You are on page 1of 156

BIBLIOTEKA

RE

I MISAO

KO LO IV

K N JIG A 94

P. HOLBAH

RAZGOLICENO
HRIANSTVO
ILI
ISPITIVANJE NAELA I
POSLEDICA HRIANSKE
RELIGIJE

IZDAVAKO

P RE D U Z E E

BEOG RAD

1963

RAD

NASLOV ORIGINALA

L E C H R IST IA N ISM E D EV O ILE, OU EX A M EN D ES


P R IN C IP E S E T D E S E F F E T S D E L A R E L IG IO N C H RE
T IE N N E P A R F E U M. PO L H O LBAH

Preveo
Nerkez Smailagi

PREDGOVOR
Pismo autora gospodinu..........
Gospodine, sa zahvalnou sam primio Vae pri
mjedbe o mome radu. Iako mi laskaju pohvale koje ste
se udostojili uiniti, isuvie volim istinu da bi me
uvrijedila otvorenost s kojom ste mi iznijeli svoje pri
govore; smatram da su dovoljno ozbiljni i da zasluuju
moju punu panju.
Ja bih bio veoma malo filozof ako ne bih imao hra
brosti da ujem kad se protivrjei mojim miljenjima.
Mi nismo teolozi; nai sporovi su po svojoj prirodi takvi
da se zavruavaju prijateljski; oni ne treba ni u emu
da lie na sporove apostola sujevjerja, kojima je jedini
cilj da se uzajamno prevare lanim argumentima i koji
se, potenju uprkos, uvijek bore samo da odbrane stvar
svoje tatine i svoje vlastite tvrdoglavosti. Mi obojica
elimo dobro ljudskom rodu; mi traimo istinu; mi ne
moemo, stoga, da ne budemo saglasni.
Vi poinjete time to smatrate da je potrebno da se
ispita religija da se njena miljenja podvrgnu sudu
razuma. Vi se slaete da ovo ispitivanje nije povoljno za
hrianstvo, i da se ono, prema ocjeni zdravog razuma,
uvijek pokazuje samo kao splet apsurdnosti, glupih,
3

besmislenih dogmi, djetinjih obreda, pojmova pozajmlje


nih od Haldejaca, Egipana, Feniana, Grka i Rimljana.
Jednom rijeju, vi priznajete da je ovaj religiozni sistem
samo bezoblini proizvod gotovo svih starih praznovjerica, koje je stvorio istonjaki fanatizam i koje su
razliito izmijenjene okolnostima, interesima, udima,
predrasudama onih to su se poslije predstavili kao
nadahnuti, kao poslani od boga, kao tumai njegove
nove volje.
Vi drhtite od uasa, koje im je netrpeljivi hrianski duh priinio svaki put kad su hriani raspolagali
vlau. Vi osjeate da religija zasnovana na krvolonom
bogu moe biti samo religija krvi. Vi patite zbog tog be
zumlja koje od djetinjstva osvaja duh vladara i naroda
i ini ih robovima sujevjerja i njegovih svetenika, spre
ava ih da sagledaju svoje istinske interese, zamrauje
im razum, odvraa ih od velikih stvari kojima bi trebalo
da se bave. Vi priznajete da religija zasnovana na zanesenosti ili varanju ne moe imati sigurna naela, mora
biti vjeni izvor svaa, mora uvijek da izaziva razdore,
progone i pustoenja, osobito kada politika vlast uobrazi da je neophodno obavezna da ue u njene svae.
Napokon, vi sami priznajete da dobar hrianin, koji
doslovno slijedi postupke koje mu evanelje propisuje
kao najsavrenije, ne poznaje u ovom svijetu ni jedan
odnos na kome je zasnovan istinski moral i moe biti
samo nekoristan mizantrop ako mu nedostaje energije,
i pomaman fanatik ako ima vatrenu duu.
Poslije ovih priznanja, kako se moglo desiti da moje
djelo smatrate opasnim? Vi mi kaete da m i s l i l a c
t r e b a d a m i s l i s a m o z a s e b e ; da je religija,
dobra ili loa, potrebna narodu; da je ona nuna uzda
za proste i grube duhove, koji bez nje ne bi imali vie
razloga da se uzdre od zloina i poroka. Vi smatrate
reformu religioznih predrasuda nemoguom; vi smatrate
da je vladarima, koji jedini mogu da je ostvare, suvie
stalo do toga da odre svoje podanike u zabludi, koju
oni iskoriavaju. Eto, ako se ne varam, najjaih prigo
vora koje ste mi uinili. Ja u nastojati da ih otklonim.

Najprije, ja ne vjerujem da bi knjiga mogla biti


opasna za narod. Narod vie sam rasuuje nego to ita.
On nema za to ni slobodnog vremena ni sposobnosti. S
druge strane, zakon, a ne religija, obuzdava narod, i
kada bi luak nekome rekao da krade ili ubija, ovoga
bi vjeala opominjala da to nipoto ne ini. Osim toga,
ako bi se sluajno u narodu naao ovjek koji ita filo
zofska djela, sigurno je da se ne moramo plaiti da bi
ovaj ovjek uopte mogao postati zloinac.
Knjige su stvorene samo za one ljude u narodu,
koje njihove ivotne okolnosti, njihovo vaspitanje, nji
hova osjeanja stavljaju iznad zloina. Ovaj prosvijeeni
dio drutva, koji upravlja ostalim, ita i ocijenjuje
djela; ako ona sadre lana ili tetna naela, uskoro e
biti osuena na zaborav ili izloena javnom gnuanju;
ako sadre istine, za njih nema nikakvih opasnosti.
Fanatici, svetenici i neznalice izazivaju revolucije.
Prosvijeene linosti, nesebine i svjesne, uvijek su
prijatelji spokojstva.
Vi niste, gospodine, od onih malodunih mislilaca
koji vjeruju da istina moe da nanese tetu. Ona teti
samo varalicama i ona e uvijek biti korisna ostalim
ljudima. Sigurno ste se nakon dugog iskustva mogli
uvjeriti da sva zla koja mue na rod dolaze samo od
naih greaka, naih loe shvaenih interesa, naih pred
rasuda, lanih ideja o stvarima.
Meutim, ako samo malo loginije mislimo, lako
emo uvidjeti da su ba religiozne predrasude kvarile
politiku i moral. Zar nisu religija i mistika vladare sma
trale bogovima? Religija je, dakle, izlegla despote i ti
rane; oni su stvarali loe zakone;1) njihov primjer je
kvario plemie; plemii su kvarili narode; pokvareni
narodi postajali su nesreni robovi, koji su radili na
svoju tetu da bi se svidjeli velikima i da bi se izvukli
iz bijede. Kraljevi su nazivali sebe s l i k o m b o g a ;
oni su bili apsolutni kao on; oni su bili izvor pravinog
i nepravinog; njihovi hirovi su esto ozakonjavali
) Ja sam svijetlio ovu Istinu u Mes recherches sur le Despo
tisme oriental
5

ugnjetavanje, nasilje, pljaku, a prostotom, porokom i


zloinom postizala se kraljeva naklonost. Tako se drava
punila izopaenim graanima, koji su, zato to su nji
hovi upravljai bili pokvareni religioznim shvatanjima,
bili stalno u otvorenom ili tajnom ratu i nisu imali
nikakvih pobuda da ive moralno.
U takvom drutvu, ta moe uiniti religija? Da li
su njene prijetnje buduim strahotama ili njena neopi
siva obeanja ikada spreila ljude da se prepuste svojim
strastima ili da trae svoju sreu na najlaki nain?
Da je ova religija uticala na moral vladara, kojima je
bila potrebna njena boanska vlast? Zar ne vidimo
vladare, ispunjene vjerom, kako svaki as preduzimaju
naj nepravinije ratove, kako nekorisno rasipaju krv i
dobra svojih podanika, kako otimaju hljeb iz ruku siro
manih da bi uveali blago nezasitog bogataa, kako
doputaju i ak nareuju krau, pronevjere, nepravde?
Da li ih, dakle, ova religija, koju toliki vladari smatraju
osloncem svoga prestola, ini ovjenijim, ispravnij im,
umjerenijim, neporonijim, vjernijim svojim zakletva
ma? Na alost, ma kako malo zagledali u istoriju, mi u
njoj uvijek vidimo da su pravovjerni vladari, revnosni
i religiozni do skrupula, u isto vrijeme krivokletnici,
otimai, preljubnici, kradljivci, ubice, napokon ljudi koji
su djelovali tako da se nisu bojali ovoga boga kojega
potuju na rijeima; vidjeemo meu njihovim dvora
nima stalnu smjesu hrianskog i zloinakog, pobonosti i nepravinosti, vjerovanja i zlostavljanja, religije
i izdajstva. Zar ne vidimo da meu ovim svetenicima
siromanog i na krstu razapetog boga, koji svoj opsta
nak zasnivaju na njegovoj religiji, koji tvrde da bez nje
ne moe biti morala, vlada oholost, krtost, pohotljivost,
strast za vladanjem i osvetom?1) Da li su njihove stalne
propovijedi, ponavljane toliko vijekova, istinski uticale
na moral naroda? Da li su zaista korisna preobraanja,
i) Kad se alimo na rasputenost svetenika zatvaraju nam
usta rekavi: T r e b a i n i t i o n o t o o n i k a u . a n e
i n i t i o n o t o o n i i ne. Kakvo povjerenje moeno imati
u ljekare koji, kad imaju iste boljke kao i mi, nee nikada da se
slue istim lijekovima koje nama propisuju?

posljedice njihove propovijedi? Mijenjaju li ona srce


ljudi koji ih sluaju? Prema priznanju samih ovih ue
njaka, ova preobraanja su veoma rijetka i uvijek kod
najprimitivnijih ljudi. Ljudska pokvarenost se poveava
svaki dan, a svaki dan oni bjesede protiv poroka i zlo
ina, koje navika odobrava, vlada ohrabruje, javno mi
ljenje pomae, vlast nagrauje i koje je svako sklon da
ini iz straha da ne bude nesrean.
Tako, prema priznanju samih ovih svetenika, reli
gija, iji se propisi ulivaju u duu od djetinjstva i ne
prestano ponavljaju ne spreava uopte kvarenje mo
rala. Ljudi uvijek odstranjuju religiju kad se suprotsta
vlja njihovim eljama. Oni je sluaju samo kad potpo
mae njihove strasti, kada se slae sa njihovim tempe
ramentom i sa njihovim pojmovima o srei. Razuzdanik
joj se ruga kad osuuje njegove razvrate; ambiciozni je
prezire kad stavlja granice njegovim eljama; tvrdica
je ne slua kad mu govori da ini dobroinstva; dvoranin se smije njenoj naivnosti kada mu odreuje da
bude otvoren i iskren. S druge strane, vladar slijedi
njene pouke kad mu kae da je slika boanstva, da treba
da bude apsolutan kao ono, da je gospodar ivota i
dobra svojih podanika, da ih treba istrijebiti kada ne
misle kao on. Zajedljivac pohlepno slua propise svoga
svetenika kada mu nareuje da mrzi; osvetoljubivi ga
slua kada mu doputa da se sveti pod izgovorom da
sveti svoga boga; jednom rijeju, religija nita ne mije
nja u ljudskim strastima; ljudi je sluaju samo kada
izraava njihove elje; ona ih mijenja samo u samrtnoj
postelji; tada je njihova izmjena svijetu nekorisna i
oprotenje neba, koje se obeava smrtniku to se kaje,
ohrabruje ive da ustraju u razuzdanosti do posljednjeg
trenutka.
Uzalud religija propovijeda vrlinu kada ova vrlina
postaje suprotna interesima ljudi ili im nita ne koristi.
Ne moe se dati moral narodu iji je vladar sam bez
morala i bez vrline, gdje plemii gledaju na ovu vrlinu
kao na slabost, gdje je svetenici srozavaju svojim po
naanjem, gdje narod, uprkos lijepim besjedama svojih
7

propovjednika, osjea dobro da se, da bi se izvukao iz


bijede, treba predati porocima onih koji su moniji od
njega. U takvim drutvima moral je samo jalova pe
kulacija, pogodna za duhovne kombinacije a da ne utie
na ponaanje ma koga osim malog broja ljudi koje je
njihov temperamenat uinio umjerenim i zadovoljnim
njihovom sudbinom. Svi oni koji ele da jure u susret
srei ili da uine svoju sudbinu prijatnijom dopustie
da ih vue opta bujica, koja e ih siliti da preu pre
preke koje im savjet suprotstavlja.
Vladar, dakle, a ne svetenik, je onaj koji moe
uspostaviti moral u dravi. On mora propovijedati svo
jim primjerom; on mora zastraiti kaznama zloinca; on
mora nagradama pozivati ka vrlini; on mora osobito
bdjeti nad javnim vaspitanjem da bi se u srcima poda
nika sijale samo strasti korisne drutvu. '
Kod nas vaspitanje gotovo ne zanima politiku; ova
pokazuje najdublju ravnodunost prema najhitnijem
faktoru koji doprinosi srei drave. Gotovo kod svih
modernih naroda javno vaspitanje se ograniava na to
da se ue jezici, nekorisni veini onih koji ih ue;
umjesto morala, ulivaju se u hriansku duu udnovate
bajke i neshvatljive dogme religije, potpuno protivne
zdravom razumu. Od prvog koraka koji mladi ovjek
uini u svom obrazovanju on se pouava da odbaci
svjedoanstva svojih ula, da potisne svoj razum, koji
se optuuje kao nevjeran vodi, i da se slijepo osloni
na autoritet svojih uitelja. Ali ko su ovi uitelji? To
su svetenici u ijem je interesu da podre svijet u
vjerovanjima od kojih samo oni skupljaju plodove. Ovi
najmljeni pedagozi, neznalice i puni predrasuda, rijetko
su i sami na visini drutvenog ivota. Da li su njihove
niske i ograniene due uopte sposobne da pouavaju
svoje uenike onome to same ne znaju? Da li su te
cjepidlake, koje smatraju nedostojnim i oni koji im
povjeravaju svoju djecu, uopte u stanju da svoje ue
nike nadahnu eljom za slavom, za plemenitim takmi
enjem, blagorodnim osjeanjima, koja su izvor svih
kvaliteta korisnih dravi? Da li ih oni ue da vole javno
8

dobro, da slue domovini, da upoznaju dunosti ovjeka


i graanina, oca porodice i djece, gospodara i slugu? Ne,
bez sumnje! vidi se da iz ruku ovih nesposobnih i
prezira dostojnih vodia izlaze samo praznovjerne ne
znalice, koje nita ne znaju o stvarima potrebnim onom
drutvu iji e nekorisni lanovi postati, iako su se ko
ristile dobijenim poukama.
Ma s koje strane da gledamo, vidjeemo da je pot
puno zanemareno izuavanje stvari najvanijih za o
vjeka. Moral, pod kojim podrazumijevam takoe i poli
tiku, u evropskom vaspitanju se gotovo ne smatra nizata. Jedini moral kojim se ue hriani to je onaj zane
seni, nepraktini, neizvjesni moral koji je sadran u
evanelju. On je pogodan, mislim da sam to dokazao,
samo da sroza duh. da omrzne vrlinu, da stvara odvratne
robove, da slomi jainu due ili pak, ako je posijan u va
trene duhove, da stvara pomamne fanatike, sposobne
da zatresu drutvene osnove.
Uprkos nekorisnom i izopaenom moralu kojemu
hrianstvo ui ljude, njegove pristalice se usuuju da
nam kau da bez religije ne moe biti morala. Ali ta
znai biti moralan na hrianskom jeziku? To znai
neprekidno se moliti, posjeivati hramove, kajati se,
uzdravati se od zadovoljstva, ivjeti u pobonosti i povuenosti. Kakvo dobro proizilazi za drutvo iz ovih
djelatnosti koje se mogu vriti bez truna vrline? Ako
ovakav moral vodi u nebo, on je na zemlji veoma nekoristan. Ako su u njemu vrline, treba priznati da bez
religije nema vrlina. Ali, s druge strane, moemo poto
vati tano sve ono to hrianstvio preporuuje bez
ijedne vrline, na koje nas razum upuuje kao na vrline
koje su neophodni oslonac pravog politikog drutva.
Treba, dakle, dobro razlikovati r e l i g i o z n i
m o r a l od p o l i t i k o g ; prvi stvara svece, drugi
graane; jedan stvara ljude nekorisne ili ak tetne
svijetu, drugi treba da radi na stvaranju drutvu kori
snih i aktivnih lanova sposobnih da mu slue, koji
ispunjavaju zadatke mua, oca, prijatelja, druga, ma
kakva bila, uostalom, njihova metafizika miljenja,

koja su, ta o njima kazala teologija, mnogo nesigurnija nego nepromjenljiva pravila zdravog razuma.
Doista, ovjek je drutveno bie koje u svemu trai
svoju sreu; on stvara dobro kada u njemu nae svoj
interes, a lo je jedino onda kada bi bez ovoga morao
da se odrekne blagostanja. Kada se shvati da vaspitanje
pouava ljude da upoznaju odnose koji postoje izmeu
njih i dunosti koje proizlaze iz ovih odnosa, da drava,
uz pomo zakona, nagrada i kazni, potvruje pouke koje
e vaspitanje dati, da srea prati moralne i korisne ak
cije, da stid, prezir, osuda kanjavaju zloin i porok,
ljudi e tek tada imati ljudski moral zasnovan na nji
hovoj vlastitoj prirodi, na potrebama nacije, na interesu
naroda i onih koji njima upravljaju. Ovaj moral, neza
visan od uzvienih pojmova teologije, nee moda imati
nieg zajednikog sa religioznim moralom, ali drutvo
nee imati nita da izgubi s ovim posljednjim moralom,
koje se, kao to se dokazalo, protivi u svakom trenutku
srei drava, spokojstvu porodica, jedinstvu graana.
Vladar, kome je drutvo povjerilo vrhovnu vlast,
dri u svojim rukama najvee pokretne sile koje djeluju
na ljude; on ima vie vlasti nego bogovi da uspostavi
i reformie moral. Njegovo prisustvo, njegove nagrade,
njegove prijetnje ta govorim? samo jedan od nje
govih pogleda moe mnogo vie nego sve' propovijedi
svetenika. asti ovoga svijeta, dostojanstva, bogatstva
djeluju mnogo jae na najreligioznije ljude nego sva
sjajna nadanja religije. Najpoboniji dvoranin boji se
vie svoga kralja nego svoga boga.
Vladar dakle, ponavljam, treba da propovijeda;
njegova je dunost da reformie moral i ovaj e biti
dobar ako sam vladar bude dobar i moralan, i ako gra
ani dobiju estito vaspitanje, koje e ih, nadahnjujui
ih od malih nogu moralnim naelima, naviknuti da po
tuju vrlinu, da se gnuaju zloina, da preziru porok,
da se boje neasnog djela. Ovo vaspitanje e uroditi
plodom, jer e stalni primjeri dokazivati graanima da
se pomou talenta i vrlina dolazi do asti, blagostanja,
preimustva, potovanja, naklonosti i da porok jedino
10

vodi preziru i ruglu. Na elu naroda, odgojenog u ovim


naelima, prosvijeeni vladar e biti stvarno velik, mo
an i potovan. Njegove propovijedi e biti efikasnije
od propovijedi svetenika, koji ve toliko vijekova be
sjedi protiv javne pokvarenosti.1)
Ako su svetenici oteli od vrhovne vlasti pravo da
prosvjeuju narode, neka ova ponovo preuzme svoja
prava ili, bar, neka ne trpi da oni uivaju iskljuivu
slobodu da reguliu moral naroda i da im govore o nje
mu; neka vladar sprei ove svetenike jedino ako pro
povijedaju naela oevidno tetna za dobro drutva;
neka oni ue, ako im se svia, da se njihov bog pretvara
u hljeb, ali neka nikada ne ue druge da treba mrziti ili
unitavati one koji odbacuju vjeru i ovu neshvatljivu
tajnu. Neka u drutvu nikakav nadahnuti ne bude u
mogunosti da podigne podanike protiv vlasti, da sije
neslogu, da kida veze koje ujedinjavaju graane izmeu
sebe, da muti javni mir zbog svojih vjerovanja. Vladar
e, kad bude htio, moi i sam obuzdavati svetenstvo.
Fanatizam je posramljen kad vidi da je lien oslonca.
Sami svetenici oekuju od vladara ostvarenje svojih
elja i veina meu njima je uvijek raspoloena da mu
rtvuje tobonje interese religije i savjesti kada smatra
ovu rtvu nunom za svoju sreu.
Kada mi se kae da vladari uvijek imaju interesa
da podre religiju i da uvaavaju njene sluge, bar po
mou politike, makar oni sami i ne bili u toj zabludi,
odgovaram da je lako uvjeriti vladare masom primjera
da je hrianska religija bila sto puta tetna samim
njima, da je svetenstvo bilo i uvijek e biti rival kra
ljevstva, da su hrianski svetenici, po svojoj sutini,
najnepokorniji podanici; odgovaram da . je lako postii
da svaki prosvijeeni vladar osjeti svoj istinski interes
da zapovijeda srenim narodima, da e od blagostanja
koje im obezbeuje zavisiti njegova vlastita sigurnost
i njegova vlastita veliina, jednom rijeju, da je nje) Quintilian kae: Q u l d q u l d P r i n c i p e s f a c l u n t ,
p r a e c l p e r e v i d e n t u r . (Sto god vladari ine, izgleda kao
da zapovedaju. Primj. prev.). Vladari, Izgleda, nareuju da se
ini sve ono to oni sami ina.
11

gova srea vezana za sreu njegovog naroda i da e na


elu naroda koji se sastoji od moralnih i estitih gra
ana, biti mnogo jai, nego na elu gomile neznalakih
i pokvarenih robova, koje je primoran da vara da bi ih
obuzdao i da ih napaja laima da bi uspio.
Zbog svega toga, ne oajavajmo ako za izvjesno
vrijeme istina ne prodre do prestola. Ako svjetlo ra
zuma i nauke ima toliko muke da prodre do vladara, to
je zato to zainteresovani svetenici i pohlepni dvorani
nastoje da ih zadre u stalnom djetinjstvu, pokazuju im
vlast i veliinu u utvarama i odvraaju ih od stvari
nunih za njihovu istinsku sreu. Svaki vladar koji ima
hrabrosti da sam misli osjetie da e njegova vlast biti
uvijek kolebljiva i nesigurna ukoliko bude imao oslonca
jedino u fantomima ove religije, u grekama naroda,
hirovima svetenika. On e osijetiti nezgode koje pro
izlaze iz fanatine uprave, koja je do sada stvorila
jedino uobraene neznalice, tvrdoglave i esto pomamne
hriane, graane nesposobne da slue- dravi, glupe
ljude spremne da prihvate uticaje vodia koji ih zavode.
On e osjetiti ogromna sredstva koja bi u njegove ruke
stavila dobra koja su odavno narodu oteli bezvrijedni
ljudi, koji ga, pod izgovorom da ga prosveuju, varaju
i deru.J)One religiozne ustanove kojih se zdravi razum
stidi, koje slue jedino da nagrauju lijenost, da odra
vaju bezonost i rasko, da potpomau sveteniku oho
lost, mudar i jak vladar zamijenie ustanovama kori
snim dravi, koje e pomoi da niknu talenti, da se od
goji mladost, da se nagrade usluge i vrline, da se olaka
narodima svestran razvitak graana.
Vjerujem, gospodine, da me ova razmiljanja oprav
davaju u vaim oima. Ne traim odobravanje onih koji
su krivi za zla svojih sugraana; to nisu oni koje nasto
jim uvjeriti; ne moe se nita dokazati nerazumnim
i poronim ljudima. Usuujem se, dakle, nadati da moju
*) Neke linosti su vjerovale da bi svetenstvo, ponekad, moglo
sluiti kao prepreka despotizmu. Ali iskustvo nam dovoljno doka
zuje da je ova organizacija uvijek radila jedino za samu sebe. Na
taj nain, interes naroda i interes dobrih vladara nalazi da ova
organizacija nije apsolutno dobra nlzata.
12

knjigu neete smatrati opasnom i moja nadanja potpuno


nestvarnim. Mnogo nemoralnih ljudi napadalo je reli
giju zato to se protivila njihovim sklonostima; mnogo
mudraca ju je preziralo zato to im je izgledala smije
na; mnogo linosti je na nju gledalo ravnoduno zato
to je nisu sagledali kao smetnju. Kao graanin, ja je
napadam zato to mi se ini tetna za sreu drave, to
je neprijatelj progresa ljudskog duha, to je protivna
zdravom moralu od kojega se interesi politike ne mogu
nikako odvojiti. Ostaje mi da vam, zajedno s jednim
pjesnikom koji je bio neprijatelj sujevjerja kao i ja,
kaem:
Si tibi vera videtur,
Dede manus, et si falsa est, accingere contra.1)
Pariz, 4. maja 1758.

') Ako se tebi ini da je Istina, prui ruku. a ako Je la, pri
pravi argumenta protivna. (Prlmj. prev.).

13

P O G L A V L JE I

UVOD
O NUNOSTI DA SE ISPITA RELIGIJA I O PREPRE
KAMA KOJE SE SUSREU U TOKU OVOG
ISPITIVANJA
Razumno bie treba u svim svojim akcijama da
tei svojoj vlastitoj srei i srei svojih blinjih. Reli
gija, za koju se svi natjeu da nam je prikau kao
najvaniju stvar za nau vjenu i zemaljsku sreu,
koristi nam jedino ukoliko usreuje nae postojanje na
ovom svijetu i ukoliko smo sigurni da e ispuniti li
jepa obeanja koja nam daje za onaij drugi. Nae
dunosti prema bogu, kojega ismatramo gospodarem
nae sudbine, mogu biti zasnovane jedino na dobrima
koja od njega oekujemo ili na zlima kojih se bojimo
sa njegove strane. Nuno je, dakle, da ovjek ispituje
motive svojih nadanja i svojih strahovanja; on treba,
zbog toga, da konsultuje iskustvo i razum, koji ga jedino
mogu voditi ovdje dolje, na zemlji. Na osnovu koristi
koje mu religija pribavlja u vidljivom svijetu u kome
je nastanjen, ovjek e moi da procijeni vrijednost
onoga to mu ona obeava u nevidljivom svijetu,
prema kome upuuje njegove poglede.
Ljudi se, u veini, dre svoje religije jedino iz
navike: oni nisu nikada ozbiljno ispitivali ono to
14

ih za nju vezuje, niti procjenjivali motive svojih


postupaka, ni osnove svojih miljenja, iako je reli
gija, koju svi smatraju toliko vanom, oduvijek bila
ono to se ljudi nisu usuivali da temeljito proue.
Oni slijede puteve koje su im njihovi oevi obiljeili;
oni vjeruju zato to im se od djetinjstva govorilo da
treba vjerovati; oni se nadaju zato to su se njihovi
preci nadali; oni strepe zato to s njihove pretee
strepile; oni se nisu gotovo nikada udostojili da razmo
tre motive svoga vjerovanja. Veoma malo ljudi ima
slobodnog vremena da ispituje ili sposobnosti da posmatra predmete koje potuje iz navike, da rasuuje
0 svojoj odanosti, o svojim tradicionalnim strahovanji
ma. Ljudi su uvijek optereeni bujicom navika, pri
mjera, predrasuda; vaspitanje navikava duh na najudovinija miljenja kao to navikava i tijelo na naj
nesnosnije pokrete; sve ono to je trajalo dugo vremena
izgleda ljudima sveto; oni bi osjeali krivicu ako bi
obraali svoje drske ispitivake poglede na stvari
pokrivene peatom starine; ubij edeni u mudrost
svojih oeva, oni se ne smatraju doraslim da ispi
tuju poslije njih; oni ne vide da je ovjek sve vrijeme
bio obmanut svojim predrasudama, svojim nadanjima
1 svojim strahovanjima i da su mu isti razlozi gotovo
uvijek onemoguavali ispitivanje.
Prost narod, zauzet nunim radovima oko svoje
ishrane, poklanja slijepo povjerenje onima koji tvrde
da treba da ga vode; on im preputa brigu da misle
za njega; on vjeruje lako u sve to mu oni nareuju;
on bi smatrao da vrijea boga ako bi i jedan trenutak
sumnjao u dobronamjernost onih koji govore u njegovo
ime. Plemii, bogatai, vie drutvo i kad su prosvjeeniji nego prost narod, imaju interesa da se ponaaju
prema steenim predrasudama i ak da ih podravaju.
S druge strane, preputeni mekutvu, raskoi i zado
voljstvima, oni su potpuno nesposobni da se bave
religijom, koja, u svakom sluaju, poputa njihovim
strastima, njihovim sklonostima, njihovoj elji da se
zabavljaju. U djetinjstvu primamo sve uticaje kojima
19

nas ele podvrgnuti; nemamo ni sposobnosti; ni isku


stva, ni nune hrabrosti da sumnjamo u ono emu nas ue
oni u iju nas zavisnost stavlja naa slabost. U mladosti
nas bujne strasti i stalno pijanstvo naih ula sprcavaju da mislimo na religiju suvie trnovitu i suvie
alosnu da bi nas prijatno zanimala. Ako je mladi
ovjek sluajno ispituje, on to ini pristrasno i nikad
dugo ne izdri na tom poslu: jedan povran pogled
uskoro ga odbije od tako neprijatnog predmeta. U zrelo
doba, razne brige, nove strasti, ambicije, elja za veli
inom i vlau, elja za bogatstvima i neprekidna zau
zetost apsorbuju svu panju ovjeka ili mu ostavljaju
samo malo trenutaka da misli o ovoj religiji za ije
temeljito prouavanje nikada nije imao vremena. U
starosti, umrtvljene sposobnosti, mehanike navike or
gani oslabljeni zbog starosti i nemoi ne dozvoljavaju
nam vie da se uzdignemo do ispitivanja izvora naih
ukorjenjenih miljenja: strah od smrti koja je pred
nama spreava, uostalom, ova veoma sumnjiva ispiti
vanja, kojim svakako strah upravlja.
Na taj nain, religiozna miljenja, jednaput prihva
ena, podravaju se u toku dugog niza vijekova; na
taj nain iz vijeka u vijek narodi se predaju shvatanjima koja nisu nikada ispitivali; oni vjeruju da je
njihova srea vezana za ustanove, koje bi se, pri solid
nij em ispitivanju, pokazale izvorom veine njihovih
zala. A vlast je tu jo oslonac ovjekovim predrasu
dama, ona mu zabranjuje ispitivanje, ona ga sili na ne
znanje, ona je uvijek spremna da kazni svakoga ko bi
pokuao da ih razuvjeri.
Ne treba, dakle, da se iznenaujemo to vidimo
zabludu gotovo izjednaenu s ljudskim rodom; sve se,
izgleda, natjee da ovjekovjei njegovo sljepilo; sve se
snage sjedinjuju da mu sakriju istinu; tirani ga mrze
i ugnjetavaju zato to se usuuje da ispituje njihova
lana i nepravina prava; svetenstvo ga ozloglauje
zato to unitava njegove sjajne pretenzije; neznanje,
tromost i strasti puka ine ga sauesnikom onih koji
imaju interesa da ga zaslijepe, da bi ga drali pod
16

jarmom 1 da bi izvlaili koristi iz njegove nevolje:


otuda narodi stenju pod nasljednim zlima i nikada ne
nastoje da se od njih izlijee bilo zato to im ne po
znaju izvor, bilo zato to ih navika prilagoava nesrei
i oduzima im ak elju da se rasterete.
Ako je religija najvanija stvar za nas, ako
nuno utie na cjelokupno ponaanje u ivotu, ako
svoje uticaje rasprostire ne samo na nae postojanje
na ovom svijetu nego jo i na postojanje na drugom
svijetu, koji se ovjeku obeava kao nastavak, onda,
doista, ne vidimo nita to bi zahtjevalo ozbiljnije
ispitivanje sa nae strane. Meutim, ni prema emu
drugom ljudi ne pokazuju vie lakovjernosti nego
prema religiji: isti ovjek, koji e uloiti najozbiljnije
napore u ispitivanje onoga to nema gotovo nikakva
znaaja za njegovo blagostanje, ne trudi se ba nimalo
da se uvrsti i motivima koji ga opredjeljuju da vjeruje
ili da ini stvari od kojih, po njegovom priznanju, za
vise zemaljska i vjena srea; on se u tome slijepo
predaje onima koje mu je sluaj odredio za vodie; on
prenosi na njih brigu da misle za njega, a sebi pripi
suje u zaslugu tu svoju vlastitu lijenost i svoju lako
vjernost. U oblasti religije ljudi se proslavljaju time
to ostaju uvijek u djetinjstvu i divljatvu.
Meutim, nalo se u svim vijekovima ljudi koji
se, izvedeni iz zablude a osloboeni predrasuda svo
jih sugraana, usuuju da ovima pokau istinu. Ali
ta je mogao njihov slabi glas protiv zabluda posisanih
s mlijekom, potvrenih navikom, odobrenih primje
rom, ojaanih politikom, esto sauesnicom svoje vla
stite propasti? Velianstveni krici lai prisiljavali su
na utanje one koji su htjeli da se zauzmu za ljude u
prilog razuma; uzalud je filozof pokuavao da nadahne
ljude hrabrou kad su ih njihovi svetenici i njihovi
kraljevi primoravali da strepe.
Najsigurniji nain da se ljudi varaju i da se nji
hove predrasude ovjekovjee jeste da budu varani jo
u djetinjstvu. Kod gotovo svih modernih naroda vaspitanje, izgleda, ima za cilj jedino da stvara fanatike,
a RazgoUeno hriianetvo

17

bogomoljce, kaluere, to e rei ljude tetne ili neko


risne drutvu; nigdje se ne razmilja o tome da se
stvore pravi graani; vladari, i sami rtve vaspitanja
u sujevjerju, ostaju itavog svoga ivota u najdubljem
nepoznavanju svojih dunosti i istinskih interesa svoje
drave; oni uobraavaju da je sve uinjeno za njihove
podanike ako su oni napunjeni duhom religioznih ideja,
koji zamjenjuje dobre zakone i koji oslobaa vladare
teke brige da dobro upravljaju svojim podanicima.
Religija, izgleda, jedino smilja da vladare i narode
uini podjednako robovima svetenstva. Ona se bavi
samo time da stvara stalne prepreke srei naroda;
svugdje gdje ona vlada vladar ima nesigurnu vlast, a
podanici su lieni djelatnosti, nauke, veliine due,
radinosti, jednom rijeju, kvaliteta nunih za oslonac
drutvu.
Ako se u hrianskoj dravi vidi neka djelatnost,
ako u njoj ima nauke, ako se u njoj naie na drutveni
moral, to je stoga to, uprkos njihovim religioznim
miljenjima, priroda svaki put kada to moe, vraa
ljude razumu i sili ih da rade za svoju vlastitu sreu.
Svi hrianski narodi, ako bi bili dosljedni svojim
naelima, trebalo bi da budu zagnjureni u najdublje
mrtvilo; nae zemlje bi bile naseljene malim brojem
pobonih divljaka, koji bi se susretali samo da bi jedni
drugima tetili. Doista, ime bi se dobri ljudi mogli
baviti u jednom svijetu koji je religija svojim sljedbe
nicima oznaila kao prolazno boravite? Kakva moe
biti radinost naroda kojemu se svaki dan ponavlja da
njegov bog hoe da se on moli, da se alosti, da ivi u
strahu, da stenje bez prestanka? Kako moe postojati
drutvo sastavljeno od ljudi koje uvjeravaju da treba da
budu revnosni u vjerovanju, da treba da mrze i unite
svoje blinje koji nisu njihova miljenja? Napokon,
kako se moe oekivati ovjenost, pravda, vrlina od
mase fanatika kojoj se predlae kao uzor jedan svirep,
dvolian, rav bog kojemu je ugodno da vidi kako plau
18

nesrena stvorenja, koji lm postavlja zamke, koji lh


kanjava da bi mu bili pokorni, koji nareuje krau,
zloin i pokolj?
Jer, takve su, ipak, crte boga kako nam ga hrianstvo predstavlja, kojeg je naslijedilo od Jevreja. Ovaj je
bog bio sultan, despot, tiranin, kojemu je sve bilo dopu
teno. Ipak, ovaj bog je bio uzor savrenstva: u njegovo
ime su se poinili najgnusniji zloini; i najvei prestupi
bi se uvijek opravdali samo ako su bili poinjeni da se
podri njegova stvar ili da se zaslui njegova naklonost.
Tako je hrianska religija, koja se hvali da daje naj
vri oslonac moralu i da ljudima predoava najjae
molitve da bi ih podstakla na putu ka vrlini, bila za
njih izvor razdora, bjesnila i zloina; pod izgovorom
da im donosi mir, ona im je samo donosila bjesnilo,
mrnju, neslogu i rat; ona ih je snabdjela sa hiljadu
otroumnih sredstava da se mue; ona je prosula na
njih nesree, nepoznate njihovim oevima, a hriannin, ako je bio razborit, i te kako je alio za mirnim
neznanjem svojih idolopoklonikih predaka.
Ako moral naroda nije nita dobio sa hrianskom
religijom, ni vlast kraljeva, iji je ona oslonac, kako
sama tvrdi, nije izvukla od nje veih koristi; ona je
stvorila u svakoj dravi dvije razliite vlasti; religiozna
vlast, oslonjena na samog boga, prevazilazila je gotovo
uvijek vladarsku; vladar je bio primoran da postane
sluga svetenika i svaki put kada je odbio da savije
koljena pred njima bio je prognan, lien svojih prava,
uniten od svojih podanika koje je religija podstakla
na pobunu ili od fanatika u ije je ruke ona stavila svoj
no. Prije hrianstva vladar drave bijae uopte vla
dar svetenika; otkada je svijet hrianski, vladar je
samo prvi rob svetenstva, on je samo izvrilac njego
vih osveta i njegovih odluka.
Zakljuimo, dakle, da hrianska religija nema
prava da se hvali koristima koje ona pribavlja mo
ralu ili politici. Razderimo joj, dakle, veo kojim se
pokriva; uzdignimo se do njenog izvora; analizirajmo
njena naela; slijedimo je na njenom putu i nai emo
*
19

da Je ona, zasnovana na lai, neznanju 1 lakovjernosti,


bila i bie uvijek korisna jedino ljudima koji smatraju
da im je u interesu da varaju ljudski rod; da ona nije
prestala nikada da izaziva najvea zla u narodima i da
umjesto sree koju im je obeala ona jedino slui da
ih opije pomamom, jedino da ih poplavi krvlju, jedino
da ih zagnjuri u ludilo i zloin, jedino da im onemo
gui da saznaju svoje istinske interese i svoje najsvetije
dunosti.

P O G L A V L JE

SKRAENA ISTORIJA JEVREJSKOG NARODA


U jodnoj maloj izemlji, gotovo nepoznatoj dru
gim narodima, ivio je narod ije je osnivae, koji
su dugo vremena bili robovi Egipana, izbavio iz
ropstva jedan svetenik Heliopolisa. On je, po svo
me duhu i svojim viim znanjima, bio zadobio vlast
nad njima.1) Ovaj ovjek, poznat pod imenom Mojsije, odgojen u naukama ove oblasti plodne udima
i majke sujevjerja, stavlja se, dakle, na elo ete bje
gunaca koje je uvjerio da je tuma volje njihovog
boga, da je s njim lino razgovarao, da je od njega
direktno dobio zapovijedi. On se oslanjao, kae se, u
svojoj misiji na djela koja su se inila nadprirodna
ljudima bez ikakva znanja o zakonima prirode i sred
stvima vjetine. Prvo nareenje koje im je dao u ime
svoga boga bilo je da pokradu svoje gospodare koje su
bili napustili. Kad ih je tako obogatio pljakom Egipta,
kada se osigurao njihovim povjerenjem, on ih je odveo
u pustinju, gdje ih je, za vrijeme od etrdeset godina,
navikao na slijepu poslunost; on ih je nauio volji
') Maneton 1 Heremon, egipatski lstoriari po kojima nam
je Jevrejin Joslf prenio svjedoanstva, ue nas da je kralj Ame
nons nekada lz Egipta prognao mnotvo gubavih, da su ovi pro
gnani izabrali za svog vou jednog svetenika Heliopolisa, zvanog
Mojsije, koji lm je stvorio religiju 1 dao zakone. V. Joseph contre
Appien, Liv. 1. ch. 9, Il et 12. Diodor sa Sicilije saoptava istoriju
Mojsijevu. Tom. 7. dans la traduction de l'Abb Terrasson.
Ma kako da je, po samom priznanju Biblije Mojsije Je po
eo sa ubistvom jednog Egipanina, koji se posvaao s nekim Jevrejinom. Nakon ubistva on se spasava bjekstvom u Arabiju, gdje
se oeni erkom idolopoklonikog svetenika, koji mu je esto pri
govarao zbog njegove svireposti. Odatle se ovaj sveti ovjek ponovo
vratio u Egipat da bi podigao svoj nezadovoljni narod protiv kralja.
On je vladao veoma tiranski. Primjeri Kore, Datana i Abirona do
kazuju da su snani karakteri, pod njegovom vlau trpjeli. Njega
je nestalo kao Romula, i nikad se nije nalo njegovo tijelo niti
mjesto gdje je sahranjeno.

21

neba, udesnim bajkama njihovih predaka, udnim


obredima, za koje je Svevinji vezao svoje naklonosti;
on ih je osobito zadahnuo najotrovnijom mrnjom pro
tiv bogova drugih naroda i najtananijim svirepostima
protiv onih koji su ih oboavali; pomou pokolja i
svireposti oni bijahu posluni robovi njegove volje,
spremni da pomau njegove strasti, spremni da se r
tvuju da bi zadovoljili njegove ambiciozne namjere;
jednom rijeju, on je pripadao Jevrejima, tim udovi
tima bezumlja i divljatva. Nakon to ih je tako raspa
lio ruilakim duhom, on im je pokazao zemlje i posjede
njihovih susjeda kao nasljedstvo koje im je sam bog
doznaio.
Oholi zbog zatite Jehove,1) Jevreji su nastupali
u pobjedonosnu borbu. Nebo im je odobrilo prevaru i
svirepost. Religija je, ujedinjena sa pohlepom, uguila
u njima glas prirode i. pod vodstvom svojih neovje
nih voa, oni su unitili narode Kanaanske sa divljatvom7~ koje ogorava svakog ovjeka kome sujevjerje
nije potpuno imitilo razum. Njegovo bjesnilo, koje je
samo nebo- odobrilo, niie tedielo ni djecu na dojci, ni
nejake starce, ni bremenite ene u mjestima gdje su
ova udovita donijela svoja pobjednika oruja. Nare
enjima boga ili njegovih proroka potenje bijae povrijeeno, pravda je bila osramoena, i svirepost ostva
rena.2)
Pljakai, otimai i ubice. Jevreii su napokon
uspjeli da se udome u jednoj maloi. plodnoj zemlii.
) To je ime jevrejskog boga koje se oni nisu usuivali izgo
voriti. Njegovo obino ime bijae A o n a i, koje veoma mnogo
Blii na ime A d o n i s kod Feniana. V. Mes recherches sur le
despotisme oriental.
.
) Da bi se mogla stvoriti predstava o jevrejskom divljatvu,
treba proitati o Mojsijevom i Jouevom vladanju i o nareenjima
koja je bog naoruanih dao Samuilu u I. Liv. des Rois, ch. XXV,
v. 23 et 24 (Prva knjiga kraljeva. . .). Tu se kae da je ovaj bog
naredio da se sve uniti, a da se ne izuzmu ni ene ni djeca. Saul
bijae odbaen zato to je potedio krv kralja Amalesita. David je
pomagao svome bogu u njegovu bjesnilu i nad Amonitima je inio
nasilja koja vrijeaju prirodu (V. le liv. des Rols, ch. XII v. 31).
Ipak, Davida predstavljaju kao uzor kraljeva! Uprkos njegovoj po
buni protiv Saula, njegovim pljakama, njegovim preljubama, nje
govoj svirepoj podmuklosti prema Uri, on se naziva o v J e *
prema
srcu
boj em.
Vidjeti Diciion. de Bayle, A t art
DAVID.
22

koju su smatrali izvrsnom po izlasku iz svoje pu


stinje. Tu, pod vlau svojih svetenika. vidljivih pred
stavnika njihovog skrivenog bo^a. oni su osnovali dravu, koju su njihovi susjedi smrtno zamrzili i koja i
kroz budue "vljekove ostade predmet njihove mrnje
ili njihova prezira. S vetenstvo, pod imenom teokratha,
vladalo je~dugo nad ovim divljim i zaslijepljenim na
rodom: ono ga je uvjerilo da se on, pokoravajui se
svtojim svetenicima, pokoravao samom svome bogu.
' Uprkos sujevjerju na koje j e bio primoran okolno
stima ilij moda, iscrpen pod jarmom_j>voiih svetenika,
ievrejski narod je napokon zaelio da ima kraljeve po
uzoru na druge narode. Ali, pri izboru svoga kralja, on
se smatrao obaveznim da se obrati j ednom proroku.
Tako je poela da ivi ierreisk^iflpi^rhiia. ije su vla
dare u njihovim poduhvatima uvijek ometali svetenici
i nadahnuti, ambiciozni proroci. Ovi su bez . prestanka
stavljali prepreke vladarima kad god im se inilo da
nisu dovoljno potinjeni njihovoj vlastitoj volji. Istorija
J evreja u svim svojim periodima pokazuje nam da su
vladari bili slijepo potinjeni__^yetenstvu, ili da su
vjeno bili u ratu s njime da na kraju padnu pod nje
govim udarcima.
Zvjersko ili smijeno praznovjerje ievreiskog na
roda uinilo ga je krvnim neprijateljem ljudskog roda
i zbog toga je bio predmet njegovog gnjeva ili njegozl6stavljan~od zavojevaa na njegovu krljavu zemlju.
Naizmjenice rob Egipana. Vavilonaca i Grka, on je
neprestano podnosio najteeT ali zasluene udarce. Ce
sto nevjeran svome bogu, ija ga je svirepost, kao i
tiranija njegovih svetenika, odbijala, on nije nikada
bio pokoran ni svojim vladarima; ovi su ga besciljno
satir ali svojom eljeznom vlau; oni nisu nikada uspjeli
da ga naine privrenim podanikom. Jevrej je uvijek
bio varan od svojih nadahnutih, uvijek je bio njihova
rtva. Ali i u najveim nesreama njegov tvrdoglavi
fanatizam, njegove bezumne nade, neumorna lakovjer
23

nost odravali su ga protiv udaraca sudbine. Napo


kon, u dob~nmskih^ v a tianTa77deia pada pod jaram
Rimljana,
Jevrejin je postao predmet prezira i svojih novih
gospodara. Surovo su prema njemu postupali ti ljudi
koje mu je i inae njegova .vjera uspjela _da u .srcu
ogadi!' Ogoren svim tim nevoljama, on postade ioS
buntovniji, fanatiniji, jo vie zaslijepljen... Ohol zbog
obeanja svoga boga: ispunjen povjerenjem u prori
canja koia su mu uviiek objavljivala blagostanje koje
se nikada niie ostvarilo; ohrabren od zanesenjaka ili
varalica koji su_se. naizmienice igrali njegovom lakoviernou. jevrejski narod je stalno nppkjvnn Meci-jn
je d n o g kralia. jednog oslobodioca koii bi ga izvukao
ispod iarma pod kojim ie stenjao i koii bi mu omoguio
da on sam vlada nad svim narodima svijeta.

