HUMANIZAM

- hrv. književnost 14. i 15. st. bila je suviše pučka, jednolična i jednostrano ograničena
- da bi se razvila u književnost višeg stila, morala je proći školu humanističkog klasicizma i
utjecaja visoko razvijene talijanske renesansne književnosti
- naši primorski gradovi su bili jedini gradovi, u kojima se je već na izmaku srednjeg vijeka
oblikovao dosta brojan i imućan patricijsko-građanski sloj, sposoban za oblike višeg
kulturnog života
- kulturni utjecaj Italije pojačao se je pogotovo od prve polovine 15. st., kad je većina naših
gradova dospjela za dulje vrijeme pod mletačku vlast, ali je i Dubrovnik, premda je od 1358.
bio potpuno nezavisan od Mletaka, ostao i dalje u uskim vezama s Italijom
- Dubrovnik zajedno s mletačkim gradovima doživljava u drugoj polovini 15. stoljeća nagao
kulturni uspon
- pri kraju srednjeg vijeka latinski i talijanski jezik su na istočnoj obali Jadrana jezici učenosti,
više uprave i politike, dok je hrvatski, jezik kmetova, gradskog puka, gospodskih domova, a
po tom i jezik pjesništva
- hrv. književnost u kratko se vrijeme diže na mnogo viši stupanj od dotadašnjeg, dobivajući
već u 16. st. značaj male, ali u nekim granama dosta bogate renesansne književnosti
- Dubrovnik je imao najviše preduvjeta da postane znatnim kulturnim središtem na našoj obali
- Dubrovnik je od 1358, tj. otkad je ugarsko-hrvatski kralj Ludovik Anžuvinac cijelu obalu
Jadrana očistio od Mlečana, samo po imenu priznavao vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskih
kraljeva do Mohačke bitke (1526), a zatim tursku, ali je u stvarnosti bio slobodan i nezavisan
sve do Napoleonovih vremena, razvivši se u aristokratsku republiku, u kojoj su plemići imali
sve važne državne službe
- no upravo u doba ovog kulturnog poleta bitka na Krbavskom polju (1493) bila je jasan
predznak katastrofe
- u 16. st. nestalo je južnog dijela Hrvatske: Turci prodirući s istoka, a Mlečani sa zapada
sastali su se kao susjedi na njezinu nekadašnjem tlu
- neosvojena od njih ostala je, osim slobodnog Dubrovnika, samo zemlja između
najsjevernijeg Jadrana i Drave sa Zagrebom kao središtem, i ta se zemlja počinje kasnije
nazivati Hrvatskom (Reliquiae reliquiarum olim regni Croatiae)
- tako su se Hrvati našli pod četiri raznorodne vlasti: turskom, mletačkom, slobodnom
dubrovačkom i banskom hrvatskom u okviru habsburške države
- prvi vjesnici preporodnih težnji i predstavnici novog ideala obrazovanosti bili su u
književnosti humanisti
- jedno je od glavnih obilježja našega humanizma njegova idejna konzervativnost i
povezanost s vjerskim predajama prošlosti koje mu daju temeljnu kršćansku boju
- pisati jezikom rimskih klasika bilo je tada neophodno svojstvo književnika zbog uvjerenja
da je samo latinski jezik prikladan za visoko pjesništvo
- zahvaćeni utjecajem renesanse, dali smo i mi europskoj novolatinskoj književnosti svoj
doprinos

1. IVAN ČESMIČKI – JANUS PANNONIUS (1434 - 1472), Česmica

- iz siromašne plemićke obiltelji; školovao se u Italiji
- bio pravnik, postao pečujski biskup u 26. godini
1. dulji sastavci spjevani u daktilskom heksametru (Poemata ili Heroica)
- Carmen de certamine ventorum: Eranemas ili Borba vjetrova, školska vježba s
osloncem na Vergilija u kojoj se vjetrovi prepiru tko je najjači, a konačnu presudu donosi
Eol

