You are on page 1of 779

GENOCID U FOI 1992. 1995.

GENOCID U FOI 1992. 1995.

GENOCID U FOI 1992. 1995.


GENOCID U FOI 1992. - 1995.

Posted on Septembar 12, 2015 Uredi

ZLOINCI IZ FOE ADNAN IH JE PREPOZNAO

vidio sam svoje komije ZORANA MILIEVIA i VLADU AVRAMA i njegovog


sina., RADIVOJA MARIA ., i IVAN MARI ,GORANA MITRAINOVIA i PERU
ELEZA .,NEO MITRAINOVI ., RADOMIR MARI , NJEGOV ZET RAJKO ,,tu je iPEA
KOJI JE KOD MENE RAD IO KAO KONOBAR ,, prepoznajem i SLAVKA
VUKOVIA , BRAU BANOVI iji je otac radio u policiji. Vidim OSU tzv.
mehaniara,,DRAGAN MARKOVI sin CVIJETINA , staklara, nosi snajper, ,
****
Zaboravio sam ti rei kako oko 200 LJUDI ugone u HANGAR NA LIVADAMA , na
drugoj strani preko ehotine. Gledao sam zatim kako jednog po jednog izvode na
nudu, usput ih maltretiraju.
****
UBIJEN JE IBRO MUJANOVI , nevin ovjek, umoren pred kunim pragom. KUU SU
MU ZAPALILI I NJEGOVA KI NEPOKRETNA JE OSTALA U PLAMENU . UBIJENI SU
I BAJRO MANDO I NJEGOVA ENA . UBIJEN JE I MUJO JAHI koji nikome zla ni
mislio ni uradio nije. ENES KURTOVI JE ZAKLAN . STRAVINA SMRT AVDE
UDERIJE I NJEGOVE MAJKE ME JE POTRESLA . MUKI SU UBIJENI I ABDULAH
UDERIJA I BEGO JAHI . Ima li razloga za moj ivot?
****
ADNAN ISANOVI se nije vie javljao. Saznao sam da su mu zapalili piceriju i da je u
bijesu istrao da je gasi pred naoruanim etnicima koji su ga cijelo vrijeme lovili kao
zvijer. Dlanovi su mu bili isjeeni, krvavi, jedna miica na ruci iskidana. Odveli su ga
u bolnicu da mu previju rane. Da li kroz bolnicu ili pored, ali odvuen je u neposrednu
blizinu bolnice i sa jo dvojicom mladia iz Foe ubijen. Dva dana su im tu leala
tijela. SA NJIM SU UBIJENI I SEAD SAVRAK I REFIK ANKUI . Zahvaljujui
ljudima dobre volje tijelo Adija Isanovia je sahranjeno u Goradu. Tu su ga sahranili
roditelji koje je prije pada Foe on lino odvezao da bi se sam vratio kui. IZA
ADNANA ISANOVIA JE OSTAO OVAJ DNEVNIK . Neu zaboraviti glas ovjeka kojeg
nikad vidio nisam. Tako su se nai ivoti i glasovi sudbinski spojili. Njegov koji je ovo
izgovorio i moj koji je ostao da svjedoi.
***
3

GENOCID U FOI 1992. 1995.

DNEVNIK UASA ADNANA ISANOVIA


Zvao je iz Foe koju su potresale desetine detonacije granata etnike mrnje
godinama slagane po okolnim brdima.
etvrtak, 9 april 1992. godine.
No. Osam i trideset. Prvi put se telefonom Adnan Isanovi javio Seadu Omanoviu u
Sarajevo. Zvao je iz Foe koju su potresale desetine detonacije granata etnike
mrnje godinama slagane po okolnim brdima. Seadov broj je sasvim sluajno pozvao,
mogao je to biti bilo ko drugi, ali je htio da pria, da razgoni strah, htio je da kae
stranu istinu koju je naprosto trebalo nekome rei. Adnan se telefonom javljao sve do
22. aprila 1992. godine. Tog su ga dana uhvatile njegove komije, dojueranji
prijatelji i na njemu iskalile mrnju noenu prema nekome drugom, sigurno ne prema
Adiju, on je naprosto niim nije mogao zasluiti. Taj strani novi dnevnik Ane Frank
naeg doba donosimo u cijelosti.
Telefonom sam upoznao smirenog ovjeka, Adnana Isanovia, koji je navrio tek 30
godina, vlasnika picerije Amadeus u Foi, pie Omanovi. Njegova porodica je
jedna od najbogatijih u gradu, oenjen je i ima trogodinjeg sinia. ovjek bi
povjerovao da mu je sudbina dodijelila da bude sretan ovjek. Sprijateljili smo se u
estim telefonskim razgovorima i bio sam mu jedina veza sa svijetom. Obavjestio me
je da su dan prije preko ehotine, kamioni, njih 12 koliko je izbrojao, dijelili oruje
komijama Srbima iz Foe. Javljajui mi se redovno, shvatio sam da u ja biti ovjek
koji e voditi Adnanov dnevnik uasa koji e se pretvoriti u dnevnik iekivanja
njegove smrti.
4

GENOCID U FOI 1992. 1995.

etvrtak, 9. april 1992.


Poeo je napad na grad, rekao mi je. Gaaju iz svih oruja, iz minobacaa i topova.
Brojao sam vie od dvjesta granata i onda prestao, jer stalno padaju. Imam tri
porodine kue i na njih su pale dvije granate. Na majinoj kui je krov potpuno
sruen. U jednom mitraljeskom gnijezdu vidio sam svoje komije Zorana Milievia i
Vladu Avrama i njegovog sina. Vlado je bio samostalni trgovac kog su cijenile
komije Muslimani i sa njima je lijepo ivio. Prolo ljeto se proglasio vojvodom i u
oblinju umu odvodio mladie na gaanje i vojne vjebe. Ovi to napadaju Fou
sastajali su se u kafiu Votka kod Radivoja Maria.
Petak, 10 april 1992.
Ne prestaju sa unitavanjem kua. Gaaju muslimanske kue i rue ih. Foa gori nou
i uasan plamen obasjava itav kraj. Ovdje vie nema ivota. Na kue moje porodice
pale su jo dvije granate. Sve to je moj otac stvarao i to sam ja pravio rui se kao moj
san da u ivjeti kao ovjek. Zbog ega sve ovo? Ne mogu da razumijem. Meu
ruiteljima je i Ivan Mari koji se u julu prole godine proglasio etnikim vojvodom.
Tamo iz mraka alje granate i ubija grad u kom je do jue ivio kao normalan ovjek.
Iz mog kvarta svi su negdje otili osim 12 starijih i jednog mladia koji je ostao uz
staru majku (Kemal Isanovi koji je ubrzo nestao bez traga, primjedba). Mislim na njih
dok padaju granate. Hoe li preivjeti? Moj ivot vie nije vaan. Zaokuplja me zlo
ije tragove gledam i pokuavam da ti to prenesem.
Subota, 11 april 1992.
Poslije podne spustili su se u izmasakrirani grad, meu ruevine. Prilazio sam im
sakriven i gledao kako kao zvijeri obilaze oko kue. Tiina je i ujem im apat. ini mi
se da spominju moje ime. Ja sam im, ni sam ne znam zato, vaan. Nisam uplaen,
prije bi se reklo da jo uvjek nisam svjestan da se sve ovo dogaa. Privlaim se
ponekad prozoru, mrak je potpun. Oslukujem i prepoznajem glasove. Prepoznajem
Gorana Mitrainovia i Peru Eleza. Prolog ljeta je Goran rekao da e picerija
Amadeus biti njegova. U julu ispred Amadeusa Pero Elez mi je prijetio da e me
ubiti jednog dana. Tad sam se nasmijao i pomislio da se ali. Danas o tome razmiljam
sasvim ozbiljno. Sve ee mi ulaze u kuu i paljivo se penju po spratovima.
Nedjelja, 12 april 1992.
Sakrio sam se i u jednom trenutku im skoro uo dah. Pored moje kue redovno
ostavljaju ovjeka koji pui i kaljuca. Imam uz sebe baterijsku lampu i obilazim kuu.
Straar je pucao rafalno u mom pravcu, dva tri metra daleko od mene. Glas mi ne drhti
od straha, peli su se jo po spratovima i na kraju sam morao na tavan. Tamo gdje sam
stajao nepokretan kia je lila, potpuno sam mokar. Kao zvijer koju love pritajeno sam
ekao da odu. Obiao sam kuu. Odnijeli su svu odjeu, nemam se u ta presvui.
Vidio sam kako su sve ureaje iz kafane odnijeli. U podrumu su razbijali sve boce vina
i piva. Tenost iz boca je poplavila dno podruma. Uglavnom popiju gutljaj iz boce,
ostalo razbiju. Pucali su u kasu. Bila im teka da je ponesu, a nisu je znali otvoriti.
Svjetlost lampe mi otkriva jednu malu kaiku koja je ispala pljakaima u urbi. elim
pobjei ali kako i gdje?
Popovi i etnici
Mokar sam i drhtim, a htio sam se spustiti nizvodno rijekom. Izlazio sam i teturao
obalom ehotine. Pokuao sam ui u vodu, ali je hladna i sigurno bih umro. Kao
djeak sam gledao utopljenika, prisjeam se tog straha i svaku bih smrt prije elio
5

GENOCID U FOI 1992. 1995.

nego tu. Izgleda da sam u situaciji da biram koju vrstu smrti elim.
Ponovo sam se vratio u staru roditeljsku kuu i naao neto odjee koju nisu odnijeli.
Straar je ponovo pucao na mene. Jasno mi je da znaju da sam tu, oko kue. Vjeruju da
sam naoruan i ustruavaju se opkoljavanja. Nisu ba hrabri. Sad mi je toplije. Uspio
sam se privui i ispei veliki hljeb u pei za pice. Naao sam neto konzervi i preselio
se na toplije mjesto. Ne brini, sa sobom sam ponio i telefon. Roditelji telefon nikad
nisu voljeli pa su ga izbacili iz upotrebe. elim ti govoriti sve, jue sam osjetio veliku,
najveu elju da preivim. Zaboravio sam ti rei kako oko 200 ljudi ugone u hangar na
Livadama, na drugoj strani preko ehotine. Gledao sam zatim kako jednog po jednog
izvode na nudu, usput ih maltretiraju.
Ponedjeljak, 13 april 1992.
Noas je etvrti dan pakla. Istjerali su 12 uplaenih bia. Gledam ih i ne mogu nita da
uradim. Goran Mitrainovi bjesni i jednom mladiu stavlja cijev puke u usta i pita:
Govori gdje je Adnan? Zatim se obraa njegovoj majci: Ubiu ga ako ne kae gdje
je Adnan!. Starica uplaena i promuklim glasom ujem da pita: Zato e ga ubiti?
Je li zasluio smrt od tebe? Zar si zaboravio Gorane da ste se ba ovdje igrali zajedno.
Ako njega ubije ubie i sve to mene dri u ivotu. To ga je valjda pokolebalo pa
nije pucao. Samo ih odvodi nekud, ne znam kuda. Gledaju prema mojoj kui i galame:
Hajde stoko, gamadi muslimanska, da vas bombama ne izbacujemo. Konano
odvode ljude i odlaze sa njima, ali se ubrzo vraaju. Oni bi trebalo da su ivi, nisam
uo nikakav pucanj, mada smrt ne dolazi samo pukom. Vraaju se da pljaakaju. Nisu
eljeli svjedoke. Pljakaju opinjani plijenom. Sad ih slobodnije promatram bez straha
da e me vidjeti. ak se potpuno otkrivam i zapaam sve pojedinosti. Sve stvari trpaju
u kamion koji su takoe ukrali. Odnose posteljinu, nose ak i odjeu mog trogodinjeg
sina. Nose i eninu bundu, a jedna od njih je pokuava i obui. Jastuke nisu odnijeli jer
sam ih naao iskidane noevima. Primitivci, traili su zlato, novac. Odnijeli su i kasu.
Smijem se, potpuno je prazna. Iz kue mog ade koji radi u Njemakoj odnose
friider, ve mainu, neraspakovan namjetaj. Pljakaju Goran i njegov brat Neo
Mitrainovi. Oni odvoze moj kros motor. Tu su jo Radomir Mari, njegov zet Rajko
koji je radio kao bravar, tu je i Pea koji je kod mene radio kao konobar, prepoznajem
i Slavka Vukovia, brau Banovi iji je otac radio u policiji. Vidim osu tzv.
mehaniara, stavio je arapu na glavu, smijem se od muke jer bi ga i slijepac
prepoznao. Stidim se dok sve to gledam, vjeruj mi, stidim.
Razmiljam o sebi i svom ivotu. Ne sjeam se da sam bilo kom zlo mislio, a kamo li
uradio. Prisjeam se i pitam jesam li prema ovim ljudima bio lo. Mnogo ljudi mi je
duno u ovom gradu, nekima i od ovih koji me pljakaju davao sam pozajmice. Nikad
nisam traio da mi te pare vrate. Traio sam neto runo u prolosti svojih roditelja, ali
nisam naao. Majka Radomira Maria, Jela, bezbroj puta je dolazila u goste mojoj
majci. Mati je ila haljine za njihove djevojice. ila je besplatno jer ih je voljela. Taj
njihov zet Rajko pio je noima u mojoj piceriji. Uvjek sam plaao pola njegovog duga,
bio sam blag prema njemu. Valjda zato nije krao kao ostali. Osvrtao se oko sebe
plaljivo, za razliku od Radomira koji je galamio i trpao sve, bijesno. ovjek koji mi je
ruio kue granatama, Ivan Mari, uao je u prizemlje i morao sam se skloniti sprat
vie. Stajao sam skoro iznad njega dok je krao meso iz zamrzivaa. Odnosio je brano,
eer, puter, oznojen i suludih oiju. Stvari su odnosili i prema kui Vaja Kunarca,
vozaa autobusa gdje se nalazi etniki tab.
6

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Srijeda,15. april 1992.


Ve teko dobijam telefonsku vezu. Vuem se iz jedne sobe u drugu. ujem ih kako
vrite da e me ubiti. Kako mi govore da se predam jer nemam izbora. I dalje
pljakaju. Nisam ni znao koliko sam imao tih stvari.
Subota, 18. april 1992.
Vidim neke ljude koji se nou kao zvijeri etaju oko kue dok se po danu kriju po
podrumima. Govore mi o velikim zloinima koje ine etnici po gradu. Neka od imena
poznajem. Spominju ime Jelenka Starovia koji se prije mjesec dana razveo sa enom
muslimankom i sad se prikljuio ubojicama. Dragan Markovi sin Cvijetina, staklara,
nosi snajper, kau da ubija ljude iza prozora u njihovim stanovima. Nikad neu
razumjeti zato je Cvijetin, koji je ugledan i mislili smo poten ovjek, pred ovo zlo
govorio da muslimane treba poklati. Moram ti rei da mi je hrane pri kraju. etnici
svaki as upadaju u kuu, trae me, samo me udo spaava. Uvjek im izmaknem na
vrijeme. uo sam da govore da bi mi zgulili kou da me uhvate. Jedan je rekao da bi
me zaklao a jedan da bi mi dao metak u elo. Vie se i ne pitam zato.
Nedjelja, 19. april 1992.
Gubim polako strpljenje. Otjerali su i jedinu stvar koju do tad nisu bili otjerali moj
mercedes. Vozi ga funkcioner SDS-a Pero Elez po Foi. Opet sluam o zloinima po
Foi o ubijanju ljudi.
Srijeda, 22. april 1992.
Ubijen je Ibro Mujanovi, nevin ovjek, umoren pred kunim pragom. Kuu su mu
zapalili i njegova ki nepokretna je ostala u plamenu. Ubijeni su i Bajro Mando i
njegova ena. Ubijen je i Mujo Jahi koji nikome zla ni mislio ni uradio nije. Enes
Kurtovi je zaklan. Stravina smrt Avde uderije i njegove majke me je potresla.
Muki su ubijeni i Abdulah uderija i Bego Jahi. Ima li razloga za moj ivot?
Pustili su zatvorenike iz kazneno popravnog doma i odmah ih razvrstali u dvije grupe.
Srbi su krenuli prema umi, a Muslimani put Joanice. Odmah za njima su krenuli
etnici i pucali. Jedan od zatvorenika se dokopao puke i pucao na etnike. Ipak su
kasnije svi vraeni prema Foi osim onoga sto je sa pukom utekao.
Ja vie neu ovako da ivim. Sa zidova moje kue otpada malter jer su previe upili
kie. Mogu li neto uiniti dostojno ovjeka? Rijeio sam pokriti bilo im krov. Ovo
to je ostalo posluie mom sinu i djetetu to raste u utrobi moje supruge, oni su
izbjegli na sigurno. Znam da e me otkriti. ali i ne elim se vie kriti. Dosta je bilo.
Smrt je trenutak bola i nee vie boljeti.
**************************************************************
Adnan Isanovi se nije vie javljao. Saznao sam da su mu zapalili piceriju i da je u
bijesu istrao da je gasi pred naoruanim etnicima koji su ga cijelo vrijeme lovili kao
zvijer. Dlanovi su mu bili isjeeni, krvavi, jedna miica na ruci iskidana. Odveli su ga
u bolnicu da mu previju rane. Da li kroz bolnicu ili pored, ali odvuen je u neposrednu
blizinu bolnice i sa jo dvojicom mladia iz Foe ubijen. Dva dana su im tu leala
tijela. Sa njim su ubijeni i Sead Savrak i Refik ankui. Zahvaljujui ljudima dobre
volje tijelo Adija Isanovia je sahranjeno u Goradu. Tu su ga sahranili roditelji koje je
prije pada Foe on lino odvezao da bi se sam vratio kui. Iza Adnana Isanovia je
ostao ovaj dnevnik. Neu zaboraviti glas ovjeka kojeg nikad vidio nisam. Tako su se
nai ivoti i glasovi sudbinski spojili. Njegov koji je ovo izgovorio i moj koji je ostao

GENOCID U FOI 1992. 1995.

da svjedoi.
(Sead Omanovi)
******************

izvor:Agencije
priredio: Kenan Sara
8

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Septembar 14, 2015 Uredi

: U 3D VERZIJI!
komentar na vijest objavljenu 14.09.2015

1992. 1995.
3000 ubijenih bonjaka Foaka, 1000
nestalih/ubijenih

!
, ?
, ?
(K )
***********
,
,
, ,
9

GENOCID U FOI 1992. 1995.

, !
( )

nikad ne postavljeno spomen obiljeje u Foi


A O OVOME SE MUDRO UTI I NIKO NE ZBORI NITI GOVORI
NE PRIA SE O ZLOINU GENOCIDA NAD BONJACIMA FOE U PERIODU
1992. 1995. GODINA.
Foa 1992 2015 UTNJA JO UVIJEK TRAJE
ALI
MI NISMO ZABORAVILI GENOCID
ute ivi, a mrtvi ne govore !!!
23 godine od zloina u Foi
Zar si zaboravio 3000 ubijenih bonjaka Foaka???
Zar si zaboravio silovane majke,sestre,keri,nene???
Zar si zaboravio silovane mukarce???
Zar si zaboravio ubijenu djecu???
preko 1000 NESTALIH!!! (gdje?) UJ 1000 NESTALIH I NIKO NITA NE ZNA
O NJIMA!!!
Zar si zaboravio 15000 protjeranih i raseljenih bonjaka Foaka???

Samo elimo da probudimo nae Foake, da se negiranjem i zaboravom jednog zloina


ini drugi zloin.

*****

10

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa fotografije stare


komentar na objavljenu vijest od 14.09.2015
MUZEJ STARE HERCEGOVINE: BOGATA ISTORIJA FOE U 3D VERZIJI
Foa Foaci bi od naredne godine mogli pogledati bogatu istoriju Foe u 3D verziji,
ali i da se na virtuelan nain upoznaju, uz pomo digitalne tehnologije pametnih
telefona i tablet ureaja, sa istorijom samog grada i mjestima koja predstavljaju bogato
kulturno-istorijsko nasljee stanovnitva u periodu od 15. do 20. vijeka.
To bi trebalo da omogui multimedijalni projekat Foa grad memorijalni projekat,
koji realizuje Agencija Milmedija sa sjeditem u Berlinu u saradnji sa optinom
Foa i Muzejom Stara Hercegovina.
Direktor Agencije Milmedija Milan Mileti kae da projekat predstavlja inovativan
izlobeni koncept koji e graanima Foe, ali i svima onima koji dolaze u ovu lokalnu
zajednicu, omoguiti da se bolje upoznaju sa njenim bogatim kulturno-istorijskim
nasljeem.
Cilj je ouvanje i brendiranje kulturnog i istorijskog blaga Foe, ali i moderan i
progresivan brending ovog grada i ovog kraja. Ide se u multimedijalne vode, odnosno
prikazivanje arhivske grae pomou pametnih telefona i tablet ureaja, koji se sve vie
koriste i na ovaj zanimljiv nain bie prikazano bogatstvo ivota Foe u jednom
specijalnom audiovizuelnom obliku najavljuje Mileti, koji je i koordinator projekta.
Svi koji ele moi e skinuti aplikaciju pomou koje e moi pogledati razliite
teme iz prolosti, poznate linosti, arhitektonske specijalitete Foe i saznaju jo vie
kroz slike, video-zapise i tekstove.
Projekat podrazumijeva i digitalno unapreenje postojee izlobe Foa u prolosti u
Muzeju Stara Hercegovina, postavljanje veb stranice gdje bi se posjetioci mogli
informisati o projektu, ali i o istoriji Foe putem mobilnih aplikacija.
Nadam se da emo uspjeti da napravimo u okviru Muzeja i jednu bogatu izlobu
koja e biti multimedijalna, a bie postavljena i maketa Foe gdje e se u 3D obliku
moi vidjeti sva znaajna zdanja Foe, dakle, jedna virtuelna rekonstrukcija znaajnog
11

GENOCID U FOI 1992. 1995.

istorijskog nasljea grada Foe. Nadamo se da e ova izloba privui ne samo Foake,
ve i sve one koji su porijeklom iz Foe, a danas ive irom svijeta, kao i brojne turiste
rekao je Mileti.
U Muzeju Stara Hercegovina pozdravljaju ovu ideju.
Ovo je trend koji se prati u svijetu i u okruenju. Multimedijalna izloba je neto
sasvim novo za na grad, na taj nain bismo privukli brojne mlade sugraane u Muzej.
Danas ivimo u vremenu koje zahtijeva pametne telefone, pa zato ne bismo iskoristili
priliku da i putem moderne tehnologije upoznamo sve nae sugraane o istoriji naeg
grada, kulturnim znamenitostima, graevinama, znaajnim linostima i ostalim
stvarima koje su obiljeile na grad rekla je direktor Muzeja Branka Dragievi.
Vrijednost projekta je oko 50.000 evra, a u finansiranju uestvovalo bi vie
meunarodnih i dravnih institucija i organizacija. Ukoliko projekat dobije zeleno
svjetlo, prve aktivnosti krenule bi poetkom naredne godine, a inovativna izloba bila
bi postavljena u maju u okviru obiljeavanja est decenija Muzeja Stara
Hercegovina.
izvor:Glas srpske: R..

12

GENOCID U FOI 1992. 1995.

NE ZABORAVITE NAS

KOMENTAR PRVI:
O OVOME SE NIJE GOVORILO
NIJE SE PRIALO O ZLOINU GENOCIDA NAD BONJACIMA FOE U PER IODU
1992. 1995. GODINA.
FOA 1992 2015 UTNJA JO UVIJ EK TRAJE

ALI
MI NISMO ZABORAVILI GENOCID
UTE IVI, A MRTVI NE GOVORE !!!
23 GODINE OD ZLOINA U FOI
ZAR SI ZABORAVIO 3000 UBIJENIH BONJAKA FOAKA???
ZAR SI ZABORAVIO SILOVANE MAJKE,SESTRE,KERI,NENE???
ZAR SI ZABORAVIO SILOVANE MUKARCE???
ZAR SI ZABORAVIO UBIJENU DJECU???
PREKO 1000 NESTALIH!!! (GDJE?) UJ 1000 NESTALIH I NIKO NITA NE ZNA O
NJIMA!!!
ZAR SI ZABORAVIO 15000 PROTJERANIH I RASELJENIH BONJAKA FO AKA???

( Foa 1992. 1995. u 3D verziji)

*****
komentar na vijest od 15.05. 2015
Apsurd U NOI MUZEJA u Foi

13

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa, subota, 16. maja 2015 od 18.00 asova do nedjelja, 17. maja 2015 00.30 asova
Muzej Stare Hercegovine u Foi sa vie stalnih i gostujuih izlobi prvi put se ukljuio
u meunarodnu
manifestaciju No muzeja, otvorivi vrata posjetiocima do pola asa iza ponoi.

Program je trajao jue od 18.00 asova, a mogle su se pogledati izlobe Foa u


prolosti,
Foanski period NOB-a, Bitka na Sutjesci, Etnografska postavka, te gostujua
izloba
Legat Stevana i Stanislava Binikog Narodnog muzeja iz Kruevca.

14

GENOCID U FOI 1992. 1995.

15

GENOCID U FOI 1992. 1995.


KOMENTAR DRUGI:

O OVOME SE NIJE GOVORILO


NIJE SE PRIALO O ZLOINU GENOCIDA NAD BONJACIMA FOE U
PERIODU 1992. 1995. GODINA.
Foa 1992 2015 UTNJA JO UVIJEK TRAJE
Podaci o koncentracionim logorima mjestima zatoenja u opini Foa
Ekonomija KPD-a Brioni
2. Livade magacin TO-a biva kasarna JNA na Livadama u Foi
3. Privatna kua Slobodana Matovia
4. KPD Foa
5. enski KPD Veleevo
6. Privatna kua Nusreta Karamana Miljevina
7. Otkupna stanica ievo
8. Osnovna kola Brod na Drini
9. Privatne kue u ohodar mahali
10. Motel Bukovica
11. Privatna kua Trnovae
12. Partizan sportska dvorana
13. SC Foa
14. Buk Bijela
15. Privatna kua Muniba Hodia
16. Presjeka Ustikolina
17. Privatna kua Danko Asime -Donje Polje
18. Privatne kue u selu ievo
19. zgrada Lepa Brena
20. Privatne kue u Meurjeju, Foa.
*********************
izvor arhiva fb Putnik Namjernik

k
16

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Samo elimo da probudimo nae Foake, da se


negiranjem i zaboravom jednog zloina ini drugi
zloin.

17

GENOCID U FOI 1992. 1995.

DODATNI KOMENTAR:
O Foi ne treba ni uiti, niti kome spomenuti.
Foa nije u Bosni i Hercegovini
Tamo nita nije ni bilo!!
U Foi sve med i mlijeko.
Lijepu historiju krojimo. Blago nama sa nama!?
Nisveta Skejovic

priredio:Kenan Sara

18

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Septembar 15, 2015 Uredi

Nena Fata Duri iz Foe: Crna i gorka je sudbina nas majki,


supruga (FOTO)

Nena Fata Duri iz Foe: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga
Majke Srebrenice i Podrinja i ovog su 11-tog u mjesecu dostojanstveno stigle na
tuzlanski Trg rtava genocida. Najprije su se okupile na Pingi, a potom preko Skvera i
Trga slobode, stigle na mjesto gdje se okupljaju posljednjih nekoliko godina. Po ko
zna koji put zatraile su pravdu za rtve, a kaznu za zloince.
Gledamo prema koloni, a meu brojnim majkama, izdvaja se i vjerovatno najstarije
lice. Pokrivena nena koraa zajedno sa enama. Kako se zovete neno i koliko imate
godina, pitamo je.
Fata Duri. Imam 78 godina, sine odgovara nam ova bosanska nena.
Iz Vlasenice ste? Durii su iz Vlasenice, zapitkujemo.
-Nisam, iz Foe sam odgovara nam nena.
Pomalo nas je iznenadio Fatin odgovor. Oekivali smo da je ova nena iz nekog
podrinjskog mjesta u kojem je 1995. godine poinjen genocid. Meutim, genocid je,
ui nas historija, a opominju niani, poeo i 1992. godine. Dokazuje nam to i ivot ove
bonjake nene i njeno viegodinje traganje.

19

GENOCID U FOI 1992. 1995.

-Ima sine, i u mene nestalo i bratia i sestria A ovdje sam najvie zbog mua, Avde
Duria. Nismo nita jo nali U Foi sam ga izgubila, pria nam Fata, koja danas
ivi u tuzlanskom naselju Kula.
ivim kod zaove i njene djece dodaje ona.
ivotna tragedija ove Foanke zapoela je u maju 1992. godine. Objasnit e nam da je
zajedno sa svojim komijama protjerana nekad 25. ili 26. maja iz sela Zakmur.
Scenario je kao i u stotinama drugih mjesta u BiH isti Bonjaci protjerani, brojni
ubijeni, a kue opljakane i zapaljene.
Mua sam tada posljednji put vidjela. Kasnije sam ula da su tamo ubijeni, da su
pogorjeli. Desetero je tu u naem selu nestalo. I niko jo nije naen, nita. Odemo
ponekad u Fou, rovinjamo, traimo, ali nikad nita se ne nalazi govori nam Fata dok
rukama stie jastunice na kojima su ispisana imena nestalih Srebreniana.
Nena nam kazuje i kako je stigla do Tuzle. Put je bio teak. Ne ponovio se.
Prvo smo umama ili, pa proli nekakav Tarin, pa Konjic, pa mi doao zaovi po
nas u Konjic i dovukao me u Tuzlu. Eto kako sam dola. I od tada sam u Tuzli pria
nam Fata.
U Fou odlazi krajem maja kada se obiljeava stradanje tamonjih stanovnika. Proui
Fatihu muu, komijama, rodbini

20

GENOCID U FOI 1992. 1995.

-Kada tamo odem, ja kaem: u mene je mu bio i vrijedan, imao je i ruke, i noge, i
glavu, a sada nema ni kosti, kao prst da sam sahranila. Nita nismo sahranili, ni mrvice
govori nam ona.
Kako danas izgleda ivot jedne majke iz Foe, Srebrenice, Podrinja.., pitamo nenu.
-Pa, ne znam Ruan, ruan. Ali, eto, Boe moj, takva je sudbina. Pa ja, sine. Crna i
gorka je sudbina nas majki, supruga Traim, traim i trait u dok sam iva govori
nam ova 78-godinjakinja.
Nije ni sve tako crno u ivotu, rei e nam na kraju razgovora Fata. Ova je majka
podigla petero djece. Danas ive u Sarajevu i Goradu.
-Djeca su mi iva i zdrava, i to mi je jedina utjeha govori nam nena Fata.
izvor:(S.Kari/Faktor.ba)
FATA DURI FOA GENOCID
***********************************

21

GENOCID U FOI 1992. 1995.

22

GENOCID U FOI 1992. 1995.

23

GENOCID U FOI 1992. 1995.

komentari:
Boga mi Foca vazda nastrada ..i opet svi negiraju. od politiara pa na dalje .
moja pranana Vezira je u okolini Foce ziva spaljena. malo se o Foci prica . o tim
silnom zlocinima od pamtijvijeka su nas klali ..ubijali silovalineka vidi ko hoce, a
ko nece ne'mora ima ALLAH koji sve zna.
Lejla Avdi
Lejla Avdi meni je ao tvoje nene svake nae rtve, ali malo e ko kao ti dati
komentar. Malo nas je koji e priati o tom zlu. A mi to moramo stalno ponavljati, jer
ode u zaborav
Nisveta Skejovic
*******************

24

GENOCID U FOI 1992. 1995.

*******************
priredio: Kenan Sara

25

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Septembar 15, 2015 Uredi

NAGRADA ZA POINJENE ZLOINE

Haki tribunal na slobodu


putaDragana Zelenovia, osuenog ratnog
zloinca

26

GENOCID U FOI 1992. 1995.

27

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Haki Mehanizam za meunarodne tribunale odobrio je putanje na


slobodu Dragana Zelenovia, nakon to je odsluio dvije treine 15godinje kazne zatvora za zloine poinjene u Foi.
Predsjednik Mehanizma Theodor Meron odobrio je prijevremeno putanje na slobodu
Zelenovia, koji je u zatvoru proveo deset godina, utvrdivi da je pokazao neke
znakove rehabilitacije, te da je saraivao s Tuilatvom.

Zelenovi, nekadanji pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), 2007. godine


priznao je krivicu za uee u silovanjima i muenjima ena i djevojaka u Buk Bijeloj,
sportskoj Sali Partizan i Karamanovoj kui u blizini Foe.
On je prebaen na izdravanje kazne u Belgiju, a u kaznu mu je uraunato
vrijemeprovedeno u pritvoru od augusta 2005. godine.
U odluci o prijevremenom putanju na slobodu, Meron navodi da su belgijske vlasti
dostavile izvjetaj o Zelenovievom ponaanju u zatvoru u kojem stoji da je on miran
zatvorenik koji potuje pravila, straare i druge osobe.
28

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Izvjetaj navodi da je Zelenoviev odnos prema zloinu sloen. On tvrdi da se kaje


zbog zloina svojih podreenih i time preuzima djelimino odgovornost, ali u odnosu
na zloine koji njega lino impliciraju, Zelenovi samo priznaje da je imao razne
seksualne odnose, ali ali to se ne moe sjetiti detalja, navodi se o Meronovoj
odluci, saopio je BIRN.
izvor:BIRN
komentari:
Najbolj da ih sve oslobodite i pustite na slobodu nisu silovali vase majke i sestre
majkuvam vasu bezobraznu treba ih sve poubijati sve su to goli cetnici nikad se nekaju
sramota.
Sead Rikalo
DaBogda se svi tamo osusili.. Krmci!
Olexandra Lisowska
Ovakve p. odmah bjeze u smrdiju
Alija Hosic
Malo je odlezo sreckovic jebo mater svoju.treba ga ubiti kad dodje za bosnu.
Eli Mehic
Hag je od poetka bio samo pozornica politikih igara. tamo se ne donose presude, ve
politike odluke.
Balibeg Malko-oglu
Moje misljenje je da mi (zrtve) njima sami presudimo kada nam se ukaze
prilika..sve drugo su talovi I politicke trgovine I PONOVO SAMO NA NAS
RACUN
Besir-Senada Kovaevi
Covjek se rehabilitovao nemojte tako bolan zar neko ko takva zlodjela pocini moze se
rehabiltovat i biti nagraden ma jebes netrebaju sudovi odrukao sve i opet eroj
Blagaj Suljic
Cujjj pusta na slobodu ratnog zlocinca Dragana! Gospodo priznajte svi da ste ubijali
mucili silovali I Hag misteriozni kao fol meunarodni sud sve zlocine nagrauje.
Samo kad priznaju te zlocine I oslobaaju. Dabogda isti taj hag gorijeli u paklu fujjj to
je samo ponizavanje zrtava. Hajde sve pustite ubradi,ispade mi se poubijali sami . Sta
radi taj Hag boze sacuvaj. Mars svi ste isti branite zlocin..
Fatima ili
Kako damu sude kad su isti ko i on mozda i gori
Rasid Pandzic
Poserem se na.haski. ..tribunal
Mirza Becic
*******************
priredio: Kenan Sara

29

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Septembar 19, 2015 Uredi

Grad Foa nije u stanju suoiti se sa zloinima iz 1992.

OBJAVLJENO: 20.08. 2014


Za nas nisu prole 22 godine, za nas je jo uvijek 1992. godina, jer ne znamo gdje su
kosti naih najdraih, poruile su lanice udruenja ena-rtva rata, prilikom posjete
nekadanjem zloglasnom logoru Partizan u kojem su tokom rata 1992.-1995. vrena
masovna sistematska silovanja nesrpskih ena i djevojica, prenosi Anadolu Agency.
Polaganjem cvijea odata je poast ubijenim Foacima, a potom je grupa preivjelih
logoraica podsjetila na dane koje su provele na tom mjestu prije 22 godine.
Meliha Merdi, u ime Udruenja ena-rtva rata, poruila je kako preivjeli ne
smiju zaboraviti zloine:
Trebamo priati i pisati nau istinu. Pozivamo tuilatva da pristupe procesuiranju
zloinaca. Zloinci se i danas nalaze na slobodi.
Prilikom polaganja cvijea, lokalno stanovnitvo, udaljeno nekoliko metara od mjesta
na kojem se sve deavalo, negodovalo je, dobacujui pogrdne rijei.
Prole su 22 godine, a za nas nisu prole. Za nas je i sada 92. godina i sada su nam
prijetnja oni Srbi koji ne daju da obiljeavamo mjesta na kojima su nas ubijali. Mi jo
uvijek traimo kosti naih najdraih. Oni ne ele da govore o tome. Ali, mi smo tu da
priamo. Na ovome mjestu su silovane djevojice i prodavane za 20 maraka. Neke
djevojice nikada nisu pronaene, kazala je Merdi, dodavi kako rtve ne oekuju
razumijevanje od onih koji su inili zloine, ali oekuju da e poinitelji zloina biti
pravedno kanjeni.
30

GENOCID U FOI 1992. 1995.

31

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Jasmina Rizvanovi se prisjetila dana provedenih u logoru Partizan.


Dovedena sam 3. septembra sa majkom. I mi, i jo 200 drugih ena. est mjeseci smo
bili fiziki i psihiki zlostavljani, kazala je Jasmina Rizvanovi, dodavi kako su u
tom logoru silovali djevojice, djecu, ene i starije osobe i iivljavali se nad njima na
sve mogue naine.
32

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Munevera ozo prisjetila se ubijenih, ena i djevojica koje su bile zetoene zajedno s
njom.
Naalost, sa nama danas nije djevojica od 12 godina koju su silovali, nema ni ena
od 65 godina koje su silovane tada. Bila sam zatoena sa dvoje djece. Radili su ta su
htjeli od nas. Izvodili su nas kao da smo ivotinje. I djecu su maltretirali. Mua su mi
odveli i nikada ga nisu vratili.

Prema podacima Udruenja ena-rtva rata u Foi je silovano preko


600 djevojica,djevojaka, ena, nena (spisak nije konaan).
Za nekima od njih i danas se traga.
etnjom kroz Fou i noenjem transparenata na kojima je bio i natpis Nacionalizam
ubija, porodice rtava i lanice Udruenja ena-rtva rata potom su dole do
Kazneno-popravnog doma Foa, gdje su takoe odale poast ubijenim i poloile
cvijee.

33

GENOCID U FOI 1992. 1995.

34

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Mnoge od prisutnih ena, kako su kazale, na ovom mjestu izgubile su svoje oeve,
brau, amide koji su odvedeni i od tada o njima nita ne znaju. Na ovo mjesto
odvedeni su, kako nam je ispriala Munevera ozo, njen brat, otac, mu, amida i
amidin sin. Kazala je kako do danas nije pronala njihove posmrtne ostatke.
Za zloine poinjene nad nesrpskim stanovnitvom u Foi u poslijeratnom periodu
doneseno je nekoliko pravosnanih presuda Hakog tribunala i Suda BiH.
izvor: AA (Anadolu Agency)
***
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/AA
*******************
priredio: Kenan Sara

35

GENOCID U FOI 1992. 1995.

36

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Septembar 26, 2015 Uredi


etnika iivljavanja kroz masovna silovanja

objavile: e-Novine 19.06.2010 14:37


etnika iivljavanja kroz masovna silovanja

PHOTO: Stock
etniki teror u Foi po svojim zverstvima nadmaio je najbolesniju ljudsku
matu. Naroito kad je re o masovim silovanjima u posebnim logorima gde
su se nad enama i decom iivljavale bradate i pijane srpske patriote. O tome
ta se po Foi deavalo, jedna od rtava svedoila je nekoliko godina docnije:
Osmi dan su nas odveli u Partizan kamionom. Tu sam bila neto vie od
mjesec dana. Svako vee su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko 85 ena,
djece i staraca. Vie puta je bilo da nas po tri-etiri ene izvedu, i u istoj
prostoriji siluju i to po njih vie, po 20-30 ih je znalo biti. Tako je bilo sve
vrijeme, svako vee su nas odvodili na silovanje i vie njih bi silovali istu enu
ili djevojku
ISPOVJEST (1): U logoru za ene Partizan, u Foi, bila sam zatoena od jula do
avgusta 1992. godine. U julu 1992. godine u pet sati ujutro etnici su napali nae selo
oko desetak kilometara daleko od Foe. Vidjela sam da je bilo punih pet autobusa
etnika, svi u arenim odijelima, neki sa pokrivenim licima, neki sa maskama, samo se
oi vide, a drugi sa crnim trakama preko ela, neki sa rukavicama bez prstiju, neki sa
bijelim, a neki sa crvenim trakama. Opkolili su selo, pucnjava je poela sa svih strana.
Dok smo bjeali, ve je troje, etvero kod bajti bilo mrtvo, I. . star oko 40 godina, S.
K. star oko 37-38 godina, F. O. stara oko 24 godine, nosila je na leima dijete od dve
godine (dijete je ranjeno). Bilo je jo puno ranjenih.
Presjekli su nam put i mi nismo imali izlaza. Moj mu i na sin od deset godina ostali
su u umi, a ja sam sa drugom grupom opkoljena. Tu su nas odmah poeli tui i
maltretirati i ubili su devet ljudi (sve civili). Ubistvo su izvrili tako to su iz grupe nas
ene i djecu odvojili na jednu livadu, a mukarce sve na drugu stranu. Poredali su ih u
37

GENOCID U FOI 1992. 1995.

stroj i iz blizine od oko dve metra pucali u njih. To je bila velika grupa etnika, ispred
koje je njih desetak u streljakom stroju pucalo na mukarce i tako ih pobili.

Vie od zloina: rtva srpskog silovanja, Bosna, 1992.


PHOTO: Stock
ula sam lino kad je naredbu dao Z., vojvoda iz Miljevine. Prvo je rekao:
Na stranu ene i djeca, na stranu mukarci. Kada smo bili odvojeni na tri
metra, rekao je: Ubijajte mukarce. Utom je zapucalo, mi smo pomagale,
vidjela sam kako mukarci pogoeni padaju, a onda su nas potjerali u neke
barake radilita hidrocentrale Buk Bijela. Tu su nas poredali da nas pobiju na
jednu obalu Drine, a S. je zavikao: Nemojte ene i djecu, nisu krivi. Onda
su nas poeli voditi u barake i odmah sve redom ene i djecu ensku
djevojice, silovati. Najmlae su bile E. stara 15 godina, D. stara 16 godina, D. stara
15 godina, S. stara 22 godine, Z. stara 22 godine. Ostalo su bile udate ene.Mene je tu
u baraci silovao neki Crnogorac prilikom kobajagi ispitivanja. Takoer su u baraci
silovali jo sedam ena. Tog istog jula 1992 godine naveer su nas potrpali i doveli u
SC u Aladi. To je kola i ja sam sa jo oko 50, sve ena i djece, bila u uionici na II
spratu od stubita prva vrata lijevo. Meni je T. oduzeo minue, udarajui me
nogom. To isto vee poela su i masovna silovanja. To je trajalo od prvog dana
do zanjeg dana, svako vee. Dolazile su u noi grupe etnika i odvodili po tri,
etri, po dvije, kako kad, nekad dignu sve. U kombi nas potrpaju kao ovce i
vode po kuama, stanovima, izgorjelim kuama i tu vre silovanje,
maltretiranja, tuku nas.
Jedno vee su me silovali dok sam znala brojati, njih 10, a poslije sam se onesvijestila
i u polubunilu sam osjeala da me fiziki zlostavljaju i siluju, polijevali su me vodom i
rakijom. To vee, iz sale Partizan odveo me jeDragoljub Kunarac aga u neku
izgorjelu kuu pod Musalom i on me je prvi silovao pred njih oko 15 srpskih vojnika.
Kad je zavrio rekao je Z.: Ajde, ta ti eka?. Tako je bila redaljka i ja sam brojala
do njih 10, a poslije sam se onesvijestila. Svi su me udarali pukom, a najvie
Dragoljub Kunarac, govorio mi je da u raati Srbe, da neu vie raati Muslimane.
38

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Osmi dan su nas odveli u Partizan kamionom. Tu sam bila neto vie od
mjesec dana. Svako vee su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko 85 ena,
djece i staraca. Vie puta je bilo da nas po tri-etiri ene izvedu, i u istoj
prostoriji siluju i to po njih vie, po 20-30 ih je znalo biti. Tako je bilo sve
vrijeme, svako vee su nas odvodili na silovanje i vie njih bi silovali istu enu
ili djevojku. U Partizanu su silovane: M., B., D., sestra joj E. (16 godina), S. S., Z.
Z., a H. H. (staru 47 godina) silovali su nasred sale Partizan pred svima i to kada su
nas mlae odveli, a nju nali meu ostalim u sali. Rekli su: Neka i ona zna na leima
leat. To je bila grupa od est etnika, dva su se na njoj izmjenjivala. Djeca i starci su
gledali kako je plakala i otimala se. Vidjela je i moja ki, koja je tu bila, a mene su
odveli na silovanje. Sve ovo vrijeme dvoje djece bilo je sa mnom u logoru i
vidjeli su ta se radi. Nekada su me vraali sa silovanja ujutro, nekada u
podne svu pretuenu, crnu, da me nisu prepoznale ene na vratima. Djeca su
plakala, pomagala, poslije su i djecu fiziki maltretirali, a meu njima i mog
sina.
Tako su i kerku u avgustu 1992. godine odveli kod SUP-a u neku kuu. Bilo ih je
etiri-pet. Kada su mene vratili sa silovanja, zapomagala sam gdje mi je dijete. Tada
mi je uvar logora komija pomogao i spasio je. Nakon pola sata su je vratili. Priala
mi je da su htjeli silovati, ali H. ju je uspio spasiti.
Nas devet, kada smo dole u Novi Pazar, odmah smo otile doktoru i trudne su bile:
G. G., Z., P. P., B. B., . ., A. A. i sve su u Novom Pazaru oiene kod privatnog
ljekara. Ja nisam bila trudna, ali sam teko oteenog zdravlja. (Izvod iz izjave broj
10824/96 Foa).
ISPOVJEST (2): Prema saznanjima D., tokom jula mjeseca 1992, u zgradu gdje je
nastanjena, u vie navrata su dolazili predstavnici SJB Foa i odvodili njenog mua i
komiju radi zakopavanja ubijenih Bonjaka muslimana po okolnim mjestima.
Zakopavanje ubijenih Foaka vrena su u naselju ukovac, Patkovina i u Tekiji. U
ukovcu su zakopali jedan le nekakvog mjetanina sela ievo, u Tekiji le jedne
ene, a u Patkovini dva lea, jedan starije ene i jedne maloljetne djevojice, koje su
poginule u jednom kombiju, koji je iz ieva za Gorade vozio nekoliko ena i djece.
Tom prilikom ranjeno je jo etvoro djece, a voza odvezen u bolnicu i na putu do nje
preminuo. Na ovaj kombi pucali su pripadnici Srpske vojske i etnici, drugi detalji u
vezi sa ovim jo nisu poznati.

39

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Silovanja pod maskom patriotizma: Foa, mesto najstranijih zloina


PHOTO: Stock
Juna 1992. godine oko 21. 30 kod D. u stan je doao Janko Janji Tuta sa jo dva
nepoznata etnika od kojih je jedan vjerovatno iz Foe, jer ga je vidjela na dan polaska
za Skoplje u automobilu zajedno sa Janjiem. U njen stan su upali nakon to su jo
nekoliko stanova nasilno otvorili. Odmah po razbijanju vrata na njenom stanu, upali su
u sobu i jedan etnik, inae Janjiev voza naslanja pitolj na sljeponicu D, a Janji i
drugi dre njenog mua A. na nianu automatskih puaka. Njihov mali etverogodinji
sin spavao je na podu. Pitali su A. kako se zove i nakon to im je odgovorio, naredili
su mu da izae iz stana. Dok su A. izvodili, Janjiev voza je pitao D. da li se plai.
Nakon par minuta zaula se rafalna paljba.
Oko 22 sata T. i etnik sa kojim je zajedno ubio A., vraaju se u stan i
nareuju D. da se skine, na ta je ona poela plakati i upitala je: Brate
Janjiu, zato si ba kod mene doao?. Janji joj je odgovorio da je u pitanju
njena glava i da ne prua nikakav otpor, da se ne brani, jer e je u protivnom
morati ubiti. D. ih je molila da je ne diraju, ali oni nisu odustali od svoje
namjere. Kada su je natjerali da se skine, Janji se obratio dvojici prisutnih
etnika rekavi da e on prvi i da oni saekaju. Akt silovanja izvrio je na
kauu, iivljavajui se na razliite naine. Natjerao ju je na oralni i analni
odnos. Sve ovo je trajalo oko jednog sata, uz povremene prijetnje da e je u
sluaju pruanja otpora ubiti.
Nakon to je zavrio, pozvao je jednog od dva etnika koji je bio pod uticajem
alkohola, te poto nije mogao stupiti u seksualni odnos sa D. to je pokuavao,
pristupio je iivljavanju kroz upanje za kosu, udaranjem pitoljem po glavi i ugrizanje
po ramenima i vratu. Ovog etnika je Janji nakon pola sata izveo rekavi mu Vidi
da ne moe, vodiu te na drugo bolje mjesto, poslije ega je taj odustao i sa Janjiem
izaao iz stana. Po njihovom odlasku uao je trei etnik, koji je sa D. ostao do 6 sati
ujutro. I on je D. silovao prijetei da e je u sluaju bilo kakve prie ubiti. Prije
odlaska Janji je zaprijetio da e je ubiti, ako iko sazna za silovanje. Ujutro, oko 7 sati,
40

GENOCID U FOI 1992. 1995.

D. je napustila stan i iza zgrade vidjela mjesto gdje su joj strijeljali mua. Lea nije
bilo, a ona je krenula po vidljivim tragovima krvi koji su vodili do Ribarskog
restorana, sa ije je terase le njenog mua baen. Le je leao u pliaku okrenut
prema zemlji. D. nisu dozvolili da prie blizu lea, tako da nije sigurna da li je
eventualno zaklan. (Izvod iz izjave broj 1781/93 Foa)
ISPOVJEST (3): U aprilu 1992. godine Miljevina je bila blokirana barikadama od
strane etnika i tada su zaposjeli sve privredne objekte. Sve ovo vrijeme do konca
septembra bila sam u kui sa majkom, dva brata i nanom, a oca su mi kao civila
uhapsili i odveli u zatvor avgusta 1992. godine. Jednog dana, krajem septembra, mene
su odvela trojica gardista obuena u maskirne uniforme, naoruani automatskim
pukama, bombama oko pasa i sa noevima na pasu.
Odveli su me u kuu kod Karamana. Tu, uz prijetnju i sa zaplaivanjem sa
dolaskom cijele ete, poeli su me silovati. Prvo me silovao Pero Elez, koji me
poslije u vie navrata silovao. Takoe su poslije dolazili i drugi vojnici srpske
vojske koji su me silovali, a meu njima znam slijedee: N. S., jedan
Crnogorac iz Pljevalja zvali su ga M., K. i D., zatim Z. S., D. P., N. B., jedan
se nama predstavio, ali mislim da lae, kao Z. T. U toj kui provela sam est
mjeseci gdje sam periodino, nekada dva puta u sedmici silovana, a nekad
jednom u mjesecu od strane gore imenovanih etnika.
U toj kui bilo nas je sedam djevojica i djevojaka. Sve ove djevojke, ukljuujui i A.
(12 godina), silovane su na taj nain to su povremeno odvoene u susjedne prostorije
u toj kui. Sve te djevojke, po povratku u nau zajedniku sobu, priale su da su
silovane pod pritiskom i prijetnjom, a ja sam vrlo esto i ula umove u sobi i hodniku,
koji su upuivali na silovanja i drugih, a ne samo mene (Izvod iz izjave br. 1760/93
Miljevina-Foa).
objavile: e-Novine 19.06.2010 14:37
izvor:e-Novine

41

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Septembar 26, 2015 Uredi


Suenje u Foi: Svjedoci bez saznanja

BIM.ba
Svjedoei pred Sudom BiH, supruga Radovana Stankovia, osuenog za
ratne zloine u Foi, kazala da nije imala informacije da e on pobjei iz
Kazneno-popravnog zavoda u tom gradu
Mirjana Stankovi je svjedoila u korist Tuilatva BiH na suenju optuenima za
pomaganje u bjekstvu njenog supruga Radovana Stankovia iz Kazneno-popravnog
zavoda (KPZ) Foa.
Nismo se dogovarali da se vidimo u KPZ-u Foa ili na nekom drugom mjestu 25.
maja 2007. godine. Za njegovo bjekstvo sam saznala nakon to sam dola s posla po
djecu kod moje majke, koja ih uva, rekla je Mirjana Stankovi, dodavi da je bila u
posjeti suprugu nakon to je prebaen na odsluenje kazne, i da su tom prilikom
najvie razgovarali o djeci, koju dugo nije vidio.
Radovan Stankovi, bivi pripadnik Miljevinskog bataljona Foanske taktike brigade
Vojske Republike Srpske (VRS), pravomono je osuen na 20 godina zatvora zbog
zloina protiv ovjenosti poinjenih u Foi. Nakon presude upuen je na odsluenje
kazne u KPZ Foa, odakle je pobjegao 25. maja 2007. godine prilikom odlaska na
Stomatoloki fakultet Medicinskog centra u tom gradu radi obavljanja pretraga.
Dravno tuilatvo je u septembru 2008. godine podiglo optunicu protiv Ranka
Stankovia (brata Radovana Stankovia), Brankice Davidovi, Ranke Dragievi,
Mileta Krsmanovia, Miroslava Blagojevia, Zdravka Vree, Dragana Maia, Srana
Vilotia, Mire Prodanovia i Gorana Miloevia zbog pomaganja pri njegovom
bjekstvu.
Sud BiH je poetkom februara 2009. godine donio odluku o nenadlenosti Suda BiH
za procesuiranje ovih osoba, istaknuvi da tim inom nije naruen ugled drave, ali
je Apelaciono vijee u junu 2009. uvailo albu Tuilatva na ovu odluku, nakon ega
je odreeno da e se suenje odvijati pred Dravnim sudom.
Prema navodima optunice, Ranko Stankovi je izmeu 23. i 25. maja 2007. godine
nabavio automobil po prethodnom dogovoru s bratom Radovanom. Dana 25. maja,
auto s vozaem stajao je ispred Stomatolokog fakulteta u Foi, gdje je Radovan
Stankovi doveden na snimanje zuba zahvaljujui uputnici doktorice Brankice
Davidovi. Straari Vreo, Mai i Viloti, koji su osiguravali, pratili i sprovodili
osuenu osobu, optueni su da nisu preduzeli potrebne mjere za sigurno sprovoenje
osuenika, dok Prodanovi i Miloevi, kako stoji u optunici, nisu sprijeili njegovo
bjekstvo.
Krsmanovi, pomonik direktora za obezbjeenje u Slubi obezbjeenja KPZ-a Foa,
propustio je organizovati rad ove slube kako bi se sprijeilo eventualno bjekstvo,
smatra Tuilatvo. U obezbjeenju Radovana Stankovia iz KPZ-a Foa do
Stomatolokog fakulteta sudjelovao je Bogdan Krnojelac, svjedok Tuilatva na ovom
roitu i bivi komandir vanjskog obezbjeenja u tom zatvoru, koji je kazao da su tada
uinjeni propusti.
Mislim da smo svi dobili precizne upute o obezbjeenju od Mileta Krsmanovia, koji
je kazao da je rije o visokorizinoj i opasnoj osobi za koju treba primijeniti sve
zakonske mjere za sprovoenje. () Do tada niti za jedno sprovoenje nismo

42

GENOCID U FOI 1992. 1995.

ozbiljnije sastanili. Mislim da smo dobro uradili, iako je bilo propusta jer je
pobjegao, rekao je Krnojelac.
Ovaj svjedok je kazao da su u obezbjeenju Radovana Stankovia, izmeu ostalih,
sudjelovali Mai, Prodanovi, Miloevi i Vreo, ali da ne moe sa sigurnou rei
gdje su se nalazili nakon to je osuenik pobjegao. Bio sam u zgradi kada sam osjetio
da se neto deava i pomislio sam na osueno lice, zbog ega sam izletio vani. Moram
rei da se dosta toga ne sjeam, jer je to bio momenat oka zbog situacije. Kada sam
izaao, rekao sam kolegama: ta ekate?!, i u vozilu krenuo u potragu prema
Miljevini, objasnio je Krnojelac.
Miladin Kuli, portir u Medicinskom centru, ispriao je kako je 25. maja 2007. godine
primijetio da Radovan Stankovi uskae u vozilo koje je bilo parkirano nedaleko od
ulaza u centar. Kako je kazao, bijeg su pokuali sprijeiti Viloti, Vreo i Mai, ali
bezuspjeno.
Ranko Savi, vaspita u KPZ-u Foa, kazao je da je Radovan Stankovi prije bjekstva
bio rasporeen na mjesto pomonog radnika za odravanje istoe u biblioteci u tom
zatvoru, ali da je od bibliotekara Dragoja Paunovia naknadno saznao da nije obavljao
svoje zadatke. Kriteriji za rasporeivanje nekog za rad u biblioteci su duina kazne i
pismenost. Za bibliotekara je imenovan Dragoje Paunovi jer je zavrio srednju kolu i
slabijeg je zdravlja u odnosu na ostale, a objavio je i dvije zbirke pjesama. Paunovi je
kasnije rekao da Stankovi nije obavljao poslove, nego da je spavao na klupama,
objasnio je Savi.
Dragoje Paunovi je pred Sudom BiH krajem novembra 2006. pravomono osuen na
20 godina zatvora zbog uea u zloinima poinjenim na podruju Rogatice.
Tuilatvo je saslualo i Igora Radovia, Radenka Radovia i Vukolu Matovia, koji
su govorili o dolasku Radovana Stankovia na obavljanje pretraga u Medicinskom
centru, te neposrednim saznanjima o njegovom bjekstvu.
Nastavak suenja zakazan je za 10. novembar 2009. godine.

izvor:e-novine

43

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Oktobar 30, 2015 Uredi


ZLOINI U FOI 1992.: UBISTVA CIVILA U OHODAR MAHALI

Svjedok Odbrane rekao je da je u ljeto 1992. godine uhapsio ovjeka koji je


ubio civile u ohodor Mahali (opina Foa), ali tvrdi da to nije optueni
Radoman Fundup.
Branko Banovi, bivi vojni policajac Vojske Republike Srpske (VRS), kazao je
da je u maju ili junu 1992. godine dobio poziv da doe u ohodor Mahalu u
Foi zbog pucnjave.
Bio je poziv da neko ubija neja. Sjeo sam u auto s kolegom i otili smo tamo.
U ohodor Mahali sam parkirao i vidio sam ovjeka. Izaao je ovjek s
pukom iz jedne kue i ja sam mu rekao: Budalo, ta to radi!? On je rekao
da se sveti jer su mu pobili rodbinu. Udario sam ga, uzeo puku i odvezao ga
u policiju, ispriao je Banovi.
Prema njegovom iskazu, taj ovjek se predstavio kao Fundup, ali to nije bio
optueni Radoman Fundup, kojeg poznaje od prije rata.
Radomana Fundupa, biveg pripadnika Foanske brigade VRS-a, Tuilatvo
BiH tereti za ubistva i zlostavljanje civila u Foi. Sa jo dvije osobe, kako se
navodi u optunici, u ohodor Mahali je uestvovao u ubistvima dvoje djece i
pet ena te u ranjavanju jedne ene.
Optuen je i za zlostavljanje troje civila, od kojih su dvoje bili djeca. S jo
jednom osobom, kako stoji u optunici, doao je u naselje Gornje Polje, gdje
su postrojili civile i repetirali puke, stvarajui im dojam da e biti strijeljani.
Na ovom roitu su u korist Odbrane svjedoila i dvojica daljnjih roaka
optuenog Dragan i Dojilo Fundup, koji su kazali da su na dan ubistava u
ohodor Mahali bili na sahrani s Radomanom Fundupom.
Dragan Fundup se prisjetio da je sahrana njegovom zetu i roaku bila u
poslijepodnevnim satima jednog dana u junu 1992. godine, te da su nakon
toga svi otili na ruak u kuu pokojnika.
U redu su sjedili Radoman i Danilo Fundup i roditelji Radomanovi. U jednom
44

GENOCID U FOI 1992. 1995.

momentu Danilo je skoio i rekao ostalima: Ustajte da bijemo ove Radislav


Radevi ga je posluao i oni su krenuli. Neki su pitali ta se deava, bila je
guva. Radoman je rekao: Sjedi, budalo jedna, ali su oni otili prema mahali,
izjavio je Dragan Fundup.
Nekoliko minuta nakon odlaska Danila Fundupa i Radevia, kako je kazao
svjedok, ula se pucnjava iz mahale, a narednog dana se prialo da su ubijene
neke ene i djeca.
Pria je bila da su to uinili Danilo i ovaj drugi, rekao je Dragan Fundup.
Dojilo Fundup takoer je kazao da je bio na sahrani u junu 1992. godine, gdje
je vidio Radomana i Danila Fundupa i uo poziv da se ide ubijati.
To je Danilo izgovorio i za njim je Rade otiao. Radoman ga je pitao gdje e i
rekao mu da je budala. Za nekoliko minuta uli su se pucnji, izjavio je Dojilo
Fundup, dodavi da je narednog dana uo da je dolo do ubistava u ohodor
Mahali.
Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedoku je prikazana izjava koju je dao u
Tuilatvu BiH a u kojoj nije kazao da je Danilo Fundup pozvao ljude da ubijaju
i nije govorio da je uo za ubistva. Svjedok je rekao da u toj izjavi nije govorio
istinu jer mu je bilo nezgodno s obzirom da je Danilo Fundup njegov roak.
Suenje se nastavlja 13. novembra, kada e biti ispitana posljednja dva
svjedoka Odbrane.
birn bih

45

GENOCID U FOI 1992. 1995.

*********
priredio:Kenan Sara

46

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Oktobar 12, 2015 Uredi


Odobai Damir i Amir

Foa
U velikom moru traginih sudbina obiljeenih silovanjima, pokoljima i teko
zamislivim oblicima nasilja, koji su se dogodili tokom proljea i ljeta 1992.
godine u Istonoj Bosni, istie se sudbina siroadi Damira i Amira iz Foe.
Njihova tuna sudbina svakako je posebna, jer je tragedija svakog ovjeka
posebna, i po Zlu, ali jo vie po maloj ljudskoj gesti koja ih je spasila.
Telegrafski, pria njihovog ivota izgleda ovako:
Latif (1959.) i Fadila (1962.) iz sela Troanj kod Foe, bismiletom su po
obiaju popratili raanje svojih sinova Damira (1980.) i Amira (1989.). Ljeti,
kad bi im se kuica izgubila u zelenilu bae i pjevu ptica, u samo njima znanoj
igri, sa djecom u naruju i sa smijehom traili su stazu do soba sa mekim
ilimima i mirisom ula i bosiljka. Nenadano, ljeto 1992. godine ispunila je
strana igra Zla. Prvo su srpski vojnici odveli Latifa, vezanog kao psa, u neki
od logora za muslimane gdje i prie nestaju. Nedugo poslije toga potjerali su ih
iz kue, a 3. srpnja sa manjom grupom ena i staraca Fadila je protjerana iz
Foe. U naruju je nosila trogodinjeg Amira, a drugom rukom je drala
Damira. Na izlasku iz grada vojnici su poeli pucati po njima. Fadila je uspjela
pretrati tridesetak koraka kad ju je jedan metak pogodio u glavu, a drugi u
plua. Isti je metak ranio Amira u but. Pala je zajedno sa djecom ne isputajui
ih ni mrtva. Djeca su isti dan prebaena u logor gdje je brigu o njima preuzeo
jedan brani par foanskih Srba, dirnuti njihom sudbinom, a koji su tamo radili
47

GENOCID U FOI 1992. 1995.

kao priueni bolniari. Amiru je rana zarasla, ali u logorskim uvjetima djeca su
vidno slabila. U nemogunosti da muslimanskoj djeci prue vie nego to je
srpska vlast propisivala, brani par Kovaevi odluili su djecu kriom izvesti iz
logora. Sa grupom ena, koje su transportirali za Novi Pazar, poslali su i djecu.
Nakon dva mjeseca u Novom Pazaru se pojavila nana, Fadilina majka, koja je
preuzela djecu. Krajem 1992. godine sa nanom djeca odlaze u Tursku, u
izbjegliki kamp Kirklareli. U depu kaputa starijeg djeteta pronaeno je pismo
ljudi koji su se brinuli o djeci u logoru:
ODOBAI DAMIR I AMIR
DRAGA MOJA DJECO,
BEZ OBZIRA NA STRAHOTE RATA I VAE TUNE SUDBINE DA U
SVOJOJ MLADOSTI OSTANETE SIROAD, MOLIM VAS POSLUAJTE
MOJ SAVJET, SAVJET JEDNE MAJKE:
NIKAD NE ZABORAVITE KO STE, TO STE I ODAKLE STE!
VOLITE SE I POMAITE JEDAN DRUGOM!
BUDITE PONAJPRIJE POTENI, VRIJEDNI I RADNI LJUDI
NIKAD NE MRZITE LJUDE SAMO ZATO TO SU DRUGE VJERE I
NACIJE, JER DOBAR OVJEK JE SAMO OVJEK, ZAPAMTITE, A ZLI
LJUDI NISU LJUDSKA BIA TO SU AVOLI.
TI DAMIRE, KAO STARIJI BRAT, UVAJ SVOG AMIRA:
VOLJELA BIH DA POSTANETE POZNATI LJUDI I TO PO DOBRU.
I KAD ODRASTETE, KAD OSNUJETE SVOJE PORODICE NI TADA NE
ZABORAVITE JEDAN NA DRUGOG. IMALA BIH MNOGO TOGA DA VAS
ZAMOLIM, NASAVJETUJEM, ALI TO SE NE MOE NAPISATI NA OVOM
PARETU PAPIRA I ZATO VAS SAMO MOLIM DA POSTANETE ESTITI
LJUDI. AKO KADA UZMOGNETE DA MI SE, ODNOSNO, DA NAM SE
JAVITE, JAVITE SE NA TELEFON 01573-545 FOA, ILI NA ADRESU
KOVAEVI ZORKA-ZORA I KOVAEVI SAMIBOR, MOA PIJADE 6,
FOA. AKO IKADA BUDETE OSJETILI DA VAM MOEMO POMOI I
TADA NAM SE JAVITE BEZ IMALO USTRUAVANJA.
PONAJPRIJE, JAVITE NAM SE PREKO RADIJA GDJE STE I KAKO
STE.
NEKA VAS BOG UVA.
FOA 6.8.1992.

48

GENOCID U FOI 1992. 1995.

protjerani
U zlu koje je poklopilo Bosnu i Hercegovinu ovo dobroudno i pomalo naivno
pismo (a koja dobroudnost danas nije naivna?) jedan je od malobrojnih
tragova Dobra. Ono je kroz tunu Amirovu i Damirovu sudbinu postalo
skupocjena relikvija jedne vjere bez koje nije mogue postati Dobrim
ovjekom. Kada su mi u Turskoj, prije osamnaest godina itali ovo pismo bilo
je puno izbjeglica, svi su plakali. Neki od dragosti to Dobra jo ima, a neki iz
nemoi da se u to rijetko Dobro povjeruje. Amir i Damir, vjerujem, uvaju ovo
pismo i sigurno e postati Dobri ljudi. Ako tako ne bude, ne samo da nee biti
Bosne, nee biti ni svijeta!

Foa, ostaci damije Mehmed pae Kukavice


___________________________
priredio: Kenan Sara

49

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Novembar 25, 2015 Uredi


Foa in memoriam:Tabaci kojih vie nema (FOTO)

U Foi svaka mahala, svaki sokak, svaka kua nosi svoju bol
Ovo je samo djeli uspomena na rtve genocida 1992. 1995. iz naselja
Tabaci u Foi. rtve su ubili dojueranji jarani komije etniki zloinci, koji
jo nisu procesuirani

50

GENOCID U FOI 1992. 1995.

kua familije Redo. Reda vie nema u Foi

kua pored Drine. Pored Drine su stanovale familkije Selimovii, kojima se i


trag zatro

51

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Podzid i orah sjeanje na abanovu kahvanu.Ni abana, ni kahvane


nemaU pozadini kua familije RedaNi njih vie nema

neke od rtava etnikog zloina

52

GENOCID U FOI 1992. 1995.

jo jedna rtva genocida u Foi

53

GENOCID U FOI 1992. 1995.

djeli spiska rtava etnikog zloina iz naselja Tabaci u Foi


***********
priredio:Kenan Sara

54

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Novembar 24, 2015 Uredi


RTVE IZ ZLOGLASNOG KP Doma FOA 1992.

U septembru 92. izveli su ih iz KP Doma, na branje ljiva u Jele i vie se


nikad nisu vratili.
Poslije je jedan svjedok otkrio da su strijeljali njih osmoricu, a onda obruili
stijenje na njih.
Neka ena je prolazila i vidjela dio ruke
Nakon ekshumacije u Jeleu 2014 godine,na mezarju Vlakovo obavljena je
kolektivna dzenaza 24.10.2015.

SPOMEN PLOA ZA SVE RTVE KOJA NIKAD NIJE POSTAVLJENA U


FOI

55

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Zloglasni KP Dom, Most stradanja i studena Drina

56

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Novembar 24, 2015 Uredi


OPTUNICA ZA ZLOINE NA PODRUJU FOE 1992.

Tuilac Posebnog odjela za ratne zloine Tuilatva BiH podigao je optunicu


protiv Dosti Krste, roenog 17.01.1953. godine u Brusni, opina Foa,
nastanjenog u Foi, dravljanina BiH.
Optueni se tereti da je kao pripadnik vojnih snaga VRS, u vremenskom
periodu od kraja mjeseca aprila pa do poetka mjeseca augusta 1992. godine,
upotrebom sile i prijetnje poinio vie silovanja nad enskim licem.
Prema navodima optunice, optueni je enu bonjake nacionalnosti izveo iz
kue, u kojoj se nalazila sa svojom djecom, a potom je odveo u jednu upu
gdje je izvrio silovanje, iako ga je oteena molila da to ne radi jer je u
drugom stanju.
Uz prijetnje smru oteenoj i njenoj djeci, zabranio joj je da bilo kome govori o
navedenom dogaaju, a zatim je u nekoliko navrata dolazio u kuu u kojoj se
ena nalazila, te ponovo vrio silovanje nad oteenom.
Optueni se tereti da je poinio krivino djelo zloin protiv ovjenosti iz lana
172. stav 1., taka g.) KZ BiH , a sve u vezi lana 180. stav 1. KZ BiH, navodi
se u saopenju Tuilatva BiH.

57

GENOCID U FOI 1992. 1995.

58

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Decembar 30, 2015 Uredi


Luke kod Foe:artiljerijsko uporite zloinaca

ta su Luke? Jedna velika livada usendviena izmeu magistralnog puta


Foa Miljevina i rijeke Drine, 2 do 3 kilometra uzvodno od Foe,
Nekoliko prisada ljive,koje u posljednjih tridesetak godina nisu makli ni
centa,par hrastovih stabala i jedan bun kupine su do rata bili svjedoci
viken izleta naeg ivlja,kao i kolskih izleta,itd
Tokom 1992. 1995. godine na Lukama je bila smjetena etnika artiljerijska
jedinica sa haubicama i ognjevima. to je ovu destinaciju inilo vrlo
popularnom za srpsku neja- klince iz Foe, gdje su za pola litre brlje i
kutiju veka dobijali bombe,metke,barut i ostale ratne suvenire.
(iz svjjedoenja jednog od aktivnih sudionika dogaaja 1992. 1995.)
Vrlo romantino, zar ne?

59

GENOCID U FOI 1992. 1995.

fotografije:fbPutnikNamjernik/flickr ekranportal13
priredio:Kenan Sara

60

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Decembar 22, 2015 1 komentar Uredi


FOA 1992. 1995.:DNEVNIK ZLOINA (dokumenti,svjedoanstva)

Miroslav Stani, snimak iz 1994.


interview Miroslav Stani, voe foanske Srpske demokratske stranke, SDS
u kojem je otkrio pred kamerama tajni plan naoruavanja i formiranja
dobrovoljakih jedinica, godinu dana prije izbijanja sukoba.

Miroslav Stani, snimak iz 1994.


Srpska demokratska stranka je vrlo brzo formirala 8 bataljona, koji su vodili, a
i sada neki vode rezervni srpski oficiri u to vrijeme (JNA). Radila je na
vojnikoj organiziranosti i materijalnom osiguranju tih bataljona. Dajem u
javnost prilikom smotre jednog tog bataljona na planini Zlataj Srbi sa
svojim srpskim obiljejimanaravno u potpunoj ilegali, znai radilo se o
1991.godini u mjesecu julu., govorio je Stani u interviewu srpskim medijima.
__________

61

GENOCID U FOI 1992. 1995.

ISKAZ UVARA PRIHVATNOG CENTRA ZA ENE U FOI


Milutin Vujii iz Foe,uvar u sportskoj hali Partizan Foa
Vujii je u prvoj polovini aprila 1992. godine etiri dana obezbjeivao halu
Partizan u kojoj su srpske vlasti, kako je naveo, organizovale prihvatni
centar za enske osobe muslimanske nacionalnosti s ciljem da ih zatite.
Naveo je da se u objektu nalazilo nekoliko ena koje su se mogle slobodno
kretati i primati posjete. Na slian nain srpske vlasti su, dodao je svjedok,
zatitile vie muslimanskih kua u Foi.
_____

Izvjetaj pukovnika Marka Kovaa, komandanta Taktike grupe Foa,od 31.


avgusta 1992. godine.
U izvjetaju od 31. avgusta 1992. godine se navodi da je iz KP Doma Foa
krajem tog mjeseca osloboeno 55 starijih mukaraca i 40 ena i djece, kako
ih ne bi zatekla najavljena komisija.
______________________

62

GENOCID U FOI 1992. 1995.

KP DOM FOA
U vremenskom periodu od juna do avgusta mjeseca 1992. godine na nain
opisan pod takom 1. optunice straari pod komandom Mitra Raevia, te
civilni i vojni policajci i vojnici koji su sa znanjem Mitra Raevia i Save
Todovia ulazili KP dom iz vana, zatoenike u upravnoj zgradi udarali
palicama, motkama i pesnicama ispitujui ih da li imaju sakriveno oruje, neke
od njih umotavali u ebad i vukui ih iznosili iz upravne zgrade od kog
premlaivanja je jedan broj zatoenika uslijed povreda podlegao ili su
ustreljeni, te je na opisane naine nastupila smrt za:
Altoka (Omera) Alija roen 7.04.1972. godine, Bio Salem, ankui
Abdurahman,edi Enko, Delilovi (Halima) Kemal roen 25.01.1954.
godine, Ivani (Mirko)Mate, Konjo (Ahmet) Halim, Krajin Adil, Kuloglija
(Beir) Mustafa roen 15.05.1945. godine, Marinovi (Pero) Krunoslav roen
06.04.1946. godine, Nii (Salko) Nurko roen 07.05.1949. godine, Rikalo
(Ramo) Husein roen 18.11.1957.godine, Rikalo (Ramo) Midhat roen
19.11.1966. godine, Rikalo (Ramo) Zaim roen 6.11.1963. godine, oro
(Edhem) eva roen 27.08.1956. godine, Tulek (Aziz) Kemal roen
21.10.1958. godine, Veiz (Edhem) Muniba roen 31.01.1952.
godine i Veiz (Ibro) Zulfo roen 30.10.1950. godine kao i za nepoznat broj
drugih neidentifikovanih zatoenika.
____________

63

GENOCID U FOI 1992. 1995.

KP DOM FOA
u toku zime bez odgovarajue odjee i grijanja zdravlje
mnogih zatoenika bilo je ozbiljno narueno, zbog kojih uslova i zbog
neodgovarajue zdravstvene njege zatoenik Esed Hadi je u aprilu ili maju
mjesecu 1992. godine podlegao usljed , efko Kubat je podlegao nakon to
mu je ljekarska pomo kasno ukazana, Kunovac Omer je podlegao poslije
premlaivanja, a Damalija Juso je izvrio samoubistvo vjeanjem zbog
navedenih uslova, da bi zatoenici FWS 71, FWS 139, FWS 162, FWS 111,
FWS 85 , FWS 86, FWS 82, kao i mnogi drugi pretrpjeli simptome
pothranjenosti kao i psihike simptome stresnog poremeaja.
____________

64

GENOCID U FOI 1992. 1995.

KP DOM FOA
u periodu od juna mjeseca 1992. do marta mjeseca 1993. godine najmanje
200 zatoenika muslimanske nacionalnosti i drugih zatoenika nesrpske
nacionalnosti prebaeno je na nepoznata mjesta, a meu zatoenicima koji su
odvedeni u nepoznatom pravcu i na napoznata mjesta i kojima se od tada gubi
svaki trag su:
Aljuki Nedib sin abana, roen 1964. godine, Srnja Salko sin Atifa, roen
1965.godine, Srnja Muamer sin Esada, roen 1965. godine, ljivo Omer sin
Salke,roen 1967. godine, ljivo Hamdo sin Salke, roen 1971. godine,
oevi Sulejman sin Izeta, roen 1960. godine, Zametica Edin sin Avde,
roen 1968. godine, Zametica Elvedin sin Avde, roen 1968. godine, alaka
Ekrem sin Avde,roen 1971. godine, Bali Edhem sin erifa, roen 1963.
godine, ukalo Jasmin sin abana ,roen 1967. godine, Karovi Ramiz sin
Muje, roen 1961. godine, Kovaevi Esad sin Demala, roen 1963. godine,
65

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Kurtovi Nijaz sin Osmana,roen 1971. godine, Kurtovi Edin sin Husnije,
roen 1971. godine, ankui Dervi sin Naske, roen 1940. godine, Kajgana
Rasim sin Alije, roen 1950. godine, Borovina Suad sin Edhema, roen 1959.
godine, Klapuh Suad sin Sulejmana, roen 1964. godine, oro Esad sin
Tahira, roen 19555. godine,Korjeni Husein sin Hajdara, roen 1968. godine,
Bali Demal sin Mehe, roen 1937. godine, Muminovi Edib sin Himze roen,
1956. godine, Muanovi Kasim sin Murata, roen 1945. godine, oro Izet sin
Memije, roen 1962. godine,Muanovi Edhem sin Hasana, roen 1955.
godine, Karovi Nezir sin Muje, roen 1957. godine, Dano Ramiz sin Halima,
roen 1953. godine, elik Sulejman sin
Uzeira, roen 1941. godine, oro Suljo sin Edhema, roen 1951. godine,
Muratovi Uzeir sin abana, roen 1956. godine, Srnja Mirsad sin Abdulaha,
roen 1955. godine, abanovi Ferid sin Muana, roen 1958. godine, engi
Ekrem sin Avde, roen 1940. godine, Malki Fahrudin sin Nazifa, roen
1948. godine, Kafedi Ibrahim sin Avde, roen 1948. godine, Dedovi Halim
sin Hasana, roen 1935. godine, Lagarija Nazif sin Salke, roen 1937. godine,
emo Edin sin Mehe, roen 1970. godine, emo Meho sin Saliha, roen
1930. godine, Divovi Munib sin Sejmena, roen 1961. godine, ozo Smail sin
Ibre, roen 1956. godine, Dini Hakija sin Murata, roen 1929. godine,
Hambo Atif sin Ibre, roen 1937. godine, Krajin Ferid sin Hasana, roen
1965. godine, Krajin Hasan sin Huse, roen 1932. godine, Lepir Vejsil sin
Ahmeta, roen 1958. godine, Mazi aban sin Sulejmana, roen 1964.
godine, Meki Kasim sin Rame, roen 1940.godine, Meki Vahid sin erifa,
roen 1959. godine, Meki Zulfo sin Kasima, roen 1967. godine, Musi
Rasim sin Ragiba, roen 1964. godine, Oru Halil sin Muje,
roen 1926. godine, Rami Ramiz sin Himze, roen 1962. godine, Rizvanovi
Murat sin Alij, roen 1932. godine, Rizvanovi Nedib sin Murata, roen
1963. godine, Subai Mirsad sin Salke, roen 1968. godine, Subai Salko
sin Halila, roen 1947. godine, Ahmetspahi Vehid sin Osmana, roen 1965.
godine, erimagi Mehmed sin Avde, roen 1935. godine, erimagi efik sin
Base, roen 1937. godine, Dedovi Ramiz sin Hamida, roen 1972. godine,
Hajri Devad sin Dafera, roen 1958. godine, Isanovi Ibrahim sin Fehima,
roen 1960. godine,Kobiljar Rasim sin Nediba, roen 1958. godine, Kova
Senad sin Edhema, roen 1974. godine, Krkali Kemal sin Rasima, roen
1965. godine, Kuloglija Salih sin Agana, roen 1949. godine, Matuh Alija sin
Muje ,roen 1969. godine, Murguz Mujo sin Aziza, roen 1962. godine, Reko
Huso sin Hasiba, roen 1946. godine, Salinovi Nusret sin Osmana, roen
1954. godine, Softi Zijad sin Muje, roen 1964. godine, Suljevi Abdulah sin
Alije, roen 1962. godine, abanovi Elvir sin
Ferida, roen 1974. godine, ljivo Mehmedalija sin Hakije, roen 1966. godine
i oro Enes sin Tahira, roen 1975. godine, Alibai Remzija sin Ibre roen
1947. godine, Paovi Ismet sin Hasana roen 1926. godine, Karabegovi
Denan sin Asima roen 1959. godine, Hadimei Mirsad sin Avde roen
1957. godine, Lagarija Salih sin Nazifa roen 1965. godine, Karabegovi Amer
sin Ahmeda roen 1967. godine, a zatoenici koji su odvedeni u nepoznatom
pravcu iz KP doma Foa: Niki Sejad sin Vehbije roen 1956. godine,
66

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Niki Kemo sin Munira roen 1959. godine, Niki Mustafa sin Adema roen
1957. godine, ljivo Salko sin Omera roen 1944. godine, Srnja Jusuf sin
Mustafe roen 1968. godine, Bio Enes sin Mustafe roen 1962. godine, Jahi
Bego sin Nurifa roen 1969. godine, Delil
Alija sin Ramiza roen 1955. godine, Dini Devad sin Hakije roen 1960.
godine, Aljuki aban sin Smajila roen 1938. godine, Borovina Ramiz sin
Edhema roen 1962. godine, Sudar Jasmin sin Mustafe roen 1962. godine,
auevi Ismet sin Beira roen 1950. godine, Granov Murat sin Nediba
roen 1958. godine, Mezbur Esad sin aira roen 1957. godine, Mulavdi
Nedib sin Avde roen 1962. godine, Muratovi Avdo sin Selima roen 1963.
godine, Aljuki Munib sin Hasana roen 1957. godine, Hodi efik sin Halila
roen 1950. godine, Istrefi Rrahim sin Sherif,Dedovi Hilmo sin Ramiza roen
1961. godine, Kro Emin sin Sulejmana roen
1960. godine, uga Fadil sin emse roen 1975. godine, Babi Ramiz sin
Asima roen 1962. godine, Borovac Mirsad sin Huseina roen 1964. godine,
Muanovi Amil sin Muharema roen 1968. godine, Musi Enes sin Nazifa
roen 1970. godine,Musi Muradif sin Rede roen 1942. godine,
Mulahasanovi Fehim sin Sulje roen 1919. godine, Melez Demil sin Huse
roen 1958. godine, Bai Juso sin Avdice roen 1959. godine, Berber Adnan
sin Nedada roen 1967. godine, Kovaev Fikret sin Muje roen 1961.
godine, Domba Izet sin Osmana roen 1962. godine, Kibri Muharem sin
Ahmeta roen 1970. godine, Kibri Muhamed sin Ahmeta roen 1969. godine,
Divjan Fadil sin Ramiza roen 1961. godine, Dudi Safet sin
Asima roen 1958. godine, Huko Munib sin Avde, Konakovi Imir sin
Ibriima roen 1934. godine, Jusufovi Murat sin Sulje su pronaeni i
ekshumirani u toku 2004. godine na lokalitetu Rudnik Miljevina Foa iz
masovnih grobnica I i II te identifikovani u toku novembra mjeseca 2006.
godine.
__________________
KP DOM FOA
u toku aprila i maja mjeseca 1992. godine nakon to su pripadnici vojne
policije uhapsili i priveli u KPD Foa civile FWS 03, H.D. i S.H. ispitivali ih
i tukli kako bi iznudili priznanje da su lanovi SDA od kojih premlaivanja se
S.H. dva puta onesvjestio, najmanje u dva navrata straari i vojni policajci su
muili i premlatili zatoenika A.S. kojom prilikom je isti zadobio povrede u vidu
preloma tri rebra, a fiziki zlostavljali zatoenike Enesa Uzunovia lana
politike partije i Vahida Demala policajca polomivi mu pri tome vilicu da
bi ih potom odveli u samicu, te u vie navrata u veernjim satima straari su
fiziki zlostavljali zatoenike .M., D.A., K.K., FWS 198 i FWS 82,
_____________

67

GENOCID U FOI 1992. 1995.

DNK izvjetaj za
mogue identitete Niki (Munib) Kemo, ljivo (Omer) Salko, Bai (Avdica)
Juso,Kibri (Ahmed) Muhamed, Kibri (Ahmed) Muharem, Mulahasanovi
(Suljo)Fehim, Konakovi (Ibriim) Imsir, Musi (Redo) Muradif, Niki (Adem)
Mustafa,Melez (Huso) Demil, Aljuki (Smail) aban, Niki (Vehbija) Sead,
Istrefi (Sherif)Rrahim, Mulavdi (Avdo) Nedib, Borovac (Husein) Mirsad,
auevi (Beir)Ismet, Jusufovi (Suljo) Murat, Aljuki (Hasan) Munib, Bio
(Mustafa) Enes, Kro(Sulejman) Emin, Srnja (Mustafa) Jusuf, Muratovi
(Selim) Avdo, Babi (Asim)Ramiz, Divjan (Ramiz) Fadil, Sudar (Mustafa)
Jasmin, Kovaevi (Mujo) Fikret,Domba (Osman) Izet, Borovina (Edhem)
Ramiz, Musi (Nazif) Enes, Muanovi(Muharem) Amil, Dedovi (Ramiz)
Hilmo, Zametica (Avdo) Edin, Zametica (Avdo)
Elvedin, Jahi (Nurif) Bego, Dini (Hakija) Devad, uga (emso) Fadil,
Huko(Avdo) Munib, Dudi (Asim) Safet, Hodi (Halil) efik, Mezbur (air)
Esad, Delil (Ramiz) Alija, Granov (Nedib) Murat (P-73);
Obdukcioni zapisnici Instituta za sudsku medicinu od 9.09.2004. 10.09.2004.,
13.09.2004. i 16.09.2004. i 11.11.2004. godine sainjeni od strane dr. Hamza
ujo specijalista sudske medicine koji zapisnici se odnose na masovnu
grobnicu I rudnik Miljevina Foa i to za tijelo broj 1, 2, 4, 22, 6, 8, 9, 14, 17, 19,
20, 13 (P-74); Obdukcioni zapisnici Instituta za
sudsku medicinu od 10.11.2004., 11.11.2004., 23.11.2004., 29.11.2004.,
30.11.2004., 3.12.2004., 4.12.2004., godine sainjeni od strane dr. Hamza
ujo specijalista sudske medicine koji zapisnici se odnose na masovnu
68

GENOCID U FOI 1992. 1995.

grobnicu II rudnik Miljevina Foa i to za tijelo broj 3, 6, 7, 9, 10, 12, 13, 16, 17,
18, 19, 20, 21, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 33, 35, 36, 41, 46, 42, 43, 44, 45 (P-75);
____________

Ovo oruano i nasilno preuzimanje optine Foa bilo je propraeno


sistematskim nastojanjima da se nesrpsko stanovnitvo, koje nije pobjeglo za
vrijeme napada, kontrolie, pritvori i protjera. Prisustvo srpskih snaga je brzo
postalo uoljivo u Foi i okolini. Nesrpsko stanovnitvo je upozoreno da ostane
u svojim kuama i stanovima, i bilo im je ogranieno kretanje po gradu i
sastajanje. Iskljueni su im i telefoni. Lica nesrpske nacionalnosti su otputena
s posla i, kada je, krajem aprila i poetkom maja, srpskim civilima nareeno da
se vrate na posao, to nije dozvoljeno i
onima koji nisu bili srpske nacionalnosti. Ove injenice utvrene su
iskazima svjedoka FWS 83 i FWS 139, te prihvaenim injenicama P25, P26,
69

GENOCID U FOI 1992. 1995.

P27, P28 i P29 i TC-9.


Nakon toga, su lica nesrpske nacionalnosti, posebno mukarci, sistematski
hapena i zatvarana na cijelom prostoru Foe. Dokazi pokazuju da su civili
nesrpske nacionalnosti prvo drani u kuama u Foi i u bivim skladitima
Teritorijalne odbrane u Livadama pokraj Foe. Svjedok D je opisao kako su
ga, zajedno sa drugima iz njegove ulice, srpski vojnici odveli u kuu jednog
komije, gdje mu je jedan Srbin, mjetanin, rekao da e biti zadran izvjesno
vrijeme. Svjedok FWS 210 je opisao kako je bio pritvoren u andalovoj kui u
ohodor Mahali, iz koje je, zajedno sa 80 do 100 drugih mukaraca, bio
premjeten u KP Dom Foa.
Slino tome, od 12. pa sve do 17. aprila 1992, vie od stotinu nesrpskih
civila,mukaraca i ena, drani su u pritvoru u bivim skladitima Teritorijalne
odbrane u Livadama. Ove dogaaje opisali su svjedoci E, FWS 02, FWS 111,
FWS 115, FWS 138, FWS 182 i FWS 250, a potvrdile prihvaene injenice
P38 i P39. Svjedok FWS 02 je izjavio da su oko 12. aprila, svi iz stambene
zgrade u koju su se on i njegova porodica sklonili, odvedeni u Livade, gdje su
bili razdvojeni po nacionalnoj i polnoj osnovi. Svjedok FWS 111, koji je u
Livade odveden 11. aprila sa radnog mjesta, takoe je opisao kako su
mukarci, ene i djeca iz naselja Alada dovedeni u Livade 12. aprila.
Skladita je obezbjeivala vojska zajedno sa rezervnim snagama
foanskih Srba. Uslovi u skladitima su bili izuzetno loi, a svjedok je opisao
kako su neki od zatoenika bili premlaivani, neki za vrijeme hapenja, a neki
dok su bili u zatoenitvu.
Uvee, 17. aprila, svi mukarci, civili nesrpske nacionalnosti, koji
su se nalazili u skladitima, kamionom su prevezeni u KP Dom Foa.
Druge civile nesrpske nacionalnosti u Foi su hapsili pripadnici Vojne policije
i vojske i direktno ih odvodili u KP Dom. Veina tih koji su bili uhapeni je
tokom hapenja u veini sluajeva bila teko pretuena. Ta hapenja su
vrena sistematski i organizovano. Svjedok Ekrem Zekovi je opisao kako su
pripadnici Vojne policije doli u njegovu kuu sa spiskom na kojem se nalazilo
sedam ili osam imena i rekli mu da poe s njima u KP Dom da da izjavu. Na
slian nain je svjedok FWS 65 opisao da ga je na ulici zaustavio jedan vojnik
koji ga je pitao kako se zove a zatim ga je, nakon to je provjerio spisak,
uhapsio i odveo u KP Dom. Svjedok FWS 139 je posvjedoio da je Vojna
policija sa ulice pokupila mukarce, Muslimane, njih pet ili est, i odvela ih u
KP Dom. Svjedok FWS 113 je opisao kako su se pripadnici paravojnih
formacija kretali kroz Aladu istjerujui stanovnike, i kako su, jedan po jedan,
hapene njegove komije, prijatelji i lanovi porodice i odvoeni u KP Dom,dok
i on sam nije uhapen 23. aprila. Svjedoci FWS 03, FWS 85, FWS 86 i B
su takoe izjavili da ih je uhapsila Vojna policija i odvezla u KP Dom. Ove
iskaze potvruju prihvaene injenice P34, P36 i P37.
Oni civili nesrpske nacionalnosti koji su ostali u Foi i nisu zatvoreni u KP
Dom,bili su tokom narednih mjeseci protjerani iz tog kraja. Kako je objasnio
svjedok FWS 15, nakon putanja iz KP Doma, morao se svakodnevno javljati
u Policijsku stanicu u Foi , sve dok nije protjeran 4. jula. Tog dana je, zajedno
sa stotinama drugih civila mjetana, autobusom odvezen u Novi Pazar u Srbiji.
70

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Dana 13.avgusta, preostali civili nesrpske nacionalsnosti, preteno ene i


djeca, odvezeni su u Roaje u Crnoj Gori. Ove injenice utvrdio je svjedok
FWS 15 i prihvaene injenice P41 i P42.
Od aprila 1992. godine do oktobra 1994.godine, civili nesrpske nacionalnosti
koji su drani u zatoenitvu u KP Domu, bili su podvrgavani raznim oblicima
sistematskog zlostavljanja, kao to je detaljno obrazloeno u dijelu koji se
odnosi na konkretna krivina djela za koja se optueni terete. Uslovi u KP
Domu su bili izuzetno loi. Civili nesrpske nacionalnosti koji su bili zatvoreni u
KP Domu nisu dobijali dovoljno hrane niti ljekarsku pomo, tokom zime 1992
1993. godine nisu imali grijanje, i gotovo stalno su bili zakljuani u svojim
sobama20. Zatoenici su
takoe bili podvrgavani fizikom zlostavljanju i maltretiranju, dok su
mnogi odvedeni iz KP Doma, navodno u razmjenu ili na rad, ali nakon toga
nikada vie nisu vieni. Na kraju, zatoenici su protjerani iz foanskog kraja i
premjeteni u pritvorske ustanove u drugim dijelovima Bosne ili u mjesta izvan
zemlje.
Oigledno je da je ovaj napad izvren na osnovu i u cilju politike i plana SDS-a
i srpskog Kriznog taba u Foi, izmeu ostalih organizacija u znaenju iz lana
172. stav 2. taka a), da se izvri napad na nesrpsko stanovnitvo Foe. U
periodu koji je prethodio poetku napada, Srbi u Foi su uspostavili odvojenu
politiku strukturu,Srpsku optinu Foa, te osnovali srpski Krizni tab na ijem
elu se nalazio predsjednik SDS-a u Foi. Dana 7.4.1992. godine, rukovodstvo
SDS-a je izvrilo
pritisak na policijske snage Foe da se podijele na nacionalnoj osnovi. Tog
istog dana, mobilisane su srpske snage koje su poele da preuzimaju vane
ustanove i objekte u Foi, ukljuujui foansku radio stanicu, skladite
regionalnog Doma zdravlja i vojno skladite Teritorijalne odbrane. Ove
injenice utvrene su prihvaenim injenicama: P3, P4 i P9.
Nakon ovih pripremnih aktivnosti uslijedio je prethodno opisani irok i
sistematian napad. Vijee posebno istie sistematski i organizovan nain
odvijanja napada,poevi od upotrebe oruja, preko uspostavljanja kontrole
nad nesrpskim civilnim stanovnitvom, sistematskog hapenja i zatvaranja, do
konanog uklanjanja nesrpskog stanovnitva, bilo protjerivanjem ili
zatvaranjem nakon ega bi uslijedilo protjerivanje, te da je ovaj sistematski
obrazac dogaaja metodino provoen u cijeloj optini Foa nakon poetnih
faza napada na grad Fou. Politiki i strateki
cilj ovog napada je oigledan i jasno je izraen ubrzo nakon zavretka glavne
faze napada kada je Foa preimenovana u Srbinje, odnosno grad Srba, kako
je utvreno prihvaenom injenicom P46.
Neodriva je pretpostavka da ovi dogaaji predstavljaju nasumina,
izolovana djela.
Naprotiv, jasno je van razumne sumnje da su ovi dogaaji bili rezultat
detaljnog planiranja, organizacije i koordinacije sa ciljem izvrenja onoga to
se zapravo dogodilo, a to je napad na nesrpsko civilno stanovitvo koji je
ukljuivao viestruka izvrenja zloina.
___________________
71

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa
Prema popisu stanovnitva Bosne i Hercegovine iz 1991. godine, u
nacionalnom sastavu stanovnitva optine Foa bilo je 20.790 (51 posto)
Muslimana, 18.315 (45 posto) Srba, 94 Hrvata, 463 Jugoslovena i 851 osoba
druge ili nepoznate nacionalnosti.1386
623. Od aprila 1992., Muslimani u optini Foa otputani su s posla ili su, uz
pomo Kriznog taba Foa, spreavani da odu na posao ili odvraani od toga.
1387 Uvedena su ogranienja za kretanje Muslimana.1388 Istovremeno,
stanovnitvo srpske nacionalnosti se moglo slobodno kretati, a jedini izuzetak
bio je policijski as od 20:00 do 6:00 sati koji je vrijedio za sve stanovnike.1389
Politika propaganda SDS-a postala je agresivnija,
bilo je nasilnih ispada i paljene su kue.1390
624. Neposredno prije izbijanja sukoba 8. aprila 1992., Srbi su poeli
evakuisati svoje porodice i djecu iz Foe uglavnom u Srbiju ili u Crnu
Goru.1391
Dio Muslimana, u strahu nakon to su uoili kako idu njihove komije Srbi i
zbog sveprisutne napetosti u gradu, takoe je uspio pobjei ili evakuisati svoje
porodice prije izbijanja sukoba.1392
Drugi, i Srbi i Muslimani, preselili su se u dijelove grada Foe gdje su ljudi
njihovenacionalnosti bili u veini.1393
625. Dana 7. aprila 1992., uslijed pritisaka vodstva SDS-a, SJB je podijeljen
ponacionalnoj osnovi.1394
Tada je na ulicama ve bilo srpske vojske, a mnogi Srbi su toga
dana mobilisani i naoruani. U noi izmeu 7. i 8. aprila, Srbi su zauzeli radiostanicu Foa, skladite regionalnog Doma zdravlja i magazin Teritorijalne
odbrane u kojem je bilo uskladiteno oruje.1395
626. Srbi su, raspolaui ne samo tekim oruem JNA, nego i naoruanjem
TO-a,razmjestili teku artiljeriju po uzvienjima oko Foe.1396
72

GENOCID U FOI 1992. 1995.

627. Dana 8. aprila 1992. u Foi je izbio oruani sukob izmeu srpskih i
muslimanskih snaga. Toga dana su po cijelom gradu postavljene
barikade.1397
Srpski napad na grad Fou zapoeo je izmeu 8:30 i 10:00 sati, kombinacijom
vatre iz pjeadijskog naoruanja i granatiranja iz artiljerijskog oruja. Srpske
snage su inili domai vojnici,kao i vojnici iz Crne Gore i Srbije, naroito Beli
orlovi.1398 Pucanje i granatiranje je
uglavnom bilo usmjereno na naselja sa veinskim muslimanskim
stanovnitvom,posebno Donje Polje, ali Srbi su napadali i naselja u kojima su
ivjeli i Srbi i Muslimani,poput ohodor-Mahale.1399 Otpor Muslimana pruala
je uglavnom pjeadija koncentrisana u Donjem Polju i ukovcu. Srpske snage
su krenule zauzimati dio po dio grada Foe, ukljuujui bolnicu i zatvorski
objekat KP dom.1400 Mnogi civili su se za
vrijeme sukoba sakrili ili otili iz Foe.1401 Mnogi Muslimani koji su se skrivali
rijeili su se linog naoruanja kako ne bi mogli biti optueni za uestvovanje u
sukobu.
Srpskim snagama je trebala priblino sedmica dana da zauzmu grad Fou i
jo priblino deset dana da uspostave potpunu kontrolu nad optinom
Foa.1402
U tom vojnom napadu ranjeno je mnogo civila, uglavnom Muslimana, i mnogi
Muslimani su zbog tog napada otili iz grada.1403 Tokom borbe za kontrolu
nad gradom kao i nakon to je grad zauzet, srpski vojnici su sistematski
razarali muslimanske etvrti. Tokom borbi u gradu, paljene
su i srpske kue.1404
628. Nakon to su Srbi zauzeli Fou, u njoj je bio znatan broj srpskih vojnika i
srpskih paravojnih formacija, a napad na civilno stanovnitvo muslimanske
nacionalnosti nastavio se. Dana 14. ili 15. aprila 1992. ili priblino tih datuma,
u centru Foe uhapeno je vie Muslimana i nekoliko Srba. Dok je Srbima
nakon nekoliko sati bilo doputeno da
se vrate kuama, Muslimani su zadrani u pritvoru.1405
Izmeu 14. i 17. aprila 1992. godine, lokalni pripadnici paravojnih formacija
uhapsili su i zatoili civile Muslimane iz drugih dijelova grada Foe, meu
kojima i nekoliko ljekara i zdravstvenih radnika iz foanske bolnice, u vojnim
skladitima TO-a u Livadama [C13.11].1406 Tokom hapenja,
srpski vojnici i vojna policija su teko premlatili i nanijeli povrede
nekolicini zatoenika.1407 Dana 17. aprila, svi mukarci civili muslimanske
nacionalnosti zatoeni u Livadama prebaeni su u KP dom [C13.8].1408
629. Tokom aprila i maja 1992., Muslimani u stambenim objektima u Foi
zapravo su bili u kunom pritvoru, bilo zbog toga to su se u njima skrivali bilo
zbog toga to su im to naredili srpski vojnici.1409 Srpska vojska je koristila
zgrade poznate pod imenima Planika i andal kao privremene zatoenike
centre.1410
Postavljeni su vojni punktovi na kojima se kontrolisao ulaz u Fou i okolna
sela, te izlaz iz njih.1411 Krizni tab je naredio Muslimanima da predaju
oruje, a Srbima je bilo dozvoljeno da svoje zadre.1412 Srpska vojna policija
i vojnici su vrili pretres muslimanskih domainstava u
73

GENOCID U FOI 1992. 1995.

potrazi za orujem, novcem i drugim predmetima.1413 Srpske kue nisu


pretraivane ili su, u najgorem sluaju, pretraivane povrno.1414 Poslovni
objekti u vlasnitvu Muslimana su opljakani ili spaljeni, ili im je zaplijenjena
oprema.1415
630. Van grada Foe, srpske snage su zauzimale ili razarale muslimanska
sela u optini Foa.1416 Napadi su se nastavili do poetka juna 1992.1417
Srpske snage je inila vojska, policija, paravojska, a ponekad i seljani srpske
nacionalnosti. U tim napadima,sistematski su pljakali ili palili do temelja kue i
stanove Muslimana, kupili ili zarobljavali seljane muslimanske nacionalnosti, a
pritom neke od njih ponekad tukli ili
ubijali.1418 U oruanim dejstvima u toj optini uestovavala je lokalna
Taktika grupa Foa, u ijem sastavu je bila izviaka grupa pod komandom
Dragoljuba Kunarca, zajedno s Dragomirom Vukoviem Gagom i jo priblino
etrnaestoricom ljudi (ukljuujui vojnike iz Crne Gore).1419
631. U periodu od aprila do juna 1992. u optini Foa teko je oteeno ili
potpuno uniteno vatrom i eksplozivom 25 muslimanskih spomenika, meu
kojima i Alada damija (arena damija Hasana Nazira) u gradu Foi
D11.1, kao i damija u Jeleu
[D11.2]. Alada damiju Srbi su digli u vazduh u aprilu, a ruevine su
buldoerom sravnjene sa zemljom u avgustu iste godine.1420
632. U jednom napadu, srpski vojnici krenuli su za Muslimanima koji su
bjeali prema Goradu i zauzeli su skladite goriva JNA u Filipoviima, u koje
su se sklonili mnogi muslimanski civili. U tom skladitu, mukarce Muslimane
su odvojili od ena i djece.1421 Srpski vojnici izdvojili su devet mukaraca i
pucali u njih iz vatrenog oruja.Jedan od njih je uspio pobjei, a jedan drugi je
preivio [A6.2].1422
633. Selo Brod, etiri kilometra udaljeno od Foe, napadnuto je 20. aprila
1992., poto mjesne vlasti nisu odgovorile na zahtjev srpskog Kriznog taba
da se seljani predaju.1423
Srpske snage su zapalile muslimanska sela u okolini Miljevine i uhapsile civile
mukog pola i muslimanske nacionalnosti.1424 Dana 25. ili 26. aprila,
napadnuta su sela Filipovii i Paunci, a kue Muslimana spaljene su do
temelja. Civili iz Filipovia su ubijeni.1425
634. Dana 28. aprila 1992. ili priblino tog datuma, srpski vojnici su napali
Ustikolinu, u kojoj je dio Muslimana pokuao da organizuje odbranu.1426
Poto su zauzele selo, srpske snage su zapalile muslimanske kue. Srpske
snage su odatle nastavile da napadaju i razaraju muslimanska sela uz lijevu
obalu Drine nizvodno od Joanice, dok je stanovnitvo tih sela bjealo. Neki
ljudi su poginuli.1427
635. Dana 4. i 5. maja 1992., srpske snage su granatirale i zauzele
muslimansko selo Jele.
1428 Kada su te snage zapalile selo, stanovnitvo je pobjeglo u oblinju
umu.Muslimani koji su ostali u svojim domovima ili koji su pokuali pobjei
ubijeni su [A6.3].1429 Drugi seljani mukog pola i muslimanske nacionalnosti
zarobljeni su i zatoeni u objektima u optinama Kalinovik i Bilea, a kasnije
prebaeni u KP dom Foa [C13.8].1430
74

GENOCID U FOI 1992. 1995.

