Sie sind auf Seite 1von 511

PET STOLJEA HRVATSKE KNJIEVNOSTI

Uredniki odbor:
RAFO BOGISI, IVAN DONEVI
IVO FRANGES, MARIN FRANICEVIC
JOA HORVAT, JURE KATELAN
GUSTAV KRKLEC, MARIJAN MATKOVIC
VLATKO PAVLETI, JAKSA RAVLIC
AUGUSTIN STIPCEVIC, KRSTO SPOLJAR
DRAGUTIN TADIJANOVIC
SIME VUETIC
Urednik:
RAFO BOGISI
Lektor:
BRATOLJUB KLAIC

HRVATSKI LATINISTI
CROATICI AUCTORES
QUI LATINE SCRIPSERUNT

II
PISCI 17-19. STOLJEA
AUCTORES S/EC.XVIJ-XIX

Tajnik:
KRSTO SPOUAR

ZAGREB 1970

ZORA
M A T IC A H R V A T SK A

PET STOLJEA
HRVATSKE KNJIEVNOSTI
Knjiga 3:
HRVATSKI LATINISTI
CROATICI AUCTORES
QUI LATINE SCRIPSERUNT
II
PISCI 1719. STOLJEA
AUCTORES SAEC. XVIIXIX
Priredili Digesserunt
VELJKO GORTAN i VLADIMIR VRATOVI

PISCI 17-19. STOLJEA


AUCTORES SAEC. XVII-XIX

Grafika oprema:
MAJSTORSKA RADIONICA
KRSTE HEGEDUSICA

MARKO ANTONIJE DE DOMINIS


MARCUS ANTONIUS DE DOMINIS
(1560-1624)

ominis, pisac velike erudicije, otrouman mislilac, gla


sovit fiziar, vrstan teolog irokih koncepcija i beskom
D
promisan borac, prouo se u svijetu najvie svojim mili
tantnim teolokim djelom De republica ecclesiastica (Crkvena
drava).
Roen u Rabu 1560. od oca rapskog plemia i majke iz
Mletaka, ve je kao dijete pokazivao neobinu bistrinu i
nadarenost. Zato ga njegov stric, kasniji senjski biskup,
poalje na kolovanje u Italiju, u isusovaki Collegium
Illyricum u Loretu. Zavrivi u Padovi sveuilini studij, kao
isusovaki profesor predaje u Veroni humanistike nauke,
u Padovi matematiku, a u Bresciji filozofiju i retoriku. U
isusovakom redu ostaje dvadeset godina, a 1596. istupa
iz njega po vlastitoj elji.
Te iste godine bi imenovan administratorom senjske
biskupije, u kojoj je tada biskupska stolica ostala slobodna
smru njegova strica Antuna u borbi protiv Turaka pod
Klisom. God. 1600. promoviran je na ast doktora teologije
na sveuilitu u Padovi i bio uvrten u tamonje magistre.
U toj godini posveen je u Mlecima za senjskog biskupa. Za
svog boravka u Senju posredovao je u otrim sporovima i
tekim sukobima izmeu habsburkog dvora, Uskoka i
Mletaka. Zbog objektivnih tekoa, osobito zbog neovjenog
postupka austrijskog generala Rabatte prema Uskocima,
Dominisovo je posredovanje ostalo bezuspjeno i on je morao
napustiti Senj. U svojoj pripovijetki uvaj se senjske ruke
enoa, u romantiarskom zanosu za junatvo Uskoka i ne
vodei rauna o sauvanim dokumentima, neobjektivno pri
kazuje Dominisovo djelovanje u Senju.
God. 1602. imenovan je za splitskog nadbiskupa s naslo
vom Dalmatiae et Croatiae primas. Taj zvuni naziv nije
nikako odgovarao prilikama koje je zatekao u Splitu. Bisku9

pija je bila siromana, stolna crkva neureena, narod nepro


svijeen, a kanonici navikli da sami upravljaju crkvom
kivni na svog nadbiskupa to je stvarno preuzeo vlast i
elio provesti potrebne reforme. Uspjean rad bio mu je
otean i time to je po odredbi rimske kurije morao plaati
500 dukata na godinu trogirskom biskupu Andreucciju, koji
se zajedno s njime natjecao za splitsku nadbiskupsku stolicu.
Osim toga i politika je situacija bila vrlo teka jer su Turci
bili u neposrednoj blizini, na samom Klisu. Unato svim tim
neprilikama Dominis je u Splitu razvio zamjernu aktivnost.
Redovno je odravao propovijedi u katedrali, pobrinuo se za
njezino proirenje i ureenje, pripremao osnutak posebnog
uilita za mlae sveenike i u isto vrijeme pisao svoje kapi
talno djelo De republica ecclesiastica. Meutim, upadao je
u sve tee sukobe s kanonicima i svojim sufraganima i bio
prinuen da se bori protiv brojnih otvorenih i potajnih
protivnika. Zato, nezadovoljan i ogoren, zatrai 1613. od
Rima odobrenje da moe sebi uzeti koadjutora. Kad nije
dobio pristanak, 1615. zauvijek napusti Split i doe u
Mletke.
U to vrijeme bio je pozivan u Rim, jer je Inkvizicija ve
prije bila saznala da pie opseno teoloko djelo protiv
papinske vlasti i tadanje politike katolike crkve. Kako se
tim pozivima, koji su esto bili laskavi, nije odazivao. Inkvi
zicija zatrai od mletake vlade njegovo izruenje. U strahu
za goli ivot ak se bojao da bi potajno mogao biti
umoren i nagovoren od engleskog poslanika u Mlecima,
odlui otii u Englesku. Na putovanju u London tiskom
objavi u Heidelbergu 1616. brouru Marcus Antonius de
Dominis, archiepiscopus Spalatensis, suae profectionis con
silium exponit (Marko Antonije de Dominis, splitski nad
biskup, obrazlae odluku o svojem putovanju). Rim ga zbog
te broure ekskomunicira a njegove knjige zabrani.
U Londonu je srdano i prijateljski primljen od kralja
Jakova I. i od najvieg drutva. ivio je gospodski, kretao
se u najotmjenijim krugovima, uivao velik ugled i 1619.
bio imenovan dekanom windsorskim.
God. 1617. izale su u Londonu prve etiri knjige njegove
Crkvene drave, peta i esta knjiga tiskana je 1620. u Lon
donu i u Frankfurtu na Majni, a knjige sedma i deveta 1622.
u llunnuu. Knjige osma i deseta nisu nikada objavljene iako

& je Dominis sigurno napisao jer u prije spomenutoj brouri


Iz 1616. navodi njihov sadraj. Nisu sauvane ni u rukopisu
zato to je Inkvizicija zajedno s njegovim mrtvim tijelom
javno spalila sve njegove knjige i rukopise do kojih je mogla
doi. Tako od deset knjiga Dominisova glavnog djela imamo
danas samo osam.
U meuvremenu hrvatski primas nije vie u Londonu
bio zadovoljan kao u poetku. I na tamonjem kraljevskom
dvoru vladalo je spletkarenje i neiskrenost, u emu se isti
cao panjolski poslanik grof Gondomar, pa je poloaj windorskog dekana bio prilino uzdrman. Prilike su za nj postale
jo tee kad je kralj odluio zatraiti od Rima odobrenje
da se prestolonasljednik Charles vjena sa panjolskom
Infantkinjom Marijom. To zbliavanje anglikanskog Londona
1 strogo katolikog Madrida nikako nije odgovaralo Dominisu. Osim toga nije mu prijala ni opora engleska klima.
Razoaran, donosi odluku da se vrati u Rim raunajui
pravom da nee imati veih neprilika, jer mu je tadanji
papa Grgur XV. bio prijatelj iz mladosti.
* Po povratku u Rim objavi 1623. knjiicu Marcus Anto
nius de Dominis, archiepiscopus Spalatensis, sui reditus ex
Anglia consilium exponit (Marko Antonije de Dominis, split
ski nadbiskup, obrazlae odluku o povratku iz Engleske), u
kojoj opravdava svoj boravak na engleskom dvoru. Treba
posebno istaknuti da su bez temelja tvrdnje nekih njego
vih protivnika da je u Londonu preao na anglikansku vje*u. On sam to izrijekom pobija.
Njegov se poloaj u Rimu uvelike pogorao kad je GrIgur XV. naskoro umro a naslijedio ga Urban VIII, na iju
naklonost nije mogao raunati. Inkvizicija ga optui kao
tteretika, baci u zatvor u Aneoskoj tvravi i povede protiv
njega istragu. On se isprva odluno borio za svoje uvjere
nje, no kasnije, naputen i slomljen pritiskom, povue svo
je glavne teoloke teze. U zatvoru se razboli i umre 8. IX.
1624. Inkvizicija nastavi postupak i protiv mrtva Dominisa i
'Osudi ga kao heretika. Njegovo je mrtvo tijelo ostalo nepokopano itave jeseni, dok 21. XII. iste godine nije javno
Spaljeno na Campo di Fiori, na istome mjestu gdje je 1600.
kao heretik bio iv spaljen Giordano Bruno. Zajedno s Dominisovim lesom spaljena je i vrea njegovih tiskanih djela
1 rukopisa.

10

11

P ro b le m im a fizike bavio se Dominis intenzivnije dok


je kao nastavnik predavao u Italiji. Kasnije je sve vie bio
zaokupljen teolokim ispitivanjem. U Mlecima je 1611. ob
javio djelo De radiis visus et lucis in vitris perspectivis et
iride (O vidnim i svjetlosnim zrakama u leama i o dugi).
U njemu raspravlja o svojstvima lea, a zavrava pitanjem
dalekozora. Sto se pak tie Dominisova objanjenja pojave
duge, ono je nailo na puno odobravanje samog Newtona,
iako je istom Descartes dao tono tumaenje te prirodne
pojave. U djelu Euripus seu De fluxu et refluxu maris sen
tentia (Eurip ili Miljenje o morskoj plimi i oseci) navodi
svoju teoriju o redovnoj elevaciji i depresiji morske vode
uzimajui bitne elemente tumaenja od svog zemljaka Federika Grisogona iz Zadra. U istom djelu govori i o obliku
zemlje te pobija miljenje Franje Petria iz Cresa da je taj
oblik mnogostrano nepravilan, usvajajui oblik kugle.
Za svoje ivotno djelo De republica ecclesiastica, koje
je pisao u Splitu gotovo 12 godina, mamo je prouavao
Bibliju, crkvene kanone, zakljuke starijih koncila, djela
crkvenih otaca i tradiciju kranske crkve, nadalje velik
broj novijih teolokih traktata i povijesnih djela, to se vidi
po citatima u samom djelu. Podvrgavajui otroj i nepotednoj kritici tadanje ureenje crkve katolike, Dominis
daje konkretne prijedloge za uklanjanje svega to je u njoj
tetno i pogubno. Njegove su osnovne teze: Potrebno je je
dinstvo svih kranskih crkava, zasnovano na ravnopravno
sti. Rimska crkva nije univerzalna, a papa nema prava na
primat. Sva vlast u crkvi pripada biskupima kao nasljed
nicima apostola. Crkvena je vlast iskljuivo duhovna, pa joj
ne pripada svjetovna vlast. Meu kranskim crkvama i na
rodima prijeko je potreban mir koji se moe postii jedino
meusobnom tolerancijom.
Dominis pie pravilnim latinskim jezikom koji se odli
kuje bogatstvom rijei i fraza, ivahnom, esto uzbuenom
reenicom i efektnim stilom, proetim retorikom, a pone
kad i patetikom. Zna biti i podrugljiv i ironian. Osim na
latinskom pisao je i na talijanskom.
Bio je to veoma uman ovjek, svjestan svoje vrijedno
sti, ije su mnoge ideje i danas aktualne.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA MARKA ANTONUA DE DOMINISA


De radiis visus et lucis in vitris perspectivis et iride, Venetiis
1611.
Marcus Antonius de Dominis, archiepiscopus Spalatensis, suae
profectionis consilium exponit, Heidelbergae 1616.
Papatus Romanus, Liber de origine, progressu atque extinctione
ipsius, Londini 1617.
De republica ecclesiastica libri X, Pars 1. continens libros IIV,
Londini 1617; Heidelbergae-Hanoviae 16181622, Pars 1. con
tinens libros IIV, Heidelbergae 1618, Pars 2. continens
libros VVI, Francofurti ad Moenum 1620, Pars 3. conti
nens libros VIIX (Libri VIII et X desiderantur), Hanoviae 1622.
Marcus Antonius de Dominis, archiepiscopus Spalatensis, sui re
ditus ex Anglia consilium exponit, Romae 1623.
Euripus seu De fluxu et refluxu maris sententia, Romae 1624.
LITERATURA O MARKU ANTONIJU DE DOMINISU
5. Ljubi: O Markantunu Dominisu Rabljaninu, Rad 10, Zagreb
1870.
6. Ljubi: Prilozi za ivotopis Markantuna de Dominisa Rablja
nina, spljetskoga nadbiskupa, Starine 2, Zagreb 1870.
. Ljubi: Prilog k razpravi o Markantunu Dominisu Rabljaninu,
Starine 4, Zagreb 1872.
P. Raki: Marko Antun de Dominis, Vienac 9, Zagreb 1877.
S. Hondl: Marko Antonij de Dominis kao fiziar, Vienac 36, Za
greb 1944.
R(edakcija): Dominis (Gospodneti) Markantun, Enciklopedija
Jugoslavije 3, Zagreb 1958.
I. Supek: Marko Antonije de Dominis poruka mira, Encyclopaedia moderna II 56, Zagreb 1967.
13

V. Gortan: Prijevod iz djela Marka Antonija de Dominisa, ibidem


II 56, Zagreb 1967.
2. Dadi: Rad Markantuna Dominisa na problemima fizike, ibi
dem II 56, Zagreb 1967.
. Juri: Graa za bibliografiju Markantuna de Dominisa, ibidem
II 56, Zagreb 1967.
V. Gortan: Dominisovo djelo De republica ecclesiastica. Kolo
12, Zagreb 1968.
I. Supek: Heretik, Zagreb 1968.

M A R K O A N T O N I J E DE D O M I N I S ,
SPLITSKI NADBISKUP,
OBRAZLAE ODLUKU O SVOJEM
PUTOVANJU

M A R C U S A N T O N I U S DE D O M I N I S ,
ARCHIEPISCOPUS SPALATENSIS,
SUAE PROFECTIONIS CONSILIUM
EXPONIT

d prvih godina svog klerikata gajio sam u sebi gotovo


uroenu elju da vidim jedinstvo svih Kristovih crka
O
va. Odvajanje Zapada od Istoka, Juga od Sjevera u vjerskim

ovebam a primis mei clericatus annis in me innatum


pene desiderium videndae unionis omnium Christi Ec
F
clesiarum; separationem Occidentis ab Oriente in rebus fi

pitanjima nikada nisam mogao ravnoduno podnositi. ivo


sam elio upoznati uzrok tako brojnih i tako velikih raskola
i razmotriti da li bi se mogao pronai kakav put da se sve
Kristove crkve zdrue u pravo staro jedinstvo, pa sam gorio
od elje da to vidim. Muila me je unutarnja duevna bol
zbog tolikih razdora meu onima koji ispovijedaju Kristovu
vjeru, zbog vrlo ljute mrnje koja se raspalila meu najgla
sovitijim crkvama i zbog sramotno razderane i rasparane
Kristove tunike. Ta me je bol i prekomjerna alost neobino
satirala i iz dana u dan satire me sve vie. Odatle sam dobi
vao poticaj za gorljivo studiranje.

dei, Austri ab Aquilone aequo animo ferre nunquam pote


ram. Cupiebam anxie tot tantorumque schismatum causam
agnoscere ac perspicere, num posset aliqua excogitari via
omnes Christi Ecclesias ad veram antiquam unionem com
ponendi idque videndi ardebam desiderio. Dolore interno
animi ex tot dissidiis inter Christianae religionis professo
res, ex odiis acerrimis inter nobilissimas Ecclesias inflam
matis, ex tunica Christi foede scissa et lacerata concepto
excruciabar. Qui me dolor et nimia tristitia mirum in mo
dum conficiebat et in dies magis conficit, indeque ad fervens
Studium incitabar.

Bio je lanak vjere da je upravo univerzalna crkva,


rairena po itavom svijetu, ona katolika1 crkva Kristova
kojoj je sam Krist obeao vjenu potporu i koju Pavao na
ziva stupom i potpornjem istine. Sada su nai u Rimu taj
lanak vjere suzili tako da se pod imenom katolike crkve
razumijeva samo Rimska kurija i da se propisuje kako
vrstom vjerom treba vjerovati da jedino u njoj, tovie je
dino u papi, ostaje itav Kristov duh. to je god neko bilo
reeno u ast univerzalne crkve Kristove, sve se to na taj
nain grubom silom i nasiljem nad crkvom prenosi jedino
nn Rimsku kuriju. U Rimu se tako unosi u lanke vjere vrlo

Fuit aliquando articulus fidei Universalem Ecclesiam,


per totum mundum diffusam, esse Ecclesiam illam Christi
Catholicam, cui Christus ipse perpetuam promisit assistentiam, quam Paulus columnam vocat et firmamentum veri
tatis. Nunc articulum hunc fidei nostri Romani contraxe
runt, ut iam Catholica Ecclesia ipsa Romana Curia intelligatur atque in ea sola, imo in solo Papa totum Christi
spiritum residere, firma fide credendum proponatur et quid
quid in honorem Universalis Christi Ecclesiae olim dictum
sit, id totum ad solam Curiam Romanam, per summam vim
et iniuriam Ecclesiae, pertrahatur et ad fidei articulos Ro
mae reducantur plurima, quorum nullam a Christo habu
imus unquam institutionem quibusque insuper animae fi-

1 Katoliki 1 znai: opi, univerzalni.


16

2 Hrvatski latinisti II

17

mnogo onoga to nam Krist nikada nije odredio. Time se,


povrh toga, bijedno zaluuju due vjernika tako da zaslijep
ljeni zajedno sa svojim slijepim vodiima sru i strmoglavljuju se u bezdan. I to me, uz ostalo, ve dugo silno potresa
i u mojoj dui izaziva nevjerojatnu bol.
Nebrojene pak novotarije Rimske kurije i vrlo pogubne
zablude zbog kojih se upropauju due, kri snaga crkve
ne stege, spreava irenje i proiavanje vjere, unose u
crkvu bezbrojne sablazni, remeti graanski mir krana, iza
zivaju meu njima ratovi, rue kraljevstva, dolazi do stra
nih razdora meu crkvama i niu vrlo teke nevolje (to sam
sve ve potpuno tono utvrdio) neu pojedinano navodi
ti jer sve to u potpunosti pretresam u svome djelu Crkvena
drava, koje ve dugo imam pripremljeno pa u ga odmah
dati u tisak i predati tiskaru na kojega se prvoga na ovom
putu namjerim kao prikladnoga.
to sam onda mogao dalje raditi posred nevaljalog i
opakog svijeta? Da sam htio upravljati svojom crkvom kako
je trebalo, prema staroj stezi katolike crkve, da sam htio
nauavati i provoditi u djelo pravo katoliko uenje, bio bih
ubrzao protiv svoje glave vrlo teke oluje iz Rima i vrlo
gadne nepogode. Ve se dugo protiv mene gajila mrnja u
Rimu koji je bio nanjuio da nastojim pisati protiv njegova
shvaanja. Ta ne jedanput bio sam zbog toga opomenut i
prekoren od apostolskog nuncija u Mlecima. Bilo mi je stoga
bolje uzeti krila golubova i odletjeti, otii daleko i pobjei
u pustinju, gdje bih mogao ekati onoga koji bi me oslobo
dio malodunosti i oluje, nego kao dobrovoljni slijepac za
jedno sa slijepcima voditi slijepce u propast.
to su ve biskupi pod rimskim silnitvom? Dodue, u
svjetovnim poslovima, gdje su bogate sveenike slube i
gdje se istiu svjetovnim dostojanstvom, oni su velikai,
ugledni ljudi i prvaci, ali nikada nisu biskupi osim u krivom
znaenju. Biskupsko naime dostojanstvo i vlast ostalih
biskupa potpuno su propali jer je cjelovita uprava svih
crkava prenijeta na Rim, a sami su biskupi jedva zamjenici
i slubenici gospodina pape, nevrijedni, prezreni, tlaeni,
gaeni i bijedno podloni ne samo papi nego i kardinalima
i tako brojnim kongregacijama koje su protiv njih osnovane
u Rimu, pobonim legatima, apostolskim nuncijima, inkvi-

delium miserabiliter decipiuntur ac consequenter caeci si


mul cum suis caecis ductoribus in barathrum perditionis
ruunt ac praecipitantur. Atque haec, inter caetera, tandiu
me summa afficiunt molestia doloremque in animo meo
excitant incredibilem.
Innumerabiles vero has Romanae Curiae novitates perniciosissimosque errores, quibus et clades animarum exer
cetur et disciplinae Ecclesiasticae vigor frangitur et fidei
propagatio ac perpurgatio impeditur et scandala innumera
in Ecclesiam invehuntur et pax civilis Christianorum turba
tur bellaque inter ipsos cientur et regna subvertuntur et
schismata horrenda fiunt Ecclesiarum et mala gravissima
oriuntur (quae omnia iam exactius observavi), nunc singillatim commemorare praetermitto, quia haec omnia in meo
opere de Republica Ecclesiastica plene persequor, quod iandiu praeparatum habeo statimque illud typis dabo et calcographo, qui mihi in hoc itinere primus commodus occur
rerit, imprimendum consignabo.
Quid ergo facerem amplius in medio nationis pravae
atque perversae? Si meam Ecclesiam regere, ut par erat,
iuxta veterem Catholicae Ecclesiae disciplinam, si doctri
nam veram Catholicam et docere et exercere voluissem,
gravissimas in caput meum procellas Romanas foedissimasque tempestates accelerassem, contra quem iandiu odi
um conceptum Romae fovebatur, quae meos in scribendo
adversus ipsius sensa labores iam subolfecerat, nam et per
Nuncium apostolicum Vanetiis commorantem non semel
monitus hac de re et correptus fui. Satius ergo fuit pennas
columbae assumere et avolare, elongari fugereque ad solitu
dines, ubi expectare possim eum, qui salvum me faciat a
pusillanimitate spiritus et tempestate, quam me caecum vo
luntarium cum caecis in interitum caecos ducere.
Quid sunt iam episcopi sub Romano potentatu? In tem
poralibus quidem, ubi opima sunt sacerdotia et diginitate
eminent saeculari, magnates sunt, conspicui sunt, principes
sunt, sed episcopi, nisi aequivoce, nequaquam fiunt. Reliquo
rum vero episcoporum episcopalis dignitas et potestas tota
periit. Regimen enim omnium Ecclesiarum totum est Ro
mam redactum, ipsi vero episcopi sunt domini Papae vix
vicarii et administri, viles, contemptibiles, oppressi, concul-

18
19

itarima, vizitatorima i, naposljetku, nebrojenim redovima


redovnika i njihovim fratrima, koji se svojim apostolskim
privilegijima ve ne samo izjednauju s biskupima nego ih
i nadvisuju, spreavaju u upravljanju i otimaju im vlast.
Pod rimskim papom crkva nije vie crkva, nego neka ljud
ska drava, potpuno pod svjetovnim papinim samovlaem.
Ona je vinograd da se od njega opija jedino Noa, ona je
stado da ga pastir muze do krvi, ia, tovie brije, odire
mu kou i kolje.
Zato dakle da ne pobjegnem da ne bih vie gledao te
opaine ili ak da ne bih postao njihov suradnik i sauesnik?
Krist me je postavio za psa uvara u svojem stadu, pa ne
smijem vie biti nijem kao to su nijemi svi rimskom bisku
pu podvrgnuti biskupi koji s jedne strane primamljeni
nadom a s druge uplaeni strahom ute i radije dodvo
ravajui se ure zajedno sa svojim voom u propast. A
kako poslunost stvara prijatelje, a istina mrnju,2 budui
da napustiti istinu niti mogu niti smijem, svakako sam
morao pobjei od najblie mrnje i ukloniti se njezinim re
dovnim posljedicama: otrovu i bodeu. Dotle smo naime u
nae vrijeme doli da se u Rimu i radi obrane Rima crkveni
sporovi vie ne povjeravaju ni teolozima ni koncilima, nego
muiteljima, krvnicima, razbojnicima, krvopijama i uboji
cama srodnika.
S ovih deset knjiga Crkvene drave, koje u, kako sam
spomenuo, odmah objaviti, nastojim najvie oko toga dae
otkriju pogreke Rima, da izau na vidjelo istina i spasonosnost katolikog uenja i stege, da se veoma brojne crkve,
odbaene i uklonjene od nae rimske, zadre u katolikom
(opem) znaenju, da se put k jedinstvu svih Kristovih
crkava migom i prstom ako ne sasvim pokae, a ono bar
natukne, da svi, ako je ikako mogue, jedno govorimo i jed
no mislimo. Nadalje, da se suzbiju razdori i da se kran
skim vladarima oduzme prilika da smiljaju meusobna
tlaenja i da pod izlikom vjere i religije remete javni mir i
spokoj stvo kranskog naroda tegobnim i doista bezbonim
ratovima, pa da radije uprave svoje sile na to da se Kristove
crkve, koje jecaju pod jarmom tirana, pravih nevjernika,
vrate u negdanju slobodu.
* Citat iz Terencijeve komedije Andranka, stih 68.
20

cati, subiecti miserabiliter non soli Papae, sed cardinalibus


totque congregationibus contra illos Romae institutis, lega
tis a latere, nuntiis apostolicis, inquisitoribus, visitatoribus
ac demum regularium innumeris ordinibus eorumque fratri
bus, qui iam suis apostolicis privilegiis non aequantur modo
episcopis, sed eos etiam superant impediuntque in regendo
ac eorum absorbent potestatem. Ecclesia sub Romano pon
tifice non est amplius Ecclesia, sed respublica quaedam hu
mana, sub Papae monarchia tota temporali, vinea est ad so
lum Noe inebriandum, grex est, quem pastor emungat ad
sanguinem, tondeat, imo radat, imo excoriet et mactet.
Cur igitur non fugiam, ne mala ista videam amplius neve etiam eorum sim cooperator et particeps? Canem me
Christus in suo grege posuit; mutus esse amplius non de
beo, sicut muti sunt omnes episcopi, qui hinc spe allecti, in
de metu territi silent potiusque assentantes simul cum du
ce ad praecipitium properant. Quoniam vero obsequium ami
cos, veritas odium parit, cum veritatem deserere neque pos
sim neque debeam, odium propinquum mihi omnino fugi
endum fuit odiique effectus iam ordinarii: venena et pugio
nes fuerunt evitandi. Eo enim nostris temporibus redacta
res est, ut Ecclesiasticae controversiae non theologis ampli
us, non conciliis, sed tortoribus, sed carnificibus, sed sicari
is, sed sanguinariis, sed paricidis defendendae Romae aut
Roma committantur.
Decem de Republica Ecclesiastica, quos, ut monui, statim edam, libris illud maxime conor, ut Romani errores de
tegantur, veritas et sanitas Catholicae et doctrinae et disci
plinae aperiatur, Ecclesiae plurimae, a nostra Romana abiectae et repudiatae, in Catholico sensu retineantur, unio
nis omnium Christi Ecclesiarum via nutu et digito si non
demonstretur, saltem indicetur, si quo modo fieri possit, ut
unum dicamus omnes, unum sentiamus et schismata com
primantur principibusque Christianis ansa eripiatur oppres
sionem inter se meditandi et sub obtentu religionis ac fi
dei publicam populi Christiani pacem et tranquillitatem bel
lis importunis ac vere impiis perturbandi, sed potius eo
vires suas dirigant, ut Ecclesiae Christi sub iugo tyran
norum vere infidelium gementes in libertatem pristinam vin
dicentur.
21

CRKVENA DRAVA

PREDGOVOR

ilo je vrijedno i za mene doista vrlo poeljno da ovo


svoje djelo, prije nego se tiska, dostavim jedino vama,
potovani oci, i uenim profesorima svete teologije i ujedno
vrsnim sveuilitima i da vam ga tako predam da ga pretresete svojim ak strogim, ali iskrenim ispitivanjem. No umna
anje tako velikog broja rukopisnih primjeraka nije mi bilo
ni lako, ni slobodno, ni sigurno, tovie prelazilo je moje
snage. Izjavljujem dakle da ovo prvo izdanje ima poglavito
taj cilj da vi (oci i brao, vrli ljubitelji Boga) i svi ueni,
poboni i katoliki teolozi ispitate samo djelo pomno, ali
s ljubavlju. Ja ne izbjegavam, ak ivo elim tonu ocjenu
svih glasovitih kolegija teologije, a osobito naeg u Padovi,
iji sam ja lan i drug. Traim takoer slobodan sud poto
vane i u itavom kranskom svijetu ugledne Sorbonne, i
jem sam se otroumlju i tonosti uvijek divio i iju posto
janost i slobodu veoma cijenim jer nije navikla da se prila
gouje prilikama i da na mig bude posluna, nego da samu
istinu vie cijeni od svih ljudskih predrasuda i strasti.
I
samoga presvetog rimskog papu najponiznijim molba
ma molim da ovo moje djelo, izdano sa spomenutom
svrhom, ne primi neprijazno i ne samo da ne sprijei da
ono doe pod pomno, to elim, ispitivanje uenih ljudi,
nego i da on sam u prvom redu, koliko to moe Njegova
Svetost, nastoji i pobrine se da ono bude podvrgnuto bri
noj ocjeni svih razboritih italaca. Ako pak on to sprijei i
itavo djelo, po obiaju, dade spaliti ili ukloniti iz sebi pod
lonih crkava, itav e kranski svijet morati opaziti i uvid-

22

DE R E P U B L I C A E C C L E S I A S T I C A

PRAEFATIO

aec nostra, antequam typis ederentur, operae precium


erat mihique certe perquam optabile solis vobis. Pa
H
tres venerandi, discretisque sacrae Theologiae professoribus
ac almis simul Universitatibus communicasse et vestro eti
am severo, sed sincero examine excutienda proposuisse.
Illud vero mihi nec facile, nec liberum, nec tutum fuit, imo
nec mearum virium exemplaria tot manuscripta congemi
nare. Profiteor igitur hanc primam impressionem eo potis
simum a me dirigi, ut a vobis (Patres fratresque Dei amantissimi) omnibusque theologis doctis, piis et Catholicis opus
ipsum diligenter, sed cum charitate examinetur. Exactam
ego celeberrimorum quorumque sacrae Theologiae Collegio
rum trutinam non defugio, imo cupio et exopto, Patavini
praesertim nostri, cuius ego membrum sum et socius. Eti
am liberum venerandae totique orbi Christiano conspicuae
Sorbonae iudicium expeto, cuius ego ut acumen solidita
temque semper sum admiratus, ita constantiam libertatem
que plurimi facio, utpote quae non temporibus famulari ac
ad oculum servire solita est, sed veritatem ipsam omnibus
praeiudiciis ac perturbationibus humanis anteferre.
Hoc etiam ab ipso sanctissimo Romano Pontifice humil
limis precibus contendo, ut hanc operis mei editionem eo,
quo dixi, fine publicatam non gravate ferat neque solum
non impediat, quo minus ad sedulum, quod cupio, virorum
doctorum examen perveniat, sed etiam ut accuratam om
nium prudentium lectorum censuram subeat, ipse impri
mis, quantum in sua Sanctitate est, satagat atque urgeat.
Quod si impedierit totumque opus, de more, igni addixerit
aut ex Ecclesiis sibi subditis exterminari curaverit, non po23

jeti da on ne eli pomou razloga nego pomou sile ouvati


svoje zloupotrebe i drati crkvu potlaenu laima i da se, ne
pouzdavajui se u svoju stvar, kako nema nikakva tita, ni
kakva oklopa, nikakve asne zatite protiv odapetih strijela,
slui bijednim izmicanjem, tovie sramotnim bijegom i
pomno pazi ne dodue da ne bude pobijeen, nego da se ne
pokae pobijeenim svojim sljedbenicima, od ijih oiju zato
krije i nae oruje i svoje rane.
Ako je moj napadaj slab, ako je isprazan, a on nosi tit
vjere, ega da se boji? Zato da bjei? Zato da se povlai
iz boja? Zato da krije oruje kojim je napadnut? Krijem
ga rei e da ne bi nakodilo nenaoruanima, da ne bi
povrijedilo oi i kou novacima. Zabranjujem i daleko od
bijam kunu knjigu da ne bi namjestila zamku neupuenijima, naivnijima i premalo izobraenima i da ih ne bi zava
rala lanim izgledom prihvatljivih sofizama. Pa dobro. Ovu
onda knjigu i njoj sline zabranjuj, preblaeni Oe, nevje
stom puku i, ako ti se mili, onima koji su slabo upueni u
crkvene knjige, pa ak i poluuenim kandidatima teologije.
Ne protivim se. Izuzmi ipak, zaklinjem te, posebno izuzmi
iz te ope zabrane stare crkvene borce, sve biskupe, pojedi
ne kolegije uitelji teologije i sve magistre i licencijate
svete teologije. Svima njima, molim, ne samo dopusti da
takve sporne spise slobodno itaju nego im i svjetuj da ih
revno prouavaju pa im vlau kojom si moan to i nareuj.
Meutim najpravinije je odustati od potpune osude i
odgoditi kaznu za moje djelo dok ne bude do kraja proita
no. Ako ovu knjigu smjesta zabrani, time vrlo mnogo i ne
pravedno kodi ili meni ili, presveti Oe, sebi. Meni, ije se
zablude, ako ih ima, nee otkriti bude li knjiga utjela, pa
u tako ustrajati u zabludi tvojom krivnjom, preblaeni pa
pa, koji si kao moj najblii pretpostavljeni duan da me od
zablude odvrati. Ako pak govorim istinu, a ipak po tvojoj
zapovijedi moj glas bude uutkan (neka mi bude slobodno
kazati ono to se vama mili raditi), zacijelo najvie kodi
sebi jer zatvara oi da ne bi vidio istinu i daleko je odbija
da ne bi dola do tebe. Tako e sam slijep propasti u svojoj
sljepoi i zajedno sa svojim slijepcima, kojima tu istinu kri
je, upasti u jamu vjene osude.

test orbis universus Christianus non advertere et agnosce


re, ipsum non ratione, sed vi suas tueri velle usurpationes
Ecclesiamque falsitatibus oppressam detinere adeoque cau
sae suae diffisum, cum clypeum nullum habeat, loricam
nullam, nullum adversus tela intorta honestum munimen
tum, ignava declinatione, imo fuga uti turpissima ac se
dulo cavere, .non quidem ne vincatur, sed ne victus suis ap
pareat asseclis, a quorum conspectu propterea et tela no
stra et vulnera sua abscondit.
Si debilis, si inanis impetus noster sit, si ipse fidei cly
peum gestet, quid timeat? Cur refugiat? Cur se e proelio
subducat? Cur, quibus impetitur, tela abscondat? Abscon
do, inquiet ne inermibus noceant, ne tyronibus oculos
cutemque perstringant: librum pestiferum prohibeo longeque arceo, ne rudioribus, simplicioribus parumque eruditis
laqueum struat et sophismatum plausibilium fuco fraudem
faciat. Esto. Librum hunc igitur aliosque similes. Pater
Beatissime, prohibe plebi imperitae ac, si placet, etiam lite
ratura tenui imbutis, imo Theologiae candidatis semidoctis.
Non repugno. Excipe tamen, obsecro, expresse excipe ab
hisce generalibus prohibitionibus veteranos Ecclesiae pugi
les, Episcopos omnes, singula doctorum theologicorum Col
legia universosque in sacra Theologia magistros et licentiatos. His, quaeso, omnibus non modo liberam huiusmodi
controversalium scriptorum lectionem permitte, sed et stre
nuum eorundem examen suade et pro ea, qua polles, pote
state praecipe.
Interim vero ab operis nostri nondum perlecti absolu
ta damnatione abstinere censuramque suspendere certe est
aequissimum. Si statim comprimas librum, aut mihi pluri
mum et iniuste noces aut. Sanctissime Pater, ipse tibi. Mihi,
cuius errores, si qui sunt, libro obmutescente, non detegen
tur, adeoque vestra. Beatissime Pontifex, culpa in errore
perseverabo, a quo me ut proximus meus Praelatus teneris
revocare. Sin vera loquar et nihilominus iussu tuo vox mea
comprimatur (licet dicere, quod vobis libet facere), tibi cer
te obes maxime, qui nempe, ne veritatem videas, claudis
oculos eandemque, ne ad te accedat, longe propellis, ut ipse
caecus in caecitate pereas et cum caecis tuis, quibus ean
dem veritatem abscondis, in foveam cadas aeternae dam
nationis.

24

25

RIMSKA CRKVA
e sam u prvoj knjizi ovog djela odredio oblik crkvene
drave potpuno uklonivi iz nje samovlade, u drugoj
sam toj istoj dravi dao njezine upravljae i slubenike, u
treoj sam po nekom hijerarhinom redu meusobno raspo
redio same crkvene slubenike bez ikakva ak i prividna iz
gleda vidljiva samovlada, a sada bih, ne zaustavivi korak,
bio pristupio istraivanju i tumaenju vlastite moi ove
drave da me, dok sam urno iao tom cilju, nije kao nekim
vihorom i olujom zadrala pretjerano uzdignuta oholost
Rimske crkve. Dok se ona vrstom odlukom ne ustruava
zadrati ono samovlade za koje sam smatrao da sam ga vrlo
daleko udaljio od nae drave, prisiljen sam da se kod nje
zadrim i da i dalje nastojim, ako bude mogue, odvratiti je
od suvine revnosti u obrani nekog prisvojenog primata.
Ona e zacijelo biti na mene ogorena i ljuta to joj u
samom razmatranju crkvene hijerarhije nisam potpuno potinio sve ostale crkve itavog kranskog svijeta, to nisam
sve biskupe, sve primase, sve metropolite i sve patrijarhe
uinio podlonima njezinu biskupu kao vrhovnom vidljivom
glavaru u ovoj dravi, jedinom Kristovu zamjeniku i univer
zalnom biskupu, to nisam prikazao sjaj samoga rimskog
klera, tj. raskonog kardinalskog kolegija i njegove pred
nosti nad klerom svih ostalih crkava i to nisam uzeo u raz
matranje izvanrednu vlast apostolskih legata, nego sam pre
ko svega toga utke preao kao da to u crkvenoj dravi ne
zauzima nikakvo ili bar ne najistaknutije mjesto. Ovdje
dakle treba da neko vrijeme zaustavim svoj korak i da ovu
knjigu posebno namijenim rimskom primatu.
Doista, to je teak zadatak, opasno raspravljanje, posao
pun omraze. Dok se time bavim, vidim da me mui ista
tjeskoba koja je neko muila Ambrozija te gotovo nije
imao kamo da se obrati. Car Valentinijan bio je izdao zakon
da o tadanjim spornim vjerskim pitanjima nikome ne bude
slobodno suditi drukije nego to je on sam bio presudio u
prilog arijanaca. I po provincijama je istovremeno izdan na
log: Tko se god suprotstavi caru, neka bude smaknut ma-

26

I
DE ROMANA ECCLESIA
onstituta iam a nobis in primo huius operis libro Ec
clesiasticae Reipublicae forma cum totali ab ea monar
C
chiae remotione, datis in secundo libro suis eidem Reipub
licae rectoribus et ministris, dispositis tertio libro, aliquo
ordine hierarchico, ipsis inter se Ecclesiae ministris, absque
ulla visibilis monarchiae specie vel apparenti, ad huius no
strae Reipublicae propriam potestatem indagandam et
explicandam inoffenso pede accessissem, nisi me eo prope
rantem Romanae Ecclesiae elati nimium spiritus quasi tur
bine quodam aut tempestate detinuissent. Quam enim mo
narchiam me putabam longe longius a nostra Republica
amandasse, eam Romana Ecclesia obfirmatis animis adhuc
retinere dum non veretur, cogor cum ea moram facere conarique ulterius, ut eam a nimio usurpati cuiusdam Prima
tus defendendi studio, si fieri possit, absterream.
Indignabitur certe ac irascetur mihi, quod in ipsa Ec
clesiastica hierarchia recolenda ei reliquas omnes totius
orbis Christiani Ecclesias plane non subdiderim, quod ip
sius episcopo episcopos omnes, primates omnes, omnes metropolitanos, patriarchas omnes, tanquam supremo in hac
Republica visibili capiti, soli Christi vicario et episcopo uni
versali, non fecerim subiectos, quod ipsius cleri Romani, id
est pompatici cardinalium Collegii splendorem et supra re
liquos omnes omnium Ecclesiarum cleros praerogativas non
extulerim, quod legatorum apostolicorum potestatem eximi
am non consideraverim, sed haec omnia praetermiserim,
quasi in Republica Ecclesiastica aut nullum aut non eminentissimum locum occupent. Hic igitur sistendus mihi pes
est tantisper ac liber hic peculiaris Romano Primatui dedi
candus.
Arduum vero negotium, periculosa tractatio, res plena
invidiae. In qua dum versor, iis me angustiis premi cerno,
quibus aliquando pressus Ambrosius, quo se verteret, ferme
non habebat. Valentinianus imperator legem tulerat, ne cui
esset liberum iudicare de rebus fidei tunc controversis, nisi
prout ipse, in gratiam Arrianorum, iudicarat, et per provin27

em! Vodila se raspra kome pripada milanska crkva, da li


Ambroziju ili arijancu Auksenciju. Car je naredio da presu
du o tome donesu u carskoj palai svjetovnjaci. Kako je
postupao Ambrozije? Tvrdio je da svjetovnjacima ne pripa
da sud o vjeri, ali je spomenuo i teak poloaj u kojem su
se nali katoliki svjetovnjaci. Ima li tko ree koji bi bilo
sim bilo zajedno s nekolicinom mogao rei caru: Ne odo
bravam tvoj zakon? Zar se govoriti o tome ne doputa sve
enicima, a doputa svjetovnjacima? Zar e suditi o vjeri
onaj koji se nada carevoj milosti ili se boji da ga ne uvri
jedi? Nadalje, zar u poiniti to da za suce izaberem svje
tovnjake da bi, ako se budu drali vjerske istine, bili ili
stavljeni van zakona ili ubijeni kako odreuje zakon donesen
0 vjeri? Ja u dakle izloiti ljude ili varanju ili kazni.
To su, eto, i moje tjeskobe. Zakon je: to god papa
rekne, odredi ili uini u pitanjima vjere, to je istinito, neoskvrnjivo, nepovredivo; tko se tome suprotstavi, neka bude
smaknut maem! Mogu li izrei iskren sud o stvari o kojoj
namjeravam raspravljati dok se ili nadam milosti, ako po
vlaujem lai, ili bojim da se ne zamjerim, ako se drim
istine? Kako da se borim za istinu ako se na temelju zako
na donesena i napisana krvlju zastupnici istine ili stavljaju
van zakona ili ubijaju? Sebe samoga izlaem dakle varanju
ili kazni. S obje strane sigurna je patnja: s jedne za tijelo,
a s druge za duu.
Rado bih zajedno s Ambrozijem rekao Njegovoj Sve
tosti: Ako treba raspravljati, nauio sam raspravljati u
crkvi, to su inili i moji preci; ako u pitanju vjere treba
vriti usporedbe, to treba da pripada sveenicima, kako se
1 dogodilo za vladara asne uspomene Konstantina, koji nije
prethodno izdao nikakve zakone, nego je slobodan sud pre
pustio sveenicima. Ukloni dakle zakon ako eli otvore
nu borbu! Neka mi, preblaeni Oe, bude slobodno izloiti
ne po svojem posebnom i privatnom miljenju neto na to
bi se nepromiljeno i ludo mogao drznuti osobito uzbuen
osjeaj, nego iznijeti na vidjelo ono to su predali, naua
vali, utvrdili i razjasnili sama istina, sveti zakoni, povijesni
spisi crkve katolike, vjera, razum, evanelje, Sv. pismo,
pravovjerni oci i potovani starjeine nepovredive crkve.
Neka potovanim biskupima i svakom katoliku koji se bavi
Sv. pismom i koji je obrazovan bude slobodno da ovo moje

cias uno momento mandatum fuerat, ut quicunque obviave


rit imperatori feriatur gladio. Contendebatur, cuiusnam es
set Ecclesia Mediolanensis, Ambrosiine an Auxentii Arriani.
Iudicium hac de re in palatio a laicis habendum indixerat im
perator. Quid Ambrosius? Negat iudicium fidei ad laicos per
tinere, sed et illas catholicorum laicorum commemorat an
gustias. Quis est, inquit, qui possit, vel unus vel inter
paucos, dicere imperatori: Lex tua mihi non probatur. Non
permittitur hoc dicere sacerdotibus, permittetur laicis? Et
iudicabit de fide qui aut gratiam sperat aut metuit offensam?
Deinde ipse committam, ut eligam iudices laicos, qui, cum
tenuerint fidei veritatem, aut proscribantur aut necentur,
quod lex de fide lata decernit? Ego igitur aut praevaricationi
offeram homines aut poenae.
Hae porro sunt meae quoque angustiae. Lex est, ut
quicquid dixerit, statuerit feceritve summus Pontifex in re
bus fidei, id verum, id sacrosanctum, id inviolabile sit; qui
contradixerit, gladio feriatur. Quod iudicium in re, quam
propono disputandam, ferre possum sincerum, dum aut spe
ro gratiam, si obsequar falsitati, aut metuo offensam, si ve
ritatem sequar? Quomodo veritatem propugnem, si verita
tis assertores, ex lege data ac sanguine scripta, aut proscri
buntur aut necantur? Me igitur ipsum aut praevaricationi
offero aut poenae. Utrinque certa crux: hinc corpori, illinc
animae.
Dicerem libenter suae Sanctitati cum Ambrosio: Si
tractandum est, tractare in Ecclesia didici, quod maiores
fecerunt mei; si conferendum de fide, sacerdotum debet es
se ista collatio, sicut factum est sub Constantino augustae
memoriae principe, qui nullas leges ante praemisit, sed li
berum dedit iudicium sacerdotibus. Tolle igitur legem,
si vis certamen. Liberum sit. Pater Beatissime, mihi non ex
meo peculiari et privato sensu quicquam promere, quod pos
sit praesertim perturbata affectio temere stulteque audere,
sed quod veritas ipsa, quod sacrae leges, quod Ecclesiasti
cae catholicae historiae, quod fides, quod ratio, quod Euan
gelium, quod Sacrae literae, quod patres orthodoxi, quod
venerandi sacrosanctae Ecclesiae senatus tradiderunt, docu
erunt, sanxerunt, explicarunt, in medium proferre. Liberum
sit venerandis episcopis et cuique catholico, Sacris literis
addicto et erudito, haec ipsa legere et iudicare. Neque quis-

28

29

djelo ita i prosuuje. U tom prosuivanju neka se nitko


od njih ne nada milosti i ne boji uvrede. Tako e onda sama
istina vrlo jasno zablistati. Zacijelo ne smije odbiti otvore
nu borbu, pa ako je eli, dokini zakon!

quam eorum in his diiudicandis aut gratiam speret aut me


tuat offensam. Sic enim veritas ipsa patentissime eluces
cet. Certamen profecto recusare non debes, sed tolle legem,
si vis certamen.

II
ZA KARDINALE SE BIRAJU NEVRIJEDNI SVJETOVNJACI

II
LAICI INDIGNI CARDINALES ELIGUNTUR

akvi li se sve ljudi u nae vrijeme preteno biraju za


kardinale, to je vrednije aljenja nego opisivanja.
K
Koliko se mnogo prelata veoma zaslunih za Rimsku crkvu
i istaknutih u uenosti i vrenju poslova prezire, zabacuje
i odbija! Meutim kardinalsku ast dobivaju oni koji su
puni novaca i koji uz golemu cijenu kupuju onaj nitetni
crveni eir* a inae su nesposobni da upravljaju crkvom,
neizobraeni, rasputeni i sablanjivi (uz dunu ast estiti
ma od kojih neke sam poznajem i potujem), pa kardinal
sku ast trae, dobivaju i vre kao neku zemaljsku vlast
samo zbog svjetovne tatine. Ili se iz blata uzdiu ljudi naj
prostiji i bez ikakve vrijednosti kao papini neaci, sigurni
za tu trajnu slubu, da prilikom koncila uvrste svoje svje
tovne planove i da time izgube mogunost, odvanost, ak
i umjenost da ikada napuste papinu stranku. Ili se pak
kardinalskom au poauju sinovi ili braa vladara, koji
se uvrtavaju meu kardinale ponajvie pod imenom i na
zivom akona, a u stvari su isti svjetovnjaci bez ikakva
svetog reda i moda nikada nee ni biti zareeni. I ti isti
svjetovnjaci hoe da imaju prednost pred biskupima, a mi
se ne stidimo i njih ubrajati meu crkvene dostojanstveni
ke! Rimska se crkva ve pretvorila u pravu svjetovnu kuriju.
Gotovo svi crkveni poslovi, pa i oni koji pripadaju sa
mim biskupima u njihovoj redovnoj vlasti ili metropolitima,
krajnjom nepravdom i nasiljem, kako smo vidjeli u prethod
noj treoj knjizi, povueni su u Rimsku kuriju. Meutim
papa, bilo zato to eli da osloboen briga mirno uiva u
svojoj papinskoj vlasti bilo to je potpuno zaokupljen
svjetovnim stvarima, povjerava te poslove kardinalskim
* Oznaka kardinalske asti
30

uinam vero his temporibus cardinales plerunque eligan


Q
tur, magis lugendum est quam describendum. Quot prae
lati de Ecclesia Romana optime meriti in doctrina et rebus
agendis consummatissimi contemnuntur, postergantur, abiiciuntur? Et vel bene nummati,qui ingenti precio vanissimum
illum rubrum galerum coemunt, etiam alioquin ad regimina
Ecclesiastica ineptissimi, illiterati, dissoluti, scandalosi (sal
vo suo bonis, quos ipse aliquos novi et observo, honore), qui
cardinalatum uti terrenum quendam principatum et ambi
unt et retinent et tractant sola vanitate temporali, vel vilis
simi et nullius precii homines de stercore eriguntur, ut pa
pae nepotes de eorum perpetuo famulitio securi, sua con
silia humana in occasione Conclavis firmiora faciant, neque
illi possint neque audeant, imo neque sciant ab eorum se
factione separare, vel principum filii aut fratres cardinalatu
decorantur, qui sub diaconorum nomine ac titulo ut pluri
mum inter cardinales reponuntur, revera meri laici et nul
lo sacro ordine initiati et fortasse nunquam initiandi. Et hi
quoque meri laici volunt episcopis anteferri, nec erubescimus
illos quoque inter Ecclesiae praelatos numerare. Iam Eccle
sia Romana in curiam versa est saecularem.
Et quia per summam iniuriam et vim omnia iam ferme ne
gotia Ecclesiarum, etiam ad episcopos ipsos in suo ordina
rio regimine aut ad metropolitanos pertinentia, ut vidimus
libro 3. praecedenti, ad Romanam sunt attracta curiam,
papa vero, aut a molestiis liber papatu suo vult quiete frui
aut in temporalibus totus occupatus, cardinalium congrega
tionibus illa committit. Cardinales vero plurimi nihil minus
genio indulgere volentes negotiorumque Ecclesiasticorum ut
31

kongregacijama. Kardinali opet, elei jednako kao i papa


ugodno ivjeti i ponajvie neupueni u crkvene poslove,
prenose ih na svoje tajnike i istrane slubenike, veinom
najprostije osobe i silno pohlepne za dobitkom, pa ih rjea
vaju na temelju njihova izvjetaja. Gdje ne tee zlato, ondje
posao zapinje i ne moe doi do rjeenja, a pravda se naginje na onu stranu na kojoj je vie zlata. A ipak mi biskupi i
metropoliti veoma ludo, ak vlastitom voljom i redovne po
slove prenosimo na Rimsku kuriju u kojoj univerzalnom
crkvom ne upravljaju ni pape ni kardinali, nego grabeljivi
I podmitljivi tajnici. Ta papa se zajedno s kardinalima bavi
svjetovnim poslovima kao kudikamo vanijima, a o boan
skim i crkvenim stvarima ne vodi rauna.

plurimum ignari, ad ipsorum secretarios et auditores, vilis


simas ut plurimum personas et lucri avidissimas, negotia
ipsa deferunt eorumque relatione decidunt. Et ubi aurum
non fluit, negotium haeret neque ullum finem habere potest,
atque ex ea parte iustitia, ex qua maius auri pondus, pro
pendet. Et tamen nos episcopi atque metropolitani, non sine
magna stultitia, nihilominus sponte etiam, nostra propria et
ordinaria negotia ad Romanam curiam transmittimus, in
qua non papa, non cardinales, sed Harpyiae secretarii mer
cenarii gubernant Ecclesiam universalem. Papa enim cum
cardinalibus in rebus temporalibus, tanquam longe maioris
momenti, occupantur, divina et Ecclesiastica parvi pendunt.

III

III

PAPINSTVO TREBA SVESTI NA PRAVU MJERU

PAPATUS AD IUSTAM MENSURAM REDIGENDUS EST

ada pak potlaena crkva nije mogla sa svoje ije strgnuti taj jaram, jadnica je podnosila taj teret tei od
Etne i esto kao svjedoke svojeg robovanja i boli, preko
usta i pera svojih sinova, iznosila sad otre i pravedne na
padaje sad opet tualjke i jadikovke. Priznajem da me to
doista uzbuuje i poziva da sudjelujem u opoj tualjci, pa
ne mogu a da alobnoj jadikovki ostalih ne pridruim i svoju,
ma kakva ona bila. O sljepoe naroda! 0 ropstva sveenstva!
0 teke li bolesti kranstva, poasne i zaista odve smrto
nosne! Ona se rairila kudikamo vie nego neko nesretno
arljanstvo i zarazila je Kristovu crkvu kunom zarazom i
oslabila je bijednim komadanjem tako da ve pomou naj
veeg nasilja i nepravde u presvetoj Kristovoj zarunici
gospodari raskol. Kad uju rije raskol, ustaju nai Rimljani,
proglaavaju se jedinim njegovim neprijateljima i nazivaju
papinstvo jedinom vezom jedinstva i jedinom sponom da
se itava crkva ne raspadne na dijelove i komade. Ja, na
protiv, tvrdim da je papinstvo isti raskol i stranka koja se
odvaja od ostalog sklopa crkvenog tijela. Budui da je ta
stranka nasiljem i opainom dugo bila nadmona, prisvaja
scb| Jedinoj ime i asti crkve, a sve ostale skupove, koji se

32

bi vero oppressa Ecclesia iugum hoc a cervicibus suis


repellere non potuit, misera sustinuit onus hoc Aetna
U
gravius ac frequentes emisit servitutis suae dolorisque tes
tes, in ore scilicet calamoque filiorum suorum, nunc acres
iustasque criminationes, nunc planctus et eiulatus. Quibus
ego certe me excitari fateor ac in partem publicae querimo
niae advocari adeoque non posse reliquis lugubrem Eccle
siae cantilenam concinentibus meam qualemcunque non
adiungere. O caecitatem populi! O servitutem cleri! O mor
bum Christianitatis gravem, epidemicum nimisque vere ca
pitalem! qui longe latius quam infelix olim Arianismus gras
satus est Christique Ecclesiam pestifera contagione infecit
ac miseranda dilaceratione debilitavit, ut iam sanctissimae
Christi sponsae schisma per summam vim iniuriamque
dominetur. Schismatis audito nomine assurgunt insurguntque nostri Romani, se solos schismatis hostes ferunt, solum
clamant papatum unitatis vinculum unicumque retinaculum,
ne in partes et frusta Ecclesia tota dilabatur. Ego vero pa
patum schisma merum esse assero ac probo factionemque
se a reliqua corporis compage avellentem. Quae quia per
vim nefasque iamdiu praevaluit. Ecclesiae nomen titulosque
3 Hrvatski latinisti II

33

ne pridruuju tom odvajanju, smatra raskolnicima, dakako


kao to luaci sanjaju da su samo oni pametni, a da svi dru
gi luduju.
No kad bi se ta mahnita nametnuta glava, koja je to
samo po imenu, a u stvari je samo ud crkve, svela na mjesto
koje joj pripada i na pravu mjeru, uvjeren sam da bi se i
tavo tijelo kranstva, makar pojedini njegovi dijelovi imali
u nekim pitanjima razliito miljenje i obilovali svojim tu
maenjem, vrsto povezalo vezom mira i bratske zajednice
i da bi njegova pojedina stada bez naduvena hvastanja jedno
drugome u spornim pitanjima mimo i ljubazno odobrilo
slobodu. Kao to se naime iz podvojenih miljenja u dogma
tici raaju raskoli, tako se opet iz raskola, koji je nadmoan
pomou nasilja i tiranije, u sporovima bilo sitnijima bilo
obostrano prijepornima poveava i zaotrava razdor i upor
nost. Odatle ona stara i dananja sve vea odbojnost Istone
crkve prema Zapadnoj, ak i u dogmi, odatle zacijelo estina
i otrina nekih crkava koje su iz ive elje za reformom
odbacile svaku zajednicu s Rimskom crkvom. Zazirui od
papina znamenja i imena, one su ne samo napustile sve sta
re obrede za koje se inilo da podsjeaju na papinstvo nego
i u nekim teolokim pitanjima, koja nisu ni bitna po sadra
ju ni jasna s obzirom na boansku objavu, ele udariti pu
tem suprotnim ve potpuno utrtom putu svih latinskih
crkava. To, kako mi se ini, ne rade toliko iz mrnje prema
prolom ropstvu koliko od straha pred sadanjim jo stvar
nim papinstvom, da bi to dalje pobjegle od tako mona ne
prijatelja i da mu ne bi pruile nikakvu nadu da e se nji
hova podlonost obnoviti.
Ali kad bi se ta odvratna kuga proistila u samom kori
jenu, tj. na stolici ili, tonije, prijestolju rimskog pape, kad
bi se po zajednikoj odluci i pristanku uklonio strah od nje
I kad bi se taj kamen smutnje snizio i poravnao s drugima
prema pravednoj kanonskoj normi, imali bismo predvorje
crkve izglaano i veoma sjajno kao najljepi biseri svetita,
pa bismo svi meusobno prigrlili u potrebnim pitanjima
jedinstvo, u nepotrebnim slobodu, a u svima ljubav.*
Tako mislim, tako elim, tako se potpuno pouzdavam u
onoga koji je naa nada, pa neemo ostati smueni.
4 Izreka protestantskog teologa Ruperta Meldeniusa (pseu
donim Petra Meuderlinusa) iz poetka 17. stoljea
34

ibi soli arrogat, reliquos omnes coetus, qui se huic sepa


rationi non adiungunt, pro schismaticis habet, scilicet ut
insani se solos sapere, alios omnes insanire somniant.
Quod si malesanum hoc Ecclesiae supercrescens caput
nomine, revera membrum, idque tumidum, in locum suum
debitamque mensuram redigeretur, non dubito, quin univer
sum Christianitatis corpus, utut partibus nonnulla diversa
sentientibus et sensu suo abundantibus, pacis fraternaeque
consociationis vinculo sit cohaesurum eiusque greges parti
culares, sine fastu supercilioso, alterum alteri in rebus con
troversis libertatem placide suaviterque indulturos. Ut enim
ex discrepantibus de re dogmatica sententiis oriuntur schi
smata, ita vicissim ex schismate per vim et tyrannidem
praevalente augetur et acuitur animorum in controversiis
vel levioribus vel in utramque partem disputabilibus dis
sensio propositique tenacitas. Hinc illa Ecclesiae Orientalis
et antiqua et hodierna ab Occidentali etiam in dogmate
obfirmatior aversio. Hinc certe Ecclesiarum quarundam
ex illis, quae reformationis studio omnem cum Romana
communionem abiecerunt, fervor et vehementia. Quae papatus omen nomenque abominatae, non modo ritibus omni
bus antiquis, quod papatum redolere viderentur, se denu
darunt, sed etiam in placitis quibusdam theologicis, quae nec
quoad materiam gravia sunt nec quoad divinam revelatio
nem clara, semitam ingredi cupiunt calcatissimae Ecclesia
rum omnium Latinarum viae contrariam. Atque hoc facere
mihi videntur non tam ex praeteritae servitutis odio, quam
ex praesentis et adhuc stantis papatus metu, ut ab hoste
adeo potente longissime fugiant nec ullam redintegrandae
subiectionis spem porrigant.
Quod si in ipsa radice, hoc est sede vel potius solio
Romani Pontificis haec abominationis lues purgaretur et ex
c o m m u n i Ecclesiae consilio consensuque auferretur hic
metus, depressa scilicet hac petra scandali ac ad normae
canonicae iustitiam complanata, haberemus Ecclesiae atrium
aequabile levigatum ac pulcherrimis sanctuarii gemmis splen
didissimum omnesque mutuam amplecteremur unitatem in
necessariis, in non necessariis libertatem, in omnibus carita
tem. Ita sentio, ita opto, ita plane spero in eo, qui est spes
nostra, et non confundemur.
35

spletke i navode openitu istinu suprotnu astohleplju i la


komosti rimskog klera. Da ne bi narodi vjernika, podvrgnuti
papi, otvorili oi, upoznali istu istinu i prozreli varke svojih
uitelja, knjige u najveem stupnju katolike i u svakom
pogledu pravovjerne ti suci proglaavaju heretikima i od
bijaju od njih itaoce elei da ti budu slijepi, da ne bi mogli
prozreti varke i spletke kojima se izruguju bijednim na
rodima.
to se tie ovoga mog djela Crkvena drava tako kruto i
tako strogo osuena zbog hereze u Parizu od malobrojnih
nazoviteologa, u Kolnu od nekakvih papinih parasita, a u
Rimu od onoga vrhovnog ureda Inkvizicije, ja sam ga doista
ve podvrgao ispitivanju prema pravim crkvenim propisima
i ponovno ga iskreno i vrlo rado podvrgavam.

detegere, veritatem catholicam ambitioni et avaritiae Roma


nensium contrariam tradere. Ac ne fideles populi, papae
subiecti, oculos aperiant, puram discant veritatem et suorum
decipulas cognoscant magistrorum, libros maxime catholicos
et ex omni parte orthodoxos haereticos esse clamant et ab
eis avertunt lectores, quos omnino caecos esse volunt, ne
possint dolos et artes perspicere, quibus miseri populi ludi
ficantur.
Ego sane, quod spectat ad hoc meum De Republica Ec
clesiastica opus, tam rigide tamque severe Parisiis a paucu
lis theologastris. Coloniae a papae nescio quibus parasitis,
Romae ab illo supremo Inquisitionis officio haeresis dam
natum, veris Ecclesiasticis regulis examinandum iam subieci
et denuo ex animo libentissime subiicio.

VI

VI

KRANSKIM SE VLADARIMA PREPORUUJE


MIR U CRKVI

PAX ECCLESIASTICA PRINCIPIBUS CHRISTIANIS


COMMENDATUR

ko o sklapanju mira i o crkvenoj slozi nee da razmi


ljaju crkveni prvaci, koji bi to najvie morali, obraam
A
se na vas, sve kranske vladare, a osobito monije i glaso-

uodsi Ecclesiastici proceres de ineunda pace et concor


Q
dia Ecclesiastica cogitare nolunt, qui maxime deberent,
vos iam Principes Christianos interpello omnes, ac praeser

vitije monarhe na jednoj i na drugoj strani. Ako priznajete


Krista gospodarom svojeg ezla, ako ljubite njegovu zaru
nicu crkvu, svoju majku, vaa je dunost da crkvene slube
nike i vodie u vjeri pobonim nagovaranjem, otrijim po
ticanjem, pa ak i blagim prisiljavanjem navedete na to da
svakako budu voljni u tolikim razmimoilaenjima izgraditi
crkveni mir potrebnom meusobnom snoljivou. Prije toga
treba ipak da sasluate uitelje zaista pobone i umjerene
da biste od njih nauili kako ta snoljivost nimalo ne kodi
temelju vjere.
Nadam se da e Cassanderov, odnosno ovaj moj savjet
odobriti umjereni teolozi jedne i druge strane ako pomno
Tu su otru kritiku nekih katolikih krugova izazvale
prve etiri knjige Crkvene drave koje je Dominis objavio u
Londonu god. 1617.

tim Monarchas potentiores utriusque partis et celebriores.


Vestrum est, si Christum sceptrorum vestrorum dominum
agnoscitis, si Ecclesiam, ipsius sponsam, vestram matrem,
diligitis, Ecclesiasticos ministros et fidei duces pio suasu,
vehementiori impulsu, etiam suavi coactione eo adigere, ut
velint omnino pacem Ecclesiasticam in tot dissensionibus
per necessariam mutuam tolerantiam componere, prius ta
men auditis vere piis et moderati animi doctoribus, a quibus
intelligatis tolerantiam hanc nihil fidei fundamentali obesse.
Spero enim consilium Cassandri, consilium hoc meum
a moderatis theologis utriusque partis, si diligenter totum
meum consilium cum iis, quibus ad ipsum viam mihi prae
munivi, pervolutarint, approbatum iri. Cura haec pacis Ec
clesiasticae ad vos maxime pertinet. Principes religiosissimi.

38

39

proitaju itav moj savjet zajedno s onim ime sam sebi


utro put do njega. Ova briga za crkveni mir pripada najvie
vama, vrlo poboni vladari, da bi se uklonili tako gadni, ta
ko sramotni i tako pogubni raskoli i ostvarilo crkveno je
dinstvo. Jer te isprazne vjerske nesuglasice uzrok su golemih
metea, potiu meu kranima graanske ratove, ne do
putaju ak ni da sama graanska drava uiva svoj mir i
spokoj i, to je vrhunac i kruna svih svjetovnih nevolja, po
tiu Turina da ovaj preostatak nae Evrope, za kojim esto
ko udi, itav prodere i proguta. Mir crkve bit e ujedno
mir i snaga drave. 0 tom miru ozbiljno razmiljajte i dje
luj te. Nain koji sam predloio za ostvarenje mira siguran
je i lak, samo ako ga i vi prihvatite.
Preveo Veljko Gortan

40

u t schismata haec tam foeda, tam turpia, tam perniciosa


tollantur et unio Ecclesiae concilietur. Hae enim religionis
vanissimae dissensiones turbarum causa sunt ingentium,
bella civilia inter Christianos excitant, Rempublicam etiam
ipsam civilem pace et tranquillitate sua frui non permittunt
et, quod malum omnium temporalium summa et coronis
est. Tuream excitant, ut hoc quod reliquum est nostrae
Europae, in quod vehementer inhiat, totum devoret et absor
beat. Christianorum dissensiones fuerunt semper Turearum
incrementa. Pax Ecclesiae erit pax et robur etiam Reipublicae. Serio de hac pace cogitate et agite! Modus ineundae
pacis a me propositus et tutus est et facilis, modo vos etiam
soli velitis.

IVAN LUI
JOANNESLUCIUS
(1604-1679)

opem priznanju Ivan Lui osniva je znanstvene,


kritike hrvatske historiografije.
P oRodio
se u Trogiru u staroj plemikoj obitelji u rujnu
1604. Roditelji su mu rano umrli, pa se za njegovo kolova
nje brinuo ujak Nikola Divni. On ga 1618. poalje u Rim,
gdje dobiva humanistiko obrazovanje, a zatim u Padovi
studira filozofiju i matematiku. Poslije toga u tom istom
gradu posveuje se studiju prava i 1630. postaje doktor
utriusque iuris. Kako mu je u to vrijeme umro u Trogiru
brat, vraa se 1630. kui da preuzme skrbnitvo nad njego
vom djecom. Od 1633. do 1635. boravi u Rimu, a tada se
vraa u Trogir i tu ostaje do 1654. Kao plemi aktivno su
djeluje u gradskoj upravi.
U pismu iz god. 1651. javlja svom prijatelju, zadarskom
arhiakonu Valeriju Ponte, da je zapoeo pisati opseno
povijesno djelo koje e mu zadati vie posla nego to je
mislio. Smatrajui da se povijest moe pisati samo na teme
lju natpisa, arhivske grae i suvremenih dokumenata. Lui,
koji se u Padovi uputio u moderne historiografske metode,
s velikim se marom daje na sabiranje takve grae za svoje
djelo o povijesti Dalmacije. U tome su mu pomagali neki
prijatelji iz Splita, ibenika, Zadra i Raba. Kako je elio da
se upozna sa vie povijesnih izvora i s novijom literaturom
u Italiji, naputa 1654. Trogir i odlazi u Rim, gdje ostaje do
kraja ivota. Tu se mnogo druio s nekim poznatim Hrvati
ma, meu ostalim i s Tomkom Mrnaviem i Bartolom Kaiem, a najvie sa Stjepanom Gradiem, kustosom Vatikan
ske biblioteke. Umro je 11. sijenja 1679. i pokopan je u
zavodu sv. Jeronima kojim je upravljao od 1666.
Luiev znanstveni prvijenac bilo je kritiko izdanje
ivotopisa sv. Ivana, biskupa trogirskoga (Vita beati Ioannis, episcopi Traguriensis). Objavio ga je u Rimu 1657. Ivan
45

je bio biskup u Trogiru od 1066. do 1100, dakle u vrijeme


posljednjih hrvatskih kraljeva narodne krvi. Ta biografija
potjee iz 12. stoljea i vano je vrelo za tadanju povijest
Trogira.
Svojim glavnim povijesnim djelom De regno Dalmatiae
et Croatiae (O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske) u est knji
ga Lui je, uz ostalo, elio pobiti tvrdnje nekih politiara
da e Mletaka Republika, izgubi li u ratu s Turcima Kandiju (Kretu) s naslovom kraljevstva, biti liena poasti koje
joj se kao kraljevstvu iskazuju u meunarodnoj politici. Ve
samo posjedovanje Dalmacije kao starog kraljevstva daje, pre
ma Luievu miljenju, Mlecima pravo na te poasti. Iako
to djelo ima izrazitu promletaku tendenciju, napisano je
objektivno novom, kritikom metodom na temelju najboljih
izvora dostupnih piscu. U njemu je izloena povijest Dalma
cije od antikih vremena do 1480. Posebno je zanimljiva
esta knjiga s prikazom privatnog ivota Dalmatinaca i dru
gih Hrvata koji su imali ueg dodira s Dalmacijom.
Na tom djelu radio je Lui preko deset godina, zavrio
ga je najkasnije 1662, ali je do njegova tiskanja prolo ne
koliko godina. Kako u Italiji nije mogao nai izdavaa koji
bi mu rukopis tiskao potpuno o svojem troku, prihvatio je
povoljnu ponudu izdavaa Blaeu-a iz Amsterdama. No naj
prije kuga u tom gradu, pa ratovi u Nizozemskoj oduljie
izdavanje do 1666.
Kao dodatak Lui je u istoj knjizi objavio deset dal
matinskih povijesnih izvora, od kojih su neki vrlo vani za
nau stariju povijest, npr. djelo splitskog arhiakona Tome
o solinskim i splitskim biskupima (Historia Salonitanorum
pontificum atque Spalatensium). Meu njima je i Obsidio
Iadrensis (Opsada Zadra), u kojem anonimni pisac u protumletakom duhu prikazuje mletaku opsadu Zadra 1345
1346. Iza toga slijedi odjeljak iz Apijanove Rimske povi
jesti o ratovima Rimljana s Ilirima, preveden na latinski od
Luieva prisnog prijatelja Stjepana Gradia.
Paralelno sa svojim glavnim djelom Lui je pisao i po
vijest rodnoga grada i izdao je na talijanskom 1673. u Mleci
ma pod naslovom Memorie istoriche di Tragurio ora detto
Traii (Povijesni spomeni Traguriona sada nazvanog Trogir).
Tu je na temelju bogate dokumentarne grae obraena poli
tika i kulturna povijest Trogira od prvih njegovih poetaka

do polovine 15. stoljea s povremenim osvrtom i na ostalu


Dalmaciju. U djelu Inscriptiones Dalmaticae iz god. 1673.
Lui je, uz izbor rimskih natpisa iz Dalmacije i uz biljeke
za dva latinska izvora tiskana s njegovim glavnim djelom,
objavio i Addenda et corrigenda in opere De regno Dalmatiae
et Croatiae (Dodaci i ispravci u djelu O kraljevstvu Dalma
cije i Hrvatske).
Historiografska metoda Luieva jo uvijek nije zasta
rjela, a obilje njegove dokumentarne grae nije ni do danas
izgubilo svoju vrijednost. Kako je za njega historiografija
strogo egzaktna znanost, ne trudi se da pie elegantnim
stilom niti se slui retorikim ukrasima. Zato mu je izlaga
nje saeto i hladno, ponekad gotovo suhoparno.
Iako nije objavljen pod Luievim imenom, plodom nje
gova znanstvenog rada moe se s pravom smatrati i kritiki
tekst Trogirskog statuta (Statuta et reformationes civitatis
Tragurii) na kojem je dugo radio. Izdao ga je 1708. u Mleci
ma njegov prijatelj Trogiranin Jerolim Cippico.
Znanstvenu kritinost pokazao je Lui i kod trogirskog
rukopisa opsenog odlomka iz Petronijeva Satiricona s opi
som Trimalhionove gozbe. Kad je Marin Statili oko 1653.
pronaao u nekom trogirskom kodeksu taj dotada nepoznat
Petronijev fragment, Lui je odmah uoio da se radi o pra
vom tekstu Petromje-vu i brinuo se da se taj neobino vri
jedan nalaz to prije objavi, i to onako kako je naen, bez
ikakvih izmjena i ispravaka.
Djelo De regno Dalmatiae et Croatiae doivjelo je tri iz
danja, 1666, 1748. i 1758, a u talijanskom prijevodu Klementa
Mioia i Cezara Paviia objavljeno je u Trstu 1896.
V. G.

47
46

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA IVANA LUIA


Vita beati loannis, episcopi Traguriensis, Romae 1657.
De regno Dalmatiae et Croatiae libri VI, Amstelaedami 1666;
drugo izdanje priredio I. J. Schwandtner u zbirci Scriptores
rerum Hungaricarum, Dalmaticarum, Croaticarum et Slavonicarum veteres et genuini, knj. 3, Be 1748; tree izdanje,
nepotpuno i nekritiko, tiskano je takoer u Beu kod iz
davaa I. T. Trattnera 1758.
Inscriptiones Dalmaticae, Venetiis 1673.
LITERATURA O IVANU LUIU
F. Raki: Povjestnik Ivan Lui, Trogiranin, Rad 49, Zagreb 1879.
V. Brunelli: Giovanni Lucio, Rivista dalmatica, Zadar 18991901.
B. Popari: Pisma Ivana Luia Trogiranina, Starine 31 i 32, Za
greb 19051907.
F. Sii: Prirunik izvora hrvatske historije, Zagreb 1914.
Zbornik Historijskog instituta JAZU, sv.6, povodom 300-godinjice djela De regno Dalmatiae et Croatiae (1666), Zagreb 1969.
V. G.

4 H rvatski latinisti II

49

O KRALJEVSTVU DALMACIJE
HRVATSKE

DE R E G N O D A L M A T I A E ET
CROATIAE

O JADRANSKOJ PREFEKTURI I DUKATU DALMACIJE


DE PRAEFECTURA ADRIATICI ET DUCATU DALMATIAE
ad se rimsko carstvo pribliavalo svome kraju i barbari
pustoili Italiju, Veneti su se zbjeali na oblinje obale
K
i otoke te tu sagradili privremene nastambe. Meutim kako su
i novi barbari stalno nadolazili, dugo su se zadrali na tim
istim mjestima. A poto su zatim Heruli i Goti zauzimali
Italiju i Dalmaciju, Veneti su nastavili tu ivjeti, navikli ve
na tekoe pomorskog ivota. Ni kasnije, kad je Belizar po
novno osvojio Italiju, nisu se usudili vratiti se u svoju po
stojbinu, jer se nastavljao rat s Gotima, ve su se stalno na
selili izmeu movara i, skloni carstvu, prevezli su Narsetovu vojsku preko svojih laguna protiv volje Franaka. A
kad su Langobardi najposlije zauzeli zapadni dio Italije i
poveao se broj onih koji su se sklanjali na te iste otoke,
poeli su graditi razliite gradove i, zadravajui meusobno
povjerenje i rimske obiaje, dali se na pomorstvo pristajui
uz ravenske egzarhe.1
Budui da je grka mo u Italiji pomalo opadala, Lan
gobardi su zauzeli ostale krajeve venetskog kopna, a Slaveni
su na slian nain, gotovo u isto vrijeme, osvojili Dalmaciju
s nekim otocima. Tada se poveao broj stanovnika i venetskih otoka, a grka pomorska sila bila je oslabljena gubit
kom Dalmacije. Zbog toga su i jedni i drugi, tj. Veneti i
Dalmati, zbog ivotnih potreba jo vie bili prinueni da se
dadu na pomorstvo, samo to su Veneti zbog zgodnog po1
U Ravenni je imao sjedite egzarh, bizantski vojni zapo
vjednik kojem je bilo povjereno i vrenje civilne vlasti.
50

eneti enim, declinante Imperio Romano barbarisque


Italiam vastantibus, ad proxima littora insulasque con
V
fugientes temporarias habitationes construxerant, sed aliis
atque aliis barbaris supervenientibus in iisdem locis persti
terunt. Herulis deinde et Gothis Italiam cum Dalmatia oc
cupantibus, jam maritimis aerumnis assuefacti, ibidem ha
bitationes continuarunt neque post Italiam a Belisario re
cuperatam, ob continuatum cum Gothis bellum, patrias re
petere ausi sunt, sed sedibus inter paludes fixis. Imperio
facientes, Narsetis exercitum invitis Francis per propria
aestuaria transfretarunt. Longobardis tandem occidentalem
partem Italiae occupantibus confugientiumque ad easdem
insulas numero crescente, varias civitates construentes, con
cordes inter se fidem moresque Romanos servantes, Exarchis Ravennae adhaerentes navigationem exercuerunt.
Sed Graecorum viribus in Italia sensim decrescentibus,
Longobardi reliqua continentis Venetiae loca et Slavi simili
ter Dalmatiae cum aliquibus etiam insulis uno eodemque
tempore occuparunt. Tunc et Venetarum insularum habita
torum numerus auctus est et Graecorum vires maritimae in
Adriatico, ex Dalmatiae mutilatione, debilitatae fuerunt.
Abindeque utrique, tam Veneti quam Dalmatae, ob victus
necessitatem eo magis navigationi incumbendi necessitatem
habuerunt, sed Veneti ex situs opportunitate meliorem con
ditionem nacti sunt, cum omnium occidentalis Italiae flumi51

loaja imali bolje mogunosti jer su u svojoj vlasti drali


ua svih rijeka zapadne Italije koje se slijevaju u Jadran
sko more. Tako se ima protumaiti injenica da su Veneti
poveali broj brodova i proirili svoje pomorske putove.

num in Adriaticum se exonerantium ostia in potestate) ha


berent. Ideo navium Venetarum numerum auctum naviga
tionemque eorum dilatatam argui debet.

II
II

DE MORIBUS CROATORUM

O OBIAJIMA HRVATA

eutim, kad su Hrvati doli pod vlast Franaka i Zapad


nog carstva, hrvatski su knezovi od njih preuzeli na
slove za svoje upane i za svoje dvorjanike. Naime, u prije
spomenutim privilegijima nalaze se popisani ovi naslovi:
komornik prvi, drugi, trei; pehamik, palatin, konjunik,
dvorski knez (tepi)2, kapelan kneevskog a kasnije kraljev
skog dvora, oruar, titonoa, dvorski sudac slavenski:
p o s t e l n i k , tj. komornik ili nadstojnik spavae sobe
u b r u s a r ili nadstojnik trpeze
v o l a r ili nadstojnik volova
t i t o n o a ili nosa tita
d v o r n i k ili dvoranin
d a d ili d e d djed ili starosta
i slini, koje su hrvatski kraljevi upotrebljavali. Ne zna se
da li je Maverarius bio slavenski ili latinski naziv. Kreimir
je upane nazvao knezovima, a to su onda nastavili i ugarski
kraljevi.
To se moglo nai u vezi s dvorskim slubama i zapo
vjednicima oblasti, o vojnikim pak slubama bit e govora
kasnije u vezi s ugarskim kraljevima.
Poznato je iz Arciakona i navoda privilegiji da je dvor
knezova i kraljeva bio pokretan, a ne stalan. Pa ipak bi se
iz prije spomenutog privilegija Kreimirova iz godine 1069,
izdanog u njegovoj rezidenciji u Ninu, kao i iz spora ninskog
biskupa i splitskog nadbiskupa, spomenutog u Mucimirovu
privilegiju, moralo zakljuiti da je Nin bio rezidencija kne-1

1 Tepi = nosilac kraljevskog ezla


52

t Croatis Francis et Occidentali Imperio se subjicienti


bus, ab eisdem duces Croatorum titulos ipsis zupanis
A
vel suis aulicis mutuati sunt, nam in supradictis privilegiis
inveniuntur subscripti camerarius primus, secundus, tertius,
pincemarius, palatinus, cavallarius, curialis comes, capellanus ducalis, postea regalis curiae, armiger, scutobajulus,
iudex curiae, et Slave:
p o s t e l n i k , id est camerarius sive cubilis praefectus
u b r u s a r sive mensae praefectus
v o l a r sive boum praefectus
s c h i t o n o s sive scutobajulus
d u o r n i c h sive curialis
d a d sive d e d avus vel senior
et similia, qui Croatorum regibus in usu fuere. Mavevarius
autem an Slavum vel Latinum fuerit, incompertum est. Zupanos Cresimirus comites appellavit, et deinceps reges Ungariae continuavere.
Haec de aulicis magistratibus et regionum praefectis
invenire licuit, de militaribus autem infra dicetur regum
Ungariae tempore.
Curiam ducum et regum mobilem, non fixam fuisse ex
Archidiacono et datis privilegiorum constat, quamvis ex
Cresimiri privilegio 1069. supracitato, dato in suo Nonensi
cenaculo, et contentione Nonensis episcopi cum arhiepiscopo
Spalatensi, in Privilegio Mucimiri memorata, Nonam residentiam ducum et regum fuisse dici deberet episcopumque
Nonensem tunc ducalis procuratoris munere functum, quod
a) corr. ex potestatem
53

zova i kraljeva i da je ninski biskup u to doba vrio dunost


kneevskog prokuratora. To se, s obzirom na poloaj, moe
prihvatiti, osobito za vrijeme dok su hrvatski knezovi bili
pod vlau kraljeva Italije. Premda se nalo malo privilegija
izdanih u Ninu, a mnogo u ibeniku, Novigradu, Kninu, Bio
gradu i ostalim mjestima Hrvatske, ili na poljanama kod
crkava blizu rijeka i izvora, ipak se moe tvrditi da su se
skuptine odravale ondje gdje je dvoru bolje odgovaralo.
Na sveanijim pak skuptinama, sazvanim od kralja, sudje
lovali su biskupi iz Dalmacije i Hrvatske.
Privilegiji su se ovjeravali na razliite naine: samo pe
atima, kao Trpimirovi, peatima i peatom kneevskog
prstena, kao Mucimirovi, potpisom i odobrenjem dvorjanika i biskupa, kao kralja Petra Kreimira i Zvonimira. I prem
da se sauvalo vie originalnih kraljevskih privilegija, naao
se samo jedan Kreimirov iz godine 1071. s viseim okruglim
peatom od voska, a nalazi se u svetitu crkve u Rabu. Na
peatu se vidi slika kralja kako sjedi na prijestolju.

III
0 PUSTOENJU ZADRA

neque etiam ex situs opportunitate incongruum fuit, prae


sertim donec duces Croatorum regibus Italiae paruerunt.
Tamen cum pauca privilegia Nonae data reperdantur, multa
autem in Sibenico, Civitate Nova, Teneno, Belgrado caeterisque locis Croatiae, vel penes ecclesias, prope flumina fontes
que in locis campestribus, pro aulae commoditate curias
caelebratas comprobatur. Solemnioribus autem curiis regum
episcopi Dalmatiae et Croatiae interveniebant.
Privilegia diversimode firmabantur: signis tantum, ut
Tirpimiri, signis et sigillo annuli ducis, ut Mucimiri, subscrip
tione et approbatione aulicorum et episcoporum, ut regum
Cresimiri Petri et Zuonimiri. Et quamvis plura originalia
regum privilegia supersint, unicum tantum pendenti sigillo
cereo rotundo Cresimiri reperitur anni 1071. in sanctuario
Arbensis ecclesiae existens, in quo imago regis in throno
sedentis apparet.

III
DE IADRENSI DESOLATIONE

nterim cruce signatorum relata multitudo militum, sicut


ex diversis longinquisque regionibus procedebant, ita ad
Ipraestitutum
tempus Venetias non convenerant et, quod

meuvremenu skupilo se veliko mnotvo kriara, a


kako su dolazili iz razliitih i udaljenih krajeva, nisu
se sastali u Mlecima u odreeno vrijeme i, to je najvanije,
nisu imali obeani novac bez kojeg im Mleani nisu htjeli
opremiti lae niti im pripraviti ivene namirnice. Zbog toga
se u razmiricama gubilo vrijeme za odlazak u Siriju, pa je
onda dolo do novih odluka. Mleani su, naime, uviali da
e se, ako ustraju u nakani da zadre brodovlje, vojnici ra
zii i da e potom opremanje laa biti promaeno, a na ve
liku tetu graana pokvarit e se i hrana koju su po ugovo
ru pripremili. Zato su na domiljat savjet duda predloili
Francuzima da osvoje Zadar (silno su, naime, eljeli da ga
opet zadobiju). To su uzalud esto i prije pokuavali, a na
dali su se da e ga sada lako osvojiti ako uprave na njegovo

magis intererat, pecuniam promissam non habebant, sine


qua classem deducere commeatusque praebere Veneti nole
bant, ob id tempus in Syriam navigandi in contentionibus
absumeretur, inde nova consilia orta sunt. Nam Veneti pro
spicientes, si in retinendae classis proposito persisterent,
milites dilapsuros apparatumque exinde navium in irritum
abiturum et commeatum ex pacto praeparatum maximo ci
vium damno corruptum iri, propterea ex solerti Ducis con
silio Iadram (cujus recuperandae studio vehementi tene
bantur) oppugnandam Francis proposuerunt sperantes, quod
olim saepe frustra tentaverant, tunc ob discordiam, quae
inter regem Ungariae et Andream, ejus fratrem, intercede-

54

55

opsjedanje tako monu vojnu silu jer je, zbog nesloge koja
je izbila izmeu ugarskog kralja i njegova brata Andrije,
Zadar ostao bez ugarske pomoi. I premda su kriari u po
etku silno od toga zazirali, ipak su budui da su uporno
ostajali pri odluci da ostvare hodoae, a zbog nestaice
hrane bili su i ovisni o Mleanima prihvatili uvjete uz
male preinake i pogodili se da e plijen koji im pripadne po
osvojenju Zadra dati za otplatu duga to su ga jo prije
s Mleanima utanaili.
I tako napokon isplovie tek na izmaku ljeta, tj. osmog
listopada god. 1202. Najprije su utjerali strah Tramima i
prisilili ih da Mleanima plaaju danak, a zatim su se do
vezli u Dalmaciju i poeli opsjedati grad Zadar. Meutim
Zadranima nisu ostale nepoznate pripreme koje su se u
Mlecima vrile, pa su se u strahu za svoju sudbinu obratili
papi3 da ih zatiti, kako se moe doznati iz njegovih pisa
ma. Ali zbog tekoa u kojima su se nalazili Francuzi, Za
drani su mislili da te zime brodovlje nee isploviti ili su
oekivali da e proslijediti ravno u Siriju daleko od nji
hovih zidina. Zbog toga treba smatrati da se nisu ni pobri
nuli za pomo ni spremili za obranu jer su se prevarili u
tom oekivanju. A svatko moe lako zamisliti kako su se
Zadrani strano preplaili kad su mimo svako oekivanje
ugledali brodovlje svuda naokolo svojih zidina i Francuze
koji su im, iskrcavi se na kopno, onemoguili svaku pomo.
Dandolo ovako opisuje opsadu Zadra:
Duid odmah krene i s brodovljem stigne pod Zadar,
koji je pod zatitom ugarskog kralja sve dotle ustrajao u
pobuni, pa uz pristanak Francuza pozove stanovnike da mu
se predadu na uobiajeni nain. Kad su oni to odbili, duid
zapovjedi vojnicima da uzmu oruije i izvre juri na grad.
Mleani su itav dan navaljivali svjeim snagama, a kako
Zadrani nisu bili u stanju podnijeti napor rata, slijedeeg
jutra predadoe se mletakom duidu bez ikakvih uvjeta.
Duid uz pristanak itave mletake vojske koja je tu bila
prisutna zapovjedi da se svuda naokolo srue zidovi uz more
i odlui tu provesti zimu. Stoga graani, bojei se da nee
dobiti dudeve milosti i pouzdavajui se u kraljevu zatitu,
izioe iz grada.*
* Inocenciju III.
56

bat, Ungaricis auxiliis destitutam facile se expugnaturos, si


tam validum apparatum in eiusdem obsidium verterent. Et
quamvis initio cruce signati ab ea re vehementer abhor
rerent, tamen, cum in susceptae peregrinationis proposito
perseverarent et ob inopiam commeatuum Venetis obnoxii
essent, conditionem (exceptis paucis) receperunt Iadrensiumque spolia, quae contigissent, in dissolutione aeris alieni,
cum Venetis pridem constituti, cedere pacti sunt.
Sic tandem aestate jam elabente, die scilicet 8. Octobris
anni 1202, e portu solventes, primo incusso Tergestinis ter
rore ad tributum Venetis pendendum coegerunt, inde in
Dalmatiam delati Iadrensis urbis obsidionem aggressi sunt.
Sed sicuti apparatus, qui Venetiis fiebat, Iadrenses non la
tebat, ita sibi timentes summi Pontificis protectionem pro
curarunt, ut ex epistolis ejusdem elicitur, sed ob angustias,
in quibusb>reperiebantur) Franci, vel illa hyeme classem non
discessuram opinasse vel recto tramite Syriam versus longe
ab ipsorum moenibus progressuram credidisse, ideo, hac
incertitudine deceptos, neque subsidia procurasse neque se
ad defensionem praeparasse censendum est. At cum praeter
expectationem circumfusam moenibus classem et Francos,
descensioned>in terram facta, subsidia intercepisse cernerent,
quanto terrore perculsi fuerint Iadrenses, quisque coniicere
potest.
Iadrensem oppugnationem Dandulus describit:
Dux Ulico secedens, cum stolo Iadram pervenit, quae
favore regis Ungariae in rebellione hucusque permanserat,
et obtemperantibus Francis incolas monuit, ut solita ad
eum subjectione redirent. Quibus renuentibus, jubet Dux
arma capere et contra civitatem insultum facere. Illi integra
die renovatis instabant viribus, Iadrenses itaque, pondus
proelii non ferentes, mane sequenti se voluntati Ducis sine
aliqua conditione submiserunt, Dux autem, consensu totius
populi Veneti tunc praesentis, maritimos muros circum
quaque dirui fecit et ibidem hyemare disposuit. Cives itaque
Ducis gratiam non mereri formidantes et de regio favore
confisi ex urbe exiverunt.
b) corr. ex quas
c) corr. ex reperiebanter
d) corr. ex dissensione
57

Meutim opirnije o tome govori Pavao Ramnazije u


prvoj knjizi djela O carigradskom ratu po zapisima Geoffroia Villehardouina, koji je uestvovao u tom ratu, i po
starim spomenicima. On, naime, pria da je brodovlje prista
lo u Zadar desetog studenoga 1202. i da su se Francuzi is
krcali na kopno. Sutradan su Mleani raskinuli lance i osvo
jili luku, a Zadrani, lieni pomoi Ugara i Hrvata, odluili
su se predati mletakom dudu. Poto je dud zadarske
poslanike poslao Francuzima, neki su od njih umirili Zarane i uvjerili ih da se oni nee boriti protiv krana, pa su se
Zadrani ohrabrili (premda su toliko puta iskusili mletaku
silu) i poeli spremati obranu. A kako su i razboritiji Fran
cuzi pristajali na juri, poeli su veoma snano juriati na
grad, s kopna Francuzi, a Mleani s mora, dovukavi na sje
veru bojne sprave s obje strane. Kad su Mleani potkopali
temelje jednoj od kula, Zadrani su klonuli duhom i predali
se pod uvjetom da se potede ivoti graana. Iako je Zadar
bio osvojen uz pomo Francuza, plijen je, prema ugovoru,
pripao samo Mleanima. Ondje su prezimili, a dolo je tu
nekoliko puta do nemira izmeu Francuza i Mleana pa je
mnogo Francuza prebjeglo k Ugrima, meu kojima autor
spominje kao glavnog Simona de Montforta. Mleani su na
pokon sravnili sa zemljom zadarske kule i zidine da bi Zadrahe uinili jo slabijima pa su odatle isplovili sedmog
travnja 1203. godine.

Sed fusius Paulus Ramnasius De bello Constantinopolitano, lib. primo, ex commentariis Gothefredi Villharduini,
qui eidem bello interfuit, ex antiquis monumentis. Classem
enim Iadram appulsam die decimo Novembris 1202. descen
sionemque in terram Francos fecisse refert, sequenti vero
die Venetos fracta catena portum occupasse Iadrensesque,
Ungarorum et Croatorum auxiliis destitutos, deditionem Du
ci Veneto facere voluisse. Duce autem legatos Iadrensium
ad Francos remittente, eorum aliquos Iadrenses confortatos
se contra Christianos non pugnaturos asseruisse, ideo Iad
renses animo reassumpto (cum toties Venetorum vires ex
perti fuissent) defensionem parasse. At sanioribus Franco
rum oppugnationi assentientibus, Francos a terra, Venetos
vero a mari, ex aquilonari parte machinis utrinque prolatis,
acerrime oppugnasse, et fundamentis unius ex turribus a
Venetis subrutis Iadertinos animos despondisse deditionem
que salva tantum civium vita fecisse, Iadraque Galli auxilio
capta solius Veneti praeda ex pacto fuit, ibique hybematum,
ubi inter Francos et Venetos aliquoties tumultuatum, et
multos ex Francis ad Ungaros descivisse, inter quos princi
palem Simeonem Montefortensem memorat. Venetosque tan
dem et muros Iadrae complanasse, ut infirmiores redderent
Iadrenses, indeque discessisse septima Aprilis 1203.

IV
IV

DE DUCATU CHULMIAE ET PIRATICA ALMISANORUM

O KNEEVINI HUM I OMIKOM GUSARENJU

mi lei na uu rijeke Tilura, sada Cetine, koja utjee


u more izmeu dva vrlo visoka i duga planinska vrha,
strma i bez luka, koji s istone strane seu do ua rijeke
Neretve, a sa zapadne se pruaju sve do Splita.
Premda ova rijeka tee uskim koritom izmeu visokih i
strmih planina, ipak je plovna u duini od tri milje. Prije
nego utjee u more, iri se u obliku jezera, jer su tu brda

58

lmisum situm est ad ostium fluroinis Tilluri, nunc Ceti


na, quod in mare exit inter duo praealta continuataA
que montium juga, aspera et importuosa, ex occidentali vero
Spalatum usque protensa.
Flumen autem ipsum, quamvis inter altos et arduos
montes restrictum fluat, tamen navigabile est per tria milliaria, sed antequam in mare exeat, montibus hinc inde re
cedentibus, quasi in lacum dilatatum insulam efficit ripas59

s obje strane razmaknuta, i ini otok i tu i tamo ima plitke


obale pogodne za brodogradnju. Zatim se rijeka opet stiska
izmeu dvije visoke i nepristupane litice koje se nadovezuju na brdski masiv, izbija na plitku obalu i tako prua si
guran smjetaj brodovima.
A budui da je i more oko ua rijeke puno pliina i
prudova koji se mijenjaju prema plimi i oseki, samo stanov
nici koji taj kraj poznaju mogu ui u rijeku. S istone stra
ne na teritoriju Huma na veu stijenu prislanja se manja
na kojoj lei Omi, koji moe vrlo lako bilo kojoj vrsti bro
dova sprijeiti ulaz u rijeku to lei ispod. Strabon spominje
da su tu obalu od starine posjedovali Ardijejci i da su ih
Rimljani zbog gusarenja odbacili daleko od morske obale.
Zato nije nikakvo udo to su se u ovom sigurnom i od pri
rode stvorenom skrovitu zajedno nali Hrvati i Humljani
pa obnavljajui esto gusarenje proslavili ime Omiana. Pa
kao to su napadaje na moru vrili na zapovijed kralja,
dokle god je trajao rat s Mleanima, tako treba smatrati da
su nastavili s gusarenjem za svoj raun kad se kralj pomirio
s Mleanima. Budui da su pljakali sve one koji su plovili,
pa ak plijenili i hodoasnike koji su ili u Svetu zemlju,
papa Honorije bio je zbog toga prisiljen da poalje legata
Akoncija, kako je to vidljivo iz njegova pisma upuenog
Splianima.V

que hinc inde tenues) et ad fabricanda navigia aptas habet,


deinde coarctatum inter duas altas et inaccessibiles rupes,
quae crepidinibus*) montium junguntur, in littus vadosum
erumpens commodam stationem navibus praebet.
Cum vero mare ipsum circa ostium fluminis brevibus et
syrtis scateat, quae etiam aestu maris variantur, ideo solis
incolis notum ingressum permittunt, ex cujus orientali parte
in Chulmitana regione annexa est maiori minor rupes, supra
quam Almisum sedet, quod subjacens fluminis ingressum
cuicunque generi navium facillime prohibere potest. Hanc
eandem oram antiquitus Ardieos possedisse et ob piraticam
a Romanis longe a mari abaotos memorat Strabo. Ideo nil
mirum, si in hoc tuto a natura parato receptaculo Croati et
Chulmitae convenientes piraticamque saepe renovantes Almisanorum nomen famosum effecerint, et prout infestatio
nem maris, usque quo bellum cum Venetis gerebatur, jus
sione regia exercuisse censendum est, ita, rege cum Venetis
componente, piraticam per se continuasse. At cum universos
navigantes vexantes, peregrinos quoque in terram sanctam
procedentes spoliarent, hac de causa Honorius summus
Pontifex Aconcium legatum mittere coactus fuit, ut ex ejus
dem epistola Spalatensibus scripta apparet.

V
V

DE COMITIBUS BREBERIENSIBUS
ET PIRATICA ALMISANORUM RENOVATA

0 BRIBIRSKIM KNEZOVIMA
I OBNOVI OMIKOG GUSARENJA

vaj se pak primorski grad u privilegijima naziva Almu


sum, slavenski Omi.
Treba rei da su Mleani u poetku malo drali do
omikog gusarenja. Njihovi veliki brodovi plovei izvan za
ljeva i napredujui ravnim smjerom uzdu obale daleko od
njihove zemlje prezirali su gusare kao neopasne. Meutim,

60

oc autem maritimum oppidum in privilegiis Almisum


dicitur, Slave Omise.
HHanc
Almisanorum piraticam a principio Venetos parvi
pendisse dicendum est. Nam sicut naves ipsorum majores
extra Culfum navigantes recto itinere longe ab eorum fini
bus procedentes imbecillitatem piratarum spernebant, ita
e) corr. ex tenes
f) corr. ex trepidinibus
61

ako bi im neki manji brod bio uhvaen, oni bi od susjednih


Spliana prijateljskim putem zatraili i isposlovali da im
se brod vrati po ugovorima koji su morali biti sklopljeni
s ugarskim kraljem (iako se ti ugovori nisu nali, ipak se
po kasnijim pogodbama, koje u svoje vrijeme treba iznijeti,
mora zakljuiti da su postojali). A budui da su gusari iz
dana u dan postajali sve jai te napadali i vee brodove,
Mleani su ih obuzdali, kako izvjeuje Dandolo.

si quae minora ligna intercipiebantur, a proximis eorum


Spalatensibus recuperationem amicabiliter ex pactis, quae
cum rege Ungariae statuta esse debuerunt (quae quamvis
non reperiantur, tamen ex posterioribus conventionibus suo
loco referendis extitisse conjici debet), requisivisse et rece
pisse. Sed cum piratae in dies invalescentes majora quoque
ligna aggressi fuissent, a Venetis compesciti fuerunt, ut
Dandulus refert.

Poznato je da je gusarenje bilo obnovljeno, a po sudje


lovanju u plijenu bribirski su ih knezovi zatiivali. To do
kazuju injenice koje se mogu nai u pismenim dokumenti
ma. Kad je, naime, ban Pavao Bribirski navijestio rat Spli
anima godine 1285. i prisilio Trogirane da mu dou u po
mo protiv njih, Mleani su tada poslali poslanike u Trogir.

Piraticam autem renovatam constat, et ex participatione


praedae comites Breberienses fautores habuisse arguunt ea,
quae ex scripturis eliciuntur. Nam cum Paulus Breberiensis
banus guerram indixisset Spalatinis 1285. Traguriensesque
coegisset sibi contra eosdem opitulari, Veneti tunc ambasciatores Tragurium miserunt.

Nikako se ne moe saznati zbog ega su ti poslanici bili


poslani. Pa ipak, budui da su Trogirani imali sa Splianima
i ibenanima neke nemilice, pa su ovi godine 1283. opu
stoili trogirsko polje i more, i budui da je iste godine na
elnik trogirski bio Petar Faledro i oni odluili zatim da iza
beru naelnika iz Ferma te za njegov prijevoz isposlovali od
Omiana sigurnost, i to od Grgura Bribirskog, kneza trogir
skog i omikog, i budui da je taj naelnik uza sve to od
Omiana bio zarobljen, dugo zadran i tek na zahtjev samog
kneza jedva puten, kako je zabiljeeno u domovinskoj Kro
nici ini se da treba zakljuiti da su Mleani poslali po
slanike upravo zbog Omiana. A to tim vie jer se saznaje
da su se ban Pavao i njegova braa nagodili s Mleanima, a
Trogirani su uz njegovo jamstvo odredili da e platiti svotu
od 600 libara one godine kad Omi vie ne bude pod vlau
bribirskih knezova. Po tome se jasno vidi da su u to vrijeme
bribirski knezovi zatiivali omiko gusarenje, a to e kasni
je biti jo vidljivije.
Stoga Mleani, uvijek budno pazei da bude mir na
Jadranu, kao to su nastojali Omiane istrgnuti iz vlasti
bribirskih knezova da ih liene zatite mogu unititi, tako
su preko posrednika nastojali sprijeiti razmirice s Hrvati
ma ako bi sluajno do njih dolo, kako se vidi iz arbitrane
odluke donesene povodom spora izmeu Rabljana i Ninjana.

Hi autem ambasciatores qua de causa missi fuerint,


nulla memoria reperitur. Tamen cum Tragurienses cum
Spalatensibus et Sibenicensibus simultates habuissent, et
Traguriensem agrum et mare ab eisdem damnificatum fuerit
1283. eodemque anno Franciscus Faletrus potestas fuerit
Traguriensium, qui deinde decreverunt eligere sibi potesta
tem de Firmo, pro cujus transfretatione securitatem de
Almisanis a comite Gregorio Breberiensi eorum et Almisi
comite obtinuissent, nihilominus idem potestas ab Almi
sanis captus diuque detentus, vix comitis ejusdem jussu
liberatus fuit, ut in patriae Chronico. Idcirco Venetos Almisanorum potissima de causa hos ambasciatores misisse di
cendum videtur et eo magis, quia banum Paulum eiusque
fratres cum Venetis convenisse et Tragurienses pro ejusdem
fide jussisse reperitur se soluturos partem sescentarum li
brarum eo anno, quo contigerit Almisum exire de potestate
comitum Breberiensium. Ex quo Almisanorum piraticam
tunc a comitibus Breberiensibus protectam apparet, quod
deinde clarius patebit.
Ideo Veneti, quieti Adriatici semper intenti, sicuti Almisanos e manibus Breberiensium eripere studebant, ut pro
tectione destitutos reprimerent, ita si quae controversiae
cum Croatis intercedebant, per arbitros compescere cura
bant, ut per sententiam arbitrariam inter Arbenses et Nonenses prolatam apparet.

<52

63

VI

VI

0 NOVIJIM OBIAJIMA HRVATA

DE MORIBUS CROATORUM RECENTIORIBUS

oznato je da su se u odreeno doba godine obino za


jedno sastajali stanovnici pojedinih upanija i tu su se
P
onda na zapovijed banova i knezova, kako bi ve prilike i

tatis anni temporibus convenire simul solitos singularum


zupaniarum homines constat et praeterea jussu banoS
rum et comitum, prout occasio necessitasque exigebat, ibi-

potrebe zahtijevale, savjetovali o zajednikim pitanjima i


prema potrebi donosili odluke. U spisima se saznaje da se
taj skup latinski zvao P a r l a m e n t u m , a hrvatski
Z b o r . Tim nazivom nazivale su se i gradske skuptine kad
god bi se sastale radi vijeanja.
Kod Hrvata nisu bili u upotrebi nikakvi pisani zakoni;
naime, obiaj prea i stare navike vrijedile su kao zakoni.
Pri ugovaranju rijetko su se sluili pisanim dokumentima
zadovoljavajui se kod zakljuivanja sklopljenih poslova
vjerodostojnou i savjesnou svjedoka.
Suenje su vrili posebni slubenici, a ponajee obraniki suci na koje bi stranke pristale. Vrijedno je zabiljeiti
da se smatralo da se stranka koja bi na sudu izgubila valja
no ali na presudu samo tako ako uloi priziv bacivi pokri
valo za glavu na zemlju. Tada se spor prenosio na skuptinu
oblasti ili na sabor itavog kraljevstva, prema tome kako
je to zahtijevala vrsta spora.
Preveo Vedran Gligo

que in commune consulere et, quae res ferebat, decernere.


Hoc conventum Latine Parlamentum in scriptis appellatum
reperitur, Croatice vero Sbor dicunt; quo nomine etiam civi
tatum universitates, quoties deliberandi causa in unum con
veniebant, dictae fuere.
Nulla lex scripta apud Croatos in usu fuit: mos quippe
majorum et antiquae consuetudines pro legibus habebantur.
In contrahendo raro admodum scripturarum documentis
utebantur, testium fide et religione ad res gestas probandas
contenti.
Iudicia a certis magistratibus ac plerumque ab arbitris,
de quibus inter partes convenerat, exercebantur. Illud notatu
dignum, quod pars in judicio victa non aliter appellare a
sententia rite censebatur nisi, operimento capitis in terra
jacto, appellationem protestaretur, tuncque controversia ad
regionis congregationem vel totius regni curiam, prout rei
controversae qualitas requirebat, deferebatur.