P O G L A V L JE m

SKRAENA ISTORIJA HRICANSTVA


I, eto, ba iz ovog naroda, tako raspoloenog da
se hrani nadama i utvarama, uzdie" se ledah~novi, na
dahnuti, iji su privrenici uspijevali da mijenjaju lice
zemlje^ J edan siromani Je vrejin, koji je tvrdio da
potjee od kraljevske krvi Da vidove,1) nepoznat dugo
vremena u svoj oj vlastitoj zemlji, izaao je odjedanput
iz svoje tame, da bi se predstavio obraenima. On ih je
nalazio meu nalneprosvjeenijim masama; on im je
propovijedao svoju nauku i uvjeravao ih daje^si^boii.
oslobodilac svoga ugnjetenog naroda, Mesija kojega su
proroci objavili. Njegovi uenici, ili varalice ili zave
deni, gromoglasno su dokazivali njegovu snagu; oni su
tvrdili da je njegova misija dokazana bezbrojnim u
dima. Jedino udo koje nije bio sposoban da uini bilo
je da uvjeri Jevreie u svoju misiju. Umjesto da budu
dirnuti njegovim dobrotvornim i udnim djelima, oni
su uinili da umre sramno kanjen. Tako je boji sin
umro pred oima cijelog Jerusalema. ali njegove pri
stae su uvjeravale da je tajno uskrsnuo tri dana po
slije svoje smrti. Vidljiv jedino za njih same, a nevidfjiv za narod koii ie doao da prosvijetli i privede svome
uenju, uskrgnuti_Isus_ je, pria se, razgovarao neko
) Jevreji kau da je Isus bio sin Jednog vojnika, zvanog P a nd 1 r a ili P a n t e , koji je zaveo M a r i j u .
Ona je bila
udata za ovjeka zvanog Johanan. Ili, prema drugima Marija je
vjerovala da svojim odnosom s Pandirom koristi svome muu.
Ona je postala bremenita, a njen jadni mu se povukao u Vavilon.
Drugi tvrde da je Isus uio magiju u Egiptu, odakle je doao u
Galileju da vri svoj zanat; tu je i umro. Vidite Pleiffer theol.
Judaicae et Mahomedicae, etc. principia, Lypsiae, 1687.
Drugi uvjeravaju da je Isus bio pljaka, a, dogaalo se, 1
vod lopova. Vidjeti La Gmare.
25

vrijeme sa svojim uenicima, poslije ega se uzdigao na


nebo, gdje, postavi bog kaTi njegov otac, dijeli s njim
oboavanja i asti pristalica svoje vjere. Oni su, primi,
eni da nagomilavaju sujevieria, da izmiljaju lai, da
stvaraju dogme, da nagomilavaju tajne, malo pomalo
stvorili religiozni sistem, nakaradan i besmislen, koji
se nazvao h r i p n s t v o . prema imenu Hrista. njegovog osnivaa.
Razni narodi kojima su Jevreji bili naizmjenino
podvrgnuti bijahu ih zarazili mnotvom dogmi pozajm
ljenih od paganizma. Tako je jevreiska religija, u svoioj
osnovi efiigatska. prihvatila obrede, pojmove i dio ideja
naroda s kojima su Jevreji saobraali. Ne treba, dakle,
da se iznenadimo ako vidimo Jevreie i hriane, koji
su ih naslijedili, napoiene pojmovima, cmenim kod_Feniana^ reca ili Persil anaca, kod Grka i Rimljana. Zablude ljudi u oblasti religije uopte su sline; one su
razliite jedino svojim sastavom. Trgovina J evreja i
hriana s Grcima .omoguila im ie da naroito upo
znaju" Platonovi fijpzofiiu. tako slinu sa romantinim
duhom istoniaka i tako slinu duhu religije koja je
sel)~sravn' u dunost da postane nepristupana ra
zumu.*1) Pavle, najambiciozniji i najzaneseniji od Isusavih uenika, nosio je njegovu nauku, zainjenu uzvie
nim i udesnim, narodima Grke, Azije i ak graanima
Rima; on je imao privrenike zato to svaki ovjek koji
govori uobrazilji prostih liudi uspijeva da te ljude upo
trebi za svoj interes. Ovaj aktivni apostol moe se
. punim pravom smatrati osnivaem religije koia se
bez njega ne bi mogla rairiti zbog nedostatka znanja
kod njegovih priprostih drugova" On nee oklijevati
da se od njih izdvoji da bi postao vo svoie sekte.2)
>) Origena kae da Je Celsus prigovarao Isusu Hristu da je
pozajmio vie svojih naela od Platona. Vidite Orig. contra Cels.,
I. 6. Sv. Augustin priznaje da je naao kod Platona poetak Evan
elja sv. Jovana. Vidite S. Aug. Conf. 1. VII ch. 9, 10, 20. Pojmovi
Rijei su oevidno pozajmljeni od Platona. Crkva je poslije znala
da iskoristi veoma veliki dio ove filozofije, kao to e se dokazati
kasnije.
*) Ebioniti ili prvi hriani su gledali na sv. Pavla kao na
otpadnika, jeretika zato to se on potpuno odvojio od Mojsijevih
zakona, koje su drugi apostoli htjeli samo da reiormlu.

26

U svakom sluaju, hrianstvo ie u svom^poetku


bilo primorano da se ogranii na puk; njega su usvojili,
samo najnii ljudi meu Jevreiima i neznabocima^a
ljude ove vrste uda najlake osvaiaiu.1) Nesreni bog,
nevina rtva nevalialstva, neprijatelj bogatih i velikih,
morao je utjeno djelovati na nesrene. Strogi moral,
prezir prema bogatstvu, brige prividno nesebine, prvi
propovjednici evanelja iia se ambicija ograniavala
na to da upravljaju duama, jednakost izmeu ljudi
koiu je religija proglasila, zajednica dobara, uzajamno
pomaganje lanova ove sekte sve to bijae veoma
pogodno da podtakne elje siromanih i da uvea broj
hnana. J edinstvo, sloga, uzajamna ljubav koiu su ne
prekidna preporuivali prvi hriani to ie moralo da
zavede estite due: pokoravanje vlastima, strpljenie_u
patnjama, siromatvo i nerazumljivost njihovih dogmi
doprinijeli su da se nastala sekta nije smatrala mnogo
opasnom za dravu, naviknutu da trpi sve vrste sekti.
Tako su osnivai hrianstva imali mnogo pristalica u
narodu, a njihovi protivniciJli neprijatelji bili su neki
idolopokloniki svetenici ili Jevreji kojima je bilo stalo
do toga da podravaju postojee religije. Malo pomalo,
novi kult se, iako uglavnom neshvatljiv i oba vi j en sjenama tajne, ipak veoma duboko ukorijenio i postao
suvie rasprostranjen da bi se mogao potisnuti. Rimska
dr^ra ie suvie kasno opazila do kog se stepena razvilo
ovo prezirano udruenje; hriani, postavi brojni, usu
uju se da izazivaju bogove paganizma, ak u njihovim
hramovima. Carevi i vlasti, vrlo uznemireni, rijeie da
unite sektu koja ih je potisnula; oni su progonili Ijude
koje jiisu mogli povratiti svojom blagou i koje je
njihov fanatizam uinio tvrdoglavim; njihove kazne^su,")
) Prve hriane su prezrivo zvali e b 1 o n 11 1, to znai
p r o s j a c i , u b o g i . Vidjeti Orig. contra Celsum, 1. II et Euseb.
hist, eccles., 1. III, c. 37. E b i o n na jevrejskom jeziku znai
s i r o m a n i . Poslije se htjelo rije E b i o n personificirati i
dato joj je znaenje jeretik, vod sekte. Bilo kako, hrianska re
ligija se osobito morala svidjeti robovima koji su bili iskljueni
iz svetih stvari i koji su se jedva smatrali ljudima. Ona ih je
uvjeravala da e na njih doi jedanput red i da e na jednom
drugom svijetu oni biti sreniji nego njihovi gospodari.

27

meutim, djelovale u korist progonjenih; progoni su


doprinijeli~dT~se^"uveao broj njegovih "prijatelja. "Na
pokon, strpljivo podnoenje muka uinilo se natprirod
nim j_.boanskim onima koji su bili oevici muenja.
Zanos se prenosio, a tiranlja_ je imala za posljedicu
nove branioce sekte koju je htjela uguiti.
Zbog svega toga,"neka prestanu da nam hvale u
desni progres hrianstva! Ono je bilo religija siromanTKT ono je objavilo siromanog boga; ono je bilo pro
povijedano od strane siromanih neukim siromasima; ono
ih je tjeilo zbog njihovog stanja i same njegove alo
sne ideje odgovarale su raspoloenju nesrenih i ubogih ljudi. Jedinstvo i sloga kojoj se toliko dive kod
prvih hriana nisu vie udesni; jedna sekta, tek na
stala i ugnjetavana ostaje ujedinjena jer se boji da se
pocijepa. Da li su se njeni svetenici, u ovo prvo vri
jeme sami proganjani i tretirani kao smutljivci, smieli
usuditi da propovijedaju metrpeliivosti i progon? Na
pokon, surovosti nad prvim hrianima nisu mogle
da im promijene uvjerenja ve i zato to tiranija drai
i to je ovjekov duh neukrotiv kada brani miljenja
za Jso ja vjeruje_da. predstavljaju njegov spas._Takva je
neminovna posljedica progona. Meutim, hriani. koje
bi pnm.ier mihove vlastite sekte morao izvesti iz zablu
de, nisu mogli do _danas.-da se izlijee pd pomame
progona.
Rimski carevi, postavi sami hriani, povueni
bujicom 6]~ postala opta, koja 'in je pnmorala da
se slue monom sektom, podigoe religiju na presto.
Om su titili crkvu i njene sluge; oni su htjeli da nji
hovi dvorani prihvate njihove ideje; oni su gledali pri
jekim" okom one koji su ostajali, uz staru religiju; malo-pomaTo oni su zabranili njenu primjenu; oni su zavrili
time to su je zabranili pod prijetnjom smrti. Progonili
su bezobzirno one koji su se drali kulta svojih otaca;
hriani su" tajja uz interes vraali paganima zla koia
biiaCu pretrpjeli. Rimsko carstvo se Ispuni meteima
prouzrokovanim neobuzdanom revnou vladara i '

28

povijedali ledino blagost 1 opratanje. Carev^ ili drav


nici, ili sujevjerni obasue svetenstvo dareljivou i
dobroinstvima, koja ono nije priznavalo; oni su uspo
stavili vlast svetenstva; oni su zatim poeli potovati
kao boansku vlast koju su im sami stvorili. Svetenicl
su se rasteretili svih graanskih funkcija da ih nita_ne
bi^odvraalo od svete slube.1) Tako su svesTenici sekte,
nekada proste i ugnjetavane, postali nezavisni; napokon,
postavi moniji od kraljeva, oni su sebi uskoro nepravino prisvojiir~pravo da njima samima nareuju. Ovi
svetenici boga mira, gotovo uvijek nesloni meu so
bom. prenijeli su svoje strasti i svoje bijesove na narode i zaueni svijet je vidio da se rodie, pod z a k on i m a m i l o s t i , svae i nesree kakvih nikada niie
bilo pod mirnim boanstvima koja su nekada, ne sva
ajui se izmeu sebe, dijelili potovanja smrtnih.
Takav bijae tok jednog sujevjerja, nevinog u svo
me porijeklu, ali koje je kasnije, umjesno da obezbijedi
sreu ljud ma, bilo za njih jabuka razdora i plodna
klica njihovih jada.
Mi r n a z e m l j i i d o b r a v o l j a m e u
l j u d i m a tako se objavilo ovo evanelje, koje je
kotalo ljudski rod vie krvi nego sve druge religije
zajedno uzete. V o l i t e b o g a s v o g a s v i m s v o
j i m s n a g a m a i b l i n j e g s v o g a k~a o s am o g a _s eb e. Evo, prema hrianskom zakonodavcu
i bogu, sve njihove dunosti. Medutim ^^dm o da~ je
hrianima nemoguno da vole ovog divljeg, surovog
i hirovitog boga kolega oboavaju, a, s druge strane,
mi ih vidimo kako se vjeno trude da kinje, da progone.
da unitavaju svoga blinjeg i svoju brau. Iz kog_ je
razloga religija, koja propovijeda jedino blagost, slogu.
poniznost, opratanje uvreda, pokoravanje vladarima,
hiljiadu ja jt a postala_povod nesloge, bijesa, bune, rata
i najcrnjih zloina? K a ^ jiu se svetenici boga mira
mogli izopaiti toliko da njihovo ime slui kao_ izgoyor
) Vidite Tillemont. dans la vie de Constantin, tom. IV art.

12, p. .

29

da se muti u drutvu^da se iz_ njega ^zagna ov^enoat


da se odobre naj neuveni]i prestupi, da se graani svaaju, da se vladari ubij aj u?
Da se objasne sve ove proturjenosti, dovoljno je
baciti ~pog!ed~~na M
|bo^a kojeg su hriani naslijedili od
Jevreja. Nezadovoljni uasnim bojama kojim ga je Moi
si je naslikao, hriani su jo vie nagrdili njegovu sliku
P rolazne kazne ovog ivota su jedine o kojima ^govori
Jjevrelski zaknnndavap Hrianin vidi svoga divljako
ga boga, koji se vjeno sveti sa jarou i bez mjere
J ednom rijeju, fanatizam hriana hrani se uzbudlji
vom idejom pakla, gdje e se njihov bog, pretvoren u
dzelata, isto tako nepravinog i nepomirljivog, pojiti
suzama svojih nesreniti stvorenja i ovjekovjeiti nji
hove vjene mukeT Tamo, zauzet svojom osvetom, on
e~ uivati u bolovima grenika^_or^ e sluati sa zado
voljstvom u^nsTflnja ~od koj ihi e odjekivati njegova zapaljena tamnica. Nada u svretak muke nee
ovjeku olakavati uasne kazne.
J ednom rijeju, prihvajgjui stranog boga Jevreja,
hriansty.o..ga je uinilo io gvirepiiim: ono ga pred
stavlja kao najbezumnijeg, najlukavijeg, najsvirepijeg,
tiranina kojega ljudski duh moe, zamisliti: p o hriansm uenju bog postupa sa svojim podanicima nepra
vino i divljaki poput kakvog demona. Da se uvjerimo
u ovu istinu, izloimo sliku jevreiske mitologije, koju
su hriani prihvatili i^mili_bejjmisl,e^ om

P O G L A V L JE IV

O HRISCANSKOJ MITOLOGIJI ILI O HRICANSKIM


IDEJAMA, O BOGU I NJEGOVOM PONAANJU
Jednim nepojmljivim aktom svoje svemoi bog je
stvorio svijet iz nitavila,1) on napravi svijet da bude
stanite ovjeka, kojega je stvorio po svojoj slici. Jedva
s t o je ovaj ovjek jedinstveni primjerak bojeg djela,
vidio "svjetlost, kada mu njegov tvorac postavi zamku
z a kojulTTbez sumnje znao da ovjek mora u ni u upasti.
Jedna zmija koja govori_zavede jednu enu, koju nije
iznenadila njena pojava; ova, navedena od zmiie. moli
svoga mua da pojede plod zabranjen od samoga boga.
Zbog ove male greke, j^y ri. otac ljudskog roda,
privlai na samoga sebe i na svoje nevino potomstvo
masu zala, iza kojih slijedi smrt, a koja se i posliie
smrti nastavljaju. Grijehom jednog jedinog ovjeka
itav liuds^i rod postaje predmet nebeskog gnjeva; on
je kanjen, zbog nehotine zablude jednog ovjeka,
optim potopom. Bog se kaie to je svijet naselio lju
dima; on nalazi da je lake udaviti i unititi ljudski rod
nego izmijeniti njeg(wb~src7
Ipak, mali broj pravednih izbegao je ovu boju
kaznu,"ali potopljena zemlja, uniteni ljudski rod nisu
jo dovoljni za neutoljiyu osv~t~ pojavljuje se novi
; Iako j e potekao od prijatelja boga, koje je on spasao opteg potopa, ovaj rod ponovo otpoinje da ga ljuti
novim prestupima; nikada svemoni ne uspijeva da na-*)
*) Stari filozofi su smatrali kao aksiom da n i t a n e n a
staje
iz n i e g a .
Stvaranje, takvo kakvo hriani zastu
paju danas, to jest obrazovanje nitavila teoloko je lzmiljanje
dosta moderno. Rije B a r a h, kojom se Geneza slui, znai inl t i ,
urelval.
rasporeivati
ve
postojeu
materiju.

31

ini svoje stvorenje takvim kakvim ga eli napraviti;


ffovolzopaavanje osvaja narode, novi gmev od strane
Jehove,_Napokon, pristrasan u svojoj milosti i u svojim
naklonostima, on baca ^pogled na jednog idotopolclpnikog Asirca; on stvara savez s niim: on mu obeava
da e njegov roi,J umnoen kao zvijezde neba^llf kao
zrnca morskog pijeska, uvijek uivati naklonost svoga
boga^ to je taj izabrani rod kojem bog otkriva svoju
volju; zbog njega on sto puta kvari poredak koji bijae
stvorio u prirodi; zbog njega je on nepravian te uni
tava itave narode. Ipak, ovaj favorizovani rod nije
radi toga sreniji ni privreniji svome bogu: on tri
uvijek stranim bogovima od kojih oekuje e
mu je njegov bog uskratio; on vrijea svoga boga kop
ga moe istrijebiti. as ga ovaj bog kanjava, as ga
mrzi bez razloga, as ga voli a da za to nema vie razloga: Napokon, poto ne moe_da povrati sebi .pokvareni
narod, koji tvrdoglavo voH, on mu alje svoga_ vlastitoga
sina. Ovoga sina narod nij^ ^ g g p . Sta govorim? Ovaj
voljeni sin, jednak bogu, svome ocu, osuen je na smrt
od strane naroda, prema kome je tvrdoglavo njean
njegov otac, koji je nemoan da spase ljudski rod a da
ne rtvuje svoga vlastitog sina. Tako nevini bog postaje
rtva pravinog: boga, koii ga voli; oba prskaju na ovu
udnu rtvu koju bog smatra nunom, a koji zna da to
nee biti od koristi okorjeloj naciji, koju nita nee
izmijeniti. Boja smrt, nekorisna z^ Izrael sluie. da
kle, bar da se ispataju grijesi ljudskog roda. ,
vjenosti _saveza koji je sveano potvrdio Svevinji i
koji su toliko puta obnovili potomci, favorizovanu nad-"*
j u je napokon napustio njen bog, koji nije mogao da j e
sebi privede. Zasluge za patnje i smrt njegovog sina
prenesene su na narode nekada iskljuene i liene nje
gove dobrote; ovi su izmireni sa nebom, jer su od tada
u odnosu sa njim praviniji; ljudski rod se vratio u
milost. Ipak, uprkos naporima boanstva, njegove naklonosti su nekorisne; ljudi i dalje grijee; oni ne pre
staju da potpaljuju^nebesku srdbu i da zasluuju vjene kazne, na koje je osuen najvei broj meu njima
32

Takva je prava_istorija boga koji predstavlja osnovu hTisanstva. ~Prema _vladanju tako udrvbm, tako
svirepom, tako protivnom svakom razlogu, da li s onda
moemo uditi to vidimo oboavaoce ovoga boga kako
su bez ikakve ideje o svojim dunostima, kako ne
poznaju pravdu, kako gaze nogama ovjenost i kako
se napreu u svome zanosu da se sjedine sa divljakim
boanstvom koje oboavaju i koje predlau kao uzor?
K-alrvn nprnStPt^jp ip a prava oviek nekiiig_od iedn ogjjoga koji nije, potedio svoga vlastitog sina? Kako
e frrianski_m4kTuvjeren u ovu baiku. moi da pra
ta svome blinjem? Zar nee doi na misao da je naj
sigurnije sredstvo da se svidi svome bogu, da bu^e
divi jaan kao to je on?1)
Zar nije oevidno da privrenici ovakvog boga mo
raju imati nesiguran moral, ija naela nisu uopte
ustaljena? Doista, ovaj bog nije uvijek nepravian i
svirep; njegovo vladanje se mijenja; as on stvara ita
vu prirodu za ovjeka, as nam se ini da je stvorio
ovoga ovjeka jedino zato da bi na njega prosuo svoju
samovolju i bijesove; as ga voli uprkos njegovim gre
kama, as osuuje ljudski rod na nesreu zbog jedne
jabuke. Napokon, ovaj nepromjenljivi bog je naizmenino pod uticajem ljubavi i srdbe, osvete i milosti,
dobrote i saaljenja; on nema nikada u svome ponaa
nju one dosljednosti koja karakterie mudrost. Pristran
u svojoj ljubavi za narod dostojan prezira i svirep bez
razloga za ostale ljude, on nareuje prevaru, krau,
ubistvo i nalae Svome. dragom narodu da bez oklije
vanja poini najuasnije zloine, da vrijea potenje,
da prezire pravo ljudi. Mi vidimo da u drugim okolno
stima zabranjuje ove iste zloine, da nareuje pravdu i
da propisuje ljudima da se uzdre od onoga to naru
ava red u drutvu. Ovaj bog, koji se zove u isto vri') Nama se predoava smrt bojeg sina kao nesumnjiv dokaz
dobrote boga-oca. Nije li to vie nesumnjivi dokaz njegovog zvjer
stva.
iivoom.tj.tve otvxae. njej vo sv.ie iostt je'ian dooar
hrianin umirui je rekao da nije nikada mogao shvatiti da je
dobar bog dopustio da umre nevin bog da bi se ublaio pravian
bog.
3 R azg o lien o h ria n stv o

33

ieme bog o s v e t e , bog m i l o s r a, bog r a t a i bog


m i r a , pue neprekidno hladno i toplo; prema tome, on
preputa, svakom od svojih oboavalaca da bira svoje
ponaanje; a time njegov moral postaje^ samovoljan.
Treba li da se iznenadimo, poslije ovoga, to se hriani
nikada do sada nisu mogli sloiti izmeu sebe u tome
\da li je pogodnije u oima njihovog boga da oproste
ljudima ili da ih unite zbog njihova miljenja? Je dnom
'rijeju, za njih je problem da li je korisnije da zakolju
i ubiju one koji ne misle kao oni ili da se pokau ovjeni prema njima i da ih puste da ive u miru.
Hriani ne oskudijevaju u opravdavanju svoga boga
zbog udnog i tako esto nepravednog ponaanja, koje,
prema svetim knjigama, vidimo kod njega. Ovaj bog,
kau oni, apsolutni ^spodar stvoreni a. moe njima da1
raspolae po svojoj volji, a da se ne optui zbog _ne
pravde, niti mu se smije traitij;ajmJZaJWfigova djela;
njegova~~pravda nije pravda ovjeka:..avaj nema ..prava
da^ga kori. Xako je vidjeti koliko je_ slab_o_vaj odgovor.
Doista, ljudi, pripisujui pravdu svome.. boguL_ mogu
imati ideju o svojoj vrlini jedino pretpostavljaju da ona
lii, po svojim posljedicama, na pravdu njihovih bli
njih. Ako bog nije pravian kao ljudi, mi nita ne
7.namn_n njegovoj pravdi, i mi mu pripisujemo kvalitet
o koiem nemamo nikakve ideie. Ako nam se kae da
b o g n e duguie nita svojim stvorenjima pretpostavlia
se da_ie tiranin, koji se po pravilu, rukovodi jedino svojim hirom. Taj hir ne moe, otada, biti uzor nae
pravde. ier_nema vie veze s nama a mi smatramo da
s vi o d n o si treba da budu uzaiamnL. Ako bog ne duguje
nita sv o iim stvorenjima, kako ovi mogu traiti neto
od njega? Ako su. kako nam se ponavlja neprestano,
ljudi, u odnosu na boga, k a i l o v a r'a n u n k a m a
l o n a r a , ne moe tu_bitL moralnih odnosa izmeu
njih i njega. Pa ipak, na ovim odnosima svaka se reli
gija zasniva. N l taj nain, _rei da bog ne duguie niia
svojim stvorenjima i da njegova pravda nije isto _la.i
njihova, to je podrivati osnove svake p ra v d g i sv a k e
34

cT za doSro i da ih kanjava za zlo koje ine.


esto nam se kae da e se tek na drugom svijetu
boja pravda pokazati. Ako to prihvatimo, ne moemo
ga zvati pravinim na ovom svijetu, gdje tako esto
vidimo vrlinu potisnutu i porok nagraen. Dokle god
se ovo bude deavalo, neemo biti u stanju da pripiemo pravdu jednom bogu koji doputa, bar tokom ovog
ivota, jedinog o kiojem .moemo suditi, privremene
nepravde koje e, kako se pretpostavlja, jednog dana
biti raspoloen da naknadi. Ali zar sama ova pretpostav
ka nije uveliko neosnovana? Ako je ovaj bog mogao
pristati da bude nepravian i za jedan momenat, kako
da ne pretpostavljam da to moe biti i kasnije? Kako,
uostalom, pomiriti jednu pravdu, koja se tako lako
opovrgava, sa postojanou ovoga boga?
Ono to se govori o pravdi boga moe se jo pripi
sati dobroti koja mu se pridaje i na kojoj ljudi zasni
vaju svoje dunosti prema njemu. Doista, ako je ovaj
bog svemoan, ako je tvorac svih stvari, ako se sve ini
jedino po njegovom nareenju, kako mu se moe pripi
sati dobrota u jednom svijetu gdje su njegova stvorenja
stalno izloena zlu, svirepim bolestima, moralnim i fizi
kim revolucijama, napokon samoj smrti? Ljudi mogu
pripisivati dobrotu bogu jedino prema dobrima koja
od njega dobijaju; im trpe zlo, ovaj bog nije dobar za
njih. Teolozi obezbeuju dobrotu svoga boga tvrdei
da on nije tvorac zla, to pripisuju jednom zlom duhu,
pozajmljenom iz uenja maga. Ovaj zao duh vjeno
radi da nakodi ljudskom rodu i da' ga lii milostivih
namjera providnosti koja bdi nad njim. Bog, kau nam
ovi uenjaci, nije tvorac zla, on ga jedino doputa. Me
utim, zar doputati zlo nije isto to i initi zlo, kad ie
u pitanju svemona sila koja ga moe spreiti? Uostalom, ako se dobrota boga mogla osporiti jednog tre
nutka, koliko smo sigurni da se ona nee opovrgnuti
zauvijek? Najposlije, kako u hrianskom sistemu sa
dobrotom bojom ili sa njegovom mudrou pomiriti
njegovo esto divljako ponaanje i krvava nareen ja~
35
*

koja mu svete knjige pripisujuT^Kako hrianin moe


pripisati dobrffi^bogu Tto jF je riajvci broi lfudi stvo
rio jedino zato da bi ih" vjeno osuivao? Rei e nam se,
bez sumnje, da je ponaanje boje za nas nedokuiva
tajna, da mi nemamo prava da ga ispitujemo^ da bi se
na slabi razum izgubio svaki put kada bi htio da
istrai dubine njegove hrianske mudrosti; da ga treba
u tiini oboavati i strepei pokorayati.se prorotvima
boga koji je sam dopustio da se sazna njegova volj a ;
zatvaraju nam se usta time to se kae da se^boanstvo
otkriva ljudima.

POGLAVLJE V

O OTKROVENJU
Kako se bez pomoi razuma moe saznati je li
uopte istina da je boanstvo govorilo? Ali, s druge
strane, zar hrianska religija ne progoni razum? Zar
ona ne zabranjuje- da se pomou njega ispituju udne
norme koje nam predoava? Zar ona stalno ne besjedi
protiv p r o f a n o g r a z u m a , koji optuuje zbog ne
savrenosti, koji esto smatra kao bunu protiv neba?
Prije nego to se mogne suditi o boanskom otkrovenju,
trebalo bi imati pravu ideju o boanstvu. Ali odakle se
crpe ta ideja, osim iz samog otkrovenja, jer je na ra
zum, kako se veli, suvie slab da se uzdigne do sazna
nja vrhovnog bia? Tako e nam samo otkrovenje do
kazati autoritet otkrovenja. Uprkos ovom zaaranom
krugu, otvorimo knjige koje treba da nas prosvijetle
i kojima treba da podvrgnemo na razum. Nalazimo li
tu tane pojmove o ovom bogu kojega nam objavljuju
prorotva? Da li emo ta saznati o njegovim svojstvi
ma? Nije li ovaj bog gomila protivrjenih kvaliteta
koji ga pretvaraju u neobjanjivu zagonetku? Ako je,
kao to se pretpostavlja, ovo otkrovenje djelo samoga
boga, kako da se vjeruje hrianskom bogu, koji se
prikazuje kao nepravian, kao laan, kao dvolian, kao
onaj koji stavlja zamke ljudima, kao onaj koji se za
bavlja time to ih obmanjuje, to ih zasljepljuje, to ih
ini surovim; kao onaj koji stvara razna znamenja da
bi ih prevario, kao onaj koji prostire na njih duh za37

nosa i baca ih u greke?1) Na taj nain, od prvih ko


raka, ovjek, koji nee da se uvjeri u hriansko otkrovenje, pada u sumnju i nedoumicu; on ne zna da
li bog koji mu je govorio nema namjeru da ga samog
prevari, kao to je, po svome vlastitom priznanju, pre
vario tolike druge; uostalom, zar nije prisiljen da to
misli kad vidi beskrajne svae svojih svetih vodia,
koji nikada nisu mogli da se sloe o nainu da se tano
shvate prorotva boanstva koje se objavilo?
Zar nee biti dvostruko neizvjestan i zastraen onaj
koji dobronamjerno ispituje otkrovenje prihvaeno od
hriana, kad vidi da je njegov bog tvrdio da ga moe
spoznati jedino nekolicina odabranih bia dok je osta
lim smrtnicima htio da ostane nepoznat, iako je i njima
ovo otkrovenje bilo podjednako nuno? Kako e taj
ispitiva znati da nije i on u broju onih kojima njegov
bog, pristrasno, nije htio da se otkrije? Zar se nee
njegovo srce uznemiriti vidjevi kako bog pristaje da se
pokae i da objavi svoje odluke samo jednom broju
ljudi, i to ljudi veoma malo znaajnih kad se uporede
sa itavim ljudskim rodom? Zar nije naveden na to da
optui ovoga boga zbog veoma crne zlobe zato to je
on, ne htijui se pokazati tolikim narodima, prouzro
kovao, u toku dugog niza vijekova, njihovu nunu
propast? Kakvu ideju moe da stvori o jednom bogu
koji kanjava milione ljudi zato to nisu znali tajne
zakone, koje je on sam objavio samo zato da bi ih
sakrio u mrani i nepoznati kut Azije?
I tako, kad hrianin proita ak otkrivene knjige,
sve besmislice u njima kao da se zavjere ukazujui mu
na potrebu da bude oprezan prema bogu koji mu go
vori; sve ga nadahnjuje nepovjerenjem u njegov mo
ralni karakter; za njega sve postaje neizvjesno. Izgleda
da je njegov bog, u sporazumu sa tumaima svoje to
bonje volje, stvorio plan da udvostrui tamu njegova
) U Svetom pismu i kod crkvenih otaca bog je uvijek pred
stavljen kao obmanjiva. On doputa da Eva bude zavedena od
zmije; on ogrubljuje srce faraona. Isus Krist je k a m e n s p o
ticanja.
Eto stanovita sa kojih nam se pokazuje boanstvo.
38

neznanja. Doista, da se uvrste njegove sumnje, kae


mu se da je otkrivena volja t a j n a , to znai stvar
nepristupana ljudskom duhu. Ako je tako, kakva je
onda bila potreba da se ona objavi? Zar je potrebno da
se bog pokae ljudima jedino zato da ne bi bio shvaen?
Zar ovo ponaanje nije isto toliko smijeno koliko i
besmisleno? Rei da se bog otkrio jedino zato da bi
objavio tajne, to jest da se bog otkrio jedino da bi
ostao nepoznat, da bi nam sakrio svoje puteve, da bi
zaveo na duh, da bi uveao naa neznanja i nae
neizvesnosti!
Pravo istinsko otkrovenje, koje bi dolo od dobrog
i pravednog boga i koje bi bilo potrebno svim ljudima,
trebalo bi da bude dovoljno jasno da ga moe shvatiti
cijeli ljudski rod. Da li je takvo otkrovenie na kojem
se zasnivaju jevrejstvo i .hrianstvo? Euklidovi ele
menti su shvatljivi za sve one koji hoe da ih shvate:
ovo djelo podjednako shvataju svi geometri. Je li Bibli
ja tako jasna i ne prouzrokuju li isto tako njene otkri
vene istine sporove izmeu teologa koji ih objavljuju?
Koja je to sudbina odredila da Sveto pismo, otkriveno
od samoga boanstva, ima potrebe jo za komentarima!
Zahtijeva li ono svjetlosti odozgo da bi mu se vjerovalo
i da bi bilo shvaeno? Zar nije udnovato da ono to
treba da vodi sve ljude ni jedan od njih ne shvata?
Zar nije svirepo da im je ono to je za njih najvanije
najmanje poznato? Sve je tajna, sve je mrano, neiz
vjesno, sve je sporno u religiji objavljenoj od Svevi
njeg da prosvijetli ljudski rod. Stari i Novi zavjet
sadre istine bitne za ljude, ali ih niko ne moe shvatiti;
svako ih shvata razliito i teolozi nisu nikada sloni na
koji nain da ih tumae. Malo zadovoljni tajnama sve
tih knjiga, hrianski svetenici su izmiljali iz vijeka
u vijek nove tajne u koje su njihovi uenici morali da
vjeruju, iako o tome njihov osniva i njihov bog nije
nikada govorio. Ni jedan hrianin ne moe sumnjati
u tajne trojstva, jo manje u tajnu ovaploenja, kao
ni u djelotvornost sakramenata, a, meutim, Isus Hrist
nikada se nije izjasnio o ovim stvarima. U hrianskoj
39

religiji sve je, izgleda, preputeno uobrazilji, hirevima,


samovoljnim odlukama njenih slugu, koji sebi prisva
jaju pravo da kuju tajne i simbole vjere prema svome
interesu. Na taj nain, ovo otkrovenje se ovjekovjeuje
pomou crkve, koja tvrdi da je nadahnuta od boanstva
i koja, umjesto da prosvjeuje duhove svoje djece je
dino zna da ih zbunjuje i zagnjuruje u more neizvje
snosti.
Takve su posljedice ovog otkrovenja, koje slui kao
osnova hrianstva i u iju istinitost nije doputeno
sumnjati. Bog je, kae nam se, govorio ljudima. Ali
kada je on govorio? On je govorio prije hiljade godina
izabranim ljudima koje je uinio svojim organima. Ali
kako emo povjerovati u istinu da je ovaj bog govo
rio, osim ako se u tome ne oslonimo na svjedoanstva
ba onih koji kau da su dobili njegova nareenja?
Dakle, ovi tumai boanske volje jesu ljudi. Ali zar
ljudi nisu skloni da se sami varaju i da varaju druge?
Kako e se, dakle, saznati moe li se povjerovati u ta
svjedoanstva koja ovi organi neba sami prisvajaju?
Kako emo znati nisu li obmanuti suvie ivom uobra
ziljom ili nekom iluzijom? Kako emo danas otkriti
je li sasvim istinito da je ovaj Mojsije razgovarao sa
svojim bogom i da je prije nekoliko hiljada godina
dobio od njega zakon jevrejskog naroda? Kakav je
bio temperamenat ovog Mojsija? Da li je bio hladno
krvan ili zanesen, iskren ili lukav, ambiciozan ili nekoristoljubiv, istinoljubiv ili laov? Moe li se osloniti
u tome na svjedoanstva ovjeka koji, poto je uinio
toliko uda, nije nikada mogao osloboditi svoj narod
idolopoklonstva i koji je, krivac da je od maa pogi
nulo etrdeset i sedam hiljada Jevreja. imao obraza da
izjavi da je n a j k r o t k i j i m e u l j u d i m a ? Da
li su dovoljno vjerodostojne knjige pripisane ovom
Mojsiju, koje saoptavaju toliko dogaaja koji su se
desili poslije njega? Napokon, kakav dokaz imamo o
njegovoj misiji osim svjedoanstva est stotina hiljada
Jevreja, prostih i sujevjernih, neznalica i lakomisle
nih, koji, moda, bijahu obmanuti od zvjerskog zako40

nodavca, uvijek spremnog da ih istrijebi, ili koji nisu


nikada mogli znati ta treba da se pie kasnije na
raun ovoga poznatog zakonodavca?
Kakav nam dokaz daje hrianska religija o misiji
Isusa Hrista? Znamo li njegov karakter i njegov temperamenat? Koliko moemo vjerovati svedoanstvu
njegovih uenika, koji su, po njihovom vlastitom pri
znanju, bili ljudi prosti i lieni znanja, prema tome
skloni da ih zasjene lukavstva vjetog laova? Nije li
svjedoanstvo najobrazovanijih linosti Jerusalema za
nas od veeg znaaja od svjedoanstva nekolicine ne
znalica, koje redovito obmanjuju oni" koji hoe da
obmane? Ovo nas sada vodi ispitivanju dokaza na
kojima se zasniva hrianstvo.

