9a~l, A .. John Locke i ...

Pullt. mlsoo, Vol . XXIV (1967) , No. 4. str. 98-106.

98
Izvorni znanstveni rad
UDK 321.015+32(09)

John Locke i njegov doprinos

Arsen
Pra~ni

uenju

o podjeli vlasti

Bai

fakultet, Split

Saetak
U sreditu debate o tome da li legislativna i egr.ekutivn::~
v last parlamenta u Ettgleskoj predstavljaju slll'ogntc dvaju k raljevskih prerogativa, koju se o~vara prvih desetljea 17. stol jea
u Engleskoj, javlja se l ime Johna L ockea (Hi32-1704) . U tekfltu
autor ir.nosi Lockeov dopl'inos uenju o pod jeli vlosti, kno i priloge uenju o podjeli vlasti ne kih drugih autora koji su nakon
Lockea pa sve do pojave Mo ntesquieuovog vldenja temati?.lrall
podjelu vlasti.

Kao to je historijski razvoj grkog polisa u 5. s l. pr. n. e. sa svojim

visokim postignuima u domeni politikog, l..u.lturnog i uope drutvenog
razvoja bio snaan poticaj grkoj misli da na novi nain pone rjeavati
probleme politikog j sodjalnog ivljenja, rako je i socijalna i politika
re\rolucija nastala renesansom, reformacijom i usponom nacionalne dra\ e
u toku 16. i 17. st. bila novim izvoritem mnogost.ru.kih i novih drutvenih
promjena.
Prodor novog tipa individualizma kao plod renesanse i reformacije, ali
i pojava moderne drave, apsolutne i suverene po svojim atribucijama a
na materijalnoj podlozi kapitalizma u nastajanju, stvorio je s loen sklop
problema koji je nuno traio svoje razrjeenje. Taj obrat s unive.rzalisti
kog na individualistiko, sa sacrum imperiuma na suverenu dravu, sa zajednice na drutvo, s homo christianusa na homo rationalisa, kao slojeviti
proces konstrukcije temelja nove ~raa1~ske slik~:: svijeta, prij e svega se
odigrava u novim uenjima o ovj eku i dr?.avi.l
dnL~tveni ugovor kao temeljne kategorije istoimenih
u osnovi su svih najvanijih politiko-pravnih i politi ko-filozofskih
konstrukcija nastalih u pripremi definitivnog uspona gmanske klase na
vlast.

Prirodno pravo i

uenja

W. t'ricdmann, Legat Theory, 19CO, str. !jJ.

Bai.

A John locltc l Polil. misao. Vol. XXIV (1987), No. 4, str. 98-106.

Unutar modernog prirodnog prava stvorenog s ciljem obrane prava i

interesa pojedinca princip drutvenog ugovora veza je pojedinca s vlau.
Drutvene promjene navode vladare da trae nove osnove legitimnosti. Odluujua mo moderne drave vladarski apsolutizam dobiva, kako isti e
Borkenau, u suverenosti kao osno.,.nom pojmu modernog uenja o dr"'uwi
svoj teorijski izraz. Taj apsolutizam voden ekonomskom nunou politiki
je izraz prodora kapitalizma. aravski, ne u smislu da je taj apsolutizam
neposredni advokat budoazijec, ve u s mislu i mjeri po kojoj taj apsoluLizam odstranj uje feudalne oblike ivota.2
Nove ideje o prirodi, razumu i umijc~u o vjeka mij eaju sc u nastoja nju da se ostvari novi poglc<.l na ddavu koja treba biti rezultat volje i umijea ovjeka. Dominantna ideja o prirodi i druh'U kao mehan.Umu pod
utj ecajem itavog niza znanstvenih otkria u 17. s toljeu i na dravu gleda
kao na mehanizam. Budui je tvorac toga mehani7.tna o "j ck, da bi se razumjela dri.ava, mora se razumjeti i njezin tvorac, tj . sam ovjek. Dr7.ava
kao kreacija ovjeka sh v-aa se dakle kao izvorna, slobodna .h.'Teacija. kreacija ovjekove volj e i ttm:i.j ea , shvaa se kao djelo individualnog bia koje
je suvereno s amo sebi.
Kako sa stavit i ddavu ? Za to uope stvarati dravu ? K akvu drlavu imaj u na umu pojedinci? - pitanja su kuja se mogu nai u politi ko-pravni m
traktatima ni7.a pisaca 16. i 17. stoljea .
U svakom sluaju. drLava mora biti s tvore na kao rezullat s porazuma
pojcdiJmca, drava mora biti kreacija koja meu ljude prvi put
donosi pravo i pore dak . Taj sporazum - paclwn unionis - prijelaz je iz
kausa u poredak, is ta je osnova obligacija za koje ovjek ranije nije znao.
ali na koje on sada svojevoljno pristaje.
izmeu