636. Sredinom juna 1992., priblino 27 muslimanskih civila, veinom ena i


djece,ubijeno je u etvrti ohodor-Mahala u gradu Foi.1431
637. Dana 22. juna 1992., svi odrasli mukarci iz sela Trnovaa, njih petnaest,
meu kojima je bio i suprug svjedokinje 558, odvedeni su iz sela na most na
Drini u dijelu Foe koji se zove Brod, gdje je ubijeno njih etrnaest [A6.6].1432
Dana 24. juna, lokalni Srbi su odveli vie ena iz tog sela u motel Bukovica
[C13.9], gdje je jedna ena silovana. Dva dana kasnije, preostale ene su
odvedene u srednju kolu [C13.1,
C13.2], gdje su im lokalni Srbi, meu kojima su bili Miroslav Stani i Mitar
Sipi iz srpskog Kriznog taba, rekli da im pokuavaju obezbijediti siguran
izlaz iz te optine.
Jedan vojnik je tokom noi pokuao ui u kolu, ali Mitar Sipi ga je u tome
sprijeio.
Te ene su sutradan, 27. juna, prebaene u Crnu Goru.1433
638. Poetkom jula 1992., lokalni srpski vojnici, meu kojima su bili Gojko
Jankovi i Radomir Kova, napali su muslimansko selo Mjeaja/Troanj.1434
Kad je selo napadnuto, dio seljana Muslimana je bio u umi, gdje su noili u
strahu od napada.1435 U napadu je poginulo troje seljana, meu kojima i
majka svjedoka 295. Ostali seljani Muslimani, u grupi od priblino 50, potjerani
su silovito prema jednoj livadi, a dvoje seljana mukog pola surovo je
zlostavljano. Srpski vojnici su te seljane tukli kundacima
i granama, udarali ih nogama i nazivali ih ustaama. Usljed surovog
premlaivanja jedan Musliman je izgubio oko. Na toj livadi, srpski vojnici su
odvojili mukarce od ena i ene potjerali nizbrdo prema selu Troanj. Tih
sedam zatoenih mukaraca, meu kojima je bio i brat svjedokinje 295,
ubijeno je [A6.7].1436 Dio ena je odveden u stan jednog od vojnika koji su
uestvovali u napadu, gdje ih je mnogo vojnika u vie navrata silovalo, a
kasnije su prodane.1437 Srpski vojnici su odveli drugi dio ena iz sela
Mjeaja/Troanj u zatoeniki centar na gradilitu Buk-Bijela [C13.6], kojim
je upravljao Gojko Jankovi. U tom zatoenikom centru, svjedokinju 295 je
silovalo priblino deset vojnika Srba dok se nije onesvijestila. Njen stric ubijen
je ondje 3. jula1992.1438
Svjedokinja 295 je kasnije prebaena u srednju kolu [C13.1, C13.2], u kojoj
su u jednoj uionici drali ene i djecu. Na elu straara u toj koli bio je Mitar
Sipi.
Gotovo svake noi, lokalni srpski vojnici silovali su svjedokinju 295 i jo devet
ena,bilo u jednoj od uionica bilo negdje van kole.1439
639. U periodu od 10. aprila do poetka juna 1992., vrena su masovna
hapenja civila Muslimana i Muslimanki, po cijeloj Foi i okolini. Uhapsili bi ih,
pokupili, razdvojili,zatoili ili zatvorili u nekoliko zatoenikih centara u toj
optini. Neki su ubijeni, neki silovani ili premlaeni.1440 Neki od mukaraca su
u zatoenitvu bili i do dvije i po godine.1441 Jedini razlog za takvo postupanje
prema njima bio je taj to su po nacionalnosti bili Muslimani.1442
640. Civili Muslimani su bili zatoeni u Srednjokolskom centru u Foi [C13.20]
i sportskoj dvorani Partizan [C13.4] u neizdrljivo nehigijenskim uslovima,
bez ikakve medicinske njege i bez dovoljno hrane.1443 Sve to dogaalo se
75

GENOCID U FOI 1992. 1995.

pred oima, sa punim znanjem, a ponekad i uz neposredno uee lokalnih


vlasti, posebno policije.1444
Policajci su tako radili kao uvari u sportskoj dvorani Partizan. Srpski vojnici
i policajci, ukljuujui naelnika foanske policije Dragana Gagovia, dolazili bi
u te zatoenike centre, izabrali jednu ili vie ena, izveli ih i silovali.1445
Kada su ene koje su prebacivali iz Buk-Bijele u srednju kolu u Foi pokuale
zatraiti zatitu policije u Foi, njihove pritube su ignorisane. Drugom prilikom
je enu koja se pokuala skloniti
u SJB jedan policajac udario kundakom puke.1446 Osim toga, srpski vojnici,
meu kojima je bio i Dragoljub Kunarac, odveli su neke ene iz ta dva
zatoenika centra u privatne stanove i kue, gdje su morale kuhati, istiti i
sluiti stanare. Podvrgavane su i seksualnim zlostavljanjima. Tokom jednog od
tih silovanja, Kunarac je verbalnom i fizikom agresijom izrazio svoj stav da su
silovanja Muslimanki jedan od mnogih naina
na koji Srbi mogu potvrditi svoju nadmo i pobjedu nad Muslimanima. Nakon
vie mjeseci provedenih u zatoenitvu, mnoge ene su odvezene iz optine
ili razmijenjene.1447
641. U jednom momentu je dio ena iz sportske dvorane Partizan premjeten
u razne kue i stanove, gdje su ih nastavili silovati i zlostavljati. Konkretno, u
Karamanovoj kui u Miljevini [C13.3, C13.15] vojnici su imali lak pristup
enama i djevojicama koje su silovali.1448 Tom kuom je upravljao Radovan
Stankovi.
1449 Dvije zatoenice, od kojih je jedna bila dvanaestogodinja djevojica,
boravile su dvadesetak dana u jednom stanu u stambenoj zgradi poznatoj pod
imenom Lepa Brena u Foi, gdje su ih stalno silovala dvojica mukaraca koja
su stanovala u tom stanu, kao i drugi mukarci koji su dolazili u posjetu.
Sredinom novembra obje zatoenice su odvedene u jednu kuu u blizini
hotela Zelengora. U toj kui su ostale otprilike 20 dana i u tom periodu ih je
stalno silovala jedna grupa vojnika. Ista ta grupa vojnika odvela ih je kasnije
ponovo u jedan drugi stan,gdje su ih nastavili silovati priblino jo dvije
sedmice.1450
642. U KP domu [C13.8] bilo je izmeu 350 i 500 zatoenika, a tokom ljeta
1992. taj broj je ponekad premaivao 500.1451 Period zatoenja trajao je od
etiri mjeseca do vie od dvije i po godine.1452 Uz preteno civilno
stanovnitvo u KP domu, bilo je i vojnika Muslimana koje su drali u
samicama, odvojeno od zatoenih civila muslimanske nacionalnosti.1453
Zatoene osobe su bile stare od 15 do skoro 80 godina.1454 Iako je u
KP domu bilo i neto Srba, oni su bili zatvoreni u skladu sa zakonom, nakon
to su im sudovi prije izbijanja sukoba izrekli osuujue presude ili nakon to
su tokom sukoba pritvoreni zbog vojnih prekraja. Nesrbi su, za razliku od
toga, bili pritvoreni bez ikakve pravne osnove, a njihovo zadravanje u pritvoru
nije bilo predmet preispitivanja.1455
Osim nakratko u prvim danima zatoenitva u KP domu, zatoeni Muslimani
nisu imali nikakvog kontakta sa spoljnim svijetom ni sa svojim porodicama, a
(veoma dugo) ni sa MKCK-om.1456 Nijedan od zatoenika nikad nije optuen,
nijednom od njih se nikad nije sudilo, niti je ikome izreena osuujua presuda
76

GENOCID U FOI 1992. 1995.

za neko krivino djelo prije ili tokom zatoenja u KP domu.1457


643. U prvim sedmicama nakon poetka sukoba, KP dom je uvao Uiki
korpus JNA.1458 Muslimane su kupile, hapsile i odvodile u KP dom paravojne
jedinice.1459
U periodu od 18. ili 19. aprila 1992. ili priblino tih datuma, nekadanji srpski
straari iz KP doma, vratili su se na dunost pod rukovodstvom upravnika
Milorada Krnojelca.1460
644. Kao upravnik KP doma, kojeg je 17. jula 1992. na tu dunost formalno
imenovalo Ministarstvo pravde, Krnojelac je bio odgovoran Ministarstvu pravde
i, u odreenoj mjeri, Vojnoj komandi.1461 Krnojelac je mogao da informie
Taktiku grupu Foa o osuenim Srbima koji su htjeli da budu puteni iz KP
doma kako bi im se omoguilo da se pridrue borbenim jedinicama i da
preporuku koja lica bi u tu svrhu trebalo pustiti na slobodu. U sastavu Taktike
grupe Foa bila je izviaka grupa pod komandom Dragoljuba Kunarca i jo
oko etrnaest ljudi (meu njima Dragomir Gaga
Vukovi i crnogorski vojnici).1462 Inae su ovlatenja u vezi sa zadravanjem
u pritvoru osuenih zatoenika srpske nacionalnosti imali Vojna komanda i
Ministarstvo pravde.1463 Za donoenje odluka o tome koje zatoene
Muslimane e zadrati u KP domu, a koje pustiti na slobodu, bila je ovlatena
Vojna komanda, a ne Ministarstvo pravde.1464 S tim u vezi, Krnojelac je bio
duan prosljeivati zahtjeve za putanje zatoenih osoba na slobodu srpskom
Kriznom tabu ili Taktikoj grupi Foa, koji su
bili ovlateni da o tome odluuju.1465 Vojna komanda je mogla donositi
odluke i o tome kojim osobama e se dozvoliti da uu u KP dom, a imala je i
odreena ovlatenja u vezi s upuivanjem na radnu obavezu u KP dom i
vrstom posla koje e ondje obavljati osobe na radnoj obavezi.1466
645. Postojale su grupe koje su ulazile u KP dom, a nad kojima je Krnojelac
imao samo ogranienu kontrolu. To su bili isljednici i pripadnici paravojnih
snaga.1467
Pripadnici vojske su mogli da uu u KP dom, ali je za to trebalo prethodno
obezbijediti dozvolu vojnih organa.1468 Krnojelac je bio u poziciji da sprijei
da takva lica izvedu zatoenike iz KP doma bez odobrenja Vojne
komande.1469
646. Zatoenici su se morali nositi sa surovim uslovima ivota u KP domu,
gdje su ih drali na skuenom prostoru, bez grijanja i odgovarajuih sanitarnih
vorova, kao i bez dovoljno hrane. Medicinska njega bila je neadekvatna.1470
Obroci zatoenih Muslimana,za razliku od obroka zatoenih Srba, bili su jedva
dovoljni za preivljavanje, zbog ega
su mnogi od njih izuzetno izgubili na teini i imali druge zdravstvene probleme.
Od aprila 1992. nisu im bile dozvoljene posjete, tako da vie nisu mogli
dopuniti svoje oskudne porcije hrane i doi do higijenskih potreptina.1471
647. Dio zatoenika u KP domu ispitan je u roku od nekoliko dana ili sedmica
nakon dolaska, dio tek nakon nekoliko mjeseci, a bilo je zatoenika koji nikad
nisu ispitani.1472
Mnogi zatoenici su tokom ispitivanja, kao i u svakodnevnom ivotu u KP
domu, bili izloeni prijetnjama, uvredama i surovom zlostavljanju od strane
77

GENOCID U FOI 1992. 1995.

straara i ljudi koji su izvana doli u logor. Neki od njih su bili tako estoko
premlaeni da danima nisu mogli hodati. Postupci koji su za posljedicu imali
premlaivanje ili boravak u samicama ukljuivali su pokuaje da se dobije
dodatna hrana, pokuaje da se doe do tople vode,
pokuaje meusobne komunikacije, komunikacije sa straarima ili
vanjskim svijetom.1473 Drugi zatoenici su mogli da uju krikove i jauke onih
koje su tukli, pa se tako irio strah meu svim zatoenicima.1474 Budui da
nisu mogli utvrditi nikakav kriterij po kojem se vrio izbor za ispitivanje, mnogi
zatoeni Muslimani ivjeli su u stalnom strahu da e njih sljedee odvesti i
tako prema njima postupiti.1475 Dio
zatoenika su iz KP doma odvodili na prisilni rad.1476
U periodu od 28. juna do 5. jula 1992., srpski straari su u KP domu [B7.1]
ubili 36 Muslimana s podruja Foe.1477
U masovnoj grobnici na planini Malui, optina Foa, pronaena su i
ekshumirana jo 62 lea. Ti leevi su bili mukog pola i obueni u civilnu
odjeu, a za vie njih je utvreno da je rije o leevima Muslimana. Gotovo
svima su bili vezani udovi, a otkrie velikog broja ahura od municije ispaljene
iz pjeadijskog naoruanja u blizini te grobnice pokazuje da su te osobe
ubijene na toj lokaciji [B7.1].1478 Vijee zakljuuje da su ti ljudi
bili civili Muslimani koji su bili u zatoenitvu u vrijeme kada su ubijeni.
Dana 17. ili 18. septembra 1992. ili priblino tih datuma, iz KP doma je
odvedeno i ubijeno jo najmanje 35 zatoenih osoba.1479
648. Osim u gorepomenutim objektima, srpske vlasti su 1992. godine civile
preteno muslimanske i hrvatske nacionalnosti drale zatoene u sljedeih
dvanaest zatoenikih centara u toj optini: u bolnici u Foi [C13.7], u
policijskoj stanici u Miljevini [C13.10], na Brionima [C13.12], u kui
Slobodana Matovia [C13.13], u kaznionici u Veleevu [C13.14], u osnovnoj
koli Brod na Drini [C13.17], u vojnom skladitu u ohodor Mahali
[C13.18], u jednoj muslimanskoj kui u Trnovai [C13.19], u kui Muniba
Hodia [C13.21], na Presjeci kod Ustikoline [C13.22], u stanu Asima Danka
u mjestu Donde Polje [C13.23], kao i u kuama u selu ievo [C13.24].1480
649. U poetku je na snazi bilo vojno nareenje kojim se graanima
zabranjivalo da odu iz Foe. Meutim, veina muslimanskog civilnog
stanovnitva je na kraju bila prisiljena da napusti tu optinu.1481 U maju 1992.
godine organizovani su autobusi koji su odvozili civile iz grada, a dio
Muslimana iz Foe, uglavnom ene i djeca, odveden je oko 13. avgusta 1992.
godine u Roaje u Crnoj Gori.1482 Dana 23. oktobra, grupa ena i
djece iz te optine transportovana je, nakon jednomjesenog zatoenitva u
sportskoj dvorani Partizan [C13.4], autobusom u Gorade.1483
Mnogi Muslimani su otili iz te optine, strahujui za svoju bezbjednost. Da bi
otili, morali su pribaviti potvrdu lokalne policije i potpisati formular kojim svu
imovinu u svom posjedu prepisuju na republiku bosanskih Srba.1484
650. Grupe zatoenih osoba su prebacivane iz KP doma u druge logore u
Bosni i Hercegovini.1485 Osim toga, zatoenici su iz KP doma odvoeni na
razmjene.1486

78

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Dana 30. avgusta 1992. ili priblino tog datuma, jedna grupa od oko 55
mukaraca odvedena je na razmjenu u Crnu Goru, ali je jedan srpski vojnik u
Nikiu, Crna Gora, zaustavio autobus kojim su ih prevozili i grupu poslao
nazad u KP dom.1487 Grupu su tada podijelili u dva dijela, nakon ega je oko
20 mlaih mukaraca odvedeno, moda u Gorade, i niko ih vie nikad nije
vidio. Preostalih 35 mukaraca odvedeno je na razmjenu u Roaje u Crnoj
Gori.1488
651. Uslijed gore opisanih dogaaja, izbrisani su svi tragovi muslimanskog
prisustva i kulture u Foi.1489 U januaru 1994. srpske vlasti su svoju potpunu
pobjedu sticanje premoi nad Muslimanima krunisale mijenjanjem imena
Foa u Srbinje.1490
U jesen 1994., optueni Momilo Krajinik se obratio skupu u gradu Foi i
zahvalio im to su stvorili pravi srpski grad i sprijeili da postane druga
Meka.1491
652. Vijee zakljuuje da su srpske snage u periodu od aprila do jula 1992. u
optini Foa ubile vie od 192 osobe, uglavnom muslimanske nacionalnosti.
Do kraja aprila
1992., srpske snage su preuzele kontrolu nad gradom i optinom Foa.
Srpske snage su potom napale mnoga muslimanska sela, sistematski su
kupile i zatvarale civile Muslimane, palile i razarale preteno muslimansku
imovinu, te poruile nekoliko damija u gradu i optini Foa. Ubijeni su mnogi
civili Muslimani.1492
Civili muslimanske i hrvatske nacionalnosti bili su zatoeni u tekim uslovima u
devetnaest zatoenikih centara. Muslimanke su redovno silovane ili
seksualno zlostavljane i drane u zatoenitvu u privatnim kuama. U KP
domu je bilo izmeu 350 i 500 zatoenih, a u ljeto 1992. taj broj je ponekad
premaivao 500. Straari i ljudi koji su spolja ulazili u logor surovo su
zlostavljali zatoenike. Dio zatoenika u KP domu je
odvoen na prisilni rad. Vijee zakljuuje da su u KP domu ubijena ukupno
133 zatoenika.
653. Vijee nadalje zakljuuje da su mnogi Muslimani otili iz te optine iz
straha za svoju bezbjednost. Od maja 1992. organizovani su autobusi koji su
odvozili civile iz grada. Da bi otili, morali su prepisati svoju imovinu na
republiku bosanskih Srba.
Dana 13. avgusta ili priblino tog datuma, dio Muslimana iz Foe, uglavnom
ene i djeca, odveden je u Roaje, Crna Gora. Drugi su prebaeni na
muslimansku teritoriju, na primjer, dio zatoenih je 23. oktobra 1992.
autobusom odvezen u Gorade.

79

GENOCID U FOI 1992. 1995.

izvor:dokument sa suenja Momilu Krajiniku


(Meunarodni sud za krivino gonjenje osoba odgovornih za teka krenja
meunarodnog humanitarnog prava poinjena na teritoriji bive
Jugoslavije od 1991. godine )
___
fusnote:
1386 Presuena injenica 330; P954 (popis stanovnitva Bosne i Hercegovine
iz 1991. godine, april 1995.), str. 102-11.
1387 Presuene injenice 353, 403-4.
1388 Presuene injenice 355, 405, 407.
1389 Presuena injenica 406.
1390 Presuena injenica 356.
1391 Presuene injenice 349, 352, 358; P696 (transkript iskaza svjedoka
577), str. 455-6, 462-3.
1392 Presuena injenica 350.
1393 orevi, T. 18072-3.
1394 Presuena injenica 348.
1395 Presuena injenica 357.
1396 Presuena injenica 342.
1397 Presuene injenice 352, 358-9; P696 (transkript iskaza svjedoka 577),
str. 455-6, 462-3; orevi, T. 18075-6.
1398 Presuena injenica 360; P807 (izjava svjedoka 68), str. 2-3. 1399
Presuena injenica 361.
1400 Presuena injenica 362.
1401 Presuena injenica 367.
1402 Presuene injenice 366, 368-9.
1403 Presuene injenice 363, 369; orevi, T. 18081, 18088-90, 18117.
80

GENOCID U FOI 1992. 1995.

1404 Presuene injenice 416-19, 421; P696 (transkript iskaza svjedoka 577),
str. 469, 474, 484, 486-7; orevi, T.
18076-8.
1405 Presuene injenice 370, 401, 435-6. 1406 Presuene injenice 434,
437; P696 (transkript iskaza svjedoka 577), str. 463-4, 471-2, 474-5, 506.
1407 Presuene injenice 426-8, 438; P696 (transkript iskaza svjedoka 577),
str. 479-80.
1408 Presuene injenice 467; P696 (transkript iskaza svjedoka 577), str.
480-1.
1409 Presuena injenica 408. 1410 Presuena injenica 409. 1411
Presuena injenica 411.
1412 Presuene injenice 354, 414; P701 (izjava svjedoka 558), str. 2.
1413 Presuena injenica 412.
1414 Presuena injenice 413.
1415 Presuena injenica 415.
1416 Presuena injenica 371.
1417 Presuena injenica 372.
1418 Presuene injenice 376, 443.
1419 Presuene injenice 578-9.
1420 Presuene injenice 422-4; Riedlmayer, T. 13303-6; P732
(Riedlmayerov izvjetaj), dodatak 2.1; P732.C
(Riedlmayerov transkript), str. 23801-2; P696 (transkript iskaza svjedoka 577),
str. 469, 474, 484, 486-7.
1421 Presuena injenica 373.
1422 Presuene injenice 374-5.
1423 Presuena injenica 388.
1424 Presuena injenica 389.
1425 Presuene injenice 394, 430.
1426 Presuena injenica 395.
1427 Presuena injenica 396.
1428 Presuena injenica 390.
1429 Presuene injenice 391, 430.
1430 Presuena injenica 392.
1431 Presuena injenica 429.
1432 P701 (izjava svjedoka 558), str. 3-4.
1433 P701 (izjava svjedoka 558), str. 4-6.
1434 Presuene injenice 397, 594-5; P694 (izjava svjedoka 295), str. 2-4;
P694.A (izjava svjedoka 295), str. 2.
1435 Presuene injenice 398-9; P694 (izjava svjedoka 295), str. 2.
1436 Presuene injenice 400, 431, 595; P694 (izjava svjedoka 295), str. 3-4.
1437 Presuene injenice 595-7.
1438 Presuena injenica 605; P694 (izjava svjedoka 295), str. 2, 5-6; P694.A
(izjava svjedoka 295), str. 2.
1439 P694 (izjava svjedoka 295), str. 4, 6-9; P694.A (izjava svjedoka 295), str.
2; Maleevi, T. 16125.
1440 Presuene injenice 377, 432-3, 439, 448, 469, 476; svjedok 68, T.
81

GENOCID U FOI 1992. 1995.

14876.
1441 Presuena injenica 387.
1442 Presuene injenice 378, 463, 478.
1443 Presuene injenice 379, 382-3, 455; P694 (izjava svjedoka 295), str. 7,
9-10, 13.
1444 Presuena injenica 384.
1445 Presuene injenice 380, 385, 450, 453-4, 457.
1446 Presuene injenice 451-2.
1447 Presuene injenice 381, 386, 456, 581-4, 589-91, 593, 606-8; P694
(izjava svjedoka 295), str. 10-12.
1448 Presuene injenice 458-9, 585-8; Maleevi, T. 16125.
1449 P694 (izjava svjedoka 295), str. 13.
1450 Presuene injenice 461, 599-601; P694 (izjava svjedoka 295), str. 4-16;
P694.A (izjava svjedoka 295), str. 2.
1451 Presuene injenice 462, 470; svjedok 280, T. 12979.
1452 Presuena injenica 471; P807 (izjava svjedoka 68), str. 5, 10; P808
(izjava svjedoka 68), str. 3.
1453 Presuena injenica 477; P823, separator 2 (Zahtjev Taktike grupe
Foa, 8. maj 1992.).
1454 Presuena injenica 479.
1455 Presuene injenice 472, 487-8.
1456 Presuena injenica 473.
1457 Presuena injenica 486; P807 (izjava svjedoka 68), str. 5, 10; P808
(izjava svjedoka 68), str. 3.
1458 Presuene injenice 467, 490, 492; P696 (transkript iskaza svjedoka
577), str. 476-80, 507.
1459 Presuena injenica 491.
1460 Presuene injenice 493, 502-3; P807 (izjava svjedoka 68), str. 6; P808
(izjava svjedoka 68), str. 5-6.
1461 Presuena injenica 496; P823, separator 5 (Odluka predsjednitva
bosanskih Srba); P454 (Rjeenje o imenovanju
upravnika KP doma, 17. juli 1992.).
1462 Presuene injenice 497, 578-9.
1463 Presuene injenice 508-9.
1464 Presuene injenice 498, 500.
1465 Presuene injenice 499, 507; P696 (transkript iskaza svjedoka 577), str.
497-8; P823, separator 3 (Potvrda Kriznog
taba Foa, 7. juli 1992.).
1466 Presuena injenica 501.
1467 Presuena injenica 504.
1468 Presuena injenica 505.
1469 Presuena injenica 506.
1470 Presuene injenice 465, 510-20, 527-9; orevi, T. 18084, 18087,
18106, 18131-3; P807 (izjava svjedoka 68), str.
6.
1471 Presuene injenice 521-6.
82

GENOCID U FOI 1992. 1995.

1472 Presuena injenica 483; P807 (izjava svjedoka 68), str. 5, 10; P808
(izjava svjedoka), str. 3.
1473 Presuene injenice 466, 474, 484, 494-5, 532-6, 545-52, 555-7, 559-60,
562-3; P807 (izjava svjedoka 68), str. 5, 10;
P808 (izjava svjedoka 68), str. 3; P809 (izjava svjedoka 68), str. 2; P810
(izjava svjedoka 68, Ispravke na pismeni
dokazni materijal za svedoka); svjedok 68, T. 14875.
1474 Presuene injenice 475, 485, 530.
1475 Presuena injenica 531.
1476 Presuene injenice 431, 464.
1477 Presuene injenice 537-44, 553-4, 558, 565-6, 568; P807 (izjava
svjedoka 68), str. 7-9; P808 (izjava svjedoka 68),
str. 3-4; P810 (svjedok 68, Ispravke na pismeni dokazni materijal za svedoka).
1478 P943.T (Zapisnik Kantonalnog suda u Sarajevu o ekshumaciji, 9. juni
2001.), str. 3-18.
1479 Presuene injenice 561, 564, 567, 572, 575-7.
1480 Maleevi T. 16125-6, 16136-41.
1481 Presuena injenica 440.
1482 Presuena injenica 441.
1483 Presuena injenica 442.
1484 Presuena injenica 410; P696 (transkript iskaza svjedoka 577), str.
485-6, 488-9, 491, 493-5.
1485 Presuena injenica 570.
1486 Presuena injenica 571.
1487 Presuena injenica 573.
1488 Presuena injenica 574.
1489 Presuena injenica 446.
1490 Presuena injenica 447.
1491 P855 (transkript Krajinikovog obraanja masi u Foi, 1994).
1492 Presuena injenica 445.
1493 P954 (popis stanovnitva Bosne i Hercegovine iz 1991. godine, april
1995.), str. 112-15.
1494 P502 (izjava svjedoka 3), str. 4.
1495 P910.A (izjava svjedoka 79), str. 6; P857 (Tokain izvjetaj).
1496 P910.A (izjava svjedoka 79), str. 5-6, 9; P910 (transkript iskaza svjedoka
79), str. 27758-63; P502.B (izjava svjedoka
3), str. 2; P502 (izjava svjedoka 3), str. 4.

83

GENOCID U FOI 1992. 1995.

istraivao i priredio:Kenan Sara

84

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Decembar 16, 2015 1 komentar Uredi


MUZEJ FOANSKE SRAMOTE

FOCANSKA SRAMOTA
Jasko Gazdi iz Foe bio je pripadnik tzv Vojske Republike Srpske u Foi. Sud
BiH je prvostepenom presudom 9. novembra 2012. osudio Jaska Gazdia na
17 godina zatvora zbog silovanja foanskih Bonjakinja.

85

GENOCID U FOI 1992. 1995.

istina se ne moe sakriti

86

GENOCID U FOI 1992. 1995.

spisak foanskih zloinaca lista nije konana

87

GENOCID U FOI 1992. 1995.

spisak zloinaca iz KP Doma Foa

88

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foanski kreatori zla

89

GENOCID U FOI 1992. 1995.

s
Foanski muzej kad e postaviti postavku Genocid na bonjacima Foe
1992. 1995. i Genocid na bonjacima Foe 1941. 1945. ?

90

GENOCID U FOI 1992. 1995.

U Foi nacionalizam ubija

Zloinac na slobodi

91

GENOCID U FOI 1992. 1995.

svjedoenje o zloinakom poduhvatu

tekstovi o zloinima u Foi

92

GENOCID U FOI 1992. 1995.

svjedoenja silovanja u Foi

svjedoenja silovanja u Miljevini i Foi

93

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa pomraenje uma

fotografije:internet/facebook/inbox/flickr ekranportal13/focanskidani/fb
PutnikNamjernik
priredio:Kenan Sara
Foa Genocid u Foi (dokumenti)
94

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Decembar 11, 2015 Uredi


Foa: HISTORIJSKI AS ZA PONAVLJAE (DOPUNSKA NASTAVA) (FOTO i VIDEO)

Krizni tab srpske optine Foa


Krizni tab srpske optine Foe, pod vostvom Miroslava Stania,
organizovao je obuavanje naoruanih srpskih dobrovoljaca i promovirao
lokalne vojne komandante, zatim je sa JNA bio ukljuen u pripremu i izvoenju
napada na Fou, rasporeivao u saradnji sa JNA zatoenike KPD za prisilni
rad i vrio druge oblike zloina.142
142 Isto, paragrafi 722-723 i 725.
Krizni tab srpske optine Foa sainjavali su: Miroslav Stani, Stanojevi
(ime nije poznato), Josip Milii, Radojica Mlaenovi, Dragoljub Kunarac,
Vojislav Maksimovi, Velibor Ostoji, Petko anar, edo Zelovi i dr
Radovan Mand.
Stani je bio predsjednik tog paradravnog organa, a Stanojevi njegov
zamjenik, Milii predsjednik optine, a Mlaenovi predsjednik Izvrnog
odbora (AIIZ, inv. br. 2-571; ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragrafi 722723).
lanove kriznog taba u ohodar mahali sainjavali su: Vlado Avram
(predsjednik), Goran Mitrainovi (njegov zamjenik) i Dragan Stojanovi (lan).
Marinko Pljevalji, Boo Dosti, Dojilo Davidovi i Ostoja Ostoji su inili
tab za podruje Alade; Milo i Radenko Vladii u naselju Podmusala;
Novak Drakula, Risto Vueti i Pero Ivanovi za naselje erezluk, a za
podruje Brusna Slatina Boro Ivanovi.
Ilija anar, Matija i Drago Skakavac i Rade urovi bili su lanovi kriznog
taba za podruje Jabuke, te Savo za podruje Brda Kozja Luka.
U sastav kriznog taba za podruje Broda na Drini uli su: Nenad Kalajdi
(nastavnik), Stamen Rungelov, Ilija alasan, Miodrag Pjevi i Vojo Kalajdi.
95

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Predsjednik kriznog taba za podruje od Broda na Drini do Tjentita bio je


Jovan Vukovi, a njegov zamjenik Nenad Vukovi.
Rade Elez je bio predsjednik kriznog taba za podruje Meurjeja, a Ljubo
Kovaevi, Dule (inenjer rudarstva iz Zavidovia), Vukan Perii (geometar),
Mile Savi i, prema neprovjerenim podacima, Danko Davidovi lanovi (Isto).
-

Krizni tab Srpske optine Foa formirao je i prijeki sud, u iji sastav su uli:
Vojislav Maksimovi, Velibor Ostoji, Rajko Bojat (predsjednik, advokat iz
Foe), Lela Mili (sudija bivi savjetnik u Skuptini Bosne i Hercegovine) i
Slobo Starovi (automehaniar iz Automoto drutva Foa). Taj sud je mnoge
Bonjake osudio na kaznu smrti strijeljanjem.174
174 Isto, inv. br. 2-571.
Od poetka januara 1992. SDS je neprestano vrila blokadu, naroito
optinskih i upravnih organa. Ta je aktivnost bila posebno izraena kod SDS
Foe, to je rezultiralo njihovim naputanjem optinske Skuptine. Naime,
odbornici SDS-a Foa su na sastanku, odranom 8. januara 1992,
jednoglasno odluili da ne prisustvuju sedmoj, redovnoj sjednici Skuptine
optine Foa, zakazanoj za 9. 01. 1992.. U vezi sa tim, oni su naveli est
razloga, meu kojima i oekivanje konane i konkretne odluke Skuptine
srpskog naroda Bosne i Hercegovine, koja je usljedila 9. januara, donoenjem
Deklaracije o proglaenju kolaboracionistike Republike srpskog naroda.
(AIIZ, inv. br. 3-1082/13, Srpska demokratska stranka BiH, Optinski odbor
SDS-a Foa, Br. 167/92, Foa, 9. januara 1992, Zakljuci sa sjednice Kluba
odbornika SDS-a Foa; AIIZ, inv. br. 2-2235, Transkript razgovora V. V. sa \.
96

GENOCID U FOI 1992. 1995.

M.).
-

Komandant kasarne JNA Slavko Timotijevi (rodom iz Titova Uica) je uoi


srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu naoruavao srpsko
stanovnitvo na podruju foanskih sela Zakmur, eevo, Trbue, Kuta i dr.
Pored toga, on je u maju 1992. rukovodio i napadom na bonjako
stanovnitvo sela eeva, kada su srpski faisti ubili trinaest Bonjaka i
silovali vie ena.67
Glavni organizatori naoruavanja (nabavka i distribucija) lanova SDS-a i
srpskog stanovnitva na podruju Foe, pored starjeina JNA, bili su: Novica
Tripkovi (dugogodinji zatvorenik osuen zbog silovanja i ubistva, bio na
ratitu u Vukovaru), Momo Kova (penzioner Kazneno-popravnog doma
Foa), Stojan Blagojevi, zvani vojvoda (bio je zaposlen u Robnoj ku}
Foa), Vaso Pljevalji zvani Disciplina (penzioner Kazneno-popravnog
doma Foa i komandant etnikog Branskog odreda), Vlatko Pljevalji
(medicinski tehniar u Regionalnom medicinskom centru u Foi), Boro
Ivanovi (direktor Osnovne kole u Godijenu), Dragan Milenkovi (predstavnik
Navipa u Foi), Slavia Stankovi (radnik u Zavodu za urbanizam) i mnogi
drugi.
Vlatko Pljevalji je uestvovao i u opremanju bolnice u selu Bare za potrebe
oruanih formacija SDS-a.
Boro Ivanovi je naoruao etniku jedinicu u Godijenu i ukljuio je u
zloinaki napad na Fou.
Glavni organizator naoruavanja srpskih oruanih jedinica artiljerijskim
oruima je bio Savo Blagojevi (lan Optinskog odbora i etniki komandant
u selu Budanj, poznat iz afere 1992, koje je dovezao iz Bara u Fou).68
U februaru 1992. intenzivirana je podjela oruja i municije srpskom
97

GENOCID U FOI 1992. 1995.

stanovnitvu na podruju Foe. Tada su, pored ostalih, oruje (puke


automatske i M-48) i odreene koliine municije (po dvije kutije metaka) dobili:
Rajko i Vukain Milutinovi, zatim Lazar i eljko Milutinovi (otac i sin), eljko
Elez, Petar Popovi i drugi.69
Podjelu oruja i municije Srbima na podruju Miljevine organizovali su Zeko,
Ljubia i Novo Mileti iz Miljevine (Ljubia je radio na RTV Bosne i
Hercegovine). Oruje i municiju su dobijali iz kasarni JNA u Foi i Ustikolini.
70 .Zeko Mileti je, takoe, u vezi sa nabavkom naoruanja, kontaktirao sa
Veliborom Ostojiem i Vojislavom Maksimoviem.71
Pripremajui se za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, JNA je vee koliine
oruja i municije podijelila srpskom stanovnitvu na podruju Ustikoline. Oruje
i municija iz kasarne u Ustikolini leperima je odvoeno u okolna srpska sela
(ee, Dragoava, Joanica, Tulovii, Vranjevci, Previla, Ligate, Cvilin i
druga) i dijeljeno Srbima. Isporuku oruja i municije iz pomenute kasarne JNA
izdavao je kapetan Golubovi.72
Organizatori naoruavanja srpskog stanovnitva u Ustikolini i iroj okolini bili
su: Simo Mojevi (direktor Osnovne kole u Ustikolini), i Petar Mihajlovi, sa
sinom Radisavom. U tim poslovima aktivno su im, po nareenju Vojislava
Maksimovia, Velibora Ostojia i Petka anara, pomagali i Pero Mitrovi,
Mladen Jankov, braa Momo i Diko Mari, zatim iro Dubovina, zvani
vojvoda, Savo Bilanac (predstavnik Prokupca iz Srbije, koji je, umjesto pia i
hrane iz Srbije, u svoju prodavnicu dovlaio oruje), zatim Radoje Zori, Vuko
i Savo Blagojevi} edo Futar i dr. Oni su, po nalogu V. Maksimovia i
posredstvom rezervnog oficira JNA Marinka Bilanca i komandanta kasarne u
Ustikolini, izvrili distribuciju oruja i municije u navedena i druga srpska
sela.73
Znatne koliine naoruanja Srbi su locirali na okolna brda oko Ustikoline i to
iznad sela: ea, Ligata, Tulovia, bive eljeznike stanice, na Cvilinskom
polju, u kuama Danila Ivanovia, Vojislava Maksimovia i njegovog brata
Milosava, te Gavrana i Manjka Timare.
Pred kuu Manjka Timare jedne prilike je istovareno dvije tone oruja. Na taj
nain su sve srpske kue na podruju Ustikoline bile dobro naoruane.74
Jaka vojna utvr|enja sa tekom artiljerijom na podruju Foe nalazila su se na
brdu Kmur iznad Broda na Drini, kao i na Gornjim i Donjim Brdima iznad bive
eljeznike stanice, zatim na Tjentitu, u Avdagia luci, na putu Foa
Miljevina, kao i u selu Susjeno, iznad Foe. Agresorske formacije su, takoe,
uskladitile dosta oruja, municije i vozila u pilani na Brodu, a vee koliine
tekog naoruanja bile su smjetene u magacinima u Ustikolini.75
67 AIIZ, inv. br. 3-3352.
68 Dnevni izvjetaj, br. 42, 5. juni 1992. i br. 70, 3. juli 1992.
69 AIIZ, inv. br. 3-261.
70 AIIZ, inv. br. 3-3352. Objekti JNA (magacini, skladita i dr.) su se nalazili
iznad sela Zakmur (na brdu Kmur).
71 AIIZ, inv. br. 3-261.
72 Dnevni izvjetaj, br. 63, 26. juni 1992.; AIIZ, inv. br. 3-309. JNA je, osim
oruja i municije, Srbima isporuila i velike koliine nafte, benzina, te hrane,
98

GENOCID U FOI 1992. 1995.

posebno konzervirane.
73 Isto.
74 AIIZ, inv. br. 3-309.
75 Dnevni izvjetaj, br. 82, 15. juli 1992.
Naoruavanje Srba na podruju Foe je, prema raspoloivim podacima,
posebno aktuelizirano tokom 1990. Iz tog perioda sauvan je spisak od 35
Srba (sadri lina imena, imena oeva i prezimena, godinu roenja, vrstu i broj
oruja sa godinom proizvodnje), koji su 6.jula 1990. dobili razne vrste
oruja.65 Pored svih vrsta puaka (M-48, automatske i poluautomatske) Srbi
su dobili i pukomitraljeze M-53, zatim pukomitraljeze arac i minobacae
od 60 mm. Interesantno je istai da su tada i tri Srpkinje dobile oruje.66
65 AIIZ, inv. br. 2-746. To oruje je vjerovatno dobijeno od JNA iako se u
pomenutom dokumentu to ne navodi.
66 Isto. To su slijedee Srpkinje: Skakavac (Milana) Vesna, roena 1975.
(dobila je puku M-48, br. 55290); Kova (Save) Anelka, roena 1926. (dobila
je puku M-48, br. 12805) i Simovi (Milorada) Stoja, roena 1956. (dobila je
puku M-48, br. 62818).
Podgoriki i Uiki korpus inili su Operativnu grupu, na elu sa generalom
Jevremom Cokiem (naelnik taba bio je general Pavle Strugar). Komanda
OG bila je u Trebinju, a Uikog korpusa u Nevesinju. Komandant Uikog
korpusa 1991. bio je general Milan Torbica (AIIZ, inv. br. 2-5325 i 2-2130).
Uiki korpus je poetkom 1992. dislociran na podruje Foe, Gorada,
Viegrada i Bratunca, sa komandom u Viegradu. Dunost komandanta od
Milana Torbice preuzeo je general Ojdani, a Torbica je, umjesto generala
Ratka Mladia, imenovan za komandanta Kninskog korpusa (AIIZ, inv. br. 25325).

99

GENOCID U FOI 1992. 1995.

U dobrovoljakim jedinicama koje je formirao 4. korpus JNA na prostoru 4.


vojne oblasti u optinama: Kalinovik, Foa, ajnie i Gorade do 20. marta
1992. bilo je ukljueno 6.500 ljudi.94
Tako su, primjera radi, dobrovoljci JNA u Foi, prema navedenom
dokumentu generala Kukanjca, imali 3.000 pripadnika, Novom Sarajevu i Ilidi
2.800, Novom Gradu 2.400, Goradu 2.000, Travniku 1.970, Doboju 1.844,
Zenici 1.761, Hadima 1.500, Kaknju 1.270 i dr.92

100

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Raspoloivi podaci ukazuju na zakljuak da su na podruju Foe 1991.


postojale srpske oruane formacije organizovane u vodove, ete, odrede i
bataljone. Optinski odbor SDS-a Foa je, radei na vojnikoj organizaciji
srpskog naroda, vrlo brzo formirao 8 bataljona.
Juna mjeseca 1991. izvrena je, prema kazivanju Miroslava Stania,
predsjednika SDS-a Foe, smotra jednog bataljona na planini Zlataj, sa
kompletnim naoruanjem i opremom.131
131. Intervju Miroslava Stania, predsjednika Srpske demokratske stranke
Foe, na TV Srni 8. aprila 1995.

101

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Kapetan Boro Milkovi je, poslije prijema kod generala urevca, u januaru
1992. na Niiima (u oblinjem mjestu Bukva) obuavao srpske dobrovoljce
(etnike jedinice). Cijeli februar 1992. on je obuavao jedan broj Srba (400) iz
Foe u kasarni u Kalinoviku. Teite obuke bilo je na minobacaima od 82 i
120 mm. Nakon obuke polaznici su izvrili gaanje zoljom i osom.198
198 Slobodna Bosna, br. 4, 21. novembar 1991, str. 3. Srpska oruana
jedinica iz Foe (oko 400-500 ljudi) se u toku marta 1992. nalazila na obuci u
garnizonu Kalinovik (AIIZ, inv. br. 3-1173, Srpska skuptina optine Foa
Generaltabu JNA, na linost generalpukovnika Blagoja Adia, Foa, 17.
marta 1992.).

102

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Krajem 1991. i poetkom 1992. JNA je prije napada na Fou zauzela sve bitne
strateke take, posebno gdje su preteno ivjeli Srbi. Istovremeno je
kamionima izvukla teko naoruanje i municiju iz grada i postavila ga na
strateki vana mjesta. Najvei dio tog ljudstva (u maskirnim uniformama i
dobro naoruani) i jako puno naoruanja JNA je dislocirala na planinu
Zabrana i u blizini planinarskog i lovakog doma gdje su pripadnici SDS-a
esto odravali sastanke, kojima su, pored Velibora Ostojia, prisustvovali i
zloinci Radovan Karadi i Biljana Plavi.314
314 AIIZ, inv. br. 3-1259.

Kompletan sanitetski i drugi materijal iz Regionalnog medicinskog centra u


Foi je, u organizaciji i po nareenju dr Sekule Stania (direktora Centra), a uz
103

GENOCID U FOI 1992. 1995.

uee Sime Stankovia (direktora Radne zajednice Centra), Slavka


orevia (medicinskog tehniara) i izvjesnog Smrekia, izvuen i za potrebe
SDS-a prebaen u poljsku bolnicu Prevra kod Foe.293
293 AIIZ, inv. br. 2-142, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2539,
30. april 1992. Operativnom centru Generaltaba Oruanih snaga SFRJ
za Sektor pozadine; Isto, inv. br. 2-535, Uloga KOS-a u agresiji na Bosnu i
Hercegovinu (Informacija Ministarstva unutarnjih poslova Republike Bosne i
Hercegovine).

U napadu i zauzimanju Foe, Vlasenice, Rogatice i drugih mjesta uestvovale


su snage JNA (posebno Uiki korpus), srpska kolaboracionistika
Teritorijalna odbrana i policija, zatim Arkanovici, eeljevci i Beli orlovi, te
specijalne jedinice MUP-a Srbije, vrei brojne zloine nad Bonjacima.313
313 Isto, paragrafi 410, 640-641, 652 i 725.

104

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Na podruju Foe, posebno u naselju erezluk, neposredno je uoi agresije


svaka srpska kua primila od tri do pet dobrovoljaca iz Srbije i Crne Gore.

Rojalisti i pripadnici Srpske garde bili su locirani, uglavnom, na podruju Foe,


gdje su od poetka agresije vrili svirepe zloine nad civilnim stanovnitvom,
ispoljavajui naroitu agresivnost u odvoenju i fizikom maltretiranju graana
105

GENOCID U FOI 1992. 1995.

bonjake nacionalnosti u foanskim koncentracionim logorima.329


329 Posebno izdanje, br. 19, 5. juni 1992.

Na podruju Foe je djelovalo vie dobro naoruanih etnikih odreda, kao to


su odredi Dragan Nikoli, Jankovi, Nikaevi, Elez, aga i dr.
Odred Dragan Nikoli dobio je naziv po poginulom vojvodi Draganu Nikoliu,
a bio je sastavljen od faista SDS-a Foe, gdje je uestvovao u zloinima nad
Bonjacima na tom podruju.
Odred Jankovi predvodio je Gojko Jankovi iz Foe (ivio je u HercegNovom), a bio je sastavljen od srpskih plaenika iz Crne Gore i Foe i vrio je
zloine na podruju Tjentita, Prijeela, Broda na Drini,
106

GENOCID U FOI 1992. 1995.

eevu, Trnovai, Miljevini i drugim mjestima.


Odred Nikaevi inili su pripadnici aktivnog i rezervnog sastava srpske
milicije. Vodio ga je Miodrag Nikaevi (bivi milicioner Stanice javne
bezbjednosti Foe) i smatran je specijalnom jedinicom.
Odred Elez bio je sastavljen, uglavnom, od lanova porodice Elez iz Miljevine.
Prije pogibije odredom je
komandovao Pero Elez.
Jedinicu aga je vodio Dragoljub Kunarac (ivio je u Tivtu), sastavljenu od
Crnogoraca i Srba iz Foe.
Pripadnici navedenih oruanih formacija, izvrili su mnoge masovne zloine
nad bonjakim civilnim stanovnitvom na podruju Foe.132
132 AIIZ, inv. br. 2-746; Dnevni izvje{taj, br. 42, 5. juni 1992.; Press-centar
Armije Republike Bosne i Hercegovine, br. 102/02-795, 24. januar 1993.; AIIZ,
inv. br. 2-2132, Republika Bosna i Hercegovina, Komanda 1. Dbr., pov. br. 1621-1, 21. januar 1993. Boro Ivanovi}, direktor Osnovne kole u Godijenu
formirao je i naoruao etniku jedinicu u tom mjestu i ukljuio je u agresorski
napad na Fou.
-

U toku 13. aprila 1992. iz Srbije je prema Vlasenici upuen veliki kontingent
jedinica JNA. Istoga su dana helikopteri JNA dovozili ljudstvo, vojnu opremu i
sredstva u srpska sela na podruju optine Viegrad, radi napada na grad.
107

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Samo u toku 15. aprila je registrovano 15 takvih letova. Jedinice Uikog


korpusa, pod komandom generala Dragoljuba Ojdania, 15. aprila su ule u
Viegrad, zauzele grad i uspostavile kontrolu nad hidroelektranom Viegrad. Iz
Uica je tog dana krenula vojna kolona od 100 tekih kamiona za Viegrad, sa
prikaenim artiljerijskim naoruanjem. Iz pravca Pljevalja se, takoe, prema
Foi kretao 1 pjeadijski bataljon.

Jedan vojni transporter je 27. aprila iz Sarajeva upuen prema Foi.333


Vojna kolona od tri oklopna transportera, jednog tenka i tri kampanjole pune
vojnika, 28. aprila pola je od Kalinovika prema Foi.
333 Isto, br. 20-21, 18. april 1992.; Isto, br. 22-23, 19. april 1992.; Isto, br. 33,
24. april 1992.; Isto, br. 35 i 36, 25. april 1992.; AIIZ, inv. br. 2-110, Komanda
2. vojne oblasti, Operativni deurni tim, Str. pov. br. 10/36-2501, 26. april
1992. Generaltabu Oruanih snaga SFRJ Operativni centar i drugima;
Dnevni izvjetaj, br. 2, 26. april 1992.; Agresija, str. 29-30.

108

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Sredinom septembra 1992. agresor je iz Srbije i Crne Gore intenzivno dovlaio


nova pojaanja u ivoj sili, oklopno-mehanizovanim i drugim borbenim
sredstvima. Tako je, pored ostalog, iz pravca Pljevalja prema Goradu i Foi
stiglo i 40 tenkova.

109

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Pored toga, ljudstvo i oprema Podgorikog korpusa, koji se povlaio sa


Prevlake, koncentrisano je u istonoj Hercegovini, na podruju Gacka,
Tjentta, Foe i Gorada, te na podruju Stoca, Ljubinja i Nevesinja.
U drugoj polovini oktobra agresor je nastavio sa prebacivanjem oklopnomehanizovanih snaga sa dubrovakog ratita u istonu Hercegovinu i to na
pravcu Gacko-Tjentite Foa i Nevesinje Stolac Mostar. Nova pojaanja
u rejonu Gorada agresor je prebacivao transportnim helikopterima iz pravca
Brkog i Bosanskog amca.

VIDEO DOKUMENTI
Foca otisci 15. godina poslije
Foa, 2011. SILOVANE BONJAKINJE
tuna pria djevojice silovane kada je imala 12. godina
FOA svjedok genocida 1992.
pria srbina iz Foe o genocidu u Foi.
koncentracioni logori u Foi 1992
Foa most stradanja
govori Nisveta Skejovic, poetesa
genocid nad bonjacima
Haki tribunal i zloini u BiH FOA

********

110

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Operacija pod tajnim imenom Lukavac 93 je operacija koju je Vojska


Srpske Republike BiH izvela u periodu od 28. juna 1993. 18. avgusta 1993.
na trnovskom pravcu: na irem podruu Jahorine, Bjelanice, Treskavice i
Igmana, iji je cilj bio spajanje snaga Sarajevsko-romanijskog i Hercegovakog
korpusa, te zauzimanje putne komunikacije Lukavica Trnovo Dobro Polje
Foa, odnosno razdvajanje jedinica iz Gorada sa glavninom snaga 1.
korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.
U toj su operaciji hemijske granate upotrebljavale (protiv jedinica Armije
Republike Bosne i Hercegovine) sljedee jedinice: Taktika grupa Foa, pod
komandom pukovnika Marka Kovaa; 1. gardijska motorizovana brigada, pod
komandom pukovnika Lazia; 1. sarajevska mehanizovana brigada, pod
komandom pukovnika Veljka Stojanovia; 1. romanijska pjeadijska brigada,
pod komandom potpukovnika Vlade Lizdeka, i 2. sarajevska laka pjeadijska
brigada, pod komandom potpukovnika Milorada ehovca (AIIZ, inv. br. 5341).
izvor: Smail eki: Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu (knjiga I i II).
fotografije i video:focanskidani/flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
priredio:Kenan Sara

111

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Decembar 11, 2015 Uredi


Fundup osloboen optube za zloin u Foi

SARAJEVO Sud BiH oslobodio je Radomana Fundupa, nekadanjeg


pripadnika Vojske Republike Srpske /VRS/, optube za ubistva i zlostavljanje
civila u Foi 1992. godine.
Zbog toga to Tuilatvo BiH nije dokazalo da je poinilac zloina Radoman
Fundup, Vijee je odluilo da ga, zbog nedostatka dokaza, oslobodi optube,
rekao je predsjedavajui sudija Halil Lagumdija.
Lagumdija je naveo da je iskaz zatienog svjedoka C-1 protivrjean u
odreenim dijelovima i da predstavlja neloginu cjelinu.

Foa
ohodar Mahala
Lagumdija je objasnio da je zatieni svjedok C-1 ula u bolnici da je
poinilac ubistava u ohodor Mahali u optini Foa Radoman Fundup, ali ga u
sudnici nije mogla prepoznati.
Prema optunici, Fundup je uestvovao u ubistvima dvoje djece i pet odraslih
osoba, te ranjavanju jedne ene u ohodor Mahali, prenosi Birn.
Iskazi svjedoka ozbiljno su doveli u sumnju sve navode optunice o ovim
ubistvima, rekao je Lagumdija.

112

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa Gornje Polje


On je dodao, osvrui se na zlostavljanje civila u Gornjem Polju, da postoji niz
neloginosti u iskazu svjedoka Sadike Bio o identifikaciji optuenog, te da je
njena izjava u kontradiktornosti sa izjavama njene djece Selvedina i Edina
Bie.
Prema optunici, Fundup je sa jednom osobom doao u naselje Gornje Polje,
gdje su postrojili civile i repetirali puke, stvarajui utisak da e ih strijeljati.
Fundupu su ukinute mjere zabrane koje su mu bile odreene.Na ovu presudu
postoji mogunost albe Apelacionom odjeljenju Suda BiH.
izvor:Birn
**********
priredio:Kenan Sara

113

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Decembar 11, 2015 Uredi


(FOTO)Ko je ubijao djecu i civile,ko je silovao djevojice i ene u Foi:izricanje
presude Fundupu

Foa ohodar Mahala


Dravni sud e 11. decembra, nakon devet mjeseci suenja, izrei presudu
Radomanu Fundupu, optuenom za ubistva i zlostavljanja bonjakih civila u
Foi, javio je BIRN.
Prema navodima optunice, Radoman Fundup, bivi pripadnik Foanske
brigade Vojske Republike Srpske (VRS), zajedno sa dvije osobe je uestvovao
u ubistvima dvoje djece i jo pet osoba, te u ranjavanju jedne ene u naselju
ohodor Mahala.

114

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa Gornje Polje


On je optuen i za zlostavljanje troje civila, od kojih su dvoje bili djeca. S jo
jednom osobom, kako stoji u optunici, doao je u naselje Gornje Polje, gdje
su postrojili civile i repetirali puke, stvarajui im dojam da e biti strijeljani.
Navode optunice Tuilatvo BiH je pokualo dokazati sasluanjem 13
svjedoka, jednog vjetaka, itanjem iskaza jednog svjedoka te materijalnim
dokazima.

Foa ohodar Mahala


Tvrdei kako je poinilac djela u ohodor Mahali dalji roak optuenog,
izvjesni Danilo Fundup, Odbrana je sasluala 11 svjedoka, ukljuujui i
115

GENOCID U FOI 1992. 1995.

optuenog, koji je svjedoio u svoju korist, te uloila odreeni broj materijalnih


dokaza.
Tokom suenja pet svjedoka je svoje iskaze dalo pod mjerama zatite, a neki
od njih su svjedoili bez prisustva javnosti.
Zatiena svjedokinja Tuilatva C-1 je ispriala da je prepoznala jednog od
dvojice vojnika koji su 10. juna 1992. godine vatrenim orujem usmrtili njenu
svekrvu, a nju ranili i tukli u ohodor Mahali.
Bio je to Fundup. Kasnije sam saznala da se zove Radoman izjavila je
svjedokinja, istaknuvi da je jedan od vojnika otiao na sprat kue, odakle se
zaula vriska i pucanj.
Svjedoci Tihomir Vidovi i zatiena svjedokinja C-3 su kazali da su vidjeli
ranjenu C-1, te da im je C-3 ispriala da ju je ranio Fundup.
Moda mi je i rekla ime, ali se ne sjeam dodala je svjedokinja C-3.
Saznanja o ubistvima

Foa ohodar Mahala


Kadir Delilovi, Ifeta oro, Murat Borovina i Sakib Puri, takoer svjedoci
Tuilatva, kazali su da su za smrt lanova porodice saznali od drugih
srodnika, prijatelja ili komija.
Delilovi je objasnio da ima saznanja da su mu majku ubili Fundupi i da mu
je snaha tada ranjena, dok je Puri izjavio kako mu je punica rekla da mu je
roditelje ubio Radoman Fundup.
Na okolnosti druge take optunice svjedoili su braa Selvedin i Edin Bio,
njihova majka Sakiba te zatieni svjedok C-4.

116

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Braa Bio, koji su tada bili maloljetni, ispriali su kako su krajem maja ili
poetkom juna 1992. godine u njihovu kuu dola dva vojnika, od kojih je
jedan imao svezanu maramu oko glave, te su ih zajedno s Feridom Hodiem
odveli do obale rijeke Drine, gdje im je reeno da siu niz otru nizbrdicu.
Na ulici su bila dva lica Fundup Radoman i taj meni nepoznat ovjek.
Radoman je repetirao puku. Sjeam se da sam uo brata i Ferida da plau
kazao je Selvedin, dodavi da je od podstanarke uo za ime Radomana
Fundupa.
Njegov brat Edin se prisjetio da mu je ostalo upeatljivo kada se iz pravca
nebodera zauo enski glas koji je govorio: Radomane, ta to radi? Pusti tu
nevinu djecu. Prema rijeima svjedoka, vojnik s trakom se okrenuo i nastala
je tiina, a onda su bili puteni.
Svjedoei u svoju korist, optueni je kazao da je uesnik u deavanjima u
ohodor Mahali njegov roak Danilo Fundup.
Uesnik u ovom dogaaju je moj neki dalji roak. Smatrao sam da e sam
doi, ali od tog nita nije bilo izjavio je Fundup, istaknuvi da je saznao da se
uvaenom gospodinu ne ide u zatvor.

117

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Pozivanje na ubistva
On je svjedoio da je 10. juna 1992. godine bio na sahrani u ohodor Mahali,
nakon koje je otiao u kuu pokojnika. Tu je, kako je naveo, bio i Danilo
Fundup, te izvjesni Radislav Radovi, obojica naoruani.
Njegov roak je, prema rijeima optuenog, pozivao ljude da idu dole da
biju, nakon ega mu je optueni rekao da sjedne, a on je zajedno sa
Radoviem otiao iz kue. Fundup se prisjetio da je nakon toga zauo rafale i
zakljuio da je to to.
On je izjavio da mu nita nije poznato kada je u pitanju druga taka optunice,
u kojoj je navedeno da je zlostavljao civile.

118

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Svjedok Odbrane Branko Banovi kazao je da je u ljeto 1992. godine uhapsio


ovjeka koji je ubio civile u ohodor Mahali. On je istakao da se ta osoba
predstavila kao Fudnup, ali da se nije radilo o optuenom.
Dalibor Stojanovi je ispriao da je u ohodor Mahali vidio ubijanje komije
Nasufa Puria, te tijela drugih komija, ali da nije vidio optuenog.

119

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Svjedoci Dragan i Dojilo Fundup te Borislav Fundi su posvjedoili kako su u


junu 1992. godine bili na sahrani i u kui pokojnika u ohodor Mahali, gdje su
vidjeli optuenog, ali i Danila Fundupa.
Dragan i Dojilo Fundup su naveli da su uli Danila kako poziva da se ide
ubijati te da su se, nekoliko minuta nakon to su Danilo i Radislav Radovi
otili, zauli pucnji. Za ubistva u ohodor Mahali, kako su naveli, uli su
narednog dana.
Kao odgovor na svjedoke Odbrane, Tuilatvo je saslualo Danila Fundupa te
proitalo iskaz Momila Bodiroge, koji zbog bolesti nije mogao pristupiti
suenju.
Danilo Fundup je rekao da je u junu 1992. godine nakon sahrane otiao u
kuu pokojnika u ohodor Mahali, te da je u 14:30 otiao svojoj kui,
autobusom. S njim se, naveo je, vraao i Momilo Bodiroga, koji je to u svom
iskazu i potvrdio.

120

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Danilo Fundup je negirao da ga je hapsila civilna ili vojna policija. Dodao je da


je primao prijetnje telefonskim putem ako bude ta protiv Radomana.
U decembru prole godine Fundup se predao Dravnoj agenciji za istrage i
zatitu (SIPA), a Sud BiH mu je odredio pritvor, koji je kasnije zamijenjen
mjerama zabrane.
priredio:Kenan Sara

121

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Januar 23, 2016 Uredi


Crna Gora od Srbije trai izruenje zloinca
ZORAN VUKOVI JE OSUEN NA 20 GODINA ZA TVORA ZBOG
UBISTVA TRO LANE POROD ICE KLAPUH IZ FOE 6. JULA 1992.
GODINE.

Crnogorsko Ministarstvo pravde zatrailo je od Beograda izruenje


bosanskohercegovakog dravljanina Zorana Vukovia, osuenog na 20
godina zatvora zbog ubistva trolane porodice Klapuh iz Foe 6. jula 1992.
godine.
Molbom Ministarstva pravde od 18. januara zatraeno je izruenje osuenog
Vukovia, a odluku da li e taj zahtjev biti realiziran donijet e nadleni organi
u Srbiji, navodi se u odgovoru Ministarstva pravde dostavljenim
podgorikoj POBJEDI.
Vukovi je gotovo mjesec dana u ekstradicijskom pritvoru, prenosi Tanjug.
Lisisce na ruke stavile su mu srbijanske vlasti 25. decembra uveer na
graninom prelazu Kotroman, kada je iz Bosne i Hercegovine uao u Srbiju.
Meunarodna potjernica
Kontrolom je utvreno da je Crna Gora za Vukoviem raspisala meunarodnu
potjernicu.
Vukovi je, zajedno s Jankom Janjiem, Radomirom Kovaom, Zoranom
Simoviem i Vidojem Golubiem, 1992. godine bio pripadnik specijalnog
odreda Dragan Nikoli Vojske Republike Srpske.
Istraga je pokazala da su peterica optuenih 6. jula 1992. godine na teritoriji
Crne Gore na svirep nain ubili trolanu porodicu Klapuh iz Foe.
Utvreno je da su za novac prebacili porodicu Klapuh iz Bosne i Hercegovine
u Crnu Goru.
Kada su, 6. jula proli carinu i stigli nadomak brane Mratinje, zaustavili su se
kod Mosta Obrada Cicmila i iz vozila izveli trolanu porodicu.
U Hasana Klapuha ispalili su hitac u potiljak, dok su u Feridu i Senu pucali iz
automatske puke, a zatim ih sve troje gurnuli niz liticu duboku skoro 100
metara.
Obdukcijom je utvreno da su Ferida i njena kerka izdahnule tek nakon dva
do tri sata.
Zoran Vukovi, Janko Janji, Radomir Kova i Zoran Simovi osueni su na
po 20 godina zatvora, dok je Vidoje Golubi dobio osam mjeseci zatvora zbog
neprijavljivanja krivinog djela.
Iako je optunica petorku teretila da su poinili krivino djelo ratnog zloina
protiv civilnog stanovnitva, sud ih je osudio za krivino djelo ubistvo iz
koristoljublja.
Presuda u Hagu
Tri godine kasnije, nakon albe Tuilatva, Krivino vijee preinailo je 1996.
godine prvostepenu presudu, uz obrazloenje da za definiranje krivinog djela

122

GENOCID U FOI 1992. 1995.

ratnog zloina nije vano da li se dogodilo na teritoriji zahvaenoj ratom, ve


da je u vezi s ratom.
Vukovia je Meunarodni krivini sud za ratne zloine za bivu Jugoslavije
2001. osudio na 12 godina zatvora za zloine protiv ovjenosti (silovanja i
muenja), poinjene protiv civilnog bonjakog stanovnitva u optini Foa
tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Zoran Vukovi je optuen zajedno s Dragoljubom Kunarcem, Radomirom
Kovaem, Draganom Zelenoviem, Gojkom Jankoviem, Jankom Janjiem,
Radovanom Stankoviem i Draganom Gagoviem za zloine protiv
ovjenosti, ukljuujui sistematska silovanja djevojica i ena.
Nakon odsluene dvije treine kazne, Vukovi je puten na slobodu 2008.
godine.
IZVOR: AGENCIJE
pogledajte i sljedee tekstove o ovoj temi:
Foa 1992:rtve ratnog zloina, rtve i poslije smrt
i
Stradanje porodice Klapuh iz centra Foe
*****
priredio:Kenan Sara

123

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Januar 20, 2016 Uredi


Foa 1992:rtve ratnog zloina, rtve i poslije smrti

PORODICA KLAPUH NA NIKIKOM PRIVREMENOM GROBLJU

Tik uz teniske terene u Nikiu, tri groba zarasla u iblje. Hasan, Ferida i Sena
Klapuh, jedva se od teine palog granja naziru imena. Davno ostavljeno
cvijee i korov koji skriva grobove ne govore da se radi o rtvama posljednjeg
rata. ,,Proem ponekad tuda i sklonim ono granje, kae Mehmed Hodi
Meho, bivi grobar, u penziji. ,,Ja sam ih sahranio. erku u sredinu, a njih
dvoje sa strane. Sad vidim da je redosljed promijenjen, stoji da je Sena, erka,
sa desne strane. A nije. IPAK RATNI ZLOIN: Trolanu porodicu Klapuh su
petorica specijalaca Vojske Republike Srpske 1992. godine ubili na teritoriji
Crne Gore. Hasan je, kako se navodi u knjizi Kobna sloboda ekija
Radonia, bio ekonomista i dugogodinji zamjenik upravnika KP doma u
Foi, Ferida nije radila, dok je njihova tridesetogodinja erka Sena tek
diplomirala na graevinskom fakultetu. Za njihovo ubistvo, o emu je Monitor
ve pisao, optueni su Janko Janji (25), Zoran Vukovi (37), Radomir Kova
(31), Zoran Simovi (28) i Vidoje Golubi, pripadnici ,,Srpske Republike Bosne
i Hercegovine specijalnog odreda ,,Dragan Nikoli.

124

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Hasan Klapuh i Janko Janji bili su dugogodinje komije u Foi. Istraga je


utvrdila da su petorica optuenih prihvatili da za ponueni novac prebace
porodicu Klapuh iz Foe na teritoriju Crne Gore. Kada su, 6. jula 1992. godine,
proli carinu i stigli nadomak Pluina, kod mosta ,,Obrada Cicmila, zaustavili
su vozilo i iz kola izveli trolanu porodicu. Hicem ispaljenim u potiljak prvo su,
utvrdila je istraga, ubili Hasana Klapuha. Potom su iz automatske puke pucali
u Feridu i Senu, i sve troje gurnuli niz liticu visoku oko stotinu metara.
Obdukcijom je utvreno da su Ferida i njena erka izdahnule tek nakon dva do
tri sata.
Petorica specijalaca Vojske Republike Srpske osueni su najprije 1993.
godine, pred Krivinim vijeem sudije Milia Meedovia. Na optuenikoj
klupi sjedio je samo Vidoje Golubovi koji je osuen na osam mjeseci zatvora
,,zbog neprijavljivanja krivinog djela, dok su ostala etvorica, ,,nedostupna
Crnoj Gori, osueni na po dvadeset godina. Iako je optunica petoricu
Karadievih specijalaca teretila da su poinili krivino djelo ratnog zloina
protiv civilnog stanovnitva, sud ih je osudio za krivino djelo ubistva iz
koristoljublja.
,,Sud nije prihvatio navode optunice da su optueni izvrili krivino djelo
ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva, nalazei da se to krivino djelo
moe izvriti jedino na teritoriji obuhvaenoj ratom, a rata na prostoru SR
Jugoslavije nije bilo, obrazloio je presudu sudija Meedovi.
Nakon albe tuilatva, nezadovoljnog Meedovievom presudom, krivino
vijee sudije Stevana Damjanovia, preinailo je 1996. godine prvostepenu
presudu, uz obrazloenje da za definisanje krivinog djela ratnog zloina nije
vano da li se dogodilo na teritoriji zahvaenoj ratom, ve da je u vezi sa
ratom. Ova presuda do danas nije izvrena, jer optueni nijesu pronaeni i
privedeni.
125

GENOCID U FOI 1992. 1995.

ZABORAVLJENI GROBOVI: Tako je Crna Gora dobila prvu sudsku presudu


za ratni zloin, to je prva presuda takve vrste u bivoj SFRJ pohvalie se
kad god mogu crnogorski zvaninici. U bijelo obueni igrai tenisa, i ostali koje
put nanese kraj grobova porodice Klapuh, ne vide, meutim, da je Crnoj Gori
ta presuda ba tako vana.
Hasan, Ferida i Sena sahranjeni su na privremenom groblju. Tu se,
objanjavaju u lokalnoj upravi, sahranjuju oni koji nemaju nikog i ne mogu da
plate odlazak na onaj svijet. Porodicu Klapuh je sahranila optina Niki. Pri
tom, groblje e planiraju nikike gradske vlasti, bie ubrzo izmjeteno. ta e
se desiti sa posmrtnim ostacima porodice Klapuh, niko ne zna. ,,Dolazila je
jedna njihova roaka, raspitivala se, ona je i postavila nadgrobne niane,
objanjava Meho Hodi. ,,Nije se vie pojavljivala. ta e biti kad groblje
bude izmjeteno, ne znam
,,U vrijeme kada je bio premijer, Filp Vujanovi mi je obeao da e Crna Gora
uiniti sve to je do nje da prenese posmrtne ostatke porodice Klapuh u
Bosnu, kae eki Radoni. ,,Vujanovi je, meutim, kazao da ne moe nita
da uini bez zahtjeva najblie porodice. Najblii srodnik ubijene porodice
Klapuh, njihov sin i brat, Ferid Klapuh ivi u Sarajevu. ,,On je, objanjava
Radoni, ,,tada insistirao da je to obaveza Crne Gore, te da drava to sama
uradi.
,,Ja to ne mogu sam da uradim, kae za Monitor Ferid Klapuh, kojeg smo
uspjeli pronai, u Sarajevu. Pokrenuo sam postupak, preko Komisije za
traenje nestalih BiH, da se posmrtni ostaci mojih najbliih ekshumiraju i
prebace u Bosnu, kae on. Ne znam, meutim, dokle su oni stigli sa tim
postupkom.
NITA ZA SJEANJE: ta e se desiti sa grobovima porodice Klapuh, ne zna
se. Njihova imena trebalo je da se nau na spomen parku u Podgorici, u znak
sjeanja, ali ni to se vjerovatno nee dogoditi. ,,To je inicijativa u kojoj sam
uestvovao, kae Rifat Rastoder, potpredsjednik Skuptine Crne Gore. On,
126

GENOCID U FOI 1992. 1995.

kae, nije znao da grobovi porodice Klapuh nalaze na privremenom groblju u


Nikiu.
,,Predloili smo da se podigne spomen park rtvama zlodjela poinjenih u
Crnoj Gori ili u ime Crne Gore, u periodu od 1991. do 2001. godine,
objanjava Rastoder. ,,Ministarstvo za ljudska prava je, meutim, to
nekorektno preimenovalo u spomen park svim rtvama ratova voenih na
prostorima bive SFRJ, kae Rastoder.
Trebalo je, objanjava on, da se spomen park podigne ve sljedeeg mjeseca,
ali se to najvjerovatnije, kae on, nee desiti. ,,Odloeno je. Vlasti, valjda,
imaju vanija posla.
Zarasli grobovi porodice Klapuh samo su jo jedan primjer kako se Crna Gora
suoava sa sobom.
Milena PEROVI KORA
Monitor.PETAK, 26 JUN 2009 DRUTVO BROJ 975
***

fotografije:facebook PutnikNamjernik
priredio:Kenan Sara

127

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Januar 19, 2016 Uredi


FOA 1992:Zloini u selu Paunci (na putu izmeu Foe i Gorada)

Paunci,Foa, Bosna i Hercegovina


Paunci su naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u optini Foa. Na popisu
stanovnitva 1991. u njemu je ivjelo 180 stanovnika.
Kada su nastali i zato su se tako nazvali, teko da iko zna.Paunci,smjeteni
na lijevoj obali Drine, nekih sedam kilometara nizvodno od Foe, i oko tri
kilometra uzvodno od Ustikoline, mjesto je koje se polahko die iz pepela
Nekada jedno od najljepih i najpitomijih mjesta foanske opstine, a u
posljednjem ratu skoro u potpunosti nestalo sa zemljopisne karte, sada se
zahvaljujui preivjelima ponovo uzdie.

128

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Samo oni koji su te 1992. godine preivljavali u Pauncima, znaju kako se


ivjelo i umiraloOvo su novinarske interpretacije koje se dijelom poklapaju
sa onim to se tih dana zaista deavalo (Dani,28. april 2000.):
TROJICA NAORUANIH LJUDI SU 9. JUNA 1992. U POLA devet navee
provalili u kuu Ismeta Hasanagia i na silu istjerali njega i dvojicu komija koji
su se kod njega skrivali Ramiza Makaa i Raida Borovia. Poveli su ih
putem kroz selo, do obale Drine, i strijeljali ih prislonjene uza zid kue Hasana
Balia. Tragovi od metaka se vide i danas, nisko na zidu, pa je za pretpostaviti
da su rtve bile natjerane da kleknu. Ubice su bili Janko Janji Tuta (izvrio
samoubistvo), Dragoslav Zelenovi Zelja (Haki optuenik, puten iz hakog
pritvora nakon odsluenja dijela kazne) i Dragoljub Kunarac aga. Iz ume u
blizini, cijeli prizor je posmatrao Ejub Termiz danas sijed, u estoj deceniji
ivota kojem je to bio trei mjesec skrivanja od nasuminih srpskih patrola
koje su u selu ostavljale krvavi trag.

129

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Selo Paunci, na putu izmeu Foe i Gorada, skoro je uniteno ve u aprilu


1992. Jedan dio mjetana, od onih koji su preivjeli, skrivao se po umama,
neki od njih ak i do septembra te godine. Meu onima koji nisu preivjeli prvo
ienje naselja bio je brani par Frato, Ibro i evala. On je roen 1911.,
ona 1922. Ibru su u njegovom dvoritu ubili trojica nepoznatih ljudi. evala je
srezana rafalom, pogoena je u glavu, a potom ukopana u bati; Ibro je ostao
u kui koja je potom spaljena.
Dok su doktori i tehniari sakupljali preostale komadie njene lobanje,
ostavljajui ih u plastinu vreicu, preivjeli lanovi porodice su se u strahu
130

GENOCID U FOI 1992. 1995.

nadvirivali nad plitki grob, starija je ena glasno ridala, a u hladu iza nje sjedila
su dvojica policajaca sa dvoglavim orlovima na plavim apkama. Paunci su
danas u Republici Srpskoj. Ubice jo uvijek slobodno hodaju Foom,
udaljenom tek nekih desetak kilometara.
Le je bio zamotan u deku u kojoj je i pokopana, tanije pokrivena zemljom i
ostavljena u nadi da je ivotinje nee iskopati. Kao i leevi trojice mukaraca
ukopanih prekoputa. Preivjeli svjedoci kau da je leeve pokopao Mate
Burilo, komsija. Govorili su tiho i ispod glasa, bacajui nepovjerljive poglede
prema policajcima, i Slobodanu krbi, lanu Komisije za nestale RS, koji se
etkao okolo, govorei preglasno, gestikulirajui presnano i neprirodno, kao
da eli oskrnaviti grobove njemu nepoznatih ljudi. Za njega je to bio posao,
kao i dvojici policajaca IPTFa, jednom u francuskoj, drugom u nigerijskoj
uniformi. Tog je dana, samo tu u tom mjestu, iskopano devetero ljudi; najmlai
je roen 1942.
(Emir SULJAGIC .Dani,28. april 2000.)

fotografije:internet
priredio:Kenan Sara

131

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Januar 19, 2016 Uredi


Za jedanaest dana na hiljade rana

Za jedanaest dana, na hiljade rana!


Pet stotina osamdeset i pet damaa.
to li mama, to li nana, boli drue.
Boli boli, jedanaest, dvanaest trinaest
malih mladih, nedoraslih djevojica!?
A ti se kune, da nema jauka!
A ti se kune, da nema ni krika!
A ti se kune, pobie se sami!
Hajd mi kai, im se to ubie sami?
Odvedoe njih, trideset i pet!
I niko za njih, nita ne u?
Odvedoe devedeset i pet!
pa ni za njih, nita ne uh!?
Odvedoe!? etrdeset i pet!
Da beru live, aman zaman!?
Najedoe pobie, zatrpae
u hladnu Drinu, pobacae!?
Alojz ti zasmeta!? to umom zaluta!
Pa doe din-dumaninu, pred noge!
Odvedoe jo jedanaest!
I Alojza, lutalicu.
Njih jedanaest, bez milosti bacie u Drinu!?
(Nisveta Skejovi) 2.04.2015
132

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Januar 19, 2016 Uredi


FOA 1992.:Futy Alojz Krivograd

Fotoreporter Alojz Krivograd Futy (roen 1964. u Slovenj Gradecu ubijen u


Foi kolovoza 1993)
Sa sjeanjem i pamenjem stvari nisu proste, nimalo prostije no s razumom i
pameu.
Moj prilog za to je sluaj fotografa Futyja, koga sam viao svega tri dana u
ivotu, na Tjentitu i u Foi, a koga su, desetak godina kasnije, etnici naih
dana zarobili, zato to je hodao po Bosni i kljocao svojim aparatom.
Zarobljenika su muili u foanskom zatvoru, pa ga onda ubili mladoga i bacili u
jamu Piljak, u planini Malui. I s njime jo barem 80 Bonjaka, zato to su bili
muslimani (samo za jake eluce). Ta se jama nalazi izmeu Tjentita i Foe,
lijepoga mjesta za koje je jednog popodneva Futy kliktao da je sami ivot.

Futy u brijanici
(Sinan Gudevi, Novosti,03.03. 2015.)

133

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Januar 18, 2016 Uredi


HAKE PARODIJE I ETNIKI MEGA-ZLOINI

OF ALL INJUSTICE, THAT IS THE GREATEST WHICH GOES UNDER


THE NAME OF LAW : L ESTRANGE
(OD SVIH NEPRAVDI NAJVEA JE ONA KOJA SE KRIJE POD IMENOM ZAKON : L ESTRANGE)
objavljeno:2011

Nedavno je na amerikoj televiziji na kanalu 17, pod naslovom I came to


testify ( dola sam svjedoiti ) , prikazan film o jednom sudskom procesu
UN tribunala u Haagu 2001. protiv grupe srbskih ratnih zloinaca za niz
zloina protiv ovjenosti koje su za vrijeme rata u Bosni poinili u Foi i
okolnim mjestima. Dragoljub Kunarac, Radomir Kova i Zoran Vukovi,
optueni su za niz najnehumanijih i najbestijalnijih zloina (premlaivanja i
ubojstva nedunih civila, pale, iznuivanje, pljaku, etniko ienje, a
posebno za masovna silovanja i trgovinu robljem). Pratei prikaz toga procesa
i promatrajui patoloke izraze lica optuenih humanoida, sluajui njihove
bolesne, apsurdne i nadasve bezobrazne izjave kojim pokuavaju svu krivnju
prebaciti na svoje rtve, svakome tko u sebi ima imalo humanosti mora pozliti.
Kad se k tome jo doda ponaanje tuitelja i sudaca ove legalno-pravne
lakrdije u Haagu, onda ovjek mora doi do zakljuka da je ta tvorevina, bez
ikakve sumnje, plod uzgojen na ubritu tvoraca svjetskoga kaosa.

134

GENOCID U FOI 1992. 1995.

etniki mega-zloinci iz Foe


Najprije, za vrijeme suenja preivjele rtve koje su se usudile doi u Haag
svjedoiti protiv ovih divljih monstruma skrivene su iza zastora, a njihov glas je
potpuno izopaen tako da se uope nije moglo razumjeti to govore. Izgovor
haakih tuitelja i sudija bio je da se to ini za to da bi se svjedoke zatitilo
od odmazde koja im prijeti kad se vrate nazad u Bosnu. U sudnici za vrijeme
ispitivanja optuenih, sudac izgleda potpuno nezainteresiran slua i ne
slua ono to svjedoci govore, a na apsurdne izjave optuenih uope ne
reagira nego pospano i stoiki gleda nekud u prazno.
Tuitelji (u ovome sluaju tuiteljke) su, jedna starija Dankinja, jedna
Amerikanka kineskog podrijetla i trea, nepoznate nacionalnosti.
Optube za zloine na koje bi se svak tko u sebi ima i trunak humanosti morao
zgraati, one za sudskom govornicom (lecternom) itaju kao da se tu radi o
nekakvim sitnim krdljivcima koji su optueni za krau kokoiju. Kad optuenim
ratnim zloincima, najgore vrste, postavljaju direktna pitanja koja se odnose na
najgnusnije zloine, po izrazu (neizrazu) na njihovim licima uoljivo je da se
vladaju prema unaprijed odreenom ablonu iz prirunika haakoga
Kangaroo suda. Na svinjariju i krajnje uvredljivi bezobrazluk, kao tvrdnja
prvooptuenog psihopata Dragoljuba Kunarca da su njegove rtve zapravo
njega silovale, to bi u svakoj sudnici pravde bilo uzeto kao izravni prezir,
vrijeanje i poniavanje suda, ni one, ni sudac uope ne reagiraju. Prema
njihovom stilu govora i body language vrlo lako je uoiti da se one tijekom
cijele rasprave ne natjeu koja e to bolje ukazati na monstruozne zloine
optuenih, nego koja e predsjedajuem sudiji bolje prikazati svoju
pravniku vjetinu i dosljednost u uporabi za javnost nedostupnih direktiva
pravnoga rugla zvanog Haaki tribunal, (to su, cerei se i smijuckajui ,
same kasnije u popratnom interviewu, potvrdile ). Za njih je to zabavna igra
game. Za njih masovna ubojstva i silovanja, pale, progoni svega
nesrpskog puanstva, prodaja (svaka za 200 maraka), dvanaestgodinjih
djevojica u torture i ropstvo iz kojega se nikad nisu ive vratile, te niz drugih
bestijalnih zloina nisu organized criminal undertaking. Za njih pjevanje
razularenih etnikih bandi po Foi Bie klanja, bie silovanja koje se na
kazeti moglo uti u sudnici za vrijeme procesa, nije udrueni zloinaki
podhvat.

135

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Oni su toboe iznenaeni ponaanjem srpske rulje u Foi ( preteno enskih


) koja s tri uzdignugta prsta i najvulgarnijim psovkama najprije prijei put
grupici muslimanaka koje su se nedavno bile usudile doi u Fou da bi
postavile malu spomen plou silovanim i umorenim rtvama etnikog
divljanja, a onda ih pod kiom kamenja izgoni iz Foe. Ali, ni to za njih nije
kriminalni podhvat. Dvadeset tisua za uvijek prognanih, tisue umorenih i
oko 3.000 nestalih (itaj ubijenih) Foaka nisu za njih rezultat udruenog
zloinakog podhvata. I to nije One and only, organized criminal
undertaking.
Tko su utemeljitelji ovoga sudbenog lampoona u Haagu, za to su ga
uspostavili i to konano kroz njega ele postii najbolje dokazuje jedna
perfidna, ali vrlo prozirna, namjetaljka koja jasno ukazuje da iza svega ovoga
stoje oni koji su stvarali i prvu i posljednju Jugosmradiju. Oni se ne mogu
pomiriti sa stvarnou da je njihova mezimica zauvijek nestala, pa kroz razne
forume, gusto protkane nitima njihovih starih (i novih) planova za dominaciju
nad svijetom, kao to je ovaj Haaki tribunal, pokuavaju doi do ostvarenja
tih planova stvaranjem nekakve bilo kakve tree balkanske tvorevine
podastrte idejom boljevikog bratstva i jedinstva. Za to producenti filma , u
vie navrata, u dijelove programa vjeto ubacuju svjedoanstvo izvjestnog
Refika Hodia koji je u poetku etnikih divljanja kao 16-godinji mladi
uspio iz Foe pobjei i otii u Novi Zeland, gdje je, donekle, nauio engleski.
Na Refik je poput tisua njegovih bosanskih jarana preko Hrvatske zbrisao u
Novi Zaland.
Sve Hodievo svjedoenje , svaka njegova rije, u svim segmentima
postupno ubacivanim u kontekst ove reportae, opisuje raj bratstva i
jedinstva u Foi prije 1992. Nije se tu pitalo ko je Srbin, ko je Hrvat, ko je
136

GENOCID U FOI 1992. 1995.

musliman, svi smo bili prava braa, Hodi je uz ostale blesarije stalno
ponavljao.
Sluajui ovakve glupe bajke, ne samo njega nego i velikog broja dananjih
bonjakih mudraca, ovjek se mora upitati zar su ti novi predstavnici
bosansko-hercegovakih muslimana djeca Mee Selimovia koja boluje od
masovne amnezije, pa je zaboravila da ovo nije prvi velikosrpski genocid nad
muslimanima i drugim ne-srpskim stanovnitvom u Bosni i Hercegovini, a
posebno u Foi?
Zar su zbilja zaboravili onaj prvi genocid koji su 1941. izvrili etnici pod
komandom prote Vasilija Joviia, a pod pokroviteljstvom vojne komande
faistike Italije, kojeg je u svojoj knjizi vrlo detaljno opisao otac njihove nove
bonjake nacije, bivi Titin pukovnik ozne, beg Adil Zulfikarpai ? Jesu li
ve zaboravili i ovaj drugi kojeg su pod pokroviteljstvom armije bratstva i
jedinstva JNA, izvrili sinovi i unuci onih istih krvavih etnika Vase Joviia,
Sergija Mastilovia i drugih s kojima su eto preko 50 godina tako idilino ivjeli
u bratskoj ljubavi ?
Sudei prema onome to danas piu i govore bosansko-hercegovaki
muslimanski politiari, kako oni na vlasti tako i oni u tobonjoj oporbi,
moramo doi do zakljuka da oni jesu sve to zaboravili. Pa bi bilo suvino
pitati koliko e jo pokolja trebati da se ta jadna, glupa i dezorijentirana raja
konano opameti?
A za neopisive grozote koje su u ime srpstva izvrili ovi sadistiki monstrumi
dobili su slijedee kazne:
Zoran Vukovi je osuen na 12 godina zatvora iz kojeg je puten na slobodu
samo 3 godine kasnije.
Radomir Kova osuen je na 20 godina, a ve je i on sigurno na slobodi.
Njihov kolovoa, Dragoljub Kunarac osuen je na 28 godina, a sigurno e i on
uskoro na slobodu.
Eto, to je pravda koju dijeli haaki tribunal.
( Zvonimir Doen, radio Toronto,nedjelja 13. studenog 2011.)
izvor:internet

fotografije:internet/fb PutnikNamjernik/flickr ekran portal13


priredio:Kenan Sara

137

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Januar 18, 2016 1 komentar Uredi


STRADANJE PORODICE KLAPUH IZ CENTRA FOE

Uinimo sve kako zlikovci ne bi mogli mirno spavati!!!


Vjerovali su komijama, a oni ih s pomagaima ubili.
U Crnoj Gori uhapen jedan od ubica.
Zoran Vukovi, zvani elo je, skupa sa jo etvoricom saboraca Jankom Janjiem,
zvanim Tuta (izvrio samoubistvo), Radomirom Kovaom,zvanim Klanfa, Zoranom
Simoviem zvanim Simke i Vidojem Golubiem poinio 6. jula 1992. godine na
teritoriji Crne Gore ratni zloin protiv civilnog stanovnitva, kada je na svirep nain
pogubljena trolana porodica Klapuh iz Foe. Hicem ispaljenim u potiljak prvo su
ubili Hasana Klapuha. Potom su iz automatske puke pucali u Feridu i Senu i sve troje
gurnuli niz liticu visoku oko stotinu metara. Obdukcijom je utvreno da su Ferida i njena
kerka izdahnule tek nakon dva do tri sata.
Ekonomista Hasan Klapuh, svojevremeno potpredsjednik Optine Foa, njegova supruga
Ferida i kerka Sena, tek diplomirani graevinski inenjer, pokuali su da pobjegnu iz
paklenog ratnog vihora Bosne. Obratili su se za pomo dugogodinjem komiji Janku
Janjiu koji im je obeao da e, za izvjesnu sumu novca, moi da ih prevede na sigurnu,
ratom nezahvaenu, teritoriju. U Crnu Goru.
Istraga je utvrdila da su petorica optuenih prihvatili da za ponueni novac prebace
porodicu Klapuh. Kada su, 6. jula 1992. godine, proli carinu, sve pod orujem, i stigli
nadomak brane Mratinje, zaustavili su se kod Mosta Obrada Cicmila i iz vozila izveli
trolanu porodicu.
138

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa centar grada,zgrada u kojoj je stanovala stradala porodica Klapuh

Hasan, Ferida i Sena Klapuh sahranjeni su na privremenom groblju kod Trebjese,u


Nikiu, u blizini borove ume. Tu se sahranjuju oni koji nemaju nikog iz porodice.
Sahranila ih je optina Niki.

Sena Klapuh, diplomirani graevinski inenjer

139

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Ferida Klapuh

Hasan Klapuh, ekonomista, svojevremeno potpredsjednik Optine Foa

Pred Novu godinu, u veernjim satima 25. decembra, na graninom prijelazu Kotroman,
prilikom ulaska u Srbiju iz Bosne i Hercegovine, uhapen je bosanskohercegovaki
140

GENOCID U FOI 1992. 1995.

dravljanin Zoran Vukovi. Tokom rutinske provjere dokumenata srpski policajci


ustanovili su da je za njim Crna Gora raspisala meunarodnu potjernicu, pa je Vukoviu
automatski odreen ekstradicioni pritvor.
Procedura je u toku i oekuje se da e biti izruen Crnoj Gori u narednih nekoliko dana,
najkasnije do kraja januara. Hapenje iroj javnosti nepoznatog bosanskohercegovakog
dravljanina novi je detalj jedne uasne prie iz vremena krvavog raspada Jugoslavije,
djeli slike uasnih zloina u kojima su ispreplijetane ljudske sudbine rtava i delata. I
svjedoanstvo da i danas, tu meu nama, mirno hodaju ljudi koji su nekada davno
krvavili ruke i ubijali ljude zato to su bili druge nacije ili vjere. I zato to su htjeli da
ljudima uzmu i pare i duu.
Haki tribunal je svojevremeno raspisao potjernicu i za istaknutim pripadnicima
Karadievih zvjerskih odreda: Radomirom Kovaem, zvanim Klanfa, Zoranom
Vukoviem elom i Jankom Janjiem Tutom zbog optube za direktno uee u vojnom
napadu na Fou i vie okolnih sela, hapenja i ubijanja muslimanskih civila, muenja i
silovanja ena koje su, kako je pisalo u optunici, bile izloene brutalnom
premlaivanju, silovanju i seksualnom zlostavljanju
Krajem 1999. godine pripadnici specijanih snaga jedinica NATO-a uhapsili su Kovaa I
Vukovia. Desetak mjeseci kasnije, Janko Janji se, kada su ga opkolili komandosi NATOa, raznio aktiviranjem rune bombe. Zoran Simovi je ostao nedostupan ak i zapadnim
obavjetajnim slubama i danas je napoznata lokacija na kojoj ivi.
Procesuiranje Vukovia ili nekog drugog ratnog zloinca 24 godine nakon izvrenog
krivinog djela, alje poruku da se poinioci ratnih zloina vie ne mogu osjeati
bezbjedno zbog zaborava i duge vremenske distance i da na prostoru bive Jugoslavije
polahko nastaje izraelski model, po kojem se nacistima koji su bili lovci na Jevreje,
upravnici ili uvari logora sudi i 60 godina kasnije.
***
Haki sud je Radomira Kovaa osudio na 20 godina zatvora, i jo izdrava kaznu u
Norvekoj. Zoran Vukovi je osuen na 12 godina. Kaznu je sluio takoe u Norvekoj i
puten je na slobodu nakon to je odleao dvije treine kazne. Poto se vratio u Bosnu i
Hercegovinu, u entitet Republika Srpska, izgubio mu se svaki trag.

141

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa centar grada, zgrada u kojoj je stanovala porodica Klapuh (oznaena crvenim
pravougaonikom)

izvor:agencije
fotografije:internet/fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13
priredio:Kenan Sara

142

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Januar 16, 2016 Uredi


U FOI ME BRUTALNO UBIE OKO 3 000 PUTA.

UBILI SU ME NEBROJENO PUTA


Pie: Merjem Erna Muinovi
Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo.
. Ubili su me nebrojeno puta. Ubijali su me planski, sistematski i organizovano u
kratkim vremenskim periodima. Pojedinano i u grupama. Strijeljanjem i spaljivanjem.
Klanjem i muenjem. Bombama i metcima. Davljenjem i logorima. Granatiranjem i
snajperskim hicima Etnikim ienjem. Silovanjem. Urbicidom. Nasilnim
pokrtavanjem. Ubijanjem kulturnih, vjerski i historijskih obiljeja.
Danteovim Paklom
Ubijaju me ponovo zaboravom i negiranjem
Ubili su me u Sarajevu oko 18 889 puta.. 1 601 put, ubili su me jo kao dijete.
U Viegradu me ubie preko 3 000 puta. Ubie me od godinu dana. Ensar mi je bilo ime.
Ubie me i od pet godina, Elma sam se zvala, ne znam da li me se sjeaju?
U Foi me brutalno ubie oko 3 000 puta. Nazvae me Srbinje. Iako sam bila pod
zatitom UNESC-a, izbrisae mi svaki trag postojanja jo iz XV stoljea.
U Kljuu me ubie preko 700 puta. Muie me 1 161 put samo u Manjai. Ne bi im dosta,
pa me ubie od devet mjeseci i etiri godine. Amila mi bjee ime. I Almir se zvah samo
etiri godine.
U Vlasenici me ubie i prisilno protjerae 14 030 puta.
U Prozoru me ubie 254 puta, a u Vitezu 514 puta.
U Brkom me ubie oko 3 000 puta.
U Zvorniku za samo dva mjeseca, ubie me 800 puta. Vie nisam brojala, jer dok su me
ubijali, istovremeno prisilno su me i protjerali 15 436 puta.
U Sanskom Mostu, ubie me 800 puta. U 30 masovnih grobnica me sahranie. Ali ja i
143

GENOCID U FOI 1992. 1995.

mrtva priam iz Hrastove Glavice i Sasine. A moj glas se uje iz jo 28 grobnica


masovnih.
U Prijedoru me ubie 3 173 puta. Ubie me 102 puta kao dijete sa bijelom trakom na
ruci. Deportovae me i protjerae 53 000 puta. 200 puta, grupno, svoj put spasa zavrih
na Korianskim stijenama, a u Tomaici jo uvijek me trae. Ne znam koliko puta e me
pronai.
U Srebrenici ubie me vie hiljada puta. 1 000 1 500 puta, odjednom ( grupno ) ubie
me u Kravicama samo. U Bratuncu, koli Vuka Karadia.. Deportovae me 30 000
puta
Ubie me nebrojeno puta na razliite naine. Grupno i pojedinano. Kao odraslu i kao
dijete. Kao mukarca i kao enu. Ubie me nebrojeno puta, kosti moje razbacujui od Une
do Drine, od Save do mora. Nema mjesta u BiH gdje me nisu ubili U svakom gradu,
opini, selu, zaseoku.. Ubili su me toliko puta da me nikad nee u cjelosti pronai
Da, ja sam mrtva!
Samo ekam svoj red za sahranu, dozivajui iz masovnih grobnica, primarnih,
sekundarnih i tercijarnih Dozivam umom bosanskih rijeka, dakovima vjetrova uma
i planina.. Dozivam kotlinama rijeka bosanskih. Dozivam da me sahrane svakim
pedljom zemlje Bosanske..
Ubili su me nebrojeno puta. Ja samo ekam svoj red da me nebrojeno puta i sahrane
(* samo neki podaci o ubijanju civila u periodu 1991-1995:
Bosanska knjiga mrtvih, podaci Hakog tribunala, te zapisi o genocidu Emir Rami,
lan Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraivanje genocida u Kanadi)

preuzeto
sa:https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1099892300050533&set=a.383768558329581.90815.1
00000893193518&type=3&theater
fotografije:flickr ekranportal13
naslov promjenio:Kenan Sara

144

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Januar 9, 2016 Uredi


FOA:KOLIKO JO IMA NEIDENTIFIKOVANIH I NEISPRIANIH
PRIA? (FOTO)

Je suis Foa 1992. 1995.

SVJEDOENJA
Grad FOA JO UVIJEK NIJE U STANJU SUOITI SE sa zloinima i
zloincima iz 1992.
Koliko je samo kamiona-lepera sa bonjakim rtavama egzekucije 1992.
doveeno i pokopano na samim sastavcim lokalitet bivih Rakita (sada su tu
nekakvi bazeni (tzv. aqua park) i na mjestu foanskog gradskog rugla
zapoetog, a nikad dovrenog tzv. hotela na samoj obali Drine odmah do tih
bazena.Dvadeset godina nakon rata u BOSNI I HERCEGOVINI jo je
otvoreno pitanje nestalih osoba (ubijenih) u Foi.
145

GENOCID U FOI 1992. 1995.

U Institutu za nestale osobe kau da su lake dolazili do informacija o mjestu


masovnih grobnica krajem rata u BiH nego danas, a apsurd predstavlja i
injenica da im podrku vie daje Meunarodna komisija za nestale nego bh.
dravne institucije.

Tuna je pria o stradanju porodice Tatarovac.Medin Tatarovac je bio vrsni


ekonomista u tadanjoj Privrednoj banci Sarajevo.Komije Srbi su ga odveli u
KP Dom, gdje je bio podvrgnut torturi, a poslije i ubijen.ivio je sa majkom na
Gornjem polju u Samoborskoj ulici.Majku su mu etnici zaklali i bacili sa treeg
sprata na ulicu.U istoj zgradi mu je stanovala sestra.Bila je udata za
Tafra.Naalost, etnici su ubili, zaklali Tafro Sokola i njegovu suprugu na
oigled njihove tada maloljetne djece.

146

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Kako je tuna pria o Muniru Maku, profesoru matematike iz


Meurjeja.Njega su etnici muki ubili, a njegovu kuu zapalili.Munir nikome
zla nije nanio:Miran,tih,povuen ovjek.Dobar matematiar. A tako okrutno
ubijen.Ni za grob mu se ne zna.Porodica jo uvijek traga za posmrtnim
ostacima

147

GENOCID U FOI 1992. 1995.

148

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Koliko je samo bonjaka deportovano iz Crne Gore, Srbije u KP Dom Foa?


I tu im se gubi svaki trag.Meu njima su i tri brata Rikalo iz ohodar mahale.

Koliko je samo pretuenih zatvorenika iz KP Doma Foa, a zatim zaklanih na


Drinskom mostu i baenih u Drinu?Omer Kunovac iz Ustikoline bio je
gluhonijem. Straar u KP Domu Milenko Burilo ga je tukao do smrti tukao ga
da progovori.Pretueni su Nurko Nii,Munib Veiz, Mustafa Kuloglija,braa
KonjoI ubijeni.

149

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Okrutna i jeziva smrt Miralema Ahmia ne moe niikoga ostaviti ravnodunim.


Miralem je iv spaljen od strane etnika, kojima je zapovjedao Bore Ivanovi.

150

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Tune su prie o stradanjima bonjakog stanovitva na selima u okolini Foe,


gdje su mnogi spaljeni i poklani.

151

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Izvod iz jednog svjedoenja:ja sam izgubila mnogo blie i daljnje


rodbine,meu njima brata i baba, kojeg jo niismo pronali(B.M.K.)

152

GENOCID U FOI 1992. 1995.

SVJEDOENJE:Odvedeni su mi brat,otac,mu,amida i amidin sin do


danas nisu pronaeni njihovi posmrtni ostaci.(M.A..)

153

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Enes Uzunovi, uzorni omladinac, dobar drug, nadasve ljudina zavrio je u KP Domu. Nakon
nekoliko tortura/premlaivanja odveden je na tzv. branje ljiva i tu se gubi svaki trag

Poruka:Zloinci nisu kanjeni niti e biti.Moja poruka svima je da se ne stide i


ne ute i da istinu ispriaju ma koliko bolna i teka bila.

154

GENOCID U FOI 1992. 1995.

da
155

GENOCID U FOI 1992. 1995.

156

GENOCID U FOI 1992. 1995.

fotografije:fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13/focanskidani


priredio:Kenan Sara

157

GENOCID U FOI 1992. 1995.

158

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Januar 6, 2016 Uredi


KOLIKO TUGE U FOI JO IMA:INJENICE O FOI

ALOSNO JE KAD I DANAS VIDIM KAKO LJUDI


UTE,UTE,UTEUTE NAI,UTE KOMIJE, UTI
VEINAONO KAO RADI MIRA U KUI,SUIVOT (NE VOLIM TU
RIJE),KAD SE PRIKRIVAJU ZLOINI I ZLOINCI, JER KO UTI I
ZABORAVI, ZLO MU SE PONOVI!
Vraam se na Fou.
Da li u ovom gradu iko ikad vidi izlazak Sunca?
Ko god sad pomisli da, slagao me je, a i sebe.
Sunce je zalo na elovini,na Crnom vrhu, u Zabrani, na sastavcima,u
Gornjem i Donjem polju,Rjeici, ohodar mahali,Aladi,Barakovcu,
159

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Livadama,Tabacima,i u Meurjeju i da ne nabrajam dalje sve ponore


foanske, gdje je sve zalo.
A narod i dalje nosi nametnute naoare nacionalne zaslijepljenosti,
ne videi da je Sunce ve ODAVNOOO zalo,
sa malo nade da izae ponovo.
Skinite naoare, bez straha, mrak je ve odavno(Kenan Sara)

Foa zgrada desno Lepa Brena

________
Tokom aprila i maja 1992. Muslimani u stambenim objektima zapravo su bili u
kunom pritvoru. Srpska vojska je postavila punktove na kojima se kontrolisao
ulaz i izlaz iz grada. Van grada, srpske snage su zauzimale i razarale

160

GENOCID U FOI 1992. 1995.

muslimanska sela. Napadi su se nastavili do poetka juna 1992. Izbrisani su


svi tragovi muslimanskog prisustva i kulture.
Stanovi i kue u koje su zatvarane ene koriteni su kao javne kue kojima su
upravljale grupe vojnika, uglavnom pripadnika paravojnih formacija. ene su
bile podvrgavane stalnim silovanjima i seksualnim zlostavljanjima. Jedno od
takvih mjesta gdje su drane ene i djevojke Muslimanke bio je stan u zgradi
poznatoj pod nazivom Lepa Brena.
U zgradi Lepa Brena je ivio Radomir Kova, koji je imao nadimak Klanfa. Bio
je pripadnik jedinice Dragan Nikoli Vojske Republike Srpske (VRS). S njim je
u stanu ivio i Jago Kosti, takoer vojnik VRS-a.

Zgrada Lepa Brena je u centru grada Foe. Stan Radomira Kovaa je bio na
etvrtom spratu. Djevojke i ene koje je Kova dovodio, ili koje su drugi vojnici
161

GENOCID U FOI 1992. 1995.

dovodili po njegovom odobrenju, bile su silovane u tom stanu, a morale su


istiti, kuhati, sluiti mukarce hranom i piem, prati njihovu odjeu i izvravati
svaku zapovijest Radomira Kovaa i Jagoa Kostia.Djevojke i ene su drane
zakljuane u stanu i nije im bio dozvoljen nikakav kontakt sa vanjskim
svijetom. Hranu im je donosila Kovaeva kominica D.K. Radomir Kova im je
jedino ostavljao hranu kad bi bio odsutan sedam ili vie dana. Kova je drao
djevojke i ene u svom stanu od oko 30. oktobra 1992. do oko 25. februara
1993.

Vojnici Dragan Zelenovi, DP6 i DP119 su doveli FWS-87, FWS-75, A.S. i


A.B. u stan Radomira Kovaa u Lepoj Breni oko 30. oktobra 1992. Doveli su ih
iz Karamanove kue. FWS-87 i A.S. su bile zatoene u Kovaevom stanu do
februara 1993. Bile su silovane svakodnevno. A.S. je morala spavati u sobi sa
162

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Jagoem Kostiem, dok je FWS-87 bila prisiljena da spava sa Radomirom


Kovaem u drugoj sobi. FWS-87 i A.S. je Radomir Kova prodao u februaru
1993. za 500 njemakih maraka dvojici crnogorskih vojnika koji su ih odveli u
Crnu Goru. U Podgorici i Nikiu su radile kao konobarice. Bile su
svakodnevno silovane. Uspjele su pobjei oko 5. aprila 1993. FWS-75 i A.B,
koja je u to vrijeme imala 12 godina, bile su zatoene u stanu Radomira
Kovaa negdje do kraja novembra 1992. Osim Radomira Kovaa i Jagoa
Kostia, silovali su ih i drugi mukarci koji su dolazili u ovaj stan. FWS-75 je i
prije 30. oktobra 1992. dovoena u zgradu Lepa Brena. U vie navrata, iz
Srednjokolskog centra izvodio je uglavnom Dragan Zelenovi, a ponekad i
Dragan Stankovi, zvani Dragec. Svaki put su je silovali.
Od oko d 30. oktobra 1992. godine, prvih sedam dana, Kova je silovao FWS75 svake veeri, a jednom prilikom zajedno sa FWS-87, uz muziku iz Labueg
jezera. U jednoj prilici, Kova je FWS-75 naredio da bude sa izvjesnim Slavom
Ivanoviem. Ona je to odbila, pa je Radomir Kova umjesto nje poslao
maloljetnu A.B. Dok su bile zatoene u ovoj zgradi, FWS-75 i A.B. su
odvedene u jednu kuu u blizini hotela Zelengora. U toj kui su ostale otprilike
15 dana i u tom periodu ih je stalno silovalo 10 do 15 vojnika iz Srbije. Nakon
toga FWS-75 i A.B. su premjetene u jedan stan u naselju Pod Musala. Tamo
su ostale desetak dana. I tamo su bile silovane. Potom ih je Vojkan Jadi
vratio u stan Radomira Kovaa. FWS-87 i A.S. su jo uvijek bile tamo.
Silovanja su se nastavila i nakon povratka u stan Radomira Kovaa. Jednom
prilikom, u periodu izmeu 31. oktobra i 7. novembra 1992. godine FWS-75,
FWS- 87, A.S. i A.B. su bile primorane da skinu svu odjeu i gole pleu na
stolu, dok su ih posmatrali Radomir Kova i Jago Kosti. Jednog jutra
Radomir Kova je najavio da e A.B. prodati izvjesnom Dragecu, a da e
163

GENOCID U FOI 1992. 1995.

FWS-75 odvesti DP 1 i Zelenovi. Dragec je doao tog dana, platio 200


njemakih maraka za A.B. i odveo je u svoj stan. DP1 i Zelja su istog dana
doveli i FWS-75 u Dragecov stan. Dok su A.B. i FWS-75 bile u Dragecovom
stanu, Dragec ih je iznajmljivao drugim vojnicima kao prostitutke. Nakon nekog
vremena, Jasko Gazdi je iz Dragecovog stana odveo A.B, koju nakon toga
niko vie nije vidio. FWS-75 je na kraju prodana izvjesnom Todoviu, koji ju je
drao u stanu u naselju Podmusala u Foi. FWS-75 je uspjela pobjei iz Foe
5. marta 1993. Pomogla su joj dvojica Srba. U Kovaev stan je dolazio i Zoran
Vukovi. On je silovao FWS-75. Jednom prilikom joj je rekao da je ubio njenog
strica u barakama u Buk-Bijeloj kad je pokuao pobjei. (izvodi iz svjedoenja
pred Meunarodnim sudom u Hagu)
MKCK i druge organizacije nisu znale za postojanje privatnih
zatoenikih objekata u zgradi Lepa Brena.

fotografije:fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13


priredio:Kenan Sara

164

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Januar 6, 2016 Uredi


FOA 92.:STRADANJE FAMILIJE AVDAGI U CENTRU GRADA

O ovome se ne pie i ne pria.U zgradi tzv. lepa Brena u srednjim ulazu


,mislim, ivjeli su i tamo su i ubijeni Muamer Miro Avdagi , roen 1960.,
Ismet Ismo Avdagi,roen 01.12.1964. i Mineta Avdagi , njihova majka ,
roena Divaru (Trebinje). Neka im Allah,d.. podari lijepi Dennet. To je bila
porodica rahmetli Huse Avdagi,a koji je preselio 01.12.1983.
Ismet Ismo Avdagi,rahmetli bio graniar u JNA,Vojvodina. Od tada nikad
nije slavio roendan.
Miro i Ismo su bili fina arijska raja i nikome zla nisu nanijeli, niti kome naudili.
Vjerovali su da im komije nee nita uiniti , kao i mnogi drugi. Ubijeni su u
stanu, jedan Srbin je ispriao da su ubijeni zbog stana. Ni za grob im se ne
zna. on je rekao da su ukopani negdje u Tekiji.
165

GENOCID U FOI 1992. 1995.

MKCK i druge organizacije nisu znale za postojanje privatnih


zatoenikih objekata u zgradi Lepa Brena.

fotografije:fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13


priredio:Kenan Sara

166

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Februar 26, 2016 Uredi


PRIA FOANKE AZRE PILJUG, ROENE RIKALO , O STRADANJU
NJENOG OCA I NJEGOVE BRAE

Azra potie iz foanske porodice Rikalo, koju je agresija na BiH razorila kao i
grad u kojem je ivjela. Njen otac Zaim, sa braom Huseinom i Midhatom,
uspio je izbjei u Crnu Goru, ali su deportovani nazad i zatoeni u zloglasni
KPD Foa.
To smo morali bolno saznati prole godine, jer su ga tada pronali u
masovnoj grobnici i identifikovali kao moga babu. To je neto najtee u mom
ivotu i taj gubitak, ta bol pratit e me kroz cijeli ivot. Nikada neu zaboraviti
njegove zadnje savjete Azra, sine, nemoj babi nikad okaljati obraz. Zato se
sve ove godine i ponaam tako, ivim u nadi da bi on bio ponosan na mene
kae Azra.

167

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Prognana iz Foe, u Njemaku je sa majkom i mlaom sestrom stigla krajem


1993. godine. U meuvremenu je osnovala i vlastitu porodicu, ivi sa
suprugom Fehimom, roenim Zenianinom, s kojim ima tri kerke Selmu,
Elmedinu i Alinu.
Fehim nije samo moj mu, nego i moja snaga, podrka, moj najbolji drug i
ljubav mog ivota. Na brak su uljepale i nau sreu veom uinile kerke, jer
djeca su bereket i najvee bogatstvo dodaje Azra.
168

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Azra je bila uenica generacije 2000. godine u pokrajini Sjeverna Rajna


Vestfalija, nakon to je za samo tri mjeseca savladala njemaki jezik. Kae da,
iako ivi u Njemakoj, i dalje ponosna Bosanka, koja svoju domovinu nastoji
predstaviti na najbolji nain i pokazati da su Bosanci i Hercegovci pametni,
lijepi, talentirani, ljubazni, gostoljubivi i humani ljudi, te da do kraja ivota
ostaju borci i pobjednici.

169

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Februar 21, 2016 Uredi


ZBOG SUMNJE DA JE 1992. GODINE UESTVOVAO U HAPENJU I
DEPORTOVANJU BOSANSKOHERCEGOVAKIH IZBJEGLICA IZ
HERCEG NOVOG:FORMIRAN PREDMET PROTIV
SLOBODANA PEJOVIA

Formiran predmet protiv Slobodana Pejovia

Specijalno tuilatvo formiralo je predmet protiv Slobodana Pejovia zbog


sumnje da je 1992. godine uestvovao u hapenju i deportovanju
bosanskohercegovakih izbjeglica iz Herceg Novog.
Kako se navodi na sajtu Specijalnog tuilatva, predmet je formiran i u fazi
izviaja je.

170

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Krivinu prijavu protiv biveg inspektora za istrage Slobodana Pejovia, podnio


je 2011. godine novinar i publicista emsudin eki Radoni, ali je ona

171

GENOCID U FOI 1992. 1995.

obnovljena po nalogu vrhovnog dravnog tuioca Ivice Stankovia u martu


prole godine.

Radoni je u prijavi koju je dostavio Vrhovnom dravnom tuilatvu naveo da


je Pejovi poinio krivino djelo prikrivanje izvrilaca ubistva. Prijava kojoj se
pridruila i predsjednica Udruenja deportovanih Bosanaca i Hercegovaca iz

172

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Crne Gore Jasenka Perovii uslijedila je nakon Pejovieve izjave TV Vijesti


da je izbjeglice iz BiH na padinama Orijena ubijao neki Ijekar iz Herceg Novog
kao ef paravojske. Njegovo ime nije saoptio.

Radoni je Tuilatvu predao i svoj film Heroj naeg doba u kojem svjedoci
na sasluanju u Sarajevu tvrde da je Pejovi brutalni egzekutor i hapsitelj.
Radoni je tada podsjetio na sluaj iz 1992. godine kada je pobijena porodica
Klapuh u Pluinama.
etvorica izvrilaca tog ubistva, pripadnici paravojske, osueni su na po 20
godina zatvora, a Golubi iz Pluina na osam mjeseci zatvora jer je prikrivao
ubice.
fotografije:internet/flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

173

GENOCID U FOI 1992. 1995.

To je identian sluaj i ja sam upravo predao krivinu prijavu, jer je Pejovi


rekao da e saoptiti imena ubica makar na samrtnikoj postelji. Da mi to ne bi
ekali ja sam predao ovu prijavu, rekao je skoro prije godinu Radoni.
izvor: Pobjeda
Posted on Februar 16, 2016 Uredi
174

GENOCID U FOI 1992. 1995.

FOA 1992:KAITE SVIMA DA IMA TAKVIH LJUDI-ZVIJERI TU, PORED


NAS/CRNE NONE RADNJE/GENOCID (SVJEDOANSTVA)

FOA,1992.:Kaite svima da ima takvih ljudi-zvijeri tu, pored nas. Na


kakvu god kaznu da ih osude, pravdi se udovoljiti ne moe
Pravda
U foanskom Srednjokolskom centru bio je jedan od logora u koji su
zatvarane djevojke i ene muslimanske nacionalnosti. Sve su bile silovane
vie puta. Najee su dolazili tzv. osini straari meu kojima su bili i
Gojko Jankovi, Dragan Zelenovi, Janko Janji i Zoran Vukovi. ene koje bi
se pokuale oduprijeti ili protiviti dobijale su estoke batine, a onda bi doivjele
i grupno silovanje. Mnoge od njih, usljed takvog muenja, poslije su se suoile
sa tekim psihikim problemima. Dok su jedne postale suicidne, druge su se
branile indiferentnou, a veina ih je bila u depresiji.
U noi estog na sedmi juli 1992, Dragan Zelenovi je doao u Srednjokolski
175

GENOCID U FOI 1992. 1995.

centar. Iz grupe zarobljenih je izdvojio etiri djevojke. Odveo ih je u susjednu


uionicu gdje ih je ekala grupa vojnika, a onda je napravio raspored, koji
vojnik e koju djevojku silovati.
Jedna od silovanih djevojaka iz Foe na kraju svog iskaza pred hakim
Tribunalom izjavila je: Neke od nas su doivjele i po 70 silovanja. To
muilite normalan ovjek ne moe ni zamisliti. Molim vas kaite to svakome.
Kaite svima da ima takvih ljudi-zvijeri tu, pored nas. Na kakvu god kaznu da
ih osude, pravdi se udovoljiti ne moe.
Denana Karup-Druko

FOA,1992. : Uplaena devojica


Nou su srpski vojnici policijskim i vojnim automobilima dolazili po djevojke i
ene koje su bile zatvorene u Partizanu. Odvodili su ih u hotel Zelengora,
Srednjokolski centar (u njemu je bio vojni tab), zatim na Veleevo (naselje u
blizini Foe u kome je prije rata izgraen najsavremeniji zatvor za ene u
tadanjoj Jugoslaviji) gdje je takoer bio jedan od tabova. Jedna od njih je
176

GENOCID U FOI 1992. 1995.

opisala ta se tamo deavalo: Grupe etnika bi se redale na nama na


najokrutnije naine. Iivljavali su se nad enama I djevojicama koje su gotovo
bez svijesti leale na podovima. Bili su pijani, zakrvavljenih oiju. Pili su
alkohol i neke tablete govorei da im se od toga podie raspoloenje jer im nije
lako da svaki dan kolju ljude.
Djevojka koja je u hakom Tribunalu svjedoila protiv Janka Janjia Tute,
Zorana Vasiljevia Gice,Dragana Zelenovia Zelje, Jaska Gazdia i Zorana
Matovia, ispriala je: Sjeam se pet djevojaka od kojih je najstarija imala 27,
a najmlaa 15 godina. Punih dvadeset dana su ih odvodili i dovodili. Sve su
imale jake bolove zbog unutranjih i spoljanih povreda. Neprekidno su
krvarile Samo smo ih prestali viati. Pretpostavili smo da su ih ubili jer im
vie nisu bile potrebne.
Grupa kojom je komandovao Gojko Jankovi istei foanska sela uhvatila
je grupu od 60 civila I dovela u objekat Buk Bjele. Radi se o montanim
barakama napravljenim prije rata. U grupi su bile uglavnom ene, djeca i stari
ljudi. Mukarce su postrojili pored Drine i jednog po jednog odvodili na
ispitivanje. ene su odvojili od djece prijetei im da e biti silovane i ubijene
ukoliko ne kau gdje im se kriju muevi.
Ispitujui jednu enu Zelenovi je rekao da joj nita ne vjeruje, a onda pozvao
straare koji su je odveli u prostoriju u kojoj je bila grupa vojnika. Silovali su je
jedanput, dvaput, triput Trajalo je satima. Nakon desetog silovanja izgubila
je svijest. Polivali su je vodom, a onda je opet silovali
I petnaestogodinju djevojicu koja prestraena nije mogla da govori Zelenovi
je optuio da nee da mu kae istinu. Odvela su je trojica vojnika. Svi su je
silovali.
Denana Karup-Druko

177

GENOCID U FOI 1992. 1995.