1
 - panegirik Ludovicu Gonzagi, mantovanskom knezu (Carmen ad Ludovicum
Gonzagam, Principem Mantuanam)
- politička je prigodnica i Carmen pro paganda Italia (Pjesma za uspostavu mira u Italiji),
upućena caru Ferdinandu III.
- Panegirik posvećen učitelju Guarinu (Sylva panegyrica ad Guarinum Veronesem
praeceptorem suum)
- Panegirik meceni i prijatelju, mletačkom patriciju Jacopu Antoniju Marcellu (Panegyricus
ad Jacobum Antonium Marcellum Venetum) u 2923 stiha
2. 35 elegija
- tužbalice u povodu smrti majke Barbare (De morte Barbarae)
- niz elegija napisanih u napadu bolesti, obraćanje vlastitoj duši (Ad animam suam)
- ljubavnih elegija u pravom smislu riječi nije pisao
3. više od 400 epigrama
- pretežu satirički i erotski
- 30 ih je prevedeno s grčkog
- velikom opscenošću odlikuju se sastavci u kojima se kao glavne junakinje spominju
stanovite Lucija, Uršula i Lelija
- kazivački je glas u prvom licu jednine
- Panonijev žanrovski uzor bio je Marcijal, a od novovjekovnih epigramatičara Antonio
Beccadelli
- većinom su u elegijskim distisima
4. prijevodi
- prozni prijevodi iz Plutarha (De dictis regum et imperatorum, De utilitate
inimicitiarum, De negotiositate)

2. JURAJ ŠIŽGORIĆ - GEORGIUS SISGOREUS (1445 - 1509), Šibenik

- potomak stare plemićke obitelji
1. Elegiarum et carminum libri tres (Mleci, 1477)
- Tri knjige elegija i lirskih pjesama
- najstarija hrvatska pjesnička inkunabula
- jedino za života objavljeno djelo
- obuhvaća 62 pjesme, većinom u elegijskom distihu; 11 je pjesama sastavljeno u sapfičkoj
strofi, 3 u falečkim jedanaestercima
- uz nešto pjesama koje se bave likovima iz antičkog mita ili povijesti, u zbirci vidljivo
mjesto zauzimaju poslanice, pozdravnice i epigrami
- iako u zbirci nema ljubavne poezije, neki sastavci pokazuju da Šižgorić dobro poznaje
žanrovske konvencije rimske ljubavne elegije
- najdojmljivije su elegije u kojima govori o obiteljskoj nesreći, gubitku dvojice braće i o
stradanju rodnoga grada u turskoj provali
- elegija De Sibenicensis agri vastatione opisuje suvremenu stvarnost
2. zbirka Šižgorićevih latinskih pjesama u sapfičkoj strofi
- ostala u rukopisu sve do 1962.
- posvećena šibenskom knezu Antoniju Calbu
- riječ je 16 pjesama u safičkoj strofi, od kojih su 13 himne apostolima i sv. Pavlu, sve
jednake duljine (po 32 stiha)
- iz pjesama potpuno izostaje mitski aparat
- zbirku uokviruje posvetna oda Calbu te dvije pjesme u kojima prevladavaju osobni tonovi
i zagonetne aluzije na «zlobnoga suparnika»
3. De situ Illyriae et civitate Sibenici
- O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku
- zemljopisno-povijesni ogled u 17 poglavlja
- s mnogo ljubavi opisuje svoj rodni grad
4. Prosopopeya edita per Gergorium Sisgoreum Sibenicensem studentem Patuii
- najvredniji, dosad neizdan tekst
- tužbalica za izgubljenom braćom u 49 elegijskih distiha
5. Delle piu nobili prerogative di Sebenico
- O najznamenitijim prednostima Šibenika

2
 - nesačuvano djelo na talijanskom, koje mu se obično pripisuje zbog napisa u djelu Viaggio
in Dalmazia Alberta Fortisa

3. JURAJ DRAGIŠIĆ – GEORGIUS BENIGNUS (1445 - 1520), Srebrenica

- najznatniji od naših filozofa u doba humanizma
1. De natura coelestium spirituum (Firenca, 1499.)
2. Dialectica nova secundum mentem S. Thomae de Aquino (Rim, 1489.)
3. Difensio praesantissimi viri Joannis Reuchlin (Köln, 1517)
4. Propheticae solutiones pro Hieronymo Savonarola (Firenca, 1497.)