Covjek eli dravu jer m u ona osigura\a o nu lo m u priroda ne m o?.e

pruiti, naime, mir, poredak i mogunost prosperiteta. Pokornost vlasti koju je sam izabrao postaje pak predmetom drugog s porazuma - pactum
subjectionisa.~

U ovome razdoblju fundam entalni politiki problem postaje dakle, po

naprosto dobra organi7.acija drave za koj u je ovjek stvarno sposobanc.4
rijeima Ka~tta,

l. Lockeove rasprave o vladi i odnos vlasti u dri.a vttoj organiz.aciji. l ako

su tokom 17. stoljea Englezi bitno izmijenili svoju monarhiju. ona je nesumnj ivo jo uvijek bila pris utna u stvarnosti.~ Na s likovit je nain ovu
rrans formaciju monarhije u Engleskoj opisao Shakespeare u svome Kralju
Learu: Zadriaemo jmc, asti kralja, a vlast, prihodi i uprava sva, neka s u
vai. U potvrdu toga dijademu ove podcl' te.o
: C. L. W ayp er , Political T11oug11t. 1973. str. -!4.
3

F. Borkenau, Prelazak sa jcud4lne na g-radansku sliku svijeta. 1983. str. 102.

4 L. Strauss, Prirodno p7aVo, 1971. str. 168.

G F. l. Crce nstein, Governments, Institutions and P rocessas, Reading, Massnchu setts, 1975, Sl!'. 67.
G Cit. pr. M . McLuhan. Gutenbergova galalcsija, 1973, str. 23.

Bal;i.;, A .. John lot:ke i . , ., Polit. miflAO. Vol. XXIV (1987), No . 4, slr.

9~108.

100

Uspostavljanje suverenosti parlamenata kao engleskog odgovora na pitanje kako konstitucionalizirati arbitrarno vrenje vlasti nije predstavljalo
nimalo laku zadau. I to je vano, nije tim korakom bilo uspostavljeno
potpuno prvenstvo legislativne funkcije. Povijest pokazuje dodue da su se
sve funkcije vlasti bile usredotoile u parlamentu, ali ne smije se smetnuti
s uma kako je taj engleski parlament jo uvijek u sebi ukljuivao i kralja.
Stara debata o dvama kraljevskim prerogalivima za uspona parlamenta
pretvara se u novu debatu: debatu o ftmkcijama parlamenta. Jesu li legislativna i egzekutivna vlast predstavljale surogate dvaju prerogativa? Sudstvo
se je spominjalo sporadino; u usporedbi s drugim vlastima sudstvo je shvaano kao nia vrsta vlasti, uglavnom nejednaka legislativnoj i egzekutivnoj. Sudska je funkcija smatrana deklarativnom funkcijom, jer j o je uvijek bila snano prisutna tradicija po kojoj se je pravo imalo Otkriti, a ne
stvoriti od strane ljudi. Sudstvo je u tom kontekstu uglavnom deklarirala
rezultat toga otkrivalakog procesa.
Debata o tome to je legislativna i egzekutivna vlast parlamenta trajala
je toliko dugo dok su kralju bila ostavljena izvjesna autonomna prava. Argument koji se uestalo javlja upravo u okolnostima borbe izmeu parlamenta
l monarha bio je da legislativa i egzekutiva moraju biti u odvojenim rukama. Dvije vlasti morale su biti odvojene jer hi se tako izbjegle sve nedae
i zla posebne legislative i diskriminacija. Ukoliko je kralj mogao utjecati
na legislativu, to je imalo za posljedicu donoenje posebnih zakona koji su
uvijek zakoni protiv pojedinaca. Ukoliko pak njegova egzekutivna vlast nije
bila pod kontrolom., kralj je zakone mogao primjenjivali arbitrarno.
Problem je bio rijeen na nain da egze.kutiva bude permanentno podlegislativnoj vlasti. Radilo se u stvari o potvrdi i konstitucionalizaciji
pobjede ordinarnog prerogativa.

