a sada ne jalova polja, ni umorne od pluga
ili istroene njive;
zaista nikakvi tabori ne ostadoe od starine,
iako tvrdimo da je postojala,
kamenita po tolikim komadima velikih ruevina,
krhotinama novim gdje sad su prekrivene klijeti tijesne,
malene zgrade, nastanjene ratarima oporim.

procul a nobis vestigia parva supersunt


N ecReliquiaeque
breves Epidauri et littora nuda.
5

10

Quod breve nos inter decimus lapis intervallum


Metitur medium, quodcumque interiacet arvis,
Dedita planicies fundis peramoena propinquis
Rura suburbanique soli, nova praedia quondam,
Nunc quoque nec steriles campi, nec lassa colendo
Aut effeta seges, verum praetoria restant
Nulla vetustatis, licet illa fuisse probemus,
Saxosum magnis per tot fragmenta ruinis
Ruderibusque novis squalent magalia parvae
Nunc angusta casae, duris habitata colonis.

III
III

(BUDUA SLAVA DUBROVNIKA)


ebe pak nevinog blagost e naa grijati,
i graane tvoje, koje neko barbarski ma
i razorna vatra dumanskim plamenj em rastakae,
graanima neba u uiniti i postavit nad visoke zvijezde
i muenicima u se svojim pridruiti,
buduim graanima uzdunog Epidaura:
tako u pobijeene uiniti glasovitim pobjednicima,
koji e iznijeti nebu toliku radost dostojnih. . .

10 Nadimak Bakhov
450

e tamen innocuam clementia nostra fovebit,


Namque tuos cives, olim quos barbarus ensis
Atque rapax flammis hostilibus hauserit ignis,
Municipes caeli faciam et super alta locabo
Sydera martyribusque meis sociabo, futuros
Aetherei cives Epidauri: sic ego victos
Victores reddam insignes, tot gaudia caelo
Digna relaturos . . .

451

10

15

20

25

Ti e sad jedan, dvostruki Epidaur, i drugi


nebeski postati
i od najvieg kruga jasnije svijetliti,
pridruen zvijezdama novim, na drugome tlu e rasti,
jer graani po najviim vrhovima gore to izmakoe,
povratit e se natrag uz bolju sudbu,
tebe da ustanove kojeg utemeljiti valja na oblinoj
obali,
tamo gdje mnoge godine nesjeena uma
zasjenjuje morske hridi i planine Sr samo podnoje,
umu e obuhvatiti visokim kulama
i dvostrukog zida golemom utvrdom
i zatitama e vrstim strme jarke opremiti.
A koliko od trudnog podviga ostaje da uini,
unutra to ti od osobnih i javnih zgrada ostaje,
kakav troak novi hramovi bozima trae,
vodovod, vrata i ceste, kakvom teinom i s koliko
rada revnog sprema,
koji e tebi od sadanjeg koljena potei unuci!
I ondje, samo promijeniv ime, Dubrovnikom e se
zvati,
i nee se kajati to se prenesen preseli.
Preveo Tomislav Ladan

452

10

15

20

25

Tu nunc una duplex Epidaurus et altera fies


Caelestis summoque micantior orbe nitesces,
Syderibus stellata novis, cursabere terra
Altera, nam cives per summa cacumina montis
Elapsi et reduces fato meliore novabunt
Teque restaurandam propiori in littore condent,
Hic ubi tam multos incaedua sylva per annos
Littoreas rupes et Sergi montis obumbrat
Radioes summas, lucum complexa superbis
Turribus et duplicis vasto munimine muri
Cautibus et duris praecisae ornabere fossae.
Quod vero magni facies operosa laboris,
Introrsum quae te privata et publica rursus
Tecta manent, quantus Superis nova templa dicabit
Sumptus, aquae ductus, portus et strata viarum,
Qua mole et quanto cultu studiosa repones,
Qui tibi venturi praesenti e stirpe nepotes!
Atque ibi mutato Rhacusa vocabere tantum
Nomine, translatam nec te migrasse pigebit.

J A KOV B U N I
IACOBUS BO NUS
( 1469 - 1534)

obro obrazovan ve u Dubrovniku, gdje se u vlasteoskoj


obitelji rodio 1469, Buni je studirao krae vrijeme
D
u Padovi, zatim posljednjih godina 15. st. u Bologni. Oko
1500. boravio je i u Rimu. Iako se rano poeo baviti poezi
jom, velik je dio njegova ivota vezan uz trgovinu i brojne
vane funkcije, to ih je obavljao u Dubrovniku. Trgujui
po Evropi i Istoku, odakle je dovozio sagove i drago kame
nje, obiao je mnoge zemlje i stekao poznanstva. Kao
uglednom trgovcu i svjetskom ovjeku Republika mu je po
vjeravala i neke diplomatske funkcije, pa je npr. bio i na
elu dubrovakog poslanstva god. 1513. novoizabranom papi
Leonu X. U Dubrovniku je vie puta, ne tek u starijoj dobi,
bio knez Sipana i Stona, pet puta knez Republike i jednu
godinu lan Malog vijea. U jesen 1525. zaputio se u Rim da
od pape Klementa VII. ishodi preporuku za objavljivanje
svoga velikog epa De vita et gestis Christi. Postigavi to, sam
je nadzirao tiskanje knjige koja je zavrena u svibnju 1526.
Suvremenik Ilije Crijevia i neto starijih Ludovika Crijevia Tuberona, Karla Pucia, Sika Menetia i Dora Dria, Buni je u jednoj osobi udruio pjesnika, poslovnog
ovjeka i vrlo ugledna graanina. Umro je u Dubrovniku
18. V. 1534.
Svoj mladenaki ep u 1006 heksametara De raptu Cer
beri (Otmica Kerberova), tiskaiT u Kimu izmeu 1490. i
1500, podijelio je Buni u 3 pjevanja i svako nazvao imenom
jedne od~Gracija: Aglaea (Aglaial. Thalia. Euphrosyna, l
grkoga mita pjesnik je izabrao dio u kojem se Herkul
Za grau posluila^mu, ,je SeneMna tragedija Hercules fu
rens. No kao i ostalim humanistikim pjesnicima, Vergilije
je i naem Buniu ne samo prvi uzor u epskoj dikciji, nego
se i u slikanju Herkutova silaska u Plutonovo kraljevstvo i
457

boravka u njemu posluio slinim scenama iz VI. pjevanja


Eneie. Najsamostalniji je Buni u velikoj epizodi (vei dio
I. i poetak II. pjevanja), gdje Hila, ljubimac Herkulov
s gornjeg svijeta, pria junaku kako ie dospio nepokopan
u podzemni svijet. Vei dio III. pjevanja posveenje'oT1
nom opisu stranih podzemnih eta i estokog kreeva, u
kojem Herkul svlada Plutona, oslobodi Tezeia te s njim i u
lance sapetim KerBerom izae ponovno na gornji svijet.
Ma koliko bila kratka, Bunieva Otmica kompoziciono
nije posve uravnoteena: proemij je neto predug, najvie
je prostora posveeno Hilinu pripovijedanju i Piritoievu
opisu podzemlja, govorFsu u epu poesto rastegnuti. Ipak,
izrazite se vrednote epa ne iscrpljuju samo u svjeim mito
lokim asocijacijama ili u superiornom jezinom majstor
stvu, po emu je potpuno bio na razini uzornih ostvarenja
suvremene humanistike poezije. ivotvoma snaga Bunieve invencije oituje se pogotovo u upletenoj prii Hilinoi
s matovitim doivljajem podmorskog svijeta i, na koncu
epa, u skladnom povezivanju "mita o Arionu s opisom slika
na njegovu svetitu.
U prvih stotinjak stihova III. pjevanja Otmice (Piritojeva apokahp5aT""0 vrhovnom vladaru Olimpa, stvoritelju
svijeta i ovjeka, i opis Sotone sa 1000 paklenih demona i
ostalih zlih duhova u pratnji Plutonovoj), ima doista nekih
nanosa kranskog nauka. No, u cjelini impolaije 1 ffletaforikdnrTeperio^
ie potpuno mitoloki i humanisti
ki. Buni e tek u II. izdanju, to ga~Te~tiskao~Za1e!Ig' sa
svojitn velikim epom p Kristu i s nekoliko prigodnih pjesama i va pisma, promijeniti naslov u Sub figura Herculis
ChristCpraetuium .^7"fKrnilov preludij u liku Herkulovu;
latinski je naslov pred II. i III. pjevanjem: Christi sub fi
gura Herculis praeludium) i svjesno sugerirati alegorijsko
kransko tumaenje, po kojem Bi HerkuEv silazak u p od
zemljeodgovarao^Kristovu sIEsklTiLlimb. Inae je tekst
toga izdanja, osim nekih izmjena u dikciji, ostao isti.
Buniev De raptu Cerberi najstariji je ep hrvatske knjievnosti^ a uz Pucieve elegije najstarije vee tiskano
djelo jednoga dubrovakog latinista.
------ Potpuno po intencijama protureformacije pisan je i ne
punih deset godina nakon Lutherovih teza izdan Buniev ep
De vita et gestis Christi (Kristov ivot i djela), u 16 pjevanja
458