4. IVAN POLIKARP SEVERITAN, Šibenik

1. Solimaidos libri tres (Rim, 1509)
- religiozni spjev o stvaranju svijeta, istočnom grijehu i otkupljenju čovjekovu
2. Historia Dalmatiae
- izgubljena
3. Totius humanae vitae modus (Mleci, 1522)

5. TOMA NIGER (1450/60 - 1531), Split

1. Divina electio ac tempestiva creatio Serenissimi Principis Veneti Leonardi
Lauretani cum pronostico sui invictissimi principatus
- Bogom nadahnut izbor i pravodobno postavljanje Leonarda Loredana za
presvijetloga mletačkog dužda s proricanjem njegova nepobjediva duždevstva
- sadrži 4 panegiričke pjesme, ispunjene uobičajenim prigodnim pohvalama, no u jednu od
njih je umetnuo poziv na vojni pohod protiv Turaka i dojmljiv opis turskih zlodjela
2. Pohvalnica Vinku Pribojeviću
- N. očituje domoljubni duh i slavensku pripadnost

6. KARLO PUCIĆ (1458 - 1522), Dubrovnik

- iz vlastelinske obitelji
- po vremenu prvi latinski pjesnik iz Dubrovnika
1. Elegiarum libellus de laudibus Gnesae puellae (Mleci ili Firenca, oko 1499)
- Knjižica elegija o pohvalama djevojke Gneze
- tri elegije i završna pjesma u hendekasilabima
- prva nenaslovljena elegija (20 distiha), uz pomoć tradicionalnog slikovlja pokazuje kako
se «ljubavna rana» iznenadno zadobiva i kako su kobne njezine posljedice
- druga (Elegia de crudelitate amoris/ Elegija o okrutnosti ljubavi, 24 distiha) u nizu
konvencionalnih jadikovaka pokazuje mračne strane strasti
- treća elegija (De vero amore vel de mutatione amoris/ O pravoj ljubavi odnosno o
ljubavnoj mijeni, 25 distiha) razrada je prekretnoga generičkoga motiva, odricanja od
ljubavi (renuntiatio amoris)
- za razliku od rimske elegije, u kojoj se razočarani ljubavnik osvećuje zato što je napokon
suočen s prevrtljivošću i nevjerom svoje domine, u Pucićevoj zbirci taj katarktički prevrat
nije izazvan nikakvim nedoličnim ponašanjem obožavane Gneze, nego je riječ o
najdubljoj vjerskoj spoznaji, o obraćenju - konačni raskid s kušnjama zemne ljubavi
potvrđuje posljednji sastavak (Carmen de fragilitate humana et mutatione amoris/
Pjesma o ljudskoj krhkosti i ljubavnoj mijeni, 56 falečkih jedanaesteraca) - ljubav prema
Gnezi pokazuje se ništavnom kad joj se suprotstavi vizija prave, nebeske ljubavi

7. LUDOVIK (ALOJZIJE) CRIJEVIĆ TUBERO (1458 - 1527), Dubrovnik

- naš najpoznatiji historičar toga razdoblja
- iz vlastelinske obitelji; dalji rođak Ilije Crijevića
- Tubero = prema rimskom povjesničaru Tuberonu, suvremeniku Ciceronovu
- školovao se na Sorbonni; bio benediktinac

3
 1. Ludovici Tuberonis Dalmatae Abbatis Commentariorum de temporibus suis libri
undecim
- Dalmatinac opat Ludovik Crijević Tubero: Komentari o vlastitu vremenu u 11 knjiga
- prikazuje događaje od smrti Matije Korvina (1490.) do smrti pape Leona X i izbora pape
Hadrijana VI (1522)
- pisac glavninu sadržaja u prvih 5 knjiga posvećuje borbama za ugarsko prijestolje nakon smrti
Matije Korvina
- u 5. knjizi prikazuje Dubrovnik od prvih početaka, dok u 6. daje sažeti prikaz turske povijesti
- za hrvatsku i južnoslavenske nacionalne povijesti posebno su zanimljivi opisi krbavske bitke i
Derenčina u 5. knjizi i pobjeda Petra Keglevića nad Turcima kod Jajca 1521. u 11. knjizi,
zatim odlomci o Milošu Obiliću i kosovskoj bitki u 6. i pad Beograda u 11. knjizi
- pisac svoje pripovijedanje prožima oštrim zapažanjima o nacionalnim, državnim, pa i
društvenim odnosima
- vidljiva je Tuberonova tolerancija prema drugim vjerama (husiti, pravoslavni, pa i Turci-
muslimani)
- zanimljivi su i sudovi o pojedinim narodima; Tuberon ne može prikriti svojih antipatija prema
Mlečanima, Nijemcima, ponegdje i Mađarima, dok se slavenska i hrvatska rodoljubna nota
osjeća u cijelom djelu
- unio i tri glave o prošlosti Dubrovnika