5 Hrvatski latinisti II

JURAJ RATKAJ
GEORGIUS RATTKAY
( 1612 -

1666)

Ratkaj potomak je stare plemenitake obitelji, koja


Jiraj
je po podrijetlu bila iz Maarske, ali se potpuno pohrva

tila. Njegov djed Petar dobio je barunski naslov, a po posje


du Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju ti su se Ratkaji na
zivali Velikotaborski.
Roen 1612, najvjerojatnije u Karlovcu, gdje mu je otac
tada slubovao kao krajiki oficir, Juraj se kolovao u Grazu pa u Beu kao pitomac Hrvatskog sjemenita. Isprva je
pripadao isusovakom redu, ali ga je kasnije napustio i i
vio kao svjetovni sveenik. U 28. godini ivota imenovan je
kanonikom zagrebakog kaptola, u kojem je postigao ast
arhiakona a zatim ugledan poloaj lektora. Pod naslovom
Kriposti Ferdinanda II izdao je 1640. u Beu na kajkavskom
prijevod latinskog djela isusovca Vilima Lamormaina i po
svetio ga svom pokrovitelju, tadanjem hrvatskom banu Iva
nu Drakoviu, s kojim je 1641. ratovao protiv Turaka kod
Kladue. Zagrebaki mu kaptol 1647, na molbu Petra Zrinjskoga i Jurja Frankopana Trakoga, odobri da zajedno s
njima sudjeluje u 30-godinjem ratu. Ve slijedee godine
kao dobrovoljac, pod vodstvom Nikole Zrinjskoga, bori se
protiv Turaka kod Petrinje, Kostajnice i na Uni. Po povratku
iz te vojne natjee se, ali bez uspjeha, za ast zagrebakog
biskupa. Koliko je zbog svoje uenosti i uspjenog djelova
nja u javnom ivotu bio cijenjen, vidi se i po tome to ga je
1649. hrvatski sabor izabrao da zajedno s Ivanom Zakmardijem bude njegov izaslanik na ugarskom saboru u Pounu.
Ve od mladih dana sabirao je grau za svoje povijesno
djelo Memoria regum et bonorum regnorum Dalmatiae,
Croatiae et Sclavoniae (Uspomena na kraljeve i banove
kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije), to ga je izdao
u Beu 1652. u est knjiga. Kako to djelo odie protureformacijskim i protugermanskim duhom, protestanti u Regens69

burgu i Frankfurtu otro ga osude i javno spale. Na alost,


hajku protiv Ratkaja digoe i njegovi brojni zavidnici u
Zagrebu, na elu s biskupom Petretiem, kojemu je bio su
parnikom pri izboru za biskupa. Traili su da se to djelo
zabrani jer da bi moglo imati neeljene politike posljedice.
Naao se, tovie, i neki anonimni redovnik iz Hrvatske koji
je na latinskom sastavio pamflet protiv Ratkajeva djela i
poslao ga ugarskom kancelaru. U njemu otrim rijeima
predbacuje piscu tatinu, zlonamjemost i laljivost, osobito
prema strancima. Nakon dugotrajne borbe sam je Ratkaj
svojim uljivim protivnicima pruio priliku da slave pobje
du. Zbog dviju ljubavnih afera osuen je 1664. na gubitak
svih kanonikih asti i prihoda. Ojaen i bolestan, povue se
u selo Kraj. Meutim, slijedee godine povjerena mu je upa
sv. Ivana u zagrebakoj Novoj Vesi. Umro je 1. rujna 1666.
kao obini upnik, ali je pokopan sa svim kanonikim po
astima.
Svoje povijesno djelo napisao je na poticaj bana Ivana
Drakovia. Kad je taj 1646. imenovan palatinom, Ratkaj ga
na pouhskom saboru pozdravi u ime Hrvata i odra mu
pohvalni govor, koji je uvrstio u petu knjigu svog djela. U
njemu posebno istie kako je Drakovi peti po redu Hrvat
kojega je zapala ta visoka ast. Ratkaj se i inae isticao kao
govornik; tiskom su objavljena dva njegova govora: jedan
Odran u crkvi sv. Stjepana u pohvalu ugarskoga kralja sv.
Ladislava, a drugi na kaptolskom zboru u Zagrebu.
Ratkajev povijesni prikaz naih kraljeva i banova naj
starije je povijesno djelo u sjevernoj Hrvatskoj. Zapoeo ga
je s biblijskim opim potopom, a zavrio suvremenim do
gaajima. Za stariji period nije se sluio pouzdanim izvori
ma, tako da povijesnu vrijednost imaju posljednje dvije
knjige u kojima prikazuje dogaaje to ih je sam doivio i
dijelom u njima sudjelovao. Ratkaj pie dosta dobrim la
tinskim jezikom, ivahno i dramatino, osobito kad opisuje
borbe s Turcima.
Vrijedno je istaknuti da je po itavom svojem djelovanju
Ratkaj bio izraziti hrvatski rodoljub, to u njegovo doba
nije kod nas bila osobito esta pojava.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA JURJA RATKAJA


Panegyris D. Laistao Htmgariae regi... declamata anno 1641,
objavljena uz djelo Memoria regum etc. u Beu 1652.
Oratio in Synodo Zagrabiensi habita... 1642; objavljeno uz djelo
Memoria regum etc. u Beu 1652.
Memoria regum et bonorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et
Sclavomae inchoata ab origine sua et usque ad annum
MDCLII deducta, Viennae 1652; 2. izdanje, Be 1772.
LITERATURA O JURJU RATKAJU
I. Kukuljevi: Knjievnici u Hrvatah iz prve polovine XVII.
vieka s ove strane Velebita, Zagreb 1869.
F. ii: Prirunik izvora hrvatske historije, Zagreb 1914.
V. G.

U S P O M E N A NA K RA L J E V E I B A N OV E
K RALJEV STA VA HRVATSKE,
DALMACIJE I SLAVONIJE

M E M O R I A R E G U M ET B A N O R U M
REGNORUM DALMATIAE,
C R O A T I A E ET S C L A V O N I A E

ada je Andrija umro godine Gospodnje tisuu dvjesta


trideset i pete, na kraljevskom saboru zakonski odr
anom bio je kao kralj pozdravljen njegov stariji sin Bela.
Iako Bonfinije za njega kae da je u poetku nastojao za
drati oevu zdunost i pravednost, Pecsi ipak iznosi da je
prema svojima bio previe strog i neprijazan. Mrzio je do
mae obiaje i bio popustljiv i obziran prema samovolji
i rasputenosti Kumanaca, koje je bio primio u svoje kra
ljevstvo i dao im tu zemljite. Zbog toga se spominje da je
uvijek u svim ratovima bio zaslueno nesretan.
Tek je kraljevao pet godina, kad provala Tatara vrlo
teko uzbudi Ugre te je kralj zatim sa svojim narodom bio
bacan tolikim vrlo bijesnim valovima tatarskih ratova dok
nije dospio u Dalmaciju kao usred brodoloma na obalu
spasa. Tu su ga prvaci kraljevstva primili vrlo srdano pa
je on nae narode obdario sa veoma mnogo i to vrijednih
diploma i privilegija; utemeljio je i podigao grad Zagreb
na brdu Gradcu i obdario ga izvanrednim povlasticama. Po
sjede, za koje se sada dri da pripadaju Medvedgradu, pre
dao je Filipu etvrtom, zagrebakom biskupu, koji je ka
snije na uzvisini crkvenim novcem iz temelja sagradio kulu,
vrlo lijepo i mono zdanje, da sauva u onim nemirnim vre
menima i kraljevsko i crkveno blago. A i Varadin u Sla
voniji, koji je bio podigao njegov otac Andrija, osnaio je
kralj slobotinama, zatim Klis u Dalmaciji i vie drugih
gradova.

72

uum Andreas humanis excessisset anno salutis millesimo


ducentesimo trigesimo quinto, Bela filius natu major
comitiis regalibus rite habitis rex consalutatur, quem tamet
si Bonfinius in principio paternam aequitatem ac justitiam
retinere studuisse affirmet, Peohius tamen plus nimio se
vero erga suos et averso fuisse animo refert: patrios exosum
mores, Cumanorum libidini atque licentiae, quos in regnum
datis eisdem ibi sedibus admiserat, indulgentem et addic
tum; ob quod non immerito infelix omnibus semper praeli
is fuisse memoratur.
Vix quinquennium regnarat, cum Tartarorum adventus
Hungarorum animos gravissime perculit, totque deinde rex
cum gente sua saevissimis Tartaricorum bellorum fluctibus
est jactatus, donec in Dalmatia velut e medio naufragio ad
securitatis littus est delatus. Ibi a regni proceribus liberalis
sime habitus, ubi etiam plurimis, iisque praeclaris populos
gentis nostrae diplomatibus ac privilegiis donavit, ac urbem
Zagrabiensem in Monte Graeco amplissimis dotatam grati
is fundavit atque extraxit bonaque, quae nunc arcis Medved censentur, Philippo Quarto Episcopo Zagrabiensi dedit,
qui postea Ecclesiae pecuniis arcem elegantissimi fortissimique in edito monte operis, ad conservandos tam regios,
quam Ecclesiae turbatis illis temporibus thesauros, a funda
mentis aedificavit. Varasdinum quoque in Sclavonia, a pa
tre Andrea fundatum, libertatibus ipse auxit, Clissiam in
Dalmatia aliaque plura.

73

II

II

o da ponemo od sretnijih dogaaja, treba se sjetiti


ovoga: Kad su Turci navalili na Zemun u Srijemu i
N
na Temivar, obranu gornje Ugarske, u nonom napadu

t autem a felicioribus ordiamur, illud repetendum est,


U
quod cum Taurunum in Syrmio et Temesvarum supe
rioris Hungariae praesidium nocturna expeditione urendo

palei i pljakajui polja, i ikad su teko otetili grabeima


i poarima zaseoke Stjepana Bdthoryja te odveli mnogo
tisua stanovnika pa se onda vratili pognavi plijen neda
leko od Arada (Varadina), taj su poraz osvetili Mirko
Derenin, zapovjednik Ilirika, sa Bernardinom Frankopanom i Karloviem, krbavskim knezovima, i drugim hrvat
skim velikaima nanijevi neprijateljima vee gubitke. Kad
su se, naime, Turci radi pljake razmiljeli u velikom broju
uz rijeku Unu, koja izvire u dalmatinskim brdima, a tee
vijugavim takom kroz unutranjost Hrvatske, sad lagano i
mimo, sad bre zbog brzica te utjee u Savu kod utvrenja
Duhice, nai koje smo upravo spomenuli sasjekli su
ih i potpuno unitili. Bilo je zarobljeno tisuu i petsto nepri
jatelja i isto toliko ubijeno, a ostali su se utopili u rijeci
Uni.

agros et populando excurrissent ac Stephani Bathori villas


rapinis incendiisque deformassent abductisque multis inco
larum millibus,3) non longe a Varadino actis praedis essent
reversi: illud incommodum Emericus Derencenius, Illyrici
praefectus, cum Bernardo Frangepano Caroloque, Corbaviae
comitibus, aliisque Croatiae regulis, majori hostibus illato
detrimento rependerunt. Cum enim Turea ad Hunnam flu
vium, qui e Dalmatarum montibus ortus, sinuoso cursu per
intima Croatiae defluens, modo lenis et placidus, modo
citatis aquis celerior, sub arce Dubicia Savo miscetur, mag
no numero populabundi vagarentur, a nostris, quos modo
nominavimus, occidione deleti sunt, captis hostium mille
quingentis totidemque caesis, reliquis in profluente Hunna
submersis.

III
III
ok su knezovi o tome raspravljali, Turci kao nekim
bijesom razjareni izioe iz dosta gustih uma kroz
D
koje su prolazili, pa svrstavi bojne redove i razvivi zastave

um haec a ducibus disputantur, Tureae, quadam veluti


rabie efferati, e densioribus sylvis, per quas iter fece
D
rant, egressi, acie instructa explicatisque signis, nostros pro

poee nae izazivati na boj. Bojali su se, naime, da ne bi


stigao Jakov Sikulac s njemakim etama ali on se ve
bio povratio pa da opkoljeni s ela i s lea i kao mreom
zatvoreni ne bi bili prisiljeni da se pobiju. Stoga Derenin
sastavi tri odreda koja su se imala svrstati u obliku etve
rokuta, zapovjedi da se podignu i razviju zastave, da zatrube
trube i da prvi red odreda navali na neprijatelja. Vodila
se borba dugo i s velikom upornou. Jakub-paa je bez
oklijevanja dojurio k svojim etama, koje su bile u nevolji i
ve poele uzmicati, nosei im pomo u svjeim konjanikim
snagama. S druge strane Derenin vrlo glasno pozove kneza

vocare ad praelium coepere, quod metuerent, ne Jacobus Si


culus, sed is jam redierat, cum Germanicis copiis adventa
ret, ipsique a fronte et a tergo circumventi et veluti indagi
ne clausi manus conserere cogerentur. Itaque Derencenius
tribus agminibus, quae in quadrata latera densarentur, fac
tis, attolli signa et explicari, tubas canere et primum agmen
in hostes irrumpere jubet. Pugnatur diu et magna conten
tione; et Jacuppes suis laborantibus jamque inclinatis re-

74

75

a) corr. ex milbus

1 Prema drugim izvorima, Juraj Vlatkovi bio je tada jajaki ban.

centi equitum subsidio sine mora suppetias ferens adcurrit.


Contra Derencenius magna voce Bemardum comitem com
pellans Nunc inquit fortissime vir, nutantem hostium
aciem ardenti animo invade et, qui pugnae auctor fuisti,
victoriam etiam invicta virtute nobis praesta. Nec mora,
Bernardo in hostes se acriter inferente, atrox et cruentum
certamen instauratur; quo diutius protracto, dum utraque
pars ardentissime praeliaretur, ac Derencenius, ubi pluri
mum periculi imminere videbatur, adcurrendo et suos co
hortando aciem restitueret, ad extremum Joannes Frangepanus ab hastatis Tureis trajicitur. Ejus cadaver dum no
stri, ac imprimis Georgius Blatcovicius, Narisii in Dalmatia
regulus, eripere conarentur. Tureis contra auferre illud conantibus, cadente Georgio, pugna magis ac magis recrudescit.
Postremo nostri viribus impares cum ipso Bernardo terga
vertunt et foede profugiunt. Quae res totam aciem ordines
que, qui adhuc Turearum impetum vimque fortiter sustine
bant, mirum in modum perterrefecit secumque in praeci
pitem fugam traxit. Derencenius cum tertio agmine, quod
in subsidiis collocaverat, adhuc viribus integer adeurrere,
vociferari, fugam retentare conatus, dum frustra omnia esse
seque nihil proficere videt, in confertissimos hostes irruit,
eique cum fortissimis familiarium acerrime pugnanti equus
lancea confoditur. Quo cadente, pedibus non minus acri
ter dimicando se tuetur, donec gladio, quo peritissime ute
batur, capulo tenus perfracto ab hostibus circumventus non
sine vulnere capitur. Cui cum laboranti filius, quem unicum
egregiae indolis habebat, ac frater opem ferre vellet, cum
paucis familiarium qui supererant equitum adeurrere. Sed
neque illi jam ab hostibus capto quidquam opis attulere et
ipsi ambo circumventi atque crudelissime interfecti sunt.
Cecidere ex nostris, praeter Joannem Frangepanum et
Georgium Blatcovicium nonnullosque clarioris nominis tri
bunos, quinque millia hominum et septuaginta septem, om
nia signa amissa, ex hostibus mille aut eo amplius deside
rati: plurimi etiam, vulneribus acceptis debilitati, domi vi
tam finivere. Derencenius ipse banus et Nicolaus comes
Frangepanus, cum multis nobilioribus equitibus Ungarici

76

77

Bernardina i ree: Sada, vrli junae, estoko navali na


neprijateljski bojni red koji se ve pokolebao. Ti, koji si
bio pokreta bitke, ishodi nam nepobjedivom svojom hrab
rosti i pobjedu! Nije bilo krzmanja. Kada je Bernardin
otro navalio na neprijatelja, ponovno se obnovila strana
i krvava borba. Boj je dosta dugo trajao, dok su se obje
strane vrlo ivo borile, a Derenin je, gdje mu se inilo
da prijeti najvea opasnost, hitro prilazio i sokolei svoje
opet uspostavljao bojni red. Konano su turski kopljanici
proboli Ivana Frankopana. Dok su nai, i to najvie Juraj
Vlatkovi, velika iz neretljanskog kraja u Dalmaciji,1 poku
avali oteti njegov le, a Turci s druge strane nastojali da
ga odnesu, pao je Juraj, pa se bitka opet sve jae i jae
razbuktala. Naposljetku nai, jer im nisu bili dorasli snagom,
okrenue lea sa samim Bernardin om i sramotno pobjegoe. Taj je dogaaj itavu vojsku i odrede koji su jo
hrabro odolijevali turskoj sili i navali strano preplaio
i povukao u bezglavi bijeg. Derenin je s treim odredom,
koji je bio smjestio kao rezervu, doao u pomo jo u
potpunoj snazi i poeo vikati pokuavajui zaustaviti
bijeg dok nije vidio da je sve uzalud i da on sam nije ni
od kakve koristi. Zato srne meu najgue redove nepri
jatelja. Dok se osobito estoko borio zajedno sa svojim
vrlo hrabrim drugovima, konj mu je bio proboden kopljem.
Kada mu se konj sruio, Derenin se pjeice isto tako hra
bro borio i branio dok mu se ma kojim je vrlo vjeto
rukovao nije skrio sve do balaka. Okruen neprijateljima,
bio je zarobljen, ali ne bez rana. Kako mu je u nevolji htio
pritei u pomo jedinac sin, momak sjajnih sposobnosti,
i njegov brat, doli su s malim brojem pouzdanih konjanika
koji su jo bili preostali. Meutim ne samo to mu nisu
pruili nikakvu pomo, jer je ve bio zarobljen od nepri
jatelja, nego su obojica i sami bili opkoljeni i ubijeni na
vrlo okrutan nain.
Od naih pade, osim Ivana Frankopana, Jurja Vlatkovia i nekoliko asnika dosta poznatog imena, pet tisua
i sedamdeset sedam ljudi; sve su zastave bile izgubljene.
Od neprijatelja je izginulo tisuu ili jo vie, a vrlo ih je
mnogo umrlo kod kue podlegavi zadobivenim ranama.

Meu zarobljenicima nalazili su se sam ban Derenin i


knez Nikola Frankopan sa mnogo uglednijih vitezova ugar
skog i hrvatskog imena. Nikola se naposljetku otkupio sa
mnogo zlata, a Derenina je Jakub-paa poslao u Carigrad
s ostalim vrlo brojnim zarobljenicima i sa svim zastavama
na dar sultanu Bajazitu. Tamo je bio baen u tamnicu sa
sedam kula pa je tri mjeseca kasnije od alosti zbog
gubitka vojske i strane smrti sina i brata uvenuo i premi
nuo godine Gospodnje 1496.

atque Illyrici nominis, inter captivos fuere; hic demum mul


to auro se redemit, illum autem Jacuppes Bizancium ad Bajazetem Principem cum aliis captivis quam plurimis ac sig
nis omnibus dono misit, ubi in carcerem septem turrium
conjectus, tribus post mensibus moerore animi ob amissum
exercitum ac filium fratremque trucidatos contabuit vitam
que cum morte commutavit anno salutis 1496.

IV
IV

eleberrima quoque semper familia ista Zriniorum habita


fuit et ab aliquot jam saeculis vel ipso comitum titulo
C
gloriatur, nec facile discernas, an virtute militari quodam-

obitelj Zrinjskih uvijek se drala vrlo slavnom pa se


nekoliko stoljea dii grofovskim naslovom. Teko
Ibi seve
moglo ustanoviti da li je dobila vrlo bogate posjede

modob) innata potius an favore virorum principum ac po


pularium, quamvis neutrum illi unquam defuerit, opulentis
sima semper dominia et honores amplissimos obtinuerit.
Ejus familiae viri Subych olim cognominati de Ostervicza,
postea vero, ubi comitis titulo decorati fuerant, ab arce
Zryn in Croatia sita appellationem usurparunt.
Sed Nicolaus primam banatus sui arridentem excepit
fortunam; etenim cum Solimannus anno 43. supra 1500. exi
guo labore Quinque Ecclesias, Strigonium Albamque occupasset ipseque, jam fesso exercitui quietem concessurus
domum reverteretur, Tartarorum aliquot millia ad vastan
dum Jaurinensem agrum excurrere jusserat. Erant nihilomi
nus in castris circa Jaurinum copiae quaedam, quae tuendae
regioni excubabant, inter eas Nicolaus comes de Zrinio,
Illyrici praefectus, Andreas Batthorius, duo Bartholomaei
Croatae ac caeteri quamplures duces praefectique. Ii cum
Tartaros ex castris hostium excurrisse et obvia populari
cognovissent, cohortante comite Zriniano, in eos coercendos
majori quo potuerant numero castris exire ac foedam mori
bus cultuque corporis gentem armis aggredi constituerunt.
Itaque Zrinius in itinere Paulum Rattcaium, oppidi Papensis
praefectum, virum manu, consilio promptum, sibi adjunxit
et cognito ab exploratoribus Tartaros ad Zomlionis agrum

i visoke asti vema po svojoj nekako uroenoj vojnikoj


hrabrosti ili po naklonosti vladara i svojih zemljaka, mada
toj obitelji nije nedostajalo ni jedno ni drugo, lanovi te
porodice neko su se zvali ubii od Ostrovice, a kasnije
kad su bili poaeni grofovskim naslovom uzeli su
ime po tvravi Zrinj koja se nalazi u Hrvatskoj.
Nikola je iskoristio prvu priliku koja mu se nasmije
ila da dobije bansku ast. Kad je, naime, Sulejman godine
1543. uz malo napora osvojio Peuh, Ostrogon i Stolni
Biograd i vraao se kui s namjerom da ve umornoj vojsci
dade odmor, zapovjedio je da nekoliko tisua Tatara krene
u napad i opljaka ursko polje. U taboru oko ura nala
zile su se ipak neke ete, koje su tu uvale strau radi
zatite toga kraja, a meu njima su bili grof Nikola Zrinjski,
zapovjednik Ilirika, Andrija Bathory, dva Bartula Hrvata
i dosta drugih zapovjednika i asnika. Kad su oni opazili
da su Tatari izali iz neprijateljskog tabora i da pljakaju
sve na to naiu, na poticaj grofa Zrinj skog odlue da
iziu u to veem broju iz tabora kako bi ih sprijeili i
da orujem napadnu na to pleme divljih obiaja i runa
tijela. Tako Zrinjski na putu pridrui svojim etama Pavla
Ratkaja, zapovjednika grada Pdpa, ovjeka spremna i oru
jem i savjetom, pa saznavi od uhoda da su Tatari a
78

b) corr. ex quoadmmodo
79

svojim pljakakim etama doprli do zdlyomskog polja, brzo


pohita tamo s itavom vojskom. Ugledavi nae, Tatari su
smatrali da ne smiju izbjegavati sukob s njima, pa bez
oklijevanja prihvatie strijele i lukove, kojima su u boju
bili neobino jaki, i nisu krzmali da naima izau u susret.
Ratkaj je iao sprijeda sa dva Bartula, a grof Zrinjski ih
je slijedio skupa s ostalima u nevelikoj udaljenosti. Nije
se dugo ekalo. Nai isture koplja i navale na njih, mnoge
obore s konja i sasijeku. A koji su od naih ili za njima
ipak brzo dou u pomo svojima koji su se zatekli u
nevolji pa u snanoj navali skre veliki broj kopalja na
neprijateljskim prsima i slabinama i vrlo mnogo njih obore
s konja i ubiju. Tatari nisu nikako mogli izdrati navalu
naih pa okrenue u neuredan bijeg i stadoe bjeati osta
vivi sve zarobljenike koje su bili uhvatili pljakajui i
pustoei. Nai su progonili neprijatelje koji su u slijepoj
jurnjavi zapali u movarni i blatni gaj (bUi su naime od
bojazni i straha izbezumljeni pa nisu ni vidjeli kamo bjee),
te su jedan veliki dio, koji se napustivi konje bio zapleo
u blato i movare, dijelom zarobili, a dijelom ubili. Poslije
duge borbe jedan je dio odmah tu nastradao, a velika se
veina razboljela od muha i komaraca pa umrla u taboru;
vie njih koji su se sluajno uz krajnji napor mogli izvui
bili su posvuda bez milosti ubijani od seljaka kojima su
bili spalili kue i obitelji im zavili u crno. Sigurno se zna
da je to u boju, to u bijegu poginulo vie od tri tisue
Tatara.

praedabundis agminibus discurrere, eo cum universo exer


citu mature progressus est. Nec Tartari visis nostris eorum
congressum vitandum duxere, sed sine mora arcubus et
sagittis acceptis, quibus in praelio potissimum valerent, no
stris obviam prodire non dubitarunt. Rattcaius praecedebat
cum duobus Bartholomaeis, Zrinius comes cum caeteris
haud procul vestigiis eorum insistebat. Nec mora: nostri
inclinatis hastis in eos irruerunt multosque equis deturba
tos ceciderunt. Nostri, qui sequebantur, suis nihilominus
laborantibus maturam ferunt operam, magnum hastarum
numerum in hostium pectoribus ac lateribus acri illato im
petu perfringunt plurimosque ex eis equis dejectos occidunt;
vim eorum Tartari nequaquam sustinentes, in effusam fu
gam conversi, terga dant relictis omnibus captivis, quos po
pulando et vastando ceperant. Nostri eos in palustre quod
dam coenosumque nemus coeco procursu delatos (metu
enim et pavore exanimes, quorsum fugerent, non animad
verterant) insecuti, magnam eorum partem, relictis equis,
coeno et paludibus implicitam, partim ceperunt, partim tru
cidarunt; pars post longam colluctationem ibidem interiit,
plerique a muscis culicibusque male habiti, etiam in castris
perierunt, plures etiam, qui summo labore forte eniti potue
runt, ab agricolis, quorum familiam exustis domibus affli
xerant, sine misericordia passim caesi fuere, adeo ut ex
Tartaris amplius tria millia, tam praelio quam in fuga, ce
cidisse certo constiterit.

V
lunjski je imao kao druga u vrhovnoj vlasti Jurja Drakovia, zagrebakog biskupa, ovjeka koji je poznavao
S
svakovrsne nauke, bio slavan po prijateljstvu s carem, a i
po tome to je bio delegat na tridentskom koncilu. Ipak je
sva briga oko vojnikog posla padala na Slunjskog. Stoga,
kada je Slunjski umro, mase seljaka i ratara mislei da
je s njim propalo vojniko iskustvo, a i zato to su se tuili
da ih gospodari kinje nepodnoljivo ih silei na ropske
poslove i neprestano traei od njih novaca, nepromiljeno
80

V
abuerat quidem Slunius supremi magistratus collegam
Georgium Drascovicium, episcopum Zagrabiensem, vi
H
rum omni scientiarum genere et amicitia Principis et legati
one Tridentinae synodi celebrem, Slunio tamen omni disci
plinae militaris mole incumbente; proinde, cum Slunius
e vivis excessisset, rusticorum et agricolarum plebs, militiae
peritiam cum eodem concidisse rata, quodque intolerandis
servilium operum ac pecuniariis exactionibus opprimi se a
Hrvatski latinisti II

81

podigoe oruje protiv plemstva. Situacija je postala tako


opasna te se inilo da je domovina, izmrcvarena graanskim
ratom, imala biti potpuno unitena, da nije Drakovi,
odravi zemaljsko vijee, brzo izabrao Gapara Alapija
i Matiju Keglevia s plemstvom i krajinicima s Kupe, koje
je kraljevstvo tu obiavalo drati, da ugue pobunu poganog
oloa i naredio da to bre protiv njih krenu. I zaista, kada
su pobunjenici bili uniteni i Matija Gubec bio okrunjen
u Zagrebu eljeznom krunom, kanjen stranom vrsti kazne
zato to je uzeo ime kralja i to se usudio na toliku drskost,
i kad je ukroena seljaka drzovitost, itava se ta pobuna
okonala.

dominis quereretur, temeraria in nobilitatem usurpavit ar


ma; eoque res periculi processerat, ut, nisi mature Drascovitius, habito provincialium concilio, Casparem Alapi et
Matthaeum Keglevitium cum nobilitate et Colapianis praesi
diariis, a Regno interteneri solitis, ad sedandam nefariae col
luvionis seditionem delegisset et adversus eos quantocyus
properare mandasset, intestino tumultu deformata patria
penitus evertenda videbatur. Verum profligatis rebellibus,
ac Matthaeo Gubecio, ferrea corona Zagrabiae redimito horrendoque supplicii genere usurpati regii nominis temerita
tisque praesumptae poenas luente, ea omnis seditio, domi
ta agricolarum insolentia, finem accepit.

VI
VI
rinjski je pozvao u boj banske ete i k tome prvake
Z
kraljevstva, meu njima Ivana Drakovia, dananjeg
palatina, igmunda Ratkaja, kasnijeg slavnog vojskovou
carske vojske, Nikolu i igmunda Keglevia, pa pripojivi
svoje snage krene da oslabi tursku silu u Kanii. Zaista
dugo su ekali neprijatelje na mjestu pogodnom za zasjede,
a kako se oni nisu usuivali pojaviti se, odagnao je osamsto
goveda i vratio vojsku bez gubitaka. Vei dio nae vojske
bio je ve preao rijeku Muru i nalazio se na sigurnom.
Meutim, na jednu pjeaku etu koja jo nije bila prela
rijeku, nego se zadravala na neprijateljskoj obali, navale
neprijatelji iznenada i vrlo brzo pa sasjekavi nekolicinu
naih prisile ostale da se bore u krugu. Opazivi da su nai
U opasnosti, Ivan Vojkovi, zapovjednik Pokuplja, skine
odijelo i golih nogu, zaogrnut jedino kouljom, da bi se
jer je bio vjet u plivanju lake bacio u rijeku ako bi
luajno primijetio da je u opasnosti, uzme samo ma i
dvije manje puke pa se ukrca u nasadu2 ili, kako nai
zovu, ajku. Mnogi, ohrabreni njegovim primjerom, pou
ZA njim. Kad je preao rijeku, na nj se zaleti Turin
kopljem i kad mu je ve bio sasvim blizu, Vojkovi ga
doeka malom pukom. Ubijeni neprijatelj pade s konja*
* od maarske rijei naszad
82

xciverat quippe in praelium Zrinius praesidia banalia ac


alios regni proceres, inter quos Joannem Drascovitium,
hodie palatinum, Sigismundum Rattcaium, clarum postea
imperialis militiae exercitus ductorem, Nicolaum et Sigis
mundum Keglevicium, ac unitis suorum viribus, ad attenu
andas Canisiensium opes proficiscitur. Verum expectatis diu
opportuno insidiis loco hostibus, nec iis prodire audenti
bus, octies centenis abactis bobus, incolumem reducit exer
citum, jamque majori ejus parte trajecto flumine Mura in
tuto posita, in unam quasi peditum centuriam, quae necdum
flumen superaverat ac in hostili littore morabatur, repentina
festinatione irruunt hostes ac nostris aliquot caesis caeteros
in orbem dimicare cogunt. Animadverso nostrorum periculo
Joannes Voicovicius, Pocupiani loci praefectus, deposito ve
stium onere, nudis pedibus ac uno tectus indusio, ut, si for
te proximum periculo se sentiret, nandi peritus commodius
in flumen sese praecipitaret, gladio solum ac duobus mino
ribus instructus sclopis, scandit nazadam seu, ut nostri vo
cant, saicam; cujus plures animati exemplo eundem se
quuntur. Trajecto flumine hastatus in eum involat Turea,
quem ille opportune jam sibi imminentem sclopo excipit;

83

kojega uzjae Vojkovi i s ostalima koji su ga slijedili


zametne otar boj s Turcima. Uz boju pomo i hrabrost
Vojkovievu doe do pobjede na naoj strani, a neprijatelji
udare u bijeg. Banu je donio na dar sedamnaest odrub
ljenih glava i spasio nae od neminovne smrti jer su ih
neprijatelji imali ubiti ili su se morali utopiti u viro
vima rijeke.
Zrinjski je ne samo Turcima u Kanii dao dokaz svoje
hrabrosti ve je napadajui s dosta jakom etom i na
Kostajnicu ametice porazio sedam neprijateljskih eta koje
su mu pole u susret, i to tako sretno da su vojnici prvog
reda, koje su predvodili Vuk Mrnavi, Ivan Vojkovi i Vuk
Kriani, odmah zapodjenuli boj i unitili neprijatelja. U
tom boju dola je do izraaja izvanredna hrabrost sviju.
Navalili su na neprijatelje vrlo estoko i sa dvije strane.
Vojkovi je imao protiv sebe Turina koji je na nj kopljem
nasrnuo, ali on je izbjegao njegov udarac i pogodio ga
manjom pukom. Meutim, dok je istrgnuvi sablju udarao
neprijatelja po iji, konj mu se nespretnim padom propeo
i sruio na zemlju. Cim su Turci opazili taj pad, hitro
dotre da ga kopljima dotuku. Ali njegov drug Kriani
poput nagle bujice dohrli sa svojima i spasi druga od
smrti u asu kad je ve imao stradati. Ubivi jednog
Turina, ostale rastjera i s Vojkoviem, koji se ve bio
pridigao sa zemlje, nastavi ih dalje tjerati. Turci se zatim
stanu obazirati i opaze da ih samo mali broj naih progoni.
Stoga prestadoe bjeati i jedan od njih kome je kosa bila
protkana asnim sjedinama dotri ka Krianiu da se
s njime maem pobije. Turin je dodue prvi skrenim
eljeznim kriem na balaku lagano ranio Kriania u ruku
i tako ga razdraio. A ovaj vidjevi krv, jer nije ak ni malo
krvi mogao podnositi, rani Turina tako strahovitim udar
cem da ga je ubio rascijepivi mu cijelo lice od zatiljka.
Malo zatim prie Krianiu i drugi Turin, estok u svojoj
mladenakoj smjelosti, i vrhom maa pogodi ga u prsi.
A ovaj, ve raspaljen ratnim bijesom, neuvenim udarcem
presijee ga poprijeko, jer je ma od desne strane vrata
dopro do lijeve nie srca. I tako je kao pobjednik u tri
uspjene borbe, dostojne besmrtne uspomene, svladao te
neprijatelje, a ostale, izbezumljene od straha, natjerao u
sramotan bijeg i stao ih s drugovima progoniti.

delapso ex equo interfecto hoste, eundem Voicovicius con


scendit ac cum caeteris eum secutis acre cum Tureis con
trahit certamen. Stetit a nostris propitio Deo ac virtute Voicovicii victoria, ac hostibus in fugam conversis, eorum sep
tem supra decem praecisa capita bano retulit nostrosque
a praesenti morte vel ab hostibus necandos vel aquarum
gurgitibus absorbendos conservavit.
Non Canisianis solum virtutem suam probatam reli
quit Zrinius, sed et Costaniciam versus cum sat valida
manu excursionem instituens, septem centurias hostium ob
vias factas ea felicitate fudit ac fugavit, ut primi statim
agminis milites, praeeunte Lupo Memavicio, Joanne Voicovicio ac Lupo Crisanicio, certamen inirent ac dirimerent,
quo in certamine mira omnium enituit virtus. Bipartito
enim et acri in hostes invecti impetu, dum obvium habet
Voicovicius hasta in se involantem Tuream, ejus eluso ictu,
eum breviori trajicit sclopo, dumque extracto acinace cer
vicem hostis ferit, infelici casu proruens sub eo equus ter
rae illiditur, cujus Tureae animadverso casu festini adeurrunt, hastis eum oppressuri. At Crisanicius collega rapidis
simi torrentis more socium jam jam periturum a morte
vindicans cum suis irruit, unoque ex eis interfecto, caeteros dissipat ac cum Voicovicio jam terra sublevato longius
insequitur. Respectant subinde Tureae et paucos e nostris
insequi animadvertunt; stitere proinde fugam, ac eorum
unus veneranda respersus canitie occurrit Crisanicio, gladio
cum eodem congressurus; et Turea quidem prior perfracta
capuli cruce ferrea levi inflicto manui vulnere irritat Crisanicium. Viso enim ille cruore, vel modici impatiens san
guinis, eo immani Tuream sauciat ictu, ut universam divi
dens ab occipitio faciem hostem exanimaverit. Mox sub
sequitur alter juvenili audacia ferociens ac cuspide gladii
pectus Crisanicii perstringit, sed is Martiali jam accensus
furore inaudito impetu, a parte dextra colli in sinistram in
fra cor descendente gladio, per transversum totum dis
secans, tribus secundis victor congressibus, immortali dig
nis memoria, hostem interemit; caeteros pavore perculsos in
ingloriam conjectos fugam cum sociis insecutus.

84

85

VII

VII

euobiajeni i dosta esti potresi potresali su gotovo


cijelo kraljevstvo i toliko je bilo mijeanje zranih
N
struja da gotovo ni jedan dio kraljevstva nije bio poteen

am et terrae motus inusitati ac frequentiores univer


sum prope regnum concutiebant, et ea aeris inaequa
N
litas vigebat, ut nulla fere regni pars pestifera contagione

od pogubne zaraze. Susjedne pokrajine bile su zaraene


slinom kugom i nikome nisu doputale siguran ivot ni
mogunost meusobnih veza. Zatim je ve dolo i do poplave
nabujalih rijeka koje su se razlile na dugo i iroko iz svojeg
korita, a ve su strane tutnjave neba, gromovi i munje
bili toliko jaki da bi ovjek rekao da se pribliavaju upravo
Nojina vremena, poznata po opem potopu, ili as Posljed
njeg suda koji e skonati svijet. A kako se ne bi inilo
da neto nedostaje do punine 'kazne i zala, godine etrdeset
i pete na nekoliko mjesta bjesnjela je strahovito jaka vatra,
osobito u Zagrebu u mjesecu oujku. Buknuo je poar u
devet sati nou u gornjem gradu koji se zove Gradec, a
vatra se irila takovom strahotom da je samo treina grada
ostala neoteena. K tome su jo, za nesreu, puhali i
vjetrovi sa svih strana, pa se vatra proirila na kanoniki
kolegij i on je gotovo u cijelosti jadno izgorio sa jo dvije
poznatije crkve i biskupskim dvorom. Ali se bijes vatre ni
tu nije zaustavio, ve se prenio na Vlaku ulicu koja je
ispod biskupskog dvora i pod njegovom jurisdikcijom i tu
je na slian nain neobuzdano bjesnio. Premda je nanesena
teta bila neprocjenjivo velika, ipak su kod svakoga najvee
saaljenje budile etiri poznate crkve pretvorene u prah:
katedrala sv. Stjepana Kralja, upna crkva sv. Marka, crkva
sv. Katarine s isusovakim kolegijem i crkva sv. pranje
sa samostanom brae istog reda, neko obitavalitem samog
serafskog oca i glasovitom elijom. I tako nas je Bog dosta
otro kaznio, pa kad se ve pristupilo poslu oko popravka
katedrale, slijedee godine sruio se svod, oteen od
mnogih udaraca kia, pljuskova i vjetrova, poto je pao
stup koji ga je podravao, i to uz takvu tetu da je zatrpao
i unitio kor, biskupsku stolicu, pet oltara pod korom, pola
sjedita na lijevoj strani i, to nije mogue iskazati bez
velike boli, vrlo vrijedne orgulje koje su stajale mnogo
tisua, a sve je to bio stari i sjajni umjetniki rad.

libera fuerit, vicinaeque provinciae, simili infectae tabe, nul


li tutam praeberent vitam commeandique facultatem. Jam
deinde tumescentium fluminum terminos suos longe lateque
evagantium mundationem, jam immanes coelorum mugitus,
tonitrua, fulmina ea fuere, ut vel Noeana tempora generali
cataclysmo memorabilia, vel extremi tribunalis horam, mun
do finem posituram, adesse dixisses; ac ne quid malorum
poenarumve ad complementum defuisse videretur, anno
quadragesimo quinto aliquot in locis vehementissimus de
saeviit ignis, praesertimque Zagrabiae mense Martio. Orto
enim incendio hora noctis nona in superiori civitate, quae
Mons Graecius dicitur, ea immanitate grassabatur flamma,
ut non nisi pars urbis tertia illaesa permanserit: conspiran
tibus deinde in perniciem undique ventis, delatoque in ca
nonicorum collegium igne, illud pene totum cum duabus
celebrioribus ecclesiis et arce episcopali miserrimum in mo
dum conflagravit. Nec ibi sistente flammarum furore in vi
cum Italicum, episcopali arci ac jurisdictioni subjectum,
sese transfert similique debachatur impunitate. Et quamvis
inaestimabilis pretii detrimentum sit illatum, praecipuam
tamen omnibus commiserationem movebant insignia quatuor incinerata templa, Divi Stephani Regis cathedrale, Di
vi Marci parochiale, Divae Catharinae societatis patrum cum
collegio, ac sancti Francisci ejusdem ordinis regularium cum
monasterio, olim ipsius patris seraphici inhabitatione cel
laque nobili. Ampliorem adhuc Deo de nobis sumente vin
dictam, dum cathedralis ecclesiae reparationi insudatur,
anno insequenti fornix multis imbrium, pluviarum vento
rumque impulsibus labefactatus, cedenteque cui inniteba
tu r columna, eo corruit detrimento, ut chorum, episcopi
thronum, quinque sub choro aras, stallos sinistrae partis
dimidios et, quod sine animi dolore dici nequit, nobilissi
mum multorumque millium organum, omnia veteris magnificique operis, oppresserit, comminuerit.

86

87

VIII

VIII

oto je Zrinjski dao tolike dokaze svoje ratne hrabrosti,


bio je imenovan vrhovnim zapovjednikom posada i ge
P
neralom svih Hrvata da bi se tako aru njegove hrabrosti

is virtutis bellicae a Zninio datis documentis, quo am


plius irritatae virtuti incitamentum suppeditaretur,
H
supremus vigiliarum praefectus ac Croatarum omnium ge

dalo jo vie poticaja. I tako, kada je sve izvan zemlje obavio


vrlo povoljno i pohvalno, vratio se u domovinu i svoje Me
imurje koje je u meuvremenu bilo ucviljeno i izmueno
od neprestanih turskih napada. Dotada je naime za njegovu
obranu bio odreen brat mu Petar.
Ovo mjesto potie nas, kad smo ve spomenuli Petra,
da ukratko o njemu kaemo neto vrijedno spomena. On je
jo mladi ali muevna srca, herkulske snage, vjet u umi
jeu kojim se obino slue artiljerijski zapovjednici. Tu je
vjetinu bio odluio nauiti kako bi time mogao jae kodi
ti neprijatelju kranskog imena, pa je tako jedan dio kanikog predgraa uz pomo te vjetine, a i svojim trudom,
pretvorio u prah i pepeo. Osim toga pruio je nesvakidanji
dokaz svoje hrabrosti za vrijeme zasjedanja sabora u Pounu, i to naoigled cara. Dok se naime Ferdinand radi od
mora zabavljao lovom, doe mu u susret vepar od sedam
godina. Zrinjski na zapovijed cara da navali na nj, odmah
sjae s konja, izvue sablju i udari zvijer jednim jedinim,
ali tako stranim udarcem da se odmah sruila na zemlju i
crkla, maem raskoljena ela i prosuta mozga. Car se zadi
vio, pa uzevi ma od Zrinjskog, malo je njime zamahnuo i
vratio ga Zrinjskom izjavivi da taj ma nije za njegovu
ruku. Kao to je to bio sjajan dokaz njegove tjelesne snage
i prokuane hrabrosti, tako je i ono to slijedi jedinstven
primjer veliine njegova duha.
Sam Petar drao je strae po selima svoga Meimurja,
dok mu je brat Nikola bio daleko, zauzet slubom u carskoj
vojsci, ali je bio pozvan zbog dolaska neprijatelja. U slijepoj
i olujnoj noi, dok se radilo o zasjedi i jednome i drugome,
iznenadnim sluajem sreli su se i oduevili za nesiguran
boj. Petar, raspaljen ratnim duhom, natjera nekog Turina
u bijeg i stade ga progoniti sve do rijeke Mure. A Turin,
neodluan kako da se spasi, ne nae mogunosti bijega na
obali pa bi prisiljen da se baci u virove Mure. Neprijatelj,
dakle, skoi u vodu a za njim knez te u samim virovima

neralis constituitur; atque ita omnibus prospere laudabiliterque foris actis in patriam ac Insulam suam, perpetuis
interea Turearum incursionibus afflictam ac vexatam, re
vertitur, cui hactenus defendendae Petrus frater fuerat con
stitutus.
Admonet hic locus, ut, cum Petri mentio nobis inciderit,
de eo pariter quaedem memoria digna brevibus inseramus.
Juvenili adhuc est aetate, sed masculo corde, robore Hercu
leo, artis peritus, qua tormentorum magistri uti solent,
quam eo fine discendam sibi proposuerat, ut Christiani no
minis hosti gravius inde noceret, quo factum, ut Canisiensium suburbiorum partem semel arte ista ac industria sua
in cineres ac favillas redegerit. Porro fortitudinis suae ex
perimentum non vulgare Posonii sub comitiis spectante Cae
sare praebuit: dum enim Ferdinandus levandi animi causa
venatione sese oblectat, ecce fit obvius aper annorum sep
tem; jussus a Caesare Zrinius aggredi subito desiliens equo,
evaginato acinace, eo uno immani belluam ferit ictu, ut di
visa acinace fronte diffusoque cerebro e vestigio humi pro
strata animam vomeret. Caesar miratus accepto a Zrinio
gladio eum paululum vibrat ac restituit, adjiciens eum non
pro sua esse manu. Ut hoc virium corporis ac spectatae for
titudinis nobile fuit documentum, ita alterum, quod sequi
tur, animi magnitudinis exemplum singulare.
Excubabat Petrus ipse per pagos Insulae suae, donec
frater Nicolaus imperialibus occupatus distineretur armis,
adventu hostium excitus; et caeca intempestaque nocte,
dum utriusque studetur fraudi, inopino casu obvii facti, in
incertum accendunt animos certamen. Petrus Martiali spi
ritu succensus Tuream in fugam convertit ac usque in Muram flumen persequitur: Turea salutis anceps dum in littore
effugium non invenit, in Murae vortices se praecipitem da
re cogitur. Insilit ergo hostis, sequitur comes et in ipsis
aquae gurgitibus Neptuno immolat victimam; quamvis et

SS

89

rijeke rtvova barbarina kao rtvu Neptunu. Knez koji se i


sam morao u valovima utopiti bio je jedva spaen zalaganjem
nekog mladia s nadimkom Deko. Za vrijeme sabora u Pounu primio je od cara ponueno zapovjednitvo u umberku, a pod njim je bilo gotovo tisuu ljudi. Tu je ast dobio
ipak pod uvjetom da se svaka tri mjeseca sa est eta, koje
e skupiti na svoj troak, pridrui carskoj vojsci, iako su se
po starom obiaju ugarskih kraljeva i po zakonu te asti
obino davale zaslunim ljudima bez ikakvih obaveza.

ipse aegre admodum opera cujusdam Dechko cognominati,


fluctibus prope absorbendus, ereptus fuerit.
Collatam deinde a Caesare accepit durantibus Posonii
comitiis praefecturam Silbergensem, cui mille prope parent
homines, ea tamen conditione, tametsi de veteri regum Hungariae consuetudine ac lege dignitates hujusmodi absque
ullo onere bene meritis conferri consuevissent, ut cum sex
militum centuriis suo aere comparatis exercitui Caesareo
per trimestre sese conjungat.

IX

IX

isto vrijeme u Zagrebu u Iliriku, u gluho doba noi,


tri sata je iz proloma oblaka pljutala tako strana
U
kia da je uski potok, koji se starim imenom zvao Cirkven-

ub idem tempus Zagrabiae in Illyrico, nocte intempesta,


adeo vehemens nube rupta trium horarum spatio rue
S
bat imber, ut exiguae latitudinis fluvius Cirquenschak vetu

ak, a sada Medvednica, i koji razdvaja grad od sveeni


kog kolegija, strahovito nabujao, prelio se preko korita i
poplavio vrlo mnogo prizemnih kua u predgrau. Dvanaest
je kua iupao iz temelja i zajedno s ljudima koji su spa
vali vrstim snom odnio sve do Save, tako da se ak ni tra
govi nekih kua vie ne vide. Oko pedeset ljudi utopilo se
od iste estine brzica, neki su naeni pod ruevinama kua,
a neki leei na poljima odneseni vodenim tokom. K tome
je u toku itave godine vladala krajnja nestaica hrane jer
su gotovo svi zemaljski plodovi bili odneseni ili sagnjili. I
nije se ta katastrofa ograniila samo na ilirske zemlje. Sa
znajemo da su gotovo u isto vrijeme u vrlo udaljenim dije
lovima Belgije itavi gradovi bili poplavljeni golemim koli
inama vode. Bolji ljudi su objanjavali da se to nije dogo
dilo bez teke i velike kazne svemogueg Boga, koji vrlo
otro kanjava zloine i gnjevan je to smo na nj potpuno
zaboravili, kazne koja izaziva boju osvetu.
Mada su Zagrepani i susjedi tom kobnom poplavom
bili teko potreseni, ipak su ivnuti i razveselili se kad su
saznali za novu sjajnu i neobinu pobjedu bana Nikole koju
je izvojevao nad Turcima u Kostajnici.

sto nomine, nunc Medvednicza appellatus, urbem a collegio


sacerdotum intersecans, in immensum superatis alveis tu
mefactus, plerasque suburbanas domos humi locatas inun
daverit, duodecim vero imis evulsis fundamentis una cum
hominibus somno sopitis ad Savum usque detulerit, ut quarundam ne vestigia quidem apparuerint, et quinquaginta
homines eadem aquarum celeri vehementia suffocati, partim sub domorum ruinis, partim campis jacentes aquarum
decursu delati reperti fuerint, totus deinde annus, cunctis
pene terrae frugibus ablatis aut putrefactis, summa anno
nae penuria laboraverit. Nec Illyrici finibus vis mali con
clusa, sed eodem pene tempore dn remotissimis quoque
Belgii partibus civitates integras undarum copia insepultas
accepimus. Non sine gravi praepotentis Dei, acerrimi scele
rum vindicis, usque adeo in nos sui oblitos irati, ac magna
divinae ultionis urgente poena haec accidisse potiores inter
pretabantur.
Una hac diluvii infelicitate Zagrabiensium ac vicinorum
animi graviter perculsi, nova insigni nec vulgari Nicolai
proregis de Costanioiensibus Tureis relata victoria recreati
exhilaratique fuere.

Preveo Vedran Gligo


90

STJEPAN GRADI
STEPHANUSGRADIUS
(1613-1683)

ubrovaka Republika, iako okruena monim susjedima,


nekoliko je stoljea uspjela ouvati svoju samostalnost
D
u prvom redu zato to je vodila vrlo mudru i vjetu politiku.
Meu brojnim njezinim graanima koji su se istakli kao
vrsni diplomati vidno mjesto pripada opatu Stjepanu Gra
diu.
Roen je 1613. od oca plemia, koji je vrio neke javne
slube u Dubrovniku ii bavio se knjievnim radom, i majke
Marije, sestre kanonika Petra Beneia. Nie kole i filozo
fiju polazio je u rodnom gradu, a zatim, na ujakov poziv,
poe u Rim, u Seminarium Romanum. Pravne je nauke
studirao u Bologni, gdje je 1638. promoviran na ast doktora
prava, a studij teologije zavrio je 1642. u Rimu. Iste godine
umre mu ujak Benei, koji je bio zastupnik Dubrovake
Republike kod Rimske kurije, te ga on zamijeni na tom
vanom i delikatnom poloaju.
U Rimu je bio lan znanstveno-literarnoga kruga pape
Aleksandra VII, koji se i sam bavio latinskom poezijom, i
vedske kraljice Kristine. U tom su krugu nastale etiri
Gradieve fiziko-matematike rasprave to ih je kasnije,
1680, objavio u Amsterdamu. Vrlo cijenjen u rimskim crkve
nim i svjetovnim krugovima, postavljen je 1661. za kustosa
a 1682. za upravitelja Vatikanske biblioteke. U Dubrovnik je
dolazio samo povremeno i na krae vrijeme, osim to je e
tiri godine neprekidno, od 1648. do 1652, proveo u svom gra
du kao kanonik i kaptolski vikar. Umro je u Rimu 1683. i
pokopan u crkvi sv. Jeronima uz svoga prisnog prijatelja,
povjesniara Ivana Luia iz Trogira.
Kao predstavnik dubrovakog senata kod Rimske kurije
Gradi je razvio vrlo ivu djelatnost i pokazao neobinu
diplomatsku sposobnost. To je posebno dolo do izraaja
nakon katastrofalnog dubrovakog potresa 1667. Njegove su
95

posljedice mogle biti kobne za dalji opstanak te male repub


like koja je na svojem bijelom stijegu ponosno isticala geslo
LIBERTAS (SLOBODA), a na tvravi Lovrijencu dala po
staviti natpis: Non bene pro toto libertas venditur auro
(Svoju slobodu ne bismo prodali ni za sve zlato na svijetu).
Ispunjen jedinom eljom da svom zaviaju u tako tekoj
nevolji to bre i to djelotvornije pomogne, Gradi ne
umorno trai i moli pomo na sve strane. U tome je imao i
uspjeha jer je bio veoma cijenjen i jer je imao dobrih poli
tikih veza. U Mleoima je 1675. objavio pjesmu od 315 latin
skih heksametara pod naslovom De laudibus Serenissimae
Reipublicae Venetae et cladibus Patriae suae carmen (Pjesma
o pohvalama Prejasne Mletake Republike i o nevoljama
rodnoga grada. Sam opis potresa, poara i pljake di
jelom naputena grada obuhvaa vie od polovice stihova.
Ostali dio sadrava pohvalu Mletaka i pjesnikove molbe za
hitnu pomo unesreenom gradu. Iako Gradi nije bio oe
vidac potresa nego je pjesmu ispjevao na temelju pismenih
izvjetaja, njegov je opis iv, dramatian i potresan, impresivniji od Rogaieva i Stayeva koji su sastavljeni kasnije,
takoer u latinskim stihovima.
U omanjoj zbirci Poemata (Pjesme) preteu pjesniki
sastavi prigodna sadraja upravljeni linostima iz knjiev
nog kruga pape Aleksandra VII. Tu je objavljena i oda spje
vana u Horacijevu stilu, posveena Jundju Palmotiu, za
ije je postumno izdanje Kristijade Gradi napisao latinski
predgovor s izvrsno sastavljenom pjesnikovom biografijom.
Te su pjesme tiskane u oveem skupnom djelu Septem il
lustrium virorum poemata (Pjesme sedmorice slavnih ljudi),
koje je izalo najprije u Antwerpenu, a u proirenom opsegu
u Amsterdamu 1672.
U njegovo vrijeme bio je cijenjen filozofski spis Dispu
tatio de opinione probabili (Rasprava o vjerojatnom milje
nju) u kojem je polemizirao s isusovcem Onoratom Fabri.
Istakao se i kao govornik, osobito govorom De eligendo
summo pontifice (O izboru pape) to ga je nakon smrti pape
Aleksandra VII. odrao u bazilici sv. Petra u Rimu. Politika
i diplomatska njegova aktivnost najbolje se ogleda u pismi
ma koja je na talijanskom jeziku upuivao dubrovakom
senatu od 1667. do 1683. Zbirku od 312 takvih pisama izdao
je . Korbler u izdanju JAZU. To je ujedno najbolji izvor
96

za upoznavanje posljednjeg perioda njegova ivota i vaan


okumenat za povijest Dubrovnika u 17. stoljeu.
Zajedno s Ivanom Luiem, kojemu je pomagao pri iz
radi njegova djela De regno Dalmatiae et Croatiae, Gradi
je odluno i uvjerljivo branio autentinost trogirskog ruko
pisa, u kojem je oko 1653. Marin Statili pronaao dotada
nepoznat opsean odlomak Petronijeva Satiricona s opisom
Trimalhionove gozbe. Napisao je i apologiju tog nalaza koja
je zajedno s novopronaenim Petronijevim tekstom tiskana
1670. u Amsterdamu.
U dodatku uz spomenuto Luievo djelo tiskan je kao
povijesno vrelo Gradiev latinski prijevod odjeljka o ratovi
ma Rimljana s Ilirima (De bellis Illyricis) iz Rimske povi
jesti grkog pisca Apijana.
Gradi je bio vrstan diplomat, uvaen pisac filozofskih,
teolokih i matematiko-fizikih traktata, lan dviju talijan
skih akademija, glasovit govornik, dobar latinski pjesnik i
to ga posebno karakterizira dubrovaki rodoljub ko
jemu je srea i napredak Republike sv. Vlaha bila u ivotu
glavna briga.
V. G.

7 Hrvatski latinisti II

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA STJEPANA GRADIA


Oratio e eligendo summo pontifice sede vacante post obitum
Alexandri VII ... Romae 1667.
De vita, ingenio et studiis Junii Palmottae, predgovor izdanju
Palmotieve Kristijade, Rim 1670.
Poemata, u zbirci Septem illustrium virorum poemata, editio
altera, Amstelodami 1672, str. 377418.
De laudibus Serenissimae Reipublicae Venetae et cladibus Patriae
suae carmen, Venetiis 1675.
Disputatio de opinione probabili cum p. Honorato Fabri, Romae
1678.
Antiquitatum Rhacusanarum brevis diatriba, tiskano 1790. u
Dubrovniku uz djelo L. Crijevia Tuberona Commentariolus
de origine et incremento urbis Rhacusanae
Opera, rukopis br. 184 Knjinice Male brae u Dubrovniku; za
jedno s rukopisom uvezana su i dva tiskana Gradieva
djela.
LITERATURA O STJEPANU GRADIU
F. Ambrosoli: Stefano Gradi, u djelu Galleria di Ragusei illustri,
izdava Pier-Francesco Martecchini, Dubrovnik 1841.
. Korbler: Pisma opata Stjepana Gradia Dubrovanina, Monu
menta spectantia historiam Slavorum meridionalium 37,
Zagreb 1915.
F. Banfi: Christina di Svezia e Stefano Gradi di Ragusa, Archivio
storico per la Dalmazia, XXVII, Roma 1939.
K. Krsti: Stjepan Gradi, Enciklopedija Jugoslavije 3, Zagreb
1958.
V. G.

PJESMA O POHVALAMA PREJASNE


MLETAKE REPUBLIKE I O
NEVOLJAMA RODNOGA GRADA

DE L A U D I B U S S E R E N I S S I M A E
R E I P U B L I C AE V E N E T A E ET
CLADIBUS PATRIAE SU AE CARMEN

prvaci, vi koji ste neko iz domovine u pla


Ivimalijski
menu nosili pobijeene penatei na visokim brodo
i koje je sretnija sudbina dovezla na euganejski

io

20

Timav te vam naloila da osnujete grad ravan rim


skim kulama2 i da vjeno nadivite poar Troje, na
rode slavni zbog vlasti nad morskom puinom, kojemu
je sam otac Neptun predao svoju vladavinu nad Ja
dranskim morem, pomognite narodu pogoenu stra
nim nevoljama i dobrostivo sasluajte bijedne tualj
ke njega, vaeg molitelja, koji je pretrpio grozne udar
se i nezasluene patnje i koji jo dugo jeca u neizre
civoj nesrei.
Kakvim je udesom uz straan potres vihor za
hvatio na grad, nitko nije tako surov, neupuen i tu
a da do njegovih uiju nije dopro glas o tome i da
mu oi nije natopila bujica suza.
Svetkovali smo tunu svetkovinu etvrtka uoi da
na3 koji svetim svjetlom zakljuuje Veernica pamtei
veeru neko prireenu nebeskim jelima i odranu pred
sam poetak muke, one muke kojom smo mi smrtni
ci oieni od djedovskih i svojih vlastitih grijeha.
U svim crkvama mnotvo je u pjesmi ponizno spomi
njalo pojedine zgode toga mukotrpnog zbivanja, pro
slavljenog po itavom svijetu, kako se izdanak boan
skog sjemena, zamijenivi eterski Olimp naim sjedi
tima, divnom ljubavi pourio da podnese sramotne
pogrde, nemilo bievanje i vlastitu smrt, kazne koje
1 dravne bogove
2 Mletke
3 Velikog petka
100

proceres, celsis quos classibus olim


IVexitliaci
Portantes victos patria ex ardente penates
ad Euganeum melior fortuna Timavum
Et geminam iussit Romanis arcibus urbem
Condere et aeternum Phrygiae superesse favillae.
Imperio pelagi gens inclyta, cui pater ultro
Adriacas sua sceptra dedit Neptunus in undas.
Casibus afflictae diris succurrite genti
Et placidi vestrae miseras audite querelas
10 Supplicis, immanes ictus indignaque passae
Funera et infanda dudum sub clade gementis.
Qualibus horribili terrae conflata tremore
Tempestas nostram fatis agitaverit urbem.
Nemo adeo ferus est rerumque ignarus et hospes.
15 Attonitas cuius non fama advenit ad aures
Et lacrimis oculos non humectavit obortis.
'orla 4.
Tristia agebamus quartae solemnia lucis
imioris
Ante diem, sacro quam claudit lumine Vesper
icbdomadae
Conscius instructae dapibus caelestibus olim
20 Suppliciique inter celebratae eoxordia Coenae,
Supplicii, mortale genus quo stirpis avitae
Et nostra luimus contracta piacula culpa.
Omnibus in templis supplex chorus, omnibus aris
Alternis durae memorabant cantibus acta
25 Historiae, fama totum celebrata per orbem,
Ut sata divino proles de semine, postquam
Sedibus aetherium nostris mutavit Olympum,
Ad turpes ignominias, ad verbera saeva,
Ipsius ad mortis miro properarit amore
5

101

30

40

50

60

su skrivila tua nedjela, i kako je izdan, razoaran i


osuen pretrpio strane rane i bio podignut uvis na
sramotnom drvu kad se odjednom zemlja stane
strahovito tresti, uzdrmani temelji naglo pomicati,
a pragovi i krovovi njihati: graevine to su se dizale
put neba pucaju od krova, visoke utvrde s kulama i
boji hramovi, prepuni brojnog svijeta, rue se na
glim padom, od iste nesree padaju na zemlju majke
i oevi, tjelesa mladih i starih, strana sila ne tedi
ni najvie ni najnie.
Die se buka kakvu stvaraju mukli gromovi kad
odjekuju nebom, posvuda se nailazi na strane prizore,
na licima se odraava grozan strah, vrtlog uzvitlane
praine vije se po otvorenom nebu i crnom maglom
iri mrak.
Tko bi mogao izraziti nevolje, tko grozote te jezo
vite oluje, tko razliite vrste umiranja? Ovaj nesret
nik pogiba pod silnim teretom krova to se rui, ono
ga ubija kia kamenja, a onaj opet u praznom prostoru pod svodovima uruene kue, uzalud zatien
golemim slojem kamenja, sporom smru naputa i
vot, pokopan prije smrti.
Da se moje srce sastoji od tvrde kovine i da mi
stotinu usta i grla odzvanja stotinom jezika, ni tada
mi ne bi bilo mogue nabrojiti nevolje mnogostru
kog udesa ni sve pristupe i putove do smrti. No nije
bila bolja sudbina ni onog mnotva koje je to prei
vjelo i koje je potedio sudbonosni ma nepraved
nih Suenica. I njima je neoekivani spas bio poguban, a ivot omraen. U strahu naputaju grad i muno
im je promatrati oplakivanja vrijednu propast svog
zaviaja. Bjee na otvoreno i srljaju neodluni i bez
iega. Zamrzivi prave kue, jedni odluuju provo
diti ivot u tijesnim kolibama, a drugi ukrcati se na
mjeu okovane brodove i zaploviti morem. Makar
sada zemlja potresla svoju utrobu i potresenom po
vrinom udarala do neba, nije nas briga. Odavle e
mo moi sigurno promatrati kako se uzdiu polja,
kako rijeke teku u protivnom smjeru i kako se brda
rue. vrsta nam je odluka da napustimo ovaj kraj
pogoen i tolikim drugim nevoljama, da traimo d o
102

30

Excidia et meritas alieno crimine poenas.


Proditus, illusus, damnatus diraque passus
Vulnera et infami sublatus in aera ligno,
Terrae Cum tremere horrendum tellus, convulsa repente
motus Fundamenta quati postesque et summa labare
35 Culmina; dissiliunt eductae ad sidera moles
Tectorum celsaeque suis cum turribus arces
Et delubra deum populo distenta frequenti
Praecipitique cadunt lapsu; sternuntur eodem
Matres atque viri casu iuvenumque senumque
40 Corpora: non summis vis parcit acerba nec imis.
Stat fremitus, qualem dant rauca tonitrua, caelo
Cum reboant, passimque atrae formidinis ora
Terribili occurrunt visu: consurgit in auras
Pulveris exciti vortex perque aethera apertum
45 Volvitur et noctem caligine fundit opaca.
Quis cladem illius, quis funera dira procellae
Explicet et varium leti genus? Ille cadentis
Immani perit infelix sub pondere tecti,
Hunc pluvii perdunt lapides, hic concava subter
50 Intervalla recedentis camerasque ruinae
Saxorum ingentem frustra molitus acervum
Lenta animam, ante obitum tumulatus, morte
relinquit.
Non, duro constent si pectora nostra metallo,
Centenisque sonent totidem ora et guttura linguis,
55 Omnia multiplicis liceat discrimina fati
Atque omnes aditus mortis numerare viasque.
Nec melior turbae fortuna superstitis, a qua
Fatale abstinuit Parcarum iniuria ferrum.
Insperata salus gravis his invisaque lux est;
60 Urbem horrent, taedet patriae lacrimabile bustum
Usurpare oculis: fugiunt in aperta ruuntque
Consilii rerumque inopes, pars iusta perosi
Tecta sub angustis agitare mapalibus aevum
Instituunt, pars aeratas conscendere puppes
65 Neptunumque sequi: Quatiat sua viscera tellus
Nunc licet et moto diverberet aera dorso,
Nil nostra; hinc tutis salientes cernere campos
Continget refluosque amnes montesque caducos.
Linquere pollutas aliis tot caedibus oras
103

70

80

90

100

movinu koju grij e drugo sunce i da krenemo u dale


ke zemlje. Meu njima je i skupina mila Bogu vie
od drugih zbog pobonosti i asti djevianstva i dra
ga nebu. Te djevice, zarunice vinjeg Boga, zaziru
od svojih crkava te naputaju razorene oltare i svece
koji im nisu usliali molitve. vrsto odluuju povje
riti ivot uzburkanome moru i na tuoj obali traiti
nesigurna sjedita.
Kamo srete, bijedne sugraanke, i ti, estiti bi
skupe, vodiu iste skupine, kamo smjera? Odakle
tvom milom zalogu prijete tako teke opasnosti kakve
su one kojima nerazborito ide u susret? Nije u toli
koj mjeri izgubljena svaka mogunost spasa i nije ne
stalo svake nade u bolju sudbinu da bi bilo dopute
no otrgnuti ove presvete zaloge od grada, makar bio
razoren. Bolje je u krilu zaviaja i pred licem ku
nih bogova doekati to god to bilo ime jo prijeti
straan gnjev neba, bolje je, ako je ve takav bijes
kivne sudbine, izgubiti ivot bilo kakvom smru.
Tako je negodujui govorio pametniji dio jadnog
puka i patricija, no one ipak ostaju pri stvorenoj
odluci. Ukrcavaju se na brodove i bjeei sa svojim
voom razapinju jedra. No premda ih je Tetija nera
do primila i premda su na bijegu pretrpjele nemile
udarce neba i mora, podnijele bolesti i strane jade
te, izbaene na pijesak tuinske obale, stupale kao
bijedna slika zatrpane domovine, sretne su to nisu
vlastitim oima vidjele nemile poare, ni crni pepeo,
ni propast grada u plamenu, koji su zapalile klete
zublje pljakaa.
Kad se naime straan potres stiao i visoki se
oblak praine rasprio po zauenom nebu i vratio
svjetlost, dok oni koje nije unitio bijes prohujalog
vihora tre kao bez due a drugi se izvlae iz hrpe
kamenja i u slijepom strahu dozivaju sebi u pamet
ruenje i druge nevolje, dok se svatko boji samo za
sebe pa nema zajednikih odluka i dok nikakva stra
a ne uva uzdrmale zidine te su vrata irom otvore
na provali lakoma rulja pljakaa koju je izbacila
104

70

Atque alio patriam sibi quaerere sole calentem


Diversasque sequi certa est sententia terras.
Quos inter pietate et virginitatis honore
Chara Deo manus ante alias acceptaque caelo
Horrescunt sponsae Superum sua templa puellae,
75 Eversasque aras et inexorata relinquunt
Numina. Stat vitam tumido committere ponto
Et petere incertas alieno in littore sedes.
Quo ruitis, miserae cives, tuque optime casti
Agminis Antistes ductor, quo tendis et unde
80 Deposito tam dura times discrimina charo.
Quam quibus imprudens occurris? Non adeo omnis
Conclamata salus rerum est, spesque omnis adempta
Fortunae melioris, ut haec sanctissima sit fas
Pignora ab eversa quamvis divellier urbe.
85 Praestat in amplexu patriae aspectuque penatum,
Quidquid id est, quod adhuc caeli gravis ira minatur.
Excipere: ipsam etiam, si tanta est sortis iniquae
Saevities, animam quocunque absumere leto.
Talia dum laceri populique patrumque fremebat
90 Pars melior, suscepto illae non secius instant
Proposito: scandunt classem et fugientia tendunt
Cum duce vela suo. Sed quamquam invita recepit
Tethys, et adversae profugas caelique marisque
lactavere vices, morbosque infandaque passae
95 Funera, et eiectae peregrinae in littus arenae
Spectaclum infelix patriae incessere sepultae.
Felices, quod non incendia dira nec atrum
Hauserunt oculis cinerem, accensosque nefandis
Praedantum tedis urbem considere in ignes.
100
Nam postquam tremor horrificus consedit, et alti
Pulveris attonito decessit ab aethere nimbus
Restituitque diem, dum cursant exanimes, quos
Turbinis exacti rabies non abstulit, et se
Aggeribus lapidum expediunt aliasque ruinas
105 Atque alios caeca reputant formidine casus,
Dumque uni sibi quisque timet, commune nec ullum
Consilium est nec nutantes custodia muros
Ulla tenet portaeque patent, irrupit avara
Direptio Praedonum ingluvies, quos proxima barbara tellus
105

110

susjedna barbarska zemlja i ujedno najgori olo do


mae svjetine, itave gomile pastira, seljaci neiscrpljeni radom i mnotvo to ivi u irokim brodovima,
te se razmili po kuama bez gospodara i po otvore
nim krovovima. Provaljuju u krinje, grabe pohranje
no zlato, stare srebrne predmete i skupocjenu odjeu
te kao nepozvani gosti sjedaju za stolove koji nisu
za njih prostrti i uz jelo. U opoj alosti veselo ispi
jaju ae i bezobzirno pripremaju jela na vatri nad
suhom hrastovinom i ne brinu se da ugase baene
120 zublje.
Ima ih takoer kojima prija sam poar jer se bo
je, ako ita preostane od stare zgrade, da se ne bi tko
pojavio da ih kazni i da im se osveti za njihove zlo
ine. Nita kobnije od toga, nita uz veu srdbu bo
gova nije moglo snai razoreni grad. Plamen naime,
isprva malen i duboko skriven, plazio je po irokim
gredama, stvarao nestalan dim i priguenim arom
zahvaao unutranju suhu grau, a doskora se ma130 lo-pomalo dizao visoko uvis i irio svoj odsjev pre
ma otvorenom nebu.
No moda bi se ta nevolja bila mogla odvratiti od
nae imovine, da se kao krajnji udarac sudbine
nije sa sjeverne strane podigla silna snaga vjetrova,
koje iz prostranih spilja alje Eol kao brze pomagae
oblaka i oluja kad se sprema da na njivama obara
usjeve, da s planina upa jasenove i da od samoga
dna uzburkava morsku puinu. Kao to voza u Olimpiji, urei se da dobije nagradnu palmu, poputa
140 uzde konjima to jure i naginjui se naprijed estim
ih povicima i udarcima zadihane potie, podvostruuje udarce, podbada ih ostanom i bez prekida i od
mora tjera dok zamorenu spregu pobjeda ne dovede
do samoga cilja isto se tako estoki sjevernjak srui
na plamen koji se pruao prema njemu. Vjetrovi osla
bljeni zbog visokih brda raspre maglu i, ponosni
to su nebu vratili vedrinu, nasrnu na vatru koja se
sporo irila. Mnotvo plamenova to se dotada diza
lo prema visokim oblacima i zvijezdama stane se i
riti poprijeko te povoei se za vihorom zahvati i ono
106

Indigenaeque simul vomuit fex ultima vulgi,


Pastorum manus omnis, inexhaustique laborum
Agricolae, et pandas habitat quae turba carinas,
Per vacuas dominis aedes adapertaque tecta
Funduntur: penetrant arcas, aurumque repostum
115 Argentique decus priscum pretiosaque vestis
Diripitur, dapibusque et mensis haud sibi structis
Iniussi accumbunt convivae: pocula laeta
Communi in luctu libant epulasque procaces
Ignibus expediunt temere super arida iactis
120 Robora, nec iactas cura est restinguere tedas.
Sunt etiam, quos ipsa iuvant incendia, ne quis
Poenarum exactor scelerumque existeret ultor,
Mansisset veteri si quicquam e sede superstes.
Ouo nihil eversae quicquam funestius urbi,
Nil magis iratis potuit contingere divis.
125
Incendium Parva etenim primo penitusque occlusa per amplas
Serpere flamma trabes fumosque excire volucres
Arentemque intus comprendere fomite opaco
Materiem: mox se paulatim tollere in auras
130
Sublimem et caelo radios extendere aperto.
Nec fortasse opibus malum ineluctabile nostris
Illud erat, si non urgentibus ultima fatis
Surrexisset ab arctoo vis plurima mundo
Ventorum, vastis quos expedit Aeolus antris
Nimborum celeres tempestatumque ministros.
135
Sternere agris segetes, excindere montibus ornos
Cum parat et fundo maris aequora vertere ab imo.
Qualis Olympiacae properans ad munera palmae
Dat lora effusis auriga iugalibus atque
Pronus anhelantes et voce et verbere crebro
140
Suscitat ingeminatque ictus stimulisque fatigat:
Nec mora nec requies urgendi, donec ad ipsam
Admoveat metam fessos victoria currus,
Haud secus oppositos Aquilo violentus in ignes
Incubuit. Detrita per altos flamina montes
145
Et pulsis nebulis caeloque superba retecto
Aestibus insultant lentis, quaeque hactenus altas
Agmina flammarum nubes atque astra petebant,
In transversa ruunt et adhuc intacta reflexo
110

107

150

160

170

175

to je jo bilo nedirnuto od vatre pa ognjenim nizom


spoji najblie zgrade s udaljenima. Niim nezaustavljena vatra nasre i kao pobjednik zahvaa i vrata i
visoke krovove: lete iskre i zublje, ar se bijesno die
u zrak i, podiui vatreni vihor, baca na sve strane
istrgnute grede i zapaljene dijelove kua i tako hitrim
plamenom iri poare. Tako e, promatra li izbliega nebeski svod, vidjeti kako se na nebu kroz proziran zrak zvijezde strmoglavce rue (Takvi se prizori
esto pruaju naim oima) i kako u nonome mraku
na njihovu repu svjetlucaju goleme pruge etera.
Strana je oluja bjesnjela dvadeset dana i noi.
to smo god jadni sakupili pod okriljem potpunog
mira, to je god tokom stoljea nagomilala dugotraj
na radinost i tednja imovine, ona nam je otela i u ti
li as rasprila u tanani zrak. Vinji bogovi nisu sma
trali nedostojnim da se dvaput vidi na rasap, dva
put oruje nakvaeno od kletog prolijevanja krvi i
prizor kako poast kao nemilo znamenje neprijateljskog udesa oskvrnjuje kosti i pepeo pokojnika.
Zato vas zaklinjemo pepelom predaka i kostima
roditelja, nadom u budue potomstvo i slavom unu
adi, Bogom i svim vinjima i svime to igdje smrtnika srca smatraju svetim i pobonim koliko mo
ete i koliko je velika vaa mo nemojte dopustiti
da i dalje ostanu gomile runih ruevina, nakazne
brazgotine i znakovi alosti, koje smo podnijeli i ko
jima pogoeni i srueni leimo na tlu, i osuite dugo
trajne suze nas nesretnika!

150

155

160

165

170

175

Turbine corripiunt et proxima quaeque remotis


Continuant; ruit effusis Vulcanus habenis
Perque fores victor perque alta cacumina regnat.
Scintillaeque facesque volant: furit aestus in auras
Avulsasque trabes atque inflammata domorum
Frusta ciens hyemem partes iaculatur in omnes
Ardentem et volucri differt incendia flamma.
Tales, si superam spatiis propioribus oram
Accedes, stellas liquidum per inane videbis
(Quae saepe occurrunt oculis spectacula nostris)
Praecipites caelo labi, noctisque per umbram
Aetheris immensos a tergo ignescere tractus.
Bis denos fera tempestas noctesque diesque
Saeviit et, quidquid miseri congessimus altae
Pacis in amplexu, diuturna industria quidquid
Et parcus cumulavit opum per secula cultus.
Eripuit tenuesque brevi diflavit in auras.
Nec fuit indignum Superis bis nostra videri
Excidia, infanda bis tela madentia caede
Grassatamque per adversi dira omina) fati
Ossibus et cineri pestem insultare sepulto.
Quod vos maiorum cineres per et ossa parentum.
Per spem venturae stirpis famamque nepotum,
Perque Deum Superosque omnes et quidquid
ubique est.
Quod mortalia pectora habent sanctumque piumque,
Oramus: foedae cumulos extare ruinae
Deformesque cicatrices et signa dolorum,
Quos tulimus, quibus afflicti stratique iacemus,
Quantum opis in vobis, quam lata potentia vestra est,
Ne sinite et longos miserorum abstergite fletus.

a) corr. ex omnia

109

PJESME

CARMINA

I
DE INSULAE IUPANAE AMOENITATE

O LJUPKOSTI OTOKA SIPANA


oste sretnog otoka, vidi ljupke grude zemlje, prekrive
ne zelenilom i vesele zbog pitoma voa. Naputajui
svoju Indiju, glasovit otok Hios i lozom bogatu Metimnu,
Bakho ovdje svetkuje svoje jesenske sveanosti. Ovdanjim
se vinom veselije napaja nego ikojim drugim i ovdanjim se
lozovim liem ovjenava radije nego bilo kojim. Zbog vina
koje je sazrelo na ovdanjim breuljcima, kae on, vinji
bogovi, da vie ne ezne za vaom trpezom.

elicis hospes insulae, vides glebas


Virides amoenas, mitibus hilares pomis.
F
Ubi relinquens Indiam suam Bacchus

Chiumque nobilem uvidamque Methymnam1*)


Madidus iocosos feriatur Octobres
Nullaque vite laetius calet, nulla
His gratiora pampinis gerit serta,
Praeque his adulto collibus mero vestra
Desiderare, Caelites, negat mensas.

II

II

JUNIJU PALMOTICU

AD IUNIUM PALMOTTAM
Ode

Oda

plena tristi mortis imagine


Humana durum vita negotium,
O
Assueta distinctos acerbis

ako si krut, ljudski ivote, ispunjen alosnom sli


kom smrti, navikao da vodi as pobjedniku
povorku as tuni sprovod!
Ti uklanja veselu radost alosnom tugom i tunu
alost veseljem i svagdje mijea gorki otrov i kekropski4 med.
4 kekropski = atiki; Kekrop je bio prvi legendarni atiki
kralj. Atiki je med bio na glasu u antici.
110

Ducere funeribus triumphos!


5

Tu laeta moestis gaudia luctibus


Moestosque luctus laetitiis fugas,
Passimque commisces amara
Cecropiis aconita succis.

b) corr. ex Methymnam
111

10

Koji bi te vihor, koji udar munje dostigao u letu?


Dani i godine u stalnoj mijeni hitro nestaju, a za okrut
ne Suenice nikakvo vrijeme nije dovoljno kratko.
Nita ne koriste kraljevska ezla, nita raskone
haljine obojene sjajnim grimizom, nita ponosite go
mile plijena otetog unitenim narodima.

20

15

Nita ne koristi ni dobar glas, ni slavno ime, ni


sklonost prevrtljivih sugraana, ni znakovi vlasti, ni
liktori, ni dugi niz glasovitih predaka.
Nema razlike izmeu najviih i najniih. Ne
umoljiv i krut udes neumoljivom kosom svima sijee
vrat te na istu gomilu baca i bijednike i sretnike.
Samo krepost kri eline zakone sudbine. Njoj
ne mogu nita ni nesretna kob ni strijele zlobne Prozerpine.

30

10

Ona je tebi, Junije, sjajni talent izvjebala u radu


meu pranim knjigama, tebi koji odbija uitke i izo
paene elje prostoga puka.

20

40

25

Nihil secundus rumor et inclytum


Nomen faventumque aura Quiritium
Fascesque lictoresque et alta
Nobilium series avorum.

Virtute sola fati adamantinas


Frangente leges, illius in latus
Nil sortis adversae licetve
Persephones iaculis malignae.

30

Haec te erudito in pulvere splendida,


Juni, laborum exercuit indole.
Vulgi recusantem profani
Gaudia degeneresque curas.

25

Haec docta sacri pectora Numinis


Replevit haustu non aliis dato,
Quo fretus audacem Deorum
Coetibus insereres Camoenam,

40

112

Nil sceptra quidquam regia, nil decus


Claro ebriarum murice vestium
Prosunt nec eversis superbi
De populis spoliorum acervi,

Nec summus imo discrepat, omnium


Immitis aeque saeva necessitas
Metit rapaci colla falce.
Aggerat et miseros beatis.

Ona ti je kao nikom drugom ispunila ueni um


dahom svetog boanstva da bi svoju smjelu Muzu mo
gao uvrstiti meu zborove nebesnika.
Ona ti je dala ime koje ne zna za crnu smrt, ime
koje e uz vjene zvukove lire kao na krilima dopirati
do naklonjenih uiju ilirskih naroda.

Quis turbo, qui te fulminis impetus


Aequet volantem? Praecipitant dies
Annique vertentes, nec ulla est
Sat rigidis brevis hora Parcis.

Haec nomen atri funeris inscium


Dedit, perennis cum strepitu lyrae,
Late volaturum per aures
Illyridum populorum amicas.

5 Hrvatski latinisti II

113

O IVOTU, N A D A R E N O S T I I
KNJIEVNIM TENJAMA JUNIJA
PALMOTIA

DE VITA, I N G E N I O ET S T U D I I S
JUNII PALMOTTAE

etus Ragusinorum mos est, ut cum suae quisque aeta


tis suique ordinis hominibus conversetur ac vivat; ac
V
Jam inde a pueritia distincti quasi in manipulos greges pro

tari je obiaj Dubrovana da se svatko drui i ivi


s ljudima svoje dobi i svojeg stalea. Ve od djetinj
stva nastupaju nekako razdvojeni na omanje skupine koje
sami nazivaju druinama. Te se druine sastaju prema
stalnim meusobnim pravilima i biraju poglavare za godinu
ili samo za jedan mjesec; poslunima daju nagrade, a
prkosne kanjavaju te i inae pruaju sliku valjano ureene
drave. Ipak u njoj nema nieg ozbiljnog, nieg priprem
ljenog za strogost i dostojanstvo, ve je sve udeeno kako
bi se ivot provodio veselo i ugodno te kako bi se ostva
rivale estite naslade i otmjena izobrazba. U takvim drui
nama osobito se brinu za pozornicu i za igrokaze, i to
najvie za one koje obino rado gledaju u odreene dane
pokladnih svetkovina. Taj su obiaj preuzeli od talijanskih
gradova. Odatle se pjesnicima prua velika mogunost da
se proslave, jer se spomenute druine meusobno vatreno
natjeu za koju e se od njih kazati da je na pozornici i
u kazalitu postigla najvei uspjeh u zabavljanju naroda.
No iako uivaju u novim igrokazima, a ne u onima koje
su prije gledali, ipak ima uvijek za to dovoljno pjesnika,
jer se mladi ljudi time revno bave.
Na tom podruju najuveniju, najveeg divljenja vri
jednu i gotovo boansku sposobnost u kovanju stihova
imao je Palmoti, jer njemu obino nije trebalo vie vre
mena da sastavi dramu nego je glumcima za osobe koje je
iznosio na scenu trebalo vremena da upamte svoje uloge.
Ono to su imali govoriti na sceni on bi im ponajvie
diktirao, i to ne iz pismenog sastava, nego napamet prema
svojoj zamisli. Ipak je prije toga obino ulagao mnogo

deunt, quos Jpsi societates appellant. Hi certis inter se legi


bus conveniunt et magistratus annuos aut menstruos creant
praemiisque erga obsequentes et poenis adversus contu
maces utuntur caeteramque civitatis recte institutae ima
ginem referunt. Nihil tamen in ea re serii, nihil ad severi
tatem gravitatemque compositi, cuncta ad vitam hilariter
jucundeque degendam et ad honestas voluptates persequen
das, et luxus eruditi gratia comparata sunt. Praecipuum
que hujusmodi coetibus scenae ludorumque studium, et
maxime eorum, quibus per statos Bacchanalium festorum
dies indulgeri solet, accepto ab Italicis civitatibus more.
Hinc magna poetis clarescendi materies, accensis inter se
ad aemulationem dictis societatibus, ut primum sibi quae
que decus oblectati in scena ac theatro populi tulisse
dicatur. Novis porro nec antea spectatis fabulis gaudent,
nunquam tamen poetarum copia, effusis in eam rem juven
tutis studiis, deficiente.
Sed maxime omnium illustris in hoc genere Palmottae
industria fuit maximeque admirabilis, et prope divina in
fundendis carminibus felicitas, cum plerumque non amplius
spatii sibi ad fabulam componendam sumeret quam quan
tum personis, quas in scenam proferebat, ad suas cuique
partes memoriae consignandas opus erat, atque his plerum
que non ex scripto, sed memoriter quae mente concepisset
recitanda dictabat, cum tamen multum antea operae mul
tumque diligentiae in meditando argumento ejusque serie

114

115

ordinanda ac disponenda collocare soleret, adhibito avun


culi, quem diximus, aliorumque gravium et doctorum homi
num consilio imprimisque Joannis, Seraphini filii, multa
rum artium et consummati judicii viri.

truda i mara u pronalaenje sadraja i u sastavljanje i


raspored njegovih dijelova. Pri tome se sluio savjetom
svoga ve spomenutog ujaka i ostalih ozbiljnih i uenih
ljudi, osobito Ivana, sina Sarova, ovjeka iroke umjet
nike naobrazbe i pronicava suda....................................
U ljubavi prema svojem zaviaju niim se nije vie
proslavio nego prikazivanjem njegovih zaetaka. Takav je
sadraj iznio u umjetniki vrlo dotjeranoj drami nazvanoj
Pavlimir preuzevi i naziv i sadraj iz djela Kraljevstvo
Slavena popa Dukljanina. Napisao je i drugu slinu dramu
koju je nazvao Captislava u ast starog Epidaura. To mjesto
jo do naeg doba zadrava jasne tragove neko razorenog
grada i danas se zove Cavtat. U ilirskim je stihovima pre
veo i latinsku tragediju Svevia, koju je u Rimu prikazao
Alessio Donati, i u tome se ugledao u svog ujaka, koji je
preveo tragediju Crispo Bernarda Stefonija.......................
Meutim, on je smatrao da nije nita postigao ako ne
izda neko vrijedno djelo po kojem bi potomci mogli vidjeti
da je bio kranin i revan tovatelj prave vjere. Poto je
dugo i mnogo i u sebi i s prijateljima istraivao koju bi
temu za to najradije uzeo, odlui odabrati samoga glavara
svijeta i prihvatiti se zadatka da prikae povijest ljudskog
spasenja to ga je ostvario Krist Gospodin. Da ga u poet
nom zanosu ne bi zadravao muan napor pronalaenja
grae, ugledao se na prve rimske pjesnike za koje su se
pisali saeti sadraji. Kao to su se oni koristili grkim
piscima, tako isto odlui on koristiti se latinskima. Nije
mario za slavu kod ljudi koja ga kao pisca oito nije
imala pratiti jednakim sjajem ako ga u stvaranju knjievnih
djela bude vodio tui um jer je tenja za slavom bojom
i za opom koristi poticala njegov plemeniti duh da se
prihvati vrijedna zadatka i jer se nije toliko brinuo to e
ljudi suditi o piscu djela koliko o tome to e suditi o samom
djelu. Budui da mu se stariji kranski pjesnici nisu inili
osobito visoka duhovnog dometa, jer su ivjeli u doba koje
se nije odvie isticalo obrazovanou, obratio je panju
na pjesnike blie naem vremenu, u ijim djelima blista
kranska pobonost izloena biranim stilom. Meu njima
je ostavio po strani Sannazarovo djelo De partu Virginis
(O poroaju Djevice) premda je sadravalo mnogo poje
dinosti o djelima koja je izvrio Krist Gospodin prikazanih

Sed nichil actum sibi existimavit, nisi justum aliquod


opus extaret, quo se posteri hominem Christianum et studi
osum verae religionis cultorem fuisse intelligerent, et cum
diu multumque apud se et cum amicis deliberasset, quonam
ad eam rem argumento potissimum uteretur, ipsum rerum
caput petere statuit, ut historiam humanae salutis a Christo
Domino patratae exequendam susciperet. Ac ne molesto in
ventionis construendae labore in impetu concepto retarda
retur, ad scribenda compendia primis Romanis poetis usi
tata respexit, ut quommodo illi a Graecis profecissent scrip
toribus, sic ipse a Latinis proficeret securus humanae glo
riae, quem non perinde splendida secutura videbatur scrip
torem ad alieni ingenii ductum in edendis suis operibus
respicientem, quippe non suae privatae laudis, sed Dei glo
riae et communis utilitatis stimuli ad capessendos egregios
labores pulcherrimum animum commovebant, nec tam cu
rae fuit, quae hominum judicia de operis auctore, quam
de ipso opere erant futura. Itaque cum vetustiores Christi
ani poetae non magni admodum spiritus viderentur, quip
pe in seculo non nimis erudito versati, ad viciniores aetati
nostrae animum adjecit, quorum in scriptis elegantiori stylo
condita Christiana pietas elucescit. Ex his autem libros

116

117

Sed pietatis erga patriam nusquam illustrior quam in


ejus primordiis describendis, quod argumentum executus est
elegantissimo drammate, cui Pavlimiro titulus est, nomine
pariter et argumento ex opere Presbyteri Diocleatis petito
de Regno Slavorum. Cui fabulae affinem aliam dedit, quam
Zaptislavam appellavit, in gratiam scilicet veteris Epidauri,
cujus locus eversae olim urbis non obscura vestigia ad hoc
usque tempus retinens Zaptat vocatur. Sveviam quoque La
tinam tragoediam ab Alexandro Donato Romae datam Il
lyrico carmine interpretatus est, accepto ab avunculo, quem
dixi, exemplo in vertendo Crispo Bemardini Stephonii tra
goedia.

vrlo brino i s mnogo umijea, i to zato to je vidio da je


ispunjeno egzotinim poganskim imenima. Drao je da
njegovoj namisli mnogo vie odgovara Christias (Kristijada)
Girolama Vide, biskupa iz Albe, jer je to djelo, iako nije
jednako visoka dometa niti izraeno s toliko pjesnikog
umijea kao Sannazarov ep, ipak smatrao potpunijim, boga
tijim i djelotvornijim za poticanje na kransku pobonost.
To je dakle djelo uzeo za svoj uzor kao to se Ciceron u
nekim filozofskim djelima poveo za Platonom ne osvrui
se na propise potpuno vjernog prevoenja.
Za sastavljanje toga svog djela nije utroio mnogo
vremena ni truda, no ipak, kad ga je poeo dotjerivati,
vrlo se mnogo na tome zadrao i samom sebi postao neugo
dan i upravo dosadan. Neprekidno ga je sa svojim prija
teljima ispitivao, usporeivao, ispravljao i mijenjao da ne
bi u njemu ostalo to kruto ili neobino ili zastarjelo,
kakvo je obino ono to iznese na vidjelo prvi zanos uma.
Pri tome su se ljudi divili koliko izvanrednoj snazi i spo
sobnosti njegova duha, toliko i nekoj neobinoj lakoi pam
enja, jer su ga sluali kako bez zapinjanja od rijei do
rijei recitira itav tekst svoga djela ne samo kad je bilo
dovreno i dotjerano nego i kad je bilo u prvim poecima
i neizglaeno. Na taj je nain iznosio nekako itav histo
rijat svoga pjesnikog oblikovanja, jer je ponekad napamet
i spremno izgovarao rijei i misli ne samo u obliku u kojem
su mu prvi put pale na pamet nego i onako kako su mu
se nakon brina i dugotrajna dotjerivanja svidjele istom
kod druge, tree ili dalje obradbe. Tako je uvijek postupao
i s ostalim tvorevinama svoga uma za kojih oblikovanje
nije trebalo da se oslanja na pisanje. Zbog toga je njego
vom smru izgubljen kudikamo najvei dio njegovih stihova.
Veoma se brinuo, osobito u tom epu, da mu jezik
bude pravilan i ist od ostalih mana, a osobito od stranih
rijei. Kako je pak zapaao da je slavenski jezik zbog pro
stranstva zemalja i raznolikosti naroda koje obuhvaa
nekako razdijeljen na vie narjeja, nije se povodio za
nainom govora kojim se slue njegovi sugraani oni,
kako sam ve rekao, ni po podrijetlu3 nisu Slaveni, a zbog
5 Prema tradiciji, Dubrovnik su u poetku VII. stoljea
osnovali stanovnici poruenog romaniziranog Epidaura (dana
njeg Cavtata).

Sanazari de Partu Virginis, quanquam praecipua quaeque


de rebus a Christo Domino gestis multo cum artificio et
summa elegantia complexos, fabulosis ethnicorum nomini
bus refertos videns praeteriit, commodiorem proposito suo
arbitratus Christiadem Hieronymi Vidae, Albensis Antistitis,
quod etsi non aeque elegans id carmen est nec tanta poeti
ces arte perfectum, plenius tamen illud et uberius et ad exci
tandos ad Christianam pietatem animos efficacius judicavit.
Hunc igitur sibi sequendum suscepit, quommodo Cicero in
quibusdam de philosophia commentariis Platonem contem
ptis religiosi interpretis legibus sectatus est.
Nec multum temporis aut laboris in opere conficiendo
consumpsit; cum tamen ad limae officium ventum est, plu
rimus in ea re sibique displicens ac plane morosus fuit; nul
lum enim finem faciebat recensendi cum amicis, conferen
di, castigandi, mutandi, ne quid durum aut insolens aut
exoletum, qualia fere sunt, quae primus ille ingenii fervor
effundit, relinqueretur. Qua in re super eximium ingenii de
cus atque praestantiam inusitatam quandam memoriae feli
citatem homines admirabantur, cum non solum operis hu
jus perfecti et absoluti seriem universam sine haesitatione ad
verbum recitantem audirent, sed etiam inchoati et rudis,
totamque suae lucubrationis veluti historiam exequentem,
cum interdum verba omnesque sententias, tum quae primo
in mentem venissent, tum quae deinde accedente limae mo
ra et labore semel iterumque ac tertio et deinceps placuis
sent, memoriter et expedite pronunciaret, qui mos illi per
petuus in aliis etiam ingenuis faetibus fuit, ad quos adeo
edendos nullo scripturae adjumento opus habuit; quo fac
tum est, ut mortem ejus multo maximae partis illius carmi
num amissio sit consecuta.
Magna autem illi curae fuit in hoc praecipue poemate
sermonis ratio, ut purum illum et cum a caeteris, tum
maxime a vitio peregrinationis emaculatum praestaret. Cum
autem animadverteret linguam SIavam ob amplitudinem
terrarum et gentium, quas amplectitur, varietatem in plures
veluti dialectos dispertitam, genus orationis secutus est non
quidem suis civibus usurpatum, quippe qui neque a stirpe,
ut jam diximus, Slavi sunt, et assiduo cum Italis caeterisque
externis gentibus commercio, dictione gaudent peregrinis

118

119

neprekidnih veza s Talijanima i s ostalim stranim naro


dima uivaju u govoru punu stranih rijei i fraza nego
onim kojim se slue Bosanci. Ti se naime ljudi koliko
tjelesnim izgledom i dostojanstvom, toliko i nainom govora
ine od prirode stvorenima za ozbiljnost i ljepotu. Njihov
se govor mnogo vie pribliava uobiajenom jeziku daleke
Podolije i Rusije negoli onome kojim se slue esi i Poljaci
to lee meu njima. Ako ostali Dalmatinci i Hrvati ili
drugi koji nai ljudi naiu u tom djelu na govor koji se
poneto razlikuje od onoga kojim se sami slue, treba da
smatraju da taj veoma vrstan pjesnik zasluuje onaj isti
oprost kojim su Atenjani poastili Pindara, Kalimaha, Teokrita i dorske pjesnike, odnosno nauzvrat Sicilci, Beoani
i Lakonci Atiane Sofokla, Euripida i Aristofana.
Ako mi je, dok govorim o tom sjajnom pjesniku, dopu
teno proricati, sa dosta sigurnosti nagovjeujem da e svi
slavenski narodi, obuzeti ljepotom tih stihova, jednom sma
trati rijei u njima upotrijebljene, fraze i itavu dikciju
jezikom vlastite knjievnosti i poezije, onako isto kao to
je neko Grka zbog visoke vrijednosti spomenutih pjes
nika drala da je atiko narjeje kao stvoreno za ozbiljnost
tragedije, a dorsko za velianstvenost lirike. I u nae se
vrijeme dogaa da se zbog boanske rjeitosti Petrarkine
svi talijanski gradovi, napustivi vlastiti nain govora i osta
vivi ga samo za prostiju upotrebu, kad se god radi o
Muzama i Apolonu, slue samo toskanskim i nikakvim
drugim govorom.
Preveo Veljko Gortan

tum vocibus, tum loquendi formulis passim scatente, sed


quod vicinis Bossinatibus in usu est, quae gentes, ut specie
ac dignitate corporis, ita loquendi genere ad gravitatem et
elegantiam a natura factae videntur, multoque magis eorum
sermo ad extremae Podoliae Moscoviaeque morem quam
quo interjecti Bohemi et Poloni utuntur, accedit. Qua in
re caeteri Dalmatae Croatique, et si quae aliae gentes ab
horrentem non nihil a proprio eorum usu in hoc opere ora
tionem offendent, eadem venia elegantissimum poetam di
gnum judicare debent, qua Athenienses Pindarum, Calimachum, Theocritum, Doricos vates, et vicissim Siculi Boeotiique et Lacones Sophoclem et Euripidem et Aristophanem
Atticos dignati sunt.
Quod si vaticinari quoque de summo poeta loquenti fas
est, captos olim horum carminum elegantia omnes Slavomm populos vocabula in iis usurpata et loquendi formulas
et universam dictionem quasi propriam litterarum et Musa
rum linguam judicaturos non temere auguramur, non secus
ac olim Graecia universa propter dignitatem poetarum, quos
dixi, Atticam dialectum ad cothurni gravitatem, Doricam ve
ro ad lyrae magnificentiam natas judicavit; quodque hoc
tempore usu venit propter divinam Petrarchae eloquentiam,
ut posthabitis suis quaeque Italiae civitas dicendi formis et
ad viliora quaeque tractanda relegatis, quoties cum Musis
et Apolline res est, non alia quam Hetrusca lingua loquan
tur.