s ukupno 10.049 heksametara. U njemu se, prema evane


ljima, niu zgode iz ivota Krista i njegovih uenika, od
asa kad se Bog odluio poslati na svijet Spasitelja do pe
desetoga dana nakon smrti i uskrsnua Isusova kad je Duh
Sveti saao na apostole.
Ep je razdijeljen u dva dijela: 9 pjevanja prvog dijela,
u kojima je prikazano roenje, djetinjstvo i mladost Isuso
va, zovu se Chori prema devet zborova aneoskih bia na
nebu; 7 pjevanja drugog dijela, u kojima je prikazana opre
ka izmeu Isusa i farizeja, pa muka i smrt Isusova, zovu
se Dona prema sedam darova Duha Svetoga.
Potpuno je nezavisan od biblijske predaje Buni samo
u I. pjevanju, gdje opisuje dugo vijeanje na nebu o potrebi
da se ljudskom rodu poalje Spasitelj i iznosi konanu od
luku Boju da aneo Gabrijel navijesti Mariji da e postati
majkom sina Bojega. Inae se u daljem toku epa na pjes
nik dosta vjerno pridrava evanelja, slijedei kazivanje sad
jednog, sad drugog evanelista ili kombinirajui ih, a posvu
da dodaje i svoja razmatranja, zadojena ivom vjerom. Uz ra
zumljiv udio latinske dikcije Vulgate, u epu je prvenstveno
prisutan odjek Vergilijeva jezika i gradnje stiha. Iako, zbog
osjetljive teme i elje pjesnikove da grau to potpunije
iscrpi, Bunieva invencija nije dosegla razinu njegova prvog
ali svakako i boljeg epa De raptu Cerberi, ipak je i ova stihovana parafraza evanelja proarana samostalno zamilje
nim i svjee izvedenim detaljima, osobito bogatim poredba
ma iz mitologije i povijesti, i u prvom redu iz arolikog i
vota prirode. Duh renesanse doao je do punog izraaja i u
stapanju antikih mitolokih predodaba s kranskim
vjerskim naukom: poganski bogovi osobito su u govorima
i poredbama ne samo metaforiki rekvizit nego i sastavni
dio stilske fakture, tako da se uz kranskog Boga u radnju
uvodi i Astreja, boginja pravde (kao rimska Iustitia), ili
Pluton podzemni Jupiter, a i sam se Krist naziva ocem
i vladarom velikog Olimpa, voom devet Muza, svetim,
od uzvienog Jupitera poslanim.
Buni je prvi od hrvatskih i svjetskih humanista u sti
hovima obradio itav ivot Kristov. Izdanje njegova epa
znailo je u svoje vrijeme dogaaj i knjievni i crkveno-propagandni. Slavom ga je zasjenila devet godina kasnije
izdana Christias Girolama Vide, u 6 pjevanja i 6012 latinskih
459

heksametara, kompoziciono vra i koncentrirana na dva


posljednja mjeseca Isusova ivota, matovitija u mijenjanju
i nadopuni predaje.
Kristifada Junija Palmotia, objavljena 1670, pisana je
prema Vidinu epu, ali odaje i jasne tragove Bunieva
utjecaja.
V. V
BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA JAKOVA BUNIA


De raptu Cerberi, R om ae cca 14901500 (2. izd.: v. d olje; 3. izd.,
id en tin o s 1., o b ja v io B. B ologn in i u B a selu 1538)

De vita et gestis Christi eiusque mysteriis et documentis. .., R o


m ae 1526 (o v d je objavljeno i 2. izd . ep a De raptu Cerberi,
a li p od n aslovom Praeludium. .. atque Herculis labores et
gesta in Christi figuram)
LITERATURA O JAKOVU BUNIU
. Korbler: Jakov B u n i D ubrovanin, la tin sk i p jesn ik (1469
1534), Rad 180, Zagreb 1910.
N. Zabughin: S toria d ei rinascim ento cristia n o in Ita lia , M ila-

OTMICA KERBERA

DE R A P T U C E R B E R I

<UVOD>
jevat u o Tenarskom drijelu, o porazu kraljevstva
podzemnog Jupitera i njegova prijestolja, odakle
je, kako se pria, junaina s toljagom u ruch izvukao
na gornji svijet troglavog psa. Prije toga je kao stra
an pobjednik svladao pod mikenskim kraljem* mnoge
udovine nemani svoje bijesne maehe3 i iz temelja
sruio ehalijske kule.
Pomozi mi, slavni Jupiterov sine, zatitnie Helikona, raznolikom moi silni Febe, bilo da kao gospo
dar upravlja zlatnim zvijezdama, bilo da vodi ratove, bilo da te igrajui kolo okruuje divna svita Pijerida, dok na kitari svira boanske pjesme, bilo da
radije boravi na Latoninu Kintu, svojoj kolijevci, ili
u patarskim hramovima ognjene Himere. Apolone, iz
grada Timbre, ne pozivam te za pjevanje obine pje
sme i za ve opjevane bojeve. Ta kome nisu poznati
strani ratni pothvati Giganata i Titana? Tko nije uo
za bojeve Romulovih potomaka, za vjerolomnu Kartagu i za poraeni Pergam, koji zapalie Argivci, i za
druge ratove o kojima se u prolosti ulo? Ja u, naime, pjevati o novim bojevima koje su zametnule Furije, jer o ovom ratu nitko prije mene nije ovako
pjevao.

10

20

aenarias fauces et debellata profundi


Regna Iovis soliumque canam, quo claviger heros
Tergeminum traxisse canem sub sidera fertur.
Multa prius saevae qui prodigiosa novercae
Monstra Mycenaeo domuit sub rege timendus
Victor et Oechalicas evertit funditus arces.
Adsis, o Helicona tuens Iovis alma propago,
Numine Phoebe potens vario, sive aurea princeps
Astra tenes, seu bella geris, seu candida circum
Pieridum te turba choro ludente coronat
Enthea vocali modulantem carmina plectro
Seu tua Latoo potius cunabula Cyntho,
Flammiferae seu templa colis Patarea Chimaerae,
Non te ad vulgatum Thymbraee vocamus Apollo
Garmen et ad dictas acies. Quis nanque Gigantum
Aut fera Titanum belli conamina nescit?
Quoi non Romulidum referuntur proelia, quoi non
Perfida Carthago devictaque Pergama flammis
Argolicis et si qua prior vulgaverit aetas?
Sed Furiis commota canam nova proelia, nanque
Sic prius hoc bellum nulli cecinere priorum.

10

15

20

1 Heraklo
2 Euristejem
3 Zeusove (Jupiterove) ene Here (Junone); Heraklo je sin
Zeusa i Alkmene
462

463

II

II
<HARON>
lkejev potomak4 kvrgavom batinom ljutito i smje
lo odmah stade naokolo munjevito vitlati i razbi
jati blijede i brze sjene u trku i ii putem koji vodi
prema rijeci Aherontu. I ve se pribliavae stigijskoj
vodi preko koje prevozilac u lai s plavom krmom
prevozi due sahranjenih pokojnika. Divlji starac stra
no je uprljan i neist. Sijeda mu je kosa upava i
neureena. U oima mu plamti oganj, a drijelo mu
zjapi poput iroke pei. Glavu je s dugim uima i tije
lo crnje od crne re prekrio nepripasanom dugom
haljom. Oko njega bezbrojno mnotvo oblijee i nepokopani mrtvaci bijesno nasru po cijeloj obali.

10

ic subito Alcides nodoso robore circum


Fulmineos acer rotat imperterritus ictus
Praecipitesque fuga tenuis diverberat umbras
Et, qua pandit iter, se fert Acherontis ad amnes.
Ianque propinquabat Stygiae qua portitor undae
Caerulea puppi manes transvectat humatos,
Quoi fera terribili sordet pedore senectus
Hirtaque canities incultaque, fervidus ignis
Luminibus, fauces lata fornace fatiscunt.
Auritum caput et nigra ferrugine corpus
Atrius involvit discincto syrmate, gentes
Quem circum innumerae volitant ripasque per omnes
Turba inhumata ruit.

10

III

III
<KAKO SU HILU UGRABILE NAJADE.
PRIZORI U MORSKIM DUBINAMA)
ad alosni Hila ugleda Herakla, stade i ree:
Alkejev potome, silni krotitelju velikog svije
ta, nisu te prevarili ni brat, ni Traanin Orfej, ni ri
je bogova u lanim odgovorima proroita. Pa kad
smo se ve sastali po volji bogova, ja u ti sam ispri
ati svoje zgode i nezgode i nain na koji sam jadno
umro.
Kad je laa Argo, prepuna junaka boanskog
podrijetla, koje je Jazon vodio sa sobom elei ugra
biti zlatno kolhidsko runo, prola kroz helespontski
tjesnac i zala u vode Eetove rijeke Fazis, tada je
ako se dobro sjeam kada je cijela svita junaka
prila k stolu na krmi lae, a poslunici naokolo no-

4 Heraklo, koji je unuk Alkeja, Amfitrionova oca


464

unc tristis laetatus Hylas stetit Hercule viso


Atque ait: O magni domitor fortissime mundi,
Alcide, neque te frater neque Thracius) Orpheus
Nec falsis responsa deum lusere figuris.
Nam tibi (quandoquidem fatis convenimus altis)
Ipse meos casus fabor mortemque nefandam.
Hellespontiacos portus Argoa carina
Quom tot onustab> deum genitis intrarat, Iasaon
Quos secum auricomam cupientes carpere pellem
Colchon et Aeetei) ducebat Phasidos undas,
Tum (bene si memini) quom tota in puppe corona
Heroum accubuit mensae circumque ministri
Aurea vasa, dapes et dulcia vina ferebant,

10

a) corr. ex tratius
b) corr. ex honusta
c) corr. ex Oethei
3 0 Hrvatski latinisti I