8. ŠIMUN KOŽIČIĆ - BENJA (1460 - 1536), Zadar

- u Rijeci osnovao glagoljašku tiskaru 1530.
1. Žitija rimskih arhijereov i cesarov
- prikazao život rimskih papa do Klementa VII. i rimskih careva od Julija Cezara do Karla V.
- djelo je posvetio Tomi Nigeru
- nastoji da u staroslavenski unese što više riječi iz narodnog govora
- 1513. održao govor na lateranskom koncilu
- 1516. održao govor pred papom Leonom X.: De Corvatiae desolatione (Opustošena
Hrvatska) u kojem zahtijeva od pape i rimske kurije hitnu i obilnu vojničku pomoć

9. ILIJA CRIJEVIĆ (1463 - 1520), Dubrovnik

- najznačajniji predstavnik humanizma; vlastelin
- prvi pjesnik koji je opjevao ljepote naše obale (u pjesmi O mihi incundos... = S tobom
meni, Marijane)
- učitelj mu je bio Pomponije Leto, osnivač glasovite kvirinalske akademije i obožavatelj
staroga Rima
- u Rimu bio ovjenčan lovorovim vijencem kao poeta laureatus
- humanist je u Crijevićevoj duši živio bez sukoba s vjernikom
1. 240 pjesama u 9 knjiga
- pjesnička ostavština koju je početkom 19. st. sabrao i rasporedio franjevac Antun Agić
- zastupljeni su različiti metri: heksametar, hendekasilabi, jambi, holijambi, glikoneji, veći
asklepijadej, safička strofa, no izrazitu prevagu ima elegijski distih
- po obliku riječ je o himnama, odama, epigramima, elegijama, epilijima
- u tematskom pogledu vidljivo je dvojstvo nabožnih i svjetovnih pjesama; među potonjima
istaknuto mjesto pripada pjesmama političkoga sadržaja i prigodnicama koje su upućene
prijateljima
- 4. knjiga ima i poseban naslov: Elegiae eroticae ad Marium Bonam
- tematika je gotovo sva ljubavna
- ovdje se nalaze i elegije posvećene Flaviji
- među najranijim su Crijevićevim književnim radovima njegove mladenačke ljubavne
pjesme, povezane s boravkom u Rimu (posvetio ih Marinu Buniću) i s ljubavlju prema
nekoj rimskoj djevojci Flaviji («Flavijin ciklus»)
- 11 elegija + 1 epigram u hendekasilabima + 1 u glikonejima
- ispripovjedana dovršena ljubavna priča, od naglog zaljubljivanja, preko robovanja domini
do odreknuća od ljubavi
- preuzima žanrovski model rimske elegije

4
 2. De Epidauro
- nedovršen epski spjev o osnutku Rima u 572 heksametra
- Epidar se tuži Gromovniku što mora propasti, ali ga Bog tješi, da će još ljepši uskrsnuti u
novom gradu Dubrovniku, na starim temeljima i sa starim duhom antike
- predložak => Raguzeida Gian Maria Filelfa
3. 11 pisama
- teme su političke, kulturne i društvene
4. 20 govora (15 orationes funebres, najvećim dijelom izrečene na pogrebima sugrađana)
- prvi je održao u Dubrovniku 1490, na uspomenu netom preminulog kralja Matije Korvina
(Oratio funebris in regem Mathiam)
5. rasprava o životu i djelima Vergilija
6. Lexicon
- nedovršen