reena

U sreditu ove debate javlja se i ime Johna Lockea (1632-1704), engleskog pisca koji pripada onom krugu mislilaca engleske buroaske revolucije
koji je meu prvima pokuao objasniti i izloiti dublje znaenje revolucije
pristaa parlamenta. U tom smislu Locke zaista predstavlja politikog filozofa koji je dao teorijski oblik reakciji vigovaca protiv apsolutizma. No,
Locke je ujedno i mislilac koji je uinio prvi korak prema pomirenju naela
o supremaciji parlamenta s idejama o podjeli vlasti.?
Politika doktrina J . Lockea izloena je ponajvie u njegovtl uvenom
djelu Two Treatises of Government.s Djelo je Locke posvetio sukcesivnim
komentarima dvaju principa na kojima je poivala monarhija kao double
majesty.

Prva rasprava, pisana kao kritika stavova monarhista Filmera imala

je namjeru dokazati da apsolutni prerogativ ne moe natkriliti ordinarni
prerogativ. Druga rasprava je kao jedan od tco.rijskih temeljaca modernog
konstitucionalizma imala da dokae obrnuto: naime, da ordinarni prerogativ
moe i da e s vremenom natkriliti apsolutni prerogativ. Nastojei da ovo
V. Antoloni.a degli scritti politici di. John Lncke, 1962, s. 30.
J. Luckc, Two T1eatises of Government, 1960, ed. P. Lassleit: Dve ras1Jrave
o v ladi., I-Il, 1078.
7

&lll:i.

A . John

~e

l Poli!, miMO . Vol XXIV (I!IS7), No. 4. str.

~100.

101

dokae, Lockc je bio prisiljen da zasnuje non1 organizacionu shemu jednog

novog revolucionarnog tipa monarhije, monarhije koja vie nee imati dualistiki karakter.
Nastojei razviLi teorijske osnove koje bi prist.aama parlamenta sluile
kao teorijska potpora za elimina~ij u ostataka apsolutizma i~ cngleskog
ustava, Luckl! je zamijenio double majesly s konceptualnom varijantom.
Locke je naime zamislio politiki poredak koji bi imao poivali na dva ugovora. Dva su ugovora Lockeu bila potrebna da bi ukllonio uravnoteleni paritet
izmeu kralja i prava, koji su kao dva autonomna principa bili osnova
-engleskog ustava, bar onak'Tlm kak'im ga je opisivao F. Bacou, jedan od
najutjecajnijih engleskih monarhistikih ustavnih teoretiat-a 17. st.

Izvornim ugovorom (original compact) pojedinac se s drugima sjectinjuje u drutvo, kojim se inom uc;postavlja njihova vlastita suverenost. fludui sada suvereni, ljudi mogu sklopiti drugi ugovor (pactum subjectionis)
~ vladom koja im osigurava izvjesna prava. Ovaj ugovor podreuje vladu
(monarha) suverenu.
G raanski autoriteL s lvoren prvim ugovorom vladu smatra saruo agentum. Iz ove je ustavne logike, ali i iz tadanje prakse, proizlazila da sc
su,erenust moe nalaziti jedino u predstavnikom tijelu , odnu~no u zakonodavnoj vlasti.9 Jer, pisao je Lockc, kako je veliki cilj ljucti koji stupaju
u drutvo da ui\aju vlastitu svojinu u miru 1 sigurnosti, i budui su zna.
ajan instrument i src<blvo za to zakoni koji su ustanovljeni u tom drutvu,
prvi l osnovni pozitivni zakon svih drava je ustanovljavanje zakonodavne
vlastlc.ul
Za Lockea zakonodavna je vlast stekla atribut suverena na isti nain
na koji su i 1..-raljevi stjecali suverenost od svojih prethodnika - krunisanjem kao ceremonijom kojom sc jc poLvrdivao ugovor. Zakonodavna je
vla'>t prema tome zauzela ranije mjesto kralja.