POGLAVLJE VI

O DOKAZIMA HRISCANSKE RELIGIJE, O UDIMA,


O PROROTVIMA, O MUENICIMA
Vidjeli smo u prethodnim poglavljima opravdane
razloge, koji nas navode da sumnjamo u otkrovenje
objavljeno Jevrejima i hrianima. Uostalom, hrianstvo, u vezi s ovim lanom, nema nikakve prednosti u
odnosu na sve ostale religije svijeta, koje, uprkos nji
hovoj meusobnoj neslozi, zastupaju da su proizile
od boanstva i koje tvrde da imaju iskljuivo pravo na
njegove naklonosti. Hindus uvjerava da je sam B r a
m a tvorac njegovog kulta; Skandinavac smatra kao
takvog svoga stranog O d i n a. Ako su Jevrejin i hrianin dobili svoju religiju od Jehove posredstvom
slugu Moj ija i Isusa, musliman uvjerava da je svoju
dobio posredstvom proroka, nadahnutog od samoga
boga. Tako sve religije tvrde da su potekle s neba. Sve
zabranjuju razumu da ispituje njihova sveta prava;
sve tvrde da su istinske, iskljuujui druge; sve pri
jete bojim gnjevom onima koji odbijaju da se pokore
njihovom autoritetu; napokon, sve su lane na osnovu
opipljivih protivrjenosti kojima su ispunjene; na osno
vu ideja nakaradnih, mranih i esto mrskih o boan
stvu; na osnovu udnih zakona koje propisuju bo
anstva; na osnovu svaa koje nastaju izmeu nji
hovih privrenika; napokon, sve religije na zemlji pru
aju nam jedino gomilu lai i buncanja, koja isto tako
ozlojeuju razum. Prema tome, hrianska religija nema
nikakvih prednosti nad ostalim sujevjerjem kojim je
svijet zaraen i njeno nebesko porijeklo osporavaju joj
sve ostale religije sa isto toliko razloga sa koliko ga ona
njima osporava.
42

Kako se, dakle, odluiti u njenu korist? Kako do


kazati valjanost njenih prava? Ima li ona drugaiji
karakter koji trai da se ona istakne i koji je to karak
ter? Pomae li nam ona da saznamo, bolje od svih
drugih, sutinu i prirodu boanstva? Na alost, ona ga
samo ini jo vie nepojmljivim; ona nam ga predstav
lja jedino kao hirovitog tiranina ije su udi trenutno
naklonjene, a najee tetne ljudskom rodu. ini li
ona ljude boljima? Na alost, vidimo da ih ona svugdje
razjedinjuje, ona ih zavada, ona ih ini netrpeljivim,
ona ih sili da budu delati svoje brae. ini li ona
carstva monim i naprednim? Zar ne vidimo svugdje
gdje ona vlada kako porobljeni narodi, lieni kreposti,
energije, volje za rad, ame u sramnom mrtvilu nema
jui nikakve ideje o istinskom moralu? Koji su, dakle,
znaci na osnovu kojih se trai da priznamo nadmonost hrianstva nad ostalim religijama? To su, kae
nam se, njegova uda, njegova prorotva, njegovi mu
enici. Ali ja vidim uda, prorotva i muenike kod
svih religija svijeta. Ja vidim svugdje ljude podmukle
i obrazovanije od prostoga svijeta kako varaju ove
neuke i kako ih zasjenjuju djelima koja su za njih
natprirodna zato to ne znaju prirodne zakone i sred
stva kojima se slue vjetine.
Ako mi Jevrejin navede Moj sijeva uda, ja vidim
ova tobonja uda, izvrena pred oima najneznalakijeg, najnieg, najlakovjernijeg puka, ije svjedoan
stvo nema nikakve vrijednosti za mene. Uostalom; ja
mogu podozrijevati da su ova uda unesena u jevrejske svete knjige dugo vremena poslije smrti onih koji
bi ih mogli opovrgnuti. Ako mi hrianin navede Je
rusalem i svjedoanstvo itave Galileje da bi mi doka
zao uda Isusa Hrista, ja vidim jedino gomilu koja ih
moe potvrditi; ili ja pitam, kako je bilo mogue da
jedan cijeli narod, svjedok uda Mesije, pristane na
njegovu smrt i ak je revnosno trai? Da li bi narod
Londona ili Pariza pristao da se pred njegovim oima
ubije ovjek koji bi uskrsap iz mrtvih, vratio vid sli
jepima, ispravljao hrom$^ lijeio uzete? Ako su Jev43

reji traili Isusovu smrt, sva su njegova uda ponitena


za svakog neobavjetenog ovjeka.
S druge strane, zar se ne mogu Mojsijevim u
dima, kao i onima Isusa Hrista, protivstaviti uda koja
je Muhamed izvrio pred oima itavog stanovnitva
Meke i sakupljene Arabije? Cilj Muhamedovog uda
bio je da ubijedi Arape da je on boji ovjek i oni su
u to povjerovali. Isusova uda nisu nikoga uvjerila u
njegovu misiju. Sam sveti Pavle, koji postaje njegov
najvatreniji uenik, nije bio uvjeren u uda o kojima
je u njegovo doba postojalo toliko svjedoka; njemu je
trebalo novo udo da bi sebe ubijedio. S kojim se pra
vom hoe, dakle, da mi danas vjerujemo u uda koja
nisu bila uvjerljiva u samo doba apostola, to jest ubr
zo poslije njihovog ostvarenja? Neka nam se ne kae
da su nam uda Isusa Hrista isto tako dobro potvrena
kao i ma koji dogaaj svjetovne istorije i da je sum
njati u njih isto tako smijeno kao sumnjati u posto
janje Scipiona ili Cezara, za koje mi saznajemo jedino
po izvjetajima istoriara koji su nam o njima govorili.
Postojanje jednog ovjeka, generala armije, heroja nije
nevjerovatno; nije to isto to i jedno udo.1) Mi vje
rujemo da su moguni dogaaji o kojima nas izvje
tava Tit Li vije, dok sa prezirom odbacujemo uda
o kojima nam on pria. Jedan ovjek sjedini esto
u sebi najgluplju lakovjernost s najizrazitijim talen
tima. Samo hrianstvo nam je o tome dalo bezbrojne
primjere. U oblasti religije, sva su svjedoanstva sum
njiva. Najobrazovaniji ovjek, kad je zahvaen zano
som, ili pijan od fanatizma, ili zaveden svojom matom,
vidi veoma loe. udo je nemogua stvar. Bog ne bi
bio nepromjenljiv ako bi mijenjao prirodni poredak.
Nama e se, moda, rei da bog ili njegovi lju
bimci mogu, ne mijenjajui poredak stvari, nai u
prirodi sredstva nepoznata drugim ljudima. Ali tada
) Da bi se u njega povjerovalo, natriprodan dogaaj trai
svjedoanstva jaa nego to je dogaaj u koji se moe potpuno
vjerovati. Lako je vjerovati da je Apolonis od Tiane postojao.
Ja se za to oslanjam na Filostrata, jer njegovo postojanje sasvim
prihvata razum. Ali ja ne vjerujem. Fjlostratu kad mi kae da Je
Apolonis inio uda. Ja veoma ^fflggfem da je Isus Krist mrtav,
ali ja ne vjerujem da je uskrsnMP

njihova djela nee biti natprirodna i nee imati nita


udesnog. udo je uinak suprotan stalnim zakonima
prirode. Prema tome, sam bog bez povrede svoje mu
drosti ne moe initi uda. Mudar ovjek koji bi vidio
udo bio bi u pravu da sumnja da li je dobro vidio;
trebalo bi da ispita da li taj neobini uinak koji ne
shvaa ne odgovara nekom prirodnom zakonu koji on
jo ne poznaje.
Ali, dopustimo, za trenutak da su uda mo
gua i da su ona Isusova bila istinita ili da bar nisu
bila unesena u evanelje nakon dugog vremena poto
su bila ostvarena. Da li su svjedoci koji su ih prenijeli,
apostoli koji su ih vidjeli, dostojni da im vjerujemo i
nije li njihovo svjedoanstvo neprihvatljivo? Da li su
ovi svjedoci bili dovoljno prosvijeeni? Po priznanju
samih hriana, to bijahu ljudi bez znanja, izvueni iz
taloga puka, prema tome lakovjerni i nesposobni da
ispituju. Da li su ovi svjedoci bili nepristrasni? Ne,
oni su imali, bez sumnje, najvie interesa da podra
vaju udnovate dogaaje koji su dokazivali boanstvo
njihovog uitelja i istinu religije koju su htjeli da
uspostave. Da li su ove iste dogaaje potvrdili tadanji
istoriari? Ni jedan od njih nije o njima govorio, i u
jednom gradu, tako sujevjernom kakav je bio Jeru
salem nije se naao ni jedan jedini paganin koji je uo
da se govori o dogaajima najneobinijim i naj
veim koje je istorija ikada saoptila. Uvijek nam
jedini hriani potvruju Hristova uda. Trae da
vjerujemo kako se, dok je boji sin umirao, zemlja
zatresla, sunce pomrailo, mrtvi izali iz grobova.
Kako je tako neobine dogaaje primijetilo jedino
nekoliko hriana? Da li su oni, prema tome, bili je
dini koji su ih opaali? Hoe da vjerujemo da je Hrist
uskrsnuo; navode nam se kao svjedoci apostoli, ene,
uenici. Zar ne bi bilo presudnije sveani istup na
javnom mestu nego sva njegova tajna istupanja pred
ljudima koji su htjeli da stvore novu sektu? Hrianska vjera je zasnovana, prema svetom Pavlu, na uskr
snuu Isusa Hrista; tr e s lo je, dakle, da ovaj dogaaj
45

bude narodima prikazan na najjasniji i najnesumnjiviji nain.1) Zar se ne bi spasilac svijeta mogao optu
iti za pakost to se pokazao jedino svojim uenicima
i ljubimcima? On nije htio, dakle, da itav svijet vje
ruje u njega? Jevreji, rei e mi se, ubijajui Hrista,
zasluili su da budu zaslijepljeni. Ali, zato su im u
ovom sluaju apostoli propovijedali evanelje? Da li
se moglo nadati da e vie povjerovati u njihov iskaz
nego u svoje vlastite oi?
Uostalom, uda su, izgleda, izmiljena jedino da
zamijene zdravo rasuivanje; istina i oevidnost, da bi
se prihvatile, nemaju potrebe za udima. Zar nije
veoma udnovato to boanstvo nalazi da je lake kva
riti prirodni poredak nego poduavati ljude oevidnim
istinama, koje su najpogodnije da ih uvjere i dobiju
njihov pristanak? uda su izmiljena jedino da dokau
ljudima ono u ta se ne moe vjerovati; ne bi bilo
potrebe za udima da im se obraalo razumom. Prema
tome, to su nevjerovatne stvari koje slue kao dokaz
drugim nevjerovatnim stvarima. Gotovo sve varalice
koje su narodima objavljivale religije objavjivale su
im nedokazive stvari; zatim su inile uda da bi ih
obavezali da vjeruju u stvari koje su im objavili. V i
ne m o e t e , rekli su, s h v a t i t i o n o t o v a m
k a e m; al i j a v a m d o k a z u j e m da go
vorim istinu inei pred vaim o i
m a o n o t o ne m o e t e s h v a t i t i . Narodi
su platili za ovo: strast za udesnim ih je spreila uvi
jek da rasuuju; oni su samo vidjeli da uda nisu mo
gla dokazati nemogue stvari niti promijeniti sutinu
istine. Nekoliko uda koje je mogao uiniti jedan ov
jek ili, ako hoete, sam bog, nee dokazati nikada da
dva i dva nisu etiri ili da je tri samo jedan, da je neko
nematerijalno bie, lieno organa, moglo govoriti lju
dima, da je jedno bie, mudro, pravino i dobro moglo
narediti da se vre ludosti, nepravde, svireposti itd.
) Pristalice Bazlllda i Cerintina, Jereticl, koji su ivjeli u
doba roenja hrianstva, zastupali su miljenje da Isus nije bio
mrtav, i da je Simon Kirenanin bio razapet na krstu umjesto
njega. Vidite S. Epiphan. haer., ch. 28. Eto, u doba raanja crkve
bilo Je ljudi koji su sumnjali u smrt i prema tome, u uskrsnue
Isusa Hrista, a hoe se da ml to Vjerujemo danas 1

46

Odatle proizlazi da uda ne potvruju nita osim lu


kavstvo i lai onih koji hoe da varaju ljude da bi
potvrdili izmiljotine koje su im oni objavili i glupu
lakovjernost onih koje ovi laci zavode. Ovi posljednji
su uvijek poeli da lau, da daju lane ideje o boan
stvu, da tvrde kako su bliski s njim; a da dokau ova
nevjjerovatna uda, oni su inili nevjerovatna djela
koja su pripisivana svemonosti bia koje ih je uputilo.
Svaki ovjek koji ini uda ne dokazuje istine, nego
izmiljotine. Istina je jednostavna i jasna; udesno uvi
jek objavljuje la. Priroda je uvijek istinita; ona dje
luje zakonima koji se nikada ne opovrgavaju. Rei da
bog ini uda, to znai rei da on pro tivr jei samom
sebi, da opovrgava zakone koje je prirodi propisao, da
ini nekorisnim ljudski razum, iji je on tvorac. Je
dino su nam laci mogli rei da treba odbaciti iskustvo
i odstraniti razum.
Takozvana uda o kojima nam pria hrianstvo, kao
i ona svih ostalih religija, poivaju uvijek na lakovjer
nosti naroda, na njihovoj zanesenosti, njihovom ne
znanju i lukavstvu laaca. To isto moemo rei za
prorotva. Ljudi su u svim vremenima eljeli da sa
znaju budunost, pa se uvijek nalazilo ljudi raspolo
enih da ih uslue. Kod svih naroda svijeta vidimo
arobnjake, vrae, proroke. Jevreji su jednaki u tom
pogledu sa Tatarima, crncima, divljacima i svim dru
gim narodima zemlje; jer svi imaju varalice spremne
da ih prevare za poklone. Ovi udni ljudi morali su
ubrzo osjetiti da njihova proricanja treba da budu ne
jasna i dvosmislena da se ne bi kasnije opovrgavala.
Ne treba se, dakle, iznenaditi to su jevrejska proro
tva mrana, jer se u njima nalazi sve to se tu hoe
da trai. Ona koja hriani pripisuju Isusu Hristu ne
gledaju istim oima Jevreji, koji jo oekuju svog Me
siju, za kojeg ovi prvi vjeruju da je doao ve osam
naest vijekova. Prorotva jevrejstva su narodu, nemir
nom i nezadovoljnom svojom sudbinom, uvijek objav
ljivala oslobodioca, koji je isto tako bio predmet oe
kivanja Rimljana i gotovo svih naroda svijeta. Svi se
47

ljudi prirodnom sklonou nadaju kraju svojih nesrea


i vjeruju da providnost ne moe propustiti da ih usrei.
Oslanjajui se na obeanje svoga boga, Jevreji, sujevjerniji nego svi drugi narodi, uvijek su ekali po
bjednika ili vladara koji e promijeniti njihovu sud
binu i koji e ih izvui iz bijede. Kako se moe i mi
sliti da se ovaj oslobodilac javio u linosti Isusa,
ruioca, a ne obnovitelja jevrejskog naroda, koji po
slije njegove smrti nije uopte imao udjela u milosti
svoga boga!
Redovno se kae da su propast jevrejskog na
roda i njegovo rasturanje bili predskazani i da je to
uvjerljivo dokazalo hrianska prorotva. Odgovaram
da je bilo lako predskazati rasturanje i propast jednog
naroda, uvijek nemirnog, pomamnog i buntovnog
prema svojim gospodarima, uvijek rascijepljenog unu
tarnjim podjelama. Uostalom, ovaj narod su esto
osvajali i rasturali; hram je sruio Tit, a ve je Nabuhodonosor odveo zarobljena plemena u Asiriju i rasijao ih po svojim dravama. Mi vidimo da se obino
rasturaju Jevreji, a ne ostali pobijeeni narodi, a to
je stoga to bi se ovi, poslije nekog vremena, uvijek
mijeali sa pobjednikim narodom, dok se Jevreji ni
kada ne mijeaju s narodima meu koje se nasele i
ostaju uvijek izdvojeni. To se isto deava sa G e b r i
m a ili P a r s i m a Persije i Hindustana, kao i menima koji ive u muslimanskim zemljama. Jevreji
ostaju rastureni zato to su nedrutveni, netrpeljivi i to
su slijepo vezani za svoje predrasude.1)
Prema tome, hriani nemaju nikakvog razloga
da se ponose prorotvima svetih jevrejskih knjiga, niti
da se njima hvaliu protiv onih koje smatraju uvarima
prava religije koje se gnuaju. Judeja je bila uvijek
potinjena svetenicima, koji su imali veliki uticaj na
dravne poslove i koji su se mijeali u politiku da pred-*)
*) Apostolska djela dokazuju oevidno da su prije Isusa Hrlsta Jevreji bili rastureni. Oni su doli iz Grke, Persije, Arabije
ltd. u Jerusalem radi praznika Uskrsa. Vidite les Actes, ch. 2,
v. 8. (Djela apostolska). Tako su, poslije Isusa, stanovnici Judeje
bili rastjerani od strane Rimljana.

48

skazuju dogaaje srene ili nesrene, ve prema tome


za koje je bilo vie osnove da se oekuju. Ni jedna
zemlja nije imala vei broj nadahnutih: vidimo da su
proroci drali javne kole, gdje su u tajne svoje vje
tine uvodili one koje su smatrali dostojnim ili koji
su htjeli, varajui lakovjerni narod, da steknu poto
vanje i da sebi obezbijede sredstva da ive na njegov
raun.1)
Vjetina proricanja je, dakle, bila pravi zanat ili,
jo bolje, grana trgovine, veoma korisna i unosna u
siromanom narodu koji je ivio u uvjerenju da je
njegov bog iskljuivo zauzet oko njega. Veliki dobici
koji su proistekli iz ove trgovine laima morali su iza
zivati rascjep meu jevrejskim prorocima. Tako vidimo
da oni ozloglauju jedni druge; svaki je pisao o svome
rivalu kao i l a n o m proroku i tvrdio za njega da
je bio nadahnut od zlog duha; bilo je uvijek svaa
izmeu laaca jer je trebalo raistiti kome ostaje pri
vilegija da vara svoje sugraane.
Doista, ako ispitujemo postupke ovih proroka,
tako hvaljenih u Starom zavjetu, da li emo nai u
njima samo moralne kvalitete? Vidimo drzovite svetenike, vjeno zabavljene dravnim poslovima koji
su uvijek bili vezani s vjerskim; vidimo u njima
podanike koji prave nemire, koji stalno spletkare
protiv vladara koji nisu dovoljno pokorni, koji rue
njihove planove podiui narode protiv njih i uspi
jevajui esto da ih srue kako bi se ostvarila nji
hova zlokobna predskazanja, koja su javno izrekli
protiv njih. Napokon, veina proroka koji su igrali
neku ulogu u istoriji Jevreja pravi su buntovnici,
zauzeti neprekidno brigom da preture dravu, da
') Sv. Jeremlja tvri da Saduceji nisu prihvatili prorotva i
da su doputali samo pet knjiga Mojsijevih. Dodwell, de jure laicorum kae da su, pijui vino, proroci bili raspoloeni da proriu.
Vidite p. 259. Izgleda da je bilo komedijaa plesaa, pjesnika i
muziara koji su uili, kao i svugdje, svoju vjetinu.
49
4 R azg o lien o h ria n stv o

izazovu nerede i da savladaju graansku vlast. Jer,


svetenici su uvijek bili neprijatelji graanske vlasti,
ako im ona nije bila dovoljno usluna, dovoljno
podvrgnuta njihovim vlastitim interesima.1) Bilo
kako bilo, vjetaka nejasnost prorotava doputala je
svakom neobinom ovjeku, svakom zanesenjaku ili
proroku koji se pojavio u Jerusalemu ili u Judeji da
obmanjuje one koji su vjerovali u Mesiju ili oslobodioca
Izraela. Hriani, iji je duh bio zagrijan milju na
njihovog Hrista, vjerovali su da ga vide i opazili su ga
razgovjetno u najnejasnijim mjestima Starog zavjeta.
Pomou alegorija, vjetina, komentara, nategnutih tu
maenja, oni su uspjeli da samima sebi stvore iluzije i
da nau izriita predskazanja u besmislenim buncanji
ma, u praznim proricanjima i udnim zbrkama pro
roka.2)
) Prorok Samuel, nezadovoljan Saulom koji je odbio njegove
svireposti, oglauje ga svrgnutim s prestola i stavlja mu rivala u
linosti Davida. Elija je, izgleda, bio samo smutljivac koji u svo
jim svaama sa vladarima nije uspio i koji je morao da se spase
bjekstvom od pravedne kazne. Jeremija, koji je bio izdajica, sam
pomae da ga shvatimo. On se sporazumijevao sa Asircima protiv
svoje opsjednute domovine. On se, izgleda, jedino starao da oduzme
svojim sugraanima hrabrost i volju da se brane. On kupuje polje
svojih roaka u isto vrijeme kad objavljuje svojim sugraanima da
e biti rastureni i odvedeni u ropstvo. Kralj Asirije preporuuje
ovog proroka svome generalu Nabuzardanu 1 kae mu da se mnogo
stara za njega. Vidite Jeremiju.
) Lako je sve vidjeti u Bibliji hvatajui se u njoj za sve,
kao to je radio sv. Augustin, koji je vidio sav Novi zavjet u
Starom. Prema njemu, Abelova rtva je slika Isusa Hrista; dvije
ene Abrahamove su sinagoga i crkva; komad crvenog sukna, koji je
izloila jedna bludnica koja je izdala Jerihoa znaio je krv Isusa
Hrista; jagnje, jarac, lav su simboli Isusa Hrista; mjedena zmija
predstavlja rtvu krsta. Same tajne hrianstva su objavljene u
Starom zavjetu; korpa objavljuje euharistiju itd. Vid. S. Aug. Serm.
7 8 . et son Ep. 157. Kako bi jedan razuman ovjek mogao vidjeti
u Emanuelu, objavljenom od Isaije, Mesiju, ije je ime I s u s ?
Vidite Isaie . 7. v. 14 (Isaija). Kako otkriti u nekom mranom,
ubijenom Jevrejinu, v o u k o j i e u p r a v l j a t i i z r a e l
s k i m n a r o d o m? Kako vidjeti kralja oslobodioca, obnovitelja
Judeje o ovjeku koji je, umjesto da izbavi svoje sugraane, doao
da uniti jevrejske zakone i poslije ijeg su dolaska njegovu malu
zemlju opustoili Rimljani? Treba biti duboko zaslijepljen da se
pronae Mesija u ovim predskazanjima. Sam Isus nije, izgleda, bio
jasniji ni sreniji u svojim prorotvima. U evanelju S. Luc., ch. 21
(sv. Luka) on objavljuje oevidno poslednji sud; govori o anelima,
koji na zvuk trube skupljaju ljude da se predstave pred njim.
On dodaje: K a e m v a m, u i s t i n u , d a o v o p o k o l j e
n j e n e e n e s t a t i a da se ova p r e d s k a z a n j a
n e o s t v a r e , a ipak svijet jo traje, a hriani poslije osam
naest vijekova, oekuju posljednji sud.
50

Ljudima se nita ne ini tekim to se slae s nji


hovim pogledima. Kad budemo bez predubjeenja posmatrali jevrejska prorotva, mi emo u njima vidjeti
samo besmislene rapsodije koje su iskljuivo djelo
fanatizma i bunila; vidjeemo da su ova prorotva ne
jasna i zagonetna kao paganska proricanja; napokon,
sve e nam dokazati da su ova tobonja boja prori
canja jedino buncanja i lai nekoliko ljudi naviknutih
da iskoritavaju lakovjernost praznovjernog naroda, ko
ji je vjerovao u sanje, u tlapnje, u utvare, u ine i koji
je primao lakomo sva buncanja koja su mu se servirala,
samo ako su bila ukraena udesnim. Svugdje gdje bude
ljudi neznalica bie i proroka, nadahnutih, tvoraca u
da; ove dvije trgovake grane smanjivae se u istoj
srazmjeri u kojoj se narodi budu prosvjeivali.
Najposlije, meu dokaze istinitosti svojih dogmi
hrianstvo stavlja veliki broj m u e n i k a , koji su
svojom krvlju potvrdili istine religioznog miljenja koje
su bili usvojili. Nema religije na zemlji koja nije imala
svoje vatrene branioce, spremne da rtvuju svoj ivot
za ideje za koje je, po njihovom dubokom uvjerenju,
vezana njihova vjena srea. ovjek, sujevjeran i ne
znalica, tvrdoglav je u svojim predrasudama; njegova
lakovjernost spreava ga da ikad posumnja da su ga
njegovi duhovni voi mogli varati; njegova tatina ga
uvjerava da se on sam ne moe promijeniti; napokon,
ako je imao dovoljno jaku uobrazilju da vidi otvorena
nebesa i boanstvo spremno da nagradi njegovu hra
brost, nema te muke kojoj on ne bi prkosio i koju ne bi
izdrao. U svome pijanstvu on e prezreti kratkotrajne
bolove; on e se smijati usred svojih delata; njegov
odlutali duh uinie ga ak neosjetljivim za bol. Milost
tada umekava srca gledalaca; oni se dive udesnoj
vrstoi muenika; njegov zanos ih pridobija; oni vje
ruju u njegovu pravednu stvar; a njegova hrabrost,
koja im izgleda natprirodna i boanska, postaje ne
sumnjiv dokaz istinitosti njegova miljenja. Na taj na
in, zanos se prenosi jednom vrstom zaraze; ovjek se
uvijek interesuje za one koji pokazuju najvie vrstine,
51
4

i tako tiranija zadobija pristalice svima onima koje


progoni. Ova postojanost prvih hriana imala je kao
prirodnu posljedicu privlaenje obraenika u hrianske redove. Muenici prema tome, nita ne dokazuju
osim snagu zanosa, zaslijepljenost, tvrdoglavost koje
sujevjerje moe proizvesti, i svirepo ludilo svih onih
koji progone svoje blinje zbog religioznih shvatanja.
Sve jake strasti imaju svoje muenike; ponos,
tatina, predrasude, ljubav, zanos za javnim dobrom,
sam zloin, stvaraju svaki dan muenike; ili bar ine
da oni koje ove strasti opijaju zatvaraju oi pred opa
snostima. Da li, dakle, iznenauje to zanos i fanatizam,
dvije najjae ljudske strasti, ine da ljudi opijeni nadanjima koja im one pruaju, esto sami hrle u zagrljaj
smrti? Uostalom, ako je hrianstvo imalo svoje mu
enike koji se slave, zar nema i jevrejstvo svoje? Zar
nisu nesreni Jevreji, koje je Inkvizicija osudila na
lomau, isto tako muenici svoje religije? Njihova po
stojanost ide u njihovu korist isto toliko koliko posto
janost hrianskih muenika ide u korist hrianstva.
Ako su muenici dokazivali istinitost religije, nema re
ligije ni sekte koja ne bi mogla biti smatrana istinom.
Najposlije, meu tim muenicima kojima se ponosi
hrianstvo, a iji je broj moda preuvelian, ima ih
vie koji su prije bili rtve nesmotrene revnosti, ne
mirne naravi, buntovnog duha, nego religioznog zanosa.
Sama se crkva ne usuuje da opravda one koje je
njihova nerazumna naprasitost ponekad gurala dotle
da mute javni poredak, da razbiju idole, da rue paganske hramove. Ako bi ljudi ove vrste bili smatrani
muenicima, svi buntovnici, svi smutljivci drutva
imali bi prava na ovaj naziv kad podnose kazne.

P O G L A V L JE

O TAJNAMA HRICANSKE RELIGIJE


Otkriti neto nekome, to je otkriti mu tajne o ko
jima prije nije znao.1) Ako upitamo hriane koje su
tajne vane, a koje su zahtijevale da se sam bog po
mui da ih otkrije, rei e nam da je najvea od ovih
tajni i najnunija ljudskom rodu ona o jedinstvu bo
anstva, tajna koju su, prema njihovu miljenju, ljudi
bili nesposobni da sami sebi otkriju. Ali nismo li u
pravu da ih pitamo, da li je ovo tvrenje ba istinito.
Ne moe se sumnjati u to da je Mojsije objavio jedin
stvenog boga Jevrejima i da se potpuno potrudio da ih
uini neprijateljima idolopoklonstva i politeizma dru
gih naroda. Za vjerovanie i kult ovih naroda govorio
je da ga se uasava nebeski vladar koji ih je izvukao
iz Egipta. Ali, zar nije veliki broj mudraca paganizma,
bez pomoi jevrejskog otkrovenia, otkrio jednog vieg
boga, gospodara svih drugih bogova? Uostalom, zar
sudbina, kojoj su svi drugi bogovi paganizma bili pod
loni, nije sama po sebi bila jedan jedinstveni bog,
ijem se vrhovnom zakonu cijela priroda pokoravah?
Sto se tie osobina koje je Mojsije pridavao svom bo
anstvu, ni Jevreji ni hriani nemaju prava da se
njima ponose. Mi vidimo u njemu jedino udnog despota,
gnjevnog, ispunjenog svirepou, nepravdom, pristra) U paganskim religijama otkrivali su tajne posveenim: uili
su ih tada neem to nisu znali. U hrianskim religijama otkriva
im se da treba da vjeruju u trojstvo, ovaploenje, uskrsnue ltd.
ltd. ltd., to jest u stvari koje ne ^hvataju vie nego da im se nije
nita otkrilo ili zbog kojih zapadaju u jo vee neznanje.
53

snou sklonou ka zlu. Njegovo ponaanje moe sva


kog ovjeka koji o tome razmilja da baci u najstra
niju nedoumicu. Sta e biti od njega kad mu se jo
dodaju neshvatljivi atributi koje hrianska teologija
nastoji da mu pripie? Saznajemo li neto o tome bo
anstvu ako nam se kae da je to d u h, n e m a t e r i
j a l n o bie koje ne lii ni na ta od onoga to pomou
ula saznajemo? Zar ljudski duh nije zbunjen nega
tivnim dodacima, kao to su b e s k o n a n o s t , neizmjernost, vjenost, svemonost, sve
znanje
it., kojima se ukraava ovaj bog u jednu
jedinu svrhu: da postane nepojmljiv? Kako pomiriti
mudrost, dobrotu, pravdu i druge moralne kvalitete
koji se daju ovome bogu sa udnim i esto uasnim
ponaanjem koje mu jevrejske i hrianske knjige pri
pisuju na svakoj strani? Zar ne bi vie vrijedilo ostaviti
ovjeka u potpunom neznanju o boanstvu nego mu
otkriti boga ispunjenog protivrjenostima, koje nepre
kidno daju povoda za sporove i koje slue kao izgovor
da bi se njegov mir pomutio? Otkriti slinog boga, to
uvijek znai otkriti ljudima namjeru da zapadnu u
najveu nedoumicu i da se podstiu na svau, da sebi
kode, da se unesreuju.
Bilo ma kako, pitamo se je li prava istina da hrianstvo priznaje samo jednog jedinog boga, istog kao
to je onaj Mojsijev? Zar ne vidimo da hriani oboa
vaju trojni boanstvo*, pod imenom t r o j s t v , a ?
Vrhovni bog raa od pamtivijeka sina jednakog sebi;
od jednog i drugog boga proizlaze trei, jednak obojici
prvih; ova tri boga jednaka u boanstvu, u savrenosti,
u vlasti, obrazuju ipak samo jednog jedinog boga. Zar
nije dovoljno da se izloi ovaj sistem pa da se pokae
sva njegova besmislenost? Da li se, dakle, boanstvo
pomuilo da prosvijetli ljudski rod samo da bi mu
otkrilo sline tajne? Da li su najprimitivniji i najdivljiji
narodi ikada proizveli miljenja udovinija i pogod
54

nija da pomute razum?1) Meutim, Mojsijevi spisi ne


sadre nita to bi moglo dati mjesta ovom tako ud
nom sistemu; jedino nategnutim objanjenjima nastojalo
se da se u Bibliji pronae dogma trojstva. Sto se tie
Jevreja, zadovoljni jednim jedinstvenim bogom kojeg
im je njihov zakonodavac objavio, oni nisu nikada ni
sanjali da ga utrostrue.
Drugi od ovih bogova, ili, prema jeziku hriana,
d r u g a l i n o s t t o j s t v a , obukla se u ljudsku
prirodu, ovaplotila se u utrobi jedne djevice i, odriui
se svoga boanstva, podvrgla se slabostima vezanim za
na rod; ak je podnijela sramnu smrt radi ispatan ja
grijeha zemlje. To je ono to hrianstvo naziva tajnom
o v a p l o e n j a . Ko ne vidi da su ovi besmisleni poj
movi pozajmljeni od Egipana, Hindusa i Grka, ije su
smijene mitologije pretpostavljale bogove u ljudskom
obliku i potpuno podvrgnute ljudskim slabostima?3)
Tako nam hrianstvo nareuje da vjerujemo da
se bog pretvara u ovjeka a da ne teti svojoj boanskoj
prirodi; on je mogao trpjeti, umrijeti, on se mogao r
tvovati samome sebi, ali se nije mogao osloboditi ud
novatog ponaanja da bi obuzdao svoj vlastiti gnjev.
To je ono to hriani zovu tajna o t k u p l j e n j a
ljudskog roda.
) Dogma trojstva je oevidno pozajmljena iz Platonovih sa
njarija ili moda alegorija pod kojima je ovaj romantini filozof
nastojao da sakrije svoje uenje. Izgleda da njemu hrianstvo du
guje veinu svojih dogmi. Platon je doputao tri h i p o s t a z e
ili naina da nastane boanstvo. Prva je stvarala v r h o v n o g
boga; druga L o g o s ,
rije, boji um, proizveden od prvoga
boga; trea je d u h ili dua svijeta. Prvi uenjaci hrianstva
izgleda da su bili platonisti. Njihov zanos je nalazio, bez sumnje
u Platonu uenje slino njihovoj religiji; ako bi htjeli da budu
zahvalni, trebalo bi da ga uine svojim prorokom crkvenim
ocem. Jezuitski misionari su nali u Tibetu boanstvo, gotovo slino
ovome naih zemalja. Kod Tatara bog se naziva K o n c i o - c i k ,
jedinstven bog i K o n - c i o - s u m , trojni bog. Na svojim brojanicama oni kau, om , h a, h u m, tj. um ruka, mo ili rije,
, ljubav. Ove tri rijei ine jedno od imena boanstva. Vidite
Lettres dif. tom. is. Broj t r i su stari uvijek potovali, jer na
istonim jezicima s a l o m , to znai t r i , znai isto i s p a s .
*) Egipani su, izgleda bili prvi koji su tvrdili da su
bogovi tjelesni. F o e, bog kineskog naroda, roen je od
oproene sunanim zrakom. Niko ne sumnja u Hindustanu
ploenje V i n e. Oajni to se ne mogu uzdii do boga,
da su ga teolozi svih naroda primorali da sie na zemlju.
55

njihovi
djevce,
u ovaizgleda

Istina je da je ovaj mrtvi bog uskrsnuo. Slino


Adonisu u Fenikiji, Ozirisu u Egiptu, Atisu u Frigiji,
koji su nekada bili znamenja prirode koja je povreme
no umirala i raala se, hrianski bog se ponovo raa
iz svoga vlastitog pepela i trijumfujui izlazi iz groba.
Takve su te udne tajne ili uzviene misterije koje
hrianska religija otkriva svojim vjernicima; takve su
te ideje, as uzviene, as neznatne, ali uvijek nepoj
mljive, koje nam ona daje o boanstvu; eto, dakle,
svjetla koje otkrovenje daje naem duhu! Izgleda da je
sve ono to hriani prihvataju smiljeno jedino zato da
udvostrui oblake koji sakrivaju boju sutinu od oiju
ljudi. Bog je, kae nam se, htio da se uini smijenim da
bi zbunio radoznalost onih koje uvjeravaju da ih je
ipak htio osvijetliti posebnom milou. Kakav pojam se
moe stvoriti o otkrovenju, koje, umjesto da neemu
naui, smuuje najjasnije pojmove?
Tako. uprkos otkrovenju, toliko hvaljenom od hriana, njihov duh nema nikakvih znanja o biu koje
predstavlja osnovu itave njihove religije. Naprotiv, ovo
glasovito otkrovenje slui jedino da zamrai sve poj
move koji bi se mogli o njemu stvoriti. Sveto pismo ga
zove s k r i v e n i b o g . David nam kae da on
s m j e t a s v o j e s k l o n i t e u mr a k, da
m u t n e v o d e i o b l a c i i n e a t o r k o j i ga
p o k r i v a . Napokon, hriani, prosvijetljeni od samog
boga, imaju o njemu samo protivrjene ideje, besmisle
ne pojmove koji ine njegovo postojanje sumnjivim ili
ak nemoguim u oima svakog ovjeka koji se oslanja
na svoj razum.1)
Zaista, kako shvatiti jednog boga koji, stvarajui
svijet jedino radi ovjekove sree, doputa ipak da je
najvei dio ljudskog roda nesrean i na ovome i na
drugom svijetu? Kako bi se jedan bog koji uiva najve
u sreu mogao ljutiti na djela svojih stvorenja? Ovaj
>) Jedan crkveni otac je rekao: T u n e D e u m m a x i m
co g no s c i mu s , cm i g n o r a r e eum cognoscimus.
(Boga najvie tada poznajemo kad smatramo da je nesaznajan
Primj. prev.).
56

bog je, dakle, osjetljiv na bolove; njegovo bie moe,


dakle, da se uznemiri; ono je, dakle, u zavisnosti od
ovjeka, koji moe po volji da ga obraduje ili da ga
oalosti. Kako jedan moni bog moe ostaviti svojim
stvorenjima zlokobnu slobodu koju oni mogu zloupotrebiti da ga uvrijede i da se sami izgube? Kako jedan bog
moe postati ovjek i kako tvorac ivota i prirode moe
sam da umre? Kako jedan jedinstveni bog moe postati
trojan a da ne teti svome jedinstvu? Odgovara nam se
da su sve ove stvari tajne; ali ove tajne rue samo
postojanje boga. Zar ne bi bilo razlonije, sa Zoroastrom
ili Maneom, prihvatiti da u prirodi postoje dva naela
ili dvije suprotne snage nego, prema hrianstvu, do
pustiti jednog svemonog boga koji nema vlasti da
sprei zlo? Jedan pravedan bog ili pristrasan; jedan
milostivi bog, ali neumoljiv, koji e vjenom kaznom
kazniti za zloine poinjene u jednom trenutku; jedan
prosti bog koji se utrostruuje; jedan bog, naelo svih
bia, koji moe pristati da umre zato to nema vlasti
da se drugaije zadovolji u svojoj boanskoj pravdi!
Ako suprotnosti ne mogu istovremeno postojati u jed
nom istom subjektu, postojanje jevrejskog i hrianskog
boga je bez sumnje nemogue. Odatle se mora zaklju
iti da su uenjaci hrianstva dodacima, koji su sluili
da ukrase ili, bolje reeno, da nagrde boanstvo umje
sto da ga uine saznajnim, postigli jedino da se ono
uniti ili bar da se uini neshvatljivim. Na taj nain,
pomou bajki i tajni, otkrovenje je samo pomutilo
ljudski razum i uinilo neizvjesnim jednostavne poj
move koje bi oni inae mogli stvoriti o nunom biu
koje vlada prirodom pomou nepromjenljivih zakona.
Ako se ne moe osporiti postojanje jednog boga, izvje
sno je bar da se ne moe prihvatiti ovaj kojega hriani
oboavaju i ije ponaanje, poredak i kvalitete njihova
religija nastoji da im otkrije. Ako biti a t e i s t znai
57

nemati nikakvu ideju o boanstvu, hrianska teologija


moe biti smatrana jedino kao nauka koja ima za cilj
da uniti vjerovanje u postojanje vrhovnog bia.1)

l) Nikada hriSanski teolozi nisu bili saglasni meu sobom


o dokazima postojanja jednog boga. Oni se uzajamno aste nazivom
ateist,
jer njihova dokazivanja nisu nikada ista. Veoma je
malo ljudi meu hrianima koji su pisali o postojanju boga a da
nisu bili optueni zbog a t e i z m a . D e k a r t , Kiark, Paskal, Ar
nold, Nikola bili su smatrani a t e i s t i m a . Razlog je za to uvi
jek jednostavan: potpuno je nemogue dokazati postojanje jednog
bia, tako udnog kao to je ono od kojeg je hrianstvo napra
vilo svoga boga. Nama e se rei, bez sumnje, da ljudi nisu u sta
nju da sude o boanstvu i da je njihov dub suvie ogranien da
bi se o njemu stvorila ideja. Ali, u ovom sluaju, zato da se o
njemu neprestano rasuuje? Zato mu oznaavati kvalitete koji rue
jedan drugoga? Zato o njemu priati bajke? Zato se svaati i
klati o nainu da se shvate buncanja koja se razglauju na njegov
raun?
58

P O G L A V L JE V i n

O OSTALIM TAJNAMA I DOGMAMA


HRISCANSTVA
Nezadovoljni tajanstvenim oblacima kojima je hrianstvo prekrilo boanstvo, nezadovoljni jevrejskim
bajkama koje je ono prihvatilo za svoj raun, hrianski uenjaci su se trudili da umnoe tajne i da sve vie
i vie smuuju razum svojih uenika. Religija, odreena
da prosvijetli narode, sama po sebi je splet zagonetki;
to je lavirint odakle se zdrav razum ne moe da izvue.
Ono to je i u starim predrasudama bilo nepojmljivo
moralo je nuno nai mjesto u jednom religioznom si
stemu kojemu je glavno naelo bilo da'razum zauvijek
uutka. Fatalizam Grka u rukama prvih hriana pre
tvorio se u p r e d o d r e e n je . Prema ovoj tiranskoj
dogmi, bog milosra odreuje najvei broj nesrenih
smrtnika na vjene muke; on ih stavlja, za neko vri
jeme, u ovaj svijet jedino da bi oni tu zloupotrebili svo
je sposobnosti, svoje slobode, da bi se uinili dostojnim
neumoljivog gnjeva svoga stvaraoca. Bog, ispunjen
predvianjem i dobrotom, daje ljudima s l o b o d n u
v o l j u , za koju ovaj bo^ dobro zna da e se zloupotrebiti, da e se dovoljno izopaiti da ovjek zaslui
vjeno prokletstvo. U tom cilju boanstvo stvara naj
vei broj ljudi; daje im sklonosti nune za njihovu
sreu, dozvoljava im da djeluju jedino da bi imao zado
voljstvo da ih zagnjuri u pakao. Nita strasnije od slika
koje nam hrianstvo stvara o ovom mjestu boravka
namijenjenom najveem dijelu ljudskog roda. Jedan
milostivi bog pojie se u toku vjenosti suzama nesrenih, koje je stvorio jedino da budu nesreni; grenik,
59

zatvoren u mrane tamnice, bie preputen zauvijek


prodrljivim plamenovima; svodovi ove tamnice e od
jekivati krgutanjem zuba, urlanjima; muke koje e tu
iskusiti, i nakon miliona vijekova, tek e da ponu, a
utjeno nadanje da e jednog dana doi kraj mukama
bie oduzeto nesrenom greniku; jednom rijeju, bog,
jednim dijelom svoje svemoi, uinie ovjeka osjetlji
vim na trpljenje, bez prekida i bez kraja; njegova
pravda e mu dopustiti da zloine, ije su posljedice na
ovom svijetu ograniene vremenom, kazni beskrajnim,
vjenim kaznama. Takva je ideja koju hrianin stvara
sebi o bogu koji trai njegovu ljubav. Ovaj tiranin ga
je stvorio jedino da ga unesrei; on mu je dao razum
jedino da ga prevari; sklonosti jedino da ga zavode;
slobodu jedino da ga uputi da ini ono to treba da ga
upropasti zauvijek; napokon, on mu je dao prednosti
nad ivotiniama jedino da bi imao priliku da ga izloi
mukama, koiih su ove ivotinje, kao i mrtve materije,
osloboene. Dogma preoreenia ini ovjekovu sud
binu mnogo munijom nego to je sudbina kamenja
i ivotinja.1)
Istina je da hrianstvo obeava prekrasan boravak
onima koie boanstvo bude odabralo da budu predmet
njegove liubavi. Ali ovo mjesto je rezervisano samo
malom broju izabranih, koji e, bez ikakve zasluge
s njihove strane, imati ipak prava na dobrotu svoga
boga, pristrasnog za njih i svirepog za ostale ljude.
Na taj nain su T a r t a r i E l i z e j paganske
mitologije, izmiljeni od laova koji su htjeli ili za') Dogma preoreenia je osnova jevrejske religije. U Mojsijevim spisima vidi se jedan bog pristrasan za narod koji je iza
brao, a nepravian za sve ostale narode. Grka teologija i istorija
pokazuju nam svugdje ljude koje su bogovi kaznili zbog zloina
nunih i predskazanih proricanjima. Primjer za to su nam Orest,
Edip, Ajaks itd. Ljudi su uvijek od boga stvarali naineoraviniie
od svih bia. Meu nama, prema jansenlstima, bog .dodjeljuje svoju
milost jedino onome koji mu se svia, bez obzira na njegove za
sluge, to je mnogo saglasnije jevrejskom fatalizmu, hrianskom i
paganskom, nego uenje molinista, koji tvrde da bog dodjeljuje svo
ju milost svima onima koji je zaslue i koji je mole. Izvjesno je da
su dosljedni hriani istinski f a t a l i s t i .
Oni se od fatalizma
Izvlae rekavi da su putevi boji tajne. Ali ako su tajne, zato oni
uvijek o njima razmiljaju?
60

straiti ljude ili ih zavesti, nali mjesto u religioznom


sistemu hriana, koji su samo promijenili imena ovih
boravita u imena r a j a i p a k l a . Svakako e nam se
rei da je dogma o nagradama i kaznama na drugom
svijetu korisna i nuna ljudima, koji bi se inae bez
straha prepustili najveim neumjerenostima. Odgova
ram da im je jevrejski zakonodavac briljivo sakrio ovu
tobonju tajnu i da je dogma o buduem ivotu inila
dio tajne koja se u misterijama Grka otkrivala posve
enim. Za ovu dogmu ne zna prosti narod; drutvo
svemu tom postoji; uostalom, ne obuzdavaju ljude ti
budui uasi koje sadanje strasti uvijek preziru ili bar
sumnjaju u njih, nego dobri zakoni, razumno vaspitanje, potena naela. Ako bi vladari vladali mudro i
pravino, oni ne bi imali potrebe za dogmom o buduim
nagradama i kaznama da bi obuzdali narode. Ljudi e
uvijek biti vie pogoeni sadanjim koristima i oe
vidnim kaznama nego zadovoljstima i kaznama koje im
se namjenjuju za drugi ivot. Strah od pakla nee za
drati zloince koje strah od prezira, srama, vjeala ne
moe da zadri. Zar hrianski narodi nisu puni zloi
naca koji neprestano prkose paklu, iako u njegovo po
stojanje nisu nikada sumnjali?
Bilo kako, dogma o buduem ivotu pretpostavlja
da e ovjek preivjeti sam sebe ili, bar, da e poslije
svoje smrti biti osjetljiv na nagrade i kazne koje mu
religija predvia. Prema hrianstvu, mrtvi e ponovo
uzeti jednog dana svoj tjelesni oblik; pomou uda
boje svemonosti, rastureni i razbacani molekuli, koji
su sastavljali njihova tijela, ponovo e se pribliiti
oni e se sjediniti ponovo sa svojim besmrtnim duama:
takve su udne ideje koje predoava dogma o u s k rs n u u. J evreji, iji zakonodavac nije nikada govorio
o ovoj udnoj pojavi, izgleda da su_ crpli_ovo._uenje
kod maga, za vrijeme, svoga ropstva uJavUo.nu; ipak,
ono nije bilo sasvim prihvaeno meu _njima. Farizeji
su doputali uskrsnue mrtvih. Saduceji su ga odba
civali. Danas ie ono jedna od osnovnih taaka hrianskp
61

religije.1) Njeni privrenici esto vjeruju da e Jednoga dana uskrsnuli i . da e njihovo uskrsnue biti
praeno optim sudom i krajem svijeta. Prema njima,
bog, koji sve zna i k o j i poznaje najtananije misli ljudi,
doi e na oblacima da im^ podnese taan raun o nji
hovom ponaanju; on e im suditi sa najveim sjajem
i poslije ovog suenja njihova sudbina e biti neopozivo
odluena ; dobije e biti prihvaeni u prekrasnom boravitu koje je boanstvo rezervisalo_ za svoje izabrane i
anele; zli e se stropotati u plamenove namijenjene
demonima, neprijateljima boga.J, ljudi.
Doista, hrianstvo doputa nevidljiva bia drugaije^pnrode nego to je ovjekova. Jedna od ovih bia
izvravaju voliu Svevinjeg, a druga vjeno nastoje da
rue njegove namjere. Prva, poznata pod _imenom
a n e l a ili glasnika, podreena su bogu, a on se, kako
ono tvrdi, njima slui da nadzire upravljanje svijetom
ij_ osobito, da uva ovjeka. Ova dobrotvorna bia, pre
ma miljenju hriana. jesu i s t i d u h o v i , ali oni
imaju mo da postanu vidljivi uzimajui ljudski oblik.
Svete__knjige Jevreja i hriana ispunjene su utvarama
ovih udnih bia koje j e boanstvo slalo onim ljudima
koje je htjelo da favorizuje da bi bili njihovi vodii,
njihovi zatitnici, njihovi bogovi-uvari. Odatle se vidi
da su dobri aneli u uobrazilji hriana ono to su
nimfe, lari. penati bili u uobrazilji pagana i ono to su
vile bile za pisce romana.
Nepoznata bia druge vrste bila su oznaena ime
nima d e m o n a , " a v o l a , r a v i h d u h o v a ; sma
traju se kao neprijatelji ljudskog roda, kao napasnici
ljudi, zavodnici, vjeno zauzeti oko toga da uvale ljude
iFgrijeh. Hriani im pripisuju izvanrednu snagu, spo>) Autor Ecclesiaste ch. 3, v. 19 uporeuje smrt ovjeka sa
smru ivotinja i izgleda da stavlja u pitanje dogmu o besmrtnosti
due. Mi ne vidimo u evanelju da Isus Hrist upisuje u zloin Saducejima negiranje uskrsnua. Ipak Je ovaj lan zasluivao neke
znaajnije primjedbe od strane jednog boga koji je doao da
naui ljude tolikim neobinostima i koji je uostalom, trebalo sam
da uskrsne. Tano je da Isus kae u evanelju da bog nije b o g
m r t v i h . Ali ovo ne bi dokazivalo uskrsnue; ovo bi vie doka
zivalo da patrijarsi Abraham, Isak i Jakob nisu mrtvi zato to
Jo nisu uskrsll; bar Sveto pismo nas tome ne ui.
G2

sobnost da ine uda slina onima Svevinjeg, a pridaju


im i vlast koja ljulja njegovu i koja uspijeva da uini
sve njegove namjere nekorisnim. Doista, premda hrianska r e li g ija ne daje demonu ba istu vlast kao bogu,
ona pretpostavlja da ovaj zli duh spreava Jju d e
da postignu sreu koju im dobrotvorno boanstvo na
mjenjuje, i on vodi najvei broj ljudi u propast; jed
nom rijeju, prema idejama hrianstva. carstvo avola
je mnogo ire nego ono vrhovnog bia; ovaj uspijeva
jedva da spase nekoliko izabranih, dok drugi vodi u
prokletstvo ogromnu masu onih koji nemaju snage da
se odupru njegovim opasnim nadahnuima. Ko ne "vidi
da ie S a t a n a , da je demon, uas za hriane, pozaj
mljen iz dogme o dva naela, nekada prihvaene u
Egiptu i na cijelom istoku? Oziris i Tifon Egipana.
Oromazd i Ahriman Persijanaca i Haldejaca izazvali
su bez sumnje stalni rat koji se vodi izmeu hrianskog
boga i njegovog stranog protivnika. Pomou ovog si
stema ljudi su vjerovali da vode rauna o dobru i__zlu
koje doivljuju. Jedan svemoni avo slui da se oprav
da boanstvo zbog nunih nesrea, koje mue ljudski
rod, a koje on malo zasluuje.
Takve su te uasne dogme i tajne o kojima su
hriani saglasni; postoji i vie drugih tajni koje su
svojstvene posebnim sektama. Tako jedna brojna sekta
hrianstva doputa posredno mTesto, pod imenom is t i 1 i t e. gdje se due, manje krive nego one koje su
zasluile pakao, primaju a neko vrijeme da Ispataju
stroge kazne za greke poinjene u ovom ivotu; one
e zatim primaju u boravite vjene sree. Ova dogma,
oevidno pozajmljena iz Platonovih sanjarija, u rukama
sveTtenika rimske crkve postala je nepresuni izvor
bogatstva, budui da su oni nepravino prisvojili vlast
da otvaraju vrata istilita. Oni tvrde da su njihove
mone molitve u stanju da ublae strogost boanskihodluka i da skrate muke dua koje je pravini bog
osudio na ovo nesreno boravite.1)
') Oevidno je da Platonu rimski katolici duguju svoje is t i l i St e. Ovaj zaneseni filozof dijeli ljudske duSe na i s t e ,
63

Ono to prethodi dokazuje nam da hrianska


religija nije dopustila da njeni privrenici budu lieni
povoda za strah i uas; uinivi da stalno strepe, ona
uspijeva da ih dri u pokornosti i da smuuje njihov
razum.1)

na i z l j e i v e i na n e i z l j e i v e . Prve, koje su pripadale


pravinim, vraale su se odricanjem sveoptoj dui svijeta, tj. bo
anstvu od kojeg su bile potekle; druge su ile u pakao, gdje su
svake godine prolazile u smotri ispred sudaca ovog mranog car
stva; ovi su putali da se na svjetlo vrate due koje su dovoljno
ispatale svoje grijehe; napokon, neizljeive due ostajale su u Tartaru, gdje su bile muene dovijeka. Platon, kao i hrianski kazuisti nabraja zloine ili grijehove koji su zasluivali ove razne
stepene kazni.
Protestantski uenjaci, zavidni, bez sumnje, katolikom svetenstvu na bogatstvima, nerazumno su postupili odbacivi dogmu
lstilita, ime su mnogo umanjili svoj vlastiti Interes. Bilo bi,
moda, mudrije da su odstranili dogmu pakla, odakle vie nita
ne moe izvui due nego to su odbacili dogmu istilita, koja
mnogo manje ozlojeuje. Iz istilita svetenici uvijek Imaju mo
gunosti da za novac oslobode due.
J) Muhamed je kao i hrianski uenjaci, osjeao potrebu da
se ljudi zastrae da bi zadobio vlast nad njima. Oni, kae se u
Kuranu, koji ne vjeruju bie obueni u odijela od vatre; bacae
se vrela voda na njihove glave; njihova unutrlca i njihova koa
e se raspadati, 1 oni e biti gaani eljeznim buzdovanima. Svaki
put kad pokuaju da iziu iz pakla da bi se oslobodili muka,
ponovo e biti unutra uvueni, i demoni e im rei: T r p i t e
b o l u p l a m e n u . . . Vidite IAlcoran, . 8. (Kuran).