120

121

PAVAO RITTER VITEZOVI


PAULUS RITTER
(1652-1713)

123

itezovi je bio povjesniar, publicist, pjesnik i leksi


kograf. Pisao je hrvatski i latinski. U svom nemirnom
V
ivotu vrio je razliite poslove, ali ponajvie nije imao
sree pa je doivljavao gorka razoaranja.
Rodio se u Senju 7. sijenja 1652. u obitelji kojoj su
preci podrijetlom bili iz Alsacea, odakle su se preselili u
nae krajeve i pohrvatili. Pavao je prvi od svoje obitelji
izvornom njemakom prezimenu Ritter dodao pohrvaeni
oblik Vitezovi. Zavrivi osnovnu kolu u rodnom gradu,
gimnaziju polazi u isusovakom kolegiju u Zagrebu, ali je
ne zavrava, ve nakon estog razreda (retorike) odlazi u
svijet. Neko vrijeme ivi u Rimu. God. 1676. i 1677. boravi
u Wagensbergu u Kranjskoj kod slovenskog polihistora
Ivana Weikharda Valvasora, koji ga uvodi u studij povijesti
i njezinih pomonih znanosti. Tu se upuuje i u umjetnost
bakroreza. U djelu Topographia ducatus Carnioliae modernae
(Topografija vojvodstva sadanje Kranjske), koje je Valvasor objavio u Ljubljani 1679, od ukupno 316 bakroreza
Vitezovi je izradio 54. U Wagensbergu spjevao je vei broj
latinskih pjesnikih poslanica koje je kasnije tiskao pod
naslovom Epistulae metricae (Metrike poslanice). Tu je
1677. napisao i svoje prvo povijesno djelo kojim je htio
dokazati da su plemii Guii potomci krbavskih knezova
Kurjakovia. Objavio ga je 1681. u Ljubljani.
Poetkom 1679. naputa Kranjsku i dolazi u Senj, koji
ga bira za svojeg zastupnika na ugarskom saboru u opronju. U ast kralja Leopolda, koji je 1681. zakljuio taj
sabor nakon osam mjeseci zasjedanja, spjevao je latinski
panegirik za koji je bio nagraen svotom od 100 rajnskih
forinti, ali prieljkivanog poasnog naziva poeta laureatus
(lovorom ovjenani pjesnik) nije dobio. Iz opronja odlazi
u Be, gdje u toku 1682. i prvih mjeseci 1683. pjeva itav
125

niz latinskih prigodnica, veinom estitaka uglednim lino


stima. Znatan dio tog pjesnikog rada sabrao je i tiskao
1682. u Beu pod nazivom Nova Musa.
Po povratku u domovinu stupa zajedno s bratom Jurjem kao dobrovoljac u hrvatsku konjaniku pukovniju grofa
Ricciardija i sudjeluje u tjeranju Turaka iz Meimurja.
Nakon toga boravi u Senju, Wagensbergu i Beu. God. 1686.
i 1687. bio je u Beu agens regni (otpravnik kraljevine),
koju mu je dunost povjerio hrvatski sabor. Tih godina
spjevao je 76, to veih to manjih, latinskih pjesama u
ast kraljeva, knezova, generala i crkvenih prelata koji su
pripomogli osloboenju Ugarske od Turaka. Te pjesme
nazvane anagrami, jer se premjetanjem slova dobiva
ime slavljenika, izdao je 1687. u Beu pod naslovom Anagrammaton liber primus sive Laurus auxiliatoribus Ungariae (Prva knjiga anagrama ili Lovor-vijenac pomagaima
Ugarske). Poslije svoje krunidbe za ugarskog kralja 1687,
Josip I. uz druge neke plemie imenova zlatnim vitezom
(eques auratus) i Vitezovia, koji se time veoma ponosio
i taj naziv stalno pisao uz svoje ime. God. 1689. izdao je
Anagrammaton sive Laurus auxiliatoribus Ungariae liber
secundus (Druga knjiga anagrama ili Lovor-vijenca poma
gaima Ugarske), gdje se veliaju zemlje koje su pomogle
Ugarskoj u borbi protiv Turaka (Njemaka, Italija, Ilirik,
panjolska i Rusija) i njihovi pojedini gradovi. U Ilirik
uvrtava Vitezovi sve zemlje hrvatske, srpske, bugarske,
arbanaske i vlake. God. 1691. grof Ricciardi, nasljedni
upan Like i Krbave, imenova ga svojim podupanom, to
hrvatski sabor iste godine potvrdi. No to je bila samo nomi
nalna ast od koje nije imao nikakve koristi. Ve mu je
bila blizu 40. godina ivota, a jo uvijek nije imao stalna
zanimanja ni osiguranih dohodaka.
Prvi pokuaj da se oeni zavrio se neuspjehom. Zalju
bio se u Mariju, ker starog bosanskog plemia Pavla Brankovia, dok je jo bila djevojica. Iako je njezinu ocu i
njegovoj brai pomogao da od cara Leopolda dobiju pravo
da se smiju potpisivati knezovi od Jajca, bio je odluno
odbijen. Kasnije se oeni barunicom Katarinom Vojnovi
koja mu rodi sina.
Kad je 1694. osnovana u Zagrebu zemaljska ili kraljevinska tiskara, hrvatski mu stalei povjere dunost njezina
126

upravitelja. Poslije karlovakog mira 1699. izaberu ga kao


strunjaka za svog pouzdanika u komisiji za razgranienje
izmeu Hrvatske, Mletake Dalmacije i turske Bosne. Pred
sjednik te komisije grof Marsigli povjeri mu izradu memo
randuma o granicama Hrvatske. U toj spomenici on progla
ava Hrvatskom sve zemlje u kojima ive Hrvati, Srbi i
Slovenci. Meutim, razgranienje je izvreno protivno
njegovu oekivanju, jer se i suvie poputalo Turcima. Pod
dojmom toga tiskao je u Zagrebu 1700. omanje djelo u
prozi Croatia rediviva (Oivjela Hrvatska), u kojem prika
zuje to je sve Hrvatska obuhvaala dok je nisu razgrabili
Turci. U predgovoru tog djela, pozivajui se na brojne
strane i nae povjesniare, tvrdi da se Hrvatskom, uz male
izuzetke, ima smatrati sve to su Rimljani zvali Ilirikom.
Imena ilirski, slovinski i hrvatski za nj su tri sinonima.
God. 1700. kralj Leopold pozove ga u Be da mu izradi
spis s detaljnijim podacima o granicama Hrvatske. Tu je,
uz ostalo, 1701. objavio svoje dugo spremano djelo Stemmatographia (Opis grbova), u kojem je tiskano i protu
maeno 56 grbova pokrajina koje je on ubrajao u Ilirik.
Neki su od tih grbova izmiljeni. Iste godine predade kralju
traeni elaborat pod naslovom Regia Illyriorum Croatia
(Kraljevska ilirska Hrvatska), od kojeg je sauvan samo
koncept. Kao nagradu za drugu spomenicu, u kojoj je izlo
io prava kraljevskog fiska u Hrvatskoj i Slavoniji, Leo
pold ga imenuje dvorskim savjetnikom. I to je bio samo
poasni naslov. Kako je Vitezovi za vrijeme toga svog
boravka u Beu vie potroio nego dobio, traio je, ali
bezuspjeno, da mu se odobri stalna potpora. Umjesto toga
Leopold mu je izdao povelju kojom mu se daje pravo
pristupa u sve javne i privatne arhive. God. 1702. uzalud
se natjee za mjesto velikog kapetana Like i Krbave obra
ajui se uglednim linostima u Beu i traei njihov zagovor.
God. 1703. (na knjizi stoji 1702) tiskao je u Zagrebu
pjesniko-povijesno djelo u heksametrima Plorantis Croatiae saecula duo (Dva stoljea ucviljene Hrvatske), koje je
odluio napisati ve u vrijeme rada komisije za razgrani
enje izmeu turske Bosne i Hrvatske. U njemu sama
Hrvatska nabraja kronolokim redom sve nevolje koje su
je snale od 15001700. Prema Ljetopisu popa Dukljanina
napisao je Vita et martyrium b. Vladimiri, Croatiae regis
127

(ivot i muenitvo bi. Vladimira, hrvatskoga kralja), gdje


je izloio legendu o dukljanskom kralju Vladimiru i njego
voj eni Kosari. Za poara u Zagrebu 1706. stradala je
Vitezovieva kua na Gradcu i zajedno s njom teko je
oteena zemaljska tiskara tako da se nekoliko godina nisu
mogle u njoj tiskati knjige.
God. 1707. uze u zakup imanje itarjevo u Turopolju,
vlasnitvo grofa Ivana Jonate Ivanovia, zagrebakog kano
nika, posljednjeg mukog potomka svoga roda, koji kao
umobolan nije njime mogao upravljati. Iako je od kralja
Leopolda dobio povelju da moe tu ostati, tovie da nakon
Ivanovieve smrti postaje vlasnikom njegova imanja, nije
u tome uspio, jer se protiv njega diglo i plemstvo i
sveenstvo tubom osporavajui vrijednost povelje. Zbog
toga mu je oduzeta uprava zemaljske tiskare, a osim toga
oruanom je silom protjeran iz itarjeva. Njegova Defensio
(Obrana), u kojoj pobija optube to su ih 1710. iznijeli
u Saboru njegovi protivnici, sadrava brojne biografske
podatke za posljednji period njegova ivota. Razoarao se
u ljudima od kojih je sa sigurnou oekivao pomo i
zatitu, a nije uza se imao nikoga od svojih, jer mu je ena
1708. ili 1709. umrla. Jedinac sin umro mu je jo kao
nejako dijete 1698. Duboko povrijeen i ogoren, u oujku
1710. naputa Zagreb i Hrvatsku i odlazi u Be, gdje se
opet bori s materijalnim potekoama. Umro je u tom
gradu kao prognanik 20. sijenja 1713.
Ve sutradan popisana je njegova vrlo oskudna imo
vina. Sve njegove rukopise kao vrijednu grau preuzela je
odmah Ugarska kancelarija i drala ih do 1749, kad ih je
po nalogu kraljice Marije Terezije predala zagrebakom
kanoniku Baltazaru Adamu Kreliu da mu budu od pomoi
pri pisanju povijesti hrvatskih zemalja. Tako je Vitezo
vieva rukopisna batina dola u Zagreb gdje se i danas uva.
Po uzoru na kapitalno Valvasorovo djelo Die Ehre des
Herzogtums Krain Vitezovi je bio naumio izdati opseno
povijesno-filoloko djelo De aris et focis Illyriorum (O rtve
nicima i ognjitima Ilira). U Zagrebu je 1696. tiskao pro
glas kojim se obraa stanovnicima ilirskih krajeva da
mu pomognu pri sabiranju grae za to djelo. Od tog iroko
zamiljenog znanstvenog pothvata ostao je u rukopisu
samo opi nacrt i predradnje za prvi dio. Kao sastavni dio
128

tog djela treba smatrati njegovu posebno objavljenu Stematografiju. Iz nacrta se vidi da je etvrta knjiga imala naslov
De lingua illyrica (O ilirskom jeziku) j da je bila rala
njena na 20 poglavlja. Tu gramatiku ili uope nije dospio
napisati ili se izgubila. Nakon dugogodinjeg rada sastavio
je i Lexicon latino-illyricum u jednom, a Lexicon illyricolatinum u dva sveska. Na alost, sauvan je samo prvi dio
sa 1132 stranice, i to u rukopisu. Da je Vitezovi napisao
oba dijela, moe se zakljuiti po tome to je 1710. nudio
papi Klementu XI. jedan i drugi dio da ih dade tiskati bilo
on sam ili rimska Congregatio de propaganda fide. Sau
vani svezak sadrava opseno jezino blago na tokavskom,
akavskom i kajkavskom i solidno je obraen.
U bogatoj rukopisnoj ostavtini Vitezovievoj posebnu
panju zasluuju jo neka djela. Offuciae Joannis Ludi,
De regno Dalmatiae et Croatiae, refutatae (Pobijanje
opsjena Ivana Luia u djelu O kraljevstvu Dalmacije i
Hrvatske) otar je napadaj na Luievu tvrdnju da su
Mleci na Jadranu nasljednik Istonorimskog Carstva. Vite
zovi istie da Mleani nisu gospodari Jadranskog mora, da
su tovie plaali danak hrvatskim vladarima i da nemaju
prava na Dalmaciju koja je sastavni dio Hrvatske.
Pravnopovijesna rasprava Banologia (O banskoj asti),
dovrena poslije 1710, u 11 poglavlja iznosi postanak i pre
rogative banske asti. Prema sudu Vjekoslava Klaia, to je
najbolje Vitezovievo povijesno djelo. Dopunjen prijevod
Banologije izdao je Ljudevit Gaj u Danici ilirskoj za
god. 1863.
U djelu Serbiae illustratae libri octo (Prikaz povijesti
Srbije u osam knjiga) izloena je povijest srednjovjekovne
Srbije do pada Smedereva pod tursku vlast 1459. U pred
govoru Vitezovi s ponosom istie da je to prva sustavna
povijest Srbije.
Vitezovi je bio talentiran, radin i marljiv ovjek. Kla
sino obrazovan, zarana je stekao zamjernu lakou u kovanju
latinskih stihova, kojih je napisao nekoliko tisua. Iako
to u prosjeku nije poezija visoka dometa, ipak se pojedi
nano moe u njoj nai i iskrenih lirskih zanosa, osobito
u poeziji rodoljubna sadraja. Kao povjesniar ostavio je
brojna djela nejednake vrijednosti, ali zanimljiva i za
njegovo osobno gledanje i za vrijeme u kojem su napisana.
9

H rvatski latinisti II

129

Znanstvenoj dubini njegovih proznih djela na latinskom


kodila je bez sumnje injenica to je svoju djelatnost
razvijao na mnogim podrujima. Svojim pogledima na
jedinstvo junih Slavena pod zajednikim imenom Hrvata
utjecao je i na Gaja i na Starevia. Openito, po itavom
svom opsenom opusu ostavio je dubok trag u hrvatskoj
kulturnoj povijesti.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA PAVLA RITTERA VITEZOVIA


Apographum ex Joanne Lucio aliisque nonnullis approbatis hi
storicis de comitibus Corbaviae, qui fuerunt ex genere Gussich, Labaci 1681.
Nova Musa sive Pars artificiosa operum poeticorum, quae annuo
ablegationis suae ad Caesaream aulam tempore concinnabat,
Viennae 1683.
Anagrammaton liber primus sive Laurus auxiliatoribus Vngariae,
Viennae 1687.
Anagrammaton sive Laurus auxiliatoribus Vngariae liber secun
dus, Viennae 1689.
Croatia rediviva, regnante Leopoldo Magno Caesare, deducta ab
Eq. Paulo Ritter, Zagrabiae 1700.
Stemmatographia sive Armorum Illyricorum delineatio, descrip
tio et restitutio (s. 1. et a. = Be 1701); Stemmatographiae
Illyricae liber I. Editio nova, priore correctior et auctior,
Zagrabiae 1702.
Plorantis Croatiae saecula duo carmine descripta, Zagrabiae 1703.
Vita et martyrium b. Vladimiri, Croatiae regis, fido calamo piis
patriotis relata, Zagrabiae 1705.
Obrana Pavla Rittera Vitezovia, izdao Vj. Klai, Graa 8, Zagreb
1916.
Bossna captiva sive Regnum et interitus Stephani, ultimi Bossnae
regis, Tymaviae 1712.
RUKOPISI
Epistolarum metricarum liber I et II (Arhiv JAZU II. d. 147)
Epistolae metricae (Arhiv JAZU IV. c. 4)
Offuciae Joannis Lucii, De regno Dalmatiae et Croatiae, refutatae
(Nac. i sveu. biblioteka R-3453)
Lexicon latino-illyricum (Metropolitanska biblioteka u Zagrebu
MR 112)
131

De aris et focis Illyriorum (Metropol. bibi, u Zagrebu MR 74)


Banologia sive De banatu Croatiae, cum continua banorum chronologia ab A. Ch. 576 (Nac. i sveu. biblioteka R-3455)
Serbiae illustratae libri octo (Nac. i sveu. biblioteka R-3452)
LITERATURA 0 PAVLU RITTERU VITEZOVIU
Vj. Klai: ivot i djela Pavla Rittera Vitezovia, Zagreb 1914.
Djela Pavla Vitezovia (katalog uz izlobu). Opis Vitezovievih
djela sastavili V. Pulanec, V. Koak, S. Ubel, a bibliografiju
M. Despot, JAZU, Zagreb 1952.
T. Mati: Vitezoviev Lexicon latino-illyricum, Rad 303, Zagreb
1955.
V. G.

DVA STOLJEA UCVILJENE


HRVATSKE

PLORANTI S CROATIAE
S A E C U L A DUO

<IZ POSVETE GROFU HERBERSTEINU)


eprestane ratne oluje tako su ve mnogo stoljea pusto
N
ile Hrvatsku da su poharana njezinim seljacima polja,
graanima naselja i gradovi, plemiima utvreni gradovi,
velikaima tvrave, a sveenicima hramovi. Svi su oni ili
sasjeeni i poubijani, ili odvedeni u trajno ropstvo, ili
protjerani i nagnani u bijeg. To je cijeloj zemlji dalo vrlo
alostan izgled, koji ne samo to njezini graani moraju
cijeli ivot oplalkivati i susjedi s tim suosjeati nego ga i
sav kranski svijet mora saaljevati. Stoga, dok sam raz
miljao o dosadanjim nevoljama Hrvatske i o tolikim i
stranim njezinim ranama, tako mi je ljubav prema njoj
obuzela duu da sam kako nijedan smrtnik ne moe
sve nabrojiti, a jo manje izraziti prikladnim osjeajima,
jer nita nije tee negoli pronai primjerene rijei za silnu
bol iznio na javu samo nevolje to ih je Hrvatska pre
trpjela u posljednja dva stoljea, i to da ih sama oplakuje u
nedotjeranom stihu (kako to sam predmet trai i kako je
prouzrokovala kratkoa vremena), ili da ovaj isjeak dugo
trajna vremena spasim od nedostojna zaborava.

134

deo bellorum assiduae tempestates pluribus jam saecu


A
lis Croatiam depopulabantur, quod suis vasti agri colo
nis, oppida et urbes civibus, castella proceribus, arces pri
matibus, templa sacerdotibus aut caesis, mactatis, vel in
perpetuam servitutem abactis, aut pulsis fugatisque, miser
rimam toti regioni faciem induxerint, non civibus duntaxat
omni aevo plorandam, nec viciniae compassione tantum, sed
et orbis Christiani commiseratione dignam. Inde, pristinas
Croatiae calamitates atque tot plagas atroces contemplanti
eo mihi amor pellexit animum, ut, cum a nullo mortalium
recenseri omnia, minus propriis affectibus exprimi quirent
(nihil enim difficilius est quam magno dolori paria verba
reperire), perpessa ultimo bissaeculo mala inculto (uti ope
ris materia exigit et angustia temporis admittebat) versu
ploraturam in publicum evocarem, vel hoc longaevi tempo
ris momentum ab indigna oblivione vindicaturas.

135

II

II
<UVOD>

revoco laciymas, quibus olim saepius auxi


N onDanubium,
Dravum, Savum, Kuppam atque

e obnavljam suze kojima sam neko ee pove


avala1 Dunav, Dravu, Savu, Kupu i Neretvu dok
N
su na me navaljivali Rimljani, dok su nasrtali Turci

10

palei kue i natapajui polja prolivenom krvlju i


doveli me do ruba propasti. Ograniavam se na opla
kivanje nedavnih udaraca sudbine: oplakivat u svoje
najtee rane ovih posljednjih dvaju stoljea.2 Dugo
vrijeme ublaava staru bol, a sadanja jae pee.
Kad je naa Bosna podmetnula svoj vrat pod
turski jaram i pala u ropstvo, kanjena vie zbog
nesloge svojih kraljeva negoli svladana u ratu s Tur
inom, Istok je na me svalio sve zlo od kojega jedva
da je neko ilirskim kraljevstvima bio straniji hladni
sjever. Turin, naime, okrutan i pohlepan, neprekidno
jarmom pritiska pokorene ije i toliko se oholije napu
huje svojom nadutom drskou koliko mu se ili pri
jaznije nasmijava srea, ili ga poniznije moli nepri
jatelj, kako ni na kakav nain ne bi porekao da je
silnik.I

10

15

Naronem,
Dum me Romanus peteret, dum Sarmata, tecta
Comburens flammis et campos caedibus opplens,
Exitio vicina meo, contenta recentes
Fatorum plorare vices, postrema duorum
Saeclorum memoranda gemam mea vulnera: lenit
Longa aetas veterem, praesens dolor acrius urit.
Postquam nostra jugo captivum Bossnia Tureo
Submisit collum, regum damnata suorum
Seditione magis quam Thraci Marte coacta,
In me Oriens ruit omne malum, quo tristior olim
Vix fuit Illyricis gelidus Septentrio regnis.
Perpetuo Thrax namque jugo crudelis, avarus,
Subdita colla premit tantoque superbior ausu
Inflatur tumido, quanto vel blandior illi
Arridet fortuna, magis vel supplicat hostis,
Ne quocunque modo sese neget esse tyrannum.

III
(MOHACKA BITKA)
III
God. 1526. Tedva oplakah srijemska sela i puk, naseljen u
J maloj pokrajini, kad evo, Mohako polje (ime
je dobilo od muha po nepovoljnom znamenju) glasno
pripovijeda cijelome svijetu o stranom pokolju svoga
naroda i njegovih prvaka te o smrti kralja, koji je
na poticaj klera3 prekrio sa sultanom sklopljeni mir
i s neslonim saveznicima i neureenim bojnim redom
1 U prvom licu govori ucviljena Hrvatska.
2 16. i 17.
8 Glavni zapovjednik bio je kaloki nadbiskup Pal Tomori.
136

1526.

Vix Sirmia rura


Deplanxi et plebem parva in regione colonam,
En Muchaginus ager (de muscis nomen adeptus
Omine non fausto) totum proclamat ad orbem
Infandam caedem populi procerumque suorum,
Regis et interitum, qui cleri hortamine motus
Sancitam pacem cum Tureo principe rumpens,
137

10

20

zametnuo kobnu bitku. Ali trijezni neprijatelj, koji


se bez prigovora pokorava naredbama svoga voe, izvojeva pobjedu toliko u pothvatu straniji, koliko je bio
skromniji kad je molio za mir. Maari i Hrvati, vojsko
voe i prvi velmoe, crkven- dostojanstvenici i ugledni
muevi izmijeani s hrabrim vojnicima bijedno prekrie polja stare Dacije, tako da bi se moglo izbro
jiti to zarobljenih, to od stranog maa poginulih
do dvije stotine tisua. Sam se kralj* strmoglavi
s konja, na kojem je bjeao, u blatnjavu rijeku Kara
i sa ivotom ugasi i zaetu ljubav prema domovini.
I odavle je prvo i najvee zlo preotelo maha po
maarskim zemljama i izgubljen je dio kraljevske
krune. Koliki li je strah svagdje zavladao! Kako li
je narod ostao zaprepaten! Kako li se bjealo! Koliko
Ii se jaukalo i naricalo! To ne moe izrei ljudski jezik,
niti ljudska ruka opisati tanahnim perom. Voa ovoga
rata i zaetnik ovoga rijetkog krvoprolia bio je
nesretni Tomori, kome se kaloka mitra inila manje
vanom od kacige.
Tolikim je zlima uzrokom bio jedan jedini monah!

10

15

20

25

Disparibus sociis turbatoque ordine adorsus


Certamen fatale fuit, sed sobrius hostis
Atque sui parens dictis sine lite strategi
Praevaluit victor, tanto truculentior ausu.
Quanto supplicior, quando pro pace rogabat.
Pannonii Hyrvatique duces primique dinastae,
Praelati magnique viri cum milite forti
Confusi Dacis misere sternuntur in arvis.
Ut captos inter gladiique furore peremptos
Millia bis centum numerem. Rexque ipse, fugaci
Praecipitatus equo, limoso Karas in amne
Cum vita in patriam conceptum extinxit amorem.
Atque hinc Ungaricis et prima et summa ruina
Invaluit terris, et pars amissa coronae.
Quantus ubique timor? quae consternatio plebis?
Quae fuga? qui gemitus? humana edicere lingua
Non posset, tenuive manus describere penna.
Dux hujus belli, tam rarae cladis et autor.
Infelix Tomoreus erat, cui mitra Colossum
Casside visa minor.
Tantorum monachus fuit unus causa malorum!

IV
<OPSADA SIGETA)
d. 1566. rp ia d se poslije deset ljeta na moj Siget ponovno srui
A nesretna sudbina. Turski sultan unitenjem jedne
tvrave osvoji cijeli Istok. Kad je taj grad pokorio,
sigurnije pouri u Panonsku nizinu: na jednom kraju
opustoi tajerska, a na drugom austrijska i moravska
imanja, uniti naselja i utvrene gradove. A ja bez
oklijevanja izvedoh bana45 s vjernom momadi. Da
sluajno padnu kule i zidine utvrenoga grada, on bi
timskim strijelama suprotstavio svoje junake grudi.
4 Ludovik II.
5 Nikolu Zrinjskoga
138

IV
Annus 1566. n n u n c post lustra duo redeunt infausta Sigeto
A Fata meo. Totum Tureorum rex Orientem
Unius exitio trahit arcis, ut hacce subacta
Pannonios posthac decurrat tutius agros,
5 Hinc Styras, illic Australes et Moravanas
Depraedetur opes, villas populetur et arces.
Nil moror; expedio banum cum pube fideli.
Qui, si forte cadant turres cum moenibus arci,
Martia Threiciis opponat pectora telis.
139

10

20

Tolikoj se, eto, vojnoj sili odupro taj junaki ban,


kolikoj bi se jedva bila odrvala i cijela Evropa. I
prije su se sruile kule i okolne zidine negoli junatvo
branitelja. Naposljetku, odasvud pritijenjen razbjesnjelom vatrom, vrsni ratnik izie iz zlosretne tvrave
i junaki zametne veliajnu borbu, da ne bi iv ustupio
neprijatelju ni mjesto ni najmanju slavu. I tako Turin
neslavno ue u praznu tvravu, koja je ostala otvo
rena kad su u silnom pokolju izginuli vojnici i voe.
Veliki dio moje vojne posade izginu u Sigetu, ali
tako je trebalo da brane domovinu njezini sinovi,
tako je trebalo braniti rtvenike i ognjita. Tolikim
prolijevanjem krvi trebalo je valjano zasvjedoiti
vjernost Bogu i kralju i ljubav prema svojima. Kad
je ve ljudima sudbina odredila da moraju umrijeti,
sretna je smrt prinesena kao rtva za spas domovine!

10

15

20

Tantam sustinuit vim prorex strenuus isthic,


Quantae Europaeus vix non succumberet orbis,
Corruerantque prius turres et moenia circum
Quam defensoris virtus. Tandem undique saevis
Arctatus flammis, funesta egressus ab arce
Praeclarum fecit generosus miles agonem,
Neve locum aut laudis quid vivus cederet hosti.
Intravit vacuam sic Thrax inglorius arcem,
Militiae atque ducum praemulta caede solutam.
Praesidii pars magna mei sublata Sigethi est,
Sed tutanda suis fuerat sic Patria natis,
Sic arae atque foci: tali signanda liquore
In Superos regemque fides, amor inque propinquos
Rite fuit; postquam naturae debita mors est:
Felix pro Patriae mors consecrata salute.

<0 SENJU)
d. 1576.

10

A li da ne bi moda koji moj dio ostao netaknut


\ , od nevolje, strana Erinija pokazala se zavidnom
junatvu Senja. Taj je naime grad zbog svojih ratnih
pothvata cvjetao na kopnu i na moru i nanosio
Turcima vrlo mnogo tete: esto je odvodio skupine
zarobljenika u okove, ukraavao krunita gradskih
zidina glavama poubijanih neprijatelja, bogatio svoje
kue plijenom, mnoga mjesta u Lici i Krbavi i stari
Makar obvezao na plaanje danka, prisilio Turke,
idove i Grke da mu plaaju stari porez od mora za
plovidbu Jadranom, a ostalim je kranima moj Senj
doputao da mirno brodovima brazdaju zajedniko
more, iako su neko svi ostali, pa i moni Mleani,
morali hrvatskim kraljevima plaati uobiajeni danak
dok je Senj bio uvarom liburnskog mora. A kad je
Turin vidio da mu niim ne moe nakoditi, pozove
Mleane za saveznike da tako u dvostrukom ratu na
140

Annus 1576. Q ed, ne forte malo quae pars intacta maneret,


k J Invidit Senae virtuti tristis Erinnys.
Illa etenim belli studiis terraque marique
Floruerat, Tureis incommoda plurima patrans,
5 Captorum quae saepe greges in vincula duxit,
Caesorum pinnas urbis cervicibus ornans,
Ditavitque lares spoliis, loca multa tributis
Corbaviae Licaeque suis, Mukarumque vetustum
Adstrinxit: veterem cogens et ab aequore censum
10 Adriaci de jure maris persolvere Tureos,
Hebraeos, Graecos; reliquos mea Sena sinebat
Christicolas commune aequor sulcare quietos.
Quamquam etiam reliqui quondam. Venetique potentes.
Regibus assuetum Crovatis solvere censum
15 Debuerint, pelagi Sena custode Liburni.
Cui sese postquam vidit nil posse nocere
141

Thrax, Venetos socios vocat, ut terraque marique


Sic gemino Mavorte prius cadat obruta Sena
Nec se fortunis opponat jam unica Tureis.

kopnu i na moru to prije padne nadjaani Senj i


da se svojom snagom ne suprotstavlja samo turskoj
sili.
VI

VI

{PJESNIK O SEBI)
1652.

10

T T poetku godine pedeset druge Senj rodi Pavla ViU tezovia, dovoljno dorasla zamanim pothvatima,
ali slabe sree. On e moda jednom svojim djelima
ovjekovjeiti moje ime. Ipak e doivjeti da e mu do
movina biti nezahvalna, prijatelji nestalni, a nade ne
ostvarene. Njegov e naime ivot pasti u ono vrijeme
kad e se zbog opadanja hrvatske vrline svatko brinuti
za vlastite probitke, a nitko za ope. No on e u svom
ivotu biti obuzet vema brigom za ast nego za korist.
Time se dokazuje plemenit duh. Th upisivati sebi u hva
lu vlastitu korist to je veselje za prosti puk. Poslije
smrti naputamo sve darove sudbine: kao jedina vrlina
za nama ostaje dobar glas koji trajno ivi.

Annus 1652. A nni principio post quinquaginta secundi


I a . Sena Equitem Paulum genuit, sat grandibus aptum
Rebus, at exiguae fortunae, qui mea quondam
Nomina perpetuis mandabit forsitan actis.
5 Ingratam Patriam tamen experietur, amicos
Instabiles et spes vanas, namque incidet illam
Temporis aetatem, qua decrescente valore
Illyrico quivis curabit propria, nemo
Publica: et ipse magis rebus capietur honestis
10 Quam vitae utilibus. Sic mens generosa probatur.
Ducere nam propriae incrementa domestica laudi,
Hoc ad laetitiam vulgarem pertinet. Omne
Fortunae donum post fata relinquimus: una
Virtutum remanet pro nobis fama perennis.

VII

VII

{POAR U VARADINU I POTRES U DUBROVNIKU)


1665. i 1667. 'T 'a d poar uniti Varadin, grad blizu Drave, komu
A je Bela nadjenuo ime zbog kraljevskog poklona
dinja; taj se kraj prije zvao Jasia. Tako razorno
vrijeme mijenja ivotne prilike i nazive stvari. Samo
da ne ide na gore!
Poslije toga uzdrmana silnim potresom pade visoka
Ragusa (u naem jeziku Dubrovnik). On je jedini slo
bodni grad Slavena na Jadranskom moru. Pade i Kotor
(negdanji Ascrivium) i okolni gradovi na toliko
10 zaprepatenje neba i mora da se nebo zastrlo gustim
oblacima, a more povuklo od obala uz silno kljuanje
valova.
142

Annus 1665.
et 1667.
5

10

unc Varasdinam consumit Mulciber urbem


Vicinam Dravo, nomen cui Bela peponum
T
A dono tribuit, regio fuit ante vocata
Jasia. Sic mutat mores et nomina rerum
Tempus edax: utinam non in pejora ferantur.
Post haec telluris miro concussa tremore
Alta Ragusa cadit (nostro sermone Dubrovnik),
Unica in Adriatico Slavorum urbs libera ponto,
Kottorque (Ascrivium quondam) vicinaque circum
Oppida cum tanto coeli pelagique stupore,
Quod fuerit densis obtectum nubibus illud,
Hoc a littoribus bullitu ingente recessit.
143

VIII

VIII

<MOLITVA ZA MIR U HRVATSKOJ)


God. 1700. /''v bogovi, oci nai, milostivo obratite svoje lice na
V_y svoj narod i na svoju Hrvatsku! Molim vas,
budite mi na pomo i omoguite mi mir. Darujte mi
bolju sudbinu: ilu snagu tijela i due. Dobrostivo
mi nadahnite dobre misli. Pretvorite moju alost u
veselje i radost, da vam klikui izriem zahvalnost
i da vas nikada ne prestanem hvaliti.

Annus 1700. /""V Dii! o Patres! convertat gratia vultum


In populum vestrum vestramque Croatiam. Adeste
Et tranquilla, precor, date tempora. Vos meliora
Edite fata mihi: sanas in corpore vires
5 Atque animo, mentemque bonam inspirate benigni.
Vos in laeta meum convertite gaudia luctum,
Ut grates vobis recinam per jubila, ut in me
Vestrarum laudum nullo sit tempore finis.

Preveo Hrvatin Jurii

144

10 Hrvatski latinisti II

145

BOSNA ZASUNJENA

BOSSNA CAPTIVA

(HERCEG STJEPAN VUKI RATUJE S DUBROVANIMA)

ogodilo se naime u ono vrijeme da je neka Firentinka,


ena neobine ljepote ali odve podatljiva tijela, napu
D
stila domovinu i otila u zemlju hercega Stjepana. Kad je

cciderat enim ea tempestate, ut Florentina quaedam


excellentis formae mulier, sed corporis nimium prodi
A
ga, relicta patria in Stephani Ducis regionem se conferret.

on uo da su Firentinke i po draesnoj vanjtini i po razbo


ritosti bez sumnje prve meu svima, eljan da je vidi dade
je pozvati k sebi. im je bila dovedena, zato to je bila
veoma lijepa a on se bio zasitio vlastite ene, ludo i stras
tveno zaljubi se u strankinju pa je s njom spavao. Ne odje
ljujui se od Firentinke ni u javnosti, postade veoma grub
prema svojoj eni. Ne podnosei vie nedostojne postupke
muevljeve, ona s najstarijim sinom Vlaislavom ode u
Dubrovnik. Herceg poalje eni poslanike molei je da se
vrati u svoju zemlju i da ne ivi u tuini objavljujui meu
ljudima svoju sramotu. Ona je odgovorila da e se vratiti
ako otpusti Firentinku. Stoga je Stjepan preko svojih posla
nika zahtijevao i od Dubrovana da mu vrate enu i sina.
Kako mu nisu uvaili albu (jer su s njim imali teak
sukob i zbog nekih dohodaka od soli), navijesti im rat.
Dubrovani jednodunom odlukom izaberu za zapovjednika
u tom ratu Stjepanova sina Vladislava i, prinosei veliku
svotu novca, trudili su se da odbiju hercegovu vojsku. Vladislav se sukobi u bitki s ocem Stjepanom, pobijedi ga i
natjera da se bijegom spasi, poto mu je ubio velik broj
vojnika. Tada je herceg Stjepan, jo vie ozlojeen svojim
sramotnim bijegom, estim porukama pourivao Mehmeda
da navijesti rat kralju bosanskom i dubrovakim graa-

Qui cum audisset Florentinas tum formae venustate, tum


prudentia facile inter omnes primas esse, videndae cupidus,
eam ad se vocari jubet. Accersita ipsa, eo quod pulcherrima
esset, ille uxoris propriae satur, peregrinae amoribus amens
et ardens cum ea concubuit. Jamque palam Florentinae
adhaerescens, uxori molestus admodum esse coepit. Uxor
indignitates mariti amplius non ferens, cum Vladislavo filio
natu maximo Ragusam se contulit. Dux, missis ad uxorem
legatis, rogabat, ut in regionem suam reverteretur nec in
aliena degeret, suum in homines dedecus vulgans. Illa se
non redituram respondebat, nisi dimissa Florentina. Quare
Stephanus Ragusinos quoque per legatos requisivit, qui
uxorem et filium sibi reddant. Eisque preces non admit
tentibus (cum etiam ob quaedam salis vectigalia gravem
cum ipso controversiam haberent) bellum indixit. Ragusini
communi sententia Vladislaum, Stephani filium, ei bello
imperatorem eligunt magnamque pecuniae summam contri
buentes Ducis arma propulsare satagebant. Vladislavus,
praelio cum patre Stephano congressus, victoria potitus est
illumque fuga sibi consulere coegit, non exiguo paternorum
militum numero interfecto. Tunc fugae quoque turpitudine
Stephanus Dux acrius exagitatus crebris nuntiis Mehmetem
ad inferendum Bossnae regi et Ragusinis civibus bellum
sollicitabat. Interea Stephanus, Bossnae rex, bellum sibi a

146

147

nima. U meuvremenu bosanski kralj Stjepan, da bi osuje


tio rat koji mu je prijetio od barbarina, poalje papi Piju
ljude visoka uzrasta i po sjedinama dostojne potovanja.

barbaro imminens anteversurus, ad Pium, summum Ponti


ficem, viros procera statura et senili canitie venerandos
delegavit.

II

II

<TURCI NADIRU U BOSNU)

po prirodnom poloaju veoma utvren. Dovodei topove i


muare, Mehmed je bez prestanka ulijevao strah graa
nima i konano se domogao grada, osvojivi ga silom zlata,
a ne oruja. Naime, zapovjednik grada Radi, potkupljen
od sultana darovima i veoma velikim obeanjima, predao
mu je grad i nagovorio na najsramotniju predaju posadu
tvrave, veoma, utvrene prirodom i umijeem, posadu tako
opskrbljenu hranom i svim potreptinama da je mogla dvije
godine odolijevati bilo kojoj neprijateljskoj sili. Ljude koje
je Murat tu zarobio dijelom je ostavio u tom gradu,
dijelom poklonio turskim velikaima, a dijelom poslao u
Carigrad.

n n ransmisso Bossna flumine, impetum in regionem fecit


X et Bobovciam urbem aggressus eam omni machinarum
genere oppugnabat. Urbs haec in excelso monte sita est,
quapropter natura loci validissima. Mehmetes, bombardas
et mortaria expediens, oppidanis terrorem injicere non ces
sabat tandemque urbe potitus est, auri, non ferri vi expugna
ta. Radichius enim, urbi praefectus, muneribus et pollicita
tionibus maximis a Sultano corruptus, eam ipsi tradidit
arcisque natura et arte munitissimae praesidium, commeatu
omnibusque rebus necessariis adeo provisum, ut cuicunque
hostili vi per biennium resistere posset, ad turpissimam de
ditionem exhortatus est. Hominum, quos ibidem adeptus
fuerat Murates, partem in ea urbe reliquit, parte Tureorum
optimates donavit, tertiam partem Byzantium transtulit.

Naime, kad se bila proirila vijest da je turski car


zauzeo Bobova, koji je od svih gradova Bosne bio kudi
kamo najutvreniji, ostali gradovi odmah su se prestra
ili, okrenuli se na protivnu stranu i svaki je revno nastojao
da se prije od drugih preda, u nadi da e na taj nain
nai veliku milost kod barbarina. Stoga, kad se Mehmed
pribliavao Jajcu, njegovi graani odmah mu poalju u
susret prvake grada predajui mu smjesta sebe i svoje.
Molili su ipak tiranina da im dopusti upravljati gradom po
drevnim i ustaljenim obiajima. Sklon njihovim molbama,
odmah je obeao da e udovoljiti njihovu zahtjevu. Primio
je zatim predaju tvrave i, postavivi svoju posadu,
uvrstio ju je.

Nam ubi fama increbuisset Fabianam a Tureorum rege


captam esse, quae urbium Bossnae totius longe munitissima
erat, reliquae urbes, illico territae, in diversum abripiebantur,
et pro se quilibet sedulo contendebat, ut prior deditionem
faceret, sperans in hunc modum non parvam apud barbarum
gratiam se inventurum. Oviae igitur cives appropinquanti
Mehmeti continuo urbis primores obviam miserunt sese et
sua illico dedentes. Orabant autem tyrannum, ut ipsis per
mitteret patrio et solito more rempublicam administrare.
At ille preces eorum non aversatus continuo, quod petierant,
praestiturum se promisit. Arcem deinde in deditionem
accepit et imposito suorum praesidio firmavit.

148

149

reavi rijeku Bosnu, Mehmed provali u zemlju i


udarivi na grad Bobovac napadao ga je svim vrstama
P
opsadnih strojeva. Taj grad lei na visoku brdu, zato je

III

III

<PAD BOSNE)
ako se u roku od nekoliko dana turski car Mehmed
domogne vie od sedamdeset gradova, utvrenih mjesta
T
i tvrava, koje su umijeem, smjetajem i prirodom tla
bile najutvrenije u bosanskom kraljevstvu, i k tome kra
ljevskog blaga i nagomilanog zlata u vrijednosti veoj od
milijuna te kao pobjednik podvrgne pod ropski jaram
slobodan i ratoboran narod, srce Ilirika, da robuje musli
manskoj tiraniji. Tada su oskvmjivane estite ene, obeaivane djevice, klani asni starci, satirana nogama nevina
nejaka djeca, nanoeno svetogre bojim hramovima, sra
motno spaljivani oltari, a sveenici ili ubijani maem ili
izvrgavani ruglu. Tada su nebrojeni zarobljenici odvoeni
u Trakiju i Aziju, barbarske zemlje, da kasnije ire
tursku mo.
Velik dio Bosanaca spasio se bijegom iz tog metea u
oblinje hrvatske krajeve i primorje. Od njih jo ive brojne
neko plemenitake, sada puke obitelji, koje su vie voljele
svoju vjeru nego rodni kraj. Ta, premda su napustili polja
i vlastita ognjita da obrauju tuu zemlju, ipak su neki
od njih zajedno sa znatnim crkvenim blagom prenijeli u
Trsat u Liburniji (dananjoj Primorskoj Hrvatskoj) i dosta
velik drveni kip, koji se tuje pod imenom Blaene Djevice
Marije.
I tako, zbog kukaviluka velikaa, jer se nitko od njih
nije suprotstavljao neprijatelju nego su se tovie dobro
voljno predavali, sruila se Bosna kao potresena vihorom.

paucorum dierum intervallo Mehmetes, Tureorum


Imperator, pluribus quam septuaginta urbibus, castellis
Iet taarcibus
arte situque locorum et natura ipsa munitissimis,
Bossnae regno regumque thesauris et auro conflato ultra
millionem potitus est servilique jugo gentem liberam bel
licosam, Illyrici cor, tyrannidi Musulmanae servituram victor
mancipavit. Tunc violatae castae matronae, defloratae virgi
nes, trucidati venerandi senes, infantes innocentissimi pedi
bus contriti, profanatae Divorum aedes, foedata igni altaria,
viri sacri aut gladio caesi aut ludibrio habiti. Tunc praeda
hominum innumerabilis in Thraciam et Asiam, barbaras
ditiones, abducta Tureos deinceps propagatura.
M agna etiam Bossnensium pars ex eo turbine in proxi
mas Croatiae plagas oramque maritimam fuga se salvavit,
quorum pleraeque familiae olim nobiles nunc privatae super
sunt religionis quam patriae amantiorum. Nam cum agros
et lares proprios reliquissent, alienum solum culturi, erant
tamen ex iis qui statuam etiam ligneam satis magnam sub
nomine B. V. Mariae cultam Tersactum in Liburniam (hodie
Croatiam maritimam) cum memorabili ecclesiastica gaza
transportarunt.

Ita Bossna procerum ignavia, nullo eorum hosti resi


stente, quin ultro sese dedentibus, veluti procella quadam
concussa corruit.

Preveo Josip Lui

150

151

OIVJELA HRVATSKA

CRO A T I A R E D I V I V A

<HRVATI SVOJ JEZIK NAZIVAJU HRVATSKIM ILI


SLOVINSKIM)
a ne bi tko mislio da su Hrvati razliit narod od Sla
vena ili Ilira, ovdje se elim na to osvrnuti. Naime,
D
pronalazi se u starim spisima da se Hrvati, koliko sami
meusobno, toliko i od Dalmatinaca, nazivaju imenom Sla
vena, u privilegijima pak imenuju se samo kao knezovi i
kraljevi Hrvata, ne Slavena, kako kae Lui... i svi gore
reeni narodi nazivaju openito svoj jezik slavenskim ili
slovinskim, tj. ilirskim, kojim se zajedniki slue, na primjer
Hrvati u uem smislu: na hervatski aliti slovinski jezik,
tj. nostra Croatica sive Slavonica lingua, Kranjci: na kranj
ski inu slovenski jezik, nostra Carniolica et Slavonica lingua,
tako i ostali.

e quis vero Croatos a Slavi aut Illyriis aliam existimet


N
esse nationem, hic monitum iri volumus. Croatos
nempe tam inter se quam a Dalmatis Slavorum nomine
nuncupatos in scripturis antiquis reperitur, in Privilegiis
autem tantum se Duces et Reges Croatorum, non Sclavorum
nominarunt, ut Lucius3) refert... omnesque superius dictae
gentes vernaculam suam linguam generaliter Slavam vel
Slovinicam, id est Illyricam, nuncupant, cujus usum com
munem habent, ut Croatae proprii: nas hervatski aliti slovin
ski jezik, id est: nostra Croatica sive Slavonica lingua,
Carnioli: nas krajnski inu slovenski jezik, nostra Carniolica
et Slavonica lingua, sic ceterae.

II
CTEAK UDES HRVATSKE)
ope se ne treba uditi to se spomen na staru hrvatsku
povijest, zapisan na tankim pergamenama ili papiru
U
izloenom propadanju, nije u veem opsegu sauvao do
nedavnih Luievih vremena, kad je pravo udo to je ostao
kamen na kamenu, poto je, izmuena tako brojnim i
pogubnim nasrtajima, najprije Rimljana, a zatim razliitih6

II
demum haud dignum est, rerum antiquitus
Admiratione
in Croatia gestarum memoriam, tenuibus membranis
aut corruptibilibus tabellis inscriptam, ad nupera Lucii tem
pora copiosam non supermansisse, ubi, quod lapis supra
lapidem manserit, mirum, postquam tot infestis Romanorum
primum, diversorum deinde barbarorum incursionibus fati-

6 O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, knj. 1, gl. 2, 15 (Vitezovieva biljeka)

a) De reg. Dal. et Cr. 1. 2. c. 15 (Vitezovieva biljeka)

152

153

barbara, naposljetku ve neprekidno za posljednja tri sto


ljea potlaena na najveem svojem dijelu jarmom Turaka,
Hrvatska bila unitavana ognjem i maem. Njezine neko
vrste utvrde i bogati gradovi, utvreni opkopima, jarcima
i veoma hrabrim graanima, tako su sravnjeni sa zemljom
i uniteni da se kod veine jedva razabiru tragovi, a mno
gima je i ime zatrto.
Preveo Josip Lui

154

gata, postremum tribus jam continuis saeculis Tureorum


jugo maxima sui parte oppressa igne ferroque evertebatur
Croatia! Cujus valida quondam oppida et opulentae civita
tes, vallis, fossis et civibus fortissimis munitae, prostratae
adeo sunt et attritae, ut plurimarum vestigia vix noscantur,
non paucorum etiam nomine abolito.

155

IVOT I MUCENITVO b l a e n o g
VLADIMIRA, HRVATSKOG KRALJA

V I T A ET M A R T Y R I U M
B. V L A D I M I R I ,
CROATIAE REGIS

i
I

(MIROLJUBIVOST KRALJA VLADIMIRA)


oinjalo je deveto stoljee od Kristova roenja kada,
nakon smrti oca Petrislava, Vladimir7 po nekom
udesu dobivi to ime koje znai miroljubivi vladar
preuze po batinskom pravu djedovsko kraljevstvo Crvene
Hrvatske. Mir, naime, koji je Krist, Spasitelj ljudskog roda,
preporuio apostolima, on je uvijek tako njegovao da,
neokaljanih ruku i srca, nije pruao oruan otpor ak ni
estokom neprijatelju.
Dodue sjeo je na kraljevsko prijestolje kao mladi
po dobi, ali je ipak vladao narodima vrsnim umom poput
starca. Po rodu ga naime i kraljevskom bogatstvu najple
menitija prirodna sposobnost i razboritost, sjedinjene s
pobonou, bijahu uinile tako sposobnim za kralja da mu
nije nedostajala nijedna vrlina dostojna vladara, niti bi se
u njegovu kraljevstvu bio mogao poeljeti dostojniji vladar
za podanike. Bio bi domovini povratio vrlo plodonosan
mir da ga tiranin, koji mu je inae bio svojta, nije prije
vremena liio istovremeno kraljevstva i ivota.
Dok je naime Vladimir godine svoje mladosti, uz odo
bravanje itavog naroda, mirno provodio na prijestolju
svojih predaka, bugarski vladar Samuel koji je zapo
vjedio da ga nazivaju carem, jer je poslije mnogih hrabro
zametnutih bitaka s Grcima kao pobjednik njih izbacio iz
itave donje Mezije navali s golemom vojskom na Vladi-

onum a Christi nativitate ordiebatur saeculum, cum,


N
post obitum Petrislavi patris, avitum Rubeae Croatiae
regnum haereditario jure capessivit Vladimir, fato quodam

7 Prethodno je Vitezovi spomenuo da je to djelce izradio


prema podacima Ljetopisa popa Dukljanina.

ita praenominatus: Pacificus Dominator. Pacem quippe, a


Christo, generis humani Salvatore, apostolis commendatam,
adeo semper coluit, ut ne quidem vel infesto arma opponeret
hosti, manibus et mente immaculatus.
Puer quidem aetate regni solium consedit, populos
tamen senilis ingenii probitate rexit. Genere namque fortu
nisque regalibus nobilissima in eo indoles et sapientia cum
pietate conjunctae adeo regno idoneum effecerant, ut nulla
in ipso digna principe virtus desideraretur neque regno dig
nior princeps optari subditis potuisset. Pacem quoque Pa
triae fertilissimam restituisset, nisi affini tyrannide regno et
vita simul ante diem privaretur.
Dum enim adolescentiae suae annos Vladimir, applau
dente universo populo, in throno patrum suorum pacifice
ageret, Samuel, Bulgarorum princeps, qui se Imperatorem
vocari jussit, quod post multa cum Graecis praelia fortiter
commissa victor eos ex universa inferiore Moesia ejecerit,
ingenti cum exercitu Vladimiri ditionem invadit, eam quo
que suae jugaturus libidini, eoque facilius, quod adolescentulum regem, pietatique et sanctimoniae deditum, praeesse
illi noverit populosque inde (licet alias natura fortes et bello
idoneos) longae pacis otio intorpuisse.

156

157

mirovu dravu, da bi i nju podvrgao pod svoju samovolju,


to lake to je doznao da joj je na elu kralj koji je jo
momi, odan pobonosti i svetosti, pa su narodi (iako su
po prirodi inae hrabri i vjeti ratu) u dokolici dugog mira
omlitavjeli.
Kad je poboni vladar Vladimir uo da Bugari dolaze
da unite njegovo kraljevstvo, nije se najvie brinuo da
sauva blago, zgrade i gradove, nego da spasi narod od
neprijatelja. Ne hotei da bilo tko od njegovih bude uniten,
povue se sa svim vorjanicima, prvacima kraljevstva i
pukom u klanac brda Tarabo uzdajui se da mu je tu
sigurno sklonite protiv te strane navale.

II

Audito Bulgarorum in exitium regni sui adventu Vladi


mir, princeps pientissimus, non opum, non aedium urbium
que servandarum, sed populi maximam suscepit curam ab
inimico salvandi. Nolens enim quempiam de suis perditum
iri, ad Obliqui montis claustra cum aulicis omnibus regnique
primoribus et plebe secessit, tutum ibi asyllum contra hunc
turbinem sperans.

II
itaque die Cossara, Samuelis Imperatoris filia,
Quadam
divino ad exercendum Christianae pietatis haud ulti

da sie u tamnicu sa slukinjama i da opere glavu i noge


zarobljenicima, to joj je otac rado dopustio. esto naime i
kod najokrutnijih barbara i tirana srce katkad popusti u
svojoj nesmiljenosti.
Sie dakle djevojka i izvri Bogu ugodno djelo milo
sra. Za to vrijeme zamijeti Vladimira i videi da je lijep
po izgledu, ponizan, blag i edan, pun boanske mudrosti
i razboritosti i veoma dostojanstven, zadra se i porazgovori s njim: inilo joj se da mu je govor slai od meda
i saa. Stoga, saalivi se nad sudbinom tako vrijedna zarob
ljenika, ne zbog pohote, nego iz iste samilosti prema nje
govoj mladosti i draesti, cijenei i kraljevsku krv uzvienu
tolikim krepostima, zavolje Vladimira i zaudje ga tajnom
pomilju sebi za mua. Ipak kraljeva ki, prikrivi izvana
tu ljubav, pozdravi utamnienog kralja i ode.
Kad se Kosara vratila iz zatvora, poe k ocu, baci mu
se pred noge i ovako ga stane moliti: Oe moj i gospo
daru, znam da e mi dati mua kako je obiaj. Stoga sada,
ako je po volji tvome velianstvu, ili mi daj za mua kralja

mum officium inflata numine, patrem accessit petiitque,


liceret sibi cum ancillis descendere capitaque et pedes capti
vorum lavare, quod a patre non invito impetravit. Saepe
namque in severissimis quoque barbaris atque tyrannis
animus non nunquam suam crudelitatem remittit.
Descendit ergo puella peregitque misericordiae opus
Deo gratissimum. Inter haec cernens Vladimirum vidensque
pulchrum aspectu, humilem, mansuetum atque modestum,
divinaque sapientia et prudentia repletum totumque ad ma
jestatem formatum, morata nonnihil locuta est cum illo:
videbaturque ei loquella illius meile dulcior et favo. Quare
indolens tanti captivi sortibus, non libidinis causa, sed pura
juventuti venustatique illius compassione, regiumque sangui
nem tot virtutibus sublimatum appretians, Vladimirum
adamavit tacitaque mente in virum sibi concupiit. Amore
nihilominus exterius tecto, salutato captivo rege, princeps
puella recessit.
Rediens ab ergastulo Cossara patrem adiit pedibusque
illius prostrata sic oravit: Pater mi et Domine, scio, quia
daturus es mihi virum, sicuti moris est. Nunc ergo, si tuae
placet magnitudini, aut des mihi virum Vladimirum regem,
quem in vinculis tenes, aut scias me prius morituram quam
alteri nuberem.

158

159

{KOSARA I VLADIMIR)
tako jednoga dana Kosara, kerka cara Samuela, nadah
nuta bojim poticajem da izvri vrlo vanu dunost
Ikranskog
milosra, pristupi k ocu i zamoli da joj dopusti

Vladimira, koga dri u okovima, ili znaj da u prije


umrijeti nego se udati za drugoga.
Samuel pristane na opravdane elje svoje jedinice, to
veselije to je znao da je Vladimir kralj i da je potekao
od kraljevskog roda. Zato naredi da ga odmah oslobode
okova, okupaju u kupaonici i obuku u kraljevske haljine.
Kad su ga doveli preda nj, dobrostivo ga pogleda i zagrli
uz oinski poljubac. Tada u prisutnosti sabranih dvorjanika
svoga dvora i velikaa kraljevstva obea mu ker Kosaru
za enu i proglasi ga kraljem i svojim zetom.

Samuel justis filiae unicae postulatis eo lubentius favit,


quod Vladimirum regem et regali progenie ortum esse no
verit. Eum igitur vinculis actutum solvi balneoque lavari ac
regalibus indui vestibus jubet. Tunc sibi praesentatum be
nigne intuens amplexumque paterne osculatur. Convocatis
tum praesentibusque aulae suae ministris et regni summati
bus, Cossaram filiam uxorem ei despondet, regem et sui
generum pronuntiat.

Preveo Josip Lui

160

11 H rvatski latinisti II

161

10

15

20

25

O SVOJEM DA NU ROENJA
7. S I J E N J A

D E N A T A L I D I E SUI I P S I U S
7. J A N U A R I I

rijatelj dan roenja prijainu estita dobrom


elee da mu se dan t6 dulje povraa taj.
P
A i obiaj sviju svedra je rodnoga dana

d Natale bono gratatur amicus amico.


Per quam plura illam saecla vovendo diem.
A
Mos quoque communis natalizantibus hic est,

Da ko najvei god rodni svetkuju dan.


I ja obiaj taj ne osiiujem, jer se pristoji
Neka se dri sad, nek i budiinost ga zna.
Ali zar bih si ja estitao? treba li ne znam
Po obiju da svoj rodni proslavim dan?
Lijep je obiaj dato, od ia nita nam drae;
Mene ni jedno to n& radost ne goni ba.
Jer bih, ako mi Srea povoljnija ne bude odsad
Nego to mi je sve bila do ovoga dne,
elio da mi se ivu ne povrati vie ni jedan
I za pogreb da moj bude mi sjutranji dan.
Onaj se smrti treba zacijelo bojati manje
Kojemu ovdanji vijek manje ugodan bi.
KSliko 6d hude sree u vijku svom ne pretrpjeli
Prije no obraz se moj maljama osuo tek!
Tko bi vjerovat mogo? sudbina mi prevari mater;
esto je, vjerujem sad, Jova spopao gnjev.
Nou bo, boginja pred to iznest e me iz vrta vanka,8
Ona je usnila san da joj u krilu je cvijet,
t kad sam s pljeskom ja u nedjelju ugledo svijet,
Velik na poroaj taj, rekla je, polaem nad.
Cvijet taj prevari tebe Dorteju, draga o majko.
Zimskih bo nia duh osjeti jedini on.
Nikake utjehe dosad za pfvenca n vidi svoga,
esto je Sunev dan njemu osvanuo mrk.*
8 Prije nego me dade na svijet.
* Sunev dan, dan Gospodnji, nedjelja
162

10

15

20

25

Utque ea tunc inter maxima festa colant.


Hos ego nequaquam, ceu dignos, improbo mores.
Tempora quos isthaec quosque futura colant.
Sed num grater ego mihi, num celebrare deceret
(Nescio) natalem more et amore diem.
Mos equidem probus est, vita nil charius: ambo
Haec sunt laetitiae frigida causa meae.
Nam mihi ni melius posthac Fortuna faveret
Quam mihi praesentem favit adusque diem.
Optarem, ut nunquam vivo amplius ulla rediret
Proximaque exequiis lux foret apta meis.
Illi mors homini minus est metuenda profecto.
Deliciosa fuit cui sua vita minus.
Quanta ego pro! tenera non sum lanugine passus
Fortunae et vitae grandia damna meae!
Decepere meam (quis credat?) fata parentem,
Credimus iratum saepe fuisse Jovem.
Noctu etenim, quam nos horto deab>promeret ante.
Florem se in proprio vidit habere sinu.
Cumque die Solis plausuc>sibi natus adessem,
Hos partus retulid>magnae ait illa spei.
Dorotheam te flos, o mater chara, fefellit,
Uni brumales nam sapuere rosae.
Nulla hucusque vides primi solamina nati.
Saepe fuit Solis turbida visa dies.
b) horto dea anagram za Dorothea, ime pjesnikove majke
c) plausu anagram za Paulus
d) partus retuli anagram za Paulus Ritter
163

30

35

40

45

50

55

Nepostojanom san nas zaluuje utvarom noni,


Kako nam brzo ta da, tako nam oduzme to.
Mnogi mi mnogo sree obricati gataju znaju,
Ali mi poslije est lustara10 vijeka mog
Teko je dobru se nadat pod tklm bremenom zala;
Bijednom daleko je smrt, sretnomu evo je na.
I kri meni se davno da biljei zapoe trei,
Ali ne znadem re razlinih krieva broj.
to sam gode dosida na hrvatskom jeziku piso,
Prvi i posljednji jad meni zadade to.
Komu se srea smijl, poskakuje dobro; i janjac
Skae nisav se sit, skae i medo sit.
Prorokim nagonom zalud bodnstva potujem devet;11
Dobre pjesnike kob esto prevari zla.
Preslavni Nazon poslan na 6balu Crnoga mora12
Koliko p&dnese sve na moru, na suhu zla!
Ipak bih elio posti proreene mjesece meni,
Makar i podnio to; trpjet mi vina je ud;
Da vidim bar zavrit sudbina kako li kani
(Meni nemila sve) moja tolika zla.
Nek blage zvijezde sreu donsu pjesniku mladom,
I Parka milosna jo dala mu staraku dob!
Ko to je mater brba upoznao, tako to prije
Nek vidi da mu se zla dkree nt sreu kob.
Muze neka mu lovor sapltu, Napje vijence,
A zlata neka mu da Jima i boginje sve.
Neka ga utvrdi Krepost i Harite, asti nek prate,
I Slava neka mu jo bogat otvori put.
S bozim mu, s boginjama nek naklonjen bude Apolon,
Dokle ostaviv svijet ne nae n& nebu stan.

Decipit omnivaga nocturnus imagine somnus


Quamque aliquid cito dat, tam cito (crede) rapit.
Multa mihi augurio promittunt prospera multi,
Sed post aetatis bis tria lustra meae.
Ah, durum est spectare bonum sub mole malorum:
Longa mora est miseris, sospitibusque brevis.
35 Cruxque mihi pridem signari tertia coepit,
Nec scio quam varias enumerare cruces.
Hactenus Illyrico quaecunque idiomate scripsi,
Principium et finem scripta doloris habent.
Cui ludit Fortuna, salit bene; sic satur ursus
40
Saltat, lactata saltat et agnus ove.
Numina vatidico frustra colo ter tria pulsu:e>
Illudit vates sors mala saepe bonos.
Missus ad Euxinum Naso celeberrimus aequor
Quanta mari, terris quanta pericla tulit!
45 Attamen optarem dictos attingere menses,
Sive quid et paterer; mens mihi docta pati est;
Ut saltem videam: tantos quo fine dolores
(Semper dura mihi) solvere fata volunt.
Grata ergo iuvenem fortunent astra poetam
50
Efficiatque senem Parca benigna, petam.
Quam prius adversam, matrem ceu sensit agonum.
Sortem, conversam sentiat inque bonum.
Musae illi laurum texant, et serta Napaeae,
Et donent aurum Juno aliaeque deae.
55 Virtus et Charites firment, comitentur Honores,
Gloria cui dites pandat amica fores.
Cumque diis faveat vati atque deabus Apollo,
Donec ab hoc abeat mundo habitetque polo.
30

Preveo Stjepan Ivi

10 Kod Rimljana lustrum je bilo razdoblje od pet godina.


Prema tome, est lustara = trideset godina.
11 Potujem devet boanstava, tj. Muza, naime bavim se
pjesnitvom.
12 Odnosi se na Ovidijevo progonstvo iz Rima u Tome na
Crnome moru po Augustovu nalogu.
164

e) ter tria pulsu drugi anagram za Paulus Rit ter


165

BALTAZAR PATAI
BALTHASAR PATTACHICH
(1663-1719)

Patai od Zajezde pripada meu memoarske


pisce, koji su meu hrvatskim latinistima malobrojni.
Baltazar
Rodio se 14. listopada 1663. u Vidovcu kod Varadina.
kolovao se u Grazu, Beu i Zagrebu. Ve kao 20-godinji
zastavnik polazi u rat protiv Turaka. Slijedee 1684. godine
sudjeluje u opsadi i osvajanju Budima i Novog Mjesta u
Maarskoj, odakle se vraa u domovinu i 1685. opet ratuje
protiv Turaka kod Osijeka i Kostajnice. U time hrvatskih
stalea prisustvuje 1687. krunidbi Josipa I. i tom prilikom
postaje zlatni vitez. Isticao se diplomatskom djelatnou pa
je od hrvatskog sabora dobivao razliite politike misije,
a 1693. kralj ga imenuje savjetnikom Ugarske dvorske kan
celarije. Sudjelovao je u obrani Meimurja od pristaa po
bunjenog maarskog velikaa Franje Rakoczyja i kao nagra
du dobio ast baruna. Kako su Rakoczyjevi vojnici opusto
ili i popalili njegova meimurska imanja, u zamjenu do
bio je od kralja druge posjede, meu kojima Vrbovec i Rakovec, koji su prije pripadali obitelji Zrinjskih. Kao vrsna
pravnika kralj ga je vie puta imenovao sucem u vanijim,
zamrenijim parnicama i svojim linim povjerenikom. God.
1707. postao je veliki upan virovitiki. Na putu iz Bea u
Zagreb, kamo je iao na sjednicu Sabora, razboli se i umre
u Zagrebu 7. prosinca 1719. Pokapan je u tadanjoj fratar
skoj crkvi u Remetincu kod Zagreba, u kapelici sv. Antuna
koju je sam dao sagraditi. Njegov sin Antun podigne mu
mramorni nadgrobni spomenik s oduljim latinskim nat
pisom.
U Vidovcu osnova 1696. Drutvo vinskih doktora, tzv.
Pintu (pinta je vr od pola litre) s latinskim kao slubenim
jezikom. U knjigu tih doktora, koju je Patai uvijek imao
uza se, jer su se sastanci odravali i na drugim mjestima,
lanovi su se upisivali pod imenom kojeg lijenika. Sam
169

Patai uzeo je ime doktora Illmera, tadanjega vrhovnog


lijenika u kraljevini Hrvatskoj. To veselo vinsko drutvo,
koje se odralo do smrti njegova osnivaa, okupljalo je go
tovo sve poznatije i uglednije ljude iz Hrvatske i Slavonije,
ak i nekoliko biskupa. Uz vino kao glavnu zabavu tu se
pjevalo, zbijale su se ale i improvizirali satirini stihovi.
Sauvana je i knjiga tih vinskih doktora pod nazivom Oro
doctorum in celeberrima Facultate neo-medica promotorum
(Popis doktora promaknutih na vrlo glasovitom novo-medicinskom Fakultetu) u Arhivu JAZU, III. d. 114. Posljednji
lan Pinte, kojoj je pripadao i Pavao Ritter Vitezovi, bio
je 1719. podban Ivan Rauch.
U Vitezovievoj tiskari u Zagrebu objavio je Patai
1698. latinsku preradu politikog spisa poljskog pisca An
drije Fredra Monita politica (Politike upute). Njegovo
glavno djelo Diarium (Dnevnik) 16871717 ostalo je u ru
kopisu, i to nepotpuno. Prvi dio, koji obuhvaa etiri godi
ne, 16871690, pronaao je E. Laszowski u Dravnom arhi
vu u Zagrebu, meu spisima obitelji Patai. On smatra da
je to kraa osnova opirnijeg dnevnika koji nam je ostao
nepoznat. Drugi dio dnevnika, to ga je ve prije objavio
I. Kukuljevi, ide od 1691. do 1717, ali je sauvan samo u
kraim izvacima, a izvornik se izgubio. No ne samo to su
to izvaci, ponekad vrlo kratki, nego je umjesto 27 godina
navedeno samo 17, i to napreskok.
Diarium zapoinje s ratovanjem protiv Turaka u Ma
arskoj nakon pada Budima, a zavrava porazom hrvatske
banske vojske kod Bosanskog Novog. Vei dio zapremaju
ratni dogaaji, ali se pisac osvre i na politiki ivot, osobi
to na rad Sabora, ak mimogred prati i zbivanje u svijetu.
Iako je to dnevnik, u njemu se ne ogleda privatni ivot pi
ev. Mnoge pojedinane dogaaje Patai prikazuje dosta
opirno jer je sam u njima sudjelovao, a za neke navodi
oevice od kojih je dobivao podatke.
Pataiev Diarium, iako mrav i krnj, moe posluiti
kao dobra nadopuna drugim povijesnim izvorima za to raz
doblje.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA BALTAZARA PATAIA


Monita politica ex Andreae Fredro editione in unam centuriam
collecta, Zagrabiae 1698.
Ex Diario vitae Balthasaris Pattachich excerpta memorabilia
(16911717), objavio I. Kukuljevi, Arkiv za povjestnicu
jugoslavensku, knj. X, Zagreb 1869.
Diarium baronis Balthasaris Pattachich de Zajezda annorum
16871690, objavio E. Laszowski, Starine 27, Zagreb 1895.
LITERATURA O BALTAZARU PATAIU
l. Kukuljevi: Ex Diario vitae Balthasaris Pattachich excerpta
memorabilia (16911717), Arkiv za povjestnicu jugoslaven
sku, knj. X, Zagreb 1869, str. 225230.
E. Laszowski: Diarium baronis Balthasaris Pattachich de Zaje
zda annorum 16871690, Starine 27, Zagreb 1895, str. 194
195.
V. Klai: ivot i djela Pavla Rittera Vitezovia, Zagreb 1914, str.
108109.
J. Matasovi: Iz galantnog stoljea, Zagreb 1921, str. 89110.
V. G.

DNEVNIK

DIARIUM

GODINA 1688.

ANNUS 1688.

kolovozu vojska krene prema Beogradu i preko mo


stova poloenih na brodove povuene iz Dunava sret
U
no prijee Savu. Kad je to vidjela turska vojska pod vod

progreditur exercitus versus Albam Graecam


Inet,Augusto
tractis ex Danubio navibus, Savum felicissime supe

stvom seraskerai i Thokolyja, kako nije mogla sprijeiti


prijelaz naima (kojih je u jednoj noi ve bilo prelo 6000,
dok je preostala vojska na drugom mjestu pokazivala svoju
snagu da bi razdvojila neprijatelja i sprijeila njegove po
kuaje), pretrpjevi neke gubitke udari u bijeg i zapali podgrae Beograda. Malo kasnije uu tamo nai vojnici, ugase
poar i okrue grad opsadom. Ujedno smjeste posadu od
1000 ljudi u grad Smederevo koji lei 4 milje2 nie od Beo
grada. Neprijatelj u bijegu napustio je i taj grad, iako op
skrbljen sa 40 dobrih topova.
Dok se Beograd tresao od estoke obrane Turaka, knez
Ludovik prijee kod Siska Savu i pridrui grofu banu i ple
mikoj vojsci 5 njemakih pukovnija i one vojnike koji su
bili zauzeli luku Brod, da bi ih sve poveo do Kostajnice,
kamo stigne 12. kolovoza. Sutradan sam sretno prijee u
grad na Uni, gdje su Turci dugo pruali otpor, svlada njiho
ve arkare rasprivi na vlastitom konju neprijateljsku sku
pinu. Zatim stane juriati na tvravu. Kako su pomone
turske ete koje su uvale prijelaz preko Une izgubile nadu
u uspjean ishod bitke i udarile u bijeg, 15. kolovoza i po
sada ugovori predaju tvrave.

rat stratis pontibus 10. Augusti. Quo viso Turearum exerci


tus sub Seraschieri et Thokolii ductu, cum nostros a trans
itu arcere non posset (quorum una nocte 6 millia iam trans
iverant, donec residuus exercitus alibi vires ostentaret ho
sti distinendo conatusque impenderet), accepta fors aliqua
clade in fugam agitur et suburbia Belgradi succendit, quae
paulo post noster miles ingreditur et, extincto incendio,
Belgradum obsidione cingit, imposito etiam 1000 hominum
praesidio urbi Samandriae 4 infra Belgradum milliaribus
sitae, quam etiam fugiens hostis deseruit, licet 40 commo
dis tormentis provisam.

1 Sertsker, turska rije perzijsko-arapskog podrijetla, ozna


uje vrhovnog zapovjednika.
2 Tadanja je milja u Austriji i Ugarskoj iznosila 7.585,94 m.

Dum Belgradum quatitur strenue propugnantibus Tureis,


princeps Ludovicus quinque Germanorum regimina et illos
Brod Portus occupatores comiti bano ac regnicolis, supera
to ad Sziszium Savo, coniungit, universos ad Kosztanyczam
ducturus, quorsum 12. advenit et 13. Unnam in castrum diu
obluctantibus Tureis eos velitantes proprio etiam sonipede
hostilem globum prostratus, incolumis ipse transit. Oppug
natur dein praesidium et, postquam auxiliares copiae, quae
Unnae traiectum tuebantur, desperato pugnae successu
aufugiunt, praesidiarii etiam 15. deditionem arcis pacti sunt.

172

173

Odatle nai krenu prema Dubici i Jasenovcu i napo


sljetku prema Gradiki. Sva je ta mjesta neprijatelj potpu
no naputao im bi se nai primicali. Knez prepusti Gradi
ku grofu banu i plemikoj vojsci (za sebe zadra samo jed
nu satniju konjanika kao poasnu) i poe prema Brodu ne
naiavi nigdje na neprijatelja, s kojim se elio jednom ogle
dati. No konano u poetku rujna sazna da se u tamonjem
taboru nalazi oko 15.000 turskih vojnika. Zato onoga dana
kojega je svu prtljagu prebacivao preko mosta na drugu
obalu Save, kao da i sam namjerava poi za njom, neoe
kivano izae iz tabora jedino s konjanitvom koje su sai
njavali Nijemci i Hrvati iz Varadinskog zapovjednitva i
itavu se no kretao prema neprijatelju u blizini. Sutradan,
5. rujna, u osvit dana iznenada navali na nj i nakon nedo
voljno snana otpora natjera ga u bijeg. Unitio mu je go
tovo itavu pjeaku vojsku i kao jedini plijen dobio njegov
tabor.
Poslije vrlo otrih juria i poto su poginuli mnogi nai
ugledni zapovjednici i vojnici, meu kojima i plemeniti
Scharffenberg i dr., uz bodrenje i vema davanje primjera
nego zapovijedanje bavarskoga kneza izbornika, konano 6.
prosinca pade u nae ruke i Beograd, a neprijatelji budu do
istrage uniteni. Neki misle da je knez izbornik zapovjedio
tako brz i tako krvav juri zato to je malo prije u tabor bio
stigao lotarinki vojvoda koji dodue jo za vrijeme opsade
nije imao biti vrhovni zapovjednik, nego samo izbomikov
savjetnik, ali je knez izbornik elio sebi prisvojiti tu slavu
kao onaj kojemu tua pomo nije potrebna.
Bi odreeno tursko izaslanstvo koje je imalo poi k
Njegovu Velianstvu da moli mir. Bavarski izaslanik primi
to izaslanstvo u ve naem Beogradu i otpremi ga k caru.

Inde Dubiczam et Jeszenovicziam, tandem Gradiscam


itum est, quas omnes hostis adventu solo nostrorum peni
tus vacuas reliquit. Gradia comite3) bano et regnicolis re
missis (praeter unam centuriam equitum honoris gratia sibi
servatam) in Brod pergit princeps nullibi hoste obvio, cum
quo semel confligere in votis habuit. Sed ad Septembris
tandem initium exploratis Turearum castris in 15 quasi
millia coactorum, cum equitatu solo tam Germanorum quam
Croatorum Varasdinensis praefecturae post finem diei, quo
impedimenta omnia ad aliam Savi ripam per pontes remit
tebat, quasi et ipse secuturus, insperate castris egreditur
et nocte tota versus vicinum hostem procedit, quem sequen
ti die, quae fuit 5. Septembris, sub ortu solis inopinate
aggreditur et post resistentiam non satis validam profligat,
peditatu ferme omni deleto et castris unicum in praedam
obtentis.
Sexta Decembris et Belgradum, post acerrimos insultus
caesosque e nostris multos ac praecipuos heroes et milites,
generosum quoque Scharffenberg etc. tandem, animante
praesentium et monstrante magis quam iubente electore
Bavaro, in nostrorum venit potestatem, hostibus ad inter
necionem deletis. Sunt qui tam tempestivum adeoque cruentumb> insultum electori0) institutum esse credunt, quod
Lotharingus dux paulo ante in castra pervenerit non
quidem obsidione durante armis praefuturus, sed a consilio
duntaxat electori adfuturus: soli sibi hanc gloriam veluti
alienae opis minus indigod) vendicanti.
Legatio Turcica pacem petitura ad Suam Maiestatem
instituitur et in Belgrado iam nostro a Bavaro admissa ad
Caesarem expeditur.

a)
b)
c)
d)
174

Corr. ex comiti
corr. ex cruentem
corr. ex electore
corr. ex indigno
175

GODINA 1689.

ANNUS 1689.

ajtea zapreka i kraj napora bila je Udbina. Ipak se


poslije 17 dana opsade, pritisnuta nestaicom hrane i
N
osobito vode, povela za primjerom susjednih mjesta i pre

dbinya omnium potentior laboris scopulus et terminus


fuit, quae tamen post 17 dierum obsidionem, annonae
U
et potissimum aquae defectu pressa, vicinarum exemplum

dala na milost pobjedniku. To je izvreno uz toliko manju


opasnost za nae to je izaslanik bosanskog pae kao opu
nomoeni njegov zamjenik, kod Turaka zvan ehaja3, inae
poslan u pomo Krbavi s velikim brojem izabranih i izvje
banih vojnika, promijenio plan i odluio ponovno osvojiti ili
opustoiti podruje Zrinja, koji su nai sebi pripojili pro
le jeseni, i na taj nain osvetiti se i kazniti krivokletno
odmetnitvo Vlaha.
Kad je glas o tome dopro do banske vojske, hrvatski
ban grof Nikola Erdody poalje grofa Ivana Drakovia s la
ko pokretnom etom plemikog konjanitva na mjesto oda
kle bi se neprijateljski pothvati mogli nadzirati a u sluaju
potrebe i suzbiti. I tako taj izae iz tabora s vie odvano
sti nego snage koja bi odgovarala jednom i drugom tako
naglo preuzetom zadatku. Putujui gotovo itavu no, uoi
Petrova, kad je ve svitalo, razaalje svoje borbene jedini
ce po poljima Zrinja. Kad su ih domai ljudi ugledali, po
novno im se vrati hrabrost koja se od straha pred neprija
teljem ve klimala, pa svoje oruje, koje su izgubivi sva
ku nadu u spas namjeravali odbaciti, zdrue s naima.
Dotle Turin, koji je ne znajui a nae vojne snage ve
dan prije kod Krupe preao rijeku Unu to tee uz to pod
ruje, upravo u zoru toga dana, siguran u pobjedu, provali
u taj kraj. Dio vojske (koja je brojila 10.000) ostavi da pazi
na tvravu Novi na visokom brdu uz obalu rijeke i da po
sadi sprijei provalu iz nje, a drugi dio, i to vei, odvede u
unutranjost toga kraja da opljaka i opustoi itavo pro
strano polje, zaseoke i sela i da prema surovom obiaju
svoga naroda ognjem i maem uniti tamonje stanovnike.
Podivljali je neprijatelj ve posvuda iskaljivao svoj bijes:
Dimile su se zapaljene kue stanovnika, u velikom su broju
gorjeli zaseoci, u ropstvo se odvodilo mnotvo neratobornog
spola i dobi i kao plijen tjerala su se brojna stada stoke.
3 ehaja je kod Turaka bio pomonik ili zamjenik vezira,
pae i drugih visokih dostojanstvenika.
176

secuta, victoris arbitrio cessit eo minori nostrorum discri


mine, quod Bosznensis passae cum vicaria potestate legatus,
Tureis Chehaia dictus, cum valido selecti et exercitati militis
numero, Corbaviae alioquin auxilio immissus, mutato con
silio, Zriniam ditionem nostris praeterito autumno adiectam recipere vel devastare itaque perfidam Valachorum de
fectionem ulcisci, vindicare statuerit.
Cuius rei nuntio ad banalia castra delato, comes Nicolaus
Erdeidyus, Uljarici prorex, Ioannem Draskovichium comi
tem cum expedita nobilitatis equestris manu eo destinat,
unde hostium molimina observari et exigente occasione
etiam repelli possint. Hic itaque maioribus animis quam
viribus utrique nempe necessitati tam repentinae conformi
bus castris egreditur et nocte, quae dieme> beati Petri prae
cessit, ferme tota procedens, illucescente iam die in agros
Zrinianos praeliatrices copias effundit. Quibus indigenae vi
sis animos iam hostium metu labantes recipiunt et arma,
quae desperata fere salute iam abiecturi erant, nostris as
sociant. Dum Turea nostrarum expers virium, Umna flumine
ditionem praeterfluente iam pridie ad Krupam superato,
hoc ipso diluculo suae securus victoriae in fines ditionis
irrumpit et partem exercitus (decem quippe millia numera
bat) arcis Novi ad ripam fluminis in edito monte sitae cu
stodiae relinquit, quae praesidiarios ab eruptionef) distine
at, partem vero, et quidem potiorem, in viscera ditionis
ducit omnem, qua late patet, campum, villas et pagos de
populaturus, vastaturus, in incolas pro barbare gentis more
igne et ferro saeviturus. Et explebat iam passim rabiem effe
ratus hostis, fumabant succensae incolarum aedes, flagrabant
frequenti numero villae, captiva trahebatur inbellis sexus
et aetatis cohors, complures pecorum greges in praedam
pellebantur.
e) corr. ex die
f) corr. ex emptione
12 Hrvatski latinisti II

177

GODINA 1708.

ANNUS 1708.

Q srpnja odran je u Zagrebu Sabor, spomena vrijedan


2 5 .zbog potpisane izjave jedanaestorice svjedoka, koji su
punovano priznali da kraljevina ne namjerava sprijeiti ni
jednom pripadniku ugarske narodnosti da dobije ast zagre
bakoga biskupa. To su oni radili upravo imajui u vidu da
je tada zagrebaka biskupska stolica bila upranjena, kako
bi iskljuili gospodina senjskog biskupa, a razboritiji su taj
in tumaili kao veoma tetan za hrvatsko sveenstvo i narod,
ak i u budunosti.
20. kolovoza primili smo tunu vijest o porazu naih
banskih vojnika koji su pod vodstvom Gabrijela Jelaia,
zapovjednika u Srediu najvie zavedeni uvjeravanjem
Legraana odve neoprezno preli Muru i doskora bili
opkoljeni od veeg broja buntovnika. Bio im je zatvoren
prilaz mostu, te su natjerani u Muru pa ih je vie poginulo
u rijenim valovima (meu njima i sam kapetan Jelai)
nego pobijeno orujem.
26. studenoga odrana je javna konferencija, na kojoj
su za uvanje Drave od odmetnika odreene strae, a za is
pranjeno mjesto zapovjednika u Srediu predloeni su
kandidati ne bez velike prepirke, jer je gospodin UzoJin, uz
zagovor gospodina biskupa i gospodina protonotara, silom
traio da bude uvrten meu kandidate.

A O Julii celebratur Zagrabiae Congregatio, ab undecim


2 0 testium subscriptione memorabilis, qui authentice
recognoverunt: non eam intentionem regni esse, ut Hungarorum nationis praetextu aliquis ab infulae Zagrabiensis
accessu arceatur; id quod ipsi praecise pro moderno vacantiae casu ad Dominum Segniensem excludendum, prudentiores autem in magnum Croatici cleri et nationis praeiudicium
etiam in futurum factum interpretabantur.
20. funestum accipimus nuntium de nostrorum banalium clade, qui sub ductu Gabrielis Jellachich, commendan
tis in Szredichko, potissimum Legradensium persuasi
one seducti Muram incautius transierunt et mox a maio
re rebellium numero cincti et a pontis accessu exclusi,
in Muram impulsi, plures aquis hausti (quos inter et ipse
capitaneus Jellachich) quam armis caesi perierunt.
26. Novembris celebratur conferentia publica, in qua
pro Dravi custodia contra rebelles ordinantur excubiae et
pro vacante Szredichkensi commenda candidati proponun
tur non sine magna disceptatione eo, quod Dominus Uzolin,
favore Domini Episcopi et Domini Protonotarii, se illorum
numero per vim introduci postulaverit.

GODINA 1709.

ANNUS 1709.

1 sijenja bijedni moj brat Matija Patai, ne znajui se


j l , svladati, nije mogao zatomiti vrlo otru mrnju koju
je u sebi gajio protiv Ivana Uzolina zato to mu je preoteo
slubu zrinjskog zapovjednitva (zapovjednitvo u Srediu
dobio je naime Pavao Patai), nego ga je na putu kod Vidovca napao najprije vrlo otrim rijeima, a zatim i oru
jem, te ga ubio. Da bi pak izbjegao vrlo estokom ogore
nju grofa bana, povue se na sigurnije mjesto.

-I Januarii miserandus frater Mathias Pattachich, im<3 J. potens animi, acerrimum, quod contra Joannem
Uzolin ob praereptum commandae Zriniensis officium (nam
Szredichkensem Paulus Pattachich obtinuerat) conceperat,
odium cohibere non poterat, sed eum prope Vidovecz in
itinere primum durioribus verbis, mox et armis aggressus
vita privavit, se vero, ut ferocissimam Comitis Bani indig
nationem effugeret, in tutiora recepit.

178

179

GODINA 1717.

ANNUS 1717.

lipnja nai krajinici pod vodstvom dvojice podzapo. vjednika, Mataia i Paraminskoga, izvojevae sjajnu
3
pobjedu nad bosanskim Turcima na istome mjestu gdje je

Junii confiniarii nostri Kosztajniczenses et Zriniani,


.sub duorum vice-commendantum, Matachich et Para3
minsky, ductu, insignem de Tureis Bosnensibus reportant

pokojni grof Ivan Drakovi na Petrovo 1689. slavno porazio


cehaju, takoer Bosanca. Tom prilikom pobjednik je zaro
bio i samoga bega, po imenu Ceria, glasovitog po vojnoj
slavi, sa sinom i s bratom i sa 13, kako tvrde, aga i 400 voj
nika, osim toga 4 barjaka, 300 konja i 30 zarobljenika. Glas
o toj pobjedi primili su i u Beu s velikim odobravanjem.
Rujan. U isto vrijeme namjesnik grof Drakovi odve
de u tabor plemiku vojsku s krajinicima. S njime je spo
jio ete varadinskoga generalata general Heister da bi na
mjesnik udruenim silama podsjedao neprijateljsku tvra
vu. Tu je kapetan koprivnikih konjanika Nikola Gotal u ne
kom arkanju zadobio ranu na koju se s poetka nije oba
zirao.
Eto, moramo upoznati neoekivanu i ujedno vrlo tunu
vijest o naim vojnicima u tom taboru. Kad su naime douli
da dolazi u pomo neprijatelj s jaom vojskom, prekinu op
sadu Novoga i prenesu tabor na rijeku Divuu blizu mjesta
koje se puki zove sv. Kata, a krajinici se svi raziu u svo
je krajeve pod izlikom da e moda neprijatelj provaliti
u sela na granici. Ali neprijatelj poe za naima i 19. rujna
ujutro pojavi se u blizini s nekoliko odreda. S njima se
sudari gotovo isto toliko naih satnija. Kako se broj nepri
jatelja stalno poveavao i njihove ete u sve veem broju
pridolazile iz oblinje ume, uzastopno je gotovo itavo
nae konjanitvo krenulo u napad, a pjeatvo je ostavljeno
da uva tabor i da pazi i uvruje prijelaz preko Divue,
inae vrlo pogodan. Premda su nai, da bi neprijatelju
oteali juri, zaposjeli breuljak koji je bio meu njima,
ipak Turci, ne bojei se ni tog uspona, bijesno nasrnu
na njih. Dok su im prve ete odolijevale hrabro i junaki, one
druge, koje jo nisu imale mogunosti ni prilike da se
bore, ne prihvate borbu, nego udare u bijeg. Po njihovu
primjeru stanu bjeati i pjeaci, ostavljeni u taboru. Zbog

victoriam eodem loco, quo comes Ioannes olim Draskovich


die S. Petri 1689. Chehaiam, itidem Bosnensem, nobili cla
de affecerat. Casu hoc Beghus ipse, Czerich dictus, militari
fama clarissimus, cum filio et fratre, cum 13, ut volunt,
Aghis et 400 gregariis, vexilla praeterea 4 cum equis 300 et
30 captivis victori in praedam cessere. Cuius victoriae nun
tium Viennae etiam cum plausu acceperant.
Septembris. Per idem tempus comes Draskovich locumtenens regnicolas cum confiniariise) in castra eduxerat, cui
et generalis Heister Varasdinensis generalatus copias coniungebat, ut coniunctis viribus munimentum hostile obside
ret, ubi Nicolaus Gothal, Capronczensium equitum capitaneus, in velitatione quadam vulnus accepit, ab initio con
temptum.
Ecce insperatum idemque tristissimum nuntium de no
stris castrensibus intellegere debemus: se, nimirum ad fa
mam hostis validiori manu in succursum adventantis, obsi
dionem Noviensem solvere et castra prope S. Katam, ver
nacule dictam, ad fluvium Diussa transtulisse, sed confiniariis omnibus in sua dimissis praetextu irruptionis hostilis
in limitaneos ne fors pagos tentandae. At hostis nostra ca
stra insecutus, 19. mane cum aliquot vexillis ex propinquo
se ostentat, quibus et nostrae totidem quasi centuriae oc
currunt. Cumque hostium numerus et copiae ex vicina silva
sensim prodeuntes continuo augerentur, contigit et nostrum
ferme totum successive in occursum prorupisse equitatum,
peditatu ad custodiam castrorum adeoque observandum et
muniendum Diussae fluvii transitum, alias valde opportu
num, relicto. Et quamvis nostri, aggressionem hostibus dif
ficiliorem facturi, colliculum intermedium occupaverint,
Tureae tamen nec illum ascensum formidantes nostros furi
ose invadunt. Quibus dum primae cohortes fortiter et gene
rose resistunt, aliae, quae neque pugnandi copiam nec tem-

180

181

g) corr. ex confiniis

toga su one ete koje su doekale prvi napad, izgubivi za


stave i kapetane, ametice poraene. Ostali pak, ne naavi
spasa ni u bijegu, pretrpjee strane gubitke. Brojni plemii
budu ili zarobljeni ili poubijani, a tabor postade plijenom
neprijatelja.
U toj bitki poginue istaknuti zapovjednici banderijskih eta: Krsto Cmkoci, posljednji odvjetak te stare obitelji,
Nikola Jelai, Mihanovi, Bui, Presek mlai, Cinderi i
mnogi drugi. Ne mnogo manje ih je zarobljeno, meu kojima
i Jakov, sin Franje Jelaia. Obinih vojnika, to ubijenih,
to zarobljenih, izgubljeno je preko 1000. Jednaka sudbi
na snala je isti broj vojnika iz generalata s njihovim ofici
rima.
O tom porazu tako su mi pripovijedali moji ljudi, a po
tvrdio je to i oevidac barun Gabrijel Gotal.

pus adhuc habuerunt, non praelium sed fugam adornant:


horum exemplo etiam pedites in castris relicti ad eandem
pervertunt. Inde factum, quod cohortes illae, quae aggres
sionem primam exceperant, amissis vexillis et capitaneis,
ad internecionem quasi deletae, reliqui vero, nec in fuga
salutem reperientes, ingenti clade affecti, copiosi etiam no
biles vel capti vel caesi castraque victoris cesserint praedae.
Occubuerunt eo praelio praecipui copiarum banderialium praefecti: Christophorus Chernkoczy, antiquae illius
prosapiae ultimus surculus, Nicolaus Jellachich, Mihanovich,
Bussich, Preszek iunior, Czindery et multi alii. Capti non
multo pauciores, quos inter Jacobus, filius Francisci Jel
lachich, desiderati gregarii, tam caesi quam capti, supra
1000, totidem ex generalatu cum suis officialibus eandem
sortem subivere.
Ita narratur mihi per homines meos praemissa clades,
quam occulatus testis baro Gabriel Gothal confirmavit.

182

183

ELOGIUM FACU LTATIS

POHVALA FAKULTETA

tace, secura dixero pace,


JamQuosSorbonna
tu Doctores numeras, queis pandis honores,

ad ve, Sorbono, uti rei u bez uvrede. Oni koje


ti uvrtava meu doktore i kojima otvara put do
S
asti, u ovoj e kui jedva moi postati uenici. Ovo je

10

prava kola doktora, ova uena Minerva napitaka pru


a uenima znanost i lijenicima lijeniko umijee,
pravnicima otvara zakone, a sveenicima brevijar. Voj
nicima prua tit, a narodu posvemanju sigurnost.
Ona tuje ljudska prava a ne eli kriti ni boja. U
P i n t i je naime kvintesencija znanosti koja govoru
daje uvjerljivost a pjesnitvu ljupkost. Stoga poslije
malo drugih ona s pravom postaje peti Fakultet.

10

N o s t r o s ante Lares poterunt vix esse scholares.


Haec schola Doctorum est, haec docta Minerva
liquorum
Doctis doctrinam, medicis confert medicinam;
Leges juristis, pandit Breviaria mystis.
Militibus scutum, populum facit undique tutum,
Jura humana colit. Divina offendere nolit.
Est enim in P i n t a studiorum essentia quinta,
Quae suadam plenam, Musam quoque reddit amoenam,
Hinc post non multas merito fit quinta Facultas.

Preveo Veljko Gortan

184

IGNJAT UREVI
IGNATIUS GEORGIUS
(1675-1737)

je urevi znaajniji po svojem pjesnikom opusu


hrvatskom jeziku, i meu naim latinistima pripada
Imuakonaugledno
mjesto.
Roen je 13. veljae 1675. u Dubrovniku kao jeinac u
obitelji koja je uvrtena u vlastelu istom poslije stranog
potresa od 1667. Na krtenju je dobio ime Niko Marija. U
10. godini ivota stupio je u isusovaki Collegium Ragusinum u kojem je zavrio est razreda humaniora. Navrivi
18 godina, primljen je u Veliko vijee, dvije godine kasni
je imenovan je knezom otoka Sipana, a slijedee godine
kapetanom tvrave Lovrijenac. God. 1698. neoekivano na
puta Dubrovnik i stupa u Rimu u isusovaki red. ini se
da je tog mladog, veselog i raspojasanog mladia, koji se ve
kao ipanski knez zabavljao s tamonjim djevojkama i udatim enama, neuzvraena ljubav prema Mari Bodarevoj
nagnala da napusti svjetovni ivot. Kad je 1702. zavrio tro
godinji teaj filozofije, nije stupio u teoloki teaj, nego je
kao uitelj slubovao u isusovakim kolegijima u Loretu,
Ascoliju i Pratu. U toj slubi istakao se kao vrstan pozna
valac latinskog jezika i vjet stihotvorac. Kako je bio nagle
udi i nediscipliniran, ve poetkom 1705. naputa isusova
ki red. Svoj je in opravdavao slabim zdravljem, ali je vjero
jatnije da ga je na to nagnalo nezadovoljstvo to se u tom
redu nije mogao u veem opsegu baviti svojim omiljelim
poslom poezijom. God. 1706. vraa se u Dubrovnik i po
slije nekoliko mjeseci stupa u benediktinski samostan sv.
Jakova uzimajui ime Ignjat, zacijelo prema osnivau isu
sovakog reda Ignaciju Loyoli.
Miran ivot u tom samostanu pruao mu je obilno pri
like i mogunosti da se posveti pjesnitvu i znanstvenom
radu, preteno povijesti starog Ilirika. Zbog sudjelovanja u
akciji da se dubrovaka benediktinska kongregacija spoji
189

sa svojom maticom u Monte Cassinu, doe 1710. u sukob s


dubrovakim senatom. Prognan iz Dubrovnika, dvije je go
dine proveo u Italiji. Putovao je po njezinim junim kraje
vima, a neko je vriiemeT sIubovao"ir Napolju kao lector
eloquentiae u benediktinskom samostanu sv. everina. Na
in terv en ciju p ap ^
u Dubrovnik. Tada
se zapoinje najplodniji period njegova'knjievnog i znan
stvenog rada. Bio je lan dubrovake Akademije Ispraznih,
a 1718. i njezin predsjednik. Ne slaui se s duhom toga
knjievno-znanstvenog kruga, u kojem nije tada bilo jaih
linosti, 1721. istupa iz njega. Doavi u sukob s dubrova
kim biskupom Gallanijem, 1725. ponovno naputa Dubrov
nik i odlazi kao opat u benediktinski samostan na Mljetu.
Od 17281731 boravi u Padovi radi izdavanja nekih svojih
djela. Po povratku u domovinu izabran je za predsjednika
dubrovake benediktinske kongregacije pa do smrti, 21. si
jenja 1737, ivi u samostanu sv. Jakova.
urevi je u mladim danima vie cijenio svoje latinske
pjesme od hrvatskih pa ih je prije sabrao u zbirku pod na
slovom Poetici lusus varii (Razline pjesnike igrarije). Ia
ko je na naslovnom listu autografa pjesnik napisao da su
pjesme te zbirke spjevane izmeu 1703. i 1708, ipak ih ima
koje su nastale prije i poslije tih godina. U tematici vidljiv
je utjecaj suvremene isusovake poezije na latinskom jezi
ku (npr. metamorfoze o duhanu, kavi, kakaou i barutu), a
ima i podosta pjesama potpuno religioznog sadraja. Meu
njima je betlemski motiv vjeto i invenciozno uz mnogo raz
nolikosti obraen u 14 pjesama. elei pokazati svoje teme
ljito znanje latinskog jezika, jednu od njih, Iter a antrum
Bethlemiticum (Put u betlemsku spilju), pjesnik je spjevao
u Plautovu jeziku i metru. Meu ljubavnim pjesmama, koje
su u toj zbirci malobrojne, istie se Somnium e Domina
(San o Gospoji) s jakom senzualnom notom. Ta pjesma,
koja nas podsjea na njegovu hrvatsku ljubavnu liriku, naj
ljepa je u itavoj zbirci. Epigrama ima 88, od kojih je
veina spjevana po uzoru na Marcijala. urevi se najvie
slui elegijskim distihom i heksametrom, no ima u toj zbirci
od 162 pjesme razliitih horacijevskih strofa, zatim obinih
jamba i holijamba, u jednoj pjesmi jampskih i trohejskih
dugih stihova, pa ak i jedan sonet.

Pobjede austrijskog vojskovoe Eugena Savojskoga kod


Petrovaradina i Beograda, koje su prethodile poarevakom
miru 1718, toliko su oduevile urevia da je odluio u
njihovu pohvalu spjevati Poema e victoria principis Eugenii Sabauii (Pjesma o pobjedi princa Eugena Savojskoga)
u etiri knjige, no dovrio je samo dvije. Spjevane su u ste
reotipnom panegirikom stilu s brojnim personifikacijama
i alegorijama.
Tekstu svojih Uzdaha Mandaljene pokornice od osam
pjevanja u osmercima, objavljenom u Mlecima 1728, dodao
je latinski heksametarski prijevod ili, tonije, parafrazu
prvog pjevanja (Magdalidos IUyricae liber primus). U pred
govoru tog prijevoda istie ljepotu i snagu ilirskog jezika
te poziva i druge pisce da se povedu za njim sluei se to
vie svojim materinskim jezikom.
Opseno urevievo latinsko djelo u prozi D. Paulus
apostolus in mari, quod nunc Venetus situs dicitur, naufra
gus et Melitae Dalmatensis insulae post naufragium hospes
(Apostol sv. Pavao brodolomac na moru koje se sada zove
Mletaki zaliv i poslije brodoloma gost na dalmatinskom
otoku Mljetu), izdano u Mlecima 1730, posveeno je jednom
pitanju iz crkvene povijesti. U Djelima apostolskim pripo
vijeda se da je apostol Pavao na putu iz Male Azije u Rim
doivio brodolom kod otoka Melite. Kako je Melite grki
naziv i za Maltu i za Mljet, urevi s mnogo truda i znan
stvenog aparata, citirajui oko 350 autora, nastoji dokazati,
ali bez uspjeha, da to nije bila Malta, kako se openito
smatra, nego Mljet.
urevi se s pravom moe smatrati pionirom nae
knjievne povijesti jer je prvi sabirao vijesti o ivotu i radu
dubrovakih knjievnika i uenjaka, sastavljao kratke bio
grafije s podacima o tiskanim i rukopisnim djelima a kod
pjesnika pruao i oglede iz njihova stvaralatva. U ruko
pisu je ostavio djelo s nazivom Vitae illustrium Rhacusinorum (ivotopisi slavnih Dubrovana) ili Vitae et carmina
nonnullorum illustrium civium Rhacusinorum (ivotopisi
i pjesme nekih slavnih dubrovakih graana). Dodatak tom
djelu nalazi se u posveti Saltijera slovinskoga. Osim toga
urevi je u pismu dubrovakom sveeniku Radu Miliiu
iznio vrlo saete podatke o nekim dubrovakim piscima
odjeljujui one kojih su djela tiskana od onih kojima su

190

191

ostala u rukopisu. Iako su njegovi podaci ponajvie vrlo


oskudni, ipak predstavljaju vrijedan doprinos prouavanju
ivota i rada dubrovakih pisaca.
urevi se prihvatio i zadatka da u opsenom djelu na
latinskom jeziku prikae povijest starog Ilirika pod naslo
vom Antiquitates Illyricae (Najstarija povijest Ilirika). To
djelo, sauvano nepotpuno (dijelom u dubrovakom, dije
lom u hvarskom rukopisu), bilo je u prvom dijelu zamilje
no kao jedinstveni tekst, a u drugom kao velik skup (preko
200) posebnih rasprava povijesnog, geografskog, arheolo
kog, knjievnog i lingvistikog sadraja. Kako je bio uvje
ren da su stari Iliri bili Slaveni, u tom je djelu namjeravao
izloiti i najstariju povijest svoga rodnoga grada. U izvoe
nju tako iroko postavljenog zadatka pisac nam pokazuje
veliku erudiciju, ali nedovoljnu kritinost. U tzv. Homerovu
pitanju pretea je Friedricha Augusta Wolfa koji dovodi
u pitanje Homerovo autorstvo Ilijade i Odiseje ali upor
no nastoji dokazati da je oba ta epa spjevao filozof Pitagora. Sauvani dio njegovih Antiquitates Illyricae ima da
nas samo kulturnopovijesnu vrijednost.
urevi je istaknuti rodoljub, iskreni potovalac ilir
skog jezika, erudit i u znanosti odve smioni kombinator.
No prije svega on je talentiran pjesnik. To se oituje i u
njegovu latinskom pjesnikom opusu.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA IGNJATA VREVIA


Poetici lusus varii, tekst priredio V. Gortan, odabrane pjesme
preveo N. flop. JAZU, Hrvatski latinisti 4, Zagreb 1956.
Vitae Illustrium Rnacusinorum, u djelu: P. Kolendi, Biografska
dela Ignjata urevia, Zbornik za istoriju, jezik i knjiev
nost srpskog naroda, II odelj., knj. VII, SA, Beograd 1935.
Magdalldos Illyricae liber primus ab authore D. Ignatio Georgio
Latine redditus, Venetiis 1728.
D. Paulus apostolus in mari, quod nunc Venetus sinus dicitur,
naufragus et Melitae Dalmatensis insulae post naufragium
hospes, Venetiis 1730.
Poema de victoria principis Eugenii Sabaudii, pod naslovom La
tinska pjesma Ignjata oria, u kojoj slavi pobjede Eugena Savojskoga nad Turcima 1716. i 1717. godine, izdao .
Ktirbler, Graa 5, Zagreb 1907.
Antiquitates Illyricae, u djelu: I. Pudi, Rerum Illyricarum
Ignjata urevia, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, Djela XXVIII, Sarajevo 1967.
Bellum Troianum, u raspravi . Korblera Ignjat ori prethod
nik VIoljov u Homerovu pitanju, Rad 186, Zagreb 1911.
Homerum nunquam fuisse suspicio, priredila D. Neveni-Grabovac, SANU, Posebna izdanja, knj. CDXX, Beograd 1968.
LITERATURA O IGNJATU UREVIU
. KSrbler: Ignjat ori prethodnik Wolfov u Homerovu pita
nju, Rad 186, Zagreb 1911.
M. ReSetar: Djela Ignacija Dordi, knj. 2, Stari pisci hrvatski
XXV (2), Zagreb 1926.
P. Popovi: O radu na dubrovakoj biografiji, u knjizi P. Kolenia Biografska dela Ignjata urevia, Zbornik za istori
ju, jezik i knjievnost srpskog naroda, II odelj., knj. VII,
SA, Beograd 1935.
13

H rvatski latinisti II

193

M. Deanovi: Odrazi talijanske akademije degli Arcadi preko


Jadrana, II dio. Rad 250, Zagreb 1935.
V. Gortan: Iter ad antrum Bethlemiticum Ignjata urevia,
iva Antika I 2, Skopje 1951.
V. Gortan: Dubrovnik u urevievoj zbirci latinskih pjesama,
iva Antika IV 1, Skopje 1954.
V. Gortan: Predgovor izdanju Poetici lusus varii, JAZU, Hrvatski
latinisti 4, Zagreb 1956.
R. Lachmann-Schmohl: Ignjat ori, Koln 1964.
I. Pudi: Uvod u Rerum Illyricarum Ignjata urevia, Akade
mija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela XXVIII,
Sarajevo 1967.
V. G.

LATINSKE PJESNI RAZLIKE

POETICI LU SUS VARII

SAN O GOSPOJI

SOMNIUM DE DOMINA

Elegija

Elegia

oslije gnuanja dugog u bunovnim snovima mojim.


Umornog tijela ja svog emerni ostavih log.
P
Tmurna mi groza na licu i noni se vidjeli jadi,
5

10

15

20

Ponona vienja moj mirni uzburkae duh.


Podigoh rtvenik stoga da molbenu rtvu prinesem,
Staviv pred srditi lik bogova rtveni dar.
Zato po devet je puta u postelju moju i elo
Tesalska vraara svoj basmeni hlapnula hlap.
Zato i plodovi slani i prolitom krvlju je svojom
Jari umirio cm stigijskog Jupitra gnjev.
Jaoh, o to li sve vidjeh! Znam, esto da varav si, Sane,
Ali od varke je te opreznog dragana strah.
Ako li java si prava, tad skloni se ne samo s moga
Pogleda nego i sam oku ukloni se svom.
Kako je razlina moja ljubav od ostalih sviju!
Jadna li mene! Ta moj bolan je ljubavni plam.
Ljubav osnauje druge, a meni oduzima snagu.
Tua je jaa no smrt, moja je krhka ko sjen.
Lisnatim tamo pod stablom, gdje rosnu kroz travu
vijuga
Bistroga potoka plak, rasiplju hlaani hlad,
Svjeim pod lahora dakom tud cvijee se njihalo
arao,
Kienom obalom svud ptica se orio pjev.
Krotki su Fauni tu u njeno se hvatali kolo.
Tu je i brujao blag uborne vodice bruj.
196

ost incompositae fastidia longa quietis


Ingrato eripui languida membra thoro.
P
Torvus in ore timor nocturnaque cura sedebat
5

10

15

20

Turbabantque animos somnia visa meos.


Hinc aram institui votum ad lustrale vocando
Desuper imposita numina furva dape.
Hinc thalamum novies, novies mea tempora circum
Tessala cantato flumine sparsit anus.
Hinc sale commistae fruges et sanguine fuso
Placavit Stygium nigra capella Iovem.
Hei mihi, quae vidi! Novi te ludere. Somne,
Sed timet in ludo seria cautus amor.
Talia si rursum properas, a lumine nostro
Non modo, quin oculis sis procul ipse tuis.
Quam meus a reliquis dissentit amantibus ignis,
Me miserum: nostra est non bene sana Venus.
Addit Amor vires aliis, mihi demit, amando
Nec fera mors alios, me levis umbra movet.
Fronde sub arborea, qua per lactentia serpit
Gramina perspicuae mobile frigus aquae,
Aura repercussos motabat candida flores,
Pictaque per multam ripa sonabat avem.
Hic teneros placidi lusus captare Favoni
Et murmur querulae lene videbar aquae.
197

25

30

35

40

45

50

55

60

Kadli za peinom tajnom tad gospoju spazih skrivenu,


Skritu mladiu na grud, ali to n bijah ja.
Jaoh, tete, o zato u tu je zagrljaj daje.
Kad si je mogao, Sne, vinut u zagrljaj moj?
Gore da bude, to bijae Liko, moj dumanin kleti,
Zmijica, koju je blud svio na gospoje grud.
Mirnije, o Dejaniro, na grudma je gledao tvojim
Herkula Aheloj bog rijenog iz skrovita svog.
Blae je s hemonske splavi u krilu Brizeide gledo
Sina Atrjeva ljut Ahil, pelionski vo.i
Hitrije negoli zmija i bre no lavovi gorski
Razne zapreke zna bijesna ukloniti strast,
Kao to moja je naglo, dok alosne sanje promatrah.
Crnim zastrujala krv, bijesom se prelila u.
Mladi meutim silovito jurnu da dohvati plijena,
Poudnom rukom sa svih strana navaljuje on.
Napada dohvatno to je, ve svima po udima ene
Drhti, probliskava srh. Poude razorni ar.
Gnjure sad bedrom u bedro, sad njeno po vratu se
ljube.
Sada po licu im, gle, rumen se prelije trag.
Napokon on se zali ba zadnjega domoi cilja:
Svladanoj tvri u vrh pobjedni zabosti stijeg.
Licem prosijava, blijeska iz oiju pohota jasna.
Njezin je zaagren lik Kipridin oblio stid.
Tada, kao to spretan borac na boritu ini,
vrsto joj obujmi vrat, za noge zgrabi je tad.
Oi sad s oima stapa, sad stapa sa usnama usne,
Dotai htio bi sad jedrih joj njedara plod.
Draenjem sada je mamnim, sad albom namamiti eli.
Gnjevnim se priinja sad, sada moleiv mu glas.
Ona pak zbilja se bori, al pobjedu ko da ne eli.
Boji se ne dat mu to to mu ne doputa sad.
Tri sad amo, sad tamo i bjeanjem ko da ga drai.
Ne bi 1' izmamila tim od njega cjelova jo.
ena za podajom udi, al ne voli udnju da oda,
Junaan svaki je mu, varava ene je ud.
Jaoh, niti je grizla, nit bijesno se branila noktim.
Nit je zazivao njen osvetu bogova zov.1
1 dva primjera ljubomore iz grkog mita
198

25

30

35

40

45

50

55

40

Cum noto furtiva Dominam sub rupe latentem


Innexam iuveni, nec tamen ipse fui.
Heu dolet! Alterius cur das complexibus illam,
Quam nostro poteras ponere. Somne, sinu?
Quodque magis, fuit ille Lycas! mea perfida pestis
Et coluber Dominae captus amore meae.
Mitius Alciden viridi spectavit ab antro
Amnis in amplexu, Deianeira, tuo.
Mitius Atriden inter Briseidos ulnas
Vidit ab Aemonia Pellias ira rate,
Et colubri levius, levius de monte leonum
Perfurit obstantes dira libido moras
Quam mihi, per maestum dum talia cerno soporem.
Intumuit nigro sanguine molle iecur!
Interea iuvenls praedam contingere velox
Initat et ardentes urget utrinque manus.
Quod patet, aggreditur, perque omnia membra puellae
Flammea praedaci cursitat ore Venus.
Nunc instant femori, tenero nunc basia collo.
Nunc referunt roseae signa relicta genae.
lamque ille extremam tandem contingere palmam
Armaque devicta figere in arce cupit.
Ore natat fluitatque oculis manifesta libido
Et rubet in molli Cypridis ira gena.
Nunc, velut in media prudens luctator arena,
Insultat collo, corripit inde pedes.
Nunc oculis oculos, nunc miscet labra labellis,
Nunc tentat nivei candida poma sinus.
Nunc petit illecebris, nunc expugnare querelis.
Nunc iram simulat, nunc movet arte preces.
Illa quidem pugnat, veluti si vincere nollet.
Nec cito permittat, quod retinere timet.
Illa quidem refugit, veluti fugiendo lacessat,
Ut sapiant molli basia rapta fuga.
Foemina vult vinci, sed non vult velle videri,
Et vir plus frontis, foemina fraudis habet.
Hei mihi, non morsus, nan saevos expedit ungues.
Nec simul ultores invocat illa deos.
199

Nit je, ko Filomela, kad traki je tiranin2 svlada,


Kukala, rasuui vlas niz svoj uasnut lik.
65 Nego se branila, tobo, ko negda u ljubavnoj igri
Mudra Helna, kad brod trojanski ekae nju.
Sve sam promatrao tako i, dok sam promatrao,
spremah
Sve to pospjeit zna nenadna srdba i jad.
Vie nego Busiris i nego podivljali Kiklop,
Moje srdbe je no krvavi traio njih.
70
Triput sam pregnuo da im tu ogavnu prekinem igru
I da Srdama zlim rtvujem oboje njih.
Triput sam ustati htio, ali mi uzalud napor.
Ne mogah k obali do, ukoen bio mi hod.
75 I dok bacah pokriva, dok tijelom u ognjici trzah
I dok cio sam log stezo u zagrljaj pust,
Prenuh se naglo, i s bunovna lica mi pobjee Sanak,
Nemirnu kretnju jer taj nikako ne voli bog.
0, ti, koga ta ljubav, jo jaa od tvojih nebesa.
Nagna da postane bik, riu kroz Sidonski kraj,
80
O, ti, vinji nad vinjima, kome nad svemonim ezlom
Vea jo die se mo: ena to plete nam kob.
Kako ja Lika sad sanjah, o daj, nek tako on mene
Vidi u zbilji, i tad neka ga ubije jad!

bika.

65

70

75

60

Non velut Ismario Philomela oppressa tyranno


Eiulat abiectis torva per ora comis,
Sed pugnat, placito quondam ut pugnabat amori
Callida Dardanias ante Lacena rates.
Omnia cernebam, dumque omnia cerno, parabam
Omnia, quae subitus scit properare dolor.
Busirin ultra saevumque Cyclopa ruebat
Tendere sanguineas ultio nostra manus.
Nempe ter ingratos pugnavi solvere lusus
Et gemina Furiis caede litare meis,
Surgere ter volui, sed surrexisse volentem
Nolebant rigidi ferre per arva pedes.
Pallio dum lacto, dum corpora vibro per aestum.
Et toto fluitant brachia nostra thoro.
Aufugit excussus turbato somnus ab ore,
Namque incompositos non amat ille deus.
O, quem Sidonias iussit mugire per herbas
Altior orbe suo, se quoque mair Amor,
O vindex superum, cui rerum in fronte sedenti
Pendent a domina subdita fata manu.
Omnia, quae falso vidi, bone Iuppiter, in me
O queat attonitus cernere vera Lycas!