lako su u literaturi prisutna i miljenja kako se koncepcija J. Lockea

o supremaciji parlamenta kao teorija uope i ne da pomiri! i s ..idejom o
podjeli vlasti kao nunosti slobodec,lt odnosno da je Locke oito ignorirao
pitanje o podjeli vlastic,12 t.lalcko su opravdaniji a i brojniji oni staVO\<i
koji dokazuju da je Locke u svojoj Drugoj raspravi jz 1690. godine pni
iznio nacrt uenja o podjeli vlasti u okviru jedne sveobuhvatne konslilucionalne dok:rine. 13
1.1. U prvih devet poglavlja Druge rasprave J. Locke dokazuje da sc
ljudi stavljaju pod vladu jer im ova nudi ouvanje njihovog vlasniMva.
Vlada e taj cilj osigurati trima sredstvima. Prvo, osiguranjcm ustanovljenog, poznatog zakona, koji poto jc primljcn opom suglasnou pred11

2.27.

C. B. Macpherson, P()litika teorija posjednitkog individuatizma, 1981, str.

In

J. Locke. mn. d;., .. lr. .;ol (La".J~ll, slr. 'ia (knj.

naeg prijevoda.
u E. Bariier u O. GJt!rke, Natural l4w and L'I.P Theorv of Societ11, 1957. str. 357.
o P. Laslelt. hHroductlon, str. 133, u Two Trealiscs .... 1!160.
u O. K:\gl, Zur entstehu:ng, wandltmo und problemattk des gewaltent.eillmgs
prinzipes, 193i , str. 45.
Itl

Bal!16, A., John Locke J . . .. Pollt . misao. Vol. XXIV (1987) , No. 4. str. 98-106.

102

stavlja mjeru pravinog i nepravinog i koji rjeava sporove izmeu ljudi.

Drugo, uspostavljanjem poznatog i nepristranog sudije s vlau da razrijei
sve razmirice prema ustanovljenom zakonu. Tree, ustanovljenjem vlasti
koja e omoguiLi duno izvrenje zakona. Ukoliko vlada nije osigurala ova
tri preduvjeta koji utjeu na dobro pojedinca ali i na dobro svih, ona kri
povjerenje naroda na kojemu lei te moe biti razvrgnuta. 1"
Takve vlade su, kae Locke, re.dovito apsolutne monaxhije koje ujedinjavajui u jednim rukama kako zakonodavnu tako i egzekutivnu vlal'>t onemoguavaju da se izbjegnu i isprave nepogodnosti prirodnog stanja YI
A prirodno stanje Locke izjcdnaava s onim stanjem u kojemu apsolutni
princ ima svu vlast u svojim rukan1a, kako zakonodavnu tako i izvrnu,
to je stanje u kome ne postoji drugi sudija, i nema nikakve mogunosti
da se obrati. nekome ko moe pravedno, nepristrasno i sa autoritetom da
ocliuuje i od ij e se odluke. mogu oekivati naknada i obe teenje za tetu
ili neugodnost koja sc moe pretrpjeti od princa ili njegove naredbe.lG
Medutim, u dobro weenim dravama polit ika vlast razbija sc na vic
dijelova. U takvoj dravi, koja moe biti i umjerena monarhija, to upuuje
na posredni okvir i pravac Lockeove teorije, centralni je pojam podjela vlasti
na zakonodavnu i izvr~nu vlast. Locke smatra da je ta podjela potrebna
jer je >>isuvie veliko iskuenje za ljudsku sklonost ka g~ijehu, spremnu da
se doepa vlasti, ako bi isti ljudi koji imaju vlast donoenja zakona u svojim
rukama imali i vlast da ih izvravaju. 17 Ovom podjelom nastaje imanentno
pravni kriterij za razlikovanje ope norme i pojedinanog akla izvrenja.
Zakon kao opa norma pojavljuje se u proces u dravnopravnog kreiranja
Objavljenih vaeih zakona. Improvizirani dekreti protupravni su. Granke
zakonodavne vlasti nalaze se u miru, sigurnosti i zajednikom dobru naroda.18
Egzekutiva se kod Lockea sastoji od izvrne vlasti u uem smislu ,
naime kao vlasti koja Obuhvaa primjenu domaih zakona, i Lo ua sve une
koji su dijelovi d.rutva, 19 l tzv. federativne vlasti koja uprav.lja vanjskom
s igurnou i interesom zajednice.
Ova trodioba uslijed spominjanja i federativne vlasti ima kod Lockea
islo teorijsko znaenje, jer j e ustavnoorgmtizacijski kao nuna istaknuta
dvodioba na zakonodavnu i izvrnu vlast.20 I dok ove dvije vlasti: zakonodavna i izvrna ne smiju biti ujedinjene, ve moraju biti odvojene i u
razliitim rukama, izvrna vlast u uem smislu (executive power at home) i
federativna vlast teko da sc mogu odvojiti i istovremeno predati u ruke
razliitih osoha.
g
15
16