465

20

30

40

50

sili zlatno sue, jelo i slatka vina, meni bilo nareeno


da zagrabim vode iz hladna izvora i napunim vr.
Uetom tad zaveem vr i bacim ga u rijeku da bih
izvukao hladnu i bistru vodu. Tad, eto, podalje pod
arkim suncem divna Aretuza sui svoju vlanu kosu: djeva na vodi napola naga. Brzo dvaput zaroni u
bistru vodu i opet dvaput izroni iz nje, te pozove
svoje sestre nimfe. U taj as zapazim po cijeloj pu
ini nage najade kako plivaju po pjenuavoj vodi.
Zaprepastim se i nenadani mi strah privue k srcu
ivotni sok krv, i po mojim sleenim udovima sta
de se iriti bljedilo, mrak mi na oi pade, klonulo
tijelo kao da e se sruiti na zemlju, i padoh onesvijeten. I tad me kao mrtva cijela eta najada odvede
u duboku spilju pjenuave Doride.
No, rei u ti ukratko da ne gubim vrijeme u is
praznom prianju, im me sama Dorida primila i
stala grliti u svom naruju, ree: 'Ovaj krasni ures,
Nimfe, bit e dostojan dar mome ocu Okeanu. Pou
rite, brzo mi dovedite kola i dotjerajte skitnice del
fine! Donesite mi kristale, smrznute na krutom ledu,
da ga njima ogradimo kako bi zajedno s nama mogao
nesmetano gledati morske vale i promatrati sve to
more u dubinama krije! Ona to ree, a hitre Nimfe
donesu nelomljivi ledac, dopremljen s alpskih vrhu
naca, i uz prag velikih vrata postave delfine i kola.
U meuvremenu je njezin otac Okean pripremio
sve stolove, a trublje su snanim glasom pozivale
morske bogove na uobiajenu gozbu. Morska dubina
i iroke spilje odjekivahu od zvunih koljki.
Iz odaja svojih izie kraljica, pope se na kola u
koja su upregnuti delfini te sjede odjevena u zlatnu
haljinu. Do nje je Mera, koja je prva iskusila novu
ljubavnu vatru, i Dijanasa, koja divno svira na trostranoj kitari, Apsea i Janira i Mena Ijuskava tijela
sve su one puhale ruiastim usnama u proupljenu imirovu stabljiku, dok su tri djeve: Glauka, Feruza, koja se isticala svojom zlatnom kosom, i Dori466

15

20

25

30

35

40

45

50

Ipse ego iussus eram gelidis e fontibus urnam


Implere ex haustu laticum, quam fune revinctam
In vada proieci, frigentes flumine lymphas
Ut caperem. Tunc ecce procul sub sole calenti
Candida siccabat madidos Arethusa capillos.
Gurgite pube tenus virgo stans nuda supremo.
Bis subito liquidas sese summergit in undas
Bisque emergit aquis iterum Nymphasque sorores
Evocat: extemplo nudatas aequore toto
Naiadas aspicio spumantes ire per undas.
Obstupui humoremque mihi sub pectora traxit
Sanguineum formido repens, gelidosque per artus
Pallor iit, nox orta oculis, labefactaque terram
Membra petunt, sopita cadit mens corde sub imo.
Me tunc exanimo similem chorus omnis abegit
In cava Naiadum spumosae Doridos antra.
Sed dicam brevius, ne dillabatur inani
Temporis hoc spatium sermone. Ut me ipsa recepit
Doris ait meque in gremio complexa tenebat:
Egregium decus hoc Nymphae munusque parente
Dignum erit Oceano. Ite, citos mihi ducite currus,
Delphinas stimulate vagos! Cristalla ferantur
Praeduro concreta gelu, quo conditus altos
Possit inoffensus nobiscum cernere fluctus
Et, quod pontus habet, iam prospectare sub undis.
Dixit et haud segnes referunt ascyntheta Nymphae,
Alpinis extracta iugis, ac plaustra rotati
Sistunt delphines magnae prope limina portae.
Interea genitor mensas instruxerat omnes
Oceanus, magnoque tubae clangore vocabant
Aequoreos ad nota deos convivia, pontus
Antraque clamosis resonabant intima conchis.
Progreditur regina thoro currumque iugalem
Scandit et aurata palla vestita resedit,
Maeraque prima novos experta cupidinis ignes.
Et cythara Dianassa sonans miranda tricordi,
Apsedis Ianiraque et hispida corpore Meni,
Omnes inflabant roseis cava buxa labellis
Tresque simul iuvenes; Glaucis nitidisque Pherusa
Conspicienda comis matrique simillima Doris
467

60

70

80

90

da, vrlo slina svojoj majci, njenim glasom pjevale


slatke pjesmice. Mene privrste pod zaobljen svod go
lemih kola i stave mi unutra boanskog pia i ambrozijske hrane. Bio sam zatvoren u stakleni zatvor kao
kad se u velikim dvorima indijska ptica, zabava dje
vojaka, ui govoriti ljudskim glasom: mala njezina
kuica, spletena od srebrnih ica, zatvorena i privr
ena pod gredama, visi na ravnoj motki.
I ve su brza kola brodila po puini i Arionov del
fin lenom perajom sjekao duboko plavo more, kad
strani morski psi duguljasta tijela dovezu Nereja u
hitrim kolima. On se elio to vie pribliiti Doridinoj pratnji i u izjednaenoj vonji doprijeti do mor
ske dubine te se pridruiti njezinoj sviti. Kao kad
bakhantice slave trogodinju svetkovinu kliui
Euan!, upregnuvi tigre, kad Bakho silazi s tajgetskih vrhunaca i zaeli zdruiti zaljubljene satire s la
konskim djevojkama, tako i vesela druba nerejidai
umne rijeke dooe u sinje more i izmijeane s nim
fama prate Nereja. Tu su Strimon, Sperhej, Ilerda i
Nimfama mili Likos i uti Oaks i plavi Tiber i Aheloj
bez roga i Nil sa sedam ua, kome se ne zna za iz
vor. Tu je i Tag sa zlatnim licem i dvorogi Rodan i
dalmatinski Naron, koji goji svakovrsne ribe i razli
ite ptice. Tu je Fazis i frigijski Kaik i lovorom plod
na Eurota, od crnoga Orka izbaeni crnorogi Eridan,
Lipar, medijski Nifat, Smirnjanin Meles, Istar, po
znat po mnogim ratovima, i Narbon koji dolazi s
ilirske obale.
I ve su jedna i druga kola usporedo jurila, kad
utonue s povrine u dubinu mora. Koje li sam sve
pod vodom vidio morske nemani, koje li stanovnike
morske dubine: duga bi to pripovijest bila, pa sve
kad bih imao i tisuu grla i kad bih na tisuu raznih
naina i na tisuu usta govorio, jedva bih za mjesec
dana sve ispriao! Sve to zemlja pod velikom kapom
468

55

60

65

70

75

80

85

90

Dulcia crispabant tenera modulamina voce


Meque sub ingentis camerata fornice currus
Defigunt, intus divinaque pocula ponunt
Ambrosiasque dapes, vitreo sub carcere clausum.
Qualis ubi in domibus magnis avis Inda puellis
Delicium humanas meditatur promere voces,
Argento contexta domus quam parvula claudit
Fixaque sub trabibus recta suspendit ab hasta.
Iam vada sulcabat provectus in aequora currus
Altaque Arionius scindebat caerula delphin
Tergore pinnifero, volucri quom Nerea curru
Immanes longo vexerunt corpore pristes.
Agmina nam propior cupiebat iungere Nereus
Atque rotis altas paribus perlabier undas
Miscerique simul, veluti trieterica Bacchae
Orgia quom celebrant euantes tygribus Euan,
Taygetis si quando iugis descendit amantes
Virginibus satyros cupiens miscere Lacaenis,
Nereidum sic laeta cohors fluviique sonantes
Nerea delapsi vastum comitantur in aequor
Immixti Nymphis: Strymon, Sperchios, Ilerda
Dillectusque Lycus nymphis et fulvus Oaxis
Et flavusd) Tybris cornuque Achelous adempto
Et septemgeminus secreto Nilus ab ortu
Auratoque Tagus vultu Rhodanusque bicornis,
Omnigenosque ferens pisces variasque volucres
Dalmaticus Narone>, Phasis Phrygiusque Caycus,
Laurifer Eurotas et nigro excussus ab Orco
Corniger Eridanus, Liparis, Maedusque Niphates
Smyrneusque Meles et multo Marte notatus
Ister et Illyrico veniens a littore Narbon.
Ianque vias utraeque pares tenuere quadrigae,
Marmore demersae in medio. Quae monstra natantum.
Quos pelagi populos et quaeve sub aequore vidi,
Longa est haec series, quod si mihi guttura mille,
Mille modis variis et mille per ora sonarent,
Vix equidem unius numerarem tempore mensis.
Omnia nam magno quaecunque sub aethere tellus
Concipit et pulchri profert in lumina solis.
d) corr. ex flanus
e) corr. ex Naran
469

100

nebeskom raa i to god ljepota iznosi na svjetlost


dana sve to posjeduje mnogorodna Amfitrita i sve
se to raa u dubokim bezdanima sinjega mora. Tu
su ume i planine s visokim vrhuncima, prostrana
zemljita i usjevi crvenih koralja, a po zelenim liva
dama tumaraju razna stada i po panjacima veselo
lutaju drube pastira. No, to ja to priam? I premda
po cijelome moru na sve strane ima vrlo mnogo stanova od ivoga kamena i kuda za Nimfe i velikih
dvoraca za bogove, ipak e biti bolje da spomenem
moju okrutnu propast i tako alostan udes moje
jadne due.

Omnia multiparens complectitur Amphitrite


Nascunturque alto vasti sub gurgite ponti.
95 Sunt nemora et celso consurgunt vertice montes.
Sunt lati fundi, sunt rubra corallia messes,
Et virides errant diversa armenta per agros
Pastorumque greges per pascua laeta vagantur.
Verum haec quid referam? Nam quamvis marmore toto
100 Plurima sint passim vivis magalia saxis
Tectaque Nympharum et palatia magna deorum.
Exitium crudele tamen memorare iuvabit
Atque animae miserae tam lamentabile fatum.