FOA,1992. : Crne none radnje


Crne none radnje
Roena sam 1973. godine u Foi. ivjeli smo u jednom malom selu gdje nas
je zadesio rat. Odmah smo bili odsjeeni od grada i samo smo nauli da se u
Foi deavaju strani zloini. Narod se okupio u zbjegove i bez ikakvog cilja
lutao po umama, skrivajui se po noi u peinama. Moja porodica je bila u
zbjegu ispod planine Zelengore. Niko nije znao gdje da bjeimo jer smo bili
okrueni sa svih strana. Plamale djece, nemo starih ljudi, strah i panika

178

GENOCID U FOI 1992. 1995.

odraslih to je ono to pamtim iz tih dana. A onda, treeg jula 1992, pohvatali
su nas srpski vojnici i odveli u Fou, ovako poinje ispovijest jedne od
silovanih ena.
Opisala je ta joj se dalje deavalo: Odveli su nas u sportsku dvoranu
Partizan koja je od SUP-a udaljena svega 30-tak metara. Prostorija u koju su
nas zatvorili bila je prepuna. Broj ena se mijenjao, ali nas je bilo oko
osamdeset. Vie od 40 dana podnosila sam zla i ponienja od kojih se nikad
neu oporaviti. Da li je to bila nesrea ili Boija kazna? Ne znam To to sam
preivjela gore je od smrti.Izgubila sam sve. Broj mojih ponienja, broj jo
uvijek ivih rana, ne mogu nikome kazati jer je prevelik.
Sjea se prvog silovanja: Dragan Zelenovi me je udario kundakom po glavi.
Pala sam bez svijesti. Kad sam dola sebi vidjela sam da mi je odjea
pocijepana. Silovao me je, a onda je bio uporan da mi noem na grudima
istetovira krsta!
Ispriala je da su je odvodili nou sa jo nekoliko djevojaka u stanove gdje su
ih grupe srpskih vojnika silovale satima. Ni to im nije bilo dovoljno pa su stalno
izmiljali nove naine iivljavanja i poniavanja svojih rtava. Ova djevojka za
ono to je proivjela najvie tereti Dragana Gagovia koji je u to vrijeme
bio prvi ovjek foanske milicije. Nju lino je, izjavila je, Gagovi vodio u
stanove Muniba Kovaevia I Dafera Zupevia. U Daferovom stanu bila je
Borka, njegova supruga, koja se sa etnicima bavila crnim nonim radnjama.
Denana Karup-Druko

179

GENOCID U FOI 1992. 1995.

FOA, JULI 1992.:Izrodit e dobru srpsku djecu


Sredinom jula 1992. zarobljena muslimanska djevojka je odvedena u jednu
kuu u foanskom naselju Alada. U kui je bilo 14 crnogorskih dobrovoljaca,
a onda je doao i Dragan Zelenovi sa jo osam vojnika. Zelenovi je djevojku
odveo u jednu sobu i prijetei joj da e je zaklati silovao je. Poslije njega je
uao drugi vojnik, trei, etvrti Zoran Vukovi je bio esti koji ju je silovao.
180

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Dok je silovao ovu nesretnu djevojku Vukovi joj je grizao bradavice. Grudi su
joj krvarile. Uao je sljedei i nastavio je muiti, tipajui joj grudi. Od bolova
se onesvijestila
Samo nekoliko dana kasnije, ova ista djevojka ponovo je bila rtva grupnog
silovanja: Zelenovi je sa grupom vojnika odveo u neku kuu u blizini dvorane
Partizan. Silovali su je i tjerali da gleda kako siluju druge djevojke. Tog 23.
jula 1992, Zelenovi joj je rekao: Izrodit e dobru srpsku djecu. Istu no,
nakon to su je vratili u Partizan po nju su doli Janko Janji i Zoran Vukovi
i opet je silovali
Zbog onoga to je preivjela ova djevojka nikad nee moi imati djecu.
Denana Karup-Druko

Foa 1992.:Broj dosjea: 1803


Logor: Partizan kua Nusreta Karamana
SVE SU NAS RASPOREDILI PO SOBAMA. POTO SAM CIJELE NOI
BILA SA DUKOM DUBLJEVIEM, NISAM MOGLA ZNATI TA SE
DEAVA U DRUGIM SOBAMA.
181

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Ujutro, kada me je Duko pustio, odmah me je preuzeo Konta-Konti.


Onda je doao aga o odvezao nas u Miljevinu.
Sa mnom su bile jo tri djevojke: D.B, E.B i A.K (koja je bila dovedena iz
Kalinovika).
aga nam je rekao da e nas suoiti sa novinarkom ta je koja priala i ako
budemo lagale da e nas prikovati za splav i pustiti niz Drinu.
Doveo nas je u Miljevinu pred jednu kafanu. Uveli su nas i dali nam da
jedemo. Mene su odredili da sjedim pored Pere Eleza (nisam znala ko je on ali
sam ula da ga tako zovu). Govorio mi je da jedem, a ja sam bila napola mrtva
od straha i od svega to mi se deavalo.
Jedan od njih je rekao: Izvedite je tamo da je ubijemo, zar ne vidite da je
gotova.
Odatle nas je Miko Savi (Crnogorac iz Pljevalja) odveo u kuu Nusreta
Karaman.
Kad smo tamo doli izaao je aga i izveo R.K i A. Doveo nas je na sprat da
poistimo sobu gdje emo spavati. Mi smo pospremile i stavile spuve. Kasnije
dolazi etnik Nikola Bri-Roo i odvodi me u jednu sobu i siluje me.
Kad je on zavrio sa mnom natjerali su nas da siemo u prizemlje. Tu smo
zatekli J. Iz Kalinovika, koju je za sebe drao Neo Samardi. On je bio iz
Bilee, ali je pred rat bio u KPD-u. Kad je rat poeo pustili su ga i otiao je u
etnike.
Odakle znate sva ta imena?
Prilikom mog boravka sam sve upoznala, jer sam tu bila puna 4 mjeseca.

182

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Jeste li sva ta 4 mjeseca boravili u kui Nusreta Karamana?


Jesam. Tu je bilo 8-9 djevojka. Neo Samardi je kasnije odveo J u neki stan
u Miljevini. Nas je bilo prvo 4 djevojke. Onda su doveli J.G, pa L., A.S (iz
Miljevine) i A.B (12 godina). A su izdvojili kada su poveli sve ene i djecu iz
Miljevine. Tada je Pero naredio Draganu Stankoviu da nju dovede u kuu.
Cilj Pere Eleza je bio da prvi siluje sve djevojke
Foa 1992.:Broj dosjea: 1803

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik


priredio:Kenan Sara

183

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Februar 15, 2016 Uredi


DRUGI PIU O GENOCIDU U BOSNI:RABIA ALI & LAWRENCE
LIFSCHULTZ: WHY BOSNIA?

DRUGI PIU O GENOCIDU U BOSNI

184

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Sa teritoriji opine Foa spomenute su slijedee osobe kao rtve genocida ili
kao rtve torture (premlaivanja,silovanja i drugih zlostavljanja):
185

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Asim Gogalija,Isanovi family,Durak aban,Asim


Hadiahmetovi.Hasan Pilav,Reuf Tafro,Chetniks killed ten young
Muslim men from the families of uderija, Silajdi, and
Vojevi.the Lagarija family. This included Nazif, Abida, Salih, Fadil,
emso, Ibro, Ekrem, and erif ,From the Vejo family they abducted
Fehim, Hasib, and Nermin.,Mea Deleuta's house. I know that from
the Deleuta family there was Mea, Latif, Umija, Safet, Muan, and
Mulija. Salima and Paa from the Vejo family and Saba and emso
from the Lagarija family,They killed my husband and his
brothersOmer, Asim, Mustafa, and Zulfo. These were all the sons
of Jusuf. Our relatives and their sons were also killed. There
was Hakija Srnja, son of uro; Hakija's son Enver Srnja; Zulfo's son
Evledin Srnja; Asim's son Nedad Srnja; and Edhem ljivo, the son of
lbro. All these people were shot., Osman Zametica, Jusuf Dini and
his wife, Mustafa Tuzlak, an Albanian called Nasuf whose corpse was
terribly mutilated,Edhem and his wife Fata and one daughter, Uzeir
Hadi and his son Enver and daughter-in-law Jelena, and Haso
Hadi. They were all killed in Hamdo Hadis weekend house. They
are buried now beside the house.They went into my brother efket's
house. They began kicking his wife Fatima. They demanded money
and all her jewelry. My sister-in-law brought them what they wanted.
They then locked her up in the house and raped her. After they had
finished they set the house on fire with Fatima in it. The remains of
her hair and bones were found.On the same day they burned down the
house of Hakija Kos.,Abid Hukara.,the Albanian called Halim
Spomenuti su i zloinci/egzekutori: Rade Elez,Velibor Ostoji, A Chetnik
group led byRatomir Mastilovi took twelve people away from our village.
186

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Mastilovi's unit includedTihomir Aimovi, eljko Majdov, Radmilo and


Sreta Mijovi, Luka Tomovi, Zdravko and Milenko Pavlovi, Mile
Majdov, oko Vukovi, and Ljubo Kovaevi.,the Chetnik leaders Zoran
Miljanovi and Pero Elez from Miljevina.,
(dijelovi Iz knjige:Rabia Ali & Lawrence Lifschultz: WHY BOSNIA , The
Pamphleteer*s Press, Inc. Stone Creek, Connecticut, 1993.)

187

GENOCID U FOI 1992. 1995.

II
A REFUGEE FROM FOCA
DURING THE BATTLE of Foa most of the Muslims were gathered in the
section of the town known as Donje Polje. There was a Serbian sniper position
above the barbershop. At one point Rade Elez called upon the Muslims in the
fishermen's section of town to surrender. He used the megaphone on top of
the tavern known as the Fisherman's Restaurant. A number of people
surrendered and when they did the Chetniks lined them up and drove them
into Foca's prison. The son of Asim Gogalija, whom I knew, was among the
prisoners. After three or four days of fighting Foca fell.
It was then that I heard the Chetniks took the Isanovic family for a medical
examination and when they reached the hospital they killed them. Durak
Saban was staying with us in our house at this time. When there was a lull in
the battle he would go out and gather up people's belongings so they would
not be lost. It is for this reason that Milanovic, the police official from Gradinic
who lived beside the dam at Gornje Polje, had Saban hauled off to the prison.
Saban had seen how the Chetniks were looting people's homes. He had also
seen how Asim Hadiahmetovics store had been looted. Hadziahmetovic
had already fled.
I saw how twenty Chemiks crossed the meadow above the prison and set
Hadiahmetovic's house on fire. This was the beginning of the burning of
Muslim Foa. I watched as they burned Hasan Pilavs apartment. He was the
director of the sawmill. I saw them burn the houses of many Muslims in Alada
and Donje Polje. When Radio Foa fell into Serbian hands, Velibor Ostojic
declared over the radio that the township of Foa was Serbian. He said that
Muslims would no longer be permitted to live in Foa. And he added that every
Serbian woman would have to bear seven children.
188

GENOCID U FOI 1992. 1995.

I also saw three young Serbian men break into and rob the apartment of Reuf
Tafra, the director of Foa's medical center. I heard that during their first
attack the Chemiks killed ten young Muslim men from the families of
Djuderija, Silajdi, and Vojevi.They were all from the village of Susjeno.
The Chemiks claimed they had killed ten Ustaa, not ten Muslims. Using the
Fisherman's Restaurant as their base, Serbian snipers killed people
throughout the Surkovac area. Mter one Serb was shot they took revenge on
the entire area.
They set fire to the Emperor's Mosque and danced the kolo. They sang, Well,
men, shall we build a church in the center of Foca!6)
III
A REFUGEE FROM THE VILLAGE OF KOSMAN
THE VILLAGE OF KOSMAN is an hour's walk from the village of Perovii. A
Chetnik group led by Ratomir Mastilovi took twelve people away from our
village. Mastilovi's unit included Tihomir Aimovi, Zeljko Majdov, Radmilo
and Sreta Mijovi, Luka Tomovi, Zdravko and Milenko Pavlovi, Mile Majdov,
Djoko Vukovi, and Ljubo Kavocevi. The people they abducted were from
the Lagarija family. This included Nazif, Abida, Salih, Fadil, Semso,
Ibro, Ekrem, and Serif From the Vejo family they abducted Fehim,
Hasib, and Nermin. They also took away the Albanian called Halim. None of
these people came back.
The same Chetnik group crammed a large group from our village into Meca
Deleuta's house. I know that from the Deleuta family there was Mesa, Latif,
Umija, Safet, Musan, and Mulija. Salima and Pasa from the Vejo family
and Saba and Semso from the Lagarija family were among those pushed
into the house. The Chetniks doused the house with gasoline and burned
189

GENOCID U FOI 1992. 1995.

everyone alive. Everyone was burned to death. After this the Chetniks set the
entire village of Kosman on fire and burned it to the ground. They drove off all
the live-stock. It was May 4, 1992, when all of this happened.7)
IV
A REFUGEE FROM THE VILLAGE OF JELEC
EVER SINCE THE MUSLIM HOLIDAY of Bajram our life has become a
nightmare. It all began on April 4, 1992, when the first shots rang through our
village and Chetniks from the Serbian village of Vodice began shelling us
incessantly. The villagers hid in the canyon of the Bistrice river. We had
already prepared some shelters. These were small huts about a meter high
built from stones and covered with boards. The shelling of the village lasted
about three days and fourteen Muslim houses were destroyed. When the
shelling stopped the Chetnik infantry entered the village and began killing
people. They targeted men, women, and children.
They killed my husband and his brothers Omer, Asim, Mustafa, and
Zulfo. These were all the sons of Jusuf. Our relatives and their sons were
also killed. There was Hakija Srnja, son of Suro; Hajika's son Enver Srnja;
Zulfo's son Evledin Srnja; Asim's son Nedad Srnja; and Edhem
Sljivo, the son of lbro. All these people were shot. Five days after they were
killed, survivors from our village were able to bury their corpses during the
night. They are buried at the scene of the crime, beside the Krupice river, near
Zulfo and Hakija's house.
I know the Chetniks also killed the following people: Osman Zametica, Jusuf
Dinic and his wife, Mustafa Tuzlak, an Albanian called Nasuf whose
corpse was terribly mutilated, Edhem and his wife Fata and one
daughter, Uzeir Hadic and his son Enver and daughter-in-law Jelena,
190

GENOCID U FOI 1992. 1995.

and Haso Hadic. They were all killed in Hamdo Hadics weekend house.
They are buried now beside the house.
I saw who committed these crimes. They were our Serb neighbors who were
teachers from the elementary school in Jelec. All were members of the SDS.
Particularly prominent among them were the Chetnik leaders Zoran Miljanovic
and Pero Elez from Miljevina.8)
V
A REFUGEE FROM THE VILLAGE OF Kosova POLJE
THE CHE1NIKS CAME into the village on June 3, 1992. It was not hard to
recognize them with the badges on their caps. They went into my brother
Sefket's house. They began kicking his wife Fatima. They demanded money
and all her jewelry. My sister-in-law brought them what they wanted. They then
locked her up in the house and raped her. After they had finished they set the
house on fire with Fatima in it. The remains of her hair and bones were found.
On the same day they burned down the house of Hakija Kos. They then
burned down my father Abid Jamak's house and slaughtered him. They began
their genocidal work in Kosovo Polje at ten o'clock at night. They had warned
the villagers that they should move out of their houses by the morning. With
megaphones they ordered everyone to hand over their arms and bring their
cars to the crossroads. If they did not do so, they were told that their houses
would be burned to the ground. My father did not want to follow their orders to
abandon his home. Milan Lukic is among the most infamous of the Chetnik
leaders who came to Kosovo Polje. He, among others, is responsible for these
criminal acts. It was Luki who sang the Chetnik song, Muslims, you yellow
ants, your days are numbered.9)

191

GENOCID U FOI 1992. 1995.

XI
AN EIGHTY-FOUR- YEAR-OLD REFUGEE FROM MILJEVINA
THEY CAUGHT MY HUSBAND and slaughtered him. And then they threw his
body on the fire. I saw them set seven houses on fire. They left and then
returned. This time they packed all our animals onto tractors and trucks and
drove them toward Miljevina. They said they were taking it all to Serbia and
Montenegro. Everything was burned to the ground. Nothing was left. Noth- ing
but ashes. Yes, they caught Abid Hukara. They threw him into the fire and
burned him alive. There was one girl. I remember she was retarded. They
killed her father and also threw him into the fire. They took her away and raped
her.15)

dijelovi Iz knjige:
Rabia Ali & Lawrence Lifschultz: WHY BOSNIA , The Pamphleteer*s Press, Inc.
Stone Creek, Connecticut, 1993.

192

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Februar 15, 2016 Uredi


FOA 1992:GENOCID (SVJEDOANSTVA)

U Foi oslobodioci ubijaju i pljakaju


Foa, 25. IV.1992. Obiljeje dananjih prilika u fonskom kraju, daju akcije
paravojnih formacija Srpske demokratske stranke i etnika u okolnim selima.
Dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, zajedno s domaim ovinistima i teroristima,
krenuli su u akciju na muslimansko stanovnitvo pod geslom traenja oruja.
Desetine je domova spaljeno u Susjenu, Rjeici, Deevu, toviu U
Susjenu su ubijeni Mujo Jahi, Ibro Muanovi i njegova nepokretna kerka
koja je izgorjela u kui, zatim Avdo uderija, njegova majka, Bego Jahi i
Abdulah uderija. Prema rijeima Fadila uderije, koji je izbjegao iz Susjena,
taj su zloin poinili etnici iz Srbije, a predvodili su ih neki susjedi srpske
193

GENOCID U FOI 1992. 1995.

nacionalnosti.
U Foi je najvee zaprepaenje i iznenaenje izazvalo, ne samo Muslimana,
nego i veine Srba, paljevine i unitavanje vjerskih objekata islamske
zajednice. Granatama su gaane znamenita Aladu damija, Musluk damija,
a od juer je dokasno gorjela i Careva damija. Sve te damije spadaju u
remek djela orijentalne arhitekture nastale u 16. stoljeu, i pod zatitom su
drave. Carevu su damiju napadai prethodno oskrnavili na vrlo primitivan
nain: na njezinu su munaru izvjesili srpsku zastavu, a preko damijskog
razglasa emitirali etnike pjesme.
Bilten SDA

194

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Svjedoanstvo o pokoljima
Gorade Drina je sve krvavija. Ni jedna muslimanska kua nije ostala cijela,
opljakane su i spaljene, a Muslimani, najveim dijelom starci, koji nisu htjeli
ostaviti svoje ognjite, otjerani su u logore. Od zvjerstava objavljujemo samo
nekoliko koja su potvrena. Na granici Foe i Gorada, Drina je izbacila le
Hasana Traka. Imao je vezane ruke i prerezan vrat. Le je identificiran na
temelju osobne iskaznice naene u depu.
Kod sela Vrania pronaen je muki le u raspadanju, glave iznakaene, a
195

GENOCID U FOI 1992. 1995.

lubanje izbuene mecima. U tijelu (visine 170 cm) u predjelu grudnoga koa
vidljive su etiri prostrijelne rane dum-dum mecima.
Kod mosta u Osanici pronaen je le mukog djeteta veliine 70 centimetara.
U predjelu prsnog koa s lijeve strane vidi se vie ubodnih rana.
Zbog estih gubitaka koje im nanose branitelji, etnici kolju za odmazdu
muslimansko stanovnitvo. Iz sela Trnovaa i Broda na Drini kod Foe, etnici
i stanovnici toga sela Neboja Jankovi,zvani iak, Novislav aji, Slavko i
paco Paprica, Ljubia i Mladen Ostoji, Grujo Kovaevi i Igor Jegdi, odveli
su svoje susjede Halima, Muju i abana edia, Nediba Dina, Sulju
Lagariju, Ermina i Sulju Mujanovia, Devada, Edhema, Ferida i Hamdiju
Bekovi, kao i Esada Mujanovia na most na Drini. Zajedno s etnicima iz
Crne Gore, koje je vodio Gojko Jankovi, strijeljali su ih; 26-godinji Esad
Mujanovi uspio je skoiti sa 25 metara visokog mosta u Drinu i ronei i
plivajui spasio si je ivot. Skrivajui se od etnika, uspio je proi opasnih 20
kilometara i doi do Gorada.
To je samo nekoliko slika o zloinima srpskih i crnogorskih etnika, koji
dobivaju prema izjavama zarobljenika 500 DEM dnevnice ako se vrate ivi
iz akcije. Iz Gorada se upuuje apel za apelom, a sve je manje povjerenja i u
Boutrosa Ghalija, EZ i UNPROFOR, kojima je Gorade terra incognita.
N.U. Veemji list, 17. VII. 1992.

196

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Kazneno-popravni dom Foa Foa


Kazneno-popravni dom Foa: sabirni koncentracioni logor. Prepun je
Muslimana jo od prvog dana agresije na grad. Svakodnevne su likvidacije
ljudi. Prijeki sud radi bez prestanka, a istrani postupak prolazi svaki uhienik i
po nekoliko puta.
Da se logoru posveuje osobita pozornost, pokazuje injenica da nad
njegovim radom osobno bdije bivi ministar bosanskohercegovake Vlade
Velibor Ostoji, lan najueg rukovodstva SDS.
U Fou su vraeni svi oni Muslimani koji su imali status izbjeglice a spas
potraili u Crnoj Gori. Za njima je organiziran pravi lov na ljude to je danima
trajao, sve dok svi nisu pronaeni i smjeteni na ova zlokobno muslimansko
gubilite.
197

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Prema procjenama, kroz logor je prolo vie od 10.000 Muslimana, nikad ih


nije manje od 1.000, a usmreno je najmanje 1.000.

S MUA SU MESO SKIDALI I NA VATRU BACALI


Kazivanje starice iz Miljevine, 84 godine
Osto mi je mu tudikana, ufatili su ga i klali ga i ivo meso od njega bacali na
vatru. Kad su mene ufatili, onda su zali i zadili sedam kua. Opet su se
povratili. Dibidus sve hajvan oerali u traktore i kamione, i prema Miljevini
oerali, kazali za Valjevo i Crnu Goru, prema Srbiji i Crnoj Gori. To je sve
popaljeno, ni umez nije osto. Onda su ufatili Abida Hukaru. Bacili su ga u
vatru i izgorio je. Jena cura, bila je nenormalna, oca su joj ubili i isto ga bacili
na vatru, a nju su odveli i iivljavali se na njoj. enske su dvije ostale i njih
su Onda su doli njihovi sinovi i tamo su ih nekud odveli, pa ne znam ni ta
je ni kako je. Samo ja sam bila etiri i po mjeseca u peini. Dola mi je ova
sestra, njezin ojek i dovo me iz peine. Eto! I vamo smo krenuli. Evo vidi
198

GENOCID U FOI 1992. 1995.

noge mi otekle. Prvog rata sam ranjavana i ne mogu ni pruit je. Aperisana
isto ovde, stomak, spljet crijeva dobila. I eto ta da ti priam, sve mi je
pobiveno, nemam nie nita, vako sam gole due izila. A za ecu ne znam,
niko ni za kog. Imala erku jednu i sina jedinog. U Sarajvu mi je sin, erka mi
je na Trebovu i zet. I sin i njegova eca. Ja ne znam ni za kog. Ja sam
potpuno nerviram se i trujem. Eto ta imam dalje da ti priam. Lipo sam
luda Osamdeset mi je trea godina, to vam mogu rei.
Video zapis, Jablanica, u VII. mesecu 1992.

UBILI 76 LJUDI I U VODU BACILI


Kazivanje ene iz Miljevine, oko 45 godina

199

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Ja sam iz Miljevine, tu sam udata. Pokupili su Muslimane odveli ih


valjda kao neki zatitni zid, etnici, da li su ivi ne znam. U toj Miljevini malo ko
da je mogao ostati. Govorili su nam da mukarci, nai ljudi, predaju oruje, da
nee nam niko nita. Ali, mi smo predali, ali od te prie njihove nije bilo nita.
Prevarili su narod. Odvukli ih u Kazneno-popravni dom. Poubijali puno
svijeta Za jedan dan 76 ljudi ubijeno je i baeno u vodu.
etnici su zapalili kuu mojih roditelja. Odveli su mi brata, odveli oca, mua su
mi zatvarali dva pula u Miljevini, njegovog su dajdu strijeljali pred kuom.
Zovnuli su ga iz kue da izae i strijeljali ga. I onda kad su nai ljudi vidjeli
ta etnici rade, kakve namjere imaju i ta hoe, onda su morali pobjei.
Pobjegli su u ume, a nama su rekli da enama i djeci nee nita. Mi smo to
povjerovali, ali su oni doli drugu no u dvanest sati da maltretiraju ene i
djecu onih ljudi koji su pobjegli. Dva auta su etnika dola sa njih etvoricom.
Meni je u kuu u dvanest sati lupao na vrata Otvaraj! Sa mnom je bila
svekrva i troje djece. Ona je ustala i otvorila vrata, jer smo morali otvoriti kada
su rekli da e pucati. Uli su sa orujem, djeca su pitala, plakala. Mene je
uhvatio jedan, Todorovi se preziva, ime mu ne znam. I sve su nam govorili
Nismo odavde, mi smo Crnogorci, znate li me pitali su me ti etnici. Ja sam
ih poznavala ali nisam smjela rei da sam ih viala ovdje u Miljevini. Komije
su to sve nae bile. I, mene su iz kue istjerali i odveli u kuu ovoga (komije)
to su ga tu strijeljali, ubili. I tu su bile etiri mlade ene, snahe, pa jednu po
jednu odvodili u sobu i ta nisu od nas radili. Tukli nas, maltretirali, silovali, sve
su radili ta su htjeli. Prijetili su nam da ako ikome ita kaemo, doi e drugu
veer poklati i nas i djecu I ja rijeila da bjeim u umu, da me etnici ne
kolju u kui
Video zapis, Jablanica, u VII. mjesecu 1992.

200

GENOCID U FOI 1992. 1995.

201

GENOCID U FOI 1992. 1995.

202

GENOCID U FOI 1992. 1995.

203

GENOCID U FOI 1992. 1995.

204

GENOCID U FOI 1992. 1995.

205

GENOCID U FOI 1992. 1995.

fotodokumenti:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik


priredio:Kenan Sara

206

GENOCID U FOI 1992. 1995.

207

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Februar 12, 2016 Uredi


FOA / GENOCID U ISTONOJ BOSNI 1992-1993. GODINE

FOA: SILOVANJE KAO DIO GENOCIDNE KAMPANJE


Dr. Edina Beirevi
Komparativno posmatrajui povijest genocida kao najteeg i najekstremnijeg
zloina protiv ovjenosti, moemo primijetiti da u procesu unitenja jednog
naroda birokratska drava primjenjuje veoma irok spektar mjera. Silovanje
pripadnica naroda rtve zajednika je karakteristika mnogih genocida u
povijesti. Izuzetak je nacistika Njemaka, koja je nad jevrejskim narodom
provela najekstremniju formu genocida u modernom svijetu, ali nije sistematski
provodila silovanja nad jevrejskim enama. Naime, prema paragrafu 2
Nirnberkog zakona iz 1935., rasno mijeanje izmeu Nijemaca i Jevreja bilo
208

GENOCID U FOI 1992. 1995.

je zabranjeno. Na osnovu ovog zakona za silovanje Jevrejke u


kocentracionom logoru u Hrvatskoj procesuiran je njemaki straar i osuen
na est mjeseci zatvora za oskrvnue rase.[176] Masovna i sistematska silovanja najee su sastavni dio genocidne kampanje, a posljednji izvjetaji iz
Sudana ukazuju na to da se ova historijska praksa opet ponavlja.[177]
Postoje brojni dokazi da je silovanje armenskih ena imalo genocidni karakter.
etiri nastavnika njemake kole iz mjesta Alep 8. oktobra 1915. uputili su
protestno pismo ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu. Od 2.000 do 3.000
seljakinja iz Gornje Armenije koje su ovamo dovedene zdrave, ostalo je 40 do
50 kostura. Najljepe su postale rtvama pohote svojih uvara. One rune
izdahnule su pod udarcima, od gladi i ei; ak i kad su na obali rijeke, nemaju
pravo utaiti e.[178]

Genocidi u Bosni i Hercegovini i Ruandi poinjeni krajem XX stoljea posluili


su za uspostavljanje meunarodnopravnih presedana. To se posebno odnosi
na zloin silovanja. Naime, dok je na Tribunalu za Ruandu donesena presuda
za silovanje kao zloin genocida, u sluaju Foa silovanje je procesuirano kao
zloin protiv ovjenosti.
U sluaju Zoran Vukovi, Radomir Kova i Dragoljub Kunarac (sluaj Foa)
prvi put u povijesti kombinacija seksualnog porobljavanja i silovanja osuena
je kao zloin protiv ovjenosti i krenje zakona i obiaja ratovanja.[179]
U Ruandi, u Prvostepenoj presudi u sluaju Akayesuu[180] silovanje je
presueno kao forma genocida. Prema ovoj presudi, silovanje se moe tretirati

209

GENOCID U FOI 1992. 1995.

kao zloin genocida ako je poinjeno sa namjerom da se ena ubije, ili da se


oplodi drugaijim etnikim sjemenom, ili sa namjerom da se traumatizira do
te mjere da vie ne eli da raa.[181] Iako tuioci u ICTY nisu silovanje u
Bosni i Hercegovini okarakterizirali kao zloin genocida, ve kao zloin protiv
ovjenosti, sistematska i organizirana priroda silovanja Bonjakinja u Bosni i
Hercegovini pokazuje da je to bio sastavni dio genocidne kampanje koja je
provoena na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Bakira Hasei silovana je
1992. u Viegradu. Njeno traumatino sjeanje jezivo ilustruje ta znai
genocidna namjera da se ena koja pripada narodu rtvi oplodi drugaijim
etnikim sjemenom.[182] Dok su me silovali, urlali su: Nee vie raati
male Turke, nego male etnike, kae Bakira. Silovanje je bilo dio srpskog
genocidnog programa i izvjetaji sa raznih dijelova bosanskohercegovake
okupirane teritorije tokom agresije ukazuju na to da je provoeno na isti nain,
bez obzira na geografsku udaljenost. No, s obzirom na to da se prva
historijska presuda za silovanje kao zloin protiv ovjenosti odnosi na Fou,
ova presuda e nam posluiti kao studija sluaja kroz koju emo ilustrirati da je
silovanje bilo dio sistematskih genocidnih zloina koji su poinjeni s ciljem
unitenja bonjakog naroda. Prije nego to se fokusiramo na okolnosti
okupacije i uslova u kojima je provedena kampanja silovanja Bonjakinja u
Foi, napravit emo kratku analizu silovanja kao oruja rata kroz svjetsku
povijest.

Silovanje kao ratni zloin, zloin protiv ovjenosti i genocid historijski osvrt
injenica je da zloin silovanja kao monstruozno oruje rata nije ekskluzivan
izum osmanske, srpske ili vojske Hutua u Ruandi. Odnos prema eni u ratu
210

GENOCID U FOI 1992. 1995.

posljedica je globalne patrijarhalne kulture koja se u ekstremnim oblicima


muke dominacije nad enom reflektuje u ratnoj atmosferi zatrovanoj
ekstremnom ideologijom. U mnogim nerazvijenim drutvima ena je i danas u
najboljem sluaju graanin drugog reda, jer se naslijea iz prolosti veoma
teko prevazilaze. Naime, jo su u Hamurabijevom zakoniku[183]ene bile
stavljene u kategoriju sa ivotinjama i imovinom. Zakoni starog Izraela nisu se
mnogo razlikovali od vavilonskih zakona: ena je bila uvijek pod zatitom ili
svog oca (kao cijenjen djeli imovine, a pod pretpostavkom da joj je nevinost
jo bila netaknuta) ili pod zatitom mua.[184] U staroj Grkoj, silovanje je bilo
drutveno prihvatljivo ponaanje u okviru pravila ratovanja, za ratnike koji su
enu smatrali legitimnim plijenom, korisnim za enidbu, kao konkubine,
robinje ili trofej ratnog kampa.[185]
Alberico Gentili (1552.-1608.) jedan je od pravnika koji je napravio iskorak i
preporuio da se silovanje u ratu zabrani. Diskusija o pravednom ponaanju u
ratu razvila se pod utjecajem prosvjetiteljskih filozofa. Jean Jacques Rousseau
(1712.-1778.) napisao je da ne postoji nijedno opravdanje za silovanje u ratu,
te da bi silovanje trebalo kodificirati ratnim zakonima. Razni meunarodni
sporazumi koji su prije Prvog svjetskog rata formalno usvojili principe i pravila
ratovanja implicitno ili eksplicitno zabranili su i silovanje kao oruje rata. Meu
ovim sporazumima je i Leibers Code iz 1863. koji je beskompromisno traio
ozbiljno kanjavanje za zloin silovanja. Haka konvencija iz 1899. zahtijeva
zatitu porodine asti i prava u ratu. Iako u ovoj konvenciji silovanje nije
eksplicitno spomenuto, sasvim je jasno iz svega do sada reenog da je Haka
konvencija pod zatitom od zlostavljanja i zatitom porodine asti zapravo
podrazumijevala zatitu ena od silovanja u ratu, te da se na osnovu ovoga
moglo podrazumijevati da je silovanje ratni zloin. U enevskoj konvenciji iz
211

GENOCID U FOI 1992. 1995.

1929. naglaeno je da ena u ratu s obzirom na svoj spol treba biti tretirana s
uvaavanjem.[186]
Uprkos ovoj kodifikaciji, Prvi svjetski rat osim masovnih gubitaka ljudskih
ivota poznat je i po masovnim silovanjima. Silovanje ena u Belgiji od
njemakih vojnika bilo je toliko masovno da je to postalo metafora za belgijsko
nacionalno ponienje. enevskom konvencijom iz 1929. proklamovano je da
e ene biti tretirane s puno obzira kao to to njihov spol zavreuje[187]
ime se namjeravalo sprijeiti silovanje, a dobio se samo nezgrapni
eufemizam[188] koji nije sprijeio da se praksa masovnog silovanja nastavi i u
II svjetskom ratu. Meu brojnim silovanjima poinjenim nad enama, esto se
u literaturi spominje masovno silovanje desetina hiljada ena u Berlinu koje su
silovali ruski vojnici tokom zadnje dvije sedmice rata.[189]
Sutinu znaenja silovanja u ratu doarava Susan Brownmiller: Tijelo silovane
ene postaje cermonijalno bojno polje, paradno polje za pobjedu. Taj in na
njenom tijelu je poruka koja se prenosi izmeu mukaraca ivi dokaz
pobjede jednog i poraza drugog.[190]
Meutim, da bi silovanje bilo okarakterizirano kao zloin genocida, mora biti
provedeno s ciljem unitenja naroda jednog njegovog dijela. Vojnici siluju uz
naredbu odobrenje, a na zlodjela ih motivira mrnja i iracionalna osveta koja
se inicira na osnovu propagandnih mitova. Jedan od tih mitova ponudila je
Biljana Plavi koja je u vrijeme masovne kampanje silovanja Bonjakinja dala
sljedeu izjavu: Silovanje je, naalost, strategija ratovanja muslimana i dijela
Hrvata prema Srbima. Za islam je to normalno jer tolerie poligamiju. Istorijski,
kroz 500 godina turske okupacije sasvim je normalno bilo pravo bega age na

212

GENOCID U FOI 1992. 1995.

prvu branu no sa enom iz populacije raje. Takoer, islamska religija


odreuje da se nacija djeteta odreuje iskljuivo po ocu.[191]
Pored ove izjave, u medijima je esto ponavljan i njen citat da muslimani vode
porijeklo od Srba, ali da je to genetski kvarni materijal koji je preao na islam i
sad se, naravno, iz generacije u generaciju taj gen kondenzuje. Postaje sve
gori i gori[192]Dakle, nije dovoljno za masovna silovanja Bonjakinja kriviti
samo zatrovane pojedince, srpske mukarce-vojnike i policajce koji su imali
namjeru srpskim etnikim genom oploditi Bonjakinje, ve odgovornost treba
traiti na strani onih koji su taj projekat osmislili, naredili i organizirali. Naime,
genocidna silovanja uvijek su proizvod dravne politike, a u Bosni i
Hercegovini izvravana su u kompleksnoj i dobro osmiljenoj genocidnoj
kampanji s ciljem da Bonjacima kao narodu unite temeljne vrijednosti.
O sistematskom silovanju Bonjakinja znalo se od samog poetka rata. Sa
prvim izbjeglicama iz okupiranih dijelova Bosne i Hercegovine, stigle su i
uasne prie o mrei logora za ene u kojima su zatoenice bile izloene
masovnom silovanju. Meutim, meunarodna zajednica je tek u januaru 1993.
odluila provjeriti ove navode. Naime, grupa medicinskih eksperata je u
periodu od 12. do 23. januara boravila na podruju bive Jugoslavije. U okviru
ove misije intervjuiran je odreeni broj rtava i svjedoka silovanja, a tim
eksperata doao je do zakljuka da srpske snage vre sistematsko silovanje
nad Bonjakinjama, te da srpsko politiko i vojno rukovodstvo nije uinilo
nikakve napore da sprijei te zloine.[193] Dogaaji u Foi pokazuju da srpsko
rukovodstvo ne samo da nije sprijeilo, ve je naredilo i organiziralo silovanja
Bonjakinja. S obzirom na to da je silovanje bilo jedan od genocidnih metoda,
ne moemo ga posmatrati izolirano od ukupne situacije u vrijeme okupacije.
Stoga je neophodno izloiti kratku hronologiju srpske agresije u Foi koji ja
213

GENOCID U FOI 1992. 1995.

poela u aprilu 1992., uz kratko, ali neophodno podsjeanje na genocid nad


Bonjacima u ovom gradu koji je poinjen u II svjetskom ratu.

Foansko ponavljanje povijesti


Teoretiari genocida, kako je navedeno u uvodnom dijelu ovog rada,
podsjeaju nas da u velikom broju sluajeva genocid ima tendenciju historijskog ponavljanja. U sluaju Foe, kao i u sluaju Vlasenice, podsjetit
emo na genocid nad Bonjacima u II svjetskom ratu. Uzorak napada na grad
Fou i okolna sela, koji je poeo u aprilu 1992., bio je identian kao i u II
svjetskom ratu.
Prema rasploivoj dokumentaciji, etnike akcije u foanskom kotoru 1942.
godine za cilj su imale istrebljenje muslimana. Fou su etnici zauzeli 19.
avgusta 1942. godine, a komandant ove akcije, Baovi, 20. avgusta depeom
je izvijestio Drau Mihajlovia. Poslije politikog osiguranja od posledica, jue
su nae trupe pod komandom majora Ostojia, posle kratke i otre borbe,
zauzele Fou. Nai gubici etiri mrtva, neprijateljski oko 1.000 od ega ena i
djece 300.[194] S obzirom na injenicu da je u Foi ivio veliki broj bogatih
muslimanskih porodica, nakon masovnih ubistava, prema preivjelim
Muslimanima uslijedile su pljakake i diskriminatorske mjere.
etnici su uzeli kljueve od svih trgovakih radnji sa kojima Muslimani
raspolau, a kojih ima u Foi 90%, te su svu robu prenijeli u vojne kasarne, te
u tim kasarnama vre raspodjelu te robe etnicima, a kako oni kau prave
uniforme za etnike. Muslimanima su naredili da ne smiju izlaziti na ulicu. Oni

214

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Muslimani kojima je dozvoljeno da izau napolje, ti imadu na sebi oznaku u


vidu idovskih oznaka.[195]
Arhivska dokumentacija o genocidu nad muslimanima u II svjetskom ratu puna
je jezivih detalja o zloinima. Tano pola vijeka kasnije, srpska ideologija, jo
monstruoznija u svojim namjerama, vraa se projektu genocida u Foi. Metod
izvrenja genocida podsjea na II svjetski rat.
Kao i u ostalim gradovima i selima u Bosni i Hercegovini, SDS je i u Foi
raspirivala neprijateljsku meunacionalnu atmosferu. No genocidom nad
muslimanima Foe u II svjetskom ratu u propagandne svrhe posluila se i
SDA. U proljee 1990. godine ova partija organizirala je stranaki miting u ime
sjeanja na muslimanske rtve iz II svjetskog rata. Na tom mitingu naivno je
dato obeanje da Drina nee nikada vie tei krvava.[196] Meutim, SDA nije
mnogo uinila na odbrani bonjakog naroda.

Istrage koje je provelo Tuilatvo ICTY-ja, ali i presude sudskih vijea,


nedvosmisleno su potvrdile da su Bonjaci nespremni doekali rat, te da je
naoruavanje i vojna organizacija Bonjaka u istonoj Bosni ostala na nivou
pokuaja i neorganiziranog otpora.[197] S druge strane, veliki broj svjedoka
je potvrdio da je naoruavanje Srba izvedeno planski i u potpunoj koordinaciji
sa JNA i naredbodavcima iz Srbije. Foanskim i Srbima iz okolnih sela oruje
se dijelilo iz skladita JNA u Livadama, koje je bilo pod kontrolom srpskih
vlasti.

215

GENOCID U FOI 1992. 1995.

O ulozi JNA u agresiji na Bosnu i Hercegovinu svjedoi i zahtjev koji je 17.


marta 1992. iz tzv. Srpske skuptine optine Foa upuen u Beograd, na
linost general-pukovnika Blagoja Adia. U ovom dokumentu se zahtijeva
stacioniranje garnizona JNA u Foi, te se navodi da su u tom smislu ve
izvreni odreeni dogovori sa komandom Bilekog korpusa.[198]
Nekoliko mjeseci prije samog napada na Fou atmosfera je bila kritina.
Bonjaci su svjesni svih srpskih aktivnosti oko pripreme rata. Osniva se krizni
tab za Fou, kao i tabovi po srpskim selima, SDS ilegalno formira institucije
vlasti, izdvaja se srpska policija, a istaknuti kadrovi ove stranke Vojislav
Maksimovi, Velibor Ostoji i Petko anar rukovode ovim pripremama.
Okupacija Foe zapoela je 7. aprila. Prije nego to je poela koristiti artiljeriju
sa okolnih brda, srpska vojska je u u Foi zapalila bonjake kue. Bonjaci
pruaju neorganizirani i spontani otpor, a 8. aprila 1992. Srbi tekom
artiljerijom napadaju preostale depove otpora u Foi i oko Foe.[199] Nain
izvrenja genocida nad Bonjacima Foe, identian je nainu na koji je izvren
genocid u svim gradovima i selima istone Bosne, ali i cijele Bosne i
Hercegovine.
Kao u svim ostalim okupiranim gradovima u Bosni i Hercegovini, srpska
birokracija provela je diskriminatorske mjere prema nesrpskom stanovnitvu
koje nije uspjelo pobjei iz Foe. U tom periodu radnici Bonjaci u mnogim
preduzeima prestali su dobijati platu, a mnogi su i otputeni. Meu
otputenim bili su i radnici foanske bolnice.[200] Brojni svjedoci pred ICTYjem izjavili su da im je bila ograniena sloboda kretanja, mogunost okupljanja,
ali i osnovna komunikacija.

216

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Organizirana srpska vojska napravila je precizan plan kako da neorganizirane


Bonjake po selima oko Foe, od kojih su neki bili naoruani, pridobije da
dobrovoljno predaju oruje. U sela su dolazili lokalni srpski izaslanici sa
navodnim prijedlozima za mirno rjeenje sukoba. U tim pregovorima isticali su
miroljubivu ulogu JNA.[201]

Bez obzira to su bonjaka sela u ruke srpske vojske padala praktino bez
borbi, ili uz minimalan otpor, stanovnici Bonjaci su okupljani na sabirna
mjesta, odakle su razvrstavani u zatvore i logore, gdje su brojni mukarci,
ene i djeca likvidirani i mueni na razne naine. Borbe, recimo, uope nije bilo
u selu Jele, koje je srpska vojske okupirala 4. maja 1992.[202] Prema
izvjetaju Specijalnog izaslanika UN-a za ljudska prava, ve je u martu u
selima oko Foe dolo do masovnih pogubljenja Bonjaka. Posebno se
spominje selo Jele u kojem su mukarci pogubljeni, a ene sa djecom
protjerane u umu. etiri dana kasnije, vratile su se da sahrane
mukarce.[203] U selima Trnovae i Trbue, juno od Foe, takoer nije bilo
nikakvog otpora. Srpska vojska je u ova sela ula koncem juna 1992.
godine.[204] Srpski vojnici su Bonjake civile bez ijednog ispaljenog metka i
bez ikakvog pokuaja otpora, pod prijetnjom orujem, iz njihovih domova
otjerali u razne zatvore i logore koji su bili pod ingerencijom objedinjenih
srpskih vojno-civilnih vlasti.[205]
Svjedoenja i dokumentacija o izvrenju genocida u Foi pozivaju na detaljna
nauna istraivanja i analize. U kompleks izvrenja genocida nad Bonjacima
svakako ulazi i unitavanje bonjakih kulturnih spomenika, te muslimanskih
vjerskih objekata. Iako unitavanje kulture jednog naroda nije sankcionirano
217

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Konvencijom o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948.,


socioloke teorije se slau da je to svakako sastavni dio procesa genocida.
Raphael Lemkin, koji je genocidu dao ime, tokom izrade nacrta Konvencije
zagovarao je i sankcioniranje kulturocida. Njegov argument bio je da zloinci,
prije nego to ponu paliti tijela, pale knjige.[206] Za ovu vrstu sankcioniranja
nije bilo politike volje, meutim, kulturocid jeste dio genocidnog procesa. O
tome svjedoe poruene damije i drugi objekti kulture bonjakog naroda.
Samo na podruju Foe srueno je 20 damija, meu njima i uvena Alada
damija izgraena 1555. i najstarija damija u Bosni i Hercegovini, Turhan
Emin-begova damija koja je sagraena izmeu 1482.-1486.[207]
Silovanje u koncentracionim logorima u Foi
Foanski logori osnovani su poetkom aprila 1992. godine. O tome koliko je
bila ozbiljna organizacija ovih logora govori i dokument koji potvruje da je u
periodu od aprila 1992. do oktobra 1994. samo u Kazneno-popravnom domu
Foa na osnovu radne obaveze bilo angairano 145 lica srpske nacionalnosti.
Najvei broj lica bio je na poslovima obezbjeenja, meutim, u opisu poslova
pored nekih imena na spisku stoje i kuvar, vaspita, magaciner, itd.[208]
Zatoenici u KP Domu bili su sa irokog geografskog podruja koje je
pokrivalo Fou, Gorade, ajnie, Ustikolinu, Tjentite, Miljevinu i Jele. U
periodu od 1992.-1995. brojka zarobljenih ljudi je varirala. Zatvorenika je bilo
izmeu 350 i 500, ali je u ovom zatvoru ponekad bilo i do 750 ljudi.[209]
Neki od zatvorenika izvoeni su na prisilni rad,[210] dok su drugi odvedeni i
vie nikada nisu vieni.[211] Pored prisilnog rada, redovnog batinjanja,
maltretiranja i nestanaka, zatoenitvo u KP Domu u cjelini je bilo izuzetno
218

GENOCID U FOI 1992. 1995.

teko: uz minimalne higijenske uvjete, spavalo se na podu ili na madracima od


spuve, sa rijetkim i vrlo siromanim obrocima. Svjedok sa zatienim
identitetom, FWS-65, pretresnom vijeu je rekao da je tokom tri mjeseca koja
je proveo u KP Domu izgubio 40 kilograma.[212]
Foa je u gradu i okolini imala razvijenu mreu logora u kojima su mueni i
ubijani Bonjaci i silovane Bonjakinje na podruju Foe: Buk Bijela,
Srednjokolski centar Foa, Srednja kola u Kalinoviku (34 km zapadno od
Foe), Karamanova kua (u Miljevini), Lepa Brena (soliter u Foi), Partizan
(predratna sportska dvorana), kua u Trnovaama (2,5 km juno od Foe),
Ulica Osmana ikia br. 16 (vojniki tab u kojem su ene dovoene na
silovanje).[213]
U sudskom procesu protiv Dragomira Kunarca, Radomira Kovaa i Zorana
Vukovia, ene, rtve silovanja iz Foe i okolnih sela, svjedoile su o
monstruoznim serijskim silovanjima kojima su bile podvrgnute, kako prilikom
zarobljavanja, tako i u zatoenikim centrima koje smo naveli, ali i u brojnim
kuama, stanovima, gimnastikim dvoranama ili kolama.[214]
U hakim transkriptima, kao i u transkriptima dravnog suda u Bosni i
Hercegovini, zabiljeena su traumatina sjeanja ena koja svjedoe o
mranoj strani ljudske prirode, ali i o hrabrosti ena, djevojaka i djevojica da u
ime pravde oivljavaju munu prolost.
FWS-62, svjedokinja sa zatienim identitetom, opisala je kako je jedne noi
ena koja je spavala uz nju silovana pred oima drugih zatoenika i njenog
desetogodinjeg sina.[215] Kroz iste uase prolazile su i ene u ostalim
logorima u kojima su bile porobljene ene iz Foe i okolnih mjesta.[216]
219

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Naredbe o silovanju
Prema svjedoenju brojnih svjedoka iz Foe, sve to se deavalo, odvijalo se
uz saglasnost i prema nalogu srpskih vlasti. Naalost, ne postoji dokument koji
potvruje da je postojala specifina naredba o silovanju, meutim, prema
izjavama svjedoka, sistematski zloini su ak i nadgledani. Bonjakinje su u
Foi, kao i na ostalim okupiranim teritorijama Bosne i Hercegovine, silovane s
ciljem da budu, kako je to silovatelj rekao Bakiri Hasei, budu oploene
srpskim sjemenom. Prema svjedoenju FWS-192, ef policije i predsjednik
SDS-a (Srpska demokratska stranka) u Kalinoviku doli su u inspekciju kole u
kojoj su silovane ene.[217] Isto tako, autobusi sa muslimanskim enama na
putu od Buk Bijele do Srednjokolskog centra u Foi stali su na nekoliko
minuta ispred SUP-a, lokalne policijske stanice. Neki od vojnika koji su bili u
autobusima izali su i uli u policijsku stanicu ili su ispred autobusa razgovarali
sa efom policije u Foi, Draganom Gagoviem.[218] Osim toga, nekoliko je
svjedoka vidjelo Dragana Gagovia u Partizanu ili u blizini dvorane.[219]
Kada su pokuavale zatraiti zatitu policije, prema enama se postupalo
grubo i njihove su pritube zanemarivane.
Svjedoenja Bonjakinja pred ICTY-jem govore o sistematskom silovanju kao
dijelu dravnog projekta genocida nad Bonjacima koji nije mogao biti
proveden bez uea ili preutnog prihvatanja veine pripadnika srpskog
naroda. Meutim, prema njihovim svjedoenjima, odreeni broj srpskih vojnika
ipak je pokuavao zadrati ljudski dignitet i oduprijeti se naredbama. Za razliku
od straara u zloglasnom logoru Partizan koji nisu pokuavali sprijeiti
vojnike da ulaze i siluju zatvorenice, neki od straara u Srednjokolskom
centru u Foi pokuavali su sprijeiti vojnike da poine ovaj zloin. Svjedokinja
FWS-95 prisustvovala je sceni kada je jedan straar u logoru Srednjokolski
220

GENOCID U FOI 1992. 1995.

centar u Foi bezuspjeno pokuao sprijeiti vojnike da uu u dvoranu. Vojnici


su mu kazali da imaju dokument koji je potpisao Dragan Gagovi, koji im je
dozvoljavao da uu u zgradu i izvedu ene. U dokumentu je stajalo da je
vojnicima potreban seksualni odnos kako bi im se popravio borbeni duh.[220]
Svjedokinja pod ifrom FWS-48 je izjavila da su joj neki vojnici rekli da im je
bilo nareeno da siluju svoje rtve.[221]
Ovi bezuspjeni pojedinani pokuaji nekolicine srpskih straara da sprijee
zloin dodatno govore u prilog tezi da je silovanje bilo dio kampanje koja je bila
kreirana za koju je izdato nareenje sa viih instanci.
Takoer, silovanje je na isti nain izvravano u svim okupiranim dijelovima
Bosne i Hercegovine: Viegradu, Zvorniku, Brkom Roy Gutman pie:
Prema navodima mladih ena, silovatelji su sa rtvama raspravljali o silovanju
kao o zadai koju moraju obaviti. ene kau da su mnogi od mukaraca
poveavali odlunost uzimanjem bijelih tableta, koje su ih, ini se,
stimulirale.[222]Tvrdnja mukaraca da su postupali prema nareenjima bila je
potvrena kad je stigla nova skupina paravojnih snaga, odanih Vojislavu
eelju. ene kau da su zapovjednici iz one prethodne skupine pokuali
zatititi ene iz Brezova polja od eeljevih sljedbenika tako to su im rekli da
su one ve silovane.[223]
Takoer, analiza naina masovnih silovanja koja su vrena u istonoj Bosni i u
drugim dijelovima Bosne Hercegovine pokazuje da se radi o zajednikim
karakteristikama. Prvo su silovane obrazovane ene i ene iz bogatijih
porodica, a lanovi porodice zatvoreni u istom logoru tjerani su na incest.
Kampanja silovanja izvodila se istovremeno u razliitim dijelovima Bosne i
Hercegovine, i bila je dio agresije okupacije. Mnoga silovanja deavala su se u
221

GENOCID U FOI 1992. 1995.

zvaninim koncentracionim logorima.[224]Profesorica prava Catherine


MacKinnon nema sumnji da su silovanja koja su nad Bonjakinjama i
Hrvaticama vrile srpske snage bila dio genocidne kampanje:
To je silovanje do smrti, kao dio masakra, silovanje da se ubije i da se rtva
natjera da poeli da je mrtva. To silovanje je instrument nasilnog protjerivanja,
s ciljem da rtve natjeraju da napuste svoje domove i da nikad ne poele da se
vrate. To silovanje se izvodi da bi se vidjelo i da bi se o njemu ulo: silovanje
kao spektakl. To silovanje se izvodi s ciljem da se podijeli zajednica, raspadne
drutvo, uniti narod. To je genocidno silovanje.[225]
Da je silovanje Bonjakinja u Foi bilo organizirano u politikom i vojnom vrhu
bosanskih Srba, pokazuje i priznanje o krivici Dragana Zelenovia koji je
optuen za silovanje. Zelenovi je 17. januara 2007. godine priznao krivicu za
silovanje Bonjakinja u Buk Bijeloj u Foi, ukljuujui i silovanje
petnaestetogodinje djevojice. Zelenovi je takoer priznao silovanja velikog
broja ena u foanskoj gimnaziji, sportskoj dvorani Partizan, te u
Karamanovoj kui. Zelenovi je priznao da je uestvovao u muenju,
premlaivanju i izgladnjivanju zatoenica.[226] Puni tekst Zelenovievog
priznanja nije dostupan javnosti, meutim, Zelenovi je tokom ispitivanja od
strane sudskog vijea morao objasniti i zbog ega se dugo od meunarodne
pravde krio u Rusiji. Odgovorio je: Oni su mi organizirali put u Rusiju i nabavili
paso.[227] Iako sudije nisu zahtijevale da Zelenovi precizno odgovori ko su
oni, ostalo je da se sluti da li su vlasti u Republici Srpskoj bile umijeane u
njegov bijeg. Tekst njegovog punog priznanja, koji se jo uvijek usaglaava,
moda e donijeti ovaj odgovor. Bila bi to jo jedna zvanina potvrda da vlasti
u Republici Srpskoj nisu bile umijeane samo u organiziranje masovnog

222

GENOCID U FOI 1992. 1995.

silovanja Bonjakinja, ve da su i u miru nastavile negirati taj zloin i tititi


silovatelje.

Meutim, Bonjakinje su iz najmonstruoznije kampanje izale sa eljom da


svjedoe o pretrpljenom bolu. Jedan od razloga to silovanje do ICTY-ja nije
bilo kodificirano meunarodnim pravom jeste i to to mnoge rtve silovanja
odbijaju biti svjedoci, a esto i priznati da su bile rtve, tako da zloin silovanja
ostaje tamna brojka ne samo u ratu, ve i u miru. Moe se, dakle, rei da za
sudski presedan procesuiranja silovanja kao meunarodnog ratnog zloina
pravna praksa u najveoj mjeri moe zahvaliti rtvama koje su odbile da
prihvate iracionalnu krivicu koju im je nametalo tradicionalno patrijarhalno
naslijee.
IKB
223

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Februar 10, 2016 Uredi


PET SVJEDOKA OPTUBE NA SUENJU DOSTIU

Dravno tuilatvo planira sasluati pet svjedoka na suenju Krsti Dostiu,


optuenom za viestruka silovanja u Foi poinjena 1992. godine.
Na statusnoj konferenciji odranoj pred poetak suenja, Tuilatvo je navelo
da e etiri svjedoka biti sasluana uz mjere zatite, a da e biti pozvan i
vjetak medicinske struke te uloeno 20 materijalnih dokaza.
224

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Odbrana je navela da nije mogla poeti s pripremama, jer je od Tuilatva


dobila redigovane izjave svjedoka. Od Sudskog vijea su zatraili pomonog
branitelja.
Predsjedavajua Vijea Mira Smajlovi je kazala da e se o zahtjevu Odbrane
naknadno izjasniti.
Poetak suenja Dostiu bit e naknadno odreen, nakon to budu precizirani
slobodni termini u sudnicama.
Dosti je optuen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), od
aprila do decembra 1992. godine u naselju Ljubovi (opina Foa) vie puta
silovao ensku osobu koja je bila u poodmaklom stadiju trudnoe.
On je uhapen 8. oktobra prole godine u Foi.

Ajla Geo BIRN BiH Sarajevo

225

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Februar 10, 2016 Uredi


ZAVREN DOKAZNI POSTUPAK NA SUENJU ZA ZLOINE
U KALINOVIKU

U nastavku suenja za zloine poinjene u Kalinoviku, svjedokinja Tuilatva


BiH ispriala je da je bila zatvorena u koli u Kalinoviku zajedno sa Edinom
Biom, koji je, prema njenim saznanjima, muen 1992. godine.
Naza Pervan, koja je tetka Edina Bie, kazala je da su ga boli svaku no u
drugoj uionici. Ona je rekla kako je jednom uz stepenice ilo 100 vojnika,
koji su uli u kolu. Kako je navela, Edina su nakon toga stavljali u korito.
Svjedokinja Pervan je rekla da je izvjesni Hatibovi kazao njenom bratu: Edin
sjedi, ne mie se Sejdo lei koliko je dug.

226

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Prema njenim rijeima, Bio je bio bolestan i od jedne ene je traio da mu


donese kocku eera.
Onda su ga opet zatvorili i nita ne znam ta je bilo sa njim. Nismo ga mi vie
vidjeli. Pronaeno je tijelo, navela je Pervan.
Svjedokinja je na pitanje Odbrane Zorana Bjelice kazala da ne zna ko je ubio
Edina.
Za uee u ubijanju i muenju civila bonjake nacionalnosti koji su bili
zatvoreni u Osnovnoj koli Miladin Radojevi u augustu 1992. u Kalinoviku,
Tripkoviu i Zoranu Bjelici se sudi kao bivim pripadnicima Vojske Republike
Srpske (VRS). Prema optunici, jedan od ubijenih je Edin Bio.
Optuba je na nakon sasluanja dodatne svjedokinje Pervan uloila izjavu
svjedoka Odbrane, koju je uzeo Milan Romani, branilac optuenog Bjelice.
Romani je prigovorio na relevantnost ove izjave.
Nakon to je Tuilatvo preciziralo optunicu, konstatovano je da je dokazni
postupak zavren. Optuba e zavrnu rije iznijeti 9. marta.

Albina Sorgu BIRN BiH Sarajevo

227

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Februar 6, 2016 Uredi


FOA I OKOLINA:TRAGOVI GENOCIDA/STRADANJE BONJAKA 1992.

Fako Jusuf, Fako Pemba zapaljeni u porodinoj kui 24. juna 1992. godine,
pie na ploi, na potpornom zidu ispod male, bijele i prazne kue,u selu
Izbino.
Jusuf i Pemba nisu jedini iz sela okonali ivot na tako surov nain. Buktinja je
progutala jo dvije starice, za stolom su naene ugljenisane. Jo su dva
ovjeka u istom plamenu izgorjela. Teka je to pria
***
Ni dvadeset godina poslije rata (?) ne postoje podaci o broju ubijenih Bonjaka
ni u Foi ni okolini.
Ima dosta propusta oko Foe, a jedan od najveih je to ne postoji jedinstvena
baza podataka ubijenih Bonjaka u Foi i okolini.
*****
Izbino je naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini, u optini Foa. Na popisu
stanovnitva 1991. u njemu je ivjelo 475 stanovnika.
228

GENOCID U FOI 1992. 1995.

*****

U Foi je ubijeno preko 3000 Bonjaka


U zloinima u Foi je, prema jo uvijek nepotpunim podacima nestalo preko
3000 Bonjaka. Od tog broja, za oko 2000 ljudi je potvreno da su ubijeni, a
traga se za preko 1000 koji se jo uvijek vode kao nestali.
*****
Genocid u Foi /etniko ienje
Od poetka aprila do sredine jula 1992. srpske snage su sprovodile opiran
napad usmjeren protiv bonjakih civila u podruju opina Foa, Gacko i
Kalinovik. Prije samog napada, bonjaki civili su izbaeni sa posla, plate su
im uskraene, a potom im je uskraena mogunost slobodnog kretanja. Nakon
229

GENOCID U FOI 1992. 1995.

to su okolna sela i grad Foa dopali u ruke srpskih snaga: vojske, policije,
paravojnih formacija, a ponekad i samih Srba seljaka, primjenjivan je uvijek isti
ablon: Kue Bonjaka su sistematski pretresane, pljakane i spaljivane, a
graani su hapeni ili sakupljani na jednom mjestu, a ponekad tokom samog
procesa, premlaivani ili ubijani. Mukarci i ene su odvajani, a veina ih je
zatvorena u KP Dom u Foi. ene su odvoene na razne lokacije zatoenja
gdje su ivjele u nepodnoljivim higijenskim uvjetima, a u tim centrima su
zlostavljane na mnoge naine, dok ih je veina sistematski silovana. Srpski
vojnici ili policajci su dolazili u zatoenike centre, odabirali jednu ili vie ena,
izvodili ih i silovali. Neke od njih su odvoene u privatne apartmane i kue gdje
su silovane, a morale su takoer kuhati, istiti i sluiti rezidente, koji su bili
srpski vojnici. Tokom pomenutog napada na bonjake civile, ogroman broj
ena i djevojica je silovan. Svi tragovi postojanja i kulturno naslijee
muslimana Bonjaka je zbrisano iz podruja zahvaenih napadom srpskih
snaga. Skoro ni jedan Bonjak nije ostao u Foi. Sve damije su sruene.
*****
fotografije:internet/fb PutnikNamjernik
priredio:Kenan Sara

230

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Februar 3, 2016 Uredi


FOA:EST DECENIJA MUZEJA (KOJE EKSPONATE NEETE VIDJETI
I ZATO?)

Kroz etiri stalne postavke Muzej najbolje svjedoi o ovom kraju Bosne,
historiji, obiajima, imenima, potkrepljujui sve sauvanim fotografijama i
predmetima. Postavke Foa u prolosti, Etnografska postavka, Bitka na
Sutjesci i 110 dana foanske republike privlae sve veu panju javnosti. Na
godinjem nivou ostvare vie od 3.000 posjeta.

231

GENOCID U FOI 1992. 1995.

60
60.
,
. , ,
, .
, ,
, -,
1998. .
***

OVE EKSPONATE sadraje neete vidjeti!!!


K !!!
? zato?

232

GENOCID U FOI 1992. 1995.

233

GENOCID U FOI 1992. 1995.

234

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Proitajte i slijedee lanke na:focanskidani.wordpress.com


FOA 1992. 1995.:DNEVNIK ZLOINA (dokumenti,svjedoanstva)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/22/foca-1992-1995-dnevnikzlocina-dokumentisvjedocanstva/
MUZEJ FOANSKE SRAMOTE
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/16/muzej-focanske-sramote/
***
fotografije:internet/fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13/focanskidani
priredio:Kenan Sara

235

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Februar 1, 2016 Uredi


FOANSKE TUNE PRIE:RAMIZ BITEVIJA , U RATU OSTAO BEZ
RODITELJA, 31.01.2013. NAKON NESREE IZGUBIO BITKU ZA IVOT!

Dirljiva ivotna pria ovog dvadesetdvogodinjeg mladia, nikoga nije ostavila


ravnodunim.
TRAGINA SUDBINA DJEAKA RAMIZA BITEVIJE
Roaje ga je iz kolone bosanskih izbjeglica, kao bebu ratno siroe, prihvatilo
u svoje naruje. ampo koji je imao 14 mjeseci, a njegov brat Kemal pet
godina, kada su nali novi dom u porodici Jusufa Fazlia.
On je usvojio maliane iji su roditelji stradali u vihoru
bosanskohercegovakog rata. Zbog specifinih okolnosti na njegovom
ivotnom putu i tuge koju dijeli veina Roajaca, predsjednik optine Nusret
Kala odluio je da subotu, 2. februar, dan kada e se Roajci oprostiti od
ampa, proglasi danom alosti, javlja podgorika Pobjeda. Ramiz je bio
studnet tree godine Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru, kako
kau oni koji su ga poznavali, po svemu uzoran mladi.
Podsjetimo, nesrea se dogodila na magistralnom putu M5 na dionici Sarajevo
Pale kod tunela Vratnik. Automobil marke Renault Megane, kojim je
upravljao B. A. iz Sarajeva, oborio je Biteviju, koji je sa tekim povredama
prevezen u Kliniki centar Univerziteta u Sarajevu.

236

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Na KCUS je primljen u stanju kome. Imao je teke povrede glave i krvarenje u


mozgu. Smjeten je na Neurologiji na odjelu intenzivne njege, a preminuo je u
etvrtak u ranim poslijepodnevnim satima.
Ramizova supruga Denisa Cikoti-Bitevija, u velikoj je tuzi i oku nakon
gubitka supruga i kae da ne zna kako e dalje. Ova studentica tree godine
237

GENOCID U FOI 1992. 1995.

engleskog jezika i knjievnosti, kae da se sa Ramizom zadnji put ula u


utorak neposredno prije nesree. On je doao u Sarajevo vezano za
pribavljanje papira za stan na koji on i brat, kao ratna siroad, imaju pravo, a
koji ekaju ve 15 godina. Krenuo je autobusom iz glavnog
bosanskohercegovakog grada, ali je izaao iz vozila da bi uzeo paso koji je
zaboravio kod rodbine. Naao se na neosvijetljenoj sarajevskoj ulici.
Posljednje to je rekao supruzi bilo je da je jako mrano i da ga je pomalo
strah Naalost, njegove crne slutnje su se obistinile.
***

TUNA PRIA foanske familije Bitevija


esnaestogodinji Ramiz Bitevija sjedi sa svojim pooimom Jusufom Fazliem
(73) ispred frizerskog salona u centru Roaja, nad obalom Ibra, koji nosi naziv
po njegovom nadimku ampi. Iz mladia je uzalud pokuavati izvui
sjeanje na ratne strahote i gubitak oba roditelja u Foi, jer je tada imao tek
godinu, ali mu je poznato da mu je taj simpatini nadimak, po kojem ga danas
238

GENOCID U FOI 1992. 1995.

svi u Roajama znaju, dao pravi otac na roenju. Prolog mjeseca ampi i
stariji brat Kemal bili su na sahrani posmrtnih ostataka oca Muniba.
Nakon 15 godina pronali su grobnicu u kojoj je bilo est ubijenih civila. Nai
roditelji bili su umotani u jedno ebe, ali uzorak majine DNK jo se ispituje u
Visokom i uporeuje s naim, da bi bili sasvim sigurni. Rekli su nam da e to
biti zavreno sljedeeg mjeseca i da e tada biti i njena denaza pria
ampi.
Stariji Kemal, kojeg nijesmo zatekli u Roajama, nije mogao telefonom da
govori o tim dogaajima.
Moemo kada se vratim. Prosto ne umijem telefonom. Malo to u vam ja
rei to vam oni nijesu ve ispriali. I ja sam bio mali kae on, izvinjavajui
se.
Pooim Jusuf, kojeg mladii tradicionalno zovu babo, pria kako ranije nije
dozvoljavao da se o tome govori, jer su djeca bila pod traumom, ali da je sada
drugaije.

239

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Odrasli su. Treba da se suoe sa istinom i zlim vremenom u kojem su


izgubili roditelje, a ja sam danas srean ovjek to sam im postao novi roditelj i
to sam uspio da ih podignem i izvedem na put istie Jusuf.
Braa Bitevije stigli su u Roaje u ljeto ratne 1992. Konvoj od sedam autobusa
prepunih ena i djece bonjako-muslimanske nacionalnosti, koje su Srbi
protjerali iz Foe, kretao se polako sjeverom Crne Gore. U Beranama nije bilo
dozvoljeno da ue u grad i samo se na kratko zaustavio na periferiji Rude, da
bi im sunarodnici iz tog mjesta donijeli neto pomoi u hrani. U Roajama je
raspoloenje u to vrijeme bilo sasvim drugaije, ali se ni tu u prvom navratu
nije zadrao dugo, jer je krajnja destinacija trebalo da bude Makedonija.
Policija i vojska nijesu, meutim, dozvolili izlazak iz zemlje i konvoj je s granice
vraen u Roaje, koje je tada polagalo prvi, ali na alost ne i posljednji ispit iz
humanosti tokom ratova na ovim prostorima.
Izbjeglice su najprije smjetene u kolama i damijama, a onda su ih graani
primali po kuama. To je bilo tuno prisjea se Jusuf.
Brau Bitevije, Kemala koji je imao nepunih pet godina i ampija od svega 14
mjeseci, dovela je kominica Safeta sa jo etvoro male djece. Jo dvoje svoje
i dvoje od djevera. Za Kemala i ampija traila se porodica koja bi ih primila.
Jusuf i njegova supruga Naila, koja je umrla samo godinu nakon toga, imali su
ve estoro djece, ali su se odluili da ne dozvole da se Bitevije odvoje u
razliitim porodica i uzeli su obojicu. Safeta je kasnije otila za Njemaku, a
Fazliima je ispriala potresnu sudbinu koju su djeaci doivjeli u Foi, kada
su im jedne stravine noi ubijeni roditelji.
Bilo je valjda dva poslije ponoi. Upali su im etnici u kuu. Vrata je otvorio
otac i odmah je ubijen. Majka Raza je valjda ubijena u krevetu gdje je leala s
240

GENOCID U FOI 1992. 1995.

malim Ramizom. Oboje su usmreni hladnim orujem pria Jusuf.


Kemal se danas, kae, ne sjea da je upravo on, tako mali, tek prohodalog
brata uzeo potom za ruku i odveo kod komija preko puta, usred noi.
Pokucao je na vrata kod Safete i molio da ih primi. Rekao je da im nema
roditelja. Safeta je tek ujutru primijetila da je ampiju pidama krvava i ula u
njihovu kuu gdje je ekao stravini prizor. Beba je, valjda, bila uz majku
prenosi Jusuf njene rijei.
Foanski muslimani, ene i djeca, prije protjerivanja proveli su neko vrijeme u
logoru u tom gradu, u neljudskim uslovima.
Djeca su bila potpuno iscrpljena kada su stigla u Roaje i spasili su ih samo
moji prijatelji ljekari koje sam danonono angaovao. Onda su preuzele da ih
podiu moje erke koje su ih prihvatile i sada prihvataju kao brau kae
Jusuf.
Kemal i Ramiz i danas nose prezime svojih pravih roditelja, ali su mnogo vie
Fazlii. Potpuno su odgojeni u duhu te stare gradske porodice u gradu na Ibru.
Trudio sam se da im nita ne fali. Na alost, oca i majku nijesam mogao da
im vratim, ali sam pokuao da ih zamijenim. Nijesam ih odvajao od moje djece,
ni tada, ni danas kada su odrasli pria Jusuf.
Priljubljen uz njega, ampi, potvruje te rijei.
Babo i ja jo spavamo u istoj sobi. Ne moemo da zaspemo jedan bez
drugog kae ampi kroz osmijeh.
On i Kemal ne razmiljaju da odu iz Roaja iako su, kako kau, Boji putevi
nepredvidivi. Foa je mrana prolost, negdje u podsvijesti, a bosanska

241

GENOCID U FOI 1992. 1995.

rodbina koja je sada sva u Sarajevu, nekako daleka i hladna. Fazlii su im


pruili toplinu i sve u ivotu i ako ukoliko negdje odu, njima e se opet vratiti.

Upisao sam bosansko-turski koled u Sarajevu zbog toga to se ui dosta


stranih jezika. Biu u internatu od jeseni. Moda kasnije odem i na fakultet, ali
poslije se sigurno vraam u Roaje i Crnu Goru. Ovo je moj dom kae
ampi.
Babo Jusuf nerado slua o odlasku, ali se ne protivi.

242

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Kako god odlue, nijesu vie mali. Ali znam da im ni ubudue nee nita
faliti, gdje god da su kae on.
Kemal je zavrio srednju drvopreraivaku. Moda ipak nastavi Jusufov,
frizerski zanat, to ve ine njegova braa i sestre Fazlii.
Priu o brai Bitevije u Roajama skoro svi znaju. Jusuf je, kau Roajci, i bez
toga zasluio potovanje i iskrene pozdrave prolaznika, merhaba efendija, s
rukom na grudima i blagim naklonom dok sjedi ispred porodinih radnji na
najpromjetnijem mjestu u gradu i smireno ispija penzionersku kahvu
* Napomena, Jusuf Fazli je u meuvremenu preselio, a ulogu staratelja
Ramiza i Kemala preuzela je polusestra Belkisa
****
video:you tube
fotografije:internet/facebook
priredio:Kenan Sara

243

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Mart 30, 2016 2 komentara Uredi


GENOCID U FOI/DOKUMENTI SUDA BIH

Ovih dana navrit e se 24 godine od osnivanja koncentracionih logora u Foi. Napad


na Fou poeo je 7. aprila 1992.

ODVEDENI NA PUT BEZ POVRATKA


4. (d) iz zatvora odvoene u nepoznatim pravcima od kada im se gubi svaki trag pa su
tako odvedeni:
Aljuki Nedib sin abana, roen 1964. godine,
Krajin Adil sin Rasima, roen 1958. godine,
Niki Sejad sin Vehbije, roen 1956. godine,
Niki Kemo sin Munira, roen 1959. godine,
Niki Mustafa sin Adema, roen 1957. godine,
ljivo Salko sin Omera, roen 1944. godine,
Srnja Salko sin Atifa, roen 1965. godine,
244

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Srnja Jusuf sin Mustafe, roen 1968. godine,


Srnja Muamer sin Esada, roen 1965. godine,
ljivo Omer sin Salke, roen 1967. godine,
ljivo Hamdo sin Salke, roen 1971. godine,
oevi Sulejman sin Izeta, roen 1960. godine,
Zametica Edin sin Avde, roen 1968. godine,
Zametica Elveden sin Avde, roen 1968. godine,
alaka Ekrem sin Avde, roen 1971. godine,
Bali Edhem sin erifa, roen 1963. godine,
Bio Enes sin Mustafe, roen 1962. godine,
ukalo Jasmin sin abana, roen 1967. godine,
Karovi Ramiz sin Muje, roen 1961. godine,
Kovaevi Esad sin Demala, roen 1963. godine,
Kurtovi Nijaz sin Osmana, roen 1971. godine,
Kurtovi Edin sin Husnije, roen 1971. godine,
Jahi Bego sin Nurifa, roen 1969. godine,
ankui Dervi sin Naske, roen 1940. godine,
Kajgana rasim sin Alije, roen 1950. godine,
Borovina Suad sin Edhema, roen 1959. godine,
Klapuh Suad sin Sulejmana, roen 1964. godine,
Delil Alija sin Ramiza, roen 1955. godine,
oro Esad sin Tahira, roen 1955. godine,
Korjeni Husein sin Hajdara, roen 1968. godine,
Mujezinovi Samir sin Demala, roen 1971. godine,
Bali Demal sin Mehe, roen 1937. godine,
Muminovi Edib sin Himze, roen 1956. godine,
Muanovi Kasim sin Murata, roen 1945. godine,
245

GENOCID U FOI 1992. 1995.

oro Izet sin Memije, roen 1962. godine,


Muanovi Edhem sin Hasana, roen 1955. godine,
Karovi Nezir sin Muje, roen 1957. godine,
Dano Ramiz sin Halima, roen 1957. godine,
elik Sulejman sin Uzeira, roen 1941. godine,
oro Suljo sin Edhema, roen 1951. godine,
Muratovi Uzeir sin abana, roen 1956. godine,
Srnja Mirsad sin Abdulaha, roen 1955. godine,
abanovi Ferid sin Muana, roen 1958. godine,
engi Ekrem sin Avde, roen 1940. godine,
Malki Fahrudin sin Nazifa, roen 1948. godine,
Kafedi Ibrahim sin Avde, roen 1948. godine,
Dedovi Halim sin Hasana, roen 1935. godine,
Lagarija Nazif sin Salke, roen 1937. godine,
Deleut Murto sin Murata, roen 1937. godine,
Mulahmetovi air sin Halila, roen 1960. godine,
Mulahmetovi air sin Uzeira, roen 1960. godine,
Bektovi Ramiz sin Mehe, roen 1953. godine,
Bektovi Samir sin Hilmije, roen 1969. godine,
emo Edin sin Mehe, roen 1970 godine,
emo Meho sin Saliha, roen 1930. godine,
Divovi Munib sin Sejmena, roen 1961. godine,
ozo Smail sin Ibre, roen 1956. godine,
Dini Devad sin Hakije, roen 1960. godine,
Dini Hakija sin Murata, roen 1923. godine,
Hambo Atif sin Ibre, roen 1937. godine,
Krajin Ferid sin Hasana, roen 1965. godine,
246

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Krajin Hasan sin Huse, roen 1932. godine,


Lepir Vejsil sin Ahmeta, roen 1958. godine,
Mazi aban sin Sulejmena, roen 1964. godine,
Meki Kasim sin Rame, roen 1940. godine,
Meki Vahid sin erifa, roen 1950. godine,
Meki Zulfo sin Kasima, roen 1967. godine,
Musi Rasim sin Ragiba, roen 1964. godine,
Oru Halil sin Muje, roen 1926. godine,
Rami Ramiz sin Himze, roen 1962. godine,
Rizvanovi Murat sin Alije, roen 1932. godine,
Rizvanovi Nedib sin Murata, roen 1963. godine,
Subai Mirsad sin Salke, roen 1968. godine,
Subai Salko sin Halila, roen 1947. godine,
Aljuki aban sin Smaila, roen 1938. godine,
Ahmetspahi Vehid sin Osmana, roen 1965. godine,
Borovina Ramiza sin Edhema, roen 1962. godine,
auevi Esad sin Beira, roen 1950. godine,
erimagi Mehmed sin Avde, roen 1935. godine,
erimagi efik sin Base, roen 1937. godine,
Dedovi Ramiz sin Hamida, roen 1972. godine,
Hajri Devad sin Dafera, roen 1958. godine,
Isanovi Ibrahim sin Fehima, roen 1960. godine,
Kobiljar Rasim sin Nediba, roen 1958. godine,
Kova Senad sin Edhema, roen 1974. godine,
Krkali Kemal sin Rasima, roen 1965. godine,
Kuloglija Salih sin Agana, roen 1949. godine,
Matuh Alija sin Muje, roen 1969. godine,
247

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Murguz Mujo sin Aziza, roen 1962. godine,


Reko Huso sin Hasiba, roen 1946. godine,
Salinovi Nusrete sin Osmana, roen 1954. godine,
Softi Zijad sin Muje, roen 1964. godine,
Sudar Jasmin sin Mustafe, roen 1962. godine,
Suljevi Abdulah sin Alije, roen 1962. godine,
abanovi Elvir sin Ferida, roen 1974. godine,
ljivo Mehmedalija sin Hakije, roen 1966. godine i
oro Enes sin Tahira, roen 1975. godine o kojima se do danas nita ne zna i sa
pravom se moe pretpostaviti da su isti lieni ivota.

FOA 1992. APRILA


/SUKOBI/UBIJANJA/PROGONI/ZATVARANJA/SILOVANJA
Foa 1992. 1994.

248

GENOCID U FOI 1992. 1995.

346. Srpski Krizni tab funkcionisao je na jednoj lokaciji u srpskom


naselju ereluk, a Miroslav Stani, predsjednik SDS Foa, bio je
predsjednik taba i takozvani prvi ratni komandant u Foi. 130
347. Poetkom aprila, politiari SDS u Foi poeli su svakodnevno da
se sastaju. 131
348. Dana 7. aprila l992. godine, nakon to je rukovodstvo SDS izvrilo
pritisak, mjesna policija se podijelila po nacionalnoj osnovi i prestala da
funkcionie kao neutralna snaga. 132
349. Neposredno prije izbijanja sukoba, Srbi su poeli da evakuiu
svoje porodice i djecu iz Foe, uglavnom u Srbiju ili Crnu Goru. 133
350. Neki Muslimani, uznemireni kretanjem svojih komija Srba, kao i
optom napetou u gradu, takoe su prije izbijanja sukoba pobjegli ili
su evakuisali svoje porodice. 134
35l. Premda su mnogi Muslimani imali prijatelje, komije i roake
Srbe, mali broj njih je bio upozoren da predstoji napad. Odlazak iz Foe
nije bio jednostavan ak ni za one koji su uspjeli da pobjegnu, uz este
vojne kontrolne punktove na pravcima do razliitih destinacija. 135
352. Dana 8. aprila l992. godine u Foi je izbio oruani sukob, istim
slijedom dogaaja kao i u drugim optinama. 136
353. Prije nego to je oruani sukob zapoeo, muslimanski civili su
odstranjeni iz drutvenog i profesionalnog ivota zajednice, nisu im

249

GENOCID U FOI 1992. 1995.

isplaivane plate ili im je reeno da njihove usluge vie nisu potrebne.


137
354. Veina mukaraca Muslimana je razoruana. 138
355. Uskoro je uslijedilo potpuno izopenje Muslimana, pri emu im je
sloboda kretanja i okupljanja bila drastino ograniena.
139
356. Politika propaganda SDS postala je agresivnija, a incidenti nasilja
i paljenja kua ei.140
357. Dana 7. aprila l992. godine na ulicama je bilo srpskih vojnih
snaga, a neki ljudi se nisu pojavili na radnom mjestu, iz straha od sve
veih tenzija u gradu. Toga dana je mobilisano mnogo Srba i izdato im
je oruje. Te noi Srbi su u Foi zauzeli radiostanicu, skladite mjesnog
Doma zdravlja i magazin Teritorijalne odbrane u kojem je bilo
uskladiteno oruje. 141
Sukob u Foi
358. Dana 8. aprila l992. godine u Foi je izbio oruani sukob izmeu
srpskih i muslimanskih snaga. 142
359. Dana 8. aprila l992. godine u cijelom gradu postavljene su
barikade. 143
360. Negdje izmeu 08:30 i l0:00 sati poeo je glavni napad Srba na
Fou, uz kombinovanu vatru iz pjeadijskog naoruanja i granatiranje
250

GENOCID U FOI 1992. 1995.

artiljerijom iz oblinjeg Kalinovika i Miljevine. Srpske snage inili su


lokalni vojnici i vojnici iz Crne Gore i Jugoslavije, kao i paravojna
formacija zvana Beli orlovi. 144
36l. Pucanje i granatiranje je uglavnom bilo usmjereno na naselja sa
veinskim muslimanskim stanovnitvom, naroito Donje Polje, ali su
Srbi napadali i naselja sa mijeanim stanovnitvom poput ohodor
Mahale. 145
362. Uprkos muslimanskom otporu, koji se uglavnom sastojao od
pjeadije koncentrisane u Donjem Polju i ukovcu, srpske snage
nastavile su da zauzimaju dio po dio Foe, zauzevi na kraju i bolnicu i
zatvorski objekat KP dom. 146
363. U vojnom napadu ranjen je veliki broj civila, veinom Muslimana. 147
364. Vojska bosanskih Srba i paravojne grupe izvrile su sistematski
napad na civilno muslimansko stanovnitvo optina Foa, Gacko i
Kalinovik. 148
365. Radilo se o napadu irokih razmjera, a obuhvatao je period od
aprila l992. godine do februara l993. godine. 149
366. Srpskim snagama je trebalo sedmicu dana da zauzmu Fou i jo
desetak dana da preuzmu potpunu kontrolu nad optinom Foa. 150
367. Mnogi civili su se za vrijeme sukoba skrivali u svojim kuama,
stanovima, podrumima svojih stambenih zgrada ili kod roaka u drugim

251

GENOCID U FOI 1992. 1995.

dijelovima grada; drugi su otili iz Foe, mislei da e tako biti


sigurniji. 151
368. Mnogi Muslimani koji su se skrivali rijeili su se linog
naoruanja kako ne bi mogli da budu optueni za uestvovanje u
sukobu. Napad je trajao est ili sedam dana, ali je najtee granatiranje
bilo tokom prvih nekoliko dana kada je i nanesena najvea teta. 152
369. Foa je pala u ruke Srba negdje izmeu l5. i l8. aprila l992. godine,
kada su mnogi Muslimani koji su ostali u Foi za vrijeme borbi, poeli
da bjee. 153
370. Nakon uspjenog vojnog zauzimanja Foe napad na nesrpsko
civilno stanovnitvo se nastavio. 154
37l. Van grada, srpske snage su preduzimale vojne operacije u cilju
zauzimanja i razaranja muslimanskih sela u optini Foa. 155
372. Sela u optini Foa bila su izloena napadima sve do poetka juna.
156
373. Srpski vojnici slijedili su Muslimane koji su bjeali prema
Goradu i zauzeli su skladite goriva JNA u Pilipoviima, gdje su se
sklonili mnogi muslimanski civili. U skladitu su mukarce Muslimane
odvojili od ena i djece. 157
374. Poto su pronali lansku kartu SDA na kojoj se nije vidjelo kome
pripada, srpske snage su odabrale nekoliko mukaraca ija su imena
bila na spisku i nasumice jo nekoliko njih. 158
252

GENOCID U FOI 1992. 1995.

375. Ukupno su izdvojili devetoricu mukaraca i strijeljali ih. Jedan od


njih je pobjegao, a jedan je preivio.159

376. Kada su se gradovi i sela potpuno nali u njihovim rukama, srpske


snage vojska, policija, paravojne jedinice, a ponekad ak i srpski
seljani, koristili su isti obrazac ponaanja: muslimanske kue i stanove
sistematski su pljakali ili spaljivali, muslimanske seljane kupili i
zarobljavali, a ponekad ih pritom i tukli ili ubijali. 160
377. Skoro svi preostali Muslimani, mukarci i ene iz Foe, Gackog i
Kalinovika uhapeni su, okupljeni, razdvojeni i zatvoreni ili zatoeni u
nekoliko zatoenikih centara kao to su Buk Bijela, srednja kola u
Kalinoviku, Partizan, Srednjokolski centar u Foi i KP dom u Foi, i
to po ustaljenom obrascu. Neki od tih ljudi su ubijeni, neki silovani ili
teko pretueni. 161

253

GENOCID U FOI 1992. 1995.

378. Jedini razlog za takvo postupanje prema tim civilima bio je taj to
su oni po svom etnikom porijeklu bili Muslimani. 162
379. ene su drali u raznim zatoenikim centrima, gdje su morale
ivjeti u nepodnoljivim higijenskim uslovima, gdje su zlostavljane na
razne naine, to je za mnoge od njih ukljuivalo esta silovanja. 163
380. Srpski vojnici ili policajci dolazili bi u te zatoenike centre, birali
jednu ili vie ena, izvodili ih i silovali. Mnoge ene i djevojke silovane
su na taj nain. 164
38l. Neke od njih su iz tih zatoenikih centara odvodili u privatne
stanove i kue, gdje su morale kuhati, istiti i sluiti srpske vojnike koji
su tamo stanovali. Podvrgavane su i seksualnim zlostavljanjima. 165
382. Konkretno, civili Muslimani koji su bili zatoeni u koli u
Kalinoviku, Srednjokolskom centru u Foi i sportskoj dvorani
Partizan drani su u nehigijenskim uslovima i bez tople vode. 166
383. Civili Muslimani koje su drali na tim mjestima nisu dobivali
dovoljno hrane. Sloboda kretanja im je bila ograniena. Nije im bilo
dozvoljeno da odlaze na neku drugu teritoriju niti da se vrate svojim
kuama. Veina njihovih kua spaljena je ili opljakana. Bili su pod
strahom i ivjeli su u atmosferi zastraivanja.
167
384. Sve to dogaalo se pred oima, sa punim znanjem, a ponekad i uz
neposredno uee lokalnih vlasti, posebno policije. 168

254

GENOCID U FOI 1992. 1995.

385. Nalnik policijskih snaga u Foi, Dragan Gagovi, bio je kao jedan
od ljudi koji su dolazili u te zatoenike centre da izvode i siluju ene169
386. Nakon viemjesenog zatoenitva, mnoge ene su protjerane ili
razmijenjene.170
387. Neki mukarci su u zatoenitvu proveli ak dvije i po godine
samo zbog toga to su Muslimani. 171

388. Selo Brod, etiri kilometra udaljeno od Foe, napadnuto je 20.


aprila l992., poto mjesne vlasti nisu odgovorile na zahtjev srpskog
Kriznog taba da se selo preda. 172
389. Srpske snage su zapalile muslimanska sela u okolini Miljevine,
otprilike l8 kilometara od Foe, u smjeru Kalinovika i Sarajeva, i
uhapsile mukarce, muslimanske civile. 173
390. Srpske snage su granatirale, napale pjeadijom i zatim 4. ili 5.
maja l992. zauzele Jele, u blizini Miljevine, oko 22 kilometra od Foe.
174
255

GENOCID U FOI 1992. 1995.

39l. Kad su srpske snage zapalile selo, stanovnitvo je pobjeglo u


oblinju umu. Muslimani koji su ostali u svojim kuama ili su pokuali
da pobjegnu poginuli su.175
392. Drugi mukarci muslimanske nacionalnosti, mjetani ovog sela,
uhvaeni su i zatoeni u kasarnama u Kalinoviku i Bilei, a zatim
prebaeni u KP dom u Foi.176
393. Iz Jelea su se vidjele kue u plamenu i ljudi kako bjee iz drugih
sela. 177
394. Kue Muslimana u Pilipoviima i u susjednom selu Paunci
izgorjele su do temelja 25. ili 26. aprila l992. godine. 178
395. Srpske snage su oko 28. aprila l992. godine napale Ustikolinu iz
koje su Muslimani nastojali da prue otpor.179
396. Nakon to su zauzele selo, srpske snage su zapalile kue
Muslimana. Odatle su nastavile da napadaju i razaraju muslimanska
sela uz lijevu obalu Drine, nizvodno od Joanice, a stanovnitvo se
razbjealo ili je poginulo. 180
397. Srpske snage su 3. jula l992. godine napale muslimansko selo
Mjeaji/Troanj, smjeteno izmeu Foe i Tjentita.181
398. Kad je napadnut Troanj, nekolicina mjetana Muslimana je jo
uvijek ivjela u svojim kuama, ali su nou spavali u umi i samo su se
danju vraali kui. 182

256

GENOCID U FOI 1992. 1995.

399. Bili su uplaeni jer su vidjeli kako gore druga muslimanska sela i
znali su da su napadnuti zbog toga to su Muslimani. 183
400. U prvom napadu poginula su tri seljana, a nakon to je uhvaena
grupa od 50 seljana Muslimana, premlaeno je i ubijeno jo sedam
mjetana mukaraca. 184
40l. Nakon to su Srbi zauzeli Fou i njenu okolinu, tamo je bio
prisutan znatan broj srpskih vojnika i srpskih paravojnih formacija. 185
402. im su Srbi preuzeli vlast, uvedena su ogranienja za nesrpsko
stanovnitvo. Srpski vojnici su nazivali Muslimane pogrdnim izrazom
balija i psovali ih prilikom hapenja.186
403. U aprilu l992. godine Muslimane su poeli da otputaju s posla i
da ih spreavaju da se jave na posao ili da ih od toga odvraaju. 187
404. Iako je srpski Krizni tab naredio Srbima da se vrate na posao
negdje krajem aprila ili poetkom maja l992. godine, Muslimanima to
nije bilo dozvoljeno. 188
405. Nesrpskom stanovnitvu kretanje je bilo ogranieno. Policijski
automobil s razglasom obilazio je grad objavljujui da Muslimanima
nije dozvoljeno kretanje gradom. Slina objava data je i putem radija.
406. Istovremeno, srpsko stanovnitvo moglo je slobodno da se kree,
osim za vrijeme policijskog asa od 20:00 do 06:00 sati koji je vaio za
sve stanovnike. 190

257

GENOCID U FOI 1992. 1995.

407. Muslimanima je bilo zabranjeno da se sastaju i iskljuene su im


telefonske linije. 191
408. U aprilu i maju l992. godine Muslimani su u svojim stanovima u
Foi ivjeli kao u kunom pritvoru, bilo zbog toga to su se skrivali ili
zbog toga to su im tako naredili srpski vojnici. 192
409. Kue poznate kao Planika i andal srpska vojska je koristila
kao privremene zatoenike centre. 193
4l0. Ljudi koji su htjeli da odu iz Foe morali su od SUP-a
(Sekretarijata unutranjih poslova) da pribave odgovarajue dozvole. 194
4ll. Uspostavljeni su vojni kontrolni punktovi na kojima se kontrolisao
ulaz i izlaz iz Foe i okolnih sela. 195
4l2. Srpska vojna policija ili vojnici su u aprilu i maju l992. godine
izvrili pretres muslimanskih domainstava u potrazi za orujem,
novcem i drugim predmetima. 196
4l3. Srpske kue nisu pretresane, ili su u najboljem sluaju povrno
pretraivane. 197
4l4. Muslimanima je nareeno da predaju oruje, dok su Srbi svoje
oruje mogli zadrati.198
4l5. Muslimanska privatna preduzea su opljakana ili spaljena, ili im
je konfiskovana oprema. 199

258

GENOCID U FOI 1992. 1995.

4l6. Naselja su u napadu sistematski unitavana. Tokom borbi za


kontrolu nad gradom srpski vojnici su palili muslimanske kue, ali i
nakon to je grad zauzet. 200
4l7. Spaljeno je Donje Polje, naselje ukovac sa veinskim
muslimanskim stanovnitvom, a spaljene su i muslimanske kue u
Kamerici i u Granovskom Sokaku. 201
4l8. Stara gradska etvrt Prijeka arija, sa svojom trnicom u
orijentalnom islamskom stilu, spaljena je na l2. aprila l992. godine ili
oko tog datuma. 202
4l9. Jednom prilikom su pronaene razorene muslimanske kue pored
jednog nedirnutog srpskog stana na ijim vratima je stajala poruka
Srpski stan ne pali. 203
420. Dok su muslimanske kue gorjele, vatrogasna kola titila su srpske
kue.204
42l. Sa drugih muslimanskih kua skidan je graevinski materijal, ili su
dodijeljene Srbima koji su ostali bez svog doma. 205
422. Nekoliko damija u gradu i u optini Foa spaljeno je ili na drugi
nain razoreno. 206
423. Damija Alada iz l555. godine, koja je bila pod zatitom
UNESCO-a, dignuta je u vazduh, a damija u naselju Granovski Sokak
je unitena. 207

259

GENOCID U FOI 1992. 1995.

424. Damija u Jeleu je spaljena, a minaret je uniten. 208


425. Srpski vatrogasci stajali su po strani i gledali kako damije gore.
209
426. Nakon to su Srbi zauzeli Fou, srpski vojnici i vojna policija tukli
su nesrpsko civilno stanovnitvo. 210
427. Civile bi tukli nakon hapenja i dok bi ih iz gradskih naselja ili sela
u optini prevozili do zatoenikih objekata. 211
428. Jednom prilikom je jedan srpski vojnik teko pretukao tri pacijenta
u Foanskoj bolnici, udarajui ih nogama i stolicom, kada je saznao da
su Muslimani. Premlaivanje je prekinuto tek kada je intervenisao jedan
ljekar i pozvao policiju.212
429. Sredinom juna l992. godine, oko 27 civila muslimanske
nacionalnosti, veinom ena i djece, ubijeno je u etniki mijeanom
naseiju ohodor Mahala.213
430. Civili su ubijani i u Jeleu, Mjeaji/Tronju i Pilipoviima.214
43l. Leevi nekih drugih civila vieni su kako plutaju Drinom.
Zatoenici KP doma koji su poslati na radove na obalu rijeke morali su
daskama i tapovima da guraju leeve nizvodno. 215
432. Ne-Srbe su hapsili irom optine Foa. Mukarce Muslimane bi
okupili na ulici, odvojili od ena i djece i od srpskog stanovnitva. 216

260

GENOCID U FOI 1992. 1995.

433. Drugi su uhapeni u svom stanu ili u kui prijatelja i roaka,


odvedeni s radnog mjesta ili bi ih izvukli iz bolnikih kreveta. 217
434. Mnogi uhapeni Muslimani su za vrijeme sukoba zatoeni u
vojnim magazinima Teritorijalne odbrane u Livadama.218
435. Oko l4. ili l5. aprila l992. godine u centru Foe su uhapeni
Muslimani i nekoliko Srba. 219
436. Srbima je nakon nekoliko sati doputeno da odu kuama, a
Muslimani su morali da ostanu. 220
437. Civili Muslimani iz drugih dijelova Foe su izmeu l4. i l7. aprila
l992. godine hapeni i zatvarani u Livadama. Meu njima je bilo ljekara
i medicinskog osoblja iz Foanske bolnice. 221
438. Nekoliko zatoenika je prilikom hapenja teko premlaeno i
povrijeeno. 222
439. Muslimanke su prebaene u Buk Bijelu, u srednju kolu u Foi i u
sportsku dvoranu Partizan. Srpski vojnici su vie puta silovali
muslimanske ene i djevojke na tim lokacijama i drugdje.223
440. U poetku je bilo na snazi vojno nareenje koje je spreavalo
graane da odlaze iz Foe. Meutim, veina nesrpskog civilnog
stanovnitva s vremenom je bila prisiljena da napusti Fou. 224

261

GENOCID U FOI 1992. 1995.

44l. U maju l992. godine organizovani su autobusi koji su odvozili


civile iz grada, a oko l3. augusta l992. godine Muslimani koji su ostali u
Foi, uglavnom ene i djeca, odvedeni su u Roaje u Crnoj Gori. 225
442. Dana 23. oktobra l992. godine, grupa ena i djece iz optine Foa,
koji su mjesec dana bili zatoeni u sportskoj dvorani Partizan,
deportovani su autobusom u Gorade. 226
443. Prilikom ekshumacija na podruju Foe, Dravna komisija za
traenje nestalih lica identifikovala je 375 tijela. Sva osim jednog
pripadala su Muslimanima. To jedno tijelo pripadalo je Crnogorcu koji
je bio oenjen Muslimankom. 227
445. Ovaj napad je ukljuivao i sistematsko sakupljanje i zatvaranje
civila nesrba, paljenje i unitavanje imovine nesrpskog stanovnitva,
uglavnom Muslimana, razaranje nekoliko damija u gradu i optini
Foa, protivpravno liavanje ivota civila ne-Srba, kao i muenje i
zlostavljanje mnogih mukaraca ne-Srba zatoenih u KP domu.228
446. Svi tragovi muslimanskog prisustva i kulture izbrisani su sa
podruja Foe.229
447. U januaru l994. godine srpske vlasti su svoju potpunu pobjedu
sticanje premoi nad Muslimanima krunisale mijenjanjem imena
Foa u Srbinje, to doslovno znai grad Srba.230

262

GENOCID U FOI 1992. 1995.

______

Zatoeniki logor KP dom, Foa


Pritvaranje nesrpskih civila u KP domu

263

GENOCID U FOI 1992. 1995.

462. Broj zatoenika u KP domu kretao se izmeu 350 i 500, a katkada


je dostizao i do oko 750 ljudi.231
463. Mukarci Muslimani su po pravilu pritvarani, katkada u trajanju i
do dvije i po godine. 232
464. Neki od zatvorenika izvoeni su na prisilni rad, dok su drugi
odvedeni i vie nikada nisu vieni. 233
465. U KP domu hrane je bilo malo, higijenski uslovi bili su svedeni na
minimum, nije bilo kreveta, osim madraca od spuve i arava kojih
nije bilo dovoljno. Zatoenicima u KP domu hrana se nije mogla
slobodno donositi.234
466. Provokacije, vrijeanja, batinanja i druge vrste zlostavljanja bili su
u KP domu uobiajeni. 235
467. Dana l7. aprila l992. godine svi muslimanski civili mukog pola
zatoeni u Livadama prebaeni su u KP dom koji je prije sukoba sluio
kao zatvor. U to vrijeme su vojnici Uikog korpusa iz Srbije upravljali
ovim objektom da bi tokom sljedeih nekoliko sedmica prenijeli vlast
na domae Srbe. 236
468. I drugi civili, ne-Srbi, iz optine Foa takoe su protivpravno
hapeni i zatvarani u KP domu. Nekoliko njih je u KP dom stiglo
premlaeno i s tekim povredama. 237
469. Protivzakonito hapenje i zatvaranje nesrpskih civila, mukaraca,
sprovoeno je masovno i sistematski. Stotine mukaraca Muslimana,
264

GENOCID U FOI 1992. 1995.

kao i jo nekoliko drugih nesrpskih civila, zatoeni su u KP domu, a da


nisu optueni ni za kakvo krivino djelo.238
470. Najvie zatoenika u KP domu, oko 500 do 600, bilo je u ljeto
l992. godine. Njihov broj se smanjivao od jeseni l992. do l993. godine,
kada je ostalo svega 200-300 zatoenika. Otprilike u oktobru l994.
godine puteni su i posljednji zatoenici, kojih je tada bilo manje od
l00.239
47l. Ljudi su tamo bili zatoeni u trajanju od etiri mjeseca do vie od
dvije i po godine. 240
472. Iako je u KP domu bilo i neto Srba, oni su tamo bili zatvoreni po
zakonskoj osnovi poto se radilo o licima osuenim na sudovima prije
izbijanja sukoba i licima pritvorenim zbog vojnih prekraja iz vremena
sukoba. Suprotno tome, ne-Srbi su bili pritvoreni bez ikakve zakonske
osnove, a njihov ostanak u zatoenitvu nije bio predmet nikakvog
preispitivanja. 241
473. Osim nakratko u prvim danima zatoenitva u KP domu,
muslimanski zatoenici nisu imali nikakvog kontakta sa spoljnim
svijetom ili sa svojim porodicama, a (veoma dugo) ni sa Crvenim
krstom. Srpske vlasti nisu nijednom preispitale zakonitost njihovog
zatoenitva. 242
474. Mnogi zatoenici su premlaivani i povrgavani drugim oblicima
zlostavljanja, ponekad bez ikakvog povoda, a ponekad je to bila kazna

265

GENOCID U FOI 1992. 1995.

za sitne povrede zatvorskih propisa ili nain iznuivanja informacija i


priznanja od njih. 243
475. Drugi zatoenici su sluali krikove i zapomaganje onih koje su
tukli i to bi ih sve ispunilo strahom. Mnogi su se u svoje elije vraali s
vidljivim ranama i modricama od premlaivanja. Neki nisu danima
mogli da hodaju ni da govore.244
Zatvaranje nesrpskih mukaraca u KP domu
476. Izmeu l0. aprila l992. i poetka juna l992. godine u cijeloj Foi i
njenoj okolini izvrena su masovna hapenja nesrpskih civila,
mukaraca, uglavnom Muslimana., Mukarce su nakon hapenja
prebacivali u KP dom. 245
477. Pored uglavnom civilne populacije u KP domu, tamo je bio i manji
broj muslimanskih vojnika koje su drali u samicama, odvojeno od
civilnih zatoenika Muslimana. 246
478. Jedino lino obiljeje koje je bilo prisutno u odluci da se ti
mukarci zatoe jeste njihova nesrpska nacionalnost. Ogromna veina
zatoenika bili su Muslimani.247
479. U obzir nisu uzimani ni starosna dob, ni zdravstveno stanje, ni
civilni status. Starosna dob zatoenika kretala se od l5 do gotovo 80
godina. 248

266

GENOCID U FOI 1992. 1995.

480. Meu zatoenicima je bilo mnogo starijih osoba a meu zatoenim


mukarcima bila je i vea grupa bolesnih, ranjenih, hendikepiranih i
mentalno poremeenih osoba.249
481. Nijedan od nesrpskih mukaraca nije bio uhapen na osnovu
vaeeg naloga za hapenje. Nijednom od zatoenika nije bio pokazan
nalog za hapenje kada su prvi put privedeni niti ih je iko usmeno
obavijestio o razlozima hapenja.250
482. Kada su zatoeni u KP dom, niko od zatoenika nije bio
obavijeten o razlozima zatoenja, trajanju zatoenitva ili o bilo kakvoj
mogunosti putanja na slobodu.251
483. Slino tome, ispitivanja zatoenika su se ponekad sprovodila ve
nakon nekoliko dana ili sedmica, ponekad tek nakon nekoliko mjeseci,
a u nekim sluajevima nikad.252
484. Tokom tih ispitivanja neke su zatoenike ispitivali o oruju, a neke
o njihovom lanstvu u SDA i o tome gdje su se nalazili prije i za
vrijeme izbijanja sukoba na tom podruju.253
485. Veem broju zatoenika su prijetili za vrijeme ispitivanja, a neki
su uli kako zlostavljaju zatoenike u susjednim prostorijama. 254
486. Ni za jednog zatoenika nije podignuta optunica, niti je
sproveden sudski postupak i donijeta osuujua presuda za bilo koje
krivino djelo, ni prije zatoenja ni tokom zatoenitva u KP domu. 255

267

GENOCID U FOI 1992. 1995.

487. Nijedan zatoenik nije bio upoznat sa svojim procesnim pravima


ni prije ni za vrijeme zatoenitva.256
488. Zatoenici nisu bili kriminalci osumnjieni za poinjenje nekog
krivinog djela, niti su ikad optueni za poinjenje krivinog djela
prema nacionalnom i/ili meunarodnom pravu. Meu njima je bilo
ljekara i zdravstvenih radnika, novinara, bivih slubenika KP doma,
rukovodilaca, policajaca i drugih lica civilnog statusa.257
489. Uspostavljanje i odravanje nehumanih uslova izvreni su s
namjerom diskriminacije nesrpskih zatoenika na osnovu njihove
vjerske odnosno politike pripadnosti. 258
Straari u KP domu
490. Tokom prve 2-4 sedmice nakon poetka sukoba, policijske
dunosti u KP domu obavljale su vojne jedinice, navodno iz Uikog
bataljona.259
49l. Paravojne jedinice su sakupile Muslimane na jednom mjestu,
uhapsile ih i odvele u KP dom.260
492. Muslimanske zatoenike u KP domu su tokom prvih nekoliko
sedmica njihovog zatoenitva uglavnom nadgledali pripadnici
vojske.261
493. Bivi straari KP doma, Srbi, poeli su se vraati u KP dom na
izvrenje svoje radne obaveze otprilike l8. ili l9. aprila l992. godine,
otprilike u isto vrijeme kad je Krnojelac postavljen za upravnika.262
268

GENOCID U FOI 1992. 1995.

494. U premlaivanju zatoenih nesrba uestvovale su u osnovi dvije


kategorije lica: straari KP doma i ljudi koji su u KP dom dolazili
izvana. 263

ONI SU PREMLAIVALI I UBIJALI


495. to se tie prve kategorije, u premlaivanjima su uestvovali
mnogi straari meu kojima su bili Dragomir Obrenovi, Milenko
Burilo, Milenko Elci, Zoran Matovi, Vlatko Pljevalji, Predrag
Stefanovi, Jovo Savi, Radovan Vukovi, Milovan Vukovi, Milivoj
Mili i Milenko Eli. Ti straari su prozivali zatoenike iz njihovih
soba i odvodili ih u druge prostorije. Zatoenici su znali da e ih tamo
tui, a ponekad su i smi uestvovali u premlaivanju.264
Nadlenost Ministarstva pravde i vojske u vezi s KP domom
496. Kako u svojstvu privremenog upravnika tako i u svojstvu
upravnika, Krnojelac je bio odgovoran Ministarstvu pravde i, u
odreenoj mjeri, Vojnoj komandi.265
497. Krnojelac je takoe mogao da informie Taktiku grupu Foa o
osuenim Srbima koji su htjeli da budu puteni iz KP doma kako bi
mogli da se pridrue borbenim jedinicama i dati preporuku koja lica bi
u tu svrhu trebalo pustiti na slobodu. 266
498. Ugovor o najmu sklopljen s vojskom imao je jedan vaan aspekt:
nadlena za donoenje odluke o tome koji e nesrbi biti zatoeni, a koji

269

GENOCID U FOI 1992. 1995.

puteni iz KP doma, je Vojna komanda, odnosno, poblie reeno,


komandant Kova, a ne Ministarstvo pravde. 267
499. S tim u vezi, Krnojelac je imao obavezu da molbe za putanje na
slobodu tih zatoenika prosljeuje Kriznom tabu ili Taktikoj grupi
Foa.268
500. Vojska je, s druge strane, imala obavezu da se pobrine da
Krnojelac bude informisan tome za koga je odlueno da bude zatoen, a
za koga da bude puten na slobodu, a Krnojelac je u tom smislu imao
neka ovlatenja, kao to je predlaganje da se zatoenici iz zatvora u
Bilei premjeste u KP dom. 269
50l. Vojna komanda je mogla takoe da odluuje kojim e licima biti
dozvoljen ulazak u KP dom, a imala je i odredenu mo da uputi lica na
radnu obavezu u KP dom i da odredi kakvu vrstu posla e obavljati lica
upuena na radnu obavezu u KP dom. 270
502. Kao opta posljedica sukoba, straari koji su bili rasporeeni u KP
dom i koji su bili u dobi vojnih obveznika i zdravstveno sposobni
morali su da odlaze na borbene linije tokom perioda od najkasnije 30.
septembra l992. do 2. septembra l993. 271
503. Meutim, ovaj faktor nije uticao na nadlenost koju je Krnojelac
imao nad tim straarima kad su oni bili na svojoj dunosti u KP domu.
272

270

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Pripadnici paravojnih snaga u KP domu


504. Postojale su izvjesne grupe koje su ulazile u KP dom, a nad kojima
je Krnojelac imao ogranienu kontrolu. To su bili isljednici i pripadnici
paravojnih snaga.
273
505. U KP dom su ulazila i vojna lica, premda je za to trebalo
prethodno dobiti dozvolu vojnih organa. 274
506. Krnojelac se pobrinuo da takva lica ne izvode zatoenike iz KP
doma bez odgovarajueg odobrenja Vojne komande. 275
507. Putanje na slobodu zatoenika nesrba bilo je u nadlenosti vojske
i Kriznog taba.
276
271

GENOCID U FOI 1992. 1995.

508. Nadlenost za putanje zatvorenika na slobodu obino nije


iskljuivo u rukama upravnika zatvora, tako da je, u sluaju KP doma,
Ministarstvo pravde bilo tijelo koje je odbuivalo o trajanju
zatoenitva osuenih Srba. 277
509. Vojna komanda je imala mo da odluuje o putanju na sbobodu
srpskih vojnika zatvorenih zbog vojnih prekraja tokom sukoba. 278
Opti uslovi u KP domu
5l0. Nesrpskim zatoenicima u KP domu su u periodu od aprila l992.
do jula l993. godine nametnuti bijedni i surovi ivotni uslovi. 279
5ll. Zatoenici ne-Srbi u KP domu morali su da trpe neadekvatne i
surove ivotne uslove, to je kod mnogih pojedinaca izazvalo trajne
fizike i psihike tegobe.280

Prostor u KP domu
5l2. Zatoenici ne-Srbi namjerno su bili smjeteni u skuenim
uslovima. Kapacitet KP doma bio je takav da se moglo smjestiti vie od
maksimalnih 500-700 zatoenika ne-Srba, ali su zatoenici bili
natiskani u mali broj prostorija.281
5l3. U samicama, koje su bile predviene za po jednu osobu, bilo je
natrpano i do l8 ljudi odjednom, tako da zatoenici nisu uopte mogli da
se kreu elijom, ni da spavaju u leeem poloaju. 282

272

GENOCID U FOI 1992. 1995.