17
tA

19

J. Locke, nav. dj., knj. II, str. 72.

l slo, str. 53.
Is to, str. !i3.
Isto, str. 82.
J. Locke, nav. dj., st r. 74.

Isto, str. 83.

R. Markovi, I zv rna vl.ast, 1980, str. 13, o Lockeu govori kao autoru kojemu pripada pnternitet bipartitnih podjela dravne vlasti. Usp. F. Bassi, H
principio della separazio.nc dei poteri-twolu.zione problematica.. u Riv ista lrisemcstrale eli dilitto publicO, 15/1965, str. 25.
2ll

Balt.

A. John l.odce l ~ ., Pollt . mlsao, Vol. XXIV Cl987), No. 4, str~ 98-108.

103

I zvor trajne i najvie vla<;ti lei pak u samome narodu, pa su zato sve
imenovane vlasti samo povjerene vlasti (fiduciary powers) jer potjeu od
naroda na osnovu pozitivnog odobrenja uinjenog dobrovoljno prilikom
ustanovljenja drave.
Odnos subordinacije izmeu vlasti kod Lockea je odraz njegovog zauzimanja za suprcmaciju zakonodavne \'lasli. U ustanovljenoj cldavi .. .
postoji samo jedna vrhovna vlast koju predstavlja zakonoda\'DO tijelo.c S
obzirom na ovakvo Lockeovo gledite vie je nego zanimljivo vidjeti na koji
je nain Locke pokuao pomititi gledil'e o suprcmaciji parlamenta s ue
njem o podjeli vlasti?
ln.z.istirajui na supremaciji parlamenta, Lockc je, a na to nas upuuje
Vile, jasno uoio i naznaio dvije stvari. Prvo, legislatima funkcija prethodi
egzckutivnoj, to znai da sc druga mora ravnati prema pravilima prve.
Gvaj postulat ilio je demokratske teorije, a supremacija prava ini dio uenja
o podjeli vlastJ. Drugo, Lockc je isto tako tono naznaio u kojem je smislu
egzekutivna vlast morala biti podn.:ena zakonodavnoj vlasti. Naime, stav
da Onaj koji drugome daje zakone mora njemu biti nadreen i koji sc odnosi na to da egzekutiva ne moe donositi zakone ve samo izvxavati odluke
zakonodavnog tijela takoer je u sugl~:e>oosti s doktrinom o podjeli vlasti.
Prema tome, Locke pod supremacijom legislative ne mJsli na to kako je
egzckutiva u potpunosti podreena predstavnikom tijelu u izvravanj u
njenih vlastitih funkcija. Naprotiv, vla'it zakonodavnog tijela je po sebi
samoj ograniena na izvravanje svojih funkcija.21
No, uprkos istaluluLoj ulozi koju Locke daje zakonodavnoj vlasti i 7.akonu, po ruzu stavova u Drugoj raspravi dalo bi se 7.akljul:ili kako je centralno mjesto Lockeova ustavnog sistema ne zakonodavno tijelo nego monarll. Naime, pozicija mona1"11a kao dijela legislative ( king in parliament),
zatim kao nosioca izvrne vlasti, federativne ' 'lasti, ali i prerogalive, kao da
ne vodi nekom drugaijem zak:lju!:u. Ako Lockeova dok"trina ne mijenja
pozicij u monarha, koliko onda ova doktrina stvarno opstoji na poziciji narodne su verenosti - pitanje je koje takoder zahtijeva odgovor.Zl
Naime, Lockeovo djelo naelno razrjeava problem atrib ucije suvereniteta. Ako suvcrerutet pripada narodu, onda ce sve dravne vlasti (ili funkcije) biti u mogunosti da izraze i izvravaju narodnu volju. Lockeovo ue
nje u pravnom smislu, zahvaljujui odnosu subordinacije izmedu vlasti,
predstavlja pouzdan prijelaz prema preci7.iranju sadraja i prirode dr7.avnih
vlasu. Time se jo lak~e odvijaju organi koji formuliraju i manifestiraju
tu volju od onih koji tu volju primjenjuju i uvravaju.
Sumirajui iskustvo graanskog rata i interregnuma, J. Loe ke je, poput
dru gih pisaca eksponenala politike filozofije vigovacn, zagovarao ra7.dvajanjc zakonodavne do izvrne vlao;ti, jer je smatrao da se time moe ograniiti \<last monarha. I dok e homogenost socijalne osnove i efektivno
vrenje suvereniteta od strane naroda u 18. st. i omoguiti da se u ustavima je,ernoamcrikih drava tormulira rigidna podjela vlasti.XJ Engleska
21