Terej
Da bi lake oteo ljepoticu Europu, Zeus se pretvorio u
200

201

II

II

VINKU PETROVICU

AD VINCENTIUM PETROVIUM

Elegija

Elegia

rijane dragi, s obale Dauna Muzama tvojim


Ruke potez mi brz uzvraa otpozdrav iv.
Primi to bilo da bilo, sad podlijeem ocjeni druga:
Ovid po sudbi sam ja, ali po pjesmama ne.
Nije ni udo, jer sad bi Likambovom natopljen ui.
Zgodniji bio mi brid, spreman za junaki boj.
Tiha i njena Elegija uvijek izbjegava gnjevne.
Ne dira meki me zvuk stiha, neg trubalja rik.
Priznajem, povrijeen jesam, al ne to duman me rani,
Nego to miljae on da me je ranio grub.
Povrijeen jesam, jer se ne ponosim svojom sudbinom.
Jao, o zato mi bol zadade dumanin prost?
Sretni, o presretni Rezu, to neko pod Tididom pade.
Sretni o Tumo, jer tvoj svlado je neja bijes.
Sarpedon samu pred smrt je osjeo Ahila silnog,
Protezilaja u grob obori Hektorov ma.
A ja, to sam no bolje je sloiti jezik za zube.
Troit na nevrijedno rije, mislim da prazna je stvar.
Tebi sad zahvale kakve i zaloge ljubavi njene
Pruiti mogu, o moj Vinko, za trajan ti glas?
Hvale sam nevrijedan, osim ba ako tko pomisli da sam
Zasluan s toga to tvoj snani me proslavlja stih.
Pita u kakvu zanimanju kratim dugoasno vrijeme.
Potanko eli da zna radim li togod i to.
Rei u: Sobom se diim, a krutu ismijavam sudbu,
Supatim s domom i svim vremenom njegovim zlim.
Vrijeme van slube Muzama dajem, a ostalo spavam.

10

15

20

25

202

ulcis amice, tuis Dauni de littore Musis


Redditur en propero pollice ducta salus.
AOClpe quodcunque est, censurae subdor amici:
Sum lato, sed <non carmine Naso meo.
Nec mirum, modo nam transfixo imbuta Lycambe
Implerent nostras aptius arma manus.
Imbellis refugit mollisque Elegeia laesos.
Nec me blanda chelis, sed tuba saeva movet.
Sum laesus, fateor, non quod me laeserit hostis,
Verum quod me hostis laedere crediderit.
Sum laesus, nostro quod nulla superbia fato est.
Hei mihi, cur vili laesus ab hoste fui?
Felix Rhese, olim quod sub Tydide peristi,
Felix Aenea vindice, Tume ferox.
Sarpedon magnum sensit moriturus Achillem,
Ense sub Hectoreo, Protesilae, iaces.
Aat ego sed motam praestat componere linguam:
Dicere de vili plurima vile reor.
Nunc tibi quas grates, teneri quod pignus amoris
(Vincenti cedro debite) ferre parem?
Laudasti immeritum, ni tantae pectine Musae
Laudari meriti quis putet esso loco.
Quin etiam, quali studio mea tempora fallam,
Ecquid agam, late certior esse cupis.
Dicam: Plaudo mihi rigidamque irrideo sortem,
Compatior patriae temporibusque suis.
Quod sacro superest, do Musis, caetera somno,

10

13

20

23

203

30

35

40

45

50

55

60

65

Gostim se, alim se sve, neraan provodim as.


Poesto poem u etnju i divim se, tujem tu drevnu
Italiju i njen pustoj u zemljici grob.
Svakom tu izvoru ast i svakom je kamenu slava,
Trupla iz junakog tu nie i sazrijeva klas.
Posvuda ovdje pod ralom ii velikim lemeom zvekne
Koplje i blatnom u tlu rom potamnio ljem.
Nema tu mjesta koje zavrijedilo ne bi Homera,
Niti o kojemu svet Aonka ne pjeva zbor.
Hramove vinjih vladara vidjeh i zidine grozne
Garganske, tono ih iv jadranski miluje plak.
Sipunt zatim, tu prastaru rimskoga brodovlja luku,
Onda i Baril, u kom Kane je utisnut ig.
Zatim i Aufid to ljutit o obadva lomi se mosta.
Kome ve tri puta zreh izvora hlaani buk.
Vidjeh i tebe, asni Galeze tog Tarenta krutog,
Prijane divni, to moj bogatstvom zasiti vid.
Vidjeh i Brundizij znaajan lukom i dvostrukim
stupom,
Vigilije i grad Monopol, zalivom znan.
Melfikt i Tran i zatim zaviaj slavnog Horaca,4
Njenu Abelu, to svoj hlaani njeguje gaj.
to da spominjem Barij, u kome protenik doljak
Cjeliva crkveni prag, zavjet izvruju svoj,
Ili pak Lupije drevne, po mramoru raskonom slavne.
Gdjeno je graditelj vjet veleban podigo hram,
Ili Hidrant, ii crkve lacinijske, kojima temelj.
Kojima stubite tre jonskih valova mlat?
Vidjeh, i toliko put sam pjeaio Dauna zemljom,
Vidjeh, i Dubrovnie moj, stid me je tebe i sram.
Neka ti sada, o Vinko, sve sretno se ostvare sanje.
eznem da tebe i sve moje svinem na grud.
Oj sree, s lacijske kule zagrmio blagi je Otac,
Sluam, jer s lacijske, uj, kule se prolomi grom.
Zdravo, o znamenje sretno, i ti, to svojim boanstvom
Vaskolik ispunja Rim, vjernima snaan si tit.
Oe veliki, kojega um boanska je volja.
Kojeg i uzvien vrh tie u zvjezdani svod.
Prijane, ostaj mi zbogom, jer Muza moja ve kunja.
Slobodan prohuja as, priko moj, zdravo mi stoj!*
* Venuziju
204

Laute coeno, nimis ludo, laboro param.


Saepe iter ingressus miror venerorque vetustae
30
Italiae in vasta grande cadaver humo.
Cuique honor est fonti, nullum sine nomine saxum,
Corpore ab heroum pullulat orta seges.
Passim hic sub rastris et grandi tinnit aratro
Lancea et immundo cassis adesa situ.
35 Ncc locus est, aliquem qui non meruisset Homerum
Et qui non lucis debeat Aoniis.
Vidi templa ducis superam, qua saxa minantis
Gargani trepidis Adria palpat aquis.
Hinc navale vetus classis Sypunta Latinae
40
Et Barulum, Cannae cui tribuere genus.
Aulide, nunc gemino frendens irascere ponti,
Aufide in algoso ter mihi vise specu.
Tt| quoque Spartani venerande Galese Tarenti,
Explesti visus, cultor opime, meos.
45 Brunduslum portu insignem geminisque columnis,
Vlggilias villis Monopolimque sinu.
Melfictum, Tranum patriamque ingentis Horati,
Quaeque foves gelidum, mollis Abella, nemus.
Quid Barium referam, cuius peregrina per aedes
50
Relligio lambit limina, vota facit?
Quid Lupias veteres, queis mollia marmora famam
Conditaque egregia fana dedere manu?
Quidve Hydrunta loquar, quid templa Lacinia, quorum
Tunditur Iordo pesque solumque mari?
55 Vidimus et toties Dauni calcavimus ossa,
Vidimus, et puduit, nostra Rhacusa, tui.
Nunc age. Vincenti, tua somnia Apolline dextro
Sint rata; complectar teque meosque, precor.
Sunt rata, io: tonuit Latia Pater almus ab arce.
60
Audio, nam Latia rursus ab arce tonat!
Salve, omen faustum, tuque o, qui numine Romam
Imples et trifido protegis igne pios,
Magne parens, cuius de pectore fata feruntur,
Cuius et immensus sydera tangit apex.
65 Dulcis amice, vale, mea nam Polyhimnia stertit,
Permissumque fugit tempus, amice, vale!
205

III

III

BARDOKUKULU, ZAVIDLJIVOM
PJESNIKOVU PROTIVNIKU

IN BARDOCUCULLUM, POETAE OBTRECTATOREM


Epigramma

Epigram
voj da zatiti opstanak, lija lukavstvom se slui,
Otrim kandama lav, zubima veprina ljut.
S
Neki stvorovi pak po vlanoj gamiu zemlji.
Njima je najvii vrh izmeta smrdljivi dom.
Samo im poplava smeta i zemljina otrovna para,
Protivu dumana svih najbolje titi ih smrad.
Njima slinim te smatram, ti Bardokukule gnusni.
Koji na svinjei znoj bazdi i biikuri gnjil.
Riga, gnusnie, kal i kuda prolazi, podli,
10
Svatko zaepljuje nos, vaskolik prestane rad.
. Makar se svad i lajo i ljutio, ne bi li jednom
Pjesme zavrijedio glas, jedan zasluio stih.
Nisam tako ba jeftin, nit jeftina pjesma je moja.
Ruke da gnusim u tvoj tako oduran kal.

t vitam redimant, se vulpes fraude tuetur.


Ungue micante leo, fulmine dentis aper.
U
At quaedam madidis serpunt animalia terris,
5

206

10

Queis arcem praestat Patrocliana domus.


His sola illuvies pugnat, rotat arma mephitis.
Et tuta infesto paedor ab hoste facit.
Te reor his similem, qui totus iure suillo
Et vappa veteri. Bardocuculle, mades.
Tu vomis Amsanctum, te clausis, improbe, nasis
Ingens iustitium praetereunte venit.
Hinc rixere licet, latres, ringaris, u t ictum
Possis Apollineae commeruisse lirae.
Non mihi sum vilis, non est mihi vilis Apollo,
Sordeat u t tali vulnere nostra manus.

207

10

15

IV

IV

EPITAF KAMILU LIVERNU ARHIPOETI

CAMILLI LIVERNI ARCHIPOETAE EPITAPHIUM

Epigram

Epigramma

asnih i pjesnikim zeljem ovitih vlasi tu lei


Mimo pod vrbama tim arhipoeta vam na.
M
Prerano umrije, jer nije htio na gozbama rimskim

ieria pingues redimitus crambe capillos


Has inter salices Archipoeta iacet.
Occidit ante diem, nam per convivia Romae
Noluit efetus dente carere senex.
Obtutu fertur visos suxisse trientes
Ossaque ventriculo perdomuisse suo.
Saepe hausit Phoebum, dum fartis pocula buccis
Atque Palatinas strangulat ore dapes.
Non minor urbe fuit, nam magni paene Leonis
Munificam vicit ventre gulaque manum.
Huic busto si dona feras, non ingere flores,
Myrrham aut lustralis debile frigus aquae.
Funde merum large patinamque appone calentem
Et iecur et sponsae trita tomacla suis.
Nam cinis in teneros et pubescentia caules
Laetitiae signum protinus ossa dabunt.

Jesti ko starkelja slab, krezub da bude mu vak.


Kau da pogledom samim bi praznio vreve do dna,
Zatim i elucem on svaku bi samlio kost.
Cesto bi proo mu dan dok, prepuna drijela, bi u se
Naginjo ae i svih gozba palatinskih slast.
Manji od Rima ne bjee, jer skoro dareljivost silnu
Velikog Lava je taj dranjem nadvisio svat.
Nosi li darove njegovu grobu, ti cvijee ne nosi.
Miru iliti svet kropnice vodice mlaz.
Nego mu krag vina poloi i vruu jo zdjelu
Prene jetre i suh oprasne 'krmae but.
Tada e pepeo njegov, to u zelje je izrasto njeno.
Zatim i kostiju zvek radostan odati znak.

208

10

15

14

Hrvatski latinisti II

209

BRBLJAVOM HVASTAVCU SVOGA RODA

IN SUI GENERIS GARRULUM OSTENTATOREM

Epigram

Epigramma

ou i danju, o velikom, nadutih obraza, vie,


Konoj na ispravi grb roda izvikuje svog.
N
Ve si na popis junakih djela i slave predaka
5

10

15

20

Papir potroio pust, s njime i crnilo sve.


Pria kako tvoj pradjed odjednom je sasjeko trista
Ljudi i krvi po toj slavan odjedrio tad.
A tvoj kada je djed po panjolcima toljagom lup6,
Silni odjek je ak tresd o Strimonsku hrid.
Gord kad je vezane pojasom svojim kraljeve vuk6,
Kraljevskom krvlju mu sav bijae natopljen plat.
Otac ti dive je mogo savladat i ponijet u vrei.
Vepre, po petnaest bi njih podero u isti mah.
Kakova spilja mu bila kd ljem, a samom na vrku
Ponad elenke ba itava uma mu bje.
Koplje mu ko piramida, a tobolac amfiteatar,
Praka tolika da njom Atos bi hitnuo sav.
Kaalj mu pravi je vihor, a prdnjava gromovi mukli.
Svojim pak hrkanjem taj potresa zemlju i svod.
Ipak (o koliko varavog ima u stvarima ljudskim!5)
Od te grdosije, gle, nitavni rodi se mi.

octe dieque crepas disutis grandia buccis


Et tua diploso stemmata folle tonas.
N
Iamque tibi in titulos et nomina cedit avorum
5

10

15

20

Quidquid Turpini nigra papirus habet.


Agmina tercentum proavus demessuit uno
Impete et in tanto sanguine vela dedit.
Ast avus Hispanos dum clava tunderet hostes.
Reddebant Getici Strimonis antra sonum.
In decus appensos tulerant sua cingula reges,
Caesareo fuerat tincta cruore clamys.
Quid pater in bulga captivos ferre Gigantes
Quindenosque simul mandere suetus apros?
Cui fuit in galeam Caci specus: addita cono
Desuper hirsuto vertice sylva tremens.
Spicula pyramides, pharetram dedit amphitheatrum.
In funda totum saepe rotavit Athon.
Tussiit hic Borean et fulmina rauca pepedit.
Intremuit roncho terra polusque suo.
Attamen (humanis quantum est in rebus inane!)
Futilis e tanto nascere monte sorex.

5 citat iz rimskog satiriara Perzija, Sat. 1,1


210

211

VI

VI

GRILU DALMATINCU KOJI SE ITALIZIRA

IN GRILLUM DALMATAM ITALIZANTEM

<.Epigram

Epigramma

talus postati eli, a nisi neg Dalmata, Grile,


Glas te i duh te i lik, kretnje te odaju sve.
Dae prostotom i urla takoer udovine rijei.
Koje ni aljivac lud ne bi, ni kuharski soj.
5 eli da ueno zbori i ve u proljee, jadan,
Poinje spremati to to e u prosincu re.
Ipak su dosjetke tvoje ba otre i slane toliko
Da bi se soliti tunj mogo i vinjei gnjat.
Uzalud raskone tvoje se sijaju kovre kose,
10
Uzalud panjolskog sjaj prsluka krasi ti grud.
Zae 1 ti uvojak u nos, ta tvrda ga ne smije ruka
Izvui, tako je krut novih rukaia ti kroj.
Zalud je hod ti sputavat i noge, razbacljive, jednim
Uspravit pravcem da krok bude ti skladan i mek,
15 Ako po glavi i stranjici istim ee se prstom,
Poslije trljanja tog nokat da 1 vraa se pun.
Nevoljke Venere sine, to trai nedostine stvari,
Zato u odbojni taj srlja u italski kraj?
Zato, Grile, se trudi da izmijeni zaviaj, sebe,
20
Glupom dok dosta je to ako li ostane svoj?

talus esse cupis, non es sed Dalmata, Grille,


Voce, animo, curis, gestibus, ore, gradu.
I
Halas barbariem, latras quoque monstra loquendo.

212

10

15

20

Qualia non Itali scurra coquusque Numae.


Sudas culta loqui: quae dicas mense Decembri,
Incipis a primo vere parare miser.
Hoc tamen inde refers, valeant ut spargere tynnum
Et porcina tui terga salire sales.
Frustra luxuries volitat tibi crispa comarum
Atque Hispana tuas vestit aluta manus,
Si cadit in nasum cirrus, nec gnara moneri
Torpet ad ornatus saxea dextra novos.
Quid iuvat incessum modulari et tendere varos
(Mollius ut subeant) alterutrinque pedes,
Si caput atque nates digito scabis asper eodem,
Unguis et atrita plenus ab aure redit?
O Venere invita prognate, quid ardua poscis
Quidve reluctantem pruris in Italiam?
Cur te ipsum et patriam dediscere. Grille, laboras,
Dum stulto satis est, si queat esse suus?

213

VII

VII

LJUBAVNI EPIGRAM

AMATORIUM
Epigramma

uena gnjetenjem slabim svog nemonog suhonje


mua.
Nevoljna gospa se ve dizala s dueka svog.
Ja sam pak svakoga jutra od ljubavne uzdisd udnje,
Stapd svog uzdaha glas ptiji u jutarnji poj.
Kada odjednom, gle, pred oima stvori se mojim
Lucija, dragost mi sva, Lucija, ljubav mi sva.
Jao, o bijedna li mene, to blijesak me udnog obmano:
Ne ona, s mora je to sunev doiknd mi sjaj.

M
5

214

nvalidos sicci nisus pertesa mariti


Surgebat roseo lutea sponsa toro.
I
Et volucram cantu solitas miscere querelas
5

Me matutina lege iubebat Amor.


Cum subito ante oculos visa est consistere nostros
Semper amata mihi, semper amanda Lyce.
Hei mihi, nam miserum splendor decepit amantem.
Non ipsa, at veniens aequore Phoebus erat.

215

VIII

VIII

KLEPSIDRA OD PRIJATELJEVA PEPELA

CLEPSYDRA EX AMICI CINERIBUS

Epigram

Epigramma

ok je u staklenku stavljo svog umrlog pepeo druga,


Sipkanjem svojim da sve toan mu oznai as.
D
Ree preblagi Danaj: Taj pepeo predajem tebi,
5

10

Klepsidro, koju e jo moj uzveliati pla.


Jer dan koji mi stigne po tragu tog pepela dragog
Nikada ne moe crn biti i nesretan dan.
A ti, pepele, ae mi nii po irokom onom
Toku na kome je spet Iksion vitlan u krug.
Ti, koji ivot mi bjee, sad budi mi vrijeme ivota.
Prestavi ivjet u svom, ivi u vremenu mom!

216

stincti cineres vitro dum condit amici.


Ut fluxu dirimant tempora certa suo.
Dixit amans Danaus: Cineres tibi credimus istos.
Augenda o lacrymis clepsydra saepe meis.
Nam quae sub ductu cineris mihi curret amati,
Nulla aderit niveo non pede fausta dies.
At tu per longos contorti Ixionis orbes.
Quae mihi te abstulerunt, tempora plecte, cinis.
Qui fueras mea vita, meae sis regula vitae,
Cumque tuo nequeas, tempore vive meo.

10

217

IX

IX

KAFEJ TRAANIN
PRETVOREN U BILJKU ISTOG IMENA

CAPHEI THRACIS IN PLANTAM SUI NOMINIS


METAMORPHOSIS

arode Istoka ve i ve Indiju podjarmi Bakho,


I
bog, ukrotivi zemlju, ka zidinam' iae Nie
Pobjednim hodom, i svojim Arapima; a mlade,
Mahnita tekog od vina i brljanom kienih glava,
Za njim se tiskala, i Satiri pod jelenjim paom.
Sjedi na kolima on, a zapregu grozdovi vijenci
Krase, i tobolci lozom oviti; u kola cvjetna
Tigri su upregnuti sve valili okotae uzde.
Stigav ka vratima Nie, svu drubu, a s njome i
Bakha,
Zgranu preinaen izgled kraja: svud uasna pusto.
Doista, grozno je bilo, jer okolo leae loza,
Skrena bezbonom rukom, a grozdovi, zgnjeeni
posvud
Bezumnom silom, i lozje upano s korijenjem svojim.
Isto tako ko vihor, kad strahotno navali s tuom
Te jo nezreo pomlati plod vrijednog teaka.
Zau se Satiri glas da nizejsko preote ezlo
Likurg, a drhtei sve bakhantice glasno se klehu
Da se je Pentej Tebanac povratio na zemlju opet;
Ljubljahu slomljeno trsje i suzama kapahu svojim
Lozinih suza u kapi, sve kite se lozicom dragom.
Krivac nije se krio, gle, vrata otvorivi, sunu
Napolje jarosni Kafej, taj ovjek, Traanin rodom.
Nahrupi Bakhu u dvore, jer mrzitelj bijae njegov,
tujui samo rijeke i nimfe u valima bistrim;
Naoruan do zuba, kad stupi na oigled njima,

populi aurorae, iam cesserat India Baccho,


Deus a domita tellure ad moenia Nisae
IIbatamEtovans
Arabasque suos; insana iuventus

10

15

20

25

218

Mota mero pingui et viridi redimita corimbo


Pone subit, Satyri succinctaque nebride Maenas.
Ille sedet curru, gravibus iuga plexa racemis.
Tela racemus obit, plaustroque virente subacti
Lora capistrati mordebant vitea linees.
Ut ventum ad Nisae portas, sociosque deumque
10 Percussit rerum facies nova: turbidus horror
Undique et horror erat, circum vineta iacebant
Sacrilega vastata manu, vis improba botros
Sparserat et vites ima ab radice revulsas,
Ceu solet aestiva metuendus grandine turbo
15 Spargere vota pii nondum matura coloni.
Clamabant Satyri Niseia sceptra Licurgo
Cessisse, et rursum superas rediise sub auras
Ogigium trepidae iurabant Penthea Bacchae;
Oscula dant truncis, iungunt quoque vitis amatae
20 Cum lacrymis lacrymas, vulsa cum fronde capillos.
Auctor non latuit. Foribus ruit ecce reclusis
Fulmineus Capheus (hic Bacchi invaserat aulam,
Thrax proavis spretorque dei, nam sola colebat
Flumina et in vitreis latitantes Naiadas undis).
25 Utque in conspectum septus furialibus armis
5

219

Kriknu, a od osorna glasa gnjevnika toga


Zadrhta Bakhova pratnja i ustuknu klecavih nogu
Te o brljanov tap posrtljiva upire tijela.
Vojsku kozonogih ree pjanu, nit vou vam samog
30 Ne tuje Niza, tog vou, to nikakva uma ba nema.
Kome je mekuno lice i jedini, umjesto ezla.
Nosi timpane, a elo Ukraava grozdovim vijencem.
Samo za umnog je vlast i snanog, stog tornjaj se otud,
Mlohave, bjei to bre i nemoj primjerom svojim
35 Gadnim i obredom grenim da kvari mi Arape hrabre!
to, zar nee? O, tako mi boginje, lijepe Najade
Pomogle, sad u uinit, o besramni dvomajin sine,6
Neka sok skrene loze o skoroj ti prorekne krvi.
Ne tujem napitak tvoj, ve bogove samo rijene,
40 Koji te svladati znae, i svoju da pokaem snagu,
Preziru kapljicu tvoju, ja pucima svima bih avo
Pehare svoje krvi. I davat e, uzviknu Bakho,
Planuvi gnjevom, ko onda, u gigantskoj kada je borbi
Zastao, svladavi Reta kod previnjeg prijestolja svoga.
45 Kafej pak pogoen rijeju, ko gromom, opazi kako
Silom u gomolj se stvara, a tijelo zelenjet se stalo.
Vidio svoje bi lie i bobica prepune ruke,
Da mu u prozirne vise ve dua odletjela nije.
Prastaro zadra ime. I stoga mu slini potomci,
50 Koji nastavaju Rodop i Hebar, Arapi, Geti,
Silno bakanalske vre i Bakhovu kapljicu mrze.
Kafeja, brata svoga, svi krvcu uzavrelu7 sru
Iz fildana. I tako sueno bjee da Kafej
Osvetnik protjera otud tog mekunog Bakhusa boga.

30

35

40

45

50

Se dedit, exclamat, tumia sub voce minantis


Intremuit Lenea cohors, gressusque labantes,
Membraque correptis fulsere cadentia tyrsis.
Capripedum dixit non ebria castra nec istum
Poscit Nisa ducem, cui nulla potentia mentis,
Cui mollis facies, qui turpia sustinet unus
Timpana pro sceptris, pro frontis honore corimbos.
Regna manum mentemque petunt, ergo ocius isthinc,
Semivir, urge pedes, exemplo perdere molli
Magnanimos Arabas rituque relinque profano!
Nec dum terga dabis? Sic me mea numina, pulchrae
Naiades servent, faciam, probrose Bimater,
Praelusisse tuo vineta excisa cruori.
Sperno tuos latices et, quae te frangere norunt,
Flumina sola colo, utque tuas explodere vites
Praevaleam, populis de sanguine pocula nostro
Ipse darem. Dabis exclamat Leneus et ore
Emicuit toto, qualis post bella gigantum
Constitit oppresso supera ad capitolia Rheto.
At Capheus verbis ictus ceu fulmine parvam
Cogitur in molem corpusque virescere cernit,
Vidissetque suas frondes cumulataque baccis
Brachia, ni tenues petiisset spiritus auras.
Priscum nomen inest. Ast hinc cognata propago,
Qui Rhodopen Hebrumque tenent, Arabesque Getaeque
Bassaridum ciatos Bacchique odere liquorem
Deque suo Capheo succos paterasque calentes
Mutato de fratre bibunt. Sic ultor ab orbe
Pellit adhuc mollem Capheus post fata Lieum.

Bakho je nazvan dvomajin sin, jer ga je najprije u utro


bi nosila majka Semela, a kad je poginula prije nego ga je rodi
la, nosio ga je u svojem bedru do poroaja njegov otac Zeus.
7 kavu
220

221

10

15

20

KRISTU GOSPODU NOVOROENOM

CHRISTO DOMINO NATO

Idila

Idillium

ada u betlehemskoj spilji ubog se rodi


Dugo oekivani spas vjekova sviju Isus,
K
Svanuloj napokon srei kliknue panjaci, sela,

etleo postquam iacuit deiectus in antro


Seclorum spes longa Puer Iesseaque circum
B
Tandem permissae plauserunt pascua sorti,

I
odmah iz peine uplje Nabatejac Himilkon osta
Zgranut vienjem tim, i pred noice djeteta takvog
Niice pade i stubokom zgodom ovom boanskom
Bje zanesen, a srce nenadnim zatrepta strahom.
Tada pjevati poe: na pjev mu umuknue vode,
I
prestade huka Sjeverca, na krilcima lebdei svojim,
Zau ga mladune ptije, a glas, to je gospodnju slavu
Pjevao, ule su ovice zaboravivi na travu.
Odjekujte sa mnom o odjeci s betlehemskih stijena!
Kakav u krajeve grozne dolazi stigijskog mraka,
Takav nam, ueni, stie. Vidim, eljna te polja
Dozivlju, tebi bukvici irokim hvojama mau.
Odjekujte sa mnom o odjeci s betlehemskih stijena!
Zato, zemljo o majko, oklijeva roenom pruit
Proljetne plodove ljupke i milovat isto mu tijelo
Plaljivom ljubiicom i zlaticom kadifenom?
Hijacinte rujni, i rue, ve plamene glavice jednom
Dignite, i neka zimzelen njeni uljepa jo dare.
AT nemoj zemljo, t& nita dostojno nije boanskog
Sina, jer njegov e lik zasjeniti darove tvoje.
Odjekujte sa mnom, o odjeci s betlehemskih stijena!
222

10

15

20

Continuo de rupe cava Nabatheus Himilcon


Obstupuit viso et tanti ad vestigia partus
Vultu pressit humum, fibrisque illapsus ab alto
Impetus et subito caluerunt pectora metu.
Tum canere exorsus: lymphae siluere loquenti
Et Boreae stetit aura, suas librata per ulmos
Audiit alituum soboles, dominique canentis
Herbarum immemores vocem excepere capellae.
Concine Bethlemiis mecum de cautibus Echo!
Qualis in horrentes Stygia ferrugine terras
Exspectate venis! Video, te prona salutant
Rura, tibi celsas motant nemora ardua fagos.
Concine Bethlemiis mecum de cautibus Echo!
At quid, terra parens, nascenti sternere cessas
Gratas veris opes et sacrum lambere corpus
Pallenti viola et luteolo amarantho?
Iamque, rubens Hyacinthe, rosae, capita ignea tandem
Tollite, et a molli pingatur caltha ligustro.
Sed cessa, nihil est nascenti numine dignum.
Et tua ab opposita sorderent munera forma.
Concine Bethlemiis etc.
222

25

Ah, samo da te Sjeverac ne dira ledenim dahom.


Ah, da njeno ti tijelo ne pritite gruba ta stijena.
Ipak, na dodir tvoj e se smekati kamenje tvrdo
I ledeni dah Sjeverca; moe on biti i njean.
Odjekujte sa mnom, o odjeci s betlehemskih stijena!

25

Ah ne te rigidi perstringant flamine Cori,


Ah tibi ne teneros durum specus urgeat artus!
Te tangente tamen mollescent aspera saxa
Et parcent Cori, novit quoque Corus amare.
Concine etc.

30

Dolaskom tvojim, o Dijete, bit e cijelome svijetu


Vedrije lice, i mir e itavom kuglom zemaljskom
Sinuti, i ma se prekivati u korisne svrhe.
Ogrez prije u krv, sad brazdat e zemlju, a koplje,
Savito dugu u kosu, jedro e kositi klasje.
Odjekujte sa mnom, o odjeci s betlehemskih stijena!

30

Te veniente, puer, tandem meliore sereno


Instauret mundus faciem, pax missa per orbem
Emicet, et placidos ensis curvatus in usus,
Sanguine quae tinxit, sulcet sola ductaque longam
In falcem gravidas populetur lancea messes.
Concine etc.

35

40

45

uju me: Sloga je sada opreke sloila silne,


Cokot zavolio lijesku, a rojevi opore tise.
Maslina masna hrast, a voke metljiku divlju.
Tigri se igraju s ovcama, a junad nejaku toplo
Tetoi medvjedica, a vuk lei uz jaganjca njenog.
Odjekujte sa mnom, o odjeci s betlehemskih
stijena!
U stajama gojnim i toru od vrbovine spletenu
Suho je prue prolistalo pod njukama jena stada,
Ve rastonu i zjapnu upljinom sriku debla
Ovi u zelenu odjeu tropleti brljanov bokor.
Zmijinje leglo gadno i leaj bijesnoga zmaja
Od sebe samo olista, i trskova frula ga zvuna
Oara, i s gologa tla izbijaju mladice snane.
Odjekujte sa mnom, o odjeci s betlehemskih stijena!

35

40

45

Audior; infensos iungit concordia mores:


Vitis amat corilum, tristes examina taxos.
Quercum oleae pingues, pallentes poma miricas;
Alludunt tygres pecori, mollesque iuvencos
Lambens ursa fovet, tenero lupus accubat hedo.
Concine etc.
Iam gravibus stabulis cratique intexta salignae
Arida virga avido pecudum frondescit in ore,
lamque exesa cavis et hiantia robora truncis
Deproperant hederae triplici vestire corymbo.
Serpentum cunas saevique cubile draconis
Ultro scena virens et arundine rauca sonanti
Ambit, et a nuda surgunt uligine iunci.
Concine etc.

50

Potecite, pastiri, panjakom sigurnim, jer nesta


Pred jaganjcima otrovne trave, ili vas mami bujni
Arnon ili Saron hladni ili maslinom plodni
Karmel ili Hefebon, uven po burama ljetnim.
Odjekujte sa mnom, o odjeci s betlehemskih stijena!

50

Currite, pastores, per pascua tuta, recessit


Agnis herba nocens, seu vos movet herbidus Arnon
Seu Saron egelidus vel oliviferi Carmeli
Prata vel aestivis Hefebon pellucidus undis.
Concine etc.

55

To mi je kao djeaku obino priati znao


Proroki Pelates, od kojeg nitko mudriji znalac
Vremena nije bio, po mjesecu on je prorico
Vjetrove nagle i kie, potrese, strahotnu tuu.
Utihnite sa mnom, o odjeci s betlehemskih stijena!

55

Tanta mihi puero, memini, narrare solebat


Fatidicus Pelates, quo non prudentior alter
Ventorum insidias pluviaeque et grandinis atrae
Inspecta subitos luna praedicere motus.
Desine Bethlemiis mecum de cautibus Echo!

224

15

Hrvatski latinisti II

225

XI

XI

PIJANEV EPITAF

EBRII EPITAPHIUM

Epigram

Epigramma

sam ja davio Bakha a on mene, i navalom


slijepom
DokJedan
drugog u zlu, nesretnu ruio kob,
5

Padoh u borbi zajedno s pobjednikom i vinskim


Vonjem natopljen duh izrigah na drugi svijet.
Napokon im Radamantu mrskome stigoh i njega
Uasni oinu vonj vina iz grla mog,
Naredi da me za kaznu na obalu zakuju crnu.
Vjena da mori me e, stigijski gledaju val.

Cum victore simul victam animam vomui.


Ut tamen implacidum veni ad Rhadamanton, et illum
Feda exhalati perculit aura meri,
Pro pena fixum me nigro in margine iussit
Etemum Stygii cernere fontis aquas.

XII

X II

ARTEMIZIJA, POPIVI PEPEO MAUZOLA,


MUA SVOGA, PODIE MU MAUZOLEJ

ARTEMISIA POST EPOTOS MAUSOLI


CINERES MAUSOLAEUM CONDIT

Epigram
ad si iz pehara zlatnog ti pepeo ispila tuna.
Muu si podigla svom spomenik i sebi glas.
K
Zato novim sad zdanjem ti svijetu iznosi udo,8
5

um Bacchum iugulo, me Bacchus, et impete caeco


Alter in alterius fata subinde ruit.
D
Pugnando cecidi sparsamque cruore meraco

Cine da sljemenom ve tie u zvjezdani svod?


Muu svom sama si urnom; za zasluge tolike, dakle,
Pravo bi bilo da to zdanje je za tebe grob.
* Ta se grobnica u antici ubrajala u sedam svjetskih udesa.
226

Epigramma
um cineres bibis et tristi te proluis auro,
Et sponso et famae das monumenta tuae.
C
Mole quid ergo nova profers miracula mundo
Et facis, ut structus sydera tangat apex?
Te vir habet tumulum; meritis pro talibus ergo
Par foret, ut cineres haec tegat urna tuos.
227

10

XIII

XIII

IZVOR IZ GROBA

FONS E SEPULCRO

Epigram

Epigramma

amo gdje uvire sve ti izvire, stoga ni jedan


Vjenim se ne moe tok nazvati kao taj tvoj.
T
iv iz smrti se raa i spaja svretak s poetkom.

mnia quo properant, tu nasceris inde, nec ulla


Iustius hoc nomen lympha perennis habet.
O
Viva e morte venis, finem coniungis et ortum.

Tebe ne plai smrt, iz nje ti raa se sam.


Ledan, udno to nije, kad ubori hladnom po tijelu.
Bistar ti ostaje tok, smru ti isti se mulj.
Niti Prokion te nee, ni silena jara iscrpsti,
Vie se iskona tvog plai zvjezdani svod.
Bilo tko da si, svoj usijan mozak rashladi tom vodom,
Ona e misao tu uliti tvoju u svijest:
ivot mi donosi smrt, smrt ivot, a tebi je stalno
ivjet da doeka kraj, mrijeti da izbjegne smrt.

10

XIV

XIV

PULU, CRNOMANJASTOM MLADICU


Epigram

IN PULLUM, NIGELLUM IUVENEM


Epigramma

ule, zavodljivi to se kupljenom sjajui mau


eta, idu na trg odvlai, vue svoj hod,
Mirtom vonjaju jae neg mirisi pogreba triju,
Dok niz kosu ti siv truni na lea se prah,
Gavrana zar se ne boji? Ta skrij svoju leinu skupu.
Koju, ve natrulu, njen izgled oznauje crn.
Nastavi ipak sa etnjom, ta slinog ne raskida gavran,
Cesto potedjet je on znao svoj srodniki plijen.

ulle, quid adsciti lascive propola nitoris


Per fora compositos fersque refersque gradus?
P
Cumque exhalata vincas tria funera myrrha,

Nec mortem metuis, quae tibi facta parens.


Et gelida, haud mirum, gelidos si transilis artus.
Pura es, nam sordes tergere fata solent.
Non Procyon, non te validi Canis hauriet ortus.
Formidant ortus nam magis astra tuos.
Quisquis ades, tali tumidum caput ablue lympha,
Dogmata nam capiti suggeret ista tuo:
Dat mihi vita necem, mors vitam; te quoque certum est
Vivere, ne vivas, ne moriare, mori.

228

Crinalisque fluat per tua terga cinis,


Non metuis corvos? Pretiosum absconde cadaver,
Quod iam semustum denotat atra cutis.
Perge tamen, similes corvus non distrahit artus,
Cognataeque dapi parcere novit avis.
229

XV

XV

KRIST GOSPODIN BODIMICE NA STRANICI


NASLIKAN

CHRISTUS DOMINUS IN PAGELLA PUNCTIM


DEPICTUS

Epigram

Epigramma

asred papira zaboden ostao vrak je pera.


S pera tad siuna kap upi u papir se bijel.
N
Zatim jo jednom i opet, pod povlakom ubodna palca.
5

10

Tokama pravilno tad papir taj izbode sav.


Ve bjelina papira, polako se lome u sjenke.
Svenu, i ploha se ve tamnim u pjegama skri.
Smjesa tolika se zatim u jedno oblije stopi,
I jo iz oblaika tog tamnoga izroni sjaj.
udno, to svjetlost nije uinila, uini sjenka,
Crne iz kapljice, gle, umrli stvori se Bog.
Sveta kap kako dostojno gospodnje prikaza muke:
Plea, tono ih ljut idovski iiba bi.
Jer, dok gorae eljom da grezne u tee jo muke.
Taj za mukama ar nita ne bjee no kap.

n media calami consedit mucro papiro.


Tinxit et exigua candida lina nota.
I
Mox iterum atque iterum salienti pollice ductus
5

10

Suppositas pupugit non sine lege nives.


Iam folii candor sensim laceratus in umbras
Degenerat, maculis area tota latet.
Tantaque congeries speciem coalescit in unam,
Visus et a fusca surgere nube decor.
Mirandum, quod lux non fecerat, umbra peregit,
Finxit et exanimem guttula nigra Deum.
Quam merito expressit Domini pia gutta dolores
Membraque et Isacio verbere tergus hians,
Nam dum submergi poenis gravioribus ardet.
Iste dolor cupido nil nisi gutta fuit.

Preveo Nikola Sop

230

231

IVOTOPISI SLAVNIH
DUBROVANA

VITAE ILLUSTRIUM RHACUSINORUM

ANDREAS CIUBRANOVICH

ANDRIJA UBRANOVI
ndrija Cubranovi, veoma glasovit ilirski pjesnik, nije
zasluio da se zbog nemara sugraana i rodbine i zbog
zuba vremena izgube ostala njegova knjievna djela i radoA'i. Njegov stil i ist jezik pokazuju nam da je ivio oko god.
1500. Nai su ga glasovitiji pjesnici toliko cijenili da se Gunduli i Palmoti nisu stidjeli uvrtavati u svoje pjesme nje
gove stihove bez izmjena, kao to je Vergilije radio s Enijem
i Lukrecijem. Sauvana je njegova tiskana pjesma u kojoj
prikazuje Jeupku ili Ciganku kako nekim djevojkama pro
rie budunost. Ta je pjesma prvi put izdana god. 1599, a
iza toga vie puta.

ndreas Ciubranovich, vir celeberrimus in Illyrica poesi,


indignus, cuius et reliqua opera et studia civium et
consanguineorum incuria atque aetate evanuerint. Illum
circiter anno 500 vixisse stilus monet et candor dictionis.
Adeo magni a nostris celebrioribus poetis est habitus, ut
Gundula et Palmotta non erubuerint eius integra carmina.
Ut Virgilius Ennii atque Lucretii, suis carminibus intertexere.
Typis editum extat eius poema, in quo Aegyptiam sive
Slngaram sagam inducit quibusdam puellis sua fata porten
dentem, quod poema primum editum fuit anno 1599, subinde
multoties.

II
II
FLORIA DE ZUZERIS

CVIJETA ZUZORIEVA
vijeta Zuzorieva bila je punijeg tijela, stasa za enu
malo previsokog tako da se primicao visini mukarca,
lica veoma ljupkog, obraza bijelih kojima nije trebalo umjet
nog rumenila, s draesnim malim ustima, cmooka, plavo
kosa, lica vie obloga i punanijega, vrata poneto debljega,
lica vedroga i kao stvorenog za ljubav, oiju ivahnih iz ko
jih je izbijala otroumnost, ela pristalog i izboenog.

loria de Zuzeris habitudine corporis pleniori fuit, statura


inter mulieres paulo altiori, ut ad virilem accederet.
Vultu venustissimo, facie candida et ruboris adscititii non
Indigente, decenti osculo, nigris oculis, capillitio flavo, facie
d rotunditatem accedente et pleniuscula, collo pinguiori,
reno vultu et ad veneres facto, oculis vividis, ut ingenii
cumen prae se ferrent, fronte decenti atque exporrecta.

232

233

III

III

MAVRO ORBINI

MAURUS ORBINUS

avro Orbini izdao je tiskom povijesno djelo II regno


egli Slavi (Slavensko carstvo), za koje je dodue
M
povadio grau iz mnogih pisaca, ali dosta nesreeno, jer je
samo povrno poznavao talijanski jezik. Kao svjedoke za po
jedine dogaaje esto navodi inovjerne pisce i nekako se
odvie poziva na njihov autoritet. Zbog toga je i cenzura u
Rimu osudila to djelo dok se iz njega ne uklone imena osu
enih nevrijednih pisaca.
Sretna bi bila slavenska povijest da je nala ili povjesni
ara koji je vie proitao ili nekoga koji je vrlo mnogo itao
a ujedno bio vie povjesniar.

234

aurus Orbinus edidit typis De regno Slavorum histo


riam, quae e multis quidem est auctoribus exceipta,
eed satis indigeste, ut ab homine, qui paulo magis quam
primoribus labris linguam Italicam attigisset. Heterodoxos
auctores saepe in testes rerum adducit et quodammodo
ipsorum auctoritate luxuriat, unde quaesitorum et Romae
meruit censuram, donec nomina damnatae plebeculae
deleantur.
Felix Slavorum historia, si vel historicum, qui plura
legisset, vel plurima legentem magis historicum reperissetl

235

SALTIJER SLOVINSKI

SALTIJER SLOVINSKI

DINKO ZLATARIC

DOMINICUS SLATARICHIUS

itez Dinko Zlatari Dubrovanin kod uenih ljudi u Pa


dovi i na tamonjem sveuilitu, koje je upravo u to
V
vrijeme posebno cvjetalo, ostavi uspomenu ne samo svoje
uenosti nego i dostojanstva i razboritosti.
Nakon odlino zavrena studija bio je rektor padovske
arhigimnazije odnosno glava gimnazije artista, koji je na
ziv prema tamonjem shvaanju obuhvaao studente teolo
gije, filozofije, medicine, matematike, retorike i ostalih ple
menitih umijea osim studenata jednoga i drugoga prava.
Njegovo isticanje u studiju i poetak rektorstva prikazuje
Tommasini u Paovskoj gimnaziji, knj. 5. ovim rijeima:
Godine 1579. u poetku kolovoza. Rektor pravnika bio je
taj isti Petar Polidoro iz Picena, a rektor artista vitez Dinko
Zlatari, mladi istaknute obrazovanosti, koji je 13. rujna
prema starom obiaju primio u stolnoj crkvi rektorski
plat. Za tu godinu spominje to i Antun Riccoboni u 1.
knjizi, Komnen Papadopoli u 1. svesku, 1. knjizi, 2. odsjeku,
17. poglavlju i tiskani Popis rektora gimnazije, ali najjasnije
to potvruje pohvalni natpis na zidu u predavaonici arhi
gimnazije do Visoke pravnike kole, okien naokolo pozla
enim vrpcama i vijencima i ovako od sveuilita sastavljen:
Slavnome muu Dominku Zlatariu, sinu imunovu, Dub
rovaninu, vitezu, sjajnom rektoru, koji je svojim ugledom
i marom vratio rektorskoj asti drevni sjaj kojega je gotovo
bilo nestalo, sveuilite filozofa i medicinara na spomen nje
gova dobroinstva postavi 28. srpnja godine Gospodnje 1580.
236

on modo eruditionis suae Patavinis sapientibus atque


eo potissimum tempore florentissimae academiae, sed
dignitatis quoque prudentiaeque monumenta reliquit eques
Dominicus Slatarichius Ragusinus.
: Ipse post studiorum circulum egregie absolutum rector
Patavini archigymnasii fuit sive gymnasiarcha artistarum,
tyUod vocabulum iuxta loci nomenclaturam theologos, philoOphos, medicos, mathematicos, rhetoras et caeterarum
praeter utramque iurisprudentiam liberalium artium profesores complectitur. Eius in studiis praestantiam et regiminis
Initium Tomasinus in Gymnasio Patavino libro 5 his verbis
prodit: Anno 1579 initio Augusti. Legistarum rector idem
Petrus Polidorus Picenus et artistarum rector Dominicus
Slatarichius eques, iuvenis eruditione praestans, qui 13 Sep
tembris in cathedrali pro veteri consuetudine caputium
lumpsit. Quod ad hunc annum referunt quoque Antonius
Rlccobonus libro 1, Comnenus Papadopoli tomo 1, libro 1,
MCtione 2, capite 17 et Album rectorum gymnasii typis
R C U SU m , sed prae caeteris luculenter elogium, quod in audi
torio archigymnasii, contermino scholae maximae iuristarum,
pariete eminet, inauratis lemniscis atque opere coronario
Circumfulgens et a studiorum universitate in haec verba
Conceptum: Illustrissimo viro Dominico Slatarichio SimeOnll filio Ragusino, equiti aurato, rectori splendidissimo, qui
UO splendore ac vigilantia gradum rectoratus pene dirutum
pristino candori restituit, universitas philosophorum et mediCOrum in memoriam beneficii posuit 5 Calendas Augusti
anno Domini 1580.

237

Mnogo je pisao, ali su do nas dole samo njegove ilirske


Pjesni, koje su tiskane, i Knjiga erosa ili ljubavi, koja jo
nije izdana. Kad se naime iz Italije vratio k svojima, taj je
vrli rodoljub ulagao mnogo truda u njegovanje dalmatin
skoga govora te je svoja djela napisao tako istim jezikom
da ga nitko nije nadvisio. Preveo je na ilirski Tassovu
pastirsku igru Aminta pa s grkoga Sofoklovu tragediju
Elektra. To je zajedno s mnogim drugim sjajno i umjetniki
sastavljenim pjesmama, ukraeno elegantnim bakrorezima,
posvetio carskom vojskovoi knezu Zrinjskome, u ijoj je
vojsci kao zapovjednik ete ratovao u Ugarskoj njegov brat
Miho.
Na svoj troak dao je tiskati talijanske pjesme pjesnika
Simonette i posvetio ih plemkinji Cvijeti Zuzorievoj, udatoj Pescioni, dubrovakoj pjesnikinji koja se isticala ue
nou, ljepotom i moralom. Posvetio joj je takoer prije
spomenutu Ljubav Pirama i Tizbe, gdje u uvodu spominje
da e doskora izdati knjigu pjesama sastavljenu u njezinu
ast. Sumnjam da je to izvrio, jer to izdanje nisam nigdje
vidio.

Multa conscripsit, sed ad nos non pervenere nisi eius


Illyrica Carmina, typis evulgata, et Liber eroticon sive
limorum, qui adhuc ineditus est. Reversus enim ex Italia
ad suos egregiam operam in excolendo Dalmatico idiomate
Vir patriae amantissimus posuit eoque sua dialecti candore
lucubravit, ut nihil supra. Vertit Illyrice pastoritiam fabu
lam Tassii, quae Amyntas inscribitur, Electram quoque
Sophoclis tragoediam ex Graeco; quae et alia permulta
luculenter atque affabre parta et eleganti chalcographico
opere perpolita obtulit comiti Srino, caesaris archistratego,
sub cuius signis Michael, eius frater, legionis praefectus, in
Hungaria militabat.
Imprimenda quoque suis sumptibus curavit Etrusca
poemata Simonetae, quae Floriae de Zuzeris Pescioniae,
ruditione, forma et pudicitia praecellenti poetriae RaguInae, inscripsit, perinde ac quos supradiximus Amores
Pyrami et Thisbes, ubi in prosphometicis literis memorat
MSe libellum carminum in eius laudem concinnatum propedlem daturum in publicum, quod an fecerit, ambigo, nam
nusquam editum vidi.

238

239

PISMO URI M AT IJ A SE V IC U

ad smo imali otii iz Dubrovnika, otprilike oko podne


spremismo prtljagu i krenusmo na put, svaki od nas
K
suncobranom zatien od sunane pripeke. Obino smo pu
tovala dvojica, don Stijepo, upnik sv. Marije e Picea, i ja,
ali ovoga smo puta poveli sa sobom i Rudu Draka, na koje
ga smo pukim sluajem naili kako se sprema na isti put.
Tjeran snanim miicama mladih veslaa, amac je
hitno prevaljivao velik prostor, ali su nam sunce na nebu i
njegov okomiti odraz na moru podvostruavali neugodnu
egu. Ipak bi nas ponekad osvjeavao blagi daak maistrala,
a vedrim i ugodnim razgovorom ublaavali smo tegobu pu
tovanja po nemirnu moru. Stigli smo na Lopud preko oeki
vanja vrlo brzo. TS. itavo je putovanje trajalo jedva jedan
sat.
Tu smo izmijenili pozdrave s domaim ljudima, iskazali
potovanje boravitu nimfe Kalipse i divili se luci, za koju
bi bilo opravdano smatrati da njezinu uvalu nije stvorila
igra prirode, nego umjetno ljudski um, a zatim smo krenuli
ravno na na otok. Kako je dan ve tekao prema svojem iz
maku, pred no smo pristali na Sipan, i to na istonoj
strani, koja je po tamonjem samostanu sv. ura nazvana
Suura. Doekani od sviju vrlo usluno, sjeli smo za stol i
istek dana doekali u meusobnom razgovoru. Dok su se
traili konji za mene i za mojeg suputnika (upnik je naime
bio otiao u svoje oblinje mjesto, a za nas nije prenoite
bilo ondje, nego istom oko tri milje dalje na drugom kraju
otoka nazvanom Luka), mrak je malo-pomalo postajao
sve gui i pala je mrkla no.
Zbog toga smo krenuli na put, podboli konje i predali
se vodstvu vodia. Nije nam naime bio poznat put, a k tomu
240

E P I S T U L A AD G E OR GI U M M A T T E I U M
SCRIPTA

ara plus minus sexta ex urbe discessuri conclamavimus.


ad sarcinas et iter adorti quisque sua protectus umbella
H
pro estu meridiano. Duo enim consvevimus, D. Stephanus
Sanctae Mariae de Picea parochus et ego, assumpto etiam
Rutgerio Draco, quem forte fortuna ipsum iter ingressurum
invenimus.
Promota validis iuvenum brachiis phaselus assequebatur
ad multum spatium in momento, sol vero libratus et per
pendiculo repercussus ex equore geminabat caloris mole
stiam. Tamen quandoque ethesiarum leni flabello perfusi
et gravitatem maris et asperitudinem itineris levigantes
lepida iucunditate sermonum Delaphodiae adlabimur citis
sime et preter quam credibile fuit; vix enim una hora totus(!)
iter constiterat.
Ubi dicta acceptaque ab incolis salute Calipsus nimphae
habitaculum venerati miratique portum, quem ad lusum non
naturae, sed artis ingenio sinuatum dignum est credere,
recta contendimus in insulam nostram. Iamque dies in
declinia raptus consenuerat, nos nocte appetenti potiti lupana
ad partem, quae secundum orientem est, quae a coenobia
Sancti Georgii in ea parte sito nomen induerat, et ab omni
bus perquam officiosis modis excepti consedimus, dumque
mutua inter nos miscerentur colloquia, iam dies expiraverat,
dumque equi pro me et socio quaererentur (nam parochus
ad suam stationem, quae aberat non longe, decesserat neque
erat illic diversorium nobis, sed ad tertium circiter lapidem
in extrema insulae parte, quam Lucam vocant), paulatim
ese intendentibus tenebris nox in altum excreverat.
Nos itaque concitis equis incessimus anteambulone prae
posito; non enim viae notae erant, praesertim dum densis16

H rvatski latin isti II

241

je vrlo gusti mrak zastirao pogled konjima, koji su inae


bili obdareni vrlo otrim vidom. Ili smo za nesigurnim
tragom, jer se i sam vodi zbunjivao u stazama, po stranpu
ticama, zavojima, vrlo uskim puteljcima sa svih strana
zastrtima draom kao da spremaju zasjedu, po stjenovitim
putovima, po niskim puteljcima u udolinama i po otvorenim
poljima. Tada nam se u nonoj jezi i strahu inilo da vidi
mo nona straila i aveti, o kojima puk u zabludi, osobito
na ovom otoku, pripovijeda da se diu iz grobova i da po
svuda naokolo tuku namjernike. Nonu su tiinu inile je
zivom abe, kojih se kreketanje ulo izdaleka, sove i noni
gavrani pjevanjem tualjki odasvuda sa stabala i vukovi ili
neka vrsta ivotinja vukovskog soja svojim zavijanjem i
cviljenjem uz neprekidno stenjanje sa stijena, iz spilja i iz
grmlja. Padajui obilno iz vedra neba, rosa nam jo nije
bila nakvasila putni ogrta, ali je samu koulju kao nekim
vrlo mekim lijepkom priljubila uz tijelo.
Konano, prevalivi itav taj put i strpljenjem nadvla
davi sve te neprilike, lako naosmo svratite, skinusmo
s konja opremu i poosmo na poinak. Kako smo bili izmu
eni od zaobilaznog putovanja, koje je obina stvar kod lu
tanja, i od nonih neprilika, nismo bili eljni ni jela ni pia,
nego smo ivo traili poinak koji nam je tada bio dovoljan.
Poto sam se pozdravio sa suputnikom, krenuo sam u svra
tite, koje se po vanjskom izgledu, bar koliko se moglo vi
djeti pri slabom nonom svjetlu, po broju prozora i po prostranosti inilo dosta pristalim, ali je iznutra prualo vrlo
runu sliku svih moguih neugodnosti i strahota. Kad sam
doao do vrata, najprije mi se ukazalo dvorite, ukoliko se
dvoritem moe nazivati mjesto prikladno za obane, dvo
rite, koje su bez ikakva reda okruivali poluporueni zidovi
druge kue i polupolomljene drvene ograde.......................

sima umbra corrumperet obtutus ipsis equis, ceteroqui


exploratissimo visu praeditis. Per diverticulos et meandros
arctissimasque vias quaquaversum ceu in insidias excitatis
vepribus offusas, per saxea viarum, per humilia convallium,
per aperta camporum incerto ducti vestigio saepissime ipso
praeposito vias confundente. Tunc nocturno in horrore ac
metu visi illi tenebriones ac lemures, quos in hac presertim
insula ex sepulcris exilientes obviosque circumquaque pul
santes vulgi error commemorat. Ranarum coaxantium de
longe acceptus clamor, ululae et nicticoraces undequaque de
arboribus complorantes, lupi seu quaedam animalia de gente
luporum suspirantes et iugi gemitu de cautibus, criptis et
fruticetis ululantes exasperaverant silentia noctis. Ros liberali
defluens vena et sudo etere desudatus nondum peplum
viarium humectarat, verum subuculam ipsam lentissimo ceu
visco corpori adglutinarat.
Iamque emenso tot interfecto spatio et victis patientia
incommodis, commode diversorium adepti et liberatis equis
ad quiescendum divertimur, nam corpora, partim solitis
erroribus circumducta, partim nocturna intemperie tentata,
nec cibi nec potus avida quiete sibi suffici enixe petebant.
Iamque socio salute auspicata pedem removeram diver
sorium aditurus, quod externa facie, prout videndum noc
tis dubium lumen dabat, videbatur non aspemendum et fe
nestrarum numero et capacitate, et in coeteris ipsum comendaverat situs, sed intrinsecus omnium difficultatum ac
horrorum incommodissima vigebat imago. Ut ad portas
ventum est, atrium in primis ob oculos fuit, atrium, si licet
atrii nomine compellare pecuariis idoneam stationem, atri
um, quod alterius domus semiruti parietes et pulpita semifracta opere casuali praecinxerant.

Preveo Veljko Gortan

242

243

VICE PETROVI
VINCENTIUS PETROVIH
( 1677-

1754)

odio se 1677. u dubrovakoj obitelji, koja je bila pod


rijetlom s otoka Lopuda. Nakon retorike i filozofiju je
R
uio u rodnom gradu kod dominikanaca, koji su ga stali
upuivati i u teologiju. Ne zna se zato nije poao na dalje
nauke u Italiju niti zavrio teologiju. Ipak, po opem sudu
suvremenika, koji su ga vrlo cijenili kao pjesnika, bio je
veoma obrazovan. Ve se od 1706. potpisuje kao javni i za
kleti kancelar koju je uglednu slubu, uz druge pravnike po
slove, obavljao do kasne starosti. U dubrovakom knjiev
nom drutvu Academia otiosorum (talijanski nazvanom
Academia degli oziosi) marljivo je suraivao, u kolu
s Vladislavom Menetiem, Vladislavom i Lukom Guetiem,
Ivanom Aletiem, urom Matijaeviem, Dankarlom Angelisom i dr.
Sudbina je zadala dva teka udarca naem pjesniku:
1738. umrli su mu sin i ki, a pet godina kasnije, nakon tridesetgodinjeg braka, i ljubljena ena. Motiv neprebolne tu
ge nadahnut e nekoliko najsnanijih Petrovievih elegija, a
i kasnije e se, sve do smrti pjesnikove 28. sijenja 1754,
poee provlaiti njegovom poezijom neka gorina, osjeaj
osamljenosti bez ene i vjernih prijatelja.
Petrovi je pjevao na latinskom, hrvatskom i talijan
skom.
Talijanske su mu pjesme, osim dva soneta, sve izgublje
ne, hrvatske su veinom izgubljene (meu njima i cjeloku
pan prijevod Tassova epa Gerusalemme liberata, za koji
znaju biograf Slade-Dolci, po njemu Appendini, a i Feri u
Elogijima).
Od latinskog njegova pjesnitva samo mu je jedan epi
gram tiskan za ivota, a ostalo je sauvano u rukopisima,
autografskim ili prijepisima, ili je izgubljeno.
247

Elegije (Elegiae), epigrami (Epigrammata), vee epske


pjesme (Carmina) i satire (Satyrae) pjesnike su vrste u
kojima je Petrovi okuao svoju latinsku Muzu.
Najvrednije su mu, bez sumnje, elegije i meu njima
one etiri u 'kojima oplakuje smrt svoje ene: ovidijevska
dikcija zazvuala je ovdje novim potresnim tonovima ne
utjene boli i oaja, naputenosti i osamljenosti. Uz elegije-tualjke ima u Petrovievoj zbirci i nekoliko elegija satiri
ke intonacije (npr. u elegiji Quid mihi vobiscum.. . to
imam s vam a..., gdje e otro ibati propadanje branog
morala u Dubrovniku, ili u elegiji In Aulam Protiv Aule,
dubrovake prostitutke-gulikoe, ili u Asinorum ad Bacchum
supplex libellus Ponizna molba magaraca bogu Bakhu,
u kojoj se magarci utjeu bogu Bakhu za pomo).
Sauvano je oko 600 Petrovievih epigrama, iako je vie
njih, osobito ljubavnih po svjedoanstvu S. Crijevia
pjesnik razderao ili spalioJSvi su mu epigrami pisani u ele
gijskim distisima..o
s i n
o
u
'v^S5~l*etrovi okretnou.vlada.metri.komt.-dotjerujHi mnoge,po vie
puta sadrajno i .jezino. Najvie ih ima (oko treina svih
ukupno), aTujedno su i estetski najizraajniji podrugljivi
epigrami, upereni.Rrfitiv^vtem snika (veinom pod rimskim
pjesnikim pseudonimima) i protiv moralne izopaenosti i
zlih navika u Dubrovniku. Za nas su vrlo zanimljivi epigrami
0 povijesnim
i.osobito o knjievnim prilikama
Dubrovniku. Religiozni epigrami, kojih je Petrovi dosta na
pisao, izraavaju veinom, samo opa mjesta, tako da dm
uz epigrame to izriu misli poznatih poslovica (ima tu i
parafraza hrvatskih narodnih poslovica) ili mudrih reenica
1 uz veinu pounih pripadaju slabom dijelu Petrovieva
pjesnitva. Dakako da se na pjesnik u fakturi i dikciji epi
grama povodio i za Marcijalom, no ne treba zanemariti ni
poticaje kojih je naao u bogatoj tradiciji dubrovake latinistike poezije, kojoj e, mislim, i poneka Petrovieva ele
gija uspjelo slijediti izraajna dostignua (npr. renesansnog
pjesnika Ilije Crijevia).
Tri satire, u kojima se igoe pohlepa Dubrovana za
bogatstvom, nisu bolji dio Petrovieva pjesnitva.
Po broju stihova najobilnije, njegove vee heksametarske epske pjesme openito pripadaju slabijem dijelu knji
evnog rada, iako im je kao u svemu to je napisao
248

latinski jezik ist, a tok stihova gladak. Po vrsti su najvema


prigodne: est pjesama, na primjer, tematski je tjenje po
vezano sa carskom kuom u Beu za vlade Karla VI. For
malno je dotjerana pjesma Carolus VI. Romanus imperator
electus (Karlo VI. izabrani car rimski, u 489 heksametara,
vjerojatno god. 1711). Najuspjeliji je svakako meu njima
epinikij iz god. 1716. u 311 heksametara: Super insigni victo
ria principis Eugenii a Sabaudia, ducis armorum Caroli VI,
parta de Tureis inter Carlovicensem et Petri-Varadini arces
Nonis Sextilibus 1716 (O znaajnoj pobjedi princa Eugena
Savojskog, vojskovoe Karla VI, izvojevanoj nad Turcima
izmeu tvrava Karlovaca i Petrovaradina 5. kolovoza 1716).
Dikcija, umjeno upletanje poredaba i personifikacija u toj,
pa i u ostalim epskim pjesmama, odaju izvrsna znalca rim
skog pjesnitva, Vergilija pogotovo.
Petrovi je neto pisao i u prozi.
Uz rimske utjecaje, to ih je znao asimilirati, stilski
postupci iz ranijeg razdoblja talijanskoga arkadskog pjes
nitva mijeaju se u naeg pjesnika s pojavama njegova
kasnijeg razvoja. Petrovi nije velik, ali je obilan i razno
vrstan pjesnik, dobar je stilist i pisac nekoliko izvrsnih ele
gija i pregrti vrlo dobrih epigrama.
V. V.

BIBLIOGRAFIJA

DJELA VICE PETROVIA


Epigrammatum liber I, rukopis-autograf, u Knjinici Male brae
u Dubrovniku (Kaznaiev popis br. 503, sada br. 1190)
Manoscritto autografa, rukopis-autograf, u Knjinici Male brae
u Dubrovniku (Kaznaiev popis br. 601)
Collectio carminum, rukopis, prijepis, u Dubrovakom Arhivu,
Zbirka Pavlovi-Graci, serija 24
Carmina, rukopis, prijepis, u: Zbornik dubrovakih latinskih
pjesama XVII.XVIII. stoljea (Brlek, Rukopisi Knjinice
Male brae u Dubrovniku, knj. I, Zagreb 1952, rkp. br. 244)
Nekoliko odabranih pjesama Petrovievih, dodatak Korblerovoj
studiji: Vientije Petrovi Dubrovanin (1677.1754.), Rad
186, Zagreb 1911.
LITERATURA O VICI PETROVIU
. Korbler: Vientije Petrovi Dubrovanin (1677.1754.), Rad
186, Zagreb 1911.
M. Deanovi: Odrazi talijanske akademije degli Arcadi preko
Jadrana, II, Rad 250, Zagreb 1935.
V. V.

E L E G I JE

ELEGIAE

U POVODU SMRTI ENINE

IN OBITU UXORIS

ako li da se odijelimo, od ivota mi draa eno,


smrt da nas tvoja od postelje rastavi?!
Tako li me jadnog naputa, ti to nikad nee
naputena biti,
mene jadnog i djecu svoju, zalog ljubavi nae?!
Ne zadrava tebe Baktra, ni mene daleka Tula:
jo je vea udaljenost to sad nas razdvaja.
Sebi bih sada zaelio pjesmu to vjetrove i bujice kroti,
sada bih zaelio itanu koju su ule due pokojnika,
ne da hrast pokrenem s visokoga Hema,
ili da nepokretnim uinim ptice raspjevana glasa,
nego da mile supruge vratim plahu sjenu
sad s molbom, sad s citarom i molitvom;
poao bih smion (a ljubav sama zubljom bi bila)
po mjestima punim tmina, punim straha.
I netko bijedan od alosna roda tihih,
koje neko slinom ranom rani ljubav,
ukazav se daleko od Elizija, radosna mjesta pobonih,
Koju trai, 6no mjesto, ree, 6no dri.
Ne mene, ne zadra me ni devet puta razliveni Stiks,
ni vrbova splav kojom je deset puta se voziti,
a niti e me zaplaiti gujolikom kosom strana Megera,
ni srdito dostojanstvo Stigijskog Jupitera.
Moda bi i onaj na molbu suze pobono lio
i povratak supruge mile obricao.
to li lud govorim, jao? Povratit se ne moe vie,
iezla je sjena to jednom je prela jezero stigijsko;
izvoru se ne vraa val to ga jednom napusti.

iccine dividimur, vita mihi carior uxor.


Morte tua nostrum dissociante thorum?
S
Siccine me miserum, nunquam relictura, relinquis

10

15

20

25

252

10

15

20

25

Me miserum et natos, pignora cara, tuos?


Non te Bactra tenent, non me nunc ultima Thule,
Longius est spatium, nos quod abesse facit.
Nunc mihi, nunc cantum ventosque amnesque
morantem,
Nunc cuperem auditas Manibus esse fides.
Non summo ut faciam quercus descendere ab Aemo
Aut stare immotas voce canentis aves.
Sed carae ut repetam fugientem conjugis umbram
Nunc prece, nunc cythara consociante preces.
Irem audax (amor ipse facem praeferret eunti)
Plena tenebrarum per loca, plena metus.
Atque aliquis miserans maesta de gente silentum,
Quos olim simili vulnere stravit amor,
Ostendens procul Elysium, loca laeta piorum,
Quam petis, ille tenet, diceret ille locus.
Non me, non novies Styx interfusa teneret
Viminea et novies trajicienda rate.
Non fera vipereo terreret crine Megaera,
Majestas Stygii non truculenta Jovis.
Forsan et ille pius lacrymas ad verba precantis
Funderet et reditum conjugis annueret.
Quid loquor, ah, demens? Non est revocabilis ultra.
Transvecta est Stygios quae semel umbra lacus,
Non redit ad fontem, quae fontem deserit unda,
253

niti ponovno cvjetaju jednom ocvale rue.


I to je bijednom jo preostalo i jedino blailo,
30 kojim da bol olakam, jao ne osta mi nita do plaa,
da oplakujem nesree svoje, rane ljute,
dok se pepelu supruge ne pridruim i sam pepeo.
I tek to ojaen dom opetovane alosti skide znake,
i jo se dobro ne osuie obrazi ovlaeni:
35 pade evo i trea rtva smrti opake supruga,
ranama trima rtva pogoena.
I nisi je ni umorila po opem obiaju,
mrska smrti, ve si je morala udarcima zatui.
Sve sulice bijesa svog ti na bijednicu posla,
40 ali se one zadjenue u kou samu.
Udove zla su shrvala, ali dua bijae iznad njih,
ti si pobijedila tijelo krhko, a dua tebe.
esto je potrebno bilo i vatre i eljeza.
I pusti li ona ikakav glas u mukama tim?
45 Zar se ona ne preplai, jaukmu li od eljeza?
Ne otrpjev uzdah, bijedan sam jaukah.
Jao! krvarili su od ocjela krutog izmrcvareni udovi
bolesnice: ali se obrazi suzama ne okvasie.
A kad je opomenuta da se posljednji ai ivota blie
50 i hitaju ubrzana kroka, zaplaka li onda?
Tako je sranost njoj duh dao nesvjestan krivnje
i jo prema Bogu pobonost i ivot edan,
ljubav za ove bijednike, nakana u nevolji im pomoi,
ruka sebi samoj zatvorena, a ostalima uvijek otvorena,
55 i budna skrb nad djecom i trud da se u domu odri
ona snjeno bijela krepost;
ak i u mukama groznim usijanim gvoem sjeena
koje je ona toliko puta pretrpjela rado,
kako bi posmrtne izbjegla patnje, udobrovoljivi Mane,
60 s nadom gotovo sigurnom, ako se oni ublaiti mogu.
Takvu sranost pokaza ona, kad joj se iz hrabrih grudi
otvori dvostruka rana zbog smrti djece.
0 bozi, koliko se nagleda alosti gorke
1 koliko snage ugleda onaj dan!
65 Koji obrazi ostae bez suza i usta bez alopojke?
A ona nije ni suzu pustila, niti se ita alila.
Izvana se ne pokaza kao majka, ali je to u dui bila,
i nije sebe, nego je jadnog oplakivala mua.
254

30

35

40

45

50

55

60

65

Nec reflorescunt, quae cecidere, rosae.


Ergo, quod est miseris reliquum solumque levamen,
Quo lever, heu! superest nil nisi flere mihi,
Nil nisi flere meos, saevissima vulnera, casus.
Dum cineri uxoris jungar et ipse cinis.
Vix afflicta domus geminati insignia luctus
Exuerat, madidas non bene sicca genas:
Ecce cadit saevae jam tertia victima Morti
Uxor, vulneribus victima caesa tribus.
Non fuit illa tibi communi lege necanda.
Impia Mors, plagis percutienda fuit.
Cuncta tui in miseram consumpsti tela furoris,
In sola haeserunt sed tua tela cute.
Membra malis cessere, animus fuit altior illis.
Tu fragilis victrix corporis, ille tui.
Saepe opus igne fuit ferroque; ullumne dolentis
Inter eas poenas edidit illa sonum?
Num viso extimuit ferro ingemuitve recepto?
Non patiens gemitum, sed miser ipse dabam.
Ah! chalybe immiti languentis caesa rigabat
Membra eruor: lacrymis mon maduere genae.
Num, quando monita est, momenta novissima vitae
Instare et celeri jam properare gradu?
Scilicet hos animos illi mens inscia noxae,
Inque Deum pietas et proba vita dabat.
Hos amor in miseros miserisque intenta juvandis.
Clausa sibi, reliquis semper aperta manus,
Et vigil in natos cura et studium acre tuendae
In nivea morum simplicitate domus,
Et tormenta per haec candentis atrocia ferri.
Quae toties visa est sustinuisse libens,
Posthuma vitandi tormenta, piantia Manes,
Spes prope certa, sibi si qua pianda forent.
Hos animos etiam illa dabant, quae pectore forti
Ex gemina amissa vulnera prole tulit.
O Superi, quantum vidit maeroris amari
Et quantum vidit roboris illa dies!
Quae caruere genae lacrymis et questibus ora?
Fundere nec 'lacrymas visa nec illa queri.
Exuerat matrem coram, matrem intus agebat.
Non se, sed miserum commiserata virum.
255

Darima tim tolikim kakva sad dobra tjelesna da dodam,


kakvo dragocjeno svojstvo vrijednom dometnut
svojstvu?
Koja pak slatka popijevka ostade od usta ivih,
u kojima s&m tvorac meda naini sae?
Takvu sudba ote meni, sudba beutna,
druicu u lonici i okrilje moje.
75 Poslije dva okrutna pogreba ljubljene djece,
ona mi jedino utoite bi.
Kao da u njoj bijae sav rod preostao,
i dok je ona zdrava, svi udovi doma na okupu.
Uz njezinu se utjehu uope ne smatrah bijednim,
80 ona ublaavae suze moje i pratilica mi bi.
Te se umanji tako i tuga, razlita u ui povjerljive,
kao to se u rijeci izgubi otisnut val.
Pa uz ostalo, i najvia proavi zla,
nevin od zavisti bijah, silom nadvladan:
85 a sad mi je podvalom opakom pravo slobode oteto,
oduzeto blago, to dade ga ivot skromni.
Dok tebe je bilo, eno, sretnim slovljah i sretan bijah,
i okrutna kob mi ne mogae strijelama nauditi svojim.
Zla su gubila snagu u slatkim ustima supruge
90 i manje je od tebe uzmogla uiniti sudba beutna.
Komu da se poalim nesretnik, komu sad da reknem
jade svoje,
koja e prijateljska ruka obrisati suze sada?
Sve, kad mi je oteta ona, ote zavidna ruka Parke,
odakle dua ranjena zlima snagu je crpla.
95 Pa iako triput po deset sa mnom proivi ljeta,
nije mi je aliti manje, to ugrabljena mi je toboe
kasno.
Jao! vre vee ono to due traje,
i ono to je vie vezano, raskinuto vie boli.
Tako mekoj i njenoj hvoji, to uz granu prianja tek,
100 nove veze lakom rukom raskine.
A starovjena se lomi ili se svladava
i s cvilom jedva odvaja jedna od druge.
I ni jedan uitak dostatno nije dug, ako prestati moe,
i u velikoj ljubavi ni jedan boravak nije dug.
105 Ali je dug sad boravak meni bez supruge
i svaki mi je dan od mjeseca dui, a sat od dana.

70

256

70

75

80

85

90

95

100

105
17

Dotibus his tantis quid nunc bona corporis addam,


Quid cultum ingenuis artibus ingenium?
Quid quam dulce melos manabat ab ore loquentis,
In quo opifex mellis fecerat ipsa favos?
Talem fata mihi rapuere, immitia fata,
Consortem thalami subsidiumque mei.
Post duo dilectae crudelia funera prolis
Praesto illa, auxilium quae mihi ferret, erat.
Tota videbatur gens esse superstes in illa
Nullaque, ea salva, membra recisa domus.
Nec me illa omnino miserum solante putabam,
Illa levamen erat flentis et illa comes.
Decrescit siquidem fidas diffusus in aures
Luctus, ut in rivos secta fit unda minor.
Adde alios casus et quae mala plurima passus,
Insontem invidiae vi superante, fui:
Nunc mihi fraude mala jus libertatis ademptum,
Nunc raptae, parcus quas dabat usus, opes.
Dum tu aderas, uxor, felix dicebar eramque,
Nil nocuit telis sors mihi saeva suis.
Vim mala perdebant in dulci conjugis ore,
Et quam tu poterant aspera fata minus.
Cui querar infelix, cui nunc mea tristia dicam,
Quae lacrymas posthac terget amica manus?
Cuncta, illa rapta, rapuit manus invida Parcae,
Unde afflicta malis mens capiebat opem.
Nec, quia ter denos mecum una exegerit annos,
Est mihi, ceu sero rapta, dolenda minus.
Ah! magis illa ligant, quorum est diuturnior usus,
Et plus, quae plus sunt nexa, dirempta dolent.
Sic tener, ac mollis ramo si ramus adhaesit,
Disjungas facili vincla novella manu.
Frangitur annosus, vel vix victusque gemensque
Alter ab amplexu solvitur alterius.
Nullaque sat longa est, quae desinit esse, voluptas,
Et nulla est magno longa in amore mora.
Longa mora est tali mihi nunc uxore carenti,
Qmnis mense dies longior, hora die est.

Hrvatski latinisti II

257

Sto bijedan ostajem, zato da omraena svjetlila ne


napustim,
zato da tebe ne slijedim, ivote moj?
Govorila si da bez mene ti nita slatko biti nee,
110 pa makar ti ustima i sam nektar tekao.
Kamo stoga sama bjei, prezrevi pratioca mua?
Zar u hitri vjetar odoe rijei tvoje?
Ali ne odlazi sama: ljubav to nas vezae hoe
da i dalje ijem s tobom, gdje god si ti.
115 Jedan dio mene s tobom ode, a drugi manji osta:
otiao je onaj bolji, a ostao bola pun.
Ali i ovaj sam domalo e tvojim stopama poi,
od veeg ne moe dijela daleko manji biti.
O kad e onaj dan, to oba e dijela sjedinit,
120 i mene vrijeme uinit vjenim pratiocem tebi!
Smrt tvoja razdijeli, moja neka nas spoji,
ara e zdruiti one to lonica zdruiti ne moe.

258

110

115

120

Quid moror ergo miser, cur non invisa relinquo


Lumina, cur te non, o mea vita, sequor?
Tu mihi dicebas sine me nil dulce futurum,
Non si ipsum flueret nectar in ora, tibi.
Quo sola ergo fugis, comitem aspernata maritum?
In rapidos abeunt cur tua dicta Notos?
Sed non sola fugis: me tecum, ubicumque moraris,
Qui bene nos junxit, vivere cogit amor.
Una mei pars tecum abiit, minor altera mecum est,
Pars abiit melior, plena dolore manet.
Ast haec ipsa brevi tua post vestigia curret,
A majore nequit pars procul esse minor.
O volet illa dies, quae partes uniat ambas,
Meque addat comitem tempus in omne tibi!
Mors tua divisit, mea nos conjungat, et urna
Consociet, thalamus quos sociare nequit.

259

II

II

TO IMAM S VAMA . . .

QUID MIHI VOBISCUM . . .

to imam s vama, veseli rode Pina, Kamene,


to s tobom, Febe, ti voo aonskog kola?
S
Davno padosmo mi, davno nam propade
5

10

15

20

25

najvei dio ivota, a domalo e i onaj drugi.


Udovi se klimaju, u drhtavu grlu rijei kriplju,
sljepooice su od istoga snijega bjelje.
Uzmem li pero, bolestan ga odbija duh
i zbunjuje nita manje zbunjenu ruku.
Ako pak pergament primi to od prsta tromih,
vidi se kako je recima ispisan barbarskim.
I knjiga mi oblika nema to bi ga trebala imati,
jednom je bez nogu, drugi put bez glave.
I nita nije kao to bi valjalo biti;
ovo gore, ono dolje, predaleko jedno od drugoga.
Vi kolo igrate, a mene teret pogubni
to pritisnu jednom, pritie i sad o tlo samo.
Radost iz due i pjesma iz usta nestade;
i u smijeh se uuljae briga i bol.
Meni se sjetna mjesta mile, u kojima ni apata nema.
vas radosnim umom pokree voda kastalijska.
Vae su radosti, citare i pjesme srcu;
a meni bijednom, to je mio pjev, ako ne za pla?
Pla zbog nesree mojih i mnogih nanesenih rana,
koje iscijeliti ne moe ni jedan dan:
zbog pokojne supruge i djece i onih s kojim sam
krvnim
i onih s kojim se vezah vezom prijateljstva vjerna,
zbog mrnje i varke pod udvornim elom skrivenih
260

vobiscum est, Pindi gens laeta, Camoenae,


QuidQuidmihitecum
Aonii dux mihi, Phoebe, chori?
Jam dudum occidimus, jam dudum maxima vitae
Pars periit nobis, pars peritura brevi est.
5 Membra labant, tremulo strident de gutture verba.
Tempora sunt pura candidiora nive.
Si calamum sumo, calamo mens aegra repugnat.
Et stupet in stupida non minus ille manu.
Si qua tamen digitos membrana recepit inertes,
10
Visa est barbaricis non nisi scripta notis.
Nulla est, quae capiat, quam debet littera formam.
Altera trunca pedes, altera trunca caput.
Nulla est, quae recta sese ferat: illa deorsum,
Haec sursum, a socia stat procul illa sua.
15 Vos agitis choreas, me pondus inutile, pressi
Quod semel, illud idem sustinet usque solum.
Laetitia ex animo cantusque ex ore recessit,
Et subeunt risus cura dolorque locum.
Me loca maesta juvant et nullo mota susurro,
20
Vos laeto labens Castalis unda sono.
Gaudia sunt vobis citharaeque et carmina cordi;
Dulce melos misero quid nisi flere mihi?
Flere meos casus et quae sum plurima passus
Vulnera, quae poterit nulla abolere dies:
25 Uxorem amissam natosque et sanguine junctos
Et junctos fidae foedere amicitiae,
Atque odia atque astus blanda sub fronte latentes
261

30

35

40

45

50

55

60

i vjere skrene izdajom gnusobnom.


to god je grozovita sudba imala otrova tunog,
to tesalska zemlja i hiberska pripravi,
sve je izbljuvala i ispraznila iz tulca,
sve svoje strelice tako esto na mene.
I bogatstva to ih je roditelj i ona to ih moja
pribavi skrb,
pohara bezbona ruka lupea,
i, kao nasiena, mene samog meni ostavi:
da se neprestano muim sred tolikih zala.
Poto mi prijatelje ugrabie to bi me tjeili,
ni u koga nevoljan pomoi ne traim.
Oni meu kojima ivim, mene to jedva slaba koljena
vuem,
odvraena pogleda izbjegavaju i odbijaju mi ruku,
ii ako ne izbjegavaju, zar ne vidim bijesne ralje vuje
sa zubima iskeenim na me,
divlje kanibale, lica skitska,
ili zmijolike kose Furija?
to stoga imam s vama, iteljice Pinda?
To mjesto ne prilii onima to ih zgodi grom.
Pjesme su veseo porod uma vedra;
Zagrmi li, citara umah iz ruku ispada.
Pa ipak piem ne bih li kako zavarao tuno vrijeme
i da se ne bih sjeao sudbe moje.
No na kratko vrijeme lijek ovaj mir mi prua,
te se jo tunija groznica u duu vraa.
Piem pak da se nedjela svijetom ne razulare
i da uzdama dunim obuzdam zla.
Inozemne stvari nas plijene i jezik glumaca
na velikoj je cijeni, koji umije umjeno pjevati,
dok jednaka ili pak vea domaa vrlina
tuguje u slaboj djeni i zebe sa zemlje.
Ne znam komu supruga nadaleko najljepa bjee,
a zbog koje bi Jupiter Europu prezreti mogao.
A ona ipak ast svoju prepusti glumcu,
pokazav da prezir zasluuje vie no njen ljubavnik
glumac:
otuda mrnje i raspre, rastava drugova u lonici,
i groznica to utrobu izjeda suprugu i bijednici.
262

30

35

40

45

50

55

60

Et laesam turpi proditione fidem.


Quidquid atrox habuit diri Fortuna veneni,
Thessala quod tellus et quod Hibera parit.
Evomuit totamque exhausit saeva pharetram
Tela in me toties conjiciendo sua.
Quas et opes genitor, quas et mea cura pararat.
Impia furaci est depopulata manu,
Et mihi me solum veluti satiata reliquit
Vexandum tantis tempus in omne malis.
Scilicet ereptis qui solarentur amicis,
Nequidquam quaero, qua lever aeger opem.
Inter quos vivo, me vix genua aegra trahentem
Averso fugiunt ore negantque manum.
At si non fugiunt, an non rabida ora luporum
Exertis in me dentibus aspicio.
An non Cannibalasque truces vultusque Scytharum,
An non anguineis crinibus Eumenidas?
Quid mihi vobiscum est igitur, gens incola Pindi?
Fulmine percussis non patet ille locus.
Carmina sunt hilaris partus mentisque serenae;
Si tonat, ex manibus plectra repente cadunt.
Scribo tamen, si forte queam sic flebile tempus
Fallere, fortunae nec meminisse meae.
Per breve sed tempus pacem haec medicamina
praestant.
In mentem febris tristior inde redit.
Scribo etiam, prave ne facta licentius errent,
Utque aliqua injiciam debita frena malis.
Extera nos adeo rapiunt et mimica tanto
Lingua est in pretio, quae canere arte sciat,
Dum par interea aut major vernacula virtus
Jejuna in vili squalet et alget humo.
Nescio cui conjux longe pulcherrima, prae qua
Juppiter Europen spernere posset, erat.
Et tamen illa suum mimae concessit honorem,
Visa suo mima vilior esse viro:
Hinc odia et rixae et socii divortia lecti.
Conjugis et miserae viscera febris edens.
263

65

70

75

80

85

to pak da runo kaem o kazalitu pokladnom,


to neko je moje ime do zvijezda uznosilo?
Nije li to kao gledati Herakla to umjesto koe lavlje
navlai halju tvoju, lidijska eno,
i toljagu, kojom pobi tolike ljude i zvijeri,
zamjenjuje neratobomom enskom preslicom?
0 zloina, o bluda! Mjesto to nas je neko uilo
dinim drevnim djelima sranih otaca,
ne pouava niemu sada (jer pozornica tek je javna
svodilja)
do lupetvu i varkama neiste Venere.
Ustanite, dusi predaka, bojem i orujem
povratite to va je utemeljio trud.
Mi, vaa krv (da ne bi kakav spomen ostao drevne hvale
1 ures u gradu) sve pak razorismo;
uzalud njih plamen potdje,
uzalud zemlja stresena udarom trozuba stranog.
Bjenja je zavist, to kao prijekor unitava
one s kojima se izjednaiti ne moe.
Hramove su trebali uresiti bozima,
a nama gode samo glumita za igru.
Mi samo Veneru tujemo i samo orgije Bakhove,
te digosmo zlatna svetita, Kupidone, tebi!

264

65

70

75

80

8$

Quid versum dicam navale in turpe theatrum,


Olim quod nostrum nomen ad astra tulit?
Nonne hoc aspicere est exutum pelle leonis
In tunica Alciden, Lyda puella, tua,
Et clavam, qua tot cecidere hominesque feraeque,
Mutatam imbelli foemineaque colo?
O scelus, o probrum! nos qui locus ante docebat
Fortia magnanimum facta vetusta patrum,
Nil nisi nunc (nam quid scena est nisi publica lena!)
Impurae Veneris furta dolosque docet.
Surgite majorum Manes, per bella, per arma
Quaesito haec vester condidit aere labor.
Nos, vester sanguis (ne quae monumenta supersint
Antiquae laudis, ne quod in urbe decus)
Omnia destruimus; frustra illis flamma pepercit,
Frustra ictu saevi mota tridentis humus.
Saevior invidia est, velut exprobrantia perdit
Se quibus aequandis non videt esse parem.
Templa fuit nobis curae exornare deorum;
Nobis ad ludos sola theatra placent.
Nos Venerem solam colimus, sola orgia Bacchi,
Aureaque erigimus templa, Cupido, tibi!

265

EPIGRAMI

EPIGRAMMATA

it a o c u

AD LECTOREM
it licet in nostro prope pagina nulla libello.
Quae non plus rabido mordeat Archilocho,
S
Ora quid avertis? Forsan legisse juvabit.

ko u knjiici mojoj ni jedne gotovo stranice


nema,
A
koja ne grize vie od bijesnog Arhiloha,
5

zato bi oi odvratio? Moda e goditi tivo.


Ko Ahileja koplje, i ranu i pomo donosim.
Gorke su i neugodne trave to bolnicima koriste,
Libitina je sama esto u vrevima nektamim.
Ako si zdrav, ovdje e nai, tioe poteni, prijatelja.
Ako si pak bolestan, tebi e pomoi lijenike ruke.

II

II

TRIA TEMPORA, TRES CARNIFICES

TRI DOBA, TRI KRVNIKA


ui me prolost, jer mnogoga se sjeam,
to ne bih elio ili to bih elio da je bilo.
I sadanje vrijeme izjeda, jer vidim mnogo toga,
to smijeha je dostojno Demokritova i suza,
Heraklite, tvojih.
A jo vie budue mui; ono pak to e sa mnom biti,
sam Bog vie voli da mi posve skrije.

xcruciat me praeteritum, quia multa recordor.


Quae nolim vel quae facta fuisse velim.
E
Tempus edit praesens, video quia plurima risu

M
5

266

Vulnus opemque, velut Pelias hasta, fero.


Tristia sunt et amara aegris quae gramina prosunt.
Saepe in nectareis nat Libitina scyphis.
Sanus es? Invenies hic, candide lector, amicum.
Aeger es? Hic medicas experiere manus.

Democriti et lacrymis digna, Heraclite, tuis.


Sed plus venturum torquet, quid namque futurum
Sit de me, voluit me latuisse Deus.

267

III

III

VELEASNOM OCU SERAFINU CRIJEVICU


O SEBI SAMOME

AD R. P. SERAPHINUM CERVA DE SE IPSO

ene li asti svetim pjesnika imenom,


nije li ti ve na maloj cijeni ast imena njegova?
M
Feb daje meni, kao to veli, pritegnuti Pegazu uzde,
5

10

kad vidi da se podzemlju sputa Pinda.


Tako li ushiuju tebe bilo kakvi glasi,
pa ti se i sam gusak itavi ini labudom?
to te nagna te o pisanju mojem tako sljepari?
to tako napisa, nagna te tek ljubav naa.
Opisa me kakvim me eli, a ne kakav jesam:
list je napisan tek prema elji tvojoj.
Skini ime moje s imenika labudova svetih,
jer inae nema vjere u onome to pie!

ene etiam sacro dignaris nomine vatis,


M
Jamne tibi est vilis nominis hujus honor?
Pegaseasque mihi dat, ut inquis, Phoebus habenas
5

10

Flectere, dum Pindi repere ad ima videt.


Sicne rapit vocis te qualiscumque voluptas,
Ipse anser stridens ut videatur olor?
De me scribentem quid caecutire coegit?
Fecit, ut hoc scribas, non nisi noster amor.
Qualem me velles, non qualis scilicet essem,
Dixisti: ad votum est pagina scripta tuum.
Deme meum ex albo sacrorum nomen olorum,
Aut a te scriptis non erit ulla fides!

IV
IV
O IZNENADNOM PREMINUU OPATA IGNJATA
UREVICA, AKADEMIKA DUBROVAKOG
POD IMENOM TITIRA
ve vie i vie dobarce nae nek cvate,
dok sebe utruuje i ukrivljene ije volova;
evo usred posla ostavi nesiguran plug
i zemlju ore Titir zadihanih usta.
Jao, mnogo si nevjet, rekoh, radi toliko,
jer rad je golem, a vrijeme e jo vei dati.
Ne uri se, za onima to ure Laheza staje
i niti s preslice vuene naglici sijee.
A on mi ree: Ako smrt pSzna mojim zavidi ljetima,
ako mi brani privesti cilju djela to zapoeh,
ona e po meni ipak ivjeti vjeno.
To proriui ree te mrtav pade.

DE REPENTINO OBITU ABBATIS IGNATII


DE GEORGIIS, ACADEMICI RAGUSINI SUB PERSONA
TITYRI
atque magis noster florescat agellus.
Dum sese lassat collaque panda boum,
UEccet magis
opere in medio suspensa relinquit aratra

10

268

10

Et ferit exanimi Tityrus ore solum.


Ah, nimio imprudens dicebam parce labori.
Quod labor immensus, longior hora dabit.
Ne propera, a tergo Lachesis properantibus instat
Filaque praecipiti turbine ducta secat.
Ille mihi: Si sera meis mors invidet annis,
Ducere si ad metam me mea coepta vetat.
Illa tamen pro me nullo non tempore vivent.
Talia vaticinans dixit et occubuit.
269

DUBROVAKI TRIJUMVIRAT

TRIUMVIRATUS R.

esloan puk nama iznutra vlada, a izvana


oni to Moj ija i koji tebe, Muhamede, tuju.
N
I kao da taj dvostruki jaram dosta teak nije,

ens recutita intus nobis dominatur et extra,


Quae Mosen et quae te, Mahumete, colit.
G
Ac veluti grave non esset juga ferre duorum,

evo i treeg dijela vladavine tvoje, kuge bizantijske.

Est tua pars regni tertia, Graeca lues.

VI

VI

O BISKUPU JEDNOM PREKOBRDSKOM

DE QUODAM ANTISTITE TRANSMONTANO

ojei jaja kokoja i s praiem make,


to neko mu bi doma krasna gomila itava,
G
sad meu gosparima, do zvijezda uzdignuv lice,
5

10

15

u sredini stupa i ne sjea se sebe sama.


Onoga komu klistir i britva slatki teret neko bi,
ruka sada dri palicu biskupsku.
I naie moda tako kakav seljak
kojem je o nadlaktici gruba koarica jaja,
te prekine ophod sveani i kolovou motrei,
kao da dobro zaslunu poznaje ruku,
uzvikne: Primi to ti ve dvadeset godina dugujem,
ta poslije Boga ti si mi jedini spas,
jer kad mi se trbuh od otrova nekog naduo bio,
ti si mi ga klistirom ispuhao.
I rekavi to, prostotom bozima milom, taj deset jaja
prui:
i proelnik ih primi i porumeni,
a zatim ree: Naelo je vjere: tko ima, jo e mu
se dati;
pa prema naelu tome, ti, govedaru, i postupa.

270

va fovens gallina et parvo cum sue felis


Tota fuit lautae cui modo turba domus,
O
Ecce inter proceres, erecto ad sydera vultu.
5

10

15

Incedit medius, non meminitque sui.


Cui clyster fuit olim et dulce novacula pondus.
En gerit illa manus pontificale pedum.
Forte superveniens cum quidam rusticus, ovis
Corbula pendebat cui gravis ex humeris.
Incidit in pompam fixusque in praesule, de se
Ut bene promeritam novit ab ore manum,
Accipe, ait tibi quod viginti debeo ab annis.
Altera post superos tu mihi nempe salus.
Nescio quo tumefacta alvus cum nostra veneno
Immisso per te clystere detumuit.
Haec dicens, grata dis simplicitate, decem ova
Obtulit: accepit praesul et erubuit.
Tum quidam Fidei dogma est, inquit quod habenti
Plus dabitur; juxta dogma, bubulce, facis.

271

VII

VII

ODGOVOR N. N.-u NA TALIJANSKI EPIGRAM


ILI SONET

AD QUODDAM EPIGRAMMA ITALICUM,


VULGO SONETTO, N. N. RESPONSIO

to e ti s jarcem? Pusti ga bijele ljiljane upati


i trgati njene rue, koje mu usta trae.
Ovim se darima, Titire, Filida tvoja ne pridobi:
kratak je cvijeu vijek, za drugim ona darima ezne.
Pa d jarca samog da poalje, drznica e odbiti:
ono po em se jarac od jarice razlikuje, to ona ljubi.

cum capro? Sine, candida lilia carpat


QuidEt tibi
carpat teneras, quas petit ore, rosas.

Non his, non capitur donis tua, Tityre, Phyllis:


Vita brevis florum est, altera dona cupit.
Ipsum etiam caprum si miseris, improba spernet:
Quod caprum esse capram non sinit, illud amat.

VIII

VIII

O FURIJU

DE FURIO

au da Furije me enama je mu
K
i meu puzdratim mukarcima ena.
Po istome je razlogu onda

urius est ut vir mulieres inter et inter


Caudatos mulier dicitur esse viros.
F
Sic ratione pari vir Furius inter asellos

me magarcima Furije mu,


i meu muevima magare.

Atque viros inter Furius est asinus.

IX

IX

AD MARIANUM

MARIJANU

lurima scripsisti, Mariane, epigrammata, quae sunt


Nescio quo casu fluctibus hausta maris.
P
Laetari debes et non, Mariane, dolere:

noge si, Marijane, epigrame napisao,


to ih, ne znam kako, vali progutae morski.
Veseliti se, Marijane, valja, a ne tugovati,
jer sad ih zaista moe slanima zvati.

272

Namque ea nunc vere dicere salsa potes.

18

H rvatski latinisti II

273

BENEDIKTU STAYU, TO IZRAZI SRETNO GOTOVO


SVE MISLI DESCARTESOVA NAUKA
LUKRECIJEVSKIM STILOM I STOPAMA

AD BENEDICTUM STAY
QUI CARTESIANAE PHILOSOPHIAE PLACITA FERE
OMNIA LUCRETIANO STYLO ET NUMERIS
FELICITER EXPRESSIT

naj komu je uitak bez ikakve tuge i brige


O
ono najvie i jedino dobro,
i po kojem se niemu nadati ne treba,
5

10

15

kao ni bojati bogova, koje na svijet dovede tek strah;


kojemu pusti postroj svijeta nema upravljaa,
sastavljen od estica vjenih i nedjeljivih,
vrativ se iz sjena u Lukrecijevu pjesmu,
Epikur grki plat zamijeni rimskom togom.
Njemu je vie godilo da nauk vidi svoj
pretvoren u pjesmu lirom rimskom.
O trostruko bih sretan bio, Descartes ree,
kad bi pjesnika takve pjesme dostojna, Febe, dao i
meni!
Kimnuv Apolon mu ree: Ali koji pjesnik,
recite, Muze, zadai je dorastao takvoj?
Svima si, Benedikte, Lukrecije drugi
i jedino je tvoja lira ravna rimskoj.

lle voluptatem luctu curisque carentem


I
Qui summum et solum redidit esse bonum
Et nil sperandum nobis, nil esse timendum
5

10

15

XI

XI

O KNJIARU I KNJIEVNIKU

DE BIBLIOPOLA ET AUCTORE

njiar od mene neprestano knjige trai.


Te stoga jadan piem i danju i nou.
Knjiar mi za knjige novce daje,
traei opet knjige i sve tako dalje.
I da pravo kaem:
bez tebe, knjiaru, ivjeti ne mogu,
ali mi ne godi ni ivjeti s tobom.

ibliopola meos efflagitat usque libellos.


Ut mittam. Scribo nocte dieque miser.
B
Bibliopola mihi pro missis aera libellis

K
5

A dis, quos primus fecit in Orbe timor;


Cui nullo rectore stetit vaga machina Mundi
Ex individuis fortuitoque globis,
Lucreti ad cantum remeans Epicurus ab umbris
Mutavit Latia pallia Graeca toga.
Plusque sibi placuit tum cum sua dogmata vidit
Pectine Romanae facta canora lyrae.
O ego ter felix, vatem Cartesius inquit
Huic cantu similem si mihi, Phoebe, dares!
Annuit oranti Sed quis vatum inquit Apollo
Par oneri est tanto, dicite, Pierides?
Omnibus es visus, Benedicte, Lucretius alter.
Et tua Romanae par lyra sola lyrae.

Persolvit, versus poscit et inde novos.


Ut verum fatear: sine te nec vivere possum.
Vivere nec tecum, bibliopola, placet.

Preveo Tomislav Ladan


274

275

SARO CRIJEVI
SERAPHINUS MARIA CERVA
( 1686- 1759)

avrivi retoriko kolovanje u Dubrovniku, gdje se ro


dio u staroj vlasteoskoj obitelji 4. listopada 1686, CriZ
jevi je stupio u dominikanski red i otiao u Mletke, gdje
je pod utjecajem nekolicine uglednih uenjaka produbio
osobito svoje knjievno obrazovanje. Na studiju boravio je i
u Firenci i Rimu. Po povratku u Dubrovnik propovijedao
je na BCTafeK m ^lJ^lattSM m rpr^vao u samotafiu svoga
reda filozofiju i teologiju te marljivo sabirao grau T dubro
vake ^kulturne prolosti, obilato crpei podatke iz javnog
arhiva. Najvei i najplodniji dubrovaki biograf, Crijevi
je umro u D u b r o v n i k u ' 1759.
Najpoznatije i za dubrovake biografije najvanije nje
govo djelo jest Bibliotheca Ragusina, in qua Ragusini scrip
tores eorumque gesta et scripta recensentur (Dubrovaka bi
blioteka, u kojoj se prikazuju dubrovaki pisci i njihova
djela i spisi), napisano 17401742 (neke posljednje bio
grafije, kako je utvrdio Korbler, pisane u jo i 1743), u 4
ovea sveska sa 435 ivotopisa dubrovakih pisaca latinskog
i hrvatskog izraza, ne samo knjievnika i ne samo domini
kanaca. Bibliotheca Ragusina kao i sva ostala Crijevieva djela nije izdana. Na hrptu korica jednog rukopisa
navodi se Viri illustres (Glasoviti muevi) kao naslov djela.
Idui u knjievnopovijesnom i biografskom istraivanju
tragom svoga sugraanina Ignjata urevia i crpei gra
u iz njegovih biografskih spisa (osobito iz Pisma Radu Miliiu i iz Vitae illustrium Rhacusinorum), Crijevi je uz upo
trebu drugih izvora, rukopisnih genealogija, rjenika, pisa
ma, slubenih akata, rukopisnih i tiskanih djela samih pisa
ca, to ih u prozi i u stihu esto citira, stvorio omano
biografsko djelo, kojemu kao vrelu za cjelokupnu dubro
vaku knjievnost do sredine 18. st. nema premca. Neki su
mu ivotopisi vrlo opirni (npr. I. urevia, Ludovika
279

Crijevia Tuberona, Klementa Ranjine), neki vrlo kratki.


Ima ivotopisa u kojima osim istih biografskih i biblio
grafskih podataka, nerijetko zainjenih zanimljivim osob
nim refleksijama, neemo nai ni rijei o vrijednosti knji
evnog djela, dok su u ponekima sretno isprepleteni bio
grafski podaci s knjievno-kritikim primjedbama o poje
dinim djelima ili opusu u cjelini, pri emu Crijevi dokazu
je zamjernu zrelost prosuivanja, smisao za estetske vred
note i uklopljenost pisca u tradiciju nacionalne knjievno
sti. Biranou latinskog izraza i istananou kritike ter
minologije posebno se odlikuje ovo djelo. Biblioteka je kom
pilacija, ali kompilacija izvedena na irokoj i kritikoj osno
vi. U njoj ima i omaaka, no one nisu namjerne.
Za ivQjjtmke.jiojQ3
posluio, se pi
sac svojim starijim djelom Iconotheca illustrium-~4ratrum
Congregationis' Ragusinae sacfi ordinis Praedicatorum (Zbir
ka portreta glasovite brae dubrovake kongregacije-^vetog
reda propovjednika, god 17281734, 142 ivotopisa). Mnoge
podatke iz Biblioteke upotrijebit e, na primjer, i u kasni
jem djelu Sacra Metropolis Ragusina (Sveta nadbiskupija
dubrovaka), do kojega je vrlo mnogo drtt^4rrs'TTcTljiga
datirana joj je godinom 1744, opisuje se u njoj prolost du
brovake nadbiskupi! e, a obuhvaeno je. u 65 biografi ia,
razHoblje od god. 981.* d 1689CTT tu je pisac upotnj&bio.
mnogobrojne izvore. Po smrti Crijevievoj dao je dubrova
ki senat cenzurirati i isjei neke listove nepovoljne za Re
publiku.
Kao uvod u Sacra Metropolis napisao je Crijevi 1744.
Prolegomena in sacram Metropolim Ragusinam (Uvod u
svetu nadbiskupiju dubrovaku, 1 knjiga), vie prikazujui,
od postanka Dubrovnika, svjetovne prilike s kojima je ka
tolika crkva bila usko povezana.
Sauvano je, takoer u rukopisu, jo nekoliko Crijevievih djela biografske i bibliografske vrste, a izgubljeno je
12 svezaka njegovih prijepisa, ispisa, biljeaka i dr. (Adver
saria) i na hrvatskom pisane propovijedi.
V. V.

BIBLIOGRAFIJA
DJELA SARA CRIJEVIA
Iconotheca illustrium fratrum Congregationis Ragusinae sacri
ordinis Praedicatorum, Ragusii 17281734, 5 sv., rukopis
Monumenta Congregationis S. Dominici de Ragusio, Ragusii
17281734, rukopis
Bibliotheca Ragusina, in qua Ragusini scriptores eorumque gesta
et scripta recensentur, Ragusii 17401742, 4 sv., rukopis,
prijepis N. Grgurevia u knjinici Male brae u Dubrovniku
(v. Brlek, rkp. br. 218220) i R. Radeljevia u Arhivu JAZU
Prolegomena in sacram Metropolim Ragusinam, ad illustrandam
Ragusinae provinciae pontificum historiam necessaria, Ra
gusii 1744, rukopis, prijepis N. Grgurevia (v. Brlek, rkp.
212)

Sacra Metropolis Ragusina sive Ragusinae provinciae pontificum


series, 5 knj., prva dat. 1744, rukopis, prijepis N. Grgurevia
(v. Brlek, rkp. 213217)
Chirographotheca Coenobii S. Dominici de Ragusio ord. Praed.
sive codices MS, Ragusii 1751, rukopis
O p a sk a : Svi autografi Crijevievih djela nalaze se u Knjinici
samostana dominikanaca u Dubrovniku
LITERATURA O SARU CRIJEVIU
P. A. Kazali: Serafino Cerva, u: Galleria di Ragusei illustri, Ragusa 1841.
P. Popovi: O radu na dubrovakoj biografiji, u knjizi P. Kolenclia: Biografska dela Ignjata urevia, Beograd 1935, Zbor
nik za istoriju, jezik i knjii. srpskog naroda, II odel..
Spomen, na tuim jezicima, knj. VII
K. Krsti: Saro Crijevi, Enciklopedija Jugoslavije 2, Zagreb
1956.
S. Marijanovi: Uz dvjestagodinjicu smrti dubrovakog bio
grafa i historiografa (17591959), Serafin Crijevi, Zadar
ska revija IX, Zadar 1960.
V. V.

DUBROVAKA BIBLIOTEKA

BIBLIOTHECA R A GU SINA

PREDGOVOR

PRAEFATIO

akanio sam zapisati spomene o znamenitim piscima,


koji su se u Dubrovniku isticali nekom slavom zbog
uenosti, i opisati pojedinano njihova djela vrijedna spo
mena da potomci hotei uzeti izvore o ivotu proma
traju njihova vrlo slavna djela i imaju ih pred oima kao
neke uzore koje e nasljedovati. Oni pak koji piu uspome
ne o slavnim ljudima, moraju se brinuti ne samo za glas
onih koje spominju, nego se takoer i osobito osvrtati na
korist itatelja. Smatra se da je za prihvaanje vrline naj
korisnija uspomena na one koji su se istakli vrlinom prije
nas i ostavili svijetle tragove estitosti da ih nasljedujemo;
naime, daleko je laki i sigurniji nain predobivanja ljud
skih dua za krepost primjerima drugih, osobito sudrugova,
zemljaka i sunarodnjaka, nego propisima i zakonima stege.
Nema nikoga tko ne bi iz starih spomenika znao da je grad
Dubrovnik bio neko obrazovan grkom i latinskom kultu
rom kao nijedan drugi grad kranskoga svijeta, ili tko nije
barem iz pripovijedanja otaca uo da su se njegovi graani,
obuzeti svakim slobodnim umijeem, duhovnim i svjetov
nim, bavili objelodanjivanjem djela iz svake grane plemeni
tih umijea.
Osim to su, naime, dubrovaki graani od prirode
nadareni osobitim otroumljem, da bi bilo teko nai o
vjeka, roena pod ovim blagim podnebljem, bez ikakve
otrine uma, oni prianjaju uz koje god plemenito ili i pri
prosto umijee te se u njemu visoko uzdiu. Da lake steknu
znanje o svjetovnim i boanskim stvarima, putovali su i u
strane zemlje i neko odlazili na znamenitije evropske kole.
Zato se uva predaja da su se neki dali na nauke u Parizu,

criptorum, qui aliqua doctrinae laude illustres Ragusii flo


ruerunt, memoriam litteris mandare constitui eorumque
S
res gestas memoratu dignas carptim perscribere, ut posteri
vitae documenta sumere volentes praeclara eorum facinora
intueantur et quasi exemplaria quaedam prae oculis habe
ant, quae imitentur. Qui enim illustrium virorum monumen
ta litteris committunt, non modo famae eorum, quos lau
dant, verum etiam et potissimum legentium utilitati consu
lere debent. Utilissima autem esse censetur ad virtutem ca
pessendam eorum memoria, qui virtute eximii nos anteces
serunt et praeclara probitatis vestigia, quae imitaremur,
reliquerunt; nam longe facilior est atque certior per aliorum
maxime sodalium populariumque atque gentilium exempla
quam per praecepta et disciplinae leges hominum ad vir
tutem mimos alliciendi ratio. Porro Ragusinam urbem et
Graecis et Latinis litteris, ac si aliam Christiani orbis civi
tatem, excultam olim fuisse, nemo est qui ex veteribus
ejus monumentis non novit vel a narrantibus saltem patri
bus non acceperit, civesque ejus omni liberali disciplina cum
sacra, tum profana praeditos edendis in omni bonarum
artium genere lucubrationibus operam dedisse.
Etenim praeterquam quod egregio a natura instructi
ingenio Ragusini cives, ut non facile sit sine ullo prorsus
acumine reperire hominem, qui sub mitissimo hoc caelo in
lucem prodiit, ad quamcumque vel ingenuam vel etiam il
liberalem artem se conferant, in eadem excellentes evadunt;
ut facilius humanarum divinarumque rerum cognitionem
adipiscerentur, exteras quoque regiones peragrare et ad in
signiora Europae gymnasia se conferre olim consueverant.
Hinc nonnullos Parisiis, Lovanii, Romae, Bononiae, Patavii

282

283

Louvainu, Rimu, Bologni, Padovi i na tim vrlo uglednim


uilitima nauavali kako duhovne tako svjetovne znanosti,
kako e se pokazati na odreenom mjestu.

studiis vacasse, atque in eisdem florentissimis gymnasiis


cum divinas, tum humanas litteras docuisse memoriae pro
ditum est, uti suis locis demonstrabitur.