64

POGLAVLJE IX

O OBREDIMA, O TAJNIM CEREMONIJAMA ILI O


H R ISCA N SK O J T E R G IJI1)
Ako su dogme hrianske religije tajne koje ra
zum ne moe da shvati, ako je bog kojeg ona objavljuje
nepojmljivi bog, ne treba da se udimo kad vidimo da
u obredima i ceremonijama ova religija vri neke nera
zumljive i tajne ini. Pod okriljem jednog boga koji se
otkrio jedino da bi zbunio ljudski razum, sve mora biti
neshvatljivo, sve mora zdravi razum uiniti nedo
voljnim.
Najvanija ceremonija hrianstva, bez koje jedan
ovjek ne moe biti spasen, zove se k r t e n j e; drib
se sastoji u"tome da se prospe voda na glv djtit ill
mladog ovjeka^ prizivajui trojstvo. Tajnim svojstvom
ove vode TTijei koje je prate ovjek se duhovno preporaa; on se opere od prljavtina prenesenih s poko
ljenja u pokoljenje, od prvog oca ljudskog roda; jed
nom rijeju, on postaje boje dijete i otada je sposoban
da ue u njegovo carstvo kad napusti ovaj svijet. Ipak,
prema hrianskom shvatanju, ovjek umire jedino zbog
posljedica Adamovog grijeha. Ali, ako je pomou kr
tenja. _gyaj grijeh poniten, kako su onda hriani
smrtni? Rei e nam se, moda, da je Isus Hrist izbavio
ljude^ od duhovne smrti, a ne od smrti tijela. Ali ova
duhovna smrt nije nita drugo nego grijeh, a, u ovom
sluaju, kakove moe desiti da hriani nastavljaju da
') Teurgija je ona forma magije koja se ostvaruje pomou
duhova-dobroinltelja.
5 R azg o lien o h ri a n stv o

65

grijee kao d ajiisu bili J?tkupl^jenM_qsloboeni od gri


jeha? Vidimo da je krtenje tajna nedokuiva razumu,
prema iskustvu nedjelotvorna.**)
U nekoliko hrianskih sekti biskup ilicgvetenik,
izgovarajui rijei i stavljajui malo ulja elo, ini
da sveti duh sie u mladog ovjeka ili dijete. Ovom
ceremonijom hrianin je p o t v r e n u svojoj vjeri i
dobij a nevidljivo masu milosti od Svevinjeg.
Oni hriani koji najsavrenijim odricanjem svoga
razuma najvie uu u duh svoje nepojmljive religije,
nezadovoljni tajnam?, koje su joj zajednike sa ostalim
sektama, doputaju ipak jednu koja moe najudnije
da iznenadi; to je tajna transsupstancije. Na strani
glas jednog svetenika bog svijeta je primoran da sie
iz boravita svoje slave da bi se pretvorio u hljeb; a
ovaj hljeb, postavi bog, postaje predmet oboavanja
naroda koji se hvali da se gnua idolopoklonstva2)
Ne moe se spreiti da, u djetinjim ceremonijama,
za koje zanos hrianski vee najveu nagradu, vidimo
veoma izrazi t_zna_k_ t e u g i i e, primjenjivane kod
istonih naroda. Boanstvo, primorano magijskom sna
gom" nekoliko rijeci,~~praenih ceremonijama, pokorava
e glasu svojih svetenika ali onih koji znaju tajnu da ga
pokrenu da dejstvuje i da p o jijihovu nareenju ostva) Ceremonija krtenja se primenjivala u Mitrinim tajnama;
posveeni su bivali time preporoeni. Ovaj Mitra je takoe bio
posrednik. Premda hrianski uenjaci smatraju krtenje nunim
za spas, vidimo, ipak, da sv. Pavle nije htio da krsti Korinane, a
zna se takoe da je on obrezao Timoteja.
*) Brama Hindustana raspodjeljuje pirina u svojim pagodama. Ova raspodjela se zove P r a j a d a m ili E u h a r i s t i j a .
Meksikanci su vjerovali u jednu vrstu transsupstancije. Le P. Aco
sta je spominje u l. V, ch. 24 des ses voyages. Tako rimski katolici
nisu jedini koji vjeruju u ovu nastranost. Ciceron je vjerovao da
je ljudski duh nesposoban da dotjera delirijum dotle da jede svoga
boga. (V. De Divinatione, lib. II). Protestanti su imali dovoljno
hrabrosti da odbace ovu tajnu, premda moda najizriltlje potie
od Isusa Hrista. On je zasigurno rekao: U z m i t e i j e d i t e ,
J e r t o j e m o j e t i j e l o . Averoes je kazao: A n i m a m e a
s i t c um P h i l o s o p h i e , non ver cum C h r i s t i a n i s ,
g e n t e s t o l l d l s s i m q u i D e u m f a c i u n t et co
in e d u n t. (Razum moj prihvata ono to su filozofi uili a ne ono
*to ue hriani, ti glupi ljudi, koji boga svoga prave i jedu.
Primj. prev.). Peruanci su slavili uskrs, i tada bi prinosili na rtvu
Jagnje, iju su krv mijeali s branom i dijelili narodu. V. Alnetanae quaest., lib .

II,

cap.

20,

par.

66

s.

ruje uda Ovu vrstu m a g i j e_ hrianskosvetenstvo


stalno izvrava; ono uvjerava svoje uenike da su for
mule, steene i prenoene^ tradicij , da su .samovoljni
akti,, da su pokreti tijela,, sposobni da obaveu ovoga
boga prirode da obustavi svoje zakone, da se potini
njihovim glasovima, da prospe...svoje milosti. Tako u
ov6 j~ regiji svetenik stie_ pravo da nareuje samom
bogu; tako s^pomou__pve_y^^
on. igra...sa .sYpjim bogom:.. tako se na_oyoj_ istinskoj teurjiji ili na ovom
tajnom_prometu izmeu zemlje i neba zasnivaju djetinje
ili smijene ceremonije koje hriani nazivaju s a k r am e n_t i. Mi smo ve vidjeli ovu teurgi ju u krtenju, u
krizmi, ueu^gristiji, mi emo je nai ponovo u i s p o v i i e s t i. to jest u vlasti koju sebi nepravino prisvaj aju svetenici nekih sekti da u ime neba oproste gri
jehe koje su im vjernici ispovjedili; ista teurgiia ie u
poretku, to jest u onim ceremonijama koje nekim lju
dima pripisuju sveti karakter koji ih izdvaja od pro
fanih smrtnika; ista teurgi ja je u onim slubama i onim
obredima koji umaraju jednog smrtnika u njegovim
posljednjim trenucima: ista teurgija je u e n i d b i ,
gdje hrianin pretpostavlja da ovo prirodno jedinstvo
ne bi moglo biti odobreno od neba ako ga ceremonije
svetenika msu uiniie_.yajjanim
obezbijedile odobrenje Svemonog.1)
Jednom rijeju, vidimo ovu bijelu magiju ili teur*
giju u m o l i t v a m a , formulama,, liturgiji i u svim
hrianskim ceremonijama; nalazimo je u vjerovanju
da rijei, rasporeene na izvjestan nain, mogu mije
njati volju njihovog boga i obavezati ga da mijenja
svoje nepromjenljive odluke. Ona pokazuje svoju djelo
tvornost u njihovim t j e r a n j i m a a v o l a , to jest
u ceremonijama za koje se vjeruje da pomou magine
vode i nekoliko rijei istjeruju zle duhove koji pustoe
ljudski rod. B l a g o s l o v l j e n a v o d a , koja je kod
hriana zamijenila s v e t u v o d i c u Rimljana, sadr
) Kod rimskih katolika Ima 7 sakramenata; to je kabalistiki,
magijski 1 tajanstveni broj.

5*

67

i, prema njima, najudnovatije svojstvo: ona posveuje


mjesta i stvari koje su do tada bile profane. Napokon,
hrianska teurgija, upotrebijena od strane svetenika u
miropomazanju kraljeva, doprinosi da oni postaju voe
naroda, da budu uzvieniji u oima svijeta i da steknu
pravi boanski karakter.

POGLAVLJE X

O HRISCANSKIM

s v e t im

k n jig a m a

Da bi pokazala svoje nebesko porijeklo, hrianska


religija zasniva svoje pravo na knjigama koje smatra
svetim i od samoga boga nadahnutim. Pogledajmo, da
kle, da li su ove tvrdnje osnovane; ispitajmo da li ova
djela nose stvarno karakter mudrosti, sveznanja, savr
enosti sve ono to pripisujemo boanstvu.
Biblija, koja je predmet hrianskog potovanja, u
kojoj nema ni jedne rijei koja nije nadahnuta, stvo
rena je skupljanjem teko spojivih jevrejskih svetih
kniga, poznatih pod imenom S t a r i z a v j e t , i nji
hovim povezivanjem sa novijim djelima, isto tako na
dahnutim od osnivaa hrianstva, poznatim pod ime
nom N o v i z a v j e t . Na elu ove zbirke, koja slui
kao osnova i kodeks hrisanske religije, nalaze se pet
knjiga, pripisanih Mojsiju, koji je, piui ih, bio, kako
se kae, samo boji sekretar. On se tu uzdie do ispi
tivanja porijekla stvari; on~hoe da nas posveti u taj mi
stvaranja svijeta, a, meutim, on o tome ima samo
zbrkane i neodreene pojmove koji svakog trenutka
otkrivaju duboko nepoznavanje fizikih zakona. Bog
stvara sunce koje je, za na planetarni sistem, izvor
svjetla,~nekoliko dana nakon to je stvorio svjetlo. Bog,
koji ne moe biti predstavljen nikakvim likom, stvara
ovjeka po svojoj slici; on ga stvara kao m u k o i
enskoTbie, a uskoro, zaboravljajui ono to je ui
nio, stvara enu od jedne strane ovjekove; jednom
rijeju, od poetka Biblije mi vidimo jedino neznanje

i protivrijenosti.*1) Sve nam dokazuje da je jevrejska


Sosmogonija samo splet bajki i alegorija, nesposobna
da nam da ijednu ideju_ stvanma i pogodna da zadovolji samo divlji, neuki i prosti _narodt kome su tui
nauka i rasuivanje.
U ostatku djela pripisanih Moj siju vidjeemo masu
nevjerovatnih i udnovatih pria, gomilu smijenih i
samovoljnih zakona; napokon, autor zakljuuje izvje
tajem o svojoj vlastitoj smrti. Knjige poslije Mojsija
isto toliko su ispunjene neznanjem. Joue zaustavlja
sunce da se ne okree; Samson, jevrejkPHerkulj ima
snage da obori hram . .. Ne bismo lako zavrili ako bi-'
smo htjeli da otkrivamo sve krupne omake i bajke u
svim stavovima djela leoje, ne stidei ~se, prTpisuju Sve^
torn duhu. i tava Tstorija Jevreja ne predstavlja nam
nita drugo do hrpu pria, lienih istorijske ozbiljnosti
i nedostojnih veliine boanstva; smijena u oima zdra
vog razuma; ona je, izgleda, bila izmiljena jedino da
zabavi lakovjernost jednog djetinjeg i glupog naroda.
Ova bezoblina kompilacija pomijeana je sa nejasnim i besmislenim prorotvima, kojima su razni nada
hnuti ili uzastopno hranili sujevjerje Jevreja.
j e dnom rijeju, u Starom zavjetu sve odie zaneseno^
f, fanatizmom, delirij umom, esto izraenim sjajnim
stilom ; svega tu ima izuzev zdravog razuma i dobre
logike koji su, izgleda, tvrdoglavo iskljueni iz knjiga
koje slue kao vodi Je vrejima i hrianima.
Ve smo u dosadanjem izlaganju pokazali koliko
su niske i esto besmislene ideje koje nam ova knjiga
daje o boanstvu; ono tu izgleda smijeno itavim svo
jim ponaanjem; ono tu pro tivrjei sebi svakog trenut
ka; ono nerazumno postupa; ono se kaje za sve to je
uinilo; ono gradi jednom rukom da uniti drugom; ono
opoziva glasom jednog proroka ono to je dopustilo da
kae drugi: ono kanjava smru sav ljudski rod zbog
I) Sv. Augustin priznaje da nema mogunosti da se sauva
Istiniti smisao prva tri poglavlja Geneze a da se ne povrijedi pobonost ne prlplu bogu stvari njega nedostojne 1 da stoga treba
pribjei alegorijama. V. S. Aug. de Genesis, contra Manischaeos,
i . I, cap. 2. Orlgena priznaje, Isto tako, da je lstorija stvaranja
besmislena i protlvrjena, ako se uzme doslovce. V. Philoc., p. 12.

70

grijeha jednog jedinog ovjeka; ono objavljuje preko


proroka Ezekiela da je pravino i da ne ini djecu
odgovornom za nepravde njihovih oeva; ono naredi Iz
raelcima glasom Mojsija da pokradu Egipane; ono im
zabranjuje u Deset zapovijedi, objavljenih u zakonu
Mojsijevu, krau i ubistvo; jednom rijeju, uvijek u
proti vrjenosti sa samim sobom, Jehova se u knjizi
nadahnutoj njegovim duhom mijenja sa okolnostima,
nema nikada dosljednog ponaanja i esto se prikazuje
sa osobinama tiranina, zbog kojih crvene i najodlu
niji nevalialci.
Ako bacimo pogled na Novi zavjet, neemo takoe
nai nita to objavljuje onaj duh istine za koji se pret
postavlja da je diktirao ovo djelo. etiri istoriara ili
pripovjedaa bajki napisali su udnovatu istoriiu Me
sije. Malo saglasni u okolnostima njegova ivota, oni
ponekad sebi protivrjee na najoevidniji nain. Gene
alogija Hrista koju je dao sv. Matija ne odgovara onoj
koju nam daje sv. Luka. Jedan od evanelista pria o
njegovu putu u Egipat, drugi ne govori nikako o ovom
bjeUstvu; jedan pie da i^ n ie g ova misija trajala tri
godine, drugi pretpostavlja da nije vie od tri mjeseca.
Isto tako se ne slau kad govore o okolnostima u ko
jima se dogaaji zbivaju: sv. Marko kae da je Isus
umro u treem asu, ti. u devet sati ujutro; sv. Jovan
kae da je umro u estom asu, tj. u podne; prema sv.
Matiji i sv. Marku, ene koje su poslije njegove smrti
ile na njegov grob vidjele su samo jednog anela;
grema sv. Luki i sv. Jovanu one su tamo vidjele dva:
prema jednima, ovi aneli su bili napolju, a prema
drugima, u grobu. Vie drugih Isusovih uda razliito
su saoptili ovi evanelisti, svjedoci ili nadahnuti. Isto
{ako je i s njihovim privienjima poslije njegova
uskrsnua. Zar nas sve ovo ne obavezuje da sumnjamo
u nepogreivost evanelista i u istinitost njihovih bo
anskih nadahnua? Sta da kaemo o lanim i neposto
jeim proricaniimar koia se u evaneljima pripisuju
Isusu? Tako, sv. Matija tvrdi da ie Jeremija prorekao
71

da e Isus b i t i i z d a n z a t r i d e s e t k o m a d a
n o v c a , dok se ovo prorotvo ne nalazi u Jeremije.
frita nije udnije od naina na koji se hrianski uenjaci izvlae iz ovih tekoa. Nj ihova rjeenja su nai
njena samo da zadovolje ljude koji smatraju da treba
da budu zaslijepljeni.1) Svaki razuman ovjek e osjetiti da ni sva vjetina sofistike nee moi nikada da
pomiri tako oevidne protivrjenosti, a napor tumaa
e mu samo dokazati slabosti stvari koju brane. Da li
se zaobilaznim putevima, vjetinom i izmiljotinama
moe sluiti boanstvu?
Mi emo pronai iste suprotnosti, iste greke u
sjajnim galimatijasima pripisanim sv. Pavlu. Ovaj o
vjek, ispunjen bojim duhom, pokazuje u svojim razgo
vorima i u svojim poslanicama samo zanos jednog
bjesomunika. Najueniji komentari ne mogu pomoi
da se shvate ili da se pomire protivrjenosti, zagonetke,
besmisleni pojmovi kojima su ispunjena sva njegova
djela; teko se shvata i njegovo udno ponaanje, as
sklono7 as neprijateljsko ievreistvu.2) Ne bi se moglo
izvui vie znanja ni iz drugih djela pripisanih aposto') Teofilak kae da nita sigurnije ne dokazuje iskrenost
evanelista nego to to nisu saglasni u svim takama; jer, bez
ovoga kae on, mogli bi se obijeditl da su sporazumno pisali.
V. Theoph. prooemium in Matthaeum. Sv. Jeronim kae sam da
se navodi sv. Matije ne slau sa grkom verzijom Biblije. Q u a n t a
s i t i n t e r M a t t h a e u m et S e p t u a g i n t a , v e r b o r u m
o r d i n i s q u e d i s c o r d i a , s i c a d m i r a b e r i s , s i Heb r a i c u m v i d e a s, s e n s u s q u e c o n t r a r i u s e s t . (Biemo iznenaeni kad vidimo kolika je razlika izmeu Matijinog
spisa i Biblije, kako,u rijeima tako i u njihovu poretku, ako ga
uporedimo sa jevrejskom knjigom, ijem je smislu suprotan.
Primj. prev.). V. Hier, de opt. gen. Interpret. Erasmus Je primoran
da prizna da je boji duh dopustio apostolima da zalutaju. S p i ritus
lile
divinus
ment ium,
apostolicarum
moder at or , p a s s us est suos ig n o r ar e quaedam,
e t 1 a b i, etc. (Uzvieni boji duh, upravitelj apostolskih dua,
dopustio im je ponekad da ne znaju i da se kolebaju, itd. Primj.
prev.). In Matthaeum, 2, cap. 6. Ako itanje sv. Jeronima nije do
voljno onda doista treba veoma vrsto vjerovati da ne bismo bili
izvedeni iz zablude o Svetom pismu.
*) Zar nas sam sv. Pavle ne ui da je bio odnesen na tree
nebo? Kako, zato? I ta Je tamo nauio?
Neshvatljive
s t v a r i - k o j e o v j e k u o p t e ne mo e r a z u m j e t i
Kome je, dakle, moglo sluiti njegovo udno putovanje? Ali kako
se u tome osloniti na sv. Pavla, koji se u Apostolskim aktima
okrivljuje zbog jedne izmiljotine? To je ono mjesto gdje on
odgovara pred velikim svetenikom, koji ga progoni
z a t o Sto
72

lu. Po svemu izgleda da su .oye_glavne Unpsti nadah


nute od boanstva, dole na zemlju samo zato da bi
spreile syole uenike da ita shvate u uenju koje su
im oni propovijedali.
Napokon, zbirka koja ini Novi zavjet zavrava se
mistinom knjigom poznatom pod imenom A p o k a lT p s a s v. - T o je nerazumljivo djelo, iji j e
autor htio da nadvisi sve jadne i alosne ideje sadr
ane u Bibliji; on~tu pokazuje ucvijeljenom ljudskom
rodu buduu perspektivu svijeta, na putu da propadne;
on ispunjava matu hriana stranim vizijama, veoma
pogodnim da ih zastrae, da im ogade ivot koji pro
pada, da ih uini nekorisnim ili tetnim drutvu. Na
tai nain, krajnji fanatizam dostojno zavrava jednu
kompilaciju, potovanu od hriana, ali smijenu i do
stojnu prezrenja za razumnog ovjeka. Ona je nedo
stojna boga punog mudrosti i dobrote, odvratna za sva
koga koji vidi zla koja je uinila na zemlji.
Na kraju, uzimajui za pravilo svoga ponaanja i
svojih~lnil!jnja l a k vu ~k'njigu kakva je Biblija, to jest
djelo ispunjeno zastraujuim Bajkama, stranim " ide 5~~ boanstvu, frapantnim protivrjenostima, hriSani nisu nikada" mogli znati ega u njoj treba da se
dre. Oni nisu nikada mogli da se sloe u 6 ~~1
nain da_se shvati volja promjenljivog i udljivog boga
i nisu nikada tano znali ta je ovaj bog traio od njih.
Tako ie ova nejasna knjiga bila za njih jabuka nesloge,
nepresuni izvor svaa, arsenal u kojem su se nasuprotnije stranke podjednako snabdijevale orujem. Geometri su saglasni o osnovnim naelima svoje nauke.
J e f a r i z e j 1 z b o g u s k r s n u a m r t v i h . U ovome su
sadrane dvije lai: 1) sv. Pavle je u to vrijeme bio najrevnosnijl
apostol hrianstva 1 prema tome hrlanin i 2) nije se nikako ra
dilo o uskrsnuu u optubama koje su ga teretile. Vidite les actes
des Aptres, ch. 23, v. 6 (Djela apostolska). Ako apostoli lau,
kako da se u toj stvari vjeruje njihovim razgovorima? S druge
strane vidimo ovog velikog apostola kako svakog trenutka mijenja
miljenje i ponaanje. Na koncilu u Jerusalemu on se protivi u
lice sv. Petru, ije je miljenje favorizovalo jevrejstvo, dok, ka
snije, on se sam upravlja prema jevrejskim obredima. Napokon,
on se prilagoava neprekidno okolnostima, on se uopte svemu prilagoava. Izgleda da je time dao jezuitima primjer kako se treba
ponaati, jer, kako im se prigovara, oni su se u Indiji prilagodili
idolopoklonicima, iji su kult unekoliko izmirili s kultom Isusa
Hrista.

73

Kojom je fatalnou glavna knjiga hriana, koja obu


hvata osnove njihove boanske religije, od koje zavisi
njihova vjena srea, ostala nerazumljiva i tako bila
predmet sporova koji su tako esto krvavili zemlju?
Zar se takva knjiga, sudei o njoj po posljedicama, ne
bi prije mogla smatrati djelom ravog genija, duha
izmiljotina i mraka, nego djelom boga koji se interesuje za odranje i sreu ljudi i koji hoe da ih pro
svijetli?

P O G L A V L JE X I

O HRISCANSKOM MORALU
Ako bi se vjerovalo hrianskim uenjacima, izgle
dalo bi da prije pojave osnivaa njihove sekte nije bilo
pravog morala na zemlji. Oni nam svijet pokazuju ogre
zlim u mraku i zloinu. Meutim, moral je bio uvijek
nuan ljudima; drutvo bez morala ne moe postojati;
vidimo prije Isusa Hrista napredne narode, prosvijeene
filozofe koji su neprestano upuivali ljude na njihove
dunosti; jednom rijeju, nalazimo kod Sokrata, Konf uija, hinduskih gimnosofista naela, koja su u po
gledu morala jednaka naelima hrianskog Mesije.
Nalazimo u paganizmu primjere pravinosti, ovjeno
sti, patriotizma, umjerenosti, nesebinosti, strpljenja,
blagosti, to oevidno osporava tvrdnje hrianstva i to
dokazuje da su, prije njegovog osnivaa, postojale vr
line, mnogo ivotvornije od onih kojima nas je on
uio.
Da li je ljudima bilo potrebno natprirodno otkrovenje da bi nauili da je pravda nuna za odravanje
drutva, da nepravda stvara samo neprijatelje spremne
da tete? Da li je trebalo da bog govori da bi im
pokazao da slina bia treba da se vole i da se uzajamno
pomau? Da li je trebalo pomoi odozgo da bi se otkrilo
da je osveta, zlo, sramota za zakone jedne zemlje, jer,
kada su zakoni pravini, oni stavljaju sebi u zadatak
da ispravljaju nepravde nanete graanima? Zar opra
tanje uvreda nije posljedica ovoga naela i zar se ne
ustaljuje mrnja kada se vri nepomirljiva osveta? Zar
opratanje neprijateljima ne pokazuje veliinu due
75

koja nam daje prednosti nad onima koji nas vrijeaju?


Kad inimo dobro svojim neprijateljima, zar ne osje
amo nadmonost nad njima? Zar ovakvim postupcima
ne stvaramo sebi prijatelje? Ne osjea li svaki ovjek
koji hoe da se odri da poroci, neumjernost, pohotljivost izlau njegov ivot opasnosti? Napokon, nije li
iskustvo dokazalo svim biima koja misle da zloin
izaziva mrnju blinjih, da je porok kodljiv ba onima
koji su njime zaraeni, da vrlina privlai potovanje i
ljubav onih koji je gaje? Ako ljudi samo malo razmi
ljaju o tome ta su oni, o svojim istinskim interesima,
o cilju drutva, oni e uvidjeti da pripadaju jedan dru
gome. Dobri zakoni e ih siliti da budu dobri i nee
biti potrebe da s neba silaze pravila nuna za njihovo
odranje i za njihovu sreu. Razum je dovoljan da nas
poui o naim dunostima prema biima nae vrste.
Kakvu pomo moe izvui iz religije koja mu nepre
stano protivrjei i uniava ga?
Rei e nam se, bez sumnje, da religija ne pro
tivrjei moralu, nego mu slui za oslonac i posve
uje njegove obaveze dajui im potvrdu boanstva. Ja
odgovaram da hrianska religija, umjesto da podupire
moral, ini ga kolebljivim i neizvjesnim. Nemogue je
moral solidno zasnovati na pozitivnoj volji jednog boga,
promjenljivog, pristrasnog, udljivog, koji istim jezi
kom nareuje i pravdu i nepravdu, i slogu i pokolj, i
trpeljivost i progon. Kaem, nemogue je slijediti pro
pise razumnog morala pod carstvom religije koja upi u zaslugu revnost, zanesenost, najruilakiji fanati
zam. Kaem da je nespojiva sa svakim moralom reli
gija koja nareuje da oponaamo despota kojemu se
svia da namjeta klopke svojim potinjenim, koji je
neumoljiv u svojim osvetama, koji hoe da se istrijebe
svi koji imaju nesreu da mu se ne sviaju. Zloin
kojim se hrianstvo zaprljalo vie nego sve druge
religije, imao je za izgovor jedino to to se sviao
divljem bogu kojega je ono naslijedilo od Jevreja. Mo
ralni karakter ovoga boga mora nuno regulisati vla76

danje onih koji ga oboavaju.*1) Ako je ovaj bog pro


mjenljiv, njegovi oboavaoci e se mijenjati, njihov mo
ral bie nepostojan i njihovo samovoljno ponaanje e
jlijediti njihov temperamenat.
Nikad se bolje ne pokazuje sva ta neizvjesnost, i
kolebljivost hriana nego kad treba da se ispita
ia li je saglasnije duhu njihove religije da t r p e ili
da p r o g o n e one koji imaju drugaija miljenja.
Dvije stranke podjednako nalaze u Bibliji precizna na
reenja boanstva, koje odobrava tako suprotno pona
anje. as J e h o v a izjavljuje da mrzi idolopoklonike
narode i da ih treba unititi; as Moj sije zabranjuje da
se p r o k l i n j u b o g o v i n a r o d a ; as sin boji
zabranjuje progon; poslije sam kae da treba prisiliti
ljude da u u u n j e g o v o k r a l j e v s t v o . Ipak,
pojam o strogom i svirepom bogu koji u duhu ostavlja
mnogo jae i dublje utiske nego pojam o dobrodunom
bogu, ini da su istinski hriani uvjereni, gotovo uvi
jek, da su prisiljeni da pokau revnost protiv onih koje
smatraju neprijateljima svoga boga. Oni uobraavaju
da ga nisu mogli vrijeati kada su unosili suvie vatrenosti branei njegovu stvar. Ma kakva, uostalom,
bila njegova nareenja, oni su gotovo uvijek smatrali
sigurnijim za sebe da progone, da mue, da unite one
koje su smatrali predmetom nebeskog gnjeva. Trpelji
vost su doputali samo hriani mlaki i malo revnosni,
koji po temperamentu nisu bili slini svome bogu.
Zar istinski hrianin ne osjea nunost da bude
divlji i krvav kad mu se kao primjeri predlau sveci
i junaci Starog zavjeta? Ne nalazi li on motive da bude
svirep u ponaanju Mojsija, ovog zakonodavca koji je
prolio dva puta krv Izraelana i koji je rtvovao svome
bogu etrdeset hiljada rtava? Zar u podmukloj svire
posti F i n e j a , J a h e l a , J u d i t e ne nalazimo ono
ime moe da opravda svoje svireposti? Ne vidi li se u
) Dobri kralj sv. Luj rekao je svome prijatelju Zoenvilu da
kada bi laik uo da se kudi hrianska religija, trebalo bi da je
brani no samo rijeima nego i d o b r i m b r i t k i m m a e m
i da probode kudioce i nevjernike toliko duboko koliko ovaj moe
da ude. Vidite le Joinville publi par Ducange, p. 2.

77

Davidu, ovom savrenom modelu kraljeva, udovite


varvarstva, srama, preljube i bune, to ga ne spreava
da bude ovjek prema bojem srcu? Jednom rijeju, sve
u Bibliji kao da objavljuje hrianinu da se bijesnom
revnou moe svidjeti boanstvu i da je ova revnost
dovoljna da u njegovim oima pokrije sve zloine.
Razumljivo je, dakle, ako vidimo hriane kako
neprestano progone jedan drugoga; ako su kad bili trpeljivi, to je bilo jedino onda kad su sami bili progo
njeni ili kad su bili suvie slabi da progone druge
otkako su na vlasti, oni su inili sve da tu vlast osjete
oni koji nisu bili njihova miljenja o svim pitanjima
njihove religije. Od osnivanja hrianstva vidimo razne
sekte na djelu; vidimo da se hriani mrze, dijele, jedni
drugima nanose tetu i uzajamno se ophode s najpretjeranijom svirepou; vidimo vladare, oponaaoce Da
vida, kako su se prilagodili bjesnilu svojih neslonih
svetenika i kako slue boanstvu ognjem i maem;
vidimo same kraljeve kako postaju rtve religioznog
fanatizma, koji nita ne potuje kada vjeruje da se
pokorava svome bogu.
Jednom rijeju, religija koja se hvali da je donijela
slogu i mir, u toku osamnaest vijekova prouzrokovala
je vie pustoenja i prosula vie krvi nego svi paganski
progoni. Podigao se zid podjele izmeu graana istih
drava; sloga i njenost su bili prognani iz porodica;
postalo je dunost biti nepravian i neovjean. Pod
jednim bogom, dovoljno nepravinim da ga vrijeaju
greke ljudi, svako postaje nepravian; pod jednim bo
gom, ljubomornim i osvetoljubivim, svako vjeruje da
je duan da ue u njegove svae i da sveti njegove
uvrede; napokon pod jednim bogom krvavim postalo
je zasluga da se prosipa ljudska krv.
Takve su najvanije usluge koje je hrianska reli
gija uinila moralu. Neka nam se ne kae da je sram
nom zloupotrebom religije dolo do ovih strahota; duh
progona i netrpeljivosti je duh religije koja vjeruje da
je proizila od jednog boga, ljubomornog na svoju vlast,
koji izriito nareuje ubistvo, iji su prijatelji bili ne
pravini progonioci, koji u krajnostima svoje srdbe nije
78

tedio svog vlastitog sina. Kad se slui bogu ovako


stranog karaktera, mnogo je sigurnije da mu se svia
kad se unitavaju njegovi neprijatelji nego kad se
ostavljaju u miru da vrijeaju svoga stvaraoca. Ovak
vom boanstvu treba sluiti po cijenu najtetnijih tjeranosti; revnost u sluenju njegovoj slavi bie veo
koji e pokriti strasti svih varalica ili fanatika koji e
tvrditi da su tumai nebeske volje. Vladar e smatrati
da se moe prepustiti najveim zloinima kada vjeruje
da ih kupa u krvi neprijatelja svoga boga.
Prirodna posljedica ovih naela jeste da netrpe
ljiva religija moe biti samo uslovno potinjena vlasti
svjetovnih vladara. Jevrejin, hrianin mogu se poko
ravati voima drutva jedino ako nareenja ovih budu
u saglasnosti sa samovoljnom i esto besmislenom vla
u ovoga boga. Ali ko je taj koji e odluiti da li su
nareenja vladara, koja su najkorisnija za drutvo, saglasna s voljom ovoga boga? To su, bez sumnje, boje
sluge, tumai njegovih prorotava, pouzdanici njegovih
tajni. Tako u hrianskoj dravi podanici treba da budu
pokorniji svetenicima nego vladarima.1) tavie, ako
ovaj vladar vrijea Gospoda, ako zanemaruje njegov
kult, ako odbacuje da prizna njegove dogme, ako nije
pokoran njegovim svetenicima, on treba da izgubi pra
vo da vlada narodom iju religiju stavlja u opasnost.
Sta govorim? Ako je ivot takvog vladara smetnja za
spas njegovih podanika, za carstvo boga, za blagosta
nje crkve, on mora umrijeti tada kad svetenici to
narede. Masa primjera nam dokazuje da su hriani
esto slijedili ova gnusna naela; sto puta fanatizam je
stavljao oruje u ruke podanika protiv njihovog zako
nitog vladara i unosio nemir u drutvo. Pod hrianstvom svetenici su bili uvijek arbitri sudbine kraljeva;
) Nema hrlanina koji se od djetinjstva ne ui d a v i S e
vrijedi
pokoravati
se
bogu
nego
ljudima.
Ali pokoravati se bogu uvijek znai pokoravati se samo svete
nicima. Bog ne govori vie sam sobom, crkva uvijek govori za
njega; a crkva je organizacija svetenika, koji esto u Bibliji na
laze da su svemu vladari bili krivi, da su zakoni zloinaki, da su
najrazumnije ustanove bezbone, da je trpeljivost zloin.

79

veoma malo je vano za ove svetenike ako sve bude


pretureno na zemlji, glavno je da religija bude poto
vana. Narodi su bili pobunjenici protiv svojih vladara
svaki put kad bi ih uvjerili da su ti vladari bili buntov
nici protiv njihovog boga. Buna, ubistvo kralja pred
stavljani su kao zakoniti revnosnim hrianima, koji se
moraju pokoravati bogu vie nego ljudima i koji se ne
mogu kolebati izmeu vjenog vladara i kraljeva zem
lje a da ne rizdkuju svoj vjeni spas.1)
Prema ovim alosnim maksimama koje proistiu
iz naela hrianstvaj ne treba se iznenaditi ako poslije
njegovog uvrenja u Evropi vidimo tako esto narode
pobunjene, vladare tako Sramotno poniene pred svtenikom vlau, kraljeve oborene s prestala zahvaljujuci svetanicima, fanatike naoruzahe~pfotiv svjetovne
vlasti, napokon" bijen vladareT'ar- niu lirianski
svestmci nalazili u Starom zavjetu "svoje- buntovne
b'esjede^potkrijepijene primjerom? zar ~t_kraljeva nije opravdao primjer Davida? Zar se nisu
ozakonili __primjerom naroda bojeg i njegovih voa"
otimaine, nasilja, podmuklosti najoitiji prekraji
prava prirode i ljudi?
Eto, dakle, oslonac koji religija daje moralu ije
je prvo naelo da prihvata jevrejskog boga, to jest
tiranina ije fantastine elje unitavaju u svakom tre
nutku pravila nuna za odravanje drutva. Ovaj bog
je izvor pravinog i nepravinog; njegova volja mijenja
zlo u dobro, a zloin u vrlinu; njegov hir rui zakone
koje je on sam dao prirodi; kad mu se svia, on porui
odnose koji postoje izmeu ljudi i sam, osloboen svih
dunosti prema biima, izgleda da ih ovlauje da ne
slijede ni j edan siguran zakon osim onoga koji j e on
propisao, u raznim okolnostima, glasom svojih tumaa
) Neprijatelji jezuita su se koristili protiv njih onim Sto su
sami izmislili, a to je da je ubistvo tiranina pohvalno i zakonito
djelo. Malo razmiljanja je bilo dovoljno da se osjeti da, ako Je
Aod dobro inio, 2ak Kleman nije bio kriv a i Ravajak je samo
slijedio svjetlost svoje savjesti. Sv. Toma Akvinski Je izriito pro
povijedao ubistvo kralja. Vidite les coups d'Etat, tom. II, p. 33.
Hrianski vladari bi trebalo da drhte razmiljajui o posljedicama
naela svoje religije.
80

i svojih nadahnutih. Ovi, kada su gospodari, nareuju


samo pokornost; kad sebesm atraju uvrijeenim, oni
propovij edaju jedino pobunu. Ako su oni suvie slabi?
onda propovijedaju trpeljivost, strpljenje, blagost;
ako su jai? propovijedaju progon, osvetu, pljaku,
svirepost. Oni stalno nalaize u svojim svetim knjigama
jm ^ im e mogu da odobre protivrjena naela koja
obj avlju.ru; oni nalaze u prorotvu boga, malo moral
nog i promjenljivog, nareenja neposredno suprotna
jedna drugima. Zasnovati moral na takvom bogu ili na
knjigama koie istovremeno sadre zakone tako protivrjene, to znai dati mu nesigurnu osnovu, to znai
zasnovati ga na hiru onih koji govore u ime boga, za
snovati ga na Temperamentu svakog njegovog oboavaoca.
"
Moral mora biti zasnovan na nepromjenljivim pra
vilima. Bog koji rui ova pravila rui svoje vlastito
cfjeio. Ako je ovaj bog tvorac ovjeka, ako on hoe
sreu svojim biima, ako se on interesu je za ouvanje
naeg roda, on mora da eli ovjeka pravina, ovjena,
dobroinitelj ; nikada ga on ne bi mogao voljeti nepra
vinog, fanatinog i svirepog.
To to je reeno upoznaje nas s onim to treba
da mislimo o uenjacima koji tvrde da bez hrianske
religije- ni jedan ovjek ne moe imati ni morala ni
vrline, s uprotno- miljenje e biti sigurno istinitile i
moglo bi se tvrditi da sVaki hrianin koji namjerava
da oponaa svoga boga i da primjenjuje njegova nare
enja, esto nepravina i ruilaka, treba nuno da~bude
rflav. Ako nam se kae da ova nareenja nisu uvijek
nepravina i da esto svete knjige odiu dobrotom, jedin
stvom, pravinou, ja u rei da hrianin mora imati
nestalan moral, da e biti as dobar, as zao, prema
svome interesu i svojim posebnim raspoloenjima. Pre
ma tome, hrianin, dosljedan svojim religioznim ide
jama, ne moe imati istinskog morala ili treba nepre
stano ~a~ie^Ttoleba izmeu zloina i vrline!
S druge strane, nije li opasno vezati moral sa
religijom? Umjesto da se podupre moral, daje mu se
~6

Razgolieno ~hrianstvo

81

slab i troan oslonac ako se hoe da zasnuje na religiji.