5l4. Ne-Srbi su sve vrijeme bili zakljuani u svojim prostorijama ili


samicama, osim u vrijeme obroka i radne obaveze. Natrpavali su ih u
prostorije iako zatvorski kapaciteti nisu bili do kraja popunjeni. Zbog
pretrpanosti nisu svi imali krevete, pa ak ni madrac, a ni ebadi nije
bilo dovoljno. (Tuilac protiv Krnojelca, predmet br. IT-97-25-T,
presuda izreena 15. marta 2002. godine, paragraf 440)
Higijenski uslovi u KP domu
5l5. Higijenski uslovi bili su jadni, uslovi za pranje minimalni. Kupatila
i tuevi, bez tople vode, bili su u najboljem sluaju rijetko dostupni.
Nije bilo dovoljno sredstava za odravanje higijene i toaletnog pribora.
283
5l6. Posteljine nije bilo dovoljno ili je uopte nije bilo. Jedina posteljina
bila je ona koja je ostala od bivih osuenika, a ta nije nijednom oprana
ni promijenjena tokom cijele l992. godine. 284
5l7. Nije bilo odjee za presvlaenje, kao ni uslova za pranje odjee.
Uslijed takvih uslova, vake su se proirile iz zatvorske ekonomije na
prostorije u kojima su boravili zatoenici. 285
Grijanje u KP domu
5l8. Tokom otre zime l992. godine, dvije prostorije u kojima su drani
nesrbi nisu bile dovoljno grijane. U prostorije namjerno nisu bile
stavljene grijalice, razbijeni prozori ostavljeni su nepopravljeni, a
odjea napravljena od ebadi da bi se lake podnijela studen je
zaplijenjena.286
273

GENOCID U FOI 1992. 1995.

5l9. Nabavljene su pei za grijanje kancelarija u upravnoj zgradi, a bilo


je dovoljno goriva da se takve pei obezbijede i za zatoenike nesrbe.
Meutim, zatoenicima nesrbima su pei obezbijeene tek u oktobru
l993. godine, i to od strane MKCK-a.
287
520. Patnje zatoenika ne-Srba tokom zime l992. godine bile su rezultat
namjerne politike onih koji su upravljali KP domom.
288
Hrana u KP domu
52l. Nesrpski zatoenici dobivali su hranu u koliinama jedva
dovoljnim za preivljavanje, to je dovelo do velikih gubitaka tjelesne
teine i drugih zdravstvenih problema. Od aprila l992. nisu im bile
dozvoljene posjete, to znai da nisu imali mogunost da tako poveaju
svoje oskudne porcije hrane i dou do higijenskih potreptina. 289
522. Nesrpski zatoenici nisu dobivali dovoljno hrane, zbog ega su
mnogi od njih znatno izgubili na teini, ponekad ak i ve od 40
kilograma ili gotovo treinu vlastite teine. 290
523. Mogue je da je tokom sukoba na podruju Foe vladala opta
nestaica hrane, ali je sprovoena namjerna politika da se ne-Srbima ne
daje hrana.
524. Nasuprot tome, osuenici i zatoenici srpske nacionalnosti
dobivali su uobiajenu vojniku hranu, koja nije bila veoma ukusna,
ali je bila dovoljno hranjiva da sprijei vee gubitke tjelesne teine. 291
274

GENOCID U FOI 1992. 1995.

525. Kontrast izmeu gubitka teine kod zatoenika ne-Srba i kod


zatoenika Srba jasno ukazuje na to da su zatoenici ne-Srbi dobivali
mnogo manje hrane od zatoenika Srba.292
526. Hrana za sve zatoenike u KP domu pripremana je u istom kazanu,
ali su hranjivi sastojci, poput mesa, pasulja, povra i zaina dodavani
samo za obroke zatoenika i osuenika Srba, te osoblja KP doma, koji
su jeli nakon to bi zatoenici nesrbi dobili svoje obroke iz kazana. 293
Zdravstvena njega u KP domu
527. Zdravstvena njega bila je neadekvatna i lijekova je bilo u veoma
ogranienim koliinama. Osnovna zdravstvena njega bila je
obezbijeena, ali se za one kojima je bila potrebna hitna ljekarska
pomo niko nije pobrinuo ili im nije pruena dovoljna zdravstvena
njega. Najmanje jedan zatoenik preminuo je uslijed uskraene ili
zakasnjele ljekarske pomoi.
294
528. Zatoenicima ne-Srbima koji bi u KP dom pristigli s povredama
zadobijenim prije ili za vrijeme hapenja zdravstvena njega nije bila
dostupna, to je bio sluaj i sa zatoenicima ne-Srbima koji bi prilikom
ispitivanja u KP domu bili teko premlaeni.295
529. Zatoenicima koje su drali u elijama za izolaciju i samicama
zdravstvena njega bila je potpuno uskraena. 296

275

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Psihiko zlostavljanje zatoenika u KP domu


530. Uslovi u logori su za nesrbe bili psihiki iscrpljujui. Ljudi su bili
prestravljeni jer su mjesecima sluali muenja i premlaivanja.297
53l. Budui da se nisu razaznavali nikakvi kriteriji izbora rtava, mnogi
zatoenici ne-Srbi ivjeli su u stalnom strahu da e sljedei put oni biti
odvedeni na slian tretman.
298
532. Svaki pokuaj zatoenika nesrba da poboljaju ivotne uslove u
logoru kanjavan je samicom. 299
533. Postupci zbog kojih su premlaivani ili stavljani u samicu bili su
pokuaji da se doe do dodatne hrane, ili do tople vode, kao i pokuaji
meusobnog komuniciranja, komuniciranja sa straarima ili sa
vanjskim svijetom. 300

276

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Ubijanje zatoenika tokom juna i jula l992. godine


534. Tokom juna i jula l992. godine, straari u KP domu ulazili su
nakon prozivke u prostorije u kojima su se nalazili zatoenici i sa spiska
prozivali imena pojedinaca koje e odvesti na ispitivanje.
301
535. Odveli bi ih u jednu od prostorija sa lijeve ili desne strane
stepenita, ili u prostoriju koja se nalazila u lijevom krilu upravne
zgrade, ili u prostoriju do nje. Tamo su ih esto tukli.
302
536. Premlaivanja su trajala do kasno uvee, a ostali zatoenici u KP
domu mogli su da uju zvuke udaraca i jauke rtava. 303
537. rtvu bi ponekad, kad bi je prestali tui, odveli u samicu. U
drugim sluajevima ponekad bi se uli pucnji iz pitolja.304
538. Tokom i nakom premlaivanja, straari KP doma su vieni kako u
upravnu zgradu unose ebad i iznose neto za ta se inilo da su leevi
umotani u tu ebad.305
539. U prostorijama gdje su vrena premlaivanja vieni su krv i
okrvavljeni predmeti.
306
540. Mnogi zatoenici za koje se navodi da su u KP domu ubijeni
prethodno su u KP domu bili podvrgnuti premlaivanju ili muenju.
Mnogi zatoenici su, nakon putanja iz KP doma, stupili u kontakt s
277

GENOCID U FOI 1992. 1995.

porodicama tih rtava. Od tih porodica su saznali da one nisu imale


kontakt s tim licima, za koja se tvrdi da su ubijena, i da nisu mogle
saznati nita o tome gdje su. 307
54l. Straari KP doma su zajedno s vojnim licima uestvovali u
ubijanju zatoenika u KP domu. 308
ONI SU PREMLAENI I UBIJENI
542. Alija Altoka, Hamid Salem Bio, Abdurahman ankui, Refik
ankui, Elvedin Enko edi, Kemal Delilovi, Ramo Dendusi,
Adil Granov, Mate Ivani, Esad Kiselica, Halim Konjo, Adil Krajin,
Mustafa Kuloglija, Fuad Mando, Krunoslav Marinovi, Nurko Nii,
Hamid Ramovi, Husein Rikalo, Mithat Rikalo, Zaim Rikalo, eval
oro, Kemal Tulek, Enes Uzunovi, Demal Vahida, Munib Veiz i
Zulfo Veiz umrli su kao posljedica radnji pripadnika vojske koji su u
KP dom dolazili izvana, kao i straara KP doma.309
543. Te radnje ukljuivale su premlaivanje zatoenika ili pucanje u
njih, a ta lica su ih izvrila s namjerom da zatoenike usmrte ili da im
nanesu teke tjelesne povrede ili teke ozljede, odnosno s razumno
moguim znanjem da e takvi postupci vrlo vjerovatno uzrokovati smrt.
310
544. Ta ubistva su se dogodila u junu i julu l992. godine. 311
KP dom premlaivanja vezana za kantinu

278

GENOCID U FOI 1992. 1995.

545. Pojedincima ili grupama naoruanih vojnika omoguavan je


ulazak u krug KP doma tokom prvih mjeseci zatoenitva nesrpskih
civila. 312
546. Nije bilo neuobiajeno da straari KP doma ili vojnici koji su
dolazili u KP dom tuku zatoenike dok su stajali u redu za ruak u
krugu zatvora ili dok su ih vodili tamo i natrag kroz zatvorski krug. 313
547. Otprilike u oktobru l992. godine petorica naoruanih policajaca
prila su zatoeniku FWS-7l i drugim zatoenicima koji su se u tom
asu postrojavali i poeli su ih tui, to je trajalo nekih pola sata, nakon
ega su im naredili da legnu na zemiju. Mitar Raevi, komandir strae
KP doma, kao i straari koji su im bili u pratnji, stajali su sa strane i
posmatrali bez ikakvog uplitanja. 314
548. U KP domu zatoenike su sistematski tukli i zlostavljali. 315
Muenje i premlaivanje prilikom ispitivanja u KP domu
549. Straari KP doma, vojnici ili policajci redovno su, radi ispitivanja,
zatoenike izvodili iz njihovih soba ili samica. Mnoge zatoenike, koje
su na taj nain izvodili iz njihovih prostorija, po nekoliko puta su
premlaivali ili na drugi nain zlostavljali prilikom ispitivanja kako bi
od njih iznudili informacije ili priznanja, odnosno kako bi ih kaznili
zbog nekih sitnih krenja zatvorskih propisa. 316
550. Od aprila l992. do jula l992. godine premlaivanja su bila esta i
sistematska. Straari KP doma su pomou spiskova birali zatoenike

279

GENOCID U FOI 1992. 1995.

koji e biti odvedeni u upravnu zgradu i tamo premlaeni. Neki


zatoenici su nekoliko puta odvedeni i premlaeni. 317
TEKA PREMLAIVANJA
55l. Tokom ljeta l992. godine, prije mjeseca jula, Demal Vahida, Enes
Uzunovi, Aziz ahinovi i Elvedin edi teko su premlaeni od
strane straara KP doma i vojnih policajaca, nakon ega su nekoliko
dana proveli u samici. 318
552. Straari KP doma ponekad bi uestvovali u premlaivanjima, pri
emu se moglo uti kako vrijeaju ili provociraju rtve; najmanje pet
straara uestvovalo je u jednom ili nekoliko tih incidenata: Dragomir
Obrenovi, Zoran Matovi, Milenko Burilo, Rade Vukovi i Predrag
Stefanovi. Straari KP doma i pojedinci koji su dolazili u KP dom
tukli su zatoenike pesnicama, nogama ili palicama. 319
553. Oprilike u junu ili julu l992. godine Kemo ili Kemal Delilovi,
Halim Konjo, Mustafa Kuloglija, Mithat i Zaim Rikalo i Munib Veiz
prozvani su iz svojih soba kao grupa i odvedeni u upravnu zgradu gdje
su ih teko pretukli straari KP doma, meu kojima su bili Milenko
Burilo, Zoran Matovi, Dragomir Obrenovi, Rade Vukovi i Predrag
Stefanovi. 320
554. Kad su udarci utihnuli, nekoliko zatoenika je ulo paljbu iz
vatrenog oruja, a FWS54 je vidio kako Matovi izlazi iz upravne
zgrade i potom se u nju vraa nosei ebad. Nedugo zatim, FWS-54 uo
je kako jedno vozilo odlazi iz KP doma. Kad se nakon nekih l0 ili l5
minuta vozilo vratilo, vidio je mukarce u sivomaslinastim uniformama
280

GENOCID U FOI 1992. 1995.

kako ga iste s kantama i krpama. Nijedan od tih zatoenika nije se vie


vratio, niti je iko vie ita uo o njima. 321
PREMLAENI
555. Otprilike u junu ili julu l992. godine Ramo Dendui i Nail
Hodi prozvani su iz svoje sobe i potom su u prizemiju upravne zgrade
premlaeni od strane straara KP doma Milenka Burila, Dragomira
Obrenovia i drugih neimenovanih pojedinaca. Ostali zatoenici su uli
jauke ovih rtava. 322
PREMLAENI
556. Otprilike u junu ili julu l992. godine Emir Frato i Husko ili
Husein Rikalo odvedeni su s grupom zatoenika u upravnu zgradu gdje
su teko pretueni. Frato i Rikalo su odvedeni zajedno s Nurkom
Nisiem i Esadom Kiselicom. Premlaivanje ove etvorice mukaraca
trajalo je oko dva sata. 323
PREMLAENI
557. Adil Granov je tokom zatoenitva, u junu i julu l992. godine,
esto premlaivan u prizemiju upravne zgrade od strane neimenovanih
pojedinaca, straara KP doma i i/ili vojnika koji nisu pripadali KP
domu, ukljuujui vojne policajce. Optuivali su ga da je prije rata
putovao u Njemaku da bi nabavio oruje i da je nelegalno prenosio
radio poruke.324
558. Na kraju je Granov odveden i izgubio mu se svaki trag.
325

281

GENOCID U FOI 1992. 1995.

PREMLAENI
559. Jednom prilikom u ljeto l992. godine, Latif Hasanbegovi, Aziz
Haskovi i Halim Seljanci izvedeni su zajedno i teko premlaeni od
strane dvojice straara KP doma, Zorana Matovia i Milenka Burila.
Tukli su ih po cijelom tijelu, ukljuujui i tabane, a jedan od straara je
za tu svrhu koristio palicu za bejzbol. Kao posljedica toga, po povratku
u svoju sobu jedva su mogli da se kreu ili da stoje. 326
PREMLAENI
560. Otprilike u junu l992. godine, Kemu ili Kemala Isanovia i
mladia po prezimenu Cedi prozvali su jedan vojnik koji nije pripadao
KP domu i jedan straar KP doma, nakon ega su odvedeni i teko
premlaeni. Ostali zatoenici jasno su uli njihove krikove i jauke.
Vratili su se oteeni i puni modrica. 327
izveden
56l. U septembru l992. godine iz KP doma je izveden Rasim Kajgana i
vie ga niko nije vidio. 32
PREMLAEN
562. Otprilike sredinom juna l992. godine Emir Mando je odveden do
kapije KP doma i surovo prebijen. Mandu su stavili na stolicu, a
straari KP doma ili vojnici koji nisu pripadali KP domu skinuli su mu
cipele i ugurali ruke i noge kroz okvir druge stolice. 329
563. Jedan od glavnih poinilaca uzeo je palicu i poeo Mandu udarati
po rukama i nogama. Zoran Vukovi iz Joanice udario ga je vojnikom

282

GENOCID U FOI 1992. 1995.

izmom u vilicu i on se onesvijestio. U ovom premlaivanju je


uestvovao je jedan straar KP doma, Zoran Matovi. 330
izveden
564. Asim Mezbur je izveden iz svoje sobe negdje u septembru l992.
godine i vie ga niko nije vidio. 331
izveden
565. Mensud Paovi je odveden u ljeto l992. godine i vie ga niko nije
vidio.332
izveden
566. Neko Rikalo je izveden otprilike krajem juna ili poetkom jula
l992. godine i vie se nije vratio. 333
izveden
567. Haso Selimovi je izveden i vie se nije vratio. 334
izveden
568. eval oro je odveden i vie se nije vratio. 335
KP dom koritenje zatoenika za otkrivanje mina
569. Vojnici su dvojicu zatoenika vojnim kamionom odvezli do
Kalinovika, zatim su ih odvojili od ostale dvanaestorice i odveli u
stanicu policije. Tamo su ih stavili u pritvor i od njih traili da voze
automobile i tako slue za otkrivanje mina. 336

283

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Premjetanje zatoenika
570. Grupe zatoenika su iz KP doma premjetene u druge logore u
Bosni i Hercegovini, u logore u Kuli, Kalinoviku i Rudom, izmeu
ostalih. 337
57l. Zatoenici KP doma odvoeni su na razmjene. Te razmjene obino
su se odvijale prema istom obrascu. Straar ili policajac iz KP doma bi
sa kapije otiao u sobe zatoenika i prozvao one koji su predvieni za
razmjenu, prema spisku koji je izdavala uprava zatvora. Izabrane
zatoenike bi potom odveli iz KP doma. Zatoenike bi pritom ponekad
tukli straari KP doma ili vojna lica. 338
572. Mada su neke od tih razmjena obavljene korektno, tako da su
zatoenici uspjeli prijei na teritoriju pod kontrolom bosanskih
Muslimana, mnogi zatoenici koji su odvedeni na razmjenu
jednostavno su nestali. Svjedoci su potvrdili injenicu da su
razmijenjeni zatoenici nestali nakon to su i oni sami bili puteni na
slobodu ili razmijenjeni, to su saznali bilo od rodbine onih koji su
nestali, bilo od drugih bivih zatoenika nekoliko godina kasnije, ili dok
su preko Meunarodnog komiteta Crvenog krsta pokuavali da saznaju
neto o svojoj rodbini. 339
573. Najmanje jedanput zatoenici su odvedeni preko dravne granice.
Jedna grupa od otprilike 55 mukaraca odvedena je oko 30. augusta
l992. godine na razmjenu u Crnu Goru,ali je Pero Elez,bosansko srpski vojnik,

284

GENOCID U FOI 1992. 1995.

u Nikiu (Crna Gora) zaustavio autobus kojim su ih


prevozili i grupu poslao nazad u KP dom. 340
574. Grupu su tada podijelili na dva dijela, nakon ega je dvadesetak
mladih mukaraca odvedeno, moda u Gorade, i vie ih niko nije
vidio. Druga grupa od preostalih 35 mukaraca, od kojih su dvojica
svjedoci u ovom predmetu, odvedena je na razmjenu u Roaj u Crnoj
Gori. 341
tzv. BRANJE LJIVA
575. Oko l7. ili l8. septembra l992. godine iz KP doma je u dvije grupe
odvedeno izmeu 35 i 60 mukaraca, nakon to im je reeno da idu na
branje ljiva. Prvo su meu zatoenicima za radni zadatak branja ljiva
traeni dobrovoljci, ali su na kraju straari KP doma ljude odabrali
prema spisku. 342
576. Ljudima koji su bili odabrani za rad straari su rekli da nita ne
nose sa sobom. Zatoenici koje su odveli na branje ljiva nisu se vratili
u KP dom i vie ih niko nije vidio. 343
TIJELA
577. Tijela dvojice od tih zatoenika, Murata Crnete i Halida Konje,
kasnije su nadena u blizini borbene linije kod Gorada, u masovnoj
grobnici kod Previle u Bosni i Hercegovini. 344
izvor:Presuda Momilu Mandiu Sud BiH javno objavljena:18.07.2007. godine
http://www.sudbih.gov.ba/files/docs/presude/2007/X0558_1K_MM_prvostupanjska_1
8_07_2007.pdf
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sara

Posted on Mart 29, 2016 Uredi


285

GENOCID U FOI 1992. 1995.

GENOCID U FOI

Na podruju opine Foa oko 3.000 Bonjaka je ubijeno, a ostalo cjelokupno


bonjako stanovnitvo je prisilno protjerano, a njihovi stambeni i drugi objekti
opljakani i uniteni.

286

GENOCID U FOI 1992. 1995.

U ovom gradu je tokom rata ubijeno oko tri hiljade Bonjaka, na stotine ena silovano
a zatvorenici u logorima bili su izloeni muenjima i torturama.Istraivako
dokumentacijski centar objavio je da je 2805 osoba nestalo ili je smaknuto tijekom
tog razdoblja.Od tog broja je za 1,899 ljudi potvreno da su ubijeni, a ostali se jo
uvijek vode kao nestali, iako je njihova sudbina izvjesna.

Prema zvaninim podacima Zavoda za statistiku FBiH, u Foi je 1991. godine ivjelo
20. 790 Bonjaka od ukupn 40. 513 graana. U toku rata u BiH u Foi je ubijeno 1.899
Bonjaka, dok se njih 853 vode kao nestali.

287

GENOCID U FOI 1992. 1995.

U Fou se vratilo svega hiljadu bonjakih porodica od kojih u sam grad tek njih 20.
(Zvaninih podataka o populaciji koja danas ivi u Foi nema, jer popis nije obavljen
nakon rata. Nezvanine procjene nevladinih i humanitarnih organizacija govore da na
teritoriji dananje Republike Srpske ivi ukupno 91, 8 % Srba, 7,5 % Bonjaka i 0,7 %
Hrvata.)

288

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Bivi gradski zatvor u Foi (KPD Foa), jedan od najveih zatvora u bivoj
Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za mukarce Bonjake, meu kojima
289

GENOCID U FOI 1992. 1995.

su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teko bolesni ljudi. Bonjaci u ovom
logoru bili su rtve najbrutalnijih tortura, odvoeni su na prisilni rad i koriteni kao
ivi tit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor je prolo 1.360
Bonjaka.

ene, djevojke i maloljetne djevojice su odvoene u posebne zatoenike logore, gdje


su sistematski i grupno silovane.
Svi tragovi postojanja i kulturno naslijee muslimana Bonjaka su izbrisani iz
podruja zahvaenih napadom srpskih snaga. Skoro ni jedan Bonjak nije ostao u Foi.
Sve damije su sruene.

290

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Za zloine na podruju opine Foa optueno je politiko i vojno rukovodstvo


uesnika u udruenom zloinakom poduhvatu: Momilo Krajinik, Biljana Plavi,
Radovan Karadi i Slobodan Miloevi, te lokalni izvrioci i komandanti: Dragoljub
Kunarac, Zoran Vukovi, Radomir Kova, Radovan Stankovi, Dragan Zelenovi,
Milorad Krnojelac i drugi.

291

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Bavarska sudska komora je zakljuila da se u Foi 1992. dogodio genocid.


Novislavu Dajiu je sueno u Minhenu. Vrhovni sud nije mogao neupitno utvrditi da
je imao namjeru poiniti genocid, ali, ipak, Daji je proglaen krivim za 14 sluajeva
ubistva i jedan pokuaj ubistva, te osuen na pet godina zatvora. Iako osloboen
krivnje od genocida, Bavarska sudska komora je zakljuila da se u Foi 1992. dogodio
genocid.
Korieni tekstovi sa interneta.
Fotografije: flickr ekranportal13 / fb PutnikNamjernik / focanskidani
Priredio: Kenan Sara

Posted on April 30, 2016 Uredi


292

GENOCID U FOI 1992. 1995.

O GENOCIDIMA NAD BONJACIMA: AKO BUDEMO BUDNI NEE


NIKAD VIE, ALI AKO BUDEMO SPAVALI HOE
USKORO/FOTO/

SILOVANJA Foa 1992. 1995.


Najvie je bilo silovanja. Mene lino je silovalo 28 etnika, pie u izjavi
jednog biveg logoraa Kazneno popravnog doma Foa.
Nikome se ne ponovilo ovo to se meni dogodilo. Proklinjao sam majku koja
me je rodila. Uzimali su iariku, okrenuli bi je naopako, gurnuli u analni otvor i
onda poeli da upaju, stoji u ispovijesti ove rtve, koja se vodi pod brojem
4977 u arhivi Saveza logoraa BiH.

293

GENOCID U FOI 1992. 1995.

11. GENOCIDA NAD BONJACIMA


1683.-1699., 1711., 1804.-1820., 1830.-1867., 1876.-1878., 1878., 1879.1910., 1912.-1913., 1918.-1941., 1941.-1945., 1992.-1995.
(ako budemo budni NEE NIKAD VIE, ako budemo spavali HOE
USKORO.)

294

GENOCID U FOI 1992. 1995.

295

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1941.-1945. dokumenti

Foa 1941.-1945. dokumenti

296

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1941.-1945. dokumenti

297

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1941.-1945. dokumenti

298

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1941.-1945. dokumenti

Foa, 1. maj 1992.

299

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa, Srednjokolski centar u Aladi konc logor za bonjake

Foa dvije su se vode zavadile

300

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa rtve pred zloglasnim logorom Partizan

Foa logor Partizan

301

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa, 1. maj 1992, Prijeka arija:PLJAKA

Foa, 1. maj 1992, Prijeka arija:PLJAKA

302

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa, Most Stradanja, u pozadini zloglasni KaPeDom

etnici u osloboliko pljakakom pohodu

303

GENOCID U FOI 1992. 1995.

etnici u osloboliko pljakakom pohodu

etnika bratija

Foa, 1992, etniko poimanje arhitekture i oslobaanje od bonjaka


304

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foanski duhovi prolosti

Foanski zloinci

305

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa, Most Stradanja, u pozadini zloglasni KaPeDom

Foa, na temeljima Alada damije

306

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa ubistva civila u ohodar mahali

307

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa i zloini

Foa, Most Stradanja, u pozadini zloglasni KaPeDom

308

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa spomenik kulture, damija Mehmed pae Kukavice

Foa rtve pred zloglasnim KP Domom

309

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa rtve pred zloglasnim logorom Partizan

etnici redovna okupljanja

Foa rtve pred zloglasnim KP Domom

310

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa kulturocid ubijanje Alada damije

311

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1941.-1945. dokumenti

Foa 1992.-1995. dokumenti svjedoanstva

312

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1941.-1945. dokumenti

313

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1941.-1945. dokumenti Most Stradabja 1942.

TECI DRINO, TECI I PRIAJ

314

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Genocid nad muslimanima 1941. 1945. dokumenti

Foa Genocid nad muslimanima 1941. 1945. dokumenti

315

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa Genocid nad muslimanima 1941. 1945. dokumenti

TECI DRINO, TECI I PRIAJ

316

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foanski etnik uhvaen 1954.

317

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992

Foanske mrlje 1992. 1995.

318

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992

Foa 1992. 1995. hiljadu grobnica u foanskom kraju

Foa 1992. 1995. nema pravde za rtve silovanja


319

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. zloglasni logor motel u Miljevini

Foa 1992. protjernica iz Foe

320

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. dokumenti

321

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. dokumenti

Foa 1992. 1995. dokumenti

322

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. dokumenti

323

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995.

Foa 1992. 1995.

324

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. ekshumacije

Foa 1992. 1995.


325

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. dokumenti

Foa 1992. 1995. Alojz Krivograd

326

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. dokumenti


Zato dragi Bonjaci, pratati moemo ali neka je haram onome ko ovo
zaboravi. Poduavajte svoju djecu pravim vrijednostima vjere islama i tradiciji
Bonjaka i prenosimo im naa iskustva i iskuenja tokom preivjelog rata i
agresije, sve s ciljem da ne zaborave krvlju pisanu historiju Bosne i Bonjaka.
tekst:Kenan Sara / fb Istina o genocidu nad Bosnjacima
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani
priredio:Kenan Sara

327

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. rtve genocida

Foa 1992. 1995. zloglasni logor Partizan


328

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. masovne grobnice

Foa 1992. 1995. zloglasna zgrada Lepa Brena (sasvin desno)

329

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. etniki ideolog Miroslav Stani

Foa 1992. 1995.


Foa 1992. 1995. uz 60. tu obljetnicu foanskog muzeja

330

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. rtve genocida u centru Foe

Foa 1992. 1995. Prijeka arija 1992.

331

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. ideolozi zla u Foi

Foa 1992. 1995. ohodar mahala

332

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. ohodar mahala

Foa 1992. 1995. damija Mehmed pae Kukavice


333

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. konc logor za bonjake magacin i vojna kasarna Livade

Foa 1992. 1995. konc logor za bonjake barake i motel Buk Bijela

334

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa 1992. 1995. konc logori za bonjake

Foa 1992. 1995. konc logor za bonjake biva Gimnazija u Meurjeju

335

GENOCID U FOI 1992. 1995.

ovo su njeni temelji

Foa 1992. 1995. -MOST STRADANJA

336

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on April 21, 2016 Uredi


GORADE:IDENTIFIKOVANE TRI RTVE IZ PROTEKLOG
RATA/IDENTIFIKOVAN NERMIN (NEDIB) HADIMUSI, ROEN 1964.
U MJESTU IEVO

U Centru za obdukciju i identifikaciju u Goradu identifikovane su tri rtve iz


proteklog rata.Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla engi
kazala je da je rije o civilima bonjake nacionalnosti ubijenim na podruju
Foe, Ustikoline i Gorada.
337

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Identifikovani su: Nermin (Nedib) Hadimusi, roen 1964. u mjestu ievo,


opina Foa; Zemka (amil) Travar, roena 1925. u mjestu Batovo, opina
ajnie i emsudin (Redo) Begovi, roen 1954. godine u Goradu.

izvor:fena

338

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on April 17, 2016 Uredi


FOA 1992.- 1995.:ZABORAVITI? PA OVI SU JO IVI

ula sam lino kad je naredbu dao Z., vojvoda iz Miljevine. Prvo je rekao: Na
stranu ene i djeca, na stranu mukarci. Kada smo bili odvojeni na tri metra,
rekao je: Ubijajte mukarce. Utom je zapucalo, mi smo pomagale, vidjela
sam kako mukarci pogoeni padaju, a onda su nas potjerali u neke barake
radilita hidrocentrale Buk Bijela. Tu su nas poredali da nas pobiju na jednu
obalu Drine, a S. je zavikao: Nemojte ene i djecu, nisu krivi. Onda su nas
poeli voditi u barake i odmah sve redom ene i djecu ensku djevojice,
silovati. Najmlae su bile E. stara 15 godina, D. stara 16 godina, D. stara 15
godina, S. stara 22 godine, Z. stara 22 godine. Ostalo su bile udate ene.

339

GENOCID U FOI 1992. 1995.

etniki teror u Foi po svojim zvjerstvima nadmaio je najbolesniju ljudsku


matu. Naroito kad je rije o masovim silovanjima u posebnim logorima gdje
su se nad enama i djecom iivljavale bradate i pijane srpske patriote.

O tome ta se po Foi deavalo, jedna od rtava svjedoila je nekoliko godina


docnije: Osmi dan su nas odveli u Partizan kamionom. Tu sam bila neto
vie od mjesec dana. Svako vee su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko
85 ena, djece i staraca. Vie puta je bilo da nas po tri-etiri ene izvedu, i u
istoj prostoriji siluju i to po njih vie, po 20-30 ih je znalo biti. Tako je bilo sve
vrijeme, svako vee su nas odvodili na silovanje i vie njih bi silovali istu enu
ili djevojku

340

GENOCID U FOI 1992. 1995.

ISPOVJEST (1): U logoru za ene Partizan, u Foi, bila sam zatoena od jula
do avgusta 1992. godine. U julu 1992. godine u pet sati ujutro etnici su napali
nae selo oko desetak kilometara daleko od Foe. Vidjela sam da je bilo punih
pet autobusa etnika, svi u arenim odijelima, neki sa pokrivenim licima, neki
sa maskama, samo se oi vide, a drugi sa crnim trakama preko ela, neki sa
rukavicama bez prstiju, neki sa bijelim, a neki sa crvenim trakama. Opkolili su
selo, pucnjava je poela sa svih strana. Dok smo bjeali, ve je troje, etvero
kod bajti bilo mrtvo, I. . star oko 40 godina, S. K. star oko 37-38 godina, F. O.
stara oko 24 godine, nosila je na leima dijete od dve godine (dijete je
ranjeno). Bilo je jo puno ranjenih.
Presjekli su nam put i mi nismo imali izlaza. Moj mu i na sin od deset godina
ostali su u umi, a ja sam sa drugom grupom opkoljena. Tu su nas odmah
poeli tui i maltretirati i ubili su devet ljudi (sve civili). Ubistvo su izvrili tako
to su iz grupe nas ene i djecu odvojili na jednu livadu, a mukarce sve na
341

GENOCID U FOI 1992. 1995.

drugu stranu. Poredali su ih u stroj i iz blizine od oko dve metra pucali u njih.
To je bila velika grupa etnika, ispred koje je njih desetak u streljakom stroju
pucalo na mukarce i tako ih pobili.

ula sam lino kad je naredbu dao Z., vojvoda iz Miljevine. Prvo je rekao: Na
stranu ene i djeca, na stranu mukarci. Kada smo bili odvojeni na tri metra,
rekao je: Ubijajte mukarce. Utom je zapucalo, mi smo pomagale, vidjela
sam kako mukarci pogoeni padaju, a onda su nas potjerali u neke barake
radilita hidrocentrale Buk Bijela. Tu su nas poredali da nas pobiju na jednu
obalu Drine, a S. je zavikao: Nemojte ene i djecu, nisu krivi. Onda su nas
poeli voditi u barake i odmah sve redom ene i djecu ensku djevojice,
silovati. Najmlae su bile E. stara 15 godina, D. stara 16 godina, D. stara 15
godina, S. stara 22 godine, Z. stara 22 godine. Ostalo su bile udate ene.
Mene je tu u baraci silovao neki Crnogorac prilikom kobajagi ispitivanja.
Takoer su u baraci silovali jo sedam ena. Tog istog jula 1992 godine
naveer su nas potrpali i doveli u SC u Aladi. To je kola i ja sam sa jo oko
50, sve ena i djece, bila u uionici na II spratu od stubita prva vrata lijevo.
Meni je T. oduzeo minue, udarajui me nogom. To isto vee poela su i
masovna silovanja. To je trajalo od prvog dana do zanjeg dana, svako vee.
Dolazile su u noi grupe etnika i odvodili po tri, etri, po dvije, kako kad,
nekad dignu sve. U kombi nas potrpaju kao ovce i vode po kuama,
stanovima, izgorjelim kuama i tu vre silovanje, maltretiranja, tuku nas.
Jedno vee su me silovali dok sam znala brojati, njih 10, a poslije sam se
onesvijestila i u polubunilu sam osjeala da me fiziki zlostavljaju i siluju,
polijevali su me vodom i rakijom. To vee, iz sale Partizan odveo me je
342

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Dragoljub Kunarac aga u neku izgorjelu kuu pod Musalom i on me je prvi


silovao pred njih oko 15 srpskih vojnika. Kad je zavrio rekao je Z.: Ajde, ta ti
eka?. Tako je bila redaljka i ja sam brojala do njih 10, a poslije sam se
onesvijestila. Svi su me udarali pukom, a najvie Dragoljub Kunarac, govorio
mi je da u raati Srbe, da neu vie raati Muslimane.

Osmi dan su nas odveli u Partizan kamionom. Tu sam bila neto vie od
mjesec dana. Svako vee su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko 85
ena, djece i staraca. Vie puta je bilo da nas po tri-etiri ene izvedu, i u istoj
prostoriji siluju i to po njih vie, po 20-30 ih je znalo biti. Tako je bilo sve
vrijeme, svako vee su nas odvodili na silovanje i vie njih bi silovali istu enu
ili djevojku. U Partizanu su silovane: M., B., D., sestra joj E. (16 godina), S.
S., Z. Z., a H. H. (staru 47 godina) silovali su nasred sale Partizan pred
svima i to kada su nas mlae odveli, a nju nali meu ostalim u sali. Rekli su:
343

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Neka i ona zna na leima leat. To je bila grupa od est etnika, dva su se
na njoj izmjenjivala. Djeca i starci su gledali kako je plakala i otimala se.
Vidjela je i moja ki, koja je tu bila, a mene su odveli na silovanje. Sve ovo
vrijeme dvoje djece bilo je sa mnom u logoru i vidjeli su ta se radi. Nekada su
me vraali sa silovanja ujutro, nekada u podne svu pretuenu, crnu, da me
nisu prepoznale ene na vratima. Djeca su plakala, pomagala, poslije su i
djecu fiziki maltretirali, a meu njima i mog sina.
Tako su i kerku u avgustu 1992. godine odveli kod SUP-a u neku kuu. Bilo
ih je etiri-pet. Kada su mene vratili sa silovanja, zapomagala sam gdje mi je
dijete. Tada mi je uvar logora komija pomogao i spasio je. Nakon pola sata
su je vratili. Priala mi je da su htjeli silovati, ali H. ju je uspio spasiti.
Nas devet, kada smo dole u Novi Pazar, odmah smo otile doktoru i trudne
su bile: G. G., Z., P. P., B. B., . ., A. A. i sve su u Novom Pazaru oiene
kod privatnog ljekara. Ja nisam bila trudna, ali sam teko oteenog zdravlja.
(Izvod iz izjave broj 10824/96 Foa).

ISPOVJEST (2): Prema saznanjima D., tokom jula mjeseca 1992, u zgradu
gdje je nastanjena, u vie navrata su dolazili predstavnici SJB Foa i odvodili
njenog mua i komiju radi zakopavanja ubijenih Bonjaka muslimana po
okolnim mjestima. Zakopavanje ubijenih Foaka vrena su u naselju ukovac,
Patkovina i u Tekiji. U ukovcu su zakopali jedan le nekakvog mjetanina
sela ievo, u Tekiji le jedne ene, a u Patkovini dva lea, jedan starije ene i
jedne maloljetne djevojice, koje su poginule u jednom kombiju, koji je iz
ieva za Gorade vozio nekoliko ena i djece. Tom prilikom ranjeno je jo
344

GENOCID U FOI 1992. 1995.

etvoro djece, a voza odvezen u bolnicu i na putu do nje preminuo. Na ovaj


kombi pucali su pripadnici Srpske vojske i etnici, drugi detalji u vezi sa ovim
jo nisu poznati.
Juna 1992. godine oko 21. 30 kod D. u stan je doao Janko Janji Tuta sa jo
dva nepoznata etnika od kojih je jedan vjerovatno iz Foe, jer ga je vidjela na
dan polaska za Skoplje u automobilu zajedno sa Janjiem. U njen stan su
upali nakon to su jo nekoliko stanova nasilno otvorili. Odmah po razbijanju
vrata na njenom stanu, upali su u sobu i jedan etnik, inae Janjiev voza
naslanja pitolj na sljeponicu D, a Janji i drugi dre njenog mua A. na
nianu automatskih puaka. Njihov mali etverogodinji sin spavao je na podu.
Pitali su A. kako se zove i nakon to im je odgovorio, naredili su mu da izae iz
stana. Dok su A. izvodili, Janjiev voza je pitao D. da li se plai. Nakon par
minuta zaula se rafalna paljba.
Oko 22 sata T. i etnik sa kojim je zajedno ubio A., vraaju se u stan i
nareuju D. da se skine, na ta je ona poela plakati i upitala je: Brate
Janjiu, zato si ba kod mene doao?. Janji joj je odgovorio da je u pitanju
njena glava i da ne prua nikakav otpor, da se ne brani, jer e je u protivnom
morati ubiti. D. ih je molila da je ne diraju, ali oni nisu odustali od svoje
namjere. Kada su je natjerali da se skine, Janji se obratio dvojici prisutnih
etnika rekavi da e on prvi i da oni saekaju. Akt silovanja izvrio je na
kauu, iivljavajui se na razliite naine. Natjerao ju je na oralni i analni
odnos. Sve ovo je trajalo oko jednog sata, uz povremene prijetnje da e je u
sluaju pruanja otpora ubiti.

345

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Nakon to je zavrio, pozvao je jednog od dva etnika koji je bio pod uticajem
alkohola, te poto nije mogao stupiti u seksualni odnos sa D. to je
pokuavao, pristupio je iivljavanju kroz upanje za kosu, udaranjem pitoljem
po glavi i ugrizanje po ramenima i vratu. Ovog etnika je Janji nakon pola
sata izveo rekavi mu Vidi da ne moe, vodiu te na drugo bolje mjesto,
poslije ega je taj odustao i sa Janjiem izaao iz stana. Po njihovom odlasku
uao je trei etnik, koji je sa D. ostao do 6 sati ujutro. I on je D. silovao
prijetei da e je u sluaju bilo kakve prie ubiti. Prije odlaska Janji je
zaprijetio da e je ubiti, ako iko sazna za silovanje. Ujutro, oko 7 sati, D. je
napustila stan i iza zgrade vidjela mjesto gdje su joj strijeljali mua. Lea nije
bilo, a ona je krenula po vidljivim tragovima krvi koji su vodili do Ribarskog
restorana, sa ije je terase le njenog mua baen. Le je leao u pliaku
okrenut prema zemlji. D. nisu dozvolili da prie blizu lea, tako da nije sigurna
da li je eventualno zaklan. (Izvod iz izjave broj 1781/93 Foa)

ISPOVJEST (3): U aprilu 1992. godine Miljevina je bila blokirana barikadama


od strane etnika i tada su zaposjeli sve privredne objekte. Sve ovo vrijeme do
konca septembra bila sam u kui sa majkom, dva brata i nanom, a oca su mi
kao civila uhapsili i odveli u zatvor avgusta 1992. godine. Jednog dana, krajem
septembra, mene su odvela trojica gardista obuena u maskirne uniforme,
naoruani automatskim pukama, bombama oko pasa i sa noevima na pasu.

346

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Psovali
su, derali se, vritali, pjevali etnike pjesme koje nikad do tada nisam ula
Proveli su nas kroz nae selo. Kue su ve bile spaljene i gorjele su. Mi smo
ili i utili. Psovali su nam majku. Govorili su: Gdje vam je Alija? to vam on
ne pomogne? Jebo vam on majku! Balije Do tada nisam ni znala za tu rije
balija.
Dotjerali su nas do Mjeaja na asfaltnu cestu koja vodi prema Tjentitu. Tamo
je bilo puno vojnika. Preteno su to bile komije iz Mjeaja. Tu je sjedio Gojko
Filipovi, a do njega ostali etnici. Smijali su nam se Mene su uveli u drugi
dio barake. Tu ulazi jedan stariji etnik (40-50 godina) i baca me na krevet.
Strgao je odjeu i ve sa mene. Govorio mi je: Ne boj se! Nee ti biti nita!
Samo u ja biti sa tobom. Meutim, u meuvremenu se napravio red etnika
ispred vrata. Ne znam koliko ih je bilo, ali sam brojala do deset i dalje nisam
mogla. Dok se to sve deavalo ja sam ula kako se napolju dere moj amidi,
kako je zapomagao i kako su ga tukli onda sam ula pucanj i viku: Pobjee
balija! Znala sam istog trenutka da su ga ubili.

347

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Dok sam bila u baraci, ula sam veliku pucnjavu i mislila sam da ubijaju jedno
po jedno dijete i da ih bacaju u Drinu. Mene su izmrcvarili. Tu sam ostala 3-4
sata, dok su se oni iivljavali na meni dok im je bilo dosta silovanja. Ja nisam
mogla da ustanem ni da se obuem. Doli su i naredili mi da se obuem i da
idem u autobus, koji je skoro krenuo sa ostalima. Izvela su me dvojica i ja sam
nekako dola do autobusa. Tamo su bili svi ostali osim male E. Njena majka je
stajala pred autobusom, plakala i molila da joj vrate dijete. Ona je imala 15-16
godina. Kasnije su je doveli u autobus (Broj dosjea: 1803; Logor: BarakeBuk bijela; Opina: Foa)

ISPOVJEST (4): Odmah poetkom agresije na BiH pokuao sam da se


spasim sa svojom porodicom i, bjeei prema Goradu, 26. juna 1992. godine,
u Ustikolini su nas uhvatili etnici i odveli u logor u Fou. Tamo smo zatvoreni
u jedan hangar, u koji je stalno pristizalo civilno stanovnitvo iz Foe, koje su
etnici hvatali po umama. Nakon pljakanja svega to su uspjeli nai kod
zarobljenih, postrojili su nas i prozivali po nekom spisku. Izveli su osmericu
starih ljudi iz Ustikoline i odmah ih pobili, rekavi ostalima da to ine zato to
se njihovi sinovi nalaze u SDA. itajui spiskove i meni se rekli da se izdvojim
u stranu. Pozvali su nekakvog dugokosog mladog etnika da me uva, koji mi
je prilikom pretresa naao hamajliju. Naredio mi je da je pojedem. Nakon toga
odveli su me u jedan hangar, pa onda skupa sa etrnaestogodinjim sinom u
samicu.

348

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Ostao sam u samici i vie nita nisam znao o sudbini svoje porodice. Poslije tri
dana provedenih u samici, prebaen sam u popularnu sobu esnaestorku,
u koju je svaki etnik mogao ui u svako doba noi i dana da ispituje i
maltretira zatvorenike. Za dan-dva u tu sobu doveli su 77 mukaraca, tako da
su po dvojica leala u jednom krevetu. Naveer su ih odvodili na ispitivanja o
posjedovanju oruja, odakle su se samo rijetki vraali. Od njih 77, samo ih je
dvanaest preivjelo, dok se ostalima gubi svaki trag
Najvei zloin se desio u septembru 1992. godine kada su etnici doveli sa
planine Zelengore oko 20 djevojaka i mlaih ena. Tu su ih na moje oi
seksualno zlostavljali. Mene su tada svezali za volan i to sam morao gledati na
daljini od desetak metara. Tada sam mislio da neu ostati iv. Tu su se redali
nad tim polumrtvim enama. To je bilo uasno gledati. One se jadne nisu ive
javljale. Taj prizor nikada neu zaboraviti, to iivljavanje nad nedunim
djevojkama i enama. To su uradili mahom Hercegovci. Bilo ih je na stotine.
Lino sam gledao i zavrni in kada su ih poklali, a potom na to mjesto bacali
granate (Broj dosjea: 480; Logor: KPD; Opina: Foa)
internet:kazivanja svjedoka o genocidu u Foi 1992. 1995.
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani/fbPutnikNamjernik
priredio:Kenan Sara

349

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Maj 31, 2016 Uredi


FOA 1992. 1995.: ZLOINI I ZLOINCI / ZLOINCIMA NEMA KO DA
SUDI (ARHIV 2004. GODINA)

FOA 1992. 1995.: Zloini i zloinci / Zloincima nema ko da sudi (arhiv


2004. godina)

350

GENOCID U FOI 1992. 1995.

ZLOINCIMA NEMA KO DA SUDI

Na podruju foanske opine pronaeno je i ekshumirano oko 800 tijela.


Najnovijim otvaranjem dviju grobnica, ali i pronalaenjem jo nekoliko
lokaliteta ije e tajne uskoro biti otkrivene, traganje za nestalim moglo bi biti
zavreno. Slijedi identifikacija i denaza
Masovna grobnica u Budnju: Dosad je pronaeno 76 tijela
ekamo vaskrsenje mrtvih, pie na spomeniku-kriu postavljenom prije
pedesetak godina nasred livade u foanskom selu Budanj. Razlog: partizani
su u Drugom svjetskom ratu, u etvrtoj ofanzivi, upravo na tom mjestu imali
konani obraun sa etnicima istone Bosne, kojih je tada pobijeno, navodno,
oko hiljadu. Njihova tijela su pobacana u ponor ispod Budnja.
Savrenu tiinu oko spomenika naruava zvuk bagera koji kopa pedesetak
metara dalje Federalna komisija za nestale upravo otvara treu jamu. U
dosadanje dvije pronaeno je 76 tijela foanskih Bonjaka koji se od 92.
vode kao nestali. Prema prvim informacijama, pretpostavlja se da bi u ovoj
masovnoj grobnici mogao biti pronaen vei broj Foaka, Bonjaka koji su na
poetku rata bili zatvoreni u KP Domu, te da e ovo biti dosad najvea
pronaena grobnica na podruju foanske opine.
TRAIM OCA I BRATA
Dok stoji pored grobnice nekadanjeg povrinskog kopa Rudnika
Miljevina, efik Brkovi kae: Traim oca i brata. Doao je iz Mostara
im je u novinama proitao da je u grobnici pronaena lina karta njegovog
oca Hasana (1938.). Odveden je 1992. iz nae kue u ievu, zajedno sa
mojim mlaim bratom Ekremom (1968.), u KP Dom. Od tada, godinama

351

GENOCID U FOI 1992. 1995.

pokuavamo da ih naemo. Samo da se to ve jednom zavri, da ih


sahranimo, kae efik dok mu pogled luta preko grobnice.
Druga lina karta pronaena u ovoj grobnici glasi na ime Fadila Divjana,
ininjera koji je na poetku rata pobjegao u Crnu Goru, ali su ga tamonje
vlasti izruile foanskim Srbima, koji su ga vratili i zatvorili u KP Dom. Sve
dosad se vodio kao nestao.
Prema svjedoenjima preivjelih Bonjaka, kroz logor u KP Domu, od
otvaranja 17. aprila 1992. do 10. oktobra 1994., prolo je oko 800 Foaka
uglavnom onih koji su ostali u svojim kuama, vjerujui da im se nee desiti
nita loe i da e im komije Srbi pomoi.
Iz KP Doma je razmijenjeno 248 Bonjaka, a jo 314 odvedeno na razmjene,
nakon kojih im se izgubio svaki trag?! Prema tvrdnjama porodica, u logor su
odvedena 63 lica koja se vode kao nestala i nikad i nisu dovedeni u KP Dom,
a 38 Bonjaka je ubijeno na najsvirepije naine strijeljanjem, premlaivanjem
i klanjem na drinskom mostu.
Gledali smo kroz prozor nae elije, Dafer Kova i ja, kad su u prostoriji za
ispitivanje drvenim palicama, akama, nogama i gumenim kablovima
tukli Nurku Nikia, Kemu Delilovia, Muniba Veiza i Demu
Vahidu (oni su bili meu najuglednijim Foacima, prim. aut.). Lino sam vidio
kad su Muniba Veiza, Mustafu Kulogliju, Halima Konju iKemu
Delilovia tukli drvenim palicama i akama. uli su se jauci Nakon toga
pucnji est puta, ispriao je jedan preivjeli logora, dalje se sjeajui:
Znam da je tu no padala kia. Poslije pucnjave sam vidio Milenka
Burila koji je nosio ebad. Gurao je leeve na ebad Dragan Popren,
takoer zatvoren sa nama, poslije ove noi mi je priao da je on prao krv i

352

GENOCID U FOI 1992. 1995.

istio eliju, te da je Munib Veiz bio saradnik ulimana u aferi Foatrans,


zbog ega je i ubijen.

KRVAVI VIDOVDAN

353

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Munib Veiz je bio foanski trgovac, jedan od onih ljudi koje je poznavao skoro
kompletan grad. Istina je da je bio prijatelj i sa ulimanom, nekadanjim
direktorom Foatransa. Ubijen je, prema svjedoenju preivjelih, uoi
Vidovdana 1992., KADA JE LIKVIDIRANO JO TRIDESETAK BONJAKA
IZVEDENI SU I ZAKLANI ILI USTRIJELJENI NA DRINSKOM MOSTU .

Bonjaci su iz logora odvoeni na radove. Dvije grupe, u kojima je bilo po


tridesetak dobrovoljaca oni koji su izlazili na rad imali su bolju hranu
odvedene su, navodno, na branje ljiva. Za njih se vie nikad nije ulo. Grupa
od tridesetak ljudi odvedena je na goradansko ratite bili su ivi tit o kome
danas nema ko da svjedoi: oni koji nisu poginuli u unakrsnoj vatri, strijeljani
su da bi utjeli. Nisu rijetkost bile ni pojedinane egzekucije
Otkako je pronaena prva masovna grobnica na podruju Foe,
postoji ideja da se u ovom gradu odri zajednika denaza, te da se
rtvama izgradi memorijalni centar.Ideju podrava Udruenje graana, ali i
foanske vlasti, to nam je potvrdio Lutvo ukalo, predsjednik Skuptine
optine Foa, koji tvrdi da protiv takve ideje nema nita ni sadanja srpska
vlast. Ukoliko se sloe porodice, u Foi e se klanjati zajednika denaza za
sve rtve pronaene na podruju Miljevine.
(BH Dani)

354

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Krvoprolie u Miljevini
A gdje je Haag?
Brico Mujo Kunovac cijeli svoj ivot je proveo u Miljevini. Svi su ga znali, jer
malo je onih koji bar jedanput nisu bili u njegovoj radnji. U porodinoj kui je
ivio sa suprugom, sinom, snahom i dva unuka, koja su neposredno pred rat
trebala krenuti u kolu. Petog maja 1992. nakon napada na Poljici (iznad
Jelea, na putnom pravcu Kalinovik Miljevina) kod Kunovaca je dolo est
lanova porodice njegove snahe iz Jelea.
Istoga dana je minolovac (kamioni koje su vozili Bonjaci, a koji su ili ispred
srpskih kako ovi ne bi naletjeli na minu) proao, A KAMION PUN VOJSKE
NALETIO NA MINU. POGINULO IH JE 40. NAKON TOGA JE U FOI
PROGLAENA TRODNEVNA ALOST.
Meu nastradalima je bio i Mio Vukovi, zet Blagoja Eleza, koji je bio bliski
roak Pere Eleza, samozvanog srpskog vojvode i najozloglaenijeg etnika
na tom podruju. Miin brat Ranko je odmah nakon nesree otiao u
355

GENOCID U FOI 1992. 1995.

kuu Muje Kunovca i odveo ih sve uTunele, putni pravac Foa


Miljevina (dva dana prije masovne grobnice na Miljevini, otkrivena je i
masovna grobnica u Tunelima, dosad je pronaeno 36 tijela), i pobio.
Jo jedan brat Ranka Vukovia, Luka, poginuo je, a on je uhvatio Aliju
Kibria i natjerao ga da mu pokae gdje je Luka ukopan. SVJEDOCI TVRDE
KAKO JE POTOM ALIJI ODSJEKAO GLAVU I NABIO JE NA KOLAC PORED
MJESTA GDJE JE LUKA UBIJEN.

Danas Ranko Vukovi ivi u Foi i smatra se organizatorom verca


izmeu Crne Gore i Foe.
Inae, komandant tzv. Miljevinske ete bio je Pedo Trivun trenutno u
bjekstvu u Srbiji. Naredbodavac likvidacija Bonjaka na Miljevini bio je
predsjednik SDS-a Miljevine Pavle Elez. I tadanji komandir stanice
policije, a dananji penzionirani policajac Mio Olovi, prema svjedoenju
preivjelih, poinio je nekoliko zloina: navodno je uestvovao u
ubistvima Murisa Hrbinia, Hamida Muhovia, AhmetaRamovia i jednog
romskog djeteta, u mjestu Mitrovo Vrelo 6. juna 1992. Pored ovoga, Olovi je
9. juna naredio da tadanji rezervni sastav policije u Miljevini, u kome su bili
iAleksa Markovi i Rade Drakovi, dovede u stanicu policije 36
BONJAKA, SVE OEVE I SINOVE, KOJE JE LINO ISPITIVAO, A POSLIJE
TOGA IM SE GUBI SVAKI TRAG.

Miko Savi je doao u kuu po Zaima i njegovog sina Zikriju i odveo ih u


KP Dom u Foi pretpostavlja se da su ubijeni na mjestu pronaene
masovne grobnice. Nakon toga se uselio u njegovu kuu i ivio sa
Zaimovom enom Ramizom. Jednu no se napio, odveo je na most
pored miljevinskog motela, koji je visok dvadesetak metara, i bacio
je. Danas Miko ivi na Miljevini, sretno oenjen.

356

GENOCID U FOI 1992. 1995.

OVO SU SAMO NEKI OD ZLOINA POINJENIH NA PODRUJU MILJEVINE U


TOKU PROTEKLOG RATA KOJI NIKAD NISU PROCESUIRANI.

(avgusta 2004.)

Zloinci
Foanski kreatori genocida
Ideolozima genocida u Foi smatraju Vojislava Maksimovia (bio je profesor
knjievnosti na sarajevskom Filozofskom fakultetu), Velibora Ostojia
(biveg ministra za informiranje u Vladi RBiH) i Petka anara (bio je
predsjednik Vijea opina u Skuptini BiH).
Krizni tab koji je nadzirao etniko ienje inili su: Miroslav Stani,
predsjednik SDS-a Foa i direktor Trikotae, Radovan Mandi, ljekar, edo
Zelovi, profesor, Zdravko Begovi, jedan od direktora u IP-u
Magli, Dragan Gagovi, naelnik policije u Foi,Zoran Vukadinovi, do
rata radio u goradanskom SUP-u, Josif Milii, nastavnik
historije, Radojica Mlaenovi, predsjednik Izvrnog odbora SO

357

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa, Ljubo Ninkovi, predratni republiki funkcioner, Sekula Stani,


ljekar, Nade Radovi, direktor Temike, i Simo Stanojevi, nastavnik.
Ratni prijeki sud u Foi inili su: Rajko Bojat, predsjednik, Jelena Lela
Mili, sudija,Mio Jovii, advokat, i Slobo Starovi, automehaniar.
(Iz knjige Genocid nad Bonjacima na podruju opine Foa 1992-1995;
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava,
Sarajevo, 2004.)

Oni znaju gdje su nestali Bonjaci


Egzekutori iz KP Doma
Prema svjedoenjima preivjelih logoraa, za nedjela u KP Domu odgovorni
su:
Milorad Krnojelac (predratni nastavnik matematike), zapovjednik logora u
Foi od 17. aprila 1992. do augusta 1993.
358

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Zoran Sekuli (predartni uposlenik Osloboenja), zamijenio Krnojelca na


mjestu zapovjednika KP Doma.
Savo Todorovi, zvani Bunda, zamjenik upravnika logora. Prije rata radio u
KP Domu.
Mitar Raevi, komandir obezbjeenja logora. Prije rata bio komandir strae
u KP Domu Foa.
Rade Gagovi, pomonik obezbjeenja u logoru. U Fou doao iz KP Doma
Zenica.
Zoran Vladii, glavni isljednik u logoru. Prije rata bio kriminalistiki tehniar
u foanskom SUP-u.
Vojislav Starovi, zvani Vojo, isljednik u logoru. Prije rata bio rukovodilac
kriminalistike slube foanskog SUP-a.
Mio Koprivica, isljednik u logoru. Prije rata bio referent kriminalistike
slube u foanskom SUP-u.
Petko Gaevi, isljednik u logoru. Prije rata radio kao drvni tehniar u IP-u
Magli i bio, kao rezervni kapetan, pomonik komandanta TO za
obavjetajne poslove.
Slavko Koroman, pomonik zapovjednika slube obezbjeenja u logoru.
Prije rata bio stariji straar u KP Domu.
Milenko Burilo, najzloglasniji straar logora. Prema svjedoenju preivjelih,
predvodio je grupu straara koja je izvrila stravine zloine nad logoraima
24., 25. i 28. juna 1992. Prije rata bio straar u KP Domu.
Radivoje Jegdi, predratni radnik KP Doma, prvih dana napada na Fou
djelovao sa Belim orlovima, a kasnije je bio lan grupe koja je po Crnoj Gori
hvatala Bonjake i dovodila ih u logor. Sa njim je iao i Mio Stevanovi,
zvani umar. Svojevremeno je ministar MUP-a Crne Gore Pavle

359

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Bulatovi priznao da zna za ta hapenja. U Fou je na ovaj nain iz Crne


Gore vraeno 38 Bonjaka. Samo osmorica su preivjela.
Osim njih, u KP Domu je bilo jo na desetine straara koji su uvali logorae.
(Prema svjedoenjima preivjelih logoraa iz KP Doma Foa)

Sve mi je jasno odavno. Moj otac je mrtav, ubijen, i samo je bilo pitanje dana
kada e ga pronai. Sada je i to gotovo, ali visi u zraku pitanje na koje
vjerovatno nikad neu dobiti odgovor, koje me proganja: Kako se on osjeao
dok su ga vodili prema jami? O emu je razmiljao, osjeajui smrad leeva,
prije njega tu baenih, svjestan da e za trenutak i on biti na hrpi, govori
Senad Konakovi, sin Imira (1934), prve identifikovane osobe u prije koji
dan otvorenoj, smatra se, najveoj masovnoj grobnici u Foi.
ekanje.
Dakle, ekale su u mraku punih dvanaest godina onoga ko e ih probuditi,
kosti Imirove, i drugih Bonjaka rtava srpsko-crnogorske agresije na BiH,
na odlagalitu jalovine Rudnika mrkog uglja Miljevina. Nije bilo uzaludno.
360

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Nikad nije. Dokumenti ImiraKonakovia su se u rudniku odmah nakon


prevrtanja zemlje ukazali, pa su lanovi ekspertnog tima federalne Komisije za
traenje nestalih mogli i pretpostaviti o kojoj grupi nestalih je rije. Nije bilo
dileme. Posrijedi su bivi zatoenici KP Doma Foa.Imir je bio umar, i lovac.
Dva puta su ga vodili od kue. Prvi put, prvog maja. Naravno, o 1992. godini
govorim. Rahmetli brat i ja smo se ranije sklonili, i sa sobom ponijeli oevu
puku. Pitolj, koji je on legalno imao, ostavili smo. Poslije smo saznali da je
tada u kuu banuo Mio Olovi, komandir stanice milicije u Miljevini, odveo
oca i pustio ga, zadovoljivi se tada samo njegovim pitoljem. Petnaestak
dana nakon toga doli suJezdimir Mali i Brane Sui, i odvukli ga zajedno
sa Fehimom Mulahasanoviem iMuradifom Musiem u stanicu milicije u
Miljevini, a odatle u KP Dom Foa. Na Fehimu su se posebno iivljavali.
Njegov je sin bio predsjednik ogranka SDA. Nikad niko vie nije vidio
ni Mulahasanovia ni Musia. Da li su i njihova tijela pod jalovinom
rudnika? Mali iSui DANAS IVE MIRNO, NI ODKOGA OMETANI, U
MILJEVINI.

Majka je u kui ostala do septembra, a onda su je istjerali, i pola

mjeseca, do poznatog velikog progona tamonjih civila, ivjela je sa jo


nekoliko porodica u dajdinom stanu. Njega, Nasufa Barlova, UBILI SU PRIJE
NAPADA NA JELE .

Izvukla je mati sreom glavu i iz Partizana, u kojem je

zatvorena sa stotinama drugih ena. Bolje da ne priam Majka se ipak


najvie potrese kada pomene Hatidu Karovi. JADNICA, EERA JE
BILA, I PALA JE U KOMU. BEZ INZULINA, KOJI JOJ NISU HTJELI DATI,
NJOJ NIJE BILO SPASA UMRLA JE. NEDAVNO JE EKSHUMIRANA
Na Imirovu,Hatidinu, Fehimovu, Muradifovu sudbinu, i ne samo na
njihovu, uticali su, tvrde svjedoci, pored Olovia, Malia, Suia, jos neki,
ljudi. Gdje su oni sada Pero Elez, ije se ime neizostavno spomene u svakom
svjedoenju o zloinima u Foi i Miljevini iz tog vremena, posebno o ubistvima
361

GENOCID U FOI 1992. 1995.

i silovanjima djevojica, mrtav je. Ubio je, ne htijui, samoga sebe. Na jednoj
vojnoj smotri krajem prve ratne godine nespretno se okliznuo, puka je opalila,
i pogodila ga, u grudi Navodno je prebaen u Crnu Goru, gdje je, i pored
ljekarske njege, izdahnuo. Pavle Elez, predratni uitelj ugostitelja, ivi sada u
Srbiji i Crnoj Gori, a pree i preko granice, kad mu bude volja. Moe mu se,
ta god hoe. On Karlu ne interesuje. Leko Vukovi, poginuo. Naravno,
ni Miloa Krunia, STANOVNIKA MILJEVINE, NIKO DANAS NE DIRA, kao
ni Neu Govedaricu, JEDNU OD KARIKA ONDANJE CIVILNE
VLASTI. To je bio i Miro Stani, PREMA NEKIMA GLAVA KRIZNOG
STABA, I PREDSJEDNIK SDS U FOI. Pitao se za sve. ivi i on, neometan,
u Crnoj Gori. Jedan od ratnih izvrilaca njegove lokalne politike tvrdi da ne
dolazi u Fou, to i nema i ima veze s injenicom da je vjerni Karadiev jatak
kada ovaj pree bh. granicu. Sada je Stani slobodni strijelac, nita ne radi
izuzev to troi opljakano, tvrdi izvor. Pria o civilnim kreatorima zla Foe i
Miljevine, ije se rtve i ovih dana iskopavaju, ne moe nikako proi bez makar
ovlanog spominjanja Velibora Ostojia, jednog od osnivaa SDS, visokog
dunosnika ratne RS, a poslijeratnog ministra za izbjeglice i raseljene Prije
rata je bio lektor na TVBiH. On je praktino u bijegu. Nigdje se javno ne
pojavljuje, kree se nou, poput zvjerke koja hoe zametnuti trag, istie
sagovornik, podsjeajui na jo jednog od tih kreatora,
prof.Vojislava Maksimovia. Interesantnog, ne samo zbog svoje ideologije,
nego i zbog gotovo kolekcionarskog stava prema stanovima. Ima ih, koliko se
zna, etiri: na Palama, u Banjoj Luci, i u Beogradu A ena mu je uspjela
vratiti i onaj sarajevski, nabraja izvor Osloboenja, zastajui kod biveg
ratnog gradonaelnika Foe, Petka anara, koji je poslije obnaao brojne
ugledne funkcije. Naravno, to se moglo desiti samo u tzv. rs. I moe jo.
Edina KAMENICA (Osloboenje)
362

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Ma koliko vi elili da ste izvan toga, koliko god se zavaravali da ivite u 21


vijeku, da su neke stvari iza nas, vjerujte da nisu. Tako smo i mi vjerovali,
sluajui sa nepovjerenjem prie naih rijetkih preivjelih deda i nena koje su
oni nemilo priali.
To to se desilo 1992 nije ni prvi ni zadnji put. Dumana imamo, pitanje je
sada samo da li emo mi uvijek igrati ulogu rtve. Da bi te neko napao,
proganjao, muio, ubijao ne treba mu tvoj pristanak. Dovoljno je da ne
preduzme nita na planu svoje i kolektivne line zatite.
Ono to je zapameno u mojoj porodici je da su se slina zvjerstva na optini
Foa poela deavati jo za vrijeme hajdukovanja crnogorskih uskoka u 17
vijeka od Baja Pivljanina pa nadalje. Gorile su damije, kule i kue u Kunovu,

363

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Igou, adiima, Jeleu, Gorile i obnavljale se. U Prvom se svjetskom ratu


bjealo u muhaderluk u Srednju Bosnu oko Travnika, Busavae, Jajca U
drugom se u muhaderluk ilo u Posavinu, Sarajevo, Srednju Bosnu U
ovom ratu stiglo se i do stranih zemalja I opet se vraa, jer tu smo mi svoji
na svom.
Od tih ljudi koji se sad ekshumiraju, neke sam znao i lino a sa nekima sam i
rodbinski vezan. Jedan je recimo izdvojen iz zbjega od 200 tinjak ljudi iz
graninog pojasa sa CG koji su pokuali spas ispod kame nai prelaskom
preko granice uda bi bio vraen iz Pljevalja sa jo trojicom helikopterom u
foanski KPD. Otac mu je umro u Goradu od tuge, izmuenosti glau i
nedostatka lijekova, za bratovu pogibiju koji je preselio na Ahiret branei
Sarajevo nikada nije ni doznao, kao ni ovaj obratno. Drugi je iza sebe ostavio
djevojicu od moda godinu dana ili toliko koja ga se kako treba ni ne sjea.
Svi su ga volili jer je bio prema svakome dobronamjeran.
Trei je vei dio svoga ivota irgatio po Iraku zaraujui pare kako bi kolovao
svoju djecu, odriui se i zadovoljstva da bude uz svoju djecu dok odrastaju.
Pria mnogo, a jedna poruka!
Vuk dlaku mijenja, ali ud nikako.
Najmlae rtve u zadnja dva genocida koje se jo dobro pamte bile su stare
svega 1 dan ili one koje su vaene iz majinih utroba ma kako i koliko to
zvjerski zvualo, treba znati.
Najstarija je bio jedan dedo iz Slatine star 112 godina.

364

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Preko onemoalih, slijepih, gluhih, bolesnih, ovakvih i onakvih.


Jednostavno nije postojala selekcija niti milost. To se zove totalni i sveokupni
zloin nad svim i svaim to podsjea na nas. Zloin nad razumom, kulturom,
svime to moete zamisliti.
Ako je Foa moda eklatantan primjer, takve stvari nisu zaobile ni Prijedor,
Brko, optine Sarajevske regije ni druga mjesta gdje se stvorio ambijent za
to.
Na nama je dakle da promijenimo taj ambijent, ili je bolje nekima ve da trae
drugo mjesto za ivljenje.
Naem li se sutra u situaciji da mi je ugroen ivot, ili nekom od lanova
porodice ne garantujem da u pokazivati ljudskost prema onima koji su o tome
samo itali.
(Foak 22/08/2004)

365

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Na odlagalitu jalovine Rudnika mrkog uglja Miljevina pronaena grobnica sa


nekoliko stotina rtava, meu kojima su i logorai KP doma Foa
Amor Maovi, predsjednik Federalne komisije za traenje nestalih, izjavio je
juer za Dnevni avaz da je pronaena do sada najvea masovna grobnica na
podruju opine Foa.
Radi se o lokalitetu odlagalita jalovine Rudnika mrkog uglja Miljevina, gdje je,
kako se pretpostavlja, zakopano nekoliko stotina rtava.
Pronaen dokument
Danas oko 12 sati (nedjelja) locirali smo prve posmrtne ostatke rtava na
odlagalitu rudnika Miljevina, a ekshumacija e trajati narednih nekoliko
sedmica. Vjerovatno se radi o do sada najveoj otkrivenoj masovnoj grobnici
na ovom podruju, o nekoliko stotina pokopanih rtava, od kojih je dio
likvidiran na ovom odlagalitu. Mogue da je veina logoraa iz KP doma

366

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foa, a nedostaje ih oko 350, zavrila upravo ovdje. Danas je pronaen i


jedan dokument na ime Imir Konakovi iznosi Maovi.
Specijalne sonde
Lokalitet ove masovne grobnice otkriven je metodom koja do sada nije
koritena, upotrebom specijalnih sondi. One e se i ubudue koristiti jer
omoguavaju brzo otkrivanje lokacija masovnih grobnica.
Maovi je najavio da e ve danas biti nastavljeni radovi na ovoj masovnoj
grobnici, kada e biti odreene i njene dimenzije.
J. .
Privremeno obustavljene ekshumacije na Tunelima
Nakon to su evakuirani posmrtni ostaci najmanje 36 rtava koji su pronaeni
proteklih dana, privremeno su obustavljeni radovi na lokalitetu Tunela
Miljevina.
Radovi e biti nastavljeni im veliki bager, koji je jedini sposoban za
uklanjanje velikih gromada kamena i betona nabacanih na grobnicu, bude
slobodan kae Maovi.
(avaz,avgusta 2004.)

367

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Nuno SALINOVI RTVA ZLOGLASNOG KP DOMA U FOI


SARAJEVO Federalna komisija za traenje nestalih poela je juer
ekshumacije u masovnoj grobnici u Miljevini u kojoj se, prema podacima ove
komisije, nalaze tijela oko 600 ubijenih Bonjaka.
Ekshumacije smo poeli na jednoj lokaciji, a prema naim istraivanjima na
ovom terenu, koji je veliine deset fudbalskih igralita, nalazi se jo nekoliko
lokacija na kojima su tijela oko 600 ubijenih. Mislimo da su ovdje tijela
zatvorenika Kazneno-poravnog zavoda Foa, magacina Kalinovik te iz sela
Jele i Miljevina, kazao je Amor Maovi, predsjednik Komisije za traenje
nestalih FBiH.
lanovi ove komisije juer su pronali tijelo uz koje su bili lini dokumenti na
ime Imir Konakovi iz sela atorovii kod Rogatice. Tokom jueranjeg dana
368

GENOCID U FOI 1992. 1995.

pronaeno je vie tijela koja su bila pokrivena metar i pol debelim slojem
jalovine iz Rudnika mrkog uglja Miljevina.
Pronali smo i nekoliko ahura po emu se moe zakljuiti da su neki od
ekshumiranih ubijeni upravo na ovom mjestu. Vjerujemo da su ovdje dovezeni
i ljudi koji su ranije ubijeni. Odavno imamo informacije da se na ovom regionu
nalazi velika masovna grobnica, ali tek smo nedavno uz pomo specijalne
sonde pronali nekoliko mikrolokacija na kojima su sahranjena tijela ubijenih
civila, dodao je Maovi.
Istakao je kako su o pronalasku ove masovne grobnice obavijeteni i istraitelji
Hakog tribunala koji bi tokom naredne dvije sedmice, koliko bi trebalo trajati
ekshumiranje tijela iz ove grobnice, trebali prisustvovati iskopavanju tijela.
Aida atovi, tuilac Kantonalnog tuilatva Sarajevo, kazala je kako jo ne
zna imena osumnjienih za likvidacije, ali da e istragom biti utvreno ko su
poinioci.
Naredbom Kantonalnog suda poela je ekshumacija, a mi emo otvriti istragu
u kojoj emo utvrditi ko je odgovoran za ubistva osoba koje su ovdje
sahranjene, rekla je atovieva.
Tokom prvog dana ekshumacije kamioni Rudnika mrkog uglja istresali su
jalovinu rude u blizini lokacije na kojoj su pronaena tijela. Tijela su, nakon to
su dovezena na ovu lokaciju pokrivena rudnom jalovinom.
Jalovina se ne istresa tako blizu mjesta ekshumacije, ali ako to smeta, mi
emo prekinuti s dovozom. Nisam znao da se tamo nalazi masovna grobnica

369

GENOCID U FOI 1992. 1995.

iako je, istina, bilo nekih pria o tome, objasnio je Aleksandar Goljanin,
direktor Rudnika mrkog uglja Miljevina.
Tokom rata, kae Goljanin, na elu ovog rudnika bio je Slavko Stankovi koji je
preminuo prije nekoliko godina.
(avgusta 2004.)

Ekshumacija rtava sa dvije lokacije do sada najvea masovne grobnice na


podruju Foe i okolnih optina jue je okonana.
Pronaeni su dokumenti na ime Alija Delil, roen 1955.godine u Foi ,
i efik Hodi, roen 1950. godine u elebiima, optina Foa.
Naporan rad
Nakon pet dana napornog rada na odlagalitu jalovine Rudnika mrkog uglja
Miljevina, Federalna komisija za traenje nestalih pronala je ukupno 73 tijela
370

GENOCID U FOI 1992. 1995.

stradalih civila . Radovi e kako je naveo predsjednik komisije Amor Maovi ,


biti nastavljeni u ponedjeljak.
-Oekujemo da emo pronai jo najmanje dvije masovne grobnice na ovoj
lokaciji sa istim brojem rtava kao i u predhodnim grobnicama kazao je
Maovi.
Pronaeni dokumenti,prema Maovievim rijeima , ukazuju na to da su
pronaeni posmrtni ostaci bivih zatvorenika KPD Foa.
-Uzimajui u obzir dokumente koje smo pronali na lokalitetu tunela Miljevina
gdje je ranije pronaeno 36 rtava, do sada smo nali ukupno 109 logoraa
KPD Foa istakao je Maovi.
U potrazi za svojim najbliima u Miljevini je jue bio i Alija Budnjo,inae
predsjednik Upravnog odbora hotela Terme na Ilidi.
Kazao je da se nada da e na ovoj lokaciji pronai Hasana
i Ferida Krajina, Murata iNediba Rizvana, te Hakiju i Devada Dinia.
Njegova zemlja
-Na zemlji koja je nekad bila u vlasnitvu moje porodice sada se nalazi ova
masovna grobnica. Oekujem da u moju rodbinu ovdje pronai. Njih 35 je
1992. godine uhapeno i odveno u PU Miljevina i od tada im se gubi svaki trag
kazao nam je potreseni Budnjo.
Svoga brata Mehu, kojeg su zloinci protjerali iz njegovog stana u Miljevini,
jue je traio i Muhamed emo. Drhtavim glasom nam je kazao da je samo
Boija volja bila da je on izmakao od noa u svom selu Kratina iz kojeg je
pobjegao.
(avgusta 2004.)

priredio:Kenan Sara
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani/fb PutnikNamjernik

371

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Maj 30, 2016 Uredi


LA VIOLACIN, CRIMEN CONTRA LA HUMANIDAD EN
BOSNIA HERZEGOVINA

A R C H I V O D E L A C AT E G O R A * B A L C A N E S
BLOGS DE 20MINUTOS

30 DE JULIO DE 2010
Fue un fallo histrico que sirvi para dejar en claro que bajo ninguna
circunstancia la violacin puede ser aceptada, tolerada o considerada parte
intrnseca de la guerra. Algo que siempre hemos sostenido en este blog, en el
que abogamos por el respeto a los civiles en los conflictos armados y el
castigo a quienes vulneran el derecho internacional humanitario.
Y fue un fallo histrico porque no slo consider a la violacin un crimen de
guerra, sino que dio un paso y la calific como crimen contra la humanidad,
sentando as un precedente jurdico de enorme valor. Ni en los juicios de
Nuremberg contra los lderes nazi se haba tratado el abuso sexual ni en el
tribunal de Tokio se haba abordado la prostitucin forzosa de mujeres
coreanas por parte de los soldados japoneses.

372

GENOCID U FOI 1992. 1995.

La sentencia se hizo pblica el 22 de febrero del ao 2001. Al frente del


tribunal con sede en La Haya se encontraba la jueza zambianaFlorence
Mumba.
Los condenados fueron tres bosnios serbios pertenecientes a grupos armados
que sometieron a decenas de mujeres a abusos sexuales, esclavitud y
torturas en la ciudad de Foca.
Dos de ellos vinculados a la violacin de Almira Bektovic, la nia de doce
aos encerrada en la casa de Karaman cuya terrible historia conocimos en la
anterior entrada.
La violacin de Foca
A los pocos das del comienzo de la guerra en Bosnia y Herzegovina, grupos
de paramilitares, militares y policas serbios articularon una brutal estrategia
de limpieza tnica. Los musulmanes eran arrancados de sus casas para
ser enviados a campos de concentracin o al exilio. Las zonas prximas a la
frontera con Serbia fueron las ms afectadas.
En Foca esta estratagema de negacin terminal del otro, del que es distinto,
implic tener que echar a la mayor parte de la poblacin de esta urbe que
contaba con 22.500 residentes musulmanes.

En enero de 1994, las autoridades serbias llegaron a tal extremo en su


obsesin por borrar el pasado mestizo de la ciudad que decidieron
rebautizarla.
373

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Y para ello eligieron un nombre tan significativo como en cierta manera


incriminatorio. Pas a llamarse Srbinje (), que quiere decir el lugar de
los serbios. Tampoco quedaba en pie una sola de las 13 mezquitas que all
se encontraban antes de la guerra.
Segn explica la sentencia, los serbios tomaron Foca entre el 16 y 17 de abril:
Mujeres, nios y ancianos musulmanes fueron detenidos en casas,
apartamentos y centros de detencin como Buk Bijela, Foca High School y el
Partizan Sports Hall.
Uno de los informes enviados al Consejo de Seguridad de la ONU describe
con detenimiento los crmenes cometidos contra las mujeres en estos sitios.
Slo un ejemplo: Una mujer de 28 aos fue llevada alrededor de la
medianoche del 12 de agosto a las afueras del estadio de Foca. All fue
violada por 28 soldados antes de caer inconsciente. Adems los soldados la
quemaron con cigarrillos y mecheros.
Dragoljub Kunarac
Conocido como Zaga o Dragan, Dragoljub Kunarac haba nacido en
Foca en 1960. Durante la guerra estuvo al frente de una unidad de
reconocimiento del ejrcito serbio de Bosnia. Como vimos en la anterior
entrada del blog, fue l quien tuvo la idea de sacar a un grupo de mujeres del
Partizan Sports Hall para mandarlas a la casa de Karaman en la ciudad de
Mijlevina con la intencin de que sirvieran de esclavas sexuales a los
soldados.

374

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Las imputaciones contra Kunarac se hicieron pblicas el 26 de junio de 1996.


El 4 de marzo de 1998 se entreg a la justicia. Al da siguiente fue trasladado
a La Haya. Su juicio tard dos aos en comenzar. La fiscala peda 35 aos
de prisin y la defensa la absolucin.
El proceso se extendi desde marzo de 2000 hasta febrero de 2001. Las
mujeres musulmanas, cuyos nombres slo figuran con cdigos en la
sentencia, testificaron desde detrs de pantallas. De los tres acusados,
Kunarac fue el primero en testificar.
Usted abus y maltrat a mujeres musulmanas por su origen tnico, y entre
ellas eligi a las que les gustaban, le dijo la jueza Florence Mumba, que lo
conden a 28 aos de prisin por tortura y violacin en un fallo que la corte de
apelaciones ratific al ao siguiente. Condena que Kunarac est cumpliendo
en Alemania.
Testimonios incriminadores
Con respecto a la casa Karaman en Miljevina, la sentencia seala que
Kunarac viol all a la testigo FWS-87 el 2 de agosto de 1992 (aqu podis leer
y escuchar el testimonio de esta vctima, que tena 15 aos entonces).

375

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Tambin sostiene que abus de la testigo


WS-48 en el Hotel Zelengora y en una casa en Donje Polje. Adems aade la
violacin junto a otros dos soldados de la testigo FWS-183 en la orilla del ro
Cehotina.
Pero sobre todo habla de un modus operandi, de una accin continuada, en la
que sacaba a mujeres del Partizan Sports Hall para violarlas en un piso de la
calle Osmana ikica 16, o para ser testigo de cmo otros soldados las
violaban.
El segundo condenado aquel histrico 22 de febrero del ao 2001
fue Radomir Kovac, cuya sentencia nos brinda importante informacin sobre
el calvario sufrido por la nia Almira Bektovic tras salir del encierro en la casa
de Karaman.
Archivo de la categora * BALCANES
BLOGS DE 20MINUTOS

L A G UERR A CONTR A L AS M UJERES DE BOSNI A:


ALM IR A BEKTOVIC Y L A CAS A DE K AR AM AN
26 DE JULIO DE 2010

376

GENOCID U FOI 1992. 1995.

De todos los centros de detencin y tortura a los que nos acercamos en estos
das en Bosnia Herzegovina, uno de los que mayor impresin nos provoca es
el conocido como Karaman Kuca (La casa de Karaman).

Quizs como consecuencia del paraje silencioso, aislado, en el que se


encuentra (aunque su figura esbelta se distingue desde el otro lado del valle,
desde la carretera que conduce a la ciudad Foca). Tal vez debido al
insoslayable recuerdo de Almira Bektovic, una nia de 12 aos que estuvo
prisionera en su interior.
El 2 de agosto de 1992, Dragoljub Kunarac, comandante de un grupo
paramilitar de voluntarios serbios de Montenegro, orden que cuatro mujeres
musulmanas que haban hablado a la prensa acerca de las terribles
condiciones de vida de las detenidas en Partizan Sports Hall de Foca
(epicentro de la limpieza tnica de bosnios musulmanes durante el primer ao
de la guerra), fueran trasladadas a la ciudad vecina de Miljevina.
All, Pero Elez, lder de la unidad paramilitar serbia llamada Los guerreros de
Vukovar, con base en el hotel Miljevina, decidi que deban ser encerradas
en la casa de Nusret Karaman (un bosnio musulmn que viva en Alemania).
Ms adelante otras mujeres siguieron el mismo destino. Algunas, como Almira
Bektovic, apenas adolescentes. Entre el 2 de agosto y el 30 de octubre, nueve
mujeres estuvieron recluidas en aquel sitio (en la
imputacin formulada por Carla del Ponte frente al tribunal para la ex
377

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Yugoslavia se las menciona como FWS-75, FWS-87, FWS-132, FWS-190,


A.S., A.B., J.B. y J.G.).
Condena y fuga de Stankovic
Al frente de Karaman Kuca se situ Radovan Stankovic, subordinado de
Pero Elez. Las mujeres eran tratadas como esclavas sexuales y deban
cocinar y limpiar para los militares.
l decida quines podan ser violadas y por quin. Algunas slo eran violadas
por un mismo soldado en particular. Otras, como Almira Bektovic, sufran
abusos por parte de cualquiera al que se le permitiera vivir en aquella casa a
la que llamaban el burdel.

A diferencia de lo que suceda en el Partizan Sports Hall, aqu las mujeres


tenan comida y no estaban encerradas, ya que se trataba de un lugar tan
aislado, rodeado de soldados y civiles serbios, que no habran podido
escapar.
Cualquier intento de negarse a seguir las rdenes recibidas, era respondido
con palizas y torturas (como el sumario seala que hizo Radovan Stankovic a
la testigo protegida FWS-87 despus de que esta se hubiese negado a
baarlo).

378

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Cuando la casa se cerr, Radovan Stankovic se llev consigo a la mujer


conocida como D.B. a un apartamento en Miljevina durante diez das; luego a
otro en el edificio Lepa Brena en la ciudad de Foca. Hasta que la dej huir a
Montenegro el 3 de noviembre de 1992, la viol reiteradamente y la oblig a
trabajar para l. En diciembre de 1992, Stankovic entr al hospital de Foca y
se llev a una paciente a punta de pistola. Despus de violarla le permiti
volver para que siguiera con el tratamiento.
Stankovic fue condenado en noviembre de 2006 a 16 aos de crcel por la
justicia bosnia, despus de que el Tribunal Penal Internacional para la ex
Yugoslavia (TPIY) les remitiera el caso. Primera condena por crmenes contra
la humanidad de los tribunales locales. La corte de apelacin, en 2007, subi
la sentencia a los 20 aos. Pero ese mismo ao, cuando lo conducan al
dentista desde la prisin de Foca, Stankovic se fug. An no hay
noticias sobre su paradero.
No me lleven, tengo 12 aos
Almira Bektovic no tuvo escapatoria. Tras pasar dos das en la casa de
Karaman, fue devuelta al Partizan Sports Hall de Foca. Le dijo a sus familiares
que haba trabajado como sirvienta limpiando y cocinando para los soldados
serbios.
En septiembre, cuando se encontraba junto a su madre y hermanas en el
autobs que las llevara hacia las zonas controladas por los bosnios
musulmanes dentro de uno de los habituales intercambios de prisioneros, los
soldados de Stankovic detuvieron el vehculo y la obligaron a bajar. Ella se
resisti diciendo que tena 12 aos.

379

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Una de las supervivientes sostiene que entr a la casa con una mueca en los
brazos, sin saber lo que le iba suceder. El soldado Nedo Samardzic fue el
primero en violarla. Hecho este del que hara alarde, sobre todo por haberse
adelantado a Pero Elez, que era el que siempre buscaba jvenes a las que
hacer perder la virginidad.
Tras sobrevivir a los abusos en la casa de Karaman, Almira cay en las
manos de Radomir Kovac, que la mova por los pisos de Foca para que
otros militares la pudieran violar. Entre estos estaba Slavo Ivanovic, de 50
aos de edad.
Lo ltimo que se sabe de Almira es que el 22 de diciembre de 1992
fue vendida por Radomir Kovac a un soldado de Montenegro famoso por su
violencia contra las mujeres. Segn testigos, le pag 100 euros por poder
llevarse a la nia.
Archivo de la categora * BALCANES
BLOGS DE 20MINUTOS

380

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Maj 29, 2016 Uredi


FOA 1992.: NEDOVRENE PRIE

Dola je jo jedna teka, muna no. Preko 50-tak logoraa lee i niko ne
spava. Negdje oko 23.45 ponovo se uje kripa metalnih vrata na ulazu.
Dolaze kao i ranije. Pitanje po koga. Vjerujem da se svi pitamo ko je sledei.
Ulaze trojca straara, sa svijetiljkama u rukama i prozivaju: MUSTAFA
KULOGLIJA. Lei na spratu kreveta, odmah do vrata i kae: Ja sam Ustaje
,skida sahat sa ruke stavlja na ekser iznad glave kao i svoje naoare. Silazi i
kae:HALALITE PRIJATELJI. U sebi kao i veina vjerujem kaem halalolsun.
Tog momenta tiinu , muk sobe razara , sjee jedno jako HALALOLSUN
MUSTAFA KULOGLIJA. Pogdledam i vidim ispod mene stoji DEDOVI
FEHIM KAUBOJ, moler iz Foe. ON je jedini imao hrabrosti da se oprosti od
381

GENOCID U FOI 1992. 1995.

naeg Kule. Odvode ga i posle par minuta ujemo udaranje, jauke na samoj
kapiji. Nema vie naeg Kuloglije neko je polahko prokomentarisao. Nastavak
noi, veina nespava
Vae familije mogu biti ponosne na vas. NEKA VAM JE VJENI RAHMET.

napomena:pria je preuzeta sa fb Udruenje Logoraa Odense


VIDEO
Foa most stradanja, govori Nisveta Skejovic, poetesa
DA SE NE ZABORAVI
koncentracioni logori u Foi 1992.
Ovih dana navrit e se 23. godine od osnivanja koncentracionih logora u Foi.
I NE USUDI SE VIE
govori Nisveta Skejovic, poetesa
priredio:Kenan Sara
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani

382

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Maj 27, 2016 Uredi


HAKI TRIBUNAL I ZLOINI U BIH FOA (DOK. FILM)

Dokumentarni film HAKI TRIBUNAL I ZLOINI U BIH FOA se fokusira


na dva obimna predmeta voena pred Tribunalom koja su se bavila zloinima
poinjenim na podruju Foe. Prvi, u kojem su osueni Dragoljub Kunarac,
Milan Vukovi i Radomir Kova, obrauje sistematsko silovanje bonjakih
ena i djevojica, a drugi predmet, voen protiv Milorada Krnojelca, obrauje
zloine poinjene u logoru KP Dom, gdje je zatoeno, mueno i ubijeno
nekoliko stotina bonjakih mukaraca.
Peter Mitford-Burgess, glavni istraitelj za podrucje Foe, opisuje prikupljene
dokaze o silovanju u Foi, Karamanovoj kui i drugim lokacijama gdje su
djevojke, neke od njih dvanaestogodinjakinje, drane kao seksualno roblje,
premlaivane, zlostavljane i kasnije prodavane srpskim vojnicima. Uz to,
Burgess opisuje dogaaje iz KP Doma koristei svjedoenja preivjelih
logoraa i razne dokaze do kojih se dolo tokom istrage. Tuitelji Tribunala
383

GENOCID U FOI 1992. 1995.

objanjavaju odluke o biranju meta za optuivanje, a predstavnik sudskog


vijeca proces donoenja presude da je silovanje koriteno kao orue
kampanje progona i po prvi put okvalifikovano kao zloin protiv ovjenosti.
1. dio
2. dio
3. dio
4. dio
5. dio
Februar 13, 2010 od bosnamuslimmedia
izvor:bosnamuslimmedia

384

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Maj 16, 2016 Uredi


FOA SINONIM ZA RATNA SILOVANJA

est taaka optunice odnosi se na zloin ratnog silovanja. Najmlaa rtva,


prema navodima optunice, imala je 12 godina i nije preivjela

385

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Zbog pria o Foi i zbivanja u toku 1992. godine, samo ime Foa postalo je
sinonim za ratna silovanja, rekao je tuilac Philip Alcock u uvodnoj rijei na
poetku suenja Gojku Jankoviu, bivem voi paravojne grupe u ovom
gradu.
Jankovi je drugi optueni ije je procesuiranje Haki tribunal prebacio u
nedlaznost Odjela za ratne zloine pri Sudu BiH.
Optunica, koju je Sud BiH potvrdio 20. februara ove godine, u devet taaka
Jankovia tereti prema komandnoj i odgovornosti direktnog poinitelja za
zloine protiv ovjenosti.
est od devet taaka optunice Jankovia terete za silovanja ena u Foi
1992. godine. Jedan od zloina koji mu se pripisuje je viemjeseno dranje i
opetovano silovanje etiri djevojke od kojih je najstarija imala 25 godina, dok
su ostale imale 16, 14 i 12 godina.
Optunica navodi da je Gojko Jankovi u periodu izmeu aprila 1992. godine i
februara 1993. godine, kao voa paravojne grupe koja je djelovala u
koordinaciji sa Foanskom brigadom Vojske Srpske Republike Bosne i
Hercegovine, uestvovao u irokom i sistematinom napadu na nesrpsko
stanovnitvo na podruju opine Foa, te njihovom zarobljavanju, ubijanju i
seksualnom zlostavljanju.
Tuilac je u uvodnoj rijei upozorio Sudsko vijee, kojim predsjedava sutkinja
Zorica Gogala, da iskaze svjedoka i sve to e biti reeno u toku suanja ne
gledaju kao tipinu ratnu priu.

386

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Naravno da su Bonjaci pruali otpor, ali skoro sva brutalna ponaanja desila
su se nakon to je grad zauzet, desila su se nad enama i civilima, te ljudima
koji su predali naoruanje, rekao je tuilac Alcock.
On je napomenuo da je Jankovi prije rata bio imuan mjetanin Foe, da je
posjedovao vojnike vjetine i zvanje porunika, te da je na poetku rata
komandovao grupom vojnika.
Grupe poput njegove su bile znaajne jer su znale teren i bile su dobre za
pronalaenje i protjerivanje Bonjaka, rekao je Alcock.
Od poetka aprila do kraja ljeta 1992. godine, Foa nije bila samo etniki
oiena, nego i poharana. Svaki trag prisutnosti Bonjaka temeljito je
izbrisan, sve do posljednje damije. Taj proces je bio temeljit, sistematski i
organizovan, naveo je on.
Tuilac je dodao i da je silovanje pratilo sva deavanja u Foi na poetku rata,
te da je to bila strategija zastraivanja a za neke potvrda etnike nadmoi. Ali
neki su se isticali inei taj zloin. Prema raspoloivim dokazima, jedan od
takvih bio je Gojko Jankovi.
Tuilac je konstatovao i da je Jankovievo postupanje prema silovanim
enama zauvijek promijenilo njihove ivote. Neke su bile tako mlade da su
mu mogle biti kerke. One su povrijeene do sri i vjeno moraju ivjeti sa tom
sramotom koja nije njihova.
Pomenuta silovanja snano ilustruju da je silovanje bila otvorena politika u
Foi. Silovanje je krajnje sredstvo kojim poinitelj moe oskrnaviti ljudsko
dostojanstvo, rekao je Alcock.
387

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Pozivajui Sudsko vijee da se stavi u poloaj svjedokinja koje e se pojaviti


u toku procesa, Alcock je zatraio maksimalne mjere zatite za svjedoke
Tuilatva i napomenuo da zbog prirode zloina i vremena koje je proteklo
sudije ne smiju biti iznenaene prazninama u sjeanju svjedokinja ili
injenicama da neke od njih nerado daju detalje zloina.
Ovo suenja nije nikava predstava za javnost. Ja elim pravdu i presudu koja
e vjerno odraavati istinu, zakljuio je Tuilac.
_____________

Doktorica Alma Bravo Mehmedbai, neuropsihijatar iz Sarajeva, rekla je za


djevojke koje su bile zatoene i seksualno zlostavljane u Foi da su bile kao
lutke bez due koje su nekada bile ljudska bia.
Tuilatvo Bosne i Hercegovine pozvalo je dr Alma Bravo Mehmedbai kao
vjetaka kako bi dala svoje struno miljenje o tome da li su zatiene
svjedokinje 191, 190 i 186, mogle razviti osjeanja prema ljudima koji su ih
drali u zatoenitvu.
Dr Alma Bravo Mehmedbai iskaz je dala u sluaju koji se vodi protiv Gojka
Jankovia, koji se tereti da je zajedno sa drugim licima, u toku 1992. i 1993.
godine, uestvovao u silovanju vie ena. Neke od njih su odvojene od
porodica, te vie mjeseci drane u kuama i stanovima na podruju opine
Foa, gdje su ih Jankovi i njemu podreeni vojnici, silovali i zlostavljali.
Jankovi je, tvrdi Tuilatvo, bio na elu paravojne formacije koja je djelovala
zajedno sa srpskim snagama.
388

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Odbrana je kroz izjave svjedoka dokazivala da su ove tri svjedokinje, od kojih


su obje u doba zatoenja imale 16. godina, razvile pozitivne emocije prema
Gojku Jankoviu.
Jedna od svjedokinja Odbrane je za svjedokinju 186 rekla da je bila luda za
Gojkom.
rtve su bile due vrijeme rtve seksualne torture. Kod takvih rtava se moe
razviti ovisnost o onima koji su nad njima imali mo, rekla je dr Alma Bravo
Mehmedbai koja je nalaz dala na osnovu sasluanih izjava svjedokinja.
Doktorica je rekla i da su prema njemom miljenju, rtve da bi preivjele
razvile ovisnost sa elementima idealizacije Gojka Jankovia koji je bio autoritet
i mogao je sprijeiti njihovu torturu.
Nije se radilo o emocijama, nego o naporu adaptacije na nenormalne uslove
ivota kako bi zatitile vlastiti ivot, rekla je doktorica dodajui da su ove
djevojke bile rtve seksualne ekspresije agresije.
Kao dodatni svjedok Tuilatva iskaz je dao i doktor Nuradin Aeri,
ginekolog koji je 1992. ivio i radio u Novom Pazaru, Srbija.
Prema rijeima ovog svjedoka, foanska grupa ena je dola u Novi Pazar u
toku ljeta 1992. godine. Njegova ordinacija im je pruila besplatnu medicinsku
pomo.
Ta grupa je izgledala jadno, prestraeno. U poetku su ak i teko govorile,
rekao je dr Nuradin Aeri.

389

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posvjedoio je kako je ne mali broj ena koje su dole sa teritorije Foe u ljeto
1992. godine u Novi Pazar bilo silovano, to su same rekle a u nekim
sluajevima je on to utvrdio i na osnovu pregleda.
Prema njegovim rijeima, ene koje su dolazile iz Foe su kao silovatelje
najee spominjale imena Gojka Jankovia, Janka Janjia, Dragana
Gagovia, Janka Vasiljevia, izvjesnog Vukovia, nekog Raevia, Papricu.
Tuilatvo je najavilo da e 26. januara ispitati jo dva svjedoka meu kojima
Zibu Din. Doktor Aeri je rekao da je ona bila jedna od pacijentica koje su
stigle iz Foe u Novi Pazar.
Sjeam se te djevojice jer kada je poeo rat ona je tek zavrila trei razred
srednje kole. Sjeam se njenih zelenih oiju i kako je bila bespomona.
Ispriala je kako ju je izvjesni Paprica posvojio za sebe nakon to ju je grupa
srpskih vojnika silovala. Potom ju je vodao i silovao vie puta na vie mjesta.
Znala mu je ime jer mu je jednom pred njim ispala vozaka dozvola i vidjela je
kako se zove. Naravno, to je krila od njega, rekao je doktor Aeri.
Tuilatvo je kao silovatelja ove djevojke identifikovalao jednog od svjedoka
odbrane, Milenka Papricu, uru optuenog Jankovia, koji je u ratu bio s njim u
istoj jedinici.
________________

390

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Sportska dvorana Partizan je 1992. godine sluila kao pritvor za ene, djecu i
starce koji su uhapeni u Foi i okolnim selima. Svi zatoenici su boravili u
nehigijenskim uslovima, te bili izloeni izgladnjivanju, fizikom i psihikom
muenju, te seksualnom zlostavljanju.
U Partizan su, obino naveer, ulazili naoruani mukarci i izvodili po
grupama tri do pet ena. Odvodili su ih u kue, stanove, hotele i tamo ih
seksualno zlostavljali i silovali.
Gazi je, prema navodima optunice, poetkom augusta 1992. doao
naoruan u sportsku dvoranu Partizan, izveo svjedokinju A, koja je tada
imala 12 godina, te je odveo u jedan stan i silovao.
Svjedokinja A je na suenju iskaz dala bez prisustva javnosti, a tuilac Behaija
Krnji je u zavrnoj rijei naveo da ju je dva puta silovao mukarackojeg su
drugi oslovljavali sa Jasmin.
Silovanje i gledanje silovanja

391

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Prema navodima optunice, Gazdi je ponovno izveo svjedokinju A, njenu


majku i jo jednu ensku osobu, odveo ih u stan i naredio im da se okupaju i
da se nakon toga ne odijevaju. Kako stoji u optunici, Gazdi je sve tri
pojedinano silovao tako da tokom silovanja jedne, druge dvije to gledaju.
Majka svjedokinje A je takoer svjedoila na suenju zatvorenom za javnost, a
tuilac Krnji je kazao da je rekla da ju je silovao Jasmin.
Gazdi je, kako smatra Tuilatvo BiH, zajedno sa jo dvije osobe doao u
stan koji se nalazio u neposrednoj blizini tadanje Stanice javne bezbjednosti
(SJB) Foa, silovao svjedokinju C, koja se alila da ima menstruaciju, ali on se
na to nije obazirao.
Gurnuo me na krevet. Molila sam ga, ne, nemoj, nemoj (). Skinuo mi je
haljinu i silovao me Puka je bila pored kreveta Poeo me ljubiti, ali nisam
mogla to podnijeti Onda je uradio ta je htio, kazala je svjedokinja C,
dodavi da ju je silovala osoba koja se predstavila kao Jasko.
Svjedokinja F ispriala je da je 1992. godine silovana u jednom stanu u kojem
se nalazio i optueni Jasko Gazdi.
Mi smo bili u jednoj sobi, iz koje je prvo odvedena jedna enska osoba.
Nakon toga su mene odveli u kupatilo i nada mnom je izvreno silovanje. Dok
sam bila u kupatilu, ula sam pla i vritanje iz sobe gdje je bila ta enska
osoba, rekla je F, dodavi kako joj je ta enska osoba kasnije kazala da ju je
silovalo vie mukaraca, te da je jedan od njih bio i Gazdi.
Iza zatvorenih vrata, odnosno bez prisustva javnosti, iskaz su dale jo dvije
svjedokinje. Optuba je navela da je svjedokinja D ispriala da ju je silovalo
392

GENOCID U FOI 1992. 1995.

vie mukaraca, te da je jedan od njih bio i optueni Gazdi, dok je svjedokinja


E, prema tvrdnjama Tuilatva, izjavila da je optueni seksualno iskoritavao
jo jednu osobu, koja je tada imala 12 godina, i koja je nakon toga nestala, a
njeni posmrtni ostaci jo nisu pronaeni.
Senadin Ljubovi, vjetak neuropsihijatrije, za etiri zatiene svjedokinje je
utvrdio da pate od trajne promjene linosti, razorene seksualnosti, te da je
zbog takvih oteenja njihova ivotna funkcionalnost svakodnevno ugroena.
Psihiki poremeaji
Ljubovi je zakljuio da njih sve etiri imaju trajne psihike poremeaje, da
pate od posttraumatskog sindroma, te zauvijek imaju traumu od viestrukog
silovanja.
Najpotresnija je pria svjedokinje A, koja je kao dijete bila silovana. Ovaj in
svakako ostavlja trajne posljedice na rtvu, a kamoli kada vam se to dogodi
dok ste dijete. To je jako teko prevazii, kazao je Ljubovi.
Odbrana je krivicu optuenog osporavala sasluanjem pet svjedoka, te je
pozvala da ponovno ispita tri svjedokinje koje su iskaz dale u korist Tuilatva
BiH. Svjedokinje A i B iskaz su dale bez prisustva javnosti. Svjedokinja C, koja
je navela da ju je silovao Jasko, pojasnila je da je za njegovo ime ula kada je
dovedena u stan u Foi, gdje je bila zatoena.
______________
korien Justice Report / BIRN / arhiv.
priredio:Kenan Sara
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani

393

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Maj 16, 2016 Uredi


FOA KAPEDOMSKE PRIE

Foa je jedna od sedam optina u kojima je progon muslimanskih i hrvatskih


civila poprimio razmjere genocida.
Nurko Nii, dr. Aziz Torlak, Halim Konjo, Munib i Zulfo Veiz, Nail Hodi
samo su neka od imena ljudi za koje su svjedoci rekli da su odvedeni u
nepovrat.
Bilo je ljudi koje su straari odvodili poslije veere. Oni se nikad nisu vraali, a
mi smo uli kako ih tuku. Te krikove nikada neu zaboraviti dok sam iv,
ispriao je svjedok FWS 03.
Neki od zatvorenika su, tvrde svjedoci, zbog loih uslova ivota umrli u logoru.
Meu njima i Enes Hodi, ija se smrt optunicom stavlja na teret Todoviu i
Raeviu.
394

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Njemu je puklo slijepo crijevo, ali ga niko nije htio odvesti u bolnicu, i umro je,
prisjetio se svjedok FWS 138.

Tuilatvo smatra Raevia i Todovia odgovornim i za sakrivanje zatvorenika


prilikom posjete delegacije Meunarodnog Crvenog krsta, o emu su govorili
zatvorenici koji su odvoeni iz KP doma tokom ovih posjeta.
Kada je Crveni krst prvi put doao, nas 12 je prebaeno u podrum gradske
pekare, gdje smo ostali do navee, ispriao je svjedok FWS 142.
Svakodnevnicu zatvorenih civila u logoru Foa inili su i odlasci na prinudne
radove u sastavu radne grupe, koju je, prema tvrdnjama svjedoka, oformio
Todovi.

395

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Savo Todovi je formirao radnu grupu i, svaki put kada bi straari po spisku
odvodili ljude na rad, govorili su da je spiskove on pravio, istakao je zatieni
svjedok FWS 82.
Zatvorenici u KP domu Foa, navodi se u optunici, bili su prisiljavani da
obavljaju teke fizike poslove, poput rada u rudniku ili raiavanja ruevina
zgrada, dok je svjedok FWS 141 radio kao minolovac.
Vozio sam kamion po rizinim terenima, a iza mene su bili autobusi sa
srpskim vojnicima. Nogu su mi lancem vezali za kvailo, da ne bih pobjegao,
rekao je svjedok, koji smatra, kako je istakao tokom svjedoenja, da su Savo
Todovi i Mitar Raevi krivi za sve to se deavalo u ovom logoru.
Ekrem Zekovi je jedini zatvorenik koji je pokuao pobjei iz KP doma, ali je
ubrzo uhvaen. Svjedoei, ispriao je kako ga je nakon bijega Todovi
smjestio u samicu, a potom ga poslao na radove u rudnik.
Posljedice njegovog bijega osjetili su zatvorenici, kojima je, prema tvrdnjama
nekih svjedoka, Todovi smanjio obroke.
Prepolovili su nam porcije hrane, tako da su se i kuhari smijali kad smo ili po
njih, rekao je FWS 85.
Za formiranje KP doma Foa Dravno tuilatvo teretilo je Momila Mandia,
biveg ministra pravde u vladi nekadanje Srpske Republike BiH, koji je
nepravosnanom presudom osloboen optubi.
_______

396

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Svjedok Juso Selimovi jer ispriao kako su ga pripadnici jedinice Beli orlovi u
aprilu 1992. godine odveli iz mjesta Zubovii, podruje opina Foa, u KP Dom
Foa, gdje je ostao do kraja augusta iste godine.
Ispriao je Sudskom vijeu o jako loim uslovima u kojima je boravio on i drugi
zatoenici, te je rekao da su neke od zatoenih straari tukli.
Jednog iz moje sobe su tako prebili da nije mogao petnaest dana ustati, tvrdi
Selimovi.
Selimovi je, kako je rekao, krajem augusta 1992. godine iz KP Doma Foa
odveden autobusom do mjesta Ploe u Hrvatsku, a potom je prebaeni u
Titograd, dananju Podgoricu, Crna Gora, te u Novi Pazar, Srbija.
Kada smo doli, samo su nam rekli da izaemo iz autobusa i otili su, zavrio
je svjedok.

_________
Nikaevia Tuilatvo smatra odgovornim i za to to je, zajedno sa jo dva
pripadnika oruanih snaga Republike Srpske, u augustu 1992. godine iz kue
397

GENOCID U FOI 1992. 1995.

u mjestu Humsko izveo jednog mukarca, te ga predao u Kazneno-popravni


(KP) dom Foa, odakle je nakon nekog vremena odveden u nepoznatom
pravcu i ubijen.
_________
Zatieni svjedok FWS 141, koji je u zatvor u Foi doveden 19. aprila 1992.
godine iz mjesta Brod, opina Foa, tvrdi da je bio prisiljen obavljati posao
nazvan minolovac.
Vozio sam kamion po rizinim terenima, a iza mene su bili autobusi sa
srpskim vojnicima. Nogu su mi lancem vezali za kvailo, da ne bih pobjegao,
rekao je svjedok, koji smatra da su Savo Todovi i Mitar Raevi krivi za sve
to se deavalo u ovom logoru.
Oni znaju gdje je ko odveden i kako je zavrio, rekao je svjedok FWS 141.
Na suenju Mitru Raeviu i Savi Todoviu, bivim funkcionerima u Kaznenopopravnom (KP) domu Foa, zatieni svjedoci Tuilatva govorila su o lane
razmjenama zatoenika i nepodnoljivim uslovima i torturama koje su
prolazili.
Prema navodima optunice, Mitar Raevi, komandir strae u KP domu Foa,
i Savo Todovi, zamjenik upravnika, terete se za uspostavljanje i odravanje
sistema kanjavanja i zlostavljanja zatoenika u ovoj ustanovi.
Svjedok pod ifrom FWS 172 u KP dom Foa je doveden 25. aprila 1992.
godine, pod izgovorom da treba dati izjavu.

398

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Kako je kazao, za vrijeme njegovog boravka niko ga nije tukao, ali zna da su
straari tukli druge zatvorenike.
Nou su ljudi odvoeni. Neki se nikad nisu vratili. Straari bi doli i proitali
ime, a mi smo se samo pitali ko e biti sljedee janje, rekao je FWS 172.
Ovaj svjedok je ispriao kako su straari 25. augusta 1992. godine odveli
grupu od 20-ak ljudi iz logora, a nijedan se nije vratio.
Nama su rekli da je to razmjena, prisjetio se svjedok koji je sa jo 54 osobe
odveden u razmjenu 30. augusta iste godine.
Vozili su nas do Crne Gore, a onda opet nazad u Dom. Tu no straar je
izveo dvadesetoricu iz nae grupe. Ti ljudi su nestali, tvrdi ovaj svjedok,
dodajui da su svi koji su odvedeni i ubijeni. Ostali, njih oko 35, osloboeni su.
_____________

399

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Zatienog svjedoka pod ifrom B, prema njegovom iskazu, 19. aprila 1992.
godine pripadnici Vojne policije tadanje Srpske Republike BiH, su ga odveli u
KP dom Foa, pod izgovorom da mora dati izjavu o lojalnosti reimu.
Rekli su da u se zadrati 20 minuta, a ostao sam 900 dana, rekao je B i
dodao da je tih prvih dana u KP domu Foa moglo biti oko 600 zarobljenih
Bonjaka.
Prema svjedoku B, Savo Todovi je meu zatvorenicima bio na glasu kao
strah i trepet.
Za zloine u KP domu Foa, koji je imao sva obiljeja logora, Tuilatvo BiH
tereti Mitra Raevia i Savu Todovia po komandnoj i linoj odgovornosti.
Raevi je, prema navodima optunice, bio komandir strae, a Todovi
zamjenik upravnika.
Svjedok C je pred Sudskim vijeem govorio kako su straari esto izvodili
zarobljenike a da se neki nikada nisu vratili.
Koga izvedu do kapije, taj se vie ne vraa, rekao je C.
Todovi je bio zamjenik upravnika, ali je bio glavni. Sve to se deavalo,
izvravalo se sa Savinog spiska, rekao je svjedok, dodavi da mu je Todovi
naredio da ide na rad.
Svjedoci su se prisjetili kako je u septembru 1992. godine odvedeno 35
zarobljenika na branje ljiva.