IV
IV
CHARON I HERAKLO. PRIA O ORFEJU)
ila se obraduje tim rijeima i djeaku silno po
rastu nade, ako uope postoji kakva nada za jad
nike meu tim alosnim sjenama. Alkejev potomak
odjuri do stigijskih movara. im ga Haron iz svoga
zelenkastog amca ugleda kako tri prema rijeci i ka
ko glasno poziva ledene obale sa smradnim tokom i
brodara lae, prestrai se mrk u licu i uasnut u dnu
due jedva se usudi pitati za kobnu granicu, zadra
vati ga i ispitivati uzroke njegove urbe. Tada se sjeti
svoje slube i ree: Stani, ti to nosi toljagu! to te
goni k ovoj vodi? Koje li si boanstvo u ljudskom ti
jelu? to hoe to oruje i snaga nagorjela kolca? Ka
mo sre! Ovdje se sastaju ljudi koji napustie vinje
svjetlo, i moj amac prevozi due sahranjenih pokoj
nika a nikada nije osjetio teinu ljudskoga tijela. No,
ako ima zlatnu granicu rumene Perzefone, tada e
se moi u mojoj lai sretno prevesti i donijeti Plutonovoj eni njezine darove.
Sjetih se Orfeja, koga je dala na svijet divna Kaliopa, a Ejagar mu bijae otac. Njega je moja laa
prihvatila, jer je zapanjene podzemne sile oparao svo-

10

20

470

is dictis gavisus Hylas magnamque recepit


Spem puer, haec si qua est miseris sub tristibus
umbris.
Proripit Alcides Stygiae se ad stagna paludis.
Quem simul atque Charon viridi prospexit ab alveo
Ad vada currentem caenosoque algida fluxu
Littora vectoremque ratis clamore vocantem.
Expavit torva facie magnoque tremendum
Pectore vixque ausus fatalem poscere virgam
Cunctarique virum et properandi quaerere causas,
Officii memor ipse sui: Tu claviger, inquit
Siste pedes! Quo te ad nostras rapit impetus undas?
Quis deus humanis inducu carnibus, istud
Quidve petit ferrum, quid stipite robur obusto?
Quo ruis? His supero defunctae lumine gentes
Conveniunt manesque vehit mea cymba sepultos
Corporeis nunquam membris assueta gravari.
Sed si Persephones rutilantis virga metalli
Est tibi, tum nostra poteris tranare carina
Sospes et ad dominam Ditis sua munera ferre.
Orphea nam memini, quem candida Calliopea
Edidit Oeagro conceptum, flumine cymba
Accepisse mea, stupidos quom carmine manes

10

15

20

471

30

jom pjesmom i zvonkom kitarom upravljao tokom bi


jesne rijeke te poticao na pjevanje ume i due u pod
zemlju. Prestade buka u podzemlju i zaute lajava
psea usta im on stade na zvonkoj kilenskoj kitari iz
voditi zvukove koji su pratili njegovu pjesmu. Orfej
je traio natrag Euridiku, koja je nenadanom i tu
nom smru bila oteta. A on je pjevao o drevnom praz
nom prostoru, o prvim poelima svijeta to ih je Flegetont stvorio u nebeskim predjelima i kako je Jupi
ter s braom podijelio vlast. Dok je Rodopljanin Orfej
sve to slavio u pjesmi, mila je utjeha blaila jadne
due pokojnika: Eolov sin prestade valjati tvrdi ka
men, Iksion zaustavi kota, a Belove unuke napune
vodom probuene posude i zamuknu valovi Aheronta.
Gospodar podzemlja Pluton, zanesen milinom i ugod
nou, predade Orfeju duu njegove otete ene, te se
Orfej s njom kao pobjednik vrati na gornji svijet.

25

30

35

Mulcebat cytharaque lacus resonante furentis


Firmabat cursum silvasque animasque trahebat
Ad cantum: inferni strepitus latrantiaque ora
Conticuere canis, dum garrula murmurat ipsis
Cyllenis fidibus voces imitata canentis.
Ille reposcebat miserando funere raptam
Euridicen: chaos antiquum primaevaque mundi
Semina, quae Phlegethon dias produxit in oras,
Germanosque Ioves divisaque regna canebat.
Talia dum cantu celebrat Rhodopeius Orpheus,
Dulcia lenibant miseros solacia manes,
Tractus et Aeolides dura cum caute rotaque
Constitit Ixion, pertusas fontibus urnas
Bellides implerunt Acheronque obmutuit undis.
Victus et infernus blanda dulcedine Pluto
Restituit manes abreptae coniugis Orpheo:
Orpheus et superas remeavit victor ad auras.

<HERAKLO SVLADAVA KERBERA)


u se kod samoga ulaza u dvore stranoga Plutona
nalazi visoki prijesto boanski a do njega troglavi
Kerber opijen ljudskom krvlju. Napola oglodane kosti
razbacuje po svedenoj hrapavoj hridi. Tu lei i tro
strukim laveom uva stigijske vode i visoke dvore te
prodire pokopano mnotvo i zadaje silan strah sla
banim sjenama. Kad je osjetio da mu se polubog pribliio, odmah nauli sputene uke, stade reati i kroz
zatvorena usta polako mumljati. Neman poe mahati
repom, okretati ga i udarati. Nakostrijeila mu se na
vratu kresta kao u zmije. Izdaleka se zaleti i stane
strano lajati na neprijatelja pred sobom i sad od stra
ha bjei, sad ublauje bijes. Neustraivo stoji Alkejev
potomak, vian uasnim prizorima. Ogrnu golo tijelo
koom nemejskog lava, prihvati teku kijau, snano
je potrese i odvagnu joj teinu vrtei je u ruci te stade

10

472

ic prope vestibulum et diri palatia Ditis


Stat solium sublime dei iuxtaque triformis
Cerberus, humano depastus sanguine, sternit
Membra subexesa scabri testudine saxi,
Quo Stygias prostratus aquas custodit et alta
Atria latratu triplici gentesque sepultas
Devorat et tenues horrendus territat umbras.
Isque ubi mota pedum propius vestigia sensit
Accessisse dei, lapsas mox suscitat aures
Captavitque sonum et paulatim gutture clauso
Infremuit, vibrat caudam draco verbere torto.
Vipereis stant colla iubis, procurrit et altos
Edit in adversum latratus eminus hostem,
Et modo terga timor vertit, modo subtrahit ira.
Indomitus stetit Alcides formidinis expers
Nudatumqe clepit Nemeaeo tegmine corpus
Et grave suscepit vibrato pondere robur

10

15

473

20

30

pregledati i pripremati snane okove i neslomljive


lance za psa koga e malo kasnije uhvatiti. Tad se kao
munja bijesno na nj baci, a on se dade u bijeg prema
visokom Plutonovu prijestolju. Kao to katkad haonski
pas osjeti korake putnika koji mu se pribliava, naglo
prelomi gvozdene lance kojima je svezan i lajui na
nj navali, ali ga neustraivi putnik, koji zna ukrotiti
bijes zastraene Likiske, toljagom odbije i dotjera do
gospodarove kue, tako i protjerani Kerber bjei i boji
se blizih lanaca i udaraca strane topuzine. I ve ga je
uhvatio Alkejev potomak i ve ga je stao snano tui
po leima silnom snagom vitlajui velikom kijaom.
Kerber pade pred prijestolje stigijskog Jupitera i uko
en pusti da mu ljutim lancima zavee vrat. Amfitrionov sin hitro mu pritegne eljezne lance oko crne ije
i svega ga sputi bezbrojnim zavojima, kao to asahejska hidra, edna maurske krvi, vreba na slona, ili stra
na stoji u zasjedi u ivoj vodi, ili se skriva u debelom
hladu, pa se splete oko njega i jako ga stegne kao
vor.

20

25

30

35

Exploratque manu versans aptatque catenas


Ingentes infracta cani mox vincula capto.
Tum se proripuit furibundi fulminis instar.
Ille fuga versus petit alta sedilia Ditis.
Ut quom Chaonius quondam latrator euntis
Mota viatoris sensit vestigia, raptim
Dura catenati frangens retinacula ferri
Currit in adversum latrans, sed fuste viator
Expertus rabiem timidae domitare Lyciscae
Profugat impavidus tectumque suburget herile
Sic premitur fugiens vicinaque Cerberus horret
Vincla catenarum et minitantis verbera clavae.
Iam penes Alcides aderat, iam terga premebat
Ictibus intorquens magna vi robur inorme,
Quom Iovis ante thronum Stygii collabitur atque
Colla dedit domitus duris vexanda catenis.
Haud segnis ferrum cervicibus alligat atris
Amphitryoniades spiris immanibus omnemque
Implicat, Assacheus veluti draco sanguine Maurum
Quom sitiens elephanta petit seu flumine vivo
Insidiatus atrox, seu densa conditus umbra.
Nexibus involvit longoque ligamine nodat.