I
doista, da su ti pisci koje smo spomenuli, stranci i
koje god narodnosti, moda bi stekli neko priznanje ovakvih
sudaca, a nikakvo ne stjeu jer su domai. U obiaju je,
naime, naega naroda da slavi djela stranih ljudi ne samo
ona plemenite vjetine nego i djela priprostih umijea,
premda nisu osobita i u svakom pogledu savrena; ako bi se
izdala vrlo dobra i savrena i u svim pojedinostima dotje
rana djela domaih ljudi, ne bi kod njih bila cijenjena. A
ja koji slijedim razum i istinu i koji sam navikao prezirati
krivi sud puka, ne trpim da na mene toliko utjeu ovakva mi
ljenja zemljaka, a da ne bih drao i mnogo ne cijenio vrlo
dobra djela pojedinaca i ostala djela, pa i priprostih umije
a, a najvie mi se ine dostojnima pohvale ona djela to su
ih napisali domai ljudi.

Et sane si ii ipsi, quos laudavimus, scriptores exteri essent


et alterius cujuscunque nationis, aliquam fortasse ab hujus
modi censoribus gratiam inirent, nullam profecto, quia po
pulares sunt. Etenim in gentis nostrae more positum est,
ut non modo lucubrationes et ingenuae cujusvis facultatis,
sed omnium etiam illiberalium artium opera ab exteris ho
minibus edita, quamvis non absoluta et undequaque per
fecta, in aliqua saltem laude ponant; si meliora, optima et
omnibus absoluta numeris a popularibus edantur, in nullo
sint apud illos loco. Ego vero, qui rationem ac veritatem
sequor et perversum populi judicium contemnere consuevi,
moveri me popularibus hujusmodi opinionibus non patior,
quominus magni faciam et in pretio habeam optimas cujusque lucubrationes caeteraque opera etiam illiberalia, et ea
maxime, quae a popularibus graphice elaborata, laude mihi
digna videntur.

ILIJA CRIJEVI
AELIUS CERVINUS
zvieni onaj i plodni um kojim je priroda iako ne
kima maeha, ali ovome zaista vrlo dareljiva majka
nadarila Iliju Crijevia, dubrovakoga vlastelina, kojega
moram s pohvalom spomenuti na prvom mjestu, kako to
trai obzir prema knjievnosti, nije on zanemario i ostavio
ga neobrazovanim i praznim, niti se njime sluio za lake
prihvaanje zlih navika to i jedno i drugo obiava initi
bezumnost veine nego ga je od rane mladosti i upravo
od djetinjstva i neprestano kroz cijeli vijek izobraavao
prouavanjem lijepih umjetnosti i svakom naukom slobod
nom i dostojnom plemenita ovjeka i kranina. U prvom
redu bavio se pjesnitvom postojano zaista i marljivo te se
tako u njemu odlikovao da je zasluio da se ubroji meu
prve pjesnike svoga doba, da bude tovan od najveih ljudi
i bude odlikovan najveim pohvalama. Mavro Orbini zove
ga izvrsnim pjesnikom, Nikola Gueti, onaj sin Vitov, vrlo

284

ublime illud ac fertile ingenium, quo natura, etsi aliqui


bus noverca, illi profecto munificentissima parens Ae
S
lium Cervinum Ragusinum patritium, qui primo loco, uti
litterarum ratio postulat, laudandus mihi est, donavit, non
neglexit ille incultumque ac desertum reliquit, neque eo ad
pravos mores facilius combibendos usus est, quod utrum
que plurimorum vecordia solet, sed ab ineunte aetate atque
a primis fere unguiculis et per omnem deinceps aetatem op
timarum artium studiis omnique liberali et digna homine
nobili ac Christiano disciplina excoluit. In primis autem
poeticae operam dedit assiduam certe et sollicitam adeoque
in ea excelluit, ut inter principes suae aetatis poetas nume
rari, a summis viris coli summisque laudibus efferri meru
erit. Maurus Orbinus excellentissimum poetam vocat, Ni285

znamenit s mnogo razloga, smatra Crijevia dostojnim naj


vee pohvale.

colaus Gozeus, ille Viti filius, multis nominibus clarissimus,


summa Cervinum laude dignum censet.

Naime meu brojnim prijateljima prvim je drao Julija Pomponija Leta, Salernitanca, kojega je takoer volio
vie od ostalih, svojega neko sudruga u Rimskoj akademiji,
iako po dobi daleko starijega.

Primum autem in amicorum numero habuit Julium


Pomponium Laetum Salernitanum, quem etiam prae caeteris dilexit, suum olim in Quirinali Academia socium, etsi
aetate longe majorem.

Njega1 hvali to je u Rimu otvorio kazalite i obnovio ve


neko naputeno izvoenje komedija i tragedija.

Eundem laudat, quod Romae theatra aperuerit et comoe


diarum atque tragoediarum usum jam olim antiquatum
instauraverit.

Napokon, da ne spominjem ostale ljude, iako odline u


svakoj plemenitoj nauci, ivio je u vrlo tijesnom prijatelj
stvu s Jeronimom Fracastorom, Veronjaninom, lijenikom,
pjesnikom, filozofom, astrologom, vrlo poznatim po cijelom
svijetu i zbog veliine imena i zbog izdanih djela, za kojega
se pripovijeda da se dopisivao sa svima uenim ljudima
svoga vremena. Od Fracastora je stoga dobio na dar ono
Lukrecijevo djelce popravljeno i izglaeno1
2, a o toj je stvari
Crijevi napisao elegiju i hvali prijatelja, slavna s mnogih
razloga, i zahvaljuje za primljeni dar.

Denique, ut missos faciam caeteros, etsi illustres omni li


berali disciplina viros, amicissime vixit cum Hieronymo
Fracastoreo Veronense, medico, poeta, philosopho, astrolo
go et nominis amplitudine et editis lucubrationibus toti
orbi notissimo, qui cum eruditis omnibus suae aetatis ho
minibus litterarum commercium habuisse perhibetur. A
Fracastoreo igitur dono recipit Lucretii opusculum emenda
tum illud et perpolitum; qua de re elegiam scripsit Cervi
nus laudatque amicum multis clarum nominibus atque pro
accepto munere gratias agit.

ALOJZIJE CRIJEVI
redovnik mljetski
ad bi trebalo da ugaam svojoj volji i eljama pri hva
ljenju slavnih ljudi u ovome popisu pisaca, najvie
bih pohvalio, i zaista nikoga radije od svih nego Alojzija
Crijevia ili Cervarija,* mua svakako i izvrsna zbog ue
nosti i vrlo glasovita po izdanim djelima i to bi me
moda vie potaklo na to ne samo ovjeka sunarodnjaka
nego takoer svoga roaka po ocu: jer i ja potjeem od nje-

ALOYSIUS CERVINUS
Monachus Melitensis
i genio votisque meis indulgendum mihi esset in laudan
dis in hoc scriptorum albo illustribus viris, plenissime
S
laudarem et neminem profecto ex omnibus libentius quam

1 Pomponija Leta
2 Misli na II. izdanje Lukrecijeva epa De rerum natura iz
god. 1500.
* Glasoviti povjesniar, hrvatski latinist iz Dubrovnika Ludovik (Alojzije) Crijevi Tuberon.

Aloysium Cervinum sive Cervarium, virum utique et doctri


na eximium et lucubrationibus editis celeberrimum et, quod
magis fortasse me moveret, meum non gentilem modo, sed
etiam agnatum, quandoque ab Aloysio ejus avo ipse quoque
genus duco per Martolizam, ejusdem Aloysii filium, meum
tritavum et hujus, de quo agimus, Aloysii patruum. Sed

286

287

gova djeda Alojzija, i to po svojem ukundjedu Martolici,


sinu toga Alojzija, a stricu ovoga Alojzija o kojemu govori
mo. Ali jer moram, kako sam na poetku obeao, u pripo
vijedanju pokazati ne samo vrline nego i mane pisaca koje
ovdje spominjem, smatrao sam da mu moram neto odu
zeti od najviih pohvala jer ima u njegovim djelima dodue
onoga to se moe veoma pohvaliti, ali ima i neega to se
moe pokuditi: naime ona neobuzdana sloboda koju je la
koumno prisvajao, da svata pie i o najuglednijim muevi
ma, pa i o rimskim papama, i prlja njihov dobar glas, u
emu je preao ba sve granice umjerenosti. Stoga u nje
gova djela, kako dolikuje istinitu i nepristranu piscu, iskre
no i po redu opisati crpei podatke iz javnih arhiva, iz spisa
njegova samostana i jo iz njegovih djela.
Zavrivi u Parizu studije na koje se dao, vratio se ku
i; i da uini po volji majci (jer se ini da mu je otac
umro dok je on boravio u Parizu), zaruio se, kako pripovi
jedaju, s plemenitom djevojkom iz porodice Guetia, zva
nom Jelua ili Jelena. Ali dakako, jer je bio i mladi i za
runik, a osobito jer se vratio iz Francuske gdje se moda
obino mijenja iz dana u dan i dnevno se sve elegantnija
izmilja duhom naroda vrlo domiljata u njezinu pronala
enju oblaio je modernije kieno odijelo i dugo do gleanja, a koje se zato jako razlikovalo od uobiajenoga do
maeg. Tada su naime kod vlastelina bile u obiaju dulje
haljine do sredine golijeni, i ne due. Cim je izaao na trg
obuen u ovo dugo i po novom kroju iskieno odijelo, obra
tio je na sebe panju svih, a starije je, koji obino sve no
votarije tumae na loije, i uvrijedio. Ve je bio gizdavi
mladi svima na jeziku i, kako to obino biva, jedni pristajahu uz njega, a drugi ga osuivahu kao zaetnika pogubne
novotarije. Ali to bijahu sudovi neslubenih ljudi koje je on,
inilo se, prezirao i rijeima i djelima i svoje je kritiare
izrugivao duhovito i aljivo mnogo dana. A ova je mladieva
pustopanost, i nain vladanja i obrane, slobodniji nego je
opravdano, sve vie i vie razjarivala starije. Stvar se dakle
raspravljala u dravnom vijeu koje se zove Malo vijee, i
s jedne i s druge strane raspravljena ovako je napokon
svrila: slubenom presudom i, kako kau, u sudnici pred
sucima bilo je Tuberonu svueno ono odijelo i podrezano;
288

quia, uti initio pollicitus sum, non solum virtutes, sed etiam
vitia, quos hic commemoro, scriptorum narranti mihi dete
genda sunt, a summis laudibus non nihil detrahendum pu
tavi, cum in rebus ejus gestis est quidem, quod multum
laudes, sed sunt et aliqua, quae vituperes: effraenata nem
pe illa licentia, quam sibi temere arrogavit, quidvis de viris
etiam principibus ac Romanis Pontificibus scribendi eorumque famam villicandi, qua in re omnes profecto modestiae
fines egressus est. Res itaque ejus gestas, uti candidum
scriptorem et a partium studio alienum decet, sincere et
ex ordine describam ex publicis tabulis, ex ejus coenobii
monumentis ac etiam ex ejus scriptis haustas.
Absoluto Parisiis studiorum, quibus se tradiderat,
curriculo, domum reversus est, utque matri morem gere
ret (nam eo adhuc Parisiis agente pater ejus obiisse vide
tur), nobilem puellam Gozeae, ut ferunt, familiae, Jelusiam
seu Helenam nomine sibi despondit. At vero, quia et juve
nis, et sponsus, et praesertim ex Gallis reversus, ubi in dies
vestitus ratio mutari solet et elegantior quotidie excogitari
nationis genio in iis excogitandis solertissimae, novam comp
tioris formulae et ad talos demissam adeoque a patrio
more longe abhorrentem vestem induit; tunc enim ad medi
as usque tibias, nec longiores togae patritiis viris in usu
erant. Ut primum prolixam illam vestem et novo ritu comp
tam indutus in forum prodiit, omnium in se oculos conver
tit et seniorum, qui omnia nova in deteriorem partem inter
pretari solent, etiam offendit, jam in ore omnium versaba
tu r comptulus juvenis et, ut fieri solet, alii ab eo stabant,
alii ut perniciosae novitatis authorem damnabant. At haec
privatorum hominum erant judicia, quae ipse et verbis et
factis contemnere visus est, censoresque suos per multos
dies salse et facete ludere sustinuit; quae tamen juvenis
licentia et liberior justo agendi et se tuendi ratio senioribus
magis magisque stomachum movit. Res igitur in Publicis
Comitiis, quae Minora appellantur, agitata et in utramque
partem excussa hunc tandem exitum habuit: publica authoritate et, ut ajunt, in Praetorio coram arbitris detracta illa
19

H rvatski latinisti II

289

osim toga mu je odreena globa da se takvom odjeom, ili


slinom, vie ne bi sluio. Taj se postupak Tuberona vrlo
duboko kosnuo: duboko se naime usadio bol u njegovoj dui
zbog nanesene mu uvrede. A kako ni na kakav nain nije
mogao pregorjeti gorinu sramote, izmolivi od zarunice
pristanak da ue u samostan, sam ode u dobi od dvadeset i
pet godina u samostan svetoga Andrije, podignut neko od
obitelji Crijevia na nekom malom otoku nedaleko od Elafita,4 i ondje je prigrlio redovniki ivot po pravilu svetoga
Benedikta 1484. godine, a slijedee je godine poetkom
mjeseca kolovoza poloio po obiaju redovnike zavjete.
Ali ovim mojim pohvalama ovjeka, koji se udaljuje od
kranskih uredaba, pisanim osjeajnim perom, ne treba
uope pridavati vanost, otkako je bilo odreeno 1734. go
dine vrlo pravednim crkvenim sudom, da samo djelo ne do
lazi vie u ruke ljudi koji se brinu o vjeri i istini, budui da
je odlukom svete kongregacije kardinala, koja se nazivlje
Ab Indice (za Indeks), zaplijenjeno i uneseno u Indeks
igosanih odnosno zabranjenih djela.
Da ipak neto dodam i u obranu Tuberonovu, da se ne
ini kao da sam neraspoloen prema njemu, osobito jer
smatram potaknut sudom Crkve da treba odbaciti ove
njegove Komentare. Ali ja spominjem s najveim potova
njem samoga pisca koji je vrlo slavan u mnogom drugom
pogledu. Pisao je dakle Tuberon o onome o emu mu je
davao podatke Grgur Frankopan, kaloki nadbiskup, o
Maarima, Turcima i susjednim narodima; o papama pak
koje je napadao, i o dogaajima u Italiji pisao je to god se
irilo glasinama koje esto izmiljaju la umjesto da iz
nose istinu i to je god govorkanjem puka dopiralo do
njega koji je boravio daleko. Kad je pak to napisao, opazio
je da je bio zanesen prevelikom lakovjemou o stvarima i
bio lakovjerniji u vjerovanju pukom pripovijedanju nego
je prlvo, i da si je zato pribavio mrnju mnogih. Zbog toga
je on sam smatrao ovo djelo, izraeno s mnogo truda, ma-

Tuberoni vestis fuit et succisa; indicta praeterea illi multa,


ne ea vel simili amplius uteretur. Eam ob rem angore quam
maximo affectus est Tubero, alte enim ex illata sibi contu
melia in animo ejus dolor insedit, cumque nulla ratione pos
set ignominiae acerbitatem decoquere, exorata sponsa, ut
in monasterium ingrederetur, ipse annos natus XXV ad Di
vi Andreae coenobium, a Cervina familia olim erectum in
parva quadam insula non procul ab Elaphitis, se contulit
ibique religiosam vitam sub Divi Benedicti regula amplexus
est anno MCCCCLXXXIV et sequenti anno initio Sextilis
mensis votorum religione se pro more illigavit.
Sed hae laudes hominis a Christianis institutis abhorrentis
sensu et calamo scriptae nihil prorsus faciendae, cum aequis
simo Ecclesiae judicio anno MDCCXXXIV cautum fuit,
ne amplius in manus hominum, qui religionis et veritatis
studio tenentur, perveniret Opus ipsum, utpote Sacrae Car
dinalium Congregationis, quae ab Indice appellatur, decreto
proscriptum et in proscriptorum seu prohibitorum Indicem
relatum.

4 Grko-latinsko ime za skupinu otoka izmeu Peljeca i


Lapada kod Dubrovnika; najvei su meu njima Sipan, Lopudi
Koloep, a na jednom od manjih, Sv. Andriji, nalazio se spome
nuti samostan.

Ut autem aliquid etiam ad Tuberonis defensionem addam,


ne infensus ei videar, cum praesertim Commentaria haec
ejus improbanda quidem censeam Ecclesiae judicio permo
tus; at veneratione quam maxima authorem ipsum prose
quor aliis multis nominibus clarissimum. Scripsit itaque
Tubero, quae illi a Gregorio Fragepano Colociensium ponti
fice subministrabantur de Hungaris, Tureis finitimisque
populis; de Pontificibus autem, quos male habuit, rebusque
in Italia gestis quaecumque fama vulgabatur, quae saepe
falsa pro veris comminiscitur, et ad eum longe agentem
vulgi sermone deferebantur. Postquam vero litteris illa man
davit, animadvertit se nimia rerum credulitate captum et in
credendo vulgi sermonibus justo faciliorem fuisse atque
adeo multorum invidiam sibi parasse; propterea ille ipse
hoc opus, multo labore lucubratum, luce minus dignum
censuit atque adeo ex eo secrevit in lucem emittenda,
quae mox laudabimus, et jam sine ullius offensione typis

290

291

nje vrijednim da se izda i zato je iz njega izluio ono to


treba izdati, a to emo naskoro spomenuti, i to je ve pre
dano u tisak bez vrijeanja bilo koga i pribavilo mu je vrlo
veliku hvalu; ostalo bi moda osudio na oganj ili uinio da
se na neki drugi nain izbrie, da nije to djelo dolo cjelo
vito u ruke prijatelja i ve iz toga bili nainjeni mnogi pri
jepisi; djela naime, kakva god ona bila, ili dobro ili loe pri
reena, kad jednom dospiju u tue ruke, nisu vie u naoj
vlasti, ako im elimo dijelove izvaditi i unititi. Neka nitko
ne misli da sam ja to sluajno izmislio za obranu Tuberonovu: da tako vjerujem, vode me naime tako sigurni dokazi
da e svaki razborit ovjek, ako ih prosudi, pristati lako uz
moje miljenje.

emissa sunt maximamque ei laudem pepererunt, caetera


forte igni damnasset vel alio quocumque modo oblitterasset,
nisi antea integrum hoc opus in amicorum manus pervenis
set, et multa jam inde exemplaria facta fuissent; lucubra
tiones enim, quaecumque illae sint, sive recte sive male
editae, si semel in aliorum manus inciderint, non sunt am
plius in potestate nostra, si eas supprimere et abolere ve
limus. Nec id quidem a me ad Tuberonis defensionem te
mere excogitatum quisquam existimet; argumentis enim
adducor, ut ita credam, adeo certis, ut cordatus vir quisque,
si ea perpendat, in meam facile descendet sententiam.

ANDREAS CIUBRANOVICH)
ANDRIJA UBRANOVI

zdao je ilirsku pjesmu pod naslovom Jeupka pomi


ljajui na ime kojim ga je bila nazvala odlina gospoa.
Zatim je prijateljima i svojim zatitnicima, ljudima uenima
i osobito vjetima toj umjetnosti, dao na uvid svoje djelce;
kad je vidio da ga svi hvale i u zvijezde kuju, nije sigurno
da li se vratio zanatu, ali je sigurno da se ipak sav posvetio
pjesnitvu i da je napisao mnogo drugih pjesama koje su
propale zbog nebrige naih predaka. Sauvana je pjesma
Jeupka o kojoj sam govorio a sastoji se od 158 kitica5:
doista, ako bi tono prosudio ili blistavost rijei, ili dubinu
misli, ili kompoziciju, melodioznost, ritam i eleganciju
pjesama, pomislio bi da bi jedva moglo nastati taiko neto,
a nita bolje; da bi i savrenim pjesnicima bilo teko izraziti
prikladnim rijeima i primjerenim sadrajem ono to je on
izrazio. Zato se nisu stidjeli ni najslavniji nai pjesnici Ivan
Gunduli i Junije Palmoti potpune njegove strofe uvrstiti
u svoje spjevove pa su ti najvei ljudi jasno pokazali da to
liko cijene Andrijine pjesme koliko je Vergilije cijenio pje
sme Enija i Lukrecija.
Jeupka ima zapravo 155 kitica.
292

oematium edidit Illyricum Aegyptiam alludens ad no


men, quo eum matrona appellaverat, inscriptum. Cum
amicis deinde ac patronis suis, viris doctis et ejus artis
egregie peritis de lucubratiuncula sua communicavit, quam
cum probari ab omnibus summisque laudibus efferrib>vidis
set, utrum in officinam deinceps redierit, incertum, certum
tamen est illum poesis studio se totum dedisse et multa
edidisse alia poemata, quae majorum incuria periere. Aegyp
tia, de quo diximus, poematium superest CLVIII metris
constans: certe si vel verborum nitorem, vel sententiarum
gravitatem, vel carminum rationem, numeros, modos ele
gantiamque perpendas, vix aliquid tale, melius fieri nihil
posse putabis, ut aptis verbis et ad rem accomodatis ea,
quae ille feliciter expressit, consummatis etiam Poetis dif
ficile fuerit exprimere. Hinc celeberrimos nostrorum poeta
rum Joannem Gundulam et Junium Palmottam non puduit
integra ejus carmina suis inserere poematibus, ut inde pa
lam facerent summi illi viri eam se Andreae carminum ra
tionem habuisse, quam Ennii atque Lucretii carminum ha
buit Virgilius.

a) corr. ex Cibranovich
b) corr. ex efferre
293

CVIJETA ZUZORI

FLORIA DE ZUZORIS

bino ugledni ljudi nastoje da se u perivoje, u trijemove


za slike i u zgrade, na samom ulazu i u predvorju, sta
ve ili umjetniki izraene slike ili kipovi, nainjeni vjetom
rukom, ili drugo znamenito umjetniko djelo, da bi te
krasne stvari odmah na ulazu upale u oi onima koji dolaze
i zaokupile im panju; stoga se dogaa da su ushienima i
zadivljenima i ugodnou obuzetima divni i ugodni ostali
dijelovi mjesta iako neki uope nisu vrijedni divljenja.
Upozoravam da sam i ja to uinio, ne dodue namjerno,
nego sluajno, iznosei po redu slavna imena uenih ljudi,
ja koji prikazujem na poetku ovoga drugoga sveska kao
na ulazu stvar vrlo lijepu: naime ime pjesnikinje i odline
gospoe koju sada upravo moram hvaliti, ime neko ukras
svoje domovine, a kasnije na slavu svim buduim pokolje
njima. Cvijeta Zuzori bila je neko vrlo poznata ne samou
Dubrovniku nego gotovo u cijeloj Italiji pjesnikom slavom
koju sada poinjem hvaliti. Neu spominjati ljepote usta,
krasote lica, ma koliko se prialo da je bila ureena ljepo
tom do divljenja, neporono vladanje i ednost po kojoj,
ini se, da je treba staviti za uzor odlinim gospoama svih
vremena, da bi njoj s pravom mogao pripisati ono mjesto
pjesnika:

olent principes viri in pomariis, in pinacothecis aedibus


que operam dare, ut in aditu ipso atque vestibulo vel
S
tabulae graphice depictae, vel signa docta manu efficta, vel

Uz nju kao suuenicu ili uz nju kao uiteljicu


bila bi uenija, Sapfo, i ujedno stidljiva.
(Marcijal, Epigrami, knj. X, 35, 1516),
neu spominjati ona umijea kojima se bavi enska rev
nost, osobito slikarstvo u koje se izvrsno razumjela, to joj
je bilo zajedniko s mnogima, i nije, naime, tako teko nai
ene i lijepe, i edne, i marljive, osobito plemkinje. Pohvalit
u ono to je osobito, to je bio njezin vlastit ures, i to
da tako kaem ne pripada enama.I
I doista u njoj bijae priroene nadarenosti u lakom
sastavljanju stihova, duha okretna i otra, te se inilo da
je odgojena u krilu Muza. Pripovijeda se da su njezini
epigrami, kojoj se pjesnikoj vrsti najvie veselila, graeni
294

aliud insigne artis opus locetur, quo nempe aspectum ade


untibus statim in propylaeo0) speciosae res illae ad oculos
veniant eorumque animum occupent; fit enim inde, ut atto
nitis et in admirationem jam traductis atque voluptate
affectis caeterae loci partes, etsi quaedam non omnino
admirandae, admirationi sint ac voluptati. Id a me, ne cogi
tante quidem sed casu et ex ordine illustria doctorum homi
num nomina referente jam factum adverto, qui in alterius
bujusce tomi initio, quasi in limine rem admodum speciosam
doctissimae scilicet poetriae lectissimaeque matronae, quae
se mihi laudandam offert, nomen, suae olim patriae orna
mentum, seculis deinceps omnibus praedicandum exhibeo.
Floria de Zuzoris olim non modo Ragusii, sed in tota fere
Italia poeticae artis laude notissima ea est, ad quam laudan
dam aggredior. Neque vero oris ejus pulchritudinem et
vultus venustatem, quamvis specie ad miraculum exculta
fuisse perhibeatur, non castos mores atque pudicitiam, qua
omnium seculonum matronis in exemplum proponenda vide
batur, ut illud poetae illi merito ascripseris
Hac condiscipula vel hac magistra
Esses doctior et pudica, Sappho.
(Mart. Lib. X, Epigr. 5, 1516),d)
non artes illas, in quibus muliebre studium se exercet, prae
sertim ceu pingendi, quam eximie profitebatur, commenda
bo, id illi cum multis commune; neque enim adeo difficile
est et pulchras et pudicas et industres mulieres, praesertim
matronas, reperire. Quod singulare, quod proprium decus
ejus fuit et ad mulieres, ut ita dixerim, non pertinens, illud
laudabo.
c) corr. ex Popylaeo
d) corr. ex IX, Epist. 32
295

tako elegantnim stilom, zainjeni tako duhovitim mislima,


da bi i kod mukarca i vrlo vjeta pjesnika jedva to takvo
poelio. Ako se zatim nau u eni okretan i bistar um i iz
vrsna obrazovanost, birano i njegovano bogatstvo izraza,
pribavljaju joj veliko divljenje svih i sasvim zasluenu
naklonost. Doista, nitko ne trai od toga spola da se bavi
knjievnou, nitko ne eli od njega koji se po opem sudu
svih upuuje igli i preslici umjesto knjizi, tkalatvu umjesto
koli; stoga se misli, ako se ena bavi knjievnou, da igra
ulogu mukarca podigavi se iznad poloaja spola. Zaista je
u Cvijeti zasjala ona snaga nadarenosti, ona ljubav prema
knjievnosti i vrsnoa pjesnikoga dara, ona vjetina u ple
menitim umijeima, da bi se trebalo diviti ako bi se nala
u mukarcu, pa i neprekidno predanu knjievnom radu. Po
tome e lako razabrati zato si je pribavila u ono doba
udivljenje i naklonost najveih mueva i zasluila takoer
da se slavi uz najvee pohvale.

Etenim ingenio erat facili ad condendos versus, promp


to, acuto, ut in Musarum sinu educata videretur. Epigram
mata ejus, quo carminis genere maxime delectabatur, stylo
adeo eleganti confecta, adeo argutis conclusa sententiis fe
runtur, ut vix in viro atque poeta exercitatissimo aliquid
tale desiderares. Porro docile ac perspicax ingenium, insig
nis eruditio atque elegans cultaque dicendi copia in muliere
si reperiantur, magnam profeoto illi omnium admirationem
et benevolentiam jure merito conciliant. Enim vero littera
rum studia in eo sexu nemo exigit, nemo desiderat, qui
co m m u n i o m n iu m judicio pro libris ad acum et colum, pro
schola ad textrinam amandatur; hinc si litteras colat mulier,
supra sexus conditionem elevata virum agere creditur. Sane
in Floria ea vis ingenii, is litterarum amor et poeticae facul
tatis praestantia, ea bonarum artium peritia enituit, ut, si
in viro etiam assiduis studiis addicto reperiretur, admira
tioni esset. Hinc facile intelliges, quare summorum ea aetate
virorum et admirationem et benevolentiam sibi conciliaverit
merueritque summis etiam laudibus celebrari.

FRA JURAJ DRAGISI


reda Male brae

FRATER GEORGIUS BENIGNUS


Ordinis Minorum

odio se, dakle, u Kraljevini Bosni, u mjestu zvanom od


stanovnika domaim imenom Srebrenica, po emu se
R
i sada zove Bosna Srebrna (jer se argentum ilirski kae
srebro), to e se naskoro dokazati nekim pisanim izvorima.
I nazvan je imenom Juraj, krivo ga Grgurom nazivlju Ughelli, Pirri, Wadding, Mongitore. Da naime ne spominjem dubro
vake pisce, doista je sam sebe u svojim pismima i u ispra
vama, koje je potpisivao kao biskup i koje jo sada postoje,
nazivao samo imenom Juraj, tako da uope nema nikakva
razloga sumnjati o njegovu imenu. Ughelli ga naziva Benig
nus meu biskupima Caglia, naziva ga Benignus meu bisku
pima nazaretskim6, njega kojega svi drugi nazivaju Benig
nus, a i on sam sebe tako nazivlje i u spisima i u ispravama.
I ispravno je uzeo ba takvo latinsko prezime on koji se
Dragiia je papa 1507. imenovao biskupom u gradu Cagli,
a 1512. nadbiskupom Nazareta sa sjeditem u Barletti.
296

in Regno Bosniae, loco ab incolis vernaculo nomine


Srebarniza nuncupato, unde Bosnia Argentina nunc
Ietiamtaque
nuncupatur (nam argentum Illyrice srebro dicitur)
natus est, quod mox nonnullis monumentis probabitur. Et
quidem Georgio nomine appellatus est, quem perperam
Gregorium vocant Ughellus, Pirrus, Waddingus, Mongitorius.
Ut enim Ragusinos scriptores praetermittam, certe ipse se
in scriptis suis ac in diplomatibus, quae Antistes signavit,
et adhuc extant, non alio quam Georgio nomine appellat, ut
nulla omnino de ejus nomine dubitandie> ratio appareat.
Ughellus Benignum inter Callienses, Benignum inter Naza
renos, quem alii omnes Benignum, et ipsemet cum in scrip
tis, tum in diplomatibus se cognominat. Et recte quidem
e) corr. ex dubitandio
297

ilirskim prezimenom zvao Dobroti (a ova se obitelj za sa


mostalnosti kraljevstva ubrajala meu tri [ugledne] bosan
ske). A dok je bio u Firenci, primljen je od plemenita mua
u obitelj roda de Salviatis te je obiavao katkada ovo ste
eno prezime dodavati djedovskom. Poto je italac ukratko
obavijeten, prijeimo na njegova djela i na to kako pripa
da Dubrovanima.
I tako je fra Juraj Dragii Salviatus jo kao djeak,
izbjegavi turski bijes, doao u Dubrovnik kao mnogi dru
gi slavni bosanski ljudi, i prigrljen dobio graansko pravo,
po emu je i od vrnjaka svojih uvijek smatran i sam
htio da ga smatraju Dubrovaninom, a i nije naime pozna
vao druge domovine osim Dubrovnika. I tako mi se inilo
da ga valja s pravom pribrojiti dubrovakim graanima,
kako mu je samom bila elja, i unijeti u ovaj popis. Da je
kao djeak doao u Dubrovnik, sam svjedoi u predgovoru
djela Nebeski duhovi, upuenog dubrovakom Senatu, i tu
navodei razloge svoje ljubavi prema ovom gradu ima
ovo: Po prirodi smo, naime, od kolijevke navedeni i prisi
ljeni da volimo mjesta na kojima smo kao djeca puzali.

Latinima ejusmodi cognomen usurpavit, qui Illyrico cogno


mine Dobrotich (quae familia incolumi regno inter tres
Bossinatum censebatur) audiebat; at dum Florentiae esset,
a nobili viro Salviatae Gentis in familiam receptus, avito
adscitum hujusmodi cognomen addere aliquando consue
verat. Lectore de his breviter admonito, ad res ejus gestas
et qua ratione ad Ragusinos pertineat, aggrediamur.
Itaque frater Georgius Benignus Salviatus puer admo
dum Turearum saevitiam fugiens, Ragusium, ut alii multi il
lustres ex Bossinatibus viris, delatus est et civitate donatus,
unde Ragusinus et ab aequalibus suis semper habitus est et
ipsemet haberi voluit, neque enim aliam praeter Ragusium
patriam novit; adeoque Ragusinis civibus, ut ipsi in optatis
erat, merito accensendus et in hoc album referendus mihi
visus est. Quod Ragusium puer venisset, ipse testatur in
praefatione operis, quod De coelestibus spiritibus inscripsit
ad Ragusinum senatum, ubi amoris sui erga hanc urbem
causas indicans haec habet: Natura enim in cunabulis
nostris afficimur et loca diligere cogimur, in quibus pueri
reptavimus.

IGNJAT UREVIC

IGNATIUS GEORGIUS

redovnik mljetski

Monachus Melitensis

ko je ikada tko od smrtnika potovao prijateljice Muze,


ako je tko s njima ugodno prijateljevao i naslaivao
A
se knjievnou iznad ostalih stvari, to je svakako bio Ignjat

i quis unquam mortalium amicas coluit Musas, si quis


jucunde cum illis conversatus est et litterarum studio
S
prae rebus caeteris oblectatus, is profecto fuit Ignatius

urevi kojega poinjem hvaliti, makar manje nego bi mu


priliilo, jer dostojanstvo toga ovjeka nadilazi svaku dunu
hvalu. On je htio da se znanstvenim radom bavi danju i
nou, da bude njime zaokupljen na ladanju i na putu, u
emu zaista nije nikada poznavao nikakve mjere. To, osim
to su zapazili i iznijeli na vidjelo i njegovi sudrugovi i svi
graani, posvjedouje mnotvo pisanih djela to ih je izdao,
raznolikost, uenost, stilska dotjeranost, da je takoer zbog
prekomjernoga posla, dugo pritijenjen slabim zdravljem,
napokon umro prenaglom i nenadanom smru, izmuen i
iznemogao od rada.
298

Georgius, quem laudare infra dignitatem tamen, cum viri


dignitas omne laudationis officium excedat, instituo. Hic
studia noctesque diesque secum versari, rusticari secum ac
peregrinari voluit, in quibus nullum plane unquam modum
agnovit. Id praeterquam quod tam sodalibus ejus, quam
universis civibus perspectum est atque manifestum, lucu
brationum ab eo editarum copia, varietas, eruditio, elegan
tia testantur, ut etiam ex immoderato studiorum usu adversa
diu valetudine afflictus, tandem praepropera morte ac re
pentina studiis confectus et enectus interierit.
299

MARIN DRI

MARINUS DARSIUS

uze, osobito ilirske, koje je kao djeak zavolio, nasta


vio je revno tovati i kad je postao mu i posveen
M
za sveenika. Zato je, kako je bio vrlo okretna duha u pjes

usas, praesertim Illyricas, quas puer adamaverat, vir


M
etiam factus et sacerdos inauguratus studiose colere
perexit. Hinc, ut ad poesim facillimi erat ingenii, multa

nitvu, napisao mnoga djela izraena ilirskom pjesmom


koja su se sauvala, druga su moda propala. Umro je oko
1580. godine od Spasenja ovjeanstva.
A imamo jo ova potpuna njegova pisana djela: 1) pa
stirsku igru nazvanu Tiretia, dranu i sada u velikoj cije
ni kod uenih ljudi zbog elegancije stihova i izraza i dubine
misli. Nju je napisao jo kao mladi jer je u Etruriji, kojoj
je blizu Tirensko more, zavolio djevojku moda imenom
Paulu. Prigodom pira Vlaha Dria, kako smo prije primi
jetili, bila je izvedena godine 1548. Mavro Vetranovi, koji
je tada ivio kao pjesnik velika imena, bio je smatran
piscem igre: nitko nije, naime, mogao zamisliti da ju je na
pisao Dri, jo mladi, jer nitko do tada nije upoznao snagu
njegova talenta i zato nipoto nije mogao izbjei da bude
potvoren zbog plagijata, pa se na to sam tui u stihovima
pisanim Sebastijanu Gunduliu. Ali je Vetranovi, ovjek
ugledan i poboan, velikoduno posvjedoio izdanom pjes
mom, i proirenom meu narod, da ona igra nikako ne pri
pada njemu i mnogim ju je razlozima osigurao Driu kao
pravom piscu, kao to je doista bilo.

scripsit, quae extant Illyrico carmine lucubrata ab eo opera,


alia forte perierunt. Circa annum reparati hominis MDLXXX
e vivis excessit.
Hasce autem ejus lucubrationes adhuc integras habe
mus: 1. bucolicam comoediam, Tyrrhenam inscriptam, ob
carminis verborumque elegantiam sententiarumque pondus
magno nunc etiam in pretio habita ab eruditis. Eam adhuc
juvenis lucubravit, quod puellam, forte Paulam nomine, in
Etruria, cui proximum est Tyrrhenum mare, adamasset.
Occasione nuptiarum Blasii Darsii, quod supra a nobis
observatum est, in scenam producta fuit anno MDXLVIII.
Maurus Vetranus, qui tunc vivebat magni nominis poeta,
creditus est comoediae author; nemo enim facile sibi in
animum inducere poterat a Darsio admodum adolescente
lucubratum; nemini quippe adhuc vis ejus ingenii perspecta
erat, adeoque plagiarii notam effugere minime poterat; qua
de re ipse versibus ad Sebastianum Gundulam scriptis con
queritur. At Vetranus, vir gravis et religiosus, carmine edito
et in vulgus producto ingenue testatus est poema illud ad
se nihil pertinere multisque rationibus Darsio legitimo, uti
res erat, authori vindicavit.

IKO MENETI
SIGISMUNDUS MENZIUS
rije sam s pohvalom spomenuo Ivana Gundulia, Franova sina, prvaka meu svima pjesnicima koji su gajili
P
ilirske Muze, a to je ope miljenje svih uenih ljudi. A do
ista zaetnik ilirskog pjesnitva i uitelj na ijim su se pjes
nikim naelima odgojili svi ostali pjesnici, a kojega sada
moram s pohvalom spomenuti, jest iko Meneti, sin
imunov, ovjek vlasteoskog roda i vrlo slavan ugledom
staroga plemstva, s pukim nadimkom Vlahovi. Kad je
naime vidio da uope ima malo ilirskih pjesnika i da su oni
300

oetarum omnium, qui Illyricas coluere Musas, principem


Joannem Gundulam, Francisci filium, quae communis
P
doctorum omnium sententia est, supra laudavi; at vero Il
lyricae poeseos parens ac praeceptor, cujus nempe prae
ceptis caeteri omnes instituti sunt poetae, laudandus mihi
in praesentia est Sigismundus Menzius, Simonis filius, se
natorii vir ordinis et antiquae nobilitatis splendore claris
simus, vulgari cognomento Vlahovich. Cum enim vidisset
301

vrlo nevjeti i nedotjerani, dao se sav na itanje latinskih


pjesnika, da odande crpe pravila koja treba dati svojim
nasljednicima koji se budu bavili pjesnitvom. Meneti je
doista sretno zahvatio to podruje; naime talentom, po
kojem je bio snaan, i neprekidnom vjebom dovinuo se
do takve pjesnike slave da je ne samo stekao sebi
besmrtan glas kod potomaka nego je takoer, to je naj
vie elio, nosio lu pred ostalim dubrovakim pjesnicima,
koji su se povodili za njim, i uputio ih u najbiranije pjes
niko umijee. Ovo su djela to ih je ostavio potomstvu
na itanje: Ljuvenih pjesama est knjiga, Knjiica pjesama
Isusu koji visi na kriu. Postoje u samostanu sv. Jakova
dva sveska njegovih djela koja sadre razliite pjesme.
Ardelio Delia Bella navodi ga u svome rjeniku. Dinko
Ranjina, vrlo profinjen pjesnik, napisao je vie epigrama i
epitafa u hvalu Menetiu, zove ga najvrsnijim pjesnikom
i kae da se ilirska poezija s njime rodila i s njime takoer
propala, i da njemu vraaju dug svi koji su postali slavni
u tome umijeu. Isti Ranjina u pismu upuenom Mihu
Menetiu tvrdi da je Meneti bio vrlo odan Platonu, jer
je bio i pjesnik i filozof. Ignjat urevi u spisu Biljeke
poprauje pohvale Menetiu ovom biljekom: iko
Meneti, prvak meu ilirskim pjesnicima, po dobi vrnjak
Dora Dria, naime oba su bili na vrhuncu stvaralake snage
poetkom 1500. godine. Usudio bih se jednoga od ovih
nazvati Petrarkom, drugoga Boccacciom ilirskog pjesnitva;
naime i biranost izraza, i nepatvoreni patos i ljupkost misli
istie se posvuda kod njih. Sam urevi misli da je na
Meneti umro 1501. u dobi od etrdeset i etiri godine,
a da je to posve krivo, oito je iz spisa u dravnom arhivu
od kojih imam kod sebe prijepis, a koji navode da je isti
iko Meneti bio iv dne 17. srpnja 1510.

Illyricos poetas paucos omnino esse eosdemque satis rudes


atque inelegantes, Latinorum poetarum lectioni totum se
tradidit, ut inde praecepta hauriret posteris suis, qui poeti
cae operam darent, tradenda. Feliciter profecto eam provin
ciam suscepit Menzius, nam ingenio, quo plurimum valebat,
atque jugi exercitatione ad eam poeseos laudem pervenit,
ut non modo famam sibi apud posteros immortalem com
paraverit, verum etiam, quod maxime optabat, caeteris, qui
eum secuti sunt, Ragusinis poetis facem praeferens, eos ad
elegantissimam hujusmodi artem instituerit. Opera, quae
posteris legenda reliquit, haec sunt: Eroticorum libri sex,
Libellus ad Jesum in Cruce pendentem. Extant in Sanjacobeo
monasterio ejus opera, volumina duo, quae varia continent
poemata. Laudatur ab Ardelio Dellabella in Lexico. Domini
cus Araneus, poeta elegantissimus, plura in Menzii laudem
scripsit epigrammata et epitaphia, excellentissimum illum
poetam vocat aitque Illyricam cum eo poesim exortam
cum eo pariter occidisse et quicumque excellentes ea in arte
evaserunt, illi acceptum referre. Platoni addictissimum fuis
se, nam et philosophus et poeta fuit, idem Araneus testatur
in Epistola nuncupatoria ad Michaelem Menzium. Ignatius
Georgius in Adversariis hoc elogio Menzii laudes prosequi
tur: Sigismundus Menzius inter poetas Illyricos primus,
aetate coaevus Georgio Darsio, nam ineunte anno MD uter
que floruit. Ausim ex his alterum Petrarcham, Boccaccium
alterum Illyricae poeseos appellare, nam et elegantia idiomatis et inelaboratum pathos atque sententiarum suavitas
in ipsis passim eminet. Idem Georgius obiisse putat Men
zium nostrum anno MDI, natum annos XLIV, quod omnino
falsum esse constat ex tabulis in publico tabulario descriptis,
quarum apud me apographon, qui eundem Sigismundum
Menzium in vivis agentem exhibent die XVII Julii anno
MDX.
STEPHANUS GRADIUS

STJEPAN GRADI
daleko svjetliji primjer svoje ljubavi prema domovini,
kad je ona nakon onoga vrlo velikoga potresa koji
A
se zbio 67. godine prologa stoljea, leala oborena u prah.

t longe luculentius suae erga patriam charitatis, cum


ex maximo illo terrae concussu, qui accidit anno supe
A
rioris seculi LXVII, solo prostrata jaceret, specimen dedit

302

303

dao je Gradi, to nije uinio zaista odlian graanin i


roen na dobro domovini da je uzdigne sruenu, opusto
enu i naputenu? Sam se obratio Aleksandru VII, zatim
Klementu IX, papama, posve iz vlastite pobude, i radio da
na neki nain pomognu Dubrovakoj Republici, izrazito
kranskoj, koja tada leae u prahu, izloena turskim napa
dajima i ostavljena gotovo bez svake nade. Isposlovao je
od Aleksandra da redovnice koje su pobjegle iz razorene
domovine budu primljene u samostan u Jakinu, a kad su
odluile da tu osnuju svoje sjedite i da prenesu dobra
samostanska iz Dubrovnika u Jakin, to bi bilo na vrlo
veliku tetu domovine, isposlovao je od Klementa da budu
vraene natrag, poto je izvrsno razloivi pobio tekoe
koje su iznijeli Ivan Nikola kardinal de Conti, nadbiskup
jakinski, i drugi. Kad su nai graani doavi u skrajnju
opasnost odredili poslanike, izabrane veim dijelom izmeu
redovnika, za gotovo sve vladare Evrope, da od njih izmole
neku pomo u svojoj nevolji, Gradi se pobrinuo da oni
budu poueni vrlo mudrim savjetima, da pravo i korisno
obave zadatak, i da se gotovo svaki pojedini opskrbi pis
mima papinim i diplomatskih predstavnika u Rimu na
njihove vladare. Jo postoji i uva se meu javnim spisima
neko njegovo vrlo ueno pisano djelo kojim propisuje
svojim sugraanima upute i nain kako e obnoviti i pobolj
ati stanje drave. Nagovorio je iste svoje sugraane da ne
ostavljaju staro sjedite i ne osnivaju novi grad, to su
mnogi lakoumno eljeli. I kako se ne bi inilo da ne sudje
luje u nekom poslu za unesreenu domovinu, poslao je iz
Rima graditelje i majstore zidare i klesare da obnove grad.
Da ne duljim, isputam ostalo to je uinio Gradi u ono
tuno doba i u jadnom stanju naih prilika, nastojei sluiti
i javnom i privatnom dobru svakoga, ne plaei se nikakva
truda.
Preveo Antun Djami

Gradius. Quid non egit egregius profecto civis et patriae bono


natus, ut afflictam, desertam, depositam erigeret? Ipse ad
Alexandrum VII, deinde ad Clementem IX, Summos Ponti
fices, adiit vel injussus egitque, ut Ragusinae Reipublicae,
apprime Christianae jacenti jam et Turearum insultibus
expositae et omni fere spe destitutae, opem quoquo modo
ferrent. Sacratae virgines ex eversa patria profugae, ut Anconae in monasterium reciperentur ab Alexandro, ut dimit
terentur, cum sedem ibi figere et, quod in maximum patriae
damnum cessisset, monasteriorum bona Ragusio Anconam
transferre constituissent, a Clemente difficultatibus, quas
Joannes Nicolaus Cardinalis de Comitibus, Anconitanus
antistes, aliique proposuerant, egregie explanatis, obtinuit.
Cum cives nostri in ultimo rerum discrimine constituti lega
tos ex coenobitis maxime delectos ad universos fere Europae
principes destinassent, opem aliquam suis calamitatibus
exoraturos, eosdem Gradius et sapientissimis praeceptis ad
munus recte utiliterque obeundum erudiendos et singulos
fere Pontificiis ac oratorum, quif> Romae erant, ad suos
principes litteris instruendos curavit. Extat adhuc et inter
publica) monumenta servatur doctissima quaedam ejus lucu
bratio, qua reparandae ac in melius mutandae Reipublicae
civibus suis formam rationemque praescribit. Author iisdem
civibus suis fuit, ne antiqua sede relicta novam, quod temere
multi in votis habebant, urbem conderent; et ne aliqua in
parte afflictae patriae deesse videretur, architectos fabros
que caementarios ac lapicidas Roma misit, qui urbem insta
urarent. Caetera, ne longior sim, omitto, quae luctuoso illo
tempore miseroque rerum nostrarum statu egit Gradius, qui
publicis ac privatis cujusque commodis servire nullo deter
ritus labore studuit.

f) corr. ex quae
g) corr. ex pubblica
304

20 Hrvatski latinisti II

305

RUER JOSIP BOKOVI


ROGERIUS JOSEPHUS BOSCOYICH
(1711-1787)

okovi je jedna od najznaajnijih linosti u evropskom


znanstvenom svijetu 18. stoljea. Po svojoj je djelat
B
nosti bio mnogostran: matematiar, fiziar, astronom,
geodet, arheolog. diplQmat.TtatSski- pjesnik, ali u prvom redtr filozof i teoretski fiziar.
Rodio se 18. svibnja 1711. u Dubrovniku od oca Nikole,
podrijetlom Hercegovca iz Grahova Dola, i majke Pavle,
keri Bara Bettere, uglednog dubrovakog graanina i hrvat
skog pjesnika. Ostao je bez oca u desetoj godini, a majka
mu je doivjela izuzetno visoku starost od 103 godine. Iako
je gotovo itav svoj vijek, osim prve mladosti, proveo izvan
Dubrovnika, ostao je s njime povezan najvie preko starijeg
brata Bara i sestre Anice, s kojima se mnogo dopisivao. Ta
nam korespondencija prua bogate podatke za upoznavanje
njegove linosti i sitnijih pojedinosti iz njegova ivota.
Dobrobit rodnoga grada bila mu je uvijek na srcu. Kad
se god dubrovaki senat obraao na nj da mu pomogne u
politikim i diplomatskim sporovima, uvijek se spremno
odazivao i povjerene mu zadatke s uspjehom izvravao, jer
je kao istaknuti uenjak imao dosta prijatelja meu utje
cajnim ljudima svjetovnog i crkvenog stalea.
Nakon kolovanja u Isusovakom kolegiju u Dubrov
niku, kad mu je bilo 14 i po godina, brat Baro, koji je i
sam bio isusovac, povede ga u Rim na Collegium Romanum,
glavno uilite njegova-rgdar^u je zavrsTo^^ednje skolovarije, a 1733, nakon trogodinjeg vieg kolovanja, nestao
profesor filozofljtfi Iflafematike. Predavao je na isusovakim
kolama-u Fermu T Kimu do 1740, kad je naslijedio svog
uitelja Horacija Borgondija na katedri za matematiku
Rimskog kolegija. Na tom je mjestu ostao do 1759, naime
do svog odlaska u Francusku i Englesku. U tom najplod
nijem razdoblju svoje znanstvene djelatnosti napisao je
309

40 rasprava i pripremio svoje ivotno djelo o prirodnoj filo^ n jL N ek e od tIHrasprava djelomino obrauju proBleme
k o jr je u tom djelu sveo u jedinstven znanstveni sistem,
npr. De viribus vivis (O ivim silama, 1745), De lumine
(0 svjetlu, 1748), De continuitatis lege (O zakonu kontinui
teta, 1754), De lege virium in Natura existentium (O zakonu
sila koje postoje u Prirodi, 1755). O tim problemima raspra*
vlja i u komentaru filozofsko-fizikog djela koje je njegov
prijatelj, Dubrovanin Benedikt Stay napisao u stihovima
pod naslovom Philosophiae recentioris versibus traditae
libri decem (Novija filozofija izloena u stihovima, 10
knjiga).
Svoje fundamentalno djelo Philosophiae naturalis theo
ria redacta ad unicam legem virium in Natura existentium
(Teorija prirodne filozofije svedena na jedan jedini zakon
sila koje postoje u Prirodi) Bokovi je objavio u Beu,
U tom je gradu boravio 1757/58 u diplomatskoj misiji koju
mu je povjerila talijanska republika Lucca u sporu s Velikom
vojvodinom Toskanom. Taj se spor imao rijeiti pred carem
Franjom I. Za svog boravka u Beu upoznao se sa mnogo
uglednih osoba, meu ostalima i s Nizozemcem Gerardom
van Swietenom kojemu je carica Marija Terezija povjerila
da reorganizira i modernizira beko sveuilite. Sve slo
bodno vrijeme ulagao je u konanu redakciju svoga glavnog
djela, tako da je pred povratak u Rim rukopis, gotov za
tisak, predao svojem prijatelju, isusovcu Karlu Scherfferu.
Te iste godine, 1758, djelo je i tiskano. Budui da su se
tiskani primjerci djela brzo rasprodali, objavljeno je 1763.
u Mlecima drugo izdanje pod nadzorom samog autora koji
nije bio zadovoljan bekim izdanjem. Tree izdanje, s engle
skim prijevodom, objavljeno je 1922, Chicago-London.
Bokovieva se teorija, koju izlae u tom djelu, zasniva
na zakonu sila privlanosti i odbojnosti to djeluju na
neprotene i nedjeljive toke od kojih se sastoji materija.
Iz jednog jedinog zakona sila, predoenog jednostavnom
krivuljom, Bokovi izvodi opa svojstva tijela, i mehanika
i kemijska, i tumai svojstva svjetlosti i zvuka, elektrici
teta i magnetizma. Njegovo djelo, koje nagovijeta modema
shvaanja materije, prostora i kretanja, izazvalo je veliko
zanimanje u znanstvenim krugovima, osobito u Engleskoj, te

nailo na odobravanje, ali i na protivljenje. U novijoj na


uci sve se vie cijene originalne i kritike ideje Bokovieve.
God. 1750, dok je jo bio profesor matematike na isu
sovakom Collegium Romanum, prihvatio se zadatka da
zajedno s engleskim isusovcem Kristofom Maireom, koji
je ivio u Rimu, izmjeri dva meridijanska stupnja u Papin
skoj dravi izmeu Rima i Riminija. To je mjerenje imalo
pridonijeti rjeavanju problema veliine i oblika Zemlje.
Bokovi, koji nije bio samo teoretiar, usavrio je za taj
posao neke instrumente i poboljao metode mjerenja. O
tom astronomsko-geodetskom pothvatu izdao je 1755. u Rimu
djelo De litteraria expeditione per pontificiam ditionem
(Znanstveno putovanje po Papinskoj dravi) u pet knjiga,
od kojih je drugu i treu napisao K. Maire. Francuski pri
jevod, neto proiren, iziao je 1770. u Parizu. Kratak izvod
iz toga svog djela od 1755. poslao je Bolonjskoj akademiji,
koja ga je objavila 1757.
Kad se 1758. vratio iz Bea u Rim, opazio je da veina
u isusovakom kolegiju ne odobrava osnovne misli njegova
ivotnog djela pa je odluio napustiti mjesto profesora u
tom zavodu. Osim toga, nije se slagao s tamonjim siste
mom nastave. Zato prihvati ponudu Michel-Angela Romagnolija, vlastelina u Ceseni, da zajedno s njim poe na puto
vanje po zapadnoj Evropi. U Parizu su se razili, ali je
Bokovi ostao jo neko vrijeme u tom gradu gdje je imao
dosta znanaca, jer je od 1748. bio dopisni lan Francuske
akademije. Tom je prilikom osobno upoznao DAlemberta,
La Condaminea, La Landea i neke druge glasovite francuske
uenjake. Iz Pariza otputuje u London i tu 1760. objavi u
heksametrima djelo De Solis ac Lunae defectibus (Pomrine
Sunca i Mjeseca), posveeno uenom drutvu Royal Society,
koje ga slijedee godine izabere za svoga lana. Namjera
vajui promatrati u Carigradu prolaz Venere ispred Sunca,
otputuje u Mletke i tu se ukrca na brod. Kod otoka Teneda
brod zahvati oluja tako da se plovidba morala prekinuti.
Tu priliku iskoristi Bokovi za razgledanje i prouavanje
ruevina Troje. U Carigrad nije stigao na vrijeme da bi
mogao promatrati spomenutu astronomsku pojavu, ali je
zbog bolesti ipak tu ostao sedam mjeseci. Kad je ozdravio,
preko Bugarske i Moldavije otputuje u Poljsku. U Varavi
je bio vrlo srdano doekan. O tom svom putovanju izdao

310

311

je na talijanskom zanimljiv dnevnik Giomale di un viaggio


da Constantinopoli in Polonia, Bassano 1784 (prijevod D.
Nedeljkovi, Beograd 1937. i M. Katalini, Zagreb 1951).
Namjeravao je posjetiti i Petrograd, ali ga je sprijeila
bolest.
God. 1763. vraa se u Rim i dobiva od pape zadatak
da napravi plan za isuenje Pontinskih movara. Te godine
sveuilite u Paviji izabere ga za profesora matematike.
Odatle je ee navraao u palau Brera u Milanu da nadzire
gradnju nove isusovake zvjezdarnice za koju je nainio
nacrte. God. 1770. preseli se u Milan gdje je za nj osnovana
katedra za astronomiju i optiku. Kad je za ravnatelja te
zvjezdarnice, u koju je uloio mnogo truda i novaca, 1773.
imenovan francuski astronom La Grange, uvrijeen, Bokovi dade ostavku na katedru u Milanu i preseli se na mle
tako podruje. Dok se spremao na put u Dubrovnik, njegovi
prijatelji i tovatelji u Parizu pribave mu dobro plaeno
mjesto direktora Optike za francusku mornaricu. No kako
je iste godine ukinut isusovaki red, neki su ga u Parizu,
gdje je dobio i francusko dravljanstvo, smatrali nepo
udnim. Osim toga zapao je i u znanstvene sporove s astro
nomima La Placeom i Rochonom, koji su ga uvelike ozloje
dili. Nesklon mu je bio i DAlembert. Nije mu prijala ni
parika klima pa je ee pobolijevao. Zbog svega toga
ve 1780. odlui vratiti se u Italiju.
Kad su ga izdavai braa Remondini u Bassanu obavi
jestili da su voljni o svojem troku tiskati njegova jo
neobjavljena djela iz optike i astronomije, rado prihvati
njihovu ponudu te zatrai dvogodinji dopust da bi osobno
mogao nadgledati tiskanje svojih djela. God. 1782. napustio
je Pariz u koji se vie nije vratio, jer je svoj dopust stalno
produljivao. Nadzor nad tiskanjem njegovih Opera perti
nentia ad opticam et astronomiam (Djela s podruja optike
i astronomije) u pet svezaka protegao se do 1785. i jako
iscrpio ve bolesnog Bokovia. U tom periodu dosta se
zadravao u Milanu. Ve 1786. poeli su se kod njega javljati
znakovi umne poremeenosti. Ponekad je zapadao i u bjes
nilo. Iz Brere prenijet je u kuu kirurga Bossija, gdje je
13. veljae 1787. umro od uguenja plunim katarom. Poko
pan je u milanskoj crkvi sv. Marije Podone. Kad je u Dubrov
niku 21. travnja iste godine Veliko vijee raspravljalo o
312

posmrtnim poastima svome velikom sinu, koji je u vie


navrata jako zaduio svoj rodni grad, odbijen je prijedlog
da mu se podigne kip u Velikoj vijenici. Zakljueno je
samo da mu se odre zadunice u katedrali i da mu se
ondje podigne nadgrobna ploa.
Bokovi nije bio samo uenjak nego i latinski pjesnik.
Njegova pjesnika sposobnost jasno dolazi do izraaja u
djelu De Solis ac Lunae defectibus u kojem s lakoom
elegantnim heksametrima pjesniki oblikuje apstraktne
astronomske teorije. Bio je i lan rimske Arkadije, koja je
u svojim edicijama objavljivala njegove pjesme. Spjevao je
i nekoliko latinskih prigodnica, npr. u ast poljskoga kralja
Stanislava I (1753), carice Marije Terezije (1756), prigo
dom roenja francuskog prestolonasljednika (1781).
Iako je ve za ivota uivao velik ugled u evropskim
znanstvenim krugovima, ipak je istom u novije doba utvr
eno da se u mnogoemu izdizao nad svoje vrijeme i da
je pretea novih znanstvenih dostignua. Uz snaan intelekt
posjedovao je ivu fantaziju i prodornu intuiciju.
V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA RUDERA JOSIPA BOKOVIA


De viribus vivis, Romae 1745.
De lumine, I et II, Romae 1749.
Elementa universae Matheseos, tomus I, II, III, Romae 1754.
De continuitatis lege et ejus consectariis pertinentibus ad prima
materiae elementa eorumque vires, Romae 1754.
De lege virium in Natura existentium, Romae 1755.
Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem viri
um in Natura existentium, Viennae Austriae 1758 (pretampano 1759); II. izdanje: Theoria philosophiae naturalis re
dacta ... nunc ab ipso perpolita et aucta et a plurimis prae
cedentium editionum mendis expurgata, Venetiis 1763; III.
izdanje s engleskim prijevodom J. M. Childa, Chicago and
London 1922; taj engleski prijevod bez latinskog teksta,
Cambridge, Massachusets 1966.
De litteraria expeditione per pontificiam ditionem ad dimetien
dos duos meridiani gradus et corrigendam mappam geo
graphicam ... suscepta, Romae 1755; (izvadak) De litteraria
expeditione..., De Bononiensi scientiarum et artium Insti
tuto atque Academia Commentarii IV, 1757.
Philosophiae recentioris a Benedicto Stay versibus traditae libri
X ... cum adnotationibus et supplementis P. Rogerii Josephi Boscovich..., tomus I Romae 1755, tomus II 1760, tomus
III 1792.
De Solis ac Lunae defectibus libri V, Londini 1760.
Opera pertinentia ad opticam et astronomiam, maxima ex parte
nova et omnia hucusque inedita, in quinque tomos distri
buta, Bassani 1785.

315

LITERATURA 0 RUERU JOSIPU BOKOVIU


? ta

Zamagna: Oratio in funere R. J. Boscovichii, Ragusii 1787.


Ricca: Elogio storico dell'abbate Ruggiero Giuseppe Boscovich, Milano 1789.
I. Kukuljevi: Glasoviti Hrvati, Zagreb 1887.
F. Raki: Rugjer Josip Bokovi, Rad 87, 88, 90, Zagreb 18871888.
G. Gelcich: Lettere dellAb. R. G. Boscovich alla Repubblica di Ragusa, ibidem.
J. Torbar: Roger Bokovi i njegov rad na polju astronomije i
meteorologije, ibidem.
V. Dvorak: Bokoviev rad na polju fizike, ibidem.
F. Markovi: Filosofijski rad Rugjera Josipa Bokovia, ibidem.
V. Variak: Matematiki rad Bokoviev, Rad 181, Zagreb 1910.
Spomenica Rugjera Josipa Bokovia o 200-toj obljetnici njego
va rogjenja Dubrovnik 1911.
V. Variak: Ulomak Bokovieve korespondencije. Rad 185, Za
greb 1912.
D. Nedelkovitch: La philosophie naturelle et relativiste de R. J.
Boscovich, Paris 1922.
F. Kesteranek: Ruer Bokovi u portretima i spomenicima.
Vrela i prinosi 12, Sarajevo 1941.
/. Torbarina: Ruder Bokovi u krugu engleskih knjievnika.
Almanah Bokovi za 1950.
N. ubrani: Geodetski rad Ruera Bokovia, Zagreb 1961.
1. Markovi: Rude Bokovi, I i II, Zagreb 1968 i 1969. (JAZU).V
.
V. G.

TEORIJA PRIRODNE FILOZOFIJE

THEORIA PHILOSOPHIAE
NATURALIS

PREGLED SADRAJA ITAVOG DJELA


SYNOPSIS TOTIUS OPERIS
prvih est toaka izlaem kad sam i kojom prilikom
pronaao svoju teoriju i gdje sam dosada o njoj go
U
vorio u ve izdanim raspravama, nadalje to ona ima za

rimis sex numeris exhibeo, quando et qua occasione


Theoriam meam invenerim ac ubi hucusque de ea
P
egerim in dissertationibus jam editis, quid ea commune

jedniko s Leibnizovom i Newtonovom teorijom, u emu se


od jedine i druge razlikuje i u emu ih doista nadvisuje.
Dodajem ono to sam na drugome mjestu obeao, a tie se
ravnotee i sredita titranja, i kako se moje raspravljanje
kad sam to sada pronaao i kad to potpuno samo od se
be proizlazi iz jednog jedinog vrlo jednostavnog i elegantnog
teorema razvilo u itavo djelo znatne veliine, premda
sam mislio napisati samo kratku raspravicu i ve se s tom
nakanom bio prihvatio posla.
Zatim sve do toke 11. iznosim samu teoriju:
Materija se sastoji od toaka potpuno jednostavnih, ne
djeljivih, neprotenih i meusobno odijeljenih. Sve te toke
imaju silu inercije i osim toga meusobnu aktivnu silu ko
ja zavisi od njihovih udaljenosti. Stoga, ako je dana udalje
nost, time je dana i veliina i smjer te sile, pa ako se uda
ljenost smanji, mijenja se i sama sila. Smanji li se udalje
nost do neizmjemosti, ta sila postaje odbojna i raste do neizmjernosti, a ako se udaljenost povea, ta se sila smanjuje
i nestaje pa se mijenja u privlanu, koja najprije raste, a
zatim se smanjuje, nestaje i ponovno prelazi u odbojnu. To
se dogaa u mnogo navrata dok naposljetku kod veih uda
ljenosti ta sila ne prijee u privlanu, koja se smanjuje u
obrnutom omjeru s kvadratom udaljenosti.
Tu povezanost sila s udaljenostima i njihov prijelaz iz
pozitivnih u negativne ili iz odbojnih u privlane ili obrnu
to zorno prikazujem pomou sile kojom dva iljka elasti
nog pera nastoje da se meusobno priblie ili da se naiz-

habeat cum Leibnitiana, quid cum Newtoniana Theoria, in


quo ab utraque discrepet et vero etiam utrique praestet.
Addo, quid alibi promiserim pertinens ad aequilibrium et
oscillationis centrum, et quemadmodum, iis nunc inven
tis ac ex unico simplicissimo ac elegantissimo theoremate
profluentibus omnino sponte cum dissertatiunculam
brevem meditarer, jam eo consilio rem aggressus, repente
mihi in opus integrum justae molis evaserit tractatio.
Tum usque ad num. 11 expono Theoriam ipsam: mate
riam constantem punctis prorsus simplicibus, indivisibilibus
et inextensis ac a se invicem distantibus, quae puncta
habeant singula vim inertiae et praeterea vim activam
mutuam pendentem a distantiis, ut nimirum, data distantia,
detur et magnitudo et directio vis ipsius, mutata autem
distantia, mutetur vis ipsa, quae, imminuta distantia in
infinitum, sit repulsiva, et quidem excrescens in infinitum;
aucta autem distantia, minuatur, evanescat, mutetur in
attractivam crescentem primo, tum decrescentem, evanes
centem, abeuntem iterum in repulsivam, idque per multas
vices, donec demum in majoribus distantiis abeat in attrac
tivam decrescentem ad sensum in ratione reciproca duplicata
distantiarum.
Quem nexum virium cum distantiis, et vero etiam earum
transitum a positivis ad negativas, sive a repulsivis ad
attractivas, vel vice versa, oculis ipsis propono in vi, qua

318

319

mjence udalje prema tome koliko su vie nego je opravda


no rastegnuti ili stegnuti.
Odatle pa do toke 16. pokazujem kako to nije neki
konglomerat sila koje se stapaju sluajem, nego je predo
en neprekinutom krivuljom pomou apscisa, koje pred
stavljaju udaljenosti, i pomou ordinata, koje predstavljaju
sile. Izlaem konstrukciju i prirodu te krivulje i pokazujem
u emu se ona razlikuje od one hiperbole treega stupnja
koja predstavlja Newtonovu silu teu.
Naposljetku, na tom istom mjestu iznosim predmet i
podjelu cijeloga djela.
Nakon to sam to iznio, prelazim na izlaganje itave
analize kojom sam doao do takve teorije i iz koje se, sma
tram, izravnim i temeljitim umovanjem sama ta teorija iz
vodi u cijelosti.
Obrazlaem doista sve do toke 19. da pri sudaru tjelesa ili dolazi do kompenetracije ili se kod nagle promjene
brzine kad tjelesa s nejednakim brzinama dou u nepo
sredan dodir kri zakon kontinuiteta. No budui da se
taj zakon, kako tvrdim, svakako mora odrati, zakljuujem
ovo: Prije nego tjelesa dou do dodira, njihova se brzina
mora mijenjati djelovanjem neke sile koja e biti kadra da
uniti brzinu ili razliku brzina, ma koliko znatna ona bila.
Od toke 19. do 28. ispitujem smicalicu kojom se, da bi
opovrgli snagu mojeg dokaza, slue oni koji poriu posto
janje tvrdih tjelesa. No tim se prigovorom ne mogu poslu
iti newtonovci niti uope zastupnici teorije o korpuskulima koji uzimaju da su osnovne estice tjelesa potpuno tvr
de. Oni dakle koji pretpostavljaju da su sve tjelesne estice,
ma kako bile sitne, stvarno meke ili elastine ne izmiu po
tekoi, ve je prenose na prvu povrinu ili na toke u koji
ma bi svakako dolazilo do nagle promjene i krio se zakon
kontinuiteta. Na tom istom mjestu upozoravam na neko
igranje rijeima, koje uzalud primjenjuju da bi opovrgli
snagu mojeg dokazivanja.
U slijedeim tokama, 28. i 29, pobijam nadalje dva
prigovora drugih. U jednom od njih, da bi skrio snagu mo
jeg dokaza, netko tvrdi da kod prvih poela materije dolazi
do kompenetracije, a u drugom se kae da se toke materi
je, i kad s obzirom na svoj poloaj potpuno miruju, jo
uvijek meusobno kreu. Protiv prve smicalice dokazujem
320

binae elastri cuspides conantur ad se invicem accedere vel


a se invicem recedere, prout sunt plus justo distractae vel
contractae.
Inde ad num. 16 ostendo, quo pacto id non sit aggre
gatum quoddam virium temere coalescentium, sed per
unicam curvam continuam exponatur ope abscissarum expri
mentium distantias et ordinatarum exprimentium vires,
cujus curvae ductum et naturam expono ac ostendo, in
quo differat ab hyperbola illa gradus tertii, quae Newtonianam gravitatem exprimit, ac demum ibidem et argu
mentum et divisionem propono operis totius.
Hisce expositis gradum facio ad exponendam totam
illam analysim, qua ego ad ejusmodi Theoriam deveni et
ex qua ipsam arbitror directa et solidissima ratiocinatione
deduci totam.
Contendo nimirum usque ad numerum 19 illud, in col
lisione corporum debere vel haberi compenetrationem vel
violari legem continuitatis, velocitate mutata per saltum, si
cum inaequalibus velocitatibus deveniant ad immediatum
contactum. Quae continuitatis lex cum (ut evinco) debeat
omnino observari, illud infero, antequam ad contactum
deveniant corpora, debere mutari eorum velocitates per
vim quandam, quae sit par extinguendae velocitati vel velo
citatum differentiae cuivis utcunque magnae.
A num. 19 ad 28 expendo effugium, quo ad eludendam
argumenti mei vim utuntur ii, qui negant corpora dura.
Qua quidem responsione uti non possunt Newtoniani et
Corpusculares generaliter, qui elementares corporum par
ticulas assumunt prorsus duras. Qui autem omnes utcunque
parvas corporum particulas molles admittunt vel elasticas,
difficultatem non effugiunt, sed transferunt ad primas
superficies vel puncta, in quibus committeretur omnino
saltus et lex continuitatis violaretur. Ibidem quendam ver
borum lusum evolvo frustra adhibitum ad eludendam argu
menti mei vim.
Sequentibus num. 28 et 29 binas alias responsiones
rejicio aliorum, quarum altera, ut mei argumenti vis eli
datur, affirmat quispiam, prima materiae elementa compenetrari, altera dicuntur materiae puncta adhuc moveri
ad se invicem, ubi localiter omnino quiescunt, et contra
primum effugium evinco impenetrabilitatem ex inductione,
21

H rvatski latinisti II

321

pomou indukcije da je kod njih nemogua penetracija, a


protiv druge istiem neku dvoznanost u rijei k r e t a
n j e , na kojoj se dvoznanosti osniva itav taj prigovor.
Zatim u tokama 30. i 31. pokazujem u emu se ne sla
em s Maclaurinom. Nakon ispitivanja istog sudara tjelesa
koji sam i ja promatrao, doao je do zakljuka da se pri
tome kri zakon kontinuiteta, a ja sam, smatrajui da taj
zakon mora biti nepovrijeden, doao do itave svoje teorije.

contra secundum expono aequivocationem quandam in


significatione vocis m o t u s , cui aequivocationi totum
innititur.
Hinc num. 30 et 31 ostendo, in quo a Mac-Laurino
dissentiam, qui, considerata eadem, quam ego contemplatus
sum, collisione corporum, conclusit continuitatis legem
violari, cum ego eandem illaesam esse debere ratus ad
totam devenerim Theoriam meam.

Do te mjere obrazlaem i odreujem zakon tih sila. Za


tim u toki 81. iz samog tog zakona izvodim sastav poela
materije. Ona moraju biti jednostavna zbog odbojnosti koja
se pri veoma sitnim udaljenostima neizmjerno poveava,
jer da se sama poela sluajno sastoje od dijelova, ta bi
odbojnost potpuno unitavala njihovu povezanost.
Sve do toke 88. istraujem da li ta poela, kao to mo
raju biti jednostavna, tako isto moraju biti i neprotena. Iz
loivi onu protenost koju nazivaju virtualnom, iskljuu
jem je po naelu indukcije. Tu rjeavam i tekou koja bi
se mogla izvui iz primjera one vrste protenosti, koju op
enito doputaju u nedjeljivoj i jednostavnoj dui preko ne
koga djeljivog i protenog dijela tijela, ili iz primjera boje
posvudanjosti, a i onu koja bi se mogla izvui iz analo
gije s mirovanjem, u kojem se doista jedna toka prostora
mora spajati s neprekinutim nizom toaka vremena da bi
se u virtualnoj protenosti jedna toka vremena spojila s
neprekinutim nizom toaka prostora. Tom prilikom poka
zujem da nigdje u prirodi nema posvemanjeg mirovanja
i da nema uvijek potpune analogije izmeu vremena i pro
stora.
No tu ubirem golem plod takva odreivanja pokazujui
sve do toke 91. od kolike je koristi jednostavnost, nedjelji
vost i neprotenost poela materije. Tako je naime uklonjen
prijelaz od neprekidne praznine skokom do neprekidne ma
terije, tako je uklonjena granica gustoe koja se u tak
voj teoriji moe ne samo smanjivati do neizmjernosti nego
i poveavati do neizmjernosti, dok se u obinoj teoriji, kad
doe do dodira, gustoa nikako ne moe dalje poveavati
i tako je, to je osobito vano, uklonjen svaki kontinuum

Eo usque virium legem deduco ac definio; tum num.


81 eruo ex ipsa lege constitutionem elementorum materiae,
quae debent esse simplicia ob repulsionem in minimis
distantiis in immensum auctam; nam ea, si forte ipsa
elementa partibus constarent, nexum omnem dissolveret.
Usque ad num. 88 inquiro in illud, an haec elementa,
ut simplicia esse debent, ita etiam inextensa esse debeant,
ac exposita illa, quam virtualem extensionem appellant,
eandem excludo inductionis principio et difficultatem evolvo
tum eam, quae peti possit ab exemplo ejus generis exten
sionis, quam in anima indivisibili et extensam passim admit
tunt, vel omnipraesentiae Dei, tum eam, quae peti possit
ab analogia cum quiete, in qua nimirum conjungi debeat
unicum spatii punctum cum serie continua momentorum
temporis, uti in extensione virtuali unicum momentum tem
poris cum serie continua punctorum spatii conjungeretur,
ubi ostendo, nec quietem omnimodam in Natura haberi
usquam nec adesse semper omnimodam inter tempus et
spatium analogiam.
Hic autem ingentem colligo ejusmodi determinationis
fructum, ostendens usque ad num. 91, quantum prosit sim
plicitas, indivisibilitas, inextensio elementorum materiae, ob
summotum transitum a vacuo continuo per saltum ad
materiam continuam, ac ob sublatum limitem densitatis,
quae in ejusmodi Theoria ut minui in infinitum potest, et
potest in infinitum etiam augeri, dum in communi, ubi ad

322

323

koji bi postojao zajedno s nekim drugim. Kad se on ukloni,


gube se i veoma mnoge ozbiljne tekoe, te nema nikakve
neizmjemosti koja bi stvarno postojala, nego samo meu
moguim stvarima ostaje niz odreenih, produljen do ne
izmjemosti.
Preveo Veljko Gortan

contactum deventum est, augeri ultra densitas nequaquam


potest, potissimum vero ob sublatum omne continuum
coexistens. Quo sublato et gravissimae difficultates pluri
mae evanescunt et infinitum actu existens habetur nullum,
sed in possibilibus tantummodo remanet series finitorum
in infinitum producta.

324

325

PREDGOVOR
NOVIJE FILO ZO FIJE U STIHOVIMA
BENEDIKTA STAYA

PRAEFATIO PHILOSOPHIAE
R E C E N T I O R IS A B E N E D IC T O ST A Y
VERSIBUS TRADITAE

REVNOM CITAOCU
RUER JOSIP BOKOVI, ISUSOVAC

LECTORI STUDIOSO
ROGERIUS JOSEPHUS BOSCOVICH S. JESU

red tobom je, dragi itaoe, Novija filozofija u stihovi


ma Benedikta Staya, glasovitog mua i meni vrlo bli
P
skoga jer nas ne samo povezuje zajedniki zaviaj i zajed
niki roaci nego i jo tjenje spaja staro prijateljstvo i go
tovo svakodnevno drugovanje. To djelo, ve dugo iekiva
no, bit e zacijelo vrlo ugodno i korisno svima onima koji
uivaju u istoi, pjesnikoj ljepoti i ljupkosti latinskog
jezika i koji su zali u najskrovitije prirodne tajne te navi
kli na dublje razmatranje prirodnih pojava. No ipak, da bi
to djelo moglo pruiti korist i uitak to veem broju ita
laca, smatrao sam da ne smijem ustuknuti ni pred kakvim
trudom i naporom. Da bi ti> mogao to lake to ocijeniti
ve pri samom poetku i imati pred oima neku saetu sli
ku itavoga tog djela, izloit u to je on sebi postavio za
cilj i to je ostvario, a to sam ja, spremajui se da izdam
to djelo, sam dodao.

abes, amice lector, Benedicti Stay, celeberrimi viri ac


mecum non communis patriae tantummodo et com
munium consanguineorum vinculo, sed arctiore veteris
amicitiae et quotidianae fere consuetudinis nexu conjunc
tissimi, Recentiorem Philosophiam versibus traditam, opus
jamdiu expetitum ac iis omnibus, qui simul et Latini ser
monis puritate ac poetica venustate et lepore delectantur
et in intima quaedam naturae veluti penetralia recepti altioribus physicarum rerum contemplationibus assueverunt,
futurum sane et jucundissimum et utilissimum; quod tamen
quo multo pluribus et adjumento esse posset et voluptati,
nulli ego quidem aut industriae parcendum duxi aut etiam
labori. Qua de re quo in hoc ipso limine facilius judicare
possis et brevem quandam totius operis imaginem intueri,
dicam, quid ipse sibi proposuerit animo ac re praestiterit,
quid ego in publicum emissurus adjecerim.

Nadalje, svatko vidi koliko je ta tema opsena i koliko


je teka. Na naime pjesnik ne dodiruje samo opa naela,
i to povrno, kako su radili Algarotti ili Voltaire, nego ulazi
u dubinu do same sri. Katkada navodi geometrijske dokaze,
vrlo esto izlae sve elemente dokazivanja, a gotovo uvijek
izrie pojedine teoreme i iz njih izvedene zakljuke. Budui
da to iznosi u najistijem latinskom jeziku izbjegavajui
svaku rije koju ne upotrebljavaju najbolji stari pisci, kako
i dolikuje pravom pjesniku, i budui da to zainja pjesni-

Porro quanta sit hujus argumenti ubertas, quanta dif


ficultas, nemo non videt. Neque enim Noster primis tantum
modo summa quaeque delibat labris, quod vel Algarottus vel
Volterius praestitit, sed ad intimam ubique medullam usque
se insinuat et geometricas ipsas demonstrationes nonnunquam perficit, saepissime autem omnia demonstrationum ele
menta proponit, fere semper theoremata quaeque et con
sectaria enunciat. Quod quidem cum Latino semper sermone
praestet purissimo, interdicto sibi quovis cujuscumque a

326

327

kom ljepotom, doista je oevidno, kad bi se takvi stihovi


objavili bez tumaenja, da bi to djelo izuzevi neke ljup
kije epizode kojima privlai itaoca, osobito na poetku i
zavretku pojedinih knjiga bilo korisno samo za one koji
pristupaju njegovu itanju kao vrsni poznavaoci latinskog
pjesnitva i upueni u filozofske tajne. A to da kaem o
tome kako dokazi i nizovi istinitih tvrdnji, koje se izvode
jedne od drugih, ponajvie zahtijevaju vrlo sloene geome
trijske dokaze a katkada i prave raune? Zato je, openito
uzevi, pjesniku bilo nemogue ovladati istinom koju je
uzeo za cilj i oigledno izloiti onu unutarnju povezanost u
kojoj i lei najvei dio filozofskog razmatranja.
Slui se, dakle, ovim mojim radom i savjetima ako ti
budu korisni. Dogodi li se pak po nekom udesu suprotno,
bar cijeni moju dobru volju prema tebi, a osuuj moje sna
ge, nedorasle tako zamanom pothvatu. Zdravo!
Preveo Veljko Gortan

328

veteribus optimae notae auctoribus non adhibitae vocis


usu, ut sane poetam decet, ac poetico lepore condiat, patet
profecto, si sola ejusmodi prodirent carmina, demptis episodiis quibusdam venustioribus, quibus potissimum in
exordio et in egressu singulorum librorum lectorem detinet,
iis tantummodo futurum usui opus ipsum, qui et Latinae
poeseos apprime gnari et philosophicis etiam arcanis ini
tiati ad lectionem accederent. Quid vero, quod cum veri
tatum, quarum aliae ab aliis derivantur, demonstrationes
ac nexus plerumque et complicatissimas geometricas
demonstrationes et calculos initos aliquando requirant, fieri
omnino non potest, ut veritatem propositam poeta evincat,
ut nexum illum ponat ob oculos, in quo maxima pars philo
sophicae contemplationis est sita?
Fruere igitur laboribus hisce meis atque consiliis, si
forte successum habuerint; quod si fato quodam secus
acciderit, animum saltem tui studiosissimum commenda,
vires incusa tanto operi nimirum impares. Vale.

329

POMRINE SUNCA I MJESECA

DE S O L I S AC L U N A E D E F E C T I B U S

(TEMA SPJEVA S INVOKACIJOM)


aethereas Titan sine nube per auras
CurDumquondam,
micat et puro respergit lumine terras.

katkada Titan1, dok svijetli s vedroga nebesko


ga svoda i dok istom svjetlou obasiplje zemlju,
Z ato
crvenilom optouje svoje lice; zato se crna

izn e n a d n im

10

20

no, nestrpljiva u ekanju, sputa usred dana na svojim


t a m n i m krilima i otkriva zvijezde na nebu; zato Di
jana12, dok radosno svijetli na vedrome nebu, sada ta
mom prekriva glavu,a sada jarkim crvenilom bojadie
elo pokuat u izloiti u latinskom stihu i otkriti
tome najdublje razloge.
Ti mi, Febo, koji najuzvieniji svijetli na arka
dijskom prozranom nebu, otvori nepoznate pristupe
prirodi i usadi u mene boansku svjetlost; ti me obdari
pjesnikim darom dostojnim sebe! O tebi se radi bilo
da sam zemlji uskrauje svjetlost bilo da svojoj sestri
oduzima svjetlo koje joj pripada.
Tako i ti, Uranijo, za mene najvea meu aonijskim
boicama3 koja se, zazirui od zemlje to lei u nizini,
hitrim korakom die u visine i sklanja glavu meu
zvijezde, budi mi sada na pomo i milostiva ne napusti
svojega pjesnika!

10

15

Divna Venera nikada nee sjati usred noi, nikada


na nebu Febu nasuprot. Veernjaa (tako Grci nazvae

1 Titan oznauje ovdje samo Sunce.


2 Dijana, boica Mjeseca, ovdje je naziv za Mjesec.
3 Aonijske su boice Muze. Aonija je drugi naziv za Beotiju,
u kojoj im je bila posveena gora Kiteron.
330

20

Praetexat subita nitidos ferrugine vultus,


Impatiensque morae fuscis nox prodeat alis
Atra die medio stellasque inducat Olympo;
Cur, sudo dum laeta nitet Latonia Coelo,
Nunc tenebris condat caput et nunc sanguine multo
Inficiat frontem, Latiis memorare Camoenis
Aggrediar penitusque imas educere causas.
Tu mihi, qui Arcadico, aethereo qui summus Olympo,
Phoebe, nites, naturae aditus tu pande repostos
Divinumque immitte jubar; tu suffice venam
Te dignam: tua res agitur, seu lumina terris
Ipsa neges, solita seu fraudes luce sororem.
Tuque adeo Aonias inter mihi maxima Divas,
Uranie, terras quae dedignata jacentes
Alta petis cursu et caput inter sydera condis,
Huc ades atque tuum facilis ne desere vatem.

Alma Venus nunquam media tibi nocte nec unquam


Adversa Phoebo Coeli de parte nitebit.
331

30

40

tu boicu jer se na zapadnom nebu sjaji kasno uveer)


u stopu prati Feba: no ona se ista, kao Danica, die
na istoku iz Oceana, navijeta Febovu svjetlost, poetak
dana i rad ljudi i stoke. Prekrasna Danica svojim
zrakama nadvisuje Jupitera, a iz lica, kojim zarobljava
jadan rod smrtnika i bogove, prosipa arku svjetlost
i raspruje nonu tamu. A katkada, iako sunce visoko
s neba ispunja u podne beskrajne prostore silnom
svjetlou, divna s pola pomalja svoju blistavu glavu,
privlai pogled zapanjenih promatraa i zastrauje srca
neukoga puka, koji ne zna uzrok tome. Tako smo ne
davno vidjeli kako se silno mnotvo odasvuda sjatilo u
prostran Agripin Panteon i u njegovo predvorje s viso
kim, debelim stupovima i kako je iz duboke sjene s u
enjem promatralo tu zvijezdu. Katkada se opet bez
sjajnih zraka kree tamnim nebom slabije osvijetljena
i svjetluca samo tananim trakom svjetla, bilo muei
jadne zaljubljenike bilo zavaravajui ih dok je trae po
irokim prostranstvima neba.

25

30

35

40

II

Hesperus (ut sero occiduas cum vespere ad oras


Effulget, Divam Graji dixere vocantes)
Consequitur Phoebum: ast eadem consurgit ab undis
Phosphorus Eois et Phoebi nunciat ignes
Vicinumque diem, pecudumque hominumque labores.
Illa Jovem radiis pulcherrima vincit, et ore,
Quo miserum mortale genus, quo numina captat,
Effundit jubar ac nocturnas discutit umbras.
Atque olim, licet e medio Sol altus Olympo
Imbuat aerios immenso lumine campos,
Exerit alma polo nitidum caput atque stupentes
Allicit adspectantum oculos, ignaraque rerum
Corda rudis vulgi percellit; nuper ut amplam
Agrippae ad molem atque immanibus alta columnis
Atria confluere affusas circum undique turmas
Vidimus et densa mirari sydus ab umbra.
Ast olim obscuras etiam spoliata per auras
Depositis graditur radiis tenuique renidens
Lumine seu torquet miseros, seu fallit amantes,
Immensas late quaesita per aetheris oras.

II

(POMRINA)
i pak uz to uzmi staklo ili zagasito ljubiasto obo
jeno ili vrlo zaaeno koje je niti premalo
T
niti predugo bilo nad upaljenom svjetiljkom. Time

10

zatiti oi; takvim titom zatien, promatraj Febove


uarene strijele i bezbrino se smij tekuem plamenu
te prouavaj njegov usijani oblik. Najprije, korisno
e biti da promatra oblik i veliinu sjene. Ona pak,
osim ako sluajno na rubu jedva dotie Febov krajnji
dio na kojem se zaobljuje prema zapadu, poto se
rub uvine, neprestano ini sve vei obrub, povija se
izboena povinutim leima i rastui kree se u luku
prema istoku. Gle, kako sve vie i vie pokazuje
okrugao oblik dok raste i kako se oblina kugle povija
u krug! I sama djevianska Dijana pokazuje zaobljeni
332

u tamen aut violae saturo fucata colore


Vitra cape adjungens aut pingui perlita fumo,
T
Nec semel ardenti, nec longum admota lucernae.
5

10

15

His tutare oculos, hoc tela ardentia Phoebi


Excipe protectus clypeo flammasque volucres
Securus ride et radiantem transpice vultum.
Ac primum formamque umbrae molemque tueri
Proderit. Illa quidem, nisi forte in margine summam
Vix radat Phoebi frontem, qua curvus ad undas
Prominet occiduas, curvato limite limbum
Irrepens cavat, et dorso convexa recurvo
Flectitur Eoasque tumens sinuatur ad oras.
Dumque subit, viden, ut formam progressa rotundam
Exhibeat teretemque globi se inflectat in orbem?
At teretem ipsa etiam virgo Latonia formam
333

oblik i rastui u luku se u krug savija. Zaista je i


veliina sjene ista: sjena koja sve vie tamom pre
kriva svijetlo lice tolika je kolikim obujmom Cintija4
putuje nebeskim prostranstvom dok cijela sjaji i pu
nom svjetlou uzvraa divnome bratu i razgoni none
tmine.

20

Prae se fert curvumque tumens sinuatur in orbem.


Nec vero et moles non convenit: umbra, nitentem
Quae tristi irrepens condit ferrugine vultum.
Tanta patet, quanta aetherias se mole per auras
Cynthia fert, cum tota ardet plenoque nitentem
Ore refert fratrem ac nocturnas discutit umbras.

III
(POHVALA PARIZA KAO ASTRONOMSKOG SREDITA)

III

srcu Evrope nalazi se mjesto kroz koje unutar


visokih obala protjee kraljevska Seina i oplakuje
U
grad-prijestolnicu. U njemu ivi narod bogat blagom,
5

u tegobnom ratu vrlo hrabar i ujedno briljiv poklonik


blagostive Minerve. Tu se die Uranijino svetite5 i ve
lika graevina od vrstoga mramora koja vrhom do
diruje oblake, esto tamo boici u ast hrli mnotvo
mladei i staraca: ona sa ezlom visoko sjedi na uzdig
nutom prijestolju i potie duhove, roene za velika
djela.

st locus Europae in medio, qua regius altis


Ingreditur ripis dominamque interluit urbem
E
Sequana. Dives opum et duro fortissima bello
5

IV

Gens tenet, at simul et placidae studiosa Minervae.


Hic templum Uraniae solidoque e marmore vastae
Consurgunt aedes et vertice nubila pulsant.
Turba frequens venerata Deam juvenumque senumque
Affluit: illa sedet solio sublimis in alto,
Sceptra tenens, stimulatque animos ad grandia natos.

(ZORA)
davle i Zora na ruiastocrvenom etveropregu u
rano jutro pretjee Suneve konje; i kad kasno
uveer na zapadnim alima nestane Sunevih kola,
sumrak dugo potiskuje No koja se sputa i prijei
joj da raskrili svoja sumorna krila. Sunce jo gleda
predjele na vrhu neba i obasjava ih svojim svjetlom;
skriva se naem pogledu zbog zaobljena oblika mora i
zemlje, ali je vidljivo s vrha neba. Gornji slojevi
zraka odrazuju primljene sunane zrake te njima
obasiplju krajeve na zemlji i oi promatraa.

IV

10

4 Cintija, nadimak boice Mjeseca po brdu Cintu na otoku


Delu, gdje je roena, i ovdje oznauje sam Mjesec.
5 Astronomski opservatorij
334

inc etiam roseis Aurora invecta quadrigis


Solis equos primo praecedit mane, sub undas
H
Cumque idem occiduas sero jam vespere currum
5

10

Abdidit; adventantem objecta crepuscula Noctem


Longum arcent tristesque vetant extendere pennas.
Scilicet extantes summi dorso aeris auras
Suspicit affusoque irrorat lumine Titan,
Ille quidem nobis latitans, sed vertice ab alto
Conspicuus maris ob curvam Terraeque figuram.
Exceptos aurae radios jaculantur et imos
Respergunt Terrae tractus oculosque tuentum.
335

(POHVALA NEWTONA I VELIANJE NJEGOVIH


OTKRIA)
ada u se evo dati na posao i opjevati zato
Mjesec, dok klizi u tamnoj noi, jakim crvenilom
zaodijeva svoje lice, zato grimizom ispunja svoje
zrake, zato bojadie svoju svjetlost odraenu s gor
njih slojeva zraka i zato rastkiva svoje tkanje. To
me posveujem ovu posljednju knjigu svoga djela. Neu
ovdje u pjesmi spominjati boanstvo s Pinda6, niti
skup uenih sestara7, niti krilatog Pegaza, niti boanstva
lanoga Pamasa! Ti, velika diko Engleza i slavo
ljudskoga roda, ti e mi, Newtone, biti uzvienije
boanstvo. Tebi je Priroda sama od sebe dobrostivo
dopustila da prvi prodre u njezine neistraene tokove
i posve tajanstvene sile. Tebi je dopustila da upozna
njezine tajne zakone i da ih nadaleko obznani
zapanjenom svijetu. Ti si prvi shvatio po kojem se
zakonu zvijezde, privuene nekim tajnovitim vezom,
kreu praznim prostorom; kako savijaju putanju i
oko nepomina sredita obnavljaju neprestane krugove;
kamo u beskraj nestaju kometi dok zemlji nakon duga
vremena ponovno ne pokau svoje blijedo svjetlo i
krvavi rep. Upoznao si takoer zato remete svoje
putanje i ete svojih pratilaca Jupiter i njegov otac8,
ve spor od duboke starosti, kruei istim dijelom neba.
Nema meu njima sjeanja na srdbu9, ve obnovlje
nom ljubavi trae ponovne zagrljaje i uzajamne poljup
ce. Usud prijei da se njihova okrugla tijela sastanu,
unutarnja ih sila goni da se kreu svemirom i da se
razilaze na suprotne strane dok se, pribliivi se jedan
drugome, ponovno nakon dvadeset godina ne susretnu.
Uzalud je Mjesec dvojbenim putovima izvodio nepouz-

10

20

age, cur multo turpatos sanguine vultus


N uncInficiat,
tristem dum Cynthia permeat umbram,

10

15

20

25

Apolona
7 Muza
8 Planeti Jupiter i Satum
9 Prema antikom mitu, Zeus (Jupiter) svrgnuo je s prije
stolja svog oca Krona (Satuma).
336

22

Quid radios fuco saturet lucemque coloret


Aeriis deflexam auris et fila retexat,
Jam canere atque operi supremam impendere curam
Aggredior. Non hic Pindi pater atque sororum
Docta cohors, non Pegasus aliger et mendacis
Numina Parnassi veniant in carmina. Grande
Tu decus Angligenum atque humanae gloria gentis,
Tu majus mihi numen eris, Newtone, repostos
Cui primo penetrare aditus penitusque latentes
Sponte dedit vires Natura arcanaque jura
Discere et attonitum late vulgare per Orbem.
Tu vacuas nosti primus qua lege per auras
Attracta arcano se foedere sydera ducant
Inflectantque viam mediumque immobile circum
Aeternos renovent gyros, per inane Cometae
Quo fugiant, longo donec post tempore tristem
Restituant terris vultum crinesque cruentos.
Nosti etiam, Coeli cum parte feruntur eadem
Jupiter et multo genitor jam tardus ab aevo,
Cur turbent motusque suos comitumque catervas:
Non illi irarum memores, sed amore novato.
Quo rursum amplexus, rursum oscula mutua poscunt,
Fata vetant conferre globos, jubet ire per auras
Impetus et rursum oppositas discedere ad oras.
Dum se iterum juncti quatuor post lustra revisant.
Nequidquam incertos dubiis erroribus orbes
Implicuit curasque diu delusit inanes
Hrvatski latinisti II

237

dane putanje i uzalud je dugo izigravao ispitivanja


uenjaka, koja su ostala bezuspjena: ti to otkriva, ti
30 stavlja pod odreene zakone. to da spominjem naiz
mjenine pokrete kojima se duboko more, razorivi sve
brane, die u nabujalom valu, a onda se vraa i sasvim
smiruje? Ili uleknuti oblik Zemlje, svuda po sredini nabreknut, a spljoten na jednom i drugom polu? to da
kaem o nejednakosti teine na razliitim mjestima; ili
o sili koja dovodi sve zvijezde na istono nebo, ili o
snazi koja ubrzava godinji poetak kiovitog proljea?
Sve je to nekada bilo smrtnicima nepoznato: ti si prvi
40 svojim otrim umom u to proniknuo. Sada se nakon
tebe ak i djeaci od rane dobi u koli u tome pouavaju.
A i ono drugo, neko nepoznato, a po tebi
sada poznato ve djeacima i njenim djevojicama,
jednako ti je pribavilo vjeno ime i slavu. Naime, prvi
u prouavanju razluuje otrim okom kako su Harite
u rano praskozorje svijeta snjenobijelim prstima
izvlaile iz bojama bogate pree tanahna vlakna
svjetla i kako su provlaei ih kroz zlatno tkalako
brdo tkale crvenkastouto tkanje. Zrake odjeljuje
50 i pojedine podvrgava u promatranju otrom pogledu i
pouava nas koju boju svaka od njih pokazuje, koliko
s ravnoga pravca skree svoj put ili kolik zahtijeva
razmak puta da u stalnoj izmjeni ili, ako se prikladnije
postavi druga strana tijela, lake nastavlja svoj put
istim smjerom ili se odbijena vraa. Tada opet kakvu
boju zajedno daju ili kakvom snagom djeluju na nae
oi, ako ih je vie zajedno.
Poto si tako sve to prouio, ostalo ve pouen
60 iskustvom ispituje kao pobjednik i kree se jasnim
podrujem. Zatim nas pouava kako pojedini dijelak
materije, bilo deblji ili tanji, proputa ili odbija koju
zraku kada bijela u punom sjaju padne na njega.
Pouava nas koje zrake nastavljaju zapoeti put, a
koje se vraaju, te kakva se boja potom pokazuje i
kakva, poto se svjetlost odbije, dolazi do naih oiju.
Iz toga odreuje izvanjske oblike tjelesa, razliitu
veliinu i sastav estica, koja su tjelesa neprozirna
338

30

35

40

45

50

55

60

65

Cynthia: tu retegis, tu certis legibus arctas.


Quid memorem alternos motus, quibus alta tumenti
Objicibus ruptis consurgunt aequora fluctu,
Tum redeunt retro rursumque in se ipsa residunt?
Quid pressam Terrae formam, circum undique dorso
Quae tumet in medio atque polo subsidit utroque?
Diversis diversa locis quid pondera vel quid
Vim cuncta Eoas urgentem sydera in oras.
Annuaque imbriferi celerantem exordia veris?
Omnibus haec ignota olim mortalibus acri
Vidisti ingenio primus: nunc te duce molles
Jam pueri in ludis primoque docentur ab aevo.
Nec minus illa quidem vel quondam incognita, vel
nunc
Per te jam pueris, teneris et nota puellis
Aeternum peperere tibi nomenque decusque.
Scilicet in prima nascentis origine Mundi
Quae niveis Charites digitis tenuissima lucis
Fila colorato duxerunt stamine et aureo
Texuerunt fulvam nectentes pectine telam.
Inspiciens oculo dispescis primus acuto
Filaque dissocias atque acri singula sistis
Obtutu contemplanda, et quem quodque colorem
Exhibeat, quantumque, doces, de tramite recto
Intortum deflectat iter, vel quanta requirat
Intervalla viae, ut certa vice, si nova sese
Corporis objiciat facies, aut pergere porro,
Aptius aut retro fiat resilire repulsum.
Tum si plura simul coeant, quem mixta colorem
Component, vel quo percellent lumina nisu.
His ita perspectis, prono jam caetera victor
Persequeris cursu et campo expatiaris aperto.
Nam quodvis filum quae lamina materiai
Transmittat reddatve, magis prout crassa minusve,
Deinde doces, pleno radius cum venerit albens
Lumine, quae coeptum producant stamina cursum,
Quae redeant, qui proinde color seu transpiciatur
Sive oculis sese reflexo lumine sistat.
Hinc formas rerum externas et particularum
Deprendis variam molem textumque, et opaco
Quae sint caeca sinu, quae corpora pervia luci.
339

70

80

90

a koja proputaju svjetlost, koja zadravaju istu boju


a koja je mijenjaju prema svojem razliitom poloaju
i poloaju onoga koji promatra. Pouava nas zato
se njeno lie zaodijeva zelenim ogrtaem i zato
uti opaljeno prejakim sunevim ognjem; odakle ru
ama jarko crvenilo; pouava nas odakle crnkasta
boja i grimiz to obrubljuju tamnom sjenom ljubice i
zato bijele kaline sjaje neokaljanom bjelinom a
zato, nasuprot, zaobljeni vrat blage golubice i mje
hurii, igra djeaka, zato tanahna vlakna i niti
koje pauk izvodi iz tekueg soka, zato drago kamenje i kapi to lebde u kinome zraku nasuprot
suncu pruaju bezbroj razliitih boja. Sve si to prvi
objasnio i ujedno protumaio bezbroj drugih tajni
i to obznanio nadaleko po cijelome svijetu, udi se
zapanjeni smrtni rod duboko razmiljajui u dui
to je iznenada tako mnogo uinjeno i tako saeto
objanjeno u spisima. U prouavanju prirode jedan
je ovjek vie otkrio negoli je kroz sva stoljea
otkrilo mnotvo mudrih ljudi. Tebe jedinoga, zane
marivi Apolonov rtvenik, mlade eljna znanja kao
novo boanstvo koje je silo s visokoga neba ponizno
asti, tvoje spise marno prelistava nou i danju,
tebi upravlja svoje elje, tebe pita za savjet, za
tebe pripravlja darove i tamjan i smilja da ti
podigne visok hram s mramornim stupovima.
Doi stoga ovamo, Velikane, i vodi sada pjesnika
koji pjeva o tvojim pronalascima i obasjaj ga prame
nom blage svjetlosti, vodi njegove nesigurne korake,
udijeli mu lakou u pjevanju i zvonke stihove!

70

Quae certum servent et quae variata colorem


Pro vario positu mutent oculique suique.
Cur tenerae viridi frondes velentur amictu,
At nimio exustae flavescant Solis ab igne;
Unde rosis ardens vultu rubor; unde nigrantes
75 Purpura quae violas tristi circumsidet umbra,
Canaque cur puro niteant candore ligustra;
At contra tenerae cur laevia colla columbae.
Et bullae, pueris lusus, tenuesque capilli.
Filaque, quae molli deducit aranea succo,
80 Et gemmae, et pluvio pendentes aere guttae,
Mille trahant varios adverso Sole colores.
Haec primus comperta vides, simul abdita pandis
Mille alia atque alia accumulans, totumque per Orbem
Diffundis late. Stupet alta mente volutans
85 Attonitum mortale genus tam multa repente
Educta atque adeo brevibus concredita chartis:
Plus imum vidisse hominem quam viderit omne
Naturam inquirens Sapientum turba per aevum.
90 Ergo novum Coelo delapsum ut Numen ab alto
Te supplex unum veneratur, Apollinis ara
Posthabita, tua scripta terit noctuque diuque
Evolvens, te in vota vocat, te oracula poscit,
Dona tibi, tibi thura parat studiosa juventus
95 Altaque marmoreis meditatur templa columnis.
Huc ades o igitur vatemque inventa canentem.
Magne, tua atque almae tua tenvia stamina lucis
Tu praesens moderare, incertos tu rege gressus.
Da facilem venam et cantum versusque sonantes.