400

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Prozvao ih je jedan od straara, nakon ega su otili u dvije grupe. Meu


njima je bio i moj zet. Ni danas ga nisu pronali, ispriao je svjedok D.
U optunici se navodi da je 17. septembra 1992. godine izmeu 35 i 60
zatvorenika izvedeno van kruga KP doma na navodno branje ljiva, od kada
im se gubi svaki trag.
______________

Zatieni svjedoci pod iframa 138, 115 i 15 rekli su da je upravnik logora u


vrijeme njihovog zatoenja bio Milorad Krnojelac, pred Meunarodnim
krivinim sudom za bivu Jugoslaviju (MKSJ) osuen na 15 godina zatvora.
Prema njihovim tvrdnjama, zamjenik mu je bio Savo Todovi, a Mitar Raevi
je bio komandir strae.

401

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Sva trojica su imali odgovornost i znali su ta se deava u logoru, kazao je


svjedok 138, dodavi kako je Raevi svako jutro obilazio zatvorenike.
___________
Sva trojica svjedoka su rekla i da su mnogi zatoenici odvedeni iz ovog
logora,na navodnu razmjenu ili na prinudne radove, ali da se neki nikada nisu
vratili.
Neki su pronaeni u grobnicama na povrinskom kopu rudnika mrkog uglja u
blizini Foe, neki u grobnicama u mjestu Ustikolina ili u tunelu izmeu Foe i
Miljevine i tunelu Buk Bijela, rekao je svjedok 138.
Svjedok 115 se prisjetio kako je jednom prilikom odvedeno 30 do 40
zatoenika na prinudni rad u Ustikolinu, ali se nijedan nije vratio.
Prvo su nam rekli da spavaju van logora, ali smo kasnije saznali da nisu vie
ivi, kazao je svjedok 115.
_______________
Zatieni svjedok RM-013 izjavio je da je, poslije hapenja u aprilu 1992, dvije
godine bio zatoen u Kazneno-popravnom domu (KPD) u Foi, gdje su stotine
Muslimana bile nezakonito pritvorene pod tekim uslovima, zlostavljani i
prebijani, neki i na smrt.
Prije hapenja, kako je posvjedoio, na lokalnom radiju uo je proglas Srpske
demokratske stranke (SDS) da Srbi ne mogu vie da ive s Muslimanima i
da je dolo vrijeme da zauvijek raiste s balijama.
402

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Svi su bili civili, a meu njima je bilo i bolesnih i starih, napomenuo je svjedok.
RM-013 opisao je i kako su srpski straari izveli etiri grupe zatoenika iz
KPD-a Foa na razmjenu zarobljenika, ali ih niko vie nije vidio ive. Tijela
veine tih Muslimana poslije rata su ekshumirana iz masovnih grobnica.
Svjedok je izjavio i da je, sa grupom od jo 25 uglednijih Muslimana, bio
sakriven od delegacije Meunarodnog Crvenog krsta koja je posjetila KPD
Foa.
Prema optunici protiv Mladia, biveg komandanta Vojske Republike Srpske
(VRS), Foa je jedna od sedam optina u kojima je progon muslimanskih i
hrvatskih civila poprimio razmjere genocida.
__________________
korien Justice Report / BIRN / arhiv.
priredio:Kenan Sara
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani

403

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Maj 10, 2016 Uredi


EVROPO SRETAN TI 9.MAJ DAN LOGORAA

404

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Danas je 9. maj. Dan Evrope. Dan kada je Robert Shuman 1950. osnovao
Evropsku zajednicu za ugalj i elik. Danas je Dan logoraa. Dan kada je
britanski novinar Roy Gutman 1993. prvi put objavio slike izgladnjelih
mukaraca ograenih bodljikavom icom i tako Evropi i svijetu dokazao da u
BiH postoje logori za mukarce nesrbe. Sjeam se danas svog oca rahmetli i
jeseni 93. kada smo dobili poruku Crvenog kria sa adresom KPD Foa,
odakle javlja da je iv. Sjeam se danas njegovih 828 dana provedenih u
konc.logoru Foa. Sjeam se i novembra 1997. kada je od posljedica logora
umro u 44. godini. Sjeam se i njegovih sapatnika iz Foe, Prijedora, Manjae,
Keraterma i drugih logora, koji ni danas nemaju nikakva prava niti naknadu za
preivljeno. Sjeam se i onih ije porodice nikada nisu dobile ovu poruku
Crvenog kria, jer su ubijeni i kasnije naeni u masovnoj grobnici. Sjeam
se Evropo sretan ti 9.maj- Dan logoraa.
Sanela Hodzic Avdic
9. Maj 2015

405

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Maj 9, 2016 Uredi


FOA:UZ 9. MAJ DAN LOGORAA BIH/VJENO HUI SUTJESKA/KO
NAS BRE ZAVADI?

DAN POBJEDE NAD FAIZMOM, DAN EVROPE, DAN LOGORAA BIH,


DAN SJEANJA NA UBIJENU DJECU SARAJEVA

Da li e se nai neko da kae istinu???


Gdje nestadoe bonjaci/muslimani iz Foe?
Gdje nestadoe Latifi iz Foe?
Da,nema vie dobrog Latifa iz sela Prijeel. Koji je svoju vjeru ispovijedao tako
da drugima ne smeta.
Zahvaljujui preivjelim svjedocima nakon rata uspjeli smo saznati da su Latifa
1992. godine etinici odveli njega i Latifove komije iz sela u KP dom Foa.

406

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Prije nekoliko mjeseci na jednoj web stranici uspjela sam pronai transkripte
sa svjedoenja zatienih svjedoka na engleskom jeziku. Latif je bio zatvoren
u sobi 25-B koju je dijelio sa jo nekoliko zatvorenika, koje su etnici tukli.
Jednog jer je bio policajac, drugog jer je imao porijeklo sa Kosova, a Latifa,
prema rijeima preivjelog svjedoka, bez razloga.
Takoer, prema navedenom transkriptu, svjedok je rekao da Latif u periodu
zatoenitva nije nita govorio i da su ga jednog dana odveli iz sobe u koju se
nikad vie nije vratio.
Ne samo da nema mog dede Latifa, nego nema ni Latifovog sina, koji je imao
samo 25 godina. Prema iskazima preivjelih i on je ubijen na putu prema
navedenom logoru, tj. KP dom Foa. Latifovu suprugu, moju nanu, Latifovu
kerku, moju tektu, Latifovog sedmogodinjeg unuka, mog roaka su zajedno
sa ostalim enama iz sela etinici ubili, a potom kuu zapalili. Nakon rata
uspjeli smo na ognjitu kue pronai tek nekoliko kostiju da mogu stati u
407

GENOCID U FOI 1992. 1995.

malenu teglicu.
Mi ve odavno tragamo, ekamo, isekujemo dan kada emo saznati bilo koju
informaciju gdje je Latif odveden iz KP doma Foa i gdje su njegove kosti.
(Amela Topuz, Latifova unuka)

Nema vie ne mnogih lanova familije Vejo iz sela Kosman


Nema vie ni mnogih lanova familije Bekovi iz Trnovaa
Nema vie ni mnogih lanova familije Kukavica iz sela tovi
Nema viepreko 3000 ubijenih Foaka
Nema vie ni traga ni glasa o preko 1000 nestalih/ubijenih Foaka

408

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Koliko je samo kamiona-lepera sa bonjakim rtavama egzekucije 1992.


doveeno i pokopano na samim sastavcima lokalitet bivih Rakita (sada su
tu nekakvi bazeni (tzv. aqua park) i na mjestu foanskog gradskog rugla
zapoetog, a nikad dovrenog tzv. hotela na samoj obali Drine odmah do tih
bazena.Dvadeset godina nakon rata u Bosni i Hercegovini jo je otvoreno
pitanje nestalih osoba (ubijenih) u Foi.
Tuna je pria o stradanju porodice Tatarovac.Medin Tatarovac je bio vrsni
ekonomista u tadanjoj Privrednoj banci Sarajevo.Komije Srbi su ga odveli u
KP Dom, gdje je bio podvrgnut torturi, a poslije i ubijen.ivio je sa majkom na
Gornjem polju u Samoborskoj ulici.Majku su mu etnici zaklali i bacili sa treeg
sprata na ulicu.U istoj zgradi mu je stanovala sestra.Bila je udata za
Tafra.Naalost, etnici su ubili, zaklali Tafro Sokola i njegovu suprugu na
oigled njihove tada maloljetne djece.
Kako je tuna pria o Muniru Maku, profesoru matematike iz
Meurjeja.Njega su etnici muki ubili, a njegovu kuu zapalili.Munir nikome
zla nije nanio:Miran,tih,povuen ovjek.Dobar matematiar. A tako okrutno
ubijen.Ni za grob mu se ne zna.Porodica jo uvijek traga za posmrtnim
ostacima
Koliko je samo pretuenih zatvorenika iz KP Doma Foa, a zatim zaklanih na
Drinskom mostu i baenih u Drinu?Omer Kunovac iz Ustikoline bio je
gluhonijem. Straar u KP Domu Milenko Burilo ga je tukao do smrti tukao ga
da progovori.Pretueni su Nurko Nii,Munib Veiz, Mustafa Kuloglija,braa
KonjoI ubijeni.
Okrutna i jeziva smrt Miralema Ahmia ne moe niikoga ostaviti ravnodunim.
Miralem je iv spaljen od strane etnika, kojima je zapovjedao Bore Ivanovi.
zvod iz jednog svjedoenja:ja sam izgubila mnogo blie i daljnje
rodbine,meu njima brata i baba, kojeg jo niismo pronali(B.M.K.)
409

GENOCID U FOI 1992. 1995.

SVJEDOENJE:Odvedeni su mi brat,otac,mu,amida i amidin sin do


danas nisu pronaeni njihovi posmrtni ostaci.(M.A..)
Enes Uzunovi, uzorni omladinac, dobar drug, nadasve ljudina zavrio je u KP
Domu. Nakon nekoliko tortura/premlaivanja odveden je na tzv. branje ljiva i
tu se gubi svaki trag
Koliko je samo bonjaka deportovano iz Crne Gore, Srbije u KP Dom Foa? I
tu im se gubi svaki trag.Meu njima su i tri brata Rikalo iz ohodar mahale.

ALOSNO JE KAD I DANAS VIDIM KAKO LJUDI


UTE,UTE,UTEUTE NAI,UTE KOMIJE, UTI
VEINAONO KAO RADI MIRA U KUI,SUIVOT (NE VOLIM TU
RIJE),KAD SE PRIKRIVAJU ZLOINI I ZLOINCI, JER KO UTI I
ZABORAVI, ZLO MU SE PONOVI!
410

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Vraam se na Fou.
Da li u ovom gradu iko ikad vidi izlazak Sunca?
Ko god sad pomisli da, slagao me je, a i sebe.
Sunce je zalo na elovini,na Crnom vrhu, u Zabrani, na sastavcima,u
Gornjem i Donjem polju,Rjeici, ohodar
mahali,Aladi,Barakovcu,Livadama,Tabacima,i u Meurjeju i da ne nabrajam
dalje sve ponore foanske, gdje je sve zalo.
A narod i dalje nosi nametnute naoare nacionalne zaslijepljenosti,ne videi da
je Sunce ve ODAVNOOO zalo, sa malo nade da izae ponovo.
Skinite naoare, bez straha, mrak je ve odavno(Kenan Sara)
Poruka:Zloinci nisu kanjeni niti e biti.Moja poruka svima je da se
ne stide i da ne ute i da istinu ispriaju ma koliko bolna i teka bila.
Da li e se nai neko da kae istinu???
Gdje nestadoe bonjaci/muslimani iz Foe?
fotografije:internet
priredio:Kenan Sara

411

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Maj 7, 2016 Uredi


FOA 1992.:STRADANJE PORODICE KUKAVICA IZ SELA TOVI,
OPINA FOA

Fikret Kukavica,1962.,(sin Fehima i Hadire Kukavice),selo tovi, opina


Foa.
412

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Poetkom agresije na BiH 1992. godine nalazio se u foanskoj bolnici.


Od tada mu se gubi svaki trag.
Po nekim saznanjima ubijen je u blizini KP Doma Foa.
Nikada do sada nije bila prava informacija o njegovom
nestanku pa se mole svi koji bilo ta znaju da to kau.

Fehim Kukavica i Hadira Kukavica ubijeni u selu tovi, opina Foa


Nikada im nisu naene kosti
___
Da se pamti i da se zna
U selu tovi ubijeni su i:Ibro Kukavica i njegova ena Hajra,Latif Kukavica
njegova ena Mina,njegov sin Ismet i snaha i njihovo dvogodinje djiete

413

GENOCID U FOI 1992. 1995.

:::Tri porodice Kukavice, trojica braeNESTAE!!!


___

Radojica Mlaenovi, prijeratni profesor hemije, danas je predsjednik


Skuptine opine Foa.
Radojica Mlaenovi je bio ratni predsjednik opinske vlade u Foi
Radojica Mlaenovi je i stanovnik sela tovi i mogao bi biti upoznat sa
stradanjima/ubistvima bonjaka iz Foe, kao i porodice Kukavica iz sela
tovi, opina Foa.

fotografije: flickr ekranportal13/focanskidani/fb PutnikNamjernik


priredio:Kenan Sara
414

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Maj 2, 2016 8 komentara Uredi


FOA:STRADANJE FAMILIJE SALINOVI IZ ALADE (FOTO)

415

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Jo jedna tuna pria iz foanskog kruga pakla 1992. 1995. Familija


Salinovi je ivjela u foanskom naselju Alada. Enisa Salinovi je radila u
foanskoj bolnici, a njen mu Nusret Nuno Salinovi u KP Domu Foa.
Sudbina je htjela da Enisin mu okona ivot u zloglasnom foanskom
kazamatu KP Dom. Enisa je bila rtva silovanja i zlostavljanja u zloglasnom
foanskom logoru Partizan. Mueve kosti jo nije pronala

Evo Enisine prie:


-Zatoena sam krajem jula u Partizanu. Bila sam rtva silovanja.
O onome to sam vidjela u logoru Partizan ne mogu ni da priam. Tu su
majke gledale kako im siluju kerke, a nisu imale mo da to zaustave
-Podstaklo me je mnogo stvari da govorim javno o ovome, a najvie negiranje
republike srpske i Srbije svega onoga to se nama desilo. Kako da ne
progovorim kada neki negiraju postojanje logora i silovanje ena. Neki tvrde
416

GENOCID U FOI 1992. 1995.

kako smo se same ubijale, silovale Kako neko moe biti toliko bezobrazan.
Ja hou u lice da kaem i evo, stala sam da im kaem da ne govore istinu, da
su bezobrazni. Dovoljno su nas potcjenjivali, pljuvali nas i oni nisu jednostavno
eljeli da budemo ene, majke Njihova elja je bila da budemo nita. Ja
nisam mogla da utim i da sjedim skrtenih ruku i da gledam taj bezobrazluk
koji su oni sve vrijeme isticali poruuje Enisa, ena koja je poslala jasnu
poruku svim rtvama koje se danas stide i ute o zloinima koje su preivjeli.
-Treba u ivotu dii glavu i glas. Rei istinu i sluiti se njom. Jer istina uvijek
pobijedi i ona ispliva. Istina e donijeti mir u nae due i u naoj zemlji.

417

GENOCID U FOI 1992. 1995.

O foanskim zloincima kae:-Svi oni etaju tamo, a ja ih znam jer sam ih


gledala 1992. godine do 13. avgusta. Svi oni koji su ili na ratite i svi oni koji
su inili zloine da nisu, osim trojice to su bili u Hagu, odgovarali A ja ih
znam dosta. I da oni uivaju sve ono to ne bi trebalo da uivaju, meni pravo
418

GENOCID U FOI 1992. 1995.

muka doe, pria Enisa.


Kae kako nerado ide u Fou. Ni njoj, kao ni veini ena koje su rtve ratnog
silovanja, nije svejedno otii u prijeratno mjesto stanovanja jer ne eli na ulici
sresti ljude koji su je silovali i koji su jo uvijek na slobodi.

-Ja imam tako ruan osjeaj, mene zaboli dua moja, mene zaboli moj
stomak, mene sve zaboli kad ja doem u taj grad i pogledam da ja ne mogu
da ivim u njemu ne iz straha, nego od bola koji su oni meni nanijeli, kae
Salinovi.

419

GENOCID U FOI 1992. 1995.

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani


priredio:Kenan Sara

420

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Maj 1, 2016 Uredi


ENISA SALINOVI, PREIVJELA RTVA LOGORA PARTIZAN U
FOI (FOTO I VIDEO)

421

GENOCID U FOI 1992. 1995.

U nekoliko logora na podruju Foe u zatoenitvu je bila i Enisa Salinovi.


Pretrpjela je brojne torture, od psihikih do fizikih. U foanskim logorima
Enisa je silovana. Nezadovoljna je procesuiranjem ratnih zloinaca.

_______
VIDEO:
S.O.S. Zvuk tiine
Bosnia: Healing the Wounds of War
https://www.youtube.com/watch?v=hclz6LAZSsI
Enisa
https://vimeo.com/55995317
Amnesty International pozvao bh. vlasti da ispune obeanja
http://bcove.me/uqa30h2l
_____________

422

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Enisa Salinovi, preivjela rtva logora Partizan pria:


-Zatoena sam krajem jula u Partizanu. Bila sam rtva silovanja.
O onome to sam vidjela u logoru Partizan ne mogu ni da priam. Tu su
majke gledale kako im siluju kerke, a nisu imale mo da to zaustave
-Podstaklo me je mnogo stvari da govorim javno o ovome, a najvie negiranje
Republike Srpske i Srbije svega onoga to se nama desilo. Kako da ne
progovorim kada neki negiraju postojanje logora i silovanje ena. Neki tvrde
kako smo se same ubijale, silovale Kako neko moe biti toliko bezobrazan.
Ja hou u lice da kaem i evo, stala sam da im kaem da ne govore istinu, da
su bezobrazni. Dovoljno su nas potcjenjivali, pljuvali nas i oni nisu jednostavno
eljeli da budemo ene, majke Njihova elja je bila da budemo nita. Ja
nisam mogla da utim i da sjedim skrtenih ruku i da gledam taj bezobrazluk
koji su oni sve vrijeme isticali poruuje Enisa, ena koja je poslala jasnu
poruku svim rtvama koje se danas stide i ute o zloinama koje su preivjeli.
-Treba u ivotu dii glavu i glas. Rei istinu i sluiti se njom. Jer istina uvijek
pobijedi i ona ispliva. Istina e donijeti mir u nae due i u naoj zemlji.
-Svi oni etaju tamo, a ja ih znam jer sam ih gledala 1992. godine do 13.
avgusta. Svi oni koji su ili na ratite i svi oni koji su inili zloine da nisu, osim
trojice to su bili u Hagu, odgovarali A ja ih znam dosta. I da oni uivaju sve
ono to ne bi trebalo da uivaju, meni pravo muka doe, pria ona.
Kae kako nerado ide u Fou. Ni njoj, kao ni veini ena koje su rtve ratnog
silovanja, nije svejedno otii u prijeratno mjesto stanovanja jer ne eli na ulici
sresti ljude koji su je silovali i koji su jo uvijek na slobodi.

423

GENOCID U FOI 1992. 1995.

-Ja imam tako ruan osjeaj, mene zaboli dua moja, mene zaboli moj
stomak, mene sve zaboli kad ja doem u taj grad i pogledam da ja ne mogu
da ivim u njemu ne iz straha, nego od bola koji su oni meni nanijeli, kae
Salinovi.
***

soundofsilence

424

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Tanih podataka o broju silovanih ena tokom rata u BiH nema, ali procjene o
broju rtava nevladinih organizacija govore da je silovano od 20 do 50 hiljada
ena u proteklom ratu.
Uprkos tome, samo 33 osobe su osuene za zloine ratnog silovanja to pred
Sudom BiH, to pred Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslaviju.
Najvie osoba koje su osuene zbog ratnog zloin silovanja odnosi se na Fou
i Viegrad.
priredio:Kenan Sara

425

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Juni 26, 2016 Uredi


OBILJEENA 24. GODINJICA ZLOINA NAD STANOVNICIMA
BONJAKE NACIONALNOSTI U KALINOVIKU I
SUSJEDNIM MJESTIMA.

Porodice rtava i gosti posjetili su Osnovnu kolu Ljutica Bogdan koja je do


rata nosila ime Miladina Radojevia, a tokom rata bila pretvorena u logor.
Organizovana je i posjeta logoru Barutni magacin, te lokacijama masovnih
grobnica na Rogoju, Mehkim brdima, tunelima Miljevina, te Tuzlakovoj tali u
selu Ratine.

426

GENOCID U FOI 1992. 1995.

427

GENOCID U FOI 1992. 1995.

priredio:Kenan Sara
fotografije:flickr ekranportal13

428

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Juli 17, 2016 Uredi


FOA 1992. KP DOM : ODVEDENI NA PUT BEZ POVRATKA

429

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Bonjaci Foaci koji su lieni ivota i o kojima se do danas nita ne zna


Iz zatvora su odveeni u nepoznatim pravcima i od tada im se gubi svaki
trag
(DOKUMENTI SUDA BiH)
NAPOMENA : SPISAK NIJE KONAAN
Aljuki Nedib sin abana, roen 1964. godine,
Krajin Adil sin Rasima, roen 1958. godine,
Niki Sejad sin Vehbije, roen 1956. godine,
Niki Kemo sin Munira, roen 1959. godine,
Niki Mustafa sin Adema, roen 1957. godine,
ljivo Salko sin Omera, roen 1944. godine,
Srnja Salko sin Atifa, roen 1965. godine,
Srnja Jusuf sin Mustafe, roen 1968. godine,
Srnja Muamer sin Esada, roen 1965. godine,
ljivo Omer sin Salke, roen 1967. godine,
ljivo Hamdo sin Salke, roen 1971. godine,
oevi Sulejman sin Izeta, roen 1960. godine,
Zametica Edin sin Avde, roen 1968. godine,
Zametica Elveden sin Avde, roen 1968. godine,
alaka Ekrem sin Avde, roen 1971. godine,
Bali Edhem sin erifa, roen 1963. godine,
Bio Enes sin Mustafe, roen 1962. godine,
ukalo Jasmin sin abana, roen 1967. godine,
Karovi Ramiz sin Muje, roen 1961. godine,
Kovaevi Esad sin Demala, roen 1963. godine,
Kurtovi Nijaz sin Osmana, roen 1971. godine,
Kurtovi Edin sin Husnije, roen 1971. godine,
430

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Jahi Bego sin Nurifa, roen 1969. godine,


ankui Dervi sin Naske, roen 1940. godine,
Kajgana Rasim sin Alije, roen 1950. godine,
Borovina Suad sin Edhema, roen 1959. godine,
Klapuh Suad sin Sulejmana, roen 1964. godine,
Delil Alija sin Ramiza, roen 1955. godine,
oro Esad sin Tahira, roen 1955. godine,
Korjeni Husein sin Hajdara, roen 1968. godine,
Mujezinovi Samir sin Demala, roen 1971. godine,
Bali Demal sin Mehe, roen 1937. godine,
Muminovi Edib sin Himze, roen 1956. godine,
Muanovi Kasim sin Murata, roen 1945. godine,
oro Izet sin Memije, roen 1962. godine,
Muanovi Edhem sin Hasana, roen 1955. godine,
Karovi Nezir sin Muje, roen 1957. godine,
Dano Ramiz sin Halima, roen 1957. godine,
elik Sulejman sin Uzeira, roen 1941. godine,
oro Suljo sin Edhema, roen 1951. godine,
Muratovi Uzeir sin abana, roen 1956. godine,
Srnja Mirsad sin Abdulaha, roen 1955. godine,
abanovi Ferid sin Muana, roen 1958. godine,
engi Ekrem sin Avde, roen 1940. godine,
Malki Fahrudin sin Nazifa, roen 1948. godine,
Kafedi Ibrahim sin Avde, roen 1948. godine,
Dedovi Halim sin Hasana, roen 1935. godine,
Lagarija Nazif sin Salke, roen 1937. godine,
Deleut Murto sin Murata, roen 1937. godine,
431

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Mulahmetovi air sin Halila, roen 1960. godine,


Mulahmetovi air sin Uzeira, roen 1960. godine,
Bektovi Ramiz sin Mehe, roen 1953. godine,
Bektovi Samir sin Hilmije, roen 1969. godine,
emo Edin sin Mehe, roen 1970 godine,
emo Meho sin Saliha, roen 1930. godine,
Divovi Munib sin Sejmena, roen 1961. godine,
ozo Smail sin Ibre, roen 1956. godine,
Dini Devad sin Hakije, roen 1960. godine,
Dini Hakija sin Murata, roen 1923. godine,
Hambo Atif sin Ibre, roen 1937. godine,
Krajin Ferid sin Hasana, roen 1965. godine,
Krajin Hasan sin Huse, roen 1932. godine,
Lepir Vejsil sin Ahmeta, roen 1958. godine,
Mazi aban sin Sulejmena, roen 1964. godine,
Meki Kasim sin Rame, roen 1940. godine,
Meki Vahid sin erifa, roen 1950. godine,
Meki Zulfo sin Kasima, roen 1967. godine,
Musi Rasim sin Ragiba, roen 1964. godine,
Oru Halil sin Muje, roen 1926. godine,
Rami Ramiz sin Himze, roen 1962. godine,
Rizvanovi Murat sin Alije, roen 1932. godine,
Rizvanovi Nedib sin Murata, roen 1963. godine,
Subai Mirsad sin Salke, roen 1968. godine,
Subai Salko sin Halila, roen 1947. godine,
Aljuki aban sin Smaila, roen 1938. godine,
Ahmetspahi Vehid sin Osmana, roen 1965. godine,
432

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Borovina Ramiz sin Edhema, roen 1962. godine,


auevi Esad sin Beira, roen 1950. godine,
erimagi Mehmed sin Avde, roen 1935. godine,
erimagi efik sin Base, roen 1937. godine,
Dedovi Ramiz sin Hamida, roen 1972. godine,
Hajri Devad sin Dafera, roen 1958. godine,
Isanovi Ibrahim sin Fehima, roen 1960. godine,
Kobiljar Rasim sin Nediba, roen 1958. godine,
Kova Senad sin Edhema, roen 1974. godine,
Krkali Kemal sin Rasima, roen 1965. godine,
Kuloglija Salih sin Agana, roen 1949. godine,
Matuh Alija sin Muje, roen 1969. godine,
Murguz Mujo sin Aziza, roen 1962. godine,
Reko Huso sin Hasiba, roen 1946. godine,
Salinovi Nusret sin Osmana, roen 1954. godine,
Softi Zijad sin Muje, roen 1964. godine,
Sudar Jasmin sin Mustafe, roen 1962. godine,
Suljevi Abdulah sin Alije, roen 1962. godine,
abanovi Elvir sin Ferida, roen 1974. godine,
ljivo Mehmedalija sin Hakije, roen 1966. godine i
oro Enes sin Tahira, roen 1975. godine
edi Elvedin Ekinda
Granov (Safet) Adil

ONI SU PREMLAENI I UBIJENI

433

GENOCID U FOI 1992. 1995.

(DOKUMENTI SUDA BiH)


NAPOMENA : SPISAK NIJE KONAAN
Alija Altoka,
Hamid Salem Bio,
Abdurahman ankui,
Refik ankui,
Elvedin Enko edi,
Kemal Delilovi,
Ramo Dendusi,
Adil Granov,
Mate Ivani,
Esad Kiselica,
Halim Konjo,
Adil Krajin,
Mustafa Kuloglija,
Fuad Mando,
Krunoslav Marinovi,
Nurko Nii,
Hamid Ramovi,
Husein Rikalo,
Mithat Rikalo,
Zaim Rikalo,
evaloro,
Kemal Tulek,
Enes Uzunovi,
Demal Vahida,
434

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Munib Veiz i
Zulfo Veiz umrli su kao posljedica radnji pripadnika vojske koji su u
KP dom dolazili izvana, kao i straara KP doma. (dokument Suda BiH 309)

I ONI SU PREMLAIVANI I (NAJVJEROVATNIJE) UBIJENI


(DOKUMENTI SUDA BiH)
NAPOMENA : SPISAK NIJE KONAAN
Aziz ahinovi
Emir Frato
Latif Hasanbegovi
Aziz Haskovi
Halim Seljanci
Kemal Isanovi
435

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Emir Mando
Asim Mezbur
Mersud Paovi
Neko Rikalo
Haso Selimovi
eval oro
NAPOMENA : SPISAK NIJE KONAAN
izvor:Presuda Momilu Mandiu Sud BiH javno objavljena:18.07.2007.
godine
http://www.sudbih.gov.ba/files/docs/presude/2007/X0558_1K_MM_prvostupan
jska_18_07_2007.pdf
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sara

436

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Juli 7, 2016 Uredi


JELE KOD FOE : STRADANJE BONJAKA

Srpske snage 4. maja 1992. godine upadaju u Jele i najsvirepijim metodama


ubijaju sve koje su zatekli, uglavnom nemone i bolesne, ali i one naivne
pojedince koji su vjerovali svojim komijama. ive ih spaljuju u kuama, kolju,
siluju
U napadu je ubijeno vie od 85 stanovnika, uglavnom staraca, ena i djece.
Meu njima je 30 ena, dva dijeteta i 12 osoba starijih od 60 godina. Iz 17
porodica ubijeno je 68 lanova: iz pet porodica po dva lana; iz etiri po tri
lana; iz etiri po etiri lana; iz dvije po pet lanova; iz porodice Zametica
osam lanova i iz porodice Srnja 12 lanova, od kojih je osam zaklano. Zloini
su poeli poetkom maja 1992. godine i trajali do oktobra, te krvave godine.
Zloinci su bili komije Srbi. Metode koje primijenili tokom zloina u Jeleu
sline su metodama koje su primjenjivali i u drugim krajevima Foe i BiH.

437

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Uitelj Risto Trifkovi, koji je prije agresije na RBiH predavao likovno u


Miljevini i Kozijoj luci i kojeg su mnogi opisivali kao mirnog umjetnika, zaklao
je svoju dvojicu uenika, djeake brau Edina i Elvedina Barlov.
-Nemojte nas drue nastavnie-molili su kroz jecaj uplaeni djeaci.
-Ne bojte se, nee nita boljeti-izgovorio je nastavnik monstrum i nakon minutu
zaklao svoje uenike.
Po nekim nezvaninim informacijama nastavnik monstrum je poginuo u
zasjedi boraca Armije RBiH, a ima onih koji smatraju da je ta pria svjesno
lansirana, kako bi neometano danas ivio u okolici Uica.
2014. godine Mujo Uto pronaao je posmrtne ostatke oca Enesa koji je ubijen
i baen pored ceste Miljevina Foa, gdje ga je neko kasnije ukopao. Mujo je
tada imao 16, a njegov otac 37 godina. Enes je zarobljen nakon pokuaja da o
napadu velikog broja etnika iz pravca Miljevine obavijesti svoje komije.
Odveli su ga u stanicu milicije u Miljevini gdje su ga neki zarobljenici vidjeli
teko pretuenog. Tu je i ubijen od strane te tzv. nae milicije. To zna
komandir Mio Olovi, a ako to nije on uradio onda zna ko je govori Mujo.

438

GENOCID U FOI 1992. 1995.

439

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Jusuf Suljevi iz sela Podgaj sa grupom stanovnika izbjegao je u umu odakle


je gledao kako Jele gori. Nije bilo otpora nikakva, jer tada se nije moglo ni
imalo ime oduprijeti. Poslije sam uo da su u Jeleu, koga god su nali, ko
nije mogao pobjei, pobili. I kasnije su ili i ubijali ko god je ostao u zaseocima
okolo. Ubili su Ramiza Omeragia, Hamida i Zahida alaku. Koga god su nali
od starih pretukli su, a ko god je imao oruje, pa neka je i uvis pucao, ostao je
iv jer nisu dolazili pria Suljevi.
Jusuf se sa ostalim preivjelim skrivao po planinskim katunima sve dok u
septembru, uz pomo jedinice Zaima Beevia, nisu izbjegli prema Grebku i
Trnovu.

Na ehidskom mezarju u Jeleu, na samom kraju mezarja, dva niana i jedan


spomenik.Na njima pie: Srnja Enver (1942-1992), Srnja (Miunovi) Jelena
(1936-1992) i Srnja Hadira (1911-1992). Niane i spomenik je podigao brat,
djever i sin Esad sa porodicom.
Sve troje su rtve zloina Vojske Republike Srpske nad Bonjacima Jelea,
poetkom ljeta 1992.godine.Jelena je bila Crnogorka, negdje iz okoline
440

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Nikia. Kada su zloinci poveli njenog mua Envera i svekrvu Hadiru na


strijeljanje, Jeleni su kazali: Ti si Srpkinja, Ti nee s njima na strijeljanje. Idi
odavde, idi dole u Miljevinu, pa odatle se prebaci gdje hoe.Jelena je samo
kratko odgovorila: Ja sam vei dio ivota ivjela s njima, i u smrt s njima u
poi.
Nakon to je to izustila, zauli su se rafali. Jedno preko drugog pala su tijela
Jelene, Envera i osamdesetjednogodinje Hadire.

Avdo Sara se iz ume vratio do svoje kue. Tu su ga zatekle komije-etnici,


kojima je vjerovao i ubili
fotografije:fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13/focanskidani
priredio:Kenan Sara

441

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Juli 6, 2016 Uredi


VJENO HUE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, EHOTINAKRV
PLIVA PO NJIMA

Gdje nestadoe Latifi, Mustafe, Hajrudini, Halimi, Ahmedi, Beiri iz Foe?


Gdje nestadoe muslimani iz Foe? Ili : Kako to nestaju ljudi?

FOA : mutna Drina


Kukaviluk je svjesno preutati svoje miljenje i ne rei/napisati ga javno onda
kad ima potrebu da ga iznese samo zato to zna da e ti ono navui
gomilu negativnosti i komentara koji nemaju veze sa mozgom ni sa onim to si
mislio.
Veliki broj osoba koje se sumnjie da su poinile ratni zloin jo uvijek je na
slobodi, zahvaljujui prevashodno sporosti pravosudnih institucija u Bosni i
Hercegovini. Svjedoci su, u meuvremenu, ili odselili u inostranstvo, ili su
umrli, ili se ne mogu sjetiti dogaaja. Porodice rtava su razoarane takvim
odnosom pravosua, a najveim krivcem smatraju bh. politiare.
442

GENOCID U FOI 1992. 1995.

FOA : Drina zelena, ehotina mutna

rijeka Tara
443

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foanske istine i lai


Tri hiljada muslimana krivo je to su ih ubili etnici u periodu 1992. 1995.
godine. Ubili su ih bez suenja, poto su ih zarobili (i to kao civile), po
unaprijed pripremljenom planu, ali opet su krivi. 3000 nevinih muslimana krivo
je to su ih njihove komije zaklali, zadavili, spalili, silovali i ubili! Jer da ih tada
nisu ubili etnici ne bi danas Bonjaci mogli da vode rat protiv Srba drugim
sredstvima. Kojim sredstvima? Pa time to kau da su srpski vojnici,etnici u
periodu 1992. 1995. godine ubili tri hiljade muslimana. Je li istina da su ih
ubili? Jeste.
Dakle Bonjaci danas vode rat protiv Srba drugim sredstvima, a to drugo
sredstvo u stvari je istina. Kako se Srbi brane od te istine? Tako to
optuuju Bonjake za mrnju. Kako se optubom za mrnju brani od istine?
Tako to se kao izraz mrnje shvata iznoenje injenica da je u Foi i okolini
Foe u periodu 1992. 1995. godine srpska vojska, tj. etnici, po unaprijed
pripremljenom planu ubila tri hiljade zarobljenih muslimana,samo zato to su
bili muslimani. Ko za taj zloin danas treba da odgovara? Pa Bonjaci. Zato?
Zato to ga koriste kao sredstvo u ratu koji se vodi drugim sredstvima

444

GENOCID U FOI 1992. 1995.

rijeka Sutjeska

rijeka Bistrica

445

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Koliko je samo kamiona-lepera sa bonjakim rtavama egzekucije 1992.


doveeno i pokopano na samim sastavcim lokalitet bivih Rakita (sada su tu
nekakvi bazeni (tzv. aqua park) i na mjestu foanskog gradskog rugla
zapoetog, a nikad dovrenog tzv. hotela na samoj obali Drine odmah do tih
bazena.Dvadeset godina nakon rata u Bosni i Hercegovini jo je otvoreno
pitanje nestalih osoba (ubijenih) u Foi.
Nema vie ni traga ni glasa o preko 1000 nestalih/ubijenih Foaka
Da li e se nai neko da kae istinu???
Gdje nestadoe bonjaci/muslimani iz Foe?

rijeka ehotina
U Institutu za nestale osobe kau da su lake dolazili do informacija o mjestu
masovnih grobnica krajem rata u BiH nego danas, a apsurd predstavlja i
injenica da im podrku vie daje Meunarodna komisija za nestale nego bh.
dravne institucije.

446

GENOCID U FOI 1992. 1995.

POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU ZA MASOVNE GROBNICE U FOI I


OKOLINI : Pomozite nam da ih pronaemo!
Pomozite nam da pronaemo kosti naih najmilijih i da ih dostojanstveno
ukopamo!

fotografije:fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13/focanskidani


priredio:Kenan Sara

447

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 30, 2016 Uredi


DANAS JE DAN NESTALIH. (2)

Mole se svi koji imaju informacije o Uzunovi (Taib) Enes-u kojeg su


ugroena i nevina braa Srbi muki muili i ubiili u KPD-omu Foa

proljee 1992,a jo nije pronaeno tijelo. (tekst DiDa Halit)


izvor : fb DiDa Halit
448

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 30, 2016 Uredi


MEUNARODNI DAN NESTALIH: U BIH SE TRAGA ZA JO
8.000 OSOBA

Kemal Pervan iz Kalinovika u proteklom ratu je izgubio 13 lanova porodice. I


danas, 21 godinu nakon rata, trai est lanova.
Jo ih nisam pronaao, a nastradali su 1992. godine u Kalinoviku. Traim
nanu, koja je imala 80 godina, strinu, dvojicu amidia, dvije amidine.
Traimo ih i kroz razgovore sa mjetanima, ispriao je Pervan.
Neki, kako je kazao, ele da priaju, a neki i ne.
Teko se dolazi do informacija. Ljudi se jo boje da kau tano gdje se nalaze
449

GENOCID U FOI 1992. 1995.

posmrtni ostaci i ko je poinio te zloine. Nadu ne gubimo. Dok je ovjek iv


nada treba da postoji. Meutim, brine nas sporost dravnih institucija koje
treba da rijee ovaj problem. Ovo je trebala da rijei drava, a ne da se
formiraju udruenja i da trae svoje najmilije, poruio je Pervan.

450

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 26, 2016 2 komentara Uredi


FOA 1992. : SAMI SEBE SJEKLI I JELI

Faik Tafro je umarski ininjer iz Foe. Dvadesetog aprila 1992. godine


zatvorili su ga pripadnici Uikog korpusa u KP Dom u Foi. U logoru je ostao
do 31. augusta, kada su ga sa jos 34 druga logoraa foanske ratne vlasti
odvele u Roaj i tu oslobodile. Do kraja oktobra 1992. godine boravio je u
Novom Pazaru i za to vrijeme napisao Sjeanja na Fou 1992.Istovremeno,
grupa nezavisnih sandakih intelektualaca prikupljala je podatke od
bosanskih izbjeglica o rtvama i ubicama: tako je nastao materijal koji su Dani
objavljivali 1998.
pie:Faik Tafro/ARHIVA DANI 1998.

KO NIJE BIO U KPD-U IZA REETAKA, ne bi u prvi mah ni pomislio da je


zatvor, ve neka fabrika. Kompleks objekata nekad je, za vrijeme AustroUgarske i stare Jugoslavije, bio kasarna. Nalazi se na desnoj obali Drine, pri
451

GENOCID U FOI 1992. 1995.

samom izlazu iz grada. Nadomak zatvora, ne vie od oko 50 metara, nalazi


se uveni eljezni most MOST STRADANJA, na kome su etnici i u
Drugom svjetskom ratu pobili i zaklali oko 3.500 Muslimana. Sve objekte
opasuje kameni zid visine nekih pet-est metara sa dodatnom ogradom od
bodljikave ice visoke oko jedan metar. Na svakom uglu nalazile su se
masivne straare karaule. I pored takvog obezbjeenja bilo je ranije uspjelih
bjekstava. Nama su dodatno oko zida postavili minsko polje od
rasprskavajuih protivpjeadijskih mina. Straari su imali pse, arplanince. U
krugu je bila fabrika namjetaja, a bila je tu i Drina sa poljoprivrednom
ekonomijom.
Negdje oko 19. aprila, stab SDS-a je za upravnika zatvora postavio Milorada
Miu Krnojelca, nastavnika matematike u O Veselin Maslea, a za
zamjenika su naknadno odredili Prodanovia, navodno pravnika. Naelnik
bezbjednosti (uvarska sluba) bio jeMitar Raevi, koji je tu funkciju i ranije
obavljao. Starjeine-straari radili su po etnom brigadnom sistemu. Svi koji su
ranije obavljali ovu dunost bili su profesionalci. Pojaanja su dobili u nonim
smjenama, gdje su angaovani uvari iz grada ili oni koji su stanovali u blizini
KPD-a. Sjeam se dobro nekih straara koji su se isticali surovou: Busi je
koristio none smjene da skae po zatvorenicima koji bi bili privedeni u samicu
Upravne zgrade, vezani za bukagije i takvi batinjani. On, sirovina, vagao je oko
130 kg, i sa zadovoljstvom je skakao po ljudima. Nisu se puno razlikovali ni
drugi straari: Vladii, Vukovi, Obrenovi, neki Zoran kome ne znam
prezime, Pljevalji Vlatko, Ivanovi Keli...
Dopunu strae davali su vojnici. Sjeam se Kremia, Markovia, Jegdia,
Mlaenovia, Prodanovia U uem dijelu uprave radili su: Todorovi
interna bezbjednost,Jokanovi Mian za privredu, Jokanovi Gojko,
medicinski tehniar kojeg su zvaliSaharin i Krvopija. Ljekar Dragievi,
452

GENOCID U FOI 1992. 1995.

inace ginekolog, dolazio je svako 15 do 20 dana. Negdje u augustu pojavio se


i stomatolog Vukadin. Samo je vadio zube. Kontrole kunog reda odvijale su
se razliito od starjeine do starjeine. Doruak je bio izmeu osam i devet i
30 ujutro, ruak od 13 do 14 sati i 30 minuta, a veera od 17 do 18 i 30.
Ishrana je bila redovna.
Doruak se sastojao, na poetku, od aja i krike hljeba teine pet do est
grama, da bi se negdje u julu malo poboljao. Za ruak je bila jedna kutlaa
kupusa bez kupusa ili graha bez graha, odnosno krompira bez krompira.
Radost je predstavljala krajka hljeba, jer je neto vea od krike. Veerom smo
dobijali aj i kriku hljeba koja je nekad bila veliine zalogaja. Matovi je esto
bio deurni kuhar i pravio je i bez masnoe ukusnije jelo, dok je
za Mojovia kruila ala da e njemu biti najalije i najtee ako izaemo iz
zatvora: uivao je da napravi ruak da ga nisu mogli jesti ni make ni psi.
Kvalitet i koliina hrane imala je za posljedicu da pojedini zatvorenici nisu imali
stolicu po trideset i pet dana.

453

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Farsa od razmjene
Sedamnaestog jula prije podne Gojko je obiao dio spavaona. Pitao je ko je
bolestan i upisao Devada Loju koji je nekoliko puta pao u nesvijest prilikom
podjele jela, te Enu Hrnjiia, Hasana Gluca i Sanina Krdaliju. Oko tri
sata pozvae nas da se spremimo sa naim stvarima. Bilo nas je desetorica iz
Foe i estorica iz Gorada. Kad smo se sakupili pred glavnom kapijom gdje
se vrio detaljan pretres, ak i skidanje cipela, vidjeli smo da meu nama ima i
mladih i zdravijih ljudi. Poslije ceremonije pretresa provedeni smo kroz dvoja
vrata.
ekao nas je kamion FAP sa ceradom. Nedaleko od njega bio je parkiran
kombi pun ena i djece. Strpali su nas u kamion. Bili smo zbunjeni. Uspjeli
smo da doznamo da idemo u razmjenu za srpsko stanovnitvo koje je
zarobljeno u Goradu. Tako su nam rekli nekolicina obuenih u maskirne
uniforme koji su bili dio pratnje i koji su tvrdili da su iz ajnia. Nama je odmah
bilo malo lake, puili smo vie nego to smo navikli. Cigarete nam je dao
jedan od ajniana. Krenuli smo. Sjedimo na nekim improvizovanim klupama.
Iza nas ide kombi sa vojvodom, vozaem i trojicom vojnika, svi dobro
naoruani. Upozorili su nas ta e se dogoditi ako pokuamo bjeati. Dok smo
ili uz Baki (brdo i prevoj za Zavait) vidjeli smo milicionersko auto. Poznao
sam milicionera u naoalima, bio je iz Bunova, neki Dosti.
Lo put i brza vonja, da se na vrijeme stigne na razmjenu, koja je, kako smo
kasnije saznali, zakazana za sedam sati navee, uinio je da se osjeamo kao
lopte, tako smo skakali sa klupa da smo morali ustajati i drati se za arnjeve.
Kosti su nas boljele. Put je vodio kroz umu, prema elebiima. Kroz Korlat se
proirivao i pripremao za asfaltiranje. Taj je put star oko 30 godina i uglavnom
se koristio za eksploataciju uma. Trasu puta od elebike rijeke do uplje
stijene uradili su na brzinu uz pomo SDS-a, te firmi Graenje i Magli.
454

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Ovaj je pravac objezbjeivao spajanje Foe sa Pljevljima i imao je vie


strateko nego ekonomsko opravdanje. Put se koristio najvie za transport
naoruanja i municije. Putem Radio Foe, u nekoliko navrata je graanstvo
bilo obavijeteno da je otvoren, te da je uspostavljena autobuska linija Foa
Pljevlja. Koliko smo kasnije doznali, linija zbog nekih dogaanja u Pljevljima
nije ni radila. Nae voe puta imali su dosta problema na granici Crne Gore i
BiH: jedva su se ubijedili da proemo, a onda su nas predali novoj ekipi iz
ajnica. ekali su nas dvotonci sa ceradom, i tako smo nastavili preko nekih
brda i sela, kroz umu.

Ne daju Muslimani
Stigosmo u ajnie. Nema svjetla, tek u rijetko kojoj kui. Produili smo dalje.
Jedan od pratilaca, naoruan, zajedno je s nama na karoseriji. Sjedi i uva
nas. Ree da idemo u Miljevo. Tako i bi. Smjestie nas u osnovnu kolu. Klupa
ima dovoljno. Dobili smo i povee sendvie sa mesom. Odmah su nas
455

GENOCID U FOI 1992. 1995.

domaini upozorili ta smijemo, a ta ne smijemo raditi. Novi kuni red.


Sutradan ujutru dobar doruak, a jo bolji ruak. Pozvae nas negdje oko
deset sati. Napolju je vedro, nigdje oblaka. Mi ve navikli na kine dane.
Izaosmo svi iz jednog razreda, a ene sa djecom iz drugog. Iznenadismo se:
ljudi sa kamerama i mikrofonima. Poznao sam jednog. Bio je iz Gorada. Svi
su, kako nam rekoe, zaposleni na novosadskoj i crnogorskoj televiziji.
Propaganda. Djeca plau, posjedala po travi, a neka su u krilima ena. Jadna
slika. ekamo termin razmjene. Stalno dolaze iz ajnikog MUP-a i
izvjetavaju nas dokle su kontakti stigli sa muslimanskom stranom. Doe i
esnaest sati. Svaki minut, a kamoli sat neizvjesnosti ubija nam duu. Na
kraju, veza saoptava da od razmjene nema nita: Muslimani ne daju ene i
djecu iz Gorada. Kasnije su proturili drugu priu, da mukarce vojnike ne
daju, jer su ih ubili. Prebacie nas u Luke, opet u kolu. Sad smo na spratu i
sad smo svi u jednom razredu.
Donijeli su nam obilnu veeru, sa dosta hljeba. Vojni kuhar bio je Raevi,
nastavnik u ajnicu. Dogovorili smo se na koji nain da organizujemo
spavanje. Bilo je nekih deka, prostrli smo ih po podu i tu su legle ene sa
djecom. Mi mukarci sastavili smo klupe. Bilo je oko 22 sata i 30 minuta kad je
poela frka. Dolaze Vojvoda, neki strani novinar i prevodilac. Za njima pratnja:
Kornjain brat, kondukter, sad direktor Centrotransa. Bilo je muno Nema
svjetla, jedna svijea. Jedan od dezurnih ara po nama lampom. Prevodilac
oito nema dovoljno prakse. Novinarka hoe da prenoi sa nama. Nisu joj dali.
Sutradan je ponovo dola. Devad joj je na francuskom rekao, u dubokoj
diskreciji, gdje smo i koliko nas ima. Dorukovala je sa nama.
No ranije, negdje oko 18 sati, imao sam posjetu. Radovan
Pejovi zvani Regan, koji je radio u Stakorini, doao je da me vidi.
456

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Iznenadio se mojim i Devadovim izgledom. Rekao je da nema uticaja u SDSu ajnia, te nam nita ne moe pomoi. Sutradan me posjetio njegov brat i
donio nekoliko pakli cigareta. Oko jedanaest sati obavijestili su nas da se
ponovo vraamo u Fou, tamo gdje smo i bili.
Razgovarao sam sa jednom enom koja je bila medicinski tehniar u Tronju.
Ispriala mi je kako su jednog jutra, oko est sati, sa est autobusa doli
foanski etnici i Beli orlovi i spalili nekoliko sela na prostoru Tronja. Ili su
od kue do kue i vrili masakre. Neki su pokuali pobjei u umu, no nije im
uspjelo. Tada je pobijeno oko 75 Muslimana. Najvie iz porodice Barlova.
Vidi ovo dijete, rekla mi je i pokazala dijete staro tri, najvie etiri godine.
Ubili su mu oba roditelja.
U Fou smo se vratili oko 17 asova. Kombi je otiao u Partizan, a mi
u KPD. U Partizanu je bilo oko osamdesetero staraca, ena i djece. Bila je i
cuvarska sluzba. Znao sam da je meu uvarima Pavlovi Bogdan, a da je
glavni za Partizan Mitar ipi.
Kako se rat irio, Muslimana je u zatvorima bilo sve vie. Broj zatvorenika
rastao je iz dana u dan. U KPD-u nas je bilo oko 600. Do ovog broja doli smo
prebrojavanjima u menzi. Koliko je zatvorenih u samicama znali smo po broju
erpica u kojima je noeno i slueno jelo. Mukarci su hapeni listom: bilo je
dovoljno da imaju muslimansko ime. Privoeni su ljudi iz bolnica i kua, koji su
imali operacije na srcu, oni koji su preivjeli po dva infarkta, ljudi sa otvorenim
kavernama i u dubokoj starosti, oni koji su pukim sluajem preivjeli gelere i
metke, sa obje noge u gipsu, ak i oni kojima ni take nisu mogle pomoi da
se pokrenu. Bilo je i zatvorenika koji su bili neuraunljivi i toliko bolesni da su
sjekli sopstveno tijelo da bi ga pojeli.

457

GENOCID U FOI 1992. 1995.

SPISAK UBIJENIH
Spisak ubijenih kao i spisak ubica ili uesnika i sauesnika u ubistvima sainili
su nezavisni intelektualci iz Sandaka na osnovu kazivanja izbjeglih i
protjeranih Bonjaka iz Bosne, iz grada Foe i sela sa ueg i ireg podruja
Foe. Prikupljeni su podaci o 258 ubijenih u periodu od aprila do oktobra 1992:
85 su ene, najee u dubokoj starosti ili u poodmaklim godinama; 65
ubijenih su stariji od 60 godina, a ubijana su i djeca.

JELE
458

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Od svih sela, u Jeleu je najvise evidentirano ubijenih: 82. Meu njima je 30


ena, jedno dijete i 12 osoba starijih od 60 godina. Iz 17 porodica ubijeno je 68
lanova: iz pet porodica po dva lana; iz etiri po tri lana; iz etiri po etiri
lana; iz dvije po pet lanova; iz porodice Zametica osam lanova i iz
porodice Srna 12 lanova od kojih je osam zaklano.
Babalija Sead: Star oko 30 godina. Ubio ga je, polovinom maja, Elez Pero,
etniki vojvoda iz sela Brojanici, iz vatrenog oruja.
Bajguri Enver: Star izmedu 40 i 45 godina. Ubijen u gradu na samom
poetku rata. Izvori misle da ga je ubila srbijanska vojska, odnosno kako su
govorili garda.
Bajrovi Esma: Ubijena poetkom maja.
Bai Ahmed: Iz Ustikoline. Ubio ga je etnik Miladin Pejovi, zvani Krs,
konobar iz Joanice.
Barlov Aldin: Zaklao ga nastavnik Risto Trifkovi. Kao sauesnici se
pominju Ljubo Cicmil i Dragan osovi.
Barlov Nasuf: Ubijen poetkom maja. U njegovo ubistvo, kao i u
ubistva Barlov Sade iBarlov Zule koja su se dogodila u isto vrijeme
umijeani su Risto Trifkovi, Ljubo Cicmili Dragan osovi.
Beirovi Fadil: Ubijen poetkom maja.
Beirovi Fudo: Star 19 godina. Ubijen iz vatrenog oruja.
Beirovi Murat: Ubijen poetkom maja iz vatrenog oruja.
Beirovi Nasuf: Star izmedu 40 i 45 godina. Ubijen iz vatrenog oruja.
Bibovi Almasa: Ubijena poetkom maja.
orbo Zada: Po nekim izvorima, ubio je, a po nekim je uestvovao u njenom
ubistvuMilenko Vukovi, poznat po nadimku Zeko, etniki vojvoda iz
sela Rataji. Naknadno su se pojavile i informacije da je ubijena u zbjegu,
drugog oktobra u okolini sela Izbino.
459

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Dolan Fatima i Dolan erif: Ubijeni poetkom maja.


Drinjakovi Murat, penzionisani imam. Star preko 80 godina. Zaklao ga, kao
i Zehru Drinjakovi i Murata Drinjakovia, nastavnik iz Miljevine Risto
Trifkovi.
Dini Jusuf i Dini Mulija: Ubijeni poetkom maja iz vatrenog oruja.
Dubur Habiba, Dubur Kaduna, Dubur Murat, Dubur
Osman i Dubur Ramo: Po svim izvorima, ubili su ih etnici iz Jelea,
uglavnom njihove bive komije.
Hadi Edhem, Hadi Fata, Hadi Senida i Hadi Vahid: Svi ubijeni
poetkom maja.
Mito erifa: Stara oko 40 godina. Ubijena u zbjegu prema Tjentitu.
Muanovi Ismet: Ubijen u maju.
Niki Ferid, Niki Munira i Niki emsa: Ubijeni u maju.
Omeragi Murat i Omeragi Ramiz: Ubijeni u maju.
Pao Omer: Iz nekog sela sa Tjentita. Star ispod 50 godina. Ubijen u zbjegu
prema Tjentitu.
alaka Almasa: Stara oko 80 godina. Ubijena u maju. Kao izvrioca izvori
navode nastavnika Dragu Krunia kao i za alaka Avdu.
alaka Hamid: Star izmedu 60 i 65 godina. Ubio ga je nastavnik Milo
Kruni kao ialaka Zahida, starog izmedu 70 i 75 godina.
Sejdinovi Demail: Ubijen u maju, kada i veina rtava u Jeleu.
Srna Abid: Star 40 godina. Zaklan, kao i Srna Asim i Srna Elvedin.
Srna Enver i njegova supruga Jelena, Srpkinja, ubijeni iz vatrenog oruja.
Srna Hadid i Srna Hadira: Ubijeni iz vatrenog oruja.
Srna Hakija: Star oko 30 godina. Zaklan.
Srna Mustafa, star oko 50 godina; Srna Nedad, star oko 20 godina; Srna
Omer, star oko 60 godina i Srna Zulfo, star oko 60 godina: Svi zaklani.
460

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Suljevi Abdulah, zvani Kigen, star oko 30 godina, i Suljevi Nazif: Ubijeni
u maju.
Suljuvi Read: Ubijen u ukovcu, sredinom aprila.
Suljevi Zejna: Stara oko 90 godina. Ubio je, sredinom aprila, Risto
Trifkovi, nastavnik iz Miljevine, kao i Suljevi Zejnila, starog oko 90
godina.
ahbaz Habiba, ahbaz Hakija i ahbaz Haska: Ubijeni u maju.
Sara Avdo: Penzionisani radnik. Ubijen poetkom maja.
ljivo Edhem, ljivo Ejub i ljivo Zada: Ubijeni u maju. Vie izvora je
potvrdilo da je lanove porodice ljivo ubio Pero Elez.
Subai Hasan: Ubijen tokom ljeta u Kozjoj Luci.
undo Fatima, stara izmedu 85 i 90 godina, i undo Mejra, stara oko 70
godina: Ubijene poetkom maja.
Tuzlak Tifa: Ubijena u maju.
Tuzlak amil: Penzionisani imam. Star izmedu 85 i 90 godina. Ubio ga
etnik ivko Mileti. U ubistvu su uestvovali i Pero Elez, Milo
Kruni i Milenko Vukovi.
Tuzlak Ferida i Tuzlak Salko, star oko 20 godina: Ubijeni u maju.
Zametica Almasa, Zametica Ekrem, Zametica Fatka, Zametica
Hida, Zametica Osman, Zametica ea, Zametica Velija i Zametica Zula:
Svi ubijeni u istom danu, krajem aprila 1992.

461

GENOCID U FOI 1992. 1995.

SPISAK ZLOINACA
Spiskom su obuhvaeni izvrioci i sauesnici zloina, kao i uesnici akcija u
kojima su ubijani civili koji su porijeklom iz Foe, ili iz sela oko Foe, ili su
ivjeli u njima, a koje je, upravo zahvaljujui toj injenici, identifikovala rodbina
ili komije rtava.
Milutinovi Rajko: etnik. Pljakao i palio muslimanske kue u Jeleu i
veoma svirepo ubijao odrasle muslimanske mukarce, civile.
Mojevi Simo: Direktor Osnovne kole u Ustikolini. U ratu, etniki vojvoda.
Najvei broj ubistava u selima Odak, Vina, Pilipovii, Mrelii i selima prema
Jabuci izvrena su po njegovom nareenju. Po njegovom nareenju ubijen
je Andelija Salko.
Milinkovi Ljubo: Zvani Cigo. Operisao po selima na Tjentitu u ubistvima
Muslimana, pljakanju i unitavanju njihove imovine na tom podruju.
Sa Savom Tadiem, Milenkom Uroeviem i Duanom ivanoviem,
462

GENOCID U FOI 1992. 1995.

zvanim Dule uestvovao u ubistvu Hajrudina Luguia, uvara Titove vile


na Tjentitu. Uestvovao i u pljakanju hotelskih naselja na Tjentitu.
Muminovi Branko: Milicioner. Izvrio je prvo ubistvo u Foi, ubivi, bez
ikakvog razloga i povoda, kolegu Abida Ramovia.
Nikoli Dragan: Vie izvora je potvrdilo da je ubio Jusu
Aganovia, najdera iz Alada mahale u Foi, starog oko 80 godina, kao i
njegovu suprugu Raziju.
Ninkovi Ljubo: Bivi republiki funkcioner. Rukovodilac Kriznog taba SDSa u Miljevini. Po njegovom nareenju izvren je masakr civila u selu Jele i
Govza.
Ninkovi Drago: Izvori su potvrdili da je sa Draganom Maliom i jo
dvojicom Ninkovia Siniom i Zoranom uestvovao u ubijanju
muslimanskih civila, uglavnom starijih ljudi i ena, pljakanju i paljenju njihovih
kua u selu Hum, Kosman i drugim okolnim selima.
Ostoji Risto: Uesnik zloina u Jeleu gdje je stradao velik broj civila.
Ostoji Mile: Ucestvovao u akcijama u selima na Tjentitu u kojima je ubijeno
vie civila. Izvori nisu znali imena njegovih rtava ali su tvrdili da je ubijao
muslimansko stanovnitvo, pljakao i palio njihove kue na tom podruju.
Ostoji Zora: Ucestvovala u akcijama u selima na Tjentitu u kojima su
ubijani civili. Vie izvora je potvrdilo da je bila do zuba naoruana i da je
pljakala i palila muslimanske kue u selima na Tjentitu.
Paprica Brane: Ubijao Muslimane u selu Kosman i drugim okolnim selima. Po
izvorima, izvjesno je da je pljakao i palio, a vjeruju da je i ubijao.
Paprica ore: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Izvori su tvrdili da je
ubijao muslimansko stanovnitvo, pljakao i palio njihove kue.
Paprica Jela: Operisala po selima na Tjentitu i u dolini Sutjeske. Vie izvora
je potvrdilo da je sa Janom Popovi i Ratkom ivanoviem pljakala i
463

GENOCID U FOI 1992. 1995.

palila kue, a ima indicija i da su ubijale nemone mukarce i ene u selu


Popov Most.
Paprica Malia: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o
njegovim rtvama ali je vie izvora potvrdilo da je zlostavljao i pljakao
stanovnitvo. Vjeruju i da je ubijao u selima u dolini Sutjeske.
Paprica Mile: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o
njegovim rtvama ali je vie izvora potvrdilo da je zlostavljao i pljakao
stanovnitvo. Vjeruju i da je ubijao.
Paprica Milosava: Operisala po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o
njenim rtvama ali je vie izvora potvrdilo da je zlostavljala i pljakala
stanovnitvo. Vjeruju i da je ubijala.
Paprica Radoje: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o
njegovim rtvama ali je vie izvora potvrdilo da je zlostavljao stanovnitvo,
palio i pljakao njihove kue u selu Kosman i Balii. Vjeruju i da je ubijao.
Tvrdili su da je zapalio damiju u selu adii.
Paprica Slavka: Operisala po selima u dolini Sutjeske. Pljakala, palila i
ubijala.
Paprica Zoran: Uestvovao u pljakanju i paljenju muslimanskih sela u dolini
Sutjeske. Nema podataka o njegovim rtvama ali je vie izvora potvrdilo da je
zlostavljao i pljakao stanovnitvo. Vjeruju i da je ubijao.
Pavlovi Milenko: Uestvovao u pljakanju i paljenju muslimanskih sela u
dolini Sutjeske. Nema podataka o njegovim rtvama ali je vie izvora potvrdilo
da je zlostavljao i pljakao stanovnitvo. Vjeruju i da je ubijao.
Pavlovi Zdravko: Uestvovao u pljakanju i paljenju muslimanskih sela u
dolini Sutjeske. Nema podataka o njegovim rtvama ali je vie izvora potvrdilo
da je zlostavljao i pljakao stanovnitvo. Vjeruju i da je ubijao.

464

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Pejovi Miladin: Zvani Krs. Konobar iz Ustikoline. Ubio je komiju Ahmeda


Baia. SaArsenom Blagojeviem i Vinkom ubarom pripadao je
grupi Slavie Milievia, vodnika JNA, koja je masakrirala Muslimane, palila
kue i pljakala njihovu imovinu u Ustikolini, a naroito, po nareenju Petra
Mihajlovia, u Pauncima i Pilipoviima. U Pauncima je ucestvovao u ubistvu
porodice Frato.
Perii edo: Iz Godijena. Izvori su s pouzdanou tvrdili da je ubio troje iz
porodiceKlinac.

HAPENJA U CRNOJ GORI


Tokom maja 1992. godine kidnapovano je 59 Muslimana i 33 Srbina
izbjeglica iz BiH u Crnoj Gori. To je potvrdio i Damjan Turkovi, zamjenik
naelnika policije u Herceg Novom, krajem maja na lokalnom radiju. Hvalei
se uspjeno sprovedenom akcijomTurkovi je rekao: Za sada smo priveli
41-og Muslimana, a imamo ovlaenje da po naredbi Republike Srpske, sva
lica koja borave na podrucju Centra bezbjednosti Herceg Novi, starosti od 18
do 60 godina, privedemo i predamo u sabirni centar u Bosni i Hercegovini.
Takvih lica priveli smo oko 92 ukupno, za zadnja tri etiri dana. Sudei po
razliitom nainu hapenja i daljeg postupanja od strane crnogorskih vlasti

465

GENOCID U FOI 1992. 1995.

postojala su dva razloga zbog kojih je sprovedena ova policijska akcija. Srbi su
hapeni i deportovani u Republiku Srpsku zbog mobilizacije, a Muslimani da bi
se poveao broj talaca i zarobljenika za razmjenu.
Objavljeno u broju 68 DANA, 29. JANUAR / SIJECANJ 1998.
fotografije:flickr ekranportal13/fb Putnik Namjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sara

466

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 23, 2016 Uredi


FOA 1992. : KP DOMSKE PRIE PRIA O SANINU KRDALIJI IZ
GORADA, DEPORTOVANOM IZ CRNE GORE

Zgrada KPD Foa. Mladi , koji se vidi na snimku napravljenom 1992 godine
je Sanin Krdalija, star 22 godine, roen u Goradu. Ubrzo je odveden i
ubijen. Pronaen je u masovnoj grobnici Piljak kod Foe. Njegova majka Sejda
467

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Krdalija, sjea se trenutka kada ga je vidjela posljednji put ivog. Bilo je to u


Herceg Novom , nakon to su Sanina, zajedno sa desetinama drugih
Bonjaka, deportovali iz ovog grada natrag u Bosnu.

On je sjedio do prozora u autobusu i pogledao me i pokazao rukom prema


mojim oima, pokazujui mi da ne plaem i da e sve biti u redu, pria Sejda.
Sanin je nakon toga odvezen u KPD-Foa. Sejda je godinama tragala za
bilo kakvom informacijom o njegovoj sudbini. Nakon to je sa kerkom, stigla u
Makedoniju, odluila je produiti za paniju jer je ula kako su navodno u toj
zemlji vieni neki od zarobljenika KPD-Foa. U tamonjim medijima, javno je
govorila o onome to se deava u Bosni. U to vrijeme nije ni slutila, kako e
proi godine, dok ne sazna pravu istinu. Ona je stigla istoga dana kada je
njena unuka slavila prvi roendan. O tom danu Sejda kae: Zazvonio telefon.
Ja se javi. Zovu iz Centra za identifikaciju i kau ovdje je va sin,
identifikovali smo njegov DNK. Sve mi se sruilo.
Sanin je sahranjen u mezarju blizu porodine kue.
468

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Inae, KPD-Foa, samo je jedna u nizu lokacija na kojima su pravljeni


ratni zloini. Izmeu ostalog, u ovom gradu vrena su sistemska
silovanja na stotine Bonjakinja, ukljuujui i maloljetnice. uvena
Karamanova kua i hala Partizan, podsjetnik su na stravine zloine .
Foa je jedan od nekoliko gradova obuhvaenih optunicom za genocid u
sudskom procesu protiv Radovana Karadia. Procjenjuje se kako je u
perodu od 1992 -1994 u ovom gradu ubijeno blizu 3 hiljade osoba, a
desetine hiljada ih je protjerano sa svojih ognjita.
VIDEO:
Sanin Krdalija, star 22 godine, roen u Goradu
Video Player
00:00
02:17

izvor:ftv
priredio:Kenan Sara

469

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 22, 2016 Uredi


ZLOIN SE NE MOE SAKRITI: GENOCID NAD BONJACIMA NA
PODRUJU OPINE FOA 1992.-1995.(SLOVOM PROTIV ZABORAVA)

Preljub Tafro i dr. Beir Maci odluili su istraiti zloine u Foi, napisati knjigu
o njima i na taj nain od zaborava otrgnuti po ko zna koji put ponovljeni
zloin nad Bonjacima Foe. Knjiga sa nazivom Genocid nad
Bonjacima na podruju opine Foa 1992.-1995. izala je 2004. godine
u izdanju Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava. Recenzenti ove knjige bili su prof. dr. Ismet Dizdarevi i mr. Suljo
Borovina, a knjiga je podijeljena u tri dijela: rtve na podruju Foe izvan
logora, rtve u logoru Kazneno-popravni dom i Prilozi
Pie: Ramiz Hodi
470

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Cjelokupno podrinjsko podruje, iji je dio i Foa, meu prvima je bilo


na udaru velikosrpskih snaga, s namjerom da se i na tom dijelu Bosne i
Hercegovine realiziraju velikodravni srpski ratni ciljevi stvaranje istih
etnikih (srpskih) prostora i genocid nad Bonjacima. U tom kontekstu je i
podruje Foe paradigma zloina koji su izvreni u Bosni i
Hercegovini, a koji se, pored ostalog, ogledaju u prijekim egzekucijama,
prisilnom premjetanju ili deportaciji Bonjaka, neovjenom postupanju
tokom i nakon napada na gradove, sela i naselja, fizikom, psihikom i
seksualnom zlostavljanju, prisiljavanju na ivot u nehumanim
uvjetima, protupravnom zatoenju, prisilnom radu, bezobzirnom
razaranju grada, sela i naselja, te posebno potpunom ruenju vjerskih
objekata, pljakanju i unitenju privatne imovine itd.

471

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Zloin se ne moe sakriti


Polazei od ovih injenica, Preljub Tafro i dr. Beir Maci odluili su istraiti
zloine u Foi, napisati knjigu o njima i na taj nain od zaborava otrgnuti po ko
zna koji put ponovljeni zloin nad Bonjacima Foe. Knjiga sa nazivom
Genocid nad Bonjacima na podruju opine Foa 1992.-1995. izala
je 2004. godine u izdanju Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava. Recenzenti ove knjige bili su prof. dr. Ismet Dizdarevi i
mr. Suljo Borovina, a knjiga je podijeljena u tri dijela: rtve na podruju
Foe izvan logora, rtve u logoru Kazneno-popravni dom i
Prilozi. Navedeni dijelovi knjige predstavljaju koherentnu cjelinu u kojoj su
argumentirano prikazani zloini na podruju Foe.
O kvalitetu, vrijednostima i znaaju ove knjige najbolje govori izdava u svom
predgovoru za knjigu.
472

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Planiranje, pripremanje i izvrenje zloina ostvareno je, kao i u


drugim podrujima, rasporeivanjem artiljerije, u ovom sluaju oko
Foe, naoruavanjem srpskog stanovnitva, aferama u radnim
organizacijama Foatrans i Ozren, organiziranjem obiljeavanja
raznih praznika sa nacionalistikom euforijom, zahtjevom bonjakom
stanovnitvu za predaju oruja, formiranjem srpskih institucija
(krizni tabovi, MUP, kolstvo, zdravstvo i dr.), voenjem besplodnih
pregovora, zauzimanju sredstava informiranja (posebno radija),
otputanju sa posla radnika bonjake nacionalnosti, intenzivnim i
bezobzirnim granatiranjem naselja sa bonjakom veinom,
progonom, zatoenjem, silovanjem i prijekim egzekucijama civilnog
stanovnitva, pljaki privatne imovine, ruenju vjerskih objekata i dr.

rtve na podruju Foe izvan logora


U prvom dijelu knjige rtve na podruju Foe izvan logora prezentirana
su najznaajnija saznanja do kojih su doli autori o zloinima protiv civilnog
473

GENOCID U FOI 1992. 1995.

stanovnitva, gdje je van logora ubijeno 1.113 lica, od ega 958 na podruju
Foe, 84 van Foe, a 71 se vodi kao nestali. Sva gnusnost zloina pokazana
je u klanjima, nabijanjima na kolac, utanjem glava rtava, ubijanju bolesnika,
bacanju u Drinu unakaenih tijela, masakriranju djece, ena i staraca, paljenju
i pljakanju kua i radnji, ubijanju itavih familija, u strahotama koncentracionih
logora itd. Sistematska obrada zloina (grad Foa i ostalih 15 mjesnih
zajednica) omoguava itatelju da se na pregledan i sveobuhvatan nain
upozna sa zloinima u gradu Foi, mjesnim zajednicama, selima,
zaseocima itd. Posebnu vrijednost predstavljaju uvodne napomene date za
svaku mjesnu zajednicu, u kojima se izlae hronologija agresorskih dejstava,
njihovi zloini, te pokuaj spasavanja bonjakog stanovnitva. ZLOINI
PROTIV CIVILNOG STANOVNITVA OBRAENI SU TAKO TO SU, IZMEU
OSTALOG, DATI OSNOVNI PODACI O RTVAMA, A U NEKIM PRILIKAMA I
IMENA LICA ZA KOJA SE OPRAVDANO PRETPOSTAVLJA DA SU POINITELJI
ZLOINA.

rtve u logoru Kazneno-popravni dom


Drugi dio knjige rtve u logoru Kazneno-popravni dom obrauje oblike
zloina u muilitu KPD Foa. U vezi s tim autori posebno pruaju podatke i o
njihovim osnovnim pokazateljima: vremenu djelovanja logora (od 17. aprila
92. do 10. oktobra 94. godine), oblicima izvrenih zloina, kao to
474

GENOCID U FOI 1992. 1995.

su: muenje zatoenika, njihovo koritenje za ivi tit, prisilan rad,


uzimanje krvi, istai mina, ubijanja, bacanja tijela u Drinu,
zlostavljanja prilikom isljeivanja, sakrivanje logoraa od Crvenog
kria itd. U knjizi je posebna panja posveena tzv. razmjenama
logoraa, pri emu je veliki broj izvoen iz logora uz obrazloenje da
ih vode u razmjenu, ali im se nakon izvoenja iz logora gubi svaki
trag. Na taj nain nestala su 404 zatoenika. Hronologija razmjene to
oigledno potvruje, jer se najee ne zna sudbina logoraa iz
grupe, njihov broj, razmjena, likvidacija itd. Autori su uspjeli da sakupe
osnovne podatke o ubijenim logoraima (38) sa posebnim osvrtom na oblike
zloina, koji su se najee sastojali od ubistava nakon muenja, te bacanja u
Drinu.

Znaajni prilozi za knjigu


475

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Knjiga u dijelu Prilozi sadri svjedoenja stanovnitva opine Foa prema


izjanjavanju o nacionalnoj pripadnosti po naseljenim mjestima, a po popisu iz
91. godine, te originalne fotografije o ekshumacijama do kraja 2001. godine.
Autori su prezentirali 12 do sada neobjavljenih izjava neposrednih preivjelih
uesnika dogaaja u Foi od 91. Do 95. godine. Svaka izjava je obraena,
identitet svjedoka zatien i naveden arhivski izvor, tako da je postignuta
njihova sistematinost i preglednost. Sadrinu izjava na najbolji nain
odraavaju njihovi jezgroviti i udarni naslovi dati od strane autora. Po
standardnim metodama uvanja identiteta svjedoka autori su svugdje gdje bi
se mogla identifikovati linost davatelja izjave primijenili do sada koriten
uobiajeni postupak. Imajui to u vidu, imena svjedoka su oznaena
inicijalima. U ovom dijelu knjige objavljeni su podaci o stanovnitvu Foe
prema izjanjavanju o nacionalnoj pripadnosti po naseljenim mjestima po
popisu iz 91. godine. Na sistematian nain itatelj e moi sagledati
nacionalnu strukturu po naseljima. Dokumentarne fotografije o
ekshumacijama na podruju Foe do kraja 2001. ilustriraju aktivnosti na
traenju nestalih, te potresne prizore o zloinima koji su izvreni nad civilima
Bonjacima na podruju Foe.

476

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Da se ne zaboravi
Ova knjiga predstavlja znaajan izvor za naune, sudske i druge ustanove i
uope iru javnost. Ona jo jednom potvruje da je bez sistematskog
prouavanja zloina, odnosno genocida u istonoj Bosni, iji je dio i Foa,
nemogue dokumentovano istraiti ciljeve, obim i razmjere agresije na BiH.
Knjiga je raena na osnovu linih saznanja autora, izjava svjedoka i
dosadanjih rezultata istraivanja zloina na prostorima opine Foa, a
posebno ekshumacija. Prema istraivanjima, a posebno izjavama oevidaca,
naveden je jedan broj imena osoba za koje se sumnja da su izvrile zloine na
podruju Foe.
Ova knjiga znaajno je koristila i autoru ovog lanka tokom istraivanja zloina
u Foi i pisanja o istom u sklopu feljtona Zloin.
Ramiz Hodi
Saff

477

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 22, 2016 7 komentara Uredi


FOA 1992. : UBIJANJE HLADNIM ORUJEM

Broj dosjea:480
Logor:KPD
Opina: Foa
Odmah poetkom agresije na BiH pokuao sam da se spasim sa svojom
porodicom i, bjeei prema Goradu, 26.04.1992. godine, u Ustikolini su
nas uhvatili etnici i odveli u logor u Fou. Tamo smo zatvoreni u jedan
hangar, u koji je stalno pristizalo civilno stanovnitvo iz Foe, koje su
etnici hvatali po umama. Nakon pljakanja svega to su uspjeli nai kod
zarobljenih, postrojili su nas i prozivali po nekom spisku. Izveli su osmericu
starih ljudi iz Ustikoline i odmah ih pobili, rekavi ostalima da to
ine zato to se njihovi sinovi nalaze u SDA. itajui spiskove i meni se
rekli da se izdvojim u stranu. Pozvali su nekakvog dugokosog mladog
etnika da me uva, koji mi je prilikom pretresa naao

478

GENOCID U FOI 1992. 1995.

hamajliju. Naredio mi je da je pojedem. Nakon toga odveli su me u jedan


hangar, pa onda skupa sa etrnaestogodinjim sinom u samicu.
Ostao sam u samici i vie nita nisam znao o sudbini svoje porodice. Poslije tri
dana provedenih u samici, prebaen sam u popularnu sobu esnaestorku,
u koju je svaki etnik mogao ui u svako doba noi i dana da ispituje i
maltretira zatvorenike.
Za dan-dva u tu sobu doveli su 77 mukaraca, tako da su po dvojica leala
u jednom krevetu. Naveer su ih odvodili na ispitivanja o
posjedovanju oruja, odakle su se samo rijetki vraali.
Od njih 77, samo ih je dvanaest preivjelo, dok se ostalima gubi svaki
trag
Ovaj zloin se desio u septembru 92 godine kada su doveli sa planine
Zelengore oko 20 djevojaka i mlaih ena. Tu su ih na moje oi
seksualno zlostavljali (Mene su tada svezali za volan i to sam morao
gledati na daljini od 10-tak metara). Tada sam mislio da neu ostati iv. Tu
su se redali nad tim polumrtvim enama. To je bilo uasno gledati. One se
jadne nisu ive javljale. Taj prizor nikada neu zaboraviti, to iivljavanje nad
nedunim djevojkama i enama. To su uradili mahom Hercegovci. Bilo ih je na
stotine. Lino sam gledao i zavrni in kada su ih poklali a potom na to
mjesto bacali granate
__________________________________
Kad je Veiz Zulfo odveden, svi smo bili pod posebnim dojmom: znali smo da
je doao red na nas. Odveo ga je Keli, u 21 sat i 15 minuta. No je u
spavaoni broj petnaestprola bez sna. A svi smo popili po jednu tabletu za
smirenje. No je, inae, imala svoj specifini ritam: obino su oko 23 sata
prestajali krici.
______________________________
479

GENOCID U FOI 1992. 1995.

vidi i ove naslove iz DOSSIER FOA 1992. :


Kad je Veiz Zulfo odveden, svi smo bili pod posebnim dojmom: znali
smo da je doao red na nas. Odveo ga je Keli, u 21 sat i 15 minuta
Izveli su osmericu starih ljudi iz Ustikoline i odmah ih pobiliOd njih 77,
samo ih je dvanaest preivjelo, dok se ostalima gubi svaki tragOvaj zloin se
desio u septembru 92 godine kada su doveli sa planine Zelengore oko 20
djevojaka i mlaih ena. Tu su ih na moje oi seksualno zlostavljali (Mene su
tada svezali za volan i to sam morao gledati na daljini od 10-tak metara). Tada
sam mislio da neu ostati iv. Tu su se redali nad tim polumrtvim enama. To
je bilo uasno gledati. One se jadne nisu ive javljale. Taj prizor nikada neu
zaboraviti, to iivljavanje nad nedunim djevojkama i enama. To su uradili
mahom Hercegovci. Bilo ih je na stotine. Lino sam gledao i zavrni in kada
su ih poklali a potom na to mjesto bacali granate
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-ubijanje-hladnimoruzjem/
No,24.06.1992 godine. Bilo je 12.30 sati. Djeca su spavala a ja sam bila
budna. Odjednom sam ula da neko lupa na vrata. Od straha sam zanijemila,
mislila sam da e mi srce iskoiti. ula sam kako me muki glas doziva i
govori: Balijko otvori, neu ti nita! Poto sam i dalje utila, zaue se rafali.
Stakla su poela padati po djeci. Probudili su se. Strah, pla..
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualnozlostavljane-pred-roditeljima-djecom-i-clanovima-obitelji/
Psovali su, derali se, vritali, pjevali etnike pjesme koje nikad do tada
nisam ulaProveli su nas kroz nae selo. Kue su ve bile spaljene i gorjele
su. Mi smo ili i utili. Psovali su nam majku.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualnozlostavljanje-djece-maloljetnica/
U Partizanu sam bila maltretirana na razne naine.
Tek kada sam stigla, bile su starije ene, znala sam da si u nih tukli i ja sam se
sakrila u WC. Jedan me je etnik traio i naao me u WC-u.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualnozlostavljanje-zena/
Iao sam u rudnik Miljevina i u Veleevo da istim tale. Nekada smo utovarali
smeeKrili su me devet puta u tampariji, pekariKrili su me od Crvenog
kria, da me ne bi evidentirali.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualnozlostavljanje-muskaraca/
MINOLOVAC
Najtee mi je bilo kada mi narede da vozim auto (morao sam). Uvijek sam
morao voziti prvi. Oni bi vozili iza mene oko 15 m. Uvijek bi mi vezali lisicama
480

GENOCID U FOI 1992. 1995.

za volan ruke, a noga za sic. Tada sam vozio i gazio nae vojnike. To je bilo
prema Preljui, Gorade. Bio sam minolivac, to sam kasnije saznao. Ne znam
taan broj koliko sam puta iao u smrt, ali eto ostao sam iv.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-gnjecenjepovrijedenih-lica-gradevinskim-masinama/
Nisam se imala kome obratiti. Jednom me je silovao Zoran Samardi. To je
trajalo sigurno 2 sata neprekidno. To je bilo divljako iivljavanje, da ne moe
zamisliti tako netoPoslije 4 mjeseca dolazi Gojko Jankovi, Dragan
Zelenovi i Tuta. Rekli su da 4 djevojke moraju ili ubiti, ili poslati za Fou
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-prodaja-zena/
Sve su nas rasporedili po sobama. Poto sam cijele noi bila sa Dukom
Dubljeviem, nisam mogla znati ta se deava u drugim sobama. Ujutro, kada
me je Duko pustio, odmah me je preuzeo Konta-Konti. Onda je doao
aga i odvezao nas u Miljevinu. Sa mnom su bile jo tri djevojke: D.B, E.B I
A.K (koja je bila dovedena iz Kalinovika). aga nam je rekao da e nas
suoiti sa novinarkom ta je koja priala i ako budemo lagale da e nas
prikovati za splav i pustiti niz Drinu.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-otvaranje-mjestaza-masovno-silovanje/
Tada su me htjeli ubiti. Htjeli su me svezati za dva auta i razapeti. Tu su bili i
iko i Jasko. Otvorili su auto u kome se ula glasna muzika. Bili su jako
pijani
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-gasenje-cigaretana-logorasima/
FOA 1992 : PRISILJAVANJE LOGORAA DA JEDU IZMET
istio sam svinjarnik pa kad bi neko od etnika naiao rekao bi jedi balijo.
Nisam smio ni sa kim komunicirati jer odma te udari. Kad se daje svinjama da
jedu i ako bi uzeo neto iz pomija onda te pone udarati i gurati glavu u balegu
i vikali jedi balijo
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-prisiljavanjelogorasa-da-jedu-izmet/
Posle toga su nam izdali komande da legnemo potrbuke, i naredba je glasila
da svi pasemo travu, i kad u usta dosta trave stavimo, izdaju komandu da se
dignemo, i da gledaju kako travu jedemo, tako je bilo tri puta dok nismo krenuli
za KPD Foa.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-tjeranje-logorasada-pasu-travu/

481

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 22, 2016 8 komentara Uredi


FOA 1992. : SEKSUALNO ZLOSTAVLJANE PRED RODITELJIMA,
DJECOM I LANOVIMA OBITELJI

Broj dosjea:3887
Logor:ohodar Mahala
Opina: Foa
No,24.06.1992 godine. Bilo je 12.30 sati. Djeca su spavala a ja sam bila
budna. Odjednom sam ula da neko lupa na vrata. Od straha sam zanijemila,
mislila sam da e mi srce iskoiti. ula sam kako me muki glas doziva i
govori: Balijko otvori, neu ti nita! Poto sam i dalje utila, zaue se rafali.
Stakla su poela padati po djeci. Probudili su se. Strah, plaStavila sam ih
pod kuhinjski sto, zatrpala jastucima i jorganima, a ja sam legla na pod. Rafali i
pucnjava po kui je trajala i dalje. Nazvala sam Gorana Mitrainovia.
Njegov otac mi je rekao da je on na strai kod moje kue i da se nita ne
bojim. Poslije nekog vremena ula sam kako neko vie: Milane, ta radi?! I
opsova neto. Pucnjava se stia i sve utihnu. Kada sam izvadila djecu ispod

482

GENOCID U FOI 1992. 1995.

stola nisu glasa davali, bili su mokri i znoj je curio iz njih. Da su jo malo ostali
pod stolom uguili bi se.
Drugi, 25.06, najcrnji dan Crnogorac me na oi moga 7 g sina uze, tada je
moj sin dobio napad ukoio se, a oi su mu bile otvorene. Udario me je jo
jednom i rekao Turkinjo nismo zavrili sutra u ponovo doi. Iako sam bila sva
u modricama pritrala sam mom sinu koji je bio bez svijesti, umivala ga i jezik
mu izvadila van da se ne bi uduio, mada sam tada mislila da je mrtav.
Odjednom je trepnuo i poeo da povraa, okrenula sam ga na stomak ne
mogu vam to vie opisati to je bio uas najtei dan u ivotu. Drugo dvoje djece
su plakala i tresla se. Tu no sam pomiljala da ubijem i njih i sebe ali
nisam smislila nain

483

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 22, 2016 5 komentara Uredi


FOA 1992. : SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE (DJECE) MALOLJETNICA

Broj dosjea:1803
Logor:Barake-Buk bijela
Opina: Foa
Psovali su, derali se, vritali, pjevali etnike pjesme koje nikad do tada
nisam ulaProveli su nas kroz nae selo. Kue su ve bile spaljene i gorjele
su. Mi smo ili i utili. Psovali su nam majku. Govorili su:Gdje vam je Alija?
to vam on ne pomogne? J. vam on majku! Balije Do tada nisam ni znala
za tu rije balija i ustaa. Dotjerali su nas do Mjeaja na asfaltnu cestu koja
vodi prema Tjentitu. Tamo je bilo puno vojnika. Preteno su to bile komije iz
Mjeaja. Tu je sjedio Gojko Filipovi, a do njega ostali etnici. Smijali su nam
484

GENOCID U FOI 1992. 1995.

se..
Mene su uveli u drugi dio barake. Tu ulazi jedan stariji etnik (40-50 godina) i
baca me na krevet. Strgao je odjeu i ve sa mene. Govorio mi je: Ne boj se!
Nee ti biti nita! Samo u ja biti sa tobom. Meutim, u meuvremenu se
napravio red etnika ispred vrata. Ne znam koliko ih je bilo, ali sam brojala do
deset i dalje nisam mogla.Dok se to sve deavalo ja sam ula kako se napolju
dere moj amidi, kako je zapomagao i kako su ga tuklionda sam ula
pucanj i viku:Pobjee balija! Znala sam istog trenutka da su ga ubili.
-Znai oni su vas poeli seksualno zlostavljati odmah kad su vas doveli. Da li
su to radili i sa ostalim enama?
Ja sam bila u toj baraci i ne znam ta se vani deavalo. Mislim da smo tu
najgore prole ja i mala E.B.
Za to vrijeme dok sam bila u baraci sam ula veliku pucnjavu i mislila sam
da ubijaju jedno po jedno i da ih bacaju u Drinu.
Mene su izmrcvarili. Tu sam ostala 3-4 sata, dok su se oni iivljavali na meni
dok dok im je bilo dosta silovanja. Ja nisam mogla da ustanem ni da se
obuem. Doli su i naredili mi da se obuem i da idem u autobus, koji je skoro
krenuo sa ostalima. Izvela su me dvojica i ja sam nekako dola do autobusa.
Tamo su bili svi ostali osim male E. Njena majka je stajla pred autobusom,
plakala i molila da joj vrate dijete.
-Koliko je E. Tada imala godina?
Ona je imala 15-16 godina. Kasnije su je doveli u autobus

485

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 22, 2016 8 komentara Uredi


FOA 1992. : SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE ENA

Broj dosjea:2754
Logor: Partizan
Opina:Foa
Sredinom augusta 1992 godine zarobljena sam od strane etnika i odvedena u
Partizan.
U Partizanu sam bila maltretirana na razne naine.
Tek kada sam stigla, bile su starije ene, znala sam da si u nih tukli i ja sam se
sakrila u WC. Jedan me je etnik traio i naao me u WC-u.Rekao mi je da se

486

GENOCID U FOI 1992. 1995.

skinem, ja sam odbijala da sam stara, da bi mu mogla biti majka, ali on je


potrgao svu odjeu sa mene i stavio mi no pod vrat. Tada me je silovao na
koritu od vode. Ne znam mu ime, ali je bio mlai ovjek. esto je dolazio sa
nekom Anom koja je radila u Trikotai, navodno je iao sa njom.
esto su dolazili: Tuta, Gica, Pavkovi Neboja i silovali su : .M, E.i
M. koju je Gicavodio na Brod u svoj stan. Imala je malo dijete koje je nosila
sa sobom. Gore bi je silovao i ponovo je vratio u Partizan. Sve ene koje su
bile tu, veina je bila starije dobi, tukli su eljeznom ipkom tako da su sve bile
krvave. Jednom mi je Gica stavio no pod grlo, zraio je pare i zlato. Kada
sam mu rekla da nemem, jer nam je sve uzeo Tuta,, bacio mi je bombu u krilo,
ali nije bila odvrnuta, da se ja prepadnem. Kasnije je ponovo vratio za pojas.
Po danu nisu dolazili da siluju, samo po noi. E. Su odvodili i ponovo vraali,
ali M. su odveli i nikad je nisu vratili.
Sve je to trajalo do sredine novembra i onda su nas poslali sa autobusima
prema Ustikolini, odakle smo pjeke doli do Osanice. I danas imam stranih
posljedica psihike i fizike prirode

487

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 22, 2016 6 komentara Uredi


FOA 1992. : SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE MUKARACA

Broj dosjea:4977
Logor:KPD
Opina:Foa
-Da li ste za to vrijeme boravka ili na prisilan rad ?
Iao sam u rudnik Miljevina i u Veleevo da istim tale. Nekada smo utovarali
smeeKrili su me devet puta u tampariji, pekariKrili su me od Crvenog
kria, da me ne bi evidentirali.
-Koliko je bilo zatvorenika kada ste doli u KPD? Da li je bilo ena i djece?
Bili su samo mukarci. ene su vodili, kako sam uo, na Brione, u Veleevo,
Partizan, Miljevinu.
-Koja vrsta zloina je kod vas primjenjivana? ime su vas tukli?
Najvie je bilo silovanja. Mene lino je silovalo 28 etnika. Nikome se ne
ponovilo ono to je meni bilo. Proklinjao sam majku koja me je rodila. Uzimali
488

GENOCID U FOI 1992. 1995.

su iarku okrenuli bi je naopako, gurnuli u analni otvor i onda poeli da


upaju. Onda su mi davali da pijem neke velike tablete, koje su bile gorke kao
emer. Od njih sam se onesvjetavao. Nita nisam znao za sebe. Nita nisam
znao za sebe. Kad bi doao sebi priao bi svata, ni sam ne znam ta.
Vodili su me ne elektrinu stolicu. Spasio me je ponovo Boo Ivanovi. Tada
me je njihova televizija snimala, trebao sam da priznam neto to nisam
uradio. Dali su mi nekakav papir, ukljuili kameru, stavili mikrofon pred mene i
rekli da itam sve to je napisano, a to je da sam palio etnike, da sam sjekao
prsteHtjeli su me predstaviti kao ratnog zloinca, kao da idem u Hag. Prije
mene su isto oevi Rasima tjerali da prizna i kako on nije htio, iva su ga
gulili dok nije umro. Uhvatili su i Junuza Mulahmetovia, koga su ispitivali i
on je priznao.
-Kako su se ti muitelji ponaali?
Razbojniki! Kada dou nee rukom da otvore vrata, nego nogom. Uu sa
automatskim pukama i ponu pucati po zidu. Tako su nas stalno prepadali.
Samicu bi laufom naprskali vodom i tjerali da se skinemo goli i da u vodi
leimo. Svata su radili

489

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 22, 2016 5 komentara Uredi


FOA 1992. : GNJEENJE POVRIJEENIH LICA GRAEVINSKIM
MAINAMA (MINOLOVAC)

Broj dosjea: 480


Logor:KPD
Opina: Foa
Najtee mi je bilo kada mi narede da vozim auto (morao sam). Uvijek sam
morao voziti prvi. Oni bi vozili iza mene oko 15 m. Uvijek bi mi vezali lisicama
za volan ruke, a noga za sic. Tada sam vozio i gazio nae vojnike. To je bilo
prema Preljui, Gorade. Bio sam minolivac, to sam kasnije saznao. Ne znam
taan broj koliko sam puta iao u smrt, ali eto ostao sam iv. Uvijek kada bi mi
naredili , tjerali su me da vozim kamion. Nisam bio u ivom titu kao pjeak.
Nisam nikad spavao van auta uvijek sam morao ostati u autu. Jednom sam
preao minu, a njihov dajc je naletio na minu i poginula ih je trojica i mene tada
umalo nisu ubili po povratku u KPD..
Odvojili bi me u samicu gdje nisam imao kontakta ni sa kim ivim. To je trajalo
490

GENOCID U FOI 1992. 1995.

sve do prelaska na ekonomiju, gdje sam tada i dahnuo duom. Bilo je i tada
teko, ali sam znao da u barem ostati iv. Ovo je samo djeli moga
svjedoenja za dvije godine i tri mjeseca boravka u etnikim rukama. rtve
su i ovi ljudi koji su odvedeni na poznato branje ljiva, kada su u prvoj
grupi odveli 30 ljudi, a kasnije su odveli jo 15. Nije se u KPD-u moglo vidjeto
ubijanje, jer su to oni uradili vrlo mudro, odvodili po noi na ispitivanje, a
kasnije kau da su premjeteni u druge sobe ili kau da su otili za razmjenu.
Tako da sam ja to sve vidio van KPD-a

Posted on August 22, 2016 7 komentara Uredi


491

GENOCID U FOI 1992. 1995.

FOA 1992. : PRODAJA ENA

Broj dosjea:1803
Logor:Partizan-kua Nusreta Karamana
Opina:Foa
Nisam se imala kome obratiti. Jednom me je silovao Zoran Samardi. To
je trajalo sigurno 2 sata neprekidno. To je bilo divljako iivljavanje, da ne
moe zamisliti tako netoPoslije 4 mjeseca dolazi Gojko
Jankovi, Dragan Zelenovi i Tuta. Rekli su da 4 djevojke moraju ili
ubiti, ili poslati za Fou, jer oni nemaju dovoljno hrane da nas hrane. Ostale
su D, L i J. U Fou smo otile ja, E.B, A.S i A.B. Odveli su nas u jedan stan
kod Ribarskog. Tu smo prenoile jednu no. Jankovi nam je govorio da
emo tu biti sigurne i da nas niko nee dirati. Meutim, sutradan dolaze
kupci koji su nas kupili od njih.
-ta su vam tada ti ljudi govorili?
Nita oni nama nisu govorili, nego smo to poslije iz njihove prie saznali da je
to prodaja i trgovina s nama. Rekli su nam: Ii ete kod ovih momaka i
tamo e vam biti super. Niko vam nee dolaziti i imaete svega. Doao
je Kova Radomir zvani Klanfa i Jago Kosti zvani Jaga. Oni su nas
492

GENOCID U FOI 1992. 1995.

odveli u neiji stan, u Brenu na etvrti sprat. Bile smo zajedno nas etiri
djevojke. Tu smo bile x dana i nisu nikoga drugog dovodili, ali jeKlanfa bio
gori nego da je bilo njih deset etnika. On je morao na svakoj od nas da se
iivljava. Ponaao se manijaki. Odatle daju mene i malu Almiru nekim
Srbijancima u neku kuu.
-Znai li to da je bilo i trgovanja robljem ?Jeste li vi svjedok tome ? Ko je u
stvari sa vama trgovao?
Da bila sam svjedok. Trgovali su svi oni izmeu sebe.
-Jeste li bili prisutni kada su davali pare?
Jesam tada kada je Stankovi dao Klanfi novac. Ne znam koliko

493

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 22, 2016 6 komentara Uredi


FOA 1992. : OTVARANJE MJESTA ZA MASOVNO SILOVANJE

Broj dosjea:1803
Logor:partizan-kua Nusreta Karamana
Opina: Foa
Sve su nas rasporedili po sobama. Poto sam cijele noi bila sa Dukom
Dubljeviem, nisam mogla znati ta se deava u drugim sobama. Ujutro,
kada me je Duko pustio, odmah me je preuzeo Konta-Konti. Onda je
doao aga i odvezao nas u Miljevinu. Sa mnom su bile jo tri
djevojke: D.B, E.B I A.K (koja je bila dovedena iz Kalinovika). aga nam
je rekao da e nas suoiti sa novinarkom ta je koja priala i ako
budemo lagale da e nas prikovati za splav i pustiti niz Drinu. Doveo
nas je u Miljevinu pred jednu kafanu. Uveli su nas i dali nam da jedemo.
Mene su odredili da sjedim pored Pere Eleza (nisam znala ko je on ali sam
ula da ga tako zovu). Govorio mi je da jedem, a ja sam bila napola mrtva od
straha i od svega to mi se deavalo. Jedan od njih je rekao:Izvedite je tamo
494

GENOCID U FOI 1992. 1995.

da je ubijemo, zar ne vidite da je gotova.


Odatle nas je Miko Savi (Crnogorac iz Pljevalja) odveo u kuu Nusreta
Karaman. Kad smo tamo doli izaao je aga i izveo R.K i A. Doveo nas je
na sprat da poistimo sobu gdje emo spavati. Mi smo pospremile i stavile
spuve. Kasnije dolazi etnik Nikola BriRoo i odvodi me u jednu sobu i
siluje me. Kad je on zavrio sa mnom natjerali su nas da siemo u prizemlje.
Tu smo zatekli J. iz Kalinovika, koju je za sebe drao Neo Samardi. On
je bio iz Bilee, ali je pred rat bio u KPD-u. Kad je rat poeo pustili su ga i
otiao je u etnike.
-Odakle znate sva ta imena?
Prilikom mog boravka sam sve upoznala, jer sam tu bila puna 4 mjeseca.
-Jeste li sva ta 4 mjeseca boravili u kui Nusreta Karamana?
Jesam. Tu je bilo 8-9 djevojka. Neo Samardi je kasnije odveo J u neki
stan uMiljevini. Nas je bilo prvo 4 djevojke. Onda su doveli J.G,
pa L., A.S (iz Miljevine) i A.B(12 godina). A su izdvojili kada su poveli sve
ene i djecu iz Miljevine. Tada je Peronaredio Draganu Stankoviu da nju
dovede u kuu. Cilj Pere Eleza je bio da prvi siluje sve djevojke

495

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 21, 2016 6 komentara Uredi


FOA 1992. : GAENJE CIGARETA NA LOGORAIMA

Broj dosjea:1483
Logor: Kua Slobodana Matovia
Opina: Foa
Prvi konvoj iz Foe je krenuo 02.07.1992 godine i tada su otila dva
autobusa. Tek tada smo vidjeli enu od Slobodana Matovia koja nam je
rekla da stvari iz naih kua ostavimo kod nje na uvanje, dok se mi ne
vratimo, a to je navodno trebalo biti za par mjeseci, kada se sve smiri. Inae,
ta nam ena dok smo boravili u toj kui, nita nikada nije pomagala.
Mi tada, sa tim konvojem, nismo otili. Vratili smo se. Ali od tada nam je bilo
jo gore nego ranije. Od jula do augusta, kada smo otili, bilo je nepodnoljivo
i uasno. Mislim da sam tada dobila slom ivaca
Jednu no sam uspjela pobjei u jetrvinu kuu, koja je bila nedaleko odatle.
496

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Tada me je izdala jedna naa ena, muslimanaka, i ona ih je dovela do kue


moje jetrve. Prezivala se isto kao i ja, a zvala se Aja, a dobro sam je
poznavala i od ranije. Da bi sebe zatitila, ona ih je dovela do neme. Moda je
morala, ne znamSa nama je bio samo jedan ovjek, orav, koji nas je
uvao. Aja ih je dovela tano pred vrata kue. Tada su me htjeli ubiti.Htjeli
su me svezati za dva auta i razapeti. Tu su bili i iko i Jasko. Otvorili su
auto u kome se ula glasna muzika. Bili su jako pijani
Vani su se uli povici i psovke. Traili su nas i urlali. To vee me nisu nali i ja
sam tu ostala. Meutim sutradan se i sama Jovanka uplaila i rekla mi je da
joj je ao ali da u morati ii jer e i nju ubiti. Ja sam joj se zahvalila i ponovo
se sa djetetom vratila kui. I onda su oni doli kod mene, njih etvorica. Plaila
sam se za dijete da ga nee ubiti. Tako su me tukli i dirali da je to bilo
nepodnoljivo. Od te veeri su dolazili stalno i iivljavali se na meni. Radili
su sa mnom ta su htjeli. Psovali su me i utaliEvo i sada imam
oiljke od cigareta i njihovog iivljavanja.
Da li su ene koje su bile sa vama ostajale trudne ?
Ja lino nisam, ali 45 ena su izvrile abortus na pregledu u
Roajima kada smo izale. Nisu to bile samo ene iz kue u kojoj sam ja bila
nego iz cijele Foe. Bilo je i djevojaka, a najvie mladih ena

497

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 21, 2016 6 komentara Uredi


FOA 1992. : TJERANJE LOGORAA DA PASU TRAVU

Broj dosjea:348
Logor:KPD
Opina:Foa
Kada su stigli sa drugog podruja sela sa Bonjacima, doveli su i grupu
ljudi koji su bili tako isprebijani da su se teko kretali, a glave su im
bile krvave od udaraca. Dok jo nisu stigli na lice mjesta, sa udaljenosti su
pitali njihove iz grupe, da li ima neko od njihovih da je ranjen ili ubijen.
Naredba im je glasila da, ukoliko ima, sve redom ljude, ene i djecu u selu
poubijaju. U kuu su doveli Sulejmana Hadia sa grupom ena i djece i tu
su ih njihovi vojnici drali do etiri sata popodne. Poto niko od njihovih nije bio
povrijedjen ni ubijen, oslobodili su ih i rekli su im da su bili planirali da ih sve u
kui poubijaju. Na livadi su bile dvije grupe iz dva dijela sela-42 Bonjaka. Tu
na livadi suizdvojili deset Bonjaka i postrojili ih jednog uz drugog. Od
njihovog glavnokomandujueg naredba je glasila da e ih sve poubijati. To
498

GENOCID U FOI 1992. 1995.

su kasnije i uradili.Kad smo se rastali, oni su odvedeni u drugom pravcu,u


jednu srpsku kuu i tu su ih sve pobili. Nas ostale, 32 Bonjaka, odveli su
do Broda i autobusom nas prevezli u logor Foa.
Dok smo bili na livadi svi skupa u toj grupi od deset predvienih za ubistva,
izdvojen je moj najblii komija koji je po naredbi i leeem stanju, dok je leao
iz ramenica koliko su imali snage, upotrebljavali su fizike udare u kimu sa
automatom, a to je bioHadimusi Saud. Posle scene moga komije na red
smo dolazili mi, da nas prvo sa psovkama i rijeima pogrdnim, upotrebe izraze
one najpogrdnije,a to mogu oni biti.Posle toga su nam izdali komande da
legnemo potrbuke, i naredba je glasila da svi pasemo travu, i kad u
usta dosta trave stavimo, izdaju komandu da se dignemo, i da gledaju
kako travu jedemo, tako je bilo tri puta dok nismo krenuli za KPD
Foa.
Pored slube srpskog obezbjedjenja, svu vlast, neke vrijeme, su imali
komande bijelih orlova, tako da su nas prilikom prihvata u KPD smjestili
u dvije samice u kojima je bilo nemogue lei zbog tijesnog prostora. U toku
boravka u samici izvoeni su pojedini ljudi u druge prostorije, obino po
dvojica, i tamo su im izdavali naredbu da jedan drugog koliko mogu tuku,
a oni bi uivali

499

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 21, 2016 6 komentara Uredi


FOA 1992 : PRISILJAVANJE LOGORAA DA JEDU IZMET

Broj dosjea:3679
Logor.KPD
Opina: Foa
Poetkom rata u Foi nalazio sam se u selu Hamzii, gdje sam i zatoen.
Prilikom upada srpskih snaga u selo, 05.05.1992 godine, ja sam uhvaen i
prisiljavan da zovem druge da dou, govorei kako nam nee nita.
Onda sam odveden u KPD Foa gdje sam kratko zadran i odma prebaen
na ekonomiju Veleevo. Tu sam bio prisiljen da radim ono to niko ne bi
radio istio sam svinjarnik pa kad bi neko od etnika naiao rekao bi
jedi balijo. Nisam smio ni sa kim komunicirati jer odma te udari. Kad
se daje svinjama da jedu i ako bi uzeo neto iz pomija onda te pone
500

GENOCID U FOI 1992. 1995.

udarati i gurati glavu u balegu i vikali jedi balijo


Onda su nas odvodili na kopanje rovova u mjestu Osanica odakle sam
ja u noi, 27.09.1992, pobjegao prema Drini i onda Drinom prema
Goradu gdje sam se zadrao do kraja agresije

501

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 21, 2016 Uredi


FOA : A CLOSED, DARK PLACE /JULY 1998 VOL. 10, NO. 6 (D)/

A Closed, Dark Place:


Past and Present Human Rights Abuses in Foca
Order Online
ACKNOWLEDGMENTS
SUMMARY
RECOMMENDATIONS
WARTIME ABUSES
Background
Forces from Serbia and Montenegro
Detention Centers
Livade
KP Dom
KP Dom Personnel
Partizan Sports Hall
502

GENOCID U FOI 1992. 1995.

The Foca Hospital


Other Unofficial Camps
Miljevina
Other Participants in the Takeover of Miljevina
The Crisis Committee and Its Leaders
Petko Cancar Wartime: Mayor of Foca, Leader of Crisis Committee/
Current: Republika Srpska Minister of Justice
Velibor Ostojic Wartime: Minister of Information for Bosnian Serbcontrolled Territory, Leader of Foca Crisis Committee/ Current: Head of
Human Rights Commission of the Bosnian Parliament
Vojislav Maksimovic Wartime: Leader of the Crisis Committee/ Current:
Rector of University of Republika Srpska, Republika Srpska Member of
Parliament
Other Members of the Crisis Committee
Also Involved in the Takeover
POST-WAR ABUSES: NONCOMPLIANCE BY FOCA AUTHORITIES IN THE
POST-WAR PERIOD
Human Rights Abuses Against the Current Population of Foca
Police Beatings
Freedom of Expression and Access to Information
Prevention of the Return of Refugees and Displaced Persons To Foca
Blocking Inter-Entity Projects
Obstruction of the Work of the Dayton-Implementing Bodies
The Pale Connection and Local Police Abuses
Access to Collective Centers for Displaced Persons
Improvements
Harassment of Internationals
503

GENOCID U FOI 1992. 1995.

The July 1997 Prijedor Arrests and the Repercussions in Foca


Harassment of Local Staff of International Organizations
Other Threats
International Community's Failure to Hold the Local Authorities Accountable
Lack of Access to Information from IPTF
International Reconstruction Assistance and Investment in Foca
CONCLUSION
APPENDIX I: Concentration Camp in Foca: KP Dom Foca
APPENDIX II: Events Following the Arrest of Milorad Krnojelac
APPENDIX III: Excerpts from the ICTY Indictment Against Gagovic et al.

ACKNOWLEDGMENTS
This report is based upon research conducted in Bosnia and Hercegovina, in
particular in the region of Foca, in April 1997 and from December 1997 until
February 1998. Sources for wartime abuses included research conducted by
Human Rights Watch during the war. The report was edited by Holly Cartner,
executive director of the Europe and Central Asia division of Human Rights
Watch. Special thanks go to Dinah PoKempner and Michael McClintock.
504

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Crucial assistance in the preparation of the report was provided by Emily


Shaw. Human Rights Watch would like to acknowledge and thank many
individuals whose contributions to the research made this report possible, yet
who cannot be named. They risked their own safety and the safety of their
families to expose the truth, in the hopes that their perpetrators will be brought
to justice.