Doista, religija ne pomae ispitivanje, _i ovjek, koji
otkrije slabost ili lanost dokaza na kojima je religija
zasnovana, a na kojoj se, kako mu je reenoT zasniva
moral, bie naveden da vjeruje da je ovaj moral utvara
kao i ' rehgija koja mu slui za~ osnovu. Na- taj ' nain,
kd se zbaci jaram- religije, Vidimo esto pokvarene
ljude kakcTse preputaju razvrt, numjgrensti, zloinu.~Iziavsi~iz ropstva sujevjerja, oni padaju u~potpunu anarhiju i vjeruj u dPim 'jT sve doputeno zato
to su otkrili da j e religija bila samo bajka. Tako su,
na alost, rijei nevjernih' i razuzanik"postale sinonimi,
uo ovog ne Di dosio kad bi se umjesto teolokog morala
propovijedao pnrodnf moral. Umjesto da e zabranjuje
razvrat, zloini' I poroci zato to "bog i religijsTzabranjuju ove prestupe, trebalo bFrei da sve pretjeranos'ti
kode ouvanju* ovjeka, umavaju ga u oima drutva;
zabranjuje ih razum, koji hoe d i se ovjel ouva, za
branjuje ih priroda, koja hoe da ovjek radi za svoju
trajnu sreu. Jednom rijeju, ma kakva bila boja voljaT^ieivTho od nagradlT kanjavinja kfe'religija
objavljuje drugi ivot, lako je svakom ovjeku dokazati
da je njegov interes na ovom "svijetu, da pazi na svoje
zdravlje, da'potuje morTT'd'osvaja potovanje svojih
blinjih, najpslije da je neporban, umjeren, moralan.
Om, Tcoje' njihove' strasti budu spreile da sluaju ova
tako jasna naela zasnovana na razumu,~nece biti posluniji ni glasu- religije- i~prestace da vjeruju im se
ona Tuprotstavi njihovim iskvarenim * kTohostima.
Neka nam se, dakle, prestanu hvaliti tobonje
prednosti koje hrianska religija obezbjeuje moralu.
Naela koja ona crpi iz svojih svetih knjiga tee da ga
unite; njegov savez s njom jedino ga slabi. Uostalom,
iskustvo nam pokazuje da hrianski narodi imaju uvi
jek pokvareniji moral od onih koje su tretirali kao ne
vjernike i divljake; prvi su, esto, podloniji religi
oznom fanatizmu, strasti tako pogodnoj da iz drutva
izagna pravdu i drutvene vrline. Pored jednog lako
vjernog ovjeka kojeg hrianska religija obuzdava,
82

ona gura hiljade u zloin; pored jednog ovjeka kojega


ona ini neporonim, ona stvara stotine fanatika, stotine
progonilaca, stotine netrpeljivih, koji su mnogo tetniji
drutvu nego najbezobrazniji razvratnici koji tete je
dino samima sebi. Bar je to sigurno da najhrianskiji
narodi Evrope nisu oni gdje je istinski moral najbolje
upoznat i najvie potovan. U paniji, Portugaliji, Ita
liji, gdje je najsujevjernija sekta hrianstva uvrstila
svoj boravak, narodi ive u najsramnijem neznanju
svojih dunosti; kraa, ubistvo, progoni, razvrat tu su
dovedeni do svoga vrhunca; sve je tu puno suieviernogL
tu ie veoma malo moralnih 1. a sama religija, sa
uces nik zloina, obezbeuie azile zloincima i snabdi
jeva ih lakim sredstvima da se pomire sa boanstvom.
Molitve, vrenje vjerskih dunosti, obredi izgleda da
liavaju ljude sposobnosti da sagledaju vrline. U zem1 j ama koje
s^yim istim hri^ t v o im religija
j e toliko apsorbovala paniu^voiih' pristaa da oni ni
kako ne poznaju moral i vjeruju da su ispunili svoie
dunosti. ako pokau pretjerano revnosnu privrenost
religipzniiDL sitnicama^ koje_nemaju niega zajednikog
sa sreom drutva.

6*

P O G L A V L JE X II

O HRISCANSKIM

v r l in a m a

Ono to je naprijed reeno ve nam kazuje ta treba


da mislimo o hrianskom moralu. Ako ispitamo vrline
koje hrianstvo preporuuje, nai emo na ni ima peat
zanesenosti, vidjeemo da su malo stvorene za ljude,
5a ih uzdiu iznad njihove sfere, da su nekorisne dru
tvu, da esto veoma ravo djeluju na drutvo. Napo
kon, u toliko hvaljenim propisima i savjetima koje j e
Isus Hrist donio ljudima, nai emo samo preuveliane
postavke iia ie primjena nemogua, nai emo samo
pravila koja bi, kad bi se doslovno slijedila, bila samo
tetna po drutvo. U onim propisima koji se mogu
primjenjivati neemo nai nita to nisu bolje znali
antiki mudraci, bez pomoi otkrovenia.
Prema Mesiji, sva njegova vjera j e vo 1j e t i
b o g a vi e o d s v e g a i b l i n j e g ka o sa m o g a
e ~. Da li je moguan ovaj propis? Voljeti boga
gnjevnog, udljivog, nepravinog, voljeti jevrejskog
boga! Voljeti boga nepravinog, neumoljivog, koji je
toliko divliaan da moe da osudi svoja bia na vjene
kazne! Voljeti najuasniju tvorevinu koju je ljudski
duh ikada mogao da smisli! Da li je, dakle, neto slino
u stanju da pobudi u srcu ovjekovom osjeanje ljuba
vi? K ako da voli ono ega se boji? Kako ljubiti boga
pod ijom se batinom mora drhtati? Zar to ne znai
lagati samoga sebe ako uvjerava sebe da voli jedno
bie iako strasno i tako spremno da ozlojedi?1)
' *)
*) S razlogom kae Seneka da se razuman ovjek ne moe
bojati bogova, jer niko ne moe voljeti ono ega se boji. D e o s
n e m o s a n u s t i m e t , f u r o r e n l m e s t m e t u e r e sal u t a r l a , n e c q u i s q u a m a m a t q u o s t i m e t . (Niko
se razborit ne plai boga; ludost je, uistinu, bojati se onoga od ega

84

Voljeti svoga blinjeg kao samoga sebe,jda_li_se bar


to moe? Svaki ovjek, po svojoj prirodi,, voli prevashodno sebe u odnosu na sve druge; on ove voli samo
srazmjerno onome to oni doprinose njegovoj vlastitoj
srei; on je moralan kad~~ini dobra svome blinjem;
on~ je velikoduan kada mu rtvuje ljubav koju ima za
samoga sebe; ali uvijek ga on voli samo z b o g kgrisnih
kvaliteta u njemu; on ga moe voljeti samo kad ga_
poznaje, a u svojoj ljubavi prema njemu prinuen je da
se upravlja prema koristima koie ie od njega dobio. ^
Voljeti svojejiepri^atelje je, dakle, nemogu propis.
Moe'se o d u stati^ n o g r da se ini zlo onima koji nam
kode. Ali ljubav je pokret srca koji se razbuuje u
nama samo s pogledom na stvar koju smatramo po>voljnom za nas. Pravini zakoni kod civilizovanih naroda uvijek su branili da se ovie^ sam sveti ^ zado
voljava., Osjeanje plemenitosti, veliina due, hrabrost
moe doprinijeti da inimo dobro onome koji nas vrijea.
Mi postajemo onda vii od njega i ak moemo mijenjati
njegova i osjeani^ j>rema nama. Tako, bez pribjegava
nja natprirodnom moralu mi uviamo ^ na interes
zahtijeva da uguimo osvetu u naim srcima. Neka,
lakle, hnani prestanu "da nam hvale oprotenje uvre
da kao propis koji je samo bog mogao dati i koji doka
zuje boanski karakter njegovog morala. Pitagora je
mnogo prije Mesije rekao: S v e t i m o s e s v o j i m
n e p r i j a t e l j i m a samo n a s t o j e i
da ih
p r e t v o r i m o p r i j a t e l j e , a Sokrat kae u Kritonu: N e d o p u s t i m o o v j e k u k o i i j e
u v r i j e e n da se s v e t i d r u g o m u v r e d o m.
Isus je bez sumnje zaboravio da govori ljudima,
da bi~ ih vodio ka savrenstvu, da prepuste svoje po-_
sjede pohlepi prvog otmiara, da prue drugi obraz da
bj dobili^jjiovi udarac, da se ne odupiru najnepravinijem nasilju, da odbace pogubna bogatstva ovoga svi
jeta, da napuste kuu, dobra, roditelje, prijatelje da bi
zavisi na spas; niti iko voli ono ega se plai. Primj. prev.).
De Benef., 4. Biblija nam kae: I n i t i u m s a p i e n t i a e , t i
m o r D o m i n i . (Strah od boga je poetak mudrosti. Primj.
prev.). Nije li to prije poetak ludosti?

85

ga slijedili, da se odupiru ak najnevinijim zadovolj*stvima! Ko ne vidi u ovim uzvienim savjetima' jezik


zanosa, pretjerivanja? Zar nisu - sav^etj stvo
reni da obeshrabre ovjeka i da ga bace u oajanje?
Zar doslovna primjena ovih savjeta ne bi bila razorna
za drutvo? < ' 2*
&

--- Ste emo rei o ovom moralu koji nareuje da se

srceotkine od onoga to mu razum nareuje da voli?


Odbaciti blagostanje koje nam priroda predoava, nije
li to prezreti boja dobroinstva? Koje stvarno dobro
moe proistei od ovih divljih i melanholinih vrlina
koje hriani smatraju savrenim? Postaje li ovjek
naroito "koristan drutvu kad je njegov duh vjeno
smeten izmiljenim uasima, alosnim idejama, crnim
uznemirenjima koja ga spreavaju da se brine o onome
to treba njegovoj porodici, njegovoj vlastitoj zemlji,
onima koji ga okruuju? Ako bude dosljedan ovim
alosnim naelima, zar nee postati nesnosan i samome
sebi kao i ostalim?
'
Moe se, uopte, rei da fanatizam i zanesenost
ine osnovu Hristovog morala. Vrline koje on preporu
uje tee da usame ljude, da ih zagnjure u mrana
raspoloenja i da ih, esto, uinsJ&etftjm_svojim blinji
ma. Ovdje dolje su potrebne ljudske vrline, a hrianin
vidi svoie uvijek s one strane istinitog; treba drutvu
stvarnih vrlina koje e ga podravati, koje e mu daft
energije, djelatnosti: treba porodfcam^ panje, ljubavi,
rada; treba svim biima ljudskog roda elje da sebi
obezbijede zakonita uivanja i da uveaju svoju sreu,
^rianstvo je bilo vjeno zauzeto j o n iz d u a ljude
stranim prijetnjama, ili opijajui ih. ^ ^,
') Uprkos tome to hriani hvale propise svoga boanskog
uitelja mi smatramo da su oni potpuno suprotni pravinosti i zdra
vom razumu. Doista, kada Isus kae: S t v o r i t e p r i j a t e l j e
n a n e b u b o g a t s t v i m a n e p r a v i n o s t e e n i m , zar
tada on ne uliva, oevidno, misao da je dobro krasti da bi se dijelila
milostinja siromanim? Tumai e nam kazati, bez sumnje, da on
govori u paraboli. Ali lako je shvatiti smisao toga. Uostalom, hri
ani primjenjuju veoma esto savjet svoga boga. Mnogi meu nji
ma kradu za itavog svoga ivota da bi imali zadovoljstvo da na
samrtnom asu ine darivanja manastirima i bolnicama. Mesija na
drugom mjestu postupa veoma ravo sa svojom majkom, koja ga je
traila. On nareuje svojim uenicima da uzmu jednog magarca; on
davi stado svinja itd. Uistinu, ove stvari se ne slau s dobrim mo
ralom.
86

osjeanjima pogodnim da ih odvrate od njihovih istin


skih dunosti. Ako hrianin slijedi doslovce naela
svoga zakonodavca, on e uvijek biti nekoristan ili
tetan drutvu.1)
Koje prednosti zapravo ljudski rod moe izvui iz
ovih idealnih vrlina koje hriani nazivaju e v a n e
o s k i m , b o a n s k i m , t e o l o k i m , koje pretpo
stavljaju drutvenim, ljudskim, stvarnim vrlinama i bez
kojih se, po njihovu tvrenju, niko ne moe bogu svid
jeti niti moe ui u njegovu slavu? Ispitajmo podrobno
ove tako hvaljene vrline. Vidimo od kakve su korist^
drutvu i da li zaista stoje ispred onih za koje nam zum kae da su nune za blagostanje ljudskog roda. /
Prva hrianska vrlina, ona koja slui kao osnva
svima ostalim, jeste v j e r a . Ona se sastoji u nemoguem
vjerovanju u otkrivene dogme, besmislene bajke, koje
hrianstvo prua svojim vjernicima. Odatle se vidi da
ova vrlina zahtijeva potpuno odbacivanje zdravog ra
zuma, nemogue priznavanje nevjerovatnih dogaaja,
slijepo pokoravanje vlasti svetenika, jedinih jamaca i
istinitosti dogmi i uda u koja svaki hrianin mor^f'
vjerovati pod prijetnjom osude.
Iako je potrebna svim ljudima, ipak je ova vrlina
dar neba i posljedica jedne posebne milosti: ona zabra
njuje sumnju i ispitivanje; ona oslobaa ovjeka spo
sobnosti da vjeba svoj razum, liava ga slobode da
ga svodi na zaglupljenu ivotinju u stvarima
za koje ga ipak uvjerava da su najvanije za njegovu
optu sreu. Odatle se vidi fo ] e vjera vrlina koju su
izrnslj'ir^trdi, koji su se bojali svjetlosti razuma, koji'
su htjeli da obmanu svoje blinje, da ih potine^svojoj
vlasti, koji su nastojali da ih unize da bi ostvarili
njima svoje carstvo.1) Ak o j e vjera vrlina, ona~~igurnb
nije korisna samo duhovnim vodiima hriana, dini skupljaju njene plodove? Uva vrlina moe biti ? mo kobna za ostale ljude, jer~~~ih ona ui da preziru
*) Sv. Pavle kae: Fides auclitu, to znai da se vi'enlje"
samo po uvenju. Vjera je uvijek samo pristajanje uz miljenje
svetenika; iva vjera je pobona tvrdoglavost koja nam ne da ni
da zamislimo da se ovi svetenici mogu sami prevariti ili da mogu
prevariti druge. Vjera moe biti zasnovana samo na ispravnom
miljenju koje imamo na osnovu znanja svetenika.
87

razum koji ih uzdie iznad ivotinja i koji ih jedino


,moe sigurno voditi na ovom svjetu. Doista, hrianstvo(
nam predstavlja razum pokvarenim, nevjernim voom
ime kao da priznaje da samo nije stvoreno za razumna
bia.
Ipak, zar bi trebalo traiti od hrianskih uenjaka
da se izjasne dokle treba da ide ovo odbacivanje razuma?
Nisu li mu oni sami u izvjesnim sluajevima pribjega
vali? Zar ne prizivaju oni razum kad hoe da dokau
postojanje bog? Ako i e r a zumpokvaren, kako se mogu
postojanje boga?
Uostalom, rei da se vjeruje u ono to se ne shvata.
to__znai _oeyidno lagati: vjerovati bez razmiljanja o
onome u ta se vjeruje, to je besmisleno: treba, dakle.
ispitati motive vjerovanja. Ali koji su motivi hriamna? To je povjerenje u voe koje ga pouavaju. Ali
na emu je zasnovano ovo povjerenje? Na otkrovenfu? A na emu je zasnovano samo otkrovenje? Na
autoritetu duhovnih voa. Takav ie nain na koji hriani rasuuju. Njihovi argumenti u prilog vjere svode
s na to da se kae: D a s e v j e r u j e u r e l i g i j u ,
t r e b a i m a t i v j e r u , a d a s e i ma v j e r e ,
t r e b a v i e r o v a t i u r e l i g i j u ili pak, treba ve
imati vjere da se vjeruje u nunost vjere.1)
Vjera iezava kad se pone razmiljati; ova vrlina
ne podnosi nikada mirno ispitivanje. Eto, to je ono to
ini svetenike hriartstva toliko neprijateljima nauke!
Osniva religije sam je izjavio da je njegov zakon stvo
ren jedino za proste i za djecu. Vjera je posljedica mi
losti koju bog ne daje mnogo osobama obrazovanirfTT
naviknutim da razmiljaju; ona je stvorena samo~ za
ljude koji su nesposobni za razmiljanje, ili za due
opijene zanesenou ili za bia nepobitno vezana" za
*) Vie teologa je tvrdilo da je za spasenje dovoljna vjera,
bez Ikakvih djela. Uopte, ona je vrlina koju svetenici najvie
cijene. Ona je bez sumnje najpotrebnija za njihov opstanak. Ra
zumljivo je, dakle, to su nastojali da je uspostave ognjem i maem.
Da bi podrala vjeru, Inkvizicija spaljuje Jeretike i Jevreje; da
bi ljude priveli vjeri, kraljevi i svetenici vre progone; valjda
stoga da bi uvjerili one koji nemaju vjere da ih hriani unitavaju!
O udesne vrline, dostojne boga dobrote I Njegove sluge kanja
vaju ljude kada im on odbije svoju milost.

88

predrasude djetinjstva. Nauka je bila i bie uvijek miska hrianskim uenjacifnaTbni bi bili neprijatelji sa ako bi jvolieli naunike.
Druga hrianska vrlina, koja proistie iz prve,
jeste n a d a . Zasnovana na laskavim obeanjima koja
hrianstvo dajeTonima koji su nesreni u ovom ivotu,
ona brani njihovu zanesenost, ona udaljava sadanju
sreu, ona ih ini nekorisnim za drutvo; ona ih vrsto
uvjerava da Tbog nadoknauje na nebu njihovu nekorisnost, njihovo crno raspoloenje, njihovu mrnju za
dovoljstva, njihovcHoesmisleno umrtvljivanje, njihove
molitve, njihovu besposlenost. K ako ovjek, opijen ovim
sj*ajnim nadama, da se zauzima oko sadanje sree onih
ga okruuju, kad je ravnoduan za svoju vlastitu?
Unesreujui se na ovom svijetu, moda se moe nadati
da e se svidjeti svome bogu? Doista, ma koliko da su.
primamijive slike koje hrianin stvara o svojoj bu
dunosti, njegova religija ih truje uasima ljubomornog
boga koji hoT da ie~spase sa s t r a h o m i d r h t an i e m, kojT bi kaznio njegovu uobraenost i koji bi ga
osudio, bz""saaljenja, ako bi imao slabost da bude
ovjek samo jedan trenutak svoga ivota.
Trea od hrianskih vrlina je m i l o s r e ; ona se
sastoji u tome da se vole bog i blinji. Mi smo ve
vidjeli koliko je teko, da ne kaem nemogue, imati
osjeanje njenosti prema onom biu kojeg se ovjek
boji. Rei e se, bez sumnje, da je strah hriana strah
s i n o v 1 i i. rijei ne mijenjaju nita u sutini
stvari. Strah je strast potpuno suprotna ljubavi. Sin
koji se boji svoga oca, koji ima razloga da sumnja u
pravednost njegove srdbe, koii strahuje od njegovih
hireva nee ga nikada iskreno voljeti; ljubav hrianina za svoga boga nee, dakle, nikada moi biti prava.
Uzaludno bi bilo pokuavati da se probudi njenost za
strogog gospodara koji treba da zastrai njegovo srce;
on e ga uvijek eti kao tiranina; usta e mu kazivati
potovanje koje e njegovo srce odbijati. Bogomoljac
nije iskren prema samome sebi kad tvrdi da ljubi svoga
boga. Njegova njenost je licemjerno potovanje slii?
89

onome koje se ukazuje neovjenim despotima, koii,


iako unesreuiu svoje podanike, trae spoljanie znake
njihove p riv r e n o sti. Ako neke njene due silom ilu
zija uspiju da probude u sebi ljubav prema bogu, to je
onda mistina i romantina strast, proizvedena vatre
nim temperamentom, arkom matom. U zanosu one
sagledaju svoga boga samo s najljepe strane i zatva
raju oi pred njegovim istinskim nedostacima.1) Ljubav
prema bogu nije najmanje neshvatljiva tajna hrianske religije.
M i l o s r e , posmatrano kao ljubav za nae bli
nje, jeste plemenito i nuno osjeanje. Ono je tada
samo njena ovjenost, koja budi u nama interes za
bia naeg roda, koja nas goni da im pomaemo, koja
nas vee za njih. Ali kako pomiriti ovu privrenost bi
ima sa naredbama ljubomornog boga koji hoe da se
voli samo on, koji je doao da odvoji sina od njegovog
oca, prijatelja od prijatelja? Prema naelima evanelja,
bio bi zloin ponuditi svome bogu srce koje je zagri
jano i nekom drugom, zemaljskom ljubavlju; bilo bi
idolopoklonstvo da se neko stvorenje natjee sa stvori
teljem. Uostalom, kako i voljeti bia koja neprestano
vrijeaju boanstvo ili koja su za nas stalna prilika da
se ono vrijea? Kako voljeti grenike? Zar nam isto
tako iskustvo ne pokazuje da su poboni, koji su na
osnovu naela obavezni da mrze sami sebe, veoma ri
jetko raspoloeni da postupaju bolje sa drugima, da im
ublauju ivot, da im oprataju? Oni koji tako rade
nisu dospjeli do savrenstva boje ljubavi. Jednom ri
jeju, vidimo da oni, za koje se kae da najodanije vole
tvorca, ne pokazuju najvie srdanosti prema njegovim
krljavim stvorenjima. Vidimo ih, naprotiv, da obino
) Samo arki i njeni temperamenat vue u mistinu pobonost. Histerine ene obino vole boga s najvie zahvalnosti; one
ga predano vole, onako kako bi voljele ovjeka. Svete Tereze,
Magdalene od Pazia, Marije -la-coque (neprevedivo na na jezik;
la coque znai mana na glavi djevojke a takoe poblie oznauje
usamljenost. Primj. prev.) i gotovo sve monahinje, u ovom slu
aju, veoma su pobone. Njihova uobrazilja zaluta i one daju svome
bogu, kojega same sebi predstavljaju sa draesnim crtama, njenost
koju im nije doputeno da daju biima naeg roda. Treba uobra
zilje da se zaljubi u neto nepoznato; treba je mnogo vie da se
voli ono to nema nita za voljenje; treba ludosti da se voli ono
to je za mrnju.
90

prosipaju gorinu na sve to ih okruuje, da bijesne


uzdiu nedostatke svojih blinjih i smratraju zloinoir
opratanje ljudskih slabosti.1)
Doista, sigurna ljubav prema boanstvu treba da
bude praena revnou. Istinski hrianin treba da se
razdrai kad vidi da se vrijea njegov bog; on treba
da se naorua pravinom i svetom svirepou da bi
suzbio krivce; on treba da ima vatrenu elju da zavlada
religija. Ova revnost, proistekla iz ljubavi prema bogu.
izvor je progona i bjesnila, za koje je hrianstvo tolike
puta bilo krivo; ova revnost stvara delate, kao i mue
nike; ova revnost ini da netrpeljivi uzima sumnju iz
ruku Svevinjeg pod izgovorom da se sveti za uvrede
njemu nanesene; ova revnost je uzrok da se lanovi
iste porodice, graani iste drave gnuaju, mue zbog
miljenja i zbog djetinjih obreda, koji se iz revnosti
smatraju kao stvari od najvee vanosti; ova revnost
je hiljade puta upalila u naoj Evropi one religiozne
ratove, kojima po grozoti nema primjera; napokon, ova
revnost za religiju je opravdala klevetu, izdaju, pokolj,
jednom rijeju najalosnije nerede u drutvu.^ Uvijek
bijaejioiputeno uipotrebiti lukavstvo, obmanu, la, kada
je trebalo da se podri boja stvar.2) Ljudi najuljiviji, nailiui. najpokvareniji, obino su nairevnosniii:
oni se nadaju da e im. s obzirom na revnost, nebo
oprostiti iskvarenost njihovog morala i sve njihove ravejoostupke.
Gonjeni ovom revnou, zaneseni hriani prplazp*)
) U najhrianskijim zemljama poboni se redovito smatraju
kao ibe drutva. Pristojno drutvo ih se boji kao neprijatelja ra
dosti, kao dosadnih ljudi. Pobona ena rijetko ima talenta da stekne ljubav svoga mua, svoje djece, svojih blinijh. alosna i melanholina religija ne moe imati obljubljene pristae. Pred tunim
bogom treba biti tuan kao to je on. Hrianski uenjaci su Cesto
pametno primjeivali da je I s u s H r i s t p 1 ajk o, a l i s e
a l j e n i d 5 s m 1 1 o, _
"
*) Ekumenski koncil u Konstanci je spalio Jana Husa i Jero
nima Prakog uprkos carevoj objavi. Vie hriana je propovi
jedalo da ne treba drati do rijei date jereticima. Pape su sto
puta oslobaale hriane zakletve i obeanja koja su dali heterodoksima. Istorija vjerskih ratova izmeu hriana pokazuje nam
izdajstva, svireposti, podmuklost kojima nema primjera u drugim
ratovima. Sve je opravdano kada je to za boga, za koga se vodi
borba. Tako su u ovim ratovima i samu djecu razbijali o zidove,
bremenite ene parali, djevojke silovali i mrcvarili. Napokon, u
religioznoj revnosti ljudi postaju otroumni u svojim divljatvima.

91

zgmlje i mora da bi proirili carstvo svoga boga, da bi


mu stvorili obraenike, da bi mu zadobili nove podanike.
Na taj nain, zahvaljujui svojoj revnosti, misionari
smatraju da su obavezni ii da mute spokojstvo drava
koje smatraju nevjernim. A kako bi im se inilo udno
kad bi misionari doli u njihove vlastite zemlje da im
objave drugi zakon.1) Kada su ovi propagatori vjere
bili jaki, oni- su u osvojenim zemljama izazivali naj
stranije bune ili su sami vrili nasilja nad potinjenim
narodima, veoma pogodna da im omraze njihovo boan
stvo. Oni su, bez sumnje, vjerovali da su ljudi, kojima je
njihov bog bio dugo vremena nepoznat, mogli biti samo
ivotinje nad kojima je bilo doputeno izvriti najvee
svireposti. Za hrianina je nevjernik uvijek bio sa
mo pas.
Po svoj prilici, pod uticajem jevrejskih ideja hrianski narodi su oteli posjede stanovnicima Novog
svijeta. Kastilijanci i Portugalci imali si^ isto toliko
prava da zauzmu Ameriku i Afriku koliko su Jevreji
imali prava da zagospodare zemljama Kanaanskim,
da u njima istrijebe stanovnike ili da ih odvedu u
ropstvo. Zar svetenik boga pravde i mira nije bez
ikakva osnova prisvojio sebi pravo da dijeli udaljena
carstva evropskim vladarima koje je htio da favorizuje?
Ovi oevidni prestupi protiv prava prirode i ljudi izgle
dali su zakoniti ovim hrianskim vladarima koji su
usvojili krtost, svirepost, otimainu,2) jer im je to
njihova religija odobravala.
Napokon, hrianstvo smatra s k r o m n o s t kao
uzvienu vrlinu; ono joj pripisuje najviu cijenu. Bez
>) Kamhi kineski car, pitao je jezuite, misionare u Pekin
gu: S t a b i s t e v i r e k l i k a d b i h j a p o s l a o mi s a o n a r e v a m a ? Poznate su bune koje su jezuiti izazvali
u Japanu i Etiopiji i koje su potpuno izagnale hrianstvo iz tih
zemalja. Jedan sveti misionar je rekao d a m i s i o n a r i b e z
m u s k e t e n i s u b i l i p o g o d n i da s t v a r a j u o b r a
enike.
) Sv. Augustin nas ui da p o b o j e m p r a v u s v e
p r i p a d a p r a v i n i m : to naelo je zasnovano samo na jed
nom stavu Psalma koji kae da e p r a v i n i j e s t i p l o d
r a d a b e z b o n i k a . Vidite S. Aug. ep. 93. Poznato je da
papa, bulom izdatom u korist kraljeva Kastilije, Aragonije i Por
tugaise utvruje liniju d e m a r k a o i j e , kojom su odreene
granice osvajanja koja svaki od njih treba da ostvari nad ne
vjernicima. Zar nije prema takvim naelima svijet postao plijen
hrlanskih pljakanja?

92

sumnje, nije trebalo boanskih i natprirodnih znanja da


se uvidi kako oholost vrijea ljude i ini neprijatnim
one koji je ispoljavaju prema drugima. Ako samo malo
razmiljamo, uvjeriemo se da su drskost, nadutost,
tatina kvaliteti neprijatni i za preziranje. Ali skrom
nost hriana treba da ide jo dalje; skroman hrianiri
treba da odbaci svoj razum, ne treba da ima vjere u
svoje~vrline, niti da bude pravedan prema sebi i svojim
dobrim djelima, treba da izgubi najzaslunije potova
nje prema samom sebi. J asno je tada da ie ta tobonja
vrlina pogodna samo da sroza ovjeka, da ga ponizi
u njegovim vlastitim oima, da ugui u njemu svu
energiju i svaku eli u da^bude koristan drutvu. Zabra
niti ljudima da se sami potuju i da zasluuju poto
vanje drugih, to jznaLslomiti najmoniju pobudu koja ih
pokree na_velika djela, na izuavanja, na stvaralaki
rad. Izgleda da samo hrianstvo tei da stvori niske
robove nekorisne svijetu, kojima slijepo potinjavanje
njihovim^ svetemcima nadoknauje sve vrline.
Neka nas sve ovo ne iznenadi. Religija koja se
razmee da je natprirodna mora da izopai ovjeka.
Doista, u delirijumu zanesenosti, ona mu zabranjuje
da voli samoga sebe; ona mu nareuje -da mrzi zado
voljstva i da voli bol; ona mu upisuje u zaslugu zla koja
sebi dobrovoljno nanosi. Otuda one strogosti, ona ra
zorna kanjavanja vlastitoga tijela, ona neobina
umrtljivanja, ona svirepa liavanja, ona besmislena vr
enja vjerskih dunosti, napokon ona postepena samoubistva sa kojima najfanatiniji meu hrianima vje
ruju da zasluuju nebo. Tano je da se svi hriani ne
osjeaju sposobnim za ova udesna savrenstva, ali su
svi, da se spasu, smatrali manje vie obaveznim da
umrtve svoja osjeanja, da se lie dobroinstva koja im
je dobri bog predoio zato to pretpostavljaju da se ovaj
bog ljuti ako bi inili takva djela; a on im nudi ova
dobra jedino da bi se od njih uzdrali. Kako bi razum
mogao odobriti vrline razorne za nas same? Kako bi
zdravi smisao mogao prihvatiti boga koji trai da se
bude nesrean i koji rado gleda smutnje koje dosuuje
93

svojim stvorenjima? Kakav plod moe drutvo pobrati


od ovih vrlina koje ovjeka ine mranim, bijednim i
nesposobnim da bude koristan otadbini? Zar nisu, da
kle, razum i iskustvo, bez pomoi praznovjerja, do
voljni da nam dokau kako se strasti i zadovoljstva,
dovedeni do pretjeranosti, okreu protiv nas samih i da
zloupotrebe najboljih stvari postaju istinsko zlo? Zar
nas ne sili naa priroda na umjerenost, na izbjegavanje
onoga to nam moe koditi? Jednom rijeju, jasno je
da bie koje eli da se odri mora da umjeri svoje
sklonosti i da bjei od onoga to prijeti njegovom op
stanku.1) Oevidno je da hrianstvo, bar posredno,
odobrava samoubistvo.
Bilo je to jo od prvih poetaka hrianstva, kada
se pod uticajem ovih fanatinih ideja, pustinje i ume
naselie savrenim hrianima, koji su, udaljujui se od
svijeta, svoje porodice liavali oslonca, a svoju otadbi
nu graana, da bi se posvetili besposlenom i kontempla
tivnom ivotu. Otuda one legije svetenika i kaluera
koji su se, pod zastavama raznih zanesenjaka, upisali u
miliciju nekorisnu, a esto i tetnu po dravu. Oni su
vjerovali da zasluuju nebo zakopavajui talente po
trebne njihovim sugraanima, te se posveuju neaktiv
nosti i celibatu. Na taj nain, u zemljama gdje su hriani najvjerniji svojoj religiji, masa ljudi se pobono
obavezuje da ostane itavog svoga ivota beskorisna i
bijedna. Koje je srce toliko varvarsko da ne prolije
suze zbog sudbine ovih rtava, odvojenih od arobnog
pola, kome je priroda odredila da nas usreuje. Ne-*)
*) alosne Ideje koje su ljudi u svim vremenima imali o
boanstvu, vezane su za elju da se on odvoji od drugih izvan
rednim djelima. One su istinski izvori kajanja, koje vidimo da se
primjenjuje u svim dijelovima svijeta. Nita udnije od kajanja
hinduskih J o g a , sa kojima se hrianski pokajnici mogu
jedva uporediti. Svetenlci Astarte u Siriji i Clbele u Frigiji su
ee kopiU. Pitagorejci su bili neprijatelji zadovoljstava. Rimljani
su imali Vestalke, sline naim monahinjama. Moda su ideje o
pokajanju da bi se ublailo boanstvo potekle od onih koji su
nekada uvjeravali da je bog htio ljudsku krv. Na tome je, bez
sumnje, zasnovana rtva Isusa Hrlsta, koja je bila, da se pravo
kae, s a m o u b i s t v o . Hrianska religija, doputajui takvog
boga za uzor, objavljuje svojim privrenicima da treba da se sami
unite da bi lzill osloboeni iz ovog izopaenog svijeta. Mue
nici su, najveim dijelom, bili istinske samoubice. Monas Trapea
ili Set-fonda se takoe za to okrivljuju.
94

srene lude, u zanosu mladog doba ili primorane se


binim shvatanjima stroge porodice, zauvijek su bile
izgnane iz svijeta; stroge zakletve veu ih zauvijek za
dosadu, usamljenost, ropstvo, bijedu; obaveze, suprotne
prirodi, sile ih na nevinost. Uzalud se zreliji temperamenat, ranije ili kasnije, budi i kaje zbog nerazumnog
posveivanja. Drutvo ih kanjava zaboravljajui nji
hovu beskorisnost, njihovu dobrovoljnu besplodnost;
otkinuta od porodica, ta lica provode u dosadi, gorini i
suzama ivot, koji vjeno ubijaju dosadni i despotski
tamniari. Napokon, u toj usamljenosti, bez pomoi i
bez dobara, ostaje im jedino strana utjeha da zavode
druge rtve, koje s njima dijele dosadu njihove usam
ljenosti i njihovo muenje se nastavlja bez spasa.
Jednom rijeju, izgleda da je hrianstvo postavilo
sebi zadatak da se u svemu bori protiv prirode i razuma;
ako i dopusti nekoliko vrlina koje zdrav razum odobri,
ono ih uvijek preuvelia; ono nikada ne stvara onu
zlatnu sredinu koja je taka savrenstva. Blud, rasputenost, preljuba, jednom rijeju nedozvoljena i stidna
zadovoljstva oevidno su ono emu svaki ovjek treba
da se odupre ako eli da zaslui potovanje svojih su
graana. Pagani su osjeali i propovijedali ovu istinu
uprkos moralnoj raskalaenosti zbog koje im hrian
stvo prigovara.1) Hrianska religija nije bila zado
voljna ovim razumnim naelima, te preporuuje c e l i
b a t kao stanje savrenstva; veza koja se enidbom
ozakoni nesavrena je u njihovim oima. Otac hrianskog boga je rekao u Genezi: n i j e d o b r o d a
o v j e k b u d e b e z d r u g a . On je izriito nare
dio svim biima d a r a s t u i d a s e m n o e . Njegov
sin dolazi po evanelju da poniti ove zakone; da se
) Aristotel 1 Epiktet su preporuivali i s t o t u u r a z g o
v o r i m a . Menander kae da poten ovjek ne moe pristati
da kvari djevice niti da ini preljubu. Tibul kae: C a s t a
p l a c e n t s u p e r ! s. (Neporoni se sviaju vinjima. (Primj.
prev.). Marko Antonije zahvaljuje bogovima to su mu ouvali
nevinost u mladosti. Rimljani su imali zakone protiv preljube.
Otac Taar kae da Sijamci imaju moral koji brani ne samo
neasna djela nego i neiste misli i elje. Odatle se vidi da su
nevinost i istotu morala potovali, ak prije hrianstva, narodi
koje nikada nismo uli da o tome govore.
05

bude savren, tvrdi on, treba se liiti brane veze, treba


se oduprijeti jednoj od najsilnijih potreba kojom pri
roda nadahnjuje ovjeka, treba umrijeti bez potomstva,
uskratiti graane dravi i oslonce svojoj starosti.
Ako razmislimo, nai emo da su ljubavna zado
voljstva na tetu nama samima kada u njima pretjeru
jemo; da su ona zloini kada kode drugima; mi emo
uvidjeti da pokvariti djevojku znai osuditi je na sram
i beae, liiti je koristi drutva; mi emo shvatiti da
je preljuba nasrtaj na prava drugoga, da ona rui je
dinstvo brane veze, da ona razdvaja srca koja bijahu
stvorena da se vole; mi emo zakljuiti da je brak, kao
jedini nain da se poteno i zakonito zadovolji potreba
prirode, da se umnoi drutvo, da se obezbijede oslonci,
stanje mnogo svetije i vrednije potovanja nego ovaj
razorni celibat, nego ovo dobrovoljno ukopljenje, koje
hrianstvo bez ustezanja pretvara u vrlinu. Priroda ili
stvoritelj prirode pozivaju ljude da se mnoe pomou
ari zadovoljstva; on je sveano izjavio da je ena nu
na ovjeku. Iskustvo je potvrdilo da je nuno da oni
stvore zajednicu ne samo da bi uivali prolazna za
dovoljstva nego i da bi pomogli jedno drugom da
podnose gorine ivota, da uzdignu djecu, da od njih
stvore graane, da u njima nau oslonac u svojoj sta
rosti. Dajui vie snage ovjeku nego njegovoj druga
rici, priroda je odredila da on radi da odri svoju po
rodicu; dajui njegovoj drugarici slabije organe, ona ju
je odredila za lake radove, ali ne manje nune; dajui
joj duu osjeajniju i blau, ona je htjela da je njena
osjeanja vie privlae njenoj slaboj djeci. Evo srenih
veza koje bi hrianstvo htjelo spreiti da se stvore;1)
*) Oevidno je da je u hrianskoj religiji enidba sma
trana kao stanje nesavrenosti. Ovo dolazi moda od toga to je
Isus Hrist bio od sekte Esena, koji su, slino modernim mona
sima, odbacivali enidbu i posveivali se celibatu. Ove ideje su
vje'rovatno prihvatili prvi hriani, koji, oekujui prema Hristovim prorotvima svakog trenutka kraj svijeta, nisu smatrali kori
snim da imaju djecu i da mnoe veze koje ih vezuju za svijet
spreman da propadne. Bilo ma kako, sv. Pavle kae d a
Je
b o l j e o e n i t i s e n e g o u d j e t i. Sam Isus Je govorio
pohvalno o onima koji su se u k o p i l l z a n e b e s k o c a r
s t v o . Origena je prihvatio doslovce ovaj zavjet, odnosno ovaj
propis. Sv. Justin muenik kae da Je bog h t i o d a d j e v i *

96

eto shvatanja preko kojih ono nastoji prei predlaui


celibat kao stanje savrenstva, a ono, meutim, razara
drutvo, protivrjei prirodi, poziva razvratu, osamlju
je. Ono moe biti korisno samo mrskoj politici svetenika nekih hrianskih sekti koji stavljaju sebi u du
nost da se odvoje od svojih sugraana, da stvore
nesreno tijelo koje se ovjekovjeuje bez nasljednika.
G e n s a e t e r n a , in q u n e m o n a s c i t u r.1)
Ako je hrianstvo bilo toliko milostivo da dopusti
enidbu onim svojim privrenicima koji se ne usuuju
ili ne mogu da tee savrenstvu, ono ih je s druge strane
za to kaznilo neugodnim ogranienjima koje je stavilo
na ovu vezu. Tako vidimo da je katolika crkva zabra
nila rastavu; ni najgore veze ne mogu se raskinuti; osobe
koje su jedanput stupile u brak primorane su da drhte
zauvijek zbog svog nerazumnog postupka, iako je nji
hova veza, ija bi osnova morala biti samo blagostanje,
njenost, srdanost, postala za njih izvor nesloge, gor
ine i muke. Na taj nain, zakon saglasan sa svirepom
religijom, ne dozvoljava nesrenim da raskinu svoje lan
ca r o d i da bi u n i t i o r e d o v n o r a a n j e
koje
J e p l o d n e z a k o n i t e e l j e . To to je hrianstvo sma
tralo celibat savrenim stanjem bijae jedan od glavnih uzroka
to je prognato iz Kine. Sv. Eduard ispovjednik uzdravao se od
svoje ene itavog svoga ivota. Ideja savrenosti, vezana uz
nevinost, bila je uzrok postepenog izumiranja svih kraljevskih po
rodica Saksonaca u Engleskoj. Monah sv. Augustin, apostol En
gleza, savjetovao je papi sv. Gregoru da odredi k o l i k o vre
mena treba za to da ovjek koji^je saobraao sa enom svojom
moe ui u crkvu i biti primljen u vjersku optinu.
') Vjeno je pleme u kojem se niko ne rada. (Primj.
prev.). Izgleda da je celibat, propisan svetenicima rimske crkve,
posljedica najprepredenije politike papa, koji ih podvrgavaju
ovom zakonu. Trebalo je, u prvom redu, da se celibatom povea
potovanje svetenika od strane naroda, koji su vjerovali da nji
hovi svetenici nisu bili obini ljudi od mesa i kostiju kao to
su ostali. Na drugom mjestu, zabranom enidbe svetenicima,
prekidaju se veze koje su ih vezivale za porodicu i dravu, oni
se vezuju samo za crkvu, ija dobra na ovaj nain nisu bila
dijeljena, ve su ostajala kao cjelina. Tako su celibatom svetenici
rimske crkve postali vrlo moni, ali vrlo loi graani. Celibat ih
ini, u neku ruku, nezavisnim; oni nisu obavezni da misle o
svome potomstvu. ovjek koji ima porodicu ima potrebe nepo
znate neoenjenom, koji smatra da se sve svrava s njim. Naj
ambicioznije -pape su bili najvei inicijatori celibata svetenika.
S najvie vatrenosti Je Gregor VII nastojao da ga uspostavi. Ako
bi se svetenici mogli eniti, kraljevi 1 vladari bi uskoro postali
svetenici a papa ne bi naao u njima podanike dovoljno po
slune. Celibatu se, Izgleda, duguje krutost, neovjenost, jogunstvo i prevrtljivi duh, koji je uvijek povod prigovora katolikom
svetenstvu.
T

Razgolieno hrianstvo

97

ce. Izgleda da je hrianstvo upotrebilo sve kako bi od


vratilo vjerenike od zakonite brane veze, pretpostavlja
jui joj celibat, koji nuno vodi razvratu, preljubi rasputenosti.*1) Ipak, jevrejski bog doputa rastavu i mi m
vidimo s kojim je pravom njegov sin,_koji je doao da
ostvari Mojsijev zakon, opozvao tako razumno dopu
tenje.
Mi ne govorimo o drugim preprekama, koje je,
poslije svoga osnivaa, crkva stavila enidbi.2) Ne iz
gleda li da je, osuujui branu vezu izmeu roaka,
zabranila da se oni koji ele da se ujedine savreno
upoznaju i da se suvie njeno vole?
To su te savrenosti koje hrianstvo predlae svo
joj djeci, to su vrline koje ono pretpostavlja onima koje
je prezirno nazvalo l j u d s k i m v r l i n a m a . tavie,
ono odbacuje i odrie ove posljednje, ono ih naziva
) Priroda ne gubi nikada svoja prava. Neoenjeni osjeaju
potrebu kao i drugi ljudi; oni nalaze izvore samo u prostituciji
i preljubi ili u sredstvima koja pristojnost ne doputa da se ime
nuju. U Spaniji, Portugaliji, Italiji monasi i svetenici su udo
vita pohotljivosti. Razvrat, pederastija, preljube tako su obine
u ovim zemljama zbdg velikog broja neoenjenih. Poroci laika
bi postali rjei kad bi se neprikladna brana veza mogla ponititi.
*) Rimske pape se moraju grohotom smijati kad uju kra
ljeve kako ih zaklinju da im dodijele osloboenje od enidbe.
Oevidno je da je u poetku enidba izmeu roaka bila zabra
njena graanskim zakonom. Jedini su vladari i carevi, ak hrlanski u poetku zabranjivali i doputali ovu vrstu enidbe.
Vidite le code de Thod., tit.;, 12, loi i 3. et dans le code, loi S.,
tit 8, 10. et ibid., tit. 8, 9, 37. Vladari Francuske su izvravali
isto pravo. Gospodin de Marca kae izriito: P a r s i l i a J u
r i s t u n c e r a t p e n P r i n c i p e s , s i n e u l l cont r o v e r s i . (Onaj dio prava tada bijae u nadlenosti vladara
bez ikakvog spora. Primj. prev.). Vidite njegovu knjigu de
concordi sacerdotii et imperii. Malo-pomalo crkva je ipak otela
ovo pravo od vladara i pape su tako postale gospodari brane
veze. U jedno vrijeme bilo je gotovo nemogue znati da li je
enidba dobra ili loa. Crkva je zabranjivala enidbe dotle da
se vie ni srodstvo nije moglo znati. A f i n i t e t postaje pre
preka; d u h o v n i a f i n i t e t i bijahu izmiljeni; kumovi 1
kume nisu mogli vie da se uzimaju i tako papa postaje arbitar
sudbine vladara i njihovih podanika; pod izgovorom da se bori
protiv r o d o o s k r v n j e n i h
veza,
on je sto puta unosio
nemir u poredak drava; on je izoptavao vladare; on je oglaavao
njihove sinove nezakonitim; on Je odluivao o redu nasljeivanja
prestola. Ipak, prema Bibliji, nesumnjivo je da su djeca Adamova
morala uzimati za ene svoje sestre. Teolozi su osudili enidbe
izmeu roaka iz razloga mnogo dostojnijeg njih. Ove enidbe,
kau oni, zloinake su jer, ako bi se jedinstvu koje ve postoji
Izmeu roaka dodala jo 1 brana njenost, trebalo bi se bojati
d a ljubav supruga ne bude suvie velika.
98

lanim, nezakonitim zato to oni koji su ih imali nisu


bili vjernici. ta? Zar paganske vrline, tako dostojne
ljubavi, tako junake, nisu bile istinske vrline? Ako
pravinost, ovjenost, dobrodunost, umjerenost, strp
ljenje jednog paganina nisu vrline, ta onda ovo ime
znai? Zar ne bi pobrkali sve moralne ideje tvrdei da
pravda paganina nije pravda, da njegova dobrota nije
dobrota, da je njegovo dobroinstvo zloin? Stvarne
vrline Sokrata, Katona, Epikteta, Antonija ne mogu se,
dakle, pretpostaviti revnosti Kirila i tvrdoglavosti Atanazija, nekorisnosti Antona, bunama Hrizostoma, divljatvu Dominika i duevnom prostatvu Franje Asikog?^)_
~~
" Sve vrline kojima se hrianstvo zanosi ili su pre
tjerane i fanatine ili tee samo da ovjeka uine boja
ljivim, gnusnim i nesrenim; ako mu daju hrabrosti.
on postaje uskoro tvrdoglav, ohol, svirep i tetan dru
tvu. Takav treba da bude da bi odgovorio shvatanjima
jedne religije koja prezire zemlju i koja se ne ustruava
da meu ljude unosi nemir samo da bi nien ljubomorni^
bog trijumfovao nad svoiim neprijateljima. Nikakav
istinski moral ne moe biti spojiv sa takvom religijom.