22
13

M. J. C. V1le, Constit-utinnaltsm and Separation of Powers, str. 6:l.

F . Bossi, nav. dj .. s tr. 26.
V. F. Modu.gno. 1)i1;i.~inne det poleTi. u Nov. Dig. Ital. Xli, str. 475.

Bai ,

A. , John lock" l .. . , Polit. misno, Vol. XXIV (1987) , No. 4 , st'r. 98--106.

104

je potkraj 17. st., s raznolikim elementima svoje socijalno-politike situacije

(monarhijski, aristokratski i demokratski. clement) ve bila krenula putem
postizanja odgovarajueg balansa vlasti izmeu kralja, lordova i commonsa.Ono to su vigovci u 18. st. koristili iz Lockeove Druge rasprave bilo je
saeto u dva stava: prvo, dravne vlasti ostaju neotuive od organa gdje su
i ranije bile smjetene i dmgo, vlada predstavlja temelj ravnotee odreenih
interesa zemlje, to je znailo u stvari interesa krune, zemljine aristokracije i korporacija.24
Usko vezan za ouvanje tih stalno fiksiranih interesa ostao je i Lockeov
doprinos teoriji i podjeli vlasti.
politikoj misli nakon Lockea do pojave
Montesquieuovog k01nentara engleskog ustava.