Preveo Vinko Didovi

340

341

ZNANSTVENO PUTOVANJE
PO P A P I N S K O J DRAVI

DE L I T T E R A R I A E X P E D I T I O N E
PER P O N T IF IC IA M DITIONEM

poetku se naime smatralo da Zemlja ima oblik kugle,


pa su geografi na temelju mjerenja jednoga jedinog
U
bilo kojeg stupnja ispitivali veliinu itave Zemlje, a one

am initio quidem telluris figura censebatur sphaerica,


et ex unici cujuscumque gradus mensura in totam ip
N
sius magnitudinem geographi inquirebant tribuebantque

nejednakosti to su se pojavljivale u razliitim ve odree


nim stupnjevima pripisivali su netonosti instrumenata i
nemaru astronoma pri promatranju. Poto je i zbog meha
nikih razloga postalo jasno da Zemlja ne mora imati oblik
kugle i poto su se astronomija i itav nain promatranja
mnogo vie usavrili, pomnije se stalo ispitivati i samo mje
renje stupnjeva. Kad je pak Mac-Laurin dokazao da homo
gena tekuina u okretanju oko osi mora poprimiti oblik
Apolonijeve elipse, koju dovoljno odreuju dva stupnja,
mislilo se da su za takvo odreivanje dovoljna dva meu
sobno dosta udaljena stupnja. Kako se nije moglo ni naslu
titi niti se uoilo da se ni vie parova meusobno ne poduda
ra, prelo se i na druge hipoteze. No u svemu tome filozofi
su, svagdje uporno zastupajui neku jednostavnost i pravil
nost, uvijek smatrali da Zemljin oblik potjee od neke kri
vulje, koja se tako okree oko svoje osi da su svi meridijani
meusobno potpuno jednaki i da presjeci okomiti na os
imaju oblik krunice. Upravo zbog toga stupnjeve sasvim
razliitih meridijana izjednaivali su sa stupnjevima bilo
kojega istog meridijana.
to onda, ako je nepravilnost Zemljina oblika tolika
a to je slobodno nasluivati na temelju onoga to smo prije
kazali da su i sami meridijani nejednaki i da se paralele
ne podudaraju s krunicama? Kad bih se prihvatio istrai
vanja upravo toga, zar ne bih u tom problemu, koji je u
ovo nae vrijeme tako ope poznat, zapoeo neku novu vrstu
ispitivanja? Takvo se ipak istraivanje ne moe sigurno iz-

inaequalitates eas, quae in diversis gradibus definitis occur


rerent, vitio instrumentorum atque observationum negligentiae astronomorum. Posteaquam et per mechanicas rationes
innotuit telluris formam sphaericam esse non debere et
astronomia atque omnis observandi ratio multo magis excul
ta est, diligentius in ipsam graduum mensuram est inquisi
tum ac, ubi a Mac-Laurino est demonstratum homogeneum
fluidum circa axem revolutum debere induere ellipseos Apollonianae figuram, quam bini gradus satis determinant, credi
tum est binos ad ejusmodi determinationem satis remotos a
se invicem gradus abunde esse; ubi autem nec plura binaria
inter se cohaerere vel suspicari licuit vel deprehensum est,
ad alias hypotheses est itum. At in iis omnibus simplicitatis
cujusdam et regularitatis tenacissimi ubique philosophi il
lud retinuerunt semper telluris formam ortum ducere a cur
va quapiam circa axem suum revoluta ita, ut meridiani
omnes inter se penitus aequales essent et sectiones axi per
pendiculares circularem haberent formam; quam ipsam ob
causam meridianorum admodum diversorum gradus pro gra
dibus meridiani cujuspiam ejusdem habuerunt.
Quid vero, si ea sit terrestris figurae irregularitas, quod
ex iis, quae supra diximus, omnino suspicari licet, ut ipsi
quoque meridiani inaequales sint et paralleli a circulis ablu
dant? Si id ipsum investigandum susciperem, an non novum
quoddam perquisitionis genus inirem in re per haec nostra
tempora usque adeo pervulgata? At ejusmodi investigatio

342

343

vesti ni na koji drugi nain nego ako se tono odrede dva


meridijanska stupnja u razliitim geografskim duinama,
ali u istoj irini. Stupnjevi samih paralela mogu se naime
odreivati sa mnogo manje tonosti, a ako su paralele ope
nito krunice, meusobno moraju biti jednaki stupnjevi ne
samo bilo koje paralele nego i stupnjevi meridijana kad
pripadaju istoj paraleli.
Stoga sam elio da mi se prui takva prilika da bih
mogao mjeriti meriijanski stupanj negdje na onoj geograf
skoj irini na kojoj je drugi koji meriijanski stupanj ve
dovoljno tono odreen na razliitoj duini. Takva mi se
prilika pruila u ljeto god. 1750. Kad je portugalski kralj
traio nekoliko ljudi iz nae Drube10 upuenih u matema
tike nauke da ih poalje u Braziliju radi izrade geograf
skih karata za krajeve koje je imao zamijeniti sa panjol
cima i radi odreivanja granica, sam se ponudih, spreman
da vrlo rado otplovim u Novi svijet, ako mi se dopusti da
nakon obavljenih ostalih zadataka negdje u blizini ekvatora
na kraljev troak mjerim meriijanski stupanj, koji bih
usporedio sa stupnjem u Quitu.
Kad je to saznao kardinal Silvije Valenti kojega mi
je smrt nedavno ugrabila, zbog ega se uzdiui alostim i
alostit u se dok god budem iv, mu besmrtne uspomene
i vrlo zasluan za republiku nauke i za svaku vrstu plemeni
tih umijea zapita me za uzrok tako duga putovanja,
im ga je od mene uo, onom sebi svojstvenom pronicavou zapita da li bi se to moglo izvesti i u Papinskoj dra
vi. Kad je pak od mene saznao da je raspored ravnica i go
ra u toj dravi doista vrlo prikladan za mjerenje bar dvaju
meridijanskih stupnjeva, od kojih bi se onaj u sredini mo
gao usporediti s krajnjim stupnjem izmjerenim u junoj
Francuskoj, iznese to pred premudroga papu koji isto tako
silno voli nauku. On me preko samoga kardinala Valentija
obavijesti da svakako eli da ne poem na to putovanje i da
takvo istraivanje ne poduzimam u Americi, nego u Papin
skoj dravi. Preuzevi na sebe taj zadatak, za njegovo sam
izvrenje ishodio, kako sam gore spomenuo, da za druga u
poslu dobijem Le Mairea. Samome pak Le Maireu, zaista
silnom ljubitelju geografije, iznio sam i misao da bi se ta10 Drube Isusove, tj. isusovaca
344

nulla alia ratione certius institui potest quam si bini meridi


anorum gradus in diversis longitudinibus, in eadem vero
latitudine determinentur; nam parallelorum ipsorum gra
dus multo minus accurate definiri possunt et si paralleli
sint omnino circuli, non tantum cujuscumque ex ipsis, sed
etiam meridianorum gradus, ubi ad eundem parallelum per
tinent, inter se debent esse omnino aequales.
Desiderabam igitur occasionem ejusmodi, qua meridiani
gradum dimetiri mihi liceret in ea latitudine alicubi, in qua
alius jam in diversa longitudine satis esset accurate defi
nitus. Obtulit autem se mihi occasio ejusmodi per aestatem
anni 1750, et cum Lusitaniae Rex aliquot e nostra Societate
homines in mathematicis versatos disciplinis in Brasiliam
mittendos exposceret ad geographicas permutandarum cum
Hispanis regionum mappas delineandas et limites definien
dos, ultro me obtuleram, in alium Orbem libentissime navi
gaturus, si illud mihi concederetur, ut, ceteris peractis, pos
sem alicubi prope Aequatorem regiis impensis dimetiri meri
diani gradum, quem cum Quitensi conferrem.
Id cum rescisset Sylvius Cardinalis Valentius, quem fa
to nuper ereptum mihi doleo ingemiscens et dolebo, dum
vita supererit, immortalis memoriae vir et de Republica Lit
teraria atque omni genere bonarum artium optime meritus,
tam longi itineris causas sciscitatus, ubi audiit, pro ea, qua
pollebat, animi vi interrogavit, an idem in Pontificia quoque
ditione praestari posset, et cum ex me intellexisset aptissimam
sane esse camporum ac montium dispositionem ad dime
tiendos saltem duos meridiani gradus, quorum medius cum
postremo in meridionali Gallia definito conferri posset, rem
detulit ad Pontificem sapientissimum et litterarum itidem
amantissimum, qui mihi illico per ipsum Cardinalem Valen
tium significavit se omnino velle, iter illud omitterem et non
in America, sed in Pontificia ditione perquisitionem ejusmodi
instituerem, ea in me suscepta provincia; in qua admini
stranda ut Mairium mihi adjungerem, quemadmodum supra
innui, impetravi, ipsi vero Mairio, geographiae nimirum
amantissimo, illud etiam suggessi posse totius geographicae
mappae ditionis Pontificiae correctionem institui, quam ejus
345

koer moglo izvriti ispravljanje itave geografske karte


Papinske drave. To sam upravo u njegovo ime predloio
kardinalu Valentiju. Kad je on prihvatio moj savjet i odre
dio to znanstveno putovanje, pomno sam se pobrinuo da u
potpunosti pripremim instrumente. Nakon toga dao sam se
zajedno s La Maireom na promatranja i putovanja, za to
smo utroili gotovo tri godine. Dvije smo pak godine uloili
dijelom u raunanje, pisanje i tampanje, a dijelom u od
reivanje poloaja manjih mjesta preko prijatelji, dok ni
smo, kako sam spomenuo, potkraj prole godine objavili
samo djelo i geografsku kartu posvetivi ih papi.
Za astronomska promatranja odabrali smo na jednoj
strani sam grad Rim, a na drugoj Rimini, za koji je ve
Bianchini dokazao da je vrlo malo udaljen od rimskog me
ridijana ispravljajui time vrlo uobiajenu i jako krupnu
pogreku ovoga dijela zemljovida Italije. Ovdje smo proma
trali u ovom Rimskom kolegiju, a ondje gotovo u sredini
grada, u kui riminskoga patricija Franceska Garampija,
veoma uena i obrazovana mua i dobro poznata u naoj
Akademiji. Njegovu se talentu, jo dok je bio sasvim mlad,
i osobitoj ljubavi prema astronomiji divila vaa Bologna, a
Eustahije Manfredi javno je pohvalio tu vau besmrtnu
diku.
Odabrali smo dvije baze da bismo pomou trokuta iz
meu njih izveli jednu bazu iz druge i utvrdili sam niz tro
kuta, i to prvu ovdje kod Rima na Apijevoj cesti od Meteline grobnice, to se uz crkvu sv. Sebastijana die na mjestu
nazvanu Capo di Bove, do malenog posjeda obitelji Colonna,
koji na tri tisue koraka s ovu stranu grada Albe prekida
Apijevu cestu na mjestu prozvanom Le Frattochie, a drugu
na riminskoj obali od ua Ause, koje je vrlo blizu samoga
grada, pa dalje prema istoku. Jedna i druga baza proteu
se u duini od otprilike osam rimskih milja.
Za poligon uzeli smo sedam vrhova brda koja se diu
izmeu Rima i Riminija, i osim toga s ove strane kupolu
sv. Petra, a s one onii breuljak, sasvim uz more i riminsku
obalu, koji nazivaju Monte Luro.
Preveo Veljko Gortan
346

potissimum nomine Cardinali Valentio proposui et consilio


ab ipso arrepto ac expeditione imperata omnem instrumen
torum apparatum diligenter curavi et una cum ipso Mairio
observationes atque itinera aggressus sum, in quibus fere
triennium impendimus; biennium vero partim in calculis
et scriptione atque impressione, partim in minorum loco
rum positionibus per amicos determinandis, donec, ut innui,
sub exitum superioris anni volumen ipsum et mappam ad
Pontificem delata vulgavimus.
Pro astronomicis observationibus selegimus hinc ipsam
urbem Romam, inde Ariminum, quod a Romano meridiano,
parum admodum distare Blanchinus, communissimum et
admodum enormem hujusce partis geographiae Italicae er
rorem corrigens, jam demonstraverat. Et hic quidem in hoc
Romano Collegio, ibi vero im media fere urbe, in aedibus
Francisci Garampii, Ariminensis Patricii, doctissimi et cul
tissimi viri ac in Academia nostra notissimi, cujus nimirum
adhuc adolescentis ingenium et astronomiae in primis amo
rem vestra suspexit Bononia et immortale illud vestrum de
cus Eustachius Manfredius publice collaudavit.
Binas bases selegimus, ut, altera deducta ex altera tri
angulorum intermediorum ope, seriem ipsam triangulorum
confirmaremus, primam hic prope Urbem in Appia via a
sepulcro Metellae, quod prope S. Sebastiani aedem eminet
in eo loco, quem dicunt Capo di Bove, ad Columnensis fa
miliae praediolum tribus citra Albanam urbem passuum
millibus ipsam intercipiens Appiam viam in eo loco, quem
appellant le Frattochie, secundam vero in Ariminensi littore
ab Aprusae ostio urbi ipsi quam proximo Orientem versus,
quarum utraque per octo circiter Romana milliaria proten
ditur.
Pro poligono assumpsimus septem vertices montium in
terjectos Romam inter et Ariminum et praeterea hinc quidem
tholum D. Petri, inde vero humiliorem collem mari et Arimi
nensi littori proximum, quem dicunt Monte Luro.

BENEDIKT STAY
BENEDICTUS STAY
( 1714-

1801)

avrivi kolovanje u isusovakom kolegiju u Dubrov


niku, gdje se rodio 1714, nadareni je mladi vrlo brzo
Z
u gradu stekao ime izvrsnog' znalca latinskog pjesnitva)

filozofije i matematike'te jc zauzimao vrlo ugledno mjesto


u knjievnom krugu koji se tridesetih godina 18. stoljea
okupljao oko Marina Sorkoevia: u drutvu s Mar kom
Bassegli, Antunom Sorkoeviem, Sabom Dartianjiem,
Franom Ranjinom, bratom- Kastofoiom Stayem f ttav
Na nagovor prijatelja prihvatio se obradbe Cescartesove
filozofije i fizike u latinskim stihovima pa je taj didaktiki
ep u 6 knjiga (Philosophiae versibus traditae libri VI) zavr
io i 1744. izdao u Mlecima. Stayev sugraanin, latinist V.
Petrovi prvi je nakon izlaska knjige u jednom epigramu
nazvao naeg pjesnika drugim Lukrecijem. Svojim je
epom postigao znatan uspjeh daleko izvan granica Dubrov
nika, poglavito u Rimu. U iduih pet godina djelo je doi
vjelo jo dva izdanja, to zdunim zalaganjem Bokovievim, to zbog priznanja koja je zadobivao kao intelektu
alac i pjesnik, Stay je uspio 1746. doi u Rim, gdje je zavrio
teologiju i zaredio se za sveenika. Pripadao je isusovakom
redu. Izvanredno je bio priman u uglednom drutvu i u
Vatikanu. Kardinal Silvio Valenti, dravni tajnik u Vati
kanu, postavio ga je za javnog profesora govomitva u Rim
skom arhigimnaziju, a zbog velike uenosti i savrena po
znavanja latinskog jezika papa Benedikt XIV. postavit e
ga 1769. za tajnika Brevium ad principes, dakle odgo
vornim za dopisivanje Vatikana sa stranim vladarima. Bio
je i kanonikom, arhiprezbiterom sv. Jeronima te zadobivao
druge visoke asti.
God. 1755. izdao je u Rimu I. svezak (3 pjevanja) svoga
novog epa o Newtonovoj filozofiji (Philosophiae recentioris
versibus traditae libri X), posvetivi ga kardinalu Valen351

tiju. To djelo potvrdilo je Stayev ugled i proirilo mu pjes


niku slavu ak do Engleske.
Zajedno sa sugraanima i prijateljima Bokoviem,
Kuniem i Damanjiem, ini Stay onu znamenitu etvorku
koja je sredinom 18. st. uivala nepodijeljeno priznanje
najbiranijih knjievnih i znanstvenih krugova u Rimu. aen i slavljen kao jedan od najjaih intelekata tadanjega
Rima, Lukrecije epohe Pompadour (Truhelka), Stay je
umro u Rimu 25. veljae 1801.
Nekoliko je manjih pjesama objavio u jednoj zbirci
arkadskog pjesnitva, a napisao je i nekoliko govora (tri
su tiskana, jedan rukopisni: o smrti poljskoga kralja Fridrika Augusta III, o smrti pape Klementa XIII, o izboru
novog pape i, u Rimskom arhigimnaziju, pohvala pape Leona
X), odranih pred vatikanskim kolegijem, a odlikuju se iz
vrsnim latinskim jezikom i retorikim umijeem.
No, u povijesti hrvatske knjievnosti Stay e, kao i
suvremenicima, prvenstveno biti vaan kao pjesnik dvaju
filozofskih epova.
Prvi je Philosophiae versibus traditae libri VI (Filo
zofija izloena u stihovima, 6 knjiga), izdan u Mlecima 1744,
s ukupno 10249 heksametara (u II. izdanju, Rim 1747, broj
stihova bit e povean na 11229). U njemu pjesnik izlae
sistem Descartesove filozofije i fizike, proirujui ih mje
stimino rezultatima Galileijevih, Keplerovih i Newtonovih
otkria. Upletanjem kranskog nauka (osobito u VI. knjizi
o Bogu kao vrhovnom dobru), i proimajui, uope, ep
kranskom tendencijom, Stay je nekako odvie mehaniki
spojio smionu Descartesovu misao o sumnji s pozitivnom
crkvenom teorijom o Bogu. Zazivanjem Mudrosti poinje I.
pjevanje, u kojem je prikazana jezgra Kartezijeve filozofije;
u II. pjevanju opisana je dispozicija ovog svijeta i Descartesova nauka o molekulima i nebeskim tijelima; uzroci i
poeci svijeta prikazani su u II, a priroda voe, zraka i
vatre u IV. pjevanju (ovdje je i snaan opis potresa u Du
brovniku); ljudska priroda, dua i osjeti obraeni su u V,
etika u VI. pjevanju. M. repel temeljito je obradio koliko
se Stay u vanjskoj ekonomiji epa i brojnim pojedinostima
poveo za Lukrecijevim epom De rerum natura, iako bez
izvornoga prosvjetiteljskog ara kojim rimski pjesnik raz
goni tamu praznovjerja i straha od smrti. Oploujui svoj
352

talent i dostignuima versifikacije Vergilija i drugih pjes


nika Augustova doba, na je pjesnik poletom misli i igrom
upletenih epizoda, sjajnim poredbama i izbruenim jezikom
uspio oporu grau proeti poezijom. Jasno izlaui Descartesov rad, Stay je unio i svojih misli; slijedei u obliko
vanju i kompoziciji Lukrecija, Stay je stvaralac jezini.
Po nagovoru Ruera Bokovia, svoga brata Kristofora,
kardinala Valentija i dr. Stay se konano odluio pomi
ljao je na to ve od god. 1745 da u latinskim stihovima
obradi Newtonovu filozofiju, uz koju e izloiti i teoriju
sveopeg privlaenja s posljedicama i primjenama i optika
Newtonova istraivanja. Taj drugi svoj ep (Philosophiae
recentioris versibus traditae libri X Novija filozofija izlo
ena u stihovima, 10 knjiga) s ukupno 24227 heksametara
u cjelini je zavrio te I. svezak (knjiga 13) izdao u Rimu
1755 (II. svezak s knj. 46. tiskan je god. 1760, III. svezak
s knj. 710. tek 1792). U prve tri knjige razvija Stay meta
fizike spoznaje, raspravlja o duhu i tijelu i iznosi opa
svojstva materije; u knjizi 46. obrauje nebesku silu tee,
uzajamnu i opu, a u knj. 79. svojstva svjetlosti; u X.
knjizi prelazi na matematiku metodu i izlae prva poela
tjelesa, najprije prema Newtonu, zatim prema Bokoviu.
Nadasve je znaajna i jedinstvena u knjievnosti hrvatskog
latinizma suradnja Bokovia s naim pjesnikom u stva
ranju ovog epa. Veliki astronom i fiziar nije samo napisao
obilne biljeke uz sva tri sveska Stayeva djela nego je prvim
dvama na koncu dopisao i bogate Dodatke (Supplementa,
izdanje se III. sveska zato toliko oduljilo, jer ih Bokovi nije
dospio prije smrti zavriti, pa je ovaj svezak izdan bez njih),
u kojima matematikim metodama dokazuje izreene Stayeve teoreme i rjeava probleme. O jo viem stupnju su
radnje doznajemo iz Bokovieva pisma bratu Baru 1748:
svake veeri Ruer kazuje sat-dva dum Benu u pero New
tonovu fiziku, po lijepom i novom redu, i uplee na mje
stima razne metafizike nazore. No, Stayev ep istaknut
e to Bokovi u predgovoru za itatelja na poetku I. sve
ska nije rad popularizatora Newtonove filozofije, poput
suvremenika Algarottija i Voltairea, nego pjesnik svugdje
prodire do same sri pitanja, a u nekim filozofsko-metafizikim izlaganjima nadmaio je i Newtona. Stoga se ne
moe kazati da bi ovaj ep bio govorljivi geometar Bokovi
23

H rvatski latinisti II

353

preruSen u heksametarski konciznog D. Bena (Truhelka).


Jer zamisao cjeline, impostacija problema, rasporeenost
detalja, da se i ne govori o jezino-stilskoj fakturi pot
puno su Stayevi. Gustoa i zrelost dikcije u Novijoj filozofiji
jo su izraajniji, misaonost zaokruenija nego u njegovu
mladenakom epu o Descartesu. Poeci i zavreci .pojedinih
pjevanja posebno su pjesniki snani, biranost upletenih
epizoda istanano je provedena. Lukrecijeva kola ostavila
je i ovdje pozitivnih tragova.
Neemo se doslovno sloiti s Appendinijem da je Stay
vie od ijednog modernog pisca dostigao ili ak prestigao
antikoga klasika. Jo manje emo tvrditi da su njegovi
epovi zaokruena i ista poezija. Ali oduevljenost kartezijanskom misli i Newtonovim prodornim pogledom u sustav
svemira, krepina i biranost jezika, razigranost strogih
umilnih, dostojanstvenih i svijetlom vedrinom proetih epi
zoda i digresija, u kojima slobodniji let mate nadilazi okvire
sustavnoga izlaganja unaprijed zadane grae ine Staya
najveim didaktikim pjesnikom hrvatske knjievnosti i
osiguravaju mu znaajno mjesto na evropskom Parnasu
ovoga anra.
V. V.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA BENEDIKTA STAYA


Philosophiae versibus traditae libri VI, Venetiis 1744 (II. izd.:
Romae 1747; III. izd., identino s II: Venetiis 1749)
Philosophiae recentioris versibus traditae libri X, Romae 1755
1792 (Tom. I: 1755, tom. II: 1760, tom. III: 1792)
'Ad Clementem XIII, p. m. in funere Priderici Augusti III, PoIoniae regis, oratio..., Romae 1764.
Oratio in funere Clementis XIII, pontificis maximi..., Romae
1769.
Arcadum carmina, Romae 17561768, ed. 2., P. 23
LITERATURA O BENEDIKTU STAYU
M. repel: Stay prema Lukreciju, Rad 124, Zagreb 1895.
B. Truhelka: Prvi uspjeh Bena Staya, Knjievnik I, 9, Zagreb
1928.
J. L. Tacconi: I poemi filosofici latini di Benedetto Stay, ii Lucrezio Ragusino, Rivista dalmatica XV i XVI, ara 1934. i 1935.
2. Markovi: Rude Bokovi, dio I, Zagreb 1968.
V. V.

355

FILOZOFIJA U STIHOVIMA
(e

st

k n j ig a

PHILOSOPHIAE VERSIBUS
T R A D I T A E L I B R I VI

<ZAZIVANJE MUDROSTI)
emlje i neba vladarice, roditeljko prirode plodne,
Z
veliko boanstvo, M u d r o s t i ,
edo kom Otac ne stvori ravna, ni dobom ni ugledom,
5

10

15

u vjenoj slici plodonosna uma,


po tebi su uzroci i zametak stvarima
i zamecima svima njihova snaga i mo:
Ti boice, ti uzroe poretka divnog,
poela sva spaja mjerama svojim i brojem svladava.
Zemlja ti donosi plod, zvijee ti svjetlost daje.
ini da ognji plamte, ti puine razastire modrinu
i nebesa obavija uzduhom lakim;
ini da vrijeme protjee hodom postojanim
po razluenim kretnjama svojim i na izmjenu se vraa.
Umovima ljudskim ti sigurna i najvia si radost,
jer jednom kad zasja svjetlost tvoja
i zrake pokae prijateljskog ara,
usplamti dua poudna slau nenasienom
i vjeno bi te mogla slijediti i u tebi uivati.

356

errarum Caelique potens atque uberis alma


Naturae Genitrix, magnum. S a p i e n t i a , numen.
T
Quam Pater haud aevo nec majestate secundam
5

10

15

Edidit aeterna foecundae in imagine mentis


Progeniem, per te causae et sua semina rebus
Seminibusque suus vigor et vis indita vitae:
Tu Dea, tu pulchri Ratio ordinis, omnia nectis
Mensuris elementa suis numerisque revincis.
Terra tibi foetus, tibi debent sidera lucem,
Tu facis, ut caleant ignes, tu caerula ponti
Diffundis caelumque levi circumtegis aura,
Et facis, ut certo volvantur tempora cursu
Per motus distincta suos vicibusque recurrant.
Mentibus humanis tu certa et summa voluptas,
Nam simul atque tuum longe splendescere lumen
Incipit et lucis radios ostendis amicae,
Ardet inexpleta cupidum dulcedine pectus
Teque sequi visaque frui semperque potiri.

357

II

II

<DES CARTE S>


rancuz nam umom i duhom razboritim
sve to istrai: ni udovita, ni himere,
F
ni Scile, ni Sfinge, ni Kentaura tuni vjekovi,
5

>
10

15

20

25

30

dok skrivene je prirode prelazio stupnjeve,


mua toga ne sprijeie
ni tri jekom groznim, ni likovima uasnim.
ivotvorna sila, nebo pobijedi i odatle svjetlost nama
odvaan iznese on sretnim znamenjem
i rastjeravi tmine svijeta,
domiljat razotkri slijepo umijee prirode.
Bog ovoga, Bog sam svijetu i tebi, Francuska,
pratajui mnogo u ono vrijeme dade,
kad slijepa je sila ljudi, otrovom natopljena stigijskim,
oteti kanila svijetu Boanstvo i sasvim ga
porei i iz srca istrgnuti svojeg.
On odvaan ne povede rat ni novcem, ni orujem,
ni onim im svijet od udovita oisti toljaga Heraklo,
ili ime se poslui boica streljaica1 s bratom Febom
protiv giganata onih to brda noahu,
ve udari silinom razbora i samom slikom prirode,
dok ona sama pravim svjetlom ne zasja,
te slijepom umu ne podari oi.
Spasonosni nauk njegov od poetka slijedim;
stupiti ako eli u spokojna svetita Prirode
i ona da se tebi sasvim otvore,
prije svega u sve ti je ono sumnjati
za to si prije mislio da zna.
I to ne zato to nieg istinitog u prirodi nema,
ili to se ono ne moe nikakvim razborom otkriti,
nego sve valja drati za lano, pa odatle onda
istija proizlazi Istina sva, naela su stalnija
u stvarima i s Razborom se odvija sve.

allus homo nobis ea mente animoque sagaci


G
Omnia pervidit: non illum monstra, Chimaerae,
Scyllaeque Sphingesque aut tristia Centaurorum
Saecla peragrantem naturae lustra latentis
Obvia compressere minaci murmure contra
Horrificisque Virum formis. Vis vivida caelum
Vicit et hinc lucem nobis felicibus audens
Extulit auspiciis et pulsis orbe tenebris
Naturae caecam patefecit callidus artem.
10
Hunc Deus, ipse Deus mundo et tibi, Gallia, multum
Indulgens plane est illo dare tempore visus.
Quo vis caeca hominum Stygiis suffusa venenis
Tollere de medio Numen penitusque receptum
Infixumque suo sub corde abolere parabant.
15 Ille audax bellum contra non aere nec armis.
Aut quibus infestum monstris purgaverat Orbem
Claviger Alcides, aut Diva quibus jaculatrix
Usa in montiferos Phoebo cum fratre Gigantes,
Sed rationum illud suscepit pondere, et ipsa
20 Naturae specie, dum veri luce corusca
Fulgurat, et caecae praepandit lumina menti.
Hujus ego servata legens vestigia longe
Principio edico, Naturae in templa serena
Si juvat admitti atque illa gaudere reperta,
25 Omnibus esse tibi dubitandum in limine primo
De rebus, quas nosse prius te cumque putabas.
Non id propterea, quia rebus nulla vel extent
Vera, ea vel possint nulla ratione patere.
Omnia pro falsis sed habendum, purius inde
30 Eductum ut Verum omne nitescat certaque constent
Principia in rebus totamqe gerat Ratio rem.
5

1 Artemida
358

359

III

III

(POHVALA FRANCUSKE I DESCARTESA)


rancuskoj su s jedne strane Sredozemnog mora
plavetni vali,
F
s druge je pak natapa umna plima Oceana,
5

10

15

20

25

30

k tome joj granice postavi Priroda:


bujnu Rajnu i oblakonosne Pirineje i bedeme Alpa.
Zbog mnogoga je vrh mnogih podruja cijeniti valja,
jer se dii i prijatnom toplinom podneblja blaga,
i zemlje onim plodnim tlom,
blaene perivoje ima i divne doline,
te nije zavidjeti ni krajevima drevnih Feaana,
niti pak onim Hesperida gajevima zlatnim,
niti pak, Peneju, obalama tvojim,
uprav tako je ljudima divote vidjeti
to ih to podruje pogledu prua.
Tko e nabrojiti ljudima gradine utvrene,
imutak sav ili pak gradove goleme?
Vidjet li je grad na svijetu cijelom,
to bi se mogao natjecat s Parizom,
toliko bogatim blagom, obilnim dobrom dragocjenim?
A koje li samo mueve francuska zemlja porodi?
A ratove kada povede, koji je narod oruju viniji?
Ili zagrljajem mira milostiva posle graanstva vodi
i njeguje prdvo i umijea mnoga,
to toliko u pothvatima napreduju sretnim,
da narodima upravo udesne izume
dadoe u blagodatima javnim ivota ljudskog.
A udesa sva ta t6 su napokon
pred velianstvom i otkriem onoga,
koji nam otkri razlog onaj,
po kojem sve se na nebu i na zemlji zbiva,
istinitije proizlazi iz dubina grudi boanskih
negoli tronoci sveti, lovor i proroite Feba?
Francuz je taj, veliki gojenac Francuske.
Blaen si ti, to prvi si uzmogao dii
svjetlo jasno i nadaleko se prout svijetom golemim
i oblake i zvijezde pretpostaviti umu svojem.
360

quae Medii glaucis hinc aequoris undis.


G allia,
Illinc Oceani rauco perfunditur aestu.
5

10

15

20

25

30

Ultro cui fines posuit Natura, tumentem


Rhenum et nubiferam Pyrenem Alpinaque claustra,
Propter multa quidem multis regionibus una est
Anteferenda, quia et mitis laetissima caeli
Gaudet temperie, telluris et ubere gleba.
Felicesque hortos habet et pulcherrima Tempe,
Ut neque propterea priscis Phaeacibus arva
Nec nemora Hesperidum invideat licet aurea quondam.
Nec ripas, Penee, tuas, proin mira videri
Gentibus ut possit regio visendaque ferri.
Oppida quis populis munita opibusque, quis urbes
Ennumeret magnas? Num terra urbs visitur omni
Aemula Lutetiae, quae tantum rebus opima.
Rebus opima bonis? Viden et quos Gallica profert
Terra viros? seu bella movent, quae doctior armis
Gens erit? Amplexu placidae seu civica pacis
Jura artesque colunt, tantum felicibus ausis
Progrediuntur, uti prorsus miranda reperta
Gentibus humanis in publica commoda vitae
Ediderint. Verum miranda haec omnia quid sunt
Denique prae rerum majestate atque repertis
Ejus, qui nobis rationem invenit eam, qua,
In caelo quidquid peragi terraque videtur,
Verius ex adyto divini pectoris edit
Sacri quam tripodes, laurus cortinaque Phoebi?
Gallus et hic, magno se Gallia tollit alumno.
Felix, qui clarum potuisti extollere primus
Lumen et immensum te late ferre per orbem
Et nubes atque astra tuae supponere menti!
361

35

Tebe ja slijedim, o uresu roda francuskog,


i uenim tvojim tragovima otisnutim kroim,
ne to se nadam, da bih te hitra jednako pratio,
nego zaista zbog ljubavi kojom dua plamti,
jer zublju Istine nosi i svjetlost daruje.

35

IV

Te sequor, o Gallae gentis decus, atque tuorum


Docta pedum relego pressis vestigia signis,
Non quia te sperem properantem aequare sequendo,
Veri propter eum sed, quo mens ardet, amorem:
Namque facem Veri praefers lucemque ministras.

IV

(PODRIJETLO I POSLJEDICE POTRESA)


vo ti dakle uzroka potresima:
zadrhti zemlja kad se u zatvorenim spiljama
razvije velika silina plamena
od zapaljene tvari luine i sumpora;
jer zrak se stlaen mora osloboditi
snanim potiskom vatrenim;
podzemna sila stoga irenje potie
te postojano spilje pritie i odrinjuje.
Gore onda drhti pomaknuto zemlje tlo,
nagnuti zidovi padom prijete
ili se obaraju ruevinama zatrpani svojim,
pae i gore goleme znaju se raskoliti
i na stoeru visoku sunce ih prelazi
rascijepljene drijelom razjapljenim.
Zato gdje zemlja puna je mnogih spilja,
i u krilu stijenje ima i uplje litice,
lako se upale pare sumporne i nakupi luina;
trzaji nagli, kaem, zemlju potresaju:
kao to esto podrhtavaju mjesta
bliska gorama to vatru bljuju,
i esto se gradovi kraj Etne trinakrijske
potresaju drhtajima snanim
i sama okolica brda Vezuva napuljskog
trese se zbog nestalna tla.

inc ratio tibi terrai quoque motibus extat.


Terra tremit, clausis cum subter magna cavernis
H
Vis oritur flammae succensa sulphuris atque

10

15

20

362

10

15

Nitri materia: nam protinus igne necesse est


Aera conclusum dilatari impete magno;
Propterea subitis expansus viribus urget
Et premit obnixus speluncas atque repellit.
Hac ratione super terrae sola mota vacillant,
Inclinataque jam minitantur moenia casum
Stemunturve suis late confusa ruinis.
Quin etiam magni montes finduntur et alto
Vertice distractos patulo Sol transit hiatu.
Quapropter multis tellus ubi plena cavernis
Constat et in gremio rupes habet et cava saxa,
Accendi facilis qua sulphuris halitus atque
Conveniat nitri; crebris ea motibus, inquam,
Concutitur tellus: veluti loca saepe tremiscunt
Montibus ignivomis propiora, ut saepe prope Aetnam
Trinacriae magnis subsultant motibus urbes,
Ipsaque conspiciens montem vicina Vesevum
Parthenope instabili crebro tellure vacillat.

363

(POTRES U DUBROVNIKU 1667)

T T ic Patriae me casus et horrida fata meorum


rodnog razor grada
I mojih kleta prem udesa
KJaadar
spomenem, me popada

Jenja, i strah duh mi stresa;


Ah, jednijem je smert nemila
Mahom tisu mi ih zanila.
Nu hotei sad izrijeti
Sve to od one uh nesree.
Na pjevanje me dospjeti
10
Kako oluih berzo nee.
Bol pustite odloiti,
Djedah pepeo poaliti.
Ka onadar svojim oima
Oci nai, jaoh, vidie,
Povijedaju sinovima
Grozne suze sve prolie.
Rad bolesti uzdisahu.
Jedva ovako govorahu:
(10) Zgrade svudar razorene
20
Vidite li, djeco mila,
Stijene u herpah navaljene
Ke sakupi huda sila?
Polae ono bihu i dvori,
Sad omirine i razori.
25 Ondi tuna vaa mati
Vas je imala poroditi,
Ondi s vama pribivati
I slavi vas odgojiti,
Samo ostaje domovine
30
Sad vam plakat obaline.
Otadbino, ah, tvojijeh
Zadojnice prem nesrina,
U krajinah ilirskijeh
Tebi grada n bi slina!
35
Druge si imenom dobila,
A u bogatstvih udno plila.
(20) Sve do neba zemlje plodnost
Tebe uzdignu i broj sinovah,
Kako davna jur slobodnost
40
I plemenstvo tvojih muovah.
5

364

10

15

20

25

Quaeque hic quondam uno pariter cecidere sub


ictu
Millia multa movent animoque horrescere cogunt.
Prorsus et oblitum causarum excedere certos
Carminis impellunt fines ultroque dolori
Indulgere meo paulum cinerique meorum.
Dum, pueris toties quae nostri cumque solebant
Cum lacrymis, cum singultu memorare parentes
Quondam visa, libens repeto atque audita revolvo.
Cernitis eversas dicebant undique moles,
O pueri, disjecta solo congestaque passim
Saxorum in cumulum tot quondam ingentia tecta
Cernitis? En Urbis quondam cognoscite vestrae
Immanem diro prostratae turbine casum,
Et super his paulum juvet illacrymare ruinis.
Heu, Patria, heu quondam nutrix infausta tuorum!
Non erat Illyricis florentior omnibus oris
Urbs alia aut opibus tantum famaque vigebat,
Ubertasque soli multaeque frequentia gentis
Nobilitasque virftm atque omnes servata per annos
Libertas caelo tollebant fortibus armis
Naturaque loci murorumque objice circum
Defensam a validis vicini incursibus hostis.
Tot rebus Fortuna bonis invidit et uno est
Conata excidio res vertere funditus omnes.
Tempus erat, vernis quo primas floribus herbas
Pingebat Natura diemque ferebat ad Arcton,
365

Hrid i tvera tvoga mira


Protivnika blinog tira.
A srea navide tolicim dobrima
Jednom te razore dignu ih tunima.
45
U vrijeme ono kad livada
Pervijem se itom cvijetjem resi.
Dan se uputi put zapadai
Dan nezgodni po udesi,
(30) Dadje oblaka iz tmastoga
50
Kim se nebo sve navue.
More s kraja obinoga
U ponore sve se odvue.
Visoka se berda okoli
Strano ue zajektiti,
55
Jazi i spile paka doli
Oriti se i muktili.
Zemlja veza van svojega
asom se evo derkta i trese,
A temelja bez tverega
60
U dubinu grad prosije se.
Prani se oblak u visinu
Die i nebo sve prikriva,
Dan u merklu nonu tminu
Svojim cemilom pritvoriva.
65 Sred takoga dogaaja
I skonanja stvarih svijeh,
(40) Ke utjenstvo duh osvaja.
Koja miso bi tunijeh?
Prispijeva eto tresak novi,
70
S tli nestavnijeh noge semu.
Svim na glave se oru krovi,
(Meni i sadar duh protemu).

75

80

Njeki tijelo raskinuto


Za sobome im smucaju,
Laze kamenje uz rasuto
Svoje u pomo dozivaju.
Neuveni izdisahu,
Meu kam mertvi zapadahu.
Oni mater zove svoju,
Ovi izbavit bi oca hotil.
Plae ljiibi i djecu koju
Tretji s kuom je izgubil;
Zaman ite, plae i zove,
Jer zanijemi smert njegove.
366

30

35

40

Jamque ea lux aderat, casum qua fata parabant:


Horrentes caelum nebulae tegere undique visae,
Imber vicina tenuis de nube pluebat.
Aequoris insueto subsederat unda recessu,
Praeterea auditi gemitus sunt edere magnos
Montes atque cavis altae mugire cavernis.
Ecce tremit moto subsultans cardine tellus,
Nec mora, deficiente solo, jam prodita pessum
Labitur omnis et immani resoluta ruina
Urbs ima consedit humo, se pulveris ingens
Protinus in caelum nubes agit atraque lucem
Involvit noctemque refert. Quae in turbine tanto
Mens animusque fuit, rerum in vertigine tanta
Deprensis? Iterum tellus concussa videtur
Jam trepidare (animum quoque nunc ita concutit
horror)
Sub pedibusque labare solum, ruere ardua tecta
In c a p u t .....................................................................

4 5 ................................... nonnulli membra trahentes


Post sese lacera et laniatos ictibus artus
Reptabant per saxa suosque in opem vocitabant;
Demum opis expertes deserti, ut bucera saecla.
Tristem exhalantes animam inter saxa cadebant.
50 Qui fuerant autem juvenili robore freti
Viribus intactis et amor pietasque suorum
Queis moestum desiderio cor fixerat acri,
Ibant huc illuc evolvebantque ruinas
Et collapsarum certabant saxa domorum
55 Eruere, amissam prolem seniumque parentum
367

85(50) Nu koji mladi nam junaci


Bihu i sreno neranjeni.
Dragi ginu da im roaci
Ljuto u sercu ucviljeni
Raskopavat svud se ervaju,
90
Tune pomo eljno iskaju.
Kad shranjenoj po eravi
estok oganj ki se upali,
(60)
Kruti udese! njih rastavi
I od mertvijeh ke su iskali,
95
I nehamijem dunost sveta
Pokopanja njim je oteta.
Nami jurve prijadnima
Ovo se je jo hotilo
I rasutijem kamenima
100
Da se ne bi ve prostilo;
Smerti, rasap nije zadosti!
Hude sree nemilosti!
Ovdi mertvo tijelo gori,
iv se ondi pee i vika;
105
Kog ne ubie padaju dvori,
Smert ga stisnu vie prika;
Zaman skroven gdje stojo je,
(70)
Nai ga oganj umio je.

60

65

70

Cum gemitu et lacrymis et luctisono ululatu


Quaerentes sub eis, iterumque iterumque vocantes.
Flamma vorax totam dein ingens orta per Urbem
A consaguineis disjunxit denique moestos
Corporibus sanctoque ingratis, proh fera fata!
Vulsit ab officio. Nostris hoc denique deerat
Aerumnis, Urbis quoque conficeretur u t ipsum
Triste cadaver et in miseras quoque dira ruinas
Saeviret Fortuna: cremantur corpora passim
Exanimum et pariter viventum, namque sub ipsis
Lapsi qui domibus vitarant funera lethi
Sub tignis, sub fornicibus, sub pariete fracto
Subque cavis circum occlusi obstructique ruinis;
Posterius tamen hos lethi vis corripiebat
Saevior, heu! vivos dissolvens ignibus artus.

Prepjevao Antun Roi

368

24

H rvatski latinisti 11

369

VI

VI

<TENJA KRAJNJEM DOBRU)


ovuda po Prirodi kraljevstva neprolazna
obino je dostatno: no drugi su na domaku i
Promatrati
blie se posli.

10

15

20

25

30

Rei valja, koja je Dobru samom najvia svrha


i koji je razlog izvjestan kojim onamo pute moemo
pripravit,
to godi, to initi valja za dare ivota blaenog.
Sretnih li! ili onih kojim ono jedno znati je dato,
ma kako ne poznavali sve ostalo to opstoji,
kako pak Sunce i Mjesec se kreu i zvijea broj;
poznavati gibanja razlina, vjetrova znati moi,
pokretne vatre i tekueg valovlja sile,
i po kojem se zakonu zbiva sve,
to vidimo mi na nebu i na zemlji,
ugodno makar bilo takvo to i korisno za stvari mnoge,
pridonije li vanosti ivota blaena
(to pak je najvie od svega), ikada ita?
Ti mene, ti slijepi um mi uputi,
svjetlou zublje boanske, o M u d r o s t i ,
nepouzdana upravi savjetom svojim, o Boice,
gutljaj podari napitka s izvora uzduna,
kojim napaja srca tvojenaca,
odakle potjeu zakoni sveti i vjena prava Pravice
postaju.
O majko pravednoga i dobrostivoga,
pokai molim te zalutalu prostor siguran,
kojim bih kroiti uzmogao, ti srce,
ti usta naa dahom pokreni vinjim,
kako bih izrei i initi mogao tvoje to jest,
a svakako vie initi: to su mi elje najvie.
Od poetka najvii cilj, kojemu teimo svi,
a koji valja spoznati narav je najvieg Dobra:
jer bez spoznaje o tome,
ivot se niti uspostaviti, niti ivjeti ne moe,
niti stvoriti obiaj ljudski, niti ikako vladati.
Drugaije ne ve ako ne zna
370

ac lustrare tenus Naturae impervia vulgo


Regna sat est: instant alii subeuntque labores.
Dicendum, quae summa Boni sit finis et illuc
Qua ratione viae possimus tendere certa,
5 Quid juvet, ad vitae quid contra dona beatae
Officiat nobis. Felices! vel quibus unum id
Scire datum, quamvis ignorent caetera prorsus
Quae sunt cumque, etenim Solem Lunamque meantem
Et numerum astrorum, varios et noscere motus,
10 Scire potestates aurarum et mobilis ignis
Undarumque liquentum, et qua ratione gerantur
Omnia, quae caelo peragi terraque videmus.
Dulce sit id quamvis atque ad res utile multas.
Attamen ad vitae quidnam momenta beatae,
15 (Haec etenim rerum summa est) quid contulit
unquam?
Tu mihi, tu caecam divinae lumine lucis
Ingredere, o mentem, S a p i e n t i a , consilioque
Nutantem rege, Diva, tuo, da nectaris haustus
Aetherio de fonte, rigas quo corda tuorum,
20 Unde fluunt sanctae leges aetemaque jura
Justitiae manant. O Justi mater et Aequi,
Tu, precor, erranti certum, quo currere possim.
Praemonstra spatium, tu cor, tu nostra superno
Ora move afflatu, valeam ut tua dicere quae sunt
25 Et facere, at potius facere: haec sunt ultima vota.
Principio extremus qui sit, quo tendimus omnes,
Finis, quaeque Boni summi natura videndum:
Harum notitia sine rerum namque fateri
Est opus institui vitam non posse, nec ulla
30 Formari mores hominum ratione regique.
Haud secus ac caeli si, qua sit parte locata,

371

35

gdje je predio neba kojemu teiti treba,


nikada nee izabrati put to e te dalje
onamo odvest na mjesto pravo,
Jer vilo daleko otii valja od same zemlje.

35

Ignores,' regio, quo debes tendere, nynquam


Possis carpere iter, quod recta protinus illuc
Te ducat reddatque loco, namque ipse ferare
Avius a vera longe tellure necesse est.

Osim V. odlomka, sve preveo Tomislav Laatt

372

373

NOVIJA

FILOZOFIJA

U STIHOVIMA

PHILOSOPHIAE RECENTIORIS
VERSIBUS TRADITAE LIBRI X

(DESET K N JIG A )

<U V 0 D>
dakle svijetli najljepa ova pojava golemog svijeta
razastrta po velebnim podrujima prostora,
O
kojim se vezom veu razliiti dijelovi razdvojiti,
5

10

15

20

25

koje tu sile kroz koja tijela struje,


i kako se sve stvari kreu kretnjama mnogostrukim,
laam se evo oglasiti i promicati pjesmom umilnom;
i ono to trudom tekim nova umijea otkrie
dosad i to je u svetitima pohranjeno stroge znanosti
prvi u iznijeti pjesmom plemenita poitanja Muza.
Jer to dolinije i korisnije privlai umove ljudske
od obilna nektara Istine vjene, kojim se napajamo,
spoznati dok teimo uzroke i stvari podrijetlo,
zaputivi se tako u cjelinu Svijeta?
Jer to se vie svetim govorom pjesnika uznosi
me plemenima tolikim ii to se pak godinama pamti,
ako ne djelo neizmjerno razbora boanskog?
O Ti to raspaljuje plamenje Olimpa zvjezdana,
to podstrojku mora nebom iri,
te uzduh prevrtljivi i zemlju svezom svojom vee,
dok promatramo spomenike trajne umijea Tvoga,
uputi nas unapredak u razloge to zakone tvore,
po kojima Ti odavno svijetu velikom poetak postavi
i svime sada postojanim poretkom upravlja,
izreoi Istinu, to se u vjenom umu skrivala
prije poetka svega, a zatim proe i natopi sve,
po Tebi sva pak stvorenja ive,
374

nde per immensos regionum didita tractus


Fulgeat haec species vasti pulcherrima Mundi,
U
Disjunctaeque locis variae quo foedere partes
5

10

15

20

25

Conveniant, quae sint vires per corpora fusae


Et quam multiplici se volvant omnia motu.
Aggredior suavi diffundens pandere cantu,
Difficilique novas inventa labore per artes.
Hactenus atque adytis doctrinae inclusa severae
Primus ad ingenuos Musarum educere cultus.
Quippe quid humanas praestantius utiliusque
Illidat mentes quam Veri nectare pasci
Largius aeterni, causas dum visere et ortus
Conamur rerum et toto discurrimus Orbe?
Quidve magis sacro vatum sermone feratur
Per gentes hominum varias memoresque per annos.
Ingens quam quod opus dia ratione peractum est?
O qui stelliferi flammas succendis Olympi,
Qui mare substratum caelo diffundis et amas
Mobilitas terramque sua compage revincis,
Dum memoranda tuae monumenta revolvimus artis.
Infer legiferas nos protinus in rationes,
Per quas et magni jamprimum exordia mundi
Ponebas, cuncta invicto et nunc ordine flectis,
Da Verum effari, aeterna quod Mente latebat
Ante ortus rerum, quod deinde per omnia fusum est
Immissumque, vigent per Te quaecumque creata,
375

ures podari i svetu podijeli milinu Muza,


to trai Velianstvo samo ispunjeno djelima tvojim!
30

35

40

45

50

A dotle ti, diko* Auzonije, koji dok si zdrav,


nauku se radujemo lijepom i naporima plemenitim,
primi to sami najvie dati moemo,
darove dugo uvane zapovijedima tvojim, znameniti.
A u dokolici, kad umoran prilii malo odmoriti um,
ti se lagan predaj razlozima istinskim:
u skrovita stvari i u nutrinu Prirode,
kojima u prodrijet u svetita, sluei dugo trazima
velikim
ovjeka, mo kojega plamena razgoni sjene sve,
mo due plamena, to je gdje god se pojavi
kao po krajevima neizmjernim rasprostrta Tea
to tjelesne sve stvari privlai odasvud,
i tereti se uzajamni nadaleko ire podrujima praznim,
po kojoj se zemlja, more, sunce, zvijezde obru,
po kojoj ak bojom arnom pristala svjetlost sja,
jasnije no obino i boanska se obnavljaju svjetlila,
to e od toga vee ili pak bolje nai?
to li rod ljudski vie pribliava bozima?
Onoga duhom svojim to toliko nam dade,
osvijetliv ivot predivnim mu darom,
primjereno elim li pratiti,
te najvee izume stvari u tijekove vjekova poloene
k tomu jo doda i dopusti da ti dua podnijeti moe
ne ba bez tereta ono to sve vee uvijek
pokree stvari i izvrsne pogoni misli.

Da decus et sacros Musarum inferre lepores,


Quos petit ipsa tuis Majestas indita gestis!

30

35

40

45

50

Tuque adeo decus Ausoniae, quo pulchra vigere


Sospite gaudemus studia ingenuosque labores,
Excipe, largiri quae maxima possumus ipsi,
Dona diu vigilata tuis haec, Inclite, jussis;
Cumque vacat fessaeque licet brevia otia menti
Reddere, te facilem rationibus adjice veris,
In rerum, latebras et in intima Naturai
Queis adyta irrumpam, lange vestigia servans
Magna Viri, cujus vis ignea discutit omnes.
Ignea vis animi, qua se cumque inserat, umbras.
Scilicet immensas per quem diffusa per oras
Omnem corpoream Gravitas agit undique molem.
Mutuaque in vacuos late sunt edita tractus
Pondera, quae terram, mare, solem, sidera versant.
Per quem etiam vario lux compta colore refulget
Clarior assueto et patitur sua dia retexi
Lumina. Quid tantis majus meliusque repertis?
Quid genus humanum propius Dis admovet ipsis?
Ergo parta suo qui talia pectore nobis
Edidit, illustrans praeclaro munere vitam.
Sectari si rite aveo, si maxima rerum
Inventa in longos aetatum immittere cursus,
Huc ades atque tuum sine saltem haud mollibus ausis
Posse tenere animum, qui semper grandia gestit
Moliri rerum et praestantes volvere curas.

* Kardinal Silvio Valenti


37d

377

II

II

<TVAR I DUH>
oji god od poetka ele istraiti prirodu,
pojave same imenom dvostrukim oznauju
K
i pod dvostrukim rodom sve nadaleko sjedinjuju;
5

10

15

20

25

30

35

jer ili su tijela koja naa sjetila potaknuti mogu,


i ivot to god pak jest, to duh i dua uje;
a ono to ni tijelo ni duh nije, kad ne moemo
spoznati to bi biti moglo, kau mnogi tek je nita;
ovdje kao da neto prijei da trea priroda postoji,
ili moda jo i mnoge po razliitu poretku;
pae na slubu nam stoje i imena trae:
kad je ve posve neizvjesno je li u stvarima jo
priroda neka,
a tragati za tim muan nam je trud,
bolje je rei kako se to ne zna,
nego je u prazno uroniti niitavilo,
pribrojiti me stvari to postojati ne mogu.
A upravo ono to nam je drugo od dvostrukih stvari,
duh: ili je neto najvie i prvo koje je jedno,
a po sebi ima sve to jest, bez kraja i bez poetka;
ili po svretku vremena sve due u njem imaju
poetak svoj i uivaju ivota dar:
to mi Boanstvom zovemo i Bogom,
govorei o njem kao o stvari najvioj i jednoj.
Budui da u ivotu naem prvo due nae
poticati poinju stvari koje god su stvorene,
i natjeu se poznanstvo lako kovati prije ostalih,
razbor se na od ovih penjati pomalo treba
do Prirode najvie, na kojoj se sve temelji,
i, kao od granica dalekih kraljevstva golema,
doi do sjedita velikoga Kralja.
Zato nam prvo nas i tijela oko nas istraiti valja:
nagrada i kruna truda e biti, najvioj Prirodi blie
prii,
i, koliko smrtniku pristoji. Boanstvo spoznati,
ili se vie diviti Gospodinu i Njega potovati.
Nikakav ne moe u stvarima stvorenim postojati duh,
378

rincipio quicumque solent inquirere rerum


Naturam, duplici res ipsas nomine signant
P
Tantum et sub geminum late genus omnia cogunt;
5

10

15

20

25

30

35

Namque aut corpora sunt, nostros impellere possunt


Quae sensus, ducunt aut unde exordia sensus,
Vitaque, quodcumque est, quod mens et spiritus audit.
At quod nec corpus nec mens sit, cum nequeamus
Scire, quid esse queat, multi nihil esse fatentur;
Hic veluti quiddam prohiberet, tertia constet
Ne natura etiam, aut vario fors ordine plures;
Quin praesto nobis sistant se et nomina poscant:
Sed quoniam, anne aliqua in rebus natura sit ultra.
Prorsus in incerto est, quaerendique irritus omnis
Est labor, idcirco potius nescire fateri
Par erat, in nihilo quam mersam dicere inani,
Atque inter res, quae nequeant extare, referre.
Et jam, quae nobis geminarum est altera rerum.
Spiritus, aut aliquid summum est primumque, quod uno
A se habet omne, quod est, finisque et originis expers;
Aut quae finito produotae tempore mentes
Principium tenuere sui vitaeque fruuntur
Munere: nos illud Numenque Deumque vocamus.
Rem summam utroque hoc dicentes nomine et unam.
At quoniam nostros animos impellere primum
In vita incipiunt res, quae sunt cumque creatae.
Notitiamque sui facilem procudere certant
Ante alias, ratio paulatim scandere nostra
Debet ab his summam ad Naturam, unde omnia
pendent.
Et, veluti vasti lustratis undique regni
Finibus, ad magni solium nos sistere Regis.
Quapropter nosmet nobis et corpora circum
Vestiganda prius: pretium finisque laboris
Illud erit, propius Naturae accedere summae,
Et, quantum fas est mortali, agnoscere Numen,
Aut admirari potius Dominumque vereri.
At nullam, constare queant quaecumque creatae
379

40

45

50

55

60

65

70

ukoliko vlastiti ne spoznamo u svemu,


jer ondje ga unutra osjeamo istim,
ono to s tijelom je vezano naim i to duom zovemo;
i osjeamo takoer kako u nutarnjem skrovitu
stvari djeluje:
naime ona sama unutra i misli i eli.
Ali jer vidimo gdje ona unutra djeluje,
da li je dato pregledati sve i svaki promatrati dio?
Da li emo posve vidjeti ono to narav je duha?
Zatim pak m5i i sile to ih ima,
kojim se razlogom nagone na ine svoje,
ime se pokree tijelo, kojim se vezom vezano vee?
Ni jedna stvar nazonija nije, a ipak se
manje ne vidi: premda okom sve nadaleko
pregledati moemo: nebo, zemlju i puinu duboku,
tolike vrste razliite stvari i boje razliite,
tijela tolika razliita mjesta i oblika,
ipak ono samo nazono jedva razabrati moemo,
jer se sdmo nikad ne moe okrenuti u poglede vlastite,
sebi sa suprotne strane doi, ukoliko se
iz zrcala ne vraa moda slika jasna.
Ili je ipak potrebno zrcalo u kojem bi
odraen duh mogao vidjeti svoj lik?
I obraa se tako u sebe,
u sebi ide vazda u susret sebi,
te nita manje sebe u mrkloj tami sebi skriva.
Zato tko misli da duh je tek stvar to misli
i da iz toga izvora istog potjee sve,
upravo prenaglim taj meni se ini;
jer ako je stvar to misli, neprestano
sluiti mora prirodu svoju;
stoga i misli cijelo vrijeme, to uistinu traje u stvarima;
a moe li tko nama dokazati to razlogom sigurnim?
Kad umorne udove ljudi opusti duboki san,
i makovom im rosom pokropi oi,
ne samo da u zaborav slatki utone duh,
nego tko da dokae da nikad mira nema i dokolicu
svoju?
Tko da stoga nijee da ono to duh misli,
jedno je njegovo od svojstava mnogih,
stoga i da lako odustati itav moe od obiaja toga?
380

40

45

50

55

60

65

70

In rebus mentes, nisi nostram ex omnibus ipsi


Percipimus, quia nos intra sentimus eandem.
Corpore quae juncta est cum nostro, animamque
vocamus;
E t sentimus item, quid in interiore recessu
Rerum agat: ipsa intus nimirum et cogitat et vult.
At quia percipimus peragentem haec intus, an omnem
Perlustrare datum est et ab omni parte tueri?
An penitus, mentis quae sit natura, videmus?
Inde potestates etiam viresque quot extent,
Quaque suos solers ratione feratur ad actus.
Qua moveat corpus, quo foedere juncta ligetur?
Non res ulla quidem praesentior et tamen ulla
Nota minus non est: oculo licet omnia late
Lustremus, caelum, terras pelagusque profundum.
Tot varias rerum species variosque colores.
Tot mutata locis, variis et corpora formis,
Attamen illum ipsum praesentem haud cernere quimus.
Namque suos in se obtutus convertere nunquam
Ipse potest sibique ex adverso occurrere, clara
E speculo nisi forte sui referatur imago.
Anne opus at speculo est, possit mens unde tueri
Effigiem reflexa suam? Reflectitur in se
Scilicet, in seseque sibi redit obvia semper,
Nec minus obscura sibi se in caligine condit.
Hinc qui nil, nisi rem, quae cogitat, esse, putavit.
Mentem, atque ex isto manare huic omnia fonte,
Prorsus id ille mihi temere arripuisse videtur;
Namque ea si res est, quae cogitat, usque necesse est
Naturam servare suam; proin cogitat omni
Tempore, quo perstat revera in rebus; at istud
Quis ratione queat nobis ostendere certa?
Cum lassata virum sopor altus membra resolvit
Atque papavereo conspersit lumina rore,
Dulcia non etiam captare oblivia mentem.
Quis vincat, nunquam et requiem suaque otia habere?
Quis neget hoc ipsum proin, quod mens cogitat, ejus
Esse facultatem de multis scilicet unam,
Propterea ut possit facile hoc absistere ab usu
381

75

80

85

90

95

Kao Sto vidimo esto gdje tijela se kreu,


a vlastita im priroda nepokretna ostaje.
Ve, ako duh uvijek misli,
vanjska mu sila onda ni pritjecati ne moe,
nego po istom zakonu prirodu p ra ti vjeno istu?
Osim toga su od poetka o stvarima mnogim
utisnuta znanja duboko u due nae,
i po jednoj roena, a ne iz samih iscrpljena stvari
i odvaena, nego u dui nutarnjoj otkrivena,
te rei moe da razloga drugoga tomu nema.
Koji kau kako sami vrijede da ih gledaju,
od drugih su dua sretnije;
tako bijae neko netko od broja mudraca,
to sjeae se koliko se u dobima prijanjim
nekada tijela seljahu i to bijae u doba rata
trojanskog.
Ali ovo to se zove utisnuti duboko te oznaiti
u duama naim, to je ako nije uiniti to
da se stvari svjetlou jasnom u duama ustave
i iznenadnom istinom da se pokrenu
u razne probuene oblike i pokazane ponu okretati?
Kada bi inili tako oni u utrobi skriti, novi porodi
majke,
djeica udova njenih,
izbijali bi na ivotne dahove zraka
naukom mnogim nadojeni.

75

Incolumis? Veluti quoque corpora saepe moveri


Cernimus et propriam naturam immota tueri.
At vel si semper mens cogitet, exteriusne
Non ea vis menti queat advenisse, sed ista
Lege, ut naturam semper comitetur eandem?
80
Praeterea impressas multarum ab origine prima
Rerum notitias in nostris mentibus alte
Atque una genitas, non haustas rebus ab ipsis
Exceptasque, animo sed in interiore repertas
Dicere uti possis, ratio non ulla videtur.
85 Qui dicunt, illas soli meruere tueri.
Plus aliis animae felices; sic fuit olim
Quidam de numero sapientum, qui meminisset,
In quot praeteritis migrant corpora saeclis.
Quondam et qui fuerit Trojani tempore belli.
90 Ast hoc, quod vocitant in nostris mentibus alte
Imprimere et signare, quid est, nisi forsitan illud
Efficere, ut res se manifesto lumine sistant
Mentibus et varias hae vertant evigilantes
Se subito ad veri formas visasque revolvant?
95 Quod facerent utero clausi, nova germina matris.
Artubus infantes teneris, multaque venirent
Doctrina imbuti ad vitales aeris auras.

III
III

<ZEMLJA U SVEMIRU. POHVALA NEWTONA)


ek Zemlja ne cijeni sebe vie od ostalih tjelesa,
ako sama ne eli mnogima priznati mnogo.
Ako smo gojenci Zemlje ove, drugdje moda
razliite druge zemlje postoje gojenci drugi.
to pak znai, na kojem dijelu prebiva ovaj Svijet?
Jednoga pak svijeta graani svi smo,
koliko god nas bilo gdje ima, to ivotom, razborom

on igitur Tellus aliis se praeferat ullis


Corporibus, si non aliis concedere multis
N
Ipsa velit. Si nos sumus hic Telluris alumni.

N
5

382

Fors alibi alterius variae Telluris alumni


Sunt alii. Quid jam refert, qua parte colatur
Orbis hic? Orbis enim cives sumus unius omnes,
Quotquot ubique sumus, qui vita, qui ratione
383

10

15

20

25

30

35

40

i kretnjom duha i dara pamtiti moemo.


Voljom naom ipak domaju ovu zajedniku
promijeniti ne moemo, niti graane i zakone svri,
jer zakoni ti su nepobjedivi.
Zakonodavac, to neko ih posveti, i sad ih posveuje
i svetima se oni obdravaju.
Nae je diviti se, promatrati, istraivati zakone
Svijeta
i spoznati htjeti prirodu samu.
Stoga koji vidje mnogo po zvijezdama kretanje
i visoki eter umom svojim,
ukroti neukroeno ono i izvede ono
to dugo bijae skrito na gornji svijet,
proirivi goleme granice domovine,
od mnogih on je dostojniji pretea,
kao domovine otac i knez,
te stoljea sva iva to nadvisuje ne zlatom ni snagom,
ve spoznajom o stvarima velikim i o upravi svijeta.
A na drugoj je strani svjetina to sitne i prve stvari
motri
i kao da se dri vanjske kore Prirode
i domaju spznaje samo koliko sjetila takne
i to pukim tijelom obavljati moe.
Ali tko je onaj to uznosi se u zvijezde uzviene
i oima naim pribliava ono to je udaljeno
i besmrtne ine reda naporom smrtnim?
Taj mu na put stupivi
(u pjesmama kojemu asno dajemo ime
svetim lovorom Pinda) uzmognu
krilatim umom preletjeti podruja golemog etera
i umijeem promotriti sve novim:
i putanje Mjeseeve i Zemlju, koja privlai,
i velikog Sunca svuda razasute sile,
podredivi brojevima iznaenim beskonanost samu.
Izdvoji pobjednik iz slijepe tmine noi
Prirodu napokon to lana Kca nosi
i prisili je, kao Proteja, da pravi pokae lik.
Dolaskom njegovim Nauka ne promijeni, kao prije,
postavke vlastite: odasvud tako pouzdana zasja.
Jer sluajno eljama i umovima, kao i svime,
upravljae Sudba voljom svojom;
384

10

15

20

25

30

35

40

25

Et memori mentis motu ingenioque potimur.


Non tamen hanc patriam communem flectere nostro
Possumus arbitrio cives legesque movere,
Invictae quoniam leges sunt. Arbiter, olim
Qui sanxit, modo sancit item sanctasque tuetur.
Nostrum admirari est, spectare, inquirere Mundi
Leges et rerum naturam noscere velle.
Proin vidit qui plura, per astraque lapsus et altum
Aethera mente sua, domuit non ante subacta
Eduxitque diu latitantia multa sub auras
Immensos patriae visus distendere fines,
Ille aliis longe praecurrere dignior unus.
Ut patriae pater et princeps, viventia saecla
Omnia quandoquidem non auro et viribus anteit,
Rerum at notitiis magnarum orbisque regundi.
Ast alii plebs sunt, qui pauca et prima tuentur
Et velut externo Naturae in cortice adhaerent
Et patriam agnoscunt, ut sensus afficit ipsos
Tantum et qua stolido tractari corpore possit.
Sed quis is est, qui se sublimibus inferat astris
Subjiciatque oculis adeo distantia nostris
Factaque mortali struat immortalia nisu?
Ille Vir, ille viam ingressus, per carmina clarum
Cui Pindi sacra lauro praetexere nomen
Instamus, potuit volucri transcurrere mente
Aetheris immensi tractus et cuncta tueri
Arte nova, Lunaeque vias Terramque trahentem
Et Sole a magno diffusas undique vires,
Supponens numeris etiam infinita repertis.
Extraxit victor caeca a caligine noctis
Naturam fictos ponentem denique vultus
Et vera, ut Protheum, forma apparere coegit.
Illius adventu proprias non mutat, ut ante.
Jam Doctrina vices: sic undique certa refulsit.
Nam vicibus studia et mentes, ut cuncta, regebat
Hrvatski latinisti II

385

45

50

55

60

te je neko tako blistala Stoa,


a sad je dugom izbrisana starou.
I tvoji sjenoviti cvjetni perivoji,
Epikure, doivjee sudbinu istu,
od otra mraza slabo zatieni.
to god se uenom Likeju* inilo vrstim,
vrijednost izgubi i toliki broj stvarima ispraznim
povea.
A onaj boanski koji nadahnut Sokratovim naukom
javno nastupi,
neuspjeha isto toliko ponje, koliko i uspjeha ugleda.
Dakle, svjetlom im novim razloga zabljesnu
veliki Newtonov um, vidjesmo kaiko se
od sigurnog odvoji nesigurno i u skrovitima svojim
preostaci vjeno neokuani, um to podie se protiv
nauka gornjih.
Tako kad sunce ogranu, nestadoe none sjene
(i putnicima slobodan otvori se put).
Onoga pak to blagim putem prodire u zvijezde
neprestano slijedei, kad sapi vidio,
kakva je Tea na cijeloj Zemlji,
ispitat u to mi preostaje: je li ona podijeljena
i kako i koliko po prostranstvima eterskim.

45

50

55

60

Arbitrio Fortuna suo; sic porticus olim


Claruit, at nunc est longa deleta senecta.
Hos casus, Epicure, tui subiere sub umbris
Florentes horti, male crudo a frigore tecti.
Quodque ratum doctis stetit immotumque Lyceis,
Viluit et numerum tot rebus inanibus auxit.
Et qui Socratica divinus prodiit arte,
Pertulit interitus totidem, quot vidit et ortus.
Ergo ubi magna novo rationum lumiine fulsit
Newtoni mens, a certis incerta dirempta
Vidimus atque suis haec intentata relicta
Aeternum in latebris, contra illa educta superne.
Solis ita exortu noctis fugere tenebrae
Atque iter ingressis ductus patuere viarum.
Illuim igitur placido tranantem sidera cursu
Usque sequens, Terra gravitas cum qualis in omni.
Vidissem, quod jam superest, an didita constet,
Inquiram, aetherias qualisque et quanta per oras.

IV
(ULJUDBA I RASPORED IVOTNIH DOBARA NA ZEMLJI)

IV

skudica prva u zatitu ivota iskova neko


O
razliita umijea tolika smrtnicima bijednim,
otrei im smisao za stvari i pomo im pribaviv.
5

Oholost i pohlepa navalie zatim,


iznaene navike stvorie, koliko se vie inilo
da to vema trai udobnost naa
negoli korist ivota skromna!

* Prema gaju u kojem je Aristotel, Platonov uenik, imao


svoju filozofsku kolu.
386

'Q rim a in praesidium vitae procudit Egestas


*- Olim tot varias miseris mortalibus artes
Ingenia exacuens pro rebus opemque ministrans.
Fastus et ambitio dein excepere, repertos
Protuleruntque usus, quanto plus commoda nostra
Et vitae utilitas inopis quam poscere visa!
Sic vestes primum inventae, defendere membris
387

10

15

20

Odjea tako prvo iznaena bi,


da bismo udove od mraza titili i otrih iba vjetra,
i u blagim dolinama nastambe siune,
da bi se izbjei moglo bijesu zvijeri,
a sada u grimiznim i zlatnim haljama
zatrpavamo se rasikoju i nasladama,
sad se prostrane palae diu
to e se ispuniti utljivim likovima kamenim
i blistaju se mramornim stupima poduprti stropovi
s pregradama,
po emu ime i ures gradu i narodu.
I da bih ti te razloge jasnije iznio
na temelju drugih uvjeta ivota
i skoranji razvoj vjetinama prostim
i veliki otkuda potjee napredak zatim,
dopusti da se na stvarima zadrim malo dulje,
kojih prvotna poraba bijae da ljudi njima ivot urede
i da ne bi ponestalo onog im e se kasnije naslade
otkriti

25

30

35

40

i razmaknute mee prirode priproste


i jedni iz drugih izrastali obiaji
i nova uljudba i zbog toga proirena gospotina,
koja se stoga prelila po svim stvarima.
U poetku Priroda razlogom jednakim
stvori nas ljude, sve rod smrtan,
kako se ne bi tkogod hvastao da je po podrijetlu
viem od drugih
i svojatao sebi vee i prvotnije od stvari.
Svima je jednako pravo braniti ivot i rod
i od zemlje za ie uzeti ono to obiaj nalae.
Sve korisno to Zemlja ima zajedniko je bogatstvo
ljudi:
svugdje je puna soka i porod ona svaki
poziva na svoje grudi kao majka.
Nita nije vlastito i nae, osim truda i skrbi.
Tek tako kad shvatimo, zajedniko to jest, naim biva,
kao onaj to bere voe meko,
njegovo je, i ir je njegov
to pobire pod hrastom visokim,
ili zeca kad lovi i jelena hitra,
ili ribu to perajama gibljivim sijee modrinu mora.
388

Frigus u ti possimus acutaque verbera venti;


Parvaque sic tepidis in vallibus edita tecta
10 Sunt, rabiem quoque detur uti vitare ferarum:
At nunc purpurea aurataque in veste locamus
Luxum e t delicias, nunc laxa palatia surgunt
Effigies etiam e saxo exceptura silentes,
Marmoreisque nitent laquearia fulta columnis,
15 Unde urbi gentique decus nomenque paratur.
Utque tibi ex aliis vitae rationibus istas
Clarius evolvam causas, rudibusque recentes
Artibus exortus et grandes unde recepti
Porro auctus, in res procurrere me sine paulo
20 Longius, usus erat queis primitus instituisse
Vitam homines, ne deficeret, queis deinde retectae
Deliciae e t fines Naturae simplicis illi
Dimoti, atque aliis alii de moribus orti
Mores, atque novi cultus distensaque longe
25 Grandia propterea res incrementa per omnes.
Principio Natura pari ratione creavit
Nos homines, mortale omnes genus, ut neque
quisquam
Jactet sese aliis potiori vivere ab ortu,
Nec majora sibi deberi primaque rerum.
30 Omnibus aequum jus vitam stirpemque tueri est
Et capere ad victum de terra, quae velit usus.
Utile quidquid habet nam Tellus, divitiae sunt
Communes hominum: repleta est undique succo
Et natum ad sua quemque vocat velut ubera mater.
35 Nil proprium est nostrumque, labor nisi curaque
tantum.
His igitur cum percipimus, communia quae sunt.
Fiunt nostra, velut qui carpit mitia poma.
Jam sua sunt, glandesque suae, quas colligit alta
Sub quercu, aut leporem capiens cervumque fugacem,
.40 Aut piscem motis findentem caerula pinnis.
Namque penu de communi res extrahit illas.
389

45

50

55

60

jer ih od zajednikog ivea oduzima.


Koliko i kad se komu svidi, ne prilii stoga uzeti:
ve koliko je potrebno i koliko sama elja trai,
to preostane, unititi se ne smije;
rasipna Priroda nije, ma koliko da je plodna,
i sve u korist eli pretvoriti,
da ne bi ono to pripravlja uzalud bilo.
Stoga valja od zemlje uzeti onoliki dio
koliki se obrauje i svatko moe
sjemenom bogatim oploditi uzeti dio,
hrane onoliko sebi koliko moe potroiti.
Drugima to tetiti nee i razlog biti pravian prepirke,
to? Zar jedna Zemlja nije dosta svima,
jednako koji uzimaju,
i zar e ikad u najnunijem oskudice biti?
Da li ikomu tko tei nedostaje zemlje obradive?
Jer potreptine mnoge ivota naeg
dugo nam ne mogu na slubu stajati
nego ako ih vratimo brzo u upotrebu prikladnu,
propadaju lako, smanjuju se i nestaju.
Tko dopusti da se to zbude,
rasipa darove Prirode i poguban je po ostale,
jer hrpimice od zajednikog grabi vie no potreba
trai,
stoga je na tetu drugima koji bi potroiti mogli
korisnije.

45

50

55

60

Quantum at cumque libet, non sumere proinde licebit,


Ast et opus quantum et quantum petit ipsa voluptas.
Quod superest, non fas corrumpi; prodiga non est,
Quamvis sit Natura ferax et in utilitatem
Omnia vult verti, ne, quae struit, irrita fiant.
Propterea tantam terrai sumere partem.
Quam colat, et largo foecundet semine versam
Cuique licet, victum sibi quanta effundere possit.
Non aliis id erit damno, non causa querelae
Justa. Quid? Una satis non Terra sit omnibus, aeque
Qui capiant, unquamae fuat penuria parvi?
Ulli deficiant sola, queis pascatur, aranda?
Pleraque sed quoniam, quae vitae accommoda nostrae,
Tempore non possunt longo servata manere.
Sed nisi forte brevi nostros vertamus in usus.
Putrescunt facile et minuuntur dispereuntque.
Qui sinat hoc fieri. Naturae dona profundit
Atque injurius est aliis, quia sumit acervo
Plus de communi quam quantum postulat usus.
Proinde aliis damno est, consumere qui potuissent
Utiliter.

V
<AH I ZRNA ITA NA NJEGOVIM POLJIMA)

ria se da je izumitelj igre to ahom se zove


pokazao jednom umijee svoje vladaru Indije.
P
Rata se slike sviahu, i crni i bijeli bojni redovi,
5

i razliite bitke poretkom izvanrednim,


te imena ratnika, sve od imirovine,
pokret potom, zasjede, oruje, upotreba i raspored
eta.
Vladar tu domiljatost ne ostavi jalovom.
390

ama repertorem ludi, quem schachida dicunt.


F
Monstravisse ferunt olkn, quam protulit artem.
Regnatori Indo. Belli simulacra placebant
5

Et nigrae canaeque acies variataque miro


Praelia consilio et pugnacis nomina buxi.
Motus insidiaeque armorumque usus et ordo.
Non rex ingenium infoecunda ornavit, uti mos
391

10

15

20

25

30

kao 8to je obiaj mnogima, nego on njemu ree:


Trai i dobit e nagradu koju eli!
Obeanje to iskoristi lukavi savjetnik,
zatraiv darak naizgled malen:
elim, o kralju najvei, ree, toliko zrna ita,
koliko po raunu ovome izlazi:
jedno ovo prvo polje (i bijela i crna
etvrtasta polja ploe pokaza, na kojima su oba
bojna reda bila, te se do oznaene granice borila),
drugo polje dva, tree po etiri, etvrto osam i tako
dvostruko neka zrna rastu na svakom se obojenom
dvostruei polju,
kojih na svakoj strani osam ima polja,
i na itavoj ploi ne vie od ezdeset i etiri.
Smijui se ubogoj dui, kralj pristade
traitelju dati tako malo.
Ali ubrzo, kad se na brojeve izraunalo,
raunari mu dooe i zaprepateni govorahu:
Ne bi, ak ni kad bi cijelim svijetom vladao sam,
mogao izvriti to bjee obeao,
jedva da bi na Oceanu prostranu dostajalo
brodova da dovoljno ita ponesu
kad bi se svi narodi nadaleko sjedinili sa svima.
Zaprepasti se i kralj, dive se veliku otroumlju
ovjeka,
nae ga prikladnim za silne savjete kraljevstva,
imetkom stoga nagradiv, zadra ga u slubi javnoj,
ne otpustiv ga nikad sa dvora svojega.

10

15

20

25

30
VI
(O TEI SUNCA, ZEMLJE I MJESECA)
a je na poetku jednaka sila to Zemlju i Mjesec
Suncu privlai i udaljava po mjestima svima
D
na jednakim razmacima, to bi putanje njihove
remetilo?
Naravski, bit e da neto remeti, jer nisu uvijek
392

Pluribus est, tantum laude, at Pete dixit habebis


Praemia, quae cupias! Voti hic praesetulit esse
Callidus exilis munusque exposcere visus
Pertenue: Optarem, regnantum maxime, dixit
Tot Cereris mihi grana, quot hac ratione putentur
Princeps haec unum sedes (albasque nigrasque
Quadratas tabulae sedes monstrabat, ubi ambae
Insistunt acies et noto limite pugnant)
Altera bina ferat, tum tertia quattuor, octo
Quarta et sic duplici crescant repetita per omnes
Grana coloratas vice sedes, quolibet octo
Quae sunt in latere, et toto non aequore plures
Quam decies senis adjunctae quattuor, extant.
Rex inopem ridens animum tam parva petenti
Annuit. Ast inita porro ratione ministri
Per numeros, adeunt illum attonitique fatentur:
Non, si vel toto dominetur solus in orbe,
Posse reum exsolvi promissi; haud esse per amplum
Navigia Oceanum segeti satis ampla ferendae.
Omnia gente procul si conducantur ab omni.
Rex stupet atque viri magnum admiratus acumen
Regni consiliis ratus est ingentibus aptum;
Proin opibus donatum in publica munera rerum
Detinuit, nunquam et propria dimisit ab aula.

VI
si vis, qua Terra et Luna trahuntur
Principio
In Solem, foret aeque aequis per loca distans
Cimeta intervallis, quid eas turbaret euntes?
Quippe fit, ut turbet, quia nec sunt tramite in uno
393

10

15

20

25

30

35

na jednoj stazi, niti se meu se pod istim nagibaju


kutom,
niti su od Sunca jednako udaljeni, da bi se jednako
privlaili.
I ako jo bolje upoznati eli sile to remete,
koje putem pravim Zemlju i zubljom Sunevom veu,
nastoj neka ti teu Zemlje predoi prema zublji
Sunca,
nastoj neka ti predoi Mjeseevu teu prema istoj
Sunevoj zublji
i put koji onamo vodi, stazu to je
izmeu Sunca i Mjeseca; a ona ista je sada
kraa, sad dulja; nasuprot: ovdje put je kad dulji,
kad krai, koga nazvah stazom to vodi od Sunca do
Zemlje;
Mjeseevu teu prosuujui pa'ko,
ovaj put treba da odgovara putu to je izmeu Sunca
i Zemlje
(uzima se dakako Zemljina tea prema Suncu),
naime: poretkom onim kojim jedanput
ova u sebi ponovljena,
odgovara odreenom prostoru izmeu
sjajne zublje Sunca i globusa Mjeseeva
prema sebi, ali ponovljeno;
jamano tee koliko po prirodi se zahtijeva.
Ovu zatim Mjeseevu teu izraunatu tako
razdijeli na dvije, od kojih e jedna onamo
izravno ii, kojom se odreuje prostor
to jednako vee tijela Mjeseca i Zemlje;
a drugi e dio teiti onamo
gdje se izmeu Zemlje i Sunca stjee srednji put.
Ta sila prva gotovo je jednaka
prostoru izmeu Mjeseca i Zemlje i obre se jednako,
i poveava Mjeseevu teu u tijelima Zemlje:
druga je sa Zemljom djelomice zajednika;
njezinu razliku od tee Zemljine valja
dobiti u dijelu razloga poremetnje,
a razlika ista (da mjernici bi lako uzmogli znati)
odgovara razlici trostrukoj prostora
kojim je Mjesec od Febove zublje i Zemlje odmaknut.
Preveo Tomislav Ladan
394

Semper, ut obliquae nequeant non mutua vires


Esse, nec inter se vario non vergere flexu.
Aeque nec distant a Sole, trahantur ut aeque.
Atque mage ut valeas turbantes noscere vires,
Quae Terram via recta et Solis lampada nectit,
10 Illa tibi Terrae gravitatem in lampada Solis,
Fac, referat; fac deinde, in lampada Solis eandem.
Quae Lunae est gravitas, referat via scilicet illae
Ducta, meat qua Solem inter Lunamque locatus
Trames; at hoc eadem tum sit contractior et tum
15 Longior, hic contra trames cum longior atque
Cum brevior fuerit, quem dixi, tramite ducto
A Sole ad Terram; Lunai nam gravitatem
Haec referens debet via respondere viai.
Quae Solem est Terramque intersita (nempe refertur
20 Qua Terrae gravitas in Solem) scilicet illo
Ordine, quo semel haec in se repetita locato
Respondet spatio claram inter lampada Solis,
Lunaique globum in sese quoque sed repetito;
Nimirum gravitatis uti natura reposcit.
25 Hanc porro Limae gravitatem ita nempe relatam
Dissolve in geminas, quarum directa sit illuc
Altera, dirigitur quo tractus, corpora nectit
Qui Lunae et Terrae pariter; pars altera at illuc
Contendat, quo Tellurem Solemque meatus
30 Conjungens medius. Quae vis est prima, prope aequat,
A Terra spatium est quod Lunae et turbat eandem.
Atque auget Lunae gravitatem in corpora Terrae:
Altera Telluri partim est communis; at hujus
Discrimen quod erit Terrae a gravitate, venire
35 Turbantum in partem causarum debet, idemque
Discrimen (facile ut mensores noscere possunt)
Respondet triplici spatiorum differitati,
Phoebea queis Luna a lampade Terraque distat.
395

BALTAZAR ADAM KRELI


BALTHASAR ADAM KERCSELICH
( 1715 -

1778)

reli je danas najpoznatiji po svojem povijesno-memoarskom djelu Annuae (Zapisi po godinama).


KPojedinosti
iz njegova nemirna ivota najpotpunije doznajemo iz Annua, u kojima se esto njegova osoba nalazi
u prvome planu. Rodio se 5. veljae 1715. u selu Brdovcu
kod Zagreba, u plemikoj obitelji podrijetlom iz Krbave.
kolovao se u Zagrebu kod isusovaca a zatim u sjemenitu.
Budui da se isticao kao bistar i nadaren ak, poslan je u
Be u Hrvatski kolegij. Nakon toga proveo je etiri godine
(17341738) u Bologni u Ilirskom kolegiju i zavrio studije
kao doktor filozofije i teologije te ujedno stekao dobru
pravniku izobrazbu.
Po povratku u domovinu imenovan je upnikom u Seli
ma kod Siska. Zagrebaki biskup Juraj Branjug imenovao
ga je 1745. prefektom zagrebakog sjemenita, a 1747. kano
nikom. Iste godine Branjug ga postavi za rektora Hrvatskog
kolegija u Beu. Tu je doao u blii dodir s mnogim ugled
nim linostima, meu ostalima s reformatorom austrijskog
kolstva Nizozemcem Gerardom van Swietenom, dvorskim
knjiniarom Adamom Franjom Kollarom i s ugarskim
kancelarom grofom Leopoldom Nadasdyjem koji ga je zati
ivao. Od carice Marije Terezije dobio je rukopisnu ostav
tinu Pavla Rittera Vitezovia kojom se u svojim povijesnim
djelima obilno sluio. Kad je 1749. na zagrebaku biskupsku
stolicu doao Franjo Ksaver Klobuicki, imenovao ga je
svojim kanonikom a latere (pobonikom). Zbog toga Kre
li naputa svoje mjesto u Beu i vraa se u Zagreb. Meutim,
Klobuicki je 1751. imenovan nadbiskupom kalokim, a
zagrebaku biskupsku stolicu dobije dotadanji biskup
bosanski Franjo Thauszy, koji Krelia nije trpio. Iako je
to ivo elio, za itavo vrijeme Thauszyjeva biskupovanja
nije mogao dobiti ast arhiakona, tovie u kaptolu je
399

stalno bio zapostavljan, ometan u znanstvenom radu i pro


ganjan. Dodue, da iskae svoju naklonost prema njemu,
carica ga 1752. imenuje prisjednikom Sudbenoga stola, ali
to nije nimalo popravilo njegov teak poloaj u kaptolu.
Budui da su plemii pod vodstvom podbana Ivana
Raucha 1755. krvavo uguili seljake bune u Hrvatskoj i
opljakali seljaka imanja i posjede nekih sebi nepoudnih
zemaljskih gospodara, u Be su stizali otri prosvjedi i pri
tube. Zato beki dvor poalje u Zagreb komisiju na elu
s grofom Mihajlom Ivanom von Althan da ispita uzroke
buna i pozove na odgovornost podbana i njegove suradnike.
Tu je situaciju beki dvor htio politiki iskoristiti i promi
jeniti u Hrvatskoj sistem vladavine na tetu Sabora i plem
stva. Kad je von Althan dobio zadatak da izradi takav
prijedlog, pozove k sebi Krelia i zamoli ga za pomo.
Predobiven nadom da e dobiti ast velikog prepota, on
mu izradi dva nacrta takvog preureenja. Iako mu je von
Althan obeao strogu diskreciju, ipak se to saznalo, pa je
Kreli navukao na sebe mrnju veine Hrvata i bio pro
glaen dvorskom ulizicom i izdajicom vlastitog naroda.
Kreliev se poloaj jo vie pogorao Ikad je biskup
Thauszy podigao protiv njega tubu e infamia. Njezine su
glavne toke bile: utaja novca, nepolaganje rauna, nemar
u pohaanju crkve, nagovaranje na homoseksualnost i
neastan postupak u vezi s Althanovom komisijom. Parnica
se dugo vodila, a zavrena je nagodbom nepovoljnom za
Krelia, iako je bio osloboen najteih toaka biskupove
optube. Uz ostalo, morao je Thauszyja moliti za oprotenje.
Ishod te parnice jo je vie ogorio Krelia i teko povri
jedio njegovo samoljublje. On, koji je zacijelo sebe smatrao
dostojnim biskupske mitre, bio je pune 22 godine kanonik
magister, a ast arhiakona dobio je istom 1769. nakon
Thauszyjeve smrti. Sve svoje knjige i rukopise poklonio je
1777. knjinici Pravoslovne akademije kojom je udaren temelj
dananjoj Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci u Zagrebu.
Umro je 29. oujka 1778. i pokopan je u zagrebakoj kate
drali. Posmrtni govor na zadunicama odrao mu je pro
fesor Vinko Kalafati.
Kreli je bio pristaa prosvijeenog apsolutizma i pro
tivnik jaeg utjecaja crkvenih redova. Kao dvorski ovjek
400

stekao je u Hrvatskoj mnogo neprijatelja. Otar i strastven,


u borbi s protivnicima znao je i jetko uzvraati udarce.
Pisao je latinski i hrvatski na kajkavskom, tadanjem
knjievnom jeziku u Zagrebu.
Crkvenoj povijesti pripada njegovo djelo Historiarum
cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus I
(Povijest zagrebake stolne crkve, I. svezak prvog dijela),
Zagrabiae 1770. To je prikaz zagrebakih biskupa od Duha
do Nikole Zelnicaja Stepania (10931602), napisan na
temelju grae dobivene od kanonika Jurja Marcelovia. U
drugom svesku prvog dijela, sauvanom u rukopisu, prika
zan je dalji niz zagrebakih biskupa od imuna Bratulia
do Petra Petretia (16031667).
U povijesnom djelu De regnis Dalmatiae, Croatiae,
Sclavoniae notitiae praeliminares (Prethodne biljeke o kra
ljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji), Zagrabiae 1770,
Kreli nastoji dokazati prava ugarske krune na Dalmaciju,
Hrvatsku, Slavoniju, Bosnu i Srbiju. Time se predstavio
kao pravi dvorski povjesniar i vjerni podanik krune. Djelo,
koje je zamiljeno kao graa za pravu povijest, obuhvaa u
pregledu cijelu hrvatsku povijest od najstarijih vremena do
1606, ali nekritiki.
U Varadinu je 1774. pod imenom Adalberta Baria
objavljena Krelieva knjiica Scriptorum ex regno Scla
voniae a saeculo X IV usque ad X V II inclusive collectio
(Pregled pisaca iz kraljevine Slavonije od 14. do zakljuno
17. stoljea), kratka povijest knjievnosti u sjevernoj Hrvat
skoj od Augusta Gazottija do Pavla Rittera Vitez,ovia. U
njoj se navode i hrvatski i latinski pisci.
Glavno je Krelievo djelo Annuae sive Historia ab anno
inclusive 1748 et subsequis (1767) ad posteritatis notitiam
(Annuae ili Povijest od ukljuivo 1748. godine i slijedeih
(do 1767) na znanje potomstvu), koje je poeo pisati istom
1764. Na prednjoj strani korica autografa napisao je: elim
da se ovo ne otvara i ne ita za moga ivota. U Zagrebu
se znalo da Kreli pie svoje memoare pa su mnogi od
njih strepili. Kad je poslije njegove smrti taj rukopis otpeaen, predan je na ocjenu savjetniku grofu Festetiu. Pro
itavi ga, on predloi da se ili spali ili strogo cenzurira.
Zato Nikola krlec, negdanji Kreliev uenik, a tadanji
proelnik Odsjeka za bogotovlje i nastavu kod Namjesni26

H rvatski latinisti I I

401

kog vijea u Hrvatskoj, dade na 22 stranice gustim crnilom


precrtati ona mjesta u rukopisu koja bi mogla sablazniti
itaoce. Od toga se manji dio dade proitati, ali je vei
dio tako temeljito premazan crnilom da se ne moe proi
tati ni uz pomo najmodernijih tehnikih sredstava. Jugo
slavenska akademija izdala je 1901. u redakciji T. Smiiklasa
latinski tekst Annua, a 1952. hrvatski prijevod V. Gortana.
Krelieve su Annuae, makar napisane strastveno i pri
strano, vaan izvor za prouavanje politike, kulturne i
drutvene povijesti Hrvatske sredinom 18. stoljea. One su
ujedno glavni izvor za povijest seljakih buna iz pieva
doba. Zanimljive su upravo stoga to je vie dano nalije
nego lice javnog i privatnog ivota. Iz njih je, dok su jo
bile u rukopisu, August enoa preuzeo grau za roman
Diogenes, a Josip Eugen Tomi za roman Za kralja za dom
i za pripovijest Udovica.
Treba spomenuti da Kreli pie iskvarenim latinskim
jezikom koji je mjestimice ak tee razumljiv.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA BALTAZARA ADAMA KRELIA


Historiarum catheralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae to
mus I, Zagrabiae 1770.
De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praetiminares,
Zagrabiae 1770.
Scriptorum ex regno Sclavoniae a saeculo XIV usque ad XVII
inclusive collectio, Varasdini 1774.
Annuae sive Historia ab anno inclusive 1748 et subsequis (1767)
ad posteritatis notitiam. Monumenta spectantia historiam
Slavorum meridionalium XXX, Scriptores IV, digessit T.
Smiiklas Zagrabiae 1901 (Hrvatski prijevod V. Gortana,
Hrvatski latinisti JAZU knj. 3, Zagreb 1952.
LITERATURA O BALTAZARU ADAMU KRELIU
V. Kallafatich: Oratio funebris... dum 8. Idus Aprilis anno 1778.
B. A. Kerchelich grati animi ergo parentabat Regia Zagra
biensis Academia... Zagrabiae 1778. (Preveo V. Gortan uz
prijevod Annua, str. 610619)
M. Mesi: O Kreliu i njegovih Annuah, Rad 32, Zagreb 1875.
T. Smiiklas: A. ivotopis Baltazara Adama Krelia. B. Krelieva djela. Predgovor uz izdanje Annua, Zagreb 1901.
F. ii: Prirunik izvora hrvatske historije, Zagreb 1914.
F. Sii: Hrvatska historiografija od XVI. do XX. stoljea,
Jugoslovenski istoriski asopis, Beograd 1936.
V. G.

403

ANNUAE

ANNUAE

G O D I N A 1749.

A N N U S 1749.

TUROPOLJU. Opina ovog polja, koja se neko zvala


opina zagrebakog polja i grada, bila je od Bele IV,
O
kasnijeg ugarskog kralja, dok je jo bio slavonski herceg,

E CAMPO TUROPOLIA. Universitas campi hujus, olim


campi Zagrabiensis et castri vocata, a Bela IV. qua
D
Sclavoniae duce, postea Hungariae rege, ab eodem Zagra-

izluena iz toga zagrebakoga kraljevskoga grada. Ona uiva


vlastite privilegije i upravljana je poput samostalne opine.
Ima vlastiti magistrat, sama se brine za svoje probitke,
ima vlastiti sud, a isto tako i pravo maa,1 maltarine, sajma
i trga u Gorici. Magistrat se sastoji od 12 prisjednika ple
mia, od kojih jedan predsjeda ostalima i naziva se u
pukom govoru pan, a inae plemenski upan. Kraljevskim
pismom biva pozivan na ugarske sabore, a tako i na sabore
kraljevine Hrvatske javnom pozivnicom. Pod sobom ima
kao podpana jednoga prisjednika, koji je obino nepismen,
a upravlja bregovitim krajem prema Dubrancu, zatim bilje
nika i kapetana, takoer izabrane meu prisjednacima. pan
je redoviti sudac svima, njemu se upravljaju molbe za
obnovu suenja koliko zbog stvarnih prigovora, toliko zbog
prigovora postupku, te je u njegovoj ruci sva vlast. Priziv
protiv njegovih odluka moe se upraviti na upanijski sud
zagrebake upanije, a odatle na Banski stol i kraljevski
dvorski sud. U opini postoje takoer razne slube, kao
sluba fikala, blagajnika, umara itd. U svoju zajednicu
primaju i ljude izvana, u prvom redu uglednije u kralje
vini. Oni koji su primljeni imaju od toga dobit to se mogu
koristiti umama i pobirati ir, tako da i sami grofovi
trae da budu primljeni u njihovu opinu.
Restauracija njihove opinske uprave odrava se 13.
prosinca. Toga su se dana skupljali pojedinci s podruja*
* pravo nad ivotom i smru
404

biensi regio castro exempta suisque gaudens privilegiis in


star communitatis regitur, proprium habet magistratum, in
commune bonum consulit, judicia servat, jus item gladii,
tellonii, nundinarum et fori in Goricza. 12 constat nobilibus
assessoribus magistratus, quorum unus et caeterorum prae
ses, vulgo spanus, alias comes terrestris dicitur, per rega
les ad diaetas vocatur, uti et ad congregationes regni Croatiae per publicatorias, habet sub se vicespanum ex assessori
bus, qui plerumque illiteratus est praeestque montanis ad
Dubranecz partibus, notarium capitaneumque ex assessori
bus. Spanus judex omnium est ordinarius; ad hunc instan
tiae revisionis summariae vel etiam processualis pertinent
omniaque regiminis. Appellatur ab eo ad sedriam comita
tus Zagrabiensis et hinc ad tabulam banalem curiamque
regiam. Communitas habet aeque officia, u t fiscalis percep
toris, sylvanorum etc. Aggregant in sui medium exteros potiores potissimum regni, utUisque est aggregatio ob sylvarum glandinationisque usum, ut haec a comitibus ipsis
expetatur.
Restaurandi magistratus dies est 13. mensis Decembris.
Singuli de communitate ad diem hunc confluebant. Promo
veri cupientes aesculentorum et vini largiori oblatione me
reri oportebat, ut promoveantur. Hinc poti festo sanctae
Luciae confluentes ad Lucavecz, arcem ipsorum et magi405

opine. Tko je elio postii kakvu ast, morao je to zaslu


iti obilnijim darivanjem jela i vina. Zbog toga su se pijani
skupljali na blagdan sv. Lucije u Lukavcu, njihovoj tvravi
i mjestu gdje se odrava restauracija. Tu je izmeu onih
koji su se skupljali redovito dolazilo do svae, galame i
tunjave. Jedni su podizali viku da treba podijeliti ast
ovome, a drugi opet onome; jedni su akama i drugim
sredstvima podravali svoga kandidata i silom ga vukli da
zauzme mjesto i sjedite, a drugi su ga vukli natrag upa
jui mu kosu, trgajui mu odijelo, a vrlo su ga esto i tukli.
Taj neuveni nain izbora bio je dokinuo i zabranio
ban Josip Eszterhdzy. Poslije njegova banovanja ponovno
su se vratili na spomenuti nain biranja vie nastojanjem
onih koji su eljeli postii asti nego vlastitom voljom.
Prole je godine gospodin Juraj Liguti, kojega su jedni
htjeli izabrati za pana, a protivnika mu stranka iupala
kosu, strgla mu odijelo i prilino ga namlatila, ishodio od
stalea da ubudue restauraciju opinske uprave vre prisjednici i da na dan restauracije ne dolaze pojedinci s
podruja opine, nego po dvojica iz svakog sela, odabrana
od ostalih, pa da glasuju za svoje prvake. Toga se sada
pridravaju.

stratus restaurandi locum, ubi plerumque rixae, clamores,


verbera intra confluentes eveniebant, dum pars hunc, pars
alium promovendum clamabat, pugnis aliisque sustinebat
promovendum, vi ad sedem locumque occupandum trahen
do, aliis eundem retrahentibus per capillos vestiumque di
lacerationem ac saepissime per verbera ipsa.
Sustulerat prohibueratque inauditum hunc electionis
modum banus Josephus Eszterhizy, at post banatum ejus
plus ambientium promoveri opera quam sua sponte relapsi
ad praemissa sunt. Et superiore anno, cum dominus Georgius Ligutich, quem pars in spanum volebat, a parte sibi
adversante decalvatus fuisset, vestitu privatus satisque per
cussus, effecit apud status, ut dehinc magistratus restaura
tio penes assessores esset, neque singuli ex communitate,
sed ex singulo pago bini, per caeteros electi, ad diem restau
rationis accederent suffragiaque dicerent suorum princi
palium, quod ipsum etiam observatur.3)

A N N U S 1752.
G O D I N A 1752.
DLUKA O TAMANJENJU VRABACA. lankom 10. sta
lei odluie da se potamane vrapci, tako da svaki
O
dim* bude obvezan s porezom predati 300 komada vrabaca.
Ta mjera, po sebi pametna i ujedno sredstvo za zatitu
ita, najprije je izazvala silan smijeh i paskvile. Tako se
pripovijedalo da je u ime vrabaca upravljena molba ak
na Njezino Velianstvo. Meu tim paskvilima najvie je
izazvala odobravanje misao onoga koji je izveo ovakvu alu:
Krist se usporedio s vrapcem, a kraljevina Hrvatska naziva
se kraljevinom Kristovom; stoga je Hrvatska prikladno
mjesto za vrapce. Ako se dakle progone vrapci, progoni se1
1 kua s dimnjakom; seosko domainstvo
406

ASSERES EXTERMINANDI. Articulo statuum 10. pas


seres exterminandi decernuntur, ita ut a singulo fumo
P
capita eorum 300 cum dica praestari debeant.
Res, in se salutaris senvandique frumenti medium, pri
mo risus multos habuit et pasquillos, ut nomine passerum
instantia plane ad Suam Majestatem facta fuisse perhibere
tur. Inter pasquillos ejus maxime probabatur cogitatio, qui
allusit Christum se passeri comparasse, regnum Croatiae
Christi regnum dici adeoque Croatiam passerum locum es
se proprium et persecutione passerum Christum persequi.
Item postquam dii Croatiae vindicare se nequivissent de
militaribus, tandem ad passeres transivisse etc.
a) corr. ex observaretur
407

i Krist. Isto tako misao: Kad se bogovi Hrvatske nisu


mogli osvetiti vojnim osobama, iskalili su na kraju svoj gnjev
na vrapcima.
Napokon je postalo jasno da je istrebljivanje vrabaca
samo nain da se zasiti blagajnikova lakomost. Njemu su
jadni seljaci za svakog vrapca morali plaati po 1 kraj cer
jer je on volio krajcere nego vrapce, pa kad su mu ih nosili,
predbacivao im je da ga ba ne veseli njihov smrad i da
on nije upnik za pokapanje vrabaca. To je oko g. 1756.
samo od sebe prestalo.

G O D I N A 1753.
OJI SU TO BOGOVI HRVATSKE. IZVJETAJ O RAFFAYU. Gospodin Josip Raffay, sin Buanove sestre,
mu Najieve tienice gospoe Ane krlec, ovjek koji
se isticao brbljavou i astohlepljem, uivao je naklonost
bogova Hrvatske, naime podbana Ivana Raucha, protono
tara Adama Najia i blagajnika Ivana Buana. Vidjelo se
da ga ti bogovi ele sebi pridruiti, pa su mu zato podje
ljivali sve mogue asti i unosne poloaje da bi ga se ostali
bojali. Stoga se inilo da je on jedini sposoban za sve slube.
Kako bi poveao svoje bogatstvo, on je postavljen za
komesara u Senju, on je imenovan podtavernikom,345 iako
bez uspjeha, on je postao opunomoenik obitelji Erdody
u Hrvatskoj, gospodar njihovih imanja i tlaenjem puka
obnovitelj njihova gospodarstva, pa je tako sebi zgmuo
mnogo hiljada. Premda je naime imao masnu plau i prihode
u naravi, tlaio je ljude u Moslavini i preko Save utjeriva
njem gornice, dae za krevine i drugih nameta. Poveavao
je u ime obitelji Erdody dae, a za sebe pridravao visok
iznos, koji su bijednici morali plaati za vinograde i za

3 To su: podban Ivan Rauch, protonotar Adam Naji i bla


gajnik kraljevine Ivan Buan.
4 Tavernik je visok dravni dostojanstvenik kojemu su u
prvom redu bili povjereni poslovi oko kraljevskih prihoda.
5 stalna godinja dabina od vinograda u vinu, itu ili u go
tovu novcu
408

Demum, postquam evenisset passerum exstirpationem


modum fuisse saturandae avaritiae exactoris, cui pro sin
gulo passeris capite miseri rustici xgj>) 1 dare debuissent,
maluitque is xgeros quam capita passerum exagerans ista
adferentibus, quod foetore horum non delectetur neque sit
parochus sepeliendorum passerum, res sua sponte desiit,
circa 1756.
A N N U S 1753.
II CROATIAE QUI. DE RAFFAY RELATIO. Quoniam
favoribus deorum Croatiae, videlicet Joannis Rauch
D
vicebani, Adami Naisich protonotarii, Joannis Busan exac
toris, dominus Josephus Raffay, ex sorore Busanii filius,
tutellatae Naisichianae dominae Annae Skerlecz maritus,
homo loquacitate et ambitione pollens, iisdem diis adscribendus per hos suos videbatur, ideo omnia honoris utilitatis
que, ut metuendus caeteris evadat, conferebantur, solusque visus est cunctorum officiorum capax.
Ipse, ut divitiis crescat, Segniam commissarius, ipse vicetavemicus resolutus licet sine effectu, ipse Erdoedianae
familiae plenipotentiarius in Croatia et bonorum eorundem
arbiter atque cum oppressione plebis restaurator oecono
miae, ut sic ipse milia multa congregaverit. Nam, praeter
pingue salarium et deputatum. Montis Claudii et Possavanos
homines afflixit in promontoriis, exstirpaturis aliisque cen
sibus, adaugens pro familia census, pro se autem novam
a miseris vinearum exsolutionem, uti etiam exstirpaturarum.
Ipse in comitatu Zagrabiensi a morte Sigismundi Bussich
solus et unicus vicecomes, ipse aeque talis in Varasdinensi
per comitem Erdoedium resolutus. Quae res a biennio quan
tum illi intulerit ex salariis, birsagiis, processibus, quivis
perfacile cognoscet. Ipse capitulorum notarius, ipse ad omnia
utilitatis majoris ac diurnorum ablegatus, uti ad diaetam
1751.
b) xg kratica za cruciger
409

iskrena zemljita. On je u zagrebakoj upaniji nakon


smrti 2igmunda Buia bio sam i jedini podupan, on je
takoer bio imenovan od grofa Erdodyja podupanom u
varadinskoj upaniji. Koliko mu je taj poloaj za dvije
godine donio prihoda od plae, globa i parnica, svatko e
lako razabrati. On je bio biljenik kaptola, on je bio iza
slanik za sve poslove gdje je bilo znatnije koristi ili dnev
nica, kao mpr. za ugarski sabor g. 1751.
Kako se dakle sve to mnogima inilo nepodnoljivim i
kako je bahatost gospodina Raffaya neobino porasla, tako
da je prezirao svakoga osim gore spomenutih svojih zatit
nika, njegovo je djelovanje bilo izneseno dvoru.

G O D I N A 1754.
a z li iti n o v i o b lic i r a s k a la e n o s ti u z a g re
b u . Ove zime vie nego ikada dola je do izraaja u
R
Zagrebu raskalaenost u zabavama i, da tako kaem, tri
jumf razblude. Dodue, ve je g. 1749. pokojna grofica de
Erdody uvela javne plesove, koji se prije toga nisu u
Zagrebu nikada ni vidjeli ni uli, tako da se nije znalo to
je to ples. Ona nije smatrala nedostojnim sebe da sama
s nekoliko pripadnika prvih obitelji predstavlja u nekoj
njemakoj komediji, prema emu je ipak graanstvo i
plemstvo osjealo neku odvratnost. Njima se to nije ni
moglo svidjeti jer su prije smatrali obrazinu i krabulju
neim avolskim.
Kad je nakon smrti grofice, koja je voljela zabave, dola
u Zagreb ena sadanjega grofa namjesnika Terezija Illeshdzy, mlada ena divna tijela (poput Dijane), koja je voljela
drutvo (i zato bila odana nasladama i tatini), promicala
je u najveem stupnju takve priredbe. Prijanjih godina,
kao 1750. i 1751, prijeili su to biskup i Erdody, ali su
se ipak prireivali javni plesovi, krabulje i druge takve
zabave po privatnim kuama, a g. 1752. ak i u kralj evinskoj
kui, jer je Klobuicki tada ve bio premjeten, a sadanji
se biskup ulagivao toj eni. Na takve sveanosti bili su pozi
vani oficiri banske Krajine, koji su (iz obzira) morali uz
410

Igitur cum haec intolerabilia multis viderentur ipsiusque domini Raffay crevisset mirum in modum superbia, ut
omnes despiceret praeter suprascriptos fautores suos, res
suae ad aulam fuere praesentatae.