) Zna se da je sv. Klrll uz pomo grupe monaha pokuao


da ubije Oresta, guvernera Aleksandrlje, a uspio je da ubije na
najdivljakljl nain lijepu, mudru, moralnu Hipatlju. Svi sveti
koje rimska crkva potuje bili su ili buntovnici koji su irili svoj
autoritet, ili fanatici koji su se borili za stvar svoje ambicije, ili
slaboumnl koji su je bogato darovali luaci, 111 vizionari koji
su unitili sami sebe.
99

P O G L A V L JE 1

O PRAKTINOJ PRIMJENI I O DUNOSTIMA


HRISCANSKE RELIGIJE
Ako vrline hrianstva nemaju niega solidnog i
stvarnog, ako iz njih ne proizlazi nita to razum moe
odobriti, jo manje emo nai ^neega potovanja dostoj
nog u masi vjerskih obreda, tegobnih, nekorisnih i esto
opasnih, koje hrianstvo stavlja u dunost svojim po
bonim privrenicima i koje im prikazuje kao sigurna
sredstva da ublae boanstvo, da postignu njegove mi
losti, da zaslue njegove neizrecivo vrijedne nagrade.
Prva i najosnovnija dunost hrianstva je m o l i
t v a . Stalnoj molitvi hrianstvo pripisuje svoju sreu.
Njegov bog, za koga se pretpostavlja da je ispunjen do
brotom, trai da mu se upuuju molbe da bi prostro
svoje milosti; on ih daje samo kad ga salijeu; osjetljiv
na laskanje kao zemaljski kraljevi, on trai uljudnost,
on slua blagonaklono samo glasove, zaodjevene u iz
vjesnu formu. Sta bismo rekli o ocu koji, poznajui
potrebe svoje djece, ne bi pristao da im da nunu hranu,
osim ako je ona ne iznude pomou vatrenih zaklinjanja,
o koje se on esto i oglui? Ali, s druge strane, zar to
ne znai ne vjerovati u mudrost boga ako se propiu
pravila ponaanja prema njemu? Zar se ne stavlja u
sumnju njegova nepromjenljivost ako se vjeruje da ga
njegovo stvorenje moe obavezati da mijenja svoje
odluke? Ako on zna sve, da li ima potrebe da se nepre
stano obavjetava o raspoloenjima i o eljama svojih
podanika? Ako je on svemoan, zato da bude polaskan
njihovim potovanjima, njihovim ponavljanim znacima
pokornosti, poniznosti, kad se bacaju pred njegove noge?
100

Jednom rijeju, molitva pretpostavlja boga, udlji


vog bezosjeajnog, a koji je osjetljiv na pohvalu, koji
je polaskan kad vidi svoje ponizne podanike pod sobom,
koji je eljan da se svakog trenutka pred njim pona
vljaju znaci njihove pokornosti.
Mogu li se ove ideje, pozajmljene od zemaljskih
vladara, slagati s pojmom svemonog bia koje je stvo
rilo svijet samo za ovjeka i koje hoe samo njegovu
sreu? Moe li se pretpostaviti da je jedino svemono
bie, koje je bez takmaca, eljno slave? Sta znai slava
za bie s kojim se nita ne moe uporediti? Zar ne vide
hriani, nastojei da uzvisuju i potuju svoga boga, ka
ko ga stvarno samo srozavaju i uniavaju?
U sistem hrianske religije ulazi i to da molitve
jednih mogu biti primijenjene na druge. Njen bog, pristrasan prema svojim ljubimcima, priznaje samo njihove
molbe; on slua svoj narod samo kada su njegove nftlbe
ponuene od njegovih slugu. Tako bog postaje sultan
koji je pristupaan samo svojim slugama, svojim vezi
rima, svojim evnusima i enama svoga sara ja. Odatle
ona nebrojena masa svetenika, kaluera, monaha i mo
nahinja, koja nema druge slube nego da die svoje
besposlene ruke prema nebu i da moli dan i no da bi
zadobila njegovu naklonost za drutvo. Narodi skupo
plaaju ove vane slube. Dok pobone dangube ive u
sjaju, ljudi sa stvarnim zaslugama, koji rade i stvaraju,
ame u bijedi.1)
Pod izgovorom da se brine oko molitvi i ceremo
nija svoga kulta, hrianin je, osobito u nekim sujevjernim sektama, obavezan da bude besposlen i da sjedi
skrtenih ruku najvei dio godine. Njega uvjeravaju da
svojom besposlenou potuje boga; svetkovine, koje su
este zato to su u interesu svetenika i to ih prihvata
lakovjerni narod, obustavljaju radove od kojih ive
vie miliona ljudi. ovjek iz naroda ide da se moli u
hram umjesto da obrauje svoje polje; tamo napaja oi
') Jedan car (bio Je to Justin, ako se ne varam) traio je
oprotenje od boga i prigovarao je sebi zbog vremena koje je
utroio na upravljanje dravom, a koje Je oduzeo svojim mo
litvama.
101

djetinjim ceremonijama, a svoje ui bajkama i dogma


ma od kojih nita ne razumije. Tiranska religija upisuje
u zloin zanatliji i seljaku koji se u ove dane posveene
dokolici usuuje da radi da bi prehranio brojnu i ubogu
porodicu; a u sporazumu s religijom, drava kanjava
one koji imaju smjelosti da zarauju kruh umjesto da
se mole ili da sjede skrtenih ruku.1)
Da li razum propisuje one udne obaveze da se
odustane od mesa i nekih ivenih namirnica, koje iz
vjesne hrianske sekte nameu? Ljudi koji ive od
svoga rada, dosljedno ovom zakonu, primorani su da
due vremena jedu skupu hranu, nezdravu i malo po
godnu za okrepljenje.
Kakve to odvratne i smijene pojmove imaju o svo
me bogu lude koje vjeruju da se on ljuti zbog kvaliteta
jela koja ulaze u stomak njegovih stvorenja? Ipak, za
novac, nebo postaje uslunije. Hrianski svetenici
su neprestano nastojali da ovim propisima to vie ogra
nie lakovjerne privrenike kako bi ih obavezali da ih
kre; sve to kako bi vjernici imali prilike da skupo
okajavaju svoje tobonje prestupe. Sve se u hrianstvu,
pa ak i grijesi vjernika, okreu u korist svetenika.2)
Nikakav kult nije nikada stavio svoje privrenike
u puniju i postojaniju zavisnost od svojih svetenika kao
to je to uinilo hrianstvo; oni nisu nikada gubili iz
vida svoj plijen; oni su preduzimali najnepravinije*)
*) Konstantin, kao car, naredio je 321. godine da nedjeljom
prestanu sve slube sudstva, zanata i redovni poslovi gradova.
Poslovi u polju i poljoprivreda bili su Izuzeti od ovog zakona.
Te odredbe bile su bar razumnije od ovih koje postoje danas,
osobito kod rimskih katolika. Sada pape i njegovi biskupi propi
suju svetkovine i sile narod da bude besposlen. Vidite Tillemont,
Vie de Constantin, art. 15. p. ISO.
*) Grci i istoni hrtanl potuju vie korizmi i strogo poste.
U Spanlji i Portugalijl kupuju se dozvole da se mrsi u zabra
njene dane; mora se platiti taksa ili bula krstakog rata, ak kada
vjernik ivi prema crkvenim zapovijedima; bez ovoga nema oslo
boenja. Obiaj posta 1 uzdravanja od izvjesne mesne hrane
doao Je Jevrejima od Egipana, a od njih hrianima 1 musli
manima. Snage koje rimski katolici smatraju jeretikim jedine
se koriste ovim uzdravanjem; Englezi im kupuju bakalar a Holandani haringe. Zar nije veoma neobino da se hriani uzdr
avaju od mesa, iako ono niie zabranjeno ni u jednom diielu
Novog zavjeta. doT 's~~ne uzdravaju od~lcrvi. krvavica i mesa,
tfgu5ehlH~~ivotinla'.~5to u apostoli apsolutno zabranili isto tako
sfogo kao 1 blud, v idite les actes Aptres, en. 15. v. . (Djela
apostolskaTT"
"
102

mjere kako bi zarobili ljude i njima se koristili da do


prinose njihovoj moi, njihovim bogatstvima, njihovom
carstvu. Posrednici izmeu nebeskog vladara i njegovih
podanika, ovi svetenici bili su smatrani dvoranima od
povjerenja, slugama zaduenim da ostvaruju vlast u
njegovo ime, ljubimcima boanstva kojima ono nije mo
glo nita odbiti. Tako su sluge Svevinjeg postale apso
lutni gospodari sudbine hriana; oni su doepali ro
bove, koji su im se iz straha i zbog predrasuda do groba
potinjavali; oni su im postali bliski, naredili masu
obreda i dunosti, toliko detinjih koliko udnih, za koje
su se postarali da ih shvate kao da su neizbjeno
potrebni za spas due. Oni su, naredili ove dunosti,
uinili zloine mnogo tee nego to su oevidne povrede
pravila morala i razuma.
Ne treba, dakle, da se udimo ako, u sektama
najhrianskijim, to .jest najsujevjernijim, vidimo "o
vjeka koga svetenici vjeno pljakaju. Jedva sto je
iz'Iz utrobe svoje majke, ve ga njegov svetenik, pod
izgovorom- da ga_ pere od p r v o b i t n o g g r i j e h a,
krsti ~a~ridvac~ miri ga s bogom, kojega jo nije mogao
uvrijediti;"pomou rijei i arolija on ga vee za demo. Od najnjenijeg djetinjstva njegovo vaspitanje je
redovito povjereno svetenicima, iji je glavni cilj da
mu zarana ukljukaju predrasude koje su u skladu s
njihovim shvatanjima; oni ga nadahnjuju_uasima koji
se mnoe u njemu tokom itavog njegovog ivota; oni
ga ue bajkama Ti udnovate religije, besmislenim dog
mama! neshvatljivim tajnama; jednom rijeju, oni od
njega lvariju sujevjernog hrianina, a nikada korisnog
graanina, posvijeenog ovjeka.1) Samo mu se jedno
predouje kao neophodno, a to je: biti pobono pokoran
svojoj^ehgiji^ Budi poboan, kae mu se. budi slijep,
preziri svoj razum, zabavi se nebom, a zanemari zemlju
to je sve to bog od tebe trai da bi te vodio srei.
l) U gotovo itavom svijetu vaspitanje ljudi je povjereno
svetenicima. Ne treba se, stoga, uditi to se neznanje, predra
suda i fanatizam ustaljuju. Kod protestanata, kao i kod kato
lika univerziteti su ustanove isto svetenike. Izgleda da Evrop
ljani boce da etvore samo monahe.

103

Da bi se hrianin podrao u odvratnim i fanatinim


idejama kojima je njegova mladost bila proeta, njegovi
svetenici, u nekim sektama, nareuju mu da esto doe
do njih i da im povjeri svoje najskrivenije greke,
svoja najtajnija djela, svoje najintimnije misli; oni ga
sile da doe da se na koljenima ponizi pred n.ima i da
oda potovanje njihovoj moi; oni plae krivca, a ako
ga ocijene dostojnim, napokon ga mire s boanstvom,
i ono mu, po nareenju svoga sluge, oprata grijehove
kojima je bio zaprljan. Hrianske sekte, koje doputaju
vrenje ovih vjerskih obeda, hvale nam ga kao uzdu
veoma korisnu moralu i veoma pogodnu da suspregne
strasti ovjeka. Ali iskustvo nam dokazuje da su zemlje,
u kojima je ovaj obiaj najvjernije potovan, umjesto
od drugih moralno ie, tavie razvratnije. Ove tako
lake pokore kojima se podvrgavaju ine ih samo jo
smjelijim u zloinu. ivot hriana predstavlja krug
grijehova i povremenih i s p o v i j e d a n j a ; svetenstvo se jedino koristi ovim obiajem jer mu on omogu
ava da ostvari apsolutnu vlast nad savjestima ljudi.
Kakva treba da bude mo reda ljudi koji po svojoj volji
otvaraju i zatvaraju nebeska vrata, koji posjeduju tajne
porodica, koji mogu po volji da zapale fanatizam u
duhovima!
Bez odobrenja svetenstva, hrian:'n ne moe ue
stvovati u svetim tajnama; svetenici imaju pravo da ga
iz njih iskljue. On bi se i mogao utjeiti ovim toboniim
iskljuenjem, ali anateme ili i z o p a v a n j a svetenika nanose svugdje stvarno zlo ovjeku; duhovne kazne
proizvode svjetovne uinke, a svaki graanin koji na
vue nemilost crkve u opasnosti je da navue i nemilost
svjetovnih vlasti i da postane predmet prezira svojih
sugraana.
Mi smo ve vidjeli da su se sluge religije umi'eale
i u sklapanje brakova; bez njihovog odobrenja hrianin
ne moe postati ocem; on treba da se podvrgne udlji
vim obredima religije; bez ovoga bi politika, zajedno
sa religijom, iskljuila njegovu djecu iz reda graana.1)
) Ako se samo malo upozna istorija, nai e se da su hrlanski svetenici htjeli da se mijeaju u sve. Crkva kao dobra

104

U toku cijelog svoga ivota hrianin je, pod pri


jetnjom da e biti kriv, obavezan da prisustvuje cere
monijama svoga kulta, propovijedima svojih svetenika;
od trenutka kad vjerno ispuni ovu vanu dunost on
smatra da je postao ljubimac svoga boga i uvjeren je
da ne treba nita vie da uini za drutvo. Na taj nain,
ova nekorisna djela zauzimaju mjesto morala, koji je
svugdje podvrgnut religiji, umjesto da on njoj zapovi
jeda.
A kad doe kraj njegova ivota, dok lei na smrtnoj
postelji, svetenici ga napadaju i u tim njegovim po
sljednjim trenucima. U nekoliko hrianskih sekti reli
gija izgleda da se pobrinula da ovjeku uini njegovu
smrt hiljadu puta gorom. Ravnoduni svetenik doe da
izazove uzbunu kod postelje samrtnika; pod vidom da
ga miri s njegovim bogom, on doe da se naslauje
prizorom njegova kraja.1) Ukoliko ovaj obiaj ima
teke posljedice za graane, utol'ko je veoma koristan
svetenstvu, ktve veliki dio svojih bogatstava duguje
spasilakim uasima kojima nadahnjuje bogate hriane
na samrti. Moral ne izvlai iz toga korsne padove;
iskustvo nam pokazuje da veina hriana, koji ive
u raskalanosti ili u zloinu, preputaju smrti brigu da
ih pomiri s bogom; kasno kajanje i dareljivost kojom
obasipaju svetenstvo ine da ih ono oslobaa grijehova
i doputa im nadu da je nebo zaboravilo pljaku, ne
pravdu i zloin, koje su inili u toku cijelog svoga
ivota, tako tetnog za njihove blinje.
Samom smru ne zavrava se carovanje svetenstva
nad hrianima. U nekim sektama svetenici iskoriavaju le umrloga; za novac se dobije pravo da se nje
govi smrtni ostaci postave u hram i da na sve strane
mati mijeala se u eljanje, oblaCenje, odjeu svoje djece. U pet
naestom vijeku se veoma ljutila zbog iljastih cipela, koje su se tada
zvale souliers la poulaine. Sv. Pavle je Jo u ono vrijeme ozlo
glasio ureenu kosu.
) Nema niega varvarskljeg nego to su obiaji rimske cr
kve prema samrtnicima. Sakramenti su uzrok to ljudi umiru
vie od svijeta nego od bolesti i ljekara. Samo uasi mogu da
prouzrokuju mune promjene u malaksalom tijelu. Ipak, politika
se slae s religijom u podravanju ovih svirepih obiaja. U Pa
rizu, kad ljekar uini tri posjete bolesniku, uredba nareuje da
bolesnik mora da primi sakramente.
105

Sire zarazu i bolest. Sta govorim? Svetenika mo se


prostire i van granica smrti. Od crkve se kupuju skupe
molitve za osloboenje dua ocT'muka koje treba"'da ih
na drugom svijetu oiste. Sreni li su bogati u onoj
religiji u kojoj se za novac mogu pridobiti ljubimci boga
da ga mole za oprotaj muka koje im je njegova nepro
mjenljiva pravda dosudila!1)
Takve su osnovne dunosti koje su po hrianstvu
nune, a od potovanja tih dunosti zavisi spas. To su
samovoljna djela, smijena i tetna, kojima ono esto
hoe da zamijeni drutvene dunosti. Mi neemo pobijati
razna sujevjerna vrenja vjerskih dunosti, koja jedne
sekte doputaju, a druge odbacuju. Takvo je potovanje
koje se ukazuje uspomeni onih pobonih fanatika, onih
heroja zanesenosti, onih mranih kontemplatora koje
rimski papa stavlja u broj svetih.2) Neemo govoriti
o onim hodoaima koje sujevjerje naroda toliko cijeni,
ni o onim oprotenjima pomou kojih se oslobaa od
grijehova. Mi emo se zadovoljiti tvrdnjom da ove
praznovjerice narod vie cijeni nego pravila morala
koja se obino potpuno i ne znaju. Mnogo manje kota
ljude da se prilagode obredima, ceremonijama, vrenju
vjerskih dunosti nego da budu moralni. Dobar hrianin je ovjek koji se prilagoava tano onome ton jegovi svetenici trae od njega; a ovi mu, umjesto svih
vrlina, trae da bude slijep, dareljiv i pokoran.*
*
) Uz pomo dogme o istilitu koja je crkvene molitve ui
nila najefikasnijim, rimska crkva je esto uspijevala da oguli
porodice najbogatijih nasljednika. Cesto dobri hriani liavaju
nasljedstva svoje roake da bi dali crkvi; ovo se zove f a i r e
s o n a m e h r i t i r e (uiniti svoju duu nasljednicom). Na
koncilu u Bazelu, odranom 1443. godine franjevci su nastojali
da proe kao dogma ovaj predlog: B e a t u s F r a n c i s c u s ,
d i v i n o p r i v i l e g i o , q uo t a n n i s in Pur g a t orium
descendit,
suosque
omnes
in
coelum
d e d u c 11. (Blaeni Franjo, po bojoj milosti, koliko godina si
lazi u istilite, toliko svojih vodi na nebo. Primj. prev.). Ali
ova dogma, suvie sklona franjevcima, bila je odbaena od bisku
pa. Po miljenju katolike crkve, novci od molitava za mrtve
treba da se stavljaju u zajedniku blagajnu. U ovom sluaju kako
Je i pravo, najbogatiji snose trokove.
) Zna se da D a i r i 111 papa Japanaca Ima, kao 1 rimski
papa, pravo da kanonizuje da stvara svece. Ovi sveti se u Ja
panu zovu K a m 1 s.

106

P O G L A V L JE X IV

O POLITIKIM POSLJEDICAMA HRlSCANSKE


RELIGIJE
Poto smo vidjeli koliko je beskorisno, i opasno
to savrenstvo, kao i vrline i dunosti koje nam hrianska religija predlae, pogledajmo ima li ona sreniji
uticaj na politiku i da li obezbjeuje stvarno blagostanje
narodima kod kojih je ova religija uspostavljena i vjer
no potovana. Najprije nalazimo da se svugdje gdje je
hrianstvo prihvaeno stvaraju dva zakonodavstva,
suprotna jedan drugome i koja se uzajamno bore. Poli
tika je stvorena da podri jedinstvo i slogu izmeu gra
ana. Hrianska religija, premda propovijeda ljudima
da se vole i da ive u miru, ubrzo unitava ovaj propis
podjelama koje se prirodno podiu izmeu njenih privrenika, primoranih da razliito sh vata ju dvosmislena
prorotva svetih knjiga. Od poetka hrianstva vidimo
veoma ive svae izmeu njenih uenika.1) Zatim, u
svim vijekovima nalazimo izme, jeresi, iza kojih slijede"
progoni i borbe, veoma pogodne da razrue ovu tako
hvaljenu slogu koja je nemogua u religiji u kojoj je_
sve tama. U svim religioznim sporovima obje strane
tvrdoglavo vieruju da je bog na njihovoj strani. Kako
ne bi bile tvrdoglave kad mijeaju s t v a r b o g a.. sa
onom svoie tatine? Na taj nain, malol^aspoloene* (ja,
ustupe na objema stranama, one se tuku, mrze, razdiru
') Kad su se prvi put skupili apostoli na koncil u Jeru
salem, sv. Pavle se sukobio sa sv. Petrom u pitanju da li je po
trebno potovati jevrejske obrede ili ih treba odbaciti. Ljudi koji
su imali vjeru iz prve ruke nisu mogli da se sloe: ni docnije
im to nije polazilo za rukom.

107

dotle dok sila ne razrijei svae koje se nikada nisu


slagale sa zdravim razumom. Doista, u svim nesugla
sicama koje su nastale meu hrianima, politika vlast
je morala uvijek da intervenie. Vladari su uzeli uea
u nitavnim svetenikim sporovima, za koje su bili
svjesni da su beznaajni. U religiji uspostavljenoj od
strane samoga boga nema sitnica; zbog toga su se vla
dari naoruavali protiv jednog dijela svojih podanika;
miljenje dvora odluivalo je o vjerovanju i vjeri poda
nika; miljenje koje je dvor odobravao bilo je jedino
istinito; pristalice dvora bile su uvari p r a v e v j e r e ,
drugi su postajali jeretici i buntovnici; prvi su stavili
(t*aSnjp aqaiJ^si ep isouznp n iqss
Predrasude i pogrena politika uvijek su upuivale
vladare da svoje podanike koji nisu dijelili njihova re
ligiozna shvatanja smatraju loim graan'ma, opasnim
za dravu, neprijateljima vlasti. Meutim, da su svetenicima preputali brigu da vode svoje bezone svae,
oni ne bi svoje podanike progonili i time ovim svaama
pridavali vanost; one bi se utiale same po seb\ ili se
ne bi uopte ticale javnog mira. Da su ovi nepristrasni
vladari nagradili borbe i kaznili rave, ne gledajui na
njihove svetenike, na njihov kult, ceremon;je, ne bi
primorali veliki broj svojih podanika da postanu krvni
neprijatelji vlasti. Nepravdama, nasiljem i progonima,
hrianski vladari su nastojali u svim vremenima da
preobrate jeretike. Zar im zdrav razum nije mogao da
pokae da je ovo ponaanje bilo pogodno samo da stvara
licemjere, skrivene neprijatelje ili ak da izaziva
bune?2)
Ali ova naa razmiljanja nisu za vladare, koje
hrianstvo nastoji od djetinjstva da ispuni fanatizmom
i predrasudama. Umjesto vrlinama, ono ih nadahnjuje
) Duhovit ovjek Je rekao da pravovjerna religija u svakoj
dravi biia e ona kojoj je pripadao delat Doista, ako se obrati
panja, sloiemo se da su vladari 1 vojnici uspostavili sve dogme
hrianske religije. Da je Luj XIV iv, ustav U n i g e n i t u s
bi postao kod nas simbol vjere.
*) Luj XIV, poslije opoziva Nantskog edikta, kako je po
znato, m-icio je h u g o n o t e i istovremeno im zabranio da odu
iz Francuske. Ovo ponaanje izgleda isto toliko razumno konko
1 ponaanje djece koja mue puce zatvorene u kavez a poslije
plau kad od toga ugrnu.

108

tvrdoglavom vezanou za sitnice, estokom vatrenou


za dogme tue dobru drave, naprasitom srdbom pro
tiv svih onih koji odbijaju da se pognu pred njihovim
despotskim shvatanjima. Tada vladari smatra u da je
krai postupak unititi linost nego pokuavati da se
blagou promijeni; njihov oholi despotizam nee se
uniziti dotle da razmilja o tome. Religija ih je uvjerila
da je tiranija zakonita, da je svirepost doputena kad je
u pitanju stvar neba.
Doista, hrianstvo je uvijek pretvaralo u despote
i tirane vladare koji su uz njega pristajali; ono ih je
predstavljalo kao boanstva na zemlji; ono je postizalo
da se njihovi hirovi potuju kao volja samoga neba;
ono im je preputalo narode kao stada robova ko'ima
mogu raspolagati po svojoj volji. Zuog njihove revnosti
za religiju, ono je pratalo monasima, esto najpokva
renijim, nepravde, nasilja, zloine i, prijetei srdbom
Svevinjega, ono je zapovijedalo narodima da se bez
mrmljanja saginju pod maem koji ih je udarao umje
sto da ih titi. Ne treba, dakle, da se iznenadimo ako,
kasnije, kada se hrianska religija ve bude uvrstila,
vidimo tolike narode da drhte pod pobonim tiranima,
koji nisu imali drugih zasluga osim slijepe privrenosti
religije, a koji su, inae, doputali sebi najsvirepije zlo
ine, najstraniju tiraniju, najsramniju raskalanost,
najneobuzdaniju slobodu. Ma kakve bile nepravde,
ugnjetavanja, pljake vladara, kako religioznih tako
i licemjera, svetenici su se starali da obuzdaju njihove
podanike. Ne treba ni da se udimo to toliko vladara,
nesposobnih ili ravih, podrava interese religije, jer
je njihova pogrena politika morala da se nasanja na
religiju da bi podrala svoj autoritet. Vladari ne bi
imali nikakve potrebe da pomou sujevjerja vladaju
narodima kad bi imali pravinosti, znanja i vrlina, kad
bi znali koje su njihove istinske dunosti i kad bi ih
primjenjivali, kad bi se pozabavili istinskom sreom
svojih podanika. Ali, kako je lake pridravati se obre
da nego imati sposobnosti i volje da se primenjuje vrlina,
109

hrianstvo je suvie esto nalo u vladarima oslonci


spremne da ga podre i ak delate spremne da ga slue
Sluge religije nisu bile tako uslune vlada i ima koj:
su odbijali da imaju zajedniki interes s njima, da pri
stanu uz njihove svae, da slue njihovim strastima.
Svetenici su se drali neprijateljski prema onima
koji su im se htjeli oduprijeti, koji su ih htjeli kazniti
za njihove pretjeranosti, privesti ih razumu, umjeriti
njihove ambiciozne zahtjeve, ograniiti njihove imu
nitete. Svetenici su vikali tada o b e z v j e r j u , o
uvredi svetenstva;
oni su tvrdili da je vla
dar s t a v i o r u k u n a k a d i o n i c u , oteo im pra
va dodijeljena od samoga boga; jednom rijeju, oni
su nastojali da podignu narode protiv naj zakoniti je
vlasti; oni su naoruavali fanatike protiv vladara, koje
su proglaavali tiranima ako se nisu htjeli da potine
crkvi. Nebo je uvijek bilo spremno da sveti nepravde
uinjene njegovim slugama; ovi bijahu sami potinjeni
i propovijedali su potinjavanje drugima samo kad su
s njim mogli da dijele vlast ili kada su bili suvie slabi
da joj se odupru. Eto zato u prvim danima hrianstva
njegovi apostoli, nemajui vlasti, propovijedaju poko
ravanje; od trenutka kad su ga poeli podravati, ono
propovijeda progon; otkad je postalo mono, ono pro
povijeda bunu; ono je smjenjivalo vladare, ono ih je
ubijalo.
U svim politikim drutvima gdje je hrianstvo
uspostavljeno postoje dvije rivalne snage, koje se ne
prestano bore jedna protiv druge i ija borba redovno
razdire dravu. Podanici se dijele: jedni se bore za
svoga vladara, drugi se bore ili vjeruju da se bore za
svoga boga. Ovi posljednji treba uvijek na kraju da po
bijede, i to e trajati sve dotle dok svetenstvu bude
omogueno da truje duh naroda fanatizmom i predra
sudama. Samo prosvjeivanjem podanici nee biti pre
puteni fanatizmu; oslobaajui ih malo-pomalo jarma
sujevjerja, smanjie se svetenika vlast, koja e uvijek
biti bez granica i snanija nego kraljeva u zemlji ne
prosvijeenoj i pokrivenoj mrakom.
110

Ali veina vladara se boji da se ljudi prosvijetle;


sauesnici svetenstva, oni u savezu s njima nastoje da
ugue razum i progone sve one koji imaju hrabrosti da
ga istiu. Slijepi za svoje vlastite interese i za interese
svojih naroda, oni ele da zapovijedaju samo robovima,
koje e svetenstvo po svojoj volji obmanuti. Isto tako
vidimo sramno neznanje i potpuno obeshrabrenje u
zemljama gdje hrianstvo vlada na najapsolutniji na
in. Povezani sa svojim svetenstvom vladari kao da su
se tu zavjerili da rue nauke, vjetine, radinost, koje
cvjetaju samo ondje, gdje ima slobode miljenja. Meu
hrianskim narodima koji su najmanje sujevjerni na
laze se najslobodniji, najmoniji, najsreniji. U zemlja
ma gdje je duhovni despotizan sporazuman sa svjetov
nim narodi gnjiju u neradu, lijenosti, tuposti. Narodi
Evrope koji se hvale najiom vjerom nisu sigurno
najprosvjeeniji i najmoniji. Vladari, sami robovi reli
gije, zapovijedaju drugim robovima, koji nemaju do
voljno energije i hrabrosti da se obogate i da rade za
sreu drave. U ovakvim zemljama same su svetenici
bogati, a ostali ljudi ivotare u najdubljoj ubogosti. Ali
zar je vana mo i srea naroda religiji koja nee da se
njeni privrenici bave svojom sreom na ovom svijetu,
koja smatra bogatstvo tetnim, koja propovijeda da je
i bog siromaan, koja preporuuje niskost due i umrt
vljenje ula? Svakako, da obavee narode na primjenu
ovih naela svetenstvo se u vie hrianskih drava
doepalo najveeg dijela bogatstva i ivi u sjaju, dok
ostali graani misle na svoj spas u bijedi.1)
) Ako se samo malo bolje razmisli, vldjee se da u Italiji,
Spaniji, Portugaliji i Njemakoj crkveni prihodi mora da prelaze
ne samo prihode vladara nego 1 prihode ostalih graana. Tvrdi
se da sama Spanlja obuhvata vie od pet stotina hiljada svetenika, koji uivaju ogromne prihode.
Sigurno je da kralj Spanije nema ni estinu ovih prihoda
za odbranu drave. Ako su monasi i svetenici potrebni zemlji,
treba priznati da joj nebo skupo naplauje njihove molitve. Izgon
Maura je unitio Spaniju. Samo unitenje monaha moe Je po
novo obnoviti. Ali ovaj poduhvat zahtijeva mnogo vjetine. Vla
dar koji bi to suvie naglo pokuao bio bi sigurno svrgnut od
naroda, jer ovaj ne bi shvatio dobroinstvo koje mu vladar eli
da uini. Treba prije svega da Spanija bude obrazovana 1 da na
rod bude zadovoljan svojim vladarom.
111

Takve su koristi koje hrianska religija obezbjeuje politikim drutvima; ona stvara nezavisnu dravu
u dravi; ona narode pretvara u robove; ona potpomae
tiraniju vladara kad su joj oni usluni; ona pretvara
njihove podanike u buntovnike i fanatike kad nisu po
korni vladari. Kad se slae s politikom, ona unitava,
ona uniava, ona osiromauje narode i liava ih nauke
i radinosti; kad se odvaja od nje, ona ini graane
nedrutvenim, nemirnim, netrpeljivim i buntovnim.
Ako podrobno ispitamo propise ove religije i mak
sime koje proistiu iz ovih shvatanja, vidjeemo da one
zabranjuju sve to dravu moe uiniti srenom. Vidjeil
smo koliko hrianstvo potcijenjuje enidbu, a koliko
potuje celibat; ovakva shvatanja nimalo ne pogoduju
poveanju stanovnitva, koje je sigurno prvi izvor moi
jedne drave.
Trgovina nije manje suprotna shvatanjima ove
religije, iji je osniva objavio anatemu protiv bogatih
i iskljuio ih iz carstva nebeskog. Sva radinost je, isto
tako, zabranjena savrenim hrianima, koji vode pro
vizoran ivot na zemlji i koji nikada ne treba da se
spremaju za sutranjicu.1)
Zar hrianin nije koliko nepromiljen toliko i ne
dosljedan kad pristaje da slui u vojsci? Nije li ovjek,
koji zna da je to neprijatno njegovom bogu, nastran
kad se izlae vjenoj osudi? Zar nije hrianin, koji
ima milosra za svoga blinjeg i koji treba da voli
svoje neprijatelje, kriv za najvei zloin, kad zadaje
smrt ovjeku ija raspoloenja ne zna, a koji moe
odjedanput da se stropota u pakao?2) Vojmk je uuvite u hrianstvu, bar kad se ne bori za stvar boga;
ako tada umre, postaje muenik.*)
i) Sv. Jovan Hrlzostom kae da se t r g o v a c n e m o l e
nikada
s v i a t i b o g u , da h r i a n i n ne m o e
b i t i t r g o v a c 1 da o v o g a t r e b a I s t j e r a t i lz cr
k v e . On se za to oslanja na jedan stav Psalma 70: J a n i s a m
z n a o z a t r g o v i n u . Ako je ovo naelo Istinito, onda je
itava ulica sv. Onorea osuena.
*) Laktancije kae da h r i a n i n n e m o e b i t i ni
v o j n i k n i t u i t e l j . Vidite tom. I, p. 137. Kvekerl i Menonlti ne nose oruje; oni su dosledniji od drugih hrlana.
112

HriSanstvo je uvijek objavljivalo rat naukama i


ljudskim saznanjima; to se smatralo preprekom za spas;
n a u k a u z o h o l j u j e , kae jedan apostol. Ne treba
ni razuma ni uenja ljudima, oni treba da svoj razum
podvrgnu jarmu vjere. Po priznanju hriana, osni
vai njihove religije bili su ljudi prosti i neuki; potrebno
je da i njihovi uenici ne budu prosvjeeniji od njih da
bi prihvatili bajke i sanjarije koje su im ove potovane
neznalice prenijele. Uvijek se zapaalo da su najobra
zovaniji ljudi obino loi hriani. Na stranu to to
nauka moe uzdrmati vjeru, ali ona okree hriane od
d j e l a s p a s a , koje je jedino istinski nuno. Ako je
politikoj zajednici nauka korisna, religiji i njenim slu
gama mnogo je korisnije neznanje. Vijekovi lieni na
uke i radinosti bijahu z l a t n i v i j e k o v i za crkvu
Isusa Hrista. Tada su im vladari bili najpokorniji; tada
su njene sluge privukle u svoje ruke sva blaga drutva.
Svetenici najbrojnije sekte ne ele da ljudi koji su
im pokorni znaju ni one svete knjige ija im pravila
valja slijediti. Njihovo ponaanje je, bez sumnje, veoma
mudro; itanje Biblije je najpogodnije od svega da
hrianina izvede iz zablude, da mu otkrije ta je za
pravo Biblija.1)

) Papa sv. Gregor u svoje doba unitio je veliki broj paganskih knjiga. U poetku hrianstva vidimo da je sv. Pavle
traio da se sakupe sve knjige 1 da se spale; to su metode koje
su se kasnije uvijek primjenjivale u crkvi. Pod prijetnjom pro
kletstva osnivai hrianstva su morali zabraniti da iko ikada
naui itati. Rimska crkva je veoma mudro uinila to je oduzela
svete knjige iz ruku prostoga svijeta. Otkako su se u esnaestom
vijeku poele itati, sve se ispuni jeresima 1 bunama protiv svetenika. Srena vremena bila su za crkvu kad su samo monasi
znali itati i pisati 1 kad su uobraavali i drugima trpati u glavu
da su oni jedini nosioci bojeg duha! Ako bi ko posumnjao da
crkveni oci mrze i preziru nauke, nai e o tome dokaza u sli
jedeim stavovima. Sv. Jeronim kae: G e o m e t r i a, a r i t h
m e t i c a, m u i c a h a b e n t l n s u s c l e n t l v e r l t a t e m , s e d n o n e x s c l e n t i 111 . s c l e n t l p l e tatls. S c l e n t l
p i e t a t l s e s t n o s c e r e s c r i p t uras, et i n t e l l l g e r e p r o p h t e s , e v a n g e l i a c r e
der e, p r o p h e t a s n o n
l g n o r a r e . (Geometrija, aritme
tika, muzika sadre u sebi istine ali nauka o pobonosti i vjero
vanju ne proistie iz njih. Ova nauka se sastoji u tome da se
shvati Sveto pismo, da se pronikne u smisao prorotva, da se
vjeruje u evanelja, da se ne dopusti nepoznavanje proroka.
Primj.
prev). Vidi Hier. Ep.
ad Titum. Sv. Ambrozije ka
Qu i d
t a m a b s u r d u m q u m de a s t r o n o m i
et
g e o m e t r i t r a c t a r e , et p r o f u n d a a i r i s s p a t l a
me t i r i ,
relinquere
causas
salutis,
errores
quaerere.
(Da 11 je ita besmislenije nego raspravljati o
B Razgolleno hrlanstvo

Jednom rijeju, nijedna politika zajednica ne bi


mogla postojati ako bi slijedila stroga naela hrianstva. Ako se sumnja u ovo tvrenje, neka se saslua ono
to kau prvi crkveni uenjaci; vidjee se da je njihov
moral nespojiv s upravljanjem i snagom jedne drave.
Vidjee se da, prema Laktanciju, ni jedan ovjek ne
moe biti vojnik; da se, prema sv. Justinu, ni jedan
ovjek ne moe oeniti; da, prema Tertulijanu, ni jedan
ovjek ne moe biti na vlasti; da, prema sv. Hrizostomu, ni jedan ovjek ne treba da trguje; da, prema
veoma velikom broju crkvenih uenjaka, ni jedan o
vjek ne treba da ui. Napokon, dodajui ova naela
naelima spasioca svijeta, proizii e iz njih da je hrianin, koji, kao to to treba, tei svome savrenstvu*
najmanje koristan lan u svojoj zemlji, u svojoj poro
dici, meu svima onima koji ga okruuju; to je bespo
sleni kontemplator koji misli jedino na drugi ivot,
koji nema nieg zajednikog sa interesima ovoga svijeta
i kome je najvie stalo da to bre ode iz njega.1)
Posluajmo Euzeba iz Cezareje, pa se upitajmo nije
li hrianin istinski fanatik od koga drutvo ne moe
izvui nikakav plod. Nain ivota hrianske crkve,
kae on, prelazi nau sadanju prirodu i zajedniki ivot
ljudi; tu se ne trai ni svadba, ni djeca, ni bogatstvo.
Napokon, on je potpuno stran ljudskom nainu ivota;
on se vee samo za boji kult, on se preputa samo
beskrajnoj ljubavi prema nebeskim stvarima. Oni koji
ga na taj nain slijede, gotovo odvojeni od smrtnog i
vota i ivei samo tjelesno na zemlji, svi su duhom na*S.
astronomiji i geometriji, premjeravati beskrajne prostore neba,
zaputati stvari spasa, zasluivati grijehove. Primj. prev.). Vidi
S. Ambros, de Officiis 1. I. Sv. Augustin kae: A s t r o l o g l a
e t g e o m e t r i a, e t a l l a e j u s m o d l ,
ide despec t a s u n t a n o s t r l s , q u i a n i h l l ad s a l u t e m p e r
t i n e n t . (Astrologija i geometrija, kao i druge nauke takve vrste,
dostojne su naeg prezira, jer ni jedna od njih ne doprinosi na
em spasu. Primj. prev.). Vidi S. Aug. de ordlnis disciplin.
Geometrija, koja je u duh ljudski unijela smisao za tanost, tre
balo bi da bude tiena u svim hrianskim zemljama.
) Tertulijan kae: N i l n o s t r a r e f e r t i n h o c
aevo
n i s i d e e o c e l e r i t e r r e c e d e r e . (Naa jedina
dunost u odnosu na ovaj ivot Jeste da ga brzo napustimo.
Primj. prev.). Laktancije omoguuje da vidimo da Je misao na
skoru propast svijeta bila jedan od osnovnih uzroka irenja hrianstva.
114

nebu i ve g nastanjuju kao lste 1 nebeske inteligen


cije; oni preziru ivot ostalih ljudi.1) vrsto uvjeren
u istine hrianstva, ovjek se ovdje dolje ne moe
doista niemu prikljuiti; sve je za njega prilika za
pad ili ga sve odvraa od misli na spas. Da hriani,
sreom, nisu nedosljedni, da se neprestano ne udalja
vaju od svojih uzvienih spekulacija i da ne odbacuju
svoje fanatino savrenstvo, nikakvo hriansko drutvo
ne bi moglo postojati i narod, prosvijetljen evaneljem,
vratio bi se u divljako stanje. Vidjela bi se samo div
ljaka bia koja bi potpuno prekinula vezu s drutvom,
koja bi se u ovoj dolini suza samo molila i strepila 1
koja bi se trudila da unesrei i sebe i druge da bi zaslu
ila nebo.
Napokon, religija ije maksime tee da uine ljude
netrpeljivim, vladare progoniocima, podanike ili robo
vima ili buntovnicima; religija ije su nejasne dogme
vjeni predmet sporova; religija ija naela obeshra
bruju ljude i odvraaju ih da misle o svojim vlastitim
interesima, takva religija, kaem, razorna je za svako
drutvo.