SUMMARY
The Foca municipality was the site of some of the most brutal crimes
committed during the 1992-1995 war in Bosnia and Hercegovina.(1) Bosnian
Serb civilian, police, and military officials, in collaboration with paramilitary
troops and former Yugoslav Army reservists called in from Serbia and
Montenegro, took over Foca in April 1992. They established a wartime
government called the Crisis Committee, much like those established in
505

GENOCID U FOI 1992. 1995.

many towns in Bosnian Serb-controlled territory, to plan and carry out the
expulsion of the non-Serb population. Using a thorough propaganda campaign
to convince the local Bosnian Serb population that they were under threat of a
Muslim fundamentalist coup, the Crisis Committee established a network of
detention centers,where non-Serb civilians were detained, tortured,
raped, and either expelled, killed, or disappeared, leaving the town as
it is today, almost completely ethnically Serb. Businesses and properties of
non-Serbs were expropriated or destroyed.
The persons alleged by many sources to be responsible for the crimes
committed in Foca during the war continue to wield power in the town. In many
cases, they are in governmental or police positions. In other cases, they hold
even higher-ranking positions in the Republika Srpska or Bosnian government.
In these positions they may have been identified by international observers as
responsible for protracted noncompliance with the provisions of the Dayton
Accords, as well as systematic human rights abuses in the post-war period. In
Foca, where the authorities and police remain loyal to the indicted Radovan
Karadzic, there has been no refugee return, there is no freedom of movement
or expression, there has been absolutely no vetting of the police, and there are
six publicly indicted war criminals known to be harbored in the town. French
NATO troops stationed in the town since late 1995 refused to arrest a single
indicted person until recently, when on June 15, 1998, they arrested Milorad
Krnojelacbased upon a sealed indictment. Six publicly indicted persons,
however, remain in Foca. The International Police Task Force (IPTF), the
Organization for Security and Cooperation in Europe (OSCE), and the
European Community Monitoring Mission (ECMM) work in Foca as if it were
any other town, turning a blind eye to past and current abuses, in favor of
peaceful relations. The failure to hold officials accountable for past and
506

GENOCID U FOI 1992. 1995.

present abuses in Foca, however, has not brought compliance with the Dayton
agreement; there has been no return of refugees or displaced persons, no
screening or vetting of the local police, freedom of expression, association,
and movement remain severely restricted, and there have been numerous
cases of attacks and harassment against international journalists and other
members of the international community, and against local citizens who do not
agree with the authorities. Yet multilateral institutions and donor governments
have considered grantingand in some cases, grantedconsiderable sums of
economic assistance to the Foca area. In fact, several donor countries and
organizations, including the Italian government and the World Bank, the
European Union (E.U.), the European Bank for Reconstruction and
Development (EBRD), and the United Nations High Commissioner for
Refugees (UNHCR) have invested in the Foca area in the past year. In
December, the World Bank turned down a proposal to send additional
assistance to Foca only after nongovernmental organizations protested to
donor governments. Human Rights Watch is seriously concerned that in the
current atmosphere of impunity and noncooperation described in this report,
this money is likely only to enrich and empower those officials responsible for
ongoing violations of human rights and systematic obstruction of the
implementation of the Dayton Peace Agreement. (For more details, see
section on International Investment in Foca.)
Further, the failure of the international organizations in Foca to report publicly
on abuses, and to press for alleged perpetrators to be brought to justice, has
given a false impression of a town described recently to Human Rights Watch
as very calm. Accountability has been cast aside in Foca for so long that
indictees and persons alleged to be responsible for heinous crimes remain in
control, ruling with total impunity. In the current climate in Foca, any
507

GENOCID U FOI 1992. 1995.

international economic aid which would be granted to the town would serve to
line the pockets of these individuals.
The military takeover of Foca began on April 7, 1992. The takeover was a
coordinated effort between Serb irregulars from Serbia proper and
Montenegro, and paramilitary forces of the Bosnian Serb army. They quickly
established the Crisis Committee, which worked in collaboration with military
and police officials in the planning and execution of the takeover. The Bosnian
Serb army inherited weapons and other military supplies from the former
Yugoslav National Army (Jugoslav Narodna Armija, JNA), and paramilitary
troops from Serbia and Montenegro were promptly brought in. What took place
in the Foca municipality after the Bosnian Serbs were firmly in control was
beyond anyone's worst nightmare.
Once the Bosnian Serb and Serb forces had completely occupied the Foca
municipality, they began rounding up all non-Serb civilians from the
surrounding villages, separating the men from the women, and imprisoning
them in numerous detention facilities. The Foca police worked closely with the
Serb military forces occupying the municipality and played primary and direct
roles in the arrest, expulsion, detention, rape, torture, and murder of the nonSerb population of the town. The International Committee of the Red Cross
(ICRC) was denied access to Foca from the time of the takeover on April 7,
1992, until the beginning of October of that year. By the time they gained
access, it was too late for thousands of non-Serbs from Foca who had been
imprisoned and subsequently either expelled or killed. By the time the ICRC
entered, few non-Serbs were left alive in the municipality.

508

GENOCID U FOI 1992. 1995.

The takeover of Foca was planned and managed by a crisis committee, similar
to committees that were formed in other areas of the Serb territory. The
leaders of the Crisis Committee in Foca have been identified by residents of
Foca and others asVelibor Ostojic, Vojislav Vojo Maksimovic,
and Petar Petko Cancar. Under the authority of the Crisis Committee,
military and paramilitary forces from the Serb-controlled territory in Bosnia and
from Serbia and Montenegro carried out disappearances, detentions,
expulsions, torture, executions, and rape, with the assistance of the local
police. Businesses and factories, as well as private property belonging to nonSerbs, were expropriated and the former owners and directors either
imprisoned, expelled, or disappeared. Bosnian Muslim (hereafter
Bosniak) and Croat men were sent, often via the short-term detention center
Livade, to the central Foca prison, called the Kazneno-Popravni Dom or
KP Dom (Home for Criminal Rehabilitation), where they were tortured and
many disappeared. KP Dom is mentioned in the indictments against
Radovan Karadzic, then leader of the Bosnian Serbs, and Ratko Mladic, then
commander of the Bosnian Serb army. Non-Serb women in Foca were taken
from their homes, separated from their husbands, and many were held in short
or long-term detention centers. The Partizan Sports Hall, located in the center
of the town very near to the municipality building and the central police station,
is where women were held and systematically raped or otherwise sexually
assaulted as part of the Serb campaign. The Crisis Committee headquarters
was in Velecevo, on the edge of the town of Foca, which also later became the
sight of a detention camp where non-Serb women were sexually assaulted as
part of the ethnic cleansing campaign. Other rape camps were established in
Buk Bijela and in private houses and apartments in town. There are also

509

GENOCID U FOI 1992. 1995.

allegations that women were detained and sexually assaulted in the Foca high
school during the takeover in 1992.
Nine individualsDragan Gagovic, Gojko Jankovic, Janko Janjic, Dragan
Zelenovic, Zoran Vukovic, Dragoljub Kunarac, Radomir Kovac,
Radovan Stankovic, and Milorad Krnojelacare publicly indicted by the
International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia (ICTY) for their
involvement in the ethnic cleansing in Foca. They are indicted for crimes
against humanity, including rape, grave breaches of the Geneva Conventions,
and violations of the laws or customs of war. These indictments are the first in
history in which persons were indicted for rape as a war crime.
Seven of the nine public indictees remain at large, and six are known to be
living in the Foca municipality. They have been living freely, under no apparent
fear of arrest by the French SFOR (the North Atlantic Treaty Organization
NATOtroops in the region are called the Stabilization Force, or SFOR) troops
stationed in the region, until recently the only SFOR sector in Bosnia in which
no arrests had taken place. These indicted persons can often be seen in public
places such as bars and restaurants, which are also frequented by SFOR
troops. According to a February 20, 1998 article in the Dutch newspaper
Nieuwsblad,
Take for instance Janko Janjic, one of the Serbs on the list, who drinks
coffee and rakija in the Merkur, the Passager or the Krsma every morning
around nine. All three bars are located near the bus station in the center of the
town.Should French SFOR troops decide to arrest Janko Janjic while he is
sipping his rakija in the Krsma bar, they could make a second arrest in the
process: the owner of this bar, Dragan Gagovic, also features on the Hague's
list.
510

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Aside from those individuals who have been publicly indicted by the Tribunal,
many individuals who are not yet publicly indicted but are alleged to have been
responsible for war crimes and human rights abuses during the war still hold
positions of power. These persons, in their current influential roles in the
government, infrastructure, and police of Foca use their continued influence to
block the implementation of the Dayton Accords, including in particular those
provisions relating to human rights guarantees and the return of refugees.
They severely and actively restrict freedom of movement; they block all
attempts at freedom of expression by local civilians; and they blatantly prevent
any discussion of the return of displaced persons and refugees. Furthermore,
since the signing of the Dayton Accords, the unindicted have frequently
blocked the work of the international community by refusing to attend meetings
to discuss Dayton implementation, and by obstructing projects which they felt
would threaten their stranglehold on society. International journalists who visit
have been threatened. Volunteers who came to work with the teenagers in the
town have been harassed and kicked out of the town. Micro-credit projects
which could assist the women in Foca by offering them opportunities for
income generation have been halted by the authorities. Residents of Foca who
interact or work with organizations that the authorities perceive as a threat to
their power have been harassed and threatened. Foca is a closed, dark
place, people who have worked there say, time and again.
To date, efforts by the international community to obtain compliance with the
provisions of Dayton have been unsuccessful in Foca. In the two and a half
years since the signing of the Dayton Accords, any officials within Foca who
have attempted to cooperate with the international community have eventually
been replaced by their more radical, nationalistic, and isolationist colleagues.
511

GENOCID U FOI 1992. 1995.

The June 15, 1998 arrest by French SFOR troops was the very first time
French SFOR troops had arrested any indictees in Bosnia, and though late in
coming, it was a welcome step.
However, the failure of French SFOR to arrest the six individuals publicly
indicted by the ICTY who still wander free in Foca is just a small part of the
picture of an international community that is prepared to let bygones be
bygones. It is no longer an unusual sight, nor does it even seem strange any
more to see international armed troops patrolling in Foca, sitting in its cafes,
eating in its restaurants, drinking in its bars, keeping the peace. As a result of
the international community's failure to insist, from the outset, on compliance
by the Foca authorities with the provisions of the Dayton Accords, and as a
result of the failure of the French NATO troops to arrest anyone responsible for
war crimes in Foca for two and a half years, individuals allegedly responsible
for mass murder and rape have been free to rule the town they conquered with
complete and total impunity. And they have succeeded splendidly: three of the
individuals linked to overseeing the planning, organization, and execution of
the massive ethnic cleansing in the Foca municipality, namely Petar Cancar,
Vojislav Maksimovic, and Velibor Ostojic, have been rewarded for their efforts.
Cancar has been promoted from mayor of Foca to minister of justice of the
Republika Srpska. Maksimovic sits on the Republika Srpska National
Assembly and remains in his post as rector of the Philosophy Faculty in the
Serb-controlled part of Sarajevo. Even more shocking is that Ostojic was
appointed head of a state human rights commission in the Bosnian Parliament.
Despite the Foca authorities systematic obstruction of the peace accords, and
their ongoing loyalty to Radovan Karadzic, bilateral and international donors
have targeted Foca for reconstruction assistance. In December 1997,
512

GENOCID U FOI 1992. 1995.

nongovernmental organizations raised objections to a planned World Bank


project in the area, and as a result, that project did not receive final approval.
Nonetheless, other reconstruction projects in Foca, financed by bilateral
donors including Italy, multilateral donors, including the World Bank, the
EBRD, the E.U., and the UNHCR, have gone forward. Donor organizations
appear eager to give economic aid to Foca, apparently under the misguided
notions that such aid would coax compliance from the local authorities, and
that the donor's vetting procedures can adequately ensure that war crimes
suspects and Dayton obstructionists would not benefit. To the contrary, any
international funding that would enter Foca in the current atmosphere would be
almost impossible to track. In Foca, where even the local Serb population
cannot speak freely against its authorities; where the international staff and
SFOR troops based in the town are under pressure to be completely uncritical
in order to maintain peaceful relations and in order to live there in safety; and
where access is severely limited for persons who wish to investigate and
report on the reality in the town, any mechanisms established to track
economic aid would fail. The authorities block access to information on
companies, individuals, and local institutions in Foca. This information would
be crucial to any vetting system to prevent aid from enriching indicted war
crimes suspects and those allegedly responsible for human rights abuses. For
this reason, it is highly unlikely that aid granted to the municipality will reach its
target beneficiaries.
It is the obligation of international donor institutions and countries to prevent
money from flowing into the hands of persons who may be responsible for war
crimes and serious and widespread human rights abuses during and after the
war, or who are responsible for ongoing obstruction of the implementation of
513

GENOCID U FOI 1992. 1995.

the Dayton Accords in Foca and throughout Bosnia and Hercegovina. It is also
their obligation to ensure that international economic aid is not used in ways
that would strengthen the political power base of such individuals.
This report should serve as a resource for information on the crimes that were
perpetrated against the Bosniak and Croat population in Foca during the war,
as well as on persons who have either been indicted for these crimes by the
ICTY or whose responsibility for these crimes should be further investigated.
Over twenty persons have been named in this report in connection with human
rights abuses committed in Foca. We have named individuals where we have
found some evidence that they may have played a role in the institutions or
processes that contributed to the gross violations of human rights and
humanitarian law that took place. Human Rights Watch does not state or imply
that named individuals are necessarily responsible for these violations;
however, in these cases we believe that further investigation is warranted.
Where it is at all possible, we have provided the names of witnesses and
sources of information; however, many witnesses, both residents of Foca and
international journalists and observers, have specifically requested that their
identities be withheld because of genuine fears of retaliation.
Lastly, but most importantly, this report exposes the suffering of the survivors
of the ethnic cleansing in Foca and is therefore a plea from them for
accountability. Their risk in sharing information from their experiences must not
go unnoticed, especially in the atmosphere of impunity that reigns in Bosnia
and Hercegovina. They shared their tragic stories with great pain, but also with
the hope that in recalling their nightmares, and in naming their abusers, the

514

GENOCID U FOI 1992. 1995.

world would not forget, and those responsible would be brought to justice.
Their wish, universally, was to go home to Foca.

RECOMMENDATIONS
Human Rights Watch urges the Foca municipal authorities and police to:
515

GENOCID U FOI 1992. 1995.

arrest and surrender all indicted persons present in Foca to the International
Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia for trial in the Hague;
immediately cease any and all obstruction of the Dayton agreement, including
in particular restrictions on freedom of movement, and freedom of expression
and association;
immediately cease any and all attacks and harassment against the local
population, including that which is based upon their ethnicity, political opinion
or affiliation and against representatives of the international community, and
investigate and prosecute those alleged to be responsible for such attacks and
harassment;
guarantee the right of refugees and displaced persons to return to Foca and
ensure the security of persons who choose to return;
comply with IPTF procedures for screening and vetting the police based on
human rights criteria. As a first step at rectifying the failure to do so for two and
a half years, immediately provide IPTF with a complete list of all police officers,
including secret and special police as well as trainers and teachers in the
special police training school in Tjentiste, and of all staff and personnel in the
KP Dom prison;
immediately provide international organizations with any and all information
regarding persons missing from the Foca municipality and grant complete
access to any organizations charged with the task of investigating the fate of
people who disappeared or are otherwise unaccounted for;
immediately implement the results of the September 1997 municipal elections,
allowing those elected to assume their offices, and provide protection for all
representatives who have been elected when they travel to Foca for assembly
sessions.

516

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Human Rights Watch calls upon Republika Srpska Prime Minister Milorad
Dodik to:
dismiss Petko Cancar from his post as minister of justice of Republika
Srpska, pending investigation by the ICTY of substantive allegations of his
responsibility for war crimes committed under his authority during the war in
Foca;
insist that the authorities in places such as Foca, which remain under the
influence of the indicted Radovan Karadzic, implement the provisions of the
Dayton Accords. Specifically, insist that the Foca authorities grant full freedom
of movement, allow refugees and displaced persons to return to their homes,
guarantee freedom of expression and association, immediately cease any and
all attacks and harassment based upon political opinion or affiliation, and
implement the September 1997 municipal election results;
immediately transfer to the custody of the ICTY any and all publicly indicted
individuals, including Radovan Karadzic and Ratko Mladic, and including the
six public indictees who roam freely in Foca;
ensure that anyone who holds a position of authority in the Republika Srpska
government has been cleared of any serious, credible allegations of wartime
atrocities;
arrest, prosecute, and punish persons responsible for human rights abuses.
Human Rights Watch urges the Organization for Security and Cooperation in
Europe (OSCE), the European Community Monitoring Mission (ECMM), and
the International Police Task Force (IPTF), which have bases in Foca, and the
Office of the High Representative (OHR), the United Nations High
Commissioner for Refugees (UNHCR), and SFOR, which operate in Foca to:
articulate clearly a duty of their representatives to expose publicly instances of
517

GENOCID U FOI 1992. 1995.

serious or continuing human rights abuses and protracted noncompliance with


the Dayton agreement, as well as to name those found responsible. While
sources and information that would directly endanger witnesses must
obviously be protected, reports of human rights abuses should not be withheld
from the public for political reasons, and disclosure should be timely. Further,
investigations of human rights abuses must not be delayed or prevented for
political reasons;
continue to exert pressure on local authorities to exclude from official positions
individuals alleged to be responsible for war crimes and serious human rights
violations, including in particular Velibor Ostojic, Petko Cancar, and
Vojislav Maksimovic, until such time as they have been investigated and
cleared of such allegations. Refuse to afford these individuals political or
diplomatic recognition or to interact with them in any official capacity until such
time as they have been investigated and cleared of the serious allegations that
they were responsible for war crimes in the Foca municipality;
continue to devote resources, both financial and material, to the resolution of
the missing persons issue in Bosnia and Hercegovina. Though much is being
done in this realm already, more remains to be accomplished. A resolution to
this issue is a crucial basis on which future stability in Bosnia and Hercegovina
depends;
continue to devote attention and resources to restore freedom of expression
and association, with a particular focus on isolated areas in Eastern Republika
Srpska such as Foca;
conduct a special investigation into the fate of the persons who disappeared
from Foca, specifically from the KP Dom prison, during the war. The first step
in such an investigation should include a background check of all current
prisoners being held there, beyond the routine perusal of the list of detainees
518

GENOCID U FOI 1992. 1995.

regularly performed by IPTF, to ensure that no non-Serbs are being held under
false Serb names. The same investigation to ensure non-Serbs are not being
concealed in detention centers should be undertaken in other places within the
Foca municipality, such as the Miljevina coal mine,
the Tjentiste region, Buk Bijela, and any and all military facilities;
consider the establishment of an Office of the Ombudsman in the Republika
Srpska similar to the one operating in the Federation entity of Bosnia and
Hercegovina, to act as a legal representative for individual victims of human
rights abuses and charged with obtaining remedies for such abuses from
governmental authorities, in liaison with the International Office of the
Ombudsperson established by the Dayton agreement;
insist on full implementation of the results of the September 1997 municipal
election results, and the protection of representatives who have been elected.
Human Rights Watch calls on the International Police Task Force, in addition,
to:
link all financial support for the restructuring of the local police with the final
completion of the full IPTF screening/vetting process;
share all information related to local police involvement in war crimes or
serious human rights abuses with the ICTY, with an agreement on the
effective and timely exchange of information in ICTY records on police
officials, politicians, and members of paramilitary groups in the area;
provide any and all information known to IPTF monitors regarding the locations
of persons publicly indicted for war crimes to IPTF headquarters, and to the
other international organizations based in Foca, in particular to SFOR, and to
the ICTY, to facilitate the arrests of these individuals;
respond with action to reports that unacknowledged prisoners are still being
held secretly in official and unofficial places of detention in the Foca
519

GENOCID U FOI 1992. 1995.

municipality, and perform surprise searches of any and all such locations on
an ongoing basis. In a collaborative effort with SFOR and without prior notice
to or the presence of local police or military, routinely search KP Dom, the
Miljevina mine, Buk Bijela, the Tjentiste area, the Zinc mine at Suplja Stijena,
and any and all military or police facilities;
pressure the police authorities, in particular those employed in the KP Dom
prison, to provide information on the individuals missing from Foca as a result
of the Serb takeover and the ethnic cleansing that took place during the war;
routinely check the list of police officers in the civilian police force, special
police forces, and secret police in order to ensure that those indicted for war
crimes are not working as police officers anywhere in the Foca municipality;
urge the local police to investigate thoroughly any human rights violations that
occur in the Foca municipality and monitor and report on the ongoing progress
of such investigations. The results of such investigations should be made
public. In cases where incidents are inadequately investigated, IPTF should
publicize this fact, and hold the local police accountable through the filing of
noncompliance reportsIPTF reports on police noncompliance with the
Dayton Peace Agreement. Accountability should also include making sure that
such units do not benefit from international aid;
if there are cases of reported participation in or instigation of violations of
human rights by the local police, IPTF should file noncompliance reports,
publicize these cases, and, in collaboration with other international
organizations on the ground, should take all possible steps to ensure that the
perpetrators are brought to justice. One such case is the alleged police beating
of a local Serb civilian in the Foca central police station in December 1997.
The results of this investigation should be made public;
ensure that all police officers responsible for post-Dayton human rights
520

GENOCID U FOI 1992. 1995.

abuses, or who have failed to investigate and punish those responsible for
human rights abuses committed under their jurisdiction, be ineligible for police
posts and be removed from their current police positions. Acts of
noncompliance with the Dayton Peace Agreement should be understood to
include, but should not be limited to, the obstruction of freedom of movement,
failure to protect the right to remain, violations of freedom of expression and
association, and harassment and intimidation of minorities or opposition
members. Police officials or officers who have threatened or committed acts of
violence against IPTF should also be ineligible for police posts and should be
removed from their positions and prosecuted when criminal acts have been
committed;
ensure that the local police provide security and protection for municipal
assembly representatives and for returnees.
Human Rights Watch urges the NATO Stabilization Force (SFOR), specifically
the French troops based in the Foca area to:
arrest immediately those indicted for war crimes who live in or visit the Foca
municipality. According to the latest information obtained by Human Rights
Watch, those publicly indicted by the ICTY and currently living in Foca
include Radovan Stankovic, Dragan Zelenovic, Dragan Gagovic, Janko
Janjic, Gojko Jankovic, and Radomir Kovac;(2)
conduct routine searches of any and all military facilities to ensure that they
are not being used as places of detention, and to ensure that the stock of
weapons is in accordance with the limitations outlined by the Dayton
agreement;
conduct routine searches, in collaboration with IPTF, of any sites in which
detainees may be held. (See IPTF recommendations above for specific
locations.)
521

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Human Rights Watch urges all nongovernmental and other international


humanitarian organizations working in the region, including the International
Rescue Committee, the United Nations High Commissioner for Refugees,
Equilibre, and Oxfam and all others who have been involved in efforts to
provide programming and assistance in Foca to:
continue their consistent and dedicated efforts to bring opportunities for
cooperation between the populations of Foca (Republika Srpska) and Gorazde
(Federation). However, in doing so, exercise extreme caution regarding
distribution of funding or in-kind assistance in order to prevent the perpetrators
of war crimes or human rights abuses from benefiting in any way from the
assistance;
make every effort within their mandates to ensure that the perpetrators of war
crimes and human rights abuses do not benefit from economic aid.
Human Rights Watch urges the World Bank, the European Bank for
Reconstruction and Development, the European Community Humanitarian
Organization, and other donor institutions and governments to:
withhold from organizations and institutions located in the Foca municipality,
as well as throughout Bosnia and Hercegovina, any reconstruction assistance,
with the exception of emergency humanitarian aid, that cannot be adequately
and meticulously tracked to ensure that those indicted for war crimes, as well
as those alleged to be responsible for war crimes and/or human rights abuses,
do not benefit politically or economically from this assistance. Assistance to
municipal authorities should be conditioned on their full cooperation with the
ICTY, respect for human rights, full implementation of the results of the
municipal elections, and concrete actions to assist refugees and displaced
persons who seek to return to their homes. Donors should require that
522

GENOCID U FOI 1992. 1995.

assistance be disbursed in a nondiscriminatory manner, to all needy persons


regardless of ethnicity or gender. Further, with respect to assistance
channeled through private for-profit or nonprofit enterprises, donors should
investigate the ownership and control of companies, organizations, and
institutions prior to making loans or grants or awarding contracts, to ensure
that persons indicted for or implicated in war crimes, human rights abuses, or
obstruction of implementation of the Dayton Peace Agreement do not benefit.
Such investigations should include inquiries into whether current directors,
owners, or managers were involved in the murder, imprisonment,
disappearance, or discriminatory dismissal of previous directors, owners, or
managers;
investigate carefully any plans for assistance to entities located in towns such
as Foca within the Republika Srpska and in other places in Bosnia where
persons already publicly indicted maintain significant influence, where persons
allegedly responsible for human rights abuses and war crimes are in positions
of power, and where the local authorities have consistently obstructed the
implementation of the provisions of the Dayton agreement. Among the towns
which should be of great concern in this regard, aside from Foca, are Bijeljina,
Bratunac, Rogatica, Visegrad, Prijedor, Zvornik, Stolac, Capljina, Gradiska,
Doboj, Teslic, West Mostar, Livno, Tomislavgrad, Drvar. Withhold any such
assistance that cannot be adequately and meticulously tracked to ensure that
those responsible for war crimes, as well as those alleged to be responsible
for war crimes and/or human rights abuses, do not benefit politically or
economically from this assistance;
withhold any assistance to the local police until the full IPTF screening and
vetting process has been finally completed;
as part of the vetting process for all potential aid projects, seek information
523

GENOCID U FOI 1992. 1995.

from the organizations and governments involved in the implementation of the


Dayton agreement, concerning the human rights records of government
officials, including police officials who may play a direct or indirect role in the
projects;
provide crucial financial and material support for the ICTY to enable the
continued investigations of war crimes. We strongly encourage support for
investigations into the wartime activities of the persons named in this report as
alleged perpetrators of gross abuses, in particular, of Velibor Ostojic, Petar
Petko Cancar, Vojislav Maksimovic, Miroslav Stanic, Radojica
Mladjenovic, and Mico Olovic.

WARTIME ABUSES IN FOCA


Background
Foca is a town in southeastern Bosnia and Hercegovina, in the entity known
as the Republika Srpska (Bosnian-Serb controlled territory). According to the
1991 census, the pre-war population of Foca municipality was 40,513, of
which 51.6 percent were Bosniak, 45.3 percent were Bosnian Serbs, and 3.1
percent other. Before the war, there were fourteen mosques in the area,
524

GENOCID U FOI 1992. 1995.

including the Aladza mosque, built in 1550 and the Ustikolina mosque, built
in 1448. All fourteen were destroyed by Bosnian Serb, Serbian, and
Montenegrin forces during their takeover of the region, and all traces of their
existence removed. International monitors in the region estimate that the
current population of Foca municipality is approximately 24,000, and that fewer
than one hundred non-Serbs remain in the Foca municipality today out of a
pre-war population of more than 20,000.
The actual takeover of Foca began on April 7, 1992. However, Bosnian Serb
civilian, police, and military officials had been preparing for the attack for many
months, gathering weapons they had inherited from the former JNA. I.H., once
a prominent and well-connected professional in Foca and now living in exile,
described the time leading up to the takeover to a Human Rights Watch
representative:
At the end of February and the beginning of March 1992, especially after the
referendum of Bosnia, they [the Serbs] just gathered technical equipment in
preparation for war. These preparations were done in all municipalities in
Bosnia and Hercegovina, especially in municipalities where Serbs formed half
or more of the population, knowing that Bosniaks did not have any weapons at
all, and with promises of assistance from Milosevic and the JNA. They rejected
a dialogue and decided to fight a war.(3)
Bosnian Serb leaders in Foca formed the Crisis Committee, similar to those
which were formed in other regions of Bosnian Serb controlled territory to
oversee the takeover and ethnic cleansing campaigns (see below for details).
The Crisis Committee in Foca was charged with the organization, planning,
and carrying out of the Serb takeover of Foca. The Crisis Committee
supervised all aspects of the attack on Foca, including the activities of the local
525

GENOCID U FOI 1992. 1995.

police, and worked in close collaboration with the Bosnian Serb army. To
assist them in the takeover, the Crisis Committee called in paramilitary troops
and reservists from neighboring Serbia and Montenegro. Many non-Serbs
were violently expelled from Foca, and others were imprisoned in one of the
network of detention centers which the Crisis Committee organized for this
purpose throughout the municipality. The property of non-Serbs was
confiscated and expropriated by the conquering Serb forces.
The military takeover of Foca took only nine days, yet the suffering inflicted on
the non-Serbs who remained in Foca after the initial attack lasted for months
thereafter. Non-Serb men were imprisoned in abominable conditions in
detention centers, where they were routinely tortured, beaten, and terrorized.
Scores died in the process, or were summarily executed by Serb forces. Many
non-Serb women were held in rape camps throughout the municipality, where
they were systematically sexually assaulted. The ICRC estimates that there
are 588 persons missing from the Foca municipality.(4) The ICTY has publicly
indicted nine individuals for rape as a war crime, and genocide, committed in
Foca.(5) Many others who have not yet been indicted were involved in the
planning and commission of war crimes and other systematic human rights
abuses in Foca. Many of these individuals are currently in positions of power in
the municipality.
Forces from Serbia and Montenegro
During March 1992, ethnic Serb paramilitary units were arming themselves
with the assistance of Serbia and Montenegro. These units were under the
direction and instructions of the Crisis Committee and called themselves Serb
territorials. The Crisis Committee knew that the local Bosnian Serb forces
526

GENOCID U FOI 1992. 1995.

would not be strong enough to achieve their aims without outside support, and
so arranged for reservists, paramilitaries, and even regular army units of what
was previously called the Yugoslav People's Army from Serbia and
Montenegro to assist the Bosnian Serb forces in conquering the region, and
driving out all non-Serbs. Witnesses interviewed by Human Rights Watch all
said that Serbs from outside Bosnia were among the soldiers who were
involved in their arrest, expulsion, detention, or abuse. Numerous victims
reported hearing their accents, which were clearly not the Bosnian Ijekavski
dialect, but were the Montenegrin or Serbian Ekavski dialect, and they
described their different uniforms. Many described the paramilitary soldiers as
Cetniks,(6) with long beards and square hats. According to the Final Report
of the Commission of Experts Established Pursuant to Security Council
Resolution 780 (1992):(7)
Several individuals have been identified in the source materials as those
primarily responsible for the attack upon and ethnic cleansing of Foca. One of
them apparently called in additional forces from Niksic, Montenegro. Bringing
the total number of Serbian forces in and around Foca to about 4,000
by the end of April [1992].[sic] (8)
The U. N. Commission of Experts report describes the reported involvement of
forces under the direction of Zeljko Raznatovic Arkan and Vojislav Seselj,
two extremist paramilitary and political leaders renowned for having carried out
mass murders and brutal ethnic cleansing campaigns. The report states:
Arkan and Seselj reportedly deployed soldiers in the county of Foca. Reports
also indicate the presence of Commander Turtle's Units, the Montenegro
Guard, the Uzice Corps, and Pero Elez. During the occupation of Foca by
Arkan's men in late April 1992, many bodies were thrown into the
527

GENOCID U FOI 1992. 1995.

riverSeselj's forces and volunteers were said to have participated in the


fighting in the city of Foca, as assistance to the Serbian Democratic Party
forces.(9)
L.K., a woman from Miljevina, a village outside the town of Foca but within
the Foca municipality, told Human Rights Watch that there were lots of
different army groups in the area. L.K. was taken from her home in Miljevina
to the Partizan Sports Hall,(10) where she reported that groups of Serbs
came at night, many Serbs from Foca, and also many Serbs from
Serbia.(11)
E.D., a Bosniak from Foca, reported that he and his family were taken from
their house in Foca by Serb neighbors, on April 13, 1992, and imprisoned in
a private house with approximately fifty-five other persons. After being held
captive for five days in this house, E.D. reported that seven or eight men from
Montenegro, in uniforms, took twenty-five of them to the KP Dom prison.
E.D. said that he knew that these men were from Montenegro by their
pronunciation and by the fact that he did not recognize any of them. He
claimed that the uniforms the Montenegrin troops were wearing were newer
than those of the local Bosnian Serb forces and that they had all kinds of
equipment, including knives, bombs on their belts, and automatic rifles,
whereas the local Bosnian Serb forces did not have such equipment and had
old uniforms.(12) G.F., a Bosniak woman from Foca, reported that she was
taken from her home and detained in the Partizan Sports Hall in September
1992 by reservists in uniforms. She said they wore gloves and hats, were
speaking the Serbian dialect, and she deduced they were thus not from
Bosnia. According to G.F., these reservists were well armed and there were
female soldiers among them.

528

GENOCID U FOI 1992. 1995.

We were held for half a day in Partizan, and then [one of ] these Serbs from
Serbia told us he was sorry that we are all children because he will have to
kill us. They confiscated all our jewelry. We were hugging each other and very
scared. They said, Now Balija [a derogatory term for Muslims] you will
go swim in the Drina.They took us to Mrdalici, and there we met
Cetniks with long beards.(13)

Detention Centers
Once the military takeover in Foca was underway, a campaign of terror was
unleashed on the non-Serb civilian population. Large numbers of Muslims and
Croats were tortured, disappeared, raped, or executed and those who
survived were expelled from their homes.
Livade
According to several witnesses, when the aggression began, most non-Serb
men were first taken to Livade, a military facility in Foca which was the former
JNA headquarters. Livade is near the village of Aladza, the site of the Aladza
mosque. I.H., who was also a survivor of the Livade detention center,
529

GENOCID U FOI 1992. 1995.

explained:
The program of attack on Foca started from a few directions. Most important is
from the direction of Livade, where they established their military garrison, and
in this garrison was the first camp. From April 11 to April 17, 1992, they started
bringing people from the town and most from the local community of Aladza.
The first prisoners in Foca, including myself and approximately 150-200
others, spent these first five days in Livade, and then we were all taken from
there to KP Dom.(14)
According to I.H., Veselin Cancar was the commander of the facility during
his imprisonment.
Livade was used during the whole time between April 1992 and August or
September 1992 as a transit center where prisoners were taken for a few days
and then transferred to other camps or transit centersthe whole offensive
came from that direction.Life in Livade was very difficult. We had no
organized meals, food was distributed randomly. There were no hygienic
conditions, and the accommodations were wet and full of water. When they
first brought people to Livade, they separated the men, women, and children.
Later, the men were taken to KP Dom and the women were prepared to be
sent out of Foca. Veselin [Cancar] was the commander, but the Serb Guard
was there, as were Serb territorials and reservists from the former JNA.(15)
I.H. said Veselin Cancar was also the commander of the local Serbian
territorial forces, which were involved in the main offensive against Foca.
Veselin Cancar was arrested by the Bosnian government after the war and
tried on charges of war crimes. He was sentenced to eleven years in prison for
his involvement in the crimes in Foca and is currently serving his sentence in
the Sarajevo Central Prison.

530

GENOCID U FOI 1992. 1995.

KP Dom
The central prison in Foca, called the Kazneno-Popravni Dom (KP Dom
Home for Criminal Rehabilitation) was, prior to the war, the central prison for
the entire southeastern region of Bosnia and Hercegovina and one of the
largest prisons in the former Yugoslavia. The Crisis Committee decided that
the prison would serve as an appropriate detention facility and, by the middle
of April 1992, non-Serb men from all over the Foca municipality and
surrounding areas, as well as some Serb men who opposed the takeover, had
been arrested and were being brutalized in this prison.
The office of Mayor Ibro Poplata, the exiled Bosniak mayor of Foca, reported
that there are 456 missing persons whom the municipal government-in-exile
knows are missing from the Foca municipality,(16) however, the ICRC has
received 588 reports of missing relatives from survivors.(17) The vast majority
of these missing personssome 354 men according to the Foca municipal
government-in-exile, which represents the former residents of Focawere
disappeared from KP Dom.

531

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Reports from survivors of KP Dom are laden with gruesome tales of


starvation, torture, intimidation and threats, beatings, and
disappearances. E.D., a survivor of KP Dom, reported to Human Rights
Watch:
I was taken to KP Dom on April 17. Every night at 8:00 they would come to the
rooms to take people for interrogations. There were 730 people in KP Dom
during the time I was there.Miodrag Koprivica came with two other guards
and police officers to people's rooms every night at 8:00 and called people's
names from a listThey would take some people to the former meeting room
and beat them, and around 12 midnight we heard shooting and these people
usually never returnedOf the eighteen men in my room, only eight were left
at the end. On average more that half of each room was killed or
disappeared.(18)
I.H., who was imprisoned in KP Dom for more than six months, described his
experience:
KP Dom opened [as a detention center] on April 18. Men from the ages of
seventeen to eighty-five were held there. When I was brought there, there
were already a hundred to 150 there. They were mostly from Donje Polje, the
area around KP Dom.During April and May, they brought around 600 men to
KP Dom. Around 400 of them were taken away and disappeared. I think they
were all killed. This happened between April and December 1992. They were
taken away in small groups, mostly at night, and sometimes during the day by
the guards, with the excuse of taking them to be exchanged.The army made
decisions about what would take place. There were lists of people and
prisoners were taken from the lists.(19)

532

GENOCID U FOI 1992. 1995.

I.H. told Human Rights Watch that one copy of the list of prisoners was in the
hands of the director of the facility. He further told Human Rights Watch that
the military decided who would be taken away. I.H. also said that Milorad
Krnojelac was the manager (upravnik) of the facility and that sometimes the
police from the town, then under the command of Dragan Gagovic (indicted
by the ICTY), came to take people away:
Regarding prisoners, civilian and military structures collaborated closely. For
example, for each Serb soldier who was killed on the front line, a few Muslim
prisoners would be taken away and killedThe days Serb soldiers were killed
on the front line, the Serb soldiers were very angry. These were the worst
days. We got less food. We knew what had happened by the way they treated
us. After a couple of days burying their soldiers, they took [away] prisoners.
We had very poor food, a little tea and a little bread, three times per day, and
some macaroni in water.There were no washing facilities. We lost weight,
and had psychophysical symptoms. We had difficulty walking, pain in our
muscles, and dizziness. When this happened, the guards would joke.
People were consistently taken away in small or big groups. The first big group
was between June 13 and 30, 1992. Thirty-five people were taken at night.
Before that men were taken at night and tortured. After that they
disappeared. Some of the men [who disappeared in that time period]
were Krunoslav Marinovic, a Croat reporter and television mechanic, Mate
Ivancic, who was a nurse, and Adil Granov. There were prisoners with heart
diseases, there were minors, there were elderly.During the nights, when
people were brought to the prison, some of them were in torture chambers,
and when they were taken away, they were also tortured. The guards and
military police were torturing them.(20)
533

GENOCID U FOI 1992. 1995.

The torture rooms which I.H. spoke of are shown on a map of the layout of the
KP Dom prison, provided to Human Rights Watch by a former Foca official and
attached as Appendix I to this report. The U.S. Department of State reported in
its Seventh Report on War Crimes in the Former Yugoslavia about a fifty-nineyear-old Bosniak male who was taken with his son and eighteen others to KP
Dom:
A 59-year old Bosnian Muslim from Foca was at home on April 27, 1992,
when Serbian special forces entered his home and forced him and his son
outside. The soldiers wore camouflage uniforms and black headbands and
were complete strangers to him. He assumed they came from Serbia because
they spoke in Ekavski dialect. The witness, his son, and eighteen other men
from the neighborhood were taken by buses to the local KP Dom..The Serbs
running the camp kept written records and biographic files on all those
interned.Those running the center instilled fear in the Muslim prisoners by
selecting certain prisoners for beatings. From his window in Room 13, the
witness saw prisoners regularly being taken to a building where beatings were
conducted. The building was close enough for him to hear the screams of
those who were being beaten.From his window in Room 13, he saw
prisoners covered with blood, leaving the building.(21)
F.E., another Bosniak survivor of KP Dom, told Human Rights Watch he fled
from his home in a village outside Foca when the Serb forces took over the
Foca municipality. When he and his son returned a few weeks later they found
their house had been burned down:(22)
A Serb army tank was going by, with buses and cars behind it. We tried to hide
behind the house. The last car stopped and four men got out of the car. They
were all in black, they had bombs on them and masks on their faces. They
said hands up! and they asked us what the fuck are you doing here, you
534

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Ustashe,(23) where all is burned down? They put us in the car and brought us
to Ustlikolina.
The four men [in black] brought me before [the police commander], who knows
me from before because I had a little cafe in Ustikolina before the war. My son
had escaped via the bridge and had fled back to Gorazde. [One man] was
wearing his police uniformhis younger brother was there with him, also
wearing a police uniformthey told me to get into the car. [He] said, we have
to take you to KP Dom for interrogation. They took me to KP Dom on May 15.
One woman and two men in civilian clothing interrogated me in KP Dom. They
asked me questions about the army in Gorazde and how I got back to my
house from thereThey had all my documentation in front of them.They
took me to room 18 and did not mistreat me. There were eighty people in room
18, and it was full. I heard at the time that there were 713 people in KP Dom. I
knew everyone in the roomOn September 17, they took thirty-five people
ostensibly to pick plums, and they never came back. On September 25, they
took twenty-five people, and they never came back. Among those who did not
come back were Husein Cengic, Eso Dzano, Rasim Muslic, whose father
they had killed in his home. Later they took Muradif Music and nineteen others.
That was on October 9, 1992. They never came backThose who were
known to have been in the army in Gorazde were beaten. The others were not
beaten. They did not beat me.
My friend had been taken to the basement where he was beaten. I
askedone of the guards if I could see my friend. He said yes. He was a
friend of my brother and that is why he did this favor. He said I can see him for
two minutes. He [the friend] was all bruised and black.[the guard] was next
to me. [My friend] put his hand in his pocket and gave me money for
cigarettes. They had not taken his money from him. In the same room where
535

GENOCID U FOI 1992. 1995.

[my friend] was, there was one guy hanging one meter off the floor at the wall.
Ropes held him up there and on one side there was hot water falling on one of
his shoulders and on the other side there was cold water and he was crying. I
did not know him but he was suffering a lot. It was really hot water, and he was
really suffering and he was screaming. [The guard] told me not to tell anyone
what I saw.(24)
The United Nations Commission of Experts report describes the KP Dom
detention facility in detail, including the physical facility, the number of guards
and the uniforms worn, and confirms the allegations of disappearances.
One source reported that on 19 May 1992, there were 130 Muslim detainees
in the Foca men's prison, and between 19 and 25 May, 400 new detainees
were brought in. Inmates estimated at least 36 prisoners were killed by guards
in June. Guards would typically enter a cell between 8:00 p.m. and 10:00 p.m.,
call out inmates names, inform them that they were to be exchanged, and
take them away. These prisoners were never heard from again. Approximately
200 inmates were taken from the prison for unknown reasons in late August,
most inmates believed they were killed by guards. Thirty-five prisoners were
taken away on 15 September and 12 more at the end of the same month,
allegedly for prisoner exchange. Prisoners released since that time failed to
locate any of these men. Prisoners on the fourth floor observed guards
carrying blankets containing what seemed to be human bodies and dumping
them in the Drina River.(25)
The United States submitted information on violations of humanitarian law,
including grave breaches of the Geneva Conventions in the Foca region to the
U.N. Security Council on October 22, 1992. In their Seventh Report on War
536

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Crimes in the Former Yugoslavia, the U.S. Department of State reports on the
case of a forty-year-old woman witness to the killing of Bosniaks from Foca in
early July 1992:
One night at 9 PM, the witness saw Serbs leading a group of seven
people up to the Tito sign on a hill overlooking Foca. She said [that]
group was driven up the hill in a yellow mini-vanShe saw the Serbs
make the group strip, take their money and the identification cards,
and murder them with knives. The bodies were thrown in the Drina River.
During the next four to five days, the witness saw the same yellow mini-van
bringing people to the same site where they were slaughtered in the same
fashion. She saw some bodies thrown in the Drina, and others thrown
into [a] truck that were driven away. The witness said the van came from
the direction of the men's prison at the KP Dom and she suspected [that] the
victims were prisoners from that camp. She believes there is a mass grave
under the Tito sign, and two or three mass graves near the outdoor
stadium in Foca.(26)
KP Dom Personnel
Milorad Krnojelac Wartime: Manager (Upravnik) of KP Dom (April 1992September 1993) / Current: Indicted, Arrested by SFOR troops on June 15,
1998 and transferred to the Tribunal in The Hague
According to reports survivors of KP Dom, Krnojelac, a teacher of
mathematics by profession, was the manager of KP Dom until September
1993.(27) Human Rights Watch estimates that a large proportion of those who
disappeared from KP Dom (estimated at 354 by former Foca municipal
leaders in exile,) disappeared during the time of Krnojelac's tenure.(28)

537

GENOCID U FOI 1992. 1995.

I.H. informed Human Rights Watch that Krnojelac had substantial decisionmaking power during the period between April 18, 1992 and September
1993.(29) Similarly, the Bosnian government State Commission for Gathering
Facts on War Crimes (hereinafter State War Crimes Commission), which
conducted extensive interviews with survivors of the takeover of Foca as they
were fleeing the town, identified Krnojelac as the manager of KP Dom during
this time period.(30) Krnojelac, a teacher in a primary school in Foca until June
15, 1998, was arrested by French SFOR troops on that date, based on a
sealed indictment by ICTY in the Hague. He is currently in the Hague awaiting
trial.(31)
Miodrag Koprivica Wartime: Interrogator in KP Dom / Current: Police
Inspector
Three survivors of the KP Dom detention center, E.D., F.E., and I.H.,
identified Koprivica to Human Rights Watch as an interrogator in KP Dom
during their detention there.(37) Interrogations were a routine part of daily life
in KP Dom, and all of the KP Dom survivors interviewed by Human Rights
Watch reported having been interrogated repeatedly. Someone in the position
of routinely interrogating prisoners in KP Dom would have been likely to know
the identities of many of the detainees, and would also have been in a position
to know about the fates of many of those who disappeared.E.D. informed
Human Rights Watch that, Koprivica came every night at eight [and]
called people's names from a list, and those never came back.(38)
I.H. told Human Rights Watch that he was in the next room when Koprivica
was interrogating and beating a Bosniak prisoner named Adnan
Berberkic. I.H. said that when Berberkic emerged from the interrogation
room, he saw that he was badly injured by the beating and that
538

GENOCID U FOI 1992. 1995.

later Berberlic told him that Koprivica had beaten him.Berberkic later
disappeared. Koprivica is currently a police inspector in Foca and is one
of the suspects interviewed by IPTF for having allegedly participated in the
beatings of two individuals in detention in December 1997. No arrests have
been made in connection with that case. (For details, see Zoran
Vladicic below, and also section on Human Rights Abuses Against the
Current Population of Foca.)(39)
Vojo Starovic Wartime: Criminal police inspector, interrogator in KP Dom /
Current: Police officer
According to one source, Starovic was a criminal police inspector prior to the
war and was the chief of the criminal police department during the war as
well.(40) According toE.D. and F.E., two survivors of KP
Dom, Starovic interrogated prisoners in KP Dom during the period of their
detention.(41) It is likely he would have been in a position to know about the
fate of many of the prisoners who disappeared from the detention center.
According to two staff members of international organizations in the
region,Starovic is still working as a police officer in Foca.(42)
Miro Burilo Wartime: Guard, KP Dom / Current: Uncertain; Possibly Same
According to four witnesses interviewed by Human Rights Watch, Burilo was
a guard at KP Dom during the time of their detention. F.E., who was
imprisoned in KP Dom, reported that Burilo was in the interrogation room when
he was brought to KP Dom in 1992. According to F.E., Burilo and two other
guards told him to empty his pockets, and took 300 DM, some food, his ring,
and his watch. Then Burilo and the other guards took F.E. to a room where he
was kept during his detention in KP Dom. F.E. said he
encountered Burilo many times during his stay in the detention center:

539

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Burilo was the worst one in KP Dom. He couldn't wait for someone to beat up.
I saw when Burilo brought Fikret(43) into KP Dom.Fikret was taken later to
the basement and beatenI heard that Burilo is still working in KP DomIn
August 1992 at 9 p.m. [nightly] Zoran [name withheld] and Burilo called many
people from many rooms. They took people and beat them, we heard them
scream. For more than one hour they beat them. They were beating people
always in the basement, so you could hear them screaming. We were sitting in
the corner afraid in our room. After more than one hour everything stopped
and was quiet. We never slept at night because we were so scared. One
morning they took us room by room out to the bridge and those people who
had been taken that night all had their heads cut off. There were nine bodies
and the heads were separated from the bodies.I recognized some of them
as Munib Veiz, Salem Bico, and Ekrem Dzelilovic.(44)
E.D., who was detained in KP Dom and witnessed the abuses which took
place there, named Burilo as one of the most ugly. He mistreated
everyone.(45) Another Bosniak survivor also reported that Burilo was one of
the guards in the detention center during his entire imprisonment there, which
was for fifteen months.(46) H.G., a witness who was in KP Dom during late
1995 and early 1996, said Burilo was still a guard there during his
imprisonment.(47) According to two witnesses from Foca, Burilo is still a guard
in KP Dom today.(48) Human Rights Watch was unable to corroborate this
allegation.
Slavko Koroman Wartime: Commander of Guards in KP Dom / Current:
Uncertain; Possibly Police Officer
According to E.D., H.G., and I.H., all survivors of KP Dom who were
interviewed by Human Rights Watch, Koroman was a police officer who
worked in the KP Dom prison before the war. During the war, according to
540

GENOCID U FOI 1992. 1995.

these witnesses, Koroman was the commander of the guards in KP Dom.(49)


Someone in the position of supervisor of the guards in KP Dom would be
responsible for overseeing their actions, which often included mistreatment,
torture, and beatings as described in the above section. By the end of the war,
according to H.G., who was imprisoned in late 1995 and remained in KP Dom
until April 1996, Koroman was no longer working as a guard, but instead
returned to his position in the police in Foca, yet continued to visit KP
Dom.(50) The Bosnian government State War Crimes Commission alleges
that Koroman was the commander of the guards in KP Dom in its bulletin of
1993, and includes Koroman in its list of persons allegedly responsible for war
crimes in Foca. Human Rights Watch was unable to confirm that Koroman is
still a police officer in Foca. According to B.A., a staff member of an
international organization in the region, he owns the Roma coffeehouse in
the town.(51)
Zoran Vladicic Wartime: Police Interrogator in KP Dom / Current: Head of
Criminal Investigations Unit for Regional Public Security Center (Ministry of the
Interior)
H.G., a survivor of KP Dom who was imprisoned there late in the war, told
Human Rights Watch that Vladicic was a police inspector in the prison during
his time there. He said Vladicic and other police officers who worked in the
prison transported the prisoners back and forth between the prison and Brioni,
a farm where prisoners were used as forced labor.(52) E.D., an inmate of KP
Dom from April 1992 until the end of the year, told Human Rights Watch that
Vladicic interrogated the prisoners in KP Dom. E.D. believed that Vladicic had
interrogated all prisoners in the detention center at least once if not more
often. He stated:

541

GENOCID U FOI 1992. 1995.

All prisoners had interrogations with Zoran. He did not beat me during
interrogations because his father worked where I worked [before the war]. But
others came back bloody Prisoners would have to go to interrogations many
times, but I only had to go once.(53)
The Bosnian government State War Crimes Commission also alleges
that Vladicic was an interrogator in Foca prison.(54)
Vladicic is reportedly responsible, along with Miodrag Koprivica (see
above), for the beatings of two detainees in the Foca police station in
December 1997. One of the detainees was severely wounded by the beatings,
and neither received medical assistance until three days later, when IPTF
interviewed them during a routine inspection of the prison. Human Rights
Watch viewed photographs of this detainee, taken by IPTF three days after his
beating, in which the detainee's entire back from his head to his knees was
severely bruised and bloody. IPTF informed Human Rights Watch that it had
identified Vladicic as one of those who committed the beatings. According to
the IPTF monitor, Vladicic claimed that he and Koprivica were in Montenegro
on the day of the beatings. However, IPTF requested proof from the border
police at the Montenegrin border and was informed that there was no record of
their crossing. IPTF plans to present its findings in this investigation to the
court in Trebinje. (For more details of this case, see section on Attacks Against
the Current Foca Population, below.)(55)

542

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Partizan Sports Hall


The Partizan Sports Hall was originally used as a staging area for women and
children who were to be deported from Foca; however, for at least several
months in 1992, the hall became a rape camp where women endured being
raped dozens, if not hundreds, of times over the period of their detention.
Located next to the police station in the center of town, residents of Foca soon
began to realize that Partizan was being used as the site of torture and killings
by Bosnian Serb guards; though many reported alerting officers at the police
station about what was happening in the building next door, local police, rather
than intervening, continued to send citizens to the sports hall as if it were still
merely a deportation center.(56) Women who were kept there were taken to
be raped every evening, one survivor who spent two months in Partizan
reported. What they went through can simply not be described.(57)
Women and girls were also held in the Foca high school for different periods of
time during the summer of 1992, from where they were usually transferred to
Partizan. According to the U.N. Commission of Experts report:
On or about 3 July, 500 Cetniks surrounded the forest near Mjesaje,
where the remaining Muslims [after the April takeover and the mass
543

GENOCID U FOI 1992. 1995.

imprisonment of non-Serb men] had fled, and killed and captured those within.
Approximately seventy women and children and five old men were taken to a
collection camp located in the high school in Foca.All seventy were kept
there from 3 July to 17 July 1992. All were forced to stay in a former classroom
ten meters by ten meters. They were able to use mattresses and blankets left
behind by Serbian soldiers who had occupied the school earlier..All women
between ages fifteen and forty-five were continuously raped by Serbian
military members..On 17 July all those detained at the high school were
transferred to the Partizan Sports Hall in the centre of Foca on
Samoborska Street.They slept on the floor without mattresses or
blankets. Cetniks continued to rape women as they did earlier at the
school.(58)
According to the U.S. Department of State's Seventh Report on War Crimes in
the Former Yugoslavia, on July 3, 1992, approximately thirty-six women were
reportedly taken from their village in the Foca municipality to Buk Bijela,
which was a construction site with barracks for workers, where they were
systematically raped. One of the women reported that, after having been held
there for several hours and raped:
The group was then taken to Foca high school where they spent eight days.
Every night, three to five women were taken away and often returned severely
beaten. They were taken by truck to the Partisan sport center in the middle of
downtown Foca for forty days.This group from [this village] was the first
group to be interned at Partisan, but more came later, eventually totaling
seventy-four detainees.During her time atPartisan, the witness [said] the
soldiers entered day and night to led [sic] away young women. One twentyfour-year-old woman was raped in front of the entire group of detainees.
[sic](59)
544

GENOCID U FOI 1992. 1995.

G.F., a Bosniak woman from Miljevina, told Human Rights Watch that she
remained in her house until September 3, 1992. On that date:
They took 250 of us, women and children, to Partizan. We were taken there by
bus. Reservists came to get us, in uniforms. They wore gloves and hats.
Those who took us were Serbs from Serbia speaking the Serb dialect. They
were well armed. There were women among the soldiers well armed as well. I
was in Partizan only from 12 noon until 4 p.m. the next day.(60)
In a separate interview, L.K., another woman taken with G.F. to Partizan,
described in greater detail what they witnessed in Partizan during their brief
stay there:(61)
They took us by bus into [downtown] Foca to Partizan. Zeko Vukovic(62)
was the leader of the group which took us to Partizan at 12 noon on
September 3. Two hundred and fifty women, children, elderly and disabled.
Our imprisonment was because they [the Serbs] had lost territory near
Gorazde and wanted revenge. We received news that another group of
Muslim civilians were killed in Focanske Jabuka. They kept us alive.
Partizan was a sports hall, they beat us, raped us, no electricity, no water, we
slept on the floor.(63) Groups of Serbs came at night. There were many Foca
Serbs and also many Serbs from Serbia. [They] mistreated women, beat
women, tortured us. One woman recognized a Serb from Foca and asked him
for help, he said to get some women together and he will take care of them the
next day. They took these women the next day up to Velecevo in Brioni and
mistreated them, raped them. There were five of them. Four returned, but the
fifth did not.
Survivors of Partizan who were later interviewed in refugee camps outside of
Bosnia described experiencing rape as a systematic ritual. Several of these
545

GENOCID U FOI 1992. 1995.

women reported that they had been raped over one hundred times during the
period of their imprisonment. One woman told Newsday journalist Roy
Gutman that she had been raped approximately one hundred and fifty times
during her detention in Partizan.Another reported having been raped up to six
times a night.(64) Though women were sometimes raped in front of other
prisoners in the hall, they were routinely taken to locations outside the hall to
be gang-raped by groups of soldiers, often in deserted houses or apartments
nearby. One woman who hid in an apartment close to the hall witnessed the
same soldiers removing women from the hall every day; she estimated that
there were fifty soldiers involved in the daily raping of prisoners.(65) Another
woman tells of being taken to an outdoor stadium where she was gang-raped
by uniformed soldiers. I counted 29 of them. Then I lost consciousness.(66)
When she woke up, she was taken back to the camp; one woman in a refugee
camp in Kirklareli, Turkey, however, remembered four young girls, three of
whom were teenagers, who never returned to Partizan after having been taken
out one night. When they take you away, they may kill you. So if you are
raped, you feel lucky. At least you're alive.(67)
Partizan was an active rape camp for several months during mid-1992, and
though there were many warnings about the existence of the camp, the reports
were ignored. Locally, according to international journalists, complaints made
by citizens to the police station next door were noted but never acted upon.
One woman who was raped was told directly, Get out, we can't help you, by
a Bosnian Serb police officer in the station.(68) On a grander scale, the
international community also turned a blind eye. At the same time that Partizan
became a rape camp, Bosnian President Alija Izetbegovic asked French
President Francois Mitterrand to see to it that the international community

546

GENOCID U FOI 1992. 1995.

investigated the rape camps in Foca. The request was met with silence. Later,
Mitterrand denied that such an appeal had ever been made.(69)
The practice of rape as ethnic cleansing made the Bosniak women
of Foca into a deliberately targeted group. One woman interviewed in a
refugee camp noted that the group of men who raped her and thirteen other
women with whom she was imprisoned, were a kind of military police [that]
did nothing but rape. It was all organized; they had a group for raping and a
group for killing.(70)
Human Rights Watch is aware of allegations of rape occurring at the camp at
least until September 1992.

The Foca Hospital


One witness who worked in the Foca hospital reported to Human Rights
Watch that many people in Foca fled to the hospital when the attack started,
thinking that the hospital would be a safe place:
However, the Serb territorials supported by the Cetniks from Serbia occupied
even the hospital around April 15, 1992, and did not allow anyone to leave the
547

GENOCID U FOI 1992. 1995.

hospital, so that all men of military ability were taken from the hospital to KP
Domdoctors, nurses, and patients. The process of taking male patients from
the hospital to KP Dom lasted until September 1992. From the hospital, they
took seven male nurses, and four doctors, and many other men.Among
them was Dr. Aziz Torlak, who disappeared from KP Dom on July 7,
1993...A number of other medical staff stayed in the hospital for a longer time
until June or July 1992, and after were taken to home detention, and later
deported through Montenegro. Many of them survived.(71)
Former staff of the Foca hospital told Human Rights Watch that as early as
one month before the takeover, the Bosnian Serb medical staff of the hospital
began transferring medical supplies from the warehouse of the main hospital
to a medical clinic that they were setting up exclusively for Serbs, in
anticipation of what was to come. The Serb hospital was set up in
Velecevo,(72) the site of the headquarters of the Crisis Committee, and later
the sight of the detention center for women. According to reports of former
hospital personnel, Dr. Radovan Mandic, who before the war was a doctor in
the Foca hospital, was director of this ad hoc Serb hospital.
N.M, a nurse from Foca who was forced to stay in the hospital when Serb
paramilitary forces took it over, told Human Rights Watch that:
From April 8 until April 12 the Cetniks entered and took over the hospital.
Until that day we worked relatively normally, we had some reserve, we did not
have any information about what was going on outside. We did not know
anything, we were all in the hospital and did not go anywhere.the hospital
was out of control. There were sixty children and many mothers. There
were thirteen babies without mothers each around two or three
months old. Seven kids were separated from their families. All the rest
were mothers and childrenThe mothers were sleeping on the floor.
548

GENOCID U FOI 1992. 1995.

They did not have anything. There were four nurses working for all
those children. We could not take care of all of them.We were
hungry, there was very little food. The bread was so hard that the kids
lost their teeth while trying to eat itwe could hear the shooting.(73)
N.M. reported that several Bosniaks had been killed by Serbs behind the
hospital. Similarly, the U.N. Commission of Experts, in a special report on
mass graves in the Foca municipality, also reported that:
On 20 April [1992], several Muslims were taken behind the hospital,
executed, after being found guilty of possessing weapons, and buried
in a grass field behind the hospital. Muslim Foca residents believe that
because the field had an unbroken grass surface before hostilities, and
afterward it was full of overturned sod, the soldiers were using the area to bury
numerous bodies.(74)
According to two former hospital employees, Dr. Radovan Mandic became
director of the hospital for Serbs that was set up near Velecevo in Foca prior to
and during the takeover in March and April 1992. Dr. Mandic and his
associates began transporting medical supplies from the main hospital in Foca
up to this then-newly established facility in March 1992, in preparation for the
Serb takeover of Foca and the subsequent takeover of the hospital. This Serb
hospital was set up to ensure that Serbs would get medical care, while the
main hospital was taken over by Serb forces on April 15, 1992. The Bosniak
medical staff and patients were held in the hospital for days on end, andmany
of the Bosniak male patients and staff were transferred to KP Dom,
from where many disappeared.(75) One former staff member of the
hospital in Foca did claim that Dr. Mandic was responsible for overseeing the
transfer to detention centers such as KP Dom and Partizan of all the non-Serb
medical staff of the Foca hospital.(76) (For details on crimes committed in the
549

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Foca hospital, see above.) Human Rights Watch was unable to ascertain
whether Dr. Mandic left Bosniak staff and medical patients in the hospital on
his own accord or under duress.
The Bosnian government State War Crimes Commission alleges that Dr.
Mandic was a member of the SDS war HQ (what Human Rights Watch refers
to as the Crisis Committee), but Human Rights Watch was unable to
corroborate this allegation.(77) Mandic was a candidate in the September
1997 Foca municipal elections, and, according to one local and one
international source, is currently working as a specialist in the Foca hospital.
Other Unofficial Camps
Aside from the larger public detention centers and several well-known private
detention centers, there were many cases of detention of non-Serbs which
have gone unreported. Several witnesses reported to Human Rights Watch
that they were held in a house for short periods of time ranging from a few
days to a few weeks before being transferred either to KP Dom or to
the Partizan Sports Hall, or before being expelled from Foca. For example,
E.D., a Bosniak from Foca, reported that
I was imprisoned on April 13, 1992. I was arrested from my cousin's house,
where I was living temporarily. It was close to my house. Our Serb neighbors
gathered us from the area and put my whole family in a house with fifty to fiftyfive others. There were four or five men, all in Serb army uniforms. The boss of
these men was Zoran Milicevic. I knew him because he was my neighbor.
We spent altogether five days in that house. On the sixth night they separated
the women and children and sent them home, telling them not to move
anywhere but to go directly home. The men stayed alone in the house. The
next morning, seven or eight Montenegrin men in uniforms came and took
550

GENOCID U FOI 1992. 1995.

twenty-five of us to KP Dom. The house where we had been held was called
the Zait Sandal house, after the owner, who was not there while we were
held there.(78)
In the U.S. Department of State's Seventh Report, a Bosniak woman from
Foca states that:
A forty-year-old Muslim woman was at home on July 14, 1992, in Foca when
twenty-six Serbian soldiersclaiming to be Seseljovci(79) from Trebinjecame
to her door. She said that she did not know most of the soldiers because their
accents were not local, but that two Foca Serbs had led them to the Muslim
homes. The soldiers hit the witness on the head twice with a police truncheon,
asked for her husband, and ordered her to go outside. They sliced the neck of
a 16-year-old boy with a rusty knife while asking for his father; the boy was not
seriously injured. Then they ordered the Muslims to kiss an Orthodox cross,
which they all did.
After separating the men from the women and children, they took the later
group to the police station. As the group was leaving, the soldiers burned the
Muslim houses. The women and children were separated into four groups at
the police station and taken to separate houses confiscated from Muslim
owners. The witness was placed with a group of 28 womenThey were kept
in this house for 27 days.
Day and night, soldiers came to the house taking two to three women at a
time. They were four to five guards at all times, all local Foca Serbs..the
women were ordered to strip and soldiers entered the homes taking the ones
they wanted. The age of women ranged from 12 to 60. Frequently the soldiers

551

GENOCID U FOI 1992. 1995.

would seek out mother and daughter combinations. Many of the women were
severely beaten during the rapes.
The witness was selected twice..While the witness was being raped, her
rapist told her, You should have already left this town. We'll make you have
Serbian babies who will be Christians. Two soldiers raped her at that time;
five soldiers raped [an] 18-year-old girl in full view of the witness..The
witness also said she was forced to drink alcohol and eat pork at the rape
house.[sic](80)

552

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Miljevina
Miljevina is a village in the Foca municipality, where many war crimes and
gross human rights abuses reportedly took place during the takeover.
According to several persons from the town who were interviewed by Human
Rights Watch, Miljevina had its own power structure which, although under
the authority of the Crisis Committee in central Foca, also made decisions on
its own regarding the ethnic cleansing of the non-Serb residents of Miljevina.
Bosniak and Croat citizens of Miljevina were arrested and detained for short
periods of time in the Miljevina police station.
Miljevina is the site of the Miljevina coal mine, which prior to the war
provided coal for most of the surrounding region. Prisoners from KP Dom
were allegedly taken to work in the coal mine during the war. In late
1996, Human Rights Watch received allegations that non-Serb individuals
were still being held prisoner at several locations in the Foca municipality, one
of which was the Miljevina mine. The allegations suggested that such
persons may have been or may be held under false Serb names in order to
hide their identities. In-depth investigations into these allegations not only in
Miljevina but in the entire region were inconclusive. However, as long as the
Foca authorities continue to obstruct SFOR's and IPTF's free and unlimited
access to any and all alleged places of detentionaccess they are required to
provide under the Dayton Accordsthese allegations may never be totally
disproven and the possibility, though slight, remains that persons may still be
held.
Four witnesses from Miljevina reported that Pero Elez(81) was the head of
the Bosnian Serb military in Miljevina. They also said that a local crisis
committee was established in Miljevina to organize and direct the ethnic

553

GENOCID U FOI 1992. 1995.

cleansing campaign and the takeover ofMiljevina, and that the committee
headquarters was located in the Motel Miljevina.
K.J., a man from the village of Poljica, located very near Miljevina,
informed Human Rights Watch that although he escaped from the village as it
was being attacked, his aunt and cousin remained in the village and witnessed
the attack. Although these relatives of K.J. refused to speak to Human Rights
Watch representatives out of fear,K.J. alleged that his aunt had seen dead
bodies of eleven civilians, which remained in the village after the Serb army
pulled out. The aunt and cousin both alleged to K.J. that fifteen elderly
persons had stayed in the village, unable to escape, and were never heard
from again.
Mico Olovic Wartime: Miljevina Chief of Police, Current: Same
Olovic was the chief of police of Miljevina during the war. According to G.F.,
L.K., K.J., and M.L.,(82) all former residents of Miljevina interviewed by
Human Rights Watch, Olovic, as the chief of police, supervised the Miljevina
police in their round up of non-Serbs. Those detained were frequently beaten
in the Miljevina police station/jailhouse and transferred to various detention
centers that had been established in the Foca municipality. Others were
expelled from the region. According to reports from these survivors, those nonSerbs from Miljevina who were expelled or transferred to detention facilities
first passed through the Miljevina police station/jailhouse. As chief of police,
Olovic held a position in which he would be expected to have been aware of
and directly involved in organizing such transfers. The fact that serious crimes
may have been committed by those under Olovic's command raises concerns
about Olovic's own knowledge of or larger role in those crimes, thereby
necessitating a thorough investigation.

554

GENOCID U FOI 1992. 1995.

G.F., a woman from Miljevina, described the first few days of the takeover
of Miljevina.
The Serbs surrounded us in all our houses. They told my husband he could
not leave the house. On April 8 and 9, I was with my daughter, son-in-law, and
grandchild. We could not go out. We stayed in the house. My husband stayed
in the house for ten days. Mico Olovic was the commander of the police, but
he did not come. I can't remember the name of the guy who took my husband.
Two [men] came to take my husbandon May 2, 1992one was a policeman
and one was a reservist. They took my husband in a police car. Fifteen days
later we went to visit him [in KP Dom]. We saw him for five minutes and a
guard was with him.(83)
G.F. never saw her husband again.
L.K., another witness from Miljevina, reported to Human Rights Watch that
after her father was arrested and taken to KP Dom, she hid her own husband
in the basement:
Krsto and Zeljko Skakavac came to arrest my husband on June 9, 1992.
They were police, under Mico Olovic.On June 8, Serbs died in a mine
field. On June 9, because of that, under Mico's orders, they arrested thirtyeight people immediately. This always happened each time they lost some of
their people.They took my husband to the police station and later I heard
that they transported all of them in private cars and killed all of them. All thirtyeight were men, fathers and sons. Mico Olovic was in charge of all of this. I
don't know under whose orders [Olovic worked]. He was so good before the
war.I never heard anything about my husband again. I suspect [they are in]
a mass grave in Mitrino Vrelo. I was in contact with these women whose

555

GENOCID U FOI 1992. 1995.

husbands and sons were taken that day. No one got any information about the
group. (84)
M.L., another woman from Miljevina, told Human Rights Watch that:
On May 2, 1992, thirty men were taken away from Miljevina. Seventeen of
them returned, and the others did not. The seventeen who returned were
taken away for good on May 9, 1992. We know nothing about them after
that.(85)
L.K., whose father was among the thirty men taken from Miljevina on May 2,
1992, described his arrest, which she witnessed:
My father was arrested on May 2, 1992. Dragan Jovanovic arrested my
father. He [Jovanovic] was originally from Montenegro, but had worked as a
cop in Miljevina since a few years before the war. He [my father] was taken to
the police station in Miljevinaand from there to KP Dom. On May 15, I got
permission from my firm and from Mico Olovic [chief of police in Miljevina] to
visit my father. With me was another woman who was going to visit her
husband and son [in KP Dom]. Her name was Ramiza and her husband's
name was Zaim, and her son's name Zikro. [She was] killed in her
apartment a couple of days later. Her son and husband are missingI saw my
father inKP Dom that day. He did not dare to say anything. He was very pale,
and I only stayed five minutes. They did not let me give him the food I'd
brought for him. There was a cop standing with us at the time..I never saw
my father again.(86)
Two other witnesses from Miljevina, K.J., and M.L., named Rade
Draskovic as one of the police officers in Miljevina working under the
authority of Mico Olovic.(87) K.J., a Bosniak man from a village just
outside Miljevina, informed Human Rights Watch that his father told him he
556

GENOCID U FOI 1992. 1995.

had been arrested by Draskovic, a police officer in Miljevina, who took him to
the police station in Miljevina, from where he was imprisoned in KP
Dom.K.J.s father survived his detention, but was unwilling to meet with
Human Rights Watch in person.(88)
L.K. described the power structure in Miljevina during the takeover, stating
that,
Mico Olovic was the head, he was the chief of police in Miljevina. Krsto
and ZeljkoSkakavac [worked as police officers] underOlovicRade
Skakavac was a reservist who also worked under Olovic. Olovic was the
chief of police before the war as well. Later on, women were involved
too. Ruza Medjo worked under Olovic, as did Vera Skakavac, who took
away people, but who was working under and with Tuta [Janko
Janjic, indicted by the ICTY] and Pero Elez. There was a public house where
Vera collected girls, in Miljevina, this was the Karaman House. (89)
The Karaman House (referred to by the U.N. as the Miljevina
Bordello) was used as a detention center in Miljevina where non-Serb
women were allegedly held and systematically raped. The U.N. Commission of
Experts report describes the Karaman House and the involvement of the
military under the local command of Pero Elez.
According to one woman, Pero Elez was the main Cetnik in Miljevina.
According to her, he knew everyone in the village and therefore did no harm;
however, his soldiers were criminal, and among them the Montenegrins were
supposedly the worst. She stated, though, that it was understood
that Elez took five 12 year old girls from Kalinovik and brought them to
what the witness reported as Elez's bordello in Miljevina where they were
kept as concubines.

557

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Another woman describes being taken to a Nusret Karamans house and


held there six months with other young women and raped. According to
another woman, the Miljevina bordello was located in a three story white
house with an orange tile roof, owned byNusret Karaman, a Muslim who
worked in Germany. The bordello was 50 meters from her window across the
Bistrica River. Another woman confirmed the existence of the bordello. She,
too, could see it from her home. According to another source, by 3 September
1992, the only Muslims left in Miljevina were bordello girls. Another source
reported that on or about 2 September 1992, 10 girls 12 years-old or less were
being held in the brothel in Miljevina.(90)
According to the Foca municipal government-in-exile, eighty people, including
women and children, were killed in Miljevina during the Serb takeover of the
town between April and December 1992. All of these people, according to the
exiled municipal authorities, passed through the Miljevina police station
before being sent to meet their fates. Mico Olovic, as chief of police during
that time, should have known about the fate of many of the eighty, as would
anyone in his position.(91)
In fact, the Miljevina police station, under the authority of Olovic, was used as
a detention facility itself. According to the United Nations Commission of
Experts,
As in all other villages conquered by the Serb forces, Muslims [in Miljevina]
were rounded up and placed in detention for various amounts of time.
Reportedly, the Serbs used the Miljevina jailhouse to imprison all the men of
the village on 11 June 1992.On 20 June 1992, a man was imprisoned at the
Miljevina jail and held for seven days and beaten after which he was used to
clear mines. He was forced to drive a car in front of a convoy to clear a path or

558

GENOCID U FOI 1992. 1995.

at least ensure the location of a safe path through minefields for Serb forces.
He was later imprisoned in KP Dom.(92)
According to international monitors in the region, Mico Olovic is still the chief
of police in Miljevina.
Other Participants in the Takeover of Miljevina
Milenko Zeka Vukovic Wartime: Guard at Partizan Sports Hall, Soldier
/ Current: Uncertain; Possibly Member of Municipal Executive Board
Prior to the war, Vukovic worked in the coal mine in Miljevina in the
accounting department. L.K. and G.F., two witnesses interviewed by
Human Rights Watch, alleged that Vukovic rounded up women and
transported them to the Partizan Sports Hall as part of the ethnic cleansing
of the non-Serb population in Miljevina during the war, under the authority
of Pero Elez. L.K., a woman from Miljevina, reported that Vukovicheaded
a group of Serb soldiers who arrested her and 250 other women, children,
elderly, and disabled non-Serbs from Miljevina at the beginning of September
1992 and transported them to the Partizan Hall, where many were raped and
tortured. She saidZeka Vukovic thereafter stood guard in the hall and that he
appeared to be in a position of authority. She also said that she witnessed five
women being taken away onVukovics orders on September 4, 1992,
from Partizan up to Velecevo, another detention center for
women, where she later heard they had been raped and otherwise
mistreated. Four of the five returned to tell the tale. The fifth is missing.(93)
A list of current officials in the Foca municipal government provided to Human
Rights Watch by U.N. Civil Affairs lists a Milenko Vukovic as a member of
the municipal executive board under President Radojica Tesevic. Human
Rights Watch was unable to confirm that the person is the same as described
above.(94)
559

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Nedzo Golubovic Wartime: Soldier / Current: Unknown


M.L., a Bosniak from a village near Miljevina, alleged Golubovic arrested
four Bosniak neighbors, took them away, and later brought their bodies back to
the village where M.L. and other residents of this village buried them.
Although M.L. said she sawGolubovic take away the four Bosniaks and bring
back their bodies, she could not confirm that Golubovic actually committed
the murders. According to M.L., these murders took place in May 1992,
when Pero Elez was commander of the Bosnian Serb army
in Miljevina. M.L. gave Human Rights Watch the names of the four who were
murdered, but for reasons of security asked that we not name the victims or
the village in this report.(95)
Vera Skakavac Wartime: Officer / Current: Civilian in Miljevina
Vera Skakavac was allegedly involved in arresting women in Miljevina and
taking them to the Karaman House detention center for women. The women
held there were allegedly raped systematically during their detention. K.J., a
Bosniak from Miljevina, claimed that Vera Skakavac gathered girls and took
them to the Karaman detention center.(96) According to a
former Miljevina resident, Vera Skakavac worked under and
with Tuta (Janko Janjic, indicted by the ICTY) and Pero Elez in arresting
people. This witness said there was a public house where Vera collected
girls, in Miljevina, theKaraman House.(97) M.L., another witness
from Miljevina, also said that Vera took young women away to detention
centers.(98)
According to a witness from Foca who participated in the September 1997
municipal elections as a member of the local election commission, Vera
Skakavac is still living inMiljevina with her parents.(99)
The Crisis Committee and Its Leaders
560

GENOCID U FOI 1992. 1995.

In early April 1992, the Crisis Committee for the Municipality of Foca was
established with specific responsibility for planning and carrying out the
takeover of the municipality. According to Newsday correspondent Roy
Gutman, the leadership of the Crisis Committee was composed of:
three top associates of Bosnian Serb leader Radovan Karadzic. Velibor
Ostojic, a minister in Karadzic's breakaway government, and two other close
aides, Vojislav Maksimovic and Petar Cancar, organized the military
assault in Foca in April 1992 and took charge of the town, even stationing their
own guards in front of the police station.(100)
The crisis committee (Krizni Stab) was a body frequently established in towns
throughout the Serb-controlled territory of Bosnia to coordinate first the
takeover of towns by Serbian and Bosnian Serb military forces, and later the
systematic cleansing of non-Serb residents from the towns. Crisis
committees, made up of Serb community leaders (typically SDS activists),
played a number of roles in facilitating the transition from the multi-ethnic
nature of these towns to ethnically pure Bosnian Serb towns. The
responsibility of the crisis committees ranged from organizing the expulsion or
disappearance of legitimate elected non-Serb officials and community
leaders, to the expropriation of the property of the non-Serb citizens of the
town. The actions of the Prijedor Crisis Committee (Krizni Stab Srpske Opstine
Prijedor) are particularly well documented, and this committee is the model for
the U.N. Commission of Experts detailing the role of crisis committees within
the context of the takeovers:
I. The concept of the Krizni tab existed already in military strategic theory in
the former Yugoslavia prior to the wars. The military as such was in a sense
always afraid of the people. The military were above the people and had
privileges which easily could lead to the people turning against the military.
561

GENOCID U FOI 1992. 1995.

The military consisted of rather conservative or reactionary Communists,


whereas the people seemed to be progressing towards democracy. The
military wanted to control the people and thus needed to give the people the
impression that in actual fact, the people controlled the military. In this the
military, generally speaking, succeeded. The worst case scenario contained
the plan that the military would establish the Krizni tab. Thus, the military
would make sure to have included in the Krizni tab people whom they
trusted. Trust in this context means loyalty and subordination.
ii. The Krizni tab Srpske Optine Prijedor was involved in the logistic support
and production for the army. The Krizni tab was an instrument of gaining
complete control of the entirety of Optina Prijedor (or over any other
geographic area where a Krizni tab was proclaimed). Soldiers who worked
for the interests of the army were posted also in industry and other production
units to control the production, to gain support, and to control civilians.
iii. The Krizni tab also had as its function to arm the Serbs within its
operational area. Other functions were to block communications and make
provocations within mixed ethnic settings. The pivotal function, however, was
to voice that the Serbian people as such were threatened by the non-Serbs,
the consequence of which was the urgent need for the JNA to act to protect
the people. The idea was to be able to mobilize strategically with the consent
of the people, i.e. to take up positions with artillery and tanks, etc. and soldiers
to defend the Serbian people.(101)
Frequently, crisis committees were composed of a combination of military and
civilian officials, as was the case both in Prijedor and in Foca. The civilians
were either loyal SDS members, or pre-war officials themselves, or, in the
562

GENOCID U FOI 1992. 1995.

case of Foca, they were allegedly close associates of then-Bosnian Serb


President Radovan Karadzic, who appointed them to their positions in the
Foca Crisis Committee.
In the Ludwig Boltzmann Institute for Human Rights report to the U.N.
Commission of Experts on the fall of Zvornik,(102) a clear picture of the crisis
committee as the administrative center of ethnic cleansing emerges. Before
the military takeover of Zvornik, the SDS declared Zvornik a part of the
Autonomous Serbian Region of Semberija and Majevica and facilitated
through its members the delivery of arms and other military supplies. This
group of activists also formed a territorial defense militia which, alongside
other official military and paramilitary groups, terrorized and attacked residents
in order to obtain control of the town. Shortly before or during the military
attack, this group of activists became the Crisis Committee of the Serbian
District of Zvornik.(103)
Following the attack, the Serbian District of Zvornik appealed through media
outlets to the residents who had fled, telling them that the violence was over
and, less congenially, that they had to return within a matter of weeks or their
property would be turned over to the Serbian District of Zvornik. Once
Bosniaks returned, they were forced to register their property and from that
point, the Serbian District of Zvornik operated hand-in-hand with the
territorial defense officially to confiscate property, terrorize minority residents,
and collect and deport them from Zvornik.(104) A number of documents were
necessary in order for the resident to be able to leave, all of which were
prepared and provided by the Serbian District of Zvornik.(105)

563

GENOCID U FOI 1992. 1995.

The Prijedor Crisis Committee achieved a similar degree of coordinated


administrative and military control over Prijedor and surrounding towns. It was
sufficiently integrated into that region's military structures to deliver ultimatums
to several villagesincluding Kozarac and Hambarineto the effect that unless
its various demands for surrender of arms, a Bosniak police officer, and
signatures to a loyalty pledge were complied with, the town would come
under military attack. Following noncompliance with the Crisis Committee's
ultimatums, both Kozarac and Hambarine were attacked.(106) The Prijedor
Crisis Committee's power extended far beyond the specifically military,
however, ranging from the ability to censor and spread propaganda via local
media outlets, to controlling detention camps. (For a further discussion of the
Prijedor Crisis Committee, see Human Rights Watch/Helsinki (now Human
Rights Watch, Europe and Central Asia Division), The Unindicted: Reaping
the Rewards of Ethnic Cleansing,'A Human Rights Watch Report, vol. 9, no.
1, January 1997.)
The Foca Crisis Committee was no exception. Taking and maintaining control
of the town throughout the war, it acted as the administrative organ for ethnic
cleansing. In April 1993, Karadzic confirmed that Ostojic, Maksimovic and
Cancar influenced the establishment of civilian authorities in Foca.(107)
According to interviews with survivors conducted by Human Rights Watch and
reports of international journalists, other members of the Crisis Committee in
Foca included Radojica Mladjenovic, president of the Executive Board of the
Foca municipality for most of the post-war period, until the November 1997
Republika Srpska parliamentary elections; Vojo Bodiroga, civil engineer who
was a member of Karadzic's Serb Democratic Party (SDS) in Foca; and Miro
Stanic, who was president of the SDS in Foca. The Crisis Committee
564

GENOCID U FOI 1992. 1995.

reportedly worked in collaboration with an ex-JNA Colonel Marko Kovac,


who was one of the military commanders in the area, and with Branislav
Cosovic, the local commander of the military police.
Under the authority of the Foca Crisis Committee, smaller local crisis
committees were set up throughout other towns and villages in the Foca
municipality. Human Rights Watch is aware of other local crisis committees
in Ustikolina and in Miljevina.(108)
As discussed above, the Foca Crisis Committee was established with specific
responsibility for organizing and supervising the takeover of the municipality.
Widespread abusesincluding summary executions, torture, rape,
disappearances, and mass expulsionswere essential tools for achieving the
goal of an ethnically pure Bosnian Serb Foca. In other words, terror was the
means used to achieve ethnic cleansing. The members of the Crisis
Committee have been identified by numerous former residents of Foca, as well
as by international journalists who reported on the war, as having overseen
actions of the military and civil forces that generated this terror.
While Human Rights Watch is not able to exclude the possibility that individual
members of the committee may have themselves perpetrated abuses, we
have obtained no first-hand evidence that would confirm such conduct.
Instead, most of the atrocities were committed by individuals who would have
been under the military and/or political command of the Crisis Committee
members.
Membership in the Crisis Committee is a strong indicator that the participating
individuals knew or should have known of the widespread and severe abuses
being committed under their watch, and indeed that they may have been
issuing direct orders for the commission of these abuses.
565

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Petko Cancar Wartime: Mayor of Foca, Leader of Crisis Committee/


Current: Republika Srpska Minister of Justice
Petar Petko Cancar is an attorney by profession. Prior to the
war, Cancar was head of the chamber of municipalities of the Parliament of
the Republic of Bosnia and Hercegovina. He was the wartime mayor of Foca,
and remained in that position until April 1997, when he was appointed judge in
the Republika Srpska constitutional court in Pale. At the time, he was also
appointed chairman of the Republika Srpska electoral commission.
As mayor of Foca during the war, Cancar played a direct and leading role in
the planning and execution of the brutal campaign of terror which took place in
Foca. Cancar himself acknowledged that he was a member of the Foca Crisis
Committee and that he was involved in setting up a Serb municipality. In
1996, Cancar was interviewed by a journalist about his involvement in the war:
I came from Sarajevo to Foca on April 4 [1992] before Easter. Already on April
6, the international community recognized Bosnia as a state. In Foca, Muslims
were partying and celebrating.we already knew what was about to happen,
that Foca was meant to be a guinea-pig, a trial case for the establishment of
the green route from Kosovo, through Sandzak to Sarajevo(109)We formed
a parallel Serb municipality in order to stop the threat of Islam along the Drina.
We took care of everything, the defense, the presidency, the Crisis Committee.
I was prepared, in the worst case scenario, to seize power. There were fifteen
of us in that Crisis Committee and we communicated with their headquarters
[of the Muslims], but then we took power in order to protect the civilians, to
prevent another genocide like in World War II. This war was caused by
Muslims. Just like in World War II, chaos reigned, but we liberated the town in
eight days.I think that the Muslim residents left in the most civilized way to
Montenegro and Macedonia. That was better for both sides. Now all sides
566

GENOCID U FOI 1992. 1995.

have their own leader, and their own territory, and I would rather not remember
everything that happened.(110)
On November 28, 1993, Charlotte Eagar of the Observer (London) met Petko
Cancar in his office and spoke to him about the then-upcoming referendum to
be held in Republika Srpska on the Vance-Owen plan.
We've got fifty-two Muslims here now and they're in the jail [referring to KP
Dom], said the mayor, Petko Cancar. Five Serbian soldiers died in the
fighting. Ask him. He lost his house; he is here to try to get a new apartment.
Cancar pointed to a dentist waiting in the corner. Eye witness accounts
described hundreds slain and their bodies hurled into the River Drina
to float down through Gorazde. From history, it's a tradition here. For five
years we wouldn't eat fish from the Drina because of the dead Serbian bodies
which floated there, said the mayor, talking of ancient uprisings and the
Second World War. We are not eating fish at the moment, but that's because
we are too busy to catch any.(111)
The Bosnian government War Crimes Commission regards Cancar as one of
the main organizers of the attack on Foca, along with Maksimovic, Ostojic,
and Miro Stanic, SDS president in Foca at the time of the takeover. In April
1995, Hina News Agency reported that the Bosnian public prosecutor's office
had launched investigations against a list of approximately 100 individuals
alleged to be responsible for war crimes, including Cancar, and that the
material collected was reportedly sent to the ICTY in the Hague.(112)
Cancar himself readily admits having been an active member of the Foca
Crisis Committeea committee that had primary responsibility for organizing
and overseeing the Bosnian Serb takeover of Foca, during which the non-Serb
population of Foca was tortured, raped and otherwise mistreated, executed,
567

GENOCID U FOI 1992. 1995.

disappeared, or expelled from the municipality. While membership in the


Crisis Committee is not, in and of itself, proof of criminal conduct, it is a strong
indicator that Cancar and the other members were likely aware of and
condoned the abuses being perpetrated to fulfill their plan, and indeed may
have been issuing direct orders that these abuses be carried out.
In the post-war period, while Cancar remained in office as mayor, according to
international personnel working in the Foca region during his time in
office, Cancarrefused to comply with the provisions of the Dayton
agreement.(113) Human Rights Watch conducted interviews with international
personnel working for four different institutions in the region during the time
Cancar was in office. According to their reports, Cancar consistently blocked
freedom of movement, restricted freedom of expression and association,
prevented international agencies from fulfilling their mandates, and
systematically blocked any discussion of the return of refugees and displaced
persons. (For more details on the post-war situation in Foca, see
below.)Cancar did his best to maintain an atmosphere of intimidation and fear
in Foca that was felt by both international personnel and the local population
alike. This atmosphere has been maintained by the officials who took over
after Cancars defection to Biljana Plavsic's SNS party in early summer 1997.
In January 1998, the new Republika Srpska Prime Minister Milorad Dodik
appointedPetko Cancar as Republika Srpska minister of justice. This
appointment by the otherwise more moderate Dodik was a surprise to many,
and there were rumors at the time that Dodik was under pressure from
hardliners to appoint Cancar. Despite serious questions about Cancar's
conduct during the war, as well as substantial evidence that he has obstructed
implementation of the Dayton agreement, the international community has not
568

GENOCID U FOI 1992. 1995.

sought his removal from office.


Velibor Ostojic Wartime: Minister of Information for Bosnian Serbcontrolled Territory, Leader of Foca Crisis Committee/ Current: Head of
Human Rights Commission of the Bosnian Parliament
Velibor Ostojic was born on August 8, 1945, in a village in Foca and is a
professor of literature by profession. Ostojic was the minister of information for
the Republic of Bosnia and Hercegovina prior to the war, and held the same
post in areas under the control of Radovan Karadzic during the war. According
to the reports of three well-known international journalists, at least three highly
placed witnesses interviewed by Human Rights Watch, and representatives of
local human rights organizations in the region, Ostojic was also an active
member of the Crisis Committee in Foca. From the beginning of the war, as
demonstrated by his public statements at the time, Ostojic was a staunch
supporter of an ethnically clean Bosnian Serb Republic, in July 1992 even
going as far as to define the indisputable borders of the Serbian Republic of
Bosnia-Hercegovina, and drawing these borders on the basis of ethnic
majority areas.(114)
As stated above, the leaders of the Crisis Committee played a central role in
the takeover of Foca. As one of the three main leaders of the Crisis Committee
in Foca, Ostojic was in a decision-making position within the committee.
Several witnesses interviewed by Human Rights Watch, numerous
international journalists who have worked extensively in the region, and the
Bosnian War Crimes Commission allege that Ostojic organized weapons and
training for members of Karadzic's SDS party in the region and also
coordinated the arrival of paramilitary troops from Serbia to assist the Bosnian
Serb army in its military campaign within Bosnia.

569

GENOCID U FOI 1992. 1995.

According to the U.N. Commission of Experts report, A concentration camp


was established in Foca in the former prison, and was run by Velibor
Ostojic.(115) Although Human Rights Watch has not been able to confirm
this fact, as a leader of the Crisis Committee, Ostojic is directly implicated in
planning and carrying out the takeover of Foca, during which the war crimes
and gross abuses of human rights described in the above sections took place.
What is more, survivors interviewed by Human Rights Watch identified Velibor
Ostojic as one of the three individuals responsible for the ethnic cleansing
campaign in the Foca municipality, along with Vojislav Maksimovic and Petar
Cancar.
In 1993, Roy Gutman of Newsday conducted a three month investigation into
the ethnic cleansing campaign in Foca. He concluded that:
Those directing the process [of ethnic cleansing] were members of
Karadzic's inner circle. They called in paramilitary troops to conquer the town
and gave the orders to cleanse Foca of all non-Serbs, a broad array of
witnesses said. They set up concentration camps and rape camps, and on
their orders, Serb forces destroyed the mosques and nearly every other sign of
half a millennium of Muslim culture[in a telephone interview, Karadzic]
confirmed that Ostojic, Maksimovic and Cancar influenced the establishment
of civilian authorities at the time of the military assault one year ago and took
control of Foca.(116)
Gutman testified to these findings before a hearing of the Fourth Congress of
the Commission on Security and Cooperation in Europe (CSCE) in
Washington, D.C., on April 4, 1995. In his testimony, referring again to Ostojic,
Maksimovic, and Cancar, he stated:

570

GENOCID U FOI 1992. 1995.

I, myself, have reported on one of the rape camps in Foca, and it was possible
through an interview with Mr. Karadzic which I had on the telephone, to
confirm that the people running Foca were his very closest associates,
including a minister in his own government [Ostojic, minister of information].
And, he said they were responsible for everything that took place in Foca. The
witnesses whom I interviewed from Foca, three or four women who were in a
refugee camp in Turkey, made it very clear what happened in Foca. They were
being raped daily in the Partizan Hall in the center of the town, right next to the
police station, right under the eyes of the authorities.So, there is this very
direct connection to the leadership.(117)
As part of his investigation, Gutman interviewed Enver Pilav who was
president of the Bosniak Party for Democratic Action (SDA) in Foca in 1992,
just after he fled to Sarajevo. Mr. Pilav alleged that Ostojic entered Foca three
days before the Serb takeover. Pilav reported to Gutman that he attended a
public meeting where:
Ostojic demanded that Muslims give up all weapons of self-defense and
concede Foca was a Serbian territory. He gave the Muslims fifteen minutes to
think it over.Ostojic then demanded that all Muslims leave Foca for a
concentration camp at nearby Jabuka mountain or else the last Muslim seed
will be destroyed in Foca, according to a public statement cited by the
Bosnian Interior Ministry.Ostojic's forces also began rounding up Muslim
civilians, taking them to the state correctional prison in Foca[sic.](118)
In his simultaneous role as minister of information, Ostojic was responsible for
control of the media, which was a powerful tool used by the authorities to instill
fear in the minds of the population and crush any possible internal opposition
to the brutal plan of ethnic cleansing. As minister of information, Ostojic often
571

GENOCID U FOI 1992. 1995.

issued false reports of abuses being committed against ethnic Serbs, when
testimonies of Muslim and Croat survivors, reports of journalists, and United
Nations investigators provided ample evidence that the most brutal crimes in
Foca were being committed by Bosnian Serbs against non-Serbs, under the
authority of the Crisis Committee Ostojic was a part of. Radio Free Europe
reported on August 5, 1992, that:
Velibor Ostojic, minister for information of the self-proclaimed Serb Republic
of Bosnia and Hercegovina, stated that about 42,000 Serbs are being
detained in more than 20 camps in Bosnia-Hercegovina, adding that in
Sarajevo alone, there are another 22 camps for Serbs. He denied the
existence of Serb death camps for Muslims and Croats explaining that Serbs
have only set up prisons for captured Muslim fighters.(119)
During the takeover of Foca, while Muslims and Croats were being arrested,
detained, and brutalized under Ostojic's orders, Ostojic reportedly often
traveled to Pale for consultations with Karadzic.(120) In December 1995,
Radovan Karadzic replaced some of his cabinet members with more hard-line
officials who were closer to his nationalist ideology. In what appeared to be a
demonstration of recognition of Ostojic's outspoken nationalism, and in support
for his role in the cleansing of Foca, Ostojic was promoted by Karadzic to
deputy prime minister of the Republika Srpska.
Velibor Ostojic is currently head of a commission for human rights of the
Bosnian Parliament, a position he has held since September 1997. Following
his election into this position, The Los Angeles Times wrote:

572

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Velibor Ostojic has not been publicly indicted by the International Criminal
Tribunal for the Former Yugoslavia in The Hague. But the senior Bosnian Serb
official is remembered by survivors for having ordered the purge of thousands
of Muslims from southeastern towns at the start of the Bosnian war in 1992.
His name is especially associated with the once-Muslim municipality of
Focaas a member of top war crimes suspect Radovan Karadzic's inner
circle, Ostojic seized control of Foca in April 1992.(121)
According to the same article, the Association of Citizens of the BosanskoPodrinje Canton, which includes displaced persons from Foca, stated that the
installment of Ostojic in this position is a humiliation for tens of thousands of
people killed and banished from eastern Bosnia who are victims of Ostojic and
those like him.(122)
Vojislav Maksimovic Wartime: Leader of the Crisis Committee/ Current:
Rector of University of Republika Srpska, Republika Srpska Member of
Parliament
Vojislav Vojo Maksimovic was born on August 4, 1935. He was a
professor of literature at the University of Sarajevo and head of the SDS in the
Bosnian parliament before the war. As one of the three leaders of the Foca
Crisis Committee, Maksimovic is alleged, by international journalists, and by
several witnesses interviewed by Human Rights Watch, to have participated in
planning and organizing the takeover of the Foca municipality.
According to Newsday's Roy Gutman, Enver Pilavtold him that the day after
Ostojic came to Foca on April 5, 1992:
Ostojic, Maksimovic and Cancar met at their favorite restaurant, the Ribarski
Dom [Fish House]. I was outside when Maksimovic came out and told his
people that if they would not take up arms and start shooting Muslims, he
573

GENOCID U FOI 1992. 1995.

would call for reinforcements from Serbia, Pilaff said. In the presence of his
two associates, Maksimovic went to the telephone and invited in troops from
nearby cities of Niksic in Montenegro, and Uzice in Serbia, Pilaff said. Pilaff
said he heard the call through the open door.(123)
Gutman goes on to report that according to other Bosnian state and Muslim
party sources, Ostojic, Maksimovic and Cancar decided the fate of hundreds
of Muslims in the area, whether they would be executed by the paramilitary
forces or sent to the concentration camp at Foca prison.(124)
In 1995, Maksimovic was the mayor of the Serb part of Sarajevo and remained
in this position until March 1996, when official control of the Sarajevo suburbs
was transferred to the Bosniak-Croat Federation. Maksimovic, as mayor of
Serb Sarajevo during the transfer of authority of the suburbs, failed to use his
position to encourage the ethnic Serb population of Sarajevo to stay.(125)
The Bosnian government's State War Crimes Commission alleges that
Maksimovic was involved in:
[the supplying] of weapons, training of the SDS members, arrival of the
irregulars from Serbia, all for the purpose of occupation by arms [of] a large
part of the RB&H [Republic of Bosnia and Hercegovina] territory and ethnic
cleansing of that territory, carrying out terror, intimidation, dismissals, looting,
humiliation, eviction, imprisonment, torture and killing.[sic](126)
After the war, Maksimovic retained his position as head of the SDS deputies in
the Republika Srpska Parliament. In August 1997, the Serb parliament
announced that it was considering Maksimovic as a potential candidate for

574

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Republika Srpska president in the next national elections, scheduled for


September 1998. In response, Gradjanin, a Belgrade news agency, reported
that recently [Maksimovic's] name was mentioned as being on the list of Serb
officials on the secret list for The Hague, due to supposed war crimes
committed in Foca.(127)
Maksimovic has retained his political position and influence in Foca and has
remained committed to Radovan Karadzic's Serb Democratic Party, which has
consistently and blatantly violated the provisions of the Dayton agreement. In
November 1997, Maksimovic was disqualified as a candidate for the Republika
Srpska parliamentary elections by the OSCE as a result of the SDS party's
failure to remove party posters which showed pictures of the indicted Radovan
Karadzic.
Maksimovic is currently the rector of the University of Serb Sarajevo, now
called the University of the Serb Republic, which is based in the part of
Sarajevo that is in Republika Srpska. He is also still a member of the
Republika Srpska National Assembly. One current resident of Foca, told
Human Rights Watch that Maksimovic has an apartment in Pale, one in Foca,
and a house in the forest around Foca.(128)
Other Members of the Crisis Committee
Radojica Mladjenovic Wartime: High Level SDS Leader / Post-War:
President of the Executive Board of Foca Municipality / Current: Delegate to
Republika Srpska National Assembly
According to B.A., a staff member of an international organization who has
been working in the Foca region throughout the war and into the post-war
period, Mladjenovic was both one of the top leaders of the SDS in Foca, and a
member of the local Crisis Committee.(129) Mladjenovic's official role has
575

GENOCID U FOI 1992. 1995.

been reported as president of the Executive Board of the Foca


municipality,(130) a position which is very closely linked with the mayor of the
town. According to B.K., an international journalist who has done extensive
work in Foca and who spoke on condition of anonymity:
Mladjenovicimmediately [became] one of the leaders of [the] SDS in
FocaPresident of local government in 1992 and later, still lives in Foca. [He
is] one of the people who organized ethnic cleansing in Foca. He was in
charge [of] civilian affairs, his name is on all permissions which Muslims
needed to leave Foca [between] June and August [1992].[sic](131)
One witness who was a candidate in the 1991 parliamentary elections in Foca
namedMladjenovic as a member of the Crisis Committee.(132) Mladjenovic
remained in his position as president of the executive board in Foca until he
joined Biljana Plavsic's SNS party in mid-1997. Currently, Mladjenovic is a
delegate to the Republika Srpska National Assembly. He ran as a candidate in
the September 1997 Foca municipal elections, but the Serb Radical Party
won.
Miroslav Stanic (Miro) Wartime: Alleged to be SDS President in Foca /
Current: Unknown
As president of the Foca SDS (Karadzic's political party), Stanic was allegedly
one of the primary members of the Foca Crisis Committee. A Bosnian Serb
soldier from Foca, who was in Foca during the entire war and remains there
today claimed that Stanic, in collaboration with Vojislav Maksimovic, gave the
high level orders under which the guards in the KP Dom detention facility
functioned.(133) A former high-level Foca official, according to S.D., named
Stanic as a member of the Crisis Committee, and as the one who was in
charge of all paramilitary activities during the takeover.(134) B.K., another

576

GENOCID U FOI 1992. 1995.

international journalist, speaking of the situation in Foca in 1996, after the war
but while Cancar was still mayor, said:
President of the former Crisis Headquarters [Crisis Committee], Miro Stanic, is
the leader of (Karadzic's) Serb Democratic Party, the only party in Foca
[sic].(135)
Petko Cancar himself, in an interview with B.K., names Stanic as one of the
main members of the Crisis Committee. Cancar stated:
By April 17 [1992] we came to the municipality building and started organizing
the civilian authority, while Stanic Miro(136) was at the head of the Crisis
Committee and led the military authorities and the liberation.(137)
The United States Department of State Seventh Report on War Crimes in the
Former Yugoslavia quotes a thirty-four-year-old Muslim male as stating:
Shortly after Bosnia declared its independence on April 8, the head of the local
branch of the Serbian Democratic Party (SDS), became leader of the Foca
area Serbs and ordered that the Muslim population of the city be rounded up
and deported to various camps.(138)
B.K. alleged to Human Rights Watch that Stanic was:
president [of the] SDS party since [the] beginning, organizer of ethnic
cleansing together with Mladjenovic, Petko Cancar, Velibor Ostojic and Vojo
Maksimovic.(139)

577

GENOCID U FOI 1992. 1995.

The Bosnian War Crimes Commission states of Stanic that he and Vojislav
Maksimovic were direct commanders of the artillery and infantry attack on
Foca.(140)
Vojo Bodiroga Wartime: Crisis Committee Member / Current: Director of
local Branch of Electric Company Elektrodistribucija
According to Faik Tafro, a Bosniak journalist from Foca whose diaries about
the Serb takeover of Foca were published by Dani, an independent journal in
Bosnia and Hercegovina, Bodiroga was a member of the Crisis Committee in
Foca.(141) I.H. also named Vojo Bodiroga as a member of the SDS in
Foca.(142) According to the Foca municipal government-in-exile, Bodiroga is
currently the director of the local branch of the state electric company
Electrodistribucija.(143) This was corroborated by the European Community
Monitoring Mission (ECMM).(144)
Simo Mojovic Wartime: Member of Ustikolina Crisis Committee / Current:
Director of Primary School
Prior to the war, Mojovic was the director of the school in Ustikolina, a village
on the road between Foca and Gorazde, that is part of the Foca municipality.
Ustikolina was transferred from Serb to Federation control by the Dayton
agreement. During the war, according to O.N. and T.R., two witnesses from
Ustikolina, Mojovic was a member of the local Crisis Committee in Ustikolina,
and Tafro names him as the deputy commander of the army and Chetniks in
Previla, a village in Ustikolina.(145) T.R. reported to Human Rights Watch
that Mojovic, supported by Petar Mihajlovic in his role as SDS president in
Ustikolina, was the commander of a Serb military battalion in Ustikolina, and
that in this position he supervised the Bosnian Serb army's ethnic cleansing
of Ustikolina, which was part of the takeover of the Foca municipality.(146)
578

GENOCID U FOI 1992. 1995.

T.R. reported that Mojevic interrogated fifty men, including T.R., who were
detained briefly in March 1992 on the road between Ustikolina and a village
called Jabuka. Most of these men were imprisoned thereafter and were then
taken away by the JNA.(147) According to two international persons currently
working in the region, Mojevic is currently director of the Foca primary school
Sveti Sava.(148)

Also Involved in the Takeover


Colonel Marko Kovac Wartime: Commander of Bosnian Serb Army in Foca
Region / Current: Unknown
Kovac, a colonel in the former JNA, was the commander of the Bosnian Serb
military in Foca during the takeover. As commander of the Bosnian Serb army,
Kovac would have been in a position to oversee the military aspects of the
expulsion of the Bosniak population from Foca, during which Bosniaks
disappeared. The military commander would also have been responsible for

579

GENOCID U FOI 1992. 1995.

the conduct of the troops under his command who carried out the arrest,
imprisonment, expulsion, and in many cases, executions, of the non-Serb
population in Foca.
Maggie O'Kane,a journalist for The Guardian, interviewed Commander Kovac
in the summer of 1992. She writes:
Six hundred Muslims are being kept in two prisons in the town, for their own
safety, says the commandant [Kovac]. The women and children are held
together in what looks like the old town hall. They have been in there for three
months. They live in peace, we protect the children from the Muslims in the
hills and we provide sanitary services, says the town's commandant Marko
Kovac, we are fighting to take back what is ours. We do not want to live in an
Islamic republic.
A highly-placed former Foca resident alleged that:
[Kovac] commanded the Serb army in the expulsion of Bosniaks from Foca,
disappearance of war prisoners from KP Dom to unknown places. Kovac was
the commander of the city defense, thus the commander of the Serb army in
this area. Kovac himself was one of the members of the Crisis
Committee.(149)
An international source, who spoke on condition of anonymity, reported to
Human Rights Watch that if local Serbs wanted to leave Foca during the
takeover, they had to have permission either from Kovac, or from the local
chief of police. Kovac repeatedly went on the record to foreign journalists with
inflammatory justifications for the actions of the soldiers under his command,
including statements that Muslims kill new-born Serbian babies and drown
580

GENOCID U FOI 1992. 1995.

them in the River Drinasexually assault Serbian childrenand they cut off
Serbian men's penises,(150) and that Bosniaks started the war with the aim
of carrying out genocide and throwing the Serbs out of their hearth and
home.(151)
Branislav Cosovic Wartime: Commander of Cosa's Guards / Current:
Police Officer
According to B.K., an international journalist, Cosovic, local commander of
the military police in Foca during the takeover, organized his own paramilitary
unit, in which Janko Janjic Tuta(152) (indicted) and Zoran Vukovic(153)
(indicted) fought.(154) According to S.D., another international journalist, a
former high-level Foca official named Cosovic as the key paramilitary leader in
Foca during the takeover, and the key link between paramilitary forces and
the Crisis Committee.(155)
A survivor of KP Dom, reported to Human Rights Watch that, on a daily basis,
he sawCosa's Guards taking prisoners away from KP Dom, after which
they were never seen or heard from again.(156) The ICTY indictment for rape
as a war crime against the eight publicly indicted persons from Foca says, in
speaking about crimes committed at theFoca High School, that:
[One witness], together with at least 72 other Muslim inhabitants of Foca, was
transferred to Foca High School. [This witness] was one of several women
who, from the second day of their detention, were sexually assaulted, including
gang-raped every evening, by groups of soldiers, either in the class-rooms or
in nearby apartments. The soldiers consisted of members of the military police
and referred to themselves as Cosa's Guards, after the local commander of
the military police, Cosovic.

581

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Referring to the rape detention center in the Partizan Sports Hall, the
indictment reads:
Two groups of perpetrators operated at Partizan. One group described
themselves as Cosa's Guards, which operated at the Foca High School also
operated at Partizan.(157)
According to S.D., Cosovic was still functioning as a uniformed police officer in
Foca, as of May 1998.(158)

POST-WAR ABUSES: NONCOMPLIANCE BY FOCA AUTHORITIES IN


THE POST-WAR PERIOD
The individuals described in the first two sections of this report are not simply
faces from the past in Foca. They have not been indicted for the crimes for
which they are allegedly responsible and they have not been excluded from
the post-war political process. Many of them remain in positions of influence
582

GENOCID U FOI 1992. 1995.

locally within Foca, or, as we have seen with Ostojic, Cancar, and Maksimovic,
they have been rewarded for their leading roles during the war by being
promoted to Bosnian or Republika Srpska-wide positions. Many were
candidates in the municipal elections which took place in September 1997 and
many will be candidates in elections which are upcoming.
The following section demonstrates the Foca authorities systematic effort to
restrict the rights of the current residents of Foca by preventing inter-entity
movement or projects designed to foster communication between the
residents of Foca and persons in the Federation, and by blocking the free flow
of information by censoring the media. They have regularly blocked all efforts
by the international community to establish inter-entity contact through
harassing representatives of international organizations who attempt to
establish such projects. Through a pattern of intimidation and threats they
have made every effort to ensure that the local population does not break the
wall of isolation which surrounds Foca by engaging in any inter-entity activities.
They have systematically blocked any discussion of the return of refugees and
displaced persons to Foca; they have failed to allow freedom of movement or
expression; they have denied the international community any information on
the persons who were disappeared during the war, denying even that a
campaign of ethnic cleansing took place in Foca; they have prevented
Bosniaks who fled from Foca from having access to documents, such as
marriage and birth certificates, drivers licenses, and educational transcripts,
which are held by the Foca municipal authorities; they have attacked and
threatened foreign journalists and international staff they feel might have come
to Foca to expose the dark truth about what happened during the war. In
addition, they have prevented Serb displaced persons from areas now in the
Federation from returning to their homes. The Foca authorities have created
583

GENOCID U FOI 1992. 1995.

an atmosphere of fear in Foca, palpable to anyone who spends even a brief


period of time there. Those who oppose the tight control of the local authorities
risk their safety, security, and access to public services, including humanitarian
assistance, and even their pensions, which are much needed in the post-war
economic struggle.
Though this report focuses primarily on the unindicted, the ongoing presence
of persons indicted for rape as a war crime and other violations of the Geneva
Conventions is a fact which permeates the current situation in Foca. The
current officials are sheltering these individuals, allowing them complete
freedom to influence society. One must bear in mind that the post-war human
rights abuses that occur in Foca are committed in a collaborative effort of the
indicted and unindicted, under the clear instructions of the Pale authorities.
The current Foca authorities are not only responsible for the abuses that they
themselves committhey must also take responsibility for abuses committed
by those operating under their authority. What is more, these officials have an
obligation to prevent such abuses and to punish those responsible for them;
and they must be held accountable when they fail to do so. These Foca
authorities must also be held responsible for sheltering individuals indicted by
the ICTY.
Human Rights Abuses Against the Current Population of Foca
The tight control that the Foca authorities maintain over the local population
has created such an atmosphere of fear that it is almost impossible for a
human rights organization to find Foca citizens who are willing to speak out
against the authorities, even with assurances of anonymity. Despite the local
authorities dismal wartime human rights record and mounting evidence of
serious abuses in the post-Dayton period, Human Rights Watch was unable to
584

GENOCID U FOI 1992. 1995.

find local Serb civilians, except in very few cases, who are willing to talk about
their problems. A few courageous individuals did share information with
Human Rights Watch, as did international personnel who have worked in Foca
at different times during the post-war period. Their stories have informed this
section of the report.
One courageous Bosnian Serb woman who lives in Foca today expressed
outrage at the local authorities and their mistreatment of the local population:
Every man will tell you all that I will tell you now. There are no rights here at
all. This woman, who shall be referred to for the purposes of this report as
S.R., is a displaced person from a village on the edge of the Foca municipality
which was granted to the Federation under the Dayton agreement:
We have three houses in [former village]. We had to leave when Dayton left
[the village] in the hands of the Federation. We have three houses, land,
gardens, I had all thatIn December 1995, our municipality called us to a
public meeting to tell us all to leave [the village] because it belongs to the
Muslims. [Among the officials were] Miro Stanic, Vojo Maksimovic, Radojica
Mladjenovic, Velibor Ostojic, and Petko Cancar.They did not give us the
option of staying therewe had to leave our housesWe stayed until
February 10, 1996..a Serb soldier came and asked us why are you still here?
You want to live with the Muslims? What are you waiting for?
Feeling that she had no choice but to leave her home, S.R. went to visit the
ministry for refugees in Foca in order to find a place to live in town, but she
received no assistance. We found this house which had pigs in it. It was
destroyed, no roof, and they had kept pigs here and chickens for four
years.(159)

585

GENOCID U FOI 1992. 1995.