VI
(HERAKLO SE SJEA TEZEJA.
PIRITOJ OPISUJE KRUGOVE PODZEMLJA)
on uzdahne navikao braniti od zla jadnike. I sje
ti se kako je snagom ukrotio dvotjelesne Nefeline
potomke5 i kako mu je, natjeui se s njime u hrabro
sti, Tezej pomogao u ratu za enuV
I* s rijeke Termodonta i kako je nepobijeen ugrabio Amazonku kao
plijen. Smirivi se tad ukratko ree: Prijatelju, ve
odavno elim biti uzrokom tvoje utjehe, ne bojim se
podzemnih gustih sjena ni tisuu smrtnih opasnosti.
Pokai mi, dakle, gdje trune Tezejevo tijelo bez ivota,
gdje propada, u kakvim okovima gnjije? Ali me prije
ukratko uputi u ovo: S koliko je ovih zidova ograen

VI

10

5 Kentaure
Amazonsku kraljicu Hipolitu (odn. Antiopu)
474

lle malis miseros defendere suetus


Ingemuit. Subiere thori, quibus ipse bimembres
Nimbigenas domuit, virtus subit aemula Thesei,
Thermodoontiaca quocum pro coniuge bellum
Gessit et invictis spoliavit Amazonas armis.
Talia tum breviter sedato pectore fatur:
Huius, amice, tibi solaminis auctor adesse
Iam pridem cupio, nec me crassator Avemus
Terruit umbrarum, non mille pericula leti.b
Ostendas igitur, squallent quo languida Thesei
Membra situ, qua mole ruunt, qua compede marcent.

10

f) corr. ex laeti
475

20

30

40

tuni Ork i to zatvaraju tolike naprave? Flegijin po


tomak mrske Martove krvi odvrati: alosno je Perzefonino kraljevstvo opasano s devet krugova. Posljed
nji od njih, sjajan od vedra zraka, gleda blaene due
kako se igraju na mekanim livadama i sretne skupine
blaenika. U osmome prebivaju oni koji su se ve
oistili ljaga starih grijeha i obilno piju iz rijeke zabo
rava. U sedmom se krugu due iste od grijeha raznim
sredstvima za oienje: laganim povjetarcem, ili vo
dom, ili vatrom. U preostalih est krugova due trpe
razne muke: iznutra ih izjeda vatra i mue vjene
kazne te tako trpe za svoje grijehe. Te zlotvore stalnouva strana i uvijek budna Alekta. Njih i sada izjeda
elja za ratom, a u Idalijskom gaju nalazi se plodni
krug gdje zaljubljene jadnike pri ljubavni ar. Tu je
postojbina ubojica i onih koji su svojevoljno na sebe
digli opake ruke i svoj ivot zauvijek upropastili. Tako
svojevoljna smrt nagrauje one kojima je ugasila
svjetlo ivota u tjelesnom zatvoru, pa je potrebno da
svatko proivljuje svoju sudbinu. Ovdje je u tvrdom
ledu i debelom mrazu prikovano zamrznuto mnotvo,
koje nije ni dolo do spoznaje, te bez svjetla razuma i
nepokretno stoji u zgusnutoj vodi. Njih je Lucina mauhinski primila u naruaj i ljutito pogledala kad je
kao neprijateljica sila na zemlju s pakosnog neba. Tu
oni oplakuju svoju stranu smrt, okrutan udes i brak
svojih majki.

15

20

25

30

55

40

Sed prius hoc strictim doceas: quot moenibus istis


Cingitur Orcus inops, quid claudit machina tanta?
Quoi Phlegyae genus inviso de sanguine Martis:
Tristia Persephones clauduntur regna noveno
Circuitu, quorum ridenti lucidus aura
Ultimus aspectat ludentes mollibus arvis
Foelices animas et fortunata piorum
Concilia, octavus veterum iam labe malorum
Lustratas, largo quae potu oblivia captant.
Septimus impressas vario purgamine culpas
Levibus exedit ventis vel fonte vel igni.
Sex reliqui variis resonant cruciatibus, intus
Instipant animas flammis poenisque cohercent
Perpetuis peccata luant. Has dira nocentes
Pervigil Alecto semper custodit, at illas
Belli fervor adhuc mutilat, stat fertilis orbis
Idalio saltu, hic miseros amor urit amantes.
Hic homicidarum statio et qui sponte nefandas
Iniecere manus sibimet vitasque dederunt
Aeterno exitio. Tantum mors ipsa rependit
Libera, corporeo quibus est de carcere pulsa
Lux vitae quoique ut peragat sua fata necesse est.
Hic solida glacie atque altis concreta pruinis
Gens, quae ignara fuit rerum, sine fulgure mentis
Figitur atque undis immota tenacibus haeret.
Quosque novercales Lucina excepit in ulnas
Aspexitque truci vultu defluxa maligno
In terras inimica polo, crudelia lugent
Funera, crudeles Parcas matrumque hymenaeos.

VII
<BOANSKI SUDAC. KANJAVANJE KRIVACA
U PLUTONOVU CARSTVU)
. . T 7"rhovni odvijeka vladar visokog Olimpa, slobodni
uzrok svega, bog, dua svijeta, odreena volja, u
kome je poetak i svretak svega, u poetku je iz du
bine svoga duha zaeo tajne svijeta i u silnom prosto
ru stvorio kaos, nebo i bogove. Otac je svojim umom

"V

476

VII

rincipio architenens excelsi rector Olympi,


_ Libera causa, deus, mens mundi, certa voluntas,
In quo principium rerum finisque recumbit,
Miscuit ex alta rerum mysteria mente
In magno cratere chaos caelumque deosque

477

stvorio prauzroke i likove u sinu i po sinu i u svetoj


povezanosti sazdao i stvorio uzviena ovjeka. U tek
10 stvorene njene udove itavoga svijeta zatvorio je
oganj, djelo poslije stvaranja ovjeka izvrsnije od svih
drugih djela. A ovjeka je kao gospodara svijeta ob
dario povlasticom slobodnog odluivanja. Odatle svaki
od nas dobiva dva duha: jedan nam pokazuje put pre
ma nebu, a drugi prema tamnom Orku. Bog nas je kao
sudac u najviim dvorima podloio sudbini, sudbini
koja nas tjera na sve pothvate. No sudbina nije sklona
naravi i odlukama naega vijeka. Duhove slijedimo, ali
potpuno dragovoljno. Stoga bolesti duha i ludost sli
jepe due odvraaju neiskusne ljude od olimpskih vi20 sina, ili ih ljubav koja na zlo potie privlai na ono to
je nisko. A kad nas od naih udova odijeli crna smrt,
koju iako bez nae volje slijede tako teka i opaka
djela, s kojima su vezani zloini to ih poini zla na
vika, pa kad nas boanska blagost rastavi od ivota,
zao nas duh kao krivce prati i vodi iz mranoga Aheronta k stranome sjeditu i k prijestolju strogoga su
ca. Tu se na vagi svakome tono odmjeri kazna za
grijehe. Tu ne vrijede nikakve zbirke javnih spisa, niti
se tu trae svjedoci u prilog krivcu. Pred sucem koji
30 jasno vidi tajna djela krivaca, sporna su pitanja pot
puno razgoliena. Ovaj bog nije poznat svim narodi
ma. On je, naime, svemogu, najvei porod vjenoga
oca, spas ljudi, koji e svojevoljno kao krivac prihva
titi tjelesnu smrt, da bi ljudima mjesto smrti dao i
vot. Kao pobjednik u tijelu praroditelja isplatit e pra
vednom krvlju vjenu kaznu. On kanjava krivce koji
pod teretom tekih grijeha idu raznim krivim putovi
ma i srljaju u stigijsku vatru. Tad se podvrgavaju
drugim zakonima i drugima naredbama, naime, gdje
40 se pod beskrajnom zemljom iri ovaj bezdan, proteu
se po praznom prostoru sve do sjena Plutonovi dvori
i silna mo uzvienoga Jupitera. Diktejska braa dre
u svojim rukama okrutne aherontske uzde i vlast u
podzemlju i izvruju strane Plutonove naredbe i za
kone, koji propisuju okrutne kazne. Eak tu kroji
pravdu narodima Evrope, a Radamant narodima Isto478

Conflavit, pater archetypas et mente figuras


Protulit in nato et per natum et foedere sancto
Magni hominis fecit caput et fundamen et ignem
Post hominem cunctis opus excellentius instar
10 Mundi totius tenues conclusit in artus
Et domino rerum donavit libera iura.
Hinc manes sibi quisque duos sortimur: ad astra
Alter monstrat iter, caligantem alter ad Orcum.
Nos etiam fatis summae deus arbiter aulae
15 Subiecit, fatis ad res impellimur omnes.
Non tamen ingenium nostrique arbitria saecli
Fata trahunt: genios sequimur, sed sponte volentes.
Hinc animi morbi caecaeque insania mentis
Ignaros homines a summo avertit Olympo
20 Aut malesuadus amor deiectas attrahit ad res.
Quom vero a membris nos morte resolvimur atra,
Quam gravia invitos quamque impia facta sequuntur.
Crimina inherescunt, pravus quae fecerat usus,
Ergo ubi nos vitae clementia diva reliquit,
25 Impius ex atro sontes Acheronte satelles
Ducit ad horrendas sedes soliumque severi
Iudicis. Hic poenas et crimina lancibus aequant.
Quo non ulla valent populi tabularia, testes
Nec pro sonte citant, nudae stant iudice causae,
30 Iam sontum revelata palam secreta vidente.
Omnibus hic deus est ignotus gentibus, ille
Scilicet omnipotens, aeterni maxima patris
Progenies, humana salus, qui corpore mortem
Sponte reus capiet, vitam pro morte daturus
35 Gentibus, et primi victor sub carne parentis
Aeternas iusto delebit sanguine poenas.
Hic sontes damnat, qui magno errore gravati
Tramitibus variis Stygios merguntur in ignes.
Tunc alias subeunt leges atque altera iura.
40 Nanque sub ingenti qua se tellure profundat
Hoc barathrum tenditque cavum per inane sub umbras
Plutonis domus et summi Iovis alta potestas.
Dictaei fratres saevas Acherontis habenas
Imperiumque tenent umbrarum atque impia Ditis
45 Iussa regunt et iura feris obnoxia poenis.
Aeacus Europae gentes, Rhadamantus Eoas
479

ka i velike Azije. Sve grijehe ponovno razmatra Minos i


nadgleda naredbe brae.

ludicat atque Asiam magnam peccataque Minos


Cuncta recognoscit fraternaque iura recenset.