) Vidite E u sib e

Dcmonstr. iv an g., t. II, p. U.

115

P O G L A V L JE X V

O CRKVI ILI O HRlSANSKOM SVETENSTVU


U svim vremenima je bilo ljudi koji su se kori
stili grekama svojih blinjih. Svetenici svih religija
nali su naina da zasnuju svoju sopstvenu vlast, svoja
bogatstva i svoju veliinu na strahovanjima prostoga
puka. Ali ni jedna religija kao hrianstvo nije imala
toliko potrebe da pokori narode svetenicima. Prvi pro
povjednici evanelja, apostoli, prvi svetenici hriana
predstvaljeni su im kao ljudi potpuno boanski, nada
hnuti bojim duhom, kao ljudi koji dijele njegovu sve
mo. Ako svaki od njihovih nasljednika i ne uiva ista
preimustva kod nekih hriana, svetenici kao cjelina,
tj. crkva, stalno su obasjani svetim duhom, koji ih ne
naputa nikada. Crkva kolektivno uiva neprikosnovenost i, prema tome, njene odluke postaju isto tako svete
kao i odluke samoga boanstva ili su ak samo vjeno
otkrovenje.
Hrianstvo ima ovako visoko miljenje o svome
svetenstvu. Prema tome, na osnovu prava koja dri od
samoga Isusa Hrista, ono moe da zapovijeda narodima,
da ne trpi nikakve prepreke svojoj volji, da ak i kra
ljeve podvrgava svojoj vlasti. Ne treba, dakle, da se
udimo ogromnoj vlasti koju su hrianski svetenici
tako dugo ostvarivali u svijetu; ona je morala biti neo
graniena zato to se zasnivala na vlasti Svemonog;
ona je morala biti despotska, jer ljudi ne mogu da
ogranie boansku vlast; ona se morala izopaiti u zlo
upotrebu jer su svetenici koji je vre bili ljudi opijeni
i pokvareni svojim imunitetom.
116

U prvim danima hrianstva apostoli su na osnovu


misije Isusa Hrista propovijedali evanelje Jevrejima i
paganima. Novina njihovog uenja privlaila im je, kao
to se vidjelo, obraenike, neuke i proste. Novi hriani,
ispunjeni vatrenou i zanosom za svoje novo vjerova
nje, stvarali su u svakom gradu posebna udruenja,
kojima su rukovodili ljudi, apostolski povjerenici. Ovi,
dobivi vjeru iz prve ruke, zadrali su stalan nadzor
nad raznim hrianskim udruenjima koja su bila stvo
rena. Tako izgleda porijeklo b i s k u p a ili n a d z o r
n i k a , koji su se u crkvi odrali sve do danas; porijeklo
kojim se ponose vladari svetenika modernog hrian
stva.!) U ovoj mladoj sekti lanovi su, zna se. stavljali
svoja dobra u zajednicu; ini se da je to b:la obaveza
koja se strogo zahtijevala, jer, po nareenju sv. Petra,
dvojica novih hriana bili su ubijem zato to su zadr
ali neto za sebe. Fondovi ove zajednice bili su na
raspolaganju apostola, a poslije njih n a d z o r n i k a ,
ili b i s k u p a ili s v e t e n i k a koji su ih zamijenili;
a poto svetenik treba da i v i od o l t a r a , moe
se vjerovati da su ovi biskupi svoj nadzor naplaivali
svojim vlastitim rukama i da su bili u mogunosti da
uzimaju iz javne riznice. Oni koji su se trudili oko novih
duhovnih osvajanja bijahu obavezni, bez sumnje, da
se zadovolje dobrovoljnim doprinosima svojih obrae
nika. Bilo ma kako, riznice, napunjene zahvaljujui
lakovjernoj pobonosti hriana, postajale su predmet
pohlepe svetenika i izazvale su neslogu meu njima,
svaki od njih je htio da upravlja i raspolae novcem
zajednice; odatle spletke, frakcije koje su poele da
se javljaju u bojoj crkvi.2) Svetenici su se uvijek
prvi koristili religioznom revnou; ambicija i krtost*1
) Sv. Jeronim zamjera Sto postoji velika razlika Izmeu
biskupa 1 svetenika 111 popova. On tvrdi da su s v e t e n i k
1 b i s k u p , prema sv. Pavlu, jedno te isto; ova razlika u reli
giji, kae on, vie je p o n a g o v o r u S a t a n . Danas bi
skupi koji nisu pogodni nizata uivaju velike prihode, a veliki
broj popova koji rade umire od gladi.
) Cesto se prosipala krv na izborima biskupa. Pretekstat je
rekao : N e k a m e i z a b e r u z a r i m s k o g e p i s k o p a ,
1 j a u p o s t a t i h r i a n i n.
117

su ih uskoro izveli iz zablude o nesebinosti naela


kojima su uili druge.
Dok je hrianstvo ostajalo meu prostim svijetom
i bilo progonjeno, njegovi biskupi i nesloni svetenici
borili su se potajno, i njihove svae nisu izbijale u
javnost. Ali kad je Konstantin htio da se ojaa pomou
stranke koja je postala brojna i kojoj je njena nera
zumljivost pomogla da se proiri, u crkvi se sve okree
naopako. Voi hriana, zaneseni vlau i postavi
dvorani, borili su se otvoreno. Oni su upleli vladare
u svoje svae; oni su progonili svoje rivale i malo-pomalo, u tim ljudima, koji su ivjeli u astima i
bogatstvima, nisu se vie mogli prepoznati nasljednici
onih siromanih apostola, tj. g l a s n i c i koje je Isus
poslao da propovijedaju njegovo uenje; oni su postali
vladari i, podravani fanatizmom vjernika, bili su u
stanju da samim vladarima nameu zakone i da zapale
svijet.
Papstvo se fatalnom nerazumnou pod Konstantinom odvojilo od carstva. Carevi su se uskoro zbog
toga pokajali. Doista, biskup Rima, ovog grada koji je
nekada bio gospodar svijeta, ije je samo ime jo bilo
uzvieno za narode, vjeto je iskoristio nemire carstva,
upade varvara, slabosti careva, suvie udaljenih da bi
nadzirali njegovo ponaanje. Na taj nain pomou rova
renja i spletki rimski papa je uspio da sjedne na
presto Cezara. Za njega su se borili Emiliji i Scipioni;
on se smatrao kraljem crkve na Zapadu, sveoptim
biskupom, vikarom Isusa Hrista na zemlji, napokon,
nepogreivim organom boanstva.1)
) Zna se a ja prvenstvo papa, uvijek osporavano od pa
trijarha Aleksandrlje Carigrada i Jerusalema, zasnovano na jed
nom nejasnom mjestu u Novom zavjetu. Papa tvrdi da Je on
nasljednik ev. Petra, kome Isus kae: T i s i P e t a r , i n a
tom
kamenu
j a u
zasnovati
svoju
crkvu.
(Ovdje je igra rijei; pierre znai kamen, a znai 1 vlastito ime
lica. Primj. prev.). Ali najbolji kritiari poriu da je sv. Petar
ikada bio u Rimu. S obzirom na nepogreivost pape, premda je
vie hriana imalo dosta snage duha da Je osporava, vidjee se da
je to potpuna istina za Spance, Portugalce, Nijemce, Flamance
i ak za veinu Francuza. Belarmln tvrdi da je papa u pravu da
bude i nepravian. J u r e p o t e s t c o n t r a j u s d c e r
n e r e . (Papa moe protlvpravno djelovati. Primj. prev.).
118

Ako su ove ohole titule bile odbaene na Istoku,


rimski papa je svemono vladao nad najveim dijelom
hrianskog svijeta; on je bio bog na zemlji; glupou
vladara on je postao gospodar njihovih sudbina, on je
zasnovao t e o k r a t i j u ili boansku vladu, kojoj je
bio vod, a vladari su bili njegovi namjesnici. On ih je
smjenjivao, on je podizao narode protiv njih kad su
imali smjelosti da mu se odupru; jednom rijeju, nje
gova duhovna oruja u toku dugog niza vjekova bila
su jaa od svjetovnih; on je imao vlast da dijeli krune;
njega su uvijek sluali zaslijepljeni narodi; on je zavaao vladare da bi vladao nad njima, i njegovo carstvo
bi jo i danas trajalo da ih progres znanja, koji vladari
jo uvijek smatraju da je tako neprijateljski, nije
malo-pomalo oslobodio ili da ovi vladari, nedosljedni
naelima svoje religije, nisu radije sluali svoje ambi
cije, nego svoju dunost.1) Doista, ako su sluge crkve
dobile svoju vlast od samoga Isusa Hrista, onda odupirati se njegovim predstavnicima znai buniti se protiv
njega samoga. Kraljevi, kao i podanici, ne mogu odba
citi boju vlast, a da time ne izvre zloin. Duhovna
vlast, koja dolazi od nebeskog kralja, treba da nadvlada
svjetovnu, koja dolazi od ljudi; vladar, istinski hrianin,
treba da bude sluga crkve, ili prvi rob svetenika.
Ne udimo se, dakle, ako su u vjekovima neznanja
svetenici bili jai od kraljeva i ako su narodi koji su
bili jae vezani interesima neba nego interesima zemlje,
radije sluali svetenike nego kraljeve.2) Kod sujevjernih naroda glas Svevinjeg i njegovih tumaa
vie se morao sluati nego glas dunosti, pravde i
razuma. Dobar hrianin, pokoran crkvi, treba da bude
slijep i nerazuman svaki put kad to crkva naredi; ko
ima pravo da nas uini nerazumnim, ima pravo da
nareuje zloine.
') Ambicija i otlmaSina posjeda drugih omoguila je papama
tako veliki uspon u Evropi. Vladari, umjesto da se sjedine protiv
njega kao to bi trebalo, nastojali su samo da ga privuku na svoju
stranu i da Izvuku od njega prava da bi se doepali dobara koja
eu izazivala njihovu udnju za bogaenjem.
*) Oevidno Je da su u vremenima neznanja hrigani vlSe
111 svoje svegtenike nego svoje kraljeve. U Englskoj. pod vla
dom Saksonaca, globa kola se plaala ili koju je zakon utvrdio
za ubistvo arhiepiskopa od Kenterberija bila je vea nego globa
koja se morala platiti za ivot vladara.

119

S druge strane, ljudi ija vlast na zemlji dolazi


od samoga boga ne mogu zavisiti ni od koje druge
vlasti. Na taj nain, nezavisnost svetenstva je zasno
vana na naelima njihove religije; ono se time, naravno,
uvijek koristilo. Ne treba se dakle uditi to hrianski
svetenici, obogaeni i obasuti dareljivou kraljeva
i naroda, ne znaju istinski izvor svoga obilja i svojih
privilegija. Ljudi mogu oduzeti ono to su im dali,
iznenada ili nepromiljeno. Narodi, izvedeni iz zabluda
svojih predrasuda, mogli bi jednog dana protestovati
protiv darova iznuenih strahom ili izmamljenih ob
manom. Svetenici su osjeali sve ove nezgode; oni su
tvrdili, dakle, da su od samoga boga dobili ono to su
im ljudi dodijelili i, udom nevienim, to im se na
rije vjerovalo.1)
Tako su interesi svetenstva bili odvojeni od
interesa drutva. Ljudi posveeni bogu i odbrani da
budu njegove sluge nisu bili vie graani; oni se nisu
vie mijeali sa profanim podanicima. Zakoni i gra
anski sudovi nisu imali vie nikakve vlasti nad njima;
njima su mogli suditi samo ljudi njihove vlastite
organizacije. Time su najvei ekscesi ostajali esto
nekanjeni; njihova linost, potinjena samome bogu,
bila je nepovrediva i sveta.2) Vladari su bili obavezni*)
) Boanska prava svetenika ili crkveni imuniteti datiraju
odavno. Boginja Izis dala je svetenicima Egipta treinu svoga kra
ljevstva da ih obavee da odaju boanske poasti Ozirisu. njenom
muu, poslije njegove smrti. Vidite Diod. de Sicile, liv. U, ch. l.
Egipatski svetenici su uvijek uivali desetine i bili osloboeni
svih javnih tereta. Mojsije, koji je bio Egipanin i iz plemena
Levia kao i bog Jevreja, Izgleda da se starao samo da se njegovi
svetenici prehrane uz pomo rtava i desetina koje su im se do
znaivale. Hrianski svetenici su nesumnjivo naslijedili prava
jevrejskih svetenika. Odatle se vidi da je neplaanje desetine
crkvi bilo veliki grijeh, a smatralo se velikim zloinom nastojanje
da se crkva podvrgne redovnom plaanju poreza. U Gense, .
47 v. 26 (Postanje) nalazimo d a s e z a z e m l j u s v e t e
n i k a n i j e p l a a l o k r a l j u n i t a . Prema Leutattque,
ch. 27, v. 21 d o b r a s v e t e n i k a n i s u s e m o g l a o t
kupiti.
Hrianski svetenici, kao to se vidi, drali su se u
tome propisa jevrejske vjere.
*) Uzrok prepirki izmeu Henriha II, kralja Engleske, i sve
tog arhiepiskopa Kenterberija (Tome Beketa) bio je u tome to
je vladar htio kazniti duhovna lica za ubistva i zloine koje su
poinili. Naposljetku, i kralj Portugaise je bio prisiljen da uza
ludno moli odobrenje da sudi jezuitima koji su optueni da su
prema njemu uinili zloin uvrede velianstva. Crkva ne trpi da
se kanjavaju njene sluge; tada ona m r z i k r v ; ali ona
ta k o o sje tljiv a k a d tre b a d a se p rospe k r v drugih.

120

da brane njihove posjede i da ih tite, iako oni nisu


doprinosili obavezama, ili su doprinosili samo dotle
dok je to odgovaralo njihovim interesima. Jednom
rijeju, ovi potovani ljudi bili su nekanjivo tetni
i zli i ivjeli su u drutvu samo da ga deru pod izgo
vorom da ga hrane poukama i da se mole za njegove
lanove. Doista, kakve su plodove poslije osamnaest
vijekova narodi dobili od njihovih uenja? Da li su se
ovi nepogreivi ljudi mogli izmeu sebe saglasiti
u najosnovnijim takama religije, otkrivene od boan
stva? Kakvo je to udno otkrovenje koje ima potrebe
za komentarima i stalnim tumaenjima? ta da se
misli o ovim svetim pismima koje svaka sekta shvata
tako razliito? Narodi, neprestano hranjeni propovi
jedima tolikih pastira, narodi obasjani svijetlima evan
elja, nisu ni moralniji ni obrazovaniji, ni upueniji
u stvar za njih najvaniju. Kae im se da se potine
crkvi,* a crkva je unutar sebe neslona; ona nastoji u
svim vijekovima da reformie, da objasni, da uniti,
da uspostavi svoje nebesko uenje; njene sluge stvaraju
po potrebi nove dogme, nepoznate osnivaima crkve.
Svako doba vidi da se raaju nove tajne, nove formule,
novi simboli vjere. Uprkos nadahnuima Svetog duha,
hrianstvo nikada nije moglo dostii onu jasnou,
jednostavnost, vrstou koja je nesumnjivo dokaz jednog
dobrog sistema. Ni k o n c i l i , ni k a n o v i , ni ona
masa d e k r e t a i zakona, koji ine crkveni kodeks,
nisu do sada mogli da utvrde predmete vjerovanja crkve.
Ako bi jedan razuman paganin htio prihvatiti
hrianstvo, od prvih koraka bio bi baen u najveu
zabunu vidjevi mnogobrojne sekte, od kojih svaka
tvrdi da najsigurnije vodi spasu i da se najtanije
upravlja prema bojoj rijei. Za koju e se od ovih
sekti opredijeliti kad vidi kako se meusobno ne podnose
i kako mnoge od njih nemiosrdno osuuju sve druge?
Umjesto trpeljivosti, one kinje i progone; one koje
imaju vlast nastoje da njihovi rivali osjete najzvjerskije svireposti i bjesomunosti tako suprotne spokoju
drutva? Jer, mi se u tome ne varamo, hrianstvo se
121

ne zadovoljava primoravanjem ljudi da se samo spolja


potine njegovom kultu; ono je izmislilo vjetinu da
tiranie misao i da mui savjesti, vjetinu nepoznatu
svim paganskim sujevjerjima. Revnost slugu crkve ne
ograniava se na spoljanost; oni prekopavaju najtananije kutke srca; oni bezobrazno tiraniu njegovo
najskrivenije svetilite; oni opravdavaju svoja svetogra
i svoje otroumne svireposti velikim interesom koji
imaju za spas dua svojih vjernika.
Takve su posljedice koje nuno proizlaze iz naela
religije koja propovijeda da je greka zloin dostojan
srdbe njenog boga. Dosljedno ovim shvatanj ma, svetenici su uz saglasnost vladara zadueni u izvjesnim
zemljama da podravaju vjeru u njenoj istoti. Sudije
u svojoj vlastitoj stvari, oni osuuju na spaljivanje
one ija im miljenja izgledaju opasna;1) okrueni
dounicima, oni uhode djela i razgovore graana i
rtvuju svojoj sigurnosti sve one koji su im sumnjivi.
Upravo na ovim groznim naelima zasnovana je i nk v i z i c i j a; ona hoe da nae krivce; to je ve bie
u koje se sumnja.
Eto naela krvavog suda! Njega ovjekovjeuje
neznanje i mlitavost naroda svugdje gdje mu pogrena
politika kraljeva doputa da ostvari svoje bijesove.
U zemljama koje smatraju da su obrazovanije i slo
bodnije vidimo biskupe koji se ne srame da potpiu
f o r m u l a r e i s i m b o l e v j e r e onima koji zavise
od njih. Oni im postavljaju sugestivna pitania. Sta
kaem? Same ene nisu poteene njihovih istraivanja;
prelat hoe da zna njihovo miljenje o vjetinama koje
su neshvatljive i onima koji su ih izmislili.
') Graanski sudovi, kad au pravini, Imaju dunost da Istra
uju sve to Ide u korist optuenog. Sud Inkvizicije radi upravo
obrnuto. Nikada se ne kae optuenom uzrok njegovog zatoenja
nikada se on ne buo ! sa svjedocima; ako i ne zna svoj zloin,
Ipak ga mora da prizna. Eto naela hrlanskih svetenika! Tano
Je da Inkvizicija nikoga ne osuuje na smrt; sami svetenici ne
mogu prosipati krv; ova funkcija je rezervisana za s v j e t o v n u
r u k u . a ovi podlaci se prave kao da se zauzimaju za okrivlje
nog, potpuno sigurni da nee biti posluani. Sta kaem? Oni bi
priinili, bez sumnje, lijepu buku ako bi magistrat nastojao da ih
dri za rije. Ponaanje veoma dostojno ovih ljudi u kojima inte
res uguuje ovjenost, iskrenost, stidi
122

Sporovi izmeu hrianskih svetenika proizveli *u


ogorenja, mrnje, jereei. Mi ih vidimo od roenja crkve;
stem zasnovan na udima, bajkama, nejasnim proroitvima mora biti nepresuni izvor svaa. Umjesto da
ie bave saznanjima, teolozi se uvijek bave samo svojim
iogmama; umjesto da izuavaju istinski moral i da
pomognu narodima da saznaju svoje istinske dunosti,
mi nastoje da stvore svoje pristalice. Stalno besposleni,
irianski svetenici zabavljaju se nimalo korisnim
,spekulacijama jedne varvarske i zagonetne nauke, koja
pod imenom nauke o bogu ili t e o l o g i j e , privlai
potovanje prostoga naroda. Uobraeno i tvrdoglavo
dokazivan, ovaj sistem neznanja slian je hrianskom
bogu i neshvatljiv kao i on; tako su sporovi raali
sporove. Cesto se geniji, duboki a i dostojni saaljenja,
mirno bave djetinjim temama, besposlenim pitanjima,
samovoljnim miljenjima koja su drutvo samo smuivala. Narodi su ulazili u ove svae, koje nikada nisu
shvatati; vladari su uzimali u odbranu one svetenike
kojima su bili naklonjeni; udarcem maa oni su odlu
ivali ko ima pravo, a stranka koju bi izabrali satrla
bi sve druge. Jer vladari su se uvijek smatrali oba
veznim da se mijeaju u teoloke sporove; oni ne vide
da im, mijeajui se u njih, pridaju veu vanost
i znaaj, a hrianski svetenici uvijek su traili od
ljudi da podre miljenja kojima je po njihovom
vjerovanju, bog garantovao trajnost. U junacima koje
nalazimo u analima crkve vidimo samo tvrdoglave
fanatike, rtve svojih ludih ideja, ili bijesne progonioce,
koji su sa svojim protivnicima postupali najvema
neovjeno, ili smutljivce koji su smuivali svoje
narode. Svijet iz vremena naih otaca opustoen je
u borbama oko udesa koja izazivaju smijeh kod
potomstva, a ono je isto tako nerazumno kao i njihovi
preci.
Gotovo u svim vijekovima pojedinci su se otvoreno
tuili na zloupotrebe crkve; govorilo se da se ona
reformie. Uprkos ovoj tobonjoj reformi v o a i
l a n o v a c r k v e , ona je uvijek ostala pokvarena..
123

Svetenici lakomi, smutljivi, raskalani, vladali su se


tako da su narodi strepili pod teretom njihovih poroka. |
a vladari su bili suvie slabi da ih opamete. Same
nesloga i svae ovih tirana umanjile bi ponekad teim
njihovog jarma narodima i vladarima. Carstvo rimskoj
pape, poto je trajalo mnogo vijekova, bilo je napokor
uzdrmano. Razdraeni zanesenjaci i buntovni podanici
usudili su se da ispitaju prava ovog stranog despota:
vie vladara, umornih od svoga ropstva i svoga siro
matva, prihvatili su miljenja koja su im omoguila
da se doepaju plijena svetenstva. Na taj nain
jedinstvo crkve bijae razbijeno, sekte su se umnoile I
i svaka se borila da odbrani svoj sistem.
Osnivai ove nove sekte, koje rimski papa tretira
kao n o v a t o r e , j e r e t i k e i b e z b o n i k e ,
uistinu su odbacili neka od svojih starih miljenja. Ali,
zadovoljivi se s nekoliko koraka uinjenih prema
razumu, oni se nikada nisu usudili da potpuno stresu
jaram sujevjerja; oni su nastavili da potuju svete
hrianske knjige, oni su ih smatrali jedinim vodiima
vjernika; oni su nastojali da u njima nau naela svojih
miljenja; napokon, oni i dalje oboavaju ove nejasne
knjige, u kojima svako moe lako nai sve to hoe
i u kojima boanstvo govori esto protivrjenim jezikom.
Izgubivi se u ovom vijugavom lavirintu, oni su stvarali
nove sekte.
Tako su voe sekti, tobonji reformatori crkve,
postigli da se samo nazre istina ili su se vezali samo
za sitnice; oni su i dalje potivali sveta prorotva
hriana i priznavali njihovog svirepog i udnog
boga; oni oboavaju njegovu neobinu mitologiju, nje
gove dogme suprotne razumu; napokon, oni su prihva
tili najneshvatljivije tajne, drei ipak distancu prema
nekim drugim.1) Nismo, prema tome, iznenaeni to su
se, uprkos reformi, u itavoj Evropi osjeali fanatizam,
svae, progoni i ratovi. Sanjarije nova tora samo su gur
nule narode u nove nesree; krv je tekla na sve strane,
a narodi nisu postali ni razumniji ni sreniji. Svetenici
) Na temelju ega protestanti, koji prlhvataju trojstvo, ovaploenje, krStenje ltd., odbacuju tajnu transsupstancije? Kad do
putaju Jednu besmislenost, zato zastaju na putu?

124

5vlh sekti uvijek su htjeli da vladaju 1 da se njihove


smatraju nepogreivim i svetim: oni su uvijek
irogonili kad su za to raspolagali vlau; uvijek su se
larodi predavali njihovim bijesovima, uvijek su drave bivale potresane njihovim kobnim shvatanjima.
Netrpeljivost i duh progona e biti u sutini svake sekte
iju osnovu predstavlja hrianstvo. Ne moe se prila;oditi blagoj i ljudskoj religiji bog koji je svirep i pri
stran i koga razdrauju miljenja ljudi.1) Napokon, u
vim hrianskim sektama svetenik e uvijek ostvariati vlast koja dravi moe da postane zlokobna; on e
i njoj stvarati zanesenjake, ljude mistine, fanatike,
koji e svaki put izazivati smutnju kad im se kae da
to trai s t v a r b o g a , da je c r k v a u o p a s n o s t i ,
da se radi o borbi za s l a v u Svevinjeg.
Tako vidimo da je svjetovna vlast u hrianskim
zemljama ropski pokorna svetenstvu, da je zauzeta na
stojanjima da ostvari njegovu volju, da istrijebi nje
gove neprijatelje, da radi za njegovu veliinu, da podr
ava njegova prava, njegova bogatstva, njegove
imunitete. U gotovo svim narodima pokornim evanelju
ljudi najbesposleniji, najbuntovniji, najmanje korisni
lajee su najpotovaniji i najbolje nagraeni. Suje/ naroda je toliko da on vjeruje kako nikada ne
-ini dosta za sluge svoga boga. Ova shvatanja su ista u
vim sektama.2) Svugdje ih svetenici nameu vlada
rima, prisiljavaju politiku da se pogne religiji i protive
ustanovama koje su korisne dravi. Svugdje su oni
vaspitai omladine, koju od djetinjstva kljukaju svo
jim alosnim predrasudama.
) Kalvin je spalio Servea u 2enevi. Premda protestantski
svetenici preputalu svojim pristaama pravo da Ispituju, oni ih
kanlavaiu kad rezultat njihovog Ispitivanja nije isti kao njihov.
Protestantske crkve se ne hvale da su nepogreive. Ali one ele
da se slijede odluke njihove kao da su one doista takve. Zbog
vjerskih svaa i netrpeljivosti, Karlo prvi Je morao da izgubi
glavu. Premda se protestantski narodi hvale da su trpeljivi, razlike
u vjerovanju stvaraju veliku podvojenost izmeu graana; kalvinistl. luterani, angllkanci mrze papistu 1 preziru ga isto tako kao
Sto on njih proklinje. Svugdje vladajua sekta nastoji da se svi
repo osjeti njena nadmo nad ostalim.
) U tome Ja ipak izuzimam k v e k e r e ili p l a l j i v e e.
koji su bar toliko razumni da nee svetenlka u svojoj sekti.

125

ipak Je ivetenstvo, osobito a zemljama koje


ostale pokorne rimskom papi, uvijek uivalo najve
stepen bogastva i vlasti. Lakovjernost mu je potinil
same vladare; ovi su bili samo izvrioci njegove esti
svirepe volje. Oni su bili spremni da izvuku maevi
svaki put kad bi to naredio svetenik.1) Vladari rimsk
sekte, vie slijepi nego svi drugi, imali su nerazumni
povjerenje u sluge crkve, to bijae uzrok da su se gotove
uvijek preputali njihovim sebinim prohtjevima. Ovi
sekta izbrisa sve druge svojom bijesnom netrpeljivoi
i svojim groznim progonima. Njena namerna i svirepa
ud izazvala je pravednu mrnju naroda manje nera
zumnih, to jest manje hrianskih.**)
Ne udimo se svemu tome; rimska religija bijae
upravo izmiljena da uini svetenstvo svemonim; njeni
svetenici su imali sposobnosti da se po'stovjete sa
boanstvom, njihova stvar je bila njegova, njihova slava
je postala boja slava, njihove odluke su bile boanska
prorotva, njihova dobra su pripadala kraljevstvu neba;
njihova oholost, njihova lakomost, njihove svireposti
bile su zakonite jer su bile u interesu njihovog nebeskog
gospodara. Stavie, u ovoj sekti svetenik vidi* svoga
vladara pred svojim nogama; on mu ini skruena pri
manja svojih grijehova i moli da bude pomiren sa svo
jim bogom. Da li se kad vidjelo da svetenik upotrebLjava svoju svetu slubu za sreu naroda? On nije milio o tome da vladarima prigovori zbog zloupotrebe
ijihove vlasti, zbog bijede njihovih podanika, zbog
Dlaa ugnjetenih. Suvie bojaljiv ili suvie dobar dvoanin da bi uinio da se istina uje u njihovim uima,
>n im ne govori o onim bezbrojnim muenjima pod
<) A d n u t u m s a c e r d o t l s (Na mig svetenika. PrlmJ.
>rev.), kako je rekao blagi sv. Bernar.
*) Bog odbacuje mlitave: svaki hrianin mora da Je revno;tan zato Sto treba njeno da voli svoga boga. Pravj hrlanski
cralj radije e sve istrijebiti nego da trpi da njegovi podanici
rrijedaju njegovog boga. Filip II 1 Luj XIV bijahu istinski hrianski kraljevi. Englezi 1 Holanani su mlitavi 1 kukaviki hriani koji pretpostavljaju blagostanje drave 1 trgovine interesima
eligije. U hrianstvu trpeljivost i ravnodunost u odnosu na reiglju postali su sinonimi. Kako se moe biti za trpeljivost u reli:iji iji je osniva rekao: K o n i j e s a m n o m , t a j j a
rotiv mene.
120

kojima narodi stenju, o onim tegobnim porezima koji


ih optereuju, o onim nekorisnim ratovima koji ih uni
tavaju, o onim vjenim napadajima na prava graanina.
Ovo sve ne interesuje crkvu, koja bi bila bar od neke
koristi kad bi svojom vlasti obuzdavala pretjerivanja
sujevjernih tirana.1) Strahote drugoga svijeta bile bi
oprostive lai ako bi sluile zastraivanju kraljeva. To
nije bio cilj slugu religije; oni gotovo nikada ne ugo
varaju ono to je narodima korisno; oni hvale tiraniju;
oni su opratali stvarne zloine; oni su joj obezbjeivali
laku pokoru; oni su joj obeavali oproten je neba ako
vatreno ue u njihove svae. Tako je u rimskoj religiji
svetenstvo vladalo nad kraljevima; prema tome, njemu
je bilo osigurano vladanje nad podanicima. Sujevjerje
i despotizam su, dakle, stvarali vjeni savez i ujedinja
vali napore da porobe i unesree narode. Sveenici su
podvrgavali podanike religioznim strahotama da bi ih
vladar mogao izrabljivati; ovaj je, za uzvrat, svetenioima dodjeljivao povlastice, obilje, veliinu i zalagao se
da uniti sve njihove neprijatelje.2)
Sta emo rei o onim uenjacima koje hriani na
zivaju k a z u i s t i m a , o ovim tobonjim moralistima
koji su htjeli da izmjere dokle moe ovjek, ne rizikujui svoj spas, vrijeati svoga stvaraoca? Ovi duboki
ljudi obogatili su hrianski moral smijenim cjenovnikom grijehova. Oni znaju stepen gnjeva koji svaki gri
jeh izaziva u ui vrhovnog bia. Istinski moral ima
samo jednu mjeru da bi se cijenile greke ljudi; najtee
su one koje najvie kode drutvu. Ponaanje koje teti*)
*) Maral od D. Je rekao Luju XTV: J a s h v a t a m d o
b r o da V a e V e l i a n s t v o
nalazi jednog ispo
vjednika koji
Vam
d a bi u i v a o p o v j e r e n j e ,
d a j e o s l o b o e n j e od g r i j e h a . A l i j a ne s h v a t a m k a k o o t a c T e l j e ne n a e n e k o g da s a m
sebe oslobodi.
*) Katoliki narodi su naineukiji i najropskilt u Evropi.
Religiozno ropstvo proizvodi politiko ropstvo. Izgleda da sveter
nici rimske crkve predlau vladarima isto ono to je avo predla
gao Isusu Hristu kada ga je nagovarao u pustinji: H a e c o m n i a
t i b i d a b o , s i c a d e n s a d o r a v e r i s m e. (Sve u ti
ovo dati, ako pristane da mi se prikloni i da me slavi.
Primj. prev.). Mi emo ti prepustiti sve tvoje podanike vezanih
ruku 1 nogu ako hoe da se pokori naim fantazijama.
127

nama samima, nerazborito je i nerazumno; ono koje


teti drugima nepravino je i kanjivo.
Za sve, ukljuujui i samu besposlenost, hrianski
svetenici bivaju nagraeni; smijene fondacije stoje na
raspolaganju gomile podlaca, koji deru drutvo ne uka
zujui mu nikakvu pomo. Narode, ve optereene po
rezima, jo mue krvopije, kojima skupo plaaju neko
risne molitve, koje oni nemarno mole. Dok sposoban
ovjek, neumorni naunik, hrabri vojnik ame u siro
matvu ili skromno ivotare, dotle lijeni monasi bespo
sleni svetenici uivaju u izobilju, sramotei drave
koje ih trpe.1)
Jednom rijei, hrianstvo stvara od drutva sauesnika svih zala koja mu nanose sluge boanstva; ni uza
ludnost njihovih molitava, dokazana iskustvom tolikih
vijekova, ni krvave posljedice njihovih zlokobnih svaa,
ni njihove ogranienosti i njihova pretjerivanja nisu
mogli izvesti narode iz zablude da je za postojanje ovih
bojih ljudi vezan njihov spas.

) Najjaa satira koja Je ikada uinjena na raun svetenika


hriSanstva sadrana Je u Matth., . 23. Sve ono to Hrist tu kae
o Skribima i Farizejima odgovara tano naim svetenicima. U
paraboli Samarlanina Isus Hrist omoguuje da shvatimo da su
svetenici najmanje ovjeni od svih ljudi. Rijetko ee kod nas
prosjaci obraaju nekom duhovnom licu.

128

P O G L A V L JE X V I

ZAKLJUAK
Sve ono sto je do sada reeno najjasnije dokazuje
da je hrianska religija protivna zdravoj politici i bla
gostanju naroda. Ona moe biti korisna samo vladarima
bez znanja i vrlina, koji smatraju obaveznim da vla
daju nad robovima. A da bi ih lake pljakali i neka
njeno tiranisali, oni se udruuju sa svetenstvom, ija
je funkcija uvijek bila da ih varaju u ime neba. Ali ovi
nerazumni vladari treba da budu svjesni, da se oni sami
ne mogu osloboditi svetenika, koji bi pouzdano okre
nuli protiv njih svoja sveta oruja, ako im se ne bi
dovoljno pokoravali ili ako bi odbili da slue njihovim
strastima.
Vidjeli smo gore da je hrianska religija svojim
fanatinim vrlinama, svojim besmislenim savrenstvima,
svojom revnou isto tako tetna zdravom moralu, zdra
vom razumu, srei pojedinaca, jedinstvu porodica. Lako
je uvidjeti da hrianin, koji sebi postavlja tunog i
patnikog boga za uzor, treba da se neprestano alosti
i da bude nesrean. Ako je ovaj svijet samo prolaz, ako
je ovaj svijet samo hodoae, bilo bi veoma besmisleno
vezati se za bilo ta ovdje dolje. Ako njegova boga
vrijeaju bilo djela, bilo miljenja njegovih blinjih,
on ih zbog toga mora, ako za to raspolae vlau, strogo
kazniti; bez ovoga bi nedostajalo revnosti i ljubavi pre
ma ovome bogu. Dobar hrianin treba ili da bjei iz
svijeta ili da tu postane nesnosan i sebi i drugima.
Ova razmiljanja mogu biti dovoljna da se odgovori
onima koji tvrde da je hrianstvo korisno politici i
moralu i da ovjek bez religije ne moe imati vrlina niti
9 Ra?.golieno hrifianstvo

129

biti dobar graanin. Mnogo je istinitije ono to je su


protno ovom tvrenju; savreni hrianin koji bi bio
dosljedan naelima svoje religije, koji bi nastojao da
vjerno oponaa boanske ljude koje mu ova predlae
za uzore, koji bi se podvrgavao ispatanjima, koji bi
ivio u samoi, kojeg bi opijao njihov zanos, njihov
fanatizam, njihovo jogunstvo u drutvu, takav ovjek,
kaem, ne bi imao nikakve stvarne vrline, bio bi ili
lan nekoristan dravi ili nezgodan i opasan graanin.*1)
Vjerovati u tome pristaama hrianstva znailo bi
vjerovati da ne postoji moral u zemljama gdje ova reli
gija nije uspostavljena. Ipak, povran pogled na svijet
dokazuje nam da svugdje ima vrlina; bez njih ne bi
mogla postojati ni jedna politika zajednica. Kod Ki
neza, Hindusa, muslimana ima, bez sumnje dobrih
oeva, dobrih mueva, poslune i zahvalne djece, poda
nika vjernih svojim vladarima; a poteni ljudi i tamo bi
bili, kao i meu nama, brojniji kad bi im uprava bila
valjana i kad bi im mudra politika, umjesto to ih od
djetinjstva ui besmislicama religije, dala pravine za
kone, kad bi ih uila istom moralu, a ne izopaenom
fanatizmu, nagradama podsticala da ine dobro i osjet
nim kaznama odvraala ih od zloina.
Doista, ja to ponavljam, izgleda kao da je svugdje
religija izmiljena samo da bi vladarima utedjela brigu
da budu pravini, da stvaraju dobre zakone, da dobro
upravljaju. Religija je vjetina opijanja ljudi zanesenou da bi ih spreila u borbi protiv zala kojima ih
vladari optereuju na zemlji. Uz pomo nevidljivih sila
kojima prijete ljudima, prisiljavaju ih da utei pod
nose nesree kojima ih optereuju vidljive sile, i varaju
ih nadama da e, ako pristanu, da budu nesreni na
ovome svijetu, biti sreniji na drugome.
') Nai svetenici ne prestaju a galame protiv nevjernika
i filozofa, koje smatraju
opasnim
p o d a n i c i m a . Ipak,
ako se otvori istorija, ne nalazi se nikada da su filozofi prouzro
kovan revolucije u dravama. Ali, za uzvrat nema nijedne revo
lucije u koju crkveni ljudi nisu umijeani. Dominikanac koji je
otrovao cara Henriha VI u hostiji, 2ak Kleman, Ravajak nisu bili
nevjernici. Fanatini hriani, a ne filozofi, spalili su Karla Prvo
ga; svetenik Gomar, a ne Spinoza, zapalio je Holandiju itd.
itd. itd.
130

Na taj nain religija je postala najvei pokreta


jedne nepravine i kukavike politike, koja je vjero
vala da treba varati ljude da bi se njima lake uprav
ljalo. Neka su daleko od prosvijeenih i moralnih vla
dara tako niska sredstva; neka upoznaju svoje istinske
interese; neka shvate da su oni vezani za interese njiho
vih podanika; neka znaju da oni sami ne mogu biti stvar
no moni ako ih ne slue hrabri graani, aktivni, radini
i moralni, privreni linosti svoga vladara; neka ovi
gospodari, napokon, znaju da privrenost njihovih po
danika moe biti zasnovana samo na srei koja im se
obezbjeuje! Ako bi kraljevi prodrli u ove vane istine,
oni ne bi imali potrebe ni za religijom ni za svetenicima
da bi vladali narodima; neka budu pravedni, neka budu
pravini, neka budu uvijek spremni da nagrade spo
sobnost i vrline i da obeshrabre beskorisnost, poroke i
zloin i uskoro e u njihovim dravama biti najvie
korisnih graana, koji e uvidjeti da ih njihov vlastiti
interes poziva da slue domovini, da je brane, da vole
vladara, koji e biti orue njihove sree! Da bi ispunili
svoje dunosti, njima nisu potrebni ni otkrovenje, ni
tajne, ni raj, ni pakao.
Moral e uvijek biti uzaludan ako nije oslonjen na
viu vlast. Vladar mora biti vrhovni svetenik svoga
naroda; njemu jedinom pripada da propovijeda moral,
da poziva ka vrlini, da primorava na pravednost, da
daje dobre primjere, da suzbija zloupotrebe i poroke.
On slabi svoju mo doputajui da se u njegovoj dravi
uzdigne vlast iji su interesi odijeljeni od njegovih, iji
moral nema nieg zajednikog sa onim koji je nuan
njegovim podanicima, ija su naela neposredno su
protna onima koja su korisna drutvu. Zbog toga to
se u vaspitanju oslanjaju na svetenike, zanesene i fa
natine, hrianski vladari u svojim dravama imaju
samo sujevjeme ljude liene svake druge vrline osim
slijepe vjere, estoke zanesenosti, nerazumnog pokora
vanja djetinjim ceremonijama, uopte udnim pojmo
vima koji ne utiu na njihovo ponaanje, ne ine ih
boljim.
9*

131

Doista, uprkos srenim uticajima koji se pripisuju


hrianskoj religiji, da li vidimo vie vrlina u onih koji
je ispovijedaju nego u onih koji je ne znaju? Da li su
ljudi, otkupljeni krvlju samoga boga, praviniji, ured
niji, poteniji nego drugi? Zar meu ovim hrianima,
tako uvjerenim u svoju religiju, nema takvih koji ugnje
tavaju, pljakaju, ine blud, preljubu? Zar meu ovim
dvoranima, punim vjere, nema ni intrige ni podmuklosti? Kako je moguno da se meu ovim svetenicima,
koji drugima objavjuju strane dogme i zemaljske kazne,
nae i nepravdi, i poroka, i gadosti? Napokon, da li su
nevjernici ili s l o b o d o u m n i c i oni nesrenici koje
njihovi prestupi stavljaju svaki dan na muke? Svi ovi
ljudi su hriani za koje religija nije uzda, koji nepre
stano kre najoevidnije dunosti morala, koji hotimino
vrijeaju boga za koga znaju da je razdraljiv i koji
uobraavaju da na smrti mogu, pomou poznog poka
janja, da umilostive nebo koje su vrijeali itavog svoga
ivota.
Mi ipak neemo porei da je hrianska religija
ponekad uzda za neke bojaljive due koje nemaju
poleta, ni nesrene energije pomou koje se ine veliki
zloini, ni okorjelosti na koju porok navikava. Ali ove
bojaljive due bile bi potene i bez religije; strah da
ne postanu mrske svojim blinjim, da ne doive prezir,
da ne izgube svoj ugled isto bi tako zadrao ove ljude
da se ne zagnjure u poroke. Oni koji su toliko slijepi
da sve ovo bace pod noge, prezree to uprkos prijet
njama religije.
Isto se tako ne moe porei da je strah od jednog
boga koji vidi naj tananije misli ovjekove uzda za
mnoge ljude. Ali ova uzda je preslaba za jake strasti,
koje nee da vide ba ono to je drutvu tetno. S druge
strane, poten ovjek obino ne eli da ga vide kad
ini dobro; on se boji da ne bude primoran da prezire
samoga sebe, da ne bude primoran da sebe mrzi, da
osjeti griu savjesti, strana osjeanja za svakog ko nije
okorio u porocima. Neka nam se ne kae da bez straha
od boga ljudi ne mogu iskusiti griu savjesti. Svaki
132

ovjek koji je dobio estito vaspitanje primoran je da u


samom sebi iskusi to bolno osjeanje, pomijeano sa
stidom i strahom, svaki put kad sagleda neasna djela
kojima se on mogao uprljati. On sudi esto sam sebe
sa vie strogosti nego to bi to drugi uinili. On strahuje
od pogleda svojih blinjih; on bi htio da pobjegne sam
od sebe, a to je ono to sainjava griu savjesti.
Jednom rijeju, religija ne stavlja nikakvu uzdu
strastima ljudi koju ne bi razum, vaspitanje, zdrav mo
ral, mogao tu staviti mnogo djelotvornije. Ako bi ra vi
bili sigurni da e biti kanjeni svaki put kada im na
um padne da uine neasno djelo, oni bi bili primorani
da se od njega uzdre. U drutvu dobro ureenom uvi
jek bi trebalo da prezir prati porok, a kazne da slijede
zloin. Vaspitanje, rukovoeno javnim interesima, tre
balo bi uvijek da ljude naui da potuju sami sebe, da
strahuju od prezira drugih, da se boje stramote vie
nego smrti. Ali ovaj moral ne moe biti po ukusu jed
noj religiji koja trai da sebe preziremo , da sebe mrzi
mo, da odbacimo potovanje drugih, da se nastojimo
svidjeti samo bogu, ije je ponaanje neobjanjivo.
Napokon, ako je hrianska religija, kako se to
tvrdi, uzda skrivenim zloinima ljudi, ako ona proiz
vodi spasonosne posljedice za nekolike jedinke, da li
ove koristi, tako rijetke, tako slabe, tako sumnjive,
mogu biti uporeene sa nesreama vidljivim, sigurnim i
ogromnim koje je ova religija stvorila na zemlji? Mogu
li se nekoliko spreenih mranih zloina, nekoliko preobraanja nepotrebnih drutvu, nekoliko kajanja bes
plodnih i poznih, nekoliko neznatnih obnavljanja diti sa stalnim nesuglasicama, krvavim ratovima, gro
znim mrcvarenjima, progonima, neuvenim svirepostima
kojima je hrianska religija bila uzrok i izvor od samog
svoga osnivanja? Protiv tajne misli koju ova religija
nastoji da ugui, ona orua itave narode za njihovo
uzajamno unitavanje; ona pali vatru u srcu miliona
fanatika; ona stavlja smutnju u porodice i u drave, ona
zali va zemlju suzama i krvlju. Neka zdravi razum od133

lui, poslije ovoga, o koristima koje obezbeuje hrianima d o b r a v i j e s t , koju im je njen bog objavio.
Mnogi pojedinci, estiti i uvjereni koliko zla hrianstvo ini ljudima, smatraju da je ono nuno zlo i
da se bez opasnosti ne bi moglo iskorijeniti. ovjek je,
kau nam oni, sujevjeran; potrebne su mu obmane, i
on se ljuti kad hoe da mu ih oduzmu. Ali, odgovaram,
ovjek je sujevjeran samo zato to od njegova djetinj
stva sve doprinosi da postane takvim; on oekuje svoju
sreu od svojih obmana zato to mu njegova drava
veoma esto uskrauje stvarnu sreu; on se nikada nee
razdraiti protiv svojih vladara ako mu oni ine dobro;
ovi e tada biti jai i od svetenika i od njihovog boga.
Doista, jedino vladar moe narode privesti razumu;
on e postii njihovo povjerenje i njihovu ljubav inei
im dobro; on e ih malo-pomalo izbaviti od njihovih
obmana ako se sam od njih oslobodio; on e spreiti
tetne posljedice sujevjerja prezirui ga, ne mijeajui
se nikada u one nitavne svae, odobravajui trpeljivost
raznih sekti koje e se u borbi uzajamno razgolititi, koje
e se uiniti smijenim; napokon, sujevjerje e pasti
samo od sebe ako vladar, ostvarujui duhovnu slobodu,
dopusti razumu da pobijedi njegove ludosti. Istinska
trpeljivost i sloboda miljenja su pravi protivotrovi re
ligioznom fanatizmu. Primjenjujui ih, vladar e uvijek
biti gospodar svoje drave; on nee dijeliti svoju vlast
sa buntovnim svetenicima, koji su nemoni protiv vla
dara prosvijeenog, vrstog i moralnog. La je straljiva,
oruja joj padaju iz ruku kada vidi vladara koji je
prezire, a koji se oslanja na ljubav svojih naroda i
snagu istine.
Ako je politika, zloinaka i neznalaka, gotovo
uvijek upotrebljavala religiju da porobi narode i da ih
uini nesrenim, onda neka je politika moralna i prosvjeenija oslabi i malo-pomalo uniti da bi usreila
narode; ako je do sada vaspitanje sluilo samo da stva
ra zanesenjake i fanatike, neka razumnije vaspitanje
stvori dobre graane; ako moral, podupiran udesnim
i zasnovan na budunosti, nije bio sposoban da zauzda
134

ljudske strasti, neka moral, zasnovan na stvarnim i sadanjim potrebama ljudskog roda, dokae da je u dobro
ureenom drutvu srea uvijek nagrada vrlini; stid,
prezir i kazne su plata poroku i pratioci zloina.
Stoga, neka se vladari ne boje ako njihovi podanici
budu izbavljeni od sujevjerja koje i njih same zarob
ljava i koje se, poslije toliko vijekova, suprotstavlja
srei njihove drave. Ako je grijeh zlo, neka mu oni
suprotstave istinu; ako je zanesenost tetna, neka je
pobijede orujem razuma; neka prognaju u Aziji religi
ju roenu matom vatrenog orijentalca; neka naa Evro
pa bude razumna, srena i slobodna, neka se vidi da u
njoj vladaju moral, djelatnost, veliina due, radinost,
drutvenost, spokojstvo; neka na osnovu zakona vladar
zapovijeda, a podanik slua; neka oba uivaju sigur
nost! Zar nije, dakle, ve doputeno razumu da oekuje
dan kada e proiriti svoju vlast koju su mu tako dugo
otimali grijesi, iluzije i opsjene? Da li e narodi ikada
odbaciti ova varljiva nadanja da bi poeli misliti o svo
jim istinskim interesima? Da li e se ikada stresti ja
ram ovih oholih svetenika, ovih svetih tirana koji su
jedini zainteresovani da postoje grijesi na zemlji? Treba
vjerovati da e istina na kraju trijumfovati nad lai;
da e vladari i narodi, umorni od svoje lakovjernosti,
pribjei istini, da e razum raskinuti svoje okove; da
e eljeza sujevjerja raspuknuti na njegov suvereni
glas, stvoren da zapovijeda svim razumnim biima!
Am e n !