The stench of the pigs was still palpable sitting in the cold room, the one room,
where S.R. lives with her husband and her two grandchildren. In the summer
of 1997, S.R. announced to the authorities her intention to return to her village,
which she told Human Rights Watch she is willing to do, regardless of the fact
that it is now in Federation territory. Since the day she announced to the Foca
authorities her intention to return to her home in the Federation, they have
denied her and her husband any humanitarian assistance. Referring to the
social assistance card which displaced persons who receive humanitarian aid
must hold, S.R. told Human Rights Watch:
I don't have this card because I announced to the authorities that I want to go
homeSo I do not get aid and I have to pay electricity, even though I am a
displaced person.people hated me. They would not have given me a glass
of water. They are afraid they will have to go home [too]. They have good lives
here in town, better than in their villages. They have the nice houses of the
Muslims.all the authorities tell me there are no more refugees here. What
am I then?(160)
S.R. described the situation prior to the September 1997 municipal elections in
Foca, reporting that persons who join Karadzic's Serb Democratic Party (SDS)
or the Serb Radical Party of Vojislav Seselj are taken care of by the Foca
authorities:
The SDS said that if we vote for them, we can get two pensions. People got
pensions after they voted for the SDS. Seselj came to Foca before the
municipal elections [September 1997] and gave out coffee to everyone to get
them to vote for the SRS. .. Anyone who has SDS membership will have work

586

GENOCID U FOI 1992. 1995.

and have a place to live. My [] had to join the SDS to get his job. If he had
not joined, he would not have gotten a job.
When Human Rights Watch asked S.R. why she is so willing to speak, she
replied simply, I dare to speak because I just want to live freely.(161)
Police Beatings
There are numerous reports of physical abuse and harassment by the local
police in Foca. In one case, five Bosnian Serb men reportedly robbed a
disabled man near Foca, allegedly beating and seriously injuring him.
According to the IPTF, the perpetrators were allegedly part of a mafia-type
gang with a history of violent robberies. The five men were arrested by the
Foca local police on December 9, 1997, and were taken to the local police
station, where two of the suspects were reportedly beaten by the local police.
One of the suspects who was most severely beaten claimed that he was
interrogated and beaten by the police for more than five hours, and that once
he lost consciousness during the beatings. This suspect identified three police
officers as having been involved in the beating. IPTF took photographs of the
suspect's injuries, taken three days after the interrogation, and one IPTF
monitor reported that, You could ask all IPTF officers in Bosnia, and over 90
percent would say they had never seen somebody beaten that badly in their
lives.(162) The suspect's back was completely bruised, from his neck down to
his thighs, and it was dark blue and black, with hardly a normal spot of skin
left.(163) According to the IPTF monitor who took the photos, the bruises
were the result of being struck with a blunt instrument. The suspect also had
bruises on his arms and a black eye. The other suspect had bruises on his
neck as if he had been grabbed by the neck, or as if the police had tried to
587

GENOCID U FOI 1992. 1995.

strangle him. The two were reportedly beaten in order to obtain a confession.
(The other three suspects did not report having been beaten.) After the first
had been beaten so severely, the police allegedly brought in the second
suspect to see his injuries, and told him that the same would happen to him if
he failed to confess. According to IPTF, the suspect thereafter confessed.
After this interrogation and beating, the suspects were taken to the court in
Trebinje, where the investigative judge decided there was enough evidence to
transfer them to the prison in Foca. They arrived in the Foca prison on
December 12, 1997, on the day IPTF made a routine visit. The suspect who
had been severely beaten requested a meeting with IPTF, and after IPTF
viewed his wounds and heard his story, the monitors took the two suspects to
the Foca hospital. This was the first medical exam the two had had. One guard
from the prison accompanied them to the hospital; but soon after they arrived
there, a police officer allegedly involved in the beating and two other
plainclothed men arrived at the hospital. The officer accused IPTF of
protecting criminals, and said that the news that the suspects had been taken
to the hospital had hit them like a bomb. In the hospital, the officer threatened
one of the suspects in the presence of IPTF and allegedly said to him, you did
not have to do this, why did you do this, now we are going to charge you with
everything we have.(164)
The local police, under the authority of Zoran Mandic, chief of public security,
and local Chief of Police Milun Milanovic, have failed to conduct an
investigation, according to IPTF. The police claim that the suspects were
beaten in the course of resisting arrest. However, the IPTF member told
Human Rights Watch It is kind of strange to put up a fight with your back

588

GENOCID U FOI 1992. 1995.

towards the officers. Both suspects are currently still in detention in the Foca
prison.
IPTF arranged for the suspects to get legal counsel, through UNHCR's legal
aid center (see section on Blocking Inter-Entity Projects, below), but the
suspects did not want to file a complaint with the court. IPTF then asked for all
information on the arrest from the Foca authorities and requested that a
prosecutor be informed; while they got the information they requested quickly,
to their knowledge the prosecutor was never informed of the incident or
allegations. IPTF then initiated its own investigation.
According to IPTF's investigation, all three officers accused by the suspects of
having beaten them are officers in the Foca criminal investigation unit, headed
by Zoran Vladicic (see section above on KP Dom Personnel for background on
Zoran Vladicic). IPTF informed Human Rights Watch that Vladicic himself was
one of those allegedly involved in the beatings, as was Miodrag Koprivica.
(Both men are mentioned above in connection with their involvement in the KP
Dom detention center during the war.) The accused officers alleged that they
were in Montenegro on that day. IPTF later received confirmation from the
Montenegrin border police that they had no record of the officers crossing the
border. No sanctions have been reported against the officers involved in the
beatings, who remain at their posts.(165)
According to IPTF, cooperation by the local authorities, in particular the local
police, did not extend beyond the bare minimum required, unless it suited the
local police.
IPTF is charged with responsibility for restructuring local police forces under
Dayton (and the screening and vetting procedures outlined in the September
589

GENOCID U FOI 1992. 1995.

24, 1997 agreement on the restructuring of police forces in the Republika


Srpska). As part of the IPTF mandate in Bosnia and Hercegovina, they are
supposed to screen the local police to remove from the force any police
officers responsible for war crimes or human rights abuses. As part of the
vetting process, advertisements should be placed in local papers to encourage
the local population to report relevant information about police officers
backgrounds to IPTF. After the background check, the police are given
psychological testing and training. IPTF informed Human Rights Watch that
local police personnel had received preliminary certification by IPTF, and that
police had finished a preliminary training course and had had their
psychological tests. But one IPTF monitor informed Human Rights Watch that
he was unaware of any background check having been done, and was also
unaware that any advertisements to solicit background information on police
candidates had been placed in the local papers. As of June 1998, according to
an IPTF monitor familiar with the situation in Foca, no screening or vetting had
been done in Foca. In fact, according to this monitor, the process has come to
a grinding halt. This monitor also was unaware of any advertisements having
been placed in local papers.(166)
A representative of an international organization reported to Human Rights
Watch, when asked what steps the local authorities have taken to prevent or
prosecute post-war human rights violations, that usually the local authorities
did not really take any step to stop, investigat[e] or prosecut[e] those
responsible of [sic] human rights violations; very often if not always, they were
responsible for human rights abuses.(167)
When the local authorities fail to comply with the provisions of the Dayton
agreement, the local population is prevented from reaping the benefits of
590

GENOCID U FOI 1992. 1995.

cooperationfreedom of movement, expression and association; opportunities


to reunite with friends and family who have been separated by the war;
opportunities to participate in projects which the international community is
implementing; opportunities to return to their pre-war home; a chance to take
part in rebuilding a country based on openness and tolerance. The Foca
authorities rely upon the closed and restricted society which exists there to
maintain their power and their vision of ethnic division. The people in Foca
have yet to be given the opportunity to express an opinion on the inter-entity
contact (between the Federation and the Republika Srpska) which could bring
improvements in the local economic situation, and eventually, could actually
bring lasting peace.
Freedom of Expression and Access to Information
In Foca, there is no independent media, and to the best of our knowledge, no
one has dared to attempt to establish independent media of any sort in the
town. Access to information for the residents of Foca is severely restricted,
and is almost exclusively limited to Republika Srpska state radio and
television. Due to this closed situation, the population is uninformed and
almost completely ignorant of the world outside Foca. The restriction on
information has played a significant role in the efforts of the Foca authorities to
maintain strict control over the population.
One Foca resident told Human Rights Watch that he was too afraid to tell us
what he knows about the town and the persons responsible for wartime
abuses. I don't want to have any problems, he told Human Rights Watch, so
I can't talk with you, not yet. It's true that things are changing very slowly here,
not as fast as I'd like them to, but the time has not come yet for me to be able

591

GENOCID U FOI 1992. 1995.

to talk. One day, maybe, but not yet. He did say, though, that there is no
outside information..the media is closed. We live in darkness here.(168)
An IPTF report dated July 2, 1997, describes the restrictions on freedom of
expression in Foca, in speaking about the public reactions to the political
changes that were occurring in the Republika Srpska at the time. Around this
time, Republika Srpska President Biljana Plavsic was in a political struggle
with the SDS leadership loyal to indicted Radovan Karadzic. The report
describes the local reaction in Foca to this rift.
Most ordinary people are unaware of the power struggles, or even if they are,
the citizens expressed a nonchalant attitude to the situation. The population is
not informed through the local electronic or print media. Most of what people
know is gathered from reports in the international media, which is available
only to a small number of persons in the society.That lack of information is
responsible for the nonchalant attitude of the peoplea combination of fear,
bad economic condition, and insufficient information is responsible for the
indifference.(169)
Another international representative who works in the region told Human
Rights Watch that he asked a local Bosnian Serb woman in Foca what she
knew about what had happened in Srebrenica. The woman replied, Very
little. The person asked if the woman wanted to know, and when the woman
responded affirmatively, explained what had occurred in Srebrenica: that all
non-Serb women had been expelled and over 8,000 non-Serb men are
missing and supposed slaughtered in the hills around Srebrenica. When the
woman heard this, she reportedly began to shake, and, with visible shock, told

592

GENOCID U FOI 1992. 1995.

the person, if this is true, then it is absolutely awful.(170) Srebrenica is no


more than two hours drive from Foca.

Prevention of the Return of Refugees and Displaced Persons To Foca


UNHCR has encountered consistent opposition to its attempts to facilitate the
return of refugees and displaced persons to Foca. In early 1997, UNHCR was
working on two pilot projects for the return of Bosniaks to the villages of
Filipovici and Paonci, both in the Foca municipality. According to UNHCR,
twenty Bosniak families wanted to return to their homes in Paonci, a village in
the zone of separation controlled by the Foca municipality, yet totally empty
and abandoned since the war. At an inter-agency meeting held in Foca on
April 17, 1997, which Human Rights Watch attended, Radojica Mladjenovic,
then president of the executive board in Foca, stated that If there are requests
for return, then the Municipality should be informed and the procedure should
be followed in accordance with the Dayton agreement.(171) In order to take
593

GENOCID U FOI 1992. 1995.

advantage of Mladjenovic's stated willingness to cooperate on returns, on May


30, 1997, UNHCR offered to rebuild ten of the twenty-seven apartments that
had been damaged in the war in a building in the center of Foca; in exchange,
Mladjenovic was asked to allow the twenty families to return to Paonci.
Mladjenovic's response, according to UNHCR, seemed to be positive. He
reportedly told UNHCR that he would have to consult his superiors, and that
he would write them a letter stating that the Foca authorities support this return
project. (According to UNHCR, Mladjenovic also made an announcement on
the Foca radio stating that refugees should be allowed to return to Foca.)
However, this letter was never written, and the pilot project was never initiated:
after this meeting, Mladjenovic was removed from his position as president of
the executive board, just one of several members of the government replaced
suddenly in Foca. Reports at the time indicated that Mladjenovic's more
hardline superiors viewed him as too cooperative with the international
community. Mladjenovic was replaced by Radojica Tesevic, and has
reportedly joined Biljana Plavsic's political party. UNHCR reported that at a
later meeting with Foca officials, which took place around the time of the July
SFOR arrest in Prijedor, which left one indictee dead and another transferred
to the ICTY for trial, they were told by the current officials, I can't talk to you
because you are the enemy.(172) UNHCR staff reported that they had
several meetings with Radojica Tesevic, the current president of the executive
board, in the summer of 1997, but that he refused to allow Bosniaks to return
to Foca at that time.
Mayor Milos Lazovic, the former director of the post office, took over from
Petko Cancar in June 1997. When UNHCR approached Lazovic to discuss the
pilot return project to Paonci, explaining again that in exchange UNHCR would
rebuild the twenty-seven apartments in downtown Foca, Lazovic reportedly
594

GENOCID U FOI 1992. 1995.

replied, No. First give [us] 270,000 DM and then I will trust you. The pilot
project was not implemented.(173)
Another return pilot project was planned soon after, in June 1997. It was to
involve the two-way return of Bosnian Serbs to the village of Nekupi in the
Federation and Bosniaks to the village of Marevci, in the Serb territory.
UNHCR organized an assessment visit to these villages. According to
UNHCR, six Bosnian Serbs visited Nekupi under their auspices. The visit was
successful. However, soon after the visit, all but one of the six backed out of
the project, stating that they were no longer interested in returning to their
homes in Federation territory. According to UNHCR, one of the six was beaten
up, and the others were threatened in Foca. According to UNHCR, shortly
after a visit by a UNHCR staff person, one of the Bosnian Serbs was visited
twice by the local Foca police, who interrogated him and asked for the name
and other information about the UNHCR staff person who had visited.
Following these incidents, the individual pulled out of the return project.(174)
Ljubo Veljovic, a member of Vojislav Seselj's Serb Radical Party, has been
the de facto mayor of Foca since November 1997.(175) According to
representatives of international organizations based in Foca, he is alleged to
have permitted and encouraged systematic harassment and attacks against
international personnel and on local people based for their political opinion,
and is reportedly responsible for the consistent failure to comply with the
provisions of the Dayton agreement, including blocking all discussion of the
return of refugees and displaced persons, and obstructing the exercise of
freedom of movement, expression and association. Veljovic has been even
more adamantly against cooperation with UNHCR on return issues than his
predecessor. During a meeting between Veljovic and UNHCR representatives
595

GENOCID U FOI 1992. 1995.

at the end of January 1998, UNHCR staff reportedly did not even mention the
issue of return, thinking it was too sensitive. They did, however, mention the
issue of the exchange of personal documents, such as drivers licenses and
birth and marriage certificates, between the entities. However, the mayor said
this should not be done in person (i.e. individuals should not travel inter-entity
to obtain the documents.) He reportedly told UNHCR staff that he would not
guarantee the security of any displaced persons who come to Foca to obtain
legal documents from the authorities. According to UNHCR staff, Veljovic
reportedly asked them at this meeting why UNHCR is trying to bring the
populations back together again, and why UNHCR is trying to start another
war. He reportedly told the UNHCR staff person leading the meeting to leave
Foca immediately, and to go back to his/her home.(176)
Not a single non-Serb from Foca has returned to the town since the war ended
in December 1995.

596

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Blocking Inter-Entity Projects


In December 1996, the International Rescue Committee (IRC) arranged for the
purchase of coal from the Miljevina mine in the Foca municipality by the
authorities of Gorazde, in the Bosnian Federation. Five transport companies
were hired by IRC to transport the coal, four of them from Gorazde and one
from Foca. The day before the first coal delivery, December 18, 1996, the tires
of the vehicles of the one transport company from Foca were slashed in an
obvious effort to stop the Serb company from participating in inter-entity trade.
The night of the delivery, an IRC vehicle was blown up in Foca in front of the
OSCE office. Nevertheless, the coal delivery was successful, and one OSCE
staff person reported to Human Rights Watch at the time that when the
Bosniak drivers arrived at the Miljevina mine and met some of the workers
there, they all cried, and asked about the other side, wishing to know
597

GENOCID U FOI 1992. 1995.

everything, having been cut off from any information from outside.(177) The
Miljevina coal mine directors did not want to cross the inter-entity boundary
line to enter Gorazde to receive their payment by the IRC, apparently due to a
fear of crossing into Federation territory. Radojica Mladjenovic, then president
of the executive board, went to Gorazde to get the money. IRC staff told
Human Rights Watch that after his visit to Gorazde and his return to Foca
Mladjenovic was threatened, though they were unable to identify who had
threatened him.(178)
Mladjenovic seemed to be the most cooperative of the Foca authorities. In
fact, he reportedly met with authorities from Gorazde in Foca on June 1, 1997,
to discuss questions of infrastructure between the two towns. A positive
atmosphere seemed to be developing until Milos Lazovic took over as mayor.
From that time on, all inter-entity cooperation ceased. De facto Mayor Ljubo
Veljovic has continued to pursue a policy of isolation and obstruct obligations
under the Dayton agreement.
In September 1997, the IRC attempted to provide the women in Foca with
access to micro-credits through the Bosnian Women's Initiative (BWI), which
was a grant by the U.S. government to provide Bosnian women with an
opportunity to use their skills for small income-generating projects. They had
already successfully begun BWI-funded projects in Gorazde, a nearby
Federation town, and wanted to offer access to these funds to the women in
Foca.
IRC, through the assistance of the OSCE office in Foca, made a public
announcement that they would visit Foca to explain the project, and that those
women who wanted to find out about the project should attend the meeting.
According to the IRC, fifty women attended this first meeting, and they came
598

GENOCID U FOI 1992. 1995.

full of ideas and energy. The IRC described the project and set a date to return
one week later, announcing that they would bring the appropriate forms with
them and assist the women in applying for the funding. When they returned
the following week, only one woman showed up. International staff in Foca
alleged that the women had been threatened by the local authorities and had
been afraid to participate in the project. The one woman who showed up had
apparently not heard the warning. The project was never initiated.
One IRC staff member reported to Human Rights Watch that the women were
pushed by the authorities not to take part in this project. This person alleged
that the women were interrogated by the authorities following the first
meeting.(179) Other international representatives also reported that the
women had been pressured by the authorities not to participate in the project.

599

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Obstruction of the Work of the Dayton-Implementing Bodies


The Pale Connection and Local Police Abuses
In the post-war period in Foca, the authorities have consistently obstructed the
work of the international organizations permanently based in the town.
According to several IPTF sources in the Foca region, one reason their work is
so difficult in Foca is that the local police still have very strong ties with Pale,
from which Radovan Karadzic commands the police who are still loyal to him.
In one example of this, an IPTF source who spoke on condition of anonymity
600

GENOCID U FOI 1992. 1995.

said that IPTF requested that security be guaranteed for one Bosniak who had
been elected to the Foca municipal parliamentary assembly, so that the
member could travel to Foca for the assembly meetings. When Milun
Milanovic, local chief of police, was asked if he could provide such security, he
reportedly replied that I guarantee it but I have to check with Pale. The IPTF
source went on to say that Pale is above everything. They never agree to
anything without authorization from Pale.(180)
An IPTF report from July 1997 also describes the close relationship between
the Foca authorities and the Pale government loyal to the indicted Karadzic.
The report talks about the fear that this connection causes among the
population in the town, in this case a fear of supporting Biljana Plavsic's
political party, which is in opposition to Karadzic's hardliners, and which is
gaining strength in other parts of Republika Srpska:
Out of sheer fear nobody can dare at Srbinje/Foca come out openly to support
the President [Plavsic] if it would be contrary to Pale line. There is much
connection between Pale and the officials at Srbinje/Foca.(181)
The IPTF monitor responsible for advising several of the local chiefs of police
in the Foca region during the research for this report informed Human Rights
Watch that the police in Foca continue even today to depend on Pale. When
asked whether IPTF has raised the issue of vetting with the local police, the
monitor replied that they know about the vetting process, but there are no
orders from Pale. Even meeting with the Foca police officials can be difficult,
according to an anonymous IPTF source. The IPTF source said that on a daily
basis, the obstruction of the local police is demonstrated by the difficulty IPTF
has in meeting with the current local chief of police, Milun Milanovic, or with
the chief of public security, Zoran Mandic. We meet them once a week on
601

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Wednesdays, but we have to confirm it a few times before Wednesday in order


to ensure that they will be there, the source reported to Human Rights Watch,
And yet still sometimes we show up, and they say they have other obligations
and leave, even though we confirmed it three times ahead of time that they
would be there.(182)
Zoran Mandic is currently the chief of public security, the highest local police
official, a position also often referred to as the local minister of the interior, for
seven municipalities, including Foca, Rudo, Cajnica, Kalinovik, Visegrad, Serb
Gorazde (Kopaci), and Serb Trnovo. Using his position as chief of public
security, Mandic has obstructed the implementation of the Dayton peace
agreement, refusing to cooperate with the IPTF vetting process even by
providing the IPTF with a list of police officers in the municipalities under his
authority. There is also substantial evidence to suggest that Mandic has
employed indicted persons in his police force and in the police training school
in the post-war period. Under Mandic's and Milanovic's authority, a Bosnian
Serb man was severely beaten by the local police in the central police station
in Foca in December 1997 (see above). He, in collaboration with local Chief of
Police Milun Milanovic, has failed to prevent ongoing harassment and attacks
against local persons for their political opinions, and has blocked investigations
into the threats and attacks against international personnel and journalists (see
section on Harassment of Internationals). In addition, Mandic has obstructed
the return of refugees through failing to provide guarantees of security, and
has prevented the establishment of inter-entity projects in the town during the
post-war period.
Access to Collective Centers for Displaced Persons

602

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Under the influence and strict control of the Pale authorities, the Foca
authorities have made every effort to block international agencies from working
in Foca to assist the local population. For example, in 1997 UNHCR was
denied access to collective centers for displaced persons. UNHCR staff
reported that during the first half of 1997, while Petko Cancar was still mayor
of Foca, they were frequently denied access to the collective centers. This was
despite the fact that UNHCR was implementing the USAID-funded cash aid
program (in the amount of $1.65 million for 1997). UNHCR was providing this
funding to the Commission on Refugees and Displaced Persons, the
Republika Srpska government office that handles issues relating to refugees
and displaced persons in the Republika Srpska, for the care of the
approximately 9,000 displaced persons living in collective centers in the
Republika Srpska.
In September 1997, UNHCR in Gorazde received a letter from the government
of Republika Srpska prohibiting its staff from talking to displaced persons in
the collective centers and claiming they had been bothering people. They
were told to speak to the directors and local employees of the Republika
Srpska Commission on Refugees for information, and not directly to the
displaced persons housed in the collective centers. In April 1997, IRC access
to collective centers in Foca was also a problem. In recent months, according
to UNHCR, the problem of access by NGOs to the collective centers has been
ameliorated. However, a UNHCR staff member added that they are always
willing to talk about food as long as you don't ask anything else.(183)
Improvements
There have been some small improvements recently. In the past eight months,
UNHCR and IRC have opened legal aid centers in Foca and in other towns in
603

GENOCID U FOI 1992. 1995.

the region such as Rogatica, Visegrad, and Pale. These centers are
responsible for helping the local population with property issues, occupancy
rights, pensions, and helping displaced persons to gain access to documents
held in the government offices of the Federation. The legal aid centers are
primarily funded by the European Community Humanitarian Organization
(ECHO) but are administered by IRC and UNHCR. OSCE has a facilitating
role as well.(184) The centers also provide information on return to their places
of origin to the local population, and all legal services are free of charge. The
legal aid center in Foca has succeeded in gaining access to personal
documents for Bosnian Serbs from Gorazde Canton. However, the Foca
authorities, according to the Foca municipal government-in-exile, have refused
to provide any of the more than 570 documents requested by Bosniaks from
Foca now living in the Federation.
Although the legal aid center is functioning, interpreters working with several
international organizations in the region reported that they have more trouble
traveling to Foca than to any other town in the Republika Srpska, and all
experienced verbal harassment, including ethnic slurs and threats of physical
violence. One interpreter reported that s/he goes into the town, takes care of
his/her responsibilities quickly, and leaves as soon as possible.(185)
Harassment of Internationals
The July 1997 Prijedor Arrests and the Repercussions in Foca
Representatives of international organizations based in or working in Foca
OSCE, IRC, and IPTFhave faced numerous instances of harassment and
violence in the post-Dayton period. For example, following the July 1997
SFOR arrest in Prijedor, which left one indictee dead and another transferred
to the ICTY for trial, international representatives were harassed and were
604

GENOCID U FOI 1992. 1995.

refused service in local restaurants and shops.


During this period, posters appeared throughout the Republika Srpska,
including in Foca, with pictures of Radovan Karadzic reading, in English, Don't
Touch Him. He Means Peace. Similarly, other posters called on the
population of Foca to stand in defense of our people, and behave like that in
defense of our state, as well, using all possible means if a similar arrest effort
should be carried out in Foca. ECMM reported that, on July 18, 1997, there
was an explosion near the lodgings of two IPTF monitors in Foca. During that
night, an ECMM vehicle was vandalized and severely damaged. ECMM asked
SFOR to keep the vehicle at their base in Filipovici, in the Foca municipality, to
prevent further damages from occurring. The next morning, according to a
report by ECMM,
the owners and the managers of the shops, bars and restaurants received the
visit of two men who gave them a message to attend a meeting on Saturday
afternoon. In this message, it was written, The owner of this company is
invited to attend a meeting today at 1500, in the gymnasium of the primary
school. The subject will be the attitude you must have towards the IC
[international community] representatives. If the owner or the manager cannot
be present, an authorised person should be sent. The participation in this
meeting is compulsory. Srbinje, the 19/7/97. No signature [sic].(186)
According to U.N. Civil Affairs, this meeting was compulsory and was followed
by a rash of threats against international personnel. On the evening of July 19,
1997, an IPTF monitor from India received an anonymous phone call in his
accommodation. The message was repeated several times. It was: tomorrow
morning go to Sarajevo Bamboula!'(187) On the same night, and the following

605

GENOCID U FOI 1992. 1995.

night, the house of Shin Yasui, program coordinator of Youthspace, a youth


center in Foca, was stoned several times.(188)
ECMM had a meeting with Mayor Milos Lazovic(189) soon after these
incidents. According to a report on the meeting:
This meeting was not a friendly meeting as usual in this town.Concerning
the last events in the town, Mr. L. first expressed his astonishment asking what
events. [ECMM] reminds him of the posters of Mr. Karadzic and destroyed car
of [ECMM]. Mr. L. answers that, here, in RS [Republika Srpska], the persons
are free to put on walls a few posters of the persons they like. No comment
about the car. Concerning the fact that [a] few bars refused to serve us, Mr. L.
answers that in RS the owner of a private bar is free to do whatever he
wants.About the eventuality of a trade link between Federation and RS, Mr.
L. told that the former executive board in the MUN [municipality] was totally
wrong when they started such things. As pres. of MUN, he has to obey the
orders coming from the higher level of the government of RStrade with
Gorazde is unauthorisedMr. [L.] told that representatives of IC [international
community] are not invited guests in the town. All of them parade in the town
and have sweet life in restaurantsMr. L. ended this meeting telling that the
best thing that IC could do, is to leave the country and to leave the inhabitants
quiet.(190)
In the weeks before the municipal elections of September 1997, an election
observer with the OSCE, Takis Michas from Greece, was harassed in Foca by
the indicted Janko Janjic, otherwise known by his nickname, Tuta, in the
presence of two uniformed Foca policemen. In an article written by the election

606

GENOCID U FOI 1992. 1995.

observer and published in the Wall Street Journal Europe a few weeks later,
Michas writes that while on the streets in Foca,
An individual suddenly appeared, ordered me to stop taking pictures and, in a
threatening manner, demanded to see my identity documents. This happened
in the presence of two local Bosnian Serb policemen who nodded approvingly.
Assuming by his demeanor that he was a local official, I obeyed. Only later did
I discover that he was wanted by the International War Crimes Tribunal at the
Hague.We met [him] on the street once more, and when we turned down his
demand for money he threatened to have us both killed for, as he put it, not
showing him respect.(191)
Harassment of Local Staff of International Organizations
The staff of an international organization active in the Foca region, who shared
this information on request of anonymity, reported that a Bosnian Serb
interpreter who works for them in the region was severely harassed and
threatened by the authorities in Foca in late 1996 and early 1997. The
organization for whom this person works reported that s/he felt extremely
unsafe, and requested special measures to ensure his/her safety.(192) In a
separate case, UNHCR reported that the driver and interpreter on the UNHCR
bus that runs between Foca and Visegrad asked for the bus route to start in
Visegrad and end there, rather than in Foca, because they were being
threatened in Foca.(193) The driver of the UNHCR bus had reportedly been
harassed before; once he was injured when the bus was attacked by angry
civilians throwing stones.(194)
Other Threats

607

GENOCID U FOI 1992. 1995.

On August 23, 1997, a member of the international community walking on the


street in Foca was stopped by Zoran Mandic, chief of public security, asked for
registration papers and threatened with expulsion from the town if he failed to
provide them. On August 26, 1997, an IPTF monitor was threatened in Foca
by a group of five civilians. According to an ECMM report on the incident,
when he was returning to his accommodation after his shift five men
surrounded him and put a hand grenade in front of his face. Later returned to
his accommodation. The local police was [sic] notified about this incident. [The
monitor] told [ECMM] that the local [chief of police] stated that some people
can not forget what happened.(195)
Attacks against persons who attempt to report on the truth about Foca are not
limited to the Foca region itself. In an incident that demonstrates the ongoing
close connection between the Republika Srpska police and the Serbian police
in the Federal Republic of Yugoslavia, Gordana Igric, a Serbian journalist who
worked with a CBS television crew investigating the presence of indictees in
Foca and the failure of French SFOR to arrest them, was harassed and
threatened upon her return to Belgrade, her home, in October 1997. The
Committee to Protect Journalists reported at the time that:
Gordana Igric, a prominent Serbian freelance journalist, has been forced into
hiding by a series of death threats against her for a recent report broadcast on
the U.S. television station CBS about indicted war criminals at large in the
Bosnian town of Foca.The telephone calls that Igric received at home shortly
after independent local and foreign media throughout Serbia and Bosnia
broadcast excerpts of her interview featured the sounds of gunfire and the
ticking of a time bomb. The journalist, who is writing a book about war crimes
in Foca, hid in another location outside Belgrade. However, the threatening
608

GENOCID U FOI 1992. 1995.

telephone calls continued to plague her in her hiding place, forcing her to
move again with her two children.(196)
International Community's Failure to Hold the Local Authorities Accountable
The incidents of harassment and noncompliance described above have not
brought strong responses from the international organizations involved in the
implementation of the Dayton agreement. The threats against Takis Michas,
described above, led the international organizations in the region to ask the
local Serb police to please tell Janko Janjic, [the indicted person who
threatened Michas life] not to harass foreigners.(197) Incidents such as this
should have brought a strong condemnation from the international community.
The French SFOR troops in Foca continued peacefully to co-exist with the
indictees throughout much of 1998. The IPTF failed to expose publicly the
human rights abuses being committed by and under the auspices of the local
police. And Robert Frowick, then-head of the OSCE mission in Bosnia,
surrendered one of its most important tools against the ongoing influence of
the Karadzic loyalists. When the Election Appeals Sub-Commission (EASC)
struck the SDS party from the ballot for the September 1997 municipal
elections for violating the rule that prohibits persons indicted by the ICTY from
appearing on posters as leaders of political parties, Frowick overruled the
decision. From that point on, the international community has squandered its
leverage to effect compliance with the Dayton agreement. The election
decision had severe consequences for places such as Foca, where the SDS
leadership continues, in close collaboration since the November 1997
parliamentary elections, with the Serb Radical Party (SRS), to rule with
unchecked and uncontested authority. This has often resulted in severe
restrictions on political and civil rights for the present population as well as for
609

GENOCID U FOI 1992. 1995.

those who were displaced from Foca during the war. From that point on, these
authorities realized that the international community would back down when
threatened.
Takis Michas, the Greek journalist and OSCE election observer in Foca,
described the inaction of the international organizations in Foca:
The incident was only the latest, and by no means the most serious, of a
whole series of aggressive acts that have gone unanswered in Foca during the
last year. In December, two cars belonging to the OSCE were blown up. In
July, a car belonging to the European Community Monitoring Mission was
blown up by a hand grenade. In August, an Italian member of a
nongovernmental organization was dragged out of his car in the middle of the
city by a group that included some of the indicted war criminals and beaten up
in full view of an IPTF officer who did nothing. In August, an IPTF policeman
was stopped by the same group and they placed a hand grenade under his
armpit for fun. In all these incidents, according to witnesses, the same group
of indicted war criminals was involved. Yet no action was taken against
them.(198)
Lack of Access to Information from IPTF
Human Rights Watch was unable to gather information on post-war police
abuses in the Foca municipality from the IPTF, because its officials both in the
field and in its headquarters generally refused to provide such information. In
December 1997, when Human Rights Watch first visited the Foca area and the
IPTF stations in the region, the IPTF monitors expressed their hope that our
report would be able to expose the police abuses that are going on in Foca.
610

GENOCID U FOI 1992. 1995.

They reported in very general terms to Human Rights Watch that there had
recently been a beating case by the local police in the central police station,
that IPTF had pictures of the victim's wounds, and that there was allegedly
some high-level police involvement in the incident. However, Human Rights
Watch was unable to learn more details about the case, because the monitors
had apparently received an order. It is unclear who the order came from.
Human Rights Watch subsequently made numerous efforts to obtain
information on specific cases of police abuse in Foca from the Human Rights
Office at IPTF headquarters in Sarajevo. Although the head of the Human
Rights Office, Claudio Cordone, appeared willing to authorize the monitors in
the Foca region to share information, Human Rights Watch was later informed
by staff that ultimately only the regional commander has the authority to
authorize monitors to talk to Human Rights Watch.(199) The regional
commander at the time, however, had been willing to share information only
regarding IPTF's mandate and role in Bosnia and Hercegovina, and no more.
A staff member told Human Rights Watch that even when the Human Rights
Office needs information, it cannot make requests directly to the IPTF field
offices; it must go through the regional commander.(200)
Ultimately, on March 9, 1998, Human Rights Watch received a letter from
another IPTF human rights officer informing us that the IPTF field monitor had
received authorization from the Human Rights Office to speak with Human
Rights Watch, but only about the one beating incident from December 1997.
Human Rights Watch spoke with the monitor on April 26, 1998. A report on the
incident was never completed by IPTF, however, and the IPTF monitor was
hesitant to share details about any other cases of human rights abuse by the

611

GENOCID U FOI 1992. 1995.

police in Foca.
International Reconstruction Assistance and Investment in Foca
According to the International Management Group (IMG), an organization that
maintains a detailed database of all reconstruction projects throughout Bosnia
and Hercegovina and the progress of their implementation, within the past two
years, various donor governments and institutions have planned for,
investigated, and implemented projects in Foca involving the influx of
thousands, in some case millions, of German marks into the area. Policy
makers justify such assistance, notwithstanding ongoing human rights
violations and the obstruction of the peace process, as necessary in order to
coax compliance out of the local authorities. While such policies may be
effective in communities where there are local moderate leaders who need
international support and encouragement, they risk backfiring in areas such as
Foca that remain dominated by hardline extremists and war crimes suspects.
Even worse, they risk providing funds to administrators who will divert them to
uses intended to consolidate their wartime achievements.
Throughout Bosnia, donors must use extreme care to avoid rewarding the
architects of ethnic cleansing. Nowhere is this more apparent than in Foca,
where, as detailed in this report, the entire communitynot only local
government, but also local companies, the hospital, and other institutions
were ethnically cleansed and many of those responsible are still running the
show. To ensure that they do not benefit from or sabotage reconstruction
assistance efforts, international donors must carefully vet the recipients of their
aid and monitor and audit every aspect of project implementation. Under the
current political and economic power structure of Foca, which even SFOR is
disinclined to challenge, such scrutiny is not possible. Therefore, until the
612

GENOCID U FOI 1992. 1995.

international community arrests the indicted war crimes suspects at large in


Foca and insists on justice for other human rights abusers, as well as
compliance with the Dayton Peace Agreement, it risks at best wasting donor
resources and at worst enriching and empowering the enemies of the peace
process and contributing to reinforcement of a social order founded on
injustice. A number of reconstruction projects currently underway or recently
completed in the Foca area that are detailed in the IMG report illustrate this
danger.
According to IMG, UNHCR contributed 204,000 DM ($113,000), for the repair
of seventy houses in Foca. The IMG report indicates that this project was
implemented by the Republika Srpska Ministry of Refugees and completed in
1997. In response to Human Rights Watch's inquiries, UNHCR officials denied
that it had funded this project in Foca. The IMG also reported that the Italian
government contributed bilateral aid in the sum of 190,000 German marks
($105,500) to repair twelve residential flats in Foca, and that this project was
completed in 1997. Notwithstanding this assistance, the Foca authorities have
publicly refused to permit the return of Bosniak refugees. The funds expended
by UNHCR and the Italian government have accomplished nothing in terms of
encouraging a more receptive attitude toward returning refugees. And
particularly in the case of the UNHCR project, which was administered by
Bosnian Serb government officials, there was a substantial risk that the
intended repairs were never made. To the extent that the funds spent by
UNHCR and the Italian government on housing reconstruction in Foca were
even expended for that cause, they almost certainly did nothing to facilitate the
right of any refugees or displaced persons to return to their pre-war homes, as
the Dayton Peace Agreement promised.
613

GENOCID U FOI 1992. 1995.

In another example of misguided reconstruction assistance, the IMG report


indicates that the Italian government invested 110,000 German marks
($61,100) for the repair of the collective refugee center in the Hotel Zelengora,
in downtown Foca. According to the Italian organization responsible for
implementing these projects, they were completed in 1997.(201) Human
Rights Watch representatives visited the Hotel Zelengora collective center in
January of 1998, and found the facility terribly rundown, with visible remaining
war damage, freezing cold, and with a stench of sewage pervading the
building. On June 11, 1998, Human Rights Watch representatives revisited the
facility and found displaced persons still living in the same squalid conditions
as in January. The facility did not appear to have benefited from repairs
reflecting the grant of 110,000 German marks, an enormous sum of money in
Republika Srpska today. An IPTF monitor who worked in the region during the
period between October 1997 and early 1998 confirmed to Human Rights
Watch that no significant repairs were done on the collective center during his
time in Foca. The IPTF station in Foca is also located in the Hotel Zelengora,
and the conditions of the bathrooms in the station, shared with the displaced
persons who are housed there, are so intolerable that the IPTF station will be
moving its location out of the hotel.
Similar concerns are raised by European Bank for Reconstruction and
Development and World Bank projects currently under way. According to IMG,
the World Bank is in the investigative phases of projects they have planned for
reconstruction of a Foca-area bridge that was destroyed by NATO forces
during the war, in a last minute effort to hinder Serb attacks in southeastern
Bosnia. The IMG report indicates that the World Bank has allocated 1.38
million German marks ($766,600) to finance reconstruction of the bridge. The
614

GENOCID U FOI 1992. 1995.

EBRD confirmed to Human Rights Watch that it also has plans to finance
infrastructure projects in the Foca area.(202) The first project is, like the World
Bank's, a bridge reconstruction project, for which the EBRD originally
budgeted $3 million, an estimate that has now been reduced to $1.5
million.(204) The second EBRD project in the area is for rehabilitation of the
road between Foca and Ustipraca, at an estimated cost of $5.6 million.(205)
All three infrastructure projects are to be implemented by the Republika
Srpska Ministry of Transport in Banja Luka. According to the EBRD, contracts
for its projects were supposed to have been awarded in July 1997, but both
were delayed because of the move of the seat of [the Republika Sprska]
government to Banja Luka and logistical problems in the operation of the
Project Implementation Directorate [of the Republika Srpska Ministry of
Transport].(206) The EBRD now expects to have these contracts mobilized by
August 1998. In doing so, the Bank and the Ministry of Transport should
carefully vet contractors and subcontractors to ensure that they are not owned
or managed by those responsible for ethnically motivated dismissals,
disappearances, or ethnic cleansing. In response to Human Rights Watch's
inquiries about such vetting, the EBRD replied that its procurement policy is to
ensure that project funding is not applied in contravention of Section VII of the
Charter of the United Nations(207): provisions of the charter binding U.N.
members to apply sanctions adopted by the Security Council in response to
threats to the peace. There are no sanctions that preclude economic relations
with Bosnian entities or individuals implicated in war crimes or obstruction of
the Dayton Agreement, so this policy alone is insufficient to ensure that
EBRD's reconstruction projects in the Foca area will not benefit the architects
of ethnic cleansing.

615

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Problems also arise in connection with international organizations efforts to


lease space from which to work in the area. In Foca, both the OSCE and the
IPTF rent facilities for their offices from the local authorities. In 1997, the
OSCE office moved from a private accommodation to a facility owned by the
local government. The IPTF
office, currently in the Hotel Zelengora (owned by local government), is
planning to move its station to a space above a restaurant that is part of the
KP Dom prison facility. The prison and the restaurant are owned by the Foca
municipality, and thus the IPTF will continue to pay rent to the Foca
authorities. According to IPTF, their rent for
this space will exceed 2,000 DM per month ($1,110). Notwithstanding this
patronage, representatives of these organizations face harassment and
obstruction of their work.
In Foca and other similar communities, efforts to use reconstruction assistance
as a carrot to encourage cooperation are clearly ill-fated. In terms of such
cooperation, the international community has little to show for its investment to
date in the Foca area. In the same vein, even the most rigorous vetting and
auditing procedures cannot ensure that reconstruction projects in Foca will
serve their intended purposes, without enriching and empowering corrupt and
abusive local elites. The answer in Foca and other similar communities must
be action by the international community to arrest indicted war criminals and
enforce the Dayton Peace Agreement.

616

GENOCID U FOI 1992. 1995.

CONCLUSION
Human Rights Watch is concerned that the international organizations in the
Foca region, and in Foca itself, may not be doing all that is within their
respective briefs and capacities to hold the local authorities responsible for
past and present abuses and for noncompliance with the provisions of the
Dayton agreement. This is likely related to a fundamental contradiction
between attempts to maintain cordial relations and the idea of gently coaxing
the local authorities into complying, and the duty to arrest some among them,
while monitoring continuing human rights abuses, with a view to bringing the
perpetrators to justice.
617

GENOCID U FOI 1992. 1995.

There are many reasons the staff of international organizations in towns like
Foca might be unwilling to challenge local authorities that fail to comply with
the Dayton agreement, not least of which is the risk of harassment, attacks,
threats, or even of being evicted from the town that anyone who challenges
the local authorities may face. The examples described above demonstrate
clearly what has happened when international personnel have attempted to
engage in activities or programs which the local authorities believe threaten
their control in the town. But the tactic of reticence in withholding criticism of
the local authorities in Foca has neither won friends nor made them more
compliant; it has not brought freedom of expression or association; it has not
opened Foca to the return of refugees and displaced persons; it has brought
about a vetted police force that protects human rights; it has not even led to
the permanent resettling of displaced Serbs who live in atrocious conditions.
The international organizations have turned a blind eye not only to the
connection between the brutal crimes which occurred in Foca during the war
and the current leadership of the town, but also to their current noncompliance
with the most basic principles of the Dayton agreement.
The failure of the international organizations in Foca, including OSCE, IPTF,
and ECMM, and those whose mandates cover Foca and other towns, such as
U.N. Civil Affairs, to report publicly on the lack of cooperation of the Foca
authorities has accomplished nothing but, as one OSCE staff person reported
to Human Rights Watch, to present the illusion that things are very peaceful in
Srbinje. This portrayal of a town where indictees roam free, returnees face
bodily harm, and where the local population may be denied humanitarian
assistance because of their beliefs is dangerous and misleading. It is possibly
because of the lack of open and public reporting on the actual situation in Foca
618

GENOCID U FOI 1992. 1995.

that the World Bank and the U.S. government could have considered investing
large sums of money in the town, which, under present conditions, would
serve to entrench the power of those who are responsible for war crimes and
post-war noncompliance. It is imperative that the perpetrators of war crimes
and other gross abuses be held accountable for their crimes and that
obstructionist authorities be pressured into compliance with the Dayton
agreement. Most importantly, it is crucial that these persons do not benefit
from economic aid in their efforts to build walls to permanently separate Foca's
divided people. It is the responsibility of the international organizations present
in the region to ensure accountability.
APPENDIX I: Concentration Camp in Foca: KP Dom Foca
Legend
1) building for inmates (I)
ground floor solitary confinement cell
upper floor inmate cells number 11, 12, 13, 14, and 15
hospital and pharmacy in the attic
2) building for inmates (II)
ground floor solitary confinement cell
upper floor inmate cells number 16, 18, 19, 20, 21, 22, and 23
3) -furniture factory

619

GENOCID U FOI 1992. 1995.

4) shack for building materials


5) guards room (torture chamber)
6) radio station
7) solitary confinement cell (torture chamber)
8) solitary confinement cell (torture chamber)
9) visitors room (torture chamber)
10-14) machine guns rooms
15) cafeteria (movie room on the upper floor)
16) kitchen
17) cafeteria (school on the upper floor)
18) bakery
19) furniture store
20-23) guards quarters
24) entrance to KP Dom
25) transport gate
26) coffee shop
620

GENOCID U FOI 1992. 1995.

27) KP Dom management


28) KP Dom guard on duty
29) entrance to the engine room
30) iron bridge over the Drina river
K1-K5 watch towers
APPENDIX II: Events Following the Arrest of Milorad Krnojelac
On June 15, 1998, Milorad Krnojelac was arrested by SFOR troops in
accordance with a sealed indictment accusing Krnojelac of beatings, murder,
willful killing, willfully causing serious injury, cruel treatment and inhumane acts
towards prisoners in the KP Dom prison camp in Foca. Following the arrest, a
series of spontaneous demonstrations took place in Foca. They were
characterized by Agence France Presse as violent,(208) and indeed resulted
in the U.S. Consulate issuing an advisory to citizens on June 17 to avoid the
Foca area until further notice[and that] U.S. citizens should remain alert to
the security situation and exercise caution regarding their personal security.
On June 16, demonstrators in Foca attacked local OSCE and IPTF stations,
breaking into and damaging the offices as well as taking office equipment. One
car belonging to IPTF was overturned during the protest. As the offices had
taken the precaution of evacuating the town immediately following the arrest
action, no international staff was injured.
However, Human Rights Watch learned that personal threats were delivered to
representatives of international organizations immediately following the attacks
621

GENOCID U FOI 1992. 1995.

on the offices. In one instance, when a representative who had evacuated the
town following the arrest returned to his/her residence in Foca, s/he found that
his/her landlady and her children had been threatened and did not feel safe
with the representative remaining in her building. This international staff
person reported that s/he and the landlady had been threatened repeatedly
over the three months prior to the arrest of Krnojelac, but that the threats
became too serious for him/her to remain in this residence.
Further, while local police were praised by U.N. representatives for their role in
breaking up the protest, the role of local authorities in instigating the
demonstrations and attacks against international representatives remains
unclear. According to Bosnian Serb radio, de facto Mayor Ljubo Veljovic spoke
out publicly at a rally against the international community for undertaking the
arrest.(209) Duncan Bullivant, spokesman for the Office of the High
Representative (OHR), later appealed directly to Veljovic to stop the rallies and
announced that the mayor of Srbinje will be responsible for possible incidents
in this town.(210) Human Rights Watch has also received reports that OSCE
has asked the mayor for compensation for the equipment that was damaged
during the attack. These reports indicate that, at minimum, the international
representatives present during the demonstrations believe that the
spontaneous events were actually orchestrated by local authorities. If it were
true that the local Foca authorities were responsible for the covert incitement
of crowds of citizens into unplanned demonstrations, this would fit into a
pattern of similar behavior long-noted throughout the war and post-war period
in Bosniatactics popular because they sucessfully further the interests of
hardline officials without directly implicating them in the violence that inevitably
erupts during such incidents.
622

GENOCID U FOI 1992. 1995.

APPENDIX III: Excerpts from the ICTY Indictment Against Gagovic et al.
The following were indicted by the Prosecutor of the International Criminal
Tribunal of the former Yugoslavia:
Dragan Gagovic
Gojko Jankovic
Janko Janjic
Radomir Kovac
Zoran Vukovic
Dragan Zelenovic
Dragoljub Kunarac
(surrendered to the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia
on March 4, 1998)
Radovan Stankovic
with CRIMES AGAINST HUMANITY, GRAVE BREACHES OF THE GENEVA
CONVENTIONS (HEREAFTER GRAVE BREACHES) and VIOLATIONS OF
THE LAWS OR CUSTOMS OF WAR, as set forth below:
In the case of Torture and Rape at Buk Bijela,
GOJKO JANKOVIC indicted for:

623

GENOCID U FOI 1992. 1995.

torture as a CRIME AGAINST HUMANITY;


rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;
torture as a GRAVE BREACH;
torture as a VIOLATION OF THE LAWS OR CUSTOMS OF WAR;
DRAGAN ZELENOVIC indicted for:
torture as a CRIME AGAINST HUMANITY;
rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;
torture as a GRAVE BREACH;
torture as a VIOLATION OF THE LAWS OR CUSTOMS OF WAR;
JANKO JANIC indicted for:
torture as a CRIME AGAINST HUMANITY;
rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;
torture as a GRAVE BREACH;
torture as a VIOLATION OF THE LAWS OR CUSTOMS OF WAR;
In the case of Torture and Rape at Foca High School,
DRAGAN ZELENOVIC indicted for:
624

GENOCID U FOI 1992. 1995.

torture as a CRIME AGAINST HUMANITY;


rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;
torture as a GRAVE BREACH;
torture as a VIOLATION OF THE LAWS OR CUSTOMS OF WAR;
JANKO JANJIC indicted for:
torture as a CRIME AGAINST HUMANITY;
rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;
torture as a GRAVE BREACH;
torture as a VIOLATION OF THE LAWS OR CUSTOMS OF WAR;
ZORAN VUKOVIC indicted for:
torture as a CRIME AGAINST HUMANITY;
rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;
torture as a GRAVE BREACH;
torture as a VIOLATION OF THE LAWS OR CUSTOMS OF WAR;
GOJKO JANKOVIC indicted for:
torture as a CRIME AGAINST HUMANITY;
625

GENOCID U FOI 1992. 1995.

rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;


torture as a GRAVE BREACH;
torture as a VIOLATION OF THE LAWS OR CUSTOMS OFWAR;
In the case of persecution in Partizan Sports Hall,
DRAGAN GAGOVIC indicted for:
persecution on political, racial and/or religious grounds as a CRIME AGAINST
HUMANITY;
wilfully causing great suffering as a GRAVE BREACH;
outrages upon personal dignity as a VIOLATION OF THE LAWS OR
CUSTOMS OF WAR;
In the case of Torture and Rape of FWS-48 at Partizan Sports Hall,
DRAGAN GAGOVIC indicted for:
torture as a CRIME AGAINST HUMANITY;
rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;
torture as a GRAVE BREACH;
torture as a VIOLATION OF THE LAWS OR CUSTOMS OF WAR;

626

GENOCID U FOI 1992. 1995.

In the case of Torture and Rape of FWS-48, FWS-50, FWS-75, FWS-87,


FWS-95 and other women at Partizan Sports Hall,
JANKO JANJIC indicted for:
torture as a CRIME AGAINST HUMANITY;
rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;
torture as a GRAVE BREACH;
torture as a VIOLATION OF THE LAWS OR CUSTOMS OF WAR;
DRAGOLJUB KUNARAC surrendered to the International Criminal Tribunal for
the former Yugoslavia on March 4, 1998 on charges of:
torture as a CRIME AGAINST HUMANITY;
rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;
torture as a GRAVE BREACH;
torture as a VIOLATION OF THE LAWS OR CUSTOMS OF WAR;
ZORAN VUKOVIC indicted for :
torture as a CRIME AGAINST HUMANITY;
rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;
torture as a GRAVE BREACH;
627

GENOCID U FOI 1992. 1995.

torture as a VIOLATION OF THE LAWS OR CUSTOMS OF WAR;


GOJKO JANKOVIC indicted for:
torture as a CRIME AGAINST HUMANITY;
rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;
torture as a GRAVE BREACH;
torture as a VIOLATION OF THE LAWS OR CUSTOMS OF WAR;
DRAGAN ZELENOVIC indicted for:
torture as a CRIME AGAINST HUMANITY;
rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;
torture as a GRAVE BREACH;
torture as a VIOLATION OF THE LAWS OR CUSTOMS OF WAR;
In the case of Enslavement and Rape of FWS-75, FWS-87 and Seven Other
Women in the House of Nusret Karaman,
RADOVAN STANKOVIC indicted for:
enslavement as a CRIME AGAINST HUMANITY;
rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;

628

GENOCID U FOI 1992. 1995.

inhuman treatment as a GRAVE BREACH;


outrages upon personal dignity as a VIOLATION OF THE LAWS OR
CUSTOMS OF WAR;
In the case of Rape of FWS-75 and FWS-87 and Two Other Women,
GOJKO JANKOVIC, DRAGAN ZELENOVIC and JANKO JANJIC indicted for:
rape as a CRIME AGAINST HUMANITY;
In the case of Enslavement and Rape of FWS-75 and FWS-87 in a Brena
Apartment,
RADOMIR KOVAC indicted for:
enslavement as a CRIME AGAINST HUMANITY;
rape as a CRIME AGAINST HUMANITY.
1. After the war was over, Bosnian Serb authorities in Foca renamed the town
Srbinje. Out of respect for the thousands of victims tortured and murdered by
these same Bosnian Serb authorities, the town will be referred to by its
traditional name, Foca, in this report.
2. Zoran Vukovic is alleged to be living in the Prijedor area.
3. Human Rights Watch interview, Sarajevo, Bosnia and Hercegovina, 1997.
The Serbs chose to attack Foca on April 7, 1992, the third day of the Muslim
holiday of Bajram, which comes at the end of Ramadan, the month of fasting.
629

GENOCID U FOI 1992. 1995.

4. ICRC Special Report, The Issue of Missing Persons in BosniaHerzegovina, Croatia, and the Federal Republic of Yugoslavia, February 1,
1998.
5. The SFOR troops in Bosnia and Hercegovina are divided into three sectors:
British, American, and French. British SFOR troops, in an action in the Prijedor
region in July 1997, arrested one secretly indicted person and killed a second
when he resisted arrest. Dutch SFOR troops arrested Vlatko Kupreskic, who
was publicly indicted, and Anto Furundzija, whose indictment was sealed, in
Vitez in December 1997. American SFOR troops arrested the publicly indicted
Goran Jelisic in Bijeljina in January 1998. British troops also arrested Miroslav
Kvocka and Mladen Radicboth publicly indictedin Omarska, near Prijedor, in
April 1998. French SFOR troops did not attempt to arrest any of the indictees
in their region, in which Radovan Karadzic also allegedly resides, until June
15, 1998, when they arrested Milorad Krnojelac, under sealed indictment for
his role as manager of the KP Dom detention center. For more details of KP
Dom and on Krnojelac's role, see below.
6. During the Second World War, the Cetniks fought against the occupying
Axis powers and called for the restoration of the Serbian monarchy and the
creation of a Greater Serbia. The Cetniks also fought against the pro-Nazi
Ustasa forces of Croatia and Tito's communist Partisans and were responsible
for widespread atrocities against Muslims and Croats, primarily in Bosnia and
Hercegovina. Croats and Muslims both in Croatia and Bosnia commonly refer
to Serbian military and paramilitary forces engaged in the recent war in Bosnia
as Cetniks in a derogatory sense. Though some military institutions in Serbia
and the Republika Srpska vehemently reject the label Cetnik, claiming they
are merely defenders of their people and their land and that they are not
630

GENOCID U FOI 1992. 1995.

extremists, others, such as those loyal to the ultra-right wing leader of the
Serbian Radical Party, Vojislav Seselj, commonly refer to themselves as
Cetniks.
7. Hereinafter referred to as the U.N. Commission of Experts.
8. United Nations, Final Report of the United Nations Commission of Experts,
established pursuant to Security Council Resolution 780 (New York: United
Nations, 1992), S/1994/674/Annex III.A., 17. 746, 413, p. 136.
9. United Nations, Final Report of the United Nations Commission of Experts,
Annex III. A., 17. 746, 413, p. 169.
10. For details of the crimes committed in the Partizan Sports Hall rape camp
for women, please see section on detention centers.
11. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
12. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 21,
1997.
13. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997.
14. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, 1997.
15. Human Rights Watch interview, Sarajevo, Bosnia and Hercegovina,
January 1998.

631

GENOCID U FOI 1992. 1995.

16. Human Rights Watch interview with Foca municipal government-in-exile,


Ustikolina, Bosnia and Hercegovina, January 14, 1998.
17. ICRC Special Report, The Issue of Missing Persons in BosniaHerzegovina, Croatia, and the Federal Republic of Yugoslavia, February 1,
1998.
18. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 21,
1997.
19. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 1998.
20. Ibid.
21. United States Department of State, Seventh Report on War Crimes in the
Former Yugoslavia, Supplemental United States Submission of information to
the United Nations Security Council in Accordance with Paragraph 5 of
Resolution 771 (1992) and Paragraph 1 of Resolution 780 (1992), dated April
12, 1993, (17) April-August 1992.
22. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997. At the time, Ustikolina, which is on the road between Gorazde and Foca,
was under Bosnian Serb control. After the war, it was transferred to the
Bosniak-Croat Federation.
23. Ustashe is the name for the Croatian forces which joined sides with the
Nazis during World War II. It is a term currently used to describe nationalist
fascist Croats, both by themselves and by others. In this case, the term is
meant simply as a slur.
632

GENOCID U FOI 1992. 1995.

24. Human Rights Watch interview, December 22, 1997.


25. United Nations, Final Report of the United Nations Commission of
Experts,Annex VIII, p. 139.
26. United States Department of State, Seventh Report on War Crimes in the
Former Yugoslavia, (4) July 1992.
27. Human Rights Watch interviews, Bosnia and Hercegovina, December
1997 and January 1998.
28. Human Rights Watch was unable to determine the precise number of
persons who disappeared before September 1993. However, extensive
interviews with survivors, former officials, and journalists working in the region
during the war have shown the period of Krnojelac's management, April 1992September 1993, to have been the period during which the greatest number of
non-Serbs were detained in KP Dom, tortured and mistreated, and
disappeared.
29. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, 1997.
30. Persons Accused of Having Committed War Crimes, State Commission
for Gathering Facts on War Crimes, Bulletin no.4, Sarajevo, April 1993.
31. See Appendix II for details on Krnojelac's indictment.
32. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
33. Human Rights Watch interview, December 22, 1997.

633

GENOCID U FOI 1992. 1995.

34. Ibid.
35. Human Rights Watch interview, December 20, 1997.
36. List of personalities of the Area of Responsibility (AOR), European
Community Monitoring Mission (ECMM), June 16, 1997, and interview with
ECMM/Foca, January 13, 1998.
37. Human Rights Watch interviews with survivors of KP Dom, namely E.D.,
interview December 21, 1997, F.E., interview December 22, 1997, and I.H.,
interviews 1997 and 1998.
38. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 21,
1997.
39. Human Rights Watch interview with IPTF, Bosnia and Hercegovina, May
30, 1998.
40. Human Rights Watch interview with staff member of an international
institution which has been functioning in the region of Foca throughout the war
and in the post-Dayton period, Bosnia and Hercegovina, December 1997.
41. Human Rights Watch interviews, Bosnia and Hercegovina, December 21,
1997 and December 22, 1997.
42. Human Rights Watch interviews, Bosnia and Hercegovina, December
1997 and May 1998.

634

GENOCID U FOI 1992. 1995.

43. This is a pseudonym for the witness friend, because naming the friend
might enable someone to identify the witness, who wished to remain
anonymous.
44. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997.
45. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 21,
1997.
46. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, 1997.
47. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997.
48. Human Rights Watch interviews, December 22, 1997.
49. Human Rights Watch interviews, Bosnia and Hercegovina, 1997 and 1998.
50. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997.
51. Human Rights Watch interview, December 1997.
52. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997.
53. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 21,
1997.

635

GENOCID U FOI 1992. 1995.

54. Persons Accused of Having Committed War Crimes, State Commission


for Gathering Facts on War Crimes in the Republic of Bosnia and
Hercegovina, Bulletin no. 4, Sarajevo, April 1993.
55. Human Rights Watch interview with IPTF, Bosnia and Hercegovina, May
30, 1998.
56. Roy Gutman, A Daily Ritual of Sex Abuse, Newsday, April 19, 1993.
57. Refugee Days, Vreme News Digest Agency, March 29, 1993.
58. United Nations, Final Report of the United Nations Commission of Experts,
Annex VIII, p. 146.
59. United States Department of State, Seventh Report on War Crimes in the
Former Yugoslavia, (21) July-August 1992.
60. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997.
61. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
62. For details on Milenko Zeko Vukovic, see section on Miljevina below.
63. This witness spoke in terms of the abuses that occurred in Partizan as they
were told to her by other women during her brief stay there, not exclusively
about her own experiences there, since she was imprisoned there for only one
night.

636

GENOCID U FOI 1992. 1995.

64. Roy Gutman, Rape Camps: Evidence Serb Leaders in Bosnia OKd
attacks, Newsday, April 19, 1993.
65. Gutman, A Daily Ritual, Newsday.
66. Ibid.
67. Ibid.
68. Victoria Clark, Rape Thy Neighbour, Observer (London), February 21,
1993.
69. Roy Gutman, Bosnian Camp Plea Unheeded; Mitterand alerted early to
killings, witnesses say, but remained passive, Newsday, May 11, 1994, p. 6.
70. Clark, Rape Thy Neighbour, Observer.
71. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 1997.
72. The United Nations Commission of Experts report says of Velecevo that
Serb forces allegedly used the Velecevo women's prison in Foca as a
concentration camp for Muslim women. Women were reportedly held there as
late as April 1993. United Nations, Final Report of the United Nations
Commission of Experts, Annex VIII, p. 147.
73. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 1998.
74. United Nations, Final Report of the United Nations Commission of Experts,
Annex X, Mass Graves, December 28, 1994.

637

GENOCID U FOI 1992. 1995.

75. Human Rights Watch interviews, Bosnia and Hercegovina, December


1997 and January 1998.
76. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina.
77. Persons Accused of Having Committed War Crimes, State Commission
for Gathering Facts on War Crimes in the Republic of Bosnia and
Hercegovina, Bulletin no. 4, Sarajevo, April 1993.
78. Human Rights Watch interview, Gorazde, Bosnia and Hercegovina,
December 21, 1997.
79. The name for soldiers loyal to Serbian Radical Vojislav Seselj, widely
known as one of the most brutal Serb leaders in the former Yugoslavia. Seselj
won the 1997 presidential elections in Serbia, but the results were annulled
due to supposed election fraud. (When the election was reheld, SPS candidate
Milan Milutinovic was elected president by a narrow margin.) In March 1998,
however, Seselj was appointed to the position of deputy prime minister of
Serbia as a reflection of the significant percentage of seats won by his Serbian
Radical Party in the 1998 federal elections.
80. United States Department of State, Seventh Report on War Crimes in the
Former Yugoslavia, (20) July-August 1992.
81. According to the Foca municipal government-in-exile, Pero Elez is
deceased.
82. Human Rights Watch interviews, Bosnia and Hercegovina, respectively,
December 22, 1997 and January 4, 1998 (K.J. and L.K.), and January 5, 1998.
638

GENOCID U FOI 1992. 1995.

83. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997.
84. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
85. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 5, 1998.
86. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
87. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 5, 1998.
88. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998
89. Ibid.
90. United Nations, Final Report of the United Nations Commission of Experts,
S/1994/674/Annex VIII, pp. 147-8. The Karaman House is not the only private
accommodation that was used as a detention and rape center for women. In
fact, Human Rights Watch's interviews and the U.N. Commission of Experts
report both have produced evidence that many houses and apartments which
were confiscated by Serb forces during the Foca takeover were used as
private rape camps. See U.N. Commission of Experts report, p. 144.
91. Human Rights Watch interview with Foca municipal government-in-exile,
Ustikolina, Bosnia and Hercegovina, January 14, 1998.
92. United Nations, Final Report of the United Nations Commission of Experts,
Annex VIII, p. 144.
93. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
639

GENOCID U FOI 1992. 1995.

94. One witness interviewed alleged to Human Rights Watch that Milenko
Vukovic is deceased, however, we have received contradictory information
regarding this question, and have therefore included him in the list.
95. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 5, 1998.
96. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
97. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
98. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 5, 1998.
99. Human Rights Watch interview with Bosniak from Miljevina, Bosnia and
Hercegovina, January 14, 1998.
100. Roy Gutman, A Witness to Genocide (New York: MacMillan Publishing
Company, 1993), p. 157.
101. Final Report of the Commission of Experts Established Pursuant to
Security Council Resolution 780 (1992), Annex V: The Prijedor Report (New
York: United Nations, 1995) pp.49-50.
102. Hannes Tretter, Stephan Muller, Roswitha Schwanke, Paul Angeli, and
Andreas Richter, Ethnic Cleansing Operations in the northeast-Bosnian City
of Zvornik from April through June 1992 (Vienna: Ludwig Boltzmann Institute
for Human Rights, 1994).
103. Also referred to in the Ludwig Boltzmann report and the Final Report of
the Commission of Experts as the emergency staff.

640

GENOCID U FOI 1992. 1995.

104. Final Report of the Commission of Experts, Annex IV: The Policy of
Ethnic Cleansing; Tretter et al., Ethnic Cleansing Operations in the
northeast-Bosnian City of Zvornik from April through June 1992.
105. One of these documents was a certification that the male resident had
donated blood. Blood was taken from detainees at some regional camps;
additionally, some witnesses report that deaths occurred in the Zvornik
hospital as a result of people being literally bled to death. Final Report of the
Commission of Experts, Annex IV, n. 324.
106. Final Report of the Commission of Experts, Annex IV.
107. Roy Gutman, Rape Camps; Evidence Serb leaders in Bosnia Okd
Attacks, Newsday, April 19, 1993.
108. Simo Mojevic was allegedly a member of the Ustikolina Crisis Committee.
For details see below.
109. Green is a color used to indicate Muslim influence or control. Here,
Cancar is referring to a commonly used propaganda tool, which alleges that
the Bosnian Muslims were involved in a plot to connect different regions of the
former Yugoslavia where there is a large Muslim population. The Serb
authorities often described this plot in order to encourage the Bosnian Serb
population to defend itself against the Muslim expansionist threat.
110. Transcript of interview with Petko Cancar, 1996. Transcript was provided
to Human Rights Watch by the journalist on condition of anonymity. To date,
the interview has not been published.

641

GENOCID U FOI 1992. 1995.

111. Charlotte Eagar, Bosnia: Cavalier Doctor Plots Carve-Up From His Lair,
Observer, November 28, 1993.
112. Bosnia: Authorities To Send Documents On War Crimes to Hague, Hina
News Agency, Zagreb in English, 1650 gmt, April 26, 1995.
113. See section on Noncompliance by Foca Authorities in the Post-War
Period.
114. Radio Free Europe, Bosnian Serbs Define Borders, no. 142, July 28,
1992.
115. United Nations, Final Report of the United Nations Commission of
Experts, Annex III. A., 17. 746, 413, p. 169.
116. Roy Gutman, Rape Camps, Newsday.
117. Commission on Security and Cooperation in Europe, Genocide in Bosnia
Hearing, Fourth Congress, First Session, CSCE 104-1-4, Washington, D.C.,
Tuesday, April 4, 1995.
118. Roy Gutman, Rape Camps, Newsday.
119. Radio Free Europe, Bosnian Serbs Claim Thousands Executed in CroatMuslim Camps, August 5, 1992.
120. Roy Gutman, Rape Camps, Newsday. Gutman reported that he
received confirmation of this fact from Bosnian Serb sources, who shared the
information on condition of anonymity.

642

GENOCID U FOI 1992. 1995.

121. Tracy Wilkinson, Harsh Light Shines on Dark Bosnian Corner, Los
Angeles Times, September 27, 1997.
122. Ibid.
123. Roy Gutman, Rape Camps, Newsday.
124. Ibid.
125. When the Sarajevo suburbs were transferred to Federation control in
March 1996, most of the ethnic Serb population of these suburbs abandoned
their homes to settle into temporary accommodations throughout Republika
Srpska. Federation authorities failed to ensure the security of those Bosnian
Serbs who wished to remain in their homes in Sarajevo. In addition, the
Bosnian Serb authorities played a key role in encouraging the Bosnian Serb
population to leave, frequently offering them incentives for resettling in
Republika Srpska, a tactic that was part of Bosnian Serb efforts to move
populations in order to cement the ethnic divide.
126. State Commission for Gathering Facts on War Crimes in the Republic of
Bosnia and Hercegovina, Bulletin No. 4, April 1993, p. 28.
127. Bosnia: Ruling Party Reportedly Grooming Successor to President
Plavsic, Gradjanin, Belgrade, in Serbo-Croat, 1218 gmt, August 11, 1997.
128. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, February 1998.
129. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December
1997.
643

GENOCID U FOI 1992. 1995.

130. Faik Tafro, Krvavi Bajram, Dani, December 8, 1997


131. Human Rights Watch telephone interview, April 1998.
132. Human Rights Watch interview, January 1998.
133. Testimony of Bosnian Serb soldier from Foca, provided to Human Rights
Watch under condition of anonymity by S.D., an international journalist.
134. Human Rights Watch interview, June 1998.
135. Human Rights Watch telephone interview, April 1998.
136. Bosnian names are frequently written in last-name-first order.
137. Transcript of interview with Petko Cancar, in Bosnian, 1996. Transcript
was provided to Human Rights Watch by the journalist on condition of
anonymity.
138. United States Department of State, Seventh Report on War Crimes in
the Former Yugoslavia, (47) April 92.
139. Human Rights Watch interview, April 1998.
140. Persons Accused of Having Committed War Crimes, State Commission
for Gathering Facts on War Crimes in the Republic of Bosnia and
Hercegovina, Bulletin no. 4, Sarajevo, April 1993.
141. Faik Tafro, Kravni Bajram, Dani.

644

GENOCID U FOI 1992. 1995.

142. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, 1997.


143. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 1998.
144. List of personalities of the AOR, European Community Monitoring Mission
(ECMM), June 16, 1997.
145. Faik Tafro, Spavaona Broj 15, Dani, January 19, 1998.
146. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 1998.
147. Ibid.
148. Human Rights Watch interviews, Bosnia and Hercegovina, January 1998.
149. Human Rights Watch interview, Sarajevo, Bosnia and Hercegovina,
December 1998.
150. Ibid.
151. Hugh Pain, Bosnia: Moslem Culture Destroyed in Bosnian Town.
Reuters News Service. September 25, 1992.
152. Janjo Janjic was indicted on June 26, 1996, for his role in the attack on
Foca, for arresting and detaining civilians, and raping women in detention and
under interrogation.
153. Zoran Vukovic was indicted on June 26, 1996, for his role in the attack on
Foca, for arresting and detaining civilians, and raping women in detention.

645

GENOCID U FOI 1992. 1995.

154. Human Rights Watch telephone interview, April 1998.


155. Human Rights Watch telephone interview, June 1998.
156. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December
1997.
157. Indictment against Dragan Gagovic, International Criminal Tribunal for the
Former Yugoslavia, June 26, 1996.
158. Human Rights Watch telephone interview, June 1998.
159. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, February 1998.
160. Ibid.
161. Ibid.
162. Human Rights Watch interview with IPTF, Bosnia and Hercegovina, May
1998.
163. Ibid.
164. Ibid.
165. Human Rights Watch interview with IPTF, Bosnia and Hercegovina, May
30, 1998.
166. Human Rights Watch interview, June 1998.
167. Human Rights Watch written interview, November 1997.
646

GENOCID U FOI 1992. 1995.

168. Human Rights Watch interview, January 1998.


169. Public Reactions at Srbinje/Foca Municipality on the Political Struggles in
the RS, IPTF Gorazde, July 2, 1997.
170. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, May 16, 1998.
171. Minutes of Inter-Agency Meeting Held in Foca/Srbinje on 17.4.1997,
UNHCR/Gorazde, Bosnia and Hercegovina, April 1997.
172. Human Rights Watch interview with UNHCR staff, Bosnia and
Hercegovina, January 5 and 14, 1998.
173. Human Rights Watch interview with UNHCR staff, Bosnia and
Hercegovina, January 13, 1998.
174. Human Rights Watch interview with UNHCR staff, Bosnia and
Hercegovina, January 5 and 14, 1998.
175. Mayors of municipalities in Bosnia have been chosen by the municipal
assemblies, whose members were elected in the September 1997 municipal
elections. Due to the fact that the municipal assembly of Foca, in which the
Bosniaks won a majority, has never been permitted to take its seat in the Foca
government, the OSCE has not yet certified the Foca municipal election
results. Thus, under the OSCE's Provisional Election Commission rules and
regulations, Ljubo Veljovic is not the legitimate mayor of Foca.
176. Human Rights Watch interview with UNHCR staff, Bosnia and
Hercegovina, February 6, 1998.
647

GENOCID U FOI 1992. 1995.

177. Human Rights Watch interview with OSCE staff in Foca, April 1997.
178. Human Rights Watch interview with IRC staff in Gorazde, April 1997.
179. Human Rights Watch interview with IRC, Bosnia and Hercegovina,
February 5, 1998.
180. Human Rights Watch interview with IPTF staff member, Bosnia and
Hercegovina, January 1998.
181. Public Reactions at Srbinje/Foca Municipality on the Political Struggles in
the RS, IPTF Gorazde, July 2, 1997.
182. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 21,
1997.
183. Human Rights Watch interview with UNHCR, Bosnia and Hercegovina,
January 5, 1998.
184. The legal aid center in Foca is in the Hotel Zelengora, as is the IPTF
station. Since the Hotel Zelengora is a publicly owned building, the Foca
authorities receive the rent paid for the spaces. This may be one reason why
the authorities have allowed the centers to open.
185. Human Rights Watch interviews with interpreters, Bosnia and
Hercegovina, January and February 1998.
186. ECMM report on the general situation in the AOR, July 21, 1997.
187. Ibid. A derogatory term for Muslim.
648

GENOCID U FOI 1992. 1995.

188. ECMM report on the general situation in the AOR, July 21, 1997.
189. Milos Lazovic was the mayor of Foca between April and November 1997.
He also ran as a candidate in the September 1997 municipal elections. He
was once the director of the main post office in Sarajevo, and during the war,
director of the Foca post office. Lazovic replaced Cancar as mayor. According
to U.N. Civil Affairs, Lazovic is currently president of a local governmental
committee.
190. ECMM Daily Report, July 29, 1997.
191. Takis Michas, Appeasing Criminals in Bosnia, Wall Street Journal
Europe, September 24, 1997.
192. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 1998.
193. Human Rights Watch interview with UNHCR, Bosnia and Hercegovina,
January 14, 1998.
194. It is unclear whether this was the same individual.
195. ECMM/Srbinje report, August 27, 1997.
196. Action Alert Federal Republic of Yugoslavia (Serbia), Serbian
Journalist Threatened With Death, Committee to Protect Journalists, October
29, 1997.
197. Takis Michas, Appeasing Criminals In Bosnia, Wall Street Journal
Europe, September 24, 1997.

649

GENOCID U FOI 1992. 1995.

198. Takis Michas, Appeasing Criminals In Bosnia, Wall Street Journal


Europe, September 24, 1997.
199. Human Rights Watch interview with a staff member of the Human Rights
Office of IPTF, Sarajevo, January 1998.
200. Ibid.
201. Human Rights Watch telephone interview, June 25, 1998.
202. (203)
203.
204. Ibid.
205. Ibid.
206. Ibid.
207. Ibid.
208. Jacqueline Pietsch, Bosnia-Herzegovina: AFP Gives Details of Krnojelac
Indictment, Paris AFP (North European Service), June 18, 1998.
209. Rally Held Over Bosnian Serb's Arrest for War Crimes, Pale SRNA (in
Serbo-Croatian), June 15, 1998, 15:10 GMT.
210. Mihajlo Orlovic report, Banja Luka Srpska Televizija (in Serbo-Croatian),
June 17, 1998, 17:30 GMT.

650

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 20, 2016 Uredi


FOA 1992. 1995. : DOPUNJAVAMO SPISAK UBIJENIH/NESTALIH
(REAKCIJE NA TEKST:FOA 1992. 1995. : KAZNENO-POPRAVNI
DOM)

Na spisku nema mojih prijatelja


Braa Rustem s Broda na Drini :
Rustem (Sulja) Refik Repak, 1956.
651

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Rustem (Sulja) Alija Ako, 1967.


nisu jo naeni
(inbox)
Na spisku nema moga brata orbo Juso
Dzemila Tucic
Na spisku nema mog baba Hasana Aljukia
Safet Aljukic
E moj Kenane,na ovom spisku fale jo mnogi koji su bili u KPD-u u Foi i gubi
im se svaki trag . Tu nema nijednog Duria koji su bili u KPD ( Duri Nezira
Nusret, Duri Uzeira Ahmo ) naeni su mislim da je2013 / ili 2014g.u masovnoj
grobnici u Jeleu pa Duri Ramiza Zulfo i jo mnogih nema,,,
Latifa Duri Hajdarevi
Na spisku nema mog tetka,elik (Juso) Bego ,on je nestao,al ne zna se jel
bio u KPD,,,,njegova supruga elik Halima je pronaena zajedno sa svojom
majkom prole godine u Kutima.
Elvira Karovic Semic

652

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 19, 2016 3 komentara Uredi


FOA 1992. 1995. : KAZNENO-POPRAVNI DOM

Od 10. aprila 1992. godine do poetka juna 1992. godine na podruju Foe i
njene okoline izvrena su masovna hapenja nesrpskih civila, mukaraca,
uglavnom Muslimana koji su odvedeni u KP dom.
Zatoenici su osim iz Foe bili i iz susjednih optina, Gorada i ajnia,
te iz mjesta s podruja optine Foa, Ustikoline, Tjentita, Miljevine i Jelea.
Svi zatoenici (mukarci, Muslimani, civili) su 17. aprila 1992. godine iz
zatoenikog objekta Livade prebaeni su u KP dom u Foi.
U maju 1993. godine jedan broj zatoenika iz Bilee prebaen je takoe u KP
dom u Foi.

Zbog stalnih hapenja Muslimana KP dom je tokom prvih mjeseci bio pretrpan.
Broj
zatoenih je ponekad iznosio i do 750 ljudi, a smanjivao se od jeseni 1992. do
1993. godine,
kada je ostalo 200-300 zatoenika.

U KPD-u Foa bilo je oko 1000 ljudi. Prema iskazima svjedoka, najgori je bio
august 1992., kada su ljudi najvie izvoeni i premlaivani, a najee nisu
vraani. FVS 119 najbolje se sjea Vidovdana 28. juna 1992., kada je
dovedeno oko 50 ljudi. Odvoeni su svaku veer od 17.30 do 22.00 sati. Ko
653

GENOCID U FOI 1992. 1995.

god je tad odveden nije se vratio, kazao je, dodajui kako smatra da su sva
tijela baena u Drinu. Napomenuo je da su prvo odvedeni intelektualci, imuni
ljudi ili lanovi SDA.
Sjea se i 17. septembra 1992. kada je straar Milorad Vukovi zatraio od
njih da se dobrovoljno popiu za branje ljiva. Odvedeni su Sulejman elik,
Avdo Hodi, Suad Borovina, Rasim Kajgana, Demal Vahida, Refik
Veiz, Murat Crneta i drugi. Na upit ostalih logoraa zato su ovi otili bez
osobnih odijela i stvari, tamonji straar je odgovorio da e oni tamo dobiti
druga odijela i da e se vratiti. FVS 119 zna da seSulejman elik nikada
nije vratio jer su njegovi posmrtni ostaci pronaeni pri ekshumaciji.

Blizu KPD-a Foa povremeno je slijetao helikopter. Kad god bi se spustio


dogodile bi se razmjene zatoenika, a ustvari je to znailo ubijanja, kazao je.
Ne zna ko je dolazio helikopterom, ali po prii jednog logoraa koji je bio u
blizini na prinudnom radu rije je o Radovanu Karadiu, Veliboru Ostojiu i
Momilu Mandiu.
Delegacija MKCK prvi put je dola u KPD Foa krajem juna 1993. Navodno je
654

GENOCID U FOI 1992. 1995.

dolazila i prethodne godine, ali joj nije doputeno ui. Ovaj svjedok je kazao da
je pri dolasku te delegacije sakriveno 20 ljudi, meu kojima je Aziz Torlak,
koji je s njim bio zatoen u sobi br. 16.
uo sam da je Aziz 7. jula 1993. odveden rano na razmjenu, ali od tada ne
znam za njega. Dok sam bio u Kuli uo sam da su ga htjeli razmijeniti za
nekog vojvodu, ali je vojvoda ubijen pa su ubili Aziza, kazao je FVS 119.

Devad Lojo je tokom zatoenitva smrao vie od 40 kilograma. U jednom je


trenutku imao 48 kilograma. ak i nakon to se sredinom 1993. godine hrana
poboljala teko je dobivao na teini. Stalna izloenost studeni izazivala je
oticanje zglobova, aka i glenjeva.
Meu zatoenicima koji su premlaivani su i: Demal Vahida, Enes
Uzunovi, Aziz ahinovi,Elvedin edi, Kemal Delilovi, Halim
Konjo, Mustafa Kuloglija, Midhat i Zaim Rikalo, Munib Veiz, Ramo
Dendui, Nail Hodi, Emir Frato, Husein Rikalo, Nurko Nii, Esad
Kiselica,Adil Granov, Latif Hasanbegovi, Adnan Haskovi, Halim
Seljanci, Kemal Isanovi i Emir Mando. U KP dom su dolazili Boro
Ivanovi, Dragan Zelenovi i drugi i tukli zatoenike.
655

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Edhem Bunda je bio duevno poremeena osoba koja je bila sklona


samoozljeivanju. Zbog
tekih zatoenikih uslova i gladi nije mogao da kontrolie svoje postupke.
Jedne noi
pronaao je britvu koju su neki zatoenici koristili za brijanje i odrezao sebi
komadi uha.
Odveli su ga do medicinskog tehniara koji ga je previo. Idue veeri ponovo
je doao do
britve i odrezao sebi sve nokte na rukama. Bio je toliko gladan da je jedno jutro
pojeo tvrdo
kuhano jaje s ljuskom, a jeo je i kukce ako bi ih ulovio.
Ejub Durmievi imao je otprilike 75 godina kada je zatvoren u KP dom.
esto su ga slali u
samicu koju je dijelio sa jo dva zatoenika. Ta elija je bila toliko mala da su
njih trojica
morali da spavaju postrance jedan uz drugoga, jer nije bilo mogue spavati na
leima.
Durmievi je imao teku povredu na uhu i krvna ila mu je bila otvorena.
Zatraio je ljekarsku pomo, ali mu je uskraena dok je bio u samici.
Tokom ljeta 1992. godine, dok su zatoenici formirali red za obrok,
invalid Edhem Gradii,koji je bolovao i od epilepsije, poalio se na male
porcije hrane. Zbog toga su ga tri straara tukli tako snano da je odletio i pao
na suprotnu stranu kantine. Dok je leao na stomaku, dvojica od njih su ga
uhvatili za noge, izvukli iz kantine i odveli u samicu.
Ahmet Duri je tri ili etiri dana bio zatvoren u samici sa jo 15 zatoenika. U
noi 22. na 23.april 1992. godine u eliju su ula vojnici u uniformama nosei
depne lampe. Zatoenicima je reeno da gledaju ravno u depne lampe koje
656

GENOCID U FOI 1992. 1995.

su im uperili direktno u oi. Oni koji nisu mogli drati oi otvorene ili bi skrenuli
pogled od svijetla zadobili bi udarac. Duri je dobio tako snaan udarac nogom
u glavu da mu je lice skroz poplavilo, a do sljedeeg jutra pojavila se i
ogromna oteklina.
Sredinom juna 1992. godine Emir Mando je odveden do kapije KP doma,
gdje je brutalno pretuen od strane vojnika Zorana Vukovia iz Joanice i
straara KP doma Zorana Matovia.
Zoran Vukovi ga je udario vojnikom izmom u vilicu od ega se Emir
Mando onesvijestio.

Poetkom jula 1993. godine zatoenik (FWS 216) je pobjegao iz KP doma, ali
je ubrzo uhvaen i zatoen u eliji za izolaciju gdje je zadran 28 dana. Za to
vrijeme su ga Savo Todovi i drugi straari tukli lancem i golim rukama po
cijelom tijelu. Savo Todovi je zbog bijega ovog zatoenika rekao ostalim
zatoenicima da e za kaznu njima svima biti smanjene porcije hrane i da e
rad i ljekarska pomo biti zabranjeni.
Od juna do avgusta 1992. godine straari pod komandom Mitra Raevia, te
civilni i vojni policajci i vojnici koji su ulazili u KP dom, zatoenike u upravnoj
zgradi su udarali palicama, motkama i pesnicama ispitujui ih da li imaju
sakriveno oruje. Od juna 1992. godine do marta 1993. godine u najmanje dva
navrata, straari su teko pretukli Nurka Niia, prijeratnog slubenika
optinske uprave i lana Stranke demokratske akcije (SDA). On je
nestao iz KP doma.
Omer Kunovac je bio gluhonijema osoba iz Ustikoline koja je umrla od
posljedica premlaivanja. Kunovac je nakon premlaivanja imao strane
bolove u stomaku i unutarnje krvarenje. Zatoenici koji su bili medicinske
struke razgovarali su o njegovom zdravstvenom stanju sa straarima i
657

GENOCID U FOI 1992. 1995.

preporuili su da se hitno prebaci u bolnicu. Reeno im je da to ne dolazi u


obzir i Kunovac je bio prisiljen da s ostalim zatoenicima ode do kantine. Tek
kad se sruio u kantini, dozvolili su da mu se hrana donosi u njegovu
prostoriju. Patio je od hroninih bolova tri sedmice sve dok nije umro 11. juna
1993.

Tokom zatoenitva, sledei zatoeni su ustreljeni ili su podlegli povredama


koje su im naneene premlaivanjem: Alija Altoka, Salem Bio,
Abdurahman ankui, Enko edi,Kemal Delilovi, Mate Ivani,

658

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Halim Konjo, Adil Krajin, Mustafa Kuloglija, Krunoslav Marinovi,


Nurko Nii, Husein Rikalo, Midhat Rikalo, Zaim Rikalo, eval oro,
Kemal Tulek,Munib Veiz i Zulfo Veiz, kao i nepoznat broj drugih
neidentifikovanih zatoenika.
Zatoenik Enes Hadi je bolovao od ira na elucu, a njegovo se
zdravstveno stanje pogoralo nakon to je ostao bez lijekova. U junu 1992.
nastupilo je unutranje krvarenje i poeo je da povraa krv. Umjesto da
straari pozovu ljekara ili da Enesa Hadia odmah prebace u bolnicu,
zaprijetili su zatoenicima i nita nisu uinili. Enes Hadi je odveden u
bolnicu tek idueg dana, kada je umro. efko Kubat je preminuo usljed kasno
ukazane ljekarske pomoi, a zbog uslova u logoru, Juso Damalija je izvrio
samoubistvo vjeanjem.

Veliki broj zatoenika u KP domu je nestao izmeu avgusta i oktobra 1992.


godine, u vrijeme dok je Krnojelac bio upravnik. Krajem avgusta 1992. godine
659

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Savo Todovi je na odredite u Crnu Goru lino ispratio 55 zatoenika. Na


granici sa Crnom Gorom (u Nikiu) presreli su ih pripadnici srpske vojske i
vratili ih, da bi narednog dana 35 starijih i bolesnih zatoenika autobusom bilo
deportovano u Roaje u Crnoj Gori, a preostalih 20 zatoenika odvedeno je u
nepoznatom pravcu od kada im se gubi svaki trag.
Izmeu 35 i 60 zatoenika je 17. septembra 1992. godine izvedeno van kruga
KP doma navodno na branje ljiva i odvedeni su u nepoznatom pravcu od
kada im se gubi svaki trag.
Tada su odvedeni: Mirsad Hadimei, Amer Karabegovi, Husein
Korjeni, Hajro Klinac, Samir Mujezinovi, Halid Konjo, Murat Crneta,
Rasim Kajgana, Demal Bali, Murat Deleut i mnogi drugi.
Tijela dvojice od tih zatoenika Murat Crneta i Halid Konjo kasnije
su pronaeni u masovnoj grobnici kod Previle u blizini Gorada.

Krajem septembra 1992. godine, slovenakog fotoreportera Alojza


Krivograda zvanog Futy,na putu prema Goradu, zarobili su srpski vojnici i
660

GENOCID U FOI 1992. 1995.

zatvorili u samicu u KP domu u Foi. Njega su 11. decembra 1992. godine


zajedno sa zatoenicima Azizom ahinoviem, Fahrudinom Malkiem,
Ekremom engiem, Halimom Dedoviem, Ibrahimom Kafediem i
Nazifom Lagarijom straari odveli u nepoznatom pravcu. Posmrtni
ostaci Alojza Krivograda pronaeni su 2001. godine u jami Piljak kod Foe.
Prema procjenama Tuilatva MKSJ iz KP doma u Foi nestalo je najmanje
266 zatoenika.
Posmrtni ostaci jednog broja nestalih zatoenika u poslijeratnom periodu
pronaeni su u masovnim grobnicama na lokacijama rudnika Miljevina I, II, III
te u jami Piljak, optina Foa.

Iz KP doma u Foi je od juna 1992. do marta 1993. godine nestalo najmanje


200 zatoenika, Muslimana i drugih nesrba koji su deportovani i prebaeni na
nepoznata mjesta. Veina se jo uvek vodi kao nestali:
1. Aljuki Nedib, sin abana, roen 1964.
661

GENOCID U FOI 1992. 1995.

2. Srnja Salko, sin Atifa, roen 1965.


3. Srnja Muamer, sin Esada, roen 1965.
4. ljivo Omer, sin Salka, roen 1967.
5. ljivo Hamdo, sin Salka, roen 1971.
6. oevi Sulejman, sin Izeta, roen 1960.
7. Zametica Edin, sin Avda, roen 1968.
8. Zametica Elvedin, sin Avda, roen 1968.
9. alaka Ekrem, sin Avda, roen 1971.
10. Bali Edhem, sin erifa, roen 1963.
11. ukalo Jasmin, sin abana, roen 1967.
12. Karovi Ramiz, sin Muja, roen 1961.
13. Kovaevi Esad, sin Demala, roen 1963.
14. Kurtovi Nijaz, sin Osmana, roen 1971.
15. Kurtovi Edin, sin Husnije, roen 1971.
16. ankui Dervi, sin Naska, roen 1940.
17. Kajgana Rasim, sin Alije, roen 1950.
18. Borovina Suad, sin Edhema, roen 1959.
19. Klapuh Suad, sin Sulejmana, roen 1964.
20. oro Esad, sin Tahira, roen 1955.
21. Korjeni Husein, sin Hajdara, roen 1968.
22. Bali Demal, sin Meha, roen 1937.
23. Muminovi Edib, sin Himza, roen 1956.
24. Muanovi Kasim, sin Murata, roen 1945.
25. oro Izet, sin Memije, roen 1962.
26. Muanovi Edhem, sin Hasana, roen 1955.
27. Karovi Nezir, sin Muja, roen 1957.
28. Dano Ramiz, sin Halima, roen 1953.
662

GENOCID U FOI 1992. 1995.

29. elik Sulejman, sin Uzeira, roen 1941.


30. oro Suljo, sin Edhema, roen 1951.
31. Muratovi Uzeir, sin abana, roen 1956.
32. Srnja Mirsad, sin Abdulaha, roen 1955.
33. abanovi Ferid, sin Muana, roen 1958.
34. engi Ekrem, sin Avda, roen 1940.
35. Malki Fahrudin, sin Nazifa, roen 1948.
36. Kafedi Ibrahim, sin Avda, roen 1948.
37. Dedovi Halim, sin Hasana, roen 1935.
38. Lagarija Nazif, sin Salka, roen 1937.
39. emo Edin, sin Meha, roen 1970.
40. emo Meho, sin Saliha, roen 1930.
41. Divovi Munib, sin Sejmena, roen 1961.
42. ozo Smail, sin Ibra, roen 1956.
43. Dini Hakija, sin Murata, roen 1929.
44. Hambo Atif, sin Ibra, roen 1937.
45. Krajin Ferid, sin Hasana, roen 1965.
46. Krajin Hasan, sin Husa, roen 1932.
47. Lepir Vejsil, sin Ahmeta, roen 1958.
48. Mazi aban, sin Sulejmana, roen 1964.
49. Meki Kasim, sin Rama, roen 1940.
50. Meki Vahid, sin erifa, roen 1959.
51. Meki Suljo, sin Kasima, roen 1967.
52. Musi Rasim, sin Ragiba, roen 1964.
53. Oru Halil, sin Muja, roen 1926.
54. Rami Ramiz, sin Himza, roen 1962.
55. Rizvanovi Murat, sin Alije, roen 1932.
663

GENOCID U FOI 1992. 1995.

56. Rizvanovi Nedib, sin Murata, roen 1963.


57. Subai Mirsad, sin Salka, roen 1968.
58. Subai Salko, sin Halila, roen 1947.
59. Ahmetspahi Vehid, sin Osmana, roen 1965.
60. erimagi Mehmed, sin Avda, roen 1935.
61. erimagi efik, sin Base, roen 1937.
62. Dedovi Ramiz, sin Hamida, roen 1972.
63. Hajri Devad, sin Dafera, roen 1958.
64. Isanovi Ibrahim, sin Fehima, roen 1960.
65. Kobiljar Rasim, sin Nediba, roen 1958.
66. Kova Senad, sin Edhema, roen 1974.
67. Krkali Kemal, sin Rasima, roen 1965.
68. Kuloglija Salih, sin Agana, roen 1949.
69. Matuh Alija, sin Muja, roen 1969.
70. Murguz Mujo, sin Aziza, roen 1962.
71. Reko Huso, sin Hasiba, roen 1946.
72. Salinovi Nusret, sin Osmana, roen 1954.
73. Softi Zijad, sin Muja, roen 1964.
74. Suljevi Abdulah, sin Alije, roen 1962.
75. abanovi Elvir, sin Ferida, roen 1974.
76. ljivo Mehmedalija, sin Hakije, roen 1966.
77. oro Enes, sin Tahira, roen 1975.
78. Alibai Remzija, sin Ibra, roen 1947.
79. Paovi Ismet, sin Hasana, roen 1926.
80. Karabegovi Denan, sin Asima, roen 1959.
81. Hadimei Mirsad, sin Avda, roen 1957.
82. Lagarija Salih, sin Nazifa, roen 1965.
664

GENOCID U FOI 1992. 1995.

83. Karabegovi Amer, sin Ahmeda, roen 1967.


84. Niki Sejad, sin Vehbije, roen 1956.
85. Niki Kemo, sin Munira, roen 1959.
86. Niki Mustafa, sin Adema, roen 1957.
87. ljivo Salko, sin Omera, roen 1944.
88. Srnja Jusuf, sin Mustafe, roen 1968.
89. Bio Enes, sin Mustafe, roen 1962.
90. Jahi Bego, sin Nurifa,roen 1969.
91. Delil Alija, sin Ramiza, roen 1955.
92. Dini Devad, sin Hakije, roen 1960.
93. Aljuki aban, sin Smajila, roen 1938.
94. Borovina Ramiz, sin Edhema, roen 1962.
95. Sudar Jasmin, sin Mustafe, roen 1962.
96. auevi Ismet, sin Beira, roen 1950.
97. Granov Murat, sin Nediba, roen 1958.
98. Mezbur Esad, sin aira, roen 1957.
99. Mulavdi Nedib, sin Avda, roen 1962.
100. Muratovi Avdo, sin Selima, roen 1963.
101. Aljuki Munib, sin Hasana, roen 1957.
102. Hodi efik, sin Halila, roen 1950.
103. Istrefi Rrahim, sin erifa,
104. Dedovi Hilmo, sin Ramiza, roen 1961.
105. Kro Emin, sin Sulejmana, roen 1960.
106. uga Fadil, sin emsa, roen 1975.
107. Babi Ramiz, sin Asima, roen 1962.
108. Borovac Mirsad, sin Huseina, roen 1964.
109. Muanovi Amil, sin Muharema, roen 1968.
665

GENOCID U FOI 1992. 1995.

110. Musi Enes, sin Nazifa, roen 1970.


111. Musi Muradif, sin Reda, roen 1942.
112. Mulahasanovi Fehim, sin Sulja roen 1919.
113. Melez Demil, sin Husa, roen 1958.
114. Bai Juso, sin Avdice, roen 1959.
115. Berber Adnan, sin Nedada, roen 1967.
116. Kovaevi Fikret, sin Muja roen 1961.
117. Domba Izet, sin Osmana, roen 1962.
118. Kibri Muharem, sin Ahmeta, roen 1970.
119. Kibri Muhamed, sin Ahmeta, roen 1969.
120. Divjan Fadil, sin Ramiza, roen 1961.
121. Dudi Safet, sin Asima, roen 1958.
122. Huko Munib, sin Avda,
123. Konakovi Imir, sin Ibriima, roen 1934.
124. Jusufovi Murat, sin Sulja
(Od broja 84. tijela zatoenika su pronaena i ekshumirani u toku 2004. godine
na lokalitetu Rudnik Miljevina iz masovnih grobnica I i II te identifikovani u toku
novembra 2006. godine).

izvor:Sud BIH,presude
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sara

666

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 11, 2016 Uredi


FOANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. 1995. (2)

Jednu rtvu staru 24 godine silovalo je najmanje deset razliitih vojnika, i ona
se onesvijestila. Jednu djevojicu od 15 godina silovala su najmanje tri vojnika.

Peter Mitford-Burgess,Istraitelj,Tuilatvo, MKSJ

Na stotine muslimanskih ena i djevojaka su odvojene od mukaraca, zatvorene na raznim


mestima i silovane. Neke od njih, meu kojima i djevojice stare 12 i 13 godina, mjesecima su
robovale po privatnim kuama gdje su silovane, esto premlaivane i zlostavljane. Neke od njih
su srpski vojnici kupovali i prodavali, dok su neke ubijene.
Obilno se koristei raznim dokaznim predmetima predoenim u predmetima na MKSJ-u,
predstavnici Meunarodnog suda bili su u mogunosti da prue uvid u pomne i detaljne istrage
koje je vodio Meunarodni sud i objasne kako su navodi o muenjima, silovanjima,
porobljavanju i povredama linog dostojanstva dokazani pred sudom.
667

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Grad i optina Foa nalaze se u Bosni i Hercegovini, sjeveroistono od


Sarajeva, blizu granice sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema popisu
stanovnitva iz 1991. godine, Foa je imala 40.513 stanovnika: 51,6%
Muslimana, 45,3% Srba i 3,1% ostalih nacionalnosti. Dana 7. aprila 1992.
srpske vojne jedinice u kojima su se nalazili i bosanski Srbi, te graani
srpskog porijekla iz drugih dijelova bive Jugoslavije, zapoele su okupaciju
grada Foe, koji je u potpunosti zauzet 16. ili 17. aprila 1992. Okolna sela
bila su pod opsadom do sredine jula 1992.
668

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Kampanja etniki oistiti foansko podruje od Muslimana.


Jedna od meta te kampanje, osim muslimanskih oruanih snaga, bili su civili
Muslimani, a u ovom predmetu, to su osobito bile muslimanske ene.
Metoda koja je pritom primijenjena sastojala se uglavnom od progona
putem terora. Na optem nivou teror se odraavao u silovitom unitavanju
muslimanskih vjerskih simbola. Sve damije u Foi dignute su u vazduh, a
njihovi ostaci sravnjeni sa zemljom.
Civili Muslimani, mukarci i ene, pohvatani su u selima u okolini Foe, pa
ak i u selima u susjednimoptinama Kalinovik i Gacko. Mukarci su
razdvojeni od ena i djece.
Mukarci su esto morali trpjeti duga razdoblja zatoenitva u zatvoru KP
Dom u Foi. Bilo je to zatoenitvo bez ikakvog opravdanja. Neki su
mukarci teko zlostavljani prilikom hapenja. Neki su ubijeni na licu
mjesta, esto pred svojom porodicom ili tako blizu da su ovi mogli sve uti.

ene i djeca sa podruja Foe odvoeni su na sabirna mjesta kao to je Buk


Bijela, naselje juno od Foe.
Odatle su autobusima prebacivani u srednjokolski centar u Foi, gdje su
zatoeni. Neki su kasnijeodvedeni na druga mjesta u Foi ili u okolini, kao
to je sportska dvorana Partizan, nadomak policijskestanice, ili u privatne
kue u Miljevini i Trnovai. Tamo su se susrele sa enama i djevojkama iz
drugih dviju optina.

Dokazi su pokazali da su pripadnici oruanih snaga bosanskih Srba


silovanje koristili kao instrumentterora. Taj im je instrument stajao na
raspolaganju da ga primijene kada i protiv koga su htjeli.
Dokazi su pokazali da su srpske snage mogle uspostaviti i voditi zatoeniki
centar za mnotvo muslimanskih ena, kao to je bila sportska dvorana
Partizan nadomak zgrade optinske policije u Foi,odakle su ene i mlade
djevojke redovito odvoene na druge lokacije radi silovanja.
Dokazi su pokazali i da se vlasti koje su trebale tititi rtve, kao to je
669

GENOCID U FOI 1992. 1995.

lokalna policija nad kojom su kontrolu preuzeli Srbi, nisu obazirale na


njihove patnje. Umjesto toga, vlasti su pomagale u straarenju nad enama
te su se ak ukljuivale u njihovo maltretiranje kada bi im se ene obratile
za pomo protiv svojih ugnjetavaa. Dokazi su pokazali da su muslimanske
ene i djevojke, majke i keri zajedno, liene i posljednjih ostataka ljudskog
dostojanstva, da se prema enama i djevojkama postupalo kao
prema svojini, kao da su stvari na raspolaganju srpskim okupacijskim
snagama.(Dokument je pripremila Sluba za komunikacije Meunarodnog
krivinog suda za bivu Jugoslaviju)

Na suenju za zloine poinjene na podruju Foe, vjetak neuropsihijatrije


potvrdio je da etiri svjedokinje, inae rtve silovanja, pate od trajne
promjene linosti i razorene seksualnosti, te da je sa takvim oteenjima
njihova ivotna funkcionalnost svakodnevno ugroena.
Oteena M.B. je tokom 1992. godine bila zatoena u Srednjokolskom
centru, te sportskoj dvorani Partizan u Foi, odakle je izvoena na
silovanje skoro svake veeri.

670

GENOCID U FOI 1992. 1995.

est vojnika je znalo odjednom da me siluje. Meu nama je bilo odraslih


ena, ali i djevojaka koje su bile maloljetne, izmeu 14 i 16 godina. Mene su
izvodili mnogi vojnici, ali moju roaku Emritu izvodio je Jasko Gazdi, stoji
u iskazu koji je proitan.
Najpotresnija pria je svjedokinje A, koja je kao dijete bila silovana. Ovaj in
svakako ostavlja trajne posljedice na rtvu, a kamoli kada vam se to dogodi
dok ste dijete. To je jako teko prevazii. Naroito za nekog ko je ovakvu
traumu preivio kao dvanaestogodinjak, i to devet puta u jednom danu.
(izvor: balkaninsight.com/bosnjaci.agency)
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sara

671

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 11, 2016 Uredi


FOANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. 1995.

IZJAVA

Ja sam Foak. Najgore dane u svom ivotu proveo sam u ovoj ustanovi tj.
kazamatu muslimana. Ovo vam je KPD u Foi. Preivio sam hvala Allahu,
raznorazna ponienja, premlaivanja, odvoen na razno razne fizike i
naporne radove i tad mi je bilo najbolje mada sam i tad znao biti tuen.
Registrovan kod crvenog krsta uspio sam biti od razmjenjenih jer mi je
predhodno bila polomljena noga a vagao sam 49 kg odsvojih 1.80cm visine.
Kost i koa bio Haram bilo svima onima koji kau oprostiti i zaboraviti
treba dalje nastaviti sa ivotom. S.S.

Uslovi zatoenitva za Muslimane i druge nesrbe bili su surovi. Neki su teko


zlostavljani. Neki su ubijeni na licu mjesta, esto pred svojom porodicom ili
672

GENOCID U FOI 1992. 1995.

tako blizu da su ovi mogli sve uti. Nisu dobivali dovoljno hrane, zbog ega su
mnogi od njih znatno izgubili na teini. Drali su ih u raznim prostorijama,
ukljuujui i samice. Neki su bili smjeteni u tako skuenim uslovima nisu
uopte mogli da se kreu elijom, ni da spavaju u leeem poloaju. Prostorije
nisu bile grijane i u njima je bilo izrazito hladno tokom otre zime 1992. godine;
odjeu koju su napravili od vika pokrivaa kako bi se ugrijali oduzeli su im
straari.
Higijenski uslovi bili su jadni, uslovi za pranje minimalni, a medicinska njega
bila je neadekvatna i lijekova je bilo u veoma ogranienim koliinama.
Osnovna zdravstvena zatita bila je obezbijeena, ali se za one kojima je bila
potrebna hitna medicinska pomo niko nije pobrinuo ili nisu dobili sve to im je
bilo potrebno. Najmanje jedan zatoenik preminuo je uslijed uskraene ili
zakanjele ljekarske njege.
Nesrpski zatoenici su veinu dana provodili u zakljuanim prostorijama, s tim
da im je bilo dozvoljeno da odu do kantine i natrag. Neki su, meutim, odlazili
napolje na rad znajui da e u tom sluaju dobiti jo hrane koja im je toliko
trebala.
Mnogi zatoenici su podvrgavani premlaivanju i drugim oblicima zlostavljanja,
ponekad bezrazlono, a ponekad je to bila kazna za sitne povrede zatvorskih
propisa ili sredstvo za dobivanje informacija ili priznanja od njih. Drugi
zatoenici su sluali krikove i zapomaganje onih koje su tukli. Postali su
nervozni i skloni panici, a nou nisu mogli da spavaju. Nisu mogli da
prepoznaju kriterije po kojima su ljudi izdvajani radi premlaivanja i neprestano
su se bojali da e sljedei puta izdvojiti ba njih. Neki su pisali oprotajna
pisma svojoj porodici u strahu da nee da preive. Neki su vidjeli kako izvode
lanove njihove porodice i uli kako ih nemilice tuku. Neki nakon premlaivanja
nisu danima mogli da hodaju ni da govore.
673

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Mnogi zatoenici nesrbi izvedeni su iz KP doma radi, kako se tvrdilo, razmjene


ili obavljanja odreenih poslova kao to je branje ljiva. Mnogi od njih nisu se
vratili i vie ih niko nije vidio. Krajem avgusta 1992., grupa od 35 starih ili
bolesnih zatoenika autobusima je iz KP doma odvedena u Crnu Goru. Istoga
dana,jedna grupa zatoenih Muslimana, koja je prethodno izdvojena zajedno s
grupom od 35 zatoenika koji su trebali biti deportovani u Crnu Goru,
odvedena je na navodnu razmjenu. Otada se o njima nita ne zna.
Od juna 1992. do marta 1993., najmanje 266 muslimanskih i drugih nesrpskih
zatoenika deportovano je i prebaeno na nepoznata mjesta. I o tim
zatoenicima se nita ne zna. Veina tih nestanaka desila se izmeu avgusta
1992. i oktobra 1992. u vrijeme dok je Milorad Krnojelac bio upravnik
logora.(Dokument je pripremila Sluba za komunikacije Meunarodnog
krivinog suda za bivu Jugoslaviju)
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sara

674

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 6, 2016 Uredi


NOVISLAV AJI KRVNIK I ZLOINAC IZ FOE (FOTO I VIDEO)

TOKOM 1992. ubio 27 muslimana.


Novislavu Dajiu je sueno u Minhenu. Vrhovni sud nije mogao neupitno
utvrditi da je imao namjeru poiniti genocid.
U eevo, muslimanskom selu,21. aprila 1992, muio je 13 muslimana prije
no to ih je ubio.
Dva mjeseca poslije Novislav Daji je ubio 14 stanovnika sela Trnovae.
Daji je proglaen krivim za 14 sluajeva ubistva i jedan pokuaj ubistva, te
osuen na pet godina zatvora. Iako osloboen krivnje od genocida, Bavarska
sudska komora je zakljuila da se u Foi 1992. dogodio genocid.

675

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Novislav Daji uhien i odveden na suenje u Mnchenu za masakre u


Foi. Vrhovni sud meutim nije mogao neupitno utvrditi da je imao namjeru
poiniti genocid. Ipak, Daji je proglaen krivim za 14 sluajeva ubojstva i
jedan pokuaj ubojstva te osuen na pet godina zatvora. Iako osloboen
krivnje od genocida, Bavarska sudska komora je zakljuila da se u Foi 1992.
dogodio genocid.

Novislav Daji was indicted in Germany for participation in genocide, but the
Higher Regional Court failed to find that there was sufficient certainty, for a
676

GENOCID U FOI 1992. 1995.

criminal conviction, that he had intended to commit genocide. Nevertheless,


Daji was found guilty of 14 cases of murder and one case of attempted
murder.At Daji's appeal on 23 May 1997, the Bavarian Appeals Chamber
found that acts of genocide were committed in June 1992, confined within the
administrative district of Foca.

Published on Jul 21, 2015


German/Nat
An alleged Bosnian Serb war criminal went on trial in Germany Tuesday on
charges of taking part in the 1992 massacre of 27 Muslims.

677

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Thirty-four year-old Novislav Djajic is one of two Bosnian Serbs to go on trial


this week in Germany on charges of committing war crimes in the 1992-95
Bosnian war.
German federal prosecutors have taken charge of the case because of an
overload at the United Nations war crimes tribunal in the Hague.
Charges of being an accomplice to genocide, murder and kidnapping against
Djajic were read at the start of Tuesday's court proceedings at the Bavarian
State Supreme
Court in Munich.
Djajic faces a maximum prison term of 15 years if convicted on the official
charges of aiding murder and kidnapping.
He's accused of being part of a Bosnian Serb unit that overran Djedjevo, a
Muslim village, on April 21, 1992, and then tortured 13 Muslim men before
shooting them dead.
Two months later, prosecutors say, Djajic's unit executed 14 residents in the
village of Trnovace after a Bosnian Serb van hit a mine planted nearby.
The prosecution team seems confident it will prove its case.
SOUNDBITE: (German)
It would be enough if the accused, if we can prove it, as a member of a
Checknik unit knowingly acted under state orders and carried out given
crimes.
SUPER CAPTION: Walter Hemberger, Leading Prosecutor
678

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Djajic claims he is a victim of mistaken identity.


His lawyer, Wolfgang Dingfelder, said Tuesday his client has decided not to
testify during the trial.
SOUNDBITE: (German)
He doesn't feel as though he is being treated fairly. That, however is not my
opinion. I have tried to make it clear to him that he doesn't have to worry about
getting a fair trial by the Third Criminal Senate, the Bavarian High Court. But,
because of the historical background between Serbia and Germany I do have
understanding that he has concern about the fairness of the German justice
system.
SUPER CAPTION: Wolfgang Dingfelder, Djajic's main lawyer.
VIDEO:
GERMANY: MUNICH: ALLEGED BOSNIAN SERB WAR CRIMINAL GOES
ON TRIAL

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani


priredio:Kenan Sara

679

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on August 3, 2016 Uredi


IZ KNJIGE ZLOIN NAD DJECOM U GORADU TOKOM OPSADE 19921995 MR. MUAMERA DANANOVIA

IRMA (Nazif) DOMBA


25.08.1990. Foa 07.09.1992. Zubovii (Osanica)
Ubijena etnikom granatom 7. septembra 1992. u selu Zubovii
(Osanica), prilikom zbjega.
***
U tom periodu iz zarobljenitva sa Cvilina (Ustikolina, Foa) puteno
je nekoliko porodica,uglavnom starijih iznemoglih osoba,ena i djece.
U toku zbjega zasuti su tenkovskim granatama iz sela Trnovice (Zebina
uma), odakle je agresor kao na dlanu vidio cilj.
U tom granatiranju civilnog stanovniva ubijen je i Irmin brat
Alen (Nazif) Domba 1985. godite i Amela (Beir) Odobai
1986. godite. Meu ranjenim bio je i Sedin (Bajro) Klapuh 1984.
godite.
***
Od posljedica tog granatiranja ubijeno je i ranjeno jo nekoliko civila
Irma je ukopana u mezarju na Sadbi

680

GENOCID U FOI 1992. 1995.

ALEN (Nazif) DOMBA


13.03.1985. Foa 07.09.1992. Zubovii (Osanica)
Ubijen etnikom granatom 7. septembra 1992. u selu Zubovii
(Osanica), prilikom zbjega.
***
U tom periodu iz zarobljenitva sa Cvilina (Ustikolina, Foa) puteno
je nekoliko porodica,uglavnom starijih iznemoglih osoba,ena i djece.
U toku zbjega zasuti su tenkovskim granatama iz sela Trnovice (Zebina
uma), odakle je agresor kao na dlanu vidio cilj
U tom granatiranju civilnog stanovniva ubijena je i Alenova sestra
Irma (Nazif) Domba 1990. godite i Amela (Beir) Odobai
1986. godite. Meu ranjenim bio je i Sedin (Bajro) Klapuh 1984.
godite.
***
Od posljedica tog granatiranja ubijeno je i ranjeno jo nekoliko civila
Alen je ukopan u mezarju na Sadbi

681

GENOCID U FOI 1992. 1995.