VIII

VIII
(HERAKLOVA BORBA S PLUTONOM.
HERAKLO OSLOBAA TEZEJA)
kad je silno i crno strailo stigijskog vladara
pristupilo blie Alkejevu potomku, strano mu
A
se najei i nakostrijei kosa, iz vatrenih mu oiju

10

20

30

sijeva bijes, znoj ga oblijeva, grudi mu se snano


nadimlju, a u grlu pritiska vatru koju disanjem iz
bacuje. Kao kad lav silazi s Pidna, Apolonova tesalskog vrha, da se napije na rijeci Nestu ili na tvojim
izvorima, Aheloju, ako spazi da se ratoborni Geti
spremaju da ga napadnu, poinje strano rikati, jeza
mu spopada ramena i naduti vrat, u dnu srca je pun
bijesa i ne boji se oruja, nego mrkim pogledom zuri
u zemlju, da bi nasrnuo na ljuta koplja. Tad otac
Dit koji vlada kraljevstvom to lei pod nogama gro
movnika Jupitera, a u koje daju pristup visoki Tenar
svojim vatrenim drijelom i arki Vulkan u peina
ma Etne, zapovjedi da suspregnu konje i izdade na
redbu da cijeli bojni red stane i da se ne mie s mje
sta. Gomila poslua boga i koijai tvrdim uzdama
zaustave crne konje, koji snanim dahom iz prsiju
sipaju gorui oganj kroz drhtave nozdrve i rzanje im
u ustima stvara krvavu pjenu. Konji zaustavljaju
troprege, bacakaju se kopitima i veselo udaraju po
zraku.
Uto se bog sjend pokrenu na visokim kolima i
okrenu stranu glavu i oi, to i u tami nadaleko vide,
pune crne groze. I ugleda sina Alkmene i svemogue
ga Jupitera kako je isred srijede vatrenog Orkova
drijela ugrabio troglavog psa te se jo usuuje odupirati svim podzemnim silama i svim demonima. Ta
da strah i bijes obuzmu srce stigijskog voe i po480

ostquam autem Stygii tempestas atra tyranni


Astitit Alciden propius, riget horrida tortis
Caesaries errecta comis atque acribus ardor
Fulgurat ex oculis, sudor fluit, aestuat ingens
Pectus anhelantesque premit sub faucibus ignes.
Qualis Apollineo Perrhaebi vertice Pindi
Quom leo descendit poturus flumina Nesti
Seu fontes, Acheloe, tuos, si conspicit arma
Bellaces inferre Getas, fremit arduus, armi
Horrescuntque et colla toris, ardescit in imo
Pectore vis, nec tela pavet, sed lumina torva
Figit humi, quo saeva ruat venabula contra.
Tum qui regna tenet pedibus subiecta tonantis
Dis pater, ignitis produnt quae faucibus alta
Taenara, et Aetneis torrens Vulcanus ab antris.
Quadrupedes frenare iubet cunctasque phalanges
Iussit in immotis pariter consistere castris.
Turba deo paret durisque auriga lupatis
Nigrantes attraxit equos, quibus actus ab armis
Spiritus ardentes concussis naribus ignes
Spargit et hinnitu spumas agit ore cruentas.
Illi autem trigas sistunt et calcibus auras
Sublatis feriunt ventosque lacessere gaudent.
Mox deus umbrarum curru se submovet alto
Et vertit ferale caput lateque videntes
In tenebris acies plenas formidinis atrae.
Et videt Alcmenae et Iovis omnipotentis alumnum
Faucibus e mediis mediisque ex ignibus Orci
Tergeminum rapuisse canem contraque catervas
Tartareas audere et contra daemonas omnis.

10

15

20

25

30

31 Hrvatski latinisti I

481

40

50

60

70

novno neodluan stade promiljati da li bi bilo ko


risno za uvrijeeno velianstvo podzemlja da u miru
trai natrag plijen, ili da se ogleda u borbi, oporom
Martovu poslu. Ovdje se isprijeila strahovita i ne
savladiva snaga velikoga Alkejeva potomka, nepobje
divog sina uzvienog Jupitera, poznatog i samome
Ditu. Za njega je u nebeskim visinama otac unapri
jed rekao nebesnicima da e ga roditi jedna mlada
ena kao pobjednika i neba i zemlje i podzemnog
svijeta, ba kad je imao izii iz majine utrobe na
svjetlo boanskog Olimpa.
Zgrabi oruje i skoi na zemlju s visokih kola.
Koliko se die Olimp, koliko Atos ili koliko Atlas to
donosi oblake i hrani ume te stri dugom sjenom,
koliko se protee bilo Kavkaskog lanca, koliko Pahinskog, ili kolikim se vrhovima izdie Gargar na Idi,
toliko je bilo lice trozubonosnog Hada! Tad ezlom i
migom svima naredi da ute. Odjednom umuknu
strana vojska i itavo neumoljivo podzemlje zasutje
osim vladara. Ne uju se vie udarci osvetnice Tizifone, mirno stoje sjene u vatri. Miruje gadna stigijska
movara, zanijeme mutne vode Aheronta koje su
tuno buale, mirno stoji vatrena rijeka i struja ko
ja, Kokite, tromo tee uz tvoje obale.
Zatim upravi ljubazne rijei boanstvima Ereba:
Veliki tvore svega, koji lei na prostranom Gorgoninu krilu i kojega je grijeh oito poznavati ili ime
uima uti, i ti kaose, pratvari, koja u svetoj tiini,
zdruena s bogom, iz plodne utrobe raa sve, i ti
oe Pane, izumitelju milozvune svirale, koji ljubi
ume i unosi grozan strah u zahuktali boj, i ti veli
ka majko, koja u dubini peine dri zatvorena Ere
ba, i ti Flegetonte, i noi koja ovija raznobojni plat:
vama, silni bogovi, zavjetovana je rtva, pred vas nek
padne i na vaim rtvenicima neka se prinese! Ja u
sam navaliti, a vi budite malo podalje, drugovi, budi
te postrani, i neka nitko ne ulazi u boj! To ree, a
Alkejev potomak ve davno eli zapoeti boj, pa lan
cima apne Kerberove udove i poloi ga na zemlju
kao seljak svezana kozlia.
482

35

40

45

50

55

60

65

Tune ambage nova Stygii timor iraque mentem


Invasere ducis praedam seu pace reposci
Seu durum Mavortis opus certamen iniri
Expediat laesa pro maiestate barathri.
Hinc obstabat atrox atque insuperabile robur
Alcidae magni, Diti quoque cognita summi
Progenies invicta Iovis, quem pater in alto
Aethere caelitibus praedixerat unius alvo
Victorem prodire nurus terraeque polique
Infemaeque domus, quo tempore matris ab alvo
Exiturus erat dii sub lumen Olympi.
Arma rapit curruque pedes descendit ab alto.
Quantus Olympus, Athos quantus vel nubifer Atlas
Quantus alit silvas et longa prominet umbra,
Quantaque Caucasei dorsi iuga, quanta Pachyni,
Aut quantis Idaea iugis se Gargara tollunt,
Tanta tridentiferi facies erat Aidonei.
Time sceptro cunctis nutuque silentia suadet,
Obticet atra phalanx subito, silet omnis ad unum
Implacata domus, non amplius insonat ultrix
Verbera Tisiphones), tacitae stant ignibus umbrae.
Styx tacet atra palus, mutescunt triste sonantis
Pallentes Acherontis aquae, silet igneus amnis
Et ripis, Cocyte, tuis grave labile flumen.
Deinde deos Erebi precibus compellat amicis:
Summe pater rerum, vacua qui Gorgonis alvo
Stas, quem scire palam vel cuius nomen in aures
Ferre nefas, res prima chaos, quae rite silendo.
Dum sis iuncta deo, foecunda fundis ab alvo
Omnia, tuque pater calami Lycaee canori,
Cultor silvarum et Martis lymphator anheli,
Magna parens, Erebum medio quae claudis in antro.
Et Phlegethon et nox, quam discolor ambit amictus:
Vobis, o magni, devota est victima, divi,
Vobis succumbat, vestris mactetur in aris!
Solus ego aggrediar, porro vos eminus este,
Este procul, socii, nec quisquam bella capessat!
Haec ait. Alcides iamdudum invadere pugnam
Gestit, Cerbereos et nexibus implicat artus
g) corr. ex Thesiphone
483

80

90

100

110

Tad i on ovako stade moliti bogove: O svemo


gui oe, kralju bogova i ljudi, u kojem je sadran
poetak i svretak svega, i ti neokaljana djevice, Tritonko, mona gospodarice rata, koju je naoruanu
rodila uzviena glava, i ti sunce, izvore svjetla, srce
nebesa i duo dubina, i vi Muze, blagoglasne sirene
visokog Olimpa, to pjesnicima ulijevate uzvieno na
dahnue: vama, silni bogovi, neka padne ova rtva,
vama neka se prinese i postavi na vae rtvenike!
I tad su i due pokojnika i svi demoni sa silnim
uitkom gledali kako su se boanstva razliitih svje
tova i silni bogovi sukobili u estoku dvoboju. A po
to su brzo nasrnuli i izbliza poeli oruani sukob,
cijeli Tartar stade odzvanjati od mnogobrojnih uda
raca i duboka movara razlijegae se tutnjavom na
udaljenim obalama. Alkejev potomak obdaren silnom
snagom i Paladinom vjetinom izloi lijevu nogu i
lijevu stranu grudi Plutonovu napadu i udarcu koplja sa tri rta. Pluton, pun samopouzdanja, razjaren
estinom, nasrnu na izloene udove te snano zamah
ne kopljem da ga probode. Vojska podigne viku, ci
jeli kaos odjekuje, a visoki dom mranoga Avema
odzvanja od buke. Heraklo ustro povue lijevu nogu
i doekavi toljagom osujeti udarac koplja. Zatim
okrenuvi se nadesno, desnicom toljagu zavitla i po
put munje dohvati Orka. Tada se oba borca povuku.
Meutim se vojska crnim krilima podie i pri
hvati Plutona koji se previjao od teke rane. A razbjesnjeli vojnici stanu se ljutiti te dirnuti bolju po
ee mrmljati i moliti doputenje od krvavog kralja
da se svi demoni ogledaju u borbi. Pluton im odgo
vori: Da se silna snaga junaine Herakla moe svla
dati, ja bih ga bio svojom desnicom svladao! ak
vam i ovo nareujem: jo i velikog Tezeja dajte Alkejevu potomku i okanite se toga udovinog junaka,
da takva poguba to prije ode iz podzemlja!
Tad pobjednik veselo poe s otetim plijenom i
darom podzemlja do strane peine i do drijela zaguljivoga Flegetonta, gdje se lako moe ui u bez484

70

75

80

85

90

95

100

105

Et deponit humi vinctum ceu rusticus hedum.