PO GO V O R
I
Veom a sm o u daljen i od problem a i duha X V III v ije k a,
njegovih idejnih strem lje n ja i p raktin ih c ilje v a ; stvoreni
su novi odnosi; zbili su se mnogi d o g a aji; form u lisan a su
originalna p ita n ja i, s n jim a, id eje; za n as su to u sp oko
jena isto rija i davn a vrem ena.
P a ipak, ta isto rija ivi na svoj nain, utie n a sa vre
mena zbivan ja. S ad an jo st je sa toliko niti povezan a sa
prohujalim vrem enim a; ova su rad ila za nju, p rip rem ala
njene m ogunosti, djela, njenu m isao i zah tjeve. Z ato se iz
istorije moe uiti, n jen a isk u stv a se mogu koristiti.
O sam naesti vijek , ini nam se, ni po emu n ije tako
aktuelan kao po dostignuim a sv o je antireligiozne borbe.
Ne treba zaboraviti da je on, s jedn e strane, dobro spoznao
teret religije, njene n ezajaljive am bicije o sv a ja n ja sv ijeta,
due, um a; on je dobro osjetio sn agu gvozdene stege n jen e
tradicije, k o ja je m ilione vezivala i sp u tav ala u n jihovom
ivotu, tenjam a i drutvenom pozivu; vidjelo se njeno ru ilako djelo: neslone zajednice, fan atin i progoni, sveop te ropstvo.
Ali, s druge strane, u p ravo ovo doba je dalo sja jn u
p lejad u m islilaca k oji su, bez strah a, traili i potovali

137

istin u iznad sv ega. Oni su na svom e p u tu k a istin i m orali


p o v esti n epokolebljivu borbu p rotiv religioznog m ran ja tv a ; jed an za drugim oni su razgoliavali n jen skrueni
lik, cijep a li zastore tajn i i s u je v je rja i u k azivali koleb
ljiv u osnovu n jen og u en ja; oni su n eu straivo ism ijavali
n jen e b esm islice; p on iavali n a svakom koraku njenog bo
g a, on em ogu avali bestidn a n a sto jan ja sveten ik a da zlou
po treb e n ezn an je i ubogost svojih vjern ik a.
Je d n a od n a jz n aa jn ijih linosti X V III v ijek a je bez
su m n je P ol H olbah. N jegovo cjelokupno djelo, izvanredna
ak tivn o st, duboka i duh ovita m isao su ogrom no doprinijeli
v rijed n o sti, sn azi i u gledu ovog vijek a. On se od prvog
tren utk a na p rekretn ici istorije, k ada je sukob dva sv i
je t a p o stajao oevidn iji i sm iljen iji opredijelio na stra
nu b o raca za novu budunost sv ijeta, za stv arala k i p ravac
isto rije. N jego v interes, kao i n jegova aktivnost, bili su
sv e stra n i: on je sm jelo istraivao p rirodn i red stvari, slo
en a isto rijsk a zbivan ja, mone p okretae drutvenog i
vota, intim ni sv ije t ovjekov. On je sve svoje sn age podv rg ao plem enitoj zam isli razotkriti n estaln ost lane
sree, k o ju je re lig ija nudila, onem oguiti duhovno ropstvo
i poniavan je lju d sk o g um a. H olbah se u vjeren o i strasn o
borio za osloboen je ovjek a, za reh abilitaciju njegovog ra
zu m a u v ijek o vim a strah a i bezum lja, za n jegovu ponovnu
stv a ra la k u i k ritik u ulogu.

II
Veom a dug, m ukotrpan i izrazito borben put, k oji je
tokom vi jek o v a m orala da proe n apredn a m isao X V III
v ijek a, bio je p rip rem ljen sam im razvojem lju d sk og dru
tv a . N a sm jen u drutven oj i idejnoj abokreini sredn jeg
v ije k a dolazilo je novo doba, k oje je p riprem ala i za koje
j e rad ila g ra an sk a k lasa.
F ran c u sk a je u ovo vrijem e b ila p oprite n a kom se
o d v ija la borb a izm eu feudaln og i gra an skog drutva.
P rv i je postepeno razaran iznutra snagom novih proizvod
nih odnosa, k o je je razvoj trgovine i m an ufakture sve vie
u vrivao. B u roazija o sv a ja privredne pozicije i uskoro

138

postaje v lad aju i fak to r u ekonom iji zem lje. M an u fak tu re


sve vie p rek rivale zem lju ; one su ok u p ljale h iljad e ra d lika. G radovi p o staju centri in d u strijsk o g i trgovak og
razvitka; u n jim a se gom ilaju radn ici i robe; trite ja a i
proiruje se; razn ovrsn i proizvodi k o laju i p ovezu ju b rojn e
proizvoae.
Robno-novani odnosi, k o ji su osnovi ekonom skog r a
zvitka buroazije, postepeno prodiru i na selo. N atu raln a
privreda gubi sv oje osnove; n jen a u staljen o st i n ep rom jen
jivost su razb ijen e; selja tv o se sve vie ra slo ja v a i dijeli.
,jem toga, i zem ljin a sv o jin a sve vie p o staje p lijen obo
gaenih k ap italista; oni ozbiljno p o d riv aju osnovu ekonom
ske sn age feu dalaca.
mi

Meutim, feu daln i sistem uopte bio je k ra jn je nepo


kretan; kao da se okam enio. N jegov uski ok vir onem ogu
avao je razv itak proizvodnih sn aga, a n jegova n eodrivost
sve vie je dolazila do izraaja. Plem ii, i sv jeto v n i i du
hovni, sa in jav ali su svega oko 1,5% ukupnog stan ovn itva,
a ip ak su drali vie od 1/3 zem lje sa m ilionim a vezanih
seljaka. B ro jn e dabine i izm iljen a p rav a sluili su kao
osnova da se selo o p ljak a; to je doprin osilo njegovom
lbrzanom opadanju.
Plem ii su fak tik i bili b esp oslen i i n ekorisn i p rivileipovani sloj fran cu skog dru tva. M nogi su potpuno n apu stili
svoja dobra i provodili rask oan ivot, bez m je re i rad a, u
radovima. Oni su sa prezirom gledali na p rivredn u d je la t
nost gra an a, zadovoljni prihodim a svojih zem alja, k oje je
k raljevska v last obezbeivala. P araz itsk i poloaj plem stva
bio je podstican ogrom nim d otacijam a drave. Sloboda i
prava bili su isk lju ivo n am ijen jen i ovom slo ju ; dravn i
poslovi n jegova briga.
A psolutna m on arh ija je surovom rukom tiran in a sp re
avala bunu i p roteste u gn jeten ih; ona je gu ila slobodu,
sp aljiv ala pobunjenike spise, trp ala p rogresivn e m islioce u
tamnicu. Ona je odravala preivjele feu daln e zakone i po
vlastice. Meutim, i sam a m on arh ija sv e v ie je o p ad ala;
njeni tereti bili su ogromni. B rojn e dotacije i lu ksu zan ivot
plem stva podiu dravni dug n a ogrom nu svotu, 1,200.000
li vara.
139

Posebn o m jesto u d ru tvu p rip a d alo je crkvi. Njen;


m ona i cen tralizovan a organ izacija b ila je vlasn ik veliki!
k o m p lek sa zem ljita; ona je, osim toga, na osnovu broj nil
tak si im ala na rasp o lag an ju ogrom na novana sredstva
n jen a desetin a b ila je u ven a; m an astiri, a i pojedin i veledostojn ici, p o sta ja li su k ru p n i feu daln i vlasnici.
O sim toga, iak o je n jen godin ji prihod bio 350 miliona
liv ara. ona je b ila osloboena poreza i uivala je puni im u
nitet. S v eten stv o je bilo p rav a arm ija nezaposlenih, koja
je bez stid a i zazora gu lila kou sa lea v jern ik a; ono je
bilo ogrom no tijelo od 130.000 slubenika.
F eu d aln i sistem im ao je u crk vi svoj n a jja i oslon. Ona
je o b ezb eivala elem ente n jegovog pogleda na sv ijet; n je
govog p rav a i m orala. C rkva se pobrinula da ovo drutvo
p red stav i k ao izraz n ajv ie v o lje boje: odatle stalan n a
g la sa k na id eji pokornosti. Ona je p osvetila dravnu vlast:
odatle id e ja b o jeg p rav a v lad ara. Ona je oreolm svetosti
ob av ila dru tv en u n ejedn ak ost: odatle id eja izabranih.
P osebno i tam no p o g lav lje u isto riji p red stav lja fa n a
tini b ije s crk ve p rotiv sv ak o g slobodoum lja. S v e nauke
bile su b esp o go vom o podvrgn ute teologiji, kao n ajvioj n a
u ci o svem u zem aljsk om i nebeskom . U borbi protiv slo
bodne m isli i p rogresa crk v a je im ala svem ono oruje
in kviziciju. Ona je sve to n ije bilo u sk ladu sa njenim
sh v atan jem p ro g laav ala k ao jeres, a zatim nepotedno uni
ta v a la ognjem i m aem . N a svom e putu crk va je sijala
uas, b ijed u i strah ; sloboda je ugu ivan a, volja slam ana,
ponos gaen.
Izv an red n a m a terija ln a m o crk ve im ala je za p o slje
dicu o p tu m oraln u p okvaren ost. Ona je zah vatila cjelo
kupnu crkven u organ izaciju , od n ajn ieg do n ajvieg step en a. R az v rat i rask o, osionost i razu laren ost dostiu svoje
gran ice. D ru tv o je sa revoltom p ratilo religiozne rasp re
razn ih sek ti, k o je su pred n je g a iznosile p rljav e tajn e jedne
o rgan izacije u rasp ad an ju . Licem jern i uzdasi i ponizni po
gledi nisu bili v ie u stan ju da p rik riju zloine i m oralnu
bijed u , prostotu i bestidn ost u crkvenim redovim a.
P ro tiv tak v o g sta n ja stv ari podigla se bu roazija; ona
je b ila p ro tiv k ru to sti i uskih ok vira staro g d ru tva; n joj

140

a dojadile sv etin je i trad icija. Ona je h tjela da bude


;ospodar politikog ivota k ak av je bila u ekon om iji zem lje.
Na sv o jo j stran i b u roazija je im ala m ilione radnih
judi; njihov ivot je bio do k rajn o sti m izeran, u p rav o n eiiosan. Od 25 m iliona stan ovn ika, 23 su bili se lja c i; oni su
Jadovali n a zem lji sv o jih g o sp o d ara; n jih ov ra d je bio
scrpljujui; n jih ova p ersp ek tiva n ik akva. A vet glad i i
jatnje k ruila je n ad radn im m a sam a i u grad ov im a; neizjesnost i oaj v lad ali su m eu n jim a; to ih je inilo sp rem iim na sve.
K ra lje v sk a v la st je su rovo gazila po n jim a; ona je za
laj m an je p o k u aje p ro testa desetk ovala. P lem ii su obilno
koristili n jen e o rgan e da zavedu red i u m ire duhove. S p eijalnim n aredb am a zabran jen o je sv ak o u d ru iv an je k oje
e m oglo b iti u sm jeren o n a odbran u p ra v a i slobode. S ta n je
a revolu ciju je sve v ie saz rijev alo ; b u roazija je p rip renala svoj konani obraun za godine ponien ja i u g n je ta
vanja.
Mnogo p rije nego to je poela rev o lu cija iz ra sta la je
deologija nove k lase. B u roazija je nepotedno k ritik ovala
ive ustan ove starog dru tva, z a sta rje lo st n jegovih odnosa,
zopaenost n jegovih obiaja.
N asu p rot sredn jovjek ovn oj sh olastik oj filozofiji sa
ijenom osnovnom idejom idejom boga, nova k la sa iz
grauje m aterijalistik i pogled n a sv ijet. N joj su b ila stran a
i odvratna u daljen a obean ja n ebeskog c a rstv a ; ona je p rerala u zvienost crkvenog u en ja; n jen in teres je bio pot
puno na zem lji; ona je pozn avala svu v rijed n o st i ivotvornost svjetovnog p ostojan ja.
Borba izm eu feudalizm a i k ap italizm a odrazila se na
idejnom planu. Povedena je beskom prom isna borba m a teri
jalistikih m islilaca p rotiv idealistikog, religioznog pogleda
na svijet. Ateizam je ism ijao religiju , oborio n jen og boga.
razgolitio njen lani s ja j, iluziju n jen e sree.
U svojoj kritici m a terija listi su se o slan jali n a dostig
nua prirodnih nauka, k oje su sm jelo krile sebi put uprkos crkvenim prokletstvim a. R ezultati k oje su postigli Kopernik, Bruno, G alilej i K ep ler ozbiljno su ru ili crkvene
dogme i njen religiozni sistem . K on kretn a izu avan ja, ek141

sperim enti, zakon k retan ja, razvitak i prim jen a m atem a


tike, nova o tkria o stru k tu ri ovjeka, otkrivan je zakona
fizike, K ep lero v a izu avan ja k re tan ja m aterije, nove bio
lok e istine, s ja jn i rezu ltati o razvitku organ skog i neorgan sk o g sv ije ta sv e je to govorilo u p rilog realistikom
pogledu n a sv ijet, m aterijalizm u.
S v e je, dakle, govorilo p rotiv religioznog sh vatan ja;
p riro d a je sm jen ila b oga; n jen a k retan ja su bila izraz n je
nog p o sto ja n ja ; n jen red je u sp ostavljen na osnovu njenih
v lastitih zak o n a; ovjek je sagledan i objan jen kao sa stav
ni dio ove v elike cjelin e sv ijeta, kao njeno n ajzn aajnije
djelo.
H olbahova filozofija, kao n ajv ii dom et m aterijalizm a
X V III v ijek a, istin sk i je izraz p o sljed n je faze u borbi gra
an sk e k lase p rotiv staro g d ru tv a p rivilegije. Ona je ak
tivno p rip rem ala i d op rin ijela konanom obraunu sa nosi
ocim a su je v je r ja i trad icije. Ona nam predoava itavu
riznicu dokaza p ro tiv svete zablude. Holbah, kao n ajzn a
a jn iji m islilac v ije k a razu m a, zav rav a istovrem eno sav
ovaj razvoj m a terijalizm a sja jn im djelom , k oje e sruiti
o sveten e u stan ove i sredn jovjek ovn i pogled na svijet, po
z iv aju i o v jek a razum u, dobru, istini.
III
C jelok up n a m isao sred n jeg v ijek a veom a briljivo se
sta r a la da velom boje svem oi p okrije prirodu; uda su
nedostojn o zam je n jiv ala n jen e zakone; boja volja je uni
tila n jen u nunost; hir neba je pokopao logine redove
n jen ih uzroka. P rirod a kao ak tivn a sila i jedinstven i sklad
odnosa gotovo da n ije p o sto ja la ; ona je svedena na pasivnu
i m irnu m a teriju sa k ojom se boja svem o ig ; ona je
pokrovom m istike razdvojen a i u d aljen a od ovjek a; njem u
su ogad ili i ponizili stvarn u osnovu njegovog ovdan jeg
ivota.
M aterijalistik a filozofija stala je odluno nasuprot
sredn jo v jek o v n om sh v atan ju ; ona je teite stav ila upravo
n a isp itiv an je sv ije ta prirode: ona je ovjek a snano i za-

142

uvijek okrenula n jo j, n jen im nunim zbivan jim a i p oretku .


Holbah krun ie ove rezu ltate; on ini sv e da p ovrati sv a
prava i dostojan stvo prirode, da uzdigne n jen e o sp oravan e
moi, da otkrije n jen e izigravan e zakone, da u sp o stav i n jen
narueni poredak. S v ije t k oji su teolozi n a se lja v a li s a b la
stim a izopaenog u m a za H olbaha je bio sam o sv ije t sv e opte i su veren e prirode, k o ja ivi sv o jim v lastitim ivotom
i po sv o jim u n u tarn jim zakonim a; k o ja se ak tivn o k ree
i djela.
H olbahovo ateistik o u en je prirodn a je p o sljed ica n je
govog m aterijalizm a. A ko je v jen a p riro d a ivotvorn a
osnova p o sto jan ja svega, ako ona im a u sebi razlog svoga
ivota, ako je k retan je rad njen ih v lastitih en ergija, onda
bogu i n jegovoj svem oi nem a m je sta u n joj. Izu av an je
prirode kao m aterijaln e cjeline, kao velikog sv e k oje n as
okruuje, ini id eju boga praznom i nepotrebnom . Ona nam
se tad a p rikazu je kao p refin jen i sistem , iji je cilj da stv a
ra zabludu, da gom ila la, da ru i sreu ovjekovu.
Ali zabluda k o ja je p osveena im a trajn osti; lju d i je
p rih v ataju s p otovan jem ; oni u n ju v je ru ju . Tim e se
o b jan jav a injenica da v jern ic i; ne isp itu ju religiozni si
stem ; v je ru ju n a osnovu n avik e i obiaja. R elig ija, m eu
tim, treb a da bude svestran o isp itan a u p ravo zbog toga to
se ona p reporu u je kao stv a r n ajv a n ija za ovjek a.
R eligija je n astala i odrava se zah va lju u ji strah u i
bojazni ovjeka. On se p laio svih zala, k o ja su ga p ritisk ala i zago ravala n jegov ivot; on im se n ije zn ao su p ro t
stav iti; u asi ili neoekivane posljedice k oje su oni izazvali
b acali su ga u oaj, un ezvjeren ost i p atn ju . S tra h je, dakle,
im ao svoj izvor u neznanju, slab osti i velikoj bespom o
nosti ljudi. Ovi ne p ozn aju zakone prirodn ih z b iv an ja;
stvarn i uzroci su za n jih potpuno sk riven i; ovjek tap k a u
m raku n eznanja i slijep o trai svoj p u t; on se p lai sv ega
to mu ivot ini tekim . On je, stoga, prirodnom tenjom
za odravanjem upuen da trai oslonac; on ga pronalazi u
nepoznatoj sili, kojoj p rip isu je sve stran e dogaaje, sve
nesnosne ivotne tegobe.
Osnovno im e religija poinje i p red stav lja se jeste
id eja boga kao vrhovnog bia, gosp odara i tvorca svega

143

p o sto jeeg; n jem u se du gu ju ivot i sm rt, red i nered, do


b ro i razum . K a o i sv e u religiji, tako je i id eja boga roena
iz n ezn an ja ovjek ova. O na je trebalo da oznai najnepoznatiji i n a ju d a lje n iji uzrok. P ojam boga z am jen ju je stv a ra
lak i n ap or d a se ide d a lje od oevidnog i vidljivog ka
sk riv en im prirodn im uzrocim a. O datle, ukoliko vee ne
zn an je, utoliko v ie v la sti; n eznanje ga je ne sam o rodilo
nego g a i p o d rava; bog je djelo sirom an ih duhom.
D o id eje b oga ovjek se n ije odjed n apu t uzdigao; za to
je treb alo vrem ena. U svom su jevjern om neznanju prim i
tivn i lju d i su se obratili prvo m aterijaln im i grubim pred
m etim a; oni su od n jih m olili zatitu i m ilost. P oslije je
sk lo n o st k a m rtvim stv arim a otpala i ovjek se okrenuo
n ek im m onim iniocim a, k o ji su iza njih sta ja li i njim a
u p ra v lja li. Je d n e su sm atrali dobrim a, dru ge zlim ; jedne
v iim i u ticajn ijim , a d ru ge niim i ogranienijim . D alji
razv o j o v jek av e religioznosti usm jerio ga je na uproav a n je ; on je itavu prirodu potinio jednom vrhovnom biu,
n ajv iem duhu, k o ji po svojoj v o lji u reu je svijet, njegove
odn ose i p ojave.
Id e ja b o ga k ak v u n am predoava h rian sk a religija
tek je n ajn em o gun ija. On je, prem a svetim k njigam a, su
ro v i sv irep dem on k o ji u n itav a n arode k oje je volio;
r a z a r a grad o v e ; gu i lju d sk i rod u sveoptem potopu; u b ija
k r a lje v e ; b aca drave u neslogu. U n itavan ja, okrutnost i
n esree on o stv aru je sa jedn ostavn ou k o ja iznenauje.
S dru ge stran e, bog se p re d stav lja kao ogledalo mudrosti,
dob rote i p rav d e ; on je sa v u brizi za ovjeka, ja njegovo
d o b ro i sreu ; on n asto ji d a ga sp ase za vjeno blaenstvo;
on a k rtv u je svoga vlastitog sin a da bi otkupio ljude,
n jih o v sm rtn i grijeh . N aju d n iji su postupci boga, k oji as
voli, a s m rzi, a s proklin je, as obeaje, as zove sebi,
a s raz astire zlo, as d a je dobro, a as obm an ju je; sav je
rastrz an p rotivrjen im strastim a, udim a, eljam a. O vakva
id e ja o vrhovnom biu bez su m n je je potpuno nem ogua i
b aca sv ak o g razum nog ovjek a u potpunu sum n ju u v jero
d o sto jn o st n jegovog p ostojan ja.
Teolozi ulau mnogo n apora da dokau da je m oral
neodriv bez religije i njenog u en ja; da nebo p ie m oralne

144

propise i da bi bez toga ovjek ivio ivotom d ivljak a . P ri


tome religija je istak la tak v e uzviene vrlin e k ao id eale i
uzore m oralnog ivota, k oji u sebi n em aju nieg lju d skog.
Ona trai potpuno p red av an je bogu; n ap u tan je porodice,
drutva, sv o jin e; k ra jn je u zd ravan je i potpuni ask etizam ;
ona s prezirom gleda na stvarn e, lju d sk e vrline.
Relegiozni m oral se zasn iva na id eji boga, na n jegovim
natprirodnim moim a. Ali, k ad bi bog sluio za uzor m o ra l
nog p onaan ja, onda bi ovjek m orao biti okrutan, p re v rt
ljiv, hirovit; on ne bi m ogao istin sk i da voli, je r njegov
bog svoju lju b av u trenu p retv ara u m rn ju i progon; on
ne bi m ogao im ati id eju dunosti, je r svetenici, prem a sv o
jim raunim a, p ro glau ju neto za bogu duno ili bogu
odvratno; on ne bi m ogao dosei n atprirodn e vrline, je r su
one zasnovane na zanesenosti i zabludi. P o sm atraju i protivrjeni lik i p on aan je svoga boga, hrian in ne moe
imati one m oralne dosljedn osti i u staljen o sti bez k oje je
nemogue govoriti o m oralu i n jegovoj k oristi za ljude.
Religiozni m oral im a pogubne p osljedice za drutvo.
Svugdje gd je on v lad a iz tem elja se ru e m oraln a sh v atan ja; lju d i se m rze u m jesto da ive u lju b a v i; oni su u
stalnom sukobu u m jesto p rim jera u zajam n e pom oi; oni se
u bijaju i progone, preziru i u n itav aju ; n a jm a n ja razlik a u
njihovim religioznim u en jim a ini ih n etrpeljivim , n ep ri
jateljim a. Neredi, nesloga, m rn ja i n esree o b iljeavaju
puteve religioznog m orala.
T a k av m oral n ije bio u stan ju da obuzda ne sam o
obine lju d e nego ni n jih ove g o rljiv e p red stav n ik e i tum ae.
Dovoljno je m alo pogledati u sveten ik e krugove, p a sa g le
dati kako je ovaj m oral uticao na n jih ovo p o n aan je. U m je
sto oekivane i propovijedan e blag osti k ru tost tiran a;
umjesto srdan e lju b av i za blin jeg k r a jn ja n etrpeljivost
do istreb ljen ja; u m jesto stvarn e vrlin e i pravin osti
razvratan i lakom islen ivot; u m jesto id eje dunosti pot
puna neodgovornost.
Priroda je, a ne religija i n jen bog, jedin i u itelj zd ra
vog i lju d sko g m orala. N ije potrebna n ik ak v a zasebn a m i
lost b oja d a bi lju d i sazn ali da je p rav d a uvaena, a
nepravda predm et p rezira i n esree; da lju d i treba da se

10

Razgolleno hrlanstvo

145

pom au u ivotu; da zio kodi i donosi p ropast; da dobro


u iv a o p te p rizn an je. S v e to proistie iz neposrednog isk u
stv a, iz n jih ove op te prirode. M oral e biti zdrav i k ori
stan ako bude proisticao iz oiglednih principa, k oja je
V aspitan je utisnulo u lju d sk e due i um. Zato m oral ne
sm ije biti p re v rtljiv i p ro m jen ljiv ; on m ora biti stalan za
sv e narode, v rem ena i uslove.
R e lig ija ne ra z a ra sam o m oral; ona isto tako nanosi
n ep ro cijen jiv e tete istin sk oj politici; ona izopaava njena
n aela, nepovratn o odbacu je sigurnost, slobodu, p ravdu ;
unosi u politiku, u m jesto dobre vladavin e, sam ovoljan hir i
p roizvoljn u ak ciju . P od okriljem n jen og surovog boga i
lin e rau n ice sveten stva, ona stv a ra i titi svijetovn e tiran in e, d o zv o ljava n jih ovu neodgovornost i svirepost. Za
sv a n ed jela v la d a ra sveten ici su n alazili opravdan je, n a
z iv aju i ih slik am a S v ev in jeg. O ajno sten jan je pod ne
p rav do m i gru bou k ralje v a, sveten ici su u m irivali pozi
v an jem na pokornost i strp lje n je ; sva v last je od boga.
U bogu, despotu neba, v lad ari su n alazili uzor i opravdan je
za v lastite okrutnosti nad nesrenim podanicim a. T ak vi v la
d ari n em aju n ik akvog m o rala: razuzdan i su i oholi, neo
v jen i i nasilnici.
V lad ari su sv o jim p on aan jem k v arili cijelo drutvo;
n jih su o p o n aali u su rovosti i zvjerstvim a njihovi doglav
n ici; a sv je tin a je slijed ila n jih ove p uteve u vjeren a da tako
treb a raditi. Z akoni su bili n epravin i; postupci sam ovoljni;
dunosti n ap u ten e; n ep ravda n an esen a; hire vi uveani.
N aro di su bili lien i dobre vlade, p ravih zakona, korisnih
u stan ova, razum nog odgoja i grcali u neznanju i porocima.
Sv eten ici nisu bili u v ijek zadovoljni svojim izuzetnim
p o lo ajem ; n jim a Je m onopol na duhovnu sferu bio nedo
v o ljan . Z ato su oni, k ad a im je to odgovaralo, napadali
sv jeto v n u v la st i n asto jali da je osvoje; oni su htjeli i
dravu za pokornog slugu, k oji e slijepo izvravati njihovu
u d ljiv u volju . O datle u zajedn icam a d v ije vlasti, k oje se
oajn ik i bore, n ap ad aju , istreb lju ju . N arodi su uvueni u
ov aj sukob i bili su nepotedno u n itavan i u im e neba.
N aela zd rave politike isp isu je p riroda; ona su tako
ja sn a i oigledna: ovjek je slobodan i im a svoja prirodna

146

p rava; on m ora da ivi u dru tvu i da n asto ji na optem


dobru, koje jem i n jegovu sreu ; z ajedn ica bez p rav d e sk u p
je rasp o jasan ih razbojn ik a; n ajv e i n e p rija te lji d ru tv a su
oni koji ga dovode u zabludu u p ogledu n jegove sree;
vladari su lju d i a ne bogovi, i n jih ova je v la st rezu ltat
p ristan ka drugih lju d i; zakoni su izraz ja v n e volje. N a
takvim osnovam a, a ne na lanom religioznom u en ju , ov
jek treba da grad i svoj drutven i ivot, stv a ra korisne
ustanove i um an odgoj gra an a.
O snovna fu n k cija religije je da lju d e odvodi od n jih ove
stvarn e sree, od istin sk e osnove n jih ovog ivota; ona nesrenim utire suze u daljen im obean jim a na drugom e sv i
jetu. Sveten ici sv jesn o isk o ri av aju nemo i zap laen ost
m alog o v jek a; oni se bezobzirno k oriste n jegovom bijedom
i neznanjem ; oni ga p re tv araju u svoga p oslu n og roba k oji
u njim a gleda jem ce sv o je rad o sti i sp asa. A ko sv jeto v n a
v last gazi po dui i tijelu v jern ik a, ako im n an osi boli i
izaziva uzdah, religija tada, u savezu s njom , ledi k rv neuke
m ase svojim groznim slik am a m u k a i stra d a n ja n a drugom
sv ijetu i p rim orava ih tak o n a p oslu n ost i podnoenje. Ona
svjesn o n asto ji da se ubogi lju d i dre n a uzdi v lasti, da se
potine i svom e bogu i svojim v lad arim a, svirepim , neo
vjenim , surovim . P atn je i stra d a n ja ugn jeten ih, to re
dovno tiran ija izaziva, sveten stvo k ro p i svetom vodicom
strp ljen ja i p rata n ja . Ono trai od strad aln ik a d a trp i; ono
ga nebeskim tajn am a u d a lja v a od gru bog i tekog ivota;
ono staln o privodi robove pod v la st monih sa k ojim a Je u
sporazum u.
R eligija je razorila lju d sk i razu m i m oralan ivot; ona
je isk v arila politiku, un ijela nem ir u o v jek a; rasp ro strta
zlo i patn ju , neznanje i tupost. A li n jen a v la st se moe
ograniiti i unititi. P retp ostavk a za o stv aren je ovog o slo
bodilakog djela je prosvijeen i vlad ar, pun vrlin a, lju b avi,
ovjeanosti, k oji e svoj narod povesti stazom v jere u s a
moga sebe, u istinu, u dobro. On e m aem p ravd e sasje i
korov oaja i strah a; n jegov v lastiti ar sp alie trn je z a
blude; n jegov p rim jer rastje rae porok i zloin; n jegova
blagost pomoi e posrnule i slab e; n jegova strogost sm irie
buntovne. P ro svijetljen naukom i vrijedn im sazn an jim a, od

io*

147

nee im ati potrebe da oponaa u d ljivog boga da bi stvorio


dobre zakone; da p ad a u p rah pred n ogam a sveten ika da bi
bio p rizn at i voljen ; da u n itava sv o je podanike da bi
odgojio d ru tv o ; da p ropovijed a la i p razn ov jerje da bi bio
slu a n ; da stv a ra robove i n esrene da bi bio gospodar. Tek
pod n jegovom vlau , zasnovanom na razum u, pravdi, v r
lini, stvorie se d ru tvo slobodnih, srenih, m oralnih; reli
g ija e b iti z au v ijek p rogn an a iz lju d sk og u m a i ivota u
m rano p odzem lje k o je jo j je sagrad ilo neznanje. L ju d i e
bez strah a g le d ati n a sebe i ivot, prirodu i nebo, je r e to
biti ivot u razum nom i m oralnom drutvu.
IV
Niko, bez su m n je, ne moe p oricati H olbahove izvan
redn e zaslu g e u borbi protiv teolokog m ran jatva. On je
zadao d o tada n a jja i u d arac religioznom uen ju ; on je dao
ne sam o n jegovu duhovitu kritiku, nego je potpuno razot
k rio i sv e besm islice, k oje su se n alazile u n u tar ove sm jese
razn ih sh v a ta n ja ; on je pokazao p rave ciljeve sveten stva;
zb risao lani s ja j n jen ih n aela, svean ih obeanja, sk ru
en og m orala.
P a ipak , i n jego v ateizam je ogranien i nedostatan.
O snovna n jego v a sla b ost je su bjek tivizam u o b jan jav an ju
religije. H olbah je religiju , n jen e izvore i n astan ak sm je
stio u o v jek a, u uznem irena z b iv an ja n jegovog zaplaenog
srca, u n jegovu slab ak u volju , u n jegov n erazvijen i um.
Tu, u nepoznatim dubin am a njegove intime, relig ija je
roen a u znaku nemoi, strah a i neznanja. O sloboenje od
relig ije stoga, im a za p rv u p retp ostavk u prosvjeivan je
o v jek a, u n iten je neznanja, i sam im tim nemoi i straha
od n epoznatog u prirodi. Z n an je e z au vijek satrti udo
v ite k o je je rodio m rak lju d sk e d u e i u m a; ono e rask i
n u ti okove k o jim a je zlo okovalo ovjeka.
H olbah je, svak ako, p recjen jiv ao ulogu zn an ja i nezna
n ja, je r ih je sm atrao odluujuim u borbi protiv religije,
za n jen o p o sto jan je i sn agu . S voditi p ojavu religije i borbu
p ro tiv n je sam o i p rije svega na su bjek tivn u stran u p ita
n ja na ovjeka, su v ie je jedn ostran o i nedovoljno. Zna-

148

nje i neznanje, ma koliko bili znaajni za ivot i uticaj


religije, jedno u pozitivnom a drugo u negativnom smislu,
nisu sve, niti odluujue. Religija ima dublje i vre, objek
tivne osnove postojanja to su odreeni drutveno-ekonomski odnosi, odnosi drutva zasnovanog na privatnoj
svojini, koji stihijom svoga kretanja daju osnova za nasta
janje, odranje i razvijanje religiozne svijesti. Bez unitenja
i promjene ove objektivne osnove religije, ali stvarnog i
potpunog unitenja u optedrutvenim razmjerima, nema
efikasne borbe protiv izopaene svijesti. Propaganda, zna
nje, nisu, naravno, time nepotrebni; oni imaju svoje vano
mjesto i mogu doprinijeti i doprinose da se sagleda sva
besmislica religioznog uenja, primitivnost njenih nauavanja, izopaenost njenih obiaja, njeni mrani ciljevi
porobljavanja ljudske due, uma, volje, djela. Ali, ne
razvitak ljudskog duha, kao to je mislio Holbah, nego
razvitak ljudskog drutva je onaj odluujui elemenat koji
e doprinijeti da ona nestane iz ivota i da svane novi,
svijetao dan.
Holbah, naravno, nije znao tajnu postojanja i razvitka
drutva; njemu su njegovi zakoni, odnosi i struktura bili
nepoznati. Zbog toga on i nije mogao da sazna objektivne
osnove religije i sve je teite svoga ispitivanja stavio na
subjektivnu stranu pitanja, na ovjekov duh. Utoliko u nje
govom ateizmu postoji ozbijna praznina.

Ko proita blistave stranice Holbahovog spisa mora


ostati pod snanim utiskom njegove stvaralake snage i
duha. U njoj je smionim mislima i originalnim argumen
tima ismijana besmislica protvrjenost uenog neznanja.
Dananja pokoljenja mogu veoma mnogo da koriste
ovu riznicu misli i znanja, ovaj primjer smjelosti i pote
nja. Istina, treba ii dalje od Holbaha, jer su dalje otili
i praktini uslovi ljudskog ivota. Ali, da bi se dalje ilo.
da bi misao bila dublja a akcija dalekosenija, potrebno je
149

upoznati sve ono to je prolost dala u borbi za osloboenje


ovjek a, to sa in jav a n jen u vezu sa naprednim stru ja
n jim a n aih dana.
H olbahovo djelo, uprkos svim ogranienjim a, veom a je
znaajno. V jera u pobjedu istine, dobra i vrline, k oja je
kod H olbaha n ep okolebljiva, n ije bila uzaludna. Zastavu
borbe pro tiv lane sree, k oju je H olbahova k lasa, poslije
sv o je revolu cije, p ogazila i odbacila, preuzee, pruajui
ruku preko vijek ova, socijalistik i svijet, v jeran svojoj
osnovnoj zam isli osloboenju ovjek a od svih oblika rop
stv a i strad an ja.

SADRAJ
PREDGOVOR

...................................................................

P O G L A V L JE I

UVOD: O nunosti da se is
p ita re lig ija i o p reprek am a
k oje se su sreu u toku ovog
isp itiv a n ja
................................

P O G L A V L JE II

S k ra en a isto rija je v re jsk o g


n a r o d a ........................................

21

P O G L A V L JE II I

S k raen a

25

P O G L A V L JE IV

O hrian sk oj m itologiji ili o


hrian sk im id ejam a, o bogu
i o n jegovom p o n aan ju . .

31

P O G L A V L JE V

...........................

37

P O G L A V L JE V I

O dokazim a h rian sk e re li
gije, o udim a, o p rorotvim a,
o m uenicim a
..........................

42

P O G L A V L JE V II

O tajn am a h rian sk e re lig ije

53

P O G L A V L JE V III

O ostalim tajn am a i dogm am a


h rian stv a
...............................

59

P O G L A V L JE I X

O obredim a, o tajn im cerem o


n ijam a ili o h rian sk oj teu rg iji
..........................................

65

isto rija

otkroven ju

h rian stva

P O G L A V L JE X

P O G L A V L JE X I

gam a
..........................................
O h rian skom m oralu .
.

P O G L A V L JE X I I

O h rian sk im v rlin am a

P O G L A V L JE X I II

O p raktin oj prim jen i i o


dunostim a h rian sk e re li

P O G L A V L JE X IV

O
politikim
p osljed icam a
h rian sk e relig ije
. . . .

P O G L A V L JE X V

O crkvi ili o hrian sk om


s v e t e n s t v u ......................................... 116
Z ak lju ak
129

g ije

P O G L A V L JE X V I

hrian sk im

14

svetim

k n ji

69
75
.

84

.......................................................100
107

P. HO LBAH

R A ZG O LI EN O H R lSC A N ST V O
I Izdanje
25.000 p r i m e r a k a

RAD
Beograd
Moe Pi jade 12
Nacrt za korice
Janko Krajek
Korektor
Rosa Senl
tampa
Vojno tamparsko preduzee
Beograd
Mije >,Kovaevia br.

R E I MISAO* *
B ib lio tek a R e i m isao donosi n ajb o lja
o stv aren ja sv etsk e i n ae k njievnosti, svakom e
korisn a i potrebn a, po obradi i ceni p ristu
p an a, po oprem i u ku sn a.
P rvih 100 odabran ih del izai e u kolim a
od p o 25 k n jig a godin je.

IV KOLO 0963)
76. I. S. T u rg en jev : Oevi i deca
77. G. F lo b e r: Gospoa Rovari I
78. G. F lo b e r: Gospoa Rovari
79. M. K rle a: Hrvatski bog Mars
80. H. H ajn e : Florentinske noi
81. A. D oe: Tartaren Taraskonac
82. A risto fan : L ia istrata
83. F. G. L o rk a: Pesme
84. T. M an : Tonio Kroger
85. L e n jin : O knjievnosti
86. F . S . Ficd erald : Veliki Getsbi
87. Lirske narodne pesme
88. R ab le: Gargantua
89. P. B a k : Matt I
90. P. B a k : Mati
91. B. T . A. H of m an : Gospoica Skideri
92. A. N . T olstoj : Pripovetk
93. D. H. L o ren s: Pruski oficir
94. P. H olbah: Razgolieno hrianstvo

95. Pesma o kralju Nalu


96. S. M ark ovi: Pevanje i miljenje
97. E. B ro n te: Orkanski visovi I
98. E. B ro n te: Orkanski visovi II
.
99. A. Zid: Uska vrata
100. L . N.. A n d rejev : P ria o sedmorici obeSenih
1
Cena

prim erk u

k n jige za

p retplatn ike

120 d in ara, van p retp late 150 dinara.

IZDAVAKO

PREDUZECE

R A D

Beograd, MoSe Pijade 12/IH