A N N U S 1754.
AGRABIAE VARIAE NOVITATES LIBERTATUM. Hac
quoque hyeme mundanae libertatis majus ac unquam
Z
Zagrabiae exercitium et voluptatis, u t dicam, triumphus.
Equidem licet anno adhuc 1749. defuncta comitissa ab Erdoedy saltus publicos Zagrabiae antea nunquam auditos aut
visos et, quid baal sit, ignorantes, induxisset, comoediam
Germanicam quandam agere ipsa cum primariis quibusdam
non dedignata, res tamen a civibus et nobilibus detestaba
tur, utpote quibus antea larva, maschera etc. res diabolica
videbatur neque placere poterat.
Comitissa illa mundana mortua, cum actualis comitis
locumtenentis uxor Theresia Illeshazy venisset, foeminaque juvenis, formae egregiae et Dianae instar esset, popu
laris item, voluptatibusque et vanitati ideo dedita atque
maxime harum rerum promotrix maxima exstitit. Et priori
bus annis ut 1750. ab episcopo arcebatur et Erdoedio, prouti et 1751., attamen in privatorum domibus, quin et regnicolari domo 1752., translato videlicet Klobusiczkio, actuali
autem episcopo foeminae huic blandiente, balo (sic) publi
cum, mascherae aliaque talia instituta sunt, accersitis ad
festa talia officialibus confiniorum banalium, qui tempus
totum magnis sumptibus transigere ex respectu debuerunt
in his ineptiis, in cameval ab Epiphania ad quadragesimam
transigere libertatem...0) Anno autem hoc, quo praefata
c)
U rukopisu Annua dao je Nikola krlec, tadanji pro
elnik Odsjeka za bogotovlje i nastavu, gustom crnom tintom
precrtati ona mjesta koja su mu se inila osobito sablanjiva i
uvredljiva. To je izvreno na 22 stranice. Do danas precrtani se
tekst, osim manjeg dijela, nije mogao proitati ni pomou naj
modernijih tehnikih sredstava. Odatle potjeu praznine u Srniiklasovu izdanju Annua.
411

veliki troak provoditi u tim ludorijama itavo vrijeme


poklada od Bogojavljenja do korizme. . . Ove pak godine,
kada je spomenuta grofica preuzela vodstvo toga, vladala
je silna raskalaenost, te su pozivane sve grofice, mlade
plemkinje, kojima je ugaala rasputenost, a tako isto i
oficiri... Svaki je posjetilac morao svake veeri platiti 34
krajcera, a to je ilo u grofiin dep. Pristup je bio slo
bodan svakome tko bi naiao, bio seljak, bila sluavka,
samo ako bi platio taj iznos. Oficiri su morali dolaziti iz
obzira, a isto tako pojedini mlai graanski slubenici i
plemii, jer se onome koji ne bi doao trebalo opravdati.
Na taj nain ono to su graani i drugi prema predaji
svojih predaka prije od sebe odbijali sad su poeli njego
vati i oboavati, te raskono ivjeti, tako da se sram i
stidljdvost smatrala manom.

comitissa a capite esse coepit, summa libertatis fuit ratio,


proinde vocatae comitissae omnes, juvenes nobiles, quibus
libertas arrideret etiam, officiales similiter... Quivis ac
cedentium xgeros 34 solvere omni et singulo vesperi debuit
quae. . . comitissae oeconomiae fuit. Cuivis obvio, rustico,
ancillae liber aditus, dummodo solvat. Offioiales ex respectu
adesse obligabantur, ex politicis et nobilioribus juvenibus
praecipue aeque singuli. Reddenda enim erat ratio, qui non
comparuisset. . . Hacve ratione, quae cives aliique majorum
suorum traditione detestabantur antea, colere et adorare
inceperunt, libertatem tam .. . exequi, ut pudor et pudicitia
vitium sint habita.

ANNUS 1755.
G O D I N A 1755.
BUNA, SELJAKA. OPIS BUNTOVNIKIH ZLO. DJELA. PODJELA NA TRI DIJELA. PODRAVSKA
m
BUNA. Ve pristupamo pripovijedanju o treoj buni. Nju

u m u l t u s iii. r u s t i c o r u m , d e s c r i p t i o p a t r a
t o r u m A TUMULTUANTIBUS. IN TRES PARTES
T
DIVISI. TUMULTUS PODRAVANUS. Jam ad tumultum III.

su zapoeli u Ravnu podlonici gospode Josipa Raffaya,


Ignjata Kanera i Vuka Jelaia 24. veljae kad je zvonar
u Ravnu poeo zvoniti i znakom zvona pozivati puk na
zlodjela. Kao bezobzirne voe postavie im se na elo upra
vitelji imanja spomenute gospode, obino nazvani pani,
a osobitu je ulogu preuzeo neki Kui. Oni se podigoe
tobo zbog kudjelje, koju je gospoa, odnosno ena gospo
dina Raffaya, davala na predenje enama buntovnika. Naj
prije spalie tu kudjelju, zatim provalie u plemike dvorce,
oplijenie ih i popie vino, a tada zapalie i pretvorie u
pepeo same dvorce spomenutih plemia s gospodarskim
zgradama, pri emu se gospodin Kaner jedva spasio.
Besramno zapoevi svoje djelovanje, ili su dalje po ple
mikim dvorcima, pljakali ih i palili. Tako doprijee do
dvorca Jales gospodina Hadrovia, a odatle do biskupske
rezidencije u Gradcu. To je bio prvi dio te seljake bune.

enarrandum accedimus. Initium hujus in Raven a subditis


dominorum Josephi Raffay, Ignatii Kaszner et Wolffgangi
Jellachich die 24. Februarii est positum, campanatore Ravensi compulsante atque ad facinus plebem signo campanae
vocante. Ductores temerarios sese fecerant praefatorum
dominorum villici, vulgo spani, praecipuumque titulum ac
cepit quidam Kussich. Hi praetextu stuparum a domina sive
uxore domini Raffay ab uxoribus tumultuantium nendarum
insurrexerunt, easdem stupas primo comburendo, tum per
nobilium curias excurrendo et easdem spoliando vinumque
perpotando, curias praefatorum dominorum ipsas cum ac
cessoriis aedificiis incenderunt atque in favillas redegerant,
vix semet salvante domino Kaszner. Infamiter incoato opere,
ultro progressi sunt per nobilitares curias, easdem spoliando,
incendendo, videlicet ad curiam domini Hadrovich, Jallesz
vocatam, inde ad episcopalem ad Gradecz residentiam pro
gressi sunt. Atque haec prima erat rusticani tumultus hujus
pars.

412

413

Drugi je dio pripadao Vrbovanima, koji su nemilo


bjesnjeli gotovo u isto vrijeme kad i oni prvi. Pod vodstvom
Pataieva seoskog kneza zapoee bijesnim postupkom i
pljakanjem u Vrbovcu, spalie zgrade gospoe udovice
Aleksandra Pataia, palei i pljakajui krenue dalje preko
blinjih plemikih kua u Dijaneu, zatim pretvorie u
pepeo Rakovec, utvren dvorac grofa Ludovika Pataia.
Krenue dalje preko Novog Mesta i Negovca, prodrijee
u tvravu Bisag, a zapovjednitvo preuze neki Kadovi.
Trei dio bune, koji je izbio gotovo u isto vrijeme kad
i drugi, zapoeo je kod Lovredne, pa je nanio jednaku tetu
samoj Lovreini, Poganecu i Preseci, naime imanjima Domjania, imunia i grofa Pataia, zatim isusovakom ima
nju Tkalcu, imanju Klobudckoga Breanima i Bogaevu
gospodina Magdalenia. Glava tog dijela bune bio je Kelek,
pan gospodina grofa Pataia iz Preseke.
Gotovo u isto vrijeme bukne i etvrti dio bune u selu
Veliki Otok kod Legraa, jednako sramotan i slian prija
njima, samo utoliko sramotniji to su plemia Soebeka u
njegovoj kui ubili i zajedno s kuom spalili.
Kad se podigao onaj prvi dio buntovnika na elu s
Kuiem, grof Ivan Patai bio je na svom imanju Rakovcu.
Razborito smatrajui da bunu treba odmah uguiti i bun
tovnike raspriti, iao je sam lino po kuama svojih pod
lonika pozivajui ih da ga slijede kao vou protiv bun
tovnika i tetoina. Ali ni molbama ni naredbama nije mogao
nai nikoga koji bi poao s njime. Treba naime smatrati
da su se oni ve bili urotili, kako su doista i pokazali u
drugom dijelu bune.
TRAH ZAGREPANA. Biskupovi ljudi koji su pobjegli
iz Gradca dojavie u Zagreb strahovita zlodjela prve
S
skupine buntovnika, a to je pri dolasku u Zagreb potvrdio
i grof Ivan Patai.
udno je i nevjerojatno kakvi su se prizori i kakav
mete vidjeli po Zagrebu. Posvuda strah, a pojedinci su se
muili da svoj imutak skriju unutar zidina kraljevskoga
grada, dapae i sami lanovi kaptola. Pristup na Kaptol
bio je zabranjen svima, a osobito plemiima. Kako je pak
u kanonikim vinotojima zapela prodaja, u svojoj lako414

Altera Verbovcensium erat, qui eodem ferme tempore,


quo et priores, grassabantur. Duce knezio Patachichiano
grassari, praedari a Verbovecz incoarunt, combustisque
dominae viduae Alexandro-Patachichianae aedificiis, progres
si comburendo spoliandoque sunt per nobilium vicinas in
Dianes aedes, inde comitis Ludovici Patachich castellum
Rakovecz in favillas redegerunt. Progressi per Novomeszto
et Negovecz, tandem ad arcem Biszag penetrarunt, quodam
Kadovich imperium assumente.
Tertia factio eodem fere, quo et secunda, erumpens
tempore ad Lovrechinam nata, quae ipsam Lovrechinam,
Poganchecz, Preszekam tam Domjanichii quam Simunchichii
et Patachich comitis, tum bonum Jesuitarum Tkalecz, Bresane Klobusiczkianum, Bogachevo domini Magdalenich
aequalibus damnis onerarunt. Factionis hujus caput Kellek,
villicus domini comitis Patachich ex Preszeka, fuerat.
Quarta eodem fere tempore erupit in pago Nagy Attak
prope Legradinum, aeque infamis et prioribus similis, eo
tantum infamior, quod nobilem Soebek in domo sua occisum
cum domo combusserint.
Prima illa Kussichiana exsurgente factione, comes Joannes Patachich in bonis suis Rakovecz fuit. Prudenter rem
illico exstinguendam dissipandamque ratus, ipse in persona
per domus singulorum suorum subditorum ivit, ut praeeun
tem se contra rebelles et damnificantes sequerentur. At
sequentes nec precibus nec mandato habere potuit, utpote
qui jam conspirasse censendi sunt, uti in effectu per 2. de
monstrarunt factionem.
ETUS ZAGRABIENSIUM. Zagrabiam ab aufugientibus
ex Gradecz episcopi hominibus primae factionis nefan
M
da delata sunt, ab adveniente comite Joanne Patachich ultro
confirmata.
Mirum et incredibile, quae Zagrabiae rerum facies et
confusio. Metus ubique, res suas singuli intra muros civita
tis regiae abscondere satagebant, ipsi plane capitulares. In
capitulo praecluditur aditus cuique et nobilibus praecipue.
Cum autem in canonicorum educillis defectus esset, admit415

mosti zbog vinotoja zakljuie da se na Kaptol mogu


puStati seljaci, ali da nijedan kanonik ne smije primati
plemie.
U gradu iznijee na trg neke topove koji kod stru
njaka izazivahu smijeh. kole su bile zatvorene na nekoliko
dana, tovie zbog straha bili su rasputeni i isusovci, a
rektor njihova zagrebakog kolegija, otac Ivan Galjuf,
bijae otiao u tajersku s ispravama i novcem kolegija.
Dogaalo se jo vie toga to je izazivalo smijeh. Plemii
pak, kako je kome bio blii koji grad, tamo su se povlaili
i zaputali selo, a svaki se od njih tuio na bestidnost i
nasilje kmetova.
OD PODBANOVIM VODSTVOM PROVODI SE PLJA
KANJE NESRETNIKA. ISTO TAKO VRE SE UBOJ
STVA. PODBAN ODREUJE KRVNIKE. 1) Otimali su
volove, krave, junad, konje, svinje, kobile i svaku vrstu
stoke, a ono to im nije bilo potrebno za jelo dijelili su
izmeu sebe tako da osim Nikole krlca i Krste Krelia
nije bilo nikoga koji ne bi primio dio te pljake, (tovie
podupan Raffay, pozivajui se na rodbinsku vezu, uzimae
dio gospodina krlca.) Kad se proula lakomost kod tog
pljakanja, vie plemia pozva svoje sluge i kmetove da
pomau gospodarima u pljaki, pa ih je vrlo mnogo navrvjelo na takva nedjela.
2) Uzimahu i razne kune potreptine koje su mogli
odnijeti, kao sukno, haljine, koulje itd., tovie i one koje
pobunjenici bijahu ugrabili iz popaljenih plemikih kua
pljakahu i uzimahu za sebe kad bi na njih nailazili u napu
tenim pobunjenikim kuama.
3) Ubijali su bez obzira na dob, spol i krivnju svakoga
na koga bi se namjerili kod prvih pohoda, i to bez ikakva
suenja, tako da su majke kao lude radije bacale u vodu
svoju djecu da se utope. Kasnije su slali zarobljenike u
zatvor u Zagreb, a istom kad je odreen za suca podupan
Petkovi, oni koji su se inili veim krivcima, nakon vrlo
kratke rasprave bez ikakve mogunosti obrane, izloeni
najstroem postupku, bili su najposlije na vrlo okrutan
nain ubijeni. Kako nije bilo toliko vjeala, vjeahu ih o
grane stabala ili bi ih objesili rasjeene i raskomadane.

416

tendos conclusum per avaros ob educilla rusticos, nobiles a


nemine canonicorum suscipiendos.
In civitate educta ad forum quaedam tormenta, quae
risum intelligentibus faciebant. Scholae per dies aliquot
neglectae, immo Jesuitae ipsi ob metum dimissi fuerant, et
rector collegii Zagrabiensis, pater Joannes Galliuff, cum
litteralibus documentis et aere collegii in Stiriam abiverat.
Pluraque talia risum moventia facta sunt. Nobilitas, prout
cuique vicinior extitit aliqua civitatum, in easdem se reci
piebat rusque negligebat, quivis de suorum colonorum la
mentans protervia et injuria.
e p r a e d a t i o m is e r o r u m s u b d u c t u v ic e b a n i
PATRATA. ITEM HOMICIDIA. CREAT VICEBANUS
D
CARNIFICES. Rapiebant 1. boves, vaccas, vitulos, equos, su
es, caballas amnemque animalium speciem, et, quae pro esu
necessaria non erant, intra se dividebant, ut, exceptis Nico
lao Skerlecz et Christophoro Kercselich, fuerit nemo, qui ex
his rapinis partem non accepisset, immo domini Skerlecz
portionem affinitatis jure vicecomes Raffay tollebat. Vul
gata harum praedarum avaritia, plures nobilium servos
colonosque suos vocarunt, qui in praedando juvarent domi
nos, et quam plurimi ad facinus hoc accurrerunt.
2. Suppeilectilem ipsam, quam asportare poterant, tol
lebant, ut pannos, vestes, indusia etc., quin et ipsam illam,
quam tumultuantes e crematis nobilium aedibus sustulerant,
repertam in desertis tumultuantium domibus praedabantur
et auferebant.
3.
Primis motibus quos repererant, sine discretione
aetatis, sexus, culpae et sine omni judicio occidebant, ut
matres stolidae in aquas plane praecipitarent ibidem sub
mergendos potius pueros suos. Dein captos mittebant Zagrabiam ad carceres, et demum vicecomite Petkovich pro
judice dato, qui rei magis videbantur, judicio brevissimo
ac sine omni rei defensa severissimis afficiendo morti
dabant crudelissimae, atque in tot patibulorum defectu ad
ramos arborum suspendebant aut dissectos frustatosqued)
d) corr. ex frustratosque
27

Hrvatski latinisti II

417

Nadalje, kako nisu imali krvnika, dadoe objaviti da e


biti pomilovani oni koji su voljni preuzeti krvniku dunost.
Nato se seljaci otimahu o tu sramotnu slubu, pa su najposllje odabrana za taj posao etvorica seljaka, koji su
jadnike jo jadnije i okrutnije ubijali. Meutim je pod
upan Juraj Petkovi bio lukav te je traio da podiban kao
glavar potpie osudu svakog optuenika koji bude osuen
i nije dopustio da itko bude smaknut prije nego podban
potpie osudu. To je, kako su pokazali kasniji dogaaji, bila
za nj velika srea, a time je ujedno dokazao svoju opreznost.

appendebant. Porro justitiae ministro carentes, promulgari


fecerunt, eos, qui carnificis munio defungi vellent, gratia
vitae donari. Ergo certatum a rusticis pro infami est officio
et postremo 4 illorum ad tale munus delecti, qui miseros
miserius et crudelius morti dabant. Porro cautus vicecomes
Georgius Petkovich fuerat, qui cujusvis rei et judicati sen
tentiam a vicebano ut capite subscriptam voluit, neque vel
unicum expediri permisit, antequam vicebanus non subscrip
sisset, magna, ut eventus docuit, sui felicitate et pro suae
prudentiae commendatione.

G O D I N A 1758.

ANNUS 1758.

EVOLJE NOVAKA. Za vrijeme toga zasjedanja Ban


skoga stola svakog su dana dovoeni u Zagreb, kako
sam spomenuo kod prikaza prole godine, osuenici kao
novaci za pukovnije. Bilo zbog obiaja ove zemlje i nemara
ili zbog mrnje prema tim ljudima, postupak prema njima
bio je krajnje okrutan. Nisu imali hrane, stana, opreme,
u jednu rije, niega.
Raspravljalo se gdje bi morali biti smjeteni jer, kako
se mislilo, nisu imali biti smjesta otpremljeni. Neki su
predlagali da se smjeste po kuama graana, ali se to
pokazalo nemoguim jer bi trebalo mnogo straara; drugi
su mislili da bi ih trebalo smjestiti u kole, a da bi se
obuka mogla odravati u vrlo prostranom isusovakom
kolegiju. Ali, zbog nepoznatih uzroka, tome su se protivili
biskup i podban Naji. Stoga su bili smjeteni u zagre
bake tzv. regnikolame kue, no njihova je opskrba bila
tako bijedna da su ih svi saaljevali. U tim kuama sta
novalo ih je usred zime preko 1.500 bez drva, odjee i
stelje. Od smrada i drugih nevolja pomrlo ih je preko 300,
pa je netko o tome pisao kraljici i prikazao stanje tih jad
nika. To se pismo pripisivalo isusovcima. Tko je god to
napisao, bio je milosrdan te je postigao da je izdan kra
ljevski nalog, na temelju kojega su ti jadnici dobili stelju
za 4 krajcera na dan.

418

ISERIAE RECLUTARUM. Sub cujus etiam tabulae


decursu quotidie ducebantur Zagrabiam damnati, ut
M
superiori anno dictum est, pro reclutis ad regimina et, sive
ex patriae more et neglectu, sive personarum odio, ad sum
mam tyrannidem sunt tractati. Caruere victu, hospitio, pro
visione, verbo omni.
Agitatum, quo collocari deberent, cum, ut credebatur,
statim non mitterentur. Pars per civium domos collocandos
censuit, sed ob tot vigilias res videbatur impossibilis, pars
ad scholas collocandos credebat, has vero in amplissimo
Jesuitarum collegio absolvi posse, sed, nesciretur quare,
episcopus cum vicebano Naisich contra stabant. Itaque ad
regnicolares, ut vocant, Zagrabiae domus fuere locati, sed
tam provisi misere, ut commiserationem moverint omnibus.
Ultra 1500 fuere in domibus summa hyeme sine lignis, vesti
tu, stramine, ut omnino ex foetore aliisque miseriis supra
300 illorum sint mortui fueritque reginae eatenus a quopiam
scriptum descriptaque miserorum conditio. Attribuebatur
hoc Jesuitis. Quisquis fuerit, pius erat effecitque, ut post
mandatum regium miseris stramine diurno crucigeris 4
provideretur.
Et quia comes banus edixisset, submittendos illico
atque per partes etiam, nec tamen secutum fuisset, murmur
419

Kako je grof ban bio objavio da e oni smjesta biti


otpremljeni, i to po pojedinim skupinama, a do toga ipak
nije dolo, otvoreno se mrmljalo protiv njega i dralo da
je odailjanje novaka poteklo od njega kako bi mogao
stei zasluge na dvoru i nadoknaditi ljude koje je izgubio
kod Breslaua. Do tog je miljenja dolo zbog toga to je
Ugarskoj naredba za odailjanje novaka poslana kasnije
kad su u Hrvatskoj novaci ibili ve odreeni, a pogotovo
zbog tako dugotrajna zadravanja i zanemarivanja novaka.
Ban je znao za to javno mrmljanje, pa je u nekom strahu
preko sebi odanih ljudi ispriavao tu sporost, a 'krivnju za
odgaanje otpreme novaka bacao sad na nedostatak odora
i sukna, sad na nedostatak vojnika koji bi se mogli poslati
mjesto tih jadnika. On je ve objavljivao potpuno odreene
rokove za njihovo otpremanje, a u stvari je bio veoma
nemiran i zabrinut zbog bijednog stanja tih jadnika.
Jednako je bilo stanje i onih koje su vodili u Varadin.
Kako su se oni nalazili pred banovini oima, izazivali su
kod njega jo vee saaljenje.

erat contra banum apertius, censebaturque, ut mereri in


aula possit perditosque ad Vratislaviam substituere homines,
suum de reclutis inventum esse, tum ob Hungariam, ad
quam de his tardius scriptum et post resolutos in Croatia,
cum vel maxime ob tam diuturnam moram et reclutarum
neglectum, bano murmur publicum resciente et nescio quae
submetuente, per sibi affectos tarditateme> excusante ac jam
in defectum mondurae ac panni hanc submissionis reclu
tarum moram rejiciente, jam in defectum militis, qui pro
istis miseris mitteretur, jam certissimos submittendorum
terminos evulgante, in effectu autem admodum valdeque
anxio et sollicito de horum miserorum infelici statu.
Aequalis fuit eorum, qui Varasdinum ducebantur, con
ditio, qui, ut prae bani oculis existentes, majorem illi pieta
tem movebant.

ANNUS 1761.
G O D I N A 1761.
MRT ADAMA NAJIA. NJEGOV OPIS. Dne 13. travnja
umre u Varadinu podban kraljevine Adam Naji.
S
Njegova je bolest dugo trajala, pa se i oekivalo da je nee
preboljeti. Jo za vrijeme zasjedanja Banskog stola razabi
ralo se da ban namjerava za njegova nasljednika u podbanskoj asti postaviti Jurja Petkovia. Kad je Naji saznao
za tu banovu namjeru, zamoli ga da doe k njemu. Taj se
odazva pozivu, a Naji ga tom prilikom nagovori neka nje
govim nasljednikom imenuje gospodina Ivana Buana. to
ga je na to potaklo, nije poznato.
Naji je ostavio tri keri, a nijednog mukog potom
ka. Plemstvo je bio dobio njegov djed od Leopolda. Naji
je bio popularan i na glasu kao pijanica, tako da se inilo,
a i ini se, da je s tom ispiuturom nestalo starog obiaja
pijanevanja. Bio je lukav, neiskren prema svima, prevrt
ljiv i, zbog odsutnosti bana Batthyanyja iz kraljevine, silno
420

DAMI NAISICH MORS. EJUS DESCRIPTIO. Die 13.


Aprilis Varasdini Adamus Naisich regni vicebanus obiit.
A
Et quia diuturnior sua fuisset infirmitas, quam superaturus
non credebatur, sub decursu adhuc banalis tabulae cum
apparuisset banum ad Georgium Petkovich inclinare pro
dando successore in vicebanali officio, ideo hac inclinatione
intellecta rogat Naisichius bani praesentiam, qua obtenta
persvadet banum, ut successorem sibi daret dominum Joannem Busan; quibus ex motivis, incognitum.
Tres Naisichius reliquit filias, in masculo deficiens.
Avus suus nobilitate fuit donatus a Leopoldo. Homo fuit
popularis celeberrimusque potator), ut veteris perpotationis
mos cum hoc heluone vini exstinctus visus sit videaturque.
Astutus erat, sincerus nemini, varius ac ob bani Batthyan
e regno absentiam omnipotentissimus, adorabaturque ad
e) corr. ex tardidatem
f) corr. ex potatur
421

moan. Uivao Je ope potovanje do g. 1756, kada se po


kazao u pravom svjetlu i bio raskrinkan. Zbog toga je mo
rao mnogo toga progutati, kako svjedoe ve spomenuti
dogaaji. Slabo se brinuo za svoj imutak. U politici je imao
dva naela: ulagivati se i laskati dvoru i banu te javnu
dobrobit prosuivati prema vlastitoj koristi. Vjeto je pod
metao klipove sveenstvu, fratrima i velikaima.
Iz bijede i siromatva, u kojem je bio roen, s mukom
se probio, i to najprije pomou braka sa Cecilijom Kristi
nom Matai, koja mu je donijela imanje Belec, 13.000 fo
rinti u gotovu novcu i druge prihode. Pomno je vrebao
kako bi kojem 'bogatau sastavio oporuku, pa je taj posao
oduzeo fratrima, koji su ga prije obavljali. Iskazivao je to
vanje prema bogatim udovicama radi svoje zarade, ali je
gotovo sve prevario. Svoju je zatitu kod Banskog stola za
ista obiavao prodavati, kako mu je to dokazao gospodin
Ivan Sai u parnici koju su protiv njega podigli grofovi
Auersperg zbog imanja Brkunjevca, iznijevi pred azmanskim kaptolom njegovo oitovanje. Sastavio je oporuku go
spodinu Bengeru, Gudiu, barunu Gothalu, grofu ikuliniju, koji su svi umrli bez mukih potomaka, zatim grofu
Ludoviku Erdodyju itd., i to nijednu bez vlastite koristi
jer je u svakoj odredio i za sebe zapis. Isto tako gospoi
Skrlec, roenoj Despotovi. U toj oporuci postavio je sebe
za skrbnika njezinih sinova Petra i Nikole i keri Ane i Cecilije. Kasnije je to skrbnitvo prenio na gospodina Husinca da ga neoprezna smota, kako se na koncu i dogodilo kad
je Husinec polagao raune pred Sudbenim stolom kralje
vine. Tom prilikom izie potpuno na javu Najiev mar:
imanja obitelji krlec spala su na nita, sve je pokustvo
uniteno, Cedlija je prodana i prouzrokovano je vie dru
gih opepoznatih teta. Tako su svi jasno upoznali njegovo
licemjerstvo.

annum 1756, quo prodiit estque detectus pluraque excoquere


debuit, uti superiora testantur. Rerum suarum fuit incurius;
in politicis duo observabat: aulae ac bano assentiri adularique ac ex suo utili publicam felicitatem metiri. Lusit bene
cum clero, monachis ac magnatibus.
E miseriis ac paupertate nativa eluctatus primum matri
monio cum Cecilia Christina Matachich, per quam bona
Belecz, milia in paratis 13 aliaque est consecutus. Ad divi
nim testamenta condenda fuit vigilantissimus et hanc curam,
monachorum antea, ipsis eripuit. Hinc ex testamentis multa
est consecutus. Divites viduas coluit lucri sui causa, sed vix
fuit aliqua, quam non decepisset. Sane protectionem suam
in banali tabula vendere solitus, id quod ei probavit dominus
Joannes Szaich in causa Auersperg comitum contra se pro
mota pro bonis Brokunjevecz, fassione coram capitulo Chasmensi plane celebrata. Testamenta condidit domino Benger,
Gudich, baroni Gotthal, comiti Chiculini, omnibus deficien
tibus, comiti item Ludovico Erdoedy etc., ac nullum quidem
sine suo utili sibique inscripto legato; dominae item Skerleczianae natae Despotovich, cujus filiorum Petri et Nicolai
filiarumque Annae ac Ceciliae tutorem se scripsit, hunc dein
transferendo in dominum Huszinecz, ut incautum involveret,
quemadmodum in fine accidit, dum ratiocinaretur Huszi
necz coram tabula regni judiciaria. Qua occasione Naisichii
zelus plene evenit: bona nempe redacta Skerlecziana ad
nihilum, attrita supellex omnis, Cecilia vendita, pluraque
alia notoria plane, ut hypocrisis hominis patuerit omnibus.

ANNUS 1763.
G O D I N A 1763.
IBRI INTRODUCTI VARII. Redeuntibus ad patriam
officialibus tam iis, qui ex castris solutis dimissi fuere,
L
quam et ex captivitate eliberatis, postquam ibi antea credi

NOENJE RAZNIH KNJIGA. U domovinu su se vraa


li oficiri koji su bili otputeni prilikom rasputanja
vojske kao i oni koji su se oslobodili zarobljenitva poto
su isplatili svoje tamonje vjerovnike. Pri povratku kui

toribus satisfecissent, reversi domum, copiam variorum li


brorum bonorum malorumque in Croatiam invexerunt, ut

422

423

uvezoe u Hrvatsku mnotvo raznih dobrih i loih knjiga.


Zato su prema kraljevskoj zapovijedi morali poslati banu
popis svih tih knjiga. Posljedica je bila da se uvrstilo do
bro miljenje o tim knjigama i da su njihovi donosioci ka
snije hvalili njihovu istou, koje miljenje inae samim
itanjem ne bi ljudi bili stekli.
Jao, kakve su sve ideje mnogi od tih povratnika donije
li i propovijedali neukim ljudima i enama, npr. da je du
a smrtna, da su sve svetinje, pa i sama vjera, iste izmi
ljotine, i druge bezbone misli, tovie, najvei se dio tih
ljudi hvastao da su bezvjerci, drugi opet da su slobodni
zidari, a vrlo je malo njih govorilo da su krani. Oni su i
rili novu vjersku zbrku toliko lake to je biskup primje
rom svoga ivota pokazivao da medo dri do vjere i da sam
ne poznaje njezinu nauku, a i kanonici su isto tako bili u
tome nemarni da ne bi povrijedili biskupa.

jussu regio talium omniumque elenchum banum submittere


jussi fuerint, alio haud effectu quam firmatae opinionis
allatorum librorum praedicataque per eos postea talium
librorum puritate, quam recepti non fuissent ab eis.
Eheu, quas doctrinas plures ipsorum attulerunt taliumque facti sunt apostoli apud rudes foeminasque, uti morta
lem esse animam, res sacras omnes ac religionem ipsam
commenta pura esse, aliaque nefanda. Quin plurimi se
atheos jactabant, liberos murarios alii, paucissimi Christia
nos; novumque chaos religionis tanto facilius vulgabant,
quod episcopus parum de religione se tenere exemplo vitae
monstraret, doctrinam ejus ipse ignoraret, canonici haec
aeque negligerent, ne episcopus offenderetur.

G O D I N A 1765.

IABOLUS GORENSIS. In Gore, praepositi Zagrabiensis


dominio, sequens longe celebrior casus accidit.
DOmnium
celebratum sermonibus isthic, in domo qua

AVAO u GORAMA, u Gorama, vlastelinstvu zagreba


kog prepota, zbio se slijedei daleko glasovitiji slu

aj.

dam daemonem sese insinuavisse, molestare homines et,


cum loci capellanus exorcisaret domum noctu, ad parochialem Gorensem transivisse daemonem; illic sese in umbra
praebere adspectabilem, sermones edere miraque patrare.
Officiales quosdam rerum omnium incredulos, dum ad do
mum comparuissent rustici, verberavisse, pluraque similia
pro referentis peritia fingendi.
Parochus Gorensis Mathias Koosz in persona venit
Zagrabiam, recensuit) de daemone isto quam plurima epis
copo, praeposito et capitularibus, ut videretur haereticum
de re ista vel subdubitare. Plurima, ut fieri amat, divinae
providentiae motiva praedicabantur, communis fuit ad
coercendos confiniorum officiales, qui licentiush) viverent et
lectione allatorum ex Saxonia librorum infecti atheistae
essent.

Svi su ondje pripovijedali da se u neku kuu uvukao


avao, da zlostavlja ljude i, jer je mjesni kapelan nou za
klinjanjem istio kuu, da je taj avao preao u upni dvor u
Gorama, da se tu u sjeni pokazuje, da govori i udnovato
se ponaa. Kad su neki oficiri, koji ni u ta ne vjeruju, do
li u tu seljaku kuu, da ih je izmlatio. Prialo se i vie
takvih pria kako je tko bio vjetiji izmiljanju.
Gorski upnik Matija Kos lino doe u Zagreb te o tom
avlu podnese opiran izvjetaj biskupu, prepotu i lano
vima kaptola, tako da se inilo krivovjerjem sumnjati u to
m akar malo. Isticali su se, kako se to rado deava, brojni
razlozi boanske providnosti, a openito se govorilo da se
to zbiva radi obuzdavanja krajikih oficira, koji ive odve
raskalaeno i koji su zbog itanja knjiga donijetih iz Saske
zadojeni bezvjerjem.
424

ANNUS 1765.

g) corr. ex racensuit
h) corr. ex licentiacius
425

Kad su to saznali neki oficiri, smatrajui da se


novcem moe razotkriti ta tajna, potkupe neke u onoj se
ljakoj kui i doznadu da se tu nalazi starica koja bijae
izjavila da dobro poznaje toga avla. Stoga je stanu ispi
tivati, a ona, vidjevi i primivi novac, ispria da je mjesni
kapelan vatreno zaljubljen u neku enu, pa kako mu se
nije pruala prilika da s njom spava, pronaao je slijedei
nain: Spomenuta ena, s kojom je spavao kao s milosni
com, podizala je buku, a donoeno svjetlo gasila puhanjem
iz mijeha, tako da su drugi bjeali iz kue, koja je ostaja
la prazna. Nato je kapelan bio pozivan da izgoni avla, te
se, ostajui tu, mogao predavati ljubavnim uicima sa svo
jom ljubavnicom. To je sjajno uspjelo. Napokon uvjerie
seljake da je avao rekao kapelanu da progoni samo milo
snicu. Budui da je kapelan ne moe ondje stalno uvati
da je avao ne ugrabi, neka zamole upnika da primi u svo
ju kuu tu kapelanovu prilenicu. Oni zamolie, upnik pri
stade, pa tako ta toboe uznemirivana ena bi preseljena
u upnikovu kuriju. Da i upnik bude prevaren, i u njego
voj je kuriji lano prikazivano uznemirivanje, koje je vrio
neki plaeni i najmljeni ovjek. Dvaput je silom htio pro
valiti, a jedanput je sruio vrata. Zbog mjeseine vrlo je
lako stvarao sjene, riui, kako je bio upuen, putao je
neke glasove i oponaajui promukli glas psovao kapelana
to mu oduzima duu koja mu pripada. Stoga je radi si
gurnosti ta ena svake noi spavala s kapelanom.
Poto je starica otkrila navedene zgode sa mnogo dru
gih okolnosti i poto je za to saznao upnik, kapelan bi
odanle maknut, a avla nestade. Za prilenicu naao se mu,
a oficirima je naposljetku bilo zabranjeno da o tome govore
da ne bi sveenstvo postalo omraeno, a puk nemaran u pri
manju sakramenata.
Taj je dogaaj jedino ostavio sjeanje na avla u Go
rama, tako da slui kao podloga poslovici: To je avao
u Gorama. Naprijed navedeno zabiljeio sam radi tuma
enja te poslovice, a inae sam mogao izostaviti.

Intellecto hoc officialium quidam, pecuniis arcanum


rumpendum arbitrati, in domo illa rustici corrumpunt ali
quos audiuntque esse in domo senem vetulam, quae edixerat:
scire se bene diabolum. Ergo tentatur illa et visis acceptis
que pecuniis narrat: capellanum foeminae isthic unius ardere amoribus, quacum commiscendi cum occasio non fuisset
alia, hanc adinvenisse, ut fragores per fatam foeminam,
quacum amasia dormitabat, excitarentur, lumen allatum
vento folle dato extingueretur, ut alii e domo fugientes
vacuam domum relinquerent, capellanus ad exorcismum
vocaretur isthicque permanens frui amasia possit. Res ista
successit commode. Demum persvasum rusticis, daemonem
capellano dixisse, persequi semet unice cicisbaeam, quam
cum continuo ibi tueri nequiret, ne ipsa rapiatur, rogarent
parochum, ut is ad domum concubinam capellani reciperet.
Rogarunt illi, parochus assensit, ergo transfertur ad curiam
parochi molestata. Ut parocho iterum illudatur, finguntur
molestiae etiam in curia parochi per solutum conductumque
unum, qui bis irruere vi voluit et semel portam dejecit. Ob
lunae splendorem umbras facillime praesentavit, mugiendo,
ut erat instructus, quaedam protulit, quaedam raucam
imitando vocem in capellanum invehendo, quod suam rape
ret animam; causa ergo securitatis, haec cum capellano
concumbebat nocte singula.
Posteaquam priora cum aliis multis circumstantiis pro
didisset foemina et parocho etiam innotuissent, capellanus
inde amotus est et daemon disparuit. Concubinae inventus
maritus; officiales tandem prohibiti, ne ob cleri invidiam et
suscipiendorum sacramentorum a plebe incuriam loque
rentur.
Casus reliquit unice memoriam diaboli Gorensis, ut
serviat proverbio: Est diabolus Gorensis, ad cujus intelligentiam praemissa notavi, alias omittere poteram.

426

427

G O D I N A 1766.
pROPOVIJEDI KANONIKA JURJA BISTRICEJA.
Iz radoznalosti bijae se sakupilo vrlo mnogo svijeta, a bio
je prisutan ii velik broj kanonika i fratara. Bistricej objesi
sat na raspelo i stane najprije propovijedati zato se tako
rano popeo na propovjedaonicu, naime zato to lanovi
kaptola mrze istinu. Poto je o tome ispriao neke pojedi
nosti, uze kao temu iz evanelja: Ja sam pastir dobri.
Poto je u vezi s time izloio obaveze dobrog pastira, poseb
no navodei osobe, poe ispitivati biskupov ivot te stane
priati ono to je bilo javno i ope poznato:
On se nimalo ne brine za dijecezu, nego jedino nastoji
kako bi nagomilao novaca, tjera od sebe siromahe javno go
vorei da mu smrde, tlai narod, na sablazan sviju pljaka
sveenstvo, upada u oi mrnjom ve od g. 1754. kada je
zapoeo progoniti Krelia, nikada ne govori misu, ne moli
brevijar i ne ispovijeda se; u sve dane korizme i posta de
re meso, ne obavlja nikakvu biskupsku funkciju, pa da ni
je posveen veliki prepot, sveenici bi se naprste brojili.
Njegov je bog trbuh, svakog je dana triput pijan i stalno
mamuran, zanemaruje crkvena prava, ak eli da odu do
avola, ne moe podjeljivati sakramenat Potvrde, ali moe
svojom rukom tui i mlatiti.
Tada prijee na kaptol, koji takoer jednako nemilo
napadne zbog mrnje, koristoljublja i lakomosti, tako da je
nemogue da se, izuzevi etiri kanonika, naime velikog prepota i Baltazara Krelia (drugu dvojicu nije spomenuo),
ostali spase. U nastavku na temelju javnih djela stade igosati javnu lakomost, brbljavost, nepravednost i osvetljivost
lektora Malenia i dokaza da je pravi Juda. Zatim napade
kantorovo neznanje i oholost, uvarovu laljivost, tako da
je otac i vrea lai, pa ga i biskup zbog zanemarivanja du
nosti i zbog ostalih mana dri za potpuno nevrijednu staricu.
Da je Delini jama svih poroka po miljenju naroda i po
svojim djelima. Ostale je nazvao laskavcima, zavidnicima i
Tadanji je zagrebaki biskup bio Franjo Thauszy.
428

ANNUS 1766.
^-lONCIONES CANONICI GEORGII BISZTRICZEI.
Convenerat frequentissimus populus ex curiositate, ca
nonici plurimi, monachi aeque. Bisztriczei, appenso ad cru
cifixum horologio, narrat primum, cur tam mature in cathe
dram conscenderit, ob odium nempe veritatis in capitulari
bus, narratisque circumstantiis, accipit tesseram ex evangelio:
Ego sum pastor bonus; ex qua narratis boni pastoris obli
gationibus specifice nominando personas, accipit examinan
dam episcopi vitam narratque publica et notoria: eum dioe
cesis nullam gerere curam, sed unice studere coacervandae
pecuniae, pauperes pellere sibique foetere palam dicendo,
populum opprimere, clerum spoliare ad scandalum omnium,
odio lucere ab anno 1754, quo Kerchelichium persequi
incepit, nec missam unquam dixisse, nec orare breviarium,
nec confessum esse; diebus omnibus quadragesimae et je
juniorum vorare carnes, functionem episcopalem nullam
obivisse, ut, si praepositus major non esset consecratus, vix
sacerdotes numerarentur; deum ejus ventrem esse, diebus
singulis ter quotidie potum esse et perpotationes edormire,
jura ecclesiae negligere, quin optare, si ad diabolum pereant,
sacramentum confirmationis non posse administrare, sua
autem manu caedere et agere percussorem eum posse.
Descendit tum ad capitulum, quod aeque horride habuit
ab odio, interessentia, avaritia, ut demptis quatuor canonicis,
nempe praeposito majore et Balthasare Kerchelich (alios
duos non nominavit), caeteros impossibile sit salvari; tum
progressus lectoris Malenich avaritiam publicam, loquacita
tem, injustitiam, vindictam exprobravit factis publicis et
verum Judam esse docuit. Cantoris ignorantiam, superbiam;
custodis mendacia, ut parens esse mendaciorum et sacculus
ab episcopo et vilissima anu audiat a negligentia officii sui
caeterisque affectibus. Vitiorum omnium lacunam esse Delinichium, populi voce et ejus factis dixit, alios adulatores.
429

gomilom u koje nema vjere, nema brige osim za novac i de


ranje. Tima je opet oitao lekciju otrim izrazima.
Nakon toga preao je na ispitivanje to je tome uzrok,
pa je utvrdio da je to nauka isusovaca, koji su bujica rijei
1 nilta vie, a sa svojim probabilizmom7, nedostojnim dua
ma, astima i novcem da su laskavci mogunika i ruitelji
u pakao te uistinu ili apokaliptika zvijer ili avao koji obi
lazi traei koga bi progutao. Molio ih je neka ne varaju na
rod, nego ili neka slijede, govore i nauavaju u kolama
istinu ili neka napuste ime drugova Isusovih.
Preveo Veljko Gortan

7 isusovako naelo da se neki in moe smatrati opravda


nim ako se za nj moe navesti bilo kakav opravdani razlog
430

veritatis osores et plebem, cui nulla fides, nulla cura nisi


aeris, ventris etc.; hos docuit iterum gravibus sententiis.
In causam horum inquirendam descendit constituitque
Jesuitarum doctrinam, qui essent flumen verborum praetereaque nihil, cum probabilismo suo, animarum indignitate,
honoribus et aere, potentiorum adulatores et praecipitatores
ad infernum, vereque esse vel apocalipsis bestiam vel
diabolum1), qui circumit quaerens quem devoret. Rogabat
eos, ne decipiant populum, sed vel sequantur, dicant doceantque in scholis veritatem, vel sociorum Jesu nomen
deponant.

i) corr. ex diabotum

RAJMUND KUNI
RAYMUNDUS CUNICHIUS
(1719-1794)

28 Hrvatski latinisti II

pigramatiar i proslavljen prevodilac Homerove Ilijade


na latinski, pjesnik u nekoliko knjievnih vrsta, profesor
E
retorike i grkog jezika, Kuni nije imao burnih ivotnih
obrata, iako je bio vrlo cijenjen i rado priman u biranim
kulturnim krugovima Riima, u kojem je proveo sav svoj vijek
od rane mladosti do smrti.
Rodio se 24. sijenja 1719. u Dubrovniku od graanskih
roditelja. Zavrivi kolovanje u isusovakom kolegiju rod
noga grada, stupio je u isusovaki red koji ga je poslao na
dalje studije u Rim. Tu mu je u Collegium Romanum iz
matematike bio profesorom slavni Ruer Bokovi. Zavrivi
studia superiora, bi poslan za profesora gramatike i huma
niora u nekoliko kola po Italiji (Fermo, Castello, Firenze),
odakle je ponovno vraen u Rim, gdje je zavrio teologiju
i bio postavljen za profesora humaniora u Rimskom kole
giju. Tada poinje njegov pravi knjievni rad.
U prvom redu iz njegovih epigrama, kojih je bezbroj
pisao cijeloga ivota, ogleda se drutveni ivot Rima u kas
nom settecentu, irina Kunievih umjetnikih interesa, razgranatost njegovih poznanstava. Druio se ne samo sa
sugraanima i sunarodnjacima Bokoviem, Stayem i Damanjiem, nego je i u ivim drutvenim i prijateljskim
vezama bio s pjesnicima Alfienijem, Montijem, Pindemonteom i Metastasiom, sa slikarom Mengsom, kiparom
Canovom, kompozitorom Cimarosom. Bio je rado priman
i slavljen lan salona Marije Pizzelli, kojoj je u suzdra
nom ljubavnom tonu pod imenom Lyda ispjevao mno
gobrojne epigrame. U uglednoj akademiji degli Arcadi, koja
je okupljala poznatije talijanske i strane ljude od pera (meu
njima od 1788. i Goethea) bio je lanom (arkadsko mu
je ime: Perelaos Megaris) zajedno s jo nekolicinom naih
ljudi. Sudjelovao je u jo jednom tadanjem knjievnom
435

drutvu: akademiji degli occulti. Njezin je predstojnik, knez


Baldassare Odescalohi zduno poticao Kunia da prevede
Ilijadu i novano ga pomogao da je izda.
Kad je 1773. ukinut isusovaki red, Kuni je odbio
ponuenu katedru na sveuilitu u Pii te je kao obian
sveenik (opat) ostao u Rimu i do smrti, 22. studenoga
1794, profesorom retorike i grkog jezika na Rimskom
kolegiju.
Vrlo je opsean i raznolik Kuniev knjievni rad. Osim
govora (od kojih je 1 tiskan, a 5 u rukopisu), veinom izre
enih pred nastavnicima Rimskog kolegija, u kojima ciceronska dikcija ivi u punom sjaju, i nekih predgovora, sva
su mu djela u stihu: prvo mjesto zauzimaju mnogobrojni
epigrami, zatim tematski raznoliki hendekasilabi (tiskano
ih 24, oko 20 u rukopisu, s brojnim utjecajima Katulovim),
pjesme (carmina, tiskane 2, u rukopisu 11, veinom nabonog karaktera i pod utjecajem isusovake latinske poezije),
elegije (19 tiskanih i vie netiskanih, tematski raznolike, pod
utjecajem isusovake poezije, ali i Tibula i Katula) i posla
nice (tiskana samo 1, u rukopisu 11, s utjecajima Horacijevim, a i Vergilijevim).
Najobilniji su i uz prijevod Homerove Ilijade najzna
ajniji proizvod Kunieva stvaranja epigrami, svi napi
sani u elegijskim distisima. Vrlo mnogo ih je prigodnih,
tematski su vrlo raznoliki: registriraju sve vanije dogaaje
osim francuske revolucije (Torbarina). U dubrovakom,
na primjer, izdanju to ga je 1827. priredio R. Radeljevi
(Epigrammata. Nunc primum in lucem edita Epigrami.
Sada prvi put objelodanjeni), razvrstani su po ovim sku
pinama: Epigrammata sacra (naboni), votiva (zavjetni),
moralia (moralni), encomiastica (pohvalni), satyrica (sati
riki), ludicra (aljivi), varia (raznoliki), sepulcralia et lu
gubria (grobni i alobni), ad Lydam Lydaeque familiam
(Lidi i Lidinoj obitelji). U tom ih izdanju ima ukupno
gotovo 1000, a u najveem rukopisu Kunievih epigrama
(Carmina, Radeljeviev prijepis u 103 fascikula, rkp. br.
1156 u Knjinici Male brae u Dubrovniku) gotovo etiri
puta toliko. I u tiskanim izdanjima Kunievih pjesama i
u rukopisu (tiskana je moda samo jedna etvrtina svih
epigrama) najbrojnije su zastupljeni satiriki epigrami i
oni to su posveeni Lidi (u spomenutom rukopisu sati-

rikih ima 1472, onih o Lidi 635). Oni su ujedno i estetski


najizraajniji: satiriki po otro zapaenim osobinama
ljudi i mana, po nonalantnoj, a ipak peckavoj otrici poente; epigrami posveeni Lidi po raznolikosti i zaokruenosti jednog doivljaja, koji uza sve to to potjee od
sveenika i uza sve stilizacije koje pjesnik duguje i Katulu
i Tibulu tvore pravi ljubavni kanconijer, potekao iz istin
skog, iako susteljivog i profinjenog, ali postojanog i mo
nog ljubavnog osjeanja zrelog mukarca prema otmjenoj,
lijepoj i kulturnoj Mariji Pizzelli pod pjesnikim pseudo
nimom Lyda.
Taj Lidin kanconijer Kuniev najznaajniji je i najzaokrueniji u lirici hrvatskog latinizma nakon Flavijina
ciklusa humanista Ilije Crijevia i pjesama Silviji L.
Paskalia.
Ve se sto i etrdeset godina provlai literaturom Alfierijev sud o Kunievim epigramima: Che peccato di si
bella latinith sprecata in tanti nienti, dakle: lijep latinski
jezik upotrijebljen na triarije! Govorljiva latinska poezija,
rekao bi Kombol. No, istananiji uvid u cjelokupan Kuniev
epigramatski opus ne samo satiriki, aljivi i posveen
Lidi, nego i dio nabonog, pohvalnog (osobito posveenog
naim ljudima, domoviniDubrovniku itd.) namee
upravo suprotan sud od onoga koji sugerira Alfieri i za
njim znaajan dio knjievnih povjesniara. Da u Kunia
nema, ili bar nema preesto, one udarne snage Marcijalova
ili Katulova pera, sasvim je sigurno. Ali je takoer ne
dvojbeno da opi ton njegovih epigrama predstavlja i speci
finu vrednotu novine: nadmono majstorstvo jezika, ostva
reno u sliicama epigramskog anra koje naizgled povrno
dodiruju bezbroj tema i neizmjerno mnogo detalja, fizikih
ili psiholokih, izbijajui iz njih iskru pjesnike uopenosti
ili zaokruenosti ugoaja ili topline ljudskog suosjeanja u
pomalo priguenim tonovima.
Kuni hoe, i to mu veinom uspijeva, da bude leeran:
i u dikciji, i u prijelazima s uvodnog na zavrni dio epi
grama, i u arolikom izboru tema. S toga stajalita treba ga
i ocjenjivati. Jer leernost nije svojstvo slabih pjesnika: ona
mora biti postignuta ili je nema. S tim se slae elegancija
Kunieva jezika, koja nije nametljiva, nego se stapa s opim
tonom cijelih skupina njegovih epigrama. Dakako, indivi-

436

437

dualni talent naeg pjesnika uklapa se i u duh galantnog


stoljea i ujedno pojaanog klasicizma. Iako samo etvrtina
Kunievih epigrama moe izdrati stroe estetske kriterije,
oni svi predstavljaju i znaajan, i zanimljiv, i estetski vri
jedan epigramatski opus.
Ugled neospornog prvaka meu suvremenim prevodi
ocima Homera na latinski stekao je Kuni prijevodom Ili
jade (Homeri Ilias Latinis versibus expressa Homerova
Ilijada izraena u latinskim stihovima, Rim 1776). to u
njoj ima 18.790 stihova za Homerovih 15.696, dakle 3094
heksametra vie od izvornika, i vanjski je znak da Kuni
pojedinane epitete, stihove ili skupine njihove perifrazom
i amplifikacijama proiruje, a mjestimice je odvie retorian
tako da i time ponegdje slabi jezgrovitost ili ar svjeine iz
vornika. No u cjelini uzevi. Kuni je i u praksi postupio
prema temeljnom naelu o prevoenju to ga je izloio u
predgovoru svoje Ilijade (Operis ratio): prevoditi duh a ne
rijei izvornika, spojiti fies (vjernost) prijevoda s venus
tas (ljepota). Pisan u punoj zrelosti ivotnoj i knjievnikoj
autorovoj, Kuniev se Homer ita gotovo kao da je izvor
no pjesniko djelo. U dikciji prijevoda, koja je jednako
briljiva koliko i inventivna, ugraen je niz reminiscencija
iz Vergilija, to su se naem pjesniku nesvjesno nadavale, a
posebno brojne poredbe dokazao je to N. Majnari
svjesno su i doslovno preuzete iz odgovarajuih mjesta Eneide. Sretno udruujui preciznog filologa, istananog znal
ca latinskog jezika i talentiranog pjesnika. Kuni je ostva
rio najbolji latinski prijevod Ilijade od svih postojeih i
jedan od najznaajnijih prijevoda Homerova epa uope.
Monti se u svome, jo i danas cijenjenom prijevodu Ilijade
(1810), posluio i Kuniem.
Ne samo da upotpunjuju sliku Kunia ikao knjievnika,
nego su i vrlo znaajni njegovi ostali latinski prijevodi s
grkoga. U prvom redu to vrijedi za 499 epigrama iz Palatinske antologije (Anthologica sive epigrammata anthologiae
Graecorum selecta. . . Antologija ili izabrani epigrami
Grke antologije. . . , u Rimu 1771), gdje su zastupani goto
vo svi pjesnici Grke antologije. Precizno po smislu ali in
ventivno po duhu. Kuni svugdje pogaa poentu epigrama,
i to veinom onako pregnantno i jedro kako je u grkom
izvorniku. Kuni je jo prevodio Teokrita (Theocriti Idyllia
438

et epigrammata Teokritove Idile i epigrami, izd. postumno u Parmi 1799) dosta slobodno i pjesniki, s reminiscen
cijama Vergilijevim u dikciji; iz Ezopa, Kalimaha itd. S
talijanskog preveo je i 18 strofa iz Tassova epa Gerusalemme liberata.
Cjelokupnim svojim prevodilakim radom Kuni je uz
Damanjia najplodniji i ujedno jedan od najuspjenijih
prevodilaca u cijeloj knjievnosti hrvatskoga latinizma.
Kunieva Ilijada ostat e u evropskim razmjerima veli
ko djelo prevodilake knjievnosti latinskog izraza. Zbog nje
e Zagrepanin Barievi, mlai suvremenik Kuniev, u
svom Elogiju nazvati Dubrovanina Homerus Latinus, Il
lyricae nationis delicium. No samo kad se uzme u obzir
i drugi, epigramatski pol njegova stvaranja ako zaas i
iskljuimo ostali rad moemo dobiti potpunu sliku Kunieve pjesnike linosti. A ona je i po epigramima pri sa
mom vrhu latinskoga Pamasa 18. stoljea.
V. V.

BIBLIOGRAFIJA

DJELA RAJMUNDA KVNIA


Carmina Raymundi Cunichii transcripta a R. Radelja, rukopis
br. 493 (Kaznaiev popis), sada br. 1156 u Knjinici Male
brae u Dubrovniku.
Kunieve pjesme i govori, nezaved. rkp. u Knji. Male brae u
Dubrov.
Clemente XIII, pontifice maximo renunciato. Oratio..., Ro
mae 1758.
Selecta Graecorum carmina versa Latine (izdano i zajedno s
Damanjievim spjevom Echo), Romae 1764.
Ant hologica sive Epigrammata Anthologiae Graecorum selecta
Latinis versibus reddita et animadversionibus illustrata, Ro
mae 1771 (v. jo: ed. 1. Veneta, Venetiis 1784, zatim: Regii
Lepidi 1823. i 1827)
Carmina recentiorum poetarum VII e Societate Jesu, Cremonae
1772.
Homeri Ilias Latinis versibus expressa, Romae 1776. (ed. 1. Ve
neta: 1784; Vindobonae 1784)
Collezione delle similitudini contenute nella Iliade di Omero.
Estratte delle due piu celebri 1'una latina dei r. p. R. Cunicii, laltra italiana di V. Monti, Roma 1830.
Collectio poetarum elegiacorum stylo et sapore Catulliano scri
bentium, Vindobonae 1785.
Theocriti, Bionis et Moschi Idyllia omnia. A Bernardo Zamagna
Rhacusino Latinis versibus expressa, Senis 1788 (takoer:
Parmae 1792, 2 izdanja iste godine) Damanji preuzeo
Kunievih 7 prijevoda Teokrita
Theocriti Idyllia et epigrammata. Latine conversa a Raymundo
Cunichio Ragusino. Opus postumum nunc primum in lucem
editum, Parmae 1799.
Epigrammatum libri quinque. Accedit Endecasyllaborum libel
lus, Parmae 1803.
Epigrammata. Nunc primum in lucem edita, Ragusii 1827.
441

LITERATURA O RAJMUNDU KUNIU


J. Tosius: De vita R. Cunichii commentariolum, Romae 1795.
M. Sorgo: Elogio dellabate Raimondo Cunich, Ragusa 1795.
F. Maixner: ivot i rad Rajmunda Kunia, Rad 96 i 98, Zagreb
1889.
. Korbler: O Kunievu i Zamanjinu latinskom prijevodu Teokritovih pjesama, Rad 164, Zagreb 1906.
N. Majnari: Prilog za poznavanje Kunieva prijevoda Ilijade
(Vergilijev utjecaj kod prevoenja poredaba), Hoffillerov
zbornik (Serta Hoffilleriana), Zagreb 1940.
/. Torbarina: Oko engleskog prijevoda jedne urevieve pje
sme, Zbornik radova Filozofskog fakulteta I, Zagreb 1951.
T. Smerdel: Kanconjer Rajmunda Kunia, Zbornik Zagrebake
klasine gimnazije 16071957, Zagreb 1957.
. Purati: O nekim neobjavljenim radovima Rajmunda Kunia,
iva antika XIIIXIV, Skoplje 1964.
J. Torbarina: Raymond Kuni and Alfieri, Friendships Garland.
Essays presented to Mario Praz, vol. II, Roma 1966.
V. V.

442

EPI GRAMI

EPIGRAMMATA

SATIRIKI EPIGRAMI

SATYRICA

KOJA JE PJESNIKU NAMJERA KAD PIE SATIRE

QUID PROPOSITUM HABEAT IN SATYRA SCRIBENDA

riam u knjigama svojim o bualatinam ljudskim.


Vidjeh koliko ih god, mijenjaju ime im svud.
Ono to drat skriveno u grudima nijemim ne m6gu.
Tako, tedei glas drugih, iznositi znam.
Tako ja ugaam sebi, a moda e 6d mene korist
Imati budui vijek; svakako to mi je cilj.

umanas narro, vidi quascunque, libellis


Ipse meis, verso nomine, stultitias.
H
Sic famae parcens alienae promere suevi.

Quae nequeo tacito clausa tenere sinu.


Sic mihi ego prosum, saeclis prodesse futuris
Sic forsan possum, certe equidem studeo.

II

II

KVINTU KOJI PREZIRE SVE

AD QUINTUM OMNES FASTIDIENTEM

se nfe svia tebi, o Kvinte; naplauje tako.


jednakom svim kojim se ne svia ti.
NitkoMjerom

444

placet tibi, Quinte; vicem sic reddis, opinor,


Quinte, parem cunctis, queis nihil ipse places.
N emo

445

III

III

KVINTU KOJI JE UVIJEK ZBOG LJUBAVI ODSUTAN


DUHOM

IN QUINTUM ANIMO SEMPER AMORIS CAUSA


SUSPENSO

ugo je odsutan Kvint i kamo on pobjee, ne znam;


To sada jedino znam da nam je odsutan Kvint.
D
Tijelo vidim mu ovdje; a kuda U um njegov luta.

uintus abest longe, nec possum dicere, quonam


Q
Fugerit; hoc possum dicere: Quintus abest.
Membra quidem heic video: qua mens in parte vagetur.

Ljuti tek Amor to zna koji ga, jadnika, tre.

Scit saevus, miserum qui male versat, Amor.

IV

IV

AULU KOJI PREZIRE UGLAEN STIL

IN CONTEMPTOREM STYLI CULTIORIS

ule, pisca to istim pokuava pisati stilom.


Koji ko prostaki puk prostu ne govori rije,
A
Teko osuuje njega i nejasnim, nespretnim zove
5

I ravnoduno t ne moe njega da ti.


Dakako, velikim sjajem te vrijea, mnim, ko to vrijea
Sunca veliki sjaj ptica nonijeh vid.

V
O VAROVU NEVALJALU SUDU
U IZJEDNAIVANJU NOVIJIH PJESNIKA SA STARIMA
jesnike nove 'kad izjednauje. Vare, sa drevnim.
Iznosi svakako svoj sasvim nevaljao sud;
P
Ne samo piscima glupim pridodaje one to hvali,
Ve kao hvalilac sam sebi oduzima ast.

ui puro scriptor cultu nitet, Aule, popello


Q
Vilia cum vili verba nec eloquitur.
Obscurum veluti damnas ac dicis ineptum,
5

Aequa nec possit qui tibi mente legi.


Quippe, reor, multo laedit te lumine, multo
Ut sol nocturnas lumine laedit aves.

V
DE FUTILI VARI JUDICIO
IN RECENTIBUS CUM VETERIBUS POETIS
COMPARANDIS
are, novos vates priscis quod vatibus aequas.
Prodis nempe tuum futile judicium;
V
Nec quos collaudas, fatuis scriptoribus addis.
Sed tibi laudator detrahis omne decus.

446

447

VI

VI
ZATO AKA NE TREBA DA PLACE ZA MRTVIM MUEM

CUR NON FLENDUS AB ACCA UXORE VIR MORTUUS


ne fle, miserum nec dicito! Non est,
qui te fugerit, Acca, miser.
MorteCredevirimihi,

e plai za muem mrtvim, ne zovi ga bijednim!


Nije
Bijedan, vjeruj mi, on, bjei T od tebe u smft.

VII
VII
SI UXOR DOMINA, ERGO MANCIPIUM VIR
AKO JE ENA GOSPODARICA, MU JE ROB

tuam uxorem dominam tu, Postume, dicis.


Quid ni uxor dicat te tua mancipium?
N empe

ad ve, Postume, ti gospodaricom suprugu zove.


Zato da ona ti tad ne ree da si joj rob?

VIII

VIII

IN GLAUCIAM INTERPELLATOREM

GLAUCIJU KOJI SMETA


riavi, s Lidom spise dok itah majstora starih,
Glaucijo, ne vidi zar, dosadan kako si ti?
Ako li, Glaucijo, uti da teak si nama oboma,
Mimo zar moe tu nedrag provoditi as,
Dugo nas muit i nudit nam, umjesto zlaanih rijei
Starih pisaca tih, svoju olovnu rije?
Nosi se, d6 bijesa! Bre daleko se nosi odavle!
Zar da uutkam njih, s tobom da govorim ja?

um Lyda veterum nactus me scripta legentem.


Non sentis quam sis, Glaucia, utrique gravis?
C
Esse gravem sentis vel si te, Glaucia, utrique.

Hic potes ingratas ducere, lente, moras


Et longum torquere ambos, tua plumbea dicta
Pro veterum et dictis oggerere aureolis?
Cede, malum! procul hinc, cede ocyus! Hosne silere,
Hosne viros patiar, Glaucia, teque loqui?
IX

IX

DE DURISSIMIS QUINTI CARMINIBUS

O PRETVRDIM KVINTOVIM PJESMAMA

scribis calamo tua carmina, Quinte;


Carmina sed calamo sunt mage dura tuo.
Aerato

jedenom pisaljkom, Kvinte, svoje ti pjesme pie;


Pjesni su tvre ti jo nego je pisaljke mjed.

448

29

Hrvatski latinisti II

449

X
POSTUMU KOJI SE ISPRIAO TO JE ZAKASNIO
eli da kasno ti stie. Moj Postume, ipak jedanput
Stigne i kasno li tko, mislim da nije to zlo.

AD POSTUMUM SERIUS SE VENISSE EXCUSANTEM


serum venisse inquis. Mi Postume, serum,
venit, nil reor esse mali.
TeQuandocumque

XI

XI

PREZIRATEUU GRKIH I LATINSKIH PISACA

IN SCRIPTORUM GRAECORUM AC LATINORUM


CONTEMPTOREM

i to prezire tako i latinske pisce i grke,


Kakav bit e ti stil, mrzi me, Cino, da znam.
T
Glavno je znati da svemu to napie dostajat nee
Latinski sveani ton, grkog otroumlja sol.

ui Grajos spernis scriptores atque Latinos,


Quid rerum scribas quaerere, Cinna, piget,
Q
Scire sat est, quaeque scribas, gravitate Latina
Scilicet ac Grajo cuncta carere sale.

XII
XII
LOEM PISCU KOJI SE UDIO TO JE PJESNIK
FLAKOVA DJELA PROITAO DESET PUTA
udi se Flakova1 djela to deset puta proitah?
udo to tvoja sam ja jedan proitao put.

IN MALUM SCRIPTOREM, QUI MIRABATUR


A POETA DECIES FLACCUM LECTUM FUISSE
iraris, decies Flacci quod scripta relegi?
Miror ego, legi quod tua scripta semel.

XIII
JEDNOM KOJI SE HVALI DA E SVE DIVNO UINITI
AKO USHTJEDNE
vasta se Aulo da sve e uiniti upravo divno,
Ako li uini to; nita me uini ba.
H
Ne zna to moe; sve misli da moe; ja pako mislim
Svemu kad bio bi vjet, nit ne bi mislio tad.
1 Rimski pjesnik Kvint Horacije Flak
450

XIII
IN PRAEDICANTEM OMNIA SE MIRE FACTURUM,
SI VELIT
il se non mire facturum jactitat Aulus,
Si faceret: verum nil facit interea.
N
Quid possit, nescit; credit posse omnia; quorum,
Expertus, credo, crederet ille nihil.
451

XIV

XIV

PREZIRE PREZIRATELJA

CONTEMPTOREM CONTEMNIT

tebi da moje prezire pjSsni,


dok doputa ti tvoj da prezirem sud.
Cino,Menidoputam

tibi patior sperni mea carmina, sperni


Dum mihi judicium tu patiare tuum.
Cinna,

XV

XV

AULU KOJI SVE PO PRAVILU RADI

DE AULO OMNIA AD NUMERUM FACIENTE

ulo po pravilu sve, bez zakona ne radi nita.


Propisna njemu je rije, stajanje, sjedenje, hod.
A
Nita ne uti jer hoe da ii njega sve je u redu,

il non ad numerum facit Aulus, nil sine lege.


Ad normam incedit, stat, sedet, eloquitur.
N
Non sentit se, quod vult omni ex parte decere,

Stoga jedva da to uini kako je red.

Idcirco haud quidquam sic facere, ut deceat.

XVI

XVI

PJESNIKU KOJI U STIHOVIMA OBRAUJE SRAMOTNE


PREDMETE

AD POETAM VERSIBUS FOEDA TRACTANTEM

ragi moj drue, mrzim te pjesme u kojima pjeva


Crijva pogani kal, trbunih vjetrova grom.
Nije te stid u gadnom premetali zahodu misli,
Slavan u govnima glas trait za pjesniki dar?
Sluaj me, prestani ale ve jednom zbijat i vidi
Pjesniku kakva se rije, kakva li pristoji stvar!
Djela ti toliko nek ne ugaaju prostome puku.
Drutvo pristojno pak neka ne prezire njih.

ulcis amice, istaec odi tua carmina, foedam


Queis tractas ventris proluviem et crepitus.
D
Non pudet in turpi mentem versare latrina.

D
5

452

In merdis famam quaerere et ingenii?


Crede mihi, tandem scurrari desine, tandem
Quae deceant vatem verbaque resque vide!
Ne tantum vili placeant tua scripta popello.
Coetibus ingenuis at male displiceant.

453

XVII

XVII

URSU KOJI PJEVA O SRAMOTNIM STVARIMA

AD URSUM FOEDA VERSIBUS CANENTEM

elike pjesnike koji opijvahu gdleme teme


Naravna stvar je da ml znamo ljeporekim zvat.
V
Osrednje pjesnike koji opijevahu slaane teme
5

Naravna stvar je da ml znamo slatkorekim zvat.


Ako li, Urse, malen ko ti tko pjeva o govnu?
Nije li pjesnika tog pravo govnorekim zvat?

randia qui magni vates cecinere, solemus


Nimirum vates dicere grandiloquos.
G
Dulcia qui modici vates cecinere, solemus
5

Nimirum vates dicere dulciloquos.


Quid si quis merdas humilis canit, ut facis, Urse?
Nonne decet vatem dicere merdiloquum?

XVIII

XVIII

VARU KOJI JE DOAO I REKAO DA SVE VIDI

AD VARUM VENIENTEM ATQUE OMNIA SE VIDERE


DICENTEM

olaze ovamo, Ja sve vidim, Vare, ti ree.


Dolazak nije da tvoj ugodan, vidi T i to?

video, dixti, Vare, omnia. Quid, quam


Non gratus venias, id quoque, Vare, vides?
Adveniens

XIX

XIX

RUGA SE LJUBAVI STARCA POSTUMA

POSTUMI SENIS AMORES IRRIDET

tariu, Postume, tebi zamamljiva Filida stara


Razbludnu prozbori rije koju ti prihvati r&d.
S
Nasmija mali se Amor, kad vidje da snjene sjedine
I sam zapaliti led moe njegova lu.

XX
GELUI, O OVJEKU LIJEPU ALI DOSADNU
me, Gelija, kako mi ina se dopada. Re u.
Oima mnogo je drag, uhu pak nikako mom.
Pita
454

hyllis anus vetulo tibi, Postume, coepit ineptas


Blanda nec invito dicere delicias.
Risit parvus Amor, gaudens canasque pruinas
Atque sua glaciem posse calere face.

XX
AD GELLIAM.
DE HOMINE PULCHRO ET INSULSO
placeat mihi Cinna, rogas me, Gellia. Dicam.
oculis, auri nil placet ille meae.
QuamMultum
455

XXI

XXI

GRDI TUKU TO JE U PRIANJU SUVIE OPIRAN

CARPIT TUCCAM NIMIS IN NARRANDO PROLIXUM

reci. Tuka, to govori. Ja se poetka


Ne sjeam nikad i stog shvatit ne mbgu ni kraj.
Ukratko

dic, Tucca, brevi. Cognoscere finem


quoties principium haud memini.
QuaeHauddicis,possum,

XXII

XXII

KRITIARU KOJI SEBE SMATRA RAVNIM PJESNICIMA

IN CENSOREM SE VATIBUS EXAEQUANTEM

ravnim sebe ti smatra! O svrenom djelu


Sudit zar isti je trud kao izvriti rad?
Pjesniku

censor te vatibus! An labor idem


Est opus effectum cernere et efficere?
Exaequas

XXIII

XXIII

GLAUCIJU KOJI NIJE DOSTOJAN PRIMLJENIH CASTI

IN GLAUCIAM ACCEPTIS HONORIBUS INDIGNUM

se ne istie, kao to misli, u najvioj asti;


Glaucijo, ast ii tebi izgubi sjaj.
Ti Najvia,

non tu clares, ut credis, honore:


te sed summus, Glaucia, sordet honor.
InInsummo

XXIV

XXIV

GALI, DA SE UVA RUKOVANJA S MUKARCIMA

AD GALLAM, UT ABSTINEAT A PRENSANDIS MANU


VIRIS

etom ugleda Galu, ve zbori joj, dirat je odmah


Poinje. Mislim da zna krajnosti koje me strah.
N
esto ruku tko takne jedva da ikada, Kviete,
udi jedino tek ruku taknuti, znaj.

idisti; visam alloqueris; jam tangere Gallam


Coepisti. Extremum scis, puto, quid metuam.
V
Saepe manum quisquis tangit, vix evenit unquam,
Gestiat ut solam tangere, Quinte, manum.

456

457

XXV

XXV

VARU O NJEGOVOJ KNJIZI

AD VARUM DE EJUS LIBRO

voju knjigu proitah; ti pita me to mi se ini.


Vare, ne valja re dobro, ali ni zlo,
Da, kao kuditelj iskren, moj drue, ne omrznem tebi,
Hvalilac laan da pak sebi ne omrznem sam.

tua scripta; rogas, quid sit mihi visum.


nil, Vare, boni dicere nilque mali:
LNeegiStattibiequidem
displiceam verax reprensor, amice.
Laudator mendax ne mihi displiceam.

XXVI

XXVI

KVINTU KOJI PREZIRE PJESNIKOVA DJELA

IN QUINTUM CARMINA AUCTORIS SPERNENTEM

oljelo mene bi, Kvinte, to pjesme ti moje ne


vrijede,
BKvinte,
da ne znam da sam nita ne vrijedi mi ti.

XXVII
STARCU KOJI UZIMA STARICU ZA ENU
tarkeljo staricu eni; za ivot ne (jer oboma
Kratak preostaje vijek), druicu eli za smft.

XXVIII
ZATO NITKO NEE DA UZME ENU BEZ PRIJE

itko ne uzima enu bez prije. Pita me, zato.


Nitko jer nije lud mukte da uzima zlo.
458

mea nil sapiunt tibi carmina, Quinte, dolerem.


si te, Quinte, nihil sapere.
QuodNescirem

XXVII
IN SENEM DUCENTEM ANUM
vetulus; non vitae (restat utrique
brevis), at sociam mortis habere cupis.
DucisParsanum
XXVIII
CUR NEMO SINE DOTE UXOREM VELIT DUCERE
ducit nemo sine dote. Requiris
Causam? Quod gratis vult sibi nemo malum.
Uxorem

459

XXIX

XXIX

ZAVIDNIKU

IN INVIDUM
meae, fama est, te, Pontice, Musae:
Dii faciant, Musae nemo tuae invideat!
Invidere

Pontie, ti da mojoj zavidi Muzi:


Tvojoj Muzi da tko zavidi, ne dao Bog!
Priaju,

XXX

XXX

KOMU PRIPADA IME PJESNIBCA

CUI NOMEN POETAE TRIBUENDUM SIT


el nova, si potis es, jubeo te scribere, vel, si
Non potis es, saltem scribere, Quinte, nove.
V
Horum qui neutrum vates facit, haud facit hercle;

olim te, moe li, Kvinte, o stvarima novim ti pii;


Ako li ne moe, bar pii na nain nov.
M
Pjesnik, ne ini li jedno ii drugo, nita ne ini;

Nil est cur dici jure poeta velit.

S kojim se pravom tad on eli pjesnikom zvat?

XXXI

XXXI

POSTUMU KOJI LOE I NEPRILINO SUDI


O VERGILIJU I O HOMERU

IN POSTUMUM MALE ET INEPTE DE VIRGILIO


ET HOMERO JUDICANTEM

elikim zove Vergila, no jote veim Homera;


Moe, Licinije, bit krivo ne govori to,
V
Ali nasumce zbori: na svojoj neznatnoj vagi

agnum Virgilium, majorem dicis Homerum,


Nec falso dicis forsitan id, Licini.
M
Sed certe dicis temere: metitus utrumque

Oba kad pjesnika ta izvae kukavan ti,


Neznana jednog od drugog to ne zna cijenei vie,
Kako su obadva ta velika, ne moe znat.

460

Vatem namque tuis exiguus modulis,


Non potis es, quam sit magnus, deprendere, uterque.
Ignoto ignotum turpiter anteferens.

461

XXXII

XXXII

IN FATUUM PETRARCHAE CARMINUM


CONTEMPTOREM

BUDALASTU PREZIRATELJU PETRARKINIH


PJESAMA
isli, Likota, da stine Petrarca, a ti da sav gori
Vatrom kojom ti Feb piri pjesniki ar?
Ti, ije obino mrzim bogatstvo jalovih rijei.
iji tupoglavi bijes esto me goni u smijeh;
Kojeg, to vie misli da sve oko sbe on pali.
Rado to vie znam studenim veoma zvat.
Slinim slikanom ognju to premda, nh izgled goru.
Ne moe nikoga e niti je po sebi vru.
Takav da prezre Petrarku pred kojim kastlijske Muze
Pinda naputaju brijeg njegov na slaani pjev;
Koga, na krilima hitrim kad prelijee visoki oblak,
Jedva da, lee na tlu, okom slijediti zna!

etrarcham torpere gelu te ardere, Lycota,


Quo Phoebus vates concitat, igne putas?
P
Cujus ego soleo fatus ridere furores,

10

10

XXXIII

XXXIII

DE GELLIA SE VEL CITRA VEL ULTRA MODUM


VESTIENTE

0 GELIJI KOJA MEE NA SEBE ILI PREMALO ILI


PREVIE ODJEE
elija, mnogog od ruha da ne bi izgledala tusta.
Jedva odjeta tek trese se kada je mraz.
Nasuprot, kada je ega, da ne bi se inila tanka,
Na sebe oblai sve potrebno i vie jo.
Tako je briga da svidi se, bijednu, neprestano mui.
Tako se odijeva vijek zh puk, al zk sebe ne.

e multa pinguis videatur Gellia veste,


Veste carens glacie contremit in media,
NAestu
eadem contra metuit quod macra videri.

G
5

462

Verborum et vanam spernere luxuriem;


Quem, mage quo passim succendere cuncta putas tu.
Hoc mage consuevi dicere frigidulum.
Et pictae similem flammae, quae gliscere visa
Nec quemquam incendit, nec calet ipsa tamen.
Talis Petrarcham spernas, cui dulce canenti
Assurgunt Pindi e vertice Castalides,
Ardua quem celeri superantem nubila penna
Ipso stratus humi vix tu oculo sequeris?

Vestem non sumit, quanta opus, at nimiam.


Sic miseram nunquam non torquet cura placendi,
Sic vestit sese non sibi, sed populo.

463

XXXIV

XXXIV

JEDNOMU KOJI PRIGOVARA HORACIJEVOJ PJESMI

IN QUENDAM HORATIANI CARMINIS


REPREHENSOREM

dliak ti se tolika ne skanjuje pjesnika korit,


Flakovih pjesama zvuk hladnim poneto zvat?
T
Nije te strah da te Muze sa presvete Pindove gore
5

Vilama za tili as naglavce ne bace van?


Zar se, dostojan mrnje i grohotna smijeha, ne boji
Drugim Zoilom* svi tebe da ne ponu zvat?
Velikom pjesniku, sluaj ti mene, utke se divi.
Nemoj ko avka sve smetati labui pjev.

antillus tantum haud dubitas reprendere vatem


Et Flacci carmen dicere frigidulum?
T
Nec metus est, Pindi sacro de vertice Musae
5

Ne te furcillis praecipitem ejiciant?


Nec metus est, odio dignus dignusque cachinnis
Alter ne dici Zoilus incipias?
Crede mihi, magnum tacitus mirare poetam,
Neu cycni cantu graculus obstrepito.

XXXV
XXXV

O CIMAROSI KOGA SU U RIMU IZVIDALI

DE CIMAROSA ROMAE EXPLOSO


imarosa se svlo, sad vie se ne svia Gradu?
Ne zna li zanat on svoj? U je prevrtljiv Grad?
Ne zna 6n koji nekad je znao toliko, koji
Od Harmdnije vijek uiti znao je sve?
Grad je prevrtljiv; Grad je od svakog gibljiviji zraka;
Ustrajan nije, k6 val njegov lelija se sud:
Da li mu staro, zaeli se novog, ako li novo,
Mrti se elei ve staro da mu se da.

C
5

imarosa diu placuit, nunc displicet Urbi.


Urbs levis est? Artem nescit an ille suam?
C
Nescit, qui scibat nuper tam multa, doceri
5

Ipsa mirifice visus ab Harmonia?


Urbs levis est; omni magis est Urbs mobilis aura.
Nec stat, judicio sed natat usque suo;
Priscaque si dentur, quaerit nova, si nova dentur.
Nauseat atque iterum vult sibi prisca dari.

XXXVI
AULU KOJI KAE DA PJESNIK PIE OPE STVARI
ae da piem stvari openite; moda i jesu,
Vjerujem naime to: ii meni opi je duh.
Aule, ti za kog vele da nema opega duha,
Bilo to napie ti tvoje biti e sve.

1 Grki retor i sofist 4. st. prije n. e., koji je zbog otrog


suda o Homeru postao pojmom zlobna kritiara.
464

XXXVI
IN AULUM DICENTEM POETAM SCRIBERE COMMUNIA
uae scribo, dicis communia; forsitan et sunt.
Communis, credo, quod mihi sensus inest,
Q
Tu, quem communi sensu ajunt, Aule, carere.
Scribe: id erit, quidquid scripseris, omne tuum.
3 0 H rvatski latinisti II

465

XXXVII

XXXVII

KVINTU, 0 TOME ZATO JE LEONILA S NJIM USLUNA

IN QUINTUM, QUARE LEONILLA SECUM OFFICIOSA SIT

o to te ona ljupko u drutvu veliku sre,


to te obasipat zna prijaznim rijeima svim,
To to se rukuje s tobom i to te umiljato gleda,
to Leonila te sveg prima u zagrljaj svoj:
Starosti runoj, ako ve ne zna, to duguje, Kvinte.
Od nje to dobije star, ne bi dobio mlad.

XXXVIII

XXXVIII

STARCU INI KOJI SE ENI

IN CINNAM SENEM, CONNUBIUM CELEBRANTEM

ino, zar tako sijed se eni, da djevojka bude


Nesretan brani drug, ili udovica tek?

onnubium celebras tam canus, Cinna, puella


Fiat ut infelix uxor, an ut vidua?

XXXIX

XXXIX

NEZGRAPNU PISCU

IN INEPTUM SCRIPTOREM

e slua nita, ne ita, ve pie i rasipa rijei


Mnoge, Boga mi, ti, silan njihov je zvek:
U tim rijeima mnogim ba nikakva nema ti duha
to ga pokazao ve ne bi trogodinji ak.
Nije ni udo, jer pie bez glave. Jasno da tamo
Nita gdje ne smisli ti ne bude nita iz tog.
N

uod coetu in magno venienti occurrit amice,


Quod solita est omnes dicere delicias,
Quod dextram dextrae jungit, quod blanda tuetur.
Quod prope complexu te, Leonilla, fovet:
Haec debes foedae, si nescis, Quinte, senectae.
Non faceret juveni, quae facit illa seni.

466

il legis aut audis: scribis modo verbaque fundis


Multa hercle ingenti, Postume, cum sonitu;
In multis at nulla subest sententia verbis,
A trimo afferri quae nequeat puero.
Nec miror, cassa quid scribas mente. Necesse est,
Nil ubi condideris, prodeat inde nihil.

467

XL

XL

O KVINTOVIM SPISIMA KOJE TREBA SASVIM OSUDITI

IN QUINTI SCRIPTA PRORSUS IMPROBANDA

ve to je pogreno, brii, to veli, dok meni ti,


Kvinte,
Salje
novi svoj spis, moj da ga odobri sud.

uidquid mendosum est, deme, inquis, quum tua,


Quinte,
QMittis
judicio scripta probanda meo.

Brisat u, ali se bojim, kad izbriem ono to treba.


Da ti se nijedna rije vratiti nee u dom.

Demam equidem, vereor sed, demptis omnibus hercle.


Ne scripti redeat nil tibi, Quinte, domum.

XLI

XLI

STO SE PJESNIKU U PJESMI NAROITO NE SVIA

QUID SIBI PRAECIPUE IN CARMINE DISPLICEAT


di ego delicias verborum cassaque rebus
Carmina; tetram odi, Pontice, barbariem
O
Turpantem foedis rerum pulcherrima verbis.

rzim kienost rijei i pjesme liene smisla;


Pontie, omrznuh sve gadno divljanje to
M
Rijeima odurnim to nagruje najljepe stvari.
5

Pita me, to mi se jo manje svia od tog.


Najvie, najvie to ba ja mrzim: radije nego
Da mi nedostaje duh htio bih postati nijem.

468

Horum, sed quaeris, quid mage displiceat.


Primum, primum illud mage displicet: esse quod
hercle
Elinguis potius, quam sine mente, velim.

469

ALJIVI EPIGRAMI

LUDICRA

GELIJI KOJA NOSI GOLEME TURBANE

AD GELLIAM IMMANES MITRAS GERENTEM

zmeu golemih mitra, povezaa silnih i vrpca


Mala Gelijo, tvoj jedva razaznajem lik;
I
Cesto, u platnom obavijanu i zapletenu
Glave nakitu tom, glavu ti traiti znam.

mmanes inter mitras, redimicula, vittas.


Parva, tuam video, Gellia, vix faciem;
I
Et soleo velis tot plexo conque voluto
Ornatu in capitis quaerere saepe caput.

II

II

O EGLI KOJA POVLAUJE SVE STO ANTIGEN KAE

DE AEGLE ANTIGENI SEMPER ANNUENTE

oima slua, ne uima: kune se da je


upravo sve Antigen ree to lijep.
EglaPrelijepo
III

non auribus: omnia pulchra


pulcher dixerit Antigenes.
AegieJurat,oculisquaeaudit,
III

PONTIKU KOJI MOLI DA MU PJESNIK DARUJE


ILIJADU

IN PONTICUM ILIADEM DONO POSTULANTEM

a ti Ilijade prijevod svoj poklonim, Pontie, trai


Zato to ti se, mnim, vanredno svidio on.
D
Da bih, to mnim da je istina, tono utvrditi mogo.

i versam Iliadem poscis tibi, Pontice, dono,


Credo, lecta tibi quod placet eximie,
M
Verum id quod credo, certo ut pernoscere possim,

Ono to krotko ko dar trai, kupi ti to.


470

Blanditim dono quam tibi poscis, eme.


471

IV

IV

PJESNIK SE BOJI DA JE NETO POGRIJEIO U SVOJOJ


PJESMI, JER JE INA HVALI

PECCASSE ALIQUID IN CARMINE TIMET, QUOD


LAUDETUR A CINNA

Cino, moju ti pbhvali pjesmu. U pjesmi


Toj da ne zgrijeih t6 krupno, pobojah se ja.
N apokon,

meum carmen laudasti denique. Ne quid


Magnum peccassem in carmine, pertimui.
Cinna,

KVINTU KOJI PITA ZATO PJESNIK NE OBJAVLJUJE


SVOJE PJESME

AD QUINTUM, CUR SUA CARMINA NON EDAT POETA


uae scripsi, rogitas, cur non edam. Edere solus
Non possum, solus scribere quae potui.
Q
Nempe liber (dictum tolle hoc tibi, dives amice)

ita me zato ne izdam sve ono to pisah. Sam dno


Izdat ne mogu to sam mogoh napisati ja.
Knjigu naime (zapii to sebi, ti bogati drue!)
Novac objavljuje pust, ali je napie um.

Editur argento, scribitur ingenio.

VI

VI

IN RULLUM DE JEJUNIIS

RULU, O POSTOVIMA
ulo dobavlja ribu odksvud iz obala tuih.
Ljuture ljigave sve, morsko to krije ih dno;
Peurke hoe da mu iz dalekog svijeta dovzu,
Mirisnih jabuka plod, strani to rodi ih kraj.
Zatim trai hijska, mareotska, falemska vina.
Nova i nova, od svih eli ponajbolju vrst.
Pripit i sit, hvali post i hvasta se zato to nikad
ivadi zabranjen tov njegov ne dodirne zub.

ullus conquirit peregrinos undique pisces


Et quaecumque mari squalida concha latet;
R
Et sibi boletos, sibi vult fragrantia poni

472

Advecta externis tubera litoribus.


Vina dein poscit Mareotica, Chia, Falerna,
Atque alia, atque alia de meliore nota.
Ebrius atque satur laudat jejunia seque
Jactat, quod vetitis abstinet altilibus.

473

VII

VII

SVRABLJIVCU INI KOJI MU PRUA RUKU

IN CINNAM SCABIOSUM, DEXTERAM PORRIGENTEM

rijatelj desnicu nek ti ne dohvati gnoj koja strue.


uvaj za dumana to, eli li, Cino, mu zlo!
Gorak pldd prijateljstva ti meni slatkoga nudi,
Kani li dati da tvoj s tobom ja uivam svrab.

bradis qua pus, dextram ne porrige amico:


Serva hosti, si quem perdere, Cinna, voles!
A
Dulcis amicitiae fructum proponis acerbum,
Communem tecum si mihi vis scabiem.

VIII

VIII

GELIJI KOJA JE LIJEPA ALI GLUPA

IN GELLIAM
PULCRAM, SED STUPIDAM

Gelijo, zovem te Venerom: lijepa si,


lijepa
MTakoramornom,
kao to kam lijepim ukazat se zna.
Prazna si ti i nijema, duu mi ne moe dirnut.
Stoji studena ko led, udesna samo za vid.

armoream dico Venerem te, Gellia: pulcra es,


Pulcra, lapis pulcro quo solet esse modo:
M
Excors, elinguis, mentem nil mi afficis ipsam.
Spectaclum solis frigida stas oculis.

IX

IX

AULU KOJI PROPISUJE PRAVILA ZA GOZBE KOJIH


SAM NIKAD NE PRIREUJE

AD AULUM CONVIVIO, QUOD NUNQUAM PRAEBEAT,


LEGES SCRIBENTEM

ule, gostima zakon propisuje; nitko pak tebi


Nikada nije gost, niti e ikada bit.
Tako je zakone jedno boanski napisao Platon
Za neki budui rod vidjet to nee ga svijet.

cribis convivis leges, conviva nec ullus,


Aule, tibi est unquam, nec, reor, ullus erit.
S
Sic olim leges, non ulla aetate futuris,

474

475

Divinus scripsit civibus ille Plato.

ELIJI

AD CAELIAM

pazih gdje epavac prati, podupire. elijo, tebe;


Mulciber meni se on priini, Venera ti.

a claudo fultam ut te, Caelia, vidi:


Mulciber ille mihi, tu mihi visa Venus.
D educi

XI

XI

O KIHANJU LIKABE

DE LYCABANTE STERNUENTE

na zemlju sve da se rui naglom u padu.


Pogledah: Likaba to uasno kihnu ko trijes.
Pomislih

ad terram subito ruere omnia casu.


Respexi: horrendum sternuerat Lycabas.
Credideram

XII

XII

0 RUKU KOJI JE MANCIJA PRIREDILA

DE COENA A MANCIA PARATA

eli li, moe sa mnom gladovati. Mancija ree,


Kako se kazati zna; pomislih: ali se tek.

Istinu uskoro vidjeh da ree, jer tako je malo

i placet, esurias mecum, inquit Mancia; dici


Ut solet, hocce joco dictum ego credideram.
S
Mox vere dictum sensi: tam pauca paravit.

Dala, da nije to objed bio ve glad.

Illa ut non fuerit coena, sed esuries.

XIII

XIII

O HERMOKRATOVOJ GRBI

IN GIBBUM HERMOCRATIS

apokon nali smo dijel od cjeline vei, jer vea


Negoli Hermokrat cijel njegova grba je ba.

476

toto major comperta est denique: toto est


gibbus grandior Hermocrate.
ParsHermocratis

477

PJESME LIDI

AD LYDAM

O LIDINOJ SKROMNOSTI U NAJVEIM HVALAMA

DE LYDAE IN SUMMIS LAUDIBUS MODESTIA

ida ljepotom sve djeve na svijetu savladati moe,


Lidin moe pak um svladat mukarce sve.
L
Ali djevama svim ustupati Lida e rado
5

I ustupati zna rado mukarcima svim.


Stoga mukarci i djeve ma koliko ona ih svlada.
Svladani takme se svi uvijek ljubei nju.

yda potest omnes, quotquot sunt, ore puellas,


Lyda potest omnes vincere mente viros.
L
Sponte sua gaudet sed cedere Lyda puellis.
5

II

II

O LIDINOJ POSTOJANOSTI U VRLINI

DE LYDAE IN VIRTUTE CONSTANTIA

akon toliko zima i etava promatram Lidu


Takvom kakvu je ja prvi upoznah put.
N
Dostie (miljah da jedva to moe ikada biti)
5

Sponte sua gaudet cedere Lyda viris.


Ergo illam, quoties vicit, victaeque puellae
Et victi certant semper amare viri.

Postojan ene te duh svakog mukarca um.


Pobija stalnou uma izvanredno skupa sve one
Koji vele da lak, nestalan enski je rod.

478

ualis Lyda die primo est mihi cognita, multas


Talem post messes atque hyemes video.
Q
Foemina, quod rebar fieri vix posse, virorum
5

Nullum constanti non animo aequiparat.


Ingenio et stabili mire omnes una refutat,
Queis leve foemineum dicitur esse genus.

479

III

III

VOLI KATULA I KAD GRIJESI

CATULLUM VEL PECCANTEM AMAT


uaeris, cur blandi culpetur Musa Catulli.
Non me, verum alios id, mea Lyda, roga!
Q
Nam me sic blandi cepit sibi Musa Catulli,

ita me zato Muzu okrivljuju Katula bludnog.


Ne pitaj mene sad to, Lido, ve druge mi ti!
P
Mene zatravi tako ta Muza Katula bludnog,

Ut. auae vel Deceat, cosrar amare tamen.

Da sam i grijehe mu ak prisiljen ljubiti ja.

IV

IV

0 LIDINOM SUDU U OCJENI PJESAMA

DE LYDAE JUDICIO IN PROBANDIS CARMINIBUS

o to se vjeruje zlatu na k&menu kuanu lidskom,


Vjerujem pjesmi ja toj, Lido, to voli je ti.
Valja li to ii ne valja, razluiti divno ba znade,
Ako neto je zlo, otar je tada ti sud.
Ako to odobri, sama pravreka kao da tada
Pitija dade svoj glas s Febova tronoga svog.

ydium ut ad lapidem spectato fidimus auro,


Fido ego carminibus, quae tibi, Lyda, placent.
L
Quid deceat, quid non, mire nam cernis, acutum.

Quidquid inest vitii, nec latet ingenium:


Ut, quaecunque probas, queat ipsa probasse videri
Verax Phoebeo Pythia de tripode.

V
ZATO SE PJESNIK VESELI UVIJEK KAD LIDA SUDI
O NJEGOVIM PJESMAMA
ida mi pjesme hvalom odobrava. Ako su vrijedne.
Ukus me raduje njen; nisu li, ljubi me, znam.

480

CUR DIJUDICANTE DE CARMINIBUS SUIS LYDA POETA


SEMPER GAUDEAT
yda probat semper mea carmina. Quae bona si
sunt.
LLaetor
quod sapiat, sin mala, me quod amet.

31 Hrvatski latinisti II

481

VI

VI

O LIDI KOJA PO DRUGI PUT LJUPKO PRIA ISTU STVAR

DE LYDAE EADEM ITERUM NARRANTIS LEPORE

ajka, kad prvi je put ti Ispria, ugodna bjee;


Drugi kad pria je put, ugodna uvijek je jo.
B
Um ne razblauje stvari novina, negoli tvoja
5

Ta, mila Lido, ta tvoja u govoru dra.


Dok je to tako, priaj to hoe, opet i opet:
Mogu po deseti put, ko da je prvi, te ut.

abula, cum primo narrasti, grata; secundo


Cum narras, eadem est fabula grata tamen.
F
Non res delectat mentem nova, sed tuus iste,
5

Iste tuus fantis, Lyda venusta, lepos.


Qui dum aderit, narra quidvis iterumque iterumque:
Dicta queo decies dicta putare semel.

VII

VII

LIDI KOJA SE NIEMU ODVE NE DIVI

AD LYDAM NIHIL NIMIUM ADMIRANTEM

to ti se, moja Lido, ne svia vanredno nita,


U tebi vanredno to svia mi, Lido, se ba.

video, mea Lyda, placere,


nimium mi, mea Lyda, placet.
QuodHoctibiin nilte nimium

VIII

VIII

PJESNIK TUMAI DA SE POD IMENOM LIDE KRIJE


MARIA PIZZELLI

PIZZELLIAM IN LYDAE NOMINE LATERE DOCET

vdje tko ita o Lidi, a tebe, Marijo, ne zna,


Trai boginju on ime to Lide je skri.
Tko te pak pozna, ikko ja utim, pod imenom Lide
U tili prepozna as tvoje pohvale sve.

IX
O TEKO BOLESNOJ VIOLANTI
oluje Violanta; a majka strepi joj Lida,
Srce joj probada bol; meni je slagati pjev.
Oh, kad bih mogao! Lako eretati bezbrian moe;
Nijem je tjeskobni jad teko kad pritie grud.

482

ui Lydam legit heic, nec te, Pizzellia, novit,


Quae lateat Lydae in nomine diva, rogat.
Q
Sed qui te novit, Lydae sub nomine laudes,
Me tacito, agnoscit protinus ipse tuas.

IX
DE VIOLANTA GRAVITER AEGROTANTE
egrotat Violanta; pavet cor fixa dolore
Lyda parens: jubeor scribere carmen ego.
A
Possem utinam! Garrire levis solet; anxia corda
Quae premit immani pondere, cura silet.
483

PJESNIK SE SPREMA DA S LIDOM ITA HOMERA

LECTURUS HOMERUM CUM LYDA


ltos, Lyda, boni sensus quaeramus Homeri:
Ortum, obitum quaerant factaque grammatici.
A
Scire sat est, Phoebi quam multo lumine plenus.

misao dubok u vrlom Homeru trdimo, Lido;


Djela, roenje i smrt, neka gramhtik to zna.
S
Dovoljno znat je s koliko je Febova ispunjen svjetla.

Scire sat est, quanto scripserit ingenio.

Dovoljno nam je znat, kakav to plso je um.

XI

XI

PREDNOSTI STARENJA

COMMODA SENECTUTIS
uid mihi longa ferat, quaeris, mea Lyda, senectus.
Pernoscam laudes ut magis usque tuas.
Q
Quoque minus fatuo mens haec turbatur amore.

ita me, Lido, to e mi duga donijeti starost.


To da bolje u znat tvoje zasluge sve;
P
Luda kada mi ljubav smuivala ne bude duha.

Hoc videam, quam sis digna ut amere, magis.

Spoznat u kako si tek dostojna ljubavi ti.

XII

XII

KAD LIDA DOLAZI NA SELO

ADVENIENTE RUS LYDA


idet ager, subita capti dulcedine ludunt
Passim lanigeri lata per arva greges.
R
Laeta magis viridi late se gramine vestit.

miju se polja, ale se svladana nenadnom slau.


Panjaka ravnih u ir, stada runjava svud.
S
Sve radosnije travom se zelenom prekriva zemlja.
5

Sve radosnije dol aren obasjava cvijet.


Sve radosnije tiho lahori zapadni vjetar.
Sve radosnije sja vedri nebeski svod.
Je li to varka? Ne, nije jer na to blaeno selo
Moja to Lida ve dolazi ii dobri as.

484

Laeta magis vario flore renidet humus.


Laeta magis placidi circum fremit aura favoni.
Laeta magis puro fulget ab axe dies.
Fallor an huc venit?. . . non fallor: rura beata
Venit ad haec fausto jam mea Lyda pede.

485

XIII

XIII

STO JE U PISANJU NOVO

QUAE SIT IN SCRIBENDO NOVITAS

ido, ne smatra novim ba nita to piemo. Tako


Kuu nijdnu ti novom ne moe zvat.
L
Naime, kako rijei mi slaemo pisaca starih,
5

Tako zidara skrb slae starinski kam.


Staro je to od eg stvara se djelo; nov djela je oblik,
I djelo novo je ak, majstor kad dade mu lik.
Tako su, nadam se, nove i moje pjesme; i tako
Govor iz usta ti taj milo to tee je nov.

yda, putas nihil esse novum, quod scribimus.


Aedem
LSic
etiam nulla dixeris esse novam.
5

Quippe etenim, ut struimus veterum nos dicta virorum.


Sic fabri antiquos cura struit lapides.
Quo fit opus, vetus est: operis nova forma novumque
Ipsum etiam, formam cui dedit auctor, opus.
Sic nova sunt, spero, mea carmina; sic novus iste
Sermo est, suavidico qui fluit ore tibi.

XIV
XIV

ZATO PJESNIK SLAVI JEDINU LIDU

CUR LYDAM TANTUMMODO LAUDET


ato jedinu astim ja Lidu? Zato to ona
Jedina, reko bih ja, moju zasluuje ast.
Z
Mnirn da sam krt: oboavat i pjevat da ushtjednem

ydam cur laudo solam? Quod sola videtur


Illa mihi haud impar laudibus esse meis.
L
Parcus in hac dicor: mirari et scribere si quam

koju
Drugu, rasipnim tad sebe bih poeo zvat.

Vellem aliam, dici prodigus inciperem.

XV

XV

O DOMU PIZZELLIJEVIH

DE DOMO PIZZELLIA

akon dugoga rada mi odmor, jedina luka.


Zatita svega od zla jeste Pizzellija dom.
N
Mislim ko prognanik da bih u gradu Romula bio
5

Kad bi mi ulaz u dom ovaj zatvorila kob.


Ako mi otvoren bude za svakad to god mi se desi.
Mimo u u svaki as sretan provoditi vijek.
Ovdje dobra mi Lida u pero neprestano pjesni
Kazuje; tu je moj Pind, Helikon meni je tu.
486

na mihi requies longae Pizzellia curae


Est domus, una meis portus et ara malis.
U
Exui Romulea videar mihi degere in urbe,
5

Hanc mihi praecludant si mea fata domum.


Haec modo si pateat semper, quocumque cadat sors.
Nullo non aeque tempore laetus agam.
Hic Helicon Pindusque mihi est; hic est bona, carmen
Assidue dictat quae mea Lyda mihi.
487

XVI

XVI

AD LYDAM

LIDI
ebe ja ne zavoljeh na pogled zatravljen ludo.
Niti mi tebe se rad tvoja svidjela ud;
Ti si se poela tvoje zbog udi sviati meni,
Koje milina i ar uvijek nadvisuje sve.
Takva nek ostane uvijek, i takva e ostati moja
Ljubav neporona vijek sve dok ne postanem prah.

on ego te stulte modo visam captus amavi,


Propter te mores nec placuere tui;
N
Tu propter mores cepisti, Lyda, placere,

XVII

XVII

AD LYDAM DANTIS CARMINA LEGENTEM

0 LIDI KOJA ITA DANTEA


ebi Dantea djelo uitak tliki prua,
Tvoj taj enstveni lik sakriva muevni um.
Ne zatravljuju tebe tek rijei raskone, nego
Silni uzvien duh, divotnih prizora niz;
Dante to pie tako je slikano bojama vjernim,
Zaklela da bi se ti vidi da oima sve;
Groza te hvata na pogled, bol i veselje, dok tako
Donji obilazi svijet iliti nebeski dvor.
To te zatravljuje, Lido, to mukom se ukusu svia,
ene ostale pak poudno sluaju vijek.
Jedinim pjesnikom zovu i listaju, itaju, ue
Napamet laskavog sve Metastazija tek.

armina cui Dant ~ tam sunt jucunda, virile


Condis feminea sub facie ingenium.
C
Non te deliciae verborum, sec capit alti

10

Queis nihil est unquam suavius et melius.


Hi tibi fac maneant semper; meus usque manebit
Idem amor, extremos integer ad cineres.

10

Vis animi, rerum mirifica et series,


Pictaque tam vero quae scribit cunque colore,
Ipsis te ut jures cuncta videre oculis;
Et visu horrescas, doleas, laetere, sub imam
Aut terram aut sedes rapta per aetherias.
Haec capiunt te, Lyda, viris pol digna placere,
Blandum aliae cupidis auribus excipiunt,
Et solum clamant vatem versantque, leguntque
Et memori condunt mente Metastasium.

489
488

XVIII

XVIII

LI DI

AD LYDAM

oliko volim te, Lido, ja spoznah kad nije te bilo.


Bez tebe, Lido, sam tegotan sebi sam ja.
K
Druzima okruen dragim, pohoditi koji me dou,
5

10

ini se da sam pust, ostavljen posve od svih.


Kad me pak napuste sama u mome skrovitom domu,
Aonski ne moe pjev meni ublaiti grud:
Ve boanski Homera Ijeporekog spjev mi ne prija.
Pjesnik ne prija mi sam rimske Ilijade ve.
Nazonost jedina tvoja mi godi, kad napokon doe,
Radostan, velik uz sjaj, vedar svie mi dan.
Jak je duh; potee pjev, kao s gore da Pinda
Silazi u dobri as moje Kaliope lik.

uam sis grata mihi, didici te, Lyda, carendo,


Ipsi nam sine te sum mihi, Lyda, gravis.
Q
Et caris, qui me visunt, stipatus amicis
5

10

XIX

XIX

O IMENU LIDE,
JULIJU SOMALIJI

DE LYDAE NOMINE,
AD JULIUM SOMALIAM

ato, pita me, mudri Somalijo, nazivam Lidom


Rijetku djevojku tu koju slavi mi pjev.
Z
Lidskoj po Omfali, koja Herakla ukroti, nazvah
5

10

Desertus videor, solus et esse mihi.


Nec, mihi cum solus secreta in sede relinquor,
Aoniis possum corda levare modis:
Non mi grandiloqui divinum carmen Homeri,
Romanae scriptor non sapit Iliadis.
Una juvas praesens animum, te denique visa
Laeta oritur multa luce serena dies.
Mens viget: effundo carmen, de vertice Pindi
Venerit ut subito si mea Calliope.

Lidu to bolje me zna svladati svladana ve.


Ona zapovjedi bogu da proe se lijepoga posla,
Sraman da obavlja on enski uz preslicu rad,
Ova sustalu meni zapovijeda pjesni da piem
Dok me ne oblije znoj lijepu poslu na tom.
Ona bijedniku uze steenu ast, ova mene
Sili stjeem da ast nalog vrei njen.

490

ur Lydam vocitem, Somalia docte, rogasti


Istam, quae canitur rara puella mihi.
C
Omphale Alciden domuit quod Lyda, vocavi
5

10

Lydam ego, me captum quae melius domuit.


Illa deum a pulcro jussit cessare labore
Foedaque feminea ducere pensa colu,
Haec me cessantem pulcro insudare labori
Atque sua carmen scribere lege jubet.
Illa decus misero partum abstulit, haec mihi cogit
Me, sua dum perago jussa, parare decus.

491

XX

XX

LIDI, U SMRT NJEZINE KERI VIOLANTE

AD LYDAM IN FUNERE VIOLANTAE FILIAE


uae virgo hinc abiit, tibi gnata, in flore juventae,
Lyda, quot et quantis est cantura malis!
Q
Hoc certe: haud unquam, ceu tu nunc, perdita luctu

jeva ti ki u cvijetu ivota to umire, Lido,


Kolikih, kakvih e s tim nevolja rijeena bit!
Ovo je sigurno: nikada ona otetu smru
Plakati vlastitu ker nee ko tuna sad ti.

Plorabit gnatam, viscera cara, suam.

XXI

XXI

DOK LIDA TUGUJE, PJESNIK SE NE MOE POSVETITI


MUZAMA

SE LYDA MOERENTE MUSIS VACARE NON POSSE

to me utljiva bodri? Dok ti, Lido, tuguje, misli


Radostan mogu da ja zaeti veseo poj?
Ne, makar otac me Feb potaknuo askrejskim ognjem
II u kastMijski vir vrgla Kallopa sveg.
Pjesniku jedina ti za pjevanje poticaj prua:
Za tebe pjevam ja, Lido, tebi sam nijem.
Nakon to vihar se smiri, ozariti smijeh e ti lice,
Muza kada mi svoj iznova zapone pjev.

uid tacitum increpitas? Te moesta, Lyda, putas me


Posse hilarem cantus fundere laetificos?
Q
Non, si me Ascraeo Phoebus pater incitet igni,

492

Castalio et mergat Calliopea lacu.


Vati sola potes tu ad carmina subdere calcar:
Lyda, tibi canto, Lyda, tibi sileo.
Riseris ut primum discusso turbine, cantus
Incipiet rursus haec mea Musa suos.

493

XXII

XXII

SLAVNOM PJESNIKU, O LIDI

AD CLARISSIMUM POETAM, DE LYDA

ida je meni jedina pjesma. Lidu da digne


Zvjezdan u nebeski dvor Muza moja se pre
I da onakvom je, kakva je, pokae vremenu poznom
Tako da njezinu ast svaki upoznat e dan.
To mi je posao, briga: pod teretom duh se koleba.
Niti je dorasto, joj! pothvatu smionom um.
Pjesnie, slavan to Eurldiku opjeva negda,
Meni pomozi, svoj s mojim udrui pjev,
Kada te ve sa rijeke Sebeta ovamo meni
Rimskog na Tibra brijeg sretna dovede kob.
Ona je Orfeja lire daleko dostojnija, vjeruj,
Mnogo nadizali, znaj, drevne junakinje sve.

yda mihi est unum carmen. Lydam mea certat


Musa domos caeli tollere in astriferas.
L
Qualis et est, talem seris ostendere saeclis.