Tunc et ipse deos tali sic voce precatur:
O pater omnipotens et rex hominumque deumque.
In quo principium rerum finisque recumbit.
Tu quoque, quam vertex armatam protulit altus,
Bellipotens Tritonis hera, intemerata virago.
Solque dator lucis, caeli cor mensque profundi,
Vos quoque vocales magni Syrenes Olympi,
Vatibus aetherios Musae quae infunditis haustus:
Vobis, o magni, talis cadat hostia, divi,
Vobis mactetur, vestris procumbat in aris!
Iam vero et manes certatim et daemonas omnis
Conspexisse iuvat diversi numina mundi
Ingentisque deos acri coiisse duello.
Postquam autem rapido procursu cominus armis
Invadunt Martem, crebris sonat ictibus omnis
Tartarus et ripis longe palus alta remugit.
Alcides multa pollens vi et Palladis arte
Exponit laevumque pedem pectusque sinistrum
Ditis ad insultum telique tricuspidis ictum.
Dis impune putans ad apertos emicat artus
Marte furens totoque intorquet turbine telum
Ceu ferit: exclamant acies, chaos intonat omne.
Et sonitu tetri domus alta resultat Averni.
At vegetus retro cedit pes clavaque teli
Excipiens ictum frustratum cum pede dextro
Vertitur acta manu dextra ceu fulmen et Orcum
Assequitur. Cedit retro bellator uterque.
Tollitur interea fuscis exercitus alis
Excipiuntque gravi nutantem vulnere Ditem
Aegrescuntque acti Furiis mussantque dolore
Accensi veniamque petunt a rege cruento.
Daemonas ut omnis Mars experiatur ad unum.
Respondit Pluto: Magni vis Herculis ingens
Si vinci posset, dextra hac devicta fuisset.
Tmmn hoc praecipio vobis: date Thesea magnum
Insuper Alcidae tantoque absistite monstro.
Mature ut talis discedat pestis ab Orco!
Tum specus horrendum et fauces Phlegethuntis anheli
Victor adit spoliis et munere laetus Averni,
485

120

dan, ali je teko iz njega izii. Ovdje Kerber svojim


oima ugleda dotada nepoznati gornji svijet i neobi
no svjetlo. Kao okot tame i mraka nije mogao pod
nositi svjetlo bijeloga dana. Okrene se, dakle, prema
stigijskoj tami, zatrese trostrukom glavom i svom
snagom uzdrma svoje okove. Ali, pseto, kada si svla
dano, to se uzalud nadimlje?! Kad si pobijeeno,
to se otimlje i zamee jalovu borbu?!
Kad je Alkejev potomak stigao u divni i svijetli
kraj i ugledao milu zemlju i vesele svodove nasmija
nog neba, odmah ovako stane govoriti: Blagi oe,
koji iz svemirskog prostora daje sve to Parke pre
du na vretenima kao dosuenu preu ivota, evo tvoj
sin nadvlada svetinje lakomog Plutona i kao pobjed
nik oplijeni surovo podzemlje da bude svijetu jasno
koliko ti cijeni svoga sina, Alkejeva potomka, u ko
me je zablistala tvoja sveta snaga! Stoga ti ja kao
pobjednik izraavam zahvalnost, Jupitere, oe mene
pobjednika nad kletim Junoninim silama!

110

115

120

125

Qua patet introitu facilis sia prona barathri.


Sed non egressu facilis. Tunc Cerberus auras
Ignotas lumenque suo inspectabile visu
Vidit nec potuit tenebrarum et noctis alumnus
Lumine lucifugo splendorem ferre diurnum.
Triplex ergo caput Stygias aversus ad umbras
Concutit et toto conquassat vincula nixu.
Sed domitus quid vana, canis, certamina sumis.
Atque reluctando victus bella irrita tentas?
Quom vero Alcides iucundas luminis oras
Attigit et dulcem tellurem laetaque vidit
Ridentis convexa poli, sic protinus infit:
Alme pater, mundi dolio qui promis ab alto
Cimeta, ratis Parcae quae volvunt stamina fusis.
En tua progenies sacraria Ditis avari
Subiecit victrixque ferum spoliavit Avernum,
Ut pateat mundo, quanti tibi filius esset
Alcides, in quo virtus tua sancta refulsit!
Ergo victor ago grates tibi, Iuppiter, auctor
Victoris contra vires Iunonis iniquas.

IX
IX
<HERAKLO I TEZEJ GLEDAJU U SVETITU SLIKE
S PRIZORIMA IZ ARIONOVA IVOTA)
ad se boanski Alkejev potomak umoran od teko
ga puta i napora silno zadie i, da bi se bar malo
odmorio od svojih jada, potrai hladovinu u sjeni sta
bla, staroga stabla, koje raste uz svetite, iri po zraku
svoje silne grane i guste kronje i, sjenovito, umi
hladnim zujanjem vjetra. Tu od tihoga stabla otrgnu
zelene grane i okiti upavu kosu dvobojnim liem.
Zatim oba junaka zatiena jablanovim liem legnu i
10 stanu se diviti slikama na svetitu to ih je dao na dar
Metimnjanin Arion. Tu je korintska laa koja je isplo
vila iz kalabrijskog Tarenta, razapetih jedara jedrila
po junom vjetru i plovila morem. Mornari, sakuplje
ni kod ulaza, dogovaraju se o stranom ubojstvu, a

486

um deus Alcides ob durum iter atque laborem


Fessus anhelabat requiemque et, molle levamen
Ut caperet curis, gelidas petit arboris umbras,
Arboris antiquae, quae stans delubra secundum
Ingentes ramos et brachia densa per auras
Sparserat, algenti crepitans umbrosa susurro.
Hic placida virides divellit ab arbore ramos
Impexasque comas foliis bicoloribus ambit.
Exin populeis protecti frondibus ambo
Heroes recubant, pictam mirantur et aedem.
Qua Methymnaeus donaria liquit Arion.
Hic Ephyrea ratis Calabro resoluta Tarento
Vela Notis effusa dabat pelagusque tenebat.
Collecti in foribus nautae de caede nefanda

10

487

Lezbljanin Arion ponizno moli i sipa pred njih zlato.


Ovdje, evo, nasred lae stoji Arion, divan u grimiznom
tirskom platu, i pjeva boanstvenim glasom trake
pjesme i na kitari ureenoj zlatom svira bijelom trza20 licom od slonove kosti. Mornari, omamljeni tom pjes
mom, jedni polegoe, a drugi duboko zahrkae. Svima
se sa slatkim pjesmama zavukao san u pospane udove.
Ova bi pjesma bila uspavala i Itaanina Odiseja, pri
vukla vitke jasenove s visokih gora, potakla litice da
sluaju, zadrala rijeke, zdruila njene koute sa stra
nim tigrom, a i sam bi se Arion bez straha natjecao
s vjetim Apolonom. Ovdje ga po puini vozi srebrni
dupin, a on pliva na njegovim leima i sijee plavetno
30 more. Na drugom kraju veselo dolazi do korintskih
kula i pripovijeda korintskom vladaru svoje udne do
ivljaje. Kleta je laa doplovila i usidrila se u luci to
lei na dva mora, a mornari stoje pred svojim gospo
darom, ude se to je Arion iv i zdrav, i blijedi su od
silnoga straha.
Preveo Hrvatin Jurii

488

15

20

25

30

Tractabant, supplex fundebat Lesbius aurum.


Hinc media puppi Tyrio stans lucidus ostro
Orthrya dicebat divino carmina cantu
Distinctamque auro cytharam niveoque elephanto*
Pectine pulsabat, stupidi quo carmine nautae
Hi flectebantur pronis cervicibus, illi
Stertebant alte, comitatus carmina somnus
Dulcia sopitos cimctis irrepserat artus.
Hoc et Neritium cantu sopisset Ulixem
Traxissetque altis proceras montibus ornos,
Auritas faceret cautes, tenuisset et amnes.
Cunque truci molles misceret tygride dammas
Ipseque cum docto certaret Apolline tutus.
Hinc illum vectans argenteus aequore delphin
Innabat summo proscindens caerula dorso.
Parte alia veniens Ephyreas laetus ad arces
Mira Corinthiaco narrabat facta tyranno.
Mox advecta ratis bimari iam perfida portu
Stabat et incolumem mirantur Ariona nautae
Astantes domino coram et formidine pallent.