10. JAKOV BUNIĆ (1469 - 1534), Dubrovnik

- vlastelin; studirao u Italiji
- jedan je od najvećih, a najmanje poznatih kršćanskih pjesnika renesanse
1. De raptu Cerberi (Rim, između 1490. i 1500.)
- Otmica Kerbera
- drugi naziv: Sub figura Herculis Christi praeludium (1513. on je kao govornik na čelu
dubrovačkog poslanstva, koje je došlo u Rim pozdraviti novog papu Leona X i tom
prilikom posvećuje papi djelo pod drugim nazivom)
- najstariji ep hrv. knjiž.; uključuje se u dugu tradiciju zapadnoeuropske alegorijske epike:
Herkul kao pobjednik u podzemlju je figura Christi
- iz grčkog mita pjesnik je izabrao dio u kojem se Herkul spušta u podzemni svijet da bi
Euristeju doveo psa Kerbera
- za građu mu je poslužila Senekina tragedija Hercules furens
- uzor mu je Vergilije
- najsamostalniji je Bunić u velikoj epizodi (veći dio 1. i poč. 2. pjevanja), gdje Hila,
ljubimac Herkulov s gornjeg svijeta, priča junaku kako je dospio nepokopan u podzemni
svijet
- veći dio 3. pjevanja posvećen je zornom opisu strašnih podzemnih četa i žestokog kreševa,
u kojem Herkul svlada Plutona, oslobodi Tezeja te s njim i u lance sapetim Kerberom
izađe ponovno na gornji svijet
- za potpuno razrješenje alegorije ključno je posljednje pjevanje, u kojem se Herkulovi
protivnici izravno imenuju kao zlodusi iz kršćanske mitologije, dakle kao protivnici
Kristovi
- 1006 heksametara podijeljenih u 3 pjevanja podjednake dužine
- svako se pjevanje zove po jednoj Hariti (Aglaia, Thalia, Euphrosyna)
- u cjelini, ep je potpuno mitološki i humanistički
2. De vita et gestis Christi
- Kristov život i djela
- prvo epsko djelo s protureformacijskom tendencijom, ali i plod humanističke težnje za
estetiziranjem «prozračnoga» evanđeoskog učenja
- 16 pjevanja i 10049 heksametara; pripovijeda se kronološkim redom život Isusov prema
sva 4 evanđelja (najčešće po Mateju, najrjeđe po Marku)
- opisuje razdoblje od časa kad se Bog odlučio poslati na Svijet Spasitelja do 50. dana
nakon smrti i uskrsnuća Isusova kad je Duh Sveti sašao na apostole
- kompozicija je izrazito simbolična: prvi dio, opis Isusova rođenja, djetinjstva i mladosti,
obuhvaća 9 pjevanja svrstanih u 3 Hierarchiae od po 3 pjevanja
- svaku hijerarhiju zaključuje posvetna pjesma u sapfičkim strofama, prva upravljena Bogu
Ocu, druga Sinu, treća Duhu Svetomu
- osim toga, svako se pjevanje zove po jednom od 9 anđeoskih zborova (Chori)
- 7 pjevanja drugog dijela, prikaz Isusova sukoba s farizejima, muke i uskrsnuća, nose
nazive po darovima Duha Svetoga
- svako od prva četiri pjevanja drugog dijela završava posebnom posvetnom pjesmom
Djevici Mariji (prva je u hendekasilabima, slijedeće tri su u sapfičkim strofama); preostala

5
 pjevanja posvećena su Svetom Trojstvu, istim redom kao u prvom dijelu (posvetne su
pjesme u heksametrima)
- potpuno je nezavisan od biblijske predaje samo u 1. pjevanju, gdje opisuje dugo viječanje
na nebu o potrebi da se ljudskom rodu pošalje Spasitelj i iznosi konačnu odluku Božju da
anđeo Gabrijel navijesti Mariji da će postati majkom sina Božjega
- prisutan je odjek Vergilijeva jezika i gradnje stiha
- prvi je od hrvatskih i svjetskih humanista u stihovima obradio čitav život Kristov
- slavom ga je zasjenila 9 godina kasnije izdana Christias Girolama Vide, u 6 pjevanja i
6012 latinskih heksametara
- Kristijada Junija Palmotića, objavljena 1670, pisana je prema Vidinu epu ali odaje i jasne
tragove Bunićeva utjecaja
3. 10 pohvalnih pjesama