ILMA (Salhudin) TUTI


08.10.1991. Foa 16.06.1993. Gorade
Ubijena etnikom granatom 16. juna 1993. u Goradu, u kui u
Ulici Ibrahima elika.
***
Istom granatom ubijena je Ilmina majka, Ilmina tetka, i Ilmin
djed
Ilma je ukopana na mezarju Kolijevke

682

GENOCID U FOI 1992. 1995.

ARMIN (Zahid) AJNADI


28.09.1985. Foa 22.04.1994. Gorade
Ubijen etnikom granatom 22. aprila 1994. u Goradu, u stanu u
Ulici Mire ekari.
***
U tom zloinu ranjena je Arminova majka, Sevda (Halil) Ajnadi 1956.
godite. Istom granatom ubijena je Fatima (Ejub) Babi 1959. godite,
a ranjena su njena djeca:kerka Amra (Ibrahim) Babi, 1985. i sin Amir
(1982.)
Armin je ukopan u mezarju Omeak

683

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Emina (Zufer) Turkovi


12.02.1987. Gorade 1992.Gorade

684

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Emir (Hajrudin) Sijeri


16.08.1981. Foa 05.07.1992. Gorade

685

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Monografija Zloini nad djecom u Goradu


tokom opsade 1992-1995.
autora mr. Muamera Dananovia, a u
izdanju Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti
i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Monografija predstavlja rezultat autorovog viegodinjeg
empirijskog istraivanja, u kojem su, na ozbiljan i
naunim metodama zasnovan pristup, utvrene sve
injenice o zloinima nad djecom u Goradu
tokom opsade 1992-1995.
***
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sara

686

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Oktobar 29, 2016 Uredi


U ZLOINIMA 92. UESTVOVALI I FOANSKI LJEKARI:BONJACIMA
VADILI KRV I DAVALI RANJENIM SRBIMA (FOTO I VIDEO)

TOKOM ETNIKOG IENJA BONJAKA 1992. GODINE U FOI,U ZLOINIMA


PROTIV OVJENOSTI PODJEDNAKO SU, SA VOJSKOM I POLICIJOM
REPUBLIKE SRPSKE, UESTVOVALI I LJEKARI IZ FOANSKE BOLNICE,TVRDE
ONI KOJI SU PREIVJELI ZLOINE U OVOM GRADU, A KOJI SU MEU
NAJVEIM NA TERITORIJI BIH OD 1992. DO 1995. GODINE UZ ONE ZLOINE
GENOCIDA KOJI SE U JULU 1995. GODINE DESIO U SREBRENICI,ZATIM U
PRIJEDORU92.,VIEGR ADU

687

GENOCID U FOI 1992. 1995.

_____
DVIJE RATNE PRIE IZ FOANSKE BOLNICE
Doktor Veljko Mari je akter obje prie
I dok se mnogim Foacima u ratu sruio ivot doktor Veljko Mari je
ispunio svoj san i postao dekan novog Medicinskog fakulteta i
direktor Kliniko bolnikog centra u Foi. Kako je suraivao s
Karadiem i SDS-om u ratno vrijeme, danas Mari surauje s Miloradom
Dodikom, kao predsjednik njegove lokalne stranke u Foi SNSD-a, u koju je
preao 2010. godine.

688

GENOCID U FOI 1992. 1995.

PRIA PRVA
objavljeno 19.03.2013
O BONJAKOJ DJECI U FOANSKOJ BOLNICI
(Svjedok odbrane Radovana Karadia)
Kao novog svjedoka obrane, bivi predsjednik Republike Srpske Radovan
Karadi doveo je jo jednog biveg suradnika iz Srpske demokratske stranke
(SDS) foanskog kirurga Veljka Maria.
Nakon to je svom bivem predsjedniku potvrdio da u foanskoj bolnici nije
bilo diskriminacije prema bolesnicima i zaposlenicima nesrpske nacionalnosti
nakon to su vlasti bosanskih Srba preuzele vlast, Maria je hako tuiteljstvo
suoilo s neugodnim injenicama koje pokazuju drugaije.

689

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Ispitivanje Karadievog svjedoka vie puta je prelazilo u ustru raspravu


strana u postupku.
Doktor Mari je doao Karadiu potvrditi ratnu propagandu kako su
Bonjaci prilikom odlaska iz Foe ostavili vie svoje djece u bolnici, koju
naknadno nisu eljeli uzeti ni nakon apela novouspostavljenih srpskih vlasti.
No tuiteljstvo je podsjetio Maria da postoje dokazi da se spomenutu djecu iz
bolnice eljelo iskoristiti za razmjenu zarobljenika, a ne vratiti ih roditeljima, koji
su ili ubijeni ili protjerani prilikom etnikog ienja Foe. Izmeu ostalog, to
pokazuje i korespodencija oficira srpskih snaga, naveo je haki tuitelj Almir
Zec.
Pred kraj izvjetaja pukovnik Kova (Marko, komandant Taktike grupe Foa,
nap.a.) ponovno spominje ovu djecu i kae: Ako postoji interes imamo za
razmjenu 21 muslimansko dijete i odreeni broj ena, ili da ih poaljemo za
Gorade. Ovako se postupalo s ovom djecom, naveo je tuitelj nakon ega je
Mari samo ponavljao kako se sa svim pacijentima ponaalo jednako, bez
obzira na nacionalnost.
Svjedok podsjean na ubojstva njegovih kolega u logoru.

690

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Tvrdnju Maria u korist Karadieve obrane da kolege lijenici nesrpske


nacionalnosti nisu diskriminirani nakon zauzimanja Foe u travnju 1992.
godine, tuitelj Zec je osporio podatkom kako je vie njih ubijeno
u lokalnom Kazneno-popravnom domu koji je pretvoren u logor.
Hrana i higijenski uvijeti su bili loi. Neki od zatoenika izgubili su i do 40
kilograma. Jeste li znali za takve uvijete u KP domu doktore Mari?, ispitivao
je tuitelj spomenuvi vie imena foanskih lijenika bonjake nacionalnosti
koji su zavrili u logoru.
Ja nisam to znao. Jer sam samo jednom bio u KP domu i to kad sam posjetio
koleguAziza da vidim to mu se dogodilo, odvratio je svjedok spominjui
ime lijenika Aziza Torlaka, koji je prvo brutalno premlaivan u logoru te
nakon toga odveden i ubijen kao i veliki broj drugih zatoenika, posebno
istaknutih ljudi iz bonjake nacionalne zajednice.

691

GENOCID U FOI 1992. 1995.

U svrhu pokazivanja nevjerodostojnosti svjedoka tuiteljstvo je pustilo i


Marievu izjavu lokalnim medijima u ratno vrijeme, a nakon posjeta tadanjeg
predsjednika Republike Srpske zauzetoj Foi.
Predsjednik, gospodin Radovan Karadi, nam odobrava nae planove da
napravimo jedan srpski univerzitet. I da medicinski fakultet bude, u ovoj naoj
novoj dravi (RS, nap.a.), prvi fakultet koji e poeti da radi, govorio je
oduevljeno lokalnim medijima tada svjedok.
I dok se mnogim Foacima u ratu sruio ivot doktor Mari je ispunio
svoj san i postao dekan novog Medicinskog fakulteta i direktor
Kliniko bolnikog centra u Foi. Kako je suraivao s Karadiem
i SDS-om u ratno vrijeme, danas Mari surauje s Miloradom
Dodikom, kao predsjednik njegove lokalne stranke u Foi SNSD-a, u
koju je preao 2010. godine.
http://www.slobodnaevropa.org/content/sudjenje-karadzicu-o-bosnj…
Priredio: Goran Jungvirth
(izvor: RFE 19.03.2013)
_____

692

GENOCID U FOI 1992. 1995.

PRIA DRUGA
objavljeno:30.10.2014.
RATNE PRIE IZ BOLNICE U FOI
(Svjedok odbrane Ratka Mladia)
Doktor i ratni naelnik foanske bolnice Veljko Mari tvrdio da u radu te
ustanove nije bilo diskriminacije po nacionalnoj osnovi i da su Muslimani
samovoljno naputali optinu, a tuiteljica ukazala da su civili meu kojima
su ene, deca, starci, ali i svedokove kolege lekari bili zatvarani, zlostavljani i
ubijani, i tako primorani da napuste svoje domove
Svedoei u odbranu Ratka Mladia, ratni hirurg i od 1993. godine naelnik
bolnice u Foi doktor Veljko Mari je tvrdio da su u toj ustanovi leeni
pacijenti svih nacionalnosti. Tako je nastojao da ubedi sudsko vee da
muslimansko stanovnitvo nije naputalo Fou zbog diskriminacije i pritisaka,
ve iz straha za bezbednost koji su oseali i Srbi.

693

GENOCID U FOI 1992. 1995.

U bolnici je, kae doktor Mari, od aprila do kraja 1992. leeno vie od 1.900
pacijenata, od ega 300 Muslimana. Meu njima je bilo ranjenika, zatvorenika
KP doma kojima je bila potrebna nega, a zbrinuta je i grupa dece koja nisu bila
bolesna, ali su ostala bez smetaja. Deca su, kae, posle viemesenog
boravka u bolnici poslata u crnogorsko letovalite Igalo, a kasnije spojena sa
porodicama.
Tuiteljica Grejs Harbor/Grace Harbour je u unakrsnom ispitivanju predoila
spiskove iz kojih se vidi da je meu pacijentima bolnice bilo muslimanskih
ena, dece i staraca sa prostrelnim ranama nanetim vatrenim orujem. Budui
da je u izjavi odbrani tvrdio da je sukob prisilio ljude da idu tamo gde je njihov
narod, tuiteljica je sugerisala da su napadi u kojima su muslimanski civili
ranjavani bio jedan od razloga zato su naputali Fou. Mari se sa tim sloio,
ali je podsetio da su i Srbi bili rtve napada i da je u bolnici tokom rata ukupno
leeno 2.500 srpskih civila i vojnika.

694

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Svedok je u izjavi odbrani naveo da su muslimanski doktori do polovine jula


1992. godine napustili bolnicu samovoljno, a ne zato to ih je neko oterao.
Tuiteljica ga je zato podsetila da su doktori foanske bolnice poput
Amira Berberkia i Aziza Torlaka, kao i vie njih iz doma zdravlja bili
zatvoreni u KP domu Foa. Tamo su, kao i drugi zatoenici, premlaivani i
mueni, a doktor Torlak je podlegao povredama. Mari kae da su mu
kolege bile zatvorene u KP domu, ali ukazuje da su se za linu bezbednost u
Foi bez razlikeplaili i Srbi i Muslimani. Da li su i srpski lekari bili zatvarani u
KP domu, pitao je sudija Moloto, a svedok odgovorio odreno.
Osvrui se na deo Marieve izjave o zbrinjavanju muslimanske dece u
bolnici, tuiteljica je ukazala da se radilo o devojicama i deacima iji su
roditelji bili ubijeni, a domovi razoreni, pa zbog toga nisu imali gde da borave.
Navela je nekoliko primera, meu kojima su sedmogodinja Selma Tafro i
njen godinu dana stariji brat Jasko ija sudbina je opisana u jednom
novinskom lanku. U njihovu kuu su upali srpski vojnici na elu sa
Jankom Janjiem zvanim Tuta i silovali njihovu majku, a zatim nju i
mua ubili pred oima dece.
Doktor Mari kae da u to vreme nije znao ko je zbog ega doveden u bolnicu.
Ipak, to je, po njemu, bila jedna lepa stvar, jer je bolnica prihvatila decu koja
nisu bila bolesna, iako zbrinjavanje zdravih nije primarna funkcija medicinske
ustanove.
(Sense Agency 30.10.2014.)

http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)/ratne-price-iz-bolnice-ufoci.25.html?news_id=16239
_____
VIDEO:Bolnica u Foi
_____
priredio:Kenan Sara

695

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Oktobar 28, 2016 Uredi


FOA: SILOVANJE KAO DIO GENOCIDNE KAMPANJE (IZ KNJIGE NA
DRINI GENOCID)

O sistematskom silovanju Bonjakinja znalo se od samog poetka rata. Sa


prvim izbjeglicama iz okupiranih dijelova Bosne i Hercegovine, stigle su i
uasne prie o mrei logora za ene u kojima su zatoenice bile izloene
masovnom silovanju. Meutim, meunarodna zajednica je tek u januaru 1993.
odluila provjeriti ove navode. Naime, grupa medicinskih eksperata je u
periodu od 12. do 23. januara boravila na podruju bive Jugoslavije. U okviru
ove misije intervjuiran je odreeni broj rtava i svjedoka silovanja, a tim
eksperata doao je do zakljuka da srpske snage vre sistematsko silovanje
nad Bonjakinjama, te da srpsko politiko i vojno rukovodstvo nije uinilo
nikakve napore da sprijei te zloine.

[193]

Dogaaji u Foi pokazuju da

srpsko rukovodstvo ne samo da nije sprijeilo, ve je naredilo i


organiziralo silovanja Bonjakinja. S obzirom na to da je silovanje bilo
jedan od genocidnih metoda, ne moemo ga posmatrati izolirano od
ukupne situacije u vrijeme okupacije. Stoga je neophodno izloiti kratku
hronologiju srpske agresije u Foi koji ja poela u aprilu 1992., uz kratko, ali
neophodno podsjeanje na genocid nad Bonjacima u ovom gradu koji je
poinjen u II svjetskom ratu.

696

GENOCID U FOI 1992. 1995.

FOANSKO PONAVLJANJE POVIJESTI

Teoretiari genocida, kako je navedeno u uvodnom dijelu ovog rada,


podsjeaju nas da u velikom broju sluajeva genocid ima tendenciju historijskog ponavljanja. U sluaju Foe, kao i u sluaju Vlasenice, podsjetit
emo na genocid nad Bonjacima u II svjetskom ratu. Uzorak napada na grad
Fou i okolna sela, koji je poeo u aprilu 1992., bio je identian kao i u II
svjetskom ratu.
Prema rasploivoj dokumentaciji, etnike akcije u foanskom kotoru 1942.
godine za cilj su imale istrebljenje muslimana. Fou su etnici zauzeli 19.
avgusta 1942. godine, a komandant ove akcije, Baovi, 20. avgusta depeom
je izvijestio Drau Mihajlovia. Poslije politikog osiguranja od posledica, jue
697

GENOCID U FOI 1992. 1995.

su nae trupe pod komandom majora Ostojia, posle kratke i otre borbe,
zauzele Fou. Nai gubici etiri mrtva, neprijateljski oko 1.000 od ega ena i
djece 300.

[194]

S obzirom na injenicu da je u Foi ivio veliki broj bogatih

muslimanskih porodica, nakon masovnih ubistava, prema preivjelim


Muslimanima uslijedile su pljakake i diskriminatorske mjere.
etnici su uzeli kljueve od svih trgovakih radnji sa kojima Muslimani
raspolau, a kojih ima u Foi 90%, te su svu robu prenijeli u vojne kasarne, te
u tim kasarnama vre raspodjelu te robe etnicima, a kako oni kau prave
uniforme za etnike. Muslimanima su naredili da ne smiju izlaziti na ulicu. Oni
Muslimani kojima je dozvoljeno da izau napolje, ti imadu na sebi oznaku u
vidu idovskih oznaka.

[195]

Arhivska dokumentacija o genocidu nad muslimanima u II svjetskom ratu puna


je jezivih detalja o zloinima. Tano pola vijeka kasnije, srpska ideologija, jo
monstruoznija u svojim namjerama, vraa se projektu genocida u Foi. Metod
izvrenja genocida podsjea na II svjetski rat.

Kao i u ostalim gradovima i selima u Bosni i Hercegovini, SDS je i u Foi


raspirivala neprijateljsku meunacionalnu atmosferu. No genocidom nad
muslimanima Foe u II svjetskom ratu u propagandne svrhe posluila se i
698

GENOCID U FOI 1992. 1995.

SDA. U proljee 1990. godine ova partija organizirala je stranaki miting u ime
sjeanja na muslimanske rtve iz II svjetskog rata. Na tom mitingu naivno je
dato obeanje da Drina nee nikada vie tei krvava.

[196]

Meutim, SDA nije

mnogo uinila na odbrani bonjakog naroda.


Istrage koje je provelo Tuilatvo ICTY-ja, ali i presude sudskih vijea,
nedvosmisleno su potvrdile da su Bonjaci nespremni doekali rat, te da je
naoruavanje i vojna organizacija Bonjaka u istonoj Bosni ostala na nivou
pokuaja i neorganiziranog otpora.

[197]

S druge strane, veliki broj svjedoka je

potvrdio da je naoruavanje Srba izvedeno planski i u potpunoj koordinaciji sa


JNA i naredbodavcima iz Srbije. Foanskim i Srbima iz okolnih sela oruje se
dijelilo iz skladita JNA u Livadama, koje je bilo pod kontrolom srpskih vlasti.
O ulozi JNA u agresiji na Bosnu i Hercegovinu svjedoi i zahtjev koji je 17.
marta 1992. iz tzv. Srpske skuptine optine Foa upuen u Beograd, na
linost general-pukovnika Blagoja Adia. U ovom dokumentu se zahtijeva
stacioniranje garnizona JNA u Foi, te se navodi da su u tom smislu ve
izvreni odreeni dogovori sa komandom Bilekog korpusa.

[198]

Nekoliko mjeseci prije samog napada na Fou atmosfera je bila kritina.


Bonjaci su svjesni svih srpskih aktivnosti oko pripreme rata. Osniva se krizni
tab za Fou, kao i tabovi po srpskim selima, SDS ilegalno formira institucije
vlasti, izdvaja se srpska policija, a istaknuti kadrovi ove stranke Vojislav
Maksimovi, Velibor Ostoji i Petko anar rukovode ovim pripremama.
Okupacija Foe zapoela je 7. aprila. Prije nego to je poela koristiti artiljeriju
sa okolnih brda, srpska vojska je u u Foi zapalila bonjake kue. Bonjaci
pruaju neorganizirani i spontani otpor, a 8. aprila 1992. Srbi tekom
artiljerijom napadaju preostale depove otpora u Foi i oko Foe.

[199]

Nain

izvrenja genocida nad Bonjacima Foe, identian je nainu na koji je izvren


699

GENOCID U FOI 1992. 1995.

genocid u svim gradovima i selima istone Bosne, ali i cijele Bosne i


Hercegovine.
Kao u svim ostalim okupiranim gradovima u Bosni i Hercegovini, srpska
birokracija provela je diskriminatorske mjere prema nesrpskom stanovnitvu
koje nije uspjelo pobjei iz Foe. U tom periodu radnici Bonjaci u mnogim
preduzeima prestali su dobijati platu, a mnogi su i otputeni. Meu
otputenim bili su i radnici foanske bolnice.

[200]

Brojni svjedoci pred ICTY-jem

izjavili su da im je bila ograniena sloboda kretanja, mogunost okupljanja, ali i


osnovna komunikacija.
Organizirana srpska vojska napravila je precizan plan kako da neorganizirane
Bonjake po selima oko Foe, od kojih su neki bili naoruani, pridobije da
dobrovoljno predaju oruje. U sela su dolazili lokalni srpski izaslanici sa
navodnim prijedlozima za mirno rjeenje sukoba. U tim pregovorima isticali su
miroljubivu ulogu JNA.

[201]

Bez obzira to su bonjaka sela u ruke srpske vojske padala praktino bez
borbi, ili uz minimalan otpor, stanovnici Bonjaci su okupljani na sabirna
mjesta, odakle su razvrstavani u zatvore i logore, gdje su brojni mukarci,
ene i djeca likvidirani i mueni na razne naine. Borbe, recimo, uope nije bilo
u selu Jele, koje je srpska vojske okupirala 4. maja 1992.

[202]

Prema izvjetaju

Specijalnog izaslanika UN-a za ljudska prava, ve je u martu u selima oko


Foe dolo do masovnih pogubljenja Bonjaka. Posebno se spominje selo
Jele u kojem su mukarci pogubljeni, a ene sa djecom protjerane u umu.
etiri dana kasnije, vratile su se da sahrane mukarce.

[203]

U selima Trnovae i

Trbue, juno od Foe, takoer nije bilo nikakvog otpora. Srpska vojska je u
ova sela ula koncem juna 1992. godine.

[204]

Srpski vojnici su Bonjake civile

bez ijednog ispaljenog metka i bez ikakvog pokuaja otpora, pod prijetnjom

700

GENOCID U FOI 1992. 1995.

orujem, iz njihovih domova otjerali u razne zatvore i logore koji su bili pod
ingerencijom objedinjenih srpskih vojno-civilnih vlasti.

[205]

Svjedoenja i dokumentacija o izvrenju genocida u Foi pozivaju na detaljna


nauna istraivanja i analize. U kompleks izvrenja genocida nad Bonjacima
svakako ulazi i unitavanje bonjakih kulturnih spomenika, te muslimanskih
vjerskih objekata. Iako unitavanje kulture jednog naroda nije sankcionirano
Konvencijom o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948.,
socioloke teorije se slau da je to svakako sastavni dio procesa genocida.
Raphael Lemkin, koji je genocidu dao ime, tokom izrade nacrta Konvencije
zagovarao je i sankcioniranje kulturocida. Njegov argument bio je da zloinci,
prije nego to ponu paliti tijela, pale knjige.

[206]

Za ovu vrstu sankcioniranja nije

bilo politike volje, meutim, kulturocid jeste dio genocidnog procesa. O tome
svjedoe poruene damije i drugi objekti kulture bonjakog naroda. Samo na
podruju Foe srueno je 20 damija, meu njima i uvena Alada damija
izgraena 1555. i najstarija damija u Bosni i Hercegovini, Turhan Eminbegova damija koja je sagraena izmeu 1482.-1486.

[207]

701

GENOCID U FOI 1992. 1995.

SILOVANJE U KONCENTRACIONIM LOGORIMA U


FOI

Foanski logori osnovani su poetkom aprila 1992. godine. O tome koliko je


bila ozbiljna organizacija ovih logora govori i dokument koji potvruje da je u
periodu od aprila 1992. do oktobra 1994. samo u Kazneno-popravnom domu
Foa na osnovu radne obaveze bilo angairano 145 lica srpske nacionalnosti.
Najvei broj lica bio je na poslovima obezbjeenja, meutim, u opisu poslova
pored nekih imena na spisku stoje i kuvar, vaspita, magaciner, itd.

[208]

Zatoenici u KP Domu bili su sa irokog geografskog podruja koje je


pokrivalo Fou, Gorade, ajnie, Ustikolinu, Tjentite, Miljevinu i Jele. U
periodu od 1992.-1995. brojka zarobljenih ljudi je varirala. Zatvorenika je bilo
izmeu 350 i 500, ali je u ovom zatvoru ponekad bilo i do 750 ljudi.
Neki od zatvorenika izvoeni su na prisilni rad,
nikada nisu vieni.

[211]

[210]

[209]

dok su drugi odvedeni i vie

Pored prisilnog rada, redovnog batinjanja, maltretiranja i

nestanaka, zatoenitvo u KP Domu u cjelini je bilo izuzetno teko: uz


minimalne higijenske uvjete, spavalo se na podu ili na madracima od spuve,
sa rijetkim i vrlo siromanim obrocima. Svjedok sa zatienim identitetom,
FWS-65, pretresnom vijeu je rekao da je tokom tri mjeseca koja je proveo u
KP Domu izgubio 40 kilograma.

[212]

Foa je u gradu i okolini imala razvijenu mreu logora u kojima su mueni i ubijani Bonjaci i silovane Bonjakinje na podruju Foe: Buk
Bijela, Srednjokolski centar Foa, Srednja kola u Kalinoviku (34 km
zapadno od Foe), Karamanova kua (u Miljevini), Lepa Brena
(soliter u Foi), Partizan (predratna sportska dvorana), kua u
702

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Trnovaama (2,5 km juno od Foe), Ulica Osmana ikia br. 16


(vojniki tab u kojem su ene dovoene na silovanje).

[213]

U sudskom procesu protiv Dragomira Kunarca, Radomira Kovaa i Zorana


Vukovia, ene, rtve silovanja iz Foe i okolnih sela, svjedoile su o
monstruoznim serijskim silovanjima kojima su bile podvrgnute, kako prilikom
zarobljavanja, tako i u zatoenikim centrima koje smo naveli, ali i u brojnim
kuama, stanovima, gimnastikim dvoranama ili kolama.

[214]

U hakim transkriptima, kao i u transkriptima dravnog suda u Bosni i


Hercegovini, zabiljeena su traumatina sjeanja ena koja svjedoe o
mranoj strani ljudske prirode, ali i o hrabrosti ena, djevojaka i djevojica da u
ime pravde oivljavaju munu prolost.
FWS-62, svjedokinja sa zatienim identitetom, opisala je kako je jedne noi
ena koja je spavala uz nju silovana pred oima drugih zatoenika i njenog
desetogodinjeg sina.

[215]

Kroz iste uase prolazile su i ene u ostalim logorima

u kojima su bile porobljene ene iz Foe i okolnih mjesta.

[216]

703

GENOCID U FOI 1992. 1995.

NAREDBE O SILOVANJU

Prema svjedoenju brojnih svjedoka iz Foe, sve to se deavalo, odvijalo se


uz saglasnost i prema nalogu srpskih vlasti. Naalost, ne postoji dokument koji
potvruje da je postojala specifina naredba o silovanju, meutim, prema
izjavama svjedoka, sistematski zloini su ak i nadgledani. Bonjakinje su u
Foi, kao i na ostalim okupiranim teritorijama Bosne i Hercegovine, silovane s
ciljem da budu, kako je to silovatelj rekao Bakiri Hasei, budu oploene
srpskim sjemenom. Prema svjedoenju FWS-192, ef policije i predsjednik
SDS-a (Srpska demokratska stranka) u Kalinoviku doli su u inspekciju kole u
kojoj su silovane ene.

[217]

Isto tako, autobusi sa muslimanskim enama na putu

od Buk Bijele do Srednjokolskog centra u Foi stali su na nekoliko minuta


ispred SUP-a, lokalne policijske stanice. Neki od vojnika koji su bili u
autobusima izali su i uli u policijsku stanicu ili su ispred autobusa razgovarali
sa efom policije u Foi, Draganom Gagoviem.

[218]

Osim toga, nekoliko je

svjedoka vidjelo Dragana Gagovia u Partizanu ili u blizini dvorane.

[219]

Kada

su pokuavale zatraiti zatitu policije, prema enama se postupalo grubo i


njihove su pritube zanemarivane.
Svjedoenja Bonjakinja pred ICTY-jem govore o sistematskom silovanju kao
dijelu dravnog projekta genocida nad Bonjacima koji nije mogao biti
proveden bez uea ili preutnog prihvatanja veine pripadnika srpskog
naroda. Meutim, prema njihovim svjedoenjima, odreeni broj srpskih vojnika
ipak je pokuavao zadrati ljudski dignitet i oduprijeti se naredbama. Za razliku
od straara u zloglasnom logoru Partizan koji nisu pokuavali sprijeiti
vojnike da ulaze i siluju zatvorenice, neki od straara u Srednjokolskom
704

GENOCID U FOI 1992. 1995.

centru u Foi pokuavali su sprijeiti vojnike da poine ovaj zloin. Svjedokinja


FWS-95 prisustvovala je sceni kada je jedan straar u logoru Srednjokolski
centar u Foi bezuspjeno pokuao sprijeiti vojnike da uu u dvoranu. Vojnici
su mu kazali da imaju dokument koji je potpisao Dragan Gagovi, koji im je
dozvoljavao da uu u zgradu i izvedu ene. U dokumentu je stajalo da je
vojnicima potreban seksualni odnos kako bi im se popravio borbeni
duh.

[220]

Svjedokinja pod ifrom FWS-48 je izjavila da su joj neki vojnici rekli da

im je bilo nareeno da siluju svoje rtve.

[221]

Ovi bezuspjeni pojedinani pokuaji nekolicine srpskih straara da sprijee


zloin dodatno govore u prilog tezi da je silovanje bilo dio kampanje koja je bila
kreirana za koju je izdato nareenje sa viih instanci.
Takoer, silovanje je na isti nain izvravano u svim okupiranim dijelovima
Bosne i Hercegovine: Viegradu, Zvorniku, Brkom Roy Gutman pie:
Prema navodima mladih ena, silovatelji su sa rtvama raspravljali o silovanju
kao o zadai koju moraju obaviti. ene kau da su mnogi od mukaraca
poveavali odlunost uzimanjem bijelih tableta, koje su ih, ini se,
stimulirale. Tvrdnja mukaraca da su postupali prema nareenjima bila je
[222]

potvrena kad je stigla nova skupina paravojnih snaga, odanih Vojislavu


eelju. ene kau da su zapovjednici iz one prethodne skupine pokuali
zatititi ene iz Brezova polja od eeljevih sljedbenika tako to su im rekli da
su one ve silovane.

[223]

Takoer, analiza naina masovnih silovanja koja su vrena u istonoj Bosni i u


drugim dijelovima Bosne Hercegovine pokazuje da se radi o zajednikim
karakteristikama. Prvo su silovane obrazovane ene i ene iz bogatijih
porodica, a lanovi porodice zatvoreni u istom logoru tjerani su na incest.
Kampanja silovanja izvodila se istovremeno u razliitim dijelovima Bosne i
705

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Hercegovine, i bila je dio agresije okupacije. Mnoga silovanja deavala su se u


zvaninim koncentracionim logorima. Profesorica prava Catherine
[224]

MacKinnon nema sumnji da su silovanja koja su nad Bonjakinjama i


Hrvaticama vrile srpske snage bila dio genocidne kampanje:
To je silovanje do smrti, kao dio masakra, silovanje da se ubije i da se rtva
natjera da poeli da je mrtva. To silovanje je instrument nasilnog protjerivanja,
s ciljem da rtve natjeraju da napuste svoje domove i da nikad ne poele da se
vrate. To silovanje se izvodi da bi se vidjelo i da bi se o njemu ulo: silovanje
kao spektakl. To silovanje se izvodi s ciljem da se podijeli zajednica, raspadne
drutvo, uniti narod. To je genocidno silovanje.

[225]

Da je silovanje Bonjakinja u Foi bilo organizirano u politikom i vojnom vrhu


bosanskih Srba, pokazuje i priznanje o krivici Dragana Zelenovia koji je
optuen za silovanje. Zelenovi je 17. januara 2007. godine priznao krivicu za
silovanje Bonjakinja u Buk Bijeloj u Foi, ukljuujui i silovanje
petnaestetogodinje djevojice. Zelenovi je takoer priznao silovanja velikog
broja ena u foanskoj gimnaziji, sportskoj dvorani Partizan, te u
Karamanovoj kui. Zelenovi je priznao da je uestvovao u muenju,
premlaivanju i izgladnjivanju zatoenica.

[226]

Puni tekst Zelenovievog priznanja

nije dostupan javnosti, meutim, Zelenovi je tokom ispitivanja od strane


sudskog vijea morao objasniti i zbog ega se dugo od meunarodne pravde
krio u Rusiji. Odgovorio je: Oni su mi organizirali put u Rusiju i nabavili
paso.

[227]

Iako sudije nisu zahtijevale da Zelenovi precizno odgovori ko su

oni, ostalo je da se sluti da li su vlasti u Republici Srpskoj bile umijeane u


njegov bijeg. Tekst njegovog punog priznanja, koji se jo uvijek usaglaava,
moda e donijeti ovaj odgovor. Bila bi to jo jedna zvanina potvrda da vlasti
u Republici Srpskoj nisu bile umijeane samo u organiziranje masovnog

706

GENOCID U FOI 1992. 1995.

silovanja Bonjakinja, ve da su i u miru nastavile negirati taj zloin i tititi


silovatelje.
Meutim, Bonjakinje su iz najmonstruoznije kampanje izale sa eljom da
svjedoe o pretrpljenom bolu. Jedan od razloga to silovanje do ICTY-ja nije
bilo kodificirano meunarodnim pravom jeste i to to mnoge rtve silovanja
odbijaju biti svjedoci, a esto i priznati da su bile rtve, tako da zloin silovanja
ostaje tamna brojka ne samo u ratu, ve i u miru. Moe se, dakle, rei da za
sudski presedan procesuiranja silovanja kao meunarodnog ratnog zloina
pravna praksa u najveoj mjeri moe zahvaliti rtvama koje su odbile da
prihvate iracionalnu krivicu koju im je nametalo tradicionalno patrijarhalno
naslijee.

FOA: SILOVANJE KAO DIO GENOCIDNE KAMPANJE

6.1 Silovanje kao ratni zloin, zloin protiv ovjenosti i genocid


historijski osvrt

6.2

Foansko ponavljanje povijesti

6.3

Silovanje u koncentracionim logorima u Foi

6.4

Naredbe o silovanju

707

GENOCID U FOI 1992. 1995.

iz knjige NA DRINI GENOCID, ISTRAIVANJE ORGANIZIRANOG ZLOINA


U ISTONOJ BOSNI, Edina Beirevi, Buybook, Sarajevo, 2009. Knjiga
predstavlja adaptiranu doktorsku disertaciju pod naslovom Genocid u istonoj
Bosni 1992-1993. god.: srpski politiki, vojni i socijalni projekat, koja je 24. 3.
2008. god. odbranjena na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu.
priredio:Kenan Sara
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
708

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Oktobar 22, 2016 Uredi


FOA : GRAD U KOJEM JE POINJEN GENOCID (FOTO I VIDEO)

709

GENOCID U FOI 1992. 1995.

FOA KROZ KAMERE AGENCIJE AP


Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, dokazuju zvanine presude
njemakih sudova, genocid je poinjen i u Foi, Doboju, Osmacima i Kotor
Varoi.
Naime, domaoj javnosti malo je poznata injenica da su tokom devedesetih
godina njemaki sudovi, jo prije Hakog tribunala i Suda BiH, donosili
presude za genocid u drugim opinama nae zemlje.

U ovom gradu je tokom rata ubijeno oko tri hiljade Bonjaka, na stotine ena
silovano a zatvorenici u logorima bili su izloeni muenjima i
torturama.Istraivako dokumentacijski centar objavio je da je 2805 osoba
nestalo ili je smaknuto tijekom tog razdoblja.Od tog broja je za 1,899 ljudi
potvreno da su ubijeni, a ostali se jo uvijek vode kao nestali, iako je njihova
sudbina izvjesna.

710

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Bivi gradski zatvor u Foi (KPD Foa), jedan od najveih zatvora u bivoj
Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za mukarce Bonjake, meu
kojima su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teko bolesni ljudi.
Bonjaci u ovom logoru bili su rtve najbrutalnijih tortura, odvoeni su na
prisilni rad i koriteni kao ivi tit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz
ovaj logor je prolo 1.360 Bonjaka.

711

GENOCID U FOI 1992. 1995.

ene, djevojke i maloljetne djevojice su odvoene u posebne zatoenike


logore, gdje su sistematski i grupno silovane.

Svi tragovi postojanja i kulturno naslijee muslimana Bonjaka su izbrisani iz


712

GENOCID U FOI 1992. 1995.

podruja zahvaenih napadom srpskih snaga. Skoro ni jedan Bonjak nije


ostao u Foi. Sve damije su sruene.

BOSNIA: WAR CRIMES SUSPECT ARRESTED


Fotografije:screenshot
VIDEO: AP
priredio: Kenan Sara

713

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Oktobar 21, 2016 Uredi


ZATRAENE MJERE ZA ARKA VUKOVIA, OSUMNJIENOG ZA
UEE U ZLOINIMA NA PODRUJU FOE

Iz Dravnog tuilatva su kazali da je zbog sumnje za uee u zloinima


na podruju Foe uhapen arko Vukovi te da su zatraili odreivanje
mjera zabrane.
Slubenici Dravne agencije za istrage i zatitu BiH (SIPA) uhapsili su u
srijedu, 19. oktobra arka Vukovia, zvanog ara, osumnjienog za
zloin protiv ovjenosti na podruju Foe tokom 1992. godine.
BALKANSKOJ ISTRAIVAKOJ MREI U BOSNI I HERCEGOVINI (BIRN
BIH) SU IZ DRAVNOG TUILATVA KAZALI DA JE OSUMNJIENI
VUKOVI SASLUAN, NAKON EGA JE SUDU BIH UPUEN
PRIJEDLOG DA MU SE ODREDE MJERE ZABRANE.
izvor: SIPA

714

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Oktobar 21, 2016 Uredi


FOA GORI OSLOBAANJE GRADA OD MUSLIMANA/BONJAKA
(1992) (VIDEO)

OPLJAKANI, POPALJENI I PORUENI GRAD. PRIE IZ POHARANE


FOEJEZIVO
Kompletna stara arija od Trga do Kasarne erif Lojo (za one koji ne znaju
sjedite TRO Peruica) pridivena/zapaljena smetala im orijentalna kultura
, pola naselja Alada i pola naselja Donje Polje, dijelovi Gornjeg Polja, Tabaka,
ukovac, a i ohodar mahala SVE popljakano, a onda i popaljeno na
desetine, stotine kua
Pobijeno, poklano i protjerano stanovnitvo. Zloglasni logori. Silovanja i
maltretiranjaPopaljena selaNESTALI.Masovne egzekucije i masovne
grobnice. Primarne, sekundarne, tercijarnePoruene damije, mektebi,
nacionalni spomenici
VIDEO:
Foa gori oslobaanje grada od muslimana/Bonjaka (1992)
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/g.131554163664449/33
5901756764748/?type=2&theater
Foa 1992 godine
***********
priredio:Kenan Sara

715

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Oktobar 20, 2016 Uredi


FOA 1992. 1995. : EKSHUMACIJE I DANI SJEANJA NA RTVE
GENOCIDA U FOI

Pria i istina o genocidu u Foi 1992. 1995. izala je na mnogo vei nivo
nego to je bila prije nekoliko godina. Pria o golgotama bonjakog naroda
Foe obila je itavu planetu, to govori o tome da svijest muslimana/bonjaka
o njihovom stradanju raste. A Bonjaci Foaci se nisu umorili od traganja za
istinom o zloinima u Foi i okolini.
Oko ovih stvari ne bi trebalo biti kompromisa, jer novinski lanci, feljtoni,
knjige, video zapisi, haki optuenici, optuenici pred bh sudovima, sudionici
pogroma i progona, logorai, silovani, nee prestati sa priom, dok se ne
pronau kosti ubijenih. Tada e se porodice rtava i Bonjaci koji ive na ovim
prostorima osjeati kao pravi graani ove drave.
716

GENOCID U FOI 1992. 1995.

717

GENOCID U FOI 1992. 1995.

718

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Negiranje holokausta se ne smije napisati nigdje niti objaviti bilo gdje, kada
takav status budu imali Bonjaci kada su u pitanju zloini nad njima bie
sigurni da se oni nee ni ponoviti.

Kao poslije 42. tako i poslije 92. godine Bonjaci su spremni da prue ruku i da i dalje
dijele isti ivotni prostor.
Bonjacima nedostaje vie samopotovanja i hrabrsti a Srbima da se odreknu Njegoa,
Pavla uriia, Drae Mihajlovia. Mi se moramo boriti i uspjeti da kultura pamenja
zaivi.

719

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Oktobar 19, 2016 Uredi


FOA :UHAPENA JEDNA OSOBA ZBOG POSTOJANJA OSNOVA
SUMNJE DA JE POINILA KRIVINO DJELO ZLOIN PROTIV
OVJENOSTI NA PODRUJU FOE

SIPA uhapsila jednu osobu zbog ratnog zloina na podruju Foe.

Postupajui po naredbi Tuilatva BiH, policijski slubenici Dravne agencije


za istrage i zatitu (SIPA) jutros (19.10.2016.) su uhapsili jednu osobu na
podruju Foe zbog ratnog zloina.
Lice je lieno slobode zbog postojanja osnova sumnje da je poinilo krivino
djelo zloin protiv ovjenosti na podruju Foe. Navedeno lice e nakon
kriminalistike obrade u prostorijama SIPA-e, biti predato Tuilatvu BiH na
dalje postupanje.

priredio:Kenan Sara
fotografija:flickr ekranportal13

720

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Oktobar 18, 2016 1 komentar Uredi


HAPENJA U CRNOJ GORI 1992.

Tokom maja 1992. godine kidnapovano je 59 Muslimana i 33 Srbina


izbjeglica iz BiH u Crnoj Gori. To je potvrdio i Damjan Turkovi, zamjenik
naelnika policije u Herceg Novom, krajem maja na lokalnom radiju. Hvalei
se uspjeno sprovedenom akcijom Turkovi je rekao: Za sada smo priveli
41-og Muslimana, a imamo ovlaenje da po naredbi Republike Srpske, sva
lica koja borave na podrucju Centra bezbjednosti Herceg Novi, starosti od 18
do 60 godina, privedemo i predamo u sabirni centar u Bosni i Hercegovini.
Takvih lica priveli smo oko 92 ukupno, za zadnja tri etiri dana. Sudei po
razliitom nainu hapenja i daljeg postupanja od strane crnogorskih vlasti
postojala su dva razloga zbog kojih je sprovedena ova policijska akcija. Srbi su
hapeni i deportovani u Republiku Srpsku zbog mobilizacije, a Muslimani da bi
se poveao broj talaca i zarobljenika za razmjenu.(Objavljeno u broju 68
DANA, 29. JANUAR / SIJECANJ 1998.)

721

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Oktobar 6, 2016 Uredi


FOANSKOM SRBINU ZA SILOVANJA TRUDNICE 10
GODINA ZATVORA

Sud BiH izrekao je presudu kojom je bivi pripadnik tzv. vojske republike
srpske, Krsto Dosti, osuen na deset godina zatvora za viestruko silovanje
trudnice u Foi.
Prema prvostepenoj presudi, Dosti je duan isplatiti oteenoj 40.000 maraka
(20.000 evra) na ime nematerijalne tete, prenosi Birn.
Obrazlaui presudu, predsjedavajua Sudskog vijea Mira Smajlovi je
navela da Vijee smatra da je iskaz oteene apsolutno valjan i iskren, to su
potvrdili ostali svedoci u svojim iskazima.
Na ovu presudu postoji mogunost albe.
birn/srna

722

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Novembar 28, 2016 Uredi


TUILATVO BIH PODIGLO JE OPTUNICU PROTIV ARKA VUKOVIA
ZVANOG ARA ZA ZLOIN PROTIV OVJENOSTI NA
PODRUJU FOE

Prema navodima optunice, arko Vukovi ara je, kao pripadnik vojnih
snaga Republike Srpske (RS), silovao ensku osobu vie puta.
U optunici je navedeno da je arko Vukovi ara sa jo dvojicom vojnika
nekoliko puta dolazio u porodinu kuu oteene i silovao je. Dvojica vojnika,
koja su dolazila sa optuenim, takoer su, prema navodima tuilatva,
jednom silovali oteenu.
Silovanje je ostavilo teke fizike i psihike posljedice na rtvu.
Iz Dravnog tuilatva je navedeno da je arko Vukovi ara ove zloine
poinio od poetka aprila 1992., pa do marta 1993. godine, u okviru irokog
i sistematinog napada usmjerenog protiv civilnog bonjakog
stanovnitva na podruju optine Foa.
Optunica je proslijeena Sudu BiH na potvrivanje.
izvor: BIRN BiH

723

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Novembar 27, 2016 Uredi


FOA 1992. : RTVE GENOCIDA (STRADANJE PORODICE
DURI) (FOTO)

ivio je u Tabacima u Foi.Zvao se Nusret Duri. Uhvaen zajedno sa


Podrugom, Selimoviima, Mezburom,braom Konjo, Enesom Uzunoviom,
Damalijom i drugima. Bilo ih je 35, moda i neto vie. Odvedeni su, prvo u
Osnovnu kolu na Brodu na Drini, a zatim u KP Dom Foa. Pronaen je u
masovnoj grobnici u Jeleu prije dvije godine

724

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Naselje Tabaci, Foa. Podzida, gdje je bila Redina kafana, u tom istom
objektu je bila kovaka radnja Duri, Nusretova oca. Nusretovi roditelji su,
takoe, rtve genocida u Foi.Za njima se jo uvijek traga. Vode se kao nestali
ubijeni.

Mnogi Nusretovi roaci Durii su rtve genocida u Foi. I Zulfo Duri je meu
njima. Zulfo Duri je iz Zakmura. I on je rtva zloglasnog KP Doma u Foi
1992.

725

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Stradanje roaka Nusreta Duria obiljeeno je spomen ploom u Zakmuru.

726

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Nusret Duri, Alija Matuh, Ahmo Durirtve genocida u Foi/rtve zloglasnog KP Doma u
Foi.U septembru 92. izveli su ih iz KP Doma, na branje ljiva u Jele i vie se nisu vratili.
Pronaeni su u masovnoj grobnici u Jeleu prije dvije godine
Denaze su im obavljene 23. i 24.10.2015

727

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Naselje Tabaci u Foi krije jo mnogo neisprianih pria o genocidu u Foi.

fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik


priredio:Kenan Sara

728

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Novembar 3, 2016 Uredi


FOA : ZATO SU RATNI ZLOINCI OSTALI NEKANJENI ???

objavljeno:15.06. 2001. DANI, br. 210

FOA: Srpske snage u potpunosti su preuzele vlast u Foi 16. i 17. aprila
1992. i ve do sredine jula iste godine u toj, nekada veinski bonjakoj opini
vie nije bilo nesrpskog stanovnitva. Pravi logori formirani su u gradskoj
gimnaziji, sportskoj dvorani Partizan, u KP domu Foa, kao i u privatnim
kuama i motelima. U gradu i okolnim selima ubijeno je 1.650 ljudi, a do sada
je iz masovnih i pojedinanih grobnica ekshumirano 430, dok se jo uvijek
traga za 730 nestalih. Pored nekolicine javno optuenih, koji su mrtvi, u
pritvoru u Haagu, ili se skrivaju najee u susjednoj SRJ, Foa je proteklih
godina ostala utoite brojnih manje poznatih poinitelja ratnih zloina. Koji i
danas ravnaju puteve tamo gdje je do rata stajala Alada.
Milenko Burilo: Straar u logoru u Kazneno-popravnom domu. Jedan od
preivjelih logoraa u svom svjedoenju navodi da su zatvorenike od straara
najvie tukli Burilo, Zoran Matovi i Zeljovi. Nou su u elije iz kancelarija
729

GENOCID U FOI 1992. 1995.

dopirali krici izmuenih i zlostavljanih zatvorenika: Nemoj, Burilo, molim te!


Burilo i ostali nasumice su iz elija izvodili zatvorenike, i, izmeu ostalih, svaki
se trag otada gubi Rami enduiu, Fuadu Mandi, Kruni Martinoviu, Erminu
Mandi Milenko Burilo ivi u Foi.
Mitar Raevi: Pored Zorana Vladiia i Slavka Koromana, bio je jedan od
isljednika u logoru u KP domu. U to vrijeme u logoru je bilo oko 700
zatvorenika; svaki je od njih u prosjeku smrao od 18 do 20 kilograma, bili su
isrpljeni batinanjem, bez ikakvog dodira sa svijetom van logorskih zidova.
Specijalnosti su mu bile nona sasluavanja, od kojih se logoraima ledila
krv u ilama. ivi u SRJ.
Radovan Stankovi: Krajem maja 1992. u porodinoj kui Nusreta Karamana u
Miljevini formirana je javna kua u kojoj su zarobljene Bonjakinje silovane i
prisiljavane na prostituciju. Pero (Elez, op.a.) tada nam je rekao da e svaka
od nas imati po jednog etnika, dok e sa njim biti dvije djevojke. Mene je uzeo
Radovan Stankovi, kae u svom svjedoenju jedna od preivjelih djevojaka,
koja je u to doba bila maloljetna. Nakon deset dana, izvjesni Ranko Radulovi
odveo ju je odatle u svoj stan u gradu, gdje ju je iznova silovao. Stankovi ivi
u SRJ.
Nikola Bri: Odveli su me u Karamanovu kuu. Prvo me silovao Pero Elez, ()
a poslije su dolazili i drugi vojnici koji su me silovali: meu njima sam
prepoznala () Nikolu Bria. U izjavi ove, takoer maloljetne djevojke, iji
identitet mora ostati skriven, stoji da je tu ostala narednih est mjeseci, tokom
kojih su se silovanja redovito ponavljala. Bri ivi u Miljevini, Foa.

730

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Neo Samardi: Odveli su me u motel gdje je bila njihova komanda, a zatim


u Karamanovu kuu. Sve od 6. avgusta 1992. do razmjene 21. marta 1993.
bila sam podvrgnuta silovanjima od Nee Samardia (). Neo Samardi i
njegov brat Zoran zajedno su sa Briem, Elezom i Stankoviem u Miljevini
drali zatoene est djevojaka i silovali ih svakodnevno. Najmlaa je imala 12
godina, najstarija 26, a preostalih pet su bile stare izmeu 14 i 21 godine. Krije
se.
15.06. 2001.DANI, br. 210
priredio:Kenan Sara
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

Posted on Decembar 26, 2016 Uredi


731

GENOCID U FOI 1992. 1995.

U SRBIJI UHAPEN NIKOLA BRI ZBOG ZLOINA U FOI

02.12.2016

BiH e zatraiti izruenje Nikole Bria, koji je uhapen u Srbiji zbog sumnje da je
poinio zloine na podruju Foe 1992. godine.
Iz Ministarstva pravde BiH su rekli da su o hapenju obavijeteni 29. novembra i da su
od Suda BiH zatraili da dostavi dokumentaciju radi pripreme molbe za izruenje.
U Viem sudu u Beogradu su potvrdili za Balkansku istraivaku mreu BiH (BIRN
BiH) da je Briu odreen ekstradicijski pritvor 23. novembra i da moe trajati dva
mjeseca.
Pritvor mu je odreen zbog opasnosti od bjekstva, i po zamolnici Suda BiH.
Osumnjien je za zloin protiv ovjenosti.

732

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Iz Tuilatva BiH je potvreno da je na njihov prijedlog, Sud BiH raspisao potjernicu


za Briem.
Advokat Slavia Prodanovi kazao je da ga je kontaktirao brat uhapenog telefonom i
da bi naredne sedmice trebalo da stupi u kontakt s klijentom.
Uhapen je na graninom prelazu sa srbijanske strane. On je u pritvorskoj jedinici
posebnog odjeljenja Vieg suda u Beogradu, kazao je Prodanovi.
Bri se dovodi u vezu sa zloinima u Karamanovoj kui u selu Miljevina kod Foe,
gdje su ene bonjake nacionalnosti drane zatoene i silovane.

733

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Za zloine u Karamanovoj kui osuen je Radovan Stankovi, kome je Sud


BiH izrekao 20 godina zatvora. On je proglaen krivim za odvoenje u
ropstvo, silovanje i muenje ena u Karamanovoj kui od avgusta do
oktobra 1992. godine.
Optunicu protiv Stankovia podiglo je Tuilatvo u Hagu, a predmet je
kasnije proslijeen BiH. Prema navodima iz ove optunice, u zloinima u
Karamanovoj kui sa Stankoviem i drugima je uestvovao i Bri.
izvor:Detektor.ba (BIRN BiH)

734

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Decembar 22, 2016 Uredi


FOA 1992.

GODISNJAK BZK PREPOROD 2015

U Foi je poetkom aprila 1992., dolo do podjele SJB po nacionalnoj osno-vi.39


Artiljerija JNA bila je rasporeena po lokalitetima oko samoga grada.40
Izvreno je naoruavanje srpskog stanovnitva, te ve 7. i 8. aprila preuzeta kontrola
nad radio postajom Foa, skladitem regionalnog Doma zdravlja i skladitima u
kojima je bilo smjeteno naoruanje Teritorijalne odbrane.
Zauzimanje grada Foe od srpskih snaga zavrilo je do sredine aprila 1992., a okolnih
sela do sredine jula 1992. Za vrijeme i poslije preuzimanja vlasti bonjako
stanovnitvo izloeno je rasprostranjenom i sistematskom zlostavljanju, koje se
odvijalo po obrascu ko- jem je svrha bila da se veina njih, na ovaj ili onaj nain,
ukloni s ove teritorije.
Tekom artiljerijom razarana su bonjaka sela. Civili koji nisu eljeli napustiti svoje
domove ili oni koji nisu uspjeli pobjei bili su ubijeni.

735

GENOCID U FOI 1992. 1995.

U Pilipoviima je koncem aprila muki strijeljano sedam mukaraca bonjake


nacionalnosti.
Oni koji su ivi zarobljeni, odvoeni su u zatoenike logore u Kalinoviku i Bilei,
a kasnije prebaeni u KP dom Foa.
Masovna ubistva dogaala su se sredinom juna, kada je 27 civila,veinom ena i djece,
ubijeno u ohodar Mahali, naselju u Foi. Civili su ubijeni i u Jeleu,
Mjeaji/Tronju i Pilipoviima. Leevi nekih drugih civila vieni su kako plutaju
Drinom. Zatoenici KP doma koji su poslati na radove na obalu rijeke morali su
daskama i tapovima da guraju leeve nizvodno.
Na mostu na Drini ubijeno je njih etrnaest.
U selu Troanj,nakon svirepog zlostavljanja, ubijeno je sedam Bonjaka.
Silovanja i seksualna zlostavljanja ena vrena su u motelu Bukovica i na gradilitu
Buk-Bijela,gdje je jednu enu silovalo priblino deset vojnika Srba dok se nije
onesvijestila. U jednom stanu u Foi silovane i seksualno zlostavljane su ene iz sela
Troanj, gdje ih je mnogo vojnika u vie navrata silovalo, a kasnije su prodane.
U srednjoj koli su, takoer, drane zatoene ene i djeca. Svaku no je vreno
silovanje deset zatoenica bonjake nacionalnosti.
Neke djevojice i ene su drane u ropskom poloaju. Bile su odvedene u privatne
stanove i kue, kao to je to sluaj sa zloglasnom Karamanovom kuom, gdje su
morale kuhati, istiti i sluiti stanare, te seksualno zlostavljane, a nerijetko i
prodavane.

736

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Civili su bili zatoeni i drani u tekim uvjetima u devetnaest zatoenikih


centara. U KP domu je bilo izmeu 350 i 500 vansudski zatoenih osoba, a u
ljeto 1992. taj broj je ponekad premaivao 500.
Straari i ljudi koji su spolja ulazili u logor surovo su zlostavljali zatoenike.
Dio zatoenika u KP domu odvoen je na prisilni rad. U KP domu ubijena su
133 zatoenika.
Odreeni broj zatoenih osoba su prebacivane iz KP doma u druge logore ili
odvoeni na razmjene.
Najzloglasnija zatoenika mjesta na podruju ove opine su: bolnica u Foi,
policijska stanica u Miljevini,Brioni, kua Slobodana Matovia, kaznionica u
Veleevu, osnovna kola
Brod na Drini, vojno skladite u ohodor Mahali, kua Muniba Hodia, na
Presjeci kod Ustikoline, stan Asima Danka u mjestu Donje Polje, kue u
selu ievo, skladite Teritorijalne odbrane u Livadama.
U masovnoj grobnici na planini Malui, opina Foa, poznatoj kao Jama
Piljak
pronaena su i ekshumirana 62 tijela ubijenih Bonjaka sa podruja opine
Foa. Gotovo svima su bili vezani udovi, a pronalazak velikog broja ahura
municije ispaljene iz pjeadijskog naoruanja u blizini grobnice pokazuje da
su te osobe ubijene upravo na toj lokaciji.
U ekshumacijama na podruju Foe, Dravna komisija za traenje nestalih
lica identifikovala je 375 tijela. Sva osim jednog pripadala su Muslimanima.
To jedno tijelo pripadalo je Crnogorcu, koji je bio oenjen Muslimankom.
Preivjelo civilno stanovnitvo je prisilno protjerano.
izvor:GODISNJAK BZK PREPOROD 2015

Posted on Decembar 22, 2016 Uredi


737

GENOCID U FOI 1992. 1995.

TUNE FOANSKE PRIE : SUAD (MUSTAFE) DERVIEVI

Suad (Mustafe) Dervievi iz Foe, stanovnik Gornjeg polja zatvoren je u KPD Foa.
Odveden je sa osamdesetak zatvorenika na put bez povratka.
Posmrtni ostaci ekshumirani su u jami Piljak kod Foe.

priredio:Kenan Sara

738

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Decembar 22, 2016 Uredi


JAMA PILJAK KOD FOE

DANI br. 210, 15.jun 2001.

739

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Jama
Dok je nad jamom, masovnom grobnicom, ovjek moe jo neto i kazati, uzdahnuti,
zaplakati Kada se u nju spusti, rijei nemaju vie nikakvo znaenje, suze i uzdasi
premali su znak patnje i uasa. U jami se samo uti. I stoji. to due. Samo tako se
onima koji dolje lee moe bar malo nadoknaditi uasna samoa. Bar tako se uinilo
novinaru Dana dok je stajao na dnu jame Piljak, okruen kostima 80 Bonjaka
zatvorenika KPD Foa.
Neupadljivi kolski put odvaja se od glavne ceste, i dok se automobil opasno naginje
as na jednu, as na drugu stranu, shvata da ne vodi nigdje, vijugajui deset

740

GENOCID U FOI 1992. 1995.

kilometara, izlokan i zarastao. Razmilja da li su shvatili da ih ovaj put vodi ravno u


smrt, ustvari, morali su shvatiti da je ovo put bez povratka.
Gospodine Maoviu, elim da te obavijestim da je 92. godine u jamu Piljak baeno
80 zatvorenika Muslimana iz KPD Foa; jama Piljak je u rejonu Malue. Jedina
reenica u pismu koje je, za sada anonimni, foanski Srbin uputio Amoru Maoviu,
predsjedniku Dravne komisije za nestale osobe, napisana je na dvolisnici istrgnutoj iz
raunske sveske, sa dvije razliite olovke, jer je jedna, izgleda, prestala pisati. Pomalo
nageta i krupna krivudava slova odaju nervozu autora, kao i dva retka u koja je stala
adresa napisana na plavoj koverti, predatoj u poti u Hrasnici prije pet mjeseci.
Put koji vodi do jame Piljak zavrava na nevelikom proplanku, koji se strmo sputa sa
lijeve strane i ponovo se die na drugoj strani, obrastao u umu; tim putem nije
mogue stii bilo gdje drugdje. U umi je, stotinjak metara uz padinu, jama, i da nije
drvene platforme izgraene za ovu priliku, bilo bi je skoro nemogue primijetiti.
Sputanje Izgleda tek kao da se stijena na povrini raspukla nadvoje; iz drijela bije
najgui mrak, izazivajui marce. Negdje na desetom metru spiralnog otvora, u
stijeni, nalazi se otra izboina, pa se dno jame, ija dubina iznosi 32 metra, ne moe
vidjeti sa povrine. Na tom trideset drugom metru je ustvari prvi sloj skeleta, dijelom
pokrivenih poutjelim liem i granjem koje su kie i snjegovi nanosili tokom
proteklih devet godina.
Desetak metara sa svake strane jame razapete su ute plastine policijske trake. S
druge strane stoje mladii u tamnoplavim uniformama specijalne jedinice RS-a, na
obodu ume naoruani njemaki vojnici. Unutar tog velikog etverougla nepravilnog
oblika, ponad ulaza u jamu, nalazi se i jedan manji, sa brojnim utim zastavicama
pobodenim u zemlju. Pored svake zastavice stoji po jedna ili dvije ahure.
741

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Na tom mjestu stajali su, valjda, delati. Ubijeni, od kojih su neki, kako se kasnije
vidjelo, bili vezanih ruku i nogu, nalazili su se u trenucima prije svoje smrti pored
samog otvora jame. Mjesto na kojem su stajale ubice je izdignuto u odnosu na otvor
jame, i onome koji tu stoji, usto naoruan, daje nevjerovatan osjeaj nadmoi, tako
snaan da je mogue zamisliti kako neki od njih otvara vatru, a tijela, jedno po jedno,
padaju, udaraju tupo o zidove otvora survavajui se na dno. Ubica e, ili vie njih,
kasnije, sa pitoljem u ruci vjerovatno, jer okolo su posijane i pitoljske ahure, proi
izmeu preostalih ljudi na povrini, opaliti po jedan egzekutorski metak u potiljak, i
gurnuti ih nogom nizbrdo.
Niz ljestve, osiguran na uetu, u bezdan se sputa Muhamed, nosei o rame objeenu
kameru: nekoliko asaka kasnije, na TV-aparatu namjetenom pored otvora vidi se i
slika odozdo, sa dna jame. Kamera prati Maovia. U kadru su samo njegove ruke, u
bijelim plastinim rukavicama, koje kopaju po mokroj zemlji, kopaju, prsti zagrebu o
neto tvre od zemlje, jo malo raskopaju okolo, prsti uzimaju etvrtasti predmet,
oiste zemlju sa njega, to je novanik, i otvaraju ga. Kamera se primie, unutra se,
ispod providne plastike, nazire neto, kamera se jo primie tome, vide se obrisi neije
ekovne knjiice, u vrhu pie: Privredna banka Sarajevo. Ime ispod prljave plastike je
za asak itljivo: Ekrem Hadimuratovi. Okupljenima na ulazu, od kojih se mnogi
jedva dre na strmini, otme se glasan uzdah.
Malo dalje od njih, Kemo i Hamza, zavaljeni u lie, naoruani metal-detektorom,
trae ahure oko jame. Hamza prelazi detektorom po netaknutoj povrini, a na svaki
njegov pitavi zvuk Kemo prilazi, razgre lie pronalazei sve nove i nove. Evo jo
jedne pitoljske. Je l devet milimetara?, pita podiui je uvis izmeu dva prsta.
Nije, ta je 7,62, kae Hamza, a Kemo opet sputa ahuru, i pored nje u meku zemlju
zabode jo jednu utu zastavicu. Ne znam koliko ih ima, veli zadihan i oznojen, mi
smo nali vie od dvadeset za ovo vrijeme. Oko same jame ve ih je bilo neto vie
742

GENOCID U FOI 1992. 1995.

od ezdeset, ali bilo ih je dosta i unutra, gdje su se skotrljale ili su ih nanijele padavine
i vjetar.
Unutra U samoj jami temperatura je negdje oko pet stepeni iznad nule: sa svakim
korakom niz metalne ljestve, privrene uz jedan dio stijene, zrak je sve hladniji i
memljiviji. One su privrene samo do onog bubrega, kae na ulazu onii mukarac
u plavom kombinezonu, a odatle vise, nismo ih mogli privrstiti! Sputam se ba
onako kako mi je kazao, pazei da ue ne zapadne izmeu ljestvi, koje su vezane jedna
za drugu, pazei na svaki naredni korak, drei pogled na ljestvama. Ovo je lake,
merdevine se ne miu, ali negdje na polovini jame, poslije one izboine, kada se otvor
jame vie ne vidi, ali se ne vidi ni dno, postaje neugodno. Ljestve se sve vie njiu,
svaki naredni korak oprezniji je od prethodnog. Odozdo dopire samrtna hladnoa,
moda bih se uplaio, ali se stidim jer znam zbog ega se sputam, slutim ta u vidjeti
na dnu i pred tim sebi ne smijem dozvoliti da se plaim.
Jo jednom gledam dolje, pitajui se ima li kraja nizu ljestava, koje su sve hladnije, pa
se i prsti u gumenim rukavicama skoro koe. Odozdo ipak dopire svjetlo, ali i dalje
sam obeshrabren i podiem pogled prema vrhu jame. Merdevine se sada ve opasno
ljuljaju: jedan dio, dugaak oko tri metra, iskoen je paralelno sa stijenom, pa je
mogue sputati se samo na rukama. Odatle nanie merdevine se sputaju u, tada mi se
inilo, blagom nagibu: blagom samo utoliko to nisu postavljene vertikalno.

Pored daske postavljene preko cijelog, nevelikog prostora na dnu, forenziarka Eva
Klonovski, pognuta nad kostima, prekopava po blatu. Sjedam na dasku i razgledam:
svodovi jame, niz koju stalno curi voda, visoki su, ali je povrina jame jako mala: troje
ljudi, koliko nas je u tom asu bilo unutra, ne moe se slobodno kretati. Miris te
743

GENOCID U FOI 1992. 1995.

mokre, jo svjee iskopane zemlje polako prodire u nosnice; na lijevoj strani uta,
nevjerovatno ouvana cipela; tu, ispod daske, desno, gledam i, iz nekog razloga, ne
uasava me kima zagrljena ogoljelim i poutjelim rebrima.
Eva i dalje kopa, podiui glavu tek da odgovori na poneko pitanje. Kad bi ovdje bilo
osamdeset ljudi, koliko bi debeo bio sloj tijela? Ona se podie i rastavlja ruke, ne vie
od metar. Tijela se slegnu jedno na drugo, objanjava na bosanskom, sa primjetnim
poljskim akcentom. Kopa po zemlji i pronalazi plastinu kesicu. Pogledaj, ta je
ovo?, pita i prua mi vreicu. Gonjen ne znam ni sam ime, uzimam taj predmet, koji
je u grumenu zemlje izgubio oblik, i skidam zemlju sa njega. Ispod skorene zemlje
pomalja se noktarica, njen poklopac: na utoj podlozi ispod crne palme pleu crni
mukarac i crna ena. Oistim ga do kraja, i sjeivo i vadiep, i vraam u kesu. Pruam
ruke i, jo uvijek sjedei na mostiu, podiem ahuru kalibra 7,62 milimetra, gledam
je, pocrnjelu, tek tako je gledam, i sputam na zemlju. Kau, vrijeme je da se ide. Ali,
ja nisam htio ii.
Ne znam koliko sam bio dolje, ali znam da nisam htio krenuti, nisam nikad htio izai
odozdo, volio bih da su svi otili, da sam ostao tu, sam sa tim kostima, sa lubanjama
prema kojima sam osjeao takvu bliskost kakvu nikad nisam osjetio ni prema kome,
kostima koje su bile tako uasno usamljene svih ovih godina.
izvor:DANI br. 210, 15.jun 2001.

744

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Decembar 22, 2016 Uredi


SVJEDOK O ZLOSTAVLJANJU I UBIJANJU MUSLIMANA U KPD FOA

Beta, 19.02.2013

HAG Zatieni svjedok RM-013 izjavio je danas na suenju Ratku Mladiu pred
Hakim tribunalom da su 1992-93. stotine Muslimana nezakonito pritvarane,
zlostavljane i ubijane u Kazneno-popravnom domu u Foi. Prema optunici protiv
biveg komandanta Vojske Republike Srpske, generala Mladia (69), Foa je jedna od
sedam bosanskih optina u kojima je progon muslimanskih i hrvatskih civila poprimio
razmjere genocida. RM-013 posvjedoio je da je poslije hapenja u aprilu 1992. dvije
godine bio zatoen u KPD, gdje su stotine Muslimana bile nezakonito pritvorene pod
tekim uslovima, zlostavljani i prebijani, neki i na smrt. Prije hapenja, kako je
posvjedoio, na lokalnom radiju uo je proglas Srpske demokratske stranke da Srbi
ne mogu vie da ive s Muslimanima i da je dolo vrijeme da zauvijek raiste s
balijama. Svi su bili civili, a meu njima je bilo i bolesnih i starih, napomenuo je
svjedok. RM-013 opisao je i kako su srpski straari izveli etiri grupe zatoenika iz
745

GENOCID U FOI 1992. 1995.

KPD Foa na razmjenu zarobljenika, ali ih niko vie nije video ive. Tijela veine
tih Muslimana poslije rata su ekshumirana iz masovnih grobnica. Svjedok je izjavio i
da je sa grupom od jo 25 uglednijih Muslimana bio sakriven od delegacije
meunarodnog Crvenog krsta koja je posjetila KPD Foa. U unakrsnom ispitivanju,
Mladiev branilac Branko Luki upitao je svjedoka kako to da je od 25 osoba koje su
bile uhapene zajedno s njim samo pet bilo zadrano u pritvoru. RM-013 odgovorio je
da to ne zna ni danas. Advokat Luki ukazivao je i na razlike u imenima nestalih
pritvorenika u razliitim iskazima i izjavama svjedoka. Na pitanje predsjedavajueg
sudije Alfonsa Orija (Alphons Orie) da li je teza odbrane da odvedeni pritvorenici nisu
ubijeni, Mladiev branilac je odgovorio: Da nisu ubijeni i da ovaj gospodin o tome ne
zna nita. ta drugo moe biti naa teza. Upitan da li je lino video odvoenje ljudi iz
KPD, RM-013 je odgovorio da to nije mogao vidjeti. Dodao je, meutim, da je
pritvorenike video kako ih odvode u upravnu zgradu i kako su poela
premlaivanja i krici u dvoritu poslije ega je bio prinuen da pokrije oi i ui.
Naznaio je da su neki od pritvorenih premlaeni na smrt u upravnoj zgradi.
Posvjedoio je i da je prepoznao straare koji su ubijali pritvorenike.
izvor:Beta, 19.02.2013

746

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Decembar 22, 2016 Uredi


FOA : KO NIJE BIO U KPD-U IZA REETAKA

Objavljeno u broju 68 DANA, 29. JANUAR / SIJECANJ 1998.

KO NIJE BIO U KPD-U IZA RESETAKA, ne bi u prvi mah ni pomislio da je zatvor,


vec neka fabrika. Kompleks objekata nekad je, za vrijeme Austro-Ugarske i stare
Jugoslavije, bio kasarna. Nalazi se na desnoj obali Drine, pri samom izlazu iz grada.
Nadomak zatvora, ne vise od oko 50 metara, nalazi se cuveni zeljezni most, na kome
su cetnici i u Drugom svjetskom ratu pobili i zaklali oko 3.500 Muslimana. Sve
objekte opasuje kameni zid visine nekih pet-sest metara sa dodatnom ogradom od
bodljikave zice visoke oko jedan metar. Na svakom uglu nalazile su se masivne
strazare karaule. I pored takvog obezbjedenja bilo je ranije uspjelih bjekstava. Nama
su dodatno oko zida postavili minsko polje od rasprskavajucih protivpjesadijskih mina.

747

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Strazari su imali pse, sarplanince. U krugu je bila fabrika namjestaja, a bila je tu i


Drina sa poljoprivrednom ekonomijom.
Negdje oko 19. aprila, stab SDS-a je za upravnika zatvora postavio Milorada Micu
Krnojelca, nastavnika matematike u OS Veselin Maslesa, a za zamjenika su
naknadno odredili Prodanovica, navodno pravnika. Nacelnik bezbjednosti (cuvarska
sluzba) bio je Mitar Rasevic, koji je tu funkciju i ranije obavljao. Starjesine-strazari
radili su po cetnom brigadnom sistemu. Svi koji su ranije obavljali ovu duznost bili su
profesionalci. Pojacanja su dobili u nocnim smjenama, gdje su angazovani cuvari iz
grada ili oni koji su stanovali u blizini KPD-a. Sjecam se dobro nekih strazara koji su
se isticali surovoscu: Busi je koristio nocne smjene da skace po zatvorenicima koji bi
bili privedeni u samicu Upravne zgrade, vezani za bukagije i takvi batinjani. On,
sirovina, vagao je oko 130 kg, i sa zadovoljstvom je skakao po ljudima. Nisu se puno
razlikovali ni drugi strazari: Vladicic, Vukovic, Obrenovic, neki Zoran kome ne znam
prezime, Pljevaljcic Vlatko, Ivanovic Keli
Dopunu straze davali su vojnici. Sjecam se Kremica, Markovica, Jegdica,
Mladenovica, Prodanovica U uzem dijelu uprave radili su: Todorovic interna
bezbjednost, Jokanovic Mican za privredu, Jokanovic Gojko, medicinski tehnicar
kojeg su zvali Saharin i Krvopija. Ljekar Dragicevic, inace ginekolog, dolazio je svako
15 do 20 dana. Negdje u augustu pojavio se i stomatolog Vukadin. Samo je vadio
zube. Kontrole kucnog reda odvijale su se razlicito od starjesine do starjesine.
Dorucak je bio izmedu osam i devet i 30 ujutro, rucak od 13 do 14 sati i 30 minuta, a
vecera od 17 do 18 i 30. Ishrana je bila redovna.
Dorucak se sastojao, na pocetku, od caja i kriske hljeba tezine pet do sest grama, da bi
se negdje u julu malo poboljsao. Za rucak je bila jedna kutlaca kupusa bez kupusa ili
graha bez graha, odnosno krompira bez krompira. Radost je predstavljala krajka
hljeba, jer je nesto veca od kriske. Vecerom smo dobijali caj i krisku hljeba koja je
748

GENOCID U FOI 1992. 1995.

nekad bila velicine zalogaja. Matovic je cesto bio dezurni kuhar i pravio je i bez
masnoce ukusnije jelo, dok je za Mojovica kruzila sala da ce njemu biti najzalije i
najteze ako izademo iz zatvora: uzivao je da napravi rucak da ga nisu mogli jesti ni
macke ni psi. Kvalitet i kolicina hrane imala je za posljedicu da pojedini zatvorenici
nisu imali stolicu po trideset i pet dana.
Farsa od razmjene
Sedamnaestog jula prije podne Gojko je obisao dio spavaona. Pitao je ko je bolestan i
upisao Dzevada Loju koji je nekoliko puta pao u nesvijest prilikom podjele jela, te Enu
Hrnjcica, Hasana Glusca i Sanina Krdzaliju. Oko tri sata pozvase nas da se spremimo
sa nasim stvarima. Bilo nas je desetorica iz Foce i sestorica iz Gorazda. Kad smo se
sakupili pred glavnom kapijom gdje se vrsio detaljan pretres, cak i skidanje cipela,
vidjeli smo da medu nama ima i mladih i zdravijih ljudi. Poslije ceremonije pretresa
provedeni smo kroz dvoja vrata.
Cekao nas je kamion FAP sa ceradom. Nedaleko od njega bio je parkiran kombi pun
zena i djece. Strpali su nas u kamion. Bili smo zbunjeni. Uspjeli smo da doznamo da
idemo u razmjenu za srpsko stanovnistvo koje je zarobljeno u Gorazdu. Tako su nam
rekli nekolicina obucenih u maskirne uniforme koji su bili dio pratnje i koji su tvrdili
da su iz Cajnica. Nama je odmah bilo malo lakse, pusili smo vise nego sto smo navikli.
Cigarete nam je dao jedan od Cajnicana. Krenuli smo. Sjedimo na nekim
improvizovanim klupama. Iza nas ide kombi sa vojvodom, vozacem i trojicom
vojnika, svi dobro naoruzani. Upozorili su nas sta ce se dogoditi ako pokusamo bjezati.
Dok smo isli uz Bakic (brdo i prevoj za Zavait) vidjeli smo milicionersko auto. Poznao
sam milicionera u naocalima, bio je iz Bunova, neki Dostic.

749

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Los put i brza voznja, da se na vrijeme stigne na razmjenu, koja je, kako smo kasnije
saznali, zakazana za sedam sati navece, ucinio je da se osjecamo kao lopte, tako smo
skakali sa klupa da smo morali ustajati i drzati se za arnjeve. Kosti su nas boljele. Put
je vodio kroz sumu, prema Celebicima. Kroz Korlat se prosirivao i pripremao za
asfaltiranje. Taj je put star oko 30 godina i uglavnom se koristio za eksploataciju suma.
Trasu puta od Celebicke rijeke do Suplje stijene uradili su nabrzinu uz pomoc SDS-a,
te firmi Gradenje i Maglic. Ovaj je pravac objezbjedivao spajanje Foce sa
Pljevljima i imao je vise stratesko nego ekonomsko opravdanje. Put se koristio najvise
za transport naoruzanja i municije. Putem Radio Foce, u nekoliko navrata je
gradanstvo bilo obavijesteno da je otvoren, te da je uspostavljena autobuska linija Foca
Pljevlja. Koliko smo kasnije doznali, linija zbog nekih dogadanja u Pljevljima nije ni
radila. Nase vode puta imali su dosta problema na granici Crne Gore i BiH: jedva su
se ubijedili da prodemo, a onda su nas predali novoj ekipi iz Cajnica. Cekali su nas
dvotonci sa ceradom, i tako smo nastavili preko nekih brda i sela, kroz sumu.
Ne daju Muslimani
Stigosmo u Cajnice. Nema svjetla, tek u rijetko kojoj kuci. Produzili smo dalje. Jedan
od pratilaca, naoruzan, zajedno je s nama na karoseriji. Sjedi i cuva nas. Rece da
idemo u Miljevo. Tako i bi. Smjestise nas u osnovnu skolu. Klupa ima dovoljno.
Dobili smo i povece sendvice sa mesom. Odmah su nas domacini upozorili sta
smijemo, a sta ne smijemo raditi. Novi kucni red. Sutradan ujutru dobar dorucak, a jos
bolji rucak. Pozvase nas negdje oko deset sati. Napolju je vedro, nigdje oblaka. Mi vec
navikli na kisne dane. Izadosmo svi iz jednog razreda, a zene sa djecom iz drugog.
Iznenadismo se: ljudi sa kamerama i mikrofonima. Poznao sam jednog. Bio je iz
Gorazda. Svi su, kako nam rekose, zaposleni na novosadskoj i crnogorskoj televiziji.
Propaganda. Djeca placu, posjedala po travi, a neka su u krilima zena. Jadna slika.
Cekamo termin razmjene. Stalno dolaze iz cajnickog MUP-a i izvjestavaju nas dokle
750

GENOCID U FOI 1992. 1995.

su kontakti stigli sa muslimanskom stranom. Dode i sesnaest sati. Svaki minut, a


kamoli sat neizvjesnosti ubija nam dusu. Na kraju, veza saopstava da od razmjene
nema nista: Muslimani ne daju zene i djecu iz Gorazda. Kasnije su proturili drugu
pricu, da muskarce vojnike ne daju, jer su ih ubili. Prebacise nas u Luke, opet u
skolu. Sad smo na spratu i sad smo svi u jednom razredu.
Donijeli su nam obilnu veceru, sa dosta hljeba. Vojni kuhar bio je Rasevic, nastavnik u
Cajnicu. Dogovorili smo se na koji nacin da organizujemo spavanje. Bilo je nekih
deka, prostrli smo ih po podu i tu su legle zene sa djecom. Mi muskarci sastavili smo
klupe. Bilo je oko 22 sata i 30 minuta kad je pocela frka. Dolaze Vojvoda, neki strani
novinar i prevodilac. Za njima pratnja: Kornjacin brat, kondukter, sad direktor
Centrotransa. Bilo je mucno Nema svjetla, jedna svijeca. Jedan od dezurnih sara
po nama lampom. Prevodilac ocito nema dovoljno prakse. Novinarka hoce da prenoci
sa nama. Nisu joj dali. Sutradan je ponovo dosla. Dzevad joj je na francuskom rekao, u
dubokoj diskreciji, gdje smo i koliko nas ima. Doruckovala je sa nama.
Noc ranije, negdje oko 18 sati, imao sam posjetu. Radovan Pejovic zvani Regan, koji
je radio u Stakorini, dosao je da me vidi. Iznenadio se mojim i Dzevadovim
izgledom. Rekao je da nema uticaja u SDS-u Cajnica, te nam nista ne moze pomoci.
Sutradan me posjetio njegov brat i donio nekoliko pakli cigareta. Oko jedanaest sati
obavijestili su nas da se ponovo vracamo u Focu, tamo gdje smo i bili.
Razgovarao sam sa jednom zenom koja je bila medicinski tehnicar u Trosnju. Ispricala
mi je kako su jednog jutra, oko sest sati, sa sest autobusa dosli focanski cetnici i Beli
orlovi i spalili nekoliko sela na prostoru Trosnja. Isli su od kuce do kuce i vrsili
masakre. Neki su pokusali pobjeci u sumu, no nije im uspjelo. Tada je pobijeno oko 75
Muslimana. Najvise iz porodice Barlova. Vidis ovo dijete, rekla mi je i pokazala
dijete staro tri, najvise cetiri godine. Ubili su mu oba roditelja.
751

GENOCID U FOI 1992. 1995.

U Focu smo se vratili oko 17 casova. Kombi je otisao u Partizan, a mi u KPD. U


Partizanu je bilo oko osamdesetero staraca, zena i djece. Bila je i cuvarska sluzba.
Znao sam da je medu cuvarima Pavlovic Bogdan, a da je glavni za Partizan Mitar
Sipcic.
Kako se rat sirio, Muslimana je u zatvorima bilo sve vise. Broj zatvorenika rastao je iz
dana u dan. U KPD-u nas je bilo oko 600. Do ovog broja dosli smo prebrojavanjima u
menzi. Koliko je zatvorenih u samicama znali smo po broju serpica u kojima je noseno
i sluzeno jelo. Muskarci su hapseni listom: bilo je dovoljno da imaju muslimansko
ime. Privodeni su ljudi iz bolnica i kuca, koji su imali operacije na srcu, oni koji su
prezivjeli po dva infarkta, ljudi sa otvorenim kavernama i u dubokoj starosti, oni koji
su pukim slucajem prezivjeli gelere i metke, sa obje noge u gipsu, cak i oni kojima ni
stake nisu mogle pomoci da se pokrenu. Bilo je i zatvorenika koji su bili neuracunljivi
i toliko bolesni da su sjekli sopstveno tijelo da bi ga pojeli.
SPISAK UBIJENIH
Spisak ubijenih kao i spisak ubica ili ucesnika i saucesnika u ubistvima sacinili su
nezavisni intelektualci iz Sandzaka na osnovu kazivanja izbjeglih i protjeranih
Bosnjaka iz Bosne, iz grada Foce i sela sa uzeg i sireg podrucja Foce. Prikupljeni su
podaci o 258 ubijenih u periodu od aprila do oktobra 1992: 85 su zene, najcesce u
dubokoj starosti ili u poodmaklim godinama; 65 ubijenih su stariji od 60 godina, a
ubijana su i djeca.
JELEC
Od svih sela, u Jelecu je najvise evidentirano ubijenih: 82. Medu njima je 30 zena,
jedno dijete i 12 osoba starijih od 60 godina. Iz 17 porodica ubijeno je 68 clanova: iz
pet porodica po dva clana; iz cetiri po tri clana; iz cetiri po cetiri clana; iz dvije po pet
752

GENOCID U FOI 1992. 1995.

clanova; iz porodice Zametica osam clanova i iz porodice Srna 12 clanova od kojih je


osam zaklano.
Babalija Sead: Star oko 30 godina. Ubio ga je, polovinom maja, Elez Pero, cetnicki
vojvoda iz sela Brojanici, iz vatrenog oruzja.
Bajguric Enver: Star izmedu 40 i 45 godina. Ubijen u gradu na samom pocetku rata.
Izvori misle da ga je ubila srbijanska vojska, odnosno kako su govorili garda.
Bajrovic Esma: Ubijena pocetkom maja.
Basic Ahmed: Iz Ustikoline. Ubio ga je cetnik Miladin Pejovic, zvani Krs, konobar iz
Josanice.
Barlov Aldin: Zaklao ga nastavnik Risto Trifkovic. Kao saucesnici se pominju Ljubo
Cicmil i Dragan Cosovic.
Barlov Nasuf: Ubijen pocetkom maja. U njegovo ubistvo, kao i u ubistva Barlov Sade
i Barlov Zule koja su se dogodila u isto vrijeme umijesani su Risto Trifkovic, Ljubo
Cicmil i Dragan Cosovic.
Besirovic Fadil: Ubijen pocetkom maja.
Besirovic Fudo: Star 19 godina. Ubijen iz vatrenog oruzja.
Besirovic Murat: Ubijen pocetkom maja iz vatrenog oruzja.
Besirovic Nasuf: Star izmedu 40 i 45 godina. Ubijen iz vatrenog oruzja.
Bibovic Almasa: Ubijena pocetkom maja.
753

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Corbo Zada: Po nekim izvorima, ubio je, a po nekim je ucestvovao u njenom ubistvu
Milenko Vukovic, poznat po nadimku Zeko, cetnicki vojvoda iz sela Rataji. Naknadno
su se pojavile i informacije da je ubijena u zbjegu, drugog oktobra u okolini sela
Izbisno.
Dolan Fatima i Dolan Serif: Ubijeni pocetkom maja.
Drinjakovic Murat, penzionisani imam. Star preko 80 godina. Zaklao ga, kao i Zehru
Drinjakovic i Murata Drinjakovica, nastavnik iz Miljevine Risto Trifkovic.
Dzinic Jusuf i Dzinic Mulija: Ubijeni pocetkom maja iz vatrenog oruzja.
Dzubur Habiba, Dzubur Kaduna, Dzubur Murat, Dzubur Osman i Dzubur Ramo: Po
svim izvorima, ubili su ih cetnici iz Jeleca, uglavnom njihove bivse komsije.
Hadzic Edhem, Hadzic Fata, Hadzic Senida i Hadzic Vahid: Svi ubijeni pocetkom
maja.
Mito Serifa: Stara oko 40 godina. Ubijena u zbjegu prema Tjentistu.
Musanovic Ismet: Ubijen u maju.
Niksic Ferid, Niksic Munira i Niksic Semsa: Ubijeni u maju.
Omeragic Murat i Omeragic Ramiz: Ubijeni u maju.
Paco Omer: Iz nekog sela sa Tjentista. Star ispod 50 godina. Ubijen u zbjegu prema
Tjentistu.

754

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Salaka Almasa: Stara oko 80 godina. Ubijena u maju. Kao izvrsioca izvori navode
nastavnika Dragu Krunica kao i za Salaka Avdu.
Salaka Hamid: Star izmedu 60 i 65 godina. Ubio ga je nastavnik Milos Krunic kao i
Salaka Zahida, starog izmedu 70 i 75 godina.
Sejdinovic Dzemail: Ubijen u maju, kada i vecina zrtava u Jelecu.
Srna Abid: Star 40 godina. Zaklan, kao i Srna Asim i Srna Elvedin.
Srna Enver i njegova supruga Jelena, Srpkinja, ubijeni iz vatrenog oruzja.
Srna Hadzid i Srna Hadzira: Ubijeni iz vatrenog oruzja.
Srna Hakija: Star oko 30 godina. Zaklan.
Srna Mustafa, star oko 50 godina; Srna Nedzad, star oko 20 godina; Srna Omer, star
oko 60 godina i Srna Zulfo, star oko 60 godina: Svi zaklani.
Suljevic Abdulah, zvani Kigen, star oko 30 godina, i Suljevic Nazif: Ubijeni u maju.
Suljuvic Resad: Ubijen u Sukovcu, sredinom aprila.
Suljevic Zejna: Stara oko 90 godina. Ubio je, sredinom aprila, Risto Trifkovic,
nastavnik iz Miljevine, kao i Suljevic Zejnila, starog oko 90 godina.
Sahbaz Habiba, Sahbaz Hakija i Sahbaz Haska: Ubijeni u maju.
Sarac Avdo: Penzionisani milicioner. Ubijen pocetkom maja.

755

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Sljivo Edhem, Sljivo Ejub i Sljivo Zada: Ubijeni u maju. Vise izvora je potvrdilo da je
clanove porodice Sljivo ubio Pero Elez.
Subasic Hasan: Ubijen tokom ljeta u Kozjoj Luci.
Sundo Fatima, stara izmedu 85 i 90 godina, i Sundo Mejra, stara oko 70 godina:
Ubijene pocetkom maja.
Tuzlak Tifa: Ubijena u maju.
Tuzlak Camil: Penzionisani imam. Star izmedu 85 i 90 godina. Ubio ga cetnik Zivko
Miletic. U ubistvu su ucestvovali i Pero Elez, Milos Krunic i Milenko Vukovic.
Tuzlak Ferida i Tuzlak Salko, star oko 20 godina: Ubijeni u maju.
Zametica Almasa, Zametica Ekrem, Zametica Fatka, Zametica Hida, Zametica Osman,
Zametica Seca, Zametica Velija i Zametica Zula: Svi ubijeni u istom danu, krajem
aprila 1992.
SPISAK ZLOCINACA
Spiskom su obuhvaceni izvrsioci i saucesnici zlocina, kao i ucesnici akcija u kojima su
ubijani civili koji su porijeklom iz Foce, ili iz sela oko Foce, ili su zivjeli u njima, a
koje je, upravo zahvaljujuci toj cinjenici, identifikovala rodbina ili komsije zrtava.
Milutinovic Rajko: Cetnik. Pljackao i palio muslimanske kuce u Jelecu i veoma
svirepo ubijao odrasle muslimanske muskarce, civile.
Mojevic Simo: Direktor Osnovne skole u Ustikolini. U ratu, cetnicki vojvoda. Najveci
broj ubistava u selima Odzak, Vina, Pilipovici, Mrdelici i selima prema Jabuci
izvrsena su po njegovom naredenju. Po njegovom naredenju ubijen je Andelija Salko.
756

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Milinkovic Ljubo: Zvani Cigo. Operisao po selima na Tjentistu u ubistvima


Muslimana, pljackanju i unistavanju njihove imovine na tom podrucju. Sa Savom
Tadicem, Milenkom Urosevicem i Dusanom Zivanovicem, zvanim Dule ucestvovao u
ubistvu Hajrudina Lugusica, cuvara Titove vile na Tjentistu. Ucestvovao i u pljackanju
hotelskih naselja na Tjentistu.
Muminovic Branko: Milicioner. Izvrsio je prvo ubistvo u Foci, ubivsi, bez ikakvog
razloga i povoda, kolegu Abida Ramovica.
Nikolic Dragan: Vise izvora je potvrdilo da je ubio Jusu Aganovica, snajdera iz Aladza
mahale u Foci, starog oko 80 godina, kao i njegovu suprugu Raziju.
Ninkovic Ljubo: Bivsi republicki funkcioner. Rukovodilac Kriznog staba SDS-a u
Miljevini. Po njegovom naredenju izvrsen je masakr civila u selu Jelec i Govze.
Ninkovic Drago: Izvori su potvrdili da je sa Draganom Malisom i jos dvojicom
Ninkovica Sinisom i Zoranom ucestvovao u ubijanju muslimanskih civila, uglavnom
starijih ljudi i zena, pljackanju i paljenju njihovih kuca u selu Hum, Kosman i drugim
okolnim selima.
Ostojic Risto: Ucesnik zlocina u Jelecu gdje je stradao velik broj civila.
Ostojic Mile: Ucestvovao u akcijama u selima na Tjentistu u kojima je ubijeno vise
civila. Izvori nisu znali imena njegovih zrtava ali su tvrdili da je ubijao muslimansko
stanovnistvo, pljackao i palio njihove kuce na tom podrucju.
Ostojic Zora: Ucestvovala u akcijama u selima na Tjentistu u kojima su ubijani civili.
Vise izvora je potvrdilo da je bila do zuba naoruzana i da je pljackala i palila
muslimanske kuce u selima na Tjentistu.
757

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Paprica Brane: Ubijao Muslimane u selu Kosman i drugim okolnim selima. Po


izvorima, izvjesno je da je pljackao i palio, a vjeruju da je i ubijao.
Paprica Dorde: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Izvori su tvrdili da je ubijao
muslimansko stanovnistvo, pljackao i palio njihove kuce.
Paprica Jela: Operisala po selima na Tjentistu i u dolini Sutjeske. Vise izvora je
potvrdilo da je sa Janom Popovic i Ratkom Zivanovicem pljackala i palila kuce, a ima
indicija i da su ubijale nemocne muskarce i zene u selu Popov Most.
Paprica Malisa: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o njegovim
zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je zlostavljao i pljackao stanovnistvo. Vjeruju i
da je ubijao u selima u dolini Sutjeske.
Paprica Mile: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o njegovim
zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je zlostavljao i pljackao stanovnistvo. Vjeruju i
da je ubijao.
Paprica Milosava: Operisala po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o njenim
zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je zlostavljala i pljackala stanovnistvo. Vjeruju i
da je ubijala.
Paprica Radoje: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o njegovim
zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je zlostavljao stanovnistvo, palio i pljackao
njihove kuce u selu Kosman i Balici. Vjeruju i da je ubijao. Tvrdili su da je zapalio
dzamiju u selu Sadici.
Paprica Slavka: Operisala po selima u dolini Sutjeske. Pljackala, palila i ubijala.

758

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Paprica Zoran: Ucestvovao u pljackanju i paljenju muslimanskih sela u dolini


Sutjeske. Nema podataka o njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je
zlostavljao i pljackao stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijao.
Pavlovic Milenko: Ucestvovao u pljackanju i paljenju muslimanskih sela u dolini
Sutjeske. Nema podataka o njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je
zlostavljao i pljackao stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijao.
Pavlovic Zdravko: Ucestvovao u pljackanju i paljenju muslimanskih sela u dolini
Sutjeske. Nema podataka o njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je
zlostavljao i pljackao stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijao.
Pejovic Miladin: Zvani Krs. Konobar iz Ustikoline. Ubio je komsiju Ahmeda Basica.
Sa Arsenom Blagojevicem i Vinkom Subarom pripadao je grupi Slavise Milicevica,
vodnika JNA, koja je masakrirala Muslimane, palila kuce i pljackala njihovu imovinu
u Ustikolini, a narocito, po naredenju Petra Mihajlovica, u Pauncima i Pilipovicima. U
Pauncima je ucestvovao u ubistvu porodice Frasto.
Perisic Cedo: Iz Godjevna. Izvori su s pouzdanoscu tvrdili da je ubio troje iz porodice
Klinac.
HAPSENJA U CRNOJ GORI
Tokom maja 1992. godine kidnapovano je 59 Muslimana i 33 Srbina izbjeglica iz
BiH u Crnoj Gori. To je potvrdio i Damjan Turkovic, zamjenik nacelnika policije u
Herceg Novom, krajem maja na lokalnom radiju. Hvaleci se uspjesno sprovedenom
akcijom Turkovic je rekao: Za sada smo priveli 41-og Muslimana, a imamo
ovlascenje da po naredbi Republike Srpske, sva lica koja borave na podrucju Centra
bezbjednosti Herceg Novi, starosti od 18 do 60 godina, privedemo i predamo u sabirni
759

GENOCID U FOI 1992. 1995.

centar u Bosni i Hercegovini. Takvih lica priveli smo oko 92 ukupno, za zadnja tri
cetiri dana. Sudeci po razlicitom nacinu hapsenja i daljeg postupanja od strane
crnogorskih vlasti postojala su dva razloga zbog kojih je sprovedena ova policijska
akcija. Srbi su hapseni i deportovani u Republiku Srpsku zbog mobilizacije, a
Muslimani da bi se povecao broj talaca i zarobljenika za razmjenu.
izvor:DANI, broj 68, 29. JANUAR / SIJEANJ 1998.

760

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Decembar 22, 2016 Uredi


ZA MENE JE KPD FOA BIO LOGOR I BIO SAM SIGURAN DA IZ NJEGA
NIKAD NEU IZAI

FENA,14.5.2007.

FVS 119, invalid od 1947. godine, dospio je u KPD Foa 20. aprila 1992. nakon
napada srpskih snaga na njegovo selo i zarobljavanja nenaoruanih mjetana. U KPDu je bio do 23. oktobra 1993., nakon ega je prevezen u zatvor Kula kod Sarajeva,
gdje je ostao deset mjeseci. U gotovo dvije i po godine svog logorakog zatoenja
jednom je u KPD-u Foa dobio udarac u potiljak, ali je boravei tu bio svjedokom
mnogobrojnih odvoenja ljudi navodno na razmjene. Odatle se nikada nisu vratili.
Danas je kazao kako je siguran da je uprava logora morala znati ta se deava u KPD-u
te da ih on sve okrivljuje za tamonja deavanja.
U KPD-u Foa je upoznao i Mitra Raevia i Savu Todovia. Susreta u logoru s
Raeviem sjea se kada je ovaj kazao logoraima da mu se obrate ukoliko neto nije
uredu. Ovaj svjedok to nije uinio iz straha da ne proe kaoSulejman elik, koji je
761

GENOCID U FOI 1992. 1995.

pretuen u logoru nakon to se djelatnicima nevladine organizacije iz Novog Sada


poalio da su kasno doli i da je ve dosta ljudi pobijeno.
FVS 119 tvrdi da je Savo Todovi bio glavni u logoru i da je uestvovao u
premlaivanju ljudi. Kao primjer je naveo priu sada rahmetli Ibrahima andala,
koji mu je u logoru kazao da ga je njegov komija Savo Todovi osobno tukao elei
ga udarcima oboriti na pod, ali se andal nije dao. Sad ete komija ubiti, kazao je
tada Todovi andalu, a ovaj je odgovorio: Moe jednom, ali dvaput ne
moe! Ibrahim andal je umro u tom logoru. Savo Todovi se spominje i u
sluaju pokuaja bjekstva jednog logoraa, koji je uhvaen i pretuen, a svi oni koji su
s njim bili u istoj sobi zatvoreni i premlaeni od Save Todovia, koji im je tada kazao:
Da ga nisma uhvatio, sve bih vas pobio!
U KPD-u Foa bilo je oko 500 ljudi. Prema rijeima ovog svjedoka, najgori je bio
august 1992., kada su ljudi najvie izvoeni i premlaivani, a najee nisu vraani.
FVS 119 najbolje se sjea Vidovdana 28. juna 1992., kada je dovedeno oko 50
ljudi. Odvoeni su svaku veer od 17.30 do 22.00 sati. Ko god je tad odveden
nije se vratio, kazao je, dodajui kako smatra da su sva tijela baena u Drinu.
Napomenuo je da su prvo odvedeni intelektualci, imuni ljudi ili lanovi SDA.
Sjea se i 17. septembra 1992. kada je straar Milorad Vukovi zatraio od njih da se
dobrovoljno popiu za branje ljiva. Odvedeni su Sulejman elik, Avdo Hodi, Suad
Borovina, Rasim Kajgana, Demal Vahida, Refik Veiz, Murat Crneta i drugi. Na upit
ostalih logoraa zato su ovi otili bez osobnih odijela i stvari, tamonji straar je
odgovorio da e oni tamo dobiti druga odijela i da e se vratiti. FVS 119 zna da se
Sulejman elik nikada nije vratio jer su njegovi posmrtni ostaci pronaeni pri
ekshumaciji.
Blizu KPD-a Foa povremeno je slijetao helikopter. Kad god bi se spustio
dogodile bi se razmjene zatoenika, a ustvari je to znailo ubijanja, kazao je.
762

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Ne zna ko je dolazio helikopterom, ali po prii jednog logoraa koji je bio u blizini na
prinudnom radu rije je o Radovanu Karadiu, Veliboru Ostojiu i Momilu
Mandiu.
Delegacija MKCK prvi put je dola u KPD Foa krajem juna 1993. Navodno je
dolazila i prethodne godine, ali joj nije doputeno ui. Ovaj svjedok je kazao da je pri
dolasku te delegacije sakriveno 20 ljudi, meu kojima je Aziz Torlak, koji je s njim
bio zatoen u sobi br. 16.
uo sam da je Aziz 7. jula 1993. odveden rano na razmjenu, ali od tada ne znam
za njega. Dok sam bio u Kuli uo sam da su ga htjeli razmijeniti za nekog
vojvodu, ali je vojvoda ubijen pa su ubili Aziza, kazao je FVS 119.
Prema navodima optunice, Mitar Raevi je kao komandir strae KPD Foa bio
zaduen za nadzor nad najmanje 37 zatvorskih straara i nad njima imao efektivnu
kontrolu, dok je Savo Todovi u svojstvu zamjenika upravnika tog doma imao
ovlatenja i dunosti koje pripadaju komandantu logora. Obojica su navodno s
upravnikom KPD Foa Miloradom Krnojelcem te zatvorskim uvarima i drugim
osobama uestvovali u udruenom zloinakom poduhvatu iji je cilj bio da se zatoe
Muslimani i drugi nesrpski civili iz Foe i drani u nehumanim uvjetima u toj ustanovi
koja je imala sva obiljeja logora. Taj poduhvat podrazumijeva da su Raevi i
Todovi planirali, naredili, poinili te podstrekavali i pomagali u planiranju i
pripremanju progona nesrpskog stanovnitva na politikoj, nacionalnoj, etnikoj i
vjerskoj osnovi muenjem, premlaivanjem, ubijanjem, neovjenim postupanjem,
nanoenjem povreda tjelesnog integriteta i zdravlja, prisiljavanjem na prinudni rad,
prisilnim nestancima, deportaciji i zatvaranjem.
Tuiteljstvo smatra da su obojica optuenih kao nadreene i odgovorne osobe
propustili da preduzmu nune i razumne mjere u sprjeavanju injenja navedenih djela
i kanjavanju poinitelja tih djela. (izvor:FENA,14.5.2007)

763

GENOCID U FOI 1992. 1995.

Posted on Januar 4, 2017 Uredi


FOANSKE TUNE PRIE: PRIA O ADILI KOVAEVI

Kako je okonano etverogodinje skrivanje Foanke Adile Kovaevi.


Svaki trag o Adili njeni su izgubili u aprilu 1992. u Foi. Pune etiri godine
trajala je potraga za njom
Iz pera Adnana Donlia, objavljeno u Avazu od 23. aprila 1996. (vidi
fotografiju)

priredio:Kenan Sara

764

GENOCID U FOI 1992. 1995.

SVJEDOENJA O GENOCIDU U FOI

SVJEDOENJA O GENOCIDU U FOI


Moj brat , danas nakon dvadeset i etri godine konano su ga pronali i
konano e se znati gdje e mu biti mezar. Danas mi je teak dan, teko mi je
kao da se to danas desilo. Dragi brate, ubijen si samo zato to si bio Bonjak
Musliman. Ubil su te foanski srbi. Ja im ne mogu sudit, ali Bog sigurno hoe.
Neka ti je rahmet dui. Sad e ti tvoje kosti poivati u miru. Uvijek sam imala
nadu da si iv, ali danas znam surovu istinu, a to je da si muen u Kape domu.
Poslje su tebe i druge odveli u tunel u Jele i minirali. Tako su vas ubili

preuzeto sa fb Dina DuricSI!DA L SI ILI?-ZNAM DA NISI!


765

GENOCID U FOI 1992. 1995.

KRATKA PJESMA PODUGAKA NASLOVA!


DA L SI DRINA?-ZNAM DA JESI!DA L SI ILI?-ZNAM DA NISI!
Da l si Drina?
Znam da jesi!
Da l si ili?
Znam da nisi!
to si Drina,
to si hladna,
to si studena,
to si mavena,
to si zelena?
Nisi ili,
Ljuta nisi,
Gorka nisi,
Ili, moe i ili da iz(h)lapi!
Kenan Sara, 2016

Posted on Oktobar 20, 2015

IZBJEGLICA SI MOGAO BITI I TI (FOTO)

766

GENOCID U FOI 1992. 1995.

stranac u rodnom gradu


STRANAC U RODNOM GRADU
IZBJEGLICA SI MOGAO BITI I TI
(svim izbjeglicama,raseljenim,protjranim)
OVO NIJE TAKO UBJEDLJIVO STIHOVANA STRANICA SUDBINSKE
KNJIGE
U KOJOJ SE IMPROVIZUJE KRAJ
OVO JE ALOSNA IVOTNA DRAMA DA ITALAC PROSTO ZANIJEMI
IIISTANJE TO DOKUIT NE MOREIIINE MORA
KOLIKO SAMO NOSTALGINIH I BOLNIH USPOMENA FOTOGRAFIJE
NOSE
KAD OVJEK SHVATI DA JE NIIJIDA JE U ZAVIAJU OTPISAN
IZBRISANU VLASTITOJ DOMOVINIBEZ IKAKVOG PRAVA
DA JE STRANAC U SVOJOJ DOMOVINI
DA JE STRANAC U SARAJEVU,ZENICI,VISOKOM,BREZI
DA JE STRANAC U SVOM RODNOM GRADUNEVOLJO LJUTA
ZA BOLJI IVOT I KOMAD HLJEBA BORIO SE
POSTAO SAM STRANAC U SVOJOJ DOMOVINIIZGNANIK,
PROGNANIKKOD SVOG DOMA I KUE BEZ DOMA I BEZ KUE
NAPUTEN OD POLITIARA I VLASTELINA RAZNIH
OSTAVLJEN NA CJEDILU I RAZMEI IVOTNIH PUTEVA
ITA MI OSTAJE/ TA MI OSTADE
OSTADE MI DA FANTAZIRAM
DA SE ZAVARAVAM ILUZIJOM NESTVARNE LJEPOTE FOTOGRAFIJA
RODNOG GRADA IZ DJETINJSTVA MOGA
DA IH PO DEPOVIMA NOSAM
DA IH GRLIMDA IH PRIVIJAM NA GRUDI
767

GENOCID U FOI 1992. 1995.

KAD NE MOGU U SVOJ DOM, U SVOJU KUU, U SVOJU BAU, U


SVOJ GRAD
ZAGRLI USPOMENU
ZAGRLI FOTOGRAFIJUDOARAJ SI ZAVIAJ
DOARAJ SI RODNI GRAD,DOARAJ SI DOMOVINU,
DOARAJ SI ILUZIJU KAD NE MOE ZAPRAVE
MORE K'O BAJAGI
UHVATI VJETAR,UHVATI LIST,UHVATI FOTOGRAFIJU
JER TI MOE TO!!!
TI SI STRANAC U RODNOM GRADU!!!
(Kenan Sara, 2014.)

768

GENOCID U FOI 1992. 1995.

HOD PO MUKAMA zbirka poezije


I DON'T NO
Kakav je oseaj biti prognanik u vlastitoj dravi? Ne znam.
Kakav je oseaj biti izbjeglica u vlastitoj dravi? Ne znam.
Kakav je oseaj biti raseljeno lice u vlastitoj dravi? Ne znam.
Kakav je oseaj biti stranac u vlastitoj dravi? Ne znam.
Kakav je oseaj pljunuti injenicama u lice? Ne znam.
Kakav je oseaj pljunuti u lice vlastitoj dravi? Ne znam.
Kakav je oseaj pljunuti u lice vlastitoj historiji? Ne znam.
Kakav je oseaj pljunuti u lice vlastitom naslijeu?- Ne znam.
Kakav je oseaj skupiti sekret pljuvanih lijezda i uputiti ga u pravcu
sopstvenih roditelja?- Ne znam.
Kakav je oseaj skupiti sekret pljuvanih lijezda i uputiti ga u pravcu roditelja
naih roditelja?- Ne znam.
Kakav je oseaj pljunuti na vlastiti obraz? Ne znam.
Kakav je oseaj biti on-obraz? Ne znam.
Kakav je oseaj biti povlaten? Ne znam.
Kakav je oseaj biti VIP osoba?- Ne znam.
ILI SE PRAVITI DA NE ZNAM!!!
Kenan Sara
iz jo neobjavljene zbirke poezije HOD PO MUKAMA

769

GENOCID U FOI 1992. 1995.

(Kenan Sara 2014)

770

GENOCID U FOI 1992. 1995.

PROTJERANI
Foacima

Samo ehotina i Drina


sve su znali
moj grade voljeni
ostali smo sve do tog jutra
kad smo
PROTJERANI,PROTJERANI,

PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
onog asa, onog trena
kad je pokraj nas prolo
komijko nam ludilo srpsko
ostali smo prerezanih
grkljana i vena

PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
onog casa, onog trena
kad je pokraj tebe
i pokraj mene prolo

771

GENOCID U FOI 1992. 1995.


kad na tvome minaretu pojavi se
zastava sa lobanjom
tuno tvoje lice,
tuna tvoja sjena
Alado ti ljepotice,

PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
dinamitom ruena si
kamen gori,ehotinom val se pjeni
gledali smo sve u sjeni
govorili nismo nita
jer smo
PROTJERANI,PROTJERANI,

PROTJERANI,PROTJERANI,
Zajedno smo grade posli dalje
i ti i ja
kasnim proljeem opijeni
ranim ljetom zaneseni
proveli smo sahate i sahate,
dane, noi,mjesece i godine,
kratka ljeta,duge zime
u izgnanstvu
PROTJERANI,PROTJERANI,

772

GENOCID U FOI 1992. 1995.

PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
sa svog praga,
sa svog topraka
zalud enja
dua pati
ehotina,Drina,sastavci
Foa, mati
PROTJERANI,PROTJERANI,
ostadosmo
PROTJERANI,PROTJERANI,
da ekamo da nam svane
da vratimo se domu svome
PROTJERANI,PROTJERANI,
nismo nigdje smirni
nit' dostojnoga ivljenja
svak' te tjera
svak te ganja
svak te gaza
svaka ua te omalovaava
sve dok smo
PROTJERANI,PROTJERANI,
glas nam drhti
iznenada to se zbilo

773

GENOCID U FOI 1992. 1995.


niti tebi niti meni grade
nikad tako uasno nije bilo
PROTJERANI,PROTJERANI,
i dok utnjom nastavlja se
progon na
PROTJERANI,PROTJERANI,
ostajemo mi
grade moj i ti i ja
PROTJERANI,PROTJERANI,
naa utnja sve e rei
i ehotina nijemo e tei
Drina plahovita tajne kriti e
PROTJERANI,PROTJERANI,
Foaci biti e...
(Kenan Sara 2014)

774

GENOCID U FOI 1992. 1995.

POSTED NE TAKO OBINA PJESMA (O FOI)


on Decembar 19, 2015

NE TAKO OBINA PJESM A (O FOI)

Auf Wiedersehen, auf Wiedersehen


Za Fou se kazivalo da kada bi neko prebacio kakvu atru preko da bi to bio
najvei cirkuz na svijetuHajmo i staro i mlado u cirkuz Kolorado
A sad adio, saug i haug
Pa, da ponemo
Kad se horozi jave
Ovaj grad nekada je bacao daleko svijetla svojaKao oka tvoja dva
Prepoznali ga Dubrovanijo s 14. 15. stoljea
Mada je oduvijek bio dio karavanaKaravanskih puteva i raskra
Svaa!(shvata)? OK, shvatio silijepa odredita,odmorita
Prelijepe graevine
A za narod i ne pitajLijepi i ljubazni, gostoljubivi i dobronamjerni
narod (k'o narod njega niko ionako i ne pita)
I Bujo endo
I tisuu golova u protivniku mreu
Samo sjeanja, prolaze
Splavari (neko bi rekao i triftari, mada bi mi poahkad reci splutinai)
rijekama Tarom i Drinom
Umjetniciribari,muzikanti,foliranti,bilderi,kajakai,odbojkai,
775

GENOCID U FOI 1992. 1995.

stolnotenisai.
I drugovi, a i drugarice stolnotenisaice,odbojkaice
Kino Drina prikazuje
I Sajo i Ekica (dvojac iz kina)
Partizanska Olimpijada, MOSI i vjetar pored Drine i ehotine, u kosi
Sastavci,sva ljepota i jedinstvo jednog grada
Riva, tako obino neobina
Riva, bez mora, sa nemirnom rijekom, uz ije obale su se ljudi okupljali
I skaline njene
Onako u sjenama vrba,joha i topola, iji bi sklad zaremetio po koji kesten
Rakite, u njima vrbe razne, kupine i odjednom cvijet jasmina
Spontano voeni eljom za slobodnim suivotom sa prirodom
Ljubav pobjeivala nedostatke svega i svaega
I kapetan (captain).
Kapetane, kapetane, tako su ga one zvale
I mrea, i lov na mriu.
I reket.I James Bond.
TANJUG javlja
Danas, danas sve to stane na jedan mali handy
I nije vie blisko, nit je toliko bitno
Samo malo uspomena ostalo je
Slika vremena prolog
Samantha
Trio fantasticus
ika ova
Ludi eirdija
A ispod mosta rijeka tee,
Hujta kod Begove (kue) kesten pee
Saug!Haug!
Auf Wiedersehen, auf Wiedersehen
Goodbye my love,goodbye.
Kenan Sara

Posted on Decembar 19, 2015

776

GENOCID U FOI 1992. 1995.

777

GENOCID U FOI 1992. 1995.

778

GENOCID U FOI 1992. 1995.

779