2. O podjeli vlasti u engleskoj

Poetkom 17. st. za mnoge je podjela vlasti izmeu razliitih driavnih

organa bila najistaknutija odlika engleskog ustava. Podjela dravne vlasti
izmeu kral ja, parlamenta i sudova, kao i podjela zakonodavne vlasti izmedu
kralja i domova parlame-nta za poznavaoce su bili oni islaknuti meua]~i koj i
su engleski ustav i englesko ustavno pravo bitno dije.lili od despotskih i
centraliziranih drava na evropskom kontinentu. 25
U ustavnim kontroverzama prilikom donoenja uvenog zakona o plemstvu (The Peerage Bill) iz 1719. godine na doktrinu o podjeli vlasti pozivali
su se naroilo stari vigovci ili republikanci koji su ovim aktom u stvari
eljeli onemoguiti svaki daljnji porast broja lanova Gornjeg doma parlam enta.
Diskusije povodom ovoga zakona znaajno su osvje tljavale sliku postojeeg engleskog mjeovitog i uravnoteenog ustava, odnosno postojeih
sklopova odnosa i veza izmeu kralja, lordova i predstavnika naroda u
Donjem domu. U isto vrijeme te diskusije pokazuju ne samo mjeru kojom
je engleska politika i ustavnopravna misao prvih desetljea 18. st. vezala
ideje doktrine o podjeli vlasti s teorijom mjeovitog ustava , nego j praktine
rezultate te sprege, meu kojima se prije svega istie koncept l>te7.a i p rotutea (checks and balan.ces).
Doprinosi nekolicine autora iz toga razdoblja: .T. Trencharda, J. Tolanda,
W. Jiaya, a naroito J. Bolingbrokea vani su jer su sastavni dio procesa
formiranja cjelovite slike o engleskom ustavu i ulozi podjele vlasti u tome
sistemu . No ti su doprinosi vani i zato jer s u dati prije uvene Montesquieuove deskripcije engleskog ustava, po kojoj je upravo podjela vlasti inila
signum separationis toga sistema u odnosu na druge sisteme organizacije
dravne vlasti. U ko.likoj su mjeri neki od ovih autora isticali ideju o podjeli
vlasti?
Ustavna misao pristaa parlamenta (vigovaca) na prijelazu iz 17. u 18.
s t. sumlrana je u napisima J. Trenchurda, ija verzija podjele vlasti najefektnije pokazuje vezu koju je mjeovita monarhija ostvarila podjelom
vlasti.

24
:!;;

G . H. Sabine, nau. ct;., str. 496.

W . Holdsworth, A History ot English Law, 1!156, k nj. V, s l t. 713.

Oeetd A . JoiVl Locke 1 . Pollt. m t:m<, Vot. XXIV (19871. No. 4 , om 98-106.

105

Za 'frencharda sve mudre dr7.avc tee da to je mogue vie dre odvojenim legislativne od cgzekutivnih dijelova, kako bi ti dijelovi rnogli jedni
druge konlrolirati. Naa vlada ne daje kralju uee u legislativi o~im
negativnog gJasa koji je apsolutno nuan da sauva egz.ekutivu. J edan dio
dunosti Donjeg doma sastoji se u kanjavanjtL prestupnika i ublaavanju
potekoa poinjenih od st rane cgzekutivnog dijela vlasti; kako bi sc lo
moglo uiniti ako bi posrijedi bila ista osoba, da li bi bili toliko javno svjesni da ami sebe objese ili polopc?c:!il
Stari argument levelcra o odgovornosti razvio se u m cclu,<remenu
u ideju o potrebi kontrole i ravnotee izmeu legislative i egzekutivc. Kod
Trencharda Donji dom kontrolira zloupotn:bc egzektttive po:liva_jui ministre na odgovornost, dok monarh kao poglavar egzekutive n egativnim glasom
hrani cgzekutivu od mogue uzurpacijc legislative. Ovu sredstvo monarha
Trenchard ne promatra kao dio legislati\'nog procesa. to su isticali mnogi
zagovornici mjeo vite Yladavine (monarhije), ve u njemu Trenchard \'ii
protulcu impeachmen.lu kojim raspola7.e lcgi:;lativa prema eg-~ckulivi.
Od ostalih republikanaca ovoga ra7.lloblja podjelu vlasti u raznim njenim
varijantama zagoyarali su jo A. Hammond, J. To/aud, W. Moyle i drugi.
Zajedniko je svima to to su svi oni bili digli glas proli\ narasrajue korupcije i neefikasnosti oligarhijskog i. tema vlasti u kojemu su te pojave
tendirale naruavanju ustavne ravnotee, ali i ujedinjavanju vlasti koje su
trebale biti meu sobom odijeljene.27