11. DAMJAN BENEŠIĆ (1477 - 1539), Dubrovnik

- sva djela su mu ostala u rukopisu
1. De morte Christi
- Kristova smrt
- u 10 knjiga i oko 8500 stihova
- parafraza evanđeoskoga izvješća o Kristovoj muci
2. Epigrammata
- 3 knjige epigrama (njih oko 120)
- objedinjeni su sastavci raznolika opsega, metra i tematike: od ljubavnoga kanconijera
posvećena francuskinji Zenni (Jeanne), preko prigodnica, poput elegija i epicedija, do
nabožnih pjesama
3. Lyrica
- u svakoj od dviju knjiga lirskih pjesama nalazi se po 18 oda, koje i izrazom i sadržajem
upućuju na Horacija kao neposredan izvor
4. Bucolicorum liber
- 11 ekloga; 10 u heksametrima, 1 u elegijskim distisima
5. Sermones
- satire; 11 sastavaka
- jedini je hrv. humanist koji se ogledao u bukolskom pjesništvu i satiri

12. FRANJO TRANKVIL ANDREIS (1490 - 1571), Trogir

1. Ad Deum contra Thurcas oratio carmine heroico
- Molitva Bogu protiv Turaka u heksametru
- 264 stiha
- lamentacija zbog turskih osvajanja i zlodjela te zbog razjedinjenosti kršćana
2. Oratio contra Thurcas ad Germanos
- Govor protiv Turaka održan Nijemcima
- pokušao potaknuti cara Maksimilijana I. na odlučnu protutursku akciju
3. Dialogus Sylla
- Dijalog Sula
- raspra je koju Cezar i Sula vode u podzemnom svijetu o najboljem obliku vladara i
prednostima privatnog života
4. Dialogus philosophandumne sit (Krakov, 1545)
- Dijalog o tome treba li se baviti filozofijom
- rasprava je u kojoj Andreis, nasuprot hedonističkim postavkama svojega suvremenika,
zastupa pogled kako je učenje i spoznavanje potrebno radi oplemenjivanja prirodne
duševne sposobnosti i napokon dosizanja blaženog života
- velik dio razgovora posvećen je raspravi o duši, a djelo sadrži i zanimljive opise anatomije
i fiziologije ljudskog tijela
5. De vita privata (Strassburg, 1527)
6. De laudibus eloquentiae (Leipzig, 1518)

6
13. ANTUN VRANČIĆ (1504 - 1573), Šibenik
- bio tajnik Ivana Zapolje, Ferdinanda I.
1. Molitva koju složi i govori svaki dan
- jedino sačuvano djelo na hrvatskom
- tiskana u Mrnavićevu Nauku kršćanskom 1699.
2. Otia (Krakov, 1542)
- Pjesme u dokolici
- obuhvaća 42 pjesme, od kojih su 2 na tal. (po jedan madrigal i sonet, s prijevodima na
latinski)
- dva su sastavka prigodne elegije: jedna je iz vremena njegova boravka kod Zapolje, druga
je nastala poslije prelaska Habsburgovcima
- ostatak zbirke tvore epigrami, osim jednoga svi u elegijskom distihu, u širokome
tematskom rasponu od političkih i pozdravnih do satiričkih i erotskih
- Ad se (Samom sebi) – posljednja pjesma zbirke; najzagonetnija je, ali možda i najuspjelija
sinteza umjetničkog izraza i životnog trenutka pjesnikova
3. Elegiae (Krakov, 1537)
4. oko 1000 pisama
- ne samo najopsežniji nego i kulturnopovijsno najzanimljiviji dio Vrančićeve književne
ostavštine
- epistolarij iz razdoblja od četrdesetak godina, od 1532. do 1573.
- kao putopisac i epistolograf V. je u samom vrhu hrvatske humanističke produkcije

14. IVAN BONA – BOLICA (1520 - 1572), Kotor

1. Descriptio Ascriviensis urbis
- Opis grada Kotora
- napisano između 1538. i 1551.
- spjev sročen u 331 heksametar
- vergilijanski intoniran
2. Vita della Beata Osanna da Cattaro
- Životopis blažene Ozanne
3. 1 epigram na latinskom
4. 1 sonet na talijanskom