KRISTOV IVOT I DJELA

DE V I T A ET G E S T I S C H R I S T I

<PROEMIJ>
jesmom u prikazati dvaput roenog Kralja, bo
anske i ljudske razloge i uzroke, zbog kojih se
jedna i druga narav, zdruena u djevianskom krilu,
ujedinila u jedno bie; jedna je dala ivot, a druga je
podnijela smrt. Due, koji sve raa i sjedinjuje tro
struko kraljevstvo, neizreciva ljubavi Oca i Sina, poka
i put nadahnutom pjesniku, sii s visokog Olimpa i
dozovi mi u pamet milu kolijevku Krista Spasitelja!
Bijae vrijeme Mira, kad po Bojoj volji zae Bo10 anska Majka i kad Spas sie s visokog neba, kad Otac
s uzvienog prijestolja ovo stade govoriti svome Sinu:
Jedinoroeni Sine moj, koga sam rodio prije svih sta
novnika neba, prije negoli je nebonosnik okrenuo sto
ere koji dre zvijezde. Ti si mi odvijeka roeni Bog,
Sin meni jednak, koji zajedno sa mnom ivi u nebe
skim dvorima: Otac i Sin jednoga, jednoga sebi Jedna
koga obojica dahom rodismo, jednu istu mo i jedno
isto velianstvo imamo sva tri. Jedan smo Bog prisu
tan u svim svemirskim prostorima i na cijelome svije20 tu, Bog sam sebi uvijek, od neizmjerne vjenosti
poznat.

is genitum Regem, Divina humana que pandam


Concilia et causas, quibus utraque germen in unum
Virgineo natura sinu permista coivit:
Altera largita est vitam, mortem altera passa est.
Spiritus omniparens, triplicis concordia regni
Et Patris et Nati non enarrabilis ardor.
Pande viam vati celsoque allapsus Olympo
Grata Salutiferi memora cunabula Christi!
Tempus erat Pacis, quo numine plena tumeret
Diva parens caeloque salus descenderet alto,
Quom Pater haec Nato superis in sedibus infit:
Unica, nate, mihi soboles, prius edita cunctis
Caelitibus, prius astriferos quam caelifer axes
Volveret, aeterno Deus es mihi natus ab aevo.
Una qui mecum caelesti vivis in Aula
Filius aequalis: Pater unum. Filius unum.
Spirat uterque parem, tribus una potentia nobis,
Maiestas est una tribus; Deus imus in omnes
Aetherios tractus et mundumh) fusus in omnem,
Quique est immenso semper sibi notus ab aevo.

10

15

20

h) corr. ex mundus
490

491

II

II

(ISUSOVO ROENJE)
eka se veseli nebo i raduje zemlja i neka veselo
klie podzemni svijet i due pravednika koje tre
ba da preplove Aheront! Evo se rodilo dugo oekivano
Nebesko Dijete, u kojem se zdruuje dvostruka narav,
koje se svijetu pokazuje kao svjetlo, put, ivot, spas,
pravi Bog i ovjek Krist! Njega odbaenog prihvati
zemlja na siromanoj slami, i dok dre i plae, majka
mu se klanja. Povila mu je njene udove i mlijena
10 usta nadojila svojim prsima, asno tijelo nije poloe
no u mekanu kolijevku, nego mu je postelja bila pri
prosta slama i jasle. I nije mu vatra otjerala studen,
nego ga, izdiui paru kroz tople nozdrve, griju vol i
roditelj mazge magari koji dre od leda. Sretno si
romatvo i po Bojem sudu blaenije od svakog obilja
i strpljiva oskudica pogazie bogatstvo. Pade isprazna
slava bogatstva svladana od pravog trijumfa i pade
ohola i obijesna nadutost.

xultet Caelum, tellus laetetur et antrum


Gaudeat infernum manesque Acheronte trahendi!
Ecce diu optatus caelestis prodiit infans,
Quo duplex natura coit, quo panditur orbi
Lux, via, vita, salus, verax Deus atque homo, Christus!
Hunc simul excepit deiectum stramine vili
Tellus, plorantem et trepidantem mater adorat,
Velavitque artus teneros et lactea mammis
Ora suis fovit, non mollibus inclyta cimis
Membra reponuntur, sed stratum ignobile gramen
Et praesepe fuit, nec frigora repulit ignis,
Sed bos quique gelu muli pater horret asellus
Dant fotum tepida spirantes nare vapores.
Felix paupertas luxuque beatior omni
Iudice facta Deo, patiens calcavit egestas
Divitias, magno cecidit subiecta triumpho
Gloria vilis opum tumidique superbia fastus.

10

15

III
III
(KRIST UTIAVA OLUJU)
e lagano odmiui s drugovima poe na puinu
to privlai lae i zaplovi, a pjenio se brod slian
mahuni. Bijae no, i Krist svoje umorno tijelo predade blagom poinku, a pod tovanja vrijednu glavu po
stavi tvrdo uzglavlje.

am sensim elapsus scandit freta navibus apta


Cum sociis curritque viam spumante phasello.
Nox erat, et placidae Christus sopita quieti
Membra dedit, durum capiti cervical honesto.

Oblak se nadvija nad puinom, voda jei od oluje,


a nemirni se valovi vrtoglavo propinju. Mornari se napinju iz petnih ila i otimlju vjetru brodske krie i
napete konope i jedra mokra od uskljualih valova.
Pramac sijee valove i oroen je od brzog prskanja:
492

10

Incumbit ponto nimbus, sonat unda procellis,


Et tumidi toto consurgunt gurgite fluctus.
Annixi antennas intensaque carbasa nautae
Eripiunt ventis et ab aestibus humida vela.
Prora secat fluctus rapidaque aspergine sudat,
Eminet acta ratis modo aqua suspensa tumenti
Et modo prona labat praerupti a vertice ponti,
Et latere alterno crebram capit et vomit undam.
493

10

20

30

40

as se laa die i visi na valu, as se rui i pada s vrha


vala, te naizmjence s jedne i druge strane zahvaa i
izbacuje silnu vodu. U sumraku se pjene valovi i juni
vjetar zvidi. Mornari sve vie i vie viu, kripe ko
nopi, bjesni budna smrt i na raznim stranama zamee
borbe i okraje. ivot se skriva te pobjedonosno uva
i dri sve. Meutim, svakojakim uzrocima prestraeni
drugovi i mornari raskrivljenih usta stanu vikati: i
vot nam je na izmaku! Kralju, Uitelju, spasi, izbavi
nas iz oite propasti! A Krist, im se probudio, do
stojanstveno podie glavu, ugleda jo nevienu oluju
u zraku i strano nevrijeme provrlo iz dubokog bez
dana i uzburkanu sinju puinu kako bui sa dna pritijenjena stigijskim pljuskovima i svoju druinu ka
ko je bacaju valovi i oluja s neba te ree: Jadnici,
kakva li pogibao svlada vau vjeru? Kakav se to strah
pred smru zavukao u vae kosti? Kad to ree, stade.
Zatim opet ovako prozbori i prekori valove, silne oblaine i vjetrove: Neka prestane vaa bijesna sila i da
vie niste pokazali toliku smjelost! Neka puina mirno
poiva! Zar ste mogli podii tako silnu vodu? Ja u
vas ... Na tu iznenadnu rije smiri se puina te se
vie nije mogao osjetiti ni daak vjetra. Svi se zapanje,
najei im se kosa i silni ih obuze strah kad vidjee da
se nenadano velikom moi tako izmijeni ono to ne
moe prestati po prirodnim zakonima.
A kada se silna puina potpuno smirila i prestala
sva huka, ustanu izmoreni brodari i veslima od kojih
se pjeni puina zavezu se po sinjoj vodi prema Arap
skoj zemlji i pristanu uz pustu Gerasku obalu, a mlado
sunce u cik zore izie i prvim zrakama stade milovati
najvie vrhunce ozarene Galadske gore.

15

20

25

30

35

40

Albicat in tenebris aestus et sibilat auster,


Nauticus ingeminat clamor stridorque rudentum,
Mors intenta furit diversaque proelia miscet,
Vita latet custos et sustinet omnia victrix.
Interea variis socii terroribus acti
Et nautae acclamant Vita addormiscit')!, hiantes:
Salva, o Rex, Rabbi, manifesto hoc eripe letok)!
Christus ut evigilans altum caput extulit, auris
Invisas hyemes tempestatesque profundo
Emissas barathro convulsaque caerula fundo
Fervere prospexit, Stygiis oppressa ruinis,
lactatos undis socios caelique procella:
O miseri, quo vestra fides evicta periclo est?
Quo tremor invasit pavitantia frigore membra?
Astitit hoc dicto, rursus dehinc talia fatur
Increpitatque undas, urgentem et flamina nimbum:
At tibi, saeve nimis, vis isthaec cesset inanis,
Tanta ne sit vobis audacia! Tuta quiescant
Aequora! Sic tantas potuistin tollere moles?
Vos ego sum ...! Subito verbo hoc tranquilla quierunt
Aequora, nec quisquam flatus vestigia pressit.
Attonitis riguere comae, timor ingruit ingens,
Ut videre repens ea tot mutata potenti
Imperio, quae non naturae legibus haerent.
Postquam facta quies pelago et fragor excidit omnis.
Spumifero insurgunt et caerula remige verrunt
Defessi ad fines Arabum ac deserta Gerasae
Littora deveniunt, et sol iuga summa Galaad
Exoriens primo radiis accensa tenebat.

i) corr. ex abdormiscit
k) corr. ex laeto
494

495

IV

IV

<JUDIN POLJUBAC)
eutim, zasvijetle zublje, i amor, koji se iz mra
ka uje, postaje sve jai, i strah ih7 obuzima:
nestade sna, a momci pograbe oruje. Kao to je vihor,
kad je po mirnome moru uz povoljan vjetar laa izve
zla Amatijeva sina Jonu, iznenada uzburka