2.1. J edan od vodeih konzervativaca svoga vremena, H . Bolingbroke

(1678-1751), bio je u potpunosti preuzeo principe svojih politikih suparnika tarih 'igovaca koji su sc ticali podjele vlasti. U djelu ovoga engleskog pisca i dri.avnika ustavno-po litika intencija engleskog konstitucionalizma bila je na la svoj najjasniji izraz.28
Poput ostalih autora, i Bolingbroke je bio s uoen s p osebnim ustavnim
problemom Engleske s 'mga doba. Naime, radilo sc o tome na koji nain
sauYati slobodu u ~istemu koji je pored S\-ojih vrlina bio inherentna osjetljiv na s ub,erziju poglavara egzekutive u onome asu kada je 'ie nego oita
aspiracija ovoga faktora prema Liranskoj vladavini.
Govorei o razlii.tjm s isLemima vlasti, Bullngbroke isti e da ogranienu
monarhiju, kakva je bila llngleska, ini upra,,o podjela vlasti. Upravu podjela vlasti, odnosno te razliite privilegije dare kralju, lor do\rima i Commonsima ine ogranienu monarhlju_c%1
Podjela vlasti iz:meu lri grane vlasti kod Bolingbrokea ini bitni clement ustavne s trukture engleskog kraljevstva. Ogranienu monarhiju p rema
ovome piscu ne i ni mjeavina Stalea u lcgls.lathm.om tije lu, ve injenica
da Donji i Gornji dom imaju legislativnu vlast, dok kralj ima egzekutivou
\'last. 0\a podjela zakonodavne i izvrne vlasti IZIDeu tri stalea omoguuje
svakom od njih da us tale dri u ravnotei, ime izravno uva i sam sistem.

nav. dj ., str. 70.

Us p. ire kod Gwyn, Tite M eaning ot the Separat.i.on of Powers. str. 86.
VUe. nav. dj.. str 72.

:?.O

H' Boll.ngbroke. Remarks on the HutO'l/ of Englan-d. 1743, cll. pr G\\Yll.

=o Cit. pr. M. J. C. Vile,

~7

nav. d}., str. 94.

Bai.

A., John Locke l . . .. Pollt. misao, Vol. XX IV (1987), No. 4, str. 98-106.

106

U sluaju da jedan faktor prekorauje svoja zakonska ovlaenja iU zloupotrebljava svoj autoritet, ostala dva faktora branitelji su sistema. Ukoliko
bi dva od tri faktora djelovala n a tetu ustava, trei faklor jo uvijek moe
odgaat i zlo, omoguavajui vrijeme i priliku da se to zlo sprijei. Za Bolingbroke.a podjela vlasti (independency) i tea i protutea (dependenc)') bili
:m jednostavnu dva aspekta istog ustavnog ureenja, naime sistema uravnoteene vlade.
Bolingbrokeova ustavna misao sloena je prema tome iz niza ideja koje
su u prvoj polovici 18. stoljea inili bit dominantne teorije o engleskom
ustavu. U tom sklopu ideja vanu je mjesto zauzimala i ideja o podjeli
vlasti. Utjecajan kao politiar i poznat kao politiki pisac, Bolingbroke je
svojim deskripcijama i analizama engleskog ustava i stvarnosti najvie pridonio Montesquieuovom opredjeljenju prema podjeli vlasti.
Iako ublaenih revolucionarni.h naboja, teorija. o podjeli vlasti uporedo
s teolijom o mjeovitoj vladi jasno je ukazivala kojoj teoliji pripada budunost. Tek e sc nakon Monlcsquicua pokazali koja je od lili dviju lcorija
bila teorija prolosti a koja budunosti, kako je to izrazio Vile u svome
radu o konstitucionalizmu i podjeli v.lasti.:JO
30

Vile, nav. dj., str. 74.

Arsen

Bai

JOHN LOCI{E AND HIS CONTRIDUTION TO THE DOCTRINE

OF TRI<: DIVISION OF POWER

Summary

The centre o.f any deba te on whether t he

legi~>lative

and t he

executive power of Parliament in England constitute surrogates

of two royal prerogntives necessarily includes the name of John
Locke (1632-1704). The author gi ves an accoun t of Locke' s contribution to the doctrine of the division of power ns well ns of t he

contribulion of other authors on t his subject after Locke up to

the appearance of Montesquieu's views.