15. FRANJO PETRIĆ (1529 - 1597), Cres

- iz ugledne plemićke obitelji
1. L'Eridano
- kraći pohvalni spjev; ima 651 stih i pisan je «u novom herojskom stihu» od 13 slogova
koji je zasnovan na zakonima ritma i harmonije, te se udaljuje od tradicije stiha junačke
epike, a prožet je motivima neoplatonizma i hermetičkog mišljenja, povijesti i mita, te
alegorijsko-simboličkim elementima
2. Badoaro
- posvećen F. Badoaru, osnivaču venecijanske akademije «della Fama»
3. Poetika
- ogorčeni je protivnik Aristotela i vatreni zagovaratelj Platona, čiju je filozofiju želio
dovesti u sklad s kršćanskom filozofijom
4. La citta felice
- Sretna država
- mladenačko djelo, u kojem izlaže kako zamišlja idealnu društvenu zajednicu, preteča je
Campanellina djela Civitas solis (Država sunca)

5. Discussiones peripateticae
- Rasprave o peripatetičkoj filozofiji
- odriče Aristotelu na području filozofije svaku originalnost i znanstvenu vrijednost te želi
dokazati da njegovo učenje nije u skladu s osnovnim kršćanskim idejama

7
 6. Nova de universis philosophia
- Nova opća filozofija
- Petrićeva je filozofija u mnogočem preteča nekih kasnijih filozofskih pogleda

16. DINKO ZAVOROVIĆ (1540 - 1608), Šibenik

- prethodnik Ivana Lucića
1. Trattato sopra le cose di Sebenico
- povijesno djelo; povijest Šibenika do dolaska pod Mletačku vlast
- ostalo neizdano
2. Povijest Dalmacije
- povijesno djelo na latinskom
- povijest Dalmacije, zapravo Hrvatske do Sigismundove smrti (1437)
- ostalo neizdano
3. Ruina et Presa del Regno della Bossina
- Propast i zauzeće Bosanskoga kraljevstva
- jedino djelo objavljeno tiskom

17. VINKO PRIBOJEVIĆ, Hvar

- iz obitelji pučkog podrijetla
1. Oratio de origine successibusque Slavorum (Mleci, 1532)
- Govor o podrijetlu i zgodama Slavena
- održao ga 1525. u Hvaru pred sugrađanima
- knjiga se sastoji od triju dijelova, od kojih se u prvome govori o Slavenima tako što prikaz
njihove povijesti započinje općim potopom, zatim slijedi geografsko-povijesni opis
Dalmacije, te na koncu kulturološka i ekonomska analiza pišćeva hvarskog zavičaja, pri
čemu P. ne zaboravlja spomenuti i sve važnije suvremene, a još uvijek djelatne, domaće
književnike i učene ljude
- na proizvoljan, ali literarno vrlo uvjerljiv način, proglašava Slavenima čak i Aleksandra
Makedonskog, egipatske faraone, Teutu i Jeronima Dalmatinca, pripisujući idealiziranomu
slavenskom narodu još i polovicu rimskih careva te iznoseći povijest Vandala, Gota, Ilira i
Tračana kao da je njihova povijest isključivo povijest Slavena

18. NIKOLA GUČETIĆ (1549 - 1610), Dubrovnik

- piše na talijanskom
1. Dialogo della Bellezza; Dialogo d'Amore
- renesansni neoplatonički intonirani estetički dijalozi o ljepoti i ljubavi
- jedna od govornica je Cvijeta Zuzorić
2. Dello Stato delle Reppubliche secondo la mente di Aristotele con esempi moderni
- predstavlja analitički i metodološki produbljenu studiju tradicionalnih doktrina o državi i
društveno-ekonomskih teorija u kojoj G. izlaže ideje svoje političke filozofije, dodajući i
konkretne upute onima koji vladaju državom
3. Governo della Famiglia
- prvo je pedagoško djelo u Hrvata kojim je G., uz temeljno razmatranje o upravljanju
porodicom, ostavio i svoj prilog razumijevanju kako nekih općeteorijskih tako i praktično-
konkretnih pitanja vlastitog vremena – općekulturnih, društvenih, graditeljsko-
urbanističkih – oslikavajući i ekonomsko-pravne prilike Dubrovačke Republike

19. GEORGIUS WYRFFEL, Zagreb

1. Hevonomus
- drama s pedagoškom tendencijom
- sačuvan samo natpis i Mikloušićeva bilješka
2. Carmen Sapphicum
- pjesma u slavu biskupa i bana Đure Draškovića