10

10

XXIII

XXIII

ZATO PJESNIK NEE VIE DA SLAVI LIDU

CUR LYDAM NOLIT DIUTIUS LAUDARE

avno ja ve o tebi zautjeh i utjet u dugo.


Ja, kome nekada ti pjesma vjeita bje.
D
to god napiem, nita se ne svia tebi, ni meni.
5

Makar, sudu po mom, svoj naprezao um,


eljeni istine cilj dosei nikad ne mgu:
Lido, sudu po tvom, taj prekoraujem cilj.

494

Illius ignoret ne decus ulla dies.


Hoc opus, haec mihi cura: labat sub pondere sed
mens.
Nec par heu! magnis ausibus ingenium.
Tu fer opem, tu junge meis tua carmina, vates
Olim cantata clarus ab Euridice;
Te mihi, Sebethi linquentem flumina, quando
Fors bona Romanum huc attulit ad Tiberim.
Crede, una haec omnes longe anteit heroinas,
Orphea haec longe dignior ima lyra est.

e te jamdudum tacui longumque tacebo,


Olim perpetuum quae mihi carmen eras.
D
Nec tibi enim, quidquid scribo, mihi nec placet ipsi.
5

Judice me, nisu quolibet ingenii


Haud possum optatum veri contingere finem:
Judice te, verum, Lyda, supergredior.

495

ENKOMIJASTIKI EPIGRAMI

ENCOMIASTICA

U POHVALU DUBROVNIKA, SVOGA ZAVIAJA

DE LAUDIBUS RAGUSAE, PATRIAE SUAE

tijene visoke Sra ti gleda, strane, i pod njim


Dubrovnik, maleni grad stisnut o morsku hrid.
Lijepa sveudilj tu gospari goje umijea,
Lijepa sveudilj tu cvate sloboda jo.
Ravan je italskom odgoj, a veliki duhovi ljudi
Slabiji nisu za trun italski no to je duh.
Sveg u izobilju ima; jer zato da itelji, koji
U jedrenjacima sve morima plove po svim,
Ne misle da je sve to u tuim se zemljama raa
Za njih rodio sam njihov roeni kraj?

ergi saxa vides, hospes, praecelsa, Rhacusae


Urbem et suppositis exiguam in scopulis.
S
Libertas huic pulcra tamen viget usque, coluntur

10

10

Usque bonis artes civibus ingenuae.


Omnis et est Italo par cultus, magna virorum
Nec cedunt Italis ingenia ingeniis.
Copia nec rerum deest omnis: docta carinis
Currere nam ponti gens vada velivolis,
Quidquid in externis terrarum nascitur oris,
Id natum sibi cur non putet esse domi?

II

II

0 HOMEROVOJ ILIJADI

DE HOMERI ILIADE

su pjesme za obine ljude; Ilijada sama,


Ree makedonski kralj, tivo je kraljeva tek.
Druge

496

privatis vatum scripta: Ilias una,


Rex Macedo ut dixit, regibus apta legi.
Caetera

3 2 Hrvatski latinisti II

497

III

III

0 SLIKARU MBNGSU

DE MENXIO PICTORE

aran dok ja gledah onomadne posljednju sliku


Koju je slikao Mengs sjajni, uzdahnuh tad.
O
Suzama navrelim tunu se meni zalie oi,
5

Mua to takvog je ve zavidna otela smrt.


No u blizini divno kad spazih raeno djelo.
Sliku na kojoj je svoj neko prikazao lik.
Rekoh: Libitina je njega potedjela jezna,
I nakon pogreba Mengs ovdje jo uvijek je iv.

ostremam eximii defixo lumine Menxi


Dum tabulam specto nuper, et ingemui
P
Et lacrymis oculos suffudi moestus obortis.
5

Invida quod talem tam cito mors rapuit:


Sed prope quum vidi, studio quam pinxerat olim
Ipse suam ingenti, mirum opus, effigiem.
Huic atrox certe, dixi, Libitina pepercit,
Menxius hic sua post funera vivit adhuc.

IV

IV

0 ZRANOM BRODU*

DE NAVI AERIA

mu nijedan pothvat ni tegotan nije ni muan:


Oblakom visokim put francuski kri si brod.
U
Mnogo dostojniji neba od one argivske splavi,
Moda e jednom se jo s eterskim zvijezdama srest.

V
GRKOJ, 0 FRANCUSKOM IZUMU ZRANOG BRODA
to se ti Dedala letom toliko hvasta, o Grka?
Francuska jedina zna ploviti zrani kroz val:
S
Tako te svojom slavom pobjeuje Francuska, kako
Povijesne istine sjaj lani pobjeuje mit.

nulla est res dura atque ardua: celsas


Per nubes puppis Gallica tendit iter.
IForsngenio
etiam aetheriis olim sese inferet astris,
Argiva caelo dignior illa rate.

V
AD GRAECIAM, DE GALLICO NAVIS AERIAE INVENTO
aedaleos jactas quid nisus, Graecia? Fluctus
Gallia sola potest nare per aerios:
D
Laude sua quae te tam vincit Gallia, mendax
Fabula quam vera vincitur historia.

* U ovom i iduem epigramu pjesnik oito aludira na brau


Montgolfier koji su u lipnju 1783. pustili u zrak balon ispunjen
toplim zrakom. Iste godine, 21. XI, uzletio je nad Parizom takav
balon s dva lana posade.
498

499

VI

VI

FIRENCI, O DANTEU ALIGHIERIJU

AD FLORENTIAM,
DE DANTE ALIGHERIO

ebe opaina sijelom, Firenco, i prevara Dante


Onaj je prozvao tvoj; oteo nije ti on
T
Sjaja toliko koliko je dao. Ostaje bolna,
5

Jalova optuba ta, nitko ne prihvaa nju.


Vie i vie slava ti raste; da si Homera
Toskanskog rodila ti, sve uivat e glas.

e fraudum sedem ac sceleris, Florentia, Dantes


Ille tuus dixit; nec tamen eripuit
T
Splendoris tantum, quantum dedit. Illa dolentis
5

VII

VII

O BENEDIKTU STAYU, ODLINOM PJESNIKU


I FILOZOFU

DE BENEDICTO STAY, POETA ET PHILOSOPHO


PRAESTANTISSIMO

ogovi Stayu vinji dosudie stigne da lako


Newtonov mudrosti dar, zvonki Lukrecijev stih.
B
On sam dvostruki vijenac od lovora, masline nosi,

ewtoni sophiam, numeros aequare Lucreti


Stayadae faciles annuerunt superi.
N
Unus habet duplicem lauroque oleaque coronam,

Febu mio je on, kekropskoj boginji drag.

Phoebo, Cecropiae carus et ille deae.

VIII

VIII

BALTAZARU ODESCALCHIJU

AD BALTHASAREM ODESCALCHIUM

ao Ilijade tuma ja divljah se veljem Homeru,


Iznad pjesnika svih vie cijenei njeg.
K
Ipak sad mu se, sjajni moj Baldo, divim jo vie
5

10

Credita non ulli vana querela jacet,


Sed magis atque magis tua laus viget: esse fereris
Quod semper Thusci patria Maeonidae.

Jasan kad izlijeva na nj svjetla boanskoga zrak,


I, to je nekada Pope napiso za svoje Engleze,
eli da poznato tu tvojim Italcima sja.
Time ko darom ti revno obdaruj rodnu si zemlju,
Oba u jezika vjet, nastavi pbeti rad;
Kai jo kakav pravi bi pjesnik morao biti;
Nai Arkaani taj, na alost, ne znaju lik.
500

aeonidae interpres magnum mirabar Homerum,


Nullis non illum vatibus anteferens.
M
Nunc magis at miror, diae cum fulgura lucis
5

10

Clara illi affundis, Balthasar eximie,


Atque, suis olim scripsit quae Popius Anglis,
Vis nota esse tuis non minus Ausonidis.
Urge opus incoeptum; lingua et mirandus utraque
His patrios fines affice muneribus,
Atque doce, veri quae sit forma illa poetae,
Ignotam nostris quam doleo Arcadibus.
501

IX

IX

ZAPISANO POD CICERONOVIM LIKOM

SIMULACRO CICERONIS SUBSCRIPTUM


alve, urbis decus aeternae, salve, optime Tulli,
Salve, o magnorum maxime Romulidum,
S
Eloquii princeps, quo sub duce Roma Pelasgos

dravo, diko vjenoga grada, Tulije vrli,


Zdravo, najvei ti veljih od Rimljana svih;
Z
Blistave prvak si rijei, pod ijim je vodstvom Pelazge,

Vicit, quos armis vicerat, ingenio!

Poto svlada ih ma, rimski pobijedio duh.

O KORNELIJI KNIGHT, ENGLESKINJI,


SLAVNOJ PO UENOSTI I SPISIMA

DE CORNELIA KNIGHT ANGLA, DOCTRINA ET SCRIPTIS


CLARISSIMA

akve je drevno doba junakinje raalo nekad


(Tijelom prelijepe sve, osobit u njih bje um).
Takvu gledamo tebe, boanska djevojko, gdje nam
S Temze oinske ti doe u Romulov grad;
udom se udimo tebi gdje zbori besjedom, kojom
Govore Latin i Grk, jezik Toskane ti zna,
I, dok iz svetita srca dubke iznosi misli,
Sada kad zelen ti vijek, ii tebi slutimo duh
Kakav godina dugih u toku jedva da moe
Stei iskusan mu, mudrosti Pilade vjet.
Likuj s takva poetka uvna i velikom slavom
Sebe, svoje i sav enski prodii ti rod!

uales prisca aetas olim tulit heroinas,


Corpore praestantes, ingenio eximias.
Q
Talem Romuleas ad sedes, dia puella.

10

502

10

Te patrio advectam cernimus a Tamesi;


Et Grajo, et Latio, Tusco et sermone loquentem
Promentemque alto pectoris ex adyto
Doctrinae oracla attoniti miramur et aevo
In viridi tantam suspicimus sophiam.
Quantam posse sibi vix longa aetate videmus
Palladia insignes arte parare viros.
Gaude istis memoranda orsis, teque ipsa tuosque
Orna et foemineum, gloria rara, genus!

503

MORALNI EPIGRAMI
MORALIA
I
OPOMENA STARCIMA

I
MONITUM AD SENES

li tko, neka nikom ne eli ugodan biti:


neka je to, teak da ne bude on.
StariDovoljno

nulli jucundus postulet esse:


satis est, nulli si queat esse gravis.
QuiHocsenuit,

II
KAKVU ENU TREBA DA KVINT IZABERE

II
CUJUSNAM FORMAE UXOR SIT A QUINTO DELIGENDA

unu ne uzmi, Kvinte, enu, ali ni lijepu:


Sam kad nisi ve lijep, osrednji njoj nek je lik.
Dugo nee moi ljepotica tebe podnosit.
Runu podnositi pak dugo ne moe ti.

ec pulchram haud pulcher, nec foedam ducito,


Quinte,
NUxorem;
forma si qua sit at media.
Foedam non poteris tu longo tempore teque
Longo non poterit tempore pulchra pati.

504

505

III

III

O SVOM STARENJU

DE SE SENESCENTE

dje je dobra mi narav i gdje je blaga mi sada.


Prijazna, vedra jo k tom svima ugodna ud?
Krivnjom starake dobi zar pamet ve mi ne kii?
Starcu, kad oslabi um, kakva jo ostaje slast?
U tom je stvar: sad nitko se vie n svia meni;
Izmijenjen, u tom je stvar, nikom se ne sviam ja.

unc ubi mi placidi mores, ubi mite, nec ulli


Non ultro arridens comiter ingenium?
N
Fallor, an aetatis vitio jam pectus acescit,

IV

IV

O NEPOSTOJANOSTI MILJENJA

DE MENTIS INSTABILITATE

ve se koleba, ni jedne se stvari vrsto ne dri,


Kao maleni brod, morski kad ziba ga val.
Hoe pa nee; hvali, osuuje; goni i bjei;
Bila no ili dan, mijenja miljenja sva.
Sramno je ovjeku nikad u nestalnoj n stati misli.
Lui, odlui se, daj, uvaj steenu ast!

sque labas, firmus nec re consistis in ulla.


Fluctuat ut medio parva carina mari.
U
Vis, non vis; sequeris, vitas; damnasque probasque;

V
SKLADAN DUH U SKLADNU TIJELU

Mens et habet senio perdita dulce nihil?


Hoc est, nemo mihi quod jam placet; omnibus ipse,
Hoc est, mutatus quod male displiceo.

ragi ko kam to je lijepo u kovinu ukovan lijepu


Tako nam skladan je duh tijelu u skladnome drag.

506

Altemasque omnes nocte dieque vices.


Turpe viro instabili nunquam consistere mente.
Cerne, cape, arreptum perge tenere decus!

V
MENS CULTA IN CORPORE CULTO
in pulchro quae pulchre inculsa
metallo est.
USict gemma,
mens in culto corpore culta placet.

507

VI

VI

O PRAVILU MORALA

DE RECTI NORMA

ravilo godi: al onaj Sto pravilo pita za savjet


Svaku za najmanju stvar, pravilo preskae tad.

placet: recti sed normam transilit, ipsam


Qui recti normam consulit immodice.
N orma

VII

VII

O MUU I ENI MUDRE ILI LUDE GLAVE

DE VIRO ET UXORE SANI AUT INSANI CAPITIS

ae se mu da eni je glava. A to ako eni


Glava je ni mjestu, mu lude glave je ba?
Uloge tad je promijenit poteno, da s jednakim pravom
ena zapone ve glava suprugu bit.

VIII
POSTUMU SUVIE REVNU U UVANJU ENE
enu ti, Postume, uva neprestano. Oito eli
Nju koja vjerna je sad nevjernom stvoriti, mnim.

ir caput uxoris fertur. Quid si caput uxor


Sanum habeat, sano vir careat capite?
V
Recte si fiat, mutatis partibus, aequum est.
Uxor ut incipiat jam caput esse viri.

VIII
AD POSTUMUM NIMIS DILIGENTEM IN UXORE
CUSTODIENDA
assidue custodis, Postume. Fida est
Quae nunc, infidam vis, reor, efficere.
U xorem

IX

IX

O AMOROVOJ SLICI

DE IMAGINE AMORIS

djeak? Amor. to lije iz ume?


njegov na mig ljudski roni ih rod.
TkoSuzeje tajto krilati
508

pennatus? Amor. Quid fundit ab urna?


ex oculis, lacrimas.
QuisQuaspuerciethichumanis
509

0 DVAMA AMORIMA OD KOJIH JE JEDAN


OD BJELOKOSTI, DRUGI OD EBANOVINE

DE DUOBUS AMORIBUS, ALTERO EX EBORE,


ALTERO EX EBENO

ato je Amora dva nenalina zdruio kipar,


Jedan je slonova kost, drugi od ebana mrk?
Z
Moda jer Amor bijel kao snijeg s poetka e biti.

ur tam dissimiles conjunxit sculptor Amores,


Hunc ebore, hunc nigro scilicet ex ebeno?
C
An quod Amor primo solet ortu candidus esse,

Zatim, kad promijeni mast, esto postane cm?

Dein verso fieri saepe colore niger?

XI

XI

O MNOGOSTRUKOM BAVLJENJU UMJETNOSTIMA

DE MULTIPLICI ARTIUM STUDIO

mjetnost nijednu ne zna koj' mnoge nastoji znati;


Jednu nauiti tek teak vema je trud.
U
Nije Hipokrat velji za lijenike pisao samo:

rtem scit nullam, qui multas scire laborat;


Unam etiam prorsus discere difficile.
A
Ars est longa, brevis vita haec, quam ducimus: unis

Umjetnost duga je prem, ivot kratak je na.

Non scripsit medicis maximus Hippocrates.

XII

XII

FLAKU, O TOME TO TREBA MISLITI O LJUDIMA

AD FLACCUM, QUID DE HOMINIBUS EXISTIMANDUM

ara se, doista, onaj to misli svi da su dobri;


Isto se vara i tko misli svi da su zli.
V
Jest u ivotu neka sredina; ne budi, Flako,

allitur hercle, bonos omnes si quis putat esse.


Fallitur aeque, omnes si putat esse malos.
F
Est medium in vita quiddam: nolo, mihi simplex

Naivan suvie ti, ali ni previjan ba.


Misli da ima ih mnogo u koje se moe pouzat.
Mnogo u koje se pak uzdati moe tek lud.

510

Sis nimium; nolo, sis mihi, Flacce, vafer.


Esse puta haud paucos, queis tuto fidere possis.
Multos, queis magna est fidere stultitia.

511

XIII

XIII

AD CINNAM

INI

manus cohibe, teneras ne attinge puellas!


Non satis Idalio vel procul igne nocent?
Cinna,

ino, prste k sebi! Ne diraj djevojke njene!


Zar izdaleka ve njin ljubavni nb udi plam?

XIV

XIV

IN CINNAM NIMIAM DOTEM PETENTEM

INI KOJI TRAI VELIKI MIRAZ

ur nimiam poscis dotem tibi, Cinna? Tuae vis


Stultus an uxoris mancipium fieri?
C
Quae dotem mulier nimiam tulit, haud putat ipsa

ato miraz ti trai za sebe veliki, Cino?


eli li postati glup svojoj ti supruzi rob?
ena kad velik miraz donese, ve pokorna nije:
Misli po pravu da njoj pripada kupljeni mu.

Duci, verum emptum ducere jure virum.

XV

XV

DE CONJUGIO MALE AUSPICATO

0 BRAKU SKLOPLJENU U ZAO AS


nu to boginjom zvae ti nekad, Erinijom zove,
Postume, Gelija im enom ti postade sad.
Ta to je najljepa bila u drutvu likova lijepih.
Nema ljepote ve, jao! nema ni lik.
S njom ti govorae samo ko s drugom da ivjeti moe:
S njom sad ne moe ti ivjeti vie ko drug.
Tako stradaju svi bez razbora koje taj Amor,
Na oba oka slijep, brani povede u vgz.

uam dixti nuper divam, nunc dicis Erynnim,


Postume, ubi conjux Gellia facta tua est.
Q
Quae lepidas inter visa est lepidissima formas,

512

33

Jam nihil heu! formae nilque leporis habet.


Qua nisi cum socia vivere posse negabas.
Hac jam cum socia vivere posse negas.
Sic pereunt, quos non ratio, sed captus utroque
Ille oculo ad thalami foedera duxit Amor.

Hrvatski latinisti II

513

NABONI EPIGRAMI

SACRA

STAJAE DO KRIA MATI NJEGOVA

STABAT JUXTA CRUCEM MATER EJUS

Vidim je gdje stoji, ne vidim


da plae.
Sv. Augustin
tajae majka s ranom u sfcu, gledaju gdje joj
Polumrtav je sin raspet na sramotan kri.
Stajae, silna visoka ko stijena prkose vjetru,
iba to pjenasti sve pustoga mora je val;
Stajae; tihe suze da roni ne vidje nitko,
Niti zau ma tko aloban uzdisaj njen;
ario bol je duboko u grudima ko to u plahom
Zavoju, pustu kroz pe, skriven kotrlja se plam.
Niti gdje ima pukllne kroz koju bi datle mogo
Napolje izbiti van, razbivi zapreke sve,
Te se u valima tako u slobodan razliti uzduh;
Njega jer okolo svud tvrdi okruuje zid,
Rve se sve i mranim zaludu mrmorom tutnji.
O kad bi briznut u pla mogla, djevice, ti,
O kad bi izbio jecaj iz usta majinih! Jeca,
Plae tek lagani jad: tu gdje tugdnosan bol
Bremenom golemim titi, nijema je tjeskobna tuga;
Nee olakati nju jecaj ni rastuen pla.

Stantem lego, flentem non lego


S. August.
tabat moesta parens luctu cor saucia, gnatum
Cernens probroso in robore semianimem.
S
Stabat, celsa velut stans rupes obvia ventis,

10

15

514

10

15

Spumea quam vasti verberat unda maris;


Stabat, nec gemitus audita est fundere tristes,
Nec visa est molles fundere lacrymulas;
Quippe dolor penitus gliscebat pectore in imo,
Abdita ceu rapidis flamma voluminibus
Convolvit sese vasta in fornace, nec usquam
Rima est, qua sese proferat ac vacuas
Objicibus ruptis undantem effundat in auras,
Sed circum duris irrita parietibus
Luctatur caecoque immugit murmure frustra.
Diva, utinam flesses, atque iterum atque iterum
Isset materno singultus ab ore! Gemitque
Fletque levis moeror: mole ubi luctificus
Incubuit dolor ingenti, silet anxia cura,
Nec gemitu et moestis fletibus egeritur.

515

II

II

O MARTIRIJU SV. IVANA KRSTITELJA

DE S. JOANNIS BAPTISTAE MARTYRIO

ao, posred jela obilatih trpeze carske


Glava je stavljena, ljut to je odreza ma4!
JNagrada
koju bludnoj obeae djevojci, glava:
5

Svetiju od nje sav nijednu ne pozna svijet!


Mnim da, kad ugleda kako je nose, Kupidon je opak.
Koji je jezivi taj savjetom pdtako in.
Uasnut i sam grozno protrnuo, svratio pogled.
Od stida njemu u lik briznula rujna je krv.

eu, heu, regalis laeta inter fercula mensae


Demessum saevo ponitur ense caput!
H
Ponitur, incestae merces promissa puellae.
5

III

III

MARIJA MAGDALENA O SAMOJ SEBI

MARIA MAGDALENE DE SE IPSA

iilom bojenih lica, zakvrene si kose


Zlatnim nakitom svim bujnu uresivi grud,
L
Svladanim varkom, udnjom zavedenim likom za tatim,
5

Quo nullum est toto sanctius orbe caput!


Quod postquam inferri vidit, credo, ipse Cupido,
Qui malus horrendum suaserat, heu, facinus
Intremuitque horrore artus, avertit et ora.
Nec potuit totis non rubuisse genis.

Magdala (kajem se ja) omiljeh ljudima svim.


Suicom crnom strta, iznemogla, upavih vlasi,
Zavita prnjama sad, prosta i razdrta sva,
Neznatne tragove jedva sauvavi oblija krasnog,
Veljim (veselim se tom) svecima mila sam ja.

icta genas, ferro vibratos compta capillos,


Et laxos auro conspicienda sinus.
P
Deceptis vanae captisque cupidine formae
5

Magdala (quod nollem) terrigenis placui.


Nunc pallens, atra macie consumpta, solutam
Hirta comam, laceris vestibus horridula,
Vix parva eximiae servans vestigia formae,
(Quod laetor) magnis caelitibus placeo.

4 Motiv koji je prema Bibliji (Evanelje po Marku 6,21)


vrlo mnogo obraivan u umjetnosti: idovska princeza Saloma
oduevila je svojim plesom na gozbi ouha Heroda i goste;
kad ju je ouh htio nagraditi za divan ples, zatraila je po maj
inu nagovoru glavu Ivana Krstitelja koji je bio u zatvoru.
516

517

GROBNI I ALOBNI EPIGRAMI

SEPULCRALIA ET LUGUBRIA

LUKI SORKOCEVIU, DUBROVANINU,


KOJI ZAMOLI PJESNIKA
DA NETO NAPIE U SPOMEN RUDA BOKOVICA

AD LUCAM SORGIUM RAGUSINUM,


QUI POETAM ROGAVERAT, UT IN PARENTALIBUS ROG.
BOSCOVICHII ALIQUID SCRIBERET
upremum volui Rogero solvere munus,
Funereum tristes carmen ad exequias.
S
Ingeniumque ingens, clara et laudare reperta

htjedoh Rudu iskazati alobnu poast.


P osljednju
Pogrebni spjevati spjev, tuan, u njegovu smrt.

10

Duh pohvaliti silan i njegove izume sjajne.


ivot opisati sav, osobit znaaj i ud.
Nfe mogah: nemoan um se na spomen dragoga druga
Skri, ne tee mi stih niti mi dolazi rije,
Do dna mi tuga i jad probadaju srce, te krupne
Suze teku niz lik, teku moju niz grud.
Njih domaji ja mogu, njih milom pokloniti drugu,
Tebi, to nuka me, njih, Sorgo glasoviti, jo.
Tuga sad moja tek plae; kad mnogo vremena proe.
Moda e tada moj bol prikladnu iznai rije.

II
GROB RAFAELA MENGSA
vdje je sahranjen Mengs; dok ivljae, kao da opet
Rafael bijae iv; umrije; umrije i on.

518

10

Et vitam, mores dicere et eximios.


Nec potui: cari admonitu mens aegra sodalis
Frangitur, haud voces, haud subeunt numeri,
Ima fodit moeror luctu praecordia, manant
Perque genas largae perque sinum lacrymae.
Has patriae possum, dulci has persolvere amico,
Has tibi, qui me urges, inclyte Sorgiade.
Nunc plorat meus hic tantum; post tempore longo
Fors erit, ut fundat verba diserta dolor.

II
RAPHAfiLIS MENXII TUMULUS
hic situs est, quo vivo vivere rursum
Est visus Raphael, quo moriente mori.
Menxius
519

III

III

TIZIANOV GROB

TITIANI TUMULUS
oc tibi amatores artis, Titiane, sepulcrum,
Ne jaceas parvo maximus in tumulo.

mjetnost koji ljube taj spomenik digoe grobni


Tebi, da veeg od svih malen ne pokriva grob.

IV

IV

VOLTAIREOV GROB

VOLTERI TUMULUS

lei Voltaire koji mnogo tisua ljudi,


Ovdje
Nesretnik, i sebe sam uniti pameu svom.

Istinom ruga sad vinjih ispovijeda to em se ruga.


Vidi da srdit je Bog, teak njegov je gnjev.
Koji to ita uzdahni iz tuna srca i reci
Kratka da ala d&g ima u suzama kraj.

520

olterus jacet hic, qui millia multa virorum


Seque suo infelix perdidit ingenio.
V
Nunc, risor superum, quae risit, vera fatetur
5

Et videt offensi quam gravis ira Dei est.


Qui legis haec, gemitum da moesto corde, brevisque.
Dic, jocus, heu, longas desinit in lacrymas.

521

EPIGRAMI RAZLIKI

VARIA

O POTREBI I UMIJEA I UMA ZA GAJENJE ZNANOSTI

DE ARTIS ATQUE INGENII AD DOCTRINAM


NECESSITATE

ne pomae um kad nema umijea: umijee


M nogo
Nita ne pomae pak ako nedostaje um.

ingenio non multum, qui caret arte:


Qui caret ingenio, proficit arte nihil.
Proficit

II

II

TO JE TO LIJEPO

QUAENAM PULCHRA SINT

lijepo je, Tule. T6 to se vieno svia,


svia se t6, gledaju ne moe re.
PitaPrem,to zato

videnti
Quae sint pulchra, rogas. Quae, quamquam, Tulle,
Cur placeant nequeas dicere, visa placent.

522

523

III

III

KVINTU, O PJESNIKOM UMIJEU

AD QUINTUM, DE ARTE POETICA

nici prirode bili su starima pristupni, sada


I nam su pristupni. to mamo listamo sve
V
Spise uzalud starih, ne slijedei naravi primjer.
5

Paljivim oima koj lei otvoren svud?


Godi spjevana pjesma po stvarnosti: pjesnike stare
Znala je umjetnost ta stvorit, i nove e znat.
Kvinte, ti ovu sasvim proiii umjetnost: moda
Ravan u pjesmi e tad samom Homeru bit.

aturae fontes priscis patuere, patent nunc


Et nobis. Veterum scripta quid assidue
N
Volvimus incassum, nec rerum exempla tuemur.
5

IV
VITTORIJU ALFIERIJU, O NJEGOVIM TRAGEDIJAMA

IV
AD VICTORIUM ALFERIUM, DE EJUS TRAGOEDIIS

vojstva zahtijevaju enska, dok muevna naprotiv


mrze,
SViktore,
bez reda svi djela to kore ti sad.
5

Tragedija krepka nek Herkula toljagu nosi,


Nek izbjegava vijek nadut, mekoputan vab;
Neka Veneri slina ne eli bit, ve Minervi,
Ne slatkoreka, ne, ve velikbreka sve.

emineos quaerunt comptus, odere viriles,


Victori, passim qui tua scripta notant.
F
Herculeam gestet nervosa Tragoedia clavam.
5

Vi freta et molles negligat illecebras;


Nec Veneri, at similem sese velit esse Minervae,
Non pol! suaviloquam, sed mage grandiloquam.

O ITANJU PJESNIKA

DE LEGENDIS POETIS

jesme su zdravlje ivota i otrov ivota, jer pjesmom


Krepost se prenosi sva, prenosi njom se i grijeh.
P
Ovu posluaj Muzu, pred onom uho zatvori.
5

Quae fidis passim subdita sunt oculis?


Ex vero ductum carmen placet: ima poetas
Haec fecit veteres ars facietque novos.
Hanc tu, Quinte, artem penitus tibi disce: vel ipsum
Aequabis forsan carmine Maeoniden.

Djeae; sav nije ist djva pijerijskih zbor.


Jedan se, stidljivi, skup posvetio istoj Minervi,
Obijesnu Veneru pak slijedi bezoni skup.
524

armina sunt vitaeque salus, vdtaeque venenum:


Carminibus virtus traditur et vitium.
C
Huic praebe, huic aurem Musae, puer, obstrue; non est
5

Omnis Pierii casta puella chori.


Pars castae addixit sese pudibunda Minervae,
Effrons lascivam pars sequitur Venerem.
525

VI

VI

PJESNIK O SEBI I 0 SVOJOJ LJUBAVI PREMA STARIMA

POETA DE SE SUOQUE ERGA ANTIQUOS AMORE

mije se meni djela to slavim pjesnika starih


I to ih dan i no ne dam iz ruku ja;
S
Mnim da se s grkim ne da poredit nit rimskog je
5

10

vrijedan
Po kulturi na vijek ili po slavi na um.
Smije se? Ali to ima da moe suprotstavit starim,
im bi veliati na mogao dananji vijek?
Dananje doba kome se divimo, k nebu ga diu,
Njima ravno je 1' to dalo ii podobno tek?
One to hvali poredi s Homerom ili s Maronom
Velikim: vidjet e tad puke da trice su to.

rrides, vatum quod laudo scripta priorum,


Et verso assidua nocte dieque manu;
I
Nostra nec aut Grajis aequari aut digna Latinis
Saecla reor cultu, laude vel ingenii.
Irrides? Sed, quod priscis opponere possis,
Ecquid habes, aetas nostra quod extulerit?
Haec, quam miramur, quam caelo attollimus, aetas
Pame illis quidquam protulit aut simile?
Maeonidae confer, quos laudas cumque, Maroni
Vel magno: nugas dixeris esse meras.

VII
VII

IN SCRIPTOREM, NOSTRI AEVI CONTEMPTOREM

PISCU KOJI PREZIRE NAE DOBA


ui priscos tantum laudatque legitque poetas.
Despuit et quidquid tempora nostra ferunt.
Q
Nuper et est si quid scriptum, fastidit et odit,

naj pjesnike stare to ita samo i hvali.


Koji pljuje na sve na to donosi vijek.
Nedavno pisano ako je to, na to mrzi i psuje.
Bilo kieno to, ljupko i ueno ak,
Ne voli niti zduno vrline osjea starih,
Zh na pak osjea um samo zavist i jal:
Radi to ako mu reku da prost je i dosadan pisac
Krivit da moe za sve ne svoju greku no vijek.

Doctumque et cultum sit licet et lepidum,


Non aequus veterum virtutem sentit amatque.
Lividus at nostris invidet ingeniis.
Hoc et agit, non ipse suo dicatur, at aevi
Ut vitio insulsus scriptor et illepidus.

Preveo Josip Torbarina

526

527

HENDEKASILABI

HENDECASYLLABA

O EPIGRAMIMA GRKE ANTOLOGIJE


KOJE JE SAM PREVEO NA LATINSKI

IN EPIGRAMMATA ANTHOLOGIAE
A SE LATINE CONVERSA
iquis Cecropios amat lepores.
Nec Grajae numeros fugit Camoenae,
S
Huic, opto, admoveat manum libello.

ko kekropske ljubi tko miline


I od stiha ne bjei grke Muze,
A
Neka primakne ruku ovoj knjizi.
5

10

15

Tko pak n ljubi kekropske miline


I tko bjei od stiha grke Muze,
Nek ne primakne ruke ovoj knjizi.
Jedan i drugi proita li knjigu
Prvi, naklon, to primi s odobrenjem,
Drugi, zlohotan, primit e sa smijehom.
Ako sluajno smijeh taj ipak moje
Ui dostigne, neu se uzbudit;
Nit se nadam ni teim svima godit.
TS. ni Jupiter sam ne godi svima,
Silom kad sjevemj&ka vedri nebo
II kad navlai oblak juga vlanog.

10

15

Qui nec Cecropios amat lepores,


Et Grajae numeros fugit Camoenae,
Hoc, oro, abstineat manum libello.
Nam si legerit haec uterque, fiet
Ut quae lecta bonus probavit alter.
Alter excipiat malus cachinno.
Qui si forte meas tamen cachinnus
Aures attigerit, nihil movebor.
Nec spero aut studeo placere cunctis.
Non cunctis placet ipse Jupiter, seu
Clari vi Boreae polum serenet,
Seu nubem et madidos reducat Austros.

II

II

NESPOSOBNU PJESNIKU

IN POETAM INEPTUM

re, letite letom amo, stijene


Neko maknute Orfejevom lirom!
B
to jo ekate? Treba hitro sada

uc, huc ocyus advolate, adeste


Orphei saxa lyram secuta quondam!
H
Quid statis? Lycabae lyram citato

Slijedit Llkabe liru koja bijedne

Motu nunc decet insequi, sonore

528

34

H rvatski latinisti II

529

10

15

20

Nas neprestano runim umom davi.


Zviduk ne moe nju ni grohot smijeha
Niti glasova muklo buan ubor
Iz parizijskih uma nagnat u bijeg.
Sad sve zajedno (bre, brzim trikom)
Jao, doite, kolko god vas ima.
Hajde, trite, skupite se, stijene!
Sruite se na liru zlog poete
I na prste mu kao straan oblak,
Ko na vinograd kada tekim pljuskom
Gr&da gustoga udari oluja
I grozd nabrekli obori na zemlju.
Jao, molbe ni zavjeti ne vrijede!
Mislim, vjere mi, da se prii liri
Loeg pjesnika boji samo stijenje
I da, maknuto s mjesta, od nje bjei.

10

15

20

III

III

PROTIV BESTIDNOG PJESNIKA

CONTRA VATEM OBSCOENUM

arkadske ostajte mi ume,


Z bogom
Bistri izvori, zbogom, i jezra.

10

Quae nos usque malo enecat misellos.


Quam nec sibila, nec queunt cachinni.
Nec vocum fremitus male obstrepentum
Pulsam Parrhasiis fugare sylvis.
At cuncta (ocyus impetu citato)
Quotquot estis io! venite, adeste,
Ite, currite, convolate saxa!
In lyram, in digitos mali poetae,
Confestim incidite impotente nimbo.
Ut vineta super gravi ruina
Densae grandinis ingruit procella.
Et sternit gravidos humi racemos.
Heu, heu, vota nihil valent precesque!
Ipsa, credo equidem, mali poetae
Lyram permetuunt adire saxa,
Suo et pulsa loco fugam capessunt.

Joj, parizijsku dubravu nam kalja


Pjesnik jezika pogana i gnusna.
I ne stidi se besramno u iste
Ui lijevati pogibeljne ale.
Od tih ala se meni jako bljuje
I od silne se ui jetra burica,
Poigravaju noge mi da pou.
Mogu dosadno blejanje ovaca,
Mogu volova m/ukanje podnosit,
Mogu magarce trpjeti kad revu,
Ali roktanje svinja mi se gadi,
Nagnem bjeati smjesta im ga ujem.

nunc Arcadicae valete silvae,


et liquidi valete fontes.
JHeu,amLacusque
heu, Parrhasium nemus profanat
5

10

Vates spurcidicus merumque coenum.


Nec jactare pudet male ac licenter
Jocos auriculis graves pudicis.
His mihi stomachus jocis movetur,
Aestuat jecur impotente bile,
Et pedes male gestiunt abire.
Balatus ovium queo molestos,
Et boum queo perpeti querelas.
Asellos etiam pati rudentes,
Grunnitum suis odi abominorque,
Auditoque statim fugam capesso.

Preveo Josip Torbarina

530

531

HOMEROVA I L I J A D A
IZRAENA U LATINSKIM STIHOVIMA

HOMERI I L I A S
LATINIS VERSIBUS EXPRESSA

<ZAZIV MUZE)
rdbu mi, boginjo, pjevaj Ahlleja, Peleju sina,
Pogubnu, kojano zada Ahejcima tisuu jada,
S
Snane je due mnogih junaka ona k Aidu
5

ram, diva, trucem Pelidae concine Achillei,


Innumeris horrenda olim quae pressit Achivos
ILuctibus,
obscuro multas et compulit Orco
5

Poslala, & njih je same uinila, plijen da budu


Psima i pticama gozba; a Zeusu se vrae volja,
Otkad se bjehu onbmad razdvbjili poslije svae
Atrejev sin, junacima kralj, i divni Ahilej.

II

Heroum fortes animas, ac frigida leto


Membra feris canibus praedam alitibusque reliquit
Omnigenis (magni certo Jovis omnia nutu
Ibant), ex quo, acres ad jurgia saeva coorti.
Regnatorque virum Atrides et dius Achilles
Ruperunt pactamque fidem et socialia vincla.

II

CHEKTOE I ANDROMAHA)
T^ako si, Hektore, ti mi i otac i gospoa majka,
" JL Ti si mi brat i mlaahni mu; al smiluj se sada
I daj ostani ovdje na kuli, udovicom ene
Svoje ne ostavi sad ni siroetom djeteta svoga.
5 K6d smokve deder ljude urdi, odakle se moe
Najlake ii grad unii, osvojit se bedemi m6gu.

10

Velji sjajnoljemac Hektor ovako prihvati rije:


Sve je doista to na umu, eno, i meni,
Nego se Trojaca ja i dugbhaljki Trojanki bojim
Ako li budem od borbe ko straljivac bjeao kakav;
Ni srce to mi ne da, jer navikoh vazda valjanim
532

u mihi nunc, Hector, pater es, tu mater, et idem


Tu frater, thalami tu vir mihi foedere junctus.
T
Quare age da miserae hanc veniam: discedere ab urbe
5

Parce, caput dubiis parce objectare periclis,


Ne patre hunc orbum rapto, ne conjuge adempto
Me viduam linquas. Aciem hinc hortare jubeque
Agrestem ad ficum sistat, qua mollis in urbem est
Adscensus facilique aditus sub moenia clivo.

Tum sic orsa refert Hector: Conjux, mihi cordi


10 Omnia sunt istaec, Troas peplumque trahentes
(10) Troadas at vereor, vitem si praelia duri
533

15

20

25

30

35

40

45

Biti i v&zda se hrabro meu pfvim Trojcima borit


Stjeui veliku slavu i ocu i samome sebi.
Jr ja ii srcu svom i u dui predobro znadem,
Doi e jednom dan, kad e i sveti propasti Ilij
1 kralj kopljbmetnik Prijam i narod Prijama kralja.
Ali nfe marim ja i n alim Trojce toliko
Niti Hekabu samu ni Prijama, trojanskog kralja,
Ni brau svoju, to svi su valjani i to ih je mnogo,
Ali e ii prah pasti od neprijateljskih junka,
Koliko alim tebe, mjednhalja kad te Ahejac
Suznu koji odvede slobode ti uzevi danak.
Ree svijetli Hektor te prui zh sinom ruke.
Ali se tivine sin krasnopojasnoj dojkinji n& grud
1 krikne, preplaiv se, kad Ogleda miloga oca.
Mjedi se prestrai on i konjbgrivne kite, kad spazi.
Kako se strano trese na kacigi ozgo na vrhu.
Tome se mili otac nasmije i gospoa majka.
Odmah svijetli Hektor sa glave kacigu svoju
Sjajnu, presjajmu, skine i nk tle je metne, te sina
Poljubi miloga sv8g i na rukama ponjie njega;
Onda molitvu Zeusu i ostalim bozima rekne.
Ree 1 miloj eni djeaka u naruje metne,
Ona se plau nasmije i k mirisnim grudima svojim
Privije edo, a muu, kad opazi, bude je ao,
On je pogladi rukom, progbvori i rije joj rekne:
Nemoj se, neboga eno, alostiti odve u dui,
Jerbo me preko sudbine k Aidu poslati nee
Nitko, a smfti, mislim, da ovjek, kada se rodi,
Uteko dosad nije ni jedan, ni ra ni junak.
Nego u dvore otii te gledaj poslove svoje,
Prelu i tkalaki stan, a i dv&rkinjama naloi,
Neka ti idu za poslom. Mukarcima, to smo u Troji,
Svima vojvati valja, a najvie samome meni.
Rekavi svijetli Hektor sa zemlje kacigu uzme
S konjskim repom, a ena u dvore mila mu poe
esto se osvru zk njim i bujne rbnei suze.
534

Martis iners. Animus nec me sinit ipse quieti


Indulgere, acer qui praelia semper obire
Et primas inter didici pugnare phalanges
15 Atque armis servare decus patriumque meumque.
Hoc equidem haud dubiis possum praedicere signis:
Tempus erit, prostrata solo quo sacra jacebit
Ilios et Priamus, Priami et gens inclyta bello.
Sed mihi non clades Troum extremique labores,
20 Ipsius aut Hecubae aut Priami fratrumve remordet
Tantis corda dolor curis, qui pulvere in atro
(20) Multique et fortes Grajo sub Marte jacebunt:
Quam crucior, quod te captam vinclisque gravatam
Grajum aliquis flentem hinc abducet...
25

Sic ait ac manibus dulcem Astyanacta petebat


Protentis. Trepidus flevit puer udaque clamans
Ora sinum in famulae abduxit, cari ille parentis
Territus adspectu ac metuens radiantiaque arma.
Horrendum et summo nutantes vertice cristas.
30 At pater et genitrix riserunt vana timentem.
Ergo hirtam capiti galeam citus exsuit Hector
(30) Inque solo posuit fulgentem, dulce recepit
Dehinc famulae e manibus pignus paullumque moratus.
Oscula ubi fixit puerumque agitavit in ulnis,
35 Altum suscipiens caelum sic ore precatur.
Sic ait ac puerum maternas tradit in ulnas.
Illa sinu exceptum fragranti fovit et ore
Moesta renidenti quiddam lacrimabile risit.
Quam vir, blanda tuens, sortem et miseratus iniquam,
40 Demulsitque manu dulcique affatus amore est:
Pone modum lacrimis nec saevo indulge dolori
Me propter, dulcis conjux. Me nanque virorum
Haud quisquam praeter fatum demiserit Orco:
(40) Effugere at fatum nulli, reor, obtigit unquam,
45 Ut semel est natus. Fortem hoc, hoc vincit inertem.
Verum age, jamque domum rediens telamque columque,
Foemineum quae cura genus decet una fatiget,
535

III
(AHILEJ UDARA NA TROJANSKU VOJSKU)

50

iui strano Ahilej na Trojce nasrnu silovit.


Prvoga zahvati 6d njih Otrinteju estitog sina,
V
Ifitina junaka, eldvou mnogome ljudstvu,
5

10

15

20

25

30

Kojeg Nejatka nimfa Otrinteju, grade to bije,


P5d Tmolom snjeanim rodi u krhju plodovi tom
hidskom.
Kad on jurnuti htjede, Ahilej ga pogodi kopljem
Ba po sredini glave, te cijela nadvoje pukne.
Srui se, stane ga jk.........................................
Ahilej pojuri zatim
Prema Demoleonu, Antnora estitom sinu.
Te ga kroz polije ljema ba ii slijepo pogodi oko;
Mjedeni ne mogne ljem odoljeti koplju, ve naskroz
Mjedeno proe otrice i lubanju razbije njemu,
I sav se skrvavi mozak; u nasrtu tako ga svlada.
Zatim Hipdamasa, kad s kola n& zemlju skoi
1 stane bjeati pred njim, u lea pogodi kopljem,
Izdiu rikne tada Hipbdamas, kakono i bik
Znade riknuti vuen, kad momci ga oko oltara
Gospoda Helikog vuku; zemljotresac tom se veseli,
Dua mu, dok je kro, iz kosti junaka ode.
S kopljem za Polidorom, to Prijamov bijae sinak.
Poe tada Ahilej: u borbu nije ga puto
Otac, jer najmlai od svih sinva porodom bjee
Najdrai bijae ocu, nadtrati mogae svakog.
Taj je u svojoj ludosti pokazuju n6gu valjanost
Jurio izmed rtnika, dok nS strati dragog ivota.
Njega brzonogi divni Ahilej, kada prolfeti
tJza nj, pogodi kopljem sred lea, gdje su se zlatne
Pojasne drale kope, gdje dvostruki branjae oklop.
Naskroz mu proe otrice od koplja do samoga pupka.
Padne na koljeno jecnuv, i mrki ga ogrne oblak,
Na zemlju klone Polidor i k sebi crijeva povue.
Kako svojega brata sjajnoljemac opazi Hektor
536

Exerce, ac famulas hortare ad pensa. Virorum


At quod opus, bellum duri et certamina Martis
Curabunt Troesque alii praeque omnibus Hector.
Sic ait atque solo se acclinans tollit equinis
Terribilem cristis galeam. Digressa petebat
Illa domum interea, respectans, udaque fletu.

III
t Teucros ruit in medios vi fretus Achilles,
Horrendum clamans, et cominus Iphitiona
A
Sternit Otryntiden, densas in bella catervas
5

10

Ducentem, forti quem nympha creavit Otrynteo


Nais, Hydae genitum populo in praedivite, celsi
Aeriis Tmoli sub rupibus. Arma ferenti
Huic hastam caput in medium defixit Achilles
Inque duas totum crudeli vulnere partes
Diffidit. Ille ingens ingenti pondere nigram
Planxit humum. .....................................................

................................................................... Peleius heros


(10) Pugnacem ante alios Trojano Antenore cretum
Demoleonta gravi percussit cuspide ad ipsum
Tempus per galeam; nec ferrum cassis ahena
15 Mergi avidum tenuit: fractum os, vastoque cerebrum
est
Vulnere foedatum penitus. Quem dius Achilles
Ardentem ut domuit leto, Hippodamanta, relictis
Dum bijugis fugit ante, hasta perfodit adacta
In tergum: ille animam exhalans immugiit, altum
20 Taurus ut immugit, quem regi Helicona tuenti
Flava manus juvenum vi tractum sistit ad aram;
Gaudet fluctipotens Neptunus. Post, ubi liquit
(20) Huic animus nervos atque ossa immane gementi,
Priamiden saeva Polydorum turbidus hasta
25 Insequitur, similem dis pulchro corpore. Grajis
Haud pater hunc muros extra pugnare sinebat,
Quippe erat et minimus natorum et carior olli
537

35

Gdje je klonuo zemlji i dri u rukama crijeva,


Mrak mu se n& oi saspe, i n htjede due daleko
Boravit, nego odmah k Ahileju poe nasuprot
Otro vrtei koplje a n& plamen nalik. . . .
Iz grkog izvornika preveli
Tomo Mareti i Stjepan Ivi

538

Ante omnes, cursu et nullum non vincere suerat.


Tunc etiam ille, pedes vesana mente volucres
30 Ostentans, primos studio cursabat inani
Per Troum cuneos, dulcem dum perdidit amens
Tandem animam. Propter fugienti dius Achilles
Nam telum dorso in medio defixit acutum,
Apta ubi fulgentem nectebat fibula balteum
35 Aurea, et obstabat duplex ad vulnera thorax.
(30) Hasta gravis ventrem trajecta cuspide ad imum
Exiit: altum ululans duplicato poplite pronus
Ille cadit, tenebris nigrescunt omnia, flexo
Corpore, lapsa manu retinenti viscera utraque.
40 Hector ubi fratrem crudeli vulnere vidit
Confossum, terrae acclinem, sua viscera habentem
In manibus, luctuque animum confusus et ipsos
Moesta nube oculos caligans, non tulit ultra
Circumagi saevumque hostem vitare, sed igni
45 Assimilis magnum contra volat acer Achillem,
Dextra fulgentem quatiens interritus hastam.

539

BRNO DAMANJI
BERNARDUS ZAMAGNA
(1735-1820)

mu se, po latiniziranom i talijanskom


P rezime
esto u knjievnosti javlja kao : Z a m a n j a.

obliku,

Srednje kolovanje zavrio je u Dubrovniku, gdje se


u vlasteoskoj obitelji rodio 9. studenoga 1735. Kao osamnaestogodinjak otiao je na dalje nauke u Rim, i to na isuso
vaki Collegium Romanum, gdje mu je grki predavao Ku
ni, s kojim e ga kasnije vezati prisno prijateljstvo, a ma
tematiku Ruer Bokovi. Po zavrenoj filozofiji nekoliko
je godina bio profesor gramatike u isusovakim kolama.
Kad je 1770. u Rimu zavrio teologiju, imenovan je profeso
rom retorike u Sieni, gdje je ostao i nakon ukinua isu
sovakog reda 1773 kao svjetovni sveenik i predava.
Za boravka u Sieni preveo je i u istom gradu 1777. izdao
svoj latinski prijevod Homerove Odiseje. Na poziv carice
Marije Terezi je preselio se 1779. u Milano, gdje je za njega
stvorena katedra retorike i grkog jezika. Bio j e i lan
rimske Akademije degli Arcadi. Zbog obiteljskih razlo
ga vratio se 1783. u Dubrovnik i proivio tu, vrlo udob
no, dobrim dijelom boravei u Konavlima i na Brgatu u lo
vu, jo gotovo etiri desetljea. Po smrti nadbiskupa Lazzarija postao je 1791. generalni vikar dubrovake nadbisku
pije. Umro je 20. travnja 1820, doivjevi i francusku i
austrijsku okupaciju rodnog grada. vrstih naela u politici nije bio: latinskim je pjesmama slavio i Napoleona i
austrijskog cara Franju. Ali koristoljubiv nije bio.
U vrlo obilnom knjievnom stvaralatvu pisao je sa
mo na latinskom, gotovo iskljuivo stihove nai emo dva
kraa spjeva, elegije, vee pjesme, idile, poslanice, hendekasilabe i epigrame. Tematika im je raznovrsna, uglavnom
primjerena knjievnoj vrsti i nekim Damanjievim etikim
i estetskim nazorima.
543

Mali spjev Echo (Jeka, 2 knjige, s ukupno 1361 heksametrom) prvo mu je vee tiskano djelo, a izdano je u Ri
mu 1764: u njemu je obradio nauku o jeci, kako ju je na
uio od Bokovia, uz brojne reminiscencije iz grke mito
logije i svoga lovakog ivota. Na vrlo je povoljan odjek
naiao drugi njegov spjev. Navis aeria (Zrani brod, u 2
knjige i ukupno 1473 heksametra), koji mu je Kuni za
jedno s deset elegija u slavu Djevice Marije i s etiri idile
tiskao 1768, u Rimu. Navis nije bila novina u aeronauti
koj teoriji (jedino je II. izd. epa, u Beu 1784, bilo vrlo
aktualno jer su neposredno prije njega dva Francuza u slo
bodnom balonu, kako su ga zamislila braa Montgolfier, iz
vela zrano putovanje nad Parizom). ive pjesnike slike
i zvuni heksametri, crtanje povijesnih ili suvremenih zgo
da i ivopisni umeci (npr, kad se pjesnik pri kraju II.
pjevanja u mislima zanio visoko iznad zemlje te pod so
bom iz zranih visina gleda Evropu, dijelove Amerike, kine
ske zidove, Afriku, Grku s povijesnim i kulturnim zname
nitostima) ine pjesniku osobitost djela.
Svjee su izrazom i neke vrlo zanimljive i aktualne
eiegije (Elegiae) kojih u Appendinijevu izdanju Damanjievih djela (Carmina selecta Izabrane pjesme, u Zadru
1830) ima 22.
U Idile (Idyllia) pjesnik je ubrojio i neke prijevode iz
grkoga, a i svoj heksametarski prijevodparafrazu Menetieva kratkoga komikog spjeva Radonja, koji je Damanjiu po reprodukciji izvornika i plastinosti dikcije
kudikamo bolje uspio od ranijeg Ferieva prijevoda.
Hendekasilaba (Hendecasyllaborum liber, u Appendinija ima ih 12) i epigrama (Epigrammatum liber, preko 100
u Appendinijevu izdanju) ima prigodnih i knjievnih, vjer
skih i politikih, uvijek jezino majstorski oblikovanih.
Najbolji su, vjerojatno, i najzreliji plod Damanjieva
pjesnitva heksametarske Epistolae (Poslanice, napisane
1795. i 1796, izdane u Mlecima vjerojatno god. 1796. ili
1797; ima ih 15). Proarane reminiscencijama iz Horacijevih Poslanica (i Satira), one i u slobodnijoj kompozicionoj
shemi, matovitosti prijelaza s teme na temu, u tome to
su upravljene konkretnim osobama, a pogotovo u stvara
lakoj i istananoj zrelini jezinog izraza podsjeaju na
rimskoga pjesnika. Tematski su raznolike: u etvrtoj, na
544

primjer, potie Pjerka Sorkoevia da, bilo uz sudaku slu


bu koje e se prihvatiti u Dubrovniku, bilo na ladanju, zdu
no radi i dovri dopunu Gundulieva Osmana; u osmoj
obraa se Tomi Bassegli, suvremeniku koji je i teoretski
i praktiki bio pokuao uzor su mu bili Francuzi re
formirati privredu u Dubrovakoj Republici, te mu s tugom
opisuje privrednu krizu Dubrovnika pri koncu 18. stoljea,
obara se na rasko, zalae za uvrenje morala i zakona i
Za davanje vee slobode seljacima; u jedanaestoj potie
Danluku Volantia da izda Gundulieva Osmana i da ili
potakne Pjerka Franaticu Sorkoevia ili sam da na hrvat
ski prevede Homera; u poetinoj etrnaestoj poslanici, upra
vljenoj Katarini Ranjina, slika uitke svog boravka u la
danjskoj idili; posljednja poslanica, upuena znamenitom
epskom pjesnikulatinistu Benediktu Stayu, apologija
je latinskog jezika i njegovih vrednota za mnoge znanosti.
U prozi je Damanji malo pisao: uz znaajne i izvrs
nim stilom pisane predgovore svojim prijevodima Odiseje
i Hezioda, u kojima istie kako se to vie nastojao pribli
iti Vergilijevoj dikciji, napisao je i nekoliko govora (npr.
Oratio in funere Rogerii .Iosevhi Boscovichi i_ Govor na
pogreFu~Kuera Josipa Bokovia, izdano u Dubrovniku
1787).
Knjievnoj slavi Damanjievoj i profesorskom ugledu
nisu malo pridonijeli njegovi prijevodi, stvoreni na visokoj
reproduktivnoj razini to se tie sadraja i u izvanredno
bogatom ruhu latinskog izraza. Cjelokupni prijevodi Hezi
oda, bukoliara Teokrita, Biona i Mosha, i Homerove Odi
seje ine opus, po kojem je Damanji ne samo, uz Kunia,
najplodniji nego i jedan od najuspjenijih prevodilaca u
cjelokupnoj knjievnosti hrvatskog latinizma. U izdanju
Teokrita preuzeo je prijevode sedam idila, to ih je Kuni
bio ve prije preveo i izdao, ali ih je nadopunio i dotjerao na
mjestima koja je Kuni iz moralistikih razloga ispustio ili
previe ublaio. Damanjiev je prijevod, u usporedbi s Kunievim, potpuniji i vjerniji izvorniku; Kuniev je slobodni
ji ali pjesnikiji u dikciji i plastiniji u reprodukciji Teokritovih stihova. To isto uglavnom vrijedi i za Damanjievo najambicioznije prevodilako ostvarenje, Odiseju (Ho
meri Odyssea Latinis versibus expressa Homerova Odi
seja izraena u latinskim stihovima), koju je objavio u Sie35 H rvatski latinisti II

545

ni 1777, godinu dana nakon Kunieve Ilijade. Lijepa sestra


(pulcra soror) Ilijade, kako ju je Kuni u epigramu najavio,
Damanjieva je Odiseja ve po sudu suvremenika nadmai
la prethodne latinske prijevode toga epa, a i dostojno se
takmii s Khnievom Ilijadom. U 13.411 heksametara transpanirao je Damainji Homerovih 12.103, dakle je i on,
poput Kunia, posegao mjestimice za obilatijom parafrazom
izvornika. I ovdje bogatstvo, zornost i prozranost latin
ske dikcije uva najpozitivnije osobine ostalih Damanjievih djela. Zaostajui poneto ipak za pjesnikim kvaliteta
ma Kunieva prijevoda, i to prvenstveno u nekim finesama
psiholoke reprddukcije izvornika i melodije stiha, Dama
njieva /Odiseja ostaje veoma znaajno ostvarenje latinsko
ga pjesnitva. Ako po snazi izvorne inspiracije, izuzevi Po
slanice, nije na vrhovima ni hrvatskoga ni evropskoga latinizma, Damanji kao stilist bez sumnje je jedan od najve
ih majstora latinskog pera, u hrvatskom 18. stoljeu sva
kako najvei.
Iako ni slova nije napisao na hrvatskom jeziku, Da
manji je vie puta dokazao svoj neposredan i duboko pozi
tivan odnos prema knjievnosti rodnog grada i hrvatskom
jeziku na kojem je ona pisana. Dokazao je taj odnos i za
nimanje, na primjer, time to je na latinski preveo Menetieva Radonju i, oito na nagovor Appendinijev za njegovo
djelo Notizie istorico-critiche, odlomak iz Gundulieva Osmana (36 stihova iz V. pjevanja), a namjeravao je, ini se,
prevesti i cijeloga Osmana, ali to nije nikad ostvario. Smi
sao za knjievnu prolost dubrovaku i njezine klasike do
kazao je i poslanicom Pjerku Sorkoeviu u kojem ga poti
e da dovri nadopunu izgubljenih pjevanja Osmana. Doka
zao je, napokon, u najveoj mjeri svojom poslanicom, zna
menitom za hrvatsku knjievnu povijest, Danluki Volantiu, u kojoj iskreno ali to zbog duga izbivanja iz domo
vine ne poznaje dovoljno tanine knjievnog izraza svoga
materinskog jezika: a hrvatski je jezik i mek i pun snage i
lako se podaje svakoj pjesnikoj grai; stoga, kad ve ne
. moe sam to uiniti, zduno nagovara Volantia da ili on
i ili na njegov poticaj Pjerko Sorkoevi prevedu Homera
na hrvatski.
Uporan i dosljedan latinist, jedan od najdosljednijih u
povijesti hrvatskog latinizma jer ni u jednom drugom jezi546

ku nije pisao, Damanji glorificira hrvatski jezik! Prido


nosi tako i on, uz neto mlae suvremenike Feria, Hidu,
Bruerevia i dr. koji su gojili i hrvatsku Muzu, onoj klimi
koja e podravati potovanje svijetlih tradicija dubrova
ke knjievnosti na hrvatskom jeziku. Indirektno i on, piui
samo na latinskom, sudjeluje u pripremanju onog puta kojim
e se dubrovaka knjievnost pretoiti u nove ile hrvatskog
Preporoda u Zagrebu i postati njegovim klasinim knjiev
nim uzorom.
V. V.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA BRNA DAMANJIA


Echo, libri duo, Romae 1764.
Navis aeria et Elegiarum monobiblos, Romae 1768 (2. i 3. izd.
spjeva Navis aeria ad exemplar Romanum: Viennae 1782.
i 1784)
Carmina recentiorum poetarum VII e Societate Jesu, Cremonae
1772.
Scutum Herculis. Carmen Hesiodi Ascraei Latine versum, Senis
1776.
Opera et dies ac Scutum Herculis. Carmina Hesiodi Ascraei La
tinis versibus expressa, Mediolani 1780.
Hesiodi Ascraei Opera omnia. Latinis versibus expressa atque
illustrata. Graece et Latine, Parmae 1785 (v. i parmsko izda
nje 1797)
Idilli di Masco, Bione e Teocrito. Recati in versi latini dal conte
Bernardo Zamagna, volgarizzati... da Luigi Maria Buchetti,
Milano 1784.
Oratio in funere Rogerii Iosephi Boscovichii habita XII. Kal.
Iunii, Rhacusii 1787.
Theocriti, Bionis et Moschi Idyllia omnia. Latinis versibus ex
pressa, Senis 1788.
Theocriti, Moschi et Bionis Idyllia omnia. Latinis versibus ex
pressa, Parmae 1792 (v. iste godine u Parmi jo jedno izd.,
u 2 sveska)
Epistolae, scriptae an. 1795 et 96., Venetiis s. a.
Carmina, u II. dijelu (Selecta illustrium Ragusinorum poemata)
knjige U. Appendinija Carmina, Ragusii 1811.
Carmina, Rhacusii 1814.
Carmina selecta, u knjizi F. M. Appendinija De vita et scriptis
Bernardi Zamagnae, Jaderae 1830.
549

Navis Aeria of B. Zamagna, M. B. Mc Elwain ed. (lat. izvornik,


engl. prijevod, uvod M. H. Nicolsona), Smith College Class.
Studies, N* 12, 1939.
LITERATURA O BRNU DAMANJIU
F. M. Appendini: De vita et scriptis Bemardi Zamagnae, patricii
Rhacusini, Jaderae 1830.
N. Tommaseo: Bemardo Zamagna, Galleria di Ragusei illustri,
Ragusa 1841 (u Slovincu VI, br. 25, Dubrovnik 1883., pod
naslovom Bmja Zamanja Tommaseov lanak preveo X)
. Korbler: Jo jedan latinski prijevod Menetieva Radonje,
Nastavni vjesnik XIV, Zagreb 19051906.
. Korbler: 0 Kunievu i Zamanjinu latinskom prijevodu Teokritovih pjesama, Rad 164, Zagreb 1906.
. Korbler: Je li Bmja amanji pjevao i hrvatski?, III. u:
Sitniji prilozi za povijest dubrovake knjievnosti, Rad 212,
Zagreb 1916.
. Korbler: Navis aeria, latinska pjesma Bmje amanjia o
plovljenju zrakom, Hrvatska prosvjeta III, Zagreb 1916.
. Purati: Latinske pjesnike poslanice Bernarda Zamanje, i
va antika XV 2, Skoplje 1966.
V. V.

550

POSLANICE

EPISTOLAE

TOMU JAKOVLJEVU BASSEGLI,


VLASTELINU DUBROVAKOM

AD THOMAM JACOBI F. BASSEGLIUM,


PATRICIUM RHACUSINUM

to dugo po stranom si lutao svijetu


O Bassegli,
I nadaleko, vrlom za znanjem ljubavlju vabljen.

10

15

20

25

Sretan to moe drutva mudraca pohodit, upoznat


Gradove ljudi i nj ine raznolike navike, kako
Svidje na povratku tebi se zaviaj koji nas oba
Pustismo, sklonosti raznih, golobradi, slijedei razne
Nauke? Kako je slatko u znanom odmorit se gnijezdu
I nakon vremena dugog domaju vidjeti rodnu,
Zagrlit s v o j e ! ............................................................
Ali se bojim da nas ne obie uskoro staro
Ubotvo i da nas mudrost ne prignjei prekasna, stv&ri
Liene svih, u bijedi, bez ikakve zalihe zdrave.
Srebra to koristi nama snesena mnoina i zlata,
Ako ne ostavlja ovdje ni traga, kao kad vodu
Odvode cijevima mjednim a ta se na obale druge
Odavle vraa ili uveava opet i hrani
Tuega roda probitak? Tek prometnost koristi, dakle,
Brodska na koju nas nai takmaci tjeraju sada
Silama svim, kad je ar za vjetinom ivahno mnogom
Radin obodrio narod i kkda nam podmladak brojni
Steeni mijenja dobitak u potrebe stalne ivota
Itu vjekovit imutak, pa bilo da netaknut panjak
Svinutim lemeom tei ii pak da brijestove sadi
Hiti ovce da pase, ii drvo da rezbari gvoem;
Ostari tako poslom za tekim neprestano rade.
Sada trlei lan, sad opet predui vunu.
552

assegli, externos longeque diuque vagate


Per populos, pulcro doctrinae illectus amore
B
Dum gaudes coetus sapientum invisere et urbes
5

10

15

20

25

Et mores hominum varios cognoscere, qualis


Visa tibi reduci patria est, quam liquimus ambo
Diversis animis studia et diversa sequuti
Imberbes? Suave est noto requiescere nido
Et natale solum post longum visere tempus
Amplectique suos....................................................
Sed vereor, ne prisca brevi nos tempore visat
Pauperies, neu sera premat sapientia rebus
Omnibus exhaustos et sanae frugis egentes.
Quid juvat argenti convectum pondus et auri.
Si, velut aeratis cum se unda canalibus effert,
Nulla manent heic signa, iterumque relabitur oras
Hinc alias, iterumque alienae commoda gentis
Auctat alitque opibus? Tunc tantum industria prodest
Nautica, quam nostri totis nunc viribus urgent
Certantes, gnavum cum vividus ardor ad artes
Multiplices acuit populum, numerosaque lucrum
Cum soboles certos vitae convertit in usus
Et stabiles inquirit opes intactaque curvis
Vomeribus sive arva serit, sive educat ulmos,
Seu pecudes pascit, seu scalpit robora ferro,
Assiduoque labore opera inter dura senescit
Nunc linum subigens, nunc lanae vellera texens.
553

30

35

40

45

50

Narod u takvome duhu, od takva zanimanja cvate.


Niti ga plae ljuti prevrtljive udarci sree.
Bbgatstvo time se hrani, a radinost vrvi i skrblju
Potie duh, i sve se pobjeuje estitim radom.
Ako se slabo zelene ravnice plja i cvjetne
Livade, zastire ako breuljke ljunak i golo
Kamenje, zato nee da sade vie ni murve
Svilcu za hranu ni debla dugovjeke masline irom?
Zato se rijka ta koja tee konavoskih posred
Krajeva drevnih, po cijeloj dolini ne razlije, zato
Rasuta svud u vrulje i toke, sad ove sad one
edne od pripeke vrue ne obdari usjeve vlagom?
Zato, izviru podno planine, bistri Arion
ito tek potire vodom, a nee umijeem da nagnan
Hrastovo drvo cijepa i rude i ice da tanji
Niti od snjenog papira da tanahne listove stvara?
Nek se izdubene jame nehotinih bregova gajit
Naue kestene; bukva i golemi hrast neka daju
Drvo i elud: poljska vjetina uzdie svagda
Dravu vie nego po bogatoj naeno ili.
Kopano dubokog zemlje iz drijela, eeno zlato.
Koji je otok stada za ispau bolji od dugog
Mljeta? Zemlja je pusta i alosna, s malo teaka;
Izdano otrovne zmije tek raa; ali kad dou
Novi pastiri, nestat e pusto, i z'& mjesec dana
Imat e trnica tusta sav etveronoaca porod,
Gradu pak nee vie nedostajat sir, a ni mlijeko.

554

30

35

40

45

50

His studiis, hac mente vigent non ulla perosae


Damna revolventis fortunae tristia gentes;
His et aluntur opes: fervens industria curis
Excitat ingenium, labor et bonus omnia vincit.
Si non planities camporum et prata virescunt
Florea, si colles nudus lapis obtegit atque
Glarea, cur moros bombycum in pabula cessant
Conserere et truncos late vivacis olivae?
Cur vagus ipse amnis, veteres qui interfluit undis
Enchelios, non in rivos diductus et omnem
Per vallem sparsus nunc his, nunc dividit illis
Frugibus humorem calido sitientibus aestu?
Cur vitreus surgens radice e montis Arion
Tantum undis frumenta terit nec ab arte coactus
Robora diffindit tenuatque in fila metalla,
Aut folia effingit niveae tenuissima chartae?
Castaneas scrobibus condiscant ferre cavatis
Aerii montes, nec fagus et aesculus ingens
Ligna negent glandesque: magis sollertia regnum
Extulit agrestis semper quam divite vena
Inventum effossumque aurum telluris hiatu.
Quae melior gregibus pascendis insula, longa
Quam Melite? Squallet raris deserta colonis
Atque malos gleba colubros alit ubere: cedet
Squalior ab inductis pastoribus, unaque mensis
Sufficiet, pinguique dabit genus omne macello
Quadrupedum, deerit nec lac nec caseus urbi.

555

II

II

DANLUKI FRANOVU VOLANTIU,


DUBROVANINU

AD JANUM FRANCISCI F. VOLANZIUM,


CIVEM RHACUSINUM

anluka, ti to te ures domovine ljubavlju vrlom


ari za slavom i nuka da djela rjeita starih
Tumai pisaca, kada e od tebe prireen Osman
Svjetlo ugledat dana i kad e se ilirska zemlja
Diiti velebnim spjevom? Osloboen po tebi ljaga
Premnogih, kojim bje zastrt od mrane runo starine
I prepisaa ruke neiskusne, nee li sada
Rijedak i plemenit dar taj Muza daleko zablistat
Krasan i proien? Nee to samo na radost nama
Tvoja izvriti skrb, ve svud e se, hvala tvom trudu.
Uena diviti mlade inozemna naemu blagu.
Slika istome sjaju, rijei sveanom zvuku,
Homerskom duhu junaka i temi pjesme vrijednoj.

ane, decor patriae quem pulcro laudis amore


Succendit veterumque docet clarare diserta
JScripta
virum, quando tibi culta Osmanais auras

D
5

10

15

20

25

Kamo sree da nisam u cvijetu mladosti rodnu


Zemlju napustio; moda bi tada Ahileja snaga
Ili Odiseja vrsnog odzvanjala velika hrabrost
Pjesnima ilirskim te bi po ovim alima bila
Djela prvaka grkih i trojanskih poznata bolje
Negoli kako je junak vojevao Skenderbeg dugo
Ili Siblnjanin Janko ii desnica ljutoga Marka.
Premda sam uzalud sad da se okuam eljan i voljan,
Odvikle rijei meni nedostaju kao i svaka
Maternjeg jezika, koji zaboravih, draest. Jer nikad
Naime duboko ne uoh u jezika temelj, i samo
Sluim se onim to malo od dojilje nekad nauih;
A1 ne nauih da luim, neiskusan, od neistde
556

10

15

20

25

Lucis in aetherias prodibit et Illyris ora


Grandiloquum jaotabit epos? Te vindice multis
A maculis, queis foede obduxerat atra vetustas.
Scriptorumque ignara manus, tam nobile tamque
Rarum Pieridum munus splendescere late
Incipiet tersum et purgatum? Non modo nobis
Suavius efficiet tua cura, sed et ipsa labore
Docta tuo nostras mirabitur extera pubes
Divitias, grandemque sonum purumque nitorem
Moeoniosque animos et dignas carmine vires.
Atque utinam non ipse olim vernante juventa
Liquissem natale solum, fors robur Achillei
Et virtus Laertiadae generosa sonaret
Cantibus Illyricis, circumque haec littora Grajum
Trojugenumque forent procerum mage cognita facta.
Quam quae bella diu vel Scanderbeghius heros,
Hunniades vel gessit et acris dextera Marci.
Nunc cupidum quamquam et frustra tentare volentem
Deficiunt pariter desueta vocabula et omnis
Gratia nativi oblitum sermonis. In ima
Numquam etenim ingressus linguae penetralia, tantum,
Edidici a nutrice olim quae paucula, servo;
Nec dictum lepide quod sit, quod Apolline dignum,
557

30

35

40

45

50

55

Puke to to reno je ljupko i dostojno pjesme.


Tako (a to je sramota) neprestano nevjetu meni
Izmie umjenost slaganja rijei te sjajnd sposobnost
Kao i slatka milina....................................................
Zato jezika ast navlastito koju nam istu
Namrijee oevi nai, ne gojimo duevno jaki
Nastoje dodati nove ljepote i ukrase nove
Njegovu sjaju? Sada kad mlade naa u sramnoj
Tromosti pliva sve zavedna neradom mrskim,
Najvei narod koji pod skitskim podnebljem cvate,
Ugledom caricei svoje i krepou potaknut njenom
Silnom, za velike stvari ko roen, ujedno eljan
Pohvale svih i odisvud da pribavi sebi, a uz to
Pobjedom slavan kao i jako mirnosan slove,
Oteti nama i ovu e diku. Jer isti taj narod
Ustrajno njeguju jezik djedova predivnim arom.
Osim to knjige poizbor s veseljem tiska, Homera
Onog, to svaki narod Evrope u jeziku svome
eli da tuje, sili da moskovski izui govor
Te da se privikne na to da bude u prijevodu* aen,
Traei ii tom slavu za sebe nagrade prve
Koju dosada napor ne dostie pisaca naih.
Budu da Palmoti kao i Gunduli i bolji onaj
urevi, znanosti pun i otrdumlja Helade silnog,
asnim vijencem tim zanemarie oplesti kosu,
Dknluka, ispravi ti sad grijeh i od rodnog odvrati
Kraja sramotu. Kad si ve pregnuo revno da radi,
Sorga potakni ii sam se na posao daj, dok je hora,
Smjelo navdli i rodnim ti dodaj Muzama slavu
Tako da Homer bi sam to djelo priznao svojim
Duhove jae vesele no tisuu pisaca jato
Naviklih stihove prazne prodavat i pjesnike trice.

30

35

40

45

50

55

A vulgi ignarus coeno secernere novi.


Usque adeo (quod turpe reor mihi) daedala fallit
Et junctura rudem verborum et splendida virtus
Concinnusque lepor................................................
Cur non imprimis, quem purum accepimus olim
A patribus, linguae fortes servamus honorem,
Conamurque novas veneres novaque addere lucis
Ornamenta bonae? Jamjam, dum nostra juventus
Segnitie turpi atque ingrati diffluit oti
Illecebris, Scythico florens gens maxima coelo
Auspiciis excita suae et virtute potenti
Regnatricis, amat quae nata ad grandia quaeque
Una sibi cunctas cunctorum adjungere laudes,
Pacifera non arte minus quam clara triumphis,
Hoc quoque praeripiet nobis decus. Illa parentum
Miro ardore instans linguam fovet, iliaque praeter
Egregios quos usque libros emittere gaudet,
Ipsum etiam, quem quaeque suo sermone loquentem
Europae gens laeta colit, perdiscere voces
Moschorum coget versoque assuescere cultu
Moeoniden, primaeque petet sibi praemia palmae,
Quae nostro restabat adhuc intacta labori.
Tu, quoniam Palmotta et Gundula et optimus ille
Georgius, ingenii et doctrinae plenus Achivae,
Neglexere comis hinc dignum intexere sertum.
Anteveni tu, Jane, nefas et dedecus arce
A patria: utque operi nunc pulcro strenuus instas,
Sorgiaden hortare aut ipse accingere, istud
Dum licet, invadens patriis decus adde Camoenis,
Quo dici noster non dedignetur Homerus,
Valdus oblectans animos, quam millia vatum
Sueta inopes rerum versus et vendere nugas.

1 Ruska carica Katarina II. Velika


2 Ve se u to doba pripremalo prevoenje Homera u Rusiji.
Cijeli prijevod Ilijade u heksametrima izdat e Gnedi 1829, a
Odiseju ukovski 1849.
558

559

10

15

20

III

III

KATARINI RANJINA,
KERI MARINA BUNDIA,
VLASTELINKI DUBROVAKOJ

AD CATHARINAM RAGNINAM,
MARINI BONDAE FILIAM,
PATRICIAM RHACUSINAM

.........................................................Mene vesfeli sloboda.


Proste me naravi dari vesele, plodovi poljski:
Nadutost mrzim i rasko, ivota utrte staze
Staroga slijedim, kad jo ne poznavae nikakve grade
Slobodno ljudstvo, viklo da potuje genija sela.
Kako da meni se svide od mramora velebni dvori.
Stupovi vitkoga rasta, visoki, lozu to nose?
Kako da mi se svide u vonjaku kipovi ljupki,
Zeleni empresi u krug sa prednje iani strane,
Skrita jezerca i vrela to poje hladovito bilje,
Ako daleko od sela i, zarobljen, moram da ivim
Gradskom po obredu? Ako me sili nesretna kob da
Nesane provodim noi, udeavam hod svoj i govor
Gradskom po pravilu? Ako mi brbljavih posjeta rulja,
Koja se provrtno takmi za slube, dosauje? Kako
Ovdje se naprotiv bolje sve odvija! Tegotan nitko
Amo ne dolazi da mi lastbvanje eljeno muti
Niti navaljuju silom zagluuje molbama ui
N daju d& budem svoj. Po presudi trbuha i sna
Ruam i lijeem: kad vidim da nebo ostaje vedro,
Lagan kad osjetim lahor u di-vea liu da uti
Hladne sa sjeverne strane, zbog znamenja presretan toga.
Uivam: tugujem samo od tebe to sam daleko,
Potpun bez koje ni jedan mi savren nije uitak.
560

10

15

20

36

...................................Me libertas, me ruris opes et


Munera delectant naturae simplicis: odi
Et luxum et fastum. Veteris vestigia vitae
Pressa sequor, nullas quum libera noverat urbes
Gens hominum, genio sueta indulgere locorum.
Nam mihi quid placeant surgentes marmore sedes
Eductaeque, gerant quae vites, mole columnae
Procera? Quid sculpta inter pomaria signa
Et virides circum detonsa fronte cupressus
Inclusique lacus inductaque fontibus umbra
Irriguis, careo si rure et vivere ritu
Urbano cogor captivus? Si alea pernox
Detinet insomnem, si gressus fingitur et vox
Morem ad civilem, visentum ac turba fatigat
Garrula et officiis certat male sedula? Quanto
Rectius heic contra procedunt omnia: nemo
Huc veniens optata incommodus otia turbat
Aut interpellans inviti verberat aures
Meque meum vetat esse. Cubo coenoque soporis
Arbitrio et ventris: coelum constare serenum
Si video et faciles crepitare in frondibus auras
Egelida Boreae de sede, hoc omine laetus
Nil queror aut doleo, ni te quod dividor una.
Qua sine non ulla est perfecta ac plena voluptas.
H rvatski latinisti II

561

IV

IV

BENEDIKTU STAYU,
PRESLAVNOM MUU I PRESVIJETLOM
DOSTOJANSTVENIKU

AD BENEDICTUM STAYUM,
VIRUM CLARISSIMUM ATQUE AMPLISSIMUM
PRAESULEM

tayu, Nestora ti to daleko pretjee starost


Ne po duini ivota, ve uma otrinom i silnom
Krepou, hou li moda izgledati neskladan, ako
Sada progovorim s tobom o latinskom jeziku koju?
U njemu majstor si ti i prednjai svima: smijean
Pitagrika nauk da nije, mislio ja bih
Da se u tebe dua preselila, duevni oganj
Rjeitog onog Lukrecija. I kao to on se ve davno
Pope na Helikon, odnije od lovora, netaknut, vijenac
Kojime Muze prije ne ovie nikomu elo
I u mirisave sam Epikurove vrtove ue;
Tako se iisudi ti, kao pobjednik, dii u zvune
Pamasa dvore nauk Descartesa3 i divna otkria
Newtona4 te ih slatkim obasuti nektarom pjesme,
Tako da bistrije nita, draesnije nita i niti
Ita moe od t6g uzvienije biti.

qui Nestoream non longa aetate senectam.


Sed multa virtute ac mentis acumine, Staji
O
Longe antecellis, num forte videbor ineptus,

10

15

10

15

20

Glavno je svatko svoje da goji: u kojemu tko se


Rodio kraju, nek narav upoznat, oblike, snagu
Njegova jezika pregne, po pravilu ako li eli
Pisati, ako li eli zasaditi svojoj u zemlji
Izvorne brazde. Tada se raa rjeitost, tada
ivost u izrazu, kada bez okova vatrena dua
* Epom Philosophiae versibus traditae libri VI
4 U epu Philosophiae recentioris versibus traditae libri X
562

20

De lingua tecum si fabor pauca Latina?


Hujus tu antistes cunctis praestantior, in quem.
Ni ridenda foret sententia Pithagoraeum,
Grandiloqui migrasse animamque ipsumque Lucreti
Credam animi ardorem. Namque ut quondam ille
coronam,
Unde prius nulli velarant tempora Musae,
Detulit ex Helicone intactam, ingressus in hortos
Suave exhalantes Epicuri, ita victor et ipse
Cartesii placita et Neutoni dia reperta
Ausus es in resonas Pemassi extollere sedes,
Spargere Musaei sic dulci et nectaris haustu,
Nil ut lucidius, nil esse venustius et nil
Grandius ut possit.............................................................
Quod caput est, sua quisque colat: qua quilibet ortus
In regione, ejus curet congoscere linguae
Naturam et formas et vim, si scribere recte,
Ac velut in proprio vestigia figere regno
Libera si cupiat. Tum se facundia promit,
Ardor et in verbis, pedicis sine vivida cum mens
563

25

30

35

40

45

Premee domae rijei po volji u slobodnu slijedu


I, kamo hoe, uvijek usmjerava tok svojih misli.
To izjavljuju, esto ponavljaju, tetne te stvari
Mladosti izlau. Makar veinom to istina bila.
Ipak odobrio ne bih u cijelosti: pravo jer oni
Brkaju s krivim i svagda ne pogode bit. Neka vide
Prvo je 1 duh povodljiv djeaka u ljetima njenim
Prikladan takva za slavna poela mudrosti, a zatim
Neka odgovore, zato zabranjuju djelima samo
Rimljana da se tiju u prvotnom izvoru, s druge
Strane, u isto vrijeme, pozivaju premnogi da se
Jezici ue Francuza, Talijana i, moda, Engleza
Te, ako Bog da, k tome i Turaka? Naravno, svi ti
Jezici vrijede i bit e od znatne koristi, kada
Veliki narodi budu meusobno sklapali posle,
Knjige pisali svoje i slagali ugodne pjesme.
Slobodno! Ali staro kad pripoji novome, prvom
Pridat e znaajnu prednost: jer kakva e sprijeiti
zavist
Djeci da prikljui majku? U sklopu govora pukih
Slavom nek blista, nek stoji od tvrdoga trajniji tua
Onaj jezik to Augusta cara odzvanjae dvorom.
ega se bojati t r e b a ? ...................................................
Jezika, koji bi ti, domiljat, stvoriti htio,
Nema, ii sav je u ovom ve saet jeziku rimskom.
Ne moe skovati bolji: elmente makar, dovitljiv,
Zdruivi sve, oponaat ti elio Proteja vjetog,
Prije moe brodu zapovjedit nebom da plovi,
Pljakaju s uspjehom boljim papire staroga Lane,
Nego se radosna srca veselit u ovom umijeu.
Jezik nek rimski drubom gospodari odlinih ljudi
Koji Evropu sad pune i svoja objavljuju djela,
Ali se jezikom svi ni govorom n slue istim.
Mudrost boanska nek blaga uvarom uini jezik
Latinski, neka ga uzme u najam za vjernoga slugu;5

25

30

35

40

Arbitrio versat nativa vocabula, agitque


Quo vult cumque suos, ceu sponte sequentia, nutus.
Haec clamant, haec saepe iterant, haec damna juventae
Objiciunt. Quae vera licet sint pleraque, non et
Cuncta probem: miscent fanda atque infanda, nec ad
rem
Semper. Nam primum videant, num mollibus annis
Mobilium puerorum animus sit idoneus istis
Praeclaris sophies elementis; deinde referre
Ne renuant, cur sola vetant cognoscere scripta
Romulidum nativo in fonte monentque vicissim
Discere complures et eodem in tempore linguas
Gallorumque Italumque, ipsorum et forte Britannum,
Si dis et placeat, Thracum quoque? Nempe vigent et
Usui erunt omnes, magnae quando modo gentes
His inter sese commissa negotia tractant
Conficiuntque libros et dulcia carmina pangunt.
Esto! sed jungas si prisca recentibus addes
Haud leve sic pretium: quae matrem adjungere natis
Invidia impediat? vulgares inter honore
Fulgeat eximio solidoque perennior aere
Lingua stet, Augusti sonuit quae in Caesaris aula.
Quid terrere j u v a t ? .....................................................

5 Isusovac Francesco Lana Terzi u jednom je svom spisu


1670. iznio ideju o lai koja bi mogla ploviti zrakom upravljana
jedrima i veslima. Damanji ga slijedi u svom spjevu Navis
aeria (Zrani brod). Lana je svom izlaganju priloio sliku, koja
je u bakrorezu reproducirana i u izdanju Damanjieva spjeva.

4 5 ............................... Aut nusquam est, fingere sollers


Quam cuperes, aut haec in lingua inventa Latina est.
Haud potiorem aliam excudes: licet omnia miscens
Rerum elementa sagax imitari Protea cures.
Tu prius in coelo classes innare jubebis
50 Successu meliore expilans scrinia Lanae
Quam voti compos laetere hac dives in arte.
Lingua regat Romana illustres una catervas.
Quae nunc Europen complent suaque acta propagant
Nec sermone omnes nec iisdem vocibus usae,
55 Ipsaque sit, quam dia sibi sapientia jungat
Depositi custodem una fidamque ministram;

564

565

50

55

60

65

70

75

80

On e raznositi sve to Britanci prodorna duha


Ostvare vjeto, druge predvode, sposobnosti umne
Napinju; jedini on e Talijana prodiiti krepost,
Jedini sjajnim svjetlom zaodjeti smjele Francuza
Pothvate, njemakog duha i panjolskog napore silne;
Tako i zemlja koja pod Velikim Medvjedom lei,6
Kao da nije od sunca daleko i Palade sjaja,
Sve to je stvorila vrijedno izloit e opu na korist.
Nije li svima to elja? Zar cijeli taj kutak Evrope,
Konano izmoren takvom raznolikom jezika zbrkom,
Zalud ne ite i tr&ga? Pa eto, tu je rjeenje,
Svima pri ruci: nek opi nam bude Romulov jezik.
Kao to vladae nekad u svijetu svladanom, tako
Neka sad znanosti bude na elu i svim uenjaka
Spisima; neka zvukom, dobrostiv, meusobno zdrui
Narode razne i svaki nek pisani spomenik uva.
Jao! Rijet e da piu o stvarima ozbiljnim tako
Ludujem, ja koji roen i odgojen bjeh onkraj mora
Otroj na ilirskoj hridi? No, hoe li, ti me poui,
Jer snovienja mi moda zaluuju zatravljen mozak;
Ili, po snazi tvog glasa i tvoje vrline, nadodaj
Rijeima tim neki ugled da tako tilac ih moe,
Sud kad ih potkrijepi tvoj, ko neprijeporne primit i
priznat.
Spozna li pak da se branit to n moe, ostavi moje
Pismo u skrovitu mjestu za hranu moljcima zlobnim.
eta d&ktora mudrih da na njeg ustala ne bi.
Ui naulivi svoje, na Midine nalik, da uju
Kako se graanin smije tupoi svojega druga.

60

65

70

75

80

Sola feret, naris quaecumque Britannus acutae


Extudit ingenii sollers intendere nisum
Ante alios; Italum clarabit sola decorem,
Sola acres Gallorum ausus et mentis Hiberae,
Teutonicae et pariter tentamina lumine puro
Vestiet atque dabit supposta trionibus ora
Solis uti a radiis, non Palladis avia luce,
Quae speciosa tulit vitae melioris in usum.
Estne hoc in votis? Europae hoc angulus omnis
Tam varia tandem fessus farragine vocum
Et petit et vestigat inaniter? Ecce repertum
Inque manu est: communis lingua habeatur
Romula et, ut victo quondam regnavit in orbe,
Sic nunc doctrinae atque annalibus una sophorum
Praesit et alma sono gentes conjungat eodem
Inter se varias monumentaque publica servet.
Heus! tu me insanire putes solemnia, scribo
Talia dum natus trans et mare et altus acutis
Illyriae in scopulis? Atqui me corrige, sodes.
Vana movent captam si fors insomnia mentem.
Aut tua quae virtus, quae fama est nominis, adde
His aliquod pondus, quo possint lecta probari
Judicio firmata tuo atque innoxia ferri.
Si vero videas defendi haud posse, relinque
Blattis scripta malis latebrosa in sede voranda.
Ne grex doctorum contra consurgat et aures
Midae cognatas in apertum educere cogat.
Stultitiam ridere volet cum civis amici.

Preveo Josip Torbarim.

* Rusija
566

567

KNJIGA EPIGRAMA

EPIGRAMMATUM LIBER

U SMRT RAJMUNDA KUNIA

IN OBITUM RAYMUNDI CUNICHII


lbius ad tumulum residens unaque Catullus
Cumque ipsis medius flet tua fata Maro.
A
Laurus opacat humum subter, Raymunde, virentem.

lbije7 stoji do groba ti, zajedno s njime je Katul,


Maron8 izmeu njih tvoju oplakuje kob.
A
Zelenu zemlju lovor zasjenjuje, Rajmunde, koji,
5

Jao, Damanji tvoj suzam orosuje vijek.


ivjet e, lovore, mojih od suza e ivjeti, ti pak,
Kuniu, krepou ve dignut nad zvijezda si roj.

Quam tuus, heu, lacrymis usque Zamagna rigat.


Vives, laure, meo vives humore, sed ipse.
Quo pia te virtus sustulit, astra premis.

II

II

U SPOMEN RUDA BOKOVIA, DUBROVANINA,


KOJEGA JE PJESNIK U JAVNOM ZBORU SLAVIO

IN FUNERE ROGERII BOSCOVICHII RHACUSIMI,


QUEM PUBLICE IN CONCIONE LAUDAVERAT

eznatnim, Epidaure, nazivaju tebe i sitnim;


Sitan si, priznajem, ti, ali neznatan ne:
N
Koliko god si ti sitan, pretpostavljam tebe to vie
5

S pravom po zasluzi sve kraljevstvu svakome ja.


Je li to m&gue, pita? Zar nisi ti zaviaj onom
Kraljevstva kojemu sva nisu jo rodila par,
Niti e roditi? Rude koliko nadilazi ljude
Ostale, toliko ti pretjee kraljevstva sva.

arvam te dicunt vilemque, Epidaure, nec esse


Inficior te parvam ipse, sed esse nego
P
Et vilem: quantumvis immo sis mage parva.
Te merito regnis omnibus antefero.
Qui potis hoc, dices? Illius patria nonne e.
Cui non ulla parem regna tulere Virum,
Nulla ferent? Homines idcirco quam anteit omnes
Rogerius, tam regna omnia tute supra es.

7 Rimski elegiar Albije Tibul


Rimski epski pjesnik Publije Vergilije Maron
568

569

III

III

U SMRT SLAVNOGA BENEDIKTA STAYA

IN FUNERE BENEDICTI STAY, VIRI CLARISSIMI

naj je dobri Stay preminuo; Pjesnitvo divno


Njemu i Mudrosti dar slavan su stvorili glas;
O
Silan Descartesov duh i Britanca uenog znanje

tayades bonus ille obiit, cui dia Poesis,


Cui Sophia aeternum condidit alma decus,
S
Cartesii manes et docti magna Britanni,

Veliko stavljaju njeg supro Lukreciju sve;


Zlatnoj po svojoj vrlini i ica nadasve istoi.
Zemljom dok hodae iv, bozima podoban bje.
Dubravo, tuguj: u mMo je godina trei ti otet
Slavljenik. Kada e, oh, takvoga roditi vijek!

IV

IV

O PLAVICE . . .

ALLEGORIA PATRIAE
BELLO CIRCUM INGRUENTE

o ma mila,
O plavice,
Ka strahoa zle godine

ara mihi, ah, navis, nigri qui turbinis horror


Te captam in medio tam male dirus agit?
C
Tu procul a nimbis secura per aequora nabas

Sad nadmene sred puine


Eto je tebe, vaj, zanila?

(5)

Quem scita objiciunt vati, Epicure, tuo,


Aurea quem virtus ac puri ante omnia mores
Vivum etiam in terris dis similem dederant.
Luge, Epidaure: annis tibi paucis tertia rapta
Fama est. Heu, quando saecla parem referent!

U tiini mirna truda


Prije slobodna plovila si
I malahna er bila si
Vjetar blagijeh bij razbluda.

10

Tvardi sjever sad te stite,


Pro njim silni Jug ustaje,
Kruu stijene na sve kraje.
Gdi e nai zaklonite?

15

Vinji (pokli je bez obrane,


Niti obranu uf at smijem),
Daj od vila da sasvijem
Priklopjena ne ostane.
Preveo Jakov Betondi

Parvula, lascivis delicium zephyris.


Nunc aquilo atque auster conversis viribus urgent,
Circum et stant cautes, portus et omnis abest.
Di superi (quid enim tanto in dicrimine restat?),
Vos facite, hoc fugiat semisepulta malum.

* God. 1787. umro je Bokovi, 1794. Kuni, 1801. Stay.


570

571

O PUCANJU MUARA NA DAN SV. VLAHA

DE EXPLOSIONE TORMENTORUM IN FESTO


SANCTI BLASII

veti moj Vlaho, ono to ini, da pbasti tebe.


Ovaj veseli puk, drago je, 6d srca sve.
S
Ali to tutnjavom trijesak neprestanom udara ui,
5

(Moje mi nekakav gnoj spopade u zao as),


Nedrago najvie meni je stoga to znam da ni tebi
Ugodan nije taj lom, niti je zabavan ba.
Molitve smjerne su drae; upuujem ovu ja tebi:
Neka outi taj puk nid kugom svetu ti mo.

lasi sanote, tuo laetus dat quidquid honori


Hic populus, charam est id proprie ex animo.
B
Sed quod continuo tonitru fragor intonat aures.
5

Quas mi nescio quis pessimus humor habet,


Ingratum est, fateor, praesertim quum tibi credam
Esse nec id charum, nec nimium volupe.
Votam agis supplexque animus placet; haec tibi dono.
Sentiat et sanctam tu face pestis opem.

VI
VI

O NAPADNOJ GNUSOBI NEKOGA KVINTA

DE QUINTI CUJUSDAM INSIGNI SPURCITIA


ogledaj Kvinta gdje stupa: ta reko bi da mu, dok
koso
PPetama
gazi po tlu, golijeni savija rak.
5

Pogledaj njega dok sjedi: iko aba pred porod se ini


Koja napinje svoj svaki raskreen ud.
Pogledaj njega kad spava: ko magarac gromko to
reve,
Straan iz usta mu um stalno provaljuje van.
Ipak je ena mu lijepa i draesna njemu su djeca:
Zbog toga tako je to, bolje da iskoi rug.

572

spice vadentem Quintum: sua crura recurvat


Cancer uti, obliquo dum sola calce terit.
A
Aspice sidentem: partu vicina videtur
5

Rana, ubi distortis nititur articulis.


Aspice sopitum: rugitus qualis asello est,
Horrendum eructans murmur ab ore ciet.
Et tamen illi uxor bella est natique venusti:
Hoc fit, uti melius nequitia emineat.

573

VII

VII

DE SUA ODYSSEA AD ILIADEM CUNICHIANAM

PJESNIK KUNIEVOJ ILIJADI O SVOJOJ ODISEJI


ee u sjaju ve sama obilazit latinske grade:
Dnigu, IVtjado, sad sestrica trai si svud.10
Ruku bojaljivoj prui, od tvanja obijesna dinog
Nemoj uskratiti glas mojoj Odiseji ti.
Prva i bolja si: kao to ona ti ustupa, manja.
Mjesta prvoga ast. Kuniu ustupam ja.

Latias ito florens jam sola per urbes,


Ilias: en sociam quaerit ubique soror.
NDaontimidae
dextram, nec cultu elata superbo

VIII

VIII

PJESNIK 0 SEBI I 0 SVOJIM PJESMAMA

DE SE IPSO SUISQUE CARMINIBUS

osta sam pjevao: zvuna je najprije nastala Jeka,


Zatim je zrani na put letei izaslan un;
Poslije usudih se pisat o lutanju s Itake mua,
Prevest u latinski glas starca Hezloda rije;
Sicilski labui11 tad se na um Aretuze ustresu,
Prhnue plaho u l&k Hamadrijada roj.
Mnogo jo pjesama spjevah o mnogim stvarima koje
Sretna mi nanese kob ili ih Talija da.
Ostarjeli sad: i dok slatke aganipske12 ostavljam vode,
Tihim se korakom cm Parke ve primie lik.

at lusi: primum dicta est resonabilis Echo,


Dein emissa vias cymba per aerias;
SPost
Ithaci longos ausus describere cursus

10

Nomen Odysseae noscere saeva neges.


Tu prior es meliorque: utque est me cedere dignum
Cunichio, cedit sic minor ista tibi.

10

Et Latio Ascraei reddere dicta senis;


Tum Siculi pavere Arethusae ad murmur olores
Et statuere leves inter Hamadryadas.
Multa etiam multis de rebus carmina finxi.
Quae fors cumque tulit, quaeque Thalia dabat.
Nunc senui: dulces linquendi Aganippidos haustus,
Jam propior tacito Parca stat atra pede.

Osim 4. epigrama, sve preveo Josip Torbarina


10 Ovim je epigramom, na str. XXXVI. Uvoda pred svojim
prijevodom Odiseje (1777) odgovorio na epigram, kojim je Ku
ni, najavljujui ga, nazvao Damanjiev prijevod pulcra soror
(lijepa sestra) svoje Ilijade (1776).
11 U svakom od pet stihova pjesnik se, po vremenskom sli
jedu, sjea svojih glavnih djela: spjevova Echo i Navis aeria,
prijevoda Homerove Odiseje, prijevoda Heziodovih epova, pri
jevoda Teokritovih Idila.
12 Aganipa je u grkoj mitologiji izvor na Helikonu, po
sveen Muzama; njegova voda daje pjesnicima nadahnue.
574

575

10

15

20

25

E L E G I JE

ELEGIAE

DJEVICI, NAKON BLAGOVIJESTI

AD VIRGINEM, COELESTI NUNCIO ACCEPTO

i koji prilazi skruen donesi tamjan; vi drugi,


Bezboni, idite, svet smjesta napustite kraj!
T
Eto, iz zlatnoga dvora nebesa zvjezdanih ide

ades, fer thura pius: vos ite profani.


Quisquis
Ite et sacratis cedite limitibus.

Aneo Boji (ve lepet mu krila znam,


Ve mu ambrozijsku kosu prepoznajem, dobro to
vidim)
Blistavu nogu u taj, radostan, polae dom.
Ue ve: Djevice, kakve li onije vijesti, to ree?
Tebi bojaljivoj grud dre kao da duh
Nemiran uzdahe vabi iz nje! Ah, zato ti tunoj
Taj djevianski ruj snjean obasjava lik?
emu toliki strah, zar cmi plae te glasi
Zbunjenu? Jamano on radosnu ddnese vijest;
Vjernima veseli bozi objavljuju radosne vijesti:
Sretnom te nazva jer svet u tebi zaet je rod,
Sretnom izmeu majki te nazva i jedinom koju
Zavolje vie od svih isti svemogui Bog.
Tog li se. Djevice, boji i strepi od imena majke?
Slobodno neka ti strah uzburkan napusti duh.
Majka e Djevica bit, roditeljicom jerbo je sebi
Tebe izabrao Bog Svevinji; zar te je strah
Da ti ne usahne cvijet djevianstva? Nasuprot, sve vie
Dahom boanstva e on istiji, vrsniji sjat!
Objave proroka drevnih dozivaju u pamet, eto.
Djevojko nevina, svih majki u tebi ast
Onu prepoznajem, onu Junakinju Bog koju plodnom
Uini; 6d toga to moe radosnije bit?
576

10

15

20

25

Siderei en rutila coeli venit ales ab arce


Numinis (alarum nosco ego jam sonitum,
Ambosios nosco crines, nec fallor) et ista
Fulgentem laetus ponit in aede pedem.
Jam subiit: quid, Virgo, tulit, quae verba loquutus?
Me miserum, trepido pectore sollicita
Turbatae similis suspiras! Cur ita spargis
Virgineo niveas moesta rubore genas?
Qui timor hic tantus, quae tristia nuncia terrent
Attonitam? Certe gaudia laeta tulit,
Laeta piis hilares portendunt gaudia Divi:
Felicem diae germine te sobolis,
Felicem matres inter te dixit et unam
Cunctis omnipotens quam Pater antetulit.
Idne times, Virgo, materno et nomine palles?
Ah, istum trepido pone metum ex animo.
Mater eris, sed Virgo simul: Deus ipse parentem
Te sibi jam legit maximus, et metues,
Ne tibi virgineus pereat flos, purior imo
Adflatu extiterit numinis ac melior!
En repetens animo priscorum oracula Vatum
In te illud matrum, casta Puella, decus,
Foecundam in te illam divinitus Heroinam
Agnosco, o quidne laetius esse potest?

37 Hrvatski latinisti II

577

30

35

40

45

Sto je poeljnije moglo zadesiti zemlju? O, zdravo.


Ti to si nade nam lu, dionik radosti sve!
Anele, zdravo! Zdravo, ti najvea izmeu keri
Jeseja! Obean ve onaj bit e nam dan.
Bit e, o Djevo, u koji, opasnosti poslije mnogih,
Nakon sramota svih, svaki kad nestane rug
Koji smo, krivi za zloin otaca, podnosili jadno,
Slobodan mi emo ve jarma razrijeiti vrat,
Mi emo Nebu se nadat: po tbi sretnije ljudski
Cijeli sad raa se rod, bolja njemu je kob,
Izgubljen dobiti natrag oekuje ures; ko ena
enski onaj ti in spri nesretni s nas,
Djevice, nebeskog plodna od daha. Ako se stroga
Oglui, lahor e na zavjet raznositi pust,
Propala naa e nada zaronit u Letinu rijeku.
Nitko, ako ne ti, naime, ne moe bol
Na i veliku tugu oduzet: d6 tebe same
Stoji na otkup i spas, 6d tebe zavisi pad.
Ako ne eli, od Eve okrutnija. Mi, nau propast,
Neka dirne te ve ljubav ljudski za rod.
Ovo te majine suze, ovo te roditelj moli:
Zar e i njima ti nadu oduzet u raj?

578

30

35

40

45

Quid magis optandum terris contingere? Salve,


Lux bona, speratae conscia laetitiae!
Salve, Ales! Salve, quot sunt Jesseidas inter,
Maxima! Jam promissa ergo erit illa dies.
Ergo erit, o Virgo, qua post discrimina rerum
Multa, ignominias post tot et opprobria.
Quae misere patrio tulimus pro orimine sontes,
Libera jam dabitur solvere colla jugo,
Jam Coelum sperare: hominum per te genus omne
Nunc melius faustis nascitur auspiciis
Ac decus amissum spondet sibi; tu modo. Virgo,
Elue femineum femina triste scelus.
Aetheria foecunda aura. Si dura resistes,
Irrita per coelum vota ferent zephyri,
Mersaque Lethaeo spes usque innabit in amne.
Haud etenim nostrae tollere tristitiae
Tantillum quisquam potis est, te praeter: ab una
Nostra salus pendet nempe vel interitus.
Exitium ahl nostrum ni vis crudelior Heva,
Humani te jam tangat amor generis.
Hoc matris lacrymae, hoc genitor te poscit: an audes
Hos quoque speratis demere sideribus?

579

II

II

BOICI MIRA

AD PACEM

i koja vee novi u savez neslona srca,


Ne da da vjeiti rat sije silovitu smrt,
T
Zato, o boginjo divna, od nevoljnih bjei zemalja?
5

10

15

20

25

Glavu pomli, oh, daj, krasnu, elizijski stan


Ostavi, boice, glavu pomli; iz vedrih nebesa
Iride arene lik, zlaan to resi ga plat,
Neka ne prestane radost donositi ljudima jadnim:
Mira ti glasnice, oh, vrati se, vrati nam mir!
Vidi da Eumenide, iz stigijskih dvora izaav,
Zameu krvavi rat, mahnit da caruje gnjev;
Vidi da pogubni Mars po svijetu itavom divlja,
Zvjerski, uskovitlan bijes lomi sve, rui u prah!
Jao! Kakav smo zloin poinili protivu tebe,
Te nas, ko estoki val, mui jezoviti rat
Plane i smuena duha? Potedi nas, ve je vrijeme:
Titan je pozlaen svoj konja vatronogih spreg
Proveo peti ve put po zodijaku otkada ete
Vidjesmo kako u boj idu na dumana svog,
Svud, bez marnih teaka, opustjela vidjesmo polja,
Svaki osiroen grad, cijeli mu zatrt je puk.
Mir neka blaeni doe: oh, vrati se, boginjo divna,
Spokoja predragi ti vrati nam iznova dan!
Okolo tebe igre lepraju, smijesi i ale,
Okolo tebe vijek radosti grimizan let
Razuzdan lebdi; tebi u plodnu i raskonu krilu
Zemlja, slikar ko vjet, areni uzgaja cvijet.
Cim ti lijepa i sjajna zlatokosu glavu s nebesa
580

uae nova discordes animos in foedera jungis.


Nec sinis aeterno fervere Marte neces,
Q
Cur adeo miseras refugis. Dea candida, terras?
5

10

15

20

25

Formosum, oh, campis exere ab Elysiis,


Exere, Diva, caput, nec cesset ab aethere puro
Iris in aureola versicolor clamyde
Gaudia ferre aegris mortalibus: o bona Diva,
0 Pax, o Pacis nuncia sancta redi!
Adspicis, ut toto saevit Mars impius orbe,
Ut Stygiis motae sedibus Eumenides
Bella cient bellumque ferunt, furor iraque regnat,
Omniaque immani turbine fracta labant!
Quod tantum heu! crimen tibi nos admisimus, aut quid
Tantis nos belli fluctibus exagitas
Plorantesque vagosque animi? Jam parcere tempus:
Jam quintum ignipedes aureus egit equos
Signifero Titan in calle, ex quo incita contra
Agmina in adversas vidimus ire acies,
Vidimus et raptis viduos cultoribus agros
Oppidaque extinctis civibus orba suis.
Jam veniat Pax fausta: redi, o pulcherrima Divum,
Atque iterum terris otia cara refer!
Te circum lususque volant risusque jocique.
Te circum pennis gaudia purpureis
Luxuriant semper, tibi pictor daedala tellus
Foecundo flores educat in gremio.
Nam simul auricomum ostendis caput aethere, spicas
581

30

35

Pomoli drei pun klasova snjeani skut.


Odmah se ugodan miris po mjestima razlije svima,
Cijeli zapljuskuje kraj nid kim Amfitrita bdi,
I ko to nekad u gori obilate vodama Ide
Jupiter zadrhta sav ene na dolazak brz,
Mnogo se divei kosi mirisavoj, lika milini,
Jasno pokazuju jak velike radosti znak,
Tako se raduje zemlja, sad Cerera pohodi polja,
Veseo likuje Bakh, glavu mu lijepu list
Loze obavija, pastir svom poslu se radostan vraa.
Vode romonit uz tok njegov se razlijee pjev.

582

30

35

Pulchra tenens nivea nobilis in tunica,


Continuo suavis, qua tenditur Amphitrite,
Omnia diffusus per loca serpit odor.
Quo subito irriguae ceu quondam in montibus Idae
Conjugis adve